SADRŽAJ:

1. UVOD…………………………………………………………………...2
2. ZAKONSKA REGULATIVA………………………………………………..3
3. DEFINICIJE POJMOVA……………………………………………….….3
4. ZAHTJEVI UTICAJA NA OKOLINU, SIGURNOST TE ETIKU I ESTETIKU…...4
5. ZAHTJEVI ZA IZGRADNJU……………………………………………….7
6. METODE TESTIRANJA………………………………………………….14
7. OZNAČAVANJE ………………………………………………………..14
8. ODRŽAVANJE I
INSPEKCIJA……………………………………………..17

1
 1. UVOD
Ovaj priručnik je izrađen na osnovu evropske norme EN 16869 (u daljem tekstu „norma“)
koja se odnosi na projektovanje i izgradnju via ferata i koja je u Bosni i Hercegovini usvojena
pod oznakom BAS EN 16869 i kao takva je važeći zakonski propis u našoj državi (ovaj
standard se može kupiti u Institutu za standardizaciju BiH koji je jedini ovlašten za
distribuciju normativa u BiH.)

Priručnik je takođe napravljen i na osnovu iskustva autora u izradi i projektovanju više via
ferata u BiH, što uz tumačenje pomenutog standarda može biti veoma korisno svima koji se
žele baviti njihovom izradom.

Potreba za izradom ovakvog priručnika proizilazi iz činjenice da navedena norma ne daje

precizne upute za izradu via ferata nego samo uopštene uslove koje via ferate treba da
ispunjavaju. Na osnovu navedene norme u pravilu se izrađuju Glavni građevinski projekti u
kojima se daju detaljne upute za izradu via ferate, a ovaj priručnik je namjenjen kao pomoć
pri izradi projekta i/ili izvođenju radova.

Ovakav priručnik postaje neophodnost imajući u vidu sve veću popularnost ove vrste
avanturističkog turizma i intenziviranu izgradnju/izradu via ferata u Bosni i Hercegovini.

2
 2. ZAKONSKA REGULATIVA
Prvo pitanje koje se postavlja prilikom planiranja via ferate jeste kakve su dozvole potrebne
za njenu izradu.

Po definiciji datoj u normi, via ferata je ruta na stjenovitom terenu koja se sastoji od fiksne
instalacije za penjanje uključujući sigurnosno uže, gdje korisnik nije pod nadzorom.

S druge strane, entitetski i kantonalni zakoni o prostornom uređenju i građenju daju definiciju
građevine kojom se smatra građevinski objekat trajno povezan sa tlom koji se sastoji od
građevinskog sklopa i ugrađene opreme koji u okviru tehnološkog procesa zajedno čine
tehnološku cjelinu, kao i samostalno postrojenje trajno povezano sa tlom.

Građevinskim sklopom smatra se skup svrsishodno povezanih građevinskih proizvoda,

uključujući instalacije i opremu koji nisu izravno povezani sa tehnološkim procesom.

Na osnovu datih definicija jasno je da se u važećim zakonima via ferata smatra „građevinom“
te je prema tome za njenu izradu neophodno dobiti građevinsku dozvolu, isto kao i za bilo
koji drugi građevinski objekat.

Kao što je poznato, za dobijanje građevinske dozvole neophodno je izraditi Glavni

građevinski projekat koji treba biti odobren, a zemljište na kojem se izrađuje via ferata treba
biti u vlasništvu ili posjedu podnosioca zahtjeva.

Kao primjeri via ferata u Bosni i Hercegovini za koje su dobijene građevinske dozvole mogu
se navesti Via Ferata Peć Mlini u opštini Grude i Via Ferata Vučji zub na Orjenu, opština
Trebinje.

3. DEFINICIJE POJMOVA
Kako bi bolje razumjeli navode iz priručnika u nastavku su date definicije osnovnih pojmova
o via feratama kako su definisani u Normi.

Via Ferata je ruta na stjenovitom terenu koja se sastoji od fiksne penjačke instalacije
uključujući sigurnosnu liniju gdje korisnik nije pod nadzorom. Ovdje se napominje da sama
prisutnost čeličnog užeta na planinskoj ruti ne predstavlja via ferratu (npr. Hörnli greben na
Matterhornu).

Fiksna instalacija za penjanje je sigurnosno uže koje omogućava samoosiguranje korisnika

sistemom za zaštitu od pada uključujući sistem za apsorbiranje energije i/ili dodatnu opremu
koja pomaže napredovanju korisnika (npr. nogostupi, rukohvati, ljestve, sidra koja se takođe
mogu koristiti za dodatnu zaštitu pri penjanju sa konopcem).

Sigurnosni sistem je sigurnosno uže pričvršćeno na sidrišne tačke.

3
Sigurnosna linija je fleksibilna ili kruta, vodoravna, okomita ili nagnuta, kontinuirana ili
diskontinuirana instalacija koja se koristi kao zaštita od pada s visine i eventualno kao pomoć
pri napredovanju (penjanju).

Mjesto sidrenja (sidrište-anker) je mjesto pričvršćivanja sigurnosne užadi na prirodnu ili

vještačku strukturu.

Pomagala za napredovanje su vještačka sredstva za pomoć pri napredovanju (penjanju)

korisnika.

Vertikalna sekcija je dio gdje linija, definisana dvjema uzastopnim sidrišnim tačkama, s
horizontalom čini ugao jednak ili veći od 25° .

Horizontalna sekcija je dio gdje linija, određena dvjema uzastopnim sidrišnim tačkama, tvori
ugao manji od 25° s horizontalom.

Francuski sistem je sigurnosni sistem kod kojeg je sigurnosna linija na vertikalnim sekcijama
olabavljena radi onemogućavanja savijanja karabinera na kontaktu sa ankerom. Kod ovog
sistema nije predviđeno da se sigurnosna linija koristi kao pomoć pri napredovanju jer je
olabavljena, što stvara osjećaj nesigurnosti kod korisnika.

Italijanski sistem je sigurnosni sistem kod kojeg je sigurnosna linija na vertikalnim sekcijama
zategnuta što omogućava da se koristi kao pomoć pri napredovanju, ali zahtjeva posebne
ankere ili zaštitu radi onemogućenja savijanja karabinera.

4. ZAHTJEVI UTICAJA NA OKOLINU, SIGURNOST

TE ETIKU I ESTETIKU
U navedenoj evropskoj Normi, uslovi vezani za uticaj na okolinu, sigurnost, etiku i estetiku
su navedeni kao obavezni te ih je potrebno razmotriti prilikom planiranja izrade via ferate,
posebno u smislu posljedica daljnjeg zadiranja u ionako osjetljivi prirodni okoliš.

Komunikacija sa svim sudionicima (svima uključenim u proces gradnje, od državnih i

lokalnim institucija preko planinarskih klubova do pojedinaca) ključna je za nesmetan proces
izgradnje i prihvaćanje novog projekta via ferrata. Imperativ je uključiti sve sudionike u
neformalne rasprave o detaljima projekta.

Velika je vjerovatnoća da će postojati suprotstavljeni interesi za bilo koju novu infrastrukturu

za penjanje ili planinarenje pa ih je kroz početne rasprave potrebno priznati i minimizirati.
Sva “sporna” pitanja je najbolje rješavati prije pravog procesa planiranja gdje rješavanje
sukoba nije optimalno; stoga je pripremna faza posebno kritična. Otvorena komunikacija je
glavni prioritet za postavljanje via ferrate i najvažniji preduslov za izgradnju i prihvaćanje via
ferrate.

4
Preliminarni koraci za planiranje izrade via ferate:

— Utvrditi ko je vlasnik/upravitelj zemljišta i kako dobiti dozvolu za gradnju;

— Pružiti informacije o projektu via ferata relevantnim korisnicima lokaliteta (npr. susjednim
klubovima, šumarstvu, lovcima, stočarima, itd.);

— Ako via ferrata ili njen prilaz prolaze kroz šumu ili pašnjake, postavljanje će nadzirati
šumari ili poljoprivrednici. Isto vrijedi i za zabrinutost lovačke zajednice;

— Svaka via ferata koja je planirana u području gdje je uspostavljeno penjanje ili postoji
potencijal za penjanje po stijenama zahtijeva bliski kontakt s lokalnom penjačkom
zajednicom;

— uvođenje via ferate u području s etabliranim penjanjem po stijenama se ne preporučuje;

takva namjera će sigurno potaknuti glasno protivljenje lokalne penjačke zajednice;

— Planiranje via ferrate mora se obaviti u dogovoru s lokalnim GSS-om;

— Lokalna zajednica i vladine agencije (na primjer, tijela za brigu o okolišu ili prostorno
planiranje) trebaju biti uključena u planiranje u ranoj fazi, posebno u pogledu pitanja okoliša;

— Parkiranje i pristup moraju biti u skladu s propisima; dobro je posavjetovati se s lokalnim

vlastima.

Prilikom planiranja via ferate potrebno je odrediti koja je ciljna skupina korisnika za planiranu
via feratu. Različite skupine korisnika imaju različite ciljeve koji zahtijevaju različite dužine
uspona, težinu, varijacije u težini različitih etapa i vrste instalacije.

Planinske opasnosti, poput pada stijena ili grmljavinske oluje (izloženost), predvidive su i
mogu se svesti na minimum promišljenim odabirom rute. Isto se može reći i za specifične
rizike prilaza i spuštanja.

Postavljanje nove via ferate ne smije pridonijeti uništavanju ili oštećenju postojećih penjačkih
ruta.

Vrhovi do kojih se može doći samo tehničkim penjanjem ne smiju biti opremljeni via
ferratom.

Investitor/vlasnik/strana odgovorna za via ferratu preuzima dužnost osiguravanja

strukturalnog integriteta instalacije i garantuje redovite popravke i održavanje.

Postavljanje via ferate ne bi smjelo uzrokovati štetu ili imati značajan uticaj na okoliš.
Potrebno je u obzir uzeti usklađenost sa zakonima o zaštiti vrsta i ukoliko via ferrata ugrožava
neku ili značajno nepovoljno utiče na okoliš trebala bi privremeno prestati s radom.

Između via ferate i ekološki osjetljivih područja treba ostati odgovarajući otvoreni prostor.
Područja divljine takođe treba poštovati kako bi se održao njihov karakter.

5
Neophodno je razmotriti blizina dostupne infrastrukture i gustoću via ferata u regiji. Važno je
integrisati izgradnju via ferate u planove regionalnog razvoja.

Ugradnja opreme za via feratu treba biti vođena osnovnom filozofijom „Što je moguće manje,
ali ne manje od potrebnog“.

Nova via ferata trebala bi biti postavljena samo tamo gdje će se redovito koristiti jer
instalacija i dalje predstavlja smetnju i kada se ne koristi.

Prilikom planiranja izgradnje via ferate treba uzeti u obzir buduće troškove rada i održavanja.

4.1 ODABIR RUTE VIA FERATE

Ovaj dio je u standardu prikazan samo informativno tj. nije obavezan za primjenu, ali svakako
treba uzeti u obzir jer je najvažnija stvar kod izrade via ferate upravo odabir i određivanje rute
kretanja.

Tehnički detalji konstrukcije odabrane rute će biti ocijenjeni u svjetlu pregleda/inspekcije rute
i opreme. Ruta treba biti postavljena tako da je najteža dionica blizu početka kako bi penjač
mogao procijeniti težinu rute i razmotriti povlačenje kao ranu opciju u slučaju da su težina
uspona ili fizička spremnost pogrešno procijenjeni. Ako nije moguće organizovati tešku
dionicu na početku, preporučuje se da ključne dionice imaju „osigurače“ za slučaj opasnosti
koji dopuštaju obilazak oko glavne tačke. Pametnim postavljanjem rute mogu se izbjeći
uobičajene planinarske opasnosti poput odrona stijena (osobito od drugih osoba) i
grmljavinske oluje (pojačane instalacijama via ferata). Često se na via ferati nalaze korisnici
koji se kreću različitim brzinama. Via ferata bi trebala biti postavljena izričito kako bi se
omogućilo preticanje/prolaženje korisnika ili na drugi način postupati s neusklađenim
korisnicima.

Prilikom planiranje rute treba voditi računa o sljedećem:

a) užad položena za poprečne ili uzlazne traverze osjetljivija su na opterećenje snijegom od

okomitih užadi; Priječnice dopuštaju da se sidra i užadi polažu tako da se nalaze ispod
prepusta tj. prevjesa gdje su do određenog stepena zaštićeni od uticaja atmosferilija, npr.
opterećenje snijegom, zaleđivanje, kiša, itd. Ako je nemoguće, preferiraju se uklonjivi dijelovi
užadi.

b) opterećenje snijegom veće je u dionicama s malim uglom nego u strmim dionicama;

c) zone izložene mogućim odronima stijena (npr. dimnjaci, vododerine, labavo kamenje):
odron stijenja bi mogao ugroziti instalaciju via ferate kidanjem užadi i sidara i time ugroziti
korisnika;

d) čelična užad ne smiju dodirivati stijenu (ovo se posebno odnosi na viseće mostove): s jedne
strane postoji opasnost od oštećenja sajle trljanjem o stijenu, a s druge strane u slučaju da
korisnik visi na sajli ili koristi sajlu za zaustavljanje pada, kontakt sajle sa stijenom može
ometati sistem osiguranja;

6
e) opasnost od udara groma može se smanjiti jednostavnim mjerama opreza:

— neka sajle budu kratke;

— nemojte sastavljati sajle;

— na „spojnim tačkama” pomaknite sidra tako da su tačke osiguranja što je moguće dalje
jedna od druge (ali ne dalje od 1,2 m); ova smjernica za kačenje sajle pruža jednostavnu
metodu za izbjegavanje dugih gromobrana.

5. ZAHTJEVI ZA IZGRADNJU
5.1 SIGURNOSNI SISTEM

Sigurnosni sistem prema definiciji datoj u Normi podrazumjeva sigurnosnu liniju koja može
biti kruta ili fleksibilna te postavljena vertikalno, koso ili horizontalno sa ili bez prekida, a
služi za osiguranje od pada sa visine. Sigurnosna linija se ankeriše u stijenu, a kako je već
navedeno može se koristiti i kao pomoć pri napredovanju (penjanju).

Osim već opisanog sigurnosnog sistema, podrazumjeva se korištenje lične sigurnosne opreme
koja se sastoji od kacige, sigurnosnog pojasa i ferata seta za kačenje, koji ima dvije poveznice
sa mogućnošću ublažavanja udara prilikom pada.

U nastavku su navedeni opšti zahtjevi za izradu sigurnosnog sistema iz Norme:

● Ne smije biti oštrih rubova i neravnina na sistemu koji je dostupan korisniku.

● Preporučuje se tretman protiv korozije.
● Nazivni prečnik sigurnosne linije (užeta) mora biti između 10 mm i 16 mm.
● U slučaju kada se sigurnosna užad može koristiti kao pomoć pri napredovanju, nazivni
prečnik mora biti između 12 mm i 16 mm.
● Nisu dopušteni žičani kablovi prekriveni plastičnim omotačem. Stoga je zabranjeno
popravljati pohabani kabl gumom ili plastičnom trakom.
● Ako je sigurnosno uže namijenjeno kao pomoć pri napredovanju, ne smije biti u
kontaktu sa stijenom.
● Završeci sigurnosnih konopa moraju biti pričvršćeni za sidro, a ne izravno za stijenu
(npr. ne zalijepljeni u rupu).
● Ne smije biti prekida sigurnosne linije ≥ 1 m osim u područjima niskog rizika.

U Normi se napominje da odredbe koje se odnose na materijale u ovoj normi ne impliciraju

da su drugi ekvivalentni materijali neprikladni u izgradnji via ferate. Dakle, kao što je
navedeno u uvodnom dijelu, navedena norma ne daje precizne upute kakvi materijali treba da
se koriste, nego navodi koje opterećenje treba da izdrži, pa je ostavljeno na slobodnu volju

7
projektantu ili izvođaču radova da sam odabere adekvatan materijal za izradu sigurnosne
linije.

Sigurnosna linija je najčešće pocinčano čelično uže (sajla) od 12mm koje se fiksira za ankere
koji preuzimaju opterećenje uslijed pada osobe koja je zakačena (osigurana) za sajlu.

Osim sigurnosne linije, u normi su dati uslovi za postavljanje ankernih tačaka:

● Vertikalni razmak između ankernih tačaka ne smije biti veći od 3m

● Horizontalni razmak između ankernih tačaka ne smije biti veći od 6m
● Udaljenost između prve dvije ankerne tačke i polazišta prikazan je na slici 1

Slika 1.

1 – tlo ili izbočina u stijeni

2 – prva ankerna tačka na visini 3,5 ± 0,2m

8
3 – druga ankerna tačka na visini 4,5 ± 0,2m

U normi nije definisan materijal i oblik ankera, nego su propisana opterećenja koja djeluju na
sajlu odnosno ankere od korisnika, a neophodno je uzeti u obzir i opterećenja od snijega i leda
koje može biti značajno na horizontalnim sekcijama za ferate koje se nalaze u planinskim
predjelima.

Prema iskustvima ugradnje, ankere je najpodesnije izrađivati od okruglih šipki (najčešće od

rebrastog armaturnog čelika) koji se zaštićuje od korozije vrućim cinčanjem.

Provođenjem proračuna za definisana opterećenja i koeficijente sigurnosti iz norme i za

odabrani materijal od armaturnog čelika dobija se prečnik ankera od 16mm.

Osim položaja ankernih tačaka i njihovog razmaka, vrlo važan aspekt je njihovo oblikovanje
koje mora onemogućiti nepravilno naprezanje karabinera prilikom pada.

Ovdje se u prvom redu misli na ankere koji se postavljaju na vertikalne dijelove ferate i koji
su u slučaju pada korisnika direktno u kontaktu sa sigurnosnom opremom korisnika. Upravo
tu se krije potencijalni rizik da, u slučaju nepravilnog oblika ankera, može doći do oštećenja
sigurnosne opreme (karabinera) kojom je korisnik osiguran za čelično uže. Tu se primjeti i
razlika između ranije spomenutog italijanskog i francuskog sistema koji su prikazani na slici
2.

a) b) c)

Slika 2. Prikaz ankera za vertikalne sekcije francuskog i italijanskog sistema

Osnovna razlika između francuskog i italijanskog sistema jeste u zatezanju užeta. Zbog
olabavljenog užeta u francuskom sistemu (Slika 2a) isto se ne koristi kao pomoć pri penjanju,
ali je na taj način onemogućeno oštećenje (savijanje) karabinera prilikom pada jer isti ne
dolazi u kontakt sa ankerom nego visi na čeličnom užetu. Kod italijanskog sistema čelično
uže je zategnuto čime je omogućeno korisnicima da ga koriste kao stabilan rukohvat ali će u
slučaju pada doći do kontakta između karabinera i ankera pa postoji mogućnost savijanja i
pucanja karabinera. Kako bi se to spriječilo često se iznad ankera postavljaju dodatni elementi
koji imaju za cilj da zaštite karabiner (slika 2b) ili se anker posebno oblikuje kako bi se
omogućilo ljepše nalijeganje karabinera (slika 2c).

9
Poseban dizajn ankera za italijanski sistem nalazi se u ponudi proizvođača Raumer, a
specifičan je po dodatnom elementu koji je navaren na anker i koji omogućava još pravilnije
nalijeganje karabinera čime je onemogućeno njegovo savijanje (slika 3).

Slika 3. Prikaz ankera za vertikalnu sekciju ferate proizvođača Raumer

Osiguranje krajeva čeličnih užadi koji se koriste za sigurnosnu liniju treba se vršiti u skladu sa
BAS EN 13411-1 i BAS EN 13411-2 sa napomenom da je dovoljno koristiti 3 stezaljke
umjesto 4.

Spajanje čeličnih užadi propisano je standardom BAS EN 13411-5, gdje je definisan pravilan
i nepravilan način postavljanja stezaljki što je prikazano na narednim slikama.

Slika 4 – Položaj stezaljki kod nastavljanja čeličnog užeta

Generalno vrijedi pravilo da se „most“ stezaljke uvijek postavlja na dio užeta koji preuzima
silu, dok „U“ komad treba da obuhvati presavijeni ili drugi dio užeta.

Sam broj i razmak stezalica uglavnom zavisi od prečnika užeta.

Slika 5 – Izgled stezalice i dimenzije „mosta“

10
Svijetli razmak stezalica „e“ definisan je na osnovu širine „mosta“ t i treba da iznosi od 1,5t
do 3t (Slika 6).

Slika 6 – Razmak stezaljki

Moment zatezanja stezaljki i njihov broj u zavisnosti od nominalne veličine užeta odnosno
stezaljke dat je u Tabeli 1.

Tabela 1 – Broj stezalica i moment zatezanja

Nominalni Moment
prečnik užeta zatezanja (Nm) Broj stezaljki
(mm)
5 2,0 3
6,5 3,5 3
8 6,0 4
10 9,0 4
12 20 4
14 33 4
16 49 4
19 68 4
22 107 5
26 147 5
30 212 6
34 296 6
40 363 6

Na kraju je bitno napomenuti da kod svih sigurnosnih linija moraju postojati nezavisni ankeri
za osiguranje i za nosive elemente.

11
Ovo se može ilustrovati na primjeru visećeg mosta i ljestvi (slika 7) gdje imamo nosivu
čeličnu užad koja čini konstrukciju mosta (oznaka 2) i nezavisno čelično uže koje služi za
osiguranje od pada (oznaka 1).

Slika 7. Viseći most i ljestve sa sigurnosnom linijom

5.2 ELEMENTI ZA SAVLADAVANJE PREPREKA

U većini slučajeva ovo se odnosi na vertikalne prepreke pa se koriste elementi koji pomažu
prilikom penjanja. Za ovu svrhu najčešće se koriste metalne klamfe (penjalice) koje se
ankerišu u stijenu, a mogu se koristiti i ljestve, rukohvati, užad i sl.

Horizontalne prepreke se najčešće savladavaju mostovima koji mogu biti kruti (grede,
položene ljestve i sl.) ili viseći (ovješeni) tj. mostovi izrađeni od čeličnih užadi u raznim
varijantama, od jednostavnih tzv. „monkey rope“ (majmunsko uže) do kompleksnijih
konstrukcija sa patosom, ogradom i slično.

U standardu su definisane preporučene dimenzije i karakteristična opterećenja za

dimenzionisanje ovih elemenata, dok je za mostove obavezna upotreba odgovarajućeg
standarda uz razmatranje dozvoljenog broja osoba koji se istovremeno mogu pojaviti na
mostu. Na slici 8. i 9. prikazane su granične vrijednosti dimenzija i oblici za penjalice. Ankeri
i ostali elementi se najčešće izrađuju od nehrđajućeg čelika ili vruće pocinčanog rebrastog
armaturnog čelika.

12
Slika 8. Granične vrijednosti dimenzija penjalica date u standardu

Ovdje treba napomenuti da penjalice mogu imati i drugačiji oblik sa posebnom napomenom
da se ne mogu koristiti ravne šipke, nego se zahtjeva da njihov vanjski rub bude povijen kako
bi se smanjio rizik od povrede prilikom eventualnog pada korisnika (slika 9).

Slika 9. Mogući oblik penjalice proizvođača Raumer

Penjalice se u većini slučajeva, osim u potpuno vodoravnim dijelovima, mogu koristiti i kao
ankeri za osiguranje od pada, pa je moguće opterećenje koje na njih djeluje praktično isto kao
opterećenje za ankere, što je definisano u standardu.

U skladu s tim, proračunom se dobija da je za slučaj izrade penjalica od rebrastog armaturnog

čelika, potreban prečnik penjalice od minimalno 16mm.

5.3 LJEPILO ZA SIDRENJE

Osim ankera i ostale opreme važan aspekt u izgradnji ferata čine sredstva (smjese) za
ugradnju tj. ljepljenje ankera u stijenski masiv. Na tržištu postoji veliki broj ovih proizvoda,

13
uglavnom proizvedenih na bazi epoksi smole, koji imaju vrlo široku primjenu, zbog čega je
od velike važnosti da se prije njihove upotrebe obavezno analiziraju njihove tehničke
specifikacije date u odgovarajućim katalozima obzirom da je većina njih namjenjena za
ankerisanje nekonstruktivnih unutrašnjih elemenata.

Također određene proizvode zbog njihove tečne konzistencije nije moguće ugrađivati u
horizontalne bušotine pa i o tome treba voditi računa prilikom odabira smjese za ankerisanje.

Ono što je bitno napomenuti za sve ove proizvode jeste da u tehničkim specifikacijama ne
postoje skoro nikakvi podaci za njihovu primjenu u prirodnom kamenu, u smislu nosivosti,
dubine ankerisanja i sl. dok samo pojedini proizvodi imaju oznaku da je moguća njihova
primjena u prirodnom kamenu. Navedene činjenice dosta otežavaju pravilan izbor smjese za
ankerisanje te se svakako poželjno konsultovati sa tehničkim osobljem prodavača
(proizvođača) o njihovim iskustvima na sličnim primjenama.

6. METODE TESTIRANJA
Evropska norma za izradu via ferata propisuje obavezno testiranje nosivosti ankera i
nogostupa što podrazumjeva provjeru nosivosti na sva propisana opterećenja data u navedenoj
Normi.

Standard propisuje da se testiranje obavlja imitiranjem dijela via ferate koja se ugrađuje u
betonske blokove, vjerovatno iz praktičnih razloga pristupa, nanošenja opterećenja i
eliminisanja mikropukotina koje postoje u prirodnoj stijeni.

Testiranje nije potrebno obavljati svaki put, ukoliko se koriste isti materijali, već samo u
slučaju da ne postoje rezultati prethodnih ispitivanja i/ili u slučaju da se želi izvršiti dodatna
provjera i potvrda prethodnih rezultata. U svakom slučaju je poželjno izvršiti i ispitivanje
prionjivosti smjese za ljepljenje prilikom upotrebe u različitim vrstama stijena.

7. OZNAČAVANJE
Na početku via ferate na jasno vidljivom mjestu moraju biti istaknuti sljedeći podaci:

— savjet da se via ferata temelji na pretpostavci da su korisnici opremljeni odgovarajućom

opremom

— savjet o drugoj opremi koja se preporučuje na via ferati (npr. kaciga, rukavice itd.);

14
— podaci o dužini, visinskoj razlici i približnom vremenu penjanja;

— informacije o poteškoćama;

— informacije o fiksnim sidrištima za penjanje u grupama užeta, ako je relevantno;

— topografski opis itinerera i informacije o izlazima u nuždi, obilaznicama teških dionica,

ako je relevantno;

— informacije o spustu: itinerar i njegovo očekivano trajanje;

— kontakt informacije za hitne slučajeve;

— ime i kontakt informacije operatera zaduženog za održavanje via ferate, kako bi se

omogućila prijava štete.

Osim toga sljedeće informacije moraju biti istaknute na jasno vidljivom mjestu, na početku
relevantnih dionica via ferate:

— jasan savjet kada se sigurnosna užad ne može koristiti kao pomoć pri napredovanju;

— za mostove, ljestve i druge elemente napredovanja, maksimalni broj osoba kojima je

dopušteno da koriste u isto vrijeme mora biti naznačen neposredno prije i poslije elementa;

— indikacija izlaza za slučaj nužde, obilaznica teških dionica..

Na kraju via ferate na jasno vidljivom mjestu moraju biti istaknuti sljedeći podaci:

— ime i kontakt operatera zaduženog za održavanje Via Ferrate, kako bi se omogućila prijava
štete;

— kontakt informacije za hitne slučajeve;

— informacije o itinereru spuštanja i očekivanom trajanju.

Ako je via ferata izvediva u oba smjera, iste informacije bit će navedene na oba početka via
ferate.

8. ODRŽAVANJE I INSPEKCIJA
Graditelj će osigurati upute za održavanje, koje će uključivati izjavu da će učestalost pregleda
varirati u odnosu na vrstu instalacije, npr. upotrijebljeni materijali i drugi čimbenici kao što su
velika upotreba, razine vandalizma, obalni položaj, izloženost munjama, vremenski utjicaji
poput vjetra, snijega i leda, onečišćenje zraka, starost opreme.

Izvođač je dužan osigurati sljedeće elemente:

— crteže i potrebne elemente za održavanje;

— inspekciju i provjeru ispravnog rada i, ako je potrebno, popravak opreme.

15
U uputama se navodi učestalost kojom se postrojenje ili njegovi dijelovi trebaju pregledati ili
održavati.

Kvalifikovana osoba mora redovito (najmanje jednom godišnje, obično na početku radne
sezone i u slučaju nezgode) provoditi preglede.

NAPOMENA
Primjeri tačaka pregleda su čistoća, oštri rubovi, dijelovi koji nedostaju, prekomjerna
istrošenost i tragovi truljenja ili korozije (sigurnosnog sistema i pomagala za napredovanje),
strukturni integritet sigurnosnog sustava (sidrišne točke, stezaljke za užad i sigurnosna užad) i
zatezanje kablova.

Za periodične inspekcije sastavlja se izvještaj o inspekciji koji uključuje sljedeće:

— datum pregleda;

— rezultate pregleda koji ukazuju na uočene nedostatke i neusklađenosti;

— podatke o potrebnom ponovnom pregledu;

— ime, adresu i potpis ispitivača.

16
Korištena literatura:

EN 16869 Design/construction of Via Ferratas

EN 15567-1:2015 Sports and recreational facilities — Ropes courses —

Part 1: Construction and safety Requirements

EN 13411-5:2003 Terminations for steel wire ropes — Safety —

Part 5: U-bolt wire rope grips

RECOMMENDATION FOR THE CONSTRUCTION OF KLETTERSTEIGS (ALSO

KNOWN AS VIA FERRATE) AND WIRE CABLE BELAY SYSTEMS

Produced by the German Alpine Club and the Austrian Board of Mountain Safety

17