ODGOJ U DOBA ANTIKE

ANTIKA – (lat. antiquus: star, starinski) – u najširem smislu znači davno doba, u užem
značenju: kultura grčko-rimskog svijeta od 8. st,. pr. Kr. (ili još dalje u prošlost od kretsko-
mikenske kulture) do druge pol. 5. st. (pad Zapadnorimskog Carstva)
Razdoblja:
klasična starina - do osvajanja Aleksandra Velikog (4. st. pr. Kr.)
helenizam – širenje grčke kulture na Bliski Istok (do 1. st. pr. Kr.)
rimska antika – od. 1. st. pr. Kr. do pada Zapadnorimskog Carstva
Grčko-rimska civilizacija – najstarija u Europi
Kolijevka europske civilizacije

Ilijada i Odiseja – najstariji tekstovi grčke književnosti, najčitaniji nesakralni tekstovi

zapadne civilizacije
Plemstvo – nositelj cjelokupne kulture
Idealna slika aristokratske kulture u Homerovu pjesništvu – borilaštvo, muževnost, herojstvo,
vjernost, poštenje, vjernost, ljubav, čast, slava, domoljublje, tradicija, običaji
Važnost primjera, uzora, ideala
Grčka kultura izvorno je privilegij vojne aristokracije - dvorske ceremonije, igre -
dramatizacije, sportske igre, "glazbene" međuigre (ples, pjevanje, sviranje lire)
posebice važna su sportska natjecanja: boks, dvoboj, trčanje, mačevanje, dizanje utega,
streličarstvo, bacanje diska i najpopularnije konjske utrke
Homer daje sliku savršenog viteza bogate kulture i dobrog odgoja
Homer – polazna točka svakog obrazovanja
Poznavanje Homera (čak napamet) bilo je mjerilo kulture i kultiviranosti
Viteška etika  središte grčkoga ideala  Homer, njegov glavni interpretator
Ilijada i Odiseja – svojevrsni etički priručnik, „vademecum praktičnoga moralnog ponašanja“
Bit stvarne Homerove odgojne vrijednosti je etičko okružje u kojem djeluju njegovi junaci,
njihov stil života
Odiseja  sposobnost ovladavanja različitim životnim situacijama  praktična mudrost 
lukavstvo
moralni ideal potpunog homerskog viteza  Ahil  oličenje junačkog morala i časti
Homerova etika je etika časti  njegovi junaci vole život, ali su ga spremni žrtvovati u ime
viših ciljeva
U prvom je planu želja za slavom koja predstavlja kriterij, objektivno priznanje vrijednosti
Shvaćanje života kao sportskog natjecanja, oponašanje junaka
DVA POLISA – SPARTA I ATENA
Sparta – zatvoreno vojničko društvo, sumnjičavo prema strancima: sve je prilagođeno
vojničkoj jednostavnosti
Spartijati – građani Sparte, zemljoposjednička aristokracija
Perijeci – imali su osobnu slobodu, ali nikakva politička prava
Heloti – državni robovi
Atena – središte antičke demokracije, znanosti, umjetnosti i filozofije; trgovački centar
SPARTANSKI ODGOJ – jačanje tijela
Obuhvaćao samo djecu spartijata, jer su samo oni bili zaduženi za državne i vojne poslove te
lov
Cilj: pripremiti vojnike, ratnike, uvijek spremne za borbu s neprijateljima  Spartanac se nije
odgajao za viteza nego za vojnika
 vođenje rata bilo je smisao života i države kojoj je bio podređen cjelokupni javni i privatni
život
Najcjenjenije vrline: junaštvo, vojna čast, slijepa poslušnost državi, tjelesna izdržljivost
Djeca oba spola već sa 6 ili 7 godina su odvajana od obitelji i podvrgnuta javnom odgoju s
državnom školskom obvezom
SPARTANSKO OBRAZOVANJE - uz čitanje i pisanje učila su se samo nužna znanja učili
su se Likurgovi zakoni, odlomci iz Homerovih djela te ponešto iz Pitagorinih i Pindarovih
djela; učile su se i pjevale vojne pjesme koje su trebale pobuditi hrabrost i disciplinu
Povremeno su škole posjećivali spartijati, upravitelji koji su mladićima postavljali pitanja na
koja su morali kratko, jasno i određeno odgovoriti  lakonski odgovor
Djevojčice u Sparti – naglasak na tjelesnom odgoju – bavile su se vježbanjem kao i dječaci
cilj: odgojiti snažne i otporne buduće majke koje će rađati zdravo potomstvo, ali i prema
potrebi braniti grad dok su muškarci u ratnim pohodima
ATENSKI ODGOJ
 u 5. st. pr. Kr. Atena je na vrhuncu moći (Periklovo doba)
 razvijen politički život, umjetnost i kultura  atenski odgoj
 otac obitelji imao je slobodu odgojiti djecu prema vlastitom htijenju
 dječaci su se do 7. g. odgajali u obitelji, pod nadzorom robova, pedagoga
 djevojčice – ostajale u krugu obitelji do zrelosti, odgajale su ih robinje
 igra – važna uloga u ranom odgoju
 pjevanje uspavanki, čitanje priča, mitova i legendi djeci
ATENSKE ŠKOLE
 škole u kojima su se školovali dječaci od 7. do 14. g.:
škole gramatista – čitanje, pisanje i računanje
škole kitarista – glazba, pjevanje, deklamiranje stihova
 učitelji – didaskali
 škole su privatne i školovanje se plaćalo
 individualno podučavanje
  u 13. g. prelazak u palestru (školu borenja) – bavljenje gimnastikom pod nadzorom
pedotriba; vježbali su petoboj: trčanje, skakanje, bacanje koplja, bacanje diska i rvanje
 najimućniji mladići nastavljali su učenje u gimnazijama – uz gimnastiku, političko,
literarno i filozofsko obrazovanje
SOFISTI – putujući, plaćeni „učitelji mudrosti”
 podučavali govorništvu aristokratsku mladež
 vještine uvjeravanja i vođenja diskusija
 u filozofiji su relativisti – nema apsolutne istine - subjektivizam
 „Čovjek je mjera svih stvari” (Protagora)
 Najpoznatiji predstavnici: Protagora, Georgija, Zenon i Prodik
SOKRAT
 učio je o apsolutnoj istini
 znanje je vrlina
 cijenio je čovjeka kao misaonu i slobodnu ličnost
 metoda pitanja i odgovora – ironija i majeutika  „primaljska“ metoda
 rađanje istine
 „Učenici ništa i nikada nisu naučili od mene, već naprotiv, sami iz sebe otkrivaju
mnogo lijepih stvari, a zatim ih trajno pamte.“
RIM
Tri razdoblja
rodovski Rim – od osnivanja grada Rima u 8. st. do 6. st. pr. Kr.
republikanski Rim – od 6. st. do 1. st. pr. Kr.
imperatorski Rim – od 30-ih g. pr. Kr. do pada Rima (476. g.)
Cjelokupni je život usmjeren na državu, no važnu ulogu ima i obitelj.
Životni i obrazovni ideal je čovjek (muškarac) javnoga života, vrijedan građanin koji se
razumije u oružje, zakone i vođenje države
Rodovski Rim
 pater familias – otac obitelji – vodio je glavnu riječ; sa svojim je sinovima i robovima
obrađivao zemlju, a majka je uz pomoć kćeri vodila gospodarstvo
 Život je bio jednostavan, kao i odgoj koji se odvijao u obitelji
 Na prvome je mjestu bila požrtvovnost i pokoravanje bogovima, roditeljima i starijima
Republikanski Rim
 Otvaraju se javne elementarne škole – ludus – čitanje, pisanje, računanje
 Promjene u odgoju – od 3. st. pr. Kr., nakon osvajanja Grčke  grčke dojilje, dadilje,
učitelji
 gramatičke i retorske škole
 odgoj / obrazovanje govornika
Rimsko Carstvo
 potreba za velikim brojem činovnika
  škole su pod državnom upravom i kontrolom
 stanje dekadencije  retorika postaje krasnorječivost i fraziranje
 Kvinitilijan (ca 35.-90 . g.) – najznačajniji rimski pedagog – učitelj retorike svoje
20godišnje iskustvo prenio u djelo „Institutio oratoria“ (Obrazovanje govornika)

SREDNJI VIJEK
PERIODIZACIJA – nejedinstvena
početak - odumiranjem antičkog svijeta
kraj - renesansa, protestantizam, vel. zemljop. otkrića
u Hrvatskoj - doseljenje Slavena/Hrvata oko 600. g.
- dolazak Ferdinanda I. Habsburškog 1527.
Feudalizam – temeljno obilježje
Medievistika (medievalistika) – grana pov. znanosti koja se bavi proučavanjem sred. vijeka
DVIJE OPREČNE SLIKE SREDNJEG VIJEKA
SV – mračno razdoblje u kojem vlada nasilje, neznanje, praznovjerje, strah, bijeda i bolesti
SV – svijet vjere, ljepote, spokoja i viteškog duha
Mračni ili sjajni SV? – različiti interpretacijski diskursi
BITI DIJETE U SREDNJEM VIJEKU
 U novije doba – sporna teza da je srednji vijek prezirao djetinjstvo
 Česta smrt djece pri porođaju (25 do 30 %)
 Veća naklonost prema muškoj djeci (ekonomski razlozi – veća potreba za radnicima i
ratnicima nego za pletiljama i kuharicama)
 Dijete nije samo „Božji dar”, nego je i sastavni dio svijeta rada, predmet vlasti,
obiteljsko dobro
 Strogost roditelja – ne zbog prijezira djeteta nego zbog vjere
 Crkva savjetuje – ako dijete zgriješi treba ga kazniti; ako plače, to iz njega progovara
zlo i treba ga tući
 S 8, najviše 12, godina – uključuje se život odraslih – obavlja kućanske poslove,
pomaže u obrađivanju zemlje, radi kod obrtnika ili se priprema za vojsku
 Uči se imitiranjem, promatranjem i vježbom
 Dječaci su pohađali crkvene škole, a djevojčice su se kod kuće pripremale za brak
 Položaj mlađe braće i sestara podcijenjen („pravo starijeg”)
Tri faze razvoja djeteta:
 infantia – od rođenja do kraja 6. godine – „dijete je djelo u iščekivanju”, ovisno o
roditeljima
 pueritia – od 7. do 12. g. za djevojčice; od 7. do 14. g. za dječake
 adolescentia – od 12. odnosno 14. g.
SEPTEM ARTES LIBERALES
Srednjovjekovni školski program “sedam slobodnih umijeća” dijeli se na:
trivij (literarni smjer): gramatika (jezik), dijalektika (logika), retorika (govorništvo
kvadrij (znanstveni smjer) – aritmetika, geometrija, astronomija, glazba
Septem artes probitatis = Sedam viteških vještina
 odgoj dječaka plemićkog porijekla
 Učili su: jahanje, plivanje, gađanje strijelom i kopljem, mačevanje, lov, šah,
sastavljanje stihova
 paž (7-14), štitonoša (14-21), vitez (21)
 viteški odgoj – naglasak na vanjskoj uglađenosti i ponašanju u društvu; zanemaren
intelektualni odgoj
SKOLASTIKA (9.-15. st.)
 objašnjavanje religioznih dogmi filozofijom i logikom
 formalističke dedukcije – pitanja i gotovi odgovori
 Metode: lectio – zajedničko čitanje i komentari teksta
disputatio – usmena rasprava
 Toma Akvinski (1225.-1274.) – sve se nauke podčinjavaju teologiji; pokušao
prilagoditi Aristotelovu filozofiju nauku Katoličke crkve
- savršeno i vječno blaženstvo moguće je samo na drugom svijetu – besmrtnost
individualne duše
tomizam – službena filozofsko-teološka metoda Katoličke crkve
VRSTE ŠKOLA U (ranom) SREDNJEM VIJEKU
CRKVENE – župne, samostanske, katedralne
SVJETOVNE plemićke – sedam viteških vještina
građanske (čitanje, pisanje, računanje, struka – zanat, trgovina)
BENEDIKTINCI
 katolički monaški red, utemeljio ga je sv. Benedikt Nursijski 529. u Monte
Cassinu (Italija). Njegova sestra, sv. Skolastika, osnovala je ženski ogranak reda
(benediktinke)
 Sukladno temeljnom načelu reda "moli i radi" (ora et labora), b. se posvećuju
molitvi te tjelesnom i duhovnom radu
 U svojim su sredinama bitno pridonosili razvoju poljodjelstva i obrtništva, a
posebno je važan njihov prinos europskoj kulturi i prosvjeti.
 benediktinske škole – prve samostanske škole
 infantia – od rođenja do kraja 6. godine – „dijete je djelo u iščekivanju”, ovisno o
roditeljima
 pueritia – od 7. do 12. g. za djevojčice; od 7. do 14. g. za dječake
 adolescentia – od 12. odnosno 14. g.
 pripravni stupanj - čitanje, pisanje, latinska gramatika, računanje i crkveno
pjevanje
 viša škola ili enciklopedija - sedam slobodnih vještina (septem artes liberales)
- trivium (gramatika, dijalektika i retorika)
- qvadrivium (aritmetika, geometrija, muzika i astronomija)
  sve se učilo na latinskom jeziku i napamet
 stroga disciplina održavala se postom, molitvom i kaznama
DOMINIKANCI
 propovjednički red – važna vještina govorništva
imali su svoj školski red – nast. plan i program
u hrv. krajeve dolaze poč 13. st.
poznate su bile njihove škole u Kotoru, Zadru i Dubrovniku
dominikanac Anđeo Martinušić iz Dubrovnika napisao je oko 1450. udžbenik
Methodus grammaticae
 14. lipnja 1396. – general Domin. reda Rajmund iz Capue doznačio je Zadru
generalno teološko učilište Dalmatinske provincije koje je u svom sastavu imalo i
filozofski odjel ili fakultet
 1553. – učilištu je priznat pravni položaj “povlaštenog sveučilišta” kojim je steklo
pravo dodjele doktorskih i magistarskih radova iz teologije
OSNIVANJE SVEUČILIŠTA
 povezano s nastajanjem gradova, razvojem zanata i trgovine i kulturnim razvojem
 Universitatis magistrorum et scholarium = zajednica učitelja i učenika
 osnivali su ih znanstvenici, gradska uprava ili crkva
 sveučilišta su bila samostalna i prilično nezavisna
 na čelu sveučilišta bio je rektor
 institucija univerzitetskog suda
 4 fakulteta – artistički, pravni, medicinski i teološki
 znanstveni stupnjevi
bakalaur – nakon proučenog trivijuma
magistar – nakon proučenog kvadrijuma
mogućnost daljnjeg studiranja (pravo, medicina, teologija)
 nastavne metode – čitanje lekcija, komentari i disputi
 veliki ugled sveučilišta
 sveučilišta su pridonijela razvoju gradova-država
Prva europska sveučilišta:
 Italija – Bologna (1158), Padova (1222), Napulj (1224), Peruga (1276), Rim
(1303)
 Francuska – Toulous (1288), Pariz (1150), Lyon (1300)
 Engleska – Oxford (1168), Cambridge (1209)
 Poljska – Krakow (1346)
 Češka – Prag (1348)
 Austrija – Beč (1365)
 Ugarska – Pečuh (1367), Pešta (1465)
 Slovačka – Bratislava (Požun, 1467)
 Njemačkoj – Heidelberg (1385), Köln (1387), Erfurt (1393)
Na početku 16. stoljeća u europskim zemljama – 66 sveučilišta
HUMANIZAM, RENESANSA, REFORMACIJA I PROTUREFORMACIJA
HUMANIZAM
 sred. 14. do sred. 15. st.
 intelektualni i kulturni pokret
 proučavanje i novo tumačenje grč. i lat. književnosti
 naglašava univerzalne i osobne ljudske vrijednosti
(sloboda, odgovornost, demokracija)
 težnja znanstvenom (objektivnom) pristupu stvarima
 ideal humanista - čovjek svestranih interesa (l’uomo universale), razvijenih umnih
sposobnosti i slobodna duha
 humanist-učitelj – unapređuje pedagošku praksu, postavlja temelje zorne obuke,
napušta tjelesnu kaznu
RENESANSA
 razdoblje u europskoj kulturi XV–XVI. st. koje općenito odlikuje obnavljanje antičkih
kulturnih zasada, razvoj novih umjetničkih oblika te postupna afirmacija
individualizma
 temeljne su značajke renesansnoga mišljenja: odbacivanje autoriteta, povjerenje u
vlastiti um, oslanjanje na iskustvo,, odvajanje prirodnih znanosti od teologije…
 Leonardo da Vinci – začetnik renesansnog mišljenja u Italiji, kolijevci renesanse
 razdoblje humanizma i renesanse doba je otkrića i izuma – Gutenberg, Kopernik,
Galilei
 učenje i nastava trebaju biti djetetu zanimljivi te da se učitelj treba brinuti o djetetovim
sposobnostima i interesima
 Smanjuje se utjecaj crkve na školu
GLAVNI PREDSTAVNICI HUMANISTIČKE (RENESANSNE) PEDAGOGIJE
 Italija: Vittorino Rambaldoni da Feltre (1379.-1446.)
 Francuska: François Rabelais (1494.-1553.), Michel de Montaigne (1533.-1592.
 Španjolska: Ludovicus Vives (1492.-1540.)
 Nizozemska: Erazmo Roterdamski (1446.-1536.)
Obilježja
 težnja za korjenitom promjenom metoda odgojno-obrazovnog rada
 traže proširenje srednjovjekovnih nastavnih sadržaja
 blag odnos prema djeci
 poštovanje učenikove ličnosti i individualnih sklonosti
 induktivni put u učenju – od konkretnih, iskustvenih činjenica stvarnosti
 protiv mehaničkog učenja
Vittorino da Feltre (1379.-1446.) – Italija
 najpoznatiji talijanski humanistički pedagog
 1424. dolazi u Mantovu na poziv vojvode Franceska Gonzage kako bi odgajao
njegove sinove – osniva školu Casa giocosa (Dom radosti)
 škola je bila u dvorcu, izvan grada – prvi ostvario ideju „škole u prirodi”
  prvi učitelj novoga tipa
 moralni odgoj i odgoj primjerom
 prilagođavanje individualnim osobinama učenika
 nove nastavne metode
 bez tjelesne kazne
Francuska: Rabelais i Montaigne
 U Francuskoj slabiji utjecaj antike i veće zanimanje za prirodne znanosti
 François Rabelais (1494.-1553.) – Gargantua i Pantagruel – progresivni zahtjevi
pedagogije humanizma – tjelesni i intelektualni odgoj, raznolikost znanja
 Michel de Montaigne (1533.-1592.) – Eseji
kao i Rabelais kritizira skolastičke metode poučavanja, zalaže se za harmoničan razvoj
tijela duha i morala, raznovrsno obrazovanje i individulano pučavanje
 Ne odgaja se jednom samo duša, a drugi put samo tijelo, nego čovjek; njega se ne
smije rascijepiti. (Montaigne)
Španjolska: Ludovicus Vives (1492.-1540.)
 za reformu odgoja i obrazovanje u smjeru vjersko-moralne obnove
 De disciplinis (1531.) – gl. pedag. djelo
 U nastavi su glavne stvari, a ne samo riječi
 religija – početak i cilj obrazovanja
 elementarna škola za svu djecu i nastava na materinskom jeziku
 zalaže se za zornost u nastavi
 protivnik tjelesne kazne i zajedničkog odgoja dječaka i djevojčica
Nizozemska: Erazmo Roterdamski (1446.-1536.)
 jedna od najznačajnijih ličnosti humanizma
 Pohvala ludosti – raskrinkavanje skolastičke škole i cjelokupnog srednjovjekovnog
života
 za učenje latinskog i grčkog od najranije dobi – najprije živim govorom, a zatim
dolazi gramatika, dekliniranje…
 Učitelj: široko obrazovanje i jezična kultura; krepostan, uljudan i osjećajan
 za obrazovanje ženske mladeži
Hrvatska – opće značajke razdoblja
 glagoljska književnost
 1483. – Misal po zakonu rimskog dvora - prva tiskana knjiga na hrv. jeziku
 tiskanje knjiga – prijelomni trenutak za obrazovanje
 utjecaji humanizma – hrvatski pjesnici sa svojim djelima na latinskome poznati i u
Europi

Petar Pavao Vergerije (Kopar,1370 - Budim, 1444)

 prvi humanistički pedagog
  oko 1402. - pedagoško djelo: De ingenius moribus et liberalibus studiis adulescentiae
(O plemenitim običajima i slobodnim umijećima)
 prekretnica u filozofskome shvaćanju odgoja
 najavljuje ideale renesanse
 Što dakle u životu može biti ugodnije ili barem prikladnije, nego uvijek čitati ili pisati i
doznavati nove stvari iz starine, u sadašnjosti govoriti o budućima i tako sve vrijeme
učiniti našim, i prošlo i buduće? (P. P. Vergerije)
Marko Marulić (1450-1524)
 1506. - De institutione bene vivendi per exempla sanctorum (Pouke za čestiti život s
primjerima)
 kršćansko-poučni spis - svjetska slava Marulića
 promicanje i uspostavljanje pobožnoga načina života
 primjeri iz Biblije i života svetaca
Franjo Petrić (Cres,1529. - Rim,1597.)
 profesor filozofije na sveučilištu u Ferrari i Rimu
 jedan od najistaknutijih platoničara renesansne filozofije
 jedan je od glavnih nositelja protestantske ideje (njegovim stopama kreće i njegov
nećak Matija Vlačić)
 1551. (1553) - La città felice (Sretan grad) - djelo utopijskog karaktera
- građanska vrlina - uvjet za sreću
- za vrlinu su potrebni: a) prirodna svojstva (prirodno)
b) navika (ovisi o zakonodavcu)
c) razum (oboje - dar prirode + iskustvo)
Nikola Gučetić (Dubrovnik, 1549. - Dubrovnik, 1610.)
 1589. - Governo della famiglia (Upravljanje obitelji)
 odgoj je važan za cjelokupni društveni život
 ispituje obiteljsko i društveno okružje kao temeljno okružje za socijalizaciju djece
 važnost obiteljske interakcije
a) odnos muža i žene
b) odnos otac - djeca
c) odnos gospodar - sluga
d) odnos gospodara prema posjedima
REFORMACIJA (16. st.)
 pokreti u crkvenoj povijesti kojima je bio cilj provođenje reformi u Katoličkoj crkvi
 reformacija Martina Luthera (1483.-1546.) – raskol zapadne Crkve i nastajanje
novih evangelističkih crkava i formiranje protestantizma kao nove kršćanske konfesije
 početak 1517. – objavljivanje Lutherovih 95 teza o oprostima
 mijenja se religijska, kulturna, politička i gospodarska slika Europe
 srednjovjekovni pesimizam zamijenjen je optimizmom i pozitivnim stavovima prema
vrednotama ovozemaljskog života, prirodi i umjetnosti
 Biblija – Riječ Božja upućena čovječanstvu i Crkvi – Sveto pismo je prema Lutheru
jedini izvor i mjerilo kršćanske doktrine, vjere i življenja7
  potkonfesije: luteranstvo, kalvinizam, anglikanizam
 Njemačka – središte pokreta
 Crkva – zajednica okupljenih vjernika
 potpuna sloboda pojedinca u tumačenju Biblije, te sloboda savjesti u pitanjima morala
 M. Luther – pridaje veliku važnost odgoju i obrazovanju mladih, zalaže se za
obavezno školovanje dječaka i djevojčica i osnivanje osnovnih škola, kritizira
katoličke samostanske škole
 važnost pisane riječi – Luther je napisao Mali katekizam za djecu, Veliki katekizam za
župnike, i Knjižicu za laike i djecu u formi početnice – razvoj narodnih jezika
 razvoj mreže osnovnih škola u Njemačkoj
 Philipp Malanchton (1497.-1560.) – Lutherov suradnik, filolog, filozof, humanist,
„učitelj Njemačke”
 jedan je od najvećih njemačkih humanista, autor udžbenika grčkog i latinskog jezika
 zalagao se za sljedeća načela u školama:
- nastavni jezik – latinski
- učenike se ne smije opterećivati s previše sadržaja
- učenike treba prema starosti i znanju razdijeliti u tri odjela – kada se postigne jedan
(niži) obrazovni cilj, prelazi se na višu razinu
 radio je na osnivanju i reformiranju protestantskih sveučilišta (Leipzig, Tübingen,
Heidelberg, Frankfurt, Königsberg, Jena)

REFORMACIJA U HRVATSKOJ
 u Hrvatskoj – protest. pokret u Istri i sjeverozap. Hrvatskoj, propovjednici i pisci
knjiga za narod
 Matija Vlačić Ilirik, Stjepan Konzul Istranin, Antun Dalmatin
 početnice, table za čitanje ili abecedari – sredstva širenja pismenosti
 najpoznatija početnica – Tabla za dicu – na glagoljici i ćirilici – Tübingen, 1561. –
namijenjena i djeci i odraslima
iz Uvoda:
Stariji (vlasnici imanja, stariji u obitelji) i propovjednici trebali su djecu i nepismene
koje im je Bog predao na brigu, uz pomoć Table za dicu, naučiti čitati i naučiti
govoriti napamet članke kršćanske vjere.
 hrvatski su protestanti u 16. st. izdali 6 katekizama – većina prema predlošku
Lutherovog Velikog i Malog katekizma – svrha: vjerska obnova i opismenjavanje
puka
PROTUREFORMACIJA
 Societas Iesu (Družba Isusova) – svećenički red – osnovao ga je 1534. u Parizu
Ignacije Lojolski
 cilj: “obrana i širenje vjere” (protureformacija)
 sredstva: propovijedanje, predavanja, duhovne vježbe, vjerski pouk (osobito za djecu i
mlade)
 stvaraju vlastiti obrazovni sustav - Ratio atque institutio studiorum Societatis Jesu
(1599)
  obrazovanjem, propovijedanjem i političkim zauzimanjem povratili su u Katoličku
crkvu velik dio Njemačke, južne dijelove Nizozemske i Poljsku
 Isusovačke gimnazije:
gimnazija je imala 6 razreda (4 niža i 2 viša):
niži: početni razred (parva), principia, grammatica i syntaxis
viši: poesis i rethorica
 nastavni jezik – latinski
 uz latinski j. i vjeronauk učila se klasična književnost, povijest, zemljopis, aritmetika,
prirodopis i grčki jezik
ZABRANOM KNJIGA PROTIV REFORMACIJE
 Indeks Librorum Prohibitorum (Popis zabranjenih knjiga) – snažno sredstvo
protureformacije
 prvi popis 1529. u Nizozemskoj, a zatim u Veneciji i Parizu
 spaljivanje knjiga ispred crkava ili na trgovima – „pučka svečanost”
 1571. papa Pio V. osniva Kongregaciju za popis zabranjenih knjiga koja je imala
zadatak obnavljati i korigirati popis
Zaključak:
 humanizam i renesansa – novi stav čovjeka prema svijetu, životu i religiji
 obrazovanje – pretpostavka za „postajanje čovjekom”
 vrijednost osobnog i individualnog
 U procesu reformaciju te u „isusovačkom“ odgovoru na njega škola, odnosno
obrazovanje zauzimaju sve važnije mjesto.
 Životni uvjeti djece na početku novog vijeka nisu znatno poboljšali.
 Djetinjstvo – još uvijek samo uvod u puno važniji svijet odraslih

PROSVJETITELJSTVO
Prosvjetiteljstvo je čovjekov izlazak iz samoskrivljene nezrelosti, a nezrelost je čovjekova
nesposobnost samostalnog služenja svojim razumom. Uzrok tomu nije u nedostatku razuma,
nego u nedostatku odlučnosti i hrabrosti da se čovjek samostalno služi svojim razumom.
Sapere aude! Imaj hrabrosti služiti se vlastitim razumom! To je geslo prosvjetiteljstva. (Kant,
1784.)
Pojam: višeznačan, ali uvijek podrazumijeva uporabu intelekta, „rasvjetljavanje” stvari i
pojava, upućuje na „golu istinu”
antropocentrizam nasuprot teocentrizmu
Prosvjetiteljstvo je epoha u kojoj je povjerenje u moć čovjekova uma veće od potrebe za
oslanjanjem na tradiciju i autoritet.
PROSVJETITELJSTVO – osnovna obilježja
 intelektualni i duhovni pokret europske inteligencije u 17. i 18. st. (Engleska,
Francuska, Nizozemska, Njemačka)
 temeljno obilježje – povjerenje u (raz)um
  idejni korijeni – u humanizmu, renesansi i reformaciji
– u filozofiji racionalizma (F. Bacon, R. Decartes)
– “znanje je moć”
 pokret sekularizacije
 ideje političkog liberalizma – prirodna i neotuđiva prava pojedinca, tolerancija,
jednakost građana, vladavina zakona
 obrazovanje za sve slojeve društva
 prosvijećeni apsolutizam – apsolutistički vladari nositelji reformi
GLAVNI PREDSTAVNICI
 Engleska: Thomas Hobbes i John Locke
 Nizozemska: Baruch de Spinoza
 Francuska:
Charles Louis de Secondat baron de Montesquieu
Francois-Marie Arouet – Voltaire
Jean Jacques Rousseau
Denis Diderot i Jean D'Alambert
 Njemačka: Gottfried Leibnitz i Immanuel Kant
 Hrvatska:
Andrija Kačić Miošić
Matija Antun Relković
Ruđer Bošković
UTJECAJ PROSVJETITELJSTVA
 povećanje pismenosti
 pristup knjigama i ostalim tiskovinama koje nisu primarno religijskog karaktera
 književni saloni – čitanje i rasprave
 književnost u funkciji prosvjećivanja
 širenje enciklopedizma
 popularizacija filozofije
 rasprave i kritika društvenih i političkih procesa
 ideja razuma - širenje ideja napretka i koncepta racionalnog uređenja svijeta
OSNOVNA OBILJEŽJA PEDAGOGIJE PROSVJETITELJSTVA
 Odgoj je u rukama čovjeka
 Odgoj vodi u stvarni život, a stvarni život zahtijeva odgoj
 Postoji metoda pravilnog odgoja
 Dijete je dijete, a ne odrastao čovjek u malom
 Vjera u moć odgoja – zahtjevi za općom školskom obvezom
 Škola se oslobađa od tutorstva Crkve
JAN AMOS KOMENSKY (1592.-1670.) – preteča pedagogije prosvjetiteljstva
Škole su radionice čovječnosti dok djeluju tako da čovjek postaje pravim čovjekom.
 rođen 1592. (Nivnice, Češka)
 u 12. godini ostaje bez roditelja
  od 1608. do 1611. pohađa latinsku školu “Češke braće”, evangelističke zajednice kojoj
je pripadao i njegov otac
 od 1611. do 1614. studira u Herbornu i Heidelbergu
 kao pripadnik “Češke braće” te time i antihabsburške fronte protjeran živi kao
prognanik do kraja života
 umro je u Amsterdamu 1670.
 kršćansko-humanistički pogled na svijet
 pansofija – sveopća mudrost, sveznanje – pedagoška koncepcija obučavanja svih u
svemu
 “Ovaj je život samo priprava za vječni”
 prave čovječje potrebe su:
obrazovanost (da zna sve)
krepost (da bude gospodar stvari i sebe)
pobožnost (Bog je izvor svega)
 pedagoški optimizam
 organizacija školstva u skladu sa četiri prirodna razdoblja u razvitku mladeži:
materinska škola (djetinjstvo – do 6. g.)
škola materinskog jezika (dječaštvo, 7.-12. g.)
latinska škola (mladenaštvo, 13.-18. g.)
akademija (zrelost, 19.-24. g.)
 obrazovanje za svu djecu (dječake i djevojčice)
 didaktičke i metodičke inovacije
 utemeljitelj moderne pedagogije
Najpoznatija djela JAK:
 Orbis sensualium pictus – Svijet u slikama
 Velika didaktika (Didactica magna)
 Informatorij za školu materinsku
 Otvorena vrata jezika (Janua linguarum reserata)

18. STOLJEĆE – PEDAGOŠKO STOLJEĆE

JEAN-JAQUES ROUSSEAU (1712. – 1778.)
 „Sve je dobro, što dolazi iz ruku stvoritelja, sve se izrodi (pokvari) u rukama čovjeka.”
 jedan od gl. predstavnika prosvjetiteljstva
 ideološki pripremio francusku buržoasku revoluciju
 navjestitelj “evanđelja slobode, prirode, srca, ljudskih prava i ljudskog dostojanstva”
 veliki utjecaj na pedagogiju prosvjetiteljstva, ali i na reformnu pedagogiju s početka
20. st.
 Čovjek je po prirodi dobar
 “Povratak prirodi” – povratak k dobrom
 prirodni odgoj – odgoj u skladu s prirodom djeteta
 Emil ili o odgoju – glavno Rousseauovo pedagoško djelo, 1. izd. 1762.
  pet dijelova Emila
(faze razvoja djeteta do zrelosti)
 1. dio: njega male djece
(tjelesna njega)
 2. dio: od poč. učenja govora do 12. g. (razvijanje osjetila)
 3. dio: od 12. do 15. g. (razvijanje intelektualnih sposobnosti)
 4. dio: od 15. do 18. g.
(moralni odgoj)
 5. dio: odgoj djevojaka (tj. buduće Emilove supruge)
FILANTROPISTI
 filantropija (=čovjekoljublje)
 Philantropin (1774) – odgojni zavod u Dessauu (Basedow)
 utjecaj Rousseaua
 odgoj u skladu s načelima humanosti, prirodnosti i zahtjevima vremena
 protive se tjelesnom kažnjavanju
 u škole uvode gimnastiku, igre, izlete...
 unaprijedili učiteljsko obrazovanje
 zalagali su se za državnu brigu o školama
 gl. predstavnici: Basedow, Campe, Salzmann i Rochow
PROSVIJEĆENI APSOLUTIZAM
 Škola jest i ostaje zauvijek stvar države! (Marija Terezija)
 Apsolutistički vladari – pokretači školskih reformi
 Počeci općeg školstva:
 1774. Marija Terezija angažira Johanna Ignaza Felbigera (1724.-1788.) da po uzoru
na prusko uredi i austrijsko školstvo
 Johann Ignaz Felbiger (1724.-1788.), organizator pruskog i austrijskog školstva, autor
metodičkih priručnika
 6. 12. 1774. Marija Terezija potpisuje Felbigerov Allgemeine Schulordnung für die
deutschen Normal- Haupt- und Trivialschulen in sämtlichen Kayserl. Königl.
Erbländern (= Opći školski red za njemačke normalne, glavne i trivijalne škole i svim
carskim kraljevskim nasljednim zemljama)
 osnova za jedinstveno državno primarno školstvo
 osnovna načela: odgoj djece je temelj narodnog blagostanja; svakom staležu pružiti
primjerenu pouku u organiziranim ustanovama
 duh prosvjetiteljstva
 temelj općeg svjetovnog obrazovanja
 Opći školski red – vrijedio je do 1805. za austrijske zemlje i Vojnu krajinu
 Tri vrste pučkih škola:
 normalne ( u sjedištu pokrajine i šk. povjerenstva; ravnatelj i 4-5 učitelja)
 glavne (u većim gradovima; 2-3 učitelja)
 trivijalne (u manjim gradovima, selima i sjedištima župa; 1 učitelj)
 škole su državne ustanove
NEOHUMANIZAM
 krajem 18. i poč. 19.st – novi pokret u europskoj kulturi (Njemačka)
 IDEAL: stvaranje svestrane ličnosti
 Wilhelm von Humboldt
 začetnici neohumanizma sred. 18. st. – sumnja u temeljne ideje prosvjetiteljstva
 opozicija filantropističkoj pedagogiji koja je odgoj i obrazovanje podredila potrebama
države
 zahtjevi za slobodnim obrazovanjem koje će stvoriti autonomnu, slobodnu osobu
 neohumanizam je odvajanjem od obrazovanja od ekonomskih, političkih i drugih
interesa obećao je odgoj i obrazovanje u skladu s izvornom ljudskom biti – grčka
literature
RAZVOJ IDEJE HUMANIZMA
 ideja humanizma u antici – paideja, grčki pojam čovjekovog obrazovanja po svojoj
istinskoj biti, od 3.st. pr. Kr. usmjeren prema oblikovanju čovjekova razuma pomoću
jezika
 JEZIK – kriterij koji određuje razliku između životinje i čovjeka, između Grka i
barbara, obrazovnih i neobrazovanih
 Aristokracija duha kojoj je relativizirala političku moć plemstva – grč. kultura
predstavljala je uzorak svjetske kulture
 Ciceron je na temelju grčkog uzora dao latinskom jeziku klasični oblik, a kao
pedagošku kvalitetu istaknuo je grč. književno – estetsku izobrazbu
HUMANIZAM U RENESANSI
 humanist – od 15. st. znanstvenik koji se bavio humanističkim disciplinama – lat.
jezikom, književnošću, rimskim pravom i etikom – disciplinama koje omogućavaju
formiranje čovjeka/ličnosti
 ove su humanističke discipline bile zastupljene u latinskim školama
 „školski humanizam“ razlikovao se od humanizma znanstvenika – škole su shvaćale
humanističko obrazovanje samo kao pripremu i sredstvo ulaska u religiju
 humanisti su humanističko znanje reducirali na jezični formalizam
 novi humanizam razvija se kao opozicija školskom humanizmu latinskih škola i
postaje pokret učenih
OBLIKOVANJE NOVOG HUMANIZMA
 školski humanizam je imao svoju funkciju – spoznavanje Božje riječi – počeo je gubiti
već u 17. st., a u potpunosti u 18.st. – prosvjetiteljska pedagogija – filantropizam 4
 neohumanizam – kao opozicija školskom humanizmu latinskih škola, oslanjao se na
humanizam znanstvenika
  razvija se u Njemačkoj
 dok su talijanski i francuski humanizam bili orijentirani na latinsku kulturu, njemački
humanizam usmjerio se na grč. kulturu

PREDNOST GRČKE
 isticala se prednost Grka nad Rimljanima odnosno književnosti (pjesništva) pred
retorikom – filološka pozicija koju nije poznavao stari humanizam
 jezik i književnost sada više nisu shvaćeni kao sustav pravila, nego kao povijesni
fenomeni, čija se podjela pokušava razumjeti u svojoj jedinstvenosti
 u osnovi zanimanja za stari jezik zapravo je zanimanje za čovjeka i specifičan pogled
koji se izražava nekim jezikom
 teza da nisu Rimljani nego Grci na ishodištu europske kulture utjecala je na probuđenu
nacionalnu svijest Nijemaca – odmak od francuskih uzora
 usmjerenost na Grčku – razvoj njemačke kulture
 razvoj u razdoblju njemačke klasične filozofije – poč. 1781. – Kantova kritika čistog
uma i Pestalozzijevo djelo Leinhard i Gertruda – kraj – Hegelova smrt 1831.
 Ne samo pojedinci, cjelokupan obrazovani sloj tražio je odgovor na prosvjetiteljsko
pitanje o ljudskoj biti i obrazovanom idealu
 Slobodno obrazovanje i razvoj individualnosti
 Povezanost s književnošću „Njemačkog pokreta“, koji označava jedinstvenu duhovnu
potragu za njemačkom kulturnom nezavisnošću
 pokret Strum und Drang (oluja) – preko klasika u užem smislu (Goethe) prema
filozofiji koja je s Kantom došla do vrhunca njemačke idealističke filozofije
NEOHUMANIZAM I PEDAGOGIJA
 Neohumanizam – pedagogija njemačke klasike – to nije bila pedagogija u užem
smislu riječi, ona nije slijedila korake koje je u pedagogiji postavilo prosvjetiteljstvo –
razvoj samostalne, teorijski i empirijski usmjerene znanosti
 Kritičari ističu kako je NH prolongirao razvoj pedagogije kao znanosti o odgoju za
gotovo čitavo stoljeće, a pedagogiju kao statusni simbol prepustio pučkim učiteljima
 Međutim, NH se također može shvatiti kao teorija obrazovanja čovjeka
Humboldt je shvaćao pedagogiju izvedenu iz klasičnih studija – implicitina pedagogija koja je
bila potrebna za uspjeh klasično obrazovanih gimnazijskih profesora
OBRAZOVANJE = OSOBNI RAZVOJ
  Novohumanisti razdvajaju obrazovanje (Bildung) od društvene stvarnosti i time
pridonose deopolitiziranom obrazovanju, usmjerenom na privatnu sferu, na čovjekov
unutarnji svijet, na osobni razvoj
 TEZA 1 – usmjerenje obrazovanog građanstva na privatnu sferu ostavilo je prostor
njemačkoj politici koja je krenula putem nacionalizma, imperijalizma i fašizma, a da
joj „narod pjesnika i mislilaca“ nije pružao otpor
 TEZA 2 – odvajanje obrazovanja od društvene stvarnosti može tumačiti kao politički
motivirani pokušaj spašavanja barem dijela ugrožene čovječnosti
 prosvjetiteljski procesi strukovnog i staleškog odgoja i obrazovanja usmjereni na
produktivnost i nisu bili sumjereni samo na ostvarivanje ljudskih prava nego su vodili
i ka deformiranoj otuđenoj stvarnosti
RAZLIKA IZMEĐU FILANTROPIZMA I NEOHUMANIZMA
 Friedrich Immanuel Niethammer je 1808. napisao raspravu „Sukob filantropizma i
humanizma u teoriji odgoja i nastave našega doba“
OBILJEŽJA FILANTROPIZMA
 poučavanje nema svoj samostalni cilj, nego priprema čovjeka za njegov budući
položaj u društvu
 ne zalaže se za razvoj samostalnoga duha koliko za posredovanje što korisniji znanja
 oblikovanje duha nije cilj sam po sebi, već je podređen pragmatičnim potrebama
OBILJEŽJA NEOHUMANISTIČKOG PEDAGOŠKOG KONCEPTA
 poučavanje / obrazovanje ima svoj vlastiti cilj, a to je opće oblikovanje čovjeka
 nastava nije usmjerena na akumuliranje znanja, nego za razvoj duha
 nastava ne razvija učenikov duh kako bi ga kvalificirala za određene aktivnosti, nego
je oblikovanje duha cilj sam po sebi
 svrha poučavanja nije pripremiti učenika za ovaj svijet, jer će imati dovoljno prilika za
to u svom životu, nego njegova priprema za viši svijet duha; ako za ovo nisu stvoreni
temelji u mladosti, kasnije, kada se bude pripremao za svoje zvanje, neće imati
vremena
PEDAGOŠKO ISHODIŠTE NEOHUMANIZMA
 individualnost kao glavno načelo pedagogije – oslanjanje na subjekt i njegove
individualne sposobnosti
 u prvom planu nisu sadržaji učenika, odlučujuća je svrha pedagoškog posredovanja –
razvoj razuma i čovječnosti na što svatko ima pravo, stoga ne bi trebao biti povezan s
materijalnim uvjetima društva
WILHELM VON HUMBOLDT
 najutjecajniji predstavnik neohumanizma (neko vrijeme je vodio prusko Ministarstvo
obrazovanja)
  nije se bavio pedagogijom kao nezavisnom disciplinom – njegovo je značenje prije
svega u oblikovanju slike čovjeka koju je zagovarao školskim reformama
 oblikovanje čovjeka – put pojedinca ka samome sebi – taj put nikad ne završava
 dvostruka funkcija jezika: jezik je s jedne strane medij općega, instrument razuma koji
povezuje pojedince; on je istovremeno stvoritelj individualnog duha; jezik je nosač
drevne ljudske prirode i stoga jezik ima prioritet nad svim ostalim državama
 suprotstavlja se nastojanjima prosvjetiteljstva za obrazovanjem pojedinca u skladu s
njegovim staležom i društvenim položajem, ali to ne znači da je pojedincu prepuštena
potpuna sloboda
 formiranje čovjeka u cijelosti znači pomirenje njegovih sklonosti i samovolje s cijelim
svijetom – svemirom
 u teoriji formiranja čovjeka razvio je i teoriju klasičnoga – oboje je povezivao pojam
čovječnosti
 moderan čovjek može proučavanjem starih Grka spoznati što uistinu znači čovječnost,
onkraj nacionalnih, konfesionalnih i staleških ograničenja – proučavanje starih Grka je
proučavanje čovjeka
HUMBOLDTOVA ZAMISAO REFORME ŠKOLSTVA
4 osnovna zahtjeva
1. prednost općeg obrazovanja nad strukovnim
2. opće obrazovanje može biti samo 1, stoga školski sustav mora biti ujednačen i
horizontalno podijeljen po dobnim stupnjevima
osnovna škola dobiva novo značenje – nije staleški uvjetovana i ne posreduje samo
elementarno poznavanje vjere i društveno korisno znanje, već bi to trebala biti škola koja
oblikuje osobu – jednaka za svu djecu, ponajprije u didaktičkom pogledu (nastavni predmeti,
sadržaji i metode)
3. država mora ograničiti svoje nadležnosti u području odgoja i obrazovanja
4. sve obrazovne ustanove trebaju se ujediniti u borbi protiv podložničkog mentaliteta
PEDAGOGIJA 19. STOLJEĆE
DOBA INDUSTRIJALIZACIJE
 razvoj industrije
 kolektivizacija rada
 velike migracije stanovništva iz sela u gradove
 razvoj gradova
 mehaniziranje rada
 realistični duh vremena – zahvaća umjetnost, kulturu i znanost
 obrazovanje – školovanje intelekta
  pristupni prodor prirodoznanstvenih predmeta u školske programe
 samosvjesni optimizam i racionalizam prosvjetiteljstva vraća se u jačem obliku
(Darwinova teorija evolucije, marxova kritika kapitalizma)
 pozitivizam – sve treba biti zasnovano na činjenicama – glavni predstavnici: August
Comte i Herbert Spencer
 u znanosti – intelektualizacija slike svijeta, mehaniziranje i automatiziranje života
 Arthur Schoppenhauer i Friedrich Nietzsche – glavni kritičari duha vremena i preteče
kasnijih tendencija koje će utjecati na pedagogiju
KONSTITUIRANJE PEDAGOGIJE
 diferenciranje i nastajanje novih znanstvenih disciplina
 pedagogija – praktična učiteljska disciplina
 konstituiranje pedagogije kao teorijske, akademske discipline
 implementacija pedagogije kao samostalnog predmeta na sveučilišta – priprema
studenata za njihovo nastavničko zanimanje u gimnazijama
 osnivanje katedri za pedagogiju
HERBART
 njemački filozof i pedagog
 jedan od osnivača moderne pedagogije kao znanstvene discipline
 razvio teoriju učenja i poučavanja zasnovanu na psihologiji
 sljedbenici – herbartovci (Tuiskon Ziller i Wilhelm Rein)
 veliki utjecaj na europsku pedagogiju
PEDAGOGIJA IZVEDENA IZ ETIKE I PSIHOLOGIJE
 ciljeve odgoja određuje etika, a sredstva njihove realizacije omogućava psihologija
 odgojna praksa je shvaćena kao izvršni organ teorije: što se točnije slijede upute to bi
bolja morala biti pedagoška praksa
 proces odgajanja Herbart dijeli na 3 dijela:
upravljanje – stvara pretpostavke za odgajanje, njegov je zadatak gušenje djetetove „divlje“
prirode i podčinjavanje djeteta
nastava – središte Herbartova pedagoškog sustava; ona ne utječe direktno na oblikovanje
karaktera kao stega, nego na oblikovanje „misaonog kruga“; uz učitelja i učenika u nastavi
postoji i 3. element – nastavni predmet, nastavni sadržaj; nastava nije samo posredovanje
znanja, ona je istodobno oblikuje karakter
nema odgoja bez nastave, ali ni nastave bez odgoja
moralno odgajanje ili stega – usmjerena na unutarnji svijet odgajanika na oblikovanje
njegova karaktera i tu važnu ulogu ima učitelj koji bira sredstva na temelju svoje procjene –
od blagog pristupa učeniku do kažnavanja
HERBARTOVA ARTIKULACIJA NASTAVE – FORMALNI STUPNJEVI
 stupanj jasnoće – nastavnik priopćava novo nastavno gradivo; učenik se najprije
udubljuje u nove predodžbe koje treba shvatiti i razumjeti o čemu se radi
 stupanj asocijacije – od učenika se zahtijeva uspostavljanje veza između novog i
starog gradiva kako bi se uspostavio kontinuitet – razgovor
 stupanj sustava – uspostavljanje novih sadržaja – izlaganje i razgovor sa isticanjem
glavnih pojmova, misli i pravila
 stupanj metode – primjena naučenog, aktivnost učenika
VAŽNOST HERBARTOVA PEDAGOŠKOG SUSTAVA
 utjecao na razvoj pedagogije, 1. pedagogiju uveo u sustav i učinio je teorijskom
disciplinom
 upozorio je na važnost razvijanja interesa, pažnje i mišljenja u nastavi
 artikulacijom nastavnog procesa unaprijedio metodiku rada u nastavi u olakšao
posredovanje i usvajanje znanja
 zalagao se za odgojnost nastave
 dopunio je didaktiku
 uveo je pedagogiju na sveučilište – pedagogija postaje samostalna disciplina
 unaprijedio pedagošku teoriju i praksu
PRIGOVORI HERBARTOVOJ PEDAGOGIJI
 krutost, shematizam i formalizam
 preusko shvaćanje cilja odgoja
 izostavljanje tjelesnog odgoja
 Herbartova pedagogija kao dominantni pedagoški sustav u nizu europskih zemalja u
2.pol.19.st. doživjela je na prijelazu iz 19. u 20. st. snažnu kritiku od strane
predstavnika novih reformskih pedagoških pokreta, kao simbol stare,
intelektualističke, knjiške škole u kojoj je u prvom planu nastavno gradivo i učitelj
 u 20.st. – pokušaji reafirmacije i novog gledanja na Herbarta i njegov pedagoški
sustav

HERBARTOVCI
  Tuiskon Ziller – vodeći herbartovac, prof. na sveučilištu u Leipzigu, utemeljitelj
Društva za znanstvenu pedagogiju; prvi formalni stupanj razdijelio na 2 - analiza i
sinteza = 5 Herbart-Zillerovih formalnih stupnjeva
 Wilhelm Rein – prof. na Sveučilištu u Jeni
U HRVATSKOJ
 Franjo Marković – književnik i filozof, 1. prof. pedagogije na FFZG
 Stjepan Basariček – učitelj i dugogodišnji prof. pedagogije na učiteljskoj školu u ZG,
autor pedagoških udžbenika za učiteljske škole
FRIEDRICH FROBEL
 Pestalozzijev učenik
 nesuđeni arhitekt, gottingenški i berlinski student prirodoslovlja, u svoj pedagoškom
učenju, prožetom „religiozno-mističnom notom“ polazio od jedinstva prirode, čovjeka
i Boga
 Glavno pedagoško djelo: Odgoj čovjeka (Menschenerziehung)
 Dijete – biće u razvitku
 Zadatak nastave – stjecanje svijesti o jedinstvu svih stvari
ČOVJEKOV RAZVOJ – U STUPNJEVIMA
 Razvoj čovjeka odvija se u stupnjevima i veoma je važno tijekom svake razvojne faze
primjereno djelovati izvana, što znači u razdoblju dojenačke dobi usmjeriti se na
njegu, u fazi ranog djetinjstva na odgoj osjećaja i srca te u fazi dječaštva na odgoj uma
i volje
FROBELOV PEDAGOŠKI SUSTAV
 počiva na 2 ideje – ideji sveopćeg jedinstva i ideji evolucije
 osnovni zadatak nastave nije u posredovanju određene količine znanja, nego
dovođenje djeteta do spoznaje o jedinstvu svih stvari
 kada je riječ o ideji evolucije Frobel smatra da na dijete treba gledati kao biće u
razvitku
 razvitak čovjeka dijeli se na 5 glavnih razdoblja: rano djetinjstvo, djetinjstvo,
dječaštvo, mladost i zrelost – svako razdoblje zahtijeva pristup s posebnim sadržajima
i metodama odgoja
 važnije je utjecati na volju nego na intelekt
 1837. osniva dječji vrtić
 1838. pojavljuju se specifične igračke za vrtićku djecu, tzv. Frobelovi darovi – lopta,
kugla, kocka i valjak
 igra – najviši stupanj dječjeg razvoja
  prvi razradio teoriju i metode predškolskog odgoja
FROBELOV UTJECAJ U HRVATSKOJ
 1869. – Antonija Cvijić Lukšić u Zgrabu otvara dječki vrtić (zabavište)
frobelovskog tipa
 1895. – njezina kćerka Antonija Cijić objavljuje Rukovođ za zabavište u kojem
prikazuje Frobelov rad i njegova odgojna sredstva – igračke i zabavice
 prvi metodički priručnik za predškolski odgoj u Hrvatskoj
DIESTERWEG
 Pestalozzijev sljedbenik, učitelj, direktor učiteljske škole, organizator njemačkog
učiteljstva
 3 osnova načela njegovih pedagoških nazora: samorad, prilagođavanje prirodi i
prilagođavanje kulturi
 u postavljanju didaktičkih načela zamjetan je veliki utjecaj Komenskoga
 imao je veliki utjecaj na njemačke učitelje 19.st. kao i na razvoj metodika pojedinih
predmeta
 Diesterwegov glavni sljedbenik u Austriji bio je Friedrich Dittes – utjecaj na hrvatske
učitelje u 2.pol.19.st.

ŠKOLSTVO U 19.ST.
 19.st. – stoljeće obrazovanja
 obrazovanje – oblikovano realističkim i intelektualističkim duhom vremena
 modernizacija i sekularizacija školstva
 dosljedno provođenje školske obaveze
 gimnazije – elitne škole
 razvoj realnih škola i realnih gimnazija
 strukovno obrazovanje – za potrebe obrta i industrije
 obrazovanje učitelja i profesionalizacija učiteljskog poziva
 razvoj stručne pedagoške literature i pedagoških časopisa
 modernizacija sveučilišta
 osnivanje politehničkih viših i visokih škola
ŠKOLSTVO U FRANCUSKOJ
 Napoleonova uprava – upravu i organizaciju škola preuzima država (1808) – zadatak
škole – pripremiti kadrove koji će služiti carstvu
  srednje škole za Napoleonove uprave – liceji (osnivaju ih države, klasično
obrazovanje) i koledži (osnivaju ih gradske uprave, prednost realnim predmetima)
 centralizirani sustav upravljanja
 1880-ih godina reforme obrazovanja – školska obaveza za djecu od 6. do 13. godine;
stručni nadzor, vjeronauk nije školski predmet
 1880. reforma srednjih škola – reduciranje nastave klasičnih jezika, a povećanje
programa matematike, prirodnih predmeta i modernih jezika
 petogodišnji ženski liceji – odgoj budućih majki

ŠKOLSTVO U ENGLESKOJ
 poč. 19.st. – Bell-Lancasterov sustav – malo učitelja radi s mnogo djece tako što se
stariji učenici obučavaju za poučavanje mlađih – masovno elementarno poučavanje
 srednje škole u 1.pol.19.st. – velike javne škole (great public school) – učenje
klasičnih jezika i gramatike – djeca građanskog staleža i plemstva
 država slabo sudjeluje u organizaciji školstva – ona daje novčanu pomoć za škole koje
su organizirale vjerske zajednice i privatne osobe
 od sredine 19.st razvijaju se srednja škole realnoga usmjerenja (matematika, fizika i
kemija)
 1893. – opća školska obaveza za djecu 7-11 g.
 krajem 19. st. u višim javnim školama slabi klasično obrazovanje, sve više se pažnje
posvećuje tjelesnim vježbama, sportu, odgoju volje i karaktera
ŠKOLSTVO U NJEMAČKOJ
 poč. 19.st. – raste broj osnovnih škola, otvaraju se učiteljske škole
 religijski karakter nastave
 gimnazije – privilegirane škole
 razvoj realnih srednjih škola
 razvitak industrije – osnivanje viših tehničkih škola
 1872. – državni nadzor nad školama (umjesto Crkve)
 krajem 19.st. – 4 tipa srednjih škola:
klasična gimnazija
realna gimnazija
viša realka
progimnazija – realna gimnazija i realna – 6 god
  1900. – izjednačeni su apsolventi svih srednjih škola – mogli su se upisati u sve više i
visoke škole
ŠKOLSTVO U AUSTRIJI
 Školski zakon iz 1869. – za austrijski dio Monarhije
 zadatak OŠ: odgoj u moralno-vjerskom duhu, razvoj psihičkih sposobnosti i vještina
potrebnih za život i lojalnost državi
 školska obaveza povećana sa 6 na 8 godina
 roditelji i vlasnici tvornica bili su dužni slati djecu u školu
 osnovne škole su: javne ili privatne, opće (niže) i građanske (više)
 zabranjuje se tjelesno kažnjavanje učenika
 max broj učenika u razredu: 80
 osnivaju se četverogodišnje učiteljske škole
 nastavni predmeti u OŠ: vjeronauk, jezik (čitanje i pisanje), računanje, osnove
prirodopisa, fizike, povijesti i zemljopisa, pjevanja, tjelovježba, a za djevojčice i
ženski ručni rad i kućanski poslovi
SREDNJO ŠKOLSTVO U AUSTRIJI
 1849. – nacrt ustroja gimnazija i realnih škola u Austriji (Franz Serafin Exner i
Hermann Bonitz)
 osmogodišnje gimnazije – spajanje dotadašnjih 6-godišnje gimnazije s dvogodišnjim
pripremnim filozofskim tečajem – više i niže gimnazije
 gimnazije su iz škola za učenje klasičnih jezika transformirane u srednje škole koje
pružaju cjelovito opće obrazovanje za buduće sveučilišno obrazovane građane i
intelektualce
 maturalni ispiti (pismeni i usmeni) kao svršetak gimnazijskog obrazovanja i kao
preduvjet za nastavak obrazovanja na sveučilištu
 uvođenje predmetnih nastavnika i razrednika kao pedagoškog posrednika između
profesora i učenika
 1868. – 1. srednje škole za djevojčice, a 1892. 1. ženska gimnazija
 osnivanje strukovnih škola – obrtne, poljoprivredne, trgovačke, tehničke
HRVATSKA
 modernizacija Hrvatske – reforme javne uprave, pravosuđa, školstva i zdravstva
 Austrijski školski zakon iz 1869. – legislativni okvir za hrvatski školski zakon i
reformu školstva
ŠKOLSTVOM DO MODERNOG DRUŠTVA
 modernizacija
 sekularizacija
 demokratizacija
 odgojem i obrazovanjem do građanske lojalnosti i stvaranja nacionalnog identiteta
OPĆE ODREDBE
 religiozan i ćudoredan odgoj, priprema za građanski život
 pučke škole – opće i građanske, javne i privatne, opetovnice
 učitelj – one vjere kao većina učenika
 po mogućnosti odvojeno poučavanje muške i ženske djece
 nastavni jezik – hrvatski
 NPP i udžbenici – za sve isti
 udžbenici vjeronauka – mjerodavne crkve vlasti
 tjedna nastava – najmanje 20, najviše 25 sati, bez gimnastike i pjevanja
 na kraju svakog polugodišta – javni ispiti
OPĆA PUČKA ŠKOLA
 4 god.
 u jednom razredu maks. 80 učenika
 mjesto sa 40 sposobnjaka – škola
 standardizacija izgradnje šk. zgrada
 školska općina, školski odbor, županijski školski odbor
 stručni nadzor rada učitelja (županijski školski nadzornici)
 školska obaveza – 5 godina
GRAĐANSKA ŠKOLA
 traje najmanje 3 godine, a u nju se upisuju učenici nakon završene opće pučke škole
 usmjerenja s obzirom na obrt, trgovinu i gospodarstvo
PREPARANDIJA/UČITELJSKA ŠKOLA
 3 godine
 uvjeti upisa: zdravi i neporočni mladići i djevojke, navršenih 15 godina, završena mala
gimnazija, m. realka ili građanska škola/viša djev. škola
 završni ispit – svjedodžba osposobnica
 uz mušku učiteljsku školu – vježbaonica, a uz žensku – zabavište
  stručni usavršavanje učitelja: knjižnice, učiteljski sastanci, tečajevi za učitelje za šk.
praznika
UČITELJI JAVNIH PUČKIH ŠKOLA
 učitelji – javni činovnici
 tjedna satnica – maksimalno 30 sati
 osim orguljaške učitelji ne smiju obavljati nikakvu drugu službu uz učiteljsku
 učitelji i učiteljice izjednačeni u primanjima
 potpuna mirovina nakon 30.g službe
 namjesne učitelje (suplente) imenuje županijski školski nadzornik, a definitivne
Zemaljska vlada – profesionalizacija učiteljskog poziva

REFORMNA PEDAGOGIJA
 skupni naziv za različite odgojno-obrazovne koncepcije krajem 19. i u prvim
desetljećima 20.st.
Historiografija . od monumentalizacije do trivijalizacije
2 pristupa:
 jedinstvena pedagoška epoha – kanonizirani (duhovnoznanstveni) pristup
 dogma, mit o nečemu što se nije dogodilo, deja vu – povijesno-kritički pristup
REFORMNA PEDAGOGIJA PRIJE REFORMNE PEDAGOGIJE
 ambivalentan odnos prema idejama iz prošlosti
- oduševljeno prihvaćanje i idealiziranje
- kategoričko odbijanje i prijezir
 povijesni korijeni teorije i prakse reformne pedagogije još uvijek ne znače da ne
možemo govoriti o reformnoj pedagogiji kao specifičnom i karakterističnom
povijesno-pedagoškom fenomenu s poč. 20. st.
 ideje iz prošlosti kao inspiracija za reakciju na probleme sadašnjosti iskušana je
formula u kulturnoj povijesti čovječanstva još od renesanse
„NATRAG K PRVOTNOSTI I SPONTANOSTI DJEČJEG ŽIVLJENJA..“
 nova škola i novi odgoj nisu uvijek potencirani s namjerom isticanja njihove
originalnosti, već kao opozicija staroj školi i starom odgoju
 neupitnost postojanja RP prije RP
  K. Leissmann – RP s kraja 19.st. imala „obilježja povratnog pokreta“, što je značilo
„natrag k prvotnosti i spontanosti dječjeg življenja i doživljavanja ka životu bliskom
učenju, natrag k jedinstvu duha, tijela, rada i učenja
 RP – smjena paradigme, kopernikanski obrat u pedagogiji
PRETEČE RP
 „Uistinu novo klija samo iz starog.“
 Tragom osnovnih djela reformne pedagogije kao i njezine može se zaključiti da su u
pedagoškom smislu na nju utjecala 4 pedagoška i 1 književni klasik:
Jan A. Komensky
J. J. Rousseau
J. H. Pestalozzi
Friedrich Frobel
Lav Nikolajevič Tolstoj
EUROPA NA PRIJELAZU STOLJEĆA
 industrijalizacija i velika znanstvena otkrića
 demografske promjene: veliki porast stanovništva, nastajanje velikih gradova
 novi sloj – gradski radnički proleterijat – radnički pokret
 emancipacija žena – ženski pokret
 otpor modernoj civilizaciji – pokret mladih
 afirmacija sporta i tjelesne kulture
 popularizacija umjetnosti – zabavna literatura, šlageri
 REFORMA ŽIVOTA – neoromatizam + racionalizam
EUROPSKI FIN DE SIECLE I PEDAGOGIJA
 reforma života
 pokreti (žena, radnika, mladih)
 kritika kulture
 razvoj dječje psihologije
 kritika stare škole
 REFORMA ŽIVOTA – praktični pokušaj odgovora na zablude starog i zamke novog
doba objedinjuje u sebi neoromantizam i racionalizam – afirmacija sporta i
tjelovježbe, šetnje u prirodi, promicanje tjelesne higijene, zdrave prehrane,
apstinencije od alkohola i duhana, alternativne medicine, nudizma, primjerene odjeće
te općenito zdravog načina života
PEDAGOŠKI ODGOVOR NA PROCESE MODERNIZACIJE
  Svi reformni pokreti s prijelaza stoljeća bili su u širem smislu i pedagoški, pa je prema
tome njihov utjecaj na uže pedagoško područje neizbježan i evidentan
 KRITIKA (stare škole i općenito kulture i društva) – polazište RP i utjecaj na njezin
razvoj, retoriku, recepciju i percepciju
 HETEROGENOST – jedno od glavnih obilježja reformne pedagogije, heterogenost
koja je mogla egzistirati pod zajedničkim nazivom RP, zahvaljujući spremnosti za
promjenom postojećeg odnosa prema djetetu i nastojanju za stvaranjem humanije
škole
 RP – pedagoška reakcija na procese modernizacije društva
 „Škola jučerašnjeg svijeta“ – „škola budućnosti“
ELLEN KEY
 1900. – knjiga Stoljeće djeteta – jedna od najčitanijih knjiga s poč. 20. st.
 knjiga koja najviše utjecala na RP diskusije
 odgoj koji odgovara prirodi djeteta
 pokret Vom Kinde aus
 romantizacija djeteta
 wachsenlassen
 probkematična „nova etika“ – stvaranje novog naraštaja novog „višeg tipa čovjeka“
REFORMNO PEDAGOŠKI KONCEPTI
Pokret za umjetnički odgoj
 dio šireg kulturnog pokreta koji je imao za cilj promicanje estetske kulture
demokratizaciju umjetnosti
 korijeni u Engleskoj – John Ruskin, William Morris, Walter Crane
 u Njemačkoj – Ferdinand Avenarius, Alfred Lichtwark
 Učitelji ne bi trebali biti prenositelji činjenica koje učenici moraju zapamtiti, nego bi
trebali učenike osposobiti za promatranje i doživljavanje umjetničkih djela, i to u
prvom redu djela moderne umjetnosti, jer ih odgajamo za život u svom vremenu
 Pokret za umjetnički odgoj je, uz kreativnije impulse pedagoškoj praksi općenito te
napose nastavi crtanja, afirmirao dječje stvaralaštvo
Pokret radne škole
 jedan od najjačih i najutjecajnijih pokreta reformne pedagogije
 načelo rada kao pedagoško načelo potječe od samih početaka odgoja i nalazimo ga u
gotovo svim epohama razvoja pedagogije
 ručni rad kao obavezni nastavni predmet uvodi se u drugoj polovini 19. st. u većinu
europskih pučkih škola
  Learning by Doing krilatica je koju vežemo uz pedagoški program Johna Deweya,
američkog pedagoga, filozofa i reformatora obrazovanja
 čovjek je prije svega aktivno biće – učenje zasnovano na iskustvu u realnom okruženju
– spoznavanje svojih mogućnosti i stjecanje socijalnih navika
 projektna metoda
Predstavnici radne škole
 Georg Kerschensteiner – cilj javne škole, a time i odgoja uopće, je odgojiti
„upotrebljivog građanina“
 Nova bi se škola trebala usmjeriti na stvarne dječje interese – na praktično-socijalno ili
na praktično-tehničko djelovanje, što je stara škola u potpunosti ignorirala i u prvi plan
stavila intelektualne interese koji su u dječjoj dobi prilično skromno razvijeni
 škola budućnosti – radna škola
 rad – osnovno načelo, metoda i sredstvo odgoja i obrazovanja
 kritičari su mu predbacivali favoriziranje manualnog rada

 Hugo Gaudig – škola bi trebala biti u službi razvijajuće ličnosti, tj. u službi djeteta, ali
i društva u cjelini
 razvija svoj model škole budućnosti u kojem su ključni pojmovi sloboda, duhovni rad,
ličnost, samorad i samostalnost
 škola bi trebala učenike naučiti tehnici rada jer učenik mora imati metodu, a učitelj bi
trebao znati kako učenika dovesti do metode

Odgoj u prirodi
 pokret za odgoj u prirodi – privatne škole internatskog tipa smještene izvan gradova, u
dvorcima ili paviljonskim zgradama s prostranim zemljištem
 ustroj po načelu užih životnih zajednica ili obitelji učenika i nastavnika
 1889. je Cecil Reddie osnovao je u Engleskoj New Schol Abbotsholme koja je postala
uzorom za prve slične njemačke i francuske škole
 Landerziehungsheime postali su važnom i prepoznatljivom sastavnicom njemačke RP
– Hermann Leitz
 Pokret odgoja u prirodi iznjedrio je iz stotine tzv. šumskih škola i škola na čistom
zraku po čitavom svijetu

Pedagogija Marie Montessori

  pedagoška koncepcija talijanske liječnice i pedagoginje M. Montessorri – jedan od
najvitalnijih pokreta reformne pedagogije
 1907. u siromašnoj rimskoj radničkoj četvrti San Lorenzo otvorila je Dječju kuću
 u prvom planu je individualnost djeteta – njegove potrebe, talenti i skolnosti
 djetetu treba pružiti mogućnost razvoja u primjerenom i pripremljenom okruženju –
prostorno prilagođenom i intelektualnom poticajnom
 „Pomozi mi da to uradim sam!“

Waldorfske škole
 1919. – u Stuttgartu – 1. waldorfska škola
 Pedagoško učenje Rudolfa Steinera
 Temelj waldorfkse pedagogije je antropozofija – Čovjeka treba promatrati kao biće
tijela, duše i duha, koje se neprestano razvija – ravnomjeran razvoj „glave, srca i
ruku“
 antropozofska antropologija razvoj djeteta dijeli na 4 sedmogodišnja razdoblja:
1. rođenje fizičkog tijela
2. oslobađa eterično tijelo – nositelj snaga rasta
3. astralno tijelo – nositelj duhovnog života
4. rođenje vlastitog ja – sjedinjenje sa sobom i svijetom
 važno je odgoj prilagoditi specifičnostima pojedinih razdoblja
Dalton i Winnetka plan
 Dalton-plan – razvila američka učiteljica i pedagoginja Helen Parkhurst inspirirana
idejama Johna Deweya i pedagoškom koncepcijom Marie Montessori
 3 osnovna pedagoška načela – sloboda, suradnja i učinkovitost
 klasičnu učionicu za frontalnu nastavu zamjenjuju laboratorij za pojedine predmete
 nema obaveznih domaćih zadaća ni ponavljanja razreda
 učenik je odgovoran za tempo svog napretka, jer dobiva tjedni ili mjesečni plan iz
svakog predmeta i mogućnost da bira njegovu minimalnu, srednju i maksimalnu
varijantu
 sličan školski plan razvio je u Winnetki, predgrađu Chicaga, Carleton Washburne –
samostalno rješavanje zadataka, individualni tempo
 common essentials (zajedničke osnove) za pojedine premete – trebaju se svladati
osobnim ritmom učenika
Jena plan
  Peter Petersen – 1924. osniva pokusnu školu u kojoj razvija i primjenjuje svoju
pedagošku koncepciju kombinirajući načela radne škole i škole životne zajednice
 osnovni oblici obrazovnog rada – razgovor, igra, rad i svečanosti – provode se u
odgovarajućoj „pedagoškoj situaciji“ koju Petersen definira kao problemski „životni
krug“ djece ili mladeži oko vođe koji postupa s pedagoškom namjerom tako da se
svaki član životnog kruga osjeća prisiljenim biti aktivan i djelovati kao potpuna ličnost
 umjesto klasičnih razreda – grupe u kojima su zajedno po 2 ili 3 godišta:
niža grupa (1.-3. godište/razred)
srednja grupa (4.-6. godište)
viša grupa (7.-8. godište)
grupa mladeži (9.-10. godište)
 učionica više nije samo prostorija za učenje, nego je to prostorija u kojoj djeca stječu
nova iskustva, borave, žive, u koju mogu donijeti svoje omiljene stvar, u kojoj nema
zabranjenih zona i zaključanih ormara
Pedagoška koncepcija Celestina Freineta
 Celestin Freinet – Kroz život, za život, kroz rad
 aktivnost djeteta – prirodna potreba i način razvoja individualnih sposobnosti
 osobitu važnost pridaje funkcionalnom radu, iskustvenom učenju u životnom radu i
prirodnom okruženju, pisanju „slobodnih sastava“ i suradnji na svim razinama
(učenik-učenik, učenik-učitelj, roditelji-škola itd.)
 učitelj je organizator koji se brine za stvaranje odgovarajuće radne sredine, njegovo
mjesto nije za katedrom, nego među djecom da prati njihov rad, savjetuje ih, ohrabruje
i korigira
 radna atmosfera koja odiše prirodnom, radnom, a ne formalno nametnutom
disciplinom
Slobodne škole
 Paul Robin – koncept slobodnog odgoja nepunih 15 godina provodio je u sirotištu u
Campuisu
 Francisco Ferrer – Moderna škola – odgajati na racionalnim osnovama i znanstvenim
načelima, pružiti im cjelovito obrazovanje, uspostaviti suodnos metoda, programa i
psihologije djeteta i naglašavati važnost praktičnog odgoja zasnovanog na prirodnom
pravilu solidarnost
 Alexander Sutherland Neill – Škola Summerhill – internatska škola uređena kao
životna zajednica učeitelja, djece i mladih u dobi 6-18 godina – Summerhillsko
samoupravljanje
Impulsi reformne pedagogije na socijalnom polju
  Amerikanac Homer Lane – osnovao u engleskom Dorsetu 1913. koedukacijski dom
za mlade prijestupnike, problematičnu i siromašnu djecu i mladež i vodio ga do 1918
 Anton Semenovyč Makarenko – rad s djecom i mladima problematična ponašanja u
koloniji „Maksim Gorki“ – stvaranje novog „sovjetskog čovjeka“ – svestrano
razvijenu ličnost; svoj rad opisao je u djelu Pedagoška poema
 Janusz Korczak – varšavski „Dom Sierot“ (Dom za siročad) koji je, zajedno s
suradnicom Stefaniom Wilczynskom osnovao i vodio do tragičnog kraja, zajedno s
200 stićenika, u nacističkom logoru u Treblinki
 Pravo djeteta na poštovanje – programski tekst u kojem traži za dijete pravo da
bude ono što jest, da se poštuju njegovi neznanje i neuspjeh, vlasništvo i privatnost

HRVATSKA NA PRIJELAZU STOLJEĆA

MODERNIZACIJSKI PROCESI
 različiti u pojedinim religijama i na pojedinim područjima života
 stasanje moderne građanske kulture
 privredna i intelektualna elita
 nove generacije mladih – 1895.
 „stari“ i „mladi“
 revolucionarna omladina – đački štrajk, atentat na bana S. Cuvaja
 nagovještaji novog doba
HRVATSKI FIN DE SIECLE I PEDAGOGIJA
 zakonski regulirano školstvo organizirano djelovanje učitelja i učiteljica
 poboljšano obrazovanje žena
 pedagoška literatura
 dominacija Basaričekove pedagogije
 početnici kritike „stare škole“
 „stari“ i „mladi“ u pedagogiji
POČETCI RP U HRVATSKOJ
 pokret za umjetnički odgoj
 Hrvatsko društvo za unapređenje uzgoja
 Časopis „Preporod“
 radna škola
 Vjekoslav Koščević – od slobodnog risanja do škole s pomoću rada
  Ivan Tomašić – Europska iskustva u pučkoj školi zagrebačkog predgrađa
U NOVOJ DRŽAVI
 „Koje razočaranje!“
 politički i ideološki inicirana podijeljenost
 „Princip realiteta“ – glavni princip novog doba
 kaotična i konfuzna prosvjetna politika
 školstvo – instrument za provođenje političkih ciljeva
 misija škole – „stvaranje novog čovjeka – Jugoslavena“
PEDAGOŠKA RENESANSA
Stručni aktivizam učitelja na područjima:
1. organizacije školstva i školskog zakonodavstva
2. praktične školske reforme
3. teorijske pedagogije
 ograničen stručni utjecaj na reformu školstva – „akademizacija pedagogije“ –
praktična školska reforma – didaktičko metodička obnova
STARA ŠKOLA -> NOVA ŠKOLA
Stara škola Nova škola
Intelektualistička psihologija Voluntaristička psihologija
Njeguje intelekt Njeguje volju i čuvstvo
Škola slušanja Škola aktivnosti i rada
Dijete – čovjek u malom Prilagođavanje prirodi djeteta
Usmjerena na gradivo i učitelja Usmjerena na dijete
„knjiška škola“ Škola života

NOVA ŠKOLA=RADNA ŠKOLA

 1920-ih – zagovaranje radne škole i profiliranje glavnih predstavnika
 publikacije o radnoj školi i metodički priručnici
 ručni rad =/ radna škola
 pedagoški časopisi koji promiču radnu školu
 ferijalni učiteljski tečajevi ručnog rada i radne škole
ZA RADNU ŠKOLU
  Ante Cividni, Ante Defrančeski, Josip i Mate Demarin, Salih Ljubničić, Marijan
Markovac, Martin Robotić, Zlatko Špoljar, Jure Turić, Stjepan Zaninović
 Josip Baugut, Ljubica Godler, Zvonimir Kohler, Stjepan Križanić, Mato Lovrak,
Nikola Pavić, Zora Ruklić
RADNA ŠKOLA – SLUŽBENA METODIČKA ORIJENTACIJA
 1929.
 Zakon o narodnim školama u Kraljevini Jugoslaviji
 Zakon o srednjim školama
 Zakon o učiteljskim školama
 Nastava u narodnoj školi izvodi se izvodi se na državnom jeziku (…) rukovodeći se
načelom koncentracije nastave i aktivnog učešća učeničkog
OGLEDNE ŠKOLE „RASADNICI SUVREMINIH PEDAGOŠKIH IDEJA“
 1935. – beogradska OŠ Kralja Aleksandra pretvorena u Oglednu narodnu školu
 do početka šk. god. 1983./39. u Kraljevini Jugoslaviji otvoreno 13 oglednih škola – 11
u središtima banovina i 2 na selima
 Pravilnik o radu Ogledne narodne škole „Kralj Aleksandar I.“ u Beogradu – važno za
sve ogledne škole
 „Profesor-pedagog“ – rukovoditelj cjelokupnog odgojnog i nastavnog rada
 Psihološko-pedagoške instrukcije Dragoljuba Brankovića
 Ogledne škole-pod neposrednim nadzorom Ministarstva prosvjete
OGLEDNE ŠKOLE U HRVATSKOJ
 1937. – Državna narodna ogledna škola u Zagrebu
 pedagoški instruktor Josip Baugut
 Fond za unapređenje nastave
 uređena školska radionica
 stručni posjeti školi
 česte promjene učiteljskog osoblja
Državna ogledna narodna škola Kralja Petra II. u Borovu
 1937. – moderna školska zgrada u kompleksu Bataville
 uzor: pokusna škola T. Masaryka u Bat'inu industrijskom naselju u Zlinu
 Cilj: odgoj i obrazovanje budućih radnika/suradnika poduzeća Bata, ljudi
poduzetničkog i inovativnog duha
  Osnovne smjernice: povezivanje škole sa životom, sloboda učenika, učenje putem
iskustva i doživljaja, samostalan rad učenika
 kompleksna nastava – organizacija gradiva u „komplekse“
Šumska škola Franje Higyja Mandića na Tuškancu
 1937. – status ogledne škole
 4 načela rada: higijensko, ped-psih., sociojalno-etičko i estetsko
 prevencija bolesti, učenje iskustvom, motoričke aktivnost, individualan pristup
RP U SREDNJOJ ŠKOLI
 Srednjoškolski đački pokret – đačka samouprava
 individualni pokušaji pojedinih profesora
 novi metodički pristup u pojedinim srednjim školama
 Srednjoškolci govore
 Sedmi be
OBRAZOVANJE UČITELJA ZA NOVU ŠKOLU
 Učitelji – nositelji pedagoške reforme škole
 1920-ih – učitelji su inicijatori vlastitog stručnog usavršavanja
 1929. – petogodišnja učiteljska škola
 Hospitacije u oglednim školama
 pedagoška literatura – metodički priručnici
 pedagoški časopisi – napredak, hrvatski učitelj, nova škola, savremena škola
NOVA PEDAGOGIJA
 Stjepan Matičević, Stjepan Pataki, Pavao Vuk-Pavlović, Vlado Petz
RP U HRVATSKOJ
 2 faze/2 perioda razvoja
 informativna/teorijska razina
 pedagoška praksa
 sinkronizirana pedagoška (re)akcija na modernizacijske procese
SLIKOVNICE
 slikovnica – knjiga namijenjena djeci koja još ne znaju čitati ili se nalaze u ranoj
čitalačkoj dobi
 ilustracije – glavni nositelji informacija
VAŽNOST SLIKOVNICE
 s aspekta djeteta:
- komunikacija s roditeljima
- dio rituala (prije spavanja)
- intelektualni poticaj
- učenje o svijetu oko sebe
- usvajanje poželjnih navika
 s aspekta kulture
- zrcalo socijalne, umjetničke te općenito kulturne slike nekog razdoblja
PRETEČE SLIKOVNICE
 Ilustrirane biblije – biblije siromašnih
 orbis sensualium pictus J. A. Komenskog, Nurnberg, 1658.
 ABC knjižnice
 Enciklopedijske slikovnice – Bilderbuch fur Kinder, Fr. J. Bertucha

 Prva hrvatska tiskana dječja knjiga – Hrvatska glagoljska početnica iz 1572. – ujedno i
prva hrvatska ilustrirana knjiga

POČECI MODERNE SLIKOVNICE

 Heinrich Hoffmann
 1845. – Struwwelpeter
 Brojna izdanja, prijevodi, prepjevi i parodije
 Prvo hrvatsko izdanje – 1925. Janko Rasčupanko
CRNA PEDAGOGIJA
 ćudoredna pripovijetka – plaši djecu velikim i grubim kaznama i lažno uspavljuje
prevelikim nagradama
 POSLUŠNOST – najpoželjnija vrlina
SPECIFIČNOSTI SLIKOVNICE
  bez drastične tendencioznosti
 dvostruko autorstvo
 prepuštenost tržištu
PRVA HRVATSKA SLIKOVNICA
 Obrazna Biblija
 strani uzori
O ČEMU SU PRIČALE SLIKOVNICE?
 životinje – najčešće realistički, statični prikazi
 životinjska jadikovka – iz pera ise velikanovića
 dječji svijet – igre, zabave, svakodnevni život
 djeca – glavni likovi
 tekstovi – najčešće u stihu
 bajke – poteškoće prilagodbi za medij slikovnice
 prijevozna sredstva – ukorak s vremenom, tko je mogao znati što će donijeti vrijeme?
 sport – prizori igranja badmintona, hokeja, travi, bejzbola, kriketa i kroketa pružali su
hrvatskoj djeci sliku nekog drugog svijeta
PEDAGOGIJA U SLIKOVNICAMA
 najveći broj slikovnica – za djecu 4-6 god
 namijenjene su dobroj, umiljatoj i veseloj djeci
 pedagogija pozitivnih primjera
 odgojni stereotipi
 uobičajeni klišej u odnosu odrasli – djeca
 Marija Jambrišak o slikovnicama (1901.) – imaju vrijednost samo ako majka, baka,
otac ili tko drugi sjedne uz dijete, pa živim pripovijedanjem mrtvim slikama podaje
život
 obiteljska idila – nedjeljni umiveni svijet – blagostanje, lijepi maniri i slava građanske
obitelji
 zločin i kazna – svako odstupanje od poželjnog ponašanja redovito se kažnjava
 odgojni stereotipi – mali junak i majčina uzdanica
 multikulturalizam – dvojbene poruke, stereotip ili samo odraz stvarnosti?
 priprema za školu
 matematičke slikovnice
  čuvaj zdravlje!
 radna škola
 ideologije pod krinkom domoljublja – to baš i nije pedagoški, ali …
KOMERCIJALIZACIJA SLIKOVNICE
 slikovnica kao promidžbeno sredstvo 30-ih god 20.st
SLIKOVNICA U DJETINJSTVU
 privilegij djece građanskih obitelji – božićni dar za dobru djecu
 njezinu ekskluzivnost ne treba promatrati samo u kontekstu materijalnih izdataka,
nego ponajprije u kontekstu mogućnosti njezine recepcije
DJETINSTVO U SLIKOVNICI
 Hrvatske slikovnice iz 19. i poč 20. st. posredovale su predodžbu o obitelj djetinjstvu
ilustracijama stranih ilustratora – njemačkih, engleskih, nizozemskih, fr