PRILOZI ZA POVIJEST SISKA UDK 908.497.5 Sisak "08/14" ISSN 0353-295X 949.75"08/14" RADOVI Zavod za hrvatsku povijest lavorni znanstveni rad Vol. 27 Zagreb 1994. SISAK U RANOM SREDNJEM VIJEKU Neven Budak Clanak daje neke osnovne obavijesti o povijesti Siska u ranom srednjem vijeku. Pisani izvori _o povijesti_ ranosrednjovjekovnog Siska ne govore nam mnogo, a i atheoloSk su nalazi ret, uglamom slutajni, pa ipak, tak i na temelju tako malobrojnih i ne uvijek’ jasnih ulomaka mozemo stvoriti pre- dodzbu 0 Sisku kao najvainijem gradskom sredi8tu jugozapadne Panonij Ono §to veé u prvi mah upada u oi, kontinuitet_ je imena antitkog grada.! Iz toga ne bismo smjeli izvoditi dalckoseZne zakljuéke o nastavljanju gadskog divota u stoljecima osvita hrvatske povijest, ali nam je vee ito lovolino da u Sisku prepoznamo jedno od sredista u kojima antitki svijet u potpunosti odumro ni nakon stoljeéa seoba i dramatiénih avaro-slaven- skh ratova. Napokon, i drugdje u Panoniji zadrZali su se ostaci romanskog stanovnistva, pogotove oko Blatnog jezera. Posljednji pisani spomeni kasnoantitkog Siska vezani su uz sisatke biskupe i njihovo prisustvovanje crkvenim saborima.? Postojanje crkvene_hijerarhije, kao i nalazi bizantskog novea 6. stoljeéa, znate da je grad_prezivio predsla~ venske seobe, te da je najteZe udarce zadobio u vremenu izmedu pada Sir- mija i_slavenskog prodora do jadranske obale, dakle oko 600. godine. No, iako_rijetki i sluéajni, areholoski nas nalazi iz 7. i 8. stoljeéa uvjeravaju da se Zivot u gradu ipak nastavio, mada se nipo’to ne bismo smjeli usuditi nazvati ga gradskim Zivotom.> Si8ié, Povijest Hrvata u vrijeme narodnih viadara, Zagreb 1925, 279. 2 A. Alfoldy, Der Untergang der Romerherschaft in Pannonien, Ungarische Bibliothek 12, 2. Bd, Betln-Leipeig 1926; M. Kos, Conversio Bagoariorum et Carantanorrim, Ljubljana 1936, 77. U literaturi_ se redovito navodi,da se sisadki biskupi posljednji put spominju 530, odnosno $33. godine na crkvenim saborima u Saloni, Sto’ wedno dokgzuje pripadngst. Sitka salonitansko} metropoli {io je prije toga pripadao sirmisko}- 0. tome vidi: F. Susi, Priruenik izvora, hrvatske histori, Zagreb 1914, 160, 164, R.Bratoz, Razvo) organizacye 2godnjckrscanske cerkve_na ozemlju Jugosiavije ¢d_3. do 6. stoletja, Zgodovinski Casopis 40, 1486/4, 384." sadetku referata najaviienog za ova) skup, F. Sanjek J€ naveo | podatak’da ‘se_sisatki'biskup, Vindemij spominje Jos-579. na saboru-u Gradu (vidi: Sazeci feferatay Znanstven skup wSisak ~ vie 0d. 2000 godin pontlaniay i) sh autor o tome nita ne pie U svoje) sintezi crkvene povijesti CRKVA'T KRSCANSTVO'U HRVATA, kaj. 1, Zagreb 1988, Osim na nalaze novaca Justinijana 1, Teodorika, Atalarika i langobardske patvorine Justinijanova solida, 2. Vinski Je upozorio i-na nalaz stebrne krstolike tibule, vjerojatno iz unkitenog Zenskog groba, eo je’ detira "u 6. stolecu. Vidi- Z.-Vinski, © postojanjy.radionica nakita: starohrvatskog. dobat Sisk, Vjeshik’Arheoloskog miuzeja w Zagrebu, 3. serjey 4/1970, 96, 52 5% Vinski, n. dj, 46; andcla Horvat, O Sisku u starohrvatsko doba na temelju pisanih izvora i arheoloskih_nalaza, Starohrvaiska prosvjeta, serija 3. sv. 3/1954, 97. 171Rad--Zavod hrvat. povij. vol. 27, 1994, N. Budak, Sisak u ranom srednjem vijeku (171-174) U nedostatku sustavnih arhcolo’kih istrazivanja moZemo samo_predmnije- vati da se novo srediste Siscije smjestilo na Pogorelcu, juzno od Kupe, tamo gdje je nckada, prije dolaska Rimljana, ledala Segestica. Brezuljak, izdignut nad okolinom, mogao se lak’e braniti, a s njega se lako kontroliralo okolno podrutie, pogorovo plovni putovi, Osim toga, ako Je Sisak u_ Kesnijim. sto- Higéima posta najsjevernije uporiste hrvatske dréave ‘u Panonij, ilo bi_lo- gitnije da se zastitio rijekom prema sjeveru, umjesto da se njome odvajao od zaleda na jugu. Ne treba, dakako, odbaciti ni moguénost dalinjeg posto janja nasclja s obje strane rijeke. © kontinuitetu Zivota u ovim mragnim stoljegima svjedoti na svoj nagin i nalaz kalupa za lijevanje naugnica i privjesaka u obliku kriza, Kalup pripada doduse bjelobrdskoj kulturi 11. stoljeéa, ali se zahvaljujuéi njemu. moze zamisliti nastavak antiékih obrtnikih tradicija i nakon katalizme’ posljednjeg seobenog vala.6 Prodiranje Franaka pod Karlom Velikim prema istoku pretvara_panonski prostor_u pozornicu dinamiénih politiékih zbivanja, u kojima svoje mjesto ima i Sisak kao vjerojatno glavno sredigte Ljudevita Posavskog. Po prvi_puta nakon vise od dva stoljeéa ime je grada zabiljezeno u dokumentima. Opisu- juéi pobunu kneza Ljudevita i ratove sto su ih Franci dugo godina is malo uspjeha protiv njega vodili, franaéki jc kronitar Einhard zapisao da je Sisak bio CIVITAS, znaéi grad, a ne samo utvrda, CASTRUM.? Iz vremena Ljudevitove vlasti nad Siskom gotovo da i nema materijalnih ostataka. Iznimka su komadi¢i ostruga karolinkog tipa Sto pripadaju kraju 8. ili poéetku 9. stoljeca.® U literaturi se ponckad dovode u vezu komadi kamenog crkvenog namje8taja, ukra’eni pleterom (danas u Arhcoloskom muzeju u Zagrebu), inaée nesigurna porijekla, s podatkom o zidarima i obrinicima koje je gradeski patrijarh Fortunat’ poslao u pomoé Ljudevitu? Premda je ta ideja zavodijiva, jer pleterni ukras otigledno govori o vezi Siska s oblanim podrugjem, ulomak pluteja, kao ni ostala éctiri komada za koja se s jo manje vjerojatnosti moze tvrditi da su iz Siska, ne mogu se datirati tako rano. Radije bismo prihvatili da pleterni ornamenti odrazavaju &r8eu_povezanost Siska s Hrvatskom u negto kasnijem vremenu, na razmedu 9. i 10. stoljeéa. Privredno oZivijavanje grada, kao i uklapanje u trgovaéke tokove Sto st uz Savu ili preko Hrvatske povezivali Sisak s bizantskim svijctom, dokumen- tiraju i nalazi novca cara Teofila (829-842).1° No, u svakom sluéaju, ostaci kamenog namjestaja ukazuju_ na _zametke kr8éanstva Sto sc u 9. stoljecu stalo razvijati na rubnim podrugjima Panonije, u velikoj mjeri pod utjecajem Franaka. Dalmatinsko je sveéenstvo na sabori u Splitu 928. godine ponudilo ninskom biskupu Grguru, u zamjenu za uki- nutu biskupiju, ak tri biskupske stolice, medu kojima i’ sisaéku." Sve tri su tada bile upraznjene, ali, ako je vjerovati zapisivaéu saborskih zakljutaka, dobro napuéene i providene brojnim sveéenstvom. Danas ne raspolozemo s dovoljno podataka, a da bismo mogli govoriti o kontinuitet: kasnoantitke biskupije, ali ni tu pomisao ne smijemo olako © Z, Vinski, n. dj, 52. 7. Ratki, Documenta historiae croaticae periodum antiquam illustrantia, Zagreb 1877, 327: » Liudewitus, Siscia civtate relicta..« 8 Zz. Vinski, n, dj, 46. 9 F. Racki, Documenta, 325; Vinski, n. dj, 47; A. Horvat, n. dj, 95; Lj. Karaman, O umjetnosti stednjeg vijeka u Hirvatskoj 4 Slavonili, Historjs zbornik ly 1948, 105-116, 10 1p. 'M. Metcalf, Coinage in the Balkans, Institute for Balkan Sudies, No 80, Thessaloniki 1965, 27. 11 F, Ratki, Documenta, 195. 172Rad.-Zavod hrvat. povij. vol. 27, 1994, N. Budak, Sisak u ranom srednjem vijeku (171-174) odbaciti. Toma Arhidakon, koji inate ne poznaje zapisnike splitskih sabora 925. i 928. godine, zna ‘za postojanje sisaéke biskupije nakon Sto je Ivan Ravenjanin proveo reorganizaciju splitske nadbiskupije.' Ne smijemo, napo- kon, smetnuti s uma ni Einhardov izriéaj CIVITAS, kojim se, mada ‘ne do- sliedno, oznagavaju upravo oni gradovi sto su bili sjedi8ta biskupa. Franci su zajedno sa svojom viaséu Sirili i krS¢anstvo, pa bi bilo tesko pomisliti da ga nisupoticali upravo u_ glavnom. sredistu zapadne Panonije. ‘Tu su njihovi misionari_mogli_naidi ina podrsku domaéeg, romaniziranog i pokrstenog stanovnistva, koje je preZivjclo prethodna stolje¢a pustosenja i poganske vlasti. Dodatni poticaj Sirenju nove vjere medu_slavenskim stanovnistvom morala je dati i integracija grada u hrvatski dréavni prostor, najkasnije u vrijeme Tomislava, a vjerojatno veé i ranije."® ‘Nema sumnje da je Sisak kroz éitavo ranosrednjovjckovno razdoblje bio glavno sredi8te Slavonije i da su tck promjenjeni odnosi politi¢kih snaga, nastali progirivanjem utjecajne sfere Arpadoviéa na jug, doprinijeli stvaranju Zagreba kao novog Zarista politike i crkvenc viasti. Kako je Kupa bila gra- nica Hrvatske i Slavonije, madarski su vladari morali oslonac traziti u nase- ju 8to bi bilo bolje zastiéeno od grada na samoj granici dviju pokraji- na/dréava."* Tijekom tih mijena vjerojatno je ukinuta sisatka biskupija i zamijenjena zagrebaékom. Premda izravnih dokaza za to nema, posredno se takav za- Kjjuéak moze izvesti iz dinjenice da se najstariji posjedi zagrebatkih biskupa nalaze u okolici Siska, oko rijeke Odre sve do uséa Kupe u Savu, Ne zna se totno kada ih je zagrebaéka Crkva stckla, ali je u njihovom razgra- nigavanju sudjelovao sam kralj Ladislav, po8to se jedna od granica posjeda naziva »meta sancti Ladislai regis«.'° Tu su se morali nalaziti i posjedi_ si: satke biskupije, 8to bi znatilo da ih je Ladislav, uz ncke ispravke, prenio na zagrebacku. U neposrednoj_blizini Siska istiée sc kao napose zanimljivo sredi8te Gora (danasnje Gore). Prema popisu Zupa iz 1334, tu se nalazila Zupna crkva Sv. Marije, a u 13. stoljcéu_ postojale su jo8 i templarska i cistercitska crkva, te erkva ‘Sv, Klementa.'® Naselje je bilo sjedigte arhidakonata, a éctiri Zupne erkve govore 0 njegovoj vaénosti i napuéenosti. To, kao i injenica da se u popisu Ivana Gori¢kog taj arhidakonat spominje na prvom mjestu, navelo je N. Klaié na pretpostavku da je Ladislav isprva novu biskupiju ‘smjestio “u 12 Toma Au, “takon, Kronika, Split 1977, 42: »1 posto, su_propovijedanjem prije spomenutog Ivana i drugin.solinskih’biskupa ‘knedevi Goa 1 {irvata bil o€éeni od zaraze.‘arjanske hereze, osith biskupa Dalinacie, ile su ustanovijene u Slavoniit neke cpiskopaine ‘erkve: i to. sa" istoka, je bio. delmitanski Biskup, Olakle potjege ime Dalmacija, sa zapada je bio bakup stack, gdje je nekoe bio biskup bladent 3 5 A. Horvat, n. dj. 95, odbacuje, moguénost postojanja biskupije u ranom srednjem vijeku, te smatra osnivie zagtebacke,ikupye dokazom da sacks ‘fe mi penoala Moguce Je, metim, oanivanye hove biskupye. protumaeiti {time da. su Madari hijelt stvotiti novo steditte, “ako Dt unit staro, Emsée vezano. uz hrvatsko.zalede. Tome u_prilog. govort hastojanje zagrebacke’ Crkve da sone dovede niu kakvu vezu sa’ sisackom, lako, je Lila. uobi¢ajna praksa-novoasnovanih biskupija trait legitimitet ari, ugastin (apr. Spy s Dubrovnik). singkt mucenc | bakug Sv. Kirin gotovo je siterata trian te aogrebackog: Kalendara | tadice, da i 0 ge usclo obit tek "1. stljetu,priikom falendara. Vidi o tome: Horvat, n. dj, 95:96, { tamo navedenu literaturu skroatlzaciien 4 oti, Graig gvidit .N.,,klaig, O Pokupliy kao viekovna) krajini, iamedu, Jadrana i Panonije, ARIIEOLOSKE"ISTRAZIVANIA. NA KARLOVACKOM T”“SISACKOM. PODRUGIU, ladanja Hevatskog arheoloskog drustva, sv. 10, 1985, 189-197. 1 (N,_KaliZapee uy stedniem wick, Zagreb, 1982, 308.209; 1, Dabronié, Taposralii_emlinih posieda ‘zagrebaekin biskupa prema ‘spravi kralja Emerika iz godine 1201, Rad JAZU" 283, 1951- 4J. Buturac, Popis Supa zagrebacke biskupije 1334. i 1501. godine, Starine JAZU 59, 1984, 46-48; M, Kiuhch 2, Horvat, Utvrde banske Krajine. od Karlovca do. Sika, ARIEOLOSKA. ISTRAZIVANGA” NA HARLQVACKOM T'SISACKOM PODRUCHU, “ndanjaTirvatskog -areolothog druitvs, sv. 10, 1985, 4. 173Rad.-Zavod hrvat. povij. vol. 27, 1994, N. Budak, Sisak u ranom srednjem vijeku (171-174) Goru, a ne u Zagreb.!” Na sliénu su ideju veé i ranije dolazili neki drugi autor,!® a svakako je to&no da je Gora bila drugo po vanosti_ srediste baéke biskupije."® Ne bismo smjeli neoprezno u gotovo nestalom naselju vidjeti prvo sijelo zagrebaékih biskupa, ali je moéda moguée pomisljati da, je u Gori, zasticenoj Kupom i Petrinjom, pred madarskim naletima_potrazio este fseaete Vs Up Sve 2 te SN men A reel pe (arg Gori, mogli bi-ukazivati na njihovu relatimu ‘starost (9. stolieée?), Veé’ spomenuti_nalaz kalupa za lijevanje nakita svjedoti da je Sisak i u 11. stoljeéu zadréao svoju vainost. Radionice tog tipa postojale su, koliko znamo, u_slavenskom svijetu samo u veéim, gradovima (Krakov, Kijev).° Grobni prilozi govore o sporom prodiranju madarskih utjecaja, sto se otituje, medu ostalim, i u potpunoj odsutnosti madarskog novea. Po tome se Sisak i niegova okoliéa biuo vazlikuju od istogne Slavonije, te valida iu tome ledi jedan od uzroka njegova zapostavljanja pod novom, ugarskom vlaséu. U_ novonastalo} dréavi zapotela je stagnacija’ ovog vainog stediita i njegovo postupno pretvaranje u malo ‘kaptolsko trgoviste. Zusammenfassung SISAK IM FRUHEN MITTELALTER In den friiheren Jahrhunderten des Mittelalters ist Sisak, dank Mangel an schrifti- chem Material und archdologischen Forschungen, von vélliger Dunkelheit umbililt, wodurch es sich iibrigens nicht von anderen unseren Siedlungen unterscheidet. Im 9. Jahrhundert kommt es jedoch aus der langwierigen Lethargie. Die Daten, wortiber wir verfiigen, und auch die materiellen Uberreste, sind sehr sparlich, doch sie erméglichen uns trotzdem, in Sisak den wichtigsten Mittelpunkt des pannonischen Teiles der kroati- schen Linder zu erkennen. Die Stadt scheint bis zur Griindung des Zagreber Bistums auch der einzige Mittelpunkt des Christentums gewesen zu sein. Ihre Bedeutung hat sie wabrscheinlich bis zur Verinderung der politischen Lage bewahrt, welche mit dem Uber. gang Slawoniens unter ungarische Gewalt eingetreten ist, als Zagreb und Bihaé als neue Mittelpunkte erscheinen. Soll die auRerordentliche Lage der Stadt einer gewissen Kontinuitat ihres Lebens aus der Antike zugeschrieben werden, oder besteht zwischen dem mittelalterlichen und anti- kea Sisak eine zweihundertjihrige Zisur? Zur Zeit soll keine Annahmme verworfen wer- den, da die Antwort erst in kiinftigen Forschungen liegt. 17 N, Kalié, O Pokuplju.... n. dj, 190-191. 18 p. Kniewald, Najstariji zagrebacki red i tin mise, Croatia sacra 19, 1940, 19 N, Kalié, Povijest Hrvata u ranom srednjem vijeku, Zagreb 1975, 501. 20 7, Visnki, n. dj, 50-51 174UDK 949.75 ISSN 0353-295X FILOZOFSKI FAKULTET SVEUCILISTA U ZAGREBU ZAVOD ZA HRVATSKU POVIJEST INSTITUTE OF CROATIAN HISTORY INSTITUT FUR KROATISCHE GESCHICHTE RADOVI 27 U SPOMEN JOSIPU LUCICU Rad. - Zavod hrvat. povij. VOL. 27 str. 1-404 Zagreb 1994.UDK 949.75 ISSN 0353-295X FILOZOFSKI FAKULTET SVEUCILISTA U ZAGREBU ZAVOD ZA HRVATSKU POVIJEST INSTITUTE OF CROATIAN HISTORY INSTITUT FUR KROATISCHE GESCHICHTE RADOVI 27 ZAGREB 1994,UDK 949.75 ISSN 0353-295X Rad. - Zavod hrvat. povij. VOL. 27 str. 1-404 Zagreb 1994. FILOZOFSKI FAKULTET SVEUCILISTA U ZAGREBU Izdavaé: ZAVOD ZA HRVATSKU POVIJEST UREDNICKI KOLEGIJ: Ivo GOLDSTEIN, Dragutin PAVLICEVIC, Mario STRECHA IzvRSNI_UREDNIK: Mario STRECHA PRIPREMA ZA TISAK: Hrvoje STANCIC Adresa uredniStva: Filozofski fakultet Sveutilista u Zagrebu Zagreb, Kréka ul. 1 Casopis izlazi jednom godisnje. Izdavanje tasopisa sufinancira Ministarstvo znanosti i tehnologije. RjeSenjem Republitkog komiteta za prosvjetu, kulturu fiziku i tehnitku kulturu R Hrvatske br. 6859/1 od 5. X. 1982. éasopis »Radovi« osloboden je plaéanja poreza na promet proizvoda Casopis je registriran u Republitkom komitetu za informa UP-547/2-84-1984. ije R Hrvatske pod br.