Bi bl i oteka NOVI VIDICI

Knjiga 3

Urednici: Vladimir Jakolić, prof. i Nada Jakolić, prof.

Liše Bourbeau
ISCIJELITE RANE
I BUDITE SVOJI

ITP ŠKORPION, Babonićeva 44, 10000 Zagreb

tel./faks: 01/4635-341, 01/4635-342
e-adresa: itp-skorpion@zg.hmet.hr.

Za nakladnika: Ratko Ostojić

Korektorica: Iva Jakolić

Idejno-likovno rješenje naslovnice: Vladimir Jakolić
Računalna izvedba naslovnice i slog: Zdeslav Ostojić
Tisak: Grafocentar, Sesvete

CIP - Katalogizacija u publikaciji

Nacionalna i sveučilišna knjižnica - Zagreb

UDK 613.86

BOUR B E AU, Liše

Iscijelite rane i budite svoji / Liše Bourbeau; s
engleskog prevela Aleksandra Mihaljević
Barlović. - (Biblioteka Novi vidici; knj. 3)

Prijevod djela: Heal your vvounds & find your

true self.

ISBN 953-6405-78-4

1. Psihičko zdravlje — Savjetnik

451208177

ISBN 953-6405-78-4
 Lisc l^ourhcMi

ISCIJELITE RANE

I BUDITE SVOJI

S engleskoga prevela

Aleksandr a Mihaljević - Barlović

%
Škorpion
Naslov izvornika:
Heal y o u r wounds & find your true self
by Liše Bo u rb eau
Copvright © 2001 Liše Bourbeau
Copyright © za hrvatsko izdanje: Itp ŠKORPION 2006.

%
Škorpion

izdaje knjige koje će olakšati

i poboljšati vaš život
 ZAHVALE

Od srca zahvaljujem tisućama ljudi s kojima sam radila

tijekom godina i bez kojih ne bih mogla obaviti istraživanja o
ranama i maskama.
Osobito zahvaljujem svima koje sam poučavala u sklopu
svojih stručnih seminara usavršavanja. Sadržaj ove knjige
znatno je obogaćen zahvaljujući njihovoj sposobnosti da se
potpuno otkriju. Toplo zahvaljujem članovima tima "Slušajte
svoje tijelo" koji su sudjelovali u mojim istraživanjima i pružili
mi nekoliko elemenata za ovu knjigu. Moja strast za
istraživanjem i izvođenjem novih zaključaka i dalje plamti
zahvaljujući svima vama.
Nadalje, velika hvala onima koji su dali izravan doprinos
pisanju ove knjige, počevši s mojim suprugom Jacquesom
koji mi je sate pisanja ove knjige olakšao već svojom prisut-
nošću, zatim Alexandri De La Cruz, Sue Tinkle i Monici
Bourbeau Shields koje su obavile sjajan posao ispravljanja
rukopisa, te naposljetku, ilustratoricama Claudie Ogier i Elisi
Palazzo.
 SADRŽAJ

Predgovor 9
Prvo poglavlje: Nastanak rana i maski 13
Drugo poglavlje: Odbačenost 23
Treće poglavlje: Napuštenost 41
Četvrto poglavlje: Poniženost 63

Peto poglavlje: Iznevjerenost 87

Šesto poglavlje: Nepravednost 113

Sedmo poglavlje: Iscjeljivanje rana i

preoblikovanje maski 135
 PREDGOVOR

Ovu knjigu ne b ih mogla napisati bez ustrajnosti nekoliko

istraživača koji, poput mene, nisu oklijevali objaviti plodove
svojih istraživanja i svoje zaključke usprkos proturječju i sum­
njičavosti koje je njihov rad izazivao. Štoviše, istraživači znaju
da će, u pravilu, doživjeti kritike, kao i njihova objavljena
djela, pa su spremni suočiti se s time. Motiviraju ih o ni koji
prihvaćaju njihova otkrića, ali i zamisao pomaganja ljudskim
bićima u njihovu razvoju. Prvi od istraživača kojima b ih želje­
la zahvaliti jest austrijski psihijatar Sigmund Freud, koji je
došao do prevažnih otkrića o podsvijesti i usudio se ustvrditi
mogućnost postojanja veze između tjelesne, emocionalne i
mentalne dimenzije ljudskoga bića.
Potom b ih željela zahvaliti i jednome od njegovih učenika,
Wilhe lmu Reichu, kojega osobno smatram najvećim p ioniro m
metafizike. W ilhe lm Reich pr vi je doista uspostavio vezu izme-
đu psihologije i fiziologije dokazavši da neuroza utječe i na
mentalno stanje i na fizičko tijelo.
Zatim zahvaljujem Johnu C. Pierrakosu' i Alexanderu
Lowenu, psihijatrima i učenicima W ilhe lma Reicha, koji su
otkrili bioenergiju, potvrd u da volja za izlječenjem na fizička
tijela pacijenata utječe jednako kao i njihove emocije te misli.
Sintezu predstavljenu u ovoj knjizi uspjela sam razraditi
ponajviše zahvaljujući radu Johna Pierrakosa i njegove par­
tnerice Eve Brooks. Godine 1992. pohađala sam vr lo zanimljiv
tečaj koji je vodio Barry Walker, učenik Johna Pierrakosa, i od
tada sam promatrala te opsežno istraživala kako b ih dovršila
sintezu o pet rana i o pratećim maskama. Štoviše, zahvaljujući
tisućama ljud i koji su pohađali moje radionice te osobnim
iskustvima, sve opisano u ovoj knjizi od tada je nebrojeno
mnogo puta potvrđeno.
Zamisli iznesene u ovoj knjizi nisu znanstveno potvrđene,
ali vas pozivam da izloženu sintezu sami provjerite prije no što
' Autor i utemeljiiel) ĆORE ENERGETICS, Life Rhytm Publication,

9
je odbacite, osobito zbog toga što biste mogli ustanoviti da će
blagotvorno djelovati na kvalitetu vašega života.
Ako po prvi put čitate jednu od mojih knjiga i nisu vam poz­
nate pouke knjige Slušajte svoje tijelo, svoga najboljeg prijate-
lja na Zemlji, neki bi vas izrazi mogli zbuniti. Primjerice, jasno
razlikujem osjećaj i emociju, intelekt i inteligenciju, ovlada-
vanje i nadziranje. Značenje koje pridajem tim riječima
podrobno je objašnjeno u mojim drugim knjigama i u sklopu
mojih radionica.
Sadržaj ove knjige upućen je jednako muškarcima kao i
ženama. No, ako je određeni dio upućen isključivo muškarci­
ma ili ženama, to je izričito navedeno. Osim toga, i dalje kori­
stim riječ Bog. Podsjećam vas da govoreći o Bogu zapravo
govorim o vašem višem jastvu, vašem istinskom jastvu,
jas tvu koje zna što mu je doista potrebno da bi živjelo u lju­
bavi, sreći, skladu, mir u, zdravlju, obilju i radosti. Nadam se
da ćete, otkrivajući sebe u sljedećim poglavljima, uživati jed­
nako kao što sam i ja uživala dijeleći svoja otkrića s vama.

S ljubavlju,

Liše Bourbeau
ISClJtUTE RAME
1 BVDITE SVOJI
]
 PRVO POGLAVLJE

Nastanak rana i maski

Prije no što se rodimo, naš unutarnji Bog privlači našu dušu

okružju i obitelji koji će nam biti potrebni tijekom ovoga
života. Ta magnetska privlačnost i njezini ciljevi s jedne su stra­
ne predodređeni onime što u prijašnjim životima nismo uspje-
li iskusiti s ljubavlju i prihvaćanjem, a s druge strane onime što
naši buduć i roditelji moraju razriješiti uz našu pomoć. Naše
duše odabiru roditelje i okolnosti rođenja zbog točno određe­
nih razloga. 1 što je još važnije, kad zakoračimo u ovaj život,
znamo da moramo proživjeti određena iskustva, iscijeliti odre­
đene rane te da smo odabrali roditelje i okružje koji će nam u
tome pomoći. Zbog toga djeca i roditelji često imaju iste rane
koje moraju iscijeliti. Znamo i da moramo ostati u dodir u sa
svojim istinskim jastvom dok živimo i preobražavamo svoja
životna iskustva. Svi imamo istu misiju: doživljavati svoja život­
na iskustva sve dok ih ne prihvatimo te putem njih otkrijemo i
zavolimo sebe.
Na pomoć našega unutarnjeg Boga uvijek možemo računa­
ti. On je sveznajući (zna sve), sveprisutan (posvuda je) i sve­
mogući (svemoćan). Ta je moć uvijek prisutna i djeluje u
nama, vodi nas ljudima i situacijama koje su nam potrebne da
bismo rasli i razvijali se u skladu sa životnim putem odabranim
prije rođenja. Nakon rođenja više nismo svjesni svoje prošlosti
jer smo potpuno usredotočeni na potrebe svoje duše u ovom
životu. Duša želi da sami sebe prihvatimo s onime što smo ste­
kli, sa svojim manama, vrlinama, slabostima, željama i sa svo-
'jom osobnošću.
Ako ne prihvatimo sebe ili svoja iskustva, odnosno, ako se i
dalje osjećamo krivima, stidimo se, strahujemo, osuđujemo se
na bilo koji način ili iskazujemo bilo koji drugi oblik neprihva-
ćanja, nastavit ćemo privlačiti okolnosti i ljude s kojima ćemo
ponovno proživjeti ista iskustva. Neki od nas neće samo više

13
puta u životu proživjeti ista iskustva, već će se morati nekoliko
puta reinkarnirati da bi dosegnuli potpuno prihvaćanje.
Prihvatiti određeno iskustvo ne znači i da je ono naš izbor
ili da se s njime slažemo. To znači dopustiti sebi istraživanje i
učenje putem iskustva. Osobito je važno naučiti prepoznavati
što je za nas dobro, a što nije. Jedini način da to postignemo
jest razvijanje svijesti o posljedicama svakog pojedinog isku-
stva. Posljedice proizlaze iz svega što odlučimo ili ne odluči­
mo, iz svega što činimo ili ne činimo, iz svega što kažemo ili ne
kažemo pa čak i iz onoga što mislimo i osjećamo.
Kao ljudska bića želimo rasti i inteligentno se razvijati kroz
život, a kad uvidimo da bi određeno iskustvo moglo imati štet­
ne posljedice, ne bismo smjeli optuživati sebe ili druge, već
jednostavno prihvatiti da smo ga odabrali (možda nesvjesno)
kako bismo naučili da to nije "pametno" ili korisno iskustvo te
da ga ne bismo trebali ponavljati. Upamtit ćemo to iskustvo i
drugi put iz njega izvući korist. To je ono što nazivamo prihva­
ćanjem iskustava koja proživljavamo. Možda ćete si morati
dopustiti ponavljati istu pogrešku ili nekoliko puta proživjeti
isto neugodno iskustvo. Rado bih vas podsjetila da će se odre­
đeni doživljaj ponavljati čak i ako kažete: To više nikada ne
želim proživjeti, sve dok ne steknete iskustvo i moć volje
potrebnu za njegovo preoblikovanje. Zašto ne shvatimo od
prve? Zbog toga što nam na put staje ego, poduprt našim
vjerovanjima.
Svi mi njegujemo vjerovanja koja nam onemogućuju da
budemo ono što želimo b iti. Što nam ti stavovi ili vjerovanja
nanose više boli, to ih upornije nastojimo isključiti. Čak uspije­
vamo povjerovati da više nisu dio nas. Zbog toga se moramo
inkarnirati nekoliko puta prije no što ih uspijemo pr ihvatiti.
Naša će duša biti potpuno sretna te k kada naša me ntal-
na, e mocionalna i Hzička tije la poslušaju našega unu-
tarnje g Boga.
Sve što doživimo bez prihvaćanja, nakuplja se u duši.
Budući da je duša besmrtna, neprestano se vraća u različitim
ljudskim oblicima i sa sobom donosi prikupljena sjećanja. Prije
 rođenja odlučujemo želimo li se vratiti te što želimo razriješiti
u svojoj sljedećoj inkarnaciji. Ta odluka, kao i sve prikupljeno
iz prošlosti, nije zabilježena u našem svjesnom pamćenju
(pamćenju utemeljenom na inte lektu). S vreme nom tek
postupno postajemo svjesni svojega životnog puta i onoga što
moramo razriješiti.
Pod "nerazriješenim" podrazumijevam proživljavanje isku­
stva bez prihvaćanja jastva. Velika je razlika između prihva­
ćanja iskustva i prihvaćanja jastva. Uzmimo za primjer djevo­
jčicu koju je otac odbacio jer je želio sina. Prihvaćanje iskustva
u takvom se slučaju sastoji od priznavanja da je otac imao
pravo željeti sina i odbaciti svoju kćer. Da bi prihvatila sebe, ta
djevojčica mora sebi priznati pravo da to zamjeri ocu i opro-
stiti sebi jer mu je zamjerila. Ne smije osuđivati ni sebe ni oca;
potrebno je samo suosjećanje i razumijevanje prema očevim i
svojim patnjama.
Kad i sama bez samooptuživanja odbaci nekoga, znat će da
je to iskustvo potpuno razriješeno; vlastite će postupke proma­
trati suosjećajno i s razumijevanjem.
Ne dopustite da vas ego zavara. Ego će učiniti što god bude
mogao ne bi li vas uvjerio da ste određenu situaciju razriješili.
Cesto sami sebi kažemo: Da, shvaćam zašto se druga osoba
tako ponaša kako ne bismo morali promotr iti sebe i oprostiti si.
Ego uvijek nastoji pronaći način da neugodne situacije ostavi
po strani. Katkad prihvaćamo određenu situaciju ili osobu iako
si nismo oprostili ili si čak nismo dopustili optužiti tu osobu. To
se naziva jednostavnim prihvaćanjem islcustva. Ponavljam:
' važno je uvidjeti razliku između prihvaćanja iskustva i prihva-
ćanja sebe. Takvo je prihvaćanje teško doseći jer naš ego ne
želi priznati da teška iskustva proživljavamo samo zato da
bismo uvidjeli kako i sami isto činimo drugima.
Jeste li ikada primijetili da vas drugi optužuju upravo za
ono što vi spočitavate njima?
Veoma je važno naučiti upoznavati i prihvaćati samoga
sebe što je više moguće; tako ćemo smanjiti broj iskustava koja
nam donose patnju. Sami moramo odlučiti zavladati vlastitim
životom, umjesto da egu dopustimo nadzor nad sobom.
Suočavanje sa svime time iziskuje mnogo hrabrosti jer će se
stare rane neizbježno ponovno otvoriti, izazivajući patnju -
osobito ako su posrijedi rane koje imamo već nekoliko života.
Što u određenoj situaciji ili s određenom osobom više patimo,
to je problem dublje ukorijenjen.
Svi moramo sami sebe prihvatiti takve kakvi jesmo, sa svim
svojim manama i vrlinama. Međutim, ubrzo nakon rođenja
uviđamo da iskrenim samoizrazavanjem često uznemirujemo
odrasle osobe u svojem svijetu i one koji su nam bliski. Stoga
zaključujemo da biti prirodan nije ni dobro ni ispravno. To je
otkriće bolno, a djeca tu bol često izražavaju gnjevnim ispadi­
ma. Takvi ispadi postaju toliko učestali da ih počinjemo sma-
trati nor ma lnima. Nazivamo ih "krizama djetinjstva" ili
"tinejdžerskim krizama". Ispadi gnjeva su ljudima možda posta­
li normalni, ali nipošto nisu prirodni. Djeca koja se ponašaju
prirodno, uravnotežena su i imaju pravo biti što doista jesu, ne
iskazuju takve "ispade". No, nažalost, "prirodne" je djece vrlo
malo. Primijetila sam da većina djece prolazi sljedeća četiri
stadija:
Nakon što dozive radost iskrenog samoizražavanja, prvi sta­
dij svojega postojanja, doživljavaju bol jer im nije dopušteno
da budu ono što jesu - drugi stadij. Potom slijedi razdoblje
bijesa i pobune - treći stadij. Da bi ublažilo bol, dijete stvara
novu osobnost kako bi postalo ono što odrasli žele od njega -
četvrti stadij. Neki ljudi cijeloga života ostanu u trećem stadi-
ju; neprestano su uzrujani, gnjevni ili u nevolji.
Tijekom trećeg i četvrtog stadija stvaramo nekoliko maski
(novih osobnosti) kojima se štitimo od patnje pretrpljene tije­
kom drugog stadija. Pet takvih maski vezano je za pet dubokih,
teških rana nanesenih ljudima. Opažanja tijekom proteklih
nekoliko godina navela su me na zaključak da se sva ljudska
patnja može svesti na pet rana. U nastavku su navedene kro­
nološkim redom, odnosno, redom pojavljivanja u životu.
 ODBACENOST
NAPUŠTENOST
PONIŽENOST
IZNEVJE RE N OST
NEPRAVEDN OST

Kada god zbog tih rana patimo ili nekome nanesemo pat-
nju, naše cijelo biće osjeća se iznevjerenim. Nismo vjerni svo­
jemu unutarnjem Bogu, potrebama svojega bića; zbog toga
dopuštamo da ego, sa svojim vjerovanjima i strahovima, nad­
zire naš život. Stvaramo maske kako bismo od samih sebe i od
drugih sakrili ono što još nismo željeli razriješiti.
Kakve su maske posrijedi? Navedene su zajedno s ranama
koje pokušavaju sakriti.

RANA MASKA

Odbačenost Povlačenje
Napuštenost Ovisnost
Poniženost Mazohizam (emocionalni/mentalni)
Iznevjerenost Nadziranje
Nepravednost Krutost

Snaga maske ovisi o dubini rane. Maska predstavlja osobu

određenog tipa karaktera jer se za svaku pojedinu masku raz­
vijaju brojna vjerovanja, koja utječu na stav i ponašanje
osobe. Sto je rana dublja, to ćemo više patiti i nositi svoju
masku.
Masku nosimo samo kada se želimo zaštititi. P rimjerice, oni
koji smatraju da je neki događaj bio nepravedan, koji sebe
osuđuju kao nepravedne ili se plaše da će ih drugi osuditi kao
[I

nepravedne, nose masku krutosti; drugim riječima, prihvaćaju

ponašanje krute osobe.
Sljedeća će vam predodžba bolje dočarati način na koji je
rana povezana s odgovarajućom maskom. Unutarnju ranu
možemo usporediti s tjelesnom ranom koju već dugo imate na
ruci. Na nju nikada niste obraćali pozornost i niste se pobrinu-
li za nju. Štoviše, radije ste je omotali zavojem kako je ne biste
vidjeli. Taj je zavoj jednak maski. Smatrali ste kako možete
hiniti da niste povrijeđeni. Zar doista mislite da je to rješenje?
Naravno da nije. Svi to znamo, ali ego to ne zna. I to je jedan
od načina na koji nas zavarava.
Sada zamislimo da vas ruka, iako omotana zavojem, jako
boli kada god je netko dodirne. Netko vas s ljubavlju pr imi za
ruku, ali vi odgovorite krikom: Jao! To me boli! Možete zami­
sliti koliko bi ta osoba bila iznenađena. Je li vas doista željela
povrijediti? Nije-, ako vas ruka zaboli kada je netko dodirne, to
je zato što se niste pobrinuli za svoju ranu. Druga osoba nije
odgovorna za vašu patnju.
Isto vrijedi za sve rane: često se osjećamo odbačenima,
napuštenima, iznevjerenima, poniženima ili smatramo da se s
nama nepravedno postupalo. Zapravo smo povrijeđeni zbog
toga što nas ego rado uvjerava da je netko drugi kriv, pa stoga
tražimo krivca. Katkad zaključimo da smo sami krivi, no, to je
jednako točno kao i optuživanje drugoga. Vi znate da krivc i ne
postoje; postoje samo ljudi koji pate. Sada znam da što više
optužujemo (sebe ili druge), to se isto iskustvo više puta pona­
vlja. Optuživanje u ljudima izaziva samo bol, a ako onoga koji
pati promotr imo sa suosjećanjem, događaji, situacije i ljudi
počinju se preoblikovati.
Maske koje stvaramo da bismo se zaštitili vidljive su u našoj
morfologiji, u našem tjelesnom izgledu. Ljudi me često pitaju
je li moguće otkr iti rane i u male djece. Osobno uživam pro­
matrati svoje sedmero unučadi koji su u vrijeme pisanja ovih
redaka stari između sedam mjeseci i devet godina. Kod većine
njih već opažam prve nagovještaje rana. Rane koje su lako
vidljive u toj dobi, s vremenom postaju vrlo duboke. S druge
strane, primijetila sam da odrasla tijela dvoje od moje troje
djece ne odražavaju one rane koje sam na njima vidjela dok
su bili mala djeca ili tinejdžeri.
Tijelo je vrlo inteligentno pa uvijek pronađe način da nam
otkrije što moramo razriješiti. Zapravo, naš unutarnji Bog s
nama komunicira putem našega tijela.
U sljedećim ćete poglavljima naućiti prepoznavati svoje
maske i maske drugih ljudi. U zadnjem poglavlju razmotrit ću
što je potrebno učiniti da bismo iscijelili do tada zanemariva-
ne rane te što moramo poduzeti da bismo prestali patiti.
Maske koje skrivaju te rane spontano će se preobraziti.
Nadalje, vrlo je važno da riječi kojima opisujem rane i
maske ne shvatite doslovno. Netko može b iti odbačen i patiti
zbog nepravednosti; netko drugi može b iti iznevjeren i osjeća­
ti se odbačeno; treća osoba može biti napuštena i patiti zbog
poniženosti, i tako dalje.
Sve će vam to biti jasnije kada pročitate opise svake pojedi-
ne rane i pratećih značajki.
Pet tipova opisanih u ovoj knjizi možda će vam se doimati
sličnima tipovima opisanim u drugim studijama karaktera.
Svaka je studija drugačija, a ova nije zamišljena kao opovrga­
vanje ili zamjenjivanje dosadašnjih. Jedna od tih studija, koju
je prije gotovo stotinu godina razradio psiholog Gerard
Heymans, popularna je i danas. Heymansova studija obuhva-
ća osam tipova karaktera: strastven, gnjevan, živčan, senti­
mentalan, nagao, flegmatičan, apatičan i amorfan tip. Činjeni­
ca da je određeni tip opisao određenjem strastvenosti ne znači
da drugi tipovi u svojim životima ne mogu doživjeti strast.
Riječ koja opisuje tip karaktera, zapravo opisuje najizraženiju
značajku određene osobe. Stoga ponavljam da te riječi ne
biste smjeli shvaćati doslovno.
Moguće je da ćete, čitajući opise svake pojedine rane te
ponašanja i stavova odgovarajućih maski, sebe prepoznati u
svakom opisu. Doista moram naglasiti koliko je važno proma­
trati fizičko tijelo jer ono vjerno odražava što se događa u
nama - mnogo je teže prepoznati se na emocionalnoj i mental­
noj razini. Imajte na umu da naš ego ne želi da razotkrijemo
svoja vjerovanja jer od njih živi. U ovoj knjizi neću dodatno
tumačiti ego jer sam ga podrobno objasnila u svojim knjigama
Slušajte svoje tijelo, svoga najboljeg prijatelja na Zemlji i
Slušajte svoje tijelo, drugi dio.
Mogli biste se uzrujati i čak poreći kada pročitate da ljudi s
određenom ranom zapravo reagiraju na određenog roditelja.
Do toga sam zaključka došla promatrajući tisuće ljud i. Reći ću
ono što govorim na svim svojim radionicama: najviše nerazri­
ješenih pitanja imamo s roditelje m kojemu smo u
tinejdžerskim godinama b ili skloniji. Potpuno je normalno da
nam je teško prihvatiti činjenicu da nešto zamjeramo roditelju
kojega vo limo više. Prva reakcija na tu tvrdnju u pravilu je
poricanje, a potom slijedi gnjev, nakon kojega smo spremni
suočiti se sa stvarnošću - što je početak procesa iscjeljivanja.
Opise toga ponašanja i stavove vezane za različite rane
mogli biste smatrati negativnima. Kad prepoznate jednu od
svojih rana, mogli biste opovrgnuti opis maske koju ste stvori-
li da biste izbjegli patnju. Takvo je opiranje normalno i ljudsko.
Dajte si vremena. Upamtite: dok je vaša maska na snazi, vi
niste svoji, a isto vrijedi i za sve oko vas. Nije li vam lakše kada
znate da je uzrujavanje ili ljutnja zbog neke osobe znak da je
ta osoba navukla masku ne bi li izbjegla patnju? Budete li to
imali na umu, bit ćete tolerantniji i bit će vam lakše voljeti te
osobe. Uzmimo za primjer tinejdžera koji se grubo ponaša.
Ako znate da se tako ponaša kako bi prikrio svoju ranjivost i
strah, vaš će odnos s njim biti drugačiji jer ćete znati da nije ni
grub ni opasan. Ostat ćete pribrani i čak ćete biti sposobni vid-
jeti njegove vrline, umjesto da se plašite i opažate samo njego-
ve mane.
Osobno me ohrabruje spoznaja da maske, koje smo stvorili
u svrhu zaštite, nisu trajne čak i ako se rane s kojima smo rođe­
ni redovito otvaraju uslijed naših reakcija na ljude koji nas
okružuju i okolnosti u kojima se nalazimo. Ako primijenite
metode iscjeljivanja predložene u zadnjem poglavlju, opazit-
ćete da će vaše maske postupno slabjeti pa će se i vaš stav
naposljetku promijeniti. 1 vaše bi se tijelo moglo promijeniti.
No, moglo bi proći i nekoliko godina prije no što rezultati
budu vidljivi na fizičkom tijelu jer se tijelo, sastavljeno od opi­
pljive tvari, mijenja mnogo sporije.
Naša suptilna tijela (emocionalno i mentalno) mijenjaju se
mnogo brže nakon što odluku doista donesemo iz ljubavi.
Primjerice, vrlo je lako željeti (emocionalno) i zamišljati (men­
talno) putovanje u drugu zemlju. Odluku o putovanju možete
donijeti u nekoliko minuta. No, mnogo više vremena bit će
vam potrebno da biste sve isplanirali i organizirali, uštedjeli
dovoljno novca i završili pripreme u fizičkom svijetu.
Dobar način da provjerite svoju tjelesnu preobrazbu jest
fotografiranje svakih godinu dana. Sve d ijelove svojega tijela
fotografirajte u krupnom planu kako biste lakše opazili pojedi­
nosti. Istina je da se neki ljudi mijenjaju brže od drugih. Važno
je nastaviti raditi na unutarnjoj preobrazbi, zbog koje ćete
živjeti sretnije.
Predlažem vam da, čitajući sljedećih pet poglavlja, zapišete
sve što bi se moglo odnositi na vas, a zatim ponovno pročitaj­
te poglavlje ili poglavlja koja najbolje opisuju vaše stavove te
napose vaš tjelesni izgled.
IP

^ Uc f / f ^

Tije lo osobe koja t rpi bol rane

ODBACENO STI
TMaska oovlače nia)
 Drugo poglavlje

Odbače nost

Razmotrimo riječi "odbačenost" ili "odbaciti". Rječnik nudi

nekoliko definicija:

Izbaciti
Odgurnuti
Odbiti
Nesnošljivost
Poricati
Ostaviti

Mnogi ne uviđaju razliku između pojmova "odbaciti" i

"napustiti". Napustiti nekoga znači udaljiti se od njega zbog
nekoga ili nečega drugoga, dok odbaciti znači odgurnuti
osobu jer je ne želite u svojoj blizini i u svojem životu.
Odbacujući govorimo: Ne želim, a osoba koja napušta kaže:
A'e mogu.
Rana odbačenosti vrlo je duboka jer osoba osjeća da nije
odbačeno samo njezino cijelo biće, već i njezino pravo na
postojanje. Od pet rana, rana odbačenosti pojavljuje se prva,
što znači da nastaje u ranom djetinjstvu. Duša koja se vraća na
Zemlju kako bi iscijelila tu ranu doživjet će odbačenost weć na
rođenju, a u nekim slučajevima čak i prije.
Uzmimo za primjer neželjenu djecu, djecu koja se, navod-
no, "slučajno događaju". Ako duše te djece već nisu iscijelile
ranu odbačenosti- ako, drugim riječima, nisu uspjele b iti sret-
ne i izražavati svoje istinsko jastvo usprkos tome, nedvojbeno
ee u ovom životu trpjeti bol rane odbačenosti. Očit primjer
jest dijete neželjenog spola. Postoje, dakako, i drugi razlozi
zbog kojij- i roditelji odbacuju svoju djecu, no, važno je uvidje-
ti da će samo duše koje moraju proživjeti to iskustvo biti
privučene jednom ili čak dvama roditeljima koji će odbaciti
svoje dijete.
Roditelji često nemaju namjeru odbaciti svoju djecu, no,
djeca se ipak osjećaju odbačenom i zbog najmanje sitnice
poput neugodne primjedbe, nestrpljivosti ili gnjeva roditelja.
Rana se lako otvara dokle god ne zacijeli. Ljudi koji se osjeća­
ju odbačenima nisu objektivni. Događaje promatraju kroz
prizmu svoje rane i zbog toga se osjećaju odbačenima čak i
ako to nisu.
Čim se počnu osjećati odbačeno, djeca počinju stvarati
masku povlačenja. Prisustvovala sam mnogim regresijama u
sklopu kojih su se ljudi vračali u fetalni stadij svojega života i
opazila da se osobe s ranom odbačenosti vide kao vrlo male-
ne u majčinoj utrobi, kao da zauzimaju vrlo malo mjesta i
često kao da su u mraku. To sam shvatila kao potvrdu da se
maska povučenosti može stvoriti već i prije rođenja.
Izrazom poKt/čer?/podrazumijevam ljude koji pate od odba-
čenosti. Maska povučenoga jest nova osobnost, karakter osmi-
šljen u cilju izbjegavanja boli koju izaziva odbačenost.
Nositelje ove maske lako je prepoznati po njihovim povuče­
nim fizičkim tijelima. Doima se kao da njihova tijela, ili dijelo-
vi njihovih tijela, žele nestati. Takva su tijela većinom mršava i
zgrčena, što im olakšava gubljenje ili barem manju upadljivost
u skupini. Takva tijela ne žele zauzimati previše prostora, kao i
povučeni, koji cijeli život nastoje zauzeti što manje prostora.
Ako se doima da na kostima gotovo i nema mesa, možemo
zaključiti da je rana vrlo duboka.
Povučeni \]Vi<X\ propituju svoje pravo na postojanje i doima
se kao da nisu potpuno inkarnirani. To objašnjava zašto su nji­
hova tijela često fragmentirana, nepotpuna. Kao da neki dije-
lovi nedostaju ili ne odgovaraju jedan drugome. Primjerice,
desna strana tijela ili lica može se poprilično razlikovati od lije­
ve strane. Sve je to lako opaziti. Ne morate mjeriti da biste
ustanovili jesu li dvije strane podjednake. (Sjetite se da su
simetrična tijela vrlo rijetka.)
 Govoreći o fragmentiranim, nepotpunim tijelima, podrazu-
n^ijevam tijela koja odaju dojam da nešto nedostaje, primjeri-
ce, stražnjica, grudi ili brada; ili tijela vrlo sitnih gležnjeva. U
ovu kategoriju ulaze i tijela s udubljenjem na leđima, grudima,
trbuhu itd.
Zgrčeno ti]elo odaje dojam uvijanja prema unutra. Ramena
su povijena prema naprijed, a ruke su često vrlo blizu trupa.
Doima se i kao da je razvoj tijela ili nekog njegovog dijela one-
mogućen. Jedan dio tijela mogao bi se doimati mlađim od
ostatka tijela, a ako je cijelo tijelo zgrčeno, doima se kao da
gledamo odraslu osobu u tijelu djeteta.
Kada opazite osobu deformirana tijela koje izaziva sažalje­
nje, također možete zaključiti da ta osoba trpi bol rane odba-
čenosti. Štoviše, duša je prije rođenja izabrala taj oblik tijela
kako bi se našla u pogodnoj situaciji za iscjeljivanje te rane.
Povučeni'm\a.]\x sitno lice i sitne oči. Oči se doimaju praz­
nim i beživotnim jer su ljudi s ranom odbačenosd%\lon\ povla-
čiti se u vlastiti svijet ili živjeti u oblacima (ili doživljavati izvan-
tjelesna iskustva). Oči su im često ispunjene strahom.
Promatrajući lica povučenih mogli bismo dobiti dojam da pro-
matramo masku, osobito ako su oči obrubljene tamnim kolu-
tovima. I oni sami mogu imati osjećaj da gledaju kroz masku.
Neki povučeni V]ud[ rekli su mi da taj osjećaj može potrajati i
cijeli dan, dok kod drugih traje samo nekoliko minuta. No, bez
obzira na dužinu trajanja, to je za njih način izbjegavanja pat-
nje putem "odsutnosti" u trenutku dok se nešto događa.
Rana je mnogo dublja kod onih koji iskazuju sve navedene
značajke, u odnosu na one koji, primjerice, imaju samo oči ili
samo noge povučene osobe. Ako tijelo obuhvaća 50 posto
značajki karakterističnih za povučene, možemo zaključiti da ta
osoba u otprilike 50 posto vremena nosi masku povučenosd.
Primjerice, osoba prilično krupnog tijela ima sitno lice i oči,
kao u povučene osobe, ili su joj gležnjevi maleni, iako je tijelo
prilično krupno. Ako samo jedan dio tijela odgovara značajka-
nna povučene osobe, rana odbačenosti nije osobito duboka.
 Navući masku znači da više nismo ono što doista jesmo.
Zauzimamo drugačiji stav, koji smo prihvatili u mladosti, jer
vjerujemo da će nas taj stav štititi. Povlačenje je instinktivna
reakcija osobe koja se osjeća odbačenom. Mnoga djeca koja,
zbog osjećaja odbačenosti stvaraju masku povučenosti, žive u
zamišljenom svijetu. Zbog toga su to u pravilu poslušna, mirna
djeca koja ne stvaraju probleme i ne podižu buku.
Povučeno dijete igra se samo u svojem zamišljenom svijetu
i gradi kule u oblacima. Takva su djeca čak sklona povjerova-
ti da su njihovim roditeljima u bolnic i dali pogrešno dijete, da
to nisu njihovi pravi roditelji. Iznalaze različite načine da pob­
jegnu iz doma, a jedan od njih je snažna želja za odlaskom u
školu. Međutim, u školi su "u oblacima" i povlače se u svoj svi­
jet, osobito ako se osjećaju odbačenima ili sami sebe odbacu-
ju. Jedna mi je gospođa čak rekla da se u školi osjećala poput
"turista". No, ta djeca žele da ih se primijeti iako ne vjeruju da
imaju pravo postojati.
To me podsjeća na djevojčicu koja se skrivala iza namješta­
ja dok su njezini roditelji imali goste. Kad su primijetili da je
nema, svi su odlazili u potragu za njom, ali ona nije izlazila iz
svojega skrovišta iako je znala da su iz trenutka u trenutak sve
više zabrinuti. Sama je sebi rekla: Želim da me pronađu. Želim
da shvate da postojim. Maloj je djevojčici teško povjerovati da
ima pravo postojati pa stvara situacije kojima pokušava doka­
zati da posjeduje to pravo.
Tijela takve djece često su manja od prosjeka pa mnoga
izgledaju poput lutaka; doimaju se krhko. Zbog toga mnoge
majke prema njima zauzimaju pretjerano zaštitnički stav. Često
im govore da su premalena za ovo ili ono. Djeca toliko čvrsto
vjeruju u ono što čuju da im tijela ostaju malena. Ona ljubav
poistovjećuju s "gušenjem". Zbog toga kasnije u životu odba­
cuju osobe koje ih vole ili se povlače od njih jer se plaše
gušenja. Pretjerano zaštićena djeca osjećaju se odbačeno zbog
toga što smatraju da nisu prihvaćena onakva kakva doista
jesu. Tako su malena da odrasli nastoje misliti i djelovati umje-
sto njih, a umjesto da se osjećaju voljeno, takva djeca osjeća­
ju da se njihove sposobnosti odbacuju.
 Povučenlse ne vole vezati za materijalno, jer im takva veza-
nost može onemogućiti brzo povlačenje. Kao da preziru sve
materijalno. Pitaju se što rade na ovom planetu i teško im je
povjerovati da bi ovdje mogli biti sretni. Mnogo ih više privlači
sve što je vezano za duh, uključujući i intelektualni svijet. U
materijalnome malokad nalaze užitak jer ga smatraju nepotreb­
nim. Jedna mi je mlada dama rekla kako ne uživa u kupnji;
kupovati je odlazila samo da bi se osjećala živom. Povučen/
priznaju da je novac neophodan, ali njih ne usrećuje.
Zbog nevezanosti za materijalno nailaze na teškoće u sek­
sualnom životu. Mogli bi čak zaključiti da seksualnost onemo­
gućuje duhovnost. Nekoliko povučenih žena reklo mi je kako
seks ne smatraju duhovnim, osobito nakon što su postale
majke. Mnoge od njih čak privlače partnere koji tijekom cijele
trudnoće s njima ne žele voditi ljubav. Povučen/odh\ia']u pov-
jerovati da im je seksualnost potrebna kao i svakom drugom
normalnom ljudskom biću. Zbog toga privlače partnere koji ih
seksualno odbacuju, ili isključuju vlastitu seksualnost.
Rana odbačenost/ doživljava se s roditeljem istoga spola.
Ako se prepoznajete u navedenom opisu, to znači da ste odba-
c/vanje doživjeli od roditelja istoga spola. Taj je roditelj bio
prva osoba koja je otvorila vašu ranu. Stoga je posve normal-
no i ljudski da mu to zamjerate, da ne prihvaćate ili čak mrzi­
te tog roditelja.
Rod/telj /stoga spola poučava nas voljet/, voljet/ samoga
sebe 1 pružat/ ljubav. Rod/telj suprotnoga spola poučava nas
, kako da budemo voljen//pr/mamo ljubav.
Ako ne prihvaćamo roditelja istoga spola, posve je normal-
no odlučiti da ga ne želimo uzeti za uzor. Ukoliko trpite bol
rane odbačenost/, takvo neprihvaćanje roditelja objašnjava
poteškoće u prihvaćanju i voljenju samoga sebe, jer ste istoga
spola kao i taj roditelj.
/'oi/ače/7/vjeruju da za njih nema nade, da su bezvrijedni.
Zbog toga svim silama nastoje b iti savršeni kako bi u svojim
očima i u očima drugih imali određenu vrijednost. Izraz "nema
nade" često je prisutan u njihovu rječniku dok govore o sebi i
drugima. Tako će, primjerice, reći:

"Šef mi je rekao da za mene nema nade i zato sam otišla."

"Moja je majka beznadno nevjesta u kućanskim poslovima."
"Moj je otac uvijek bio beznadno neobazriv prema mojoj
majci, baš kao i moj suprug prema meni.
Ne zamjeram joj što ga je ostavila."

Jedan povučeni čovjek mi je u sklopu jedne od mojih

radionica rekao kako je u očima svojega oca bio beznadno
beskoristan. Rekao je: Kad mi se obraća, osjećam kao da me
pritišće i guši. Tada samo želim pobjeći jer bih pred njim izgu-
bio nadzor nad sobom. Osjećam se potlačeno čak i ako sam s
njim u istoj prostoriji. Jedna mi je žena ispričala kako joj je
majka kao šesnaestogodišnjakinji rekla neka nestane i nikada
se ne vrati; čak joj je rekla i da je njezina smrt ne bi nimalo dir­
nula. Ona je u tom trenutku zaključila da je njezina majka
"bezvrijedna". Da bi pobjegla od nje, toga je dana presjekla
sve veze s njom.
Zanimljivo je da "odbačeno" dijete na bijeg najčešće potiče
roditelj istoga spola. Na um mi pada i primjer djece koja žele
otići od kuće, a roditelji im kažu: Pametno, idi, olakšat ćeš
nam teret. Takva se djeca zbog toga osjećaju još više odbače­
nom i još više zamjeraju roditelju. Ista se situacija događa i ako
roditelji trpe bol rane odbačenosti. Bijeg potiču zbog toga što
im je takva situacija poznata, makar nesvjesno.
Povučene osobe često koriste i riječ "nepostojeće".
Primjerice, na pitanje Kakav je vaš seksualni život? \\\ Kakav je
vaš odnos s tom osobom?povučeniodgovara]u izrazom nepo-
stojeći dok će većina ljudi reći da situacija nije najbolja.
Osim toga, koriste i riječ "nestati". Tako će, primjerice, reći:
Moj je otac mamu nazivao droljom... a ja sam željela nestati.
Ili: Željela sam da moji roditelji nestanu.
 Povučeni teže samoći jer ne znaju kako bi se ponašali u
slučaju da privuku mnogo pozornosti. Kao da im je i vlastito
postojanje previše. U obitelji, ili u bilo kojoj drugoj skupini,
ostaju po strani. Vjeruju da moraju trpjeti neugodne situacije,
kao da nemaju pravo odlučiti. Ne uviđaju što bi drugo mogli
učiniti. Uzmimo za primjer djevojčicu koja majku zamoli za
pomoć pri pisanju zadaće, ali joj majka odgovori: Zar ne vidiš
koliko imam posla? Idi pitaj oca, on ionako nema drugog
posla. Budući da se osjeća odbačenom, djevojčica će samoj
sebi reći: Nisam vrijedna ljubavi i zato mi majka ne želi pomo-
ći'\ povući će se na mjesto na kojemu će biti sama.
Povučeni n pravilu imaju vrlo malo prijatelja u školi ili na
radnom mjestu. Smatra ih se usamljenicima i drugi ih u pravi-
lu ostavljaju na mir u. Što se više izdvajaju, to više postaju nevi­
dljivi. Tako ulaze u začarani krug; kad se osjećaju odbačeno,
nose masku povučenostikako ne bi patili, a na taj način posta-
ju toliko nevidljivi da ih drugi ne primjećuju. Stoga su sve
usamljeniji, što potvrđuje njihov osjećaj odbačenosti.
Na završetku mojih radionica sudionici govore kako su im
stečena saznanja pomogla, pa me je nekoliko puta iznenadila
prisutnost osoba koje nisam vidjela tijekom prethodna dva
dana! Upitala b ih se: Pa gdje je ta osoba bila sve ovo vrijeme?
No, začas bih primijetila njihovu morfologiju povučenosti te
uvidjela da su uspjeli ostati tihi, da nisu postavljali pitanja i da
su sjedili iza drugih, kako ih se ne bi vidjelo. Kada im skrenem
pozornost na to da u velikoj mjeri ostaju po strani, oni neizo-
stavno odgovaraju: Nisam imao ništa zanimljivo za reci. Zato i
' nisam govorio.
Istina je da povučene osobe u pravilu govore vrlo malo.
Ako i govore mnogo, čine to da bi istaknuli svoje vrline, a
drugi ih mogu doživjeti kao uobražene.
Povučeničesio imaju problema s kožom kako ih drugi ne bi
dodirivali. Budući da je koža organ dodira s drugima, njezino
stanje može privlačiti ili odbijati. Problemi s kožom zapravo su
podsvjestan način izbjegavanja dodira, osobito područja
pogođenog problemom. Povučeni mi često govore: Kad me
 dodiruju, osjećam se prisiljenim izaći iz svoje ljušture. Oni koji
trpe bol rane odbačenosti smatraju da, živeći u vlastitom svi­
jetu, izbjegavaju patnju jer se sami neće odbaciti, niti će to
doživjeti od drugih. Zbog toga u skupini malokad žele sudjelo­
vati pa ostaju po strani. Nestaju u svojoj ljušturi.
To je i razlog zbog kojega povučeni lako doživljavaju izvan-
tjelesna iskustva. No, toga su, nažalost, malokad svjesni. Mogu
čak povjerovati da je ta pojava normalna te da su i drugi, kao
i oni, često "u snu". Zamisli su im često raspršene pa ih
možemo čuti kako govore: Moram se pribrati. Osjećaju se
nepovezanima, napose oni čije tijela izgledaju kao skup loše
povezanih dijelova. Povučene sam čula da govore: Osjećam
se odvojena od drugiii. Kao da i nisam prisutna. Neki su mi
ljudi čak rekli da osjećaju jasnu razdvojenost gornjih i donjih
dijelova svojih tijela, kao da su oko struka stegnuti žicom.
Poznavala sam ženu koja je osjećala takvu razdvojenost, ali ju
je žica stezala tik ispod grudi. Po primjeni "tehnike oslobađa­
nja", koju poučavam u sklopu svojih radionica, osjetila je da su
se dva dijela njezina tijela spojila i bila je iznimno iznenađena
tim novim osjećajem. Tada je shvatila da u svojem tijelu nije
bila prisutna još od djetinjstva. Nikada nije shvaćala što znači
"čvrsto stajati na zemlji'.
U sklopu svojih radionica opazila sam i da mnoge povuče­
ne žene prekriže noge pod sobom dok sjede na stolcu. One bi,
zapravo, radije sjedile na podu. Noge im nisu čvrsto osovljene
na tlu, što znači da mogu lakše pobjeći. Činjenica da su plati-
le mogućnost sudjelovanja u radionici otkriva da dio njih želi
biti ondje, iako se vrlo teško uklapaju. U tom slučaju im kažem
da mogu odluč iti hoće li pobjeći u svoje svjetove i propustiti
sve što će se događati, ili će ostati povezane i prisutne u
onome što se događa.
Kao što sam već rekla, povučene osobe smatraju da ih rodi-
telj istoga spola nikada nije uvažavao niti prihvaćao. To ne
mora nužno značiti da ih je taj roditelj odbacio. Oni se samo
tako osjećaju. Da se ista duša vratila kako bi iscijelila ranu
ponizenosti, isti stav istoga roditelja u njoj bi probudio osjećaj
noniženosti. S druge strane, istina je da povučeni privlače više
situacija u kojima će doista b iti odbačeni, u odnosu na osobu
koja ne pati od takve rane - primjerice, brata ili sestru.
Oni koji pate zbog odbačenosti neprestano traže ljubav
osoba istoga spola, roditelja ili drugih pripadnika istoga spola.
Osjećaju da ne mogu biti potpuni sve dok ne osvoje ljubav toga
roditelja. Vrlo su osjetljivi na sve njegove primjedbe i lako se
osjećaju odbačenima. Zbog duboke patnje počinju zamjerati ili
čak mrziti. Upamtite da mržnja iziskuje veliku količinu ljubavi.
Samo se velika ljubav, ako je osujećena, pretvara u mržnju.
Rana odbačenosti loViko je duboka da su, u usporedbi s preo-
stala četiri tipa karaktera, povučenir\a\s^ox\\]\ mržnji. Iz osjeća­
ja duboke ljubavi oni s lakoćom prelaze u duboku mržnju. U
tome se očituje intenzivnost njihove unutarnje patnje.
Fovučenisu često zabrinuti zbog mogućnosti da i sami odba­
ce roditelja suprotnoga spola. Zbog toga se suzdržavaju u riječi­
ma i postupcima prema tom roditelju, pa zbog svoje rane prikri-
vaju ono što doista jesu. Iznimno paze da ne odbace tog rodite-
lja jer ne žele biti optuženi za odbacivanje. Osim toga, žele i da
roditelj istoga spola učini sve što može kako se oni ne bi osjeća­
li odbačeno. Ponavljam: takve osobe nisu sposobne uvidjeti da
osjećaj odbačenosti proizlazi iz nezacijeljene rane i da roditelj u
tome nema nikakvu ulogu. Ako osjećaju da su od roditelja ili
druge osobe doživjeli odbacivanje, smatraju se odgovornima i
sami sebe odbacuju misleći da je to njihova krivnja.
Ako se prepoznajete u opisu osobe koja pati od rane odba-
čenosti, vrlo je važno uvidjeti da, čak i ako vas roditelj doista
'Odbacuje, taj osjećaj proizlazi iz nezacijeljene rane, zbog koje
ste i privukli takvog roditelja i takvu situaciju. Ostanete li u
uvjerenju da su drugi krivi za sve što vam se događa, vaša rana
nikada neće zacijeliti. Zbog svojega stava prema roditeljima
osjećate i da vas odbacuju drugi ljudi istoga spola, a i plašite
se da biste mogli odbaciti pripadnike suprotnoga spola.
Nastavite li strahovati da ćete nekoga odbaciti, vjerojatno ćete
to naposljetku i uč initi. Upamtite: što više hranimo svoj strah,
to su veći izgledi da će se ostvariti.
 što je rana odbačenosti dublja, to češće
privlačimo okolnosti u kojima će nas odbaciti
ili okolnosti u kojima ćemo sami nekoga odbaciti.

Što više odbacuju same sebe, povučene se osobe više plaše

da će biti odbačene. Neprestano se omalovažavaju. Cesto se
uspoređuju s boljima pa zaključuju da nisu dobre poput dru-
gih. Ne uviđaju da u određenim područjima mogu biti bolje
od drugih. Čak im je teško povjerovati da bi ih netko želio za
prijatelja ili partnera, ili da bi ih ljudi doista mogli voljeti.
Jedna mi je majka rekla da joj djeca govore kako je vole, ali
ona nikada nije mogla shvatiti zašto je vole.
Povučeni žive u stanju podvojenosti. Ako su izabrani, ne
mogu u to vjerovati, odbacuju sami sebe i tako katkad onemo-
gućuju razvoj situacije. Ako nisu izabrani, osjećaju se odbače­
no. Čovjek iz vrlo velike obitelji rekao mi je da ga otac nikada
ni za što nije izabrao. Zaključio je da su svi ostali b ili bolji od
njega. Stoga i nije čudno da je otac birao njih. Takvo razmi­
šljanje osobu uvlači u začarani krug.
Povučeni mogu svoje riječi ili postupke smatrati bezvrijed-
nima. Ako im se pruži mnogo pozornosti, mogli bi postati vrlo
napeti jer se plaše da zauzimaju previše prostora. A uvjereni
su da drugima smetaju ako zauzimaju previše prostora. Za njih
smetanje znači da će ih odbaciti oni kojima smetaju. Sve dok
im rana ne zacijeli, ostat će po strani.
Ako povučena osoba progovori, ali je netko prekine,
odmah će pomisliti da je to zato što ona nije važna pa u pravi-
lu prestaje govoriti. Oni koji ne pate zbog odbačenosti neće
pomisliti da nisu važni; pomislit će da nije važno ono što govo­
re. Osim toga, ako nisu upitane za mišljenje, povučene ga
osobe ne iznose jer se plaše da će se drugi osjećati napadnuti-
ma i odbaciti ih.
Ako moraju nešto pitati osobu koja je nečim zaposlena, oni
joj neće smetati. Znaju što žele, ali se to ne usude tražiti jer sma­
traju da je njihova želja previše nevažna da bi gnjavili druge."
 Nekoliko mi je žena reklo da su se u tinejdžerskim godina­
ma prestale povjeravati majkama jer su smatrale da neće naići
na razumijevanje. One su razumijevanje poistovjetile s ljuba-
vlju. Razumijevanje nije ni u kakvoj vezi s ljubavlju. Voljeti
znači prihvaćati drugu osobu čak i ako je ne razumijemo.
Zbog tog uvjerenja povučeni okolišaju čak i u govoru.
Pokušavaju izbjeći temu razgovora i plaše se govoriti o drugim
temama. Tako se ponajprije ponašaju u društvu žena. Imajte
na umu da će se povučeni muškarac tako osjećati u društvu
svojega oca i drugih muškaraca.
Povučenima je svojstvena i težnja savršenstvu u svemu što
čine jer smatraju da će za svaku pogrešku biti osuđeni. A
osuda je za njih jednaka odbacivanju. Budući da ne vjeruju u
savršenstvo svojega bića, to nastoje nadoknaditi težeći
savršenstvu u onome što čine. No, "biće" nažalost poistovjeću­
ju s "djelovanjem". Njihova potreba za savršenstvom može čak
prerasti u opsesiju. Toliko žarko žele sve "učiniti" savršeno da
svaki zadatak obavljaju duže no što je potrebno. Na taj način,
dakako, privlače nove situacije u kojima će biti odbačeni.
Povučeni se iznad svega plaše panike. Čim pomisle da bi u
nekoj situaciji mogli osjetiti paniku, instinktivno bježe, skrivaju
se ili se povlače. Radije nestaju jer znaju da će se ukočiti ako
ih uhvati panika. Stoga vjeruju da će bijegom izbjeći tu nevo-
lju. Toliko su uvjereni da nisu sposobni izaći nakraj s panikom,
da lako povjeruju u mogućnost buduće panike, čak i ako to
nije tako. Povučenima je svojstvena želja da nestanu. Tijekom
regresija u fetalni stadij čula sam i kako govore da su se čak i
,u majčinoj utrobi pokušavali sakriti. Kao što i sami zaključuje­
te, sve to započinje vrlo rano.
Budući da u svoje živote privlačimo situacije i ljude koji nas
plaše, tako i povučeni često privlače situacije koje u njima izaziva-
ju paniku. Njihov strah situaciju čini još dramatičnijom. Međutim,
za svoje poK/ace/7/e i bijeg nalaze svakojaka opravdanja.
Paniku i ukočenost češće osjećaju s roditeljem ili s drugim
osobama istoga spola (osobito ako ih te osobe podsjećaju na
i"oditelja). U odnosu s roditeljem ili osobama suprotnog spola
J
ne osjećaju taj strah. S njima se suočavaju mnogo lakše.
Primijetila sam i da povučeni često koriste riječ panika. Tako,
primjerice, često kažu: Od pomisli na prestanak pušenja livata
me panika. Osoba koja ne pati zbog oa'i?5Če/705/7'jednostavno
će reći da joj je teško prestati pušiti.
Zbog straha od panike povučeni u određenim situacijama
gube pamćenje. Smatraju da imaju problema s pamćenjem,
iako je zapravo posrijedi problem straha. U sklopu tečaja
Postani organizator radionice/predavač mnogo sam puta pri-
mijetila da osobe sa značajkama povučene osobe, izašavši
pred ljude kako bi održale govor, osjete toliko jak strah da pot­
puno zanijeme čak i ako su dobro pripremljene te vladaju
temom. Katkad čak pred svima nama napuste svoje tijelo, pot­
puno ukočeno, kao da su u snu. Taj se problem, srećom, rješa­
va kada povučeni\sc\]e\e svoju ranu odbačenosti.
Zanimljivo je da naše rane utječu i na naš način prehrane.
Ljudska bića svoja fizička tijela hrane jednako kao svoja emo- j
cionalna te mentalna tijela. Povučeni su skloniji malim porci-
jama i često gube apetit ako osjećaju strah ili prolaze kroz
teško emocionalno razdoblje. U usporedbi s drugim tipovima,
vjerojatnost anoreksije najveća je kod povučenili. Anoreksična
osoba gotovo potpuno odbacuje hranu jer se smatra predebe-
lom čak i ako je mršava. Na taj način pokušava nestati. Ako
jedu pohlepno, pokušavaju pobjeći kroz hranu. No, povučeni
kao način bijega malokad koriste hranu. U tu svrhu mnogo
češće odabiru alkohol ili droge.
Dok osjećaju strah, potreban im je šećer. Budući da straho-
vi iscrpljuju našu energiju, mnogi smatraju da će tu energiju
nadoknaditi konzumiranjem šećera. No, šećer, nažalost, pruža
samo kratkotrajnu energiju, pa se potreba za šećerom začas
ponovno pojavljuje.
Naš ego čini što god može ne bi li nas spriječio u prepozna­
vanju vlastitih rana. Zašto? Zato što smo mu to nesvjesno dopu­
stili. Toliko se plašimo ponovno proživ je ti bol povezanu
s odre đe nom rano m, da na sve moguće načine izbjega'
vamo sami sebi priznati da odhačenost doživljavamo
zato što sami se be odbacuje mo. Oni Icoji nas odbacuju, u
našim su životima zato da bi nam pokazali u kojoj mjeri sami
sebe odbacujemo.
Naše nam rane onemogućuju da budemo ono što doista
jesmo; to stvara blokadu i s vremenom može prouzročiti
bolest. Svaka rana, ovisno o našem unutarnjem stajalištu, pri­
vlači specifične tegobe i bolesti.
Povučeni mogu patiti od sljedećih tegoba ili bolesti:
• Često imaju proljev jer hranu odbacuju prije no što je tije-
lo stiglo apsorbirati hranjive tvari, jednako kao što prebrzo
odbacuju sebe i situacije koje bi za njih mogle biti korisne.
• Neki doživljavaju aritmije, nepravilan rad srca. Kad im srce
počne jako lupati, osjećaju kao da će im iskočiti iz grudi; kao da
želi izaći. To je još jedan od načina bijega iz teške situacije.
• Već sam spomenula da rana odbačenosd bo\\ toliko jako da
je mržnja prema roditelju istoga spola, kojega su u djetinjstvu
optuživali za svoju patnju, kod povučene osobe sasvim nor-
malna. Vrlo im je teško sebi oprostiti srdžbu prema tom
roditelju pa su skloniji poricati da su je osjećali ili da je još uvi­
jek osjećaju. Ako si ne dopuste mrziti roditelja istoga spola,
mogli bi oboljeti od raka, bolesti povezane sa srdžbom ili
mržnjom, izazvanom patnjom pretrpljenom u samoći. Ukoliko
takva osoba uspije samoj sebi priznati da je zamjerala svojem
roditelju, neće oboljeti od raka. Ako su njihove misli o roditelju
prožete nasilnošću, mogli bi stvoriti tešku bolest, ali to neće biti
rak. Od raka uglavnom obolijevaju ljudi koji su mnogo pretrp-
jeli
1 za to optužuju sebe. Oni ne žele uvidjeti da su zamjerali
roditelju jer bi priznavanje zamjeranja značilo da su užasne i
bezdušne osobe. Osim toga, time bi priznali i da su odbacili
foga roditelja, iako upravo njega optužuju za odbacivanje.
Povučeni si nikada ne dopuštaju biti djeca. Sami sebe prisi­
ljavaju na brzo sazrijevanje jer smatraju da će tako biti manje
osjetljivi na odbacivanje. Zbog toga njihova tijela, ili dijelovi
tijela, mogu biti nalik dječjima. Rak otkriva da svojem unutar-
i^jem djetetu nisu dopustili patiti. Oni ne mogu prihvatiti da je
posve normalno zamjerati roditelju kojega su smatrali odgov-
ornim za svoju patnju.
• Teškoće pri disanju također se ubrajaju među tegobe i bolesti
koje pogađaju povučene, osobito u slučajevima panike.
• Povučeni mogu patiti i od alergija, koje odražavaju njihovo
odbacivanje određene hrane i određenih tvari.
• Osim toga, povučeni mogu namjerno povraćati netom
pojedenu hranu kako bi iskazali odbacivanje određene osobe
ili situacije. Čula sam kako mladi govore: Volio bili ispovraćati
SVOJU majku (Hi oca). Svoju želju za "povraćanjem" određene
osobe ili situacije povučeni mogu izraziti i riječima: Muka mije
od tebe ili Zlo mi je od toga. Na taj način izražavaju svoju želju
za odbacivanjem nekoga ili nečega.
• Nesvjestica ili g ubita k svijesti za povučene su također
način bijega iz određene situacije ili od određene osobe.
• U težim slučajevima povučene osobe kao način bijega
koriste komu.
• Ljudi koji pate od agorafobije taj poremećaj koriste da bi
pobjegli od određenih ljudi ili situacija koje bi u njima mogle
izazvati paniku. (Definiciju toga poremećaja ponašanja pro-
naći ćete na 51. i 107. stranici.)
• Ako povučene osobe jedu previše šećera, mogle bi pr ivuć i
bolesti gušterače kao što su hipoglike mija ili dijabetes.
• Ako prema jednom roditelju osjećaju duboku mržnju zbog
boli izazvane odbacivanjem i osjećaju da su dosegnule svoju
emocionalnu i mentalnu granicu, povučene osobe mogu
podleći depresiji ili manično-depresivnom pore mećaju.
Ako pomišljaju na samoubojstvo, ne govore o tome, a ako se
odluče ubiti, daju sve od sebe kako bi u tome uspjeli. Oni koji
često govore o samoubojstvu, ali ne uspijevaju u svojim
pokušajima, pate zbog rane napuštenosti. O tome ću govoriti
u sljedećem poglavlju.
• Budući da povučeni u mladosti u sebi teško prepoznaju
"samosvojnu osobu", često pokušavaju postati netko drugi: pot-
nuno prihvaćaju osobnost nekoga kome se dive - primjerice,
mlada djevojka želi postati Madonna. Ta želja nestaje onoga
dana kada djevojka odluči postati netko drugi. Ako se u takvom
ponašanju pretjera, postoji opasnost od pojave psihoze.
Navedene tegobe i bolesti mogu se razviti i kod ljudi koji se
bore s drugim ranama, no, doima se da su mnogo učestalije
kod osoba koje pate zbog odbačenosti.
Ako uviđate da trpite bol rane odbačenosti, velika je vjero-
jatnost da je vaš roditelj istoga spola također doživio odbaci­
vanje u odnosu s roditeljem istoga spola. Štoviše, vrlo je vjero­
jatno da se taj roditelj i u odnosu s vama osjećao odbačenim.
Čak i ako ni jedna strana toga nije svjesna, to opažanje pot­
vrđuju tisuće povučenih.
Potrebno je upamtiti da je naša nesposobnost opraštanja
sebi za ono što činimo sebi ili za ono što činimo drugima
najvažniji razlog prisutnosti bilo koje rane. Teško nam je opro­
stiti sebi jer u pravilu nismo ni svjesni da se optužujemo. Što je
rana odbačenosti dublja, to više odbacujete sebe ili druge
ljude, situacije ili projekte.

liru%e optužujemo za sve što i sami činimo, ali to ne

želimo vidjeti.

Zbog toga privlačimo ljude koji nam pokazuju što činimo

drugima i sebi.
Osjećaj stida također nam može otkriti da odbacujemo sebe
in druge. Kada god se poželimo sakriti ili pr ikr iti svoje pona-
šanje, razlog tomu je osjećaj stida. Posve je normalno stidjeti
se ponašanja koje spočitavamo drugima. Doista ne želimo da
drugi otkriju da se ponašamo kao i oni.

^pamtite da sve to vrijedi samo ako patimo zbog odba-

^enosti i odlučujemo nositi masku povučenosti, vjerujući
da ćemo na taj način izbjeći patnju iz dubine svoie rane.
 Tu masku katkad nosimo samo nekoliko minuta tjedno,
a katkad gotovo bez prestanka.

Ponašanje svojstveno povučenima uvjetovano je strahom

ponovnog doživljavanja bo li odbačenosti. No, možda se pre­
poznajete u nekim stavovima, ali ne i u svemu navedenom.
Gotovo i nije moguće da jedna osoba prizna sve spomenute
stavove i obrasce ponašanja. Svaka rana ima svoje ponašanje
i stavove. Stoga načini razmišljanja, osjećanja, govora i pona­
šanja, povezani sa svakom pojedinom ranom, otkrivaju reakci-
ju na ono što se osobi događa u životu. Ljudi koji na taj način
reagiraju, nisu uravnoteženi, nisu u svojim srcima i ne mogu
biti sretni. Zbog toga je toliko korisno razviti svijest o tome
kada smo doista svoji, a kada reagiramo. Kad postanemo spo-
sobni prepoznati tu razliku, ovladat ćemo svojim životom
umjesto da nadzor nad sobom prepuštamo strahovima.
Ovim vas poglavljem želim upoznati s ranom odbačenosti.
Ako se prepoznajete u opisu maske povučenoga, u zadnjem
ćete poglavlju pronaći sve upute koje su vam potrebne da
biste iscijelili tu ranu i ponovno postali ono što doista jeste te
se oslobodili uvjerenja da je odbacivanje u ovom svijetu
uobičajena pojava. Ako se u ovom opisu ne prepoznajete, pre-
dlažem vam da o tome porazgovarate s osobama koje vas •
dobro poznaju kako biste, prije no što odbacite tu mogućnost,
ustanovili slažu li se s vama. Već sam spomenula da rana
odbačenosti može biti relativno mala. U tom slučaju vjerojat-
no posjedujete tek nekoliko navedenih značajki. Upamtite da
je vrlo važno ravnati se najprije prema fizičkom opisu jer fizič­
ko tijelo, za razliku od nas, nikada ne laže; sami sebi lažemo s
lakoćom.
Ako uvidite da netko iz vaše okoline trpi bol ove rane, ne
smijete ga pokušavati promijeniti. Saznanja stečena iz ove
knjige nastojte upotr ijebiti za razvijanje dubljeg suosjećanja i
razumijevanja njihova reaktivnog ponašanja. Ako osoba
pokaže zanimanje, bolje je da sama pročita ovu knjigu nego
Ha \t-,\ \T\ cvoiim riiprima tumačite niezin sadržaj.
 7načaike rane O DBAĆENO STI

Otvaranje rane: od začeća do prvoga rođendana. Ne

vjeruju da imaju pravo postojati. S roditeljem istoga spola.

Maska: povučenost

Tijelo: zgrčeno, usko, mršavo ili fragmentirano.

Oči: sitne, uplašene ili odaju dojam maske oko očiju.

Rječnik: "beznadnost", "ništa", "nepostojeće", "nestati".

Karakter: nevezan za materijalni svijet. Perfekcionist.

Intelektualac. Iz duboke ljubavi prelazi u duboku mržnju.
Ne vjeruje da ima pravo postojati. Seksualne teškoće.
Smatraju se beznadnima, bezvrijednima. Teži samoći.
Povučen. Sposoban postati "nevidljiv". Iznalazi različite
načine povlačenja. Lako doživljava izvantjelesna iskustva.
Osjeća da ga drugi pogrešno shvaćaju. Teško mu je dopu­
stiti unutarnjem djetetu da živi.

Najveći strah: panika.

Prehrambene navike: apetit kvare emocije ili strah.

Male porcije. Bijeg u: šećer, alkohol, droge. Predispozicija
anoreksiji.

Moguće bolesti: problemi s kožom, proljev, aritmija,

rak, teškoće s disanjem, alergije, povraćanje, nesvjestice,
koma, hipoglikemija, dijabetes, depresija, suicidalne sklo-
i^osti, psihoza.
 .1tv,

Tijelo osobe koja pati od rane

N A P U S TE N O S T I
(Maska O V IS N O S TI)
r Treće poglavlje

Napušte nost

Napustiti nekoga znači otići, ostaviti, više ne željeti voditi

brigu o toj osobi. Mnogi od nas odbačenost poistovjećuju s
napuštenošću. Razmotrimo tu razliku na pr imjer u para.
Odbaciti svojega partnera znači odgurnuti ga jer ga više ne
želite u svojoj blizini. Napustiti svojega partnera znači otići;
odlazite kako biste se privremeno ili trajno udaljili.
Rana prouzročena napuštanjem više je na razini posjedo-
vanja i djelovanja nego na razini bivanja, kao što je slučaj s
ranom odbačenosti. Slijedi nekoliko situacija koje bi u maloga
djeteta mogle otvoriti ranu napuštenosth
Mala djeca mogla bi se osjećati napuštenom...
... ako su njihove majke odjednom vrlo zaokupljene novo-
rođenim djetetom. Osjećaj napuštenosti bit će još jači ako
novorođeno dijete, zbog bolesti ili hendikepa, zahtijeva više
skrbi. Djeca u toj situaciji osjećaju da ih majke neprestano
ostavljaju (napuštaju) kako bi se brinule za novorođenče, pa
počinju vjerovati da njihov odnos s majkom više nikada neće
biti kao prije.
... ako njihovi roditelji svakodnevno odlaze na posao pa za
njih imaju vrlo malo vremena.
• -. ako moraju ostati u bo lnic i. Djeca ne shvaćaju što im se
događa, a ako smatraju da su prije dolaska u bolnicu bila
irnalo neugodna (pa su zaključila da su roditeljima dojadila),
osjećaj napuštenosti mole b iti još jači. U bolnici bi mogla pov­
jerovati da su ih roditelji zauvijek napustili. Čak i ako ih rodi-
telji svakodnevno posjećuju, bol doživljena u trenutku kad su
se osjećali napuštenima jača je od svega. Ta ih bol potiče na
stvaranje maske jer vjeruju da će ih ta maska zaštititi od
ponovnog doživljavanja boli.
... ako ih roditelji nekoliko dana ostave nekome na čuvanje,
iTiožda tijekom praznika, čak i ako ih u odsutnosti roditelja čuva baka.
 ... ako je majka uvijek bolesna, a otac je previše zaposlen ili
je odsutan i ne može biti s njima, pa se moraju snalaziti sama.
Poznavala sam ženu koja je bila nevjerojatno uplašena kada
joj je, kao osamnaestogodišnjakinji, umro otac. Osjećala je da
ju je napustio. Njegova ju je smrt teško pogodila jer joj je
majka govorila da će morati napustiti roditeljski dom čim
navrši dvadeset i jednu godinu. Budući da se u odnosu s maj­
kom ionako osjećala odbačenom, plašila se jer joj je jedina
misao bila: Što će mi se dogoditi kada budem morala otići od
kuće, sasvim sama, sada kada više nema tatice da se brine za
mene?
Mnogi ljudi s ranom napuštenosti'YL \^vS!i\ su da njihovi očevi
ili majke (roditelji suprotnoga spola) u njihovoj mladosti nisu
komunic ira li s njima. Toga su roditelja smatrali previše
povučenim i često su mu zamjerali to što su drugom roditelju
dopuštali da zauzme previše prostora. Mnogi su bili uvjereni
da taj roditelj uopće nije bio zainteresiran za njih.
Opazila sam da se rana /7apt/5Ye/?05f7 doživljava s roditeljem
suprotnoga spola. Međutim, primijetila sam da ranu napušte-
nosti često prati i rana odbačenosti. Takva su djeca u ranom
djetinjstvu osjećala da ih je roditelj istoga spola odbacio te da
ih je napustio roditelj suprotnoga spola koji se, prema njihovu
mišljenju, trebao bolje brinuti za njih i, iznad svega, štititi ih od
odbacivanja u odnosu s drugim roditeljem. Primjer žene koja
je kao osamnaestogodišnjakinja izgubila oca, jasno predočuje
dvostruku ranu odbačenosti \ napuštenosti.
Djeca mogu osjećati da ih je roditelj istoga spola napustio,
iako je, zapravo, mnogo vjerojatnije da s tim roditeljem
doživljavaju ranu odbačenosti. Zašto? Zato što roditelji djeci
istoga spola ne posvećuju dovoljno pozornosti zbog toga što
odbacuju sami sebe, a djeca to osjećaju duboko u duši. Ako
roditelji odbacuju sami sebe i imaju dijete istoga spola, potpu-
no je normalno i ljudski da će nesvjesno odbacivati i to dijete,
koje ga neprestano podsjeća na vlastita, odbačena jastva.
Ako se udubite u proučavanje karaktera, uvidjet ćete da '
većina ljudi ima po nekoliko rana. Međutim, te se rane razliku-
ju intenzitetom boli.
Oni koji trpe bol rane napuštenosti, osjećaju da ne primaju
dovoljno nježnosti. Izostanak tjelesnog izražavanja nježnosti
također može otvor iti ranu napuštenosti, koja se u pravilu
pojavljuje prije druge godine. Maska koju stvaramo nastojeći
prikriti tu ranu jest maska ovisnosti. Stoga ću riječju ovisan
označavati osobu koja trpi bol rane napuštenosti.
Za ovu je masku karakteristično tijelo kojemu nedostaje
mišićni tonus. Dugačko, vitko tijelo sklono pogibanju otkriva
dublju ranu napuštenosti Mišićni sustav nije potpuno razvijen
i doima se da nije sposoban držati tijelo uspravnim, kao da mu
je pri stajanju potrebna potpora; noge su slabe. Tijelo
odražava upravo ono što se događa u toj osobi. Ow577/vjeru-
ju da nikada neće biti sposobni uspjeti sami i da im je potre-
ban netko na koga će se osloniti. U takvoj osobi lako opažamo
malo dijete kojemu je potrebna pomoć.
Velike, tužne oči također otkrivaju ranu napuštenosti, oči
koje kao da žele uvući druge u sebe. Često se doima da su
ruke ovisnici preduge, da su previše priljubljene uz tijelo. Takvi
ljudi naizgled ne znaju što bi s rukama dok stoje, osobito ako
ih netko gleda. Druga značajka maske ovisnosti\&sx. ovješenost
ili opuštenost određenih dijelova tijela, primjerice, ramena,
grudi, stražnjice, obraza, trbuha, mošnji kod muškaraca i si.
Neki bi dijelovi tijela mogli biti niži no što je uobičajeno. Leđa
također mogu biti povijena, kao da ih kralježnica ne podupire
, dovoljno dobro.
Kao što vidite, najuočljivija tjelesna značajka ovisniti jest
•nedostatak tonusa. Ako opazimo da je neki dio tijela ovješen,
nnožemo pretpostaviti da ta osoba nosi masku ovisnostikaY.o bi
sakrila ranu napuštenosti.
Ne zaboravite da veličina maske ovisi o dubini rane. Vrlo
ovisna osoba imat će sve navedene značajke. Ako opazite
samo nekoliko, rana nije osobito duboka. Važno je znati da
Kod pretile osobe, kod koje određeni dijelovi tijela iskazuju
nedostatak mišićnog tonusa, taj nedostatak upućuje na ranu
napuštenosti, dok suvišna težina upućuje na drugu ranu, koju
ćemo također razmotriti u ovoj knjizi.
Važno je nauč iti prepoznavati razlike između maske
povučenosti (rana odbačenosti) i maske ovisnosti. Pred vama
bi mogle b iti dvije vrlo mršave osobe; jedna je povučena, a
druga ovisna. Obje mogu imati male gležnjeve i zapešća.
Razliku ponajviše otkriva njihov tonus. Povučeni'iXo\Q, usprav-
no usprkos tome što su vitki ili sitni, dok je držanje ovisne
osobe pogrbljenije. Cesto se doima da koža povučenih pria-
nja uz kosti, ali da je ispod nje jak mišićni sustav, dok ovisni
imaju više kože, ali manje tonusa. Određene tjelesne značajke
povučenih i određene tjelesne značajke ovisnih možemo opa-
ziti i u osobe koja trpi bol rane odbačenosti\ rane napušteno­
sti. Očitija rana jest ona koja prouzrokuje najviše patnje.
Budući da tijelo o nama govori sve, sve više ljudi pokušava
promijeniti svoj tjelesni izgled pribjegavajući plastičnoj kirurgi­
ji ili pretjeranom jačanju mišića putem dizanja utega. Ako
svoje tijelo pokušavamo sakriti od drugih, to znači da pokuša­
vamo sakriti rane koje odgovaraju izmijenjenim dijelovima.
Intuicija je jedini način da kod drugih otkrijemo te izmije­
njene dijelove. Razgovarajući s jednom ženom, primijetila sam
da ima lijepe, čvrste grudi; međutim, prvi mi je dojam rekao
da su joj grudi obješene. Bio je to jednostavno "bljesak" intui­
cije. Budući da sam naučila vjerovati svojoj intuiciji, rekla sam:
Čudno, vidim da imate lijepe i čvrste grudi, ali, mogla bih se
zakleti da su vam visjele kada sam vas prvi put ugledala. Jeste
li možda bili na operaciji? Potvrdila je da se podvrgnula ope-
raciji jer joj se njezine grudi nisu sviđale.
Neke je pojedinosti, poput mišićnog tonusa, kod žena teže
opaziti nego kod muškaraca jer grudnjaci, jastučići za ramena
i drugi dodaci navode na pogrešan zaključak. U svakom sluča­
ju, pogledate li se u ogledalo, sami sebi ne možete lagati.
Stoga vam savjetujem da poslušate svoju intuiciju i u proma­
tranju druge osobe slijedite prvi dojam.
r Poznajem muškarce koji se godinama bave dizanjem utega,

ali je nedostatak mišićnog tonusa moguće opaziti usprkos nji­

hovim velikim i lijepim mišićima. To objašnjava zašto tijelo tih
muškaraca omlohavi kada prestanu vježbati. To se događa
samo kod ovisnih muškaraca. Ranu ne možemo iscijeliti skri-
vajući je. Vratimo se primjeru ranjene ruke spomenutom u
prvom poglavlju. Ranu možemo sakriti rukavicom ili zavojem,
no to ne znači da je zacijelila.
Od pet tipova karaktera spomenutih u ovoj knjizi, ovisnisn
najskloniji postati žrtve. Velika je vjerojatnost i da su jedan ili
čak oba roditelja također žrtve. Žrtve u svojim životima često
stvaraju raznorazne, osobito tjelesne, probleme kako bi privu-
kle pozornost. Ovisnim taj način zadovoljavaju svoju potrebu
za pozornošću - koje im nikada nije dovoljno. Kad se doima
da čine sve moguće ne bi li privukli pozornost, oni se zapravo
pokušavaju osjećati dovoljno važnima da bi pr imili potporu.
Uvjereni su da se nikada neće moći osloniti na određenu
osobu ako ne privuku njezinu pozornost. Ta se pojava u ovi-
snili opaža već u vrlo ranoj dobi. Ovisna djeca imaju potrebu
znati da se mogu osloniti na nekoga tko će ih podić i na noge
ako posrnu.
Ovisni često preuveličavaju; i najmanja teškoća postaje
ogroman problem. Ako je, primjerice, partner ne nazove kako
bi je obavijestio da će kasniti, ovisna će osoba pomišljati na
najgore i neće shvaćati zašto joj je partner priuštio takvu pat-
nju, kada je mogao nazvati. Kad opazimo osobu koja se pona-
ša kao žrtva, često se pitamo kako uspijeva privući toliko pro-
blema. Ovisni to ne shvaćaju kao probleme jer pomoću njih
dobivaju pozornost, a za njih je to velik dar. Tada se ne osje-
ćaju napuštenima, a napuštenost je za njih bolnija od svih pro­
blema koje privlače. To doista mogu razumjeti samo druge
ovisne osobe. Što se više ponašaju poput žrtve, to je njihova
rana napuštenostidub\]ai.
Primijetila sam da mnoge žrtve rado igraju ulogu spasitelja.
nmjerice, ovisna će osoba braći i sestrama igrati ulogu rodi-
^slja ili će pokušati spasiti voljenu osobu iz teške situacije. To
 I
su suptilni načini traženja pozornosti. S druge strane, ako ovi-

i
sna osoba mnogo učini za nekoga, to proizlazi iz želje za poh­
valama i osjećajem važnosti. Takve ljude često muči bol u leđi­
ma jer nose odgovornosti koje im ne pripadaju.
Ovisnima je najpotrebnija potpora drugih. Bez obzira na to
je li im doista teško donijeti odluku, ovisni u pravilu traže
mišljenje ili odobravanje drugih prije no što odluče. Imaju
potrebu osjećati da drugi podupiru njihove odluke. Zbog toga
se često doima da teško donose odluke, iako do toga dolazi
samo ako osjećaju da ne primaju dovoljno potpore. Njihova
očekivanja ovise o onome što drugi mogu uč initi za njih. No,
pomoć koju traže ne mora biti fizička; jednostavno imaju
potrebu osjećati da ih netko podupire u onome što čine ili u
onome što žele uč initi. Kad osjećaju da primaju potporu, osje­
ćaju se voljenima. Istina je da u pravilu ne vole aktivnosti ili
fizičke poslove koje moraju obavljati sami; potrebna im je pri­
sutnost nekoga na koga će se osloniti.
lako im je potrebna potpora, zanimljivo je primijetiti da ovi-
sni teslo koriste izraz Ne mogu podnijeti... To otkriva u kojoj
mjeri drugima nesvjesno činimo ono za što ih optužujemo ili
ono za što se plašimo da će drugi učiniti nama.
Ako ovisna osoba za nekoga učini nešto, zauzvrat očekuje'
naklonost. Kad željenu naklonost primi čineći nešto ugodno s
tom osobom, ovisna osoba želi da to traje zauvijek. Kad završi,
reći će: Šteta što je već gotovo. Završetak nečega ugodnog,
dakako, doživljavaju kao napuštanje.
Ovisne žene u ulozi žrtve imaju visok, dječji glasić i posta-
vljaju mnogo pitanja. Očito je da vrlo teško prihvaćaju odbi-,
janje kada traže pomoć, pa su sklone ustrajati u zahtjevima.
Što više pate kada ih netko odbije, to su spremnije upotrijebi-
ti sve čime raspolažu - manipulaciju, zlovoljnost ili čak ucjenu
- ne bi li dobile ono što žele.
Ovisni često traže savjete jer se ne osjećaju sposobnima
uspjeti sami (iako ne moraju nužno poslušati primljene savje-
te). Naposljetku ipak učine ono što žele jer zapravo nisu tražili-
pomoć, već samo potporu. Pri hodu često puštaju druge
ispred sebe jer su sretniji ako ih netko vodi. Smatraju da u
budućnosti nitko neće voditi brigu o njima ako se sami snađu
previše dobro, a to bi moglo dovesti do usamljenosti, koju tako
očajnički žele izbjeći.
Ovisne osobe proživljavaju mnoge uspone i padove. Neko
su vrijeme sretni i sve je u redu, a tada odjednom postaju
nesretni i tužni. Čak se i pitaju zašto je tako jer za takvu prom-
jenu raspoloženja često nema očitog razloga. Da su proniknu-
li dublje, vjerojatno bi otkrili svoj strah od samoće.
Ovisnise ljudi najviše plaše samoće. Uvjereni su da samoću
jednostavno ne bi mogli podnijeti. Zbog toga se vežu za druge
i čine sve što mogu ne bi li privukli njihovu pozornost.
Spremni su učiniti što god bude potrebno da bi bili voljeni,
kako ne bi b ili ostavljeni. Ora/?/strahuju: Što ču sam samcat?
Što će biti sa mnom? Što će mi se dogoditi? Česio prolaze unu-
tarnja previranja jer, s jedne strane, traže mnogo pozornosti, a
s druge se strane plaše tražiti previše jer bi to drugima moglo
dojaditi pa bi ih mogli ostaviti. Iako to možda neće priznati,
01/75/7/podnose i svojevoljno trpe situacije koje bi drugi sma-
trali nepodnošljivima. Uzmimo za primjer ženu koja živi s alko­
holičarom ili zlostavljačem. Ona se plaši da bi, ostavivši svoje­
ga partnera, mogla patiti više no što pati uz njega. Takva žena
zapravo živi u nadi, u emocionalnoj nadi. Ne može priznati
svoju ranu, jer kad bi je priznala, mogla bi pretrpjeti bol koju
ta rana predstavlja.
Ovisnisu ljudi iznimno sposobni ostati slijepi za probleme u
'svojim vezama. Radije vjeruju da je sve u redu jer se plaše da
bi mogli biti napušteni. Ako im partneri kažu da žele otići, ovi-
sne osobe duboko pate jer nisu opažale probleme pa nisu ni
očekivale takvu odluku. Ukoliko se prepoznajete u ovo m
opisu, ukoliko opažate da se vežete uz druge i činite sve što
n^ožete da biste izbjegli napuštanje, sami sebi morate pružiti
potporu. Osmislite mentalnu predodžbu; zamislite nešto na što
se možete osloniti. 1 nipošto nemojte iznevjeriti sami sebe u
trenucima očaja, dok vjerujete da iz vanjskog svijeta nemate
od koga pr imiti potporu. Možda vjerujete da sami nećete
uspjeti, ali za svaki problem postoji rješenje. Ako sami sebi
pružite podršku, situacija će vam postati jasnija i pronaći ćete
rješenje.
<9w5/7/nailaze na prilič no velike teškoće s riječju "ostaviti",
koju povezuju s riječju "napuštanje". Ako je ovisna osoba u
društvu nekoga tko joj kaže: Sada te moram ostaviti, moram
poći, osjeća se povrijeđenom. Riječ ostaviti u njima izaziva bol
čak i ako je čuju u telefonskom razgovoru. Da se ovisna osoba
ne bi osjećala napušteno, njezin bi sugovornik svoj razlog za
odlazak trebao objasniti izostavljajući riječ ostaviti. Kad se
osjećaju napušteno, smatraju da nisu dovoljno važni i da ne
zaslužuju pozornost. U društvu ovisniti primijetila sam da se
izraz njihovih lica mijenja čak i ako se usudim pogledati na sat
(što, zbog popunjenog rasporeda, često činim). Osjećam koli-
ko ta kretnja snažno utječe na njih. Odmah pomisle da je moja
obveza važnija od njih.
Ovisnim je ljudima jednako teško napustiti neku situaciju ili
I
mjesto. Čak i ako odlaze na lijepo mjesto, pomisao na odlazak
ih rastužuje. Uzmimo za primjer odlazak na putovanje u tra-
janju od nekoliko tjedana. Ovisnima je teško ostaviti voljene,
posao ili dom. Kada stignu na odredište pa dođe vrijeme da
ostave i to mjesto te tamošnje ljude, ponovno im je teško.
Najintenzivnija emocija koju oi/iOT/osjećaju jest tuga. Tugu
osjećaju vrlo duboko i nisu sposobni shvatiti niti objasniti oda­
kle proizlazi. Stoga traže društvo kako bi izbjegli taj osjećaj
tuge. No, mogu otići i u drugu krajnost, povući se ili ostaviti
osobu ili situaciju koja u njima budi tugu ili osjećaj usamljeno­
sti. Oni ne shvaćaju da i sami napuštaju svaki put kada ostave
nekoga ili nešto. U krizi čak mogu pomisliti na samoubojstvo.
U pravilu samo govore o samoubojstvu ili prijete da će ga
počiniti, ali ne poduzimaju ništa jer samo traže potporu. Ako
se i pokušaju ub iti, to im najčešće ne uspijeva. Međutim, ako
im ni nakon nekoliko pokušaja nitko ne pruži potporu, mogli bi
doista počiniti samoubojstvo.
 Ovisne se osobe plaše i svih oblika autoriteta. Uvjerene su
da se osoba, koja izgleda ili zvuči autoritativno, ne bi željela
brinuti za njih. Autoritativne ljude doživljavaju kao ravnodu-
šne i hladne. Zbog toga su ovisni\]\xd\ srdačni prema drugima,
čak i ako se na to moraju prisiliti. Smatraju da će i drugi zbog
toga biti srdačni i susretljivi, a ne hladni i autoritativni.
Ovisni često koriste riječi odsutan ih sam. Primjerice, govo-
reći o svojem djetinjstvu, reći će da su često b ili sami, da su
majka ili otac b ili odsutni. Jaka tjeskoba izazvana pomišlju na
samoću znak je da pate od usamljenosti. Osoba može biti
sama, ali zbog toga ne mora patiti. Ovisna osoba smatra da bi
sve bilo mnogo bolje kada bi imala nekoga uza sebe. Intenzitet
tjeskobe određuje intenzitet patnje. Osjećaj usamljenosti kod
takvih ljudi rađa i osjećajem opasnosti jer se plaše da će ono
što im nedostaje biti uskraćeno, nedostupno ili nedosdžno u
trenutku kada će im najviše biti potrebno. Osjećaj usamljeno-
sti skriva činjenicu da se takvi ljudi nesvjesno ograđuju od
stvari ili osobe koju toliko žele u svojoj blizini. Oni se ne otva­
raju kako bi primili ili prihvatili željenu stvar ili osobu jer se
plaše da neće biti sposobni izaći nakraj s njom. Osim toga,
plaše se i da bi, primivši svu tu pozornost, mogli doživjed emo­
cije koje će za njih b iti preteške. Takvo se ponašanje lako može
opaziti kod svih ljudi koji osujećuju vlastitu sreću. Čim odnos
postane intenzivniji, oni pronalaze način da ga okončaju.
Ovisne se osobe lako rasplaču, osobito dok govore o svojim
teškoćama ili patnjama. Suze otkrivaju da druge optužuju jer
ih iznevjere baš kada se suoče s teškoćama ili bolestima. Čak i
Boga optužuju da ih je napustio i smatraju da za to imaju
dobar razlog. Ne uviđaju da i sami često iznevjere druge. Nisu
svjesni koliko mnogo projekata napuštaju nedovršene. Ego ih
JOŠ jednom uspijeva zavarati (kao i sve nas).
Ovisnima je potrebna pozornost i prisutnost drugih, ali ne
uviđaju da drugima mnogo puta uskrate ono što sami od njih
očekuju. Oni bi, primjerice, željeli biti sami i čitati, ali ne žele
da to učini i njihov partner. Na određena mjesta rado odlaze
sami kada im tako odgovara, ali bi se osjećali napušteno i
 I
ostavljeno kada bi tako postupio njihov partner. Pomislili bi:
Eto, nisam dovoljno važna da bi me poveo sa sobom.
Ovisnima je teško i ako ih se ne pozove na sastanak ili oku-
pljanje na kojemu bi, naravno, trebali b iti. Tada su vrlo tužni,
osjećaju se napušteno i nevažno.
Ovisni fizički prianjaju uz voljene osobe. Mala djevojčica
prianja uz oca, a dječak uz majku. Ovisne se osobe u paru
često naslanjaju na partnera, dodiruju ga ili ga često hvataju
za ruku. Stoje oslonjene o zid, vrata ili bilo što drugo.
Uspravan položaj teško zadržavaju čak i dok sjede; naslanjaju
se na rukonaslon ili na naslon. U svakom slučaju, teško im je
stajati uspravno, a leda su im često pogrbljena.
Ako opazite da netko na javnom okupljanju privlači mnogo
pozornosti, promotrite njegovo tijelo i opazit ćete ovisnu
osobu. U sklopu svojih radionica uvijek susrećem ljude koji mi
se obraćaju u stankama te prije i nakon predavanja, kako bi
me nasamo upitali nešto. Ti ljudi, bez iznimke, nose masku
ovisnosti. Najčešće ih zamolim da svoja pitanja postave u sklo­
pu predavanja jer su zanimljiva pa bi odgovori mogli zanima-
ti i druge polaznike. Kad ponovno započnem s predavanjem,
oni često propuste postaviti pitanje. Njih je zanimala pozor-
nost koju sam im mogla pružiti nasamo. Takvim ljudima katkad
savjetujem privatnu terapiju u sklopu koje mogu dobiti pozor-
nosti koliko god žele. No, i to rješenje ima svoje granice jer bi
ranu moglo održavati umjesto da je iscijeli.
Javan položaj s brojnom publikom također je način privla­
čenja pozornosti. Mnogi pjevači, glumci, kemičari i drugi
umjetnici s brojnom publikom također su ovisne osobe. Oni se
dobro osjećaju u svakoj ulozi koja im omogućuje da budu u
središtu pozornosti.
U privatnim savjetovanjima za ovisne']e osobe najveća vje­
rojatnost da će svoje želje i osjećaje projicirati na terapeuta.
One u terapeutu zapravo traže potporu koju nisu primile od
roditelja ili partnera. Moja prijateljica psihologinja rekla mi je
kako je jedan od njezinih pacijenata imao napadaj ljubomore
kada mu je rekla da sa suprugom odlazi na dvotjedni godišnji
rodmor i da će je zamijeniti njezin kolega. Tako je shvatila da je
nacijent na nju projicirao svoje želje i osjećaje. Provjerile smo
i uvidjele da je posrijedi ovisna osoba. Ovaj ću primjer iskori­
stiti da bih sve one koji se bave savjetovanjem upozorila da bi
u radu s osobama koje pate zbog napuštenosti irehali b iti svje-
sni rizika od projiciranja.
Ovisne se osobe vrlo lako vežu za druge, zbog čega se osje­
ćaju odgovornima za njihovu sreću i tugu, jednako kao što
smatraju da su i drugi odgovorni za njihovu sreću i tugu. Ljudi
koji imaju potrebu za povezivanjem previše su suosjećajni. Oni
lako osjećaju tuđe emocije, koje ih lako i svladaju. Njihova
želja za povezivanjem korijen je mnogih strahova koji mogu
dovesti čak do agorafobije. Slijedi definicija agorafobije koju
sam navela u svojoj knjizi Vaše tijelo govori: voli samoga sebe!
Ovu fobiju čini patološki strah od otvorenih prostora i jav-
nih mjesta. Od svih fobija, agorafobija je najučestalija. Žene su
joj podložne dvostruko više nego muškarci. Mnogi muškarci
svoju agorafobiju utapaju u alkoholu. Radije će postati alkoho-
ličari nego priznati svoj duboki strah nad kojim nemaju nika-
kav nadzor. Agorafobi se često žale na tjeskobu i osobito strah
koji može prerasti u paniku. U stresnim situacijama pojavljuju
se i fiziološke reakcije (palpitacije, zamračenja svijesti, mišićna
napetost ili slabost, znojenje, otežano disanje, inkontinencija,
mučnina itd.), što može dovesti do panike. Kognitivne reakci-
je (nelagoda, strah od gubljenja nadzora, od mogućnosti da će
poludjeti, da će biti poniženi u javnosti, onesvijestiti se, umri-
jeti itd.) i bihevioralne reakcije (bijeg iz situacija koje izazivaju
- tjeskobu, kao i od svih mjesta koja se doimaju udaljenima od
mjesta na kojoj se osoba osjeća sigurnom). Većina agorafoba
pati od hipoglikemije.
Strah i nelagoda koje agorafobi osjećaju toliko su jaki da
Izbjegavaju situacije iz kojih neće moći pobjeći. Zbog toga
moraju pronaći nekoga tko će im biti blizak, uz koga će se
osjećati sigurno kad izađu iz kuće, te mjesto na kojemu će se
osjećati sigurno, na kojemu će se moći sakriti. Neki čak potpu-
no prestanu izlaziti. Za to uvijek pronađu dobar razlog. No,
očekivane katastrofe nikada se ne dogode. Većina agorafoba
u djetinjstvu je bila vrlo ovisna o majci i osjećali su se odgo­
vornima za njezinu sreću ili su im pomagali kao majke.
Agorafobi sami sebi emocionalno mogu pomoći tako što će
razriješiti situacije sa svojim majkama.
Agorafobe proganjaju dva velika straha: strah od smrti i
strah od ludila. Budući da sam agorafobe susretala u sklopu
gotovo svih radionica koje sam vodila tijekom godina, došla
sam do zanimljivog zaključka vezanog za agorafobiju, a taj je
zaključak pomogao stotinama agorafoba. Njihovi strahovi
imaju korijene u djetinjstvu, a doživjeli su ih u situacijama u
kojima su bili usamljeni. Smrt ili duševne bolesti bliskih osoba
pogoduju razvoju agorafobije. Moguće je i da je agorafob u
djetinjstvu bio nadomak smrti, ili je strah od smrti ili ludila u
obitelj uveden izvana.
Agorafobi na svim razinama osjećaju taj strah od smrti, čak
i ako ga nisu svjesni. Oni se ne osjećaju sposobnima suočiti se
s promjenama na bilo kojoj razini jer promjena za njih simbo-
lizira smrt. Zbog toga osjećaju jak strah, a intenzitet agorafobi-
je se pojačava dok proživljavaju promjene. Promjene mogu
biti prijelaz iz djetinjstva u adolescenciju, iz adolescencije u
odraslu dob, iz samačkog života u brak, preseljenje, razdvaja-
nje, promjena radnog mjesta, trudnoća, nezgoda, smrt ili
rođenje.
Ti strahovi i strepnje nekoliko godina mogu biti nesvjesni i
potisnuti. No, kada agorafob jednoga dana dosegne svoju
mentalnu i emocionalnu granicu, više se nije sposoban
suzdržati pa njegovi strahovi postaju svjesni i očiti.
Agorafobi također imaju neobuzdanu, bujnu maštu.
Zamišljaju krajnje nerealne situacije i osjećaju se nesposobni-
ma za suočavanje s tim promjenama. Zbog intenzivne mental- '
ne aktivnosti plaše se ludila. O tome se ne usuđuju razgovara-
ti s drugima jer ne žele da ih žigošu kao lude. Presudno je
važno uvidjeti da to nije ludilo, već samo prejaka i nedovoljno
integrirana osjetljivost. I
 Ako se prepoznajete u navedenom opisu, morate uvidjeti
da to što proživlja vate nije ludilo i da od toga ne možete umri-
jeti. Jednostavno ste kao dijete bili previše prijemljivi za tuđe
emocije i osjećali ste se odgovornim za sreću ili nesreću dru-
gih ljudi. No, postali ste vrlo jasnovidni i sposobni ste predvid-
jeti nesreće drugih ljudi. Zbog toga na javnim mjestima prima-
te emocije i strahove drugih ljudi. Doista biste trebali naučiti
što zapravo znači odgovornost Značenje u koje ste do sada
vjerovali za vas nije dobro. Ispravno poimanje odgovornosti
dio je učenja knjige Slušajte svoje tijelo.

Primijetila sam da su agorafobi koje sam do sada upoznala

većinom b ili ovisne osobe. Potražite li definiciju agorafobije,
ustanovit ćete da obuhvaća strah od ludila i od smrti. Kada
ovisnoj o's,o\i\ umre netko vrlo drag, ona se osjeća napušteno.
Sve joj je teže pr ihvatiti smrt jer svaka otvara njezinu ranu
napuštenosti te pojačava intenzitet agorafobije. Ljudi s
dubljom ranom napuštenosti v\le se plaše smrti, dok se oni s
dubljom ranom iznevjerenosti w\še plaše mogućnosti da polu-
de. Ranu iznevjerenosti rdizmoini ćemo u petom poglavlju.
Ovisne vc\a]ke imaju potrebu čvrsto se povezati s djetetom i
uvelike ovise o ljubavi koju od njega primaju. Dat će sve od
sebe kako bi djeci dale do znanja koliko im znače. Ljubav od
drugih, osobito od bliskih osoba, ovisnima pruža mnogo pot­
pore. Ona im pomaže stajati na vlastitim nogama. Ovisne
cesto čujem go voriti: Ne mogu podnijeti da se nekome ne svi-
đam ili da me netko ne voli; dat ću sve od sebe da to promije-
nim. Kada ovisna osoba kaže: Molim te, nazovi me da čujem
kako SI, zapravo govori: Kad me nazoveš, osjećam se važnom.
^rugi su joj potrebni pod svaku cijenu kako bi osjećala da
•^'sle na nju i da je smatraju važnom; jednostavno ne mogu
oiti sami.
^ Kada se ovisna osoba suoči s problemima koje je prouzro-
' ^ njezina ovisnost, poželi neovisnost. Za ovisne je osobe
J o uobičajeno da se smatraju neovisnima pa uživaju govori-
o tome koliko su neovisne. Međutim, na taj način samo pri-
"vaju i produbljuju ranu napuštenostiier je ne iscjeljuju.
 I
(9w577/muškarci i žene, primjerice, mogu odluč iti da ne žele
imati djecu zbog toga što žele zadržati neovisnost. Takva odlu-
ka u muškaraca često skriva strah da od partnerice neće pri-
miti svu pozornost ako u njihovu domu bude i dijete. Kod ovi-
snih je žena veća vjerojatnost osjećaja gušenja obvezama koje
dolaze s djetetom. S druge strane, ako žena želi djecu, najdraži
će joj b iti trenuci dok su djeca vrlo mala i gotovo potpuno ovi-
sna o njoj. Zbog toga se osjeća važno. Umjesto neovisnosti,
ovisne bi osobe trebale težiti samosvojnosti. Tu ću temu
podrobnije razmotriti u posljednjem poglavlju.
Ovisne se osobe jednako ponašaju i u seksualnom životu.
Seks često koriste za privlačenje drugih. To je osobito očito
kod žena. Ako ovisna osoba osjeća da je netko želi, osjeća se
važnijom. Od pet tipova karaktera rekla bih da se napuštanja ;
najviše plaši osoba koja najviše voli seks. Takve osobe često i
žele seks više od svojih partnera, a oni koji se žale na nedovolj-
no seksa najčešće su osobe koje trpe bol rane napuštenosti i
nose masku ovisnosti.
Ako ovisna žena ne želi voditi ljubav, partneru će to prešut­
jeti. Radije hini jer ne želi propustiti pr iliku da se osjeća želje­
no. Poznavala sam žene koje su čak prihvatile život u "trokutu",
znajući da njihov suprug u drugoj sobi vodi ljubav s drugom
ženom. S druge strane, ovisni će muškarci hiniti kako ne znaju
da njihova supruga ima ljubavnika. Ow5/7/ljudi radije trpe tako
teške situacije nego da budu napušteni, lako to nije ono što
doista žele, spremni su učiniti sve da bi zadržali partnera.
Po pitanju hrane, ovisne osobe mogu jesti mnogo, ali se
zbog toga neće udebljati. Kako općenito smatraju da nikada
ne dobivaju dovoljno, tu poruku pr i jelu primaju i njihova tije-
la. Tijela stoga reagiraju u skladu s primljenom porukom. Ako
ljudi i pri oskudnim obrocima misle kako ponovno previše
jedu, njihova tijela primaju tu poruku i reagiraju kao da su pri-
mila previše hrane. Takvi se ljudi debljaju.
U posljednjem sam poglavlju spomenula da su povučeni
skloni anoreksiji, a ovisni više naginju bulimiji. Zapažanja su,
— _i_. . „i ^ A^ ^-,i,i;,,^Vo Ha if3 r<\n<:^n muškarac bulimičan ako j
r se pokušava nahraniti majkom, zbog toga što mu veoma nedo­
staje. Ako je ovisna žena bulimična, nedostaje joj otac. Ukoliko
ne pronađu zamjenu za roditelja koji im nedostaje, okreću se
hrani. Riječ jesti sveprisutna je u njihovu rječniku. Tako će,
primjerice, reći: Dijete mi pojede svu energiju ili Posao mi
pojede sve vrijeme.
Ovisne su. osobe sklonije mekšoj hrani. U pravilu vole kruh,
Icoji je simbol zemlje hraniteljice. Jedu polako kako bi užitak i
pozornost potrajali, osobito ako su u društvu. Osim toga, ovi-
sne osobe nerado jedu same, osobito izvan vlastitog doma.
Budući da, uza sve to, teško prihvaćaju riječ ostaviti, na tanju-
ru ne žele ostaviti ništa. Sve je to, dakako, nesvjesno.
Kad su posrijedi bolesti, ovisne su osobe poznate po tome
da su u mladosti često pobolijevale, te da su bile neotporne i
slabašne. Ovisni su skloni sljedećim bolestima:
• Astma je bolest otežanog i iscrpljujućeg izdisanja. Na
metafizičkoj razini ta bolest otkriva da osoba uzima više no što
joj je potrebno i vrlo joj je teško uzvratiti.
• Ovisni pate i od bronhijalnih problema jer su bronhiji
metafizički povezani s obitelji. Ako ovisna osoba ima problema
s bronhijima, osjeća da od svoje obitelji ne dobiva dovoljno,
odnosno, previše je ovisna o obitelji. Bolje je da vjeruju da u
obitelji imaju svoje mjesto nego da odlaze u krajnosti ne bi li
to sami sebi dokazali.
• Ovisne osobe privlače teškoće s gušteračom (hipoglikemi-
ja i dijabetes) kao i teškoće s nadbubre žnim žlijezdama jer
se previše lako vežu za druge. Njihov je probavni sustav vrlo
osjetljiv jer smatraju da nisu dovoljno nahranjeni. Iako se
pothranjenost ne očituje na tjelesnoj, već na emocionalnoj
razini, njihovo fizičko tijelo, odraz njihove psihe, prima poruku
o nedostatku.
Kod ovisnih je osoba učestala i kratkovidnos t. Krat-
kovidnost podrazumijeva slabo razabiranje udaljenih pred-
'^eta, što se povezuje sa strahom od budućnosti, a osobito od
Samostalnog suočavanja s budućnošću.
 • Ovisne žrtve mogu patiti od histerije. Psiholozi smatraju da
su histerici nalik djeci koja se plaše da će im majčino mlijeko
biti uskraćeno i da će b iti napuštena. Zbog toga bučno
izražavaju svoje emocije.
• Mnoge ovisne osobe podliježu depresiji kada ih rane pre-
više bole i osjećaju da nikada neće biti voljeni onako kako žele
biti voljeni. Osim toga, na taj način privlače pozornost.
• Ovisne osobe pate od migrena jer same sebi ne dopuštaju
biti ono što doista jesu; potiskuju svoje "ja jesam". Previše se
trude biti ono što drugi žele od njih ili previše žive u sjeni ljudi
koje vole.
• Primijetila sam i da ovisne osobe razvijaju rijetke bolesti ili
takozvane ne izlje čive bolesti, koje zahtijevaju osobitu
pozornost. (Podsjećam vas da medicinsko određenje bolesti
neizlječivom znači da me dicina još nije pronašla lijek za tu
bolest.)
Navedene tegobe i bolesti mogu se pojaviti i kod osoba
koje trpe bol drugih rana, ali se doima da su mnogo učestalije
kod ljudi koji pate zbog napuštenosti.
Ako se prepoznajete u opisu osobe koja trpi bol rane napu-
štenosti, podsjećam vas da je tu ranu otvorio vaš roditelj
suprotnoga spola te da je nastavlja otvarati svaka druga osoba
suprotnoga spola. Stoga je potpuno normalno i ljudski zamje-
rati to m roditelju ili tim ljudima. Ponovit ću ono što navodim
u većini svojih knjiga:

Dokle god zamjeramo jednom roditelju (čak i

nesvjesno),hit ćemo u teškim odnosima s
osobama spola toga roditelja.
Predlažem vam da provjerite; otkrit ćete da je vaš roditelj
patio od iste rane u odnosu sa svojim roditeljem suprotnoga
spola, odnosno, s roditeljem vašega spola. Iste se rane preno-
se s jednoga naraštaja na drugi (što objašnjava i pojavu naslje­
đivanja), a to će potrajati sve dok ne zaustavimo kotač karme.
To možemo samo putem istinske ljubavi.
 Upamtite da je glavni uzrok rane nesposobnost da si opro-
stimo ono što činimo sebi ili drugima. Sebi teško opraštamo
zbog toga što u pravilu čak ni ne uviđamo da sami sebi nešto
zamjeramo. Što je rana napuštenosti dublja, to više napušta­
mo sami sebe (drugim riječima: iznevjeravamo sami sebe) ili
napuštamo druge ljude, situacije ili projekte. Druge
optužujemo za sve što činimo sebi, ali to ne želimo vidjeti.
Zbog toga privlačimo ljude koji će nam pokazati što činimo
drugima i sebi.
Stid također otkriva da napuštamo druge ili sami sebe.
Kada god poželimo sakriti svoje ponašanje ili sebe, razlog
tomu je osjećaj stida. Posve je normalno stidjeti se ponašanja
jednakog ponašanju koje osuđujemo kod drugih. Doista ne
želimo da drugi otkriju da se ponašamo kao i oni.
Stoga je važno i prijeko potrebno razriješiti odnose s rodi­
teljima jer samo tako možemo zaustaviti ponavljanje istih
situacija. Čak su i medicinski stručnjaci te psiholozi primijetili i
priznali prenošenje stanovitih destruktivnih ponašanja ili bole-
sti s jednoga naraštaja na drugi. Uvidjeli su da postoje obitelji
dijabetičara, srčanih bolesnika, oboljelih od raka, astmatičara,
kao i obitelji nasilnika, incestuoznih osoba, alkoholičara itd.
Ako značajke ovisne osobe prepoznajete u sebi, čak i ako
ne osjećate da vam je nedostajalo pozornosti roditelja suprot-
nog spola već, naprotiv, smatrate da ste je pr imili mnogo,
niožda se dogodilo sljedeće: pozornost koju ste pr imili možda
nije bila one vrste koju ste željeli pr imiti. Možda ste čak osje­
ćali da vas roditelj guši pozornošću.
Navest ću primjer svojega najstarijeg sina čije tijelo u odra­
sloj dobi otkriva ranu napuštenosti. On je u djetinjstvu primio
Vise pozornosti no moja druga dva sina jer nisam radila izvan
Kuče, već sam neprestano bila uz njega. S druge strane, s njim
sam bila previše kruta i stroga u situacijama koje, prema nje­
govu mišljenju, nisu opravdavale takav stav. Nikada ga nisam
Ostavljala samoga; nadzirala sam ga u svemu jer sam od njega
željela načiniti savršeno ljudsko biće, u skladu s vlastitim poi-
'^anjem savršenstva. Danas shvaćam da ta pozornost nije bila
ni približno slična onoj koju je želio. Zbog toga je trpio bol
rane napuštenosti \ smatram da je normalno što mi je u mla-
dosti to zamjerao. Svjesna sam da je to iskustvo bilo dio njego-
va životnog puta te da smo to morali naučiti zajedno. Njemu
je bila potrebna majka poput mene da bi prošao proces opra­
štanja vezan za napustenost, a meni je bio potreban sin poput
njega da bi mi pomogao razriješiti odnos s ocem. O tome ću
podrobnije govoriti u poglavlju o iznevjerenosti.

Upamtite da se značajke i ponašanja opisani u ovom

poglavlju očituju samo ako osoba, koja pati zbog napu-
štenosti, odluči nositi masku ovisnosti, uvjerena da će
takoizbjeći bol napuštenosti.Ovisno o dubini rane i
intenzitetu boli,tu masku možemo nositi vrlo rijetko
ili vrlo često.

Ponašanje karakteristično za ovisnu osobu uvjetovano je

strahom od ponovnog proživljavan ja boli rane napuštenosti.
Moguće je da ćete se prepoznati u nekim stavovima, ali ne i u
svemu. Gotovo nije moguće da osoba prizna sve spomenute
stavove i ponašanja. Svaka rana sa sobom nosi svoja ponaša­
nja i stavove. Stoga razmišljanje, osjećaji, govor i ponašanje
povezani sa svakom ranom otkrivaju reakcije na ono što se
događa u životu. Ljudi koji reagiraju kroz svoje maske nisu
usredotočeni u svojim srcima i ne mogu b iti sretni. Zbog toga
je korisno biti svjestan onih trenutaka kada doista jesmo svoji
i trenutaka kada reagiramo. Uz takvu svijest postajete gospo-
dar svojega života umjesto da vlast nad sobom prepustite svo­
jim strahovima.
Ovim sam vas poglavljem željela upoznati s ranom napušte­
nosti Ako se prepoznajete u opisu maske ovisnosti, u zadnjem
ćete poglavlju pronaći sve informacije koje su vam potrebne
da iscijelite tu ranu i ponovno postanete ono što doista jeste,
slobodni od vjerovanja da je napuštanje u ovom svijetu
uobičajena pojava. Ako se u ovom opisu ne prepoznajete.
predlažem vam da o tome porazgovarate s osobama koje vas
dobro poznaju kako biste ustanovili slažu li se s vama. Već sam
spomenula da rana napustenosti mole biti relativno mala. U
tom slučaju vjerojatno posjedujete tek nekoliko navedenih
značajki. Upamtite da je vrlo važno ravnati se najprije prema
fizičkom opisu jer sami sebi lažemo s lakoćom, ali fizičko tijelo
nikada ne laže.
Ako uvidite da netko iz vaše okoline trpi bol ove rane, ne
smijete ga pokušavati pro mijeniti. Saznanja stečena iz ove
knjige nastojte upotrijebiti za razvijanje dubljeg suosjećanja i
razumijevanja njihova reaktivnog ponašanja. Ako osoba
pokaže zanimanje, bolje je da sama pročita ovu knjigu nego
da joj vi svojim riječima tumačite njezin sadržaj.
 Značaj ke rane N A P U Š T E N O S T I

Otvaranje rane: između prve i treće godine, s rodite-

ljem suprotnoga spola. Nedostatak naklonosti ili željene
vrste naklonosti.

Maska: ovisnost

Tijelo: dugačko, mršavo, nedostatak tonusa, ovješenost,

slabe noge, pogrbljena leđa, ruke se doimaju preduge i
priljubljene su uz tijelo, ovješeni ili mlohavi dijelovi tijela.

Oči: velike, tužne. Pogled koji upija.

Rječnik: "odsutan", "sam", "ne mogu podnijeti...", "ždere

me...".

Karakter: žrtva; ima potrebu za vezanjem. Potrebna mu

je prisutnost drugih, pozornost i iznad svega potpora.
Teško radi ili odlučuje sam. Traži savjet koji ne mora nužno
i pr ihvatiti. Dječji glas. Teško prihvaća odbijanje. Tuga.
Lako se rasplače. Privlači sažaljenje. Jedan dan je sretan,
a već sutra je tužan. Tjelesno prianja uz druge.
Jasnovidnost. Zvijezda. Teži neovisnosti. Voli seks.

Najveći strah: samoća.

Prehrambene navike: dobar apetit. Bulimija. Voli mek u

hranu. Jede polako.

Moguće bolesti: bol u leđima, astma, bronhitis, migre-

ne, hipoglikemija, agorafobija, dijabetes, problemi s nad-
bubrežnim žlijezdama, kratkovidnost, histerija, depresija,
rijetke i neizlječive bolesti koje privlače pozornost.
Tijelo osobe koja pati od rane
P O N IZE N O S T I
(Maska MA ZO H IZMA )
 četvrto poglavlje

Poniž e nost

Razmotrimo riječ "poniženost". Poniženost je definirana kao

gubljenje ponosa, dostojanstva ili samopoštovanja.
Istoznačnice su "postiđenost", "uvrijeđenost", "stid", "nedostoj-
nost", "omalovazenost", "osramoćenost". Ova se rana može
otvoriti između prve i treće godine. O otvaranju rane govorim
zbog toga što, kao što sam već spomenula, smatram da smo
već prije rođenja odlučili koju ranu želimo iscijeliti, iako toga
nakon rođenja nismo svjesni.
Duša koja dolazi iscijeliti ranu pon/ženostJ privući će jedno­
ga ili oba roditelja koji će je poniziti. Ova je rana osobito veza­
na za materijalni svijet, za svijet posjedovanja i djelovanja.
Otvara se u vrijeme razvoja funkcija fizičkog tijela, kada veći­
na djece uči samostalno jesti, održavati higijenu, obavljati
nuždu, govoriti, slušati i razumijevati što im odrasli govore.
Rana se otvara kada dijete osjeti da ga se jedan od rodite-
lja stidi ili se plaši da će ga se stidjeti ako bude prljavo, ako
napravi nered (osobito u javnosti ili u obitelji), ako je loše
odjeven itd. Bez obzira na to koje su okolnosti u djetetu izaz-
vale osjećaj da je omalovaženo, uspoređeno, posramljeno ili
uvrijeđeno na tjelesnoj razini, rana se otvara i produbljuje.
Uzmimo za primjer malo dijete koje se igra sa svojom "kaki-
com" i razmaze je po cijelom krevetu, ili na neki drugi način
napravi "odvratan" nered. Rana će se otvoriti kada dijete čuje
kako majka govori ocu što se dogodilo. Čak i vrlo mala djeca
•Tiogu kod svojih roditelja osjetiti gađenje, zbog kojega se osje-
•^aju poniženo i posramljeno.
Dobro se sjećam slučaja koji se dogodio dok sam živjela u
samostanu. Bilo mi je šest godina. Svi smo spavali u velikoj
spavaonici, a kad bi se koja djevojčica pomokrila u krevet,
^asna bi je sestra natjerala da na svim satovima toga dana na
^đima nosi uprljanu plahtu. Časna sestra je vjerovala da će
ponižavanjem i posramljivanjem spriječiti ponavljanje toga
čina. No, svi znamo da takvo ponižavanje samo pogoršava
situaciju. Takvo će mučenje samo produbiti djetetovu ranu
poniženosti.
Područje seksualnosti također nosi popriličan potencijaT
ponižavanja. Primjerice, ako majka svojega sinčića zatekne pri
masturbaciji i vikne: "Zar te nije stid?Ne smiješ to činiti!", dije-
te je poniženo, posramljeno i u kasnijem bi životu moglo nai- ]
laziti na poteškoće s vlastitom seksualnošću. Ako dijete slučaj­
no vidi jednoga od roditelja gologa i osjeti njegovu nelagodu
te želju za skrivanjem, zaključuje da bi se i samo trebalo stid-
jeti vlastitoga tijela.
Rana poniženosti stoga može biti otvorena na različitim
područjima, ovisno o tome što se dogodilo između prve i treće i
godine. Dijete se osjeća omalovaženo ako ga roditelj drži podj
strogim nadzorom, ako se ne osjeća slobodnim da se na tjele-
snoj razini ponaša i kreće onako kako bi željelo. Primjerice,|
dijete je kažnjeno jer se u čistoj odjeći igralo u blatu netoml
prije dolaska gostiju. Ako roditelji o tome progovore predj
gostima, poniženje će biti još gore. Djeca zbog toga mogui
zaključiti da se gade svojim roditeljima. Zbog toga se osjećajul
poniženo i stide se svojega ponašanja. S druge strane, čestol
čujemo kako ljudi s tom ranom govore o svemu zabranjenoml
što su činili kao djeca. Kao da su tražili situacije u kojima će|
biti posramljeni ili poniženi.
Za razliku od preostale četiri rane, koje se proživljavaju"
određenim roditeljem ili s osobom koja je imala ulogu toga
roditelja, rana poniženosti najčešće se doživljava s majkom-
No, može se dogoditi i s ocem ako on drži nadzor, igra ulogu
majke i dijete poučava pravilno jesti, održavati čistoću itd.
Rana poniženosti s majkom može biti povezana i na području
seksualnosti te čistoće, a s ocem na području učenja, slušanja
i govora. U tom će slučaju ranu biti potrebno iscijeliti s oba^
roditelja.
Djeca koja dozive poniženje stvorit će masku mazohizma-
Mazohizam se opisuje kao nalaženje zadovoljstva, i čak užitka,
r ^ patnji. Mazohisti najčešće nisu svjesni da teže boli i
poniženju. Uspijevaju se kazniti prije no što to drugi učine.
Iako sam napomenula da poniženost\\\ stid /77đzc>/?y5'f; doživlja­
vaju uglavnom u područjima posjedovanja ili djelovanja, oni
mogu davati sve od sebe ne bi li bili ono što drugi od njih oče­
kuju. Međutim, njihovu ranu ponizenosti otvara ono što čine
ili ne čine. Primijetila sam i da djelovanje te posjedovanje sivdi-
ri postaju načini za prikrivanje rane.
Od sada ću riječju mazohist podrazumijevati osobu koja
trpi bol rane ponizenosti i nosi masku mazohizma kako bi iz-
bjegla patnju i bol povezanu s poniženjem.
Dakako, sramotno ili ponižavajuće iskustvo možemo
proživjeti i bez otvaranja rane ponizenosti. S druge strane,
mazohist može proživjeti iskustvo odbacivanja'\ ne osjećati se
odbačeno, već poniženo. Istina je da svih pet tipova karaktera
ove studije u određenom trenutku osjete stid. Osobito se stide
kada ih uhvatite u onome što se najviše plaše doživjeti od dru­
gih. Međutim, doima se da osoba s ranom ponizenosti stid
osjeća češće nego drugi.
Zastanimo na trenutak kako bismo razjasnili razliku između
stida i osjećaja krivnje. Krivima se osjećamo kada ono što smo
učinili ili ono što smo propustili učiniti osuđujemo kao loše.
Kada 5e^e smatramo lošima zbog nečega što smo uč inili, osje-
ćamo stid. Stidu je suprotan ponos. Ako na sebe nismo pono-
sni, stidimo se; optužujemo se i osjećamo želju za skrivanjem.
Krivima se možemo osjećati i bez stida, ali se ne možemo stid­
jeti, a da se istodobno ne osjećamo krivima.
Oni koji nose masku mazohizma često sebe smatraju "svi­
njama" - nečistim, bezdušnim, manje vrijednim bićima, pa
cesto stvaraju debelo tijelo kojega se stide. Debelo se tijelo
razlikuje od mišićavog tijela. Osoba može imati i dvadeset kilo­
grama više od svoje "normalne" težine, ali ne mora biti debe-
la. Takve su osobe zapravo snažno građene. Za razliku od njih,
'Mazohisti su krup ni zbog suvišnog masnog tkiva. Njihova su
"Mljela zaobljena; doima se da su debeli, od prednje do stražnje
strane tijela, koliko su i široki. Zaobljenost je moguće vidjeti
čak i odostraga. Snažno građeni ljudi su mišićaviji; njihova su
tijela šira, ali nisu debela, pa se odostraga ne doimaju debelo.
Ovaj se opis odnosi na muškarce i na žene.
S maskom mazohizma povezuju se sljedeće značajke: kra-
tak struk, debeo, okrugao vrat te napetost u vratu, grlu, čelju­
sti i zdjelici. Lice je kod mnogih vrlo okruglo, a oči su širom
otvorene i nevine, poput dječjih. Mnogi su dijelovi tijela zao­
bljeni i bucmasti: prsti, noge, nadlaktice, itd. Nije potrebno
reći da osoba sa svim tim značajkama trpi bol vrlo duboke
rane. Ako je samo jedan dio tijela debeo i zaobljen - primjeri-
ce, trbuh, stražnjica ili grudi - rana poniženosti nije toliko
duboka.
Primijetila sam da je ranu poniženosti najteže prepoznati.
Osobno sam radila sa stotinama mazoiiista, napose žena, koji
su imali očitu ranu poniženosti. Mnogima od njih b ilo je
potrebno čak i godinu dana da priznaju iskustva posramljeno-
sti i poniženja. Ako tjelesne značajke mazotiista prepoznajete
na svojem tijelu, ali ne uviđate ranu poniženosti, nemojte biti
zbunjeni. Uzmite si vremena koliko god vam je potrebno za
otkrivanje te rane. Zapravo, jedna od značajki mazohista jest
nesklonost prebrzom kretanju. Njima je teško ubrzati čak i
kada to moraju i stide se jer nisu sposobni kretati se brzo kao
drugi, primjerice, u hodu. Naučili su dopuštati sebi kretanje
vlastitom brzinom.
Osim toga, masku mazohizma na nekim je ljudima teško
prepoznati jer svoju tjelesnu težinu uspijevaju držati pod nad­
zorom. Ukoliko se lako debljate i vaše se tijelo brzo zaokruži
ako ne pazite na prehranu, moguće je da nosite tu ranu, ali je
trenutno prikrivena. Krutost, koja vam to omogućuje, obja­
šnjena je u šestom poglavlju ove knjige.
Mazohisti žele ostaviti dojam pouzdanosti i pribranosti pa
postaju vr lo sposobni i često na sebe preuzimaju vrlo mnogo.
Zato imaju široka leđa kako bi mogli ponijeti više. Uzmimo za
primjer ženu koja, u želji da ugodi suprugu, dopušta da se nje­
zina svekrva useli k njima. Svekrva se uskoro razboli, a ona se
osjeća obveznom brinuti o njoj. Mazohisti se vrlo vješto
Hovode u situacije u kojima moraju br inuti o drugima; tako
gy još više zaboraviti na sebe. Što više tereta preuzimaju, to
se više debljaju.
Želeći uč initi nešto za druge, mazohist zapravo sebi name-
te ograničenja i obveze. Vjeruju da ih se drugi neće stidjeti
ako im budu pomagali, ali se vrlo često osjećaju poniženima i
dopuštaju drugima da ih iskorištavaju. Uza sve to, njihov se
trud malokad cijeni. Nekoliko mazohistica reklo mi je da su
site ropstva. Žale se, ali nastavljaju živjeti na isti način jer ne
uviđaju da same sebi nameću ograničenja. Čula sam i izjave
poput: "Nakon trideset godina odanog služenja uprava me je
izbacila kao što se izbacuje smeće!!!" Ljudi koji se smatraju
odanima, zapravo osjećaju da ih drugi ne cijene. Osim toga,
zanimljivo je da se poniženost očituje već i u takvoj izjavi.
Osoba koja ne nosi masku mazohizma jednostavno bi rekla:
"Otpustili su me nakon trideset godina služenja", te ne bi upo-
trijebila riječ kao što je "smeće".
Mazohistinisn svjesni da, čineći sve za druge, u njima bude
osjećaj da sami to nisu sposobni učiniti, čime njih ponižavaju.
Neki će se mazohisti čak pobrinuti da ostalim članovima obi­
telji i prijateljima jasno daju do znanja da ta osoba ne može
ništa bez njih, a to će reći i pred tom osobom. Osoba će zbog
toga biti dvostruko ponižena.
Mazohisti bi svakako trebali uvidjeti da u životu voljenih
osoba ne bi smjeli zauzimati toliko mnogo prostora. S druge
strane, oni nisu svjesni da zauzimaju mnogo prostora jer to
cesto čine na vrlo suptilan način. Zbog toga njihovo fizičko
tijelo zauzima mnogo prostora. Debljaju se ovisno o prostoru
koji smatraju da moraju zauzeti. Njihovo tijelo odražava njiho­
vo vjerovanje. Ako mazohist ns'p\]e duboko u sebi osjetiti koli-
bo je osobit i važan, više ne osjeća potrebu dokazivati to dru-
§inia. Kada uvaže sami sebe, njihova tijela više nemaju potre­
bu zauzimati toliko mnogo prostora.
Mazohisti iskazuju i veliku potrebu za nadziranjem, ali ta
Potreba zapravo proizlazi iz straha da će biti postiđeni zbog svo-
J'h voljenih ili zbog samih sebe. Njihova potreba za nadziranjem
razlikuje se od nadziranja koje ću razmotriti u poglavlju o rani
iznevjerenosd. Primjerice, majka mazohistica će nadzirati način
odijevanja svoje djece i partnera, njihov izgled i čistoću. Takva
majka želi da čak i vrlo malo dijete ostane čisto, a ako u tome
ne uspije, osjeća se posramljenom kao majka.
Budući da mazohisti, i muškarci i žene, nastoje održavati
povezanost s majkom, dat će sve od sebe da ih se njihove
majke ne bi stidjele. Mazohisti %\x pod snažnim utjecajem svo­
jih majki, iako one toga nisu svjesne i to ne čine namjerno.
Mazohisti svoje majke smatraju velikim teretom, što je još
jedan dobar razlog za jačanje "čvrstih leđa". Majčin utjecaj
može se nastaviti čak i nakon njezine smrti. Nakon majčine
smrti mazohisti tesio osjećaju olakšanje ili oslobođenje, jer su
im dopuštali da ograničavaju njihovu slobodu. No, zbog tog
osjećaja olakšanja u njima se rađa stid. Majčin utjecaj slabi tek
kada rana pc)/7;ze/705/7'zacijeli.
Drugi toliko snažno žele zadržati vezu da po majčinoj smrti
ne osjećaju oslobođenje, već mogu doživjeti jak napadaj ago-
rafobije. No, takvi se ljudi, nažalost, vrlo često liječe od depre­
sije. Budući da se ne liječi bolest od koje doista boluju, potreb-
no im je mnogo vremena da se oporave. Razliku između
depresije i agorafobije podrobno sam objasnila u k njizi Vaše
tijelo govori: voli samoga sebe!
Mazohisti teško izražavaju svoje istinske potrebe i osjećaje
jer se od djetinjstva nisu usudili govoriti zbog straha od toga
da će se osramotiti, ili da će osramotiti drugoga. Roditelji su
im često govorili da se događaji u obitelji ne tiču stranaca i da
o tome ne smiju govoriti. Sve su morali zadržati za sebe.
Sramotne situacije ili članove obitelji valjalo je držati u tajno-
sti. Tako se, primjerice, nije smjelo govoriti o ujaku koji je u
zatvoru, o rođaku smještenom u umobolnicu ili o članu obite-
lji koji je počinio samoubojstvo. Za neke je sramota čak i imati
brata homoseksualca.
Jedan mi je čovjek rekao kako se stidio jer, kao dječak,
majci nanio veliku patnju tako što joj je jednom zgodom uzeo
novac iz torbice. Smatrao je da takvo što nije smio učiniti
majci koja se ionako odricala zbog svoje djece. O tome nika-
da nikome nije rekao ni riječi. Zamislite li stotine takvih skrive­
nih, "neizrecivih" malih tajni, jasno vam je zašto je imao pote­
škoća s grlom i glasom.
Neki su mi ljudi rekli kako se stide jer su u djetinjstvu
mnogo toga željeli iako su znali da se njihove majke odriču i
najosnovnijih potrepština. O tim se željama nikada nisu usudi-
li govoriti drugima, osobito majkama. Mazohistin pravilu uspi-
jevaju potpuno zaboraviti svoje želje jer se plaše da bi njima
mogli uzrujati majku. Toliko žarko žele ugoditi majci da su
svjesni samo želja koje bi nju zadovoljile.
Mazohisti su u pravilu preosjetljivi pa ih povrijedi i najma-
nja sitnica. Zbog toga iznimno paze da ne povrijede druge.
Čim osjete da je netko nezadovoljan, osobito ako je posrijedi
osoba do koje im je stalo, osjećaju se odgovornima. Smatraju
da su nešto trebali reći ili prešutjeti, da su nešto trebali učini­
ti, ili da su uč inili ono što nisu smjeli uč initi. Ne uviđaju da
zbog tolike usredotočenosti na potrebe drugih zanemaruju
vlastite potrebe. Od pet tipova karaktera /72đzo/2y5/7'najmanje
uvažavaju vlastite potrebe, iako često znaju što žele. Nanose s i
bol jer ne uvažavaju vlastite potrebe, čime produbljuju ranu
poniženostii jačaju masku mazohizma. Daju sve od sebe da bi
bili korisni. Na taj način skrivaju svoju ranu i uvjeravaju se da
ne pate zbog poniženosti.
Mazohisti su često omiljeni zbog njihove sposobnosti da
nasmiju druge ismijavajući sebe. Govore vrlo izražajno i nala-
ze način da njihove riječi zvuče šaljivo. Šalu često okreću na
svoj račun. Na taj se način nesvjesno ponižavaju i
omalovažavaju. Tako nitko neće otkr iti njihov strah od posti-
đenosti, prikriven riječima koje druge nasmijavaju.
I najblaža kritika u mazohistima budi osjećaj poniženosti i
omalovaženosti. Sebe vide mnogo manjima, manje važnima
•^o što zapravo jesu. Ne mogu zamisliti da bi ih drugi mogli
smatrati osobitima ili važnima.
Takvu sam ženu upoznala na jednom prijemu. Bila je lijepo
odjevena i nosila je divan nakit. Pohvalila sam njezin izgled, a
ona je odgovorila: Zar vam se ne čini da izgledam kao debe-
la, bogata žena?
Riječ debeo mazohisti Y.onste da bi sebe omalovažili i poni­
zili. Ako se, primjerice, uprljaju pri jelu (što se često događa),
pomisle ili kažu: Baš sam svinja!
Rukopis mazohista u pravilu je vrlo sitan; hodaju malim
koracima, skloni su malim automobilima, malim kućama,
malim predmetima, malim zalogajima itd. Primijetila sam da
često koriste riječ malen. Primjerice, reći će: Možeš li mi
posvetiti malo vremena? ili moja mala glavica, imam malu
zamisao, malenkost. Ako se prepoznajete u opisu mazohista,
ali smatrate da ne koristite te riječi, predlažem vam da svoje
bližnje zamolite da vas pozorno prate i slušaju. Takvo što često
zadnji primijetimo.
Ljudi koji pate zbog poniženosti cesio sebe optužuju za sve,
pa čak i preuzimaju tuđu krivnju. Na taj način žele biti dobri
prema drugima. Jedan mi je mazohist rekao da se osjeća kri-
vim čim njegova supruga osjeti kr ivnju zbog nečega.
Primjerice, supruga mu je dala popis za kupnju, ali je zabora-
vila zapisati namirnicu koju kupuju svaki tjedan. Kad se vratio
iz kupnje, rekla mu je: Zašto se nisi sjetio kupiti to? Znaš da to
trebamo svaki tjedan! Osjećao se krivim i predbacivao je sebi
jer se nije sjetio kup iti tu namirnicu. Nije uvidio da ga je
optužila jer se i sama osjećala krivom zbog toga što je tu
namir nicu zaboravila staviti na popis. On bi se osjećao krivim
čak i da mu je rekla: Zaboravila sam to zapisati.
Žena s istim stavom vozila se u automobilu sa svojim supru­
gom. On je vozio i pr itom su razgovarali. Pogledao ju je kako
bi joj odgovorio i istodobno zakrenuo volan nadesno. Optužio
ju je da mu je odvratila pozornost i ona se osjećala krivom zbog
toga. Kada se takvo što dogodi, ona smatra da se mora ispriča­
ti. U razgovoru s njom upitala sam je li on doista bio u pravu,
je li ona to doista namjerno učinila. Uvidjela je da za to nije bila
kriva, ali ako joj on kaže da je kriva, ona mu povjeruje.
Navedeni primjeri jasno dočaravaju kako mazohisti prihva­
ćaju odgovornost i optužuju se za ono što nije njihova krivnja.
prihvaćanje krivnje i ispričavanje ne rješava ništa jer mazohi-
5/y'optužuju sebe kada god se nađu u takvoj situaciji.

Važno je upamtiti da nam drugi ne mogu nametnuti

osjećaj krivnje jer taj osjećaj može proizaći samo iznutra.

S voljenim i bliskim osobama mazohisti se često osjećaju

bespomoćno. Ako ih drugi optuže (što privlače iako to ne
žele), ostaju bez riječi jer ne znaju što bi rekli u svoju obranu.
Tada se i sami optužuju, a to ih može toliko zaboljeti da se
povlače. Potom pokušavaju opravdati i objasniti svoje pona-
šanje ne bi li ponovno uspostavili mir. Ne želim reći da se
samo mazohistios]eća]\i krivima. Svaki od pet tipova osjeća se
krivim zbog drugačijih razloga. No, doima se da su mazohisti
mnogo skloniji osjećaju krivnje zbog toga što pate od
poniženosti.
Sloboda je mazohistima vrlo važna. Biti slobodan znači da
nikome ne moramo podnositi račune, da nas nitko ne drži pod
nadzorom te da činimo ono što želimo i kada to želimo.
Mazohisti 'iM se u mladosti malokad osjećali slobodnima, oso­
bito u odnosu s roditeljima. Roditelji su im možda zabranjivali
druženje s onima s kojima su se željeli družiti, izlaske, ili su im
kod kuće natovarili mnogo odgovornosti, možda skrb o drugoj
djeci. No, moram napomenuti da su, u najvećem broju sluča­
jeva, sami stvorili te obveze.
Kada se mazohisti osjećaju slobodnima i nitko ih ne poku­
šava sputati, zabavljaju se i žive punim plućima - za njih tada
ne postoje granice. U takvim razdobljima slobode mogu odla-
ziti u krajnosti na više područja svojih života. Mogli bi previše
]esti, kupovati previše hrane, kuhati previše, p iti previše, činiti
previše, previše žudjeti za pomaganjem, raditi previše, trošiti
previše, osjećati da imaju previše, govoriti previše. Kad se tako
Ponašaju, u njima se rađa stid jer se osjećaju poniženima
Pogledima i primjedbama koje im okolina upućuje. Zbog toga
se iznimno plaše da bi mogli biti slobodni od svih ograničenja;
uvjereni su da bi se tada ponašali sramotno. Štoviše, smatraju
,1
da drugima neće biti od koristi ako sebe stave na prvo mjesto.
Tako se otvara rana ponizenosti koju su iskusili kada su bili
mladi i usudili se odbiti skrbiti za druge. Zbog toga je u tijelu
mazoliista mnogo blokirane energije. Kad bi si uspjeli, bez
stida i osjećaja krivnje, dopustiti onoliko slobode koliko im je
potrebno, tijela bi im omršavjela uslijed oslobađanja energije.
Stoga se mazohisA najviše plaše slobode. Uvjereni su da ne
bi b ili sposobni izaći nakraj s potpunom slobodom. Zato se
podsvjesno organiziraju tako da ne mogu b iti slobodni.
Većinom sami odabiru obveze ili situacije koje ih sputavaju.
Smatraju da ih drugi ne mogu držati pod nadzorom ako sami
donose svoje odluke; no, njihove odluke često imaju suprotan
učinak, donoseći im još više ograničenja i obveza. Slijedi
nekoliko primjera:
• Čovjek koji se osjeća slobodnim imati onoliko partnerica
koliko želi, istodobno si stvara mnogo teškoća da bi se viđao sa
svima njima i da ni jedna od njih ne bi doznala za druge.
• Čovjek se kod kuće osjeća zarobljenim uz svoju suprugu
sklonu nadziranju. Zbog toga nalazi još dva ili tr i honorarna
posla kako bi mogao izlaziti. Smatra se slobodnim iako zapra-
vo nema slobodnog vremena za zabavu ili druženje s
djetetom.
• Žena živi sama, a da bi bila slobodna, kupuje kuću. Zbog
toga ima manje slobodnog vremena jer je sama sa svim kućan­
skim poslovima koje je potrebno obaviti. Ono što mazotiisti
čine da bi se oslobodili u jedno m području, često ih zarobi u
drugom području. Uza sve to, u svakodnevnom životu stvara-
ju mnoge situacije u kojima su prisiljeni č initi ono što ne odgo­
vara njihovim potrebama.
l^azotiistima je svojstveno i da kažnjavaju sebe vjerujući da
kažnjavaju druge. Jedna mi je žena rekla da se često svađala
sa suprugom zbog toga što je izlazio s prijateljima pa s njom
nije provodio dovoljno vremena. Takve je svađe često završa­
vala riječima: Alco nisi zadovoljan, idi! On bi tada žurno uzeo
kaput i otišao, a ona je ponovno ostajala sama. lako je bila
uvjerena da kažnjava njega, zapravo je kažnjavala sebe i svak i
put ostajala sama. A njezin je suprug sa zadovoljstvom odlazio.
Sjajnog li načina za jačanje maske mazohizma\
MazotiistiSM također sposobni sami sebe kazniti prije no što
drugi učine. Kao da si sami žele nanijeti prvi udarac, uvjereni
da će ih drugi zbog toga manje boljeti. To se uglavnom doga-
đa kada se nečega stide ili strahuju da će pred nekim biti osra-
moćeni. Toliko im je teško ugoditi sebi da sami sebi predbacu-
ju ako si dopuste uživati u nečijem društvu ili u nekoj aktivno-
sti. Mazohisti %v\va silama nastoje izbjeći optužbu za iskorišta­
vanje drugih. Što se više optužuju za iskorištavanje, to su nji-
hova tijela krupnija.
Jedna mlada majka mi je jednom zgodom rekla: Svjesna
sam da niicada ne uspijevam pronaći vremena za uživanje i da
nikada ne uživam u onome što činim. Dodala je kako bi nave-
čer, kada su njezin suprug i djeca gledali televizor, i sama
zastala te im se nakratko pridružila. Ako bi je emisija zanima-
la, odgledala bi je stojeći. Nije si dopuštala ni sjesti jer bi tada
samu sebe smatrala lijeno m, a time i lošom majkom.
Mazoliistima je osjećaj dužnosti vrlo važan.
Mazoiiistis^ često posrednici između dvoje ljudi. Budući da
djeluju poput tampon- zone, imaju valjan razlog za stvaranje
dobrog zaštitnog sloja. Osim toga, uspijevaju preuzeti i ulogu
"žrtvenog janjeta". Primjerice, majka mazohistica uplest će se
u problem između oca ili učiteljice i svoje djece, umjesto da
djecu pouči prihvaćanju odgovornosti. Na radno m mjestu
odabiru zadatke u sklopu kojih će morati intervenirati i sređi­
vati situacije na opće zadovoljstvo. U suprotnom bi si predba­
civali da nisu poduzeli ništa i stidjeli bi se jer se osjećaju odgo­
vornima za tuđu sreću ili nezadovoljstvo. Uza sve to, čak i
prihvaćaju tuđe odgovornosti i obveze.
Činjenica da na sebe preuzimaju previše, da na svojim leđi­
ma nose pretežak teret, očituje se u njihovoj pojavi. Ramena
su im sve pogrbljenija kako bi mogli nositi sav teret - ili pate
od bolova u leđima.
 Ako mazohist dođe do točke u kojoj više ne može preuzeti,
naprezanje postaje očito na njegovu tijelu. Koža im izgleda
rastegnuto do kraja, kao da ispod nje više nema mjesta, kao da
im je tijesna. U tom slučaju nose vrlo usku odjeću. Doima se
da će šavovi na odjeći popucati ako prejako udahnu. Ako se
to događa vama, tijelo vam pokušava dati do znanja kako je
krajnje vrijeme da iscijelite svoju ranu poniženosti \ex više od
toga ne možete podnijeti.
Mazohistima je izgled važan, iako način odijevanja nekih
mazohista može navesti na suprotan zaključak. Oni zapravo
vole lijepu odjeću i vole izgledati lijepo, ali vjeruju da moraju
patiti pa si ne dopuštaju taj luksuz. Ako se /T?^^^/?;!?/-/odijevaju
tako da su im nabori sala vidljivi ispod preuske odjeće, to je
znak da je njihova rana vrlo duboka. Na taj si način nanose još
veću patnju. Kada si dopuste izaći i kupovati lijepu, kvalitetnu
odjeću, to je znak da njihova rana zacjeljuje.
Mazohisti su vješti u privlačenju situacija ili ljudi koji će ih
poniziti. Slijedi nekoliko primjera:
• Žena privlači muškarca koji je u javnosti osramoti opijanjem.
• Žena privlači partnera koji pred njom nastavlja očijukati s
drugim ženama.
• Muškarac privlači ženu koja se ponaša vulgarno, osobito
pred njegovim kolegama.
• Žena koja uprlja odjeću zbog toga što ne može kontrolirati
mjehur ili zbog toga što joj je menstruacija preobilna.
• Osoba koja uprlja odjeću dok jede u javnosti; muškarac bi
mogao uprljati kravatu, a žena dekolte. Žena će reći da joj
velike grudi smetaju dok jede. Ona ne želi uvidjeti da ponižava­
juće ili sramotne situacije privlači kako bi joj skrenule pozornost
na njezinu ranu. Mnogo sam puta čula kako mazohistice\x\ekom
jela govore: Baš sam debela krava, opet sam se uprljala! Šio su
je više pokušavale očistiti, to se mrlja doimala većom!
• Čovjek je otpušten zbog viška zaposlenika, a dok čeka u redu
za socijalnu pomoć, često viđa bivšega kolegu ili gsobu koju
dobro poznaje i koja bi mogla vidjeti da stoji u redu za socijal-
j^u pomoć. Pokušava se sakriti.
U opisanim situacijama i primjerima nalaze se samo oni
ljudi koji pate zbog poniženosti. Druga bi se osoba u istoj situa-
ciji mogla osjećati odbačeno, napušteno, iznevjereno ili bi tu
situaciju mogla procijeniti kao nepravednu, ali se ne bi osjeća­
la poniženo.

Stoga je važno upamtiti da ne patimo zbog onoga

što doživimo, već zbog svoje reakcije na to iskustvo,
izazvane nezacijeljenim ranama.

Mazohisti česio osjećaju gađenje. Sami stvaraju situacije u

kojima će osjećati gađenje prema sebi ili prema drugima.
Njihova prva reakcija u takvim situacijama jest odbacivanje
onih prema kojima osjećaju gađenje. Upoznala sam nekoliko
mazohista, muškaraca i žena, koji su gađenje osjećali prema
svojim roditeljima: prljavoj, predebeloj, lijenoj ili vulgarnoj
majci; ocu alkoholičaru koji je pušio cigaretu za cigaretom,
neugodno vonjao i izlazio sa sumnjivim prijateljima ili s dru-
gim ženama. Takvi ljudi čak ni kao djeca nisu željeli pozivati
prijatelje k sebi, pa zbog toga nisu mogli imati onoliko prijate-
lja koliko su ih drugi imali.
i^azohisti rasu. svjesni vlastitih potreba što je očito u tome
da za druge čine ono što za sebe ne bi uč inili. Slijedi nekoliko
primjera:
* Čovjek koji sinu pomaže oličiti stan iako ne nalazi vremena
za ličenje vlastite kuće.
* Žena koja temeljito očisti kuću prije dolaska gostiju, ali je za
sebe ne čisti, iako joj je draže živjeti u čistoj i urednoj kući. Ne
Osjeća se dovoljno važnom.
* Žena koja vo li b iti lijepo odjevena i lijepo se odijeva dok je
u društvu, ali kad je sama, nosi svoje "prnje". Ako je netko
neočekivano posjeti, stidi se jer ju je takvu vidio.
 Kao i s drugim ranama, ljudska će bića učiniti sve ne bi li
ostala slijepa za svoje patnje jer se previše plaše osjećaja boli
koji prati njihovu ranu. Mazolnisti to čine tako što pod svaku
cijenu nastoje biti dostojni. Često koriste izraze biti dostojan i
biti nedostojan. Sebe često smatraju nedostojnima: primjerice,
nedostojnima ljubavi ili uvažavanja. Čim se dozive kao nedo­
stojne, smatraju da nemaju pravo uživati; zaslužuju patnju.
Većina toga odvija se na razini nesvjesnoga.
Zbog osjećaja krivnje mazohisti n pravilu nailaze na teško­
će u seksualnom životu. Uza sve tabue koji čine seksualni
odgoj djece, logično je da će ljudi, koji se tako lako posramlju-
ju, biti pod utjecajem poimanja seksualnosti kao grešne, prlja-
ve i odbojne.
Uzmimo za primjer dijete rođeno izvan braka. Ako obitelj
smatra da je to dijete rođeno u grijehu, rana poniženosti oXvo-
rit će se vrlo rano, zapravo, toliko rano da će s vremenom
postati vrlo duboka. Takva će osoba već od samog začeća
imati pogrešnu predodžbu o seksualnom činu. Znam da je sek­
sualnost danas slobodnija i otvorenija, ali ne dopustite da vas
to navede na pogrešan zaključak. Sve više tinejdžera pati od
pretilosti, koja im onemogućuje normalan, ugodan seksualni
život. Seksualni stid, koji se prenosi s naraštaja na naraštaj, bit
će iskorijenjen tek kada rana poniženosti zacijeli. Tijekom
godina primijetila sam da su osobe s ranom poniženosti česio
članovi obitelji koje u cijelosti moraju razriješiti nešto na sek­
sualnoj razini. Sve se te duše nisu privukle bez razloga.
Mlade su mazohistice osobito sklone sputavanju vlastite sek-
sualnosti kako ih se njihove majke, koje su po tom pitanju u
pravilu vrlo stroge, ne bi stidjele. Takva tinejdžerica zaključuje
da je seks odvratan i morat će mnogo raditi na oslobađanju od
tog vjerovanja. Jedna mlada djevojka rekla mi je kako je osje-
ćala jak stid nakon što ju je, kao četrnaestogodišnjakinju, jedan
dječak poljubio i dodirivao. Sljedećeg se dana u školi osjećala
kao da je svi gledaju i da svi znaju što je učinila.
Koliko mlad ih djevojaka osjeća stid kada dobiju prvu men-
struaciju i kada im dojke počnu rasti!!! Neke ih čak pokušava-
ju spljoštiti ako im se doimaju prevelike.
Tinejdžeri mazohisti'po seksualnom se pitanju također osje­
ćaju sputanima. Veoma se plaše da će ih uhvatiti pri masturba­
ciji. Što se toga više stide, to više žele prestati, ali su sve sklo-
niji masturbaciji. Osim toga privlače i seksualno ponižavajuće
te sramotne situacije sa svojim roditeljima i prijateljima.
Poniženost ]e u pravilu jača u odnosu mladih djevojaka i nji­
hovih majki. Što je osoba dublje uvjerena da je seks sramotan
i prljav, to će više privlačiti seksualne nasrtaje i zlostavljanje,
osobito tijekom djetinjstva i tinejdžerskih godina. Takva se
djeca toliko stide da se o tome ne usude nikome reći ni riječi.
Nekoliko žena mazohistica reklo mi je da su jednom uspjele
smoći hrabrosti i otkriti majkama da su bile žrtve seksualnog zlo­
stavljanja ili incesta, na što su njihove majke odgovorile: Sama
si kriva, previše si zavodljiva, Ne smiješ izazivati ljude'\\\ Zacijelo
si to nečime izazvala. Takva reakcija samo je pojačala osjećaj
poniženosti, stida i krivnje. Kada se žena zaštiti suvišnim masnim
tkivom oko bokova, stražnjice i trbuha - točnije, oko seksualnog
područja svojega tijela - možemo pretpostaviti da se plaši sek­
sualnosti, možda zbog doživljenog zlostavljanja.
Nije čudno da se mnoge tinejdžerice te sve više tinejdžera
počinje debljati u vrijeme kada se u njima počnu bud iti sek-
sualne žudnje. To je dobar način da budu nepoželjni, da izbje-
gnu nasrtaje i da si, na podsvjesnoj razini, uskrate seksualno
zadovoljstvo. Mnogo mi je žena reklo: Da imam lijepo, vitko
tijelo, bila bih previše seksipa bih mogla biti nevjerna svoje-
mu suprugu ili Odijevala bih se zavodljivije pa bi moj suprug
bio ljubomoran. Primijetila sam da je većina pretilih ljudi,
muškaraca i žena, vrlo senzualna. Mazohisti nisu samo sen-
zualni, već i seksualni. Međutim, smatraju da ne zaslužuju
uživati pa si i na seksualnom području uspijevaju uskratiti
užitak. Rado bi često vodili ljubav kada bi si mogli dopustiti da
budu onakvi kakvi bi željeli b iti, a osobito ako bi se potrudili
otkriti svoje istinske potrebe na tom području (zapravo, kao i
na svim drugim područjima). Stoga je moguće da se ljudi koji
pate zbog poniženosti upuštaju u seksualna maštanja, ali se
zbog stida o njima ne usude govoriti. Mnoge su mi žene rekle
da imaju želju vod iti ljubav, ali se to ne usude reći partneru. Za
njih je nezamislivo smetati partneru radi vlastitog užitka.
Općenito govoreći, ni muškarci mazohisti n seksu ne uspije-
vaju postići ono što bi željeli. Po pitanju seksa su vrlo stidljivi ili ;
opsjednuti, pa ga traže gdje god mogu. Postizanje erekcije može
biti otežano ili je moguća teškoća s preuranjenom ejakulacijom.
Ako si mazohist dopusti uživati u seksu i pronađe partnera
s kojim se može prepustiti, ipak mu je teško potpuno se preda-
ti. Previše se stidi otkriti što mu godi, ali i ispuštati zvukove koji
bi otkrili da u nečemu uživa.
U nekim je religijama obvezna ispovijed, koja je također
bila izvor stida za neke mlade ljude, napose djevojke koje
svoje intimne doživljaje moraju ispovjediti muškarcu. Obvezne
su ispovjediti čak i "nečiste" misli. Lako je zamisliti koliko to
može b iti teško, te osobito, koliko je mladim djevojkama teško
ispovjediti da su prije braka stupile u seksualni odnos.
Najpobožniji vjernici osjećaju jak stid jer ih Bog vid i, a razoča­
rati Boga jednostavno nije prihvatljivo. Stoga se osjećaju
poniženima obvezom da sve to povjere svećeniku. Takvo
poniženje ostavlja dubok trag za čije prevladavanje može biti
potrebno mnogo godina.
I muškarcima i ženama mazohistima teško je razodjenuti se
pred no vim partnerom. Strahuju da će osjetiti stid kada ih par­
tner vid i, iako zapravo, duboko u duši, /77<3^o/?75f/uživaju biti
goli, ako si to uspiju dopustiti. Seks mogu smatrati "prljavim",
ali b uduć i da su vrlo senzualni, mogli bi i sami željeti b iti "prlja-
vi" u svojoj seksualnosti. To će teško shvatiti osoba koja nije
mazohist. Ranu je uvijek lakše razumjeti kad je i sami
doživimo.
Slijedi nekoliko primjera tegoba i bolesti od kojih bi mazo-
histi vaogM patiti:
• Bol u leđima i osjećaj težine u ra me nima učestali su zbog
toga što mazohist na sebe preuzima previše. Bol u leđima oso­
bito je vezana za činjenicu da osjećaju ograničenu slobodu.
Bol u donjem dijelu leđa povezana je s materijalnim, a u gor­
njem dijelu leđa povezana je s emocionalnim teškoćama.
• Ako drugima dopuste da ih guše, mogu imati teškoće s
disanjem.
• problemi s nogama i stopalima, kao što su proširene
vene, uganuća i lomovi, vrlo su učestali. Zbog straha od
nepokretnosti pr ivlače tjelesne tegobe koje im doista
onemogućuju kretanje.
• Često pate i od problema s je tro m jer se znaju "razboljeti"
od brige za druge.
• Bol u grlu, tonzilit is i laringitis kod mazohista se pojavlju-
ju zbog toga što se suzdržavaju i ne govore ono što imaju za
reći te, iznad svega, ne traže ono što žele.
• Što im je teže zadržati svijest o vlastitim potrebama i iznositi
zahtjeve, to je veća vjerojatnost problema sa štitnjačom.
• Zbog nesposobnosti uvažavanja vlastitih potreba često se
pojavljuje svrbež kože. Svi znamo da izraz: Sve me svrbi od
želje... znači Doista želim..., ali mazohistis\ to ne dopuštaju;
za njih bi bilo sramotno previše uživati.
• Kod mazoliista se opaža i disfunkcija gušterače, koja vodi u
hipoglike miju i dijabetes. Te se bolesti pojavljuju kod ljudi
koji se nagrađuju slatkom hranom ili se zbog toga osjećaju
krivima i poniženima.
• Mazohisti su skloni i srčanim tegobama jer sami sebe ne
vole dovoljno. Sebe ne smatraju dovoljno važnima da bi si pri­
uštili zadovoljstvo. Područje srca izravno je povezano sa
sposobnošću uživanja "laka srca".
• Nadalje, budući da vjeruju u patnju, mazohistih\ mogli imati
nekoliko operacija.
Sve navedene bolesti podrobno su objašnjene u mojoj knji-
zi Vaše tijelo govori: voli samoga sebe!
Ako imate jedan ili više navedenih tjelesnih problema.
velika je vjerojatnost da su prouzročeni ponašanjem vaše
mazohističke maske. Navedene se bolesti mogu pojaviti i kod
ljudi koji pate zbog drugih rana, ali se doima da su mnogo
učestalije kod onih koji pate zbog poniženosti.
Po pitanju prehrane mnogi su mazoliisti%Wo-m krajnostima.
Vole masnu hranu i često jedu pohlepno, ili jedu male porcije
kako bi se uvjerili da ne jedu mnogo (i kako se ne bi stidjeli).
Međutim, pojest će nekoliko malih porcija koje u konačnici
čine mnogo hrane. Prolaze razdoblja bulimije tijekom kojih
jedu potajno i uopče ne mare što jedu. Sposobni su, primjeri-
ce, jesti stoječi. Tako smatraju da su pojeli manje no što bi
pojeli da su si dopustili sjesti za stol.
Mazohiste u pravilu muči jak osjećaj krivnje i stide se jesti
gotovo sve, a osobito hranu od koje bi se mogli udebljati -
primjerice, čokoladu. Sudionica jedne od mojih radionica
rekla mi je kako bi, priliko m kupnje u robnoj kući, na blagajni
promatrala sve slastice u svojoj košarici i stidjela se, zamišlja­
jući što ljudi oko nje misle. Bila je uvjerena da je smatraju
"debelom svinjom".
lako su uvjereni da previše jedu, mazohistima to uvjerenje
ne pomaže pr i održavanju tjelesne težine jer, kao što znate,
događa nam se ono što vjerujemo da će se dogoditi. Što više
mislimo da jedemo previše i što jaču krivnju osjećamo, to
ćemo se od pojedene hrane više udebljati. Ako jedemo
mnogo, ali se ne debljamo, razlog tomu je drugačije uvjere-
nje. Znanstvenici će reći da ta dva tipa ljudi imaju različite
metabolizme. Istina je da imamo različite metabolizme i
različite sustave žlijezda, što može utjecati na fizičko tijelo, ali
uvjerena sam da naš sustav vjerovanja određuje naš metaboli­
zam, rad žlijezda i probavu, a ne obrnuto.
Mazohisti ^e, nažalost, nagrađuju hranom. Za njih je hrana
glavno uporište, način zadovoljenja. Kada se počnu nagrađi­
vati na druge načine, prestaju osjećati tako jaku potrebu za
hranom. No, to si ne smiju predbacivati jer ih je upravo to do
sada održavalo i pomagalo im živjeti.
 Statistički pokazatelji otkrivaju da, po prestanku dijete,
kada ponovno započnu normalno jesti, 98 posto osoba vrati
izgubljene kilograme i još malo više. Jeste li pr imijetili da ljudi
koji žele biti mršaviji najčešće govore da žele izgubiti na težini
ili da su izgubili kilograme? Ljudskoj je prirod i svojstvena
težnja za vraćanjem izgubljenoga. Zbog toga je izraz izgubiti
kilograme bolje zamijeniti izrazom smršaviti.
Primijetila sam da ljudi nakon nekoliko dijeta sve teže mršave
i sve lakše se debljaju. Doima se da taj zahtjevan zadatak iscrplju-
je naša tijela. Stoga je mnogo bolje prihvatiti svoju tjelesnu težinu
i usredotočiti se na iscjeljivanje rane poniženostiputem primjene
metoda opisanih u posljednjem poglavlju ove knjige.
Da bi postali svjesniji svoje rane poniženosti, mazohistimora-
ju priznati koliko se stide samih sebe (i drugih) te u kojoj su se
mijeri drugi stidjeli njih. Osim toga, moraju postati svjesni da
mnogo puta ponižavaju i omalovažavaju sebe te se osjećaju
nedostojnima. Budući da su mnogi mazohisti skloni krajnostima,
u početku ne prepoznaju situacije u kojima su osjećali stid, ali ih
kasnije opažaju mnogo. Kada se to dogodi, njihova prva reakci-
ja bit će zaprepaštenost svim tim situacijama stida i poniženosti
a zatim slijedi smijeh; tada započinje proces iscjeljenja.
Ako na sebi prepoznajete ranu poniženosti upamtite da
morate raditi na svojoj duši kako biste se oslobodili te rane.
Ako radite samo na tjelesnoj razini i neprestano se suzdržavate
kako biste održali tjelesnu težinu ili izgubili kilograme, ne slije-
dite svoj životni put i morat ćete se ponovno inkarnirati u dru-
gom tijelu, možda čak još krupnijem. Dokle god ste ovdje,
mudro je raditi na oslobađanju duše.
Važno je uvidjeti da su vaša majka ili otac također patili od
rane poniženosti Tu su ranu doživjeli s roditeljem vašega
spola. Ako osjetite suosjećanje prema roditelju, lakše ćete
osjetiti suosjećanje prema sebi.
Upamtite da je glavni razlog rane naša nesposobnost da
sebi oprostimo ono što činimo sebi ili drugima. Teško nam je
oprostiti sebi zbog toga što najčešće nismo ni svjesni da se
optužujemo. Što je rana dublja, to sami sebe više ponižavamo
tako što se obezvrjeđujemo ili uspoređujemo s drugima, ili
druge ponižavamo stideći ih se ili čineći previše za njih. Druge
optužujemo za sve što sami činimo, ali to ne želimo vidjeti.
Zbog toga privlačimo ljude koji će nam pokazati što činimo.
Već sam spomenula da je masku mazohista najteže prepoz­
nati i priznati. Ako na sebi opažate samo tjelesne značajke ove
maske, predlažem vam da u sljedećih nekoliko mjeseci još
nekoliko puta pročitate ovo poglavlje. S vremenom ćete se
početi prisjećati situacija u kojima ste osjećali stid i poniženost.
Važno je da si uzmete dovoljno vremena za prepoznavanje
ove rane.

Imajte na umu da su značajke i ponašanja

opisani u ovom poglavlju prisutni samo
dok nosimo masku mazohizma, vjerujući da tako
izbjegavamo bol poniženosti.
Ovisno o dubini rane i intenzitetu boli,
tu masku možemo nositi samo nekoliko minuta
tjedno ili gotovo neprestano.

Ponašanje karakteristično za mazohista uvjetovano je stra-

hom od pono vnog preživljavanja boli rane poniženosti.
Međutim, moguće je da ćete se prepoznati u nekim stavovima,
ali ne i u svemu. Gotovo nije moguće da osoba prizna sve
spomenute stavove i ponašanja. Svaka rana sa sobom nosi
svoja ponašanja i stavove. Stoga razmišljanje, osjećaji, govor i
ponašanje povezani sa svakom ranom otkrivaju reakcije na
ono što se događa u životu. Ljudi koji reagiraju kroz svoje
maske, nisu usredotočeni u svojim srcima i ne mogu biti sret-
ni. Zbog toga je korisno biti svjestan onih trenutaka kada doi-
sta jesmo svoji i trenutaka kada reagiramo. Tada možemo
postati gospodari svojih života umjesto da vlast nad sobom
prepustimo svojim strahovima.
 Ovim sam vas poglavljem željela upoznati s rano m
ponizenosti. Ako se prepoznajete u opisu maske mazohizma, u
zadnjem ćete poglavlju pronaći sve informacije koje su vam
potrebne da iscijelite tu ranu i ponovno postanete ono što doi-
sta jeste, slobodni od vjerovanja da je ponižavan/e u ovom svi-
jetu uobičajena pojava. Ako se u ovom opisu ne prepoznajete,
predlažem vam da o tome porazgovarate s osobama koje vas
dobro poznaju kako biste ustanovili slažu li se s vama. Već sam
spomenula da rana ponizenosti može biti relativno mala. U
tom slučaju vjerojatno posjedujete tek nekoliko navedenih
značajki. Upamtite da je vrlo važno ravnati se najprije prema
fizičkom opisu jer, za razliku od nas, fizičko tijelo nikada ne
laže; sami sebi lažemo s lakoćom.
Ako uvidite da netko iz vaše okoline trpi bol ove rane, ne
smijete ga pokušavati promijeniti. Saznanja stečena iz ove
knjige nastojte upotrijebiti za razvijanje dubljeg suosjećanja i
razumijevanja njihova reaktivnog ponašanja. Ako osoba
pokaže zanimanje, bolje je da sama pročita ovu knjigu nego
da joj vi svojim riječima tumačite njezin sadržaj.
 Značaj ke rane P O N I ŽE N O S T I

Otvaranje rane: između prve i treće godine, s rodite-

ljem koji je vodio brigu o tjelesnom razvoju, najčešće s
majkom. Nedostatak slobode. Osjećaj poniženosti zbog
roditeljskog nadzora.

Maska: mazohizam

Tijelo: pretilo, zaobljeno, kratak struk, zaobljen, buc-

mast vrat, napetost u vratu, grlu, čeljusti i zdjelici.
Okruglo, otvoreno lice. Mnogi dijelovi tijela su zaobljeni i
bucmasti.

Oči: velike, okrugle i nevine poput dječjih.

Rječnik: "dostojan", "nedostojan", "malo", "debeo".

Karakter: često se stide sebe ili drugih, ili strahuju da

će se drugi stidjeti zbog njih. Ne vole se brzo kretati.
Svjesni su svojih potreba, ali ih ne zadovoljavaju.
Preuzimaju mnogo na sebe. Nadziru da bi izbjegli stid.
Smatraju se nečistima, bezdušnima, svinjama, manje vri­
jednima od drugih. Imaju potrebu za vezanjem. Sami sebi
uskraćuju slobodu jer "biti slobodan" znači "biti neogra­
ničen". Ako ničime nisu ograničeni, strahuju da bi mogli
otići predaleko. Preuzimaju ulogu majke. Pretjerano osje­
tljivi. Kažnjavaju se vjerujući da kažnjavaju druge. Žele
biti dostojni. Osjećaju gađenje. Senzualni, ali stidljivi po
seksualnom pitanju; ne zadovoljavaju svoje potrebe.
Nadoknađuju i nagrađuju se hranom.

Najveći strah: sloboda.

 Prehrambene navike: sklonost masnoj hrani, čokoladi.
Bulimija ili nekoliko manjih porcija. Stide se kupovati ili
jesti "slastice". Jedu stojeći jer tada smatraju da nisu poje-
li pravi obrok (iako vjerojatno pojedu i više).

Moguće bolesti: problemi s leđima, ramenima, grlom,

tonzilitis, laringitis, teškoće s disanjem, noge, stopala, pro­
širene vene, uganuća, lomovi, jetra, štitnjača, svrbež
kože, hipoglikemija, dijabetes, srčane tegobe.

>

i
 «

Tijelo osobe koja pati od rane

IZN E V J E R E V O S T I
(Maska nadziranja)
I
 Peto poglavlje

Iz ne vje re nost

Mnogo je načina da nekoga iznevjerimo ili se osjetimo

iznevjerenima. U rječniku piše da iznevjeriti znači prestati biti
odan nelioj osobi ili cilju, napustiti ili se odreći. Najvažniji izraz
vezan za iznevjerenostiest izraz vjernost, značenjem suprotan
izrazu iznevjerenost. Biti vjeran znači ispunjavati obećanja,
biti odan i posvećen. Vjernoj osobi možemo vjerovati. Kad se
to povjerenje prekrši, možemo se osjećati iznevjerenima.
Ova se rana otvara između druge i četvrte godine, u vrije-
me razvoja seksualne energije. Doživljavamo je s roditeljem
suprotnoga spola. Duša koja želi iscijeliti tu ranu privlači rodi­
telja s kojim će ostvariti jaku vezu ljubavi, snažnu obostranu
privlačnost i stoga snažan Edipov kompleks.
Slijedi kratko objašnjenje Edipovog kompleksa upućeno
onima koji žele znati više o teoriji koju je razradio psihoanali­
tičar Sigmund Freud. Prema Freudu, taj je kompleks prisutan
u svima nama, ali na različitim razinama. Sva se djeca između
druge i šeste godine zaljubljuju u roditelja suprotnoga spola ili
u osobu koja igra tu ulogu - jer se u toj dobi razvija seksualna
energija. Tada dolaze u dodir sa svojom životnom energijom,
sa seksualnom energijom, s energijom koja predstavlja njihovu
stvaralačku sposobnost.
Prirodno je da se djeca od samog rođenja povezuju sa svo­
jim majkama te da im je potrebna njihova pozornost i skrb.
Međutim, majke moraju obavljati i druge svakodnevne zadat-
ke te skrbiti za ostale članove obitelji, kao što su to činile i prije
njihova rođenja. Ako majka djetetovim prohtjevima posveću­
je previše pozornosti, toliko da čak postaje njegov rob, dijete
počinje vjerovati da može zamijeniti oca i da samo svojoj
majci može biti dovoljno. Dr. Freud smatra da dijete u tom
slučaju neće proći kroz Edipovsku fazu, presudno važnu u nji­
hovu razvoju. Zbog toga se u odrasloj dobi mogu pojaviti
teškoće na psihološkoj i seksualnoj razini.
 Djeca mogu prilično lako proći kroz Edipovsku fazu ako
uvide da bez oca ne bi bilo ni njih. Čak i ako otac nije prisu-
tan, majke djetetu moraju objasniti da imaju oca koji im je jed-
nako važan kao i one. Čim djeca shvate da su začeta uslijed
sjedinjavanja dvaju spolova, počinju osjećati zanimanje za
suprotni spol. U njima se pojavljuje podsvjesna želja da s rodi­
teljem suprotnoga spola naprave dijete. Istodobno razvijaju
svoju stvaralačku sposobnost. Zbog toga djevojčice pokušava­
ju zavesti očeve, a dječaci majke. Svim silama nastoje osvojiti
ljubav roditelja suprotnoga spola. Osim toga, pokušavaju ga i
zaštititi čak i ako su razočarani jer ne dobivaju željenu pozor­
nost. Kada roditelj djetetova spola povrijedi roditelja suprot-
nog spola, dijete pati. Neka čak požele da taj roditelj umre.
No, Edipov se kompleks, nažalost, u većini slučajeva ne
integrira jer je majka previše posesivna prema sinu, a otac
prema kćeri. Sto majka više omalovažava ili zanemaruje oca,
što se katkada događa, to je Edipov kompleks teže razriješiti.
Opazila sam da osobe s ranom iznevjerenosti nisu u mladosti
razriješile Edipov kompleks. To znači da su previše ovisne o
roditelju suprotnoga spola, što utječe na njihove ljubavne i
seksualne odnose. Partnere su skloni uspoređivati s roditeljem
suprotnog spola ili od njih očekuju previše, nadajući se da će
od njih dobiti ono što nisu dobili od roditelja. U seksualnom se
odnosu teško potpuno predaju. Suzdržavaju se jer se plaše da
će biti prevareni.
Duša koja se inkarnira kako bi iscijelila ranu iznevjerenosti
odabire prilično samožive roditelje koji će obmanuti svoju
djecu. Djeca takvih roditelja povjeruju da su roditeljima
potrebna i zbog toga im nastoje ugađati, osobito roditelju
suprotnoga spola. Daju sve od sebe ne bi li tom roditelju
postali osobito važni. Jedan čovjek s ranom iznevjerenosti
rekao mi je da se kao dijete osjećao vrlo važno jer su mu
majka i dvije sestre govorile kako cipele najljepše sjaje kada ih
on očisti i ulašti, te da podovi najljepše sjaje kada ih on opere
i ulašti. Zbog toga se osjećao osobitim dok je obavljao te
zadatke. Nije uviđao da ga obmanjuju i iskorištavaju. To je
primjer nesvjesnog osjećaja iznevjerenosti w djetinjstvu.
 u odnosu s roditeljem suprotnoga spola djeca se osjećaju
iznevjerenom kad god roditelj ne ispuni obećanje i kad god
iznevjeri njihovo povjerenje. Osjećaj iznevjerenosti osobito je
jak ako rodite lji zlorabe njihovu ljubav ili seksualnost.
Primjerice, incest se u gotovo svim slučajevima doživljava kao
iznevjerenost. Osim toga, djeca se iznevjerenom osjećaju kada
god naslute da se roditelj istoga spola osjeća iznevjerenim u
odnosu s drugim roditeljem. Takvu iznevjerenost osjećaju jed­
nako jako kao da se dogodila njima. Mala djevojčica može se
osjećati iznevjerenom i ako joj otac, po rođenju drugog djete-
ta, posvećuje manje pozornosti.
Kad djeca iskuse iznevjerenost, stvaraju masku nadziranja
kako bi se zaštitila. A/acfeom/c/primjenjuju različitu vrstu nad­
zora od one koju primjenjuju mazoiiisti. Mazoiiisti nadziru
kako bi izbjegli stid ili da se drugi ne bi stidjeli njih. Nadzornici,
s druge strane, nadziru jer žele b iti sigurni da će drugi ispuni-
ti obećanja, b iti vjerni i odgovorni ili ostati posvećeni svojim
obvezama.
A'aGfeo/77/c/stvaraju tijelo koje zrači snagom, moći i kao da
govori: Odgovoran sam, meni možete vjerovati. Muškog
nadzornika možemo prepoznati po širokim ramenima, širim
od kukova. (Katkad ramena nisu mnogo šira od kukova, ali,
kao što sam već napomenula, potrebno je slijediti intuiciju.)
Kada na prvi pogled primijetite da je gornji dio muškarčeva
tijela snažniji od donjeg, to je znak da pati zbog iznevjerenosti
S druge strane, ako opazite muškarca lijepih, širokih ramena,
razvijenih bicepsa i mišićavih grudi, odjevenoga u usku maji-
cu koja otkriva mišićavost, možete biti sigurni da je njegova
rana iznevjerenosti vx\o duboka. Snaga nadzornica usredoto-
čena je oko bokova, stražnjice, trbuha i bedara. Tijela žena
koje pate od rane iznevjerenosti cesio su kruškolika; donji dio
njihovih tijela u pravilu je širi od ramena. Što je širi dio kruške
naglašeniji, to je rana iznevjerenosti d\x\:)\]a..
Međutim, opaža se i suprotno. Bokovi i bedra muškarca
mogu biti širi od ramena, a žena može imati muško tijelo,
odnosno, široka ramena te uske bokove i vitka bedra. Nakon
poprilič nog promatranja i provjeravanja nekoliko takvih sluča­
jeva, zaključila sam da ti nadzornici svoje rane iznevjerenosti
nisu doživjeli u odnosu s roditeljem suprotnoga spola, već s
roditeljem istoga spola. Stoga svoj Edipov kompleks nisu
proživjeli na uobičajen način, odnosno, s roditeljem suprotno-
ga spola. Te su se osobe snažno vezale za roditelja istoga spola,
gotovo do točke zanemarivanja drugog roditelja. No, takvi su
slučajevi malobrojni. Zbog toga ovo poglavlje govori o rani
iznevjerenosti povezane s roditeljem suprotnoga spola. Ako
smatrate da za vas vrijedi suprotno, ranu iznevjerenosti oivo-
rio je roditelj istoga spola.
Međutim, ako je žena ženstvena, ali su joj ramena šira od
bokova, njezino tijelo otkriva ranu odbačenosti']ex joj nedosta-
je "dio" kukova.
Općenito gledano, ljudi s maskom nadzornilca imaju svoje
mjesto u životu. Vrlo su usredotočeni na tjelesno i često oba­
vijani aurom koja govori: "Pogledaj me!" Mnogi imaju višak
kilograma, ali ne izgledaju debelo. Prije bismo ih opisali kao
snažne ljude. Takva osoba odostraga ne izgleda debelo, ali bi
sprijeda mogao biti vidljiv poveći trbuh. Svoju snagu pokazu-
ju trbuho m koji govori: Sposoban sam. To se u istočnjačkim
zemljama naziva hara moć.
Potrebno je napomenuti da je debljanje uvijek povezano s
mentalnom razinom. Debljaju se oni koji vjeruju da nisu pot-
puno zauzeli svoje mjesto u životu. Stoga pretilost v\\]e isključi­
vo značajka rane poniženosti, opisane u prethodnom pogla-
vlju. Suvišna je težina za mazohiste način ponižavanja. Kod
drugih je tipova debljanje više povezano s vjerovanjem da bi
trebali zauzimati više prostora. Ustanovili smo da povučeni i
ovisni - vrlo vitki, čak mršavi - ne žele zauzimati mnogo pro­
stora. Zbog manjka težine povučeni može biti nevidljiv, a ovi-
sni se može doimati slabije, što znači da mu je potrebna
pomoć.
Upamtite kako postojanje samo nekoliko značajki govori da
rana nije osobito duboka. Po dijelu tijela koji govori o snazi i
moći možemo ustanoviti na kojem je području osoba sklona
nadziranju i strahuje da će biti iznevjerena. Primjerice, mnogi
muškarci i žene sa širokim bokovima i velikim trbuhom osjećaju
gnjev prema suprotnom spolu, osobito na seksualnoj razini. Ti su
ljudi u mladosti možda doživjeli seksualne nasrtaje ili su bili žrtve
seksualnog zlostavljanja, pa su zbog toga stvorili seksualnu zašti­
tu u obliku suvišnih kilograma na tim dijelovima tijela.
Ako na svojem fizičkom tijelu opažate značajke nadzornika,
ali se smatrate prilič no introvertirano m osobom, vjerojatno je
da na sebi ne opažate druge značajke. Razlog to mu je činjeni­
ca da nadzirete na suptilan i prikriven način, koji je teže pre­
poznati. Ako jest tako, ljudi koji vas dobro poznaju moči će
vam, nakon što pročitaju sljedećih nekoliko odlomaka, reći
nosite li masku nadzornika. Kod ekstrovertiranih je ljudi nad-
ziranje očitije i lakše ga je opaziti.
Snaga je zajednička značajka svih ljudi koji trpe bol rane
iznevjerenosti. Oni teško prihvaćaju bilo koji oblik iznevjere-
nosti, kod sebe ili kod drugih, pa svim silama nastoje biti odgo-
vorni, jaki, osobiti i važni. Nadzornici na. taj način zadovolja­
vaju ego koji ne želi uvidjeti koliko puta tjedno iznevjere sami
sebe ili druge. Većinom uopće nisu svjesni što čine.
Iznevjerenost]e za njih toliko neprihvatljiva da ne mogu vjero-
vati kako su i sami sposobni takav osjećaj izazvati u drugima.
Ako su svjesni da su nekoga iznevjerili, primjerice, kršenjem
obećanja, iznalaze raznorazna opravdanja i čak su spremni
lagati ne bi li se izvukli iz te situacije. Ukoliko nešto zaborave
učiniti, zaklinjat će se da su se sjetili i imat će (ili izmisliti)
opravdanje zašto to nisu učinili.
Upamtite da je svrha svih rana podsjetiti nas da nam drugi
nanose patnju zbog toga što to i sami činimo sebi ili drugima.
Ego to ne može razumjeti ni pr ihvatiti. Ako na sebi prepozna-
jete masku nadzornika, ali pri čitanju ovih redaka osjećate
otpor, ne odupire se vaše srce, već vaš ego.
Od pet tipova, nadzornici od drugih očekuju najviše jer
vole sve isplanirati te na taj način održavati nadzor. U jednom
od prethodnih poglavlja spomenula sam da i ovisni od drugih
očekuju mnogo, ali su njihova očekivanja povezana s
potrebom da im se pomogne i pruži potporu, a ta potreba
proizlazi iz rane napuštenosti. Nadzornici od drugih oč ekuju
da č ine ono što bi trebali č in iti, da budu pouzdani. Os im toga,
vrlo dobro proc jenjuju potrebe drugih. Često govore ono što
drugi žele č uti, ali prit om nemaju namjeru doista uč init i ono
što su rekli.
Nadzorniciir^o^M snažnu osobnost. Govore iz uvjerenja i od
drugih oč ekuju da se drže s vojih uvjerenja. Brzo stvaraju
mišljenja o ljudima i s ituac ijama i uvjereni su da su u pravu.
Svoja mišljenja izražavaju kategorič ki i u njih pod svaku c ijenu
žele uvjeriti druge. Često koriste izraz Slivaćašii?kako bi usta-
novili je li ih s ugovornik dobro s hvatio. Ako ih drugi razumiju,
uvjereni su i da se slažu s njima; no, to, nažalost, nije uvijek
tako. U razgovoru s nekoliko nadzornika pokušala sam ustano-
vit i jesu li svjesni koliko su me uporno nastojali uvjer it i u svoja
mišljenja; odgovor ili su niječ no. Svim je maskama zajednič ka
jedna značajka: nis mo svjesni da je nos imo. No, ljudi iz naše
okoline mnogo lakše opažaju mas ku koju često nos imo.
Nadzornici os ob ito paze da se ne na đu u ko nf liktn im situa-
c ijama koje neće moć i držati pod na dz orom. U druš tvu brzih i
s nažnih ljudi ostaju po s trani jer se plaše da im neće biti ravni.
Nadzornici d]e\u]u brzo. Oni shvaćaju, ili žele s hvać ati brzo
i nes trpljiv i su kada im drugi nešto naš iroko objašnjavaju ili
govore. Često ih prekidaju i odgovaraju prije no što je sugo-
vornik dovrš io. No, ako se, s druge strane, netko drzne isto
uč in it i njima, strogo će odvratiti: Dopusti da završim, nisam
rekao sve što sam želio.
Nadzornici su vr lo d arov it i i d jelu ju brzo. Z bog toga su sa
s porijim ljud ima nes trpljiv i. Primjer ic e, vožnja iza s porog voza-
ča često ih uzrujava i ljut i. Da bi se toga os lobod ili, mor a ju s e
doista p otr ud it i. U t akv im tr enuc im a često pokuš avaju nadzi-
rati druge. Rodite lji nadzornici od svoje djece zaht ijeva ju da
bud u brza i da brzo uče. Isto zahtijevaju i od sebe. Ako se
nešto ne odvija dov o ljno brzo te os obito ako ih se gnjavi neč i-
me što nis u plan ir a li, naljute se. Rado završavaju prv i, os obito
ako imaju konkurenc iju. Brzina im je čak važnija od kvalitete
obavljenoga posla. Mogli bi čak otići toliko daleko da pravila
igre promijene u svoju korist.
Ako se situacija ne odvija onako kako bi željeli, nadzornici
mogu postati agresivni, čak i ako sami sebe ne smatraju takvi­
ma. Smatraju da su sigurni u sebe, snažni i da drugima ne dopu­
štaju da ih gaze. Od pet tipova karaktera, /?<3a'zc»/77/c/doživljava­
ju najviše uspona i padova. U jednom su trenutku puni ljubavi,
a u drugom su gnjevni bez ikakvog očitog razloga.
Nadzornici bi trebali poraditi na strpljenju i snošljivosti,
osobito ako nisu u mogućnosti raditi ili djelovati na svoj način.
Primjerice, ako su bolesni, dat će sve od sebe da ozdrave kako
bi nastavili s poslom. Ako se razbole bliske osobe ili oni koji
prema njima imaju obveze, nadzornicipostaiu nestrpljivi.
Nadzornici često govore u budućem vremenu; drugim rije­
čima, budućnost nastoje u potpunosti isplanirati. Mentalno su
vrlo aktivni. Što je rana dublja, to oni više predviđaju buduć­
nost i nastoje sve držati pod nadzorom kako bi izbjegli bol
iznevjerenosti. Žele da sve bude onako kako su isplanirali i od
budućnosti očekuju toliko mnogo da nisu sposobni živjeti u
sadašnjosti. Primjerice, dok rade, bit će zaokupljeni planira-
njem godišnjeg odmora, a na odmoru planiraju povratak na
posao ili brinu što se kod kuće događa u njihovoj odsutnosti.
Nadzornici vole stići ranije kako bi imali nadzor nad svime.
Ne vole kasniti i ne podnose da drugi kasne, iako im pokušaji
mijenjanja drugih pružaju pr iliku za nadzor. Uzrujaju se ako
posao završe prekasno ili ako netko drugi kasni s obavljanjem
svojega zadatka. Budući da su zahtjevni, često ni sebi ni drugi­
ma ne daju dovoljno vremena za obavljanje određenog posla.
Na taj problem najčešće nailaze s osobama suprotnog spola,
koje ih najlakše uzrujaju.
Nadzornici teško poklanjaju povjerenje i nisu skloni preda-
vati odgovornosti. Neprestano provjeravaju što drugi rade
kako bi bili sigurni da će posao b iti obavljen u skladu s njiho-
vim očekivanjima. Jednako tako nailaze na teškoće kada u
neki postupak moraju uputiti osobu koja sporo uči. Ako
odluče predati odgovornost, posrijedi su lagani zadaci ili
zadaci za čije ih loše obavljanje neće moći optužiti. Zbog toga
nadzornici moraju b iti brzi: gotovo sve obavljaju sami, ali i
troše vrijeme na nadziranje onih koji im pomažu. Doima se da
imaju oči i uši posvuda kako bi b ili sigurni da drugi čine ono
što bi trebali č initi. Nadzornici 06. drugih očekuju više no što
očekuju od sebe. Međutim, povjerenje lakše poklanjaju osoba­
ma istoga spola, pa osobe suprotnoga spola mnogo pomnije
nadziru. Podsjećam vas da se rana iznevjerenosti, od koje pate
nadzornici, otvara pr i svakom susretu s ljudima koji ne poštu­
ju svoje obveze.
Nadzornici sebe smatraju marljivima i odgovornima pa
teško prihvaćaju lijenost. Smatraju da čovjek može ljenčariti
tek kada obavi sve za što je odgovoran, nipošto prije. Doista ih
uzrujava kada vide da drugi, osobito osobe suprotnoga spola,
ne rade ništa. Nazivaju ih Ijenčinama i smatraju da takvim lju­
dima ne mogu vjerovati. Osim toga, uvijek se pobrinu da svi
budu upoznati sa svime što su oni uč inili, koliko su uč inili i
kako su to učinili; na taj im način daju do znanja koliko su
odgovorni i pouzdani. Nadzornici su zgroženi kada im se ne
vjeruje. Smatraju se toliko odgovornima i darovitima da bi im
drugi trebali spontano vjerovati. No, ne uviđaju koliko i sami
teško poklanjaju povjerenje.
Onima koji nose masku nadzornika vrlo je važno da pokažu
svoju snagu i, nadasve, hrabrost. Od sebe zahtijevaju mnogo
jer drugima žele pokazati za što su sve sposobni. Svaki k uka-
vički čin, svaki čin koji otkriva nedostatak hrabrosti, za njih je
oblik izdaje. Kad bi sami odustali od nekog projekta, kad ne bi
ima li hrabrosti dovršiti ga, bili bi vr lo ljutiti na sebe.
Kukavištvo ne opraštaju ni sebi ni drugima.
Nadzornici nisu skloni povjeravanju jer se plaše da bi njiho-
ve ispovijedi jednoga dana mogle biti upotrijebljene protiv
njih. Da bi se nekome povjerili, u njega moraju imati potpuno
povjerenje. Međutim, prvi će drugima otkriti ono što im je
povjereno, ali, dakako, za to imaju dobar razlog.
Rado izražavaju svoje primjedbe na ono što drugi govore ili
čine. Primjerice, ako majka kori dijete, otac nadzornik će u
prolazu dobaciti: Jesi li shvatio što ti je majka upravo rekla?
Upliće se iako ga se to uopće ne tiče. Ako ukor prima kćer, a
on se slaže s njezinom majkom, vrlo je vjerojatno da će se kćer
osjećati iznevjerenom, osobito ako je "tatina djevojčica", a tati-
ca nije stao u njezinu obranu dok ju je mama kažnjavala.
Nadzornicin pravilu vole imati posljednju riječ; zbog toga uvi­
jek i svemu imaju nešto za dodati... ili gotovo svemu.
Nadzornici se vole miješati u tuđe poslove. Budući da brzo
uviđaju što se događa oko njih i smatraju se jačima od drugih,
rado preuzimaju ulogu osobe koja će se pobr inut i za sve.
Uvjereni su da drugima moraju pomoć i da urede svoje živote.
Nisu svjesni da to čine zbog svoje potrebe za nadziranjem.
Vodeći brigu o drugima, imaju mogućnost nadzirati što će
drugi uč init i njima, te kako i kada će to uč init i. Nadzornicix \e-
šavaju tuđe probleme zbog toga što smatraju da su drugi sla-
biji. To je prikriveni način dokazivanja vlastite snage. Dokle
god ne vjerujemo u vlastitu snagu, dat ćemo sve od sebe da
bismo je dokazali drugima te, primjerice, brinuti za "slabije".
Nadalje, nadzorniciSM vrlo osjetljivi, ali se ta osjetljivost ne
opaža jer su previše zauzeti pokazivanjem snage. U jednom od
prethodnih poglavlja ustanovili smo da oKy5/7/brinu o drugima
kako bi stekli njihovu potporu te da mazoliistihnmi o drugima
kako bi bili dobri prema njima i kako ih se nitko ne bi stidio.
Nadzornicix]eša}jai]Vi tuđe probleme kako ne bi patili od iznev-
jerenosti ili kako bi osigurali da će drugi ispuniti njihova oče­
kivanja. Ako se prepoznajete u osobi koja se smatra odgovor-
nom za sređivanje života onih koje voli, predlažem vam da
pažljivije ispitate svoje motive.
Nadzornikov ego lako uzima glavnu riječ ako ga netko u
nečemu ispravi, zbog toga što ne vole biti pod nadzorom, oso­
bito drugog nadzornika. Na osobite teškoće nailaze u odnosu s
autoritativnim ljudima jer smatraju da ih oni žele nadzirati.
Opravdavaju se i uvijek imaju dobar razlog zbog kojega su
nešto obavili na svoj način. Teško im je priznati vlastite straho­
ve i ne žele govoriti o svojim slabostima. Štoviše, nadzornici već
u vrlo mladoj dobi počinju govoriti: "Sposoban sam, dopusti da
to uč in im s am". Žele rad it i na svoj nač in i sretni su kada ih drugi
uvažavaju, čestitaju im i, nadasve, kada primjeć uju što rade.
Ranjivost ne žele pok azat i zbog straha da bi ih n etko mogao
is koris titi i nad z irat i. Nastoje što češće os taviti do jam hra bro-
sti, odvažnos ti i snage.
Nadzornici u pravilu postupaju upravo onako kako žele.
Govore ono što drugi žele č uti, ali ne stoje iza svojih riječ i.
Navest ću primjer. Suprug i ja jednoga smo dana zapos lili
os obu tipa nadzornilca da obavi određene pos love u kuć i.
Objasnila sam mu što želim i kako da započne, ali sam odmah
vidjela da se nije složio i da mu se nije svidjelo to što mu
dajem upute jer je on bio s truč njak za popravke. Stoga me je
pokuš ao uvjeriti da je njegov nač in najbolji, ne uzimajuć i u
obzir naše prioritete. Rekla sam mu da s hvaćam njegovo staja-
lište, ali da bis mo s uprug i ja željeli drugač ije. Odgovorio je; U
redu. Međut im, dva dana poslije ustanovila sam da je uč inio
onako kako je on želio. Kad sam mu rekla koliko sam ljuta jer
nije uč in io ono što smo tražili od njega, izn io je mnogo razlo-
ga kojima je nastojao opravdat i svoju odluku. Us pio je imati
pos ljednju riječ zbog toga što je bilo prekasno za ponavljanje
c ijeloga pos la.
Već sam s pom enu la da nadzornici ne vo le aut or itat iv ne
ljude, ali ne uv iđ a ju ko lik o često sami nare đu ju drug im a ili
od luč u ju umjes to njih. Na jav n im mjes tima kao što su restora-
ni, bo ln ic e, prod av aon ic e i s lič no, uživam pr om atr at i nadzor-
nike u u loz i uprav ite lja ili vod ite lja. On i žele znati sve što s e
događa, iznose netražena miš ljenja i d o im a se da n is u sposob-
ni pres tati iznos iti primjedbe na ono što drugi govore ili č ine.
J ednoga sam dana u res toranu promatr a la kon obar a tipa
nadzornika. N apa dao je drug og kono bara koji je imao sve zna-
čajke povučene osobe. Nadzornik\e povučenomu nepresiano
gov or io koga bi trebao pos luž it i i što bi treb ao uč in it i.
Povučeni je u oč a ju po d ign uo obrve. Suprugu sam is prič ala
što se događa i rekla da bi se n jih dvojic a mog la pos vađat i
kada nam je pr iš ao mlad i povučeni konobar, koji nas je
pos luživao, i rekao nam da mu je ta s ituacija vr lo teš ka i da
namjerava us koro otić i.
 Budući da sam dobro poznavala različite rane, njegove me
riječi nisu iznenadile jer se povučena osoba radije povlači
nego da se suoči sa situacijom, ako se osjeća previše odbače­
no. U cijeloj je prič i najzanimljivije bilo to što nadzornik nije
bio šef niti njegov nadređeni. Bio je konobar jednako kao i
povučeni. Ali, jednostavno je odlučio od drugog konobara
načiniti jednako dobrog konobara kao što je i sam bio.
Doimalo se da nadzorniJc vlada situacijom i da se dobro snala-
zi s gostima. Ostavljao je dojam da je vrlo ponosan na sebe i
očito nije uviđao da nadzire druge. Prema njegovu mišljenju,
drugi mu je konobar trebao biti zahvalan na pomoći. Ono što
mi nazivamo nadziranjem, nadzornici nazivaiu pomaganjem.
Budući da suprug i ja na putovanjima često jedemo u resto­
ranima, sposobnost prepoznavanja rana uvelike mi koristi jer mi
otkriva kako da pristupim kojem konobaru. Primjerice, ako
konobaru tipa nadzornika uputim neugodnu primjedbu ili mu
kažem da je pogriješio, znam da će se odmah početi opravda-
vati te da će možda čak i lagati ne bi li spasio ugled i čast. Ako
mu pristupim "s visoka", neću dobiti ono što želim. On mora
osjećati da mu ništa nije nametnuto i da o svemu sam odlučuje.
Našla sam se u situacijama u kojima su me konobari na mjerno
ostavili čekati samo kako bi mi pokazali da je njihova zadnja.
Kada nadzornike netko pokušava uvjeriti u novu zamisao, u
pravilu su vrlo sumnjičavi. Za njih je najgore kada ih iznenade
pa nemaju dovoljno vremena za pripre mu. A ako nisu pri-
premljeni, postoji opasnost da neće moći nadzirati situaciju te
da će se stoga naći pod nadzorom drugih.
Budući da nadzornici teško izlaze nakraj s emocijom izne-
nađenja, njihova prva reakcija je povlačenje i oprez. Tada se
pripremaju za sve mogućnosti i zamišljaju sve moguće ishode
kako bi bili spremni. Ne uviđaju koliko se često i 53/77/predo-
mišljaju pa voljene dovode u situacije u kojima neočekivano
moraju odlučivati u zadnji čas. Sami se lako predomišljaju i
često si uzimaju to pravo.
Žena s ranom iznevjerenosti rekla mi je kako je u mladosti
uvijek nastojala predvidjeti očeve reakcije - reakcije zbog
kojih je patila. Kad je očekivala da će je udariti jer je bila
neposlušna, on to nije učinio. Kad je očekivala pohvalu zbog
dobrih ocjena, udario bi je, a ona nije mogla shvatiti zašto je
ljut. Taj primjer jasno otkriva da je takvo ponašanje privukla
zbog svoje rane te da se njezin otac tako ponašao zbog svoje
rane iznevjerenosti. Kao da je iznimno uživao kada bi je izne­
nadio i kada ne bi zadovoljio njezine potrebe (koje je očito
predviđao). To se može objasniti vezom između oca i kćeri ili
između majke i sina koji trpe bol rane iznevjerenosti.
Nepredvidljivo ponašanje roditelja u djetetu tipa nadzornika
većinom izaziva osjećaj iznevjerenosti.
Budući da su toliko nepovjerljivi, nadzornici druge bez raz-
mišljanja nazivaju licemjerima. S druge strane, i njih se često
smatra licemjerima zbog njihove sklonosti manipuliranju dru-
gima. Primjerice, ako im nešto nije po volji, naljutit će se i ogo­
varati "krivca" pred svima koji ga budu željeli slušati. Oni nisu
svjesni da se u takvim situacijama i sami ponašaju licemjerno.
Nadzornici ne podnose da im se laže. Oni kažu: Radije bili
da me udare nego da mi lažu. Sami često lažu, ali smatraju da
to zapravo nisu laži. S lakoćom nalaze dobre načine za iskri­
vljavanje istine. Smatraju da su im laži, koje su u pravilu sup­
tilne, potrebne da bi dobili ono što žele ili se opravdali.
Primjerice, spomenula sam da su sposobni naslutiti očekivan­
ja drugih i da često govore ono što drugi žele čuti. No,
nažalost, svoju riječ ne mogu uvijek održati jer se obvezuju
iako nisu provjerili hoće li biti sposobni ispuniti obećanja.
Stoga iznalaze svakojaka dobra opravdanja; mogu čak i reći
da se ne sjećaju toga obećanja. Drugi znaju da je to laž i osje­
ćaju se iznevjerenima. Nadzornici \x tome uopće ne vide laž.
Takvo ponašanje mogu, primjerice, protumačiti kao odraz
svoje ograničenosti. Paradoksalno je da su veoma pogođeni
ako im drugi ne vjeruju. Ako im netko ne vjeruje, osjećaju se
iznevjereno. Daju sve od sebe ne bi li zaslužili povjerenje i izb­
jegli taj neugodan osjećaj iznevjerenosti.
Nekoliko sudionica mojih radionica požalilo mi se da im nji­
hovi supruzi lažu te na taj način manipuliraju njima i drže ih
pod nadzorom. Kad su mi opisale svoje supruge, zaključila
sam da su ti muškarci većinom bili nadzornici. Ne želim reći
da svi nadzornici lažu, ali su pripadnici toga tipa ipak najsklo-
niji laganju. Ako na sebi prepoznajete ovu ranu, toplo vam
savjetujem da pripazite jer lažljivci često ne vjeruju da su nji­
hove laži doista prave laži, ili čak nisu svjesni da lažu. Mogli
biste čak upitati one koji vas dobro poznaju smatraju li da kat-
kad lažete i jesu li vas možda čuli kako lažete.
Nadzornici ne podnose varanje. S druge strane, ako, pri-
mjerice, varaju pri kartanju, reći će da je to bilo u šali ili da su
željeli vidjeti hoće li drugi opaziti. Ako varaju pri podnošenju
porezne prijave, reći će da to svi čine.
Nadalje, nadzornici x\e vole situacije u kojima moraju neko-
me podnositi račune - primjerice, suradniku na radnom mjestu.
Svjesni su da se osjećaju iznevjereno ako to netko učini njima.
Zbog toga to ne žele činiti drugima. U uredu tvrtke Slušajte
svoje tijelo prije nekoliko je godina zaposlena nova djelatnica
koja je trebala klijentima davati informacije putem telefona, no,
ona im je često davala netočne informacije. To je potrajalo
nekoliko tjedana prije no što me je drugi zaposlenik obavijestio
o tome. Stoga sam zaposlenika koji je radio pokraj nje upitala je
li primijetio što se događa, a on mi je odgovorio da je od počet­
ka znao za to, ali da tužakanje ni\e u opisu njegova radnog mje-
sta. Budući da i sama patim zbog rane iznevjerenosti, to me je
razljutilo jer sam se zabrinula za ugled svoje tvrtke.
Dakako, nadzornicima je ugled vrlo važan. Ako netko kaže
ili učini nešto što bi moglo narušiti njihov ugled, uvrijeđeni su
i gnjevni jer se osjećaju strahovito iznevjerenima. Za svoj su
ugled spremni čak i lagati. Najvažnije im je da budu na glasu
kao pouzdane, odgovorne osobe koje savjesno obavljaju svoje
poslove. Dok govore o sebi, ne otkrivaju se u potpunosti.
Govore samo o onome što će koristiti njihovu ugledu.
Teško pristaju čak i jamč iti nekome za kredit jer se plaše da
će njiho v ugled b iti ugrožen ako ta osoba ne bude plaćala.
Ako, nakon dubokog promišljanja, ipak odluče pristati, a ta
osoba zakaže pri plaćanju, nadzornici se osjećaju strahovito
iznevjerenima. Nadzornicix\e vole ulaziti u dugove, a ako s u
u dugu, plaćaju čim su u mogućnosti kako bi sačuvali ugled.
Primijetila sam i da roditelji nadzornici često najprije štite
svoj ugled, a tek tada djeluju za dobrobit svoje djece. Djec u
će pokušati uvjeriti da sve čine za njihovo dobro, ali djeca
nisu toliko naivna. Ona znaju da njihovi rod ite lji zapravo
misle na sebe. Roditelji nadzornici žele odlučivati umjesto
svoje djece, dok rodite lji koji doista misle na svoju djecu pro-
nalaze vremena da bi razgovarali s njima o onome što bi ih
učinilo sretnima.
Nadzornici se ne vole naći u situacijama u kojima neće
moći odgovoriti na neko pitanje. Zbog toga se većina njih
rado upoznaje s različitim temama. Ako im se postavi pitanje,
oni pokušavaju odgovoriti čak i ako će morati nešto izmisliti
jer im je vrlo teško, ili čak nisu sposobni reći: Ne znam.
Sugovornik bi odmah mogao shvatiti da nadzornik ne zna
odgovor i pomisliti da laže. Kada netko kaže: Nisam znao...
nadzornici gotovo uvijek osjećaju potrebu odgovoriti: Ja
jesam. Ne znam odakle mi to, ali znao sam ili To sam doznao
na tom i tom mjestu. No, to, nažalost, nije uvijek istina.
Nadzornici često koriste izraz Znao sam to.
Nadzornici su uvrijeđeni ako se netko bez dopuštenja upliće
u njihove poslove. Primjerice, strahovito će se naljutiti ako
netko pročita njihovu poštu. Ako se netko u njihovoj prisutno-
sti zauzme za njih ili progovori u njihovo ime, nadzornici se
uvrijede jer zaključuju da ta osoba ne vjeruje u njihovu sposob­
nost. Nisu svjesni da se i sami često upliću i govore u ime dru­
gih. Primjerice, nadzornik u braku s ovisnom ženom (rana
napuštenosti) mogao bi joj neprestano govoriti kako bi i zašto
trebala učiniti ovo ili ono. Takva žena, nažalost, trpi u tišini.
Moram dodati da je u paru, u kojemu je jedan partner nad-
zornik, a drugi ovisan, nadzornik uvijek ovisan o partnerovoj
slabosti ili ovisnosti. Nadzornici se smatraju jakima zbog toga
što nadziru druge, no, to je zapravo drugi oblik ovisnosti. Ako
dva nadzornika žive zajedno, njihov se odnosi temelji na borbi
za prevlast.
 Nadzornici sve spomenute primjere doživljavaju kao oblike
iznevjeravanja. Ako vas to iznenađuje, vaša je definicija
"iznevjeravanja" vjerojatno previše ograničena. To sam shvati-
la tek nakon mnogih godina marljivoga rada. Uviđala sam da
moje tijelo iskazuje ranu iznevjerenosti, ali nisam uspijevala
uvidjeti vezu između te rane i onoga što se događalo u mojem
životu. Osobito mi je teško bilo otkriti vezu s ocem, s kojim
sam imala snažan Edipov kompleks. Toliko sam mu se divila da
nisam shvaćala kako sam se u odnosu s njim mogla osjećati
iznevjerenom i nipošto nisam mogla priznati da sam mu to
zamjerila.
Nakon nekoliko godina napokon sam si uspjela priznati da
moj otac nije opravdavao moju definiciju odgovornog
mušliarca. U mojoj su obitelji žene donosile odluke, a muškar­
ci su im pomagali. Tako je bilo s mojim roditeljima te s mojim
tetama i stričevima. Stoga sam zaključila da su žene jače i spo­
sobnije te da zato nose sve odgovornosti. Muškarci su, po
mojem mišljenju, bili slabi jer nisu imali nadzor ni nad čime.
No, moja je predodžba bila pogrešna; to što osoba ne donosi
odluke ne znači i da nije odgovorna. Morala sam ponovno
definirati i pojmove odgovornosti le odanosti.
Kad sam si uzela vremena da razmislim o onome što se
dogodilo tijekom mojeg djetinjstva, uvidjela sam da je moja
majka doista donosila većinu odluka, ali joj je moj otac uvijek
bio odan i prihvaćao je svoje odgovornosti. Ako bi se isposta-
vilo da moja majka i nije donijela najmudriju odluku, otac je
snosio posljedice jednako kao i ona. Stoga je bio odgovoran
'muškarac.
Da bih lakše shvatila pojam odgovornosti, privukla sam
prvoga supruga i dva sina koje sam smatrala neodgovornima i
dugo ih nastojala nadzirati. Tada sam shvatila da je to moje
općenito mišljenje o svim muškarcima, što je objašnjavalo moj
oprez u odnosu s osobama suprotnoga spola. Da bih lakše isci-
jelila svoju ranu iznevjerenosti, privukla sam drugog supruga
koji je također patio zbog iznevjerenosti. Zahvaljujući njemu,
svakodnevno uviđam svoj napredak, a time i iscjeljivanje svoje
rane. Opažam veliku razliku u svojem ophođenju prema
njemu i prema svojem bivšem suprugu.
Nadzornici se plaše i obvezivanja, a taj strah proizlazi iz
dubljeg straha: straha da će obveza biti prekršena. Kršenje
zadane riječi i obveze za njih su jednaki iznevjerivanju. Stoga
smatraju da moraju održati svoju riječ, a ako se previše
obvežu, osjećaju se zarobljeno. Zato radije ne daju obećanja.
Poznajem čovjeka koji od drugih uvijek iznuđuje obećanje da
će ga nazvati. Osim toga, želi utanačiti i kojega će dana nazva-
ti te u koje vrijeme. Ako ga netko zaboravi nazvati, on nazove
tu osobu da bi joj rekao što misli o njoj. Ne uvida da od dru-
gih zahtijeva mnogo, ali sam se ne obvezuje, barem ne u
dovoljnoj mjeri. Promatrajući ga uviđam koliko mnogo energi-
je troši na pokušaje da sve drži pod nadzorom. Takvim pona­
šanjem samo produbljuje ranu iznevjerenosti.

M.no0. od onih koji trpe hol rane iznevjerenosti

osjećali su da njihov roditelj suprotnoga spola
nije držao svoja obećanja i da nije opravdao njegova
očekivanja, odnosno, da nije bio savršeni roditelj.

Sjećam se primjera šezdesetogodišnjeg starca koji je kao

dijete živio samo s majkom. Ona je izlazila sa svima koji su b ili
spremni trošiti na nju. Kad mu je bilo petnaest godina, njego-
va je majka izlazila s čovjekom koji je na nju bio spreman
potrošiti cijelo bogatstvo. Sina je smjestila u internat, zbog
čega se on osjećao napušteno i, nadasve, iznevjereno. Kada je
odrastao, žene je privlačio tako što je na njih trošio novac, ali
se ni jednoj nije doista obvezao. Smatrao je da se na taj način
osvećuje majci, no, pati od iste rane od koje su patili i muškar­
ci koje je optuživao da su novcem zavodili njegovu majku.
Mnoge sudionice mojih radionica ispričale su mi kako su
zatrudnjele, ali su se budući očevi plašili obveza pa su izričito
zahtijevali da pobace. Ako se to dogodi ženi koja pati od rane
iznevjerenostir\]ez\nai se rana produbljuje. Teško im jt
titi da njihovi partneri ne žele preuzeti odgovornost za
nerođeno dijete. ,^
Već sam spomenula da nadzornici teško poklanjanju povje-
renje. No, skloniji su vjerovati ako veza nije seksualne prirode.
Vrlo su zavodljivi, ali, dokle god je rana vrlo duboka, s osoba-
ma suprotnoga spola skloniji su biti prijatelji. U prijatelje imaju
više povjerenja. Često se služe šarmom da bi manip ulirali dru-
gima i to im uglavnom polazi za rukom. Šarm ne mora nužno
biti seksualne prirode; šarmom se mogu poslužiti u svim
područjima svojih života. Nadzornik će, primjerice, svojoj
punici biti omiljeni zet jer će je osvojiti slatkorječivošću. S
druge strane, nadzornici su vrlo oprezni u prisutnosti drugo g
šarmera. Oni odmah otkrivaju da ih netko pokušava šarmirati
i ne nasjedaju na to. Nadzornici se najviše plaše disocijacije u
svim oblicima. Njima je najteže prihvatiti razdvajanje jer je i to
oblik disocijacije. Za nadzornike je to težak poraz. Ako sami
žele razdvajanje, br inu o tome da će iznevjeriti partnera i da
će ga partner proglasiti izdajicom. Ako partner želi razdvaja-
nje, optužit će ga za izdaju. Štoviše, razdvajanje će ih podsje-
titi da odnos nije bio pod njihovim nadzorom. No, doima se da
/75Gfeor/7/c/doživljavaju razdvajanje i raskide češće od drugih.
Zbog straha od razdvajanja strahuju i od obvezivanja. Zbog
tog straha često privlače ljubavne veze s osobama koje nisu
slobodne i ne mogu se obvezati. Na taj način prikrivaju činje­
nicu da se sami ne žele obvezati.
Ako dva nadzornika žive zajedno i situacija nije baš najbo­
lja, neprestano odgađaju trenutak istine u kojemu će priznati
kako je razdvajanje bolje rješenje. Kada uspostave vezu, pot-
puno se predaju jedno drugome. I li se potpuno povezu i osje-
ćaju da su dio drugoga, ili se osjećaju nepovezano, osobito
ako smatraju da ih partner ne cijeni. Disocijacija za nadzorni-
ke znači udaljenost ili razdvojenost od drugoga. U govoru čak
često koriste riječ nepovezan. Tako će, primjerice, reći:
Osjećam da nisam povezan sa svojim djelom. Jedna mi je žena
rekla kako se osjećala prepolovljenom kada je između nje i
njezinoga supruga došlo do nesporazuma - očajnički se plaši­
la razdvajanja.
Opazila sam da većina nadzornika iskusi ranu napuštenosti
prije no što im se otvor i rana iznevjerenosti. Oni koji u mlado-
sti ne prihvate svoju ow5/7w stranu (svoju ranu napuštenosti),
stječu snagu potrebnu za skrivanje rane napuštenosti; tada
počinju stvarati masku nadzornilca. Ako pobliže promotr imo te
ljude, masku ovisnostiv\d]ei ćemo u njihovim očima (tužne ili
umorne), usnama čiji su kutevi okrenuti prema dolje, ili u
nekom drugom ovješenom dijelu njihova tijela kojemu nedo-
staje mišićnog tonusa.
Lako je zamisliti malu djecu koja, osjećajući se napušteno ili
zanemareno, odlučuju upotrijebiti sve što im je na raspolaga-
nju ne bi li osvojila roditelja suprotnoga spola, privukla pozor-
nost i osjetila da od toga roditelja primaju potporu. Ta djeca
sama sebe uvjere da su vrlo draga i umiljata pa će im roditelj
jednostavno morati posvetiti osobitu pozornost. Sto više
nastoje nadzirati roditelja na taj način, to su njihova očekiva­
nja veća. Ako se ništa ne dogodi, ako njihova očekivanja osta-
nu neispunjena, osjećaju se iznevjereno. Stoga sve više nasto-
je nadzirati. Stvaraju čvrstu ljušturu i smatraju da su u njoj
zaštićeni, da u budućnosti više neće patiti zbog iznevjerenosti
ili napuštenosti. Unutarnji nadzornilc u njihovoj ovisnoj strani
budi želju za neovisnošću.
Kod nekih je ljudi rana napuštenosti dublja od rane iznev-
jerenosti, dok je kod drugih suprotno, pa prevladava maska
nadzornika. U poglavlju o /7<3pw5fe/705/-/spomenula sam prim-
jer čovjeka koji dizanjem utega razvija mišiće, ali mu se tijelo
opusti ako prestane vježbati. To je dobar primjer osobe koja
pati od iznevjerenosti \ od napuštenosti.
Na sebi ćete možda primijetiti masku nadzornilca, ali ne i
masku ovisne osobe. Međutim, savjetujem vam da ne odbaci-
te tu mogućnost. Ostanite otvoreni za zamisao da biste mogli
imati i ranu napuštenosti Rana čije značajke prevladavaju na
tijelu jest rana koja se najčešće otvara u našim svakodnevnim
životima.
 Temeljem višegodišnjih promatranja zaključila sam da ranu
napuštenosti ne mora nužno pratiti rana iznevjeren os ti, ali ako
patimo od iznevjerenosti, patimo i od napuštenosti. Primijetila
sam i da mnogi od onih čija tijela u mladosti iskazuju ranu
napuštenosti, u zrelijoj dobi počinju razvijati značajke rane
iznevjerenosti. Događa se i suprotno. Tijelo se neprestano
mijenja; u svakom nam trenutku otkriva što se unutra događa.
Možda ste primijetili da osobe koje strahuju od napuštanja
i osobe koje strahuju od iznevjerenosti imaju nekoliko zajed-
ničkih značajki. Osim spomenutih, i jedni i drugi rado privlače
pozornost. Ovisni to čine da bi dobili pozornost i da bi se
netko pobrinuo za njih, dok nadzornici lo čine da bi nadzirali
situaciju, pokazivali snagu karaktera i zadivili druge. Glumci i
pjevači najčešće pripadaju ovisnom n^pn, dokkomičar i, humo-
risti i oni koji vole nasmijavati druge u pravilu pripadaju tipu
nadzornilca. Ta dva tipa vole biti zvijezde, ali zbog različitih
razloga. Nadzornici su na glasu kao osobe koje zauzimaju
mnogo prostora. U pravilu ne vole da njihov partner bude
istaknut.
Jedna mi je žena rekla da je u njezinu odnosu sa suprugom
sve bilo u redu dokle god su bili poslovni partneri. No, čim se
ona odlučila osamostaliti i uspjehom nadmašila svojega supru­
ga, odnos se pogoršao iako je ona zakoračila u drugo poslov-
no područje. Počeli su se natjecati. Suprug se osjećao iznevje­
renim, a ona je sebe optuživala da ga je napustila.
Sljedeća značajka karakteristična za nadzornilce jesu velike
teškoće pri suočavanju s izborom, ako osjećaju da bi njime
mogli nešto izgubiti. To objašnjava zašto nadzornici katkad
teško odlučuju ili ih optužuju da previše razmišljaju. Kad su
sigurni u sebe, a osobito ako su sigurni da će moći nadzirati
situaciju, odluke donose s lakoćom.
Nadzornikov strah od razdvajanja očituje se i na radnom
mjestu. Ako vode vlastitu tvrtku, spremni su otići tako daleko
da se dovedu u tešku situaciju - primjerice, u veliki dug - prije
no što priznaju da nisu sposobni nastaviti. Kao zaposlenici,
nadzornici su često na položajima upravljanja. Uvijek im je
teško ostaviti tvrtku. Ali, vrijedi i suprotno. Ako pouzdani
zaposlenik odluči otići, nadzornik ga teško pušta, a često je i
gnjevan te agresivan.
Nadzornici sn u pravilu rođeni vode i vole b iti nadređeni.
Ne žele prestati nadzirati jer smatraju da tada ne bi imali glav-
nu riječ. No, istina je sasvim suprotna. Kad nadzornici presla-
nu nadzirati i zadovolje se upravljanjem, postaju mnogo bolji
šefovi. Između nadziranja i upravljanja je velika razlika. Pri
nadziranju primjenjujemo utjecaj straha. Upravljati znači
pokazivati smjer bez nastojanja da sve bude isključivo onako
kako mi želimo. Moguće je upravljati i nastaviti učiti od svojih
podređenih.
Zbog prirođene sposobnosti za vođenje nadzornici često
postaju direktori, ali im njihova očekivanja i težnja nadziranju
donose mnogo stresa. Nadzornicima ]e teško odustati od nad­
zora, iako bi to svakako trebali što prije učiniti.
Sljedeći veliki strah koji opsjeda nadzorniice jest da će biti
odbačeni, što je za njih iznevjerivanje. Međutim, nisu svjesni
koliko često sami odbacuju druge tako što ih uklanjaju iz svojih
života. Primjerice, ako izgube povjerenje u nekoga, neće mu
pružiti drugu priliku. Često čak ne žele ni razgovarati s tom oso­
bom. Kad su gnjevni, a osobito ako se situacija ne razvija onako
kako su očekivali, u pola razgovora s lakoćom spuštaju telefon­
sku slušalicu ili sugovorniku okreću leđa. Kao što znamo, oni ne
podnose kukavištvo, laži i licemjerje. Odbacuju sve osobe s tim
značajkama. Nakon razdvajanja često odbacuju i partnera od
kojega su se razdvojili. Nadzornilce sam mnogo puta čula kako
govore: Ne želim imati ništa s njim/njom.
Budući da su šarmeri, seksualni život nadzornilca često je
zadovoljavajući samo ako mu prethodi zavođenje. To obja­
šnjava zašto se nadzornici vole zaljubljivati; uživaju u strastve­
noj strani odnosa. Kada se strast partnera počne gasiti, nalaze
način da ga potaknu na odlazak. Tako izbjegavaju optužbu za
izne vjeri vanje.
Mnoge nadzornice smatraju da ih muškarci iskorištavaju i
zbog toga su vrlo oprezne. Uživaju u vođenju ljubavi ako su za
to raspoložene, ako su odlučile dopustiti da ih se zavede ili su
raspoložene za zavođenje partnera. Nadzornici također vole
da inicijativa potekne od njih. Ako nadzornici {mns^arci i žene)
žele voditi ljubav, a partner ih odbije, osjećaju se iznevjereno.
Ne mogu shvatiti zašto se njihov partner, koji ih voli, ne želi
povezati putem vođenja ljubavi. Osnovni uzrok njihovih sek­
sualnih teškoća jest veza koju su uspostavili s roditeljem suprot­
noga spola, kojega su toliko idealizirali da ni jedan partner ne
može ispuniti njihova očekivanja. Drugim riječima, Edipov
kompleks nije razriješen. Primijetila sam da oni koji pate zbog
iznevjerenosti, najviše žele imati seksualnog partnera usprkos
seksualnim teškoćama. Nisu svjesni da ta želja, putem misli ili
postupaka, produbljuje njihovu ranu iznevjerenosti.
Stoga nadzornici često imaju blokadu na seksualnoj razini.
Vjerojatno se sjećate da sam na početku ovoga poglavlja spo­
menula da nadzornici razvijaju jaku seksualnu energiju, ali je
dugogodišnji strahovi uvelike sputavaju. Fizičku blokadu
opažamo ako je područje zdjelice napuhnuto. Nadzornici tak
mogu otići toliko daleko da se potpuno odreknu seksa te nala-
ze dobar razlog kojim će opravdati svoju odluku.
Po pitanju prehrane, nadzornici uglavnom jedu brzo jer ne
žele gubiti vrijeme. Ako su zaokupljeni važnim zadatkom,
mogu potpuno zaboraviti na jelo. Čak i govore da im jelo nije
važno. S druge strane, kada odluče jesti, pojedu mnogo i u
tome uživaju. Skloni su čak izgubiti nadzor i pojesti mnogo
više no što je njihovu tijelu potrebno. Od pet tipova, nadzor-
nici su osobe koje hrani dodaju začine i sol prije no što su je
kušale. Tako su sigurni da imaju posljednju riječ vezano za
svoju prehranu, jednako kao što i u razgovoru vole imati
posljednju riječ.
Slijede bolesti od kojih nadzornici na\češće pate:
• Agorafobija, koja, kao i kod ovisniJi osoba, u velikoj mjeri
proizlazi iz njihove potrebe za povezivanjem. Međutim, ago­
rafobija je kod nadzorniJca više uvjetovana strahom da će
poludjeti, dok se agorafobi s maskom ovisnosti uglavnom
plaše smrti. Napominjem da liječnici agorafobiju često dijag­
nosticiraju kao spazmofiliju. (Definiciju agorafobije pronaći
ćete na 51. stranici.)
• Nadzornjcj privlače bolesti povezane s nadzorom i krutošću,
kao što su svi problemi sa zglobovima, osobito s koljenima.
• Najskloniji su bolestima u kojima se gubi nadzor nad
određenim dijelovima tijela, odnosno, k rvare njima, impo-
te nciji, prolje vu itd.
• Ako se nađu u situaciji u kojoj su potpuno bespomoćni,
moguća je oduzetost.
• Često imaju problema s probavnim sustavom, osobito s
je trom i želucem.
• U usporedbi s drugima, nadzornici su i skloniji bolestima
koje završavaju na "itis". Više pojedinosti pronaći ćete u knjizi
Vaše tijelo govori: Voli samoga sebe!, u kojoj sam objasnila da
od tih bolesti najčešće obolijevaju nestrpljive, gnjevne i frustri­
rane osobe, zbog toga što su njihova očekivanja vrlo velika.
• Nadzornici često pate i od upale usne šupljine, koja se
pojavljuje kada, svjesno ili podsvjesno, suprotan spol osude
kao odvratan. Ta bolest znači i nadzor, izbjegavanje poljubaca.

Navedene tegobe i bolesti mogu se pojaviti i kod osoba

koje trpe bol drugih rana, ali se doima da su mnogo učestalije
kod ljudi koji pate zbog iznevjerenosti.
Važno je uvidjeti da je vaš roditelj suprotnoga spola, s kojim
ste doživjeli ovu ranu, također patio i vjerojatno još uvijek pati
od iste rane, doživljene s roditeljem suprotnoga spola. Ako su
vam roditelji živi, ništa vas ne sprječava da s njima porazgova­
rate o tome. Slušajući roditelje kako govore o svojim životima
sa svojim roditeljima dok su bili mladi, možemo mnogo otkriti.
Upamtite da je glavni razlog svake rane naša nesposobnost
da sebi oprostimo ono što činimo sebi ili drugima. Teško nam
je oprostiti sebi zbog toga što najčešće nismo ni svjesni da se
optužujemo. Što je rana iznevjerenosti dublja, to više
iznevjeravamo druge ili sami sebe tako što si ne vjerujemo ili
kršimo ono što smo sebi obećali. Druge optužujemo za sve što
sami činimo, ali to ne želimo uvidjeti. Zbog toga privlačimo
ljude koji će nam pokazati što činimo.
Stid također otkriva da iznevjeravamo druge ili sami sebe.
Kada god poželimo sakriti svoje ponašanje (ili sebe), razlog
tomu je osjećaj stida. Posve je normalno stidjeti se ponašanja
jednakog ponašanju koje osuđujemo kod drugih. Doista ne
želimo da drugi otkriju da se ponašamo kao i oni.

Upamtite da se značajke i ponašanja

opisani u ovom poglavlju očituju samo ako
odlučimo nositi masku nadziranja, vjerujući da čemo
tako izbjeći bol iznevjerenosti.
Ovisno o dubini rane, tu masku možemo nositi
vrlo rijetko ili gotovo neprestano.

Ponašanje karakteristično za nadzornike uvjetovano je stra-

hom od ponovnog proživljavanja boli rane iznevjerenosti.
Svaka rana sa sobom nosi svoja ponašanja i stavove.
Razmišljanje, osjećaji, govor i ponašanje povezani sa svako m
ranom otkrivaju reakcije na ono što se događa u životu. Ako
reagiramo, nismo usredotočeni, nismo u svojim srcima i ne
možemo biti sretni. Zbog toga je korisno biti svjestan onih tre­
nutaka kada doista jesmo svoji i trenutaka kada reagiramo. Uz
takvu svijest postajemo gospodari svojih života umjesto da
vlast nad sobom prepuštamo svojim strahovima.
Ovim sam vas poglavljem željela upoznati s ranom iznevjere-
nosti. Ako se prepoznajete u opisu maske nadzornilca, u zad-
njem ćete poglavlju pronaći sve informacije koje su vam potreb­
ne da iscijelite tu ranu i ponovno postanete ono što doista jeste,
slobodni od vjerovanja da je iznevjerenost u ovom svijetu
uobičajena pojava. Ako se u ovom opisu ne prepoznajete.
predlažem vam da o tome porazgovarate s osobama koje vas
dobro poznaju kako biste ustanovili slažu li se s vama prije no
što odbacite tu mogućnost. Već sam spomenula da rana iznev-
jerenosti može biti relativno mala, a tom slučaju vjerojatno
posjedujete tek nekoliko navedenih značajki. Moguće je da ćete
se prepoznati u nekim obrascima ponašanja, ali ne i u svemu
opisanom. Gotovo nije moguće da osoba prizna sve spomenu-
te stavove i ponašanja. Upamtite da je vrlo važno ravnati se naj­
prije prema fizičkom opisu jer sami sebi lažemo s lakoćom, ali
fizičko tijelo nikada ne laže.
Ako uvidite da netko iz vaše okoline trpi bol ove rane, ne
smijete ga pokušavati promijeniti. Saznanja stečena iz ove
knjige nastojte upotrijebiti za razvijanje dubljeg suosjećanja i
razumijevanja njihova reaktivnog ponašanja. Ako osoba
pokaže zanimanje, bolje je da sama pročita ovu knjigu nego
da joj vi svojim riječima tumačite njezin sadržaj.
 Značaj ke rane I ZN E V J E R E N O S T I

Otvaranje rane: između druge i četvrte godine, s rodi­

teljem, suprotnoga spola. Iznevjerivanje povjerenja ili nei-
spunjena očekivanja u ljubavnim/seksualnim vezama.
Manipulacija.
Maska: nadziranje
Tijelo: zrači snagom i moć i. Kod muškaraca su ramena
šira od bokova. Kod žena su bokovi širi od ramena.
Isturene grudi. Isturen trbuh.
Oči: intenzivan, zavodljiv pogled. Oči koje sve brzo
opažaju
Rječnik: "nepovezan", "sposoban sam", "dopusti da ja
to učinim", "znao sam", "vjeruj mi", "ne vjerujem mu",
"shvaćaš li?".
Karakter: smatraju se odgovornima i jakima. Žele biti
osobiti i važni. Ne drže obećanja i obveze ili se na to pri­
siljavaju. Lažu s lakoćom. Manipuliraju. Šarmeri. Mnogo
očekuju. Ćudljivi. Uvjereni su da su u pravu i u to nastoje
uvjeriti druge. Nestrpljivi. Nesnošljivi. Brzo shvaćaju i dje­
luju. Djeluju kako bi bili primijećeni. Saljivci. Neskloni
povjeravanju. Ne otkrivaju svoju ranjivost. Sumnjičavi.
Strahuju od kršenja obećanja.
Najveći strah: disocijacija, razdvajanje, odbačenost.
Prehrambene navike: dobar apetit. Jedu brzo. Dodaju
začine i sol. Suzdržavaju se dok su zaposleni, ali potom
gube nadzor nad sobom.
Moguće bolesti: bolesti povezane s nadzorom i gubit­
kom nadzora, agorafobija, spazmofilija, probavne tegobe,
bolesti koje završavaju na "itis", upala usne šupljine.
 /

Tijelo osobe koja pati od rane

NEP RAVEDNOS TI
(Maska krutosti)
 šesto poglavlje

Ne prave dnost

Pravednost se definira kao prihvaćanje, uvažavanje te

poštovanje prava i zasluga svakog pojedinca. Među istoznačni­
cama riječi "pravedan" jesu: ispravan, pravičan, nepristran,
čestit. Nepravednost je, kao što znate, suprotna pravednosti.
Stoga od nepravednosti patimo kada smatramo da drugi ne
cijene našu pravu vrijednost, kad osjećamo da nas ne poštuju
ili smatramo da ne dobivamo ono što zaslužujemo. Od nepra-
vednosti možemo patiti i ako dobijemo više no što smatramo
da zaslužujemo. Ranu nepravednosti stoga možemo iskusiti i
ako smatramo da imamo više materijalnoga no što zaslužujemo
ili, s druge strane, ako smatramo da nemamo dovoljno.
Ova se rana otvara u vrijeme razvoja osobnosti, odnosno,
okvirno između treće i pete godine, kada postajemo svjesni da
smo ljudska bića, potpuni entiteti, s pojedinačnim razlikama.
Kao djeca osjećamo nepravednost zbog toga što ne
možemo integrirati svoju osobnost; ne možemo se izraziti i ne
možemo Z?///'svoji. Ovu ranu doživljavamo ponajprije s rodite­
ljem istoga spola. Ako taj roditelj nije sposoban osjetiti i izrazi-
ti svoje osjećaje, patimo zbog njegove hladnoće. Time ne
želim reći da su hladni svi roditelji osoba koje pate zbog nepra­
vednosti, ali ih kao djeca tako doživljavamo. Patimo i zbog
autoritativnog stava svojih roditelja, učestalih kritika, strogosti,
, nesnošljivosti ili njihovog konformizma. U većini slučajeva taj
roditelj također pati zbog rane nepravednosti. Možda je nije
doživio na isti način ili u istim okolnostima, ali postoji i dijete
je osjeća.
Mnogi ljudi s ranom nepravednosti veW\ su mi da je njihov
odnos s roditeljem istoga spola bio dobar dok su b ili tinejdžeri
te da su s tim roditeljem čak b ili prijatelji. No, takav je odnos
bio površan jer ni roditelj ni dijete nisu govorili o svojim istin­
skim osjećajima.
 Duše koje na Zemlju dolaze iscijeliti ranu nepravednosti
odabiru roditelje koji će im pomoći doći u dodir s tom ranom.
Jedan, ili čak oba roditelja pate od iste rane. Kad dozive
nepravdu, ljudi se ograđuju od svojih osjećaja, uvjereni da su
se tako zaštitili. No, ograđivanje od vlastitih osjećaja ne znači
da ne osjećamo ništa. Da bi se zaštitili od boli te rane, stvara-
mo masku krutos ti.
Kruti su ljudi vrlo osjetljivi, ali razvijaju sposobnost potiski-
vanja i skrivanja te osjetljivosti. Ponašaju se kao da ih ništa ne
može d irnuti. Zbog toga se pod maskom krutosti često doima-
mo hladnima i neosjetljivima. Od pet tipova karaktera, krutisu
ljudi najskloniji prekrižiti ruke. Na taj način blokiraju područje
solarnog pleksusa kako ne bi osjećali. Osjećaje izbjegavaju i
tako što se odijevaju u crno, jer ta boja ne propušta gotovo
ništa. Spomenula sam da se i povučene osobe rado odijevaju
u crno, ali zbog drugog razloga; oni žele nestati. Oni koji pate
zbog odbačenosti'\ nepravednosti u pravilu nose samo crnu ili
vrlo tamne boje.
Krud\]ud\ iznad svega teže pravednosti i poštenju. Često su
perfekcionisti jer vjeruju da su pošteni ako su njihove riječi i
postupci savršeni. Vrlo im je teško shvatiti da se ponašaju u
skladu sa svojom definicijom savršenstva i da ipak mogu biti
nepošteni.
Osobe koje pate zbog nepravednost sklone su zavidjeti
onima koji imaju više i koji to, prema njihovu mišljenju, ne
zaslužuju. Mogli bi vjerovati i da drugi zavide njima ako oni
imaju više. Ovisne osobe i nadzornici skloniji su ljubomori,
koja se razlikuje od zavisti. Ovisnisu ljubomorni jer se plaše da
će biti napušteni, dok su nadzornici ljubomorni jer strahuju od
iznevjerenosti
Maska krutosti očituje se u uspravnom, ukočenom tijelu
koje mora b iti što bliže savršenstvu. Tijelo je skladno, a usprav­
na su ramena širinom jednaka bokovima. Kruti se ljudi mogu
udebljati, ali će njihova tijela i dalje ostati skladna. Razlog nji­
hova debljanja objašnjen je u prethodnom poglavlju.
 Međutim, moram napomenuti da se kruti \\udi, najviše od
svih tipova, plaše debljanja. Dat će sve od sebe da se ne ude­
bljaju, a osobito ne žele imati veliki trbuh. Dok stoje, često
uvlače trbuh. Krutoj hi ženi bilo mnogo lakše kada bi prihvati-
la da savršeno ravan trbuh za žene nije prirodan. Žensko je
tijelo prirodno zaobljeno; to je dio ženstvenosti.
Kruti muškarci i žene često imaju lijepu, zaobljenu
stražnjicu. Žene imaju uzak struk; vole odjeću koja naglašava
struk i često nose pojaseve. Nesvjesno vjeruju da će manje
osjećati ako je struk (područje solarnog pleksusa - područje
emocija) čvrsto stegnut.
Kruti su ljudi živahni i dinamični. Koža im je čista i svijetla,
a oči živahne. Međutim, pokreti su im kruti, a nedostatak gip­
kosti otkriva da su prilično zatvoreni. Primjeri su ljudi koji ruke
ne odmič u od tijela. Čeljusti su im često stisnute, a vrat uko-
čen, ponosno uspravan, pa se nerijetko vide i ispupčene vene.
Ako posjedujete sve navedene tjelesne značajke, to je znak
da trpite bol duboke rane nepravednosti Tek nekoliko značaj­
ki govori da vaša rana nije toliko duboka.
Kruti ljudi već u mladosti uviđaju da ih drugi više cijene
zbog onoga što čine nego zbog onoga što jesu. Uvjereni su u
to čak i ako nije tako. Zbog toga postaju vrlo sposobni i brzo
se osamostaljuju. Svim silama nastoje izbjegavati probleme, a
čak i ako se suoče s problemom, radije će reći da je sve u
redu, kako ne bi osjećali patnju povezanu s tim problemom.
Kruti su ljudi vrlo optimistični, često previše. Vjeruju da će
problemi nestati ako budu redovito govorili: Nema problema.
Osjećaje vrlo dobro skrivaju i od sebe i od drugih pa se doima-
ju kao da ih ništa ne može uznemiriti.
Krutim \]ud\u\ai, kao i nadzornicima, često nedostaje vreme­
na, ali zbog drugog razloga. Krud \]ud\ nemaju dovoljno vre-
mena zbog toga što žele da sve bude savršeno, dok nadzornici
nemaju dovoljno vremena zbog toga što su previše zaokuplje-
ni vođenjem tuđih poslova. Ni krunY]\xd\ ne vole kasniti, iako
im se to često događa zbog toga što se predugo spremaju.
 Ako se kruta osoba, uvjerena da je u pravu, suoči s autori­
tetom ili s osobom koja se smatra autoritetom za određeno
područje, svoj će stav zagovarati sve dok se "autoritet" ne složi
s njom. Kruti se ljudi plaše autoriteta jer su ih u djetinjstvu
poučavali da su autoriteti uvijek u pravu. Ako drugi sumnjaju
u njih i postavljaju mnogo pitanja, kruti \]nd\ smatraju da su
podvrgnuti nepravednom ispitivanju jer su uvjereni da su b ili
iskreni i pošteni.
Budući da uvijek teže pravednosti, kruti ljudi paze da
zasluže ono što dobivaju. Zaslužnost im je vr lo važna.
Zaslužnost za njih znači pr imiti nagradu za dobru izvedbu. Ako
dobiju nešto što nisu zaslužili svojim trudom, smatraju da to ne
zaslužuju i na kraju mogu izgubiti ono što su dobili. Iznimno
krute osobe čak uspijevaju ne dobiti ništa jer smatraju da
moraju biti iznimni kako bi zaslužili nagradu.
Pri objašnjavanju žele da sve pojedinosti budu točne, ali se,
zbog sklonosti preuveličavanju, služe neodređenim izrazima.
Redovito koriste riječi uvijek, nikada i vrlo. Primjerice, kruta
žena koja suprugu kaže: Nikada nisi ovdje, uvijek si odsutan!,
ne uviđa da pr ito m nije poštena jer su, dakako, rijetke one
situacije koje se događaju uvijek ili nikada. Za krute je ljude
sve najčešće vrlo dobro, odlično, vrlo osobito itd. Međutim,
ne vole kada drugi koriste te izraze. Tada ih optužuju za preu­
veličavanje.
Religija na krute ljude utječe jače nego na osobe koje pate
od drugih rana. Razlika između dobra i zla, ispravnoga i
pogrešnoga, za njih je vrlo važna. To su smjernice koje upra­
vljaju njihovim životom. Takav je stav očit u njihovu govoru.
Rečenice često započinju izrazima u redu ili dobro kako bi b ili
sigurni da će njihove riječi biti ispravne i poštene. Rečenice
završavaju izrazom slažeš li se?, kako bi provjerili njihovu toč­
nost. Učestalo koriste i izraze upravo tako, zacijelo, vjerojatno
itd. Cesto govore i: Nije mi jasno. Oni vole jasna, precizna
objašnjenja.
Ako su ganuti ili ih svladaju emocije, kruti ljudi ne žele
pokazati svoje osjećaje, ali ih izdaje glas, koji postaje suh, a
govor odsječen. Svoju osjetljivost i emocije mogli bi prikr ivati
i smijehom. Lako se nasmiju bez razloga, nečemu što drugi ne
smatraju smiješnim.
Kada krute ljude upitate kako su, oni automatski odgovara-
ju: "Odlično!" Odgovaraju brzo zbog toga što si ne žele dopu­
stiti vrijeme za osjećaje. Zatim tijekom razgovora govore o
svemu što baš i nije najbolje u njihovim životima. Ako ih upi­
tate: Nisi li rekao da je sve u redu?, odgovorit će da to nisu
pravi problemi.
Kruti se ljudi strahovito plaše mogućnosti da pogriješe.
Samo me kruti ljudi u sklopu radionica pitaju: Jesam li ovu
vježbu ispravno izveo? V\se ih zanima jesu li vježbu pravilno
izveli umjesto da se usredotoče na ono što putem nje mogu
otkriti o sebi. Primijetila sam i da kruti \]\xć.\ moje opise pona-
šanja ili stavova shvaćaju kao nove nedostatke, drugim riječi­
ma, smatraju da takvo ponašanje nije ispravno pa me prekida-
ju i prije no što završim te pitaju: Što bismo trebali poduzeti u
vezi toga?Traže smjernice kako da postanu savršeni, što prije.
Ako nisu savršeni, moraju se nadzirati kako drugi ne bi opazi-
li netom otkrivene nedostatke. Ne uviđaju da i na taj način od
sebe traže previše. Kruti ljudi sve žele riješiti odmah pa ne sti­
gnu ustanoviti kako se u određenoj situaciji osjećaju, ne dopu­
štaju si biti ljudska bića koja neprestano rješavaju probleme.
Primijetila sam i da ljudi s maskom krutosti lako porumene
dok mi se obraćaju te da su skloni zaključiti kako nisu upravu.
Tako, primjerice, porumene dok mi govore koliko im je teško
oprostiti onome tko ih je povrijedio, ili dok o nekome govore
loše jer njegov stav smatraju nepoštenim. Rumenilo otkriva da
se stide onoga što čine ili ne čine. Međutim, oni ne znaju da je
to razlog zbog kojega porumene, a katkad čak nisu ni svjesni
da su porumenjeli. Zapravo, povučene osobe i kruti ljudi
imaju najviše problema s kožom.
Budući da se plaše mogućnosti pogreške, kruti se ljudi često
nađu u situacijama u kojima su prisiljeni izabrati. Što više stra­
hujemo, to više privlačimo situacije koje odgovaraju našem
strahu. Primjerice, ako želimo nešto kupiti, ali nemamo
dovoljno novca, prisiljeni smo izabrati. Pitamo se trebamo li to
kupiti i moramo odluč iti. Kruti ljudi često odlučuju ugoditi
sebi, ali tada osjećaju da su propustili nešto drugo. Uzmimo za
primjer čovjeka koji si odlučuje priuštiti ugodan godišnji
odmor. Kasnije zaključuje da je taj novac trebao potrošiti na
obnavljanje kuče. Zbog straha od donošenja pogrešne odluke
kruti\]Vić.\ često sumnjaju u sebe nakon što odluče. Neprestano
se pitaju jesu li donijeli "ispravnu" odluku, je li njihova odluka
bila najpoštenija moguča.
Ako nešto želite ravnopravno podijeliti na nekoliko ljudi,
primjerice, tortu, bocu vina, račun u restoranu i slično, budite
uvjereni da je taj zadatak najbolje povjeriti krutoj osohi. Dok
sa skupinom jedem u restoranu, uživam promatrati što se
događa kada stigne račun. Nadzornici preuzimaju situaciju u
svoje ruke i govore: Što kažete na to da podijelimo troškove?
To će biti mnogo brže i jednostavnije. Nastupe toliko samouv-
jereno i zapovjednički da drugi pristojno pristanu. Ukupan
iznos podijele s brojem prisutnih te začas izračunaju i objave
koliko svatko mora platiti. Tada se upletu /TW/-/ljudi. Oni nisu
zadovoljni. Oni koji moraju platiti više no što su pojeli smatra-
ju da to nije pošteno, a oni koji su naručili skuplja jela, kako bi
se počastili, smatraju kako nije potrebno da drugi to plaćaju.
U takvoj situaciji ponavljamo računanje.
Kruti ljudi na većini životnih područja od sebe zahtijevaju
mnogo. Vrlo su sposobni preuzimati zadatke i biti disciplinira-
ni. U prethodnom smo poglavlju ustanovili da nadzornici vole
nadzirati što se događa oko njih. Od sebe traže toliko mnogo
da i drugi od njih očekuju mnogo. Mnogo sam puta čula kako
kruta žena govori svojima bližnjima: Prestanite me skivaćati
kao svemoguću superženu! Te se žene zapravo obraćaju sebi.
Drugi tek odražavaju koliko same od sebe očekuju.
Jedan sudionik moje radionice rekao mi je kako mu je otac
običavao govor iti: Ti nemaš prava, već samo obveze. Ta mu se
rečenica još u djetinjstvu urezala u pamćenje pa priznaje da se
teško opušta. Ne dopušta si stati, zabaviti se i odmor iti. Smatra
da neprestano mora biti koristan. Mora obavljati svoju
dužnost. Budući da se u svakodnevnom životu nešto uvijek
ima za obaviti, kruti si ljudi malokad dopuštaju odmor bez
grižnje savjesti. Stoga će, primjerice, odmor i zabavu opravda-
ti govoreći da su to zaslužili nakon svega što su učinili. Štovi­
še, krutise ljudi osobito osjećaju krivima ako ne čine ništa dok
netko drugi radi. To smatraju nepoštenim. Zbog toga su im
tijela, napose noge i ruke, napeta čak i dok se odmaraju.
Moraju se svjesno potrud iti osloboditi grča i opustiti noge. I
sama sam to primijetila prije nekoliko godina. Sjedeći kod fri­
zera ili čitajući, odjednom uviđam koliko su mi noge napete
iako sam opuštena. Moram se svjesno potrud iti opustiti noge,
ramena i ruke.
Osim toga, kruti\]ud\ ne samo što ne poštuju svoje granice,
već ni ne znaju kada su ih dosegli. Budući da ne stignu osjeti-
ti jesu li njihovi postupci u skladu s njihovim potrebama, često
rade previše i staju tek kada se nađu na rubu sloma. Uza sve
to, vrlo im je teško tražiti pomoć. Radije sve obave sami kako
bi bilo savršeno. Zbog toga su kruti \]Vić.\ mnogo skloniji sago-
rijevanju r\ego drugi.
Vjerojatno uviđate da kruti \]n6.\ najveću nepravdu nanose
upravo sebi. Skloni su, primjerice, osjećati krivnju ako su kupi-
li ono što im, prema njihovom mišljenju, zapravo nije potreb-
no, te ako istodobno i svojima voljenima nisu nešto kupili. Da
bi si dopustili kupiti nešto, za to moraju pronaći opravdanje;
moraju pronaći razlog zašto to zaslužuju. U suprotnom se
optužuju za nepoštenje.
Rana nepravednosti druga je rana koju moram iscijeliti u
'Ovom životu. Mnogo sam puta izgubila nešto sasvim novo ili pri
prvoj uporabi potrgala netom kupljenu stvar ako sam smatrala
da to zapravo i nisam zaslužila. Tako sam ustanovila da sam se
osjećala krivom, jer sam na svjesnoj razini bila uvjerena da sam
dovršila proces prihvaćanja i da više ne osjećam krivnju.
Otkrila sam da mentalni razgovor sa sobom i uvjeravanje
samoga sebe da nešto zaslužujemo zapravo nije potpuno prih­
vaćanje. U tom nam slučaju nedostaje sposobnost osjećanja
da nešto zaslužujemo. Iako mislimo da nešto zaslužujemo,
moramo to biti sposobni i osjet/ti kako bismo si dopustili kupi-
ti ono što smo odabrali te kako bismo to smatrali poštenim.
Mnogima sam rekla kako je za mene najveća nagrada obić i
prodavaonice i kupiti nešto lijepo, osobito ako mi to zapravo i
nije potrebno. Danas znam da mi je to potrebno kako bih se
oslobodila uvjerenja da sve moram zaslužiti prije no što dobi­
jem, te da bih si bez osjećaja krivnje dopustila imati ono što
me veseli.
Mnogo sam puta primijetila i da kruti polaznici mojih radio-
nica svojima bližnjima jasno daju do znanja da pohađaju tečaj,
da nisu na odmor u, već da rade na sebi. Oni koji dolaze izda­
leka i moraju odsjesti u hotelu, odabiru najjeftiniji kako se ne
bi osjećali krivima. Neki čak svojima bližnjima prešućuju da su
odsjeli u hotelu, jer bi oni to mogli smatrati nepoštenim. Ako
krutj ljudi skrivaju svoje postupke ili ono što su kupili, to ne
čine samo zbog osjećaja krivnje, već i zbog stida.
Kruti ljudi vole da svi oko njih znaju što su oni učinili i što
još moraju uč initi. Isto vrijedi i za nadzornike, ali je njihov
razlog drugačiji. Nadzornici žele pokazati koliko su odgovorni,
dok kruti ljudi žele pokazati da zaslužuju nagradu. Tako se
neće osjećati krivim ako se počaste nečim osobitim ili ako
pođu na odmor. Nadaju se da će i njihovima bližnjima biti
prihvatljivo to što su sami sebe "razmazili". Kao što vidite, kru-
tima je zaslužnost iznimno važna. Ne vole da ih se naziva sret­
nima jer za njih nije pošteno imati sreću. Oni žele zaslužiti sve
što im se dogodi. Ako ih netko nazove srećkovićem, odvratit
će: To nije sreća; itekako sam se namučio da bili to postigao.
Ukoliko zaključe da su doista imali sreće i da ne zaslužuju ono
što dobivaju, bit će im vrlo neugodno i osjećat će se
zaduženima. Pobrinut će se da sve dobiveno ne zadrže za
sebe.
Jedna od značajki krutili ljudi, koju drugi teško shvaćaju,
jest činjenica da često smatraju nepravednim ako su povlašte­
ni u odnosu na druge. Neki se krutil]nd.i zbog toga podsvjesno
ponašaju tako da izgube ono što su dobili, ili pronalaze način
da prestanu dobivati više od drugih. Neki nalaze razloge za
 pritužbe, za skrivanje činjenice da imaju više. Drugi smatraju
da moraju davati. Budući da i sama pripadam krutom tipu,
mogu to potvrditi jer sam još od djetinjstva iskazivala veliku
darovitost i spretnost u nekoliko područja. Često sam bila mi­
ljenica učiteljice. Od vrlo rane dobi počela sam pomagati dru­
gima kako bi sve to bilo pošteno, jer sam smatrala kako nije
pošteno da imam više od njih. Zapravo, upravo je to najčešći
razlog zbog kojega kruti \]ući\ žele pomagati drugima.
Stoga ne iznenađuje da kruti\]u6.\ teško primaju darove, jer
se zbog njih osjećaju zaduženima. Kako bi izbjegli osjećaj da
darovatelju moraju darovati nešto jednako vrijedno (da bi bili
pošteni), radije ne primaju darove i odbijaju ih. Primjerice,
ako netko ponudi da će platiti njihov obrok, odbijaju kako ne
bi morali pamtiti da sljedeći put oni moraju platiti. Ako prihva-
te, obećaju sami sebi da sljedeći put plaćaju, kako bi sve bilo
pošteno.
Logično je da osobe koje pate zbog nepravednosti, češće
od drugih privlače situacije koje su, prema njihovom mišlje­
nju, nepravedne. Međutim, oni koji ne pate od te rane, druga-
čije tumače situacije koje kruti ljudi doživljavaju kao nepra­
vedne. Primjerice, nedavno sam razgovarala sa ženom koja je
u svojoj obitelji bila najstarije dijete. Uvijek je smatrala kako
nije pošteno biti najstariji jer se morala br inuti za drugu djecu
i, što je najvažnije, morala im je biti primjer. Međutim, druge
su mi žene rekle kako su smatrale da je nepošteno biti drugo
ili treće dijete, jer su malokad dobivale novu odjeću (nosile su
odjeću koju su najstarija djeca prerasla) i jer su starija braća i
' sestre često manipulira li njima.
Mnogo sam puta čula da /raf/muškarci i žene govore kako
je nepravedno to što se moraju br inuti o svojim starim, bole-
snim roditeljima. Najveća nepravda za njih je bila u tome što
njihova braća i sestre iznalaze opravdanja da se ne brinu o
njima, što je značilo da oni po tom pitanju nemaju izbora.
Takva se situacija ne događa slučajno. Naša rana nepravedno-
sti privlači takve situacije, u kojima ćemo se prestati nalaziti
tek kada rana zacijeli.
 Spomenula sam da su kruti ljudi sposobni nadzirati sami
sebe i stvarati si obveze. Naša nas krutost prisiljava na držanje
dijete. Ljudi koji ne pate od rane nepravednosti, koji nisu
nimalo kruti, neće uspjeti ostati na dijeti jer se nisu sposobni
disciplinirati poput krutiii ljudi. Kruti ljudi ne shvaćaju zbog
čega mazo/listi ne započnu s dijetom. Oni to ne mogu shvati-
ti. Uvjereni su da bi se i drugi mogli disciplinirati jednako kao
i oni, samo kada bi to željeli. Upamtite da je želja za savršen­
stvom, za njihovom predodžbom savršenstva, ono što krute
ljude potiče na stvaranje obveza.
Ljudi koji nisu kruti skloni su se optuživati za slabost volje;
međutim, važno je uvidjeti razliku između snage volje i nadzo-
ra. Ljudi koji se nadziru, nameću si mnogo toga, pa čak i ono
Što nije u skladu s njihovim potrebama. Nije potrebno napo­
minjati da se iza nadzora skriva strah. Ljudi snažne volje znaju
Što žele i odlučni su u postizanju toga cilja. Oni uspijevaju zbog
toga što se organiziraju, zbog toga što svoj cilj nikada ne gube
iz vida, ali istodobno poštuju svoje potrebe i granice. Ako im
nešto osujeti planove, prilagodljivi su i sposobni načiniti nove
planove za ostvarenje svojih ciljeva. Krutiliudi ne stižu čak ni
uvidjeti jesu li njihove želje doista u skladu s njihovim potreba­
ma. Oni si ne uzimaju vremena da se okrenu sebi i upitaju: Što
osjećam o ovoj želji i o sredstvima koje sam odabrao za njezi-
no ostvarenje?
Krutim je ljudima također vrlo teško uvidjeti razliku između
krutosti i discipline. Moja omiljena definicija krutosti glasi:
jfcrwf/ljudi zaboravljaju svoju polaznu potrebu i više su usredo­
točeni na sredstva koja su odabrali za zadovoljenje te potrebe.
Disciplinirani ljudi nalaze sredstva za ostvarenje svoje potrebe,
ali potrebu pr ito m ne gube iz vida. Primjer: osoba odluči
hodati jedan sat dnevno kako bi poboljšala zdravlje i tjelesnu
kondiciju. Sredstvo je, dakle, hodanje. Krutise ljudi prisiljava-
ju hodati svakoga dana, bez obzira na vrijeme ili na to kako se
osjećaju. Ako jedan dan propuste hodati, predbacuju si.
Disciplinirani ljudi ne zaboravljaju zašto svakodnevno hodaju.
Katkad odluče izostaviti hodanje jer znaju da je to bolje za
njihovo zdravlje. Prisiljavanje bi im donijelo više štete nego
koristi. Oni se ne osjećaju krivima; sljedećega dana čiste sav­
jesti ponovno odlaze hodati. Disciplinirani ljudi ne odbacuju
projekt zato što su propustili jedan ili dva dana ili zbog toga što
je došlo do promjene u njihovu rasporedu.
Kruti se ljudi katkad mogu uplesti u određenu situaciju, ali
razlog tomu nije potreba za nadziranjem, privlačenjem pozor­
nosti ili dokazivanjem snage, kao u slučaju nadzornika. Kruti
se ljudi up lić u ako procjene da je izrečena nepravda. Oni
ispravljaju rečeno, dok nadzornici dodaju svoje mišljenje.
Kruti\]uć.\ mogu ukoriti druge ako iskreno vjeruju da su ti ljudi,
uz svoju sposobnost i darovitost, zadatke mogli obaviti bolje.
No, nadzornici prekoravaju druge ako zadaci nisu obavljeni
na njihov način, ako nisu u skladu s njihovim ukusima ili oče­
kivanjima.
Druga razlika između načina na koji nadziru kruti ljudi i
nadzorniciiesi u tome što kruti l]ud\ nadziru i sebe kako ne bi
bili nepravedni prema drugima. Nadzornici s druge strane,
nadziru sebe kako bi mogli bolje nadzirati situacije ili druge
ljude te dokazati da su najjači.
Kruti ljudi vole da sve bude uredno. Ne vole kada nešto
moraju tražiti. Neki čak postaju opsjednuti potrebom da sve
bude savršeno uredno.
Kruti su ljudi i vrlo podložni stresu jer sve što čine mora biti
savršeno. Nadzornici su također podložni stresu, ali zbog dru­
gačijeg razloga: oni žele uspjeti. Pod svaku cijenu nastoje izb­
jegavati neuspjehe jer br inu za svoje dostojanstvo i ne žele da
im ugled bude okaljan.
Ljudi s maskom krutosti rijetko pobolijevaju. U svakom
slučaju, čak i ako pate od nečega, tegobe počinju osjećati tek
kada stanje postane ozbiljno. Vrlo su nemilosrdni prema svo-
jim tijelima. Mogu se udariti, imati veliku modric u i ne osjetiti
ništa. Ako pri ozljeđivanju i osjete blagu bol, odmah se
uključuje njihov mehanizam nadzora, koji im pruža veliku moć
isključivanja osjećaja boli. U filmovima i trilerima u kojima se
 prikazuje mučenje, odabrani glumci uvijek imaju tjelesne zna­
čajke krudh ljudi.
Policajca se, u filmovima ili u stvarnom životu, uvijek pre­
poznaje po ukočenosti tijela. Policajci mogu imati i druge
rane, ali ih njihova krutost potiče na odabir karijere u kojoj
smatraju da na Zemlju donose pravdu. Međutim, ako se doima
da policajac ili špijun uživaju u iskazivanju moći i snage, na
odabir tih zanimanja potaknula ih je maska nadzornika.
Mnogo sam puta primijetila kako se kruti \]\id\ hvale činje­
nicom da nikada ne trebaju lijek niti liječnika. Mnogi od njih
čak ni nemaju odabranog liječnika pa u hitnom slučaju ne
znaju kome bi se obratili. Kad odluče zatražiti pomoć, možete
biti sigurni da trpe već dugo i da su dosegli granicu samokon-
trole. Nisu uspjeli osjetiti onaj dio sebe koji je odlučio: Ne
želim osjećati. Stoga im je potrebno više vremena da ustano-
ve kako su dosegnuli svoju granicu patnje.
Važno je uvidjeti da se ne možemo nadzirati cijeloga života.
Svi imamo svoje tjelesne, emocionalne i mentalne granice.
Stoga često čujemo kako se za krute\]u(\e govori: Ne shvaćam
što mu se dogodilo. Nikada nije bio bolestan, a sada se bolesti
redaju jedna za drugom. To se događa kada kruti ljudi više
nisu sposobni nadzirati sami sebe.
Najučestalija emocija krutih ljudi jest gnjev, osobito prema
sebi. No, kad su gnjevni, njihova prva reakcija jest napad na
drugoga. Na sebe su, zapravo, gnjevni kada ne učine ono što
je ispravno. Uzmimo za primjer krutu osobu koja prijatelju
pozajmi novac iako zna da je često u financijskoj nevolji.
Posudi mu novac jer joj je obećao da će ga vratiti za dva tjed-
na, kada očekuje isplatu. No, prijatelj ne održi obećanje. Kruta
će se osoba ljutiti na sebe jer je donijela pogrešnu odluku
pruživši mu drugu pr iliku. Kruti\]\xći\ drugima često daju pr ili-
ku jer smatraju da je to pošteno. Ako su vrlo kruti, velika je
vjerojatnost da svoj gnjev ne žele ni vidjeti pa situaciju poku­
šavaju izgladiti opravdavajući drugoga.

1 Da je novac pozajmio nadzornik, u toj bi se situaciji

smatrao iznevjerenim. No, on se, za razliku od Icrute osobe,
neće ljutiti na sebe. Ljutit će se na prijatelja kojemu je vjero-
vao, koji nije održao svoju riječ i vratio mu novac.
Kruti\]\id\ teško iskazuju i primaju ljubav. Često se prekasno
sjete što su trebali reći ili na koji su način voljenoj osobi mogli
iskazati ljubav. Često si obećaju da će to uč initi čim vide volje­
nu osobu, ali kada taj trenutak dođe, zaboravljaju ili to nisu
sposobni uč initi. Zbog toga ih često smatraju hladnima i bezo-
sjećajnima. Može se doimati da su nepošteni prema drugima,
ali su najviše nepošteni prema sebi jer si uskraćuju izražava­
nje istinskih osjećaja.
Budući da su vrlo osjetljivi, Icruti \]\xć.\ drugima izbjegavaju
dopustiti da ih psihološki d imu. Strah od dodirivanja ili potpa-
danja pod utjecaj tuđ ih emocija može biti toliko jak da se poja­
vljuju kožni problemi. Budući da je koža organ dodira, omo­
gućuje nam da nas dodiruju i da dodirujemo. Ako je koža
odbojna, druge će držati na udaljenosti. Ljudi s kožnim proble­
mima u pravilu se stide onoga što bi drugi mogli pomisliti o
njima.
Strah od dodirivanja očit je u zatvorenom držanju Icrutili
ljudi. Ruke su priljubljene uz tijelo, osobito od ramena do lak-
tova; šake i stopala su spojeni, a noge priljubljene - sve su to
pokazatelji njihove zatvorenosti.
Kruti ljudi pribjegavaju uspoređivanju kako bi b ili nepra-
vedni prema sebi. Često se uspoređuju s onima koje smatraju
boljima i savršenijima od sebe. Takvo je omalovažavanje težak
oblik nepravednosti te odbacivanja vlastitoga bića. Za Jcrute']e
ljude uobičajeno da se u mladosti smatraju uspoređenima s
braćom i sestrama ili s drugim vršnjacima. U to su vrijeme
roditelje optuživali za nepravednost jer nisu znali da im rodi-
telji zapravo pokazuju što sami sebi čine.
Ako uviđate da patite bol rane nepravednosti i nosite
masku krutosti najprije biste trebali priznati koliko ste često u
jednom danu nepošteni prema drugima i, nadasve, prema
sebi. Najteže je priznati, no to je početak procesa iscjeljivanja.
u sljedećem ćemo poglavlju razmotriti načine za iscjeljivanje
ove rane.
Sjećam se događaja s jednim od svojih sinova, tada sedam-
naestogodišnjakom, koji je zadro duboko u moju ranu nepra-
vednosti, ranu koju iscjeljujem u ovom životu. Jednoga smo
dana bili sami pa sam ga upitala: Reci mi koji ti je od mojiti
majčinskili stavova u djetinjstvu nanio najviše boli? Odvratio
je: Tvoja nepravednost! Bila sam užasnuta. Bila sam toliko
zapanjena da nisam mogla izustiti ni riječ. Prisjetila sam se svih
situacija u kojima sam nastojala biti poštena majka. Kad se
danas zamislim u njihovoj ulozi, shvaćam kako su neke od
mojih postupaka ili stavova mogli smatrati nepoštenima.
Međutim, tjelesne značajke mojega sina otkrivaju da je isku-
stvo nepravednosti, doživljeno sa mnom, otvorilo njegovu
ranu iznevjerenosti. Istina je da je očevu ravnodušnost prema
mojoj nepravednosti mogao smatrati nepravednom. Na njego-
vu tijelu opažam dvije rane: ranu nepravednosti i ranu izne-
vjerenosti To je prilično uobičajeno. To znači da osoba s oba
roditelja ima nerazriješena pitanja: ranu iznevjerenostis rodi-
teljem suprotnoga spola i ranu nepravednostis roditeljem isto-
ga spola.
Najveći strah krutili ljudi jest hladnoća. Vlastitu hladnoću
prihvaćaju jednako teško kao i tuđ u. Svim silama nastoje iska-
zivati srdačnost. Štoviše, vjeruju da jesu srdačni, nisu svjesni
da ih drugi doživljavaju kao hladne i bezosjećajne. Nisu svje-
sni da izbjegavaju osjetiti vlastitu osjetljivost jer ne žele poka­
zati ranjivost. Ne mogu priznati da su hladni jer bi to značilo
da su bezdušni, a time i nepravedni. Zbog toga je krutim ljudi-
ma toliko važno čuti da su dobri, točnije, dobri u onome što
čine i dobri ljudi. U prvom se slučaju smatraju savršenima, a u
drugom se smatraju srdačnima. Hladnoća drugih ljudi također
im teško pada. Ako je netko prema njima hladan, srce ih zabo-
li i odmah se pitaju što su to pogrešno rekli i uč inili da su u toj
osobi izazvali takvo ponašanje.
Krute ljude privlači sve što je plemenito. Jednako su im
važni poštovanje i čast. Lako ih zadive ljudi s važnim titulama.
Ako smatraju da bi mogli zaraditi kakvu titulu, postaju još bolji
u onome što čine pa su spremni uložiti najveći napor i žrtvo­
vati se ne bi li u tome uspjeli, iako oni to, dakako, ne smatraju
žrtvovanjem.
Krutim je ljudima u pravilu teško opustiti se i osjetiti zado­
voljstvo u seksualnom životu. Teško im je izraziti svu nježnost
koju osjećaju. No, tjelesno su najzavodljiviji od pet tipova.
Kruti ljudi rado nose usku, seksi odjeću i uživaju biti tjelesno
privlačni. Mnoge su Icrute žene izazivačice, uživaju privlačiti
muškarce, ali ih hladnokrvno odbacuju ako zaključe da je
situacija otišla predaleko. Krute se osobe u tinejdžerskim godi­
nama najduže suzdržavaju, najviše se nadziru te žele ostati
nevine i savršene za svojega partnera iz snova. Od seksualnih
odnosa lako stvaraju nerealan ideal. Kada se napokon odluče
predati nekome, najčešće su razočarani jer iskustvo ne odgo-
vara zamišljenom idealu. Nisu skloni obvezivanju jer se plaše
da će pogriješiti u izboru partnera. Njihov strah od obveziva-
nja razlikuje se od straha nadzornilca, koji se obvezivanja plaše
zbog straha od razdvajanja; oni strahuju da će biti prisiljeni
prekršiti obvezu.
Na području seksualnih odnosa za Icrute ljude postoji neko-
liko tabua jer smjernice ispravnoga i pogrešnoga upravljaju i
njihovim seksualnim životom. Krute žene osobito vješto glume
orgazme. Što je rana dublja, što je osoba Icruća, to joj je teže
postići orgazam. Ovisno o općenitoj sposobnosti uživanja u
životu, jtrwf/muškarci mogli bi patiti od preuranjene ejakulaci-
je ili čak od impotencije.
' Primijetila sam i da mnoge prostitutke imaju tjelesne znač­
ajke krutih žena. One su sposobne upuštati se u seksualne
odnose isključivo zbog novca zbog toga što osjećaje isključuju
mnogo lakše nego drugi.
Po pitanju prehrane, Icruti sn ljudi skloniji slanoj nego slat-
koj hrani. Osobito vole hrskavu hranu. Poznajem neke koji
uživaju grickati kocke leda. U pravilu se nastoje hraniti urav-
noteženo. Od pet tipova karaktera, za krute ie osobe najveća
vjerojatnost da će postati vegetarijanci. To ne mora značiti da
vegetarijanska prehrana odgovara potrebama njihovih tijela.
Sjetite se da kruti ljudi odluke često donose ravnajući se
prema osjećaju poštenja. Ako se, primjerice, vegetarijanski
hrane zbog toga što smatraju da nije pošteno ubijati životinje,
njihovi bi organizmi mogli trpjeti zbog nedostatka bjelančevi­
na. S druge strane, ako se na to odluče zbog toga što ne vole
meso, a osim toga, drago im je da na taj način mogu pridoni-
jeti spašavanju životinja, motiv je drugačiji. U tom se slučaju
njihova tijela osjećaju bolje.
Ako previše ograničavaju svoju prehranu, s vremena na vri­
jeme mogu izgubiti nadzor te pretjerati sa slatkom hranom ili s
alkoholom. Ako to učine pred drugima, odmah će svima obja­
sniti da im se to inače nikada ne događa, da je taj slučaj doi-
sta iznimka. Kad se nađu u situaciji koja ih duboko dirne, prim­
jerice, na rođendanskoj proslavi ili osobitom okupljanju, teško
se suzdržavaju. U takvim su trenucima skloni jesti ono što si
inače ne dopuštaju, osobito hranu od koje se debljaju. U tom
se slučaju opravdavaju riječima: Ovo nikada ne jedem, ali
danas vam želim praviti društvo. Potpuno su zaboravili da su
nedavno rekli isto. Osjećaju se krivima, zamjeraju si i obećaju
da će se sutra ponovno početi suzdržavati.
Slijedi nekoliko tegoba i bolesti koje privlače ljudi s maskom
krutosti:
• Krutost svojih tijela osjećaju u obliku ukočenosti ili
napetosti gornjeg dijela leđa i vrata, te u pokretljivim
dijelovima tijela (gležnjevi, koljena, kukovi, laktovi, zapešća
itd.). Kruti ljudi vole pucketati prstima kako bi ih opustili.
Stoga mogu osjećati ljušturu koja štiti njihovo tijelo, ali nisu
sposobni osjetiti što je ispod te ljušture.
• Potpuna iscrpljenost, koju sam već spomenula.
• Bolesti koje završavaju na "itis", kao što su te ndinitis , bur-
sitis i artritis . Svaka bolest koja završava na "itis" upućuje
na zatomljeni gnjev, koji je u krutili ljudi vrlo česta pojava.
• Kruti ljudi mogu patiti i od tortikolis a (kontrakcija vratne
muskulature) zbog toga što ne uviđaju sve aspekte situacije
koju smatranu nepravednom.
• Ko ns tipac ija i he mo ro idi vr lo su učestale tegobe
povezane s nesposobnošću opuštanja i suzdržanošću.
• Kruti liudi mogu patiti i od grčeva, koji se pojavljuju ako se
nečega grčevito drže ili se susprežu zbog straha.
• Budući da si teško dopuštaju uživati u životu, mogući su
problemi s krvotokom i proširene vene.
• Krute osobe često imaju suhu kožu ili druge kožne prob­
leme: lice im može biti prekriveno mrlja ma ili priš tićima ako
strahuju da će pogriješiti, izgubiti obraz ili da neće ispuniti
vlastita očekivanja. Psorijaza je također učestala među larutim
ljudima. Tu bolest privlače kako se ne bi osjećali previše dobro
i kako ne bi bili previše sretni (što bi moglo biti nepravedno
prema drugima). Zanimljivo je da se psorijaza često pojavljuje
dok su na godišnjem odmoru ili im život teče sasvim glatko.
• Problemi s je trom učestali su zbog potisnutog gnjeva.
• Živčana napetost je uobičajena, iako se jtrwf/ljudi uglavnom
uspijevaju suzdržavati pa napetost na njima nije vidljiva.
• KrutiX]w<X\ često pate od nesanice, osobito oni koji se dobro
osjećaju samo kad je sve završeno i savršeno. Toliko mnogo
razmišljaju o svemu što još moraju uč initi da se probude i više
ne mogu zaspati.
• Mogući su i problemi s vidom jer im je teško uvidjeti da su
donijeli lošu odluku ili da su neku situaciju loše procijenili. Oni
radije ne žele vidjeti ono što smatraju nesavršenim; tako
pokušavaju izbjeći bol. Često koriste izraz: Nije mi jasno, što
ne pomaže ispravljanju njihova vida.

Bolesti od kojih pate li.ruti ljudi u pravilu nisu dovoljno

ozbiljne da bi posjetili liječnika. Zbog toga čekaju da problemi
nestanu sami od sebe ili se sami pokušavaju izliječiti, ne govo­
reći drugima jer im je teško priznati da bi im mogla b iti potreb-
na pomoć. Kada odluče potražiti pomoć, vrlo je vjerojatno da
je problem postao ozbiljan.
 Navedene tegobe i bolesti mogu se pojaviti i kod osoba
koje trpe bol drugih rana, ali doima se da su mnogo učestalije
kod ljudi koji pate zbog nepravednosti.
U prethodnom sam poglavlju spomenula da maska nadzor-
nika (rana iznevjerenosti) skriva ranu napuštenosd. Isto vrijedi
i za masku Icrutosd, koja skriva ranu odbačenosti. Pročitate li
poglavlje o odbačenosd, uvidjet ćete da se ta rana otvara u
prvih nekoliko mjeseci života, dok se rana nepravednostio\Sd.-
ra između treće i pete godine. Dijete koje se iz ovog ili onog
razloga osjeća odbačeno, nastoji biti što savršenije kako se to
ne bi ponovilo. Nakon nekoliko godina osjeća da ga roditelji,
usprkos njegovim nastojanjima, više ne vole, i to smatraju
nepravednim. Stoga odlučuju još pomnije nadzirati sebe te
postati toliko savršeni da ih nitko nikada neće odbaciti. Tako
stvaraju masku krutosti. Isključuju osjećaje kako ne bi osjećali
bol odbačenosti. Ako je rana nepravednostiV]e\e%r\Q izraženija
od rane odbačenosti, rana nepravednosti dublja je od rane
odbačenosti. Za druge ljude moglo bi vrijediti suprotno.
Moguće je da osoba pati od odbačenosti, ali ne i od nepra-
vednosti, ali sam osobno opazila da svi ljudi s ranom nepra-
vednosti s\inva]\i ranu odbačenosti. To objašnjava zašto se tije­
la krutiti muškaraca i žena starenjem smanjuju. Njihova tije la
postupno poprimaju značajke maske povučene osobe.
Medicina tu pojavu naziva osteoporozom.
Ako na sebi prepoznate ranu nepravednosti, važno je uvid-
jeti da je vaš roditelj istoga spola patio i vjerojatno još uvijek
pati od iste rane, koju je i njemu otvorio roditelj istoga spola.
U sljedećem ću poglavlju objasniti što biste trebali učiniti u
odnosu s tim roditeljem da biste iscijelili svoju ranu.
Upa mt ite da je glavni razlog rane naša nesposobnost
da sebi oprostimo ono što činimo sebi ili drugima. Teško
nam je oprostiti sebi zbog toga što najčešće nismo ni svjesni da
se optužujemo. Što je rana nepravednostid\xh\]ai, to smo i sami
više nepravedni prema sebi i drugima. Od sebe tražimo previ-
še jer ne poštujemo svoje granice i ne dopuštamo si uživati u
životu. Druge optužujemo za sve što sami činimo, ali to ne
želimo vidjeti. Zbog toga privlačimo ljude koji će nam pokaza-
ti što činimo.
Stid također otkriva da patimo zbog nepravednosti. Kada
god poželimo sakriti svoje ponašanje ili sebe, razlog to mu je
osjećaj stida. Posve je normalno stidjeti se ponašanja jednakog
ponašanju koje osuđujemo kod drugih. Doista ne želimo da
drugi otkriju da se ponašamo kao i oni.

Upamtite da se značajke i ponašanja

opisani u ovom poglavlju očituju samo ako odlučimo
nositi masku krutosti, vjerujući da ćemo tako
izbjeći bol nepravednosti.
Ovisno o dubini rane i intenzitetu boli,
tu masku možemo nositi vrlo rijetko ili
gotovo neprestano.

Ponašanje karakteristično za krute ljude uvjetovano je stra-

hom od ponovnog proživljavanja boli rane nepravednosti
Svaka rana opisana u ovoj knjizi sa sobom nosi svoja ponaša­
nja i stavove. Stoga razmišljanje, osjećaji, govor i ponašanje
povezani sa svakom ranom otkrivaju reakcije na ono što se
događa u životu. Ako reagiramo, nismo uravnoteženi, nismo u
svojim srcima i ne možemo biti sretni. Zbog toga je korisno biti
svjestan onih trenutaka kada doista jesmo svoji i trenutaka
'kada reagiramo. Kad prepoznamo tu razliku, postajemo
gospodari svojega života umjesto da vlast nad sobom prepusti-
mo svojim strahovima.
Ovim sam vas poglavljem željela upoznati s ranom nepraved-
nosti. Ako se prepoznajete u opisu maske Icrutosti, u posljednjem
ćete poglavlju pronaći sve informacije koje su vam potrebne da
iscijelite tu ranu i ponovno postanete ono što doista jeste, slo­
bodni od vjerovanja da je nepravednost \x ovom svijetu uobiča-
jena pojava. Ako se u ovom opisu ne prepoznajete, predlažem
vam da o tome porazgovarate s osobama koje vas dobro pozna-
ju kako biste ustanovili slažu li se s vama. Moguće je da je vaša
rana nepravednosti mala; u tom slučaju vjerojatno posjedujete
tek nekoliko navedenih značajki. S druge strane, moguće je da
ćete se prepoznati u nekim stavovima, ali ne i u svemu opisa­
nom. Gotovo nije moguće da se osoba prepozna u svemu nave­
denom. Upamtite da je vrlo važno ravnati se najprije prema fizič­
kom opisu jer sami sebi lažemo s lakoćom, ali fizičko tijelo nika­
da ne laže.
Ako uvidite da netko iz vaše okoline trpi bol ove rane, ne
smijete ga pokušavati pro mijeniti. Saznanja stečena iz ove
knjige nastojte upotrijebiti za razvijanje dubljeg suosjećanja i
razumijevanja njihova reaktivnog ponašanja. Ako osoba
pokaže zanimanje, bolje je da sama pročita ovu knjigu nego
da joj vi svojim riječima tumačite njezin sadržaj.
 Značaj ke rane N E P R A V E D N O S T I

Otvaranje rane: između treće i pete godine, s rodite-

ljem istoga spola. Osoba osjeća da mora obavljati zadat-
ke i biti savršena. Potiskuje svoju individualnost.

Maska: krutost

Tijelo: uspravno, ukočeno i što bliže savršenstvu.

Skladno. Zaobljena stražnjica. Uzak struk naglašen uskom
odjećom ili pojasevima.

Oči: svijetle i živahne. Bistre.

Rječnik: "nema problema", "uvijek/nikada", "vr lo

dobro/odlično", "vrlo osobito", "upravo tako", "točno",
"zacijelo", "slažeš li se?"

Karakter: perfekcionist. Zavidan. Isključuje osjećaje.

Ruke često drži prekrižene. Zadatke nastoji obavljati
savršeno. Pretjerano optimističan. Živahan, dina mičan.
Opravdava se. Nesklon tražiti po moć. Katkad se smije
bez razloga, kako bi pr ikr io osjetljivost. Glas suh, a govor
odsječen. Ne priznaje probleme. Sumnja u svoje odluke.
Uspoređuje se - bolji/gori. Općenito teško prima. Smatra
da je nepravedno ako primi manje od drugih, ali da je
još nepravednije ako pr imi više. Ne može uživati bez
osjećaja krivnje. Ne poštuje svoje granice, traži mnogo
od sebe. Strogo se nadzire. Voli urednost. Rijetko je
•bolestan i nemilosrdan je prema svojem tijelu. Nagle
naravi. Hladan, teško pokazuje osjećaje. Voli izgledati
primamljivo.

Najveći strah: hladnoća.

 Prehrambene navike: više vo li slanu nego slatku hranu.
Voli svu hrskavu hra nu. Pazi na tjelesnu težinu.
Opravdava se i osjeća stid kad izgubi nadzor nad sobom.

Moguće bolesti: iscrpljenost. Nesposobnost postizanja

orgazma (žene). Preuranjena ejakulacija ili impotencija
(muškarci). Bolesti koje završavaju na "itis", kao što su ten-
dinitis, bursitis, artritis itd. Tortikolis, konstipacija, hemo-
roid i, grčevi, problemi s krvotokom, problemi s jetrom,
proširene vene, problemi s kožom, živčana napetost,
nesanica, slabovidnost.
 Sedmo poglavlje

Iscje ljivanje rana i

pre obraž avanje maski

Prije no što prijeđem na opise koraka prema iscjeljenju

svake pojedine rane i maske, voljela bih iznijeti svoja opažanja
o načinu na koji pripadnici pojedinih tipova govore, sjede,
plešu i slično. Te pojedinosti otkrivaju razlike u ponašanjima
povezanim s pojedinim maskama.
Naši glasovi i način govora razlikuju se ovisno o maski koju
nosimo.
• Povučene osobe imaju nejasan, mukao glas.
• Ovisne osobe govore dječjim glasićem i plačljivim tonom.
• Mazohisti u govoru često naglašavaju pojedine riječi kako bi
zvučali zanimljivo.
• Kruti\]n6.\ govore mehanički, suzdržano.
• Nadzornici imaju snažan glas koji odjekuje.
Evo kako pripadnici pojedinih tipova plešu:
• Povučene osobe ne vole plesati. Ako ipak plešu, diskretni su
i neznatno se po miču kako ne bi bili primijećeni. Time kao da
govore: Nemojte me previše gledati.
• Ovisne osobe vole plesove koji obuhvaćaju tjelesni kontakt
jer tako imaju prilik u pr ionuti uz partnera. Katkad se doima da
su doslovce prilijep ili za partnera. Na taj način govore:
Pogledajte koliko me moj partner voli!
• Mazohisti vole plesati, a tu prigodu koriste za izražavanje
svoje senzualnosti. Plešu radi užitka. Time govore: Pogledajte
koliko mogu biti senzualan.
• A'đa'zo/77/c/zauzimaju mnogo prostora. Vole plesati, a pritom
i zavoditi. Za njih je to osobita prigoda da ih se promatra.
Njihovo tijelo govori: Pogledajte me.
• Are//-/ljudi vrlo dobro plešu i imaju osjećaj za ritam, usprkos
ukočenim nogama. Paze da ne pogriješe. Često odlaze na
tečajeve plesa. Vrlo krut/\iudi su ozbiljni, drže se uspravno i
doima se da pri plesu broje korake. Poruka: Pogledajte kako
dobro plešem!
Kakve automobile volite? U nastavku otkrijte koja od vaših
osobnosti određuje vaš izbor:
• Povučene osobe vole automobile tamnih boja koji prolaze
neopaženo.
• Ovisne osobe vole udobne, neuobičajene automobile.
• Mazohist/ odabiru male automobile u kojima im je tijesno.
• Nadzornicikupu]u jake automobile koji će biti primijećeni.
• Kruti ljudi vole klasične, kvalitetne automobile jer za svoj
novac žele dobiti pravu vrijednost.
Navedene značajke možete pr imijeniti i na druge osobne
sklonosti kao što je odjeća.
Način na koji sjedimo otkriva što se u nama događa dok
govorimo ili slušamo.
• Povučene bi osobe najradije nestale u stolcu, a stopala vole
skrivati ispod nogu. Ako nisu povezani sa Zemljom, mnogo se
lakše povlače.
• Ovisne osobe sjede zavaljene u naslonjačima ili se naslanja-
ju, primjerice, na rukonaslon. Gornji dio leda pognut je prema
naprijed.
• Mazo/listiS]ede raširenih nogu. Budući da vrlo često odabiru
stolac koji nije po njihovoj mjeri, doima se da im nije udobno.
• Nadzornici su pr i slušanju naslonjeni, a ruke su im
prekrižene. Dok govore, naginju se naprijed kako bi bili
uvjerljiviji.
• Kruti \iudi sjede uspravno. Mogu čak stisnuti noge jednu uz
drugu i držati ih u ravnini s tijelom, što naglašava njihovu kru-
tost. Ruke i noge prekriže kad ne žele osjetiti što se događa.
 Primijetila sam da ljudi tijekom razgovora nekoliko puta
mijenjaju položaj sjedenja, ovisno o tome što se u njima doga-
đa. Primjerice, žena s ranama napustenosti i nepravednosti
govorila mi je o svojim problemima. Dok je govorila, tijelo joj
je bilo mlohavo, a gornji dio leđa pogrbljen; doživljavala je bol
rane napustenosti. Kad sam joj za nekoliko minuta postavila
pitanje o nečemu u što nije željela ulaziti, uspravila se, ukoči­
la i porekla da u tom području nailazi na teškoče. Tijekom jed­
noga razgovora možemo i nekoliko puta promijeniti način
govora.
Mogla bih navesti mnogo primjera, no, uvjerena sam da
ćete u nadolazećim mjesecima promatrati tjelesne i psiholo-
ške stavove te početi uviđati kada netko nosi masku i kada je
sami nosite. Tada ćete znati koji je strah u pozadini takvoga
ponašanja.
Opazila sam i vrlo zanimljivu činjenicu vezanu za strah. Čita­
jući ovu knjigu, primijetili ste da sam spomenula najveće straho­
ve pojedinih tipova karaktera. Uvidjela sam da ljudi pod maska-
ma ne prepoznaju svoje strahove, dok oni koji ih okružuju lako
uviđaju što maskirani žele izbjeći po svaku cijenu.
• Povučene se osobe najviše plaše panike. Oni toga nisu svjes-
ni jer često nestaju prije no što osjete paniku. S druge strane,
njihovi bližnji opažaju njihovu paniku jer ih u većini slučajeva
izdaje u očima.
• Ovisni se najviše plaše samoće. Oni toga nisu svjesni jer paze
da što rjeđe ostaju sami. Ako jesu sami, uvjeravaju se da su
-sretni i ne uviđaju da grozničavo traže čime će se baviti kako
bi im vrijeme što brže prošlo. Ako su fizički sami, društvo im
prave televizori i telefoni. Njihovi bližnji lakše opažaju njihov
veliki strah od samoće, koji ih ne napušta čak ni dok su
okruženi drugima; odaje ih tuga u očima.
• Mazohisti se najviše plaše slobode. Ne smatraju se slobodni-
ma i ne osjećaju se slobodno zbog svih ograničenja i obveza
koje su si sami nametnuli. S druge strane, njihovi bližnji sma-
traju ih iznimno slobodnima jer u pravilu nalaze načine i
vrijeme da čine ono što žele. Pri donošenju odluka ne čekaju
pristanak drugih. Čak i ako si svojim odlukama uskrate slobo-
du, drugi smatraju da su mogli donijeti drugačiju odluku, da
su to željeli. Njihove velike i širom otvorene oči otkrivaju
veliko zanimanje za sve i želju za iskušavanjem različitosti.
• Nadzornici se najviše plaše disocijacije i odbačenosti. Nisu
svjesni u kojoj mjeri stvaraju sukobe ili probleme koji im
pružaju razlog da s nekim prestanu razgovarati, lako privlače
razdvajanje ili situacije u kojima će odbacivati druge, ne
uviđaju da se i sami toga plaše. Štoviše, druge nastoje uvjeriti
kako je razdvajanje za njih bolje. Vjeruju da na taj način više
neče b iti nečije vlasništvo. Vrlo su druželjubivi i lako sklapaju
nova poznanstva pa ne uviđaju koliko su ljudi odbacili. To
lakše opažaju ljudi iz njihove okoline. Izdaju ih i oči. Kad su
gnjevni, pogled im postaje strog i čak zastrašujuč do te mjere
da odbija ljude.
• Kruti se ljudi najviše plaše hladnoće. Vlastitu hladnoću
uglavnom nisu sposobni uvidjeti jer se smatraju srdačnim
ljudima koji se svim silama trude da sve oko njih bude praved-
no i skladno. U pravilu su odani svojim prijateljima. S druge
strane, njihovi bližnji često opažaju njihovu hladnoću, ne
samo u njihovim očima, već i u ravnodušnom, ukočenom
stavu koji je osobito vidljiv ako se osjećaju nepravedno
optuženima.

Prvi korak prema iscjeljivanju rane jest njezino prepozna-

vanje i prihvaćanje, iako se pr ito m ne moramo nužno složiti
s time da ona postoji. Prihvatiti znači gledati, promatrati, b iti
svjestan da je rješavanje teškoća sastavni dio ljudskog života.
To što nas nešto i dalje može povrijediti ne znači da smo loši
ljudi.
Stvaranje maske u svrhu zaštite bilo je junački čin, čin lju­
bavi prema sebi. Ta vam je maska pomogla preživjeti i prilago­
diti se obiteljskom okružju koje ste odabrali za ovaj život.
 Istinski razlog zbog kojega se rađamo u obitelj koja pati od
iste rane, ili privlačimo druge osobe s istim ranama, jest činje­
nica da u početku osjećamo da su isti kao i mi, pa se ne osje­
ćamo toliko loše. No, kad nakon nekog vremena uvid imo nji-
hove nedostatke, prestajemo ih prihvaćati onakve kakvi jesu.
Tada ih pokušavamo promijeniti, ne uviđajući da u njima
nastojimo promijeniti ono što u sebi ne želimo vidjeti zbog
straha da ćemo se morati promijeniti. Smatramo da se mora-
mo promijeniti, iako zapravo moramo zacijeliti. Zbog toga je
toliko važno prepoznati svoje rane jer samo tako možemo
zacijeliti, umjesto da budemo prisiljeni mijenjati se.
Upamtite da svaka rana proizlazi iz iskustava koja smo pri-
kupili tijekom više prošlih života. Stoga je potpuno normalno
da nam je teško suočiti se s njima i u ovom životu. Budući da
se sa svojim ranama nismo uspjeli suočiti u prošlim životima,
ne možemo očekivati da ćemo ih u ovom životu jednostavno
iscijeliti izjavom: Želim iscijelitirane. S druge strane, odluka o
iscjeljivanju rana prvi je korak prema suosjećanju, strpljivosti i
snošljivosti u odnosu sa samim sobom. Takav ćemo stav isto­
dobno zauzimati i prema drugima.
Te su vrline darovi koje vam donosi vaša težnja iscjeljenju.
Uvjerena sam da ste, čitajući prethodna poglavlja, otkr ili rane
svojih voljenih. To vam može pomoći razumjeti njihovo pona­
šanje i osjetiti veću snošljivost prema njima.
Kao što sam rekla, vrlo je važno da određenja rana i maski
ne shvatite doslovno. U životu, primjerice, možemo biti odba-
čeni, ali osjećamo da smo iznevjereni, napušteni, poniženi ili
'da nam je učinjena nepravda. Ako je netko nepravedan
prema nama, mogli bismo se osjećati odbačeno, poniženo,
iznevjereno ili napušteno. Uviđate da nije važno islcustvo, već
ono što osjećamo dole prolazimo to iskustvo. Zbog toga je vrlo
važno ravnati se prema opisu tjelesnih značajki rana, a tek
tada prema opisu ponašanja, kako bismo prepoznali svoje
rane. Tijelo nikada ne laže. Ono uvijek odražava što se doga-
đa na emocionalnoj i mentalnoj razini. Predlažem vam da opis
tjelesnih značajki svake pojedine rane pročitate nekoliko puta,
kako biste shvatili razlike među njima.
 Svjesna sam da sve više ljudi pribjegava plastičnoj kirurgi-
ji u cilju ispravljanja pojedinih tjelesnih značajki. Osobno
smatram da se takvi ljudi zavaravaju. Oni na svojem tijelu
više ne vide značajke rane, ali to ne znači da je rana zacijeli-
la. Nekoliko ljudi, koji su se podvrgnuli plastičnoj operaciji,
reklo mi je kako su b ili razočarani jer se ono što su željeli
sakriti ili uk loniti ponovno pojavilo nakon dvije do tr i godine.
Zbog toga plastični kirurzi nikada ne jamče da će rezultati
trajati doživotno. S druge strane, ako iz ljubavi pre ma sebi
odluč ite popraviti svoje tijelo po moću plastične kirurgije, ali
ostanete svjesni svojih rana i nastavite rad iti na sebi na emo-
cionalnoj, mentalnoj i duhovnoj razini, velika je vjerojatnost
da će plastična operacija biti zadovoljavajuća i da će je vaše
tijelo prihvatiti.
Neki se ljudi pokušavaju zavarati na tjelesnoj razini, no,
mnogo je više onih koji se zavaravaju na bihevioralnoj razini;
drugim riječima, na razini njihovih unutarnjih stavova. To se
često događa u sklopu radionice Karalcteri i rane, kada
podrobno objašnjavam svaku pojedinu ranu. Neki se sudioni-
ci potpuno prepoznaju u obrascu ponašanja određenoga tipa,
iako njihovo tijelo iskazuje pripadnost drugom tipu.
Sjećam se mladića u ranim tridesetim godinama koji mi je
rekao kako odbacivanje doživljava još otkako je bio mali dječ­
ak. Nije uspijevao uspostaviti čvrstu vezu. Razlog za to nalazio
je u brojnim situacijama u kojima je bio odbačen. Nakon
nekog vremena rekla sam mu: Jeste li sigurni da se doista osje-
ćate odbačeno, ili bi posrijedi mogla biti teška nepravda?
Potom sam mu objasnila da njegovo tijelo iskazuje značajke
rane nepravednost. Bio je vrlo iznenađen. Predložila sam mu
da razmisli o tome. Kad sam ga sljedeći tjedan vidjela, bio je
vrlo uzbuđen i rekao kako je tijekom proteklog tjedna mnogo
toga shvatio i rasvijetlio. Napokon je došao u dodir sa svojom
ranom nepravednosti.
Takvo ponašanje ne iznenađuje. Ego na m svim silama
nastoji one mogućiti uviđanje vlas titih rana; uvje re n je
da, otkrivš i svoje rane, ne bismo mogli izdržati njihovu
bol. Ego nas je uvjerio da moramo stvoriti masku kako bismo
izbjegli patnju.
Ego uvijek vjeruje da na taj način odabire najlakši put, iako
nam zapravo oteža život. Ako inteligencija upravlja našim
životom, isprva nam je teško jer se moramo truditi, no napo-
sljetku nam život postane mnogo lakši.
Što duže odgađamo iscjeljivanje svojih rana, to se one više
produbljuju. Produbljujemo je kada god doživimo situaciju
koja je otvori ili dirne u nju. Takva je rana nalik tjelesnoj rani
koja se širi. Što je veća, to se više plašimo dodirnuti je. 1 tako
ulazimo u začarani krug. To može postati oblik opsesije; dru-
gim riječima, naposljetku možemo povjerovati da je naša pat-
nja najviša svrha ovoga svijeta. Primjerice, vrlo kruta osoba
posvuda će opažati nepravdu i postati opsesivni perfekcionist.
Povučene će osobe osjećati da ih svi odbacuju i uvjerit će se
da ih nitko nikada ne može voljeti.
Prednost otkrivanja rana jest u tome što napokon počinje­
mo gledati u pravom smjeru. Sve do tada nalik smo srčanom
bolesniku kojemu liječnik liječi bolest jetre. Takva situacija
može potrajati godinama, kao u slučaju mladića koji je tražio
rješenje za osjećaj odbačenosti od koje je, po svojem uvjere-
nju, patio, i na taj način nije ništa razriješio. Kad je otkrio što
ga doista boli, mogao je početi iscjeljivati svoju ranu.
Moram napomenuti da nošenje maske ovisnostix\\]e isto što
i emocionalna ovisnost. Od nedostatka osjećaja ne pate samo
oni koji trpe bol rane napuštenosti 0 koji stoga nose masku
ovisnosti). Svi mi, neovisno o ranama, možemo biti ovisni na
emocionalnoj razini. Zašto? Zato što postajemo emocionalno
ovisni ako ne primamo dovoljno osjećaja, a osjećaji nam
nedostaju ako sebe ne volimo dovoljno. Stoga ljubav tražimo
od drugih, kako bismo se uvjerili da smo vrijedni ljubavi.
Svaka maska sprječava izražavanje istinske osobnosti, zbog
toga što sami sebe ne volimo dovoljno. Upamtite da su svi
obrasci ponašanja, proizašli iz maski, zapravo reakcije, a ne
obrasci ponašanja utemeljeni na ljubavi prema sebi. S druge
strane, ovisna osoba traži više pozornosti. Ona nikada nema
onoliko koliko bi željela imati.
 Prije no što nastavim, u cilju iscjeljenja važno je shvatiti
objašnjenja, vezana za roditelja s kojim se određena rana u
pravilu proživljava, iznesena u proteklih pet poglavlja.
Ponovimo:
• Odbačenost se doživljava s rodite lje m istoga spola.
Povučene se osobe stoga osjećaju odbačenima u odnosima s
osobama istoga spola. Optužuju ih za odbacivanje i prema
drugima osjećaju više gnjeva nego prema sebi. S druge strane,
ako osjećaju da ih je odbacila osoba suprotnog spola, više
gnjeva osjećaju prema sebi i stoga odbacuju sebe. Osim toga,
vrlo je vjerojatno da napuštanje u odnosu s osobom suprotno-
ga spola dozive kao odbacivanje.
• Napuštenost se doživljava s rodite lje m suprotnoga
spola. Ovisne se osobe u odnosu s osobama suprotnoga spola
često osjećaju napušteno, ali ne optužuju sebe, već njih. Ako
napuštanje dozive u odnosu s osobom istoga spola, optužuju
sebe vjerujući da drugoj osobi nisu pružile dovoljno pozornos-
ti ili onu vrstu pozornosti koja joj je bila potrebna. Ono što u
odnosu s osobom istoga spola dozive kao napuštanje, često je
odbacivanje.
• Poniženost se često doživljava s majkom, kako kod
muškaraca, tako i kod žena. Mazohisti se zbog toga često
osjećaju poniženima u odnosu s osobama ženskog spola. Njih
su skloni optuživati. Ako poniženost dozive u odnosu s
muškarcem, optužuju sebe i stide se svojega ponašanja ili svo-
jih misli o toj osobi. Ova se rana može doživjeti s ocem, ako se
on brinuo za tjelesne potrebe djeteta, ako ga je poučavao higi­
jeni, samostalnom hranjenju, odijevanju itd. Ako je to vaš
slučaj, za vas, po pitanju spolova, vrijedi suprotno od nave­
denoga.
• Iznevjerenost se doživljava s rodite lje m suprotnoga
spola. Nadzornici se stoga često osjećaju iznevjerenima u
odnosima s osobama suprotnoga spola te njih optužuju za
svoju bol i svoje osjećaje. Ako iznevjerenost dozive s osobom
istoga spola, optuživat će sebe i zamjerati si što to nisu na vri-
jeme predvidjeli i spriječili. Moguće je da ono što u odnosu s
osobom istoga spola doživljavaju kao iznevjerenost, zapravo
otvara njihovu ranu nepravednosti.
• Nepravednost se doživljava s rodite lje m istoga spola.
Kruti\]uć.\ stoga pate zbog nepravednosti u odnosu s osobama
istoga spola i optužuju ih da su prema njima bile nepoštene.
Ako u odnosu s osobom suprotnoga spola dozive nepraved-
nost, neće optuživati tu osobu, već će sebe optuživati za
nepravednost ili će smatrati da su pogriješili. Velika je vjerojat­
nost da je nepravednost, doživljena u odnosu s osobama
suprotnoga spola, zapravo iznevjerenost.

Ako nas rane jako bole, sasvim je normalno i ljudski zamje-

rati roditelju kojega smatramo odgovornim za svoju patnju.
Kasnije tu srdžbu ili mržnju usmjeravamo prema drugim oso­
bama spola roditelja kojega optužujemo za po vredu.
Primjerice, posve je normalno da dječak mrzi oca koji ga je,
prema njegovu mišljenju, uvijek odbacivao. Kasnije u životu tu
će mržnju usmjeriti prema drugim muškarcima i prema svoje­
mu sinu, uz kojega će se također osjećati odbačenim.
Svojim roditeljima podsvjesno zamjeramo i to što pate od
istih rana od kojih i sami patimo. Oni stoga postaju primjeri
osobe koja pati od iste rane, a to nas prisiljava da promotr imo
sebe. Podsvjesno bismo radije imali neki drugi primjer. To
objašnjava zašto se silno trudimo ne nalikovati svojim rodite­
ljima; ne sviđa nam se ono što nam odražavaju. Rane mogu
biti iscijeljene samo pute m opraštanja sebi i svojim
rodite ljima.
S druge strane, ako se bilo koja rana doživi s osobom spola
suprotnog roditelju kojega smatramo odgovornim za svoju
ranu, optužujemo sebe. U takvim smo situacijama skloni kaz-
niti se nezgodom ili nečime što će našem tijelu nanijeti bol.
Ljudska bića vjeruju u kaznu kao sredstvo za ublažavanje osje­
ćaja krivnje. No, duhovni zakon ljubavi govori upravo suprot-
no. Što se više osjećamo krivima, to se više kažnjavamo i pri­
vlačimo iste situacije. Drugim riječima, što više optužujemo
sebe, to više stvaramo iste teškoće. Osjećaj krivnje znatno
otežava opraštanje samome sebi, što je važan korak u procesu
iscjeljivanja.
Osim krivnje često osjećamo i stid ako sebe optužujemo da
smo nekoga povrijedili ili ako nas drugi optužuju za otvaranje
rane ili rana koje još nismo prihvatili. Stid sam podrobnije raz-
motrila u poglavlju o poniženosti, jer stid najlakše opažamo
kod mazohista. No, imajte na umu da svi mi katkad osjećamo
stid. Taj je osjećaj još jači ako ne želimo priznati da drugima
činimo ono što sami ne želimo doživjeti od drugih.
Teško zlostavljanje ili nasilje otkriva da oni koji su za njega
odgovorni pate od toliko dubokih rana da gube nadzor nad
sobom. Zbog toga često kažem: na ovom svijetu ne posto-
je loši ljudi, već samo ljudi koji pate. Time ih ne opravda-
vamo, ali prema njima možemo osjetiti suosjećanje čak i ako
se ne slažemo s njihovim postupcima. Nećemo im pomoći
time što ćemo ih osuditi ili optužiti. Sposobnost suosjećanja
jedna je od prednosti svijesti o vlastitim ranama i o ranama
drugih.
Primijetila sam da je malo onih koji imaju samo jednu ranu.
Već sam spomenula da u ovom životu moram iscijeliti dvije
velike rane: nepravednost i iznevjerenost. Nepravednost
doživljavam u odnosu s osobama istoga spola, a iznevjerenost
u odnosu s osobama suprotnoga spola. Budući da se nepra-
vednost doživljava s roditeljem istoga spola, uvidjela sam da
ako tu emociju doživim u odnosu s osobom ženskog spola, nju
optužujem za nepravednost. Ako nepravednost doživim od
osobe suprotnoga spola, sklonija sam sebe optužiti za nepra­
vednost i ljutiti se na sebe. Katkad čak osjećam i stid. Osim
toga, nepravednost ćiOz\v\]er\x\. u odnosu s muškarcima shvać­
am kao iznevjerenost.
Stoga na tijelima osoba koje, poput mene, pate zbog rana
nepravednosti \ iznevjerenosti možemo opaziti i masku nad-
zornilca i masku krutosti
Primijetila sam i da mnogi ljudi istodobno pate od rane
odbačenosti i od rane napuštenosti. Oni stoga nose masku
povučenosti i masku ovisnosti. Katkad gornji dio tijela
odražava jednu, a donji dio tijela drugu ranu. Kod nekih se
ljudi razlikuju desna i lijeva strana tijela. S vremenom i
vježbom postaje sve lakše opaziti masku već na prvi pogled.
Ako vjerujemo svojoj intuiciji, naše ih "unutarnje oko" brzo
opaža.
Ako je tijelo tipa nadzornilca istodobno mekano i mlohavo,
ili oči otkrivaju masku ovisnosti, možete zaključiti da ta osoba
pati od rana iznevjerenosti \ napuštenosti.
Moguće su, naravno, i druge kombinacije. Osoba može
imati pretilo tijelo mazoliista te istodobno b iti vr lo uspravna,
vr lo icruta. Tako otkrivamo da pati od rana poniženosti i
nepra vednosti.
Ljudi čija su tijela krupna kao u mazohista, a noge i
gležnjevi maleni, kao u povučene o^ohe, pate zbog poniženo­
sti \ odbačenosti.
Moguće je imati tr i, četiri, ili čak pet rana. Jedna od tih
rana može prevladavati, dok druge mogu biti manje očite.
Takve rane mogu biti i male. Ako određena maska dominira,
to je znak da je koristimo češće nego druge kako bismo se
zaštitili. Ako određena maska zauzima vrlo mali dio našega
tijela, pripadajuću ranu ne osjećamo često. Međutim, domi-
nantnost maske ne znači i da je važno najprije iscijeliti pripa­
dajuću ranu. Upravo suprotno, najviše skrivamo najbolnije
rane.
U prethodnim sam poglavljima spomenula da masku kruto-
sti {nepravednost) i masku nadzornika {iznevjerenost), maske
hadzora i snage, stvaramo kako bismo sakrili rane odbačeno­
sti, napuštenosti ili poniženosti. Snaga tih maski koristi se za
skrivanje onoga što najviše boli. Zbog toga često opažamo da
se jedna od tih maski razvija s vremenom; nadzor ima svoje
granice. Zbog velike sposobnosti nadzora, maska krutosti
najčešće skriva neku drugu ranu. Primjerice, ljudi koji su isto­
dobno mazoJiisti'\ krute osobe, svoju će tjelesnu težinu neko
vrijeme uspijevati držati pod nadzorom. Kad izgube nadzor
nad sobom, počnu se debljati.
 Duše koje na Zemlju dolaze iscijeliti ranu iznevjerenostJ traže
čvrstog, pouzdanog partnera suprotnoga spola, koji će znati
zauzeti svoje mjesto, koji neće gubiti nadzor nad sobom i neće
biti previše osjećajan. No, nadzornici žele da njihovi roditelji
imaju razumijevanja, da im vjeruju te da ispunjavaju sva njiho-
va očekivanja i zadovoljavaju njihovu potrebu za pozornošću,
kako se ne bi osjećali napušteno i iznevjereno. Ako taj roditelj
pokaže ravnodušnost, osjećaju se napušteno, ali ako pokaže
bilo koju slabost ili nepovjerenje, osjećaju se iznevjereno. Ako je
roditelj suprotnoga spola previše autoritativan, agresivan ili
nasilan, u adolescentskoj dobi djeteta doći će do borbe za pre­
vlast, koja će u njima produbiti ranu iznevjerenosd.
Svi mi vješto nalazimo kojekakve razloge i objašnjenja za
promjene svojih tijela. Uviđamo da nismo spremni pro motr iti
samoga sebe, a osobito nam je teško povjerovati da ljudsko
tijelo može b iti tako inteligentno. Ne želimo priznati da nas i
najmanja promjena u našem fizičkom tijelu potiče da pozor-
nost usmjerimo nečemu što duboko u sebi osjećamo, ali to još
uvijek ne želimo uvidjeti. Kad bismo samo uvidjeli da nam, u
slučajevima kad nam tijelo privuče pozornost na jedan od svo­
jih unutarnjih obrazaca ponašanja, naš unutarnji Bog putem
fizičkog tijela daje do znanja da posjedujemo sve što nam je u
tom trenutku potrebno za suočavanje s onim što se plašimo
uvidjeti. Nastavljamo skrivati svoje rane i nositi stvorene
maske jer vjerujemo da će rane nestati ako budu skrivene.
Upamtite da maske nosimo samo dok se plašimo boli, dok
se plašimo zadiranja u ranu koju bi maska trebala štititi.
Obrascima ponašanja opisanim u prethodnim poglavljima
pribjegavamo samo dok nosimo maske. Čim navučemo
masku, više nismo svoji; preuzimamo ponašanje povezano s
maskom koju nosimo. Bilo bi najbolje kada bismo, bez osuđi-
vanja ili kritiziranja, mogli odmah prepoznati koju smo masku
navukli, prepoznati ranu koju pokušavamo sakriti. Maske
možemo mijenjati jedno m ili nekoliko puta dnevno, ili istu
masku možemo nositi nekoliko mjeseci ili čak nekoliko godina
prije no što druga rana izroni na površinu.
 Kad uvidimo što činimo, trebali bismo b iti sretni zbog svoje
svjesnosti te zahvaliti događaju ili osobi koja nam je dirnula u
ranu jer nam je otkrila da je još nismo iscijelili. Barem smo
svjesni. Osim toga, moramo si dopustiti biti ljudi. Osobito je
važno uzeti si dovoljno vremena za iscjeljenje. Ako sami sebi
redovito uspijevamo reći: Tako sam reagirao zato što sam
navukao tu masku, ostvarili smo popr iliča n napredak.
Podsjećam vas da samo malobrojni ljudi imaju sve značajke
karakteristične za određenu ranu. Tipove karaktera opisala
sam kako biste se lakše prepoznali u određenim obrascima
ponašanja povezanima s vašom ranom.
Ponovit ću kako možete prepoznati trenutak u kojemu ste vi
ili netko drugi navukli zaštitnu masku:
• Ako je otvorena rana odhačenosti, nosimo masku
povučene osobe. Ta maska u nama budi želju da pobjegnemo
od situacije ili osobe za koju smatramo da nas je odbacila, jer
se plašimo da ćemo osjetiti paniku i bespomoćnost. Maska
povučene osobe može nas potaknuti da postanemo nevidljivi
tako što ćemo se zatvoriti, tako što nećemo činiti ili govoriti
ono zbog čega bismo ponovno mogli b iti odbačeni. Pod to m
maskom vjerujemo kako nismo dovoljno važni da bismo
zauzeli svoje mjesto u svijetu, da, za razliku od drugih,
nemamo pravo postojati.
• Ako je otvorena rana napuštenosti, nosimo masku ovisnos-
ti. Zbog toga postajemo nalik djeci koja pozornost privlače
plačem, jadikovanjem ili pokornošću, jer vjerujemo da sami
ne bismo uspjeli. Ta nas maska potiče da svim silama izbje-
gavamo situacije u kojima bismo mogli biti napušteni ili da
privlačimo što više pozornosti. Može nas čak potaknuti da
odemo toliko daleko da se razbolimo ili si natovarimo razne
teškoće, kako bismo dobili željenu potporu.
• Ako je otvorena rana ponizenosti, nosimo masku mazohiz-
ma. Pod tom maskom zaboravljamo svoje potrebe i mislimo
samo na potrebe drugih te postajemo dobri, velikodušni ljudi
koji su uvijek spremni pomoći, čak i ako moraju prekoračiti
vlastite granice. Uspijevamo preuzeti i mnogo tuđ ih odgov-
ornosti i obveza, čak i ako se to ne traži od nas. Činimo sve što
možemo da bismo b ili korisni, sve u želji da ne budemo
poniženi ili omalovaženi. Važno nam je i pobrinuti se da ne
budemo slobodni. Kad god naši stavovi ili postupci proizlaze iz
straha od stida ili poniženosti, to je znak da nosimo masku
mazohizma.
• Ako patimo od rane iznevjerenosti, nosimo masku nad-
zornika pod kojom, zbog svojih očekivanja, postajemo nepov-
jerljivi, skeptični, oprezni, autoritativni i nesnošljivi. Cinimo
sve kako bismo pokazali da smo jaki i da nas se ne može samo
tako iskoristiti. Osobito volimo odlučivati umjesto drugih. Ova
nas maska potiče da na sve moguće načine izbjegavamo
narušavanje svojega ugleda; za to smo spremni čak i lagati.
Zaboravljamo svoje potrebe i činimo što god možemo da bi
nas drugi vidjeli kao pouzdane osobe od povjerenja. Maska
nadzornika potiče nas stvarati predodžbu samopouzdanja iako
ne vjerujemo sami sebi pa zbog toga često propitujemo svoje
odluke ili postupke.
• Ako je otvorena rana nepravednosti, nosimo masku kru-
tosti zbog koje se doimamo hladnima, pokreti su nam kruti i
nagli, glas suh, a govor odsječan. Tijela nam postaju kruta, kao
i stavovi. Ova nas maska potiče na perfekcionizam, a pod
njom osjećamo i veliki gnjev, nestrpljivost te nesnošljivost
prema sebi. Osim toga, mnogo kritiziramo sami sebe; vrlo smo
zahtjevni i ne poštujemo svoje granice. Kad god se na taj
način nadziremo, kad god se suzdržavamo i kad god smo
nemilosrdni prema sebi, to je znak da nosimo masku krutosti

Masku ne nosimo samo u slučajevima kada se plašimo da

će netko d ir nuti u naše rane, već i kada se plašimo uvidjeti da
i sami otvaramo tuđe rane. Stoga neprestano nosimo masku
kako bismo b ili voljeni. Preuzimamo obrasce ponašanja koji
nisu u skladu s našom osobnošću. Postajemo netko drugi.
Budući da ponašanje svojstveno određenoj maski iziskuje veli-
ki trud, i od drugih zauzvrat očekujemo mnogo.
 Izvor našeg zadovoljstva ne bi trebale biti pohvale,
zahvalnost, poštovanje i potpora koju primamo od
drugih, već ono što jesmo i ono što moramo biti.

Međutim, nemojte zaboraviti koliko nas ego može vješto

zavarati kako ne bismo postali svjesni svojih rana. Ego je uvje-
ren da ne bismo b ili zaštićeni i da bismo patili kada bismo otkri­
li svoje rane i oslobodili ih se. U nastavku ću objasniti kako bi
ego mogao zavaravati pripadnike svakog pojedinog tipa.
• Povučene se osobe uvjeravaju da dobro skrbe za sebe i za
druge kako ne bi osjećale svu odbačenostko]u su pretrpjele.
• Ovisne osobe sklone su vjerovati da su neovisne te svima
govore kako se dobro osjećaju kada su same te kako im nitko
nije potreban.
• Mazohisti se uvjeravaju da uživaju u svemu što čine za druge
te da na taj način doista ispunjavaju svoje potrebe.
Neprestano govore i misle kako je sve u redu i vješto nalaze
opravdanja za situacije ili ljude koji su ih ponizili.
• Nadzornici su uvjereni da nikada ne lažu, da uvijek održe
svoju riječ i da se nikoga ne plaše.
• Kruti ljudi uživaju svima govoriti koliko su pošteni, kako
nemaju problema i uvjereni su da imaju mnogo prijatelja koji
ih vole onakve kakvi jesu.
Unutarnje rane iscjeljujemo jednako kao i rane na tijelu.
Jeste li ikada bili toliko nestrpljivi čekajući da prištić s vašega
lica nestane da ste neprestano "čačkali" po njemu? Što se
dogodilo? Prištić se vjerojatno zadržao mnogo duže. To se
događa i ako ne vjerujemo u iscjeljujuću moć svojih tijela. Da
bi problem (koji god bio) nestao, morate ga pr ihvatiti i pristu-
piti mu s bezuvjetnom ljubavlju, umjesto da ga nastojite uklo-
niti. Svoje duboke rane biste također trebali prepoznati, pristu­
piti im s ljubavlju i prihvatiti.
 Podsjećam vas da bezuvjetna ljubav podrazumijeva
prihvaćanje čak i ako se ne slažete
ili ne shvaćate razloge određenih situacija.

Kad prihvatimo ranu ili s ljubavlju pristupimo prištičima na

svojem licu, priznajemo da ih stvaramo zbog točno određenog
razloga i, što je još važnije, zato da bi nam pomogli. Umjesto da
se usredotočimo na želju da pristići nestanu, trebali bismo
pomoću njih postati svjesni onoga aspekta svoje osobnosti koji
ne želimo vidjeti. Štoviše, pristići privlače našu pozornost kako
bismo, između ostaloga, uvidjeli kako se možda plašimo da
ćemo u određenoj situaciji izgubiti obraz, a taj nam strah one­
mogućuje da budemo ono što doista jesmo. Ako prihvatimo
takav mentalni stav, "pristići" će nedvojbeno nestati mnogo brže
jer ćete prepoznati njihovu korisnost i zavoljeti ih zbog nje.
Što moramo prihvatiti? Da drugima i nadasve sebi činimo
ono što se plašimo da će drugi učiniti nama ili ono što drugi-
ma prigovaramo.
Sljedeći primjeri otkrivaju u kojoj mjeri katkad možemo
sami sebi nanijeti bol.
• Ako patimo od odbačenosti, svoju ranu produbljujemo svaki
put kada se proglasimo bezvrijednima, beskorisnima, svaki put
kada pomislimo da u životima drugih ljudi nemamo nikakvu
važnost i svaki put kada pobjegnemo iz određene situacije.
• Ako patimo od napuštenosti, ranu produbljujemo svaki put
kada napustimo važan projekt, svaki put kada propustimo
pobrinuti se za sebe i kada si ne pružimo potrebnu pozornost.
Druge plašimo svojom ovisnošću i zbog toga ih gubimo pa
ponovno ostajemo sami. Svojim tijelima nanosimo veliku pat-
nju te stvaramo bolesti kojima ćemo privući pozornost.
• Ako patimo od poniženosti, ranu produbljujemo kad god
sami sebe omalovažavamo, kad god se uspoređujemo s drugi-
ma, kad god se ponizimo i predbacujemo si da smo debeli,
beskorisni, slabe volje i da iskorištavamo druge. Sami sebe
ponizavamo noseći odjeću koja nam ne pristaje ili prljajući
odjeću koju imamo na sebi. Svojim tijelima nanosimo patnju
tako što ga natrpavamo prevelikom količinom hrane koju
mora probaviti i apsorbirati. Bol si nanosimo preuzimajući
tuđe odgovornosti, čime si uskraćujemo slobodu i slobodno
vrijeme.
• Ako patimo od iznevjerenosti, ranu produbljujemo tako što
sami sebi lažemo, uvjeravamo se u ono što nije točno te ne
poštujemo ono što smo sami sebi obećali. Kažnjavamo se tako
što sve obavljamo sami zbog toga što drugima ne vjerujemo i
nismo spremni predavati odgovornosti. Ako ipak predamo
odgovornosti drugima, sve vrijeme i energiju trošimo provjer­
avajući što drugi čine.
• Oni koji pate zbog nepravednosti, svoju ranu produbljuju
tako što sebi postavljaju prevelike zahtjeve. Ne poštujemo
svoje granice i tako sami sebi stvaramo jak stres. Kritiziramo se
i nismo pošteni prema sebi. Ne uviđamo vlastite vrline i dobro
obavljene poslove. Patimo zbog toga što vidimo samo ono što
još nismo obavili ili pogreške koje smo počinili. Patnju si
nanosimo i tako što si ne dopuštamo uživati.

Već sam spomenula koliko je važno bezuvjetno prihvatiti

svoje rane. Osim toga, važno je prihvatiti i maske koje smo egu
dopustili stvoriti kako bi nas zaštitio od tih rana. Voljeti i prih­
vaćati ranu znači priznati je, znajući da smo se na Zemlju vra-
tili kako bismo iscijelili tu vrstu rane, vjerujući da nas ego
nastoji zaštititi stvorenom maskom. Tada si možemo zahvaliti
za hrabrost pri stvaranju i održavanju maske koja nam je
pomogla preživjeti.
Međutim, danas nam ta maska više šteti nego što nam kori­
sti. Vrijeme je da zaključimo kako smo sposobni preživjeti čak
i ako osjećamo bol. Više nismo djeca; kao odrasle osobe, sa
svojim smo se ranama sposobni suočiti s više iskustva, zrelosti
i s drugačijim svjetonazorom. Ovoga trenutka možemo odluči­
ti voljeti sebe.
 u prvom sam poglavlju spomenula četiri stadija nastanka
rane. U prvom smo stadiju ono što doista jesmo. U drugom
stadiju doživljavamo bol jer otkrivamo da ne možemo biti ono
što jesmo, budući da to ne odgovara odraslim osobama koje
nas okružuju. (Nažalost, odrasli ne uviđaju da njihova djeca
pokušavaju otkriti tko su i, umjesto da im dopuste b iti ono što
jesu, govore im što bi trebala biti.) U trećem se stadiju pobuni­
mo protiv tolike boli. U tom se razdoblju djeca prepuštaju ispa-
dima gnjeva i suprotstavljaju se roditeljima. Četvrti i posljednji
stadij donosi pomirenje. U tom razdoblju odlučujemo stvoriti
masku kako ne bismo razočarali druge i, što je najvažnije, kako
bismo se zaštitili od bo li koju osjećamo zbog toga što nas ne
prihvaćaju onakve kakvi jesmo.
Proces iscjeljenja bit će dovršen kada ponovno prijeđemo
sva četiri stadija, od četvrtoga do prvoga, u kojemu ćemo
ponovno postati ono što doista jesmo. Prvi stadij toga procesa
jest svjesnost o maski (ili o maskama) koje nosite. Ravnajte se
prema smjernicama prethodnih pet poglavlja koja opisuju
svaku pojedinu ranu.
Drugi ćete stadij doseći kada počnete osjećati otpor čitajući
ova poglavlja ili kada odbijete prihvatiti odgovornost te za
svoju patnju optužite druge. Imajte na umu da je za sva ljudska
bića normalno osjetiti otpor pri otkrivanju onih aspekata vlasti-
te osobnosti koji im se ne sviđaju. Ljudi u tom stadiju reagiraju
na različite načine. Neki se odup ir u više od drugih.
Intenzivnost vašega otpora ovisit će o vašoj razini prihvaćanja,
o dubini vaše rane u vrijeme kada postajete svjesni što se u
vama događa te o vašoj spremnosti za promjenu i iscjeljenje.
U trećem stadiju morate priznati da ste imali pravo patiti i
zamjerati jednome ili obama roditeljima. Ako ste sposobni
osjetiti koliko je dijete u vama duboko patilo, prema njemu
ćete osjetiti dublje suosjećanje. Što je vaše suosjećanje dublje,
to će taj stadij b iti važniji. U ovom se stadiju možete i oslobo­
diti onoga što ste osjećali prema roditeljima tako što ćete osje­
titi suosjećanje i za njihovu patnju.
 I naposljetku, u četvrtom stadiju ponovno postajete ono što
doista jeste; oslobađate se vjerovanja da i dalje morate nositi
masku kako biste se zaštitili. Uviđate da je život prepun iskusta-
va koja će vam pomoći otkriti što je za vas blagotvorno i
mudro. To se naziva ljubavlju p re ma sebi. Budući da ljubav
ima veliku iscjeljujuću i okrjepljujuću moć, pripremite se za
opažanje nekoliko preobrazbi u vlastitom životu: bolesti bi
mogle nestati ili bi se vaše fizičko tijelo moglo promijeniti, a
nedvojbeno če se preobraziti i vaši odnosi s drugima.
Upamtite da ljubav nije ni u kakvoj vezi s onime što posje­
dujemo ili činimo. Voljeti sebe znači dopustiti sebi biti ono što
u tom trenutku jesmo; prihvatiti čak i ako drugima činimo ono
što njima zamjeramo.

Istinska ljubav jest iskustvo izražavan ja svoje

istinske osobnosti.

Voljeti sebe stoga znači prihvatiti da ćemo druge katkad

nenamjerno povrijediti tako što ćemo ih odbaciti, povrijediti,
poniziti, iznevjeriti i biti nepravedni prema njima. To je prvi i
najvažniji korak prema iscjeljivanju rana.
Da biste lakše dosegnuli taj stadij, predlažem vam da na
kraju svakoga dana zapišete sve što vam se toga dana dogodi-
lo. Upitajte se koja vas je maska svladala tako što vas je potak-
nula da u određenoj situaciji reagirate ili je odredila vaše
ponašanje prema drugima i prema sebi. Potom odvojite vrije-
me za zapisivanje svojih opažanja i ne zaboravite se osvrnut i
na svoje osjećaje. Tada sami sebi oprostite i potvrdite da ste
imali pravo upotrijebiti tu masku jer ste u tom trenutku doista
mislili kako je to jedini način da se zaštitite. Podsjećam vas da
osjećajući krivnju i kritizirajući samoga sebe u sličnim situaci-
jama nastavljate reagirati na isti način.

Preobrazba nije moguća bez prihvaćanja.

 Kako možemo znati jesmo li doista dosegnuli prihvaćanje?
Po tome što smo svjesni da je naše ponašanje svojstveno ljud­
skosti i što prihvaćamo posljedice, kakve god bile. Takvo je
poimanje odgovornosti presudno važno ako doista želimo
prihvatiti sami sebe. Budući da smo ljudska bića, ne možemo
ugoditi svima i imamo pravo na određene ljudske reakcije koje
se drugima možda neće svidjeti.

Prihvaćanje je stoga otponac koji pokreće

proces iscjeljivanja.

Štoviše, bit ćete prilično iznenađeni spoznavši da, što si više

dopuštate iznevjeriti druge, odbaciti ih, napustiti, poniziti ili
biti nepravedni prema njima, to ćete manje postupati na taj
način. Iznenađujuće, zar ne? No, ako već neko vrijeme slijedi-
te moja učenja, nećete biti iznenađeni. Ne tražim od vas da mi
vjerujete ili da shvatite, jer to nije moguće shvatiti intelektom.
To morate doživjeti.
Taj važan duhovni zakon ljubavi ponavljam u svim svojim
knjigama, u sklopu svih radionica i na svim konferencijama,
jer ga je potrebno čuti nekoliko puta da bismo ga usvojili.
Kada si dopustite činiti drugima ono što se plašite da će oni
uč initi vama (pa ste stvorili jednu ili nekoliko maski da biste se
zaštitili), bit će vam mnogo lakše dopustiti drugima da svojim
postupcima s vremena na vrijeme otvore vaše rane.
Recimo, primjerice, da otac odluči razbaštiniti jednu od
svojih kćeri zbog toga što se usprotivila njegovim željama. Nije
željela uč iti i postati "vrijedna osoba", što je on očekivao od
nje jer je bila vrlo darovita. Kćer tu odluku može doživjeti kao
jznevjera van/e, napuštanje, odbacivanje, poniženje ili nepra-
vednost, ovisno o tome što je njezina duša željela razriješiti
svojim rođenjem na Zemlji. Poznavala sam ženu koju je otac
razbaštinio i koja se zbog toga osjećala iznevjerenom; nikada
ne bi mogla ni pomisliti da bi njezin otac mogao otići tako
daleko. Nadala se da će prihvatiti njezin izbor i naposljetku
priznati da je imala pravo sa svojim životom uč initi što želi. Da
bi iscijelila tu ranu i prestala privlačiti situacije u kojima će je
muškarci iznevjeriti, morala je najprije uvidjeti kako je i njezin
otac smatrao da je ona njega iznevjerila. Činjenica da njegova
kćer nije ispunila njegova očekivanja za njega je bila oblik
iznevjerenosti. Mogao je reći da je ona, nakon svega što je uči­
nio za nju, trebala biti zahvalna te postati odgovornija žena i
osvjetlati mu obraz. Nadao se i da će se ona jednoga dana vra­
titi, priznati da je bio u pravu i ispričati se.
Ono što se dogodilo između toga oca i njegove kćeri otkri-
va nam i da se on u odnosu sa svojom majkom osjećao iznev­
jereno (a njegova je majka osjećala da je on iznevjerio nju).
Kada otkrijemo što su naši roditelji u mladosti proživjeli sa svo­
jim roditeljima, uviđamo da se povijest ponavlja iz naraštaja u
naraštaj te da će se nastaviti ponavljati sve dok se ne dogodi
istinsko opraštanje. Osim toga, takva nam spoznaja pomaže i
da prema svojim roditeljima osjetimo dublje suosjećanje te da
ih bolje shvatimo. Kada otkrijete svoje rane, toplo vam prepo-
ručujem da provjerite pate li i vaši roditelji zbog istih rana.
Imajte na umu da njihova iskustva ne moraju b iti jednaka vaši­
ma, ali da su ipak patili od istih rana te svoje roditelje
optuživali za iste pogreške za koje vi optužujete njih.
Sve to postaje lakše kada se prestanemo optuživati za obra­
sce uvjetovane našim ranama i kada prihvatimo da je sve to
sastavni dio ljudskosti. Tada nam je o tome mnogo lakše raz­
govarati s roditeljima, bez straha da će se osjećati optuženima.
I naši će roditelji na taj način bolje upoznati sebe jer se neće
osjećati osuđeno. Razgovarajući s njima o svemu tome,
pomažete im da i sami oproste svojim roditeljima. Na taj im
način dopuštate da budu ljudska bića, da trpe rane zbog kojih
katkad reagiraju i ponašaju se suprotno svojim htijenjima.
Predlažem vam da u razgovoru s roditeljem koji je otvorio
vašu ranu provjerite i je li i on patio na isti način kao i vi.
Primjerice, ako ste žena i svojoj majci kažete da ste se u odno-
su s njom još od tinejdžerskih godina osjećali odbačeno, upi-
tajte je li i ona osjećala da je vi odbacujete. Tako ćete joj
 omogućiti da oslobodi emocije koje je dugo potiskivala i koje
su možda čak skrivene u podsvijesti. Zahvaljujući vama, vaša
bi majka mogla osvijestiti svoje osjećaje. Tada biste je mogli
zamoliti da vam kaže što je proživjela sa svojom majkom.
(Ovaj primjer vrijedi i za muškarce te za njihove očeve.) Da
biste o istinskom opraštanju doznali više, predlažem vam da
pročitate moje knjige u kojima sam podrobnije objasnila taj
proces'.
Ako ste idealizirali roditelja s kojim ste doživjeli svoju ranu,
te osobito ako ste ga smatrali svecem, podsjećam vas da je
potpuno normalno priznati da ste tom roditelju nešto zamjeri­
li . Ako ste toga roditelja smatrali svecem, vjerojatno je patio
od rane nepravednosti \ uspijevao se suzdržavati dovoljno da
drugi ne otkriju što osjeća. Zbog svoje duboke posvećenosti,
mazohist/ također često ostavljaju dojam svetosti.
Evo kako ćete prepoznati da vaša rana zacjeljuje.
• Vaša rana odbačenosti zacjeljuje ako sve više zauzimate
svoje "mjesto", ako se usudite zauzeti za sebe. Osim toga, uspi-
jevate zadržati dobro raspoloženje čak i ako je netko naizgled
zaboravio da postojite. Sve je manje situacija u kojima se
plašite panike.
• Vaša rana napuštenosti zacjeljuje ako se osjećate dobro čak
i kad ste sami te ako vam više nije potrebno toliko mnogo
pozornosti drugih. Život vam više nije toliko dramatičan. Sve
ste više skloniji započinjati nove projekte i sposobni ste nas-
taviti čak i ako vas drugi ne podupiru.
• Vaša rana poniženosti zacjeljuje ako razmislite o svojim
potrebama prije no što se na nešto obvežete. Na sebe preuzi-
mate manje i osjećate se slobodnije. Prestajete se ograniča­
vati. Sposobni ste tražiti nešto bez osjećaja da druge optereću­
jete ili, još gore, da ih strahovito gnjavite.
• Vaša rana iznevjerenosti zacjeljuje ako se mnogo manje
uzrujate kada vam nešto ili netko poremeti planove. Opuštate
' Slušajte svoje djelo, svoga najboljeg prijatelja na Zemlji, drugi dio i Vaše
tijelo govori: voli samoga sebe!
se mnogo lakše. Napominjem da opuštanje znači nevezanost
za rezultate, odustajanje od želje da sve bude onako kako ste
zamislili. Više nemate želju biti u središtu pozornosti. Ako ste
vrlo ponosni zbog određenog postignuća, osjećate se dobro
čak i ako vas drugi ne pohvale.
• Vaša rana nepravednosti zacjeljuje ako si dopuštate biti
manje savršeni te griješiti bez gnjeva ili samokritike. Dopuštate
si pokazati vlastitu osjetljivost, plakati pred drugima bez
gubljenja nadzora i bez straha da će vas osuditi.
Druga divna prednost zacjeljivanja rana jest činjenica da
prestajemo b iti emocionalno ovisni i postajemo samodostatni.
Samodostatnost je sposobnost uviđanja vlastitih želja i koraka
koje moramo prijeći da bismo ih ostvarili. Ako nam je potreb-
na pomoć, znamo kako ćemo je zatražiti ne očekujući da će
nam pomoći određena osoba. Ako netko nestane iz našeg
života, nećemo reći: Što će biti sa mnom sada Icada sam pot-
puno sam? Os]ećai ćemo tugu, ali ćemo duboko u sebi znati
da smo sposobni preživjeti sami.
Nadam se da će vam otkrivanje vlastitih rana omogućiti da
osjetite suosjećanje prema sebi i donijeti vam dublji unutarnji
mir, kako vama više ne bi upravljali gnjev, stid ili ogorčenost.
Svjesna sam da nije lako suočiti se s onime što nas bo li. Kao
ljudska bića, iznašli smo toliko mnogo načina za potiskivanje
bolnih sjećanja da dolazimo u veliko iskušenje upotrijebiti
jedan od njih.
S druge strane, što više potiskujemo svoja bolna sjećanja, to
ih zakopavamo dublje u podsvijest. No, jednoga ih dana više
ne možemo potiskivati i dosežemo svoju granicu samokontro-
le pa ta sjećanja izranjaju na površinu, a bol je još teže izdržati.
Ako se suočimo sa svojim ranama i iscijelimo ih, napokon
ćemo osloboditi svu energiju koju smo koristili za potiskivanje
i skrivanje boli, a tu ćemo energiju biti sposobni upotrijebiti
mnogo konstruktivnije; drugim riječima, ako ostanemo svoji,
sposobni smo stvoriti život kakvim želimo živjeti.
 Kad vaše rane zacijele, a maske nestanu, s radošću ćete
otkriti svoje istinsko jastvo. Slijede pozitivni aspekti, vrline
povezane s pojedinim tipovima karaktera. Te su vr line uvijek
prisutne, skrivene u svakome od nas. No, kao što sam već spo­
menula, prečesto ih zanemarujemo ili koristimo na pogrešan
način jer svojim maskama pridajemo veliku važnost, sve u cilju
izbjegavanja otkrivanja ili osjećanja svojih rana. Drugim riječi­
ma, kada naše rane zacijele, kada ne strahujemo biti ono što
doista jesmo, na površinu bi mogle izroniti sljedeće značajke:

Iza maske povlačenja (rana odbacenosti) skrivaju se vrlo

postojani ljudi spremni preuzeti mnogo na sebe.
... Snalažljivi, vrlo daroviti po pitanju stvaranja, inventivno­
sti i mašte;
... osobito sposobni raditi sami; .|
H
... učinkoviti; misle na mnoge pojedinosti;
... sposobni reagirati, u kritičnim situacijama poduzeti prijeko
potrebne korake;
... drugi im nisu potrebni pod svaku cijenu. Sposobni su se
povući te biti sretni i kada su sami.
Iza maske ovisnosti (rana napuštenosti) skrivaju se vješti
ljudi koji znaju tražiti ono što žele.
... Znaju što žele. Uporni, ustraju u svojim zahtjevima;
... ne odustaju kada odluče nešto postići;
... dobri glumci. Znaju privući pozornost;
... prirodno veseli, razigrani i druželjubivi, zrače radošću;
... pomažu drugima zbog toga što im je stalo do njih i razumi-
ju kako se osjećaju;
... kad svladaju strahove, svoje psihičke darove koriste na
pozitivan način;
... često iskazuju dar za umjetnost;
... iako su druželjubivi, trenuci samoće potrebni su im za
obnavljanje energije.
Iza maske mazohizma (rana ponizenosti) skrivaju se
odvažni, pustolovni, sposobni ljudi.
... Poznaju i poštuju svoje potrebe;
... osjetljivi za tuđe potrebe, znaju poštovati tuđu slobodu;
... vješti posrednici, miritelji. Sposobni objektivno sagledati
situaciju;
,. dobrodušni, teže užicima i rado ohrabruju druge;
,. spontano velikodušni, susretljivi, altruistični;
,. sposobni organizatori. Svjesni svojih darovitosti;
,. senzualni, znaju uživati u ljubavi;
,. vrlo dostojanstveni i vrlo ponosni.
Iza maske nadziranja (rana iznevjerenosti) skrivaju se
vješti vođe.
... Ohrabruju i štite svojom snagom;
... vrlo daroviti. Druželjubivi i dobri glumci;
... sposobni govorid u javnosti;
..."opažaju i otkrivaju darovitosd drugih tako što im pomažu
razviti samopouzdanje;
... sposobni predati odgovornosti, što drugima pomaže da se
osjećaju sposobnije;
... začas otkrivaju kako se drugi osjećaju i nasmijavaju ih kako
bi im pomogli da objektivno sagledaju situaciju;
... brzo prelaze s jedne aktivnosd na drugu i uspijevaju isto-
dobno obaviti više poslova.
... brzo donose odluke. Pronalaze ono što im je potrebno i
okružuju se ljudima koji su im potrebni da bi obavili zadatke;
... sposobni za vrhunska postignuća na više razina;
... pouzdaju se u Univerzum i u svoju unutarnju snagu.
Sposobni su potpuno se prepustiti.
Iza maske krutosti (rana nepravednosti) skrivaju se kreativ-
ni ljudi s mnogo energije i s velikom radnom sposobnošću.
... metodični, izvrsni u poslovima koji zahtijevaju veliku pre-
ciznost;
... predani, sposobni brinuti o pojedinostima i provjeravati ih;
... sposobni pojednostavniti, jasno tumačiti i poučavati;
... vrlo osjetljivi, s lakoćom otkrivaju što drugi osjećaju;
... znaju što moraju znati u trenutku u kojemu im je to znanje
potrebno:
... znaju pronaći odgovarajuću osobu za određeni posao te što
je u određenom trenutku potrebno reći;
... entuzijasti, živahni i dinamični;
... drugi im nisu potrebni da bi se osjećali dobro;
... kao i povučene osobe, u kritičnim situacijama znaju što je
potrebno učiniti i sami to učine;
... sposobni suočiti se s teškim situacijama.

Kao što opažate, neke se vrline pojavljuju kod više rana, što
ih deseterostruko pojačava. Zbog toga postaju iznimne vrijed­
nosti pomoću kojih možete pokazati što želite. Kad prepozna-
te svoju jedinstvenu osobnost, neizbježno ćete postati izvor
poticajnog nadahnuća.
Ne zaboravite da smo na ovaj planet došli kako bismo se
sjetili tko smo: svi smo mi Bog i proživljavamo život na Zemlji.
No, to smo, nažalost, zaboravili živeći svoje brojne inkarnaci-
je od početka vremena.
Da bismo se sjetili tko smo, moramo postati svjesni onoga
što nismo. Primjerice, mi nismo naše rane. Kada god osjetimo
bol, razlog tomu je vjerovanje da jesmo ono što nismo. Ako je
naše tijelo bolesno, mi nismo ta bolest, mi smo osoba koja
proživljava blokadu energije u određenom dijelu tijela, a to
iskustvo nazivamo "bolešću". Ako osjećamo krivnju jer smo
nekoga odbacili ili smo b ili nepravedni, poistovjećujemo se s
odbacivanjem ili s nepravednošću. Mi nismo to iskustvo; mi
smo Bog koji proživljava život na materijalnom planetu.

ŽIVOT JE ČUDESAN I SAVRŠEN.

Neprekinut pr irodni tijek dovodi nas do jedinog razloga

bivanja, a to je

PRISJETITI SE DA MI JESMO BOG.

Stvaranje maski odraz je najveće izdaje: zaboravili smo da

jesmo Bog.
Ovu ću knjigu završiti pjesmom švedskog pjesnika Hjalmara
Soderberga.

Svi želimo da nas vole,

ili barem da nam se dive,
ili barem da nas se plaše,
ili barem da nas mrze i preziru.
U drugima želimo probuditi emociju,
bilo koju.
Duša drhti pred ništavilom
i teži povezivanju pod svaku cijenu.
Dragi čitatelju/čitateljice

Jeste li uživali čitajući ovu knjigu? Smatrate li da ste

nešto korisno naučili?
Ako jeste, tada knjigu preporučite prijateljima, znanci­
ma, rođacima, svakome tko ima neke probleme koje bi
mu ova knjiga pomogla riješiti ili barem olakšati.
Preporučamo da ovu knjigu trajno zadržite u kućnoj
biblioteci kako bi vam uvijek bila pri ruci.
Dobro je pomagati drugima!
Pomognite savjetom, ili poklonite knjigu.
 Biblioteka ZNATI VISE

Dr. Marilyn Glenville: PRIRODNO LIJEČENJE PMS-a

Jean Carper: SAČUVAJTE SVOJ ČUDESNI MOZAK
Jan Yager: TKO TO SJEDI ZA MOJIM STOLOM?
Donald Trump: PUT K VRHU
XXX : KAKO BITI OMILJEN U DRUŠTVU
Uskoro izlazi:
Isabelle Nazar Aga: MANIPULATORl SU MEĐU NAMA
Florence Rollot: RECITE ZBOGOM STRESU
Isabelle Nazar Aga: MANIPULATORl I LJUBAV
Richard VViseman: FAKTOR SREĆE
Hal Urban: NAJVEĆE ŽIVOTNE POUKE
Harv T Eker: TAJNE UMA MILIJUNAŠA
John W Jacobs: SVE ŠTO NAM TREBA JE LJUBAV - 1 DRUGE LAŽI O BRAKU
Barbara de Angelis: KAKO SAM SE SAMO NAŠLA OVDJE?
Chris Thurman: LAŽI U KOJE SE UVJERAVAMO

Biblioteka PITANJA???
Prof. dn Milan Mesarić: CIVILIZACIJA, DANAS I SUTRA
Bruce Feiler: PUTOVANJE BIBLIJSKIM ZEMLJAMA
Gary Greenberg: 101 BIBLIJSKI MIT

Biblioteka NOVI VIDICI

Lise Bourbeau: SLUŠAJTE SVOJE TIJELO, SVOGA NAJBOLJEG
PRIJATELJA NA ZEMLJI
Mary T Browne: MOĆ KARME
Lise Bourbeau: ISCIJELITE RANE I BUDITE SVOJI
Usl<oro izlazi:
Mathew Kelly: RITAM ŽIVOTA
Elizabeth Lesser: (BROKEN OPEN)

Zabavna biblioteka
Elizabeth Gaskell: SJEVER I JUG (radni naslov)
 Ponovno ste knite povje re nje u sebe i
počnite už ivat i u ž ivotu!

Dinamične i snažne pouke radionice SLUŠAJ SVOJE TIJELO namijenjen

je svim osobama zainteresiranima za osobni rast.
Tijekom petnaest godina, ova radionica pruža ljudima po život važna
znanja, kao i solidnu osnovu da žive u skladu sa samima sobom.
Godinu za godinom, začuđujući rezultati i pozitivne promjene kod
20 000 osoba koje su pohađale ovu radionicu zaista su veličanstveni i
zapanjujući.
Zahvaljujući ovaj radionici tisuće ljudi više se ne mire sa svojim životom;
oni počinju živjeti! Ti su ljudi ponovno ovladali svojim životima koristeći
obilje osobne snage koja je u njima, da bi ostvarili živote kakve zaista žele.
Zadovoljstvo je mnogo veće no što ga možete i zamisliti!
Radionica SLUŠAJTE SVOJE TIJELO pruža vam jedinstveno i sveobu­
hvatno učenje koje daje opipljive rezultate na svim poljima: fizičko m, emo­
cionalnom, mentalnom i duhovnom.

Na osnovi postignuća dosadašnjih polaznika, možemo ustvrditi da su

koristi od ove radionice sljedeće:
^ veće povjerenje u samu sebe
^ bolja komunikacija s drugima
• y bolja prosudba u odabiru između ljubavi i straha
• y sposobnost da se opusti i zaboravi prošlost
.' direktni kontakt s vašom osobnom snagom i kreativnošću
• / spoznaja revolucionarne ali jednostavne tehnike da se otkriju stvarni
uzroci zdravstvenih problema
• y veća fizička vitalnost
• y i još mnogo toga, zavisno od vaše osobnosti...

Ako želite organizirati radionicu u vašem mjestu ili gradu za daljnje

informacije kontaktirajte:

Itp Š KORPION, Babonićeva 44, 10 000 Zagreb, tel: 46 35 342 ili

itp-.§korpipn@zg.hmg.t,hr
ili
PERSONAL GRO WT H SCHOOL » LIS TEN TO YOUR BODY«
36, rue de la Gare, local lOI, Saint Sauveur des Monts (Quebec),
Canada JOR IRO
 Tijekom 2005. godine. Liše Bourbeau posjetit će Hrvatsku i tom prilikom
održati predavanja i seminare.

Želite li učestvovati u nekoj od tih manifestacija, molimo vas da križićem

u okviriću označite što vas zanima. Možete označiti i više opcija:

• Da, želim posjetiti predavanje Liše Bourbeau

• Da, želim posjetiti promociju knjige Liše Bourbeau
• Da, želim pohađati seminar SLUŠAJTE SVOJE TIJELO - pošaljite mi
informacije
• Da, molim pošaljite mi informaciju o novim knjigama Liše Bourbeau
• Da, želim p rimit i informacije o sličnim knjigama drugih autora
Moja adresa:

Ime i prezime:
Ulica i kbr.:
Post. Broj i mjesto:
Telefon (s predbrojem):
Faks (s predbrojem):
E-adresa:

Ovaj listić (ili fotokopiju ) pošaljite na adresu:

Itp ŠKORPION
Babonićeva 44,
10 000 ZAGREB

Informacije na tel: 01/46 35 342

BUješkc Bi^eške.
BiCješke.
Ako patimo od rane
iznevjerenosti, nosimo
masku nadzornika pod
kojom, zbog svojih
očekivanja, postajemo
nepovjerljivi, skeptični,
oprezni, auto ritativni i
nesnošljivi.

Ako je otvorena rana

nepravednosti, nosimo
masku krutosti, zbog koje
se doimamo hladnima,
pokreti su nam krut i i
nagli, glas suh, a govor
odsječan.
Izvor našeg zadovoljstva ne
bi trebale biti pohvale,
zahvalnost, poštovanje i
potpora koju primamo od
drugih, već ono što jesmo i
ono što moramo b iti .

Podsjećam vas da
bezuvjetna ljubav
podrazumijeva prihvaćanje
čak i ako se ne slažete il i
ne shvaćate razloge
određenih situacija.
Prihvaća nje je stoga
otponac koji pokreće
proces iscjeljivanja.