AMBROZIJE BENKOVIC:

--
TUZLANSKO PODRUCJE
negda i sada

s posebnim obzirom na vjerske prilike

(OPUS POSTHUMUM)

Župan ja - Đako'\lo - 1971.

 AMBROZIJE BENKOVIC:

--
TUZLANSKO PODRUCJE
negda i sada

s posebnim obzirom na vjerske prilike

(OPUS POSTHUMUM)

Župan ja - Đako'\lo - 1971.

ISTOPJJS1:~.7JJ~lTZLA ~
Inv. br. :-:-----;:~~~--Biskufs kog ordinarijata u Đakovu MJESTO PREDGOVORA
od "1'. travllja 1971. broj 1049 /1971.
Pri kraju godine 1966. izašla je od istoga pisca knjiga
Izdaje i odgovara: dr Jakov Benković, prof. u m„ KATOLičKE žUPE BOSNE I HERCEGOVINE. Istodobno je
Đakovo, štrosmajerov trg S
pisac najavio da se nada u proljeće 1967. izdati knjigu žUPA
LUKAVAC ( 80 do 100 stranica) - a u proljeće 1968. posebnu
knjigu u dva dijela: SJEVEROISTOćNA BOSNA.
Kasnije se pisac predomislio pa se dao na sastavljanje
knjige GORICE U POSAVINI (dotiskana koncem god. 1968.),
a onda se odlučio izdati samo jednu knjigu o župama Tuzla,
Lukavac, Morančani (v. str. 8. redak 2. i 3.) s naslovom LU-
KAVAC NA SPREčl. (Taj se naslov nalazi u ovoj knjizi kao
signatura araka na str. 17„ 33., 49. itd.) Uspio je obraditi i
dati u tisak samo opći dio: povijesni, kulturni i vjerski pr~g­
led nekih krajeva Sjeveroistočne Bosne u raznim vjekovima,
a mnoga poglavlja posvetio je poimence župi Tuzla.
No ono, što je prvenstveno imao u nakani i želji nije do-
spio privesti u djelo - obraditi naime župu Lukavac, kojom
je i sam nekoliko godina upravljao. Umro je 20. prosinca 1970.
ne ostavivši ni rukopis o župi Lukavac već samo četrdesetak
klišeja i nekoliko nesređenih bilježaka.
Da bi se ipak sačuvali dragocjeni podaci o tuzlanskim
krajevima, da toliki trud piščev ne bude posve uzaludan, po-
gotovu što je 300 stranica potpuno doštampano, izdajemo ovu
knjigu iako nepotpunu u nadi, da će i ovakova kakva je,
biti nekome od koristi.
Tisak: Grafičko poduzeće »ISKRA«, Vinkovci

štamp~no u 1000 primjeraka U Đakovu, mjeseca svibnja 1971.

Cijena 15 dinara Izdavač

-3-
 PREGLED SADRzAJA 11. Propast bosanskog kraljevstva 63
Kralj Dabiša i kraljica Jelena - Kraljevi Stjepan Ostoja
strana i Stjepan Tvrtko II. - Stjepan Ostojić i Tvrtko II. - Tomaš
Ostojić - Posljednji kralj Stjepan Tomašević
Literatura i živa svjedočanstva 8
Vrela pisana i tiskana - Literatura - Karte - 12. Krajevi oko Spreče u XV i XVI vijeku . 73
Kratice - Suradnici Područje Spreče često mijenjagospodare Srebrnička
banovina - Neki događaji izvan
Bosne
1. Prastanovnici 15
čovjek teži za znanjem - Ovdje su bili Iliri - I Kelti su
13. Samostani, župe i crkve oko Spreče u XIV i XV stoljeću 80
dovle dopirali - Tragovi starih kultura - Neka mjesta
s nalazištima starina - Bilješke +) Laba, Lendava i Soli - Crkve u solskoj banovini - Crk-
vena uprava prije Turaka - Dušobrižništvo - Patareni i
2. U sklopu rimske carevine . 22
pravoslavci
Rimljani podjarmiše Ilire - Iliri i Panonci se romaniziraju
3. Pojava kršćanstva 25 14. Petstogodišnjim tragom pr~šlosti 90
Panonske biskupije - Slom rimske imperije - Po dru- Na tlu župe Pojalja - Gradila se kamenom s Konjuha -
gom svijetu Možda na tlu lendavskog samostama - Dvije crkve na
polju vojvode Stjepana - Crkva u sjedištu Božićka Bano-
4. Od seobe do bana Borića . 28 vića - Je li u Poljicu bio samostan - Oko starog Tulovića
Seoba i pokrštenje - Borić prvi bosanski ban - Crkvena grada - Crkvište u Draganji - U Grivicama osta jedna
organizacija u Solima zagonetka - Crkva Jaružica - Uz novo jezero
5. Gospodari Usore i Soli . 34
15. Uz kartu područja Spreče . 107
Dobri ban Kulin - Istok se dijeli od Zapada - Mačvanska
banovina Stari gradovi - Gradi•ne - Stara selišta Stara groblja
- Nalazišta
6. Patareni ili bogumili . 38
16. Trista godina čvrste turske vladavine . 110
Tužne prilike u crkvi - šta su patareni njihova nauka
- Gdje je sve kod nas bilo patarena Katolici u novoj situaciji - Turska se imperija širi - Bo-
sanski biskupi XVI. i XVII. stoljeća
7. Kralj Stjepan Dragutin 42
Prilike u Raškoj - Stefan Dragutin dobiva Usoru i Soli 17. Soli-Tuzla i okolna sela u XVI i XVII stoljeću . 118
- Uroš II. Milutin i Vladislav Nova upravna razdioba - Gradovi Donje i Gornje Soli -
8. Crkve solske banovine u X · XIII vijeku . 46 Crkve i župe u Solima od njihova početka do 1700. godine
Slavenski biskupi bosanske države - Bijednu stanje Crkve - Gornje Soli
u solskoj banovini - Zagonetni biskup Vasilije
18. Samostan i župa u Donjim Solima . 131
9. Usora i Soli pod bosanskim vladarima . 51 Buntovll'i hamzevije - Posjet sitonskog biskupa - Misiona-
Borbe o ugarsko prijestolje - Ban Stjepan II. Kotromanić ri iz tuzlanskog kraja - Prvi popis bosanskih župa - Don
- General franjevaca dolazi u Bosnu - Bosanski biskupi Luka - Kandijski rat - Tuzlanski samostan napušten
- Samostani u ovom kraju
10. Kralj Tvrtko I. . 19. Tuzlanska župa do 1770. godine 141
56
Teške godine bana Tvrtka - Crkvene prilike Tvrtkovo Pedeset i dvije godine bez biskupa - Pohod i izvjesce ko-
vjenčanje - Tvrtko se kruni za kralja - Značenje kralja misara Vietria - Pohvale bosanskim katolicima - Nove ne-
Tvrtka - Tvrtko prema Crkvi prilike - Biskup fra Mato obilazi biskupijom - Franje-
vačke kuće u solskoj župi - K,rizma 1742. godine - Uz
biskupski izvještaj - ž:upske knjige - Krizma u godini
+) Na kraju većine poglavlja dodane su bilješke koje se odnose na do- 1761. - Posjet biskupa Bogdanovića - Bašinska sila i još
tično poglavlje neki događaji

-4- -5-
 20. Stare župe na području Tuzle 157 Ovim poglavljem 28.-im završava potpuni, cjeloviti prikaz tuzlanske
7upe te ujedno dio knjige pisca pole A. Benkovića, koji je on obradio
župe Tuholj i Gostilja - župe Balati:n i Marinići - župe
Jala i Grčanica - župe Dragunja, Bili Potok i Korenita i predao u tisak.
Od ostalog dijela knjige pronašao se samo nacrt i raspored za ne·
21. Donja Tuzla od XVI stolj. do Omer-paše . 164 koliko prvih poglavlja. Neće b:ti na odmet da žrtvujemo nekoliko re·
Gazi Turalibegove zadužbine - Kapetanija u Tuzli - Pobu- đaka tome neostvarenom nacrtu.
ne - Zidanje tvrđave - Stari tuzlanski grad - Ustanci i
bune - Uzroci nezadovoljstva - Privreda - Solane - Tr-
govine - Pošte - Putovanja i konačenja - Obrtnici 29. župa Lukavac .
Lukavac u prošlosti - Odakle ime Lukavac
22. Tuzlanska župa do Omer-paše 184
Biskup fra Marko Dobretić - Biskup fra Augustin Botoš 30. Prije osnutka župe .
Okić - Fra Grgo Ilijić - Veliki biskup fra Augustin Mi· Tvornica sode - Prve vijesti o doseljenim katolicima -
letić - Nakon Miletićeve smrti Misionari od 1897. do 1910. - Biografije Nauk vjere u
lukavačkoj školi - Godine 1899. misli se na župu - Dvije
23. Od Omer-paše do okupacije Bosne 196 krizme
Begovi Tuzlići - Omcr-paša Latas - Omer-pašine uredbe
- Raja se razočarala - Stanje katolika - Biskup fra Ma- 31. Osnutak župe
rijan šunjić - Krvavi ustanci radi trećine - Na domak Zauzima:'ljc Marka Tvrtkovića Odluka Ordinarijata -
austrijskoj okupaciji - Liječnici u Tuzli - Gradi se kato- Gdje bi se podigla crkva - Pred samo osnivanje župe -
lička crkva - Biskup fra Paška! Vujičić Prvi dani nove župe - župnikov prvi stan - Privremena
kapela i »crkva« - Mramorčani ne žele k Lukavcu
~4. Nakon okupacije Bosne 222
Zaposjedanje Tuzle - Neposredne posljedice - Crkve, dža- 32. Msgr. Franjo Malešević .
mije, hramovi - Katoličke škole - Druge škole - školova- .Njegov životopis - Gradi se župni stan - Godine prea rat
ni ljudi - Svećenici ovoga kraja - Svećenici našega vre-
mena 33. Svjetski rat i nakon njega .
Ratna zbivanja - Poratne godine - Groblja
25. Tuzlanska župa do konca Prvog svjetskog rata 247
34. Posljednje Maleševićeve godine .
O stanju crkve - Još neki pastoralni problemi - Gradi
se no\'a crkva - Posveta crkve i oprema - Mlada misa - Kult:urni boj - Akcija za gradnju crkve - Razne zabave i
Novi župski stan - Vratimo se župi i crkvi priredbe - Maleševićeva bolest i smrt.

26. Tuzla između dva rata 268

župa u prvih dvanaest godina - Kongres krizma - Vje-
roučitelji - Još koja iz grada i države

27. Za posljednjih trideset godina 280 Dodatak: Slike i cncži župa Lukavac, Morančani i živinice 299
župa u ratnim godinama - Ratna zbivanja Kronika (klišeje dao i;'.;-acliti pisac, za tisak ovaj dodatak priredio
grada i župe posljednjih godina - Sanacija crkve - Upra- izdavač)
va san1ostana

28. Vanjski lik tuzlanske župe Kazalo slika crteža 309

288
U crkvenom pogledu - Crkve, kapele i groblja Kapela
i slika Gospe Lipničke - Ponešta iz grada Abecedno kazalo nekih imena 311

-6- -7

Literatura i živa svjedočanstva
Ova knjiga nije nikakva znanstvena publikacija, nego popularna
knjiga, pisana u prvom redu za župljane tuzlanske, moranjačke i lu-
kavačke župe, da se upoznaju sa zbivanjima u njihovu kraju, a ponešto
i s važnijim događajima u ostaloj Bosni i drugim našim krajevima.
Ipak sam držao korisnim, a negdje i potrebnim, da u bilješkama iza
poglavlja označim, odakle sam crpao podatke.
Knjige ili rasprave spomenute samo jednom ispisane su u cijelosti
na svom mjestu, u bilješkama. Knjige i ostalo, što se spominje više-
puta, to je kraticom citirana u bilješci, a ovdje pod I i II nalaze se
puni naslovi tih vrela, knjiga, rasprava, ustanova i uz njih event.
oznaka njihove kratice, a pod IV abecednim su redom CJ1I1e kratice,
koje same po sebi nisu jasne.
Pisac
I objavio dra Rast. Drljić u GMZ 1942., str. 281-306. - Kratica: Spome-
VRELA PISANA I TISKANA
Arhivi: A. Nadbiskupskog ordinarijata vrhbosanskog u Sarajevu -
kratica: Nadb. arh.
A. rimbkatol. župskog ureda u Lukavcu - Kratica: Luk. žup. arh.
A. rimokatol. župskog ureda u Morančanima - Kratica: Mor:
žup. arh.
A. rimokatol. župskog ureda u Tuzli - Kratica: Tuzi. žup. arh.
Baličević Franjo, Izvještaj iz 1600., objavio dr Karlo Horvat u
GMZ 1909., str. 68-75
Bašeskija Must., Ljetopis, prcv. Mehm. Mujezinović, Saraj. 1968.
Batinić bra Mijo v. Georgiceo i Vietri
- Njekoliko priloga k bosanskoj crkvenoj poviesti, Starine JAZU
XVII, 1885, 77-150
Benić Bono, Relatio provincialis P. Bonav. Benić ... objav. dr
Jelenić u Spomenici II
Božić, Opis Bosne pred Dubički rat, objavili Kreševljaković i Kapi-
džić (njem. tekst), Sarajevo 1957.
Crnogorčević Z., Memoari, objav. dr Milenko Filipović, Sarajevo
1966.
Croatia sacra - Zgb 1931. - 1944.
Delivić Mato, Izvještaj iz 1737., objav. dr Jelenić 1927. u Spo-
menici II.
-8-
Dobretić Marko, Izvještaj iz 1777. i 1780. objavio dr Jelenić 1927.
u Spomenici II
Dragičević Pavo, Popis obitelji 1743., objav. dr D. Mandić u knjizi
Chroati catholici, Roma 1962.
Drljić dr Rastko objavio Jelenićeve Spomenike III i IV (v. pod
Jelenić)
Farlati, Illyricum sacrum I-VIII, Venetiae 1751. - 1819.
Fermendžin Euzebije, Acta Bosnae potissimum ecclesiastica, Za-
greb, 1892.
- Chronicon observantis provinciae Bosnae Argentinae, u Starine
JAZU, XXII, Zagreb 1890., str. 1-67
Fojnička regesta, obj. dr Josip Matasović 1930. Spomenik Kr. srp.
akademije str. 59-432
Gavranović dr Berislav, Bosna i Hercegovina 1853. - 1870„ Saraj.
1956.
Georgiceo Atanasio, Relatione ... del viagio fatto in Bosna 1 anno
1626., obj. Fra Mijo Batinić u 1885„ Starine JA ZU XVII, str. 116---150
Jelenić dr Julijan, Izvori za kulturnu povjest bosanskih franje-
vaca, Sarajevo 1913. - Kratica: Izvori
- Spomenici kulturnog rada bosanskih franjevaca, 1437. - 1699.,
Starine JAZU XXXII, 1918. - Kratica: Spomenici I
- Spomenici kulturnog rada franjevaca Bosne Srebreničke 1700.
do 1834. - Kratica: Spomenici II
- Spomenici kulturnog rada bosanskih franjevaca 1835. - 1878„
nici III
Ljetopis fra Nikole Lašvanina (Starine JA 1914. i 1915.)
Jelić dr L., Fontes historici liturgiae glagolito-romanae, Krk 1906.
Ljetopisi: Franjevačkog samostana u Fojnici, objavio dr J. Jele-
nić u GMZ 1909. - Krat.: Fojn. ljetop.
Franjevačkog samostana u Kreševu, objavio dr J. Jelenić u GMZ
1917. (ima i separat) - Krat.: Krešev. ljetop.
Franjevačkog samostana u Kr. Sutjesci, objavio dr J. Jelenić u
GMZ 1923. i d. (ima i separat) - Kratica: Sutj. ljetop.
Mandić dr Domin„ Chroati catholici Bosnae et Hercegovinae 1743.
ct. 1768„ Roma 1962.
- Acta franciscana Hercegovinae, Mostar 1934.
Maravić Marijan, Descriptio Bosnae 1655. objavio Fermendžin u
Acta Bosnae str. 475-480
Isto u nečem opširnije, obj. u Glas. bisk. djak.-sriem. 1887. u br.
6. i dalje
Matasović v. Fojnička regesta
Matice župa Soli (do 1800.), Tuzla (od 1809.), Morančani, Lukavac;
kratice: MK = Matica krštenih, Mvj = M. vjenčanih, MU = M.
umrlih, MKz = M. krizmanih
Ogramić-Olovčić Nikola, Izvještaj iz 1675., obj. dr J. Jcknić u
Starine JAZU 132-152
-9-
 Pandžić Bazil., Relatio de provincia Bosnae Angentinae 1623. (Man-
dićev Zbornik 1965„ 211-234)
Paraphrastica et topographica expositio totius almae provinciae
Argentinae (pisana u Velikoj 1730.), obično nazivana Stražemanova
kronika; prepis u Vukovaru - Kratica: Velič. kron.
Pavle iz Rovinja, Izvještaj - objavio Stj. Zlatović
(Starine JA XXIII, 1-38)
šematizmi bos. franj. provincije i Nadbiskupije vrhbosanske
raznih godina - Kratica: Schemat.
šišić F„ Bosna i Hercegovina za Omer-paše, Bgd 1938.
Theiner A„ Vetera Monumenta Slavorum Meridionalium I, 1198.
do 1549„ Rim 1863. - II, 1524. - 1800., Zgb 1875.
Theiner A„ Vetera Monumenta Hungariam illustrantia I i II, Rim
1859. 1862.
Vietri G. B„ Notizia della Bosna Argentina iz 1708„ obj. M. Bati-
nić u Starine JAZU XVII, 1875„ 85-98
Vrela i prinosi izd. o. M. Vanino, Saraj. od 1932. dalje
II. L I T ERA T U R A
Anđelić Pavao, Doba srednjovekovne bosanske države (u KI BiH)
Balan dr Petar, Katolička Crkva i Slaveni u Bugarskoj, Srbiji,
Bosni i Hercegovini, Zgb 1883., prev. dr J. Stadler
Basler Đuro, Kasnoantičko doba (u KI BiH)
Bašagić-Redžepašić Safvet-beg, Kratka uputa u prošlost Bosne i
Herccgovine 1463-1850, Sarajevo 1900.
Batinić fra Mijo, Djelovanje franjevaca u Bosni i Hercegovini -
3 sveska, Zgb 1881, 83. i 87.
Baum Milica, župa Soli (u članci i građa I, Tuzla 1957.)
Benac dr Alojz, Građevinska djelatnost u prethistorijskom naselju
Varoš kod Koraja (u članci i građa II, Tuzla 1958.)
- Predeliri, Protoiliri i Prailiri (u Simpozijum I)
- Stariji preistorijski periodi (u KI BiH)
Bošnjak Slavoljub, Zemljopis i poviestnica Bosne - Zgb 1851.
Conspectus historicus, topographicus et statisticus Provinciae Ord.
Min. Bosnae Angentinae - Beograd 1935.
čović Borivoj, Mlađi praistorijski periodi (u KI BiH)
- osnovne karakteristike materijalne kulture Ilira na njihovom
c..:ntralnom području (u Simpozijum I)
ćirković Sima, !storija srednjovekovne Bosanske države - Bgd
1%4.
ćurić dr Hajrudin, školstvo u sjevcro-istočnoj Bosni posljednjih
decenija turske vlasti (u članci i građa II, Tuzla 1958.)
Degmedžić Ivica, Sjeverna i istočna granica Ilira (u Simpozijum II)
Dinić lili„ Za istoriju rudarstva u srednjevekovnoj Srbiji i Bosni I
Dizdar Mak, Stari bosanski tekstovi - Sarajevo 1969.
Draganović dr Knmoslav, Katolička Crkva u Bosni i Hercegovini
nekad i danas - Zgb 1934.
- Masseniibertritte von Katholiken zur Orthodoxie . . . zur Zeit
der Tiirkenherrschaft - Roma 1937.
- 10
- Bosna u oCima apost. vizitatora P. Masarechija g. 1624. - Sa-
rajevo 1636. . . . . .
- Katalog župa XVII. vij. u Bosm 1 Hercegov1m (u Croatia sacra
1944.)
- Katolička Crkva u sredovječnoj Bosni i Hercegovini (u Na-
pretk. Povij. B. i H. 1942.)
Evans Artur Džo, Kroz Bosnu i Hercegovinu tokom pobune 1875.
Sarajevo 1965.
- Ilirska pisma - Sarajevo 1967.
Filipović dr Milenko, Počeci i prošlost zvorničke eparhije - Bgd
1964.
- Cincari u Bosni (u Zborn. radova Etnogr. inst. SAN XIV/2,
Bgd 1951.) . . • . '
- Prilozi etnološkom poznavanju severo1stocne Bosne - Saraje\o
1969.
- Majevica - Sarajevo 1970.
Front Slobode tjednik u Tuzli - neki brojevi
Garašanin Mil~tin, Istočna granica Ilira prema arheološkim spo-
menicima (u Simpozijum I) . . . .
Gašić Emericus, Brevis conspectus h1stoncus d10ecesmm Bosnicn-
sis-Diacovensis et Sirmiensis -- Mursa 1944.
Glarnik Zemaliskog Muzcjd u Sarajevu - razna godišta
Gavranović dr" Berislav, Uspostava redovite katol. hijerarhije u B.
i H. 1881 god. - Bgd 1935.
Grgec Petar, Božji bjegunac - fra šimun .Filipov.ić -~ šib~nik 1939.
Hadžibegić Hamid, Glavarina u osmanskoj.. d~~av1 - ._,araj~yo I 966.
Handžić dr Adem, Postanak i razvitak B13eljme u XVI v11eku (u
Prilozi za oriient. filolog. XII-XIII, 1962-3.)
- Uvoz s~li u Bosnu u XVI. vij. (u istim Prilozima X-XI)
- Islamizacija sjevero-istočne Bosne u XVI vijeku (u istim Pri-
lozima) .
- Razvitak Tuzle u XVI vijeku (u rukopisu)
- Etničke promjene u sjev.-ist. Bosni (pred3:vanje)
Hodžić šaban Istoriia islamske kulture (c1klostilom)
Hoffer o. Aleksandar, Bosanska biskupija do turskog gospodstva
(Spomcnknjiga iz Bosne. Sarajevo 1901.) . .
Horvat Franjo Si bilig postavi na me bra.t mm (u Vrhbosm 1941.)
Horvat Vikto;, Suvremene nutarnje seobe i kretanja Hrvata
Zagreb 1942. . .
Hudal Dr Alois, Die scrbisch-ortodoxe Nat1onalkirchc - Graz
1922.
Ivanić Ivan, Iz crkvene istorijc Srba u Turskoj u XVIII. i XIX
vcku - Beograd 1902.
Jelenić dr Julijan, Kultura i bosanski franjevci I-II - Sarajevo
1912-15.
Jeremić dr Rista, O poreklu stanovništva tuzlanske oblasti (Glas-
nik geograf. društva, Bgd 1922.)
Jireček dr Josip, Trgovački drumovi i rudnici Srbije i Bosne u
srednjem vijeku - Sarajevo 1951.
Jireček, Konst., !storija Srba I., Bgd 1932.
-- 11 -
 Jokanović Br., Nalazišta soli u okolici D. i G. Tuzle (Rudarski
topionički vesnik 1930.)
Jovanović Radmila, Preistoriski nalaz u dolini rečice Soline (u
Clanci i građa, Tuzla II)
- Dve preistoriske ostave iz sev.-ist. Bosne (ibidem)
Jukić fra lvan Franjo v. Bošnjak Slavoljub
Katičić Radoslav, Suvremena istraživanja o jeziku starosjedilaca
ilirskih provincija (u Simpozijum I)
Katona Stephanus, Historia critica regum Hungariae (neki svesci)
Katolički Tjednik, Sarajevo 1925. do 1945.
Klaić Vjekoslav, Bosna, zemljopis - Zagreb 1878.
- Poviest Bosne do propasti kraljevstva - Zagreb 1882.
Kreševljaković Hamdija, Turalibegov vakuf u Tuzli (Glas. Isl. vjer.
zajed. 1941.)
- Muteselimi i njihov djelokrug - Sar.
- Stari bosanski gradovi (Naše Starine I)
- Kapetanije u Bosni i Hercegovini - Sar 1954.
- Hanovi i karavanseraji u Bosni i Hercegovini - Sar 1957.
- Esnafi i obrti Bosne i Hercegovine - Sar. 1961.
Kulturna istorija Bosne i Hercegovine od najstarijih vremena do
početka turske vladavine - Sar. 1966. (v. imena pisaca: Anđelić, Bas-
ler, Benac, Cović, Miletić, Pašalić)
Mandić dr Dominik, Bosna i Hercegovina I. - Roma; III. sv.
Roma 1967.
- Franjevačka Bosna - Rim 1968.
Mandić dr Mihovil, Bosna i Hercegovina u rimsko doba (u Na-
pretk. Pov. B. i H.)
- Okupacija Bosne i Hercegovine - Sarajevo
Mažuranić Matija, Pogled u Basnu 1839.-40. - Zagreb 1842.
Marić Zdravko, Problem sjevernog graničnog područja Ilira (u
Simpozijum I)
- Neki novi manji preistorijski nalazi u iz B. i H. (u GMZ 1958.)
Miletić Nada, Kulturni ostaci varvarskih naroda (u KI BiH)
- Ranoslovensko doba (ibidem)
Nedić fra Martin, Stanje redovničke države bosanske posije pada
kraljestva bosanskog u četiri vieka - Djakovo 1884.
Papazoglu dr Fanula, Politička organizacija Ilira u vreme njihove
samostalnosti (u Simpozijum II)
Pašalić Esad, Period rimske vladavine do kraja III. vijeka naše
1.xe (u KI BiH)
- Problemi ekonomskog razvitka u unutrašnjosti provincije Dal-
macije (u Simpozijum II)
- Antička naselja i komunikacije u Bosni i Hercegovini - Sar.
1960.
Pavešić Slavko, Jezik Stjepana Matijevića /Rasprave instituta za
jezik A Jazu - Zgb 1968.)
Pavičić Stjepan, Podrijetlo naselja i govora u Slavoniji - Zagreb
1953.
Pejachevich Franc„ Historia Serviae - Kalocsa 1799.
Pejanović Đorđe, Stanovništvo Bosne i Hercegovine - Bgd 1955.
Petrović dr Leo, Popovi glagoljaši (kalend. Napredak 1936.)
-12-
- P. L., Kršćani bosanske crkve - Sar. 1953.
Poviest hrvatskih zemalja Bosne i Hercegovine od najstarijih vre-
mena do godine 1463. I. - Sar. 1942. (citira se Napretk. Pov. BiH)
Prelog dr Milan, Povijest Bosne od najstarijih vremena do pro-
pasti kraljevstva - Sarajevo
- Povijest Bosne u doba osmanlijske vlade I. i II. - Sarajevo
Puš Ivan, Neolitska naselje u Tuzli (članci i građa I, Tuzla)
Radonić Jovan, Rimska kurija i južnoslavenske zemlje - Beograd
1950.
Rendić-Miočević Duje, Problemi romanizacije Ilira s osobitim ob-
zirom na kultove i onomastiku (u Simpozijum II)
- štamparije i škole rimske kurije u Italiji i južnoslavenskim zem-
ljama u XVII veku - Beograd 1949.
Renner, Durch Bosnicn und die Herzegowina kreuz und quer -
Berlin 1896.
Serafinski Perivoj, mjesečnik u Sarajevu
Simpozijum o teritorijalnim i hronološkim razgraničenju Ilira u
praistorijsko doba - Sarajevo 1964. (ovdje: Simpozijum I)
Simpozijum o Ilirima u antičko doba - Sar. 1967. (ovdje: Simpo-
zijum II)
Stanojević St., !storija srpskog naroda, 2. izd. - Bgd 1910.
Suić dr Mate, Nekoliko etnoloških podataka o antičkim Ilirima
u djelima grčkih i rimskih pisaca (u Simpozijum 11)
šabanović Hazim, Bosanski pašaluk - Sarajevo 1959.
šafarik Pav. Jos., Slovanske starožitnosti I-II - Praha 1862-3.
širca Ambroz, Rad bosanskih franjevaca za vrieme Patarena
(Seraf. Perivoj 1902.)
šišić Ferdo, Povijest Hrvata u vrijeme narodnih vladara - Zgb
1925.
- Pregled povijesti hrvatskoga naroda, 3. izd. - Zagreb 1962.
- Okupacija i aneksija Bosne i Hercegovine - Zagreb 1938.
- Vojvoda Hrvoje Vukčić - Zagreb 1902.
škobalj Ante, Obredne gomile - Split 1969.
škaljić Abdulah, Turcizmi u srpskohrvatskom jeziku - Sar, 1966.
Thalloczy Ludwig v„ Studien zur Geschichte Bosniens und Ser-
biens im Mittelalter - Miinchen 1914.
Truhelka dr ćiro, Starokršćanska arheologija - Zagreb 1931.
Vanino dr Miroslav, Prve pojave kršćanstva u Bosni (u Napretk,
Pov. BiH - Sarajevo 1942.)
- Povijest Crkve katoličke - Zagreb 1930.
(Varadinac) = Franciscus a Varadino, Descriptio Bosnae Argen-
tinae - 1679.
Vrana V„ Knjževna nastojanja u sredovječnoj Bosni (u Napretk.
Pov. BiH)
Vrhbosna, katol. revija u Sarajevo od 1884. do 1945.
Zaplata Rudolf, Katolici u Bosni za turske vlade (Croatia sacra
1939.)
-13-
 Ill
KARTE
dodenst~, Carta von dem Theil Bosnien ... 1718. (prilog GZM 1908)
Dra1~~~vic, Karta katol. Crkve u B. i H. nekad i danas - Saraje;o
Merc~to~, Sclavonia, Croatia, Bosnia ... 1554. (prilog Bosendorfer, Cr-
.t~~e tz slavoi;iske povijesti, Osijek 1910.)
Mihtar-geograph1schcs Institut, Wien
Vego M., Historijska karta srednjeviekovne bosanske države, Sara1·evo
1957. . čovjek
Vojno-geografski institut, Beograd
IV
KRATICE
Acta Bosnae v. Fermendžin str. 9
A., Arh. = arhivi v. str. 8
Fari. = Farlati v. str. 9
Ferm. = Fermendžin v. str. 9
I-'ojn. reg. = Foj,nička regesta v. str. 9
GZM = Glasnik Zemaljskog muzeja v. str. 11
JAZ~ = Ju~o~lavenska akademija znanosti i umjetnosti
Juk1c v. BosnJak str. 10
KI ~iH = Kult1:1rna istorija Bosne i Hercegovine str. 12
MK 1 sl. = Matice krštenih str. 9
Schemat. = šematizmi str. 10.
Spomenici v. Jelenić str. 11.
I, Z, S, J, SI = strane svijeta istok, zapad itd.
V naravno lice u ogledalu; pogleda se i ode, i odmah zaboravi
SURADNICI
Pismeno
~ek~da di_: čedomil, kanonik, Dubrovnik - Kuntarić dr Đuro,
odvJetmk, Pozega - Momčinović s. Agnes, Zagreb _ Pavić Božo,
bogoslov, Zagreb - Tunjić Pero, župnik, Radunice
Usmeno
Avdihodžić Muharem šcrići - Brigić Ramo i Mujo, Piralići _
Delh':lnija - Lukavac __'._ Demirović Muharcm, DraganJa _ Đaković
Fran10: Luk~vac ---: ,Đu_rić Todor, Lcndići - Josipović Mato, Luvakac
-:}!irse Josi~! Mos.c;emca - Krešić Marko, Parselo - Lugonjić Mijo
V1sca -"Mar:1~anov1c llija, Husino - Marijanović Ivo, Sred. Lipnic~
- l\;fomcmovic Ivanka, Fojnica - Mišić Ivan, Dikla _ Muminhodžić
Redzep, Lu~'.1vac - Pavlović Anto, Husino - Poljić Omer Priluk _
Smech ManJa, Lukavac - Stanojević Obrad, Lendići - Stjepanović
Anto, Ere~~ - šogoljević Hasan, Lukavac - Tadić Milko Parselo
1:aletov1s ~uso,. ~evrcn~':' - Tiš'.:11a špiro! Lukavac _ To~ić Ilija,
Husmo - Tnfkov1c Vukasm, Jaruske - V1lušić Franjo Ljubače _
žabić Ibrahim, Dublje. ' pa se je vrijedno i potruditi da se doznaju, da se znanje o
-14 -
1. Prastanovnici
teži za znanjem
1. Razum zdrava čovjeka uvijek je nečim zaokupljen,
jedna sposobnost njegova razuma, čovjekova mašta, radi i
u snu. što čovjek vidi, što čuje, što osjeća, o tom on raz-
mišlja. Pa i onaj koji je lišen i vida i sluha, i takav misli,
jer čovjek misli i o budućnosti, koju ne vidi i ne čuje. -
Cesto čovjek stane i pažljivo nešto promatra, osluškuje, pa
će o tom razgovarati s drugim, mislit će o tom možda i
sutra, pa i više dana, i mjeseci; neke mu se slike usijeku
u pamet i ostaju godinama, pa i sav život. životinja također
digne glavu, pa gleda ili sluša, ali za kratko; ona ne razmiš-
lja, jer nema razuma. Pa i čovjek koji nije izoštrio svoj ra-
zum, ili je od prirode manje intelegencije, takav manje pro-
matra, manje razmišlja, slabije se zanima za zbivanja oko
sebe. Aposto 1 Jakov zna za čovjeka »koji promatra svoje
kakav je bio« (Jak. 1, 23).
Ali predmeti, stvari, za koje se netko zanima, različiti
su, odnosno svaki čovjek odabire predmete, događaje oko
sebe, kojima će pokloniti veće ili manje zanimanje. U živu,
veselu društvu naći će se netko, kojemu je dosadno, jer
njega sve ono o čemu se govori, što jedni napregnuta slu-
šaju, čemu se drugi slatko smiju - njega to ne zanima. A
ipak je čovjek po svojoj prirodi znatiželjan, želi mnogo to-
ga da zna. Da nije te želje za saznanjem, ne bi bilo ni zna-
nosti ni umjetnosti ni napretka u tehnici. A nije svaka želja
za znanjem jednako korisna. Htjeti znati sve što se u selu
događa: tko se oženio, tko umro, kako je netko stradao, ko-
liko je u nekoj trgovini pokradeno, kako je svršila utakmi-
ca - to su sve malo vrijedne činjenice i njihovo znanje ne-
ma trajne vrijednosti. No ima stvari koje je vrijedno znati,
njima trajno zadrži, da se možda razmišljanjem to znanj~-:::·::: ,..,"""
,„/''.,__,.~Ji~:..
-15 - ///'.·)'.I ~J~'~
7(iii
\.1;,0
•(~"'.:vl- ~;
":;·;;
•
~
"'s·~i
oL~' ~
·~os _-_:,,~
-rr
i poveća, proširi, produbi, bolje shvati. Posjedovati, imati
mnogo takova znanja znači biti pametan; ako ga je čovjek:
stekao u školi, veli mu se da je školovan, izobražen ili nao-
bražen. Ima li vrlo mnogo znanja, u vanredno velikoj mjeri,
pa ga može i s drugim dijeliti, kažemo mu da je učen. Za
napredak čovjekova blagostanja doprinose ljudi, koji svo-
jim tjelesnim, fizičkim radom privrjeđuju potrošna dobra
t.j. što nam je potrebno za svagdanji život. Ali i ljudi od
nauke također su korisni čovječanstvu, dapače i potrebni.
Kad bismo se zadovoljili samo potrepštinama tjelesnog ži-
vota, bili bismo samo nešto malo iznad životinje.
Predmeti nauke su različiti: proučavati prirodu i nje-
zine vječne zakone, doći do spoznaje vječnoga Tvorca pri-
rode i njihovih svojstava, proučavati neumrlu dušu čovje­
kovu, sposobnosti ljudskoga razuma itd. tim se bave znano-
sti teologija i filozofija; druga se znanost bavi ljudskim
govorom, ljudskim tijelom, jedna živim bićime uopće, pa
druga mrtvom prirodom na zemlji, ili pak nebrojnim zvi-
jezdama. Na svim tim područjima postignuti su posljednjih
godina neočekivani uspjesi i ne vide se granice, do kojih
može dospjeti ljudski razum i njegova volja, svojstva nje-
gove duše, po čemu je čovjek slika i prilika najvećeg Razu-
ma, najvećeg inženjera, kako je za Boga rekao glasoviti izu-
mitelj Edison.
Yrlik je broj učenjaka koji proučavaju ono što je bilo,
jer i to čovjeka zanima. A danas se toliko toga i to teme-
ljito proučava, da su se razvile mnoge specijalne nauke,
koje se bave onim što je nekad bilo. U ovoj će se knjizi go-
voriti o tom !'..to se događalo u sprečkoj dolini, i to ponaj-
više s obzirom na vjerske prilike u ovom kraju, a u to ime
ćemo se poslužiti vrlo mnogo knjigama naših učenih ljudi,
koji godinama u tančine proučavaju našu prošlost. To su
povjesničari, učeni ljudi što se bave poviješću (ili histori-
jom), događajima iz prošlosti. Oni će nam kazati, tko je u
ovom kraju u davnoj davnini prebivao, i šta je s tim naro-
dom bilo. Kako su naši pradjedovi ovamo došli, šta su sve
ovdje preturili kroz petnaest stotina godina.
-16-
Ovdje su bili Iliri
2. Učeni ljudi koji proučavaju razne starinske iskopine,
tj. starinsko oruđe i oružje, posude kamenje, pa i kosti,
što se kojegdje otkopa, oni vele da je pred mnogo tisuća
godina ovdje bilo ljudi, koji su stanovali u čadorima (šato-
rima) od životinjskih koža, služili se oružjem i oruđem od
kremena i drugog kamenja, a živjeli loveći divlje životinje,
koje su onda bile ogromne, a bilo ih u izobilju. Zemlja se
onda nije obrađivala. No nakon tisuću godina došlo je do
izmjene klime, do izmjene u razlici između studeni i topline,
te su izrasle velike šume, pa se zaključuje, da je već pred
neko pet hiljada godina bilo ovdje u sprečkoj dolini već
dosta ljudskih naselja. Iskopani su iz toga vremena neki
predmeti na više mjesta tuzlanskog područja, što će biti
spomenuto pod brojem 7.
Oni su ljudi bili na vrlo niskom stepenu kulture; još
nisu znali zidati kuće, nego su stanovali u pećinama ili špi-
ljama, ako bi ih našli, ili bi iskopali zemunice u brijegu ili
najčešće od pletera opleli kolibu i zemljom omazali. Naj
zanimljivija vrsta ljudskog stana iz onog vremena s oj e-
n i c a, a to je koliba na sojama (sohama) zabijenim u dno
neke rijeke ili močvare. S obalom je takva koliba bila veza-
na ili lakim mostom ili se iz nje prilazilo obali čamcem. So-
jenice su se onda podizale, kad se trebalo osigurati od zvje-
radi, požara ili neprijatelja, a možda i samo radi lakšega
ribolova. U _Tuzli se naišlo na sojenice lL današnjoj R_dar-
skoj ulici;-pa zatim kad su kopali temelje za zgradu Grad.
Nar. Odbora i prijašnju poštu. Našlo se tada i ostataka ži-
votinjskih kostiju, sjekira i drugog oruđa od kamena, ko-
štanih igala, šila i bodeža, te komada zemljanog posuđa.
.. Nađeno je dapače i zrnja pšenice i ječma 1 >. O narodu onoga
vremena ne znamo više ništa: ni kako se zvao, ni odakle je
došao, ni kojim je jezikom govorio. Onim hiljadama godina,
kada su ljudi tako živjeli, kažu kamen o dob a.
3. Toga je naroda nestalo, kad su se pred 4000 godina
sručihrmt--Baikan neka· plemena, što su došla daleko s Isto-
ka, iz prednje Azije. Bio je to stočarski narod, što ga je
neka prirodna katastrofa (suša ili potres) prisilila da traži
pašnjake; no nisu došli direktno s istoka nego zaobilaznim
putem, sa sjevera. U isto vrijeme, prema mišljenju nekih
-17 -
Lukavac na Spreči
 ~čenjak.~, kre~ul~ je i jedna druga velika seoba sa Zapada,
:z. špan~J"e,. ~e Je I .on~ donekle dotakla Balkan. Ovi su prido-
sh~e 1:1mst1_h_ saro~Je~10ce, jer su bili brojniji i kulturniji. Oni
v~c _ms,1:- b1!1 ~pucem s~n;io na lov, nego su pripitomili neke
d1v!Je z1v?.tmJe, ka"ko b1 ih upotrijebili verući se kroz gudu-
re i_ gazec1. p_o n;ioc;'ar~ma. Pripitomljena krava, ovca, koza,
kc;>_ln~a ~on~tila Je COVJeku dajući mu mlijeko, a ovca i koza
dijeli s COVJekom svoju odjeću, svoje runo.
Dr" Benac ~~ve d?seljenike Prailirima, jer da se tada još
ne. ~oze govoriti o bilo kakvim Ilirima. No oko godine 1000.
.rnJe }susa ~ren;iše no~e mase naroda s Dunava prema
JU~u I zapo~Jedo~~ ze~lJu, pored Save i u dolinama rijeka,
koJe se u nJu uhJevaJu. U ovoj seobi učestvovala su vjero-
jatno i ilirska plemena.2)
, . Nap.red~k u kulturi očituje se i u čovjekovim potrep-
st1~ama. m~esto grubog oruđa od kamena izumio je obrađi­
v~ti bakar .1 broncu (tuč), a bronca je smjesa bakra i ko-
sitra v(k~laJ.a) .. Ove: razdoblje u povijesti čovječanstva ZO-
V~ ucenJaC1 b r On C a.ni m" d O b Om. U mnogim se mje-
stin;ia tuzlansko~ kraJa naslo brončanog oružja, oruđa i
nakita. -:- Bro,i:cano doba nije dugo trajalo; do bakra je
dosta tes~o ~oci, a do kositra kod nas još teže, pa se čovjek
sta~ obazirati za rudom, koje ima više i nadošao je na željezo
gvozde.
4: I tako. n~kako oko 1.000. godine prije Isusa nastaje
u ,ovnu. kraJ~v.m~a . tako zvano ž e 1 je z no d 0 b a, kada
vec znaJu. topiti zel~ez~m rud.~ču, lijevati i obrađivati želje-
zo., U ~ek1m .~u kraJ.evima s_viJeta spoznali ljudi tu vještinu
;rec davno pnJ~, .J?a l~"Sv. Pisma znamo i za prvoga kovača,
J_er prorok M~~SiJe pise u knjizi o postanku svijeta: »Sila
10d1 Tu?al~KaJma, ~raoca onih koji kuju bakar i željezo«
4,12): 1:Ji.:d~ s~ ovdje u to vrijeme živjeli većinom od. lova
n~ divlJac ~ r.i~e. a lo;ili su zecove, srne, jelene, medvjede,
ah ~u odgaJ~h I domacu stoku - ovce, koze, goveda, svinje
konJe, a vec onda. pas bio je čovjeku drug u lovu i čuva;
pra~a. N? "ustano;'il~ se da su i zemlju obrađivali i da su
~nal~ za Jecam, psemc~, ~elj_du i proso, te grah, bob grašak
~ lec1!, a od voca za divlju Jabuku, trešnju, drijen lješnJ·ak
1 grozde. ' gidunum) i Užice (Kapedunum).
U željezno doba sigurno je skoro sva Bosna bila pod
vlašću Ilira, koji su zaposjeli velik dio Balkana, a prema
-18-
nekima bilo ih je daleko na sjeveru i sjeveroistoku Evrope,
dok Zdr. Marić veli, da ih nije bilo na sjever od Save, da je
dapače sjeverna granica Ilira išla nešto južnije ispod rijeke
Save."> I tako se je možda upravo na Spreči miješalo ilirsko
stanovništvo s panonskim. A Panonci su nastavali svu da-
našnju Slavoniju sa Srijemom te cijelu današnju Ugarsku.
I Kelti su dovle dopirali
5. Na krajnjem sjeverozapadu Evrope, gdje su danas
Francuska, dio Njemačke i Britanija s Irskom, boravio je
u davnini velik narod Kelta, a zovu ih i Gali. Neka se kelt-
ska plemena oko godine 400. prije Isusa pokrenuše iz tih
strana i stadoše se tiskati prema jugu, a u naše krajeve sti-
goše iz Italije negdje između 370. i 360. god. prije Krista i
jedni prodriješe čak do ušća Neretve, a drugi do rijeke Mo-
rave. Neki su došli i u ove krajeve sjeveroistočne Bosne,
pomiješali se s Ilirima, ali se nisu posve stopili. No kako
-su Kelti bili na kudikamo višem stepenu kulture, to je nji-
hova provala, kako izgleda, u kulturnom pravcu dosta uti-
cala na domaće, ilirsko stanovništvo. Tako n. pr. u ilirskim
grobovima ispod Gradovrha kod Tuzle nalaze se tragovi
keltske kulture, a u Semberiji i keltskoga novca. Borivoj
' čović piše: »Posljedice keltske provale i naseljavanja nekih
keltskih plemena u susjednim krajevima, bile su pretežno
ekonomskog i kulturnog karaktera i odrazile su se jače
jedino u sjevernoj Bosni. Jedina teritorija, na kojoj su se
Kelti možda zadržali, je sjeveroistočni ugao Bosne, oko Bi-
jeljine, koji je mogao pripadati području keltskoga ple-
mena Skordiska i gdje je nađeno nekoliko keltskih ratnič­
kih grobova.«") A Zdr. Marić pišući o nađenim keltskim
kopljima i mačevima u Dvorovima kod Bijeljine kaže: »Ovaj
kraj je u neposrednom susjedstvu Srijema i Slavonije ...
Poznato nam je da su Kelti boravili u Podunavlju, pa se mo-
že pretpostaviti, da su Kelti neko vrijeme živjeli i u Sem-
beriji, što potvrđuju i brojni nalazi keltskog novca u tom
kraju. Ipak, možda je to sve samo rezultat jakih uticaja
Kelta na najbliže susjede.«G) Kelti su osnovali Beograd (Sin-
Jedni drže da su i neka zemljopisna imena u našoj ši-
roj domovini keltskog postanka, tako n. pr. Mil. Baum
-19-
 misli, da su Kelti dali ime rječici Jali.7J Prema šišiću su bo-
sansku Posavinu nastavili Breuci, a Srijem Amantini, oba-
dva plemena zove ilirsko-keltskim.8> - Kelti su u borbama
Ili~.a s Rimlj~nim'.1 st~li na stranu Ilira, ali ih je 78. god.
pnJe Isusa nmsk1 vo1voda Scipion potjerao preko Save i
ne znamo za njihovu daljnju sudbinu.
Tragovi starih kultura
6. U nekim mjestima naše domovine ostale su ruševine
ogromnih starih građevina, npr. u Puli, a u Splitu je mno-
go .~?lje ~čuvm:a palača cara Dioklecijana. No u Grčkoj,
Ind111, Egiptu ima kudikamo starijih i većih građevina.
Od Ilira nije ostalo velikih građevina, oni su bili stočari,
pokretan narod, pa nisu većinom pravili kuću od kamena
nego od drveta, kojega je bilo u izobilju. Iliri barem ovdje
u našim krajevima, nisu imali pravih gradova, no imali su
manja utvrđenja na zgodnim brežuljcima sa nešto stalnoga
stanovništva, ali ponajviše bi takve utvrde služile kao sklo-
ništ.e. za sluča~ neprijateljskog napadaja. Mnogi brijeg što
nosi ime Gradma, Gradište ili Gradac bio je nekada ilirska
tvrđ~vica. Takav ~e i Gradovrh kod Tuzle. Od ilirskih spo-
memka i:ad zemljom ostali su brojni grobovi; na glasinač­
kom polju na planini Romaniji kod Sarajeva ostavili su
preko 40 tisuća grobnica. No zato se, većinom prilikom iz-
vođenja ra.zni~ većih. radova, često nailazi na manje ili veće
predi;:ete rz. tih ,sta:_ih vreme~a, il.irski~ a možda i starijih
od njih. Valjda ce c1taoce zammat1, gdje se sve u području
Spreče nai;lo stvari, starijih od dvije hiljade godina.
. Na obroncima Maj~vice našlo se na više mjesta stvari,
ko1e su s vreme~o~ bile zatrpane neke dublje neke pliće.
Te su. ~r~dme_te I1ud1 od nauke istražili, opisali, nastojali us-
tanovltl iz ~OJega su :~e~nena; same su stvari najvećim dije-
lom pohranJene u zavrcaJnom Muzeju Istočne Bosne u Tuzli
?dje ih svatko r;nože razgledati, jer su izloženi po hodnicim~
r sobama muzqa. Predmeti iz drugih krajeva Bosne čuvaju
se u sarajevskom muzeju.
Lijepa č~ta uče~jaka. iz skoro svih krajeva Jugoslavije
zaokupl3ena Je proucavan1em svega što se tiče Ilira, a kupe
s~ oko znan~tvene ustanove Akademije za Basnu i Hercego-
vmu u sa.raJevu, a. pro:ičavanju iskopina su se predali ljudi
oko muzeja u SaraJevu i Tuzli.
-20-
Neka mjesta s nalazištima starina
7. TUZLA (nekada Donje Soli). U okviru jednog dijela
grada leže ostaci velikog i bogatog ilirskog naselj~ na soje-
nicama, koje je propalo negdje oko ?od. 70VO. P.nJ~ Isus?_va
rođenja. Uz to se našio kamenih sjekira, kostan~h r?ala, sila
i bodeža. - U Kreki se našla komada bakra, a bilo Je nalaza
i u Slavinovićima. - GO R. TU ZLA (nekada Gornje Soli).
I tamo su stanovali na sojenicama, u isto doba kada i u do-
njem gradu. - GRAD O VRH više sela S_?line. U doli.ni,.rje-
čice Soline bilo veliko ilirsko groblje, ali Je voda stol3ec1ma
sve skoro poodnosila. Otkopana su tri groba s kosturima, ig-
lama od stakla, bronce i željeza, te prilično zemljanog suda.
- KOR A J. Na mjestu zvanom Varoš, ispod sela, otkopani
su tragovi starinskih stanova, starih najmanje 4.000 godina.
- DRE NO V DO na Siboščici: tamo se našlo skladište
brončanog oruđa i drugih predmeta. - G ~ R. ~ R_A H 0-
V I C A, u Baricama, na području sela, nađem su srtm bron-
čani predmeti i zlatni prsten, otkopana 38 grobova sa zem-
1janim urnama i ostacima spaljenih kostiju. - DOB 0-
R OVCI. Na brdu Monj nađene su brončane sjekire, oružje,
oruđe i nakit. - BOLJA NI ć. God. 1957. otkopana je mno-
go starih predmeta: nekoliko bodeža, sjekira i drugih oruđa,
te nakita, sve od bronce. - B OKA V I ć. Posebnu vrstu na-
laza čini gomila većinom oštećenih mjedenih sj~kira, s_~pova,
narukvica i drugih nakita, što je u znanstvemm kn31gama
zaveden kao depo iz Lukavca.
Osim u spomenutim mjestima u blizini Tuzle našlo se
takvih predmeta i u susjednim: na zapadu u Grapskoj i Do-
boju, pa u Matićima i u Donjoj Mahali na sjeveru, zatim u
Dvorovima kod Bijeljine. Crkvena u Makljenovcu je ilirska
gradina. Zanimivo je ustanoviti, da se niže na jug od crte
Spreča-Jala-Kalcsija nije dosad naišlo na ovakve tragove sta-
rih žitelja.
BILJEšKE
Baum Soli Puš Neolit - 2) Benac, Prediliri 63-65 - 3 ) Marić,
1)
Problem ... '. dr Benac' u diskusiji Simpozi.ium II, 72 - 4) Stanojević,
Ist. srp. naroda 1 - S) čović, Mladi periodi 124 - 0 ) Marić, Neki
nalazi 252· -Es. Pašalić je drugog mišljenja: »Keltski element se
mdavnom 'asimilirao i saživio sa brojno jačim domaćim elementom
(Period rimske vladavine 171) - 7) Soli 12 - S) Pov. Hrva ta 80
-21-
11 r
2. U sklopu rimske carevine
Rimljani podjarmiše Ilire
8. Ilirsko je područje sezalo sve do Jadranskog mora,
no po otocima i na obali morskoj počeše se od god. 400.
prije Isusa naseljavati grčki trgovci, osnovaše gradove, a nisu
priznavali Ilira za gospodare. Ovi Grci nisu zalazili u unutra-
šnjost ilirske zemlje, nego se njihova trgovina odvijala po-
najviše morskim putem, brodovima. No i primorski su Iliri
bili vješti lađama, te su njima krstarili po moru, napadali
grčke trgovce i otimali im robu. Takve pomorske razbojni-
ke zovu gusarima. Ti su napadaji prisilili Grke, te su do 230.
god. napustili skoro sve svoje naseobine na obali 1l.
S druge strane mora razvija se rimska država. I trgovci
iz Italije dolaze u Iliriju, a kad su jednom Iliri opljačkali
veliku skupinu trgovaca, neke poubijali, a druge odveli u
roblje, dadoše time Rimljanima povod, da pošalju vojsku. I
tako god. 229. osvanuše prve rimske lađe u dalmatinskim
'odama. Rimska vojska pobijedi ilirsku kraljicu Teutu i za-
posjedne njezinu državu oko ušća Neretve. A to je bio tek
početak rimskih vojnih operacija, koje su uz kraće prekide
trajale oko dvjesta godina. Ako već prije nijesu znali, to su
Rimljani ovom zgodom doznali, da ilirska zemlja ima mnogo
šuma i raznovrsnih ruda, a toga je svega njima trebalo. Rim-
ljani su prodirali sve dublje u gorovite ilirske krajeve i ta-
mo uspostavljali svoju vlast. Za uprave velikog rimskog dr-
žavnika Julija Cezara pretrpješe Rimljani težak poraz od
pobunjenih Ilira. Zato god. 35. preuze sam car Oktavijan vo-
đenje rata, pa je 33. godine skršen i posljednji otpor, a rim-
skom lliriku pridodani svi njihovi krajevi. No kad car August
6. godine po Isusu raspisa neke poreze i zavede vojnu oba-
vezu, a rimske čete posla u češku, ustadoše najprije Iliri ne-
gdje oko današnjeg Sarajeva, a njima se priključiše i Breuci
u dolini Bosne i oko Savc. Pobunjenike je vodio Baton, no
vojskovođa se Tiberije brže bolje vrati iz češke i nakon četiri
godine očajnog ratovanja zarobi Batona, a vojska se predade.
Posljednja ilirska utvrda, što je uništena, bila je Arduba, a
drže da je bila na klisuri, gdje je danas Vranduk. Za toga je
krvavog rata izginulo mnoštvo naroda, a još više odvedeno
u roblje, da po Italiji radi za nove gospodare.
- 22 -
Gore spomenuti car August je onaj, za čije se vlade ro.dio
u Betlehemu Isus Krist, a nakon njega posta~_je ~arcm ~~b~­
rije, a njegov namjesnik u J ude ji bio je PonciJe Pilat, ko Ji Je
Isusa osudio da se razapne.
Iliri i Panonci se romaniziraju
9. Sve dok nisu Rimljani zaposjeli ove zen;i~jve, ži~ot je:
po riječima Mil. Baum, tekao neprekid~~ .na ?.nhcno vis~koJ
kult~rnoj razini2l, bili su »na pragu. civ~hzaciJe, a mnogi su
taj prag i prekoračili, jer znaJU za izm3enu robe, za novac,
trgovinu .... « kaže dr Fan?la Papa:,oglu :ii. Dr Alojz ~en~~
veli dapače: »Ilirsko podruc3e, na.~ocito Bv~si:ia, b~gato Je ze
ljeznom rudom i domaće stanovmstvo pocmJe obilnu eksplo-
ataciju te dragocjene rude«'•l. . . .
No Rimljani su svakako bili daleko odma~h ~~ lh~a I D:
tehničkoj i u duhovnoj kulturi, kao i u or.gamzaciJi .~oJske i
uprave. A rudno bogatstvo i plodne ravmce . P.~nom3e .nave-V
doše Rimljane da prvotnu kaznenu ekspedicIJU prosvir~ u
pravi rat i zauzmu svu morsku ~b.alu i ~aleko u unutrasnJ~SJt
prema istoku. Pokorivši čitavo ih_r~ko i pai:ionsko podrucJŠ~
što ga nazivali jednim imenom Ihnk (Illyncum), I?~o~.edo .
Rimljani već JO. god. novu razdiobu carstv~: SredisnJi ~er~­
toriJ. današnJ·e Jugoslavije razdijeliše na dvije upravne J~~l-
nice: SJe\'Crna se sluzbeno zval~ ~ano.mp, a JUzna Da lmaciJa.
• v • • • • V
u Panoniji obitavahu pripadmci velikog panonskog. nara~~'
a u Dalmaciji bijahu razna ili~ska. ple~~na, a n~JznatmJC
od njih Dalmati. Granica izmedJU tih d':'IJU pokraJm~ (pro-
vincija) tekla je od rijeke Kupe na Banpl1;1.ku, DoboJ,_ ~pre­
čom na rijeku Jadar i na Drinu. Tuilu vecmom s~~vlpJU t~
južnu provinciju, ali Ma~e_vi~~ je sv~~ako u Panoi~iJL Jes~ l~
Panonci bili takodjer Ihn ih su bih zaseban :iaro~, to JOvs
nije znanstveno utvrdjeno 'l ..za on~ v~e:nena bilo b1 to moz-
da ipak ogroman teritorij za Jedan Jedmi narod. .
Rimska je politika u osvojenim krajevima išla za ~~t1:
da novo stanovništvo malo po malo romanizira, da ga :icm~
romanskim, rimskim - da primi rimsku kultur:i: latm~ki
jezik, rimske običaje; vjeru su i:U ostavljal.i n~ m_iru.' ?ekin;1
bi dapače božanstvima pokoremh naroda .1 RimlJ~lll iskazi-
vali čast. Nekima božanstvima bi stara, izvorna imena za-
mjenjivali latinskim.
- 23 -
 »Konačno pokorenje ilirsko-keltskih plemena po svojim
je posljedicama jedan od najkrupnijih dogadjaja u prošlosti
današnjih hrvatskih i srpskih zemalja. Proširenje rimske
kulture s novim idejama na polju uprave, sudovanja, poreza,
civilizacije i rata, postepeno nestajanje drevnoga ilirstva i
keltstva, gotovo općena romanizacija, napose na primorju
i u ravnoj Panoniji, pa definitivno utvrdjenje kršćanstva -
sve su to bili dogadjaji od snažna utjecaja još i na docniji
život Hrvata i Srba davši im odredjen pravac na vijekove«,
veli naš povjesničar F. šišić 6).
10. Ali romanizacija nije jednako tekla u svoj carevini.
Gdje su se narodi bez velikih borbi priključili carstvu, tamo
su je provodili trgovci, obrtnici i drugi rimski kolonisti. No
Iliri su se ogorčeno godinama borili protiv Rimljana, naro-
čito u gorskim predjelima pokrajine Dalmacije, pa se kao
nosioci rimske kulture javljaju u njoj u većoj mjeri vojnici,
bilo aktivne vojne jedinice, bilo veterani, bivši, isluženi voj-
nici 7). U pokrajini Dalmaciji brže su se približile osvajaču
primorske oblasti, a tako i u ravnim predjelima današnje
Bosne; koji ostadoše tvrdokorni, povlačili su se u planine i
dugo odolijevali pretapljanju u Romane. U Panoniji je roma-
nizacija brže napredovala, jer je tamo i vojni otpor bio nešto
slabiji. Možda se već tada oko slanih vrela podiglo veće na-
selje, grad.
O rimskim kulturnim, upravnim i vojnim ustanovama
vrlo pregledno i sažeto pisao je Ferdo šišić 8 l.
Kulturno-politički pokret (»ilirizam«) u Zagrebu, sre-
dinom 19. stoljeća, nema nikakve veze s ovim Ilirima.
BILJEšKE
1) šišić,Pregled 39 - 2) Soli 10 - 3) Polit. organ. 13 - '<) Prediliri
- ... 70 - 5) isp. o tom referat Marića, Problem ... (»ime Iliri nikad
nije u izvorima bilo upotrebljeno za neko pleme sjevernije od Save«
str. 177) i mišljenje B. čovića u diskusiji (Simpozijum II, 74)
6) Pov. Hrvata 103 - 7) Pašalić, Problemi 119 - S) Pregled 47-58.
-24-
3. Pojava kršćanstva
Panonske biskupije
11. Sveti Pavao apostol ispričava se poslan~cor~1 Rimlja-
na oko g. 58„ što im još nije došao, jer je obilaz10 mnog~
mjesta propovijcdajući i vel~: »!_ako s~m od Jeruz~lema. i
naokolo do Ilirika potpuno izvrs10 duznost propov11edanJa
Radosne vijesti (= Evandjelja) o Krist_u« <_:i;.im_. 1?,
!9), a
svoga učenika Tita, »prvog sina po za1.edmckoJ v1en« po-
slao je u Dalmaciju da propovijeda (2 Tim. 4, 10), a po tvr-
djenju sv. Epifanija djelovao je tamo i sv. ~uka, yratil~c. sv.
Pavla. No to je sve vrlo daleko od nas, negdje na Jugu Ihnka.
U današnjoj ·središnjoj Bosni pojavlj_uju se crkvene u~tanove
tek u četvrtom stoljeću, a prvi je biskup u gradu ~1stue, ~
taj je bio na tlu današnje Zenice, gdje su otkopam t~me.Ip
biskupske crkve. Pojedinaca kršćana bilo je s~akako 1 pn.ic
nego su osnovane kršćanske općine. --:- U Stnd?nu, I?Jes~u
današnje Dalmacije, rodio se oko 3~2. 1e~1: ?d cetvonc~ ve-
likih crkvenih učitelja, sveti Jeromr:i, k?JI Je. Sv:to ~rsmo
preveo s hebrejskog i grčkoga na l~tu~~kr.. ?n 1e ?r? Ilir, od
plemena Dalmata, a već su mu rod1telJI brh katohcr.
Tako isto moglo je i u Panonij~ ?iti poj~~i?ih kršvć~na
već u II. vijeku, ali tek u III. stol1ecu pros1nh su krscan-
stvo trgovci. radnici i kršćanski vojnici, koji su amo dola-
zili na;očit~ s Istoka tako da je bilo u Panoniji više bisku-
pij~ tako npr. u Sirmiju, Cibalama, Mursi i Basijanama (a
to ;u danas mjesta Mitrovica, Vinkovci, ?sijek, Pet.rovci 0 .
A kao što je vlast mitrovačkog met:oro.hte s:zala I ~reko
Save u sjevernu Srbiju, tako se je v.iero.iatno 1 vlast vmko:
vačkog biskupa prostirala i preko Save u Bosn1:1. A nas
učenjak Đuro Basler iz Sarajcva ~~že, da s~ u siev~rnor:i
dijelu Bosne stanovali Panonci, ko.ii su .u vecem brOJU pri-
hvatili kršćanstvo. A kad je nastalo nem1Iosrclno progonstvo
kršćana u Panoniji, mnogo je kršćana dalo svoje život~. Po-
znati su nam mnogi mučenici iz prckosavske PanomJe -
tako piše taj učenjak 2).
Smijemo pak pretpostaviti, d8:_ je bilo .:nučen.ika i 11:_ ovom
dijelu bosanske Panonije, samo sto o n11ma msu ~acuvane
nikakve vijesti. A nema u ovim predjelima dosad m tragova
-25-
kakve crkvene gradjevine iz toga vremena. Najstarija i naj-
bliža je iskopina u Skelanima na Drini, gdje je bio neki rim-
ski grad, a nađeni su podori dviju crkava.
Slom rimske imperije
12. U IV. vijeku rimsko je carstvo već slabilo, a bilo je
i preveliko, a da bi se moglo jednom rukom upravljati. Raz-,
dijeljeno je 395. god. na Zapadno rimsko carstvo i na Istočno,
kojemu je sjedište bilo u Bizantu (danas Carigrad). »Gra-
nica između dva carstva tekla je sada otprilike od današnje
Budve sjevera-istočnim smjerom preko crnogorskih planina
i spuštala se na gornju Drinu kojom je dalje polazila do
njezina ušća u Savu. Ova je razdioba bila od presudnih po-
sljedica ne samo političkih nego i vjerskih i kulturnih za sva
kasnija vremena; one se čak opažaju još i danas«, konstatira
povjesničar šišić 3 ).
Krvavi progoni kršćanstva u zapadnom carstvu presta-
doše s carem Konstantino mVelikim (rodom iz Niša), koji
313. god. dade i kršćanima potpunu slobodu. Ali nije prošlo
dugo, a u Evropu provali divlji narod Huna i opustošiše Pa-
noniju, a njima se doskora priključiše Goti. Vodja Huna
Atila udario je svoje sjedište negdje oko Debrecina u Madžar-
skoj. Huni su uništili panonsku crkvu, tih je godina propalo
i Zapadno rimsko carstvo, a vlast istočno-rimskih careva
protegla se i na naše krajeve, ali uistinu su ovdje gospoda-
rili sad Goti, sad Huni, pa opet Goti. Goti su narod sličan
njemačkom, a Huni su iste krvi kao Madžari. I jednog je i
drugog naroda nestalo već davno. Goti su bili doduše krš-
ćani, ali pristaše krivovjerne arijanske sljedbe, koje tako-
đer više nema.
Kod prve provale Gota u Bosnu stradalo je sve što je
bilo katoličko, a za druge provale vodio ih je razumni kralj
Teodorik. Za njegove se vlade stade katolička Crkva u Bosni
oporavljati, podigoše se mnoge crkve i osnovaše tri biskupije.
Iz onoga vremena otkopano je u Bosni oko dvadesetak većih
c:kava. Gotska je vladavina ovog puta trajala više od 50 go-
dma, a god. 537. zagospodariše Bosnom grčko-rimski carevi
iz Bizanta.
O sjeverno-istočnoj Bosni iz tih godina ne znamo gotovo
ništa, ne samo glede crkve nego ni glede svega ostaloga.
Prema dr Dom. Mandića ovaj je kraj koncem 4. st. sa današ-
-26-
nijm Srijemom sačinjavao gepidsku državu, ovisnu od Huna.
U nju su se bili naselili dački Slaveni ">. Gepidi su bili gotsko
pleme, a i njihovu su državu srušili Obri.
Po drugom svijetu
13. Poglavlje 2. i 3. obuhvatilo je važnija zbivanja u na-
šim krajevima za četiri vijeka prije Krista pa do prvih deset-
ljeća šestoga vijeka iza Krista. Da bacimo letimičan pogled
na ostali svijet i vidimo što se tamo dogodilo u tom vre-
menu.
Godine 63. pr. Isusa Rimljani su pokorili Palestinu, te
su 37. god. postavili Heroda za kralja u Svetoj Zemlji. I ka-
tolička i pravoslavna Crkva imaju jednu knjigu, gdje je uz
svaki dan godine zabilježeno, koji se sveci toga dana spomi-
nju. U katoličkoj se Crkvi te knjiga zove Martirologij. Iz nje
se po samostanima i sjemeništima čita svaki dan za stolom
u podne, a u biskupskim crkvama kod zajedničkog moljenja
brevijara. Na 24. prosinca, na Badnjak, čita se: »Za olimpi-
jade 194., od osnutka grada Rima godine 752., godine 42. vla-
danja Oktavijana Augusta, kad se sav svijet nalazio u miru,
u šestom razdoblju svijeta, ISUS KRIST, vječni Bog i sin
vječnoga Boga, htijući svojim nadasve blaženim dolaskom
posvetiti svijet, začet po Duhu Svetom, kad je protekla de-
vet mjeseci od začeća, RODI SE OD MARIJE DJEVICE u
Betlehemu Judinu POSTAVšI čOVJEKOM: ROĐENJE GO-
SPODINA NAšEGA ISUSA KRISTA PO TIJELU.
Po rodjenju Kristovu stalo se od 6. stoljeća računati go-
dine i tako se za godine prije Isusova rodjenja označuje pr.
Is. ili pr. Kr. (prije Isusa, Krista), a iza rodjenja po Is. ili
po Kr. Takvo se računanje godina zove kršćanska era, a neki
kažu za godine poslije Krista naša era, a za vrijeme prije
Krista stara era.
Godine 64. po Is. rimski car Ncron stade progoniti kr~­
ćane, pa god. 67. pogubi prvake apostolske sv. Petra i Pavla.
God. 70. rimski vojskovodja Tito zauzeo je i srušio Jeruza-
lem. Oko god. 300. najžešće progonstvo cara Dioklecijana; iz
loga je vremena najviše kršćanskih mučenika i na Istoku i
na Zapadu. God. 325. prvi opći crkveni sabor u Nikeji, u Ma-
loj Aziji. četvrti vijek je doba velikih crkvenih učitelja i pi-
saca.
- 27 -
 Provalom divljeg naroda Huna 375. god. počinje velika
seoba naroda. Tom godinom se u povijesti svijeta svršava
razdoblje, št_o ga nazivaju Stari vijek, a počinje Srednji vijek.
God. 380. bizantski car Teodozije proglasi u svom carstvu
kršć~nstvo državnom vjerom, a zabrani poganske obrede. -
Godme 476. propalo je Zapadno rimsko carstvo.
BILJEšKE
1 kova u Poljskoj), te zajedno sa zatečenim Slavenin::a I uz
) šišić, Pregled 59 - 2)Kasnoantičko doba 306, 313 -
48 - ; B. i H. I, 112.
4. Od seobe do bana Borića
Seoba i pokrštenje
14. Mi smo Hrvati kao što i Srbi ogranak velikog slaven-
skog stabla. Slaveni se danas dijele na istočne (Ruse i Ukra-
jince), zapadne (čehe, Slovake, Poljake i neke manje na-
rode), pa konačno na južne: Muslimane, Hrvate, Srbe,
Crnogorce, Makedonce i Bugare. Naši su pređi onda,
dok. su ovdje bili Iliri pa zatim Rimljani, prebivali na sjeve-
~· izmedju rijeka Visle, Dnjepra, Nareva i gorja Karpata.
~~su ta?10 imali svoje jedinstvene države, nego su živjeli po-
~IJepam 1:1: ra~ne rodove. Odatle su u manjim skupinama zna-
h_ provalJ~".'at1 u tudje zemlje, ponekad i podaleku, a zatim
b1 ~e s phJenom vraćali kućama. Bila je i oko ušća Dunava
vehka slavenska zemlja, njih su zvali Antima.
Jed_ni si: se oko 450. godine posve pokrenuli sa sjevera
p~ema Jugu I nastanili u sjevernom dijelu Panonije, oko sred-
nJe_g ~unava >. U drugoj polovici 6. stoljeća krenu s Istoka
1
vel~k i rat~~o~an nara~ Avara (naš ih je narod zvao Obrima).
0:11 pokon~e 1 po_vukos? sa sobom Slavene iz Dacije (današ-
nJe ~umunJske) I one iz Panonije, oboriše bizantsku vlast i
ustališe se u ovim našim stranama. Kako nisu imali nikakvoa
smisla za bilo kakav gradjanski život, oni su uništavali sv~
što"!:11 je bi~o na putu 2 J. Porušiše gradove i temeljito opu-
stos1sc zemlju. Domaći stanovnici pobjegoše u planine i u
š~me,. a oni_ bliže ~a.lmaciji p~v.ukoše se u bolje utvrdjene
giadove kraJ mora ih otoke. Bih su to ostaci čistih Ilira ili
- 28 -
pak poromanjeni Iliri, a većinom su bili vjere kršćanske,_ ka-
toličke. Nakon nekog vremena podjoše Avari sa Slavemma
na sam Carigrad, ali tamo biše 626. god. potuče?i. Sada se
stadoše dizati Slaveni, da se oslobode Avara. Prvi se oslobo~
diše Slaveni na sjevera-zapadu i osnuju kraljevstvo, a prvi
im se kralj zvaše Samo. Izmedju god. 630. i 640. prodriješe
ovamo oružane čete Bijelih Hrvata (sjedište im bilo oko ~ra­
3) Pregled
pomoć cara Heraklija sruše konačno o_vdje ~var:ku_ silu. oko
g. 650. Nl'i njih ostade uspomena u neki~ mJesmm imemll1:a:
Obrovac u Dalmaciji, Obri n aNeretvi, Obre kod KaknJa,
Obarska kod Bijeljine i možda još koje mjesto. Avari se za-
držaše samo još u dijelu posavske Panonije, no i tamo su
Slaveni uz pomoć cara Karla Velikoga g. 798. zatrli konačno
i zadnji trag avarske vlasti. Car Konstantin piše j~š u 10.
stoljeću, da u Hrvatskoj ima Avara. Od Avara nam Je ostao
naziv »ban« za visoku čast i službu u narodu.
Kad su se Slaveni ovamo doseljavali, bili su podijeljeni
u više plemena, i od sedam plemena, što se ~mjestiše i:;ia ~va­
padu, preotelo je maha pleme Hrvata, a na istoku se izd1ze
srpsko pleme nad ostala plemena. Oko njih se ~upe d~g~
plemena i tako u povijest slavenskog Juga ulaz: hrvatski I
srpski narod. Na sjeverozapad od Hrv~ta naseli~. se :iar~?
Slovenaca, koji je tada posjedovao kudikamo vec1 tentonJ,
nego li ga danas ima.
Doselivši Hrvati u svoju novu domovinu bili su jpš ne-
znabošci, pogani, a za kršćanstvo nisu bili ni čuli, jer se u
njihovoj staroj postojbini nije još počelo naviještati Kristo-
vo Evandjelje. Tek su ovdje mogli nešto čuti o toj vjeri od
zarobljenih dosadašnjih stanovnika, s kojima su Slaveni li-
jepo postupali. I car je Heraklije bio obaviješten o pridošli~
cama, svojim novim podanicima, da su blage i mirne ćudi
pa je želio, da se što prije pokrste barem oni, što su se bili
otresli obarske vlasti. Kako je ovaj kraj pri doselenju Sla-
vena spadao nekadašnjoj latinskoj mitropoliji u Splitu, to
se car preko svoga namjesnika, eksarha, u Raveni, imenom
Izacija, obrati na papu s molbom, da medju Hrvate i Srbe
pošalje vjerovjesnike iz Rima 3 ). Papa I van IV. bio je izvjc-
šten o zarobljenim kršćanima, »te je u god. 641. otpremio
među Hrvate posebno izaslanstvo s opatom Martinom na
čelu, komu je uručio bogata novčana sredstva, da ih upotrebi
-29-
 ' Hrvatskom zavladao i Bosnom«,
za otkupljenje jadnih robova ... t;>«_ Ta se godina uzima kao Save i Drave tzv. Posavs~omT d naši pradjedovi prvi put
početak pokrštavanja Hrvata i prvih veza našeg naroda sa Prelog·) a a su . l"k
~ . k "i će stoljećima imati ve 1 og
• ·V •

kaže povJes!-uc:-ir
Svetom Stolicom. Kad je u Splitu obnovljena biskupija i Ivan došli u doticaj s naro~lom'.. OJ I smrti kralja Tomislava
Ravenjanin izabran njezinim biskupom (oko 780.) on zapo- dijela u bosanskiU: zb1vanJlma~kiz~nez časlav proširi svoju
činje sistematskim propovijedanjem vjere među Hrvatima. oslabi hrvatska drzavva, pa srp ri ade i solska oblast, to jest
»Nije poznato kada je tačno izvršeno pokrštavanje sloven- vlast i na Bo~nu, _moz~: ~~v~o pmjesto bio grad Soli, tamo
skih doseljenika, ali je sigurno da je dolazilo iz Rima i da je prost~an kraJ, koJ·e~ Jl vg. e bio ovisan o Bizantu 8).
vršeno preko gradova u primorju već odmah nakon dosele-, gdje Je sada Tuzla, as a J . . rvi ut zemlja Bosna,
nja. Obično se smatra da su Hrvati bili hristianizirani ( = po- 16. Oko 950. godine spommr se ~·eg ~oka rijeke Bosne.
kršteni) oko 800. godine«, piše Nada Miletić ;;l. U najgorem
ali je to onda bila mala oblas\ oko ~~~ ~) udari 963. hrvatski
dakle slučaju i sjeverno-istočna Bosna unišla je prije 800. go- Nakon smrti župana časlava obo .. p~idruži njegovu drža-
dine u kršćansku zajednicu. Koji su bili u franačkoj sferi „ . a bosanskoga ana 1 . .
kralj Kresnmr n . .. Bosna Srijem, sjeverm 1
(Posavska Hrvatska), primili su krst od franačkih vjerovjes-
vu svojoj, ali 986. g~dm~ d?s~~:~od vla~t bugarskoga cara,
nika f,J. Kod Srba je pokrštavinje došlo nešto kasnije.
južni, s nekim s~·psknn . raJe~1 u bizantskim rukama, dok ga
a g. 1019. nal~zi se ~waJ k~aJ i ali već 1089. promijeni Bos:
Borić - prvi bosanski ban 1073. ne zauzes~ U ~n ~Ma~~~r) ~o dukljanski ili zetski kra.lJ
15. Početkom 9. stoljeća stade naglo slabiti vlast grčkih, na gospodara, Je~ JU Je P . dg Crna Gora). Vlast kralp
Bodin. (Duklja ih Zeta to JC. anas
bizantskih careva, kojima su pripadali mnogi hrvatski i srp-
trajala je samo nekoliko godma. 1.
ski krajevi. Nekako oko god. 830. slavenski knezovi i župani . dV Hrvati ugarskog kra Ja za
počeše živjeti i upravljati prilično samostalno, a cara su u 17 Godine 1102. pnzna ose . l" d. u da je
. . to možda imalo za pos Je ic ' .
Bizantu ipak priznavali kao naslijedjenog gospodara. Jedan kralja Hrvatske, P~ Je k" . položaj prema Ugarsko],
dio IIrvata priznavao je franačko vrhovništva, a 827. zaposjeli od 1120. i Bosna do~la u :ie .i ~;1~~~e svoju vlast u Bosni iz-
su na kraće vrijeme Bugari istočnu Slavoniju sa Srijemom i ali ugarsko-hrvatski kralJCVl „h bira domaće plemstvo. Kao
sejvernu Srbiju. Naši krajevi mogli su u to doba pripadati ravno, nego preko banova, a ny. ban Borić koJ·i J·e sred-
. b B e spommJe se ,
ili kneževini Bijeloj Hrvatskoj ili Posavskoj Hrvatskoj (sre- prvi poznati an os~ d b sanske vlastele, a usorske
dište u Sisku). Ali najvjerojatnije je da su bili u sklopu Trpi- njom Bosnom vlada~ izabran o k~-hrvatskoga kralja i drži
mirove Bijele Hrvatske, koji je vladao od 845. do 864., a imao i solske zemlje dobivaModd.~garsk drzvi da Borićeva vlast ~ije
svoju· prijestolnicu u Klisu. To se zaključuje iz dviju činje­ .
ih do 1163 . go d"nei_ · Dr
. . an ic'J)padok ·e , Dr Draganovic . , m1s"l"Je-
nica: kad je 855. bugarski knez Boris pošao s vojskom na sezala u oblasti Soh ~ Usok:e, . 1 blvo fale u vezi s ostalom
hrvatskog kneza, Trpimir ga je dočekao negdje u planinama nja, da su ove oblasti ma ar 1 a
ovoga kraja i potukao. A kad je papa htio otpremiti poslani- Bosnon1. 111 J
ke k bugarskom knezu, moli papa hrvatske knezove, da ot-
prate poslanike do bugarske granice, a ta je onda bila na Crkvena organizacija u Solima
Dri ni. . . kršćanstvo dotadašnjeg sta-
18. Dolaskom Slavena nJ~7 . · to I ovi će stari
Koncem 9. vijeka uvališe se Madžari u panonsku ravnicu "' cr razbiJeno i potisnu ·
novni::.tYa umsten,~, nebo . ~· ozna·u Kristovu vjeru. I
(današnju Madžarsku i Vojvodinu), oko god. 900. osvojiše i kršćani pripomoo da osvaJaci. udp dJ 800 bili svi primili
Srijem, te su se odanle zalijetali u Srbiju i sjevernu Bosnu, ·d· r d su Hrvati o go · ·
kako smo vi J~ I, a . t aha koji je stare stanov-
no hrvatski kralj Tomislav uspješno je Madžare odbijao od kršćanstvo, to JC nestalo I .onoga ~ ~e k~a· bio u davnini na·
granica svoje države, pa i od naših krajeva, jer je »vjerojat- nike clržao daleko od. novih. OvaJlJ , k~m dobu bio gusto
no, da je Tomislav, koji je ... zavladao i zemljom između seljen, te je svakako i u ranom s a\ens

- 30 - 31-
 napučen. Rimljani su imali veliko naselje Ad Salinas ( = so-
lane), u 9. stoljeću to je svakako grad i u njemu kršćanska
crkva. Bilo bi naime previše preuzetno reći, da toliki kršćan­
ski narod jedino ovdje nije imao crkava, kad se po ostaloj
Bosni na toliko mjesta nalaze tragovi crkava iz tih godina.
A zašto ih ovdje nema? Najstarije su i male crkvice i velike
crkve u srednjoj Bosni dizane na temeljima neke rimske
zidane gradjevine ili od materijala takove gradjevine. A ov-
dje se nije našla ostataka rimskih građevina, jer su valjda
sve bile od drveta, pa su tako i crkve morale biti od drveta.
Nadošli naime Slaveni još nisu znali obrađivati kamena, a
ni ciglu praviti, da bi sami proizvodili trajni građevni ma-
terijal. A ovaj je kraj daleko od Primorja, gdje je bilo dob-
rih majstora.
Svećenici su ovoga kraja mogli biti samo rimskoga ob-
reda i latinskoga jezika, jer takvi su ih i krstili i poučavali,
pa i kod njih ostajali. Nije nimalo vjerojatno, da su već tada
bili ovdje redovnici, dok su u Dalmaciji benediktinci imali
mnogo samostana, a doći će možda i u Basnu. U ono doba
pak nije ni bilo drugih redovnika u zapadnoj Crkvi. Svećen­
stvo je dakle bilo svjetovno, koje nije vezano na samostan,
nego je podredjeno izravno biskupu. A gdje je bio biskup za
ove krajeve? Središnja i zapadna Bosna imaju sprva biskupa
u Splitu, pa zatim u Ninu. Dr Draganović kaže općenito za
Basnu: »Nije nam iz povijesnih vrela poznato, da li su mož-
da u medjuvremenu strani vladari ... koji su na mahove vla-
dali Bosnom, mijenjali njezine crkvene odnošaje i otkidali
je možda od njezine metropolije ... u Splitu«.
Isti veli nešto dalje: »Bit će da prije Borića Usora i Soli
dijele i u crkvenom pogledu sudbinu Slavonije i Srijema;
tako bi možda potpadale u doba franačke vlade akvilejskoj
patrijaršiji i kasnije srijemskoj, pečujskoj ili čak i zagrebač­
koj biskupiji«."> No od god. 868. najvjerojatnije spada ovaj
kraj, barem izrnedju Bosne, Save, Drinc i Spreče, panonskoj
crkvenoj pokrajini.
19. Subotički biskup Mat. Zvekanović utvrdivši činjenicu,
da je sv. Metodije 868. imenovan panonskim metropolitom
i da je tada obnovljena srijemska nadbiskupija, izvodi dalje
da sv. Mctodije nije mogao stolovati u starom sjedištu Sir-
mium-u, jer je grad bio posve razrušen, nego da je sjedište
-32-
udario najvjerojatnije u Baču, gdje je već u 6. vijek~ bila
biskupija. Dalje se veli, da biskupsk'.'1 vlast sv:. Metodija po
svoj prilici nije bila ograničena ~e_k1m i:iodrucJem, nego se
odnosila na sve Slavene Panonije;L) imao je dakle vlast kakvu
imaju misijski biskupi. . .. . . .
Ako je to tako, a sva jC pnhk~ da jest,. ?nda jC sva Sje:
vero-istočna Bosna, koja je bila dio Pano1:ije (a zva~a se. 1
južnim Srijemom, barem djelomice), or,i~ je da~~e b~la d10
Metodijeve biskupije, pa zvala_ se on~_snjemska ih_ ~ack_a, te
imala sjedište u Baču ili negdje u ~.nJem~. A_ u_ t~j Je bisku-
piji bio rimski obred, i do ~etodiJa lati:i-ski -~ezi~, no s~a­
kako je sv. Metodije uvodio i slavensku ~itur?iju, }er_ z_a 1?ju
su se upravo sveta braća i borila. Ali latmski svecemci rnsu
zato morali napuštati svojih mjesta. " . .
Oko Blatnoga jezera bila je slavenska ~rzav~'. koj?~ ~e
u IX. vijeku vladao knez Ko"cel~, i~~ren :pr~jatelj i. ~as.titr:,ik
Metodijcv. U njegovoj su drzavi bih broJm Me~?di3evi ;ic~­
nici, slavenski svećenici. No kad tamo provahse Ma~.zar~,
oboriše Koceljevu državu, a velik se dio_ slavens~o~a. zit~!j~
stva sa svojim svećeincima razbj~ža. Neki ~~ s~ecemci ot_i~h
u Dalmaciju, neki u Bugarsku, 1h pak Srbi.Ju i .~1~kedomju.
Teško je ne pomisliti, da se neki nisu ~~ust~vil~ i u ~eto­
dijevoj biskupiji u Srijemu (sam Metodi~e b10. je pr~sao u
Moravsku). Mogao je koji doći i u bližnje krajeve Sjevero-
istočne Bosne. Jedno selo u Semberiji nosi neobično ime Ba-
latun a tako se zvala Koceljeva prijestolnica (grad Balatun
1
zna i narodna pjesma). 13 l ., .
U 7. bilješci spomenuti i:ad~i~kup d~ ~~ebrmc u isto,m
članku kaže, da je madžarski pnt1sak pnsiho mnog~. svece-
nike slavenskoga obrednog jezika, da iz panonsko~sn~emsk~
nadbiskupije uteku u hrvatske _kr~jevc; a pos:e _bi bilo p_n-
rodno da su neki prešli i u ovaJ d10 Bosne, gd3e Je tada bilo
brojn~ katolička žiteljstvo sa nešto malo patarena.
BILJEšKE
1) Vec sredinom V vijeka naslućuje s~ njih?'.'O pri~ustvo 1:1 ~~­
noniji i Vojvodini gdje čine niži sloj u okviru Atilme drzave (M1let1c,
Ranoslov. doba 37,9) - 2) ib. - 3) dr Mandić, B. i H. III, 44 - t.) Iz
poslanice hrv. biskupa 27. I. 1939. - 0 ) Ranoslov. doba 38?, - 6 ) U
ovom se sa šišićem i Perojevićem ne slaže dr Drag~~~v1c: (K'.1.,~~l.
crkva 692) - 7) Povijest Bosne 9 - To je ~akako m1slJ~nJe ŠlSlca
i drugih; tako dr Josip Srebrnić piše u Zbormku Kr. Tomislava 1925.
- 33 -
Lukavac na Spreči
 Zborn~ku n~. str:. I?S: veH Ljud. Hauptmann drugačije, kako će se
nav~stI u ~~IJ. b1!Jesc1 - 0 ) Spomenuto Hauptmannovo mjesto glasi:
»U isto vnJeme. vele da su Hrvati izgubili prema časlavu, vladaru
na str. 153., da Je Hrvatska pod Tomislavom »na istoku duboko zasi-
jecala u današnju Bosnu, na sjeveru pače i do Drinc«. No u istom
s.~ba, područje Tuzle i ono, što se tada zvalo Bosnom, gornju dolinu
nJ~ke Bosne. Ali od te druge tvrdnje zasad je nesumnjivo samo
toliko, da Je u časlavljcvo vrijeme srpska bila samo Stara Bosna
!'la?r~tiv oni razlozi, da je prije bila hrvatskom, jako treba da se pre: ·
1sp1taJU.« Iz šišićeva zaključivanja, što legati dobivaju· pratnju do
b~gar~ke gramcc, slijedi da je Hrvatska negdje graničila s Bugarskom,
ali rnJe dokaz da je to bilo na Drini, nego možda negdje u kutu
iz.me~u Bosne i Save. - No Hauptman je ostao dužan dokazati bar
'."Jer;iJatnost za mišljenje, da bi Bugari tada imali u vlasti sjevero-
1stocnu Bosnu, - 9) Bos. i Herceg. I, 114 - 10) Katol. Crkva 717 -
11
) ib. 716, 717 - 12) Biskupija u Baču (KatoL godišnjak Zgb 1968,
~94 - l:l) Bilo bi zanimivo ustanoviti, da li su Turci zatekli selo tog;
imena. - Ne mora ništa značiti, ali da spomenem kako se u nekim
posavskim selima dosta često nadijevalo krsno iu{e Metuz ili Matuz
(došlo od Metod), a odatle prezime Matuzović.
5. Gospodari Usore i Soli
Dobri ban Kulin
20. Sve do 14. stoljeća Bosna se ne će još ujediniti, nego
u njoj je mnogo župa (nešto kao okružje) sa županom na
čelu; ban je veća čast, te je nad nekoliko župa. Sjevera-istok
Bosne je podijeljen na dvije župe: usorsku oko rijeke Usore
i solsku od rijeke Spreče prema Savi i Drini. Te se dvije
župe skmo uvijek zajedno spominju i često im je jedan go-
spodar. U solskoj je župi najveći grad Soli, što ga grčki car
spominje u 10. stoljeću kao To Salenes, a svakako da nije
t~k u tom stoljeću postao. Taj grad nije bio utvdjen, a utvr-
dJena su mjesta bila Soko i Srebrenik i možda još koje.
Na~on b~na Borića bio je Bizant g. 1166. opet zaposjeo
ove nase. ~raJeve, ali ih je držao tek 14 godina. Nakon toga
se spommJe kao gospodar velikoga dijela Bosne pa i ovih
d_vaju župa, Kulin ban (~180.-1204.), koga se ~arod dugo
SJecao kao dobroga bana i spominjao u pričama ona dobra
zlat:ia vrem~na. K?d Visok<:>ga je otkrivena crkva, što ju j~
podigao o~aJ b~n I »postav10 obraz svoj nad pragom«. Evo
kako zavrsava Jedan ugovor bana Kulina: „ ... tako mi boa
pomagaj i sije sveto evandelije. Ja Radoje dijak bana pisal~
-34-
siju knjigu poveljov banov od roždstva Hristova tisuća i sto
i osamdeset i devet lit, miseca avgusta u dvadeset i deveti
dan, usičenje glave Iovana Krstitelja«. - I zetski kralj Bo-
din i ban Borić (iz brodske okolice u Slavoniji) i Kulin ban
bijahu katolici, jer tada nije ni bilo druge vjere u Bosni. 1l
Istok se dijeli od Zapada
21. U ovo doba zadesila je Slavene velika nesreća; dotle
složni u jednoj vjeri razdijeliše se na istočnu i zapadnu, na
grčku i rimsku Crkvu. Počeci duhovnog raskola sežu još u
4. stoljeće, kada je grčka Crkva za carigradskoga patrijarha
tražila priznanje Rima, da bude prvi iza rimskoga, a u Rimu
se tomu protivili. Borba oko štovanja slika i kipova na Is-
toku (započela 726. god.) podijelila je i grčki kler na dvoje:
jedni pristadoše uz cara Lava III„ koji je rušio kipove i
palio slike, a drugi, osobito monasi (kaluđeri) radije su išli
u tamnice, pa i živote davali, nego da se odreknu štovanja
svetaca u njihovim slikama. Papa je osudio kipoborce, ali
je careva stranka iznosila na Zapad tolike pogrde, te je i to
doprinijelo produbljenju jaza. Nakon 60 godina, naročito
teških za istočnu Crkvu, održao se 787. u Niceji sedmi opći
crkveni sabor, koji je osudio postupke careva i utvrdio kao
kršćansku nauku štovanje svetaca i njihovih slika. Taj ra-
dosni događaj, uspostava stare vjere, slavi se na kršćan­
skom Istoku svake prve nedjelje korizme kao »nedjelja pra-
voslavlja«. Pogrešni prijevod koncilskih zaključaka na latin-
ski izazvao je u jednom dijelu Zapada mnogo žučnih, suviš-
nih rasprava. - Sjeme razdora sijano kroz pokoljenja zali-
jevano je u vrijeme Focija, Ccrularija, a najviše za križar-
skih ratova i osnivanjem latinskoga carstva u Bizantu. God.
105,L uzimaju kao početak formalnoga rascjepa, no do ko-
načnog i potpunog prekida na cijelom Istoku nije još zadugo
došlo. Prvi srpski vladari održavaju prijateljske veze s pa-
pom, sv. Sava, osnivač srpske crkvene hierarhije, javlja pa-
pi da je posvećen za biskupa. Njegov brat Stevan Prvovjen-
čani Nemanjić kršten je još po katoličkom obredu, kraljev-
sku krunu dobiva od pape Honorija III., a kruni ga papin-
ski legat. Tek godine 1219„ kad je sv. Sava proglasio Crkvu
samostalnom, možemo uzeti kao godinu, kada je došlo do
nemiloga razlaza jednokrvne braće. To se dogodilo u vrije-
me, kada je Bosnom vladao jedan od nasljednika Kulina
- 35 -
 bana. Taj se razdor utvrđuje za vlade cara Dušana (1331.-
1355.), koji je uslijed grčkoga odgoja svom dušom pristajao
uz Bizant.
Mačvanska banovina
2~. Ne zna se tko je naslijedio Kulina iza njegove smrti.
U to Je doba na hrv.-ugarsko prijestolje stupio Andrija i on·
1225. kaločkom nadbiskupu dariva za sva vremena Usoru i
Soli, a nadbiskup je u u Usori postavio za kneza Sibislava
C.mo~da go~. 1232., a svakako prije 1236.). Ako on nije uprav-
lJao I u Solima onda ne znamo, tko je imao solsku župu. Nad-
biskup je na granici Bosne dao sagraditi neke utvrde. Kako
je tadašnji ~osan:ki biskup osumnjičen radi krivovjerja,
podv,rgnuta Je privremeno g. 1233. sva bosanska biskupija
kal?ckom na_db1skupu, a hrvatski vođa Koloman ustupa de-
s:~!nu u So!1ma, Usori i Donjim Krajima bosanskoj bisku-
PIJI, a za biskupa je postavljen dominikanac Ivan. No već
123~. bisku~om je opet dominikanac Ponsa, a biskupija bu-
de izuze~a ispod jurizdikcije kaločkoga nadbiskupa i pod-
v~gnuta izrav.1:0. Svetoj_ Stolici. Tada je u Bosni banom Matej
Nmoslav, kOJl Je neki novac predao dominikancima u Pe-
čuhu i ovim je biskup 1239. sagradio katedralu sv. Petra u
Brd1:1 (kod Saraje:a) i uz nju podigao kaptol. Iste godine
kra~J Bela IV., ?~nva svom bivšem tajniku 2l Đakovo i druge
posjede u okohm. Hrvatski vojvoda zamoli papu, da se iz
Ugarske poš.~lje još više dominikanaca u Basnu, čemu je
papa ~do~olJIO. GC:?· 12~1. provališe divlji Tatari u Ugarsku,
V patarena u katoličku crkvu.
opustise JU, prodr!Jese cak u Dalmaciju, a odanle se preko
Bosne vrate u SVOJU postojbinu. Tom prilikom ban Ninoslav
protegnu svoju vlast nad svu Bosnu. Izgleda da su Tatari
posve uništili dominikansku misiju u Bosni
?o~. 1247 .. pon~:o je bosanska biskupija podvrgnuta
kaloc~OJ nadb1skup1JI, pa i biskup Ponsa najkasnije 1252.
~s~avlJa !3osn1:1. i :eli :1 ~akovo, što je sada izdvojeno iz pe-
CUJSke b1skup1Je i pnpoJeno bosanskoj. Ponsa je umro iza
126~. Odsada je Đakovo sijelo bosanskog biskupa kroz 448
godma.
23. Oko god. 1247. kralj Bela IV. osniva novu banovinu
u ~ačv~, da bude obrana protiv Srbije i Ninoslavove Bosne.
Macva Je oblast u Srbiji, onaj povelik trokut između Drine
- 36 -
i Save. Sjedište je banovine bio neki grad blizu današnjega
Valjeva. Za prvoga bana postavi kralj Bela svoga zeta Rasti-
slava Mihajlovića, sina jednoga ruskoga kneza. Nakon smrti
bosanskog bana Mateja Ninoslava,~) oko 1254. razdijeli Bela
Bosnu na tri dijela: na banovinu Bosnu (koju ostavi potom-
cima bana Ninoslava), na usorsku banovinu (oko Tešnja i
Doboja), te solsku banovinu (pod1učje Spreče, bosansku
Posavinu i kraj uz donju Drinu); usorsku i solsku banovinu
spoji s mačvanskom. Cijelom tom mačvanskom banovinom
i Hrvatskom upravljao je u kraljevo ime hrvatski herceg,
koji se također zvao Bela (1261.-1269.), a stolovao je nekad
u Zagrebu nekad u Kninu. Uime hercega upravljao je ovom
velikom banovinom ban, imenovan od kralja. Sredinom 13.
stoljeća to je spomenuti ruski Rastislav, a banica je Madža-
rica Ana-Agneza, kći kralja Bele, koja se naziva »bosanskom
hercežicom Bosne i Mačve«.
Poslije smrti bana Rastislava 1263. pridruži kralj Bela
ovoj banovini još i srijemsku i vukovsku župu i još jedan
dio Srbije. Kad je umrla banica Agneza, naslijedi ju sin Bela
Rastisavljević, koji je također nosio naslov hercega (vojvo-
de). On je za nekoga meteža poginuo 1272. godine. Po jed-
nom od ove trojiceBela nazvao se možda jedan kraj bosan.
Podrinja Belinom4 l. Nakon vojvode Bele spominju se banovi
1277. Henrik, pa Egidije, 1279. Ugrin i konačno 1280. Eliza-
beta (Jelisava), majka kralja Ladislava IV., koja vlada do
1284. Za nju znamo, da je nastavila radom oko vraćanja
BILJEšKE
1) M. Perojević
(Ban Borić i ban Kulin - u Napr. Povij. B. i H.
204) izvađa iz nekih grčkih pisaca, da je ban Kulin u toj časti bio
Prije Borića, no da je bio u jednom boju zarobljen i odveden u Cari-
grad, a kad su Grci protjerali Borića, da su bansku čast podijelili
Ku!inu još i prije 1180. Smrću cara Emanuela izgubiše Grci svu vlast
u Bosni i Slavoniji, te se Kulin prikloni hrv.-ugarskom kralju, koji mu
dade još Usoru i Soli. - 2) Profesor u Panonhalmi Karsai drži, da je
Ponsa prije imenovanja za biskupa bio tajnik kralja Bele i da je od
njega kronika »Anonymus Belae« - :l) Prema Mandiću, B. i H. I, 206
Bela je pobijedivši bana Ninoslava oduzeo 1254. Bosni lenske župe
Usoru i Soli i od njih stvorio posebnu banovinu - t,) Katoličko
ikavsko stanovništvo ~krenulo je to u Bilino, a još prije 50 godina
govorilo se u bos. Posavini Bi!jeno; novonadošlo stanovništvo govori
Bijeljina.
- 37 -

6. Patareni ili bogumili
Tužne prilike u Crkvi.
24. Negdje između 1060. i 1076. osnovana je za srednju
i zapadnu Basnu biskupija, no 1203. javlja papin izaslanik,
da je u Bosni toliki broj vjernika, te bi trebalo osnovati još
tri-četiri biskupije. Katona i Praius tvrde 1l, da je pečujski
biskup Kalan vikarskom vlašću upravljao od 1185. do 1195.
Dalmacijom i Hrvatskom, a sjeveroistočna Bosna vrlo vje-
rojatno pripada posve nekoj prekosavskoj biskupiji (pečuj­
skoj ili bačkoj, koja je bila sjedinjena s kaločkom).
U 11 stoljeću, pa još i dalje, vjerski je život u Crkvi spao
na vrlo niske grane. U Bosni sposobnih, svetih, izobraženih
svećenika skoro da nije bilo; o bosansku se biskupiju otimali
splitski i dubrovački nadbiskupi. I kao što na zapuštenoj
njivi raste korov, tako se je i u Crkvi toga vremena pojavio
na mnogo mjesta, pa i u Bosni, korov krivih nauka, izopačila
se evanđeoska istina, popustio kršćanski život. U 12. vijeku
stanje je u Crhi .ioš gore. Dr L. Petrović pišući o popuštanju
crkvene stege od X. do XIII. vijeka kaže: »Prema ovom op-
ćem stanju u kršćanskom svijetu možemo lakše ocijeniti sta-
nje crkve i klera u Bosni, koji nije imao sinoda, među koje
nijesu dolazili pape ni papinski legati. Nijesu im, vjerojatno,
davani na znanje ni zaključci sinoda, koje su drugdje drža-
ne. Svugdje su, pa i u Splitu i Dubrovniku, državni crkveni
sabori. Bosna za sve to nije znala, niti je, koliko znamo, na
njih pozivana. 2 l Kada vrhovni poglavar crkve i upravitelji
crkvenih pokrajina i biskupija nijesu uspjeli da zavedu red
i stegu, zar se onda možemo čuditi, da u Bosni nije bilo sve
u redu?«::) Sijači su Božje nauke bili zadrijemali, pak je do-
šao neprijatelj i posijao kukolj.
Crkva je bila na gubitku i zbog miješanja vladara u
crkvene poslove. Prvi ugarski kraljevi sami su imenovali i
premještali biskupe, te je papa Paškal II. pisao solinskom
(splitskom) nadbiskupu: »Što da kažem o premještanjima
biskupa, koja se kod vas ne poduzimaju apostolskim ugle-
dom, nego na kraljev mig ... Zar je ugarskom vladaru re-
čeno: 1 ti, kad se jedamput vratiš k meni, učvrsti svoju bra-
ću?<< "l To je pisano početkom 12. stoljeća.
- 38 -
šta su patareni i njihova nauka
25. Kad su se patareni pojavili u Dalmaciji, splitski ih
je nadbiskup prognao iz svoje biskupije, oni su našli uto-
čište kod bosanskog bana Kulina i postadoše zla kob bosan-
ske i hercegovačke zemlje. O njima se mnogo ~isa~o, a i sad
se piše, ali su mišljenja naših povjesničara i pisaca vrlo
različita, jer mnogo je toga glede njih nejasno i ostat će ne-
razjašnjena.
Petranović je tvrdio, da je ta bosanska crkva bila uvijek
pravoslavna, samo s nekom natruhom: a :!·G_lušac bra~io
je istu tezu tvrdeći da na Balkanu uopce m]e bilo bogumila.
Njihovu tezu usvaja dr R. Veselino_vić .(v. pogl. XII.I., .b.r. 69).
Konačno mišljenje dr C. Truhelke Je bilo, da su om bih kato-
lici s nekim posebnostima, a slično je i mišljenje M. Vege; dr
L. Petrović je patarene smatrao nekom nepokornom bene-
diktinskom organizacijom, dr šidaku su oni pravovjerna
kršćanska crkva, ali neprijateljska i prema katoličkoj i pra-
voslavnoj Crkvi. Dr ćorović vidi u patarenima neku vezu s
pravoslavljem, od koga se otuđuju usvajajući nešto od bo-
gumilske nauke; za dra Baradu su patareni pravovjerna na-
rodna crkva. -No počevši s Klaićem (1869.) i Jireček, ši-
šić, Prelog, Batinić, Kniewald, Draganović, Solovjev, ćirko­
vić - svi drže patarene krivovjercima. Dr D. Mandić izdao
je nedavno posebnu knjigu o bogumilima, te ih takodjer sma-
tra krivovjercima; Ante škobalj iznio je svoju teoriju o po-
stanku ove heretičke Bosanske Crkve; do radnje Maje Milc-
tić, za koju škobalj veli »da je puna dokumentarnih podata-
ka, do sada nepoznatih i neslućenih usporedaba i oštroum-
nih zapažanja«, nisam mogao doći.""l
26. Kakva je bila patarenska nauka, to je teško reći u
malo riječi. Nisu imali nekog »Vjerovanja«, niti su se sa-
čuvale ikakve njihove vjeronaučne knjige. A vijesti o njima
kod katoličkih i pravoslavnih pisaca u mnogočemu se ne
slažu. A to dolazi odatle, što se patareni nisu uvijek i svagdje
držali istoga, a prema prilikama znali su se prikloniti onoj
vjeri, koja je onaj čas bila moćnija, pa prihvatiti njezine
običaje. Svakako je opće priznato, da su vjerovali. da je -Bog
stvorio samo duše, i anđele i sunce, a sav materijalni svijet
da potječe od sotone. Od knjiga Starog Zavjeta priznavali
su samo Psalme, a usvajali su Novi Zavjet, ali sa svojim tu-
- 39 -
mačenjima. Za Krista su govorili, da jest Bog, ali da je samo
prividno bio čovjek, pa prema tome nije uistinu ni trpio ni
umro. Sakramenta nisu imali nijednoga, a imali su nekakvu
ispovijed, a krštenje im je bilo samo u nekoj molitvi, no bez
vode. Od molitava su imali samo Očenaš. Nisu gradili crkava
niti imali slika, jer nisu štovali svetaca. No kako su ženidbu
osuđivali kao đavolsko djelo, to su izmislili dva stepena
vjernika: jedni su bili »savršeni«, oni se nisu smjeli ženiti
niti jesti išta od životinja, a takovih je bilo u Bosni samo
nekoliko stotina. Ostali njihovi pristaše, zvali su ih »mrsni«
mogli su se i ženiti i služiti svim vremenitim dobrima, ali se
to ipak smatralo grijehom, što im se pred smrt opraštalo
jednim vjerskim obredom.
Svoju su vjeru zvali »pravom vjerom apostolskom«, a
sebe »krstjanima« i »krstjanicama«, »dobrim«, »dobrim
Bošnjanima«. Vjerski se glavni starješina zvao »djed« ili
»did«, a njegovi pomoćnici »strojnici« i to »gost« i »starac«.
Imali su neku vrstu redovnika, koji su boravili zajednički u
»hižama« (kućama), pa su i starci i gosti bili, čini se, članovi
takovih zajednica. I neki su katolički samostani (bazilijanci
i benediktinci) koncem 12. i početkom 13. stoljeća bili zara-
ženi nekim patarenskim zabludama.
Patarenska nauka i njihov život daleko su bili i od kato-
ličkog i od pravoslavnog nauka, pa su s pravom nazivani kri-
v~>Vj~rnicima, hereticima. U spisima ih nazivaju patarenima,
qedje bogumilima, u Srbiji i Makedoniji zvani su i babu-
nima. Sudeći po imenu jednog sela, možda su i u Bosni ne-
gdje nazivani babunima.5 l
Kako je u naš~m nar«;>du ostalo tragova iz njegova još
poganskog doba (vjerovanJe u vile, vukodlake i koješta dru-
go), tako ima nekih, samo mnogo manje, uspomena na 250
godina opstojanja patarenstva.6)
Gdje je sve kod nas bilo patarena
27. Patarenstvo se je raširilo po srednjoj Bosni i Herce-
govim, gdje su s vremenom toliko ojačali, te je katoličke
Crkve sk?.ro nestalo. U sjeverno-istočnoj Bosni dosta je
brzo suzbiJeno, u bosanskoj Krajini nije nikad uhvatilo dub-
ljeg korijena (jer je ona bila u zagrebačkoj biskupiji). U
-40-
Slavoniji je bilo mnogo patarena. Bogumili su bili jaki i u
južnim predjelima Srbije i Makedonije, ali ih je car Dušan
nemilice progonio, pa ih nestade. . .
U Bosni su im mnogi banovi i velikaši pogodovah, pa i
sami prihvaćali njihove zablude. Sam je, čini se, bo.sanski
biskup prihvatio neke bogumilske ideje, te nakon istrage
lišen je časti. A bilo je zacijelo otp'.1:da i kod ?orn__ać~ga ~ve­
ćenstva, a koje je ostalo vjerno, mje moglo izdrzatl neJe~­
nake borbe. Uplitanje stranih katoličkih vladara učini'. da jC
narod u patarenima gledao borce za narodnu neovisnost.
Zato se u Rimu odredjuje, neka se u Bosnu pošalju redov-
nici, koji će stupiti u borbu. U to ime određer:i su ugarski
dominikanci, te je jedan od njih posvećen za biskupa, lvan,
zvan Teutonac ili Nijemac. 7 l To je imenovanje izazvalo veliko
nezadovoljstvo u narodu, koji je bio već izgubio svaki smisao
za kršćansko jedinstvo, zaboravio na Kristove riječi kazane
apostolima i njihovim nasljednicima: »Tko vas s_luša, mene
sluša«. Nezadovoljnici izabraše sebi drugoga »biskupa«, te
je i ono malo vjernoga naroda, što ga preostalo, bilo u škrip-
cu, kojega biskupa da sluša. Osim borbe propovijed~njem
dizale su se s ugarske strane čitave oružane vojne protiv bo-
sanskih banova kao pobornika patarena. Pod pritiskom s
raznih strana nije se u borbi svakiput izabirao najbolji put/!
te se biskup !van, kojega je pratio glas svetosti, zahvalio na
biskupskoj časti. »Apostolski biskup nije se mogao slagati s
metodama i sredstvima, kojima se na Bosnu jurišalo«, kaže
dr fra Leo Petrović. 9 l
Nešto se stanje ipak, čini se, časovito popravilo, kad je
došao novi biskup Ponsa, ali su i patareni pregli svim sila-
ma, da rimskoj Crkvi ne dadnu odahnuti ni doći do oporavka.
Radi ometanja svake djelatnosti i životne opasnosti, biskup
Ponsa i njegov kaptol ostavljaju Bosnu, kako je kazana pod
brojem 23.
U solskoj i usorskoj banovini bili su patareni takodjer
neko vrijeme ojačali, no usorski knez Sibislav i kneginja
Anka nepokolebiva su odani Crkvi, te papa kaže za njega da
je »ljiljan među trnjem«. Hrvatsko-ugarski kralj povjerio je
kaločkom nadbiskupu Ugrinu, da ove krajeve očisti od krivo-
vjeraca. I on u solskoj banovini nastupa oružanom silom, pa
su tisuće patarena odvedene kao ratni plijen u zemlje ugar-
ske krune i tamo nastanjcne.1t1) A u solskoj i usorskoj ba-
- 41 -
novini uvijek su katolici bili u znatno većem broju od pata-
rena,111 te u ovom kraju u mjesnim imenima ima samo jedno
ili drugo, koje nas podsjeća na njih. 12 l
BILJEšKE
1) Katona, Hist. reg. Hung. IV, 421 - Praius, Hier. Sacr. I, 237 -
Tek g. 1318. nalazimo i bos. biskupa Petra na sinodi u Kaloči -
2)
3) Dr L. P., Kršćani 51 - 4) Katona o. c. IV, 21 - fa) škoba!j, Obredne
gomile str. 479. - Naslov Mandićeve knjige: Bogumilska Crkva bo-
sanskih krstjana, Chicago 1962„ a radnja Maje Miletić: I »krstjani« di
Bosnia alla luce dei loro monumenti di pietra, Roma 1957. U škoba-
ljevoj su knjizi str. 463-484 posvećene bogumilima - 5) U hercego-
vačkom selu Cimu ima zaselak Babuna, zapadno od Srebrnika selo
Babunovići, a isto tako se zove zaselak sela šikulje - G) -u mnogim
selima srednje Bosne muž zove svoju ženu »kršćankom« ili »kršćani­
com« - 7) Johann Wildeshausen; o djelovanju dominikanaca u Bosni
isp. Kroniku opata Suiberta; Pfeiffer, D. ungarische Dominikaner-
provinz, Zlirich 1913. (jedan dio prev. šidak, v. slij. bilj.); Zaninović,
Apostolsko-znanstveni rad Dominikanaca u hrv. zemljama (Bogosl.
Smotra 1917.) - 8) šidak, Ecclesia Sclavoniae i misija dominikanaca
u Bosni (Zborn. Filozof. fakult. u Zgbu 1955., 39.) - 9) u već. spomen.
dj. str. 72 - 10) Ili tom zgodom ili kojom drugom nastala su od
doseljenika iz solskih krajeva u Slavoniju sela Soljani (u spisima
Saly, Sauli, Zauly), Zoljan i Zoljani - 11) Baum, Soli - 12) U knjizi
»Gorice u Posavini« na str. 38., bilj. 3. naveo sam 25 mjesta, koja
podsjećaju možda na patarenskog djeda ili gosta; u ovom su kraju
samo dva sela, spomenuta gore u 5. bilj., dok Gostilj i Gostilja ne-
maju vrlo vjerojatno ništa s patarenskim »gostom«.
7. Kralj Stjepan Dragutin
Prilike u Raškoj
28. U to vrijeme vlada u susjednoj Raškoj ili SrbITi kralj
Uroš I. ( 1243.-1276.), oženjen Francuskinjom Jelenom, koja
se nije zato morala odreći svoje katoličke vjere, nego je iz-
dašno pomagala katoličke crkve u Primorju, u državi svoga
muža, a jednako i pravoslavne crkve i manastire (npr. So-
poćane), te arhiepiskoj Danilo, koji ju je osobno poznavao,
hvali njenu oštroumnost, dobrotu, darežljivost, pobožnost i
uzoran život. - Jireček nadodaje: »omiljena podjednako i
- 42 -
kod Srba i kod Latina u Pril11;o~j1:, poštova~a podjednako i
od srpske i latinske crkve, ko JOJ Je ostala v1erna, kako S\1c-
1
doči njena prepiska s papama« . l . ,
Nakon smrti hrvatskoga hercega Bele. P.rod:o ~e Uros I.
u mačvansku banovinu, da ju priklopi SVOJOJ d~zavi, no Mad-
žari ira u Mačvi potuku i zarobe. Da se oslobodi rops~va ~bc­
ća k;alju Beli IV„ da će razdijeliti svoju dr~avu s;nov1m~
Stefanu Dragutinu i Urošu Milutin~. No .kad~ Je prosla go~ 1 -
na dana, a Uroš nije silazio s pn1estolJa, si~ mu ?rag;itm
zamoli i dobije oružanu pomoć iz Ugarske 1 potuc~„ocevu
vojsku, te tako prisili oca, da mu preda vlast u SrbiJI 1276.
godine.
Stefan Dragutin dobiva Usoru i Soli
29. Početkom 1282. god. jašući Dragutin sa svojom vla~
stelom pade s konja ispod grada Jeleč~ i s~omi nogu. !<ral]
je u tomu vidio kaznu Božju, što se b10 digao na rod1enog
oca. Sazvavši sabor u Deževo (kod Novog Pazara) predade
svom mladjem bratu Urošu Milutinu s.koro ~vu Rasku (da-
našnju srednju i južnu Srbiju).' a ,se~1 zadrza .samo ~al~n
kraj uz Drinu. No kako je on bio ozen]en Katar~~m, kcerJ.u
pokojnog kralja Stjepana V., a ses~ro~ tadasn~eg kralja
Ljudevita IV., to mu on kao miraz daJe c1tavu M.~cvu s Beo-
gradom i ove ovdje naše krajeve, koji se 1:1 povelJI zovu zem-
lja »bosanska ja i ugrskaja«. i:cako se ~acva. tada z."'."ala p~c­
kosavskim Srijemom, to se i Dragutm naziva »SnJemskim
kraljem«. 2) , ••
On je bio čovjek skroman, n?ligiozan, .spre.man pomo~1 i
jednoj i drugoj crkvi. Njegovo Je vladanje bil? vrlo va_zno
za ove krajeve, a donekle i za svu Bo~nu'. On Je n~st~v10 s
nastojanjima oko suzbijanja krivovjeqa, ~ sam ~:1g_:110. ka-
toličku vjeru (svakako prije 1291. god.) i ne htIJUCl si~om
nastupiti protiv patarena, obrati se na papu za propovJC~­
nike. Jamačno mu je pri tom pomogla maJka Jelen~; l te .Je
1
barski nadbiskup Marin pisao papi, a molbu je pomo u R1m
Petar Car, kraljičin kućni kapelan. Kralj je molio Pa_i;m, ~a
mu pošalje ljudi vještih narodnom jeziku, da p:o~ov11eda1u
nevjernicima i da ih obraćaju. Papa Nik.ola IV. is~m~ putem
piše kralju 23. III 1291.: »Budući da s1, predragi srne, po
taknut žarom vjere i pobožnosti ... držao da od„našeg apo~
stolstva trebaš smjerno zamoliti ... , da se dostOJiillO poslati
- 43 -
 neke podesne osobe koje znaju taj jezik ... držali smo da
treba predl~~iti ... ministru Slavonske provincije... neka
odaber~ dv?JI~u braće _istoga reda podesne za spomenuti po-
sao··.~ sto ce I~ poslati u spomenute krajeve«." U istom smi-
sl~. p1s~ papa I slavonskom provincijalu. Sedam godina ka-
V slavlje, a tako i patarene.
Sll1J~ p1sc ~~p~ Bonif~cije VIII. istoj provinciji, da pošalje
dvoJicu, _koji ce. kao istraživači krivovjerja obilaziti južnim
sla;e?s.kim zerr.1~Jama."l (Slavonska provincija nije bila u da-
nasnJOj SlavomJ1, nego u Dalmaciji).
1!
30 . . srednjoj B~sni tih godina vlada ban Stjepan II. Ko-
tromamc, no hrvatski ban Mladen I. šubić s vojskom se obori
n~ b~~anskoga ?~na i u lipnju 1302. stajale su negdje na Dri-
m vdvqe prot1vmcke vojske. Nije poznato, kako se je Dragutin
drzao u tom sporu. Mladen je zadobio doduše vlast u Bosni
ali je„zato 1304 .. iz~ubio život ubijen od krivovjeraca pate~
renskm. M. PeroJev1ć kaže, da je Mladenov otac ban Pavao
»b~novini_ bosanskoj pridružio još jedan dio zemlje, oduzet
valjda ~tj~~a~1~ Dragutinu«,G) a tako i dr Mandić misli da je
:avao_ vsub1c JOS 1302. oduzeo zemlju od Dragutina.7) No Jire-
cek msta ~_tom~ ne zna, nego veli: »Te su zemlje (Draguti-
i:ove) poslije _nJegove ~mrti opet pripale Ugarskoj, koja ih
Je davalavrazmm banov1ma«,8 a ne spominje toga ni u !storiji
Srba. A sto se Mladen II. zove gospodarem Bosne, a ništa
~rugo :ie na~o?aje, znači upravo to, da nije bio gospodar So-
lima m Uson: Jer. _se ove dvije župe odnosno banovine još du-
go ne smatraJu dijelom Bosne.
Da osigura nasljedstvo svomu sinu Vladislavu zaratovao
je Dragutin na brata Uroša II. Milutina; uz Dragu~ina prista-
de sva srpska vlastela, a brat mu najmi plaćenike Tatare i
T:irke; Dra?utin )e iz suk<;>ba izašao kao pobjednik, te je Vla-
d~slav z~drzao ~ceve zemlje, a Uroš sa svojim dijelom Srbije
b10 ? njeml1: ovisan (vazal). Sam Dragutin povukao se u ma-
nastir Đurdjeve stupove, zamonašio se, uzeo ime Teoktisto i
tamo je umro u ožujku 1316.D)
Uroš II. Milutin i Vladislav
. 3_1. Kralj uga_rski. i hrvatski Karlo II. dao je Dragutinovu
V
srnu JOS 1292. vehk d10 Slavonije, a nakon očeve smrti trebao
je Vladislav naslijediti oca u svoj njegovoj državi, no stric
Ur?š II. zatvori bratića i prigrabi sve bratove zemlje. Karlo
RotJert oduzme mu 1319. dio Mačve, a možda i zemlju preko
- 44 -
Drine, s bosanske strane. Uroš II. je sprva bio naklonjen
katolicima, te još 1308. bio u dopisivanju s papom, hodočastio
zajedno sa ženom u južnu Italiju. Na kad je zadobio vlast
nad ovim krajem, pokušavao je katolike prevesti na pravo-
Iz nedavno pronadjene okružnice bosanskoga vikara fra
Bartula (vikar od 1367. do 1408.) dr Mandić citira odsjek:
„Neki kralj Raše, Stefan Uroš, kako sam čuo od starih nje-
eovih ljudi, zauzeo je Mačvu, Usoru i Srijem, i sve je pre-
;Jkrenuo na svoj raskol i ponovno krstio, premda su prije bili
katoličke vjere, kako svjedoče ostaci crkava«.JOJ Iz ovoga
smijemo zaključiti, da su ti ostaci crkava u ovim krajevima
·,\jedoci razaranja i bijesa patarcna, kada su kroz kraće vri-
jeme bili zadobili prevlast nad katolicima.
U kasnu jesen 1321. umrije Uroš II. Milutin, Vladislav
~e riješi zatvora, te se on sklonu u Ugarsku, a Soli i Usoru
c\adc kraj bosanskom banu.
BILJEšKE
1) Ist. Srba I, 181 - 2) Pravno uzevši njemu nije pripadao naslov
»kralja«, nego samo »dux, vojvoda«, no kako je uživao velik ugled,
svi su ga suvremenici nazivali kraljem - 3) Papa je mnogo cijenio i u
zaštitu uzimao njegovu majku, kraljicu Jelenu, unatoč toga što je
pomagala i gradila pravoslavne crkve i manastire; »ona byla revnost-
naja katolicka«, veli za nju jedan Rus; umrla je 8. II. 1314. kao vla-
darica zetskoga primorja - ") Monum. Hung. I, 377 - 0 ) ib. 381 -
•') Naprct. Pov. BiH 244 - 7) Bos. i Herc. I, 329 - B) Trgov. putevi
i rudnici Srbije i Bosne u Srednjem vijeku, Zbornik K. Jirečeka s.
247 - Jircč., Ist. Srba I, 199 - 9) Nitko ne bi očekivao da će kralj,
koji je prihvatio katoličku vjeru, toliko radio za katoličku Crkvu u
svojoj državi, sin katoličke majke, čija je kćerka Elizabeta kao kato-
likinja pošla za bosanskoga bana (za sinove možemo samo pretpo-
stavljati da su bili katolici), da on - valjda nakon smrti žene - ide
u pravoslavni samostan. No ako ondašnje prilike ne promatramo
očima kasnijih stoljeća, nego onoga vremena, to nam ovo ne će biti
toliko čudno. Nepovjerenje, da ne uzimamo jačega izraza, u katoličku,
»latinsku« Crkvu nije još uhvatilo duboka korijena; kraljevi se žene
katolikinjama, kraljica je Jelena dobrotvorka na obe strane (3. bilj.
iza 7. pogl.). uz katolika Dragutina pristaje srpska vlastela protiv
brata mu Uroša pravoslavca. Stojan Novaković piše za to vrijeme:
»Nije se bilo zaboravilo, nego se jošte jednako pravilno osećalo, kako
su osnovi srpske države pod Nemanjom ponikli poglavito u savezu s
krstaškom radnjom protiv Istočnog Rimskog Carstva, i kako je za
latinske vlade u Carigradu (1204-1261) srpska država poglavito oja-
čala« (Srbi i Turci XIV i XV veka, Bgd 1933., str. 63). Kralj Dragutin
nije se morao vraćati u pravoslavlje, mogao je i kao katolik biti prim-
- 45 -
ljen u manastir, jer je još živo bilo sjećanje na nekadašnju zajedničku
vjeru. Mnoge bi pravoslavne svece onoga i prijašnjega vremena mogli
i katolici prihvatiti; takvi su npr. Vladimir, kralj Zete, Prohor Pčinjski,
Ilarion, Aleksandar Nevski, pustinjak Petar Korišijc, a jedno katol.
mišljenje o sv. Savi v. Blagovest 1969. br. 9. Crkvi katoličkoj nije
bio sklon. car Dušan, koji je zakonom zabranio „jeres latinsku«, dok
je Uroš II. hodočastio u katoličku crpvu sv. Nikole u Bariju i poklo-
nio crkvi dragocjenu sliku, koja se i sada čuva u tamošnjoj riznici.
Spomenimo još da fra Vita Kotoranin, franjevac gradi 1327-1335.
manastir i crkvu u Dečanima, da su 1373. bosanski franjevci tražili
dozvolu, te i pravoslavni svećenici mogu u potrebi krštavati katoličku
djecu, da 1414. srpski despot Stevan Lazarcvić ide na otvaranje koncila
u Kostnici. - 10) Mandić BiH III, 453.
8. Crkva solske banovine u X. - XIII. vij.
Slavenski biskupi bosanske države
32. U 18. odsjeku IV. poglavlja iznesena je mišljenje,
kamo je u crkvenom pogledu mogla pripadati sjevero-istočna
Bosna u IX. vijeku, naime nekoj od prekosavskih biskupija.
Glede crkvene pripadnosti Bosne u X. i XI. stoljeću ima to-
liko raznih mišljenja, da ih se ovdje ne može ni ukratko spo-
minjati. U tom je vremenu na obalama Jadrana mnoštvo bi-
skupija, a nikako ne znamo, dokle je koja sezala i koliko
Bosne obuhvatila. Ne znamo granica ni bosanskoj biskupiji
osnovanoj izmedju 1060. i 1075. godine. Koji su bili prvi bo-
sanski biskupi, ne znamo. Kod P. Hoffera prvo je spomenuto
ime biskupa Vladislava iz god. 1141., zatim bi bio Milovan
oko 1158., a nakon njega povjesno sigurna ličnost biskupa
Radogosta (od 1189. do pred god. 1203.). Nakon njegove smrti
izvješćuje papinski izaslanik, da bi za Bosnu trebalo osno-
vati još tri-četiri biskupije, a biskup da bude latinskog je-
zika. Po riječima istog izaslanika kan'da su Usora i Soli 1203.
smatrane dijelom Bosne, jer se veli da je biskupija duga pre-
ko 10 dana hoda. Poslije Radogosta došao je biskup Radonja
(od 1209.), pa Vladimir (ne znamo ni godine nastupa ni
smrti), a po njemu neki biskup, koji je zabrazdio u krivo-
vjerje, te bio skinut, pa je bosanska biskupska stolica neko-
liko godina ispražnjena. 1)
Svi su se oni u crkvi pri obredima služili slavenskim je-
zikom, ali su vjerojatno znali i latinski, jer se jedino kod
-46-
Radogosta ističe, da mJe znao latinski. No teško je bez pri-
govora riješiti pitanje, kojim su se obredom služili i kojim
su pismom bile pisane bogoslužnc knjige. Razglabajući to
pitanje Hoffer zaključuje: »Po svoj prilici ipak, može se ka-
zati, bio je grčki obred u slavenskome jeziku sa ćirilicom«. 2 )
Tako misli i dr Rittig, dok dr Leo Petrović kaže da za grčki
obred i ćirilicu »nema uvjerljivih dokaza niti ih je tko iznio«,
nego da je u katoličkoj Crkvi u Bosni bio rimski obred, a
knjige pisane glagoljicom. Dr Draganović pak pita: »Zašto
npr. ne bi mogao biti rimski obred i ćirilsko pismo?« 3 l No
da su oni ipak bili katolici, o tome nema dvojbe i bosanska
je biskupija uvijek u nekoj zapadnoj metropoliji.
*
33. A za solsku i usorsku banovinu, koje su pod konac
9. stoljeća vjerojatno bile dio panonske metropolije, a i ka-
snije do 1233. možda izravno podvrgnute nekoj prekosavskoj
biskupiji, teško je pretpostaviti, da bi u njima ikada bio
grčki obred, ali glagoljica je mogla biti (u X. stoljeću a mož-
da i dalje). Tragova glagoljici i slavenskoj liturgiji imamo i
u današnjoj Rumuniji. Madžarski kroničar Thuroczy, prem-
da mu nijesu jasni svi pojmovi glede slavenske liturgije, piše
(oko 1358.), da u Lipi kod Arada katolički Slaveni imaju
svoje »jeronimsko« bogoslužje. 4 )
Svi u ovom odsjeku spomenuti biskupi stolovali su ne-
gdje u tadašnjoj Bosni i vjerojatno im se vlast nije prote-
zala preko njezinih granica. Usora i Soli nijesu još zadugo
smatrane dijelovima Bosne, te je teško vjerovati, da bi ovi
krajevi u crkvenom pogledu bili ovisni o toj Bosni, kad su
politički usko vezani s Ugarskom. 5 )
U solskoj je banovini moralo biti više crkava i dušobriž-
ničkih poslaja, pa makar se još ne zvale župama. Kako ne
znamo još ni za kakve stalne redovničke kuće u ovom kra-
ju, to je redovnu duhovnu pastvu obavljao tako zvani svje-
tovni kler tj. svećenstvo, koje nije vezano uz samostan, ali
je mogao biti organiziran u neke skupove, zborove. No do
danas ne znamo niti za ijednu dušobrižničku postaju tih sto-
ljeća niti za ijednog svećenika u ovim krajevima.
- 47 -
 Bijedno stanje Crkve u solskoj banovini
34. U srednjoj Bosni već skoro dvadeset godina nema
biskupa, broj je katolika spao na najniže grane, ostacima se
skoro nitko ne brine, patareni su jedini ostali na poprištu u
velikom dijelu Bosne pa i u ovom su kraju srušili po gdje
koju crkvu (v. pod br. 31.). U ove krajeve dolaze misionari
ispreko Save, vjerojatno dominikanci, živom riječju bore se
protiv patarena, a nadbiskup kaločki intervenira oružanom
silom i kralj mu Andrija prema svom obećanju daje 1225.
godine ove krajeve. Tim je kaločka nadbiskupija postala pre-
opsežna i nadbiskup moli, da se osnuje nova biskupija i 1229.
osnovana je (ili točnije govoreći - obnovljena je) srijemska
biskupija sa sjedištem u Banoštru.6)
Zanimivo bi bilo pozabaviti se pitanjem, da li je sje-
vero-istočna Bosna - kao jedan od novih zadobivenih kra-
jeva - mogla preko Mačve doći u neku vezu s tom novom
biskupijom. Inače za ovo nekoliko desetljeća prije 1252. ne
zna čovjek, kuda je mogla pripadati u crkvenom pogledu.
No otkako je bosanski biskup u Đakovu, kolikogod je to za
vodjenje crkvenih poslova za ostalu Bosnu nezgodnije nego
dosada, toliko je za ovaj kraj bilo zgodnije, ako pripadne is-
tom biskupu kao i ostala zemlja.
Od godine 1247. pa do kralja Dragutina (1284.) ne znamo,
da su se svjetovni vladaoci brinuli ovdje Crkvom, osim kra-
ljice Elizabete. Primivši Dragutin ove krajeve (v. 7. pogl.)
obidje svoju novu državu i »pos)etivši taj novi diel svoje
države, zaboli ga, što je tu našao kukavne crkve, siromašne
svećenike, herezu razprostranjenu u svakom kutu; i on po-
digne nove manastire, sagradi nove a popravi stare crkve,
te ih obdari«, piše Petar Balan u knjizi, što ju je 1881. pre-
veo vrhbosanski nadbiskup dr Josip štadler još kao profesor
u Zagrebu.7l
Preko pape Nikole IV., koji je i sam bio franjevac, do-
bio je za početak dvojicu franjevaca propovjednika iz Dal-
macije. Ovi su jamačno znali, da u Srebrenici imade dubro-
vačkih trgovaca, a možda i crkva ili barem kapela pa se po-
najprije javiše kralju i s njegovim odobrenjem smjestiše u
Srebrenici, koja je već tada mogla biti znatno rudarsko mje-
sto, gdje su saski rudari vadili rudu, a Sasi su bili katolici.
-48-
Ne znamo doduše točno, kada su u Srebrenicu došli Du-
bro:'čani, ni kada Sasi, ali se zna da su još Rimljani vadili
ovdje srebro, zna se da su još za bana Kulina Dubrovčani
zakupili dva rudnika u Bosni , a tako se isto zna, da je brat
kralja Dragutina imao Sasa u svojem dijelu države. 8 l M. Di-
nić veli, da početke otvaranja rudnika u srebreničkom kraju
treba staviti znatno prije početka 14. stoljeća,9 l a to znači
još prije vladavine kralja Dragutina. A u svim takovim mje-
stima brzo su se našli Dubrovčani, a ponekad i Trogirani.
A imamo i popis katoličkih župskih crkava u Srbiji iz
god. 1303„ u rudarskim mjestima, pa bi doista bilo neshvat-
ljivo, da u Srebrenici, gdje su domaći stanovnici katolici,
saski rudari katolici, dalmatinski trgovci i obrtnici katolici.
da nema župe, crkve i svećenika (koji je ponajčešće i sam
bio Dubrovčanin i to svjetovni svećenik).
Ona dvojica franjevaca mogla su stići u ljetu 1291., kra-
ljica im je podigla samostan svakako do 1300. godine. To
bi bio prvi franjevački samostan u Bosni. Nije to morao biti
velik i veleban samostan. Kako oni zasada dolaze kao »istra-
žitelji proti krivovjerja«, to će većinom obilaziti mjesta, gdje
su patareni, a duhovnu će pastvu i dalje vršiti zatečeni sve-
ćenik ili njegov nasljednik. Prema citiranom mjestu iz Ba-
lanove knjige, još bi kralj Dragutin podigao franjevcima ne-
koliko samostana, jer su jamačno pristizali novi vjerovjes-
nici, premda pismeni dokaz imamo tek iz 1298., i to opet
samo za dvojicu. Svakako nakon što se Dragutin povukao u
samostan, ne smijemo više računati, da su se gradile crkve ili
samostani od strane vladara. Dragutina je iza njegove smrti
trebao naslijediti njegov sin, ali mu je vlast preoteo stric
Milutin, a ornj nije bio sklon katolicima.
Zagonetni biskup Vasilije
35. Biskup Ponsa još je živio 1268„ on je vjerojatno obi-
lazio svoju biskupiju i ostavio ju u dobru stanju što se tiče
vjere, a takodjer i materijalno osiguranu. Njegova četiri
neposredna nasljednika nisu nikad obišla svojega stada. Za
tih se 50 godina stanje Crkve, barem u pravoj Bosni, jako
pogoršalo, te papa Ivan XXII. piše hrvatskom i bosanskom
banu l\1ladenu 1319. godine: »Ne bez teške uznemirenosti
duha doznali smo s vjerodostojne strane, da je bosanska
-49-
Lukavac na Spreči
zemlja i njegova domovina poradi nemara upravitelja tako
okaljana mrljom nevjere od krivovjeraca, koji u njoj borave
dugo vremena, te su ondje crkve opustjele, svećenički je red
naskroz iskorijenjen, Kristove se svetinje gaze uz kužni pod-
smijeh, nema tamo poštovanja križa, nema sudjelovanja kod
životvornog sakramenta, u mnogim krajevima puk ne zna ni
za krštenje, počelo vjere«. 10 )
U banovini usorskoj i solskoj razmjerno je bolje, te su
franjevci pregli svim silama, da sačuvaju vjeru u narodu.
Ako kralj i nije digao svih onih samostana, što se kasnije
spominju u tom kraju, to su ih dizali franjevci uz pomoć
puka i domaćih velikaša, koji ostadoše vjerni svojoj pradje-
dovskoj vjeri. U 14. stoljeću dižu se tako samostani u Zvo-
niku, Solima, oko Bijeljine, u Labi i Lindavi, Modriči i Ska-
kavi.
36. Povjesničar Jireček kaže, da je »Bosanski episkop
Vasilije, po imenu pristalica istočne crkve, pu-tovao 1293.
kao kraljev poslanik u Mletke. No dok Jireček ne kaže, odak-
le je crpio taj podatak, to Ilarion Ruvarac 11 ) navodi Mura-
tori-a, pa se razabire, da je taj (vescovo bascinense« išao na
vjenčanje Dragutinova sina Vladislava sa Konstancom; s nji-
me je pošao i jedan svećenik kraljev (Abracito - Abrasico
- prete del detto Signore Re). Obe su nam ove duhovne lič­
nosti zagonetne.
U ono doba nema još nijednog pravoslavnog episkopa
s ovu stranu Drine, u Dakovu ni u Bosni nema biskupa toga
imena, a ne zna se za katoličku biskupiju grčkoga obreda.
Ima, samo nešto prije te godine, neka tajnovita grčka epi-
skopija u zemljama kneza Bjeloša; no to je u Srijemu ili
možda u Mačvi, ali se nikako ne može zvati bosanskom. Je-
dino da nije to kakav obraćeni pateranski djed, jer su oni
svoju crkvu zvali »bosanskom crkvom«.
* već 27. ožujka 1324. zovu Dubrovčani u jednom pismu bo-
37. što je u ova dva poglavlja kazana o kralju Draguti-
nu, temelji se djelomice na nekim neospornim dokumentima,
a djelomice na podatcima iz »Povijesti Srbije«, što ju je
1797. izdao isusovac Franjo Pejačević, 12 ) no njegovo kazivanje
nije u svem pouzdano i provjerena. O Dragutinu su pisali i
bosanski franjevci Mijo Batinić i dr Julijan Jelenić. 13 ) A da
- 50-
je kraljica Jelena podizala crkve i samostane, kako katoličke
tako i pravoslavne, o tomu nema rasprave, no da li je baš u
Srebrenici podigla franjevcima kuću, nema pravog dokaza,
nego je to franjevačka tradicija.Hl
BILJEšKE
1) Hoffer, Dva odlomka iz povećega rada o kršćanskoj Crkvi u
Bos~i (u .spomenknjizi ~z. Bosne 1901., s. 72-74) - 2) ib. 77 - 3) Rittig,
Pov13est 1 pravo slovcnstme u crkvenom bogosluženju, 197-8; Petrović
u kalcnd. »Napredak« 1942., 144-5; Draganović u Napretk. Pov. B. i H.
737; -_ '•) Thwrocz, Chronica Hungarorum III, bcCko izd. 1746., s.
196 - -') što se ovaj dio Bosne dugo vremena nije smatrao Bosnom,
o tom kaže ctr Vl. Corović (Teritorijalni razvoj sredov. bosan. države,
B~cl ~935., s. 34): »U narodu ... naročito u oblastima koje su docnijc
pnpo3ene ili gde se granica češće pomerala, održavala se dugo vre-
mena svest da one nisu bile sastavni deo Bosne«, a na str. 35. piše
kako je Vl. Skarić zabilježio važnu pojavu, da »svijet sjeverno od
Drinjače ne smatra svoj kraj Bosnom, nego Bosnom zovu ono što je
Južno od te rijeke«; (to je Skarić napisao u »Bos. Vili« 1913., str. 206)
- 6 ) Opširnije Katona, Hist. Coloc. I, s. 266 i d., zatim Gašić, Brevis
conspectus 43 i d - 7) Crkva i Slaveni 130 - 8) Jireček, Trgovački
drumovi s. 71, bilj. 133 - 9) Dinić, Za istoriju rudarstva I 47 -
lll) Theiner, Monum. Hung. I, 464 - 11) Istor. Srba I, 190 - v: i Dra-
ganovića u Napr. Pov. BiH 764. - Zbornik Ilariona Ruvarca I., 1934.,
s. 13. - 12) Pejačević - t:l) Batinić, Djelov, I, 35-38, 59; Jelenić, Kult.
I, 49, 50, 75 - H) Schemat. Bos. A. 1963. s. 6 i Conspectus s. 14.
9. Usora i Soli pod bosanskim vladarima
Borbe o ugarsko prijestolje
38. Kralj se Vladislav, sin Dragutinov, nakon nesretnog
ratovanja sa stričevićem, sklonuo u Ugarsku i tamo umro.
Dr Vl. ćorović tvrdi, da se god. 1324. Stevan Dečanski javlja
kao gospodar Vladisavljevih oblasti Soli i Usore, naravno uz
suglasnost madžarskog kralja. 1l No to ne će biti tako, jer
sanskoga bana »Vojvodom Usore, Bosne i Soli«, a donedavno
su ga zvali samo banom ili knezom Bosne,2> a ćirković na to
nadodaje: »to ponovno uspostavljanje bosanske vlasti nad
ovim područjem svakako se nije moglo provesti bez pristaja-
nja kralja Karla I.«. 3 ) Isto veli i Jireček, koji spominje i pi-
smenu darovnicu kralja Roberta."l
- 51 -
 Te su godine bile vrlo burne u ugarskom kraljevstvu, a
to se ovih krajeva utoliko tiče, što dvojica bosanskih vladara
nisu u tim borbama bila na jednoj istoj strani. Ban Stjepan
pristao je uz kralja Karla, a ban Pavao šubić nije priznavao
Karlove vlasti, a tako ni njegov sin Mladen. A spomenuto je
pod br. 30., da su šubići možda kratko vrijeme držali ovaj
kraj, a Batinić misli, da Mladen iza Dragutinove smrti »Ote
i zadnji komadić Bosne Dragutinovim sinovima, te svojoj ba-
novini priluči«. 5 l
Ban Stjepan II. Kotromanić
39. No god. 1322. poražen je Mladen i odveden u Ugar-
sku u ropstvo. Prema tomu, kad je 1324. ban Stjepan dobio
Usoru i Soli, nije bilo nikoga, da bi isticao neka prava na ove
krajeve. Ban je proširio svoju vlast na istok i na jug, pa je
konačno vladao dvaput većim teritorijem nego li ga je nasli-
jedio. Njegov je jedan pisar dodao u jednoj povelji, da ban
»držaše od Save do mora i od Cetine do Drine«. Ipak sva
uprava nije bila neposredno u rukama banovim; pojedine
gradove i župe držali su razni gospodari, plemići, vlastelini;
ponajviše su to bili banovi bliži ili daljnji rođaci. U ovim se
našim krajevima spominju kao gospodari Podrinja Dinjičići
i Zlatonosovići, po nekom Purči zove se valjda Puračić, a
Banović po vlastelinu, čiji se grob tamo još i sada nalazi.
Gornje Soli, Gradovrh i okolinu držala je, čini se, plemićka
obitelj imenom Sić ili Suić. Osim ovog posljednjeg, koji je
bio katolik, za druge ne znamo, da li su bili katolici ili čla­
novi »bosanske crkve« to jest patareni. Utvrđeni grad Sre-
brnik u Majevici i varoš ispod njega pripadao je samom
banu; ban je u varoši imao svoj dvorac, vjerojatno na nji-
vama, što se i danas zovu Kraljevac.
Vjerske su pak prilike tih godina bile u Bosni vrlo žalo-
sne. »Ne znamo, da su onovremeni bosanski biskupi što do-
prinosili razvitku svoje crkve«, veli franjevački povjesničar
Mijo Batinić. Oni su naime »nastavili stolovanje u Djakovu
i baštinili od predšasnika slabi ili nikakav nadzor nad svo-
jim raztrovanim stadom.« 6 ) Biskupi su se često mijenjali,
kroz dvije godine nije Bosna ni imala svoga biskupa, nego
je bila povjerena biskupu čak u albanskom mjestu Svaču.
- 52-
Isti Batinić kaže za svjetovno svećenstvo da se »dalo na
politiku i strančarenje«, a drugi povjesničar fra Julijan Je-
lenčić piše, da »je bosanska biskupija za jednoga biskupa
bila prevelika ... a glagoljaško je svećenstvo i dalje bilo ne-
uko, dosta pokvareno, bez ugleda, a uza sve to u malom bro-
ju«7l. Ali treba istini za volju nadodati, da ni odnošaji izme-
dju dominikanaca i franjevaca nisu doprinijeli poboljšanju
naroda. Jer kako su još davno prije redovnici sv. Dominika
u nekim krajevima Bosne propovijedili i suzbijali krivovjer-
je, to nisu toga posla rado prepustili novim istražiteljima,
koje je papa slao. I te nesuglasice nisu ostale sakrivene od
naroda. Govoreći o ovom sporu ističe dr fra L. Petrović:
»Razumljivo je, da se u takovim okolnostima ne mogaše uči­
niti ništa dobro i korisno za poboljšanje vjerskih odnosa u
Bosni.«~) U koliko je sjevera-istočna Bosna bila pogodjena
ovim nevoljama ostale Bosne, ne znamo, a svakako je i u
njoj bila nestašica klera, svećenstva, a nije valjda bilo ni na
svojoj visini. Zna se naime, da ni u susjednim biskupijama
nije bilo mnogo bolje. Na crkvenom pokrajinskom saboru u
Kaloči 1318., gdje je bio i bos. biskup Petar, raspravljalo se
o kršćanskim velmožama, pa i crkvenim prelatima, koji po-
sižu u tuđa prava, kršćanski su mogućnici crkve rušili i pa-
lili9l.
General franjevaca dolazi u Bosnu
40. U vrijeme rasprave između jednih i drugih redovni-
ka ban se držao po strani, ali čim je papa 1330. spor riješio
u prilog franjevaca, ban se posve očito i djelotvorno priklo-
nio franjevcima. Pa kad je 1339. general franjevačkoga reda,
fra Gerardo, dolazio u Bosnu, ban mu je pošao u susret i
srdačno _ga dočekao. General je izvjestio papu, kako je u
Bosni bogoštovlje posve uništeno radi mnogih nevjerni-
ka u zemlji, sve su crkve srušene. Bana je ispričavao, što
trpi patarene, jer mu je država ugrožena s tri strane: sa za-
pada od mletačke republike, sa sjevera ugarski kralj želi da
Bosnu posve uklopi u svoju vlast, a s istoka car Dušan na-
stoji svoju moć proširiti i na Bosnu. Na to papa piše banu
28. II 1340., kako je od oca Gerarda doznao, da je on spreman
u svojoj kneževini obnoviti bogoslužje i da želi porušene
crkve podignuti u prijašnje stanje. to) No osim obnavljanja
crkava sagradi ban franjevcima i jedan samostan i obnovi
- 53 -
crkvu sv. Nikole u MilešeYu. Gdje je to mjesto, naši pisci nisu
složni; jedni drže da je to Miloševac između šamca i Mod-
riče, a drugi da je neko mjesto kod Visokog.
Fra Gerardo ostade više godina u Bosni, obnovi više
crkava i podiže nekoliko samostana. Prema mišljenju većine
pisaca on je 1340. osnovao bosansku vikariju i razdijelio ju
na sedam kustodija, područja Dr D. Mandić ustanovio je to
točnije: general reda fra Gerard Odonis stvarno je osnovao
bosansku vikariju 5. listopada 1339„ ali u pravnom smislu
postoji od 4. lipnja 1340., kad je to u Asizu potvrđeno. 10 •) Tih
godina dolaze franjevci sa raznih strana svijeta i oni nisu više
samo istražitelji krivovjerja nego misionari s velikim ovla-
stima za redovnu dušobrižničku službu. Dr Petrović ih uvodi
u Basnu ovim rij~čima: »Ove godine ( 1339.) na mjesto ma-
džarskih križara u Basnu dolaze prvi put misionari, propo-
vjednici Kristova cvandjelja. Dolaze bez prijetnje i sile, bez
ognja i mača i bez tortura. Sa samim križem u ruci i evan-
cljeljem« .111 No kako je svećenstva još uvijek bilo malo, a
patareni se u sve većem broju javljali za prelaz u katoličku
vjeru, to je papa Grgur XI. na molbu franjevaca odobrio, da
i pravoslavni svećenici mogu prelaznike krštavati, dakako po
katoličkom obredu.u) U isto vrijeme odobrava im se, da po
granicama Bosne, gdje nema župa, mogu obavljati duhovne
poslove. Iz ovoga vidimo, da u to vrijeme već ima pravo-
slavnih u Bosni, a i to, da je po Bosni bilo zatečenih župa
sa svojim svećenstvom. Ban Stjepan moli 1347. papu, neka
dopusti franjevcima primati redovnike svoga reda ili drugih
redova, pa i svjetovne svećenike iz drugih krajeva i da im
se dadnu sve povlastice, što ih imadu drugi misionari.
Bosanski biskupi - Samostani u ovom kraju
41. Postavljanje biskupa na bosansku stolicu ovisilo je
najviše o ugarsko-hrvatskom kralju. Tako se desilo te je
t
nakon smrti biskupa Petra ( 1334.) bosanski kaptol izabrao
Lovru Loranda za biskupa, no kralj Karlo ga nije htio pri-
znati, nego je upravu biskupije dao nekom svjetovnjaku,
koji je samovoljno gospodario crkvenom imovinom i koje-
kako dodijavao svećenstvu, 1:i a kralj je Lovru sprečavao, da
ne ode na posvećenje. Kad je papa odlučno opomenuo kra-
lja, bude Lovro 1336. posvećen za biskupa.Hl On je obilazio
župe i po Bosni, a Gašić veli, da je i stolovao u Bosni. 15 ) Ban
- 54 -
Stj~pan s radošću prihvati novoga biskupa i ponovi potvrdu,
da ima pravo na desetinu u Solima i Usori. Ovdje da usput
sp<;n~encmo,_ kako je na banovu dvoru bio tajnikom dubro-
vack1 kanomk Domanja Bobalić, čovjek učen i pobožan, pri-
vržen franjevcima; ostao je na tom mjestu sve do banove
smrti.Hi)
42. Osnivanjem samostalne bosanske franjevačke pokra-
.ii.1.1e dolazi do očitog poboljšanja i širenja vjerske organiza-
ClJe. I to uza sve to što su mnogi velemože patareni, a što je,
osobito u središnjoj Bosni, mnogo i običnoga puka ostalo
uz patarensku crkvu. Samostani se podižu u mjestima, gdje
su žitelji sami katolici, a to su na prvom mjestu rudarska i
trgovačka mjesta. U gradovima je bilo doseljenih Nijemaca
i Talijana, ali mnogi su od njih bili na sablazan, jer su živjeli
nevjenčani. U nekadašnjoj solskoj banovini (jer to se ime
kao oblasna pomalo već gubi) pojavljuju se tri samostana
u okolici Bijeljine, a po jedan u Gornjim Solima, u Dvorištu
(danas Gornja Tuzla) i u Skakavi Donjoj, te negdje u Labi
i Lindvi; za ova se dva mjesta ne zna, gdje su bila, ali nije
bez temelja uzeti, da su bila na obroncima Majevice.
Tih se godina javljaju valjda prvi domaći sinovi kao kan-
didati reda, a kako ovdje još nije bilo škola, to je ban za-
molio Svetu Stolicu, da se redovnički novaci mogu slati u sa-
mostane susjednih pokrajina na izobrazbuYl Po smrti bisku-
pa Lovre na banovo zauzimanje 1349. godine fra Peregrin
Saksonac (od 1339. bosanski vikar) postaje bosanskim bi-
skupom; prvi je to biskup-franjevac u Bosni. On je osnovao
franjevački samostan u Đakovu i odredio da tamo uče bo-
sanski novaci. Premda je vjerojatno stolovao u Đakovu, za-
cijelo je revno obilazio svu svoju biskupiju. Ban Stjepan II.
Kotromanić ·umrije 1353., i bi pokopan u franjevačkoj crkvi
u Mileševu, a tri godine kasnije preminu i biskup fra Pere-
grin, kojega franjevci časte kao blaženika. O politici bana
Stjepana »može prema svome stanovištu suditi svatko, kako
ga je volja; nu jedno mu se mora ipak priznati, da je naime
umio tadanje zamršaje upotriebiti na korist svoje banovi-
nc«, kaže Vjek. Klaić. 1 ~) A glede drugoga faktora da završimo
riječima dra Draganovića: »Franjevci ... se sretnom zamisli
približuju bosanskom vladarskom dvoru, daju mu u službu
svoje najbolje redovnike kao kancelare i dijake, približuju
- 55 -
se duši bosanskih velcmoža i naroda, te se nakon izvjesnog
vremena potpuno udomaćuju u Bosni, gdje ih više ne smat-
raju strancima i neprijateljima, nego domaćim sinovima i
braćom«. 19 l
BILJEšKE
1) Teritorijalni razvoj srcdov. bosan. države 33 - 2 ) »excellcns vir
dominus Stepanus dux Usore. Bossine et de la Sale et aliorum plu-
rimorum locorum«, kod Klaić, Pov. Bosne 109. u bilj. :J) lst. Bosne
89 - "J Ist. Srba I, 203 - 5) Djelov. I, 44 - GJ Djclov. I, 40 - 7) Kult.
I, 24 - H) Kršćani 78 - 9) Katona, Hist. colloc. I, 352 - 10) Monum.
Hung. I, 633 - 10a) Franjev. Bosna 51 - H) Kršćani 78 - 12) čirković
je tu ekumensku gestu katol. svećenika drugačije ocijenio: »Umeli su
uz to (franjevci) da iskoriste i neuko pravoslavno sveštenstvo, u oblas-
tima gde ga je bilo, da vrši krštenje i pribavlja crkvi vcrnike«, Ist.
Bosne 112 - 13) .Balan o. c. 145 - H) Thein„ Mon. Hung. I, 908 -
1G) Brevis Conspectus 15 - !GJ Batin„ Djelov. I, 53 - 17 ) Acta Bosnae
28 - 18) Pov. Bos. 141 - 19) Napret. BiH 756.
10. Kralj Tvrtko I.
Teške godine bana Tvrtka
43. Ban Stjepan nije imao muškoga potomka, te je od-
redio, da ga na banskoj stolici naslijedi bratić Tvrtko, a kako
je ovaj bio još mlad, to je neko vrijeme vladala Tvrtkova
majka, Jelena, kći kliškoga kneza šubića. U Ugarskoj je bio
umro kralj Karlo, a naslijedio ga sin Ljudevit, kojega neki
hrvatski pisci zovu Ludovikom, a srpski Lajošem; u starim
spisima čita se i Lauš i Loiš; Ljudevit kao zet pokojnoga
bana uze si kao miraz dio bosanske države i odnošaji s Ugar-
skom postaju zamršeni, te još nije posve jasno, zašto kralj
Ljudevit u proljeće 1363. polazi s vojskom na Tvrtkov grad
Soko na Plivi, a u jesen iste godine šalje drugu vojsku na
Srebrnik (u Majevici), pod vodstvom svog palatina Nikole i
ostrogonskog nadbiskupa. Ni jedan ni drugi pohod nije imao
uspjeha, ovaj dapače pod Srebrnikom svršio je s mnogo gu-
bitaka po ugarsku vojsku. No kudikamo teža nevolja zadesi
Tvrtka tri godine kasnije, kad se velik dio plemića pobunio,
te je Tvrtko s majkom morao bježati iz zemlje, pa se sklonuo
baš kod kralja Ljedevita. Među Tvrtkovim protivnicima bio
je i vojvoda Purča sa Sprečc i ostali Dabišići, koji su držali
- 56 -
velik dio Podrinja i Usore. Orbini i Du Cange spommJU ne-
kog Pavla Kulišića, koji se bio proglasio neovisnim banom
Usore, ali ga je Tvrtko uhvatio, bacio u tamnicu, gdje je i
umro. Kralj Ljudevit pomože Tvrtku, te se mogao vratiti u
Bosnu i malo po malo obračunati se s nepokornom vlaste-
lom; Purča je pobjegao u Ugarsku. Ban Tvrtko dade Usoru
vojvodi Tvrtku i njegovoj braći i možda iz toga vremena po-
tječu mjesta Tvrtkovac kod Bijeljine i Tvrtkovište na Savi
(sada Donja Mahala).
Ima povelja iz g. 1370., kojom Tvrtko velikašu Stipanu
Rajkoviću daje grad Brložnik na Usori; ne znamo, gdje je
10 mjesto bilo, ali Stipan-polje zapadno od Gračanice bit će
da nosi ime ovoga Stipana (v. br. 57.).
U rujnu 1371. iznenadiše Turci srpsku vojsku na rijeci
Marici i razbiše ju, a 4. prosinca umrije car Stefan Uroš,
posljednji vladar iz srpske kraljevske kuće Nemanjića, te
uprava zemlje bi razdijeljena na kraljeve rođake, a gospoda-
rem Makedonije bijaše sultan Murat.
Crkvene prilike.
44. Ban Tvrtko bio je cijelog života katolik, vrlo je po-
štivao biskupa Peregrina, sa njegovim nasljednikom Petrom
II. nije se sprva baš slagao, ali je ipak 1356. pod tvrdim Bo-
bovcem potvrdio crkvi sv. Petra u Usori posjed Dubicu, što
ga je dobila još od bana Prijezde. 1 l Za čisto crkvene poslove
ban nije imao zanimanja, a tako ni kralj Karlo ni sin mu
Ljudevit. Svladavši Tvrtko svoje protivnike radovao se go-
dinama vjerskom miru u državi, a vjerni mu velikaši bili su
ponajviše katolici. _
Bosanska vikarija imala je u to doba oko 60 svećenika,
ali kako je njezino područje bilo nekoliko puta veće od Bos-
ne, to je franjevački general pozvao braću iz drugih pokra-
jina, da podju u bosansku misiju. A i papa je pisao nadbi-
skupu u Kaloči i biskupu u čanadu, da se pobrinu za du-
hovne pastire u sjeveroistočnoj Bosni i drugim istočnim
krajevima. U bosanskoj je misiji bilo kršćanskih krajeva,
gdje nema župe ni svećenika na dva-tri dana hoda. Medju
pridošlim franjevcima bilo ih je vrlo revnih, većina svakako
na svom mjestu, ali iz pisma pape Urbana X. doznajemo, da
ih je bilo i nevrijednih i nemarnih, koji življenjem svojim
- 57 -
ruše, što su n1ecnna propovijedali, i papa naređuje vikaru
fra Bartolu, da takve vrati u njihove provincije. 2) Među pri-
došlim revnim redovnicima bijaše i šibenčanin fra Nikola
Tavelić; on je stupio u franjevački samostan u Bribiru, ~-atim
boravio u Asizu, a 1379. dodje u Basnu, gdje je propoviJeda-
njem ponajviše obraćao patarene; Bosansku misij1:1 z~?1ije­
nio je palestinskom, te je u Jeruzalemu umro mucemckom
smrću 14. studenog 1391. godine. U njegovoj užoj domovini
odmah su ga počeli častiti, a 1937. protegnuta je njegovo što-
vanje kao blaženika na sve jugoslavenske biskupije. ~ema~
mo doduše vijesti, u kojima je mjestima Svetac borav10, _ah
slobodno nam je pretpostaviti, da je kroz dvanaest godma
svoga djelovanja u Bosni zašao i u ove krajeve. Svetim je
proglašen 21. VI 1970.
* Nikada još nije bosanska država imala tako velik opseg.
Prema jednom popisu samostana, zvanom Pizanski po-
pis,'ll a sastavio ga fra Bartol prije 1378„ bi~~ je bosa:iska
franjevačka vikarija razdijeljena na 8 kustodip ( duvanJska.
grebenska, bosanska, usorska, mačvans~a, bu?arska i kovi?-
ska). Od njih usorska i mačvanska dJel?~ice obuh_vataJu
područje sjev.-ist. Bosne. Prema tomu su bih samo~tam uso~­
ske kustodije u Đakovu, Modriči (s. Hlye), Vrbici, S~akav~,
Lendavi (Lindua) i Bukovici; odnjih su dva (Đakovo i Vrbi-
ca) u Slavoniji, ostali u Bosni i to u širem tuzi. području
Skakava i možda Lendava. Mačvansku je kustodiju sacm1a-
valo 8 samostana: u Slavoniji Alšan, u Srbiji Mačva (Mazue)
i Krupanj (Verthocrup), a u Bosni Bijeljina (~ibli~a), Lab-
ska ( de Lab), Sv. Marija u Polju, Teočak ( Coscick) i Srebre-
nica. OSkakavi, Lendavi i Labskoj bit će nešto više na svom
mjestu.
Osim samostana i crkava uz njih mogle su u to vrijeme
postojati crkve u Solima, u Bokaviću, u Varoši ispod Sre-
brnika, u Stipanpolju i Gračanici. Poradi jedne zabrane iz
1260. nisu franjevci smjeli podizati visokih zvonika, a kad
im ie 1372. god. papa to dopustio, dižu se i u Bosni vitki
zvo~ici. Po takvom jednom velikom zvoniku zadobila je jed- '
no naselje na Drini ime Zvonik, što se kasnije preokrenule
u Zvornik.
- 58 -
Tvrtkovo vjenčanje
45. Nekad silno Dušanova carstvo nemilo je bilo rasko-
madana. Jedan dio zadrzali su Turci u svojoj neposrednoj
upravi, a sjeverne dijelove podijeliše si velikaši priznavajući
vrhovnu vlast turskoga cara. Među njima su i knez Lazar
(n narodnoj pjesmi car Lazar), te velikaš Marko (Kraljević
Marko narodne pjesme). Zemljom uz Drinu i daleko na jug
nrcma Dubrovniku vladao je župan Nikola Altomanović,
knii je sa svim susjedima bio u svadji. Pa kad je došlo do
<>ružanog sukoba sa susjedima, posla Tvrtko pomoć Lazaru.
/:Jrobiše Nikolu i razdijeliše njegovu zemlju. Tvrtko dobi
'('miju uz Drinu, te predjele oko rijeke Lima, srce nekada-
~.;nie raške države, i u njemu manastir Mileševo, gdje jo po-
kopan srpski svetitelj sv. Sava Nemanjić.
:1 nije se moglo ovaj čas pristupiti daljem proširenju, te
"tade Tvrtko misliti na svoj dom. Imao je već 35 godina.
majka i prijatelji ga podsjećali, kako nema nasljednika. Ne.
L judevitovu dvoru odgajala se Doroteja, kći vidinskoga vh·
dara lvana; nju je Tvrtko isprosio i vjenčao se s njom 8.
nrosinca 1374. u crkvi sv. Ilije kod Modriče, za koju dr Man-
dić drži, da je zajedno sa samostanom bila Tvrtkova zadul.·
bina, sagradjena nešto prije vjenčanja.') Doroteja je bila .
katolikinja, jer zaslugom bosanskih franjevaca bila je Bugar-
ska velikim dijelom katolička. Vjenčao ga bosanski biskup
Petar II„ s kojim se davno bio izmirio, te mu je biskup pv
banovim riječima, u nekim teškim poslovima kod kralja i
drugih učinio mnoge usluge. Tom je zgodom ban darova0
biskupu i njegovim nasljednicima posjed Jelšavicu pokraj
Dubice."l
Tvrtko se kruni za kralja
46. Vjenčanom vijencu Tvrtko je za godinu-dvije dodao
kraljevski vijenac. Gdje je i kada krunjen za bosanskogc
kralja, ne zna se. Spominje se biskupska crkva sv. Petra u
Brdu, pa crkva sv. Nikole u Milama kod Visokog. No Tvrtkv
ic vladao i znatnim dijelom Srbije, on je bio po ženskoj lozi
11 rodu s Nemanjićima, pa odluči da se proglasi i kraljem
Srbije. Godine 1377„ dan je nepoznat, dade se okruniti za
1nalja Srbima i to - kako se dosad općenito drži - u milt:-
šcvskoj crkvi na Limu; obred je u tom slučaju najvjerojat·
- 59 -
nije obavio neki pravoslavni episkop. Da je dvaput krunjen je plan cara Dušana bio veći sa političkoga, ali da je Tvrtkov
zaključuje se iz jednog starog dokumenta.n) Prilikom kru· bio veći sa narodnog gledišta, te da je tada Bosna bila naj-
nidbe u Raši uze uz ime Tvrtko i drugo Stefan ili Stifan, veća i najsilnija država Balkana i po Tvrtkovoj zamisli, da
kako su ga nosili i srpski vladari (a znači ovjenčani tj kru· je trebala postati srpsko-hrvatska država, koja će sprečavati
njeni). prodiranje Ugarske na Balkan.nl A šišić 10 l piše: »Stjepan
Ne spadaju na ovu knjigu svi zakleteni događaji iz Tvrt- Tvrtko jedini je Yladar poslije izumrća hrvatske narodne
kove vladavine, no ovih se krajeva tiče činjenica, da se Tvrt- dinastije, mada i nije vladao čitavim hrvatskim narodom,
ko zamjerio novom ugarsko-hrvatskom kralju Sigismundu
(žigmundu), jer je Tvrtko zaposjeo Hum, što ga je bio uzeo
kralj Ladislav, a proširio svoju državu daleko na zapad sve
do mora, priključivši bosansku Hrvatsku, Primorje i dio Dal-
macije, a iz Usore su Tvrtkove čete upadale u zemlju Sigis-
mundova vazala mačvanskoga bana Ivana Gorjanskog. Po-
radi svega toga izrpedju kraljeva Tvrtka i Sigismunda pukao
je jaz, preko kojega za Tvrtkova života nije prebačen most.
a za Tvrtkovih nasljednika pokazat će se kobne posljedice.
Dotle se turska sila spremala da potpunoma zaposjedne
sjeverne i sjeverozapadne srpske krajeve. Tvrtko je svom
savezniku Lazaru poslao vojsku u pomoć i 1387. odbiše kod ...... ·-.,
I
Pločnika na Toplici tursku vojsku, a kad je car Murat kre· /
nuo s još većom vojskom, posla Tvrtko 20.000 ljudi na čelu !~ h11iri
s vojvodom Vlatkom Vukovićem i Ivanišem Horvatom. Voj- !
ske se sraziše na Kosovu polju na Vidovdan 15. VI 1389„
gdje pogibe knez Lazar, a Murata ubi Miloš Obilić, no Turci
iznesoše pobjedu. U toj vidovdanskoj bitki pogibe mnogo bo-
sanskih vojnika i velikaša. Taj boj odluči sudbinom Srbije,
a u daljnjim posljedicama i Bosne.
Ne minuše ni dvije godine, a nenadana smrt uze 14. ili
15. II 1391. prvoga i najvećega njezinog kralja. Jukić drži,
da je ukopan u crkvi sv. Grgura u Sutjeskoj, a Mandić mu
traži grob u crkvi u Arnautovićima kod Visokog. 7 l

Značenje kralja Tvrtka

47. Klaić veli u svojoj Poviesti Bosne: »Stjepan Tvrtko
ide svakako u red najodličnijih vladara slavenskoga juga«,
pa citira drugog hrvatskog povjesničara Franju Račkog, koji
konstatira, da bi danas bilo sasvim drugo lice ovoga dijela t4 j e r, I {1
staroga svijeta, da je kojom srećom onaj duh, što je vodio ~ : 2,soo.000
Tvrtka, da je još prije prožeo vladaoce država bosanske, srp-
ske i bugarske.") Srpski pak povjesničar Stanojević kaže, da Sl. 1. Kraljevina Tvrtka I. crtao autor

-60- - 61-
koji bijaše hrvatske krvi i koji je okupio u SVOJOJ ruci ve-
ćinu Hrvata i Srba«. Uz svoj dosadašnji naslov: »Stefan Tvrt-
ko po milosti Gospoda Boga kralj Srbljcm, Bosni, Primorju,
Humskoj zemlji, Donjim Krajem, Zapadnim Stranam, Usori,
Soli i Podrinju k tomu« dodaje od 1390.: »kralj Hrvatske i
Dalmacije«. Zato je doba Tvrtkove vladavine dobilo najveće
poglavlje u ovoj knjizi.
Tvrtko prema Crkvi.
48. Već smo vidjeli Tvrtkov odnošaj prema biskupima.
U svom dvoru na Trstivnici sagradio je crkvu u čast sv.
Grgura čudotvorca, objeručke u Sutjeskoj dočekao splitsko-
ga nadbiskupa, iz.jedne se povelje vidi, kako se on ponosi što
je »biljčica katoličke Crkve«. 11 ) Srpski povjesničar Ilarion
Ruvarac piše o kralju Tvrtku, da je katolički i kršten i od-
gojen i da je ostao takovim i do smrti, a pita se »da li je on
bio dobar (katolik) i revljiv? - to je drugo i takvo pitanje,
koje se mene ne tiče«. 12 J
Nije doduše Tvrtko bio revan kao ban Stjepan, ali nije
više bilo ni potrebe, da se toliko zauzima za Crkvu. Bosanska
je vikarija još prije Tvrtkova krunisanja imala sedam ku-
stodija s ukupno 40 samostana u raznim državama, od toga
skoro 15 u Tvrtkovoj državi. Vjerojatno su samostani već u
stanju, da se i sami izdržavaju, bez naročitih darova velika-
ša, kako je to bilo nužno prvih nekoliko desetljeća franjevač­
ke djelatnosti. A vidjeli smo, kako se pretpostavlja, da je
sagradio bar dvije crkve (Modriča, Sutjeska), papa Grgur XI.
zove ga »ljubljenim sinom«, u dokumentima ne nalazimo žalbi <
na Tvrtka sa strane Crkve; na svom dvoru ima kapelana, du- '
brovačkoga svećenika Ratka, a proglasivši se kraljem po-
vjerava mu visoku dvorsku službu. U kraljevu gradu Bobovcu
otkopane su tri crkve, jamačno je i tamo bio stalan kraljev
svećenik. 13 )
Da završimo nJec1ma Ilariona Ruvarca: »Ipak se mora
priznati, da je taj bosanski ban Tvrtko ... morao biti momak
i valjan djetić ili »molodec«, pa i majka njegova, kneginja
Jelena, od plemena bribirskih šubića, da je morala biti pa-
metna ženska glava i da su oko sebe imali dobre i mudre
savjetnike, jer da nije bilo toga, kako bi se mladjani ban
- 62 -
Tvrtko mogao ne samo održati na banskoj stolici i svladati
sve svoje protivnike i domaće odmetnike, već i raširiti svoju
banovinu i stvoriti kraljevinu!«. 1'')
BILJEšKE
1) Thall., Studien 332; u dokumentu stoji Dubimcha - 2) Acta
Bosnae 36 - :i) Napretk BiH 757 - 4) Mandić III, 78 - :i) U doku-
mentu se mjesto vjenčanja zove Zenthilie, uilla Elye (Acta Bosnae
41/2) i Klaić je mislio da su to Ilinci kod šida (Vjesnik arhiva, Za-
greb II, 98-108), a Em. Gašić ga je smjestio u Veliku Kopanicu (kako
sam vidio u jednom njegovu rukopisu kod prof. dra Ive Kopića) u
Đakovu). Međutim nije nimalo vjerojatno, da bi se izvan granica
Tvrtkove države obavila svečanost, na koju su došli bosanski velikaši,
poslanici iz Dubrovnika, Splita i susjednih država. - Darovani posjed
se u povelji piše Jclsauicha, a to je današnja Jošavica kod Odžaka -
li) Miklosich, Monumenta serbica 187 - 7) Jukić 107, Mandić o. c. 76;
ćirković piše (str. 162.), da je T. umro oko 10. III - 8 ) Pov. Bos.
193 - 9) Ist. srp. nar., 146 - IO) Pregled 217 - li) »Cujus plantulam
me recolo«, Fari. III, 334, Pejačević 395 - 12) GZM 1894, 620 -
I\) Mora se ipak spomenuti, kako su i Farlati i Rački držali, da je
Tvrtko bio pravoslavne vjere, a Nikola Radonić iznosi jake dokaze
(Obred krunisanja bos. kralja Tvrtka I, Bgd 1948.), da je Tvrtko
morao biti pravoslavac, kad je krunjen po pravoslavnom obredu, no
moglo bi se navesti i nekoliko razloga, koji bi pobijali takovo zaklju-
čivanje. Jedino kad bi se našao dokumenat onoga vremena, koji bi
izričito kazivao, da je krunjenje obavljena upravo u raškom Milcševu
i da je Tvrtko bio pravoslavac (premda su mu podanici u Bosni
katolici i bogumili), onda bi svako zaključivanje bilo suvišno. No
takova dokumenta nema, a i sam pisac (na str. 78.) kaže, da ga neki
razlozi ove vrste ne mogu potpuno zadovoljiti u traganju za istinom
o vjeri Tvrtka I. - A šišić kaže jasno: »Znamo sigurno, da je ban
Tvrtko bio katolik« (Vukčić str. 15.) - Vi) GZM 1892., 238.
1
11. Propast bosanskog kraljevstva
Kralj Dabiša 1391.-95. i kraljica Jelena 1395.-98.
49. Tvrtka je naslijedio stričević Stjepan Dabiša, slab i
neodlučan vladar. Za njegove vladavine provališt; u prosincu
1391. Turci u Bosnu, o čemu sam kralj govori u jednom spi-
!
su: »priđe na kraljevstvo mi plna moć vojske turačke i ulize
naprasito u vladanje kraljevstva mi .... rečenu vojsku tu-
račku pobismo i pod mač obratismo« 1l. Napose spominje
junaštvo, što ga pokaza »vsesrdčani i vazmožni vitez i virni
- 63 -
naš vojvoda Hrvoje«. No bosanskom je kraljevstvu prijetila
pogibelj i sa zapada i sa sjevera. Napuljski kralj Ladislav že-
lio se domoći Hrvatske i Dalmacije (i u to ime mislio da u
pomoć pozove i Turke), a ugarski kralj Sigsmund htio je
povratiti svoja prava nad Bosnom, koja mu je kralj Tvrtko
bio prilično potkresao. I Dabiša u tom škripcu sklopi sa
Sigsmundom srpnja mjeseca u Đakovu ugovor, da će mu iza
smrti ostaviti bosansku državu. No taj se ugovor nije dopao
bosanskim velikašima, osobito dvojici braće Horvata, radi
čega je Sigsmund pošao na njih s vojskom, njihov grad Do-
bar zapalio, a njih obojicu uhvatio. - Dabiša umrije u Su-
tjeskoj 7. IX. 1395., a velikaši zaključe da vladarski naslov
preuzme kraljeva udovica Jelena Gruba. U istinu će vladati
Bosnom velikaši, ra prvom mjestu Hrvoje, a veliku vlast
imat će i Pavle Radinović, čija se državina nalazi u istoč­
noj Bosni, a na sjever je sezala do grada Srebrnika. Kralj
Sigsmund nije tražio da se ispuni đakovački ugovor, jer je
taj puta bio zaokupljen prečim poslom. No zato je domaća
nesloga velikaša primamila turske čete, te su u siječnju 1398.
provalile u Basnu, da ju plijene; samo ih ljuta zima i veliki
sniježni smetovi prisiliše na povratak. Najmoćniji velikaši
rade o tom, da namjesto kraljice Jelene postave sina kralja
Tvrtka, imenom Ostaju.
Kraljevi Stj. Ostoja 1398.-404. 1408.-18. i Stj. Tvrtko II.
1404.-08.
50. U prvoj četvrtini 1398. još se spominje kraljica Jelena,
ali se govori i o novom kralju Stjepanu Ostoji. Po nekim vi-
jestima kraljica se povukla u neki samostan. No sada je Sigi-
smund nekako dospio da se uplete u bosanske poslove, da
bi njom naime zavladao, kako mu je to Dabiša obećao. Pro-
valio je u Hrvojevu baštinu, ali bez uspjeha, a nije ga imao
ni u Usori. Hrvoje stane raditi za Ladislava iz Napulja, Du-
brovčani su pak pristajali uz Sigismunda, ali su bili protiv
Ostaje. Sve se uskomešalo, uzavrilo. A kad se Ostoja u stud.
1403. pomirio sa Sigismundom, diže se Hrvoje otvoreno pro·
tiv Ostaje, a pomagala mu i dubrovačka republika, inače ča­
sna i slavna, no ondašnji njezini pravci ocrniše si obraz dvo-
ličnom i nedoličnom igrom. Oni poslaše poslanike Sigismun-
du, koji će mu reći, kako treba da najprije predobije za se
Hrvoja, a onda neka zavadi ostale velmože bosanske i ne-
- 64 -
ka kraljevstvo razdijeli među pouzdane velikaše 2 ). No prije
nego su poslanici došli u Budim, nezadovoljni velikaši iza-
braše sredinom 1404. novoga kralja, Tvrtka II. Tvrtkovića,
polubrata Ostojina.
Ostoja pobježe u Budim i zamoli Sigismunda za pomoć.
Mačvanski ban Ivan Morović provali u lipnju u Basnu, a nje-
aovi vojskovođe Nikola Gorazd i Ladislav Svilojević razo-
~iše ovdje neke gradove, opustošiše i popališe sela, a juri-
šem zauzmu Srebrnik i kroz više godina ostade u ugarskoj
vlasti, premda su ga Bosanci nekoliko puta htjeli povratiti.
-Sam ban prodrije do Bobovca kod Sutjeske, koji predade
Ostoji i za osiguranje ostavi četu ugarske vojske, no nije mu
tim povratio vlasti nad kraljevinom. Velikaši se svađaju, vo-
de male ratove, Dubrovčani su uz Hrvoja i Tvrtka, protiv
Ostaje. Nastala je u Bosni doba, za koje pisaše Dubrovčani:
„od potopa svita ni se toliko svit smel i vrtil, koliko sade«:1l.
A ni Sigismund nije bio s tim zadovoljan, htio je Hrvoju po-
sve uništiti. Znao je da je vojvoda gorljivi pataren, sumnjao
je u njega da foruje s Turcima. Novu je vojnu povjerio te-
mešvarskom knezu Pipu od Ozore, o kojemu pjeva i naša
narodna pjesma zovući ga Filipom Madžarinom. I on je 1406.
prodro do Bobovca grada i tamo se smjestio, te je i sam Si-
gismund u rujnu 1407. došao u Bobovac. No sve ovo nije baš
mnogo značilo, ali kraljev pohod u Bosnu početkom rujna
1408. bio je prava katastrofa za bosanska kraljevstvo. Do
ljutih je bojeva dolazilo kod Srebrnika, pa grada Braniča i
drugih utvrđenih mjesta, što ih je rušio, a naselja uz njih
ništio. Najžešći je boj bio kod Dobora,"l gdje je zarobljena
mnoštvo velikaša (po nekima preko 170), te im je skoro svi-
ma dao poodsjecati glave, a trupla baciti u Basnu. U toj je
vojni sudjelovao i kralj Tvrtko, no ne zna se šta bi s njim
nakon bitke. Sam vojvoda Hrvoje i neki drugi čekali su Sigi-
smunda na svojoj zemlji i tako izmakli pokolju. Kako se
Tvrtko izgubio, a njegovi pristaše skoro svi izginuli, to Osto-
jine pristalice ponovo ga uspostave u vlast u list. 1408„ na
što se i Hrvoje i drugi pokloniše Sigismundu.
51. No ipak je Sigismund polazio na Bosnu i 1410. i 1411„
da u cijelosti uspostavi svoja prava i u jesen 1411. morade
mu Ostoja predati Usoru i Soli, a ugarski kralj slijedeće go-
dine predaje Usoru lvanu Gorjanskom, a Soli slavonskom
banu Ivanu Moroviću. No obadvije su oblasti zajedno s Mač-
- 65 -
Lukavac na Spreči
vom činile jedno obrambeno područje. Ugarsko-hrvatska je
posada u Doboju, Tešnju, Gradačcu i Derventi. - Ugled i
moć vojvode Hrvoja počeli su opadati i on htjede da pod
konac života dođe u milost kod Sigismunda, pa se dapače
htio odreći patarenstva, - »poganskog obreda,« kako ga na·
zvao - i preći na katoličku vjeru. A kad mu ni to nije po-
moglo, obratio se Turcima, te u svibnju 1414. provale Turci
u Basnu, prohujaše kao vihor dolinom Bosne do Dubočca,
te krajevima solske banovine. Svijet se od straha razbježa
po planinama. Ova provala Osmanlija odlučila je sudbinom
Bosne, a također i velikog dijela Hrvatske i Ugarske. Odsa- Sl. 2. Grb vojvode Hrvoja
da će se zalijetati češće i zvani i nezvani u zemlju, da poma- snimak M. ćorkovića

žući jednu stranku protiv druge oslabe i rastače bosansku

državu, da njom zagospodare prije nego ju oružjem osvoje.
»Nema nikakve sumnje da upravo Hrvoju pripada sumnjiva
slava da je Turke uvukao u bosanske unutrašnje borbe i da
je bosansku državu doveo u položaj sultanovog tributara«,
piše srpski povjesničar Sima ćirković3 ). S jednom turskom
četom u kolovozu 1414. osvanu u Bosni bivši kralj Tvrtko II.
i neki bosanski velikaši proglase ga ponovo kraljem i tako
je Bosna imala dva domaća kralja, Ostaju i Tvrtka, i dva
tuđinca upravljača, Sigismunda u Budimu i turskog vojvodu
lshaka sprva u Skoplju, a kasnije u Vrhbosni; njega jedan
madžarski pisac s pravom zove bosanskim kraljem.
* zire, šta se u zemlji radi. Zemlja je opustošena od jedne i
52. Sigismund je naumio da posve potisne turske čete
iz Bosne i zemlju povrati kralju Ostoji. U liplju 1415. pođe
velika ugarsko-hrvatska vojska preko Posavine i solskom
banovinom dolinom Spreče i pade pred Doboj klancem, što
se i danas zove »madžarskim vratima« i negdje oko Maklje-
novca0l dođe do žestoke bitke, u kojoj je Sigismundova voj-
ska bila ametom potučena. Mnogi dopadaše sužanjstva, me-
đu njima i usorski ban lvan Gorjanski, a solski ban Ivan Mo-
rović otkupi se za 40.000 dukata. Ovaj puta se Sigismundo-
voj vojsci nije nitko od bos. strane pridružio, pa ni čete Sigi-
smundova štićenika kralja Ostaje. Poslije ovoga poraza stu-
bokom se izmijenio položaj Bosne. Vrhovni gospodar nije
više kralj u Budimu nego sultan iz Drinopolja. Madž. povjes- •
ničar Thall6czy usporedio je Hrvoja sa židovskim junakom
Samsonom, koji je svojom divovskom snagom polomio stu-
pove zgrade i pokopao pod njom svoje neprijatelje, ali i sam
poginuo pod ruševinama; tako je i Hrvoje pokrenuo stupove
Bosne, a kod toga propada i on i zemlja. Gospodarom Bos-
ne postaje Turčin, a za bosansku državu počinje početak
konca7l.
Turska se vojska doduše povukla iz skoro sve Bosne,
ali su u njoj ostavili sebi vjerne velikaše. Okljaštrenom zem-
ljom vlada tobože Ostoja, ali sandžak Ishak iz Vrhbosne nad-
druge vojske, velikaši rade jedan drugome o glavi, Turci
rado prihvaćaju pozive, da dođu i da ih mire.
Stjepan Ostojić 1418.-21., Tvrtko II. 1420.-43.
53. Početkom 1416. umire vojvoda Hrvoje Vukčić, a po-
četkom 1418. i kralj Ostoja, a naslijedi ga sin Stjepan Ostojić.
Za njegove su vladavine velike smutnje proistekle radi dviju
kraljica: kraljeve majke, prve Ostojine žene, i druge mu že-
ne, koju je bio uzeo prvu otpustivši, pa su Turci i te trzavi-
ce iskoristili, da se upletu u bosanske poslove. Da od zla
bude još gore, pojavi se odnekud po trećiput Tvrtko II. godi-
ne 1420., a nakon travnja 1421. izgubi se svaki trag kralju
Stjepanu, pa se Tvrtko okruni kraljevskom krunom i ostade
sam da kraljuje, koliko mu to velikaši dopuštaju, koji sve
više preotimaju vlast u zemlji. Početkom 1424. provale Turci

-66- - 67 -
s većom vojskom u Basnu, ali ih je kraljevska vojska odbila,
no Turci nisu mirovali, pa su još višeputa provaljivali, tako
su 1426. dvaput robili oko Srebrnika. U srpnju 1428. oženio
se Tvrtko, ali ne znamo, odakle je bila mlada kraljica, jedi-
no se zna, da je dovedena ispreko Save. Nedugo iza toga
upadnu Turci u Basnu i prisile kralja, da im plaća danak, a
kako Tvrtko nije imao novca, morade im predati neke grado-
ve u istočnoj Bosni. A neki velikaši posve se podložiše Tur-
činu, tako n. pr. Radoslav Pavlović, južni susjed usorske ba-
novine.
Od jeseni 1431. spominje se neki novi kralj Radivoj, Os-
tojin sin. Njega su Turci postavili u kraju, kojim su bili za-
vladali. On nije zapravo imao nikakve vlasti, ali je svojom
agitacijom dosta smutnje napravio u državi, pa je tako srp-
ski despot Đurađ Branković, gospodar Srebrnice, dobio po-
moću Turaka u posjed Zvonik i usorsku oblast, a za ono što
su Turci ostavili Tvrtku, plaćao je 25.000 dukata danka. No
kad su ugarske i hrvatske čete uspješno vojevale na južnim
i istočnim granicama kraljevine, tada su se Turci povukli iz
Bosne ili za još živa Tvrtka ili ubrzo po njegovoj smrti
(stud. 1443.) Ovih se godina, kao i u drugim prilikama vrlo
ružno ponijela mletačka republika, Venecija.
to vrijeme držali dio Bosne, od Ukrine do D7i_ne, ~akle up~~:
vo naše krajeve. Kralju su dugo vremena bih na1pouzdam11
dijelovi Hrvatske, kojima bosanski kralj vlada još od vre-
mena Tvrtka I., dok nije i te krajeve izgubio. - Stvari uze-
še kretati na gore, kad Turci zauzeše 1453. Carigrad. God.
1456. navališe oni po drugi put na Beograd, ali grad obraniše
dva kršćanska junaka Ivan Hunjadi, u narodnoj pjesmi Si-
binjanin Janko, te franjevac Ivan Kapistran, kao što ga je i
za prve navale 1440. obranio prior vranski Ivan Talovac. No
u Bosni su Turci još uvijek vrlo jaki, te kralj 1458. mora da
sa sultanom pregovara i dvije godine iza toga da mu ustupi
Srebrenicu, Zvornik i Bijeljinu, a od te godine su Turci jedi-
ni gospodari u usorskoj oblasti, ako to već nisu prije ve~
bili, kako je malo više spomenuto. što je Tomaš za svoga si-
na Stjepana dobio srpsku despotovinu i grad Smederevo,
bilo je Bosni više od štete nego koristi - Tomaš umrije
1461.

Tomaš Ostojić 1444. - 1461.

54. Zauzimanjem i pomoću ugarskoga vojvode lvana Hu-
njadija izabraše u Bosni za novoga kralja Ostojina sina To-
maša Ostojića, brata onoga Radivoja, što ga Turci bili posta-
vili. Prve godine njegove vlade, u studenom 1444., potukoše
Turci kršćansku vojsku kod Varne, u Bugarskoj, gdje pogibe
i ug.-hrv. kralj Vladislav, a drugu veliku pobjedu izvojštiše na
Kosovu Polju o Lučinu danu 1448. Godine su Tomaševa vla-
danja ispunjene mnogim i to vrlo zapletenim događajima.
Nas osobito zanima jak pokret za vraćanje patarena u Crkvu. Sl. 3. Kralj Toma
Kralj je vrlo sklon franjevcima, bogumili iz redova običnoga Ostojić snimak
M. ćorkovića
puka u velikom se broju javljaju za krštenje, a tvrdokorno
se drže samo još bogatiji. Kralj traži i od njih da se krste,
pa neki od njih bježe k hercegu Standalju, patarenu, a drugi
stupaju u katol. Crkvu, no neki to čine samo prividno. Danas
ne bismo odobrili onakovih metoda obraćanja. Patareni i
javni i tajni sve više traže vezu s Turcima, koji su kanda u
- 69 -
- 68 -
 Posljednji kralj Stjepan Tomašević 1461.-63. ~anlijama. Vele ~a je to učinio, jer je bio prikriveni potaj-
55. Mladi je kralj bio svjestan, da će Turci doskora na- rn pataren ..A m:;-Jesto nagrade, kojoj se nadao, sultan naredi
valiti na njegovu zemlju i da im se sam ne će moći odupri- da ~a kao 1zdaJICU pogube. Kralj Stjepan bio se sklonuo u
tv~d1 grad Ključ (u Krajini), a za njim se otisnuo drugi dio
jeti, pa je usrdno molio papu Pija II„ neka mu i sam pošalje
v.o~ske pod komandom Mahmutpaše Anđelovića. Nakon če­
pomoć u oružju, te neka sklone ugarskoga kralja, te i on
svoju vojsku združi s bosanskom. Tu su kraljevu molbu papi tm ~:ina :tupio je paša u pregovore s kraljem i zajamčio
mu z1vot I slobo~u, ako se preda. Kralj tomu povjerova i
podastrla dva ugledna starca, kraljeva izaslanika. Oni su kod
predade se sa stncem Radivojem i dade na pismeno zapo-
pape istakli, da je prijašnji papa Eugen ponudio bio krunu
kralju Tomi i da će Crkvi dati biskupe, no da je to kralj od-
bio, da ne izazove Turke, ali njegov sin želi, da mu papa po-
šalje kraljevsku krunu i biskupe. Bosanski je kralj uvjeren,
da će sultan nakon Bosne napasti i Ugarsku i mletačku Dal-
maciju, a zatim i Italiju~) Iako ovaj dokument nije bez pri-
govora, odgovara on ipak činjeničnom stanju. Papa je kralju
doista poslao krunu i u jesen 1461. papin poslanik okruni
Stjepana Tomaševića, po svoj prilici u gradu Jajcu. No to je
Sigismundov nasljednik kralj Matija zamjerio i papi i kra-
lju Stjepanu, jer da su tim povrijeđena prava Ugarske na
Basnu. Ipak je bosanski kralj uspio izmiriti se s hrv.-ugar-
skim kraljem, ali mu je morao obećati, da će otkazati sulta-
nu plaćanje danka. Videći Stjepan da se Turci spremaju na-
pasti Basnu, a da se znatnijoj pomoći nema od nikuda na-
dati, zatražio je primirje na 15 godina, ali su Turci već stvo-
rili plan za osvajanje Bosne. »Dok je Fatih osvajao Srbiju i
i Bosna već bijaše na pragu propasti i zrela za pad. I u njoj
vladahu neredi i međusobna trvenja. Na koncu bosanska bo-
gumilska vlastela, koja je više volila Turke nego kršćane, na-
govori Turke da zaratuju protiv Bosne i sultan ... kome otka-
zivanje plaćanja danka ... bi dobar izgovor, navali s velikom·
vojskom« 9 l.
56. Sultan je poslao u Smederevo (na Dunavu u Srbiji)
vođu akindžija Alibega Mihajlovića i on je sa svojim četama
provaljivao preko Dunava u Banat i preko Save u Srijem,
da zaposli ugarsko-hrvatsku vojsku kako ne bi Bosancima
pritekla u pomoć. A početkom svibnja 1463. glavnina se tur-
ske vojske spustila na Drinu, bez otpora uzela zemlju Pav-
lovića na jugu, Kovačevića, na sjeveru prema Spreči, a 19.
svibnja bila je vojska pod tvrdim kraljevim gradom Bobov-
cem (blizu Sutjeske). Grad bi mogao dugo odolijevati, ali za-
povjednik grada, imeno mRadak, predade grad treći dan Os- Sl. 4. Ahdnama sultana Mehmeda snimak M. ćorkovića

- 70- - 71-
vjednicima svojih gradova, neka se i oni predaju. I tako Bo-
sna šaptom pade. Sultan je pak dao pogubiti kralja zajedno
sa stricem kao i vojvode Pavlovića i Kovačevića; sultanu su
naime njegovi savjetnici rekli, da on nije dužan izvršiti obe-
ćanje, što ga dao njegov rob. Od dijela Bosne, dijela Herce-
govine i Srbije stvoriše bosanski sandžak, a za prvog san-
džak bega postavi sultan Mehmedbega Minetovića 10 l.
Utvrđena je franjevačka predaja, da je osvajač Bosne
sultan Mehmed na polju Milodražu dao fra Anđelu Zvizdo-
viću pismenu povelju, ahdnamu, kojom im jamči slobodu
vjere i da se od njih i njihovih crkava i posjeda ne će iziski-
vali porezi. Ovu su ispravu franjevci često morali potezati,
kako bi se obranili. čuva se i danas u fojničkom samostanu
(v. sliku 4).
Da završimo riječima madžarskog povjesničara Tha116-
czya: »Već su nekoliki, osobito noviji pisci uputili na to, da
solidarnost Hrišćana protiv Muhamedovaca prije turskog
osvajanja cijelog balkanskog poluostrva nije bila onakva, ka-
ko bi se po ratovima i ustancima i docnije razbugjenom na-
rodnom osjećaju mogla zamisliti. Prije nego što je sultan
osvojio Carigrad, nijesu Hrišćani gledali u njemu dindušma-
nina svojega, on je balkanskim vladarima bio dragocjen sa-
veznik u njihovim razmiricama.« 11 )
BILJEšKE
1) šurmin, Hrv. spomenici I, 96 - 2) šišić, Hrvoje 178 (iz Ljubića,
Listine V, 18) - 3) Napr. B. i H. 414, prema Ljubić, Listine V, 56 -
4) Prema šišiću, u gore naved. dj. 203, bilj. 214. boj se nije bio pod
Doborom, nego negdje mnogo južnije, a odatle je roblje dovedeno
do Dobara i tamo pogubljeno - 5) Istor. bos. drž. 232 - u) šišić,
Pregled 223 - ~) Povij. Jajca 32 - Sačuvana su nam dva Hrvojeva
misala, pisana glagoljicom; jedan od njih čuva se u Carigradu, prava
je umjetnina, mnogo slika u boji. Sada se u Bolonji izrađuje točna
kopija toga misala, troškom Staroslavenskog instituta u Zagrebu i
slovenske »Mladine«. - R) Katona, Hist. regum XIV 491 i d. - 9) šab.
Hodžić, Ist. isl. kult. 167 - 10 šabanović 38-9 - 11) Prilozi k objaš-
njenju izvora bos. istorije u GMZ 1893„ 176.
- 72-
12. Krajevi oko Spreče u XV. i XVI. vijeku
57. U poglavljima IX„ X. i XI. izneseni su najvažniji mo-
menti iz cijeloga bosanskoga kraljevstva, a ponešto je kaza-
na i o solskoj banovini. No ovdje ćemo se pozabaviti samo
sudbinom ovoga kraja oko Spreče kroz ta dva stoljeća. Ono
što je kazana u prijašnjim poglavljima ne će se u cijelosti.
ponavljati, nego samo u kratko nabaciti. Pozivanje na po-
vjesnička djela bit će također skraćeno većinom u samom
tekstu, te će skraćenica Klaić značiti njegovu Povijest Bosne,
Napred. Napretkovu Povijest Bosne, ćirk. pak !storiju Bo-
sne, šišić znači njegovu knjigu »Vojvoda Hrvoje«.
Područje Spreče često mijenja gospodare
U VII. poglavlju vidjeli smo što je bilo s ovim krajem
početkom 14. vijeka, u IX. što se zbivalo sredinom istoga sto-
ljeća, a predmet X. pogl. bilo je vladanje Tvrtkovo. Iz toga
je razdoblja zanimljiva Tvrtkova povelja iz 1370. Tvrtkov
brat Vuk provalio je s nekim Ugrima u Bosnu i htio za se
oteti grad Bobovac, no Tvrtkov vojvoda Stipan Rajković ne
samo da je obranio grad, nego je uspio da izmiri zavađenu
braću i ban Tvrtko 1370. nagrađuje vjernog velikaša mnogim
posjedima, te se u povelji mettu ostalim kaže: » ... kada se
bihmo svadili. tada nas Stipan Rajković umiri, i danam naš
grad Bobovac ... i za tu službu dasmo mu čukle i Lasve, i
dasmo mu Klopče i Brode, i dasmo mu Brložnik na Uzori
Valsi .... « Ne znamo gdje je bio taj Brložnik, ali Stjepan-
polje, zapadno od Gračanice, bit će da nosi ime od ovoga
Stipana, a brijeg Brložište i pod njim Podgrađe upućuju na
grad Brložnik (v. br. 43. i 73.) 1l.
Za kralja Dabiše nalazimo u Usori vojvode Vlatka Hra-
nića i Vučinu Vlatkovića, te kneza Stipca Bitoševića, a za Os-
toje oko 1400. ovdje je vojvoda Vukmir, dok nije Sigismun-
dova vojska osvojila ovaj kraj i u jesen 1411. upravnu vlast
dobio slavonski vlastelin Ivan Gorjanski, koji je upravljao
i srpskom Mačvom; u isto doba dariva Sigismund Srebre-
nicu i okolicu srpskom despotu S tevanu Lazareviću ( šišić
225), no sultan Musa upade u ožuj. 1413. u despotove zemlje,
- 73 -
ban solski i mačvanski Ivan požuri mu u pomoć i u travnju
i svibnju uspješno suzbiše Musu Kesedžiju, kako ovog sul-
tana zove narodna pjesma (šišić 226).
58 Ban Ivan imao je muke oko svoje zemlje, jer su Tur-
ci znali u nju provaljivati (tako n. pr. u svibnju 1414.), a
nije vladao ni četiri godine, kad dođe do katastrofe. Ljeti
1415. pođoše Sigismundove vojske prema Bosni, dolinom
Spreče pohita i ban solski Ivan, ali kod Doboja vojska voj-
vode Hrvoja pojačana turskim četama odnese skoro nevje-
rojatnu pobjedu. 2 ) Mnogi Sigismundovi vojskovođe biše za-
robljeni, pa i ban Ivan, kojega su odveli u Tursku, gdje je
čamio u tamnici četiri godine, dok se nije otkupio za 40.000
zlatnika. Za slijedećih desetak godina ne znamo točno, što
se ovdje zbivalo, ,a čini se da su se Turci zadržali barem u
sprečkoj dolini, a da se i ne govori o kraju južno od Sprečc
(Klaić 252, šišić 235). Od 1424. dalje vrzmaju se turske čete
po svoj sjeverno-istočnoj Bosni, uzimaju mjesta i opet na-
puštaju, provaliuju i preko Save; ako uspiju, vraćaju se s
plijenom, ako budu suzbijene, onda to stanovništvo osjeti
na svojim leđima. čitavo ljeto g. 1426. turska vojska od 4000
ljudi pljačkala je po Bosni, dvaput je plijenila i oko Srebr-
nika, dopirala je čak i u Hrvatsku (Ferm. 125). Neki je kraj
ili utvrđeni grad ovog dijela Bosne vjerojatno bio u vlasti
kršćanskih gospodara, no kukavni je narod bježao kud je
tko stigao, jer se nije znalo, gdje je puna sigurnost. A nje za-
pravo nije u susjedstvu ni bilo godinama.
* nakon njegove smrti dođoše opet u ruke bosanskog kralja i
59. Srpski despot Stevan Lazarević, gospodar Srebrni-
ce, smatrao se gospodarom i jednog dijela solske oblasti, no
bosanska vlastela nije rado gledala njegovo presizanje na
Bosnu. Stevan umre 1427., a naslijedi ga sestrić Đurađ Bran-
ković (ili Vuković), kojem su Turci bili uzeli sve što je u
Srbiji imao (Jireč. 354.), no priznavši sultanovu vrhovnu
vlast dobi neke posjede u Srbiji, a nešto mu dade i kral.i
Sigismund, no njemu se htjelo još i više, te 1432. osvoji
Zvonik, a Teočak je bio dobio od Sigismunda i stade se zvati
gospodarom Usore. 3l No dc Spreče nije sezala njegova vlast,
ali je možda dio ovih krajeva bio prigrabio Sigismund, jer je
on ugovorom sa despotom Stevanom bio iza njegove smrti
osigurao pravo na dio zemlje zapadno od Drine, ali »ne može
- 74-
se ustanoviti da li se žigmund koristio ovim pravom što mu
ga ugovr davao ili ga se odrekao« 4 ). Kralj Tvrtko II. nije
mogao otrpjeti Đurđeve želje, pa je na Drini došlo do rato-
\anja u travnju 1433„ no kako se kraljeva vojska morala
povući na drugo ratište, despot je svoju vlast mogao proši-
riti prema Spreči. Ali dokle je tajputa dospio, nije poznato.
(_Klaić 273). U to despotu dobro dođe ponuda častohlepnog
silnog bosanskog velemože Sandalja Hranića, da kupe od
S~ltana za sebe bosanska kraljevstvo i tako dođe despot do
CIJele ~1sorske oblasti (Klaić 275), ali se u njoj ne zadrža
dugo, Jer 1440. sultan Murat II. udari na Srbiju, oduze des-
potu svu njegovu državinu, kako u Srbiji, tako i u Bosni -
Srebrenicu, Zvonik i usorsku oblast. Nakon uspješnog vojnog
pohoda ugarski kralj Vladislav prisilio je Turke, da u lipnju
1444. vrate despotu zemlju u Srbiji i da se povuku iz Bosne,
gdje je kralj Tomaš Ostojić uspostavio svoju vlast (Klaić
280),zadobivši i Srebrenicu (Klaić 292); u njegovo ime uprav-
lja tim područjem Tvrtko Stanjičić. Despot mu ote Srebre-
nicu već slijedeće godine, no ipak je 1448. nagodbom cijelo
područje između Ukrine i Drine dospjelo u vlast Tomaševu
koji se ugovorom u Doboru 11. XI. 1449. obavezao ugarsko~
upravitelju (gubernatoru) Ivanu Hunjadiju (Sibinjanin Jan-
lm), da ne će Turcima dozvoljavati prolaza kroz Usoru i
Soli, kuda su običavali provaljivati u Slavoniju (Klaić 2945.).
~oš je ~ednom ~.ošlo do borbe za Srebrenicu 1455., a slijede-
- ce godme umnJe despot Đurađ. Novi despot Lazar Bran-
ković (Đurđević) nije vlado ni tri godine, kada preminu, a
?rebrenica sve što je despot držao u solskoj oblasti. Nešto
.Je od toga dao Stanjičićima, a nešto Kovačevićima ( ćirk.
316.). U travnju 1459. provali u sjev.-ist. Bosnu turski paša
Hasan i prisili kralja, te mu dozvoli s vojskom prolaziti kroz
solsku i usorsku banovinu. (Klaić 319.). Uočivše sve okol-
nosti smijemo reći, da je već početkom 1460. sva solska ob-
last s gradovima Srebrenicom, Teočakom i Zvonikom posve
u turskim rukama ( ćirk. 322.), a tapođer i dio usorske obla-
sti. Turci su podigli na Savi neke nove utvrde, tako Novi'>
još 1457., (ćirk. 314.), te 1462), Agač-hisar6 l, gdje je sada Bo-
sanski šamac.
I tako je kraj oko Spreče dospio u osmalijsku vlast tri
godine prije nego ostala Bosna, no ipak će pedesetak godina
- 75 -
manje priznavati sultana svojim gospodarom. Kako je tur-
sko preuzimanje vlasti prošlo ovajputa bez otpora, to je sta-
novništvo manje trpjelo, manje je bilo pustošenja, a vjero-
jatno se i manje bježalo.
Kako je u ovom vremenu prolazila crkva i njezini sve-
ćenici, o tom će biti u posebnom, slijedećem, poglavlju.

Srebrnička banovina
60. Nakon Sigismundove smrti došao je na ugarsko-hr-
vatsko prijestolje kralj Matija Korvin, za kojega znade i na-
ša narodna pjesma. On već 1463. provali u Basnu, spali dr-
I ~laž
venu tursku utvrdu Agač-hisar (Bosanski šamac), a počet­ 6
kom listopada 1464. prodre s vojskom u sjev.-ist. Basnu, i
zauze usorski kraj s gradom Srebrnikom hod Tuzle, i još tri
grada prema Zvorniku, ali Zvornika nije mogao zauzeti. Od
osvojenih krajeva formira Srebrničku banovinu, uredi ju
strogo po vojničku, a za zapovjednika postavi hrvatskoga ve-
likaša Nikolu Iločkoga. Njega je kralj Matija učinio banom
Hrvatske i Slavonije kao i jajačke banovine, koju je kralj
formirao od krajeva sjev.-zap. Bosne preotetih Turcima 1463 i
1464., odmah nakon pada bosanskog kraljevstva. God. 1472.
podijeli kralj Matija Nikoli čast bosanskog kralja i ovaj se
okruni u Jajcu. Njegov je zadatak bio da otme od Turaka pre-
ostali dio Bosne, ali on možda nije ni boravio u Bosni, a sva-
'Tahog 0
kako nije nimalo proširio svoju vlast, dok mu je sin Lovro
4: l'lacfa11j o
otimao tuđa dobra po Slavoniji. Kad je Nikola umro 1477„ M;i1n ,f,000.000
0 (~Vi'
dao je kralj jajačku banovinu Petru Doczy-u, što ga naša *'-'ivrcl.11 3 i crkva " l'hrini, 0
O Olovo
narodna pjesma naziva »Dojčin Petar, Varadinski ban«. A
tko je dobio srebrničku banovinu, ne znamo. Zna se samo Sl. 5. Srebrnička banovina crtao autor
da je 1480. sam kralj poduzeo vojni pohod na Basnu, da je
dopro s vojskom sve do Sarajeva7l, ali ta ekspedicija ne do- i s njim cijelu sjev.-ist. Basnu, a slično vele i mnogi drugi,
nese kralju nikakove koristi. Srebrničku je banovinu dobio dotle bi prema znamenitoj njemačkoj povjesnici osmanskoga
možda neki od hrvatskih velikaša Berislavića, koji su u Po- carstva9 l. Turci zauzeli Srebrnik, Sokol i Tešanj u veljači
savini naslijedili velika imanja Gorjanskih, a ug.-hrv. kralj 1521. i posadu u tim gradovima isjekli, a Jireček 10 ) opet kaže,
im je podijelio naslov i zemlje srpske despotovine; stolovali da je i poslije pada Smedereva sve do 1521. sjeverni dio Bo-
su većinom u Kupiniku, utvrđenom mjestu u Srijemu. Veći­
nom se uzima, da su Turci 1512. uzeli srebrničku banovinu sne bio u kršćanskim rukama, a to djelimice prihvaća i Ad.
s tvrđavama Srebrnikom i Teočakom »radi nehajnosti i lo- Handžić, kad piše 11 J: Do danas nije pronađen ni jedan sigu-
šega čuvanja tamošnjih banova«, kako se veli u jednom iz- ran izvor koji govori o tome kada je Posavina tj. prostrano
vještaju iz onoga vremena. No dok n. pr. šabanović8 l kaže, područje ... sjeverno od Srebrenika i Teočaka potpalo pod
da je bosanski sandžakbeg Feriz-beg uspio zauzeti Srebrnik
tursku vlast. To se dogodilo, najvjerojatnije, tek 1521. godine,
- 76 - - 77-
prilikom pada Beograda i šapca ... Sjeverno sve do Save, ...
bila je to ničija zemlja koju su turske akindžije stalno uzne-
miravale ... i stvarale paniku i stravu. Nema sumnje u to da
je u tome vremenu cijelo to područje i opustjelo. »Kralj Lju-
devit brine se 1528., da ovi krajevi dobiju posebnog biskupa
(v. br. 62.).
Točne granice ove Srebreničke banovine nisu poznate;
na sjever je svakako Sava bila granica, a na istoku Drina,
na zapadu je sezala barem do Bosne rijeke, na jugu do Spreče,
a šabanović kaže, da je »između turskog i ugarskog posjeda
dugo vremena postajao vrlo širok pojas ničije zemlje« te da
u ovom kraju najsjevernija turska utvrđena točka god. 1469.
bio grad Ključevac u bivšoj oblasti Kovačevića 12 ), - Napo-
menimo još da se i grad Srebrnik u Majevici i utvrda istog
imena više Srebrenice u starini pišu Srebrnik, dok se danas
mjesto u Majevici piše Srebrenik13).
Neki događaji izvan Bosne
61. Početkom 14. stoljeća podižu se znatni pravoslavni
manastiri po južnoj Srbiji ( Gračanica, Nagoričan, Dečani),
1346. proglasio se srpski vladar Stevan Dušan »Silni« carem
Srba i Grka. U rujnu 1371. nesretna bitka na rijeci Marici i
Turci zavladaju Makedonijom, 1387. srpski knez Lazar odbi
Turke kod Pločnika. - Od 1414. do 1418. održavao se 16. op-
ći crkveni sabor u Kostnici.
U Albaniji se 25 godina Turcima hrabro odupirao Juraj
Kastriota, prozvan Skenderbegom, te je 1467. umro nepo-
bijeđen. Njega je u borbi jedino pomagao papa i španjolski
kralj, a ostale se kršćanske države nisu ni makle. Isto su
tako evropske države pustile Srbiju i Bosnu, da se više-ma-
nje same odupiru nadmoćnoj sili. Dne 29. V. 1453. pao je Ca-
rigrad u turske ruke, a 1482. zagospodariše Hercegovinom,
1499. Crnom gorom.
Godine. 1492. oslobodila se španija maurske vlasti, a bila
je pod vlašću Arapa osam stotina godina. Iste godine obreo
je Krištof Kolumbo Ameriku, za koju se dotle nije znalo. -
Tih je godina Nijemac Ivan Gutenberg radio na jednom ve-
ličajnom izumu, te je tiskao Bibliju, prvu štampanu knjigu.
Dotle su se knjige prepisivale rukom i bile zato silno skupe.
Ovim je izumom kulturni život čovječanstva krenuo silnim
- 78 -
koracima naprijed. Znanosti, umjetnosti i narodno gospo-
darstvo stadoše napredovati, no mi u tom zastadosmo, jer
izgubismo slobodu, prvi preduvjet za svaki napredak. A nije
111 nogo bolje bilo ni kod našeg naroda, koji je sačuvao slo-
bodu, jer mu je valjalo neprekidno stajati na straži i u borbi.
_ Ipak je 1483. tiskan negdje na hrvatskom tlu misal
12,lagolskim pismom; to je prva tiskana knjiga na slovenskom
fugu. Samo deset godina kasnije tiskana je prva ćirilska
knjiga, i to u Mlecima, a slijedeće godine tiskaju se crkvene
knjige, ćirilicom, na Cetinju ili u Obodu kod Cetinja, u Crnoj
Gori. 11 ) Brevijar iz 1491. tiskan je vjerojatno u Kosinju, na-
šoj najstarijoj tiskari.
BILJEšKE
1) Skraćeni citat iz šurmin. Acta croat. I, 85-86 u Napretk. Pov.
B. i H. str. 306. Nejasne su riječi »na Uzori Valsi«; očito je ili krivo
pisano u povelji ili krivo pročitano. Ne mogu doći do povelje, pa
:;amo mislim da možda ne piše »U Uzori vlasti«, a »vlast« je onda
1.načila »kraj, područje, oblast, općina« (ruski i danas volost), dakle
ovdje »U vlasti Usore«. A da smijem sumnjati u točnost prepisa po-
kazat će slijedeće riječi iz ocjene ove šurminove zbirke. »Ona je
veoma traljavo djelo, jer vrvi od prekrupnih pogrešaka« (Napretk.
Pov. 30). - 2) Po šišiću ova se odlučna bitka bila kod Makljenovca
(Pregled 223) - 3) El Signor Despot se fexe signor de Suonich e de
Vsora (Jireč. I, 359 - 4) Dinić I, 73 - 5) Od cigle građena utvrda
.Novi nizvodno od Brezova Polja, njezine zidine zovu Nakićeva kula;
o njoj više A. Handžić, Postanak str. 56 - G) Bašagić 15; ime mu znači
• Drveni grad - 7) šišić, Pregled 235 - 8) Bos. pašaluk 56 - U) Ham-
rncr-Purgstall, Gesehichte d. osman. Reiches Bd. II, Pesth 1840„ str.
20 - 10) Ist. Srba I, 406 - 11) Bijeljina 47 - 12) Bos. pašaluk 42; O
gradu Ključevcu zna se samo to, da je bio u nahiji Trebotić, a to je
čak oko izvora Krivaje - 13) Jukić prema lstvanfi-u (VI, 55) piše:
»Godine 1519. vezir Mustafa bosanski i Bali-beg serbianski skupe
vojsku te obsiednu grad Srebrenik; u gradu zapoviedao je Toma
,'vlatusnay čoviek nepomljiv, koi ne samo da grad s potrebitim pro-
\ idi već u najvećoj pogibelji, ostavivši grad i vojnike u velikoj
smetnji, pobieže u Ugarsku; deset danah gradjani i vojnici branili
su grad, al kad im nestade hrane, a ufanja neimajući, da će im ?tkle
pomoć doći, predadu Turcima grad na vieru ... Gradove: Sokol 1 Te-
šanj, vojnici ugarski upalivši uteku« (Zemlj, i poviest. Bosne 1852„
str. 134.) - Međutim ne radi se o bosanskom veziru, nego o zvor-
ničkom sandžak-begu Hadži-Mustafi (postao 1517.) - H) Ist. Srba I,
403.
- 79 -
 13. Samostani, župe i crkve oko Spreče
u XIV. i XV. vijeku
62. O sudbini katoličke Crkve i o događajima u godinama
iza pada bos. kraljevstva pa do 1550. godine znamo vrlo ma-
lo, a o ovim našim krajevima skoro ništa, jedino što se mo-
žda na srebrničku banovinu, ili svu ili njezin barem dio,
odnosi molba kralja Ljudevita papi Leonu X. od 11. VII.
1518., da za neke krajeve bosanske biskupije uza tursku
granicu posveti za biskupa bačkoga kanonikaBenedikta1l
U ovom kraju Bosne nijedan franjevački samostan nije
preturio osmanlijsku okupaciju, pa zato nemamo nikakvih
ljetopisa s ovog područja, a i ono što je bilo zapisana po
samostanima srednje Bosne, to je ili pogorilo ili se pri skri-
vanju po šumama ili čestim bježanjem pogubilo. Vrlo su
mršave vijesti i po inozemnim arhivima; nemamo vijesti ni
od stranih putnika, koji su prilično pisali o Bosni, ali ovamo
nisu zalazili. Pa ni Evlija čelebija, koji je polovicom 17. sto-
ljeća svakuda dospio, ima o Tuzli samo dva retka, a o Grača­
nici ni spomena. Ponešto se nađe u turskim arhivama, što
ih posljednjih godina marno proučavaju naši ljudi od nauke.
Laba, Lendava i Soli
U poglavljima IV. VII. i IX. dosta je kazano o crkvama
i samostanima velikog dijela bosanskog kraljevstva, pa i
sjev.-ist. Bosne sve do početka 15. vijeka. Ovaj je kraj imao
dosta crkava, ali su stradale ili od Tatara ili od patarena,
ali nije sačuvano nijedno ime mjesta; uslijed izmijenjenih
prilika moglo se koncem 14. stoljeća sve obnavljati, a pone-
što se i novo diglo. Tek potkraj 14. stoljeća imamo poimence
naznačena mjesta tadašnjih samostana (v. VIII. pogl. br.
44.). U ovom popisu samostana prije g. 1378. nema nijednog
mjesta oko Spreče, kojemu ne bi bilo prigovora, ali kad je u
drugoj polovici 15. st. podignuta crkva sv. Petra u D. Solima,
ona se diže na mjestu, gdje je nekada bila crkva. Sigurno
znamo za Skakavu iz toga popisa, no ona je na sjevernim
padinama Majevice, ne spada ovamo. U istoj su banovini, ali
daleko, samostani u Bijeljini, Polju sv. Marije i Teočaku.
No u istom tom popisu ima u usorskoj kustodiji samostan
Lindua, a u mačvanskoj Lab ili Labska.
- 80 -
Nije se dosad moglo pouzdano ustanoviti, gdje su bila
ta dva mjesta, a držim da su oba bila u ovom kraju. Laba
negdje sjev.-ist. od Tuzle uz rječicu Labucka, i to nešto niže
vode, tamo negdje je sada Priboj. Kod prvih akindžijskih
provala narod je pobjegao, a s njim i samostanci. Ali nisu
daleko otišli, nešto samo na zapad, a novo naselje nazvali
Labska (tako od mjesta Jelasi dolaze Jelasci, pa Jelaške, od
Kotar imamo Kotorsko, vrbaška od Vrbasa itd.). Turci su
1533. našli selo Labska, a to se ime s vremenom promijenilo
u Labucka, kako se danas zove. 2) A šta je bilo s redovnicima?
Pretpostavljamo naime da su ostali živi. Moguće da su otišli
u Soli, gdje je nekad bio samostan, te ga obnovili, ili je jedan
oJstao sa svojim dosadašnjim stadom, a ostali se smjestili
kod Koraja. Tamo naime uz brežuljak Kalatu,0 l pokraj ceste,
koju su prema narodnoj predaji zidali »Kauri«, ima Crkvište;
po pričanju su naroda temelji crkve zaronili u zemlju, a
crkva prešla u Srbiju. Ovdje su turski popisivači 1533. našli
crkvu sv. Marije i uz nju redovnike. Samostan se ne spo-
minje.4
Drugi samostan je u popisu Lindua, držim da se doista
zvao Lendava, a mogao je biti u blizini Gračanice; ili na
sjev.-ist. pod zaštitom grada Sokola ili gdje je danas selo
Lendići. U njegovu je području stari gračanički rudnik že-
ljeza. I ovaj je samostan uslijed akindžijske provale napu-
šten, a spomen su na njega Lendići. O ispitivanjima u Len-
dićima v. br. 72. u slijedećem poglavlju.
Gore spomenuti akindžije bili su turski vojnici konja-
nici, koji nisu imali plaće, nego su dragovoljno polazili u
ratne akcije radi plijena i kad bi neka pokrajina bila osvo-
jena, tada su dobivali u posjed obradivu zemlju i oni posta-
jali spahijama (Baš). Turci su naime imali svoju posebnu
vojnu taktiku. Ako su namjeravali da koju zemlju osvoje, za-
počinjali su to »pljačkaškim upadima u susjedne zemlje ....
Ta četovanja pretstavljala su vrlo uspješno sredstvo dobro
smišljene osvajačke politike. Ona su preduzimana s ciljem
da ekonomski oslabe zemlje koje su namjeravali osvojiti, da
prorijede njihovo stanovništvo odvođenjem u ropstvo i pri-
siljavanjem da se razbjegne ... te da poljuljaju moral i uliju
strah svima koji ostanu«.5 k ~'""'-,,
-u\\ R l ,
-s;'C- ~1( f)~>
~~\\- l ·~
}! 0~ ~;-,~ „
- 81
Lukavac na Spreči ~::···.··
~-:_::;;:,,;.·
 64. Provale tih akindžija zbivale su se u ovim krajevima
godine 1437. i 1438., a opisuje ih turski povjesničar Nešri,")
a upravo iz 1437. godine imamo list pape Eugena IV., u ko·
jem kaže, da ga je bosanski v·ikar fra Jakov Markijski iz-
vjestio, da su Turci kroz dvije godine srušili i spalili oko 16
crkava i kuća braće njegova reda. Prema Mandiću ponegdje
su takva razaranja činili i turski simpatizeri patareni.7)
što su akindžije drugdje činili, nisu ni ovdje propustili:
odvodili su roblje, a svijet je dakako bježao bezobzirce, pa
i odanle, kamo nisu doprli akindžije, ljudi su bježali glavom
bez obzira čim bi čuli da vojska dolazi.
što nije stradala od akindžija ili je bilo stradala ali za-
tim popravljena, Loje konačno srušeno pri osvajanjima 1463.,
kako to navodi Jelcnić prema riječima bivšeg bos. vikara Ber-
nardina Akvilskog. Tada je srušeno 38 redovničkih mjesta;
kako ne veli »crkva«, možda su crkve poštedjene, a stradali
samo samostani i župski stanovi. Fra Bernardin nadodaje, da
im je ostalo samo vrlo malo i to vrlo loših mjesta. 8 l Kad je
pak sprečki kraj i sve do Save oduzeto bilo Turcima i ustro-
jena bila srebrnička banovina, tada je bez ikakve sumnje
sve opravljeno što je bilo za popravka, a nanovo sagradjeno
što je bilo posve srušeno, bilo to crkve ili samostani ili žup-
ski stanovi. Položaj je ovih svećenika u novoj banovini bio
težak, jer nisu mogli održavati vezu s ostalom braćom u osta-
loj Bosni, i starješinstvo reda razdijeli 1514. provinciju u
dva dijela. O tome piše bos. ljetopisac fra Nikola Lašvanin:
»U skupu od Ašiža Male Bratie s. Frane razdiljena bi pro-
vincia bosanska, u Bosnu Srebarničku i Bosnu Harvatsku,
nektiući Turčin da fratri sa njegova vladanja podlažu frat-
rom drugoga vladanja«. I ovaj je kraj odsada pod vikarijom
Bosne Hrvatske, sve dok nije propala srebrnička banovina.
O crkvama i samostanima kroz to vrijeme ne znamo dosada
ništa, a što se dešavalo u tursko doba, o tomu kasnije.
O nekoj vjerojatnosti samostana u Dijacima (selo Gri-
vice) i u Pustolini (selo Poljice) v. slij. pogl., br. 75.
Crkve u solskoj banovini.
65. Naš učenjak Pavle Anđelić piše, da je u Bosni u tom
dobu bilo crkava u svakoj općini, svakoj varoši i naseljenom
gradu, u većim naseobinama bilo je više crkava. Crkve su
- 82-
P?dizal~ vla_~a~i ili bogat~ posjednic~, a i sami pripadnici op-
una zaJedmckun sredstvima ... broJne su crkve podizali fra-
njevci.'1> Upravo pred tursku invaziju podignute su u bosan-
skom kraljevstvu, pa valjda i ovdje, brojne crkve; kralj je
Stjepan Tomaš ostavivši patarenstvo vrlo renovao za kato-
ličku stvar, a tako i njegova žena Katarina, takodjer rodjena
u patarenskoj obitelji Sandalja Vukčića. Piše o tom Vjek.
Klaić: »Na zemlji natopljenoj krvi bosanskih, ugarskih i
turskih junaka počeše sada (iza g. 1446.) kao iz zemlje ni-
cati bicle crkvice kršćanske, sagrađene od obraćenoga kra-
lja i velmoža njegovih, a navieštajuć mirnija vremena«.10) Od
velikaša je nekoliko crkava podigao Radivoj, nezakoniti sin
0:-,tojin, koji se po majci zvao Kristić. To je onaj što su ga
Turci bili postavili za kralja. ~
S obe strane Spreče ima priličan broj »crkvišta«, mje-
sta koja svojim imenom svjedoče, da je na njima nekada
bila crkva. Gdjegod se na takvom crkvištu može naići ili po-
uzdano čuti da su temelji od kamena, to znači da je tamo
crkva bila i prije Turaka ili pak podignuta posljednjih dece-
nija osmanlijske vladavine. Turske naime vlasti (01>im do
pred kraj) nisu dopuštale podizanje novih crkava; ako li na
nekom crkvištu nema traga kamenu, možda je tamo bila
kuća za svećenika i u njoj se čitala misa: po srednjoj Bosni i
sad zovu župski stan kapelom, no ipak će u većini slučajeva
biti, da je tu bila zidana crkva, ali se tijekom 400 godina sve
razni jelo.
Za skoro sva ta predosmanlijska crkvišta smijemo ka-
zati, da su na njima bile katoličke crkve; patareni nisu imali
bogomolja, a pravoslavnih je onda ovdje bilo vrlo malo.
Sejfudin Kemura proučavajući turske spise kazivao je piscu
1917. (a negdje je to i napisao), da je Mehmed el-Fatih za-
uzimajući Bosnu naišao samo na katoličke bogomolje. Mnogo
sam crkvišta sam potražio i te obilaske reporterski ispričao u
slij. pogl., za neke sam samo čuo, a nisam tamo bio. Za neka
pak mjesta smijemo zaključiti da su imala crkvu, premda
im se ne zna za položaj.
*
66. Crkvišta gdje su bile župe: Gostilja (sada Mušići,
Đurdjevik), Marinići (Dobranja, Tulovići), Jala (Bokavić),
D. Soli (Tuzla), Dvorište (Gor. Tuzla), Gradovrh, Gračanica.
- 83 -
 Crkvišta, a ne znamo za župe: Stupari, Turija, Dramešin
(sada aBnovići), Jaruške, Rašljeva ispod Ratiša (onda možda
Seona), Stipanpolje, šikulje (Crveno Brdo), Crkvice (njive
južno od Gor. Humaca).
Mjesta gdje je morala biti crkva ili kapela: Dragunja,
Ozren, Srebrnik, Tuholj, šuma Mise ist. od Koraja, brdo
Misa sjev. od Tobuta, te još neubicirani Balatin. Novijeg su
vremena: crkva na Ilinčici, te kapele na Husinu i u Lipnici.
Izuzevši tri-četiri o svakom će inače biti kasnije koja
riječ, a u kazalu će čitalac naći stranicu, gdje je koje mjesto
spomenuto. Pet je crkvišta snimljena i slike su rasporedjene
na stranicama slijedećih poglavlja.
Crkvena uprava prije nego Turci ovladaše.
67. Nakon što su Tatari 1241. opustošili Bosnu, a pata-
reni dovršili razaranja, bosanski se biskup oko 1252. sklonuo
u Đakovo. Ako je ovaj kraj ostao i dalje pod »bosanskim«
biskupom, nemamo nikakvih utješnih vijesti o njihovoj upra-
vi. Osim možda biskupa Lovre Loranda (1336.-1347.) nisu
ni obilazili svoju biskupiju; ako su prelazili Savu, to su se
zadržavali na svom posjedu negdje oko donjeg toka rijeke
Bosne. 11 )
M. Pavić je mišljenja da su bosanski biskupi za Bosnu
postavljali arhidjakone. Da li su činili već u 13. vijeku, o
tome nema pravoga dokaza. Ali su izvjesni takovi arhidjakoni
u 14. i prvoj polovici 15. stoljeća. Tako se npr. navadja bos.
arhidjakon Petar za biskupa Lovre ( 1344.) i arhidjakon Te-
odor za biskupa Benedikta II. (1410.-26.). Vjerojatno da su
bivali postavljani sve do propasti kraljevstva. 12 ) No moguće
je ovaj kraj imao neko vrijeme svoga biskupa. Draganović
piše, da uslijed toga što dugo vremena Bosna nije imala svo-
ga biskupa, da se bilo zaboravilo i u Rimu i u Budimu, da
Bosna spada Đakovu, a franjevci traže, da dobiju biskupa
svoga reda, koji bi stalno bio u Bosni. I tako je početkom
15. vijeka uzdignuta srebreničko-visočka biskupija. Povjesna
vrela o toj biskupiji nijesu do danas objavljena, a našao ih
je dr Dominik Mandić u rimskim arhivima.U) Zasad znamo
samo imena sve trojice biskupa, ali ništa ne znamo o njihovu
radu niti znamo, koji je bio opseg ove biskupije. Treći biskup
fra Toma Matić umro je 1446. Nasljednik mu nije imenovan,
-84-
jer s_e kralj Tomaš bojao zamjeriti se Turcima, te zato i ot-
klom? papi?u i:ionudu, da se za Bosnu osnuju nove biskupije.
No nJego-y ~e sm .Stjepan molio papu, da bi njegovo kraljev-
stvo providio novim, vlastitim biskupima. 14 J
Dušobrižništvo.
. 68. Prije dolaska dominikanaca bilo je po župama samo
SVJetovn? s_većen.~tvo, koje je ovisno samo o biskupu, pa
se .zove. i bi~kupiJsko svećenstvo za razliku od redovničkog,
ko.1e osnn biskupa ima i redovničkog starješinu. I franjevci
su zatekli takovo stanje, jer su franjevci bili sprva samo
istraživači vjere (inkvizitori) i vjerovjesnici sa zadatkom da
obraćaju patarenc. Svjetovno se svećenstvo držalo rimskoaa
obreda i liturgijski je jezik s početka bio latinski, ali kad ~e
u Dalmaciji i hrvatskom Primorju stalo bogoslužje vršiti
starim hrvats~im j~zikom, raširilo se ono i po Bosni. Knjige
s~. hrv~tske bilve pisane (a kasnije i tiskane) našim najsta-
rIJim pismom, sto ga zovemo glagoljica, pa se i služba Božja
na starom hrvatskom jeziku zvala glagoljaškom, a svećenici
glagoljaši. Posljednjih godina naši se učenjaci mnoao bave
tom našom časnom starinom, glagoljicom, pa je ~edavno
na Rijeci priredjena izložba glagoljice. I danas ima katol.
crkava i župa u Hrvatskoj, osobito u Primorju, na otocima i
Dalmaciji, gdje se misa već vjekovima govori hrvatski. Kad
su u Bosnu došli redovnici i jedni su i drugi pomalo zaveli
latinski jezik.
. Kada su franjevci posvema preuzeli župe, nije ovdje
mJesto ?a se raspravlja. O tom su franjevci napisali više ra-
spra-ya. b) No_ uz fr~njevce se_ dugo vremena zadržao i svje-
tovm kler, bilo na zupama bilo po crkvama što su ih podi-
zali velikaši. Prilično dugo vremena za turske vlade nije bilo
u Bosni nijednog svjetovnog svećenika, dok se nisu opet
pojavili glagoljaši ili »popovi«, kako su ih zvali, ponajviše
~ercegovci ili iz duvanjskoga kraja. Po gdjekoji je djelovao
I u tuzlanskom kraju. Na glagoljaše onih starih vremena ima
~uno tuž?i:. i da su neznalice i da ne žive kako treba. A toga
Je dosta 1 bilo, a možda se ponekad i pretjerivalo u tužbama.
No bilo je u Crkvi cijelih razdoblja, kad je zavladao takav
nehaj za Božje i crkveno, tako slobodan i samovoljan život,
te su Božji ljudi bili veoma zabrinuti za baštinu Gospodi-
novu. Sami visoki crkveni dostojanstvenici nisu pružali li-
- 85 -
jepe primjere: 40 godina (1378.-1418.) u Crkvi su dva pape:
jedan u Rimu, drugi u Avignonu; za bosansku se bisku-
piju otimala trojica biskupa; splitski i dubrovački se nadbi-
skup bore za vlast nad Bosnom; na saboru u Kaloči rasprav-
lja se i o katoličkim velikašima, pa i biskupima, koji silom
tudje uzimaju; srijemski biskup Brodarić piše papi, kako
su ljudi opaki, nesložni, vapije da se koncil sazove. Godine
1372. pišu franjevci u Rim, kako je u Bosni puno Talijana i
Nijemaca, koji ne žive kršćanski (prvi su trgovci, drugi veći­
nom rudari). Pa i kod bosanskih franjevaca bila je popustila
stega i mora 1431. doći posebni izaslanik njihova generala,
da uspostavi održavanje redovničkih pravila. Bio je to sv.
Jakov Markijski, koji je J?roputovao Bosnu, Dalmaciju i Sri-
jem, te je doživi9 da mu gvardijan Cetine ne da u samostan,
a morovićki ga arhidjakon izopći iz crkve! Mnogi su redov-
nici, osobito oni što su došli iz drugih provincija, samovoljno
napuštali Bosnu.
U Bosni se stoljećima osjećao manjak svećenstva, te se
po drugim zemljama pozivaju franjevci, a i svjetovni sveće­
nici, da idu u bosansku misiju. Prilično ih se je odazvalo, ali
ni blizu toliko, koliko se očekivalo i kolika je bila potreba.
Osim sv. Nikole Tavilića i njegovih sudrugova iz Francuske
zapisale su kronike još dvojicu svetih redovnika i propovjed-
nika: Ivana Ristorija i Ambrozija Conti, oba iz Siene u Ita-
liji Prvi se nakon tridesetogodišnjeg rada u obraćanju pata-
rcna vratio 1382. u Sienu i tamo umro poštovan kao svetac,
a drugi je nakon kraćega boravka u Mlecima ostao u Bosni
sve do smrti. Ali gdje su djelovali, ne znamo.
Jelenić. 16 l nam kaže, da je polovicom 15. stoljeća bio u
Bosni veći broj franjevaca trećoredaca, muških i ženskih, te
da su imali i svojih samostana. Znak je to živog vjerskog ži-
vota, a bili su i znatna pomoć svećenicima u njihovom poslu.
Da li je takav koji samostan bio i u ovom kraju, ne znamo.
Patareni i pravoslavci.
69. O patarenima je dosta kazano pod br. 25. i 26., a u br.
27.,da ih je ovdje bilo malo i toj se okolnosti, među ostalim,
ima pripisati što je kralj Matija mogao dosta lako uspostaviti
srebrničku banovinu, jer su patareni rado dočekivali i po-
državali Turke, a ovdje ih - barem očitih - nije ni bilo,
jer su posljednji protjerani 1459., te osmanlijski osvajači
- 86-
nisu našli potpore u narodu. Isto se može reći i za jajačku
banovinu. Spominjemo i činjenicu da su 1365. patareni is-
1 jcrali bana Tvrtka iz Bosne, no usorska mu je banovina
0stala vjerna.
Pravoslavni. Ako smo mi katolici slabo stali sa starim
povjesničkim spisima, to su pravoslavci u kudikamo gorem
položaju, jer o prvom svom razdoblju u Bosni nemaju sko-
ro ništa, te se o prvim pojavama pravoslavlja ovdje može
samo neizravno zaključivati ili pretpostavljati. Pri tom se
ne bi ipak smjelo zapadati u očite zablude kao što to npr.
čini dr Rajko Veselinović, 17 l kad u Kreševo smješta maglo-
, i tog episkopa Vladimira Vclimirovića i to još sredinom XII.
1'ijeka, a kad dalje veli, da je za bana Kulina sjedište bosan-
skog biskupa bilo u Janjićima i da se širenjem bosanske
države širilo i bosansko pravoslavlje, onda se vidi, da on
prihvaća Petranovićevu tezu, da je bo8umilstvo ili pataren-
stvo identična s pravoslavljem. Zar se to još danas može
prihvatiti! Nijedan, ne samo hrvatski nego i srpski povje-
sničar nije toga prihvatio. Pa ni dr Vlad. ćorović, koji je
nalazio neku vezu među bogumilstvom i pravoslavljem. On
naime piše: »Po našem mišljenju greše oni, koji misle da se
pod bosanskim bogumilima kriju čisti pravoslavni ... U du-
brovačkim knjigama dosta su česti porneni o patarenima.
Kako Dubrovčani nesumnjivo dobro znadjahu šta su pravo-
slavni, to bi oni, vrlo verovatno, ma gde ostavili traga o tom,
da su patareni u stvari isto što i oni« (pravoslavci)Yl
Prvi spomen Srba u srednjovjekovnoj Bosni je u jednoj
povelji bana Ninoslava oko 1234, gdje se spominju Vlasi i
Srbi, i jedni i drugi kao neka manjina u njegovoj državi. Vla-
sima su onda zvani pokretni pastiri, potomci poromanjenih
starosjedilaca nekih balkanskih naroda, te ih srpski vladar
Stefan Uroš III. g. 1330. strogo razlikuje od Srba, jer zabra-
njuje Srbima uzimati žene od Vlaha. Tih je Srba i Vlaha
bilo mnogo na jugu bosanske države, u današnjoj Hercego-
vini,a bilo ih je u priličnom broju i u sjevernoj Bosni, jer
papa Grgur XI. dopušta 1373. bos. franjevcima, da mogu
sakramente dijeliti novim obraćenicima na granicama Bos-
ne i Ugarske. Tu se ne radi o patarenima nego o vlaškim pa-
stirima, »Od kojih neki stanuju po pašnjacima i šatorima«,
a papa je dopustio da se među njima podignu crkve i stanovi.
- 87 -
 I samostanima oko Bijeljine povjerena je briga oko vlaških
naseljenika, no u taj su se kraj mogli nakon 1373. doseljavati
i Srbi, kad je ban Tvrtko I. zaposjeo i desnu obalu Drine. A
kad je g. 1412. despot Lazar Lazarević dobio od Sigismunda
i Usoru, prevodio je stanovnike u pravoslavlje, a u još većoj
je mjeri to činio njegov nasljednik Đuradj Branković i na
njegov se rad tuži 1455. sv. Ivan Kapistran. Ali najveći dio
pravoslavaca bit će da je naselio ove krajeve iza akindžijskih
provala g. 1437.-38„ o kojima je bio govor pod br. 64. Akin-
džije su poveli sa sobom mnogo roblje, a svećenstvo se raz-
bježala kao i velik dio naroda. Napušteni su svi samostani
sjev.-ist. Bosne i mnoge crkve. Ostao je samo po koji franje-
vac i svećenik glagoljaš, koji su se uspjeli sakriti, a poneki
se odvažio i na povratak. Kad se to ponešto smirilo, neki se
bjegunci vratiše, no roblje se nije vraćalo. Tada su se na na-
puštena selišta naseljavali Srbi s istoka ili Vlasi s juga. Nešto
je Srba moglo ovamo pobjeći i g. 1459„ kad su Turci zauzeli
Mačvu i Srbija postala turski pašaluk. Dvadesetak godina
poslije toga ustrojio se je zvornički sandžak, veće upravno
područje, kao neko središte obrane proti srebrničkoj bano-
vini. U onom dijelu bos. Podrinja što ga zadržaše Turci ima
tih godina već toliko pravoslavnik, da ih obilaze neki vladike,
vjerojatno iz Srbije, jer su franjevci morali od sultana tra-
žiti zaštitu i sultan Bajazit II. naredjuje kadijama zvornič­
koga sandžaka, neka ispitaju, da li su katolici iste vjere s
tim vladikama. A kad se ustanovilo, da su katolici bili ovdje
nastanjeni prije nego vladika i njegovi ljudi i da su katolici
starosjedioci, od starine, koji su prije došli, to se vladikama
strogo zabranjuje miješati se u njihove stvari. To je riješe-
nje iz 1488. god. A u onom dijelu sjev.-ist. Bosne, što je bio
u srebreničkoj banovini, bilo je također pravoslavnih Vlaha,
jer ih nalaze i upisuju turski povjesničari nakon pada bano-
vine. Imaju dapače i po nekog svoga svećenika. 19 ) No spome-
na nema o nekoj crkvi, a kao narod u stalnom pokretu nije
ih mogao ni podizati.
BILJEšKE
1) Mon. Slav. I, 568. - 2 Kao curiosum spommJem da se prema
šafariku kod bizant. pisca Prokopija spominje u Bugarskoj mjesto
Labutza - 3) Sredinom 17. st. ima prema čelebiji u zvorničkom san-
džaku grad Kalafa, valjda je to Kalata - 4) Ad. Handžić drži da je
tu bio samostan, koji se u pizanskom popisu navodi u bijelj. kraju
- 88-
kao Sancta Maria in Campo, a u popisu g. 1506. (za g. 1447.) kao
Campaniae. Međutim ja držim da je prilikom akindžijskih provala
nestalo svih bijeljinskih samostana, a ovaj »Campaniae« nije mjesto
„Campo«, nego je pogrešno napisana mjesto »Campanile« tj. Zvonik,
te su u istom izvještaju prevedena i druga imena, koja su se dala
prevesti: Plumbi, Argentinac, Salium seu Salinarum: Olovo, Srebre-
nica, Soli. A zvornički je samostan ostao svakako barem do 1533. -
:.1 Bašagić 10, šabanović 16 - 6 Držim se ovdje Handžića, koji je ove
podatke uzeo iz Nešrijeva djela Kitab-i Džihan-niima (što bi značilo
Knjiga s pogledom na svijet) - 7) Monum. Slav. I, 375, Mandić III,
75 - 0 ) Jelenić, Kult. I, 120 - 9) KI BiH 444 - 10) Pov. Bos. 290 -
t 1) Draganović drugačije tumači papinsku odluku, iz koje to Gašić za-
ključuje - Napr. BiH 758, Gašić, Conspectus 15 - 12) Glasnik bisk.
bos.-djakov. i sriem. 1895„ 67 - 13) Napr. BiH 759, biskupa ove bisku-
pije spominje i Farlati, IV, 408; više u Rasprave i prilozi od dr. Man-
Jića - I'>) Acta Bosnae 250 - lo) Pitanje franj. župa u BiH obrađuju:
čapkun, Postanak i pravno stanje franj. župa u B. i H„ Jelenić, Pro-
blem dolaska franjcvaca u Bosnu, Jeličić, postanak i razvoj redovnič­
kih župskih nadarbina, K. Karin, Redovničke župe itd„ Rupčić, Ent-
stehung d. Franziskanerpfareien in B. u. d. H. - Hi) Kultura I, 67 -
17 Dr Rajko L. Veselinović, Srpska pravoslavna Crkva u Bosni i Her-
cegovini (u djelu Srp. pravosl. Crkva 1219-1969„ Spomenica, Bgd
l969.) str. 319. - 18 Bosna i Hercegovina, Bgd, 1925„ str. 45. - Nije
ovdje mjesto nekoj polemici s prof. Veselinovićem i opširnom doka-
zivanju, da bos. patareni nisu pravoslavci, nego samo da nešto usta-
llOVimo: već krajem 12. vij. počinju pravoslavni Srbi da dižu brojne
\'elebne crkve i manastire (Studenica, Gračanica, Dečani, žiča i dr.)
i to po Srbiji, te zatim po Srijemu (Krušedol, Ravanica, Grgeteg i dr.)
i gradi se tako više od dva vijeka, a bosanski patareni vladaju, može
se tako reći, u Bosni više od dva stoljeća, jer »bosanska aristokracija
nije pripadala katol. religiji, jer gotovo svi ili bar najimućniji, bili
•;u .•• Bogumili«, kaže šišić (Pregled 236.). I prem su bili bogati i na
1 lasti nisu nam ostavili ni pismenog svjedočanstva ni vidljivog traga,
da bi podigli ma samo jednu kapelicu, dok se zna za brojne crkve,
što ih podigoše siromašni fratri s isto takovom sirotinjom, svojim
narodom, i ono nekoliko katol. plemića. Isti pisac u udžbeniku za
pravoslavne bogoslovije (lstorija srp. prav. Crkve I, 57) s pravom
odaje priznanje srpskom despotu Đurđu, što je u Vojvodini podigao
devet manastira, te neke crkve po Srbiji, a obilno darivao i manastire
na Svetoj Gori, no on bi se sigurno sjetio i najbližih susjeda, bosan-
skih pravoslavaca, da su to bili patareni, a u Đurđevo doba oni su
baš trebali pomoći. Konačno: u Srbiji pravoslavni većinom ostadoše
uz svoju Crkvu i pod novim gospodarima, mnogi umriješe muče­
ničkom smrću za svoju vjeru, a držanje bos. bogumila ne bi ni naj-
manje služilo na diku pravoslavnoj Crkvi, da su bili pravoslavni. -
A nikako nije lijepo od pisca, kad na str. 320. kaže: »Papa Evgenije
IV dao je odrešene ruke inkvizitoru Jakobu de Markiju da može u
Bosni iskorenjivati pravoslavnu veroispovest.« I ta tvrdnja proizlazi iz
pretpostavke, da su patareni bili pravoslavci. Ali papa patarene zove
hereticima, nekad i nevjernicima, a kad se hoće spomenuti pravo-
slavni, onda se oni zovu schismatici, a nađemo u dokumentima i naziv
- 89 -
 R.~sciani, ali nikad nevjernici ili heretici. Nadalje sv. Jakov Markijski
m3e poslan u Bosnu radi patarena već da provede disciplinsku refor-
~u među fr;anjevcima u Bosni, Dalmaciji, Hrvatskoj i Ugarskoj. -
1.). O tome ce se više moći vidjeti u knjizi o razvitku Tuzle u 16. vij.
ko3u sprema Ad. Handžić.
14. Petstogodišnjim tragom prošlosti
70. P~ikupljajući usmena kazivanja o prošlosti ovih krajeva
?ko Sp.rece ~uo sam od više ljudi, da po nekim okolnim selima
ni:a m1esta sto se zovu »crkvište« ili »crkvina«. Jedno je takvo
m1est? u Bok'.lvi.ću ~pomeni;to i u GZM 1955„ a na vojnoj karti
uz St.1ve~anpol3e 1~a1u ~rkvme. Pa kad dr Hadžijahić kaže, da u
gradacac~om kra1u potječe iz srednjeg vijeka čitava mreža crka-
va, te se I danas nalaze brojna crkvišta u muslimanskim selima I)
n~ora da _ih ima. lij.ep broj i oko Spreče, u kraju, koji je u sred-
v1ekovno1 Bosm bio skoro posve katolički i prema tomu imao
mnogo crkava, a narod uspomenu na to sačuvao barem u imenu
T? .vr~jedi osobito za sela, što su primila islam. te im se stanov:
mc1 r.i~s~ u znatnijoj mjeri pomicali; a i tamo gdje je kršćanski
kat?hck1 .i:mk n~pus.tio svoj rodni kraj, nije pri odlasku rušio ni
paho svo11h. kuca m crkava, te su novi stanovnici ili preokret
crkve u svoje bogomolje ili su ih prepustili zubu vremena, ali su
usp?rnenu na crkvu sačuvali u nazivu mjesta, gdje je ona stajala.
Valja samo pronaći ta mjesta.
Na tlu župe Pojalja.
Prvo se zapu.tih 9. kolovoza u Bokaviće; župnik me g. Konopka
motor.o~ odbac10 do prof. šabana Hodžića, kojega sam mislio
zamoliti, da me uputi na starije ljude u selu. No on mi kaza da
ih ne ~u- na~i kod kuće, jer će sada biti dženaza, dakle ukop' ne-
kog m1estamna. I doista kad sam izašao na seoski put, već je po-
?rebn~ povorka kretala. Upitah zato s kapije jednog čovjeka, što
~e radio u svom vrtu, kako da dođem do onoga mjesta, gdje su
iskopane neke starir.ie - a crkvište je blizu toga mjesta. On smje-
sta pođe sa mnom I dovede do brežuljčića ispod šume, nalazišta
sta~mskog bakra i mjedi i uputi, kuda ću dalje. Uslužni se taj
čov1ek zavo ćazim ćajić, ima 46 godina.
Na ;jednom sam mjestu krivo krenuo uzbrditom desnom sta-
zc:m, ah kad sam odmakao jedno sto koraka, vidim da to nije
mkakva staza nego suha vododerina gorskog potoka i vratim se
natrag. A teško sam se probijao kroz gustu nisku šikaru. Nakon
desetak koraka ispade niza stranu preda me čovjek sa sjekirom.
- 90 -
-,_:L, znam, tko se komu vise začudio. Nazvah mu Boga i upitah:
„.Jesi li mislio da ovo ide vuk ili medvjed?« - »Ma medvjeda baš
, .cma, ali po koji divlji krmak zna preplivati preko jezera i;'.
,inih tamo brda, pa sam malo čvršće stisnuo sjekiru<<. On me
isputi, kako ću doći na zaravanak Kruške, odakle se lijepo vidi
11ovo jezero. Crkvišta nisam našao. Produžim kosom planine i
„pustim se u donji kraj dosta dugačkog sela i pred džamijom
1 atečem petoricu-šestoricu staraca; iza dovršene dženaze sjeli
11a klupu pod drvetom. Rado mi dosta toga kazaše i točno mi na-
mačiše, gdje je crkvište. Ujedno mi kazaše, da je crkva nekad
Ji!a i u Poljicu, tamo preko jezera.
Brončani predmeti što su se našli u Bokaviću (orudje, sudje,
r1akit i oružje), zakopani su tamo prije neke tri tisuće godina.
''tda se čuvaju u iuzlanskorn muzeju, a opisao ih je Borivoj čo­
\ ić 2 J i pridodaje crtež 33 predmeta. Stvari su nađene u listo-
I'adu 1951., a za mjesto veli: »To mjesto leži ispod jednog brda
\oje nema svog naziva, samo na vrhu ima mjesto koje se zove
;Crkvišt~<. Samo mjesto nalaza je malen humak koji je obrastao
šikarom. Ono je okruženo s obje strane jarkom širokim oko 5
1nctara u kome teče s brda potočić s juga prema sjeveru. Okolne
njive i livade zovu se »Selišća«. - Ovaj nalaz označen je u knji-
11ama kao »depo iz Lukavca«. Prema kazivanju onih staraca na-
,:npunjujem glede Crkvišta. Ono je na jednoj meraji više puta,
'iko 300 m od nalazišta prema jugu, mjesto se zove Torovi, a vla-
1ništvo je Ahmeta šubića. Selište je između erkvišta i nalazišta,
podno selišta je bio bunar, od crkvišta se kosa spušta prema
Spreči i na njoj vrelo - oboje se zove Markovac. - Na nalazištu
ic sada malo groblje.
Prema jugoistoku je lijepa široka visoravan, Kruške. Tamu
ic bio velik neki kamen, ali je razbijen, a drugi je bio pod brdom,
un je potopljen u jezeru. Između zaseoka Hodžića i Poljane, više
Selimovića, ima Gradina.
Gradila se kamenom s Konjuha.
71. Za crk.vište na Crvenom Brdu kazao mi stari Hasan šo-
goljević, 85 godina mu ima, a to mi potvrdio i lukavački kadija
Redžep eff. Muminhodžić. Prviput sam krenuo prema Općinskoj
bašći na Gornjem Crvenom Brdu na dan sv. Ante iza podne i
već došao blizu mjesta, kad se moradoh brzo vratiti, jer se nebo
silno stuštilo i počelo sijevati; jedva stigoh u selo Hrvate, a sruči
se na zemlju ljetni pljusak. - Drugiput 11. VIII bijah bolje sreće;
prođoh zaselak Ahmiće, i stigoh Salku Omerdića (62 god.) i s njim
Ll razgovoru do blizu te nekadašnje bašče, koju su seljaci dobili
- 91 -
u obradu u zamjenu za svoje njive, što ih preuzeo rudnik. Par-
cela sa crkvištem leži upravo u račvama dvaju puteva, a odmah
su do nje na sjever dva muslimanska groblja, dijeli ih put za
Smoluću. U većem su groblju neki znatniji nišani i na njima
uklesane sablje, ali kako je groblje opasano visokom bodljika
vom žicom, nisam mogao ući.
Sadašnji je vlasnik njive sa crkvištem neki čovjek iz sela
Zagorja, na njivi se dobro ističe brežuljčić, jedva dva metra
viši od istočnog i južnog ruba njive, a prema ostalim se stra-
nama posve blago spušta. Narod priča da je crkva građena ka-
menom s Konjuh-planine i to da je dodavan iz ruke u ruku.
Druga je priča, da se htjelo na ovom mjestu podići džamija, no
što bi se danju sagradilo, to bi se noću srušilo; kad se to triputa
dogodilo, odustaše od gradnje. - I prvo je i drugo samo pusta
priča. A ono o dodavanju kamena po živom lancu ponovit će ~
ovdje pod br. 76. kad dođemo do grada Tulovića, a narod oko
Zvornika kazuje da je Prokleta Jerina gradila grad Zvornik na-
tjeravši narod da s Rudnika dodaje kamen iz ruke u ruku. Ka-
mene ploče crkvenoga poda stajale su do nedavna. Kad se gra-
dila džamija u Lukavcu, tadašnji mutevelija ovog zemljišta (koje
je tada bilo vakufsko), odobrio je da se onim velikim debelim
pločama poploči ulaz pred džamijom. A što je krupnog kamena
ostalo, to je razneseno. Kazivao mi čovjek, što je njivu orao, da
se onaj breščić ne da uzorati radi kamena što je ostao još u zem-
lji. - Ipak se donekle nazire, kuda su tekli zidovi, a u sredini je
neznatna ulcknina. Izvišeno mjesto je dugo 14 m, a široko 12 m.
Mjesto je u onom kraju općenito poznato pod imenom Crk-
\·ište u Općinskoj bašči. - Kad sam silazio seoskim putem pre-
ma koksari, pokazaše mi u Ahmićima 3 ) neki stari »grčki bunar«,
u njemu je vrlo dobra voda, na dnu mu je ploča, a nitko ne zna,
tko ga je iskopao.
Možda na tlu lendavskoga samostana.
72. U knjizi »Gorice u Posavini«, na str. 37„ nabacio sam mi-
sao, da se samostan Lendava (Lindua kod Bartola Pizanskoga)
nalazio negdje blizu Gračanice, pa s tim u vezi spomenuo i selo
Lendiće, čiji su stanovnici došli iz te Lendave. - Kad uzmemo
kartu tadašnje sjeveroistočne Bosne, vidimo da su oko Bijeljine
bila tri samostana, oko Soli (Tuzle) također tri odnosno dva, na
sjevernim padinama Majevice ležala je Skakava, na zapadu uz
Bosnu na jugu samostan Usora, a niz Bosnu Modriča. A zar onaj
veliki prostor, posve katolički, u četverokutu, što ga tvori na
jugu Spreča i onda točke Usora-Modriča - Skakava-Soli, zar da
nije imao nijednog samostana? Zar nije ovdje mogla biti Lendava
- 92-
odnosno Lindua? Samostan sa 6-7 područnih župa, među njima
i Gračanica. Zato me osobito zanimalo srpsko selo Lendići, ne-
kad selo za se, a sad priključeno Gračanici. Dvaput sam u
nj zalazio.
Dne 12. kolov. potražih Obrada Stanojevića, jer me na njega
uputiše. Kuća mu podaleko, na brijegu, među samim šljivama
Kad dođoh na domak kući, kazaše mi da ga nema kod kuće, oti-
šao je u čaršiju, ali da će se skoro vratiti. Ostadoh zato pred
kućom njegova zeta, nasjedio sam se i napričao s prolaznicima,
a kad ga zadugo ne bi, upitah, kako čovjek izgleda. Ima preko
i10 godina, srednjeg je rasta, nosi se seljački, ali ima francusku
lrnpu, mrk u licu s pjegama. I počeh se polako spuštati niz bri-
.iL'g prema Gracanici, zagledajući u lice svakom odraslom muš·
karcu. Pred samu Gračanicu spazih takova čovjeka, pristupih
mu i zapitah: »Jesi li ti taj?« Svakako je bio iznenađen, možda
i uznemiren, no ubrzo smo sjedeći na pragu jedne kuće bili u
zivom i srdačnom razgovoru, zalijevajući ga pivom iz boce.
Obrad nije čuo, da li su seljani svog mjesta odnekud dose-
lili, ne zna za ikakvo crkvište ni za starinsko groblje, a kad sam
ga pitao, zašto se zovu Lendići, a nema nijedne kuće toga prezi-
mena, reče mi: »Ovo je sve bilo, kažu, nekada nekoga Lendavc
i po njemu se selo zove.« Ovo je bio zanimljiv podatak, ali bi
~voju punu vrijednost imao, kad bi se čulo i od drugih ljudi.
!vleđutim jedan mi je samo još kazao, da se zovu tako po nekom
Lendi; ali šta bi on bio, taj Lendo, ne zna") Obrad me uputi na
najstarijeg čovjeka u selu, Todora Đurića, no kako sam bio već
u Gračanici, nisam ga tajputa više mogao tražiti, nego 19 IX.
ponovo svratim u Gračanicu i uputim se pješice vrcem u zase-
lak Đurićc. Upravo sam se primakao Todorovoj kući na pola
kilometra, sve zapitkujući putem ljude, kad opet upitah jedno-
sa, je li daleko Todorova kuća, a on mi pokaza čovjeka ispod
kamenoloma: »Eno ti Todora, pošo je u čaršiju.« Bio je petak, i
pazarni i uredovni dan. Javim se Todoru sa »pomoz Bog« i nije
bilo druge nego snjim natrag, jer čovjek ima nužna posla u gra-
du. Starac veli, da ima 80 godina, a ipak još dobro hoda, vidi i
čuje. Putem ga po običaju ispitah koješta. Nije čuo ni za Lendu
ni za Lendavu. Ne zna za ikakvo crkvište, ali zna za dva u St
pan-polju: jedno podno sela kod škole, a drugo u vrh sela, nije
baš daleko od njegove kuće. Upitan za samotne grobove, spome-
nuo je neki »pribjeni kamen«, ali nisam mogao dobro razabrati,
.ic li to bio nadgrobni stećak ili što drugo. Od njega čuh, da se
u nekim muslimanskim kućama čuvale kršćanske svetinje iz
tih starih crkava. Kad sam pitao, odakle ime Stjepan-polje, veli
Todor, da je davno bio neki bogati Stjepan, imao sina za že-
-93-
 -
nidbu i sin sebi doveo djevojku iz daleka, ali nju begenisa otac
i preote sinu, pa sin ode turskom caru i dođe s vojskom oca.
I bi veliko zlo.
Usput da spomenem, kako ovdje govore »kajem, kaješ« mje-
sto »kažem, kažeš«. Putem stariji ljudi pozdravljaju, a od mla-
đih nitko.
Dvije crkve na polju vojvode Stjepana
73. Vozeći se autobusom iz Gračanice prema Doboju stane
se spram puta u selo Stjepan-polje. Na vojnoj su karti lijeve
njive označene kao Crkvine, međutim te se njive s lijeve strane
zovu Desetci, a kad se krene prema sjeveru u selo, desno su
njive Smrekvik,· a lijevo brijeg, što ga zovu Crkvine. I tamo sam
bio dvaput - 12. VIII. i 19. IX. Najviše mi podataka dao inva-
lid Mehmedalija Avdagić Husin, 43 god., iz toga mjesta.
Pod br. 43. nabačena je vjerojatnost, da je Stjepan-polje
bilo nekada posjed velikaša Stipana Rajkovića, komu je ban
Tvrtko u usorskoj oblasti dao grad Brložnik, a uz njega svaka-
ko i neki veći kompleks zemlje. Ne znam, je li tko ustanovio,
gdje je taj grad Brložnik ležao. Danas nema mjesta toga imena;
ima takav potočić, pritok Oskove, ali se oblast Usore nije tako
daleko protezala. No ima brijeg Brložište (na kartama nije ubi-
lježen) iznad Brijesnice i Klokotnice, na zapad od Stjepan-polja.
Ljudi vele da tragova utvrdi na njemu nema, ali kroz pet sto-
ljeća mnogo je toga i drugoga netragom iščezlo. U Brijesnici ima
takot1er jedno Crkvište.
Po ovom vlastelinu Stipanu zove se vjerojatno ovo selo Stje-
pan-poljem. Možda je s njim u vezi i naziv prijekoga puta iz
Gračanice na tuzlansku cestu preko Straževca, a zove se i danas
Stjepanovac. U ovom su dakle selu dva mjesta, gdje su prema
r1arodnom kazivanju bile crkve. Prvo je odmah više prvih novih
kuća s lijeve strane seoskog puta, idući od glavne ceste. To je po-
veći zgodan brežuljak dug oko 30 m, a širok i do 10 m, zove se
Crkvine. S njega puca pogled na sprečku dolinu, lijepo se vidi
crkva u Boljaniću. Crkva je ovdje bila vjerojatno na sredini bri-
jega, jer tamo je u zemlji bilo mnogo kamenova, te su na to
mjesto godinama donabacivali kamenje izorano okolo po brijegu,
pa je sve bilo zaraslo u ostrugu. Velik~ k~meno:ri su iz te~el~~
V Ase leži Božićko Banovi(ć)
povađeni 1949. i upotrebljeni za gradn3u skole 1 stale, a s1tm31
je kamen sadašnji vlasnik očistio. Sadašnji su vlasnici br~jega
braća Muto i Huso Softić. Idući dalje prema selu nema m sto
metara do nove škole; kad se kopali temelji za školu, naišlo se
-94 -
na dva-tri bolje sačuvana kostura, a mnogo više rasutih ljudskih
kostiju. Nešto malo dalje je mjesto Luke ili Selišća, staro seli-
šte nekadašnjeg sela.
Drugo je crkvište mnogo dalje u brijegu, na vrh sela, no do
njega nijesam još išao. Drugiput sam došao u Stjepan-polje 19.
X. i popeo se u selo i razgovarao s Ibrom Mehanovićem (72 god.)
i Halilom Havićem (74 god.). Znaju za donje crkvište i selište,
no za gornje crkvište ne znaju. Ibro je čuo za neki grad šeniko-
vac, a Halil je na Brložištu stražu čuvao i veli da je tamo mogao
biti grad. - U selu nema starinskog groblja niti pojedinačnih
grobova. Ovdje ne govore ni mređu ni dornji, ali mjesto gdJe vele
đi. - Idući odatle cestom prema Doboju, kazaše mi da je u
l\ialoj Brijesnici; na mjestu zvanom Kratine, iskopano pri grad-
iii škole mnogo dobre starinske cigle. Po mišljenju seljana i
LU je u starini bilo ljudsko naselje. U tom je selu u jednoj njivi
bio velik stećak s pismom na jednoj strani, što ga nitko nije
znao čitati (vjerojatno bosančica). Ali vlasnik je njive kamen
razbio.
Crkva u sjedištu Božićka Banovića
74. Stari je majstor u Lukavcu Anto Ravlić pričao, kako ga
je pred mnogo godina silazeći s Vijenca prema Banovićima se-
ljak Srbin upozorio na mjesto, gdje je bila crkva. Ime je selu
na žalost zaboravio. Pošao sam da tražim to mjesto.
Kako s južne strane sada autobusi zalaze prilično daleko u
planinska sela, to sam se uputio u Banoviće. Danas to ime nosi
vrlo široko područje, široko je oko 14 km zračne linije. No za-
pravo su to četiri mjesta: željeznička je postaja u Omazićima,
uprava rudnika i općina u Litvi, glavni rudnik u Podgorju, i ko-
načno samo selo Banovići. Ja sam se zaputio do najzapadnije
točke, do muslimanskog sela. Pred selom raskršće puteva za
Ribnicu, Seonu i Treštenicu; malo dalje stajala je doskora dža-
mija. Usred sela trgovina i malko poviše ceste škola i uz nju je
muslimansko groblje; u gornji kraj, povrh grobova samo je je-
dan stećak, ali vrlo znamenit radi svoga natpisa, koji nam kaže,
da ovdje leži Božićko Banović i da se ovaj kraj prije 500 godina
zvao Dramešin. Nedaleko odavle prema zapadu kazaše mi za
mjesto u šumi, u dolu među brdima, što ga zovu Bando i da je
tamo neki ban imao svoje dvore. Potomke bana nazvaše Banovi-
ćima i po nekom od njih nazva se tako i ovo selo. Natpis je na
spomeniku pisan bosančicom i čita se:
na svoei zemli na plemenitoi
na Dramešini a postavše
Hlapač iObodan i Branko z
(br)atiom (v. sl.)
- 95
 -
Sl. 6. Stećak Božićka Banovića foto autor
Raspitujući se kod ljudi za starine, napose za crkvište što
ga tražim, kazaše mi, da je jedno crkvište ovdje u selu. Za gro-
blja nisam pitao, ali nalazim zabilježena, da je iznad sela na
brdu Stražbi bilo više stećaka, no da su sačuvana samo dva, a
tako isto idući prema Litvi na podnožju brda da je bio veći broj
stećaka, ali su porazbijani i ove bih podatke nadopunio kaziva-
njima: brdo se ne zove Stražba nego Stražbenica (tako je i na
karti); uz groblje ima izvor vrlo hladne Kaurske vode.
Oko podrug kilometra na zapad od škole, vrlo lošim seos-
kim putem, prema Jukićima na desno, poviš samoga potoka
Dubokovca izdiže se Crkvište, opće poznat lokalitet. Lijep brežu-
ljak, na zapadu se dosta strmo obara prema potoku, razlika je
u visini možda osam metara, a na istok se vrlo blago spušta pre-
ma putu. širina zaravanka oko 8 metara, a dužina nekih 15 m;
divan pogled na daleko prema sjeveru do Treštenice i Vijenca.
Napram crkvištu, s druge strane potoka uza stranu, ispod Crrije-
va, je staro selište. Od crkve je kaldrma vodila prema gradu Tu
loviću. Zemljište je Redže Hasića. - Više mi je ljudi davalo po-
datlc::-; jedan je od njih vadio iz temelja veliko kamenje i palio
kreč. Kad bi se dublje kopalo, našio bi se još kamenova (v. sl.).
K zapadu je spomenuti Bando i zaselak Jukići. - Dan je već
bio na izmaku, pa nisam mogao dalje ići u planinu, da tražim
ono crkvište u srpskom selu. Vele da i u pravoslavnom selu Seo-
ni, 10 km odavle na zapad, imaju njive Crkvine, gdje drže mo-
litvu o Đurđevu, ali to ne može biti ono što tražim, a zasada ne
mogu ni tako daleko ići trebalo bi sav put prevaliti pješice).
- 96-
Sl. 7. Crkvište u Banovićima foto autor
Kanio sam se do Litve vratiti autobusom, jer sam povjerovao
bio tiskanom voznom redu, no kad doznah da onaj pred večer
više ne vozi, zaputih se ovih 8 km do Litve pješice nadajući se
kakovu vozilu, koja inače ovuda vrlo rijetko prolaze. No posluži
me sreća i nakon desetak minuta već sam sjedio uz vozača ka-
miona. U Liivu je došao po mene moranjački kapelan Luka
Brković.
Ljudi su ovdje prijazni i uslužni. Primijetio sam da i ovdje
kažu »dornji« mjesto »donji«, kao što govore u Bistarcu.
Je li u Poljicu bio samostan?
75. Oni starci u Bokaviću rekoše, da je u Poljicu bilo vise
crkava. Krenuh 15. IX. o. g. i z Lukavca do posljednjeg raskršća
iza tvornice, digoh dva-triputa ruku i uze me neki musliman u
limuzinu, natrpanu već putnicima i doveze do glavnog križanja
u Poljicu (možda 12 km). Tamo pred zadružnom trgovinom pro-
govorih s nekim ljudima. Pribilježih iz njihovih kazivanja neke
izvore, bunare, u selu: Lazinovac (otječe kao potok), Islamovac,
Boškovac (sada potopljen u jezeru), Markovac, Vlahovac, kod
stare škole, te Mujezinovac ispod Svatovca.
Za uspomene iz davnine mogao bi štošta reći stari hodža
Edhem žabi ću Dublju, kazaše. Do njega sam išao skoro cijeli
sat, sve .po kiši; kuća mu nakraj sela, iznad jezera. Ima hod7.a
71 godinu, o crkvi u prošlosti ne zna ništa, no pričao mu neki
- 97 -
Lukavac na Spreči
 -
stari, već pokojni Srbin, da je u Pustolinama bio samostan. Kako
je u samostanu bivalo po više redovnika, da nije u Bokaviću
ostalo sjećanje na više crkava mjesto na više svećenika? - Kako
sam zaselak Pustoline već jutros bio mašio, nisam se onamo više
vraćao. - Lijepe kuće zaseoka smještene su po dugačkom nis-
kom brižuljku Kraljevcu. Ime daje naslutiti da je ovdje davno
bilo iil selo toga imena ili neka kraljevska zdanja, a možda i sa-
most.m, a kad je sve to srušeno, ostala je pustolina.
Hodža je vješt turskom pismu i jeziku, pa je čitao natpis na
poljičkoj džamiji, da je pravljena g. 1219. po islamskom računa­
nju (a to je godine 1804. kršćanske ere) i piše dalje, da je pri
gradnji sudjelovao odred vojske. - Vratih se, i opet po kiši, do
istog onog raskršća i dočekah autobus, što vozi na Vijenac. Pro-
dusmo tako pokraj izletišta Svatovca, gdje su prema pričanju
nekada davno izginuli neki svatovi.
Oko starog Tulovića grada
76_ Na Vijencu (605 m nad morem) podigla je već odavna lu-
kavaćka tvornica povelik hotel, kamo se ljeti rado izlazi na izlet.
Ja mislio tamo prenoćiti, no izvan sezone hotel nedjeljom i po-
nedjeljkom ne radi, a kako je bio upravo ponedjeljak, to mi je
valjalo u selu tražiti konaka. Ni pet minuta od hotela su prve
kuće srpskog sela Gornje Treštenice; nadao sam se tamo naći
ono crkvište što ima biti u jednom srpskom selu. No tamo ne
znaju ni za kakvo crkvište, a škole niti imaju niti su je kada
imali, jer im je blizu škola u muslimanskom selu Donja Trešte-
nica. Ondje u čitaonici, preko puta škole, zatekoh više starijih
ljudi. Upitah ponajprije, da li bih gdje u selu mogao prenoćiti.
Ponudio se Mujo Brigić, čija se obitelj nekad zvala Ikanović, a
sadašnje prezime zahvaljuju jednom svom pretku, komu je
mati za malena govorila »brigo moja« i to mu ime »Briga« osta
za svega života. (U Sarajevu je 1784. umro konjušar Alibaša Briga
- kažeBašeskija str. 307.). Mujo me odveo u svoj zaselak Pira-
liće, a usput smo navratili i kod rođaka mu, hodže Rame Br·
gića. Džamija je doduše u Treštenici, a hodža je u svojoj kući u
Piralićima, koji spadaju Tulovićima. Sve što sam ovdje vidio ili
čuo od ovih uslužnih ljudi - bilo u seoskoj čitaonici bili od obo-
jice Brigića - razvrstat ću u skupine radi boljega pregleda_
Za jedno crkvište u ovom kraju svi vrlo dobro znaju, u za-
seoku Draganji. Ali znaju za još jedno, u Jaruškama, no to je
prema zapadu, preko brda, i to će biti ono o kom je govorio g.
Ravlić. O njemu ne znaju ništa potanje, a o Draganji nešto više
malo kasnije.
- 98 -
Stara groblja: Mrk o ili Ka u r sk o groblje, više msl. zaseo.
J.;a Krševca, a neko 300 m ispod Srnica. U njemu je ukopan sa
svojom družinom neki Obojak, vele da je bio Srbin; on je ovdje
bio kod bega u najmu, pa otjeran, no kazao je svom jaranu
oruču, da će se vratiti i osvetiti se. Pa kad je prijatelju poručio
da dolazi sa družinom, Oruč je to prokazao, dočekali su Obojka
sa četom i sve pobili. Ono nekoliko kuća oko hotela zove se i da-
nas Obojkovina. 6 ) U Gor. Treštenici, kod Mihaljevića kuća, ima
k u ž no greblje, takvih ima širom po Bosni; a drugo je u D.
Trcštenici, u mahalici Avdićima; treće je u Marinićima, dijelu
,,,Ja čifluka (kod kuće šabana ćosića); četvrto u Dijacima (selo
c_;rivice), u jednoj šikari, zovu ga »Zerdelija«. Kazuju da je kužno
~rnblje i kod Kadrijine kuće u selu Banovićima_ Kažu da kužno
~, oblje ima i na sjever zaseoka Pirića. Cer ina ravan je vrlo
,,Laro muslimansko groblje sa već istrošenim nišanima; ispod
Tulović-grada, a nešto dalje prema istoku, na putu prema Dra-
~<mji, je Tursko grob 1 j e i u njemu jedan ogroman grob
~d nišana čelo glave do onoga niže nogu ima tri i po metra; na
ustalim su grobovima samo zelene ploče. Priča se da su ovdje
pokopani turski vojnici, što su poginuli pri zauzimanju grada
Tuloviea, a onaj veliki grob ili je nekoga vojskovođe ili jedan
masovni grob. Prema knjizi »Banovići i okolina« (str. 26) u ne-
kom su groblju u Draganji bili veliki nadgrobni kamenovi.
Grad Tulović. Neki vele da se grad zvao Tulić=grad, a
selo po njemu nazvano Tulović. Našim povjesničarima nije
poznat srednjovjekovni grad toga imen:;i, ali ka~o se _b_režu-
l jak visok 505 m zove »grad«, to se uzima da Je to ilirska
ciradina, kakovih ima mnogo u Bosni, i koje su u nauci '
~ađene. Ali ovdje je čvrsta narodna predaja, da je tu bio zidani
grad, koji su Turci zauzeli od Madžara. Kazuju da je grad do-
bi\·ao vodu čunkovima ispod zemlje sa Crnjeva. I kad su ga Tur-
ci dugo uzalud opsijedali i mnogi izginuli (pokopani u Turskom
grnblju), kažu kako je neki vrač rekao, da treba pronaći vodo-
\ odne cijevi, pa im vodu presjeći i grad će se predati. A treba
t•7eti dobra konja, tri ga dana dobro hraniti, a ne pojiti, i onda
polako provodati poljem, gdje bi mogli biti cijevi za vodu.
su konja vodali, da je na jednom mjestu stao kopati no-
gama i kad ondje dublje zakopaše, naiđoše na cijevi i presje-
koše ih. Pa kad još neku babu prisiliše, da kaže, gdje su gradska
\Tata i stali tamo topovima tući, grad se nakon nekoliko dana
morade predati.7) U selu Banovićima kazuju da su stari upam-
1ili tragove kaldrme od crkvišta prema Tuloviću. A što danas
nema nikakovih tragova gradskim zidovima, i za to imaju tuma-
čenje. Kad se zidala tvrđava u Tuzli (nekako oko 1750.), tada
- 99 -
je lijepi bijeli, tesani kamen prenesen odavle u Tuzlu i to sve iz Crkvište u Draganjl
ruke u ruku, živim lancem (isporedi sličnu legendu ovdje pod
br. 71.). 77. Prenoćih na katu nove kuće Muje Brigića; ujutro je do-
~ao hodža Ramo, da još koju proeglenišemo; ne ostade dugo jer
mu je trebalo ići u džamiju. Mujo me zatim isputio do izvan
:-cla, slikao sam »grad« (v. sl.), prešao preko Cerine ravni i po-
kraj Turskoga greblja, na raskršću prije Draganje. Došavši u
~cio zapitah, gdje ima koji stari čovjek i upravo je prva kuća s
lijeva Muharema Demirovića, starca od 70 godina. Zatekoh ga
pod nekom voćkom, plete sepet. S njim je sin Suljo, oženjen čov­
jek. Dok smo se upoznali i otvorili razgovor o starinama, dođoše
još neka dvojica ljudi, te popismo crnu kavu. Oko 10 sati htjedoh
Jalje, ali Muharem ustavlja na ručku, no nisam nikako mogao duže
nstati. I mjesto da me starac uputi, kuda ću, uze on moju torb11
. cl dosta je teška bila) i krenu sa mnom.

Sl. 8. Mjesto grada Tulovića foto autor

Još neke zanimivosti. U sjeveroistočnoj Bosni nema inače ,

ponornica, a ovdje ih imaju tri. Neki potok (ili nema imena ili i
mi ga ne znaše kazati) teče kroz Borovac i Puzavac i ponire u i
"japagu«, a onda se pojavljuje iz »pećine« i odmah izlijeva u j
Turiju; drugi potok (i opet bez imena), što dijeli sela Treštenicu ·j'
i Tuloviće, uvire u »vrtaču«, a kad se ponovo pokaže, dobiva ime
Klopotovac; na karti ima još i neka Ponikva, koju mi nisu spo- I
minjali.
Pričali su: u Grabovcu leži velik kamen, zvan Srednji kamen,
na njemu je izbočina poput koluta, a na kolutu križić. Vele da SI. 9. Crkvište u Draganji foto autor
je to bio međašni kamen između gospodara gradova Banovića
Tulovića. Sprva idemo uz rječicu Draganju, prešli smo njive što se
zovu čardačište. čardakom se ovdje zove velik koš za kukuruz
Za tri selišta znaju u ovom kraju: 1. ispod Srnice, na njemu lovdje vele »Žito«) u klipu, no ime ovog mjesta upućuje vjero-
su i sad kuće (u blizini staro groblje); 2. njive u zaseoku Golići jatno na neki stari begovski čardak. Stari Muharem ne zna po če-
(D. Treštenica) i 3. Stare kuće za Dragunje, kod crkvišta. 1nu se ovo tako zove.
Govor im je čisto ijekavski; i oni kažu dornji, vele doduše
brez, ali ne kažu bruditi. Upitavši zašto se jedan kraj u Banovi- Odmaknuvši se nešto od vode išli smo prema sjeveru bre-
ćima zove čubrići (sada rudničko područje), rekoše da je tamo ::uljcima sve do Crkvišta; velik je to brijeg, zaravanak je oko
rasla samo trava čubrić; no to nije čubar (satureja), nego .::oo metara širok, a širok 20-30 met (v. sl.). S njim je vezan bri-
sitna mirisava travčica, što se većinom naziva majčina dušica :eg Nasupovac, a s druge strane toga brijega izvor jake i ledene
(thymus serpillum). \ode - Popovac. U Grivicarna su mi kazali, da povrh ovog crk-

- 100- - 101
 \'~Šta ima na Smailovu brdu groblje, na kome nema nišana, pa
b1 moglo biti kršćansko. Sam lokalitet pripada zaseoku Pirići­
ma, dijelu Grivica, koji su se naselili iz Hercegovine (na karti
~erići). Dalje odatle prema istoku su njive Star~ kuće, koje nas
n:ie upućuje na staro selo. Da ovdje nije bilo selo Marinići i
n}er:i_u pripadala i crkva gore na brijegu? 1623. godine, za pro-
vmc11ala fra Marijana Pavlovića ima na području olovskoga sa-
rr,io.st8;na župa, kojoj je o. Pandžić Bazilije ime pročitao kao Mi-
nmcc1, a vrelo Popovac bi možda kazivalo, da je tu nekad živio
pop glagoljaš. župe je i crkve nestalo prije 1672. godine a narod
se vjerojatno raselio, dok i h se nekoliko pomakla nešt~ više na
jug, gdje je i danas malen zaselak toga imena (sjcv.-zap. od čif­
luka)R). Muharem je htio da me odvede i u čitluk ali sam već
previše umoran, pa me časni starina doprati još d~ Dijaka, oda-
kle se on vratio, a ja se zaputih u Litvu. Pratio me više od sat ,
vremena.
Spomenuo mi Muharem i neka Garišta, gdje je davno neki
~.enan imao viganj i radio o kovačluku, pa je ondje zemlja u .
~1roku posve crna. Nisam pribilježio, gdje je upravo to mjesto.
U Grivicama osta jedna zagonetka.
78. Grivice su poveliko muslimansko selo sjeverno od Bano-
vića ili točnije sjeverno od Litve. Sačinjava ga više zaselaka: Mr- 1
dići, Avd!~!· Mur:i.~o:' ~~n, Pirići, čifluk (s Marinićima), Spaije, I
Pozderov1c1, Ivov1ci i Di1aci. Kroz Piriće i Dijake sam prošao 16. 1
rujna, ~li sam_ već tada bio naumio još se jednom navratiti, jer J
m: .zamm~la 1~ena. Ivovići, Marinići i Dijaci, koja svjedoče o
krs~ansko}. proslo~ti. Ime. p~~ Spaije kaže, da je tamo sjedio j
neki spah11a s broJnom ob1tel11.
Dođoh dakle još jednom 20. list. Bio bih rado otišao u naj-
dalju mahalu, u Mrdiće, ali ne će imati toliko vremena. čuo sam
naime .u Prili:ku <;>d Omera Poljića, da je tamo kod starog mek-
teba b10 neki vehk, otesan, zelen kamen, odozgo uglađen i kao·
malo usječen, pa bi tri čovjeka mogla uporedo sjesti i da su se ·
tamo u starini držali zborovi, a s toga se kamena govorilo naro-'
d.u. Taj j~. kai:1en vidio i umirov. šumar Jozo Lugonjić i veli da
sigurn? !11Je n~~~kav gro.bni kamen. Mujo Kahvedžić ga je prije·
rata v1d10, vehcma mu Je 1+1+1.5 m (iznad zemlje), a ne zna
stoji li još, dok je Omer kazivao, kako je čuo, da su ga prevalili
i nešto pod njim tražili, a toliki je, veli, da ga 50 ljudi ne bi mo-
glo krenuti. Da nije taj kamen sredovjekovna »sudačka stolica«.:
Kazivali mi za nekakav kabur-mezar, što je zarastao u šumi ne-·
gdj:. ~re~a 0o~._ Bučiku. Oba~:roje mi vai_ialo ostaviti ne pogle-
davsi i oceku1uc1 kakove obavijesti od novo stečenih znanaca.
- 102 -
Ovajputa se moradoh zadovoljiti kazivanjem dvojice starih
ljudi iz Grivica, na brijegu više škole. To su Mujo Brkić i Mujo
Kahvedžić; ovaj drugi više zna, ali slabo čuje. Doznao sam štošta
od njih, ali glavno što me zanimalo, ostalo je još moja čista pret-
postavka, zasad bez realnije podloge. Imena Ma~,inići i Ivovići uka-
zuju na Maru i Ivu, ali odakle ime Dijaci, Đaci? Muslimani ne zna-
ju za tu riječ (oni vele taleba ili softa), dakle je starije ime od 500
god. U srednjovjekovnoj Bosni dijak je pisar kod nekog gospo-
dara, vojvode, bana, kralja (danas bi rekli sekretar). No ovdje
su Dijaci, u množini. Dijak je značio kod fra1ara ono što i danas
znači »đak«, samo što je danas đak :,vaki, koji uči neku školu,
a onda je to bio jedino pripravnik za svećenika'l). Zar nije onda
ovdje mogao biti prije Turaka neki samostan i u njemu škola,
kojih je nestalo dvijesta godina TJrije nego župe Marinići (naime
još za akindžijskih p10vala u v1 ijernc sv. Jakova ?v1arkijskoga)?
Kroz Grivice teče rječica Ostružnja, te sam pitao, ima li ka-
i kva njiva ili brijeg Ostrop; ili Zaostrog. Ne zna nitko za takvo
ime, ne znaju također zašto se mjesto zove Dijaci, Đaci, ni zašto
su lvovići i Marinići. Zašto ovdje tražim Zaostrog, možda ću kad
god na drugom mjestu razložiti. - Dakle moji novi znanci u
Grivicama ne mogaše mi ništa nova reći, ali potvrdEe što sam
već čuo i glede crkvišta uz Draganju, znaju za Yodu Po;:iovac, a
Mujo Kahvedžić poziva da mu opet dođem, ako me put J<adgcd
nanese u Grivice.
*
Nisam dospio otići u Hrvate, znatan dio sela Repnika, na
jug od Litve, pa da zabilježim što s:c~m čuo u Tre::itenici. Kad je
· Austrija nakon sretnih bojeva po Slavoniji i Ugarskoj dobila od
Turske Slavoniju i dio Ugarske, to su se muslimani ovih krajeva,
ako se nisu htjeli pokrstiti, morali seliti u zemlje turske care-
vine. A bilo ih je među njima što su tamo došll bili iz Bcsne ili
od drugod kao muslimani, ali većina je bila između domaćeg
hrvatskog stanovništva (katoličke ili kalvinističkc vjere ili pak
patareni), što je primila islam. Turska ih je dakako rado primila,
pružila im i neke ekonomske olakšice. Domaći muslimani nazvali
su pridošlice Hrvatima, pa tako imamo u sjev.-ist. Bosni nekoliko
takovih mjesta, koja svjedoče o porijeklu njihovih sadašnjih
stanovnika. - Došla je dakle jedna skupina muslimana - tako
se sačuvalo kazivanje - a među njima i jedan hodža, u selo Ba·
noviće. Tamo je bio star hodža, pa je izbjeglica klanjao pred na·
rodom. Tu čuju da u Repniku ima slobodne zemlje, a da tamoš,
nji ljudi nemaju hodže, te se bjegunci tamo upute i smjeste na
jedno brdo, što se i danas zove Hrvatsko brdo, a poslije se i
- 103 -
cijelo selo nazivalo Hrvatima, pa tak~ i do danas. Valjda su ti
muslimani iz Hrvatske podigli tamo i vodenicu, jer se i danas
zna za Hrvatsku branu na rijeci. Ono o dolasku isprijeka je u
skladu s povjesnim činjenicama. . . . . V
Ako i nisam bio u Hrvatima, bio sam u nekim mjestima JUZ:
no od rijeke Oskove: u Višći, Đurđeviku i Nevrenči; na ruku m1
tamo biše Jozo i Mijo Lugonjić, Ivo Bošnjaković i Huso Taleto·
vić. što sam o dnjih čuo, bit će djelomice spomenuto, kad bude
govora o staroj župi Gostilji i novoj živiničkoj.
Crkva Jaružica
79. Vrativši se iz Grivica noćih u Litvi kod Stipe Marića, že-
ljezničara, rodom od Odžaka. Drugi dan, 2~. list„ kr~nu~ rano
autobusom u selo Banoviće, pređoh u drugi autobus i n]im do
Vijenca. Pokraj radilišta, gdje se lomi i dr~bi krečnjak i ?tprema
zračnim putem (žicom) u lukavačku tvornicu sode, obonh se po
kamenom kršu do prvih kuća na zapadu. Sjedoh na kamen, na-
spram groblja, izvadih iz torbe, što je u nju strpala Stipina do-
maćica i založih a sve gledajući, hoće li tko nanići, da se ras-
pitam ~a koga tr~ba da s~ obratim. Po groblju vidim da :'.11 ovdje
parvoslavci; u groblju sami kar~1eni. kri~evi, (~rvenog 111)ednv~g),
neki vrlo golemi. Naiđe neka dJevo]ka 1 uputi me na \iukasma
Trifkovića. čovjek upravo redi pšenicu, sjedosmo pred kućom,
Sl. 10. Ovdje je bila crkva Jaružica foto autor
i čim se upustismo u razgovor, narcđuje V~kaši1:1. stopanici (do-
maćici), da spremi ručak. Zahvalih dakako, Jer biJ~h upravo do:
ručkovao, no nije mašila crna kava ni od mene c1gar duhana, i
- 104 -
to »sebičkog« (domaćeg rezanog). Ovo nekoliko kuća zovu se
Gavrići, spada selu Jaruškarna; ovdje su Srbi, a tako i u zaseoku
•;tikama, a crkvište je u muslimanskom selu, kod stare škole.
Ubrzo stigoh do nove škole, što stoji na osami, pa kroz šumicu
i preko rječice Turije uzbrdo u Gornje Jaruške. Bez po muke
: 1ac1oh staru školu, na Crkvinama; još za stare Jugoslavije sa-
•yađen je mekteb, za vrijeme rata smjenjivale su u njem vojske;
•1akon rata mjesto mekteba otvorena osnovna škola, a prije dvi-
ic godine sagrađena nova, a ova zgrada kupljena opet za mckteb
:1·. sl.), a hodža dolazi iz Orahovice. Iznad mekteba je musliman-
ko groblje, a niže toga »grčko greblje«, bez spomenika, ograđeno
·cll11Cnom.
Podatci su po pričanju Osme Halilbašića (80 god.) i mlađega
vjeka Hašima Mešića. Kod sela Babica ima Gradina, nema ni-
"..ikvih tragova, na mjestu zvanom Marmor ima jedan kamen,
isok, uspravan poput čovjeka. »Zašto se selo zove Jaruške?«,
, cli Hašim: Po crkvi Jaružici.« Ime pak Jaružica i Jaruške dolazi
, ičito od nekih jaruga; da to nisu bili napušteni rovovi još rim-
, kih rudnika željeza? Od neke sam žene čuo, da u planini Pocje-
i:Jvu ima na Malom Janjilu neko »grebljice«, kužno kroblje. I
uvdje govore dornji i mredju; u ovom selu ženskinje ni na po-
;drav ne odgovara.
Odavle krenuh istim putem do Gavrića, ali dalje pođoh dru-
•., im ispod Vijenca, no opet sve preko sitnog krša od krečnjaka
L amena. Valja vrlo oprezno ići, da ne bi ekspresno sletio u Turi-
i11. Jedva sam išao, jer me noga nešto zaboljela »na zdravo«, a
hilo se sve penjati. U restoranu se na Vijencu dobro i jeftino
<>krijepih, te pred večer siđoh u Lukavac nekim kombijem.
Na putu do Lukavca prođe se kroz šumu Svatovac, davnašnje
,_,[etište Lukavčana i Tuzlaka, sa zgradama izgrađenim od tvorni-
lC. Na livadama su muslimani održavali <love, molitve, kako to
'· idimo na slici br. 11.
Uz novo jezero
80. S južne strane plodnoga polja, što se pružalo uza Spreču
1 iže Kiseljaka, pružalo se do nedavna više sela i zaselaka, sve
""1mih muslimana. Sada je tamo stvoreno akumulacijska jezero
ilva-tri sela leže na njegovu južnom žalu. Oni breščići nisu vo-
doplavni, mora da su bili uvijek nastanjeni, ali kan'da je predos-
1 '«mlijsko stanovništvo u cijelosti odselilo, a nadošlo novo, jer
··ma starina.
S moranjačkim kapelanom Lukom Brkovićem obišao sam
dvojicu staraca; u Priluku hadži-Omera Poljića Eminova (86 god.)
i u šerićima Muharema Avdihodžića Eminova (preko 60 god.),
hodžu u mirovini. Nijedan ne zna ni za crkvište, ni za gradine
-- 105 -
ni za starinske grobove. Ipak nismo uzalud dolazili. U Priluku
285 stanovnika; u župi Podmi!ačje ima selo Lendići (471 stanovnik
su tri kuće Peštalića, doselili su iz Pešte, i u Đurđeviku ih ima iz :neđu njima m.ali broj katolika); Bašeskija u svom Ljetopisu spo:11inj~
Pešte; isprijeka su i mnoge obitelji u šerićima. Poljići tumače između ~1757. 1 1.77?. tri Lende u Sarajcvu (jedan buzadžija, drugi
svoje prezime kao da su doselili iz Poljske, što je već teže pri- pazvandz1Ja);. safank na\'odi prema ruskom kronisti Nestoru, da je
hvatiti. U šerićima se jedan zaselak zove Pepići. P.leme Len~hc1 imalo 98 sela (str. 144, 145, 150.) - U sutj. selu Trno\'-
cm.ia ?ilo Jev u 17. stolj. Lendića, jer se zna za fra Filipa Lcndića iz T.,
naJp.nJe kusto~la, a 165_2. provincijala; u popisu 1742. nema više toga
prezimena. - ") Banov1ći i okolina s. 25. i 26. - "l God. 1743. ima u
Fojnici Anto Obojčanin, a 1768. Petar Obojčanin, a jedno se malo selo
( 151 stan.) fojničke župe zove Obojak, u njemu muslimani i katolici. -
· l U Grivicama kazuju, da je na Previlama, više Litve, zanoćio bio
!lLttnik_. p analožio vatru i na njega puknu s grada Tulića iz topa i
iamo Je ukopan, gdje je i poginuo - 0) I u fojničkoj župi ima malo
katol. selo Marinići (90 duša); ovom zaseoku Grivica kažu sada veći­
rom Marnići, no to nije ništa neobično, jer se nenaglašeno i frsto
~ubi u izgovoru: mjesto motika gmori se motka, mjesto Zcnica ćujc
zapravo Zenca, u skopljanskom kraju mjesto kolica reknu kolca -
''J Prema tomu se latinski jezik zvao dijačkim, i to ne samo u Bosni.

15. Uz kartu područja Spreče

81. Područje Spreče ima dosta vrlo starih povjesnih nalazišta,
a još više toga iz srednjega vijeka i prvih vjekova novoga vijeka.
~ost~ je već ustanovljeno, a većinom i pismeno obrađeno, no
ima JOŠ mnogo toga, što valja tek istražiti. Mene su zanimala
Sl. 11. Dova na Svatovcu 1935. foto Delhunija ponajviše crkvišta, ali njih tražeći naišao sam i drugo što bi mo-
glo biti zanimivo. Pokušao sam na priloženom crtežu označiti
Džamija je u Priluku sva od drveta, stari hodža kaže, da je i2 neka takova povjesnička mjesta. Karta je premalena, a da bi se
god. 1148. po turskom računu (to je po kršćanskom godina 1776); na njoj moglo sve ispisati, te je valjalo pribjeći brojevima, a u
citira na arapskom jeziku neki zanimiv natpis na jednoj daski CJ 1ab~larna iza. ~arte ~azn~čeno je koje se mjesto ima pod kojim
svrhi ove bogomolje. Na Rudeniku i Svatovcu držane su nekada brojem staviti; radi boljeg pregleda razvrstani su lokaliteti u
dove (v. sl.). Između Humaca i Borika, u šumi, ima neko groblje; šest skupina. Nadam se da ću ja jednom, ako Bog da, moći izra-
kazuju da je tamo neke bjegunce stigla kuga i sve ih pomorila diti veću i potpuniju kartu.
Govor im je ijekavski (ali kažu Biograd), vele greblje i dornji Nisam mogao obići ozrenski kraj, da sobom ubiciram razna
naglasak književni hrvatski, osim rijetkih iznimaka (kažu ok<J crkvišta, koja se tamo spominju, a ostala su (prema narodnom
vode). Kod obojice spomenutih vrlo smo usrdno dočekani; hodž~ pričanju) iza prijašnjih stanovnika, koji su odselili a bili su to
je poiskao adresu, da mi može pisati, ako se još čega sjeti. »Kauri« ili »Madžari«1). '
Stari gradovi Gradine
BILJEšKE 2 Brložnik (nema tragova) Mnogi visovi svojim imenom
Srebrnik podsjećaju na utvrdu bilo ko-
t) Hadžijahić, Gradačac i okolina 14 - 2) GMZ 1955., 91-106 -
8 Jablan-grad je vrste, premda se dosada ni-
:i) Ahmići se zovu po nekom pobožnom softi Ahmi, za koga se priča
Teočak
jesu našli tragovi zidovima.
da bi ga anđeli od krava, koje je napasivao, prenijeli na Konjuh ,
tamo bi pred ljudima klanjao, a na večer se vraćao s kravama kući 16 Gradovrh sj.-ist. od Tuzle 11 Gradina zapadno od Lopara
a da nije znao, šta se s njim zbivalo. Ne zna se ni gdje je ni kadl 13 Gradina ist. od Bos. Petro-
38 Perin grad (na Drinjači, j.-ist. vog Sela i Gradišnik južno
umro, najednom ga nestalo - 4) Gračanički Lendići su 1961. imal od Papraće) odatle

106 - - 107 -
17 vis Kraljica i Grad na juž-
nim obroncima Ozrena
19 Gradina u Tuzli (vojna bol-
nica)
22 Gradina u Bosan. Poljani
25 Gradina ist. od D. Jaružaka
27 Gradina u Lozni (niže crk-
višta) Gradac, sj. od Vuko-
vija
28 Gračun juž. od Priluka
30 Tulović grad
33 Gradina u Nevrenči (možda
grad nekadašnje Gostilje)
34 Gradina ispod Konjuha
35 Gradina kod Ribnice
37 Džebarska Gradina i Mala
Gradina juž. od sela Džebar,
i odatle na ist. Kašteli
35"
A
2N.iit kove:
~ 1111,; & ut/•i .r•
t „f„„„ ' . . " ~ „,,,.,.
+ tr/f 11/fft • ,!1'•~
A ,,„-,.,,• .~:· 1~li~'"'f,
Sl. 12. Arheološka karta
- 108 -
38 Višegrad jugoist. od Papraće
39 Gradina sj .-zap. sela Strmicc
40 Gradina na lij. ob. Drinjače,
u samom selu Strmici
41 Gradina na dcs. ob. Drinja-
če, zap. od sela Vrela
43 Gradina s.i .-ist. od Klac\nja
Crkvišta
3 između Lendićai Stjepan-
polja (možda Lendava)
drugo C. na jugu Stjcpanpo-
lja
Gračanica, stara župa na is-
toku Sokol (utvrda i crk-
vište)
4 Bili Potok kod Koraja, dalje
na ist. šuma Mise
6 Crkvine u selu Humci
reče
- da samostan
područja Spreče crtao autor
7 šuma Misa juž. sela Male-
ševci
10 Crkvina južno od Rašljeve
Laba, samost., danas Labuc-
ka
Teočak, samostan
13. pravosl. man. Ozren
14 Crkvište na Crv. Brdu k. Lu-
kavca (Breške, stara župa,
?bnovlj. 1839., Lukavac, župa
IZ 1910.)
15 Molitvištc u Lipnici
16 sam. Gradovrh, sj.-ist. Tuzle
samost. Soli (sada Tuzla)
19 samostan Gor. Soli (Gornja
Tuzla)
sjev. crkvište u Kavčićima
21 crkvište zap. od Turijc
22 crkvište u Bokaviću (stara
župa Jala ili Pojalje)
23 molitvištc na Husinu, na ist.
odatle crkv. Ilinčica
(Morančani, župa iz 1858.)
25 crkva Jaružica
26 možda samostan u Pustoli-
nama
27 Crkvina u Seoni
29 Crkvište u Banovićima
31 Crkvište u Draganji (Tulo-
vić)
32 zaselak Dijaci (Grivice), mož-
36 pravosl. man. u Papraći
41 Crkvina zap. od sela D. Ra-
jevina
Na lijevoj strani Spreče, oko
Ozrena, na nekadašnje crkve
upućuju imena: Crkvina više
Boljanica i u Vasiljevićima,
groblje Crkvinac u Karanovcu,
Crkveno Brdo poviš Kakmuža,
te Crkveni Potok u Petrovu
Selu.
Stara selišta
3 u Stjepanpolju nedaleko Crk-
višta
- 109
9 Malo i Veliko S. južno Ka-
ranovca
18 S. u D. Rakovcu
20 S. sjeverno Bočinje
21 S. zapadno od Turije
S. ispod Jukića (Banovići)
22 S. u Bokavića uz crkvište
27 S. u Seoni
31 »Stare kuće« uz Crkvištc u
Draganji
32 »Stare kuće« više Litve
30 S. u Treštenici, zap. od Tulo-
vića
36 S. jug:.-zap. od Papraće
37 Kućišta u Bijelom Polju, ju-
goistočno od Kaštelja
Stara groblja
4 Mramorje između Malcševa-
ca i Tutnjevca
7 Mramorik sj.-zap. od Tobuta
9 Greblje južno od Boljanića
12 stećci između Miričine i Bcr-
kovice
15 jedan stećak u s. Mramoru
24 Mramorić u selu Nezuku
Mramorje u Križcvićima
25 Grčko greblje u Jaruškama
Mramor juž. Gor. Babica
28 Mramor zap. od živinica
29 stcćak Božićka Banovića u
selu Banovićima, i na istok
dva groblja podno Stražbe
30 Mrko ili Kaursko groblje,. i
prema ist. dva: Cerića ravan
i Tursko greblje (sve oko
Tulovića)
33 više stećaka u D. Višći i vi-
še stećaka na Skladovima, u
Nevrenči
36 Mramorak, sjeverozap. od Pa-
praće
37 Vlaško groblje, juž. od sela
Svoj at
42 Mramorje, zap. od Strmice
Nalazišta
1 Monj u Doborovcima
4 Koraj, lokal. Varoš
5 Lohinja i Gor. Orahovica
9 Boljanić
Tuzla i bliža okolina
22 Bokavić (depo Lukavac)
 U nedavno izašloj knjizi pok. Milenka Filipovića »Maje-
vica« na str. 227., gdje govori o selu Tobutu: »Jedna njiva se
zove Misa. Na njoj se ne može duboko orati, jer se nailazi na
kaldrmu. To mesto se zove i Džamište, jer je tu bila džamija«.
Kad pravoslavci kažu »Misa«, to je očito sjećanje na kato-
ličku prošlost.
BILJEšKE
1) Filipović-Mazalić, Manastir Ozren (u Spomeniku SAN CI 1951.,
str. 90-92.).
16. Trista godina čvrste turske vladavine
Katolici u novoj situaciji
82. Padom srebreničke banovine u turske ruke dolazi i
kraj oko Sprcče u njihovu vlast, pripaja se zvorničkom san-
džaku. Ako je oko glavnog grada banovine i bilo borbe, to u
ovom kraju nitko nije pružio jačega otpora, te je sve prošlo
bez većih žrtava, to tim prije, što je ostali dio Bosne već pe-
desetak godina bio pod novim gospodarom i tamo se sve
bilo prilično smirilo. »U prvo doba turske vladavine cjelo-
kupni sistem eksploatacije potlačene raje nije bio nepodno-
šljiV«1l. U Bosni se već počelo osjećati, da ona ima neki
naročit položaj u tur. carstvu, a to zato što su patareni svi od-
mah prešli na islam, a bilo je i katolika što su to činili.
»Turci su po zaposjedanju Bosne provodili smišljenu vjersku
propagandu. Oni su već u XV, a naročito u XVI vijeku, po-
dizali mnoge džamije, otvarali vjerske škole, osnivali biblio-
teke i raznovrsne humanitarne ustanove. Sve ove institucije
imale su vjerski karakter .... Pored izvjesnog broja feuda-
laca, na islam je prelazilo i bosansko seljaštvo .... Prešavši
na islam, ovo stanovništvo prihvatilo je tursku državnu mi-
sao i postalo jedan od najboljih oslonaca u ovom dijelu
Evrope«, piše Fuad Slipičević. 1 l Ipak je položaj katolika mo-
rao biti težak. »U Bosni i Hercegovini Turci su zatekli duboke
i nepremostive suprotnosti između katoličke i bosanske cr-
kve. Progoni pripadnika bosanske crkve bili su naročito
zaoštreni za vrijeme vladavine posljednjih Kotromanića«,
kaže dalje isti pisac. Nije zato nikakvo čudo, što se sada,
- 110 -
kad se kolo sreće okrenulo, poneki od bivših patarena i
osvećivao. I to neprijateljsko raspoloženje novih muslimana
prema dosadašnjim povlaštenim slojevima potrajalo je i koji
decenij, dok stare rane nisu pomalo zarasle. U sprečanskom
kraju nije toga ni bilo mnogo, jer očitih patarena nije ni
bilo, nego samo nekoliko prikrivenih. Mnogo kasnije nanosit
će katolicima nevolje i svakojake neprilike stranci iz Anadola
ili Arnautluka, a u mnogo će manje slučajeva biti to domaći,
koji će pakostiti istokrvnoj braći.
Neugodno je te stvari i spominjati, ali ako se posve pre-
šute, ne mogu se shvatiti tolika bježanja iz Bosne u preko-
savske krajeve. Težak teško ostavlja rođenu grudu, pa makar
ona i više nije njegova; pa kad to ipak čini, mora da mu je
život u domovini doista postao težak. A pogotovo koji je
čvrst u svojoj vjeri, on je za nju spreman sve žrtvovati. Mo-
ramo reći: bilo je na žalost koješta tužna i žalosna u našoj
prošlosti, nismo tome krivi mi danas. Turska je vlast gledala
u kršćanima, i jednim i drugim, nepouzdane podanike; jedni
su gledali na Rusiju, drugi na Rim i Austriju i nema toga
režima, koji bi takove podanike baš milovao. »Uostalom,
mislim da nije više ni bitno ni potrebno toliko govoriti o
greškama prošlosti. Za nas je mnogo važniji zadatak našeg
trenutka. Prevrnimo list i pođimo novim putem«, (Husein
Đozo) 2 ).
Turska se imperija širi
83. Učvrstivši se Turci u središnjoj Bosni i današnjoj
Krajini uzeše provaljivati u Hrvatsku, pri čemu postradaše
osobito sjeverna Dalmacija i Lika. Odatle su dovodili roblje
i njim popunjavali po Bosni sela, odakle je stanovništvo bilo
izbjeglo. God. 1482. pokoriše Turci i Hercegovinu. Da bi Liku
i Krbavu bolje zaštitio, smjestio je kralj Matijaš vojsku u
Senj, koji je dotle bio u rukama hrv. plemića Frankopana.
No radi toga je došlo do borbe između hrv. knezova i kralju
odanoga bana Derenčina, a tu njihovu svađu iskoristi bos.
paša Jakob i provali preko Hrvatske i doprije sve do Kranj-
ske i Koruške. Sad se slože Frankopani i ban i na povratku
dočekaju tursku vojsku i 9. rujna 1493. dođe do strašnoga
boja, u kojem pogibe ban i mnogo plemića hrvatskih, a koji
ostadoše živi, skoro svi biše zarobljeni. U to su vrijeme i u
- 111 -
Ugarskoj nastali silni neredi, radilo se o tom, tko će biti
kralj. Novi hrv. ban Petar Berislavić ne imajući od nikuda
pomoći teško je odolijevao turskim nasrtajima i održavao
grad Jajce s najbližom okolinom. Za jedne turske provale
1520. pogibe i ban Berislavić nedaleko Bihaća. Iste godine
pope se na sultansko prijestolje Sulejman II., nazvan Veli-
čanstveni. On krenu sa silnom vojskom i 29. 8. 1521. zauze
Beograd, koji su Turci već dvaput uzalud opsjedali. To je
konac srpske državnosti i crkvene neovisnosti. Ako srebr-
nička banovina nije prije pala u tursku vlast, onda se je to
dogodilo najkasnije ove godine. Slijedećih se godina proširi
turska vlast i na sjev. Dalmaciju. U Ugarskoj samo što nije
došlo do građanskog rata, kad je sultan sa 100.000 momaka
krenuo na Ugarsku, koja nije imala na okupu ni vojske ni
oružja ni novca. Samo je kaločki nadbiskup na brzinu sku-
pio 30.000 vojnika, među njima i hrv. ban sa svojom četom,
a prispio je i mladi kralj Ljudevit II. Glavnina hrvatske i
ugarske vojske ne bijaše još stigla, kad se 29. 8. 1526. na mo-
hačkom polju zametnu bitka, gdje pogibe 22.000 ljudi, među
njima mnogo velikaša i biskupa, pa i kaločki nadbiskup i
bosanski biskup Juraj od Palešnika. Sultan je odatle nasta-
vio put Budima, upalio ga i vratio se preko Beograda u Cari-
grad. Ni u Ugarskoj ni u Slavoniji nije ostavio ni vojske ni
svoju upravu. Sad se rasplamsa u ugar.-hrv. kraljevstvu bor-
ba za vlast. Hrvatsko plemstvo zapadnih strana izabere na
Novu godinu 1527. Habzburgovca Ferdinanda za kralja, a
slavonski knezovi pristanu uz Ivana Zapolju. Ferdinand je
kao austrijski car stolovao u Beču, a Zapolja ili u Stolnom
Biogradu ili u Budimu. Ferdinand pođe na Zapolju i potjera
ga iz zemlje i ovaj se sklonu u Poljsku. To iskoristiše Turci
i zauzeše 1528. Jajce i Banjaluku, zaposjednu svu Liku i Krba-
vu. A Zapolja pošalje poslanike u Carigrad i zamoli sultana,
da mu pomogne vratiti se u Ugarsku. I dođe Sulejman ponovo
u Budim, predade Zapolji grad i kraljevsku krunu, a sam pođe
pod Beč (u rujnu 1529.), no bolesti i skora zima prisile ga
pa se morade vratiti ne obavivši posla. Spremivši kroz tri
godine novu vojsku krenu sultan ljeti 1532. opet put Beča,
ali ga pod Kisegom zadrža Nikola Jurišić i kako je za Beć
bilo kasno, sultan se preko Hrvatske s bogatim plijenom
vrati kući. Tom prilikom zaposjednu Turci istočnu Slavoni-
ju, a u siječnju 1537. i zapadnu s Požegom, kao i još velik
- 112 -
dio Dalmacije. Bečki car pokuša da Turcima preotme Slavo-
niju, ali Turci potukoše do nogu carsku vojsku kod Gorjana,
blizu Đakova, dne 10 X. 1537. i tim je zapečaćena sudbina
Slavonije za skoro dva stoljeća. U to je umro Ivan Zapolja,
te je Ferdinand htio da preuzme vlast u Ugarskoj, no Sulej-
man požuri u Budim i proglasi svu središnju Ugarsku zajed-
no s istočnom Slavonijom za turski pašaluk; Zapoljinu sinu
ostavi istočne, a Ferdinandu zapadne dijelove Ugarske. I je-
dan i drugi su se morali obavezati na plaćanje godišnjeg
danka sultanu. U Budimu se smjesti paša. God. 1543. krenu
Sulejman po petiput u sjeverne strane, pripoji svojem car-
stvu još neke gradove, a u zapadnoj Ugarskoj Pečuh, Stolni,
Biograd i Ostrogon. Slijedećih godina turske pogranične čete
zaposjedoše Viroviticu, Čazmu i Kostajnicu. I to je krajnja
granica turskih posjeda u Hrvatskoj; preko nje su provalji-
vali, ali se nisu učvrstili. Godine 1560. doprli su bili čak do
Kranjske, ali povraćeni.
Premda je sultan bio već ostario, nagovorio ga ipak ve-
liki vezir Mehmed Sokolović, Bošnjak, da u svibnju 1566.
pođe još jednom na Beč. Na tom vojnom pohodu htjede
uzeti grad Siget, kojim je zapovijedao bivši hrv. ban Nikola
Zrinski, no grad se junački branio, te je veliki vezir ponu-
dio Zrinskom svu Hrvatsku, ako preda grad, no Zrinski je
ponudu odbio. A kad su Turci lagumom provalili gradske
zidove, provali Zrinski sa svojim ljudima u turske redove i
svi junački izgibaše. Ali sultan nije dočekao pada Sigeta, jer
je tri dana prije toga umro. I veliki se vezir vrati natrag. Od
ovoga se događaja može smatrati, da osmanlijska sila po-
malo počinje slabiti i popuštati. Ipak su Turci često prova-
ljivali u Hrvatsku i primicali Zagrebu. Najopasniji je bio
bos. paša Hasan Predojević, koji nikako nije na miru puštao
svojih hrvatskih susjeda. Dvaput je s vojskom dopirao do
Siska, a trećiput krenu početkom lipnja 1598„ ali mu vojska
bi ametom potučena, pa i sam se Hasanpaša utopio u Kupi.
I više nikad nije turska vojska krenula prema Zagrebu. Ali
još se nije mirovalo; šesnaest su se godina naganjale vojske
- turska i hrvatska - po Ugarskoj i istočnoj Hrvatskoj, a
rezultat je bio mir 1606„ koji je značio početak nazadovanja
turskog carstva.
- 113 -
Lukavac na Spreči
 Bosanski biskupi XVI. i XVII. vijeka
84 .Osvajač Bosne Mchmcd el-Fatih uzeo je u zaštitu bo-
sanske franjevce, i koji su se desili u zemlji i koji budu još
doći, davši im i povelju, da mogu živjeti po svom zakonu.
Dopušta im da smiju također iz tuđine dovesti svećenike.
Ova će ih povelja u budućnosti vrlo često izbavljati iz raznih
neprilika (sl. 4.). Možda će biti zanimivo čuti, kad se sultan
prviput upoznao s katoličkim redovnicima. Kad je ovaj sul-
tan svečano ušao u osvojeni Carigrad, nastanio se u tamoš-
njem franjevačkom samostanu i tu boravio prvu polovicu
lipnja 1453., a tek u drugoj polovici prešao u Jedrene. 3 l No
nasljednici sultana Mehmeda na carskom prijestolju, a po-
gotovo namjesnici u Bosni, zaboravili su na želje i naredbe
osvajača, pa uzeše progoniti i fratre i biskupe. Bliži su povod
bila ratovanja po kršćanskim zemljama, neuspjeli pokušaji
da se osvoji Beč, a ratna je psihoza svagdje i svagda protiv-
na miroljubivim postupcima. Imamo zakon sandžakbega iz
1530., u kojem se kaže: »Na nekim mjestima podignuta je
crkva gdje iz starog nevjerničkog vremena nije bilo crkve.
Na mjestima gdje ni u starom defteru crkva nije zapisana
nove crkve su podignute. Neka se ... takve novopodignute
crkve razore, a sa nevjernicima i popovima koji u njima
sjede, vrše špijunske poslove i šalju izvještaje u nevjerničke
zemlje, neka se strogo postupi i neka se kazne. A na putcvi-
ma su postavljeni krstovi. Od sada, kada se oni sruše, neka
ne dozvole da ih naprave« .4l
Uslijed te naredbe stradaše ponegdje crkve, a i biskupi
imadoše neprilika. Prema franjevačkim ljetopisima tih je
godina srušen samostan u Zvorniku ( 1533. ili 1538.).
85. Iza mohačke bitke »možemo reći, da je odsad bo-
sanska biskupija postojala samo po imenu. Kralj ugarski ,
doduše i nadalje imenuje biskupe, ali ti sjede na kakoj ugar-
skoj ili hrvatskoj kanoničkoj prebendi, a da svoje biskupije
nikad ni vidjeli nijesu ... Takovo stanje potrajala je u Bosni
sve do god. 1574.«.5 ) Kroz to vrijeme velik dio Bosne, a tu
je i istočna Bosna, obilazi smederevski biskup, koliko mu je
to moguće.
Sve do 1533. i ne spominje se nikakav bosanski biskup.
Tek lO. III te godine nailazimo na imenovanje bosanskog
biskupa Bernarda, no on se ne usudi doći u Bosnu, a fra-
- 114 -
njevci su uporno tražili biskupa, zato papa Kreševljaka fra
Blaža Kovačića postavi 4. I 1544. smederevskim biskupom i
da ujedno upravlja bos. biskupijom. Biskup ode nekim po-
slom u Rim, na povratku ga optuže za veleizdaju i on htjedne
iz Bosne pobjeći u Srbiju, no prelazeći na konju preko Drine,
voda ga zanese i on se utopi. Tek oko 1551. imenovan je fra
Tomo Skoroević 6l na njegovo mjesto; i on je imao mnogo
toga pretrpjeti na svojim pastirskim pohodima. O godini i
načinu smrti nisu pisci suglasni. Naslijedio ga je fra Nikola
Ugrinović (od 1565.); i danas, kada .imamo željeznicu, auto-
mobile, avione, nije baš zgodno dolaziti iz Beograda recimo
u Fojnicu ili Jajce, a kamo li onda, kada se putovalo pje-
i',icc ili jašući na konju. I ne ćemo se prevariti, ako pretpo-
stavimo, da su franjevci i dalje tražili posebnoga biskupa za
Bosnu. I papa šalje 25. I 1571. stonskoga biskupa fra Boni-
facija/) neka ide u Bosnu, te vidi što bi tamo trebalo učiniti,
ispraviti, obnoviti; kroz dv!je godine obišao je Bosnu, Albani-
ju, Srbiju, Bugarsku i Sl;:tvoniju i nalazimo njegov predlog,
da se za Bugarsku posveti jedan dominikanac za biskupa, a
vjerojatno je on predložio, da se i Bosni dade biskup,. jer
se na papinskom vijeć4 26. VIII 1573. odlučuje, da se k;ršća­
nima Bosne providi i postavi za biskupa tadašnji provincijal
fra Anto M~ković, premda nema, kako bi inače trebalo, ni
stalne crkv , ni određene prijestolnice, nego neka si odabere
jedan od . 5 bosanskih samostana kao sjedište. 8 ) On će se
brinuti ne samo Bosnom, nego i drugim krajevima pod tur-
skom vlašću, koja nemaju svoga biskupa, a djeluju tamo
braća bosanske provincije. Biskup Nikola boravi u Dalmaciji
ili u zapadnoj Bosni, jer je smederevska biskupija posve pro-
pala: g. 1580. ima u Smederevu svega 7 katoličkih obitelji.
Na svojim putovanjima bio je često uznemirivan, te su bos.
franjevci poslali u Carigrad dvojicu svojih otaca, fra ćiru i
fra Pavu, da kod sultana Murata III. zatraže zaštitu. 9 l I do-
bili su povoljan ferman od sultana, a u Fojnici se čuva i
ferman istoga sultana iz' 1577., kojim se biskup fra Nikola
uzima u zaštitu.n)
86. Iza smrti sultana Sulejmana napušta Turska daleko-
s.ežne osvajačke planove u Evropi, ratna i pobjednička ner-
voza popušta. Sava nije više granica između turske i krš-
ćanske imperije, pa i Crkva osjeća neke sloboštine, premda
tu i tamo ima još uvijek nasilja. Da su se prilike vremenom
- 115 ~
ipak donekle popravile, dokaz je i obilazak biskupa fra Bo-
nifacija. On višeputa slobodno prelazi tursku granicu, i to
uvijek sad u manjoj sad u većoj pratnji, nekad i s ogromnim
prtljagom. Mirno ide u Bugarsku, do Temešvara i Pečuha.
Početkom prosinca 1580. boravi u Sarajevu, dobiva od san-
džaka i kadije vrlo lijepa preporučna pisma na Turke, da ga
ne smiju smetati u propovijedanju Inđila (Evanđelja), nego
ga moraju pomagati, jer je krepostan čovjek i radi za dobro
(Vanino, IsusovciwJ. U Sutjeskoj, Olovu i Tuzli kupe se oko
njega kršćani, s biskupom fra Antom polazi na svećeničku
~kupštinu u Babskoj, u Srijemu. No kamo sreće, da su svi
radili u skladu s nakanama prvih ljudi carevine; izbjegla bi
se mnoga nasilja, koja su izazvala reakciju, otpor, te izbiše
bune i ustanci, osobito po Slavoniji.
Kad je 1582. umro biskup Matković biskup se Ugrinović
morao brinuti trima biskupijama: svojom, bosanskom i du-
vanjskom. Dne 14. XI. 1588. postaje biskupom fra Franjo
Baličević, zvan također Stjepanović, rezidira u Fojnici, te je
dolazilo do sukoba s provincijom; obilazio je župe po Bosni
iSlavoniji, ostavio nam je dragocjen izvještaj o župama iz
1591. godine.Ovaj je biskup oko 1590. uvodio u svojoj bisku-
piji kalendar, kako ga ispravio papa Grgur XIII. Da se ispra-
vi pogreška u starom kalendaru, trebalo je preskočiti deset
dana. Stari kalendar zovemo julijanski po Juliju Cezaru, koji
ga je u Rimu uveo, a novi se zove gregorijanski, po papi.
Istočne Crkve nisu prihvatile ove reforme, te su do danas
\'eĆ 13 dana iza našega kalendara. Radi te reforme uznemi-
rili su se i Turci, a i katolici u nekim krajevima. Prema us-
menoj tradiciji kod franjevaca, neki su u Krajini radi toga
prelazili na pravoslavlje 11 ) Za njim su slijedili fra Anto Po-
žežanin, Tomo lvković, Ivan Tomko Mrnavić, fra Tomo Mr·
navić. Za ovoga biskupa obišao je 1640. Basnu kao vizitator
fra Pavao iz Rovinja, u Istri, koji nam je ostavio zanimiv iz-
vještaj. Iza fra Tome dođe fra Marijan Maravić (24. 7. 1647.
- 14. 9. 1660.). Od ovoga biskupa imamo opširan izvještaj
iz 1655. o svih 12 samostana bosanskih i njihovim župama.
*
Franjevci imaju sve vise okapanja s grčkim vladikama,
koji traže i od katolika velike novčane dažbine; god. 1672.
zavede se nov porez, zvan džulus, koji su gvardijani triju sa-
- 116-
mostana -Sutjeske, Kreševa i Fojnice - morali nositi sva-
kom novom veziru (a oni se često mijenjali) i sarajevskom
mulli.
Iza Maravića devet je godina Bosna na brizi biskupu u
Beogradu, Banjolučaninu fra Mati Benliću. Tek 1. IX 1670.
potvrdio je papa za bosanskoga biskupa fra Nikolu Ogrami-
ća-Olovčića, rodom iz Požege, ali starinom od Olova. Ne mo-
gavši snositi raznovrsne poreze, namete i globe, pa zatvara-
nja i ubijanja, u Slavoniji je sve vrelo, tamošnji su franjevci
~a svojim narodom, pa i biskup Ogramić 1684. preobučen u
prosjaka pređe granicu, dođe do cara Leopolda i nagovori
ga, te je počelo ratovanje po Slavoniji, što je dovelo do oslo-
bođenja Slavonije (karlovački mir 26. I. 1699.). Biskup se
nastani u oslobođenom Đakovu, no tamo ga 14. 8. 1701. ubiju
razbojnici misleći kod njega naći silne novce.1 2l Dok se po
Slavoniji ratovalo, kršćani su u Bosni strahovali za svoju
imovinu, svoje obitelji i svoj život, a kad rat svrši nasta
bezglava bježanija katoličkog naroda preko Save, dok su se
opet muslimani iz Ugars~<: i Slavonije smjestili po Srbiji i
Bosni. ·
BILJEšKE
1) !storija naroda SFRJ I. dio, Sarajevo 1964., s. 295. i 300 -
2) Glasnik vrhov. islam. starešinstva, Sarajevo 1968., 159. - 3 ) Sul.
Bajraktarević, Jedan značajan turski dokumenat o pobuni u Makar-
skoj 1621. u Zborniku Histor. Instit. J. A., II na str. 73. - "l Kanuni
i kanun-name, Sarajevo 1957. str. 43. - 0) šišić F., Studije iz bosan-
ske historije (GMZ 1903., s. 337) - G) Negdje ga zovu i Krivojević, ro-
dom je iz Teševa kod Sutjeske - 7) Fra Bonifacije je Dubrovčanin, u
latinskim spisima zove se De Stephanis, ili samo Stephanus, a Fer-
mendžin uzima kao hrvatski oblik Stivanić, a Radonić ga piše Stcfa-
nović, imao je i nadimak Drakolica ili Drakulić. Bio je učen čovjek.
i pobožan redovnik, među ostalim službama bio je i starješina samo-
stana u Jeruzalemu. Papa Pivo V. poslao ga je 1565. u Rusiju k caru
Ivanu Groznom, da ga upozna s odlukom tridentinskog sabora i da
vidi, ·bi li se tamo moglo poraditi za uniju. Umro je fra Bonifacije
1582. u Temešvaru. V. Vanino, Isusovci I, Radonić, Rimska kurija
4.5., Vrela i prinosi br. 5. i 7., Fermendž. br. 1207, 1208, -9, 1212-20. -
8) Ferm. 311/2. - 9) Batin. II, 50 - 10) Foj. reg. s. 114/5. - 11) Draga.
nović, Massenlibertritte 97 - 12) Bauerlein, Biskup Ogramić.
- 117-

17. Soli-Tuzla i okolna sela u XVI. i XVII. st.
Nova upravna razdioba
87. Bosnom upravljaju uime sultanovo njegovi namjes-
nici, sa sjedištem najprije u Sarajevu, pa Banjoj Luci, zatim
duže vremena u Travniku i pri kraju opet u Sarajcvu. Bosna
se dijeli na sandžake ili sandžakate, ovaj je kraj upravno
spadao zvorničkom sandžaku, a druga je opet bila sudačka
podjela; područje jednog suca, kadije, zvalo se kadiluk.
Možda već prvih godina 16. st. zaposjedaju Turci »ni-
čiju zemlju«, onaj pojas između svojih neposrednih posjeda
i srebrničke banovinc, dakle kraj južno od Spreče. Svakako
do 1512. zaposjeli su bez otpora i sve na sjever od Spreče i
uz Jalu, utvrđeni Sokol kao i Srebrenik padaju možda tek
1521. i to radi »nehajnosti i lošega čuvanja tadašnjih bano-
va«, kako se veli u jednom izvještaju iz onoga vremena. Zau-
zimanje grada nije prošlo bez borbe. U zauzetim krajevima
uspostavljaju Turci svoje upravne i sudačke organe; što su
prije bile upravne župe, sada se zovu nahije. U sprečkom su
području nahije: Spreča (oko gor. toka rijeke, spomen 1533.),
Gostilja (na jug od D. Soli 1533.), Dramešin (područje da-
našnjih Banovića, 1533.), Ozren (vlaška nahija 1516. s neko-
liko vlaških sela), Smoluća (sjev.-zap. od Lukavca, valjda od
1512.), te Sokol (sjev.-ist. od Gračanice, u 14. st. utvrda, 1533.
nahija, u njoj selo Gračanica i Gračac, današnji Gradačac).
Ovdje nas pak najviše zanimaju nahije Donje i Gornje Soli,
a o· svakom tom gradu bit će u posebnom odsjeku.
88. Prema turskim popisnim tefterima, prema kojima je
Ad. Handžić spremio knjigu (v. bilj. 19. iza XIII. pogl.) u
nahijama sprečkoga područja bila su početkom 16. stolj sli-
jedeća sela koja i danas postoje: Babina Luka, Bistarac (os-
rednje selo, islamiz. oko 1533.), Bokavići (1512. sami kršća­
ni), Božići (sada dio Husina), Breške D. i Gor„ Brešnica
(sada Brijesnica), Brgulići 1512„ čaklovići, Dlačići (dio
Grabovice), Dobrnja, Dokanj D. i G. (malo ih prešlo na is-
lam), Dramešin, Dvorište (s. dio Gor Tuzle), Grabovac (dio
Pasaca), Grabovica, dvije Gračanice, Gradovrh, Hudeč, Hu-
sino (1512. svi katol., prva musl. kuća 1533.), Kavčići, Kika-
či, Kolovrat (veće selo, slabo prelaze na islam), Konjiko-
;'i~ (svi ost~li ~ršćani), Kosci (polovica se islamiz.) Kri-
~o kna .<s. Knz~m), Kruševica, Kužići, Lipnica D. i G„ L~pare,
u av1ca (va:Jda s~da Lukavac), Ljepunica sa Moštanićem
~svega 1? k~ca), VLJubače, Milešići kod Brguljića 1512., Mo-
~~rke (d10.~.Jubacva)_. Ozrcn, Paoča (s. Parsclo), Paske (s. Pas-
~~), Petr~w1c~, Ploci:i1k, Pogorilica D. i G (vr!o malo selo), Po-
čj~ceSPozar:i1ca D: I G. Priluk (do 1548. prešli na islam), Pura-
, m~luca 1?· I G„ Sokol, Solina (najveće selo u nahiji
:512. svi muslimani), šići 1512., štetikovići (nisu prešli n~
is_l<:m): Trnovac (s. Slavinovići), Tušanj ( 1512. svi musl '
Vrsan1. . .,
. Slije~ećih sela više nema i većinom se ne zna crd je su
b:la: Babm Dol:, Brezovik, čamuš, Destin Dol, Divljak~ Dobri-
DJ~, ~olac. (mozda s. Dolovi), Dragodol, Grapska, Hudonići
Josamc~ (u~~ ?otok_Joševica), Kalebići, Klještevina, Kon;'.
~ka_ ,~ol3a, Lismca, L]epuda, M.odriča, Mrcine, Osijek Podu-
J_ev1c1,. ~~lom, Popodol, Rašovići, Rogačići, Rogodići, Sita Lu-
ka, ~l11:1c~, Topl~n.a, Vrapče, Vučjak, Završ, Zlopavlići. Sela
. t 1 'k naz1v1ma (Hudonići ' Kalebići 1"td ·) b"l
s ob1tel]sknn ·
1 a SU VJe-
roJ~ no v. as a n_ase_lj~, i:ia kad su se Vlasi kao pastiri pokre-
nul!, _novi nasel}~n~c1 msu ponovili njihovih imena. Isti je
sluca.i mogao b1t1 1 kod nekih drugih sela.
. Nisu onda još bila ova sela i zaseoci: Berkovica Bukinje
Cenk,
D b Crveno
G · Brdo,
. D
Cviljevina, Devetak ' Dolovi , u b osvt•1ca,'
u vrm'.a, no1mca, Kalaj evo, Krtova, Lohin ja, Miričina Mo-
:an~~rn, OrC:l.1?vica, ~rašje, Plane, Poljana, Porječina, P~·oko­
sov~ci, Pur_ac~~,„Rapace, _Rašljeva, Sižje, Suha, šerići, šikulje,
Tetni;a,. V1lus1c1. Nabrojana su samo današnja sela uz istu
Sprecu 1 Jalu. "
Gradovi Donje i Gornje Soli
89. f!st_an~vljeno je da su na mjestu i jedne druge Tuzle
~tanovah ~JU~l u pradavna vremena, u tzv. neolitskom dobu
I _to n~ SOJemcama (v. br. 2). A pouzdano se zna da je ovdje
bila
"k' nmska
K „·
varoš Salinae ili Ad Salinas ' a u X . \I]e k u ca1·
~rc I . ~nsta~~in zna _za grad To Salenes. Gdje j~ bio taj
?rad, JOS se '.1.11e utvrdilo; kako je položaj (Donje) Tuzle bi~
I~ tursko vn1en;e,?1očvar~n, i;i.ie podesan za neki velik grad,
a ~rn_amo op~t qec1cu Sobnu 1 na njoj selo istorra imena to
m1shm da b1 tamo trebalo tražiti rimske Saline, ~kako to kao
- 119 -
moguće pretpostavlja i Vejsil čurčić, samo s arheoloških raz-
loga, dok Mil. Baum ne prihvaća tu hipotezu. 1l Gradovrh je
imao utvrdu, ostataka zidova ima i danas, te je branio i šti-
tio naselje ispod brijega.
O rimskom gradu ne znamo upravo ništa, pa ni to, jesu
li Rimljani trgovački iskorištavali slane izvore. Vjerojatno
da jesu. Za bosanskih banova i kraljeva zove se sav ovaj
kraj Soli, ali se naselje toga imena ne spominje, što ne znači
da ga nije bilo. Svakako utvrđenja nije bilo. Najvažniji utvr-
đeni grad solske banovine bio je Srebrnik, za njim Sokol,
pa Branič.
Prvi je spomen na mjesto Soli vezan uz godinu 1447., kad
se spominje crkva S. Mariae Salium seu Salinarum - crkva
sv. Marije u Solima ili Solanama; a zatim opet 1506. pod
imenom »Scilium«, što je pogrešno pročitano ili napisana
mjesto Salium. Opširnije u slijedećem odsjeku pod br. 90. -
Premda se oba puta kaže samo Soli, bez spomena Donje ili
Gornje, morala su ipak postojati dva sela istoga imena, jer
početkom 16. st. nalazimo imena nahija Memleha-i-zir i Mem-
leha-i-bala, što prema arapskom znači Donja i Gornja Solana.
Ali u narodu je i dalje ostalo ime Soli, te 1581. potpisuju
jedno pismo katolici Donjih i Gornjih Soli. Početkom 17.
stoljeća osniva se u Tuzli kadiluk i zove Memlehatein, što je
arapski dual i znači Obe Solane. Negdje oko g. 1640. pjesnik
Oskiifi Bosnevi, rođeni Tuzlak, kaže da se rodio u Dolno So-
lan.2l Kad su Soli dobile službeno tursko ime Tuzla, ne zna-
mo. Zove se pak najprije Tuzla-i-zir i Tuzla-i-bala. Nazivi
Agač Hisar ( = Drveni grad), te Agač Tuzla, čob Tuzla, Di-
raht Tuzla, nisu imena mjesta, nego prvo označuje vrstu
utvrde, a ostala tri odnose se na način dobivanja soli (a o
tom kasnije). Imamo iz 1718. naziv Ašaji (Donja) i Jukari
(Gornja) Tuzla. 3 No franjevci u maticama pisanim bosanči­
com pišu Soli, a u latinskim Salinae, dok je narod, barem
kršćanski govorio Soli. Jedan »rodoljub samovidac« iz Srbije
obišao je našu domovinu, te je šafarik g. 1867. objavio nje-
gov »Opis Bosne i Hercegovine« i tamo se nalaze ove riječi:
»Uzgred da spomenem, da Soli turski Tuzla znači, i da se već
odavna to mesto Soli, Tuzla zove, klanjajući se tuđem vlada-
lačkom elementu. No narod nije srpsko ime toga mesta za-
boravio ... Srpsko bi mu ime bilo drago, kao i svakom dru-
- 120-
gom Srbinu«,;) a drago bi ono bilo ne samo Srbinu. U služ-
ben~m do~umentu o razgraničenju god. 1718. kaže se »Solier
Cadraluk«/l u »Opisu bosan. kraljevstva« od nepoznata pisca
oko g. 1738. spominju se »obe Soli ili tzv. Tuzle«. 6 ) No i po-
red toga turskog oblika nađe se i arapski oblik, tako se npr.
1745. kadiluk i dalje zove Memlehatein. 7 Vidimo dakle da su
uporedo živjela sva tri imena, dapače četiri: Soli, Salinae,
Tuzla, Memleha. Milica Baum našla je u katol ,._,maticama kao
prvi upis imena Tuzla dne 28. X 1809., no doista se 1742. u
maticama fra Ilija zove »kapelan tuzlanski«, a 1743. »parok
s T:izle«, prem~~ se još čitavo stoljeće ipak piše ponajviše
Soli tako npr. c1tamo da 28. VII 1759. fra Lovro Vukić »Vi-
~i~a ovu župu ~~ Soli i progleda sve knjige od karšćenja«.8)
Biskup fra ManJan Bogdanović u svom popisu katol. obitelji
iz 1768. ima: »Civitas Salinarum vulgo Solle seu Tuzla«.9) Dr
Risto. Jeremić :iapisao je još 1922„ kako je čuo jednog starog
muslimana, gdje kaže »bio sam dolje u Solima«.to)
Crkve i župe u Solima od njihova početka do 1700. godine
90. I u rimskim je Salinama morala biti kršćana s crk-
vom, a kad su se doseljeni Hrvati pokrstili, najkasnije u IX.
stolj~ću, ovaj kraj nije spadao na bosansku biskupiju nego
nekoj prekosavskoj (pečujskoj, panonskoj, srijemskoj, bač­
koj - v. br. 18.). Tek je valjda 1239. pripojen bosanskoj bi-
skupiji. No kojigod biskup imao ove krajeve na brizi podi-
zane su crkve barem u većim naseljima. A ovaj je kraj re-
lativno gusto bio naseljen još od davnina. Dakle prije po
prilici tisuću godina vjerojatno se barem u jednim Solima
dizala crkva. No ta je crkva srušena 1241., kad su Tatari
opustošili Bosnu rušeći, paleći i odvodeći brojno roblje. Je-
dan nizozemski franjevac nam je zabilježio, da je iza tatar-
ske provale vidio po Mongoliji mnogo robova iz hrvatskih i
srpskih krajeva. 11 ) Kralj Bela IV. pregnuo je da pomogne
postradaloj Crkvi, te 1244. potvrđuje bosanskom biskupu,
da ima pravo na desetinu u Solima i Usori, te da biskup i
njegov kaptol imaju i upravnu i sudačku vlast i da su ovi
krajevi potpuno izuzeti od vlasti banova i knezova. 12) I crkva
se u Solima ponovo podiže, ako je bila stradala od Tatara.
Katolika je moralo biti mnogo, a u solskoj banovini i više
- 121 -
crkava, jer ne bi kralj darivao biskupu istom štogod. Kad
je Soli dobio kralj St. Dragutin, popravio je mnoge poru-
šene crkve, a podizao i nove.
Potanje dakako, ne znamo ništa o crkvenim prilikama
onoga vremena. Prije god. 1300. dolaze franjevci u ove kra-
jeve, no oni još zadugo ne preuzimaju župa, na kojima su
svjetovni svećenici. Početkom 14. st. kanda su patareni i u
ovom kraju na kraće vrijeme toliko ojačali, te su porušili
mnoge crkve. Ban Stjepan II. hoće da to popravi, gradi nove
crkve i oštećene opravlja, oko 1340. podiže u Miloševu sa-
mostan, a sredinom stoljeća već se dižu samostani u Labi,
Lindavi i Zvoniku i tri u Semberiji. A župe su mogle biti još
u obima Solima, Srebrniku, na ušću Jale i u Gračanici. Kod
otimanja o vlast i za turskih provala bilo je sigurno strada-
nja i rušenja, a ponajviše za akindžijskih provala 1437., kad
je nestalo svih samostana u majevičkom području. Kad su
se prilike malo smirile, tada se opet popravlja, te za prvu
potrebu često se ponegdje podiže i drvena crkvica.
Vrlo je vjerojatno da je u Solima samostan bio već prije
1437., pa ako je bio srušen ili oštećen, da je ubrzo obnovljen,
jer 1447. svakako postoji. Wadding 13 l naime pod 1506. nabra-
ja samostane, koji su prilikom diobe ugarske vikarije pripali
bosanskoj vikariji. Ta je pak dioba bila 1447. Bosni je ostalo
15 samostana, a na prvom se mjestu nabrajaju ova četiri:
Argentinae, Campaniae, Salium seu Salinarum i Plumbi; ono
Campaniae treba da bude Campanile 11 ) i onda su ta samo-
stanska mjesta na hrvatskom: Srebrenica, Zvonik, Soli i
Olovo. No koje su to Soli - Gornje ili Donje? Na sreću u
tom popisu piše još upravo za Soli »S. Mariae Salium seu
Salinarum«, a kako će se u D. Solima doskora pojaviti sa-
mostan sv. Petra, a u Gradovrhu (kamo su prešli iz Gor. Soli)
bio je samostan BI. Dj. Marije, to onda znači, da se ovdje u
1447. radi o Gornjim Solima, današnjoj Gor. Tuzli.
91. Pri zauzimanju po Turcima g. 1463. bilo je uništava-
nja kao u svakom ratu; i što je neki kraj pružao veći otpor,
to su i razaranja bivala veća. U ratnom se naletu nije mnogo
pazilo ni na želju i nakanu vrhovnog vojskovođe. Tako je
mogla stradati i svećenička kuća, a i crkva. A kad ovo potpa-
de pod srebrničku banovinu, jamačno je sve nadoknađeno,
što je bilo možda uništeno ili oštećeno. Za vladavine kralja
- 122 -
\;ikoleIločkoga Soli su i nadalje u bosanskoj, zapravo đa­
kova~koj bi~k~piji, a.od 1514. ~ vikariji bosanska-hrvatskoj, /
ako Je tada 3os opsto3ala banovma.
Kad su Turci konačno zaposjeli ove krajeve (bilo to 1512.
ili tek 1521.) čini se da nije tom prilikom stradala ni solska
._rkva odnosno crkve ni redovničke kuće. Iz tih godina ima-
mo ?vije vijesti, koje se tiču cijele Bosne, pa i ovoga kraja.
Godme 1525. bila je jubilejska godina za katolički svijet.
: imski su hodočasnici mogli dobiti jubilarne oproste, no iz
!3osne nije dakako nitko mogao ići, te su bez sumnje fra-
:1je_vc~ molili i papa Klement VII. podjeljuje povlasti.cu, da
c isti oprosti mogu steći 1526. i u domaćim crkvamaY'l
Oko 1544. došao je u Baranju iz Njemačke Mijo Starin,
koji je bio katolički redovnik, ali je pristao uz Kalvinovu
nauku. On je u Ugarskoj i Slavoniji u 120 mjesta zadobio
toliko pristaša, te je i crkve tih mjesta okrenuo u kalvini-
:->tičke. Hvalili su se da su stekli pristaša i u Banjoj Luci i u
ioš nekim bosanskim mjestima. Spominje ih i bos. franjevac
lvan Ančić u knjizi Thesaurus perpetuus, tiskanoj 1672. No
nije Starin samo riječju djelovao, nego je na svojevrstan
način dao ubijati katoličke svećenike, te su 1551. neki sla-
\onski svećenici prebjegli u Bosnu, a kad je 1554. Starin
umro, vratiše se izbjegli svećenici, a s njima pođoše i mnogi
bosa~1ski _franjevci, da ~braćaju odmetnike.1G) Da li je koji
ud tih bjegunaca boravio u Solima, ne znamo. - Hrvata
kalvin~kve vjere ima sada još jedino u Tordincima, gdje imaju
LTkvu i zupu.
Gornje Soli
92. Ovo je mjesto dugo vremena bilo znatnije od Donjih
Soli, iako su oba mjesta kod zauzimanja po Turcima bila
:'ela. o_vo je ~jesto bilo u prvo vrijeme sjedište turskih !I;
upravnih vlasti, a kad su one prešle u D. Soli, tada su u Gor. 1 ~
Soli stale zaostajati. Biskup Maravić zabilježio je 1655. da f
Don)s Soli imaju5~0 kuća, a Gornje Soli 350; no u oba grada
ima po šest džamija. Spomenuto je već, -kako smijemo pret-
postaviti, da je mjesto imalo crkvu još za bosanske samo-
stalnosti i premda u prvom popisu bosanskih samostana
nema još Soli, da je samostan postajao u prvim desetljeći-
- 123 -
 ma 15. stoljeća, a to možemo i iz toga izvesti, što se nalazi
priličan broj svećenika iz ovoga kraja u ono doba, a za sve-
ćenički stalež javljali su se samo tamo, gdje je bila župa, a
pogotovo samostan. Vjerojatnu sudbinu crkve i samostana
kroz skoro jedno stoljeće možemo uzeti prema onomu što
je rečeno općenito za ovaj kraj na prijašnjim stranicama.
Prvi turski sumarni popis zvorničkog sandžaka iz 1533.
upisuje Gor. Soli kao varoš Memleha-i Bala sa 144 musli-
manske i 10 kršbnskih kuća, a kao prvo selo nahije (od njih
26) upisuju Dvorište sa 20 kršćanskih i 3 muslimanske kuće
i u selu crkva sv. Marije. God. 1548„ u drugom popisu, u va·
ruši ima 7 kršćanskih, a u varoškoj mahali Dvorištu 16 krš-
ćanskih kuća, od k9jih su 11 starenici, a pet ih je doselilo
sa selo u posljednje vrijeme (Handžić). No franjevačke knji-
ge nikad ne spominju sela, nego samo uvijek Gornje Soli.
U jednom zapisniku što ga 1639. biskup fra Jerolim Lučić
sastavio sa fratrima u Gradovrhu iskazuju franjevci, da su
od starih domorodaca čuli često, kako su franjevci imali u
Zvoniku jedan lijep samostan, a drugi u G. Solima, te kako su
čudotvornu Gospinu sliku donijeli iz Zvonika u Gor. Soli i ta
je slika bila u Gor. Solima (sve dok nisu fratri bili istjerani
iz gore spomenutih samostana, a kad su bili protjerani, Turci
su od crkava napravili džamije«. 17 l Franjevci su zvonički sa-
samostan napustili najkasnije 1538., a ovaj u G. Solima 1541.
Godine 1600 ima u Gor. Tuzli »džamija od crkve«. Redovnici
su odavle prešli u nedaleki Gradovrh i od tada nije samostan
u Gor. Solima nikada više obnovljen, a gradovrški je samo-
stan neko vrijeme nosio ime gornjosolskog samostana. Tako
biskup Baličević govori g. 1581. o Gor. Solima, koje su dvije
milje daleko od Donjih Soli, dok Gradovrha uopće ne spo-
. minje; očito se njegov izvještaj tiče Gradovrha. 18 l
Zanimiva je jedna bilješka iz vukovarskog prepisa tzv.
Stražcmanove kronike, a vrijedna je da se njom netko bolje
pozabavi i stvar na čistac izvede. Tamo piše da je prije Tu-
raka bio samostan u gradu nedaleko Gornjih Soli; ime grada
ne da se pouzdano pročitati, ali kao da piše MI i ch, i do-
ista na zapad od Gor. Tuzle, a od Gradovrha na sjev.-istok
samo 1700 metara zračne linije ima brijeg MI i ć, visok 417
metara; nema sumnje da tu imamo još jedno predtursko
crkvište.
- 124 -
93. Tako se zove Gradovrh, brijeg na zapadu Gor. Tuzle,
5 km zračne linije, a na sjev.-istoku (Donje) Tuzle, zračne
linije od katoličke crkve 2,5 km, visok je 478 m. čini se da
je vrh brijega bio utvrđen još u ilirsko doba, pa su možda
i Rimljani imali ovdje tvrđavicu. Mil. Baum govori o gra-
đevnom materijalu iz mlađeg željeznog doba i da su ostaci
razneseni pri kasnijim gradnjama franjevačkog samostana.
Ispod brijega, uz rječicu Solinu, bilo je veliko prastaro grob-
lje, za koje ista kaže da »Se stari Tuzlanci i Solinjani sećaju
da je rečica Solina vazda odnosila neke kosti sa tog mesta«.191
Iznad toga starog grobišta ima onizak brežuljak zvan Srebra,
a ćevapović i po njemu Fermendžin među starim bosanskim
plemićima upisuju i prezime Sagnelovich dc Srebre.2°J Prema
staroj predaji među katolicima Gradovrha, koju nam je 1639.
zabilježio biskup fra Jerolim Lučić, na mjestu tadašnjeg sa-
mostana počeli su graditi crkvu i samostan dok su još bili
slobodni (vjerojatno pod konac postojanja srebrničke ba-
novine) i tom su prilikom naišli na oltar još starije crkve,
no prije nego je gradnja dovršena. Turci su uzeli ovaj kraj,
te je posao napušten.21)
Kad su fratri u Gor. Solima osjetili, da im tamo
ne će biti duga opstanka, ogledali su se za drugim, podesni-
jim mjestom. I neki bogat domaći čovjek, imenom Pavao,
isposluje od sultana Sulejmana, da može uz (napuštenu)
crkvu sagraditi samostan. Sultan je mogao lako na to pri-
stati, jer se nije radilo ni o novom samostanu ni o novoj
crkvi, nego samo o prenosu s jednog mjesta na drugo, r'
pače je bilo i poželjno da se uklone iz muslimanskoga grada.
O gradnji ima nekoliko vijesti, ali se u njima ne slaže pre-
zime dobrotvora: Sić, Suić, Soić, Magljašević, Pavičević 22) -
sva ta prezimena nalazimo. A pripovijedanje o prenosu tije-
la nekog blaženika iziskuje ozbiljno istraživanje.23) Ali ne bi
bilo opravdano sumnjati u to, da je u ovu crkvu prenesena
milosna i čudotvorna slika Gospina, što je nekad bila u
Zvoniku, pa zatim u Gor. Solima i konačno na Gradovrhu. 2"J
Prve vijesti što ih imamo o Gradovrhu nisu baš ugodne.
Iz arhiva jednog franj. samostana u Rimu objavio je Fermen-
džin izvješćeP odakle razabiremo da je g. 1576. bio samostan
opljačkan, da su braća bila mučena na razne načine, a oso-
bito o. fra. Blaž Radinčić. God. 1581. dolazio je u D. Soli pa-
- 125 -
pin legat i boravio tamo nekoliko dana; teško je pomisliti
da nije dolazio i na Gradovrh, gdje je i više redovnika, a i
samostan solidan i prostran, no nemamo o tom izvještaja.
Deset godina kasnije, 1591„ krenuo je biskup fra Franjo Ba-
ličević da obiđe župe svoje biskupije i podijeli sakramenat
sv. potvrde. Obišao je župe u Ugarskoj i Slavoniji i prešavši
Savu najprije je obišao Modriču, a odatle je putovao dva da-
Sl. 13. Gospa s
Gradovrha po sl.
u Baču
126 -
na do Gornjih Soli, gdje je »Samostan i crkva Uznesenja Pre-
slavne Djevice Marije«. Da on ovdje pod Gor. Soli misli Gra-
dovrh, vidi se što poslije veli, da su odatle dvije milje do
Donjih Soli, dok je iz današnje Gornje do Donje Tuzle dva-
put više. U gradovrškom je samostanu našao 10 svećenika,
3 klerika i dvojicu braće laika. U okolnim selima ima 400
(katoličkih) kuća sa 1600 duša. Krizmao ih je više od 400, a
klericima podijelio svete redove. Biskup spominje nedavnu
pljačku crkve i samostana, ali je crkva uskoro bila poprav-
Jjena uslijed velikog broja naroda, što tamo dolazi radi ču­
desa, koja se stalno događaju: ozdravljuju bolesnici, hromi,
opsjednuti, i to ne samo katolici nego i pravoslavni i mu-
slimani. Najveća je navala na Veliku Gospojinu, kaže biskup,
koji se odavle uputio u D. SolFnJ U hodniku franjevačkog
samostana u Baču, uz istu crkvu, izložena je štovanju slika
Majke Božje, za koju se smatra da je donesena ovamo s Gra-
dovrha (v. sliku 13.) O njoj su pisali o. Evetović i Mil. Fili-
pović.
*
94. U izvješću podnesenom god. 1623. kongregaciji na
temelju podataka tadašnjeg provincijala fra Marijana Pav-
lovića čitamo, da se trinaesti samostan bos. provincije zove
Gradovrh ili Gornje Soli, da je u njemu 14 redovničke braće,
gvardijan fra Ivan od Fojnice, a lektor fra Mato Divković,
što nam kaže da je u samostanu bila redovnička škola. Iz
istog izvještaja doznajemo, da su jedne noći razbojnici pro-
valili u samostan i ranili dvanaestoricu braće. Osim župe
oko samostana brine se on i župama u Dragunji, Korjenitoj,
Bijeloj i Brki.27 ) Godine 1626. umro je u samostanu o. Toma
od Olova, muž u dubokoj staračkoj dobi, a slavan svetošću
života (Chron 32.).
Imamo nadalje izvještaj o krizmi fra Tome lvkovića iz
1630„ ali u njemu nema ni Soli ni Gradovrha, jer ih te godine
nije ni obilazio, nego prije toga, a na početku se izvještaja
ispričava, što je u ožujku prošle godine poslao izvještaj, ali
nije označivao mjesta ne znajući da to sv. kongregacija želi,
pa se bojao da ne bude preopširan. 28 ) I tako ne znamo, koja
je mjesta obišao od 1626. do 1629. Još nije objavljen potpuni
- 127 -
izvještaj ni o krizmi 1638., no iz tabelarnog pregleda, što ga
sastavio dr Draganović 2 ~) se vidi, da je lvković 1630. obišao
Gradou-Var, a fra Jerolim Lučić 1638. Gradou Varh. (Nje-
gova je istraga o slici u Rimu zabačena kao manjkavo pro-
vedena). Imamo šta čitati u opisu putovanja, što ga talijan-
ski napisao o. Pavao Pelizzer iz Rovinja, kojega su starješine
1640. poslale u Bosnu, da razvidi uzroke nekih nesuglasica.
Fra Pavo se sa svojim društvom zaputio iz Srebrenice
uz rijeku »Chisevizza«,:3' 1l u Kušlatu su noćili u kući onih
»Što su bili potomci gospodara ove tvrđavice, kršćanski svijet,
koji ih je primio što je bolje mogao«, sad su naime siromašni.
Još su jednom morali konačiti u gostionici, u kojoj je bilo
puno pijanih Turaka i raskolnika, te su noćili na dvoru, na
slami; a bila su ih šestorica, svi obučeni na tursku, a vodio
ih neki Grgo, koji je znao turski. Taj dan stigoše u Gradovrh.
„ovaj je samostan na prekrasnom povišenom položaju; s
njega puca vidik na četiri dana hoda. Leži između Gornjih i
Donjih Soli«. Zatim opisuje crkvu i kaže da je velika i lijepa,
do pola je crkve kor. Na oltaru je Gospina slika i opširnije
kazuje, kako je ovamo donesena iz Zvornika. Samostan je
posjedom siromašan, ali je položaj divan. Prema istoku i
jugu divna šuma, na zapad dolina prema D. Solima, njom
prolaze konjanici i kočije sa 4 konja. Doline i brežuljci li- ,
jepo obrađeni, sve u zelenilu, »kano da su kistom načinjeni«. '
Od samostana se vide kuće jednih i drugih Soli. S Gradovrha i
se spustio u Donje Soli i opet ovamo vratio, gdje mu je gvar- :
dijan poklonio konja i na njemu je odjahao preko Modriče .;
u Brod, Veliku i Našice, te opet natrag u Gradovrh i na Olovo;
i Visoko, pa sve na istom konjiću do Rovinja, gdje ga je '.:
prodao za 50 dukata.31 )
Biskup fra Marijan Maravić podnio je 1655. rimskoj kon-
gregaciji mnogo zanimivih podataka o Bosni; za gradovrški
samostan kaže isto, što smo već čuli pod god. 1623., samo
nadodaje da u svih pet samostanskih župa ima 829 katol.
kuća i 6143 duše. U gradovrškoj se crkvi nije usudio krizmati,
nego je pontificirao i krizmao (srp. 1649.) u Grabovici njih
406. Od biskupa doznajemo da je radi velikih tereta kroz
posljednjih deset godina otišlo iz bos. kraljevstva više od
2000 obitelji, dakako katoličkih. 32 l
- 128 -
?o~~ne 1658. održavao se u ovom samostanu kapitul
frovmCIJ~: te su tom zgodom došli i gvardijani iz Slavonije
1 Dalmac1Je. Dne 30. XII 1673. izdaje gvardijan fra Jozo uz
supotpis vi.~ara fra Blaža svjedočanstvo, kako biskup, kad
dođe, od nJ1h ne uzima ništa uime sv. ulja, a zadovoljava se
malom milostinjom, jer »suosjeća s našom bijedom i siroma-
~tvom« i. ~vali ga kao »ljubezna pastira« i prema vjernicima
~ redovmc1ma (Jelen., Spomen. I, 131.). Ova je izjava data
Jer se čule tužbe s nekih strana na biskupa. Nije protekla ni
20 godina kad nam biskup fra Nikola Ogramić slika vrlo
crnu sliku _ovog mjesta. On piše: »Godine 1674. 10 prosinca
nađoh ovd.1e spomenutu crkvu i u njoj tri oltara, a na jed-
nom od njih je čudotvorna slika BI. Dj. Marije od kršćana
već napuštena. Ovoj crkvi, glasovitoj i slavnoj u ovim kra-
.jcvima pridodan )e. samostan manje braće opslužitelja, koji
Je kao__ 1 crkva msimu tako opterećen dugovima, da će ga,
ako nJima ne bude makar koliko proviđeno od apostolske
sto~~~' Tu_:ci prisv?jiti z~ dža~iju, što ne dao Bog, ili ga
~rus1ii. Duzan Je naime naJmanJe 9.000 imperijala, na što pla-
ca dvadeset od stotine. Zato uvijek leži bez stanovnika za-
tvoren i obrastao trnjem; u njega dolazi samo svetkovin~ma
jedan od otaca i vjernicima drži misu, ovrši župske poslove
i odmah bježi, da ga vjerovnici ne uhvate. Oko ove crkve
ima na broj okolo 1400 duša, a od njih je sada krizmano 963,
a među vjernicima je sve u redu pronađeno. Ovdje sam dva-
put podjeljivao redove zaredivši pet svećenika, šest đakona,
a osmorici podijelio niže redove«. 33 ) Izvještaj je pisan latinski.
Molbu je svoju fra Nikola ponovio 1676. godine.
Da još navedemo gvardijane ovog samostana posljed-
njih godina njegova opstanka: 1662. Bernardin Galijaš, 1666.
Ivan Katušić, 1672. Augustin iz Vareša, pa opet fra Jozo,
l 1678. Mi jo Lukinjanin (valjda Bukinjanin), 1681. Bernar-
~ din Doljanin." 4l Samostan se većinom piše Gradovrh seu
I Salinae Superiores.
1 Posljednju opširniju vijest o samostanu nalazimo kod
J fra Franje Varadinca godine 1679. Po njemu je samostan
l te godine bio dobro napučen, imao je 40 članova, 10 djece,
'!
J što su učila školu i 6 momaka 35 ), a dugovao je 13.000 du-
kata 70-ici muslimana). A kad započe ratovanje s Aus tri-
- 129 -
Lukavac na Spreči
jom i Turska stade gubiti na bojnom polju, pa se i u Bosni
pojaviše znaci nezadovoljstva, postade položaj kršćana vr-
lo kritičan. Zato već 1688. većina gradovrških franjevaca
ostavlja samostan i negdje se sklanja, a ostade samo gvar-
dijan s još jednim ocem.: 1G) A kad u prosincu hrvatski pu-
kovnik Perčinlija zauze Brčko i dopre do Tuzle i ovdje uo-
či sv. Tome svlada tursku posadu i sruši dosta slabu utvrdu,
ne smjedoše ni ona dvojica fratara da ostanu, nego se pri-
ključiše austrijskoj vojsci, a tako i neki iz donjosolskog
samostana, kao i 3000 katoličkih duša. Redovnici iz Grado-
vrha smjestiše se u Baču, zato s" i samostan što je u Baču
podignut zvao do god. 1705. »gradovrški samostan.« Biskup
tra Pavo Dragičcvić dolazeći koncem lipnja 1742. u župu
Soli veli, da se na nekom brdovitom, posve zapuštenom mje-
stu nalaze goli tragovi crkve, uz koju je bio samostan Grado-
vrha. I od tada se on u Bosni više i ne spominje osim u pri-
čanjima rijetkih staraca i u imenu nekih fratarskih njiva«.J 7J
BILJEšKE
1) Prilozi poznavanju prethistorijskog rudarstva ... u B. i H„ GZM
1908„ 78., Baum, Soli str. 11. - 2 ) GZM 1942., 378. - 3) GZM 1907. na
karti iza str. 190. - 4) Glasnik Srp. učenog društva, Bgd 1867., 327. -
") GZM 1907., 599. - 0 ) GZM 1908., 96. »nach beeden Soli oder so-
genannten Tusla« - 7) GZM 1942„ 331. odn. 353. - 0 ) Mat. kršt. solske
župe u arhivu sutješ. samost. - V) Mandić, Chroati cath. 208. -
IU) O poreklu str. 44 - 11) Napretk. BiH 735 - 12) Monum. Slav. I,
298 - t3) Annales - HJ Neki drže, da se pod Campaniae ima razumi-
jevati samostan S. Mariae in Campo, no za akindžijskih provala ne-
stalo je svih triju samostana u Semberiji - 15) Thein. o. c. 542 -
Hi) Fermendžin u Glasniku bisk. djak.-sriem. 1878„ 68 - Bi:isendorfer,
Crtice iz slavon. povijesti 331 - 17) Acta Bosnae 427 - 18) Baličevi­
ćevo izvješće objavio dr K. Horvat u GZM 1909. - 19) Soli 9 -
20) Acta Bosnae 561 - 21) ib. 428 - 22) Batinić (II, 39) ga zove Sić,
a citira Gonzagu i Fabianicha, Mil. Filipović (članci i građa 1961., 91)
prema Greidereru piše Petar Suichius, dr Dom. Mandić (III, 472)
prema Fermendžinu kaže Magljašević, u Conspectus-u je »familia
Soić«, a franj. šematizam za 1877. zove dobrotvora Pavičević, kod
Varadinca je Pavešević. - Ja držim da se zvao Pavao Sić ili Suić, da
je starinom iz Maglaja te se zvao još i Maglajčević, što je u lat.-talij.
izvješću biskup Lučić zapisao Maglascevich. - 23 ) Prema Batiniću II,
32 čuvalo se tijelo fra Petra Tuzlaka u Zvorniku i odanle ga P. Sić
1533. prenio svojoj kući, a prema Stražemanovoj kronici tijelo je f.
Petra Sloiutri ležalo u crkvi u Gor. Solima, gdje su ga djeca nože-
vima i štapovima udarala, i da ga je »comes Paulus Sychius« na ~onj~
noću odnio svojoj kući u Gradovrh, a odanle je sutradan u svecanoJ
- 130 -
povorci vjernika, s upaljenim sv1Jecama, prenesen u novi samostan
»ubi et ab iisdem fidelibus summa veneratione colitur miraculisque
coruscat«. - 2") Acta Bosnae 426-429 i Mil. Filipović, Gradovrh (u
članci i građa 1961.), s. 89-94. - 25) Acta Herceg. I, 67 - 2!i) Horvat
dr K., Monumenta ... historiam Bosnae ... illustrantia, u GZM 1909„
350-371. - 27) v. 11. bilj. u XVIII pogl. - 28) Croatia sacra 1934.,
73 - 29 ) ista 1944., 123. - 30) Ispravno je Križevica, kako se rječica i
danas zove - 31 ) Objavio f. St. Zlatović u Starine JA 1890. 1-38. -
12
: > Acta Bosnae 479 - 33) Jelen„ Spomen. I, 150. - 3'>) Chronicon
44-53 - 35 l Descriptio Provinciae Bosnae-Argentinae 1679. - 36) Za-
nimivo bi bilo istražiti, da li je ova secesija u kakvoj vezi s provalom
Ludviga badcnskoga, koji je 25. X 1688. osvojio Zvornik i ovuda ne-
kuda prošao na putu prema Banjoj Luci. - 37) Velič. kron.; Jukić,
Zemljopis; Jelen„ Spomen. II, 93.
Dodat. God. 1789. u Srnjtini prezime Suić.
18. Samostan i župa u Donjim Solima
Buntovni hamzevije
95. čuli smo da je u D. Solima župa mogla biti još u 14.
st., ali da samostan iz 1447. nije u Donjim nego u Gornjim
Solima. Kod preuzimanja vlasti Turci upisuju u donjosol-
skoj nahiji 56 sela, u prvom popisu crkva se u D. Solima ne
spominje, a 1533. D. Tuzla je već varoš sa 46 kršćanskih i
samo 7 muslimanskih kuća, a u popisu iz 1548. nalazi se
crkva sv. Petra sa njivama, kućom Petrovom (tj. samosta-
nom sv. Petra), bostanom i krčevinom u posjedu redovnika
spomenute crkve 1 J. Nema prema tomu nikakve sumnje, da
je takvo stanje bilo i kod zaposjedanja ovoga mjesta. Jer u
prvo se vrijeme nov a crkva nije smjela podizati, nego sa-
mo postojeća prema potrebi popravljati, a možda i podići,
ali na star im temeljima. Vidjeli smo pod br. 84. zakon iz
1530„ da se novopodignute crkve imaju razoriti2J
Prema franjevačkim vrelima nastalo je oko 1570. pro-
ganjanje kršćana u Solima, te su braća iz donjosolskog sa-
mostana izbjegla u Modriču, u samostan sv. Ilije, a u So-
lima ostao samo jedan svećenik da služi puk i čuva zgradu. 3 )
Možda se to neprijateljstvo može pripisati nekim fanatič­
nim dervišima, koji su upravo tih godina skrivili mnoga zla.
U Bosni je te zanesenjake predvodio Hamza Orlović, rodom
od Nove Kasabe na Drini, a prema Bašagiću, on se poveo
za učenjem Husaru-ud-dina Ankarevije u Brusi. Ne zna se
- 131 -
još pravo, u čemu su sve hamzevije bili zastranili od isla-
ma; svakako su ih krivili za izazivanje nereda i pobuna; a
zna se da su u kasnija vremena predstavnike vlasti nazivali
izdajicama islama i saveznicima kršćana. Njima jamačno
nije bilo po ćudi, ako bi se bilo u čemu išlo na ruku kršćani­
ma. Turska je vlast provela istragu, premetnula je i njihovll
tekiju u Tuzli, te je Hamza bio u Carigradu 6. VI 1573.
pogubljen, a u Posavini je smaknuta dvanaest njegovih pri-
staša, dok su se ostali razbjegli na sve strane i njihovo će
se negativno djelovanje još kojiputa osjetiti").
što je 1580. zapaljen samostan, ne pripisuje se nekoj
smišljenoj akciji, nego obijesti djece, pa su zato franjevci
brzo dobili dozvolu, da pogorjele zgrade nanovo podignu,
premda su zauzimale najljepši dio grada"l. Ne znamo pak
koji je bio uzrok ili povod da 1582. bude ubijen fra Nikola
Radinković, kada se sa sela vraćao u grad.
Posjet stonskog biskupa
U to razdoblje pada za katol. Bosnu jedan rijedak i
i važan događaj. - Papa Pijo V. uputio je 25. I. 1571. pismo
stonskom biskupu fra Bonifaciju Drakuliću, neka obiđe bo-
sansku provinciju i vidi, u čemu bi bila potrebna reforma,
da izgladi nesuglasice između provincije i biskupa, sazove
kapitul itd.6l. On je obišao Bosnu i Bugarsku, te 1573. iz-
vijestio papu, bez sumnje predložio i novog biskupa, koji
je doista bio i imenovan. Početkom prosinca 1580. dolazi
isti biskup u Sarajevo, koncem godine je u Sutjeskoj, po-
četkom 1581. opet je u Sarajevu, početkom lipnja u D. So-
lima. Svrha ovog drugog posjeta nije bila kao onog prvog
(vizitacija redovnika), ovajputa do 1azi on radi naroda. S
njim su u Soli došli i novi bos. biskup fra Antun Matković,
pa zastupnik provincije i o. Bartuo Sfondrati, isusovac.
Oni su održali kao neke pučke misije, podijeljena je i sv.
krizma, nosili su sa sobom i dva pisana katekizma - jedan
za svećenike, drugi za narod, da ih župnici sebi prepišu, a
nakon što oni dadnu svoje primjedbe, oni će se i tiskati.
Donijeli su i veći broj krunica i drugih nabožnih predmeta
i dijelili narodu. Iz svakoga od gore spomenutih mjesta
vjernici su se pismeno zahvalili Sv. Ocu, što im je poslao
fra Bonifacija, da ih obiđe i utješi. Uz to su Bosanci molili
-132-
papu da im splitskoga svećenika Aleksandra Komulovića
dadne za prakatura; molili su, vele, biskupa fra Bonifa-
cija, pa im ne da. Iz sličnog pisma Olovljana vidimo, šta
oni žele: »neka naše stvari proviđa i opravla pri svetinji
tvoioi«. Iz ovoga dokumenta vidimo da u D. Solima posto]i
samostan, i \da mu je gvardijanom fra Stipan Milešić, a
pismo su potpisali još Vuica Đendisavić, prakatur i emin
seoski, Miha Aćević, Anko, knez Jasinice, Vraneš Ivanović,
knez Kalatče, te još Anko i Mato Useonas'ci i uime pro-
vincije fra lvan Križonić. - Iz Tuzle je biskup krenuo pre-
ko Save i znamo da je o Gospojini bio u Pečuhu, krajem
kolovoza na svećeničkoj skupštini u Srijemu, zatim ide čak
L! Temešvar (sada Timisoara u Rumunjskoj), gdje je počet­
kom 1582. izmoren trudom dorih djela preminuo. 7
Misionari iz tuzlanskog kraja
96. Ne mora biti, ali bi moglo biti, da je na fra Bonifa-
cijev poticaj fra Juro Soljanin otišao u Rim i usmeno razlo-
žio papi potrebu intenzivnog misijskoga rada i papa mu
Siksto V. dopustio, da može u to ime potražiti svećenike,
gdjegod ih nađe i da smiju misu čitati na svakom pristoj-
nom mjestu. Fra Juro se 1586. zapustio kao misionar u po-
savske krajeve, vjerojatno po SlavonijiRl. Za njim se pove-
doše drugi bosan. franjeci te pođoše u kraj oko Đak.ova i
Požege; glavna je svrha njihova rada bila, da povrate u k<l-
tol. Crkvu one, što su je bili ostavili prilazeći ponajviše k
protestantizmu.9 ) S druge pak strane nalazimo, da se tih
godina vrzla po Bosni priličan broj nevrijednih crkvenih
ljudi i drugih kršćana iz Italije i ostalih dijelova Evrope,
kojima bi trebalo posvetiti brigu. Ponegdje imaju franjevci
neprilika radi novoga kalendara.
Prvi pismeni izvještaj o krizmi u ovoj župi podnio je
1600. biskup fra Franjo Baličević; izvještaj je na žalost vr-
lo kratak, pisan talijanski, a kaže: »Pohodio sam (godine
1591.) D. Soli, dvijemilje udaljene od Gor. Soli, sa samo-
stanom i njegovom crkvom sv. Petra, u kojoj služe osmo-
rica braće: 4 svećenika, 2 klerika i 2 brata laika. U gradu i
okolnim selima ima 200 kat. kuća, 1000 duša, krizmao sam
ih više od 300«. Iz D. Soli već je za dva dana bio u Srebre-
nici. Svomu je izvješću nadodao, kako Turci svake treće ili
- 133 -
četvrte godine odvode dječake od 10 do 25 godina, ako nisu
oženjeni, te se zato mnogi žene i prije vremena ioi. Od ovih
mladića rekrutirali su se janjičari, glavni rod turske vojske.
Misijska djelatnost bos. franjevaca nije se ograničila samo
na susjednu Slavoniju. Idu oni i u Srbiju, pa čak i u Bu-
garsku, a za katol. Crkvu u Bugarskoj najzaslužniji je up-
ravo jedan iz tuzlanskog kraja - fra Petar Zlojutrić. Solja-
nin, rodom iz Gradovrha. On je 1596. s nekoliko braće oti-
šao u bugarsko mjesto čiprovac, gdje se nalazilo oko 4000
katolika, koji bosanske svećenike dočekaše raskriljenih ru-
lrn, podigoše im samostan, a franjevci uzeše prolaziti zem-
ljom, kupiti oko sebe ostatke katolika, no naskoro je nji-
hov broj znatno porastao, jer su u katol. Crkvu prilazili i
mnogi pravoslavci kao i pavlićani (krivovjerci slični bos.
patarenima), te je papa obnovio sofijsku nadbiskupiju i
fra Petra imenovao nadbiskupom. U čiprovcu je podignuta
sjemenište, gdje se odgajao svjetovni i redovnički kler. Fra
Petar je odavde dvaput odlazio u Rim i na povratku 9. X.
1624. umro je u samostanu svoga rodnog kraja, u Gradovr-
hu.
Prvi popis bosanskih župa
Sačuvao nam se prvi službeni popis župa i samostana
bos. provincije iz 1623.; ima ih 57; po njemu je u solskom
samostanu gvardijan fra Jakov Tuholjanin, a pod samostan
spadaju župe Pojalje i Gračanica; tu se veli: »Samostan D.
Soli leži usred vrlo velikog turskog mjesta ili grada, nasta-
njen vrlo oholim i naopakim Turcima i Grcima i s vrlo ma-
lo kršćana« (t.j. katolika). Piše nadalje kako biskup na
putu ide u odijelu običnog franjevca, a samo u crkvi oblači
biskupsko odijelo. Franjevci imaju povlasticu, da sobom
nose })posvećeni kamen i na njemu mogu misiti u privat-
nim kućama, na ravnici i u brdu i u špiljama« 11 '. Tih godi-
na prolazi Bosnom Splićanin Atanazije Đurđević. Njega je
austrijski car dvor poslao 1626., da pregovara s bosan. fra-
njevcima o preuzimanju misije u Ugarskoj i Erdelju. Osta-
vio nam je o tom pohodu prilično opsežan spis i u njemu
obilje lijepih i zanimivih podataka. On zna samo za jednu
Solanu ( »una terra nominata Saline«) sa 400 do 500 kuća.
O katolicima u Bosni piše naš Splićanin, da ih ima 250.000,
da se franjevci uzdržavaju od milostinje, ali da imaju i ne-
- 134 -
ki manji posjed oko samostana. Provincija ima 17 samosta-
na, 300 svećnika, 100 klerika i laika, dok po selima ima oko
100 svećenika. Mladići što uče po samostanima, većinom
su rodbina kojega franjeYca, tamo uče osnovne nauke, a
zatim ponajviše idu u Italiju, te ih je one godine bilo u Ita-
liji oko 40. Pravoslavnih ima više od katolika, a muslimana
još i više. Od onih što rade zen,lju i ne znaju turski mnogi
od njih daju od ljetine rado i u samostan, uvjereni da će
im onda bolje roditi 1 ~l.
Rezultat Atanazijeva putovanja pokaza se, kada 1630.
neki bos. fratri krenuše, obučeni u svjetsko odijelo, u da-
leki Erdelj (danas dio Rurnunije). Među n.iima su dva do-
maća vrijedna svećenika, i to dva fra Stipana, jedan iz Soli,
drugi iz Lopara (ovomu drugom nađemo kadgod zabilje-
žena ime Serafin). Oni su djelovali među pravoslavnima,
luteranima i kalvinistima. Fra St. Soljanin postao je 1647.
dapače generalnim vikarom erdeljskoga biskupa i ostao to
do smrti 1652. - God. 1630. tiska se u Rimu »Ispovidaonik«,
priručna knjiga za svećenike, što ju s talijanskoga preveo.
Stjepan Matijević, Solinjanin. - Franjevačka kronika kaže,
da je u D. Solima ubijen gvardijan (Ferm. 397.)
Don Luka
97. Biskup fra Tomo Ivković prošao je od 1626. do 26.
VII. 1630. nekoliko puta svojom biskupijom, sve od Konji-
ca na jugu do Osijeka na sjeveru, na zapadu mu je krajnja
župa žuljevica, a najistočnija mu je postaja bila Gradovrh;
D. Soli ne spominje, premda je možda i u njima krizmaot:il.
Iz 1630. god. imamo zanimljivo pismo istoga biskupa, u
kome javlja u Rim, da je u Solima umro gospodin Don Luka
i da su Turci uzeli svu njegovu odjeću i imovinu i da tako
uvijek čine, kad umru svećenici (misli: svjetovni), jer po
njihovom shvaćanju nitko drugi ne može baštiniti; »fratri-
ma tako ne čine jer se oni brane zajedničkim životom.1''l
Tko je bio taj don Luka? Vidi se iz daljega u biskupovu pi-
smu, da se on pismeno obraćao na sv. kongregaciju, kano
da se u nečem žalio na franjevce. Svakako se iz biskupovih
riječi može zaključiti, da je i onda bilo u provinciji svje-
tovnoga klera. Jesu li to bili domaći glagoljaši ili latinski
(kao što je bio don šimun Matković)? Dvadeset i pet go-
- 135 -
dina kasnije nema u Bosni nijednog svjetovnog svećenika,
jer biskup Maravić piše u Rim, da su Turci zabranili svje-
tovnim svećenicima ulaziti u Bosnu.rn) U prvom pismu kaže,
da se u njegovoj biskupiji živi katolički, da su i redovnici
i kršćani vrlo dobri, poslušni, sv. Crkvi. No ipak ima i po
koja iznimka, tako n. pr. imamo vijest iz 1634. o jednom
Solinjaninu u Sarajevu. To je neki Gabrijel Matijević, a bavi
se u Sarajevu trgovinom; između njega i mjesnog kapelana
(zapravo župnika) fra Franje Budimira došlo je do žestokih
nesuglasica, te su ostali katolici osudili trgovčeva držanje 16 '.
Već nam poznati o. Pavle Rovinjanin sišao je s Grado-
vrha u D. Soli, a pratiše ga komesar provincije o. Nikola
Kuljanović, te o. Ivan iz Pečuha i o. Pero Kubat. Za samo
mjesto veli o. Pavo; da je smještena među plodnim brežulj-
cima i da ima 13 džamija. »Samostan je s tri strane okru-
žen kućama, crkva je malko udaljena od samostana, koji
je više špilja nego samostan ... Braća su u ovom samosta-
nu kao u zatvoru. Crkva stoji na brežuljku i nadvisujući
svim gospodari; ona je doista velika sa svojim balkonima
il galerijama unaokolo, kako bi u nju stalo što više kršć.
naroda. Iz znatiželje se popeh, te silazeći niz stepenice vi-
djeh veliki oltar, koji je toliko budio na pobožnost, da su u
obilju potekle suze iz mojih očiju« ... Mnogima je smetalo
što je crkva na tako lijepu mjestu. Izvan samostanske ogra-
de, u pravcu crkve, diže se zvonik od cigle, posve zatvoren,
a u njemu sat koji izbija, ali neuredno 17 ).
Iza bisk. fra Jerolima Lučića 18 > koji je također dolazio
u D. Soli kao i na Gradovrh), preuzeo je upravu bos. bis-
kupije duvanjski biskup fra Marijan Maravić. On je S. I
1646. u Olovu među ostalim zaredio fra Franju Petrovića
iz Bukinja i fra Brnu Stjepanovića iz Dragunje. Obišao je
priličan dio svoje biskupije. U D. Soli došao je iz Gostilje,
dočekao ga 9. VII. 1649. gvardijan s narodom, krizmao je
11. VII. u crkvi sv. Petra, uz koju je veći samostan. Biskup
je imao svečanu misu i propovijed, a krizmano ih je 366.
Zatim je otišao u Gradovrh i dalje prema Savi. 19) Samostan
D. Soli ima na brizi samo dvije župe: Soli i Gračanicu, i u
obe 160 kat. kuća sa 700 duša; župe Pojalja je već bilo ne-
stalo. A na ovom području bile su još župe Gradovrh, Dra-
gunja i Korenita.
- 136 -
God. 1656. izabraše u Sutjeskoj za provincijala fra Juru
Dunđerovića, rodom iz jednog gradovrškog sela. On je 1657.
sazvao skupštinu u Modriču, gdje je imenovao komesara,
koji će obići provinciju; s njim je održan kapitul u Grado-
vrhu (ruj. 1658.); dok je kapitul zasjedao izgorio je u Su-
tjeskoj samostan s arhivom i crkvom. - Iz onih godina
znamo, da se u Bosni čitala misa na latinskom, ali su se
glavni dijelovi čitali i hrvatski (Slava, Poslan., Evanđ., V je-
rov., Očen.) - Na kapitulu u Velikoj 1661. pri izboru za
provincijala bijahu dvije stranke. Većina bosanskih glasa-
ča bijaše za fra Franju Milctića, no Prekosavci i oba gvar-
dijana - iz Soli i Gradovrha - bijahu za jednog Dalma-
tinca, pa na ponovni kapitul 14. II 1662. ne htjedoše ova
dvojica ni doći. U Rimu je potvrđen fra Franjo.
Kandijski rat
98. Doklegod je Turska s Mlečanima ratovala radi oto-
ka Kandije (Krete, 1645.-69.), osjećalo se to i u držanju
vlasti pre.ma kršćanima, a po završetku rata, te su se pri-
like u toliko pogoršale, te su četiri samostana u Bosni na-
puštena. Osobito se neprijateljski držao vezir Kara Meh-
medpaša (1673.-1676.). U ova teška vremena preuzima
biskupiju fra Nikola Ogramić; on je 1672. krenuo u obila-
zak biskupije, te 1675. osobno predao u Rimu latinski opis
svoga puta ·i podatke o svojoj biskupiji. Nema, kaže, ni ka-
tedrale, ni kaptola, ni svjetskih svećenika. Jednom je zgo-
dom zajedno putovao s dubrovačkim poslanikom kod Porte
Matejom Gundulićem, pa ovaj piše 1674.: »Putovao sam u
društvu sadašnjeg bosanskog biskupa, koji je bio obučen u
svjetsko odijelo, a unaprijed je poslao svojima zabranu d:1
ne najavljuju biskupova dolaska i prije nego je prispio u
svoj samostan u Olovo nije navukao svog habita sv. Fra-
nje«.w) U Tuzlu je biskup došao u list. 1674., pa piše o tomu:
„u Solima, koje su grad, a zove se tako poradi soli, što se
ovdje spravlja, nađoh 825 turskih kuća, 13 džamija i samo-
stan opakih softa, turskih bosonogih redovnika, a vrlo bije-
snih na katolike. Zato ovdje katolici borave u vatri nepre-
kidnih progona i neprilika; ipak uzdržavaju skoro usred
toga grada i tako zla naroda crkvu sv. Petra apostola, u ko-
joj su četiri oltara i sve ostalo po obredu i odredbi sv. rim-
- 137 -
ske Crkve, koju neprekidnim molitvama i svakodnevnim
žrtvama časte Mala braća od opsluženja, koji uz istu crkvu
imaju samostan, u kojem su ovaj čas tri svećenika, dva kle-
rika i u školi nekoliko dječaka. Ovaj samostan s crkvom
duguje do 2000 imperijala, što su ih najvećim dijelom po-
trošili radi gore rečenog vladike, koji im je i ove godine
prouzrokovao štetu od najmanje 400 imperijala. U samom
mjestu i pridruženim selima ima 1200 vjernika, a od njih
se ovajputa krizmalo 797, niti se šta rđava našio među vjer-
nicima, osim jednog u Gnojnici, što je otjerao ženu i od-
mah drugu doveo ... ~') Prema Varadincu samostan je dugo-
vao 4000 dukata.
Tuzlanski samostan napušten
99. Da bi makar koliko olakšali svoj položaj franjevci
se često obraćaju na viša mjesta u državi i uz znatne tro-
škove dobivaju razna pismena uvjerenja u svoju obranu;
takvu im jednu bujruldiju izdaje vezir g. 1682„ da su slobo-
dni svuda hoditi i mise govoriti, a da Turci ne smiju biti
kod misa 22 >. No već slijedeće godine nastupaju takove pri-
like, te se takovi spisi dobro sklanjaju niti ih ima smisla
pokazivati. Osmanlijska vojska već dvaput odbijena od Be-
ča opet se sprema na carski Beč. 1683. godine prolaze iz
Makedonije turske čete kroz Bosnu, ponajviše dolinom Bo-
sne. Kupi se vojska i po Bosni, kršćanima je strah unišao
u kosti. Vikači, izazivači nereda, skloni na plaćku i nasilja,
oni sad iskaču na površinu. A kad se osmanlijska vojska
morala poražena vratiti ispod Beča, pa stala gubiti bitku za
bitkom po Slavoniji i Ugarskoj, bijeda i nesigurnost dopri-
ješe do te mjere, da se fratri moradoše danju i noću skri-
vati po špiljama, kako je 1686. zabilježio tadašnji provin-
cija!. Govori se i o pogibiji gvardijana u Gradovrhu i Solima.
Kad 1689. bi najveći dio Slavonije oslobođen i kad voj-
voda badenski Ljudevit zauze bosanske gradove na Savi, pa
dođe do Zvornika i Tuzle, a s njim pođe i mnoštvo kršćana
preko Save, napustiše i fratri samostan u D. Solima god.
1690.). Prema nekim vijestima pošla su dvojica s vojvodom
Perčinlijom, a dvojica su ostala u selu kod kršćana, da bi
mogla udovoljiti najprečim potrebama duhovne pastve i .da
paze na samostanska zemljište. Druge bilješke kažu, da iza
vojske nije ostao nijedan svećenik, nego su iz Sutjeske po-
- 138 -
~lali jednoga, koji se krio kod naroda pod drugim imenom i
'·' odijelu obična kršćanina. Taj je franjevac vjerojatno bio
! ra Lovro Tuzlak, jer on je tih godina dospio zatvora, pa je
rra Jakov Tomić, takoc!er iz onoga kraja, skupio novac i fra
Lovru otkupio (fra Lovro je poginuo 10. 7. 1695. u Rači 21 l.
Kad se 1884. radilo o sređivanju pravnog položaja crkvenih
posjeda, pisao je provincija! fra Ilija ćavarović Nadbiskup-
, kom Ordinarijatu 9. 8. 1884. o tuzlanskom crkvenom zem-
i iištu, jamačno na temelju dokumenata u sutješkom samo-
, umu. On piše „ ... Do godine 1690. ovdje su imali franjevci
'..\oj samostan, a te godine nemogav biesnomu nasilju turaka
.·doliti uteku preko Save; turci pako razore Manastir s Crk-
'Jm, i zemljište si u Varo:>iprisvojc. Poslije devet godina, na-
ime 1699. neki Mustafaga sin Muhamedov počne prodavati
ono isto zemljište, koje si je po odlasku franjevaca prigrabio,
:l fra Jako Tomić - franjevac biv u onih krajevih želeći da
~e opet fratri svoga staroga zemljišta dokopaju, kupih ga za
~5.000 jasprih (od prilike 240 jasprih činile su jedan groš, a
c:ukat je vrijedio tri groša) i odmah isplati pozajrniv novce iz
Vukufske Casse. Fra Jako nemogav, kako je obećao, povra-
titi novce, godine 1701. zapade avsta, i istom ga se oslobodi
'•lijedcće godine na obećanje, da će što prije dug povratiti.
(Tomić nijeimao vremena s fratrima se dogovoriti, a kad je
rrijavio gotov čin, fratri su oklijevali položiti tu veliku svotu
bojeći se da im se opet ne otme, no kad fra Jakov dopade
:rntvora, poslaše novce s preporukom, da ne kazuje, otkle je
dobio, da ne bi turci udarili na sutjcški samostan misleći, da
';e tamo nalazi sila novaca«*). I tako koncem 17. stolj. nema
'' Dne 10. XII. 1891., kad se radilo o tom, gdje da se u Tuzli
digne nova crkva, pisao je tadašnji župnik fra Stjepan Ikić vladi:
•> ••• sve zemljište, pače i ono gdje (je) sada okružna i kotarska
oblast njegda (je) bilo franjev. samostana sv. Petra u D. Tuzli, i
;:a ratovanja Austrijskoga cesara Leopolda I. vojvoda Perčinlija
dodje do D. Tuzle, čiju su vojsku - kako povjest spominje naj-
više bosanski franjevci pomagali: što doznav Turci, po odlasku
f'erčinlije protjeraju franjevce u Slavoniju. Samostan im razruše
i zemljište otmu. Sada franjevci željni svoje staro mjesto opet
11 svojoj vlasti imati god. 1700. odkupiše onaj komad koji nije
bio u spomenutu tvniavu uzidan. I poslije njekoliko vremena
silna vlast Tzzlanskih paša i kapetana oduze franjevcem dobar
komad zemljišta - da ne rečem polovicu - gdje kašnje napra-
\'iše svoje dvore«24).
- 139 -
oko Spreče vise nijedne crkve niti ijednog samostana, broj
je katolika pao na najniže grane, a među njima se krio samo
još po koji svećenik. Slična sudbina zadesi ostalu Bosnu, kad
1697. princ Eugen provali s vojskom sve do Sarajeva, te mu
se na povratku pridruži skoro sav kršćanluk od ž:epča do
Broda.
Osim tih nevolja skopčanih s ratom zabilježena je zimi
1690. kuga, a fra Nikola Lašvanin veli da »pomori oganj u
prolitje ljude gore nego kuga. Iste godine pade snig i mraz
na žito i bi glad, koju nije nitko zapamtio«. A drugi nam za-
bilježiše, kako je svijet jeo koru s drveća ljeskovu resu, lišće
od vinove loze, pse i mačke. U Banjoj Luci je paša često vje-
šao ljude i koga bi danju objesili, noću bi ga gladni ljudi po-
jeli, a u Sarajevu su djeca izjela svoju mrtvu mater. I od tak-
vih je nevolja narod mislio naći spasa u bijegu s rodne grude.
BILJEšKE
1) Handžić A., Zakon. odredba o tuzl. solanama (Pri!. Orjent. inst.
VIII-IX) i prema rukopisu istoga o Tuzli u 16. vij. - 2 ) Kod Fer-
mendžina i u Fujn. reg. mnoštvo primjera za takovu praksu -
3) Batin., Djelov. II, 57. - t.) Prema Bašagiću Krat. uputi i M. Hadži-
jahića radnjama: Udio hamzevija u atentatu na Sokolovića i
Hamzevije u svjetlu poslanica užič. šejha. - '>) Batin. o. c. 57 -
6) Fermen. 310„ Wadding XX, 516. - 7) O. Bartuo Sfondrato
prvi je Dubrovčanin isusovac, priredio je katekizam, koji je tiskan in
lingua ciurula tj. ćirilicom, koja je u Bosni zamijenila glagoljicu, kao
misionar obišao skoro sav Balkan i dio Ugarske. Potkraj života od
fizičkog i umnog napora. a i strahovanja u opasnim prilikama bio je
teško obolio, a umro je u Temešvaru 1583. (Vrela i prinosi br. 7. i 8„
Ferm., Vanino). - Aleks. Komulović rođ. 1548. u Splitu, svjet. sveć„
prvi rektor Ilir. kolegija u Loretu, 1582. tiskao Navch charstianschi za
slovingnschi narod, pod konac 16. st. poslan je u Rusiju, da poradi
oko unije. Zatim stupa u Družbu Isusovu i 1604. osniva kolegij Družbe
u Dubrovniku, te je tamo i umro 2. VII 1608. (Ferm„ Vanino, Rado-
nić, Vrela i prinosi). - Originalni tekst nekih pisama, ćirilicom, ob-
javio je Fermendžin 313-334„ a latinski prevod nekih ima u prilogu
Balanove knjige. - Pismo Soljana dosljedno je pisano ikavicom, dok
Olovljani pišu pretjeranom ijekavicom, kako se i danas govori oko
Sutjeske: mier, svetieh, manastier, proviencia. - ~) Fermen. 340. -
~I) Ferm. ib. - 10) Horvat, Monum. histor. GMZ 1909„ 68-74. -
11) Ovaj popis župa iz 1623. objavljen je prvi puta u Acta Ordinis
1900„ 8-84 kao popis provincijala fra Marijana Pavlovića, a o. Bazilije
Pandžić potražio je original dokumenta i objavio bolji tekst u Man-
dićevu zborniku str. 211-234 (izd. Chicago 1965.). On nas je ujedno
upoznao s tim, da izvještaj nije napisao provincija!, nego vjerojatno
- 140 -
definitor o. Juraj. No kako je fra Juro imao podatke od provincijala,
držim da se popis može i dalje zvati njegovim imenom - 21) Atanazije
,_;c rodio 1580„ a umru oko 1650„ bio veoma učen čovjek. Njegovo
prezime imamo samo u latinskom i talijanskom obliku Georgiceus,
-ecu, što bi bio prevod hrvatskog oblika Jurić, Đurić, Jurjević, Đur­
dević, Đorđić, Juričević, Fermendžin je krivo preveo Grgičević. Puto-
pis objavio M. Batinić u Starine JA 1885., 116-150. - 13) Croatia s.
1934„ 76. - 14) Ferrnen. 396 - 15) ib. 479 - JG) ib. 414 - 1~) Rovinjanin
33 - 18 ) Lučićev izvj. iz 1638. nije još objavljen, a znamo iz njega om>
što je dr Dragan. objavio u Croat. s. 1944„ 96. - l~J) Maravić je 1655.
poslao u Rim dva dokumenta: Descrizione del regno di Bosna, te Visi-
tatio dioecesis Bosnensis; dijelove je i jednog i drugog objavio Fer-
mcndžin u Acta Bosnae 475--480„ a u Glasn. bisk. djak.-sriem. 1887.
imcsena su neka poglavlja, što ih ima i Fermendžin, a i neka što ih
nn nema; ovaj je prepis sačinio general pavlina o. Kristolovac. -
'I Fojn. reg. s. 173 - 21) Jelen„ Spomen. I, 148 - 22) Fojn. reg. br.
692 - 2:l) Franj. Vjesnik 1935„ s. 129 - 24 Ndb. arh. br. 371;884. odn.
br. 905/891. '
19. Tuzlanska župa u XVIII. st. (do 1770. g.)
Pedeset i dvije godine bez biskupa
100. Pobjedonosni uspjesi austrijske vojske po Ugarskoj
i Slavoniji imali su posve različite posljedice na Cesarevoj
strani i u Bosni. »Ovaj veliki rat bacio je Bosnu u nazadak,
jer su njegove posljedice bile teške. Njih je naročito osjetila
katolička crkva, jer je velik broj njenih vjernika prešao pod
okrilje cesara. Uslijed toga opustili su mnogi samostani i žu-
pe. Možda su posljedice ovog rata za katoličku crkvu teže
no one nakon pada Bosne 1463.«; tako piše Hamd. Kreševlja-
J.::ović.1 J Iza seoba oko 1700. os tala su u Bosni samo tri samo-
stana (Sutjeska, Kreševa i Fojnica) i svega 26 svećenika. Bi-
skup fra Paško Vujičić je račllnao, da je broj katolika u Bo-
sni i Hercegovini bio spao na samih 17.000 duša. 25. godina
pred bečki rat bilo je u tuzlanskom kraju 14 župa, a nakon
njega ostala je samo jedna sa nekih sto kuća. Početkom rata
bilo je u sjev.-ist. Bosni 37 župa, a poslije rata svega tri
župe 2l.
I ta jedina župa u ovom kraju, Soli, bila je na par godi-
na zamrla, jer se svećenik nije javno pokazivao niti u grad
uopće dolazio. A 29. IX. 1701. piše iz Osijeka provincijal fra
Franjo Travljanin, kako već 20 godina nijedan biskup nije
- 141 -
zalazio u Bosnu, pa je on uz vrlo velike poteškoće i trošak
dobio dopuštenje od otomanske vlade, da može obići sve sa-
mostane. U listopadu pak mole katolici nekih mjesta, da im
se dadne domaći sin za biskupa, kojega ne vidješe više od
23 godine, a čuju da kardinal Kolonić predlaže nekoga Ma-
džara. Ovu su molbu potpisali prvaci katolika Kreševa, Foj-
nice, Olova, Visokog, Jajca, Travnika i Banja Luke:3). Soli se
ne spominju, jer u njima je valjda samo fra Jakov Tomić,
koji je dobivši dozvolu sagradio nešto pristojniju kuću i uz
nju „tugurium«, na drvenim stupovima samo drveni krov;
naslanjalo se to na kuću, a sa tri strane bilo otvoreno. Možda
je u kući bila koja sobica kao kapelica. No Presveti se Sa-
kramcnt nije tamo čuvao niti je svećenik stalno prebivao,
nego bilo u Lipni~i bilo na Usinu. Ovdje je u gradu ostao
jedan od kršćana da čuva kuću. Nedjeljama bi došao svećenik
i odslužio sv. misu i propovijedao, a narod je klečeći oko te
pojate pobozno pribivao sv. obredima. U neposrednoj blizini
bila je tvrđava i kapetanov dvor. Na blagdane izvan nedjelja
svećenik bi održavao sv. misu u kojem od gore spomenutih
sela.
Biskup fra Nikola Ogramić ostavio je Basnu 1684. i ni-
kad se u nju nije povratio, a nisu smjeli da dođu u svoju
biskupiju ni njegovi nasljednici u Đakovu. Biskup Đuro Pa-
tačić, bosanski biskup, također se žali, što ga nezgode vre-
mena i nasilje priječe, te ne može obići tu prcodličnu kralje-
vinu Bosnu; jedino što još može učiniti za Basnu jest da
(počevši od 1704. god.) skoro svake godine zaredi u Đakovu
po kojega bosanskoga klerika4 l.
Kad se doznalo da će Bosna dobiti svoga biskupa, zadar-
ski nadbiskup Vinko Zmajević sav radostan piše 2. V 1735.
u Rim, da će to utješiti patničko kršćanstvo Bosne, koje je
ostalo bez pastira i nestrpljivo da konačno čuje njegov glas.';) :
I doista te iste godine nešto pred Božić bude Kreševljak fra
Mato Delivić imenovan apostolskim vikarom za Bosnu, sa
svim biskupskim pravima. To je učinjeno nakon što su se 22.
I 1735. dalmatinski samostani odcijepili od Bosne i osnovali
svoju zasebnu provinciju. Bila se od bosanske provincije od-
cijepila i ugarska provincija sa Slavonijom, no nakon neko-·
liko mjeseci opet se sjediniše i ostadoše zajedno do 1757.
godine.
- 142 -
Pohod i izvješće komisara Vietri-a
101. Svi oni franjevci što su za burnih ratnih vremena
bili izbjegli iz Bosne, kanili su se vratiti čim se prilike srede;
s dozvolom iz Rima zaputila su se 16-ica braće g. 1697. u pre-
kosavske strane, da tamo skupe novac, kojim bi otplatili sa-
mostanske dugove. No nakon karlovačkog mira 1699., nepo-
voljna po Tursku, većina ih se ne usudi da se odmah vrati u
domovinu. Iza bečkoga rata bosanska je franjevačka provin-
cija imala tri svjetovna gospodara: svi u Bosni i jedan sa-
mostan u Dalmaciji spadahu pod vlast turskog sultana, šest
dalmatinskih samostana bijai'.,e u mletačkoj vlasti, Slavonija
i Ugarska priznavale su austrijskoga cara. rranJevačko vrhov-
no starešmstvo uputi fra lvana Krst. de Vietri-a kao svog
komisara da obiae sve samostane, u sve tn drzave. lezaK
i opasan zaoatak; va1p ostavm olagu klimu i bogatu napulj-
sku pokraJinu, miran i siguran zivot, te poći u l::losnu, u oštro
podneblje, medu siromasan narod, gdje nema mira ni sigur-
nosti, no poslušni redovnik časno ispuni određeni zadatak
i 1708. goaine podnosi izvješće o svom putu i poslu. Najprije
je obišao 1JalmacJJU, zatim Basnu i oaav1e se zaputio u Sla-
voniju i Ugarsku. l'ohodio je i »samostan« (kako ga on zove)
u Solmm, za Koji kaže da je »sastavljen od pet svećenika,
koji mnogo pate, buduć im za samostan služi bijedna slam-
nata koliba (un povero pagliaro), a kao crkva im je siromaš-
na ali uredna pojata (povera ma polita capanna), jer Turčin
ne će da se obnovi stari, već oboreni samostan; no uza sve
to u ovoj jadnoj kolibi hvale Boga i vode duhovnu brigu u
više susjednih sela, u kojima će u svemu biti oko 100 obi-
telji raspršenih u više mjesta pod jurizdikcijo mbosanskog
biskupa«. 6J
A zašto crkva nije bila bolja, kažu nam riječi sultana
Ahmeda III. iz 1716., »da se prigodom popravljanja krova
ni za jedan kamičak, ni za jedno drvce crkva ne proširi, a
kamo li nova sagradi izvan stare«. 7l »Takva se praksa pro-
vodila odmah od početka okupacije sve do požarevačkog mi-
ra«, veli dalje izdavač dr Josip Matasović.
- 143 -
 Pohvale bosanskim katolicima
102. De Vietri je došao iz katoličke zemlje, gdje se dižu
divne kamene crkve, gdje se bez poteškoća mogu obavljati
raznovrsni vjerski obredi, pa je zadivljen onim što je u Bos-
ni vidio i nije mogao toga prešutjeti pred svojim starješina-
ma, pa samo žali što radi kratkoće vremena nije mogao sve-
ga reći. Evo skraćeno njegovih dojmova= Ovi kršćani imaju
toliko strahopočitanje prema Bogu, da bi se i najokorelija
srca smekšala gledajući njihovu pobožnost. Od početka mise
do podizanja drže sklopljene ruke gledajući u oltar, a zatim
do kraja mise mole raširenih ruku (»na propeće«). U crkvi
su muškarci za se, a ženske za se, a djeca opet za sebe. Dru-
gih lijekova ne znaj.u osim sakramenata i polaganja sveće­
ničku ruku na glavu i čitanja evanđeoskih riječi. Vrlo su
gostoljubivi; svećenike toliko poštuju, da se ne usude ostati
sjedeći kad ga vide, a videći svećenika na putu znaju po-
kleknuti i čekati da ih blagoslovi. Ne znaju za ljubakanje ni
za psovku. Ovi kršćani ne znaju za diobu nego žive u zadruzi
otac s oženjenim sinovima i unucima, svi slušaju najstarijeg
u kući. čvrsti su i jaki u vjeri, premda bi im se olakšali te-
reti i porezi, kad bi ostavili svoju vjeru. Blagdane tako svet-
kuju te ne samo da ne rade nego cijeli dan mole krunicu.
Premda u svoj Bosni nema ulja, poste božićnu i uskrsnu
korizmu o samom kruhu, vodi i grahu začinjenu solju (bo-
žićna je korizma počimala s blagd. sv. Martina). Mnogo štuju
Blaženu Djevicu Mariju i Muku Isusovu.
Ističe dalje fra Ivan i redovničku revnost: svakog blag-
dana i nedjelje propovijedaju kod svake mise, izlažu Presveti
Sakramenat i prije nego dadnu njim blagoslov obnesu ga
okolo po crkvi, Na propovijedi redovnika svake se godine
po neki od pravoslavaca vraća u rimsku Crkvu, a njih ima
u Bosni mnogo (nella Bosna vi sono gran Scismatici).8 )
Nove neprilike
103. Ratna psihoza, uznemirenost, već je stala popuštati,
kad se odnosi između kršćana i muslimana opet poremetiše.
Da nadoknade što su karlovačkim mirom izgubili navale
Turci 1716. na mletačke posjede u Grčkoj i Dalmaciji; da
Veneciji pomognu prihvate i Austrijanci za oružje i princ
- 144 -
Eugen Savojski izvojšti SJaJnU pobjedu u Bačkoj i Srijemu
i prisili Turke na mir u Požarevcu 21. VII 1718., kojim Austri-
ja dobije malen dio Bosne, a velik dio Srbije s Beogradom,
te Vlašku. Tuzlanski je kraj posebno bio uznemiren, kad je
general Petraš zauzimao Zvornik, pa Odžak i Doboj.
Da budu nevolje još veće stade zvornički metropolita
poiskavati od katolika pristojbe (resume) za vjenčanja i od
svake kršćanske, pa i katoličke, kuće neki porez po dvije
jaspre, te Mehmed-paša, bosanski vezir, mora bujruldijom da
tuzlanskom kadiji zapovjedi, neka toga ne dozvoli. 9 ) No nisu
bolje prolazili ni pravoslavni svećenici kao ni pravoslavni na-
rod, jer evo što kaže pisac Iv. Ivanić o tim vladikama, koji
:-u većinom bili Grci: »Srbe Metropolite i vladike u Srbiji i
Bosni zameniše Grci, koji su bili pravi ·bič za hrišćansko sta-
novništvo. Srbi su trpeli većih muka od tih Grka, služitelja
oltara božijeg, no od samih Turaka. čitave eparhije dolazile
su do prosjačkog štapa ... «, pa navodi dalje, što kazuje Vuk
Karadžić, »da su grčke vladike bili ljudi prosti, propalice i
najrđaviji. Globili su narod, crkve, manastire ... «. 10 )
104. Da bi se odužio ruskoj carici Ani, koja mu je po-
mogla u ratu s Francuskom i španjolskom, austrijski car
Karlo VI. ponovo se i 736. zaratio s Turskom, kojoj je carica
bila navijestila rat. Ali nije više bilo na životu slavnog princa
Eugena, te dok su ruske čete nadobivale Turke, car je gubio
bitku za bitkom. Za nas su najvažnije i najsudbonosnije tri
epizode ovog ratovanja. U Bosni se očekivao napad careve
vojske, te bos. vezir Alipaša pozove na oružje sve muslimane,
koji mogu oružje nositi, a tko bi izostao, imao se objesiti na
vratima svoje kuće. Prva austrijska četa navali iz Srbije na
Zvornik 12. VII 1737 ., no bosanska ju vojska odbije.
Druga vojska udari sa zapada na Ostrovicu (kod Bihaća);
i ovu Bosanci poraziše. Trećuje vojsku vodio princ Hildburg-
hausen, prešla je kod Gradiške Savu i doprla do Banje Luke,
te se je bitka bila nekoliko dana, dok nije dovršena 4. VIII
sjajnom pobjedom bosanske vojske, dok je austrijska imala
silne gubitke i u ljudima i u ratnom materijalu. Pišući o tom
kaže Kreševljaković: »Sjaj polumjeseca neprestano je tam-
nio od boja kod Sv. Gottharda od bitke kod Beograda 1717.
- 145 -
Luka>ac na Spreči
 Kroz to vrij.eme ~u.str~ja je .više puta potukla tursku vojsku,
do~. su ovd~e Bo~nJac1 sami, i to na svoju ruku, potukli au-
strijsku. VOJSku„1 v~i:asili svoju domovinu ... Ovi porazi ...
u Bosm .. :. spriJec1h _su Austriju, da još onda nije osvojila
ovu pokraJmu ... to Je sve imalo upliva na beogradski mir
173~:. O_vim te 1:1irom izgubila Austrija svoj posjed u Bosni,
Srb1J1.} VlaskOJ ... Ova akcija Bošnjaka ... da nije ovako
energ1cno provedena nestalo bi muslimana, a time bi iščezao
svaki trag islamskoj kulturi u Herceg-Bosni«.11)
Biskup fra Mato obilazi biskupijom
10?. ~im j: posv~ćen za biskupa i vratio se iz Dalmacije
pohod10 Je SVOJ rodm kraj i 22. srpnja 1736. radosno dočekan
od do~ri~ otaca i vjernika kreševske župe. Kroz dvije godine
:pn~l~z:o Je ~isk1:1pijom dijeleći krizmu. Jedino nije obišao
cet1ri zupe SJev.-1st. Bosne: Veliku kod Dervente Komušinu
Soli i Ravne (Zovik). »Na najveću moju žalost ~atni su m~
nemiri spriječili, te ih nisam mogao pohoditi« kaže sam u
~vo.U: iz.vješću, što g~ 17~7. poslao u Rim.t2) O~'aj je njegov
IZVJestaJ vrlo dragocjen, Jer navodi broj kuća i duša u svim
selima onih župa, što ih je obišao. Tuzlanskih na žalost ne-
ma; već. n~ početk1:1 svojega pohoda bio je u neprestanoj
?pasnost1, Jer se b10 rasplamsao rat s Moskovijom (Rusi-
J~m), pa su Turci u vrijeme rata vrlo sumnjičavi i kadgod
vide kaka.". skup , naroda b~je se pobune i izdaje. Za to je
m?rao uv1J~k nocu putovati, a za krizmanje valjalo je naći
mJesta 17?alJena od prometnog puta. Turci nijesu voljeli zbo-
rova k~-scanskoga naroda govoreći da se oni na njima mole
za pobjedu moskovskoga oružja.
Biskup zahvaljuje Bogu, što u ovom kraljevstvu nema
odmetanja od vjere, premda i muslimani i pravoslavni na-
st~je da ih sebi primame, naprotiv ih ima što s pravoslavlja
prilaze katolicima. U biskupiji su svega tri samostana i oni
se brinu svim župama. Osim samostanskih crkava samo su
još dva-tri mjesta s malim crkvicama, a inače se misa služi
:p?d vedri~ nebom, natkrivši više oltara kabanicama i ogrta-
cima (a c1elo aperto e solamenti colli tabarri), što ih sa sebe
svuku, pa makar vrijeme bilo hladno i kišovito; drage volje
sve to trpe, samo da se napravi sklonište za sv. misu. »Pod-
noseći ove svoje zaslužne kršćanske patnje vjerničkoj je po-
-146-
božnosti jedino to bilo nepodnosivo, što su lišeni sakramenta
~v. potvrde, jer im se činilo da (zbog toga) nisu potpuni
:~ršćani. To je uzrok boli i vrelo njihovih obilnih suza. Mo-
rao sam ih brisati svojom prisutnošću i dijeljenjem ovog
sakramenta ... Malo sam ih našao krizmanih, čemu se ne
treba čuditi, jer je prošlo više od 50 godina, kako se u Bosni
nije vidjela u službi (biskupska) mitra ... bio sam veoma
uzbuđen videći, kako pritječe dobri narod, obasipajući bla-
goslovom ljubav Rima i radosnim glasovima (iskazujući) svo-
ju sreću, što su konačno primili ovaj sakramenat, za kojim
su odavna čeznuli i sada vjeruju da su postali potpunim krš-
ćanima;« tako veli biskup. (Riječi u zagradi su umetnute radi
1
1oljeg razumijevanja).
Franjevačke kuće u solskoj župi
106. De Vietri je nazvao doduše franjevački stan u So-
lima »convento«, samostan, ali on to više nije bio. Provin-
cija! fra Petar Pastirović obratio se 1712. na cara Karla za
novčanu pomoć zaduženim samostanima, a spominje samo
tri »mimoilazeći spomen ostalih samostana, od kojih se sada
nalaze samo razvaline ... «. 13 l
Iza Vietrijeva posjeta Solima nemamo nikakvih vijesti
o župi ni redovničkoj zajednici, koja se više ne zove samo-
stan nego »rezidencija« ili »hospicij«, gostinjac. Pa kad bi-
skup Dragičević piše o ovoj župi veli: »Ovdje (u župi) osim
golih tragova dviju crkava, s kojima su nekada bila povezana
dva samostana Male Braće, naime, sv. Marije u Gradovrhu
(on piše Gradou-varh) na brdovitu i posve pustu mjestu, i
sv. Petra Apostola u gradu D. Soli, gdje još postoji kuća za
župnika koliko-toliko zgodna, (ovdje) nemaju ničega podig-
nuta za službu Božju i za skupljanje naroda. Ipak se nedje-
ljama redovito služi Misa pokraj spomenute župnikove kuće;
zapovijedaju to Turci radi trgovine (sajma, pazara). I ovaj
župnik osim poreza i drugog (koječega) što ga veoma tišti
mora Turcima godišnje plaćati tisuću groša za izbijanje sata,
koji je u tvrđi iznad kuće« .Vi) Taj sat s malim zvonom bio je
u nedalekoj kuli tvrđave; biskup nije označio vrstu novca,
nego napisao samo »nummos mille«, a s druge strane znamo,
da su davali 1000 groša. Zvono je iz 15. stolj. i bilo nekad na
crkvi, a sada je služilo samo za otkucavanje sati.
- 147 -
 čini se da 1742. mJe bilo crkvene kuće na Usinu, pa n
u Breškama, jer se biskup svraćao u privatne kuće. No valf
da je još bila u Lipnici, gdje je župnik te godine po svo
prilici i pribivao, a svakako je bila »kapela« u zivinicama,
kojoj je stanovao Anto Sušilović i još četiri njegova ukuća
nina.
Krizma 1742. godine
107. Biskup Delivić umro je 1741., a da nije dospio do
u ovaj kraj; nakon njegove smrti povjereni su ovi krajev
duvanjskom biskupu fra Pavi Dragičeviću kao apoštolsko
vikaru za Bosnu. On je već 15. listopada 1741. počeo s ob
laskom obadviju biskupija i to najprije livanjske župe; ci-
jelu zimu i proljeće išao je od župe do župe te se konce
svibnja nai;ao u Komušini, odakle je krenuo u Veliku ko
Dervente. Kako se približivao blagdan sv. Ive Krst., zaštitn
ka sutješkog samostana i župe, to je iz Velike krenuo prek
Sivše u Vinište i tamo zajedno s provincijalom, koji ga l
pratio, i sa župnikom, noćio na sjeniku i sutradan u Sutjesk
i po ljetnoj rodnoj kiši cijeli dan, te iza ponoći udario n
samostanska vrata. Dne 26. lipnja pokraj Bobovca u Vare
gdje prenoćiše, a odatle preko Zvijezde u Kamensko k Ma
Brnjiću; sutradan, uoči Petrova, stigoše u Zivinice, prvo sel
solske župe »i tamo moradosmo siromaški prenoćiti kod n
kih vrlo siromašnih kršćana. I sutradan potraživši župnika d
spjesmo prije podne u selo Usinu«; i veli dalje njegov tajni
da je radi blagdana Prvaka apostolskog, premda ga je mori
prevelika žeđa i bio od puta umoran, ipak sačekao, dok se n
pravi oltar i nađe što je potrebno, te on sam rekao misu.
Usinu je odsjeo kod Mije Pavlovića i ostao pet dana; k
zmao je 30. VI 46, 1. srpnja 175, dne 2. njih 112, zatim 3. j'
82, ukupno kroz ova četiri dana 365; ovamo su vjerojat ·
došli na krizmu iz slijedećih sela: zivinice, Paočselo, Dubrav
Usino, Udeč, Pogorioci i Ljepunice; od svega 491 krizma.
365, samo posve mala djeca nisu krizmana. Dne 1. srpn
bila je nedjelja, te je misa i krizma bila na usinskom grobl"
a ostala tri dana kod Mijine kuće, koji je imao u kući 8-
velike čeljadi i 5-ro djece.
Put je nastavio u Breške, odsjeo kod Mije Tomića, č"
je obitelj brojila 10-ro velikih i 4-ro malih. Kod njegove
kuće bila i krizma 4. srpnja 197, sutradan 238, skupa 43
- 148 -
još je biskup posjetio Dragunju, gdje je nekada bila župa. I
wmo je bio gost opet jednoga Mije i to štitića (5 odraslih,
3 malih), a krizmano 6. srpnja 149, sutradan 50, treći dan
24, i četvrti samo 7, u Dragunji svih skupa 230, s onim u
Breškama 665 od 804, koliko ih je bilo u selima Breške, LiP-
nica. Drinča. Drapnići. Dragunia. Jasenice. Obodnica. Dnk::i.ni.
Grabovica, Solina, Dobrinia; u Solima samim niie tada bilo
niiedne katoličke kuće. čim se ie 9. sronia nakon kri:zme
('kriiepio. trebalo je odmah nut nod nog:e. da 'W do večeri
c:tigne u štrepce, prvo selo slijedeće župe zvane Ravne (sada
Zovik) .1;)
Uz biskupski izvještaj
108. Na prvom pohodu po biskupiii pratio ie fra Pavu
niegov tainik fm Mato Marčinkušić Lašvanin i o tom sačinio
onširan izvieštai: naipriie nopis svih kurnih domaćina no
.cdirna. zatim samo nutovanie od žune do hme. gcJie iP i ko-
Jil{o krizmao te noimPnce unisao sve krivnanike. Dr Tnliian
.Tclenić obiavio ie 19/7. ouis nuta. ali niie donio ni imena
kri:zmenika. a broi kri:zmanih samo negdie: to ie obiavio
n zhirci »Snomenici kulturnrnm r::ida fran ir"•aca Rosne Sr~­
hreničke« (citira se nod Jelen., Snomen. TT). zatim ie dr
Mandić izdao 1902. ciielu kniiP-u »Chroati catholiri Rosn::ie Pt
Rercegovinae« s popisom kućnih domaćin::i iz 1743. i 1768.
(1irvi popis biskupa Dragičevića, drugi b. Bogdanovića).
Vrhbosanski svećenik. na studiiama u Rimu. Zvonko
Baotić pogledao ie u arhivu Propagande orhrinale tih izvieš-
ra i za ovu kniigu nrepisao nešto od onoP-a što ii". dr Jelenić
izostavio, pa tako imamo uotpuniii izvieštai o krizmama i
znamo broj krizmanika u noiedinim mjestima. Kocl drugoi:m
nohoda istoga biskupa g. 1762. pratio ga je i pisao fra Franio
Vučević, Fojničanin. A Bogdanovićev tajnik fra Josip Tomić
isto je zapisivao što i prvi Dragičevićev tajnik: obitelji, put i
krizmanike. Njegov je popis kuća objavio Mandić, kako je
\·eć rečeno, a inače ništa drugo. Zv. Baotić prepisao je izvje-
štaj o toj krizmi u solskoj župi u studenom 1768.; inače opis
njegova puta, koji se nalazi u Rimu, te imena krizmanika
čekaju da bu~u objavljeni.
149 -
 župske knjige
109. Po katoličkim crkvama, gdje se krštava i vjenčava,
oduvijek su se o tom vodilc posebne knjige, što ih zovemo
matice, a kasnije se stalo upisivati i umrle, barem odrasle,
pa zatim i krizmane.Provinc. fra Bono Benić spominje 1768.
i knjigu o stanju duša. Matice su vrlo važan dokumenat i za
Crkvu i za državu, pa su crkvene vlasti uvijek naređivale da
se pomno i uredno vode, te su ih biskupi ili njihovi zastup-
nici počesto pregledali i onda se potpisivali, da su to učinili.
U stara bi vremena neki biskupi odmah u dotičnu maticl:
stavili svoje primjedbe, ako nešto nije bilo u redu. U nekim
hrvatskim krajevima sačuvane su vrlo stare matice, no u
Bosni su stare rpatice većinom propale. U sjeveroistočnoj
su Bosni najstarije komušanske matice iz posljednjih godina
17. st., a tuzlanska župa nema starijih od 1740. Najstarija je
sveska matica vjenčanih, koja počinje upisom 30. V 1740., a
završava 11. II 1748. Druga je matica krštenih, na 3. stranici
njezinih korica piše: »Huc veni et accepi possessi (onem)
huius Parochiae Salinarum 22. otobris Anno Domini 1741. Pr
Elias a Lasva« (Dođoh ovamo i preuzeh ovu solsku župu ...
o. Ilija Lašvanin). Prvi list knjige manjka, a na drugom je
upis: »Na 1741 na 21 prosinca kar. ja fra Ilia Tomu sina Pav·
la Tomića iz Dubrava i nj. zak. žene Lucie bi kum Frano KO'
vačević iz Dubrava«. Ono »kar.« je skraćeno od »karsti« tj.
krstih. Posljednje upisano krštenje je od 18. VI 1748.; u istom
su svesku i umrli (počevši od 23. III 1742. do 11. II 1748.).
Treći svezak odmah nas na početku upozoruje, da su u njemu
i kršteni i vjenčani i umrli (Libellus hic hujus Parochiae Sa·
linarum dividitur in tres partes . . . baptizati . . . matrimoni;
aliter copulati ... defuncti), i to kršteni do 1761„ vjenčani
do 1776„ umrli do 1775. U prve dvije knjige upisi su bosani
čicom, a bilješke latinski, u ovom trećem ima već i latinskih
upisa. Dalje se vode opet odjelito i to kršteni za 12. VII 1761.1
do 4. X 1779„ vjenčani 27. X 1776. do 6. XI 1804„ pokojni h
IV 1775. do 28. IX 1797. Sve se ove stare matice čuvaju u
arhivu sutješkoga samostana.
Iz ovih se matica vidi, kada su biskupi ili njihovi zamj~
nici vizitirali župe. Tako sad znamo, da je biskup Dragičevi4
bio 10. V 1749. u Breškama i na Usinu; u Solima nije bio,
nije tada ni krizmao. Zatim nalazimo upis u mat. kršt.' »Annq
- 150 -
Domini 1754. die 14. XI vižita ovu župu ja fra Petar ... dra-
~ev~~ iz Seoca kako delegat pris. gospodina Biskupa Dragi-
cev1ca«. Hrvatski tekst je pisan bosančicom; kod prezimena
manjka početak, a ima se nadopuniti u Đondrašević. U su-
tješkom selu Seocu ima te godine kuća Franjo Giondras.
žui:u. je obi.š~o,_ ali uime provincije kao inspektor misija i gla-
sov111 fra F1hp 1z Oćevije i to u svibnju 1760.
Krizma u godini 1761.
110. Biskup Dragičević došao je s pratnjom iz Jelašaka
»skoro trčeći« za deset sati na Usinu, u kućicu gdje župnik
običaje svraćati; tamo su im pružili sve potrebita. Misa i
krizma bila je u nekoj šumici na brežuljku od sela, gdje i
župnik redovito sve obavlja i propovijeda, da puk ne bude
smctan. Oltar je podignut pod vedrim nebom; prije mise
sjeli su biskup i pratilac mu misionar te ispovijedali. Na po-
četku ovog izvješća kaže biskup, da je sa sobom uzeo jednog
starijeg misijonara, oca Petra od Fojnice.
.. Z~tim je biskup, jer je bio okretnije ruke (utpote expe-
d1t1ons manus) upisivao djecu i ispitivao. Na to je misu i
propovijed najprije imao fra Petar. te pričestio ispovjeđene.
Onda je slijedila biskupova misa i kratak nagovor, kazavši
razlog svoga dolaska, i podijelio je svetu potvrdu.
Kad su odručali, prispio je i župnik i s njim pođe bi-
skup u grad Sole, gdjcžupnik ima kuću, u kojoj redovito
prebiva. Uzevši raznih stvari za poklon pođe u posjet starje-
šini mjesta, imenom Derviš-begu, da mu iskaže svoje pošto-
vanje i da zamoli dopuštenje, kako bi što mirnije prošao
župama ove pokrajine i mogao slobodnije propovijedati u
mjestima pod njegovom vlašću. Mimo očekivanja Dervišbeg
ga prijazno (urbane) dočeka, premda je Turčin i to na vi-
soku položaju, te obično kruto postupa s podložnim kršća­
nima; dade mu znak neka sjedne, naredi svom kuharu (pin-
cerna), da posluži kavom i zadrža se s biskupom u podužem
prijaznom razgovoru. A što je biskup želio, to mu je beg dao.
1 Sutradan je misa bila u malom polujavnom oratoriju, pri-
ključenom uz župski stan. Pregledao je crkvene stvari i žup-
ske knjige i našao da je od posljednje krizme upisano 187
a krš~~nja, umrlih 19, a vjenčanih 26 i rekao župniku, da je
zaCIJclo mnoge propustio upisati i očinski ga opomenuo,
- 151 -
 (
neka nedostatak po mogućnosti ispravi. župnik se ispričavao
nemarnošću svoga predšasnika. Taj pregled župe upisan je
u maticama 27. VII i potpisao »Paulus Draghichievich in actu
visitationis canonicae«. Ustanovljeno je da u župi ima 212
obitelji, a župljana 2074. Slijedeći dan podijelio je ovdje u
oratoriju krizmu, te poslije ručka krenuo u Breške, do kuće
Franje Mijatovića. Od 29. VIII do 1. IX kroz sva četiri dana
prikazao je biskup misu pod vedrim nebom i svaki put kri-
zmao. četvrti dan pred večer stigao je u štrepce, prvo selo
zovičke župe. Izvještaj je završio 25. XI 1762. i poslao ga u
Rim preko svoga posrednika kanonika Vinka Radinkovića. 16 )
Iz gornjeg izvješća vidimo, da je tih godina župnik pre-
bivao u Tuzli, da su katolici imali već nešto pristojniju, ma-
kar i malu, bogomolju, te da je već bilo nešto katolika i u
gradu te da su postojali neki kontakti s turskim vlastima.
Vidjevši i čuvši na licu mjesta, kako se u njegovoj biskupiji
živi i radi, poslao je okružnicu na sve u vikarijatu »Župnike,
kapelane, misijonare ili suradnike ili pomoćnike naše redov-
ničke ili svjetovne«. Među ostalim strogo naređuje, da gdje-
god ima više od jednog svećenika na župi, neka nedjeljom
i blagdanom nipošto ne drže mise u istom mjestu, nego žup-
nik neka mudro rasporedi misu po podružnim selima. (Ovu
je naredbu 1793. ponovio biskup fra Grgo Ilijić). Kad župnik
bude premješten, nipošto neka ne korakne iz župe (ne pedem
extrahat), dok nije drugi došao. Naredio je još da svaki žup-
nik točno vodi knjigu, gdje će upisivati mise prikazane za
puk.
111. Iz matica se vidi, da je tuzlansku župu nakon četiri
godine, 15. 7. 1765., obišao biskupov tajnik fra Franjo Vuče­
vić. No m~žda je tada i biskup krizmao, jer o njemu veli su-
tješki nekrologij, da je svake tri godine obišao Bosnu. Tri-
godine kasnije provincija! fra Bono Benić predaje u Rimu
svoj opširni izvještaj, potpisan 23. II. 1768. O Solima p1se
da su rezidencija s kapelicom, no Presveto se u njoj ne ču­
va, jer je u središtu tvrđe puno muslimana, te bi možda
bilo izvrgnuto izrugivanju. U toj su misiji stalno dva oca mi-
sijonara. šteta je što se radi njegove opsežnosti ne može pre-
nijeti cio njegov opis prilika u provinciji. Gdje imaju crkve,
obavlja se bogoslužje prilično svečano, a gdje ih nema, onda
na grobljima ili pod kakvim drvetom i daleko od prometnog
puta; svakiput se napravi krov nad oltarom. Nekad to bude
- 152 -
i u sjenari ili u kojoj zgodnoj kući. U provinciji ima više od
150 franjevaca i 13 svjetovnih svećenika. »Prekrasna je stvar
vidjeti ... kako se vjernicima javno dijele Presveti sakramenti
i služe svete mise, drže propovijedi i vjeronauk i da apstol-
ski vikar obavlja pohod« ... Govoreći o kršćanskom narodu
hvali mu dobrotu, čestitost, pobožnost i poučenost u kršćan­
skom nauku, ali se tuži na samovolju nekih u ženidbenim po-
:slovima: otimaju djevojke, vode samodošle, ako se po crkve-
nom zakonu ne mogu da vjenčaju, idu pred turskog kadiju
i tamo se vjenčavaju i kad svećenici ustaju protiv takvog
bezakonja, često puta imaju grdnih neprilika, pa i tvornih
1
iapadaja. Turski je kapetan dao tako istući fra Antu Tomića
i fra Franju Blekića, te su sve do smrti osjećali posljedice
zlostavljanjal'J.
Posjet biskupa Bogdanovića
112. Kako je biskup Dragičević teško obolio, zahvalio se
1766. na bosanskom vikarijatu, te je 1767. za tu službu ime-
novan Kreševljak fra Marijan Bogdanović i u Stonu posve-
ćen 1768. On je samo jednom obišao biskupiju, jer je umro
od sušice već 1772. (a Dragičević 1773.) U kasnu jesen 1768.
bio je u Posavini i krečući prema Tuzli popeo se 17_ stud. na
Majevicu, s koje se vidi kraj oko Dunava i ugarska ravnica.
»Na pola puta ga s nekim katolicima susrete o. Marijan Alji-
nić, župnikov drug, tamo naložiše veliku vatru i ogrijavši se
nastavismo put do sela Briške i tamo nakon petsatnog nepre-
kidnog hoda bismo pristojno smješteni od vlč. o. Jerolima
~titi~a župnika i župljana skupljenih u kućici sagrađenoj za
zupmka kad dođe; tamo prenoćismo.«
Sutradan su ispovijedali biskup i još tri svećenika, misa
i krizma su bile na njivi blizu ove kuće; tako isto i 19. X„
kada je pozvao župljane da drugi dan, u nedjelju, dođu svi
u Lipnicu. Iza ručka svi krenuše i za sat dođoše u to selo,
što leži usred župe i noćiše u kući sutješkoga samostana, u
kojoj župnik češće boravi. »Svečanog dana 20. studenog, po-
sljednje nedjelje iza Duhova, sabrao se brojan narod u istom
selu Lipnici, koje je između ostalih veće selo župe;« i ovdje
je oltar podignut na njivi, nedaleko one kuće, ispovijedalo
se, biskup vatreno govorio o Kristovim riječima: »Nebo će
i zemlja proći, a riječi moje ne će proći«. Taj dan ih je mno-
- 153 -
 .
go k nzmao. -
I . . (d~
l V k l . .
sti Je dan preg e ao zups o pos ovanJe i sve
našao u redu. Ovdje su redovno dva svećenika, a već godina-
ma je župnikom o. Jerolim, domaći sin, čestit redovnik i
veoma iskusan, a za druga ima o. Marijana Aljinića, bivšeg
definitora. župa ima pet prenosnih oltara, sa svim potrep-
štinama, sve .ie zgodno, čisto i odlično, a tako i sveta ulia;
pregledao ie i crkveno posuđe. nema nikakvog nedostatka.
Prema knjigama župa ima 237 kuća, velikih 1488, malih 818;
od zadnie vizitacije kršteno je 384, vjenčano 73, a toliko ih
je i umrlo.
Ova ie župa dobila ime po glavnom gradu, koii se »na-
šim pučkim ilirskim jezikom zove Sole, a drugi ga no tur-
skom zovu još Tuzla, a obe ri.ieči glase u latinskom Saline,,.
Ovdje je bio samostan i crkva sv. Petra: s vremenom .ie »Os-
tala samo župnikova kuća s vrtom, zatim se u naše vriieme
raširila utvrda i zidovi grada, koji su sve obuhvatili osim
župnikove kuće. Po naredbi onoga kanetana i svemožnog
komandanta mora se ondje svake nedielje služiti misa radi
navale kršćana. što gradu donosi korist. a žuonik se mn7e
u kuću svratiti. kadgod hoće: no mi nismo išli, da n<" h11ilf'-
mo dovedeni u nanast«: no selima naime. qdie ie hjla kri?:-
ma. liudi mmm lakše doći do bisk1ina. Sutradan ie padala
kiša. te ie biskuo skratio propoviied iz obzira prema kriz-
manicima i narodu. - Nakon ručka biskun i pratnia te žuo-
nik i dvoiica svietovniaka kroz dva sata došli su na Usinu. i
tamo noćili u žuoskoi kućici. Dne 22. stud. sabrao se sav
usinski narod. biskuo ie prikazao sv. misu, rekao kratku oro-
poviied. podiielio blagoslov i odmah nakon tog-a uziahavši
na konje u pratnji solskoga župnika i trojice njegovih žup-
ljana zaputio se put Vareša 18 l.
Iz ovoga smo čuli, tko je tada bio župnik a tko kapelan,
da je župnik prebivao u samostanskoj kući u Lipnici, da ima
i u gradu kuću na raspolaganje, a na Usinu omanju kuću. U
živinicama valjda nema nikakve kuće. Tajnik današnje selo·
Husino stalno naziva Usina. Ovo je izvješće pisao fra Jozo.
Tomić; i on je pribilježio kućne domaćine po svim selima i;
broj duša u svakoj kući; taj je popis objavio dr Mandić, a
samo izvješće nije još nigdje tiskana.
- 154 -
Bašinska sila i još neki događaji
113. Ovo je stoljeće bilo vrlo bumo i nemirno, što su
osjetili i katolici ove župe. God. 1740. počela se graditi ka-
mena tvrđava u Tuzli, kršćani su morali dovoziti kamen, no
to su morali činiti i muslimani. Po okolnim selima nastadoše
u tri rede pobune, katolici nisu u njima sudjelovali, ali su
svakako bili u brizi i strahu.
Velika pokora za sve bijahu baše, kako se počeše nazi-
vati niži i viši janjičarski starješine. Oni su bili nezadovoljni
popuštanjem turske vlade i sultana, nakon neuspjelih ratnih
operacija. S njima su se slagali mnogi bosanski velikaši, koji
su spoznali da Turska gubi na sve strane, pa su htjeli bar
Bosnu obraniti i sačuvati; i ovi se kasnije nazvaše bašama.
Kršćani su se zapravo sprva bili ponadili nekoj olakšici od
baša, jer su tereti, što ih vlast nametala, bili nesnosni. No
ubrzo se razočaraše. Fra Mijo Batinić piše: »Šteta, da su ko-
lovodje ovog ustanka brzo sašli s puta, koji je vodio k slogi,
slavi i pobjedi cieloga stanovničtva, te da se pogrieške i sb-
bosti državne vlasti upotrijebili u posve sebične svrhe, ra-
zuzdavši sve moguće strasti u sebi podčinjenih vojacih. Mje-
sto da obćeg tlačitelja proganjaju zajedno, baše su poput gla-
dnih vukova napadali na imetak, čast i život krštenih suple-
menika, te učinili, da su ovi brzo poželili uništenje bašinske
moći ... 19>.
Bašama treba pripisati mnoga nasilja što se dešavala u
drugoj polovini 18. stolj., među ostalim i spomenuto zlostav-
ljanje tuzlanskoga župnika fra Franje Blekića. Nevolje uče­
staše, kad se 1768. diže Crna Gora, osobito kobna bijaše uz-
gona radi dvojice svećenika glagoljaša, jer optužiše fratre,
da su to crnogorske uhode~0 l. Nevolje malo jenjaše, kada
1769. zaratova Turska i Rusija, jer na ratište odoše sve zu-
lumćari, nasilnici, i zlikovci. Sarajlija M. Bašeskip u svom
ljetopisu piše pod g. 1771. o nasiljima što se čine nad rajom,
pa kaže: »Uzvišeni Bog upravo je zbog ovakvih nasilja napu-
tio neprijatelja Moskova na muslimane i neprijatelje učinio
pobjednicima«, a nešto dalje kaže pod 1773., kako su telali
(glasnici) pozivali na vojsku, »a nije ni bio toliki nedostatak
vojske, nego je nedostajala Božja pomoć« 21 l.
- 155 -
 (
U vrijeme ratovanja s Crnon~ Gorom oduzeto je raji
oružje, te se po odobrenju kadije imalo prodati i novac dati
vlasniku; no doskora je trgovcima vraćena oružje, a sačuva­
na je teskera od 4. 3. 1769., izdana visočkim i fojničkim fra-
njevcima, da smiju uza se nositi dvije puške za obranu od
hajduka 22 ).
Visoka Porta, kako se zvala turska carska vlada, poku-
šavala je nekoliko puta stati na kraj nasilnicima, pa je slala
vezire i druge dostojanstvenike s velikim ovlastima, od ko-
jih su neki ostavili lijepu uspomenu kod kršćanske raje. Je-
dan je od njih paša Mehmedaga Kukavica, koji je došao u
Basnu 1751. i bio do 1755„ a onda opet 1757. do 1760„ koji
je mnoge baše smaknuo, te se po Bosni pjevalo: »Dok bijaše
Kukavica paša, - Ne znade se ko bijaše baša, - Sve saruke
zbiše u sanduke, - Jatagane skriše na tavane« 23 • Saruk je
vrsta otmenije kape, šalom omotani fes, slične su čalme i
ahmedija; jatagan je dugi krivi nož, što se zatiče za pojas,
kao mala sablja). Sutješki ljetopisac kaže za ovog vezira,
da nije bio kukavica nego sivi soko, samo i on jadno svrši:
bi prognan na Kretu i tamo umrije nasilnom smrću. Krešev-
ski pak ljetopis kaže za pašu Musinovića, da je bio doista
dobar čovjek, pa se njegovom dozvolom čestita popravila
sva tri samostana, a napose sutješki. Njegovo je potpuno
ime Mehmed-paša Muhsinzade, a bio je u Bosni 1760.-1763.
God. 1765. došao je na Bosnu za kajmakama ćuprilićev
zet, da uvede red. »I ovii kaimekam bii čovik vrlo dobar« 24 l,
to je taj isti Muhsinzade. A kod Bašagića čitamo za te godi-
ne: »Pošto nam vrela ne bilježe ništa iz ovih vremena, može
se naslućivati, da je kuga napravila red i mir, što ih nijesu
mogli namjesnici« 25 ).
Franjevci su imali i domaćih neprilika u samoj provin-
ciji, pa da se one uklone, konačno se bosanska braća odijele
od prekosavskih god. 1757. Tim je bosanska provincija vrlo
osiromašila, spala je na cigla tri samostana, pa da bijeda
bude još veća nepažnjom na sam Uskrs 1765. izgoriše kre-
ševska crkva i samostan i u njemu 14 tisuća groša. Radi toga
je vikar fra Andrija Rebić obišao ovaj dio Bosne i u pet žu-
pa skupio 800 groša za gradnju novog samostana i crkve. A
kad je kreševski gvardijan zamolio župe, da mu pošalju rad-
nika i majstora, iz tuzlanske župe otišao je Franjo Akalović i
- 156 -
još sedmorica s njim. Vrijedno je nadodati, da je iz Tešnja
otišao Srbin Marko Vukajlović sa 16 drugova; Marka hvali
ljetopisac da je »pravi majstor i vrijedan mladić.«
O Tuzli gradu i o sudbonosnom stoljeću od nastupa sul-
tana Selima III. god. pa do okupacije Bosne i Hercegovine
po Austro-Ugarskoj u jednom poglavlju kasnije.
BILJEšKE
1) Bitka pod Banjalukom 1737. - 2) Draganović, Jedan sudbonosni
vijek u povijesti Hrrnta katolika Bosne, kal. Napredak 1941, str. 28 -
J) Starine XVII, 84. i 86. - 4) M. Pavić u Glasn. biskup. bos.-sriem.
1896., str. 80 - 0 ) Starine XVII, 99 - 'i) ib„ 93 - 7) ib. 64 - 8) ib.
94 - 9) ib. 189 - JU) Ivanić, 15 i 21 - li) Bitka pod Bl. 20, 22 -
12) Jelen„ Spomenici II, 32-65 - l:l) Starine XVII, 98 - 11,) ib. 93 -
1.i) I. c. - 16) ib. 127-128, 162; imena krizmanih nije objavio -
17) Jelen., Spomen. II, 172-3, 176. - 18 Scritt. rifer. de lo e 24 luelio
1769, V, 824, ff 334-338, prema prepisu Zv. Baotića - 19) Batinić III,
87 - 20) Sutj. ljet. 41 - 21) Bašeskija 138, 168; prevodJac Mujezinović
kaže o ljetopisu na str. 18.: »Bašeskija izražava velike simpatije pre-
ma zaštitnicima sirotinje«, te je i Skarić već opazio, da se Bašeskija
u mnogočem slaže s franjevačkim ljetopisima. On je bio prosječno
školovan čovjek i više samouk, bio je član jednog derviškog reda
i bio imam u džamiji - 22) Fojn. reg. 220 - 23 Bašagić 105 - :V.) Kre-
šev. ljetop. 27 - 2° Bašagić ib.
20. Stare župe u području Tuzle
114. U 17. poglavlju našla su svoje mjesto tri samostana
i župe istih mjesta, a ovdje još po koja riječ o starim župa-
ma po selima južno i sjeverno od Spreče, kojima ne znamo
godine osnutka, a ni godine prestanka - jednostavno ih je
nestalo u ratnom vihoru. O svima znamo vrlo malo, nekima
ne znamo ni točna imena, a nekima ni gdje su upravo bile.
- Počet ćemo s njima od juga prema sjeveru. - Izvještaji
koji ove župe spominju su slijedeći:
MP iz 1623. - o njemu je bilo opširnije u 11. bilješci k
XVIII. poglavlju,
MM iz 1655. biskupa Maravića - v. bilj. 19. k istom po-
glavlju,
NOO iz 1675. biskupa fra Nikole Ogramića-Olovčića, ka-
ko ga objavio dr Jelenić u Starinama JA XXXVI, 132-152.
- 157 -
 Njihove će
'e kratice pmna potr~i
'taviti ovdje u tek·
stu i to u zagradu, a ne će se citirati u bilješkama. Ostali će
l,
se izvori naznačiti u bilješkama.
:župe Tuholj i Gostilja
Tuholj. Dne 1. 8. 1649. došao je iz Gostilje biskup Mara-
vić i krizmao 2. i 3. kol. njih 366; biskup veli da selo spada
na Gostilju, no da je nekada bio samostalnom župom. Bis-
kup Ogramić dolazi 9. X. 1672. i krizma ih 272, a vjernika
ima više od 300; krizma dakle sve osim male djece. U župi
nije našao crkve, ali ima mnogo starih groblja, (znači da je
nekada ovdje bilo mnogo katolika). »Među njima jedva da
što drugo nađoh osim dobra«, hvali ih biskup. -.U. selo T1:1-
holj i okolicu nisarh zalazio, pa ne znam, da h ima ko~e
crkvište. župe je vjerojatno nestalo početkom 17. v. Danas Je
selo Tuholj čisto muslimansko manje selo sa 439 stan. Na_jug
od sela ima brdo Pauč, pod njim selo Podpauč, a na sJev.-
zap. od Tuholja selo Pauč; možda su odatle katolici prešli .u
današnje Par-selo, koje se poč. 18. st. piše Paoč-selo. A dalJe
na jug od Tuholja leže Brateljevići sa nekoliko katol. kuća
(prema šemat. iz 1932. 24 duše). Jesu ~i .to o.staci iz nek~~aš­
nje tuholjske župe? Inače su se ~uholJci koJe.kuda rasehl~ te
nalazimo među katolicima razmh sela prezimena Tuolpk,
Tuolčić, Tuholjak, Toljaković i sl. i to 17 43. na U sinu i Crnoj
Rici iza 1765. u Obodnici i Drijenči (3 obit.), iza 1773. u Bre-
ška~a, iza 1850. u Jasicima, Orašju i Grabovici; u Gračanici
ima i muslimana čije prezime upućuje na Tuholj. - Od do-
morodaca svećenika znamo za fra Jakova Tuchoglianina, koji
je 1623. gvard. u D. Solima i za fra Petra de Tuogl, koji je
1660. bio propovjednik u olovskom samostanu.
115. Gost i I j a. Prviput se spominje u predstavci MP
1623.: »Conventus Plumbum .... habetq quatuor parochias:
I parochia Hyelaschae, II Go~tigli~, ~I~ ~alattino: IV Mir~­
ni<;<;i« (Samostan Olovo ... te im_~ cetm ~upe Jelas~e, Go:t.1:
lja ... ) Biskupi fra Tomo Ivko_v1c. 1633. 1 fra J~~ohm Luc~~
1638. ne spominju ove župe, ah b~skup fra ~~nJ~~ Mar~v1c
1655. kaže, da olovski samostan ima na bnz1 tn zupe I to
Olovo, Jelaške i Gostilju; u sve tri ima 391 kuća sa 5069 du-
ša. Prviput je biskup došao u Gostilju 7. 7. 1649. i krizmao
344 osobe i krenuo odatle u D. Soli i dalje prema Savi i opet
- 158 -
se vratio ovamo te 1. kolov. krizmao još 255, i onda se uputio
u !uho~j. Gostilja je dakle te godine, osim Tuholja, imafa
naJmanJe 800 duša. Biskup fra Nikola Ogramić došao je 9.
X. 1672. u Tuholj i tamo krizmao, a u Gostilji je krizmao 349
o? 53,0 v~e~nik_a i ~išta nije imao primijetiti. (Za ove 23 go-
dme __o-S~J ~e. VJermka pao za nekih 300 duša!) Iz biskupovih
se. nJ~c1 v1d1, da su te godine Gostilja i Tuholj jedna župa,
a~1 nIJe jasno, ?~je je sjedište župe, vjerojatno nije u Tuho-
1~~- C_rk~e go~tilJske ne spominje, jer je nije ni bilo. Od gos-
t1lJsk1h zupmka znamo samo za fra Ivu Cerića god. 1660„ a
za domorodca fra Miju Gostiljanina, da je oko 1660. bio
gvardijanom u Sutjesci 1l.
Mjesto je postojalo i bilo upravna župa još za bosanske
d_ržave, no gdje je bilo, ne zna se. Svakako uz rijeku Gosti-
lJU, ~ ~ako su sp~v~ bile župe i u Tuholju i u Gostilji, to je
GostilJa morala b1t1 na sjeveru, ali nije mogla biti blizu Tu-
zli, jer tamo je bila druga župa. U Puškovcu kod Koraja na-
đen je stećak nekog plemića Gostiljanina, a u zaseoku Ne-
vre_nči ima na desnoj obali rijeke Gradina; stari su ljudi pri-
čah da su još vidjeli zidine, a prema narodnoj predaji ispod
gradine bila je varoš. I doista iza nove, velike škole velika
je rav~n, zgodn~ ~a poveće naselje. Na lijevoj obali, na njivi
zvano] Skladov1, ima desetak mramorova, zaraslih u korov,
nemaju natpisa, ali neki imaju lijepe šare (v. sl.) Više živi-
ća, u šahićima, ima ih, kažu više. Ovi stećci upućuju na to,
da su tu negdje doista živjeli stari velikaši, pa bismo u taj
okoliš mogli smjestiti varoš Gostilju. A prema kazivanju do-
maćeg čovjeka, Ruse Taletovića (67 god.), sadašnja džamija
u Musić~ma bila je nekada crkva, te ju je neki Đurđija prije
30? godma okrenuo u džamiju. 2 ) Nikako se nije moglo naći
n~Jesto: odakle bi se džamija mogla cijela snimiti i nema nje-
zme shke. ---: I Nevrenča i Musići danas su dijelovi velikog
sela Đurđev1ka, (1383 stan.), koje ima - prema predaji -
svoje ime po crkvi sv. Đurđa. Ovdje se još pred rad počeo
kopati ugalj, a i sad se to čini u kudikamo većoj mjeri. Ovaj
kraj spada katol. župi u živinicama, no katolika je ovdje
malo. U dokumentima se Gostilja spominje prviput 1533. kao
nabija i to se ime nalazi sve do 18. stolj. Zove se sad Gostilj,
sad Gostilja; u crkvenim je knjigama i spisima samo ovaj
drugi oblik. 0 ) U Bosni ima još selo Gostilj sjev.-zap. od Trav-
nika, zatim sjev. od Srebrenice, danas maleno selo (212 sta-
- 159 -

Sl. 14. Stećci na Sklad-0vima foto autor
novnika), ali je postojalo još u srednjem vij.eku. J:ižno <?~1
Boljanića imamo brijeg Mali Gostilj. 6v~8 m I .dr:ig1 Gostil~
V
visok 774 met., a već je spomenuta qec1ca Gos1tl]~, st? ?rol.
tječe kroz živinice i ulijeva se u Spreču. Ima G. I u JUznOJl
Srbiji. - U ovoj su župi bila sela Višća ili Kopr~vac, T~~a~
rica (sada živinice) i Đurđevik; za sva !a sela ".~h Han~~1ć.
da je god. 1533. u njima bilo Vlaha-stocara, ko11 su dosh
juga.
-- 160 -
župe Balatin i Marinići
116. Bal at i n se spominje samo u popisu MP iz 1623. i
to u obliku Balattino i kasnije o njemu ni traga ni glasa. Ako
župa nije promijenila ime i sjedište, to je brzo nakon onog
spomena iščezla. Ne znamo još, gdje je to mjesto bilo. Kako
je župa spadala olovskom samostanu, to nije mogao biti Ba-
latun u Semberiji. Ime se mjesta svršava na - tin, a takvoh
dočetaka imena imamo još nekoliko u Bosni: Veletin na Ne-
retvi, Trebetin u Usori, Komotin na Vrbasu, a nađe se i ob-
lik Drametin mjesto Dramešin. Držim da je mjesto bilo na
jugu od Spreče, na prostoru gdje su u 15. stolj. bile guste
crkve, te da je žiteljstvo u 17. stolj. nekamo odselilo, a novi
stanovnici nisu imena obnovili, nego dali selu ime odakle su
došli.
Marini ć i su dio zaseoka čitluk, a sela Grivice, sjever-
no od Litve (Banovića). Ovo je možda pravo ime one župe,
koju je prvi prepisivač popisa MP iz 1623. pročitao kao Miri-
mic;:c;:i, a o. Pandžić kao Mirinic;:c;:i, te samo prvo i treba zami-
jeniti s a, da dobijemo Marinići. I ovom se župom brinuo
olovski samostan, pa bi se zato teško moglo prihvatiti mišlje-
nje, da župu imamo tražiti u Miričini, koja leži između Tuzle
i Gračanice, te bi bilo posve prirodno da je pripadala Tuzli
kao i Gračanica. U XIV. pogl. pod br. 77 razložio sam svoje
mišljenje, da je ta župa bila u blizini Marinića, gdje se i da-
nas na brijegu više vode Draganje pokazuje crkvište. Na za-
pad odatle su njive zvane čardačine, a na jugu druge »Stare
kuće«. Ovdje je možda stajalo staro selo, koje su jedni napu-
stili prije 1672„ a drugi prihvatili islam i pomakli južnije ino-
vom naselju dali staro ime. Prema Handžiću god. 1533. ima
Yeć naseljenih Vlaha u Grivicama, Podgorju i Treštenici, a
to sve na području ove župe. Vlasi su naseljavani kao sto-
čari na napuštena i prorijeđena selišta.
župa Jala i Gračanica
117. Ni u najstarijim turskim tefterima nema sela Ja I e,
jer ga nije ni bilo, nego je župi dano ime po rječici Jali, kraj
koje je stajala župska crkva. Slične slučajeve imamo i drug-
a1e; župa Ravne sa sjedištem u Zoviku, župa Podvučjak sa
sjedištem u jednom od sela ispod Vučijaka, a da nije bilo
'i
i 161 -
Lukavac na Spreči
ni sela Ravne ni Podvučjaka. Ova se naša župa piše 1623.
Po i a I i e (MP) kao župa donjosolskog samostana; biskup
Ivković ju ne spominje, a kod bisk. Lućića 1638. zove se ona
J a 11 a, a iza te godine nema joj više spomena.
Kako se pokraj samog sela Bokavića malko na brijegu,
na Torovima, jedno mjesto i danas zove Crkvištem, a njive
i livade unaokolo nazivaju Selištem, to nema sumnje da ov-
dje imamo postaviti crkvu župe Jale ili Pojalja, jer Bokavić
se smjestio u kutu što ga čine Jala i Spreča (v. pgl. XIV.,
odsj. 70. »Na tlu župe Pojalja«). God. 1512. su u Bokaviću is-
ključivo katolici (Handžić je zabilježio jedno prezime - Mi-
lić), još i 1533. su u Bokaviću ili svi ili velika većina katolici,
jer u cijeloj donjotuzlanskoj nahiji imaju 1263 kuće, a od to-
ga su samo 144 muslim., no god. 1600. u Bokaviću su još sa-
mo 24 katol. kuće, ostali su jamačno prešli na islam, te prije
konca 17. stolj. prestaje i ova župa postojati. U ovoj je župi
bio Bistarac i Brgulići. U biskupskim popisima 18 st. nema
Bokavića, a ni u maticama solske župe nema iz Bokavića
upisa sve do 1834., kada se pojavljuju neobična prezimena
Biletić, ćelan, a prema kazivanju pok. Nike Tunjića neki je
beg sve katolike raselio po drugim svojim posjedima. Sada
je ovo napredno selo čisto muslimansko ( 1029 stan), ima
svoju džamiju.
118. Gračani c a za bosanskih vladara selo, to je i pod
:-.rebreničkim banovima, a tako i s početka turske vlasti
( 1533. je u solskoj nahiji), a varošom postaje sredinom 16.
st. iza kako je proradio mjesni rudnik željeza Drama, 1633.
dobiva kadiju, početkom 18. stolj. sjedište je nahije, a u 19.
vij. ima mudira ovisna od kajmakama u Zvorniku.
Katol. župa pripadala bi samostanu u Lendavi, ako je
taj bio u ovom kraju, a god. 1623. ona je župa solskog samo-
stana (MP, Gradcanizza), Ivković ju ne spominje, biskup
Lučić ubraja je 1638. među župe (on piše Dracianiza). Bisk.
Maravić kaže, da samostan D. Soli ima dvije župe naime D.
Soli i Gračanicu (Gracianiza) i da obe imaju 160 katol. kuća
sa 700 duša; kad je obilazio biskupijom, u Gračanici nije
krizmao, ali nam je zabilježio, da ima u njoj 400 kuća (i
kršć. i musl.) i četiri džamije. U blizini Gračanice bile su za
kršćanske vlade dvije crkve u Stipanpolju, zatim u Brijesnici
i Sokolu (sadašnja džamija). I ono malo katolika što je
-162 -
možda dočekalo bečki rat ili je na svoju ruku nekud izbje-
gla ili se priključilo organizovanoj seobi s principom Euge-
nom. Svakako danas nema ni u mjestu ni u bližoj okolici
katolika domorodaca.
župe Dragunja, Bili Potok i Korenita
119. Drag u n ja je prviput spomenuta 1623. kao jedna
od četiri župe gradovrškoga samostana (MP). Biskupi Ivko-
vić i Lučić ju ne spominju, ali nije bila ugasla, jer 28. VII.
1649. biskup Maravić krizma ih ovdje 256, a došao je iz Bijele
i odavle je krenuo preko Spreče do u Gostilju (MM). Ona
postoji dapače još i 1674., te biskup Ogramić piše, kako je
ovamo došao iz Bile 6. XII te godine, crkve nije našao, a da
u župi ima 4161 odličan katolik, i od njih je krizmao 806.
Ovdje se jedan otac sa sinom poturčio, ali je zadržao ženu
katolikinju. Kad isporedimo broj duša i broj krimzanika, mo-
ramo zaključiti jedno od ovo dvoje: ili je broj duša pogrešno
upisan ili je između 1649. i 1674. bila još jedna krizma, o ko-
joj ne znamo. (Isporedi brojeve u obližnjim župama: Soli
vjernika 1200 krizmanih 797, Korenita 1418: 741, Gradovrh
1400: 963, Gostilja 530: 349). Najprije će biti da je brojka
župljana krivo ili upisana ili pročitana ili tiskana, te bi mje-
sto 4161 možda trebalo biti 1461. Nakon Dragunje došla je
na red župa samostana Gradovrha, koji se brine i ovom žu-
pom (NOO).
120. Bi I i Potok spada ovamo u toliko što je u Maje-
vici. župa je postojala za bosanskog kraljevstva kao i pod
srebreničkom banovinom, no nijedno crkveno vrelo ne zna
za ovu župu, jer je nije više ni bilo, kad je pisan prvi saču­
vani pojas župa iz 1623. što o njoj znamo zahvaljujemo dru
Ademu Handžiću i turskom dokumentu iz 1533„ što ga ob-
javidl, gdje se u korajskoj nahiji spominje »selište crkve
svete Marije u blizini sela Bilog Potoka,« a u defteru iz 1548.
ima nešto i više. Tamo se kaže, da je u timaru Murata, ha-
tiba i imama srebrničke tvrđave, selište, na kojem se nala-
zila crkva sv. Marije, te se doslovno veli dalje: »Mezra crkve
sv. Marije u blizini sela Bilog Potoka u korajskoj nahiji. Tu
su zemljišta, kojima raspolažu ne samo stanovnici sela Bi-
log Potoka nego i redovnici. Umjesto ušura od žitarica pla-
ćaju 120 akči.« župa se nije ni zvala Bili Potok; u dokumen-
tu se govori o mezri, napuštenom selištu, gdje je bila crkva
- 163 -
i to selo nekako drugačije zvalo (Kalata?). U vrijeme popisa
gradio tri džamije u Iloku, čačku i Tuzli. On je podigao ne-
tamo su dva redovnika, stanuju vjerojatno u selu Bili Potok,
gdje oko 1570. godine han, gostinjac ili musafirhanu, gdje
a_crk~e ne~aju. Nakon 100 godina župe te nema, a ugasla je
je svaki putnik-namjernik, kojega bio zakona, mogao dobiti
VJero3atno I mnogo prije, jer se njezino katolička ikavsko
besplatno prenoćište i hranu, zatim je sazidao džamiju, koja
stanovništvo nekamo odselilo.

,
stoji i danas i zove se Poljska džamija, (sl. 15) i uz nju svc-
Danas nema ni sela ni potoka pod imenom Bili Potok zao vakuf, kojemu je ostavio zemljište zvg:io Badrc, banj 1.J,
n~go ima Bijela Rijeka, koja izvire blizu Koraja i teče prem~
s3eve~u. Srpsko pravoslavno stanovništvo govori ijekavski i
~azu3u da su doselili iz Hercegovine; u nazivu jedne šume
~me-'.1om Mis~ čuvaju spomen na nekadašnju katoličku župu
I m3esto, gd3e se održavala misa, kad je nestalo crkve. -
4. bilj. k XIII. pogl. bilo je također govora o ovoj crkvi.
U
r
I
,

Korjenit a se spominje u popisu 1623. MP u obliku

!<-orienita, a. 1674. ~rizmao je u njoj biskup Maravić i piše
JU Corenza _1 ~oremt'.1; danas je to selo na padinama Maje-
vice, no omh 3e godma selo bilo mnogo bliže Savi između
Brezo:~ Polja i Brčkog, te se zato o ovoj župi ne Će ovdje
govoriti.
BILJEšKE
1 ) Ferm. 499: fra Giov. Cerich parocho di Gostilia fra Michaele
da Gostilia - 2) Đurđija prema turskom obliku Giir~ii tj. Đurđija­
nac, Georgijac - 3) Više o Gostilji kao nahiji v. šabanović 171 201
202 i Skarić, Popis spahija - 1') Razvitak Bijeljine. ' '
21. D. Tuzla od XVI. st. do Omer-paše
Gazi Turalibegove zadužbine
121. Obadvije su Tuzle sprva mala mjesta zvorničkoga
sandžaka i kadiluka. Gornja Tuzla je tada veće mjesto, pa
kad se početkom 17. stoljeća osniva tuzlanski kadiluk, sje-
?ište m_u je u Gor. Tuzli, no malo po malo raste Donja Tuzla
1 postaje kasabom. Od prvih jačih ljudi onoga vremena sva-
kako je beg Turalija, doselio iz Turske, kako se to priča me-
đu starijim ljudima. A Kreševljaković veli: »Više sam godina
tragao za Turalibegom i mogu reći, da mi je skoro sav trud
bio uzaludan«, ustanovio je da je između 1541. i 1572. bio sme-
derevskim sandžakom, sa sjedištem u Beogradu, te da je sa-
Sl. 15. Poljska
džamija u Tuzli
foto autor
te 38 dućana u gradu. Sačuvana je isprava o ustanovi toga
vakufa, koja je ovjerena 5. II 1572.''l U to vrijeme pada bun-
tovna djelatnost hamzevija u Tuzli (v. br. 95.) i pogibija nji-
hova začetnika Hamze Orlovića i njegovih dv:macst sljedbe-
nika. God. 1571. pohodio je Tuzlu papinski izaslanik biskup
iz Stona.
Iz 17. vijeka nemamo nikakvih vijesti o životu grada,
osim što smo nešto čuli u XVII. pogl. o tamošnjoj župi i sa-
mostanu. Splićanin Atanazije Đurđević je zabilježio 1626.,
da Tuzla ima 400-500 kuća, a biskup Maravić ostavio je po-
*) Vakuf je islamska vjerska zadužbina: zemlja ili zgrada,
od čijeg se dohotka izdržava džamija ili škola ili javna dobro-
tvorna kuhinja, imaret; što je jednom prcdato vakufu, uvakuf-
ljeno, to se nije moglo prodati. - Krcševljaković, Turalibegov
vakuf u Tuzli (Glasnik isl. vjer. zajed., Saraj. 1941. br. 1-2.; na
str. Sl. prijevod vakufname).

- 164 - 165 -
datak, da je 1655. bilo u D. Tuzli 6 džamija i ~iO što musli-
manskih što kršć. kuća, dok je G. Tuzla imala isti broj džami-
ja, ali kuća samo 250, a od drugog biskupa znamo, da je 1674.
bilo u D. Tuzli već &~5 muslimanskih kuća, 13 džamija i jedna
derviška tekija (samostan islamskih redovnika). Isti broj
džamija vidio je već fra Pavle iz Rovinja 1640. godine. Kako
je D. Tuzla znatno nadmašila Gornju, to već sredinom toga
stoljeća sjedi i sudi kadija u D. Tuzli, a to još više doprinosi
daljem razvoju grada. (Ipak je kasnije i Gor. Tuzla dobila
kadiju, jer se spominje jedan god. 1833.).
Kapetanija u Tuzli1>
122. Tuzla je imala nešto stalne vojske, u drvenoj utvrdi,
kakove su negdje zvali palankama, a u prvoj polovici 17. st.
sagrađenaje na Trnovcu kamena barutana (zgrada još i sa-
da stoji, u njoj je dio Muzeja Ist. Bosne). No posada je bila
malena, te nije mogla smesti Ljudevita Badenskoga, da ovu-
da nekuda prođe od Zvornika prema Banjoj Luci g. 1688„
niti se mogla uspješno oduprijeti vojvodi Perčinliji, što je
prešavši Savu kod Brčkog u prosincu 1690. oborio tuzlansku
utvrdu. Te iste zime harala je i ovdje kuga i bila nezapam-
ćena glad. U narod je ušao nemir i strahovanje, jer se rato-
valo po južnoj Ugarskoj i Slavoniji, i to nesretno po Tursku,
što je završilo 1699. nepovoljnim karlovačkim mirom. Kako
se posve opravdano moglo bojati novih provala od strane
sjevernog susjeda, to se prišlo popravljanju i pojačanju do-
sadašnjih utvrda; i doista je 1717. i 1718. austrijska vojska
prodirala do Doboja i Zvornika, ali u Tuzlu nije dirala.
Još od konca 16. stolj. u graničnim područjima bosan- '
skoga ejaleta (pokrajine) ustrojene su kapetanije, čega ina-
če nije bilo nigdje u turskom carstvu. Kapetan je formalno
bio podvrgnut veziru, imao je četu plaćeničke vojske, kojom i
je zapovijedao. Njihova je briga bila čuvati granice, a uz to
1
·i·
su uhađali preko austrijske odnosno mletačke međe. Tuzli:
najbliži kapetani bijahu početkom 18. stoljeća u Doboju, .
Gradačcu i Zvorniku, a kaa je konačno i Tuzla dobila svoga
kapetana, ne zna se, no morala je to biti najkasnije uoči rata'.
s Rusijom, oko godine 1735. Pod jesen naime te godine otišla,
je 21 tisuća Bosanaca i Hercegovaca u južnu Rusiju, da čuva
granicu; a kad su Rusi navalili na grad Oziju (danas Očakov .j
I
- 166 -
.l
J
u Ukrajini), zarobiše tamo i tuzlanskog kapetana Dervišbe-
?a,2) ~oji s~. vratio u Tuzlu u veljači 1740;. ako nije prije, to
Je na1kasm3e 1735. godine imenovan kapetanom da s više
volje skupi vojsku. '
Iz. pisn;a biskupa Dragičevića, doznajemo, da je 1742.
u Tuzh odrzavan tjedni sajam nedjeljom, kao većinom u tur-
sko1:1 carstvi;. ,te se nedjelja rekne u turskom pazargtinti, pa-
zan.11 dan, .~asarnap u madžarskom. Biskup nam dalje kaže,
da Je dvonste nekadašnje crkve bilo obuhvaćeno tvrđavskim
zidom, i da je u njemu ostao zvonik sa zvonom i satom koji
je izbijao. '
Pobune 3 l - Zidanje tvrđave
123. Po završenu ratu i kobnu miru pokazaše se velike
~evsu~~as~ce među sam.im domaćim bosanskim prvacima i
JOS vise između domaćih i stranih ljudi osmanlijskog uprav-
no.g aparata. Pravno je u Bosni bio prvi čovjek sultanov na-
mJesnik, paša, vezir, ali njemu uz bok bio je kao neki sabor
zvan skupština ajana (prvaka), koji su vrlo često bili dru'.
~og~ mišl)enja . n~_go carev namjesnik. Ajane su pomagali
V
.1anJicarski star]esme, zvani baše, a tim se imenom zvahu
i ~ru~~ mogućn_i~i. Ajani i baše bili su odani sultanu i sprem-
m uvqek bramti carstvo od kršćanskih vladara, ali su isto
tako ogorčeno branili svoja naslijeđena prava kao i stare
~re~be i. običaje carstva. Bili su zakleti neprijatelji svake
izmJene I reforme, koja bi krnjila njihov ekonomski položaj.
T17r.ska ,se u ratovin:ia istrošila, redovni porezi nisu mogli
n.".1'pumti drza~nu ?laga1nu, te se moralo udariti nove, osjet-
ljive, poreze i to i na raju (kršćane) i na muslimane, a to
na~~1iš~ osjetiše begovi i baše. Zaredaše zatvaranja, globe j
ubiJanJa. I u tuzlanskom kraju dođe do pobuna. Prvi se po-
buniš~ 13. I 1747. težaci iz Miričine izjavljujući, da ne će
plaćati daća ni taksita. Njih su na taj korak naveli neki neva-
!jalci skit_nice, k?ji ~1:1 ~arušavali javni mir otimajući od raj~
I od muslimana i ubiJaJUĆi, te su u Brijesnici ubili nekoaa Jo-
v~na.' .pravo~l~vca ivz ~uzle. Ova se uzbuna mirno svrši i ~obu­
n1emci o~ecase drzati se zakona. Nakon dvije godine, 1. XII
1748:, uoči Kurban-bajrama, provališe nezadovoljnici s golim
sabljama u tuzlansku čaršiju, građani uhvatiše četvoricu i
svezane otpreme u dobojsku tvrđavu.
- 167 -
 Treća je buna bila najteža, a izbila je 4. IX 1750., kad
su poturi iz svega kadiluka opkolili tuzlanski grad sa četiri
strane i provalili te opljaćkali mnogo robe i stoke: 210 ova-
ca, 254 krave, 219 volova, zapalili 56 kuća i jednu kulu. Ošte-
ćeni su sami muslimani osim nekog Ivana iz Orašja, koji se
zatekao u Tuzli sa 25 volova. Osim ovih spominju se i druge
pobune. Sultan je fermanom 1748. naredio, da se izgradi u
gradu utvrda od kamena, te je kadija zapovjedio, da se iz
cijele nahije dovlači kamen i drugo. No neki su iz Spreče,
Đurđevika i Banovića pobunili seljake, da ne voze, te je grad-
nja zapela, jer je tim izostalo bilo 6.000 kola kamena. Zidanje
je nastavljeno tek 1755. U Đurđeviku su pak uskratili plaća­
nje svih nameta tražeći da se svi tereti prebace na raju, te
je valija morao 1750. naredbom pozvati tuzlanskoga kadiju
i kapetana neka nastoje nesuglasice ukloniti.
Kao krivce za ove i kasnije bune zapisi onoga vremena
krive imama Džindinog džemata u Tuzli, nekog Mula Osma-
na, pa i samog kapetana Derviš Hasanbega, da je izazvao
nerede, te preko zeta i sina činio nasilja i bio osuđen da
mora kroz 20 dana ostaviti Bosnu, no nije se pokorio, nego
je još nekoliko godina ostao na tom mjestu, te ga je u srp-
nju 1761. pohodio i biskup Dragičević (v. br. 110.). Iz jedne
bujruldije iz 1750. moglo bi se zaključiti, da mu je i kadija
bio sklon, te premda mu je valija naredio, da kapetana pred-
vede na sud, kadija toga nije učinio. U sutješkom pak ljeto-
pisu čitamo, da je 1752. u Travniku pogubljen kao buntov-
nik neki čin-čhaja iz Tuzle; bit će da je pravo ime Džindžafa.
Iz popisa štete učinjene 1750. razabiremo, koje su tada
mahale bile u gradu: Atik, Turalibeg, Džindić, Jala, Kjosendž,
Kethoda, Vaiz, Arslan-aga, Mukčijan i Tušanj. Neke su dobile
ime po svojem istaknutom stanovniku: vaiz = propovjednik,
kosendži = bubnjar, kethtida = ekonom, majordom.
124. Godine 1762. popela se na carsko rusko prijestolje
Katarina II., rodom Njemica. Ona je odlučila uništiti Polj-
sku i Turke istjerati iz Evrope; u prvom je uspjela, a zara-
tivši 1768. s Turskom i ratujući šest godina mnogo je i Tur-
skoj oduzela. Bojeći se turska vlast u Bosni oružanog ustan-
ka pokupiše od kršćana oružje, a »potle ako bi se i u koga
našlo oružja, da mu idje glava bez otkupa«. 4 ) Jedino u Kra·
jini ne htjedoše dirati u raju. Koncem 1769. kupi se vojska
- 168 -
na Moskova, u proljeće 1770. odoše sejmeni (janjič. pješaci),
a iza njih spahije s konjanicima. Ali turskim su porazima
upravo janjičari doprinijeli, jer su se slabo odazivali, a neki
su bosanski spahije i begovi otvoreno izjavljivali, da ne će
ratovati izvan Bosne. Bašagić veli: »Naše zemlje, koje su
negda 20.000 spahija na vojsku opremale uza sve prijetnje
"ultanove s plaćenicima skupa opremile su po par hiljada«.~'!
Ističe se da je jedino tuzlanski kapetan Ahmet poslao pot-
run broj vojnika, koji se od njega tražio.
Franjevački su ljetopisi tih godina puni tužbi na nasilja
baša i drugih bezakonika. A nisu trpjeli samo kršćani, pro-
·,odila se sila i na muslimanima, no sva sreća da »nijesu svi
;cdne sile i zloće bili«, jer da su bili svi jednaki. Bože sa-
čuvaj !6) Bašeskija je zabilježio, kako su početkom 1767. u
Tuzli janjičari radi plaća ubili emina (povjerenika). 7 Kad je
1777. proglašen carski ferman, kojim se htjelo ispraviti ne-
'1ravilnosti i nezakonitosti kod velikih posjednika i strogo
naglašene njihove dužnosti, došlo je do ustanka u Krajini, a
Jo uznemirenosti po ostaloj Bosni. Spominjući jednog si-
ledžiju u Sarajevu kaže Bašeskija: »Mnogi u našem gradu
nemaju razbora i ludi su kada svojom dužnošću smatraju
ucviliti raju. Koliko je meni poznato, takav postupak se pro-
tivi uzvišenom Kuranu«. A za one, koji nikad ne daju raji
za pravo, veli: »Treba istinu govoriti, pa makar ona bila i
gorka«. 8 ) No u isto doba ima i takovih kao što je vezir Abdu-
lah Tefterdarević, koga kreševski ljetopis hvali: »čovik po-
sve dobar, siromaha i raje mila majka, a kesedžija (plaćkaša)
glavni neprijatelj«, 9 ) a fra Nikola Lašvanin piše: »Ovi je bio
na Bosni pašom četiri puta i vazda se dobro podnio i za nje-
i.;ova vladanja siromasi nisu znali što je zlo«, a za muselima
iza njega kaže: »Čovik dobar i pravedan ... koi u Sarajevu
obisi 12 baša harsuza i dade strah svim zločincem«. 10 l
Stari tuzlanski grad
125. Zidanje tuzlanskoga grada dovršeno je 1755. ili
koju godinu kasnije. tt) Računalo se da ruska carica -ne će
mirovati, a da će joj i opet u pomoć priskočiti car Josip II.,
te se utvrđivala sva mjesta po Bosni, pa i Tuzla. Između
Rusije i Austrije bilo je zdogovoreno, da u slučaju potpune
pobjede Austriju zapadne Bosna, Hercegovina i Srbija. Među
- 169 -
vojne priprave išlo je izviđanje terena, koji valja osvojiti.
U to ime se 1785. uputi u Bosnu Brođanin Božić, onda za-
stavnik, a kasnije je dotjerao do majora. Obukao je franje-
vački habit, te se u Tolisi pridužio biskupu fra Augustinu
Okiću i pratio ga nekoliko dana. On je opisao svoj put i spis
dostavio zapovjedništvu brodske pukovnije. U Tuzlu je do-
šao 23. IX preko Drijenče, Lipnice i Moluha, a dalje nastavio
preko Lipnice, Bistarca i Devetaka na Maglaj. Od njega ima-
mo jedini i to dosta opširan opis tuzlanske tvrđave. U Tuzli
se obratio na »stara, vrlo časna franjevca, ali za njegov po-
sao nije mu koristio 12 l (a bio je tada župnikom fra Jerolim
štitić, ro9,om iz.Qragunje, bio je župnikom kroz 30 godina).
r:T 1i" <J kDc'?' ( ... đ . . 1 d . V. • • V. V' •

uz ans o Je utvr enJe ima o va po.Jasa, sin i uzi; sin

pojas obuhvatao je osim službenih turskih zdanja i atik-dža-
miju (staru dž., sada šarenu dž.), katoličku kapelu, sat-kulu,
te mnoge stambene zgrade i dućane, dapače i meraju, tratinu,
za kolo i igru; u zidu toga šireg pojasa bila su četvera vrata:
glavna je bila džindijska kapija, a ostale su se zvale jalska,
stara i poljska kapija. Unutar toga nižeg i slabijeg zida bio
je sam kastel, utvrda u užem smislu, mnogo manjeg opsega,
ali s jačim i višim zidovima, sa samo jednim vratima, uz
koja se dizala dizdareva kul~- U muzeju Istočne Bosne
na Trnovcu, nekadašnjoj barutani, izložena je maketa toga
staroga grada. Autor je makete tuzlanski vajar Dragiša Trif-
ković, koji je prema jednom starom austrijskom planu, na
koji ga je upozorio Borko Ristić, te prema Božićevu opisu
dao idejnu skicu, a relief je izradio i obojio Ahmet šehić,
dok je Salih žunić po Dragišinu nacrtu izradio blizu 500 što
manjih što većih objekata. Sve skupa obuhvata oko 9 m 2 ·
(v. sl. 16). - Nakon eksplozije u tvrđavi 1857„ koja je znat-:
no oštetila bliže zidove, svijet je stao po malo raznositi ka-'
men, te je već turska vlast dio vanjskog zida oborila 1871.,j
a ostatak je srušila Austrija 1894., jer su zidovi smetali ra~j
zvoju grada, koji je i onako građen bez ikakva plana. Kažuj
da je od kamena tvrđave podzidana obala Jale, zidan Kame-j
ni sud, a možda je nešto dano i u gradnju katoličke crkve. i
Vojnici što su činili stalnu posadu u tvrđavama zvali su
se azapi ili azabi. Jedan od rodova turske vojske bili su mar-
tolozi. Za ovu su službu predobivani ponajviše kršćani osvo-;
jenih zemalja, u Bosni su se katolici za nju vrlo rijetko jav~j

- 170 - - 171 -
 'alJ° »Martolozi su regrutovani među stanovništvom vlaškog
porekla, domaćim seljačkim stanovništvom, a u XVIII v. i
od muslimanskog stanovništva ... Služili su kao posade tvr-
đava ... , čuvari puteva i planinskih tesnaca ... Martolozi su
bili organizovani u džemate, na čelu sa agom muslimanom,
do~ su niže starešine, odabaše i buljubaše, bili pretežno
šćani«, kože se o njima u Vojnoj enciklopediji.Jugoslavije.
A prof. Milan Vasić kaže o njima u svojoj knjizi: »Oni su
služili tuđinskoj vlasti, koju pokoreno hrišćansko stanovni-
štvo nikada nije moglo prihvatiti kao svoju«. No nije ustano-
vio da ih je bilo u tuzlanskom kraju, dok je pronašao da je
mart~loza iz ovoga kraja bilo u tvrđavi Korkmaz (Ugarska),
a neki spomen na njih da je naziv sela Mrtovlasi kod Tuzle 13)
ali se nije moglo ustanoviti, gdje bi bilo to selo. ' na ~amo dvojicu i to ubojice. On je zaveo strog red i pošti-
Ustanci i bune
126. Iz 1787. godine imamo kod Bašeskije jednu vijest iz
Tuzle: »Kapetan D. Tuzle krenuo je s nešto malo vojske i to-
povima u Gor. Tuzlu i tamo se sukobi s ianjičarima, gdje po-
ginu nekoliko ljudi. Tim povodom seljaci iz okoline Gor.
Tuzle, navodno janjičari, odaše u Sarajevo, tobož da se žale.
Iako su oni zapravo porazili vojsku tuzlanskog bega i ubili
njegova sina i tu pobijedili, opet odaše u Sarajevo i paši u
Travnik«. 11 l
Dvije godine nakon uhađanja Božićeva, 8. II 1788. »puče
top na Dubici, kako se onda i još dugo iza toga govorilo;
austrijska vojska navali i zauze mnoge granične utvrde, a ge-
neral Laudon, koji je bio uzeo i Beograd, rekao je o obrani
bosanskih gradova: »Upravo je nevjerojatno ... kako su čvr·
sto građeni mali bosanski gradići, kako se tvrdokorno u nji-
ma Turci bore ... svakom drugom narodu dade se laglje do-
skočiti«. Vi) No nisu to bili Turci, nego domaći Muslimani,
koji su čvrsto branili svoju grudu, ali su se već jasno poka-
zivali znakovi nepokornosti prema centralnoj vlasti u Stam-
bulu, odakle će dolaziti paše i veziri. da upokore Bosnu i tako
će trajati, dok Bosnu i Hercegovinu ne zaposjedne austro-
-ugarska vojska. Upravo su ti nemiri doveli do toga, te su
evropske velesile stvorile takav zaključak.
Pod konac 18. stoljeća stupa na evropsku pozornicu
francuski car Napoleon, željan slave, osvajanja i uživanja. Po
Tursku nije on izravna opasnost, jer on udara upravo po tur-
- 172 -
skim nepr~jateljima - Austriji i Rusiji, ali duh onoga vre-
mena. budi na ustanak u Srbiji, a mjestimično i u Herceg-
-Bosm. God. 1806. Karauorđevi Srbi oduzeše Turcima Beo-
g~~d. ~ Bo.si;ii je pravo bezvlađe; niti sultani šta mogu, niti
1;J1hov1 ~~~m. Jedino su složni bili u tom, da poštopoto ugu-
se u Srbip pokret za oslobođenjem. Jedan od vezira, što grd-
no zapl~s1 b~~an_s.ke prvake, bijaše Derendelija, nekadašnji
raz?<?Jmk, koji mJe znao ni čitati ni pisati, ali je znao rato-
vati 1 re~. ~avesti. Još je žešći od njega bio Dželaludin, god.
1819_., _koJi Je kao vezir negdje u Makedoniji naredio dvanae-
stonci prvaka, da donesu u njegov konak po jedan zašiljen
kol~~' ~- k~dv _su donijeli, on im rekao, neka svaki svoj kolac
zabilJ~ZI, ~ cim_ n~alo vrdne, nabit će ga na taj kolac. I u
Travmku Je obJes10 oko 300 Turaka, buntovnika, a od kršća­
van3e zakon_a. Sutješki ljetopis ima za njega samo riječi po-
h.vale: »Čov1k pravedan, dobar, pametan, i velikašim koi su
s~roma~. trli. ~:gibi~ straho~ita; pomilovanje i utišanje biaše
siro~as1h, r_ICJU pnpravedm Dželaludin, zato i danas po svoj
Bosm spommja Raja pašu Dželajliju«.lf')
. God: 1826. ~k~de sultan janjičare, a zavede novu vojsku;
u~muo Je derv1ski red bektaša, koji je bio protivan sultano-
vim reformama. Da se to u Bosni provede, posla za vezira
h~k~vog 1\bdurahmanpašu. On bosansku među pređe na Dri-
m I zadrza se uZvorniku. Od sarajevskog muteselima za-
traži_, da mu pošalje prve ljude između nezadovoljnih. Kad
mu_ ih vezane dovedoše u Zvornik, sedmorici dade poodsije-
:a!1 glave; među njima i Pinji bajraktaru, opjevanom u na-
SOJ narodnoj pjesmi. Ostale pošalje u progonstvo.'') No već
u kol~v?zu 1828. i p~ši skidoše glavu po carskoj zapovijedi.
Po~ocn:k :i:ovog vez1.ra Namikp~še imenom Radži Mustaj-
~as~ dosavs1 u Travmk stade venge kovati, tamnice poprav-
ljati, kako veli Sutješčanin, i smače mnogo krivih ali i ne-
du~_nih. S~d. tek planu Bosna u otporu. »Bošnjacima koji su
uv13ek drzah da Je Bosna neka posebna država u prostranom
Turskom Carstvu, nisu u glavu mogle leći mnoge stvari. Oni
su od pada bosanskog kraljevstva, mada su ostavili vjeru
bogumila i prigrlili vjeru osvajača, Islam, ostali i dalje oni
dobri Bošnjani, u vječitoj oporbi sa svakim. Ginuli su na
svim frontama ratničke Turske, ali uvijek sa sviješću da se
bore za svoju Bosnu«.rn) Godine 1831. održaše nezadovoljnici
- 173 -
vijeće u Tuzli, na čelu im gradački kapetan Huseinbeg Gra-
daščević. No on nije znao sebi privući sve bosanske moguć­
nike i tako već slijedeće godine bi njegova vojska potučena,
a sam beg Gradaščević, zvan »Zmaj od Bosne«, uteče u Sla-
voniju.
127. Među bosanskim feudalcima što su napustili Husein-
bega, bio je i tuzlanski kapetan ~ahmud-pa.~a, obično_ zvan
Tuzla-paša ili Tuzla-kapetan. No m on ga mJe napust10, da
bi se podvrgao Stambulu, nego je i dalje ostao u pobuni.
God. 1834. pisao je liječnik dr Marcocchi o Davud-paši: »Gla-
va pokrajine je osoba doista zaslužna i razumna ... na nje-
gova nastojanja, što odgovaraju misli otomanskoga cara, ne
paze velikaši Bosne, koji o njima ni~ako ne vode račun~,
dapače im se dijametralno opiru«. Godme 1835. dođe za vezi-
ra Vedžihi Mehmed-paša, po riječima fra Lovre Karaule Ana-
dolac, ljuta guja; u njegovu se konaku svake večeri davilo
ljude svilenim gajtanom, te je podavio više od 300 ljudi, pa
ga fra Frano Jukić zove »kršćanskim i turskim ~rvolokom''.:
On ukide kapetanije i podijeli Basnu na mutesehmluke, koJI
su mnogo više ovisili od vezira i čast im nije bila nasljedna.
Većinu je kapetana ostavio u njihovima nahijama kao mute-
selime.
Kreševljaković nije mogao ustanoviti, da li je Tuzla dobi-
la muteselima, ali austrijski generalni konzul u Sarajevu dr
Dimitrije Atanasković među gradove s muteselimom ubraja
i Tuzlu.rn) A diplomata Rikardo Rico govoreći o muselimima,
kao predstojnicima kotareva, kaže da. su Zvorni.k i ~- Tu~~a
imale mirimirane, koji su po činu viši od musehma, Jer nJlh
imenuje sultan, a muselima vezir. 02 l No doista se radilo samo
o tadašnjem paši, koji je osobno imao taj viši položaj.
Ma sve štogod činili veziri nije slomilo bosanskih prvaka,
nezadovoljnih reformama sultana Mahmuda II, borba se na-
protiv pojačala 1839., kad je sultan. Abdul Medžid progl_~sio
»tenzimati hairijje« (to znači: korisne uredbe), po kojima
se jamčila sloboda svim građanima turske_ carev~ne. U B?s~i
su se izrugivali sultanovim odredbama, ra3u stali progan3at1,
šume oživješe od hajduka, što su se odmetali od svoga o~nji­
šta natjerani zulumom, nasiljem. Ipak su od 1845. počeli ra-
dom medžlisi, kao neka narodna skupština, sa predstavnicima
naroda: muslimana i kršćana. I Tuzla je imala svoj okružni
medžlis. No 20 godina iza uvedenja ove ustanove piše gučo-
- 174 -
gorski gvardijan fra Jako Baltić: »Ova uredba činjaše se svi-
tu s početka dobra i sretna, ali poslie u svom delu izgubi svu
cinu«, jer su naime Turci slali u medžlis takove, koji kršća­
nina nisu tamo ništa pitali i ovi su bili »kao da si stavio
klupe u Medjilisim«, a 1869. piše austr. konzul Zoretić: »Ako
kršćani dignu svoj glas u medžlisu, ne kaže im se doduše
više neka šute kao što je to prije bivalo, ali rijetko se uvaža-
va njihovo mišljenje«. 21)
Uzroci nezadovoljstva
128. Nisu oni bili izvan granica carstva, kako se to inače
rado prebacuje krivnja na susjeda, ali su svakako buntovni
i nemirni nailazili na shvaćanje i odobravanje i preko međa,
osobito kod braće iste krvi i vjere. Mislimo ovdje na kršćan­
sku raju, jer se njezin težak položaj mogao prilično jasno
razabrati već iz dosadašnjega. Među rajom je bilo malo
slobodnih seljaka, bilo je pak još i rudara, obrtnika i trgo-
vaca, a sve ostalo je bilo kmet, prikovan uz zemlju svoga
bega, age, spahije, ili kako se već zvao. Bilo je gospodara i
dobrih, duševnih, koji su i u kmetu gledali Božje stvorenje,
koje ima i neka prava, a ne samo dužnosti.
No ponajviše su kmeta izrabljivali, pa i mimo i protiv
zakona pretvarali kmetska zemljišta u čifluke. Ali opet se
kmet kadikada znao s begom nekako i pogoditi ili barem na-
tezati, no nije to mogao sa zakupnicima, a to su bili skoro
od reda stranci: Osmanlije iz Makedonije, pa iz Arnautluka
(Albanije), Bugarske, Anadola (Male Azije), pa čak iz Ara-
bije. Kmet je osim podavanja gospodaru zemlje morao davati
za državu desetinu od prihoda i to se stoljećima davalo u
naravi, a kad toga država nije više mogla ubirati, prodavala
je pravo na ubiranje desetine zakupcima (zvali su ih kesed-
žije). Oni su morali vladi plaćati zakup u zlatu, pa su htjeli
da i seljak njima plaća zlatom. Zakupnici su se bogatili, a
narod se »U svim svojim tužbama žalio protiv sistema za-
kupa kao jednog od zala koji ga je doveo na prosjački štap«,
kaže VI. Skarić. 22 l Oni uživaju zaštitu i pomoć organa tur-
ske vlasti, zakupac je mogao da procenjuje desetinu mnogo
više nego što je stvarno iznosila i tako je pretvarao u petinu,
četvrtinu čak i trećinu vrednosti žetve«. Tko nije platio, mu-
čilo ga se na razne načine. »Najčešće su upotrebljavali tzv.
- 175 -

»dimljenje«. Seljaka bi vezali za grede nad ognjištem, a pod
njim ložili vatru od sirovog drveta ili drugog materijala koji
je stvarao zagušljiv dim ... i tako ga mučili, dok ne bi pao
u nesvest. Nekada su seljake zimi ostavljali preko noći u ot-
vorenim sobama bez prostirke, gnjurili ih u hladnu vodu,
zatvarali u torove sa svinjama ili u tamnice«. 23 )
Za državu je još opasnije bilo nezadovoljstvo kod plem-
stva, velikaša, feudalaca. »Ratovi i porezi, koje je Turska
pretrpcla od kraja XVII. veka izazvali su u Bosni znatna
pustošenja, praćena epidemijama, usled njih velikom smrt-
nošću stanovništva. Uz to se u Basnu u to doba doselio zna-
tan broj muslirnana iz krajeva sevcrno od Save koje su Tur-
ci izgubili«""l i kako država nije mogla redovito isplaćivati
vojsku, davala im ·je zemlju, a novi su posjednici iskorišta-
vali kmeta, koji je tu zemlju obrađivao. A kad se reformama
htjelo stati na kraj nepravdama, posjednici zemlje uzeše se
buniti. Cilj ovog pokreta i pobune bio je »održavanje već pre-
živjelog feudalnog društvenog poretka i suprotstavljanje svi-
ma pokušajima izmjena u tom sistemu. Pored toga snage
otpora borile su se da očuvaju svoj privilegovani položaj u
odnosu prema potlačenom hrišćanskom stanovništvu«. 25 )
To isto kaže i Avdo Bumo pišući o vladajućem feudal-
nom sistemu: Svaka akcija koja je išla u pravcu njegove re-
forme ili određenih adaptacija prema novim političkim situ-
acijama, smatrala se neprijateljskom i bosanski begovat
svim silama se protivio tome« ... Lbog toga je ona (Turska)
nekim palijativnim reformama ... težila ka političkoj sta-
bilnosti ... Takve reforme dovodile su do sukoba između
Turske i bosanskog begovata«. Bosanski su se begovi bo- .i
rili protiv turske vla_de, a ip~k živo željel_i da Tur:~a o:tane j
kao država.» Turska Je carevma predstavljala za nJlh mitsku l
veličinu i silu«, ~až_e isti A._ Hu~o: ali_ s~. oni _htjeli d~. kod1
svoje kuće vladaju K~ko om hoce ~uvajuci s~oje matenjaln~ ·1
interese. »Doklegod Je sultan trpio to stanje, dok se can-"
gradska središnja vlada nije miješala u te odnošaje i dokle- j
god je odobravala. sve što b~ go~poda. ~ Bo~ni ~akl~učila, b~o ·.i
je sultan njihov idol, a om najodamjI pnstase vjere, koja j
je njihovom povlaštenom položaju podavala snagu i pravni
naslov«, kaže povjesničar Thalloczy. 20 l
- 176 -
r
Privreda
129. S o I a ne. I rimsko ime Salinae i slavensko Soli,
te Memleha i Tuzla, sve to upućuje na obilne izvore slane
vode, koji izbijaju na više mjesta u području jedne i druge
Tuzle i stoljećima podmiruju ljude osnovnim začinom s neiz-
mjernog skladišta, što ga Stvoritelj smjestio duboko u zem-
lji. Već za najstarije stanovnike ovog kraja u neolitu pret-
postavlja se, da su koristili slane izvore, a u brončano doba
moglo je već biti i razmjene za drugu robu. Od slane se vode
dolazilo do sitne soli po svoj prilici iskuhavanjem, kao što
je to vidio 1626. Atanazije Đurđević, koji je zabilježio, kako
se dobivala so za »Četveronožne životinje«: u 3-4 metra
duboku i vrlo široku jamu naslagala su se drva i potpalila,
a kad se dobro razgore, sa svih bi strana polako sipali slanu
vodu, Koja bi se oamall isparila a dole ostala pomiješana s
pepelOm/'i a franjevac Norinije 1781. piše: u Solima kako
gornjim tako i donjim imaju bunari koji daju slanu vodu,
zelenu a prelazi na zućkastu, koja pruža vrio ćistu bijelu so,
kad se vješto iskuha. Po svjedočanstvu mnogih ima JOŠ mje-
:,ta, gdje b1 se mogu otvoriti rudnici za kopanje son i sum-
pora«.""!
Za turskog su vremena slani bunari bili carski has, te
se pojedini bunari izdavali u doživotni zakup; dio prihoda
išao je u dobrotvorne svrhe (npr. za škole). Seljaci koji su
solare opskrbljivali drvima uživali su neke povlastice. Tur-
cima su bile poznate solane uz more, gdje se so dobivala
isparivanjem na suncu, a kako se ovdje trebalo ložiti drva,
to su ovu solanu zvali Cob-tuzla, Agač-tuzla ili Diraht-tuzla,
što sve znači - arapski, turski, odnosno perzijski - Drvena
sol(,l,na. Proizvodnja je tada bila doista malena; te A. Handžić
kaže, da i tuzlanska i morske solane nisu mogle podmiriti
više od !rećine solipotrebne Bosni i Hercegovini.
Bojović piše da se po kazivanju najstarijih ljudi u Tuzli
za turske vladavine proizvodilo dnevno oko 250 kg soli u
Donjoj, a oko 300 u Gornjoj Tuzli. Voda se grabila kantama,
radilo je oko 20 kotlova, državni je činovnik zapisivao ko-
i liko se nalilo. - Austrija je privatnu proizvodnju ukinula,
',/·
J
- 177 -
i
j Lukavac na Spreči
a u proljeće 1885. počela je raditi velika solana u Simin Hanu,.:
a druga, veća, napravljena je 1891. u Kreki. Od nazad neko-·
liko godina vadi se u Tušnju i kamena so. - Više o solanama,
koga zanima, može naći u monografijama o tome.WJ Osim·
tuzlanske soli trošila se po Bosni i morska so. · nik. Za nJega piše 1767., da je od Skoplja, premda tih godina
130. T r go vi n a.''"l Prvi je trgovački artikal bio ja- i
mačno so, ah nekih konkretnih podataka o trgovini Tuzle u l st~rac Popo<\ mo_žda je _i tuzlanski lvan rodom od Skoplja,
srednjem vijeku nije mogla ustanoviti ni Desanka Kovačević j
u knjizi o tom pn.·dmetu. S. Hodžić tvrdi da je »između Istoč-'
ne Bosne i Dubrovnika i te kakva jaka veza«. Početkom 17.
stoljeća bilo je u Tuzli i katolika trgovaca, jer 1634. dolazi]
do nekih razmirica u Sarnjevu izmedu kapelana Budimira i·
Gabriela Matijevića, trgovca, rodom iz 1 uzle, gdje se je vje-.
rojatno i počeo baviti trgovinom. Trgovac Risto živković:
Crnogorac došao je 1832. Barko Ristić kaže da su do 1850..
pa skoro do 1870. svu trgovinu i zanatstvo vodili Srbi i po-.
nešto Hrvati. Među vrlo bogatim ljudima bio je Nasto Mi-
hajlović, porijeklom Cincarin, on je i kod paše uživao velik
ugled. Muslimani su bili begovi, age i spahije. Tek možda ma-
lo prije 1870. otvoriše prvi trgovinu Hadžiefendići, a Džinde.
su osim toga kupili desetinu po selima kao zakupnici. 1867.I
došao je u Tuzlu iz Beograda neki židov i otvorio kolonijal-!
nu radnju. Iz austrijskog vremena vadimo iz trgovačkog re-,
gistra prvih godina: 1883. Jovo Popović i Mićo Pantić, 1884.i
Dimitrija Crnogorčević, Mehmed Skendić, Đuro Spasojević,i
Pavle ~tokanović, Braća Ponjavići, 1885. Simo Antić (Nikoi
došao iz Makedonije i za turskog vremena trgovao u Tuzli)
i Đorđo Kanazarević, 1886. Đorđe Đorđić, Lazo Jovanović,
Muharem Kunosić, Ahmet Morankić -i Arif Mukić. God. 1904.
upisan je Herman Wiesler (Vizler); imao je pekaru i pecaru,
koja se s vremenom razvila u veliko poduzeće; on je mnogo
pomagao mjesne kulturne ustanove i sirotinju. Veletrgovinu
su 1880. otvorili braća Jovo, Pero i Lazo Jovanović, a 1900.
Abdurrahman Prcić.
O Hrvatima trgovcima možemo nešto zaključiti iz žup-
skih matica. Na žalost onda se nije upisivala zanimanje, nego
se zaključci osnivaju na drugim okolnostima. Godine 1743.
i slijedećih ima u Breškama sedam Trgovčevića (od tih su
obitelji tri svećenika: fra Anto, Luka i Filip), u Obodnici je
1764. Mijo Dućanin; netko je od njih imao trgovinu ili du
- 178 -
(::m ili u varoši ili u selu. A neki lvan Popić (žena mu R v
\_11 · ') u S o 1"I~a _vrlo je često kum djeci sa sela, čini seuza
'"d ~vi~ da
1c b10 i do~ar covJek,__a vjerojatno i trgovac, pa je rado ku-
n:ovao sv_oJim i:iustenJama. No mogao je biti i ugledan obrt-
:1em~ ta?1,o t_oga prezimena, do 1743. imaju dva Popića u
ivanJskoJ zup1, a 1776. umro je u Sarajevu »pobožni kršćanin
gh ovamo dosao iz SaraJeva. Godine 1798. kumuje u D. Ska-
kavi žena Ana Popić iz četnice, rodom pak iz Tuzle. Godine
! 35_6. ~io je u Tuzli trgovac Nikola Marić, valjda s U sina,
zat.i:111 Je oko. 187?. votv~rio trgovinu Mijo štitić, dok je Mijo
\IJCtlc s Usma JOS 18'.:lS. prešao s trgovinom iz Tuzle u Brč­
k_o. B. Ristić kaže ~a su Hrvati došli iz Vareša i trgovali že-
l~e~no~ _robom, koJ~ _su odanle donosili. Za Austrije se Hrva-
ti JavlJaJu tek kasmJe: trgovac kožom i cipelama Anto Ba-
novic, zlatar hadži Marijan Divković, vinari Antun Mladinić
i _Stipo. Plančić, . a stranci katolici Franc žouželka trgovac
prvom, i građevm poduzetnici Gojo i Candotti.
. 131. Po vš t a.31 Prva poznata pošta u Bosni bila je pri-
\atn~ trgovacka ustanova, od 1846. do 1848., pisma je nosio u
torbi na leđima pješak od Sarajcva do Broda i natrag u 14
c~an~; na nozi je imao praporac, neka se čuje da poštar ide.
Godme 1851. uvedena je neka vrsta državne pošte, ali je da-
\ana u zakup, a prenosila se pješice ili konjima.
Pr~?a ja".i:a turska pošta u Bosni krenula je 23. XII 1868.,
zavco J~ ,vahJa. Topc:l ?sm_anpaš~; Tatarin na konju sa dvije
t~~?e pisan:a _i ~ JOS Jedmm postaram na konju, zvan suru-
dzip, polet10 Je iz Sarajeva prema Brodu. Prvi je išao surud-
lija, a Tatarin za njim; konji su mu bili svezani jedan za
drugoga. Osobito va.žnu i:ošt~ pratile su suvarije, konjanici
\'~Jmci. Na odre~emm mjestima Tatarin je zamjenjivao ko-
nJe, te su postaJe zvane menzilhane (mezulane). Tatarin bi
dva-tri. km i~pred po~taje ~~ao ~r~~iti da mu službenk postaje
opremi konJc. Kad bi konJi osjetih tatarsku trubu, od straha
bi pre~tali jesti. Ova je pošta išla samo jednom tjedno. Tu-
zlanski tr~?vc~ i d~ugi mora~i su se sami snalaziti, jer ovdje
do ,185~. IllJe ~110 mkakve poste; tek je te godine ustanovljena
u 1uzh auslnJska konzularna agencija, koja je povremeno ot-
premala poštu u Austriju na poštanski ured u R. Selu, no to
- 179 -
 -
je trajalo samo do 1865. God. 1868. pružena je brzojavna žica
od Tuzle do Sarajeva i do Bijeljine. Brzojavni ured, telegraf-
hana po čaršinsku, smješten na prvom katu neke stare kuće
tamo gdje je danas »Putnik«. Svega je bio jedan službenik,
a kako ni on nije imao puno posla, to je usput šio gunjeve.
Brzojavi su mogli biti samo na turskom jeziku. Druge pošte
taj ured nije primao, te je tek 1873. otvoren potpuni poštan-
ski promet, koji se i ovdje obavljao po Tatarima.
Austrija je odmah po zauzimanju Tuzle otvorila poštu u
kolovozu 1878. i bila je dugo godina u vojnim rukama, te su
činovnici bili podčasnici ili časnici. No s početka su se po-
štom služili samo vojnici, a tek 9. I 1879. otvorena je i za gra-
đanstvo. Marke su bile u Bosni madžarske, u Hercegovini
austrijske, a od L VII 1879. uvedene su posebne bosanske
marke. U tuzlanskom području otvarane su pošte: 3. IV
1882. u Kladnju, 6. III 1895. u Lukavcu, 21. III 1903. u Kreki,
te 2. II 1911. u Puračiću. Stare su turske ceste bile poprav-
ljane, da se njima moglo voziti kolima, te se pošta otpremala
preko Doboja do Broda, preko Kladnja do Sarajeva, te pre
ma Brčkom, Bijeljini i Zvorniku. Poštanska su kola bila za-
tvorena, sprijeda je na visoku sjedalu sjedio kočijaš i poštar,
u zatvorenom dijelu bilo je mjesta za L ih 4 putnika. Takva
se kola zvala »diližansa« (u francuskom znači »brza kola«);
ulazeći u grad i kroz grad poštar je trubio u rog. I za tur-
skog i austrijskog vremena na dalJlIU su se puLevnna Konji
poštanski mijenjali.
132. Putovanje. Konačenje.:12 > Za turskog vremena nije
bilo sredstava javnog prometa, saobraćaja. Svatko je bio
upućen na svoje noge ili na svog konja. Onda je možda i na-
stala poslovica »e moj kume, ne uzdaj se u me, nego u se i
u svoje kljuse«. Bogataši su imali posebne udobne nosiljke
i dali se nositi. No slabo se onda i putovalo, jer je svaki da-
lji put bio skopčan s velikim opasnostima. Najviše su puto-
vali trgovci i oni su radi sigurnosti najradije na put kretali
u društvu. Tko je mogao izdržati tatarski kas, pridružio bi
se tatarskoj pošti, a moglo se iznajmiti oružanog pratioca,
kavaza. Tadašnji su putovi bili kamenom taracirani, kaldr-
misani, ali uski da mogu dva konja uporedo ići, zove ih pjes-
ma»drumom čavlenikom«. Oko 1870. sagrađena je kolska ce-
sta za Gračanicu, Brčko i Zvornik. Na svim prometnijim pu-
- 180 -
tevima. ~ilo je. većih i manjih hanova, gdje se putnik mogao
~dmor~tr, k~nJe nahraniti, a možda i prenoćiti. Hranu je svat-
_0 se~i nos10, .a u hanu si je mogao kuhati i peći, jer su mu
1 _at~a I dn'.,~. brl~ slobodna. Veliki bi hanovi bili i noću otvo-
r~n~, hand~iJa ~i spavao u svojim odajama, a u hanu bi gosti
z1_mi podrzavah vatru, tko je htio kavu da ispeče, na polici
bi nasao potrebno suđe.
. . Kreševlj~ković je ~abilježio hanove od Tuzle prema Klad-
'.:Ju. Tr~otic, Đurđevik, Nevrenča, Podgajevi, Stupari, Brlo-
ske, Ha1darov hani ViLolj; prema Brčkom: Simin Han, Gor.
T~zla,_ :rokopa~, L?pa~~ i čelić. Na cestama prema Doboju i
Zvor~~k_u ne up1su.1u nqednog hana, a moralo ih je bezuvjet-
no ~itl i _tamo. U samom gradu Tuzli prvi ban i musafirhana
~od1g;iutr su j~š prije 1572. (v. br. 121.), godine 1871. bilo ih
Je vec mnol?'.o, .1er o~? same džamije izgorilo je te godine pet
?ano:a. Prvih decemJa ovoga vijeka bili su u Tuzli Dželin han
r MuJe H~.kića, koji su prestali raditi prije Prvocr svjetskog
rata, u vr~J.eme tog~, rata iščezli su hanovi Ive Pr~njića i Av-
~~ge Hadz1hasanov1ca, a poslije nestade banova Gaje Selim-
hca, M.ul:ios~anov~~a i. drugih. U Liješnici je bio Josića han,
u BukmJu D1vkov1ca i Hrustića han, prema istoku Mitrov
han, gdje je p~slije bila ~estarska ekonomija Josipovac, a
V
~~n~s su loncan;. malo dalJe bio je han Pekarica, a još dalje
;:,1.rnm han. Na Sjeveru su bili Sekulića i Ponjavića han, a u
Brstarcu Perkov han.
Han katolika Pranjića bio je u gradu gdje je sada osnov-
V
na skola_ ':Aib_in Herljević« Đure Đakovića ulica. Trgovci što
s,~1 dolaz1l_~ _s .1uga obič;10 su se odmarali na Ilinčici, gdje je
~·:orala b1~1 bar neka. ~av~na. !V!~ltc su bile: brčanska gdje
.. l sada pivara, te Blazevrca pnJC bolnice (idući iz arada)
Jedno 100 metara, ali na desnoj strani. "'
133: Obrt n_ i c i:33 l Kreševljaković je ustanovio da je
16!0. bilo u Tuzh ovih obrtnika: kožara (radionice uz Jalu
blizu Jalske džamije), a nešto kasnije rade i sagrdžije (štavili
govedu kožu), bilo je papučara, remenara (sarača) kovača i
zlat~ra, pa krojača: svilara i mutabdžija (izrađivali 'pokrovce,
vrece i dr. od koz Jc dlake) , prehranom su se bavili mesari
ćcYabdžije, pekari i ha~vadžije; kada je ovdje otvorena prv~
kavana, ne zna se, prvi se spominje kavedžija Husein 1750.;
- 181 -
bilo je još u najstarija vremena samardžija, a 1640. neki Be-
ćir radio je na uvezivanju knjiga. Morala je dakako biti i
mlinara, a prvi moderniji mlin sagradio je vladika na Solini
za svog brata Nikolu, tamo gdje je sada Bosna-Petrol; Nikola
je prvi stao vaditi ugalj i ložio njim u svom mlinu. Moderni-
ju je pekaru 1859. imao Slovenac Bartol Boklan iz Kranjske,
a pomoćnik bio Johann Helferich iz Bavarske; pekli su kruh,
zemičke i kolače; 34 l prije okupacije bio je i neki pekar Svo.
boda. S lijeve strane Jale, gdje je most s kipovima, radio je
motorni mlin Barke Ristića.
O katolicima obrtnicima ponešto nam kažu crkvene knji-
ge; iz prezimena vidimo, kojih je obrtnika svakako bilo, no
bilo je i drugih, no nisu ostavili dokaza. Prezime Kovač su-
srećemo 1743. u· Drijenči, iste je godine u Lipnici Franjo
čurčija, a 1746. isto ime u Drijenči, a zanimiv je jedan upis
iz 1763.: djetetu kujundžije Ilije čorlića u Solima kumuje
»Luka iz žepča ili Sarajeva, i on ćurčija mimodac«, znači
putujući ćurčija, prolaznik, išao je od mjesta do mjesta i
radio; upis je bosančicom. Jedan se iz Obodnice 17 63. upi-
suje kao čakširaš, a Terzića ima 1765. u Breškama, 1768. u
Paoču, 1772. u Bukinju, 1815. u Obodnici; Mutapčić je 1768.
u Dubravama, a kasnije u još šest sela (u čanićima je zapi·
san kao Mutvačić). Samardžić je 1809. u Breškama, 1803. iz
puške je u Lipnici ubijen Anto Kačarević, a puškara je bilo
početkom 18. stoljeća, jer se 1764. u Dubravama nalazi Tu-
fekčić, a poslije ih ima u još pet sela. Kolanovića od 1742.
do 1764. ima u Ljepunicama, Lipnici, Drapnićima i Koscima.
Jedan je izrađivao mješine (za vodu, rakiju), jer 1814. u D.
Dragunji preziva se čovjek Tulumović. Pčelara je valjda bilo
u svakom selu, ali samo je jedan Doknjaš ostavio uspome·
nu u svom prezimenu 1853. Kovandžić. A otkud u D. Dragunji
1812. Nišandžić, kad nije vjerojatno da bi katolik klesao ni·
šane, no možda mu je predak bio dobar strijelac; u Drijenči
1768. Marko Dugandžić vuče svoje ime valjda od dogandžije,
a i to je teško protumačiti, jer se za turskog vremena raja,
nije bavila lovom sa sokolovima. Nema doduše u maticama,.
ali znamo s druge strane, da je iz gradovrške župe bio fra
Jure Dulđerović ( 1655. provincija!), a dunđera je svakako;
bilo dosta po selima, ali je samo Stjepan Dunđer upisan 1816.
u Kalajevu. Kantarević je 1745. u Dlačićima, čančarević 1820.
u Obodnici.
- 182 -
Imamo još jedan zanat, kojim su se katolici nešto više
bavili, to su kaldrmdžije. Crnogorčević je zapisao, da je me-
đu katolicima bilo kaldrmdžija, terzija, ćurčija, kujundžija
i dunđera, a Borko Ristić je kazao, da su tuzlanski Hrvati
došli iz Vareša kao kujundžije i kaldrmdžije. Hrvatski naziv
za taj obrt bio je tada »kamenjaš« i tim su se poslom bavili
u Solini i bližnjim selima: 1773. Kamenjaš u Koscima, a ka-
snije ih ima u Grabovici, Svojtini i Solini; 1762. se upisuje
Kamenjašević u Solini, a iza 1800. pišu se kao Kaldrmdžije
u Grabovici, Svojtini i Koscima. A Kameštanin 1743. na Usinu
i u Solini znači možda njihovo porijetlo - od Kamenskog na
Kriva ji.
Brojni katolici što se naseljavaju u Tuzlu u 18. st. ili su
trgovci ili obrtnici; njihova imena će se naći pri kraju knjige.
I još jedan zanimiv upis. God. 1870. vjenčaje se u Tuzli
Ivan, cipelar, sin pok. Đure Bašića iz Splita i majke Bolja-
kovićke iz Splita, a uzima Katu Kastelić iz Vinice kod črnom­
lja u Kranjskoj.
BILJEšKE
1) V. Bojović, Tuzla i njena okolina 1937. - H. Kreševljaković,
Kapetanije u B. i H., Sarajevo 1954. - 2) Bašagić 94 - 3) š. Hodžić,
Stari turski dokumenti sa tuzlanskog područja (u Tuzi. člancima I,
50-84) - F. Spaho, Pobune u tuzlanskom srezu polovinom 18. vijeka
(u GZM 1933., 71-76.) - 4) Sutj. Ijetop. - 5) l;lašagić 109 - 6) Sutj.
ljetop: - 7) Bašeskija 197 - S) ib. 211 - 9) Krešev. l.ietop. 81 -
10) Lašvanin 304 - 11) Prema Glušcu sagr. je 1760. - 12) Božić 16, 64,
65. Izvještaj su u originalu izdali 1957. H. Kreševljaković i H. Kapi-
džić pod naslovom Vojno-geografski opis Bosne pred dubički rat.
Opis tuzlanskog grada donio je u prijevodu Front Slobode 1963. br.
pod naslovom špijun u monaškoj rizi. - 13) Milan Vasić, Martolosi
u jugoslovenskim zemljama pod turskom vladavinom, Sarajevo 1967„
str. 25, 206, 61, 207 - 1!.) Ljetopis 331 - to) Prelog po Tha116czyu, Pov.
osman. II, 17 - lfi) GZM 1927„ 177 - 17) Bašagić 136 - lk) Hus. šehić,
Hronika s ovu stranu Vojne Krajine (u Glasn. VIS 1968„ s. 512 -
1' 1) Njegova zapažanja iz 1844. objavio Hajr. čurić, Prilozi bos.-herc.
istoriji XIX vijeka, Sarajevo 1960., str. 6 63; konzul uzima oblik »rnu-
selim«, kako se obično i govorilo, premda je neka razlika između
muteselima i muselima - 20) Kreševljaković, Muteselimi i njihov
djelokrug (u Radovi Nauč. Dr. BiH VII/2 str. 86 - 21) Gavrano~ić
328, 337 - 22) Iz prošlosti B. i H. XIX vijeka (u Godišnj. Ist. dr. B1H
1949., 24) - 2:1) Fnad Slipičević, Bune i ustanci u B. i H, u XIX veku,
Bgd 1952„ s. 29 :::-·21,5 ib. 16 - 2:i) F. Slipičević, Sukobi između bo-
sanskillre.udalaca i Porte u prvoj polovini XIX vijeka (u Nastava
historije u srednjoj školi, Zgb 1951. br. 3.) str. 188 - W) Avdo Huma , ="""-,
~-<>"'0'1 ·"":..' (;~ -:..:
.,._"'~\SKf ~~ ··;
- 183 - J~- ')?',:. \
~o r;,:7~ t, '.:"'"~ >,_ •
;~ ~.-. ~.:
't.'~;;./' ,~- .'
'\'"::-'.·'~ -
\;~~~!
' '
..„ ;...l".i!Ji!"·~··'""
Istorijski i aktuelni aspekti nacionalnog položaja muslimana (Pregled
1970., 434., Dr L. Thallocczy, Oesterr.-ung. Monarchie, svz. B. u. H. str.
265. A monografije o tom napisaše: Vučo dr Nik., Privredna istorija
FNRJ, Bgd 1948., dr Vas. Popović, Agrarno pitanje u Bosni i turski
neredi, Bgd 1949., - 27) Starine JAZU XVII, 124 - 28) Narentinus 2 -
20). Jo~~g.Q.vić_~N~!~~i-~ta. soli ~--o.J\:olic_i_ !uz.le; A. Handžić, Uvoz
soh u Bosnu u xvr. VlJ., f9or;Tsti, Zaolfoska odredba o tuzlanskim
solanama, 1969.; u Rennerovu putopisu zgodna slika - 30) Des. Kova-
čcvić, Trgovina u srednjovjekovnoj Bosni; š. Hodžić r Fr. Slob. 19.
I 1955.; Fermcndž. 414; B. Ristić, Sjećanja; Filipović, Cincari u Bosni;
Tuzlanske matice krštenih; Bašeskija 200 ćurić, Prilozi 100; Crno-
gorčević, Memoari - 31) N. Rukavina, Historijat razvoja pošta u Bosni
i Hercegovini; M. Salihspahić u Fr. Slob. 1. 11. 1960. - :J2) Kreševlja-
ković, Hanovi i karavanseraji u B. i H. - 33) isti, Esnafi i obrti u
B. i H. str. 98 i 99 - 3'<) Gavranović 222. · · ·
„_
22. Tuzlanska župa do Omer-paše
Biskup fra Marko Dobretić
134. Otkako je tuzlanska župa početkom 18. stoljeća .
obnovljena, ne znamo za njezine duhovne pastire u prvim
desetljećima, jer nemamo matica prije 1741. god. A od te
godine nalazimo u maticama imena župnika: Ilija Lašvanin,
Mi jo Aljinić (od Sutjeske), dvaput u župi, ovdje i umro;
Franjo Bleko, Blekić, isto u dvije rede, 1) Petar Martinović
iz Lašve, Antun Neilemović od žepča,2) ovdje umro; fra Anto
Tomić iz Grabovice, kratko vrijeme župnikovao Petar Lin-
čirović iz Doknja <t
1764.), te od 12. VI 1764. do 23. II 1794.,
trideset godina, fra Jer ko štitić, »Salinensis« ( Solinjan), a
zapravo iz Dragunje. - Iz toga razdoblja imamo zanimivu
vijest. Kadgod bi nastupio novi vezir, morali su gvardijani
svih triju samostana nositi mu džulus (razne darove i znatnu
svotu novca). U proljeće 1753. odnesoše džulus Mehmedpaši
u Travnik, a paša naredi svom ćehaji Huseinu Zloki, da ih
podvori crnom kavom i »pili smo baš pred pašom, al mučno
piti i oznoji se čovik«; to je valjda prva kava što su ju fratri
pili, pa je fra Bono Benić to i zabilježio. 3 l
Biskup Bogdanović, koji je 1768. krizmao u tuzlanskoj
župi, umrije od sušice 8. I 1772. Isti daj dan pregledao je
tuzlansku župu uimc biskupa njegov legat fra Dominik Ra-
doš. Papa imenova sada za novog apostolskog vikara fra Mar-
ka Dobretića; on odmah poče s obilaskom biskupije počevši
- 184 -
s livanjskim krajem, ali s tolikim neprilikama i poteškoća­
ma, kakovih valjda nijedan biskup nije imao. Tuzlansku je
župu posjetio najprije biskupov vikar fra Bono Benić u dru-
goj polovici kolovoza 1772., a sam biskup 14. XI 1773., ali
nemamo izvješća o tom biskupskom pohodu i krizmi. Tada
je kapelanom tuzlanskim bio fra šimun Filipović, koji je
umro na glasu svetosti.
Na drugi svoj kanonički pohod zaputio se 2. V 1776. iz
Fojnice obišavši Krajinu i srednju Bosnu; preko Vučijaka i
Bijele došao je u Zovik, a odanle 28. rujna prispio u Lipnicu
nakon 7-satnog hoda po vrlo lošem putu. Tamo je prenoćio
u crkvenoj kućici, te sutradan, u nedjelju, pod vedrim ne-
bom nedaleko te kućice nakon sv. mise krizmao 82, sutradan
ope! 25, 1. listopada 86 i konačno 2. listopada još 2 (ukupno
ovdJe 195) ;ispitao je župnika i kapelana i pregledao crkvene
knjige, ustanovio da u župi imaju 282 kuće sa 2692 duše (ve-
li~ih" 1699, malih 993). U ove tri godine u župi je kršteno 424,
v3encano 76, umrlo je 102. U Tuzlu ne svraća, jer možda ne-
ma ni kuda ni kome, nego iza dva sata hoda stiže na Usino
o?sje?a u_ župsk?) kolibi, te 3. listopada sluša misu svog taj~
mka 1 knzma n11h osmero, na to je uzeo samo crnu kavu,
jer ga čekao dalek put, deset sati hoda, do Jelašaka, prvog
'.'ela vareške župe. 1J Pratio ga i izvješće napisao fra Jozo Va-
lentić, njegov tajnik.
135. Za ovih nemirnih godina nije osmanlijska uprava
vjerovala ni svim muslimanima, a pogotovo su joj bili zazorni
svi nemuslimani, za koje se sumnjalo, da su svojim simpati-
jama na strani neprijatelja osmanlijskog carstva, a da mnogi
nekim putevirna dostavljaju neprijatelju vijesti. Da bi se već
po nošnji moglo raspoznati, tko je musliman, a tko kršća­
nin, bi izdana naredba, da samo muslimani smiju nositi ze-
lenu, žutu, bijelu i crvenu boju, a kršćani plavu, crnu, ljubi-
častu; određen je i kroj odjeće za jedne i za druge. Sve se
to ticalo samo odraslih muškaraca. Ta je naredba više puta
ponavljana.
Dne 1. listopada 1779. dolazi fra Marko po trećiput iz
Zavika, prate ga zovički župnik i dva seljana teškim putem
po bregovima i dalima, više od sedam sati hoda, te padoše
u Lipnicu poslije sunca prihoda, u župnikovu kuću; sutradan
radi poljskih radova nije bilo nikakvih obreda, a u nedjel_iu
dne 3. listopada, bijaše za biskupa i svećenike obilno posla,
- 185 -
mnogo ispovijedi; misa na oltaru podignutom pod vedrim
nebom, krizmanika 189; na dan sv. Pranje naroda još više,
a krizmano 113. Dne S-tog bijaše dosta p~ka kod mise, reče
im biskup propovijed, ispita župnika i kapelana, pregleda
crkvene knjige i stvari. Kroz ove tri godine krstilo se 408,
vjenčalo 79 pari, umrlo je 142 čeljadi; župa ima 303 kuće sa
2983 katolika (vel. 1806, mal. 1177), porast je 291 osoba. župa
ima osam prenosnih oltara sa svim potrepštinama, u čestitu
stanju. Ni ovaj puta ne svraćajući u Tuzlu namjeriše na
Usino, a radi sigurnosti pratilo ga više župljana; tamo je pri-
lično rđavo prenoćio u župnikovoj kolibi. Dne 6. list. krizmao
ih je tamo desetero i odmah put Jelašaka. Svega je u tuz-
lanskoj župi krizmao 312."l Na ovom ga je putu pratio tajnik
fra Filip šimić od Jajca i pri kraju izvještaja zabilježio, da
je u svoj biskupiji bila 8771 kuća, a duša 76.737, svećenika
redovnika 100, a svjetovnih svećenika 13; u svoj biskupiji
pet crkava.6 )
Biskup fra Augustin Botoš-Okić
136. Zauzimanjem austrijskog poslanika u Carigradu do-
bili su franjevci 1780. od sultana povoljan ferman. God. 1782.
otišao je fra Grgo Olovčić u Carigrad za duhovnika tamoš-
njim katolicima Hrvatima i drugim Slavenima. Fra Marko
je dolazio u tuzlansku župu još koncem 1782., što se vidi iz
bilješke u matici vjenčanih 30. IX 1782., a drugo ne znamo
ništa o tom pohodu. - Iz Bašeskijina ljetopisa doznajemo
da j;:: 1782. bila silna suša, a da se pojavila i strašna kugl'l,
koja je podržala i slijedeću godinu, te je prema kreševskom
ljetopisu u Bosni i Hercegovini 1783. umrlo katolika oko 20
tisuća, a drugih vjeroispovijesti preko 100 tisuća. Narod se
dugo sjećao toga pomora i zvao ga »velikom kugom«. 7 ) U
tuzlanskoj je župi umrlo te godine od kuge 75 katolika. Prvi
je slučaj bio 22. VII u živinicama (gdje ih je ukupno umrlo
28), a posljednji u Jas jenici na sam Badnjak, a po selima
je išlo: živ. 28., Drijenča 16, Jasjenica 15, Tinja 5, Paoč 4,
Dubrave 3, Principovina 2, po 1 na Usinu i Petrovicama.
Kod skoro svakog piše »Sepultus ubi mortuus« (ukopan je
gdje je i umro). - Dne 8. I 1784. preminu u Fojnici biskup
fra Marko, kojega su franjevci i ostali katolici vrlo štovali
i ljubili. Po preporuci austrijskog cara Josipa II. bijaše iste
godine imenovan za biskupa fra Augustin Botoš-Okić. On
- 186 -
krenu, čim je prije mogao, da obiđe svoju biskupiju. U Tuzlu
je došao iz Zavika preko Lipnice, gdje se je zadržao dva dana,
vjerojatno tamo i krizmao, kako su to činili i prijašnji bi-
skupi. Nemamo izvještaja ni od biskupa ni od tajnika mu,
nego od neobična pratioca, austrijskog zastavnika Božića,
koji mu se pridružio u Tolisi obukavši franjevački habit i u
Tuzli se valjda rastao od biskupa. On je imao zadatak da iz-
vidi prilike u Bosni, te je o tom podnio izvješće svojoj pu-
kovniji u Brodu. li Lipnicu su došli 21. rujna 1785. U tom je
selu bilo tada oko 30 katoličkih kuća. Iz Lipnice su preko
Moluha (8-9 muslimanskih kuća) prispjeli u Tuzlu 23 rujna.
Iz matice se vjenčanih razabire da je 26. rujna biskup pre-
gledao crk\ ene knjige u Tuzli, iz Božićcvih pak bilježaka do-
znajemo, da župnik sada stalno boravi u gradu, dok je do-
sada imao doduše starinsku kuću u gradu, ali je prebivao
u Lipnici. 8l Ovaj biskup nije više dolazio u tuzlansku župu,
a 1792. obišao je samo četiri crkve, a svega ih je bilo pet u
svoj biskupiji, a po selima se narod nije smio skupljati, jer
su turske vlasti zabranile sve skupove. 9l - Novi biskup ispo-
slova kod austrijske vlade, da je osnovala zakladu za školo-
vanje franjevačkog svećeničkog podmlatka.
Fra Grgo Ilijić
137. God. 1783. postavio je papa za provincijala u Bosni
fra Grgu Ilijića, Varešanina, koji je bio pretjerano strog pre-
ma redovnicima, a kad je 1791. posvcćen za biskupa, dolazilo
je do trvenja između njega i provincije, ponajpače kad je
htio povećati broj svjetovnih svećenika i samostalno osni-
vati nove župe. Austrijski car i ruska carica zavojštiše na
Turke, da ih posve istjeraju iz Evrope, ratovanje završi mi·
rom u Svištovu 1791., kojim je sultan priznao Austriji pravo
zaštite nad kršćanima u Turskoj. No za prvo vrijeme ima-
doše kršćani ovdje u Bosni samo još grdnijih neprilika, jer
baše ne htjedoše ni čuti za kakve olakšice raji, naprotiv su
bili bijesni na fratre, što su se usudili tražiti zaštitu preko
bečkoga cara. I biskup je osjetio to njihovo nepovjerenje.
On je svoj pastirski pohod započeo po hercegovačkim žu-
pama, a nastavio po bosanskim. U Tuzlu je dolazio u listo-
padu 1797. (što se vidi iz bilješke u Matici vjenčanih od 11.
X), ali u Posavinu se nije smio spustiti, pa je pisao Andri
Brliću u Slav. Brod: »Ne smim se k Savi spustit ni na Ko-
- 187 -
ratjc, ni na drugo misto uz ova mučna vnmena, da ne po-
sumlje Ture i od kakva izdajstva, Bože saćuvaj ! « Izvješćujuc'i
o krizmi u Rim, zapisao je da Tuzla (župa) ima 3468 katolič­
kih duša. 10 J
Još triput je fra Grgo pohodio tuzlansku župu, ali po-
tanje ništa ne znamo o tim pohodima, a samo iz matica zna-
mo, kad je njih pregledao i potpisao. A ti su datumi: 21- IX
1800., 18. IX 1803., i 5. X 1805. Dne 30. V 1806. završio je bi-
skup prilično opsežan izvještaj o svojem trećem i četvrtom
pohodu, ovaj je spis odnio u Rim njegov tajnik fra Stjepan
Marković; poimence su spomenute samo neke župe; dosta
je važno što kaže za Tuzlu: »U gradu Solima sačuvala se, ne
znamo kojom srećom, prastara župska kuća još od podjarm-
ljenja (captivitate) Bosne«. Tamo kaže, da se u bosanskom
kraljevstvu misa služi latinskim jezikom, izuzevši nekoliko
svjetovnih svećenika, koji bogoslužje obavljaju ilirskim je-
zikom (starim hrvatskim); ali neki od njih govore misu la-
tinski,11) a fra Grgo nije nijednoga glagoljaša htio zarerlit;
(v. sl. 17.).
Sl. 71. B:sk. f. Gr-
g:o Ilijić foio autor
pn.:mć1 slic u sutje;.
sarno~~ canu.
- 188 -
Još nekoliko lokalnih događaja iz župe. Od 14. VI 1795.
do list. 1799. bio je na župi domaći sin fra Marko Mijatović.
no pred smrt je dugo bolovao, te nasljednik fra Anto Tomić
mora pribilježiti, kako radi toga nijesu mnogi umrli upisani
u maticu i on ih naknadno upisuje. - Dne 16. IX 1803. ubi-
jen je u Lipnici iz zasjede mladić od 19 godina Anto Kača­
rević, ubio ga iz puške njegov neprijatelj. - Dne 10. I 1808.
osuđeni su i obješeni iz nekog sela župe Ivan sin Lovre Pav-
lovića, 40 god., te Fiiip Luke Pavlovića, 20 god. God. 1805. i
1806. harala je neka opasna groznica« (febns maiigna), valj-
da tifus, te je od velike čeljadi umrlo na Usinu 19, u Dragm1Ji
6, Dubravama 5, živinicama 4 i još 5-ero u drugim sdima i to
od 3. Ill. 1805. do snb. 1806. U 1811. god. bila su 4 slučaja
smrti od crnog prišta. - žalosno je završila Marija žena Ni-
kole Đurića iz Udcča. Nju su 24. 7. 1812. bolesnu odnijeli ne-
koj »Čarataruši«, ova joj obrijala čelo i uši, zabola nož u
kućni prag, pa zahuknula bolesnicu, koja je na to polmt1la i
umrla.
A nalazi se i lijepih upisa n. pr. 2. 4. 1806. u DriJenči:
»Pobožno odstupi iz ovog života Mijo Brčinović, pun dana,
što ih provede u čestitu životu i vrlo zaslužan za serafski
red, primivši sve svete sakramente Crkve, u dobi oko 70 g~­
dina«, pa opet iz istog sela 30. 9. 1810.: »Preminu u" Gospodi-
nu« pobožna i serafskom redu vrlo odana Manda zena Ante
Kešinovića« 12 ).
God. 1805. poturčila se kći Ante Josipovića iz Lipnice i
vjenčala s muslimanom, no odjednom je iščezla, n~kud pobj~­
gla, i tuzlanski kadija tužio je sutješko~ gvar~1Jana, te Je
morao pred vezira u Travnik i pred kadiju u Visoko, te sa-
mostan potroši 1714 groša13 ). - Jedan nemio slučaj otpora
proti župniku dade povoda te bisku~ uput~. oš~ro ukor_no
pismo na tuzlanske župljane, koje se imalo citati kod ~usa
u Tuzli i u Breškama. Na počeku piše: »Mi dosada rnsmo
virovali, poštovani naš župniče i pravovirni ~uče naše vžu~e
od Tuzle, da se u tome puku (koji je negda bio u opsluzenJU
zakona Isukrstova dosta pohvaljen, ama sada malo da ~e vas
pokvaren) nahodi toliko pijanic~, pso~a~a, poga~~ as~-~ov~­
nja i udavanja«. Nakon toga izlaze slucaJ Pere M1Jatonca iz
- 189 -
B~ež~ka, koji je u crkvi »imao slobodu ustat iz puka suprot
n:ismku«, te nastavio i poslije mise buniti, a biskup veli u
pismu: »Ako bo nam je za nevolju trpit progonstvo od dru-
gih, nije od naših«.H)
Ne spada na ovu župu, ali je zanimivo, da se zna, kako
su 1~01. za:vir~le u ;8osni prve »orgulje« i to u fojničkoi
crkvi; no v1ero1atno Je to bio samo harmonij, pa i<' ~ za to
trebala dozvola od turskih vlasti, da može "~'irati u
crkvil5).
Biskup fra Grgo bio je veoma zauzet za vjerski život
puk~; g. 1798. tiskao je mali katekizam »Dila bogoslovni.i. kri-
posti«, a g. 1804. nešto veći »Nauk karstjanski i dr. stvari za
z~1.ati_ potrebitc;rnJ _da pomogne svećenstvu, izdavao je propo-
~iJedi, 1798. odredio da se mladim nedjeljama iza pučke mise
izlaže Presveti Sakrament. On je predložio franjevačkom de-
finitoriju i s njegovim pristankom izmolio u Rimu, da se i
kod nas slavi blagdan Presv. Srca Isusova u petak iza tije-
lovs~e c:>smine, pa j_c u Bosni prviput taj blagdan proslavljen
20. hpnJa 1800. godme Fra Grgo je 1802. odobrio za svu svoju
J;iiskupiju Društvo Presv. Oltarskog Sakramenta. - Fra Grgo
Je umro 1. III. 1813., »oplakan braćom radi svoga znanja,
gorljivosti i odvažnosti, kojim je pokrio sve ostale slabosti«,
kaže o njemu franjevački povjesničar fra Mijo Batinić 1 ').
Veliki biskup fra Augustin Miletić
138. Fra Grgo je 1802. zatražio sebi pomoćnika, te 6. III.
1803. bi imenovan fra Augustin Miletić biskupom, a zatim
pomoćnikom bosanskom vikaru, s pravom nasljedstva. On
se rodio u Fojnici 16. II 1736., više je nauke učio u Grazu,
Padovi i Bresciji, pa je u Italiji predavao kao profesor. U
srpnju 1804. došao je u Bosnu, nakon Grgine smrti preuzeo
je sve poslove vikarijata, koji je tih godina bio u vrlo bijed-
nom stanju, kao i sva Herceg-Bosna. Te je naime godine
1813. izbila kuga i haračila tri godine; pučanstvo se raspolo-
vilo, umrli i mnogi svećenici, pa je među ostalima, što pa-
doše na pleća mladomu biskupu, bila i briga za svećenički
podmladak. Kako je veliko bilo pomanjkanje svećenika, ka-
že nam i to, da je sam provincija! morao preuzeti upravu
jedne župe, Da barem donekle doskoči toj nestašici klera
namjestio je nekoliko svjetovnih svećenika iz Hercegovine
glagoljaša. ' citer podjosmo iz Zovika priko planine Vietrenika, na vrhu
- 190 -
Od kuge su ponegdje izumrla cijela sela, drugdje su lju-
di iz sela bježali u planine. Negdje su od kuge umrle kopali
u posebna groblja, kojima se nakon prestanka pošasti nisu
više služili. I danas se kojegdje zna za tako zvana »kužna
groblja«. Prema biskupovu izvještaju g. 1806. bilo je u apo-
stolskom vikarijatu 114.391 katolik, a nakon kuge 1818. go-
dine taj se broj više nego prepolovio - spao je na 50.391.
Biskup Miletić bio je veoma blag, skroman, ponizan i
ljubezan. U samostanu je sam sebi spremao sobu, sam si kr-
pao rublje i odijelo. A od redovnika je tražio strogo obdr-
žavanje pravila, neporočan život, zdušnu i savjesnu službu;
zupnik je samo radi neke prave potrebe smio otići na 2-3
dana u susjednu :lupu, a u treću nikako. Svjetovnom je kleru
naložio da nauči latinski jezik i da sve bogoslužne čine, pa i
brevijar, mole latinski. Svećenstvo je počesto poučavao svo-
jim pastirskim listovima, 1828. tiskao u Rimu »Naredbe i
uprave«, a za narod je 1815. izdao u Splitu »Početak slov-
stva«, početnicu, iz koje će nepismeni naučiti čitati, a dodano
je još i kratko »lstomačenje stvarii potrebitii nauka karšćan­
skoga«, a pod tim naslovom izašla je 1828. veća knjiga; na-
rod je ovu knjigu zavolio i zvao »Biskupovača«. Miletić je
prema talijanskoj pjesmi sastavio po svoj Bosni poznatu
pjesmu Ponizno se Teb' klanjamo, koja bi se i danas trebala
pjevati. Na njegov prijedlog dopušteno je bilo, da se u bos.
vikarijatu slavi četvrte nedjelje listopada svjetkovina Marije
Pomoćnice kršćana (sada je taj blagdan 24. svibnja).
*
U ove je strane biskup Miletić dolazio petputa, ali osim
prve krizme u 1813. ne znamo ništa potanje o pastirskim po-
hodima 1819., 1823. i 1827, dok iz matice vjenčanih razabire-
mo, da je 1830. boravio na Usinu, a ne u Tuzli, i to 10 dana
(od 14. do 23. kolov.), kod toga pohoda pratio ga tajnik fra
Lovro Karaula, kojega livanjski kraj časti kao mučenika, a
napisao je i kratak »život biskupa Miletića«, gdje je rekao:
»Banovanje Kulinovo, kraljevanje Tvrtkovo i biskupovanje
Miletino u Bosni se zaboraviti ne mogu«; to je kazano ravno
prije sto godina i moramo reći, da se to nažalost u narodu
sve zaboravilo. S krizme u 1813. imamo neke biskupove bi-
lješke: »U četvrtak ujutro na 15. Jula na sedam sahata cir-
- 191-
koje dočekaše nas pratioci iz Drienča župe tuzlanske, s ko-
jim sfatismo u Drienče na dvanaest sahata incirca. Krizma-
smo ondi prid kućarom u bašči i ručasmo, a posli ručka na
18 sahata sfatismo u Lipnicu na 22 sahata i po. Krizmasmo
za kućarom u njivici kneževoj u nedilju na 18., i na Ilinu t. j.
na 20. Jula i noćismo u kućaru, koji kućar sagradjen je na
zemlji kapetana Tuzlanskoga, također i oni u Lipnici.« 17a
Odavle je sutradan preko Usina krenuo prema Jelaškama.
(Circiter i incirca znači otprilike; kućar je župska kuća). A
valja spomenuti i krizmu 1827.; kad je bio u Tolisi, u isto vri-
jeme bio je biskup Strossmayer na krizmi u Županji. Tada je
biskup Miletić obučen kao posavski seljak sjeo u kola kao
kočijaš tadašnjeg toliškoga župnika fra Ilije Starčevića i od-
vezli se u Županju; u jednoj sobi župskog stana razgovarali
w đakovački i bosanski biskup fra Ilija, a da od Srossma-
yerove pratnje nitko nije znao, tko je tobožnji kočijaš. - Na
ovim svojim apostolskim putovanjima posjećivao je i ino-
vjerce, osobito muslimane, a nekad su ga ovi znali prvi po-
sjetiti. Dešavalo se da su inovjerci pozajmljivali svoje konje
katolicima, da mogu pratiti biskupa. Radi velike nesigurno-
sti onih godina dobivao je biskup često i oružanu pratnju.
Spominju se oko 1810. osobito neka braća Fetići iz doboj-
skoga kraja, koji su ovuda po šumama i putevima presretali
putnike i robili.
Osim poznatih neprilika nadošle su nove, koje su potek-
le iz nemirnih onih godina napoleonskih ratova. Navalili su
u Bosni kojekakvi izbjeglice - uz poštene ljude i sumnjiva
lica, bilo je, čini se, i svećenika među njima. Piše biskup:
»Godina prošlosti varzali su se po nikim našim župama što-
kakvi skitači, licumirci i utvorice, vuci razdiravci pod kožom
ovčiom, siući nauke himbene u našem puku priprosti-
tomu«. Dosta su glavobolje imali i franjevci i biskup radi
agenata, što su iz Srbije dolazili i kršćansku raju nagovarali
na ustanak. - Jedan je nered doduše zatekao, ali se i dalje
širio, što je biskupa vrlo boljela, jer su mnogi svećenici bi-
vali bijeni pa i ubijani. Neki bi naime nesavjesni katolici na-
šli zaštitnika u kojem moćnom muslimanu, koji je s oružjem
u ruci silio fratre da smjesta vjenčavaju i one, koji se po
crkvenom zakonu nisu smjeli vjenčati'"). A bilo ih je koji
su sklapali brak pred kadijom, a ipak kasnije došli k župni-
ku (n. pr. 31. I. 1820 Ilija žepić Ivanov iz živinica).
-192 -
Ovaj sveti i revni biskup umru je upravo na jednoj kriz-
mi, i to u Vidošima, na dalmatinskoj granici, dne 18. srpnja
1831.
Iz života tuzlanske župe nema iz ovih godina posebnih
podataka. Ovih godina mnogi doscljavaju kako u Tuzlu tako
i u tuzlanska sela, a dolaze iz vareškoga kraja, Kreševa, Trav-
nika, Livna, Duvna, a ima ih i iz Dalmacije. - God. 1819. mo-
rao je biskup prilikom krizme upozoriti (upisom u matice),
neka župnik vodi matice točnije. ~· Radi velikog broja vjer-
nika i prostranosti župe nakon krizme god. 1823. u Lipnici je
stalan svećenik kao samostalni kapelan, u njegovo područje
spada sya Lipnica kao i cijela kasnija brežačka župa, te sela
Grabovica i Kosci.
Sva tri bosanska samostana imala su svoje zemlje i na
njima svoje kmetove. sutjcški je samostan imao negdje u
tuzlanskoj župi dva čifluka. Ovi su posjedi stečeni kupnjom
od gospodara muslimana. Franjevci su imali fermane da su
im posjedi oslobođeni svih dažbina, no sarajevska vlada ne
htjede priznati tih povlastica za te nove kupljene zemlje, a
samostani su se tome odupirali govoreći: plaćat ćemo, ali
nam vratite sve, što ste nam uzeli kad ste zaposjeli bosansko
kraljevstvo.
Ovih nam je godina ljetopisac sutješkog samostana za-
pisao, da se 1831. pojavila u Bosni dotle nepoznata bolest,
kolera, koju da su Turci zvali »kratelj«, a Prekosavci »nedu-
ga«, »jerbo bi u kratko vrimena čovika prekinula«. (Tako se
zapravo tumači i ono »kratelj«, da je naime bolest kratka).
G. 1836. pojavila se u Sarajevu ista bolest, od koje je umro
nekadašnji tuzlanski župnik fra Bono Benić, zarazivši se
obilazeći bolesnike. Nadalje nam knjiga kaže, kako je mladi
franjevac, Hercegovac fra Jozo Cigić poslan s dva čovjeka na
župu Modran-Zelenike, no kod sela Ratiša netko ga ubi iz
puške, pogodivši ga u grlo; to se zbilo svibnja 1833. Pokopan
je gdje je i poginuo. »Mi davu (tužbu) činismo kod Mahmut
paše, koji posla odmah pai'..aliju (pašina službenika) ter kru-
to steže bližnja sela, i mlogo uze blago, a katila (ubojicu)
onda naći ne može, a sad se čak (otvoreno) kaže, ali š',o
ćemo kad suda nije, ne buduć Bosna još sasvim caru pod-
ložna« (jezik je zadržan starinski, samo pravopis današnji19 ).
- 193 -
Lukavac na Spreči
 Nakon Miletićeve smrti
139. Biskupa Miletića naslijedio je fra Rafo Barišić, za
c11eg je vremena došlo do žalosnih i žestokih sukoba s fra-
njevcima u Bosni, što je trajalo deset godina. Fra Rafo je
došao u Tuzlu krizmati dne 4. V 1834. i 15. IV 1837. (175
krizmanika); datumi su prema maticama, kad ih je pregle-
dao i potpisao. Da bi se uklonio razdor između biskupa i fra-
njevaca poslala je 1839. Sveta Stolica dalmatinskog franjev-
ca, bivšeg provincijala, fra simu Milinovića; on je obišao
neke samostane i župe i dođe do nekog sporazuma, ali mir
ne potraja dugo, već slijedeće godine dođe do još većih raz-
mirica i stvar je dolazila i u Rim, Beč, Carigrad, te Sv. Sto-
lica u srpnju 1841. suspendira i redovnička starješinstvo kao
i biskupa Barišića,, a upravu vikarijata i provincije povjeri
2. 9. 1841. Josipu Molajoniju, biskupu iz Rumunije. Ovaj je
biskup bio mudar i pravedan čovjek, te je poslao u Rim ne-
koliko dobrih prijedloga, ali se prevario ostavljajući kao svo-
ga vikara Karla Pootena (Nizozemca), a sam se nakon neko-
liko mjeseci vratio u Vlašku (kako se onda zvao jedan dio
današnje Rumunjske). Molajoni nije dolazio u Tuzlu, a Po-
oten se 1. VI. 1842 .. potpisao u tuzlanskim maticama kao
»generalni vikar Vlaške i delegirani kanonički vizitator u Bo-
sni«; možda je imao ovlast krizmati. ali se to ni iz čega ne
razabire. Tuzlanska župa ima maticu krizmanih, no u njoj su
upisane krizme iz 1837., te iz 1848., između tih godina nema
nikakvih upisa. Biskup Barišić bio je na godinu dana poslan
u Albaniju, te se u jesen 1843. vratio u Hercegovinu, a druge
godine u Bosnu, no rasprava je legla tek 24. III. 1846., kad se
Barišić zahvalio na bosanskom vikarijatu, koji bi razdijeljen
na dva (bosanski i hercegovački) i Barišić imenovan prvim
hercegovačkim biskupom, gdje je ostao do smrti 1863. »živio
je u slozi s hercegovačkom braćom, brižno je radio za dobro
i spas hercegovačkog puka« (f. L. Cuturić).
Pod kraj 1848. u Tuzli je samo jedan svećenik, koji se
može pristojno izdržavati, u Breškama su dvojica, osrednje
oprskrbljena. Za župsku kuću veli sutješki gvardijan da je
usred grada, a sagrađena je na tlu starog samostana sv. Pe-
tra, no da je sada potpuno pala i samo što se nije srušila20 l.
No svakako se biskupu Barišiću mora priznati, da je za
katolike Bosne učinio veliku stvar, kad se 1. V. 1838. obratio
opsežnim pismom na austrijskog cara Ferdinanda, da se za·
- 194-
Jj
J
uzme kod turske vlade, jer »ovdje«, veli biskup, »uzdišemo
i gotovo izdišemo. Mi se ne tužimo na same naše careve«.
Dalje veli, da su buntovnici protiv sultana zvali katolike u
svoje kolo, a mi »odlučismo radije pretrpiti gubitak naših
dobara, nego li se oružjem boriti proti caru«. Zatim navađa
konkretne primjere samovolje, nepravde i nasilja. Slije-
deće godine biskup je dobio sultanov ferman, kojim se za-
branjuju mnoge zloporabe, a katolici se Bosne stavljaju pod
pokroviteljstvo bečkoga cara, te austrijska vlada ima pravo
da se za njih zauzima. Barišić obuče biskupsko odijelo i s
križem na prsima odnese ferman veziru Mehmed Husrev-
p~ši, koji j_e .ferman proučio, počastio biskupa, te biskupa i
n1egova taJI11ka zaogrnuo kabanicom (binjišem), a naredio
da se carski ferman u svemu izvrši. Nakon ovoga počeše se
po Bosni dizati novi samostani i nove crkve, te vjerske ško·
le21)
Ipak ih je bilo koji nisu marili za taj ferman. Tako Je-
lenić kazuje prema Ilirskim narodnim novinama 1841. br. 94.:
:>Tuzla-kape~an protjera iz Tuzle kršćane obojega vjeroispov.,
I to pod izhkom, da se ne bune« 12 ). Tuzla-paša je bio 13. II.
1845. na vijeću kod vezira, gdje se biskup morao pravdati.
Zbog raspre s Barišićem otišla su u travnju 1844. dvojica
bosanskih franjevaca u Carigrad i odonda su skoro neprekid-
no imali tamo po kojega oca kao svoga zastupnika pri tur-
skoj vladi i oni su ishodili mnoga povoljna riješenja i odlu-
ke, u čemu se osobito istakao fra Filip Pašalić, a u Bosni
su na građevnu djelatnost poticali fra Marijan šunjić i fra
Lovro Karaula. .
. Dok nije osnovana kapelanija u Lipnici, župa je nosila
ime Tuzle (Soli), i župnik je barem nekih god. rezidirao u gra-
du, »ali kad je Lipnica otkinuta od matice sa selima što su
od nje na sjever i ustanovljena kao lokalna kapelanija, žup-
nik je redovito boravio na Usinu« (Schem. 1877., 26), no ipak
u Schem. 1836. još stoji samo Salinae (Soli), dok god. 1840. u
Schem. piše »Salinis-Ussino, designata pro Residentia«, žup-
nik je dakle na Usinu i kanilo se župsku kuću proglasiti re-
zidencijom; imamo jedan dopis Barišićeva vikara fra Ante
Kneževića od 22. IX. 1845. upravljen »paroeciae de Ussino«,
župi na Usinu. Kako ćemo kasnije vidjeti, župnik se vratio
u Tuzlu 1852., a lipnička kapelanija bila je ubrzo prenesena
u Breške, jer u Schem. 1836. fra Marijan Semunović je
- 195 -
»lokalni kapelan u Breškama«; a 1839. je kapelanija uzdig-
nuta na župu, te je prem Schem. 1840. u Breškama župnik
fra Stjepan Mikić. Za krizmu 1848. god. upisano je da je bila
u župi Usino!
BILJEšKE
1) žepačkoj
U Papratnici bile su 1743. i 1768. dvije kuće Blekovića
2) Neilemovića su 1743. bile dvije kuće u selu Prijeka, 1768. nema
u župi ni toga prezimena ni sela Prijeka, ono je postala sastavni dio
varoši koji se danas zove mahala Upriko, na desnoj obali Bosne -
:J) SutJeški ljetopis - pravopis je u citatu današ:1Ji -V;) ~~leni~, Spo-
menici II 219-20 - Z>) ib. 277-8 - li) ib. 287 - ') Basesk1ia 270 i d„
KrcŠe\. Jjc:op. 81, Batinić, Djelovanje III, 151 - ·') Božić, Opis Bosne
16 64-5 - HJ Jelen. Spomen. II, 293 - llJ) ib. 299 - 11 ) Jelen„ r„von
96'.7 - I:!) Sve iz Matice umrlih; sve je pisano latinskim osim dječ!
»čarataruša« - U) Sutješ. ljetop. - H) Jelen„ Izvori 1~4, slarmsk1
pravopis zamijenjen sadašnjim - 13) Fojn. reg. 240, V~ zvali su orgulie
»santur«, što u turskom označuje instrumenat na z1~e, po. koi11n se
udara batićem (cimbal) - W) Jelen„ Kult. II, 437 - 1') Batm.,VDJe~?v·
III 190 _ 17a) Franj. Glas. 1934„ str. 49. - IK) B. Barun, Dusobn~n.
rad bisk. fr. Aug. Miletića (u rukopisu); Jelenić, Kultura II, p~ss1i;n
_ Badrov dr fr B„ Fra Lovro Karaula; Kamber dr D., Poteskoce
katol. klera 1815. (u Vrhb. 1942. u tri broja) - l!I) GZM 1927:·. 186 -
:!li) Jelen. Izvori 172 _ 12) O Borišiću: Foj. reg. 260-370; Jelemc, Kult.
II 24-6S· Glavaš :ž'.ivot i rad fra Rafe Barišića, Mostar 1910.; Kec-
m~nović, 'Barišiće~a afera, Sarajevo 1954. - 22 ) Jelen., Kult. II, 253.
23. Od Omer-paše do okupacije Bosne
Begovi Tuzlići
141. Već je spomenut tuzlanski kapetan .~.fahmud-paš~,
obično zvan Tuzla-kapetan ili Tuzla-paša. Pncalo se da Je
on potomak srpskog velikaša Nik~le .Altomanovića. Nar~vi
je bio nasilne i obijesne, kao nekad i Nikola~ od one .~T~te lJH-
di kakova su bila ona dva bosanska bega, sto na VIJecu kod
su'ltana ne htjedoše skinuti čalme s glave, a k_ad ~i:ltan jed-
nom od njih reče: „znaš li ti, da bi ti mogao skmut1 I gla_vu!«,
a beg jednom rukom pritisnu čalmu, a drus;o~ P?ka~uJe .na ,
vrat i veli: »Ovako je skupa s glavom mozes skl:iut1, ali ~ ,!
glave ne možeš!«_t) On je ima~ u t.uzla~skom, brcansk~~n I,
kladanjskom kotaru velike posjedve i. ?roJ~e kmet~, s koJI~a
je nemilo postupao. Toma Kovacev1c kaze za njega, da Je
-·196 -
od ra.ie pootimao zemlje i dotjerao ju do prosjačke torbe;
kada bi nabavio novu sablju, izašao bi na pijacu i posjekao
kojeg seljaka, da ju okuša.cl Borko Ristić je kazivao, da je
on imao i slani bunar i da se so iskuhavala tamo, gdje je
danas Solni trg (onda zvan Sonice); žar se ispod kotlova
istresala u blizini i zimi se na njoj grijali beskućnici; nadalje
se Borko sjeća, da je on imao konak i kulu u Bukinju, pa
kad bi priredio teferič negdje na meraji, pozvao bi mladiće
iz kojeg svoga sela i rasporedio ih na svako sto metara iz-
među konaka i meraje, te su trčeći nosili toplo jelo od jed-
nog do drugog. Seoske snaše i djevojke morale su mu dola-
ziti u konak da tamo spremaju, a kad Srbi seljaci iz Ljubača
ne htjedoše dati svomu ženskinju da ide, on te sve seljake
preseli u Podpeć, gdje je sam krš i kamen;: 1J u selu se jedna
mahala zove Ljubačani.
Sin mu Osmanbeg poveo se za ocem i u sili i zulumu, a
uz to volio gizdu i raskoš. Pripovijeda Crnogorčević, kako je
naredbom iz Carigrada bilo begovima zabranjena praviti pre-
veliki trošak oko svadbe, a kako je Osmanbeg ženeći sina uz
prkos učinio nečuveni trošak i to natjerujući druge na da-
rove; tako je živkovo društvo donijelo kao dar vreću kave
(70 kg), 2 vreće šećera, 2 vreće riže, 7 ovnova, 20 aršina (150
metara) platna, pozvana su na pir i oba franjevca, koji ta-
kođer nisu smjeli doći goloruki.') O tom piru koji je mjeseci-
ma trajao, pisale su i hrvatske i srpske novine/•l kako je tom
zgodom poklana sva sila stoke, a da to nikomu ništa nije
j platio i kako je u čaršiji ubio jednog trgovca, jer mu je ne-
~
1
što preskupo zacijenio. Inače se rado družio .s kršćanima,
osobito sa Srbima, a katolicima je dopuštao, da na njegovu
j zemljištu podižu župske stanove i kapele.
Uz mnoge druge begove i Tuzla-paša je bio protivan sul-
tanovim nastojanjima oko poboljšanja gospodarskog i poli-
tičkog stanja seljaštva. Begovi su vezire podmićivali, pa se
reforma sastojala u nekim upravnim i vojnim izmjenama,
a tereti se seljacima nisu ništa smanjivali, dapače u nečem
su bivali i teži. I Tuzla-paša je 1848. bio u Travniku na vijeću
kod vezira Tahir-paše, kamo su pozvani i predstavnici raje;
kad su se četiri seoska kneza usprotivila novim teretima,
vezir ih je tako dao istući po tabanima, da su dvojica umrla;
jedan od njih Anto Marković, knez iz posavskih Matića. Sve-
ćenici su nastojali posredovati i sklonuti raju na mirnije
- 197 -
držanje, što je kod mnogih u Posavini izazvalo nezadovolj.st~o.
Na Osmanbega Tuzlića podsjeća nas Paša-bunar u Krek1, sto
ga on dao iskopati na svojim njivama »gorkuljama«, gdje je
beg običavao teferičiti; bunar je bio natkriven (Borko).
Omer-paša Latas*)
142. Ovakovo držanje većine bosanskih velikaša, tvrdogla-
vo opiranje reformi, prisili sultana te ~osla u. ~os?.u ser~s­
kcra, vojskovođu, Omer-pašu sa 11 b~tal]una .PJesa~1Je,. nesto
konjanika i topova. Nije on bio vezir, carski namJeSm~ .<to
je bio Hafiz-paša, a zatim Hajrudin-paša), neg~ posebm. iza-
slanik s određenim zadatkom. Osvanu Omer-pasa u SaraJevu
ljeti 1850. U njegovoj je pratnji bio Skenderbeg, pre~jeglica
iz Poljske, grof Ilinsky. Najprije se serasker poza?av10 b~n­
tovnim begovima u Krajini, a kad je čuo da se i Posavma
buni, posla iz Sarajeva svog brigadira Mel~mendži Mustafu.
pašu niz rijeku Bosnu, koji se 29. X sukobi kod Vranduka s
prethodnicom tuzlanskih ustanika (v?_di~ ih Tos~nb~g Za·
imović), te ih rasprši, a sutradan st1ze l~ Travmka 1 sa~
Omer-paša i kod žepča potpuno potuče om? S?OO tuzlans~ih
i posavskih boraca; vjerojatno su u borbi bila obvadvoFca
Tuzlića, no svakako se iza ovog poraza Mahmud-pasa os1gu
rao preko Save, možda u Vinkovcima, sin mu O~erbeg po
bjegao u Beograd, ali ga je komandant Beograda, i on Omer·
beg, uhvatio i svezana otpremio Omerpa~i u Saraj~vo. Omer
paša je od žepča krenuo prema Dervent1, odakle ce u Tu~lu
Vraćajući se iz Dervente kod Rustembegova konaka (bhz1;
Kotarskoga) tučio se s Tuzlacima 19. st„ gdje ih je palo 40Q
a tuzlanski kadija bio zarobljen. Mahmud-paša je iz Vinko~~
ca pošao u Krajinu, da tamo potakne na novu borbu, te J~
čini se, odatle prispio ovamo na Bosnu, a odavle u posavs .
selo Vukšić, k jednome svome kmetu. Jedan dio pobunje ·,
iskopao je rovove, meterize, kod Modriče, da taro~ d?č.e
seraskera, no on ih je obišao, te udario na Gradačac i TmJO.
na Bijelu, Dragunju i Obodnicu, te se posljednjih dana. s .
denog jedne večeri utabori na Kozlovcu više Tuzle. UJut,
mu Tuzlaci dođu na poklon.
*) Omer-paša je rodom iz Like, Srbin, zvao se Mihajla La
služio kao podčasnik u austrijskoj vojsci i prebjegao u Bos,
primio islam, dospio u Carigrad i brzo napredovao u vojnič
karijeri.
- 198 -
Stari Mahmud-paša bio se sklonio u Posavini kod jednog
svog kmeta, a sin mu Hadžibeg bio izmakao u Carigrad. Se-
rasker je poslao četu vojnika i dopratili su Tuzla-pašu, pa
kad je pokupivši blago krenuo iz Tuzle, obukao je starog
pašu u lijepo odijelo, posadio na konja i svezao mu noge
ispod konjskog trbuha i dopremio tako u Sarajevo. S ostalim
pobunjenicima nije bio jednak postupak. Neki su povezani u
dva lanca bosi otjerani do Drine, a odanle na konjima u Ca-
rigrad, a druge je otpremio u Sarajevo, a neki su opet od-
vedeni u Travnik, gdje im je sudio vojni sud pod predsjeda-
njem Melemendži-paše. Koji su ostali u sarajevskom zatvoru,
njih je 29. I 1851. otpremio preko Kladnja i Tuzle u Brčko,
a odanle lađom do Beograda, pa preko Srbije u Carigrad. S
ovim je otišao i Mahmud-paša, dok mu je sin Hadžibeg još
18. I dospio u Stambol. Jedni su jahali na samarima, sveza-
nih ruku, a drugi pješice u lancima. Vrlo mnogo Sarajlija
ispratilo je sužnje, ali mirno i tiho, samo im je jedan glasno
zaželio sretan put, te ga je pratnja izudarala kundacima.
U Carigradu su držani u zatvoru; pogubljen nije nitko,
neki su poslani na galije, drugi u zatočenje ili u tom svojstvu
zadržani u samom gradu, a neki su i pušteni. Osmanbeg zvani
Hadžibeg bio je zatočen u Carigradu, ali se ipak mogao za-
uzeti za svoja tri kmeta s Usina i dva iz Doknja, koji su
radi agrara godinama čamili u zatvoru, pa su se u veljači
1860. vratili svojim kućama. A kasnije se je mogao vratiti
i sam Hadžibeg, te je u Tuzli kupio zemlju i kuću. 6 )
Omerpaša je imao s Krajišnicima još grdna posla, ali
27. IV 1851. otpor je Bosne bio skršen i Omer-paša se slavo-
dobitno vratio u Travnik i Sarajevo, koje je učinio glavnim
gradom Bosne i sjedištem vezira. Bosna je razdijeljena na
šest okružja (sandžaka, liva), na čelu im kajmakam ili mu-
tesarif; okružja se dijele na kotareve (kaze) sa mudirom
na čelu. U proljeće 1852. ode Omer-paša iz Sarajeva u Bitolj,
uz veliki službeni ispraćaj vojske i građanstva.
Da još čujemo Slavoljuba Bošnjaka (fra lvana Jukića),
što on 1851. piše u svom Zemljopisu i poviestnici Bosne na
str. 42.: »S o li do 1 n j e, turski Tu zla, varoš u berdovitom
:niestu kraj rieke Jale, stolica muselim-paše, muftie i kadie;/
ima 6.000 stanovnikah; 12 džamiah; kerstjanah i ristjanah
- 199 -
 samo do 40 kućah; tcrgovina dosta znatna s volovima, ko-
njma, žitom i solju, koja ovclie imade tri slanika, tj. bnnara,
iz kojih se voda slana vadi, i kasnie izvaruje so »Šapulja«
zvana ... imade niešto tverdje sa 7 topovah«.
Omer-pašine uredbe
143. Cijela je Posavina i Spreča sačinjavala zvorničko
okružje, te mu je i sjedište bilo u Zvorniku, no Omer-paša
čim dođe u Tuzlu, premjesti sjedište okružja u Tuzlu, prem-
da se okružje i dalje zvalo zvorničkim. Na ovaj su kajmak-
amluk spadali kotarevi D. i Gor. Tuzla, Kladanj, žepćc, Mag-
laj, Gračanica, Srebrnik, Gradačac i Brčko. Za prvoga mute-
sarifa, kajmakama. postavi Fchim-pašu, rodom Anadolca, te
mu ishodi čin mirimirana (generalmajora). Do okupacije se
izmijenilo deset kajn:iakama, za jednog od njih, Mustafa-pašu,
su govorili da je Grk i potajni kršćanin. Za vojnog koman-
danta ostavi Mustafu-pašu Melcmendžiju, a dok je ovaj bora-
vio na Krajini ili u Travniku, ostala bi posada od šezdesetak
Arnauta, neredovite vojske. Pod kraj 1851. dobila je Tuzla
iz Carigrada jednog višeg financijskog činovnika, naslov mu
malije mudiri. Omer-paša je uredio poštu od Travnika na
Tuzlu i Zvornik i odanle u Srbiju. Odredio je da i vladika
Agatangel pređe u Tuzlu, te će se eparhija odsada zvati zvor-
ničko-tuzlanskom. Nešto malo prije Omer-pašina dolaska u
Bosnu uspostavljen je u Travniku austrijski konzulat, a na-
kon kratkog vremena premješten je u Sarajevo; prvim je
._,_/konzulom bio dr Dimitrije Atanasković.
Pod konac 1850. obavješćuje sutješki gvardijan župnike,
da je sultan naredio, da odsada raja kupi među sobom harač
(porez), jer su »aračie više puta doisto ... dosta nepravdi
učinili svitu žalostnomu« i daje opširan naputak, od koga
će se i koliko uzimati, a tko je opet oslobođen harača.'> Za
Omer-paše ukinuti su u Bosni i ostaci spahijskog sistema,
ve su begovske šume proglašene državnim, te je narod smio
U besplatno sjeći za gradnju i ogrijev; proglasio je po telalima,
da kršćani ne moraju više silaziti s konja, kada susretnu agu
li bega.
Na kraju 127. odsjeka vidjeli smo, da su 1845. ustrojena
neka narodna vijeća, medžlisi. Nakon Orner-pašc kanda su
ta vijeća nešto bolje i urednije radila. Kakav mu je sastav
i rad bio tih godina u Tuzli, znamo o dCrnogorčevića, koji to
- 200 -
vijeće zove idare medž!is, to jest upravno V1Jece, te je i sam
bio njegov član. Predsjednik je mutesarif, s desna su ~u
sjedili kadija kao predsjednik okružnog suda, te muft1ia
(vjerski poglavar muslimana, kao kod nas biskup) i dva
člana muslimana; s lijeva su imali mjesto pravoslavni vla-
dika i katolički župnik, te po jedan Srbin i Hrvat. Svaki član
iz naroda koji se birao ostajao je tri godine, vijeće je zasjeda-
lo svaki dan iza podne osim petka i nedjelje te velikih blag-
dai}a s~1 ih _tri.i~ :V.ieroisp?~ijesti. Glavni je P?sao. vije~~ bioj
drzavm pnhod1 I rashodi i procedura, kad b1 ko.Ja krscankc
htjela preći na islam.8 )
U jednom privatnom pismu fra Martina Nedića čitamo,
kako je početkom veljače 1858. doš::io u Tuzlu carski povje-
renik Aziz-paša, kako je lijepo primio fra Marijana Semuna
i fra Blaža J osića, te prvoga zadržao na ručku, naredio da
mu se iz svake od deset nabija (općina) pošal iu po dva mu-
slimana, pravoslavca i katolika; i oni su dolazili, ali raja nije
od toga koristi vidjela. 9l
Raja se razočarala
144. Bosanski kršćani su s najljepšim nadama i željama
dočekali Omer-pašu misleći da će se ako ikada sada provesti
carske reforme, da će se stanje kmetova poboljšati, stegnuti
prevelika vlast vezira, paša i muteselima i drugih. Od Omer-
-paše su se mnogočemu ponadali i neki istaknuti ljudi, oso-
bito neki franjevci, te ih je Omer-paša u tim nadama i utvr-
đivao, a oni podržavali njegov rad i pravdali. On je pak sve-
ćenstvo i usmeno uvjeravao o carskoj milosti, kada buntov-
nici budu svladani. Fra Grga Martić i fra Ivan Franjo Jukić
slave ga pjesmama uime sviju kršćana, a Jukić mu je odani
prijatelj i česti posjetilac pašin. Mec1utim pašin boravak u
Bosni i njegova borba s pobunjenim begovima samo su ote-
žale položaj seljaka i teret je čitava ratovanja pao na leđa
seljačkog naroda. 10 )
Još uvijek je nejasna slika ovoga energičnoga paše. Znaju
se niegova djela, ali ne znaju njegove misli. Muslimani su ga
mrzili i premda ga je pratio jedan derviš, nisu paši vjero-
vali da je musliman, nego da je ostao potajni kršćanin i
hoće islam uništiti. Gore vidjesmo, šta su neki katolici, pa
i franjevci, očekivali, ali bijaše i drugačijih glasova; da nave-
demo jedan; ne citira se sve, nego skraćuje, a i pravopis se
- 201 -
i jezik prilagođuju današnjem. Piše se iz Bosne: »Ni jezik
ne može iskazati, a kamo li pero ispisati, šta je raja pretrp-
jela kroz četiri mjeseca vladanja Omer-paše. Da se je moglo
kudgod izvan Bosne uteći, mnogi bi zadjevši nokat u ledinu
suknuo iz ove kukavne domovine a zanauvijek se na nju
kamenom bacio, ali nije bilo moguće uteći u bližnje države,
jer su njegovi ljudi na svim putovima pažljivo svakoga ispi-
tivali, tko je i kuda ide, a strogo je bilo zabranjeno izdati
ikom putni list preko granice. Naredio je da se svi čamci iz
Save izvuku, te su ih nizami isjekli. A i s austrijske strane
.bile su postavljene straže, koje nisu nikoga iz Bosne propu-
štali, jer je Omer-paša obavijestio austrijske vlasti, da se u
Taslidži pojavila kuga« 11 ) (a to nije bila istina).
A glede njegovih misli i nakana svašta se nagađalo i go-
vorilo. Crnogorčević koji je bio u Tuzli u to vrijeme kaže:
„Jošte sam slušo, da je Omer-paša, polazeći u Bosnu, bio u
dogovoru sa Aleksandrom Karađorđevićem, te da prisajedine
Bosnu Srbiji, a Hercegovinu Crnoj Gori, i da Omer-paša, dok
je on živ, bude gospodar, knjaz od Bosne. a poslije njegove
smrti Karađorđević«. 12 ) Povjesničar pak Thall6czy ustvrdio
je, da su muslimani sanjali o novoj islamskoj državi do
Save. 13 l
Drugačiju je verziju iznio Kasim Gujić: » . . . tako je
Omer-paša poslao 16. travnja 1851. godine fra Ivana Jukića
sa Fazli-pašom u Zagreb, da hrvatskog bana Jelačića pozdra-
ve uime turske vlade ... Omer-paša je bio optužen kod svoje
vlade u Carigradu, da s Jukićem petlju plete, kako bi se
Bosna odcijepila od Carigrada i postala samosvojna kao Egi-
pat. I doista se Omer-paša po Jukiću obraćao hrvatskom banu
Jelačiću. koji ih je imao svojom vojskom potpomoći, da iz-
vrše odcijepljenje Bosne od Turske ... Htjeli su za taj naum
predobiti i hercegovačkog biskupa Barišića, ali on je bio pre-
više oprezan te nije pristao. Kad je dakle Omer-paša saznao,
da je radi te svoje nakane optužen u Carigradu, dao je zatvo-
riti fra Jukića, da tako svojoj carigradskoj vladi pokaže,
kako on s Jukićevim radom nema nikakve veze. I uspjelo
mu je opravdati sebe i svu krivicu svaliti na Jukića, koji je
bio dopremljen u Carigrad u zatvor, a odanle ga nakon 25
dana pusti sultan Abdul-Medžid s riječima: To je katolički
svećenik, a glava njihova je u Rimu, tamo ga pošaljite, neka
ga papa pokori«.t4)
- 202 -
Stanje katolika
145. Tegobama bosanskih kršćana ipak se primicao kraj,
a dok se Črkva borila, često i za sami opstanak, nailazila
je kod braće u kršćanskom svijetu razumijevanje, sućut, a
ponešto i materijalnu pomoć, a susjedna je Austrija uvijek
bila spremna primiti izbjeglice, čim se. rn_om~ntano poI?og~o
pojedincima, a nekad i stotinama pa i t1suca1?a, _no tu~ J~
Crkva u Bosni gubila. No bilo je i grubog odbipn]a, egmstl-
čkog straha od navale bijednih i potre_bnih. Rij.edak primie~
materijalističkog neshvaćanja zabilježio nam J~ z~greback1
svećenik Alojzije Boroša, kojemu je mostarski biskup fra
Anđeo Kraljević kazivao, kako je jedan franjevac nekom
uplivnom i onda vrlo poznatom austrijskom državniku ispri-
čao jade franjevaca i kršćanske raje.V a mi~ivstar mu ,?dgo:
vorio: »A što ću vam ja, mi vam ne mozemo msta pomocr, vec
se i vi poturčite, pa će i vama bi to dobro«. 13 ) Sv~ _je sre~a
te nisu svi tako mislili, te je 1840. konačno AustnJa dobila
pravo, da rekne koju riječ i za Bosnu, a i neki su od bosan-
skih upravnika uvidjeli, da je doista krajnje :rr~jeme, te s~
i raji koliko-toliko udovolji. Za tuzlanski kraJ imamo prvi
dokaz iz srpskog sela Mačkovca u Majevici, gdje se u ~1_:pnju
1843. počela graditi crkva (valjda prva takova nakon vise od
400 godina!), a nad ulaznim vratima je pisalo, da se počela
graditi dopuštenjem sultana Abdul Medžida, za vezira
Husref-paše Samokovlije, a pomože i »naš milostivi gospodar
Mahmutpaša i sin njegov Osmanbeg«. 16 ) Pa i u Tuzli počin~e
se 1851. s gradnjom pravoslavne crkve, g. 1853. otvorena Je
u Tuzli austrijska konzularna agencija (prvi konzul Maričić).
Franjevci zaključuju 1851., da se podignu novi samostani u
Zoviku, Plehanu, Gučoj Gori i Livnu, te su svi i sazidani, je-
dino mjesto u Zoviku sagrađen je u Tolisi.
Do god. 1850. bilo se u Tuzlu naselilo već prilično kato-
lika s raznih strana, prilike su se znatno popravile i župnik
prenosi 1852. sjedište župe s Usina u sam grad, gdje ima neku
već ruševnu kuću. I već slijedeće godine franjevci sudjeluju
u državnom popisu pučanstva, 1 'l kojom su zgodom postav-
ljeni kućni brojevi po Tuzli. Iste te godine 1853. kupi bosan-
ska franjevačka provincija u Carigradu kuću za rezidenciju,
čim je osobito bio oduševljen fra Marijan šunjić, budući
biskup bosanski. U zagrebačkom listu čitamo i ovakovu vi-
jest:
- 203 -
 »U Bosni popisuju turske vlasti po nalogu sultanovu one
obćine, koje trebaju cerkvah. Gradjcnje bramovah ne samo
da je sad dozvoljeno, nego siromašnije obćine dobivaju iz
turske blagajne podporu«. 1~) Ali ni to poboljšanje nije išlo
tako brzo i glatko. Dr fra O. Knezović kaže: » ... počelo se
nešto slobodnije disati i misliti ... Carigradska vlada ... je
nastojala, da olakša život kršćana svojih, da barem donekle
izgladi silne opreke vjer. i soc., koje su tresle osnovima dr-
žave ... Ali time su odnošaji u Bosni bivali sve napetiji i
krvaviji. Bosansko je plemstvo odbijalo a limine sve, što je
dolazilo iz Carigrada«. 1'1) Tako je ljeti 1853. u Tuzlu dolazio
vladin komesar nekim poslom. Konzul Atanasković veli, da
se od njega mogu čuti lijepe riječi o najboljim nakanama
sultana i vlade, ali \1 stvari ne bude od toga skoro ništa. On
doista nije čovjek, koji bi sultanove nakane proveo u djelo.
On je fanatičan, ohol. U njegovim očima popuštanje raji vodi
do propasti Islama«. 20 ) A na tuzlanskog kajmakama Ishak-pa-
šu tuži se konzul Maričić, da je podmitljiv, da ucjenjuje i zlo-
rabi svoju vlast, a ipak je konzulovo posredovanje često po-
rnoglo.21)
Biskup fra Marijan šunjić
146. Bosna već 1mdinama nema ni biskupa ni provincija-
la. Da se koliko-toliko providi duhovnim potrebama puka,
imenovan je 1847. fra Andrija Karačić provikarom; nije imao
biskupskoga reda, ali je imao neke ovlasti kao i biskup, među
njima i dijeljenje svete krizme. On je za svoje osmogodišnje
slu.ibe dvaput pohodio tuzlansku župu; dne 13. V 1848. kri-
zmao _ie na Usinu 212, a sutradan u Solima 413; zatim opet
1. VIII 1852. u Solima 341, sutradan 30, a treći dan još 2, a
za slijedećih osam godina ne znamo ništa o kanonskim vizi-
tama; iz gornjeg se vidi, da je župnik s Usina i prije 1852.
barem silazio u Soli, iako nije val ida još stalno prebivao. -
Po novinama se u Austriji pisalo 1851. kao da će biskup Stro-
ssmayer preuzeti upravu bosanskog vikarijata.
Biskup Molajoni i Strossmayer predlagali su u svoje vr~·
jeme za biskupa fra Marijana šunjića, nekadašnjeg Miletiće­
va tajnika; njega je papa imenovao ponajprije provincija-
lom, a zatim 3. X 1854. biskupom, te ga u Đakovu posvetio
18. II 1855. tamošnji biskup, veliki prijatelj Bosne. Rodio se
fra Marijan 6. I 1798. u Bučićima kod Travnika, učio je u Be-
- 204 -
ču, gdje je kod dra Atanaskovića (kasnijeg konzula u Saraje-
vu) naučio savršeno turski jezik u govoru i pismu. Zato je
poslan u Carigrad, kad je tamo od Propagande kupljena biv-
ša biskupska rezidencija, pa je šunjić 1853. pisao provincijalu
Kujundžiću: »Eno ... i mista i sredstva za izabrav desetak,
petnaest dobrorodne diečice onde odhranjivat, i činit liepo
se izučit kod lazaristah, pak tako s' vrimenom prisadit u Bos-
nu i Lazariste i Fratres doctrinae christinac . . . Pa kad bi
s' Vama bio, odma bi se pobrinuo za tu novu recrutatiu«.m
A kao biskup nosio se mišlju da u Travniku podigne kate-
dralu i preparandiju, školu za učitelje.
Premda se, ima već nekoliko godina, osjetio bio dašak
slobode, ipak je uskoro oluja mnogo toga oborila, što je bilo
krenulo da se oporavlja ili niklo u novim prilikama. Novom
biskupu, punom ideala i dalekosežnih nacrta, zadalo je to
mnogo brige; kratko će samo vrijeme upravljati biskupijom,
a dogodit će se mnogi krupni politički događaji. Omer-paša
je doduše uklonio neka velika zla, ali korijen je zla ostao, a
da su uklonjeni svi nevaljali službenici, ostala bi Bosna sko-
ro bez upravnog aparata. Omer-pašu su domaći muslimani
spominjali s mržnjom i prezirom, kršćani proklinjahu sebe
što mu povjerovaše. Jukić je rekao: »Od više stotina godina,
što su im praoci stekli, to sad sve ode Arnautu i nizamu u
torbu«, a Bašagić ga ispravlja, da od Latasa i njegovih ortaka
nije puno zapala ni nizamu ni Arnautu, jer što je bilo dra-
gocjenije, to su paše i miralaji trpali u svoje bisage«. 2 ~)
Kad se fra Marijan idući sa biskupske posvete u Đako­
vu put Brestovskoga primakao Derventi, čekali su ga kato-
lici veseli i razdragani, a jedan od najstarijih i najpametnijih
mjesnih muslimana imenom Alijaga, zapita jednoga katoli-
ka: »Rajo, kakovo je to veselje?« Odgovori mu kršćanin: »Če­
kamo našeg novog biskupa«, a on nadostavi: »Blago vama,
rajo! vi moliste Boga i domoliste ga i jer ste ga naprav mo-
lili, stekli ste biskupa od svog zakona«. A u Busovači je Alija
Dizdarević nasred trga, na očigled svih susjeda, cjelivao skut
i ruku biskupu; a Hasan Dović, član mjesnog vijeća, dočekao
ga je u župnikovu dvorištu, snimio ga s konja, i poljubio u
ruku i lice. 23 a)
- 2C5 -
 .Kad je fra Marijan nastupio kao biskup, sjedio je na
vezirskom dušeku Huršid Mehmed-paša, kojega kršćanski pis-
ci onoga vremena (od franjevaca Martić i Knežević) veoma
hvale, da je bio i učen a ipak skroman, da je bio i pošten i
dobar. Prelog kaže: »On je ugodio svima: Turcima, Latinima
i pravoslavnima. Pred njegovim sudom bili su svi jednaki«.2')
Za njegova vremena franjevci su dobili dozvolu da sagrade
devet novih crkava, dok je dotle bilo okapanja, kad se radi-
lo o tom da se na groblju ili njivi granjem natkrije kolibica.~°')
Imamo pismeni dokumenat iz 1856., da je biskup molio ve-
zira, neka bi se sajam (pazar) u Fojnici i Kreševu prenio s
nedjelje u radni dan, a to je postignuto i za Tuzlu, jer Crno-
gorcev1ć u pričanju nekog događaja iz 1868. usput kaže, da
Je u Tuzli pazar peLkom, a znamo da je prije bio nedjeljom.'-"!
U šunjićevoj brizi za škole bit će koja riječ, kad bude go-
vora o tuzlanskim školama; a za crkve je izmo!io u Beču mis-
noga ruha i drugih potrepština od tamošnjega Društva Bez-
grJcšnog Začeća.
šunjićevi su predšasnici rezidirali u fojničkom samosta-
nu, a sunjić se 18::i6. nastani u župskom stanu u Brestov-
skom, selu između Kiseljaka i Busovače, premda je vezir
živo žel10, da se nastani u Sarajevu bilo on b1lo provincijal.
!pak su katolici imali i u glavnom gradu predstavnika, a to
Je bio tra Grgo .Martić, koji je nosio naslov sarajevskog žup-
mKa, a od travnja 18::ib. imenovan agentom bosanske iranJe-
vačke provincije, a za duhovne poswve imao je uvijek po-
moćnika. Biskup je tu ustanovu objavio puku okruznicom,
gdje stoji: »Ako b1 pak koga velika potreba usilovala za tra-
ziti pravdu, oli kakvu olakšicu i milost od čestitog gospodara
vezira; nek uzme preporuku od svoga župnika na otca Ger-
gura Martića, koj je od starešinah odredjen, da se u Saraje-
\'U zauzimlje za svakoga, i da prikazuje na vrelu sve različite
potrebe i želje koliko redovničke deržave, toliko i puka ka-
toličkoga; a poštovani župnici nek su opazni za nedat nikom
preporuke, izvan u razložitih i sebi dobro poznanih dogadja-
jih, da ne bi po čemu i oni pojevtinili se«. 27 ) A bilo je slu-
čajeva da su se na fra Grgu obraćali i pravoslavci i muslimani
i mnogomu je bilo pomoženo. - se vojnica podiže. Za Omerpašina ratovanja trebalo je vojsku
- 206
Krvavi ustanci radi trećine
147. Još car Selim III. (1789.-1807.) poče s reforma-
ma u turskom carstvu, a nastavi ih Mahmud II. (1808.-1839.)
kao i Abdul Medžid (1839.-1861.). Među ostalim ukinuti su
janjičari, red derviša bektaša, ukinuti spahije i poništene
sve njihove tapije, ukinut džulus (vrlo teško podavanje katol.
samostana), ukinuta rabota (kuluk); uvode se medžlisi (na-
rodna vijeća), odobrava podizanje crkava i škola, harač za-
mijenjen vojnicom itd. Sultan je 1839. svojim hatti-šerifom
(uzvišenom zapovijedi) proglasio tanzimati-hajrijje (korisne
uredbe), a 1856. je hatti-humajun (careva zapovijed) zajam-
čio građansku ravnopravnost svih podanika bez razlike vje-
re, no »lijepe ideje u Hattihumajunu ostadoše osim nekojih
negativnih naredaba samo na papiru. Megjutim i svrha mu
nije bila, da se obećano i provede. Kod pariškoga mira va-
ljalo je evropskim kabinetima i publici pokazati, da Turska
imade legitimaciju da pristupi u koncert civilizovanih država.
Turska je to i postigla i tako je Hattihumajun izvršio svoju
misiju«.w)
Sve te reforme, što su ih pošteni i ujedno dalekovidni
odobravali i željeli da se provedu, izazvaše u Bosni nezado-
voljstvo na obe strane. Znamo za pokret Huseinbega Grada-
ščevića i otpor Krajišnika; ali kad je trebalo rješavati tegobe
većine stanovništva Bosne, jedni su nastojali izigrati odredbe
fermana, a koji ih htjedoše pošteno i lojalno provesti, naila-
zili su na otpor ili na svojevoljan postupak nižih službenika.
Raja pak nije bila zadovoljna otezanjem izvršenja niti je
pristajala na zamjenu jedne obveze drugom.
Na travničkoj skupštini 1847. skinuti su neki tereti kme-
tova, ali da se veleposjednicima dade za to nadoknada, odredi
vezir, neka se mjesto desetine vlasniku zemlje daje trećina.
Radi toga podigoše se oko Vučjaka kmetovi, vodio ih pop
Jovica; buna bi ubrzo krvavo ugušena. Kad je trećina neko
vrijeme obustavljena, zakupnici desetine nemilice postupaju
s kmetovima; na zlu glasu bijahu zakupnici Talirević, Husein
Arnaut, Mujaga Pazarac i Osman čavalić; mjesto harača uve-
dena je vojnica; harač su plaćali nemuslimani po glavi uku-
ćana, a vojnicu su imali plaćati samo muškarci sposobni za
vojsku; sprva bijaše u tom olakšica, ali kasnije bi gore, jer
- 207 -
 opskrbljivati hranom i pružati druge ~s~uge, što ni~a_d_ nije
plaćeno. Katolički su svećenici ~rnstoph n~rod sm1ntl,, no
zato se u Posavini javljaju znaci nezadovoljstva sa svecen-
stvom.2!1) Uzalud poć. 1856. upravlja biskup okružnicu puku
i navodi sve, u čemu je krenulo na bolje i poziva na mir i
strpljenje. Sve se više množe glasovi _»tre_ćinu je ~veo ?iskup«
1857. u Morančanima istjeraše župmka iz stana i kucu za~e­
čatiše, a jedva izmače istoj sudbini fra Marijan MatuzovH~,
tuzlanski župnik.:10 > Raja šalje deputacije na sve strane, u
Tuzlu dolazi carski izaslanik Aziz-paša. Seljaci izjavljuju da
nisu proti cara, pa ni protiv svih begova nego _prot~v zakup-
nika i onih begova, koji se ne drže zakona. Aziz-pasa, ~oput
drugih, drže samo raju krivom, a Mujaga Pazarac h_vah se u
~ijeljini, da će njegovi dukati u Stambolu pret_egnut1 na te~e­
zijama (vagi). Viđeniji se selj_a~i haps~, vu lancima ~tprem!1JU
u Sarajevo i Carigrad. No »pntisnuto pce, s:e t_o vise skace«,
~ podiže se druga buna, o".aj p1:1ta ~a Save :odi raJ~ pro~?,Avra­
r mović iz Orašja; sa Srbima idu i Hrvati, no koa JanJica ~u­
nara došlo je do spora radi političke tendencije vođa, Jer
Hrvati rekoše, da oni traže samo to da se skine zulum s vrata,
a ne će nikakvo novo carstvo. 31 )
I ovaj ustanak bi ugušen u krvi, a posljedice za raju bi·
jahu kobne. Vrijedno je zabiljež~ti _i jed11:u iz :uzle:. prema
Crnogorčevićevu sjećanju. U Tuzli b10 neki_stan had_~i Jusut-
efendija, od svih poštovan; bio je neko vrijeme kadijom; od
njega su Hadžiefendići. One godine 1858. kad se sko~o sv~
iskrenulo na raju, netko donese u Tuzlu nekakav toboze ca1-
ski ferman, da se u cijelom turskom carstvu imaju kršćani
utamaniti. I sastanu se neki Turci da vijećaju, šta će i kako
će dok će jedan: »Da zovnemo i hadži Jusuf-cfendiju, šta
če on reći«. A on im predloži, neka se očeka, dok se iz Stam-
1
bola ferman triput ponovi, a ako dođe i treći »Onda vam
kažem: prvo ćete doći mojoj kući pak mene posjeći, i onda
što god imade žive duše u mojoj kući - malo, veliko, ~u­
ško i žensko - isjecite, pak onda idite u varoš pak radite
što znate; ja s vama u tome neću da budem sporazuman«.: >
12
/Srećom je još bilov takovih pr~vičn~h. _i uviđajn_i~ ljudi: pak
r ne dođe do onoga sto su kovali kraJnJi elementi Jedne I dru-
ge strane.
*
- 208
148. I biskup je šunjić imao dosta glavobolje radi ovih
prilika, osobito radi toliškoga župnika fra Stjepana Mikića.
koji je bio okrivljen kao jedan od glavnih krivaca »protine
ili lipičke bune«. A izgubio je bio fra Marijan vrijedna po·
moćnika; imao je on naime jak oslon u konzulu Atanaskovi-
ću, nekadašnjem svom učitelju turskoga jezika, a njegovom
smrću 3. II 1857. izgubiše kršćani vješta i poštena posred-
nika, kojega su i domaći muslimani kao i turske vlasti vi-
soko cijenile, što se vidjelo i kod njegova ukopa, jer onakva
veličanstvena pokopa Sarajevo još nije bilo vidjelo. Tom
je zgodom po prviput u Sarajevu nošen križ javno kroz grad;
pred lijesom su išli pravoslavni svećenici, a za njima fra-
njevci u crkvenom ruhu, le diplomatski zbor, predstavnici
turskih vlasti, vojska i vojna glazba, te građanstvo bez ra~­
like vjere. 30 )
O njegovu nasljedniku piše fra Jako Baltić: »Pokojnom
Atanaskoviću nastupi niki G. Roszler, rodom švaba, koji se
ni malo za Narod Kerstjanski u Bosni ne zauzimaše ... Tur-
cim se više virovaše nego Kerstjanim ... žalosni Kerstjani
odklen se nadaju, da ih sunce ogrije, od tale ih led tuče«.:\\)
Srećom E. von Ri:issler ne ostaje dugo, jer je poč. 1861. na
njegovu mjestu Vasić, a zatim, ali opet za kratko, gener. kon-
zul Giorgi, zauzet za kršćansku stvar.
Fra Marijan je triput obišao Bosnu; prviput kao pro-
\'incijal, drugiput kao generalov povjerenik, a trećiput kao
biskup. U Tuzli je krizmao n "11 256 i to 19. kolov. 1860.
»Buduć osta neophodjen ješ jedan dio Posavine, naš šu-
njić naumi ova mjesta pohoditi i premda za njegovo slabo
zdravlje ovaj mu put povoljan nebijaše, opet želja za puku
koristiti primora ga i on podje. Dok je došao u Posavinu,
burna Posavina uzmnoža mu onu podmuklu groznicu, koja
ga je trla još od vremena njegova državničtva. Usilovan od
te bolesti, naumi prieći prieko Savc, da ondje traži kakva
vješta Hečnika«.:30a) No bilo je kasno, nemila sušica obori ga
u Beču 28. IX 1860. Biskup Strossmayer preuze na sebe bri-
gu za balzamiranje i doprati ga do željeznice, koja je tada
vozila samo do Čakovca u Međimurju, a dalje je trebalo ko-
lima. Tijelo biskupa šunjića čeka uskrsnuće u gučogorskoj
<.rlcvi. Za šunjićeva vremena i njegovim nastojanjem sagra-
- 209 -
Lukavac na Spreči
 den je samostan u Gučoj Gori te 14 crkava, većinom drve-
nih. Bio je na čelu vikarijata samo pet godina, ali »boravivši
kratko ispuni mnoga vremena«.
Susjedna Srbija oslobađala se malo po malo osmanlijske
vlasti. Ilija Garašanin, desna ruka kneza Miloša Obrenovića,
izradio je Naćertanije, kako bi jugoslavenske narode trebalo
'
' župniku fra Marijanu Semunu neku zahvalnicu sultanu za
ukazanu milost raji, no fra Marijan nije htio da potpiše, jer
sadrži neke netočne navode.:11J
U tvrđavi je bila velika zidana kula na 9 spratova, na
vrhu je bio sat, koji je izbijao satove po turski, a zvono je
bilo iz nekadašnje katol. crkve. U kuli je bilo oko 10 tisuća
ujediniti pod vodstvom Srbije. Preko Tome Kovačevića, či­ oka baruta; nedaleko te kule bila je kuća za dizdara, čuvara
novnika vlade, tražili su dodir s franjevcima u Bosni; taj grada. Dne S. rujna 1857., dva sata prije mraka, udari grom
~ačević vjerojatn~. je .rodom iz tuzl~n.skog kraj~, kao fra- u kulu s barutom, svu je raznese a sruši i dizdarevu kuću i
~J,evački bogoslov uc10 Je u Hrvatsko] i Ugarskoj, tamo se
u kući ubije jednu ženu. Kamenje je letjela na sve strane i
oduševio ilirizmom, snovao s još nekim klericima, da u Bos-
u čaršiji ubilo jednog momka, a jedna je greda prebila des-
ni digne ustanak. Dok su ostali po savjetu poglavara odustali
od nemogućeg plana, dvojica su napustila red, te jedan, Stjc- nu ruku trgovcu Peri Franjiću-ćuriću, koji je iz brijačnice
pan Verković iz U~ljare, otišao u Makedoniju, a Kovačević pošao u svoj dućan, te je nakon sedam dana umro. Satu se
u Beograd. Dopisivao se s franjevcima, i osobno dolazio, do· dakako nije ni traga našlo, a zvono je sila bacla pred vrata
nio od kneza 100 dukata za gradnju novih crkava, biskupu kapele, te mu se komad odbio. :župnik fra Marijan Semun
i provincijalu po zlatan sat. Vlada kneza Aleksandra zamolila sakrio ga u svom stanu, te ga zgodnom prilikom u vreći ku-
je biskupa šunjića, da on preuzme pokroviteljstvo nad ka-
tolicima u Srbiji mjesto biskupa Strossmayera, čega se Su-
njić nije mogao prihvatiti.: 1iJ

Na domak austrijskoj okupaciji

149. Kad je 1852. župnik s Usina prešao u Tuzlu, ljudima
je bilo žao što ostadoše bez svećenika u svojoj sredini, te
su odmah izrazili želju, da bi jedan svećenik i dalje bio kod
njih, no želji im se nije moglo udovoljiti sve do Uskrsa 1856.,
kada su dobili stalnog kapelana, ovisna o tuzlanskom župni-
ku, no već su 1858. proglašeni Morančani samostalnom žu-
pom. Na to su početkom adventa 1860. tuzlanskoj župi vra-
ćena neka sela, koja su bila dodijeljena Breškama kao dio Sl. 18 Staro tuzi. zvono
foto autor
Lipnice, Grabovica i Kosci.
God. 1855. pustošila je Tuzlom kolera, te je na dan znalo
umrijeti i više od 20 osoba. Muškarci se liječili rumom i
bijelim lukom, druga se pojavila 1866. među vojskom, od
građana nije tajputa mnogo umrlo. - Iz god. 1857. imamo kuruza poslao u sutješki samostan, gdje se i danas čuva.38 )
bilješku, kako kajmakam Nurieddin-paša sa medžlisom stro· Fra Augustin Slišković kaže da je teško oko 40 oka (oko 50
go zatražuje, da sutješki samostan plati desetinu na neka kg.) a natpis je na njemu pročitao INRI O ETNE O INVTE
dva čifluka u ovom kraju; kako je svršeno, ne razabire se 30 l. ( = o aeterne o invicte, vječni nepobjedivi). Pavo Anđelić
Isti je kajmakam u jesen 1858. potkučio bivšem tuzlanskom kaže da je zvono iz 15. vij. i da je lijevano u Bosni (v. sl. 18.).

- 210 - - 211 -
 U proljeće 1858. došao je za vezira ćani-paša, došao je
već nabrušen proti raje. U Carigrad ide posavska deputa-
cija, tamo je čula lijepih riječi i obećanja, ali nitko se ne
brine da se ona ispune. U nečemu je ipak nešto malo popu-
stilo; begovi ne smiju svojevoljno dizati kmetova; nitko ne
smije od raje tražiti besplatno ukonačenje i gošćenje; dese-
tina će se ubirati izravno, a ne više preko zakupnika. Sve
je to bila samo kap ulja na veliku i tešku ranu; kmetu je i
dalje ostajalo samo toliko da ne umre od gladi, pa su i Hr-
vati, a pogotovo Srbi, govorili, da će rado dočekati i srpske
čete!"'). Dne 12. IX. 1859. izdala je porta naredbe, kojima se
trebalo srediti kmetska pitanje (po mjesecu saleru nazumc
su »saferske naredbt<); no radi nernara provmc1JsKe v1ade 1
nastalih nemira nije se ovaj zakon m progias10, a pi-oveia
ga je tek Austrija. God. HSbl. sultana AtJdul Med:liua nasu-
jed1 brat mu Abdul Aziz; on potvrdi poveiJe lrntt-1nmnaJUi1
i hatt- i-šerif, posla povJeremKa Z1Jaoega u nosnu, crn w
provede. Ovaj 8. V. lbtl.J. izda proglas na narod, gctJC izmeć.1u
ostalog kaže: »Stara su vremena prosia, nema 111 Vbe! ....
izvršenje i objavljivanje ( octredaba i uredaba) biva10 Je ne-
prekidno propisivano svim službenicima ..... A ovaj pma,
sami vidite, Njegovo LarsKo V cličanstvo povJen10 F mem
da ustanovim, kako su izvršene njegove nareaoc ... « tra
Jako Baltić nam je o njemu zapisao; »LlJa oeg 1overe111K
uputi se u Sarajevo, na putu svom svagdi je 'furKe tlosansKe
korijo, što tursKim jeziKom negovore, zato nareaJivase IvleJ-
tefe (Učione) uzdizati i Turski jezik učiti«, a seuam godma
kasnije primjećuje konzul Zoretić: »Među tako zvamm bo-
sanskim Turc1ma, koji su prije govorili jeumo siavensK1,
turski se jezik nešto više udomaćio''").
A kad Srbija 1862. diže muslimane iz Beograda, šapca,
Sokola i Užica i posla ih u Bosnu, dođoše u Tuzlu iz Uzica
24 obitelji sa 68 muških članova41l.
Te iste godine dolazile su u Tuzlu, na svom obilasku
Bosnom, dvije engleske gospođice, miss Adelina irby i miss
Mackenzie (lrbi, Mekenzi), i razgledale kršćanske i musli-
manske kulturne;tanove. U Sarajevu su otvorile školu za
žensku mladež.
- 212 -
Huseinbeg Gradašćević, vođa prve begovske pobune, pro-
g~ašen je ~arskim dekretom odvratnim nevaljalcem, razboj-
111kon1 i zlikovcem, te osuđen na smrt, a sva mu imovina za-
plijenjena. On je imao 1277 kmetova u hrčkom, gradačkom,
i maglajskom kotaru, i njih je preuzela država te ubirala de-
setirm i trećinu. God. 1863. ponudila je država tim kmetovi-
ma, da se otkupe; u početku nisu ljudi tome vjerovali, dok ih
nisu svećenici, katolički i pravoslavni, stali uvjeravati, da će
to za njih biti dobro, te se otkupilo 617 kmetova, a 328 kme-
tova prodano je gazdama iz Brčkog, Gradačca i Sarajeva"2 l.
God. 1865. austrijski konzularni agent Nikola Omčikus
pređe iz Tuzle u Brčko. U Tuzlu je za mutesarifa došao
»~Iilmi-paša, čovjek vrlo izobražen i dobar, a i pametan. Za
njegovo doba od 1866. godine počeše se ceste praviti, prvo od
Gračanice do Tuzle ... poslije toga preko Majevice na Si·
bošnicu i Pipere iz Tuzle u Brčki, a poslije opet iz Tuzle za
Zvornik otprilike kud je i danas«, tako nam pripovijeda
živko. Ogradio je bašču, usred nje iskopao vodoskok, uredio
staze i pokraj njih cvijeće, na cesti prema džindijskoj dža-
miji posadio hrastove, podigao malu kavanu sa čitaonicom i
u njoj po jedne hrvatske i srpske novine, a Srbima je dao
zemljište na Maloj Gradini, da tamo urede mali park i otvo·
re kavanu43 l. On je iz Sarajeva dobavio nekog Mojsiju, inži-
nira Talijana, koji je planski izvodio radove po pašinoj želji.
Dok je svatko hvalio Hilmi-pašu, dotle je pobirač poreza
juzbaša Selim-aga tjerao u očaj ikršćansku raju pa i musli-
mane""). Radi tereta što ih nametnuo vezir Osman Topal-paša
opet mnogo raje bježi iz Bosne. - U jesen 1867. ustrojena
je Poljoprivredna zaklada ( menafi sanduk), a slijedeće godi-
ne povezana je Tuzla žicom sa Sarajevom i Bijeljinom4 'J,
dok je turski postanski ured otvoren tek 1873.
God 1870. izbila je vatra u pašinu hanu i zahvatila svu
čaršiju, te je gorilo sve do sutradan i sva čaršija izgorjela, a
slijedeće godine izgorjela je džamijska ulica - tako je zabi-
lježio Crnogorčević, a Kreševljaković je precizniji, jer se os-
lanja na izvještaj lista »Bosna«: požar je izbio 9. 9 1871., te
je izgorjela 296 dućana, 13 magaza, čaršijska džamija, me-
dresa, mekteb, pet hanova, 12 kavana, 3 mehane, dvije sola-
re i više kuća pod gradom,"li) A godine 1875. zarumenilo se
nebo nad Bosnom; raja se diže na sve strane, gore sela i
begovski konaci, skoro kroz tri godine dana.
- 213 -
 Liječnici u Tuzli
149a. živko Crnogorčević je upamtio liječnika Lazara
Plakalovića, koji je već 1845. bio u Tuzli, no isti kaž~ ~a
1855. u Tuzli nije bilo nijednog doktora, a oko 1860. b10 JC
u Tuzli neki stari liječnik Pantelić. Oko 1870., kaže dalje,. ?a
je kod jednog bataljona bio liječnik T1:1rčin Mehn;i~~-efemhp,
a to će biti isti za kojega zna dr Risto Jeremic i zove ga
Sami Mehmed Šerbić, te kaže da je bio iz Sarajeva i služio
u Tuzli preko 40 godina (sve do 1918.) kao ~pćinski ~iječni~.
Učio je medicinu u Carigradu, a za Austrije JC obnovio SVOJ.u
diplomu u Beču.-· 1 l Isti dr Jeremić na str. 64. spom~n.uo Je
još jednog tuzlanskog liječnika, Ign. V'. Pete_lc~1c~.' ~h. JC. na-
vodeći maticu umrlih napisao, da je b10 voJm hJecmk i da
je umro 1876., no iz matice se vidi da je umre: 18?~·'. a ne
kaže se da je bio vojni liječnik, nego po SVOJ pnhci gra-
đanski. No u Tuzli su bila još dva katolika vojna liječnika,
o kojima nije dosad bilo ništa poznato, a ni o PetelenCL1
nije Jeremić svega iznio. . 150. župnik se tuzlanski sa svojim kapelanom nastanio,
Dne 12. VIII 1852. vjenčao je fra Marijan Semun Josipa
Pompejati-a iz tirolskoga grada Tridenta (Trento, Trient),
sina Ivana i Margarete sa djevojkom Anom kćerkom Igna-
cija španjel, koji je bio iz Beča, ali kasnije ~~stanjen u Bos~
ni i žena mu bila Livanjka Anđa Crnek (Czernek). Kumovi
kod vjenčanja biše Mijo štitić i Anđeo Bedeski _iz Bolog:ic,
a 11. IV 1854. krsti se Ahil, sin istoga doktora, 1 kod upisa
stoji da je otac po narodnosti Talijan, a da je kirurg kod
Carske vojske i da je majka djeteta kći Ignacija španjola,
glasovitog urara, što je nekad boravio u Beču, _a zat~~ u S~­
rajevu. Kum je kod krštenja bio Anđeo Bedesk1, Tahjan, VOJ-
ni liječnik, a zastupao ga Mato štitić iz Tuzle. 58 )
Drugi je liječnik Nijemac; u matici čitamo, da je ~r~
Frano Komadanović dne 7. III 1869. krstio Angelu Hum1h-
janu Mariju kćerku Henrika Vilima Kraak~ iz Hannovera,
liječnika carske turske vojske; žena mu je Eh~~b~ta Barthele,
rod. u Carigradu; a kuma je Anđel'.3- _Pe_rkovic _zen~. ~n~una
Linardovića iz Sinja - koji se spommJe i u OVOJ knjizi (izra-
dio planove za pravosl. i katol. crkvu. 5~)
TreCi je pak Ignaci j Vilim Petelencz ( m~žda Pe_tel~nec),
vjerojatno iz Ugarske. Bio je liječnikom .u Pnzrenu ~ Ujedno
austrijskim vicekonzulom, te se s uspjehom zauzimao za
- 214 -
kršćane i mnoge izbavio iz tamnice, pa mu je papa Pijo IX.
podijelio red Grgura Vel., a sultan odlikovao nišanom med-
židije. Odavle je premješten u Sarajevo, a u srpnju 1874. po-
slala ga je turska vlada u Tuzlu; ne kaže se da je bio vojni
liječnik, a kao takav te~ko da bi mogao predstavljati
stranu državu. Ovdje se u Tuzli u siječnju 1874. prehladio
i umro 7. III 1875., a imao je samo 36 godina. Imao je če­
stitu ženu, a i za njega se veli, da je živio kao prilično dobar
katolik, no kako je odbio kapelana fra Blaža velcći da se ne
osjeća tako rđavo, uskraćen mu je crkveni pokop, te je uko-
pan u Orašju izvan groblja,rn) ali kad je groblje proširivano,
dospio je ipak u groblje, kaže dr Risto.
Da spomenemo još jednog, koji je možda barem na
kratko vrijeme mogao biti i u Tuzli. Liječnik Luigi Rebba iz
Bergama u Italiji služio je još prije 1850. u Bijeljini kao
turski vojni liječnik.
Gradi se katolička crkva
preselivši s Usina, u staroj kući, u samoj varoši, među mu-
slimanskim kućama. Kuća godinama nije imala stalnog sta-
novnika ni staratelja, pa je propala, a poveliki vrt bio zapu-
šteni dvije trećine pod vodom i šašom, kamo se slijevala
nečista voda iz obližnjih kuća. župnik fra Marijan Semuno-
vić molio je 1853. Fehim-pašu, da im dozvoli podići kuću i
crkvu na drugom mjestu u gradu, no paša ni da čuje o tome,
ali su razabrali, da bi mogli dobiti dozvolu za gradnju izvan
grada. I tako sutješki samostan kupi 1856. na Trnovcu od
Laze Filipovića kuću i dva oranja zemlje za 152 zlatna du-
kata i to posredstvom Bećir-efendije Arnauta''). Trnovac je
onda bio izvan strogoga gradskoga područja"'. nastanjen krš-
ćanima, no kako se u maticama ne spominje, znači da je
smatran ipak gradom. Tamo gdje su bile crkvene zgrade,
danas je sportsko igralište, ispod slanog bunara i dom »Par-
tizana«.
Nakon šunjićeve smrti imenova Sv. Stolica 25. III. 1861.
za bosanskoga biskupa dubrovačkog franjevca fra Sebasti·
jana Frankovića, koji je 29. X. došao preko Sinja u samo-
stan na Gorici kod Livna i već na Sve Svete održao svečanu
biskupsku misu. Narod svih vjera dočekao ga je sa simpati-
jama i poštovanjem, ali gvardijan fra Lovro Vucić primio
- 215 -
ga vrlo hladno, što je, osim drugih, osudio i fra Lovro Kara-
ula, nekadašnji biskupski tajnik'''J. Kod ispraćaja prema Ku-
presu mjesni mudir Džemal-beg ispratio ga sat hoda, mnogi
građani sve do Stržnja, a konzul Dembicky pribavio mu je
kola i pratnju, a i sam ga pratio dva dana. Biskup se sprva
nastanio u novom gučogorskom samostanu, a zatim i on
prešao u Brestovsko. Ne prođe ni mjesec dana, a dođe mu od
vezira obavijest, da ne smije dalje putovati kao biskup, nego
samo kao običan austrijski građanin, a na konzulovo zauzi-
manje bi mu rečeno, da će moći vršiti poslove, ako se izjasni
za otomansko državljanstvo. Ipak je austrijskom general-
nom konzulu pošlo za rukom, da je stvar uređena, pa bis-
kup Franković u listopadu 1863. krizma u Brčkom, Zoviku
i Breškama, kamo je došao u fijakeru, jer on nije mogao
jahati budući je bio pretcžak; govorili su da je imao oko
150 kg. Od Brežaka nije bilo skoro nikakova puta, pa nam
Zivko Crnogorčević kazuje: »Sirotinja raja donela ga je go-
tovo - može se reći - na rukama, ali raja katolička, ne
vjcrujem da bi srpska raja svoga vladiku tako poslužila.«
Veli dalje živko, da je biskup kod njega pazario kojekakvih
stvari za 150 kruna austrijskih novaca'ul. U Tuzli je krizma
bila dva dana: 25. list. 128 krizmanika, i sutra dan je krizma-
no 52. Iz Tuzle se uputio u Morančane. Biskup Sabo (tako
su ga zvali bližnji znanci) umro je na kanonskom pohodu
30. X. 1864. u Ivanjskoj kod Banjaluke, navršivši 64 godine
života.
*l Ovaj Bećir-eff. rodom je iz maked. Skoplja, ovdje je up-
ravljao zaplijenjenim zemljištem Huseinbcga Gradaščevića, a
utopio se u rijeci Bosni kod šamca. - Vlasnik zemljišta na
Trnovcu nije ga htio da proda fratrima, pa ga je Arnaut Bećir­
eff. kupio kao za sebe.
Dne 11. V 1961. došao je za tuzlanskoga župnika fra Jozo
Divković, domorodac. Premda je kuća na Trnovcu kupljena
još 1856., župnik je još uvijek prebivao u staroj kući, dašča­
ri, za koju živko veli, da ne vrijedi ni 100 kruna, a iz fra Jo-
zina se dopisa vidi, da je njegova "crkva« od šepera uz isti
župski stan. Fra Jozo je odmah počeo misliti na podizanje
makar i drvene crkve na Trnovcu, a dotle će ovu šeperušu
nešto proširiti. O tom piše i biskup Franković konzulu 15.
- 216 -
6. 1864.: »Isto i položaj u Tuzli, gdje se sada nalazi župna
crkva u Tuzli, upravo pod kajmakamovim konakom, nije
zgodan i nema mjesta za crkvu, osim izvan Tuzle, malko
udaljeno, ono što ga je odabrao o. Divković«.'°l. - Kako su
onda ljudi bili skrornni! Onu kolibu od šepera zove i biskup
»crkvom«, a kad je župnik onim dvjema Engleskinjama po-
kazao tu »crkvu«, nisu ni ulazile u nju, nego su rekle: »nije
od potrebe da ju idemo gledat«. To doznajemo iz njegov,1
dopisa u Katol. listu, gdje je pisao:
»Kad postadoh ... župnikom u Tuzli, dosta znatnoj va-
roši, al ti moja crkva tri aršina duga, a tri široka .... Pak i
dosta je velika ta crkva; jerbo ja kao pastir vavijek sam
unutra, a moj puk kanoti prave m·čice pod službom Božjo~n
biele se po meraji, tako bo su se naučile. Ima tu istina malo
i nesgode; jerbo kad pak jih do dvanaest unidjc, onda nam
je crkva dubkom puna. Tako dosta putah, kada ... dječak
hoće da mi prenese knjigu s desne strane na lievu, onda me
s njom zakuči za paramentu i malo me pokrene; .... Bude
mi takodjer štokad u takve nepogodne dneve po malo i
štete; jerbo štogod mi se pred kućom drvah potrefi, to će
svaka osoba po jednu ili po dvie ciepanice uneti, po blatu
baciti i na njih klečati, i tako ja poslie moram ih vaditi, od
blata čistiti. Ali ipak ni to mnogo neškodi, jerbo mi oni ka-
žu: nemojte se vi otče ljutiti, mi ćemo vam opet drvah do-
nieti, i tako i bude, i tako se promećemo ...
što dakle? Početkom nove godine 1863. dobivši dozvo-
ljenje od starijih dogovorismo se među se na ovaj način.
Evo šumice dosta, a zemljice i više, udarimo direk spored
direka, šeperom ošeperajmo, nadkrijmo i zemljicom oblie-
pimo, samo nek smo svi u nutra, pak će nam toliko hasniti,
koliko drugim kamenite i gizdave bazilike, što, ako Bog
dade zdravlje, mislimo na pramaljeće i početi« 51 l.
Pri kraju je zamolio čitaoce »K. L.« za koji milodar
uime gradnje crkve, ali nije dobio ništa, te se nije mogla
napraviti ni drvena crkva, a valjda nije napravio ni šeperušu,
jer je premješten sa župe 31. V. 1864. - Zatražena dozvola
od turske vlade došla je za muteselima Aziz-paše, no nije
župniku uručena, te u lipnju 1864. obavijestio je Muhieddin-
paša konzula Omčikusa, .kako se među kajmakamovima spi-
sima pronašao ferman za gradnju crkve u Tuzli i da će ga
poslati franjevcima 52 ).
- 217 -
 151. Na župu je došao fra Augustin Slišković, starinorri
iz Hercegovine (rođ. 20. 9. 1835.), a čini se da su mu roditelji
doselili bili u ovaj kraj, jer još 1784. imamo u Pascima Sliš-
kovića. On je kao lokalni kapelan u Brčkom morao graditi,
a ovamo je došao iz Tolise pod konac svibnja 1869. Godine
1872. dade navući zemlju na ono močvarno zemljište, te iz-
ravna vrt, a mutesarifa zamoli, te je dao prokopati odvodni
jarak do Jale. I dok je fra Jozo bio dobio dozvolu samo za
drvenu crkvu, fra Augustin dobi već 1869. kod Hakib-paše
dozvolu za gradnju crkve od solidna materijala i uz to mu
paša obeća isposlovati i državnu novčanu pomoć. Biskup je
Vujičić odobrio, da se za pripremne radove uzme iz crkvene
milostinje, te se 1870. poče ispod Gradine kopati kamen.
Mjesto je već prije ,bio pregledao i besplatno izradio građe­
vni plan tuzlanski inžinir Antun Linardović, Sinjanin. - Fra
Augustin posla dopis u »Katolički list«, iz kojega doznajemo
da Tuzla ima oko 10.000 stanovnika, 13 džamija, pravoslavni
imaju malu crkvu, katolici drvenu kapelu, gdje je samo sve-
ćenik pod krovom. U varoši su 44 katoličke kuće, a sela s
Sl. 19. župski stan u Trnovcu iz kalendara Napredak
katoličkim žiteljstvom ima 17 sa oko 300 kuća i Jko 3000
duša. Kaže da fra Jozo nije mogao napraviti planirane crk-
ve, jer pomoćiizvana nije dobio, a sami su župljani odviše premješten za župnika na Ulice (umro je 21. V 1877. u Vija-
siromašni. Konačno su mogli s gradnjom započeti tek 10. ci), no još uvijek se pomalo radilo na crkvi i u njoj, kako
srpnja 1871. i to na Trnovcu, na istoku varoši; crkva će biti su novčana sredstva zapovijedala, dok je konačno nije 1878.
duga 30, a široka 14 aršina (22.5 X 10.5 metara). Temeljni dovršio, dozidavši zvonik, fra Pavo Semunović, koji je te go-
kamen blagoslovio je u nedjelju 9. VII vikar biskupov o. dine prešao iz stare kuće u varoši na Trnovac u novu kuću
Nedjeljka Andrić. »Ovaj dan bijaše mojim župljanima dan (sl. 19.), koju je on uredio. Ovdje je podigao i štalu ,pecaru
neizkazanoga veselja, tako da su mnogi od radosti suze pro- i hambar, te zgradu za školu. Za crkvu je austrijski general
iievali«. Moli milodare poštom na Raj evo Selo (to je devet Bicnerth poklonio dva zvona, što ih je dao saliti od tursko-
sati hoda). Zagrebački nadbiskup Josip Mihalović poslao je ga topa. Crkva na Trnovcu imala je dva oltara.
preko biskupa Vujičića 100 forinti, a dobio je pomoć i od
bisk. Strossmayera i cara Pranje Josipa. »Imena darovate- Fra Augustin Slišković (Maito) rodio se u Sovićima u Hercegovini,
lja čuvati će se za vječnu uspomenu u zapisniku crkvenom«;>:i) ali je kao dječak s roditeljima doselio u neko ,1mzlansko selo odavle
Ovaj dopis valja nadopuniti, da je novac sabran od žup· stupio u franjevački red, te je mladu misu rekao na Bezgrij, Začeće
1858. možda u Tuzli. Kao svećenik ide za ka,pelana na Uliice, 1862. za
ljana, te od dobrotvora iz austrijskog carstva, a dao je i tur- prvog lokalnog kapelana Brčko, odatle srnd. 1865. u Tolisu za kape!~.
ski sultan 6000 groša. Crkva je posvećena sv. Petru, prvaku Dne 27. V 1869. preuzima tuzl. župu, sred. srvib. 1874. ide za župmka
apoštolskom. Da još spomenemo, kako je fra Augustin odli- na Ulice, gdje je nabavio tri oltara za c11kvu; odavle je 11. V 187.~. do-
kovan od sultana petim stepenom reda Medžidije i da mu je šao u Tolisu na doček biskupa Strossmayera; zatim je gvard1Jan
župnik u Sutjeskoj, a za dalje razdoblje nema podataka;
mutesarif pri prikopčavanju reda na habit >.;ekao, kako u
Pod kraj života je u Vijaci na župi, gdje 'se u siječ:iiu. 1897.,pre~l~­
slučaju potrebe može tražiti potporu od sultana. 5"l - Na <lio, čemu .ie nadošla paraliza srca, te Je umro 21. svrbnJa. Sl!sko~a
crkvi se radilo tri godine, dok nije fra Augustin 16. V 1874. je bilo u Pascrma, a kasnije i u Križanima (i danas ih ima).

- 218 - - 219 -
 Biskup fra Paškal Vujičić
152. Iza smrti biskupa Frankovića upravljao je skoro
dvije godine bosanskim vikarijatorn provincijal fra Blaž Jo.
sić, domaći sin, rodom iz Rapača. Tek 1866. povjerena je ta
dužnost misijskom biskupu fra Paškalu Vujičiću, koji je
dotle bio u egipatskoj Aleksandriji, kao biskup misijskog
vikarijata Središnje Afrike. I ovamo je došao, pa i u Tuzlu
s bradom, kako su ju onda svi misionari nosili, te je obični
katolički narod bio malo začuđen i govorio da to nije biskup
nego vladika. - Fra Paško je rodom iz Glavine (* 3. III 1826.)
u imotskoj krajini, ali njegovi su starinom iz Dobretića kod
Jajca, odakle su izbjegli. Odrastao je kod strica župnika u
Retkovcima, gimnaz}ju pohađao u Vinkovcima, 1858. postav-
ljen je za biskupa u Albaniji, 1861. u Aleksandriji; odanle
je 1867. dolazio u Bosnu kao apostolski vizitator da razvidi
neki spor u provinciji; god. 1870. prisustvovao je Prvom
vatikanskom koncilu, a blagoslovio je radove na prokapanju
Sueskog kanala. Fra Paško je bio vrlo skroman i povučen
čovit:k, esim na krizmu nikud se iz Brestovskoga nije micao.
U Tuzlu je došao 1873. u lipnju i na Petrovdan krizmao 386,
a sutradan otišavši u Morančanc tamo ih krizmao 28 iz tm:-
lanske župe. Upravo radi te njegO\'e povučenosti neki nisu
bili s njim zadovoljni smatrajući da bi na njegovo mjesto
trebao doći okretniji čovjek.
Na prijedlog austr. vlade odredila je rimska kongrega-
cija, da se izvide crkvene prilike u Bosni, da li bi trebalo
zavesti redovnu hierarhiju i svjetovni kler. Za taj je posao u
travnju 1878. određen splitski pomoćni biskup Kazimir For-
lani, koji je najprije obišao Hercegovinu, a nakon okupacije
obišao je Bosnu, te je od 15.-18. II 1879. održao u Sutjesci
sastanak s biskupom Vujičićem i franjevačkim starješin-
stvom. Forlani je Rimu predložio, da se u Bosni osnuju tri
biskupije: u Sarajevu, Banjoj Luci i Tuzli.:,:>)
Burne okupacijske godine 1878. netko je biskupu Vuji-
č-iću31. srpnja zapalio kuću u Brestovskom, te se iza toga
smjestio u Barama kod Sarajcva, u kući jednoga muslimana.
Pri uspostavi redovne crkvene uprave u Bosni i Hercegovini
po želji austrijske vlade nije predložen za biskupa u novoj
- 220 -
državi, te se fra Paška 11. studenog 1878. okrnbicom opro-
stio od naroda i povukao se u samostan na Gorici kod Livna,
a poslije prešao u Imotski, gdje je umro 17. III 1888.
Za njegova vremena podignuto je u Bosni 40 što većih
što manjih crkava, osnovane 22 nove župe, i otvoreno preko
20 škola.56 )
BILJEšKE
1) Prelog, Pov. Bos. osman. II, 59 prema fra G. Martiću - 2) Opis
B. i H. 59. Beg je kmetska selišta, od kojih je kmet imao jedan dio
uroda, pretvarao u čifluke, koje je kmet morao begu posve besplatno
obrađivati i seljak ništa nije imao od toga; o nasilju Osman-bega pi-
sale su Serbske narodne novine, a iz njih prenijele Ilirske narodne
novine 5. X 1841. - 3 ) Sjećanja Barke Ristića - 4) Memoari 30-1 -
5) Jelen„ Kult. II, 254 - 6) šišić, B. i H. 174, 181, 190, 198, 204, 216,
222, 224, 252, 255, 260, 261; Crnogorč. 26; Bašagić 168; Prelog, Pov. Bos.
osman. II, 72. - Prclog kaže da se Mahmud-paša vratio iz Vinko-
vaca i na vjeru predao Orner-paši; Bašagić veli dapače, da Mahrnud-
paša nije htio pristati uz ustaše, te se uklonio i zzemlje i vratio se,
kad mu je Omer-paša zadao vjeru. Ja sam nastajao da uskladim Ata-
naskovićeve izvještaje i Crnogorčevića sjećanja. - 7) Jelen„ Izvori
176 - 8) Crnogorč„ Memoari 29, 31 - 9) Gavran„ B. i H. 138 -
10) Prelog o. c. 77; Slipičević, Sukobi između bosanskih feudalaca
i porte (Nastava historije u srednjoj školi, Zgb I 1951, br. 3) str. 190
- H) Zagreb. katolički list 1852„ br. 17, s. 133 - 12) Memoari 27 -
13) bsterr.-ung. Monarchic in Wort und Bild Kao XXl/26 - li) Kako
je za bana Jelačića Bosna imala biti oslobođena od Turske (Danica
1935.) 56-7 - 15) Crtice iz okupacije B. i H„ Zgb 1891., 7 - 11;) Filipo-
vić, Zapisi i natpisi 169 - 17) Jelen„ Spomen. III, 156 - lB) Katol.
list 1954„ 245 - 1fl) GZM 1928-2, 44 - 20) Gavran. 74 - 21) ib. 89, 103 -
22) Badrov, Fra Lovro Kar. 21 - 23) Kratka uputa 174 - 2Ja) Kat.
List 1855„ s. 207 - 2") Kat. List ib. - Pov. Bos. osrnan. II, 82 -
25) Knežević, Carsko-turski namjes. Gavran. 89 - 2G) Jelen„ Spomen.
IV, 295, Crnogorč. 32 - 27) Katol. list 1856„ 274 - 2>') Prelog (prema
Rosen, Geseh. d. Tiirkei) o. c. 85 - Prevod hatti-humajuna objavio
Bosn. prijatelj III, 92-98. - 29) Jelen„ Kult. II, 272 - oU) Jelen„
Spomen. IV, 303, 305 i Kult. II, 273; Gavran. 113-4 - 31) Jelen„ Kult.
II, 276 - :u) Memoari 49 - 33) Zaplata 8 - Konzulovo prezirne veći­
nom pišu Atanacković, međutim on sam pisao se Atanasković -
34) Garvan. 133 - 3'.a) Glas. bisk. dj.-sriern. 1875„ 197 - :1">) Garvan.
95; Jelen„ Spomen. IV, 162 - Dodatak. O haraču, koji se u ovom
poglavlju spominje, vidi monografiju Hadžibegovićevu (navedenu u
literaturi); harač se zove i džizja, džizija, premda je neka mala raz-
lika između harača i džizje; hrvatski je oblik glavarina; u toj knjizi
na str. 16-19 navedene su odredbe o oslobođenju samostana od ovog
poreza. - 06) čurić, Prilozi 115 - 37) Gavran. 186. - 38) Vrhb. 1891„
263 čl. fra Rafe Barišića, ista 1892„ 313-5 (dop. f. Aug. Sliškovića), Cr-
nogorč„ Memoari 48. - Ova~ događaj ispričan Je u matici umrlih, a
- 221 -
nadopunjen SJecanjima 'ž. Crnogorčevića i fra Augustin<1 Sliškovića,
koji je kao klerik bio tada u Tuzli. samo se 'živko prevar.io u godini,
on naime veli daje bilo 1858., a fra Augustin se zabunio u datumu,
kad kaže da je bilo 7. 'rujna; on se naime sjećao, da je to bilo uoči
blagdana, te mislio da, je bilo uoči Male Gospe, dok je doista bilo uoči
nedjelje. :ž:ivko kaže još da je zvono bačeno čak u Solinu, dok je ovdje
usvojena franjevačka predaja. 'živko veli da ne grom udario u 11 sati,
međutim to je po turskom računu i odgovara našem 17 sati ili 5 iza
podne. :;:1) Gavran., 209, 211, 222 - t,O) isti 209.
290 336 - t.1) Tuzi. članci (šaban Hodžić) 1958, 78 - t,2) Ah. Aličić,
čitiuci Husein kap. Gradiščevića (Prilozi za orient. filologiju XIV-XV,
311, 319); Crnogorč. 72 - "") Memoari 52 - 44) Gavran. 325/6 -
"·') Kreševlj., Esnafi 97 - oG) Memoari 45; Kreševi.i., Hanovi 111, isti,
Esnafi 98 - t.7) Vrhb. 1892., 313. i Dopis franj. provincijala od 9. 8.
1884. br. 2362 - "') Fra Lovro je ono na Gorici nazvao: ingrate ver-
tenze e sbagli pungcnti c vcrgognosi fatti in Goriza ncl trattare ... ii
nastro vescovo« (Gavran. 71) - t.D) Memoari 19 - 50) Zaplata, Katolici
u Bosni za turske vlade (Croatia sacra br. 9-10, 133) - 31) Katolički
list 1863., 30 - :i2) Zaplata ib. - 53) Vrhb. 1892., 314-5; Kat. List.
1892., 358 - M) Crnog. 63 - 55) Gavran., Uspostava 64--78 -
5G) O b. Vujičiću: Gavran., Uspostava 9-18, 106-112, 115-122, 248-252;
Isti, B. i H. 338; Scraf. Periv. 1909., 78; Crnogorč. 19.
5i) Jeremić dr R., Prilozi is'toriji zdravstvenih i medicinskih prilika
B. i H. pod Turskom i Austro-Ugarskom, Bgd 1951., 68 - 58) Mat. kršt.
i vjenč. tuzl. župe - '-!l) Mat. kršt. tuzi. ž. - 60 ) Mat. umri. tuzi, ŽJUpe
24. Nakon okupacije Bosne
Zaposjedanje Tuzle
153. Stanje turske carevine bivalo je svakim danom s-,re
teže i zamršenije. Nakon ustanka po Sroiji i Crnoj Gori do-
đe na red Herccgovina pa Bosna. Došlo je do ubijanja stra-
naca i kršćana u samom Carigradu i Maloj Aziji, u Solmm
ubiše njemačkog i francuskog konzula. I u Bosni su prilike
bile toliko zapletene i teške, te je mnogi zaželio da se riješe,
pa ma kako bilo. Već se govorkalo, da će Bosnu uzeti Sr-
bija, a Crna Gora Hrcegovinu. U Tuzli su kupljeni potpisi na
predstavku, da u Bosnu dođe Austrija i postavi red. Među
Hrvatima je potpise kupio Božo štitić, zlatarski majstor,
među Srbima živko Crnogorčević, trgovac, a među muslima~
nima šemsibeg Tuzlić, Ibrahim beg Džindo, reis hadži Meh-
med Teufik Azabagić, Mehaga Imširagić, Mehaga Bešlaga i
muftija Ganibegović. No većina je muslimana bila protiv
toga, na prvom mjestu Hašimaga Mutevelić i Tosun eff. Ki-
- 222-
fić 1 l. -
Evropske države traže od Turske da provede obe-
ćane ustavne reforme. Rusija je oružjem prisilila Tursku na
teške mirovne uvjete, no Engleska se oduprla takovu miru,
te se u Berlinu sastaše zastupnici šest velikih država i 13.
srpnja 1878. zaključe, da Austro-Ugarska zaposjedne Bosnu,
Hercegovinu i Novi Pazar i njima upravlja.
Kad se doznalo za ovu odluku velevlasti, sve se u Bosni,
a osobito u Sarajevu uzrujalo i uskomešalo, pri čem je dosta
ljudi poginulo. Tako su u Mostaru nezadovoljnici ubili bivše-
ga tuzlanskog mutesarifa Mustafu. U srednjoj se Bosni na
čelo otpora protiv okupacije stavio Hadži-Lojo, a u Tuzlu
je došao muftija iz Plevlja s oružanom četom i utaborio se
na Gradini i zajedno s domaćim nekoliko se dana uspješno
odupirao, premda je dosta domaćih bilo, koji nisu bili za
bitku. Tako je n. pr. Mehaga Imširagić govorio: Mi se tući ne
možemo, pošto nemamo vojske, ni topova ni municije, jed-
nom riječju ništa, i kad su neki povikali, da će se tući dokle
teče ijednog, Mehaga im je otpovrnuo: Znadem da ćete se
tući. Vi nemate ništa drugo izgubiti nego glavuču s ramena.
A ja sam nosio lanac oko vrata, kad nas je Omer-paša digao
u progonstvo 2l. Crnogorčević je na 25stranica opisao zbiva-
nja tih dana u Tuzli, gdje je i sam sudjelovao. - Kad je
došlo do gužve u Tuzli, šemsibegovc su konake u gradu i na
Bukinju oplijenili, a on sam se sklonuo kod župnika u Mo-
rančanima. Posljednjeg tuzlanskog mutesarifa Muhiedin-pa-
šu, digli su Kladnjaci s uprave, te se ovaj preko Brčkoga do-
kopao Rajeva Sela u Slavoniji.
General Szapary, koji je prešao Savu kod šamca, naišao
je u Gračanici na žestok otpor, a kad je krenuo prema Tuzli
nabasao je u Bistarcu, kod hana Pirkovca, na veliku četu
plevaljskoga muftije, te se morade vratiti u Gračanicu i Čć::­
kati pojačanje, te se nakon mjesec dana opet uputi u pravcu
Tuzle. Dne 20. rujna utabori se 3. zbor kod Pirkovaca, gdje
je došlo do male čarke sa Zvorničanima, odatle su se Austri-
janci primakli Tuzli, na Moluhe, no muftija ga je donekle
povratio, ali videći da mu je otpor uzaludan naglo je napu
stio tuzlanski kraj, a general je 22. IX. u nedjelju ujutro
ušao u grad; ususret su mu izašli Stanko Mitrić, Hamid Pr-
cić i Fejzaga Ušćuplija; isti je dan ušao u grad i 4. zbor, koji
je pod zapovjedništvom gen. Bienertha nadirao preko Dok-
- 223 -
nja. Njega su u Solini dočekali Avdaga Berbić, Mustafa Aza-
bagić i Mišo Kohen, poreznik. U okršajima oko Tuzle pogi-
nula su 4 časnika, i 46 vojnika, a ranjeno 8 časnika i 253
vojnika, dok se za sudbinu sedmorice nije doznalo:il.
Neposredne posljedice
154. Nova je vojnička vlast pozvala u prvi mah neke gra-
đane, da joj budu pri ruci u sređivanju prilika; među njima
su bili Jusuf-cfendija, muftija Ganibegović, Ibrahimbeg Džin-
do, Pavle Stokanović i živko Crnogorčević; tražili su i vla-
diku, no on se bio već prvih dana meteža sklonuo u selo
Vršane; od katolika se u konaku našao župnik fra Pavo. -
Za muteseriia, okružnika, došao je iz Sarajeva Hrvat Stjcpan
Kovačević, a načeh:iikom općine postade Mehaga Imširagić,
a podnačelnik Pavle Stokanović; uz njih je bilo 8 muslima-
na vijećnika, od Srba živko i Niko Petrić, od katolika Boško
štitić. Za bilježnika su uzeli Slovenca Vjekoslava Raiča, a za
pisara Avdiju Dubravića; za uredovne prostorije iznajmiše
gornji kat kuće Balila Berbera") preko Jale oko 100 koraka
uzvodno od džamije; tu su kuću zvali beledija (općina).
Prema zaključku berlinskoga kongresa Austrija se tre-
bala s Turskom sporazumjeti o mnogim pojedinostima: i to
je učinjeno 21. IV. 1879. carigradskom konvencijom. Po njoj
sultanu ostaju suverenska prava, stari se turski službenici
zadržavaju ako su sposobni, turski će novac još neko vrije-
me ostati u prometu, svima je vjeroispovjestima data potpu-
na sloboda, u džamijama se petkom ima u molitvi spome-
nuti sultanovo ime, a zelena se zastava smije i dalje isticati
na džamijama. 5 ).
»Austrougarsku okupaciju Bosne i Hercegovine sa sim-
patijama su dočekali bosanski Hrvati, videći u tome činu
korak bliže uključivanju Bosne u Hrvatsku. Oružani otpor
austro-ugarskoj okupaciji pružili su samo muslimani 6 l.« Ova-
ko je nedavno pisao Enver Redžić, ali ovo nije točno. Poneg·
dje su se i Srbi (pa baš i u Tuzli) oružjem oduprli austrij-
skoj vojsci, a s druge strane nisu jedini Hrvati bili, koji su
sa simpatijama dočekali okupaciju. Isti Redžić u istoj ras·
pravi kaže, da »je hrišćansko stanovništvo, našavši se u po-
ložaju raje, bilo lišeno političkih prava« (s. 465), a tako i
Avdo Bumo veli: »Dok su Muslimani bili ekonomska i poli-
tička vlast, hrišćanska raja bila je obespravljena«, »obes-
- 224 -
pravljena i eksploatisana seljačka masa«. I taj je sav narod
jedva čekako kakvu bilo promjenu, nadajući se boljemu.
Značajna je u tom smislu epizoda iz tuzlanskih okupacijskih
elana. Mehaga kaže šemsibegu: veliš da će i pravoslavni s
nama .... ali šta ćemo mi njima dati? a kad beg kaza, da će
se nešto dati, veli Mehaga: ne ide to tako, nego treba da se-
ljacima damo trećinu ili polovinu zemlje, jer seljak se nada,
kad dođe ovdje Austrija, da će zemlju možda dobiti džaba.
Na što je šemsibeg prekinuo razgovor: »Ja zemlje ne mogu
dati nikome, pak šta će biti neka bucle.«'l. - Radi toga se i
seljak Srbin obradovao okupaciji, a to je i prvi razlog što
su se i Hrvati katolici obradovali okupaciji, jer narodna
hrvatska svijest nije onda još bila toliko razvijena. A zna se
opet da su neki istaknuti bosanski franjevci bili otvoreni
protivnici Aus tri je ( n. pr. fra Blaž Josić), a provincija! fra
Domin Andrić nije 1870. htio da emisaru bečkoga cara dadne
izjavu u prilog Austrije 9 l.
Seljaštvo se ipak razočaralo, jer agrarno pitanje nije se
ni u novoj državi rješavalo, a država je i dalje ubirala dese-
tinu. Basnu je preplavilo činovništvo isprijeka, bilo je tu
nešto Hrvata, Srba i Slovenaca, ali najviše tuđinaca; neki
su bili čestiti, neki su ovdje i ostali i srasli s domaćim sta-
novništvom, ali mnogo ih nije bilo ničemu, bilo ih je i vrlo
sumnjivih kvaliteta, nad čijim se životom narod sablažnja-
vao, te su ih jedne zagrebačke novine nazvale »pravo smeće
i otribine«. Uprava se sva morala voditi na njemačkom je-
ziku, no neki su i mirno moranja nastojali proširiti germa-
nizaciju.
Jedno od posljedica okupacije bila je agitacija, koju su
neki pokrenuli među muslimanima, da se sele u Tursku. -·,
Možda su neki u Austriji već prije na to računali, pa kad
je ta mogućnost spomenuta u jednom članku bečkog dnev-
nika »Vaterland«, Ivan širmer u »Katol. Listu« odbija tu
pretpostavku, da bi se bosanski muslimani mogli iseliti, in-
teligentni i bogati, kojim su djedovi bili ovdje domaći, dakle
braća s oslalim kršćanskim narodom. »Mi paka ne samo da
odbijamo tu predrnjevu kano štetnu po dobro ovih zemalja,
već i zato, što se sigurno takav slučaj ne će dogoditi. Bo-
sanski muhameclanci nicsu nikad bili prijatelji Turkom Os-
manlijam, kojim bi sada u goste morali doći ... Ono isto
toplo čuvstvo k materi zemlji, koje nalazimo u drugih krš-
- 225 -
Lukavac na Spreči

'(;t
ttG l ,.µ
ćanskih naroda, OSJeca i Turčin u spominjanih ./e~ljah, jer
se ponosno zove Bosancem i Hercegovcem«. 10 lVipak je od
1883. do 1918. iselilo u Tursku iz Hercegbosne 63.796 musli-
mana,11) pa je među njima po svoj prilici bilo i Tuzlaka.
Crkve, džamije i hramovi
155. O katoličkoj crkvi, dovršenoj upravo pred okupa-
ciju, bilo je već govora. Crkva je znatno stradala i ubrzo
zatvorena, o čem će također biti više na svom mjestu.
Pravoslavni su se na molitvu sastajali na gornjem katu
privatne kuće nekog Cincarina Nauma Unice-Nešića, dok
nije god. 1850. vladika Agatangcl prešao u Tuzlu, te Srbi
kupe zemljište gdje je danas crkva. Udovica Đukićka ne htje-
de zemlje prodati za novac, nego ga zamijeni s kućom i zem-
ljom Jovana Crnogorca, a ovaj onda dade za crkvu. I odmah
s proljeća počelo se s radovima na podizanju zgrade, u ko-
joj će biti prizemno crkva, a gore vladičin stan. Radove je
izvodio Josip Kozina iz Slimena kod Travnika. No ta zgrada
nikako nije imala oblik crkve, pa su već 1870. mislili na no-
vu, pravu crkvu, i kao prvu pomoć dobili od sultana 15.000
groša (281 dukat), plan im je napravio inž. Antun Linardo-
vić, koji ga je pravio i za katol. crkvu. Rad povjeriše nekom
Tasi iz šapca, te u ljeto 1874. sruši se stara crkva i započe
s gradnjom nove. No god. 1875. raskidoše ugovor s Tasom,
zabuni se u Srbiji, dođe okupacija i rad se nastavi u prolje·
će 1879„ majstor bi Risto Nedeljković i do pravoslavne Ve-
like Gospojine dovrši. 1 ~) (Slika br. 20.). Crkva je posvećena
Uspeniju Presv. Bogorodice, a služi i kao saborna (katedral-
na) i kao parohijalna.
Zvorničko-tuzlanskom eparhijom upravlja episkop Lon-
gin Tomić, u poslovima eparhije pomaže mu katedralni đa­
kon o. Vasilije Kačavenda, a na čelu tuzlanske parohije je
Todor Tripunović, koji je ujedno protoprezviter za tuzlansko
okružje.
Epislmp Longin Tomić, krsno ime Ljubomir, rođen je u Fenlaku,
u Rumunij<i, 16. IV 1893„ zamonašen je u Grgetegu 12. VI 1919., za pre-
zvitera rukopoložen 21. XI 1938„ služborno je u patrijaršiji dok nije
1. VII 1951. rukopoložen za hercegovačkog episkopa. Za tuzlanskog
episkopa izabran je 1955. na arhijerej. saboru :i ustoličen u tuzlansko111 1
sabornom hramu 18. IX 1iste godine. - Protoprezviter Todor Trivuno·i
vić rodio se 20. II 1913. u Tekućici kod Boljanića, rukopoložen je uj
- 226 -
•1
srl~
Tu~li 1934. od pok. rnitrop. dr Nektarija Krulja. Posljednje je vrijeme
sluzbo':'a;o u Gradačcu i Brčkom, odakle je 14. VI 1969. došao u Tuzlu.
O. Vas1~~e Kačavenda (Ljubomir) mdom je iz Sarajeva, 19. XII 1938„
zamanas10 se u manastiru Ozrenu 13. IX 1957„ za đakona ređen 7 I
2960. i vrši službu katedra}nog đakona i episkopova osobnog tajnika.
Sl. 20. Pravoslavna crkva
foto autor
156. Muslimani imaju sada sedam džamija, a nekada ih
je bilo mnogo više. Sprva ih je podizala turska vojska za svo-
je potrebe, a kad su skoro svi žitelji Tuzle bili muslimani i
pojedinci su ih gradili. Računa se da je najstarija 1. poljska
ili Turalibegova (v. str. 165.); kad je Austrija 1896. uređi­
vala cestu pokraj džamije, toliko je cesta uz džamiju nasuta,
da je džamija kao utonula, te se morala krov skidati, zidove
nadozidati i prozore načiniti višim, a munara je ostala ista
(v. sl. 15); 2. drugu je podigao Behram-beg i uz nju medre-
su, školu za vjerske službenike; no kako je i jedna i druga
zgrada bila dotrajala, to ih je Austrija srušila i na mjestu
stare džamije izgradila 1888. sadašnju, što ju zovu atik-dž.,
stara ili šarena džamija, a na temelju stare medrese sagra-
dila je, u etapama, drugu u arapskom stilu; u njoj je sada
dio Muzeja Istočne Bosne i Arhiv grada Tuzle. 3. Prije nekih
350 godina podigao je čauš, janjičarski časnik, imenom Hu-
sein, za vojsku omanju džamiju, koju su gradili domaći maj-
stori; popravljana je 1863/4„ džamija se zove džindijska pre-
ma turskoj riječi ciindi, džindi, što znači dobar jahač. 4. Jal-
- 227 -
ska je dž. građena prije 150 godina, ona je po svom stilu
svojevrsna, jer je vrlo duga, a prozori su joj zaši! icni.
Kazuju da je napravljena po želji djevojke zvane Hafizha-
nmna, koja je odredila da se iza njezine smrti proda njezin
nakit i skupocjene haljine i podigne džamija. - Džamije pod
br. 1, 3 i 4 nalaze se pod zaštitom države. - 5. r-;:eki hadži-
Hasan napravio je na čaršiji drvenu džamiju, ona je izgorila
i 1872. sagrađena je čaršijska dž., kakova je danas; 6-a dž. je
brdska ili Kethoda, a 7-a majdanska ili Vaiz Alefendije dž.
Tuzla je od prvih turskih vremena imala svoga muftiju,
višeg vjerskog poglavicu, a negdje god. 1936. 37. prestala je
ta ustanova. Muftija je svoje vazove, govore, držao ponajviše
u čaršijskoj džamiji. Njegove poslove obavlja sada glavni
imam (u B. i H. imaju 4 gl. imama). Sada je na tom mjestu
hadži hafiz Husein Mujić iz Gor. Orahovice. U dž. br. 1 je
hadži Hasan Smajić iz Seljublja, u dž. br. 2 mjesto je mo-
mentano ispražnjeno, u dž. br. 3 je glavni imam, u dž. 4
Hamid Zahirović
iz G. Orahovice, u dž. 5 šcvket eff. šabić iz
čajniča,u dž. 6 hadži Mustafa Nalić iz Tuzle i u dž. 7 hadži
Hamdija Suljić iz Tuzle. (Podatci u glavnom od šabić eff. i
od predsj. Odbora Isl. zajednice).
zidovi su imali lijep hram (templ) tamo gdje je sada
ekspresni restoran u ulici 17. septembra, a srušen je u vri-
jeme Drugog svjetskog rata. Imali su stalnog rabina, a do-
životni je predsjednik vjerske općine bio vlasnik pilane
Moritz Lisska.
Protestanata je bilo malo, te nisu imali svoje bogomolje,
:1ego je pastor iz Lukavca 17. IV. 1909. molio da može šest
puta u godini držati bogoslužje u katol. crkvi (Nadb. arh.
414/09), no prema tadašnjim propisima tome se nije moglo
udovoljiti.
*
156. Groblja. Kako u Tuzli prije okupacije nije bio ni
Sl. 21. Katolička groblja u Tuzli foto autor
deseti dio kršćana, to je razumljivo što u gradu ima vrlo
mnogo muslimanskih groblja. Od njih su najznatnija Mosnik,
Borić, Tušanj. Bukovčić, Musafirovac, Ilinčica i Goli Brijeg.
Katolici su se u 18. stolj. i do okupacije kopali u Orašju,
U mnoga se groblja više ne kopa, a neka su kod uređivanja a ponetko na Usinu. Na Boriću su danas dva katolička grob-
grada prekopana. Na slici br. 23 vidi se dio groblja na . lja, jedno uz drugo; jedno je od osnutka građansko (';lika
Boriću.
21 desno), a drugo se zove vojničkim, jer su se tamo kopali
pripadnici austrijske vojske i članovi njihovih obitelji (sl. 21
- 228 -
- 229 -
 lije~'o); prvi je_ ukopan kapetan Schafer, što je za okupacije
P?gmuo i:a Usn~u_. No već ~a stare Jugoslavije kopaju se u
njemu svi katolici bez razlike. Prije okupacije spominje se ·
na Gradini nekakvo groblje za strance.
Sl. 22. S pravoslavnog groblja u Tuzli foto autor
Prav.~slavn~ su se kopali na Popincu, brijegu na kojemu
sada sto]l bolmca za zarazne bolesti; kako su kršćani stano-
vali n~ Trnovcu, to bi noseći mrtvaca na groblje prolazili
pokraj konaka (tamo gdje je donedavna bila pošta). Pa kad '
je 1846. izbila kolera i češće se umiralo pa češće i pokraj ko-
naka prolazilo plačući i naričući, to Mahmut-paša zabrani
~kapati na Popincu. Prvi je ukopan neki Mićan, pa se i grob-
lje zvalo neko vrijeme Mićanovac. Iza šezdesetak godina Dr
Risto Jeremić iskopa kosti sa starog groblja i prenese ih na
novo groblje, a na Popincu sagradi sanatorijH). - Na grob-
lju, k~je ~ahvaća i Gradine i Trnovca, podignuta je vrlo lije-
pa obiteljska kapela-grobnica Jovanovića (sl. 22).
židovsko je groblje na Bukovčiću, puno je velikih spo-
menika, lijepo ograđeno i u redu uzdržavano, čim se brine
Salom iz Sarajeva (sl. 24).
- 230 -
Sl. 23. Muslimansko groblje na Boriću u Tuzli
foto autor
škole
157. Avdo Humo kaže da su za Turske u gradovima »po-
dignuti veliki spomenici kulture, džamije, hamami, mostovi,
komunalni objekti, biblioteke i druge građevine«. Za najveći
dio stanovništva, onaj po selima, osmanska država nije uči­
nila ništa; po svoj Hercegovini nije izgrađen nijedan kilome-
tar ceste, nijedna škola za raju, bibliotekom se mogao slu-
žiti samo tko je znao turski, arapski ili perzijski. Isti A.
Bumo kaže, da je razvitak Bosne i Hercegovine bio vezan
za razvitak Turske, koja je »Zaostala od razvoja drugih (dr-
žava), što je uostalom i dovelo tursku carevinu do truljenja
i propasti« 15 ).
Katoličke škole
U pnJasnJun smo poglavljima vidjeli, da su neke škole
bile u samostanima - Gradovrhu i Solima (1674. i 1679.), no
nestankom tih samostana nestalo je i tih škola. Ipak je bilo
u svako vrijeme pismenih ljudi, koji su nekako učili i bez
prave škole; neke su vjerske knjige tiskane u pet pa i devet
izdanja! Tek 1850. usudiše se fratri zamoliti sultana, da im
dopusti otvarati škole, a učitelje prema potrebi dozivati iz
drugih zemalja. Tri godine kasnije nalazimo u Bosni 11 ka-
- 231 -
 1elj uc10 katolički vjeronauk, pa živko veli i za sebe, da ih
je jednom ispitivao katol. katekizam. Katol. djeca nisu pla-
ćala nikakve školarine, samo su zimi morala svaki dan kao
i druga djeca, ponijeti nešto drva. Katol. ženska djeca učila
su u kući neke babe Ivke, koja je imala kuću spram pravo-
slavne crkve. 1"). Onih godina bila je u Tuzli I vka I vančević
rodom iz Kal.:ijeva.

Sl. 24. židovsko groblje u Tuzli foto autor

tol. škola. God. 1869. izađe zakon o državnom školstvu, po

kojem bi se imala uvesti četiri stepena škola; no za sve je
bio propisan turski jezik kao nastavni, a učiteljem je mogao .~
biti samo turski državljanin. Pa i u privatnim školama mo-
ralo bi se predavati turski, a učiteljem je smio biti samo
onaj komu to odobri vlada. Ali »srećom je vilajetska vlada
slabo vodila računa o tima školama i o tome, što se u nji-
ma radi, pak su ove same sebi udešavale nastavnu osnovu,
određivale knjige i postavljajući učitelje ne pita.i ući za svje-
dočanstvo od vilajetske vlade« 10 ). Fra Blaž Josić iz tuzlan-
skog sela Rapača, piše austrijskom konzulu 1864.: »Mi uop..'.e
svi želimo, ne samo da se podignute škole usavrše i bolje
razšire, nego šta je moguće više njih, i kamo sreće dabise
barem u svakoj župi mogle podignut« 17 ).
Kad je nestalo franjevačkog samostana u Tuzli, nestalo
je i katoličke škole i stoljećima je nije bilo. Ali kako nala-
zimo u svako doba svećenika iz tuzlanskoga kraja, znak je,
da je bilo nekog načina te se steče osnovno znanje ovdje
kod kuće, a onda ide na dalje školovanje. Mali broj dječaka
učio je kod svećenika u Solima ili Lipnici ili na Usinu. Pra-
voslavni otvoriše školu oko 1830., pa možemo pretpostaviti Prema živku bi katol. djeca još 1863. išla u srp. školu,
da su je i neka katol. djeca pohađala. Iz Crnogorčevićevih no dr Hajr. ćurić kaže, da se iz izvještaja fra Marijana šu-
zapisnika vidimo da su g. 1856. svakako katol. muška djeca njića od 23. XI. 1853. vidi, da je bilo u nacrtu da se osnujc
išla u srpsku školu i tamo učila ćirilicu. No ipak ih je uči- škola u Tuzli. 1D) »Škola je osnovana poslije navedenog datu-

- 232 - - 233 -
ma i postojala je sigurno 1854. godine. U početku djeca su
~e podučavala u župskoj kući, a kasnije u jednoj iznajmlje-
noj kući u mjestu. Jedno vrijeme pominje se kao učitelFca
neka katolikinja. U izvještaju od 9. novembra 1854. navodi se
29 učenika a u drugom od 10 septembra 1855, 18, dok se u
šcmatizmt; od 1855 pominje 28 učenika. Tuzlanski učitelj
primao je godine 1854 mjesečno pet forinti. 20 ) - Stvar će
trebati još ispitati i uskladiti te izvještaje. Kako se u šema-
tizrnu iz 1864. kaže jednostavno za Soli »ima privatnu osnov-
nu školu" može se uzeti da ona postoji bar koju godinu i
to kaLoliĆka škola, jer nije vjerojatno da se ovdje misli na
srpsku školu, a po živku idu još 1863. katol. djeca u srp.
školu, a to bi moglo biti, ako za njih u katol. školi nije bilo
mjesta. No upravo, se valjda za to vfratri odluču_ju_, te n~ Tr-
novcu podižu veću zgradu samo za skolu. U franJ. se~atizmu
za 1877. kaže se: »Ima osnovna škola koju pohađaJU neka
katolička školska djeca«, a u istom šematizmu župnik Sem-
unović označen je kao prodirektor osnovne škole, a fra Pavo
Pavlović kao učitel i osnovne škole, a to bi značilo da fra-
njevci imaju svoju ~snovnu školu, ali ~a im~ i dr~?~· u koju
idu neka katol. djeca. Da je onih godma bila pnhcna sloga
među Hrvatima i Srbima, dokaz nam je jedna fotografija iz
1873„ što ju je snimio neki Dalmatinac, f~t?graf. namje_rnik;
na njoj su uz mladež neki građani Hrvati I Srbi ~~ tn fra-
!.
njevca župnika ( Slišković, Stjepa~1ović i . Semunov:c ~r<?te
Cvijctina taj dan nije bilo u Tuzh. Tu shku spommJU I Cu-
rić ,i živko. 21 )
Da je 1877. bila katolička škola, vidimo i kod Klaića, čija
je knjiga tiskana 1878„ a \'eli: »Katolici imaju svoju župu
brojeću 2211 duša i pučku školu«.č")
Nova građanska vlast nije odmah podigla opće osnov.
škole, ali je i od pravoslavnih i od katolika tražila, da se u
njima radi po nastavnom planu, a jamačno je imala i neku
ingerenciju kod namještanja učitelja. škola na Trnovcu mogla
je primiti 200 djece; 1882. ravnatelj je župnik, učitelj fr~
Mijo Matić, a učenika 54. Pred Božić te godine došao neki
fran Bauer za učitelja, no žalio se na njega župnik Ikić i
vlast ga uklonila, a postavila Blaška Planišeka, za kojega
piše da je revan učitelj i dobar katolik. Kad je 1885 .. općin~
otvorila »komunalnu školu«, naskoro je prestala djelovati
- 234 -
katol. škola i zgrada je iznajmljivana stanarima. Stanovao je
u njoj neki Siwiec i pbćao 20 for. mjesečno, vojni kapelan je
imao dvije sobe za 10 for„ a stanovao je tamo i policijski
stražmeštar Ivan žrnara. - Kako je izgledala vidimo na slici
br. 25.
Dne 26. VI. 1882. zamolio je žpk Semunović preko Ordi-
narijata, da bi iz Zagreba došle dvije sestre Milosrdnice i
otvorile školu, a on im i prostorije već osigurao, no sestre
su odgovorile da zasada nemaju učiteljskih sila. 2·1 ) Slijedeće
godine 28. III. potakao je Ordinarijat fra Stjcpu lkića, neka
nastoji provesti što je započelo, ali on odgovara da nije
uspio ni kod naroda ni kod kot. oblasti ni kod sutješkoga
direktorija. župljani vele, da im je »zadosti da im kćerke
toliko znadu koliko im majke znadu, od ostaloga da će ih
oni sobom podučavati kukuruze kopati, žeti i sieno kupiti«.
Varošana je, veli, malo i siromašni su; a z~ zemljište, koje
je samostanska, nije dobio odgovora. 24 ) Te iste godine došle
su i otvorile školu sestre Kćeri Božje Ljubavi, podigle Za-
vod Kraljice sv. Krunice, u niemu kapelu, konvikt, zabaviš-
te, osnovnu, građansku i stručnu školu. Na putu prema Si-
minhanu imale su svoju ekonomiju »Josipovac«. Sestre su
prestale s radom 1945.
158. Muslimanske škole. Možda nije prvi, ali svakako
među prvima je mekteb, što ga uz ostale zadužbine osnovao
Turali-beg 1572„ no obično se uz svaku znatniju džamiju po-
dizao i mekteb, osnovna škola. Jedni su bili sibjan-mektebi.
dječie učionice. bez nast. plana i s manje sati, druge su zvali
mektcbi-iptidaije, početne učionice, gdje se učilo svaki dan,
osim petka, kroz tri-četiri godine, po određenom nacrtu. Pri-
je 1626. radila ie u Tuzli medresa,23 ) viša vjerska škola, iz
koje su izlazili islamski vjerski službenici; biskup Ogramič
spomm1e 1674. zbor softa, možda je to ta medresa. Inače se
spominje Behram-begova medresa, a nije još ustanovljeno,
je li ona već onda postojala. Pred okupaciju su bile dvije
medrese i 9 mekteba, a nešto prije okupacije proradila je
državna ruždija,26 nešto kao bivša građanska škola, a nju
su mogli pohađati i kršćani. Sultan Abdul-Aziz odredio je,
da se prihod od slane vode u određene dane daje za škole
i džamije u Donjoj i Gornjoj Tuzli.
- 235 -
 .,
159. Pravoslavna škola proradila je 1830. u najvećoj pro-
storiji ćesarovića hana, što je bio ondje gdje je sad Dom
kulture. Prvi se učitelj zvao valjda Avram Simić. Prema Sa-
lihspahiću podigli su Srbi 1837. drugu zgradu za školu, u
blizini istog onog hana. Onih godina oko 1847. učio je u ovoj
školi hadži Lazar Joanović, koji je osim materinjeg jezika
govorio još grčki i turski, mnogo je putovao, višcputa bio
i u Jeruzalcmu. Počeo je doduše kao vladičin kavcdžija, ali
kao inteligentan i vješt čovjek s uspjehom je vršio u Tuzli
učiteljsku službu i uz to bio pašin kućni liječnik i kao ne'.,j
školski nadzornik.~ 7 ) Prema živkovu sjećanju oko 1850. dr-
žala se škola u kući trgovca Unicc; u jednoj je sobi bila
»ćelija«, bogomolja, a u drugoj učionica, te je u njoj iza peći
spavao učitelj. On ·se sjeća učitelja Ivana. Kad je sazidana
kuća za vladiku, prešla je i škola u nju, a onda u kuću nekog
Bože čaše, dok ne napraviše od šepera školu sa dvije velike
sobe za djecu i dvije sobe za učitelja; g. 1853. išla su u ovu
školu i muška i ženska djeca. živko je znao učitelja Adama
Adžiju, katolika iz Dalmacije, koji je znao devet jezika. God.
1873. sagradi se nova škola i na nju stavi natpis »Srpsko
narodno učilište 1873. g.«, što ga je 1880. okružnik Mraović
dao sastrugati. Nakon što je škola prestala s radom, zgrada
je okrenuta u sokolanu/~> dam1s je to parohijski dom.
160. židovska škola. Neki S. Bogdanyi, kvalificirani uči­
telj, dobio je dozvolu i 1888. otvorio privatnu njemačku ško-
lu i nju je pohađalo 8 katoličke oficirske djece. Njima je
povijest Staroga Zavjeta predavao sam Bogdanyi, a Novi
Zavjet i katehizam ih je učio Antun Boltek, ravnatelj držav-
ne osnovne skole. Radi toga je bilo dopisivanja s Nadbis-
kupskim Ordinarijatom u Sarajevu. 29
Ddavne škole. God. 1884. otvorena je trgovačka škola,
prva takova u Bosni, a god. 1885. otvorena je općinska os-
novna škola, na kojoj je vjeronauk predavao mjesni kapelan.
Kasnije je otvorena još jedna u gradu i u Kreki. Od nastav-
nika Hrvata valja istaći Nikolu (Ninu) Buconjića, književ-
nika. - Prvi razred klasične gimnazije otvoren je 1899. pa
onda svake godine po jedan više; sprva po raznim zgrada-
ma, a tek 1905. dobila je gimnazija svoju posebnu zgradu,
l<oja je oborena 1966.
- 236 -
školovani ljudi. - Svećenici ovoga kraja
161. Rad bih ovdje uvrstio sve domaće ljude, koji su se pnJe
okupacije školovali, pa bili Hrvati ili Srbi ili Muslimani, ali na
žalost ne raspolažem podateima o tome. Pravoslavni vladike
nisu bili ovdašnji, po koji pravoslavni svećenik mogao je biti iL
ovoga kraja, ali 1o treba tek istražiti i objaviti. Muslimani su
pak imali školovanih i u profanim strukama, a svakako hodža,
a valjda i rnuftija. Ali se ne može n1imoići najst. možda Tuzlak
književnik Mustafa tiskiifi Bosnevi »el Hevai«. On je rodom iz
begovske kuće u Dolno-Solan (D. Tuzli), a živio je prije 1650. go-
dine; u vrijeme kad su bosanski franjevci izdavali najviše knjiga
za hrv. kat. puk: Divković, Ančić, Posilović, Matijević, Bandula-
vić, Dskiifi je pjevao pjesme na turskom i na »bosanskom« je-
ziku, samo je i ove pisao arapskim slovima. Ali najznatnije mu
je djelo »Potur-šahidija«, neke vrste »rječnika na bosanskom je-
ziku« (Bosna dilindžc bir liigat); u predgovoru toj knjizi čitamo
i ove riječi: »Kako je evanđelje došlo Isusu, došla je od Boga
milost ljudima«. Zanimivo je pripomenuti, da naš Donjo-Solja-
nin upisuje riječi ikavski - rič, čovik, snig - kako su onda go-
vorili svi domoroci}O)
školovanih Hrvata prije okupacije, osim svećenika, vjero-
jatno nije ni bilo, izuzevši po kojega što se počeo školovati kod
franjevaca, te istupivši u svijet nastavio školovanje. Jedan je od
njih Tomo Kovačević, koji je kao klerik nosio ime fra Jozo, a
smatram da je rodom iz kojega tuzlanskoga sela i da se rodio
oko 1820„ no nisam mogao o njemu naći niti dobiti nikakovih po-
dataka. On se s još nekim bogoslovima toliko zagrijao Gajevim
Ilirizmom, da su snovali podići u Bosni ustanak, a kad to nisu
ni pokušali izvesti, on je oko 1842. prešao u Beograd, stupio u
službu srpske vlade, odanle se dopisivao s bos. franjevcima, obi-
šao djelomice Bosnu i napisao »Opis Bosne«.Jt) Umro je prije
1867. Vrijedno bi bilo da netko rasvijetli njegovu osobu i njegov
rad. O njemu je inače već bilo govora pod br. 148.
Dne 21. II 1873. rodio se u Tuzli Ante Jukić, koji je počeo
učiti kod franjevaca u Gučoj Gori, pa bogosloviju u Pečuhu, koju
je napustio i prešao na sarajevsku preparandiju i postao učite­
ljem. Službovao je na raznim mjestima, pisao pjesme za mladež.
izdavao kalendar "Hrvoje«, uređivao »Učiteljsku Zoru« i »Uči­
teljski Vjesnik«, a pod pseudonimom Veljko Obradov izlazile su
mu pjesme i crtice po raznim časopisima.02 )
Premda osim osnovne škole i svog zlatarskog obrta nije poha-
đao nikakve druge škole, ipak je Marijan Divković sin hadži Ive
zavrijedio, da ga se na ovom mjestu spomene, jer je vrlo zaslu-
žan za hrvatsku stvar u Tuzli, a spada u stariju generaciju. Evo
nekoliko redaka iz pera E. Laszowskog: »Rodio se u Tuzli 19. X
- 237 -
1870 ... kad se u Tuzli počela buditi hrvatska svijest, stupa u Soglino odnosno Soglianino;J") čini se dakle da nisu iz Soli (Tm:-
prve redove tamošnjih Hrvata te za kratko vrijeme postade nji- le) nego iz obližnjeg sela Soline, jer se za one iz Soli stalno kaže
hovim moralnim i materijalnim saradnikom. Vodio je glavnu Soljanin, Salinensis, Salinates, Salinese, a Salinis, delle Saline.
riječ u kolu osnivača hrvatskog pjevačkog društva »Majevice« ... Ali je ipak ovaj fra Stjepan mogao biti onaj Stephanus a Sali·
Bio je višegodišnjim predsjednikom »Majevice«, kao i članom nis, koji ide u Erdelj (Transsilvaniju), jer su po ondašnjem obi-
utemeljiteljem svih hrvatskih društava, koja su kasnije nastala. čaju svi iz tuzlanskog kraja zvani Soljanima, Salinenses. Fra Stje-
Doprinašajući Žl'Lve za Hrvatstvo ostao je pred smrt skoro bez
kuće i kućišta ... Umro je 24. II 1908.«~1 3)
Od starije srpske generacije spada ovamo Đorđe Mihajlović,
slikar. Rodio se u Tuzli 4. II 1875„ otac mu bio trgovac. Učio je
dvije godine Srpsku slikarsku školu u Beogradu, a zatim je oti-
šao u Miinchen, gdje je proveo osam godina usavršavajući se u
umjetnosti. Odavle je na kraće vrijeme otišao u Pariz, te ko-
načno u svoje rodno mjesto. Oclmah početkom Pnog S\'jctsko~
rata interniran je kaQ talac u tvrđavi Aradu. Iza rata živio je u
Tuzli i ovdje umro 18. IX 1919. - Slikao je portrete i pejsaže,
izlagao svoja djela 1904. u Beogradu, zatim višeputa u Sarajevu,
_,. K Hhrm114e UKE ć HcnoKtt.&.H n~
. WHOMt.. NHl~tfX'.b APA31f.X1 n~a..
pa opet u Beogradu. Neki od prvih njegovih radova nalaze se u :_ .. ~~&'$A'll~l:I Y1..tfUAJHh ~.tpaas:~ml '1lf
Muzeju Istočne Bosne. (Encikl. lik. umj. i Tuzi. članci VIII. 79-82). '.f'::••':\E~; nowre1d tUN~TK.:Ut~M Il.<'x'>. .
161a. Kako je u ovom kraju prije 500 godina postojalo više
samostana, to se katolički elemenat dobro održao i pod osman- :'f ··~MA.A J\Et)4KO&tt;\:J, Mor.1 pe,l..h .t
lijskom vladavinom do konca 17. vijeka. Ovaj kraj u davnini pa
do nedavno daje dosta svećenika, da nekih godina iza okupacije
'" ·-~ RocNE A'~&rra<e ....Qtou.OUfA
spadne na ništicu. Nigdje nema o tome sakupljenih podataka, (.Y .~orA, 68Ali*n ll pttMlŠ, p.tAH MOC..t
nego se pisac poslužio starim dokumentima kod Fermendžina,
nešto malo sutješkim nekrologijem, zavirio je i u samostanski
· ·• ·~Aiosctf.A,'K.trwme.u 8M9" l,i~.tw
Protocollum habitu donatorum, a našlo se koje ime i kod Theine- .C.ilm<KJf\A'ffftttKor;;t npummit,Alo
ra, a za kraj 19. stolj. i dalje služili su šematizmi. Ovaj će popis .-~'rt010tt El'O H?HA.-lli!>Ul Ul.IAUM
biti manjkav, jer ih sigurno bilo i više odavle, ali u šematizmima
ili drugdje nije naznačeno mjesto rođenja. • tt.t ~AO„ 4 'f() ME )A A~~fH ~;p-OH mro .!:l
Razvrstat ćemo tuzlanske svećenike u tri skupine; u prvn ytM() ~„~. tlt)MOi GUfO,\~GUfEM KJf.
one o kojima znamo ne~to više, u drugu o kojima znamo samo t"f'MffilM,H~f tU,XOAE č! A.-tp1MKH 1>0\~.n~ .
nešto, a konačno u trećoj nabrojiti one iz posljednjih decenija,
bez obzira iz kojega su mjesta, o kojima bi se moglo već nešto CKOll , ~A~*·· l}U)H.AO ·no•rpE&S T.tl\~
više napisati, ali to nije svrha ove knjige. . UJ\(1' nl.s,lllJl.l ~ C.ttult:&}l •.1 np E H rt{)(:\(
Fra Petar Zlojutrić rodom je iz Gradovrha, postao je 1590.
provincijalom, a 1596. otišao kao misionar u Bugarsku i imeno-
•Tor.t &d~ ~ Att..~rdT WEtT ttN!tX s ~·•3AlJ
van sofijskim nadbiskupom. O njegovu radu bilo je već govora A··i, at.~~
u 17. poglavlju br. 96. God. 1624. krenuo je u Rim i na povratku
pan je 6 godina bio župnikom u Sarajevu, odakle je nekim po-
umro u Gradovrhu 9. X i štovan kao ugodnik Božji.
slom bio otišao u Rim, gdje mu se tiskala omanja knjiga »Ispo-
Fra Stjepan Matijević rodio se oko 1580„ sam za se kaže da vjedaonik«, prevedena s talijanskoga, a imala je poslužiti kao
je Solinjanin, a vjerojatno je iz iste obitelji, iz koje je sarajevski pomagalo u pripravi za dobru ispovijed. Tiskana je ćirilicom,
trgovac Gabriel Matijević, koji je došao u sukob s tamošnjim koja je tada uz bosanćicu bila u običaju u Bosni, a neki su pisali
župnikom Budimirom (v. 17. pogl.). I za njega se veli da je da i glagoljicom. Jezik svoj zove Matijević bosanskim i slovinskim.

- 238 - - 239 -
 Po ovoj knjizi Matijević među prvim hrvatskim književnicima nisu mogli dati, a kad im je zajamčio, da ne će imati troška, pri-
Bosne, te ga spominju svi koji se bave našom književnošću: stadoše ... « Svršivši bogosloviju u Ugarskoj »Živuć medju magja-
Jukić, šurmin, Vodnik, Ježić, Kombol, a posebnu studiju o nje- ri, medju kojimi nije slobodno niti slova, niti rieči, a još manje
govu jeziku napisao je 1968. prof. Slavko Pavešić :i> u Zagrebu, ime spomenuti hrvatskoga roda i plemena: ipak se povratio pun
koji je velikim trudom nastojao ustanoviti njegov životni put i ljubavi prema rodu i domu svomu. Došav u domovinu 26. II
iad. U 17. pogl. srno čuli, kako su 1630. dva fra Stjepana krenula
iz Soli u Erdelj i moramo se složiti s prof. Pavešićem, da je
jedan od njih mogao biti ovaj naš. On je tamo imenovan prefe!-c-
1om misije, a uskoro ga biskup imenova svojim generalnim vi-
karom. Na njega bi se odnosile pohvalne riječi provincijala fra
Petra Lipanovića iz 1644. da je to starac sveta života i da je za
Bosnu bio velik gubitak, kad je on otišao u one strane.~G) Umro
je u franj. samostanu u Mikhazi oko 25. I 1654. Na slici br. 26 vi-
dimo jednu stranicu iz njegove knjige prema reprodukciji u Pa-
vešićevoj knjizi (isp. i br. 96. pri kraju).
Fra Augustin Soljanin. O njemu vadimo iz sutješkog nekro-
logija: »Dne 4. III 1729. u Sutjeskoj je preminuo u Gospodinu o.
Augustin od Soli, bivši kustos i provincija! ... češće pohvalno
vršio službu učitelja novaka i kora u ovom samostanu, i tajnika
provincije ... kod njega je blagost bila združena s redovničkom
ozbiljnošću, bio je učen i svet, te su zbog njegova rijetka uzora
isti Židovi običavali k njemu dovoditi svoje opsjednute. Najstrože
je održavao šutnju i siromaštvo«. On je u Sutjeskoj svirao na
orguljama i ravnao crkv. pjevanjem. Provincijalom je bio od
1723. do 1726., revan i neumoran propovjednik, a donosili su mu
bolesnike i dovodili opsjednute ne samo katolici. Pokopan je
u sredini sutješke crkve.
Fra Jerko štitić, Soljanin, rodio se oko 1716. i to vjerojatnD
u Dragunji, odakle imamo kasnije još dva štitića franjevca.
Obnašao je razne službe, pa i gvardijana u Sutjeskoj, gdje je
1762. posvema prepokrio samostan. O sv. Anti 1764. preuzeo je tu-
zlansku župu, gdje je ostao 30 godina; bio je vrlo poštivan i kod
muslimana, a tomu je nešto pridonijela i brada, koju je smio
nositi. Nakon kraće bolesti umro je u Tuzli 18. travnja 1794.
Fra Anto Tomić rodio se 24. XI 1754. u Grabovici, stupio u
novicijat 1770., zaređen oko 1780. Bio je lektor franjevačkim đa­
cima, boravio više godina u Carigradu, gdje je naučio turski,
zatim prviput došao na tuzlansku župu 4. VIII 1800., odavle oti-
šao u Komušinu, pa opet ovamo po drugiput 29. VIII 1803„ gdje Sl. 27. Fra Blaž Josić
je mlad umro 23. I 1804. i to prema nekrologiju, u Grabovici,
premda je tih godina župnik stanovao u Lipnici, te je fra Anto i 1843. prikaza prvo posvetilište na oltaru«. U školi je bio odličan
ukopan u LipniciYl đak, osobito u latinskom, te je spjevao više latinskih pjesama.
Fra Blaž Josić. O njemu čitamo u Katol. Listu: »Rodio se »Svršivši nauke ... odredi sa sudrugovima Stjepanom Verkovi-
u Rapačama 2. III 1820. U 13. god. poiska ga o. Stjepan Marino- ćcm, Kovačevićem i fra Mijom Gubićem podignuti narod na
vić od roditelja, da ga dadnu na nauke u Sutj. No oni siromašni ustanak, te ga osloboditi od turskoga jarma. Sreća je bila za

- 240 - - 241 -

Lukavac na Spreči
Josića i druga mu Gujića, da su sretno došli u Gornju Bosnu,
gdje ih je nadležno starješinstvo od nakane suzbilo i u samostan
sakrilo«.: 1>') Kao svećenik 6 je godina u Sutjeskoj učitelj novaka,
te zatim župnik u Zoviku i Dubravama, onda tri godine ravna-
telj bosanskog sjemeništa u Đakovu; za Posavske bune posre-
dovao je uime seljaka, 1860. definitor, 1863. provincija!. Kad je
1864. umru Franković, imenovan je provikarom ... 1864. izdao je
šematizam »kornu sličan izdat nije, a dugo će se počekati dok se
izda, a izuao ga je bez troška ove provincije ... od raznih dobro-
činitelja primila je provincija 740 dukata, a za sutj. crkvu dobio
je ruha i orgulje«, tako je završio dopis u K. L 1!1)
Bio je velik protivnik Austrije, preko kolege Kovačevića
održavao je prijateljske veze sa Srbijom. God. 1868. ode u poslu
provincije u Rim, oboli na plućima i umre u Sutjeskoj na Bad-
njak 1868. (Slika 27).,
161b. Ostali svećenici ovoga kraja, o kojima znamo vrlo
malo, nastupit će pred nas po mjestima svoga rođenja; o onim
iz sela ovdje obrađenih župa nešto više, a posve kratko o onim
iz brežačke župe.
BREšKE. God. 1790. 2. II umro je u Sutjeskoj fra Tomo Sa·
latić, dne 11. IV 1753. rodio se fra Luka Trgovčević i urnro u Su-
tjeskoj; god. 1772. polaže zavjete fra Mato Mijatović, a slijedeće
fra Marko Mijatović, koji je umro u Lipnici 1799. kao soljanski
župnik. Fra Ignacije Salatić rođ. 1803„ umro na Ulicama kao
župnik 17. VIII 1844. Fra Grgo Stjepanović rođen 13. VII 1838„
bio župnik u Morančanima, umro u Sutjeskoj na Staru godinu
1890. - Na prvom mjestu spomenuti Fra Tomo Salatić bavio
se i slikanjem, te je 1780 god. oslikao zidove sutješke crkve;
te se slike nisu sačuvale.
BUKINJE. God. 1647. redio je biskup Maravić u Olovu fra
Franju Petrovića, a »Bukino Salinarum«, 1678. umro je u Velikoj
kod Požege fra Mihovil Bukinjanin, a po drugom nekrologiju
umro je na Gradovrhu 29. VII 1682. fra Mijo Bukiljanin.
čANićl. Fra Stjepan Marković rođ. 5. XII 1835„ umro u
Sutj. 1888. Fra Grgo Marković rođ. 2. VIII 1841., 16. V 1874. žup-
nik u Tuzli, ovdje i umro. Fra Tvrtko Andrić rođ. je 1857„ umro
u Vijaci kao župnik 4. II 1909. U 1840. spomenuti su u šematizmu
fra Stjepan Marković i fra Andrija Andrić, ali ne piše odakle su.
DOKANJ. God. 1639. potpisuje se u Sutjeskoj fr. Marcus Doch-
gnaniensis - fra Marko Doknjaš.
DRAGUNJA, nekadašnja župa. God. 1649. ređcn je fra Ber·
nardin Stjepanović, 1773. stupa u novicijat fra Nikola štitić, bit
će na župi u Bijeloj, zatim drugi fra Nikola Jurić ili štitić, rođ.
1799„ umro na Dubravama 1850. Fra Bono Jurić rođ. 15. XI 1818.
- 242 -
Fra Grgo Topčijić stupa 1843. u novicijat, fra Bartol Gutić umro
je 1855. kao bogoslov. Ne zna se, je li iz Dragunje fra Anto Gutić,
koji 1840. svršava bogosloviju. O fra Jerki štitiću v. naprijed.
DRIJENčA. God. 1639. spominje se u jednom zapisniku fra
Mato iz Dr., 1775. polažu zavjete fra Lovro Matić i fra Marijan
Martinović, god. 1805. umro je u Sutjeskoj kao gvardijan fra
Petar Maroević occisus a fratre laico.
GRABOVICA. S fra Antom Tomićem smo se već upoznali.
Dne 17. VI 1859. rođ. je fra Pavo Pranjić, zavjet. 1879„ mladu
misu rekao 12. XII 1882„ najprije u Tolisi kapelan, pa 1884. u
Varešu, 1894. u Sutjeskoj, 1897.-1899. u Goricama, umro je 11.
V 1908. u Tolisi. Fra Anđeo ćurić rođ. 6. XII 1839., ređen 8. IX
1863.
GRADOVRH. O biskupu fra Petru čuli smo već prije, fra
Ivan Gradovrščanin župnik je ovdje 1672„ prezime mu je možda
Katušić; God. 1655. postao je bosanskim provincijalom fra Juro
Dulđerović (kod nekih je ime Grgo, kod nekih godina 1653.). Dne
30. VII 1772. umro je u Vukovaru fra Antun iz Gradovrha.
HUSINO. Možda je Husinjanin onaj junak iz 1700. godin2
fra Jakov Tomić, a vjerojatno je odavle i fra Anto Đurić, koji
je 1811. primljen u novicijat, 1840. bio na Ulicama, te Dubravama
i Tremošnici, gdje je umro 1. VIII 1842., bio je divan govornik
i ljubazan redovnik, kaže nekrologij. Možda je Husinjanin i fra
Blaž Petrović, koji 1840. stoji u popisu klerika, ali se kasnije ne
nalazi, a isto je i s fra Jurom Petrovićem; u novicijatu je 1862„
a 1708. je na župi u Otoku fra Nikola Petrović.
LIPNICA. Fra šimo Tuholjaković nalazi se 1815. u novicijatu,
a kasnije o njemu ništa. Dne 9. VII 1815. rodio se fra Aleksa Ko-
lanović (zvan i Biber), ređen je 1838„ išao na študije u Italiju,
1847. je u Tolisi, 1856. na Sivši, a 1864. u Sutjeskoj. God. 1848. u
novicijatu je fra Juro Divković, ali više ništa. - Iz neke je L.
(vjeroj. sutješke) fra Petar i Stjepan Marijanović, prvi umro 1907„
drugi 1848„ valjda odanle i fra Franjo Marijanović u Bijeloj
otrovan 1748„ a ima i fra Bono Marijanović, umro 1859. Dne 2.
VII 1830. ubijen je u Zoviku fra Pavo Kolanović.
LOPARE. God. 1630. odlazi fra Stjepan kao misionar u Erdelj.
UEPUNICE. God. 1803. primljen je u novicijat fra Blaž Pe·
jić, koji je 1830. župnikom u Tolisi. Dvije godine kasnije su u
novicijatu Pavo Kolanović i Jeronim Tomić, no kasnije se o nji-
ma ne nalazi nikakovih bilježaka.
OBODNICA. Fra Pavo Pavlović rođ. 1. IV 1854. u Dvoru, umro
1906. Fra Stanko Marinović rođ. 1885„ umro 4. I 1919. Možda je
iz O. fra Mato Radošević-šošić, što 1808. stupa u novicijat. Iz
ovog je sela o. Josip Mrkonjić (v. u slij. odsj. br. 8).
- 243 -
 RAPAćE. Najslavniji sin ovog sela fra Blaž Josić dobio je
već svoj kratak životopis. U god. 1776. zavjetuje se fra Franjo
Stoičić.
TRSTJE. Dne 4. XI 1855. rodio se fra Stjepo Kolanović, bio
kapelanom u Morančanima, umro 23. II 1903.
SREBRNIK. God. 1796. umro je u Klanjcu u 89. godini fra
Krescencije, rodom iz Srebrnika.
TUZLA. God. 1784. polaže zavjete u Sutj. fra Bartol Papić, a
kasnije ništa više o njemu (1840. nalazi se u Raškom Polju fra
Bartol Tucaković). A evo i onih, koji su od Tuzle, ali ne znamo,
iz kojega mjesta župe.
God. 1586. ide kao misionar u požeški kraj fra Juro Soljanin;
a na raznim mjestin:ia čitaju se:
God. 1633. fra Ivan od Tuzle, 1639. fra Stjepan i Ivan Anđe­
lić,Soljani, fra lvan šimunović, Soljanin i fra Stjepan Soljanin;
dne 4. XI 1681. umro je u Aradu fra Filip Marinović, 27. V 1682.
u Gradovrhu fra Tadija od Soli, 17. VI 1682. u Sigetu fra Marko
od Soli, a god. 1695. u Bapskoj je župnikom fra Blaž od Soli, iste
godine mučen je u slavan. Rači fra Lovro Soljanin, 1699. umire
u Italiji fra Serafin iz Soli; 1703. župnik je u oGrjanima fra
Petar od Soli; god. 1708. Vietri nalazi neke tuzlanske fratre po
slavonskim župama: u Đakovu fra Petra, u Otoku fra Nikolu
Petrovića, u Drenovcima fra Juru, u Sotinu fra Miju, fra Bernar-
dina jednog u Cerni, drugog u Garčinu; 1710. u šarengradu je
gvardijan fra Bernardin od Tuzle, a 24. III 1719. umro je u Su-
tjeskoj fra Bernardin od Soli (možda je to isti). God. 1721. umro
je u Baču fra Ivan od Soli, vikar, 1719. ili 1729. umro je u Mi-
holjcu župnik fra Stjepan od Tuzle; od 1724. do 1726. na župi u
Otoku je fra Stjepan od Soli; 1732. u Sopju je umro tra l-'etar
iz Tuzle, župnik, 1738. 21. II umro u Slav. Brodu vikar fra Luka
iz Soli.
Sudeći po prezimenima neka je mala vjerojatnost, da su
Tuzlani: 1562. fra Juro Divković, 1576. je u Solima župnik fra
Nikola Divković i ostao do smrti 11. XI 1611; 1832. rodio se fra
Jozo Divković.
TUZLA GORNJA. Norinije kaže za provincijala 1562. fra Ja-
kova da je iz Gornjih Soli.
žIVINICE. God 1840. svršava bogoslo_viju fra Ambroža Dak~ć! j
rocl. 1814„ vjerojatno iz živinice, umro Je kao kapelan u Tohs1 i
1846. i radi poplave nije mogao biti ukopan na Karauli nego u j
Matićima. Dne 21. I 1847. rodio se ovdje fra Juro Dakić od Antu-,
_ 244 _
na i Lucije Grejić, obučen 19. XII 1864„ 1867. dolazi na študije
u Đakovo. zavjete polaže u Tolisi, mladu misu rekao u živinicama
na Novu godinu 1871„ bio kapelan, vikar i župnik, u Breškama
1884„ na vlastitu želju ide za kapelana u Vareš, gdje je umro 2.
IX 1896.
Svećenici našega vremena
16lc. Kad je 1909. umro fra Tvrtko Andrić, nije više bilo
nijednoga svećenika iz tuzlanskoga kraja, dok kroz dvije go-
dine ne bi zaređen fra Stanko Marinović, ali kad i on mlad
umrije 1919„ onda kroz 11 godina nema svećenika rodom iz
ovih krajeva. Zarcđen je doduše 1927. Franjo Kralik iz Kre-
ke . ali nije rodom odavle, a iste je godine ređen i fra Emil
Orozović, rođen u Puračiću, jer mu se otac tih godina tamo
desio, a osim toga on je nakon desetak godina ostavio i red
i svećenički stalež (umro je pomiren s Crkvom). Tek 1930.
ređen je Viktor Baier, rodom iz Tuzle, a zatim slijede dalja
šestorica, kako su niže popisani, tako da danas ima šest
živih svećenika rodom iz tuzlanske dekanije.
1. Fra Stanko Marinović rodom iz Obodnice, brežačke
župe, koji je nakon ređenja došao u lipnju 1910. u Tuzlu za
kapelana i katehetu, no obolivši otpremljen je u sarajevsku
državnu bolnicu, gdje je nakon duže bolesti umro 14. I 1919.
2. Franjo Kralik rodio se 10. VIII 1903. u Stolnom Bio-
gradu, no kako su mu roditelji živjeli u Tuzli, to je škole
učio u zavodima nadbiskupije vrhbosanske. Zaređen je 30.
I 1927„ bio župnikom u Rastićevu kod Kupresa do 1930„
kada je došao u Sarajcvo u upravu »Katol. Tjednika«, te
dodijeljen novoosnovanoj Akademiji Regina Apostolarom,
a konačno mu je 1935. predano uredništvo spomenutog tjed-
nika; ujedno je neko vrijeme bio kateheta u zavodu sv. Augu-
stina. Sada je član Salezijanske družbe u Križevcima.
3. Viktor Baier rođen u Kreki 11. II 1904., svršivši uči­
teljsku školu javio se u sarajevsku bogosloviju, te je zaređen
16. II 1930. Službovao je na župi u Rastavu, te Odžaku, a
sada je negdje na župi u Tirolu.
4. Fra Karlo Grabovičkić rodom iz Doknja, 20. VIII 1912„
zaređen je 1940. i valjda je odmah stupio među vojne dušo-
brižnike i poginuo je u Klanjcu 8. VI 1945.
I - 245 -
 1
5. Jakov Kovačević iz Breza, mladu misu rekao u Tuzli
1944., opširnije će biti pod Morančanima.
6. Fra Jozo Bošnjaković (Zvonko) rodio se u Kreki 30.
X 1929., ređen 29. VI 1953., mladu je misu trebao reći u
Tuzli 19. VII, ali radi nepredviđenih nekih okolnosti nije to
mogao, te je primicirao u crkvi sv. Ante u Sarajevu na blag-
dan sv. Ane. Bio je kapelan u Zenici, meštar novaka u Su-
tjcskoj, kapelan u Varešu, duhovnik u bolnicama po Nje-
mačkoj, od svibnja 1967. kapelan u Tuzli, gdje je preuzeo
župu 1. VIII 1970., u rujnu postao prvim gvardijanom ovog
novog samostana.
7. Pero Tunjić iz Bistarca, lukavačkc župe, mladu je
misu imao u rodnoj župi 5. VII 1964. Ostali podatci kad do-
đe red na župu u Lukavcu.
8. O.Josip Mrkonjić O. P., rodom je iz brežačke Obodnice
(Dvor) 17. III 1932., gimnaziju svršio u Bolu, više nauke u
Dubrovniku, Zagrebu i u Belgiji, u Louvainu stekao licencijat
socijalnih znanosti, tamo je i zaređen 30. VII 1961., te 2. VIII
primicirao; u Rimu se pripremao za doktora socijalnih zna-
nosti. Službovao je kao profesor u Dubrovniku, a od 1960.
je prior, starješina, dominikanskog samostana u Dubrovniku.
9. Fra Mijo Bosankić, r. 11. XI 1940. u D. Grabovici, re-
đen 10. VII 1966. u crkvi sv Ante u Sarajevu, mladu misu
prikazao u Tuzli 7. VIII. Kapelanovao je u Dubravama, 1970.
određen je za kapelana u Tuzli, ali je otišao u Njemačku
radi dovršenja nekih studija.
BILJEšKE
J) Dr At. Hadžikadić, Borba protiv okupacije B. i H. (N. Behar
1927., br. 5) - 2) Crnogorč. 25 - 3) dr Mih. Mandić, Okupacija B. i H.
78 - 1,4 Crnogorč. 107 - 5) Mandić o. c. 91 - 6) Env. Redžić, O po-
sebnosti bos. muslimana (Pregled 1970.) 471 - 7) Pregled 1970., 431,
434 - 8) Crnogorč. 85 - !J) Gavran., Uspostava 276 - 10) K. L. 1878.,
427 - 11) Već. Holjevac, Hrvati izvan domovine 1. izd. 257 - 12) Crno-
gorč. 80-83 - 14) Crnogorč. 43 - 15) Humo ib. - 16) Jos. Milaković,
školstvo u B. i H. (Hrv. Kolo MH 1907., 359) - 17) Zaplata, Katolici,
133 - 18) Crnogorč. 18 - 19) Jelen., Spomen. III, 162 - 20) ćurić,
školstvo 179 - 2t) ćurić 178, živko 19 - 22) Bosna (zemljopis) 172
- Z:J) Nadb. arh. 326, 447, 487, 488 iz 1882. - 21>) Nadb. arh. 442 -
23) Kreševlj. Esnafi 97 - 26) ćurić o. c. i M. Salihspahić, Prvi počeci
školstva u Tuzli (Front slob. 8. IV. 1960.) stavlja njezino osnivanje
u 1874., dok dr ćurić piše, da je u njoj 1869. bilo 30 učenika (s.
- 246 -
177). _ 2;) M. Filipović, Stari srpski zapisi 79-.80 :- .2R_) tako _kod
živ ka, no uz Salihspahićcv članak ima slika „Prvi ucemc1 pred -~~;>l­
skom zgradom«, na njoj piše ćirilicom: Srpsko pravoslavno ucrhst:
1873. god. - 2") Nadb. arh. 160/88 i 558 '90 - 30) Derv. Korkut,. Mak~ml-1
arvf Dskufi Bosnevije (GZM 1942, 371 --408) - . 31 ) Drugo_ izdanje u
B~ogradu 1879. - :12) Znameniti za~lužni. Hrv~t1, - Zgb 19~?· .s; v. -
:<:I) ib., s. v _ :Vi) Ferm. 414-15. - :lJ) Jezik Stjepana Mati1ev1ca, Zg~
1968. (Rasprave Instituta za jezik I, 371--481);". Jelen., Kult. I, 229,
Georgijević, Hrv. književnost, Zgb 1969, 162 -:- 1'). Ferm._ 453 :-:-- ) ~
37
J.
sutj. nekrol. piše najprije da je ukopan 1:1 Lipmci, a nest~ mzc st<;>Jt
u Ljcpunicama - :J~) Rafo Barišić u FranJ. Glas. 1895. - ·38 ) Kat. List
1878., 173.
25. Tuzlanska župa do konca Prvog svjetskog rata
O stanju crkve
162. Kad se radilo o uređenju redovite crkvene ~ierar­
hije u Bosni i Hercegovini, predlag~no je, da_ u ~osn~ budu
tri biskupije: vrhbosanska u SaraJevu, banJol~cka I z~or­
nička sa sjedištem u Tuzli, na što je Sv. Stolica u nacelu
pristala, ali bečka vlada nije toga prihvatila. 1J Z~tim.)e pred-
laaano da u Tuzli bude sjedište posavskoga v1kar1Jata, ko-
je~u bi pripalo tadašnjih -29 župa - od Vareša i:a jugu, :
na zapadu bi granica bila Sivša-Koraće; 2 l na tom Je podru~­
ju danas 45 župa, ali ni to nije ostvareno, a odavna se uv1~
djelo, da je to doista bilo potrebno. Crkvena se uprav~ uredi
• papinskom odlukom od 5. VII 1881., a z.~ ~rvog nadbiskupa
bi 20. XI posvećen dr Josip Stadler, koJI Je 15. I 1882. pre-
uzeo nadbiskupiju. Od svih su župnika zatraženi podrobni
izvještaji, te fra Pavo Semunović 12. V izv~ešćuje, da ima
dobru crkvu »izdvora i iznutra dobro oprem1tu«, dva oltara,
dva velika zvona, 18 albi, nebo, krstionicu, 2 kaleža, 10 v~­
likih i 20 malih svijećnjaka, 12 kazula (zelene nema), 1 CI·
borij, 2 dalmatike, 2 ispovjedaonice, 2 rakete, tabernakul, 2
zastave, križnog puta nema. župski stan je u vrlo sl~bom
stanju ( o njemu će Ikić pisati, da je to prost~'. sta~a i.skr~­
ljena seljačka kuća prizemnica, slaba u temelJu~a I z1do~1-
ma, a krov prokisuje (vidimo je na slikama 19 i 23). DalJ~
piše: »Škola velika za 200 djece, od tvrde grad~e. Narod ::·
romašan, aii podvržen mnogim manama, osobito u varos1,
- 247 -
 gdi svake sume naseljenika imade koi se lako popravit ne
dadu«. Otvorena je i javna kuća, koju okružnik Mraović to-
lerira.2a)
U drugom dopisu piše, da bi trebao nabaviti neke stvari
za crkvu, ali narod je siromašan, a dobrotvora nije našao.
Ipak je iz Beča naručio dalmatike i još nešta za oko 160
forinti. Još kani naručiti orgulje, križni put i grob Isusov;
- 248 -
za mužare je lako sabrao novac, »pučem Bošnjaku pucanje
mužara najvećma godi, a za druge stvari ne da se ganut da
pomogne«. Početkom slijedeće godine obavještava ga Ordi-
narijat, da će od društva gospođa u Riedenburgu (Vorarl-
berg) dobiti vise crkvenog ruha - bit će i za Tuzlu i za župe
u dekaniji.
Semunovića naslijedi na župi fra Stjepo lkić. Njega
čeka briga za oštećenu crkvu. Komisija je pregledala crkvu,
kojoj je zid iznad vrata pukao i predstojnik je obećao obra-
titi se vladi za pomoć, no vlada mu ne može dati potpore,
pa predstojnik Wiencr izjavljuje, da je spreman on sobom
kupiti od naroda.:1) Znatan je prilog poslao ministar Benj.
Kallay, 300 forinLi, i time će se odmah izvesti najnužniji po·
pravak.
Od posljednje je krizme prošlo upravo deset godina,
kad je prviput iza okupacije došao nadbiskup Stadler. Prvo
njegovo apostolsko putovanje ovim krajevima opisao je ta-
dašnji njegov tajnik Juraj Pušek, pa iz njega vadimo samo
par redaka. »Dođosmo u Tuzlu. Bijaše nam lijepo i u Tuzli
i u Breškama, jer je u Tuzli bio fra Stiepo Ikić, u Breškarna
fra Frano Franjković, a pridružio se i rnorančanski, kamo
srno imali doći, fra Ivo Grubišić ... Muke i posla bijaše u
Tuzli dosta, ali je sve to zaslađena vanrednorn ljubavlju pre-
ma Nadbiskupu«. Mjesni brigadir Roksandić pozvao je nad-
biskupa i svećenike na večeru. Iz Tuzle su krenuli u Breške.")
Ta je krizma bila 16. VII 1884., a krizmao je 424 djece.
U 1882. tuže župnika susjedi Ilija Radić i Lazo Marko-
vić, da je ogradom i kapijom prešao na njihovo, ali su od-
bijeni. Iste godine raspisana ucjena od 500 dukata na dva
hajduka u Majevici, Milana Nikolića, zvanog Avram Sjenica,
i Jovicu Jovičića, koji su šest godina zadavali strah narodu.:,!
Odlučenu je popraviti kapelicu u Lipnici, a o tom malo
više, kad se bude pisalo o pojedinim selima. - župnik Ikić
hoće da sastavi knjigu o stanju duša (status animarum),
traži podatke i od doseljenih, a oni se protive, jer da im je
boravište ovdje nestalno, a uistinu hoće da izbjegnu godiž-
binu. A žalili se i težaci pismeno nadbiskupu na godižbinu.
Neki Đuro Mihaljić ometa održavanje vjeronauka na trgo-
vačkoj školi. - Pod konac 1885. kotar odredio, da se uz žup-
ski stan može sagraditi kuhinja, ali po nacrtu, od cigle ili
kamena.
- 249 -
 I
Kako se je vidjelo, da je teren na kome je Slišković sa-
~radi.o cr~~u nesigur~n'. te da zato zidovi popuštaju, to je
zupmk Ik1c odmah m1sho na gradnju nove crkve i to na sta-
rom mjestu u gradu, uz tvrđavu i konak. No neki su težaci
htjeli da se i nova crkva gradi na Trnovcu, te se ljeti 1884.
obraćaju nadbiskupu jednim pismom, što su ga neki osobno
odni.1eli u Sarajevo s 15 potpisa iz raznih sela. Kako su
čuli da je to zemljište samostanska, oni to osporavaju za
?no vrijeme malo neobično neukusnom formulacijom, ali su
izaslanici izjavili, da su pripravni samostanu taj novac vra-
1iti. U istom dopisu prigovaraju što se crkveni novac ulaže
u banku, »a naši ljudi uzimaju pare uz velike kamate kod
Srba i Turaka«.cl Za popravak krova na crkvi izdanu je 1887.
godine 200 forinti..
Još neki pastoralni problemi
163. Kapelan fra Blaž Dominković izvješćuje u ožujku
1886. o školama i kaže, da je ćudorednost dosta pohvalna,
osobito kod dječaka sa sela, a dolaze uredno u školu premda
imaju i dva i po sata daleko. No duhovni je pomoćnik ujed-
no i kateheta, a trebao bi posebni vjeroučitelj. Djece ima
dosta, a bilo bi ih mnogo više, kad bi bilo školskih prosto-
rija. Ordinarijat je odgovorio, da će namjestiti još jednog
k.apclana, ako ga župnik prima i može uzdržavati, a Ordina-
rijat će se obratiti na vladu, da tomu kapelanu doznači neku
nagradu. Ikić je odgovorio, da u ovoj župi nije moguće uz-
državati pristojno tri misnika. Nema stipendija dosta ni za
~1jih ~voj,iC:u, nego on bi k_atcheti dao badava st;i.n u namje-
stenoJ som, a da vlada daJe plaću. Kapelan ide u trgovačku
skolu i ne dobiva ništa, dok pravoslavni prima 100 forinti,
a od općine prima za općinsku školu 100 forinti. 7l
Drugi je problem nastao u Puračiću; tamo se zaposlili
mnogi katolici iz Tuzle, većina ih ima u Tuzli svoju kuću,
a tamo su pod kirijom; po župskim granicama spadali bi na
Morančane, ali žele da i dalje ostanu s Tuzlom, što je Ordi-
narijat i odobrio. Zato je Ikić zamolio besplatnu željezničku
kartu za prugu Tuzla-Doboj i dobio ju. A ta pruga je izgra-
đena 1885., dok je od Broda prošla prema Zenici već 1879.
U maticama je u Puračiću prvi upisan limar Jelešević
( 1885.), pa krojač iz Grabovice Mato Pranjić i pekar Mato
Kamenjaš i bilježnik šagovac iz Bošnjaka. Na tuzlanskog su
- 250 -
se župnika obraćali doseljeni katolici čak od Gračanice: 1886.
Fr. Grum, otpravnik pošte, te Martin Niedzclski, kot. sudac
i kovač Josip Pecival i dr. God. 1886.-1888. u Petrovom Selu
su krl"čar Gabriović, željezničari Lisac, Waldinger, Gross,
Bontić i dr., u Duboštici željcz. Dohnalek, Goričer, ćurković,
u Miričini Krmpotić i Fabić. Ima upisa i od Drine: iz Ske-
lana Brkić, i Papraće Kučinić.
župnik fra Stjepo je ljeti 1888. otišao na hodočašće u
Rim, a za župnika dođe fra Franjo Komadanović, Varešak,
koji 21. II 1889. piše Ordinarijatu, da kani graditi župski
stan, ali misli da bi bilo bolje da ga napravi dolje, na neka-
dašnjem mjestu; sad se ruši stari turski grad i trebalo bi mo-
liti, da se dozvoli praviti tamo i stan i crkvu, gdje je to ne-
kad i bilo, a u zidu tvrđe ima kamena od stare crkve.B) Na
to se Ordinarijat 28. II obratio na sutješki samostan, odakle
su 17. III odgovorili, da bi oni voljeli da sve ostane na Trnov-
cu, no kad Ordinarijat želi dolje, da nemaju ništa protiv to-
gaYl Ordinarijat je još i to napomenuo, da bi u slučaju pri-
stanka samostana trebalo moliti vladu, da odobri ono mjesto,
da dadne kamena iz stare tvrđe i da novčano pomogne naj-
prije gradnju kuće, a zatim crkve, a dotle bi se služba obav-
ljala u staroj crkYi.
Gradi se nova crkva
164. Ali bit će upravo obratno, crkva naime sve više
puca i staroj crkvi treba tražiti odmjcnu. Koncem svibnja
1889. dođe za župnika dosadašnji gvardijan u Sutjeskoj fra
Ivo Grubišić. Razvidivši stanje zatraži mnijenje stručnjaka,
te 27. list. 1890. izvješćuje Ordinarijat da su tehničari Okruž.
ureda pregledali crkvu i »da je nobhodno nuždno demolira-
nje velikog oltara i sakristije, kao i da se obzirom na snjeg
koji je padati počeo, privremeno crkva zatvori«. »Nadalje
je okružna oblast saobćila, da će od tehničkog pregleda za-
visiti, da li će se čitavi crkveni brod pregrađivati morati«.
Istodobno piše glede zgrade bivše kat. škole »da je od potre-
be da se ista čim prije podupre«. Nadalje piše, da misu čita
on i kapelan u kapeli čč. ss. i pita, bi li »Štogod drvene ka-
pelice načinio, u kojoj misnik može sv. misu čitati, a narod
pod vedrim nebom neka sliša sv. misu, kano što je i prije
- 251 -
 bilo? Ili bi išao po selima na groblju misu čitati? U crkvi
presvctog sakramenta već ne ima. Djecu krstim u župnom
stanu<<. 10 l
Na to mu Ordinarijat odgovara 9. XI, neka od okružne
oblasti zamoli vještaka, da još jednom pregleda crkvu i što
bi se srušilo, neka se ruši, a ako ima koji kutić, da se ne bi
srušio, da ga se preuredi za privremenu službu ... ako se
to ne može, neka se od stare građe napravi oveća kapela i
neka se odmah počne sa sabiranjem novca za gradnju ....
>.Upravo je sramota za grad Tuzlu, da katol. župnik ima ona-
kav stan«. Glede mjesta Ord. i Komadanović su za staro
crkvištc, ali neka se opet propita kod ljudi, gdje je najzgod-
niic »ima li možda u samoj sredini grada kakovo prikladno
m:jesto u tu svrhu i bi Ii se moglo i za koliko kupiti. Tuzla
ima budućnost, ter se za našu sv. crkvu ne pristoji, da ima
s grade izvan grada, kao dosada«. školsku zgradu neka pod-
upre, a na prolj~će temeljito popravi. Trošak neka namiri
iz kirije.
Kad je fra Ivo odgovorio, da će napraviti privremenu
baraku dugu 16 m i široku 5 i da će stajati 350 for, a da bi
mogla biti gotova do Božića, iz Sarajeva mu vele, neka iu
napravi širu, pa ju onda smiie i blagosloviti ili da ju tako
sagradi, te se mogne naknadno promaknuti. 11 l. No seljaci
nisu htjeli ni da čuju o proširenju, mnogo im je i onaj forint
rasporeza. I baraka bi napravljena niže stare crkve, dimen-
zije biiahu 9.5X5 m, a stajala je 300 for; mnogo je naroda
moralo vani stajati. Blagoslovljena je sredinom 1891. Vajar
Drg. Trifković došao je do vrlo slabe fotografije te stare
crkve i tušem izvukao cijelu sliku i jednu njezinu fotogra-
fiju rado ustupio za ovu knjigu. Na sl. br. 28 vidimo crkvu
gore u desno, a kuća na ključ ispod nje je župski stan (is-
por. i sl. 19).
Crkvu su počeli rušiti već 5. XII 1891., jer bi se po mišlje-
nju stručniaka srušila i sama pod teretom snijega i tako pro-
pao materijal. - Usput nešta izvan ovog predmeta. Ordinari-
jat je 1889. svim župama poslao upitne arke, što ih je trebalo
ispuniti i povratiti. Naš ga je fra Ivo 17. 4. 1890. vratio čista,
neispisana, a na popratnici napisao: »Dopada mi se za neu-
putno da ja o meni sudim, te radi toga i ne šaljem izvješ-
će«, ali druge ga je godine vrlo savjesno ispunio.
- 252 -
Dne 9. II. 1891. pozvala je kotarska oblast po 2-3 odlič­
nija čovjeka iz svakog sela i pitala, hoće li crkvu i gdje. Lju~
di kažu: hoćemo na starom zemljištu pod gradom, a bude h
na drugom, ne damo ništa. Ako bude pod gradom obećaše
dati ov~ godine 3000 for, a tako još kroz dvije godine, a
6.000 bi pozajmili od vlade. Ordinarijat 27. II. pristaje na to
mjesto, no kaže da treba da se čuje i ri_ječ vlasti .. ~l~n" će
dobiti od Josipa Vancaša, kada jave kohku po pnhc1 zele
crkvu. 1 č) I Vancaš je dolazio iz Sarajeva, te mu je uime put-
nog troška dato 80 forinti. Ove je godine srušena st~ra t:ir-
ska tvrđava i naišli su tom prilikom na kosture s mJedemm
križevima i medaljama, očito je tamo bilo fratarsko groblje.
U proljeće je fra Ivo valjda obolio i premještcn u ~u­
tjesku (gdje je i umro 12. 8. 1891.), a o Uskrsu ~ono:o dosao
fra Stjepo Ikić. koji se svim žarom i marom pnhvat10 posla:
da najprije dobije odobrenje za mjesto gradnje, a on~a ~a
udari temelje novoj crkvi. Fra Stjepi je početkom sv1bnJa
došao za kapelana fra Rafo Barišić, koji je u Vrh bosn~ s~v
razdragan opisao tijclovsku procesiju po gradu, kod koje Je
sudjelovala vojska, činovništva i škole: trgovačka, .naro~na
osnovna i privatna njemačkaYl - Izuzev malog broJa vehka
je većina bila za to, da se crkva gradi u gra_du, što _je o~obrio
i Ordinarijat i starješinstvo samostana, a i vlast Je priznala
crkvi pravo na staro samostansko zemljište. S dopuštenjem
Ordinarijata sastavi župnik građevni odbor, komu je on
xedsjednik. U odboru su: Mijo Tomić, Augustin Brčinović,
Marko Paligorić, Mato Tadić, Pejo Knežević, Mijo Divković
i Božo štitić. Na to župnik napiše vrlo lijepo obrazloženu
molbu vladi moleći za komad erarske zemlje između tvrđe
i apoteke, uz samostansko zemljište, jer je i to nekad. bilo
samostanska. Na molbu su stavili svoj znak i spomenuti od-
bornici - netko potpis netko križić. Molba je, kako se to
traži, predana kotarskom uredu, da ju on dalje proslijedi, a
jedan je prepis poslan i Ordinarijatu. 1"l No molba nije otišla
vladi, nego je kot. predsjednik obavijestio župnika, kako je
već zaključeno, da će se na onom mjestu zidati zgrada za
kot. ured (gdje je sada Gradski narodni odbor), a crkva
neka se pravi pri dnu crkvenog zemljišta, a gdje je teren
nizak, tamo će se nasuti i rekao je još da će se oboriti dr-
žavne štale, koje bi crkvu zaklanjale. »A gore pod bivšim
gradom načinit će se kuća (po njihovom mnienju i obeća-
- 253 -
,,·,,.
 nju) u vrijednosti od 12.000 forinti, koje će polovica služiti
za župnika, a druga polovina moći će se davati pod kiriju;
pod ovom kućom načiniti će se dućani od toga i davati se
pod kiriju da tako ova župa imade svoje sigurne dohotke.
Ovako se barem zasad od civilne vlasti obećaje. »Tako piše
fra Stjepo 18. XII. 1891Y•l - Za uređenje stare kuće potroši
se 250 for, a uimc novog župskog stana dade fra Stjepo 100
for, a brežački fra Filip 50 for.
165. Dne 6. I. 1892. poslao je Ordinarijat župskom uredu
Vancašev plan, po kojem će crkva stajati 18.000 for. (dakle
Yiše nego se predviđalo), jer su cijene u Tuzli više nego u
' . os. o; Sarajevu. Tu nije uračunata druga sakristija, koja bi stajala

t
još 700 for., a može se uvijek nadodati. - Za plan je plaćeno
150 tor.
»Sada gledajte da na svaki način dobro mjesto za grad-
..
l I
nju priskrbite. Ne dajte mira ni Vi ni odbor crkveni ni drugi
prijatelji Vaše crkve, nego saletite danas, saletite sutra, sada
~ .@ kotarskoga, sada opet okružnoga predsjednika, samo da čim
. '
ljepše mjesto za gradnju crkve dobijete.«

~~
: '

~.
Isti se dan šalje plan vladi uz popratni dopis, gdje se
moli odobrenje plana. »Nada se ujedno ovaj Ordinarijat, da
će ta Visoka Vlada, za što ju ovaj Ordinarijat smjerno umo-

:' : .... ljava, i svojom novčanom podporom narod Tuzlanski obve-

seliti, što će ih silno na to bodriti da svoje prinose s odu-
~
I I ~ ševljenjem daju«. 1G) (Arh. Ord. 30 i 31.)
Ordinarijat nije odobrio zamisli građanske vlasti, da se

t ~..
gradi velik župski stan pod kojim bi bili trgovački lokali.
Ako ima novaca, neka se za dućane gradi napose. - Dotle
je župski građ. odbor dao svoje mišljenje: 1. crkva ima biti
20 m duga, 10 široka (dakle manja od prijašnje, koja je još
.@ onda bila pretijesna!) 2. da ne smije koštati više od 15.000

I '
~
,• .
forinti 3. da se novci od puka skupe kroz 5 godina 4. da se
novci polažu kod porez. ureda 5. da se crkva gradi pod st.
gradom 6. da se to zemljište sa samostana prenese na župu.
- Samostanska starješinstvo je pak odgovorilo, da bez do-
zvole Svete Stolice ne može se samostanska dobro prodati ni
pokloniti ni zamijeniti s jednako vrijednim, ali se dopušta
tamo crkvu graditi i uživanje prepušta župniku; ali se tome
župljani opiru, hoće prenos, a uz njih je i kotarska oblast. -
Od novaca vlada je dala u prosincu 1891. 3.000 forinti (to je
kod kotara), a sabrano je 2208 forinti. Civilna vlast želi vo-

- 255 -
diti gradnju i predavati račun.17l Sve je to pisao župnik 28. I
i ub~zo ~?bio i;ictgovo_:: na 1. »izvolite ljudem razložiti, da taj
prep1s mJe toliko nuzdan, koliko je nuždno to, da samostan
na svom zemljištu graditi dozvoli, a to je prema Vašem do-
pisu dozvolio. Samostan neće poslie glede toga zemljišta ni-
kakovih neprilika obćini praviti ... «. Radi očuvanja dobrih
odnosa sa vlastima Ordinarijat pristaje da se novac kod nje
polaže i da ona vodi gradnju.
Dne 7. VII molio je župnik da se odobri graditi crkvu
na brežuljku više trga, što se onda zvao Bešlagića gaj, a da-
nas ide preko njega Stara ulica. Ordinarijat je tu molbu kod
vlade podupro: crkva bi gledala na trg, ali bila ipak šest
metara udaljena od trga, bila bi na solidnijem terenu, a i
narod ju tamo želJ, a dolje bi bila uvijek vlažna, jer se i
ljeti na dubini od 30 cm nailazi na vodu; možda bi radi na-
sipanja bila i skuplja.i") O tom se problemu s narodom javno
raspravljalo i svi su ljudi bili za mjesto na brijegu i da ulaz
bude s trga. Najžešći je zagovornik bio Mijo Tomić-Nikolić
iz Bistarca, te ga je predstojnik dao uhapsiti, ali ga je na
intervenciju župnika pustio. Govorilo se narodu da bi na
brijegu gradnja stajala više, a da nije ni zgodno da se iz
crkve odmah izlazi na trg.l!I)
Ordinarijat je poslao graditelja Josipa Holza, koji je
gradio nadbiskupska sjemenište; i on je dao svoje obrazlo-
žena mišljenje, da crkva na brijegu ne bi više stajala, a na
onom nižem terenu bila bi uvijek vlažna. Dok je on razgle-
dao teren skupilo se oko stotinu ljudi, i iz susjednih župa,
koji su svi za crkvu uz trg. Iz dopisa Ordinarijata br. 216.
od 1. III 1893. vidi se da nije cloi:lo odobrenje za gradnju
na brijegu i da je Ordinarijat morao pristati na nepovoljnije
mjesto, ali moli vladu, neka naloži da se provede što je pred-
stojnik Vuković obećao, da će se naime ukloniti one štale
(okružnikove i vojničke), što su uz gradilište. No kroz godi-
nu dana nisu uklonjene, 28. II 1894. piše natporeznik Kre-
neis, da su još uvijek gdje su i bile. Građ. poduzetnik Holz
u izvještaju nadbiskupiji 16. I 93. obavezuje se sagraditi
crkvu za 18.300 forinti.
Dne 12. X. 1893. javio je župnik, da su se u Tuzli desila
četiri slučaja kolere i moli Ordinarijat, da bi on i susjedni
župnici svake nedjelje i svetkovine iza mise izmolili posebne
molitve pred Presvetim. Ordinarijat mu izriče priznanje za
- 256 -
trud i mar, koji ulaže sokoleći i bodreći ljude, da se uzdaju
u pomoć Božju, te potićući ih na pokoru. Dopušta svaku
pobožnost, koja mu se čini shodnorn, osim procesije izvan
crkve, a neka narod potiče na pokoru, ispovijed isv. priče~t.
Temelji su crkve blagoslovlje?i ~- k~lovi;iza 1893. ~ crkv,'.1
ima biti u rujnu gotova. Pri kraJU Je bilo i natezan.ia. Inz.
Mihanović ostavio na crkvi dvoja vrata, kako i treba, no ok-
ružni mjernik dao pokrajnja zazidati, nikoga ne I?itajući,_ i
moralo ih se opet otvarati. Dne 10. stud. mogao Je zupmk
već poslati dopis u »Vrhbosnu«, gdje čitamo:
»Uvjeren, da je svim našim dobrot~orima milo ,znati
odnošaje o gradnji ovdašnje crkv~, za koju smo _P~~oc t:a-
žili i od njihovih darežljiv~ih desmca podporu pnm1h, to nr~
veselo javljamo: da je crkva jur došl":.pod_ krov, te c~kve~1
opis ovdje u kratko predočujemo: Duzma Je crkvene suplJl-
ne iz nutra od krstionice do prezbiterija 24.50 m., širina
11.50 m., prezbiterij 4.50 m., sakristija 4.80 m., visina crkve-
noga zida 9 m, visina zvonika do na vrh križa 35.50 m. Grad-
nja je lijepa i bit će gizdava. Istina je, da smo u dug pali,
dok smo ovo djelo pod krov doveli, a do konca možda će i
veći dug narasti, ali ne gubimo nade u pomoć Onoga, koji
sve može i nadahnjuje srca darežljivih ljudi, te ćemo se i
duga mentovati i liepu crkvu imati. A sada osobito zahvalju-
jemo svim dobrotvorom iz našega ubavoga grada i ostalih
mjesta Bosne ponosne svih vjera i svih stališa, pa i onim iz
slavne naše monarhije austrijske, koji nas svojom podporom
okriepiše, da smo djelo počeli i pod krov doveli, a kojim
je na čelu visoka naša vlada, koja nam u ovu svrhu pokloni
3000 for.«2())
Posveta crkve i oprema
165. Poduzetnik Cordignano ( Kordinjano) doista je grad-
nju brzo izveo, za sama dva mjeseca, te je župnik zamolio
nadbiskupa dr Josipa Stadlera, da ju dođe posvetiti na blag-
dan sv. Franje Serafskoga. Bit će posvećena prvaku apos-
tolskom sv. Petru, nebeskom zaštitniku ove župe, otkako se
za nju zna. »Vrhbosna « obavještava svoje čitaoce:
Dne 1. o. m. polazi presvietli g. nadbiskup u Tuzlu, da 4.
posveti novu crkvu, koja je u razmjerno vrlo kratkom vre-
menu uz veliku požrtvovnost tamošnjih katolika, a revno
nastojanje tamošnjega župnika fra. Stiepe Ikića u toliko do-
- 257 -
Lukavac na Spreči
gotovljena, te se ovaj sveti čin obaviti može. Uz mnoge do-
bročinitelje pritekoše opet u pomoć Nj. c i kr. Visost nad-
vojvoda Albreht sa 300 for., vis. zcm. vlada sa 1500 for., grad-
sko poglavarstvo u Đakovu sa 52 for., u Osijeku sa 14 for.,
obitelj Josipa Hagera u Đakovu sa 50 for. 21 )
Sl. 30. Nova crkva u Tuzli foto autor
No isplata se posla, kao što to vrlo često biva, otegla na
mnogo godina, pa se izvađač radova 1901. obratio talijan-
skom poslanstvu za posredovanje. Na slici 29 imamo nacrt
crkve, na sl. 30 samu crkvu, a na sl. 35 narod sa svojim
svećenicima pred crkvom god. 1899.
Profesor crkvene umjetnosti, svećenik Johann Graus
načinio je nacrt za oltar. Kada je došao nacrt oltara, to je
prema uputi tuzl. inž Rischera naručena iz Zvornika kamena
ploča, koju je tamo dao napraviti kapetan šrepel. Ploča
(menza) je prispjela u Tuzlu 27. X 1894., a plaćeno je za nju
580 for. 23 l Sam oltar je došao valjda tek 1896., jer u toj go-
dini nalazimo izdatak od 50 for za podvoz, a cijena se oltaru
nije mogla iz knjige ustanoviti (valjda 1269 for.) - Od kas-
nijih nabava spomenuti je još harmonij g. 1906. za 816 for,
zastave 1907. za 106 for, g. 1910. iz Miinchena jaslice za 141
- 258 -
krunu, 1912. luster za 196 K, propovjedaonica od Stuflessera
za 600 K, a g. 1913. kip Srca Isusova, a kipovi Majke Božje
i sv. Ivana čini se da su nabavljeni 1915. godine.
Početkom 1898. javio se iz Beča jedan bivši rudarski či­
novnik u Bosni i poslao nacrt pobočnog oltara, u stilu veli-
kog, koji bi bio posvećen sv. Barbari, zaštitnici rudara. Sta-
jao bi oko 700 for, no on će to pokloniti tuzlanskoj crkvi, a
ne će da se zna njegovo ime. Fra Stjepo je nacrt poslao u
Sarajevo i graditelj Vanceš ga je odobrio uz neke manje
opaske. - Jedan pak građanin iz Tuzle daje 100 for. i sabrat
će još 150 for. za drugi oltar Majke Božje. - Obadva su ol-
tara još i danas u ckvi, a onaj sv. Barbare naročito je lijep
zbog relieia s motivima iz rudarskog života.
Mlada misa
166. Tuzlanska je župa u davnini dala vrlo mnogo sveće­
nika; gdje su oni prikazivali prviput žrtvu sv. mise, ne zna-
mo; dok je postajao samostan, nema razloga da sumnjamo,
kako to, nije bilo u domaćoj crkvi. No pna mlada misa, za
koju znamo da je proslavljena u Tuzli, bila je 12. 7. 1896.,
prva u ovoj sadašnjoj crkvi. Mladomisnik Vladislav Kreneis
nije doduše Bosanac, nego je iz Srij. Karlovaca. ali mu je
otac službovao u Bosni kao porezni činovnik, te je i Vladi-
slav bogosloviju učio u Sarajcvu, gdje je zaređen na Petrovo
1896. Njegovi su kolege Msgr. M. Bekavac, umro kao sarajev-
ski župnik, dr P. Pajić, prof. vjeron. na banjol. gimn. i Marko
Tvrtković, koji će u Tuzli biti vjeroučiteljem. - Kod sv.
mise manuduktor bijaše o. Franjo Franjković, župnik u Va-
rešu, a propovijedio je sarajevski kateheta Ivan šarić, ko-
jemu je upravo taj dan za ručkom uručen brzojav, da je
imenovan kanonikom vrhbosanskoga kaptola. U punoj crkvi
zapaženi su predsj. okr. suda Vragović, načelnik Ibrahimbeg
Džindo i podnačelnik Zivko Crnogorčević. - Iza svečanosti
1 u crkvi gosti su se sabrali u velikoj učionici sestarskoga sa-
mo:;tana, pretvorenoj u blagovaonicu. Prvi je mladomisniku
nazdravio o. Franjković. Zatim je »vrli podnačelnik Zivko
Crnogorčević započeo pjevati Mnogaja, a sve društvo odušev-
ljeno prihvatilo«, piše Pajo Pajić.~:1 ) A kako bi tek svečano bila
proslavljena ta zgoda, da je mladomisnik bio domaći sin!
- 259 -
 ,.
Novi župski stan
167. U svibnju 1895. došao je za župnika fra Rafo Babić
kojemu dekan fra P. Semun zamjera da slabo vodi matic~
( 1899. fra Pavo Pavlović nije mu ih htio potpisati) i uredske
poslove, da »je viš~ prignut odanju i vožnji.« 2" On je zate-
kao crkvu i;ovu, ah stanovati je morao u starom traljavom
stanu, .~k? ~etvrt sata od crkve. Dekan ga je Pavlović počet­
ko~ s11ecn1a 1899. službeno obišao i zamjerio mu što ne
drz1 Pre.svetog sak.r,~mcnta u novoj crkvi i ne prima isprike,
~a _mu Je ~~leko ic1 u crkvu po sv. Popudbinu.2.;J Fra Rafo
Je un~o vn3.ed~~ kapelana, fra Jozu Andrića, koji će 1916.
p~stat1 pr.o~mc13alom. Fra. Rafo nije bio čovjek kancelarije,
~h u c~kv1 i u d~u.gom van3skom radu bio je veoma vrijedan
1 zash7zan. Na shc1 br. 30 vidimo ga s bradom, slikao se tako
~ ~~ngradu, gdje je bio jedanaest godina, a u Tuzlu će doći
JOS Jednom, pa kasnije primiti upravu sutješkog samostana.
·. Bez ~um_nje da je na njegov poticaj došao u ožujku 1897.
lZTravr:1ka visu~ovac o. Josip Celinšćak i ostao 14 dana. KoJ
sestara Je :icen.icama držao duhovne vježbe, a svaki dan imao
k~d s~. m1s~ i_ bla~os~ov, a na blagdan sv. Josipa pjevanu
misu i klanJanJe CIJeh dan; dvaput je držao sestrama eks-
hor~u na .njemačkom. jez~ku. Sve dane ispovijedao je u žup-
skoJ crkvi i građane i selpke; stranci koji još nisu bili vični
Sl. 31. O. Josip Celinšćak D. I.
iz Travn. spomenice
- 260 -
hrvatskom jeziku potvrdili su, da se poneki od njih nije više
godina ispovjedio, jer nije toga mogao učiniti na svom jezi-
ku. Celinšćek piše nadbiskupu, da je naišao u Tuzli na veli-
ko štovanje Srca Isusova, te mnogi primaju prvim petkom
naknadnu sv. pričest. Kako mnogi stranci nisu dospjeli da se
ispovjede, to će on ponovo doći između 13. i 20 .. travnj_a: ka-
ko bi stranci u Tuzli i obližnjim mjestima mogli obaviti ko-
rizmenu ispovijed. Tu je svakako mislio i na Lukavčane.
(Slika 31 ).
Dne 25. 7. 1898. blagoslovio je fra Rafo temelje novoj
velikoj župskoj kući, uz novu crkvu u gradu. Kuća će imati
dva kata osim prizemlja sa 17 što većih što manjih soba.
Prizemlje je predviđeno za izdavanje poslovnim poduzećima.
Zemaljska je vlada odobrila, da se besplatno ~siječe 76 1:1~
borovine u šumi „Kičma«. Gotovu kuču došao Je blagosloviti
na blagdan sv. Ante 1899. sutješki gvardijan, fra Stjepo Ikić,
koji će već slijedeće godine po trećiput doći za ~upnika
20
~
Tuzlu. »Zasad je ovo najljepši župski stan u Bosm.« ) Stan
će se župski stan iz crkvene milostinje popraviti, izdati pod
kiriju, a od kirije vraćati crkv. blagajni, dok se dug ne na-
miri.21l
*
Sl. 32. župska kuća u Tuzli foto autor
- 261 -
 Izvan crkvenog okvira.
168. Dne 13. 7. 1885. piše kanonik Jagatić dekanu, da je
u Sarajevu osnovano Muzejska društvo za B. i H., da mu je
i on član, a ima svrhu, da se osnuje muzej, u koji bi se
skupljali arheološki, kulturno-historijski, umjetnički i zna-
čajni obrtnički predmeti. Poziva župnika, neka i on pristupi
društvu i pozove druge. Dekan Franjković pozvao je kler i
odazvali su se Ikić, Stjepanović, Franjković i Komadanović.
God. 1886. osnovano je Srpsko crkveno pjevačka druš-
tvo, koje se od 1901. zove »Njeguš«. - God 1896. dođe iz
Bijeljine tiskar Nik. Pissenberger, a zatim Jos. Schniirma-
cher. Bračanin Ivan Kaz. Ostojić tiska kod njih tridesetak
hrvatskih knjiga, ponajviše pjesama, ali 1906. objavljuje u
»Hrv. Dnevniku«, da prestaje s tim poslom. Kranjčevićevi
Trzaji tiskani su 1902. u Tuzli. Josef Engel otvorio tiskaru
1907., Risto Sekulić 1911., Liske i dr. 1913., te Jovo Petrović
1923. Engelovu su tiskaru i knjižaru 1919. kupile sarajevska
»Hrvatska tiskara« i »Katolička knjižara.«

Sl. 34. Fra Rafo Babić

God. 1897. osnovano je u Tuzli hrv. pjevačka društvo,

ali nije smjelo uzeti hrvatskog imena, nego se nazivalo »Na-
rodno pjevačko društvo - Majevica«. No upornim nastoja-
Sl. 33. Hrv. pjev. dr. »Majevica« prema fotografiji od g. R. Kraj,tmajera njem pokretača i predsjednika Marijana hadži-Divkoviča

- 262 - - 263 -
na~on _dvije godine već nosi ime »Hrvatsko pjevačko društvo
Majevica« (v. sliku 33). Među članovima su i mjesni sveće­
nici; a prilikom krizme 1900. upisao se i nadbiskup Stadler,
na cemu se odbor pismeno zahvalio. Predsjednik je tada bio
A. Mladinić, podpredsj. M. Divković, blagajnik fra Franjo
žuljić.
Dne 11. XL 1902. osnovano je u Sarajevu »Hrvatsko dru-
štvo za namještanje djece u zanate i trgovinu«, za koju godi-
nu ono se stopilo sa sličnim mostarskim u Hrvatsko društvo
»Napredak« _za potpomaganje đaka i naučnika, te je izdalo
za 1907. SVOJ kalendar »Napredak«, koji je izlazio do 1946.
~o ~nogi~ mjestii:-ia Her~eg-Bosne osnivaju se podružnice
I povJeremstva, pa 1 u Tuzli. Tuzlanska podružnica ima 1907.
7 utemeljitelja i 71 potpornog člana; među članovima su tri
franjevca i jedan svjetovni, te vojni svećenik Lad. Suchanek.
Počet~om 1938. otvoren je Napretkov konvikt sa 12 mjesta,
a placalo se za svu opskrbu 500 dinara mjesečno. - God.
1903. osniva se mjesni odbor srpskog društva »Prosvjeta«,
Sl. 35. Tuzlanski župljani 1899 . .iz Vrhbos. Spomenknjige
- 264 -
koji je za prvog rata prestao s radom, te obnovljen 1919.
God. 1906. počeo je s radom Srpski kreditni zavod, u kss:r1 _f-
iste godine zasjale su po Tuzli prve javne električne žarulje.
Početkom te- godine predložio - je prof. Marko Tvrtković Or-
dinarijatu svoju ideju, da se u Tuzli osnuje katolička čitao­
nica. Ordinarijat je uredniku Hrv. Dnevnika povjerio, da o
tom izvjesti, a ovaj se protivi osnivanju posebnih Katol.
društava uz već postojeća, a Tuzli bi bila potrebnija koja
privredna zadruga. 2"l God. 1907. postoji Srpsko žensko do-
brotvorno društvo, koje se od 1920. zove »Kolo srpskih se-
stara«, te je imalo svoj djevojački internat. - God. 1910.
dovedena je voda iz 33 km dalekih Podstupara iz Zatoče, is-
pod Kumana. Dotle tuzlansko pivo nije bilo baš priznato, a
dobivši bolju vodu znatno mu se podigao kvalitet.
Na početku 20 stolj. bila je Tuzla okružje sa 11 kota-
reva, u Tuzli je bilo sjedište dviju kotarskih oblasti: grad-
skog i seoskog kotara; bila je u njoj 1 banka, 2 apoteke, 3
svratišta, 2 građevna poduzeća, 1 špedicija, i trgovina namje-
~tajem, 2 trgovine drvetom, 3 željeznom robom, 6 stokom,
3 voćem, 1 kožom, 1 pićem, 4 veće kolonijalom, 2 urara, 2
staklara, 1 limar i 58 sitne mješovite robe (bakala). - Iz
Tuzle se putuje u Brčko poštanskim kolima 4 sata, u Kla-
danj 2 sata, u Zvornik 4 sata, u kolima su svega dva mjeseca.
Vlak osobni vozi od Broda do Sarajeva 12 sati, ubrzani 10
sati; cijene su od Tuzle u Sarajevo IV. razred 4.94 K, III.
9.88 K, II. 1482 K, a I. 19.76 kruna.
Dne 5. X. 1912. započele su balkanske države rat s Tur-
skom; ovdje je, čini se, bilo slučajeva oboljenja od pelagre
(od nedozrela i neosušena kukuruza), a pred jesen slij. god.
javljalo se o smrtnim slučajeYima kolere u ravnoj Posavini,
svećenički redovni sastanak sazvan na Ulice, bio otkazan.
1913. izašao u Tuzli prvi nedjeljni list »Srpski pokret«, 1914.
bio je zabranjen kao i svi srpski listovi. Kroz grad je 1913.
sprovedena kanalizacija, proradila je slana banja na Trnov-
cu. Dne 28. srp. 1914. navijestila je Austrija Srbiji rat zbog
atentata na nadvojvodu Franju Ferdinanda u Sarajevu, na-
sljednika prijestolja. G. 1916. počinje se hrana i stoka nemi-
lice oduzimati, ponegdje se nečovječno utjeruju ratni zaj-
movi; 1917. povlači se aust. srebreni i nikleni novac, dolazi
- 265 -
 u promet željezni i sve vise papirnatoga; u kruh se m11esa . . k . ~ e i tamo je krizmao
grah, bob, krompir, korijen paprati, kopriva, u trgovinama da tamo JOS nije b1l? m cr :ve m ~up ' . 'h . ta. Prvom
d"ecu iz Lukavca i B1starca 1 okolmh ma~Ji mJ~S Lu-
se pojavljuje »drgemiza« (Dorrgemiise), sušeno povrće: repa,
1J · ·
edJelJom Dosasca~, 1910 · odi·1·e11·ena su mjesta Bistarac,l'
~avac, Kalaje~o ?? ~upe ~st~:ogvo~~~:
v
zelje, krompir, mrkva.
Brgule i tuzlanske i
U svibnju 1917. pročitao je u bečkom saboru slovenski
od njih nova župa sa s.ied1stcm u Lu~~\CU. - m. na n·i-
zastupnik dr Anton Korošec deklaraciju Jugoslavenskog klu-
održavaju se svečane tjelovske proccsi~e kroz grad, 1 . b J .
ba, kojom se traži ujedinjenje svih Južnih Slavena u jednu
ma je ovaj red: naprvo idu škole, zatim .n:darska g. a_z v~·~
državu u okviru a. u. monarhije. »Hrvatsko katoličko sve- rudari vatroaasci i ostala društva, pa VOJ~I veteran111 .Jt
ćenstvo, barem ono koje je imalo mogućnosti javnog izra- ka redovnice
'
0
i• svecenstvo
, . , · 't1'm·, iza . neba
sa p res\e . s upaJt
đ .
žavanja svojeg mišljenja, pozdravilo je u svim pokrajinama s , civilni dostojanstvemci,
visoki . . casmci, cmo \•ni ci , gospo e i
v • •

Svibanjsku deklaraciju izjavljujući se za narodno jedinstvo

V·

građani.
Srba, Hrvata i Slovenaca. 29 l Franjevci su na čelu s provinci- .
jalom fra Jozom Andrićem izjavili svoj pritisak uz deklara- D 27 VII 1912. došao je iz Brežaka u pratnji svog taJ-
ciju dne 22. XII iste godine. ne · . - . , k „ · 28 VII 1908.
nika Msgra K. Cankara bis. I van Sanc, OJi. Je . . u Tuzli
Prvi je svjetski rat završio na Martindan 1918., a 1. XII posvećen za pom. biskupa vrhbosanskog. Kr~zmao J~ . .
proglašena Država Srba, Hrvata i Slovenaca, a ime je ubrzo 28 VII 683 djece, a sutradan iza podne zaputi? ~~ u. spwmcu.
promijenjeno u Kraljevinu SHS i konačno u Kraljevina Ju- _·u rujnu je u Beču bio međunarodni euha~1st~J,sk1 ~o~~~~~~
goslavija, a došle su u njezin sklop samostalne države Srbija kome je prisustvovalo oko 400 Hrvata; od hrv. biskup. j
i Crna Gora, te dijelovi Austro-Ugarske. tamo Stadler, Pulišić, šarić i Bauer. - Od nove g~dm_e 913 ak~
svećenici se služe novim brevijarom, znatno ~~acimi~i p~ a
Vratimo se župi i crkvi tičnije raspoređeni?1: N~ 20. kolov. 1914. um:~Je _vela
p „0 X koJ'ega vcc stuJemo kao sveca. Nashjed10 g . .,
le:e-
169. župnik je u dvorištu stana napravio drveni hlad- iJ ., ~
dikt XIV. Na blagdan Bezgrješne 1918. umr~ Je ~.
· rv1 nas
njak, dne 22. srpnja 1900. dočekao je nadbiskupa dr Josipa nadbiskup dr J. Stadler a 1_5. XII .. up.ravu nadb1skup1Je preu-
Stadlera, koji je došao po drugiput u ovu župu, te sutra- zeo biskup šarić kao kap1tularm vikar.
dan krizmao 738 djece i nastavio svoj pastirski pohod po
dekaniji. God. 1902. dopušta kotar gradnju staje u dvorištu Fra Rafo Babić rod. je 5. XII 1856. y ~ič.icama (Sutj.), bo1~~~ov~~~
župske kuće. Dne 19. IV 1906. došao je u Tuzlu za župnika je učio u Ostrogonu (u l'.gars~oj), gdJe JC I za'.e_đen 20. y1 posl~n u
mlade mise samo je 6 mJes. b10 kapela.n na Uhc'.11!1a,' te .Je se 27 IX
fra Arkanđeo Brković, urednik »Serafinskog Perivoja", te ga Carigrad, gdje je 12 godina bio duh?v?1k ~ bol111~1., vra~\? a .e iS94.
je do kraja godine nastavio ovdje uređivati, a zatim je ured- 1893. na ~Hice s bradom, kako ga v~~1m~ ~s~t ~~~\s~ vt19Jo„ kao
ništvo predao fra Jozi Markušiću. Marko Tvrtković vjerouči­ u Morancane, a onda u Tuzlu od . . . Tuzlu 11.
telj piše Ordinarijatu, kako je u ove sve tri župe običaj, da q·ardijan u Sutjcskoj gradio je tamo crkvu, .a. onda. op.et .u UP'ro 9 I
c\,'I. ll"Q4 cio 22 IV 1906 i konačno opet na U1cc gdje Je I .1. '1·k
se nedjeljama često mise govore po grobljima ,a u župskoj 1919. Na ukop mu je došlo osam s:ec~mka, zva one pn I e 3 ređ 14.
7 • • · , , Tk vr o ve 1
crkvi ne bude uopće mise, a mišljenja je da bi i u takvim broJ· _ Arkanđeo Brković, rodom Je 1z Varesa, 11. IV ,187 "s :,.
slučajevima trebala pučka misa da bude i u crkvi. Pripo- VII ·1896 Doskora era 0
· ·
v1d1mo '
na zup1· u u1·ICama, odakle ce .u araJevo, đ' t'
da primi• uredništvo »Serafinskoga Perivoja«, k OJ!„ Je
· nas t av10. ure iva I
minje, kako takovim zgodama bude na groblju i krvi, te je •

jedne godine poginuo čovjek u brežačkoj i moranjačkoj žu- , tt Tuzli' gdJ"e J"e župu preuzeo 24. IV 1906„ no list je uređ1vao, sa~k
1do kraja • godine, predavši ga fra Joz1. Mar k us1c,u,
„ · · · kao zupm
0

pi, a bilo je i teško ranjenih.'10 > V Jer ,~e . os 'etio se

i kateheta imao dosta drugoga posla. Kao zupmk u V1JaC1 a~ostan
Na 13. VII 1907. došao je posljednjiput na kanonski nesposobnim za teretnu planinsku župu, te se sklonu~ u s b brezi
svoj pohod nadbiskup dr Stadlcr i sutradan krizmao 1119 crd"e J'e obavljao fizički lakše pastoralne poslov~. Kako su :nu u r ,
djece. Dva dana prije toga pohodio je bio i Lukavac, prem- "', srce
J '
počeli zadavati tegobe, dosao · u sara] e v'Sku .bolmcu
Je . '.,no \ec
t'o
~za tjedan dana podlegao je boljki 28. I 1939. Na groblju ga Je ispra 1
- 266 -
-267 -
 je hrv. kat. episkopat okružnicu o 1000-godišnjici hrvat:kog
skoro sav sarajevski redovnički i svjetovni kler. S francuskog je
preveo poveliki životopis sv. Franje od Le Moniera, djelo u dva kraljevstva, pa su 1925. i u T~zli_ o~ržane :aznovrsne pnre~­
sveska. be u spomen toga narodnog JUb1leJa. Od~zane su _P~?ke m1-
„ · pred crkvom postavljen misijski knž. Iza M1k1ca dođe
SI Je 1 • ž" k . , t k đ 'r
BILJEšKE na samo jednu godinu dr fra Ambroza iv ov1c, a o c
1) Boroša, Crtice - 2) Gavran. 349 - 2a) Nadb. arh. 260/82
0 ) isti 926/83 - '>) Vrhb. 1906., 201 - 5) Front Slob. 1. 6. 1955.
1!) Ndb. arh. 697)84 - 7) isti 262 i 323 iz 886. - :l) isti 169189
9) isti 323/89 - 10) isti 827 :90 - 11) isti 969/90 - 12) isti 891,/91
13) Vrhb. · 1891„ 197 - H) 'Ndb. arh. 905/891 - 10) Tuzl. žup. arh.
141/91 - 16) Ndb. arh. 30 i 31 iz 892. - 17/ isti 185/92 - 18) isti 721/92
- 'rn) isti 642/92 - 20) Vrhb. 1893., 365 - 21) ista 1894„ 331 - 22) Crkv.
rač. tuzi. ž. - Z:l) Vrhb. 1896., 256-8 - 2'<) Ndb. arh. 1128/99 - 25) isti
52/99 - 26) Franj. Glas. 1899, 208 - 27) Ndb. arh. 248/98 - 28) isti
3311906 - W) Mužić I., Hrv. politika i jugosl. ideja 115 - 30) Ndb. arh.
1418,906.

26. Tuzla između dva rata

Između dva rata razvoj je Tuzle zastao, ništa novoga
krupnijega nije učinjeno ni na crkvenom ni na građanskom
području. Mnogo se vremena, sila i materijalnih sredstava
utrošilo u stranačkim borbama.
župa u prvih 12 godina.
171. Konac rata dočekao je župnik fra Anđeo Anđelović
(bio do 16. V. 1919.), a za njim dođe dosadašnji provincijal,
bivši kapelan u Tuzli, fra Jozo Andrić i bi do smrti 16. X.
1921. U ljetu god. 1919. jaka tuča polupala je na crkvi pro- Sl. 36.
zore, za popravak štete utroši se 1000 kruna, a slijedeće go- Fra Martin Nedić
dine morade se crkva izvana i iznutra temeljito popraviti i
ode na to 17 .000 K. Početkom studenog preuze župu dr
Augustin čičić i bi do 11. 6. 1922. Na Blagovijcst 1922. pri-
micirao je u kapeli časnih sestara Dragan Dujmušić, iz trav-
ničkoga Polja, propovijedao mu Stjepan Prgomet, tada žup-
nik u Crkvici. - Pijo XI. imenovao je 2. V. 1922. dra Iv.
šarića nadbiskupom vrhb. i metropolitom, te je 18. VI us- Kostrčanin (12. 5 1925. - 23. 5. 1926.). PočetkoI? 19~6. ~ošao
toličen. Nakon čičića dođe fra Zvonko Mikić, iz Kostrča u je u Tuzlu starokatolički biskup da ~t".rdi svoJe VJ:rn1ke u
toliškoj župi i tri godine izdrža na župi (do 12. 5. 1925.) Na Dubravama, gdje se osjetilo kolebm1Jc i zal_mna. Drz~vne su
Spasovo 29. 5. 1924. proglašena je slijedeća godina jubilar- ga vlasti službeno dočekale. U Tuzlu dolazi po drug1put za
nom, a 20. 8. 1924. sa svoje konferencije u Đakovu upravio
- 269 -
- 268 -

župnika fra Anđeo Anđelović, koji je 1926. dao popraviti
orgulje, a 1927. dade 1000 Din za popravak harmonija. Po-
jačana agitacija starokatolika. Iz crkvenih se oglasa vidi,
da se za njegova vremena o nekim blagdanima puca iz mu-
žara i da vojna glazba svira na uskrsnoj i tijelovskoj proce-
siji, te na Srce Isusovo. Na koroni u Lukavcu 8. XI. 1927.
usvojen je prijedlog, da svi župnici pregnu djelovati kod
naroda na smanjenje troškova kod zaruka i vjenčanja, što
bi umanjilo broj samodošla. Anđelović ode početkom svib-
nja 1928. na Ulice, župu ustupi fra Martinu Nediću iz Tolise
(sl. 36), koji će ovdje ostati od 12. V. 1928. do 2. 6. 1931. Cim
je došao primio je 11. 6. 1928. svećenike dekanije, koji su
ovdje održali koronu; kako su novi crkveni propisi tražili
da se po župama ustroje župska vijeća, to će se u Tuzli za
članove vijeća uzeti od Odbora za popravak crkve i Trećeg
reda; kateheta Drago Dujmušić predlaže da se tuzlansko crk-
veno pjevačka društvo preuredi prema pravilima društva sv.
Cecilije, što je fra Martin rado prihvatio. Na koroni su žup-
nici istakli, da su se slučajevi samodošlosti i konkubinata
umanjili. - Za popravak orgulja morade se opet dati 360
Din, na orguljama svira g. Mateljić. - Beogradska je vlada
bila u travnju 1929. naumila da se u školama ukine vjero-
nauk, pa je svećenstvo povelo akciju kod župljana, da se
potpisuju na prosvjedne izjave. Osobito se mnogo potpisa
skupilo u tuzlanskoj župi. - Od 14. do 31. I. 1930. Isusovac
o. Josip Miiller održao je duhovne konferencije gospodi i
gospođama u kapeli časnih sestara. 1) Dne 2. III. rekao je
ovdje mladu misu Viktor Baier, rodom iz Kreke. 2) Na eu-
haristički kongres u Zagrebu 1930. pošlo je iz tuzlanske de-
kanije 120 osoba, vodio ih je fra Peregrin Brković, brežački
župnik.
BIOGRAFIJE zUPNIKA. Fra Anđeo Anđelović, rodio se 1. VIII
1884. u Potočarima, selu boćanske župe, učio u Visokom i Sarajevu,
ređen 10. VIII 1908., mlada misa u Zoviku 23. VIII. Prvo mu je mjesto
bilo kapelansko u Varešu, a onda vikarsko u Sutjeskoj, a zatim je
župnik u Zoviku i prviput u Tuzli od 2. V 1918. do 16. V 1919. i odavle
u Vareš i Sutjesku, te po drugiput u Tuzlu 23. V 1926. do 8. V 1928.,
pa na Ulice, Breške, drugiput u Vareš i Ulice. Pod kraj života bio je
u sutj. samostanu i kad je 4. VIII 1958. došao na željezn. stan. čatiće
da pođe u rodni kraj na jednu mladu misu, izgubio je život pod toč­
kovima vlaka. - U selima sutješ. župe organizirao je škole kršć.
nauka i analf. tečajeve, u Tuzli se 192 6. -28. s uspjehom suprotstavljao
agitaciji za istupanje iz kat. Crkve. Potakao je 1923. osnivanje župe u
- 270 -
·ca B1·0 J°C pravi »narodni
B ocu' · dJ. elovao da sve bude b ez t rzav1 . . .
1 . · 1 · omogao mu orati.hl -
čovjek«, te je znao od selJ~ka. preuzet: p ug 11.J?k . , . 27 IV 1884.
F Zvonko Mikić rodom Je iz Kostrca u to ts OJ ZUJ?l: · . ,
r.a 'k . d 15 VIII 1907. najprije je kapelan u Tohs1'., '.I .zatim po·
m1sm Je o · . , ' . D mal'evcu 1916 u T1sm1, pa opet
staje župnik, od 1913. Je ~upr:1k u o J 19Z2 do. 12 V 1925. i onda
u Domaljevcu, a u Tuzli Je bio od Petr~v~al'e~cu od.akle je kasnije
~~e!j:~fe~t ~dh:bara~~:usvse~en~~e o~rešft, u J ra~u', ~arežljiv i go~~~
ljubiv, prijazan sa svakim, veseo. u. d;u.stvu~. ~a~ a~ ~~~~· 1t40~ na
podlegao kroz par dana tzv. galof'.iraJUC<:J. sus~c1 1'.~ s~me Tolise 27.
svom mjestu u župi. - Fra Marttn Ne~1c,.. ro .om 1 n u Tuzli do
XII 1895., zaređen u svibnju 1918. NaJpnJe Je, ka~ela Tuzli 12 V
Jur'eva 1921., a zatim isto u Dubrava.m3:'. pa zupmk„u . , nik u
J 2 VI 1931 i onda tajnik provmCIJe, te gvardtJan t. ~up d ki
1928 · - · · . . . , k · pet u Tohs1 o a e
Tolisi, ide i u Plehan, a b10 J~ .1 mes~a~ ?-ova a 1 o 2 10 1950'., u bol·
je morao u Zagreb na operactJU, koJOJ .Je po.dlegao ~ko. an 8 list -
nici na Rebru; prenesen je u rodno mjesto..1 tamo. .P f . Zvo~ke
Fra Ambroža živković običi;o .zvan Maruetf :;~g~k ~~ko~ domaćih
Mikića, rođ. 14. IX 1874., svecen:Jwm po~ta1 .l' . doktorirao u jesen
nauka slušao je 4 godme u Becu pnr~ os ov Je 1 10 već ·e 'u župi u
1901. ide za profesora iz ~e .s~rukc .U. V~~<,>~~, n~ ~ ·v 192~. do 20. V
2
Domaljevcu, pa u Tremosmet, .Tolts1, is1~11, o ., . u Svilaju.
1926. je u Tuzli, odakle ide za v1kara u T?lts1:1:tPa. zt:~p~~~jednik fra
Bio je čovjek više zatv~ren, mnogo Je c1 ao, d' e činio čudan
Zvonke koji je svakomu sirom otvarao vrata, IJU .1m·t s d njim
što ner~do prima gosta kao i tež.a~a, koji dođe m1sm u a se
5
malo porazgovori. Umro je u Tolts1 12. II 1943.
God. 1930. bilo je nešto popravaka u crkvi i. sv~. je cr~~:
iznutra oslikana. - Fra Jozo Mark:išić k~o pro~mciJal {o\~~~
svećenstvo na skupljanje i budno cuvanje star~na. - o~.iJ~
0
fra Martina preuzeo je župu fra Bogda~ Vr~ol1ak, ?.a ~ t. i:u
_ 27. 5. 1932.), a njega ce zamiJe~i i ra
d ana ( 3. 6 . 193 1. . 1 k dva
Arkanđeo Grgić, kojega osim ~e~ovn.ih pas.ova. ce aJu.
V
izvanredna posla: proslava jubileJ~. dieceze i k~izma, ah fra
Arkanđeo je žilav i odvažan, ne boJl se truda ni posla.
Kongres i krizma
172. Zaključena je da dekanija proslavi v~hbos~nsk.i j~­
bilej dekanijskim euharistijskim kongr~~om ..čitav hpan,J ~
10
je priprava za kongres; iza sv. Ante bhza_ pnpr~va sa veccr-
njicama i aktualnim propovijedima. Odaziv odh~an ..Na ~~m
dan ujutro izložen Presveti Sakrai:nenat,. u 8 sati zaJe~mcka
pričest vjernika i djece. U 9 sati Jedna Je povor~a doc~kala V
župu lukavačku i moranjačku, a druga staru brezac~u ZUP1:1:
Sve se sleglo na Wilsonov trg (sada Trg Oslobođenp), gdje
- 271 -
je bio podignut oltar. Svetu misu s asistencijom služio je
Msgr Karlo Cankar, dekan iz Lukavca, a propovijedao mje-
sni župnik. Iza mise je preko 7000 težaka i građana krenulo
u procesiji glavnim ulicama centra i vratilo se pred crkvu.
Općina je dala politi ulice, kuda će povorka proći, a policija
je dala vrlo uljudne i taktične stražare, da se održi red na
ulicama. Pod misom je pjevao mješoviti zbor »Majevice«
pod ravnanjem kapelnika vojne muzike Vidošića. 3 l - Iste
godine na Bezgrješno Začeće proslavio je Zavod Kraljice sv.
Krunice Kćeri Božje Ljubavi svoj zlatni jubilej. 50 godina
postojanja; na prigodnu priredbu došao je i gradski načel­
nik Murat-beg.
Slijedeće godine 1933. na 6. rujna dočekali su Tuzlaci
na Bukinju nadbiskupa šarića, koji je dolazio iz Morančana,
pozdravio ga je fra Arkanđec, koji se stavio na čelo povorke
konjanika, za kojima se pružila nepregledna povorka bici-
klista i auta. Pred crkvom ga pozdravio odvj. dr Ivo Baljić,
govor mu je sav prodahnut vanrednim poznavanjem savre-
menih prilika u svijetu i kod nas, iskrenim rodoljubljem,
visokom filozofijom i velikom ljubavlju prema nadbiskupo-
voj osobi. 4l Krizma je bila sutradan, a krizmalo se 1151. Na
večer je društvo «Majevica« dalo večeru, gdje su se izredale
~d:<:vice raznih slojeva tuzlanskoga društva. Nadbiskup je
JOS i na Malu Gospu u Tuzli, a u Breške je krenuo tek 9.-og.
Iz Brežaka se vratio 11. i noćio u gostoljubivom domu fra
Arka~đelov~ te 12. IX. vlakom u Doboj. - U jesen je došao
srpski patn3aha Varnava, da obiđe svoje svećenstvo i ostali
pravoslavni narod.
Iza fra Arkanđela dođe za župnika fra Augustin Malić
i ostade šest godina ( 14. 6. 1934. - 14. S. 1940.) Za njegova
se vremena kupi na Ilinčici ono zemljište, gdje je nekad bila
crkva sv. Ilije, te se i danas na blagdan zaštitnika Bosne
nađe tamo kod mise naroda i tuzlanske i moranjačke župe.
God. 1933. čitala se po crkvama okružnica jugosl. kat bisku-
pa, kojom su osudili protuvjerski rad Sokola, te su ovih go-
dina na više mjesta kažnjeni župnici, što su je čitali, tako
je 1936. i krčki biskup dr Srebrenić kažnjen sa 7 dana za-
tvora radi uvrede Sokola. - Dani prve sv. pričesti nisu bili
veliki samo za prvopričesnike nego i za njihove roditelje,
pa i za svu župu. Zato je taj crkveni obred uvijek vrlo sve-
čano obavijen; npr. god. 1937. oko 200 djece sabralo se kod
- 272 -
sestarskog samostana, u redu su stupala do crkve, gdje je
misu i propovijed održao župnik i podijelio djeci Sakrament
života. Iza mise su opet u redu krenula djeca u samostan,
gdje su im u tri dvorane sestre priredile ~oručak uz ~ateri­
jalnu pomoć župnika, društva Hrv . žene I kongregac13e go-
spođa. Bilo je i slikanja pojedinačno i u skupinama. Sve se
završilo kratkom akademijom.
Mnoge su okolnosti potak~e župnike . tuzla~~kog~ kraja,
da opet pozovu katolike na 3avnu mamfestac13u v3ere na
Petrovo 1939. Pred sami euharistički kongres piše Kat. Tjed-
nik na uvodnom mjestu: »Tuzla je historijski kraj .... U
srednjovječnoj Bosni igrala je ba~ovina Soli jedn~ od. naj-
odlučnijih uloga. Uz maticu zeml3u oko Bosne bila Je to
srčika bosanske države, kraj blagoslovljen i prirodnim lje·
potama, i plodnošću tla, .i svak~ja~im blag?m:<.5l !avni poziv
na kongres osim sedmorice svecemka potp1sase mme Hrvata
Tuzle: od suda Emil Rogulja, Vladimir čekada, Blaž Mate-
ljić; od privrede Aleks. Preka, Jure Begić, Rudolf Krajtmaje:,
Stj. škrobić, Drago Radeljković; pravnici Zvonko Lukend1ć
i dr Ivo Baljić i još drugi građani. Uoči Petrova izložena je
Presveto Otajstvo klanjanju do pola noći, kada je brčanski
župnik dr Msgr Violoni odslužio misu; na sam blagdan imao
je pontifikalnu misu nadbiskup dr šarić na glavnom trgu,
nakon mise teoforička procesija kroz grad, te zborovanje
na trgu, što je otvorio dekan Prgomet. Prvo predavanje ok-
ružnog suca Emila Rogulje istaklo je potrebu sudjelovanja
svjetovnjaka u djelu obnove u duhu Evanđelja. A bilo je i
drugih predavanja za sve, a također i posebnih za razne
grupe. U 6 sati na večer bila je svečana akademija u Hrvat-
skom domu, na kojoj je sudjelovala »Majevi~a«.
Nismo dugo čekali da se uvjerimo, kako se svijet udaljio
od evanđeoskoga duha; dne 1. rujna 1939. navali Hitler na
Poljsku, iz čega nastade Drugi svjetski rat, koji završi po-
gibijom njegova začetnika i porazom njegove silne vojske,
po onoj »tko se laća mača, od mača će i poginuti«.
U 1940. priređuju se po hrvatskim krajevima proslave
1300-godišnjice pokrštenja Hrvata i 700-godišnjicu djelova-
nja franjevačkog reda među Hrvatima. U Tuzli su te pro-
slave spojene s crkvenim godom, Petrovom. Dne 21. srpnja
došao je pomoćni biskup dr Smiljan čekada i krizmao 1340
djece. Dne 24. XI osnovano je Društvo katoličkih muževa.
- 273 -
Lukavac na Spreči
Dne 8: velj. "1941. doputovao je iz Zagreba dr Josip Andrić,
ure~m~ Drustva sv. Jeronima, i u gradskom kinu uz prikazi-
van~~ filma Hrv~ti u Svetoj Zemlji govorio o svojim puto-
:1an~1n:a po Spasiteljevoj domovini. - U Tuzli i okolici po-
JaVlJUJU se adventistički agitatori, bez vidljiva uspjeha.
BIOGRAFIJE. Fra Ankanđeo Grgić, rodio se u kraljevskom Viso.
kom 25. IX 1889., zaređen 28. I 1912„ te je 4. II rekao mladu misu
možda prvu nakon više od dvjesta godina; jer 1697. zapalila je austrij,
ska voJska _na svom ratnom pohodu samostan i crkvu, te su katolici
napustih mjesto. S početka je kapelan u Varešu i po drugim župama.
Kad su god. 1926. franjevci kupili u Beogradu gradilište za crkvu j
~amostan, .t~.1927. podignut, sam.osta:i i nje1'.1.u povjerena župa sv. Ante,
sa~Ju.. st~nesme za P.rvog zupmka 1 gvard!Jana fra Arkanđela pozna-
vaJuc1 njegovu energiju i ustrajnost i u najtežim situacijama. Odanle
u Tuz_lu pred Petrovo 1932. i ostaje do sv. Antc 1934., nakon toga je
na Ulicama, te gvardijan i župnik u Sutjesci. Kad su bos. franjevci
preuzeli ~958. samost~n i župu u Đakovici (u skopljanskoj biskupiji)
određen Je među prvim fra Arkanđeo na tu tešku postaju, gdje je i
dana_s. - Fra Augustin Malić iz Vareša, rod. 3. II 1887„ gimnaziju učio
u V1sokC?m, bo~osloviju ~ B_udimpe~ti, kao svećenik!O) najprije je
kapel':l'.1 I orgamsta u SutJesc1, a zatim profesorom u Visokom. Kao
gv'!:d11.an u S~tj. 1929. - 1933. podigao je gospodarske zgrade, bio je
na zup1 u Breskama, a u Tuzli od 14. VI 1934. do 14. V 1940„ u provin-
Sl. 37. Dr Josip Rifel
- 274 -
ciji je obnašao časti definitora i kustosa, bio je čovjek rijetkih inte-
lektualnih sposobnosti. Posljednje mu mjesto bijaše gvardijanstvo u
Sutjeskoj, a umro je u državnoj bolnici u Sarajevu 26. XI 1950„ a
pokopan u Sutjesci dne 28. stud.
Prije II svj. rata boravio je u Tuzli koju godinu sveć. Đuro So·
kolić. Rodio se 1864. u Velikoj, stupio u franjevce, zaređen 1889„ no
prilikom reforme reda prešao je u svjetovni kler i dugo godina bio
župnikom u Podvinju kod Broda, a stupivši u mirovinu nastanio se u
Tuzli kod jednog znanca časnika, no u vrijeme rata prešao u Ljub·
ljanu i tamo umro 27. I 1947. - U Tuzlu je 1940. ili 1941. došao
Rudolf Demer, rođ. 5. VI 1901. u štajerskoj, stupio je u Družbu Isu-
sovu, zaređen 14. VIII 1937„ bio profesorom na nadbiskupskoj gimna-
ziji u Travniku, a kad je iz Družbe istupio, došao je u Tuzlu i pre-
davao strane jezike na gimnaziji. Propovijedi što ih je držao u kapeli
časnih sestara bile su od građana vrlo cijenjene, a prema potrebi
propovijedao je i njemački i talijanski. Koncem 1943. otišao je u Slo-
veniju, a zatim u Tirol, gdje je kao umirovljeni profesor pomagao
župnicima. Umro je u Tirolu god. 1964.
Vjeroučitelji
173. Dok je u Tuzli bila samo župska škola i trgovačka
škola, nije bilo problema - vjeronauk je predavao kapelan,
odn. župnik, pa tako i kada je općina otvorila svoju školu,
no ipak je broj sati bio već 18 na tjedan, a kateheta od
trgovačke škole nije imao honorara, nego samo dosta bijed-
nu nagradu od općine, te je župnik Ikić pisao, da bi za
škole trebao samostalan katheta, pa bilo franjevac bilo svje-
tovni svećenik.7 l Ali tek od jeseni 1898. fra Franjo žuljić je
samo kateheta, ali i kapelan ima nekoliko sati vjeronauka.
God. 1896. osnovana je na višoj djevojačkoj školi čč. ss.
Marijina kongregacija. U siječnju 1899. dekan je obišao sve
škole u Tuzli i piše: »Na sva pitanja marljivoga vjeroučite­
lja fra Franje ž:uljića djeca su prilično, a njeka i pohvalno
odgovarala.« 0 l žali pak što nije mogao pohoditi školu u Lu·
kavcu, udaljenu dva sata od D. Tuzle. Iste godine u jesen u
društvu fra Franje obišao sve muške škole u Tuzli, u osnov-
noj bio zadovoljan s odgovorima, u trgovačkoj školi dva
đaka na nijedno od tri pitanja ništa ne znadoše, a ostali
dobro. U gimnaziji su svi pohvalno odgovarali. Iza podne
je otišao u scstarsku školu i ispitao hrvatske djevojčice, »te
se neopisivo zadovoljio odgovorima«, a »Švabice je ostavio,
neka ih ispita kanonik Hadrović«. U Kreki su odgovarali pri-
lično i to djevojčice bolje.9 )
- 275 -
 U jesen 1904. god. preuzeo je šest gimnazijskih razreda te često pomaže u crkvi (krštenja i dr.), a vrlo je aktivan u hrvatskim
dr Ivo Dujmušić, ali samo na jednu godinu, jer već u jesen društvima; g. 1939. privremeno preuzima upravu župe u Zvorniku.
1905. dosadašnji nadbiskupov tajnik Marko Tvrtković pre- Tragično je postradao god. 1943. - Dr Ivo Dujmušić * 27. VI 1877.
daje vjeronauk na gimnaziji. Iz njegova jednog pisma čuje­ Polje, bogosloviju učio u Sarajevu i Innsbrucku, gdje je i zaređen
26. VII 1900„ a doktorirao 17. II 1902. Najprije je kateheta kod sv.
mo, da drži u crkvi misu gimnazijalcima, ali da mu župnik Vinka u Sarajevu, 1904. kateh. na gimn. u Tuzli, ali već u jesen 1905.
Hrkov1ć ne da propovijcdan te da ekshortu drži u gimnazij- u istom svojstvu na sarajev. gimn. sve do mirovine. Odlikovan je
skoj auli. Ostao je na ovom mjestu do jes. 1916., kada je papinskim naslovom monsinjora. Ujedno je uređivao >>Yrhbosnu«
umirovljen. Katehezom na trgovačkoj školi i na osnovnim 1908. - 1913„ te 1916.-17. Pisao i izdavao knjige i brošure s teološ-
kog područja. Umro u Sarajevu 1937. god. - Ivan Peško * 12. I 1892.,
godinama se morao brinuti župnik, jer je vlada ostajala Dervcnta, rcđ. 29. VI 1914. G. 1915. kapelan u Bijeljini, 1918. kateh.
gluha na česte župnikove molbe, da se ustanovi plaćeno ka- u Tuzli na trg. šk„ 1921. župnik u Radunicama, 1925. kateh. na gimn.
tehetsko mjesto. Kada je konačno na to vlada pristala, ime- u Derventi, a zatim ide u Sarajevo za katehetu na nekoliko škola,
novan je lvan Curić. U Jesen 1':106. određen je za Katenctu kod dok nije 12. XI 1937. otišao u Derventu, i opet kao kateheta. Peško
je bio veoma poštovan radi svoga uzorna života, a radi skromnosti i
čč. sestara Franjo Kopić, ali ne ostade dugo, jer ga naskoro
ljubaznosti od svih voljen; kad je odlazio iz Sarajeva ispratila ga
nalazimo na župi. Kako je sve više rastao broj vjeronaučnih ogromna četa njegovih đaka, a učenici i učenice učiteljske škole svi
sati, to još godinama drže vjeronauk ili župnik ili kapelan. ga redom u ruku poljubiše.1 1) Umro je u Derventi 1946. - Dr Josip
Među kapelanima valja napose spomenuti fra Milivoja Mija- Rifel rodio se 22. XII 1883. u Celju, došao s roditeljima kao kolonis-
tima u Windhorst, gimnaziju učio u Travniku, bogosloviju u Sarajevu,
tovića 1905. - 1910., te fra Nedjeljka Dugonjića 1912. - 1916. gdje je zaređen 29. VI 1906„ zatim kateheta u Sarajevu na osnov. ško-
Iza Marka Tvrtkovića preuzima mjesto profesora vjere lama, a u jesen 1909. na muškoj drž. preparandiji. Dne 8. VII 1916. u
na gimnaziji dr Josip Rifel, dotle katheta u Sarajevu, a kad GraZl1 promoviran za doktora bogoslovija i na jesen preuzima mjesto
gimnazijskog katehete u Tuzli, ali ga u 35-oj godini dne 23. X 1918.
je ovaj već 23. XI. 1918. umro od španjolske, dođe na njego- pokosi nesmiljena španjolska groznica. On nije imao nikoga od bli-
vo mjesto lvan Peško dotle kapelan u Bijeljini, ali samo do žega roda, ali je tim više imao odanih prijatelja među vrhbosanskim
jeseni 1921., kad ga zamijeni Anto Dujmušić, koji ostade do svećenstvom, koji su ga voljeli radi njegove dobrote, vjernosti i prija.
početka svibnja 1926., kad je preuzeo upravu župe u Moran-
čanima, a mjesto na gimnaziji predao svomu bratu Draganu
Dujmušiću, koji je dotle bio na građanskoj i osnovnim ško-
lama; dr Dragan je posljednji gmmazijski kateheta u Tuzli.
Dosadašnje njegove sate vjeronauka na građanskoj i osnov-
nim školama preuze Petar živković, došavši sa župe u Jelaš-
kama, ostao je na tom mjestu do proljeća 1945. godine.
174. BIOGRAFIJE vjeroučitelja (abecednim redom). Ivan ćurić
rodio se 14. XII 1876. u Docu, zaređen 29. VI 1900., u Tuzli je bio
kateheta na ženskoj osn. školi i na osn. školi u Kreki, a neko vrijeme
i na trg. školi. Kraće je vrijeme, 1906.-7., upravljao zvorničkom žu.
pom. Nije tražio kontakta s klerom i rijetko se angažirao za nešto
izvan škole. Napustio je Tuzlu valjda odmah iza Prvog rata, jer ga g.
1920. već nema u popisu aktivnog klera. Navodno je otišao u Beograd
i tamo umro 1932. - Anto Dujmušić naći će svoje mjesto u biografi-
jama župnika u Morančanima. - Dr Dragan Dujmušić, rođ. 18. IX Sl. 38. Fra Franjo :žuljić
1899. u Polju kod Travnika, učio u Travniku, a u Sarajevu bogoslo-
viju, zaređen 12. III 1922„ primicirao u Tuzli 25. III i postaje kate-
heta 1923. na trgov. i osn. šk„ a 1926. preuzima vjeronauk na gimnaziji
i ostaje do smrti. Stanuje sa svojom sestrom Lucijom u župskoj kući,

- 276 - 277
 teljskih uslužnosti; i od đaka je bio poštovan i ljubljen radi uzorna
života, a unatoč njegove strogosti osjećali su u njemu prijatelja, te
je u Tuzli za ono malo vremena stekao simpatije i ljubav sviju
(slika 37). Njegove su propovijedi išle k srcu, a u ispovjedaonici je
bio obziran liječnik.12 - Marko Tvrtković * 30. X 1868. Fojnica, bogo-
sloviju svršio u Sarajevu, svećenik 29. VI 1896„ prvo mu mjesto bijaše
vjeroučitelja u Zavodu sv. Josipa u Sarajevu, g. 1900. postaje tajnik
nadb. Stadlera, a 1905. dolazi za profesora vjere na gimnaziji u Tuzli;
zanima se mnogo za katolike pridošle u novu tvornicu u Lukavcu,
višeputa podsjeća da bi tamo trebala nova župa. Kad je umirovljen,
javio se za vojnog duhovnika 1916. i služio u Crnoj Gori i ujedno vrši
poslove nadbiskupskog tajnika; iza 1918. vidimo ga kao župnika u raz-
nim župama đakovačke biskupije: u Soljanima, Oprisavcima i Svilaju.
God. 1933. je obolio, te se vratio u Bosnu, na Pale i onda na Ilidžu;
umro je 19. X 1940 u drž. bolnici u Sarajevu. Marko je bio velik pri-
jatelj sirotinje, suradnik »Balkana«, »Vrhbosne«, »Serafinskoga Peri-
voja« i »Katol. Tjednika«, na sprovod mu dođoše skoro svi sarajevski
svećenici i bogoslovi.13) - Petar :livković uvršten je među moranjačke
župnike i tamo će se naći podatci. - Fra Franjo :luljić rodio se 15.
XII 1873. u Varešu, misnikom je postao u srpnju 1896„ te postavljen
za kapelana u Tuzlu, gdje preuzima uz to i katehizaciju, a od jeseni
1898. samo je vjeroučitelj i tako ostaje valjda do 1907„ kada mu je
povjereno predavanje njemačkog jezika na franjevačkoj gimnaziji u
Visokom; g. 1911. je kapelan na Ulicama i na mnogim drugim župama
(Tolisa, Dubrave, Sutjeska i dr.). Surađivao je u franjevačkim listo-
vima u Bosni, a za varaždinski »Dušobrižnik« priređivao je prema
njemačkom propovijedi. Umro je 28. V 1935. u državnoj bolnici u
Sarajevu.
Još koja iz grada i države
175. Kod prve administrativne podjele u Bosni i Herce-
govini Tuzla je sijelo gradskog i seoskog kotara, te tuzlan-
ske oblasti, koja obuhvaća svu sjevera-istočnu Basnu, ome-
đenu na sjeveru Savom, na zapadu rijekom Bosnom, na isto-
ku Drinom, a na jugu gorama uz Krivaju. Kad je pak država
1929. podijeljena na banovine, Tuzla se pripaja drinskoj ba-
novini. - Radom nastavljaju jedino rudnici i solana, mno-
ga poduzeća likvidiraju, naročito ona kojima su vlasnici ili
glavni dioničari stranci. Primjećuje se pak znatan porast
privatne izgradnje, otvaraju se manje i osrednje trgovine i
obrtničke radnje. Zabilježiti valja dvije velike ciglane, piva-
ru, tvornicu pokućstva, tvornicu špirita (iz austrij. vremena),
te više pecara, od kojih je najznatnija Wieslerova, koja je
radila i s inozemstvom; više Trnovca radi Slana banja. -
- 278 -
Od hrvatskih ustanova postoji u Tuzli Hrv. dom, Hrv. pjev.
društvo »Majevica«, podružnica »Napretka« s konviktom,
»Hrv. žena«, Pogrebna društvo sv. Ante.
U ožujku 1920. lijepe se ma.rkice ?a austrijs~e banknote
i pri tom oduzima 2()11/ 0 u konst d~za~ne blaga]n~, _kad se
budu krune mijenjale u dinare, dobit ce se. za .cetin k~une
jedan dinar. - Radi neriješenih n:nog!h. i::~ai;Ja _dolazi do
štrajkova u zemlji, od kojih je naJznacaJ111Ji straJk. ruv~ara
tuzlanskog područja poznat kao Rusinska buna. NaJtez1 su
dani za rudare bili upravo oko Božića 1920. pa do Nove go-
dine. Nakon silom ugušena štrajka slijedio je sudski proces.
Dne 21. VIII 1921. ubio je Alija Alijagić u Delnicama
ministra Draškovića. - U Tuzli je živa politička aktivnost,
javn~ a i prikrivena. Režim ima svoje stranke, a Srbi i Mu-
slimani svoje. Hrvati su ili u Hrv. Pučkoj stranci (osn. 1920.)
ili u Hrv. Težačkoj stranci, a neki u Socijali~tičko.i. ~a?n~čk<:>.i
partiji. U travnju 1919. ujedinjenjem ~~k~h .~OC1Jahsti?~1h
stranaka Jugoslavije osnovana je Soc1Jahst1cka ra~mcka
partija Jugoslavije, koju je vlada 12. VII .192~. za~r~mla, te
komunisti dalje djeluju u ilegalnosti; u tim Je prilikama u
veljači 1928. Josip Broz izabran za sekretara zagreba?ko~
partijskog komiteta. - Od 1927. počinju se voditi. matice. I
kod islamskih vjerskih ustanova. Dne 20. VI 1928. izvrsro Je
u beoaradskoj skupštini Puniša Račić atentat na prvake
Hrv. s~ljačke stranke. Dne 6. I. 1929. zavedena je diktatura
generala Pere živkovića i pozivom na novi Zakon o zaštiti
države pokrenuti su brojni procesi i izrečene mnoge i teške
kazne. Pred sud su izvađani radićevci i komunisti, a i mnogi
svećenici. - Početkom listopada 1934. uputio se jugoslaven-
ski kralj Aleksandar u posjet Francuskoj, no stupivši na
francusko tlo u Maresillc-u poginuo je od atentaiorskog
oružja. - Pripreme jugoslavenske vlade da 1936. sklopi kon-
kordat s Vatikanom izazvale su snažnu reakciju na pravo-
slavnoj strani i uzbudile duhove, te nije došlo do konačno["
potpisivanja ugovora.
U Tuzli je još prije Prvog svjetskog rata pokrenut
po koji list, poneki je je izlazio u vrijeme rata, a mnogo ih
se pojavilo nakon rata, ali nijedan nije bio duga vijeka; iza-
šao bi koji broj i list bi zamro, tek je jedan ili drugi izlazio
- 279 -
 dvije godine. Prvi je valjda bio tjednik »Srpski pokret« iz
1913., a Hrvat Juraj Oršić izdao je nekoliko brojeva »Tuz-
lanskoga Lloyda«, dakle privrednog lista. Iza Drugog rata
izlazi neprekidno tjednik »Front Slobode«. - Publicista Vla-
dimir Divković sabrao je u svojoj Bibliografiji naslove svega,
što je ikad u Tuzli tiskana.
BILJEšKE
1) Kat. Tjedn. 1930. br. 5. i 7. - 2) isti br. 11 - 3) Vrhb. 1932.,
235 - •J Kat. Tjed. 1933. br. 41 - 5) isti br. 26 - 6) Dobri Pastir IX,
403 - 7) Nadb. arh. 905/91 - 8) isti 52/99 - 9) isti 1128, 1149/99 -
10) dan njegova ređenja nije se mogao ustanoviti: Conspectus ima
26. 7. 1909., diecez. šem. iz 1932. 2. 4. 1910., Opći šemat. 26. 7. 1910. -
11) Kat. Tjed. 1937. br. 47 - 12) Vrhb. 1918., 256; Kat. Tjed. 1930. br.
41, Travn. Spomen. 309 - 13) Kat. Tjed. 1940. br. 43.
27. Za posljednjih trideset godina
župa u ratnim godinama
176. Iz burnih ratnih godina nemamo mnogo bilježaka
o župi i crkvi. Rat je na župi zatekao fra Anđela Mutića, no
on je župu naskoro predao fra Tvrtku Gujiću, od 26. VI
1942. Svećenici se teško snalaze u mnogobrojnim zakonima
i naredbama tadašnjih vlasti. Samo jedan primjer da se na-
vede. Hitlerove su vojne vlasti posredstvom lokalne vlasti
počele i ovdje s akcijama protiv židova; nadajući se spasiti
život prelazom na priznatu konfesiju mnogi su se javljali za
krštenje ili za islam. No kad bi se pokršteni židov htio ženiti
katolikinjom, nije ih svećenik smio vjenčati bez dozvole mi-
nistra unutrašnjih poslova, jer je tako tražio zakon o zaštiti
arijske krvi hrvatskoga naroda. - Koncem lipnja 1941. do-
šao je iz Zagreba Msgr Augustin Wolf i kroz nekoliko dana
držao misijska predavanja uz projekcije skioptikonskih sli-
ka. Početkom rujna 1942. fra Tvrtka odmijeni dr fra Srećko
Perić. Iz jednog dopisa sutješkog samostana iz prvih -dana
studenog 1942. razabiremo, da na Trnovcu još stoji samo-
stanska zgrada; neki su naime stanari tražili od samostana,
da im se nabave štednjaci, a uprava samostana saopćava da
ona toga ne može učiniti, nego neka svaki sam sebi nabavi
- 280 -
i kad bude selio, neka svoje nosi. - Na Blagovijest 1942.
mora župnik upozoriti seljane iz Kolovrata, da to nije red
što oružnici zvonom na seoskoj kapeli sazivaju domaćine u
kapelu radi ubiranja poreza i držanja sastanaka. - Dne
30. V 1943. priređena je u Hrv. Domu akademija o 15-oj
godišnjici smrti dra Ivana Merza, katoličkog omladinca uzor-
na života. - U korizmi 1944. osnovan je pjevački zbor sv.
Cecilije. - Nadbiskup dr Ivan šarić pothvatio se teška i_veli-
ka posla, da Hrvatima dadne u prijevodu cijelo Sveto Pismo
s opsežnim tumačenjem; god. 1944. izašao je treći, posljednji
svezak. U drugoj polovici kolovoza te godine dr Perić neo-
čekivano napušta župu i privremeno na njoj ostaje samo
kapelan fra Vjekoslav šunjić, dok nije došao dr fra Mato
Matošević i 11. V 1945. primio upravu župe, upravo u dane
završetka ovog strašnog rata.
Ratna zbivanja
177. Drugi svjetski rat započeo je zapravo u ožujku 1939.,
kad je Hitlerova vojska okupirala čehoslovačku, samo što
je ta agresija došla tako naglo, te napadnuta zemlja nije
imala kada ni da se odupre, dok je Poljska, napadnuta zorom
jedne nedjelje ,dne 1. rujna 1939., pružila očajan otpor. Ratni
se požar zatim prebacio s istoka na sjever (Danska i Nor-
veška 9. IX 1940.), pa na zapad 10. V., na Belgiju i Holandiju,
a preko njih na Francusku; prije nego što će navaliti na So-
vjetski Savez nasrnuo je Hitler na Cvjetnicu, dne 6. travnja
1941. na Jugoslaviju, dok se Mussolini još 28. X 1940. bio
oborio na Grčku. Konačno su 22. VI 1941„ i opet jedne ne-
djelje njemačke armije iznenadile Rusiju napadom, koji je
odavna u tančine bio pripremljen.
U Tuzlu su Nijemci ušli 15. travnja 1941., ustaške su
vlasti grad učinile sjedištem velike župe Soli. Dne .7·
srpnja
započeli su u Srbiji partizanski odredi borbu protiv okupa-
tora, istoga se mjeseca u ovom kraju Vladimir Perić-Y'.'1lter
bori protiv neprijatelja. U ozrcnski odred odlaze broJm hu-
sinski rudari i svi su izginuli u borbama. Majevički parti-
zanski odred vodi Ivan Marković Irac. Dne 10. list. 1943.
formirana je na Husinu 18. hrvatska brigada, a u Siminhanu
17. njemačka brigada (komand. Veljko Lukić-Kurjak), a 24.
X osniva se Tuzlanski odred, koji od 19. IX 1944. nosi ime
- 281 -
21. tuzlanske brigade. - Američki predsjednik F. D. Roose-
welt i predsjednik britanske vlade W. Churchill potpisali su
14. VIII 1940. Atlantsku povelju, koju je 2. I 1942. zajednič­
kom objavom prihvatilo 25 država, da ne će prisvajati zem-
ljišta, da će razoružati napadače i uspostaviti u svijetu mir.
- Dne 9. XI 1943. osnovana je u Americi Unrra, međunarod­
na ustanova za materijalnu pomoć stanovništvu postradalom
od rata.
Tuzla je prviput oslobođena nakon teških borbi koncem
1943., pri čemu su sudjelovale 16. muslimanska brigada (ko-
mand. Salem Cerić), 2. krajiška i 6. proleterska brigada„ a
konačno je okupator morao grad napustiti 17. rujna 1944.;
kod ovog su zauzimanja borbu vodile 16. muslimanska i 18.
hrvatska brigada (komand. Franjo Herljević. 1 l - Kao zavr-
šetak rata u Evropi uzima se 9. svibanj 1945„ kada je Hitle-
rov Berlin pao u savezničke ruke. Iste godine na konferen-
ciji od 25. IV do 26. VI predstavnici 50 država potpisali su
povelju Ujedinjenih Naroda, ali se kao dan osnutka OUN
uzima 24. listopad, kada je većina država u svojim parlamen-
tima prihvatila tu povelju.
Kronika grada i župe posljednjih godina
178. Za župnika dra fra Mate Matoševića metnu se u
jesen 1946. hrastova ograda oko groblja na Boriću, a takova
i oko crkve u travnju 1947. U ljetu 1953. trebala je biti mla-
da misa domaćega sina fra Joze Bošnjakovića, ali ne bi mo-
guće. - Početkom listopada otvorena je u Tuzli izložba li-
kovnih umjetnika Bosne i Hercegovine, prva izvan Sarajeva.
- Fra Mato ostade do 10. V 1954., a naslijedi ga fra Miroslav
Milošević i ostade godinu dana, do 3. VII 1955. Za njegova
vremena svetište u crkvi oslikano, crkveni su zidovi iznutra
sastrugani i nabačena nova žbuka, obojene su klupe. Njegov
nasljednik Franjo Mušura dao je popraviti limeni krov na
zvoniku i obojiti ga; premda je još uvijek bilo poteškoća do-
ći do ponekog materijala, ipak se morala misliti na nabavu
dviju ispovjedaonica, te je narod zamoljen da u to ime da-
dne svoj doprinos. Početkom ožujka 1957. umrla je starica
Ana Grudak, te je župnik tom zgodom javno u crkvi spo-
menuo, kako se ona godinama brinula za unutrašnjost crkve,
čistila ju, kitila cvijećem i bila kao neki crkveni ključar.
- 282 -
Fra Tomislav Dusper (25. IX 1958. - 22. V 1962.) nabavio
je nove ispovjedaonice i obnovio crkveno ruho. Još 1960.
poveo je pregovore s majstorom Francom Jenkom (Gunclje
kod Ljublj.) o novim orguljama i nakon sklopljene pogodbe
majstor ih je počeo graditi i 2. VII 1961. mogla se obaviti
kolaudacija i orgulje blagosloviti; orgulje imaju dva manuala
i 17 registara; svi su troškovi iznosili preko dva i po mili-
juna, što je u obrocima isplaćeno do 1962., a novac je skup-
ljen od naroda. Orgulje su na taj dan posvete prviput zasvi-
rale na otvorenje pučkih misija. - God. 1962. toliko je djece
bilo za prvu svetu pričest, da se to moralo obaviti u tri
navrata. 2>
U svibnju 1962. dođe do redovne promjene na franjevač­
kim župama i dne 22. svibnja predade fra Tomislav župu
fra Ivanu Kreši. U kolovozu su u prizemlju župske kuće os-
lobođene dvije manje prostorije i date župi na upotrebu;
tamo je sada kancelarija župe i soba za vjeronauk. Dne 11
kol. 1962. pohodio je župu nadbiskup dr Marko Alaupović;
pred ulazom u crkvu pozdravljen je deklamacijom od grad-
ske i seoske djece. Sutradan je u dvorištu izvan crkve bila
krizma, krizmanika je bilo 758. - Dne 17. IX pušten je novi
vodovod zaslugom i »djelom radnika, naporom građana i
pomoći zajednice«. - župnik je ustanovio, da je broj sa-
modošla veoma znatan.
Sanacija crkve
179. Dne 11. list. 1962. otvara u Rimu papa Ivan XXIII.
Drugi opći vatikanski sabor, kod otvorenja bijahu 2.363 kon-
cilska oca: 85 kardinala, a ostalo nadbiskupi i biskupi iz
cijeloga svijeta, pa i skoro svi iz Jugoslavije, među njima i
vrhbosanski nadbiskup. Dne 3. lipnja 1963. umro je dobri
papa Ivan. Par minuta iza kako se na radiju čula ta tužna
vijest netko se telefonom javio župniku: »Nisam vjernik,
ali primite moje iskreno saučešće!« Sutradan je došao pravo-
slavni paroh Nikola, izrazio svoje saučcšće i rekao da se kod
liturgije molio za pokojnoga papu; za nasljednika lvanu je
21 VI izabran sadašnji papa Pavao VI. - Uoči Petrova na-
kon dugo godina zazvonila su na crkvi sva tri zvona. Jedno
je naime zvono od 325 kg davno bilo napuklo, te je 11. IH
skinuta, među župljanima skupljen novac, staro srebro, ba-
kar i kositar, zvono s kovinom poslana u Zagreb Vladimiru
- 283 -
 Kukecu, koji je prelio. - Dne 13. IV 1964. u 9.30 sati osjetio
se u Tuzli priličan potres, koji nije nanio kakve znatnije
štete, ali je prilično uplašio Tuzlake. - Dne 27. 4. odobrila
je općina, da se oko crkve postavi nova ograda sa dvije
strane; sa sjevera da se 7 met odmakne od crkve, a s istoka
prema autobuskom trgu, gdje je nije nikako bilo, da se pruži
5 m od crkve; stavljena je žičana ograda i željezni stupovi.
Kako se stoljećima ispod Tuzle crpe slana voda, to je
ispod grada nastala ogromna šupljina, i uslijed velikog i teš-
kog prometa koji potresa temeljima grada stale su se mnoge
zgrade slijegati, neke su se dobro nagnule i popucale ili
utonule, pa ih je trebalo rušiti. Pa i na crkvi su se pokazale
pukotine u zidovima, manje izbočine i naginjanje zidova, jer
pri gradnji nisu upotrebljene nikakve veze. Na pročelju je
crkva bila utonula za 10 cm. Sredinom 1964. zaključilo se da
treba pristupiti utvrđivanju crkve, a da se ne mora rušiti.
To isto je utvrdila 9. X stručna komisija iz Sarajeva. Dne
5. srpnja 1965. crkva se počela ispražnjivati; misa će se go-
voriti u crkvenom dvorištu i po selima. Orgulje je rastavio
fra Bernardin Matić i smještene su u dvoranu stare gimna-
Lije. Radove će izvoditi tuzlansko građevno poduzeće »Teh-
nika«, te je ona 31. VII i 1. VIII iznijela iz crkve što je u
njoj bilo preostalo. Samo je utvrđivanje tako izvedeno, da je
izvana sa svake uzdužne strane saliveno po pet stupova od
armiranog betona, takozvani kontrafora, vezanih uz crkvu;
oni su opet sve po dva i dva dolje ispod poda vezani armira-
nim betonom, a gore željeznim traverzama. Kada bi se crk-
va i dalje event. slijegala, to bi se cijela spuštala jednolično,
a ne bi se naginjala niti pucala i ova sanacija može zgradu
održati 10-tak godina. Troškovi su iznosili 18 mil. (st.) din., a
snosila ih je Direkcija za poslove slijeganja terena. Neke je
troškove preuzela župa npr. za novu električnu instalaciju.
Svi su radovi završeni 19. pros., orgulje su odmah smještene
te se je božićna ponoćka pjevala već u crkvi. župnik je kod
mise zahvafTo i spomenutoj Direkciji, poduzeću »Tehnici«,
župljanima i majstorima.
Iste godine 8. srpnja otvorena je nova bolnica na Gradi-
ni, stajala je milijardu i 562 milij. st. din. - časnim setrama
isplatila je općina 5 i po milijuna uime odštete za zemljište
u Tuzli i Breškama. U travnju 1965. stavljeno je u crkvu 40
novih klupa rađenih po nacrtu inž. fra Pija Nuića iz Mostara.
- 284 -
Na dan Bezgrješnog Začeć':l završen je Drugi va_tika~;:~ ~a­
bor. - Sveti otac je odredio, da se od. i:ove god1~e. . '. o
8 XII po svemu katol. svijetu proslavi izvanredm JUbileJ, a
aiavne svečanosti da budu u katedralnim. cr~vama. Iz T:izle
~u hodočasnici krenuli u Sarajevo ~ut111kov1m autobus1rr:.~
dne s. svibnja. U ljeti 1966. izrađena Je nova ~asada na_ ~~kvi,
Direkcija za poslove slijeganja terena da:a Je dva mihJ~?a,
a ostalo se sakupilo od vjernika. T~~ Je zgodom stav ~en
obran a radilo se i na ponutnc1 crkve. Na Trnm cu
grom '
·e nacionalizovano oko 7 dunuma cr k vene zem.l]. e , gdJ.
. e J."'e nc-.
kada bila crkva i župska škola, a sada je t~msko igral~ste I
s ortski dom. _ Dne 7. kolov. prikaza prviputa Bc:igu zrtvu
p te mise domaći sin fra Mijo Bosankić iz Gra~ov1ce. Oltar
j~\io podignut u dvorištu. Isti mjesec. d1:1e 27. iz podne ~o­
čekan je nadbiskup Alaupović, a došao Je iz Lukav~a. Zvomla
su sva tri zvona, red se djece po.sta~io od ulazm_h vrata ~
trga sve do ulaza u crkvu. Na knzm1 sut:a~a? bil~ s~ 63~
·
k nzman1 ·ka . - U Tuzli su neko vrijeme.. cetin . svecemka u v
župi, koliko ih nije bilo svakak?. sv~Jlh ~50 g~di~a, i:e r.acu-
najući ono, kada su bili vjerouc1!elJ1, ~h. neov~sm o z'upi. -
Od 30. X do 2. XI držali su oci dom1111kanc1 duho\nu ob-
novu.
Uspostava. samostana
180. Franjevačka kuća u Tuzli vodi se ~eć decenijama
kao rezidencija, vidjeli smo dapače da se P.nvre~eno bora-
vište tuzlanskoga župnika na Usinu zvalo rez1~en~i~orr.1~ Kako
je radi povećanog broja katolika trebalo.~ Z1:1P,1 I v1~e sv~­
ćenika, to ih je ovih godina bivalo po troJIC~ i .~etv?rvica, pa
je starješinstvo bosanske franjevačke prpvmciJe .. J<:'S ~964.
pomišljalo na to, da se u Tuzli oživi samosta~, koJi Je silom
prilika prestao postojati prije više od 250 godma ( v: str._ 143.
ove knjige, gdje se 1708. govori o samostanu :1 Sohma .1 str.
147., gdje je 1712. nekadašnji samosta? u Sohm~ ubroJen u
razvaline). Tadašnji provincija! fra VJekosla:1 Zirdu.m obra-
tio se 30. X 1964. franjevačkom generalu u R1m dopisom br.
1480,'64. izlažući sve povjesne okolnosti i prilaž1:ći ~asta~ak
s p~vijesnim bilješkama i pravnim načelima, na sto Je dos~o
odgovor od 19. XI br.. Prot. ~1/64-5~ od gen~ralne kunJ';
Reda Manje Braće, da Je o ovoJ stv.~n raspra.vlJao. generalm
definitorij i usvojio mišljenje, da rnJe potrebita mkakva no-
- 285 -
va formalnost, da bi se samostan u Tuzli mogao smatrati
kao redovnička kuća u pravom smislu. I tako možemo go-
dinu 1964. uzeti kao godinu ponovne uspostave prastarog
samostana sv. Petra u Tuzli, nekadašnjim Solima.
U petak dne 18. stud. 1966. stigao je predsjednik Jugo-
slavije maršal Tito preko Banovića i Husina u Tuzlu, doče­
kan je svečano na Trgu Oslobođenja. U subotu se uputio u
Lukavac i obišao tvornicu sode i koksaru, na povratku s2 za-
držao u Kreki u Radničkom domu i tamo razgovarao s pred-
stavnicima privrede i društveno-političkog života; idući u
grad razgledao je slikarski atelje Ismeta Mujezinovića. Na
večer u 19.30 sati bio je svečani prijem u hotelu »Bristolw<,
pozvani su i predstavnici svih triju vjera i maršal je sa sva-
kim razgovarao. Sutradan, u nedjelju, krenuo je put Brčkog.
- Dne 25. lipnja potpisan je protokol o razgovorima između
predstavnika jugoslavenske vlade i papina legata. 3l - Preko
zimskih ferija u siječnju 1967. isusovac o. Rade Grafenauer
držao je mladeži konferencije za duhovnu obnovu. Dne 12. V
preuzeo je župu fra Hrvoje Duvnjak. Valjda potkraj godine
Sl. 39. Fra J. Bošnjaković
već se vadi u Tušnju kamena so, nakon dugogodišnjih i sku-
pih istraživanja i uređaja. - Na 4. I 1968. stigao je iz Skop-
lja u Sarajevo novi vrhbosanski pomoćni nadbiskup dr Smi-
ljan čekada i preuzeo upravu nadbiskupije.
U srpnju 1969. proveli su u Tuzli 15-ak dana geodetski Dne 1. kolov. 1970. predao je fra Hrvoje župu dosad~š­
stn1čnjaci Bosne i Hercegovine, da konačno ustanove, dokle
njem kapelanu fra Jozi Bošnjakoviću. a sam P?šao ~a svo.iu
seže područje tonjenja Tuzle i gdje bi se sve morale zgrade postaju u Beograd. Novi je župnik doskor~ dob10 dop~s svoga
rušiti. Smatra se da je područje slijeganja terena veće od Provincijalata od 22. IX br. 1184·70, gdje se uprav.1 sa~o­
3500 dunuma, dosad je srušeno više od 4f0 kuća, a još oko stana u Tuzli saopćava, da je ovaj samostan na posljed~Jem
750 kuća čeka ista sudbina, dok će se vrlo velik broj stanova provincijalnom kapitulu proglaš~n gvardija?atom, te ~a Je z~
moći spasiti i sačuvati. Teren se u gradu od 1914. do danas
postojanje jednog samostana uvjet,. da u nJ~mu ~oraJ_1:1 tr~J­
slegao oko pet i po metara, a u posljednjih 14 godina slegao no boraviti najmanje četiri redovmka. Prvi su clanovi mog
se za više od dva i po metra. U ime troškova oko novih gra-
samostana:
đenja i utvrđivanja doprinosit će Solana i lukavačka tvornica
Fra Jozo Bošnjaković, gvardijan i župnik
po 70 milijuna novih dinara, jer oni troše slanu vodu i na Fra Jozo Pejičić, vikar i duhovni pomoćn~k.,
neki su način uzročnici toga slijeganja.r.) - Na sedmu godiš- Ostali duhovni pomoćnici: fra Kruno M1khc, fra Ivo ča-
njicu svoga izbora, 21. VI 1970. proglasio je papa Pavao VI lušić i fra Mijo Bosankić.
b. Nikolu Tavelića svecem, kojega se može štovati po cije- *
lom katol. svijetu; na svečanost kanonizacije svoga zemljaka BIOGRAFIJE MISNIKA. Fra Jozo Bošnjaković ve~ je spomenut
pohrlilo je u Rim dvadesetak tisuća Hrvata, a bilo ih je i iz · 24 . pogl . br . 6, među svećenicima ovoga kraJa. - Fra. Ivo
pn· k raJU
Tuzle. čalušić rođ. 15. X 1936. u Grebnicama, ređen 2. V 1965., mlada misa u

- 286 - - 287 -
Domaljevcu na blagdan zaštitnice župe, sv. Ane; najprije je u Zenici
bio kapelan, a zatim određen u Tuzlu. - Dr fra Mato Matošević
* 7. II 1908. u St. Biloj k. Travnika, učio u Visokom, Sarajevu i Za-
grebu, misnik 1. I 1933. i u Zagrebu nastavio više studije, u Zagrebu
promoviran za doktora bogoslovija 29. IV 1937. Kao profesor predavao
crkv. pravo na franj. bogosloviji u Sarajevu od 1937. do 1945., kad je
došao u Tuzlu 11. V bio do 29. V 1949., u zatvoru 7 mjeseci i opet
na župu 30. I 1950. i ostao do 15. V 1954. Bio je još na župi Dolac,
Guča Gora i Zenica, a sada je uz župnika u Brajkovićima. - Fra
Kruno Miklić * 5. IV 1914. u Kalinovcu, ređen je 11. IX 1938., primi-
cirao 1919. u rodnom mjestu. Službovao: kapelan u Jajcu, profesor
u Visokom, kateheta u Varešu, 8 godina izvan službe, onda župnik na
Banbrdu, te gvardijan i župnik u Đakovici, gdje je gradio samostan,
župnik u Tremošnici i 1970. duh. pomoćnik u Tuzli. - Fra Miroslav
Milošević, rodno mjesto Pogar, a dan 22. VII 1911., misnik postao 21.
XI 1937., najprije kapelan u Varešu, a poslije župnik, dvije-tri godine
izvan službe, 1947. na župi u Sokolinama, u Tuzli 25. V 1954. do 3. VII
1955., a zatim nekoliko godina na Ulicama, gdje je započeo i do krova
dotjerao novu veliku crkvu, kojoj slične nije bilo u našim stranama;
sada je u Sutjesci kao član samostana. - Dr fra Anđeo Mutić * Vareš
25. V 1901., gimnaziju učio u Visokom, bogosloviju u Sarajevu, zare-
đen 25. VIII 1926., privatno se sprema i u Zagrebu 30. VI 1937. posti-
gao doktorat teologije. Služio kao kapelan i župnik na više župa, npr.
na Ulicama 1932., u Sutjeskoj gvardijan 1934. - 1937., zatim župnik u
Breškama, te od 21. V 1940. do 22. VI 1941. u Tuzli, a sada u Sutjeskoj.
Priredio je i izdao dvije knjige o Bogu. - Fra Jozo Pejičić rođen
u Matićima 30. IX 1922., ređen 29. VI 1948., a mladu misu rekao u
Tolisi 25. VII. Najprije je službovao kao kapelan u Sutjeskoj, Tuzli,
Zenici, bio župnik u Dobretićima, Dubravama i špionici, te u Tolisi
župnik i gvardijan, a 1970. postao vikarom u tuzlanskom samostanu.
BILJEšKE
1) Podaci od 1tđe Marije Cubrilo, kustosa Muz. Ist. Bos., te iz
knjige Bosna i Hercegovina, Bgd 1965. s. 463 - 2) Većina podataka
u ovom i slij. odsj. prema Arh. tzl. župe ili župskoj kronici - 3 ) Pot-
pun tekst protokola i dr. v. Dobri Past. 1968., 1-20 - 4 ) Vjesnik,
Zgb 2. 8. 1969.
28. Vanjski lik tuzlanske župe
U crkvenom pogledu
181. Tuzlanska je župa jedna od većih u nadbiskupiji, i
površinom i brojem vjernika. Duga je sa sjevera prema jugu
do 20 km, a široka oko 24 km, prostire se dakle na neko
400 km 2 • Najdalje je selo udaljeno od župske crkve 18 km.
Prema šematizmu od 1963. imala je 8.784 vjernika.
- 288 -
Na župu spada cijeli grad Tuzla, s Krekom. A sela sa
katoličkim stanovništvom su slijedeća: Grabovica D. i Gor„
Kolovrat, Kosci, Križaoni, Ljepunice, Mramor, Orašje, Pogo-
rioci, Rapače, Slavinovići, Svojtina, Tetima, Udeč i Vilušići.
Prije nego se odijeliše nove župe pripadalo je Tuzli još 14
sela brežačke i 17 moranjačke župe, 1l te Lukavac sa 3 sela. U
starim se maticama spominju neka sela, gdje danas više
nema katolika n. pr. Bokavić, Crno Blato, Dobrinja, Tinja,
neka mjesta ne računaju se danas kao sela: Brda, ćetenovac,
Dlačići, Jasici, Kulice, Pjevalovci, a za neka sela ne znamo
gdje su bila: Brčani Drenovik, Liščići, Mračaj, Principovina,
Tijeljevo, Tirevci.
Granice župe pratit ćemo na karti mjerila 1:50.000, a
počet ćemo na sjeveru sa ceste preko Majevice u Brčko.
Polazna je točka raskršće za selo Mačkovac te cestom na J
preko Lopara uz Glibinski Pot. na Kurijevo Brdo, te na vis
Ploču 700, odatle nešto više od km na SI, pa na J preko 624
na Debelu Lipu, kotu 898, zapadno od Stolica, zatim u kutu
skreće na Z južno od Sjenokosa, a sjev. G. Hrasna, i opet na
J da se više sela Lipovca obrne na Z i odmah na J da istočno
od Međaša izbije na zvorničku cestu i njom prema Tuzli,
siječe Tojšiće, uz Dedajiće na Oštru Glavu 526, Kamenito
507, Guvnište 506, kotu 517, sjev. sela Vršani kota 406, Ro-
vine 473, pa na staru kladanjsku cestu južno kote 393, malo
na S na Vis 409, južno od Vilušića na cestu i njom do mosta
na Jali (termoelektr.), pa niz vodu do ušća Mramorske rije-
ke i njome sve do kilometar i po na S od kapele i na I na
kotu 438, pa na Markovo Brdo 348, te na JI, zatim južno od
Matića na Rokoč 495 i dalje na I preko Rasovca i Brđana
na cestu i njom na S 1 1/2 km, a zatim skreće k I, ostavlja
Marinoviće Breškama, a Kosce Tuzli, pa šumom na S preko
Lipika, Grede, kote 568 na Jablaničku Rijeku (ist. od G. Pi-
pera) i niz rije_ku do raskršća za Mačkovac na brčanskoj
cesti.2)
Na slici br. 40 je mala karta župe; granice su označene
isprekidanom crtom, a od p4teva su ucrtane samo najvaž-
nije ceste unutar župe.· Susjedna župa na istok je Zvornik
odn. Bijeljina, na sjever su Breške, na zapad špionica i Lu-
kavac, na jugu su Morančani.
- 289 -
Lukavac na Spreči
 Crkva, kapele i groblja
182. Crkva. O crkvenoj zgradi bilo je dovoljno kazano
u više poglavlja knjige. Mise u c:;:kvi nedjeljama i blagdani-
ma u 8, 9, 11 i 18.30 sati. Kod nekih se misa pjeva uz prat-
nju orgulja ili harmonija premda nema formalnoga pjevač­
koga zbora. U Došašću su pjevane zornice, na božićnu i sil-
vestarsku ponoćku dođe u crkvu priličan broj i nekatolika.
U korizmi se obavlja pobožnost Križnoga puta ili Put križa,
kako to narod veli. - Ispovijeda se prvim petkom i subo-
tom, mladim nedjeljama, a mnogi se ispovijedaju bar triput
godišnje - u korizmi, o sv. Anti i pred Božić, a prilika za
ispovijed je svake nedjelje i svetkovine pa i svakoga dana.
Prilično se brinu da im i bolesnici budu proviđeni, a na po-
, ziv ide svećenik i u bolnice. župa ima Treći red sv. Pranje, o
Božiću se postavi u crkvi »Betlehem«, a u Velikom Tjednu
i)..(• I-<
o
~
Božji grob. Na hodoćašće se na Veliku Gospu ide u Olovo
~ (po nekoliko autobusa), a u manjem broju na Kondžilo, a
~ ~
.....
ponetko i u šumanovce,i na Fra Lovrin grob, o svetom Ivi
I o ide se u Podmilačje (također autobusima), a ne propuštaju
:r ~
.....
I-<
ci!
se ni crkveni godovi u susjednim župama - u Morančani­
ma, Lukavcu i Breškama
.!<I
Mise se često drže izvan crkve. U Lipnici je svake mlade
~
e--
nedjelje, na Malu Gospu i još nekoliko puta u godini, na zim-
skog sv. Antu (Pustinjaka) bivala je misa na Udeču, a sada
Cll
Po je u Bukinju, na Jurjevo je misa u Grabovici, na sv. Autu
::i Pad. u D. Grabovici, na Ilijino u Orašju; uz ove proljetne
N
o"1- mise vezani su blagoslovi polja, ali neka sela nemaju za bla-
goslov određenog dana , nego misa bude po zdogovoru. Ljeti
ii)
su mise u Pogoriocima (na Gradincu), Mramoru i Orašju. U
mnogim selima bude barem po jedna misa i u jesen.
Vjeronauk se drži u Tuzli u župskom stanu, u Simin-
hanu i u šićkom Brodu, te u svakom gore imenovanom selu
župe osim u Koscima, Kolovratu 1i Tetimi. - Katolički ča­
sopisi izloženi su u crkvi i svatko uzima što želi, a u žup-
skom uredu mogu se dobiti katoličke knjige. i kalendari.
Brigu o spremanju crkve i župske kuće vode školske
sestre sv, Pranje Vjenceslava (Kata) Barun) *Lusnići k. Liv-
na 12. X 1941.) i Lidija (Danica) Gelo (*Ljubunčić 21. IX

- 291 -
 -
1946.) i kandidatica Manda Volić (*Guča Gora 3. X 1953.) -
Već godinama veoma znatne usluge crkvi čini gđica Greta
leme "'
Svećenici iz ovog kraja, kako pokojni tako i živi, spome-
nuti su na svom mjestu. Sada na žalost nema nijednoga u
bogosloviji, a u malim sjemeništima dvojica su kod franje-
vaca u Visokom, jedan kod franjevaca u Samoboru, a jedan
kod dominikanaca u Bolu na Hvaru. - Iz župe su kod škol-
~kih sestara sv. Franje dvije čolićke iz Pogorioca, ss. Anela
I Branimira, one su u jednoj bolnici na Ilidži, a kod Kćeri
Božje Ljubavi je tuzlanka s. Antoaneta Fontan, sada u Kari-
nu. No mislim da ima još koja redovnica iz župe. - U Tuzli
borave dvije sestre iz Družbe Kćeri Božje Ljubavi: s. Blanka
Kralj (svira na orguljama u crkvi) i s. Cecilija Jemc.
Sl. 41 Mramor-kamen i kapela u selu Mramoru foto autor
.~a~ e I a i~a u svakom groblju drvena, jedino je u
OrasJu zidana, ah u slabom stanju. A ima i samostalnih ka-
pela; najznatnija je u Lipnici, o njoj i njezinoj slici treba
nešto više u slij. odsjeku. U selu Pogoriocima ima zidana
- 292 -
kapela u šikari na Gradincu. Kapelu sv. Ante na Udeču pre-
nio je rudnik na Bukinje onakvu kakva je bila. Kapela u Bu-
kinju na raskršću (kod Blaška) već je odavna napuštena.
Bila je i na brdu Rokoču kapela, na samoj granici župa i
misa je bivala na Spasovo i to su je držali naizmjence, jedne
godine svećenik iz Tuzle, a druge iz Brežaka. No kapela je
davno prije rata napuštena i propala; misa je bila još god
1934. Na sl. 41 vidimo kapelicu u selu Mramoru.
G r o b I j a su u Tuzli na Boriću dva (slika 21), kopa-
.lu se u njemu s cijeloga gradskoga područja, pa i Kreka,
Bukinje i šićki Brod. Nadalje imaju groblja sela Orašje
(kopaju se još iz sela Slavinovića, Lugonjići i od nekih sta-
rih tuzi. obitelji), Svojtina (obe Grabovice, Solina, Tetima,
Kosci), Kolovrat (Križaoni, Siminhan), Ljepunice (Mramor,
Pogorioci, Rapače, Udeč), Vilušići se kopaiu na Husinu. Lip-
nica ima dva groblja, ono u zaseoku Matićima je starije, a
to je sada u brežačkoj župi, a groblje u zaseoku Jurićima
Srednje Lipnice je također staro, ali ipak je mlađe od matić­
koga. U ovom groblju ima dosta starih kamenih spomenika,
ali bez natpisa; vele da ima u njemu ukopanih i misnika,
dok Mil. Filipović kaže, da su franjevci kopani uz kapelu.3)
U Lipnici je n. pr. umro 13. VI .1918. bivši definitor fra Mar-
tin Rončević.
Kapela i slika Gospe Lipničke
183. Da je u Lipnici bilo dugo vremena sjedište tuzlan-
skoga župnika i da je nekoliko biskupa za turskoga vremena
odsjedala u Lipnici, ovdje krizmali i misu govorili, čuli smo
već na svom mjestu (str. 153, 185, 187). - A tako smo isto
čuli, da je neko vrijeme u Lipnici bila lokalna kapelanija, a
zatim postala župom i sjedište joj preneseno u Breške No
Lipnica ima i sada izuzetan položaj radi sačuvane starinske
Gospine slike. V toj kući, što ju zovu kapela ili kućar, je-
dan je dio služio kao stan svećeniku, a drugi je dio bio od-
ređen samo za bogoslužje. Danas se u onim stambenim so-
bicama drži vjeronauk, a kapela ima i danas kapke, od kojih
se jedan spusti i leži na stupićima, a drugi se digne i zakva-
či. Dr Filipović na spomenutom mjestu kaže, da je ta kuća
- 293 -
 »obična starovlaška kuća na magazi«. - Na slijedećim stra-
nicama· objavljuje se najglavnije što se našla u župskim
knjigama i arhivu o lipničkoj kapeli i slici. Zaselak u kome
je kapela zove se Marići.
Kapela je bila 3,28 m duga, a široka 2,19 m, osim svećeni­
ka i poslužnika moglo je još samo nekoliko ljudi da stane
u nju. U njoj se čuvala starinska slika Majke Božje,
koja je - po narodnom kazivanju - bila nekada u starom
tuzl. samostanu. Fra Stjepo je narodno kazivanje pribilje-
žio u knjigu lipničke milostinje, a fra Rafo Barišić odatle
izvadio. - »Kada su mjestni franjevci god. 1690. zbog pro-
gonstva ostavili taj samostan, i s vojskom cezara austrijsko-
ga ujedno s njekoliko katolika priko Save pobjegli, slika je
Gospina ostala zaključana u crkvi. Prije nego li će Turci sa-
mostan razrušiti, beg Nuragić sliku prinese u svoju žitnicu,
gdje je kroz više godina čuvao kao svetinju, dok za nju ne
saznade njeka katolikinja, kmetica spomenutoga bega, koja
stvar prijavi župniku, a ovi ju iskupi od rečenoga bega, pa
ju stavi na oltar u Lipnici. Raznimi milostmi iz dana u dan
ova je slika sve to znamenitijom postajala, a osobito joj
štovanje pokazivahu ne samo mjestni vjernici, nego i iz uda-
ljenijih mjesta tamo je svijet grnuo, te su mnogi bolesnici
pomoć lipničke Gospe zadobili.«
Iz dopisa pak župnika Ikića nadopunjujemo, da se beg
zvao Nuranović, a ona kmetica Akalović. Dalje on piše, da je
slika tamo ostala kad su se Breške odijelile od Tuzle, da su
»njeki muče htjeli istu sliku iznijeti u Brežke, i donieli do
bližnjeg brda Rokoč, koje dieli Lipnicu od Brežakah i odtale
da nisu mogli nositi dalje, tako da im je se učinila težka, i
od oto doba da je svijet počeo ići k njoj kao čudotvornoj,
nesamo iz ove tri župe nego i iz Posavine, te iz Viake.« 4 )
Piscu je pričao stari Ivan Mišić, 75 god., da je slika bila
kod muslimana u Gor. Tuzli i da ju je Jela Akalovićka kupi-
la od hanume, dok čovjeka nije bilo kod kuće, pa kad mu
ona rekla, da je sliku prodala, on kazao: »Jer si to uradila?
Dok je slika bila u hambaru, nikad u njemu nije pšenice
nestajala!« Slično je kazivao i Ivo Marijanović, (77 god),
iz istoga mjesta.5>
- 294 -
Na toj se slici danas samo malo razaznaje lice Gospe i
Malog Isusa, jer je slika od ljubljenja izlizana, osobito u do-
nji kraj, dokle je puk mogao doseći. Slika je visoka 99 cm,
a široka 93, na njoj se osim majke s djetetom nazire neki
muški lik u dugim haljinama i ženski lik kao neka redov-
nica. Fra Stjepo je pregnuo da kapelu popravi, a istrošenu
sliku zamijenio novom. Dne 3. XI 1882. izvješćuje Ordinari-
jat, da u crkvenoj kući u Lipnici ima kapela i soba za mis-
nika, te bi ju trebalo popraviti, što je Ord. odobrio, a nije
protivan nabavi nove slike.6 J Počelo se s popravkom valjda
tek 1884., jer tek te godine imamo u crkvenim računima iz-
datak od 46.80 for u tu svrhu. No to su bili valjda samo naj-
hitniji popravci, jer isti župnik predlaže 6. XI 1885„ da se
cijela zgrada produži za 2 metra, a također i povisi, što bi
tako izveo, da bi neki trijemčić uz kapelu, gdje se peče raki-
ja, uključio u kapelu.7J Ordinarijat je dopustio da se na ra-
čun crkv. blagajne izvedu preinake i popravci, ujedno je na-
redio, da se lipička milostinja vodi napose i šalje na čuvanje.
Radovi su izvedeni 1886„ građu za ovaj posao dadoše seljani.-
iz crkvene je blagajne dato majstorima 38 for, a ostali su
trošak podmirili pojedini dobrotvori.8 > Ikić je kupio drugu
sliku, od nekoga slikara u Tuzli, gdje Majka Božja stoji i
pokazuje rukom na zbor anđela, a u podnožju je čovjek s
bradom i kukuljicom (kapučom), a do nogu mu biskupski
znaci, mitra i štap; s druge strane stoji u crnu redovnica i
uz noge joj leži janje. Slika je rađena uljem na platnu, viso-
ka 1,31 m, a široka 1 metar Ordinarijat je bio dao uputu,
da se stara slika spali, ako je posve istrošena, no ako se
smatra čudotvornom, onda se ne smije uništiti; nova se ima
svakako blagosloviti.9>
župnik je Ikić odgovorio, da narod drži sliku čudotvor­
nom i da ovamo dolaze bolesni iz daljnjih mjesta, te da neki
ozdrave, a neki i ne ozdrave, »ali se tomu nije ni čuditi, jer
kada bi svi ozdravili svaki bi dolazio i primio zdravlje te
nebi svijet niti mro; da li pako prvi primaju zdravlje po
utočištu Gospinu ili casu (slučajno), to samo Gospa i Bog
najbolje poznaju, a ja prosto opisujem stvar. - Znadem i
ovo ... da ako bi se slika ... spurila, da bi bila buna u sve
tri ove župe«. O slici je pisao konzervator i likovni kritičar
dr Smail Tihić.
- 295 -
 Ikić je staru sliku mislio poslati u samostan, no ona je
ostala i visi s desne strane oltara, i danas se na njoj skoro
ništa ne razaznaje, a na oltaru je nova slika.
Nakon jedanaest godina trebalo je izvesti još neke pop-
ravke i u to •ime šalje Odinarijat 250 for lipničke milostinje,
a bude li potrebno više, neka se skupi od naroda. Potrošeno
je pak za popravak 140 for, za pravljenje pecare dano je 62
for, a god. 1898. otišlo je za krečenje kuće 32 for. Zemljište
kraj kapele (čestice 202/1 i 202/2 iz gr. ul. 332 k. o. Li pn.) pre-
pisano je 12. prosinca 1902. na samostan (A I gr. ul. 161).
(Bilješke za ove odlomke 181 do 183 nisu dospjele u tisak a
nema ni rukopisa o njima.
Karta mjerila 1:50.000 spomenuta na str. 289. ne nalazi se u
ovoj knjizi, nego je to specijalna karta kojom se pisac služio
pri izrađivanju ovog odlomka. - Op. izd.)
Ponešto iz grada
184. Dosad još nemamo priručne publikacije, gdje bi se
mogli naći svi podaci o gradu Tuzli, zato će ovaj prikaz biti
veoma nepotpun.
Dijelovi grada su: Bukfrnje, Crvene Njive, Drežnik, Goli
Brijeg, Gradina, Ilinčica, Kreka, Medenica, Mejdan, Moluhe,
Moluška Rijeka, Mosnik, Potok, Siminhan, Solina, šićkii Brod,
Tušanj i Vinište.
Tuzlanski kotar (srez) imao je 1961. godine 18 općina sa
637.494 stanovnika - tuzlanska općina brojila je 71 naselje
sa 82.439 žitelja, a sam grad 38.394.
Nekoliko godina kasnije sam grad Tuzla računa se da je
irpao 53.000 stanov111ika, 8.000 stanova, 17 osnovnih škola (sa
12.000 učenika), gimnazija i stručnih škola 6 (sa preko 2.000
učenika). Danas, bez sumnje, nešto vise.
U gradu rade dva fakulteta sarajevskog sveučihšta: teh-
nološki od 1960„ i rudarski od 1961„ na svakom studij traje
pet godina. Postoji i jedna specijalna škola za defektnu djecu.
- 296 -
Po katoličkim selima rade četverorazredne škole u Gra-
bovici, Ljepunicama, D. i Sr. Lipnici i Tetimi; u novom rudar-
skom naselju Mramoru otvorena je potpuna osmoljetka. Dje-
ca iz drugih sela idu u najbližu školu na primjer iz Pogorioca
u Plane, iz Rapača ·i Udeča u Bukinje itd.
Svakom je pristupna velika Narodna biblioteka, smješ-
tena u zgradi gdje je nekada bila Uprava prihoda, a đacima
služi dobro opskrbljena školska knjižnica. Kazalište je osno-
vano još 1898. godine, a kina u gradu ima šest.
Od industrije na prvom je mjestu solana, gdje se isku-
havanjem slane vode dobiva kuhinjska sol; od 1 litre vode do-
bi je se oko 1/3 kg soli (od 1 hl vode 32 kg solii). Zatim je rud-
nik lignita u Kreki, koji je posljednjih godina otvorio mno-
ga nova okna (Lukavac, Mramor, Lipnica); ugalj ima 3500 do
4200 kalorija, nema u njemu sumpora, a oko 14% otpada na
pepeo.
Od ostalih da spomenemo termoelektranu u Bukinju, cig-
lanu· u Siminhanu, tvornicu špirita (za vrijeme Austrije M.
Fischla sinovi), koja proizvodi još rum, tekuću ugljičnu ki·
selinu i dr.; zatim pivaru, žitokombinat, Industriju mašina i
livnicu (IML), tvornicu građevnog materijala »Siiporex«, tvor-
nicu obuće »Aida« i tvornicu kisika.
Grad ima Dom zdravlja, zubnu stanicu, bolnicu sa više
velikih odjeljenja u raznim dijelovima grada (opću, pa za
dječje, zarazne, živčane bolesti itd.), a nalaze se u centru na
Popincu, u Kreki, na Gradini. Slana banja na Trnovcu zagrija-
va prirodnu slanu vodu, a liječi reumu, ženske bolesti i tuber-
kulozu kostiju.
Poštanska se zgrada u centru grada morala rušiti i prešla
je u novu modernu zgradu u novom dijelu grada, ulica Brat-
stva i Jedinstva, no većem je dijelu građana izvan ruke, a za-
sada ima samo jednu područnu poštu u Kreki. - željezničke
su stanice u Tuzli, Staroj i Nov>oj Kreki, a pruge idu u Doboj
Brčko i Banoviće. Uz stanicu St. Kreku otvoren je pod ko-
nac godine 1970. funkcionalni autobusni kolodvor, odakle au-
tobusi kreću na sve strane, a sa trga kod katoličke crkve pola-
zi 17 prigradskih linija, dok sedam lokalnih kreće s raznih
mjesta u gradu.
- 297 -
 Katolička župna crkva sv. Petra i Pavla smještena je na
Trgu Oslobođenja broj 4. župom upravljaju ooi franjevci (v.
str. 287). Prema šematizmu od 1961. sam grad Tuzla imao je
Dodatak
tada oko 1.600 vjernika, a zajedno s petnaestak područnih
naselja tuzlanska župa brojila je približno 8 ii po do 9 tisuća Slike t crteži župa Lukavac i Morančani
katoličkih vjernika.
U tuzlanskom dekanatu bilo je tada svega 5 crkava, 31
kapela te 26 do 27 tisuća katolika. Dekanatu su pripadale žu-
pe Breške, Lukavac, Morančani i mala žup::i Zvornik.
Prema novijoj (neslužbenoj) procjeni sada bi sam grad
mogao imati do 5 tisuća, a cijela tuzlanska župa zajedno sa
selima oko 12 tisuća katolika.
Na području dekanata osnovana je prije nekoliko godina
nova župa živinice, koja je do tada bila u sklopu župe Moran-
čani.
Nakon što smo se tuzlansko>n župom prilično pozabavili,
pređimo sada na žUPU LUKAVAC.

Da je pisac imao nakanu u ovoj istoj knjizi obraditi još dvije

druge župe tuzlanskog dekanata, vidi se npr. na str. 246. tč. 5.
>:Opširnije će biti pod Morančanima« - pa tč. 7. »Ostali podaci
kad dođe red na župu u Lukavcu« - zatim na str. 276. odlomak
Sl. 42. župa Lukavac. - Industrijsko mjesto Lukavac, sjedište općine.
174. »Anto Dujmušić naći će svoje mjesto u biografijama župni-
Fabrika sode podignuta god. 1893„ koksara 1952.
ka u Morančanima«. (Op. izd.) župa osnovana god. 1910., vjernika nešto preko 2 i pol tisuće.

- 298 -

- 299 -
 .,..,
:oo"'
„
"'

- 300 - - 301 -
 ~
...:-'
a:
"'
O<:!
:"'
..,
"'1

o·"'=
. . . a:
::e~ ;'"'
p.. "'' ~
o :S.
<J> ("
<
2 . 'O..,
(]

<J>
="·
s N<
i:
'O
2-. ::;
1JQ ~
o i:
p.
..... r-'
i:
'°
N
lll
:-' < "'"
8
op..
o<J>
::;
i:
~
lll
N<
,§
(]

Ambrozije Benković, pisac ove Sl. Sl. Josip Konopka sadašnji župnik
donedavno župnik u Lukavcu u Lukavcu

- 302 - - 303
 ~
~
~
"''li>
§.
~ 'si"
U• c
:""
(IJ
;-
r
~
:>;'
llJ
i
1(l
llJ
~
(,.>
o N<
*"' i::
'O
2.
"'llJ
..+

;:i
>:: ~
~ U>
w
§:
;:i
p;· ~
~
llJ
'O
!'.E.
~·
c
::c:
c
"' ~
~·
llif>""'Qllii1fi9 • --~11 . 1$1•• -~~"tlflll.!il
.. ..' ............
lf .'iIH ··cI uj·j
ti I ilr Tflll ~ . .111

:Y.-).
~
t
1.
t!
.....

t.J
o
U1

6 S-ulia

ŽtAp.:l M ORANČAN I
Nje1-ilo 4: ~oa.ooo

Sl. 55. župa Morančani. župa osnovana god. 1856. odnosno 1858., crkva
sagrađena 1913. Pred nekoliko godina kao zasebna župa odvojene živi-
nice sa svojim zaselcima.
 Sl. 58. Mlada misa Petra Tunjića Lukavac - Bistarac 5. srpnja 1%4.

Sl. 56. župna crkva u Morančanima

Sl. 57. župni stan u Morančanima Sl. 59. škola i hotel u Lukavcu

- 306 - - 307 -
 KAZALO SLIKA I CRTEžA

Strana
1. Kraljevina Tvrtka I. 61
2. Grb vojvode Hrvoja . 67
3. Kralj Toma Ostojić 69
4. Ahdnama sultana Mehmcda 71
5. Srebrenička banovina 77
6. Stećak Božićka Banovića 96
7. Crkvište u Banović,ma 97
8. Mjesto grada Tulovića 100
9. Crkvište u Draganji 101
10. Ovdje je bila crkva Jaružica 104
11. Dova na Svatovcu 1935. 106
12. Arheološka karta područja Spreče 108
13. Gospa s Gradovrha 126
14. Stećci na Skladovima 160
15. Poljska džamija u Tuzli 165
16. Maketa stare Tuzle 171
17. Biskup fra Grgo Ilijić 188
18. Staro tuzlansko zvono 211
19. župski stan u Trnovcu 219
20. Pravoslavna crkva 227
21. Katolička groblja u Tuzli . 229
22. S pravoslavnog groblja u Tuzli 230
~-~

23. Muslimansko groblje na Boriću u Tuzli i"-.::_23'0

__:,;
24. židovsko groblje u Tuzli . 232
25. župska škola u Trnovcu 233
26. Stranica iz Matijcvićeve knjige 239
ttjtrflo 1: iso. ono 27. Fra Blaž Josić 241
28. Stara crkva sa župskim stanom 248
29. Plan crkve . 254
Sl. 60. župa živinice (isp. sliku 54. i 55.)

- 309 -

- 308 -
30. Nova crkva u Tuzli 258 Abecedno kazalo n e k i h imena
31. O. Josip Cclinšćak D. I. 260
32. župska kuća u Tuzli 261 osim onih spomenutih u Pregledu sadržaja str. 4. do 7.
33. Hrvatsko pjevačka društvo »Majevica« 262
Alaupov'ić dr Marko nadb. 283 Kopić Franjo 276
34. Fra Rafo Babić 263
Anđelović fra Anđeo 268, 270 Korošec dr Anton 266
35. Tuzlanski župljani 1899. 264 Kiovačević Jakov 246
Babić fra Rafo 260, 267 Kovačević Tomo 210, 237
36. Fra Martin Nedić 269 Baier Viktor 245 Kraake H. Vilim 214
Barišić fra Rafo bisk. 194
37. Dr Josip Rifel 274 Kralik Franjo 245
Bosa:nkić fra Mijo 246, 287
38. Fra Franjo žuljić 277 Kreneis Vladislav 259
Bošnja!lrović fra Jozo 246, 287
Krešo fra I van 283
39. Fra Jozo Bošnjaković 287 Brković fra Arkanđeo 266 s.

Celinšćak o. Josip D.I. 260 «Majevica« pjev. društvo 263

40. župa Tuzla 2JO Malić fra Augustin 272, 274
Cordigna:no 257
41. Mramor-kamen i kapela u selu Mramoru 292 Marinović fra Stanko 245
Calušić fra Ivo 287 Matijević fra Stjepan 238
Cekada dr Smiljan p. bisk. 273 Matošević dr fra Mato 281, 288
Dodatak Cičić dr fra Augustin 268 Mihajlović Đorđe 238
42. župa Lukavac Mijatović fra Mil'ivoj 276
299 Curić Ivan 276
Mikić fra Zvonko 268, 271
43. župna crkva u Lukavcu 300 Demer Rudolf 275 Miklić fra Kruno 287
44. Ponutrica iste crkve Divković fra Jozo 216 Milošević fra Miroslav 282, 288
Divković Marijan 237 Morančani 2\upa 210
45. župni stan u Lukavcu 301 Domilll'ković fra Blaž 250 Mrkiotnjić o. Josip O.P. 246
46. Groblje u Lukavcu Dugonjić fra Nedeljko 276 Muj'ić Husein hadži hafiz 228
Dujmušić Anto 276 l\llušura fra Franjo 282
47. Msgr. Franjo Malešević 302 DujmuŠ'ić dr Dragan 276 Mutić dr fra Anđeo 280, 288
48. Ministrantski zbor u Lukavcu Dujmušić dr Ivo 276 s.
Dusper fra Tomislav 283 »Napredak« kult. društvo 264
49. Pjevački zbor u Lukavcu 303 Duvnjak fra Hrvoje 286 s. Nedić fra Martin 269. s, 271

50. Ambrozije Benković, pisac ove knjige i Franković fra Sebastijan Ogramić-Olovčić fra Nikola

do nedavno župnik u Lukavcu biskup 215 biskup 117, 129, 137

Fra Gerardo 53 Pejičić fra Jozo 287. s
51. Josip Konopka, sadašnji župnik u Lukavcu Perić dr fra Srećko 280
Grabovičkić fra Karlo 245
52. Džamija u Lukavcu Graus Johann prof. 258 Peško Ivan 276. s
53. Kapelica u Husinu Grgić fra Arkanđeo 271, 274 Petelencz Vilim 214
Grubišić fra Ivo 251 Pompejati Josip 214
54. Stara kapela i župni stan u živinicama Guj ić fra Tvrtko 280 »Prosvjeta« srpsko druš.tvo 264
55. župa Morančani 305 Hager Josip 258 Rischer inž. 258
56. župna crkva u Morančanima 306 Holz Josip 256 Rifel dr Josip 274, 276. s
Ikić fra Stjepo 249, 253, 294
57. župni stan u Morančanima Semunović fra Pavo 219
Josić fra Blaž 240 Sfcmdra1o o. Bartuo D.I. 140
58. Mlada misa Petra Tunjića 307 Slišković fra Augustin 218
Jukić Anto 237
59. škola i hotel u Lukavcu Sokolić Đuro 275
Kačavenda o. Vasilije 226 Soljanin fra Augustin 240
60. župa živinice 308 Kćeri Božje ljubavi 292 Stadler dr Josip nadb. 247, 249,
61. Hodoćasnici iz Lukavca i Tuzle u Rimu 312 Komadanović fra Frnnjo 251 257

- 310 - - 311 -
šarić dr Ivan nadb. 259, 272
šerbić S. Mehmed 214
školske sestre 292
štitić fra Jerko 240
šunjić fra Marijan bisk. 204
šunjić fra Vjekoslav 281
Tomić fra Anto 240
Tomić Longin episkop 226
Tripunović Todor protopr. 226
Tunjić Petar 246
Tuzlak fra Lovro 139
Tvrtković Marko 278.
Dskiifi Bosn. Mustafa 237
Verković Stjepan ·110
Vrdoljak fra Bogdan 271
Vujičić fra Paška! biskup 220
Zlojutrić fra Petar 238
Zivković fra Ambroža 269, 271
:živković Petar 276, 278
žuljić fra Franjo 275, 277, 278

Sl. 61. Hodočasnici iz Lukavca i Tuzle u Rimu 21. lipnja 1970.

prigodom kanonizacije sv. Nikole Tavelića

- 312 -
 AMBROZIJE BENKOVIC:

--
TUZLANSKO PODRUCJE
negda i sada

s posebnim obzirom na vjerske prilike

(OPUS POSTHUMUM)

Župan ja - Đako'\lo - 1971.