Koko u Parizu

ANALIZA LEKTIRE / IVAN KUŠAN

 1 Analiza djela
 2 Književni elementi
 3 Kratak sadržaj
 4 Analiza likova
 5 Bilješka o piscu

Koko u Parizu obrađena lektira Ivana Kušana. Lektira sadrži detaljan

kratak sadržaj, analizu djela, književne elemente, analizu likova i
bilješku o piscu, sve potrebno za kvalitetnu obradu i aktivno
sudjelovanje u nastavi.

Analiza djela
Poznati dječji roman, Koko u Parizu, prominentnog hrvatskog autora Ivana Kušana,
prava je kombinacija intrige, zaigranosti i blage doze komedije. Koko doživljava nove
pustolovine, ovaj put na prostorima Pariza.

Roman je podijeljen na trideset poglavlja, a započinje Kokovim iščekivanjem

putovanja u Pariz. Dok se Koko muči s učenjem glagola i francuskih riječi, njegov
prijatelj Zlatko, kod čijeg ujaka putuju, puni mu glavu strašnim pričama o
opasnostima koje vrebaju u Parizu – i to posebno na mlade dječake, strance.

Koko u Pariz stiže s pomiješanim osjećajima uzbuđenja, ali jednako tako i strepnje i
straha. Ujak Poklepović ih odmah uputi u veliku tajnu koja se nalazi na njegovom
tavanu, čuvenu sliku Mona Lize. Naime, u Parizu se snima film o krađi Mona Lize, a
Poklepović je uspio naslikati tako dobru kopiju da će je koristiti tijekom snimanja
kako se prava ne bi oštetila.

U sljedeća dva dana nižu se bizarni događaji i razne intrige zaokupljaju život dvojice
dječaka. Isprva svjedoče tome kako pokušavaju oteti sliku sa slikarevog tavana, zbog
čega se Koko baca u potragu za sumnjivim bogaljem. To ga dovodi u neprilike jer se
izgubi i na kraju ga otmu Jean i Michele, dva jako dobra prijatelja koja se žele osvetiti
svojim očevima jer ih nisu vodili na ljetovanje, a završili su razrede s vrlo dobrim
uspjehom. Ono što dječaci ne znaju je to da su njihovi očevi također upleteni u tajnu
oko putujuće Mona Lize.
Kako bi platio otmičarima da puste Koka, Zlatko nosi sliku Mona Lize, no na
posljetku im uspiju pobjeći. Putevi im se presjeku s Marie Clever i Katsaridom koji
provode svoju neovisnu istragu po pitanju Mona Lize. Katsarida sumnja na svog oca,
Zlatko je siguran da se njegov ujak upleo u nešto veliko kako bi podigao vrijednost
svoje kopije Mona Lize i tako se obogatio dok Koko smatra da iza svega stoji
misteriozni bogalj.

Tajna oko Mona Lize na kraju se razriješi upravo u predsoblju Somaisovih, gdje svi
shvate kako su sumnjali jedni na druge, ali nitko od njih nije zapravo krivac. Priča
završava tako što se Koko budi iz groznice koja je trajala dva dana i shvaća da je sve
zapravo bio samo san.

Književni elementi
Književni rod: epika

Književna vrsta: detektivski roman

Vrijeme radnje: jedno ljeto

Mjesto radnje: Zagreb i Pariz

Tema: Kokova avantura u Parizu

Ideja: Nemirna savijest dovest će nas do noćnih mora

Kratak sadržaj
1. Nemaš ti pojma što je Pariz

Koko Milić već danima lista knjige o Parizu, više-manje uspješno uči konjugaciju
francuskih glagola i deklinaciju, a sve to kako bi bio spreman za put u Pariz. Naime,
njegov susjed i najbolji prijatelj Zlatko Brnčić, pozvao ga je da mu se pridruži na
putovanju u Pariz, gdje će posjetiti Zlatkovog ujaka slikara. Zlatko je bio kod ujaka i
prošle godine, ali ovaj put je inzistirao da s njim ide i njegov najbolji prijatelj. Zlatko
bi svake večeri posjetio Koka kako bi provjerio što je taj dan naučio, uglavnom se
ispostavilo da nije zapamtio mnogo toga.

Ostatak vremena Zlatko bi pričao različite činjenice o Parizu, neke više istinite, neke
manje. Večeras je, na primjer, pričao kako se trebaju dobro paziti kad stignu u Pariz,
jer su tamo otmice česta pojava, a najčešća žrtva su im upravo dječaci njihovih
godina. Otmičari tad traže milijune, a ako im se učini da im je trag uhvatila policija,
onda ubijaju svoje žrtve. Slušajući o svim tim opasnostima koje vrebaju iza svakog
ugla, Koko nije mogao prestati razmišljati o tome kako će se vratiti živ s tog
putovanja. Morat će biti izrazito oprezan. Nakon večere se pozdravi s roditeljima i
sestrom te ode na počinak.

2. Najvrednija slika na svijetu

Ostatak tjedna je proletjelo kao u snu i Koko se našao na aerodromu. Ovo je prvi put
da napušta svoju obitelj na duže vrijeme, uz to, ovo mu je prvo letenje avionom. Nije
htio pokazati Zlatku koliko je zapravo uplašen pa je s obraza poskrivećki obrisao dvije
suze.

Kad su stigli na pariški aerodrom Koku kao da je sve letjelo pred očima, činilo mu se
kao da je na aerodromu doista deset tisuća aviona, kako je Zlatko tvrdio. Prijatelj ga
trgne prema sebi i odvede do ujaka koji ih je čekao u pristanišnoj zgradi. Tad je već
počeo sumnjati da Zlatko ipak možda malo pretjeruje, ujak mu se činio kao sasvim
normalan muškarac, nimalo neobičan.

Ujak ih odvede do autobusa, putovali su neko vrijeme, a zatim su prešli na peron

podzemne željeznice i vozili se nekoliko stanica. Zlatkov ujak bio je poprilično
zagonetan, a obećavao im je da će vidjeti nešto što nikada u životu nisu vidjeli. Ujak
je stanovao u ulici Bretonneau, u kući broj 3., a na vratima je stajalo prezime Pokle jer
su ga tako zvali u Parizu.

Stan je više nalikovao na kompaktno uređenu sobu. Ujak Pokle se rastrči po stanu,
izvuče četiri ključa s kojima je otključao vrata što su vodila na tavan. Čitavo to
vrijeme, dječaci su ga šutke promatrali. Koko je počeo sumnjati u razum Zlatkovog
ujaka. Pratili su ga na tavan gdje se nalazila silna slikarska oprema i slika prekrivena
platnima. Ujak skine platna i otkrije čuvenu sliku Leonarda da Vincija, Mona Lisu.
Zlatko je sliku odmah prepoznao, dok je Koko ostao zbunjen. Ujak nije ponudio
nikakva objašnjenja, osim da je to tajna koju nitko ne smije znati.

3. Najslavniji novinar Francuske

Marie Clever, uskoro trinaestogodišnjakinja, stajala je u svojoj novoj sobi, koju je

napokon dobila sad kad su kupili novi stan. Nestrpljivo je iščekivala trenutak kad će
krenuti s ocem na more. Nadala se da će tamo možda sresti nekoga od poznatih
glumaca. Sobu je ispunila njihovim posterima i špijunskim knjigama.

Zabrinjavao ju je doduše njen tata, jedan od poznatijih novinara u Francuskoj koji je

pisao za novine Večernja truba, jer se još uvijek prema njoj odnosi kao da je
djevojčica, a ona će uskoro napuniti trinaest godina. Sjetila se nečega što je htjela reći
ocu, ali je brzo ustanovila da ga nema. Obećao joj je da će je povesti sa sobom na set,
gdje se snima film o krađi Mona Lise. Toliko se veselila upoznavanju sa slavnim
glumcem i režiserom Allesom Worsonom, ali ništa od toga.

Dok je parkirao svog Citroena, Marcel je razmišljao kako će ljuta biti njegova kćerka
jer je nije poveo sa sobom, ali posao je posao. Obećao je Worsonu da neće nikoga
povesti te da će biti oprezan kako ne bi otkrio njegovu lokaciju. Sastanak je bio
kratak, a dvojica prijatelja imala su uzbudljiv plan.

4. Krc! – reče papagaj

U kući grčkog bogatog brodovlasnika, Nikolasa Somaisa sve se grmjelo od njegove

ljutnje. Katsarida Somais, njegov sin upravo je izjavio kako bi se htio baviti
biciklizmom. Nije bilo dovoljno što ga boli noga u koju je ranjen u ratu, sad još i
njegov sin izmišlja takve lude ideje. Nikolas je htio da njegov sin bude glazbenik,
možda pijanist. Katsarida se očito nije slagao s očevim planovima za njegovu
budućnost. Ljutilo ga je što se prema njemu otac ponaša gore nego prema papagaju
Cezaru.

Iz druge sobe pojavi se sluga Maurice. Nikolas ih sve nazove luđacima i napusti
prostoriju. Katsarida se okrene prema Mauriceu, znao je da mu je sluga izrazito
privržen pa odluči iz njega izvući istinu. Nikako nije mogao shvatiti što je toliko
mučilo njegova oca. Maurice naposljetku prizna kako otac sprema pustiti najveći brod
dosad, a nazvao ga je Mona Lisa. Katsaridi su stvari sad već bile jasnije, sjetio se
koliko su problema imali s prošlim brodom kojega su nazvali Kleopatra. Naime, otac
je kao dječak sanjario o tome da će postati slikar, s obzirom na to da nije imao talenta,
to se nije ostvarilo, ali zadržala se njegova ljubav prema umjetninama. Svaki brod
nazvali bi prema nekoj od poznatih slika. Dok su se u glavi tamnokosog dječaka
vrtjele razne teorije, nazove ga Marie, kako bi javila da će ga uskoro posjetiti.

5. Koljač s britvom i škarama

Koko je pomalo isfrustrirano grabio za svojim prijateljem po ulicama grada Pariza.

Naime, Zlatkov ujak poslao ih je na šišanje. To se Koku nije svidjelo, ta nije zato
došao u Pariz. Nije im dugo trebalo da pronađu obližnju brijačnicu.

Dok je vlasnik brijačnice raščešljavao Kokovu kosu, u prostoriju uleti muškarac s

primjerkom novina Večernja truba u rukama. Dva muškarca su neometano
razgovarala pred dječacima. Zabrinuo ih je članak o snimanju filma o krađi Mona
Lise. Kako bi se zaštitili od potencijalne krađe, na zidu će tijekom snimanja biti kopija
jer nikako nisu htjeli da se ponovi scenarij s ukradenom slikom Kleopatra, koju su
kasnije sasvim slučajno pronašli u maloj grčkoj luci.

Pridošlica objasni vlasniku brijačnice kako je zabrinut za njihov plan, na što ga brijač
Charles upita što na to kaže papagaj. Frederic se trgne pa povuče prijatelja u stranu
kako bi imali privatnosti. Također se sjete kako je sumnjivo da je Fredericu netko na
ulici dao primjerak. Neko vrijeme su šaptali u stražnjoj prostoriji nakon čega Frederic
istrči iz brijačnice.

Frizure dvojice dječaka izgledalo su očajno, a to sakaćenje je potrajalo puna dva sata.
Zlatko je s podsmijehom putem do stana pričao prijatelju kako ona dvojica još uvijek
misle da će im plan uspjeti, ali njegov ujak napravio je tako dobru kopiju da nitko ne
bi mogao uočiti razliku. Također ih je zanimala uloga bogalja i papagaja u cijeloj
priči.

6. Hladan tuš

Zlatko je odlučio kako je vrijeme za tuširanje, a Koko ga je smrknuto promatrao. Bio

je siguran da namjerno odugovlači kako bi što kasnije krenuli u šetnju. Koko je već
gubio strpljenje, slušao je o Parizu mjesecima i htio je vidjeti grad. Zlatko mu objasni
kako će se otići prošetati prije mraka, ali se svakako moraju vratiti u stan prije noći jer
nitko po Parizu ne šeta po mraku bez revolvera u džepu.

Kako mu se nigdje nije žurilo, odluči pojasniti Koku čitavu zbrku oko Mona Lise.
Naime, njegov ujak naslikao je verziju Mona Lise za koju tvrde da je ne moguće
razlučiti od originala. Ta će se slika koristiti za vrijeme snimanja, što je brijaču i
ostalima sigurno pomrsilo sve planove.

Dok se Zlatko tuširao, Koko se odluči popeti na tavan. Prijatelju je rekao da bi htio
pogledati Mona Lisu, ali zapravo ga nije toliko zanimala slika, koliko pogled na Pariz
s terase. Na svoj užas shvatio je da slika nije na svom mjestu. Brzo se spustio
stepenicama i pozvao Zlatka. No, kad je Zlatko otišao do tavana slika je bila na svom
mjestu. Koko se sjeti nečega te požuri do terase. Stigao je taman na vrijeme kako bi
ugledao crveni auto koji se udaljava od njihove zgrade te bogalja koji je sada gledao
točno u njega.

Zlatko se sad već ozbiljno ljutio i prijeteći gledao Koka jer je bio siguran da se
poigrava s njegovim strpljenjem, jer kad je Zlatko izašao na terasu nije bilo crvenog
auta, niti bogalja. Koko brzo skoči do potkrovlja, uzme majicu i izleti van iz stana.
Odlučio je pokazati prijatelju kako je bar jednom u pravu, pa i ako ga to bude koštalo
samog života.

7. Tata, zašto kidaš?

Marie je bila zadovoljna sobom. Bila je sigurna da iz Katsare, kako je skraćeno zvala
Katsaridu jer nije mogla izgovoriti to grčko ime, može izvući bilo kakvu tajnu.
Ogledala se zadovoljno po sobi, prešla pogledom preko postera poznatih glumaca, te
špijuna i špijunki. Poseban značaj imala je slika najpoznatije špijunke Mata Hari, koju
su strijeljali u Prvom svjetskom ratu. Odlučila je pokazati ocu kako ona više nije
balavica kakvom je on očito smatra.

Na izlasku iz stana ugleda da su vrata očeve radne sobe odškrinuta. Otac objavi kako
za vikend ide na selo kako bi se odmorio. Sve je to bilo izrazito sumnjivo pa je Marie
na putu do nove brijačnice pokušala izvući iz oca istinu. Kad je vidjela da neće uspjeti
zaprijeti mu kako onda ni ona njemu neće odati svoju tajnu te otrči dalje. Gospodin
Clever se nasmije i uđe u brijačnicu kod Frederica. Za nekoliko trenutaka trčao je van
uništene kose i brade, sretan što je uopće preživio.

Frederic je bio još očajniji zbog čega nazove prijatelja i za nekoliko trenutaka uleti u
brijačnicu kod Charlesa gdje su sjedili Koko i Zlatko, bez ikakvog saznanja kako su
im se životni putevi isprepleli.

8. Predaj se! Naš si!

Koko je još neko vrijeme trčao, bez mnogo razmišljanja kročio je ulicama, a sve što
mu je bilo na pameti je to da Zlatko misli da je on blesav, da ništa ne razumije. No,
Ratku Miliću je sve bilo jasno. Uvidio je da je terasa potencijalna opasnost za sliku,
samo što ništa nije rekao. Također ga je zanimalo zašto je slikar sliku ključao s četiri
lokota, a pristup terasi je ostavio slobodan.

Koko je bio siguran kako su upravo s terase stigli lopovi, samo što ih je on zatekao
tamo baš kad su stigli po sliku i vjerojatno je vratili na mjesto dok se on dolje natezao
sa Zlatkom. Dok je tako lutao ulicama Pariza sjeti se kako je iz stana istrčao kako bi
pratio crveni automobil ili bogalja, ali sada više nije znao niti gdje se on sam nalazi.

Bojao se obratiti nekome jer nije znao tko sve radi za bogalja. Tako je lutao dalje u
nadi da će nekako pronaći put do stana. Stigao je do rijeke Seine, prešao preko mosta i
našao se pred čuvenom crkvom Notre Dame. Sjeo je kraj grma iscrpljen. Htio je da ga
Zlatko pronađe i da napokon bude na sigurnom. No, dogodilo se upravo suprotno.
Netko mu je bio iza leđa i šapatom naredio neka se preda.

9. Zapetljano kao paučina

Mladi Katsarida je mirno sjedio u naslonjaču i čitao knjigu kad je čuo pištanje
zviždaljke. Bila je to Marie. Odmah je poletio van i pri tom skoro srušio Mauricea.
Marie nije bila zadovoljna Katsaridom. Prvo, zato što mu je toliko trebalo da izađe, a
drugi razlog bio je to što se toliko bojao svoga oca koji nije volio Marie pa joj je
zabranio ulazak u njihovu kuću.

Katsarida je bespomoćno kimao glavom. Trebali su negdje održati sastanak, a s

obzirom na to da nisu smjeli u kuću, Marie predloži da se sakriju u njihovom dvorištu.
U sjenici ih nitko ne bi trebao primijetiti.

Katsar prizna Marie kako sumnja da bi njegov otac mogao pokušati ukrasti sliku
Mona Lise, baš kao što je pokušao s Kleopatrom. Sjećao se kako je uzrujan bio njegov
otac kad je u Večernjoj trubi izašao članak o tome kako se ukradena slika ne može
prodati jer će je svatko prepoznati pa je sigurno čuva nekakav čudan bogataš, kakvih
ima mnogo među brodovlasnicima recimo.

Katsaridin otac se nije smirio sve dok se slika nije pojavila u nekoj luci nakon što su
se oni već vratili u Pariz. Marie i Katsarida bili su svjesni veličine i značaja ove tajne
koju su sada dijelili i nisu bili sigurni što im je dalje za činiti.
10. Đavolji savjet

Jean i Michel bili su nerazdvojni. Jean je bio pet godina stariji od Michela i nikome
nije jasno kako to da su njih dvojica uopće bili prijatelji. No, dječaci kao da su bili
sinkronizirani. Kad je jedan bio tužan bio bi i drugi i obrnuto.

Danas su obojica bili ljuti jer su im očevi prekršili obećanje. Michel je nakon
završetka školske godine trebao s ocem na more, a Jean sa svojim na rijeku Loiru
nakon čega će obići francuske dvorce koji datiraju još iz srednjeg vijeka. To jutro su
saznali da im očevi, Frederic i Charles moraju hitno za Pariz i tu nije bilo pomoći.

Odlučili su sjesti u kavani kako bi popili Coca-Colu i raspravili o nepravdi koju su im

njihovi očevi nanijeli. Izgledno je da će cijelo ljeto sada morati provesti u gradu.
Napola ozbiljno, a napola u šali razmišljali su o tome kako bi mogli napraviti nešto,
kao na primjer opljačkati banku, kako bi privukli pažnju očeva. Bogalj koji je sjedio
stol do njihovog, predloži otmicu. Tako će sigurno doći u novine, a sam pothvat nije
toliko težak, sigurno se upravo sad mota oko crkve kakav dječak, stranac. Jean i
Michel odmah nakon toga napuste kafić.

11. Pazi da ga ne zakolješ

Nakon što je poslao dječake na šišanje, slikar Poklepović se povukao u sobu u koju je
smjestio čuvenu Mona Lisu. Često je to činio i pri tom bi zamišljao što će sve
napraviti kad postane slavan i bogat. Nedugo zatim zaključa sve četiri brave, spremi
ključeve i izađe iz stana. Dok je šetao ulicom, ugasi mu se lula i odjednom se ispred
njega nađe bogalj sa šibicama u rukama. Nakon što je ponovno zapalio lulu ovaj ga
pozove na vino.

Poklepović ode te nastavi hodati, razmišljajući i Zlatku i Koku te kako ih je zaboravio

nahraniti. Dok je tako zbunjeno lutao nađe se pred brijačnicom Kod Charlesa. Ondje
je zatekao Frederica i Charlesa kako se oko nečega prepiru. Prvo što su ga pitali kad
su ga vidjeli bilo je zna li on možda čime se hrane papige.

Kad su ga malo bolje proučili, Charles i Frederic shvate tko se to nalazi pred njima.
Plan su brzo dogovorili, a Poklepović se ni sam siguran kako, našao na brijačevom
stolcu. Muke su trajale puna dva sata, na kraju mu je bilo svejedno zbog brade, samo
da brijačnicu napusti živ.

12. Među morske pse u jezero

Jean i Michele su isprva odbacili ideju o otmici, ali nije im dugo trebalo da se
predomisle. Ipak će morati čitavo ljeto provesti u gradu, treba napraviti neku glupost
kako bi digli uzbunu. Crkva je bila blizu kafića i dok je Koko zabrinuto kružio
uokolo, u nadi da će ga Zlatko uskoro pronaći, pronašli su ga Michele i Jean.

Nije im trebalo puno napora niti vremena da ščepaju Koka, ubace ga u auto i upute se
prema obližnjoj šumi, gdje se navodno većina gradskih zločina odvija. Nedavno je
jedan otmičar usmrtio svoju žrtvu jer mu je policija bila na tragu.

Koko je odjednom, na svoje veliko iznenađenje, pričao francuski. Razumio je što mu

otmičari govore i na tečnom francuskom im je pomogao smisliti plan. Naime, Kokovi
roditelji nisu bogati tako da ne mogu tražiti otkupninu. No, Poklepović ima vrlo
vrijednu sliku. Koko ni sam nije znao zašto im to govori jer je ispalo da je za dobar
dio plana bio odgovoran sam Koko na kraju, čak je i on obavio poziv s Poklepovićem.

Michele i Jean bili su oduševljeni razvojem događaja, sad je još samo trebalo izvršiti
primopredaju.

13. Petak je, i još trinaesti

Poklepović je krenuo prema stanu. Mučilo ga je što nije nahranio dečke i nadao se da
su sada u stanu, no kad je stigao stan je bio prazan. Slikar se sad ozbiljno zabrinuo, što
ako im se nešto dogodilo. Pao je mrak, prvi su dan u Parizu i još je uz sve to petak
trinaesti.

Pokle se zaprepastio kad je ugledao odškrinuta vrata tavanske radionice. Nije mogao
vjerovati da su dečki uspjeli pronaći ključeve, a mislio je da ih je tako dobro sakrio.
Kad je stigao na tavan nije bilo nikoga. Provirio je na terasu, ali i ona je bila prazna.
Kad se već našao tamo, nije moga odoljeti nego još jednom pogledati Mona Lisu. Kad
je ugledao prazan stalak onesvijestio se.

Nakon pola sata je došao k sebi. Prvi instinkt bio mu je zvati policiju no brzo se
zaustavio, policija je zadnje što mu treba. Razmišljao je što će mu reći Grk kad sazna,
a tek Alles Worson. Dok je očajavao slučajno ugleda poruku koju ranije nije
zamijetio. Zlatko mu je napisao kako se ne treba brinuti, Koko je samo upao u
nekakve probleme s gangsterima, a s obzirom na to da nemaju za otkupninu, on je
odnio sliku. Dječak je samodopadno napisao kako nesretnici ne znaju kako je riječ o
kopiji. No, stvar je u tome što je upravo original bio kod slikara Poklepovića, koji se
još jednom pokuša uhvatiti za svoju uništenu bradu prije nego što se po drugi put te
večeri onesvijesti.

14. Gdje je ta policijska stanica?

Kad je Koko onako izletio iz stana, Zlatko je samo odmahnuo glavom i zakolutao
očima. Nakon što su prošla puna dva sata, a Koku niti ujaku nije bilo ni traga, počeo
se brinuti. Osjetio je snažnu glad i baš kad je tražio što bi mogao pojesti nazvao je
Koko kako bi ga obavijestio da su ga oteli gangsteri.

Zlatko tad brzo uhvati sliku, ostavi ujaku poruku i sjedne na vlak. Kad je stigao do
zadnje postaje već je imao plan kako će nasamariti otmičare. Kad je stigao do muzeja
i pitao prolaznika gdje se nalazi najbliža policijska postaja. Tad, nažalost nije znao
kako izgleda Jean, koji ga je nasamario. Nedugo zatim, Zlatko se našao u rukama
otmičara.

Iako su dobili Mona Lizu, Jean i Michele nisu planirali pustiti Koka i Zlatka, bar ne
još neko vrijeme kako ih ne bi odali policiji. Sad su još samo morali dogovoriti cijenu
i susret s Grkom i sve je riješeno.

15. Najdublji razgovor na svijetu

Marie je smislila čitav plan, a Katsarida je samo trebao slijediti upute. U vrtu ga je
dočekala adresa slikara Poklea na papiriću omotanom oko kamena. Nakon toga
trebalo je nazvati Poklea. To je bio Katsaridin zadatak. U slučaju da Pokle na bilo koji
način pokaže da je u nekakvom dosluhu sa starim Somaisom, znači da su Katsarida i
Marie nabasali na istinu.

Dok je skupljao hrabrost i smišljao što će reći, zazvoni telefon. Bio je to upravo slikar
Pokle, ispričavao se gospodinu Somaisu, kojega je glumio Katsarida, jer je nestala
slika Mona Lise – i to ne kopija, već original.

Bilo je jasno kako je slikar očajan, Katsarida je isprva bio preplašen, ali ubrzo se
sabrao, pokušao smiriti slikara. Dogovore se da će se Somais javiti slikaru. No,
olakšanje nije dugo trajalo jer telefon zazvoni po drugi put. Bili su to takozvani
gangsteri otimači koji su htjeli Somaisu prodati sliku Mona Lise. Katsarida nije znao
što napraviti pa dogovori sastanak s gangsterima obećavši da će im donijeti deset
milijuna franaka u zamjenu za sliku.
16. Nevidljivi znak

Zlatko i Koko noć su proveli u automobilu, dok su Jean i Michele vani stražarili. Kad
su ujutro probudili Koko je bio izrazito gladan. Napomenuo je otmičarima kako m u
njegova mama svako jutro, čim se probudi, donese šalicu bijele kave i tost s
maslacem.

Jean i Michele nisu imali namjeru nositi Koku tost s maslacem, pa su se uputili do
mjesta sastanka s gospodinom Somaisem. Dok su putovali ulicom Auteuil prema trgu,
Jeanu se učini neobičnim to što nije bilo znaka za jednosmjernu ulicu, no ipak nastavi
dalje. Brzo se nađu pred četiri policajca.

Jean je stigao zastati kako bi Michel izašao s Kokom, Zlatkom i Mona Lisom, nakon
čega je produžio dalje ususret policajcima. Četiri policajca odvedu Jeana do znaka,
koji se prije deset minuta nije nalazio. Dok je Jean stajao zbunjeno, na trgu Jean-
Lorrain, Michel je, s čašom mlijeka za Koka u rukama, zaprepašteno stajao i gledao
autobus kojim su mu upravo pobjegla dvojica zarobljenika.

17. Slikaru se loše piše

Već oko sedam ujutro pred Louvreom se počela skupljati gomila radoznalih ljudi.
Policija je ogradila prilaz dugačkom vrpcom, kako bi osigurala mirno snimanje filma
o krađi Mona Lize. Počeli su stizati puni kamioni opreme, a vrlo brzo nastala je prava
pomutnja dok su zaposlenici raznosili kablove, rasvjetu i kostime.

Polako su počeli stizati i glumci, odlazili su na šminkanje i pripreme dok je čuveni

redatelj Alles Worson pokušavao doznati gdje je nesretni slikar Pokle. Kad je već
prošlo devet sati, kad se film trebao početi snimati, Worson ljutito naredi nekome da
pronađe slikarevu adresu. Ubrzo izleti van i probije se kroz rulju.

Gomilom je počela kružiti glasina kako je Worson ljut jer se nekakav slikar nije
pojavio s kopijom Mona Lize, zbog čega se ne može započeti sa snimanjem filma.
Netko je dodao kako je vidio da je redatelj spremio pištolj u džep. Sve je to slušao
uplašeni muškarac, čudno ošišane brade i unakažene kose. U tom trenu čovjek
problijedi i onesvijesti se, a Marie Clever povikne neka netko donese vode kako bi mu
pomogli.

18. Milijuni u zraku

Nakon što su se prevezli autobusom nekoliko stanica, Koko i Zlatko izađu na stanici
te krenu prema metrou. Zlatkov plan bio je što bolje zagubiti njihov trag i zatim
pronaći ujaka kako bi mu vratili sliku. Dok su se kretali prema podzemnoj željeznici
Koko je imao osjećaj da ih netko promatra, ali ništa nije govorio.

No, kad je ugledao obrise Eiffelovog tornja, na sve je zaboravio. Uspio je nagovoriti
Zlatka da se popnu na toranj, jer kako ih je krenulo, možda ih još netko otme ili tko
zna što im se još može dogoditi i onda više nikad neće imati priliku vidjeti čitav Pariz
s tornja.

Zlatko je nevoljko pristao kad je shvatio da će mu dobro doći pauza kako bi malo
razmislio o sljedećem potezu. Nisu imali dovoljno za lift, tako da su se na vrh morali
popeti. Koko je vrlo brzo požalio što je tražio da se popnu na toranj, bio je sav zelen u
licu. U međuvremenu, Zlatko je pokušao shvatiti u što se to njegov ujak upetljao.

Dok je Koko promatrao ulice preko dalekozora, Zlatko odloži sliku na pod i nasloni je
na ogradu kad Koko povikne iz sveg glasa te brzo pruži dalekozor prijatelju. Gledali
su nekoga kako se pokušava s helikoptera popeti na prozor. Zlatko je tvrdio kako u
gradu budu takve gužve da neki ljudi doma putuju helikopterom. Koko je bio izrazito
zbunjen te zamahne rukom i udari u sliku. Dječaci su zaprepašteno gledali kako Mona
Liza polako leti prema dnu.

19. Čudaci iz prošlog stoljeća

Slikar Poklepović uspio je nadoći k sebi nakon što su ga pošpricali vodom. Marie
Clever čitavo je vrijeme bila uz njega. Nisu se dugo zadržavali u gomili već su krenuli
dalje. Ispostavilo se da se Marie i slikar poznaju.

Krenuli su ususret detektivu s kojim su surađivali. Poklepović je bio rastresen i očajan

te je cijelo vrijeme spominjao kako će morati do Eiffelovog tornja, kako mu nema
spasa. Djevojčica se zabrinula za slikara pa ga nagovori da odu do njegove najdraže
gostionice kako bi popio čašu vina, možda mu to pomogne da se malo smiri.

Marie je još kod Louvrea primijetila neobičan par starčića koji ih je nastavio pratiti.
Uspjeli su zamesti trag kod podzemne željeznice. Marie ostavi slikara u gostionici i
ode na sastanak s detektivom, dok su ogorčeni starac i starica, ili tata Charles i tata
Frederic, skidali staračku odjeću sa sebe. U brijačnici se sjete kako bi mogli provjeriti
je li papagaj ostavio novu poruku.
20. Samo drži sliku na oku

Čuveni detektiv bio je Katsarida i sve je to bilo dio plana koji je osmislila Marie.
Naime, nakon što je Katsarida obavio dva vrlo neobična poziva, prvo sa slikarom,
zatim s gangsterima, znao je da će za ovo trebati pomoć.

Marie nije trebalo dugo da osmisli čitav plan. Katsarida je nazvao slikara, predstavio
se kao detektiv koji je upućen u krađu slike i obećao mu pomoći. Trebali su se naći u
sedam ujutro, u isto vrijeme i kad su gangsteri zahtijevali otkupninu. No, plan se
izjalovio. Jeana je zaustavila policija, Michel je gledao kako im dva dječaka iz
Hrvatske bježe pred nosom.

Tako da je Marie morala improvizirati i krenuti dalje s Poklepovićem, a zadatak

Katsaride bio je pratiti dvojicu dječaka sa slikom umotanom u novinski papir. Tako su
se Marie i Katsarida našli u kavani Malacoff, smještenoj točno u podnožju Eiffelovog
tornja.

Dok su promatrali bijelu mrlju na tornju, Katsarida ispriča Marie kako se sinoć
dogodilo nešto neobično. Maurice se nije javljao na telefon, što je bilo neobično jer
zadnjih deset godina nije izlazio van predvečer. Kad se Katsar vraćao od Marie
ugledao je Maurice kako izlazi iz očevog novog automobila, a zatim iz prtljažnika
izvadi nešto zamotano u papir, a nalikovalo je na sliku. Marie odmah odbaci tu ideju,
a razgovor prekine Mona Liza koja je upravo padala s Eiffelovog tornja.

21. Po kiši se ptići poznaju

Brodovlasnik Somais nervozno je šetao po boravku. Kraj njega je na podu stajao

primjerak novina Večernja truba. Bacio je pogled na novine, lecnuo se te živčano
dozvao Mauricea. Odmah se okomio na nesretnog sobara.

Somaisa je zanimalo koliko toga zna njegov sin. Bio je siguran da mu je Maurice sve
ispričao. Kako bi drugačije novinari opet njuškali oko njegovih poslova. Ta nije on
kriv što su odlučili snimati film o Mona Lizi baš kad se on spremao pustiti svoj
najveći brod dosad.

Maruice na kraju poklekne pred napadom Somaisa te prizna kako je ipak razgovarao s
mladim Katsaridom. Somaisu nije bilo drago čuti kako ga njegov vlastiti sin uhodi i to
u društvu male Marie, unatoč svim zabranama. Sve što je Somais htio za sina je da
bude umjetnik, no Katsaridu zanimaju bicikl i električna gitara.
Kad je primijetio da nema njihovog papagaja Cesara, Somais ponovno vikne i dozove
sobara. Maurice se sjeti kako je papagaj ostavljen na terasi, no kad su otišli po njega
kiša je sprala svu boju sa stare papige koja zasigurno nije bila Cesarev papagaj. Kad ju
je pobliže promotrio, brodovlasnik otkrije skriveni mikrofon. Nakon toga zgrabi
slikarevu adresu i odluči uzeti stvari sam u svoje ruke.

22. Ni inspektor Simo ne bi pomogao

Slika je sletjela točno na glavu bogatog turista, koji je baš u tom trenu pokušavao
fotografirati suprugu, kako bi mogli pokazivati prijateljima slike s Eiffelovog tornja.
Koko i Zlatko su se brzo spustili za slikom te se spustili liftom.

Odmah su pojurili do autobusa te su na kraju završili u podzemnoj željeznici. Čitavo

to vrijeme nisu ni bili svjesni kako ih pomno motre s terase kavane Malacoff. Odlučili
su za početak otići do slikarevog stana.

Koko se dosjetio kako ne bi bilo pametno ući kroz vrata, u slučaju da ih tamo netko
već očekuje, već bi mogli preko terase doći do sobe na tavanu. Zlatko se složi s njim
te se polako popnu preko krova susjedove kuće. Na terasi su se opremili šipkama i
užetom za veš. S druge strane, Worson je mahnito lupao po vratima stana, te ih na
kraju uspije probiti. Zlatko i Koko ga spremno dočekaju i zavežu užetom. Redatelja su
ostavili svezanog, sliku su zgrabili i krenuli dalje.

23. Kit ima lažnu bradu

Marie su stvari počinjale biti jasnije. Odlučili su pratiti dvojicu dječaka s Mona
Lizom. Marie se sjeti da se slikar brinuo o njima te pretpostavi kako su Koko i Zlatko
uspjeli preuzeti sliku od otmičara i sad je pokušavaju vratiti ujaku.

Pratili su ih sve do Pelleporta, do kuće broj tri. Dok su Marie i Katsar tražili
Poklepovićev stan, unutra se odvijala prava zbrka. Upravo kad su oni stigli na terasu,
Koko i Zlatko istrčali su iz stana. Marie i Katsar nisu prepoznali o kome je riječ te se
nisu htjeli petljati kako se ne bi našli u nevolji, a kad su čuli korake u daljini pobjegnu
natrag na terasu.

U stan stižu Michel i Jean, koji su se uspjeli naći nakon što su im se svi planovi
izjalovili te odlučili kako će pronaći Zlatka i Koka te tako preuzeti Mona Lizu. Oni su
pretražili redatelja, ali njegova putovnica nije im bila dovoljan dokaz te ga i oni
odluče ostaviti te se upute na adresu na Worsonovim posjetnicama.
Dok su oni sjedali u svoj Citroen, Somais ljutito parkira auto te se jedva uspne do
posljednjeg kata. Pretražio je čitav stan, ali nije bilo ni traga Poklepoviću niti Mona
Lizi, samo muškarac zavezan za stube. Brodovlasniku nije padalo na pamet ostavljati
svoje otiske kako ne bi još njega za nešto optužili te napusti stan i bijesnog Allesa
Worsona.

24. Sve je lažno

Koko i Zlatko odlučili su otići u sam neprijateljski stožer, kako je to Zlatko nazvao,
tamo gdje je sve počelo. Bila je to rezidencija Somaisovih. Dok su se šuljali po
dvorištu, s Mona Lizom čvrsto u rukama prekine ih zvuk zviždaljke zatim ih dozove
glas djevojčice.

Bila je to Marie Clever u društvu Katsaride. Naime, oni su pretpostavili kako bi

sljedeći potez Koka i Zlatka mogao biti posjet Somaisu pa su ih odlučili dočekati.
Marie preuzme inicijativu, poreda ih sve u sjenici i objasni im kako su oni zapravo
saveznici.

Katsarida je prvi ispričao sve što mu je poznatu o slučaju Mona Lize, zatim je slijedio
Zlatko, a Koko je na kraju izjavio da je gladan. Dok je jeo posljednje krumpire
razmišljao je kako bi sad rado bio kod kuće.

25. Idemo nikome

U međuvremenu, Jean i Michel stajali su ispred kuće redatelja Worsona. Odnosno,

trebali su još potvrditi da je zaista riječ o njegovoj kući. Na ulazu nije pisalo ime
stanara, ali tako bi i bilo kad bi poznati redatelj ovdje stanovao. Sigurno ne bi htio
oglašavati svoju adresu i tako olakšati ljudima da ga gnjave.

Vrata im je otvorila Linda, Worsonova tajnica. Pretpostavila je da su dječaci očito

nekako otkrili pravu adresu redatelja te su došli po autogram. Objasnila im je kako
redatelj nije doma, već snima film u Louvreu. Jean i Michel su bili uporni te je uspiju
uvjeriti da provjeri radnu sobu.

S obzirom na to da je fanovi redatelja dosad nisu gnjavili, smiluje se nad dječacima i

povede ih do radne sobe. Na zaprepaštenje Linde i dječaka u radnoj sobi dočeka ih
Alles Worson. Očito je u stanu Poklepovića bio netko tko se pretvarao da je slavni
redatelj. Worsonu je već bilo dosta zavrzlama te povede dječake do slikarevog stana
kako bi se stvari napokon razjasnile.
26. Gdje je prava slika

Tata Frederic i tata Charles sjedili su u stražnjoj prostoriji brijačnice i preslušavali

snimke. Nije im dugo trebalo da dođu do novijeg materijala, u kojemu se jasno čuje
kako Somais otkriva kako je riječ o lažnom papapagaju sa skrivenim mikrofonom u
kljunu.

Obojica su problijedjela, nisu znali što im je dalje činiti. Bili su sigurni da Somais
sumnja da su oni iza svega toga. Sve je bilo tako dobro isplanirano. Naime, Charles i
Frederic su zamijenili slike, pravu su smjestili u potkrovlje slikara. Tako, kad bi se
počelo snimanje filma, zapravo bi pravu sliku koristili, a da to nitko ne zna. No, netko
se upleo i tijekom noći nestaje prava slika Mona Lize.

Dok su tako premišljali o sljedećem koraku ugledaju Somaisovu limuzinu kako je

projurila ulicom. Uspjeli su ga nekim čudom stići jer je Somais stao na kiosku kako bi
kupio primjerak Večernje trube. Nešto ga je u članku toliko razljutilo da je novine
bacio kroz prozor, a vjetar ih je odnio ravno na prednje staklo crvenog Peugeota u
kojem su se vozili Charles i Frederic.

Naslov novina glasio je: Gdje je prava Mona Liza?

27. Glavno je ostati živ

Marie je u jednom trenutku na sat vremena otišla kući, kako bi provjerila što se
događa s njenim ocem i je li se možda vratio kući. Dok je ona izbivala dječaci su još
jednom raspravili o zbrci zvanoj Mona Liza. Zlatko je bio siguran da se njegov ujak
odlučio obogatiti tako što je pokušao prodati bogatom brodovlasniku pravu Mona
Lizu.

Katsarida je vjerovao kako je upravo njegov otac organizirao čitavu prijevaru kako bi
se domogao čuvene slike, pa je naveo slikara da mu ukrade pravu Mona Lizu. Koko je
s druge strane imao svoju teoriju, u kojoj za zamjenu i krađu Mona Lize nisu krivi
slikar niti Somais, već banda otmičara s bogaljem na čelu, a sve su učinili kako bi
krivnja pala na Poklepovića i brodovlasnika.

Raspravu je prekinuo dolazak Marie, a zatim i Maurice s novinama u rukama. Izašao

je novi članak u Večernjoj trubi u kojemu je ispričana čitava priča o lutanjima Mona
Lize po Parizu. Dječacima nikako nije bilo jasno kako je novinar Clever uspio saznati
sve te detalje. U međuvremenu se kući vratio Somais, a ubrzo su za njim prošli tata
Charles i tata Frederic.

28. Bivši lažni bogalj

Slikar Poklepović još uvijek je sjedio u kavani s čašom vina u ruci, gdje ga je Marie
Clever ranije ostavila. Dok je tugovao nad svojom nesretnom sudbinom, s trinaestom
čašom vina, pred njega stane iznenadni posjetitelj, čuveni bogalj.

Bogalj uspije nagovoriti slikara da se povuku u osamu unutar kavane kako bi mu

objasnio neke stvari. Slikar je bio pod utjecajem alkohola, a nije imao više što izgubiti
pa pristane. Ondje bogalj makne drvenu nogu i otkrije svoju zdravu lijevu na slikarevo
iznenađenje. Predstavio se kao pisac Ivan Kušan i glavni odgovorni za sve zaplete oko
Mona Lize. Upravo se u ključnim trenutcima pojavljivao bogalj, odnosno Ivan Kušan,
i usmjeravao rasplet događaja.

Naime, Ivan Kušan, pisao je roman, i kako se Koku i Zlatku ništa značajno nije
događalo u životu, odluči nagovoriti prijatelja da pošalje svog sina Zlatka i njegovog
prijatelja Koka u Pariz. Pisac je bio u pravu kad je pretpostavio da bi im se tamo
mogle dogoditi posve nove pustolovine. Na kraju objasni Poklepoviću kako ipak nije
on taj koji je do kraja zapetljao čitavu priču, već onaj koji sada sjedi svezan u
slikarevom stanu te se upute do kuće broj tri.

29. Svi protiv svih

Nesporazumi su se napokon raspetljali i razjasnili, i to u predsoblju kuće Somaisovih.

Nakon što su ugledali lažne brijači, Marie i dječaci su ih pratili u kuću. Dok je
Maurice smirivao Somaisa, Marie objasni što se događalo sa slikom, a Frederic i
Charles dodaju kako su oni zamijenili pravu Mona Lizu koja se nalazila u stanu
Poklepovića tako da je kod Zlatka Mona Liza koju je naslikao njegov ujak.

Tad su se svi opustili. Brodovlasnik je ispričao kako je nesretnim slučajem opet

izabrao ime broda baš kad su se događale zavrzlame sa slikom, kao i ranije s
Kleopatrom. Katsarida se osjećao postiđeno jer je sumnjao na vlastitog oca.

U tom trenu pojavi se novinar Clever kojega je Poklepović oslobodio u svom stanu.
Naime, novinar je glumio redatelja kako bi imao bolji pristup događajima te kako bi
lakše motrio što se događa sa slikom. Poklepović je na kraju uspio u svom naumu,
digla se vrijednost njegove slike jer je identična onoj pravoj te je uspije prodati
Somaisu. Slikar se tad sjeti bogalja i objasni o kome je zapravo riječ te poruči Koku
da ga Kušan čeka vani.

Koko uplašeno krene prema izlazu te u daljini začuje glas koji mu govori probudi se.

30. Nemaš ti pojma što je san

Zlatko je kružio po sobi u nevjerici, dok je Koko ležao u krevetu pokriven dekom.
Naime, Koko se od toliko uzbuđenja razbolio, uhvatila ga je groznica tako da se dva
dana nije budio. Čitavo vrijeme buncao je o papagajima, kitovima, bogalju i
otmičarima.

Zlatko nije mogao vjerovati da Koko nije odmah shvatio da je to san. Nakon što mu je
Koko u detalje ispričao što se sve događalo, Zlatko mu objasni kako su svi ljudi iz
njegovog sna zapravo njegovi poznanici. Upravo zbog toga je bio siguran da bi on
odmah shvatio da je to san i probudio se, kako je već nekoliko puta naglasio.

Koko naposljetku skoči iz kreveta i optuži Zlatka kako je on za sve to kriv. Toliko mu
je pričao o opasnostima koje vrebaju u Parizu da se jadni Koko zbog toga i razbolio.
Zatim mu odbrusi kako on čak ni ne mora putovati da bi vidio daleke krajeve, samo
legne u krevet i može biti gdje god on poželi. Zlatko još jednom objavi kako je Koko
lud te izađe iz sobe, a Koko stane razmišljati na koju stranu svijeta bi večeras mogao
otputovati.

Analiza likova
Likovi: Koko, Zlatko, slikar Poklepović, dječaci Jean i Michel, Marie Clever,
Katsarida Samais

Bilješka o piscu
Ivan Kušan je rođen u Sarajevu, 30. kolovoza 1933. godine, a umro je u Zagrebu 20.
studenoga 2012. godine. Riječ je o poznatom hrvatskom književniku i akademiku.
Diplomu je stekao na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu, gdje je poslije i radio
kao redovan profesor dramaturgije od 1980. do 1994. godine.

Radio je na uređivanju nekoliko časopisa, kao što su Telegram, Most, kao i na

uređivanju biblioteka Modra lasta, Smib. Uz to bio je i prevoditelj s engleskog,
francuskog i ruskog jezika. Također je bio urednik za književnost na Radio Zagrebu,
te za crtani film u Zagreb filmu.

Godine 1956. godine objavio je svoj prvi poznati dječji roman “Uzbuna na Zelenom
vrhu”, koji i danas doživljava brojna izdanja i nalazi se na popisu za lektiru. Nakon
toga, 1958. izlazi jedan od njegovih najvažnijih romana, “Razapet između”. Poslije
1970. piše za kazalište, radio i televiziju.

Autor je dobitnik niza nagrada za svoj književni rad kao što su: Nagrada Vladimir
Nazor za životno djelo u području književnosti, Nagrade Grigor Vitez i Ivane Brlić
Mažuranić za knjigu Koko u Parizu.

Neki od poznatijih romana za djecu su: “Uzbuna na Zelenom vrhu”, “Koko i duhovi”,
“Domaća zadaća”, “Zagonetni dječak”, “Lažeš, Melita” i drugi. Kušan je pisao i
romane za odrasle, među kojima su: “Trenutak unaprijed”, “Razapet između”, “Zidom
zazidani”, “Toranj” i drugi.