Univerzitet u Sarajevu

Elektrotehnički fakultet
Predmet: Inženjerska matematika 1
Studijska 2023/2024. godina

Tutorijal 4
Konvergencija i suma reda. Kriteriji konvergencije redova sa pozitivnim članovima.
Kriteriji konvergencije redova promjenjivog predznaka. Apsolutna i uslovna konvergencija.

Zadatak 1
Ispitati konvergenciju redova:
∞ p √ 
3
X 3
a) n2 + 1 − n2 ;
n=1
∞ p √ 
3
X 3
b) tg n2 + 1 − n2 .
n=1

Rješenje:

Na početku definišimo dva (uporedbena) kriterija za ispitivanje konvergencije.

Uporedbeni kriterij 1: Neka su dati pozitivni redovi
∞
X ∞
X
an i bn .
n=1 n=1

Ako postoji n0 ∈ N takav da je

an ≤ bn , ∀n ≥ n0 ,
tada vrijedi:

∞
P ∞
P
1. Iz konvergencije reda bn slijedi konvergencija reda an ,
n=1 n=1
∞
P ∞
P
2. Iz divergencije reda an slijedi divergencija reda bn .
n=1 n=1

Uporedbeni kriterij 2: Neka su dati pozitivni redovi

∞
X ∞
X
an i bn
n=1 n=1

i neka je an , bn > 0, ∀n ∈ N. Ako postoji konačan ili beskonačan limes

an
lim = k,
n→∞ bn

tada vrijedi:

∞
P ∞
P
1. Ako je 0 < k < +∞, onda redovi an i bn istovremeno konvergiraju ili divergiraju, tj. oni
n=1 n=1
su ekvikonvergentni;

1
 ∞
P ∞
P
2. Ako je k = 0, onda iz konvergencije reda bn slijedi konvergencija reda an , a iz divergencije
n=1 n=1
∞
P ∞
P
reda an slijedi divergencija reda bn ;
n=1 n=1
∞
P ∞
P
3. Ako je k = +∞, onda iz konvergencije reda an slijedi konvergencija reda bn , a iz diver-
n=1 n=1
∞
P ∞
P
gencije reda bn slijedi divergencija reda an .
n=1 n=1

a) Potrebno je racionalisati izraz tako da se eliminiše korijen u brojniku. Slijedi

√ 2 p  √ 2
∞ p √  ∞ p √  3
n 2+1 + 3
(n 2 + 1)n2 + 3 n2
3 3
X 3
X 3
n2 + 1 − n2 = n2 + 1 − n2 ·  √ 2 p  √ 2 =
3 3
n=1 n=1 n2 + 1 + 3 (n2 + 1)n2 + n2
∞
X n2 + 1 − n2
= √ 2 √ 2 = (1)
3 3
p
n=1 n2 +1 + 3
(n2 + 1)n2 + n2
∞
X 1
= √ 2 √ 2 .
3 3
p
n=1 n2 + 1 + 3
(n2 + 1)n2 + n2
4
Maksimalni stepen u nazivniku je n 3 , što znači da je dobijeni red ekvikonvergentan sa redom
∞
X 1
4 , (2)
n=1 n3
koji je hiperharmonijski red oblika
∞
X 1
,
n=1
nα
za kojeg je poznato da vrijedi da je konvergentan ukoliko je α > 1, a divergentan ukoliko je
∞
4 1
α ≤ 1. Kako je α =
P
3, zaključuje se da red 4 konvergira, pa samim time konvergira i
n=1 n 3
početni red.
b) Početni red se može drugačije zapisati kao:
∞ p √  ∞
3
X 3
X
tg n2 +1− n2 = tg(an ). (3)
n=1 n=1

Kao što je pokazano u prvom dijelu zadatku, poznato je da je red sa opštim članom an konver-
gentan. Moguće je definisati opšti član bn kao:
bn = tg(an ). (4)
Prema uporedbenom kriteriju 2, koji je naveden u prvom dijelu zadatka, računa se limes lim abnn ,
n→∞
pa slijedi
an an
lim = lim . (5)
n→∞ bn n→∞ tg(an )

Racionalisanjem kao u prošlom dijelu zadatka lako se dolazi do zaključka da vrijedi lim an = 0.
n→∞
Sada se može drugačije napisati limes:
an an cos an
k = lim = lim = 1. (6)
n→∞ tg(an ) n→∞ sin an

∞
P ∞
P
Kako sada vrijedi da je k = 1, iz konvergencije reda an slijedi konvergencija reda bn ,
n=1 n=1
∞
P
odnosno reda tg(an ).
n=1

2
 Zadatak 2
Ispitati konvergenciju redova:
∞
X an
a) , a > 0;
n=1
(1 + a)(1 + a2 ) · · · (1 + an )
∞ 
1 + cos n 2n−ln n
X 
b) ;
n=1
2 + cos n
∞
X n!
c) , a > 0.
n=1
(a + 1)(a + 2) · · · (a + n)

Rješenje:
P
a) Korisno je za početak napisati dva člana reda an koji se sumira, pa slijedi
an
an = , (7)
(1 + a)(1 + a2 ) · · · (1 + an )
an+1
an+1 = . (8)
(1 + a)(1 + a2 ) · · · (1 + an )(1 + an+1 )
Kao što se vidi, uzastopni članovi sadrže značaj broj identičnih članova, pa se može iskoristiti
D’alambertov kriterij.
∞
an , an > 0 za sve n ∈ N, i neka je
P
D’alambertov kriterij: Neka je dat red
n=1

an+1
α = lim .
n→∞ an

Tada vrijedi:

1. Ako je α < 1, onda red konvergira.

2. Ako je α > 1, onda red divergira.
3. Ako je α = 1, onda ovaj kriterij ne daje odgovor o konvergenciji reda.

Primjenom navedenog kriterija dobiva se

a n+1
(
an+1 (1+a)(1+a
( (((
2 )···(1+a
( n )(1+an+1 ) a
lim = lim (( (
an = lim . (9)
n→∞ an n→∞
2 ( ((
n
n→∞ 1 + an+1
(1+a)(1+a
(((()···(1+a )
(
(
Konačna vrijednost limesa se razlikuje u zavisnosti od vrijednosti a, odnosno

a > 1,
 0,

a 1
lim = 2, a = 1, (10)
n→∞ 1 + an+1 
 a, 0 < a < 1.

Obzirom da za sve vrijednosti a > 0, limes ima konačnu vrijednost koja je manja od 1, po
D’alambertovom kriteriju slijedi da je niz konvergentan neovisno od vrijednosti a.

b) Neka je
∞  ∞
1 + cos n 2n−ln n
X  X
= an . (11)
n=1
2 + cos n n=1

3
 Opći član možemo drugačije napisati kao
1 + cos n 2 + cos n − 1 1
= =1− . (12)
2 + cos n 2 + cos n 2 + cos n
Pokušajmo ograničiti opći član:
− 1 ≤ cos n ≤ 1
=⇒ 1 ≤ 2 + cos n ≤ 3
1 1
=⇒ ≤ ≤1
3 2 + cos n (13)
1 1
=⇒ − 1 ≤ − ≤−
2 + cos n 3
1 2
=⇒ 0 ≤ 1 − ≤ .
2 + cos n 3
Očigledno sada vrijedi
∞
X X  2 2n−ln n ∞
X
an ≤ = bn . (14)
n=1 n 3 n=1

∞
P
Cauchyev korjeni kriterij: Neka je dat red an sa pozitivnim članovima i neka je
n=1
√
α = lim n
an .
n→∞

Tada vrijedi:
1. Ako je α < 1, onda red konvergira.
2. Ako je α > 1, onda red divergira.
3. Ako je α = 1, onda ovaj kriterij ne daje odgovor o konvergenciji reda.
Primjenom Cauchyjevog kriterija korijena slijedi
0
  2n−ln n n
 2  − ln
*
p
n 2 n 2 2  n 4
α = lim bn = lim = lim · = . (15)
n→∞ n→∞ 3 n→∞ 3 3 9
∞
4 P
Obzirom da je α = 9 < 1, slijedi da po Cauchyjevom kriteriju korijena red bn konvergira, pa
n=1
∞
P
prema uporedbenom kriteriju polazni red an također konvergira.
n=1

c) Korisno je ponovo napisati dva uzastopna člana reda:

n!
an = , (16)
(a + 1)(a + 2) · · · (a + n)
(n + 1)!
an+1 = . (17)
(a + 1)(a + 2) · · · (a + n)(a + n + 1)
Primjenom D’alambertovog kriterija slijedi
(n+1)!
an+1 ((((
(
(a+1)(a+2)···(a+n)(a+n+1) n+1
α = lim = lim ((( n!
= lim = 1, (18)
n→∞ an n→∞ n→∞ a+n+1
((((
(a+1)(a+2)···(a+n)
( (((
odakle se dobiva da je α = 1, pa se ne može donijeti zaključak na osnovu ovog kriterija.
∞
an , an > 0, za sve n ∈ N, i neka je
P
Rabeov kriterij: Neka je dat red
n=1

an
 
α = lim n −1 .
n→∞ an+1
Tada vrijedi:

4
 1. Ako je α > 1, onda red konvergira.
2. Ako je α < 1, onda red divergira.
3. Ako je α = 1, onda ovaj kriterij ne daje odgovor o konvergenciji reda.

Računamo limes potreban za ispitivanje konvergencije po Rabeovom kriteriju

a+n+1 a
   
α = lim n − 1 = lim n = a. (19)
n→∞ n+1 n→∞ n+1
Konvergencija reda zavisi od vrijednosti a, pa tako imamo:

1. za a < 1, red divergira;

2. za a > 1, red konvergira;
3. za a = 1, red postaje
∞ ∞
X n! X 1
= , (20)
n=1
2 · 3 · · · (n + 1) n=1
n + 1
∞
P 1
koji je ekvikonvergentan sa redom n , odakle slijedi da dati red divergira.
n=1

Zadatak 3
Ispitati konvergenciju i u slučaju konvergencije odrediti sumu reda
∞  n
2 + 3n
X 
.
n=1
4n+1

Rješenje:

Neka se posmatraju nizovi:

2n
an = , (21)
4n+1
3 n
bn = n+1 . (22)
4
∞
P
Za red an slijedi
n=1

∞ ∞ ∞  n ∞
X X 2n 1X 1 1X
S1 = an = = = qn. (23)
n=1 n=1
4n+1 4 n=1 2 4 n=1 1

∞
P
Za red bn slijedi
n=1

∞ ∞ ∞  n ∞
X X 3n 1X 3 1X
S2 = bn = = = qn. (24)
n=1 n=1
4n+1 4 n=1 4 4 n=1 2

Kao što vidimo, suma S se može svesti na sumu dva geometrijska reda, pa slijedi
"
1 3
#
1 q1 q2 1 1
 
2 4
S = S1 + S2 = + = 1 + 3 = (1 + 3) = 1. (25)
4 1 − q1 1 − q2 4 1− 2 1− 4
4

5
 Zadatak 4
Dokazati Cauchyjev kondenzacioni kriterij: “Neka je an opadajući nenegativan niz. Tada su redovi
∞
X ∞
X
an i 2n a2n ekvikonvergentni”. Nakon toga, ispitati konvergenciju reda
n=1 n=1

∞
X 1
.
n=2
n ln n

Rješenje:

Na početku je bitno primijetiti da vrijedi a1 > a2 > a3 > a4 > · · · > 0, obzirom da je niz opadajući i
nenegativan.
∞
P
Cauchyjev kondenzacioni kriterij se može dokazati ograničavanjem reda an sa donje i gornje strane.
n=1
Poređenjem pojedinačnih elemenata slijedi
∞
X
an = a1 + a2 + a3 + a4 + a5 + a6 + a7 + a8 + a9 + . . .
n=1
∞ (26)
X
n−1
≥ 0 + a2 + a4 + a4 + a8 + a8 + a8 + a8 + a16 + . . . = 2 a2n .
n=1

Analogno prošlom zaključku vrijedi

∞
X
an = a1 + a2 + a3 + a4 + a5 + a6 + a7 + a8 + a9 + . . .
n=1
≤ a1 + a2 + a2 + a4 + a4 + a4 + a4 + a8 + a8 + . . . (27)
∞
X
= a1 + 2a2 + 4a4 + 8a8 + 16a16 = 2n a2n .
n=0

Konačno vrijedi
∞ ∞ ∞ ∞ ∞
1X X X X X
2n a2n ≤ an ≤ a1 + 2n a2n =⇒ an ∼ 2n a2n . (28)
2 n=1 n=1 n=1 n=1 n=1

∞
P 1
Primjenom Cauchyjevog kondenzacionog kriterija na red n ln n slijedi
n=2

∞ ∞ ∞ ∞
X 1 X 2n X 1 1 X 1
∼ n n
= = , (29)
n=2
n ln n n=2 2 ln 2 n=2
n ln 2 ln 2 n=2 n

∞ ∞
P 1 P 1
a obzirom da znamo da je n divergentan red, slijedi da je i n ln n također divergentan.
n=1 n=2

6
 Zadatak 5
Ispitati apsolutnu, uslovnu i običnu konvergenciju redova:
∞
X (−1)n · n2
a) ;
n=1
2n
∞
X sin (n + 1)
b) √ ,
n=1 n2 + 1
∞ (−1)n sin nπ
3n+1
X
c) √ .
n=1
n+3

Rješenje:

a) Definišimo kriterij konvergencije za alternirajuće redove.

∞
(−1)n an , pri an > 0, ∀n ∈ N, i neka
P
Leibnizov kriterij: Neka je dat alternirajući red
n=1
vrijedi:

1. lim an = 0;
n→∞
2. an+1 ≤ an za n > n0 ∈ N.
∞
(−1)n an konvergentan.
P
Tada je red
n=1
Početni red se može napisati kao
∞ ∞
X (−1)n n2 X
= (−1)n an . (30)
n=1
2n n=1

Na početku je potrebno provjeriti da li je niz opadajući, pa slijedi:

an+1 ≤ an
(n + 1)2 n2
=⇒ ≤
2n+1 2n (31)
=⇒ 2n ≥ (n + 1)2
2

=⇒ n2 − 2n − 1 ≥ 0.
Zaključuje se da relacija vrijedi za ∀n ≥ n0 = 3. Limes općeg člana kada n → ∞ iznosi
n2
lim = 0. (32)
n→∞ 2n

Zadovoljena su oba uslova, pa alternirajući red konvergira.

Za provjeru apsolutne konvergencije potrebno je ispitati konvergenciju reda
∞ ∞ ∞
X X X n2
|(−1)n an | = an = . (33)
n=1 n=1 n=1
2n

Primjenom D’alambertovog kriterija slijedi

(n+1)2
an+1 2n+1 (n + 1)2 1
α = lim = lim n2
= lim 2
= . (34)
n→∞ an n→∞ n→∞ 2n 2
2n

Obzirom da je α < 1, vrijedi da je red apsolutno konvergentan.

7
b) Red se može drugačije zapisati kao
∞ ∞
X sin (n + 1) X 1
√ = √ · sin(n + 1) (35)
n=1 n2 + 1 n=1 n2 + 1

∞
P
Dirichletov kriterij: Neka je dat red an bn i neka su zadovoljeni uslovi:
n=1

1. Niz an → 0 kada n → +∞, pri čemu je an monoton;

k
P ∞
P
2. Niz parcijalnih suma Bk = bn reda bn je ograničen.
n=1 n=1
∞
P
Tada je red an bn konvergentan.
n=1
Neka je sada:
1
an = √ , (36)
+1n2
bn = sin(n + 1). (37)

Očigledno vrijedi
1
lim an = lim √ = 0, (38)
n→∞ n→∞ n2 +1
√ √
pri čemu iz n2 + 1 > n2 slijedi √1 > √ 1 , pa onda vrijedi da je an > an+1 , odnosno niz
n2 n2 +1
an je monotono opadajući.
k
P
Potrebno je još dokazati da je niz parcijalnih suma Bk = sin(n + 1) ograničen. U tutorijalu
n=1
1 smo pokazali da je:
v
X sin (v+1)x
2 · sin vx
2
sin ux = . (39)
u=0
sin x2

Primjećujemo da za u = 0 imamo prvi član sin 0x = 0, pa možemo pisati:

v
X sin (v+1)x
2 · sin vx
2
sin ux = x (40)
u=1
sin 2

Uzimajući da je x = 1 i uvodeći smjenu u = n + 1, odnosno n = u − 1, dobijamo:

v−1
X sin (v−1)
2 · sin v2
sin(n + 1) = . (41)
n=0 sin 21

Ako sada izuzmemo prvi član sume (za n = 0) i uvedemo smjenu k = v − 1, odnosno v = k + 1
dobijamo sumu:
k
X sin k2 · sin k+1
2
sin 1 + sin(n + 1) = . (42)
n=1 sin 21

Sada dobijamo:
k
X sin k2 · sin k+1
2 1
Bk = sin(n + 1) = 1 − sin 1 ≤ , (43)
n=1 sin 2 sin 21

8
 što je konačan broj, pa su uslovi za Dirichletov kriterij zadovoljeni, pa polazni red konvergira.
Za apsolutnu konvergenciju posmatramo red:
∞
X | sin(n + 1)|
√ (44)
n=1 n2 + 1

Kako je | sin(n + 1)| < 1, onda vrijedi da je | sin(n + 1)| > sin2 (n + 1), pa vrijedi:
∞ ∞ ∞
X | sin(n + 1)| X sin2 (n + 1) 1X 1 − cos 2(n + 1)
√ > √ = √ =
n=1 n2 + 1 n=1 n2 + 1 2 n=1 n2 + 1
∞ ∞ ∞ ∞
1X 1 cos 2(n + 1)
X X X
= √ − √ = bn − cn . (45)
2 n=1 n2 + 1 n=1 n2 + 1 n=1 n=1

∞
P 1
Prvi red sa opštim članom bn je ekvikonvergentan sa n , koji divergira. Drugi red sa opštim
n=1
članom cn se može pokazati da konvergira koristeći Dirichletov kriterij, pa na desnoj strani
nejednakosti imamo divergentan izraz. Kako je polazni red veći od desne strane, tada i polazni
red divergira.

c) Dati red se može napisati u obliku

∞ (−1)n sin nπ ∞
3n+1
X X
√ = an bn , (46)
n=1
n+3 n=1

gdje su:
nπ
an = sin , (47)
3n + 1
(−1)n
bn = √ . (48)
n+3

∞
P
Abelov kriterij: Neka je dat red an bn i neka su zadovoljeni uslovi:
n=1

1. Niz (an )∞
n=1 je monoton i ograničen;
∞
P
2. Red bn je konvergentan.
n=1
∞
P
Tada je konvergentan i red an bn .
n=1
Na početku dokažimo da vrijedi da je (an )∞ n=1 monoton. Za dokazivanje monotonosti niza
nπ nπ
an = sin 3n+1 = sin cn , dovoljno je pokazati da je monoton niz cn = 3n+1 kao:

(n + 1)π nπ nπ + π nπ
cn+1 − cn = − = − =
3(n + 1) + 1 3n + 1 3n + 4 3n + 1
(49)
(n + 1)π(3n + 1) − nπ(3n + 4) π
= = .
(3n + 4)(3n + 1) (3n + 4)(3n + 1)

Također, treba pokazati da vrijednost ovog niza uvijek leži unutar intervala na kojem je sinus
monoton. Očigledno vrijedi da je cn+1 − cn > 0, ∀n ∈ N, pa je samim time niz cn monotono
nπ
rastući. Lako se izračunavaju početna i krajnja vrijednost 3n+1 , pa se dobiva da je argument
sinusa ograničen sa
π nπ nπ π
≤ ≤ lim = , (50)
4 3n + 1 n→∞ 3n + 1 3

9
 √ √ ∞
2 3 P
što dalje znači da je niz an ograničen (između 2 i 2 ) i monoton. Što se tiče reda bn =
n=1
∞
(−1)n 1 1 1
≥
P
√ , obzirom da vrijedi da je n+3 i lim = 0, prema Leibnizovom kriteriju
n=1
n+3 (n+1)+3 n→∞ n+3
∞
P
konvergencije, zaključuje se da red bn konvergira.
n=1
∞ (−1)n sin nπ ∞
3n+1
P P
Konačno, prema Abelovom kriteriju slijedi da konvergira i red √
n+3
= an bn . Dalje
n=1 n=1
se posmatra red
√
∞ (−1)n sin nπ ∞ sin nπ ∞ 2
3n+1 3n+1
X X X
√ √ √ 2
= ≥ . (51)
n=1
n+3 n=1
n+3 n=1
n+3
∞
P 1
Posljednji dobiveni red je ekvikonvergentan sa redom 1 koji je divergentan, pa dati red
n=1 n 2
apsolutno divergira. Pošto on ipak obično konvergira, onda zaključujemo da on uslovno konver-
gira.

Zadatak 6
Ispitati konvergenciju reda
∞
X cos 2nπ
3
n
.
n=1
2

Rješenje:

Ako posmatramo niz:

2nπ
an = cos . (52)
3
Vrijednosti kosinusa se mogu raspisati u zavisnosti od slobodne promjenjive n kao

1
2nπ − 2 , n = 3k + 1,
 k ∈ N0 ,
cos = − 12 , n = 3k + 2, k ∈ N0 , (53)
3
k ∈ N0 .

 1, n = 3k + 3,
∞
P
Za red an vrijedi:
n=1

∞ ∞ ∞
X X cos 2nπ
3
X 1 1
|an | = n
≤ n
= 1 = 2,
n=1 n=1
2 n=1
2 1− 2

pa je on očigledno apsolutno konvergentan jer mu je suma konačna.

Sada se prema Dirichletovoj teoremi o komutativnosti apsolutno konvergentnih redova, suma S2 može
raspisati kao
∞ ∞ ∞ ∞
X cos 2nπ
3
X − 12 X − 12 X 1
S= n
= 3k+1
+ 3k+2
+ 3k+3
=
n=1
2 k=0
2 k=0
2 k=0
2
∞  k ∞  k ∞  k
1 1X 1 1 1X 1 1X 1
=− · − · + = (54)
2 2 k=0 8 2 4 k=0 8 8 k=0 8
∞  k 
1 1 1 1 1 1 1 8 2
X 
= − − + =− · 1 =− · =− .
k=0
8 4 8 8 4 1− 8
4 7 7

10