Živorad Mihajlović Slavinski

PSIHIČKI TRENING JOGIJA

Joga vježbe u svjetlosti suvremene fizijologije i parapsihologije
 2

OPĆI UVOD

Interesiranje za orijentalne sisteme praktične filozofije u naglom je porastu zadnjih godina

u svijetu. Ta opća tendencija nije mimoišla ni nas. Ovaj tečaj napisan je da bi se premostio jaz
između tog rastućeg interesiranja i nepostojanja adekvatne literature na našem jeziku. Mnogobrojna
pisma koja sam dobio zadnjih mjeseci od zainteresiranih čitalaca uglavnom govore o višegodišnjem
bezuspješnom traganju po knjižarama i bibliotekama za knjigama koje bi na pristupačan način
govorile o filozofiji i psihičkom treningu naroda Dalekog Istoka. Na stranim jezicima postoji
nepregledno more radova, među kojima nije lako snaći se, naročito početniku bez mnogo godina
iskustva iza sebe. Većina postojećih radova je tkz, teorijskog tipa, u kojima se naširoko raspravlja o
tome što fakiri i jogi mogu da postignu specijalnim treningom, raspravlja se o njihovim izuzetnim
sposobnostima, daje se detaljan opis života mnogih istaknutih sljedbenika orijentalnih filozofskih
sistema, ali će zainteresirani čitalac uzalud tragati za instrukcijama koje govore KAKO da on sam
razvije svoje sposobnosti i psihičke moći, KAKO da trenira volju i koncentraciju, KAKO da
postigne kontrolu psihe itd.
Autor ovog kratkog priručnika čvrsto zastupa stav da glavni cilj i najvažnije opravdanje za
objavljivanje radova iz bilo koje oblasti mora biti mogućnost provjere i praktične primjene iznijetog
materijala. Izlaganje autorovog mišljenja o nekom aspektu realnosti i gola deskripcija, ma koliko
dubokoumni i originalni, sasvim su nedovoljni. Mnogi pisci izlagali su svoj stav i mišljenje o
orijentalnoj filozofiji, ali takvo izlaganje samo po sebi nije dovoljno. Sam naslov ovog tečaja
orijentirao je čitaoca na jako iščekivanje u pravcu mogućnosti primjene izloženog znanja. Da bi
uklonili svako moguće nerazumijevanje, dužni smo odmah reći da je autor pokušao da izloži metod
fakirskog i joga treninga kao koristan instrument samorazvića i da istovremeno pruži kratak, jasan i
svakome razumljiv priručnik, a ne obično izlaganje sopstvenih pogleda na orijentalne sisteme
srodne sa jogom.
Moramo na ovom mjestu istaći da postoji izvjestan broj čitalaca, koji su nažalost u većini,
koji i očekuju da u ovakvom tekstu nađu znanje isključivo teorijskog tipa. Da su ovakvi čitaoci u
većini dokaz je što radovi ove vrste dominiraju u zaista velikoj mjeri. To je donekle objašnjivo, jer
je mnogo udobnije čitati o čudima i misterioznim događajima, nego se lično oprobati na seriji teških
i zamornih vježbanja, koja su sasvim logična i lišena prizvuka misterioznosti, a koja vode praktičnoj
primjeni pročitanog. Daleko je lakše pričati sa prijateljima o orijentalnim sistemima, nego ih
primijeniti u praksi.
Spomenuti ću jedno od svojih ranih iskustava ove vrste. Prije 13 godina, kao student
psihologije na početku studija, a imajući iza sebe više godina posvećenih izučavanju (čisto
teorijskog tipa) indijske ortodoksne filozofije, dugo sam bezuspješno pokušavao da stupim u
kontakt sa ljudima sličnih interesiranja, koji bi za razliku od mene posjedovali praktično znanje.
Tragajući tako, stupio sam u kontakt sa Dr K. A., ženom koja je u periodu između dva svjetska rata
imala istaknutu ulogu na polju filozofije u beogradskim intelektualnim krugovima. Bio sam
obaviješten da se ona, pored ostalog interesirala za sisteme praktične filozofije naroda Dalekog
Istoka. Bila je jedan od inicijatora grupe ljudi sličnih interesiranja, grupe koja se pretežno bavila
proučavanjem zapadnih hermetičnih sistema srodnih sa jogom. Nasuprot raširenom shvaćanju da su
razlike između praktične filozofije Zapada i Istoka velike i nepremostive, bolje poznavanje ukazuje
da obje tradicije stoje na istoj osnovi i ono što pada u oči jesu sličnosti, a ne razlike.
Njen stav me je sasvim iznenadio. Saopćila mi je da zna neke ljude koji proučavaju jogu,
ali da oni ta interesiranja kriju, tako da ne može da mi omogući kontakt sa njima. Što se tiče nje
same, Dr. K. A. zadržala se tokom tih mnogih godina na nivou suhoparnog teorijskog izučavanja.
Kroz razgovor saznala je da sam u to vrijeme čitao radove Svamija Vivekanande i Artura Avalona.
Začudila se da tražim nešto više od knjiškog izučavanja. “Imate te knjige, pa ih samo dalje
izučavajte!” Bila je tipičan predstavnik one vrste ljudi koji na samorazviće gledaju kao na sterilno
gomilanje suhoparnih činjenica i mentalnog balasta. Sasvim je ispustila iz vida samu suštinu
praktične filozofije - direktnu primjenu teorijski stečenog znanja. Pohvalno je saznati kemijsku
formulu vode, ali tim saznanjem nitko ne može ugasiti žeđ.
 3

Razočaran susretom sa ovom osobom i literaturom koju sam do tada čitao, nastavio sam
traganje. Sjećajući se teškoća kroz koje sam prošao u tom periodu, ovaj priručnik napisao sam da bi
ljudi sličnih interesiranja uštedjeli sebi vrijeme i besplodne napore. Jer u većini knjiga koje
obrađuju ovu oblast, sve što se tiče praktičnih instrukcija jesu tvrdnje da će ozbiljan student naći
takve instrukcije kada bude za njih zreo, odn. “psihički spreman.” Najčešće se navodi stara
istočnjačka izreka: “Kada je čela (učenik) spreman, guru (učitelj) se pojavljuje.” Za čitaoca koji se
čvrsto drži zdravog razuma, ovo je najobičnija mistifikacija. Vjerojatni razlog za široku upotrebu
ove mistifikacije je nedostatak znanja nekompetentnih autora. Logično je pretpostaviti da učenik
treba nekako da se pripremi za susret sa učiteljem.
U ovom sažetom tečaju biti će vam pružene sve informacije o najvažnijim elementima
orijentalne psihologije, zajedno sa jasnim direktivama kako da se podvrgnete treningu fakirskog i
joga sistema na logičan i siguran način. Neće vam biti izložena samo jedna od komponenata
orijentalnog učenja, na primjer disanje (pranajama) ili asane (položaji), što je čest slučaj sa
knjigama iz ove oblasti. Ovdje je usvojen sasvim drugačiji pristup. Sve najvažnije komponente
fakirskog i joga sistema treninga psihičkih moći izložene su na sažet i pristupačan način, a na kraju
tečaja pružen je pregled literature iz ove oblasti, tako da zainteresirani čitalac može sam kritički da
usporedi materijal izložen ovdje sa drugačijim pristupima istom predmetu.
Prema tome, ovo nije tekst za sticanje teorijskih znanja i činjenica. Ovdje nećete naći
godinu kada se Buda rodio, historijat širenja joge na Zapadu i nastanka zen-budizma i njegovih
mnogobrojnih šizmatičnih ogranaka. Jer, kao što je rečeno, ovaj tekst treba da utoli žeđ, a ne da
bombardira pamćenje čitaoca “formulama.”
Akademski pristup praktičnoj filozofiji nije svojstven samo Zapadu. Na mnogobrojnim
univerzitetima u Indiji koji posjeduju izvanredno bogate biblioteke “svetih knjiga” odn. starih
sanskrtskih rukopisa posvećenih našem predmetu, boravi veliki broj istraživača, koji su cijeli život
posvetili proučavanju tih “svetih knjiga”, zaboravljajući da učine svetom jedinu zaista važnu stvar -
svoj sopstveni život.
Čitalac koji ima izvjestan fond znanja iz oblasti radža-joge i zen-budizma, dobiti će utisak
da granice između fakirskog sistema treninga i ova dva sistema nisu ovdje jasno povučene i da im
se predmeti donekle poklapaju. Takav utisak nikako neće biti pogrešan, bar što se tiče stanovišta
pisca ovog tečaja. Jer svi sistemi praktične filozofije naroda Dalekog Istoka, kao i sistemi zapadne
hermetičke tradicije bazirani na TAROTU, nisu ništa drugo do grane istog drveta. Istina je
zajedničko stablo iz koga su proistekli.
 4

OSNOVNA ZNANJA
Same riječi joga, fakirizam, samkhja, vedanta, zen itd. izazivaju kod Zapadnjaka gotovo
automatski stav podozrenja, nevjerice i nekritičkog odbacivanja, a kod jednog malog broja
dezorijentiranih intelektualaca (naročito u zadnje vrijeme) slijepo i egzaltirano prihvaćanje
orijentalnih sistema kao univerzalnog ključa za sve probleme suvremenog čovjeka. Među ovim
sistemima najgoru reputaciju uživa fakirizam. Mnogobrojne vjerske sekte i fanatici u zemljama
Bliskog i Dalekog Istoka uglavnom su doprinijeli rđavoj reputaciji fakirizma, tako da ovaj naziv
budi asocijacije na beskućnike, koji polugladni i odjeveni u rite lutaju, prose i prikazuju jeftine
trikove na ulicama provincijskih gradova. Međutim u krugovima posvećenih sljedbenika
orijentalnih sistema treninga istinski adepti fakirizma oduvijek su smatrani ravnim adeptima ostalih
sistema. Takozvani “fakiri” koji zarađuju kruh providnim iluzionizmom, nisu ništa drugo nego
imitatori dostojni sažaljenja. Oni imitiraju znanje i razvijene psihičke moći pravih adepta, djelujući
preko neznanja širokih masa i jeftine želje za senzacijama.
Zato ističemo odmah na početku da će svaki onaj koji se nada da će u ovom tekstu naći
instrukcije kako da guta vatru, leži na čavlima i hoda po žaru ostati duboko razočaran. Ovo je
sistem mentalnog i psihičkog treninga, čiji je krajnji cilj SAMOREALIZACIJA, a ne priručnik za
vašarske artiste.
Fakirizam je jedan od mnogih empirijskih pokreta, nastalih na Istoku, koji su odraz općeg
stava prema životu, ljudskoj sudbini i smislu egzistencije. Kroz historijski razvoj ljudskog društva
Zapad se postepeno okretao spoljašnjem svijetu i materijalnim vrijednostima, a Istok u suprotnom
pravcu - unutrašnjem, subjektivnom svijetu. Ako psihološki uprostimo stvar, mogli bi reći da je
introverzija tipična odlika Istočnjaka, a da ekstrovertan stav karakterizira Zapadnjake. Dok Zapad
mjeri razvitak ljudskog društva tonama proizvedenih dobara, potrošnjom struje, papira, sapuna itd.,
na Istoku se smatra da smisao života leži u duhovnoj ravnoteži i kontroli, dominaciji psihičkog nad
fizičkim i svjesnom ubrzanju lične evolucije.
Sa spiritualno plodnog tla Istoka ponikli su mnogi pokreti i filozofske struje, koji svi teže
istom cilju - SAMOREALIZACIJI. U Mongoliji se razvio šamanizam, u Japanu zen, u Tibetu
lamaizam, u Indiji budizam, fakirizam, joga, samkhja, vedanta itd. Kao što je ranije rečeno,
fakirizam nije izložen ovdje u čistoj formi, jer takva i ne postoji, pošto su mnogi metodi, tehnike i
postupci zajednički većem broju sistema; ovaj tečaj eklektički prikazuje kompleksan sistem
orijentalnog treninga koji je najbliži fakirizmu i radža-jogi.
Jedna od čudnih odlika Hindusa je isključiva koncentracija na jedan cilj u datom trenutku.
Kada Hinduse nešto interesira, oni postaju time tako opsjednuti da zanemare sve drugo. Mnoge od
današnjih visoko razvijenih nauka vuku svoj korijen iz Indije. Matematika je nastala u Indiji;
takozvani arapski brojevi došli su u srednjovjekovnu arapsku kulturu iz Indije. Arapska, a preko nje
i evropska medicina pozajmila je osnovna znanja iz anatomije i fiziologije iz indijske nauke, a otuda
potiče i primjena metala u medicini. U jednom periodu razvitka indijske kulture (prije nekih četiri
hiljade godina) ljudska svijest i njene funkcije postale su isključivi objekt interesiranja indijskih
mislilaca. U tom periodu fizičke nauke doživjele su naglo opadanje. Utjecaj duha na tijelo i obratno,
psihički fenomeni, bol i njegovo savlađivanje, funkcije podsvijesti, telepatija, trans, tehnike
koncentracije i meditacije, sve su to bile oblasti nove nauke regularno izučavane. Mnogobrojne
škole fakirizma i joge prihvatile su se najrazličitijih eksperimenata u oblasti ljudskog duha. Neke su
eksperimentirale sa bojama i svijetlom, ispitujući njihovo djelovanje na tijelo i psihu. Njihovi
pripadnici nosili su odjeću određene boje, bojili hranu i predmete svakodnevne upotrebe određenim
bojama itd. Kao rezultat tih empirijskih eksperimenata došlo je do upotrebe boja u pranajami.
Druge sekte eksperimentirale su sa zvukom. Ritmički su otvarali zatvarali uši, izlažući ih
najraznovrsnijim zvucima. Varirali su dužinu intervala slušanja i zvučne izolacije. Od njih potiče
upotreba zvukova u pranajami i kundalini-jogi. Takozvane “svete riječi”, kao što su OM, JAM,
RAM, LAM, HUM itd. izgovaraju se u sebi prilikom koncentracije na točno određene nervne centre
ili ČAKRE, da bi ovi bili aktivirani. Svaki nervni centar ima zvuk koji ga najefikasnije budi.
Ovakva energetska djelovanja zvuka bliska su znanju suvremenog čovjeka - svakome je poznato da
 5

ima zvukova koji razdražuju, kidaju nerve, da ima muzike koja podiže raspoloženje ili izaziva
meditativna raspoloženja itd.
Neke škole eksperimentirale su sa ostalim čulima i tjelesnim funkcijama. Ispitivale su
utjecaj zadržavanja daha na svijest i tijelo. Poslije mnogo vjekova konačno se formirala pranajama
ili nauke o kontroli psihičke energije, sa točno određenim odnosima između trajanja udisaja i
zadržavanja daha, sa precizno definiranom ulogom vizualizacije pri disanju i detaljno proučenim
odnosom između disanja i misaonih procesa.
Empirijskim putem utvrđeno je djelovanje različitih vrsta hrane na tjelesne funkcije i
mentalne procese - nastalo je vegetarijanstvo kao najcjelishodniji način ishrane.
Glavna vrijednost tih iskustvenih (naučnom terminologijom rečeno nekontroliranih)
eksperimenata je u tome što su mnoge generacije istraživača proučavale funkcije ljudskog duha u
najvećem dijelu svoga života. Tako su u Indiji nastale razne grane joge, mnoge struje fakirizma, a i
svi ostali dalekoistočni sistemi, koji imaju za cilj SAMOREALIZACIJU, izgrađeni su isključivo na
empirijskoj osnovi.
Premda svi praktični orijentalni sistemi teže istom cilju, tehnike im se donekle razlikuju.
Radža-joga je sistem mentalnog treninga, očišćen od emocija i lišen fizičkog vježbanja,
osim pranajame koja prethodi glavnoj fazi – koncentraciji misli. Kada se postigne 12 sekundi
neprekidne koncentracije, dostignut je šesti stupanj radža-joge zvani DHARANA. 12 takvih
dharana (ili 144 sekunde neprekidne koncentracije) čini sedmi stupanj zvani DHIANA, a 12 dhiana
čini osmi i posljednji stadij zvani SAMADHI ili transcendentalno stanje nadsvijesti.
Džana-joga predstavlja razrađen sistem meditativnog samoudubljivanja i kontinuirane
autoanalize. Iz nje se u Japanu razvio ZEN.
Mantra-joga, slična po tehnici metodu autosugestije francuskog psihologa Emila Kuea,
djeluje na svijest indirektno, neprekidnim impregniranjem podsvijesti odabranim mantrama tj.
autosugestijama. Neki smatraju mantre magijskim formulama i pridaju im čudesna svojstva u
izazivanju određenih stanja svesti. U njima, međutim, nema nikakve mistike - sve se svodi na
adekvatna zvučna djelovanja na određene nervne centre.
Laja-joga ili kundalini-joga teži direktnom buđenju onog vida kozmičke energije koji u
ljudskom organizmu uzima oblik KUNDALINI ŠAKTI ili zmijske snage. Ovo je najopasnija forma
joge. Mada se u većini priručnika joge upozorava na opasnost preranog buđenja Kundalini, na
Zapadu ova vrsta joge izaziva najjaču radoznalost, jer izgleda, na prvi pogled, da nudi prečicu od
stanja nadsvijesti, bez dugogodišnjeg napornog procesa meditacije.
Karma-joga je staza ispravnog življenja - svaki akt u profesionalnoj aktivnosti, svaka riječ,
svaka misao obojeni su idejom ispravnosti. Svakodnevni život postaje neprekidni ritual posvećenja
ispravnom životu.
Fakirizam teži istom cilju - samorealizaciji ili po orijentalnoj terminologiji SAMADHI.
Kroz kontrolu tijela i tjelesnih funkcija, a naročito specijalnim sistemom disanja, postiže se kontrola
mentalnih procesa i emocionalnih reakcija. Ako su dijelovi tijela, udovi, unutrašnji organi, oči i
jezik stavljeni pod kontrolu volje, onda, uči fakirizam, kontrola duhovne strane našeg bića slijedi
gotovo automatski. Samokontrola dovodi nužno do kontrole spoljašnjeg svijeta, okolnosti i, kako
neki tvrde, prirodnih pojava.
Kako vidimo, svi izloženi sistemi (zbog ograničenog prostora nemoguće je spomenuti sve
postojeće) vode istom cilju, kao što do planinskog vrha, izgubljenog u daljini, vodi više staza. Od
samog čovjeka zavisi koju će stazu izabrati.
Orijentalna praktična učenja pristupačna su svakome tko je spreman da uloži napor u
njihovo savlađivanje. Ali, izvjesne barijere i ovdje postoje! To nisu spoljašnje barijere, već one
postoje u samim ljudima. To su barijere psihičke nezrelosti, koje zamagljuju shvaćanje većine ljudi.
Ovdje se podrazumijeva da će svaki čitalac suditi o ovome tečaju sa svoje individualne točke
gledišta. Onaj čiji je uobičajen stav da bez ozbiljnog proučavanja odbacuje postojanje fenomena, za
čije upoznavanje je nužno ulagati napor i vrijeme, bez ikakve sumnje smatrati će ovaj tekst za niz
običnih gluposti. Naš cilj nije da takve preobraćamo ili mijenjamo njihove ideje. Ovaj priručnik
 6

napisan je prvenstveno za one koji prema orijentalnim učenjima osjećaju intuitivno privlačenje.
Takvi će naći ovdje ono što su godinama uzaludno tražili.
 7

DIJETA I GLADOVANJE

Po orijentalnoj psihologiji tijelo i duh čine nerazdvojno jedinstvo i, prema tome,

zahtijevaju jednaku pažnju. Tijelo je nosač duha i njegova “druga strana.” Svaki tjelesni poremećaj
nužno se odražava u poremećaju duhovnih funkcija. Kako sva energija našeg tijela potiče od disanja
i hrane koju unosimo u organizam, izuzetna važnost hrane nameće se sama po sebi. Hrana je važna
za čovječji organizam iz dva razloga: 1) Za izgradnju i obnavljanje tkiva i 2) Kao energetski
materijal za njegove mnogobrojne funkcije.
Kada tijelo ostane bez hrane duže vrijeme, ono počinje da troši samo sebe: prvo salo i
masne naslage unutrašnjih organa i po zidovima krvnih sudova, zatim mišićno tkivo i u zadnjem
stadiju srž iz kostiju i moždano tkivo.
Ako prividnu raznovrsnost hrane svedemo na njene sastavne komponente, onda ćemo doći
do četiri osnovne vrste hrane: 1) Bjelančevine; 2) Ugljiko hidrati; 3) Masti i 4) Vitamini i mineralne
materije.
Joga, kao i svi ostali sistemi ličnog usavršavanja na Istoku, smatra vegetarijanstvo
najcjelishodnijim i jedinim dozvoljenim načinom ishrane. Tome nasuprot, zapadna medicina tvrdi
da je vegetarijanstvo najbrži put do bolesti, jer se na taj način unose nedovoljne količine
bjelančevina u organizam, a bjelančevine su od vitalnog značaja. Kratak životni vijek u
vegetarijanskim zemljama, velika smrtnost djece, mnogobrojne bolesti itd., sve su to navodno
dokazi koji ukazuju na nužnost unošenja proteina životinjskog porijekla u organizam. Tijelo, kaže
se u medicinskoj literaturi, ima potrebu za određenom količinom bjelančevina. Od te količine
izvjestan procent mora biti životinjskog porijekla. Pri tome se uglavnom misli na meso.
U ovim razmatranjima ispuštaju se iz vida velike oblasti provjerenih činjenica, koje cijeli
problem osvjetljavaju na sasvim suprotan način. Na prvom mjestu, ne pravi se razlika između
vegetarijanaca koji imaju dovoljnih količina vegetarijanske hrane i vegetarijanaca konstantno
pothranjenih. Uglavnom se ova druga grupa uzima kao pogodna za izvođenje gornjeg zaključka.
Odmah ćemo pokazati koliko je ovakvo zaključivanje pogrešno.
Ako se uzmu srednje imućni i bogati slojevi društva u Indiji, među njime nema znakova
tjelesnog propadanja i bolesti čiji je uzrok navodno vegetarijanstvo. Ti društveni slojevi imaju
dovoljnih količina vegetarijanskih namirnica za zdravu i cjelishodnu ishranu. Cerealije, mahunasti i
koštunjavi plodovi, zajedno sa mlijekom i mliječnim proizvodima, daju sve potrebne sastojke
organizmu, lišavajući ga istovremeno toksičnih materija koje potiču od mesa i životinjskih
masnoća. Sa druge strane, kod indijske sirotinje zaista nailazimo na tragove tjelesne degeneracije,
ali je tome glavni razlog izgladnjivanje, nedostatak vegetarijanske hrane, a ne vegetarijanstvo kao
takvo.
Pogledajmo sirotinju u zemljama gdje je ishrana mesom pravilo, na primjer u zemljama
Latinske Amerike i Afrike! Sresti ćemo se sa istom tjelesnom degeneracijom i bolestima koje potiču
od izgladnjelosti. Prema tome, treba razlikovati vegetarijanstvo od nedostatka vegetarijanske hrane,
od pothranjenosti.
Ako sada usporedimo imućne grupe vegetarijanaca i nevegetarijanaca, opaziti ćemo
značajnu razliku: Visok nivo zdravstvenog standarda vegetarijanske grupe i ogroman procent
oboljenja nevegetarijanaca. Srednje imućni Hindusi (vegetarijanci) odlikuju se snažnim zdravljem,
dugovječnošću, otpornošću na bolesti i mirnoćom duha i tijela. Oslobođeni su nervne napetosti i
sukoba sa okolinom. Nasuprot tome, u razvijenim zemljama Zapada, gdje je visok standard
omogućio unošenje znatnih količina mesa u organizam, takav način ishrane je glavni uzrok
oboljenja srca i krvnih sudova, jetre, reumatizma i dr. Liječnici, čak i u ovim zemljama, zabranjuju
bolesnicima hranu životinjskog porijekla, već im propisuju dijetu za vrijeme bolesti.
Ovaj problem dobiva u jasnoći kada se pogleda kemijski sastav bjelančevina. One su
sastavljene od aminokiselina, čiji je glavni sastojak dušik. Njih ima veliki broj, od kojih su neke tkz.
ključne aminokiseline, odnosno aminokiseline čijom se kombinacijom mogu sintetizirati sve ostale
aminokiseline. Organizam može da izađe na kraj sa nedostatkom nekih aminokiselina ako ima na
raspolaganju ključne aminokiseline, jer je u stanju da ostale, koje mu nedostaju, sam sintetizira iz
 8

ključnih koje su u njega unijete. Meso sadrži velike KOLIČINE aminokiselina, ali ih ima u malom
broju i nedostaju mu mnoge ključne aminokiseline. Nasuprot tome, mlijeko je skoro idealna hrana
jer sadrži sve ključne aminokiseline. Zato svi orijentalni, praktični sistemi smatraju mlijeko
idealnom hranom, a kravu svetom životinjom. Nije slučajno da se novorođenče isključivo hrani
mlijekom.
Prema tome, vegetarijanac koji unosi u organizam dovoljne količine bjelančevina u vidu
graha, graška, jaja, mlijeka i mliječnih produkata ima istovremeno kompletnu i zdravu hranu. Zato
savjetujemo čitaoca da dnevno popije najmanje litru mlijeka. Uz ostalu navedenu hranu meso mu
zaista neće biti potrebno.
Također se u nekim izvorima iznosi tvrdnja da je u evoluciji ljudske vrste čovjek naglo
razvio svoj mozak prešavši sa biljne na mesnu hranu. Za dokazivanje netočnosti ove tvrdnje
dovoljno je ukazati na slijedeće: nauka, filozofija i slične misaone discipline ne bi se u
vegetarijanskoj Indiji mogle razviti, a činjenica je da su u najranijem periodu kulturne historije na
njenom tlu cvjetale, dok su u istom periodu mesojedi sa Zapada lutali u poludivljim hordama.
Međutim, izvjestan broj izuzetnih umova i na Zapadu usvojio je vegetarijanstvo kao
najcjelishodniji način ishrane, bez ikakvog poznavanja principa orijentalne psihologije, čisto
intuitivno. Leonardo da Vinči, Bernard Šo i Nikola Tesla, da spomenemo trojicu najistaknutijih. Ne
samo da su dostigli visok nivo naučnih odn. umjetničkih dostignuća, već su doživjeli duboku
starost, budući do zadnjeg dana vrlo produktivni.
Zadnjih godina neka strogo laboratorijska ispitivanja bacila su novu svjetlost na problem
unošenja neophodnih količina proteina, odn. aminokiselina, čiji je glavni sastojak dušik. Sovjetski
fiziolog Prof. Mihail Volski na čelu grupe istraživača dokazao je hipotezu koja je potresla osnove
suvremene fiziologije - ČOVEK I ŽIVOTINJA SPOSOBNI SU DA VRŠE SINTEZU
BJELANČEVINA IZ ATMOSFERSKOG DUŠIKA. Do njegovih istraživanja smatralo se da dušik
mogu da vezuju samo tkz. nitrobakterije. Volski je izračunao da organizam u toku jednog dana
apsorbira 14,5 litara ili 18 grama čistog dušika.
Ako gornje važi za sve ljude, onda daleko više važi za trenirane jogije i fakire, koji
specijalnom tehnikom disanja (vidi kasnije PRANAJAMA) apsorbira mnogo veće količine zraka
ond. dušika, koji zatim služi za sintezu bjelančevina. Proces apsorpcije dušika odigrava se u fazi
zadržavanja daha (koji se naziva KUMBHAKA), kojoj se u pranajami posvećuje najveća pažnja. To
je jedno od objašnjenja joga teorije da pri zadržavanju daha vitalna snaga prelazi u tijelo.
Također pri postu i dugotrajnom namjernom gladovanju, kojima pribjegavaju iz
zdravstvenih razloga i da bi ojačali volju, fakiri smatraju obaveznim povećanje broja pranajama
iznad uobičajenog. Tako se energetske rezerve organizma obnavljaju sa druge strane.
Način ishrane igra veliku ulogu i u fizičkim aktivnostima i u mentalnoj koncentraciji.
Mesojedi posjeduju sposobnost mobiliziranja velike energije u kratkom periodu, ali nemaju ni
približno ustrajnost i izdržljivost vegetarijanaca. Vegetarijanci su u stanju da rade veoma dugo bez
znakova većeg umora, dok mesojedi mogu da obave veoma težak rad u kratkom vremenskom
periodu, a zatim brzo gube snagu i osjećaju glad.
Kroz joga trening u toku nekoliko godina, nervni sistem postaje tako osjetljiv da je u stanju
da osjeti svaki poremećaj pri unošenju hrane. Tada samo nekoliko zalogaja mesa remete
uspostavljenu suptilnu ravnotežu i otežavaju koncentraciju. Tjelesni miris se, prelaskom na
vegetarijansku dijetu, bitno mijenja. On je jedan od značajnih indikatora stanja u kome se nalazi
sistem. Vegetarijanci imaju veoma blag, gotovo neprimjetan tjelesni miris. Njima nasuprot
mesojede karakterizira veoma oštar, prodoran i neprijatan miris. U to ćete se sami uvjeriti, ako
prijeđete na vegetarijansku dijetu - dezodorans vam neće biti potreban.
Ustvari, orijentalni sistemi uče da sva hrana koju uzimamo predstavlja PRANU (o prani
vidi detaljnije u poglavlju “Nauka o disanju indijskih jogija”) u vidu sunčane energije, u različitim
transformacijama. Hrana je utoliko zdravija za organizam ukoliko je manji broj transformacija kroz
koje sunčeva energija prođe prije unošenja u organizam. Biljni svijet direktno (kroz klorofilnu
asimilaciju) apsorbira sunčevu energiju i pretvara je u biljni organizam, sjeme i plodove (to je
PRVA TRANSFORMACIJA). Hrana, koja predstavlja prvu transformaciju sunčane energije, za
 9

čovjeka je najcjelishodnija - količina toksina u njoj je najmanja, a uz to omogućava duge periode

neometane mentalne koncentracije.
Životinje biljožderi hrane se biljnom hranom, prerađuju je i koriste njenu energiju. Mišići,
vezivna tkiva, koža itd. predstavljaju energiju koju životinja nije upotrijebila, a do koje je došla
jedući biljke. Kada ljudi ili životinje mesožderi jedu ovakvo meso, oni unose u sebe istu sunčevu
energiju, koja je do sada prošla kroz DVIJE TRANSFORMACIJE. Da sa brojem transformacija
opada vrijednost hrane, pokazuje svakodnevna praksa da ljudi jedu meso isključivo biljoždera.
Meso zvijeri se ne jede, ono ljudima zaudara, izaziva odvratnost. Sunčeva energija u svojoj
TREĆOJ TRANSFORMACIJI nije pogodna za hranu čovjeka.
Budući da je čovjek odn. jedan dio ljudskog društva tokom evolucije prešao na mesnatu
hranu, jedan interesantan eksperiment pokazuje što se dešava sa bićima koje podvrgnemo sličnom
procesu eksperimentalnim putem. Dvije grupe zečeva ispitivane su tokom 16 nedjelja. Svi zečevi
bili su iste starosti i zdravlja. Prva grupa hranjena je hranom u kojoj je bilo mesa. Druga grupa
hranjena je hranom iste vrste, ali bez mesa. Obje su živjele pod istim uvjetima u laboratoriji. Posle
16 nedjelja, zečevi iz prve grupe imali su u velikoj većini otvrdnjavanje zidova krvnih sudova, dok
nijedan zec iz druge grupe nije pokazivao takve poremećaje. Utvrđeno je da su ti poremećaji skoro
identični sa arteriosklerozom kod ljudi.
Čovjek današnjice je izvanredno osjetljiv na nastupanje starosti, jer je ona neka vrsta
predznaka okončanja egzistencije na zemlji. U strahu od starosti pribjegava se svim mogućim
sredstvima da bi se njen dolazak odgodio. Pri tome se uglavnom obraća pažnja na spoljašnji izgled.
Međutim, starenje organizma zavisi od biološkog mehanizma svojstvenog svakom čovjeku.
Podvrgavanje treningu našeg sistema dovodi, pored ostalih korisnih posljedica, do
USPORAVANJA BIOLOŠKOG MEHANIZMA STARENJA - svi sljedbenici našeg sistema
izgledaju daleko mlađi od svojih vršnjaka. Kad prvom prilikom stupite u lični kontakt sa takvom
osobom, to će van bez sumnje pasti u oči. Nekoliko istinskih adepta koje sam imao prilike da
sretnem, djelovali su i pored poodmaklih godina vrlo mladoliko, gotovo dječački. Tako sam se
uvjerio da mudrost i izgled starosti ne idu uvijek zajedno, kako smo mi obično navikli.
Da istaknemo još jednu, za suvremenog čovjeka relativno važnu činjenicu: RAK, DANAS
JEDAN OD TRI GLAVNA UZROČNIKA SMRTNOSTI U RAZVIJENIM ZEMLJAMA, GDJE
JE VELIKA POTROŠNJA MESA, PRAKTIČNO JE NEPOZNAT U VEGETARIJANSKIM
ZEMLJAMA . . .
Da prijeđemo sada na drugi dio ovog poglavlja, na gladovanje, koje predstavlja koliko
jednostavnu toliko i efikasnu metodu svih orijentalnih sistema.
Fakirizam i joga veoma naglašavaju važnost posta i povremenog gladovanja, naročito za
vrijeme bolesti i emocionalne depresije. Pri gladovanju ne samo da se iz organizma eliminiraju
toksini, već i masne naslage oko unutrašnjih organa i sa zidova krvnih sudova bivaju sagorene. Pri
tome se nameće jedna značajna opreznost - gladovanje treba da je sistematsko, unaprijed planirano i
ne smije biti praćeno prejedanjem “da bi se nadoknadila izgubljena težina.”
Gladovanje je najstariji metod liječenja u historiji. Od najranijih vremena isticano je da
ništa nije zdravije od povremenog gladovanja, da bi se “stomak odmorio.” pri tome čovjek slijedi
prirodni instinkt - kada je bolestan on bez dubljeg razmišljanja odbija hranu. Slično postupa bolesna
životinja; ona odbija hranu čekajući da ozdravi. Ukoliko nešto jede, to je neuobičajena hrana, na
primjer, pas jede neke biljke, tražeći po instinktu lijek svojoj bolesti.
Svaki sljedbenik ovog sistema treba s vremena na vrijeme da poduzima preventivan post
ili, ako je moguće, apsolutno gladovanje. Kako se život na Zapadu značajno razlikuje od života
jogija u Indiji, to su dugotrajna gladovanja praktično neizvodljiva. Suvremen život, zbog
profesionalnih obaveza, stavlja čovjeka pod velika radna i druga naprezanja, pa bi dugotrajno
gladovanje više štetilo nego koristilo. Zato treba naći razumnu sredinu. Jedan dan u nedjelji,
najbolje uvijek isti, treba se podvrgnuti apsolutnom gladovanju. To znači da se u organizam osim
čiste vode ne smije ništa drugo unositi, a vodu treba uzimati u količinama 3-4 puta većim od
uobičajene. Treba popiti 5-6 litara vode, najbolje u čestim intervalima po jednu čašu. Tako velika
količina vode služi da se organizam iščisti, a toksini eliminiraju. Ako poslije prvih nekoliko čaša
 10

osjetite lako gađenje od vode, stavite u vodu nekoliko kapi limunovog soka. Nemojte stavljati šećer,
to bi poništilo svaku vrijednost gladovanja. Gladovanje bez velikih količina vode je opasno, jer
želudačni sokovi mogu oštetiti sopstvene zidove.
Osim gornjeg, gladovanje je izvanredno sredstvo za pomlađivanje. Kao takvo isticano je
još u ŠASTRAMA, svetim indijskim knjigama, starim više od dva milenijuma. Razlog je sasvim
jasan - uzrok starenja su masne naslage i nagomilavanje toksina. Kako gladovanje otklanja te
glavne uzroke starenja, ono je samim tim izvanredno sredstvo za pomlađivanje organizma.
Najnoviji biokemijski eksperimenti potvrđuju drevna joga učenja. Ruski biokemičar
Vladimir Nikitin postavio je interesantnu hipotezu koja objašnjava proces pomlađivanja glađu.
Utvrdio je da u procesu starenja važnu ulogu ima sistem endokrinih žlijezda. Tokom vremena
podželudačna žlijezda bitno se mijenja i proizvodi sve manje hormona inzulina, koji pomaže
organizmu u preradi hranjivih materija. Nadbubrežne žlijezde, međutim, proizvode hormone koji su
antagonisti inzulina i njihova produkcija se ne smanjuje sa godinama. Tako se narušava harmoničan
odnos između ova dva hormona, smanjuje se djelovanje inzulina i nesagorjele hranjive materije
talože se u ćelijama i izazivaju starenje organizma. Nikitin dokazuje da se pomoću gladovanja može
uspostaviti hormonska ravnoteža u tijelu. Pošto jedno vrijeme ostaje bez novih hranjivih materija,
organizam počinje aktivno da sagorijeva ono što se nataložilo u ćelijama.
Svoju hipotezu Nikitin bazira na višegodišnjim eksperimentima sa pacovima, koji su
uslijed gladovanja živjeli oko dvije godine duže nego obično. A to je kod pacova, čiji je životni
vijek veoma kratak, izvanredno značajno produženje života. Također je zapaženo da se pacovi stari
3 godine, koji su povremeno izlagani gladovanju, po starosti tkiva i vitalnosti ne razlikuju od
pacova starih 3 mjeseca koji su se hranili normalno.
Kao što vidite, posle dugog vremena suvremena nauka približava se značajnim
“otkrićima.” Za nas neće biti nikakvo iznenađenje ako jednog dana otkrije pranajamu, čakre,
nadsvijest i ostale komponente orijentalnih sistema, o kojima joga i fakirizam uče više od tri hiljade
godina.
Osim gornjeg, moramo naglasiti važnost gladovanja za trening volje (O TRENINGU
VOLJE vidi kasnije). Gladovanje izvanredno efikasno jača volju. Za naše mentalne mišiće to je
najbolja gimnastika. To je sasvim logično. Ljudska volja je utoliko jača ukoliko je instinktivna
strana našeg biće pod jačom kontrolom. Kad čovjek gladuje, on ustaje protiv najsnažnijeg, bazičnog
nagona samoodržanja. Ukoliko je impuls koji savlađujemo jači, utoliko više raste snaga volje.
Molim vas, nemojte pobrkati ovdje izložen proces samokontrole sa psihološkim pojmom
potiskivanja. Potiskivanje je NESVJESTAN mehanizam, odigrava se automatski i njime se čovjek
često lišava onog čemu svjesno najviše teži. Potiskivanje ni najmanje ne doprinosi samorazviću.
Samokontrola je proces SVIJESTAN U NAJVEĆEM STUPNJU i zahtjeva ulaganje napora pri
ostvarivanju postavljenog cilja. Potiskivanje dovodi do podvajanja i disociranja našeg JA,
samokontrola do njegove ekspanzije. Potiskivanje nas slabi, samokontrola jača.
 11

PRANAJAMA ILI NAUKA O DISANJU INDIJSKIH JOGIJA

U ovom kratkom tečaju nemoguće je obuhvatiti u potpunosti orijentalnu nauku o disanju,

jer vježbanja, koja sva imaju za cilj kontrolu disanja i preko nje kontrolu viših psihičkih procesa,
ima na stotine. Ova nauka zajednička je raznim granama joge, lamaizmu, fakirizmu, kao i
zapadnom hermetizmu. Morate posvetiti veliku pažnju pranajami iz razloga koji će vam tokom
proučavanja ovog tečaja postati jasni. Zadnjih nekoliko desetina godina metodi disanja Istoka
privukli su pažnju suvremenih naučnika. Razvoj fiziologije naročito fiziologije centralnog nervnog
sistema, baca novu svjetlost na vrijednost ovih drevnih vježbanja. U ovom udžbeniku dati su
osnovni principi, metodi i vježbanja pranajame jednostavnim i razumljivim jezikom, a sanskrtski
termini, čak i oni dobro poznati na Zapadu, izbjegavani su u najvećoj mjeri. Pošto izložimo osnove
pranajame, osvrnuti ćemo se na zadnje nalaze suvremene fiziologije.
Joga razlikuje tri vrste disanja: 1) Grudno disanje; 2) Trbušno disanje i 3) Potpuno ili
pranično disanje. Samo treća vrsta pripada fakirizmu i jogi, prve dvije nedovoljne su u različitom
stupnju.
GRUDNO DISANJE karakterizira pri udisanju podizanje grudi, ramena i ključnjača,
uvlačenje stomaka i dizanje dijafragme. Pri ovakvom disanju angažiran je samo gornji dio pluća
koji je najmanji po zapremnini. Pošto se dijafragma diže, pluća mogu da se šire samo u gornjem
pravcu. Na ovaj način minimalna količina zraka dopire u pluća, a napor pri disanju je najveći. Kod
žena je ovaj način disanja veoma čest. Posljedice ovakvog disanja su slaba ventilacija, grub glas,
razdražljivost i brzi zamor.
TRBUŠNO DISANJE, na Zapadu poznato kao “duboko disanje”, u najvećoj mjeri
angažira dijafragmu i daleko je bolje od grudnog disanja, ali i ono samo djelomično puni pluća
zrakom. Zrak dopire u donji i srednji dio pluća, a gornji dio ostaje neangažiran.
Daleko najbolji metod disanja je PRANIČNO ili POTPUNO disanje i to je metod koji se u
svim istočnim sistemima isključivo upotrebljava. Takvo disanje ispunjava cijela pluća zrakom i
omogućava da se apsorbira maksimalna količina kisika i prane ili nervne energije (odn. prane koja
se ovdje javlja kao nervna energija). Ovaj način disanja angažira cijela pluća, sve bronhiole, svaki
plućni mjehur. Dijafragma je maksimalno angažirana, a napor pri disanju najmanji.
Potpuno ili pranično disanje je osnov cjelokupne pranajame i mora se u potpunosti
savladati, ako se želi uspjeh u kasnijim težim vježbama. Svaki pokušaj da se vježbaju viši oblici
pranajame uz primjenu grudnog ili trbušnog disanja dovesti će do neuspjeha, isto tako kao što je
studiranje više matematike nemoguće bez tablice množenja. Čitalac koji zanemari ovu osnovnu
vježbu, sasvim sigurno neće moći da izdrži naporni ritam kasnijih vježbanja i duge periode
zadržavanja daha (kumbhaka). Evo kako treba vježbati pranično disanje:
1) Sjedite na stolicu potpuno prave kičme, ali pri tome ne smijete leđima dodirivati naslon.
Počnite da udišete lagano, prvo u donji dio pluća, potiskujući trbuh van i naniže. Kad je taj dio pun
zraka, nastavite da udišete bez ikakvog prekida u srednji, zatim u gornji dio pluća, ne dižući
ramena. Kada budete udisali u gornji dio pluća, stomak će vam se nešto malo uvući. Ovako kako
smo opisali pranično disanje, izgleda kao da se udisaj sastoji iz tri posebna dijela. Morate se,
međutim truditi, da se sva tri sliju u jedan jedini ravnomjeran pokret.
2) Kad ste napunili pluća zrakom, zadržite ga u plućima nekoliko sekundi.
Izdahnite lagano i ravnomjerno.
Ove vježbe treba upražnjavati tri puta dnevno, prije uzimanja hrane, po nekoliko minuta,
sve dok ovaj način disanja ne usvojite kao stalan tj, sve dok vam ne prijeđe u naviku. Naravno, ne
mora se cijeli proces izvoditi perfektno.

JOGA I PRANA
 12

Na Zapadu vlada prilična konfuzija u vezi sa pranom. Postoji veliki broj riječi kojima se
termin “prana” prevodi. Najčešće se sreće prijevod “dah” i “disanje” pa se njeno značenje daljom
simplifikacijom svodi na količinu kisika. Međutim, riječ “prana” ima mnogo šire implikacije.
Prana je univerzalna, kozmička energija koja se javlja u bezbroj vidova, nalazi se u svim
oblicima materije, od najgrubljeg minerala do najviše forme koju materija može uzeti - čovjeka.
Cijelo ljudsko tijelo, od pojedinih organa do sićušnih ćelija pod kontrolom je prane. Kao što smo
rekli, prana se nalazi u svim vidovima materije, pa ipak ona nije materija. Prana je kozmička
energija koja oživljava i prožima materiju. Mi apsorbiramo pranu kroz zrak koji udišemo, ali ona
nije kisik; kroz hranu koju jedemo i tekućinu koju pijemo, ali ona se ne svodi na neki od kemijskih
elemenata, već su hrana i tekućina samo posrednici preko kojih se prana prenosi.
Pošto je to izuzetno važno, ponoviti ćemo da je prana sveukupna kozmička energija, koja
se manifestira u bezbroj vidove: kao gravitacija, magnetizam, toplota, kretanje tijela, energija misli i
emocionalna energija. Riječ “pranajama” složena je iz dva termina: “prana” - energija i “jama” -
kontrola. Prema tome pranajama je kontrola prane. Onaj dio prane koji se manifestira kao
individualna energija svakog ljudskog bića, najočiglednije se ispoljava u vidu disanja, pa se i
kontrola te energije najefikasnije postiže kroz kontrolu disanja, mada vježbe koncentracije,
meditacije i samjame nisu ništa drugo do metodi za kontrolu najviših oblika javljanja prane -
energije ljudskih misli. Cilj našeg sistema je da se, dovodeći kroz pranajamu niže oblike prane pod
kontrolu, postigne kontrola njenih najviših oblika - procesa mišljenja. O ovome govori i stara priča,
koja je uistinu nabijena simbolizmom visoke vrijednosti (ovdje treba istaći da se adepti istočnog
hermetizma veoma često služe u poučavanju svojih učenika alegorijama. Priča izaziva javljanje
serije slika i u njihovom metodu vidimo realizaciju vjekovima stare mudrosti – “jedna slika vrijedi
hiljadu riječi”). U staro vrijeme živio je mudri vezir starog maharadže. Na daleko su bile poznate
njegove pravedne odluke. Međutim, lični neprijatelji su ga oklevetali kod maharadže da sprema
izdaju. Mudri vezir bude osuđen da umre od gladi na vrhu visoke kule. Ali on je imao vjernu
suprugu koja dođe noću pod kulu i zapita ga da li mu može nekako pomoći. Vezir joj reče da
naredne noći donese slijedeće: živog jelenka, malo meda, tanak svileni konac, tanak konop, jak
debeo konop i debelo dugačko uže. Vjerna supruga učini tako. Vezir joj reče da namaže jelenku
rogove medom, da za njega veže svileni konac i da ga stavi na zid kule sa glavom naviše.
Osjećajući ispred sebe miris meda, jelenak se penjao uz kulu, vukući za sobom svileni konac sve
dok nije došao do vrha. Tako je u ruke mudrog vezira dospio jedan kraj svilenog konca. On viknu
ženi da za drugi kraj konca veže tanki konop. Kad je ona to uradila vezir, vukući svileni konac,
dohvati kraj tankog konopa. Zatim su na isti način ponovili cijeli proces sa debelim konopom i
užetom, niz koga se mudri vezir spusti i tako uteče u slobodu.
Ova priča alegorično opisuje proces kontrole prane, kako ih uči naš sistem. Svileni konac
jesu pokreti grudnih mišića koji upravljaju disanjem. Kroz njihovu kontrolu steći ćemo kontrolu nad
procesom disanja (tanak konop); preko kontrole disanja postići ćemo kontrolu psihičke prane
(debeo konop), a preko nje konačno ćemo dostići kontrolu procesa mišljenja (debelo uže) i preko
nje oslobođenje (MUKTA) od okova materije.
Kao što je rečeno, najočiglednije ispoljavanje prane u našem tijelu je kretanje mišića koji
izazivaju disanje. Kad prestane proces disanja, sve ostale tjelesne funkcije automatski prestaju. Ako
u nesreći želimo da utvrdimo da li je netko tko leži nepomično preživio, prvo gledamo da li još diše.
Zato je sasvim logičan put koji usvaja joga u dostizanju samokontrole - kontrolom disanja i pokreta
tijela postići kontrolu viših i najviših oblika ispoljavanja prane. Kroz vježbe pranajame cijelo tijelo
postepeno dolazi pod kontrolu. Poslije izvjesnog vremena i savjesnog vježbanja čitalac će biti u
stanju da pošalje pranu, iz nervnih centara u kojima je akumulirana, u sve dijelove tijela preko
nervnih vlakana i tako cijelo tijelo dovede pod kontrolu volje. Tada svi oblici oboljenja dolaze pod
kontrolu učenika i bivaju po volji, gotovo automatski, izliječeni.
Na kontroli prane zasniva se tkz, duhovno liječenje, odnosno liječenje hipnozom.
Vjerojatno ste čuli da hipnotizer može da izliječi glavobolju pacijenta dajući mu sugestiju pod
hipnozom: “Glava vas više ne boli!” Ono što liječi pacijenta nisu same riječi, već kontrola prane
bolesnika, koja se najlakše postiže u hipnotičkom stanju. Međutim, učenik orijentalnog hermetizma
 13

ne treba za svoje boljke da traži hipnotizera. Zahvaljujući pranajami i kontroli misli njegova
mentalna koncentracija je toliko jaka da se prana automatski usmjerava u pravcu u kome on želi.
Mogli bi reći da učenik po svojoj volji stupa u stanje hipnoze (autohipnoze) i vraća se u budno
stanje.
Pri običnom, površnom disanju mi unosimo u organizam samo male količine prane ali
kada je disanje kontrolirano kroz pranajamu, moguće je za kratko vrijeme unijeti neusporedivo veće
količine prane koje se akumuliraju u nervnim centrima. Glavni akumulator prane u organizmu je
MANIPURA ČAKRA ili, zapadnom terminologijom rečeno, pleksus solaris. Čak i mozak u
kritičnim trenucima izvlači energiju iz ovog velikog rezervoara. Ne samo da prana ulazi u naš
sistem, već iz njega i neprekidno ističe; ustvari, prana kroz nas neprekidno cirkulira. Glavni putevi
kojima prana ističe jesu: ljudski izdisaj, vrhovi prstiju ruku, spolni organi, oči, jezik i pleksus
solaris. Na ovaj problem vratiti ćemo se kasnije u vezi sa vježbom LJULJAČKE, ili CARSKE
PRANAJAME, koja se u ovom udžbeniku prvi put pojavljuje u zapadnoj literaturi o jogi i
fakirizmu. U toj relativno lakoj vježbi, svako tko ima malo upornosti i strpljenja biti će u stanju, van
ikakve sumnje, da osjeti vibracije prane u gore navedenim dijelovima.
Kada se dijete udari i počne da plače, majka nesvjesno usmjerava svoju pranu u pravcu
bolnog mjesta da bi mu pomogla - ona gladi rukom udareno mjesto i puše u njega. Sličnih primjera
ima bezbroj, pa ih nećemo navoditi. Kontrola prane dovodi do kontrole bola. Izlaganja mučenju
izvjesnih ekstremnih sekti indijskih fakira, čiji pripadnici sebe probadaju, sijeku, izlažu vatri itd. ne
znače sposobnost da se bol podnese, jer bola i nema, već sposobnost da se osjećaj bola kontrolira.
Fakir je jednako osjetljiv na bol kao i bilo koji laik; razlika je u tome što on svjesno može da odluči
da li će bol osjećati ili ne.
Zadnjih godina pojavili su se na zapadu različiti metodi disanja pozajmljeni iz pranajame,
koji se primjenjuju u specijalne svrhe: u metodu tkz. bezbolnog porođaja, u treningu glasa glumaca
i pjevača, u fiziološkom pristupu psihoterapiji (metoda autogenog treninga Dr. Šulca, na koju ćemo
se kasnije vratiti) itd. Da bi objasnili utjecaj pranajame na organizam, naročito na nervni sistem,
neophodno je dati osnove fakirske i joga anatomije.
Po učenju orijentalnog hermetizma ljudski organizam podsjeća na veliku bateriju struje,
čiji su dijelovi povezani hiljadama nervnih sprovodnika. Kroz cijeli sistem neprekidno cirkulira
prana. Tri glavne struje prane u tijelu su: SUŠUMNA, koja teče kroz sredinu kičmene moždine,
IDA, koja teče lijevom stranom kičme i PINGALA, koja teče desnom stranom kičme. Na donjem
kraju kičme, tamo gdje se završava sušumna kanal, leži izvanredno važan centar MULADHARA
ČAKRA, u kome je sjedište KUNDALINI ili zmijske snage. Kundalini je visoko koncentrirana
prana u latentnom stanju. Kada se ovaj ogromni akumulator nervne snage, koji je kod neupućenih
ljudi u uspavanom stanju, počne da aktivira pod djelovanjem pranajame, Kundalini počinje da se
diže kroz sušumna kanal i da se probija ka mozgu. Na svom putu Kundalini se kreće od nižih
nervnih centara (ČAKRI) ka višim. Posljedica toga je da se sloj za slojem svijesti otvara
posvećeniku (sljedbeniku hermetičke staze) i mnoge vizije i snage postaju mu dostupne. Kako se
kundalini diže uz kičmu, tako raste tjelesna temperatura onih dijelova tijela do kojih je Kundalini
dospjela. Na osnovu toga moguće je čisto objektivnim postupkom utvrditi dizanje Kundalini
(običnim stavljanjem ruke na razne dijelove tijela posvećenika koji je u transu). Čak i u stanju
najdubljeg SAMADHI - stanja (nadsvijest), kada je tijelo ukočeno i hladno kao leš ostaje u oblasti
tjemena glave, gdje se nalazi SAHASRARA ČAKRA, slaba toplota.
Postoji sedam čakri ili psihičkih centara, koji približno odgovaraju nervnim pleksusima
(spletovima) u medicini Zapada. Čakre imaju svoje centre u sušumni koja prolazi sredinom kičmene
moždine, a njihova stabla su nervni spletovi ili endokrine žlijezde. Te čakre jesu:
1. MULADHARA čakra, na donjem kraju kičme;
2. SVADISTHANA čakra, u oblasti prostate;
3. MANIPURA čakra, u oblasti pleksusa solarisa;
4. ANAHATA čakra, u oblasti srca;
5. VIŠUDHA čakra, u oblasti štitne žlijezde;
6. ADŽNA čakra, između očiju;
 14

7. SAHASRARA čakra, u oblasti tjemena glave.

Buđenje Kundalini kroz pranajamu i druge orijentalne hermetičke metode jedan je od
puteva samorealizacije ili postizanja stanja nadsvijesti. Svaki od orijentalnih hermetičkih metoda
ima, pored tehnika koje su svim metodama zajedničke, svoju dominantnu tehniku za buđenje
Kundalini. To su intenzivna koncentracija (radža joga), usredsređena snaga čiste volje (džnana
joga), stanje egzaltirane ljubavi (bhakti joga), stimulativne zvučne vibracije u obliku formula
(mantra joga) itd. Pranajama, kao što ćete vidjeti tokom ovog tečaja, nije jednostavno duboko
disanje i asimilacija povećane količine kisika. Odlučujuću ulogu u pranajami igra
VIZUALIZACIJA ili stvaranje mentalnih slika kroz napor imaginacije, a odmah zatim dolazi po
važnosti RITAM disanja, odnosno strogo određen odnos trajanja faza udisanja, zadržavanja daha i
izdisanja. Na ovome mjestu treba istaći da kontrola psihičke prane kroz tehnike disanja, ritam i
vizualizaciju nije isključivi monopol Istoka. Iste tehnike i metode koristi, uz male modifikacije,
zapadna hermetička tradicija. Ako ste zainteresirani za zapadni hermetizam baziran na TAROTU,
obratite se na adresu danu na kraju ovog tečaja i pogledajte kratak sadržaj novih dviju knjiga istog
pisca koje su već u prodaji. Sada ćemo preći na konkretna vježbanja pranajame, a zatim ćemo
osvijetliti nauku o disanju indijskih jogija posljednjim otkrićima suvremene fiziologije.

ANULOMA VILOMA PRANAJAMA

Prije nego što prijeđete na ovu i slijedeće vježbe, pretpostavlja se da ste savladali pranično
disanje gotovo u potpunosti. Sada sjedite na stolicu ili ivicu tvrde postelje, držeći kičmu, vrat i
glavu u pravoj liniji. Noge ukrstite u člancima. Palcem desne ruke zatvorite desnu nozdrvu.
Ravnomjerno udišete kroz lijevu nozdrvu dok u sebi izgovarate pet puta riječ “OM”, Zatim kroz
istu (lijevu) nozdrvu izdišite duplo sporije, dok u sebi ponovite deset puta riječ “OM”. U većini
vježbanja pranajame vrijeme izdisanja je dva puta duže od vremena udisanja. Ponovite ovu vježbu
sa lijevom nozdrvom deset puta.
Sada zatvorite lijevu nozdrvu sa malim i domalim prstom desne ruke (uvijek se, u ovim
vježbama, služimo DESNOM rukom) i lagano udišite kroz desnu nozdrvu u periodu dok u sebi
izgovarate pet puta riječ “OM”, Zatim izdišite dok u sebi ponovite deset riječi “OM”. Trudite se da
se prilikom disanja čuje što slabiji zvuk. Pri udisanju nemojte unositi u pluća preveliku količinu
zraka, ali se zato pri izdisanju napregnite da u potpunosti ispraznite pluća.
Ovu vježbu treba da radite ovako oko dvije nedjelje, a zatim povećajte broj ponavljanja sa
svakom nozdrvom sa deset na dvadeset puta. Obratite pažnju da u ovoj vježbi nema zadržavanja
daha; čim je završen udisaj, počnite izdisaj. Poslije mjesec dana prijeđite na drugu vježbu. Anuloma
viloma pranajamu ne treba više da radite. Još samo da spomenem da se ova vježba radi dva puta
dnevno, najbolje ujutro i uvečer.

VJEŽBA BR. 2

Sjedite u isti položaj kao u prvoj vježbi. Zatvorite desnu nozdrvu palcem desne ruke i
udišite kroz lijevu nozdrvu, izgovarajući u sebi riječ “OM” šest puta tj. “OM, OM, OM, OM, OM,
OM”. Zatim odmah, bez pauze, zatvorite lijevu nozdrvu malim i domalim prstom, sklonite palac sa
desne nozdrve tako da je ona sada otvorena i kroz nju izdahnite izgovarajući riječ “OM” dvanaest
puta. Izgovaranje riječi “OM” treba da traje oko jedne sekunde, znači u ovoj vježbi odnos udisanja i
izdisanja treba da bude otprilike 6:12 sekundi. Ovo do sada opisano čini prvu polovinu vježbe.
Druga polovina ide obratnim redom. Ne ostavljajući ni za trenutak pluća prazna, udahnite kroz
DESNU nozdrvu (lijeva je još uvijek zatvorena) brojeći šest “OM”. Zatvorite desnu nozdrvu
palcem, oslobodite lijevu nozdrvu i kroz nju izdahnite brojeći dvanaest riječi “OM”. Ovo sve skupa
čini kompletnu vježbu br. 2. Ponovite deset takvih kompletnih vježbanja.
Poslije izvjesnog vremena, kad ne budete osjećali napor pri ovoj vježbi, produžite periode
udisanja i izdisanja na 7:14 sekundi, odnosno 7:14 riječi “OM”, a zatim na 8:18. Treba da radite ovu
 15

vježbu dva puta dnevno mjesec dana prije nego što prijeđete na vježbu br. 3. Tada ovu vježbu više
ne radite.

VJEŽBA BR. 3

U ovoj vježbi počinjete sa zadržavanjem daha. Vrhunac pranajame sadržan je u ritmu

1:4:2, što znači da na jedan period udisanja dolazi zadržavanje daha u četiri puta dužem periodu, a
zatim izdisanje u dva puta dužem periodu (od perioda udisanja). Ovaj vid pranajame je najopasniji i
zato se mora vježbati uz veliko strpljenje i opreznost. Udahnite kroz lijevu nozdrvu (zatvorivši
desnu nozdrvu palcem) ponavljajući u sebi četiri riječi “OM”, Sada zatvorite obje nozdrve (lijevu sa
malim i domalim prstom) i zadržite dah u sebi dok izgovorite šesnaest riječi “OM”. Sklonite palac
sa desne nozdrve i kroz nju izdahnite dok ponavljate u sebi osam “OM”. To je pola vježbe. Sada
udišite na desnu nozdrvu dok ponavljate četiri “OM”. Zadržavajte dah za vrijeme 16 “OM” i
izdišite osam “OM”. Ukoliko ste savjesno radili prethodne vježbe, nećete osjetiti preveliki zamor od
ovog ritma, osim u početku. Fakiri i jogi obično upotrebljavaju ritam 16:64:32, ali posle više godina
svakodnevnog vježbanja. Opominjemo sve čitaoce ovog tečaja da se drže ritma 4:16:8 i da ga ne
povećavaju NI PO KOJU CIJENU! U ovoj vježbi postoji velika opasnost od nenormalnog
rastezanja plućnog tkiva i ruinaranja cijelog nervnog sistema. Zato nemojte raditi više od 4-5 ovih
vježbanja ujutro i uvečer, uvijek na prazan stomak tj. prije jela.
Ova vježba omogućava da se unese velika količina prane i kisika u nervni sistem, da ih
organizam asimilira i da se sasvim etiminira ugljični dioksid. U fazi zadržavanja daha (koja se zove
KUMBHAKA) doći će do jakog znojenja tijela, čak i u vrlo hladnoj prostoriji. Naročito je povoljan
i zdrav znak ako počne da vam se znoji korjen kose.
Poslije mjesec dana vježbanja dolazi do uključivanja najvažnijeg faktora -
VIZUALIZACIJE. Dok udišete i dok ponavljate četiri puta riječ “OM”, zamislite da struja boje
mlijeka ili bjeličastog dima ulazi kroz otvorenu nozdrvu i ide niz kičmu sve do njenog donjeg kraja
gdje leži muladhara čakra. Tu čakru zamislite kao omanji trokut koji svijetli kao rastopljeno zlato.
U periodu zadržavanja daha (18 riječi “OM”), zamislite da ta mliječno bijela struja udara u vidu
jakog mlaza u zlatni trokut. U periodu izdisanja (8 “OM”) zamislite tu bijelu struju kako se penje uz
kičmu i napušta tijelo kroz otvorenu odgovarajuću nozdrvu (ako je ušla na lijevu, izlazi na desnu i
obratno). Napregnite sve snagu svoje imaginacije da ta slika bude što oštrija. Od jasnoće mentalne
slike i pravilnosti ritma zavisi uspjeh u prakticiranju pranajame, a ne od količine udahnutoga zraka.
Ovu vježbu radite najmanje 8 mjeseci, a možete je raditi čitavog života.

VJEŽBA BR. 4

Ova vježba je slična vježbi br. 3, sa tom razlikom što su pluća u srednjem periodu lišena
zraka odn. prazna. Kako to izgleda? Udiše se 4 “OM”, zatim se odmah izdiše u trajanju od 8 “OM”,
a u trećoj fazi pluća su sasvim prazna u trajanju od 16 “OM”. Zamišlja se ista mentalna slika kao u
trećoj fazi. Neka vas ne buni to što zraka nema u plućima, jer bjeličasta struja nije zrak, već produkt
usredsređene imaginacije. Ove vježba, mada teža za izvođenje od prethodne, skoro je sasvim
bezopasna, tako da je možete raditi koliko hoćete puta, dok je za treću vježbu maksimum 4-5 puta
ujutro i 4-5 puta uvečer.
Da se ukratko osvrnemo na produkciju (vokalnu odn. imaginarnu) riječi “OM”, ova riječ,
kao i mnoge druge koje se koriste u pranajami i meditaciji, spada u tkz. svete riječi. One su nastale
kumuliranjem iskustava velikog broja generacija o djelovanju zvučnih vibracija na materiju,
prvenstveno na nervne centre. Riječ “OM” treba izgovarati prvo glasno sa izvjesnim otezanjem “O-
o-o-om”, a zatim u vježbi po sjećanju je u sebi reproducirati. Da se upuštamo u detaljnija
objašnjenja principa djelovanja ove i ostalih riječi ne možemo uslijed nedostatka prostora, pogotovo
što je to mnogo studioznije obrađeno u drugoj knjizi istog pisca “KLJUČEVI PSIHIČKE
MAGIJE”.
 16

PLEKSUS SOLARIS DISANJE

Hrana koju unosimo u organizam distribuira se po cijelom nervnom sistemu, ali postoje
nervni spletovi, koji liče na akumulatore, u kojima se skuplja najveća količina prane. Glavni takav
akumulator u nervnom sistemu je pleksus solaris ili sunčev splet, koji se nalazi odmah ispod grudne
kosti. Bokseri znaju za osjetljivost toga centra, pa je on često meta njihovih napada. Udarac u
pleksus solaris izaziva izvanredno mučno osjećanje, gubitak svijesti, a ponekad i smrt. Iz tog centra
prana neprestano ističe i raspoređuje se po cijelom nervnom sistemu. Često se kaže da se u
trenucima opasnosti čovjeku presječe dah. To je ustvari nejasno osjećanje naglog istjecanja prane iz
pleksusa u nervni sistem, da bi se prana stavila na raspolaganje organizmu za bjekstvo ili borbu.
Hermetički sistemi posvećuju veliku pažnju ovom centru. Postoje različite vježbe pranajame koje
razvijaju ovaj važni centar, među kojima je najvažnija masaža pleksusa ili pleksus solaris disanje.
Kad pristupite ovoj vježbi morate biti sasvim zdravi i dobro raspoloženi. Ako imate glavobolju ili
ste deprimirani, odložite vježbu do bolje prilike.
Lezite na pod ili tvrd ležaj držeći ruke pored sebe. Sasvim se opustite (u poglavlju o
autohipnozi detaljno je opisano kako se izvodi relaksacija ili opuštanje cijelog organizma). Poslije
1-2 minute relaksacije prijeđite na slijedeću masažu: Udahnite duboko dok brojite u sebi od jedan
do šest. Zatim satjerajte sav zrak što više možete u donji dio pluća i stomak. Držeći zrak tako
potisnut brojite u sebi do tri. Zatim ga prebacite u gornji dio pluća u što je moguće većoj mjeri, pri
čemu se stomak uvlači a grudi izdižu. Zatim ga odmah bez ikakve pauze potisnite dolje u stomak, u
prvobitni položaj, držite ga tamo tri sekunde, vratite ga u gornji dio pluća itd. četiri puta, ne
ispuštajući iz pluća nimalo zraka. Kad četvrti put vratite zrak iz stomaka u gornji dio pluća lagano
izdahnite brojeći od jedan do šest. Ako vam je broj masaža u jednom udisanju preveliki, onda
smanjite broj masaža (u jednom udisanju) sa četiri na dvije. Ovu vježbu ponovite tri do pet puta. Ne
morate je raditi svakodnevno. Ona se radi usporedo sa prethodnim vježbama (koje se rade
svakodnevno) jednom u nedjelju dana. Njen efekt na cijeli nervni sistem je izvanredan.

AKUMULACIJA PRANE KROZ RITMIČKO DISANJE

Naziv ove tehnike donekle izaziva konfuziju, jer je ranije rečeno da sve vježbe pranajame
dovode do akumulacije prane u nervni sistem. Međutim, ovo je jedna od tehnika pranajame kojom
se akumulira povećana količina prane za kratko vrijeme. Lezite na tepih ili tvrdu postelju položivši
ruke pored tijela na podlogu. Opustite sve mišiće tijela što više možete. Poslije minut do dva
počnite sa ritmičkim disanjem. Zamislite da sa svakim udisajem unosite veliku količinu prane u
organizam. Zamislite da vam je cijelo tijelo potopljeno u svijetlo crvenu tekućinu i da sa svakim
udisanjem ta svijetlo crvena tekućinu ulazi u pluća kroz obje nozdrve i odatle se širi po cijelom
tijelu prožimajući ga. U periodu zadržavanja daha zamislite da se prana skuplja u pleksusu solarisu i
odatle zrači na okolinu. Za vrijeme izdisanja zamislite da crvena tekućinu izlazi kroz nos van. Za
ovu vježbu upotrebljavajte ritam 4:4:4 sekunde, a riječ “OM” ne treba ponavljati. Znači jednostavno
brojite u sebi: jedan, dva, tri, četiri. U ovoj vježbi odlučujuću ulogu igra oštra i jasna psihička slika
opisanog procesa. To ne znači da treba fizički da se naprežete, stežete zube i pesnice. Jednostavno
budite potpuno opušteni, dišite ritmički i formirajte sliku opisanog.

TRANSMUTACIJA SERSUALNE ENERGIJE

Svi sistemi samorazvića posvećuju veliku pažnju kontroli seksualne energije. To je sasvim
logično. Seksualni motiv je jedan od najjačih pokretača ljudske aktivnosti i zato svaki značajniji
stupanj samokontrole implicira držanje ovog motiva pod kontrolom volje. Seksualna apstinencija
igra značajnu ulogu u razvoju psihičkih snaga. To važi na prvom mjestu za ljude koji su cijeli život
 17

posvetili sistemima samorazvića. Za nas pak, koji želimo da primijenimo hermetička učenja u
praktičnom životu, postavlja se pitanje mogućnosti transformacije seksualne energije. Seksualni
motiv igra veliku ulogu u ponašanju čovjeka, mada su tvrdnje ekstremnih psihoanalitičara o
njegovoj sveopćosti pretjerane. Postoje i druge težnje i motivi osim seksualnih. Ono što je za
čitaoca ovog tečaja najvažnije jeste sam tehnički postupak transformacije seksualne energije. O
važnosti kontrole seksualne energije govori se u mnogim knjigama o jogi, ali se opis same tehnike
transformacije vrlo rijetko sreće u literaturi. Potruditi ćemo se da popunimo ovu prazninu.
Seksualni akt je akt pražnjenja velikih količina prane u vidu seksualne emocionalne
energije, koji se od ostalih oblika energetskog ispoljavanja razlikuje po relativno velikom gubitku
energije u kratkom vremenskom periodu. Mada je pri tom utrošak fizičke energije mali, sam akt
praćen je krajnjom iscrpljenošću organizma. Po mišljenju većine sljedbenika našeg sistema,
seksualni akt predstavlja u većini slučajeva traćenje dragocjenih količina energije koja se može
cjelishodniji upotrijebiti. Seksualna energija je kreativna energija i transformirana pogodnim
metodom uzima oblik vitalnosti, izdržljivosti, upornosti i radnog elana. Seksualna energija
predstavlja veoma koncentriranu pranu, pa je vrijednost njene transformacije utoliko veća.
Sama tehnika transformacije seksualne energije, koja je zajednička svim orijentalnim
sistemima, vrlo je jednostavna. Zasnovana je na pravilnom ritmičkom disanju (u čiju će visoku
vrijednost svaki sljedbenik našeg sistema imati priliku ne jedanput da se uvjeri) i jasnoj
vizualizaciji. Ova vježba ne radi se po unaprijed utvrđenom rasporedu, već onda kad osjetite
potrebu za kontrolom instinktivne energije. Zauzmite uobičajeni stav sa pravom kičmom. Dišite
ritmički minut-dva, a tada ritmu dodajte ovakvu mentalnu sliku: Pri udisanju zamislite da izvlačite
seksualnu energiju iz genitalnog regiona naviše, ka pleksusu solarisu. Zamislite da je ta energija
mliječno bijele boje, nalik na maglu ili paru. Zamislite i trudite se da to osjetite, kako osjećate mali
otpor pri tome. Dok udišete recite sebi: “Sad izvlačim seksualnu energiju u pleksus solaris.” Pri
zadržavanju daha dajte sebi sugestiju: “Seksualna energija skuplja se u pleksusu solarisu”. Pri tome
zamislite psihičku sliku kako se bijela magla koncentrira u centru. Prilikom izdisanja recite sebi:
“Sad uklanjam iz sebe erotične misli”. Napregnite se da iz pluća istisnete sav zrak i u toj fazi
zamišljajte ga uvijek u formi sivog ili crnog dima, kao da nešto nezdravo napušta vaše tijelo. Iako je
u svim vježbama pranajame i koncentracije imperativ držanje tijela pri kome je kičma prava, u ovoj
vježbi normalno je da vam se glava nagne nešto malo naprijed i naniže.
Sljedbenik našeg sistema, koji se bavi intelektualnim radom, može se brzo uvjeriti u
efikasnost tehnike transmutacije. Ne samo da će biti u stanju da neometano radi, već će mu znatno
porasti radna sposobnost i moć koncentracije. Seksualna apstinencija smatra se na Istoku kao praksa
koja se sama po sebi razumije sve dok se ne stupi u brak, kao i u slučajevima kada se ostane bez
partnera uvjetovanog prirodom. Međutim, ovakav način života nije odlika samo Istočnjaka; i na
Zapadu sreću se mnogi velikani duha koji intuitivno, bez ikakvog znanja istočnjačke filozofije,
usvajaju apstinentski način života. Ne samo u široj javnosti, nego i u medicinskim krugovima, malo
je poznato da je Nikola Tesla bio potpuni seksualni apstinent, pored toga što je bio strogi
vegetarijanac.

DISANJE KROZ KOSTI

Poslije 2-3 mjeseca savjesnog rada na naprijed danim vježbama, kada je ritam postao
pravilan i lako izvodljiv, kada je sposobnost vizualizacije tj. sposobnost formiranja psihičkih slika
donekle napredovala (sposobnost vizualizacije razviti će vam se u punoj mjeri tek kada uspješno
prođete kroz početni i viši tečaj mentalne koncentracije, koji su dati kasnije u ovom udžbeniku)
možete se poduhvatiti vježbe zvane “disanje kroz kosti", koja se samo povremeno vježba, ne češće
od jednom u sedam dana. Vrijednost ove vježbe je u prožimanju svake ćelije organizma valovima
prane, vitalizacija i čišćenje nervnog sistema i, što je najvažnije, napajanje čakri strujama prane i
njihovo blago buđenje na potpuno bezopasan način. Blagotvorno djelovanje ove vježbe ubrzo ćete
osjetiti na sebi. Evo kako se ona izvodi. Lezite na tepih ili ravan tvrd ležaj. Sjedeći položaj je
 18

nepogodan. Treba da vam je nos čist, odnosno da zrak bez smetnji prolazi kroz nozdrve. Dišite
minut-dva ritmički. Tada ritmu pripojite slijedeću psihičku sliku: Treba da vidite svojim duhovnim
okom kako udišete kroz cijelu površinu nogu. Za vrijeme zadržavanja daha zamislite kako vam
prana prožima cijeli organizam i najzad (dok izdišete), izlazi van kroz noge. Predstavite sebi zrak
jasno crvene boje, da podsjeća na svijetlo-crveni dim i to u sve tri faze ove vježbe. Važan uvjet za
uspjeh ove vježbe je da vam zrak slobodno cirkulira kroz nos, jer tada možete da se lako
koncentrirate na spomenutu psihičku sliku. Inače ako se iz nosa čuje šištavi zvuk, misli se i protiv
volje usredsređuju na oblast nosa i koncentracija na ostale regione biva nemoguća. Kad ste završili
sa nogama, predstavite sebi da vam crveno obojena prana cirkulira kroz ruke; zatim kroz čelo; zatim
kroz pleksus solaris; tada usmjerite svoje misli na sedam čakri, naravno ne u isto vrijeme već
sukcesivno. Ranije vam je objašnjeno gdje su čakre smještene, pa to nećemo ovdje ponavljati.
Koncentracija i disanje skupa ne treba da vam uzmu više od 15 minuta.

CARSKA PRANAJAMA ILI VJEŽBA LJULJAČKE

Kao što je ranije rečeno ova vježba, koja je vjerojatno najefikasnija u cijeloj nauci o
disanju, nikada ranije nije objavljena u literaturi o jogi i fakirizmu. Njena vrijednost je trostruka:
1. Vrlo je jednostavna za izvođenje.
2. Količina prane koju nervni sistem apsorbira na ovaj način najveća je, a napor koji prati
apsorpciju je najmanji.
3. Svaki učenik, koji ovu vježbu bude radio 2-3 puta nedjeljno može sam da se uvjeri, van
ikakvih sumnji, u istinitost akumulacije prane u nervni sistem. Pri ovoj vježbi dolazi do jakih
vibracija u nervnim centrima i nervnim završecima, što svaki vježbač može čisto fizički osjetiti. Ne
samo to. Kritički posmatrač sa strane može lako da se uvjeri u postojanje jakih vibracija u tijelu
onog koji vježbu radi.
Na ovom mjestu ne možemo se upuštati u kompliciranu orijentalnu psihologiju, koja je u
osnovi ove vježbe, kao i ostalih koje čine pranajamu, ali ćemo istaći jedan momenat utvrđen prije
mnogo vjekova u orijentalnom hermetizmu, a to je odnos između intelektualnih i emocionalnih
stanja sa jedne strane i disanja sa druge. Hermetizam uči da je svako mentalno i fizičko stanje
organizma automatski praćeno specifičnim ritmom disanja. Važi i obratno, a to je momenat od
izuzetnog značaja! ! ! Znači, tjelesna i duhovna stanja i ritam disanja su nerazdvojni. Svako tjelesno
i duhovno stanje odmah se nužno odražava na ritam disanja i obratno. Sada će vam biti jasna
slijedeća, do skoro brižljivo čuvana tajna fakirskog i joga sistema treninga: SVJESNO I
NAMJERNO IZVOĐENJE DISANJA PO ODREĐENOM RITMU IMA ZA REZULTAT
JAVLJANJE TJELESNOG I PSIHIČKOG STANJA KOJE TOM RITMU ODGOVARA ! ! !
Kada smo bjesni ili zaplašeni mi dišemo drugačije nego kad smo sigurni u sebe ili smireni.
Svako osjećanje ima svoj odgovarajući ritam disanja. Ako pažljivo posmatrate ljude oko sebe u
različitim situacijama, uvjeriti ćete se da je to točno. Istovremeno začuditi ćete se kako to ranije
niste primijetili. Ono što nas ovdje interesira je ranije spomenuta činjenica - namjerno disanje po
ritmu koji odgovara nekoj emociji ima za posljedicu javljanje te emocije. Ovim principom služe se
indijski jogi i fakiri da bi izazvali u sebi i održali fiziološki mir. Sva mudrost je u tome da se pazi na
disanje, odnosno na njegov ritam. Sada prelazimo na tehniku vježbe ljuljačke ili carske pranajame.
Pazite sada dobro na slijedeće dvije stvari:
1. Kao što postoji određen ritam disanja za svako tjelesno i duhovno stanje, tako isto
POSTOJI IZVJESTAN RITAM KOJI PRIRODA UPOTREBLJAVA DA BI NAŠ SISTEM ZA
KRATKO VRIJEME POVRATIO UTROŠENU PRANU U VIDU NERVNE ENERGIJE i to u
slučajevima kada je nervna energija bila iscrpljena uslijed snažnih fizičkih, duhovnih ili
emocionalnih napora. Ovaj ritam za svakog čovjeka je individualan.
2. NAMJERNO DISANJE PO OVOM RITMU IMA ZA NEPOSREDNU POSLJEDICU
DALEKO BRŽE UPIJANJE PRANE U NERVNI SISTEM U NEUSPOREDIVO VEĆIM
KOLIČINAMA OD NORMALNE, kojima student hermetizma može da se služi po svojoj volji ! ! !
 19

Napregnite se da razumijete obje gornje tvrdnje, jer je u njima sadržano više od polovine
praktične orijentalne filozofije. Najbolje je da ih pročitate nekoliko puta uzastopno, čak iako vam se
čini da ste sve potpuno razumjeli.
Kao što je rečeno, ovaj “tajni” ritam je individualan, za svakoga drugačiji. Zato vam se ne
može reći određeno, kao što je to bio slučaj sa ostalim vježbama, da udišete toliko i toliko sekundi,
da zadržavate dah toliko i toliko sekundi itd. Taj ritam, pošto je individualan, morate sami otkriti. A
to je zaista lako. Potrebno je da u toku nekoliko dana vršite pažljivo samoposmatranje u situacijama
kada ste izloženi jakim naporima. Evo kako ćete konkretno postupiti u otkrivanju te dugo čuvane
fakirske tajne: U svojoj sobi radite vrlo brzo neku tešku fizičku vježbu 5-10 minuta, na primjer
penjite se na stolicu i silazite sa nje što brže možete. Ili trčite od prizemlja do zadnjeg kata visoke
zgrade i sl. Možete raditi što god hoćete, samo pri tome morate izazvati veoma jako naprezanje.
Zatim dok ste jako zadihani stanite i pažljivo posmatrajte svoje disanje. Poslije nekoliko vrlo brzih i
dubokih udisaja, nastupiti će znatno duža faza odmjerenih i dubokih, ritmičkih udisaja i izdisaja,
koji podsjećaju na ravnomjerno ljuljanje klatna na zidnom satu ili ljuljačke (koja se i upotrebljava
za vizualizaciju pri kasnijem vježbanju i po kojoj ova vježba i nosi ime). Ovaj odmjereni “zlatni”
ritam trajati će neko vrijeme, a zatim, kad se oporavite od zamora, biti će zamijenjen ritmom kojim
stalno dišete, jer su nervni centri (čakre) popunili svoje rezerve prane. Ovaj opisani ritam je, znači,
“tajni ritam” koji orijentalni hermetisti vjekovima upotrebljavaju za apsorpciju neusporedivo većih
količina prane nego netrenirani laici.
Jeste li ikada pročitali nešto jednostavnije, a istovremeno značajnije? Nemojte zanemariti
vježbu ljuljačke zbog njene jednostavnosti! Nemojte težiti za mističnim frazama i obećanjima koja
nikada neće moći lično da provjerite! Jer ovo je zaista carska pranajama i kad se jednom uvjerite u
njenu vrijednost primjenjivati ćete je do kraja života. Jedina donekle neprijatna stvar u učenju
vježbe ljuljačke je izlaganje sebe jakom naporu koji izaziva željeni ritam disanja, da bi ga trajno
zapamtili. Zapamtite ga dobro, tako da ga kasnije možete po volji reproducirati. Za to će vam biti
potrebno nekoliko dana, vjerojatno ne više od dvije nedjelje. Da li je to skupa cijena za do skoro
brižljivo čuvanu tajnu fakirske i joga nauke? Zapitajte se i brzo ćete naći odgovor do koga su mnogi
prije vas došli.
Kad budete uspjeli u sjećanju da donekle fiksirate opisani ritam, spojite ritmičko disanje sa
vizualizacijom objekta koji se ritmički njiše. Na taj način daleko lakše ćete reproducirati “vaš”
ritam. Postupite na slijedeći način. Sjedite držeći glavu, vrat i leđa u pravoj liniji. Isprepletite prste
ruku i tako skopčane spustite ih u krilo. Noge ukrstite u člancima. Zatvorite oči i zamislite pred
sobom ljuljačku proizvoljnog oblika. Zamislite da se ona ravnomjerno ljulja, tako da svaki njen
zamah čini polukrug. Jedan takav zamah biti će udisaj, drugi izdisaj. Dišite ravnomjerno prateći u
svom duhovnom oko njihanje ljuljačke, istovremeno slijedeći njeno njihanje svojim udisajima i
izdisajima. Vježbajte tako jednom dnevno nekoliko minuta, uvijek prije jela. Kako ćete znati da li
ste točno reproducirali svoj “zlatni” ritam? Postoji jedan nepogrešivi znak. Kad završite vježbu, a
kasnije i za vrijeme same vježbe, osjetiti ćete čudno treptanje u cijelom tijelu. Kao da netko kroz
vas propušta slabu struju. Tokom vremena ovo treperenje biti će sve jače. Ono se najjasnije osjeća u
usnama, prstima ruku, očnim kapcima, vrhu jezika i nosa i u pleksusu solarisu. Ako produžite
vježbu na period od 10-15 minuta, strujanje će postati izvanredno jako i doći će do kočenja u
šakama i prstima i do krivljenja usana uslijed malog grča. To su sve izvanredno povoljni znaci. Ako
osjetite jako vibriranje u donjim kapcima očiju, onda čim prestanete sa tim ritmičkim disanjem
stanite pred ogledalo i izbliza pažljivo pogledajte svoje donje kapke. Vidjeti ćete da oni zaista
fizički trepere u izvanredno brzom ritmu. Te vibracije mogu i drugi ljudi da zapaze gledajući izbliza
u vaše lice. Ne radi se, znači, o subjektivnoj iluziji.
Ukoliko minut-dva od početka vježbe osjetite glavobolju ili nesvjesticu znači da niste našli
pravi ritam. Odmorite se nekoliko minuta pa nastavite vježbu nešto sporijim ili nešto bržim ritmom.
Greška u koju zapadaju mnogi učenici-početnici sastoji se u izvođenju vještačkog ritma - u
pokušaju da se broji u sebi trajanje udisaja i izdisaja (to je jako teško već i zbog toga što je, ma da je
ritam svakog čovjeka individualan, trajanje udisaja i izdisaja vrlo kratko, može da traje nešto manje
ili nešto više od jedne sekunde).
 20

Ako budete savjesno vježbali po danim instrukcijama, sasvim sigurno ćete otkriti “zlatni
ritam” ljuljačke. To će biti najvažniji korak na stazi hermetizma. Nećete se nikada pokajati zbog
uloženog napora.
Vježbajući pranajamu naići ćete na jednu smetnju koja kod neiskusnih početnika uvijek
izaziva konfuziju. Stvar je u tome što, pri disanju, struja zraka ne teče sve vrijeme podjednako kroz
obje nozdrve, već je obično jedna od njih manje ili više zatvorena, a to ometa vježbanje. To ne treba
da vas zbunjuje jer se u toj pojavi naizmjenične prolaznosti nozdrva manifestira zakon o ritmičkom
smjenjivanju funkcija. Ova pojava gotovo je nepoznata suvremenoj medicini. Ona je u većini
normalnih slučajeva veoma pravilna, naime prolaznost odn. zatvorenost nozdrva pokazuje veliku
pravilnost u smjenjivanju, i vezana je za ritmičke promjene u prirodi (u ovom konkretnom slučaju
za mjesečeve mjene). U cijelom periodu dok se mjesec povećava disanje živih bića, od izlaska
sunca nadalje, počinje kroz lijevu nozdrvu, dok je kroz desnu nozdrvu znatno slabije, gotovo ga i
nema. Takvo stanje traje oko dva sata. Zatim u periodu od nekoliko minuta disanje ide podjednako
kroz obje nozdrve. Slijedeća dva sata struja zraka je izrazito jača kroz desnu nozdrvu, zatim (poslije
kratkog perioda jednake prolaznosti) opet dva sata kroz lijevu itd. svakodnevno do punog mjeseca.
Sve vrijeme dok se mjesec smanjuje, disanje počinje sa izlaskom sunca na desnu nozdrvu,
mijenjajući se opet svaka dva sata. Vrijeme između dva perioda, kad zrak jednako struji kroz obje
nozdrve, najbolji je momenat za početak vježbanja. Kao što je rečeno ova alternacija prolaznosti
nozdrva sasvim je prirodan proces i svako ZNAČAJNIJE ODSTUPANJE od gore spomenutog
pravila ukazuje na poremećaj organizma. Što je veće odstupanje, teži je poremećaj u pitanju.
Efekti savjesno vježbane pranajame jesu:
1. Hrapavost i kreštavost glasa gube se zauvijek. Glas postaje čist i zvonak.
2. Otpornost prema nazebu i kihavici.
3. Trajno otklanjanje nesanice i glavobolje.
4. Koža lica i tijela postaje čista i glatka. Znoj gubi neprijatan miris i podsjeća na miris
sasvim malog djeteta.
5. Lakoća tijela, izdržljivost, otpornost prema gladi i žeđi i izvanredno opće osjećanje.
6. Duhovna mirnoća i moć duboke mentalne koncentracije.
7. Brza akumulacija velikih količina prane i sposobnost izazivanja psihičkih fenomena.
Dugo je Zapad tražio objašnjenje za efikasnost vježbanja pranajame, jer se svi njeni
povoljni efekti ne mogu objasniti isključivo većom količinom apsorbiranog kisika. U ovom
udžbeniku prvi put nailazite na objašnjenje lišeno mistike i praznih fraza. Prije nekih 12-13 godina
vježbao sam veoma intenzivno pranajamu. Kako sam tada imao iza sebe već više od dvije godine
napornog rada, počeo sam da tragam po medicinskim udžbenicima za naučnim dokazima da svoje
vrijeme ne traćim uzalud (dokaze subjektivne prirode, kao što su gore spomenuti efekti pranajame,
o kojima svaki čovjek može isključivo sam da sudi, već sam imao). Pošto ništa o tome nisam
mogao da nađem, zaključio sam da medicina još nije na tome stupnju da bi mogla da pruži takvo
objašnjenje. Međutim, jednoga dana u razgovoru sa prijateljem, koji je po profesiji liječnik, saznao
sam da je zabrinut zbog predstojeće operacije na svome nosu, kojom je trebalo ispraviti krivinu
nosnog kanala. Primijetio sam da je veoma sujetan jer mu je nos, spolja gledano, bio sasvim
pravilan. Odgovorio mi je da najnovija fiziološka otkrića pokazuju slijedeće. Mnogi unutrašnji
organi, na prvom mjestu srce, stimulirani su preko nervnih završetaka koji dopiru do nosne
sluzokože. Pri disanju ti nervni završeci bivaju nadraženi. Na taj način vrlo značajna stimulacija
vitalnih organa dolazi iz nosa. Začepljenost jedne ili obiju nozdrva na duže vrijeme dovodi do
ozbiljnih oštećenja srca. Ako se u jednostavnom eksperimentu zamorčetu zapuše nozdrve, tako da
diše samo na usta, pri čemu količina unijetog kisika ostaje ista, ono umire za tri dana. Pod istim
uvjetima pas umire za 24 časa. Također ozbiljna oštećenja nastaju na srcu čovjeka čiji je nos
začepljen za duže vrijeme. Zato se kod iskrivljenosti nosne kosti ili hrskavice, gdje je jedna nozdrva
konstantno manje ili više zatvorena, insistira na operativnom ispravljanju nosnog kanala, inače srce
i drugi unutrašnji organi bivaju trajno oštećeni.
Moj prijatelj nije ništa znao o orijentalnim sistemima disanja, ali me je nehotice uputio na
objašnjenje visoke vrijednosti pranajame. Njene vježbe, u kojima se jedna nozdrva zatvara tako da
 21

pojačani mlaz zraka draži sluzokožu otvorene nozdrve, sasvim prirodno i veoma povoljno
stimuliraju funkcije unutrašnjih organa. Bolja stimulacija ne postoji. U kontekstu ovog objašnjenja
treba da shvatite tvrdnje, na koje čete naići u nekim knjigama o radža-jogi i hata-jogi, da pranajama
stvara zaštitni oklop oko srca učenika, koji ga štiti od starosti i bolesti.
Efekt koncentracije na nervne centre (čakre) za vrijeme pranajame ima također svoje
objašnjenje u fiziologiji i psihologiji. Koncentracija misli ima sasvim određeno djelovanje na
tjelesne funkcije. Pri koncentriranom mišljenju glava postaje teža uslijed širenja krvnih sudova u
mozgu. Svaki akt usredsređenosti izaziva pojačani priliv krvi u mozak. Ne samo to. Ako se čovjek
koncentrira na neki dio svoga tijela, povećava se priliv krvi u taj dio. To je sve davno (još prošlog
vijeka) utvrđeno u psihologiji preciznim mjerenjima tkz. veberove vage, naravno bez ikakve veze sa
jogom. Ovi nalazi važe za netreniranog laika, čija je mentalna koncentracija vrlo slaba i, uslijed
toga, utjecaj misli na krvotok i priliv prane veoma slab. Shvatljivo je da će te promjene kod
sljedbenika Staze hermetizma, koji godinama vježba koncentraciju misli i volju, te reakcije biti
mnogo jače. Pored toga, u hermetičkom treningu misli nisu usmjerene prema bilo kome dijelu tijela,
već prema visoko osjetljivim nervnim centrima, na koje pojačana koncentracija misli i pojačana
cirkulacija krvi (djelovanje zvučnih vibracija ranije je spomenuto) ima dalekosežno djelovanje. Sva
ta kompleksna djelovanja na nervne centre izazivaju sasvim određene promjene u svijesti. Kakve su
to promjene prosuditi ćete sami pošto u ovaj sistem uložite svoje vrijeme i istinski napor.
 22

TRENING FAKIRSKOG POGLEDA

- UPOTREBA OKA U KONTROLI LJUDI I ŽIVOTINJA

U literaturi, Zapada i Istoka, postoji ogroman broj instrukcija za upotrebu oka kao
instrumenta interpersonalnog komuniciranja i utjecaja. Treba samo ovlaš prelistati mnogobrojne
priručnike hipnoze, pa ostati zapanjen pred gomilom gluposti napisanih o ovom predmetu. Teško je
naći objašnjenje te pojave. Vjerojatan razlog leži u interesu za djelovanje ljudskog pogleda, koji
postoji od prvih početaka ljudskog društva. Djelovanje pogleda tretira se u vezi sa različitim
fenomenima, počevši od “urokljivog oka”, do masovne fakirske hipnoze, šminkanja očiju vašarskih
hipnotizera i stavljanju u oči kemijskih sredstava koja daju sjaj.
Podatak, oko koga postoji slaganje većine autora i hipnotizera-praktičara je primjena tkz.
“centralnog pogleda”. U skoro svakoj knjizi o hipnozi naći ćete instrukcije kako da vježbate
centralni pogled i tvrdnje o svemogućnosti takvog pogleda. Sve te instrukcije svode se na savjet da
se gleda između oba subjektova oka, odnosno u “korijen nosa”. Nema ničeg pogrešnog u takvoj
vrsti fiksiranja, ali naš sistem nudi mnogo efikasniji metod.
Prethodni način, savjetovan od hipnotizera, dovodi do konvergencije ili ukrštanja pravaca
oba oka na posmatranom predmetu. Posljedica ovakvog fiksiranja je napor u očima, jer su pri tome
cilijarni mišići oka u zgrčenom stanju. Napor je utoliko veći ukoliko je objekt posmatranja bliži.
Pošto u svakodnevnom kontaktu gledamo ljude u oči sa bliskog odstojanja, napor pri ovakvom
fiksiranju dovodi vrlo brzo do umora i suzenja očiju. Druga posljedica ovog metoda je skupljanje
zjenica. Pri gledanju udaljenih predmeta zjenice se šire; pri gledanju bliskih one se skupljaju. Ovaj
momenat, potpuno zanemaren u suvremenoj psihologiji, veoma je značajan u procesu uticanja na
ljudsku volju.
Pri gledanju udaljenih predmeta cilijarni mišići oka su opušteni, oko se odmara, a zjenica
širi. Fakirski pogled koristi prirodna svojstva samoga oka i zato je lakši i efikasniji. On je zasnovan
na djelovanju koje na čovjeka ima širenje zjenica sugovornika. Izvjesne osobe, koje su u stanju da
kontroliraju volju i postupke sugovornika u velikoj mjeri, zahvaljuju to svojoj sposobnosti širenja
zjenica po volji. Pri širenju zjenica operatora (onoga koji vrši djelovanje) subjekt (onaj na koga se
djeluje) vidi da se neka promjena dešava na licu ispred njega, ali ne može da shvati kakva je to
promjena. Rezultat ovakvog djelovanja je stanje pasivnosti i prijemčivosti subjekta. Na ovaj način,
širenjem zjenica, ponašanje i volja neupućenih mogu se kontrolirati u visokom stupnju.
Suvremena fiziologija kao jedini razlog skupljanja zjenice navodi povećanje jačine svijetla.
Da je to samo polovina istine fakirizam zna već stotinama godina. U to se možete sami uvjeriti
posmatrajući svoje lice u ogledalu ili, promjene u očima domaćih životinja. Mačka, na primjer, na
jakom svijetlu ima maksimalno sužene zjenice, ali ako vrabac ili miš uđe u njeno vidno polje
zjenice će se proširiti, mada se količina svijetla nije smanjila. Zjenice će se proširiti preko cijele
dužice. Kad jednom savladate tehniku fakirskog pogleda, moći ćete po volji da širite svoje zjenice.
(Vjerujem da uviđate da u ovom udžbeniku nema praznih priča o čudima, misterioznim
događajima, niti slatkih praznih obećanja koja se nikada neće ispuniti. Sve što je iznijeto odmah se
stavlja na praktičnu provjeru, tako da sami možete da se uvjerite da li je to istina ili obična glupost.
Ovaj priručnik je istinski ključ za razumijevanje i kontrolu snaga u samom čovjeku i svijetu oko
njega. Možda je to posljedica činjenice da ga je pisao diplomirani psiholog, ali psiholog koji je imao
otvorene oči za stvari koje se ne uče u tkz. naučnoj psihologiji. Nadam se da shvaćate što hoću da
kažem.) Vrijeme je da se vratimo tehnici fakirskog pogleda.
Evo kako se izvodi fakirski pogled. Sva vještina je u malom triku. Sa svoja dva oka vi
gledate u DVA OKA SUGOVORNIKA, PRI ČEMU SU PRAVCI VAŠIH OČIJU PARALELNI I
NIGDJE SE NE UKRŠTAJU ! ! ! To na prvi pogled izgleda kompliciranije nego što jeste. Vi
zapravo i ne gledate u subjekta, nego KROZ NJEGA, U DALJINU, KAO DA ŽELITE DA VIDITE
NEŠTO IZA NJEGA. Malo uvježbavanje sa svojim likom u ogledalu pomoći će vam da ovo
shvatite mnogo bolje nego dugačka detaljna objašnjenja. Kao što je rečeno, postoji mali trik, koji
podsjeća na trik voženja bicikla i kad savladate taj trik dalje ide lako kao sa običnim pogledom. Taj
 23

trik najbolje ćete shvatiti na ovaj način: Usmjeriti ćete pogled na neki detalj na zidu svoje sobe.
Zatim, dok još uvijek gledate taj detalj, prijeđite rukom sebi ispred očiju, oko 10-15 cm od lica, ali
pri tom nemojte mijenjati točku fiksiranja tj. I DALJE GLEDAJTE U ZID, A NE U RUKU! Ruku
nećete vidjeti jasno, već dvostruko i nejasno, jer sada pravci gledanja vaših očiju idu paralelno kroz
ruku.
Ponoviti ću da je najbolje da vježbate na svome liku u ogledalu. Odaberite po mogućnosti
veće ogledalo (nešto veće od glave), na primjer ogledalo u kupatilu ili toaletno ogledalo. Stanite
ispred njega. Bacite pogled ustranu na neki dio namještaja, pa ga zatim lagano pomjerajte ka
ogledalu sve dok vam se ne ispriječi lik vaših očiju u ogledalu. Tada nastavite da gledate kroz njih,
KAO DA HOĆETE DA VIDITE DIO ZIDA KOJI SE NALAZI IZA VAŠE GLAVE.
Gornje instrukcije ne navode vas da gledate ukočeno. Naprotiv, na ovaj način gledate
sugovornika mirno i pomalo odsutno kao kad se zamislite ili kad sanjarite. Zjenice su vam raširene,
cilijarni mišići opušteni, tako da se oči odmaraju. Fakirskim pogledom možete gledati subjekta vrlo
dugo bez umora, treptanja i suzenja očiju. Fakirski pogled ima djelovanje jednake fascinacije na
ljude i životinje. Ne samo to. Životinje koje do plijena dolaze fascinacijom žrtve, na primjer zmije,
upravo i gledaju na takav način - paralelnim, odsutnim pogledom “kroz žrtvu”.
Van čisto optičkih momenata, isto toliko važan energetski momenat ulazi u igru pri
fakirskom pogledu. Rekli smo, u poglavlju o pranajami, da prana kontinuirano cirkulira kroz
organizam i da su glavni kanali isticanja prane iz tijela vrhovi ekstremiteta, jezik, pleksus solaris i
oči. Kroz očni nerv prana ističe iz mozga u pravcu u kome gledamo. Veličina zjenice regulira ne
samo količinu svijetla koja pada u oko, već i količinu prane koja iz oka ističe. Zato su kod vitalnih
osoba zjenice uvijek donekle proširene. Veličina zjenice je najsigurniji pokazatelj životnog elana i
vitalnosti individue. Kod narkomana, čiji je nervni sistem sasvim ruiniran, zjenice su sužene na
dimenziju točke. Njima nasuprot, zjenice osoba sa zdravim nervnim sistemom su proširene i zato im
oči izgledaju sjajne.
U trenucima velikih uzbuđenja zjenice se šire, jer povećana količina prane zrači iz
organizma kroz sve njegove izlazne kanale. Za nas je važna činjenica (a to je jedna od fakirskih
tajni) da svjesno i namjerno širenje zjenica izaziva, pored optičkog efekta fascinacije, strujanje
daleko veće količine prane u pravcu gledanja. Tako je efekat fakirskog pogleda udvostručen.
Jednom prlikom dobro poznati profesor univerziteta držao je vježbe studentima psihologije
o utjecaju bola na organizam. Pored ostalog spomenuo je da se pod utjecajem bola zjenice šire i da
je to najsigurniji indikator utvrđivanja postojanja bola jer, rekao je taj istaknuti naučni psiholog,
“Nitko ne može da širi zjenice svojom voljom.” Slučajno je jedan od prisutnih studenata bio
sljedbenik orijentalnog hermetičkog sistema izloženog u ovom tečaju. Nije ništa rekao, samo se
nasmijao.
Pitao se koliko će vremena proći dok nauka ne utvrdi ono što je nekim ljudima van naučne
psihologije vjekovima poznato.
Kao što sam spomenuo, većina priručnika daje instrukcije za prakticiranje centralnog
pogleda. Od ozbiljnih autora jedini Jogi Ramačaraka detaljno objašnjava tehniku fakirskog pogleda.
Međutim, prva knjiga iz oblasti hermetzima, koja mi je došla u ruke kao šesnaestogodišnjem
gimnazijalcu, detaljno je opisivala fakirski pogled. Ovo spominjem zato što se jedan primjerak te
knjige na srpskohrvatskom jeziku nalazi u Narodnoj biblioteci u Beogradu. Naslov te knjižice od
tridesetak strana je “Lični magnetizam”. Autor je Abi Nauls. Sadržaj koji se ne odnosi na trening
pogleda inače je nabijen izvanredno naivnim optimizmom. Kako sam kratko vrijeme potom naišao
na ozbiljniju literaturu, zaboravio sam danu tehniku pogleda. Tek mnogo godina kasnije, radeći sa
grupom hermetista u Stokholmu, dobio sam gotovo identične instrukcije.
Praktična primjena pogleda stečenog ovim treningom ostavljena je u potpunosti vama.
Moram istaći ovdje da po ZAKONU KARME (o reinkarnaciji i zakonu karme vidi detaljnije u
priručniku koji je već u prodaji - “KLJUČEVI PSIHIČKE MAGIJE”), u čije djelovanje svi
hermetisti čvrsto vjeruju, sve ono što se kosi sa interesima ljudi na koje se vrši utjecaj ima za samog
operatora najcrnje posljedice. Također se na životinje može primijeniti ovakvo djelovanje samo u
 24

eksperimentalne svrhe. Da nagovijestim još samo to da su vodozemci najbolji subjekti ovakvog

eksperimentiranja, a od sisara psi, naročito psi mirne naravi.
 25

FAKIRSKA HIPNOZA

Kada se govori o fakirima najčešće se spominje čuveni fakirski trik sa užetom. O tome i
sličnim trikovima pisano je u popularnim časopisima veliki broj puta. Najčešće se opis trika svodi
na slijedeće. Fakir sjedi prekrštenih nogu, okružen radoznalim gledaocima i monotono pjevuši
nerazumljivu pjesmu ili ritmički ponavlja nekakve riječi. Obično lagano maše rukama u pravcu
gledalaca. Pored njega je polugoli dječak, koji služi kao asistent. Fakir vadi iz korpe uže, baca ga
uvis, a uže se diže u vis kao da je vučeno nevidljivom rukom, dok donji kraj ne ostane da visi stopu-
dvije iznad zemlje. Na zapovijest fakira dječak se penje uz konopac i sa visine viče nešto što
očigledno razbjesni fakira. Fakir mu daje zapovijest da siđe, a dječak to odbije. Naljućeni fakir vadi
iz korpe široku sablju, sa njom u zubima penje se uz konopac i sječe dječaka na komade, koji pred
zaprepaštenom publikom padaju na zemlju. Zatim se spusti niz uže, stavlja krvave dijelove tijela u
korpu, mrmlja nerazumljive riječi i iz korpe pred iznenađenu publiku iskače živ, zdrav i nasmijan
dječak.
Neki od radoznalih turista, opremljeni fotografskim aparatom, fotografirali su izvođenje
ovog trika. Na razvijenoj fotografiji vidio se, umjesto zastrašujućeg prizora, samo fakir kako sa
usredsređenim izrazom lica pilji u publiku, dok dječak mirno sjedi kraj njega.
Drugi putnici - očevici donijeli su na Zapad priču o triku sa ubrzanim rastenjem biljaka.
Fakir bi uzeo nekakvu sjemenku, stavio bi je na dlan i ukočeno fiksirao. Poslije nekoliko sekundi iz
sjemenke bi se pomolila klica, za njom stablo biljke, ona bi rasla na očigled posmatrača, procvjetala
bi, cvjetovi bi otpali da ustupe mjesto plodovima, koje bi fakir ubrao slobodnom rukom i podijelio
gledaocima. Iz njihovih ruku plodovi bi nestali.
I dan danas Zapadnjaci lupaju glavu tražeći objašnjenje ovih trikova. Većina objašnjenja
svodi se na pretpostavku da fakir hipnotizira masu, pa su takvi trikovi dobili popularan naziv
fakirske hipnoze.
Gdje leži tajna ovih fenomena u sklopu sistema koji sada upoznajete? Najkraće rečeno u
izvanredno snažnoj, godinama treniranoj imaginaciji odn. VIZUALIZACIJI. Kako se stiče
sposobnost izazivanja fenomena fakirske hipnoze? Sistem mentalnog treninga izložen ovdje,
naročito vježbe koncentracije misli, osnova je za razvoj tako plastične imaginacije. Poslije nekoliko
godina napornog, sistematskog, svakodnevnog treninga sposobnost vizualizacije tj. sposobnost
formiranja psihičkih slika postaje veoma velika, tako da je sljedbenik Staze u stanju da stvara jasne,
žive mentalne slike, da ih vidi u svom “duhovnom oku” tako živo kao da su realno postojeće.
Daljim specijaliziranim treningom stiče se sposobnost INDUCIRANE IMAGINACIJE, koja se
razlikuje od sličnih fenomena poznatih na Zapadu samo u stupnju razvijenosti primijenjene
sposobnosti. Da bi olakšali shvaćanje fenomena fakirske hipnoze istaći ćemo tri faktora.
1. POLJE DJELOVANJA INDUKCIJE;
2. MONOTONO PONAVLJANJE IZVJESNIH ZVUKOVA i
3. ELEKTRO-MAGNETSKA PRIRODA PSIHIČKE SLIKE.
Prvi momenat (polje djelovanja indukcije) odnosi se na prostorno ograničenje sposobnosti
inducirane imaginacije. Pri izazivanju masovne iluzije fakir najčešće crta na zemlju dva
koncentrična kruga između kojih, po njegovom zahtjevu, treba da stoje posmatrači. Svi autoriteti
fakirizma ističu da izlaženje iz prostora omeđenog sa ta dva koncentrična kruga dovodi odmah do
nestanka iluzije. Dovoljno je povući se nekoliko koraka pa da iluzija nestane. Iz gornjeg proizlazi
da postoji polje djelovanja inducirane iluzije, unutar koga se subjektivni fenomen psihičke slike
materijalizira. Vjerojatno ste čuli za magnetsku indukciju. Ako stavite komad željeza u neposrednu
blizinu jakog magneta, poslije izvjesnog vremena ranije neutralno željezo pretvara se u magnet.
Drugim riječima magnet izaziva, inducira, u željezu slično stanje koje u njemu postoji. Slično
vidimo i u međuljudskim odnosima. Razdražen čovjek inducira slično stanje u ljudima oko sebe -
on nervira, razdražuje svoju okolinu.
Sada vam je vjerojatno jasniji mehanizam induciranja psihičke slike u polju djelovanja
indukcije. Oko fakira postoji izvjestan prostor unutar koga se materijalizira odn. objektivizira ono
 26

što fakir u svom duhovnom oko vidi. Fakir formira izvjesnu psihičku sliku ili seriju slika i slično
stanje, odn. slika inducira se u svijesti posmatrača koji se nalaze u polju djelovanja indukcije.
Drugi momenat (monotono ponavljanje zvukova) odnosi se na ritmičko ponavljanje serije
zvukova u pravilnim razmacima. Ovom postupku pribjegava većina fakira u prikazivanju opisanih
trikova. Izvjesni posmatrači objašnjavali su fenomen fakirske hipnoze baš tim “magijskim
zvucima”, što predstavlja objašnjenje na temelju čistog sujevjerja. Malo pažljivije posmatranje
spomenutog postupka ukazuje na veliku sličnost sa metodom zapadnih hipnotizera u izazivanju
hipnotičkog sna. Hipnotizer obično ponavlja monotonim glasom: “Vaši kapci su sve teži i teži . . .
sve teži i teži . . . vama se spava sve više i više . . , sve više i više . ..” itd. Ova monotonija izaziva
suženje svijesti i stanje duhovne pasivnosti koje prethodi hipnotičkom snu.
Treći momenat (elektro-magnetska priroda psihičke slike) odnosi se na slijedeće. Do danas
u cjelokupnoj poznatoj literaturi ne može se naći objašnjenje prirode psihičke slike koja se
objektivizira odn. čisto subjektivni fenomen imaginacije materijalizira se, bar u polju djelovanja
indukcije. Naravno, ovdje izuzimamo sva ona objašnjenja koja fenomen fakirske hipnoze a priori
odbacuje kao izmišljotinu i sujevjerje.
Međutim, skorašnji eksperimentalni nalazi iz naučnih laboratorija ukazuje na pravo
rješenje. Nedavno preminuli sovjetski naučnik Vasiljev izveo je, ispitujući psihičke fenomene
ovakav eksperiment: Doveo je subjekta u stanje duboke hipnoze. Subjekt je ležao na postolju oko
koga se mogao bešumno kretati veoma snažan elektromagnet. I pored toga što je subjekt bio u
stanju duboke hipnoze, vezane su mu oči. Subjekt nije znao za postojanje elektromagneta.
Eksperimentator je zatim dao sugestiju subjektu da zamisli pravo ispred sebe, što jasnije može, sliku
nekog jednostavnog predmeta, na primjer kocke. Subjektova mentalna koncentracija sada je daleko
jača nego u budnom stanju, jer hipnoza izaziva suženje svijesti u pravcu sugestije koju daje
operator. U isto vrijeme dok subjekt vizualizira (zamišlja) sliku kocke ispred svojih očiju,
eksperimentator bešumno primiče elektromagnet neposredno iza potiljka subjekta i uključuje ga.
Zatim postavlja subjektu pitanje: “Gdje sada vidiš sliku?” Subjekt daje odgovor da je vidi iza
potiljka. Sada je operator insistirao da subjekt zamisli kocku ispred sebe, u prethodnom položaju, ali
je ovaj odgovorio da nije u stanju; usprkos svih subjektovih napora slika kocke se nalazi sve
vrijeme iza potiljka.
U nastavku eksperimenta operator mijenja položaj elektromagneta, naravno bez znanja
subjekta. Približava ga sa lijeve strane. Subjekt odmah izvještava da vidi sliku sa lijeve strane, u
oblasti lijeve sljepoočnice i, usprkos novog zahtjeva eksperimentatora da zamisli sliku u nekom
drugom položaju na primjer u oblasti potiljka, nije u stanju da izvrši sugestiju. Eksperiment se
nastavlja uz pomicanje elektromagneta u sve moguće položaje sa istim rezultatima. Iz ovog
eksperimenta nameće se zaključak (do koga su orijentalni mislioci došli prije nekoliko hiljada
godina) da su PSIHIČKE SLIKE ELEKTROMAGNETSKE TVOREVINE ! ! Kod subjekta u
budnom stanju nemoguće je postići isti rezultat, jer uslijed slabosti vizualizacije prosječnog čovjeka
(svijest nije sužena) on nije u stanju da formira jasnu sliku, već mu neprekidna struja misli navire u
svijest i ruši koncentraciju. Međutim, kod sljedbenika našeg (i ostalih hermetičkih) sistema, čija je
moć koncentracije odn. vizualizacije razvijena dugogodišnjim treningom, psihička slika predstavlja
daleko intenzivniju elektromagnetsku tvorevinu, koja svojom visoko koncentriranom energijom
izaziva u svijesti posmatrača (U POLJU DJELOVANJA INDUKCIJE) istu sliku. Nesumnjivo da je
ovo objašnjenje fenomena fakirske hipnoze najpotpunije.
Još jedan momenat privlači pažnju u vezi sa fakirskom hipnozom. Često vidimo da se ova
sposobnost prenosi sa oca na sina u porodicama fakira. Razlog je jednostavan. Za razvijanje tako
velike sposobnosti koncentracije potreban je dugogodišnji naporan trening, odnosno nužno je sa
vježbama početi u ranom djetinjstvu, da bi se željena sposobnost razvila do zrelog doba. Još kao
dijete budući fakir počinje sistematski da vježba imaginaciju, formirajući jasnu i oštru sliku nekog
jednostavnog predmeta na primjer zrna riže. Kako se sposobnost postepeno razvija, uzimaju se kao
objekti vizualizacije sve složeniji predmeti - cvjetovi, likovi bliskih osoba, grupe predmeta itd.. sve
dok učenik nije u stanju da ih vidi u svom “duhovnom oku” kao što neki slikari imaju sposobnosti
 27

vizualiziranja lika modela koga su samo jedanput vidjeli. Tako da mogu slikati model bez njegovog
fizičkog prisustva,
Tokom niza godina kontinuiranog vježbanja fakiri i ostali hermetisti, koji se podvrgavaju
sličnom treningu, stiču sposobnost formiranja slika predmeta i događaja, kao što je ranije opisani
trik sa užetom tj. oni su u stanju da ih vide u svom duhu tako jasno kao da ih zaista gledaju
tjelesnim očima. Kad je ovaj stadij dostignut, fakir, svojom koncentriranom voljom, projektira svoju
psihičku sliku u svijest ljudi oko sebe. Ta pojava predstavlja induciranu imaginaciju u najvećem
stupnju.
Kako se stiče moć koncentracije misli, koja je istinski ključ ovog fenomena, detaljno je
opisano u poglavlju TRENING MENTALNE KONCENTRACIJE.
 28

TRENING MENTALNE KONCENTRACIJE

U uvodu u ovaj tečaj istaknuta je neraskidiva veza između duha i tijela i pristup koji tom
jedinstvu čini orijentalni hermetizam - kroz sistematski trening tjelesnih pokreta i disanja dostići
kontrolu misaonih procesa. Poslije sistematskog vježbanja po našem sistemu, vjerojatno ćete
utvrditi da psihičke slike, koje su najvažniji element pranajame, čine ovu daleko efektivnijom od
običnog dubokog disanja i obratno - upražnjavanje pranajame pomaže razvitak moći vizualizacije.
Još davno je rečeno – “Pranajama je ključ do svih duhovnih uspjeha”, Zato je vježbanje pranajame
u trajanju od 3-6 mjeseci nužan preduvjet za početak višeg treninga, treninga kontrole misli.
Sposobnost koncentracije od najveće je važnosti za efikasno djelovanje u svakodnevnom
životu. Moramo biti koncentrirani na sve što radimo. Na prvi pogled čini se da koncentracija nije
prisutna kod tkz. navika, međutim bliže ispitivanje pokazuje problem u pravoj svjetlosti. Kod
aktivnosti koje su visoko automatizirane, pa izgleda da se obavljaju bez ikakvog učešća svijesti,
svjestan duh zaista nije koncentriran, ali je nesvjestan duh koncentriran u najvećoj mjeri. Čim dođe
do najmanje greške u naučenoj aktivnosti čovjek se trgne. Zašto? Zato što potpuno usredsređeni
nesvjesni duh daje signal da je došlo do greške.
Što je koncentracija? Koncentracija je usredsređivanje; fokalizacija u određenom pravcu na
određen sadržaj ili predmet bilo namjerno ili nenamjerno. Na osnovu ovog zadnjeg kriterija
razlikujemo dvije vrste pažnje: namjernu (voljnu) i nenamjernu (spontanu) pažnju. Ova zadnja
zastupljena je u najvećoj mjeri kod djece i nerazvijenih individua. Međutim, koncentracija u užem
smislu je voljna koncentracija. U sistemu fakirskog i joga treninga samo voljna koncentracija
zaslužuje pažnju.
U inače vrlo bogatoj literaturi o jogi i zapadnoj hermetičkoj tradiciji mogu se naći samo
vrlo štura i fragmentarna uputstva o koncentraciji, samo izolirani podaci i savjeti. Izvanredno je
teško naći razrađen, koherentan sistem u koji bi se učenik uveo od najlakših ka težim vježbama, a to
je jedini pravilan metod. Skoro u svim knjigama navodi se da je za teža vježbanja neophodan lični
kontakt sa prosvijetljenim učiteljem (guruom). To je u izvjesnoj mjeri točno, ali se ta tvrdnja veoma
široko koristi od strane mnogih autora kao paravan za sopstveno neznanje. Tako čitalac u
najvažnijem momentu ostaje praznih šaka. Sistem treninga koncentracije izložen u ovom tečaju
ispunjava tu nelogičnu prazninu. Jedan od razloga za pisanje ovog priručnika je želja da se premosti
jaz između mnogih, čisto teoretskih radova o koncentraciji i praktične primjene ove dragocjene
moći ljudskog duha u svakidašnjem životu.
Ako pokušate da nađete uputstva u oblasti naučne psihološke literature, uputstva kako da
vježbate koncentraciju, ostati ćete duboko razočarani. Osim djela Riboa i nekih drugih zastarjelih
radova još iz prošlog vijeka, koji nemaju nikakvu praktičnu vrijednost, nema gotovo ničega. Vršeni
su i malobrojni eksperimenti u kojima je “utvrđeno” da je najduži mogući akt pažnje 6-8 sekundi, a
najveći obim pažnje 4-5 predmeta. Na kraju ovog tečaja, ako budete naporno i savjesno vježbali,
morati ćete da se nasmijete ovim tvrđenjima. Da li ćete razviti svoju koncentraciju ili ne zavisi
samo od vas. Ovdje je put pokazan. Čovjeka možete dovesti do izvora, ali ga ne možete natjerati da
pije.
Glavni princip koncentracije pokazati ćemo na jednostavnom primjeru. Stavite na stol
ispred sebe zapaljenu svijeću. Uzmite u ruku kuhinjski lijevak, stavite uži kraj lijevka - cijev u usta,
a širi kraj okrenite ka svijeći i pokušajte da je pušući ugasite. Ma koliko se naprezali nećete moći da
ugasite taj slabi plamen. Sad okrenite lijevak i stavite širi kraj preko usta, a cijev upravite prema
svijeći. Puhnite minimalnim naporom i plamen će se ugasiti.
Što nam pokazuje ovaj primjer? U prvom slučaju, i pored naprezanja svih naših moći,
upotrebljena energija bila je rasplinuta, rasijana i prema tome neefikasna. U drugom slučaju ta ista
energija koncentrirana na daleko manji broj tačaka sva je usmjerena u jednom pravcu i lako je
postigla ono što je prethodno izgledalo nemoguće. Sličan primjer je oštrenje noža. Taj akt nije ništa
drugo do smanjivanje površine oštrice kojom djelujemo pri sječenju. To isto želimo da postignemo
u duhovnom treningu - da izoštrimo svoj duh i učinimo ga pouzdanim, prodornim oruđem, na koje
ćemo uvijek moći da se oslonimo.
 29

Sličan princip srećemo u karateu. Da bi se smanjila udarna površina i povećala njena

prodornost i jačina udarca, udara se ivicom dlana, ivicom stopala, vrhovima prstiju itd. Snaga
udarca raste srazmjerno smanjivanju udarne površine.
Takozvani “fakiri” koji nastupaju na vašarima i samo imitiraju istinske sljedbenike ovog
sistema, leže često na dasci prekrivenoj sa nekoliko stotina čavala. U svjetlosti gornjeg objašnjenja
principa koncentracije to je veoma providan trik, pogotovu što su vrhovi čavala dobro zatupljeni.
Nije se još pojavio vašarski “fakir” koji bi ležao na pet-šest čavala. Ovaj osnovni princip
koncentracije biti će nam ideja vodilja kroz cijeli sistem treninga.
Što se tiče uvjeta za uspjeh u vježbama koncentracije, zdrava logika najbolje nagovještava
tko će postići uspjeh i u kojoj mjeri. SISTEMATSKI SVAKODNEVNI TRENING JE
NEOPHODAN I NIŠTA GA NE MOŽE ZAMIJENITI. Mnogo je bolje svakog dana vježbati po 10
minuta, nego svakog drugog dana po 40 minuta. Naravno, uslijed bolesti ili putovanja može se
preskočiti jedan dan ili nekoliko dana, ali svako učestalo izostavljanje vježbanja dovodi samo do
jednog rezultata - razočaranja. Tu nema pomoći! Zato ako ne postignete očekivani uspjeh poslije
određenog vremena, razloge potražite u samom sebi, a ne u spoljašnjim smetnjama. Zapitajte se da
li ste uradili ono što ste bili dužni.

VJEŽBA BR. 1

Najbolje vrijeme za vježbanje koncentracije je jutro ili večer. Po mogućnosti ustalite

određeno vrijeme za vježbanje i držite ga se. Poslije nekoliko nedjelja takvog vježbanja, osjetiti ćete
blagotvorno djelovanje svoje ustrajnosti. U periodu, na koji ste se navikli, duh će vam biti mirniji
nego inače, spreman za vježbu, osjećati ćete potrebu da sjednete i koncentrirate se. Uvjeriti ćete se u
istinitost stare izreke: “Navika je jedna muka, a odvika dvije.”
Prva vježba odnosi se na kontrolu položaja i pokreta tijela. Nevoljni pokreti, trzanja i
grčenja ometaju i slabe koncentraciju. Nemoguće je biti koncentriran dok se lupka stopalom o pod,
dobuje prstima po stotu, grizu usne itd. Nepomičan stav je stav čovjeka koji je maksimalno
koncentriran. Kao što je za parnu mašinu nemoguće da se brzo kreće ukoliko ima pukotine na kotlu,
kroz koje para izlazi, tako će za vas napredak u koncentraciji biti nemoguć dok ne postignete
kontrolu položaja i pokreta tijela. Mišići, ligamenti, oči, prsti, stopala, jezik i usne, vrat i trup, sve
su to posrednici preko kojih se prazni energija. Glavni cilj voljnih sposobnosti je da upravljaju
psihofizičkom cjelinom po diktatu najviših svjesnih centara. Samokontrola obuhvaća kontrolu
pokreta, impulsa, emocija i misli. Od stupnja u kome ste to postigli zavisi stupanj vaše
koncentracije.
Sjedite u udobnu stolicu, ne dodirujući leđima naslon. Kičma vam mora biti sasvim prava.
Prekrstite noge u člancima, a dlanove položite na butine. Sasvim se opustite. Kad ste se potpuno
relaksirali, probajte da ostanete u tom položaju što duže sasvim nepomični. Ispred vas na stolu treba
da leži sat sa sekundarom, tako da možete mjeriti vrijeme koliko ste dugo ostali nepomični. Ne
zaboravite, ne smije vam izmaći nijedan pokret! To je daleko teže nego što izgleda na prvi pogled.
Ne smije vam promaći ispod kontrole nikakav nevoljni pokret ruke, prsta, jezika, obrva, očnih
kapaka itd. Pošto većina ljudi ne može da izdrži da ne trepne, treptanje neka bude jedini izuzetak.
Kad osjetite da ne možete više izdržati bez treptanja, recite sebi: “Sad ću da trepnem.” Trepnite,
zatim nastavite da sjedite nepomično, Dobro pazite na jednu stvar. Vaš duh, koga po prvi put
pokušavate da kontrolirate, opirati će se tome pokušaju služeći se najlukavijim trikovima. Već
poslije 20-30 sekundi javiti će vam se želja da pomaknete nogu da bi se “bolje namjestili.” Zatim će
doći želja da se pomjeri ruka, isprave leđa itd.
Većina početnika smatra da mogu ostati nepomični bez muke sat ili dva. To je velika
zabluda. Vaš zadatak je prvog dana jedan minut i budite zadovoljni ako ga postignete. Drugog dana
postavite sebi za zadatak dva minuta nepomičnog sjedenja, trećeg dana tri itd. povećavajući svakog
dana trajanje za jedan minut, sve dok ne postignete 15 minuta. Ako se pokrenete prije isteka
vremena, koje ste dužni da postignete, morati ćete početi ispočetka vježbu određenu za taj dan. Na
 30

primjer, poslije nedjelju dana postigli ste sedam minuta nepomičnog sjedenja, ali vam osmog dana
već poslije pet minuta izmakne neki nevoljan pokret, onda prekinite vježbu, malo se odmorite i
ponovo se vratite zadatku čvrsto riješeni da postignete zadatak od osam minuta.
Kad ste uspješno završili zadatak od 15 minuta, vrijeme je da prijeđete da slijedeću vježbu.
NEMOJTE PRIJEĆI NA SLIJEDEĆU VJEŽBU DOK PRETHODNU NISTE SAVLADALI DO
KRAJA, A TO VAŽI ZA SVE VJEŽBE U OVOM PRIRUČNIKU ! ! !
Ovaj položaj, ili ako hoćete joga terminologijom rečeno asana, biti će osnova svih daljih
vježbanja koncentracije a dobro je da ga primjenjujete i u prakticiranju pranajame, zato ga morate
savladati u potpunosti. Hata-joga razvila je veliki broj položaja ili asana. Većina priručnika
obrađuje 84 najvažnije asane. Mnogi autori pripisuju čudesne posljedice redovnom prakticiranju
asana. Međutim u njima nema ničeg natprirodnog. To su tjelesni položaji, za Zapadnjake veoma
često teški za izvođenje, koji podsjećaju na švedsku gimnastiku. Očekivati čuda od njihovog
vježbanja sasvim je glupo, mada to mnogi obećavaju. Čuda postoje, ali samo u mašti autora takve
literature. Najpriznatiji autoriteti svih orijentalnih sistema praktične filozofije ne priznaju vrijednost
nekih specijalnih položaja za koncentraciju. Veliki mudrac Ramana Maharši redovno je
upotrebljavao stolicu. Isto to činio je i Sri Orobindo Goze. Svami Vivekananda, istaknuti eksponent
radža-joge i džnana-joge, daje najlogičniju direktivu za položaj u kome se meditira. Po njemu svaki
čovjek treba da usvoji, kao svoju stalnu asanu, položaj u kome može da provede duže vrijeme, a da
se ne umori, uz uvjet da kičma i glava budu u pravoj liniji. Ležeći položaj nije pogodan, jer dovodi
do pospanosti. Prema tome, ako vam neki položaj više odgovara od gore opisanog, slobodno ga
usvojite i držite ga se od sada nadalje.

VJEŽBA BR. 2

Sjedite u “svoju” uobičajenu asanu. Uzmite u desnu ruku dugačku olovku. Tu ruku dignite
ustranu do visine ramena. Okrenite glavu na desnu stranu za nešto manje od 90 stupnjeva. Uočite
neku točku na zidu i na nju nanišanite vrhom olovke. Tako ćete moći da kontrolirate da li vam ruka
drhti. Trudite se da vam olovka u ruci stoji što mirnije, gotovo nepomično. Prvog dana trudite se da
vam olovka ne zadrhti za vrijeme od 30 sekundi i svakodnevno povećavajte trajanje dok ne
dostignete 5 minuta, a da vam ruka ne zadrhti. Treba da vježbate obje ruke naizmjenično, prvo
desnu, pa onda lijevu. Kad postignete cilj od 5 minuta sa svakom rukom, možete prijeći na slijedeću
vježbu. Pored toga što predstavlja nužan stupanj u razviću koncentracije i postizanju samokontrole,
ova vježba veoma efikasno smiruje živce.

VJEŽBA BR. 3

Napunite običnu čašu do vrha vodom, tako da nivo vode dopire do same ivice čaše i
uzmite je u desnu ruku. Opružite ruku pravo ispred sebe. Koncentrirate se na površinu vode sa
željom da vam ruka nimalo ne drhti. To ćete lako konstatirati po stanju vode u čaši. Radite prvo sa
desnom, zatim sa lijevom rukom. Ova vježba ima isto djelovanje kao prethodna, samo je nešto teža.

VJEŽBA BR. 4

Stegnite lako obje pesnice. Stavite ih ispred sebe na stol, tako da nadlanice leže na površini
stola. Palčevi treba da su previjeni preko ostalih prstiju. Koncentrirajte svu pažnju na desnu pesnicu.
Zatim suzite pažnju na vrh desnog palca. Počnite lagano da ga opružate budući koncentrirani
isključivo na njegov vrh, sve dok se palac sasvim ne opruži. Zatim koncentrirajte pažnju na vrh
kažiprsta, dok ga lagano opružate. Morate se sasvim unijeti u taj pokret. On ne smije biti isprekidan,
već ravnomjeran i polagan. Zatim se koncentrirajte na srednji prst, čineći sa njim isto. Onda sa
ostala dva.
 31

Sada je na redu obratan proces. Koncentrirajte se na vrh opruženog malog prsta desne ruke.
Počnite lagano da ga savijate unazad dok ne dođe u početnu poziciju. Zatim učinite to isto sa
ostalim prstima, dok ponovo nemate na stolu pesnicu u prvobitnom položaju. Vrlo je vjerojatno da
će pri opružanju i skupljanju malog i domalog prsta doći do pomjeranja i susjednog prsta, pored
onoga na koji ste u tom trenutku koncentrirani. Neka vas to ne brine.
Ovo je čuvena fakirska vježba. Ona razvija kontrolu pokreta, volju, koncentraciju i svijest
o onome što ste godinama nesvjesno činili. Ona utiče na vaše kretanje i ponašanje. Treba da je
radite tri puta sa lijevom i tri puta sa desnom rukom svakog dana. Kada ste stekli izvjesnu rutinu u
ovoj vježbi, prijeđite na slijedeću.

VJEŽBA BR. 5

Uzmite u lijevu ruku 15 zrna riže. Uzmite jedno zrno, stavite ga na sredinu otvorenog
dlana desne ruke i koncentrirajte se na njega. Napregnite svu moć svoje koncentracije, kao da je to
sada najvažnija stvar na svijetu. Ona to i JESTE! Ako tako ne postupite, samo ćete traćiti svoje
vrijeme, a vrijeme koje protekne - proteklo je zauvijek. Koncentrirajte se na prvo zrno jedan minut,
onda dodajte drugo zrno i koncentrirajte se jedan minut na ta dva zrna zajedno. Dodajte treće zrno i
koncentrirajte se na grupu od tri zrna jedan minut itd. sve dok konačno ne budete imali pred sobom
grupu od 15 zrna sa zadatkom da se na nju koncentrirate jedan minut. Zrna ne moraju biti na dlanu
pravilno raspoređena. Kad ste završili sa grupom od 15 zrna, uzmite jedno zrno iz grupe, stavite ga
na otvoren dlan lijeve ruke i koncentrirajte se na njega jedan minut. Zatim na dva zrna itd. Tako
ćete ovu vježbu raditi dva puta po 15 minuta, u ukupnom trajanju od 30 minuta.

VJEŽBA BR. 6

Uzmite bilo koje dnevne novine. Odaberite iz njih kraći članak. Pročitajte ga koncentrirajte
se isključivo na sadržaj. Kad ste završili, poklopite ga, uzmite olovku i papir i napišite sve čega se
sjećate. Usporedite ispisan tekst sa pročitanim člankom. Kolika je razlika? Isijecite taj članak iz
novina, spojite ga sa tekstom koji ste napisati po sjećanju i stavite ih u jednu veliku kovertu.
Ponavljajte istu vježbu 10-15 dana sa člancima približno iste dužine, uvijek ih isijecite iz novina,
spojite ih sa originalnim tekstom i stavljajte ih u gore spomenutu kovertu.
Poslije rečenog vremena nađite otprilike dva puta duži članak. Učinite sa njim istu stvar.
Nastavite da to radite sa člancima približno iste dužine novih 10-15 dana. Poslije isteka tog vremena
uzmite zadnji članak iz ove druge, duže serije i usporedite ga sa člankom i originalnim tekstom od
prvog dana kad ste počeli vježbu. Primijetiti ćete veliku razliku. Koncentracija je direktno povezana
sa pamćenjem. Što je jača koncentracija, dublji su tragovi u mozgu koje ostavlja sadržaj na koji smo
se koncentrirali.

VJEŽBA BR. 7

Ova vježba predstavlja uvod u viši tečaj koncentracije. Ona čini osnovu vizualizacije ili
kreativne imaginacije, odnosno sposobnosti formiranja psihičkih slika. Sakupite sa raznih strana što
veći broj različitih stvarčica koje se mogu naći u svakoj kući: starih ključeva, dugmeta, zapušača za
boce, kreda, starih olovaka, krpica, čavala i dr. Držite ih u nekoj većoj vrećici. Treba da ih bude
jedna od dvije stotine. Sjedite za nepokriven stol ili stol zastrt jednobojnim stolnjakom. Nasumce
zahvatite jednu ili dvije šake predmeta iz vrećice i raspite ih ispred sebe na stol. Čim ste to uradili
pokrite ih nekom maramom, tako da ne možete više da ih vidite. Osim toga, stavite ispred sebe sat
sa sekundarom (naravno otkriven), tako da možete kontrolirati vrijeme. Dišite ritmički 3-4 minuta, a
onda uklonite maramu i sa maksimalnom koncentracijom fiksirajte gomilu predmeta. Gledajte ih
samo jedan minut. Obratite pažnju na njihov oblik, veličinu i mjesto gdje se nalaze. Kad protekne
 32

jedan minut ponovo pokrite sve predmete i, bez ikakve pauze, ispišite imena svih predmeta kojih se
možete sjetiti i njihov položaj u grupi. Na prvi pogled reklo bi se da je ova vježba vrlo laka, ali je
istina sasvim suprotna. To je jako naporna vježba. Neki zapadni sistemi, srodni sa jogom, smatraju
ovu vježbu jednom od najvažnijih u cijelom mentalnom treningu. Kolika je njena vrijednost uvjeriti
ćete se sami kad prijeđete na slijedeće vježbe koncentracije. Kada budete u stanju da navedete sve
predmete sa gomile bez greške, sazreli ste da prijeđete na viši tečaj koncentracije.
 33

VIŠI TEČAJ KONCENTRACIJE

VJEŽBA BR. 1 - PRATJAHARA

Sva praktična uputstva za trening koncentracije u udžbenicima joge, fakirizma i zapadnog

hermetizma svode se na zahtjev da se misli usmjeravaju uporno, uvijek iznova, na odabrani objekt
koncentracije. Međutim, tokom treninga javlja se jedan period kada se takav zahtjev sukobljava sa
velikim teškoćama. Ukoliko više vraćamo misli na željeni objekt, utoliko se one više otimaju,
utoliko više sve nove asocijacije naviru, rušeći samopouzdanje i vjeru u konačni uspjeh vježbanja.
Ako bi, poslije vježbe br. 7, nastavili da se koncentriramo na isti način, vrlo je vjerojatno da bi
pretrpjeli neuspjeh. Na ovom stupnju, kada je vježba br. 7 savladana, nužna je jedna međufaza u
treningu - vježba poznata na Istoku pod imenom PRATJAHARA ili odjeljivanje svijesti. Uputstva
za pratjaharu, koja se mogu naći u rijetkim knjigama, izvanredno su maglovita i neprecizna. Truditi
ćemo se da popunimo tu prazninu.
Većina učenika-početnika, kad pročita uputstva za vježbanje pratjahare dobije utisak da je
to najlakša od svih vježbanja. Avaj! Ubrzo će se otrijezniti suočavajući se sa mukotrpnim radom,
koji može da se potegne na period od nekoliko mjeseci. Teškoće će vam biti jasne već poslije prvog
dana vježbanja. Na ovom stupnju većina učenika slabe volje i labave motivacije odustaje od daljeg
vježbanja. Oni koji ustraju jedini mogu da sude o neprocjenjivoj vrijednosti ove naporne vježbe.
Sjedite u svoju ustaljenu asanu. Uradite 4-5 pranajama, upotrebljavajući ritam 8:6:6 ili
4:4:4. Potpuno opustite sve tjelesne mišiće. Zatvorite oči i počnite pažljivo da posmatrate tok svojih
misli. Cijela vježba treba da traje oko 10 minuta. Isprva će u vašu svijest navirati veliki broj misli
koje se odnose na svakodnevne događaje, profesionalne brige, ono što ste toga dana vidjeli, ranije
događaje itd. Zauzmite stav NEUTRALNOG POSMATRAČA toka svojih misli i ničim ih nemojte
remetiti! Ova će vježba biti za vas manje ili više teška, zavisno od toga u kojoj ste mjeri savladali
pranajamu i prethodnih sedam vježbi koncentracije. Glavna stvar koju morate imati na umu jeste da
ne zaboravite na sebe, na svoj neutralni stav posmatrača i da krajnje pažljivo slijedite struju
kaotičnih misli, koje plave vašu svijest. Pazite da vas struja misli ne povuče za sobom, a naročito
pazite da se ne upustite u sanjarenje. Ako osjetite da ste umorni ili pospani prekinite za časak vježbu
i poprskajte lice i gornji dio tijela hladnom vodom, tako da sa vratite na rad osvježeni.
Ranije ste vidjeli da je teško vezati misli za željeni objekt; sad se možete uvjeriti da nije
ništa lakše dati im potpunu slobodu. Ljudski duh podsjeća na mazgu koja stoji kao ukopana kad
želite da krene, a otima se kao mahnita kad želite da stoji mirno. Duh će se otimati svim silama
ispod vaše vlasti, pokušavajući da vas prevari na sve moguće načine - primamljivim fantazijama,
željom da se slatko ispavate i sličnim trikovima. Od vas zavisi hoće li u tome uspjeti.
Ova vježba, za razliku od ostalih treba da se radi dva puta dnevno po 10 minuta i to ujutro i
uvečer. Ovo je prosječno trajanje vježbe, ali ako vam se poslije mjesec dana učini da sporo
napredujete produžite trajanje vježbe prema svojim mogućnostima. Sa druge strane budite pažljivi u
kontroli svog nestrpljenja i želje za naglim uspjehom, jer je njihovo javljanje loš znak. Jaka želja da
se vježba jedan ili dva sata dnevno pokazuje sama po sebi, da se brzo približava period kada će se
takav učenik sasvim ohladiti za rad i dići ruke od cijelog treninga. Zato budite oprezni i držite se
umjerenosti. Ničega previše. Srednja Staza je Staza mudrosti.
U prvoj fazi vašeg treninga u pratjahari primijetiti ćete da gomile misli hrle u polje svijesti,
da se izvanredno brzo smjenjuju i skaču sa predmeta na predmet bez ikakve uočljive veze. Tako i
treba da bude. Ne smijete pokušavati da mislima date smisao i povezanost. Ali, ako ustrajete,
primijetiti ćete da misli, od nedjelje do nedjelje, postaju sve manje kaotične, sve manje silovite i
znatno sporije. Konačno poslije 4-6 mjeseci samo će pojedine izolirane misli prodirati u svijest, kao
iz velike daljine, tako da ćete gotovo moći da im pratite nastanak i razvoj.
Posljednji stadij pratjahare nastaje kad otkrijete jednu zanimljivu pojavu. Primijetiti ćete da
pogled vaših očiju (zatvorenih za vrijeme vježbanja) ne može se održati sve vrijeme na jednoj točki.
On stalno klizi ustranu, a svako premještanje pogleda izaziva promjenu u toku misli. Ako se
 34

koncentrirate na jednu stvar, biti ćete u stanju da na nju mislite sve dok vam oči ne odu ustranu.
Zato, počinjući zadnji stadij pratjahare, iskoristite tu pojavu na slijedeći način: STARAJTE SE DA
SLIJEDITE POKRETE OČIJU, KAO ŠTO STE NA POČETKU SLIJEDILI POKRETE MISLI.
Taj pokret podsjeća na crtanje beskonačne linije, kada olovka se ne odvaja od papira ili na
namotavanje beskonačnog klupka. Sada “namotajte” pogledom nevidljivo klupko. Tokom vremena
pokreti će postati sve sporiji i i sporiji, a vaše misli će se smiriti. Prestati će da se bacakaju sa
predmeta na predmet kao pomahnitali majmun. Tek tada, kad pogled zatvorenih očiju prestane da se
šeta od jedne točke do druge, odnosno kad misli prestanu da se šetaju od jednog predmeta do
drugog, tada je svijest dostigla sposobnost poniranja u svoje sopstvene tokove. To stanje naziva se
EKAGRA (koncentracija). Tada je završena pratjahara i počinje DHARANA. (O višim stanjima
svijesti biti će detaljnije riječi u slijedeća 2 tečaja: “TAJNI SIMBOLI HERMETIZMA” i
“KLJUČEVI PSIHIČKE MAGIJE”).
Kad postignete ovo stanje učinili ste veliki korak naprijed u kontroli svojih misaonih
procesa i vrijeme je da prijeđete na slijedeće stupnjeve duhovnog treninga. Međutim, neuspjeh u
pratjahari sasvim će omesti uspjeh u svim daljim vježbama. Zapamtite da samo od vas zavisi da li
će vam sopstveni duh biti vjeran sluga ili svirep gospodar.

VJEŽBA BR. 2

Kad budete zadovoljni svojim rezultatima u pratjahari, prijeđite na slijedeću vježbu.

Sjedite u asanu i odvježbajte 5-6 pranajama sa crvenom bojom, po ritmu 6:6:6. Zamislite da idete
dobro poznatom ulicom. Trudite se da se u mašti krećete sasvim polako, kao da bez žurbe šetate,
gledajući pažljivo oko sebe. Izazovite u mislima sve pojedinosti: zgrade pored kojih prolazite,
njihov oblik, boju zidova, neobične detalje na kapijama i fasadama, drveće, firme i izloge ako ih
ima u toj ulici itd. Dođite u mislima do odabrane zgrade ili scene i posmatrajte je. Pokušajte da je u
svojoj psihičkoj slici naslikate u svim detaljima, a da vam duh ne odluta. Ovo je u prvo vrijeme
izvanredno teško postići i zato, ako vam se duh snažno opire, pribjegnite ovakvom triku: Svakih
nekoliko sekundi, čim osjetite otpor duha, promijenite položaj sa koga gledate objekt i pokušajte da
objekt reproducirate živo i plastično sa svih tih različitih stajališta. Biti ćete iznenađeni siromaštvom
detalja kojih se tokom puta i na samom objektu možete sjetiti. To samo pokazuje da vam je
koncentracija slaba i da ste mnogo puta i kod očiju slijepi.
Nemojte se nervirati pri ovoj vježbi, niti se fizički naprezati. Izbjegavajte stezanje zuba i
očnih kapaka. To vam neće pomoći, jer ne otima se psihička slika, na koju se koncentrirate, već vaš
duh. Budite potpuno mirni dok formirate psihičku sliku, KAO KAD POKUŠATE DA SE SJETITE
IZBLIJEDJELOG SNA. To je jedini pravilan pristup.
Ako vam, tokom šetnje, misli odlutaju prije nego što dođete do odabrane scene, prekinite
njihov tok i počnite sve ispočetka. Prvom prilikom kada zaista budete išli tim putem obratite mnogo
veću pažnju na detalje i trudite se da uočite sve ono što vam je ranije izmaklo. Sve te novouočene
detalje izazovite u svijesti kad budete slijedeći put vježbali. Ovu vježbu treba raditi jednom dnevno
oko 15 minuta. Ona izvanredno razvija moć vizualizacije. Radite je oko dvije nedjelje ili duže,
ukoliko niste zadovoljni postignutim rezultatom.

VJEŽBA BR. 3

Ovo je vježba koncentracije na slova abecede. Počnite da prizivate slova u svijest onim
redom kojim su poredana u abecedi. Slova mogu biti kakvog bilo oblika i ne moraju sva biti istog
tipa. Recite u sebi “A” i zamislite što jasnije možete to slovo. Najčešće se u svijesti javljaju slova
koja viđamo u oglasima ili naslovima listova koje redovno čitamo. Dok gledate pred sobom sliku
slova “A” ne dajte da vam ništa poremeti koncentraciju, naročito NE DAJTE DA VAM U SVIJEST
PRODRE SLIKA SLIJEDEĆEG SLOVA IZ ABECEDE. To se veoma često događa jer su slova
povezana dugim iskustvom, pa pomisao na jedno slovo automatski izaziva slijedeće. Kad ste svojim
 35

duhovnim okom gledali 10-15 sekundi slovo “A”, prijeđite na slijedeće slovo itd. Neka vam po
istom postupku prodefiliraju sva slova u duhu. Ovu vježbu radite nedjelju dana.

VJEŽBA BR. 4

Stavite ispred sebe na stol svijećnjak sa običnom svijećom. Ako nemate svijećnjak, stavite
ispod svijeće kao postolje nekoliko knjiga. To je sporedan detalj; glavno je da vam plamen svijeće
bude otprilike na visini očiju. Uradite nekoliko crvenih pranajama, upotrebljavajući ritam 8:8:8.
Zamislite da je cijeli prostor ispunjen svijetlo-crvenom svjetlošću ili, ako vam je to teško zamislite
da je cijela soba osvijetljena crveno. Dok udišete, brojeći u sebi do osam, zamislite kako vam
crvena tekućinu ulazi kroz nos i ispunjava cijelo tijelo. Pri zadržavanju daha napregnite se da vidite
kako crvena tekućinu prožima svaku ćeliju organizma, a naročito pluća i unutrašnjost glave. Dok
izdišete zamišljate kako crvena tekućinu izlazi kroz nos van. Kad ste završili sa pranajamom, koja
smiruje nerve i olakšava koncentraciju, zapalite svijeću. Sasvim se opustite. Udovi treba da su vam
potpuno mlitavi, kao mrtvi. Plamen svijeće treba da bude na nivou očiju, da se očni mišići ne bi
zamarati. Fiksirajte plamen svijeće jedan minut, ne pomjerajući nijedan dio tijela. Zatvorite oči i
napregnite se da, tako zatvorenih očiju, gledate u točku koja se nalazi između obrva, tračku gdje se
nalazi ADŽNA-ČAKRA. Pokušajte da odmah izazovete sliku plamička u toj točki. Sada ćete se
uvjeriti u efekt ranijih vježbanja - gotovo odmah će se pojaviti svijetli plamičak. Izgledati će sasvim
realno. Gledajte u njega jedan minut, brojeći u sebi ravnomjerno od jedan do šezdeset. Tada otvorite
oči i piljite u plamen opet jedan minut, pokušavajući da što jasnije urežete njegovu sliku u svijest,
Zatim zatvorite oči, usmjerite pogled u pravcu adžna-čakre i prizovite istu sliku plamena svijeće. To
ponovite ukupno pet puta. Znači vježba traje oko 10 minuta. Da spomenemo na kraju da treba
spriječiti svaku jaču cirkulaciju zraka u sobi, da bi plamen mogao mirno, gotovo nepomično da gori.
Ubrzo ćete se uvjeriti u blagotvoran utjecaj koncentracije na plamen svijeće. Gotovo ništa ne
smiruje duh i nerve tako kao ta jednostavna vježba.

VJEŽBA BR. 5

Sjedite na uobičajen način. Obratite pažnju na sadržaj sobe. Prijeđite pogledom po svim
predmetima, obraćajući pažnju na najsitnije detalje, kao da se tu prvi put nalazite. Koncentrirajte se
na oblik predmeta, veličinu, boju i položaj u odnosu na ostale predmete. Zatvorite oči i pokušajte da
zamislite cijelu sobu odjednom sa svim detaljima. Uvjeriti ćete se da će slika biti neodređena,
rasplinuta i da će se pojedini detalji naizmjenično pojavljivati jasnije u svijesti. Ako se koncentrirate
na jedan dio sobe ili neki detalj, primijetiti ćete da je njegova slika znatno jasnija od slike cijele
sobe. Ovo je bila ilustracija činjenice da su i u imaginaciji detalji jasniji od cjeline.
Sada stavite ispred sebe na stol ogledalo (uspravno). Posmatrajte usredsređeno svoj lik.
Poslije izvjesnog vremena suzite pažnju samo na lijevo oko. Lice treba da vam je sasvim
nepomično. Fiksirajte lijevo oko otprilike oko 30 sekundi, zatim zatvorite oči i pokušajte da ga
reproducirate u mislima. Biti će vam lakše ako za trenutak zamislite cijeli lik, a zatim suzite pažnju
postepeno na lijevo oko. Napregnite se da sliku učinite što oštrijom i točnijom. Poslije nekog
vremena, kada slika počne da blijedi, otvorite oči i ponovo se usredsredite na lijevo oko novih 30
sekundi. Zatvorite oči i ponovo ga reproducirajte u imaginaciji. Cijeli postupak ponovite nekoliko
puta, tako da vježba ne traje duže od 15-20 minuta. Na opisani način radite vizualizaciju lijevog oka
3-4 dana. Zatim na isti način vježbajte vizualizaciju desnog oka 2-3 dana. Najzad, poslije tog
perioda, slici desnog oka dodajte sliku lijevog oka, tako da se koncentrirate na sliku oba oka
istovremeno. Dok fiksirate oči, prije reprodukcije u imaginaciji, morate obratiti pažnju na sve
detalje veličinu zjenica, boju dužice, sitne krvne sudove kojima je bjeloočnica prošarana, gustinu i
dužinu trepavica debljinu i oblik kapaka. Sve to pokušajte da reproducirate u svojoj mentalnoj slici.
Koncentracija na oba oka treba da vam uzme također 2-3 dana. Isti postupak ponovite sa ostalim
glavnim dijelovima svoga lica, sve dok poslije 15-20 dana nemate pred sobom kompletan portret.
 36

Ova vježba izvanredno razvija kreativnu imaginaciju. Poslije dvadesetak dana prijeđite na slijedeću
vježbu.

VJEŽBA BR. 6

Stavite ispred sebe zapaljenu svijeću kao u vježbi br. 4. Uradite nekoliko crvenih
pranajama sa ritmom 8:8:8. Relaksirajte se potpuno. Počnite da fiksirate plamen svijeće, ali ovog
puta na sasvim nov način.
Primijetiti ćete da plamen svijeće ima tri sloja. Spoljašnji, koji je svijetlo žut, srednji, koji
je plav i unutrašnji, koji je sasvim taman. Koncentrirajte se isključivo na taj tamni dio. Gledajte ga
nekoliko minuta. Ako osjetite potrebu da trepnete, slobodno to učinite, taj akt neće poremetiti vašu
koncentraciju. Poslije nekoliko minuta, kada ste se sasvim smiriti, zatvorite oči i zamislite lik osobe
koja vam je najdraža, na primjer lik majke ili brata. Ako se u vašoj imaginaciji ta osoba kreće,
utoliko bolje, glavno je da ga ne ispuštate iz duhovnog oka. Ovakva vrsta koncentracije na lik treba
da traje oko 15-20 minuta. Kad god vam lik iščezne iz polja svijesti izazovite ga ponovo,
primjenjujući ovaj koristan trik: zamislite kako ta osoba izgleda kad se smije ili kad se ljuti,
odnosno kako je izgledala u nekoj posebnoj prilici.
Ova vježba ima veliku reputaciju među indijskim, javanskim i burmanskim fakirima.
Mnogi pripisuju čudotvorne posljedice redovnom prakticiranju ove vježbe. Tako je čuveni indijski
fakir Kjuda Baks, poznat kao “čovjek koji je mogao da vidi bez očiju”, tvrdio da je pomoću ove
vježbe razvio sve svoje psihičke moći. O njegovom životu napisano je nekoliko knjiga i veliki broj
reportaža. Poznati liječnici klinike Čering Kros u Londonu ispitivali su njegovu sposobnost hodanja
po vatri i sposobnost da vidi bez očiju odn. u situacijama kada je strogo eksperimentalnim
postupkom čulo vida bilo eliminirano. Lijepili su mu očne kapke neškodljivim lijepkom, preko tako
zatvorenih očiju stavljali su neprovidne metalne folije, debele slojeve platna i preko svega vezivali
zavoj. Sva ta sredstva nisu mogla da ga spriječe da vidi, pod uslovom da mu je bilo koji dio gole
kože izložen objektu posmatranja. Bio je u stanju da čita knjige svojom golom šakom.
Zadnjih godina u SSSR-u vršena su mnoga laboratorijska ispitivanja neobičnih psihičkih
fenomena. Pored ostalog ispitana su tri slučaja osoba koje su također vidjele bez očiju, s tim što su
uglavnom vidjele vrhovima prstiju. Sovjetski naučnici dali su slijedeće, relativno neubjedljivo,
objašnjenje. U vrhovima prstiju moraju postojati čulne ćelije, identične sa čulnim ćelijama u
mrežnjači oka, jer “mora postojati materijalna osnova čulnog akta viđenja, tj. čulne ćelije sposobne
da prime svjetlosnu draž.” Međutim, ovako nategnuto objašnjenje sasvim je netočno, što čak i
rudimentarno znanje iz anatomije nervnog sistema može da pokaže. Ako postoje čulne ćelije
viđenja u vrhovima prstiju, formirane na tom mjestu na neobjašnjiv način, gdje su nervna vlakna,
koja moraju povezivati čulnu ćeliju sa centrom viđenja u mozgu da bi se javio osjet? Nervna
vlakna, koja su povezana sa nervnim ćelijama u oku, skupljaju se i formiraju očni živac. Kad bi
takva vlakna postojala u navedena tri slučaja, a sovjetski naučnici nisu mogli takva vlakna da
otkriju i pored svih napora, ona bi morala ići sasvim izolirano cijelom dužinom ruke, prolaziti kroz
rame, vrat i glavu do centra viđenja u kori velikog mozga. Očigledno je da je gornje objašnjenje
sasvim klimavo i netočno.
Sa druge strane, Kjuda Baks je vidio cijelom površinom svoje gole kože, a ne samo
prstima. To čini sovjetsko objašnjenje još slabijim, jer bi, u njegovom slučaju, nervna vlakna morala
da prolaze iz svih dijelova tijela odn. kože i da se prikupe u centar. Sam Kjuda Baks, i ostali fakiri
sa istim sposobnostima, nije tu sposobnost posjedovao od rođenja, već ju je razvio napornim,
sistematskim dugogodišnjim treningom. Očigledno je da TAKAV TRENING razvija rečenu
sposobnost, a ne može da stvori čulne ćelije i nervne veze tamo gdje ih prije treninga nije bilo.
Da se vratimo našem treningu. Ovu vježbu treba raditi najmanje dvije nedjelje. Mnogi
fakiri rade je cijelog života. Kjuda Baks vježbao je nekoliko godina svakodnevno, mjereći svoj
napredak sa štopericom u ruci. Moć viđenja bez očiju razvila mu se kad je postigao pet minuta
neprekidne koncentracije na lik. Ako imate želju da se oprobate u ovom pravcu, ništa vam ne stoji
 37

na putu osim više godina napornog treninga. Do vas stoji hoćete li uložiti napore u tom pravcu ili
ćete nastaviti sa slijedećim vježbama. Za svakidašnji praktičan život dvije nedjelje vježbanja (ali
istinskog!) su sasvim dovoljan period. Jer zašto bi se mučili godinama da bi vidjeli bez očiju, kad
možete lijepo njima da se služite.

VJEŽBA BR. 7

Uzmite kutiju šibica i ispraznite je. Posmatrajte je pažljivo, okrećući je sa svih strana.
Zapamtite sve detalje. Tada zatvorite oči i prizovite sliku šibice. Zamislite prvo da je gledate
odozgo, kao da se nalazite neposredno iznad nje. Poslije toga zamislite da je gledate odozdo, kao da
se nalazite ispod stola, i da gledate naviše kroz providnu ploču stola. Zatim zamislite da je gledate
stojeći sa strane. Najzad prijeđite na najteži momenat cijele vježbe - počnite u mislima da kružite
oko nje, idući naniže u polukrugu i to od točke neposredno iznad šibice do samoga poda, zatim
naviše, gledajući je cijelo vrijeme dok po periferiji kruga mijenjate položaj. Vježbajte tako nekoliko
dana, a onda postepeno povećavajte brzinu tog kretanja. Krećite se u mislima mnogo brže nego na
početku, sve dok ne povećate brzinu do krajnjih granica, tako da za jednu sekundu napravite
nekoliko krugova oko šibice. Uslijed velike brzine sve slike šibice stopiti će se u jednu. Kad ste
dostigli izvjesnu vještinu u tom aktu, tako da dođe do stapanja svih slika u jednu sliku, bolje reći u
tijelo, jer ga vidite trodimenzionalno, vrijeme je da vježbu proširite. Otvorite šibicu, ispraznite je i
pogledajte je iznutra. Obratite pažnju na boju površina, nabore, njihov uzajamni odnos i sve ostale
detalje. Nekoliko dana koncentrirajte se, zatvorenih očiju samo na tu sliku. Ovoga puta nije
potrebno da se krećete u mislima, jednostavno gledajte tu psihičku sliku što mirnije možete,
izbjegavajući naprezanje. Tada prijeđite na najteži dio vježbe. Morate u mislima spojiti sve slike
odjednom tj. spojite sve spoljašnje slike šibice sa njenom unutrašnjošću. KAO DA VIDITE
KUTIJU ISTOVREMENO SPOLJA I IZNUTRA IZ SVIH POLOŽAJA. Uvjeriti ćete se da je to
izvanredno teško. Na ovom stadiju treninga morate uporno voditi bitku sa svojim još uvijek
neposlušnim duhom više nedjelja ili čak mjeseci. Koristi od ove vježbe za razvitak fakirskih
sposobnosti su neprocjenjive, pa su zato i napori izuzetni, kako po intenzitetu tako i po trajanju. I u
psihičkom treningu važi neumitni zakon karme. - Uvijek je akcija jednaka reakciji. Za veću nagradu
potreban je veći napor.
Neki učenici pribjegavaju psihološkom triku, da bi olakšali sebi ovu tešku vježbu: oni
zamisle da se šibica nalazi u centru njihove glave. Mnogi izjavljuju da im taj trik jako pomaže, a
neki tvrde da je to jedini moguć način da se cilj vježbe postigne. Neka vaše lično iskustvo bude, kao
i uvijek mjerilo za ocjenu ovog savjeta.

VJEŽBA BR. 8

Kad ste zadovoljni rezultatima prethodne vježbe, možete preći na slijedeću. Uzmite sliku
ili fotografiju bilo kakvog prizora, koji sadrži dosta detalja. Najbolje su, u tu svrhu, razglednice
gradova slikane iz ptičje perspektive. Posmatrajte je što pažljivije, obraćajući pažnju na sve detalje.
Zatim zatvorite oči i reproducirajte cijelu sliku. Počnite u imaginaciji da sužavate fokus pažnje ka
centru slike, odnosno ka nekom detalju koji se u centru slike nalazi. Primijetiti ćete jednu
interesantnu pojavu - kako sužavate pažnju, tako prizor postaje sve jasniji. Prvo otpadaju detalji sa
periferije slike, onda blijede i nestaju oni bliže centru i na kraju ostaje samo centralni detalj, koji je
sada daleko oštrijih linija nego na početku. Pustite svoj duh da se nekoliko sekundi bavi tako
izoštrenim centralnim detaljem, a potom počnite da širite svoju pažnju lagano ka periferiji. Ovog
puta morate obratiti pažnju na jedan važan momenat - trudite se svim silama da slika ne gubi ništa u
oštrini pri ekspanziji, već da ostane jasna i oštra kao zadnji, centralni detalj. Da je to vrlo teško ne
treba isticati. Ali što je - tu je! Čovjek mora sam da uloži napore u svoje razviće i samorealizaciju.
Nije dovoljno kupiti tečaj koncentracije i samim tim steći tu toliko željenu sposobnost. To bi bio
vrlo jeftin način da se dođe do najskuplje dragocjenosti - vaše nove ličnosti. Mora se platiti veća
 38

cijena; ne u novcu, nego u ličnom naporu. Tu vam nitko sa strane ne može pomoći kao što nitko ne
može popiti lijek da bi vi ozdravili. Morate sami dobro osjetiti gorki ukus napora.

VJEŽBA BR. 9 - PASIVNA KONCENTRACIJA

Ako ste savjesno vježbali vježbe iz uvodnog i višeg tečaja, takozvana pasivna
koncentracija neće vam zadavati mnogo teškoća. Za razliku od aktivne koncentracije, gdje spadaju
sve prethodne vježbe, pasivna koncentracije sastoji se u pražnjenju svijesti od svakog misaonog
sadržaja. Suvremena psihologija uči da je nemoguće zaustaviti, čak ni za kratki trenutak, tok misli,
da biti svjestan znači, samim tim, imati u svijesti izvjestan sadržaj. Nasuprot tome, joga, ruku pod
ruku sa svim ostalim sistemima praktičnog orijentalnog hermetizma, uči da je moguće isprazniti
duh od svakog sadržaja, a ipak biti toga potpuno svjestan. Kao i uvijek do sada, neka vaše lično
iskustvo odluči gdje leži istina.
Sama tehnika pasivne koncentracije izgleda ovako. Sjedite u svoju uobičajenu asanu za
koncentraciju i relaksirajte se. Zatvorite oči. Nemojte reći sebi. “Sad ću da ispraznim svijest . . .
Neću da mislim ni na što ...” itd. jer to može djelovati sugestivno, tako da dođe do iluzije da vam je
svijest prazna, iako je ispunjena nekim sadržajem. Nemojte sebe obmanjivati! Jednostavno pažljivo
se posmatrajte i odbacite svaku misao čim primijetite da se rađa u svijesti. Ništa, apsolutno ništa ne
smije biti u vašoj svijesti, samo potpuna praznina. Ni slika, ni riječi, ni zvukova, ni sjećanja.
Nemojte obraćati pažnju na tjelesne senzacije ili disanje, jer sam akt pažnje na njih čini sadržaj
svijesti i ukida stanje apsolutne praznine. Držite se ovog stanja što duže možete. Isprva biti ćete u
stanju da postignete stanje prazne svijesti samo nekoliko trenutaka, ali uporan dalji rad produžiti će
trajanje tog stanja. Konačni cilj vježbe postignut je kad postignete trajanje od tri minuta bez ikakve
promjene u svijesti. Održavanje ovog stanja duže od tri minuta opasno je, jer ova vježba sadrži
jedan elemenat nerealnosti. Radite je 15 minuta na dan. Savjesno savladana pratjahara pomoći će
vam u velikoj mjeri.

VJEŽBA BR. 10 - VELIKI TIBETANSKI TEST

Na kraju nekih vježbanja rečeno vam je da ste postigli veliki uspjeh kada ste za toliko i
toliko sekundi zadržali svoju svijest na objektu koncentracije. Na taj način mjerili ste uspjeh u
vježbama koncentracije objektivnim putem. Ali postoji i drugi način da se učenik, koji je savjesno
vježbao po opisanom programu, uvjeri u novostečenu moć svojih misli. Neke škole orijentalne misli
pridaju ogromnu važnost direktnom utjecaju na materiju kroz koncentriranu ljudsku volju, odnosno
koncentracijom misli, što je samo drugi naziv za istu stvar. Eksperimentu koji slijedi pridaje se
naročita važnost u tradiciji tibetanskih lama. Ako ste proradili sve vježbe kako treba moći ćete sami
da izvedete taj eksperiment.
Kapnite malo ulja na svoje prste i, trljanjem prstiju, razmažite masnoću po cijeloj njihovoj
površini. Tako zamašćenim prstima protrljajte tanku čeličnu iglu. Stavite tu iglu poprijeko na
viljušku i lagano prinesite čaši napunjenoj vodom. Polako, sasvim polako, spustite viljušku u vodu,
pazeći da igla bude paralelna sa površinom vode u čaši. To je važno zato da bi, dok spuštate
viljušku, igla dodirnula površinu vode u istom trenutku cijelom površinom. Nastavite da spuštate
viljušku i dalje. Ona će potonuti, ali će masna igla ostati da pliva po površini. Ona treba da pliva
otprilike na sredini čaše, da ne bi dodirivala njene zidove.
Ovo je, naravno, tek priprema za eksperiment. Nemojte slučajno pomisliti, ako do sada
niste čuli za trik plivanja igle na površini, da je to netko čudo. Taj trik možete često naći u
zabavnicima za djecu. Pravi eksperiment tek sada počinje.
Čaša treba da stoji ispred vas na stolu. Kičma treba da vam je potpuno prava. Stavite
laktove na sto i poduprite dlanovima bradu. Posmatrajte iglu. Ona treba da leži sasvim nepokretno
na površini vode prije nego što prijeđete na koncentraciju. Dišite lagano i ritmički, jer to doprinosi
uspjehu eksperimenta. Zatim se snažno koncentrirate na iglu sa željom da je okrenete oko poprečne
 39

osovine. Zamislite da iz vaših očiju izlaze dvije jake struje, kao dvije providne trake, koje vuku
krajeve igle. U ovoj vježbi ne smijete treptati. Sad je nastupio momenat vrhunske provjere snage
vaših misli, odnosno uspjeha sa kojim ste savladali prepreke u sopstvenom duhu. Sad više sebe ne
možete obmanjivati. Našli ste se oči u oči sa svojom slabošću ili svojom snagom. U skladu sa
serijom vježbanja, kroz koju ste prošli, ne smijete dozvoliti da vam nikakva druga misao prodre u
svijest. Vaša pažnja mora biti isključivo koncentrirana na želju da se igla okrene za 45 do 90
stupnjeva. Ako imate dovoljno jaku koncentraciju, igla će se lagano okrenuti. Ukoliko niste uspjeli,
jedini logičan savjet je da se vratite još jednom na čitavu seriju vježbanja i prođete isti put sa više
savjesnosti i samopoštovanja. Kad u školi ne savladate gradivo predviđeno za određen razred,
morate ponavljati i ići još jednom. Tako je isto u školi života.
Ako ste uspjeli, to će bez sumnje za vas predstavljati zapanjujući primjer djelovanja
koncentrirane ljudske misli na materiju. Taj uspjeh dati će vam ogromno samopouzdanje i vjeru u
sopstvene snage. Očit primjer direktnog utjecaja duha na materiju izazvati će dalekosežne
posljedice u vama. Vjerojatno izmjenu pogleda na svijet u kome živite. Međutim, učenik ne smije
govoriti nikome o ovoj, kao ni o ostalim vježbama u ovom tečaju! Ovo je ozbiljna opomena.
Nemojte privlačiti pažnju na sebe jeftinim hvalisanjem. Što je najvažnije nećete moći to nikom da
dokažete, jer u prisustvu posmatrača ova moć iščezava. Objašnjenje te pojave vrlo je prosto.
Radoznale misli drugih ljudi otežavaju i ruše koncentraciju. Najvažnije je da VI ZNATE TO. Zato
se pridržavajte apsolutnog šutanja o svojim vježbama.
Došli smo do kraja tečaja koncentracije. Samo o toj sposobnosti i njenom razviću mogla bi
se napisati debela knjiga. Ustvari, mnoge takve knjige i postoje ali su, pored korisnih vježbanja
opterećene nizom nepotrebnih detalja, mnoge vježbe su necjelishodne, neke zahtijevaju više
vremena nego što je nužno, neke daju slabe rezultate, dok su neke sasvim besmislene. Postoji samo
nekoliko knjiga u kojima su vježbe date u obliku logičnog hijerarhijskog sistema. Najbolje od tih
priručnika navesti ćemo na kraju tečaja. Nažalost, većina njih su van prodaje i mogu se dobiti samo
kao skupi rariteti u velikim evropskim gradovima. Izvjesne grupe ljudi, takozvana okultna ili
hermetička bratstva, lože i ritualne organizacije na Zapadu, posjeduju u svojim bibliotekama mnoge
zaista vrijedne udžbenike, ali je do njih jako teško doći. U svakom slučaju, tko traži - naći će!
Razvijena moć koncentracije je univerzalno primjenjiva. Isto kao što završena srednja
škola omogućava upis na različite fakultete i akademije, tako isto učenik, koje je uspješno prebrodio
sve teškoće ovog tečaja, može da primjeni novostečenu moć u raznim oblastima života po svojoj
želji. Većina fenomena fakirizma ima u svojoj osnovi ovu moć ljudskog duha. Mentalna
koncentracija je istinski kalauz do nevidljivih zakona prirode i do uspjeha u svim aktivnostima
svakidašnjeg života
Pored toga koncentracija je samo drugi naziv za ljudsku volju. Jaka volja nije ništa drugo
nego koncentrirana volja. To najjasnije pokazuje primjer narkomana, koji ima izuzetno slabu volju
za sve svakidašnje aktivnosti i nije sposoban ni za kakav jači i trajniji napor, ali kada treba da dođe
do droge, na koju je izuzetno koncentriran, ispoljava nevjerojatnu volju i upornost u uklanjanju svih
prepreka. Prema tome, razviće koncentracije dovodi do razvića volje, upornosti i ustrajnosti.
Jaka koncentracija je garancija jakog pamćenja. Najbolje pamtimo one sadržaje na koje
smo najjače koncentrirani. Zato se detalji iz filmova bolje pamte nego detalji iz knjiga. Dosadni
sadržaji, od kojih bježi netrenirana pažnja, slabo se pamte i brzo zaboravljaju.
U oblasti sugestije i hipnoze koncentracija daje najočiglednije rezultate. Sugestija rasijanog
operatora nema nikakvu prodornu snagu. To i nije sugestija. Lično iskustvo pokazati će vam
najbolje vrijednost koncentracije u ovim oblastima.
Za učenika koji sledi našu Stazu koncentracija igra daleko važniju ulogu u oblasti
autosugestije, odnosno u oblasti iskorjenjivanja sopstvenih slabosti ličnosti. Kompleks inferiornosti,
stidljivost, strah i anksioznost, neefikasno djelovanje na okolinu, nepotrebno osjećanje krivice, svi ti
otrovni sadržaji naše psihe bivaju efikasno iskorijenjeni kroz autosugestiju i autohipnozu, izoštrene
kroz koncentraciju. Lišene koncentracije autosugestije ne djeluju na podsvijest, kao što rasijani
zraci ne pale trud, ali koncentrirani kroz lupu lako izazivaju plamen.
 40

Ključ fenomena fakirske hipnoze je istrenirana plastična imaginacija operatora, kao što je
već ranije objašnjeno. Učenik će sam imati prilike da se uvjeri da je snažno razvijena mentalna
koncentracija zlatni kalauz, koji otvara vrata svih fenomena orijentalnog hermetizma, uključujući i
fenomene dematerijalizacije, odnosno četvrte dimenzije, o kome će kasnije biti riječi.
Također zapadni hermetizam ističe najveću važnost sposobnosti koncentracije. Sve
zapadne škole, bazirane na Kabali i Tarotu, koriste koncentraciju kao metod ubrzanja spiritualne
evolucije pojedinca i postizanja iluminacije. Metode i tehnike zapadnog hermetizma biti će detaljno
obrađene u priručniku “KLJUČEVI PSIHIČKE MAGIJE”, tako da primjenu koncentracije u tim
oblastima ne možemo ni ukratko prikazati.
 41

KONTROLA PODSVIJESTI –
AUTOSUGESTIJA I AUTOHIPNOZA

Po praktičnoj istočnjačkoj filozofiji, učenik na Stazi ne smije, osim u izuzetnim

slučajevima, da djeluje na svoju okolinu direktno. Direktan utjecaj smatra se na Zapadu za
najefikasniji vid djelovanja na ljude i kao jedini cjelishodan način. Zato se traži da čovjek bude
agresivan, sposoban da manifestira svoja htijenja i nameće volju što većem broju ljudi oko sebe.
Rečeno psihološkim rječnikom zrela, produktivna ličnost treba da bude ekstrovertna i agresivna,
sposobna da direktno zahvati okolinu i da je mijenja po svojoj volji. Čovjeka ne treba da se tiču
duševni doživljaji ljudi na koje utiče i čiji otpor slama.
Suprotan, sasvim suprotan, je pristup sljedbenika orijentalnog hermetizma. Uvijek moramo
uzeti u obzir neizbježan zakon Karme - Akcija je jednaka reakciji. To isto davno je rečeno
narodnom izrekom: “Što čovjek sije, to će i žeti.” Umjesto direktnog djelovanja na ljude, ovdje
imamo direktno djelovanje na sebe, svoje tijelo, svijest i podsvijest, a na taj način vršimo
istovremeno djelovanje na okolinu. Jer (Pazite, ovo je istinska tajna! ! !) CIJELI NAŠ SVIJET, SA
SVIM POJEDINOSTIMA, A NA PRVOM MJESTU MEĐULJUDSKI ODNOSI, ZAVISI OD
STANJA NA’E POSVIJESTI I SVI DOGAĐAJI, KOJE DOŽIVLJAVAMO, FILTRIRAJU SE
KROZ NAŠU PODSVIJEST KOJA IM DAJE BOJU I KARAKTER. Taj filtar (podsvijest) mijenja
se pod utjecajem naše okoline a, što je najvažnije, reagira veoma spremno na lične napore čovjeka
da ga izmijeni. Da ponovimo: taj filtar, koji čini naš svijet onim što jeste, je naše lično nesvjesno ili
podsvjesni duh. U fakirizmu i jogi to se naziva aurom ili psihičkom atmosferom koja okružava
svakog čovjeka. Psihička atmosfera je nalik na ogledalo i jedan od najvažnijih ciljeva joga treninga
jeste da učeniku omogući da stekne kontrolu ove psihičke sfere. Sljedbenik orijentalnog hermetizma
ne smije, osim u izuzetnim okolnostima (ovo ponavljamo jer je izuzetno važno), da direktno djeluje
na spoljašnji svijet, ali on može i mora da direktno izmijeni i restrukturira svoj subjektivni svijet.
Posljedica ovog biti će da će učenik doći u takve nove relacije sa spoljašnjim svijetom, da će
spoljašnji svijet za njega biti formiran prema njegovoj novoj točki gledišta, ZATO ŠTO SU
NAJDUBLJI SLOJEVI LJUDSKOG BIĆA DIJELOVI ODGOVARAJUĆIH SLOJEVA
“KOLEKTIVNOG NESVJESNOG” CIJELE LJUDSKE RASE. Pošto stvari tako stoje, sljedbenik
orijentalnih sistema mora se dokopati efikasnih ključeva do snaga koje spavaju u podsvijesti.
odvojene debelim branama od svjesnog duha. Ti ključevi jesu:

1. SADAŠNJE VRIJEME DJELOVANJA;

2. EMOCIONALNO UŽIVLJAVANJE i
3. VIZUALIZACIJA.

Plašim se da ova sredstva ne odbiju neiskusnog početnika kao suviše jednostavna. To bila
velika šteta. Ne treba tragati za “zakukuljenim tajnama” i frazama koje su lišene stvarnog značenja,
već ozbiljno prionuti na metode i sredstva koja su izdržala probu vjekova. Učenik, koji traži metode
za transformaciju svoje ličnosti i rješenje individualnih problema, može lako da utvrdi da u ovom,
po broju strana kratkom udžbeniku, ima IZVESNIH STVARI koje ne može naći u drugim pisanim
izvorima. Date tehnike su do krajnosti oproštene, teoretiziranje je svedeno na minimum. Ono što je
za svakog pametnog čovjeka najvažnije - PRAKSA, PRAKSA, PRAKSA - dano je ovdje na
izuzetno kondenziran način. U ovom tečaju nema naivnih priča o čudima, koje uvijek služe
nekompetentnim autorima da pokriju sopstveno neznanje, već kako da sve to sami provjerite, kako
da vi, VI KOJI SADA ČITATE OVE REDOVE, razvijete u sebi te mnogo spominjane sposobnosti.
Da vas učim kako da novostečene psihičke sposobnosti primijenite u praktičnom životu sasvim je
izlišno. Čovjek koji umije da zaradi novac, sasvim sigurno umije da ga potroši. Zato ako bilo koji
sistem, ma kako lijepo izložen, ne izdrži praktičnu provjeru - u koš sa njim! To važi i za sistem
ovdje izložen.
 42

O autosugestiji napisano je mnogo knjiga, a razni ljudi postižu kroz nju različite rezultate.
Izgleda kao da autosugestija nekad djeluje, a nekad ne djeluje. Za neke ljude “radi” u izvjesnom
periodu, a u drugom nema nikakvih rezultata. Dobiva se utisak da je u ovoj oblasti teško izdvojiti
žito od kukolja. Za ovakvo stanje ima više razloga, koji će vam postati jasni kroz praktičnu
primjenu materijala.
Početkom ovog vijeka francuski istraživač Emil Kue objavio je djelo pod nazivom
“Gospodarenje sobom pomoću svjesne autosugestije” (knjiga je prevedena na naš jezik. Jedan
primjerak nalazi se u Narodnoj biblioteci u Beogradu), koje mu je za kratko vrijeme donijelo
svjetsku slavu: Jedno vrijeme izgledalo je da je njegov sistem čudotvoran i da je kroz njega moguće
realizirati svaku želju. Ubrzo je, međutim, oduševljenje splasnulo i Kueov sistem pao je u zaborav.
Sam Kue nije otkrio ovaj metod djelovanja na podsvijest, već je samo prilagodio svome vremenu
metod star desetinama vjekova. Razlozi eventualnog neuspjeha autosugestije nisu njeni nedostaci,
već neprecizna ili sasvim pogrešna primjena ove metode, koja je najjednostavniji postupak za
mijenjanje sopstvene ličnosti i, prema gore rečenom, svijeta oko nas.
Iznijeti ću vam sažeto principe djelovanja autosugestije i autohipnoze, koja nije ništa drugo
do izuzetno duboka autosugestija sa potpunim suženjem svijesti na sugerirani sadržaj.
Svaki čovjek normalnih čula i duševnih sposobnosti u stanju je da obavlja mnogobrojne
funkcije svijesti. Međutim, po orijentalnoj filozofiji ne postoji nikakva moć ni u čovjeku ni u
univerzumu bez svoje suprotnosti. Stvari postoje i razvijaju se kroz suprotnosti. Na taj način
možemo smatrati podsvijest kao suprotnost svijesti. Sve ono što u normalnoj svijesti podvodimo
pod pojmove mišljenja, osjećanja, pamćenja, voljnih aktivnosti itd. reflektira se u podsvijesti na
suprotan način. Otuda proizlazi da je podsvijest podstrekač svega nepoželjnog u nama. Zato je
neophodno preobraziti ovaj antagonistički aspekt našeg “ja”, tako da on ne samo ne čini nikakvu
štetu, već da nam, nasuprot tome, pomogne u realizaciji želja. Podsvijest nužno zahtjeva PROSTOR
i VRIJEME da bi realizirala svoje sadržaje u fizičkom svijetu. Prostor i vrijeme su osnovni principi
transformacije svih stvari SA PLANA MISAONIH FORMI NA PLAN FIZIČKE REALNOSTI.
Ako lišimo podsvijest prostora i vremena suprotan pol stvari prestati će da utiče na nas, tako da
ćemo biti u stanju da ostvarimo svoje želje kroz podsvijest. Eliminacija prostora i vremena je prvi
ključ za praktičnu primjenu autosugestije. Primjer će to najbolje osvijetliti. Ako usadimo u
podsvijest želju da sutra ili u netko drugo vrijeme ne popustimo nekom karakternom nedostatku na
primjer da ne pušimo ili ne pijemo alkohol i sl., podsvijest će imati dosta vremena da tu namjeru
omete na ovaj ili onaj način. U većini slučajeva, imajući pred sobom slabu volju prosječnog
čovjeka, podsvijest će uspjeti da nas prevari, izazivajući tako neuspjeh autosugestije. Nasuprot
tome, ako iz podsvijesti isključimo prostor i vrijeme, dok je istovremeno impregniramo određenom
željom, samo pozitivan pol podsvijesti utjecati će na nas i naša želja, budući neometana, realizirati
će se. Ovo je istinski ključ za uspjeh autosugestije, koji je od najveće važnosti pri njenoj praktičnoj
primjeni.
Kako to izgleda u praksi? To znači da nećete formulirati svoju autosugestiju ovako: “Ja se
neću plašiti”, “Ja neću sutra osjećati želju za pušenjem,” itd., nego da ćete formulirati svoje
autosugestije na ovaj način: “Ja se ne bojim!”, “Ja ne osjećam želju za pušenjem!” itd., zavisno od
toga što želite postići. Znači, autosugestija mora uvijek biti izražena u sadašnjem vremenu.
Druga dva, isto tako važna, ključa su OSJEĆANJE koje prati sugestiju i PSIHIČKA
SLIKA koja je ilustrira.
Vrijednost autosugestije nije u samim riječima, nego u osjećanju koje iza njih stoji. Vi
morate OSJEĆATI ono što govorite. To ne smije biti prazno, papagajsko ponavljanje, već
UBJEĐIVANJE samog sebe, prožeto emocijama. Ako dajete sebi sugestiju da ne pušite, treba da
glumite samo osjećanje, da ga zamišljate i uživljavate se u njega. Dok izgovarate “ja ne osjećam
nikakvu želju za pušenjem”, treba da osjetite u sebi zadovoljstvo što ne pušite i lakoću kojom dišete
plućima oslobođenim štetnog dima itd. ,
Na podsvijest je najlakše utjecati noću, ili u svako drugo vrijeme pred spavanje, odnosno
ujutro, neposredno poslije buđenja, kada smo sanjivi. Tada brana između svijesti i podsvijesti
popušta i pristup sugestijama do podsvijesti je olakšan. To ne znači da ostalo vrijeme nije pogodno,
 43

već da u polubudnom stanju svijest najspremnije reagira na sugestije. To je jedan od razloga zašto,
sljedbenik naše Staze ne treba nikad da ode u postelju u stanju razdraženosti, ljutnje, depresije ili
straha. U takvim situacijama bolje je provesti pola sata bez sna, da bi se sredili i smirili, jer
emocionalno stanje sa kojim smo pali u san, nastavlja svoje djelovanje u podsvijesti.
Postavlja se pitanje koliki treba da bude broj sukcesivnih autosugestija u jednoj seansi.
Sasvim je dovoljan broj od 40, mada će se mnogim početnicima učiniti prevelik i zamoran.
Međutim, rezultati koji se time postižu opravdavaju napor. Da vam se pažnja ne bi rasijala prilikom
ponavljanja, najbolje je da napravite nešto nalik na brojanice. Uzmite 40 zrna graha ili jeftinih
kupovnih kuglica nanižite ih na konac i uzmite ih sa sobom uvijek kad krenete na spavanje. Jedna
kuglica treba da je veća od ostalih. Od nje počnite: Kad ponovo dođete do nje, pomjerajući jednu
kuglicu za svaku autosugestiju, znači da ste ponovili svih 40 sugestija. Prema tome, uvijek pred
spavanje uzmite svoje brojanice, odaberite sugestiju i dok ležite tiho ponavljajte, na primjer “Ja sam
hrabar” i svaki put kad ponovite sugestiju pomjerite jedno zrno, sve dok ne dođete do kraja. Ako
niste sami u. sobi ponavljajte sugestije u sebi, da ne bi privukli pažnju na svoju. aktivnost. Glavna
stvar i ključ do uspjeha je da zamišljate (vizualizirate) svoju želju kao VEĆ OSTVARENU, KAO
DA VEĆ ZAISTA POSTOJI. Ako zaspite prije nego što ste uspjeli da 40 puta ponovite sugestiju;
utoliko bolje, sugestija je na najbolji način uronila u podsvijest i tamo nastavlja svoju nevidljivu
aktivnost.
Ujutro čim se probudite, dok ste još u sanjivom polubudnom stanju, dohvatite svoje
brojanice i ponovite istu sugestiju ponovo 40 puta. Ima ljudi koji noću ustaju iz kreveta da mokre,
piju vodu i sl. Ako je sa vama taj slučaj, onda je to izvrsno vrijeme da se vježba ponovi. Ukoliko
više vježbanja utoliko je efekt jači i želja prije realizirana. Jer ovdje neumitno djeluju dva zakona:
Zakon akcije i reakcije i zakon o neuništivosti energije.
Prvo, uvijek je akcija jednaka reakciji. To ovdje znači: što jača akcija svjesnog duha to je
telja prije realizirana.
Drugo, emocionalna energija koja prati želju, plus misaona energija materijalizirana u
psihičkoj slici NE MOGU NESTATI ! ! ! One se ulijevaju u podsvijest i tamo se transformiraju u
željeni odgovor. Na isti način se u vašem djetinjstvu serija traumatskih doživljaja iskristalizirala u
neki od bolnih kompleksa koji vas psihički obogaljuje.
Najefikasniji ključ do uspješne autosugestije je psihička slika. Trening koncentracije
opisan u ovom tečaju razviti će vam sposobnost formiranja psihičkih slika do željenog nivoa. Zašto
je potrebno da vizualizirate svoju želju? Razlog je taj što je u evoluciji ljudskog roda govor
relativno kasno nastao; davno prije njega postojala je sposobnost formiranja psihičkih slika. Zato
podsvijest daleko spremnije reagira na psihičku sliku nego na riječi. Ako dođu u sukob riječ i
psihička slika, ova druga uvijek pobjeđuje. Na primjer, ako glumac, koji ima tremu pred izlazak na
binu, da sebi sugestiju “Ja ne osjećam tremu”, ali mu pri tom stoji pred očima slika sebe kako stoji
preplašen na bini, onda će njegova sugestija imati negativno djelovanje usprkos verbalne
formulacije i trema će se pojačati. Zato je od velike važnosti kontrola psihičkih slika koje nam
izlaze pred oči dok se izlažemo sugestiji. Ne zaboravite, psihička slika je materijalna,
elektromagnetska tvorevina koja odlazi u podsvijest i tamo djeluje tiho, neprimjetno, proizvodeći
kasnije u svijesti rezultate u skladu sa svojim sadržajem. Proces kondenziranja misli u psihičku
sliku liči na mućenje maslaca iz vrhnja. Ako se pažnja usredsredi na misao u obliku slike, onda duh
može tom misaonom formom da rukuje kao što ruke manipuliraju materijalnim objektom. Adepti
joge i fakirizma uče da je nesvjesna koncentracija na sadržaje, koji su spušteni u podsvijest, mnogo
jača od svjesne koncentracije, jer ona ne može biti poremećena i odvučena od objekta. Ona je
fiksirana na željeni objekt danima. mjesecima ili čitavog života, zavisno od težine zadatka.
Mnogobrojna umjetnička djela i naučna otkrića bazirana su na toj neprekidnoj usmjerenosti visoko
koncentriranog nesvjesnog duha. Zato se mogućnost angažiranja podsvijesti da nam pomogne ne
ograničava na davanje autosugestija za izgradnju najrazličitijih problema. Mnogi to znaju iz is-
kustva. Na primjer, dovoljno je pred spavanje dati sebi čvrstu sugestiju da ćemo se probuditi u
određeno vrijeme, pa ćemo se tada zaista probuditi.
 44

Potrebno je samo malo vježbe da se podsvijest zaposli na rješavanju mnogobrojnih

problema koji na svjesnom planu izgledaju nerješivi. U tom procesu najvažnije je naći psihičku
sliku koja adekvatno predstavlja problem. Zatim učenik treba da se, potpuno relaksiran, koncentrira
iz sve snage na problem pred sobom, sa željom da ga riješi. Takva koncentracija treba da traje
nekoliko sekundi. Zatim treba da zamisli psihičku sliku koja oličava cijeli problem i da je spusti u
podsvijest. Kako izvesti ovo zadnje? Učenik treba da zamisli na nivou svoga struka pregradu
nejasnih oblika, kao plavičastu membranu, nalik na površinu vode; ili kao uspravnu membranu iza
potiljka, koja liči na zavjesu iza koje se može lako promaći. Zatim treba da, kroz napor imaginacije,
zamisli kako slika propada kroz membranu, ili prolazi kroz zavjesu iza leđa, dajući, istovremeno
sugestiju: “pazi na ovo!” Učenik treba da se obraća svojoj podsvijesti kao odvojenom biću čiji je
poslodavac i da pri tom zauzme stav jakog iščekivanja skorog odgovora. Ako je problem, koji treba
da se riješi, kompliciran, sa velikim brojem komponenata, onda koncentrirajte pažnju na sve te
komponente po redu. Dok se koncentrirate na prvu komponentu, zaboravite sve ostale. Poslije
nekoliko sekundi koncentracije na prvu komponentu, spustite je kroz membranu, a zatim sve napore
usredsredite na slijedeću komponentu, zatim nju spustite iza membrane itd. Kad je sav materijal,
koji se na problem odnosi, tako prorađen, treba izvršiti “opći pregled” izvjesno vrijeme, a onda ga
spustiti u podsvijest u vidu slike (totalne slike koja predstavlja cijeli problem a ne pojedine
komponente), proprativši taj akt sa sugestijom: “Pazi na ovo!”. Ujutro prizovite problem, ili će on
sam iskočiti u svijesti bez poziva. Primijetiti ćete da su elementi problema bolje sređeni, jasniji,
tako da je rješenje u mnogome olakšano.
Mnogobrojne narodne izreke ukazuju na rad nesvjesnog duha, na primjer “Jutro je
pametnije od večeri”. Svatko zna da je dobro ostaviti problem da se “odmori”. Mnogi poznati,
uspješni advokati, koji su u svom poslu često suočeni sa iznenadnim pitanjima i problemima,
koriste, i ne znajući to, svoju podsvijest kao slugu neprocjenjive vrijednosti. Advokatska praksa ih
je poučila da je ludost izgubiti samopouzdanje kad im se postavi iznenadan problem. Zato je u
takvoj situaciji prva stvar da, zadržavajući izgled samopouzdanja i sigurnosti, maskiraju pauzu u
kojoj njihov nesvjesni duh traga za rješenjem, iznesu nekoliko konvencionalnih fraza, dok
iznenadno rješenje ne sijevne u duhu i briljantan odgovor se rodi “sam od sebe”, koji prijeteći
neuspjeh pretvara u trijumf. U takvim slučajevima nesvjesnom duhu se ne upućuje verbalna
komanda “pazi”, već sama izuzetno jaka duhovna potreba djeluje kao neverbalni zahtjev.
Iz svog ličnog iskustva možete se sjetiti sličnih slučajeva. Kada vam iznenada postave
pitanje, često je prva reakcija reći: ”Čekajte da razmislim. Obično u toj pauzi nema svjesnog
mišljenja, već čovjek samo pilji ispred sebe potpuno prazne svijesti, dok nesvjesni duh grozničavo i
neprimjetno traga za rješenjem. Istu ulogu imaju u govoru otezanja i riječi i fraze koje popunjavaju
pauzu kao “ovaj” “što sam htio da kažem” itd.
Od mnogih priznatih Psihologa koji su ovaj problem proučavali K. G. Jung bio je najbliži
istini. Smatrao je da nesvjesni duh ima daleko veće mogućnosti, više znanja i veće sposobnosti.
Treba samo otvoriti vrata između svijesti i nesvjesnog, pa doći do svih informacija koje su nam
potrebne. Međutim, po orijentalnoj psihologiji, ne treba brkati nesvjesni duh i intuiciju, koja spada u
domen nadsvijesti, što ovaj veliki psiholog očigledno nije razlikovao: Podsvijest je vjerna robinja,
ako znamo da postupamo s njom kako treba, a nadsvijest je idealni prijatelj beskrajno finiji i
mudriji. On nam neprekidno daje savjete i pruža ruku, ali mi to često ne čujemo i ne vidimo.
Vjerojatno će svakog interesirati kakve se sve želje mogu realizirati kroz metod
autosugestije. Može se postići ostvarenje svih želja koje se odnose na tijelo i ličnost; na primjer
eliminiranje karakternih nedostataka, slabosti, poremećaja; razvijanje pozitivnih crta ličnosti,
potenciranje postojećih itd. Sasvim je logično da želje, koje se ne odnose na ličnost, kao dobici na
sportskoj prognozi i sl. ne mogu biti realizirane na ovaj način. Sljedbenik koji se ozbiljno poduhvati
autosugestije i, što je najvažnije, ustraje u tom metodu kroz tkz. suhe periode, to jest periode u
kojima se na prvi pogled ne vidi napredak; uvjeriti će se u efikasnost ovog metoda i pribjegavati će
mu cijelog života.
 45

AUTOHIPNOZA

Kao i sve neobične sposobnosti ljudskog duha, sposobnost da se hipnotiziraju ljudi i

životinje i da se bude hipnotiziran oduvijek je bila zamagljena misticizmom i sujevjerjem.
Međutim, u fenomenu hipnotizma nema ničeg natprirodnog. Hipnoza je vrsta, umjetnog sna,
izazvanog ili voljom operatora (heterohipnoza) ili same individue (autohipnoza), čija je glavna
karakteristika suženje svijesti i, u vezi s tim, pojačana prijemčivost za sugestije.
Sugestije date sebi u stanju autohipnoze daleko su efikasnije od sugestija danih u budnom
stanju. Razlog je taj što autohipnoza omogućava čovjeku da otkloni sopstveno kritičko rasuđivanje i
tako čini svijest receptivnom u visokom stupnju. Ukoliko je trans dublji, utoliko je svijest manje
kritična; ukoliko je svijest manje kritična, utoliko je prijemčivija za sugestije i utoliko će ih brže
apsorbirati. Ima više metoda autohipnoze; detaljno ću opisati samo najvažnije. Za sve metode je
bitno da počinju kompletnom relaksacijom tijela. To je najvažnije upamtiti - bez relaksacije nema
autohipnoze, bar dok se ne stekne veliko iskustvo. Psiholozi i liječnici upoznati sa metodom
AUTOGENOG TRENINGA Dr. Šulca naći će dosta sličnosti između njegove terapeutske metode i
tehnika izloženih u ovom tečaju. Također izvjesne komponente pranajame, dane ranije u ovom
priručniku, čine važan dio Šulcove metode. Na metodu autogenog treninga osvrnuti ćemo se na
kraju ovog poglavlja.
Na samom početku izlaganja moram upozoriti čitaoca da je autohipnoza daleko teži
postupak od autosugestije. Trening autohipnoze po težini i vremenu potrebnom da se savlada,
dolazi odmah iza treninga koncentracije. Kao što je više puta rečeno, međutim, veći napori dovode
do veće nagrade. Tko bude, uz pomoć ustrajnosti, savladao tehniku hipnotiziranja samog sebe, steći
će zlatan ključ za vrata podsvijesti i dobiti će pristup ogromnim količinama instinktivne energije,
koja ništa drugo ne želi nego da je što prije upotrijebimo. To je istovremeno zlatan ključ za
transformaciju sopstvene ličnosti. Neproporcionalan strah, nesigurnost, stidljivost, kompleks manje
vrijednosti biti će iskorijenjeni iz podruma duše jednom zauvijek. Ali ako vam tokom napornih i
dosadnih vježbanja motivacija presahne, znajte da ćete samo gubiti vrijeme. Zato se sada odlučite.
Neophodne pripreme sadrže slijedeće: lezite na pod ili na postelju u zamračenoj sobi.
Zaključajte vrata da vas nitko ne bi uznemirivao. Iznad uzglavlja pričvrstite malu električnu lampu,
najbolje sa baterijom. Između očiju i lampe postavite u vidu zaklona neprovidan karton. Na njemu
probušite malu rupu, tako da do vaših očiju (kad ležite) dopire sićušan zrak svjetlosti. Svjetlosni
izvor mora biti tako postavljen da vam pri fiksiranju oči budu usmjerene ka obrvama, tako da, dok
ležeći gledate u svjetlost, osjetite lak napor u očima.
Zatvorite oči i počnite sa relaksacijom svih dijelova tijela. Počnite sa vrhovima nožnih
prstiju. Zamislite kako su teški i potpuno bez života. To treba da osjetite. Zatim prijeđite na listove
nogu. Zamislite da izvlačite životnu snagu iz mišića listova. Pri svakom udisanju zamišljajte da
prana napušta listove i da oni postaju teški i beživotni. Kad završite sa listovima, koncentrirajte se
na butine i ponovite proces sa njima. Zatim prijeđite na donji dio stomaka i reproduktivne organe.
Zatim po redu na grudi, ruke, vrat, i na mišiće glave. Tu je najvažnije da relaksirate mišiće koji
zatežu kotu na čelu i tjemenu. Kod većine oni su konstantno napeti.
Da se ne bi obeshrabriti znajte da ćete samo na početku proces relaksiranja izvoditi polako
i postepeno. Kasnije, kad kroz istrajna vježbanja budete stekli rutinu, biti ćete u stanju da koristite
posthipnotičke sugestije i cijeli proces biti će veoma ubrzan, tako da će do relaksacije dolaziti za
vrlo kratko vrijeme, gotovo automatski.
Kada ste se potpuno relaksirali, uradite ne mijenjajući položaj, nekoliko pranajama. Zatim
otvorite oči i fiksirajte svjetlost lampe (koja prolazi kroz rupu na kartonu) iznad glave. Kao što je
rečeno, najvažnije je da osjetite mali napor u očima. Sad recite sebi: “Ja ću sada polako brojati do
deset. Kad budem izbrojio do deset moje oči će se čvrsto zatvoriti.” počnite da brojite na slijedeći
način, “1 - moje oči su umorne - 2 - meni se spava - 3 - meni se sve više spava - 4 - meni se spava
sve više i više - 5 - da, zaista, meni se spava, ja sam jako pospan - 8 - očni kapci su mi teški kao da
su od olova - 7 - kapci su mi sve teži i teži, sve teži i teži . . . kad budem rekao “10”, neću moći da
 46

otvorim oči - 8 - meni se sve više spava, ja tonem u san - 9 - moje oči se zatvaraju čvrsto, čvrsto . . .
čvrsto . . . - 10 - Moje oči su čvrsto zatvorene, je ne mogu da ih otvorim.”
Cilj opisanog postupka je da stvorite uvjetni refleks uspavljivanja, tako da ubuduće nemate
nikakvih teškoća u izazivanju autohipnotičkog transa. Sve što će biti potrebno, da bi doveli sebe u
hipnotički trans, je da brojite od 1 do 10, sa željom da se uspavate. Prema tome, prvi dio rada na
autohipnozi je stvaranje uvjetnog refleksa uspavljivanja brojanjem od jedan do deset.
Normalno je da vam se oči, prvih nekoliko puta, neće zatvorit: kad dođete do 10. To ne
treba da vas brine. Kad izgovorite “deset”, jednostavno ih sami zatvorite, kao da ste zaista pali u
hipnotički trans. Čineći tako vi ustvari vježbate proces uvjetovanja i poslije izvjesnog broja
ponavljanja oči će se, na vaše iznenađenje, same zatvoriti.
Kad ste izvjesno vrijeme ponavljali opisani proces, dodajte gornjoj sugestiji slijedeće. Prije
nego što prijeđete na samo brojanje, recite sebi: “Sad ću brojati do deset. Kako budem brojao, moji
kapci biti će sve teži i teži, moje oči sve umornije i umornije. Kada budem rekao “deset”, moje oči
biti će čvrsto zatvorene i nikakva spoljašnja draž neće moći da ih otvori. U trenutku kada mi se oči
zatvore, ja ću pasti u stanje duboke autohipnoze. Ja ću biti potpuno svjestan svega što se događa, ja
ću sve čuti i sve primjećivati. Tada ću dati svom nesvjesnom duhu sugestije koje budem želio.”
Zatim nastavite da brojite, kao što je gore opisano.. od jedan do deset.
Poslije izvjesnog broja ponavljanja, koji varira od slučaja do slučaja, pasti ćete u hipnotički
trans. Tada prelazite, budući da ste svjesni situacije, na davanje hipnotičkih i posthipnotičkih
sugestija. Međutim, kako nije savjetno naglo se vraćati iz stanja transa u budno stanje, čim završite
sa davanjem sugestija, a prije nego što želite da se probudite, recite sebi slijedeće: “Za nekoliko
trenutaka probuditi ću se iz stanja transa, dok budem brojao unatrag od 10 do 1. Kako budem
izgovarao brojeve, buditi ću se sve više i više. Kad dođem do 1, biti ću sasvim budan, smiren,
osvježen i zadovoljan. Evo sada počinjem da brojim i osjećanje težine u tijelu napušta me. 10 . . . 9 .
. . 8 . . , osjećam se lakšim . . . 7 . . . 6 . . . 5 . . . budim se sve više . . . 4 . . . 3 . . . osjećam da mi
hladan zrak puše u oči . . . 2 . . . kapci su mi laki . . . 1 . .. oči mi se otvaraju.”
Na kraju opisa tehnika autohipnoze date su gotove sugestije ili afirmacije za uklanjanje
različitih nedostataka i sticanje poželjnih osobina ličnosti. Primjeri su sasvim proizvoljno odabrani i
ne morate ih se kruto držati, važno je da shvatite njihov duh. Ustvari, najbolje je da formirate
sopstvene sugestije, jer sami najbolje znate koje su vam slabosti i kakve su vam potrebe.

TEHNIKA ABECEDE

Pripremite se na isti način kao u prvom slučaju. Lezite na postelju pazeći da vas odjeća ne
steže, fiksirajte svjetlost. Recite sebi slijedeće: “Sada ću početi da izgovaram slova od A do H. Kad
stignem do H, pasti ću u dubok hipnotički trans. H je signal za hipnozu. A . .. ja sam potpuno
opušten, tijelo mi je teško kao od olova. B . . . mišići na čelu sasvim su mi opušteni i beživotni, kao
da ih nema. C . .. kapci su mi sve teži i teži. Sada ću, da bih povećao pospanost reći “D” i biti ću
sasvim pospan, umoran i opušten. D .. . tonem sve dublje u san, ali sam potpuno svjestan i
koncentriran na sugestije koje ću sebi davati. E... sve dublje tonem u san, sve dublje i dublje. F . . .
ja se približavam stanju najdublje hipnoze. G.., tonem sve dublje i dublje, sve dublje i dublje. H... ja
sam u stanju najdublje hipnoze, koncentriran samo na sugestije koje ću sebi dati. Ništa ne može da
me probudi iz ovog sna. Svaki put kad budem koristio ovu tehniku autohipnoze, sve brže ću padati
u san...” Zatim se prelazi na davanje odabranih autosugestija (koje su date na kraju ovog poglavlja)
i najzad se daju autosugestije za postepeno, ravnomjerno buđenje iz transa. “Kad budem došao u
brojanju do jedan, biti ću sasvim svjež, odmoran i raspoložen. 10 . . . počinjem da se budim . . . 9 . .
. 8... 7... 6... budim se lagano iz sna 5... 4... 3... 2... 1 oči se otvaraju, ja sam svjež, odmoran i dobro
raspoložen.”
 47

TEHNIKA FAKIRA HARLEDŽANA

Kao što sam naziv kaže, ova tehnika nosi ime jednog od čuvenih fakira, jer ju je on u
najvećoj mjeri popularizirao. Naravno ova tehnika je postojala i bila prakticirana i davno prije
njega. Umjesto sijalice iznad postelje, koju danas većina upotrebljava, fakiri koriste fiksiranje neke
sjajne zvijezde, pa se na nju usmjeravaju, potiskujući iz svog vidnog i duhovnog polja sve ostalo.
Vama, pošto živite u dvadesetom vijeku, zvijezde nisu potrebne, držite se svoje električne lampice.
Pošto ste se relaksirali kao u prethodne dvije tehnike, dajte sebi slijedeću sugestiju: “Ja ću
sad početi da brojim od 1 do 10 i dok budem brojao padati ću u san sve dublje i dublje... Kad budem
stigao do 10, biti ću u dubokom hipnotičkom snu, dostići ću najdublji trans. Moja svijest biti će
sasvim očuvana, ali za mene neće postojati ništa na svijetu osim sugestija koje ću sebi davati. Kad
završim sa davanjem sugestija, početi ću da se budim, brojeći od 10 do 1. Kad budem rekao
“jedan”, probuditi ću se. Evo, počinjem da brojim 1 . . . 2 .. . 3 . . . 4 . . .
Sada ćete početi da brojite; ali za razliku od prve dvije tehnike, u harledžanovoj metodi
ćete naizmjenično otvarati i zatvarati oči. Na svaki neparan broj otvoriti ćete oči, a zatvoriti ćete ih
na svaki paran broj. “l (otvorite oči i fiksirajte svjetlost dok dajete sebi sugestiju) mene se spava . . .
spava . . . spava . . , 2 (zatvorite oči) moji kapci su teški, meni se sve više spava . . . 3 (otvorite oči)
toliko mi se spava da ne mogu ni za trenutak da ostanem budan... 4 (zatvorite oči)” itd. Kad
izgovorite 10 ostanite zatvorenih očiju. Ako se niste uspavali, počnite od početka da brojite,
naizmjenično otvarajući i zatvarajući oči.
Naizmjenično otvaranje i zatvaranje očiju ima izvanredno hipnotičko djelovanje na svijest.
Međutim, mora se izvoditi polako i ravnomjerno, bez trzanja i stiskanja očiju. Ova tehnika
primjenjuje se samo kad su dvije prethodne savladane.
Kad ste kroz prakticiranje ove tri tehnike uspjeli da dostignete hipnotički trans počinje se
sa davanjem hipnotičkih i posthipnotičkih sugestija, afirmacija, koje su navedene na kraju poglavlja
o autohipnozi.
Što važi za dvije prethodne metode, važi i ovdje - kad se dostigne hipnotički trans,
potrebno je da objektivno provjerite njegovu istinitost. Jer ljudi sa jakom maštom mogu da uobraze
da se nalaze u stanju autohipnoze. Ako primijenite slijedeća dva testa, čija je vrijednost opće
priznata, biti ćete načisto sa samim sobom da li ste zaista dostigni dubok hipnotički trans.

TEST 1

Kad dostignete stanje transa, brojeći od 1 do 10, ili kad u tehnici abecede stignete do H,
dajte sebi slijedeću sugestiju: “Ja sada duboko dišem i svakim udisajem moja desna ruka postaje sve
teža i teža. Evo, moja ruka je teška kao olovo. Ona postaje sve teža i teža. Ona je tako teška da je ne
mogu pomjeriti. Ja ne mogu, zaista ne mogu da je podignem. Sada ću pokušati da je dignem i neću
moći. Evo, ne mogu da je dignem! Sada probajte da podignete ruku, Ako ste u stanju hipnotičkog
transa - zaista nećete moći. Zatim poništite djelovanje sugestije obrnutim procesom. Koncentrirajte
se na to da će vam ruka postajati sve lakša i recite to: “Moja ruka postaje sada sve lakša i lakša. Ja
ću moći sa lakoćom da je podignem, bez ikakvog napora.”

TEST 2

Stavite kraj postelje iglu ili bilo kakav šiljat predmet. Kad ste dostigli dubok hipnotički
san, stigavši do deset u brojanju, ili do “H” u tehnici abecede, sugerirajte sebi: “Ja sam u dubokom
hipnotičkom transu. Ja se koncentriram samo na svoju desnu ruku. Ona se sve više kruti. Cijela ruka
je sve manje osjetljiva. Kad budem izbrajao do 4, biti će sasvim neosjetljiva na bol. Moći ću da
radim sa njom što hoću, ali nikakav bol neću osjetiti: Nikakav, apsolutno nikakav bol neću osjetiti.
U mojoj lijevoj ruci nalazi se vata natopljena eterom. Ja sada mažem desnu ruku eterom i činim je
 48

neosjetljivom na bol. Nikakav bol ne osjećam na desnoj ruci, apsolutno nikakav.” Zatim uzmite
pripremljen šiljati predmet (iglu); treba da mu je vrh prethodno steriliziran na plamenu šibice i
ubodite se u desnu ruku. Ako ste u stanju dubokog transa, nećete osjetiti bol. Odmah zatim prijeđite
na poništavanje djelovanja sugestije, jer ona donekle remeti krvotok. Dajte sebi sugestiju da vam je
krvotok normalan, da vam se osjetljivost vraća i kad vam osjećaj utrnulosti, koji prati neosjetljivost
iščezne, test je završen i možete prijeći na davanje odabranih sugestija.
Afirmacije koje treba davati u stanju transa ne moraju imati isti oblik koji je ovdje
naveden. Ovdje su dati proizvoljno odabrani primjeri. Treba shvatiti opće ideje koje iza njih stoje.
Najbolje je da sam student formulira svoje autosugestije. Savjetno je naučiti ih napamet i ponavljati
ih u istom obliku. Naravno, ako se neka riječ ispusti ili zamijeni drugom, to neće utjecati na efekt
sugestije. Afirmacije će se razlikovati od jedne do druge individue, zavisno od toga što se želi
postići. Razni ljudi imaju različite psihološke potrebe. Ipak postoje crte ličnosti koje se zahtijevaju u
većini praktičnih aktivnosti i problemi zajednički većem broju ljudi; zato vam dati primjeri mogu
dobro poslužiti.

SUGESTIJE ZA RAZVOJ MENTALNE KONCENTRACIJE

“Ja sam u stanju duboke hipnoze. Ja sam usmjeren samo na svoje sugestije. Ja imam jaku
koncentraciju. Što god da radim - čitam, pišem, slušam, učim - moja je misao usmjerena samo na taj
sadržaj i ništa više. Ništa, apsolutno ništa više ne postoji za mene. Samo predmet na koji sam
usmjeren. Moja koncentracija postaje sve jača.”
Ovo ponovite 2-3 puta u toku jedne hipnotičke seanse. Ovo je pravi trenutak da vas
upozorim da se prilikom jedne seanse daje samo jedne sugestija (broj ponovljenih afirmacija zavisi,
naravno, od vremena koje vam je na raspolaganju). Nećete za vrijeme jedne seanse odvikavati sebe
od pušenja, liječiti kompleks manje vrijednosti, razvijati hrabrost, uklanjati inhibicije i sl. To bi bilo
protivno osnovnom principu koncentracije. Usmjerite se svaki put na jednu određenu stvar i uspjeh
će doći lako i prirodno.

SUGESTIJE ZA UČENJE I PAMĆENJE

“Ja sam u stanju duboke hipnoze. Moj nesvjesni duh kao spužva upije ovo: “Ja volim da
učim. Ja želim da učim. Ja nalazim ogromnu radost u učenju. Za mene ne postoje dosadne stvari.
Privlači me sve što učim. Je pamtim u potpunosti sve što učim, jer imam odlično pamćenje. Je
pamtim sve - cjelinu, dijelove, detalje, primjere, imena, brojeve.
Sve što sam čuo i pročitao ja pamtim u potpunosti. Ja imam jako i nepogrešivo pamćenje.
Ja imam nepogrešivo pamćenje.” Ponovite to nekoliko puta.

SUGESTIJE ZA RAZVIJANJE UPORNOSTI

“Ja sam uporan. Ja sam izvanredno uporan u svemu čega se uhvatim. Što god započnem, ja
završim do kraja, zahvaljujući svojoj velikoj upornosti. Sva moja energija usmjerena je na upornost
i ustrajnost u svakodnevnim aktivnostima.<.:

SUGESTIJE ZA ISKORENJIVANJE KOMPLEKSA INFERIORNOSTI

“Ja imam veoma jaku ličnost. Ja dobro znam svoju vrijednost. Moja unutrašnja vrijednost
zrači kroz moju pojavu i ljudi je dobro osjećaju. Ljudi me vole. Ljudi traže moje društvo, ljudi
cijene moje mišljenje, ljudi mi se dive. JA VRIJEDIM ... Ja znam da vrijedim! To znaju svi iz moje
 49

okoline. Ja sam oličenje uspjeha u svemu. Ja sam siguran u sebe. Sve svoje želje ja slobodno
izražavam. Ja vrijedim! Ja vrijedim! Ja vrijedim!”
U mnogim slučajevima dovoljna je vrlo kratka formula, na primjer “Ja sam hrabar, ja sam
neustrašivo hrabar.” Ili “Ja ne mucam. Ja čisto polako i odmjereno govorim.” Ili još kraće - “Ja
nikad ne crvenim, ja nikad ne crvenim. Ja nikad ne crvenim.”
Kao što je gore rečeno, važno je da shvatite opći duh postupka autohipnoze, pa da na svoje
potrebe primijenite opisane tehnike. Siguran sam da želite da iskorijenite neke slabosti i nedostatke
isto onako nemilosrdno kao što su oni vas držali u lancima. Zapitajte se koji su to nedostaci. Uzmite
olovku i papir, pa ih redom ispišite. Također ispišite crte ličnosti koje želite da steknete. Neke
sposobnosti, na primjer inteligencija, ne mogu se razviti ovim metodama, ali vi za tim sigurno ne
osjećate potrebu. Još davno je rečeno da je pamet dobro koje je najpravednije raspodijeljeno svim
ljudima na kugli zemaljskoj - jer nitko se ne žali da je malo ima. Ali vi možete razviti
koncentraciju! Čovjek prosječne inteligencije, sa jakom koncentracijom, usmjerava na problem,
koji želi da riješi, mnogo veću misaonu energiju, nego čovjek daleko više inteligencije čije misli
lutaju. Ovaj drugi liči na parnu mašinu čiji su zidovi izbušeni, pa pogonska snaga napušta kotao na
neupotrebljiv način.
Imate li slabu volju? Ako želite jaku volju, formirajte svoje sugestije u tom smislu i
vizualizirajte sebe kao čovjeka jake volje, pred kojim sve brane padaju, za koga ne postoji
nemoguće. U svojim mislima neprestano držite sliku sebe kakav želite da budete. Vaše subjektivno
stanje nužno se, poslije izvjesnog vremena, počinje reflektirati na okolinu (hermetički zakoni, koji
reguliraju ove mehanizme, biti će tretirani do najsitnijih detalja u udžbeniku “KLJUČEVI
PSIHIČKE MAGIJE). Uvjeriti ćete se u to kroz praksu.
Mnogi početnici zaplašeni su metodom autohipnoze i prije nego što je primjene u praksi.
Kao najčešći razlog navodi se opasnost da se čovjek ne probudi iz hipnoze. Što će se desiti, pitaju
mnogi, ako čovjek stupi u stanje transa, a nekako propusti da sebi da sugestiju da se probudi? Da,
zaista, što će se desiti? Proći će pet, deset, petnaest minuta hipnotičkog sna. Čovjek kao da zaista
spava dubokim snom. Ali poslije 30-35 minuta probuditi će se sam od sebe (čak i u slučaju da je
nekom greškom dao sebi sugestiju da se nikad ne probudi!) odmoran i svjež. Nemoguće je ne
probuditi se! Jer u nesvjesnom postoji neka vrsta alarmnog mehanizma i čim nam zaprijeti bilo koja
opasnost (u ovom slučaju neprekidna autohipnoza), ono šalje alarm i budi nas sigurno i
nepogrešivo. Prema tome, ne bojte se! Vaš problem nije kako da se probudite iz transa, već kako da
ga izazovete! Mislite samo na to. Zato na početku, u pripremnom periodu, morate obratiti pažnju da
vas nitko ne ometa. Ulaz u sobu nekog lica, propuh, lupa, iznenadna svjetlost, sve to djeluje kao
alarm i budi čovjeka.
Treba da budete svjesni da je autohipnoza, po svojoj prirodi, isti proces kome smo inače
čitavog života izloženi. Na primjer, reklame cigareta i alkoholnih pića su neprestani udarci malja,
koji u vašu podsvijest ukivaju klin želje da pušite ili pijete alkohol. Istu ulogu imaju opsesivne misli
o tome da ste slabi i neuspješni, psihičke slike u kojima vidite sebe poraženim, poniženim itd. Ovi
primjeri predstavljaju lagane, postepene procese. Ako vas netko hipnotizira i sugerira vam želju da
pušite, to je rapidan negativan proces. Isti takav rapidan proces, ali pozitivan je autohipnoza. Uspjeh
autohipnoze zasniva se na savlađivanju vaše sposobnosti kritičkog mišljenja i na koncentraciji svih
energija na datu sugestiju. Djelovanje je isto kao kod sabiranja sunčevih zraka lupom. Efekt je
ustostručen.
Približili smo se kraju poglavlja o autohipnozi. Mnoge knjige napisane su o ovoj metodi
kontrole podsvijesti, a biti će ih sigurno još, jer se autohipnoza bavi ljudskim duhom koji ima veliki
broj aspekata a sa svakog od njih može se ovom predmetu jednako efikasno prići. Tko žeti dodatne
informacije o primjeni autohipnoze, neka se obrati na adresu datu na kraju ovog tečaja. Detalji,
dodatne tehnike i postupci koji dovode do trenutne autohipnoze, kao i korištenje hermetičkih
simbola u izazivanju transa su predmet trećeg priručnika.
Ovdje moram dati jedno upozorenje. Mnogi učenici, kada se prvi put upoznaju sa
mogućnostima autohipnoze, lako padaju u grešku da je smatraju univerzalnim sredstvom protiv svih
nevolja, bolesti itd. To je nelogičan i pogrešan stav. Bolovi u stomaku mogu poticati od tumora,
 50

kamena u žuči ili nekog trećeg razloga. Koristiti autohipnozu u ovakvim slučajevima znači sebe
obmanjivati, a cilj ovog tečaja je upravo suprotan. Cilj je probuditi sebe iz dugogodišnjeg sna u
kome većina ljudi provede cijeli život. Transformacija ličnosti i spiritualno buđenje - to je cilj! Da
se na kraju ukratko osvrnemo na jednu od metoda površinske psihoterapije, na metodu autogenog
treninga Dr Šulca. Sam tvorac metode naziva autogeni trening psihofiziološkim pristupom
psihoterapiji. On tvrdi da je ova metoda fundirana na iskustvima rada sa hipnozom i da ima sličnosti
sa orijentalnim sistemima “srodnim sa jogom”, čitalac koji poznaje orijentalne sisteme, čak i
početnik, koji je samo pročitao ovaj tečaj hermetičkog treninga, brzo će otkriti da autogeni trening
nije ništa drugo do primjena fakirskih i joga učenja u psihoterapiji i njihova adaptacija suvremenom
Zapadnjaku prožetom neurotičnim simptomima.
Autogeni trening zasniva se na slijedećem. Postoji neraskidiva veza između tijela i psihe;
jedno utiče na drugo. Ovaj uzajamni odnos može da se prekine, ako se izmijeni jedna od
komponenata koje ga sačinjavaju. U ovoj metodi, umjesto da se djeluje na bolesne psihičke sadržaje
(to je pristup ostalih metoda psihoterapije), djeluje se na njihove organske vidove ispoljavanja.
Umjesto da se djeluje na strah, djeluje se na organske pojave straha, kao što su nepravilnost u radu
srca, isprekidano i površno disanje, mišićna tenzija itd. Promjena u ovim sferama dovesti će do
promjene u psihi pacijenta. Sama tehnika je skoro u potpunosti kopija fakirskog i hata-joga metoda.
Počinje se relaksacijom cijelog tijela, zatim se usmjerava pažnja na ritam srca, uvodi se ritmičko
disanje, samoudubljivanje i samohipnoza. Također se koristi koncentracija na pleksus solaris i
njegova revitalizacija.
Ono što je najinteresantnije, u stanjima duboke autohipnoze javljaju se fenomeni
hipermnezije ili izuzetno žive uspomene iz ranog djetinjstva i jasne, žive halucinacije. Učenik, koji
je savjesno vježbao metode autohipnoze dane u ovom tečaju i vježbe koncentracije, doživjeti će isto
i sasvim će jasno sagledati osnove metode Dr Šulca. Kao što vidite, činjenica je da se medicinska
nauka koristi, istina dosta stidljivo, elementima fakirizma i joge koji su vjekovima poznati. Pa kad
se drugi time koriste, ZAŠTO NE BISTE I VI?
 51

NADSVIJEST ILI SAMADHI

Po učenju svih orijentalnih sistema, koji su vrijedni spomena, postoje tri nivoa
funkcioniranja ljudskog duha - podsvijest, svijest i nadsvijest. Pošto je učenje o nadsvijesti relativno
strano našim čitaocima, a prodor u stanje nadsvijesti (samadhi) predstavlja cilj svih ortodoksnih
sistema, zadržati ćemo se na opisu tog stanja. Da bi prikazali orijentalno učenje o strukturi duha
najbolje je da ga usporedimo sa učenjem suvremene psihologije, Moramo odmah istaći da Zapad
govori uglavnom o ličnosti, a Istok o duhu, smatrajući ličnost daleko užim pojmom, efemernom
maskom koja se mijenja pod utjecajem sa strane i ličnim naporom
Danas je na Zapadu gotovo opće prihvaćena Frojdova teorija o strukturi ličnosti, koju je on
objavio početkom ovog vijeka. Prema toj teoriji, kod novorođenog djeteta ličnost ne postoji.
Formiranje ličnosti vrši se, tokom razvoja, pod utjecajem sredine. Vremenom nastaje mentalni
aparat, koji se sastoji iz tri funkcionalno različita dijela ili instance. To su id, ego i superego.
ID je izvor svih energija. On sadrži nagonske, instinktivne snage koje slijepo teže
zadovoljenju.
EGO je produkt razvoja. Sastoji se iz procesa koordinacije i adaptacije urođenih nagona
sredini.
SUPER-EGO je rezultat te adaptacije. On predstavlja inkorporaciju roditeljskih zahtjeva i
zabrana. Super-ego ili nad-ja sadrži u sebi moralnu i socijalnu svijest.
Ego ili JA predstavlja centralni, središnji dio ličnosti i dinamički centar ponašanja, jer
održava ravnotežu ličnosti, koordinirajući zahtjeve ida i super-ega.
Da se zadržavamo na detaljnom psihološkom objašnjenju razvitka ovih instanci prevazilazi
namjenu našeg tečaja, pogotovu što o tome postoji obimna literatura. Za nas je važna činjenica da,
po psihodinamičkom shvaćanju koje je danas opće prihvaćeno na Zapadu, djelovanje zahtjeva i
zabrana nad-ja na našu svijest ne dovodi do kvalitativne promjene svijesti. Kratko rečeno, kad se
nad-ja spusti (kroz svoje djelovanje) u Ja, on ga u suštini ne mijenja, već samo mijenja njegovo
ponašanje. Potpuno podređivanje Ja višoj instanci Super-egu ili nad-ja - ne koristi ljudskom biću,
već predstavlja poremećaj. To je suštinska razlika između suvremene psihologije i orijentalnih
sistema. Po učenju ovih sistema, kad se dostigne najviši nivo funkcioniranja svijesti - nadsvijest,
kad se Ja sasvim uzdigne u nadsvijest, ljudsko biće je jednom i zauvijek izmijenjeno i njegova
evolucija je završena.
Po praktičnoj orijentalnoj filozofiji postoje tri stanja ili tri nivoa funkcioniranja ljudskog
duha, koji nisu ništa drugo nego otkrivanje jedne iste univerzalne svijesti. To su: podsvijest, svijest i
nadsvijest ili samadhi.
Kad čovjek govori, gleda, sluša itd. on to čini svjesno. Kad se hrana probavlja, srce kuca,
zjenice skupljaju i šire itd. to čini nesvjesno. Ipak to se sve odigrava u istom čovjeku. Međutim, sve
te nesvjesne funkcije mogu biti dovedene pod kontrolu volje specijalnim treningom, odnosno mogu
biti učinjene svjesnim. Što to znači? To znači da sve funkcije, koje se obavljaju ispod praga svijesti,
vršimo mi, ali ih vršimo nesvjesno. Probavljanje hrane nije praćeno osjećanjem Ja. Postoje, dakle,
dva nivoa (pored trećeg nadsvjesnog) na kojima obično funkcionira ljudski duh. Prvi je svjesni
nivo, na kome je svaka djelatnost spojena sa osjećanjem svoga Ja; drugi ,je nesvjesni nivo
funkcioniranja, gdje nijedna aktivnost nije praćena osjećanjem svjesnog Ja.
Ali to nije sve. Tamo gdje se suvremena psihologija završava, orijentalna psihologija
nastavlja. Jer, kao što smo rekli, postoji i treći, najviši nivo funkcioniranja duha, koji prevazilazi
svakidašnju svijest. To je SAMADHI ili nadsvjesni nivo. Osjećanje Ja postoji samo na srednjem
nivou, jer su ga i stanje podsvijesti i stanje nadsvijesti lišeni. Na nadsvjesnom nivou Ja se rastapa i
gubi. Isčezava razlika između objekta i subjekta. To stanje predstavlja smisao samorealizacije i čini
krajnji stadij evolucije ljudske svijesti.
Kada se duh spusti u podsvijest ili uzdigne u nadsvijest gubi se osjećanje Ja, a ipak duh
nastavlja da funkcionira. Ponoviti ću još jednom gore rečeno - kada se duh uzdigne iznad nivoa
samosvijesti, doživljava se stanje nadsvijesti. Međutim, postavlja se pitanje, po čemu znamo da se
čovjek, dostigavši samadhi (nadsvijest), nije spustio ispod nivoa svijesti, u podsvijest, jer u oba
 52

slučaja nedostaje osjećanje Ja. Odgovor je vrlo jednostavan. Da li je postignuta iluminacija ili ne
znamo po posljedicama, po rezultatima toga akta. Kad čovjek stupi u stanje dubokog sna bez snova,
on se spustio u nesvjesno. On obavlja i dalje sve tjelesne funkcije (diše. itd.), čak može da vrši
pokrete, ali mu nedostaje osjećanje Ja. Što je najvažnije, kad se vrati iz tog stanja na nivo svijesti,
on je i dalje isti onaj čovjek kakav je bio kad je u stanje sna bez snova stupio. Spuštanje u nesvjesno
ne mijenja čovjeka. Znanje koje je prije toga posjedovao ostalo je isto, nije se povećalo. Nema
nikakvog prosvijetljenja, niti rješenja problema vezanih za JA.
Za razliku od gornjeg slučaja, kad čovjek dostigne samadhi, odnosno nadsvijest, AKO JE
STUPIO U NJEGA KAO BUDALA, IZAĆI ĆE IZ NJEGA KAO MUDRAC. “Što čini razliku? Iz
jednog stanja čovjek izlazi isti onakav kakav je bio ranije, iz drugog stanja čovjek izlazi
prosvijetljen - mudrac, prorok. Cijeli njegov karakter je izmijenjen, njegov život je izmijenjen,
prosvijetljen. OVO SU DVIJE RAZLIČITE POSLJEDICE I ZATO I UZROCI MORAJU BITI
RAZLIČITI!! Kako je iluminacija, sa kojom se čovjek vraća iz samadhija, daleko iznad onog stanja
u kome se vraća iz nesvjesnog, a također daleko iznad stanja do koga se može doći rezoniranjem na
nivou svijesti, to STANJE MORA BITI NADSIJVESNO I ZATO SE SAMADHI NAZIVA
NADSVIJESNIM STANJEM!!!”
“Ovo je, ukratko, ideja samadhija. Kakva je njegova praktična primjena? U slijedećem.
Oblast razuma ili svjesne djelatnosti duha je suviše uska i ograničena. Uzan je krug unutar koga je
ljudski duh prinuđen da se kreće. On ne može prodrijeti izvan tog kruga i svaki takav pokušaj je
uzaludan. A baš izvan kruga u kome se kreće razum leže pitanja koja su čovječanstvu najdraža. Sva
ta pitanja - da li postoji besmrtna duša, što je smisao ljudske egzistencije, da li postoji najviša
inteligencija koja vlada univerzumom - lete izvan polja razuma. Rezoniranjem se na njih ne može
odgovoriti.
Znači, jedino prevazilaženjem stanja u kome normalno funkcionira naše Ja, izdizanjem u
stanje samadhi ili nadsvijest, osnovni problemi ljudske egzistencije mogu biti riješeni. Samadhi i
jeste, da opet ponovim, krajnji cilj svih sistema indijske ortodoksne filozofije.
Interesantno je spomenuti da se zadnjih godina kod nekih psihoanalitičara javlja ideja o
srodnosti stanja nadsvijesti u učenjima Istoka i takozvanog uvida u psihoanalizi. Erih From smatra
da postoji skoro identičnost između psihoanalitičkog uvida i stanja nadsvijesti postignutog
treningom zen-budističkih kaluđera, koje se terminologijom zena naziva SATORI. To je vrlo
značajno gledište, pošto se Fromu, marksistički orijentiranom psihologu, ne može imputirati
misticizam.
Mada se stavovi tipičnih Istočnjaka i Zapadnjaka razlikuju, ciljevi kojima teže su, utoliko
problem donekle uprostimo, bezmalo isti. Psihoanalitička tehnika i istočnjački sistemi psihičkog
treninga usmjereni su u istom pravcu - reintegracija ličnosti, samorealizacija, ili da upotrijebimo
istočnjačku terminologiju - samadhi (kod joge, samkhje, vedante, fakirizma i lamaizma), satori (kod
zena) i nirvana (kod ortodoksnog budizma). Termini su različiti, ali je suština željenog stanja ista -
uzdizanje u nadsvijest. Interesantno je Fromovo opažanje da je psihoanalitičkim uvidom čovjek
korjenito izmijenjen. Po njemu “Pravi psihoanalitički uvid je iznenadan, dolazi bez prisiljavanja i
čak bez predumišljaja. On se ne začinje u mozgu, već u cijelom tijelu . . . Riječima se ne može
formulirati, a ako to čovjek pokuša, uvid mu izmiče, ali ipak je stvaran i konkretan, OSOBA KOJA
GA DOŽIVLJAVA IZMIJENJENA JE.”
Kao što je više puta rečeno, cilj svih istočnjačkih filozofskih sistema je iluminacija ili
nadsvijest. To nije patološko stanje egzaltacije svijesti, niti je to trans u kome se svijest gubi, što
možemo vidjeti kod nekih vjerskih sekti, koje imaju mali broj sljedbenika i nebulozne ciljeve.
Samadhi je stanje totalne spontanosti koje automatski vodi istini. To je spiritualno buđenje čovjeka
koji je od najranijeg djetinjstva izgubio vezu sa prirodom i bio u stanju polusna. To je nalaženja
kamena mudrosti evropskih srednjovjekovnih alkemičara. Ovo jedinstveno iskustvo, koje u
potpunosti preobražava čovjeka koji ga je postigao, objašnjava čuveni indijski filozof Sankaračarija
ovako: “Cjelokupan zbir fenomenalnih egzistencija je realan sve dotle dok se ne postigne samadhi -
prosvjetljenje, kao što su priviđenja u snu realna dok se spavač ne probudi, čovjek koji spava vidi u
snu mnoge stvari i do samog trenutka buđenja uvjeren je da njegove ideje dolaze od stvarnog
 53

opažanja, ne sumnjajući da je njegovo opažanje samo prividno. Kao što na mađioničara, koji stvara
iluziju za drugi svijet, ni najmanje ne utiče ta magijska iluzija, jer je nerealna, tako i prosvijetljen
čovjek nije vezan prividnim pojavama svoga sna, jer ona ne prate budno stanje i viša stanja svesti.”
 54

ČETVRTA DIMENZIJA

Budući da uobičajen logički način mišljenja ne daje odgovor na osnovne pitanja ljudske
egzistencije, najviša istina može se dostići, po učenju našeg sistema, samo kad prevaziđemo
trodimenzionalni plan postojanja i prodremo iza prostora i vremena. To prevazilaženje nije nikakav
spoljašnji akt, već isključivo subjektivna promjena, kvalitativna promjena u svijesti čovjeka. Obično
iskustvo i znanja čovjek stiče kroz čula a preradom čulnih podataka, ali takozvana nadčulna
percepcija pripada isključivo oblasti četvorodimenzionalnog plana postojanja.
Mnogobrojne teorije pokušale su da objasne ili samo ilustriraju četvrtu dimenziju. U vezi
sa njima često se spominju imena Ajnštajna, Gausa i Minkovskog. Neke teorije smatraju četvrtu
dimenziju jednostavnu četvrtom koordinatom vremena, pored opće usvojenih (prošlost, sadašnjost i
budućnost). Pošto orijentalna tradicija ne smatra vrijeme kao nešto realno, već isključivo kao
produkt ljudskog duha, mi ćemo, držeći se orijentalnih sistema kristaliziranih u VEDANTI, odbaciti
tu koncepciju. Oslanjajući se na trodimenzionalni plan kao na polazna točku, naš sistem se u
objašnjenju četvrte dimenzije služi isključivo ilustracijama, ostavljajući završnu riječ ličnom
iskustvu.
Mi možemo lako shvatiti jednodimenzionalnost, jer živimo u superiornom svijetu, svijetu
tri dimenzije. Treba da pretpostavimo da postoje bića čija se egzistencija odvija na planovima
podređenim našem planu - na jednodimenzionalnom i dvodimenzionalnom planu. Pođimo od prvog
plana, plana jednodimenzionalnosti. On je predstavljen bilo kojom pravom linijom. Prava nije ništa
drugo nego niz točaka. Matematika nas uči da točka nema dimenzija, pa ipak niz tačaka stvara
jednodimenzionalnost. Ovo je vrlo važno, jer ZNAČI DA NEŠTO ŠTO NEMA NIKAKAV
ELEMENAT DIMENZIONALNOSTI MOŽE DA DA KONCEPCIJU NEĆEG VIŠEG, JER TO
VIŠE IMA DIMENZIJU. Uzmimo kao primjer za prikazivanje jednodimenzionalnosti vlak koji se
kreće po šinama pravo ka svome odredištu.
Dvodimenzionalni plan egzistencije pored dužine ima i širinu, znači novu dimenziju.
“Dvodimenzionalna bića” mogu s lakoćom da shvate zbivanja na jednodimenzionalnom planu, jer
je u odnosu na njega njihov plan egzistencije superioran, ali je za njih nedokučiva misterija viši plan
- trodimenzionalni. Uzmimo kao primjer dvodimenzionalnosti brod koji plovi rijekom u istom
pravcu kao i vlak u gornjem primjeru.
Trodimenzionalni plan posjeduje treću dimenziju - visinu. Za primjer ćemo uzeti avion
koji leti ka istom cilju kao vlak i brod iz gornjih primjera.
Kakva će biti reakcija bića jednodimenzionalnog plana egzistencije na normalne pojave
dvodimenzianalnosti? Ona neće moči da shvate ništa od zbivanja na višem, dvodimenzionalnom
planu. Mogli bi reći da vlakovođa ne vidi ništa van pruge kojom se kreće. Ako brod koji plovi
paralelno sa vlakom izađe iz prave linije, odnosno počne da se kreće DVODIMENZIONALNO, to
će biti neobjašnjivo čudo za “putnike iz vlaka” ili jednodimenzionalna bića, koja su u stanju da
misle samo u terminima dužine. Za njih to je nešto slično dematerijalizaciji - natprirodno nestajanje
iz vidnog polja. Međutim, za “putnike sa broda” to je sasvim prirodna pojava u kojoj nema ničeg
mističnog, jer je njihova suština dvodimenzionalna. Sada je sasvim jasno da je za PRAVU LINIJU
BILO KOJA, MA KOLIKO MALA POVRŠINA NEŠTO NALIK NA ONO ŠTO JE
BESKONAČNOST ZA NAS, JER SE MA POVRŠINI JEDNE GEOMETRIJSKE SLIKE,
NAPRIMJER KVADRATA, MOŽE POVUĆI BEZBROJ LINIJA PARALELNIH MEĐUSOBNO,
POŠTO ONE NEMAJU ŠIRINU. Ovo je značajno za odnose ostalih dimenzija.
Dvodimenzionalna bića mogu da se prirodno kreću po površini, ali ona ne mogu da se
spuste ispod ili dignu iznad nje, jer bi time bila transportirana u višu, treću dimenziju. Ova je za njih
neshvatljiva kao kopneni svijet za jednu ribu. Isto tako neprosvijetljeni čovjek ne može da zamisli
četvrtu dimenziju kao realno postojeću.
Putnici sa broda doživljavaju svoje kretanje kao sasvim logično, ali njima dizanje aviona u
vis izgleda kao čudo. Isto toliko čudo je kad ga vide da ponovo aterira. To je ono što se u
hermetizmu naziva dematerijalizacijom i rematerijalizacijom.
 55

Ako sada prijeđemo na četvrtu dimenziju, vidjeti ćemo da njena svojstva, u odnosu na
trodimenzionalni svijet, moraju biti ista kao svojstva naše tri dimenzije u odnosu na
dvodimenzionalni plan egzistencije tj. u odnosu na naš svijet ČETVRTA DIMENZIJA JE NEŠTO
KAO VJEČNOST, JER SE U NJOJ MOŽE ODIGRATI BEZBROJ FENOMENA KOJI SU NA
NAŠEM PLANU OGRANIČENI PROSTOROM I VREMENOM. Sagledavanje onog dijela
vremena koji nazivamo budućnošću (vidovitost) je normalan opažaj za svijest koja je u stanju da
funkcionira četvorodimenzionalno. Pojavljivanje u ograničenom prostoru izvjesnog objekta i
njegovo isto takvo iščezavanje je normalni fenomen postojanja i kretanja na višem planu. Na taj
način prirodni zakoni četvrte dimenzije jesu čuda i natprirodni događaji za treću dimenziju, odnosno
za bića koja u njoj žive i čija svijest funkcionira “trodimenzionalno”.
Ključ za sve fenomene četvrte dimenzije jeste ona moć ljudskog duha o kojoj smo toliko
puta do sada govorili - mentalna koncentracija
 56

SAMORAZUMIJEVANJE I RAZARANJE IDEALIZIRANE SLIKE O SEBI

Da se upuštamo u objašnjenje neurotičnih konflikata suvremenog čovjeka prevazilazi

svrhu ovog tečaja. Međutim, kako su neurotični poremećaji stalni pratilac današnjeg, industrijskog
društva, tako da se često govori i piše o neurotičnoj ličnosti našeg doba, prikazati ćemo ukratko
jednu od psiholoških tehnika, kojom se služi sistem, izložen u ovoj knjizi, da bi eliminirao
neurotične konflikte tuđe čovjekovoj istinskoj prirodi.
Postoji više načina na koje neurotičar nastoji da riješi svoje intimne intrapsihičke konflikte.
Najčešće korišteni jesu psihološki mehanizam potiskivanja ili represije i mehanizam stvaranja i
održavanja idealizirane slike o sebi. Uloga ovog drugog mehanizma je da zamagli stvarne odnose
između neurotičara i njegove okoline. Idealizirana slika je skup nerealnih elemenata, za koje
neurotičar vjeruje da sam treba da bude i u što sebe uvjerava da jeste. Ta slika stvorena je
nesvjesnim procesima kroz ulaganje ogromnih količina psihičke energije i u mnogome se razlikuje
od realne ličnosti neurotičara. Baš ta razlika između realnog bića i idealizirane slike traži napor da
bi se provalija premostila. Idealizirana slika razlikuje se od jedne do druge individue zavisno od
njihovih psiholoških potreba. Razni ljudi naprežu se da svoju idealiziranu sliku učine inteligentnom,
pouzdanom, hrabrom, tolerantnom, dobrom, voljenom itd., pridajući joj sve ono što realnoj ličnosti
nedostaje i što je čini vrijednijom.
Idealizirana slika neurotičara lako je uočljiva posmatraču sa strane, ali isti takav štetan
mehanizam postoji kod svih tkz. normalnih ljudi. Zato je u ovom poglavlju dat ozbiljnom čitaocu
tehnički postupak za oslobođenje od tiranskog pritiska idealizirane slike, da bi kroz njeno razaranje
smanjio psihološko trenje sa okolinom i oslobodio energiju sapetu psihičkih konfliktima.
Ne smijete pobrkati idealiziranu sliku sa idealima koje svaki čovjek treba i mora da
posjeduje. Ideali pokreću, gone na akciju, održavaju aktivnost. Idealizirana slika NE DOPUŠTA
NIKAKVU AKTIVNOST, jer takvom aktivnošću može biti raskrinkana i uzdrmana. Što je najgore,
idealizirana slika postepeno raste kao parazit, dobiva u snazi i zamjenjuje naše ideale, sputava nas i
demobilizira. Postavlja se problem kako, kojim postupkom eliminirati tog nevidljivog polipa iz
psihe. Naš sistem nudi metodu koji vodi do istinske slobode.
Da li je uravnotežena ličnost odlika malog broja adepta ili može postati svojstvo svake
individue? Da bi je stekli potrebna nam je, na prvom mjestu, sposobnost samoposmatranja stečena
dugom i savjesnom praksom pratjahare. Morate biti načisto sa sobom da li vam je potrebna takva
vrsta pomoći. Da, zaista, kako ćete znati da li vam je pomoć potrebna li ne? Odgovor je koliko
jasan, toliko i kratak. Ako u našim odnosima a drugim ljudima postoje poremećaji, ako imamo
neprijatne sukobe, strahove, želju da se svetimo, dominiramo ili se podređujemo, drugim riječima
ako PATIMO na bilo koji način, znači da ne razumijemo sami sebe, da nam nedostaje UVID u
svoju ličnost i možemo biti sigurni da pribjegavamo idealiziranoj slici kao metodu obrane od
neprijatne istine. Nema nikakve koristi kriviti spoljašnji svijet za naše teškoće. Problemi leže u
nama samima, a ne u spoljašnjem svijetu. Kao i uvijek sljedbenik hermetičke staze mora da se
okrene samom sebi. Mi ne možemo izmijeniti spoljašnji svet, ali možemo izmijeniti svoje reakcije.
Samim tim spoljašnji svijet dobiva drugi vid i naše trenje sa okolinom nestaje.
Na prvom mjestu moramo priznati sami sebi da u našoj ličnosti nešto ne valja. To je prvi
napad na idealiziranu sliku o sebi, ali i prvi korak ka svome istinskom JA, koje je oslobođeno
patnje. Učenik koji želi da dođe do tog dalekog ali vrijednog cilja mora savjesno da pretraži same
osnove svoje ličnosti. Zašto voli jednu vrstu ljudi, a osjeća odbojnost prema drugoj? Zašto se
grčevito drži izvjesnih vjerovanja koja drugi ljudi odbacuju? Zašto se osjeća bolno pogođenim kad
god mu netko ospori visoke vrijednosti? Zašto mora da konstantno i grčevito brani sebe od
primjedbi okoline? Zašto je utučen, oduševljen, zavidan ili zavisan?
Slijedeći korak ka samom sebi je prestanak identificiranja sa bilo kojom crtom ličnosti.
Nismo ni dobri, ni zli, ni mudri, ni agresivni. Crte ličnosti nemaju ničeg zajedničkog sa istinskim
JA. “Ako imamo unaprijed stvoreno vjerovanje o tome ŠTO SMO, nikada nećemo moći da
otkrijemo TKO ZAISTA JESMO”. Predrasude o tome što smo jesu komponente naše idealizirane
slike o sebi, kojima ona sprječava da bude demaskirana.
 57

Da bi uspjeli u toj namjeri moramo, uvijek kad izbjegavamo da učinimo nešto što želimo,
krijući se iza providnih racionalizacija i kad radimo nešto što ne želimo, postati svjesni da upravo
TO činimo, da obmanjujemo sami sebe. U tom raskrinkavanju svoje glume moramo zauzeti stav
neutralnog posmatrača, kao da gledamo nešto što nas se mnogo ne tiče. To je jedini način da se
stekne istinski uvid.
Na ovom mjestu umjesno je zapitati se zašto treba razoriti idealiziranu sliku o sebi, ako nas
ona štiti od nesnosnog pritiska sopstvenih konflikata? Odgovor se nameće iz ličnog iskustva svakog
od nas. Idealizirana slika je vrlo nepostojana. Kada nam je najpotrebnija da nas štiti, ona nas izdaje.
Ona je krajnje ranjiva na primjedbe okoline i sudare sa stvarnošću.
Pretpostavimo da smo formirali sliku o sebi kao o neustrašivo hrabrom čovjeku. Kao i u
nekom drugom slučaju ta slika nas sprečava da vidimo sebe u istinskom svjetlu. Nemilosrdna
realnost, koja ne uzima u obzir kule u zraku, napada i nagriza našu idealiziranu sliku svakodnevno.
Svaki napad na nju izaziva strah i nove napore da se održi. Sukobljavajući se sa ljudima i nailazeći
na probleme mi osjećamo strah. Znači, metod koga smo se godinama držali uistinu nam ne pomaže.
Služili smo se i služimo se idealiziranom slikom, ali nas ona napušta kad nam je najpotrebnija.
Znači treba nam nešto korjenito novo. Treba priznati sebi pošteno da se plašimo! Taj korak, koji se
ne usuđuje da učini ogromna većina ljudi na ovoj planeti, predstavlja presudan korak ka mudrosti i
vječnoj slobodi od straha bilo koje vrste. Sam akt sagledavanja sebe kao plašljive osobe dovodi do
raspada idealizirane slike o hrabroj osobi koja se ne plaši. TREBA BITI PLAŠLJIV, ALI PRI
TOME SEBE PAŽLJIVO I NEUTRALNO POSMATRATI. Svaki svoj akt, koji je prožet strahom,
treba kao takav registrirati. Ne smijemo se zadovoljiti nejasnom sviješću u svome stanju, već
moramo jasno i određeno reći sebi “Ja se sada plašim toga i toga”, jer, kao što smo vidjeli,
idealizirana slika o neustrašivoj osobi, ranjiva i fragilna na trenje sa stvarnošću, SAMA JE KAO
TAKVA IZVOR STRAHA! Kratko rečeno, UZROK NAŠEG STRAHA JE U LAŽNOJ SLICI O
SEBI KAO HRABROJ OSOBI!!! Sada je jasno da uništenje takve slike uništava i strah u nama.
Što više, psihička energija neprekidno ulagana u tu nezdravu strukturu i traćena u
beskorisnim naporima, biva jednom zauvek oslobođena i stavljena na raspolaganje istinskom JA za
njegove svjesne i kontrotirane aktivnosti.
Vjerojatno uviđate da i u ovom slučaju istočnjačka tradicija nudi ključeve za rješenje
problema suvremenog čovjeka. U tome nema ničeg čudnog. Nisu li problemi suvremenog čovjeka
fundamentalno isti kao problemi njegovih predaka, koji su gradili piramide i prinositi žrtve
bogovima? Problemi smisla života i smrti, uskraćene ljubavi, gubitka voljene osobe itd., nisu se
promijenili hiljadama godina, a neće ni moći sve dok čovjek ostane to što jeste, jer traganje za
rješenjem tih problema čini suštinu ljudskog bića. Orijentalni hermetizam teži samo jednom cilju -
SAMOREALIZACIJI. Kada istinsko JA ugleda samog sebe u bisernoj svjetlosti istine, problemi i
patnje zauvijek su prevaziđeni. Zato zlatna staza uvijek vodi u dubinu sopstvenog bića. Tu leži
rješenje svih naših problema i patnji.
 58

LITERATURA

Početkom ovog vijeka Amerikanac W. W. Atkinson objavio je, pod pseudonimom Yogi
Ramacharaka, seriju radova o jogi i Orijentalnoj filozofiji. Mada je zadnjih sedamdeset godina
objavljen ogroman broj radova sa tom tematikom, Ramačarakine knjige ostaju neprevaziđeni vodič
za početnika. Treba ih proučavati ovim redom: »HINDU YOGI SCIENCE OF BREATH”
(“NAUKA O DISANJU INDIJSKIH JOGIJA”), “HATHA YOGA” (“Hata joga”), “RAJA YOGA”
(“Radža joga”), “FORTEEN LESSONS ON YOGA PHILOSOPHY AND ORIENTAL
OCCULTISM” (“Četrnaest lekcija joga filozofije i orijentalnog okultizma”) i “GNANI YOGA”
(“Džnana joga”).
W. W. Atkinson objavio je izvjestan broj radova pod svojim pravim imenom, a neke pod
pseudonimom Swami Panchadasi. Svi navedeni radovi mogu se i danas kupiti kod izdavačkog
poduzeća “Yogi publication society” u Čikagu. Interesantno je spomenuti da je Ramačarakina
“Gnani yoga” prevedena kod nas u periodu između dva svjetska rata pod naslovom “Vrhovna
mudrost”, jedan primjerak te knjige nalazi se u Narodnoj biblioteci u Beogradu.
Poslije detaljnog proučavanja Ramačarake, savjetno je prijeći na radove Swami Vivekarande i
Swami Sivanande. Možete ih naći u svakom većem katalogu literature na engleskom jeziku.
Naročito je vrijedan rad Swamija Vivekanande “RAJA YOGA” (“Radža joga”).
Sljedeći na našoj listi su radovi suvremenog jogija Swami Nareyanande koji, koliko je meni
poznato, još uvijek poučava sljedbenike iz cijelog svijeta u Rišikešu, na Himalajima. Najbolje je ići
ovim redom: “SECRETS OF PRANA PRANAYAMA AND YOGA ASANAS” (“Tajne prane,
pranajame i joga asana”), “MIND-POWER” (“Duhovna moć”) i “THE PRACTICAL GUIDE TO
SAMADHI” (“Praktični vodič do samadhija"). Navedene knjige mogu se kupiti od izdavača:
N. K. Prasad Company
Yoga-books - Publishers
P. O. Rishikesh (U.P) Himalayas, India
Napredni studenti imati će velike koristi od proučavanja radova Sadu Mounija (Sadhu
Mouni). Ovaj autor učenik je čuvenog mudraca Sri Ramane Maharšia i gigantska ličnost učitelja
natkriljuje sve radove njegovog obdarenog učenika. Treba ih čitati redom kojim su pisani: “IN
DAYS OF GREAT PEACE” (“U danima velikog mira”), “THE CONCENTRATION"
(“Koncentracija”), “THE SAMADHI” (“Samadhi”), THE MEDITATION” (“Meditacija”) i “THE
TAROT” (“Tarot”).
Zapadna hermetička tradicija zastupljena je u literaturi malim brojem autora koje vrijedi
spomenuti. To su Dr. Israel Regardie koji i danas, u krepkoj starosti, radi u San Francisku kao
psihoterapeut jungovske orijentacije, Dion Fortune, W. E. Butler, Gareth Knight i Aleister Crowley,
Ovaj posljednji treba da bude proučavan sa velikom dozom opreznosti. Njegov način izlaganja je
veoma težak za praćenje, jer u potpunosti odražava čudnu i kontroverznu ličnost ovog čovjeka.
Njegova romansirana biografija, koju je napisao Somerset Mom, prevedena je na naš jezik pod
naslovom “Čarobnjak”.
Usporedo sa prodajom prvog izdanja moje knjige, koje je imalo neuglednu spoljašnju
formu skripata umnoženih na šapirografu, dobivao sam veliki broj pisama iz svih krajeva naše
zemlje u kojima se, pored ostalog traže detaljnije informacije o literaturi i mogućnosti kupovine
navedenih knjiga. Svima zainteresiranima, da im ne bih pojedinačno odgovarao, dati ću opće
informacije. Kod nas postoje poduzeća koja se bave kupovinom knjiga iz inostranstva za potrebe
svojih kupaca. To su “Jugoslovenska knjiga” u Beogradu i Zagrebu i “Mladinska knjiga” u
Ljubljani. Ona imaju svoja odjeljenja sa katalozima iz cijelog svijeta. Tražite kataloge onog jezika
kojim se služite. Zatim u katalogu nađite predmet “joga”, koji se piše sa “y” (Yoga). Tu ćete naći po
redu sve knjige iz naše oblasti, koje se nalaze u prodaji, jer neke od navedenih knjiga danas ne
možete kupiti. Literatura koju sam naveo je opće priznata kao najbolja, ali svakodnevno izlaze nove
knjige. Naravno, postoji veliki broj autora čije radove treba izbjegavati. Njihove knjige više mirišu
ne prašinu biblioteka, nego na znoj ličnih napora autora.
 59

Konačno, za čitaoce koji se služe engleskim jezikom, evo adresa nekoliko izdavačkih kuća,
koje objavljuju ozbiljnu literaturu koja obrađuje naš predmet i srodne oblasti:
1. The Aquarian Book Service
Pates Manor, Hatton Road
Bedfont, Middx England
2. Samuel Waiser INC.
734 Brodway. N. Y. C.
GR 7 - 8453 U. S. A.
3. Lewellyn Publications
St. Paul, Minnesota 55101
U. S. A.
Čitaoci koji se služe njemačkim jezikom, najbolje da se obrate na adresu:
4. Herman Bauer KG
78 Freiburg · Breisgau --- Haslach
Deutschland
 60

ADDENDA

U mnogobrojnim pismima koje sam dobio zadnjih mjeseci i u ličnim kontaktima pala mi je
u oči interesantna činjenica - ljudi zainteresirani za sisteme samorazvića i duhovnog treninga upiru
oči isključivo na Istok, čvrsto vjerujući da se rješenje individualnih problema može naći isključivo u
praktičnoj istočnjačkoj filozofiji. Svako dijete u osnovnoj školi zna po nešto o jogima i fakirima, ali
i dobro verzirani čitaoci obično začuđeno dižu obrve kada se spomene Zapadna hermetička
tradicija. Ovo je samo potvrda drevne mudrosti da je slaba smokva preko plota i da nitko nije
prorok u svome selu.
Ovakvo stanje je donekle paradoksalno. Istočna tradicije kod nas je (a to je slučaj i sa
ostalim zemljama na Zapadu) daleko bolje poznata od hermetičke tradicije ponikle na našem tlu. To
je po meni posljedica je različitih društveno historijskih uvjeta i općeg stava prema individualnom
duhovnom razviću. Na Istoku ne samo da nisu stavljana nikakva ograničenja na širenje i
propagiranje ortodoksnih učenja, već je prema njima ispoljavana najveća moguća tolerancija.
Nasuprot tome na Zapadu je netolerantnost prema sljedbenicima hermetičkih sistema često u toku
dugih perioda išla do otvorenog proganjanja. To je, međutim, slučaj sa mnogim učenjima poniklim
na Zapadu. Frojd bi, da se nešto ranije rodio, vjerojatno završio na lomači. Uslijed navedenih
razloga dominantna forma hermetičkog rada, prenošenja znanja i davanja inicijacije (posvećenja)
bila je, u zemljama Zapada, tajna organizacija, okultno bratstvo, loža ili hermetička grupa. Zadnjih
godina, promjenom opće političke i intelektualne klime u zapadnim zemljama, tajnih organizacija
sve je manje. Ono što se ranije smatralo velikim Misterijima zapadne tradicije danas je, bar u
znatnoj mjeri, u posjedu javnosti. Suvremene hermetičke organizacije većinom su javne, mada se
izvjesne aktivnosti loža odvijaju daleko od radoznalih očiju. Razlog je slijedeći. Za svaku
organiziranu ljudsku aktivnost postoje optimalni uvjeti koje treba realizirati. Koncerti se održavaju
u koncertnim dvoranama; kirurške operacije vrše se u sali za operacije; najzad i psihoanalitička
terapija odvija se pod strogo određenim uvjetima - u četiri oka, bez trećih lica, u poluzamračenoj
sobi itd. Psihoterapije je naročito pogodna za ovakvo uspoređenje, jer predstavlja istinsku magijsku
operaciju - kroz stvaranje analitičkog UVIDA mijenja se subjektivni svijet pacijenta i tako se
indirektno zahvaća i transformira spoljašnji, objektivni svijet. U zapadnom hermetizmu osnovno
sredstvo komuniciranja sa ličnom i kolektivnom nesvijesti jesu kompleksni simboli; simbolizam je
kamen temeljac zapadne tradicije. Kroz simbole čovjek voljno stupa u kontakt se svojom
podsviješću, a preko nje sa kolektivnom nesviješću cijele ljudske rase. Takve operacije, naročito
kada se obavljaju grupno, zahtijevaju izolaciju od svakodnevnih aktivnosti, posebno stanje duha i
maksimalnu koncentraciju. Ove uvjete nemoguće je zadovoljiti pred očima radoznalih posmatrača.
Ukoliko bi se našao operator dovoljno budalast da to pokuša, neminovno bi pretrpio neuspjeh i
zatim bio ismijan.
U svakom slučaju, do Drugog svjetskog rata najveći dio aktivnosti odvijao se u tajnim
udruženjima. Istini za volju mnoge takve organizacije imale su sve razloge da se ne eksponiraju
previše u javnosti, jer su morale da kriju svoje neznanje. Najveći broj tajnih društava imao je svoje
sjedište u Njemačkoj. Tokom 19. vijeka u Engleskoj je došlo do zamiranja hermetičkih aktivnosti.
Izgledalo je da ne postoji nijedna grupa sa ozbiljnim članstvom i aktivnošću koja bi bila više od
običnog šarlatanstva. Seriozni hermetisti uglavnom su individualno proučavali stare, mnogo puta
preštampavane tekstove i ponekad upirali poglede ka Indiji.
Najzad, kajem 19. vijeka dolazi do nagle renesanse hermetizma, kroz formiranje tajnog
rozenkrojcerskog udruženja zvanog Zlatna Zora (Golden Dawn), koje je na veliki broj eminentnih
ljudi Engleske ostavilo neizbrisiv pečat. Zlatnu Zoru spominjemo zato što su njena unutrašnja
struktura i rituali postali prototip za formiranje i rad većine ostalih organizacija sa srodnom
aktivnošću.
Sam nastanak Zlatne Zore prilično je nejasan, prekriven velom tajnosti i, vjerojatno,
namjernim mistifikacijama. Na osnovu većine prikaza može se riječi slijedeće. Poznati istraživač u
oblasti okultizma Dr. Vudmen sasvim slučajno je pronašao u nekoj antikvarnici šifrirani
manuskript. Ni on, ni njegov intimni suradnik Dr. Vin Vestkot nisu mogli da dešifriraju rukopis,
 61

mada im je bilo jasno da se radi o hermetičkom sadržaju velike vrijednosti. Zato su se, poslije
uzaludnih napora, obratili najeminentnijem okultisti Engleske, po imenu S. L. Maters Mekgregor.
Njegova ogromna erudicija iz oblasti Hebrejske srednjovjekovne mudrosti pomogla mu je da riješi
šifru manuskripta. Rukopis je bacao svjetlost na mnoge probleme Tarota i Kabale, sadržavao je
detaljno razrađen ritual pogodan za grupni rad i, pored ostalog, adresu žene-adepta po imenu
Sprengel koja je živjela u Njemačkoj. Dr. Vin Veskot stupio je s njom u kontakt i dobio dozvolu da
formira okultno bratstvo, koje je dobilo ime Zlatna Zora (u literaturi se često sreću samo njegovi
inicijali G. D.).
U kojoj mjeri je S. L. Mekgregor Meters točno dešifrirao rukopis, odnosno u kojoj je mjeri,
na osnovu svog velikog znanja egiptologije i Kabale sam dodao originalu nikad se neće saznati. Tek
dešifrirani manuskript, kakav je S. L. Mekgregor Meters iznio pred svoje suradnike, sadržavao je
seriju veoma efikasnih ključeva za grupnu psihičku aktivnost, čiji je cilj bila ekspanzija svijesti kroz
ritualnu magiju. Svi pripadnici Zlatne Zore, većinom istaknuti intelektualci, otvoreno su priznavali
dalekosežni utjecaj magijskih rituala Zlatne Zore na sopstvenu psihičku reintegraciju i ekspanziju
svijesti. Organizacija je imala samo nekoliko ženskih članova, od kojih je najpoznatija bila Florans
Far, direktorica Ebi teatra i intimna prijateljica Bernarda Šoa. Istaknutu ulogu u bratstvu imao je
čuveni naučnik-kemičar Alan Benet. Zatim njegov prijatelj Ser Džeratd Keli, predsjednik
Kraljevske akademije, Alister Krauli (koga sam spomenuo u bibliografiji) i proslavljeni irski
pjesnik, dobitnik Nobelove nagrade za književnost W. B. Yeats. Jedna od poznatih članica, u
periodu poslije Prvog svjetskog rata, kada je Zlatna Zora doživjela naglo opadanje, bila je Violeta
Firt, koja je tokom vremena sama osnovala ezoterično bratstvo (“Društvo Unutrašnje Svjetlosti”) i
postala slavna kao autor okultističke literature pod pseudonimom Daien Fočun (Dion Fortune).
Od šefova bratstva prvi je umro Dr. Vudmen. Između Vina Vestkota i Mekgregora Metersa
došlo je do sukoba i pod pritiskom ovog drugog Vestkot se povukao iz aktivnog vodstva. Tako je
Zlatna Zora došla pod individualno vodstvo Mekgregora Metersa, koji je, dok je mogao upravljao
organizacijom autoritativno, gotovo despotski. Jedno vrijeme dirigirao je radom bratstva iz Pariza
gdje se, kratko vrijeme pred svoju smrt oženio kćerkom Anri Bergsona.
Zlatna Zora postala je poznata široj javnosti kada je, početkom ovog vijeka, Alister Krauli
objavio njene rituale u svom časopisu “Equinox"” Zbog toga je došao u oštar sukob sa liderom
bratstva Mekgregorom Metersom, jer je ovakvim svojim aktom prekršio zakletvu tajnosti danu
organizaciji i ovaj ga je ekskomunicirao.
Atister Krauli je izuzetna ličnost zapadnog hermetizma. Čovjek ogromne erudicije, koji je
univerzitetsko obrazovanje stekao u Kembridžu, šahovski majstor, svjetski putnik, proslavljeni
pjesnik i alpinista svjetskog glasa, pisac mnogih djela iz oblasti joge i okultizma poznat je u
ezoteričnim krugovima pod nazivom Crni Mag. Pisao je pod sopstvenim imenom i pseudonimima
Master Therion, Frater Perdurabo i drugim. Kada je isključen iz Zlatne Zore, osnovao je novu
okultnu ložu, poznatu u javnosti samo po inicijalima A. A. (Anonimni Adepti). Umro je poslije
Drugog svjetskog rata, koliko sam obaviješten 1947. godine, pošto je izvršio trajan utjecaj na
mnoge generacije okultista. On je jedan od rijetkih ljudi koji su još za života postali legende.
Nazvan je Crni Mag uglavnom zbog prakse seksualne magije i upotrebe hašiša (koji dvadesetih
godina ovog vijeka nije bio zakonom zabranjen!).
Također hermetičke organizacije Sjedinjenih Država i Kanade izgrađene su na bazi rituala
Zlatne Zore. Naročito je Kalifornija stjecište svakojakih hermetičkih organizacija i sekti. U Los
Anđelosu Pol Foster Keis osnovao je bratstvo Graditelji Adituma (The Builders of Aditum), koje je
isključivo posvećeno proučavanju Tarota. Frenk Rasel osnovao je malobrojnu, ali efikasnu
organizaciju poznatu u ezoteričnim krugovima pod inicijalima G.B.G.
Vrijeme je, čini mi se za malu opomenu. Kao što možete naslutiti ima mnogo hermetičkih
organizacija ili bar takvih koje pretendiraju da to budu, jer sam spomenuo samo mali broj onih za
koje mi se čini, na osnovu onog što znam, da ih vrijedi spomenuti. Takve organizacije većinom
imaju tečajeve korespondencije za članove koji žive daleko od sjedišta lože. Naravno da takvi
tečajevi putem korespondencije koštaju novaca. Tu leži opasnost, po mome mišljenju jedina, za
neiskusnog početnika. Organizacije koje su u osnovi hohštaplerske, teže da vam uzmu novac za što
 62

kraće vrijeme. Zato oglašavaju naveliko svoje tečajeve, obećavajući za kratko vrijeme brda i doline
- magnetsku ličnost, psihičke moći za koje su jogima potrebne godine, moć nevidljivosti itd.
Najvažniji momenat koji se ističe u oglasima je kratko vrijeme za koje se to može postići i odsustvo
svakog napora. Njihovi metodi su tako čudesni da je potrebno samo da platite i psihičke moći su
vaše.
Njima nasuprot ozbiljna organizacija propagira svoju aktivnost uglavnom neupadljivo, na
primjer na kraju DOBRE knjige ponekad možete naći adresu takve organizacije. Ili u katalogu
knjiga i na sličnim mjestima. Njihova obećanja su uvijek vrlo umjerena. Na primjer kaže vam se da
ćete, ukoliko budete naporno radili, steći uravnoteženu ličnost i bolji uvid u lične odnose.
Vidovitost, buđenje Kundalini, telepatiju i sl. obično ne spominju, a na takvim izvorima uglavnom
ih jedino i možete upoznati, pored individualnog rada na osnovu dobrog udžbenika, što je ipak
najmučniji vid sticanja takvih znanja.
Validna organizacija nikad ne zahtijeva veću sumu novca i nikad ga ne traži unaprijed.
Kad završite sa jednom lekcijom, uplatite za slijedeću itd. Na taj način možete uvijek odustati.
Obično ste obavezni da vodite dnevnik o svojim vježbama, čiju kopiju šaljete redovno na pregled
svome supervizoru, jer najčešće imate takvog instruktora. Cijena jedne lekcije mora biti
proporcionalna troškovima - poštarina, pakovanje, umnožavanje i pisanje materijala, vrijeme
potrebno supervizoru da pregleda dnevnik, da napiše komentar na mašini itd. Vjerovanje da se pod
uvjetima modernog života može naći netko tko će preuzeti na sebe prozaične troškove ovakve vrste
našeg školovanja, predstavlja iluziju koje se moramo što prije osloboditi. Tako nešto moguće je u
Indiji, gdje su opći društveni i klimatski uvjeti sasvim drugačiji od naših. Ako tako nešto želite,
krajnje je vrijeme da se pakujete za Daleki Istok; ako želite da živite ovdje, onda se morate
prilagoditi postojećim uvjetima, inače doživjeti ćete mnoga razočarenja.
Ne želim da pomislite da se aktivnost valjane organizacije svodi na poučavanje putem
korespondencije. Naprotiv, to je nužno zlo. Najbolje je ako početnik živi u mjestu gdje je sjedište
grupe, tako da je u stanju da redovno posjećuje sastanke. Postoji takozvana grupna svijest, koja
svakom pripadniku grupe olakšava obavljanje aktivnosti na koju je cijela grupa usmjerena. Ta
pojava identična je sa fenomenom poznatim u socijalnoj psihologiji da su daleko lakši agresivni i
histerični ispadi u masi nego pojedinačno. Na sličan način koncentracija grupe na jedan cilj čini
zadatak lakšim svakom pojedincu. Psihička slika daleko je oštrija i življa nego kad se svaki član
pojedinačno koncentrira na nju u svojoj sobi. Međutim, pošto kod nas nema nijedne hermetičke
validne grupe, bar koliko sam do sada imao prilike da vidim, jasno je da vam preostaje individualan
rad i, poslije dužeg vremena kad steknete sposobnost izdvajanja žita od kukolja i znanje neophodno
za takvu diskriminaciju, tečajevi putem korespondencije neke pouzdane grupe. Ukoliko znate za
neku grupu na teritoriji naše zemlje, koja posjeduje stvarno znanje, obavijestite me, molim vas.
Rado bih joj se pridružio.
Ako je ova knjiga prvi tekst ovakve vrste koji ste pročitali, vjerojatno ćete dobiti utisak da
ste naišli na autora razbuktale i nekontrolirane mašte. To je sasvim logično. Ali ako nastavite da
tragate u nagoviještenom pravcu, ako steknete izvjesno znanje i, što je najvažnije, ako to znanje
stavite na praktičnu provjeru, situacija će se donekle izmijeniti. Ono što ste ranije doživljavali na
sasvim određen i stabilan, nepromjenljiv način, dobiti će sasvim novu dimenziju. Na primjer, članke
u novinama o pojedinim istaknutim ličnostima i njihove biografije moći ćete da čitate između
redova. Određeno značenje ima činjenica da je pokojni predsjednik Kenedi bio u stanju da zaspi u
svakom trenutku po svojoj volji. On se, očigledno, služio metodom trenutne ili blic autohipnoze,
koja koristi tehniku simbola. Nikola Tesla mogao je da bez riječi prizove golubove sa velike daljine
- služio se metodom telesugestije. Također je bio pravi adept vizualizacije. Većinu svojih
pronalazaka bio je u stanju da zamisli do najsitnijih detalja u procesu funkcioniranja, prije nego što
bi ih realizirao na materijalnom planu. Američki državnik i čuveni advokat Deniel Vebster dok je
govorio pred porotom netremice je gledao u lice porotnika. Ne da ih hipnotizira, kao što su mislili
neki naivni posmatrači, već da bi znao kad da prekine govor. Po položaju očnih kapaka i usta
porotnika mogao je da ocijeni u kojoj su mjeri prihvatili obranu njegovog klijenta. U oblasti
književnosti neće vam biti teško da otkrijete pisca koji kroz svoje radove provlači svilenu nit
 63

hermetizma. Dobar primjer je nobelovac Herman Hese. Njegove knjige otkrivaju veliko teoretsko i
praktično znanje hermetizma. U “Demijanu” je izvanredno sugestivno opisao proces davanja
posvećenja učeniku od strane ličnog učitelja-adepta. Knjiga “Igra staklenih perli” pisana je po
modelu Tarota, izvanrednog simboličkog sistema. Hermetičkim idejama bogat je i njegov “Stepski
vuk”, Da li ste čitali Teodora Drajzera, Somerseta Moma, Lorensa Darela (“Aleksandrijski
kvartet”), Tomasa Mana i druge. Ako niste, ne bi bilo loše da to uradite. Neka književna djela, na
primjer roman Džemsa Džonsa “Odavde do vječnosti” daju neposredan opis izvjesnih hermetičkih
operacija. U Džonsovom romanu na jednom mjestu dat je skoro školski opis takozvane astralne
projekcije, odn. operacije u kojoj hermetista napušta svoje tijelo, zadržavajući pri tom sve vrijeme
punu svijest. Džems Džons je sasvim sigurno praktični okultista velikog znanja.
Nemojte steći pogrešan utisak da se primjena hermetičkih znanja dešava samo u legitimne
svrhe. Čak i u široj javnosti poznato je da su nacistički lideri intenzivno proučavali mogućnost
primjene hermetizma u političke i vojne svrhe. Najistaknutiji među njima u tom pogledu bili su
Rudolf Hes i sam Hitler. Obadvojica su, u periodu prije nego što su se nacisti dočepali vlasti, bili
aktivni članovi crnomagijske organizacije Tule. Organizacija SS bila je po svome ustrojstvu
imitacija Tule grupe. Hitler je dobro poznavao joga filozofiju, ali je iz nje u praksi izbacio sve
fundamentalne etičke principe. Aktivno se bavio hipnozom, masovnom sugestijom, a svi simboli
nacizma su uzeti iz okultizma, bilo istočnog ili zapadnog. I danas vlada pogrešno uvjerenje da je
Hitler izmislio simbol nacizma kukasti križ ili svastiku. Međutim, svastika je simbol istočnjačke
filozofije star preko dva milenija. Predstavlja ciklus kozmičkog kretanja. Krajem prošlog vijeka,
znatno prije nastanka nacizma u Njemačkoj, usvojili su ga teozofi. Osnovni nacistički pozdrav -
uzdignutu i opruženu ruku mnogi pripisuju Hitleru. Za poznavaoce hermetizma to je nedvosmislen
znak da je on bar površno poznavao Tarot, simbolički sistem koji sam više puta spomenuo. Tarot
predstavlja simbolički, slikovni prikaz arhetipova kolektivnog nesvjesnog cijele ljudske rase. Prvi
arkanum ili prvi ključ Tarota je magus ili čarobnjak. On oličava svjesnu ljudsku volju i transmisiju
kozmičke energije na fizički, zemaljski plan egzistencije. Koncentracija na taj arhetip, smatra se u
hermetizmu, pojačava spomenute kvalitete svijesti u čovjeku koji vrši takvu koncentraciju. Taj
arkanum predstavljen je slikom na kojoj stoji čovjek uzdignute desne ruke, dok mu lijeva stoji uz
tijelo upravljena ka zemlji. Tu su još neki detalji, ali je najvažnije da fundamentalni elementi ovog
arkanuma predstavljaju nacistički pozdrav. Hitler je vjerovao da će kroz taj pozdrav privući
kozmičku energiju i koagulirati je u forme pogodne za manipulaciju. Jer ne smijemo zaboraviti da
je psihička energija, kao svaka druga forma kozmičke energije univerzalno primjenjiva i nikako se
ne može reći da je ograničena na etički opravdane ciljeve, niti da je van domašaja nemoralnih ljudi.
Sunce jednako grije zle i dobre. Što više, neuravnotežene i rđavo integrirane ličnosti, sa jakim
osjećanjem inferiornosti veoma su sklone da u mistici i okultizmu potraže sredstva za realizaciju
svojih ciljeva. To im se čini kao pogodna mogućnost da dobiju nešto za ništa; da se na mala vrata
uvuku tamo gdje im nije mjesto; da se bez napora dočepaju nečeg čija je suština u sposobnosti za
veliki i dugotrajan napor. Na sreću mali broj ljudi ima ustrajnosti da se duže vrijeme bavi nečim što
ne daje neposredne rezultate. Osobe etičke niske služe se, na prvom mjestu, sredstvima koja su jako
daleko od mentalne magije. Od njih možete prije očekivati da vas fizički napadnu, nego da izvrše
invokaciju Lucifera, kako se to prikazuje u popularnim filmovima zadnjih godina.
Da se vratimo glavnoj temi ovog dodatka. Kamen temeljac zapadne tradicije su Tarot i
Kabala, isto onako kao što su Upanišade, Bagavat Gita i Patandžalijevi Joga aforizmi osnov istočne
hermetičke tradicije. Zapadnom tradicijom pozabaviti ću se detaljno u “Ključevima psihičke
magije”, ali nije loše reći o tome sada nekoliko riječi. Kabala je najšire shvaćeno, masivan
konglomerat praktičnih filozofskih učenja, rasijanih u drevnim hebrejskim religioznim tekstovima,
srednjovjekovnim spisima, rozenkrojcerskom i masonskom simbolizmu i radovima o Tarotu. U
srednjem vijeku učenja Kabale smatrana su tako svetim, da nije bilo dozvoljeno prenijeti ih u pisanu
formu. Sama riječ Kabala označava usmenu tradiciju, jer doslovno znači “od usta do uha”. Konačno
u dvanaestom vijeku napisan je prvi Kabalistički rukopis, a zatim su slijedili radovi ranih kabalista
koji su postali dostupni Zapadu kroz prijevode Pikusa de Mirandole, Knora fon Rozenrata,
 64

Kornelijusa Agripe i drugih. Ipak, uslijed progona katoličke crkve, većina radova je nepovratno
uništena.
Srećom, cjelokupna praktična filozofija Kabale može se sažeto rezimirati u jednostavnom,
ali istovremeno čudesno efikasnom dijagramu poznatom kao “Drvo Života”. Grafička predstava
Drveta Života i simbolizam boja koji ide uz pojedine njegove sfere biti će dati u slijedećem
udžbenik”. Mada je izvanredno jednostavan, ovaj ingeniozni dijagram opisivan je od strane
kompetentnih autoriteta kao moćan instrument psihičkog djelovanja na sopstvenu podsvijest i kao
“sveobuhvatni model ljudske psihe i univerzuma istovremeno. Bez ovog jednostavnog, efikasnog
dijagrama vjerojatno bi zapadna ezoterična tradicija bila, tokom srednjeg vijeka, potpuno uništena.
Međutim, kako je uslijed svoje jednostavnosti izvanredno lak za pamćenje i kako je njegova
struktura takva da omogućava najdalekosežnije mentalne operacije, uz pomoć Drveta Života
moguće je svako poznato učenje i svaki sistem filozofije prikazati i klasificirati. Ne samo to. Uz
pomoć Drveta Života mi najefikasnije stupamo u kontakt sa najdubljim slojevima našeg bića, koji
su gluhi za uobičajene signale svjesnog duha. Sa ovim slojevima našeg bića u stanju smo da
stupimo u kontakt povremeno i djelomično kroz snove, psihoanalizu, halucinacije i sl. Tehnike
Kabale omogućavaju da postignemo njihovu kontrolu i to kontrolu koja je svjesna, namjerna i
potpuna. Jer, ne zaboravite psihička magija nije nametanje volje drugim ljudima, mentalna
fascinacija ili vračanje višeg ili nižeg stupnja, već je magija, po definiciji zapadne hermetistike,
sposobnost izazivanja promjena u sopstvenoj svijesti po volji. A kao što ste već davno naučili,
promjena naše svijesti dovodi do promjene objektivnog svijeta oko nas.
Drvo Života ima deset sfera raspoređenih u tri stupa. Najvažniji je Srednji stup, koji sadrži
pet sfera. Ove sfere približno odgovaraju astralnim čakrama u joga učenju. U praktičnom radu
postoji jedna značajna razlika između Istočne i Zapadne tradicije. U jogi i fakirizmu, kao što ste
vidjeli iz prvog dijela ovog udžbenika, učenik vrši neposredno djelovanje na svoje čakre kroz
koncentraciju i disanje. U zapadnoj tradiciji djelovanje na psihičke centre vrši se indirektno, preko
simbola. Kao dobra ilustracija ove razlike može da posluži biljar. U Istočnoj tradiciji kuglu
utjerujemo direktno u rupu na stolu. U Zapadnoj tradiciji isti cilj postižemo posredstvom manjeg ili
većeg broja karambola.
Sistem disanja je veoma sličan pranajami, osim što Zapadni hermetizam uglavnom koristi
četvorofazno ritmičko disanje u skladu sa TETRAGRAMATONOM - četvoropolnim magnetom.
Udisaj - pauza u kojoj su pluća ispunjena zrakom - izdisaj - pauza u kojoj su pluća prazna.
Bojim se da će mnogo što od ovog što ste pročitali biti početniku nejasno, a naprednom
studentu pomalo dosadno. Tu nema pomoći, jer je ovo udžbenik općeg tipa. U svakom slučaju
nadam se da vam je pomogao da donekle upoznate praktične metode Istoka i da predstavu, makar
ne sasvim jasnu, o sadržaju druga dva udžbenika koji su u prodaji.