AGEM Civaju. U naravi je teorije da potire, kroz osporavanje premisa i postulata, ono Sto ste mislili da znate, pa se uginci teorije ne mogu predvidjeti. Niste postali viada- rom teorije, ali niste ni gdje ste bili prije. Razmi8ljate o_ivofem éltanju na novi natin. Mozete postaviti no- va pitanja, ai razvili ‘aj za njihove im js po Bjcle kone eau ste osjeeaj za njihove implikacije Ovaj vrlo kratak uvod od vas nece stvoriti znalca teo- = Ne samo zato Sto je vrlo kratak ~ nego ce tek ocr- tati bitne pravce misljenja i prijeporna podruéja, oso- bito ona povezana s knjiZevno&éu. On donosi primjere teorijskih istrazivanja u nadi da ée éitatelj dozivjeti teo- riju vrijednom i poticajnom te iskoristiti prilikeu da na uzorku iskusi zadovoljstvo misljenja 26 KNJIZEVNOST - STO JE TO JE LI TO BITNO? KojiZevnost — Sto je to? Iako éete pomisliti da je to sre~ dinje pitanje knjiZevne teorije, izgleda kako ono u stvari j nije bilo osobito vazno. Zasto je tomu tako? Cini se da su tomu dva glavna razloga. Prvo, ako ved i sa~ ma teotija ispreplice ideje filozofije, lingvistike, povijesti, polititke teorije i psihoanalize, zaéto bi se teoretigari mo- fali brinuti jesu i tekstovi koje citaju knjizevni ili nisu? studentima i nastavnicima knjizevnosti danas se nudi cijeli niz predmeta, tema o kojima se éita i pie — poput »slike zene potetkom dvadesetog stoljeca« — u Kojima se mo- gete baviti i knjizevnim i neknjiZevnim djelima, Mo te prouéavati romane Virginije Woolf ili Freudove slu- dajeve, ili oboje, i razlike se ne doimaju metodologijski kijuénima. Nije rijeé o tome da su svi tekstovi na neki nadin jednaki — iz. ovog ili onog razloga, neki se tekstovi smatraju bogatijima, snaénijima, uzornijima, upitnije ili neupitnije vaznosti. Knjizevni i neknjizevni tekstovi mo- gu se proucavati zajedno i na sligan naéin. LITRRARNOST IZVAN KNJIZEVNOSTI Drugo, razlika izmedu knjizevnih i neknjizevnih tek- stova nije se doimala bitnom, buduci da su teorijski ra~ dovi otkrili ono Sto se jednostavno naziva rliterarno- 8¢u« neknjiZevnih fenomena. Svojstva za koja se mislilo da su knjizevna pokazala su se podjednako kljuénima iza neknjizevne diskurze i djelatnosti, Naprimjer, ras- prave o prirodi razumijevanja povijesti imaju za mo- del ono Sto je sadrzano u razumijevanju prite. Znako- vito je da povjesnicari ne donose razjaSnjeaja koja bi predvidala poput objasnjenja prirodnih znanosti— ne mogu dokazati da ée se ako se dogode Xi ¥ nuzno do-AGIM goditi i Z. Zapravo, oni nastoje pokazati kako je jedna stvar dovela do druge, kako je doslo do izbijanja I. svjet. Skog rata, a ne i zasto se morao dogoditi. Model povije. $005 razjaSnjenja time slijedi logiu prige — natin na koji S¢1 prici pokazuje kako je do negega doslo, smisleno po- vezujuci pogetno stanje, razvoj dogadaja j ishod. Ukratko, knjizevna je pripovijest (literary narrative) model za razumijevanje povijesti: Mi koji slufamo i ti. tamo prige lako wogavamo ima li neki zaplet smisla, sla. 2u li se njegovi dijelovi ili je prica ostala nedovrsena Ako su knjizevnoj i povijesnoj pripovijesti svojstvent isti modeli onoga Sto je smisleno i Sto moze proci kao Priéa, onda pitanje njihova razlikovanja nije neodlozni teorijski problem. Sliéno tomu, teoretiéari su isticali valnost retoriékih figura (npr. metafore) u neknjizev- nim tekstovima — bili to Freudovi sluéajevi i djela ili lozofske rasprave — koje su se smatrale kljucnima za knjiZevnost, dok su se u ostalim vrstama diskurza uzi- male kao puki ukras. Pokazav$i dai u drugim diskuc. zima retoricke figure oblikuju misljenje, teoretifari su ukazali kako je mocna literarnost na djelu i u pred nijevano neknjizevnim tekstovima, dime je dodatno zamrSeno razlikovanje knjizevnog i neknjizevnog Medutim, to sto stanje opisujem kao pronalazak wlite- rarnosti« u neknjizevnim fenomenima pokazuje kako Pojam knjiZevnosti jos uvijek igra ulogu na koju tre. ba obratiti pozornost. I I I | Kakvo je ro prranse? Opet se vracamo kljuénom pitanju, kojega se ne mo- Zemo rijediti: »Knjizevnost ~ Sto je to2« Kakvo je to pie tanje? Ako ga postavi petogodiinjak, lagano je. »Knji_ Zevnost.« odgovorit cete, »to su prige, pjesme i dramea., Ali, ako pita teoretigar knjizevnosti, upit necete jed. 28 .oznaéno shvatiti. To bi moglo biti pitanje o op¢oj pri todi predmeta — knjizevnosti — kojege obojica vec ja- ko dobro poznajete. Kakav je to predmet ili djelatnost? rca ecern ee Tako shvaceno, pi tanje »Knjizevnost ~ sto je to7« ne zahtijeva definiciju nego rasclambu, analiau, pa éak i potkrepu zasto bi se uopée Knjizevnost ikoga trebala ticati. - Ali »KnjiZevnost ~ 8to je to?« moglo bi biti i pitanje o razlikovnim znaéajkama djela znanih keo knjizevnost — kako raspoznati knjizevna od neknjizevnih djela? Sto azlikuje knj ih ake i aoibega? "To bi pitanje mogao postaviti tovjek koji Ze- Ii znati Koje su knjige knjizevnost, a koje nisu. Medu- tim, buduci da on ve¢ orprilike zna koji se naslovi ubra- jaju u knjigevnost, vjerojatnije bi htio doznati jos ne- Sto ~ postoje li temeljna svojstva zajednitka svim knji- nim djelima? : koStac, no bez vidljiva uspjeha. Razloge torru nije te- sko dolcuéiti — knjizevna su djela svih oblika i veligina, a ini se i kako veeina ima vise slignosti s djelima ko- ja se inaée ne nazivaju knjizZevnoscu nego s oaima koja su priznata kao knjizevnost. Primjerice, Jane Eyre, r0- nan Charlotte Bronte, sligniji je autobiografiji nego so- netu, a pjesma Roberta Burnsa »O Ijubav mi rujna, ruj- na je ruzae slignija je narodnoj pjesmi nego Srakespea- reovu Hamletu. Postoje li svojstva zajedniéka pjesmama, dramama i romanima po kojima bi se oni razlikovali od, recimo, Slagera, zapisa razgovora i autobiografija? PovijEsNE MIJENE : aaa eee Cak i mali pogled u povijest éini postavijeno pitanje j slozenijim. Jako su tijekom dvije tisuce i pet stotina go- dina Ijudi pisali djela koja danas nazivamo knjizevni- ma, moderan pojam knjizevnosti, literature star je jedva Knjizevnost- Sto je toi je lito bieno:dvjesto godina. Prije 1800. godine literatura i odgova- rajuci pojmovi u drugim europskim jezicima znaéili su »spisec ili »znanje iz knjiga«. Cak i danas, znanstvenik Koji kaze »literatura 0 evoluciji je neizmjerna« ne deli time reci da 0 temi o kojoj je toliko pisano gavore j mnoge pjesme ili romani. I djela koja se danas po ko. lama j fakultetima u nastavi engleskoga i latinskoga Prouéavaju kao knjizevnost nist bila poimana kao po. sebna vista pismenoga izrazavanja, nego kao uzotna uporaba jezika i retorike. Ta su djela bila primjeri op- Cenitije kategorije pisanja i miSljenja, koja je ukljudi- vala govore i propovijedi, povijest i filozofiju. Od stu. denata se nije o¢ekivalo da ih interpretiraju, kao Sto da nas interpretirajuci knjizevna djela pokuSavamo obja. sniti »o em su ona zapravo«. Nasuprot tomu, student! su ih ueili napamet, prouéavali njihovu gramatiku, pre- Poznavali njihove retori¢ke figure i strukture ili postup. | ke 2akljudivanja. Djelu poput Vergilijeve Eneide, koja se danas prougava kao knjizevnost, u skolama se prije 1850. godine pristupalo sasvim drugacije. Moderni zapadnjacki pojam knjizevnosti kao imagina- tivnog pisanja moze se pratiti unatrag do njemazkih ro. mantigarskih teoretigata ~ ili ako nas zanima odredeni izvor ~ do knjige O knjizevnosti s obzirom na njezin od- 708 prema drustvenim institucijama, koju je 1800. go- dine objavila francuska barunica Madame de Staél. No éak i ako se ogranigimo na XIX. i XX. stoljece, katego- rija knjizevnosti ostaje skliskom; bi li kod Madame de Staél dicle koja se danas uzimaju kao knjizevnost cimo pjesme koje izgledaju poput ulomaka obiénoga razgovora, bez rime i prepoznatljiva metra — proila kao Knjizevnost? A kada pocnemo misliti o neeuropskim kulturama, pitanje o tome Sto se uzima kao knjizevnost Postaje jos tezim. To nas dovodi u iskudenje da se pre- damo i zakljucimo kako je knjizevnost sve ono sto dano 30 arustvo dovivljava kao knjizevnost skup tekstova koje kulturalni arbitri prepoznaju kao dio knjizevnos! Naravno, takav zaldljuéak uopée ne zadovoljava. On ne rjedava, ego samo premjeSta pitanje ~ umjesto da se itamo »Knjizevnost ~ sto je toP«, pitamo se »Zbog cega mi (ili neko drugo drustvo) nesto dozivijavamo kao knjizevnost?« Ipak, postoje jos neke kategorije koje dje- Iuju na ovaj nagin. One se ne odnose na odredena svo}- stva, nego samo na promjenljive kriterije drustvenih grupa. Primjerice, postavite si pitanje »Koroy — Sto je to%« Postoji li bit »korovosti« ~ nesto osobito, jedno je ne sais quoi, zajedniéko svim korovima i po éem se ko- rov razlikuje od nekorova? Svatko tko je pomagao pli- jeviti vrt zna kako je tesko raspoznati korov od neko- rova i moze se pitati u éemu je tajna, Kakva je to taj- na? Kako prepoznati korov? Pa, tajna je da tajne nema. Jednostavno, korov su biljke koje vrtlari ne Zele u svome vrtu. Ako ste znatizeljni u svezi s korovom i ao trazite prirodu »korovosti«, protratit cete vrijeme istrazujuei njezinu botanizku prirodu, istraZujuci razlike u obli- ku ili u fizi¢kim svojstvima koja biljke cine korovom Umjesto toga, trebali biste provesti povijesno, sociolo- sko, moda i psiholosko istrazivanje o vrstama biljaka koje su razlidite grupe ljudi u razli¢itim krajevima svi- jeta ocijenile nepozeljnima. Motda je knjizevnost poput korova. No ovaj odgovor ne odgovara na pitanje. Samo ga mi- jenja u »8to sve utjege na to da se u naioj kulturi ne- Sto dozivijava kao knjizevnost?« DO2IVIJAVANJE TEKSTA KAO KNJIZEVNOSTI Pretpostavimo da naidete na sljedecu reéenicu: Mi kolo plesemo i mnimo, No Tajna u srediatu znade, Kinjizevnost- Sto je toi Je li to bitno?Sto je ovo? Jeste li sigurni? Pa, vauno je gdje ste na to naisli. Kada bi ova retenica bila poruka u kineskom kolagicu, mogli biste je shva. [! titi kao jedno tajnovito proroganstvo, no kada sluzi za primjer (Sto je ovdje stuéaj), pokusavate se prisjetiti ne- kih vama poznatih natina uporabe jezika. Je li to zago. netka koja od nas trai da otkrijemo tajnu? Mozda j to oglas 2a neku »Tajnue? Oglasi se cesto rimuju — »Bilo kuda, Kiki svuda« ~ i postali su izrazito enigmatski kako bi pridobili vec zamorenu javnost. Ali ova se reéenica doima nespojivom s bilo kojim zamislivim kontekstom, ukljudivéi i oglasavanje nekoga proizvoda. Reteno, kag i Ginjenica da zagonetni primjer ima neku vrstt rime te da postuje izmjenu naglasenih i nenaglasenih slogova GMi kélo plésems i mnimo«) otvara mogucnost da nai primjer bude poezija, jedan primjer knjizevnosti. Medutim, tu se javlja i zagonetka~ éinjenica da ova re- éenica nema o€ito znagenje u naéelu otvara mogucnost da se radi 0 knjizevnosti. No, ne bismo li isti uginak po- stigli izvlatenjem bilo koje redenice iz konteksta koji je éini razumljivom? Uzmimo regenicu iz neke knjizice s uputama za uporabu, iz recepta, oglasa ili novina, i take je izdvojenu zapisimo na stranicu: Snazno protresite i pustite da stoji pet minuta, Je li to knjizevnost? Jesam li tu retenicu udinio knjizev- nou tako Sto sam je izvadio iz konteksta nekoga re- cepta? MoZda, no to nije sasvim jasno. Cini se da ne- Sto nedostaje— ta regenica nema sve Sto je potrebno da biste na njoj radili. Mozda mojete od nje naginiti knji- Zevnost tako da zamislite naslov éiji odnos prema retku zadaje problem i pobuduje mastu — primjerice »'Tajna« »Milosrdea, ‘fo bi moglo upaliti, no regenica poput»Bombon ujutro na jastuku« jo$ €e lake postati knjizevnost jer ne moze bis niSta osim slike, Sto priziva posebnu vrstu pozor- testi i promisijanja. Sligan udinak imaju reéenice w ko: ma odnos izmedu forme i sadréaja poti¢e na razmi- Hijanje. Tako bi se pogetna regenica filozofske knjige Flom a Logical Point of View W. O. Quinea mog.a shva- tit kao pjesin Cudesna stvar ontoloskim problemom jest njegova jednostavnost. Ovako zapisana na stranici, okruzena zastrasujucim marginama Sutnje, ta bi reéenica mogla privuci osobitu vist pozornosti koju bismo mogli nazvati knjigevnom = animanje 2a rijeti, njihove medusobne odnose, nji- hove uéinke, te posebice, zanimanje za naéin na koji se ono sto je regeno odnosi prema tome kako je reéeno. Drugim rijeima, ovako napisana, reéenica se doima dorasiom odredenom modernom poimanju pjesme te podobnom za pridavanje one vrste pozornosti koja se danas povezuje s knjizevnoscu, Kada bi vam netko iz~ govorio tu recenicu, pitali biste ga: »Sto time #elig re- Gite, no ako tu regenicu shvatite kao pjesmu, postav- Ija se sasvim drugo pitanje — ne Sto je govornik li autor htio reci, nego sto ta pjesma znagi. Kako taj jezik dje- luje? Sto ta recenica postize? Osamljene u prvome retku, rijedi »€udesna stvar« mogu dovesti do pitanja Sto je to stvar i Sto to znagi da je neka stvar éudesna, »Sto je stvar?« jedno je od pitanja kojima se bavi ontologija, nauk o bitku ili o onome Sto jest. No »stvare u izrazu »éudesna stvar« nije materijalni pred- met, vee nesto poput relacije ili vida koji ne postoji na Knjigevnost — Sto je t0 i je li to bitno?isti nagin kao kamen ili kuéa. Regenica propovijeda jed: nostavnost, no sama gini sasvim suprotno ~ vi8eznaé. nou stvari ona ilustrira zastraSujucu zamrsenost on. tologije. No, mozda bas sama jednostavnost pjesme ~ to Sto ona zayrSava nakon rijeti »jednostavnost«, kag a je time sve redeno — daje ponesto vjerodostojnosti sumnjivom uvjeravanju u jednostavnost. U svakom slu.! éaju, ovako izdvojena, reéenica moze potaknuti djelat.{! nost interpretacije koja se povezuje s knjiZevnoscu ~ djelatnost koju sam upravo izveo. t Sto nam takvi misaoni eksperimenti kazuju o knjitey. nosti? Prije svega, oni upucuju na to da se jezik, kada| se izdvoji iz konteksta i kada se odvoji od ostalih na mjena, moze interpretirati kao knjizevnost (premda, mora posjedovati neka svojstva koja ga cine podloznim takvoj interpretaciji), Ako je knjizevnost dekontekstua- lizirani jezik, odsjecen od drugih funkcija i namjena, | onda je ona i sama jedan kontekst koji privlaéi ili ot klanja osobitu vrstu pozornosti. Naprimjer, Zitatelji se usredotoguju na moguéu zamrenost ili traze skrivens znatenja, a da ne pretpostavijaju, recimo, kako im iskaz neSto nalaze, Opisati »knjizevnost« znaéilo bi analizirati skup pretpostavka i interpretativnih postupaka koje éi tatelji primjenjuju prilikom éitanja takvih tekstova, - fi KNJIZEVNE KONVENCIJE Bitna konvencija ili preduvjet koji proizlazi iz analize priga (u rasponu od anegdota do cijelih romana) kri- Je se pod zastra8ujucim imenom »nadzasti¢eno naée- lo.suradnje« (hyper-protected cooperative principle), no zapravo je sasvim jednostayno. Komunikacija pociva na temeljnoj Konvenciji medusobne suradnje svih sudio- nika, i predmnijevanoj bitnosti onoga sto jedna osoba kaziije drugoj. Ako pitam: Je li George dobar uéenikts, 34 avi mi odgovorite: »Obigno je togana, va8 Eu odgovor jumaciti predmnijevajuci da suradujete’i da je ono sto ste rekli u svezi s mojim pitanjem. Umjesto prigovora: pNiste odgovorili na moje pitanjes, zakljueit cu da ste ‘odgovorili neposredno i time naznatili kako se 0 Geor~ gu kao uéeniku moze reci malo toga dobroga. Drugim rijecima, ja predmnijevam da vi suradujete sve dck ne postoji neoborivi dokaz za suprotno. Knjizevne pripovijesti mogu se shvatiti kao élanovi Sire skupine priga, »pripovjedno izlozenih tekstovac, iskaza Gija vaznost za slusatelje ne pociva na informaciji ko- ju prenose, nego na priopcivosti, »pripovrijednosti« (tellability). Bex obzira na to pripovijedate li neku aneg- dotu prijatelju ili piSete roman za buduce narastaje, ra~ dite neito razliéito od, recimo, svjedogenja na sudu pokuSavate proizvesti priéu koja ce se vasim éitatel ma éiniti »vrijednoma, koja ce imati neku vrstu sm sla ili znagenja, koja ce zabaviti ili pruditi zadovoljstvo. Ono po éemu se knjizevna djela razlikuju od ostalih pripovjedno iziozenih tekstova jest to da su proéla po- stupak odabira — objavijena su, recenzirana i ponovno liskana, pa im éitatelji mogu pristupiti sa sigurnoscu, znajudi da su ih drugi procijenili kao dobro naéinjena i »vrijedna«. Tako je za knjiZevna djela naéelo surad- nje »nadzasti¢enos. Mozemo se nositi s mnogim neja- snogama i o€itim nebitnostima, a da ne pomislimo ka- ko to nema smisla, Predmnijevajuci da u knjizevnosti jeziéne zavrzlame na koncu imaju komunikativnu svr- hu, a umjesto da govornika ili pisca zami8ljaju kao ne: premnoga 2a suradnju ~ 3to bi mogli u drugom govor- nom kontekstu — éitatelji se u interesu nekih vi8ih ko- munikacijskih ciljeva bore za interpretaciju elemena- ta koji prkose naéelima uéinkovite komunikacije. »Knjizevnost« je oznaka institucije koja nam jaméti da ce reaultat nasih gitateljskih nastojanja »vrijediti«. 1 38 Knjizevnost — Sto je toi je li to bitno?Potpuno nepripremiljen citao je puna dva sate. mnoge znaéajke knjizevnosti proizlaze iz ditateljeve f voljnosti da pokloni pozornost te istrazi nejasno¢e, a ne da odmah pita: »Sto si pod time mislio?« Knjizev- nost je, mozemo zakljuciti, govorn -kstualni do- gadaj koji privlati odredenu vrstu pozornosti. Ona je ¥ opreci s drugim vrstama govornih ginova, kao Sto su priopavanje informacija, postavijanje pitanja ili dave- nje obecanja. U najyedem broju slueajeva ono sto na- vodi citatelje na to da nesto dozive kao knjiZevnost jest Kontekst u kojem ga nalaze — u knjizi pjesama ili u pri- logu Easopisa, u knjiznici ili knjiZari. 36 ZAGONETEA ‘Ali, evo jo8 jedne zagonetke. Postojé li posebni nagini ustrojavanja jezika koji nam kazuju da je neéto knjizev- nost? Ili nas to Sto znamo da je nesto knjizevnost na- vodi na pozornost koju ne bismo poklonili novinama i da, kao rezultat, u nasem predlogku nademo poseb- ne vrste ustroja i posrednih znaéenja? Sasvim sigurno, pojavijuju se oba slugaja— ponekad predmet ima svoj- siva koja ga €ine knjiZevnim, a ponekad nas knjiZevni kontekst navodi da neSto dotivimo kao knjizevrost. No visoko usustavijen jezik ne dini nesto nuzno knjizev- nosdu — nista nema sustavniji obrazac od telefonsko- ga imenika. I ne mozemo bilo koji komad jezika pre- tworiti u knjizevnost nazivajuci ga knjizevnoseu — ne mogu uzeti svoj stari udZbenik iz. kemije i éitati ga kao coman. $ jedne strane, »knjiZevnoste nije samo okvir u koji uumecemo jezik — nece svaka reéenica proci kao knjizev- nost ako je na papiru rasporedimo kao pjesmu.$ druge strane, knjizeynost nije samo posebna vrsta jezika bu- duci da se mnoga knjizevna djela ne razmeéu svojom razligitoscu od drugih vrsta jezika, nego su posebna zbog osobite pozornosti koja im se poklanja Naisli smo na zamrsenu strukturu, Suoéeni smo s dva- ma razligitim glediStima koja se preklapaju i krizaju, no koja ne proizvode sintezu. Knjizevna djela mozemo promisljati kao jezik s posebnim svojstvima ili odlika- ma, ili pak knjizevnost mozemo promisijati kao pro- iavod konvencija i odredene vrste pozornosti. Niti jedno slediste ne ukljuéuje uspjesno ono drugo, pa izmedu ajih morate balansirati. Pozabavit éu se s pet zadjucaka koje su teoreti¢ari izveli o prirodi knjizevnosti — sa sva~ kim krecete s jednoga gledi8ta, a na kraju morate u ob- zit uzeti i ono drugo. Knjizevnost — Sto je toi Je li to bitno?AG#M PRIRODA KNJIZEVNOSTI 1. Knjizevmost kao visticanjes jezika Cesto se moze éuti kako je »literarnosté ponajprije smjestena u jeziénom ustroju kojim se knjizevnost raz likuje od jezika rabljenog u druge svrhe. Knjizevnost je jezik koji »sam sebe istite« (foregrounds) — o€uduje, na. F Pada vas: »Gledaj! Ja sam jezik!«— pa ne motete zabo, raviti kako imate posla s jezikom oblikovanim na neo. f bigan nagin. Posebice poezija ustrojava zvuéni plan je. zika tako da ga morate uzeti u obzir. Evo pogetka pje. sme »Inversnaid« Gerarda Manleyja Hopkinsa: Ta brzica mrka, konja leda sura, Kotrlja kroci orlja kamen gura, U kotlu i grotlu ruho joj pjena Brazdi dolje ka jezeru uperens. Isticanje jeziéne pravilnosti — ritmiéno ponavijanje zvu kova u: braica... sura... kotrlja... krodi... gura kao i f neobiéni izrigaji poput »orlja« jasno ukazuju na to da je rijeé 0 jeziku ustrojenom tako da privuée pozornost bag na samu jeziénu strakturu. No takoder je éinjenica da u vel tatelji ne zamjecuju jezi¢nu pravilnost sve dok nesto ne poénu dozivijavati kao knjizevnost. Ne osluskujete dok éitate obiénu prozu, Ritam ove reéenice, zapazit cete, Eitateljevo bi uho jedva moglo osjetiti, no kada bi se ri. ma odjednom pojavila, uli biste i ritam. Zbog rime, konvencionalne oznake literarnosti, zamijetit cete ri. tam koji je cijelo vrijeme postojao. Kada se tekst stavi u pretinac knjizevnosti, skloni smo, svoju pozornost po- svetiti jezignoj pravilnosti ili drugim vrstama jeziénoga ustroja koje bismo inaée previdjeli 38 2. Knjtzevnost kao integracija jezika Kajidevnost je jezik u kojem su razligiti elementi i sastav- nice teksta dovedeni u kompleksan odnos. Kada primim smo u kojem se zahtijeva prilog za neku pravedna re wjegov zvuk vjerojatno necu dozivjett kao jek smisla. Naprotiv, u knjizevnosti postoje odnosi — po- ‘aeavanja ili opreke i nesklada — izmedu strukture raz- Iigitih jeziénih razina, izmedu 2vuka i znaéenja, izme- du gramatigkog ustroja i sadrZajnih obrazaca. Spojivsi dvijerijeti omnimo/znades), pjesma njihova zmatenja dovodi u odnos (je li »mnijenjex opreka »znanjue?) Medutim, oZito je kako niti (1) niti (2) niti oba zajedno ne daju odredenje knjizevnosti. Niti cjelokupna knji- devnost ne isti¢e jezik kao Sto (1) tvrdi (mnogi romani tone dine), niti je istaknuti jezik nuino knjidevnost. Br- zalice (Petar pita Pavla: »Posto Pavle par pataka?« — »Par pataka pet petaka, pet pataka puno petaka.«) rijetko se smatraju knjizevnoscu, iako usmjeravaju pozornest na jezik i dovode do toga da se zapetljate. U oglasima su jezina sredstva esto jos istaknutija no u lirici i 2oje- dine strukturne razine mogu se jos évrde integrirati. Jedan ugledni teoretiéar, Roman Jakobson, kao kljué- ni primjer »poetske funkeijex jezika ne navodi stih iz neke pjesme, nego predizborni slogan iz kampanje ameriékog predsjednika Dwighta D. (oTke«) Bisenhowe- ra: I like Ike (Ja volim Tkea). Ovdje su kroz. igru rijedi voljeni objekt (Ike) i subjekt koji voli (I) obubvaceni gi- nom (like) ~ kako bih mogao ne voljeti Ikea, kada smo i tke i I sadrzani u like. Tim se sloganom nuznost na~ Klonosti prema Ikeu Gini upisanom u samu strukturu jezika. Dakle, nije stvar u tome da su odnosi izmedu razligitih razina jezika vazni samo u knjiZevnosti, ne~ go smo u knjizevnosti skloniji traziti i rabiti odnose iz~ medu forme i znagenja, ili sadréaja i gramatike. U kn 39 Knijizevnost — Sto je toi je li to bitno?AGIM Zevnosti pokuSavamo razaznati kako elementi prido. F nose dojmu cjeline, pronaci integriranost, harmonijy, napetost ili nesklad. Prikazi literarnosti usredotoden; na isticanje ili integraciju jezika ne sastavljaju testove pomocu kojih bi, recimo, Marso Zevna od ostalih pisanih djela. Takvi prikazi, poput cine tvrdnji o prirodi knjizevnosti, upravljaju pozornos, prema odredenim odlikama knjizevnosti koje su pro glasili sredi8njima, Zelimo li neko djelo prougavati kay knjizeynost, kazuje nam ovaj pristup, ponajprije valja promatrati ustroj njegova jezika, a ne citati ga kao izraz autorove psihe ili kao odraz drustva u kojem je nastalo 3. Knjitevnost kao fikeija Jedan od razloga zbog kojega se éitatelji razligito odnose prema knjizevnosti jest taj Sto njezini iskazi imaju po- seban odnos prema svijetu — odnos koji nazivamo »fik. cionalnime. Knjizevno je djelo jeziéni dogadaj koji do. nosi fikcionalan svijet s govornikom, likovima, doga. dajima i predmnijevanom publikom (publikom koju djelo oblikuje svojim odlukama o tome Sto joj se tre- ba objasniti, ili Sto joj je vec poznato). Tako u knjidev- nim djelima éeSéc nailazimo na imaginarne (Emma Bo. vary, Huckleberry Finn) nego na povijesne osobe, fik- cionalnost knjizevnosti nije ograniéena iskljugivo na li kove i dogadaje. Deiktici, kako ih nazivaju, pokazivaéki segmenti jezika koji upucuju na smje8taj iskaza, poput zamijenica (ja, ti) ili mjesnih i vremenskih priloga (ov- die, ondje, sada, tada, jucer, sutra) u knjizevnosti djeluju fa osobit nagin. U pjesmi se (»sada... laste, selec’, cvr- kucu na svoduc) sada ne odnosi na trenutak kada je pjesnik zapisao tu rijet ili objavio pjesmu, nego na vri- jeme u pjesmi, na zbivanja u njezinu fikeionalnom svi- jetu. 1 taj »jac koji se pojavijuje u lirskoj pjesmi, poput 40 gli izdvojiti knj- Word ee nalan — odmosi se na govornika u pesmi i rose biti sasvim razlicit od autora, stvarne oso- 1 a Wordnworthn,(eledatin as squee su i snaéne poveznice izmedu onoga Sto se dogada govorniku ili pripovjedaéu u pjesmi i onoga sto se do- godilo Words-worthu wodredenom trenutku njegova i ‘yota. No, pjesma koju je napisao starac moze imati ae govornika i obratno. I, razumije se, pripoyje- ga¢ u roman, Lik koji izlazuci priéu kaze »ja«, moze imati iskustva i gledi8ta sasvim razliéita od autorovih.) sto autor misii uvijek stvar interpretacije. Tako je : s od- nosom ispripovijedanih i zbiljskih dogadaja. Nefikcio- nalni diskurzi obigno su duboko usadeni u kontekst ko- ji vam kaze kako ih trebate shvatiti— upute za uporabu, novinsko izvjeSde, pismo dobrotvorne ustanove. Kon- tekst fikcije, medutim, izrijekom ostavija otvoreno pi tanje 0 Cem se zapravo u to} fikciji radi. Referencija pre- ma svijetu nije toliko svojstvo knjizevnih djela,

You might also like

• Apulej Knjige VII-XI

  

  Document56 pages

  Apulej Knjige VII-XI

  Musician1717

  No ratings yet
• Pjesništvo 70-Ih

  

  Document20 pages

  Pjesništvo 70-Ih

  Musician1717

  No ratings yet
• Hrvatska Krijesnica 5

  

  Document9 pages

  Hrvatska Krijesnica 5

  Musician1717

  No ratings yet
• • Magazines
  • Podcasts
  • Sheet music
• 5 - 0 - Ljestvica Slaganja I Imenice Kolebljiva Roda

  

  Document7 pages

  5 - 0 - Ljestvica Slaganja I Imenice Kolebljiva Roda

  Musician1717

  No ratings yet
• 5 - 1 - Koji I Što (IG)

  

  Document2 pages

  5 - 1 - Koji I Što (IG)

  Musician1717

  No ratings yet
• PiF Predavanja 2. Dio

  

  Document32 pages

  PiF Predavanja 2. Dio

  Musician1717

  No ratings yet