1 Barutana

Jens Bjørneboe

Barutana
 Biblioteka Mali DAF
Urednik: Zoran Senta
Knjiga 10.
 Jens Bjørneboe

Barutana
La Poudrière

(Znanstveni pogovor
i posljednji protokol)
Naslov originala: KRUTTÅRNET
Copyright © Gyldendal Norsk Forlag AS 1969
[All rights reserved.]

S norveškog prevela nja ajnari

Objavljivanje knjige pomogla je NORLA
(Norwegian Literature Abroad) iz Osla

This translation has been published with

The nancial support o NO DAF
 Ewig jung ist nur die Sonne
Sie allein ist ewig schön1
CFM

1 ječno mlado je tek sunce vječno lijep tek sunčev sjaj , onrad erdinand
e er, Antologija svjetske lirike, ur. Slavko eži i ustav rklec, ultura, agreb
1956., preveo jekoslav ajer, prev.
 S

LA POUDRIÈRE 11

MESARI 39

TI O I 59

LACROIX 115

CHRISTINE 175

LEFÈVRE 189
 ovome žanru, poetičnom naturalizmu, nije uobičajeno citira-
ti pri vođenju protokola. Imaju i na umu činjenicu da je stvar-
nost ve ini ljudi potpuno nevjerojatna i da su brojni precizni
opisi iste te stvarnosti tako često javno obilježeni kao preuve-
ličani , neistiniti , tendeciozni itd., ipak smatram da je na
mjestu pozvati se na sljede e znanstvenije zapisničare proto-
kola, redom međunarodnog glasa:

hristopher ibbert: The roots o evil

alter Nigg: as Buch der etzer
S mbolum thanasii
urt ossa: Todesstra en
. . Trevor- oper: itches and itchcra t
arlheinz eschner: bermals kr hte der ahn ,
hristliches orspiel , it ott und den aschisten .

To su lako dostupna sabrana djela te zajedno sadržavaju neko-

liko tisu a izvornih citata.
13

LA POUDRIÈRE

Jutro Duhova, 6. prerijala, ljeto 176.

utros se bolnička mačka popišala po ministru nancija. Novi-

ne su ležale presavijene, a portret Njegove kscelencije bio je
okrenut prema gore. e li taj događaj imao dublje ili više zna-
čenje jednom je teologu laiku teško odrediti. Neobično je samo
to da se to oskvrnu e ekonomskog dostojanstvenika dogodilo
baš na sveto jutro uhova, na sam blagdan Svetoga uha, i da
je nuždu po licu ranza- ose a Straussa obavila baš rancu-
ska mačka naime, za mačku koja je ve u svojstvu zemljaka
Stendhala i oche oucaulda mora se pretpostaviti da je bliskije
povezana s parakletom nego ve ina mačaka. Iz toga bi se dalo
zaključiti da je mokrenje imalo više značenje.
Iako su novine bile premokre za čitanje u intelektualne svr-
he, ipak mogu priop iti da je životinja dobila moj blagoslov da i
ubudu e ispusti svoju pišaku na sve današnje političare redom.
ijepo je, sunčano, mirno praznično jutro. iriše na rosu,
travu, gnoj i vlažnu zemlju. Nema vjetra, ni list se ne miče u
vinogradu oko ku e u kojoj ve mjesecima živim sam, možda
godinu ili više. Nedjelja je Pedesetnice.
14 Jens Bjørneboe
Primarijus bolnice, pro esor doktor e vre, sišao je k meni
ve prije osam sati. onio je sa sobom medikamente, a kao i
inače ni on ni ja nismo još taknuli hranu ni pi e čak ni popu-
šili jutarnju cigaretu djelovanje je tako bilo čiš e i sigurnije.
obar dan, veliki kliničaru, rekao sam, kakvo divno jutro
Nasmiješio se i podignuo veliku, tešku glavu, pogledao prema
vrtu, prema šumi i na kraju prema svjetlucavim, kobaltno pla-
vim planinama u daljini. Izgledale su kao od stakla i lebdjele
nad zemljom.
I kakva zemlja odgovorio je. naš li koji je bio zadnji ve-
liki kulturni doprinos rancuske
Ne.
ogodilo se to u rici , nastavio je doktor, za vrijeme
ratova ondje. Bio je to pronalazak elektrometode. Otad Fran-
cuska šuti.
Iskorištavanje političkih potencijala poljskog tele ona bilo
je prvorazredan intelektualni doseg. Tisu e i tisu e vojnika te-
glile su te aparate naokolo a da nisu znale za što bi se mogli
upotrijebiti; i onda jednog dana u rici, ili možda u džungli
Indokine eto spora među učenjacima o tome onda jednog
dana nekom običnom rancuskom podo ciru i hranitelju obi-
telji, običnom, jednostavnom, savjesnom ispitivaču s konja-
kom ili pernodom u ruci sine iznenada mogu nost poljskog
tele ona. načilo je to veliko olakšanje ispitivačima. Trebalo je
samo spojiti jednu elektrodu na ispitanikov rektum ili glavi
penisa, a drugu na njegove nosnice. atim se okrene kurbla i,
ovisno o brzini i energiji uloženoj u okretanje, kroz pacijenta
se odašilje strujni napon pa on od sre e zapleše ples Svetog
ida. Priznat e što god. a takav izum potreban je narod s
kulturom. Samo mi imamo takve narednike i pukovnike. Izum
te metode bio je genijalno postignu e, i merikanci su je na-
15 Barutana
slijedili od nas. No za to su bile potrebne posljednje snage na-
rodne duše, posljednji resursi narodnog duha. Otad rancuska
počiva. emlja je iscrpljena.
edinstven doseg , odgovorio sam. vabe nikad nisu pro-
našli ništa slično. ni kauboji ni usi nisu to uspjeli.
e vre je odmahnuo glavom.
ultura je kultura i uvijek e to biti , odgovorio je. Nju ili
imaš ili nemaš.
Stolje ima smo širili svoju kulturu po rici i ziji i danas je
to najdragocjenije nasljeđe koloniziranih naroda. Ne postoji ni
jedna jedina od naših nekadašnjih kolonija u kojoj nismo osta-
vili barem deset milijuna praznih vinskih boca i šest milijuna
praznih limenki. ajde, idemo složiti vještičji napitak
šli smo u ku u i na kuhinjskoj radnoj plohi on je svakome
od nas umiješao porciju S -a u svježu, ledenu vodu što sam
je ja donio iz obližnjeg potoka. Podignuli smo čaše i nazdravili
prije nego što smo popili prozirni napitak.
Nakon toga izišli smo u vrt s rajčicama i vinovom lozom,
povezanom u brajde malo više od visine čovjeka, tako da smo
šetali među njima kao u labirintu sa stotinu prolaza, a sunce i
sjene u krošnjama te plavo nebo nad nama. emlja je vlažna
i puževi plaze između štapova, sve dok ne postanu dovoljno
veliki za jelo. Posred vrta teče potok iz ogeza, koritom koje
je široko nekoliko metara i ozidano prastarim sivim kamenim
blokovima. S vremena na vrijeme kakva tamna i nijema riba
prostruji kroz hladnu, bistru vodu, gdje se zrake sunca katkad
probiju kroz krošnje i ocrtaju pastrvinu sjenu na dnu potoka.
Na sebi sam imao pidžamu i tenisice, ku ni ogrtač i mek
svileni šal vezan ispod brade, koja je dobrano posijedila. oktor
e vre nosio je svoju uobičajenu odje u za slobodno vrijeme,
kaki hlače, ljetnu košulju, sandale te veliko arapsko pokrivalo
16 Jens Bjørneboe
za glavu. Takav je došao iz a Poudri re na svoj slobodni dan,
dok je dr. l ssadun preuzeo dežurstvo u cijeloj ustanovi.
l ssadun naš je pomo ni liječnik, a e vre ga je doveo iz l-
žira, gdje je pro esor možda i sam rođen. eđu sobom govore
ve inom na arapskom, a ako je suditi po čestim napadajima
smijeha, neprestano razmjenjuju nečuvene cinizme i opsceno-
sti. vojac predstavlja neobično sumnjivu i rivolnu sliku dok
razgovaraju na arapskom; prosječno visok, vitak i zlatnosmeđ
pomo ni liječnik i golemi rancuz, gotovo dva metra visok i
neobično kršan velikih požutjelih prljavih brkova nad vječno
prisutnom cigaretom. vijek isti smijeh nakon e vreovih ri-
ječi vijek ista atmos era neizrecivih tajni.
Ono što znam o njima nije naročito neizrecivo; e vre je
svojedobno pronašao četrnaestogodišnjeg ili petnaestogodiš-
njeg arapskog dječaka na ulici ili na kakvom prilazu u sirotinj-
skoj četvrti i pohotnik, kakav je oduvijek bio odveo je lijepog
dječaka sa sobom ku i te ga uklopio u svoje ku anstvo. Poslije
je primijetio Al Assadunovu izvanrednu darovitost i platio mu
studij medicine na Sorbonni. Intimnija strana njihova odnosa
odavno je zahladila, budu i da je pro esoru bilo više od šezde-
set godina, a arapski se dječak bližio četrdesetoj no ostali su
prijatelji i izvanredno su radili zajedno.
Samo smo nekoliko minuta lunjali oko loza i sadnica rajči-
ce, a onda sjeli na stare i pohabane vrtne ležaljke pred mojom
ku om. Blještave sunčane mrlje plesale su po okrečenom zidu,
a svjetlo curilo između liš a.
apravo volim samo sunce , rekao je e vre. Samo je
sunce dobro.
Pogledao sam ga.
Samo sunce , ponovio je.
Osjetio sam laganu vrtoglavicu i malo su me zebla leđa.
17 Barutana
Svjetlo i boje i sunce i sjene oko mene pojačali su se. Pripalio
sam cigaretu i vidio da je dim ispunjen bojama sunca. Površi-
na stola sjajila je zlatnom i nekom divnom zasi enom bijelom.
e vreove velike, uvijek smeđe ruke i preplanulo lice sad su
sjajili poput bakra; bilo je zla ano, a veliki brkovi bjelokosni.
ijeli je vrt bio pun rumeni izlaze eg sunca, no treperio je i na-
rančasto i ljubičasto. Nebo je bilo zlatno, nekakvo kipu e, klju-
čaju e zlato, kojim se plavetnilo kretalo u prugama i linijama,
linijama koje su bile meke i zmijolike i pune života.
Sunce , ponovio je e vre, ono je jedino istinito.
Odmah sam shvatio što je mislio i primijetio da se nada
mnom sunce sad proširilo na cijelo nebo sve je bilo zlato i
sunčev sjaj, zlato i sunčev sjaj. Sve je bilo samo po sebi i bilo
svoje vlastito objašnjenje, kaskade boja u krošnjama, šikljaju a
vatra u potoku, sve je bilo preplavljeno slapom boja.
atim je došlo more, beskrajno, tamnoplavo, zlatno more,
zapjenjeno i sjajno, i sve je bilo okupano suncem, zemlja je bila
namreškana beskrajnim jezičcima plamena što su se s njome
isprepleli i podigli je uvis. Istovremeno je iz sunca tekla rijeka,
valjaju a, padaju a rijeka zlata i sunčeva sjaja. asprostirala je
golem, požutio i dragocjen pergament po svijetu, dokument od
olumbova broda, žigosan, zapeča en i ispisan starim, prasta-
rim rukopisom. rnje piramide bile su od zlata, gdje su se izdi-
zale iz zlatnog pijeska. Nebo nad njima bilo je zlatno, a iz sunca
je cijelo vrijeme tekla ista rijeka zlata. Sve je opet bilo zlato i
sunčev sjaj, zlato i sunčev sjaj. Sve, sve, sve na svijetu bilo je
zlato i sunčev sjaj, valjaju e, plameno, teku e zlato.
eksiko je bio pijesak, a pijesak je bio zlato, a zlato je bilo
sunce i istina i na svijetu nije bilo ničega osim sunca i zlata,
zlata i sunca, i istina je bila istina i nije više bilo laži na svijetu.
sunce je bilo sve.
18 Jens Bjørneboe
e vre je govorio, ali nisam čuo njegove riječi, a dok sam ga
gledao, razumio sam što misli, i on je na meni vidio da sam razu-
mio što je rekao i da je sve svoje vlastito značenje i objašnjenje.
Onda me opet shrvalo sunce, u uskovitlanoj masi plamena,
kotač što se okretao od obzora do obzora, i more i brod i jedra
i dokument i piramide i pustinja i nebo i Meksiko i zemlja za-
jedno postali su zlato i sunčev sjaj, zlato i sunčev sjaj, zlato i
sunčev sjaj. I ja sam u domu sunca bio tri sata.
Primijetio sam da je doktor e vre legao u travu i ostao le-
žati, no bio je daleko. Samo su se boje vratile, a ja sam se kretao
kroz prostor na velikom, velikom putovanju, išao sam prema
zemlji i bio umoran, iscrpljen.
Nakon nekog vremena veliko je putovanje završilo; sje-
dio sam bistar i umoran na ležaljci i gledao e vrea, koji je
još uvijek bio usred vizija, ponavljao je i ponavljao neke po-
sve obične riječi, koje su za njega još uvijek sadržavale smisao
i svrhu čitavog svemira, neporecivo objašnjenje stvari samih
po sebi. Povratak je za mene osim umora, koji nije bio osje aj
nenormalnog umora, nego zdrava iscrpljenost nakon silovitog
naprezanja živaca, mozga i osjetila povratak je bio silovito
pove anje intenziteta boja svega, kamena, biljaka, stola i sto-
lica oko mene. Predmeti su oblicima i siluetama bili kao inače,
samo s nezamislivom harmonijom i jačinom boja te s jasnom,
logičnom korespondencijom među bojama. Bilo je to kao da
sam na slici nekog od velikih impresionista koje je ova neobič-
na, okrutna, pohlepna i divna zemlja iznjedrila taj pohlepni,
gramzivi seljački narod sirovih izrabljivača, ugnjetavača i voj-
nika, svodnika, slikara i kurvi, svetaca i sodomita, ali prije sve-
ga slikara. Boje su me ispunjale tihim i prigušenim ushitom,
tekle su mi kroz tijelo i istovremeno me okruživale.
e vre se pridignuo u sjede i položaj; sad se i on vratio.
19 Barutana
esi li gladan rekao je.
Obojica smo bili gladni i znali smo da sad opet možemo jesti
i piti a da nam to ne prekine vizije.
Odjeci našeg pedestničkog uzašaš a potrajat e još satima
samo kao izraženi porast ljepote ovoga svijeta, ovog rajskog
vrta u kojem imamo čast živjeti.
Iznio sam kruh, taman i vlažan, meso, ribu i sir. aslac, ulje,
limun, sol, papar. Bocu aperitiva i veliku bocu lokalnog vina.
aše.
Jeli smo kako nikad prije nismo jeli. Isti porast osjetila od
kojeg su boje oko nas postale vidljive onakve kakve zaista jesu,
vrijedio je i za okusne pupoljke. Samo kruh s maslacem, uz gut-
ljaj vina, sadržavao je svu raskoš okusa, sunca, zemlje i kiše, žita
i mlijeka od kojeg je napravljen maslac. Bilo je poslijepodne.
Potok je opet bio u hladu.
Počeli smo razgovarati o ratovima i revolucijama. To je ov-
dje uobičajeno.
Najgore je , rekao je on odjednom, gledaju i u neprekinu-
tu plavu površinu nad nama, najgore je u osnovi pomisliti da
se, dok planete slijede svoje maloumne, antastično pedantno
uređene putanje oko sunca okolo i naokolo, okolo i naokolo
usred cijele te idiotske preciznosti događaju pokolji. rvopro-
li a u kojem obliku ho eš bombe, pucnjave, trovanja, palež
krvoproli a se događaju usred matematički pedantno uređe-
nog kozmosa. Onoliko koliko smo mogli ustvrditi, nebeska su
tijela prisiljena ponavljati i ponavljati svoje krugove, elipse, ili
što ve to jest očito nemaju nimalo slobode. Prava je utjeha da
nema vidljivog života na drugim planetama
Naravno, mnogo toga daje naslutiti da nismo samo mi ludi,
nego je to i priroda. Ili je barem vrlo neurotična.
nogo o tome razgovaramo u a Poudri rei.
20 Jens Bjørneboe
Pratio sam ga dio puta uz cestu prema glavnim zgradama, kroz
veliki park, sve dok nismo ugledali stari kameni zid oko naj-
starije zgrade, kulu s aneksima od istog kamena, dakle stvarnu
poudrièreu koja svoje ime nosi s punim pravom, jer je zapravo
izgrađena kao barutana, ili magazin za čuvanje baruta. oš uvi-
jek je to središte kompleksa, s obzirom na to da sadržava i arhiv
seksualne patologije te primarijusov ured i stan.
idovi oko te najve e svetinje, kao i nadograđena krila i
okrugli toranj, obrasli su bršljanom, ali ima i vo aka, u vrtu i
izvan njega.
Pokraj te uistinu stare jezgre, stvarne a Poudri re, novije
su zgrade, vrlo velike. Ondje je klinika. uokolo svega toga
su parkovi, koji pokrivaju površinu od otprilike pedeset rala,
uključuju i i staklenik s povrtnjakom i začinskim biljem, ali ne
i vinograde.
To je naš svijet.
pozadini svega su planine na jugu.
ad smo vidjeli zid, oprostili smo se i otišli svaki na svoju
stranu, on malo odmoriti se pa raditi u svojemu uredu, a ja
zapravo što
asno je poslijepodne i počinje mirisati na večer; krajolik se
proteže i zijeva nakon vrlo sunčanog dana, zrak je hladniji, a
liš e na drve u beživotno visi. Sat prije zalaska sunca pun je
mirisa, zemlje i mrava. Pčele i bumbari nestaju. vjetovi se za-
tvaraju. skoro e sve dobiti onaj divan, dobar modar sjaj. Sve
je tiho. I pada no .
psolutno je nužno shvatiti to pitanje ozbiljno, ono koje je
e vre spomenuo: antastičan red, čudovišnu pedantnost ap-
surdnu, malograđansku preciznost koja karakterizira kozmos.
Najgore je naravno sa sunčevim sustavom sputan je istom pe-
21 Barutana
dantnoš u, istom sitničavoš u kao i računovodstvo u uredu iza
trgovine polovnom robom onsieura natolea ali s kakvom
razlikom u dimenzijama pedantnost u trgovini sitniš, du-
gmad, vrpce i ziherice barem ima jasan i neosporan, iako na
svoj način i idiotski, smisao. to sunčevu sustavu nedostaje.
ontrast između potpunog besmisla u cijelom tom pothvatu i
složene, matematički stupidne, pedantne logike u toj golemoj
jednadžbi sve je to čisto i nedvosmisleno, kvali cirano ludilo.
ahnitost se, poznato je, ne iskazuje uvijek kao manjak logike,
nego podjednako često tako što je logika jedino što je ostalo
od razuma; brojenje i organiziranje jedino je što je ostalo od
bolesnikove svijesti. Besmisao je očigledan, ali pedantnost je
savršena. Sve je to djelo poludjelog učitelja.
Pravda, ili nepravda, koja mi je okupirala tolik dio života,
jedan je od najjasnijih primjera toga i slijedi svoju putanju,
kao i godišnja doba i planete, bankarstvo i teologija.
Ipak postoji razlika, sunčev sustav ima svojevrstan autori-
tet, jer je bio tu prvi. U tome je problem.
Osim toga, sunčev sustav ima autoritet i jer se ne opravda-
va. ok se ratni pro teri, teolozi, političari i suci opravdavaju,
biraju tvrditi da imaju opravdanje, sunčev sustav nikad nije re-
kao ni riječ kako bi opravdao svoje postojanje.
psolutno je nužno prirodu ili Boga , kako to neki zovu
apsolutno je nužno prirodu proglasiti ludom. Ne možemo ne
proglasiti Boga jednako ludim koliko smo to i sami. Inače ostaje
samo meta zika.
iskrepancija između divovske opsesivno-kompulzivne ne-
uroze u zakonima prirode s jedne strane i manjka sadržaja i
smisla s druge, smrtonosan je i nepobitan dokaz ludila.
S ljudima je drugačije; taj uređeni, pedantni i idiotski be-
smisleni kozmos tisu lje ima smo pokušavali oponašati od
22 Jens Bjørneboe
Pavla do enjina usporedba je to na koju u se vratiti poslije
nismo radili ništa drugo doli pokušavali pobijediti svoj strah od
slobode stvaraju i zakone , a da bismo ojačali mo autorite-
ta u zakonima čak smo izmislili enomenalno idiotski pojam
kao što su zakoni prirode kao da je priroda kakvo kri-
minalno bi e kojemu se mora nametnuti da poštuje zakone
No priroda nema u svojoj srži divlje, neuračunljivo, slobodno
življenje; samo mi to imamo.
Ovim putem dakle proglašavam prirodu ili Boga ili kako
vam drago, potpuno ludim, dapače, idiotom.
Smračilo se oko mene u mojem vinogradu i vrtu s rajčica-
ma. Sjene među brajdama crne su kao u rogu. Posvuda vlada
tišina. No čujem da potok teče. Netko u klinici zavija. Onda je
opet tiho.
zimam petrolejsku lampu, vrč vina i pehar koje stavljam
na stol. natoč večernjoj svježini dovoljno je toplo da mogu
ugodno sjediti vani u mrklome mraku.
Ne mogu odagnati pomisao da sagledam vlastiti tričav život
na pozadini te mehanički, pedantno uređene urarnice svemira.
Naša se kultura buni protiv ustanaka i revolucija koje sve ra-
zaraju, sve preokre u naglavce.
ašto se pobogu ne bi sve razorilo, sve preokrenulo naglav-
ce i možemo razoriti zakone . Planeti to ne mogu.
I moj sitni, sitni život i moja sitna svijest što uključuje
sve zajedno
Ponovno razmišljam o tom jednom jedinom životu, koji je
ionako jedino što uistinu poznajem.
ivjeti u tako izvrsnoj, poznatoj ludnici kao što je to a Po-
udri re moram priznati da mi odgovara i uživam zapanjuju e
velik stupanj slobode mišljenja, izražavanja i kretanja. Svakako
23 Barutana
daleko ve i nego zvijezde. uz to dolazi moj krajnje dvosmi-
slen položaj u bolnici. ao podvorniku i svojevrsnoj atici za
sve u što spada i uloga promatrača , na raspolaganju mi je jed-
na od ku ica za vrtlare te spomenuti vinograd i vrt s rajčicama
koji su na rubu parka i okruženi su visokom palisadom s teškim
vratima što se daju zaključati, tako da se, kad to poželim, mogu
potpuno izolirati u svoj svijet. ogu se, primjerice, napiti u
miru, iako se to sad događa vrlo rijetko. I mogu pušiti hašiš s l
ssadunom, iako to najčeš e radimo gore u kuli kod e vrea,
gdje je on instalirao prvorazrednu muzičku liniju, jer je glazba
gotovo neophodan dio hašiša. Isto tako dr. e vre i ja možemo
putovati na sunce, koliko god često to poželimo to uvijek či-
nimo kod mene.
Ipak, nije to najvažnije ovdje; najvažnija su jutra i večeri,
kad mogu potpuno neometano raditi, i kad mogu sjediti u vrtu
i doručkovati prije nego što pođem do instituta ili klinike da se
posvetim svojim više rutinskim obavezama.
inograd i vrt sam opisao, ali ku a je podjednako važna;
stara je, okrečena i vrlo jednostavna, kao i najstarije seoske
ku e u ovome kraju: zemljani pod, kamin, grube grede i sasvim
mala niša za spavanje. ani: potok, nekoliko listopadnih staba-
la i biljke. Najbolja od svega su jutra, iza i bos i polugol odmah
nakon izlaska sunca, osjetiti kiselkast, svjež miris, svjež jutarnji
zrak, i gledati svjetlo u krošnjama ili brajdama. Silno me vesele
te jednostavne stvari; strogo uzevši, one su mi jedino veselje.
raže mi je kad je svaki dan potpuno isti kao i prijašnji.
To mi je donijelo potpunu jasno u duše, starački mir, mirno
srce. ožda mi katkad nedostaje more, ne znam.
ekao sam kao podvorniku . Naravno da nije tako jedno-
stavno. Pokazalo se da ništa, baš ništa nije jednostavno kad čo-
vjek pobliže pogleda. Sad, naprimjer, opet netko zavija u klinici,
24 Jens Bjørneboe
vjerojatno žena ruskog ambasadora. avija kao vuk. potpuno
tihoj no i samotni krik vuka s odjela presječe poput pruge na
crnom no nom nebu, poput repa zvijezde repatice. avijaju i,
otegnuti krik ponavlja se nekoliko puta. Zašto i vukovi u šumi
tako zavijaju To je, unatoč sličnosti sa zavijanjem vuka, ipak
prije svega ljudski krik. Vjerojatno visi na svojemu prozoru s
rešetkama dok zavija, kao što obično čini tijekom napadaja.
ko tako nastavi, dr. e vre e morati napustiti radni stol i po-
sao, oti i na odjel te se pobrinuti za nju. l ssadun to ne može
jer ga ona uvijek pokušava silovati. Poprilično je jasno da u so-
vjetskoj ambasadi u jednoj krš anskoj zemlji to nije nešto što
se može uskladiti s diplomatskim vrijednostima i bontonom.
Očito je i da su i samoj gospođi te diplomatske godine s tihim,
pristalim suprugom ambasadorom bile pravo čistilište, prije
nego što je naposljetku sve poslala k vragu i počela slobodno
zavijati i silovati. Tako je došla ovamo. Ništa nije jednostavno.
Naravno da nisam podvornik , nego, kako to e vre kaže,
kombinacija podvornika i upravitelja ustanove , i kao takav
naravno imam gotovo potpun uvid u sve što se ovdje zbiva, u
sve što se događa. ad sad kažem upravitelj , onda je to daka-
ko u višem, takore i duhovnom smislu kao glavni ideolog i
ispovjednik gotovo svima. Službeno sam zaveden kao podvor-
nik. omar. istač.
Pogotovo to zadnje, ulogu povjerljivog spremača s episte-
mološkog gledišta ne valja podcijeniti. ako bih inače, napri-
mjer, stekao ikakav uvid u strahovite količine kontracepcije
kojom diplomatova žena između napadaja puni koš za sme e
to bih uop e ikad shvatio da nemam pristup koševima i vre-
ama za sme e
S druge strane, ovdje imam priliku provoditi svoje studije i
istraživanja. ao što rekoh, moji su interesi isti kao i prije, iako
25 Barutana
sam stekao ledeno hladan i znanstveni odnos prema stvarnosti.
Prikupljaju i dokumente prije ili poslije naišao sam, dakako, na
jednu od temeljnih točaka naše krš anske kulture, odnosno: do-
pro sam možda do njezine srži, središta stvari. Prirodno je i to da
sam počeo s tom temom upravo u geogra skoj situaciji u kojoj se
nalazim; u krajoliku koji je bio povijesna pozornica upravo od
najve e važnosti za našu kulturu. oš se više u središtu nađete
ako otputujete nekoliko milja na sjeveroistok, do Triera. Bilo je
nemogu e nastaviti rad na Povijesti bestijalnosti a da ne zabilježim
procese koje je krš anska rkva vodila protiv heretika i vještica.
Treba odmah dodati da to nije samo teološko pitanje, nego
je u podjednakoj mjeri svjetovni, pravni problem slučaj izni-
mno važan ne samo za teologe, nego podjednako i za pravnike.
Te dvije discipline ne treba prestrogo razdvajati. olika bi bila
mo rkve da nije bilo pomo i pravnika Bila bi izgrađena na
pijesku. No dogodilo se tako, i moralo se dogoditi tako, da su
se dva stupa dobra, ljubav i pravda, ujedinila u velikom križar-
skom ratu protiv Zla.
Teolozi i pravnici zaogrnuli su se svojim crnim plaštovima,
u bojama ljubavi i pravde, i trijum rali su u bitci.
ao što rekoh, čovjeku moje struke bestijalistu i demono-
logu taj je susret bio neizbježan, iako sam ga odgađao najdulje
što sam mogao. Nije to bila osobito privlačna tema. No mnogo
toga osvjetljava.
Sad skre em s teme, i zasad to spominjem samo kao pri-
mjer kako se moj položaj glavnog ideologa i upravitelja u a
Poudri rei zna razvijati. Nije dovoljno da ovdje mogu nastaviti
svoj studij i svoje vođenje protokola; no kad sam e vreu izlo-
žio svoj radni plan, oduševio se i zamolio me da pripremim koje
predavanje o toj temi, predavanje koje u održati u institutu,
za osoblje i za onaj dio klijentele koji nije (uz nekoliko iznima-
26 Jens Bjørneboe
ka nastanjen u zatvorenom odjelu. io e vreove terapeutske
metode su i redovita večernja predavanja toga tipa.
Prvo predavanje sam gotovo završio i za nekoliko dana bih
ga trebao održati. Sadržavat e svojevrstan uvid u povijest i r-
kve i pravnog društva tema je to u kojoj je, u prvom redu,
spoj tih dvaju duhovnih pravaca moja vlastita ideja. Poslije u
se osvrnuti i na odnos službenika pravde i svjetovnih gospo-
dara i vladara, nakon što je rkva izgubila svoju neograničenu
mo . No prvo e predavanje biti o krš anskim procesima protiv
heretika i vještica, pod naslovom:
“VJEŠTIČJA REVOLUCIJA: Sotonino preuzimanje vlasti u Europi. Pre-
ludij u Sotoninu dominaciju svijetom.”
ena je sad ponovno zatulila na odjelu. ugačko, usamljeno
zavijanje vuka. Gotovo mi je došlo da joj uzvratim zavijanjem.
No jedan čistač to ne radi.
Prije nekoliko stolje a diplomatova supruga ne bi dobila
priliku sjediti u mondenoj i luksuznoj ludnici i puniti koš za
sme e kontracepcijom; spalili bi je kao i ostale vještice, budu i
da gotovo sigurno ne bi bilo mogu e istjerati vukove iz ženske
duše dok je još živa.
nogi su to pokušali, ali rijetke su bile odabrane.
Inače, spaljen je i ovelik broj muškaraca.
asno je samo po sebi da inkvizicija u mojemu predavanju
ne e biti obrađena na moraliziraju i ili neprijateljski način,
nego s čisto medicinsko- lozo skog, psihijatrijskog gledišta
kao važan dio slagalice. ao kamenči u mozaiku naše kulture,
koji može pridonijeti slici njezina stvarnog lica i razumijevanju
zašto nas je on doveo ovamo gdje smo sad.
ože li se zamisliti plemenitiji motiv
27 Barutana
O prirodi znamo mnogo, jer podliježe zakonima . O čovjeku
ne znamo gotovo ništa, jer mi ne podliježemo zakonima . o-
nijeli smo tek razbacana opažanja, a među njima primije ena
je dominantna ljudska potreba za dvjema stvarima: za besti-
jalnoš u i za lažima. Okrutnost i licemjerje gotovo su jedino
što sve rase, boje i nacije imaju zajedničko, ali nismo pronašli
zakon gravitacije u cirkusu koji bi te osobine učinio nužnima i
neizbježnima, kao primjerice ludilo u svemiru. Ne postoji nika-
kva nužnost u našoj ludosti.
Ponovno razmišljam o apostolima Pavlu i enjinu, dvama
svecima u teologijama ljubavi i bratstva.
ostalom, imamo takvih primjera i u božjoj rancuskoj.
a a Poudri reu se, nadalje, treba re i da je to uistinu azil
na zemlji, napredno i mondeno utočište za privilegirane iz svih
zemalja. ože se spomenuti naš američki general, ili naš pri-
stali mali belgijski seksualni ubojica; obojica bi bili iza brave i
u žrvnju kaznenog zakona da su potekli iz manje ugodne eko-
nomske situacije. ladi seksualni koljač imao je potporu tate
milijunaša, a merikanac je imao zaleđe u nimalo oskudnom
prestižu svoje domovine.
Imamo i starog gospodina acroi a, koji je unatoč svojem
galskom imenu zapravo inozemnog porijekla i u svojoj se do-
movini bavio pro esijom vrlo osebujne naravi. esto sam raz-
govarao sa svom trojicom, i nesumnjivo je riječ o bolničkim
pričama, iako bi se našlo poslastica i za kazneni zakon.
Spomenut u još ovaj put je to čisti slučaj bolesti bez kri-
minalnog elementa državnog tužioca dr. arescota, nekadaš-
njeg izvanrednog javnog tužioca i op enito vrlo obrazovanu i
kulturnu osobu.
ašto sam postao toliko tražen u svojstvu dušebrižnika, ni-
sam siguran no mislim da je za to kriva činjenica da sam malo
28 Jens Bjørneboe
po malo, i na svoj način, stekao sposobnost opraštanja grijeha.
Sposobnost je to koja se javila dosta kasno u mojemu životu.
Poslije možda mogu objasniti zašto se ona uop e javila.
Ima to veze s predavanjem koje u održati.
ratko bih spomenuo još jednog pacijenta s kojim često raz-
govaram. iječ je o inženjeru, dr. Stephanu B thor ju, adžaru
rođenjem, ali danas rancuskom državljaninu. B thor je muš-
karac malo mlađi od mene, još uvijek u srednjim četrdesetima,
neobično snažne građe, toliko miši av da mu se miši i ruku i
ramena jasno ocrtavaju kroz odje u. ice mu je smeđe, ispijeno,
ali istovremeno okruglo, kosa boje pijeska, a oči izrazito plave.
adžarskoj su mu oca ubili komunisti; B thor se priključio
a en SS-u i dugo se borio na istočnoj ronti. Nakon poraza
pobjegao je kroz Njemačku, ušuljao se preko granice u rancu-
sku i pridružio se rancuskoj egiji stranaca. više se navra-
ta borio i u rici i u Indokini i osam je godina bio legionar,
kad se povukao s nizom ordena, rancuskim državljanstvom i
doživotnom mirovinom. kratkom je roku stekao doktorat i
postao inženjer, dobio izvanredan, izvrsno pla en posao kod
merikanaca kao konzultant u proizvodnji oružja i oženio se s
k eri poznatog, vrlo imu nog rancuskog industrijalca.
ice mu je imalo ogorčen i agresivan izraz, i iz svega se ja-
sno vidi da je tolike godine bio pro esionalni, aktivni vojnik.
oš uvijek je svim srcem ašist i nije ga to nimalo sram izjaviti.
r. B thor vrlo je privlačan i vrlo odbojan. Slom je došao prije
nekoliko godina, prvo u obliku dugotrajnih napadaja plača, a
onda potpune apatije. Napravio je znatan napredak u e vreo-
vim rukama i vjerojatno e potpuno ozdraviti , iako ta riječ ne
znači ništa drugo nego to da e se mo i socijalno i ekonomski
brinuti za sebe. Najzdravije bi mu bilo da, upravo suprotno, na-
stavi plakati što je duže mogu e. Iz dna duše mrzi l ssaduna.
29 Barutana
S druge strane, naš drugi vojnik, general iz Te asa ili Ohia ili
kako se to ve zove, krajnje je ugodna i ljubazna osoba. Le
Général , kako ga ovdje zovu, povučen je, introvertan i ljubazan
do poniznosti. Nitko ne bi rekao da mu Pentagon drži leđa. e-
dino što se na njemu može doimati vojnički njegova je rizura;
podšišan je najkra e mogu e uspravan, gibak, prosječno visok
muškarac nadomak šezdesetoj, vrlo vitak i vrlo dobro odjeven.
Neko je vrijeme dužnost bolnice bila da ga drži na zatvorenom
odjelu, zbog događaja koje je počinio u svojoj domovini, no pri-
je mnogo je mjeseci prebačen u otvoreni dio instituta. esto ga
se vidi kako še e parkom, miran, sam i silno sjetan.
e je bilo kasno pa sam unio lampu, vrč i pehar unutra, gdje
sam se počeo svlačiti. oš uvijek je bilo tiho; samo no .
Neko vrijeme nakon što sam legao u krevet, zazvonio je alarm.
rlo je jak i upotrebljava se samo u hitnim slučajevima. Bilo
bi ga nemogu e prespavati. Signal znači da se odmah mora sa-
stati kompletno osoblje jer je došlo do situacije koju dežurni
liječnik ne može sam držati pod kontrolom. Ponovno sam upa-
lio lampu i žurno se odjenuo. Najizglednije je bilo da je došlo
do požara u zgradi bolnice, i to je bilo prvo što sam tražio kad
sam izašao u no .
No ništa se nije vidjelo i kad sam zašao u park, zgrade su
stajale kao inače, samo poneki prozor bio je osvijetljen, a re-
ektori su gorjeli kao i obično. urio sam se dalje, ušao na ku-
hinjska vrata i otišao u sobu čuvara.
Bila je prazna.
Išao sam dalje, i na katu je hodnik bio umrljan krvlju. Tragovi su
vodili ravno u salu za operacije, ili za prvu pomo , kako smo je zvali.
ad sam ušao u blještavo osvijetljenu prostoriju, l ssadun
je s dvjema medicinskim sestrama stajao pognut nad nekime
30 Jens Bjørneboe
tko je bez svijesti ležao na operacijskom stolu. adili su punom
parom. idjele su im se samo oči, i dio smeđih dlakavih ruku
pomo nog liječnika. rupa muških bolničara stajala je kod
najdaljeg zida. sred prostorije stajao je e vre u otkopčanoj
bijeloj kuti, s cigaretom u ustima i golemim rukama podbočen
o bokove. Okrenuo je glavu prema meni i ljubazno rekao:
“Bonjour, mon cher enculé!
Ta gnusna i neprevediva vulgarna riječ koja označava pa-
sivnog partnera u muškom odnosu per anum, izazvala je grohot
smijeha kod bolničara i l ssaduna.
to se to dogodilo rekao sam.
Ništa , odgovorio je primarijus, praktično rečeno, baš ni-
šta. To je samo stari lešojeb acroi opet pokušao samouboj-
stvo. Na neki se usrani način domogao vrtlarove pile i umalo si
otpilio glavu prije nego što je primje en. Načas je izgledalo vrlo
krvavo jer je rana bila neobično velika i neuredna za čovjeka
njegova prijašnjeg zanimanja i jer je dosta krvario. Isprva smo
pomislili da emo morati voziti ostatke u klaonicu u okružnu
bolnicu pa smo zato pozvonili tebi kao vozaču.
No onda se ipak pokazalo da nije ništa ništa i sad ga naš
mali sodomit od sal arabe anarhokirurg arun al- ašid po-
kušava ponovno skrpati.
Le sal arabe prljavi rap , što je jedan od e vreovih na-
dimaka za pomo nog doktora podigao je glavu i uzvratio mu
izrazom toliko neponovljivim da ga čovjek mojeg skromnog po-
ložaja ne može sebi dopustiti ponoviti nego samo dati naslutiti
da je sadržavao u sebi to da upravitelja bolnice muči gonoreja
na mjestu gdje nije comme il faut. Bolničari su se opet nasmijali.
Arap se nagnuo nad zemaljske i pokvarljive dijelove starog
acroi a, no nastavio je govoriti:
Sad je glava opet čvrsto spojena , rekao je. No ovo je prvi put
31 Barutana
da sam vidio da je netko pokušao takvo što s pilom. Malo me
podsje a na gelere granata u ono doba.
To zadnje bilo je upu eno dr. e vreu. Njih su dvojica za-
jedno radili kao liječnici u logorima u rici, na arapskoj stra-
ni, naravno.
obro , rekao je primarijus. Ostalo možete sami. aku
no . Primio me pod ruku pa smo izišli na hodnik. Prošao je
ravno kroz lokvu krvi ispred vrata i ostavio niz velikih krvavih
otisaka stopala po hodniku. Nosi cipele barem 46. ako je am-
basadorica upitao sam. alo je zavijala u suton i navečer, no
onda je utihnula.
Sam sam otišao k njoj.
to si napravio s njom
Nasmijao se.
a policija zna, za koji bih dan završio iza rešetaka. No sad
je mirna.
oš uvijek me držao pod ruku kad smo prešli u njegovu kulu.
ao si joj i slike
a, da. Najnaprednije, najsirovije što sam uspio na i u in-
stitutu. Sad leži i zabavlja se njima. Pomaže.
Počelo je lagano puhati i čulo se šuštanje u krošnjama. Na
nebu je bilo zvijezda.
Pogledao je uvis pa rekao:
rv, govna, vjetar i zvijezde
ore u njegovoj radnoj sobi popili smo nekoliko čaša konja-
ka. Bilo je očito da je umoran, i brisao je znoj s čela kutom koja
mu je sad bila u ruci. atim ju je odložio.
Bože dragi rekao je polako. Bože dragi avijaju, onani-
raju, ševe se i pile si vrat, a oko svega toga kruže upiter, Saturn,
ran i Pluton i cijela ta nebeska ludnica. Pričaj mi nešto Ispri-
čaj mi neku priču o nečem drugom.
32 Jens Bjørneboe
I sjetio sam se priče koju mu još nisam ispričao, iz usije
davnih dana. Prozori su bili otvoreni prema vrtu i zvijezdama,
i do nas je dopirao dašak vjetra izvana.
obro , rekao sam, ali ho u vino, a ne konjak. Ne volim
žestoka pi a. onesi nekoliko boca vina pa u ti ispričati nešto.
onio je vino i otvorio dvije boce. Bilo je to izvanredno vino
humano, okruglo i meko. atim je zasjeo u veliku otelju i
gledao me. e vre je sad bio samo umoran starac. rupno i
vitalno, snažno tijelo sad je bilo skutreno, lice upalo, a široka
ramena, debele ruke, šake i velika glava, sve je djelovalo kao da
mu je težak, težak teret.
ajde , rekao je. Pričaj
Novi dašak vjetra sa zvjezdanog neba donio je no i vrt u
sobu, i zajedno s vinom izmamio je slike iz jedne druge no i,
iz jednog drugog života, samotne no i u usiji, u velikom gra-
du, no i u bolesničkoj sobi u poliklinici, gdje sam ležao budan
u mraku i razgovarao s neznancem mladi em koji je ostao
doživotno osaka en. I ondje smo imali vina, nekoliko boca, na
stoli u između nas, i ležali smo u polumraku i tiho razgovarali
dok se vani danilo u svijetloj lenjingradskoj no i
Počelo je tako što sam došao u grad brodom, i otrovao se al-
koholom što mi se zaista rijetko događalo, i prije i poslije. Preko
oceana pa preko Baltika samo sam pio i pio, iz dana u dan, sa
svakim tko je mogao izdvojiti vrijeme za to. edne sam no i pao
niz sve strme stube u potpalublje broda, a pao sam mekano i
bez otpora kao mokra salveta. Nisam ništa slomio, ali tijelo mi
je sljede i dan izgledalo kao hagallova slika, puno ljubičastih,
crvenih, zelenih i plavih podljeva, od koljena do vrata, i stajao
sam na palubi i gledao u more prije nego što sam nastavio piti.
ad smo stigli u enjingrad, našli su me u krevetu s krvlju po
cijelome licu i posteljini. Sigurno sam bio krvario satima, vjero-
33 Barutana
jatno ve i dio no i. oš sam se i popišao. Nisam mogao uspravno
sjesti pa su doveli brodskog liječnika, i on je mislio da imam čir
jer sam oko usta imao kraste od zgrušane krvi. Stavio mi je vre-
icu s ledom preko struka i naredio mi da pijem ledeno mlijeko,
ali nisam stavio u sebe ništa osim konjaka. I ležao sam ondje i
mislio, ragi Bože, samo da uskoro krepam, samo da krepam,
pa da sve ovo prođe No istovremeno sam se silno bojao smrti,
da, užasno sam se bojao smrti. No ulio sam u se još malo konja-
ka i sve je bilo bolje.
Nešto poslije došli su s nosilima na koja su me polegli i sigur-
no me odnijeli na sveto rusko tlo. Potpuno jednako izgledao sam
na dolasku u Svetu emlju: punog krvi, konjaka i pišaline, nosila
su me četiri čovjeka u bijelome, kao da sam davno izgubljen sin.
z zavijanje sirena i cvilež guma trijum alna je parada po-
korila Lenjingrad.
Nikad još nisam tako ušao u neku stranu zemlju, a oko mene
nije bilo nikoga tko je govorio išta osim ruskog. Sve je bilo toplo
i srdačno, i zvučalo je kao da mi šap u u vozilu hitne pomo i.
ad se vozilo zaustavilo, odnijeli su me preko betoniranog
trga, pokraj recepcije i kroz veliku salu, punu nekakvih odjelja-
ka s pojastučenim klupama. Između klupa bili su paravani vi-
soki dva metra. Polegnuli su me na jednu takvu klupu; osje ao
sam se umorno, spokojno i zadovoljno, i rekao sam Papyros!
jednom od nosača koji je izvadio nekakav paketi iz svoje kute
i stavio ga na no ni ormari pokraj mene. atim su mi donijeli
čaj, veliku šalicu, a ja sam pušio i tresao pepeo na pod.
Svi koji su prolazili nasmiješili bi se i pozdravili, i nije bilo
sumnje da su me očekivali i da sam im nedostajao. No sad sam
došao. Pokraj mene, u susjednom odjeljku, ležao je čovjek koji
je umirao i umirao; hroptao je i grcao neko vrijeme, a onda je
posve utihnuo.
34 Jens Bjørneboe
edna mi je sestra dala injekciju i podigla mi glavu da mi
bude lakše piti iz šalice. tijelu mi je bilo toplo i meko i dobro
sam se osje ao, iako sam bio trijezan. irno sam ležao otvo-
renih očiju i gledao oko sebe, jer sve je bilo drugačije nego u
drugim poliklinikama i bolnicama u kojima sam prije bio. Bilo
je to kao da sam se vratio daleko u prošlost, i ta je sala bila
bez plastike, keramičkih pločica i čelika; bila je smeđa i davno
oličena, otprilike onakva kako su škole, stare škole, izgledale u
mojem djetinjstvu, i ne bi me iznenadilo da sam ondje sreo svo-
ju staru nastavnicu skulture. Sve druge poliklinike podsje ale
su na a orgue u Parizu, koju sam jedanput posjetio iz čistog
prostakluka, samo da vidim kako u jednog dana izgledati. li
nisam daleko dospio prije nego što sam se okrenuo na peti; mi-
ris obilno nauljenih, steriliziranih lešina iz Seine ili prilaza bio
je takav da me zajedno sa staklenim pločicama potjerao natrag
prema vratima. Ovdje, u poliklinici u enjingradu, nije mirisalo
na trupla i kemikalije, osjetio se samo zdrav i dobar miris duha-
na i ljudi. U mojem Baedekeru europskih poliklinika ona jedina
dobiva tri zvjezdice
ok sam ondje ležao, mogu e je da sam malo spavao otvo-
renih očiju jer odjedanput se preda mnom stvorio zbor anđela,
grupa samaritanaca u bijelome, liječnici i bolničari obaju spo-
lova, a u sredini velik, debeo muškarac. Imao je golemu pregaču
vezanu oko prsa i bijeli elepoš na glavi, tako da je bio odjeven
kao mesar. Smiješio se i jednom rukom grlio jednu anđelicu,
a drugom za ruku držao jednog anđela. Izgovorio je nekoliko
blagih riječi s puno z-ova, i svi su zajedno zapali u eu orično
veselje. Onda se on prignuo k meni i nasmiješio se:
ovorila mrvicu njemački , rekao je. rvicu užasnij njemački
To me utješilo i shvatio sam da je on arkanđeo te poliklini-
ke. Nasmiješio sam se i rekao da je njegov njemački takav da ga
35 Barutana
se ni Goethe ne bi posramio. Sav ozaren okrenuo se asistenti-
ma, kojih je bilo valjda petnaest, i preveo im moj komentar. Svi
su klicali od veselja. atim mi je svukao košulju i potkošulju te
mi opipao ramena i prsni koš velikim, snažnim rukama. Ponov-
no se nasmiješio.
oliko ste stari
Trideset četiri.
Navalio mi je ruke na prsa i pokušao ih stisnuti i spojiti, po-
novo s istim ozarenim i očinskim osmijehom.
rlo ste mladi za svoju dob. Snažan ste mladi . Nikad ne-
ete umrijeti. oživjet ete stotu
Isuse Bože rekao sam.
Pomno me promatrao, pogotovo usta.
“Je li netko u vašoj obitelji imao problema sa zaustavlja-
njem krvarenja možda poslije brijanja od malih ranica I vi
sami, imate li kad ranice koje ne prestaju krvariti
Shvatio sam na što cilja, pa sam razrogačio oči i divlje ga,
ruski, mrko pogledao.
Svi mi omanovi , rekao sam, gotovo svi mi omanovi
imamo tu morbidnu crtu, to nam je obiteljska crta
abacio je glavu i nasmijao se tako da se cijela sala orila,
glasnim, zvonkim, veselim smijehom što se čuo u cijeloj po-
liklinici. ato anđela okupilo se oko njega iščekuju i, i sjede i
pokraj mene, još uvijek s rukom na mome ramenu, preveo je
komentar. ksplodirao je kao bomba među liječnicima, i načas
je smijeh bio zaglušuju . Onda je ustao i naklonio mi se.
obro došli rekao je. Nismo vidjeli omanova ve goto-
vo pedeset godina Najsrdačnije ste dobrodošli
Smijeh je i dalje trajao dok me jedan po jedan doktor pre-
gledavao i bilo je očito da sam ja dragocjeno zajedničko dobro.
ad su završili, on je jednog po jednog primio za ruku ili rame
36 Jens Bjørneboe
pa dao da mu slobodno predlože svoje dijagnoze. Nakon toga
bi odmahnuo rukom, neizrecivo prijateljskom gestom koja je
govorila da je sve pogrešno, ali ne zaslužuje prezir i nije manje
vrijedno. atim je tiho i žurno izgovorio nekoliko rečenica, i
činilo se da su ga svi odmah razumjeli. Stavio je obje ruke na
ramena jednom od najmlađih liječnika i dodao još nekoliko ri-
ječi. Sve je to činio s toliko ljudskosti, ravnopravnosti, humora
i dobrote kakve nikad prije nisam vidio.
ad je objasnio svoju dijagnozu, pogledao me i opet se po-
čeo smijati. Ponovno je sjeo pokraj mene.
ragi moj omanove , rekao je. i ste iznimno zdrav i čio
mladi , ali nedostaje vam vitamina , za što je kriv stil života
koji nije dostojan jednog omanova. avat emo vam injekcije
vitamina svaka dva sata, i do sutra ste zdravi. itamin daje
se i trudnicama da im se popravi sposobnost zgrušavanja krvi
prije porođaja.
vala , rekao sam. ad dolazi dijete
li ne smijete piti votku ili pivo , dodao je, odmahuju i
glavom dok je to prevodio na ruski.
Potom je ustao i zagrlio nekoliko anđela, pa je društvance
nastavilo do sljede eg pacijenta.
Sad je ve bila večer i bio sam vrlo slab dok su me vozili gore
u sobu. Ondje se počelo mračiti i ostali su ve spavali ili leža-
li sasvim mirno. Netko me svukao i otišao s mojom odje om.
Neko sam vrijeme ležao u polumraku i primijetio da jedan od
pacijenata ne leži na krevetu nego na nekakvom visokom stolu
sa stativom nad sobom. Spavao je na trbuhu s rukama iznad
glave, onda sam izgubio svijest sve je otplivalo u polumraku.
Nekoliko sam se puta probudio i dobio injekciju pa ponovno
zaspao. Ali oko dva-tri potpuno sam se razbudio i glava mi je
bila sasvim bistra, prvi put nakon nekoliko tjedana. Bio sam
37 Barutana
malko slab, ali nije mi bilo loše. Stekao sam dotad određen uvid
u kliniku, hodnike i sobu, i sve je imalo dašak lijeve obale, da-
šak moje voljene atinske četvrti zacijelo mi je u mislima bila
rancuska ili Italija. ad sam se okrenuo na bok da mogu gleda-
ti prema prozoru i sivkastom svjetlu vani, pomislio sam da sam
u deliriju: na prozoru su stajale četiri boce Beaujolaisa, četiri
dobro poznate boce meni bliske sorte. Pokraj njih bila je hrpica
kutija cigareta: auloises. Sve mi je to bilo potpuno nestvarno,
i gledao sam svjetlo u zelenom staklu boca, njihov gotovo crn
sadržaj. Ništa mi nije bilo jasno, pa sam se opet okrenuo na leđa
da podrobnije o tome promislim.
uškarac pokraj mene zastenjao je. e je te no i bio zaste-
njao pa je dobio injekciju, vjerojatno mor ja, jer se nakon toga
smirio. No sad je opet počeo i jasno sam mu čuo disanje. inilo se
da trpi velike bolove i da ga oni stalno bude. Osim toga je i lagano
pomicao glavu, amo-tamo, kako to čine ljudi kad ih boli. Sad sam
mogao jasno vidjeti strukturu iznad njega; bio je to čelični stativ
s posudom na vrhu, a iz posude je do ispod popluna išla cjevči-
ca. Odmah pokraj nje izlazila je druga cjevčica koja je visjela do
nekakve boce što je stajala na podu. Bilo mi je jasno da je ozbilj-
no bolestan, te da je dubina sna, dakle razina mor ja, određivala
ho e li osje ati bolove ili ne. oš je nekoliko puta zaječao, a onda
se smirio. oglo se, dakle, čuti spava li duboko ili ne te koliko
ga jako boli. Sad je bio potpuno tih, i nisam mu čuo čak ni disa-
nje. Ponovno sam se okrenuo i gledao prema prozoru i svjetlu
što je polako zabijeljelo. ugo sam tako ležao, a kad sam se opet
okrenuo, primijetio sam iznenada da je podignuo glavu i da gleda
mene. Imao je crnu, raščupanu kosu i naslonio je bradu na nad-
lanice. rizao se za donju usnu, no nije više stenjao. Bio je budan.
“Bonjour, monsieur , rekao sam.
i ste rancuz odgovorio je začuđeno. Onda se nasmiješio.
38 Jens Bjørneboe
Odgovorio sam da nisam, ali da sam stranac u usiji.
Nakon nekog vremena upitao sam ga boli li ga jako.
a , rekao je. Napipao je sat na no nom ormari u i neko
vrijeme gledao u nj, kao da mu to predstavlja strahovit napor.
li za pola sata do i e sestra s mor jem.
Stisnuo je zube i šutio jedan trenutak, a onda je tiho promr-
mljao nešto o automobilskom udesu i smrskanoj zdjelici. Pokazao
je glavom iza sebe prema aparatu s gumenom cjevčicom i rekao:
ato ovdje visi taj laboratorij.
Opet je zašutio i nasmiješio se stisnutih usta, a odmah po-
tom pokazao je glavom prema prozoru.
ožete li dohvatiti jednu bocu rekao je.
Sjeo sam na krevetu i ustanovio da mogu ustati. Bocu i kutiju
cigareta stavio sam na no ni ormari pa mu pripalio cigaretu.
Pušite i vi , rekao je. I pijte, ako želite vina. zeo sam čašu
s umivaonika, a kad sam se vratio, bacio sam pogled na drugu
dvojicu pacijenata. Bile su tu još dvije crne glave. jelovali su
vrlo mlado. rancuzu je vjerojatno bilo nešto više od trideset.
Natočio sam nam obojici pa legao natrag pod poplun. ok smo
pili iz boce, govorio sam mu o svojem dolasku i o liječniku u po-
liklinici. I on se smijao mojem komentaru o omanovima.
nate li tko je on, primarijus upitao me iznenada.
Ne
Spomenuo je ime ispred kojega je bila titula pro esora, dok-
tora znanosti i medicine, pa dodao:
On je jedna od velikih zvjerki u ruskoj medicini, jedan od
najve ih kirurga što postoje, a to nije mala stvar. li on dežura
ovdje u poliklinici kao i svi drugi. Ovdje je to tako.
Smijali smo se i tiho razgovarali, dok se vani malo po malo
danilo. oš uvijek nije bilo četiri, još uvijek je vladala tišina. Oko
nas je još bila no .
39 Barutana
Posvuda, daleko nad gradom i okolicom, oko nas je bila ista
bijela no . Ne znam više o čemu smo razgovarali, nešto o usiji
i nešto o knjigama. On je ovdje u gradu bio kod kulturnog ata-
šea. Sestra je došla s pladnjem na kojem su bile čaše i injekcije
pa smo svaki dobili još jednu svoju dozu. Onda je utihnulo, a
meni je laknulo kad sam primijetio na njemu da su mu bolovi
sad blaži. Nekoliko se puta slabašno nasmijao i bilo mi je drago
što je no duga i što je naš razgovor potrajao, i popili smo još
jednu bocu nikad ga prije nisam vidio, nikad ga poslije nisam
vidio, no bio mi je bliskiji nego ljudi koje sam poznavao deset-
lje ima, i ništa me nije obradovalo više nego kad su njemu bo-
lovi popustili. Primijetio sam po njemu da je doza zacijelo bila
vrlo snažna, i u kombinaciji s crnim vinom sve je zaboravio,
uključuju i i misli o tome ho e li jednom potpuno ozdraviti
ili mo i normalno hodati Bilo je to povremeno kao da spava
otvorenih očiju, soba, svjetlo i sjene bile su blizu i istodobno
nestvarno, i osje ao sam da sam čovjek, i no je bila duga, i slu-
šali smo disanje druge dvojice u sobi. Polako, a da to nisam niti
zapazio, malo sam zadrijemao, a onda se opet probudio i primi-
jetio da on još leži otvorenih očiju pa smo razmijenili još koju
riječ malo spavao, ili sanjao
ad je došlo jutro, duboko sam zaspao, ali tek nakon njega.
Tako je to bilo. To je bila moja prva no u usiji.
ad sam se probudio, mlad plavokos us sjedio mi je pokraj
kreveta. ako nije bilo slobodne stolice, sjeo je na pod i naslo-
nio se leđima na krevet. ad je primijetio da sam budan, primio
me za ruku i nasmiješio se. ugo ju je držao i ostao sjediti po-
kraj mene cijelo prijepodne, potpuno mirno, ne pokušavaju i
se sporazumjeti riječima ili gestikuliranjem. Samo je sjedio, šu-
tljiv i srdačan kao da me treba čuvati ili paziti.
Povremeno me držao za ruku.
40 Jens Bjørneboe
41 Barutana

našoj su sobi ležali samo stranci, a dvojica crnokosih, osim MESARI

mene i rancuza, bili su jedan ubanac i jedan Sjevernokorejac.
a vrijeme pranja i jutarnje vizite obojica su bila sramežljiva i
plaha poput djevojaka; držali su plahte i deke oko sebe kao da
žele sačuvati svoju krepost pred sestrama koje su im trebale
pomo i. edan od njih orejac čak je navukao ručnik preko
glave od srama. rancuz se smiješio stisnutih usta.
Ta soba sa strancima pokazala se kao vrlo popularna među
ruskim pacijentima, i kad su se vrata prema hodniku otvorila
nakon jutarnjeg pranja, sve je vrvjelo posjetiteljima. oj pri- Stars for you and stripes for me2
jatelj na podu vjerno je sjedio pokraj kreveta bilo je očito da 9. prerijala, ljeto 176.
sam ja njegov stranac.
Poslije, kasno poslijepodne, kad sam dobio natrag svoju
odje u i bio na odlasku iz bolnice, rancuz je opet bio u jakim
bolovima. Nije ga se uop e čulo, a kako je bio prisiljen ležati ospode Bože, ezuš i arija, gdje e to završiti
samo na trbuhu, od njega se nije vidjelo ništa osim zatiljka, ali Onaj prokleti smrdljivi uplakani mačor, izmetni general iz
nije mogao razgovarati kad sam se oprostio i zaželio mu brzo zemlje oca- ole, bio je ovdje i gnjavio me, ometao me u radu
ozdravljenje. Samo je podignuo pogled, nasmiješio se čvrsto na ružama u parku i istresao cijeli kontejner američke savjesti
stisnutih usta i mahnuo mi prstima jedne ruke. na mene ao da to jedno ubojstvo nije jednako dobro kao i
oj us otpratio me niz hodnik, potapšao me po ramenu i svako drugo ao da žuti leš ne miriše jednako slatko kao crni
mahao mi kroz ogradu stubišta. ili smeđi I zašto uop e ubijati ljude, ako ete onda poslije okolo
Grad je bio velik i stran. kukati i plakati
Sve je to bilo vrlo prisutno dok sam to pripovijedao oj zadatak na ovom si litičnom i kanceroznom krateru od
e vreu. I primijetio sam da ga je razveselilo to što je čuo te da planete jest jednostavno i tiho ukloniti kurtone iz parka i čistiti
samo što nije utonuo u san. ludnicu a onda dođe taj idiot s osam zvjezdica iz Sing Singa
oš uvijek sam razmišljao o toj davnoj, beskrajnoj no i s i jadikuje i tuli kao narikača nad lešem koji je kao prvo sam
neznancem dok sam po šljunku hodao kroz park prema svojoj stvorio, a kao drugo ve je potpuno mrtav. Ne bih dao ni pišljiva
ku i, svojoj sobi. boba, ni rabljeni kurton, za takve ubojice.

2 Tebi zvijezde, pruge meni , prev.

42 Jens Bjørneboe
Prema vlastitim zakonima koje poštuje, cijeni i kojima se
divi trebao je kao i svi drugi biti spržen na svojoj električnoj,
američkoj nacionalnoj svetinji od stolice umjesto da še e jed-
nim od najljepših krajeva rancuske, peca pastrve i jede škam-
pe na račun poreznih obveznika. Osim toga je on, kao general,
pristaša smrtne kazne, barem za druge, ako su napravili to što
je on napravio. Povrh sveg tog sranja, još je postao i krš anin.
isli da je rabin ošua umro na križu i za merikance.
To je, naravno, otvoreno pitanje.
No sve je počelo tako što sam stajao u parku i podrezivao
divlje izbojke ruža. ako nisam pravi vrtlar a ni išta drugo,
uostalom, znam kako se pristoji ne mogu obavljati nikakve
druge radove u vrtu osim takvih jednostavnih stvari. Stajao
sam ondje i bio smiren i staložen, još sam uvijek osje ao odjeke
putovanja na sunca na Pedesetnicu i osjetila su mi bila oštrija
nego inače; boje su još uvijek bile čiš e, jasnije i jače, i svi su
zvukovi bili novorođeni i prodorni nije ih uvijek bilo lako pre-
poznati. Osim toga jutro je bilo svježe, rosno i vrlo lijepo; život
je bio pun smisla i ljepote.
ad sam izišao u svoj vinograd, stari je broj novina još bio
na stolu, onaj koji je popišala bolnička mačka, i još uvijek je
na vrhu bila ista ona slika Straussa; njegova svetost Franz-Jo-
se apišani zadovoljno je piljio u svijetlo galsko jutarnje nebo,
kao da je ve kupio cijelu rancusku. Novine su sad bile suhe
kao barut, ali žute i namreškane od mačje mokra e. Odmah me
silno oraspoložio taj prizor lica ministra nancija izobličenog
urinom.
Srce mi je bilo na mjestu i bio sam zadovoljan svojom sudbi-
nom, a onda me došao uznemiravati taj pentagonac.
Bio je kakav i inače, tih, skroman i tugaljiv i tako je opre-
zno gazio po šljunku na cesti da ga se gotovo uop e nije moglo
43 Barutana
čuti. Svakom je svojom kretnjom molio oprost što postoji. sto
je i lagan, krhak i tanašan.
Izgleda tako civilizirano sa svojim štapom da biste pomislili
da je Britanac a ne iz merikanije.
azmijenili smo nekoliko riječi o ružama, o suncu i o vjetru,
ali sam jasno vidio da bi on radije razgovarao i o nečem drugom.
Pogled mu je bio mutan i nemiran, i gledaju i u nebo i krošnje
iznenada me upitao bih li pošao s njim do sela na ručak. Spome-
nuo je čak i mjesto gdje je mislio ručati: Le Soleil Rouge, koji za-
pravo ima jednu od najboljih kuhinja u ovom dijelu svijeta. Sve u
svemu je to sasvim divno seoce, a ja sam oduvijek patološki volio
vrhunsku hranu, a u ovom bi mi slučaju Pentagon platio ručak.
ato sam, dakle, pristao pa smo krenuli prema selu.
ok smo hodali, gotovo nisam ni obra ao pažnju na to o
čemu govorimo. Bile su to razbacane, nepovezane teme o ka-
kvima ljudi inače razgovaraju, dakle nije to bio razgovor koji je
uključivao nešto nepovratno, nešto što se ne bi dalo popraviti,
neku istinu koja bi, jednom za svagda izrečena, mogla odnos
dvoje ljudi pretvoriti u nešto nepodnošljivo i neizdrživo. Ne,
govorili smo samo chiffon, kako se to ovdje kaže. Samo riječi.
a sam bio zaokupljen krajolikom oko sebe, ravnim ali ne-
kako valovitim linijama, bojama, cvije em i izmaglicom što se
nadvila nad zrakom i zbog koje je sve u daljini izgledalo pla-
vičasto i magličasto, s nekakvim blagim srebrnkastim sjajem
preko sebe. I ponovno sam pomislio na to kako nastanjujemo
zemlju koja je puna nepojmljivih ljepota, a mi smo taj raj pre-
tvorili u mesnicu, u mrtvačnicu i kaznenu ustanovu u sve-
op u a orgue koja bazdi na kloro orm i benzol, umjesto da
pišamo po ministrima nancija kao što to čini bolnička mač-
ka , i pjevamo, pijemo vino, slavimo Sunčev sustav, igramo se,
ševimo, pišemo drame i molimo se zvijezdama.
44 Jens Bjørneboe
ad smo sjeli za stol u lijepoj, vrlo staroj gostioni Le Soleil
Rouge, primijetio sam da on djeluje tjeskobno i uzrujano. Po-
gled mu je zvjerao, a on je naručivao jedan artini za drugim.
Odjednom sam ga vidio, vidio sam njega onakvog kakav uistinu
jest, a ne kako izgleda. idio sam uske usne, malko klempave
uši, obrijani vrat i onaj idiotski kratko podšišani zatiljak ali vi-
dio sam i nešto više; vidio sam tanke šake, i vidio sam da mu je
mršava, žilava nadlanica ispod zlatne narukvice i zlatnog sata
dlakava kao u životinje. idio sam ravno kroz povučenu, ljuba-
znu, skromnu osobu i znao da nije ništa doli najobičniji krvnik
i gnjida od landsknehta.
Tad je počeo plakati, naime, prvo su mu se orosile plave vo-
denaste oči, a onda je počeo govoriti o tom svojem smiješnom,
bijednom ubojstvu.
ovorio je o smeđoj djevojci koja je bila ku na pomo nica
kod njega i njegove obitelji nakon što se vratio iz rata u istoč-
noj ziji, i o no i kad su bili sami u ku i zajedno, kad su njego-
va zdrava i normalna američka žena i njegovo jednako zdravo
i normalno američko dijete otputovali rođacima u akoti, ili
gdje tove dovraga bilo, a djevojka boje mahagonija nije htjela
u krevet s njim pa je upotrijebio silu jer je naime bio navikao
raditi što ho e u istočnoj ziji i na kraju joj je strgnuo ga ice
i natjerao je da mirno leži izvrnuvši joj šake, te se naposljet-
ku uspio zariti u nju; i da je ona na kraju potpuno poludjela
i postala histerična te je pokušala dozvati susjede i policiju i
odjednom je bila mrtva, i samo je izbacila izmet kad je pokušao
zaustaviti njezine krikove, i kog je vraga onda trebao napraviti
s lešem koji je prvo pokušao raskomadati, ali je stao na pola
puta i da više ni sam nije znao što radi kad je skrio ostatke
pod nekakve vre e u podrumu. I sve o tome kako u sljede im
danima nije mogao ništa poduzeti, nego ju je samo pustio da
45 Barutana
stoji ondje umjesto da je nekamo odveze, i hodao je dvorištem
i nije se usudio ništa učiniti, sve dok leš nije počeo zaudarati i
dok policija nije počela istragu i pronašla leš, a on više uop e
nije mogao govoriti. I što e ljudi nakon toga misliti o njemu i
o generalštabu.
Sjedio je ondje i govorio i govorio i plakao po stolnjaku,
upropastio mi cijeli ručak, i žablje krakove, i alzaško vino i sir.
Neko vrijeme za hors d’oeuvreom žalio sam ga i pokušao
ga tješiti.
ekao sam mu da ta smrt u osnovi nije ništa i da, s obzirom
na to koliko ljudi bude ubijeno svakog sata svakog dana, ona nije
vrijedna spomena, da je to sitnica u usporedbi sa svjetskom po-
viješ u. osim toga, rekao sam, pa i sam je kao vojnik u istoč-
noj ziji godinama spaljivao mnoštvo žrtava, uključuju i i žene i
djecu, uspomo visokorazvijenog oružja. No nije to htio slušati,
kukao je i plakao, tvrde i da ne govorimo o istoj stvari. atim
sam rekao da je svijet oduvijek bio takav i da e po svemu sude-
i nastaviti biti takav još nekoliko tisu lje a, osim ako u skorijoj
budu nosti ne istrijebimo sav život, tako da emlja na kraju po-
stane tih i divno mrtav mjesec koji e zauvijek nastaviti svoje
putovanje u svemiru. edno seksualno ubojstvo manje-više
Između napadaja tuljenja promucao mi je da on govori o
nečem sasvim drugom i da ga ja uop e ne razumijem. ad sam
ga zamolio da mi objasni, suznim me očima gledao kroz zlatne
naočale i rekao:
orate shvatiti što to znači, ako se pročuje da sam za vri-
jeme službe u zrakoplovstvu imao intiman odnos s crnkinjom
No, to se dakle nije pročulo i čast vojske još uvijek je neo-
kaljana. A za vrijeme objeda nekoliko se puta potpuno promije-
nio, iako su mu suze tekle cijelo vrijeme, i premda je čeznuo za
domom i Te asom i terenom za gol i ugodnim klubom bridža.
46 Jens Bjørneboe
Nastavio je tuliti i balaviti po stolnjaku i piti ledenu vodu uz
jelo i upropastio je cijeli ručak, sve dok nisam poželio da mu ona
mačka napravi isto što je napravila slici ranza- ose a Silnoga.
I ta sranja koja je nadrobio o miloj ženici kod ku e u etro-
itu i o drugovima o cirima i o vrtu i mirovini i ljetnikovcu, sve
sam to morao slušati, dok je sunce bilo plameno i zlatno i išlo
svojom divnom zlatnom putanjom na nebu.
Ne, mali Belgijac stvarno je neka druga vrsta seksualnog
ubojice; on niti plače niti se kaje, on se svemu samo smije i smi-
je, i smatra da je jedno ubojstvo manje-više, da pa, da u tome
nema ništa naročito posebno
Naravno da se i generala da razumjeti.
Praktično rečeno, ne postoji na svijetu ništa što se ne bi mo-
glo razumjeti. li ne dam da mi kvare ručkove.
ad smo se vratili u a Poudri reu, rekao sam l ssadunu
da le g n ralu treba pove ana doza ataraktika za savjest.
to e kog vraga starom ženoubojici sredstva za smirenje
rekao je pomo ni liječnik. ar nije bolje da ga malo boli duša
neko vrijeme
Pst odgovrio sam uperivši prst upozorenja prema nebu.
lah sve čuje. Svi smo mi lahovi sinovi, ne samo naša viso-
kokultivirana rancuska bra a, ali čak su i uzjebani i prežderani
meričani Njegova djeca. On ti ne e oprostiti što tako prezir-
no govoriš o Bijelome ovjeku.
“Tant pis , rekao je l ssadun. obit e pilule.
ašto si tako dobar prema nama bijelcima upitao sam ga.
ar nemaš nimalo rasnog ponosa, nakon svega što su sodomit-
ski rancuzi izveli kod vas.
Oprostili smo vam , odgovorio je i otišao do ormari a s li-
jekovima. ednostavno smo sve oprostili.
47 Barutana
Onda samo idove mrzite
Ne , rekao je ozbiljno. rzimo i crnce. li vama rancuzi-
ma i skimima smo oprostili. aboravili smo vas.
obio sam pismo s renlanda neki dan , rekao sam. S po-
larnim je medvjedima sve u redu.
Stajao je nagnut nad medikamentima.
to ti ljudi gore uop e rade
Isto što i uvijek , odgovorio sam, piju kitovu mast i jedu
špek, a u igluima prave djecu na snijegu. Nitko ne zna tko je čiji
potomak.
Al Assadun je sad bio gotov s ataraktikom za le générala pa je
poslao k njemu sestru s pilulama.
o emo pušiti večeras rekao mi je.
Ne, hvala , odvratio sam. oram raditi na predavanju.
skoro mora biti gotovo.
Kimnuo je. Ja sam nastavio:
“Ni muslimani ni hinduisti ni budisti nisu imali nešto što je
sličilo krš anskim procesima protiv heretika i vještica, barem
ne koliko ja znam. naš li ti za takvo što
Ne , rekao je pa se zamislio. Ne znam ni za što što bi se
moglo usporediti s krš anskim spaljivanjima heretika i proce-
sima protiv vještica. Toga kod nas nije bilo.
azmišljao sam o tome cijelo poslijepodne; kad bismo tre-
bali na i jednu riječ koja opisuje razliku između krš anstva i
svih drugih religija, onda je to riječ lomača .
Ona je centralna u našoj kulturi, i samo ako to shvatimo,
možemo shvatiti kulturu. otovo sve druge misli i svi dru-
gi pojmovi krš anstvu su zajednički s drugim religijama, kao
posuđenice ili iz dubljeg izvora; inkvizicija je apsolutno jedini
izvorni proizvod krš anstva, njegov dosad najve i doprinos.
svojoj sam sobi iznova pročitao sva četiri evanđelja, ali nisam
48 Jens Bjørneboe
u njima pronašao trag bolesti. rivotvorenje je počelo s Pavlom
prvim lenjinistom.
ad je Pavao u religiju uveo demokratski centralizam, isto-
vremeno je proglasio doktrinu magijske elite, teoriju elita ,
koja tvrdi da partijska i crkvena elita božanskom i magijskom
mo i ima sposobnost biti izraz stvarne i najdublje volje naroda,
a da možda ni narod sam nema ni najblažeg pojma o toj volji, ili
čak želi dijametralno suprotno od onoga što želi narod na isti
način kako se heretici i vještice prže na laganoj vatri da bi im
se spasile duše suprotno njihovoj zemaljskoj volji, i zato što
bolje od njih samih razumije što je za njih bolje.
Tu smo u srži stvari.
Pekli smo jedni druge tisu lje ima a da nismo postigli nika-
kav spomena vrijedan rezultat tim kuhinjskim poslovima. Va-
žan je i naš geogra ski položaj, u lsaceu, južno od Triera, gdje
su se dogodila mnoga spaljivanja, s planinama i ela na sjeveru
i nekima od najljepših sorta ruža koje je ljudska ruka uzgojila.
rajolik koji je stvorio Bog, s arhitekturom koja je među naj-
ljepšima u uropi koju su stvorili ljudi.
Opet sam šetao pokraj potoka u svježoj večeri, gledao sam le-
denu, sme kastu vodu i sjene pastrva koje njome plivaju. Pod
krošnjama listopadnog drve a cijeli vrt leži u jasnoj i jakoj, pla-
voj sjeni. Pokoji mak sjaji najluđom crvenom bojom što postoji
na svijetu. No cvjetovi se sad zatvaraju. vjetovi se zatvaraju.
sred sveg tog plavetnila cvjetovi se zatvaraju.
nam da e se navečer nešto dogoditi.
a e mali pederast, belgijski seksualni ubojica, do i k meni
poslije večere trebao sam znati unaprijed. No upravo nužnost
nikad ne shvatite. Ništa nije tako nepredvidivo kao ono što je
rezultat stroge i logične pravilnosti. orao je do i navečer.
49 Barutana
Samo je to još nedostajalo.
On piše i piše ve i dio dana, i tko zna, možda e postati me-
đunarodno poznat pisac. No uz sve to pisanje još uvijek postoje
stvari koje ne uspijeva izre i, riječi koje se ne usuđuje staviti na
papir. Onda se iskrade k meni i iskoristi me kao kantu za sme e,
kao što to čine i svi ostali.
Prvo mi je ukratko ispričao novosti iz instituta; da je ruska
ambasadorica prestala zavijati kao vuk i sad je gotovo potpuno
normalna i smirena, i da je acroi dobio pravi kolar od zavo-
ja oko vrata i ne pokazuje znakove umiranja nakon operacije,
nego naprotiv živi dalje, potpuno neshvatljivo. Svi oni žive i
žive dalje, kao da se ništa u povijesti svijeta nije dogodilo.
Poslije mi je govorio o tome kad je prvi put bio s dječakom
nakon što je sam postao odrastao muškarac.
Naravno da sam mu rekao da to sve nije ništa, prava baga-
tela prema onome što se događa cijele godine i svakodnevno
u svim zemljama i gradovima, otkad je svijeta da muškarci
liježu s dječacima, ali on nije htio prestati govoriti o tome, go-
vorio je i govorio dok sam ja za stolom u vrtu pio vino i slušao
ga u mraku, a on se vra ao sve dalje u prošlost, sve do vremena
kad je i sam bio dječak. Ono što bi moglo biti iznenađuju e jest
činjenica da praktički nema inhibicija kad je u pitanju prepri-
čavanje svojih dvaju ubojstava, piše o tome sve u šesnaest, sa
svim mogu im pojedinostima, svime što je mislio i svime što je
osje ao, ali čim dođe do neoprostivih i razmjerno bezazlenih
stvari s dječacima, kao da za njega sve staje. za to je krivo, ko-
liko sam shvatio, to što klanja zapravo ne govore ništa o njemu
samome, ali sitni intimni doživljaji govore više nego što sam
zna, i toga je svjestan; svjestan je da možda odaje više nego što
sam može kontrolirati. Opscenosti povlače za sobom mnogo
ve u razgoli enost nego što same opisuju. Osoba koja je kadra
50 Jens Bjørneboe
ispričati o vlastitim stvarnim opscenostima kadra je bilo što,
možda čak govoriti istinu i o drugim stvarima.
to se on ne usudi napismeno. suđuje se ubiti ljude i po-
slije raskomadati tijela, ali ne usuđuje se govoriti istinu, ne o
svojoj nutrini, ne o najdubljem mraku.
ako se bliži mrak, on se smije i smije. Smije se dječacima s
kojima se zabavljao, smije se suđenju, sucu i svemu tome zajed-
no. li ne usuđuje se razotkriti. On se kao i svi drugi smrtno
boji ostati bez ga a.
Poprilično je jasno da slobodu imate samo u onolikoj mjeri
koliko se ne stidite. Onaj tko više ne želi ništa skriti približava
se slobodi.
ovjek se hvali time da je obmanuo ljude, hvali se vlastitom
neiskrenoš u i surovoš u, ali se srami što je otkopčao hlače ne-
kom dječaku.
apravo naš mali Belgijac i nije imao mnogo toga ispripo-
vijedati; nešto o cajtnotu, o hotelskim sobama i pisoarima, tek
ponešto o stvarima koje same po sebi nisu bile ni najmanje ruž-
ne ili gnusne, ali su bile prožete prljavim i lažnim okolnostima.
O stvarima koje su morale ostati tajne, koje su se obavljale žur-
no i bez mira i strpljenja, bez radosti.
edino lijepo što je taj čovjek doživio bila su ta dva ubojstva
u oba slučaja ubojstva dječaka u pubertetu. a razliku od na-
šeg američanskog silovatelja mlade crnkinje, mladi Belgijac je
uspio raskomadati leševe. Imao je jače živce od generala.
Ipak nisu dovoljno jaki.
Najjače živce ustvari ima stari acroi , ali čak ni njegovi
nisu izdržali ne dugoročno. , ako je suditi po zavijanju, ni
ambasadoričini živci nisu na razini Sunčeva sustava. Najslabije
živce od svih nas, strogo uzevši, ima sam primarijus, dobri stari
51 Barutana
e vre, a on se zapravo na svoj način najbolje snalazi u svijetu.
Stvarno užasno ide dvojici bolničara.
l ssadun pak izgleda kao da se zasad drži, iako samo lah
i arija znaju kako e on završiti.
eđutim, kad ve govorimo o vječnim stvarima, možda bih
trebao spomenuti nešto što sam s m doživio s jednim dječa-
kom kojeg sam sreo na ulici u onu, u gradu koji između osta-
log valja pamtiti po inovatorskom kriminalističkom institutu.
onu je policijska istraga postala znanost.
ječaka o kojem u pričati sreo sam na jednoj od ulica u
blizini rijeke, i odmah sam ga primijetio jer je bio lijep. Nije
bio naročito visok, imao je petnaestak godina i upadljivo svije-
tlu, gotovo bijelu kosu. Bio je lijep na način koji je istovremeno
bio i muževan i čarobno ženstven i čim je osjetio da sam ga
zapazio, okrenuo se prema prvom osvijetljenom izlogu. Bila je
to knjižara, a ništa nije bilo prirodnije nego da i sam stanem
i pogledam knjige. asno se sje am jednog rancuskog izdanja
austa. ječak me pogledao i lagano se nasmiješio te smo na-
kon nekog vremena počeli razgovarati o knjigama. Ono što smo
obojica željeli visjelo je u zraku i dalo se nožem rezati.
Poslije smo otišli u neki bar i popili kavu i nekoliko čaša
konjaka. Bistre plavozelene oči bile su blistavo vesele i raspolo-
žene; dječak je prštao od sre e.
e u dizalu na putu prema mojoj hotelskoj sobi zagrlio me
i poljubio, spontano i strastveno, snažno kako to nijedna žena
ne bi mogla. Osjetio sam kako mu se cijelo tijelo ukrutilo, sve je
bilo jedan jedini napeti miši .
hodniku me držao za ruku istim čvrstim stiskom, nestr-
pljivo i uspuhano.
52 Jens Bjørneboe
im smo ušli u sobu, pogledao me i nasmiješio mi se otkopčava-
ju i hlače i vade i penis koji je bio tvrd i krut. Onda se dogodila
eksplozija; doslovno je strgnuo sa sebe odje u i bacio je na pod.
Ono što je uslijedilo bilo je kao da sam bio u krevetu s pante-
rom; bio je u potpunoj, gotovo nesvjesnoj ekstazi, grlio me i
trljao kukove i trbuh o mene, naprijed-natrag, naprijed-natrag.
Nije mogao govoriti, ali me ljubio otvorenim ustima po cijelo-
me licu, vlažnim ustima i jezikom trljao mi oči, usta, vrat i uši.
Podignuo sam glavu i pogledao prema njegovu trbuhu i na-
breklom penisu. Gotovo iste sekunde vidio sam kako je zasjalo
nešto mokro i munjevito. U istom sam trenu dobio topao mlaz
po torzu i preko lica. Priljubio je usta uz moj vrat i nekoliko
me puta poprilično jako ugrizao, ali inače to nije djelovalo na
njega; penis mu je bio jednako krut kao prije i strast je bila pot-
puno ista. Nikad ni kod koga nisam vidio takvu strast.
to se točno dogodilo sad više nije važno; re i u samo da
se to ponovilo triput zaredom u nekoliko minuta a da erekcije
nije nestalo. Tek se poslije morao malo odmoriti pa je ležao i
držao me za ruku.
anas me ta priča podsje a samo na jedno: kakvu enormnu
snagu ros zna imati u dobi u kojoj je taj dječak bio i u kakve
sile diramo kad a pokušavamo potisnuti kad a pokušavamo
odvesti na druge tragove koje ne poznajemo i nad kojima ne-
mamo pregled.
Imamo kulturu koja idiotski kopa i ruje po ljudima, koja ih
želi ormirati , oplemeniti , bez iskre uvida u to što radi.
iza svega stoji ista zla potreba za vladanjem, za pokazivanjem
mo i, isti stari grijesi.
vaput sam na svojem prijašnjem radnom mjestu istraživao
pozadinu seksualnih ubojstava najpomnije i najtemeljitije što
sam mogao, i oba sam puta došao do istih rezultata.
53 Barutana
Obojica su bili ubojice djevojaka, ali različitih dobi i narod-
nosti. edan je ubio samo jedanput, i to davljenjem, drugi dva-
put s nekoliko godina razmaka, nakon što su ga liječnici otpu-
stili iz zatvorske bolnice kao izliječenog ili barem u mnogo
boljem stanju. bojstva je počinio džepnim nožem i velikom
iglom za šešir. oba je slučaja vozio autocestom i pokupio dje-
vojke koje su autostopirale.
O prvome, davitelju, može se ukratko re i da potječe iz izni-
mno puritanskog i čistunskog krš anskog okruženja. Od malih
su ga nogu učili mrziti i bojati se putenih želja, koje su najgore
zlo od svih zala na svijetu. Bio je vrlo pobožan, častan i solidan
čovjek. To nije teorija, samo činjenica.
rugi, dvostruki ubojica s iglom za šešir, imao je daleko
monumentalniju povijest, obilježenu suludom i anatičnom
mržnjom prema životu. Otac mu je umro kad je on sam još bio
malo dijete, a odgojila ga je vrlo pobožna žena koja mu je bila
majka. Ta je žena imala jedan jedini cilj u životu: da joj sin osta-
ne čist, da ga drži podalje od svih žena na svijetu. Branila mu
je i grijeh samoskrnavljenja. Sve do dječakove osamnaeste ili
devetnaeste godine morao je i i na zahod s otvorenim vratima,
a majka je stajala ispred njih i nadgledala da joj se sin ne bi pre-
pustio čulnim užicima.
Obojica su momaka postala ubojice u svojim dvadesetima, a
kad odmaknem dalje sa svojim radom, istražit u podrijetla svih
seksualnih ubojica i sve iznijeti u pouzdanom statističkom obliku.
li otkud taj nagon potječe
idjet emo poslije sa suđenjima vješticama.
O tom dječaku iz ona, toj mojoj najstrastvenijoj i najdiv-
ljijoj ljubavi, ne znam ništa više. Nekoliko dana poslije otputo-
vao sam iz grada. On je išao u školu. No znam da smo zajedno
proveli iznimne sate.
54 Jens Bjørneboe
Inače, malogdje mi je na svijetu bilo bolje nego u a Po-
udri rei; čudesna smeđa boja u ledenom, prozirnom potoku s
pastrvama, zrak, park s golemim, prastarim stablima i blještavim
cvijetnjacima sve je to toliki odmak od svijeta, spokojna osa-
ma, zadnja velika mogu nost da shvatim u čemu to sudjelujemo.
Naravno: sudnice, zatvori, ludnice to je bilo i ostalo moj svijet.
Imam vrlo poseban odnos s medicinarima. Posvuda sam
sretao liječnike, a ve ina ih je napola luda i divna. I pravnici
su mi prirasli srcu, što možda proizlazi iz toga da su oni možda
jedini ljudi, osim kažnjenika, koji potpuno i do kraja dijele moje
viđenje sudnice. Prepoznaju laž.
ako to da imam tako očito smiruju i utjecaj na sve du-
ševne bolesnike, ne znam točno. li mogu e je da osje aju da
dijelim dobar dio njihova shva anja svijeta, i da se istodobno
uspijevam probijati kroz tu hrpu sme a a da me nitko ne vodi
za ruku. Naš mali Belgijac jedan je od najslađih seksualnih ubo-
jica koje sam sreo neobično je šarmantan. I ubio je dvojicu
dječaka na način koji je po građanskim standardima tako
domišljat da bi trebalo oti i u američki rat za slobodu u istočnoj
ziji da biste našli išta slično takvoj umjetnosti u klanju djece.
Belgijac . ontaine usmrtio je dvojicu dječaka nožem,
i to na način koji je pokazao da se svijet izvrsno snalazi i bez
današnje napredne tehničke mašinerije. elik, oštar nož izne-
nađuju e dobro unkcionira, ako je u rukama čovjeka koji ima
mašte i energije. Između ostalog, odrezao je s njih sve što se
moglo odrezati, jednostavno se nije zadovoljio samo mudima i
penisom. Naprotiv.
osta je čudno razmišljati o tome dok ovako mirno i pri-
sno sjedim s njim i razgovaram. bojstva su se javila poprilično
nenadano u životu . ontainea, kad je imao dvadeset četiri
godine i spremao doktorat iz prava. ontaine je nizak rastom,
55 Barutana
zapravo poprilično mirna karaktera, i vrlo krhke građe. Nije ga
lako zamisliti kako barata mesarskim nožem. No govorim sebi
da se upravo takve stvari neprestano događaju svaki put kad
božje slike na zemlji vode svoje ratove, ni za što drugo gotovo
da i nismo imali vremena. oji god rat uzeli, nai i ete na ampu-
tacije i intervencije kakve je ontaine izvršio, i koje nipošto nisu
nužno dio taktike ili strategije generalštaba. otovo uvijek se to
čini kao dobrovoljan dodatni posao, često u prekovremenim sa-
tima ili u slobodno vrijeme, pa bi se gotovo moglo pretpostaviti
da je ta sklonost latentna u mnogima od božjih slika i prilika.
ontaine je odrastao u krajnje zašti enom bogataškom okruže-
nju, u kojemu je živio okružen poslugom, automobilima i svim
zamislivim luksuzom. I prije je ve znao uzrokovati brige svojoj
obitelji zbog svoje spolne osebujnosti, ali nitko od njega nije
očekivao ništa slično. Bio je iznimno bistre glave i studij je ri-
ješio kao od šale i s izvrsnim rezultatima zauzvrat je mogao
raditi što je htio na otprilike svim područjima. edino što mu je
obitelj potpuno branila jest homoseksualnost.
Prve su se scene dogodile kad ga je u dobi od dvanaest-tri-
naest godina majka zatekla s prijateljem iz razreda, obojicu u
otkopčanim hlačama i zauzete međusobnim entuzijastičnim
onaniranjem.
Nakon obiteljskih scena koje su uslijedile, vukli su ga od
doktora do doktora, psihijatrima i psiholozima, pokušavali su
s tabletama i dijetama, posluga je dobila nalog da mu ne po-
služuju jaja, kao i da ga drže na oku. Sve su njegove prijatelje
sumnjičavo gledali i istraživali koliko su mogli. No sva ta brižlji-
va nastojanja nisu urodila plodom i nije prošlo dugo prije nego
što su ga ponovno zatekli na djelu, ovaj put s vrtlarovim sinom,
koji je imao šesnaest godina. očajničkom pokušaju počeo je
tražiti manje dječake, ali opet su ga uhvatili u istome.
56 Jens Bjørneboe
Nakon nekog vremena počeo je nestajati od ku e, i tad je
stupao u kontakt s odraslim muškarcima, što mu nije naročito
odgovaralo, i s čim je prestao nakon što ga je jedan od njih pri-
javio za prostituciju. No roditelji su ga nastavili nadgledati još
godinama, i tek se s dvadeset godina uspio postaviti dovoljno
čvrsto da im je postalo nemogu e kontrolirati ga. međuvre-
menu se potpuno preorijentirao na dječake u pubertetu, što ga
je dovelo u opasnost pred kaznenim zakonom.
Usto je razvio vrlo posebne potrebe. Bio je izrazitio analno
erotičan i htio je biti pasivan partner dakle pravi enculé, kako
to e vre kaže.
Očito je da je ontaineu teško govoriti o pubertetskim go-
dinama. Postane napet i nemiran kad god to pokuša. O uboj-
stvima koja su došla mnogo poslije, i s razmakom od samo pet
dana, mnogo mu je lakše govoriti.
Te ih je večeri ponovno spomenuo, ostao je sjediti i neko me
vrijeme gledati. Zatim je rekao:
Ta su dva ubojstva zapravo bila moje rođenje.
ako to mislite upitao sam ga.
Teško je to precizno sročiti , odvratio je, no tad je počeo
moj vlastiti život. Nakon toga sam bio potpuno drugačiji nego
prije. Nastao sam; počeo sam postojati.
rlo su lako i vama mogli skončati život u istome stanu ,
rekao sam. a nije bilo određenih izvanrednih advokata i psi-
hijatara. A u dobra stara vremena spalili bi vas zbog pederasti-
je. Sjetite se alvina.
a, da , rekao je. pravo tako. pravo tako
Neko je vrijeme šutio, a onda se počeo glasno smijati prije
nego što je ponovno progovorio:
nate li da me moja obitelj, moja obitelj koja me smatrala
nekakvom duševnom nakazom, ljagom, ista ta obitelj sada gle-
57 Barutana
da s poštovanjem, sa strahopoštovanjem, moglo bi se re i.
Shvatio sam što želi re i.
Napredovali ste , odgovorio sam. alog pederasta koji ga-
nja četrnaestogodišnjake da ga zadovolje straga gledaju samo s
prezirom, no ubojica jest netko i nešto
pravo tako. bojica je čovjek. bojicu se gleda sa straho-
poštovanjem, ne s prezirom.
Nisam ništa rekao, i tren poslije je nastavio:
Naravno da sam na neki način bio lud kad sam to učinio,
ali tko je zapravo luđi
Pratio sam ga dio puta do klinike i poželio mu laku no .
Sigurno nije pretjerano opasno pustiti Fontainea da tako
slobodno še e parkom. e vreova vrlo liberalna metoda lije-
čenja djeluje; ontaineu je bolje nego ikad prije i ne trebaju mu
nedostajati odnosi s dječacima. e vre i policijski liječnik u
jednom od obližnjih ve ih gradova sklopili su dogovor i onta-
ineu se redovito zadovoljavaju potrebe u tolikoj mjeri da pone-
kad sljede i dan ne može sjediti.
Svima nam je poprilično dobro u dragoj nam a Poudri rei,
među dvonogom bra om u zatvorskoj umobolnici. Sam Bog zna
da imamo svoje osebujnosti, ali kako je onima vani ne mislim na
zle ljude, na makroe, trgovce robljem i kradljivce leševa, pedera-
ste, ubojice i džepare koji su još uvijek na slobodi mislim na one
koji zaista pripadaju ovome svijetu, one koji ga vode i paze na nj
Spuštao sam se kroz park i skrenuo s ceste preko jedne li-
vade, gdje je gusto raslo nekoliko stabala, poput šumarka. I kad
sam pogledao prema njima, učinilo mi se da ondje vidim nešto
još mračnije od mraka. kipio sam se i zagledao u to; ugledao
sam nešto što je sličilo ogromnoj vre i koja se njiše nad tlom.
času je sve stalo, prije nego što sam se usudio oti i među debla.
Bio je to težak, snažan muškarac.
58 Jens Bjørneboe
Tek kad sam mu došao sasvim blizu vidio sam da je to dr.
B thor , madžarski inženjer.
Istog sam časa dignuo uzbunu i prenijeli smo ga gore u hit-
nu pomo . No ovaj put nije išlo kao s . acroi om; B thor je
imao više sre e.
vaput u samo dva dana , rekao je dr. e vre, to je kao u
zatvorima. im jedan počne, drugi nastave. S vremena na vrije-
me dođe do epidemija.
a rekao je l ssadun gledaju i veličanstven, miši av
leš. ko je netko morao biti prvi
On je nazvao policiju i velik je dio no i otpao na istrage i
saslušavanja svjedoka, a jadni su policajci dobili crno vino i pi-
sali, pisali do poslije tri sata. atim su otišli. Obješeno truplo
ponijeli su sa sobom.
Poslije, u svojemu vrtu, pojeo sam nekoliko kriški crnog kruha
i zalio ih s nekoliko čaša vina.
azmišljao sam o tome koliko sam se zapanjuju e mnogo
počeo prisje ati vlastita života, i koliko je u svemu tome isto-
vremeno i strogosti i nužnosti. Od trenutka u kojem sve počinje
neprekinuta se, logična linija nužnosti, proteže sve do današ-
njeg dana. Tako je sve što je bilo moralo tako biti. Na neki je
način sve dobro i ispravno.
va ubojstva koja je ontaine počinio dogodila su se u sobi
koju je unajmio u gradu. edan je dječak po dogovoru došao k
njemu, no neočekivano je za svoju uslugu tražio otprilike dvo-
struko nego inače. ontainea je to uzrujalo, ne zbog novca,
nego zato što ga je to na određen način povrijedilo. I u pre-
pirci koja je uslijedila, iznuda je prerasla u ucjenu: dječak je
prijetio da e razotkriti sve što zna o ontaineovim intimnim
skolnostima. ošlo je do kratkog naguravanja, u kojemu je on-
59 Barutana
taine potpuno izgubio kontrolu nad sobom, i čim je potekla krv,
počeo je klanje. Nekoliko dana nakon toga i prije nego što se
policijska istraga pošteno zakotrljala drugi mu je dječak do-
šao u dogovoreno vrijeme. No on nije došao samo obaviti svoje
prijateljske dužnosti s ontaineom, nego ga je pitao i za svojeg
prijatelja, za kojeg je znao da je bio na istome mjestu prije nego
što je nestao.
Taj se put ubojstvo dogodilo promišljeno i namjerno, i jed-
nako ritualno kao i prošlo; između ostalog obavio je isto, kraj-
nje pomno kastriranje.
ao što je poznato, kod svakog je ubojstva glavni problem
ukloniti ostatke, praktički je to nemogu e. No ontaine je to
učinio inteligentno i temeljito, i budu i da je soba bila unaj-
mljena pod lažnim imenom, a on ju je upotrebljavao samo kao
ljubavno gnijezdo te ga nitko u tom susjedstvu nije poznavao,
trebalo je dugo da se slučaj rasvijetli.
Fontaine je odmah priznao pa su ga smjesta dopremili u
kliniku.
rlo me zabrinjava to što nitko nema pravo re i istinu o
drugima, ako se ne usudi re i istinu o sebi. Istovremeno: je li to
mogu e izbje i e li mogu e zaista detaljno voditi protokol, a
da ne nastane podtekst iz kojega se svaka riječ može upotrije-
biti protiv vas
apravo, vjerojatno bih čak postavio ovu temeljnu doktrinu
za voditelje protokola: Piši tako da se svaka riječ može upotri-
jebiti protiv tebe
61

TI O I

18. prerijala, ljeto 176.

Tako sam ja dakle u Božje ime održao to vražje, prokleto pre-

davanje o vještičjoj vladavini svijetom i borbi sila dobra protiv
njih Bio sam spreman na gotovo sve nakon toga, ali nisam oče-
kivao reakcije kakve su uslijedile.
li, dopustite da prvo spomenem da slučajevi . acroi a
i dr. B thor ja jednostavno nisu za sobom povukli druge. Ne,
nije došlo do epidemije. Naprotiv, azilom su zavladali mir i tiši-
na, uistinu najdublja idila i spokoj.
ak su i . acroi u i ambasadorici iz usije prošli trenuci
krize. Stari acroi nabada naokolo svojim štapom i pozdravlja
sve, malko oslabljen i s čvrstim zavojima oko vrata, ali djeluje
kao da je na miru sa sobom i svijetom i kao da mu je krvare-
nje godilo.
mbasadorica trenutačno ne zavija; blijeda i slabašnog osmi-
jeha še e parkom, krajnje diplomatski dostojanstvena, ali isto-
vremeno dovoljno čovječna i demokratična da svakoga pozdravi
kako i priliči predstavnici dvjesto milijuna sretnih Sovjeta.
62 Jens Bjørneboe
ostalom, ovdje ne e biti napisana ni riječ kritike na nje-
zin račun. ao prvo, ima svojih problema sa sobom i svojom
prirodom, a kao drugo, ima tužnu obiteljsku priču: 1936. se po-
kazalo da je njezin otac, koji se borio na barikadama za vrije-
me revolucije i cijelo vrijeme bio na prvoj liniji u građanskom
ratu, nažalost jedna od bezbrojnih hijena i krvopija što su ih još
od 1917. kapitalističke sile pla ale da truju, sabotiraju, ubijaju
i obmanjuju sovjete, da miješaju mljeveno staklo u brašno, da
potkopavaju revoluciju, te da planiraju oružane prepade na ju-
načke sovjetske vođe i istovremeno budu u dosluhu s imperija-
listom Trockim i kasnije nakon preuzimanja vlasti u Teutoniji
surađuju s dol om itlerom i estapom.
Budu i da je pseto sve priznalo na suđenju, njegov se postu-
pak ne može dovesti u pitanje bio je toliko očito kriv za uža-
savaju e zločine protiv države da u mirnijim vremenima nije
moglo biti govora ni o kakvom iskupljenju za njega.
Ipak, unatoč njegovu padu, njegova k i koja 1936. jedva da
se rodila i dokazano nije bila njegova suučesnica poslije je bila
tako odgajana da je sad mogla djelovati kao ambasadorica. To s
njezinim ocem nije bilo jedino; i poznanici, obiteljski prijatelji,
rođaci i drugi jedan po jedan su razotkriveni kao imperijalistički
krvopije, izopačene hijene i revizionistički ubojice, pogotovo na-
kon rata pa je zacijelo imala dovoljno materijala za razmišlja-
nje u samotnim satima između zavijanja i pokušaja silovanja,
pogotovo jer su ti prijatelji, rođaci itd. koji su osuđeni kao hijene
1950-ih i poslije od sredine 1960-ih svi redom priznali svoju mr-
žnju prema narodu i svoju ljubav prema kapitalizmu.
Nije lako biti iz takve okoline kad ste iskren i gorljivo za-
hvalan Sovjet.
Katkad razgovaram s njom i tad mi djeluje potišteno i pri-
gušeno, kao da je u nekom trenutku bila zgažena i nikad nije
63 Barutana
pošteno zacijelila. No prije sloma bila je savršena, obuzda-
na žena ambasadora koja je istinski i potpuno nadopunjavala
svojeg korektnog supruga, čuvare režima, prava predstavnica
sovjetske revolucionarne vrline i herojske snage. Sad od toga,
naravno, zapravo nije ostalo puno, iako kaže da često čezne za
domom u usiji i tamošnjim selima. ožda je netaktično i ne-
promišljeno od mene što ponekad razgovaram s njom o stanju
u sudstvu i zatvorima u njezinoj zemlji, gdje se situacija nepre-
kidno popravlja, pogotovo nakon Staljinove smrti do danas,
kad je situacija zapravo tako sjajna da u zatvorima sjede samo
pisci. Ona se tome smiješi, ali ne izgleda sretno iako znam
da joj nije mučno razgovarati o tome, naprotiv, čini se kao da
joj je to potrebno. judi znaju pokazati toliko neobičnih strana,
pogotovo kad razgovaraju o mladosti i djetinjstvu. Znam da je u
više navrata htjela tražiti politički azil u rancuskoj, no čeka da
bude dovoljno zdrava da može donijeti tu odluku. kad dođu
napadaji, razmišlja o posve drugim stvarima.
Nekoliko je puta popila sa mnom čašu vina na terasi i bilo je
vrlo ugodno, barem meni. li nikad nismo razgovarali o Bibliji.
ao i toliki post-revolucionarni usi, nije je čitala. Ne poznaje
ni druge revolucionarne tekstove, samo enjinovu doktrinu i
mali katekizam samo apostolske komentare.
I Fontaineu je mirno i dobro. Imao je barem jednu posjetu
i izgleda zadovoljno i kao da mu je laknulo. Stoji dok s njime
razgovarate.
Tako još uvijek nismo baš blistavo društvance ovdje u a
Poudri rei, a ima ludnica i s eminentnijim pacijentima, no ipak
se donekle slažemo i uglavnom se držimo zajedno.
Predavanje se održalo u auditoriju, koji je opremljen bes-
prijekorno kao auditorij u kakvom prvorazrednom hotelu, s
ukusom i otmjeno, kao što to e vreov kulturni nivo iziskuje.
64 Jens Bjørneboe
Nakon što smo pojeli neuobičajeno neuspjelo jelo izva-
dio sam rukopis i pošao prema govornici koju smo upotrebljavali
na ovakvim okupljanjima. a izbjegnem nesporazume, ovdje u
dnevniku prenosim rukopis kojim sam se koristio in e tenso,
zbog interpretacije znakova i djela što su nakon toga počinjena.
No, prije nego što prijeđemo na srž stvari, moram, kao naj-
bliži predstavnik Trojstva ne kao Sin ili Otac, nego jednostav-
no kao Paraklet, kao tješitelj i kao uh Sveti iskazati svoju
averziju prema strahovito usranom i si litičnom obliku komu-
nikacije što se naziva usmena predaja ili među pro anim na-
rodom predavanje , ormi koja je nastala isključivo da bi zatr-
la svaku točnost i preciznost u vrtlogu magle izvan svake mo i
prosuđivanja i svih kriterija. Ta orma ima mnogošto zajednič-
ko sa sporadično radikalnim skretanjima mode u vođenju pro-
tokola, ali ništa s analitičkim, mikroskopskim naturalizmom
koji je žila kucavica svakog vođenja protokola i koji rastvara
stvarnost u sjaj metala, poludragog i dragog kamenja, i koji je
snagom svoje preciznosti, svoje razine istinitosti i svoje znan-
stvene metode jedini način vođenja protokola koji ima veze s
apokalipsom posljednjih dana; tako su ih vodili čuvari poput
Schultza, Bulatovi a, eneta, alapartea i prije svega našeg
voljenog linea kojemu suvremenici nisu ni do gležnja kao
i mnogi, mnogi drugi koji nisu pomodari i koji stoga ne dobiju
uvijek svoju pla u ve u ovome životu, nego manje-više budu
spaljeni na lomači ili ušutkani, tako da kao pšenično zrno mo-
raju prvo umrijeti da bi dosegli vječni život.3
3 vračarica živi 4 pojavilo se još deset, dvadeset ili čak četrde-
aista, zaista, kažem vam: ako pšenično zrno, pavši na zemlju, ne umre,
ostaje samo; ako li umre, donosi obilat rod. vanđelje po Ivanu, 1 : 4. Biblija
rš anske sadašnjosti, 015., prev.
65 Barutana
Pišem to da opravdam neprecizan ton, koji je bio i ostao stil pre-
davanja ili usmene predaje , i od kojega se ovim putem ograđujem:
TI O I
O Sotoninom preuzimanju vlasti, vladavini vještica
i Velikoj Strepnji.
rage dame i gospodo
psolutni preduvjet sine qua non za razumijevanje povi-
jesne, junačke borbe protiv rne agije jest sljede e: vradžbi-
ne, tj. zločini vračeva i vještica protiv vladavine Svetoga Troj-
stva 3 1 , oduvijek su postojale. No u godinama na prijelazu iz
petnaestog u šesnaesto stolje e Božji su psi, bra a Domini canes,
uz pomo tadašnjih najvećih znanstvenika, a prije svega genija
jurista, oštroumnih misli i golemih znanstvenih napora struč-
njaka za pravo vidi: Pavao, ugustin, pronicavi Toma kvinski,
uther, enjin, itd. , došli do sljede eg svjetskog otkri a:
Sotonin plan elike evolucije: Sotonina vladavina nad cije-
lom uropom, provedena uz pomo njegovih pla enika, vještica
i vračeva s desecima i desecima tisu a pla enika, s vojskom ve-
om od leksandrovih i ezarovih legija zajedno s vojskom urot-
nika, trebala se dogoditi ta strahota, da Božje arstvo i uropu,
krš ansku zemlju , kako kaže Novalis, na prepad osvoje vještice
i vračevi te je za sva vremena pripoje Sotoninu arstvu Tame,
da bi ondje hulili Boga i zatrli N O I iP NOST.
ljučan dokaz za krš anske nebeske i laičke pravnike bio
je golem porast broja vještica na zemlji. Na svaku vješticu koja
je priznala i bila pravedno kažnjena ojsije: Ne dopuštaj da
4 Ibid.
66 Jens Bjørneboe
set do stotine novih vještica koje je osuđena navela pred
Božjim očima, u danima prije nego što je sama vještica trebala
umrijeti velikom smr u u trenutku kad nitko ne može lagati
i kad blagoslovljeni instrumenti našeg Gospodina Isusa Krista
jamče istinitost izrečenog.
Te tisu e i stotine tisu a vještica među pravovjernim pu-
kom stvorile su eliku Strepnju veliki studeni.
Oni shva aju da se u svakoj osobi koju sretnu mogao na-
staniti Sotona. svakome bratu, sestri, prijatelju moglo je zlo
dvojstva pokoriti srce i razum, navode i ga da služi Sotoninoj
karnalnoj želji, koja je ulaz u Sotoninu vladavinu svijetom na-
kon revolucije.
svakoj osobi, laiku ili eruditu, mogu e je nai i na špijuna,
agenta protivničkih sila, prokletu prodanu dušu koja služi po-
bunjeničkim snagama u bitci za dominaciju svijetom, za zbaci-
vanje svjetovnih vladara, krvnika i dželata koji su prema Pavlo-
voj riječi pomazani od ospodina Boga i koje robovski trebaju
slušati i robovski im služiti svi krš ani redom bez sumnje, bez
ustanka, bez neposluha; Sile ovoga svijeta, koje su prvo bile
protivnici arstva jubavi Božjega Sina, ali su nakon četvrtog
stolje a Božjemu arstvu služili mačem i lomačom, i kojima se
krš ani trebaju pokoravati prema Pavlu, ugustinu, alvinu
i utheru do smrti, kako nam evanđelje ljubavi nalaže. Sve to
vrijeme te su svjetske sile krštene i krš anske.
tim stotinama tisu a špijuna i sluga Sotoninog arstva
rkva i svjetovni pravnici imali su velik i silan posao čak i isti-
na, spolno op enje s inkubima i sukubima kao osnovni pakt sa
Sotonom, gotovo isključivo se mogla razotkriti rkvinim naj-
drastičnijim instrumentima prisile.
Ne može se dovoljno puta ponoviti da je ovdje riječ o Deus
Caritatis, Bogu jubavi, i da su Njegovi sluge tek nevoljko pre-
67 Barutana
puštali pobunjenike svjetovnim sudovima, pravnicima, koji su
služili borbi Trojstva protiv tame s barem podjednakim žarom
kao i kler. Rat koji je uslijedio bio je neopisivo i beskrajno ju-
nački što se tiče Božjih sluga.
Punih dvjesto godina vodila se borba na zapovijed Ljuba-
vi: deseci milijuna lažnih krš ana, špijuna i agenata ospodara
Tame, sa supružnicima i često malom djecom, bili su podvrg-
nuti rastezalu i vatri (zajedno sa svim znanstvenim instrumen-
tima, koje su nam podarili Otac, uh i Sin , i nakon toga pre-
pušteni, bez krvoproli a, kaznenoj pravdi ovoga svijeta. Nakon
tog golemog i kozmičkog svjetskog rata, koji je trajao više od
dvije stotine godina, pokazalo se da su teologija i sudstvo na
kraju porazili mnoge koji su se stavili u službu Sotone. Trijum
je bio na strani Crkve i Zakona.
rage dame i gospodo, moji poštovani slušatelji
To je kratka i uvodna orijentacija o temi kojoj emo se po-
svetiti večeras.
Samo emo istaknuti temu koja se provlači kroz sukob:
u tim se ključnim stolje ima radilo o dominaciji u svijetu, o
ustanku sila otpora i revolucionarnim akcijama protiv postoje-
eg stanja, protiv Božje vječne i mile institucije svjetskog pore-
tka kakav jest i kakav e uvijek biti, ili da citiram artina ut-
hera i njegovo objašnjenje onoga što taj poredak kani zauvijek
uključivati:
(Art. XVI)
(De Rebus Civilibus.)
O policiji i svjetovnoj vlasti pisano je da sav autoritet na
svijetu i sve ustoličene vladare i sve zakone stvara i postavlja
Bog da e krš anin izvršavati smrtne kazne i kažnjavati zlo-
68 Jens Bjørneboe
djela smr u, voditi pravedne ratove, boriti se, kupovati i proda-
vati posjedovati vlastito imanje, konzumirati brak, itd
Nadalje:
(Art. XVII)
(De Christi Reditu ad Iuditum.)
dati pravovjernima i izabranima vječni život i vječnu ra-
dost, ali osuditi bezbožnike i đavle na vječne muke
Stoga se odbacuju anabaptisti, koji uče da đavli i prokleti
ljudi ne e trpjeti vječne muke i patnje
anas nam zvuči idiotski kad neprosvijetljen i budalast
poganin kaže a ovdje biram prve riječi nasumce uzete među
podjednako idiotskim poganskim izrazima, a na raspolaganju
su nam tisu e:
“Nakon što ste bili izgubljeni u divljini i vratili se u ljudske nase-
obine, ne pravite više razliku između Helena i barbara, nego osjećate
koliko je jedan čovjek srodan drugome.
Napisano je to prije tri i pol stolje a prije naše krš anske ere
autor je ristotel a kakav li je skok iz mraka u jasno u uči-
njen za manje od dvije tisu e godina, od ristotela do uthera:
Katekizam, Haustafel, Dodatak br. II: “Svatko treba biti poslu-
šan, jer iznad nas je autoritet koji je postavljen od Boga. Tko je
neposlušan spram autoriteta, neposlušan je spram riječi samoga
Boga Stoga je važno biti poslušan
Ponovno se vra amo na bezboštvo i tamu, ovaj put rabinu
ošui, koji je rekao i on je završio kao zločinac na križu nakon
što se izrugivao državi : Jao vama kad vas svi budu hvalili! 5
5 vanđelje po uci 6: 6, Biblija rš anske sadašnjosti, 015., prev.
69 Barutana
oliko drugačije, i beskrajno dublje, zvuče Pavlove riječi:
htio bih da svi ljudi budu kao i ja 6
Luther:
Podsjetite ih na to da se podrede suverenima i autoritetima
ene se moraju podrediti svojim muževima, kao što je Sara
bila poslušna brahamu i zvala ga gospodarom
O, djeco, slušajte svoje roditelje u ospodinu O, sluge,
slušajte svoje gospodare u tijelu O, mladi, slušajte stare, i odi-
jevajte se skromno Skromnima On daje svoju milost.
Nakon toga izbila je vještičja revolucija No prije nego što
ozbiljno opišemo misli i bludnost što su ih vradžbine donije-
le, zadržat emo se ipak na tome kako bistrina i mudrost r.
Martina Luthera nisu samo njegova zasluga. Njegovi duhovni
oci bili su najbistriji umovi antičkoga svijeta: Pavao i ugustin.
a takve ljude, koji su došli u sukob s državom i zbog toga
bili kažnjeni, Pavao, ugustin, Toma, uther i enjin nemaju
dovoljno oštrih riječi:
“Satrite ih kao bijesne pse!
Na duboku mudrost toga još emo se vratiti. Bližimo se
prvoj stanki pa u samo na brzinu spomenuti nepromišljene i
površne riječi stanovitog Sokrata, izgovorene netom prije nje-
gove smrti, a koje su išle otprilike ovako:
ko se prije nisam bunio protiv zakona, onda je prekasno da
to činim sad. To što će mene sad smaknuti nije nikakav argument,
kad sam prije vidio da drugi umiru zbog istih bezbožnih zakona.
I odatle do samo šesto-sedam stolje a poslije, iz mračne
antike do svijetlog Božjeg svijeta, cijelog ispunjenog jasno om
misli, mudroš u i ljubavlju, kojom je prožeto tanazijsko vjero-
6 Prva poslanica orin anima 7:7, ibid, prev.
70 Jens Bjørneboe
vanje to je smiješna grčka matematika u usporedbi s time
Spomenut u samo Sokratovo udvostručenje kvadrata priča o
dječaku robu i Sokratu, koji želi pokazati da mali strani barbar-
ski rob ima više misli u glavi nego klasa kojoj je, prema Pavlu,
ugustinu, Tomi, utheru i enjinu, dodijeljena mudrost koju
znamo da je imala. Odatle na blistavo tanazijsko vjerovanje,
prosvjetljuju e za dušu:
tko ne čuva vjeru cijelom i čistom od Sokrata koji je
Tama, do Pavla koji je Svjetlost besumnje e vječno izgubljeno
lutati. er drugo je osoba Oca, drugo je osoba Sina, drugo je oso-
ba Svetoga uha; ali božanstvo Oca, Sina i uha Svetoga jedno
je, ista slava, jednako vječno eličanstvo, i nestvoren je Otac,
nestvoren je Sin, nestvoren je uh Sveti, i beskrajan je Otac,
beskrajan je Sin, beskrajan je uh Sveti, ipak nisu tri vječna, nego
je jedan vječan, isto tako nisu tri nestvorena niti beskrajna, nego jedan
je nestvoren, jedan je beskrajan, i uh Sveti od Oca i Sina nije uči-
njen, ni stvoren, ni rođen, nego proizlazi iz njih, i nijedan nije
od prije ni od kasnije, ve i ili manji
akav rast u čisto i duha
austavimo se načas na široj slici; izvorno rkva nije imala za-
kone i sredstva borbe protiv vještica, jer se u starom kanon-
skom pravu tvrdilo da vještice ne postoje, tako da je rkva mo-
rala čak i vjerovanje u vještičju magiju smatrati herezom. ad
se u međuvremenu pokazalo da su velika područja hereze uto-
čište nečuvene crne magije, i da ne samo da gotovo svi heretici
ubijaju malu djecu i žive u bludu nego se i koriste bludničenjem
i krvlju djece da bi drugim ljudima i njihovoj stoki nanijeli ve-
like štete na načine koji se mogu objasniti jedino čarolijama,
više nije bilo nimalo sumnje u povezanost: bilo je bjelodano da
čarolije potječu od heretika, i stoga hereza potječe od vještica.
71 Barutana
To je prvi put otvorilo pravne mogu nosti svete inkvizicije,
tako da rkva više nije morala biti bespomo na pred tamom.
Osuđivanjem vještica i vračeva na pravičan način po zakonima
protiv hereze s vremenom se nakon puna dva stolje a borbe
moglo stati na kraj tim Sotoninim pla enicima, i tad se poka-
zalo da ih je u Europi bilo na milijune.
oja je od rkava uložila najve i i najpobožniji trud u toj
svetoj bitci, nemogu e je ocijeniti; nisu samo u majčinskoj r-
kvi postojali veliki doktori za vještice, i alvin i uther bili su
odani spaljivači vještica i uvelike su pomogli u čiš enju našeg
dijela svijeta od đavala, vračeva i vještica. z pomo mnogih
pobožnih Božjih ljudi među sucima i pravnicima posao je obav-
ljen i mnogi od njih cijeli su radni vijek posvetili spaljivanju
stotina vještica pa i tisu a.
asno je samo po sebi da vještice mrze istinu, i svojim su
paktom s đavlom obvezane ne govoriti istinu pred visokim su-
dom. rač ili vještica nikad ne e sami od sebe priznati svoje
crne mo i pa uvijek pada na ljude rkve ili akona da dokaze i
priznanje pribave drugim putem.
Od davnina je sveta inkvizicija imala na raspolaganju rkvi-
na najdrastičnija sredstva prisile, kao što su španjolska čizma,
rastezala, stiskala za palce, usijano željezo, grijači ali to samo
nije bilo dovoljno, i pravo se sad ubrzano razvijalo, neprekidno
je dostizalo nove domete, jer optužene je bilo potrebno održati
na životu sve dok ne priznaju sva djela i sve dok poimence ne
navedu sve sukrivce s vještičjih sijela. ko bi vještica ili vrač
poživjeli dovoljno dugo, od saslušavane se osobe moglo dobiti
imena šezdeset do sto novih vještica, od kojih bi onda ako
dovoljno dugo poživi svaka mogla navesti još toliko novih
imena. Tako se ponekad znalo pokazati da su cijela sela upala
u Sotonine zamke pa bi cjelokupno stanovništvo znalo završiti
72 Jens Bjørneboe
na lomači. Nije bilo malo sela, pogotovo u aliji i ermaniji,
koja su ostala prazna zbog toga, sela u kojima nisu samo stare
i ružne vještice, nego čak i sve enik i gradonačelnik, pa čak i
mala djeca, priznavali odnose s inkubom ili sukubom dok su ih
saslušavali s instrumentima.
Danas nam je uvijek teško shvatiti nevjerojatan broj vješti-
ca i stoga silne razmjere koje su ti procesi poprimili. njihov je
broj samo rastao. Na svaku pronađenu vješticu ili vrača razot-
krilo bi ih se još dvadeset, možda šezdeset, osamdeset novih.
to se raširilo po cijeloj uropi; bilo je regija gdje su lomače bile
guste kao drve e u šumi.
I podjednako nam je teško shvatiti tu zastrašuju u strepnju
i strah što su ga te stotine tisu a i milijuni Sotoninih pla enika
budili u pravomisle im krš anima.
Svaki krš anin znao je da je okružen vješticama koje ne samo
da su htjele dobrim ljudima uništiti imovinu, zdravlje i život,
nego im je krajnji cilj bio navesti ih da i sami postanu vještice te
da provedu cijelu vječnost u neprekidnim mukama pakla.
Prema tome, razumijevanje vječne vatre pakla apsolutna
je pretpostavka za shva anje magijskog bi a, kao i zlo e i za-
vodljivosti heretika, uključuju i i heretike kao što su rapi u
panjolskoj i nevjerni, heretični idovi u ve em dijelu urope.
I s njima su sve enici, biskupi i pravnici postupali na isti nužan
način kao i s običnim vješticama i hereticima.
Postaje dakle na više načina teško razlikovati heretike, vje-
štice, rape i idove i danas je nemogu e izvijestiti o točnim
brojkama u vezi s tim procesima i progonom. ože se samo
re i da su milijuni i milijuni morali biti spaljeni.
Iz toga se pak vidi glavni problem: koliko je Sotona na čelu
svojih crnih vojski daleko zašao na putu prema svojoj pobuni i
revoluciji protiv Boga i nebesa. Nije pretjerano re i da je ishod
73 Barutana
borbe protiv vještica dugo bio neizvjestan; barem sto pede-
set godina činilo se da e te horde i legije, te pregoleme mase
dobiti premo i svojega gospodara učiniti vladarom neba i ze-
mlje, dok e krš ani trpjeti muke u vječnoj vatri, a sam Sotona
vječno bludničiti s hereticima, vračevima, idovima, vještica-
ma i Arapima.
dje ne pomaže željezo, pomaže vatra. I vatra je pomogla.
ugoročno se pokazala slabost starog i prije toliko suve-
renog rastezala, ili ljestava , naime pojedine su ga izdržljive
vještice mogle istrpjeti, zato što bi se zglobovi priviknuli na ra-
stezanje, tako da osobe koje su jednom bile optužene nikad više
nisu imale čvrste zglobove, a onda kod kasnijih rastezanja više
nisu osje ale dovoljnu razinu bola na rastezalu. globovi su se
prelako razilazili.
Nešto se moglo posti i okretanjem rastezala, ako bi osoba
visjela ispod njega i dodala svoju tjelesnu masu pritisku raste-
zala koje bi se razvlačilo.
rlo često trebalo je stoga pribje i grijaču, ili ga staviti pod
rastezalo za prženje ili ga staviti u optuženikovo krilo, na
trbuh ili grudi. Tako se pak znalo dogoditi da optuženik umre
prije nego što otkrije svoje suučesnike.
S vremenom je krš anska znanost izumila niz instrumena-
ta različitih vrsta, dakle instrumenata za ubadanje, drobljenje,
paljenje igle, itd. , štipanje kliješta za čupanje noktiju i sl. ,
kao i mnoge, mnoge druge koji su bili vrlo korisni rkvi i pravoj
krš anskoj vjeri.
atkada bi optuženik bio posebno tvrdoglave i zlobne na-
ravi, što se pogotovo znalo dogoditi kad bi, primjerice, vje-
štičina k i također bila optužena za isti gnjusni grijeh, i kad
majka, stara vještica, ne bi htjela dati in ormacije o k erinim
vradžbinama.
74 Jens Bjørneboe
ogađalo se i da vještice i vračevi kao i heretici ne prizna-
ju niti odaju suučesnike, nego izdrže sva mučenja koja ljudski
um može zamisliti, čak i španjolsku čizmu, koja izaziva neke
od najgorih bolova za koje se zna, tako što zatezanjem vijka
polako drobi kosti potkoljenice, lista i stopala. li to su ipak
bili rijetki slučajevi.
Prije primjenjivanja drastičnih sredstava prisile ipak je išlo
sudsko prikupljanje običnih, vanjskih dokaza protiv vještice.
ogle su to biti bradavice ili srasli nožni prsti, koji su dokazi-
vali da je Sotona ostavio svoj trag na svojim slugama ili ne-
osjetljivi dijelovi na tijelu, ili mjesta koja ne bi krvarila ako bi
se u njih zabola igla. oglo je to biti i da vještica izgleda kao
vještica, tako da to svi jasno vide na njoj.
noge su vještice bilo odvratno ružne, stare i krajnje siro-
mašne tako da su ružno a, starost i siromaštvo vrijedili kao
dokazi na sudu.
ruge su možda imale naviku psovati, vrijeđati i huliti Bož-
je sluge, ili izgovarati loše želje koje bi se ostvarile. zadnjem
je primjeru slučaj bio poprilično jasan i trebalo je samo prona i
vještičine suučesnike.
ogu spomenuti slučaj jedne takve vradžbine koja je u sje-
vernoj regiji dovela do niza lomača.
Bila je to jedna stara žena koja je na ulici srela krvnika, koji
ju je snažno udario bičem po ruci. ena je zatim zaprijetila krv-
niku i rekla da e njega duže boljeti ruka nego nju. Nedugo po-
tom krvnik je slomio ruku i prijavio vješticu sudu.
Pokazalo se da se samo preko te jedne vještice uspjela ra-
zotkriti velika vještičja urota, gdje su svi s vremenom proka-
zali dug niz imena, među kojima je bio i jedan sve enik koji je
sudjelovao u vradžbinama. No taj sve enik zacijelo je bio velik
vrač i đavo, jer nije priznao ništa i nije naveo ni jedno ime dru-
75 Barutana
gih vračeva, nego je izdržao sve stupnjeve saslušavanja, čak i
gorenje na laganoj vatri sve dok nije umro na rastezalu.
Naravno, i samo smaknu e vatrom moglo je varirati na ra-
zličite načine: moglo se spaljivati po kiši i bez vjetra pa bi se
žrtve ugušile dimom, a moglo ih se spaljivati i na jakom vjetru
pa im tada ne bi smetao dim nego bi umrle od izravnog plame-
na. elika je razlika bila i u tome je li žrtva bačena na raspirenu,
bukte u lomaču, na kojoj bi umrla brzom smr u, ili polegnuta
npr. na ljestve na sasvim maloj lomači ili na lomači koja je za-
paljena tek nakon što su ljestve postavljene.
slučajevima naročite milosti, znalo se dogoditi da osuđe-
nika ili osuđenicu prvo objese, a zatim njihove zemaljske ostat-
ke prepuste plamenu.
rajnje je važno bilo i pobrinuti se da oni koji su zapaljeni
živi ne uspiju uskrsnuti nakon smrti pa da tako služe Sotoninoj
mo i i u zagrobnom životu.
ako su sve vještice i vješci prakticirali bludničenje s os-
podarom Tame, često tisu ama puta, sasvim je normalno da su
teolozi i juristi sve enici i pravnici pokazali naročito veliko
zanimanje za spolne organe optuženika, jesu li sad posebno ve-
liki ili posebno mali, te ima li na njima vidljivih ostataka odno-
šaja s jednim đavlom ili više njih.
Također, silno je važno da Sotona nikad nije bio pederast ili
homoseksualac, nego se uvijek ukazivao ženskim vješticama u
muškom liku, kao inkub a vračevima u ženskom liku, dakle kao
sukub rkva ima duboko razumijevanje toga pa zato spominje
Sotonino plemenito podrijetlo kao palog arkanđela kao dokaz
toga da je Sotonin karakter ipak previše plemenit za pederastiju.
Inače je bilo potresno to što su suci i sve enici saznali o ob-
licima spolnih odnosa među vješticama, vračevima i đavlima.
Svi su, primjerice, ljubili Sotonu ispod repa, u sam čmar, i ve-
76 Jens Bjørneboe
ina je gorljivo lizala i ljubila Sotonin prepucij i dug ali leden
penis. Taj je penis nekim vješticama sezao do prsa ili čak grla,
i pružao im unatoč hladno i strahovitu sladostrast. Suci i
sve enici bili su, jasno, silno zainteresirani za tako slavna spo-
lovila, i pogotovo su sve mlade vještice ispitivali vrlo temeljito
između ostalog da provedu čiš enje, dakle proces spaljivanja
okaljanih ženskih spolnih organa usijanom željeznom šipkom
koju bi zarili u vaginu osumnjičene. Na vračevima se obavljalo
rutinskije drobljenje testisa.
Sve enici i suci tada su, dakle, bili podjednako opsjednuti
spolnim organima kao što su to i sad.
to se tiče đavoljih sposobnosti širenja, dakle mogu li se
čovjekolika bi a razmnožavati s vješticama, dolazi do velikih
neslaganja; mnogi učenjaci smatraju da snošaj između vješti-
ce i Sotone može dovesti samo do potomstva u obliku guštera
i zmija, dok drugi misle da mogu nastati mala, crna i dlakava
djeca, više nalik na vraži ke nego na ljudsku djecu.
Najbolji argument dolazi ipak iz katoličkih izvora i izrazito
ide u prilog Sotoninoj plodnosti: jer kako bi se inače obasni-
lo postojanje artina uthera
To, dakako, može objasniti i dobar dio utherovih čestih od-
nosa s eličanstvom.
Treba spomenuti još jednu crtu u ovom kratkom sažetku
apokalipse vještičjih procesa, a to je činjenica da grčka orto-
doksna crkva nikad nije uvidjela potrebu za procesima protiv
heretika i vještica, tako da slavenske ortodoksne zemlje
nisu nikad imale lomače za heretike i vještice. edina je iznim-
ka Poljska, koja je katolička zemlja; ondje se rado spaljivalo, na
tisu e i tisu e.
ngleskoj vještice nisu spaljivali nego vješali, dok su ih u
kotskoj spaljivali na sveop u sre u i zadovoljstvo.
77 Barutana
rajem sedamnaestog stolje a progoni su počeli jenjavati
po cijeloj uropi, koja se sad othrvala vragu iz ruku. osamna-
estom stolje u dogorjele su posljednje lomače.
Crkva i sud dovršili su svoj posao.
elika Strepnja nije prošla, ali se povukla na druga područja.
Bacit emo pogled na sekularno sudstvo, koje su djelomice
vodili isti pravnici, znanstvenici i suci koji su tako odano stajali uz
rkvu kroz dva stolje a svetoga krvoproli a. I istovremeno emo
primijetiti da tih dvjesto godina progona vještica jednostavno ne
pripada srednjem vijeku, nego renesansi. Progon vještica bio je
veličanstven uvod u naše doba, popra en potpunim prevratom
slike svijeta, empirijskih znanosti i znanstvene hereze. procvao
je upravo ovdje u našem voljenom, lijepom lsaceu. Slikane su
najljepše slike i izgrađene najdivnije katedrale, dok su istovreme-
no neprekidno žive spaljivali stare žene i malu djecu.
Spaljivanje djece nije bilo tako rašireno kao spaljivanje
odraslih, i često je rkva dozvoljavala da djeca vična čarolijama
i djeca heretika budu samo bičevana pred lomačama svojih ro-
ditelja. Strogo uzevši, samo su se pod najsilovitijim pritiskom
elike Strepnje, sredinom sedamnaestoga stolje a, dakle kad je
opasnost od Sotonine pobjede bila zastrašuju a, djeca spaljiva-
la na lomači. Nije ih bilo mnogo tisu a.
usporedbi s današnjim spaljivanjem djece, napalmom, os o-
rom, sumporom i običnim eksplodiraju im bombama, spaljivanja
djece u velikim procesima protiv vještica izgledala bi skromno.
Pa ipak, i ona su dobila svoje.
Samo je po sebi jasno da u našoj dragoj klinici u kojoj smo
svi manje-više slabih živaca ovdje u a Poudri rei, nisam htio
i i u detalje o upotrebi instrumenata i vatre; čini mi se daleko
važnijim štediti i svoje i vaše živce. Ipak mi imamo slabe živce.
Pozornost vam pak želim skrenuti na tri stvari:
78 Jens Bjørneboe
A) Veliku Strepnju koja je zavladala zemljom.
B) Pregoleme razmjere progona vještica.
Sotonin plan za revoluciju i preuzimanje vlasti na zemlji.
eliku Strepnju, ili ako želite, Najve u Strepnju, prona i
emo i u drugim dijelovima povijesti. Nalazimo je posvuda gdje
uop e možemo govoriti o povijesti mo je to koja stvara povi-
jest. Bez Velike Strepnje ništa se ne bi dogodilo. Ona je pokre-
tačka sila iza svega. Ima stvari koje daju naslutiti da je elika
Strepnja bijeg od susreta s ritualnim ubojicom u nama samima.
Mislim susreta s njim.
Ritualno seksualno ubojstvo mora stoga zahtijevati ono što
je u našem najboljem interesu. Ne mislim toliko na privatno
ritualno ubojstvo koliko na seksualna ubojstva koja su počinili
rkva, Sud i reži. kratko: povijest.
Nakon što su dobri i bogobojazni ljudi, sve enici i suci dvje-
sto godina gacali u krvi, ta je epizoda završila. Otkrili su zlo tj.
svemir u sebi i ludi od straha počeli istrebljivati zlo iz drugih.
Sad smo u srcu sudstva jer i progoni vještica bili su tek
ograničen dio javnog sudstva. Prvo treba imati sudove da biste
mogli organizirati sudove za vještice. Procesi protiv vještica
nisu bili izoliran ni jedinstven enomen, nego karakterističan
detalj. Prvo treba imati kliješta za čupanje noktiju da biste ih
upotrijebili za čupanje noktiju vješticama.
li sad emo jesti kolače i popiti kavu.
rage dame i gospodo ragi prijatelji
ad se približimo orijenu la, kao mi sad, primijetit emo
da je stvarno lo negdje dublje od samih progona vještica, te da
ono uključuje svaki dosadašnji pokušaj ljudi da stvore društvo
na zemlji. elika Strepnja, elika Paranoja, izvire iz unutraš-
njosti zemlje. Mislim to doslovno.
79 Barutana
Svako dijete danas zna da je cijela nutrina planeta jedna
divovska plamena masa, proključala kaša usijanog rastaljenog
kamena i metala. Na izbezumljuju e tankoj kori oko tog koz-
mosa teku ih minerala mi spaljujemo, kuhamo i sakatimo jedni
druge; upravo tu je nastao život, zelen, hladan, mokar i bujan.
Odmah iznad te kore je svemir, gdje vlada hladno a, vječna i
neograničena.
Oboje vatra ispod nas i beživotni kozmos iznad nas po-
djednako je besmisleno, podjednako ovisno o svojim zakoni-
ma , jednako apsurdno idiotsko kao svi drugi sunčevi sustavi i
sve druge zvijezde i vatrene mase što postoje.
I u tom umobolnom svijetu između smrtne hladno e i za-
pjenjenog vatrenog mora stanuje sasvim logično umobolan
ljudski rod.
To je Korijen Zla.
toj ludnici od planeta, ludnici od početka, samom svojom
besmislenom egzistencijom, treba održati red No sve to vrijeme
ukupnost je luda i besmislena, pa je besmisleno i održavati red
ovdje. No mi pospremamo i uređujemo, i držimo eliku Strepnju
podalje od svojih života barem ve inu vremena, samo ponekad
Strepnja se probudi i preuzme vlast nad osobom, probije se iz
zemljine proključale nutrine i obuzme nas. ožemo pobje i u
svemir, u tu beskrajnu hladno u, u taj jasan, logičan, bezuman
univerzum, ali ne možemo pobje i od emljine unutrašnjosti, od
proključale, zapjenjene mase pod našim nogama.
rijeme progona vještica bilo je ujedno i vrijeme kad je osva-
jan svemir; čovjek je prvi put promatrao planete kroz optička
stakla, izračunao njihove putanje i unio tu urarnicu na kartu.
Sad to radimo ponovno. No sad čovjek staje nogom na stra-
ne planete; prije petsto godina teleskopom smo otkrili s ere
planeta, a danas se iskrcavamo na zvijezde.
80 Jens Bjørneboe
Ali vatrenu masu nosimo sa sobom.
Svaki put kad sretnemo kozmos, beskrajan bezdan, elika
Strepnja izbije iz nas.
vjesto se godina progonima vještica loše pisalo; početkom
osamnaestog stolje a dogorjele su lomače, i tek početkom dva-
desetog stolje a procesi su se ponovno vratili u život.
islim, dakako, na enjina. On im je postavio temelje na
isti način kako su ih Pavao, ugustin, Toma kvinski, alvin
i uther postavili stolje ima prije. enjin je u divovskim raz-
mjerima ponovno otkrio vještičju revoluciju, Sotonin plan da
zagospodari svijetom. eliki demonolog ponovno je ustoličio
đavla i njegove hijerarhije, a enjin je prepoznao urotu.
Pokrenuo je lavinu procesa, koji su posredstvom njegovih na-
sljednika obuhvatili više od trideset milijuna vještica. Punu su mo
dosegli tek procesom protiv velikog vrača ava Trockog, za kojega
se u sudskim zapisnicima jasno tvrdi da je istovremeno, na isti dan
i u isto vrijeme, bio u tri različita grada: u Berlinu, openhagenu i
Oslu. openhagenu se čak zičkom oku ukazao u hotelu koji u
openhagenu ne postoji. oji još dokaz treba da je riječ o magiji
alja zapaziti i da su nove procese protiv vještica vodile iste
stare škole, pravnik enjin i teolog Staljin. Te su dvije znanosti
nerazdvojne.
Ja dobro znam tko je Sotona: On je sloboda.
On je ono nekontrolirano, nepredvidivo, suprotno od reda i
discipline, suprotno od zakonitosti svemira. Sotona je pobunje-
nik protiv Božjeg raljevstva, koje je red. oje je elipsa, klatno,
matematika, putanja planeta i nužnost. namo gdje e pojedini
planet biti za dvanaest godina, četiri mjeseca i devet dana. No
ne znamo kamo e leptir odletjeti za minutu.
Zato je leptir Sotonin.
alo nakon usije, elika je Strepnja izbila i u Teutoniji.
81 Barutana
eta zička paranoja opsjedala je zemlju za zemljom u uropi.
I spaljivanje idova ponovno je postalo popularno i omiljeno
vratilo se u modu.
jednoj zemlji za drugom dosezalo je nove i nečuvene visi-
ne; u jednoj zemlji za drugom razotkrivana je svjetska urota, no
židovska revolucija i preuzimanje vlasti spriječeno je. I taj put su
pravnici i rkva pomagali pravedničkim snagama; rkva je po-
duprla sile koje čuvaju društvo, a pravnici su im ponizno služili:
zakon po zakon pisan je, usvajan i proširivan, i ništa se nije dogo-
dilo a da to prethodno nisu amenovali marljivi, iskreni i pošteni
pravnici kojih na svijetu nikad nije manjkalo, i koji su proizvodili
zakone kao na pokretnoj traci kad god bi to vladaju i poželjeli.
Tako se nije dogodilo ništa što nije bilo potpuno legalno.
Poljskoj je spaljivanje idova bilo više prožeto slavljem
nego u drugim zemljama; kad su Teutonci klali čitava geta u
aršavi, susjedi Poljaci prodavali su prozorska mjesta zahval-
nim ljudima, koji su onda mogli prisustvovati masakrima s par-
keta susjednih ku a.
umunjskoj su razrađene metode klanja i odgoja, koje su
bile tako kvalitetne da su čak i obučeni germanski spaljivači
idova problijedijeli kad su to vidjeli. Proslavama su dali dodat-
ni sjaj vješanjem idova na kuke za meso u izlozima mesnica.
No sve se događalo pošteno i legalno uz pomo tisu a i tisu a
parničara, advokata i odvjetnika rhovnog suda.
olio bih vas da to upamtite, jer to ilustrira činjenicu da
progoni vještica u renesansi ni po čemu nisu bili iznimke ili
naročito posebni vrhunci, nego pravilo. Nisu bili ništa posebno.
A ne treba misliti ni da su se sudovi u ono doba koristili odre-
đenim tipovima teologa i pravnika; oni su bili isti u bilo koje
vrijeme. Bili su to dobri ljudi, poslušni građani i uzorne glave
obitelji. Oni su bili i ostali temelji države.
82 Jens Bjørneboe
ako bih ilustrirao to što želim istaknuti, navest u jedan
proces iz merikanije gdje živi naša bra a, a uzimam ga nasum-
ce, uzimam ga naslijepo iz hrpe sličnih procesa. Slučaj koji emo
ovdje spomenuti poznat je pod oznakom a marketski proce-
si , a dogodio se ljeta ospodnjeg 1886. u mjesecu listopadu.
Dogodio se u danima Velike Strepnje na zemlji.
narhistička revolucija bila je na vidiku; preuzimanje vlasti
bilo je na samome pragu, i rhovni je sud izdao naredbu da sve
anarhiste treba popisati tako da policija, suci, krvnici i sve sile
svjetla mogu pobijediti u bitci protiv tame.
Tu silnu i krš ansku borbu protiv đavolje revolucije krš an-
ske su zemlje junački vodile godinama, a tek gotovo četrdeset
godina poslije pobjeda je potpuno izvojevana; suradnjom kar-
dinala enjina u usiji i ministarstva pravosuđa u ashingto-
nu. Trocki, enjin i američki režim do kraja su porazili paci ste
i anarho-liberale, tako što su ih zički zbrisali. Sveti enjin jed-
nom je prigodom poklao više od sedamnaest tisu a anarhista u
nekoliko tjedana.
No u a eri a market radilo se o samo sedmero osuđenika.
tom je slučaju usitinu zanimljivo to kako nitko nikad nije vje-
rovao da je petero osuđenika na smrt bilo krivo, nego su čak i
suci, policija, kraljevski i državni advokati, krvnici i novinari bili
potpuno svjesni da krivci nikad ne e biti dovedeni u sudnicu. Ni-
kad nije razjašnjeno tko je bacio bombu na a market S uareu u
hicagu. ogao je to biti netko od naših brojnih običnih luđaka,
ili je to mogao biti kakav policijski špijun ili provokator.
Poenta smaknu a bila je vrlo jasna i nedvosmislena: očuva-
nje reda i mira.
I to je uspjelo.
Nakon suđenja anarhistima i časnih smaknu a u tih četr-
deset godina, i Sjedinjene ržave i usija riješile su se svojih
83 Barutana
radničkih pokreta, koji nakon toga nikad više nisu uskrsnuli ni
u jednoj od tih dviju zemalja.
Na a market S uareu u hicagu bačena je bomba za vrije-
me prosvjeda u svibnju 1886. Na masovnom okupljanju petero
je ljudi poginulo i dvoje ranjeno, ukupno sedmero, i vlasti i po-
licija zarobili su sedmoricu živu ih anarhista. Nakon zapanju-
ju e iskrenog procesa, u kojem nitko nije tvrdio da zna tko je
bacio bombu, dvojica su osuđena na doživotan zatvor, petorica
na smrt. No najzanimljivije osobe u tom kontekstu bile su u
poroti; od dvanaest nepotkupljivih, časnih i pristojnih građana
i glava obitelji koje su izrekle smrtnu kaznu, petorica su smrt
dočekali u pravoj pravcatoj psihijatrijskoj bolnici ludi kao ku-
pus, kao što smo i svi mi ovdje. I to govori njima u prilog, to što
su prolupali. Priča je zanimljiva i zbog uvjerljive numerologije:
pet ubijenih, pet osuđenih na smrt, pet prolupalih. I svi osuđe-
ni bili su očito nevini; no zemlja je tražila vješanje i suci nisu
imali izbora.
To su suci radili u sva vremena, stalno iznova namjerno su
osuđivali nedužne. ade to i danas i radit e to sutra. No rijetki
su tako osjetljivi da umru u ludnici.
Isto što su učinili u listopadu 1886. ponovili su i 19 7. s
anarhistima Saccom i anzettijem a ni tad nije bilo osobe koja
je vjerovala da su njih dvojica krivi, kad su uz klicanje naroda
smaknuti.
Bez ve ih poteško a moglo bi se pisati o svjetskoj povijesti,
ili točnije, povijesti krš anske kulture, s polazišta hladnokrv-
nih, svjesnih, unaprijed smišljenih sudskih ubojstava koja su
počinili dobri ljudi. I ponovno smo na tragu, opet se približa-
vamo srži: imamo kulturu koja počiva na sudskom ubojstvu. Od
samog je početka anglosaksonsko pravo upleteno u slučaj. Mora
biti tako.
84 Jens Bjørneboe
Ipak to možemo proširiti: sva kultura koju poznajemo, a sad
i kultura prirodnih znanosti, trajna je, rastu a ultura Strepnje
rastu a, kronična paranoja.
to ve e znanje, to ve a strepnja.
elika Strepnja jača je danas nego ikad prije jer je uvid u
idiotizam porastao: vatra pod nama i smrtna hladno a nad
nama, taj u najdoslovnijem smislu od Boga napušten svijet
brojčanih omjera.
onda je u sve to upletena naša bivša religija Postoji li
ijedna druga religija sa sličnim prikazom pakla Sve imaju svoj
svijet sjena, svoj ad, svoje kraljevstvo mrtvih, ali samo smo mi
carstvo mrtvih zamislili kao kozmičku tamnicu za mučenje, u
kojoj e nas probadati, bičevati, kuhati i pe i stalno iznova, bez
prekida, cijelu vječnost.
Naslikali smo taj prizor vječnih muka kao sliku za vlastitu
dušu, ispunili smo ga mržnjom i strepnjom nevjerojatne snage.
ažna je to stvar da bismo razumjeli svoju kulturu, i zašto je
takva kakva je.
O Nebu i raju ne znamo gotovo ništa, i nikad nismo uspjeli
kopirati takva divna mjesta na zemlji vjerojatno zato što o
njima premalo znamo.
O paklu pak znamo zapanjuju e mnogo. namo gotovo sve
o paklu, i zato je bilo lako uvesti ga na zemlju , na malu, tanku
naseljivu koru između ognjene mase i - 73,1 stupnjeva iznad
nas. Stvorili smo izvrsne modele pakla na zemlji.
zašto, dragi moji prijatelji, zašto smo to učinili
Tu smo u srži problema.
Progoni vještica imaju jednu izvanrednu stranu, a to je da
se baziraju na preciznoj, nevjerojatno urednoj znanosti đavo-
la. Samo se u snazi svoje precizne, silno opsežne demonologije
procesi protiv vještica razlikuju od naših drugih aktivnosti.
85 Barutana
Inače, moram re i da se ograđujem od samog izraza stva-
ranja pakla na zemlji ; iako je riječ zemlja stavljena u na-
vodne znakove, nije to dovoljna ograda. apravo uop e ne
postoji zemlja o kojoj bismo govorili. Ova luda zelena kora, ta
s obzirom na okolnosti tanka ljuska između spomenute vatre-
ne mase ispod nas i spomenutih - 73,1 stupnjeva iznad nas,
ne može se to, za ime Božje, nazvati “zemljom” elim dakle
totalno uložiti prigovor protiv te riječi i predložiti da se po-
jam zemlje izbriše sa svih popisa riječi u svim zemljama i na
svim jezicima.
Umjesto njega uvodimo pojam Kora.
ivimo na ori.
I čekamo da ona popuca.
svojim brojnim godinama skitanja, dok sam u raznim ze-
mljama proučavao krajobrazno slikarstvo u njegovim najvišim
i najduhovnijim oblicima, prirodno je da sam utrošio znatan
trud i u proučavanje slika vraga. Slike đavala, koje obuhva aju
i utjelovljuju najdublje misli naših najve ih demonologa, cvale
su stolje ima. to me oduvijek zanimalo daleko više nego pisa-
ne demonologije. Knjige kao što je Demonologie najkrš anskijeg
od svih kraljeva, akova I., i Malleus Malleficarum proučio sam,
dakako, od korice do korice, ne želim vas optere ivati detalji-
ma. Svatko može oti i na izvor.
No slikarstvo, slike đavla, više su me opčinile, dijelom zbog
ljepote orme i boja, dijelom zbog njihove izražajnosti zbog
konkretnosti u slikama. Ovdje u vam skrenuti pozornost samo
na pojedine razbacane činjenice.
svojoj konkretnosti slike đavla uvelike premašuju slike an-
đela, kojih doduše također postoji vrlo mnogo. Slike anđela uvi-
jek su prožete stanovitom teoretskom apstraktnoš u i nedostaje
im konkretne životnosti slika đavla, njihove spontane stvarnosti.
86 Jens Bjørneboe
Objašnjenje je tako očito da vam je pred nosom; o đavlima
se zna daleko više i mnogo ih bolje razumijemo čisto ljudski i
vražje dok su nam anđeli bili i ostali strani. edini ih je uistinu
pobliže opisao S edenborg, koji izlaže i potresne opise emi-
nentnog nemorala anđela. Nebesa su puna parenja i razvrata.
No nijedan slikar nije naslikao nemoralne anđele usred zado-
voljavanja spolnih nagona. ržali su se zlatne pozadine i šest
ili osam pari krila.
edna od slika đavla na koju bih htio svratiti pozornost djelo
je velikog slikara đavla, Ste ana ochnera, prikaz sudnjega dana
posljednjeg ogromnog procesa koji e se voditi protiv đavola,
vještica, heretika, vračeva, idova, rapa, crnaca, anarhista i
hijena. Slika, koja je jedan od vrhunaca eshatologije, izložena
je nedaleko odavde, u lnu. arakteristično je za našu sliku
svijeta da sve, svjetska povijest i Sunčev sustav, završava tim
enormnim sudskim procesom; to je pravnički san.
Sudnji dan prikazuje kako je svijet drugim dolaskom Krista
podijeljen na dva dijela: uskrslo čovječanstvo s ore slijeva se
prema Bogu jubavi, koji promptno ljude dijeli na dobre i loše.
Dobri su mnogo svjetlije boje i gotovo bez iznimke imaju zlatnu
kosu. Mnogi imaju i tonzure. Radosno u zbijenom stadu hrle
u nebeski dvor, gdje ih dočekuju i grle anđeli. Svi su potpuno
goli i zagrljaji djeluju srdačno. edan od njih čak ljubi anđela u
usta, što priziva u sje anje S edenborga. Nitko od dobrih nije
ni predebeo ni premršav; svi su vitki, gipki i elegantni. Svi su
anđeli izrazito svijetli, sa zla anom kosom i krilima u više boja.
S desne strane slijevaju se loši, i dočekuju ih đavli ništa
manje uzbuđeno. oši su mnogo tamniji i gotovo svi imaju crnu
kosu. Mnogi imaju arapske ili turske turbane. Mnogi su debeli
ili jako mršavi. edan debeljko vuče sa sobom vre u punu zlat-
nika. Drugi su otvoreno vulgarni.
87 Barutana
eđu đavlima vlada radost.
Ovdje se bocka, probada, grize i drobi no prije svega: gori,
gori i gori.
Pakao je dakle prikazan upravo kao vlastita stvarnost Cr-
kve, točno kao jedna od krotkih radionica inkvizicije.
No postoji jedna osnovna razlika: dok su u crkvenoj režiji boc-
kanje, probadanje, drobljenje i paljenje provodili krotki i dobri
Božji sluge ovdje je to posao koji obavljaju đavli, pod vodstvom
samog Sotone u lancima, koji sjedi nasred plamena, u elementu
u kojem uživa kao riba u vodi, dok grize i pali ljude. O đavlima se
može re i da ih postoji nekoliko vidno različitih vrsta.
Postoje crni i smeđi, dlakavi. Tu su tamni i dlakavi bez rogo-
va i tamni dlakavi s rogovima.
atim dolaze lete i đavli koji su zeleni i očito od poprilično
glatkih i sjajnih materijala. zraku ima i mnogo lete ih anđela,
koji su plavi. Plavi i zeleni energično se bodu i probadaju u letu.
atim su tu veliki zeleni kopneni đavli. Oni moraju hodati.
I oni postoje u dvije glavne varijante: sa rogovima i bez njih.
Mnogo ih izvana izgleda impresivno.
Nasred slike stoji mo an zeleni đavao bez rogova. Ipak ima
mnogo drugih stvari; prije svega je bogato opremljen đavoljim
licima: ima jedno veliko ispod pasa, po jedno na svakom kolje-
nu i jedno na svakom ramenu. lavno lice mješavina je konjske
glave i tigrovske njuške, dok su mu uši nalik na šišmiševe, zele-
ne izvana i crvene iznutra.
Svi su đavli zauzeti skupljanjem ljudi, koje zatim vuku gos-
podaru, Sotoni, koji je silan prizor.
On je crveno-zelen i mnogo ve i i jači od svih nižih đavala.
Pojedini đavli i anđeli bore se za ljude, no anđeli pobjeđuju,
jer imaju dugačko i neugodno, mnogo tanje oružje za probada-
nje koje izgleda kao da nanosi veliki bol zelenima i dlakavima.
88 Jens Bjørneboe
astat emo načas i na samome gospodaru.
ON je očito vladar u kraljevstvu, stvarna točka okupljanja
za sve, a ima i nekoliko klerika oko sebe. Ima istu zelenu i po-
malo metalnu boju kože kao i mnogi drugi, i ima silno đavolje
lice s crvenim razjapljenim ustima na međunožju. Očito je da
ta đavolja lica na preponama označavaju spolne organe; ali i da
su to inkubi i sukubi istovremeno: nos i oči odgovaraju penisu
i testisima, dok crvena razjapljena usta predstavljaju vaginu.
ospodar ima najve u vaginu od svih, ali je najimpresivnije
ipak lice koje ima na glavi. rlo je veliko i krvavocrveno, s ro-
govima. ubi su mu vrlo dugački i oštri, a iz brojnih mjesta na
Sotoninom tijelu izbijaju plameni, tako da spaljuje one koje grli
i grize. Preko struka mu ide lanac.
Ta je slika vječnost; tako naša kultura zamišlja vječni život.
I s tom slikom u sebi hodamo svijetom, znali mi to ili ne znali.
Bacimo malo pogled na razvoj našeg pravnog sustava, na po-
vijest zločina i kazne, taj ascinantan izraz ljudskog roda, nešto
što također potvrđuje povezanost nebeske i zemaljske pravde.
ožemo početi s prikazom života u humanoj i demokrat-
skoj Engleskoj.
vijek popularna pogubljenja djece posebno su bila omilje-
na baš u ngleskoj, a jedna od radosti vješanja djece, pogotovo
male, u dobi između sedam i trinaest-četrnaest godina, jest ta
da su zbog male težine mogla obješena poživjeti mnogo dulje
nego odrasli, koji rijetko žive dulje od četvrt sata, ako ve ne
slome vrat pri vješanju i ne umru odmah.
Ljeta Gospodnjeg 1801. jedan je trinaestogodišnjak provalio
u ku u i ukrao srebrnu žlicu, no sre om je otkriven i kažnjen.
azna je provedena iste godine, vješanjem.
odinu prije toga obješen je drugi desetogodišnji dječak,
također kao primjer za drugu djecu koja pomišljaju na zločin.
89 Barutana
1808. obješene su dvije sestre, jedna stara jedanaest godina,
druga osam, što je zacijelo bilo posebno lijepa i zabavna pred-
stava, jer su se obje djevojčice tako dugo batrgale na užetu.
zakon, pravda i moral u kraljevstvu očuvani su.
1816. obješen je desetogodišnjak zbog krađe u trgovini, po-
novno velik uspjeh među publikom.
1831. pronađen je devetogodišnjak koji je zapalio ku u,
obješen je iste godine.
1833. devetogodišnji je dječak hodao ulicom u ondonu i dok
je prolazio pokraj prodavaonice boja, primijetio je da je izlog raz-
bijen. Gurnuo je štap kroz razbijeno staklo i na protuzakonit na-
čin prisvojio boju za tkaninu u vrijednosti dva penija.
No policija ga je ščepala, sudac mu je presudio, a vješač ga
objesio u dostojanstvenom zatvoru Old Baile .
Ipak su se pogubljenja djece prorijedila, i ozbiljni i praved-
ni muškarci u parlamentima i sudnicama imali su pametnijeg
posla. Njihov nedostatak ispravljen je tek u našem, dvadesetom
stolje u, nakon što je usija oslobođena barbarstva arstva.
1930-ih pogubljenja djece ponovno su uvedena u Sovjetskom
Savezu, premda s ograničenjem da se pogubljivati mogu djeca
od dvanaest godina naviše. Broj je bio velik.
Ipak, jasno je da su se zločini protiv rune i državne sigur-
nosti morali rješavati znatno čvrš e, grubo čak.
Primjerice, kovači lažnog novca dugo su se kažnjavali kuha-
njem naživo, u nekim zemljama u vodi, u drugim zemljama u
ulju. ogađalo se to uglavnom javno, i postoji niz zapisa s narod-
nih proslava. ločinca bi podigli iznad golemog kotla, izgrađenog
posebno za tu svrhu, a onda ga spustili u proključalu teku inu.
Izravni zločini protiv osobe vladara, kao što su ustanak ili
huljenje, kažnjavali su se čupanjem jezika i utrobe prije dro-
bljenja na kotaču ili vješanja na željeznu kuku. Istovremeno, u
90 Jens Bjørneboe
vezi s procesima protiv vještica, valja ustvrditi koliko su manji
ti zločini protiv sigurnosti kraljeva, careva i država, nego što je
to zločin ustanka protiv Boga i Njegova kraljevstva na zemlji,
iako su kazne za to bile u istom rangu kao i one za političke
zločine te povrede imovine i dobara.
ngleska kraljica arija Tudor, naprimjer, bila je gorljiva
spaliteljica i u jednom je razdoblju spaljivala stotinjak osoba
godišnje. azvijena je i metoda stavljanja lomače ispod vješa-
la, gdje bi osuđenika objesili živog i samo polako pekli u zra-
ku iznad lomače. ngleskoj je nastala i velika sprava za dro-
bljenje cijelog tijela istovremeno, i to s tolikom snagom da krv
počne šikljati na nosnice, usta i vrhove prstiju. uhar koji je
svojedobno otrovao biskupa od ochestera javno je skuhan živ;
istovremeno je skuhana i jedna zdrava mlada sluškinja drugdje
u ngleskoj, sred trga i pred mnogobrojnom publikom.
I osobe koje u tiskanom obliku počine zločin prema svjetovnim
mo ima u svakom su vremenu bivale jednako oštro kažnjavane
kao i one koje se rugaju Bogu herezom i vradžbinama; naprimjer
čupanjem jezika i spolnih organa. ao što sam spomenuo pravni-
ci su oduvijek pokazivali veliko zanimanje za spolne organe.
ao primjer za kažnjavanje kritiziranja kraljeva imamo po-
znatog ollingbournea, koji je pogrdno pisao o kralju ikardu
III prvo je simbolično obješen, a onda su ga skinuli s užeta
živog, nakon čega mu je rasporen trbuh, izvađena utroba, pa
su otvorena prsa, tako da mu krvnik može izvaditi izdajničko
srce dok je sam pisac vikao, Isuse Isuse Bio je to vrlo uobi-
čajen postupak za neprijatelje države, a pogubljenja u takvim
slučajevima dobivala su sve ritualniji karakter, karakter ritu-
alnog ubojstva s izraženo erotskim prizvukom i u ime pravde.
eremonije i ritual često bi postali najvažniji dio kazne. Isto-
vremeno su se klale kokoši, i postojao je činovnik čija je jedina
91 Barutana
svrha bila da nosi vrč octa i ledene vode koju bi izlili na glavu
osuđenika, ako bi se onesvijestio za vrijeme mučenja. Bilo je i
svježeg kruha i crnog vina dok je trajalo kažnjavanje; u pojedi-
nim zemljama bilo je to zakonom propisano.
esto se kod surovijih pogubljenja upotrebljavao vrlo velik
aparat ručnici, lavori, lijekovi, čitava medicinska ekspertiza
upregnula se da se zaustavi krvarenje i spriječi rano preminu e.
Upotrebljavalo se to i iz obzira prema odbojnom djelova-
nju koje je takav prizor zacijelo imao na publiku koja se često
okupljala u desecima tisu a. No slično kao i s vješticama, zloči-
naca protiv državne sigurnosti te protiv posjeda i imovine bilo
je samo sve više. a enrika III vatrom, željezom i užetom
pogubljeno je dobrano više od sedamedeset tisu a ljudi.
avna četvorenja bila su u ngleskoj kao i rancuskoj i u
drugim kulturnim zemljama među popularnijima u narodu, pa
ipak se iz toga nije ništa naučilo. I to unatoč tome što su četvo-
renja bila među najritualnijim pogubljenjima.
uhanje je jedno vrijeme bilo najpopularnije. esto su stav-
ljali sol u vodu; leševi bi poslije duže ostali očuvani pa su se
mogli izlagati čak i za vru ih ljetnih dana.
animljivo je da žene nisu četvorili, nego radije spaljivali,
jer je četvorenje uključivalo skidanje na javnom mjestu, a svu-
čena žena protivila bi se moralu i religiji.
nogo je toga pogrešno shva eno, pogotovo upotreba stu-
pa srama, koji je u stvarnosti mnogo češ e bio smrtna kazna,
jer se publika tako rado iživljavala na izloženoj osobi. esto je
upotreba stupa bila uvod u daljnje i konkretnije kazne, a mogao
se kombinirati i s više operacija istodobno.
Najčeš e se ipak događalo da ljudi delinkventa iskorištavaju
kao metu za bacanje kamenja, a kako ne bi mogao izmaknuti
glavu da izbjegne kamenje, pribili bi mu uši za dasku. Ponekad
92 Jens Bjørneboe
bi osuđenika objesili tako visoko da su mu samo nožni prsti do-
dirivali plat ormu, pa bi se udavio na stupu.
vijek raspoložena gomila često bi bacala predmete na pri-
jestupnika sve dok mu lice ne bi strahovito oteklo, a zabavljali
su se i vješanjem na njegova leđa, tako da bi došlo do davljenja.
esto su tako postupali s homoseksualcima i mnogi su od njih
umrli na stupu ili poslije u tamnici.
ondonski biskup jednom je propisao sljede i postupak za
jednog liječnika i teologa koji je u negativnom svjetlu pisao o
kraljevima, plemi ima i prelatima: prvo bičevanje, zatim stup
srama; na stupu srama rezanje jednog uha te razrezivanje dru-
ge nosnice pa na kraju žigosanje jednog obraza.
atim nakon tjedan dana tamnice natrag na stup i ponav-
ljanje istoga postupka, ovaj put s drugim uhom, drugom no-
snicom i drugim obrazom. azna mnogo govori o biskupovoj
mašti i njegovu moralu.
Nakon tjedan dana čovjek se naravno još nije bio posve opo-
ravio od rana na leđima i na licu, no postupak je ponovljen na
veliku radost naroda.
Trebao je preživjeti.
To da se napad na krunu i monarhiju mora shvatiti ozbilj-
no samo je po sebi jasno, a nakon atentata na uja , koji je
vladao rancuskom do dvadeset godina prije elike revoluci-
je, pobunjenik je kažnjen spaljivanjem šake, nakon čega mu je
na batrljak izliveno rastaljeno olovo i kipu e ulje, a onda su ga
polegli na trg, čvrsto svezali za četiri konja, po jedan za sva-
ku ruku i svaku nogu. atim su konje bičem potjerali svakog u
svoju stranu. No operacija je išla polako; konji su stalno iznova
kretali i svom se snagom bacali na posao. Opet iznova, životinje
su se znoje i i ržu i upinjale o orme. To je trajalo toliko dugo
i bilo toliko iscrpljuju e za konje da je krvnik na kraju morao
93 Barutana
optuženiku nožem prerezati tetive kukova i ramena da bi konji
mogli dokraja obaviti posao. ada a je svejedno bila teška, i tek
malo po malo na sveop e oduševljenje gomile ud po ud je
iščupan s pobunjenika protiv kraljevstva.
eliki arkiz, de Sade, osobno je svjedočio tom pogubljenju
i ostavio dragocjen prikaz, pogotovo rancuskog plemstva koje
je gledalo predstavu s prozora palače, dok su si dame i gospoda
međusobno pipali spolne organe.
Time smo došli do revolucije i njezinih metoda smaknu a,
koje su između ostalog bile upotrijebljene na nasljednicima
istog tog kralja, uja I.
Giljotina iz današnje prespektive izgleda kao blaga i senti-
mentalna metoda pogubljenja, kao eksponat raspadanja i sla-
bljenja pravnog sustava. esto se navodi kao poseban rancuski
izum brz, učinkovit i bezbolan.
Ipak, ona ne potječe iz voljene nam alije. jerojatno je po-
drijetlom iz Italije, gdje je ta naprava izrađena ve u trinaestom
stolje u, a koju su godinu dana poslije imali i u ermaniji i na
britanskom otočju. No nikad nije stekla toliku popularnost ko-
liku je uživalo kuhanje, pečenje, drobljenje na kotaču, vađenje
utrobe itd., itd. Tek je u rancuskoj naprava doživjela ozbiljan
procvat, a i tad u stolje u razuma.
eliki zapisničar protokola lord B ron opisuje susret s gi-
ljotinom u imu, gdje su je demonstrirali u kažnjavanju trojice
bandita. Nema sumnje da je izvedba ostavila snažan dojam na
lordov umjetnički i osjetljiv um pa o tom događaju uzbuđeno
piše: eremonija uključuje maskirane sve enike, polugole krv-
nike, okovane zločince, crnog rista i njegove zastave, vješalo,
vojnike, sporu procesiju i brz juk teškog sječiva što je palo,
ontanu krvi i jezivost izloženih glava sve to ostavlja mnogo
snažniji dojam nego vulgarna i nimalo plemenita vješanja po
94 Jens Bjørneboe
novoj metodi pada, zajedno s gotovo pse om borbom na život
ili smrt, i mučenje koje dopada objekte engleskih presuda.
azumljiv je njegov ushit, i razumljivo je da je upravo
rancuska zemlja gdje je jedan tako artistički način umiranja
doživio uspjeh i kod naroda. Naravno da je giljotina upotre-
bljavana u golemim razmjerima zbog tisu a i tisu a izdajnika
i atentatora, nemoralnih i antipatriotskih osoba koje su prije-
tile revoluciji. judi revolucije nisu bili ništa lošiji niti su išta
više oklijevali nego Crkvini. Istovremeno je to bio trenutak kad
je spriječeno vještičje preuzimanje vlasti, uropa je bila pred-
met urote zločinaca a u svim zemljama, osim rkve i osim
revolucije, javna su pogubljenja čisto svjetovne vrste itekako
uzela maha. U jednom kraju kao što je Auvergne u jednoj je
godini 76 zločinaca obješeno, 44 dekapitirano, 3 zdrobljeno
na kotaču i tri su ispečena. No to se ne može mjeriti s razmje-
rima izvedbe klera, dok su vradžbine najgore cvjetale i kad su
se u kratkom roku mogle zabilježiti ovakve brojke: jedan jedini
biskup u enevi u tri je mjeseca spalio punih 400 vještica, no
prestigao ga je kolega u Bambergu koji ih je uspio spaliti 600
iako je obojicu potukao Božji čovjek, biskup rzburga, koji je
na lomaču poslao 900 živih vještica.
Sve se to tada zbog pedagoških razloga izvodilo javno, i u
našoj lijepoj rancuskoj javna su smaknu a bila propisana za-
konom sve do 1939. giljotinom, naravno.
U zapadnoj Europi pogubljenja su bila javna tek relativno
kratko nakon raspada Teutonije, pogotovo u Poljskoj, Nizozem-
skoj, rancuskoj i Italiji, dok su se u ngleskoj i sad Sjedinjenim
ržavama izvodila iza zatvorenih vrata. a vrijeme rata javna
su se kažnjavanja naravno događala u milijunima po cijeloj
istočnoj uropi, i niz istočnih zemalja nastavio je s tim običa-
jem dugo nakon sklapanja mira.
95 Barutana
Stolje ima je javno vješanje idova bilo rašireno narodno
veselje; idovi su vješani na najsramotniji i najbolniji mogu i
način, najčeš e s glavom prema dolje i zajedno s psom ili dva,
koji bi u bijesu grizli i rastrgali idova pokraj sebe.
Mogli bismo se zapitati zašto su javna pogubljenja bila tako
omiljena među ljudima, prosječnim, prostodušnim i radnim
ljudima, koji su svoje vrijeme trebali mo i provesti na toliko
drugih načina. No tako je to: naprimjer, na Svjetskoj izložbi u
Parizu 1899. godine, gdje je doduše najve a senzacija bio i-
elov toranj, priljev publike na dvostruko pogubljenje koje se
održavalo istodobno bio je daleko, daleko ve i nego za toranj.
eliki turist i turistički vodič, Thomas ook, mogao je napuniti
sve svoje unajmljene autobuse posjetiteljima pogubljenja, što
je Cooku priskrbilo dobrodošlu dodatnu zaradu. Na posljed-
njem pogubljenju u Versaillesu godine 1939. sve su gradske
sobe s pogledom na giljotinu bile unaprijed iznajmljene po
astronomskim cijenama.
Posljednje javno pogubljenje u SAD-u dogodilo se tri godine
prije toga, 1936., vješanjem, i pred još tisu ama i tisu ama lju-
di. Pitanje je pokrivaju li javna vješanja i giljotiniranja potrebu
kod prosječnih ljudi, koju danas lako previđamo, i koja bi mogla
postati opasna ako se nikad ne zadovolji.
Njihovo bi obnavljanje danas moglo imati terapeutsko dje-
lovanje, prije svega u zapadnim prosperitetnim i socijalnim dr-
žavama, gdje stanovništvu prijeti sve više psihičkih i psihoso-
matskih boljki, kao i duboko usađenih, nezadovoljenih agresija
koje mogu dovesti do političkih katastro a.
ziji i rici, gdje se još uvijek prakticira javno kažnjava-
nje, pokazalo se da ono smiruju e djeluje na šire slojeve druš-
tva. ov na špijune, izdajnike, neprijatelje domovine, đavle,
revolucionare, hijene i vještice ondje donosi vidljive rezultate.
96 Jens Bjørneboe
Na zapadu je humanizacija i nevidljivost kaznenog prava
zajedno sa spoznajom o apsolutnoj hladno i svemira i smrti,
zajedno sa spoznajom o teku oj, vječnoj vatri pod zelenom i
živom korom koju nastanjujemo, posve sigurno dovela do po-
rasta naše strepnje pred velikim besmislom univerzuma, te
mehaničke i matematičke ku e strave.
ao što je ve rečeno: što je ve e znanje, ve a je strepnja.
Pogledat emo samo napad elike Strepnje u zadnjim de-
setlje ima. On e ponovno potvrditi temeljnu tezu ovoga pre-
davanja: da rkvini procesi protiv vještica iz šesnaestog i se-
damnaestog stolje a ni na koji način nisu odvojeni lovovi na
vještice, nego samo crkvena varijanta Trajnog ova na ještice,
vječnih procesa protiv vještica koji su najkarakterističniji za
rasu koja nastanjuje ovu planetu.
ednostavna je temeljna činjenica da mi na ovoj našoj tan-
koj, tankoj kori, s vatrom ispod nas i nezamislivom hladno om
iznad nas, nikad nismo prestali loviti, probadati, bičevati, dro-
biti, vješati i spaljivati jedni druge nadalje: nema naznaka da
emo s time ikad prestati.
brzanje u razmjerima procesa protiv vještica, u njihovim
djelovanjima i njihovom broju osuđenih, spaljenih i osaka enih
u samo posljednjih pedeset-šezdeset godina bio je kolosalan.
anas možemo baratati brojkama koje su nenadmašne.
eliki strah od đavla ozbiljno je izbio dvadesetih godina
dvadesetoga stolje a. Ne emo sad gledati detalje, nego brojke.
Njegovo ubrzanje odgovara ubrzanju u ukupnoj svjetskoj proi-
zvodnji konjskih snaga, zičke tehničke energije.
A to je ubrzanje u proizvodnji konjskih snaga pak samo
izraz ubrzanja naših spoznaja takozvanih prirodnih zakona. Te
spoznaje = strepnja.
ao seizmogra djelovala su dva najbistrija i najinteligen-
97 Barutana
tnija uma našeg vremena: drug enjin i drug Trocki, oni su
bolje nego itko drugi osjetili strepnju koja isijava iz ljuljaju eg
klatna u slavnoj ruskoj crkvi, onoj koja je nepobitno dokazala
da je planet okrugao i da se potpuno sam kre e kroz svemir,
gdje ne živi nikakav bog.
Njihovu je strepnju nastavio i operacionalizirao teolog, ve-
liki drug Staljinisimus rvavi. Plodovi njegovih velikih čistki
danas se računaju oko 30 milijuna mrtvih.
S istim vulkanskim žarom elika je Strepnja izbila u erma-
niji, u domovini teorijske zike. Populistički branitelji društva
pokrenuli su eliku Strepnju u ermaniji, i samo je idova zbri-
sano šest milijuna.
Istovremeno su sve zemlje nasrnule jedna na drugu. Da-
nas se računa da su čistke koje je veliko vučje zavijanje povelo
uključivale barem 80 milijuna života.
Nova vrsta čovjeka bila je u procesu nastanka. ovjek je
sreo vukove u sebi, i time je spoznaja bila potpuna: nastao je
Homo lupus. I strepnja je porasla; nastala je usamljenost čovje-
ka-vuka i spoznaja besmisla.
Od prvih desetlje a dvadesetog stolje a Homo lupus vlada
zemljom.
1940-ih Strepnja se približila S -u i ini.
Time je počela nova era.
oš jednom vuci su bili opsjednuti otkri em vještičje revolu-
cije; zlo je ozbiljno htjelo zagospodariti svijetom, i Homo lupus
je u svim zemljama prozreo njihov pakt sa Sotonom i njihove
planove o preuzimanju vlasti na planeti.
U Kini je u nekoliko godina zarobljeno i pogubljeno oko 25
milijuna vještica, redom Sotoninih špijuna i Njegove vojske,
redom agenata za Sotonino preuzimanje vlasti nad svijetom.
Svi primjerci Homo lupusa u svim zemljama mrze se mr-
98 Jens Bjørneboe
žnjom proizašlom iz smrtnog straha. Stvaraju bombe koje
mogu razbiti koru pa više ne emo morati živjeti ondje. Sve više
njih. Ruski vukovi mrze vukove drugih zemalja i nastavljaju ih
loviti i suditi njihovim špijunima kao i svojima.
S -u je elika Strepnja porasla brže nego u svim drugim
zemljama.
iše je ne može zasititi spaljivanje crnaca, jer je Homo lupus
americanus znao da ako on ne zagospodari svijetom, zagospo-
darit e drugi vukovi.
Svi vukovi love sve vukove.
No to nije ništa u usporedbi s lovom koji e tek do i, niti je
protiv zavijanja vukova koje e tek do i, ali koje se još nije oglasilo.
Treba naglasiti da dvije najvažnije ideje o slobodi koje je
ljudski rod smislio krš anstvo i socijalizam imaju neobičnu
sličnost da su se obje preokrenule u svoju apsolutnu suprotnost,
obje u antitezu onoga što jesu. Jednakost i prestanak vlasništva
potpuno su ukinuti kod obiju ideja; neprijateljstvo prema dr-
žavi, koje je bilo jedna od najvažnijih točaka, kod obiju se ideja
preobrazila u usrdno obožavanje mo i i države; prvobitna smi-
renost, paci zam, kod obiju se preobrazio u divlji kult oružja i
vojne sile. Temeljna misao o ljubavi, koja se može sumirati kao
vjera u jednakost, slobodu i bratstvo, preobrazila se u mržnju
prema svakome tko želi jednakost, slobodu i bratstvo ili u njih
vjeruje; ljubav se preobrazila u nasilje, a bratstvo u opresiju.
I oba se to puta dogodilo posredovanjem određenih pojedina-
ca koji su postavili temelje za teologije od kojih su mnogi marljivi
teolozi trebali izgraditi ideje njihove sušte suprotnosti. Tipično
je i da se upravo te velike krivotvoritelje istine u međuvremenu
počelo smatrati svecima; spomenut u među mnogima apostola
Pavla i pravnika Lenjina. I u Crkvi i u Partiji izvor je izbrisan; u
rkvi nema nikakvog krš anstva, u Partiji nema socijalizma.
99 Barutana
Budu i da odavno znamo da je rag imitacija Boga, onaj
koji svu Božju kreaciju pretvara u suprotno, koji iskrivljava,
izobličuje i kvari, nije teško konstatirati da je ponovno riječ o
našem elikom epatom Bratu. Našeg voljenog princa može se
na i kod Pavla i u njegovoj teologiji, kod enjina i u dogmi koja
se na njega nadograđuje. njima dakle vidimo velike iskrivlji-
vače i krivotvoritelje one koji su sve objasnili i dokazali da je
to suprotno od njih samih, točno kako su suci i pravnici kroz
povijest dokazivali da je prava pravda zapravo nepravda.
Prividna vanjska sličnost velikih procesa protiv vragova jest
ta da su sudovi uvijek održavali oštra ispitivanja na kojima se op-
tuženika saslušavalo u dva navrata, prvo da prizna da je kriv za
što ga se optužuje. esto je to znalo dugo potrajati i biti iznimno
zahtjevno za ispitivače, ali prije ili poslije svi bi priznali.
ad bi priznanje završilo, i u mnogim slučajevima sa silnim
obiljem detalja, počeo bi novi krug, sad oštrijeg ispitivanja; sad
kako bi se optuženika nagovorilo da izda svoje sukrivce u uroti.
To je ispitivanje nerijetko bilo dugotrajnije i zahtijevalo je ve u
strogo u i čvrsto u ispitivača. esto bi se optuženik pokazao
izrazito nespreman odati suučesnike tako da je samo krajnja
snalažljvost i upornost ispitivača donosila rezultate.
pravo je genijalnost postupka nikad ne dopustiti da net-
ko umre prije nego što izda suučesnike razotkrila urotu ne-
zamislivih razmjera, i ni jedan lov na vještice nije uspio bez te
metode. Najve i lovci, od alvina do dol usa ermanicusa i
Saljinisimusa elikog, ovisili su o njoj.
Nakon velikih postignu a tih velikih ljudi obavljen je elik
adatak: čovjek je raskrinkan, maska je strgnuta i vidljivi su
vučji zubi. Homo lupus je ustao u svoj svojoj slavi. Taj enomen,
da trajni lov na vještice bukne u orkan progona, događa se
svaki put kad je ugrožena vjera. Ni jedna određena vjera, nego
100 Jens Bjørneboe
vjera u to da sve ima siguran i nedvojben smisao. Kad postane
ugrožena vjera da kozmos vatra ispod nas i prazan, mrtav i
beskrajan svemir iznad nas ima smisao, vjera ustane i satre ne-
vjeru. To je elika Strepnja, i ona se javlja u vremenima skepse,
razuma i prosvjetljenja, kritike.
ad u budu nosti osvojimo svemir, elika e Strepnja na-
rasti u nove visine i uslijedit e lov kakav svijet još nije vidio.
ragi moji prijatelji
Sam sam to sve vidio u snu, a znate da čovjek poput mene
zna proricati budu nost. uk e loviti vuka, i svemirom e
odjekivati zavijanje vukova s naše planete, i Strepnja e rasti i
rasti, i lov e trajati i trajati. Homo lupus još je nov na emlji,
no Homo lupus e njome zavladati.
Tom lijepom, bujnom zemljom, svim divotama, izlascima
i zalascima sunca i cvije em što se zatvara i plavim sjenama
u krošnjama drve a, omo lupus vladat e planinama i ocea-
nima, svime na našoj voljenoj, božanstvenoj emlji vladat e
vuci, i zavijanje e potrajati sve dok kora ne prestane razdvajati
more plamena ispod nas i mrtve zvijezde iznad nas. I ljepota
zvijezda, i vjetra, i pustinje, i šuma, mora i ravnica, i planina, i
rijeka i žala, sve e to pregaziti zavijanje vukova koje je posljed-
nji glas ljudskog roda.
I Strepnja e razdirati vučje srce.
tom smislu i u tom kontekstu sve vas molim da krš an-
ske progone vještica shvatite kao obojeni kamenči u velikom
mozaiku. I zahvaljujem vam na strpljivosti koju ste mi večeras
pokazali ne s nadom da sam odgovorio na pitanje, nego s na-
dom da sam ga dobro postavio. Jer samo ispravno postavljanje
problema može dovesti do pravog odgovora.
101 Barutana
Nakon predavanja bio sam potpuno iscrpljen.
Tad je prostorijom odjeknulo zavijanje, poznat glas, ali
ne pravo zavijanje vuka. mbasadorica je ustala, blijeda kao
krpa: Pljunuli ste na enjina vrisnula je. Narugali ste se
mome narodu
Dvoranom je zavladao nemir i ja sam pošao prema vratima.
od vrata je stajao naš mali general, i odjednom sam znao kako
mu je lice izgledalo kad je ubijao malu crnkinju.
Ne sje am se točno što je rekao, ali bilo je to također nešto
o pljuvanju, izrugivanju i sramo enju velike, mo ne, zlatne i
božanske domovine. Pokraj njega stajao je e vre, s cigaretom
u ustima i obješenim brkom. Ne vade i cigaretu, rekao je:
teta da ovdje nemamo ineza
Al Assadun stajao je s druge strane:
Naručit emo jednog iz ambasade. Imaju i oni svojih psihi-
jatrijskih problema.
No general je nastavio, mahao je šakama prema meni i vikao.
Sitni ženoubojica odjednom mi je djelovao opasno. rlao je da
voli svoju zemlju i da je lojalan svojemu režimu u suprotnosti
s drugim prisutnima, koji očito uop e nisu imali domovinu. I zar
ne shva amo da je merika uložila i novac i mlade ljudske živote
da oslobodi tipove poput mene od komunizma. Na drugom kra-
ju dvorane ambasadorica je i dalje tulila. Onda se promukao ali
snažan glas oglasio s govornice, gdje sam ja do maloprije stajao.
Nadglasao je ostale pa je dvoranom zavladao muk.
Bio je to stari acroi , i bio je neobičan prizor, onako okrugle
glave i sa zavojem navrh starog, ali još uvijek snažnog tijela.
Bio je sasvim smiren, ali blijed i krajnje ozbiljan.
ame i gospodo , rekao je. olio bih vas na trenutak za riječ
Sad smo utihnuli, samo se od ambasadorice čula nekakva
mješavina tuljenja i jecanja. r. e vre ve je krenuo prema njoj.
102 Jens Bjørneboe
“Podsjetio bih vas na to da ovdje u našoj dragoj La Po-
udri rei imamo tradiciju da se tko god ima nešto na srcu pri-
javi da održi predavanje. Iskoristio bih tu sjajnu tradiciju jer
želim nešto ispričati s drugog gledišta nego naš vrli zadnji
govornik, kojem ujedno zahvaljujem na doprinosu razumijeva-
nju života na našem, što se prirode tiče, izvrsnom planetu i
tražio bih da mi se dopusti govoriti u ovoj dvorani, čim se to
bude poklopilo s praktičnim mogu nostima.
pitno je pogledao pomo nog liječnika, koji ga je krajnje
pozorno slušao. l ssadun je odlučno i srdačno kimnuo i stvar
je bila riješena.
acroi je zahvalio prisutnima na pozornosti pa sišao s
govornice.
e vre je bio kod ambasadorice, vodio je pod ruku i nešto
joj govorio. Istodobno je l ssadun umiruju e i srdačno govo-
rio nešto le généralu.
Ja sam pak napustio dvoranu i hodao vrtom po mraku pre-
ma svojoj ku i. Bilo je vrlo mračno i tiho, i večernji je zrak bio
hladan i svjež.
ad sam došao u svoj vrt i vinograd, čuo sam šum potoka.
Teku a voda i miris zemlje i biljaka. Na nebu zvijezde, no ne
i mjesec.
Otišao sam do ruba potoka i zagledao se u nj, jedva sam us-
pijevao razabrati kretanje u vodi, ali sam vrlo dobro čuo potok
dok sam tako stajao.
Nisam više razmišljao o vatri pod nama i beskrajnoj hladno-
i nad nama, ni o tome koliko je tanka ta kora koja dijeli ognje-
nu masu od svemira. Osje ao sam samo da je no mračna i puna
života, puževa, no nih leptira, biljaka što rastu, a u potoku sam
vidio da ima pastrva i žaba. Ponekad bi žabe kreketale cijelu
no , u velikom zboru.
103 Barutana
Bilo je šišmiša i sova, a u obližnjim je šumama bilo jelena
lopatara.
vije e se zatvorilo.
Iz bolnice se nije čulo ništa. ladao je muk.
Onda se no u prolomio jak zlatan zvuk, a slijedili su ga novi
tonovi. Slavuj je počeo, i sad je ispunjao svijet svojim abnor-
malnim glasom.
Nešto mi se mota po glavi.
Prije mnogo godina u rici, ispod ekvatora. jednoj maloj
prijestolnici koju je kolonijalna administracija napustila i s ma-
nje-više oronulim zgradama koje su ostale nakon kolonijalne
vlasti. odao sam gradom sam, bila je tropska vru ina. iris
pazara osjetio se mnogo prije nego što biste do njega došli, a
kad ste došli do trga zaudaralo je kao u zvjerinjaku. ru ina je
bila nesnosna, i otprilike pola ljudi na pazaru spavalo je među
robom, koja je stajala na stolovima ili bila naslagana iza njih.
Bilo je ljudi koji su spavali na trbuhu, opruženi preko stola
noge su im visjele s jedne strane, a ruke s druge.
Oduvijek sam još od djetinjstva vrlo rado pozdravljao
ljude, a ovdje sam našao ljude koji su to isto voljeli. Pozdravljali
smo se s dubokim naklonima i poštovanjem, razmjenjuju i sr-
dačne riječi.
luci sam se ukrcao na brod koji plovi preko riječnog uš a.
Bio je to jednostavan i prostran, otvoreni motorni čamac,
ali s nadstrešnicom za sunce, tako da se moglo sjediti djelomice
u hladu.
ad sam zauzeo mjesto, ukrcala se mlada žena s dječači em
od pet-šest godina. Svi su se nasmiješili, svi su pozdravili.
ječači je bio gol i tamnosmeđ.
Ona je bila visoka, vrlo crna i na sebi je imala pamučni ogr-
104 Jens Bjørneboe
tač koji je sezao od ramena do stopala. edna je to od najljepših
žena koje sam dotad vidio, dugog vrata i čvrstog, okruglog lica.
Osim toga sam vidio njezine duge, tanke prste; uske dlanove, i
dio stopala.
ječak se smjestio pokraj klupe koja se protezala duž palu-
be, kao da nešto čeka.
atim je ona odložila košaru, i jednim pokretom ruke ski-
nula tuniku i ostala gola kao i dječak. itkost i gipkost visokoga
tijela prošla je kroza me poput munje.
Tad je složila tuniku u improvizirani jastuk, stavila je na
klupu i legla s glavom na njoj. Istog časa, dječak se nagnuo nad
nju i počeo odlučno sisati. Bio je žedan, a ona je izgledala kao da
je zaspala čim se ispružila. ežala je napola na boku.
ječak, petogodišnjak, cijelu je plovidbu stajao pognutih
leđa i sisao, i sisao je deset-petnaest minuta, dok se ona poma-
knula samo jedanput: kad je on promijenio sisu.
esto sam šetao ulicama toga grada i uvijek sam sve pozdravljao.
Rekli bismo:
“Bonjour, mon cher monsieur , i: Bonsoir, mon cher monsieur!
I uvijek je tu bio isti osmijeh, isti smireni naklon, isto prija-
teljsko dostojanstvo.
Otad su se u toj zemlji dogodile velike nesre e, kako to ve
biva u rici. I razmišljam kako je tad bilo toj majci i žedno-
me dječaku. Prvo dođu sve enici, onda dođu masakri. Na kraju
dođu štakori.
apravo, još sam jedanput vidio osobu da tako pije. Bila je to
vrlo mala djevojčica u jednom selu na jugu Italije, na vru ini
piazze u doba ručka. Pila je s česme i stajala je u istome položaju
kao i dječak lagano savinutih koljena, pogrbljenih leđa, savi-
jenih laktova i dlanova što su visjeli poput praznih rukavica.
105 Barutana
Stajala je tako i pila i pila cijelim tijelom.
I vidjelo se kako voda curi kroz nju. tažiti žeđ najve i je ushit.
Ova no traje cijelu vječnost. oš uvijek sjedim za stolom u svo-
jem vrtu, raskopčane košulje i hlača otkopčanih do prepona, da
se naužijem no ne svježine nakon vru eg i dugog dana. rač-
no je i polako se iznad vrhova krošanja diže težak, zlatnosmeđ
mjesec. No vrvi životom; biljkama što rastu, životinjama što
se pare. išmiši lepršaju između krošanja. ara a s vinom stoji
na kamenom stolu.
Preko terase preda mnom kre e se bešumna crna loptica,
jedva vidljiva u mraku. Polako, njuškaju i. ež koji uvijek no u
ide sam u potrazi za vodom. Ostavio sam mu mlijeko, i on zna
gdje mlijeko stoji.
to li je Bog mislio s ježem to priroda želi re i stvara-
njem ježa oji je smisao toga da na pola puta između mrtve
i sterilne grude materije, mjeseca koji slijedi idiotsku putanju
u svemiru, na pola puta između tog mjeseca koji emo sad
uskoro zatrovati, si lizirati i okužiti na pola puta između
njega i između plamte eg pakla teku ih rastaljenih minerala
pod nama, na zelenoj i živoj kori s jedinim životom u svemiru
nasred svega toga samotni jež no u še e naokolo i njuška u
potrazi za vodom
No ovaj jež večeras nije isti kao inače, sasvim sigurno: od-
mah za njim ide drugi jež, partner. No as se ne radi samo o vodi
i mojoj zdjelici s mlijekom; došli su se pariti. O, kako se ime
Isusa Krista i Alaha ježevi pare
idio sam žabe u prolje e, u bistroj ledenoj vodi potoka
kako satima leže priljubljene, ona na trbuhu, on iza nje i s pred-
njim nožicama oko nje. Satima tako leže u ledenoj vodi, potpu-
no nepomično. li ježevi
106 Jens Bjørneboe
ru ina je bila strašna i olakšanje je sjediti tako u dokraja
raskopčanoj košulji i hlačama otkopčanim sve do prepona, dok
samo no i životinje, miševi, bube, puževi i ježevi žive i pare se
oko mene. lada tišina, jedino što postoji tih je i neodrediv šum
nečeg što živi.
Osjeti se i miris u no i, miris nečega što trune i nečega što
živi, bakterija i plijesni, humusa koji još nije sterilan i upropa-
šten, humus u kojem još žive gliste, u kojem puževi ostavljaju
ljepljive, vlažne tragove. Nešto što još nismo uništili.
mjesec se sad dignuo više i promijenio je boju: crvenkast
je i zlatan, i na njemu se vide planine.
O tom mjesecu znamo sve. O cijeloj mašineriji, cjelom umo-
bolnom, mehaničkom aparatu, Sunčevom sustavu, ndrome-
dinoj maglici, elipsama i vremenu, kretanjima, metalima oko
svega toga kružimo dok sjedimo na ovoj umobolnoj, eksploziv-
noj grudi, potpuno besmislenoj, monomanijakalnoj ludnici od
urarnice; o drugim sunčevim sustavima znamo sve, ali idite do
ambasadorice koja zavija kao vuk i penje se po rešetkama na
prozoru, idite do onog malog ubojice crnkinje, američkog ge-
nerala i vidjet ete da o njima ne znamo ništa.
namo sve o kozmosu, o svemiru, ali ne znamo baš ništa o
našem malom belgijskom seksualnom ubojici.
Nakon tog osvajanja, guranja sonde u mrtav, smrznuti sve-
mir nakon toga mora slijediti osvajanje nečeg drugog.
Osvojili smo svemir, ali ne i svojeg susjeda.
A njega moramo osvojiti odmah.
er ili je sve potpuno umobolno i besmisleno, i treba propa-
sti ili sve ima smisao i treba opstati.
Osvajanje e vrea ili acroi a bit e jednako opasno kao
osvajanje svemira, samo strašnije, no ondje se skriva rješenje
zagonetke, u tome da u toj duševnoj sobi za mučenje, u tom
107 Barutana
apsurdnom, mrtvom svemiru sve je to umobolno, ako je samo
od sebe dovelo nas i našu malu uplašenu svijest na tu malu ze-
lenu koru s travom i cvije em i životom, si ušan rajski vrt buj-
nog zelenila i kisika, gdje otkad je povijesti između emljine
proključale unutrašnjosti pod nama i - 73 stupnja iznad nas
gotovo nikad nismo činili ništa osim kuhali, pekli, sakatili i
klali jedni druge. To me ispunja tjeskobom i užasom. Naša situ-
acija između mase lave ispod nas i smrtne hladno e iznad nas
zastrašuju a je. No moramo se okrenuti prema unutra, prema
ontaineu. ko osvojimo kozmos, moramo osvojiti i generalo-
vu nutrinu, jer ondje leži tajna. Bit e to jednako opasno, jed-
nako zastrašuju e ali ondje se krije smisao, ako ga uop e ima.
Susret s Homo lupusom izazvat e strepnju mnogo ve u od
Velike Strepnje koju smo osjetili pred svemirom.
Htio bih sve zamoliti za oprost.
Prije ne tako mnogo godina još sam znao pomisliti: arijo,
svi smo mi tvoji sinovi, svi smo mi tvoja djeca. anas to više ne
mogu re i; mogu samo re i: oni su svi moja djeca.
i ste svi moja djeca, sa zatvorima, ludnicama, crkvama,
stratištima, školama, s a orgueom, s erdunom, s achau-
om, s lomačama za vještice i krvnicima i tamnicama za muče-
nje Svi ste vi moji sinovi, svi ste vi moja djeca. islim da je to
Božja usamljenost. Mea culpa.
I htio bih vas sve zamoliti za oprost.
no u dva ježa še u naokolo i njuškaju u potrazi za vodom,
prije nego što e se pariti. mali crnči još uvijek siše majčina
prsa, a starac sjedi na klupi pod stablom.
eževi su pronašli posudicu s mlijekom i piju iz nje, mirni
i nepomični; jer najve a je želja na svijetu utažiti žeđ, kad ste
žedni biljkama, djeci i ježevima.
Odjednom čujem nešto u mraku. vuk je to koji ne potječe
108 Jens Bjørneboe
od životinje ili od ptice. judski su to koraci. Oprezni su, lukavi,
pažljivi. I ne dolaze iz parka, nego iz mojeg vrta i vinograda.
Nekoliko koraka zaredom, onda tišina, pa začujem još nekoliko
prepredenih stopa. Prepao sam se jer dolazi čovjek.
atim još jedna tišina. Trenutak. Potom se pažljivi, gotovo ne-
čujni, oprezni koraci približavaju. Odjednom postaju čvrsti i od-
lučni i između stabljika rajčice i vinove loze ugledam nešto bijelo.
To je sestrica hristine.
Nisam te htjela probuditi , rekla je, ako spavaš. li onda
sam vidjela da ti na stolu gori lampa pa sam shvatila da si budan.
ošla je sve do mene i sjela za stol. Nisam pričao o sestri
hristine. rlo je mlada, malo više od dvadeset joj je godina, i
onaj je tip djevojaka kakav raste ovdje u lsaceu; vitke, vrete-
nastih udova, tankog struka i uglatih ramena. Na sjeveru Italije
djevojke su iste te galske vrste svojevrsne rase gazela. hristi-
ne je medicinska sestra, specijalizirana za umobolnice.
Sjela je, i na sebi je imala bijelu uni ormu. ao sam joj vina
i pila je. Angelo Bevitore.
Bila je kao i ježevi vani nakon vru eg dana da iskoristi
svježinu. Bilo je neobično vidjeti vitak smeđi vrat i duge vre-
tenaste smeđe noge u kontrastu s kreč-bijelom sestrinskom
uni ormom.
No oko nas vrvjela je životom, rastom i bujnoš u, žabe su pje-
vale u potoku. “Buon rifrescamento! rekla je. ajka joj je Talijanka.
alom terasom hodala su dva bešumna ježa, dvije gotovo
nevidljive loptice u mraku. Sad su se napili. atim su nestali
među biljkama, k svojim bračnim dužnostima.
olična je ta tvoja stroga sestrinska odora, kao za opati-
ce , rekao sam. unkcionira kao dokaz da medicinske sestre
nemaju spol.
li ja imam spol , rekla je i popila još vina.
109 Barutana
Sjedili smo tako blizu da sam samo trebao pružiti ruku da
joj je zavučem pod odje u i opipam joj dojku. Nije imala ništa
ispod uni orme i bradavica joj bila tvrda i ukru ena. Tren posli-
je povukao sam ruku i popio vina.
to se događalo gore otkad sam otišao rekao sam.
slijedila je strašna galama i svi su okupljeni bili zgroženi
ambasadoricom i malim američkim generalom. tmos era u
dvorani postala je posve antiamerička i antiruska. Na kraju su
oboje napustili dvoranu.
ratko smo se nasmijali, a onda smo šutke sjedili i udisali
miris rose, zemlje i potoka. jesec je sad bio više. Izgledao je
kao velika mrtva gruda u svemiru.
ašto si došla k meni pitao sam je.
er mi se sviđaš , rekla je. Ima nešto u tvojim očima, nešto
potpuno beznadno i potpuno malodušno. jeluješ očajnije od
svih pacijenata.
Pa si došla ovamo vidjeti spavam li
Pomislila sam da bismo trebali provesti večer zajedno ,
rekla je.
Primio sam je za ruku i neko je vrijeme držao. jesečina
je bila jaka i sjene vrlo crne. gasio sam svjetiljku, sad je bilo
dovoljno svijetlo i bez nje. abe su nas čuvale. No je bila naša
utvrda.
ad smo ušli u moju okrečenu sobu, upalio sam lampu po-
kraj radnog stoli a i odložio rukopis kojim sam se koristio.
atvorila sam ti dvorišna vrata iznutra , rekla je. Onda je
pogledala radni stol. isi li ti ona slika uvijek ondje
a , odgovorio sam. isi ondje ve mjesecima, možda ci-
jelu godinu.
žasna slika , nastavila je. rozna slika
Oboje smo je pogledali.
110 Jens Bjørneboe
rnata je to crno-bijela otogra ja mladi a kojeg se sprema-
ju objesiti. iječ je o jugoslavenskom partizanu; stoji na dasci
koju e mu za koji tren šutnuti ispod nogu, a iznad njega je ve-
lika, gruba greda vješala. zica oko vrata vrlo je tanka, toliko
tanka da to mora biti čelična žica da bi izdržala težinu tijela kad
šutnu dasku. No mladi , još uvijek s klasičnom partizanskom
kapom na glavi, nije vezan, ni ruke ni noge nisu mu vezane
jedino odurnom, tankom žicom oko vrata, koja je pričvrš ena
za solidnu željeznu kuku na vješalu. Iza njega i oko njega sto-
je muškarci u uni ormama i gledaju ga; svi se smiju. No nije u
tome poenta; poenta je u činjenici da mladi ne pokazuje ni
najmanji znak strepnje ili očajanja. Stoji uspravno, malko raz-
maknutih nogu i stisnutih pesnica visoko iznad glave. Stoji
ondje bez imalo srdžbe samo beskrajno, pobjednički samo-
uvjeren i smiren; u pruženim rukama i stisnutim šakama ne
počiva ništa doli nevjerojatan, miran trijum . Trenutak poslije
automatski e mu se opustiti mokra ni mjehur i rektum.
hristine je dugo gledala sliku, a onda je rekla:
ivna slika, ali zastrašuju a je.
To je najljepša slika koju sam vidio , rekao sam.
ašto je imaš nad radnim stolom
hristine me pogledala s neobičnim, pomalo žalosnim izra-
zom koji gotovo uvijek ima.
ržim je ondje jer sve što zapišem u protokole mora biti
vrijedno njegova čitanja , odgovorio sam.
Prvo daješ njemu da pročita
a. tio bih da sve što pišem bude iskreno. ato to on prvi čita.
oliko ti ve dugo ovdje visi
“Barem godinu dana ovdje. Ali visio mi je i ondje gdje sam
prije živio. visi i na drugom zidu onom ondje. Okrenula se
i vidjela istu sliku na nasuprotnom zidu.
111 Barutana
ar te ne izluđuje rekla je.
a , rekao sam.
eli smo malo kruha i sira, onda sam se svukao i legao.
Skinula je svoju bijelu uni ormu i bila smeđa i snažna s tan-
kim uglatim ramenima. Zatim je sjela na rub kreveta i nagnula
se nada me, stavila mi dojku u usta. ežao sam posve mirno i
radio što je htjela.
Okreni se , rekla je pa sam legao na trbuh.
ok sam tako ležao, ona me ljubila po cijelim leđima, ali na-
sumično, tako da nikad nisam znao gdje e sljede i poljubac
do i. To je stvorilo neobičnu i gotovo djetinju napetost, no le-
žao sam ne miču i se.
Okreni se opet , naredila mi je pa sam legao na leđa.
ad me zajašila, vidio sam da je mokra i sjajna sve do ko-
ljena, a kad sam ušao u nju, polako je skupila noge i spustila
se, legla na mene. ežali smo tako ne kre u i se, osjetio sam
samo njezinu glavu na ramenu i malo njezine lagane kose boje
pijeska na licu. Objema me rukama držala za glavu, a ja sam joj
obgrlio ramena.
ugo smo tako ležali, gotovo nepomično. oko nas je bila
no , alzaška no puna kukaca, žaba, ježeva, puževa i rastu ih
biljaka, puna mirisa, vinove loze i visokih krošanja.
oji zidovi ovdje više ne krvare. Ne muči me strepnja pred
praznim svemirom nad nama i vatrom pod nama. Jer znam da
sve, sve ima smisao ne samo jež u potrazi za vodom, i ne samo
cvije e što se zatvorilo. nam da ima smisla ležati ovako i biti
među onima što žive u ovoj no i. kad sam primijetio da je
potpuno zadovoljena i da se opustila i tijelo joj omekšalo, pu-
stio sam je da sklizne pokraj mene s glavom u mome pazuhu.
Bila je posve mirna, samo je ležala pokraj mene, ali me nekoliko
puta pomilovala po glavi. Vitko tijelo bilo je mokro od znoja.
112 Jens Bjørneboe
I ja sam nju tapšao, po vratu i ramenu. I trepavice su joj
bile mokre.
o eš prespavati ovdje no as rekao sam.
Otvorila je vlažne oči i nasmiješila se.
Ne , rekla je. ežurna sam ujutro.
ok sam je pratio do a Poudri re, nismo išli šljunčanom
stazom kroz park, išli smo bosi kroz rosnu travu. ržali smo se
za ruke.
o eš li mi opet do i rekao sam.
a , rekla je. oliko god često želiš.
Odjednom smo oboje stali, tihi u travi. uli smo ljude. I pri-
bližavali su se. Iz gaja šume , kak smo to zvali izišle su dvije
osobe. urile su stazom kroz park prema svjetlu pred dvoriš-
nim vratima. Nije bilo sumnje tko je to bio.
mbasadorica i le général bili su vani i tražili vodu.
ad je mala hristine ušla na stražnji ulaz klinike, vratio
sam se dolje i sreo još nekoga, vrlo velikog i teškog muškarca
obješenog brka i s cigaretom u ustima.
obra večer, stari enculé , rekao je. I pogledao me tužno
poput djeteta.
to je bilo
Policija , odvratio je. iječ je o prokletom si litičnom le-
gionaru i padobranskom idiotu kojeg si skinuo s drveta prije
nekoliko dana. omisija za ubojstva zaključila je da uzrok smrti
nije bilo vješanje. ovjeku je bio slomljen vrat prije nego što je
obješen. Obavljeno je to izuzetno pro esionalno.
e vre me pratio sve do moje ku e pa smo popili konjak
prije nego što je otišao.
Snuždeno je i žalosno sjedio u vrtu, pognute velike glave,
tako da mu se dim dizao u brkove, pratio nos i čelo prije nego
što se odvojio od lica.
113 Barutana
oj, joj, rekao je, ako ne vješaju sebe, vješaju druge. Ne bi
nas to trebalo iznenađivati.
Sad e do i do policijske istrage, saslušanja i cijelog tog
pakla, i to baš ovdje u a Poudri rei, koja bi trebala biti mirno
odmaralište za ljude ekstravagantnih navada rekao sam.
igao je pogled i natočio još jednu veliku čašu konjaka.
kstravagantnih pravo suprotno, posve su uobičajene; pa ljudi
i ne rade drugo osim što se ubijaju, makar se metode mijenjaju.
ar ne možeš podmititi policiju
Slegnuo je ramenima.
To je, naravno, prvo što u pokušati. Pitanje je samo koliko
e proklete gonoreične kretenčine tražiti da zataškaju slučaj.
azgovarat u sa še om policije.
Postat e iznimno gnjusno, ako oni počnu njuškati ovuda.
astenjao je i počešao se po glavi desnom ručetinom.
Samo arun al- ašid i ja znamo rezultate obdukcije pa do
daljnjega moraš držati jezik za zubima. ko pacijenti išta na-
slute, ovo e zaozbiljno postati ludnica.
Pokušat u se obuzdati , rekao sam.
e vre je natočio još jednu čašu i okrenuo glavu prema
meni, tužno i mole ivo.
Ispričaj mi nešto , rekao je. Ispričaj mi još nešto
Razmislio sam pa odgovorio:
oram ti pričati o Tu angu. Priča je to koje se sje am iz Pariza.
a, da rekao je e vre. Pričaj mi o Tu angu, molim te
Tu ang bio je muškarac zlatnoga grla, upoznao sam ga u
Parizu davnih dana, dok sam se još potucao naokolo.
Imao je tenor koji je bio potpuno nenormalan enomen. ko
danas zaista postoje anđeli, i ako anđeli zaista lijepo pjevaju
ako je suditi po sveukupnom europskom slikarstvu s temom
anđela ako anđeli zaista lijepo pjevaju, pjevaju kao Tu ang.
114 Jens Bjørneboe
Tu ang je bio orejac i školovao je glas u Parizu.
Svi na konzervatoriju bili su sigurni da e postati jedno od
najve ih imena među solistima zbora anđela.
esto smo zajedno švrljali lijevom obalom, a upoznao sam
ga u jednom od bezbrojnih malih barova. Tu Fang je imao mno-
go prijatelja iz alije i iz merikanije, kao i iz drugih zemalja.
bilo se nemogu e ne sprijateljiti s njim nitko nije mogao upo-
znati Tu anga, a da mu se on odmah ne svidi. Bio je dosta sitan
i mršav, lijepog, ispijenog i azijatskog lica, i s vječno prisutnim
osmijehom, ali koji nije bio površan.
Tu Fang je pio.
Pio je očajno i prekomjerno, kao odigliani i trillo. kad
je pio, zapustio bi studij na konzervatoriju. a bi mogao be-
splatno piti, često je no ima obilazio barove i no ne klubove
uostalom, činio je to i danju. Pjevao je tim svojim zlatnim gla-
som tako da bi ljudi oko njega stali kao paralizirani.
Tu ang je osim toga mnogo motao sa ženama, i kao i svi
alkoholičari budio je u njima i bračne i majčinske sile. ivio je s
jednom ženom za drugom, i sve su ga pokušale navesti da pre-
stane piti. Tu ang je pokušao sve, od toga da pije mineralnu
vodu pa do uzimanja versana, i s jednom ženom za drugom
događalo se to da bi neko vrijeme ostao trijezan, često tjedni-
ma, kad bi redovito odlazio na konzervatorij i marljivo radio.
No onda nakon nekog vremena ponovno bi se našao za šan-
kom u atinskoj četvrti i pjevao za još jednu čašu Beaujolaisa.
ošlo je do toga da je hodao okolo s beretkom u ruci i skupljao
sitniš za sljede u čašu. glas mu je bio jednako zlatan, jednako
anđeoski. Osmijeh je bio isti, samo dublji i blaži. Tu ang je pje-
vao, pio i ostao onaj stari. No napredovao je i u razvoju svojega
glasa, unatoč rundama po Parizu. ad biste sreli Tu anga za
sivog i tmurnog kišnog dana, kao da bi zasjalo sunce.
115 Barutana
Tad se dogodila promjena.
Tu je upoznao novu ženu i njoj je pošlo za rukom ono što
nitko više nije mislio da je mogu e: prestao je piti. Ne mislim
time da je prestao na tjedan-dva, ili da je prestao na nekoliko
mjeseci. Ne, Tu ang je prestao. Nitko ne zna što se dogodilo, niti
kako se to dogodilo što je učinila s njm. No on više nije pio.
Istovremeno je u njemu postupno došlo do neke promjene; mi-
slim da više nije imao želju piti. ao da više nije očekivao utje-
hu u vinu, kao da je jednom zasvagda odustao od svake nade.
Bio je osuđen na trijeznost.
Smiješio se kao prije, ali potpuno drugačije, mirnim i tje-
skobnim osmijehom djeteta. I utihnuo je, sve je manje govorio,
i više ga gotovo nikad nije bilo po bistroima i barovima. iđalo
ga se samo tu i tamo, i sad se više nije smiješio.
Nisam bio prisutan kad su ga skinuli s užeta.
li svi su mu prijatelji poslije došli i vidjeli ga na so , s uža-
snim plavocrnim tragom oko vrata.
Ona udovica ako se može upotrijebiti taj izraz sve je
vrijeme šutjela, ali svi smo se rukovali s njom i rekli joj koju
riječ, a došli smo i na groblje za strance.
Sve sam to ispričao e vreu, s još mnogo pojedinosti i da-
leko podrobnije.
e vre je mirno sjedio i slušao, prazne i moju bocu konja-
ka, čašu po čašu.
ijelo mu je vrijeme u kutu usta bila cigareta, a na pojedi-
nim je dijelovima pripovijesti tu i tamo kimao.
Na kraju je progovorio:
obra priča , rekao je. rlo dobra priča. Nema ništa tuž-
nije na svijetu od abdiciranog alkoholičara.
to misliš o Tu angu kao liječnik pitao sam.
Malo je razmislio pa rekao:
116 Jens Bjørneboe
Trebamo imati utjehu u životu, ako su nam jasne straho-
vite ludosti ovoga svijeta i Sunčeva sustava. Tu ang je vjero-
jatno prestao piti bez stvarne želje da to učini. iše ništa nije
želio, opruga u njemu je popustila. mro je od šoka. Nazovi to
traumom. Nazovi to rustracijom lišen je svojih očekivanja.
Terasom je išla mala nijema loptica. To je jež ponovno iza-
šao. Ovaj je put bio sam. Prošao je tik uz naša stopala i nestao
među stabljikama rajčice u mraku.
Pratio sam e vrea do vrata u palisadi oko mojega vrta.
Izgledao je umorno i mirno.
aku no , stari pederastu rekao je.
I neko sam vrijeme čuo njegove korake po šljunčanoj vrt-
noj stazi.
117 Barutana
LACROIX
24. prerijala, ljeto 176.
Prijepodne, dok sam povezivao stabljike rajčice u vrtu, začuo
sam tihe, gotovo bešumne korake iza sebe. Okrenuo sam se i
ondje je stajala sestrica hristine, bosa, uskih smeđih stopala, i
u tankoj, kratkoj plavoj haljini.
Smiješila se jer nisam primijetio da ve neko vrijeme ondje
stoji i promatra me. ruci je držala vre icu.
Izišao sam između sadnica i poljubio je. Pogladila me po gu-
stoj crnoj kosi.
Odložila je zatim vre icu na kameni stol, hladan i na propu-
hu u hladu. Iz vre ice je izvadila dvije boce alzaškog vina, po-
mno rashlađenog i umotanog u mokar novinski papir zatim
dva komada sira, nekoliko dimljenih leta pastrve i svjež bijeli
kruh, jedan od onih dugačkih uskih.
To je za tebe , rekla je, ali imam vremena pojesti s tobom.
To je zahvala za sino a sad mi je pauza za doručak u klinici.
Primila me za ruku i bosim palcem počela pisati slova po
zemlji. Napisala je moje inicijale.
ino je bilo znatno skuplje sorte nego što inače pijem ovdje.
118 Jens Bjørneboe
Sigurno ga je kupila u selu.
Otišao sam do potoka umiti se, oprati ruke i stopala u svje-
žoj vodi. atim smo sjeli.
Sam si rekao da smijem opet do i , rekla je. li dolazit u
samo ako ti to želiš.
Oboje smo rano ustali pa smo bili gladni i žedni. Sad, prije
podneva, bilo je vrlo tiho, i sunce je bilo od zlata i vatre a nebo
je bilo zlatno. Ne sje am se o čemu smo razgovarali. ožda
uop e nismo razgovarali, no bio sam vrlo neobrijan a brada mi
je sad ve posve bijela, iako mi je kosa jednako crna kao prije.
hristine je gotovo trideset godina mlađa od mene.
Ovo izgleda kao da si u posjetu kod djeda , rekao sam.
“Chez ton grand père.
Nasmijala se. Onda je otkinula ve i komad kruha i stavila
na nj let pastrve. Stavila mi ga je u ruku pa smo nastavili jesti.
oramo popiti vino prije nego što se smlači , rekla je. Pij,
treba biti hladno.
ad smo pojeli, i kad nam je ostalo još samo pola boce, po-
gledala je na sat.
oram biti na odjelu u pola jedan , rekla je, ali nešto te
ho u pitati.
a Sjeo je, izvadio bocu votke iz džepa jakne i stavio je na ka-
Smijem li prvo pogledati tvoju sliku
oju sliku
Sliku muškarca Onoga koji se ne boji umrijeti.
ha rekao sam. ugoslavenskog partizana
šli smo u ku u i ona se nagnula nad moj radni stol i dugo
proučavala sliku mladi a koji stoji sa žicom oko vrata i sa šaka-
ma iznad glave. Potpuno je nepmično stajala i zurila u nj.
Onda se uspravila, okrenula i nekoliko sekunda držala ruke
na očima.
119 Barutana
Pratio sam je do ograde, a nakon što je odmaknula dio puta
po travnjaku, okrenula se i mahnula mi.
Onda je nestala u parku.
Imao sam još jednog posjetitelja, nešto kasnije toga dana.
Bio je to muškarac kojeg još nisam spomenuo Ilja. On je
naš drugi us, uz ambasadoricu. On ne zavija.
Ilja je jedan od naših bolničara, i važan je čovjek za ovo mje-
sto, ne samo zato što pobjeđuje l ssaduna u šahu, a l ssa-
dun je časno predstavljao lžir na međunarodnim turnirima,
nego i podjednako zbog svoje dobro udne naravi, strpljive udi
i izrazito krš anske naravi.
Ilja mi je došao tog popodneva, i izdaleka sam ga po zvuku
prepoznao on se krajolikom ne kre e ni bešumno ni nevidljivo.
ad je došao do mene, učinio je ono što uvijek čini:
Ivane rekao je pa me rukama zgrabio ispod pazuha i po-
dignuo me u zrak, onako kako ja mogu podignuti samo dijete i
dok me tako držao, dok su mi noge mlatarale po zraku, a lice
mi bilo u razini njegova poljubio me prvo u jedan obraz pa u
drugi. atim me oprezno spustio, kao da sam djevojčica kojoj se
ne smije nauditi nepažljivim postupanjem.
meni stol.
onio sam čaše.
obar si čovjek, Ivane, rekao je Ilja gledaju i me sitnim
plavim okicama na velikom okruglom licu. ošao sam te pod-
sjetiti da acroi večeras drži predavanje.
Kimnuo sam.
obro , rekao sam. Ima li inače što novo
Ništa osim što prokleti madžarski padobranski idiot iz
egije stranaca nažalost nije umro takozvanom prirodnom
120 Jens Bjørneboe
smr u, dakle vješanjem koje bi njemu bilo prirodno nego
je komisija za ubojstva došla do zaključka da mu je netko prvo
slomio vrat, a onda ga objesio.
Pa to je barem podjednako prirodno , odvratio sam. Nema
jedne jedine osobe u a Poudri rei koja ga nije prezirala.
Ne , rekao je Ilja. Barem su ga dvije osobe ovdje vrlo ci-
jenile lenjinističko- ašistička nim omanka od ambasadorice,
koja no u ispušta sibirske urlike, vučja djeva iz remlja, i mali
koljač crnkinja iz Pentagona. Oboje su ga iznimno cijenili, i kao
osobu i kao ubojicu. Ipak je on nosio krasnu zelenu maskirnu
uni ormu koja je širila rancusku kulturu po cijelom nerazvije-
nom svijetu.
Ilja je naiskap popio cijelu pivsku čašu votke.
“Ali ti si znao za to, vidim rekao je.
a , odgovorio sam. islio sam da samo l ssadun,
e vre i ja znamo da je netko uzeo pravdu u svoje ruke.
eni je e vre prvome rekao , odgovorio je Ilja. Bio je
potpuno očajan i rekao je da e ubiti prvog policajca koji se po-
javi u a Poudri rei, i to golim rukama. orao sam ga tješiti i
pjevati mu ruske pjesme gotovo cijelu no nakon toga. Na kraju
sam mu čak pjevao Stjenku azina. 7
Obojica smo neko vrijeme šutjela i razmišljala.
Imam ideju , rekao sam. ješenje cijelog problema. Sjedio
sam ovdje i mozgao o tome cijeli dan, i mislim da se to može
riješiti tako da e vre ne nastrada. Prijatelj je prijatelj.
a, Ivane, Ilja je kimnuo. Prijatelj je prijatelj.
osta je to čudno ovdje u a Poudri rei; Ilja me zove Ivan ,
7 Stjepan Stjenka Timo ejevič azin 1630.-1671. , kozački vođa velikog ustan-
ka protiv carske vlasti u južnoj usiji, prev.
121 Barutana
rancuzi, poput male hristine, zovu me ean , isto kao i on-
taine, ubojica dječaka, talijanski vrtlar zove me iovanni , a
mali sodomitski Semit l ssadun zove me ochanaan , dakle
svatko na svome jeziku.)
ad se sve zbroji, Ilja, živimo u transalpskoj aliji, a ti pro-
kleti degenerični žabari krvavih ruku ipak imaju kulturu. Oni
su civilizirani ljudi. rugim riječima, i komisija za ubojstva, i
mrtvozornik, javni tužilac i še policije daju se podmititi bez
pretjeranih skrupula. Ta u civiliziranom smo kraju.
Ilja me gledao žmirkaju i, a onda je odmahnuo glavom:
Ivane, ti si zaista dijete. e vre se raspitao što žele, samo
nekoliko sati nakon što je dobio izvještaj, i riječ je o iznosu koji
e vre ne može skupiti. Samo javni tužilac i mrtvozornik vri-
jede cijelo bogatstvo onda još dolazi komisija za ubojstva od
šest članova.
a Poudri re je ve toliko u dugovima da e vre, naš jadni
prijatelj, ne može pove ati pozajmice ni za jedan ranak.
Nisam ni na trenutak pomislio da bi im e vre trebao pla-
titi. I znam da ne može. Osim toga, bilo bi to nemoralno. er ra-
čunam da treba blizu pola milijuna ranaka da se zataška slučaj
i napiše lažna smrtovnica.
Nije to ni tako loša procjena.
oja ideja je posve drugačija , rekao sam. Onda sam mu
izložio plan.
Prihvatio ga je.
Ima se što ispričati o Ilji, ne samo to da je suveren šahist. Ilja je
po zanimanju hrvač, ili točnije, bio je to godinama. Poprilično
se to vidi izvana: oba su mu uha de ormirana, ima takozvano
hrvačko uho . žaru mnogih borba maltene su mu iščupana,
tako da danas ima male ostatke onoga što je neko imao slič-
122 Jens Bjørneboe
ne cvjetači. li nije mu to pravo zanimanje. Prvo je bio klaun,
akrobat i trapezist, no nakon nekog je vremena postao prete-
žak za to. Neko je vrijeme bio dizač utega i snagator u cirkusu.
Poslije je postao hrvač.
Nekoliko je godina stariji od ovog stolje a, dakle danas mu
je nešto više od sedamdeset godina.
ad sam ga tek upoznao u Parizu radio je u jednom ka-
zalištu, što mu je bilo lako jer ga je njegov stari klaunovski ta-
lent jednom za svagda kvali cirao kao sjajnog komičara; valja
naglasiti, u nijemim ulogama. Osim toga, radio je i neke druge
poslove po kazalištu.
poznali smo se u kazališnoj kantini, gdje je sjedio za sto-
lom s jednim mojim prijateljem i pio. Razgovarao sam malo s
obojicom, a onda otišao u pisoar.
Malo zatom i Ilja je došao isprazniti mjehur te je stao pokraj
mene. oživio sam ga samo kao visokog, vrlo krupnog muškar-
ca. ok smo tako pišali, raspreo se sljede i razgovor:
Oprostite mi što vam se nisam predstavio tamo za stolom,
moje ime je Ilja leksandrovič oldoni.
“Goldoni? odgovorio sam. Potječete li od velikog oldonija
Nasmiješio se i otresao urin sa svog mo nog penisa.
Ne oldoni oldoni. a sam oldoni, ne bih sad ovdje
stajao.
i ste glumac ovdje u kazalištu upitao sam.
Odmahnuo je glavom.
Ne, ne. a sam umjetnik.
ako to upitao sam. ime se bavite
abacio je glavu i pogledao u strop.
adim u zraku.
zraku
a, da dakle izvorno na trapezu, ili ako netko treba pasti
123 Barutana
sa šest, osam metara ili tako nešto s vremena na vrijeme treba
im netko da im bude snagator, ili trebaju nekoga tko bi glumce
podučio karateu ili akrobatici i takvim stvarima. ojiput dobijem
neku nijemu ulogu Taj moj strašni petrogradski naglasak
Taj razgovor u pisoaru doveo je do trajnog prijateljstva. Sad je
ipak sve to s hrvanjem, karateom, akrobatikom, dizanjem ute-
ga i pantomimom samo Iljina vanjština, njegova vanjska osoba,
recimo. ođen je u Petrogradu 1898. pa mu je ljeta ospodnjeg
1917. bilo devetnaest godina.
Sudjelovao je u objema revolucijama i u građanskom ratu
te pripadao anarhističkoj rakciji kojoj je cilj bio spojiti komu-
nizam sa slobodom i jednakoš u. Nakon što su drugovi enjin
i Trocki počeli s pokoljem anarhista i proveli Pavlovo viđenje
o i i ržave i dok je krv tekla podrumima tamnica, niz ste-
penice, podove i zidove Ilja je uspio pobje i nekoliko sati prije
svojega pogubljenja: slomio je vrat dvojici vojnih policajaca,
smrskao nekoliko vrata i nestao u masi, odakle je za razliku
od enjina i Trockog jednom potekao.
Sumnjam da postoji u zapadnoj Europi danas netko tko zna
više od Ilje o konkretnoj stvarnosti raja bratskog para Trocki
Lenjin. Narod ne zna ništa
Ilji je trebalo nekoliko godina da iziđe iz paklene usije i
tijekom svoje ilegale u Petrogradu skupio je mnogo iskustava.
On razmišlja u kategorijama revolucionarnih podataka, i ti-
pično je za Ilju da se, kad sam jednom spomenuo svoj rođen-
dan, prekrasnyj oktjabr 19 0., grohotom nasmijao, grcao je od
smijeha, vrištao.
to se smiješ, tatice rekao sam.
Ivane Ivane odgovorio je Ilja. Pa kako da se prestanem
smijati kad pomislim da si ti od svih krotkih ljudi baš ti rođen
124 Jens Bjørneboe
u istom mjesecu kad je enjin izdao svoj tekst o Terorizmu i revo-
luciji tekst koji je sama apoteoza terorizma i konačno uništenje
marksizma Osim pavlovsko-luterovske apoteoze državne mo i.
On je usto jedina osoba koja mi je dala konkretno objašnje-
nje učinkovitosti rvene armije. Iljino objašnjenje je sljede e:
“Tajna Crvene armije jest u tome da ona ne postoji, niti je
ikad postojala. To jest, armija postoji, ali nije crvena Svi znaju
da su osamdeset posto o cira stari carski o ciri i da su samo
položaji koji ne zahtijevaju pro esionalnu ekspertizu popunje-
ni boljševičkim obavještajcima i komesarima. Nikad nije posto-
jala crvena armija.
Trocki je razumio što vojnik jest; znao je da vojnik ima če-
tiri želje: hranu, žesticu, novac i lijepe uniforme. Dok je rusko
stanovništvo hodalo u krpama i gladovalo, rvena je armija ho-
dala u lijepim, dobro iskrojenim uniformama, s crvenim zvijezdama,
sita i zadovoljna i za tu pla u spremna je ustrijeliti vlastitog
oca, vlastitu majku, vlastitu sestru ili brata, ako se to od njih
traži. Isto vrijedi i za policiju. Suce. avne tužitelje. Povijest ne
poznaje iznimke.
No to je dio Iljine unutarnje osobe, uz to da je krš anski
vjernik, na isti način kako l ssadun zapravo vjeruje u laha.
Iste večeri kad smo se Ilja i ja upoznali u pisoaru kazališta i du-
hom manje-više postali krvna bra a, večer je bila vrlo vesela,
jer smo zajedno s drugim gostima kantine završili ne sje am
se točno gdje, ali bila je to ili sovjetska ambasada ili hotel u Pa-
rizu koji je veleposlanstvo cijeli rekviriralo. Neki od doma ina
čak su nosili uni orme s crvenom zvijezdom. Bila je to duga no
i zaspali smo odjeveni.
No no je bila vesela, pjevali smo, razbijali namještaj i pro-
zore, igrali se preskakivanja kozli a, bacali noževe i iz pištolja
gađali prazne boce votke. ladala je doma a i ugodna atmos era.
125 Barutana
I dogodilo se to u trenu kad je budu nost Sovjetskog ovjeka
izgledala svjetlije: homo sovjeticus disao je slobodnije nego prije.
Bilo je to, drugim riječima, nešto nakon što je Sotona uzeo
Staljinovu dušu i, nadajmo se, pružio mu propisan tretman s
ubadanjem, probadanjem, čupanjem i pogotovo paljenjem, pe-
čenjem i vječnim kuhanjem.
Sljede eg smo jutra Ilja i ja u tišini sjedili na lijevoj obali s
bocom calvadosa. Ni meni ni njemu nije bilo toliko loše nakon
te no i da ne bismo obojica mogla uživati u krepkom, srebrno-
sivom jutarnjem zraku i sivozelenoj vodi u rijeci u toj rijeci
koja je vidjela sve što se može vidjeti na emlji od giljotine do
Paula Cézannea.
Osim toga, sjedili smo na mostu koji vodi preko do Place
Dauphinea.
Pokraj nas je sjedilo dvoje mladih i ljubilo se bez prestanka.
jubili su se u uši, u nos, u oči i u usta.
Ilja, rekao sam, stvarno se mora priznati da tvoji mental-
no gonoreični zemljaci u ovoj politički najsi litičnijoj od svih
ambasada, ako izuzmemo američku da su tvoji duševno grba-
vi zemljaci zaista čarobno društvo za opijanje.
ešao se po jednom od uha koje nije imao; imao je samo
rupu s kvrgavim rubi em.
Ivane, rekao je. Tatice Ne u početi trabunjati o Nevi ili
tulipanima uz olgu, ali mnogo je dobroga u svim ljudima, pa
tako i u Rusima.
esi li primijetio da je vozač bio s nama na zabavi
Naravno , rekao sam. Bio je to divan demokratski element.
ozači ambasade uvijek su svugdje prisutni, Ivane. To pro-
izlazi iz činjenice da su oni bez iznimke obavještajci. Njihov je
zadatak nadgledati cijelu ambasadu i izvještavati o njoj tajnu
policiju i to na akord.
126 Jens Bjørneboe
Ilja, i obavještajci su ljudi
Nisu , rekao je Ilja. Obavještajci nisu ljudi. Oni su insekti. e-
dino što razumiju jest otrov za insekte, i to je jedino što na njih dje-
luje. Osim ako ih u povoljnom trenutku ne uspiješ krknuti u vrat.
Izgovorio je krknuti tako da sam mogao čuti lom kostiju.
rk čulo se, oštro i jasno.
ostali, onda Svi su drugi sino bili vrlo ugodni.
Sjedio je tiho i ozbiljno, a onda rekao:
“Da. I oni jesu dobri ljudi. ragi ljudi i često sam s njima,
ali samo kad nema vozača. obri su i simpatični ljudi. islim,
uistinu dobri ljudi, Ivane. I to je ono čudno: često sam bio kod
njih kod ku e, kod tih ljudi iz ambasade ali. Postoji ali. Nešto
ne razumijem nešto ne mogu shvatiti.
Okrenuo je glavu i pogledao me plavim oštrim šahovskim
očicama na okruglome licu nad golemim bikovskim vratom.
Tad je polako nastavio:
esto sam bio kod njih privatno, i dobri su to ljudi ali ne-
maju ikone u kutovima. Dobri su ljudi, ali ne mole se. Ne mole se!
To je Ilja, šahovski majstor svih šahovskih majstora, teore-
tičar revolucije, praktičar, povjesničar. Osim l ssaduna ov-
dje je Semit nadmo an ne poznajem nikoga tko o europskoj
književnosti zna više od Ilje, anarhokomunista i bolničara u
našoj ludnici.
ad sam mu ispričao svoj plan u vezi s komisijom za ubojstva
i javnim tužiteljem, policijskim liječnikom i še om policije i
nakon što ga je on podržao još smo malo posjedili. Složili smo
se da u oti i do e vrea i obavijestiti ga prije nego što počne
acroi ovo predavanje.
Poslijepodne su sjene u vrtu s rajčicama i vinovom lozom
bile još duže, dok smo mi praznili bocu votke.
127 Barutana
Slušaj rekao sam. e li te ikad itko prebio, Ilja
azmislio je, dugo. Onda je rekao:
a, jedanput. Bilo je to u Parizu, inače, posvadio sam se
s jednim nglezom. ednim malim mršavim tipom s crvenim
brkom. rlo ga se dobro sje am: brkovi su mu bili mali i podre-
zani i bio je sav sitan i mršavan. Nije mi tad bilo više od šezdeset
dvije godine, a on je bio tvojih godina, moglo mu je biti četr-
desetak. Tukli smo se gotovo dva sata, a policija se nije usudila
umiješati. Stvar je bila u tome da je tip bio obučeni komandos
iz zadnjeg rata specijaliziran za silent killing. I nakon nekoliko
minuta obojica smo primijetila da je to pro esionalni susret
među bra om, takore i. otovo me nasmrt isprebijao, i bilo je
to sportski, dokle god smo se tukli. No bio je drag čovjek; po-
slije me došao posjetiti u bolnicu. ežao sam ondje gotovo šest
tjedana. Bio je vrlo ugodan, donio mi je knjige i vino, i rekao je
da su mu živci uništeni u ratu pa zato ponekad previše popije
inače se ne bi tako grubo ponio prema meni. li nisam ni ja
bio sasvim trijezan pa smo se obojica mnogo ispričavala zbog
neugodnosti. No to je jedini put, koliko se sje am.
udno , rekao sam, čovjek e se sad iskrcati na jesec i
ondje e ostaviti kutiju s pismom predsjednika Ni ona. li ne
samo to. Stvar je u tome da je gotovo nemogu e i i na zahod u
svemiru. o i e i osim Ni onova promišljenog potpisa osta-
viti i najlonsku vre icu s izmetom.
vučiš kao ontaine , rekao je Ilja. ovjek bi pomislio da
si Belgijac.
esi li razgovarao s njim u zadnje vrijeme
a, napreduje nadaren je.
a pisanje, misliš
“I to. Sad zapisuje svoj vita sexualis, no mislio sam više na
poduku.
128 Jens Bjørneboe
Poduku
Podučavam ga karate. Ima neporeciv dar.
Ilja rekao sam. Podučavaš malog seksualnog ubojicu ka-
rate Tako nemoralni mogu biti samo usi naš li što činiš
oktor e vre potpuno se slaže s tim. dravo je za nje-
ga daje mu više samopoštovanja, i ujedno umanjuje mržnju
prema ljudima.
Ovo je stvarno luda ku a rekao sam. ar ste svi vi ondje
ludi kao šlape
a, jesmo , rekao je Ilja. li misliš li da je vani išta bolje
Nisam odgovorio. Ilja je nastavio.
obro znaš našeg malog kasapitelja crnkinjice iz Teksasa
ili kako se to ve zove jeluje li ti on vrlo američki
Iznutra da li izvana, stilom i manirama, čak i govorom
pa čovjek zna engleski! djeluje mi potpuno britanski.
Potpuno točno, Ivane. Potpuno točno. naš li otkud to
Ne. ozgao sam malo o tome, ali ne razumijem.
Objašnjenje je sljede e: le général se školovao na britanskoj
postaji za obuku komandosa silent killing. Plus, plus. To je osta-
vilo trag na njemu. Naučio je čak i jezik.
Neko smo vrijeme sjedili šutke i nakon što smo popili votku,
donio sam nekoliko boca crnoga vina.
Ovo je bolje od Smirno a , rekao sam.
alo smo šetali vrtom i razgledali rajčice i grožđe pa stali
pokraj potoka, gdje je pokoja sjenka žurno prolazila kroz vodu.
ajčice su sad mnogo bolje, a i pastrve izgledaju dobro; prije je
potok bio prenapučen, premalim pastrvama prevelikih glava,
no nakon moje intervencije prošle jeseni, količina ribe je sad
otprilike kakva treba biti, a i same ribe su daleko bolje ma-
njih glava, ve ih leta.
Nemaju baš crveno meso, ali je lijepe ružičastosmeđe, svije-
129 Barutana
tle boje, a koža postane divno plava, ako se dobro skuha u vodi
s octom.
I žabe dobro izgledaju. Sljede i emo tjedan e vre i ja jesti
ovdje zajedno. animljivo je kod žabe to da joj možete pojesti
stražnje noge, a da ne ubijete životinju; kao i sve hladnokrv-
ne životinje, ona razvije stražnje noge, koje možete opet jesti.
Operacija je vrlo jednostavna: uzmete žabu za obje stražnje
noge, po jednu nogu u svaku ruku, i pustite je da visi naglavce
iznad vode, onda je zavrtite kao što djevojčice vrte vijaču i tren
poslije žabe više nema, a vama su u rukama ostali božanstveni
žablji kraci. Nove stražnje noge nikad ne narastu jednako veli-
ke kao prve, ali su jednako ukusne bolje nego piletina. Tako
nastavite, a žaba se navikne. Sljede i tjedan imat emo mali
ručak ovdje, žablje krake i pastrvu. Sam u kuhati. er ja sam
najbolji kuhar u a Poudri rei.
Ilja se zamislio.
Iskreno, Ilja, rekao sam. to misliš, tko je ubio prokletog
padobranskog kretena
Smireno me pogledao i okice su mi izgledale mudrije nego
ikad.
islim da ti mogu re i nešto o tom madžarskom junaku
koji se borio protiv barbarskog socijalizma i komunizma. naš
li da je taj čovjek bio slavan
Ne.
, pa, bio je slavan u lžiru, Tunisu i ponajprije u Indokini,
u takozvanom ijetnamu.
“Taj je idiot bio slavan
O, da Bio je slavan. Bio je poznati istražitelj. naš da su
naša dvonoga galska bra a izumila tele onsku metodu ar ne,
Ivane, to čak i ti znaš
a.
130 Jens Bjørneboe
naš li po čemu je taj tip bio poznat
Ne, naravno da ne znam.
ao što možeš zamisliti, čak ni među tim perverznim, sa-
dističkim žabarima, našim dvonogim rancuskim sodomitima,
nije uvijek lako na i ljude koji imaju živaca nazivati. naš: polj-
ski tele on ima dvije elektrode, i jednu se obično pričvrsti za no-
snicu, a drugu za rektum ili penis ako je riječ o partizanki, za
bradavicu i vaginu. e vre, koji nema običaj govoriti gluposti,
ispričao mi je da je vidio da ljudi umiru od šoka ne za vrijeme
ispitivanja, ono zički nije opasno po život nego poslije. e-
kao mi je i da je doživio da je jedan rancuski o cir umro nakon
što je vodio ispitivanje. ao što također možeš zamisliti čak i
među žabarima među usima bi to bilo lakše , ali čak i među
Francuzima može biti teško na i ljude koji bi htjeli tele onirati.
Tako je naš mali madžarski domoljub i zaštitnik tilinog i
galskog morala postao slavan. vijek je bio voljan tele onirati.
I bio je poznat po tome da je unaprijedio tu metodu. Uvijek bi
pričvrstio jednu elektrodu za vaginu ili penis, a drugu za rek-
tum. To je bilo njegovo malo veselje.
Tako da, iskreno, nikad njegove napadaje plakanja nisam
shva ao naročito ozbiljno. Po zanimanju je bio inženjer, i kao
svi dobri i konzervativni ljudi intenzivno opsjednut spolnim
organima. Bio je za svoju novu domovinu rancusku idea-
lan padobranac i legionar. Sa sigurnoš u je utvrđeno da je on
vodio legionarsku jedinicu koja je cijelu jednu arapsku obitelj
pokapala živu. Odrasli su prvo morali iskopati grob, a onda su
legionari zatrpali i djecu i odrasle. Bio je čovjek.
azumiješ li sad da je naš prijatelj dr. ing. B thor zaista bio
zvijezda koja je zaradila svoju doživotnu mirovinu, kao i brak s
jednom od najbogatijih rancuskih nasljednica i odgovaraju e
direktorsko mjesto
131 Barutana
Naravno da uviđam njegove domoljubne zasluge.
B thor je zaista pridonio nešto u borbi za kulturu, pogo-
tovo rancusku, za odina i Paula zannea.
Ilja, rekao sam. Nisam te to pitao. Pitao sam te znaš li išta
o tome tko mu je slomio vrat.
Ilja se nasmiješio, dobrim ruskim osmijehom.
naš da su se i e vre i l ssadun borili na arapskoj stra-
ni u manjim ratovima u rici, i da je lako mogu e da su bili
dobro upu eni u evidencije galskih ispitivača. l ssadun je
obučeni gerilski vojnik, a osim toga kao doktor kao i e vre
iscrpno poznaje anatomiju.
Time želiš insinuirati da je l ssadun
Ne, nipošto. Nemam nikakvih osnova. Inače, znaš li da je
e vre gotovo jednako snažan kao i ja
a , rekao sam. rlo ga dobro poznajem. li tko nam
onda, dovraga, ostaje
Tja rekao je Ilja. Pa najkvali ciraniji, pravi specijalist,
stari je acroi .
e vrea sam zatekao u glazbenoj sobi u njegovoj privatnoj, pr-
vobitnoj la poudri rei, u samoj prastaroj kamenoj zgradi kuli.
irno je sjedio i slušao izvrsnu švicarsku snimku evete sim o-
nije. adnji stavak, kao i uvijek od mjesta na kojem se lajtmotiv
prvi put čuje u cjelosti; prije Oh, Freunde, nicht diese Töne! kad
je cijela ta melodična rečenica prvi put cijela odsvirana. esto
bih pomislio da je eveta više rancuska nego njemačka; Beetho-
venov strastveni vrhunac stvarna je rancuska narodna himna
ne samo muzički, nego je i Schillerova pjesma duboko povezana
s tim tvrdim, strogim narodom vinara i slikara. Ne poznajem ni
jednog Teutonca koji voli evetu sim oniju kao što je vole ran-
cuzi. alski je to svijet, i e vre je sjedio i tješio se njome.
132 Jens Bjørneboe
“Bonsoir, mon bon vieil enculé! rekao je podigavši glavu. nao
je da acroi ovo predavanje počinje za nekoliko minuta.
ošao sam ti predložiti rješenje za cijelu tu prokletu svina-
riju s komisijom za ubojstva , rekao sam.
Srdačno je i zahvalno kimnuo.
Prekasno je , rekao je. Ne mogu skupiti novac.
Ne trebaš ga skupiti , rekao sam. činit e to daleko so-
lidniji krugovi u zemlji.
Iznenađeno me pogledao i prvi put otkad pamtim izvadio
cigaretu iz usta kažiprstom i palcem. edan ju je tren tako dr-
žao pa otresao pepeo na tepih i spustio cigaretu na stol, ravno
na površinu stola, bez pepeljare, kako to Talijani rade. Ondje je
stajala i progorijevala smeđu mrljicu. On me gledao.
Slušaj, rekao sam. e li obitelj vražjeg padobranskog kre-
tena čula za nalaz komisije za ubojstva
Nije , rekao je. Naravno da nije. Samo arun al- ašid, ti,
ja i naravno mali Ilja iz Petrograda znamo za to.
obro , rekao sam. a jednu takvu obitelj, koju ne tvore
samo industrijalci, nego posjeduje i nekoliko banaka, pola Bre-
tanje i ve i dio nekadašnje Indokine trenutačna bi smrtov-
nica, dakle samoubojstvo vješanjem, bila najve i skandal koji
obitelj može zamisliti. To se jednostavno ne radi. Nije dovoljno
da je poludio, nego se povrh toga još i objesi.
a , rekao je e vre. Poznajem ih oni bi ga radije vidjeli
kako gori živ, nego da prime medicinski iskaz u kojem piše da je
dignuo ruku na sebe.
li to je sve što su dosad dobili. Iskaz od l ssaduna, tebe
i policijskog liječnika, o tome kako ga je jedan od tvojih surad-
nika skinuo s drveta nakon što je nastupila smrt
a, to je sve što znaju.
oš je časak razmišljao:
133 Barutana
No za nekoliko dana dobit e novu i utješniju smrtovnicu,
onu od komisije za ubojstva.
azgovarao si sa še om policije i javnim tužiteljem
Traže četiristo tisu a novih ranaka da odbace slučaj zbog
nedostatka dokaza. Očajno je zurio u mene.
Onda je stvar jasna , rekao sam. Nazovi še a policije i reci
mu da novac stiže za nekoliko dana i zamoli ga da sve malo
uspore. Svi e dobiti svoj dio. Onda stupi u kontakt s udovi-
com, puncem i punicom i reci im da shva aš njihovu očajnu i
sramotnu situaciju, ali da je mrtvozornik pozvan odmah nakon
nesre e kao i komisija iz ona.
ato postoji ta sramotna smrtovnica u kojoj se navodi smrt
samoubojstvom.
Pogledao me i sad vratio cigaretu pod brk.
obro, i onda
Onda im kažeš da si zbog diskrecije i obzira prema obitelji
pokušao ishoditi smrtovnicu sa spinalnom rakturom uslijed
pada sa stabla u vrtu, i da su i l ssadun, tvoj izvrsni pomo ni
liječnik, te čovjek koji je nabasao na prerano umrlo tijelo tog
hrabrog borca za sve trajne vrijednosti svojevrstan čistač u
tvojoj ludnici, imenom ean spremni to posvjedočiti, također
iz obzira prema imenu i ugledu obitelji. Svaki galski trgovac
shvatit e što to znači. kratko, ispričat eš svekru milijarderu
da mrtvozornik i komisija zajedno traže pola milijuna da pot-
pišu taktičniju smrtovnicu. To samo znači da u ja prisegnuti
da sam ga pronašao u travi, a svi tvoji liječnici potpisat e nalaz
da je naš domoljubni prijatelj umro od loma vratnog kralješka
što je medicinski gledano zapravo istina.
e vre je načas posve bezizražajno sjedio i zurio preda se,
a onda je ustao i dohvatio bocu Napoleona iz ormara. Natočio
je dvije velike čaše pa rekao:
134 Jens Bjørneboe
“Dobri stari usrani enculé Ovo vrijedi mise
Iskapili smo čaše.
atim je dohvatio tele on s pisa eg stola i utipkao broj. Tren
poslije netko mu se javio.
alo rekao je. a, ja sam. tio sam vam samo javiti da
e novi higijenski uvjeti ovdje biti uvedeni u sljede ih nekoliko
dana. pravo sam dobio vrlo srdačan i pozitivan odgovor od
banke. Trebao bih platiti taj račun za ne više od tjedna. Samo
prvo trebate potvrditi higijenske uvjete.
slijedilo je nekoliko riječi s druge strane, od mrtvozorni-
ka, i premda nisam mogao razabrati riječi, čuo sam da glas ima
gotovo krotak ton.
Ne trebate se ispričavati , odvratio je e vre. Bibliji
piše da čovjek treba voljeti svoje neprijatelje, ali ne piše ništa
o tome da treba voljeti svoje prijatelje Ni uhamed se toga
nije dosjetio avit u vam kad sve bude sređeno, pa dođite
ovamo i najbolje znate kako te stvari idu.
Glas na drugoj strani još je nekoliko puta zastenjao.
“Tant pis! rekao je e vre i spustio slušalicu.
Onda smo zajedno otišli u dvoranu za domjenke poslušati
acroi ovo predavanje.
Sestrica hristine sjedila je u prvim redovima i nasmiješila
nam se kad smo ušli. Dvorana je bila popunjena.
I ontaine, l ssadun, Ilja, i ambasadorica sjedili su sasvim na-
prijed zadnji dvoje zajedno.
e vre i ja otišli smo malo više otraga.
Primio me pod ruku i nasmijao se.
ko tvoj plan upali, s B thor jem i njegovom uglednom
rancuskom obitelji, počastit u te s tri besplatne šok-terapije
prošaptao je. e dugo nije izgledao tako sretno, u pogledu mu
se ponovno vidjela nada.
135 Barutana
Onda je acroi ustao i polako, gotovo oklijevaju i, ali ipak
mirno i sigurno pošao za govornicu. prostoriji je doslovno
bilo tako tiho da se čulo da mu jedna cipela škripi. Bilo je očito
da to sve iziskuje mnogo samodiscipline.
ad je stao za govornicu i okrenuo se publici, vidjelo se da
su mu promijenili zavoj na vratu. Novi je bio manji i preko nje-
ga je nosio svilenu maramu, koja je barem djelomice prekrivala
zavoj od gaze.
acroi se nekoliko puta nakašljao pa počeo govoriti. las
mu je bio malko promukao, ali snažan i jasan:
raga gospodo, drage dame
Posao koji sam više od jedne generacije radio nije nikakva
tajna vama prisutnima. To je nešto što se ne može skriti, i nešto
što danas ne bi trebalo skrivati. Na svom sam poslu tolike godine
bio državni službenik, dobivao sam pla u iz javnih sredstava i
službeno su me dakle upošljavali i nagrađivali porezni obveznici
drugim riječima, bio sam zaposlenik vas prisutnih, provodio
sam volju vas prisutnih provode i odluke društva, jer ispunja-
vam ono što se od tog položaja zahtijeva posjedovati posebne
kvalitete i nitko me dakle ne bi trebao prezirati ili me se bojati
zbog toga što sam desetlje ima provodio tuđu volju.
ao javni egzekutor imam isto pravo na poštovanje, ljuba-
znost, pa čak i suosje anje kao i sva druga ljudska bi a.
elim vam, dakle, govoriti o tim stvarima sa stajališta jav-
nog egzekutora ili, da upotrijebim manje dvoznačne riječi:
želim o tome govoriti sa stajališta krvnika.
judi misle na žrtve, misle na krivce, na osuđene, misle čak
i na pozvane svjedoke koji po zakonu moraju biti prisutni sva-
kom činu smrtne kazne, ali tko misli na krvnika On je čovjek
posebnih kvaliteta , kažu; to je preduvjet za taj posao, misle.
No je li to istina e li to zaista točno
136 Jens Bjørneboe
Pod posebnim kvalitetama misli se u prvom redu na tako-
zvane pozitivne kvalitete , kao što su trezvenost, preciznost,
poštenje i prije svega čelični živci . No misli se i na druge
kvalitete, koje se možda ne bi trebale službeno zahtijevati od
državnog službenika, kvalitete poput čvrsto e, bezdušnosti,
bezosje ajnosti .
Pogotovo je to vrijedilo u vremenima kad su dužnosti jav-
nog egzekutora često uključivale pooštravanje smrtne kazne,
kao što je bičevanje, žigosanje, osljepljivanje, odsijecanje šaka
i stopala, ili četvorenje ili čupanje jezika osuđenika pa i uz
pogubljenje na lomači.
učenje danas obavljaju o ciri i policajci, a ne više krvnici.
To da je jednoj osobi u ono vrijeme moglo biti posao da
obavlja takve stvari, dovelo je do raširenog uvjerenja da su
samo ljudi groznih, nečistih i zastrašuju ih kvaliteta mogli
izvoditi te službene, ali slično kao i smetlari nužne zadatke.
judi nisu razmišljali da krvnik često nije imao drugih mogu -
nosti zaposlenja, pa su ga prezirali, izbjegavali njegovu ku u, a
njegovu su djecu smatrali nečistom osobama s kojima ni jedan
dobar građanin ne može sklopiti brak.
To je dovelo do golemog broja vjenčanja među krvničkim
obiteljima urope, i stolje ima su postojale takozvane dinastije
krvnika, obitelji koje su na kompliciran način sve bile u rodu,
i koje su često bile osebujne po tome da su, naprimjer, engle-
ski krvnici imali rancuska imena, rancuski krvnici njemačka
imena i slično.
Spomenut u ovdje samo nekoliko velikih dinastija krvni-
ka, kao što su eibleri, Sansoni i eicharti, stolje ima držav-
ni službenici. Imamo naravno i druga velika krvnička imena,
poput ustrijanca ose a anga i ngleza llisa, koji su obojica
bila poznata po osjetljivosti, nježnosti i ljubavi prema svim ob-
137 Barutana
licima života pogotovo prema našim četveronožnim prijate-
ljima životinjama. Spomenuti treba i amesa Berr ja, ngleza,
kao osobu najboljih kvaliteta. Isto vrijedi i za lliotta, uistinu
sjajnu osobu. Imamo časna imena kao što su ndr Obrecht,
es ourneau , enr llen, veliki madžarski krvnik natole
ozarek te časne ljude kao što su Sch eitz ili Paul Sp the. a
spomenem samo neke. Treba spomenuti i n rnberškog krvnika
ansa Schmidta. Posebno časno mjesto zauzima engleski public
executioner lbert Pierrepoint, koliko moralno toliko i pro esio-
nalno izvanredne osobnosti.
Ne u skrivati da je bilo i krvnika izrazito niskog, čak i krimi-
nalnog karaktera; više ih je i samo skončalo na lomači, na vje-
šalima ili pod sjekirom primjerice, eister riedrich, eister
ans, rat ell, errick, Brandon, Price, ose i ar ell. Svi su
bili pogubljeni zbog svojih postupaka u slobodno vrijeme.
nogim je ljudima šokantno pomisliti da suverene države
imaju kriminalce u svojoj službi.
Ti egzekutori koje sam upravo spomenuo ipak ni na koji na-
čin ne predstavljaju svoj zanat, i nisu imali karakterne osobine
koje su preduvjet za časno i odgovorno obavljanje posla. Idea-
lan krvnik je, da citiram engleskog kolegu, osoba posve druga-
čijeg kova. ko ima zle, okrutne ili kriminalne sklonosti, mora
ih sublimirati i pretvoriti u više orme. Treba biti mirna osoba,
bez naročito bujne mašte, i često je izrazito religiozna i pobož-
na osoba. Kompetentan krvnik treba biti mnogo više od vrsnog
tehničara i i stručnjaka pravi je krvnik artist, umjetnik. iti-
rat u ovdje izvanrednog poznavaoca harlesa u a, ngleza
koji beskompromisno postavlja zahtjev da egzekutor treba biti
umjetnik i čovjek ledenog, zauzdanog i gotovo pedantnog ka-
raktera istinskog umjetnika. ospodin u kaže: ovjek koji
bezbolno i bez surovosti može usmrtiti drugu osobu, nije li on
138 Jens Bjørneboe
umjetnik Ima nešto uistinu delikatno u samom postupku koji
zahtijeva sigurno oko, um brz poput munje, hladno i proraču-
nato to je vještina koju je mogu e prona i samo u bogatstvu
velike umjetnosti.’
No moji su kolege, nažalost, često daleko od umjetnika te
dimenzije. Sentimentalnost i slabi živci podjednako su nespo-
jivi s poslom egzekutora kao i s poslom velikog violinista ili ve-
likog pijanista. Pro esiju pisca ili pjesnika da i ne spominjem:
ondje je sve hladno a, svjesnost i preciznost.
No usto krvnik svoju solo-točku izvodi uz velik trud daleko
strašnije umjetnosti; pijanista koji izgubi živce i samokontrolu
ne e pregaziti svjetina, što se dogodilo mnogim egzekutorima
za vrijeme javnih smaknu a.
kasnijoj azi procvata javnih smaknu a posao krvnika
dobio je taj novi i zastrašuju i karakter. o toga je došlo kad
se ukus publike promijenio, postao je pro njeniji u osamnae-
stom stolje u.
običajena je publika najčeš e okupljena u desecima tisu-
a prije najviše cijenila polagana, krajnje komplicirana pogu-
bljenja, najdugotrajnija i najbolnija mogu a za prijestupnika,
no sad je počela više cijeniti brzo, elegantno i virtuozno izvede-
no smaknu e sjajno, hladno i milosrdno umije e.
Samo je po sebi jasno kolika je to bila napetost za krvnikove
živce, pogotovo ako je radio s mačem ili sjekirom.
Oduzimanje života drugoj osobi, sam s njom na stratištu,
s mačem u ruci, okružen desecima tisu a iskusnih i kritičnih
gledatelja koji su zahtijevali jedan munjevit i precizan zamah,
stvaralo je daleko ve u napetost za mozak i živce nego prijašnje
drobljenje na kotaču, bičevanje, kuhanje itd., itd., što se izvodi-
lo pred uvijek zahvalnom publikom, gomilom gledatelja koji su
slavili upravo to što postupak dugo traje.
139 Barutana
nam za krvnike koji su sami, na treningu, mačem ili sjeki-
rom mogli po dužini rasje i vrbovu grančicu, i to takvom sna-
gom da je panj trebalo raskoliti da se oslobodi oružje virtuozi
najviše umjetničke klase no na stratištu, pred osuđenikom na
smrt, okruženi svom tom plemenitom, crkvenom i vulgarnom
gomilom, spopala bi ih takva nesigurnost, takva nervoza da su
bili u stanju osuđenika pogoditi u leđa ili ga naprimjer samo
skalpirati pravi artisti koji su morali pet, šest ili više puta uda-
riti da bi odvojili glavu od tijela.
z to idu zastrašuju e krvave mrlje i posebice miris krvi,
koji zna biti vrlo jak.
Situaciju je dodatno zaoštrila činjenica da bi rulja često
zgrabila i ubila krvnika nakon takvih nesretnih ili neuspješnih
smaknu a.
O jednom krvniku u anskoj, omalenoj zemlji na sjeveru
urope, postoji detaljan opis kako je majstor opet iznova poku-
šavao jednoj ženi odrubiti glavu. Triput ju je pogodio u ramena,
odsijekao joj kožu s glave i dvaput prijestupnicu zasijekao po
leđima. ulja je nagrnula na stratište i krvnik se morao dati
u bijeg dok je žena još bila na životu. Svjetina ga je slijedila,
uhvatila i surovo ubila.
ena je iskrvarila.
Imamo mnogo građe, povijesno pouzdane kvalitete, o ta-
kvim nesretnim pogubljenjima. Spomenut u ih samo nekoli-
ko, jer rasvjetljavaju razvoj umjetnosti usmr ivanja do kojeg je
u međuvremenu došlo.
iječ je i o tehničkim detaljima zapanjuju e no e, i pod-
sjetit u vas ovdje na princa dinastije Sanson, kad je savjeto-
vao jakobince u vezi s planiranim masovnim smaknu ima.
harles- enri Sanson objasnio je: Nakon smaknu a mač se ne
može ponovno koristiti. rugim riječima, oštricu je kao bri-
140 Jens Bjørneboe
tvu prije svakog novog vrata trebalo naoštriti na panju. Tako
da dobijete predodžbu što se sve tražilo od jednog umjetnika, i
za velik dio neuspjelih smaknu a krivo je to što krvnik nije bio
dovoljno stručan da bi pro esionalno pripremio svoj alat. No
Maître Charles-Henri bio je jedan od velikana svojega zanata.
Nije to pak bio njegov kolega ack etch iz ngleske, koje-
mu su trebala četiri zamaha da usmrti orda ussella. Njegov
je sljede i klijent bio ojvoda od onmoutha a povijesnu je
scenu opisao nitko doli veliki zapisničar protokola acaula ,
koji pripovijeda kako je vojvoda mirno kročio na stratište i dao
krvniku šaku zlatnika.
vo vam šest gvineja , rekao je. Samo me nemojte izmesa-
riti kako ste to učinili s mojim dragim ordom ussellom.
Samo je po sebi jasno kakav je učinak ta primjedba imala
na živce acka etcha. S unaprijed sumnjičavom svjetinom oko
sebe i vojvodinim nimalo ohrabruju im riječima u uhu, etch
je sasvim izgubio samokontrolu i kad je zamahnuo, nije pogo-
dio vojvodin vrat, nego samo tijelo. ao što je objasnio veliki
Sanson, sjekira sad ve nakon jednog udarca nije bila upo-
trebljiva. ojvoda od onmoutha pridigao se s panja, mrko
prostrijelio krvnika pogledom pa ponovno legao.
Tresu i se, ack etch čuo je srdite povike gomile i sjekao i
sjekao, no nije uspijevao odvojiti glavu od tijela, koje se nasta-
vilo micati. Bijesni povici i strah širili su se iz mase, i krvnik je u
očaju bacio sjekiru na stratištu dok je vojvoda još bio živ.
Ne mogu vrisnuo je etch. Nemam srca za to
zmi sjekiru i nastavi naredio mu je zapovjednik.
Baci ga preko ograde urlala je rulja.
Krvnik je uzeo sjekiru i zamahnuo još dvaput. Tad je nastu-
pila smrt, no etch je morao upotrijebiti nož da odsječe glavu s
ramena prije nego što ju je podigao i pokazao.
141 Barutana
Samo je jaka zaštita vojske spasila život acka etcha nakon
tog smaknu a.
No veliki acaula ne govori kako je krvniku bilo poslije u
životu, niti tko je više patio na tom stratištu ojvoda od on-
moutha ili krvnik ack etch.
ednako nesretan kao etch bio je njemački majstor alen-
tin eusser, koji je mačem trebao pogubiti vrlo slabu i bolesnu
ženu. Bila je tako slaba da su je morali donijeti na stratište i on-
dje posjesti na stolicu, gdje su joj glavu trebali odrubiti mačem
horizontalnim zamahom, što je tehnički najzahtjevnije.
eister alentin gotovo se potpuno slomio kad ju je ugledao,
i nekoliko je puta obišao bolesnu ženu i isprobao mač iz različitih
položaja. ad je napokon zamahnuo, pogodio je samo gornji dio
njezine glave odsijekao komad veličine dolara. sput ju je srušio
sa stolice, no ona je vlastitim snagama ponovno sjela.
Sad je počela moliti da je puste s gubilišta. No morala je
ostati na stolici i eister alentin zamahnuo je ponovno. Ovaj
je put ostala ležati na podu i krvnik joj je sad morao odreza-
ti glavu, koja je ležala na stratištu. Pobješnjela gomila počela
je tad kamenovati alentina eussera, no uz pomo gradskih
oružanih snaga spašen je od smrti.
Slične su se stvari često događale. rancuskog javnog egze-
kutora, onsieura lurata, nakon jednog je smaknu a neuspje-
le naravi lovila svjetina pa je spas potražio u svojoj ku i. Svje-
tina je zapalila ku u koja je izgorjela s njim i obitelji unutra, i
svi su umrli.
edno od najneuspješnijih smaknu a zabilježenih u arhi-
vama pogubljenje je slavnoga omtea de halaisa. Ne u ovdje
ulazit dublje u povijesnu i političku pozadinu smaknu a ona
bi trebala biti poznata u ovoj lijepoj zemlji nego u se zadr-
žati na tehničkoj i psihološkoj činjenici da se smaknu e trebalo
142 Jens Bjørneboe
obaviti mačem i da je krvniku trebalo dvadeset devet 9 knu a, bračnoga para, uzetog iz izvrsnog londonskog lista The
udaraca dok nije odrubio glavu.
rvnikov je, dakle, posao bio zadržati hladnu glavu i živce
u redu, okružen urlaju om, pomahnitalom publikom, koja je
svaki put od njega zahtijevala najbolje i s krvnikovim životom
kao zalogom, izvršiti posao koji su mu kralj, rkva, prinčevi,
država, buržoazija i svjetina povjerili.
tome su ga smatrali nečistim, vražjim, bio je osoba koju su
mrzili i koje su se bojali državni službenik, narodni službenik
i prema crkvama, Pavlu i utheru: Božji službenik!
Ipak, vjekovima je krvnik bio voljen i kako izreka kaže:
voljeno dijete ima mnogo nadimaka. Zovemo ga Mestermann,
Mester Hans, Official executioner, u S -u State Electrician držav-
ni električar , Henker, Hangman, Monsieur de Paris, ili Monsieur de
France, ili Schinder, i imamo još bezbroj naziva za egzekutora.
ustrijanac ose ang, koji je bio neosporan svjetski prvak
u vješanju, s privatnom, brzom i vidno humanom metodom,
isti taj Peppi ang s brojnim nadimcima bio je voljen i cijenjen
među Bečanima, pogotovo među ženama. Svaka mlada ili zre-
la dama najstarijeg zanata uslužila bi ga besplatno kojom god
uslugom koja spada u okvire njihova posla. Ali ne samo ta laka
garda i gospođe i gospođice iz srednje klase, kao i iz najviših
slojeva društva, nudile su angu svoje seksualne usluge; ang
je uživao naklonost žena kakvu nisu imali ni on uan ni a-
sanova. Gomile ljubavnih pisama koja je svakodnevno primao
izluđivale su poštara.
To su povijesne činjenice, moje dame i gospodo.
Mestermann je bio i u žiži velikih narodnih proslava, o čemu
imamo svjedočenje ni više ni manje nego golemog, silnog za-
pisničara protokola i knjigovođe harlesa ickensa. itirat u
samo nekoliko redaka njegova opisa s jednog dvostrukog sma-
143 Barutana
Times, dan nakon što se zabava dogodila. ickens kaže:
žasi vješala i zločina zasjenjeni su svim grozotama što
sam ih vidio i čuo među gledateljima takvi krici i urlici da mi
se sledila krv u žilama urlici, zavijanje i smijeh lopovi, kur-
ve, razbojnici, pijanice i nitkovi tučnjave, nesvjestice obsce-
ne geste noga su mjesta izgledala poput bojišta isprebija-
ni i pregaženi ljudi ležali su na sve strane, mnogi bez svijesti,
neki slomljenih kostiju ondonske bolnice bile su pune ranje-
nika Kao da živim u gradu vragova ickens kaže doslovno:
“Dugo sam se poslije osjećao kao da živim u gradu vragova!
I pitam vas, moje dame i gospodo: je li krvnik bio vrag
Neki postaju egzekutori svojom voljom, drugi to postaju jer
nemaju izbora, jer im je suđeno.
Spomenut u jedan jedini, ali najpoznatiji slučaj, iz jedne
od velikih obitelji jedne od klasičnih dinastija iz dinastije
eibler, ali sve te dinastije, Obrechti, Sansoni, es ourneau i i
eibleri međusobno su krvno pomiješane to je jedna obitelj, i
gotovo svi veliki krvnici dolaze iz nje.
Anatole Deibler odbio je preuzeti zanat koji je njegov rod
obavljao generacijama. Odbio je postati egzekutor. Služio je
vojni rok u vojsci i dočekan je s mržnjom, gnušanjem i averzi-
jom zajednice drugih vojnika, što mladome čovjeku mnogo zna-
či zrelim ljudima ne. Nakon odsluženja vojnog roka doživio je
isto, njegov je glas uvijek putovao brže od njega samoga.
Anatole Deibler stoga je promijenio ime i pokušao se izgubi-
ti u gomili. Pokušao je s novim radnim mjestima, s novim ime-
nom. No svugdje bi se njegovo podrijetlo i identitet saznali pa
bi ponovno bio odbačen. Patio je od hemo obije i nije mogao
podnijeti prizor krvi. No stalno su ga iznova prepoznavali.
144 Jens Bjørneboe
Na kraju se vratio kao biblijski izgubljeni sin svojem ocu
i svojoj giljotini vratio se svojoj sudbini.
No bilo je i aspiranata na mjesto krvnika i druge vrste, bez
sudbine. ad je Berr , engleski krvnik, zaposlen krajem proš-
loga stolje a, bilo je još 1399 osoba koje su se javile za isti taj
posao. akvi su to kandidati bili Nisu dolazili iz dinastija.
natole eibler sa svojim strahom od krvi, mučninom od
njezina mirisa i histeričnim krikovima nakon odrubljivanja
glave, sigurno je tijekom svog života propatio više nego što je
mogu e podnijeti.
Nije pretjerano re i, moje dame i gospodo, da je suđeni ži-
votni put krvnika zapravo bio jedna duga via dolorosa, bila je to
via dolorosa cijelih generacija, kroz prezir, mržnju, progon i kroz
obavljanje samog zanata.
No među kandidatima za slobodna radna mjesta moglo se
na i medicinara, novinara, advokata, pa i crkvenjaka.
običajen posao sa strane, naprimjer u ustriji i ngleskoj,
bilo je vođenje gostionice zadnjih sto godina.
e sam naveo nekoliko primjera neuspješnih odrubljivanja
glave. ad bismo tome pridodali neuspješna vješanja, odnijelo bi
nam to previše vremena. Izvorno vješanje gotovo je uvijek bilo
neuspješno , tj. nije dovodilo do davljenja a ni do zatvaranja
velikih žila kucavica u vratu, što bi uzrokovalo brzi gubitak svije-
sti nego do spore smrti gušenjem, bolne i vrlo dugotrajne borbe
sa smr u što je možda djelomice bilo i smisao.
običajeno je ipak bilo da se osuđenikovi prijatelji i rodbina
okupe na egzekuciji i čvrsto se objese za tijelo i noge obješeno-
ga ne bi li mu skratili agoniju. Ili bi to krvnik često sam učinio
iz samilosti. No to je moglo dovesti i do pucanja užeta pa je
cijeli postupak trebalo ponoviti.
145 Barutana
Imamo primjera vješanja koja su morali ponavljati nekoliko
puta. No tim neuspješnim vješanjima ili odrubljivanjima glave
iz prijašnjih vremena ne emo se danas baviti.
odine 1793. tijekom elike revolucije uvedena je gi-
ljotina, kao simbol novog doba, istinabog doba masovnih smak-
nu a, ali ipak doba razuma i humanosti.
Naš suvremeni ideal brzo je, bezbolno i stopostotno učin-
kovito pogubljenje.
ošlo je do tehnološke revolucije na mjestu pogubljenja.
anas brzim, bezbolnim i učinkovitim smatramo sljede e
metode usmr ivanja:
A) Strijeljanje.
B ješanje dugačkim užetom, dakle s velike visine, takozvani
“long drop .
iljotinu, koja munjevitom brzinom odvaja glavu od tijela.
lektričnu stolicu.
Samo rijetke, i razmjerno barbarske zemlje zadržale su vje-
šanje s podizanjem, ili kao u panjolskoj davljenje garotom
dakle, polaganim zatezanjem željeznog prstena oko osuđeni-
kova vrata. Inače smo prešli na strijeljanje, long drop , giljoti-
nu i električnu stolicu.
esu li te metode koje su danas tako prihva ene, cijenjene
i smatraju se humanima jesu li te metode uistinu brze, bez-
bolne i učinkovite
esu li te metode sigurne
Nakon dugog života u službi, nakon dugogodišnje osobne
prakse, proučavanja žurnala i nakon posjeta nizu zemalja i na-
kon osobnog prisustvovanja svim tim modernim metodama sa
svime time iza sebe, moje dame i gospodo, moram vas razočarati.
146 Jens Bjørneboe
Nijedna od tih metoda usmr ivanja nije sigurna.
Pro i u ih točku po točku, onako kako ih danas izvode u
brojnim zemljama u izvanrednim okolnostima u svim zemlja-
ma gotovo bez iznimke.
Opisat u ih s gledišta krvnika.
No prije nego što prijeđemo na to, popit emo kavu i pojesti
koji kolač.
stanci, malo prije nego što su počeli posluživati kavu, usli-
jedilo je, kako to često biva, nekoliko sekundi, možda neko-
liko minuta tišine ili tihog razgovora, a onda je odjedanput
počeo žamor, kao nagli pljusak, svi su brbljali sa svima. Ipak,
netko je privukao glavninu pozornosti, a to je bio l ssadun;
do njega je doprla sretna vijest, koja se proširila poput požara
u suhoj travi.
aboravio sam ispričati da se arun al- ašid oženio jed-
nom rancuskom djevojkom, manje galskog, a više latinsko-ru-
stičnog tipa; oblom i zamamnom, crnokosom mediteranskom
tridesetogodišnjakinjom, inteligentnom i debelom. Ona je
tijekom prvog dijela acroi ova predavanja rodila zdravog i
normalnog rancusko-arapskog dječaka.
To nas je sve razveselilo i razgalilo pa smo mu čestitali, na
što je on mrtav ozbiljan odgovorio da je to Alahova volja.
ad je najžustrije čestitanje prošlo i svi su se okupili oko ko-
lača i kave prije zadnjeg dijela acroi ova predavanja, e vre
ga je potapšao po ramenu, srdačno se nasmijao i pogledao ga
stisnutih očiju.
arun al- ašide, rekao je primarijus, činjenica da si ti
konačno dobio dijete mora se uzeti kao pobjeda za tvoju religi-
ju i kao golem trijum za ginekologiju: to je konačan dokaz da
analni koitus može dovesti do zače a. Osim toga je to zadovolj-
147 Barutana
ština za analnu erotiku uop e, osim što je znanstvena novina.
okaz je to da ti kao sal arabe imaš pravo: islam je, a ne kr-
š anstvo, prava religija.
l ssadun se nacerio svojim naj rivolnijim i najperverzni-
jim dječačkim cerekom, a zatim rekao:
vijek sam govorio da je lah velik. oš ve i nego što si ti
mislio.
Trenutak poslije, e vre je otišao, a arun i ja ostali smo
se smijati.
Odmah do nas stajala je mala hristine. acroi je krenuo
prema govornici i dvoranom je ponovno zavladala tišina.
Strepio sam pred ostatkom predavanja jer sam znao da e
biti napeto barem za moje živce. acroi je izgledao ozbiljno,
ali je bio smiren.
ođi večeras šapnuo sam hristine.
urno se ogledala po dvorani pa mi je šapnula:
oram prvo podijeliti puno ataraktika, ali poslije u do i.
Pričekaj me.
Sjela je na svoje mjesto, ja na svoje. l ssadun je ostao sta-
jati kod vrata s onim svojim cerekom na licu.
oja gospodo, moje dame, moje djevojke počeo je acroi .
orate mi oprostiti što uzimam sebi slobodu početi drugi dio
ove kozerije ne u to drugačije nazvati jednom digresijom.
amolio bih vas od srca da promislite o nekoliko činjenica ko-
jih sam se tek dotakao u prvome dijelu; naime, mnogih javnih
egzekutora, koji su i sami bili osuđeni za zločine koji se kažnja-
vaju smr u, koji su sami počinili djela koja ih kvali ciraju za
totalnu amputaciju, što smrtna kazna, anatomski gledano, jest.
Zamolio bih vas da razmislite o tome.
148 Jens Bjørneboe
nogi pogubljeni krvnici spomenut u riedricha i eiste-
ra ansa, razbojnika i ubojicu rat ella, erricka, Brandona,
Pricea, osea, ar ella, Thri ta, ennisa i Turlisa redom su
bili ljudi koji su izbliza vidjeli i pomno promatrali muke i agonije
smrtne kazne. Nitko nije znao užase pogubljenja bolje od tih ljudi.
Postoji, moja gospodo i dame, uvriježena teorija o odbija-
ju em djelovanju pogubljenja . otovo svi zagovornici smrtne
kazne nadograđuju se na tu pomisao: odbijaju e djelovanje; ta-
kozvani op epreventivni obzir .
Tko bi od svih ljudi bio više izložen tom op epreventivnom
učinku nego upravo ti moji kolege koji su bili najbliži svjedoci
saka enja i straha od smrti Tko bi trebao biti više odbijen pri-
mjerom nego upravo krvnik Tko bi se trebao stratišta i vješala
bojati više nego sami javni egzekutor
I kakvo je odbijaju e djelovanje moralo imati, naprimjer, iz-
vršenje možda dviju ili triju tisu a smaknu a
Nikakvo, moje dame i gospodo, nikakvo
Amputirana tijela smaknutih krvnika najbolji su povijesni
i psihološki dokaz protiv op epreventivnog djelovanja smrtne
kazne. Nakon što ste vidjeli takve stvari ili samo za njih znate
mozak vam mora biti uništen pravnim ili teološkim studijima,
ako ste još uvijek dovoljno imbecilni da vjerujete u op epre-
ventivan učinak.
Stvarno djelovanje upravo je suprotno: što su surovije ka-
zne, to su suroviji zločini.
To je bila digresija, i molim vas da mi oprostite na tome.
Nije moj zadatak propagirati neku drugačiju politiku smrtne
kazne večeras je moj zadatak samo opisati određene univer-
zalne običaje i prakse sa stajališta moje vlastite pro esije.
Ovo je bila digresija.
No po meni je nužna i opravdana. sad prijeđimo na stvar:
149 Barutana
moderno, humano, učinkovito, munjevito i bezbolno pogublje-
nje kojim se Zapad danas toliko ponosi.
Navijestio sam, prije stanke, da humaniziranje zbog različi-
tih razloga nije bilo uspješno.
Ti su razlozi dijelom medicinske i tehničke ali dijelom i
birokratske prirode.
ožda to zvuči neobično, ali čisto ormalna i birokratska
stajališta tu igraju vrlo veliku ulogu.
Ništa, moje dame i gospodo, ništa učinkovitom, u anatomiju
upu enom čovjeku nije lakše nego bez instrumenata čak i u
mojoj poodmakloj dobi samo jednim udarcem bridom dlana,
bezbolno i trenutačno poslati čovjeka u smrt. li to ni u jed-
noj zemlji nije dopušteno; sve se mora događati ritualno. Sva
su smaknu a ritualna smaknu a. Sve se mora raditi po receptu
koji je propisala država i treba biti humano, učinkovito, brzo,
i tako dalje, a prijestupnik treba biti pri punoj svijesti te pot-
puno zdrav čak mu i zubi moraju biti plombirani. Naravno
da ne postoji humano javno pogubljenje jer, između ostalog,
prijestupnik mora dugo čekati izvršenje kazne.
Ljude bi se bez problema vrlo lako moglo pogubljivati hu-
mano vrlo jednostavno tako da se prijestupniku priđe s leđa
te ga se, posve iznenadno i bez pročitane presude, u trenu ubije
malim snažnim čeki em. oje dame i gospodo, konja se može
ubiti jednim jedinim udarcem čeki em.
počecima velike revolucije u usiji upotrebljavala se i me-
toda strijeljanja osuđenika na smrt u glavu s leđa. Nije ga se
kao u zapadnim zemljama puštalo da mjesecima ili možda
godinama čeka trenutak egzekucije.
No ta uistinu humana metode nije nikakva kazna; ona je
najobičnija eliminacija političkih protivnika.
Oblici koji se danas primjenjuju svi se smatraju kaznom, i
150 Jens Bjørneboe
iako više ne četvorimo i ne spaljujemo svoje neprijatelje druš-
tva, pobrinuli smo se da mučenje postoji na mentalnoj razini
u obliku ormalizma, birokracije i dugih čekanja.
bijanje čovjeka čeki em, s leđa i iznenada to je metoda
kojoj nedostaju svi sadistički momenti koje su pomno promisli-
li i u civiliziranom obliku uveli pravnici, sve enici i državnici.
Osim toga, nailazimo na činjenicu da gotovo ni jedna od
uobičajenih civiliziranih metoda pogubljenja nije učinkovita ni
brza. ituali to sprečavaju.
ao laik, čovjek bi pomislio da je, primjerice, pogubljenje
streljačkim vodom bilo brza i bezbolna metoda usmr ivanja.
elik broj ljudi, svi obučeni strijelci, stoje poredani pred osu-
đenikom na smrt, kojeg sad sve enik i o ciri ili zatvorski služ-
benik izvode pred stup, gdje ga čvrsto vežu. atim mu navlače
kukuljicu preko glave. Obično se pred pacijentovo srce stavi
komad bijelog papira. a slučaj da prijestupnik nije u stanju
hodati čekanje je možda bilo predugo i možda se slomio
za takve slučajeve postoji dugačka daska, svojevrsna nosila, za
koja osobu zavežu tako da ga, ili nju, mogu nositi do stupa i
ondje i dasku i osuđenika postaviti u okomit položaj. Tada se
pripremaju za strijeljanje. ao što svi znaju, izdaju se četiri
zapovjedne riječi, od kojih je zadnja pali . Osuđenik na smrt
stoji s kapom preko glave i čuje punjenje oružja i zapovijedi,
prije nego što se prolome pucnji.
Svi nišane srce i vod stoji popriličan broj metara od mete.
No iskusni su strijelci.
Pokazalo se, međutim, i pokazuje se to stalno iznova, da lju-
di koji mogu pogoditi goluba u letu u takvim okolnostima kad
stoje pred bespomo nim čovjekom i trebaju pucati jednostav-
no više ne mogu pucati. Strijelac koji s pištoljem može precizno
pogoditi herčev as s pedeset metara udaljenosti u ovakvim e
151 Barutana
okolnostima biti u stanju potpuno promašiti, čak i ne pogoditi
metu. Najuobičajeniji su rezultat rane na trbuhu, prsima, ra-
menima, vratu ili čak preponama.
Imamo bezbroj takvih primjera. Dio je rituala i to da prisutni
liječnik nakon prve salve stetoskopom pregledava pogubljenika.
ko je još živ, puške se pune, sklapaju pa se nanovo nišani i puca.
Nerijetko se događalo da čak i iskusni strijelci, i psihološki obu-
čavani vojnici s prve linije ronta, moraju puniti puške i pucati do
četiri ili pet salva prije nego što bi nastupila smrt i tad često od
krvarenja iz brojnih površinskih prostrijelnih rana.
Osoba koja je na taj način pogubljena više ne izgleda kao
ustrijeljen čovjek, nego kao zaklana krvava masa koja visi na
užadi kojom je vezana za stup ili za daske na kojima su je donijeli.
lače i cipele pune su istekle krvi, a tlo ispod njega također
je obojeno u crveno.
ao klasik u tome kontekstu možemo navesti povijesno
pogubljenje švicarskog osloboditelja ndreasa o era, na ko-
jem je sam o er na kraju viknuo streljačkom vodu: ako loše
gađate Nije to rijetkost, nego prije pravilo kod strijeljanja;
imamo protokole koji speci ciraju da je bilo potrebno više od
pedeset hitaca da objekt izgubi život i svijest. Pogubljenje
strijeljanjem postaje tako upravo kao i prijašnja pogubljenja
mačem polagano klanje osuđenika.
Prema priručniku američke vojske, proces, na pozicije ,
puni , nišani , pali pa zatim novo punjenje oružja i po-
navljanje rituala i ponavljanje salve hitaca, treba trajati sve dok
štabni liječnik ne proglasi kliničku smrt.
Postoje dva razloga zašto je teško osuđeniku na smrt odu-
zeti život:
Nervoza koja spopadne članove voda i nesigurnost pri
nišanjenju koja iz nje proizlazi.
152 Jens Bjørneboe
B Birokratska odluka da razmak između prijestupnika i
voda treba iznositi najmanje dvadeset metara.
Obdukcija nakon slavnog američkog pogubljenja američkog
vojnika d arda . Slovika, koje se dogodilo nedaleko od ovog
našeg kraja, u Ste. arie- u - inesa u ogezima, pokazala je
da je svih dvanaest puščanih zrna pogodilo tijelo, ali ni jedno
jedino nije pogodilo srce objekta; zrna su bila u vratu, nadlakti-
ci, ramenima i prsima. mro je od iskrvarenja.
e ina prisutnih sigurno e znati taj povijesno zanimljiv i
izvanredan kraj.
Ipak, ne emo se više zadržavati na strijeljanju kao metodi
pogubljenja; ono ionako daje idiličnu sliku onoga što se događa
za inače modernih egzekucija.
nogo neugodnije može biti svjedočiti modernim vješanji-
ma znanstvena metoda takozvanog long-dropa u praksi jed-
va da je imalo bolja od starog vješanja. “Long-dropu pripadaju
podna vratašca koja se otvaraju mehanički kad prijestupnik s
kukuljicom preko glave, rukama svezanim iza leđa i svezanim
stopalima stane na njih. apanjuju e često pokazalo se da me-
hanizam zakaže i vijci ostanu čvrsto na mjestu tako da se poku-
šaj mora ponavljati nekoliko puta. edan nglez imenom ako
me sje anje ne vara ee, morao je triput stati na vratašca prije
nego što su napokon pro unkcionirala.
oš jedna slabost takvog vješanja jest ta da se, ako je visina
pada prevelika, može dogoditi da prijestupniku bude otkinuta
glava, što možda nije tako loše za samog pogubljenika, ali pred-
stavlja šok svim pozvanim svjedocima, odvjetnicima, sve eni-
cima i tako dalje, te je, dakako, krajnje neestetski prizor.
Stvar je u tome da je vješanje s velike visine za krvnika ne-
uobičajeno mukotrpan i zahtjevan proces.
153 Barutana
Ovdje postoje dvije škole: engleska, koja čvor stavlja ispod
lijeve čeljusne kosti, ispred uha, i američka, koja čvor stavlja
iza lijevoga uha.
Objema je cilj izazvati istezanje vratnog kralješka koje do-
vodi do toga da se kralježnica smrska ili iščupa. To također do-
vodi do krajnje neobičnog izduženja vrata.
To je idealno vješanje, kojem se uvijek stremi, no prema
medicinskim ispitivanjima post mortem, pokazalo se da je taj
ideal u stvarnosti zapravo rijetkost te da ve ina umire od dav-
ljenja ili običnog polaganog gušenja što dovodi do toga da
prijestupnik ostaje visjeti živ na užetu barem petnaest minuta.
ad dođe do toga, još uvijek se događa da javni egzekutor i
njegovi asistent odlaze u prostoriju ispod vratašaca i navale se
na leđa obješenog da pokušaju kao u stara vremena skratiti
vrijeme gušenja.
rvnikov tehnički problem jest sljede i: nije mu dozvoljeno
pustiti objekt da pada tako daleko da to dovede do čupanja gla-
ve, jer to znači kasapljenje trupla. Ne smije pustiti ni da osuđe-
nik pada prekratko jer time dolazi do sporog gušenja.
bog toga su izradili tablice težina i dužina užeta; njih se
ipak u krajnjoj liniji ne može slijediti automatski zbog indivi-
dualne muskulature vrata osuđenika. gzekutor mora dakle
unaprijed dobiti priliku da promotri i individualno procijeni
svojega klijenta da bi potom prema vlastitom iskustvu i vještini
mogao odrediti s koliko točno palaca dužine uže treba padati.
Ta procjena prijestupnika provodi se tako da krvnik kroz
nevidljiv otvor u zidu ili vratima dobije priliku precizno prou-
čiti zatvorenikov odnos težine i muskulature vrata.
z to dolaze drugi problemi koji mogu dodatno otežati pro-
ces kao naprimjer kad osuđenik ne može stajati uspravno,
154 Jens Bjørneboe
eventualno se onesvijesti, i možda ga treba posjesti na stolicu na
sama vratašca. rlo često osje aj užeta oko vrata, kad se iznena-
da stavi na mjesto, može izazvati dovoljno jak šok da se crijeva
automatski isprazne, kao i da s nkter mokra nog mjehura po-
pusti. Pri samom trzaju užeta nakon pada, to se dogodi u svakom
slučaju, i miris izmeta može biti tako uznemiruju da dodatno
napne egzekutorove živce i oduzme mu preciznost i mir.
ad je riječ o vješanju dama, odavno je uvedena upotreba
vodonepropusnih hlača od gume ili najlona.
Nadalje je krvniku neugodnost to što čak i u sretnim slu-
čajevima u kojima dođe do loma kralježnice, srce usmr enoga
nastavlja kucati obično dobrano više od pola sata.
svakom slučaju se tijelo ostavlja da visi iz tehničkih ra-
zloga barem jedan sat.
Ipak, trenutak smrti može nastupiti na krajnje individualan
način. Neobičan i poučan primjer možemo uzeti iz zapisnika o
obješenom ubojici Takacsu, kojeg su u Njemačkoj skinuli s uže-
ta nakon samo deset minuta. ad su Takacsa donijeli na obduk-
ciju, nakon otprilike pola sata došao je k sebi, isprva tek napola
pri svijesti, ali sasvim živ. animljivo je kod Takacsa bilo to da
je živio puna tri dna nakon vješanja. Onda je naposljetku umro
od nakupljanja krvi i teku ine u plu ima.
Imamo zapanjuju i primjer u ngleskoj u slučaju vješanja
gđe nne reen, koje je poznato svima u struci. đu reen ski-
nuli su s užeta nakon što je visjela pola sata, i onda je došla k
sebi nakon pogubljenja. a tih pola sata što je visjela na užetu,
učinjeno je sve mogu e da joj se skrati agonija, objesili su joj se
na noge, svom je snagom udarili u prsa i čak je nekoliko puta po-
digli da bi je onda svom snagom povukli dolje. Kad su je stavili u
lijes, bilo je međutim očito da još uvijek diše i jedan od prisutnih,
jak i snažan muškarac, skočio je na nju i gazio je i iz sve snage
155 Barutana
skakao po trbuhu i prsima Anne Green da joj skrati muke.
đa reen svejedno je preživjela, liječnici su je tretirali i po-
slije je u životu, ako se ne varam, rodila četvero djece.
Od istaknutih i vrlo pouzdanih medicinskih stručnjaka ar-
hivi su dobili zapisana opažanja često zapanjuju e naravi, npr.
da obješeni počne kašljati za vrijeme pogreba i tako drugi put
umre od gušenja pod zemljom.
edan slučaj iz grada Bostona u našim dragim Sjedinjenim
ržavama daje nam zadivljuju e točan protokol. Osuđenik je
obješen u deset sati ujutro, s visine od gotovo osam stopa. Sedam
minuta nakon vješanja prisutni su liječnici zabilježili 100 otku-
caja srca u minuti, dvije minute poslije 98 otkucaja, a tri minute
nakon toga 60 otkucaja. Nakon još dvije minute srce je stalo.
Nakon ukupno četrdeset minuta skinuli su pogubljenika s
vješala. Sat i trideset minuta nakon pogubljenja srce je ponov-
no počelo kucati, taj put izbrojili su 4 otkucaja u minuti. bog
čistog zanimanja za znanstvenu stranu slučaja, liječnici su sad
otvorili prsa ranije preminuloga i uočili pravilne otkucaje srca,
i još dva sata poslije vješanja u otvorenim su prsima brojili če-
trdeset udaraca u minuti. Nakon tri sata brzina je pala na pet
udaraca u minuti, i tek u četrnaest sati, dakle četiri sata nakon
trenutka smrti, umiru i je umro. mro je tako od gubitka krvi
do kojega je došlo kad su na njemu napravili obdukciju na živo
tako da su doktori taj put dovršili posao krvnika.
Poznata su vješanja nakon suđenja za ratne zločine u N rn-
bergu, na kojima se događala nesre a za nesre om. io objašnje-
nja za to možda je čisto psihološki krvnikova krajnje neobična
sudbina. Na smaknu ima u N rnbergu isti je čovjek s velikom
vještinom i predanoš u bio javni izvršitelj smrtnih kazni, ve-
inom giljotinom, ali i vješanjem, za cijelog teutonskog sret-
nog, narodu bliskog, germanskog perioda, svih blaženih godina
156 Jens Bjørneboe
između 1933. i 1945. moj vrlo učinkovit, ali duboko human
i krajnje osje ajan kolega, ean-Babtiste eichart, koji danas
među vjerojatno svim pro esionalnim kolegama ne mislim na
masovne ubojice vulgarne naravi ima najve i popis smaknu a
na svijetu, od ukupno 3010 osobno obavljenih pogubljenja. e-
an-Babtiste ili vlastitim jezikom ohann Babtist, na talijanskom
iovanni Battista, dakle Ivan rstitelj, bilo je simbolično ime;
ako smrt gledamo kao prijelaz iz jednog stanja u drugo, dakle
kao svojevrsno krštenje, onda je taj Ivan Krstitelj krstio više ljudi
svojom giljotinom nego možda ijedan sve enik za krstionicom.
oja gospodo, moje dame, imajte na umu sljede e:
ean-Babtiste eichart, zadnji izdanak dinastije krvnika sta-
re više od dvjesto godina: ean-Babtiste eichart imao je tu sud-
binu nakon što je pogubio tisu e i tisu e protivnika ašizma,
po nalogu vode ih i omiljenih velikana Tre eg eicha na kra-
ju, na posljednjem poslu na mjestu krvnika pogubiti svoje bivše nalo-
godavce! Otad se povukao u mir privatnog života i sad se sretno i
zadovoljno bavi poslom koji mu je oduijek bio najbliži srcu: ima
uzgajivačnicu pasa, bavi se uzgojem čistokrvnih životinja.
To baca i bizarno, psihopatsko svjetlo na pobjednike u za-
dnjem ratu, to da su samo tako preuzeli itlerova, Streicherova,
oebbelsova i ringova vlastita krvnika ne samo da izvršava
pogubljenja, nego i da služi kao učitelj i instruktor američkom
krvniku naredniku Woodu.
oliko je usmr ivanja bilo na vrhuncu Njemačke, naravno
da ne postoji točan podatak, no čak i ako zanemarimo milijune
idova usmr enih plinom klon-B iz I arbenindustrie, ima-
mo barem 50 000 legalnih smrtnih presuda koje su izrekli časni
i cijenjeni suci lokalni političari od kojih neki i dan danas
izvršavaju svoje dužnosti, kao što je ean-Babtiste izvršavao
svoje u službi savezničkih pobjednika.
157 Barutana
Naravno da je sam eichart smaknuo tek djeli dakle,
sve u svemu 3010 osobnih pogubljenja pa se ne može mjeri-
ti s pravnicima. sto je eichart zaista bio daleko osje ajnija i
osjetljivija osoba nego što su to suci op enito.
Oni bi u navedenom primijetili da čak i najmodernije i naj-
tehnologiziranije metode vješanje ni na koji način ne odgova-
raju očekivanjima koja se postavljaju pred long-drop . Ta je
metoda sve samo ne sigurna. lasična crta, kod svih modernih,
humaniziranih metoda usmr ivanja, osim giljotine, jest ta da
se prijestupniku preko glave i lica navlači velika kukuljica tako
da ono bude potpuno skriveno. nogim laicima to djeluje kao
da taj dio rituala proizlazi iz obzira prema objektu, tako da se
njega ili nju poštedi da moraju vlastitim očima gledati posljed-
nje pripreme za ono što e s njima učiniti.
eđutim to nije tako.
ice se skriva iz obzira prema sudskim svjedocima, gostima
koji uvijek, čak i na skrivenim pogubljenjima, moraju biti pri-
sutni da posvjedoče da je zadovoljena pravda. Obzir je i prema
akademski prisutnima; sve eniku, odvjetnicima i liječnicima.
Ono što se ukaže pred egzekutorom kad se obješenoj osobi
skine kukuljica prizor je kojeg bi ljudske oči trebalo poštedje-
ti. Boja lica, od ljubičaste do tamnoplave, oči koje su zamalo
iskočile iz duplji, jezik koji uvijek strši iz usta crn i natečen, sve
to, a, ako je odnos tjelesne mase, vratnih miši a i broj palaca
u dužini užeta pogrešno procijenjen, uz to je još i koža i meso
istrgnuto s vrata i lica. ko se zatim uzme u obzir miris krvi,
taj neobičan, osebujan vonj krvi, kao i vonjevi urina i sadržaja
crijeva koji su mu napunili hlače i cipele ako vam je k tome
jasno koliko se često javni egzekutor i njegovi asistenti mora-
ju objesiti na leđa pogubljenika, ili mu svom snagom povlačiti
ruke i noge da ga dokraja zadave, onda imate sliku posebnih
158 Jens Bjørneboe
kvaliteta koje jedan egzekutor mora posjedovati. z to treba
imati na umu da mnogi od velikih krvnika čak nisu izabrali taj
zanat svojom voljom, nego ih je na to prisilila sudbina njihove
obitelji, te da izbora nema.
Prije nego što napustimo područje modernih vješanja, spome-
nut u ukratko varijantu koju je razvio i prakticirao veliki ose
ang u Beču koji je u svoje vrijeme smatran najboljim krvni-
kom na svijetu. On se služio metodom koja nije imala dugi pad,
ali je brzo dovodila do gubljenja svijesti klijenta. Vezao bi ga
užetom oko vrata za uspravan stup, vrlo pažljivo složio uže i
pričvrstio ga za vijak sa stražnje strane stupa.
Na dogovoreni znak pomo nici bi zgrabili prijestupnika,
čvrsto se objesili na njega i s nekoliko stotina kila težine povu-
kli ga prema zemlji. To je dovodilo do miješane metode davlje-
nja i gušenja, tako da bi se glavne žile kucavice relativno brzo
zatvorile pa se svijest, koja bi gušenjem nestala, zbog nedostat-
ka kisika nije mogla vratiti. ose ang izvršavao je takva pogu-
bljenja bez kukuljice na licu osuđenika na smrt, jer je po boji
lica točno mogao uočiti točan trenutak kad bi nastupio gubitak
svijest, a zatim smrt.
Starija varijanta toga mnogo je manje ugodna garota, in-
strument koji se u naše vrijeme upotrebljava ili se upotreblja-
vao u panjolskoj i u pojedinim latinoameričkim zemljama,
između ostalog na ubi, gdje je sad doduše ukinuta, i na ili-
pinima. U Španjolskoj se ona još uvijek upotrebljava. Garota je
stolica visokog naslona, a kroz taj je naslon u visini vrata pro-
bušena ruba. Kroz rupu i oko prijestupnikova vrata stavlja se
uzica ili metalna žica, i jednostavnim mehanizmom uzica se
zateže, tako da se zdrobi grkljan i blokira dotok zraka. anas
postoje tehnička poboljšanja, koja dovode do gotovo četvero-
159 Barutana
strukog pogubljenja: dva željezna prstena oko prijestupnikova
vrata kre u se u suprotnim smjerovima, čime se lome vratni
kralješci, blokiraju žile i prekida dotok kisika; istovremeno se
oštar nož probija između kralježaka i presijeca glavni živac iz-
među glave i tijela. Samo po sebi je jasno da se operacija iz obzi-
ra prema prisutnim teolozima i pravnicima izvodi s kukuljicom
na glavi osuđenika.
roz vrijeme zapanjuju e je mnogo oštroumnosti i marlji-
vosti protra eno na smišljanje raznih strojeva i metoda za po-
gubljivanje.
Izumom dr. uillotinea htjelo se početi novu eru u umjet-
nosti pogubljivanja, kako ju je zamislio dr. ouis 179 . godine
po nalogu rancuske Narodne skupštine i koju je izradio iz-
vrsni teutonski proizvođač klavira i glazbenik Tobias Schmidt
važan interpretator Bacha.
Ne u ovdje ulaziti u samu konstrukciju tog neobičnog stro-
ja, jer je dobro poznat. lavna je misao ipak bila da teško pa-
daju e sječivo, oštro poput britve i teško pedesetak kilograma,
brzo poput munje i bezbolno odvaja glavu od tijela bez i najma-
nje mogu nosti nesre e.
Odvajanje glave i tijela trebalo je prema svakoj teoriji trenu-
tačno dovesti do toga da krvni tlak u mozgu naglo padne i tako
izazove trenutačan gubitak svijesti.
Pokazalo se da nijedan dio nije bio točan.
ojem cijenjenom kolegi, ean-Babtisteu eichartu jed-
nom se dogodilo da se sječivo zaglavilo i ostalo nekoliko cen-
timetara iznad glave prijestupnika, koji je vikao da nije kriv i
da je zatajenje Božja volja. Božja se volja, međutim, ispoljila
samo jedanput:
Operacija je ponovljena, ovaj put uspješno. No eister ei-
chart dugo je patio od nervnih poreme aja.
160 Jens Bjørneboe
Tehničke poteško e ipak su tako rijetke s tim strojem da u
praksi ne igraju nikakvu ulogu.
nogo je ozbiljnije sljede e i ovdje u citirati što je rekao
znanstvenik dr. ladimir leksandrovič Negovski iz aborato-
rija za reanimatologiju u Moskvi):
On pretpostavlja da mozak, kad je odsječen od svojeg izvo-
ra kisika, pribjegava kriznom sistemu koji še er za stvaranje
energije rastvara anaerobnom glikolizom, i da to djeluje pet-šest
minuta. Moramo se nadati da mozak u odrubljenoj glavi, kao i mozak
obješene osobe, nije pri punoj svijesti'. Ne znam je li se Negovski
bavio i metodom vješanja.
edicinsko bavljenje sviješ u osobe kojoj je netom odru-
bljena glava ipak je starijeg datuma tj. još od uvođenja gi-
ljotine. edicinski pokusi izvode se više od sto pedeset godina;
naravno, započeli su u našoj lijepoj i dragoj rancuskoj.
azlog zašto su ta istraživanja započela tako rano bile su
divlje grimase na odrubljenim glavama u košari, kao i gotovo
nevjerojatno siloviti grčevi i kretnje koje su trajale u tijelu za-
panjuju e dugo nakon smaknu a. Iznenađuju e znakove živo-
ta koje je dekapitirana osoba pokazivala promatrači su teško
mogli spojiti s teorijom dr. uillotinea o trenutačnoj i bezbol-
noj smrti.
Posebnu je pozornost privuklo dekapitiranje poznate Char-
lotte orda , nakon što je ubila arata zbog njegove odgovor-
nosti za slavni ujanski pokolj koji je počinilo društvo jako-
binaca. ad je onsieur de Paris izvršio operaciju, njegov je
asistent podigao glavu gospođice orda iz košare da je pokaže
svjetini koja se okupila oko stratišta i klicala. a pokaže svoje
domoljubne i demokratske osje aje, republikanac se nije zado-
voljio mahanjem glave pred zahvalnim narodom, nego je odru-
bljenu glavu snažno pljusnuo.
161 Barutana
Ono što se zatim dogodilo bez iznimke su primijetili svi koji
su se našli u neposrednoj blizini giljotine:
ice harlotte orda zarumenjelo se, ne samo s one strane
gdje je dobilo pljusku, nego su se zarumenjela oba obraza, i po-
kazalo je nedvojben znak zgroženosti i prezira.
opuštam sebi u tom kontekstu spomenuti da čovjeku moje
pro esije to nije nešto s čime bi se šalio ili što bi shva ao olako.
olim vas molim vas, dame i gospodo da to saslušate kao
nešto o čemu sam samo uz najve u samokontrolu kadar govori-
ti otvoreno i javno. Iako ne u oti i tako daleko kao moj uvaženi
kolega r. Pierrepoint, koji je pred britanskom raljevskom
komisijom za smrtnu kaznu izgovorio sljede e: Odbijam govo-
riti o tome. To je nešto za što mislim da treba biti moja tajna.
Meni je to istinski sveto. ja sam osobno voljan govoriti o tome,
no ne činim to tek tako, i ne bez dubokih unutarnjih previranja.
Nakon što je odrubljena glava gospođice orda , držana za
kosu, pokazala izraz očito svjesne zgroženosti, jedan od prisut-
nih, iskusan javni tužilac, zabilježio je sljede e: ugo nakon što
je glava gđice orda odvojena od tijela, lice joj je imalo izraz
nedvojbene zgroženosti. Oba su obraza bila crvena Nema se
tu o čemu raspravljati, tvrditi da je udarac izazvao rumenilo,
jer se takav učinak ne može posti i udaranjem mrtvaca u lice;
mrtvi se nikad ne rumene. Osim toga, udarac je pogodio samo
jedan obraz, a zarumenio se i drugi
Od dana procvata giljotine u aliji, u vrijeme javnih masov-
nih pogubljenja, sve vrvi tekstovima o tome kako su glave po-
gubljenih za ritualnog podizanja i pokazivanja glave gomili
pokazivale jasan izraz prezira prema puku često se pripovijeda
da su čak micale usta i oči obično na ne baš demokratski način.
iječnici su se, kao što rekoh, neprekidno bavili tim pita-
njem, a jedno od zadnjih istraživanja proveli su u Parizu 1956.
162 Jens Bjørneboe
liječnici dr. Piedli vre i dr. ournier, obojica znanstvenici i me-
dicinari izvan svake sumnje, posebno izabrani za istraživanje
sasvim svježih trupala po nalogu rancuske medicinske aka-
demije. Njihovo istraživanje giljotiniranih pretočeno je u slje-
de e riječi: jeziva predstava. rv teče iz ljudi u istom ritmu
u kojem i prerezane žile kucavice, dakle šiklja. iši i se grče,
a crte lica su grozomorne; unutarnji organi izloženi su valo-
vima konvulzija, a srce se steže u nepravilnim, zapanjuju im
kretnjama. ice se u nekoliko trenutaka povlači u zastrašuju e
grimase. Točno je da oči, kad se glava odvoji od tijela, imaju
raširene zjenice, ali se ne miču; sre om u njima nema pogleda,
no iako im nedostaje sjaja smrti dakle nisu zamu ene više
se ne miču. svojoj su prozirnosti žive, u svojoj nepomičnosti
mrtve. To može potrajati nekoliko minuta, kod sasvim zdrave
osobe čak i satima: smrt nikad ne nastupa trenutno. Apsolutno sva-
ki vitalni dio preživi odrubljivanje glave. iječniku ostaje samo
i jedino dojam morbidnog eksperimenta, stravične vivisekcije
nakon koje slijedi prerani pokop.'
Nije to bio prvi put da su liječnici, dr. Piedli vre i dr. our-
nier, vidjeli ljude kako umiru.
Znam iz vlastitog iskustva i promatranja da se tijelo bez
glave obično kre e još satima nakon što je položeno u lijes.
kakvom je stanju glava eksperimentalno se istraživalo iznimno
često, i rezultati su češ e bili poražavaju i nego što su budili
ono što dr. Negovski iz laboratorija u oskvi izrijekom uobliča-
va kao nadu: naime, da glava nije pri punoj svijesti.
Izložimo li odrubljenu glavu snažnim podražajima, senzaci-
jama ili izravnom dodirivanju leđne moždine, slika postaje bitno
drugačija. alja navesti da moderna medicina nikad nije provela
jedan jasno de niran eksperiment: naime da se zaustavi krvare-
nje i iz glave i iz vrata i onda mjeri koliko e dugo giljotinirana
163 Barutana
osoba pokazivati znakove života. Samo su u renesansi to učinili.
Istovremeno moramo spomenuti da su sva medicinska istraži-
vanja na giljotiniranim osobama u Njemačkoj zbog uznemiru-
ju e naravi rezultata zabranjena još u prošlome stolje u.
Ipak u navesti u obliku citata pojedine dobivene rezul-
tate. Prvi eksperimenti koje je proveo liječnik dr. endt, uz
pomo svojih kolega, među kojima su bili kirurzi Illing i a-
nisch, kao i trgovac Otto, čiji je zadatak bio da bilježi vremena
različitih opažanja na dekapitiranoj osobi, čije je ime bilo Troer.
itiram isječke: Pomno sam promatrao lice pogubljenika
i nisam uspio primijetiti ni najmanji trzaj; lice je bilo sasvim
mirno, oči otvorene i bistre, usta zatvorena; nijedna crta lica
nije odavala stanje u koje je nesretna glava odvajanjem od
tijela dovedena Brzo sam išao prstima prema otvorenim
očima i ta nesretna glava pokušala se zaštititi od opasnosti koja
je prijetila očima zatvaranjem kapaka err Illing podignuo
je glavu i okrenuo lice prema suncu koje je sjalo ravno u nas, i
istog časa glava je zatvorila oči a ispitam jesu li organi sluha
još uvijek unkcionalni, glasno sam dvaput povikao ime Troer
u uho nesretne glave i nakon svakog povika zatvorene su se
oči otvorile i okrenule u smjeru zvuka, a istovremeno su se
otvorila i usta što e neki interpretirati kao pokušaj govora
odirnuo sam sad prerezanu leđnu moždinu iglom, i izrazi na
licu pogubljenikova lica bili su tako zapanjuju i da je više oku-
pljenih oko njega povikalo: Ovo je život a meni samome
otelo se iz usta, potpuno uvjerenom: ko ovo nije život i osje-
aj, što onda jest er kad sam iritirao leđnu moždinu, čovjek
je grčevito zatvorio oči, stisnuo zube, a miši i obraza trznuli su
se prema donjim kapcima.
odinu nakon tog izvještaja koji je napisalo i kojem je svjedo-
čilo nekoliko nepartijskih medicinara, kao i iskreni trgovac err
164 Jens Bjørneboe
Otto svako je istraživanje toga tipa zabranjeno u Njemačkoj.
li u rancuskoj se nastavilo.
U Archives d’anthropologie criminelle može se na i istraživanje
iz 1905. godine koje spominje giljotiniranog . anguillea, koje
je proveo i opisao dr. Beaurieu . asno je, razumljivo i potpuno
odgovara zahtjevima koji se i danas postavljaju pred istraživače
koji iznose tvrdnje na razini enomena. r. Beaurieu piše:
lava je pala na odrezanu površinu vrata Ta mi je nezgo-
da pomogla u promatranjima koja sam htio provesti.
apci i usne giljotiniranoga kretale su se u nepravilnim
trzajima otprilike pet ili šest sekundi. Taj enomen opazili su
svi koji su, u istim uvjetima kao i ja, pratili ono što se događalo
nakon presijecanja vrata Pričekao sam nekoliko sekundi. r-
čeviti trzaji prestali su. ice se smirilo, kapci dopola zatvorili
Onda sam glasno i oštro povikao: Languille! idio sam
kako se oči polako otvaraju, bez grčevitog stiskanja namjerno
naglašavam upravo tu činjenicu nego mirnom, potpuno očitom
i normalnom kretnjom, što svakodnevno doživljavamo kad se net-
ko probudi iz sna ili vlastitih misli. Istovremeno su se Languilleove
oči odlučno uperile u moje i zjenice su se skupile. Nisam to sreo
neodređen, bezizražajan pogled, kakav sre ete kod umiru ih kad
s njima razgovarate bez imalo sumnje gledale su me žive oči.
Nakon nekoliko sekunda oči su se opet zatvorile, polako i
normalno, i lice je poprimilo isti izraz kao prije nego što sam
mu se obratio.
Onda sam ponovno viknuo, i opet su se oči polako i bez trza-
ja otvorile, i dva su oka koja su nesumnjivo bila živa gledala
ravno u mene, još prodornije nego prije. atim su se opet za-
tvorila, ovaj put ne sasvim. Pokušao sam još jedanput; nije bilo
reakcije; oči su imale staklast izraz kakav znamo u mrtvih i-
jeli je proces trajao između 5 i 30 sekundi.
165 Barutana
oramo, dame i gospodo, računati i s tim to jest: mora-
mo pretpostaviti da je odrubljena glava nakon odvajanja od
tijela još neko vrijeme u stanju promatrati i razumjeti vlastito
grozno stanje.
Sve su to dijelovi kulture u kojoj živimo rekao bih, kršćan-
ske kulture u simbiozi sa znanstvenim.
Naravno da o tim stvarima postoji beskrajno mnogo zapisanog
materijala daleko drastičnijeg pogotovo iz prijašnjih vremena,
ali odlučio sam se držati upravo onih stvari koje se mogu podvrg-
nuti kontroli metoda istraživanja koje danas smatramo metodo-
loški održivima a i izbje i šokantne i senzacionalističke opise.
S mojeg osobnog stajališta, stajališta javnog egzekutora,
nijedno od tih medicinsko-znanstvenih opažanja ne sadržava
ništa novo; sve te pojedinosti svakom su krvniku poznate iz
vlastitog iskustva.
Mnogima od nas to s vremenom postane veliki stres.
Od drugih metoda usmr ivanja koje su danas u upotrebi
treba spomenuti i plinsku komoru, koja se naročito koristi u
Sjedinjenim ržavama. Ona ima svoje podrijetlo u poznatim
venecijanskim olovnim tamnicama , no ovdje u preskočiti
pogubljenje plinom jer ono izaziva emocionalne digresije koje
nemaju veze sa slučajem, između ostalog zato što je tu metodu
pogubljenja opteretila uloga I arbenindustrie i Nacionalso-
cijalističke njemačke radničke partije za vrijeme njemačkog
uzleta u tridesetim i četrdesetim godinama našega stolje a.
Od ve eg neposrednog interesa jest u velikim dijelovima
S -a prošireno usmr ivanje strujom, pogubljenje popularno
nazvano električnom stolicom .
Ono trebamo smatrati najmanje pouzdanom, najsporijom i
sigurno jednom od najbolnijih metoda smaknu a koje su danas
u redovitoj uporabi.
166 Jens Bjørneboe
Tehnički je objašnjenje u sljede em:
Ništa nije lakše nego trenutačno i bezbolno usmrtiti čovje-
ka električnom strujom; uz napon od 10 000 volta gotovo ni-
jedno ljudsko bi e ne e osjetiti što se događa. No 10 000 volta
ostavlja sprženu, smrdljivu nakupinu mesa, a to nije namjera.
Traži se kako doliči prije svega higijenskoj kulturi lijep i
dotjeran leš, oku ugodan nakon usmr ivanja strujom pogoto-
vo zbog prisutnih novinara, pravnika, sve enika i članova žu-
pnog odbora. Po mogu nosti bez opeklina.
Nije to ništa novo. Obzir prema prisutnima još je od elimina-
cije javnih, strožih smrtnih kazni vrlo važan. Pod prisutne ra-
čuna se i prijestupnik, kao i samo društvo, za koje se ipak mora
smatrati da je duhom prisutno, predstavljeno svojim stupovi-
ma. alja izbje i nepotrebna zla, i estetske i moralne naravi:
riječ je o obziru prema izvršitelju smrtne kazne egzekutoru ,
osobama koje skori pokojnik ostavlja za sobom, prema svjedo-
cima i društvu kao moralnoj cjelini. njemačkim krajevima
zakonom je to ustvrđeno ve početkom prošloga stolje a.
Obzir prema prijestupniku uključuje:
Sigurnost, brzinu, lako u dakle ne trajnu agoniju. Poznato
nam je to iz prakse.
Prema rođacima i djeci:
a se smaknu e obavi bez pretjerane okrutnosti i na način
koji nije nepotrebno nečastan.
Obzir prema krvniku:
a njegov položaj punovrijednog građanina države ne bude
nepotrebno okaljan.
Obzir prema svjedocima:
a egzekucija ne djeluje nepotrebno poražavaju e, ili svo-
jom okrutnoš u ne diže tenzije, da se ne bira nemoralno sred-
stvo usmr ivanja i ne vrijeđa osje aje svjedoka.
167 Barutana
Obzir prema nevidljivoj prisutnoj državi:
Na egzekuciji pogotovo u državama oplemenjenim kr-
š anstvom izbjegavati oblike smrtne kazne koji mogu djelo-
vati kao odmazda, a ne kao upotreba pravednosti dakle izbje-
gava se saka enje. eš u domeni krš anstva treba izgledati što
je ljepše mogu e.
tome je problem s električnom stolicom: proizvesti pri-
stao, dotjeran leš, bez vidljivih tragova saka enja.
Ta potreba američkog egzekutora, državnog električara ,
stavlja u pro esionalno strahovito tešku situaciju, jer dotjerano
truplo dakle ne zagorena, smrdljiva svinjska pečenka podra-
zumijeva da je dotični usmr en minimalnom jačinom struje.
eđutim, otpornost na struju svake pojedine osobe zapa-
njuju e je individualne naravi.
akle počinje se s relativno niskim naponom, ako to ne dje-
luje, napon se povisuje. ko ni to ne upali, napon se povisuje
nanovo i nanovo, sve dok osuđenik ne izgubi svijest pa dok ne
nastupi smrt. Prženje se želi izbje i po svaku cijenu.
Obdukcija se izvodi odmah da se izbjegne buđenje umrloga.
Počinje se obično s naponom od oko 1700 volta. Obično se od
toga onesvijeste ili barem mnogi izgube svijest pri toj jačini struje.
lektrična je stolica, kao što je poznato, američki izum i
zato zbog nacionalnih razloga ima prednost. bog njezine ne-
pouzdanosti, sporosti i bolnosti praktički je nijedna druga ze-
mlja nije preuzela. otovo jedino ormosa. vrlo mnogo drža-
va S -a zbog humanih je razloga zadržano vješanje iako je
jedan od razloga za konstruiranje novog, nacionalnog stroja za
usmr ivanje bilo to što vrlo mnogo krvnika više nije bilo kadro
izvršavati vješanja.
astrašuju i zadatak državnog električara jest da ustvrdi
jačinu struje koja brzo djeluje omamljuju e, a onda niži napon
168 Jens Bjørneboe
koji polako ubija prije svega, dakle, prijestupnik ne smije pla-
nuti i umrijeti od samozapaljenja. ovjek je skloniji početi s
preniskim naponom.
isto tehnički, usmr ivanje strujom nevjerojatno je jed-
nostavno; prijestupnika ili točnije rečeno osuđenika; vrijeme
je, naime, pokazalo da je samo zadnjih desetlje a pogubljeno
zapanjuju e mnogo nevinih osuđenika iznesu na drvenoj
stolici i pomno čvrsto vezanog za nju kožnatim remenjem oko
prsa, trbuha, vrata, ruku i nogu. Obrijan je na elavo, i jedna mu
se elektroda pričvrsti za glavu, a druga za gležnjeve obje se
elektrode navlaže u slanoj vodi da se osigura dobar kontakt uz
najmanji mogu i otpor i da se spriječi zapaljenje. Preko glave
prijestupnika sad se navlači kožnata maska, kako mu svjedoci
ne bi promatrali lice za vrijeme smaknu a.
Sad dolazi trenutak istine, uključuje se struja, koja varira u
snazi, sve dok ne nastupi smrt. To se ponavlja sve dok prisutni
liječnik stetoskopom ne potvrdi da je srce prestalo kucati.
ad se uključi sklopka, tijelo se trenutačno izvija čime se
zapinje kožnato remenje koje ga čvrsto drži. Ispod kožnate ka-
cige ili maske počinje se dimiti iz elektrode koja je u kon-
taktu s kožom glave. z to ide lagan miris spaljenog mesa. ake
se prvo zacrvene pa pobijele, a tetive, miši i i krvne žile u vratu
iskoče poput kablova. Tako jedan američki egzekutor opisuje
uspješno normalno pogubljenje.
Optuženik se ne zapali, no vrijeme prije nego što nastupi
smrt krajnje varira. Isto vrijedi i za vrijeme potrebno da ostane
bez svijesti. oliki je to teret za električarove živce ne treba po-
sebno spominjati. ao egzekutor zna da je ziološka otpornost
kod nekih ljudi daleko ve a nego kod drugih.
etoda iznimno podsje a na izvorno rancusku metodu
elektro-saslušavanja, samo se elektrode stavljaju drugdje ne
169 Barutana
na spolne organe, nego oko gležnja i na tjeme. Ipak je svrha
drugačija i električni je napon drugačiji; osim toga, američko
tretiranje strujom rijetko e trajati koliko i rancusko prem-
da, danas su merikanci rancusku metodu preuzeli za ispitiva-
nja političkih neistomišljenika.
Za uvod sam spomenuo kako izgleda savršeno uspješno po-
gubljenje električnom stolicom idealnog tipa, gdje prženje ne
traje dulje od 6-7 do 30 minuta.
ao primjer suprotnog aller Anfang ist schwer može-
mo spomenuti prvo pogubljenje stolicom, koje se dogodilo u
Ne orku krajem prošloga stolje a. bojica se zvao illiam
emmler. eakcije koje su prenijeli svjedoci i otogra je bile su
gotovo dovoljne da se električna stolica ukine. Pokazalo se da
je emmleru gotovo nemogu e oduzeti život.
oš bolje podatke imamo o pogubljenju ubojice hitea. Po-
sjeli su ga na stolicu i uključili na 1150 volti. To je bilo potpuno
neuspješno i hiteovo je srce kucalo uobičajenom brzinom.
ksperiment je ponovljen s pove anim naponom. I dalje bez
rezultata. rvnik je u očaju povisio napon na gotovo 4000 volta,
pri čemu je hite planuo. Plamen je šikljao odasvud po njego-
vom tijelu i prostoriju je ispunio odbojan volj zagorenog mesa.
Tek nekoliko minuta poslije krvnik se usudio isključiti struju.
hite tad nije umro od strujnog udara, nego od vru ine. Isto
su ga tako mogli ispe i na ražnju.
iris pri svakoj egzekuciji toga tipa i s time se svi slažu
podsje a na svinjsku pečenku.
kriminalnom žargonu u Sjedinjenim ržavama upotre-
bljava se samo riječ burn : spalit e te.
Istina je i da čak i bez vidljivog zapaljenja ili samozapaljenja
temperatura u tijelu dostiže velike visine; u mozgu osobe ubi-
jene strujom izmjerene su temperature od više od 60 Celzijevih
170 Jens Bjørneboe
stupnjeva. jednom neobičnom slučaju u Teksasu 1938. nestalo
je struje kad su prijestupnika smjestili na stolicu. Tri je sata on-
dje gledao kako pokušavaju popraviti opremu, no tek je nekoliko
dana poslije ponovno sjeo na stolicu. Taj put na zadovoljstvo svih.
eš e su od tehničkih iznenađenja ziološke devijacije kod
prijestupnika pojedini su nadnaravno otporni na električnu
struju, što državni električar naravno ne može unaprijed znati.
tome ima hendikep u odnosu na vješača.
Neobičan slučaj možemo na i u ržavnom zatvoru u Ohiu
1904. godine, gdje susre emo ubojicu ichaela Skillera.
Skillera su posjeli na stolicu i pustili struju od 1700 volti na ne-
koliko sekundi; Skiller je isprva djelovao omamljeno, nakon čega
je ispustio niz jezivih bolnih krikova. Sad je bio pri punoj svijesti.
ok je na stolici čekao sljede i potez, povisili su napon na
1900 volta što je na Skillera imalo potpuno jednak učinak:
ponovno je ispuštao iste one divljačke krikove, sve dok krvnik
nije isključio struju. ad se pokazalo da je nemogu e povisiti
napon iznad 1900 volta, uključili su struju tre i put i ostavili je
uključenu cijelih petnaest minuta, tj. sve dok Skiller više nije
niti vrištao niti disao.
ožda još više zapanjuje pogubljenje stanovite gđe udd.
šla je okružena sve enicima, novinarima, liječnicima, od-
vjetnicima i zatvorskim zaposlenicima iskrenoga, hrabroga
osmijeha, pokušavaju i se doimati nepotreseno. Njezin je osmi-
jeh gledateljima zacijelo djelovao jezivo, kao smrtno prestra-
šena grimasa. tjela je re i nekoliko riječi, no uspjela je samo
užasnuto vrisnuti. ad su je vezali, i čim su joj stavili crnu kapu
na glavu, iz petnih je žila otegnuto i očajno vrisnula ajko
ad su uključili struju, nadljudskim se snagama gotovo
uspravila u stolici, dok ju je struja koja joj je kolala tijelom ba-
cakala na sve strane. Ni na trenutak nije gubila svijest.
171 Barutana
Siroti krvnik sad je povisio napon na čak 000 volta, ali nije
postigao ništa drugačije nego prvi put. To je sad ve trajalo ne-
koliko minuta, ali čak ni pune dvije tisu e volta koje su njome
kolale nisu je uspjele onesvijestiti. A još manje je ubiti.
Tad je nakon mnogo, mnogo minuta pod naponom od-
vezana i vra ena u eliju.
Tek nakon što su tehničari dulje od sata radili na tome da
povise napon iako ne tako puno da riskiraju potpuno rošti-
ljanje, uz pripadaju e samozapaljenje gospođu su dovukli
natrag na stolicu. Navodno se tad izravno opirala zatvorskim
čuvarima i neprilično se izražavala.
ak i s tim krajnje povišenim naponom trebalo je nekoliko
minuta da nastupi smrt.
O jednom drugom pogubljeniku stolicom, stanovitom re-
du , postoji zapisnik u kojem stoji da se, kad su ga otvorili na
obdukciji, probudio i srce mu je još uvijek kucalo, pa su otvore-
ni leš odnijeli natrag na stolicu i ponovno ga pogubili.
Inače su američki propisi vrlo logični: u mrtvačnici su-
sjednoj prostoriji pogubljenoga odmah otvaraju, i to u tolikoj
mjeri da to sprječava svaki povratak u život .
iječnici su, dakle, postali stvarni javni krvnici.
oja gospodo i dame, moje gospođice
a kraj bih htio spomenuti da adekvatno u sliku unesem
stajalište krvnika da mi u svojoj pro esiji, kao i u svim dru-
gim branšama, imamo svoja tipična profesionalna oboljenja. Naša
tipična oboljenja su duševne bolesti i samoubojstvo. Ni jedno
drugo zanimanje na svijetu nema tako visoku stopu samoubojstava
kao mi javni egzekutori.
Molio bih vas da razmislite o tome. Zamolio bih vas da raz-
mislite o sudbinama naših dinastija, da razmislite o stanovitom
172 Jens Bjørneboe
natoleu eibleru koji je pokušao pobje i od svoje obiteljske
sudbine. Ta naša pro esionalna sudbina uključuje sva uništenja
ljudskoga uma, od gotovo bezazlenih psihopatija preko psihoza
pa sve do samoubojstva.
ogu spomenuti kolegu kojeg sam osobno silno cijenio,
koji se uvijek okruživao oblakom nepodnošljivo jakog par ema
jedne određene marke jer se nikad nije mogao riješiti mirisa
krvi, tog prodornog i neizbježnog mirisa koji izaziva mučninu,
povra anje i druge probavne smetnje. ogu spomenuti i mojeg
sirotog rancuskog kolegu ouisa eiblera iz dinastije eibler,
naravno koji je za vrijeme jednog nesretnog giljotiniranja za-
pljusnut dva metra visokim mlazom krvi, prave krvave onta-
ne, koji ga je pogodio punom snagom. Nakon toga ga je spopala
manija pranja koje se nikad više nije oslobodio: očajno je hodao
po vlastitom stanu i molio djecu i ženu da mu potvrde da mu se
na rukama ne vide krvave mrlje. Poznati, uspješni javni egze-
kutor u nchenu, err Scheller, umro je neizlječivo duševno
bolestan. Isto vrijedi i za ruskog kolegu Pilipijeva.
ak je i miljenik Beča, izvanredni i cijenjeni ose ang, zvan
Peppi, digao ruku na sebe 1936. godine, unatoč svojoj harmo-
ničnoj, srdačnoj i veseloj naravi. Isti onaj Peppi za kojim su žu-
djele gotovo sve žene u Beču, od prostitutki do žena sudaca,
od zločinki do plemenitih žena i gospođica iz najviših slojeva
društva. ak se i ose ang ubio.
Nesretni državni električar ilbert iz Ne orka također
je bio čovjek čeličnih živaca, snažan, zdrav čovjek koji je
na kraju skrenuo u prostoriji za smaknu a i počeo razbaciva-
ti elektrode oko sebe i koji je nakon nekog vremena zapao u
strahovite depresije, koji je odbio slijediti naredbe upravitelja
zatvora, i koji je k tome pokazivao paranoične crte neprekid-
no smatraju i da ga truju njegovi neprijatelji. iječnik mu je
173 Barutana
usrdno preporučio da napusti posao, no on nije mogao raditi
ništa drugo niti se skrasiti u nekom drugom miljeu, a bio je i
jezivo ovisan o svojoj pro esiji električara. ratio se osuđeni-
cima na smrt i svojim elektrodama slijedio je svoju sudbinu i
ispio čašu do dna. Prije jednog od svojih posljednjih smaknu a
krupan, snažan muškarac zički se potpuno slomio i u samoj
prostoriji za smaknu a dobio divljački napad bijesa. No on je
ipak uspio obavljati svoj posao još neko vrijeme, sve dok jednog
dana devetero ljudi nije čekalo svoj posljednji čas; devet je ljudi
sjedilo u svojim elijama i čekalo ilberta. Iznenada je ilbert
otišao, pustio je osuđenike na smrt da sjede, otišao ku i i ustri-
jelio se u podrumu vlastite ku e.
ngleski javni egzekutor Billington također je jednog dana
raskrstio sa svojim zanatom i pobio prvo cijelu svoju obitelj, a
onda i sebe.
Njemački egzekutor ulius rautz jednog je dana ubio svo-
jeg pomo nika i osuđen je na zatvorsku kaznu, nakon čega se
ubio u zatvoru.
astrojeni, nesretni Paul Sp the posljednje je trenutke ži-
vota proveo pale i svije e za svaku dušu koju je usmrtio na-
kon čega je sebi oduzeo život.
Stravično, morbidno i neuspjelo vješanje gospođe
Thompson u Engleskoj dovelo je do toga da je poznati krvnik
ohn llis brijač po zanimanju nedugo nakon grotesknog
smaknu a gospođe, pokušao samoubojstvo, a nešto ga poslije
i počinio vlastitom britvom, prerezavši si vrat. Siroti njemački
krvnik Sch eitz ustrijelio se u Breslauu.
ednako kao što u nedogled seže popis neuspjelih smaknu-
a, tako se u nedogled može nabrajati javne egzekutore koji su
sami sebi oduzeli život. Ovdje sam spomenuo samo razmjerno
poznata imena, imena istaknutih, vrsnih i velikih krvnika.
174 Jens Bjørneboe
Molim vas da razmislite o tome.
Tko je od nas učinio samoubojice, dame i gospodo
Molim vas kao Boga da shvatite da i javni egzekutori zaslu-
žuju isto suosje anje kao i svaki drugi patnik i nesretnik.
olim vas da shvatite da nas u službu stavljaju kraljevi i
prinčevi, pape, kardinali, biskupi i prelati, u službu nas stavlja-
ju gradska vije a, mjesni odbori, režimi i parlamentarni zastu-
pnici, stavljaju nas ministri pravosuđa, naloge dobivamo od po-
litičara i ministara pravosuđa; pla ate nas vi koji pla ate porez
državi da provodi suverenu mo jer što znači riječ suveren
u svojem cijelom i punom značenju To da je država suverena
znači da ima pravo oduzimati živote.
olim vas, dakle, preklinjem vas da shvatite jednu stvar:
mi, javni egzekutori, mi smo zamjenici čovječanstva. Stojimo
u plaštu pokornika pred nepojmljivim svemirom. i krvnici i
samoubojice nosimo teret krivnje i grijeha cijeloga čovječan-
stva, krivnje za trajan lov na vještice.
I nosimo tu krivnju sve dok s njom ne odemo u smrt.
Nismo samo najniže unkcije u društvu morali obavljati, u
ranijim vremenima kao no ni ljudi , kao čistači koji osloba-
đaju gradove njihova zičkog izmeta, njihova smrdljiva sadr-
žaja crijeva.
Bili smo i veliki oslobodioci smrdljiva duhovnog bi a društva
smrdljiva moralnog sadržaja duše same države, goreg od ikakva
izmeta iz bilo kakvih crijeva. Preuzeli smo trulu savjest društva.
i nekoliko stotina članova europskih krvničkih dinastija
mi stojimo krivi uime svih, uime čovječanstva, krivi pred Bogom.
i smo posredni krivci. Ta krv na našim je rukama. S teretom su-
rovosti i bezosje ajnosti cijeloga čovječanstva, cjelokupne njego-
ve zlo e i grijeha stojimo pred jednim ili drugim: pred praznim,
beživotnim kozmosom, ili pred Bogom koji e nam suditi.
175 Barutana
Spomenuo sam to ve : svi misle na suca, svi misle na porot-
nike, svi misle na rođake, na sve enika, na liječnika, svi misle
na društvo, misle čak i na osuđenika na smrt.
Tko misli na krvnika?
Nije moj zadatak pozivati na raspravu o pitanju uloge smrt-
ne kazne ili kazne uop e. a pripadam izvršiocima društva, ne
zakonodavnim organima: Vi pripadate njima, moja gospodo i
dame, ne i ja.
tio bih dakle, vrlo jednostavno, bez ikakva zaključka, bez
ikakva pokušaja da odgovorim na pitanje koje je kozerija ove vr-
ste možda pobudila kod misle ih ljudi, završiti nečim drugim.
tio bih kao i prošli govornik samo naglasiti da živi-
mo ovdje, na relativno gledano beskrajno tankoj kori zelene i
plodne zemlje, punoj bresaka, kopriva, životinja i ljudi, živimo
na toj tankoj, tankoj kori s teku im, kipu im mineralima tik
ispod nas i s mrtvim, smrtno hladnim, beživotnim i posve idi-
otskim svemirom iznad nas. atra ispod nas, i smrtna hladno a
iznad nas.
na ovoj lijepoj, plodnoj, vlažnoj, zelenoj kori, koja nam
je dala život, mi koljemo, masakriramo i mučimo jedni druge
otkad je povijesti.
Zašto se zaboga toliko silno mrzimo
Tu staje moja misao, i tu staje moje malo predavanje: zašto
dovraga imamo svijest koja je to kadra shvatiti
acroi je djelovao vrlo izmoždeno kad je napustio govornicu no
stabilno je i sigurno otišao do svojeg mjesta, uzeo svoj crni šešir
i sa svojih malo bilježaka u staroj smeđoj ruci napustio dvoranu.
I ja sam odmah izišao, otišao grožđu i rajčicama u svoje-
mu vrtu.
ečer je bila topla i u dvorani punoj ljudi bilo je prevru e.
177

CHRISTINE

Nakon silne vru ine u dvorani bilo mi je olakšanje si i u vrt,

među mrave, rajčice, šišmiše i blaženi mrak. Svukao sam se i
sjeo gol na kameni stol, kao krupan, težak, ostarjeli Pan; no ri-
frescamento u zraku pod ledenocrnim, vedrim zvjezdanim ne-
bom nije bio dovoljno jak. ashlađivanje nije djelovalo. I s lica,
s vrata, ispod pazuha i niz prsa nastavio se cijediti znoj. Sve je
curilo između jakih prsnih miši a i preko pupka te se skuplja-
lo u mračnim kovrčama kojima je završavao trbuh. Bivao sam
sve mokriji. Odjednom sam se sabrao, otišao do potoka i polako
ušao u vodu, koja sad više nije bila onako hladna kao prije samo
nekoliko dana. No svejedno je djelovala kako treba: čim sam
stavio noge u vodu, počeo sam se bolje osje ati, a kad sam sjeo
na kamenito dno potok nije dublji od dvije-tri stope osjetio
sam hladni šok oko prsa i ramena. Voda nije dovoljno duboka
za plivanje, no možete le i i kao kakav iverak, žaba ili nekakav
oblik lopoča plutati među rači ima. Nema u njima nimalo zla ni
podmuklosti; ne grizu, samo mi njih kuhamo žive.
stao sam iz vode, ali nakon samo nekoliko minuta osjetio
sam kako vru ina opet pobjeđuje pa sam se ponovno spustio
u potok; sjeo sam u mali bazen, s vodom do pazuha i bradom
naslonjenom na koljena. Nakon nekog vremena počeo sam se
178 Jens Bjørneboe
smrzavati pa sam ponovno ustao i vratio se u vrt. Taj je put
rifrescamento bio dovoljan: sad sam no osje ao oko sebe samo
kao toplu, blagu i živu, ugodno mlaku, punu života, punu pa-
renja i bluda, punu mirisa i tihih no nih zvukova koji govore o
životu koji postoji na ovoj prokletoj, gubavoj, mentalno gono-
reičnoj grudi koja je naš mali, zeleni dom i koju tako neopisivo
volim, tako punu ushita, tako punu misli, tako punu grozota i
tako punu ljepote. Nebo je bilo crno poput katrana i zvijezde su
luđački svijetlile, zgusnute, posvuda, preko cijeloga neba. go-
lemim krošnjama drve a u parku šuštao je neki tihi zvuk, vrlo,
vrlo slabog povjetarca, prenježnog da bi ga se nazvalo vjetrom.
Iznio sam bijelo vino, crni kruh, mast s rebara, smrdljivi,
vonjaju i i antibiotički sir, i sjeo gol golcat za kameni stol pa
namazao mast na crni raženi kruh, pijuckaju i hladno vino.
ladno
ako nisam u ku u uveo struju samo jednu žicu istosmjer-
ne struje što napaja signalno zvonce , naravno da nemam ni
hladnjak. No ljudi su živjeli i prije hladnjaka pa sam problem
riješio na svoj način. Svijet je zagađen najlonskim vre icama.
No ja ovako sveznaju i lukav ja ih skupljam. Ta ne možemo
ih sve ostaviti na jesecu, s izmetom aoa, Ni ona, Brežnje-
va, ranca, Tita, Salazara i astra kao dokaze najboljega što
je ljudski rod dosad proizveo. Ne, ja svoje najlonske vre ice
upotrebljavam posve drukčije: stavim maslac, sir, vrhnje, sala-
mu, pastrvu, kuhane rakove i sve Božje darove u najlonske vre-
ice; zatim iz njih isišem zrak ne zato da bih dobio vakuum,
nego da bih izbjegao zračne mjehure koje bi spriječile vre icu
i njezin sadržaj da potonu u vodu. te nazovi-vakuumirane
vre ice stavim sve što mi je ukusno i uronim ih u potok. ak ni
danas u njemu temperatura barem nije prešla 16 stupnjeva. Za
jedan tjedan bit e teže, tad u bijelo vino, maslac i još štošta
179 Barutana
morati staviti u bunar izvan svoje ograde. Ondje temperatura
nikad ne prelazi sedam-osam stupnjeva.
To je kako acroi kaže bila digresija.
No sjedim gol u toploj no i sa zvijezdama nad sobom i crnim
kruhom i bijelim vinom u sebi, i bilo mi je dobro na toj dobroj
temperaturi i nisam razmišljao o vatri pod sobom ni smrtnoj
hladno i nad sobom. eselio sam se što e do i mala hristine,
i svaki put kad bih pomislio na nju, primijetio bih kako mi krv
navire u središnji muški organ, koji bi se lagano pomaknuo.
Tad se dogodilo nešto potpuno drugo, što me zapanjilo.
aboravio sam staviti mlijeko za ježa, a sad je mala crna i žed-
na loptica išla terasom. ošao je iz mraka, kao utjelovljenje usa-
mljenosti, kao kakvo napušteno bi e, polako, bešumno, njuška-
ju i u potrazi za teku inom. odao je terasom i okretao njuškicu
na sve strane, sve do mojih stopala. Sad kad sam s m ne boji se.
Pije vodu ili mlijeko iz posudice čak i kad je držim u ruci.
zeo sam košulju i ustao, stavljaju i je oprezno oko ježa
pa sam ga podignuo na stol. ok je ondje stajao, otišao sam po
zdjelicu mlijeka i poslužio mu je. ež me gledao crnim okicama.
Onda je pio.
Neko smo vrijeme zajedno pili. Pokušao sam, ali nije mu se
svidjelo bijelo vino; želi vodu ili mlijeko. Pili smo, dakle, svaki
svoje. ad je završio, opet sam ga ovio košuljom i oprezno vra-
tio na tlo. Otišao je svojim putem, sam, bešuman, u mrak. eđu
rajčice, koprive i grožđe.
abe su sad pjevale dolje u potoku.
Dobro sam znao da Christine ima puno posla i da sigurno
ne e do i za manje od sata, i odjednom sam osjetio strah od
smrti. Nije to bio tek strah, nego očaj zbog spoznaje da se mora
umrijeti i sve ostaviti. a u napustiti sve ovo, sve što tako neza-
mislivo volim: pogled na zvijezde, miris izmeta, zbor u Beetho-
180 Jens Bjørneboe
venovoj evetoj, zelene rajčice, okus mlijeka ili breskve, miris
mokra e, gledanje izlaska sunca Nikad više ne vidjeti izlazak
sunca, nikad više ne vidjeti kako se cvjetovi zatvaraju uvečer,
nikad više ne vidjeti malu crnu lopticu, ježa koji njuška u potra-
zi za vodom nikad više ne vidjeti stabla jabuke u cvatu, ili cvat
na stablu breskve nikad više ne vidjeti rajčice kako rastu To
je očajanje zbog smrti: nikad više ne vidjeti bezbrojne stvari
koje toliko volimo zbog nerazumljivih razloga. Nikad više ne
vidjeti ichelangelovu Pietà, onu dugačku, usku i de ormiranu
u ilanu, onu sakatu u irenzi, onu savršenu u imu nikad
više ne vidjeti rimsku bistu ili Donatellovog velikog Konjanika.
li prije svega: nikad više ne osjetiti miris no i. Ili sjemena.
bog nekog mi je to razloga silno važno: vidjeti cvjetove
kako se zatvaraju pred no .
li i dvorci u rancuskoj. Ne mislim na oireu. Ne, moj dom
je drugdje
islim na hantill , kad se odražava u vodi. Na tapiserije
u us e de lun ju, na rukopise u sakristijama. islim prije
svega na es Saintes aries de la er, i više od svega na em-
lji mislim na Tarascon, zamak što stoji kao bog ahve na žalu,
grub, snažan, surov rancuski bog, težak, militantan i zastrašu-
ju . jepši nego možda ijedna druga građevina, ako izuzmemo
arapske. I mislim na es Bau , gdje je rkva istrijebila hugeno-
te, gdje su tisu e i tisu e poklane na takav način da se SS-ovi
pokolji čitavih sela nekoliko stolje a poslije čine kao oprostiva
sitnica. islim i na pastrve u rijeci iznad Tivolija u okolici ima.
I mislim na miris male djece, repe i mlijeka. Na miris žena,
kad se navlaže dolje.
ar nikad više ne u vidjeti, čuti, omirisati, nikad osjetiti sve to
Nikad više
Sjedio sam i razmišljao o tom narodu, toj zemlji vinara,
181 Barutana
elektromučitelja, velikih slikara, pjesnika i pro esionalnih ubo-
jica rapa. Pro esionalnih revolucionara, krvnika i sudaca za-
dnje im je zajedničko sa svim drugim zemljama.
No nešto je posebno u rancuskoj, u aliji. Nešto što postoji
samo u toj zemlji, u kojoj se narodna duša inkarnirala u mar-
kama vina i u kuhinji. Postoji nešto što nije arat, nije anton
i nije obespierre. Postoji vječna rancuska, koja nije ni Seinea
ni oli re. Postoji rancuska koja nije onsieur de Paris ili
onsieur de rance.
a trebam na i dvije riječi koje opisuju taj strašan i silan
narod, te bi riječi bile zanne i odin.
Taj nevjerojatan narod, koji je jednim čovjekom, jednim ki-
parom, jednom jedinom skulpturom, uspio prevesti cijelu svo-
ju golemu intelektualnu vitalnost, svoju nevjerojatnu staračku
snagu unutarnje mo i, u jednu jedinu sliku: u odinova isli-
oca, u dvorac besmrtnih zglobova i miši a, sabranih u jednu
jedinu silinu koncentriranog naprezanja: Misao! monstrum
misaone snage.
Tko ne zna otogra ju odina u njegovom vinogradu i je li
bio sam vinar, kao i svi njegovi zemljaci
elikih, ravnih i širokih stopala, teških nogu i nabreklog vo-
lumena oko bedara, bokova i prepona. atim trbuh i dija ragma
sve postaje sve šire, što više gledate do prsa, koja izgledaju
kao da pripadaju dizaču utega, ramena, teška i široka kao da su
načinjena od kamena iz Notre- amea, gol, velike brade i kratke,
okrugle, jake lubanje i širokog, teškog nosa koji nastavlja liniju
od niskog, širokog čela. sporedite njega s miši ima i ramenima
islioca Obojica su uzorci teških zglobova, miši a i misli
A onda i drugi: Paul zanne, rentijer, pripadnik sitne bur-
žoazije i amaterski slikar, čovjek koji se izvukao iz rata protiv
Prusa, koji se povukao iz omune, kojeg je bolio đon za rancu-
182 Jens Bjørneboe
sku, slobodu i revoluciju koji je sjedio među svojim jabukama
i dalekim, plavim i čudesnim planinama koje je stalno iznova
slikao. Stari rentijer i amaterski slikar. Stari, stari blesan koji
je umislio da je slikar, koji je sjedio među svojim lončanicama,
svojim staklenikom i velikim, velikim plavim planinama, koji se
preselio u a idi samo zato što su godišnja doba ondje bila
stabilnija pa su njegova promatranja mogla u nepromijenjenim
uvjetima trajati iz mjeseca u mjesec. Stari seoski idiot, Paul -
zanne ah, nije imao nikakve veze s revolucijom 71.: nije jeo
štakore i nije pucao iz oružja. Nije bio nikakav revolucionar
barem ne u tom trenutku; jeo je svoj sir i pio svoje crno vino,
što je svaki pristojan pripadnik sitne buržoazije u toj antastič-
noj surovoj zemlji giljotine oduvijek činio, ne daju i se smesti
mirisom krvi sa stratišta.
Slikao je kao stari poludjeli amater kakav je bio samo
sliku za slikom, često su mu trebali mjeseci da isplanira jedan
ili dva poteza kistom. Bio je stari rentijer, pripadnik stare bur-
žoazije, koji je umislio da je slikar. u međuvremenu je trajala
revolucija. Stari rentijer i amater slikao je dalje.
Polako, sigurno i mirno iznova je gradio našu sliku svijeta.
ijeli naš svijet izgledao je drugačije nakon što ga je Paul -
zanne naslikao. radio je, sustavno i od temelja nagore, čitavu
našu sliku svijeta iznova u jednu novu sliku svijeta, s kvadra-
tima, krugovima, elipsama i cilindrima, baratanjem materija-
lima kakvo nitko u povijesti svijeta nije vidio: postigao je da
se olovnobijela, kobaltnoplava, sikativ, laneno ulje i terpentin
sjedine u površinu koja je bila ljepša od dragog kamena, ljepša
i stvarnija od emajla.
No najvažnije je: on je nanovo izgradio našu sliku svijeta
Nakon Paula zannea svijet je bio drugačiji nego prije.
to su postigli njegovi suvremenici u Parizu, u omuni
183 Barutana
Ne malo Njihova imena žive i volimo ta imena. No tko je promi-
jenio svijet Stari rentijer i pripadnik sitne buržoazije, sa svo-
jom ku icom i bankovnim računom on je izgradio svijet.
Nema u tome suprotnosti, samo jasno a. Samo jasnoća
ednog dana vrlo star čovjek, star rentijer i idiot koji je umislio
da je slikar, išao je još jedanput slikati prirodu, onako kako je
on vidi. Ne onako kako su je drugi zamišljali, osje ali ili vidjeli.
Slikao je kao pravi naturalist i svjedok istine vlastitu sli-
ku svijeta i ona je postala naša slika. Onda je došla kiša i starac
je spakirao svoj pribor za slikanje, i vjetar je bio jak i kiša je
pljuštala, i dan poslije vrlo starog rentijera i amaterskog slikara
našli su kako leži uz rub ceste još uvijek sa slikarskim pribo-
rom pod rukom.
Trebalo mu je još tri dana da umre. Toliko je snažan bio taj
starac.
to je danas ostalo od tadašnje Pariške komune, osim ne-
koliko dobrih, ali nikad sasvim istinitih drama o omuni Ne
znam, ali nije ostalo mnogo.
to je ostalo nakon starog pripadnika sitne buržoazije s
bankovnim računom to je ostalo iza Paula zannea iza
njegove guste, plavocrne brade i njegove elave glave
Iza sebe je ostavio promijenjen svijet.
ožemo se zapitati: tko je bio veliki revolucionar esu li to bili
Parižani s pištoljima ništa loše ne treba re i o njima ili je to bio
sitni buržuj u Provansi, Paul zanne, sa svojim komadi em sira,
crnim vinom i svojim kistovima pažljivo očiš enima u terpentinu
Težak, neduhovit, staromodan, snažan, bradat i elav. Paul
eliki, uz odina meni predstavlja rancusku.
uo sam korake pokraj sebe u mraku. To je sestrica hristi-
ne napokon došla. I ona je rancuska.
184 Jens Bjørneboe
hristine je bila umorna nakon dežurstva, a i nju je mučila
vru ina. e se bila svukla i na sebi je imala samo bijelu kutu.
nojila se, i ja samo joj dao bijeloga vina, no znojenje se nasta-
vilo pa smo nakon nekoliko minuta otišli do potoka okupati se.
Sjela je na kameno dno, u tridesetak centimetara dubokoj vodi,
a ja sam je prao hladnom, tamnom vodom, sve dok nisam pri-
mijetio da je došla k sebi. ak sam joj i kosu zalio vodom.
Onda smo se vratili na terasu i sjeli za stol, potpuno mokri i goli.
o eš li donijeti lampu rekla je.
Donio sam petrolejsku lampu i zapalio je i tad sam primije-
tio da na kamenom stolu leži pismo. Omotnica je bila zalijeplje-
na pa sam otišao u ku u po nož.
hristine je mirno sjedila gola, sa stopalima na stolu.
Pročitao sam pismo naglas:
“Ma chère petite Christine, mon cher vieil enculé Jean, točno
znam čime se no as bavite; znam što ete raditi i želim vam
dobru zabavu. Bog vas oboje blagoslovio azgovarao sam s Pa-
rizom i no as uzimam stari itr en i u njemu u spavati dok
me Pasqualino vozi. Cijela obitelj gnjusnog legionara i pado-
branca zapalila se za prijedlog o smrtovnici u kojoj se ne spo-
minje samoubojstvo. olim vas, oboje, da mi zajedno s aru-
nom al- ašidom dobro pazite a Poudri reu Tko je dovraga
ubio starog madžarskog idiota; ti, al ssadun, Ilja, ontaine, le
générel ili stari acroi Ili sam to bio ja obro mi pazite a
Poudri re: u ruke vaše predajem duh svoj.
Avec fellatio i cunnilingus od starog dobrog e vrea.
hristine se od srca nasmijala.
Nikad , rekla je, ni u jednoj bolnici nisam srela doktora
koji je toliko odan svojim pacijentima. On ih voli. e vre je do-
bri pastir, dao bi život za svakog od njih.
185 Barutana
svjetlu petrolejske lampe sjedio sam i gledao je: tip žene
kakav se susre e samo u lsaceu i na sjeveru Italije: tankih udo-
va, uskog struka, ravnih ramena i malko uglate zdjelice. skih
leđa. polumraku je lako mogla biti i petnaestogodišnji dječak.
ad si upoznao l ssaduna upitala me iznenada. Po-
znavali ste se mnogo prije nego što si ti došao u a Poudri reu.
Ispričao sam joj, no cijelo sam vrijeme gledao njezino tijelo.
poznao sam l ssaduna u jednom javnom kupalištu u ri-
ci, za jednog vrlo kratkog boravka ondje nešto nakon rata. Bio
sam u vlažnoj sauni i nakon toga se prao, a zatim je slijedila arap-
ska masaža koja je deset puta bolja od svake europske masaže;
miši i se ne mijese nego rastežu. Proces je jednim dijelom stra-
hovito bolan, jer se maser koristi cijelom težinom tijela da izvrne
i istegne miši e, sve dok se ne počnete osje ati kao da vam je
ponovno dvanaest godina. Nakon masaže i još jednog pranja, bio
sam kao uvijek među rapima, ispružen na nekakvoj plat ormi,
zamotan u deke, s jastukom ispod glave, i poslužili su mi cigaretu
i šalicu zelenog čaja sa še erom, limunom i pepermintom. ežao
sam mirno i odmarao se. Nekoliko metara od mene ležao je još
jedan muškarac, nešto mlađi od mene, i pristojno smo se pozdra-
vili. Nakon nekog vremena upustili smo se u razgovor, i on mi je
rekao da radi na sveučilištu, gdje predaje arapski jezik i pjesniš-
tvo, ali i njemačku, rancusku i englesku književnost.
li , dodao je nakon nekog vremena, po struci sam medi-
cinar, sa Sorbonne.
ekao mi je da ve neko vrijeme ne radi kao liječnik, nego
se obrazovao izvan svoje prvobitne struke. at je bio neugodan,
krajnje anatomski i odbojan, pa mu se činilo boljim obrazovati
se u humanističkim predmetima.
Tako smo se upoznali, a l ssadun je bio stručnjak za l-
derlina, koji ni meni nije bio stran. ani je padala kiša. Nakon
186 Jens Bjørneboe
kupališta me odvezao ku i u hotel svojim malim starim ena-
ultom 4 i čak me pratio unutra do bara, u kojem je dok sam ja
pio aperitiv iskapio čašu soka od naranče kao vjernik, nikad
i ne takne alkohol.
ok sam to govorio, gledao sam hristine, a onda sam pre-
kinuo govoriti.
hristine, rekao sam. Sad idemo u krevet.
Nije li unutra prevru e odgovorila je.
est , rekao sam, ali iznijet u deku. Pa možemo le i na terasu.
Nasmiješila se.
li imam jedan uvjet , rekla je. oraš biti potpuno pasi-
van i raditi samo ono što ti kažem.
Kimnuo sam:
ruke tvoje predajem tijelo svoje.
Obe anje je obe anje , rekla je hristine. Idi po deku.
Otišao sam u ku u, uzeo pokrivač s kreveta i izišao s njim
preko ruke.
hristine rekao sam. Imam i ja svoje uvjete. Prvo eš mi
odgovoriti na jedno pitanje.
a Christine je sjela na deku i obgrlila koljena.
oji se vrag sad događa u a Poudri rei islim među pa-
cijentima i ambasadoricom i američkim generalom
Ništa osim što ih drugi pacijenti izbjegavaju. Ne žele imati
posla s njima.
To je strašno , rekao sam, na mjestu kao što je a Po-
udri re nikoga se ne bi smjelo izbjegavati. Svi smo mi podjed-
naki kriminalci. Nitko se ne bi trebao smatrati boljim od dru-
goga, čak ni boljim od dvaju prokletih rusko-američkih idiota.
Bogu smo mi svi merikanci
“Nije to zbog moralnih stajališta , rekla je hristine nakon
što je malo razmislila. Stvar je u tome da oboje i ambasado-
187 Barutana
rica i general hodaju okolo i govore da svijetom danas mogu
vladati samo velike sile, sve druge zemlje moraju se odre i
svog suvereniteta i pomiriti se s time da budu satelitske države
bez vlastite parlamentarne, vojne ili ekonomske politike. Sa-
mostalne državice su anakronizam prijašnjih stolje a. Prema
dol u itleru, sa samostalnim je državicama bilo nedvojbeno
gotovo još tridesetih godina. I k tome tvrde da su Amerika i
usija izabrane od Boga da vladaju svijetom.
Od Boga
O, da , odgovorila je hristine. On kaže Bog, a ambasado-
rica kaže Povijest, koja je za nju Bog.
I to govore naokolo
“Bilo je usijanih rasprava o tome. I le générala sad svi mrze,
kao i dr. B thor ja prije nego što ga je netko ubio. otovo nitko
i ne govori ni o čemu osim o ruskoj i američkoj dominaciji.
rancuzi su sigurno najviše oduševljeni, ha
Nitko nije pretjerano oduševljen. i ambasadorica i gene-
ral bili su dovoljno velikodušni da sve podsjete na to kako su
esi i rci prošli, kad su ustali protiv svojih gospodara.
Nije to tako glupo , odgovorio sam. edino što sad može
spasiti svijet jest revolucija u usiji i građanski rat u S -u.
No zamorna je činjenica da e mo nici pokušati spriječiti gra-
đanski rat i revoluciju tako što e pokrenuti rat protiv drugih
zemalja. rugim riječima, slijede staru metodu rješavanja unu-
tarnjih problema stvaranjem takozvanog vanjskog neprijatelja.
Trenutačno su im inezi vještice i nakon nekog vremena e-
lika e Strepnja početi iznova. Nakon novih sondi u svemiru,
ponovno dolazi Strepnja Strepnja pred vatrom ispod nas i
mrtvim, besmislenim, idiotskim svemirom nad nama. oživjet
emo da trajni lov na vještice doseže usijanja kao nikad prije u
188 Jens Bjørneboe
povijesti. Promjene u slici svijeta donose promjene života na
ovoj našoj maloj, zelenoj kori a to su te promjene kojih se
najviše bojimo. Nikad čovječanstvo nije bilo toliko puno straha
kao što je to danas.
ene nije strah , rekla je hristine, vjerujem u ono što
vidim i ono što osje am. ovog časa osje am da sam sva vlažna
među nogama. ezi
ekaj malo , rekao sam, sad se dakle gore mrze kao vukovi
Christine je kimnula.
Najgore je to da je stari acroi rekao da je u cijelom svom
dugom životu u svojoj posebnoj pro esiji vidio svašta, ali da je
dosad vjerovao da je barem jednog prizora bio pošteđen: prizo-
ra gole ljudske duše. No, rekao je, nakon što je pogledao u oči
ubojicu male crnkinje iz Pentagona, sad zna da ni toga nije bio
pošteđen.
to misliš, tko je ubio B thor ja rekao sam.
Ne znam , odgovorila je, i ne zanima me to baš. nogo
više me zanima tko e biti sljede i.
Pretpostavljam da se moj smijeh čuo sve do klinike.
Sad nas čekaju ozbiljnije stvari , rekla je hristine. ezi
i ne mrdaj. Ne diraj me. Sve prepusti meni i radi samo ono što
ti kažem.
Legao sam.
Nitko nitko na cijelome svijetu ne e se opravdano požaliti
da sitnoj sestrici hristine nedostaje znanja o anatomiji. I znala
je kako to iskoristiti. Operirala je po meni samo prstima, usti-
ma i jezikom i svaki put kad bi primijetila da se počinju javljati
ritmička zatezanja miši a, usporila bi tempo ili prešla na nešto
sasvim drugo. Tako je izdržala gotovo cijeli sat. ja sam nepre-
kidno bio na rubu kolapsa.
189 Barutana
Onda je odlučila dopustiti da se to dogodi, i pobrinula se za to
ustima. im je teku ina počela šikljati punom snagom, malko je
nagnula lice i primila je očima, nosom, licem i usnama. Sljede e
štrcaje pustila je da prskaju meni po trbuhu i prsima. Onda je
stavila glavu i lice na moj trbuh i razmazala sjeme po meni.
Na kraju je podigla glavu i pogledala me. ice joj je bilo bli-
stavo mokro. Onda je legla s glavom na mome ramenu i rukom
na mojim prsima.
iris sjemena dopirao je i s njezina lica i s mojih prsa. Bio je
jak i izražajan, i razlikovao se od ostalih mirisa u vru oj, mrač-
noj no i.
Neko je vrijeme ležala i smiješila se.
Taj miris , rekla je, taj miris sjemena u cijelom je svemiru
na samo jednom mjestu, na ovoj našoj maloj, zelenoj kori. On
mi je nešto naj-najbolje na svijetu, i sad sam razmrljala miliju-
ne sjemenki života po tebi i po sebi. Nije li to mrvicu čudesno
Ponovno se smirila i njušila mene i sebe, a zatim nastavila:
Nije li to jednako čudesno kao ta tvoja idiotska i apsurdna lud-
nica, kako ti nazivaš svemir
islim da je zaspala gotovo čim je to rekla, i disanje joj
je bilo duboko i pravilno, tik do mojega uha. ežao sam s tim
usnulim djetetom u naručju i gledao u nebo, koje je još bilo
posuto blistavim zvijezdama. oš sam osje ao miris koji joj se
zadržao na licu i u kosi.
uo sam kako nešto gotovo nečujno šuška negdje blizu nas
pa sam podignuo glavu. Tamna loptica kretala se terasom, vid-
ljiva u svjetlu lampe.
Bio je to jež koji je njuškao u potrazi za vodom.
191

LEFÈVRE

8. termidora, ljeto 176.

Ima li se još što ispričati

Ima. Sve ostaje. Ništa ne završava. Nije istina da je imalo
utješno što ovo ne traje zauvijek. Zapravo sve ide dalje. Sve tra-
je vječno. Ništa uop e ne završava. I danas se bolnička mačka
popišala na vrsnog humanista i državnika novine su bile vani
na kamenom stolu, a na naslovnici je bio portret Brežnjeva.
ločinčevo je lice požutjelo i smežuralo se od mačje pišake.
aca je od mene dobila pola limenke sardina.
No osim toga je i padala kiša dug ljetni pljusak zrak je
lagan i čist, i a Poudri re je svježe oprana i blista od čisto e
vrt, park, drve e, vinogradi sve, sve zajedno je mokro, zeleno
i sočno umobolna eksplozija divlje plodnosti na suncu.
Sestrica hristine često dolazi k meni i uvijek donese nešto
sa sobom: vino, sir, a jedannput i foie gras. Sigurno ju je košta-
la tjedne pla e. Nikad se ne ponaša jednako; svaki put je nova
djevojka. Samo je srdačnost uvijek ista. Ona je onakva kakvi su
ljudi bili prije istočnog grijeha.
192 Jens Bjørneboe
Naš mali Belgijac, . ontaine, katkad me posje uje. Sad
piše svoj privatni bestijarij, svoj vita sexualis, svoj via dolorosa.
e g n ral i ambasadorica nisu se ukazali, ali nekoliko sam
je puta čuo kako zavija u no i. Ti dugi, divlji i tužni vučji urlici,
njezina sibirska usamljenost, njezina su ljudska strana.
To je njezin pravi glas: ljudski glas.
S vremena na vrijeme hristine siđe pogledati sliku mladog
jugoslavenskog partizana iznad mojeg radnog stoli a, za kojim
vodim protokole najbolje što znam. Njegov stav, dobro i čvrsto
ukopanih nogu, malo razmaknutih, stisnute šake iznad glave i
mirno, gotovo djevičansko lice s tankom njemačkom žicom oko
vrata, ondje je na neki čudan način gotovo okrutno u kontrastu
s nacerenim o cirima koji e ga pogubiti.
Nisu ga uspjeli poraziti i bude vam ih žao.
hristine dugo gleda sliku, a onda kimne i vrati se u a Po-
udri reu.
Malo dalje na travnjaku okrene se i mahne mi.
edne večeri uzeo sam slobodno s l ssadunom i pušili
smo hašiš gore u glazbenom salonu kod e vrea bilo je opet
isto: gledati kako glazba postaje metal i svjetlucavo drago ka-
menje, gledati glazbu kao brdašce dijamanata, i istodobno gle-
dati kako zapaljene svije e postaju zvijezde koje pretvaraju l
ssadunovo lice u zlato.
No poslije smo jeli, sa svim tekom koji hašiš otvara, malo
smo razgovarali.
Pitao sam ga opet što misli o sunčevu sustavu koji se samo
ponavlja i ponavlja u besmislenim, maloumnim elipsama i kru-
govima. Odgovorio mi je da njemu nije besmislen, iako samo
Alah i Marija razumiju smisao.
ochanaane, rekao je, ja imam religiju koja je kompati-
bilna i s praznim, mrtvim svemirom, sa smrtnom hladno om
193 Barutana
iznad nas i plamenim morem ispod nas. Moja je religija kompa-
tibilna s prirodom.
ako to misliš rekao sam.
islim to da imamo samo laha nemamo posrednike,
nemamo crkvu, sve enike, dogme, pa prema tome nemamo ni
teologiju. Nije da Bog lah nije kompatibilan sa stvarnoš u.
Teologija nije kompatibilna s intelektualnim integritetom da upo-
trijebim izraz tvojega zemljaka Nietzschea. Teologije, dogme ne
toleriraju stvarnost.
esto smo razgovarali o tome. l ssadun je sad u najboljoj
ormi; sretan je kao majka sa svojim malim rancusko-arapskim
sinom, i što mu se žena vratila iz rodilišta. Naravno da je vrlo
zadovoljan što je adžar crvljive duše, državni pla eni ubojica
rapa, krepao i što smo sad vjerojatno primjerom pokazali da
je dopušteno slomiti vrat padobrancima, legionarima i tele o-
nistima. ogla bi se ta dozvola proširiti tako da uključuje i ru-
ske ambasadore i američke generale, ustvrdio je; tad bi se čak i
uropa počela vra ati kulturi.
islio je da to nema veze s lovom na vještice, nego da je to
stvar uklanjanja otpada, što treba prepustiti privatnoj inicijativi.
l ssaduna je osobito veselilo to što rancuska obitelj dr.
B thor ja podmi uje policiju da zadrži u tajnosti to da je riječ
o samoubojstvu koje nije bilo samoubojstvo, tako da sramota
zbog tog ne-samoubojstva može ostati unutar obiteljskih, viso-
ko nancijaških krugova.
Nadam se da si mu slomio vrat polako i bolno , rekao sam.
“Onako kako jedan sal arabe treba usmrtiti legionara.
Harun al-Rašid mirno se nasmiješio.
Samo lah i arija i još jedna osoba znaju tko je izvršio
smaknu e.
što stvarno misliš o bra i oncourt rekao sam.
194 Jens Bjørneboe
“Baš sam u zadnje vrijeme razmišljao o jednoj njihovoj te-
oriji , odgovorio je l ssadun. Tvrde da čovjek može pisati
istinito samo o onome što nije doživio. To je istina. No s druge
strane poznati gringo eming a tvrdi da čovjek može pisati
istinito samo o onome što jest doživio. Točno je i to. udno je to
da kad se čovjek približi istini, tad više nema suprotnosti među
suprotnostima. edno je istinito, a istodobno je istinito i ono što
je potpuno suprotno.
a, da , rekao sam. I znam da je uhameda rodio muška-
rac i da zato idete naokolo i encul rirate međusobno u iščeki-
vanju sljede eg muškog poroda. ako se rapi uop e razmno-
žavaju misterij je za ginekologiju.
Nama nije , rekao je. Nikad nemoj zaboraviti da su i Pla-
ton i Aristotel došli u Europu u našim prijevodima u trenutku
kad jebeni, usrani žabari iz alije nisu znali ni čitati ni pisati.
ote i vas skime da i ne spominjem.
I Ilja je svratio, i kao obično dignuo me u zrak i poljubio u obraz.
ali Ivane rekao je. ovječe s renlanda
No bio je ljut, neraspoložen, bijesan. Oduvijek je prezirao
usiju, a sad je ambasadorica, sa svojim gotovo američkim
umišljanjem da pripada superiornoj rasi, udahnula život nje-
govu gađenju prema svemu tome.
Pokušao sam ga utješiti.
Sve prolazi, Ilja. elativno nedavno Teutonci su bili supe-
riorna rasa, a gle kako im je danas: sad sjede i broje svoj novac,
razmišljaju o de aciji i to je sve nemaju budu nost ni vital-
nost. Nisu više u stanju ni kuhati idove. Prije njih su superior-
na rasa bili nglezi, a gle što rade danas: žive od prodaje oružja
svojoj dvonogoj a ričkoj bra i kako bi zaradili barem koji šiling
na pokoljima. Sve prolazi, Ilja. I do i e dan najve i i najljepši
195 Barutana
dan u povijesti: do i e dan kad više ne e biti ni Sovjetskog Sa-
veza ni Sjedinjenih meričkih ržava. jeruj mi.
No Ilja se nije dao utješiti.
naš, Ivane, rekao je, da su usi najsuroviji od svih ljudi.
Nema te surovosti koju ruski govornik ne bi mogao počiniti.
Odavno je to opisao i dokazao Fjodor Dostojevski.
ad bi ti znao, mali Ivane, što sam sve vidio u građanskom
ratu i pazi: na obje strane čak bi i ti, koji nisi neiskusan s našim
dvonožnim prijateljima čak bi i ti ostao bez teksta. Ne vjerujem
da su rancuzi izmislili elektrotorturu: vjerujem da je ona bila u
upotrebi još za vrijeme enjinova terora da i ne spominjem ono
što je bilo logičko-matematička posljedica enjinove lozo je:
nikad ne spominjati Staljinovo razdoblje i sadašnje razdoblje kao
neostaljinizam . o eš čuti istinu Ne postoji staljinizam po-
stoje samo Rusi, postoji samo usija, Sveta usija.
Trebao si doživjeti, na ruskom selu, ono što sam ja doživio
u godinama dok sam bježao od enjinovih krvnika sasvim
logično, jer pripadao sam grupi koja je htjela ujediniti soci-
jalizam sa slobodom, jer sam pripadao istoj grupi koja je bila
proganjana u SAD-u istovremeno kad i u SSSR-u: anarhistima
jedinim slobodarskim komunistima i stoga jedinima koji su
bili opasni ljudima na pozicijama mo i. Trebao si, mali Ivane,
vidjeti selo u Rusiji u razdoblju samogonke anas više ne postoji
gotovo nitko tko zna što je samogonka. Ispričat u ti: samogonka’
je zapravo otrovan, katkad po život opasan supstitut za votku,
koji sadržava mnoštvo viših alkohola, a ponekad i dodane dru-
ge omamljuju e otrovne supstance.
Nitko tko to nije doživio ne može zamisliti dekadenciju sela
i seoskih naselja koja su u usiji često vrlo velika trebao si
vidjeti tu surovost, nehumanost, Ivane ovore o Lenjinu esi li
čitao enjinova djela ponovno u odrasloj dobi
196 Jens Bjørneboe
a, Ilja, jesam.
esi li bio jako impresioniran pri ponovnom susretu
Ne. Bio sam vrlo malo impresioniran.
“Dobro. Dobro. Nije sve to Lenjinova krivnja: Lenjin je bio
prokleti običan, vrlo inteligentan Tartar. Ima ih stotine tisu a.
Bio je inteligentan, ali ne dovoljno velik da bude kriv za sav taj
pakao. Samo seljaci krive lasti , ali nisu lasti , nije režim
kriv za to. rivi su obični usi. To je istina: surovost usa nad-
mašuje samo njihovo kukavištvo.
Tipično rusko pogubljenje, u vrijeme kad je ar ukinuo
smrtnu kaznu, bilo je da se osuđenika natjera da trči između
dva reda svojih prijatelja iz divizije ili čete dok ga oni mlate ko-
ječime, sve dok od toga ne umre. akle, nije pogubljen, nego je
nesretno stradao za vrijeme kažnjavanja. usija tada nije imala
smrtnu kaznu. No svaki ruski vojnik rado je sudjelovao u biče-
vanju druga do smrti.
To je Rusija.
idio sam ruske seljake kako umataju malu djecu u tijesto
za kruh prije nego što bi ih žive stavili u krušnu pe . idio sam
ih kako mažu bolesnike katranom da brže umru, ili kako ih
upregnu pred plug i onda ih gone sve dok se ne sruše, samo da
ih se riješe. U vremenu samogonke bilo je uobičajeno usmr iva-
ti kokoši, pse, svinje i mačke zakopavaju i ih žive. adili su to
bez razloga, iz puke zabave. Trebao si vidjeti ruske seljake kako
usmr uju lopove vuku i ih satima zavezane iza kola, sve dok im
se sva koža ne bi ogulila naživo. Počinio si jednu veliku pogreš-
ku u svom predavanju jer si dao naslutiti da se Sovjetski Savez
uvelike koristio metodom uskra ivanja sna dakle uskra iva-
njem sna osumnjičenome kroz više tjedana za iznuđivanje
priznanja. Ništa nije dalje od istine: ta je metoda učinkovita i
često se rabila, no suci ispitivači služili su se i instrumentima
197 Barutana
najistančanije vrste. Bili su potpuno u rangu krš anske rkve
u rangu i s protestantima i katolicima. Imali su svoja kliješta,
svoje čavle, svoje metode vješanja, a po svemu sude i i svoje
elektrometode.
Nije bio kriv Lenjin riv je bio narod
Naravno da se o njemu ne može re i ništa dobro. psolutno
ni jedna jedina riječ. Bio je svinja kao što si rekao u rangu s
utherom, Pavlom i Tomom kvinskim. Bio je svjesni intelek-
tualni izdajnik revolucije i cijele marksističke misli.
Ujediniti ar a s enjinom
Govoriti o marksizmu-lenjinizmu isto je kao i govoriti o
velikom inkvizitoru Tor uemadi u istoj rečenici s Isusom ri-
stom. To je kao da miješaš ulje i vodu: marksizam se ne može
miješati s lenjinizmom.
to je to enjin napravio Iskrivio je marksizam u njegovu
apsolutnu suprotnost.
ar je bio protivnik države; vidio je rastvaranje centralizi-
rane države kao krajnji cilj komunizma. enjin je bio obožavatelj
države i centralizirane monolitne državne mo i. Skovao je izraze
kako si i sam istaknuo demokratskog centralizma i teorije
elita , totalne diktature Partije suprotno od diktature proleta-
rijata, onih koji ne posjeduju imovinu. enjin je uništio sovjete i
pretvorio ih u marionete partijske klike, instrumente policijske
države. ar se potpuno oslanjao na ideale klasičnih revolu-
cionara: ar je bio pristaša teško stečene, građanske slobode
in ormacija, izražavanja i kretanja. ar je bio liberter. Lenjin
je upregnuo svu svoju gotovo genijalnu retoriku kako bi se
izrugivao, crnio i ismijavao građanske slobode. Nitko nije mrzio
slobodu više nego enjin. ak ni teutonski dolphe le rand.
ar je bio vrlo svjestan golemih napora intelektualaca u
borbi za oslobođenje proletarijata, u borbi za ljudsko dostojan-
198 Jens Bjørneboe
stvo radnika. Lenjin je stvorio mržnju prema intelektualcima;
kao demagog sijao je nepovjerenje prema intelektualcima
koji su trpjeli zatvor, torturu i žrtvovali život za potlačene
među svojim neznaju im masama, koje je sad sam tlačio.
enjin je to radio jer je znao da su se intelektualci, pisci, -
lozo , učeni ljudi s cvikerima na nosu borili na barikadama i
žrtvovali živote i djecu za svoju stvar; od tih buntovnih intelek-
tualaca enjin nikad nije mogao očekivati potpunu poslušnost
i potčinjenost, nikad ih ne bi mogao pretvoriti u pse koji su mu
bili potrebni da se njima okruži.
ijeli mit o nepouzdanosti intelektualaca koji je obojio sve
radničke partije, uključuju i socijaldemokraciju uz anarhiste
kao jedinu iznimku svjesno je stvorio enjin, i održavao ga
policijskim terorom, cenzurom i torturom masovnim čiš e-
njima i terorizmom.
ar je bio protivnik terorizma i doživljavao je teror u doba
omune kao mani estiranje gorljivosti građanskih sljedbenika
da pokažu svoj revolucionaran duh.
Iste godine kad si ti, mali Ivane, rođen, enjin je napisao sami
teroristički mani est mani est dehumaniziranja čovjeka , da
upotrijebim Buharinove riječi kao nužnost unutar takozvane
sovjetske države; Terorizam i revoluciju. Točno je osa u emburg
rekla: enjinova teroristička medicina bila je gora od bolesti koju
je trebala izliječiti. enjin je napisao Teologiju terora.
ato je on sveta životinja u svim zemljama čiji režimi poči-
vaju na teroru, policiji i nasilju. On je sušta suprotnost ar u
i dok je ar bio intelektualni genij stvaranja, enjin je bio
genij razaranja, prije svega marksizma.
arksizam-lenjinizam idiotski je koncept koji mogu upo-
trebljavati samo idioti.
Postoji isprika i za enjina , rekao sam.
199 Barutana
ako to misliš odgovorio je Ilja sa sumnjičavim pogledom.
islim, naravno, na njegov čuveni si lis. Ne spominje ga
se u sovjetskim udžbenicima, i nema ga u studiju lenjinizma
unatoč tome što on jedini čini lenjinizam shvatljivim. ao što
znaš, enjin nije umro od prostrijelne rane niti od krvarenja u
mozgu, nego jednostavno od svog dobrog starog vjernog si lisa
u razbuktaloj paralizi. kao što znaš, si lis ima neobičnu spo-
sobnost rušenja svih moralnih inhibicija, jednom kad dođe do
svojeg završnog stadija, paralize. oliko je poštenih, starih ljudi
osuđeno i kažnjeno zbog bludničenja s maloljetnicima zbog po-
stupanja koje nije bilo nemoralno, nego mani estacija klasičnog
sindroma Ono što se dogodilo enjinu rezultiralo je potpunom
eliminacijom svakog političkog morala: sav njegov centralizam,
njegova teorija elita te njegovo predavanje terorizmu, i naravno
njegovo provođenje terora samo su simptomi paralize. I samo se
iz si lisa može shvatiti lenjinizam, i ispravno ga se procijeniti.
Nije enjin kriv što smo njegovu terorističku teologiju preuzeli
mi ostali, koji nemamo tako uznapredovalu si ku.
Ilja je kimnuo.
Ne, ne, rekao je, za nesre u nije kriv Lenjin. Za ono što se
dogodilo krivo je nezamislivo kukavištvo i surovost koje je ru-
ska narodna duša. Postoji samo jedna zemlja na svijetu u kojoj
je zlostavljanje životinja narodna zabava, naprimjer spaljivanje
živih mačaka: to je Sveta usija.
Ilja, rekao sam, Svi mi mislimo da je narod koji najbolje
poznajemo najokrutniji. ao što znaš, oduvijek su usi, Talija-
ni, Nijemci, rancuzi, itd. bili konstitucionalni sadisti. li mogu
ti re i da male zemlje, male nacije koje se uvijek hvale svojom
humanoš u i pretvaraju se da su humane, anska, Nizozemska,
Belgija, itd., itd., lbanija ili koja god ho eš, Ilja, čine upravo
isto, kad dođu u priliku.
200 Jens Bjørneboe
Naši mali dvonožni prijatelji svugdje su isti.
Na cijeloj zelenoj, temperiranoj, vlažnoj površini planete
na sumanutom putovanju kroz svemir, ljudi rade potpuno iste
stvari, stalno iznova. I mi skimi radimo isto što i vi. pravo je
to enomen.
pravo je to, Ilja, zanimljivo
ražja, prokleta, usrana nim omanka od lažljive ambasado-
rice , rekao je Ilja, ona sve zna. idjela je sve izbliza, pa svejed-
no tuli da smo popišali Lenjina. Volio bih samo da sam to imao
priliku učiniti iako ni enjin ni Staljin nisu glavni problem;
glavni je problem narod, gomila, rulja vox dei sveti narod
oni su ubojice to bi odurni mali puritanac obespierre bio bez
zavijaju eg mora dobrih, običnih, iskrenih ljudi Ništa!
vala Bogu Slava ospodinu, Isusu, lahu i ariji Naš do-
bri, stari, prosti e vre se vratio. Prljavijeg jezika nego ikad.
igareta mu kao i uvijek visi okomito ispod brkova, i sad je s
tim svojim starim, tužnim pogledom vedriji nego ikad prije.
ošao je preko ona i nije trebao re i ni riječ o tome kako
je prošao slučaj s padobranskim, madžarskim sadistom i njego-
vom podmuklom rancuskom obitelji. Samo mi se nasmiješio.
Onda me gotovo oborio pljusnuvši me po ramenu.
ean, bon vieil enculé!
ošao je k meni u vrt s bocom Napoleona, koju je gotovo
cijelu popio sam. Navečer je održao predavanje.
e vreovo je predavanje imalo naslov:
T O
ragi moji prijatelji, dame i gospodo:
Silno mi je drago što sam se vratio u a Poudri re. ao svo-
201 Barutana
jevrsni primarijus, kao prijatelj, te kao i svi ljudi koji su proži-
vjeli tjeskobu našeg vremena kao i pacijent, jedan od vas, htio
bih re i koliko sam sretan što vas ponovno vidim.
Time u se vratiti na temu.
Nijednom psihijatru ne bi se smjela dopustiti praksa, ako
nema određeno znanje o povijesti rkve ne službenoj, alsi-
ciranoj i lažnoj, svjesno iskrivljenoj i izobličenoj povijesti r-
kve, ne samo onoj koju su alsi cirali teolozi i crkveni političari
obiju glavnih vjeroispovijesti nego o stvarnoj povijesti rkve, o
istinitoj povijesti rkve, koja prikazuje tako zastrašuju u sliku
ljudskoga roda da su čak i istinoljubivi svjetovni, pa i antikle-
rikalni i ateistički povjesničari pridonijeli alsi ciranju, vrlo
jednostavno zato što psihijatrijski shvatljivi razlozi nisu bili
kadri reproducirati sliku čovječanstva kakvu je povijest rkve
urezala u stvarnost.
Postat e to pitanje vlastite savijesti povjesničara: krivotvo-
renje, ušutkavanje istine, dakle promoviranje i širenje laži.
a psihijatra je stoga poznavanje istinite, stvarne povijesti
Crkve nezaobilazna nužna stručna literatura jer ona bolje i ne-
skrivenije nego bilo koje stručno područje pokazuje što su ljudi
kadri činiti drugim ljudima.
I politička je povijest nezaobilazna lektira za psihijatra.
Ta nam područja pokazuju što čovjek jest. I htio bih preci-
zirati to pitanje koje se tiče svih nas okupljenih ovdje: Što je
čovjek? postavljanjem jednog drugog pitanja koje postavlja
temelj za naš život ovdje u a Poudri re:
atra plamte i pakao teku eg metala i teku ih minerala
ispod nas i smrtna hladno a, prazan mrtav svemir sa svojih
- 73,1 stupnjeva iznad nas: dakle naš život u tom beskrajno li-
jepom, bujnom i vlažnom rajskom vrtu na tankoj, tankoj kori
temperirane zemlje, sočnom blaženstvu plodnosti i uroda u ko-
202 Jens Bjørneboe
jem živimo i trajni lov na vještice koji traje bez kraja i konca.
sad pitanja: ova matematička, pedantna, makrokozmič-
ka urarnica rasporeda i nužnosti, sva ta strašna preciznost u
tom hladnom svemiru mora li to biti ludnica, ako nema nika-
kvog smisla Ovaj idiotski, apsurdan i prije svega besmisleno,
neshvatljivo velik svemir, ako nema smisao, trebao bi prestati
postojati. Ne bi li kozmos trebao što je prije moguće prestati funkcio-
nirati u svojem idiotizmu?
Tre e pitanje glasi: Zašto se tako odnosimo jedni prema drugi-
ma na toj mikrokozmičkoj kori, tom tankom sloju plijesni i organskog
života, raspadanja, svijesti i bestijalnosti?
Ne imaju i i najmanju nadu u odgovor gdje počinju odgovori,
počinje i bestijalnost , bez nade htio bih izraziti želju da slič-
no kao i prethodni govornici preciznije postavim pitanje jer,
iako nikog ne kritiziram, nego cijenim vaše doprinose, sma-
tram da postavljanje problema treba nadopuniti.
Kao što svako postavljanje problema katkad treba proširiti.
ao rancuz, i s relativno iscrpnim poznavanjem rancuske
povijesti, ustvrdio bih da su se ključna krš anska zvjerstva če-
š e događala u rancuskoj nego i u jednoj drugoj zemlji. Počela
su u Trieru, gdje su se krš ani zbog kristoloških i teoloških ne-
slaganja počeli ubijati ve u četvrtom stolje u.
Nakon toga se nastavilo.
Gotovo ni u jednoj drugoj zemlji Crkva nije toliko ogrezla u
krvi kao u rancuskoj; masovna ubojstva u ime ristove ljubavi
ovdje su ostavila krvav trag kroz povijest kakvom nema premca.
Ograničit u se prije svega na potpuno istrebljenje albigen-
za i katara koje je počinila krš anska rkva, na rkvino nikad
sasvim uspješno uništenje valdenga i na, također ne sto posto
uspješan, masakr hugenota.
203 Barutana
obili smo prikaz procesa protiv vještica, istinabog pojed-
nostavljen i ni na koji način dovoljan u opisu razmjera masakra.
To trajno krvoproli e, taj trajni lov na vještice među neistomi-
šljenicima u doba vrhunca rkvine mo i dosegnuo je razmjere
i bestijalnost koji bez imalo sumnje nadilaze aktivnosti naše
ruske, američke i njemačke bra e u ovo naše doba. anas se
nije mogu e pozvati na točne brojke oltaire je računao s ot-
prilike devet milijuna žrtava krš anske rkve, no njegov račun
sigurno je samo djeli onoga što se stvarno dogodilo.
ko u krvožednost rkve i krš ana, njihovu neopisivu i za
nas pacijente nepojmljivu krvoločnost, uračunamo sve ratove
potpuna istrebljenja, pomore naroda u cijelim pokrajinama
rancuske i drugih zemalja, rkvine krvave pomore idova
ako uračunamo i ratove koje je rkva izravno izazvala, primje-
rice rižarske ratove i Tridesetogodišnji rat, masakre u Poljskoj
i drugim zemljama, i ako tome pridodamo progone i pokolje
rapa, Turaka i istrebljenje primjerice sveg kubanskog staro-
sjedilačkog stanovništva onda se približavamo brojci koja je
neusporediva s bilo čime u svjetskoj povijesti: moramo ima-
ti na umu da je krš anska vjera ljubavi, jednakosti i bratstva,
okretanja drugog obraza, do današnjeg dana najve a nesre a
u povijesti čovječanstva. ako tome pribrojimo i beziznimnu,
gorljivu podršku krš anske rkve modernom križarskom ratu
protiv komunizma, potporu itleru, ussoliniju, rancu, Sa-
lazaru, itd., itd., dolazimo do brojke koju ne možemo pojmiti.
No čak i bez krvoproli a u kojima je rkva samo pomagala,
bila samo suučesnik ako se držimo samo klanja za koje je r-
kva jedina bila odgovorna, do i emo do toga da je krš anska
vjera uzrokovala nekoliko stotina miljuna mrtvih. Daleko više
nego staljinizam i hitlerizam zajedno. Nijedna religija, nijedan
impuls u čitavoj povijesti čovječanstva nije u tolikoj mjeri omo-
204 Jens Bjørneboe
gu ila Sotoninu vladavinu na zemlji kao što su to učinila četiri
mala evanđelja. rš anska vjera urodila je s barem tristo mi-
lijuna mrtvih. Nikad svijet nije vidio takvu inkarnaciju zla kao
što je krš anska rkva.
Sve je to zatajeno u povijesti Crkve: i ovdje su vjeroispovije-
sti pomagale jedna drugoj prema zajedničkom dogovoru. ato-
lička i protestantska crkvena povijest podupirale su jedna dru-
gu alsi ciranjem, prevarama i prikrivanjima jedna su drugoj
prikrivale zločine. bojice se drže zajedno u šutnji o djelima
one druge.
oš uvijek se drže zajedno, sve više, jer bliži se konačni kraj
svakog oblika krš anstva.
alosno je, krajnje žalosno, da su se u to prikrivanje dali
uvu i i sekularni, pravi povijesničari .
etode klanja krš anske rkve nisu nepoznate.
namo da su spaljivali trogodišnju djecu zbog bludnih od-
nosa sa đavlom, kao i da su spaljivali stogodišnje žene zbog
istih sramotnih aktivnosti. No ono što ljudi ne znaju jest či-
njenica da su ristovi čuvari na zemlji ovdje u našoj lijepoj,
plodnoj rancuskoj spaljivali čitava sela s bolesnima, starima,
ženama, muškarcima i novorođenčadi. ak su i trudne žene vu-
kli u vatru pjevaju i pobožne pjesme. Bilo je čitavih predjela
gdje je spaljen svaki živi čovjek ili raščetvoren, zdrobljen na
kotaču, ili su mu izvadili utrobu, iščupali jezik iz usta i iščupali
spolne organe. Postoji opis jednog takvog pokorenog gradi a,
u kojemu su sva muška trupla ležala vlastitih spolnih organa
odrezanh penisa u ustima, kao da puše cigare. To je prija-
telji moji to i ništa drugo jest krš anska rkva
iječ je o krajnje zanimljivom psihološkom enomenu koji
nema toliko veze s evanđeljima koliko s djelovanjem koje su
imali na ljude.
205 Barutana
ad je posrijedi rkva, to nije prošlost. Ne tako davno sav
svjetski tisak objavio nam je da je američko ubijanje djece u
jednom dalekom dijelu svijeta vrlo krš anski rat te je riječi
izgovorio stanoviti kardinal Spellman. Od njegove se izjave Va-
tikan ogradio i svakodnevno gledamo, svakodnevno slušamo,
svakodnevno čitamo o sve enicima, o crkvenjacima koji se za-
lažu za slobodu i čovječnost, protiv opresije, itd., itd. za siro-
mašne narode
S pozadinom crkvene povijesti to se može opisati samo kao
licemjerje i obmana. rkve su uvijek bile na strani najjačih i
najbogatijih, a sad kad se danas javljaju lijevi radikali ili čak
revolucionarni crkvenjaci, možemo biti sigurni da je tu riječ o
mjeri predostrožnosti što se rkve tiče: riječ je o tome da tre-
ba biti u prijateljskim odnosima s vladarima, ako revolucionari
budu pobjeđivali u jednoj zemlji za drugom.
atari i albigenzi bili su krotki, povučeni ljudi bez imalo
agresije prema rkvi. Samo su htjeli živjeti vlastiti život u mo-
litvi i askezi. Isto je vrijedilo i za albigenze. Poklani su u sto-
tinama tisu a, i tu dragi prijatelji, moje dame i gospodo, tu
dolazimo do srži stvari i do razloga zašto sam ovu malu psihi-
jatrijsku kauzeriju nazvao ulturom lomače . Ti su ljudi bez
prigovora, bez protivljenja, bez strepnje ulazili u svoje tamnice
za mučenje i na svoje usijane žeravice, često s malom djecom
na rukama. Upravo ovdje, upravo u ovoj točki svjetska se povi-
jest okre e, pokazuje se druga strana: u ljudima koji su mogli
izbje i torturu, saka enje, pečenje na vatri naživo samo mi-
jenjanjem svojega mišljenja. Samo su trebali odustati od svojeg
mišljenja i svoje volje.
rš anska rkva tvrdi da ima stotine tisu a mučenika. To je
svjesna laž. rš anska rkva ima šačicu dokazanih mučenika
ali je mučenike učinila od milijuna i milijuna neistomišljenika.
206 Jens Bjørneboe
rkva je ogrezla u krvi to je istina. li ne u vlastitoj. Ogre-
zla je u tuđoj krvi u tolikoj mjeri da to naša mašta odbija sebi
predočiti. Samo budu a, precizna povijesna istraživanja doni-
jet e istinitu sliku.
li ne zanimaju nas ubojstva, ni itler, ni sve enici, ni krv-
nici, ni Staljin, ni pape, ni kardinali i ostali koljači. ečaras e
nas okupirati, i to samo nakratko, mučenici, pravi ne rkvini
mučenici: oni koji su umrli za svoje slobodno mišljenje i savjest.
Ovdje se nalazimo pred daleko težim i nezamislivijim pro-
blemom nego što je to onaj spomenut prije kad kažem neza-
misliv, mislim to na temelju svojeg skromnog shva anja što je
to ljudsko srce.
Tisu e i tisu e dale su život za slobodu ljudske misli, za slo-
bodu savjesti i za slobodu budu ih generacija tu slobodu s
kojom se danas tako loše nosimo.
rvoproli a nisu glavna tema; glavna tema je heretik.
to to čovjeku daje toliku snagu
e i od problema zla problem je dobra.
Ponovno u krenuti od polazišta besmisla, sumanute vatre is-
pod nas i smrtne hladno e iznad nas. Na toj zelenoj kori vege-
tacije, izmeta, razmnožavanja, života postoje ljudi koji se i
dalje ne daju slomiti ni kad ih zički trgaju na komadi e; nepo-
bjedivi su. Sjede u zatvorima po cijelom planetu, zlostavljaju ih
i kasape poslušnici še ova država danas znamo previše detalja
o konkretnim metodama da bih ih trebao spominjati. Svi smo
pomalo nervozni, ovdje u a Poudri rei.
No postoje ljudi koji se ne daju slomiti.
pravo je to čudo i s polazišta vatre ispod nas i svemira
iznad nas, htio bih re i da ako je cijela ta umobolna urarnica
luda i besmislena, onda je i sve drugo potpuno besmisleno.
207 Barutana
tom se slučaju idiotski ne klanjati rkvi, Partiji ili sluga-
ma koje oni kontroliraju. Oni koji sjede u zatvorima, koji izdr-
žavaju sve muke koje je bolestan teološki ili vojni mozak kadar
smisliti, kojih se mali programirani mozak policajca, pravnika
ili o cira kadar dosjetiti a to nije malo onda ti nepobjedivi
nisu mučenici, oni su idioti.
Navest u jednog takvog idiota, koji je toliko poznat da
samo trebam spomenuti njegovo ime iordano Bruno da
bih sve okrenuo naglavce.
ašto dovraga nije priznao da su Sotonini dakle rkvini
sluge u pravu ašto je svojevoljno otišao u vatru ak i kad
je krvnik zapalio prvi plamen, mogao se predomisliti i re i da
je rkva u pravu sa svojim učenju o Sunčevu sustavu i tako
izbje i prženje na živo.
mjesto toga samo je odvratio lice, kad je jedan Sotonin
sluga, krš anski sve enik, stavio križ preda nj. mro je ne is-
pustivši glas, kako svjedoci kažu, bez traga prezira i gađenja.
Tajna je da se Giordano Bruno godinama odupirao Crkvinim
krajnjim sredstvima prisile; mučili su ga svim zamislivim sred-
stvima da se odrekne svoje nauke, a on je izdržao sve muke.
Nije se više bojao vatre.
Kad su krvničke sluge 17. veljače 1600. godine zapalile lomaču, u
tom je trenutku Giordano Bruno slomio Crkvu.
Na toj je lomači izgorjela rkva, a ne Bruno. No trebalo je
vremena da se to shvati.
Taj mali idiot, mršav i krhak, blijed, izmožden, koji je mirno
pristupio lomači, gdje je pri punoj svijesti slomio rkvu i za
sva je vremena bacio u septičku jamu gdje joj je i mjesto, taj
mali idiot rođen u gradu Noli, južno od Napulja bio je vrlo
religiozna osoba, koja je sa samo četrnaest godina pristupila
dominikanskom redu; taj mali idiot pokazao je još jedan znak
208 Jens Bjørneboe
zdravog razuma kad je razotkrio kalvinizam, taj najbolesniji,
mentalno najperverzniji krš anski izdanak koji postoji, uz ut-
herovo štovanje đavla.
ogu e je da je alvin bio još ve a svinja mislim, još gori
kržljaviji, grbaviji mentalni si litičar nego što je to bio uther.
Bruno je nastavio vjerovati svoje sve do po mnogočemu neugod-
ne i možda malo preuranjene smrti, ali možemo pretpostaviti da
je izgubio nešto od svoje prvobitne simpatije za Crkvu nakon se-
dam godina mučenja. alja napomenuti: bezuspješnog mučenja.
Ovdje bismo, uz naše drugo pitanje, možda mogli pitati
kako je i zašto, dovraga naša mrvica svijesti nastala.
ako je mogu e da mi userd sveg ovog besmisla hoda-
mo naokolo sa sviješ u o svemu što se dogodilo ako možemo
znati za ovaj neživi kozmos, koji je vjernik Bruno razotkrio
tom kontekstu možemo naravno spomenuti i usa, vrlo
religioznog krš anina, kojeg su krš ani također spalili.
ogodilo se to otprilike dvjesto godina prije, također zbog
čisto kristoloških razloga. On nije umro šutke, pjevao je psalme
dok je stajao na lomači.
anje poznatu, ali tim veseliju sliku imamo sa spaljivanja i-
guela Serveta, koje se dogodilo u enevi 7. listopada 1553. On nije
niti šutio niti pjevao dok su ga spaljivali vrištao je kao lud i raz-
buktao u ljudima životnu sre u i vjerske osje aje. Bila je to jedna
od uistinu velikih narodnih ešti u alvinovu perverznom gradu.
iguel Serveto bio je panjolac, vrlo religiozan, ali i vrlo
znanstveno nadaren čovjek. Bio je medicinar i otkrio nove teri-
torije u istraživanju krvožilnog sustava.
Osim toga, smatrao je da je učenje o Trojstvu, koje i dan da-
nas opstaje, bogohulno 3 1 , i da je čak izrugivanje ljudskoga
uma, što također još uvijek stoji. ato je pobjegao u enevu, da
izbjegne da ga katolici spale.
209 Barutana
alvin nije dijelio njegovo viđenje Trojstva; alvin je bio
čvrstog, inteligentnog uvjerenja da je 3 1.
Serveto je bio inteligentan čovjek, ali ne i hrabar, naime, ne
po prirodi. Sad je utamničen u enevi.
Calvin je upotrijebio sva sredstva da objasni Miguelu Serve-
tu da je 3=1. No on je bio nepopustljiv. Serveto je vrištao i pla-
kao, ponašao se kao luđak na ispitivanjima, tulio je i cvilio i
sama pomisao na predstoje u lomaču navela bi ga da se baci na
pod i zgrabi stopala velikog alvina preklinju i ga da ga poštedi
lomače. Samo je u jednome Serveto bio sasvim nepopustljiv;
plaču i i urlaju i od zičkog bola odbijao je prepoznati savrše-
no logično razmišljanje da je 3 1.
ad su ga vodili na lomaču, jednog lijepog i vedrog jesen-
skog dana, cijelo je vrijeme plakao, dok je uz njega išao crkveni
matematičar škole trojstva i objašnjavao mu kako e izbje i ci-
jelu tu lomaču samo ako prizna da je 3 1. No Serveto je odbio.
jetar je bio svjež, a Serveto se nije dao smesti ni dimom ni bilo
čime drugim; urlao je toliko da se orilo cijelom enevom, ali
nikad nije priznao da je 3=1.
mro je, živog su ga i vrlo polako ispekli zbog njegova uvje-
renja da je 3 3, a 1 1. atematiku i ljudsku misao nikad nije
shva ao olako. apravo iguel Serveto nije umro ni zbog reli-
gijskih ni zbog ideoloških razloga, nego jednostavno u čast te
male tablice množenja tablice koja je naravno oduvijek bila
prava gnjavaža za teologe . Nije bio nikakav junak, molio je za
svoj život i preklinjao za milost; samo jednu cijenu nije htio
platiti: složiti se da je ljudski um budalaština.
Nije to tako lako dokraja shvatiti.
To su samo tri primjera; za procese protiv vještica i heretika
može ih se na i tisu e. Iz enjinovih i itlerovih tamnica za
mučenje također.
210 Jens Bjørneboe
Podsjetio bih vas na američke anarhiste koji su zbog poma-
me za krvlju obješeni nakon procesa nakon nemira na a -
marketu u hicagu procesa u rangu luterovskih, kalvinovskih
i katoličkih procesa. Pravno je to značilo da su svi osuđenici na
smrt bili nevini za oštru optužbu, koja je glasila da, premda nije
dokazano da su bacili bombu, da su je svejedno bacili.
itirat u ovdje nekoliko posljednjih riječi sa stratišta, prije
nego što su izvršena gnusna, dugotrajna i neuspjela vješanja:
eorge ngel: Hura za anarhizam!’
ugust Spiess: Doći će vrijeme kad će naša šutnja govoriti gla-
snije nego vaši glasovi!’
dolph ischer: Ovo je najsretniji trenutak u mojemu životu!’
iječi su to na kojima američki narod može živjeti dalje.
Podsjetio bih vas na jednu staru hebrejsku legendu: dokle god
na svijetu postoji trideset sedmero pravednih ljudi, dotle e
svijet dalje postojati.
Dakako da kauzalno razmišljanje ovoga tipa mora završiti
nekakvim zaključkom. Barem činjenicom. svako su doba ljudi
bili i takvi.
o emo li suprotstaviti te nevine, osaka ene, mučene, obje-
šene ili spaljene žrtve praznom, svemiru doslovno napuštenom
od Boga svem njegovom zastrašuju em, mučnom besmislu
ho emo li suprotstaviti žive, krvave, izmučene ostatke još
nepogubljenih ljudi, ili ohlađene ostatke trogodišnjeg djeteta
s lomače, ili reš-pečene ostatke jednogodišnjeg djeteta nakon
Ni onove napalm-bombe tom mrtvom, potpuno besmislenom,
američkom i umobolnom svemiru
a, moramo.
e tinije se ne emo izvu i
Naravno da nemam odgovor i svaki bi odgovor bio komič-
no preblag, je tin i teološki, ili lenjinistički.
211 Barutana
i ovdje u a Poudri rei sramili bismo se takva odgovora.
Ali ne sramimo se postaviti pitanje sasvim oštro i jasno. Zahva-
ljujem vam na pozornosti.
oš sam jedanput sam išao kroz mračnu ljetnu no do svojeg
vrta s rajčicama i vinovim lozama. vijezde su bile vrlo jasne
na nebu. Sjeo sam za kameniti stol s komadom kruha, bocom
crnog vina i komadom krute jetrene paštete.
ašuškalo je kod dvorišnih vrata i netko je krupan i težak
dolazio ovamo.
Bio je to e vre.
Sjeo je i uzeo kruha i vina.
Ni on ni ja nismo govorili.
Polako je i temeljito žvakao, a onda stavio cigaretu pod ve-
liki brk.
naš li tko je ubio madžarsko govno rekao sam.
Bilo je divno ponovno čuti e vrea kako se smije, svojim
bezbrižnim, glasnim i veselim smijehom.
ao dušebrižnik i liječnik obvezan sam na šutnju odgo-
vorio je. Ali nije se prestao smijati.
Tko je sljede i rekao sam.
e vre se ponovno nasmijao.
edan jedini zapisničar protokola može pitati više nego što
deset anđela može odgovoriti rekao je. Imaš još vina
Naravno.
Otišao sam po dvolitrenu bocu običnog lokalnog crnog vina.
Stari sodomitu, stari sodomitu rekao je e vre. abav-
ljaš li se s malom hristine
a , rekao sam. Od svih anđela, ona je jedina s kojom sam
u zadnje vrijeme imao odnose.
ugo smo sjedili šutke, a onda je on ponovno progovorio:
212 Jens Bjørneboe
213 Barutana

Ispričaj mi nešto , rekao je. Ispričaj mi priču. a , rekao sam. Pa što

oram ti pričati o mački i hristine , rekao sam. Ne, ne , rekao je. Samo je sunce savršeno.
ar se mački nešto dogodilo Nešto je šuškalo po terasi, nešto crno, tiho i usamljeno.
e vreu se začula strepnja u glasu. to je to rekao je e vre.
ačka je bila skotna kad si ti otputovao , odgovorio sam. To je samo jež koji njuška u potrazi za vodom , rekao sam.
Baš si krasan doktor Onda sam ustao i otišao u ku u po zdjelicu mlijeka za ježa. ugo
Nisam to znao , rekao je i zabrinuto me pogledao. e li je pio, a ja sam razmišljao o jednom dječaku u rici i jednoj
okot dobro prošao djevojčici na Siciliji.
ednako odlično kao i onaj malog arapskog dječaka iz bor-
dela s dječacima u lžiru.
Uzdahnuo je s olakšanjem.
No mači a se trebalo riješiti, a nisu spaljeni ubijeni su na
uobičajen način, utopljeni su, a mala hristina dobila je zada-
tak da ih poslije zakopa. To je i učinila. No kad je nekoliko sati
poslije prolazila pokraj groba, nešto je reklo mjau i iz groba
je izišao uskrsli mači glavom.
Bila je to lijepa priča , rekao je e vre. Preživio je, dakle,
i utapljanje i ukop.
udesno.
I što se onda dogodilo
Ponovno je utopljen i ako još jedanput preživi, nastavit
emo tako, kao i s drugim pogubljenjima dok ne nastupi smrt.
ašto bi prošao bolje nego drugi ljudi
Samo tako, iznova
Malo sam promozgao o odgovoru pa rekao:
jerojatno e se s vremenom priviknuti na to. Svakodnev-
no utapljanje i zakapanje prije i e mu u naviku, a mači e
prihvatiti da je život jednostavno takav. a je to dio svega toga.
Neko smo vrijeme sjedili u potpunoj tišini, a onda je e vre
pokazao na istočno nebo.
no Saturna rekao je.
 O AUTORU

ens Bj rneboe, vrlo produktivan i angažiran norveški pisac, rođen

je 19 0. u ristiansandu u dobrostoje oj obitelji s dugom pomor-
skom tradicijom. Otac mu je bio brodovlasnik, belgijski konzul te
političar desnice, ali često odsutan, a mnogo mlađa majka domi-
nantna i samoživa, pa mu je djetinjstvo bilo prilično nesretno. ao
dijete proveo je nekoliko godina u krevetu zbog teške upale plu a.
e je s dvanaest godina počeo piti, a shrvan depresijom s četrnaest
se pokušao objesiti. Nakon što mu je 1938. umro otac, ens s maj-
kom putuje po uropi, a zatim upisuje slikarsku školu i počinje se
kretati po antropozo skim krugovima u Oslu. 1943. odlazi u Stock-
holm, i upoznaje svoju prvu ženu, isel unk, njemačko-židovsku
otogra kinju. Nakon rata, obitelj Bj rneboe dobiva velik iznos od
osiguranja za svoju brodovlasničku tvrtku, što ensu omogu ava
da se ozbiljnije posveti i pisanju. 1950. počinje predavati u aldor -
skoj školi u Oslu i, premda je volio taj posao, nakon sedam godi-
na ga ipak ostavlja kako bi imao više vremena za pisanje. Pisao je
romane, drame, pjesme, eseje i novinske članke. avršio je u jed-
nom trenutku i na sudu zbog navodnih pornogra skih sadržaja u
svojoj knjizi Bešavno, no zahvaljuju i besplatnoj reklami, knjiga je
polučila velik uspjeh i donijela mu pozamašnu zaradu. Njegovim
najvažnijim djelom smatra se trilogija Povijest bestijalnosti, a među
važnijim su mu djelima i Jonas, Zli pastir i Prije nego što pijetao kuku-
rikne. ens Bj rneboe vodio je turbulentan život. ao beskompro-
misan kritičar norveškog, i op enito zapadnog društva, sudjelovao
je u mnogim političkim i lozo skim pokretima ali se ni u jednom
nije skrasio. Smatrao se anarho-nihilistom, mnogo je putovao i lutao
u potrazi za nekom svojom istinom, uvijek slijede i svoje instinkte
i uvjerenja, ali ga je uvijek naj-više zanimalo društvo i mjesto po-
jedinca u tom društvu. ijeloga života mučio se s alkoholizmom i
naletima depresije, te se naposljetku 1976. godine objesio.
 objavljeni naslovi
BIBLIOTEKA
NI DIEU NI MAÎTRE
a Nettlau:
Povijest anarhizma
objavljeno 000.
obert Paul ol :
U obranu anarhizma
objavljeno 001.
Emma Goldman:
Anarhizam i drugi ogledi
objavljeno 001.
lis e eclus:
Evolucija, revolucija i
anarhistički ideal
objavljeno 001.
Noam Chomsky:
Politika bez moći
objavljeno 004.
Henry David Thoreau:
Walden
objavljeno 006.
arold Barcla :
Narod bez vlade
objavljeno 006.
William Morris:
Vijesti iz nigdine
objavljeno 007.
Paul Feyerabend:
Protiv metode
u pripremi
a Stirner:
Jedini i njegovo vlasništvo
u pripremi
BIBLIOTEKA BIBLIOTEKA BIBLIOTEKA BIBLIOTEKA
MALI DAF STUDIJE I PRETISCI POSEBNA IZDANJA PET BIJELIH STEPENICA
D.A.F. de Sade: ladimir erina: atko eštrovi : I. kolo: II. kolo:
Filozofija u budoaru Janko Polić Kamov Od pojedinačnog općem
objavljeno 004. objavljeno 007. objavljeno 005. eorg B chner: John Cage &
Hesenski glasnik eo re Barnard:
Rainer Werner Fassbinder: Miloš Krpan: Vlado Kristl: objavljeno 011. Razgovor bez Feldmana
Anarhija u Bavarskoj Izabrani spisi Ende der Ordnung objavljeno 016.
objavljeno 004. objavljeno 010. objavljeno 007. Paul Goodman:
Crna zastava anarhizma Mary Nash:
Vandana Shiva: ulian Beck: objavljeno 011. Dvije anarhističke
Ratovi za vodu Život teatra intelektualke
objavljeno 006. objavljeno 01 . Voltairine de Cleyre: pred problemom žene
BIBLIOTEKA FLUXUS Direktna akcija objavljeno 016.
Vandana Shiva: Dalibor Martinis: objavljeno 011.
Biopiratstvo Dossier Beuys Vječna vatra gnjeva Tony Gibson:
objavljeno 006. (ur. Ješa Denegri) objavljeno 01 . Mihail Bakunjin: Ljubav, seks i moć
objavljeno 003. Manifest Slavenima – u kasnijoj dobi
Annie Le Brun: Nova nepoznata glazba Petar Kropotkin: Omladini objavljeno 016.
Previše zbilje Dossier Cage (ur. Nikša Gligo) ur. Nada Bezi i objavljeno 011.
objavljeno 007. u pripremi alibor avidovi ernon ichards,
objavljeno 01 . Henry David Thoreau: olin ard,
ac ues llul: Građanski neposluh Nicolas alter:
Anarhija i kršćanstvo Vlado Martek: objavljeno 011. George Orwell kod kuće
objavljeno 011. Manija za sonetima – (i među anarhistima)
BIBLIOTEKA MONOGRAFIJE Sonetomanija objavljeno 016.
Stanis a ubie ski: objavljeno 014.
Stepski pirat Jerko Denegri: Peter-Paul Zahl:
objavljeno 013. Juraj Dobrović anez rečko: Ma kakvi, rekao je Bakunjin
objavljeno 007. Constructivism and Kosovel i glasno se nasmijao
Jens Bjørneboe: objavljeno 015. objavljeno 016.
Trenutak slobode Branka Stipanči :
objavljeno 014. Mangelos no. 1-9½
objavljeno 007.
Vlado Kristl:
Sekundni filmovi Blaženka Perica:
objavljeno 015. Dean Jokanović Toumin
objavljeno 009.
 Izdavač:
a izdavača: oran Senta
Urednik: Zoran Senta
Prijevod: nja ajnari
izajn: a aela raži
Tisak: erscho set
Naklada: 500

agreb, studeni, 016.

Objavljivanje knjige pomoglo

je Ministarstvo kulture Republike
rvatske i radski ured za obrazovanje,
kulturu i šport Grada Zagreba.

CIP zapis dostupan

u računalnome katalogu
Nacionalne i sveučilišne
knjižnice u agrebu
pod brojem 948683.

ISBN: 978-953-6956-40-1
220 Jens Bjørneboe

Barutana je druga knjiga iz Bjørneboeove trilogije

Povijest bestijalnosti. Pripovjedač iz Trenutka slobode
krenuo je dalje, ali zaokupljaju ga iste misli. Sad se
nalazi na pravom mjestu – u barutani, La Poudrière,
utvrđenoj kuli izvorno sagrađenoj za držanje
baruta, a danas mentalnoj ustanovi za bogataše i
kriminalce s dobrim vezama. Ovdje pripovjedač ima
ime, dapače više njih, živi na rubu ustanove kao
svojevrstan podvornik i istodobno je u njoj i izvan
nje. Takva su i njegova zapažanja i introspektivna
razmišljanja; povukao se iz svijeta i život na rubu
ludila čini mu se poželjnijim nego život u selu koje
je napustio. Poglavlja svojih zapisa datira prema
francuskom revolucionarnom kalendaru. Naizgled
se u romanu ne događa mnogo toga: ubojstvo,
malo romanse, bizaran sastav liječnika i pacijenata,
terapeutska predavanja, ali i nastavak okrutne
priče o bestijalnosti ljudskog roda.

120,00 kn
ISBN: 978-953-6956-40-1

DAF