Prof. dr.

Milan Mesarić

CIVILIZACIJA, DANAS I SUTRA

ITP ŠKORPION
 B i b l i o t e k a PITANJA ???
knjiga 2

Urednici: Vladimir Jakolić, prof. i Nada Jakolić, prof.

Prof. dr. Milan Mesarić

CIVILIZACIJA, DANAS I SUTRA

ITP ŠKORPION, Babonićeva 44, 10000 Zagreb

tel./faks: 01/4635-341, 01/4635-342

e-pošta: itp-skorpion@zg.htnet.hr.

Za nakladnika: Ratko Ostojić

Korektorica: Iva Jakolić

Idejno-likovno rješenje naslovnice: Vladimir Jakolić
Računalna izvedba naslovnice: Zdeslav Ostojić
Grafička priprema: Zdeslav Ostojić
Tisak: Grafocentar, Sesvete

C I P - K a t a l o g i z a c i j a u publikaciji
N a c i o n a l n a i sveučilišna k n j i ž n i c a - Z a g r e b

UDK 008"19/20"
0 0 8 ( 4 : 5 ) " 19/20"

M E S A R I Ć , Milan
Civilizacija, danas i sutra: obrisi alternativnih
s v j e t o n a z o r a / Milan Mesarić. - Z a g r e b : Š k o r p i o n , 2004.
(Biblioteka Pitanja)

Bibliografija.

I S B N 9 5 3 - 6 4 0 5 - 6 4 - 4 (cjelina)
K n j . 2. I S B N 9 5 3 - 6 4 0 5 - 6 6 - 0

I. Civilizacija — N e k o n v e n c i o n a l n e teorije - 20. - 21. st.

II. Č o v j e k — Holistički pristup III. Z a p a d n a civilizacija —
O r i j e n t a l n a mistika — U t j e c a j

441004064

ISBN 953-6405-64-4 (cjelina)

ISBN 953-6405-66-0(knjiga II.)
 Prof. dr. Milan Mesarić

CIVILIZACIJA, DANAS I SUTRA

Obrisi alternativnih svjetonazora

Knjiga II.
Treći i četvrti dio

ITP ŠKORPION

ZAGREB
Naslov izvornika:
Prof. dr. Milan Mesarić
CIVILIZACIJA, DANAS I SUTRA
- Obrisi alternativnih svjetonazora
Copyright © 2004., prof. dr. Milan Mesarić
Sva prava pridržana
All rights reserved
 TREĆI DIO:

ORIJENTALNA MISTIKA I NJEN UTJECAJ

NA ZAPADU
 TREĆI DIO:

ORIJENTALNA MISTIKA I NJEN UTJECAJ NA ZAPADU

Učenje i duhovna iskustva triju velikih

indijskih jogija i duhovnih učitelja
- Ramakrišne, Vivekanande i Joganande 9
Sri Ramakrišna, veliki indijski duhovni učitelj i mistik 9
Svami Vivekananda: nauk vedante 19
Filozofija vedante 21
Nedualistička škola vedante: advaita 24
Priroda čovjeka 26
Pojam maje 28
Karma joga (put djelovanja) 30
Đnana joga (put spoznaje) 32
Bhakti joga (put odanosti) 34
Rađa joga (put meditacije) 36
Paramhansa Jogananda veliki hinduski jogi i učitelj 38

Učenje Sai Babe, duhovnog učitelja i čudotvorca 57

Život i djelo Sri Satja Sai Babe 57
Iskustvo američkog psihijatra Samuela Sandweissa 62
Čudotvorne moći Sai Babe 66
Glavne misli Sai Babinog učenja 73
Pravila ispravnog načina življenja 83
Ulomci iz Sai Babinih predavanja 87

M. Baigent i R. Leigh: hermetika i njena uloga u

razvoju europske kulture 96
Uvod 96
Hermetika 98
Ezoterično učenje u ranom srednjem vijeku 103
Ezoterično učenje u kasnom srednjem vijeku 106
Hermetičko učenje i renesansa 109
Ezoterija i europska umjetnost 117
Pojava i prevlast nove paradigme:
racionalizma i pozitivizma 124
Ponovno otkrivanje hermetičkog učenja:
povratak jedinstvu 130

H. B. Blavatsky i C. W. Leadbeater: teozofija - tajna

nauka o kozmogenezi i antropogenezi
(nevidljive razine stvarnosti) 139
Uvodne napomene 139
Teozofija i okultizam 144
Nevidljivi aspekti čovjeka 152
Okultni utjecaji nevidljivih bića i sila 164
Okultni utjecaj čovjeka na sebe samoga i na druge ljude 169
Okultni aspekt vjerskih rituala 173

Antropozofija - duhovna nauka Rudolfa Steinera 177

Bilješka o životu i djelu Rudolfa Steinera 177
Čovjekova suština 179
Razvoj svijeta i čovjeka 182
Čovjek i duhovni svijet 193
Čovjekov odnos prema fizičkom, duševnom i
duhovnom svijetu 199
Reinkarnacija i karma 200
Socijalno pitanje 203
Waldorfska pedagogija: odgoj za slobodu 206
Literatura naznačena u tekstu 211
Ostala literatura 214
UČENJE I DUHOVNA ISKUSTVA TRIJU VELIKIH INDIJSKIH JOGIJA I

DUHOVNIH UČITELJA - RAMAKRIŠNE, JOGANANDE I

VIVEKANANDE

SRI RAMAKRIŠNA, VELIKI INDIJSKI DUHOVNI

UČITELJ I SVETAC

Među brojnim indijskim jogijima i duhovnim učiteljima Sri Ramakri-

šna zauzima posebno mjesto. Najveći indijski teolozi njegovog vremena sma-
trali su ga utjelovljenim Bogom, avatarom, kao što su to bili prema hindu-
ističkoj tradiciji Rama i Krišna. Prema hinduskom vjerovanju Bog poprima
tjelesni oblik kad svijet potresa velika kriza, kad se ruši postojeći poredak i
svijetu prijeti kaos, kako bi pomogao posrnulom čovječanstvu i pokazao mu
put spasa. Duhovna veličina sveca iz Dakšinešvara (samostana gdje je
proveo najveći dio svog života), kako su zvali Sri Ramakrišnu, njegova izuzetna
duhovna iskustva, njegova nesebična i neograničena ljubav prema bližnjima
i njegova težnja za skladom svih religija, učinili su ga izuzetnom duhovnom
pojavom i jednim od najutjecajnijih duhovnih voda Indije. Na Zapadu je postao
poznat nakon objavljivanja knjige čuvenog francuskog pisca Romaina Ro-
llanda posvećene Sri Ramakrišni izdane 1928. godine (u njemačkom prije-
vodu pod naslovom Das Leben des Ramakrishna, Zürich, 1931). Kasnije
je na Zapadu objavljen veći broj knjiga o životu i učenju Sri Ramakrišne.
Jedan od najiscrpnijih izvora za proučavanje duhovnih iskustava i poruka Sri
Ramakrišne je djelo Mahendre Nath Gupte Das Evangelium Ramakrish-
nas. Mahendra Nath Gupta bio je jedan od najbližih učenika Sri Ramakrišne,
koji je godinama bilježio razgovore koje je svetac iz Dakšinešvara vodio sa
svojim učenicima i posjetiocima. Cjelovit prikaz života i djela Sri Ramakrišne
dat je također u knjizi Ramakrishna et la vitalite de l' hinduisme, koju je
napisao Solange Lemaitre (Editions du Seuil, Paris, 1959).

Romain Rolland u svojoj knjizi ovako opisuje izuzetnu pojavu Sri Ra-
makrišne: »Čovjek, čiji lik ja ovdje opisujem bio je kruna duhovnih iskustava
jednog tristomilijunskog naroda tijekom dva tisućljeća. I četrdeset godina
nakon njegove smrti on je ostao izvor duhovnog života indijskom čovjeku.
On nije bio heroj javnog djelovanja kao Gandhi, niti umjetnički i misaoni genij
kao Goethe ili Tagore. On je bio mali brahmanski seljak iz Bengala i njegov
se izvanjski život odvijao u ograničenom krugu, bez posebno značajnih doga-
đaja, izvan političkih i društvenih zbivanja njegovog vremena. Ali njegovi
unutrašnji doživljaji i duhovna iskustva pokazali su svu složenost odnosa čovje-
ka i Boga.« Čuveni liječnik, teolog, f i l o z o f i muzičar Albert Schweitzer je
također bio impresioniran duhovnom pojavom Sri Ramakrišne, što svjedoče
ove njegove riječi: »Ramakrišna je od svoje najranije mladosti bio ispunjen
žudnjom da doživi ekstazu i jedinstvo s Bogom. U svojoj poniznosti on je
sličio Franji Asiškom. Da bi suzbio i najmanju sklonost staleškom ponosu
(pripadao je kasti brahmana), obavljao je najniže poslove. Taj je mistik isto-
vremeno bio obdaren najtoplijom ljubavi prema drugim ljudima. Dogmatski
pristup vjerskim pitanjima bio mu je potpuno stran. Držao je da su vanjski
oblici izražavanja vjere od sporednog značenja; ono što je bitno, to je iskrena
pobožnost. Svaka religija, bez obzira kakvo je njeno učenje, je istinita ako se
čovjek odaje ljubavi prema Bogu i ako s ljubavlju služi svojemu bližnjem.« 1)
Zanimljivo mišljenje o Sri Ramakrišni iznosi engleski književnik Aldous Hux-
ley: »To što su za skolastičkog filozofa slučajni, a za zapadnjaka neobični i
teško razumljivi događaji u životu Sri Ramakrišne, za Indijca su istinska i
duboka mistična iskustva od univerzalnog značenja. Čitanje ovih razgovora,
u kojima se smjenjuje mistična nauka s neobičnim oblikom humora i u kojima
se raspravlja o zadivljujućim aspektima hinduističke mitologije i o suštini
posljednje Stvarnosti, dovodi do spontanog buđenja osjećaja poniznosti, tole-
rancije i do nestajanja predrasuda.« 2)

Oko Sri Ramakrišne okupljao se veliki broj sljedbenika i učenika, među

kojima je bio najčuveniji Narendra Nath Dura, poznatiji pod imenom
Vivekananda. On je bio najbliži svom guruu i njega je Ramakrišna pred smrt
odredio za svog duhovnog nasljednika. Vivekananda je zaslužan za širenje
nauka Sri Ramakrišne na Zapad. On je također u Indiji osnovao monaški
red Ramakrišne kao i više samostana, u kojima su se mladi monasi poduča-
vali meditaciji, raznim spiritualnim disciplinama, a prvenstveno nesebičnom
služenju bližnjima. Prvi i najveći Ramakrišnin samostan osnovan je u Beluru,
blizu Calcutte, na obali Gangesa. Tu je i danas središte duhovnog pokreta
Ramakrišne, u kojem se održavaju tečajevi, seminari i sastanci, izdaju knjige
i časopisi itd. Drugi veliki samostan reda Ramakrišne nalazi se u južnoj Indiji
blizu Madrasa, u okviru kojega postoji srednja škola s više tisuća učenika.
Centri Ramakrišne sa školama, bolnicama, bibliotekama i sl. nalaze se ne
samo u Indiji, nego i u drugim zemljama, naročito u SAD, Engleskoj, Fran-
cuskoj i u azijskim zemljama. Računa se da ih diljem svijeta ima oko 150.

Ramakrišna se rodio 1836. godine u Kamarpukuru, malom bengal-

skom selu u siromašnoj seljačkoj obitelji, koja je pripadala kasti brahmana.
Mladi dječak Gadadhar, kako se zvao, već je sa šest godina, kako pišu njegovi
biografi, doživio prvo duhovno nadahnuće, kad je šećući rižinim poljem pri-
mijetio crni olujni oblak, koji se brzo proširio pokrivši čitavo nebo. Na to je
iznad iznenađenog dječaka doletjelo jato bijelih ždralova. Ljepota tog prizora
toliko ga se dojmila i nadvladala, da je u nesvijesti pao na zemlju. Na njega je
u takvom stanju naišao jedan seljak i odnio ga roditeljima. Sa devet godina
mladi je Gadadhar primio sveti pojas na svečanosti posvećenja zvanoj Upa-
ranajana, u kojoj se potvrđuje prijem dječaka u brahmansku zajednicu. Kas-
ta brahmana je najviša kasta u Indiji i ima posebno mjesto kako u religijskom
tako i u socijalnom životu Indije. Uloga te kaste bila je podučavati druge
ljude u tajnama svetih spisa i obavljati druge dužnosti hinduskih svećenika.
Jedino su rođeni brahmani mogli biti svećenici. Nakon svećeničkog po-
svećenja Gadadhar je počeo redovito meditirati. Njegova neobična nadarenost
i sklonost prema natprirodnim, spiritualnim doživljajima i nadahnućima oči-
tovala se veoma rano. Kad je utonuo u meditaciju često mu se događalo da
doživi ekstazu i osjeti božansku prisutnost. Iako je njegov stariji brat nastojao
da se Gadadhar školuje i da završi studije u Calcutti, on je sve svoje misli i
energiju posvetio duhovnim ciljevima: proučavanju svetih spisa, meditaciji,
spoznaji i ljubavi prema Bogu.

Sa sedamnaest godina stupio je u hram posvećen božici Kali, božjoj

majci, u Dakšinešvaru blizu Calcutte, na obali Gangesa, gdje je ubrzo postao
redovnik i gdje je proveo najveći dio svog života. Postao je veliki štovatelj
božice Kali, koju je smatrao oličenjem majčinske ljubavi i simbolom prirodnih
sila. Kao pripadnik pravovjerne brahmanske obitelji smatrao je da su mnogo-
brojni hinduski bogovi samo pojavni oblici neograničenog apsolutnog Duha,
kojeg ograničeni ljudski um ne može pojmiti. Simbolični pojavni oblici Boga,
koji su bliski ljudskom poimanju mogu ljudima pomoći da se oslobode iskušenja
osjetilnog svijeta, da lakše spoznaju i približe se istinskom Bogu. Ti su bo-
govi-simboli samo posrednici između čovjeka i iskonskog izvora svega po-
stojećeg, apsolutne Istine. Doklegod je čovjek sputan okovima svoga ega i
svojim zemaljskim požudama, on je u stanju štovati Boga samo u raznim
pojavnim oblicima, kao Boga oca, kao Božju majku ili kao druge simbolične
osobe i likove. Postepeno, kako se čovjek duhovno razvija, ti razni persona-
lizirani Bogovi pretvaraju se u jednog jedinstvenog, bezobličnog Boga, apso-
lutnog Duha. Duhovno zreo čovjek uviđa da nije razumno štovati Nešto što
je nadosjetilno, transcendentalno kao neki konkretni, tjelesni lik. Nadosjetil-
na, transcendentalna Stvarnost je nematerijalna, netjelesna, neograničena
prostorom i vremenom. Ona prožima sve postojeće i nadmašuje mogućnost
čovjekovog poimanja. Stoga čovjek koji je dostigao višu duhovnu razinu teži
da otkrije Boga s onu stranu vjerskih rituala, da Ga spozna kao najvišu Svi-
jest, u koju on uranja i s kojom se stapa.

U prvom razdoblju svog boravka u hramu u Dakšinešvaru Sri Rama-

krišna bio je fanatični obožavatelj božice Kali. Provodio je dane i noći u
dubokoj meditaciji posvećenoj božanskoj majci, božici Kali, dok mu se na
kraju nije ukazala. Njegova opsjednutost i ljubav prema božici Kali bila je
toliko intenzivna i strastvena, da se drugim redovnicima činila pretjerana i
čudnovata, pa su ga smatrali bolesnim i savjetovali mu da potraži pomoć
liječnika. Ramakrišna se međutim i dalje svim svojim bićem predavao spiri-
tualnom zanosu. Na kraju su drugi redovnici uvidjeli čistoću i iskrenost njegovih
duhovnih doživljaja. Potpuno predavanje duhovnom životu uz zanemarivanje
sna i hrane toliko su duševno i tjelesno iscrpili Ramakrišnu, da je glavni
redovnik Mathur Babu zamolio njegovu majku da ga na neko vrijeme po-
zove sebi. Tako je Ramakrišna 1859. godine doputovao svojoj majci u
Kamarkupur. Majka se nadala da će ženidba smiriti njenog dvadeset trogo-
dišnjeg sina, pa je prema indijskom običaju uredila ženidbu s petogodišnjom
djevojčicom Sarada Devi. Nakon svečanosti zaruka djevojčica se vratila
svojim roditeljima, da bi se kasnije, kad odraste, ugovoreni brak ostvario.
Nakon jedne godine boravka kod majke u Kamarkupuru, za koje se vrijeme
zdravstveno oporavio, Ramakrišna se vratio u hram božice Kali. Čim se
našao u samostanu obuzeo ga je ponovno religiozni zanos u još jačem obliku
nego ranije. U knjizi Evangelium njegovo se stanje ovako opisuje: »On je
utonuo u duboku meditaciju iza koje je slijedila ekstaza. Obuzeo ga je osjećaj
da mu gori čitavo tijelo, počeo je jecati sasvim gubeći dodir s vanjskim svi-
jetom. Doživljavao je priviđenja i halucinacije. Imao je samo jednu želju:
sasvim se posvetiti teškim vježbama samodiscipline kako bi uklonio sve pre-
preke svom duhovnom napredovanju.«

Brahmanska redovnica Bhairavi Brahmani, koja je došla u hram u

Dakšinešvaru 1861. godine, imala je važnu ulogu u duhovnom životu Sri
Ramakrišne. Ona je bila sljedbenica tantrizma i višnuizma. Kad je srela
Ramakrišnu, on joj je ispričao svoja duhovna iskustva i požalio se da ga
mnogi zbog njegovog spiritualnog žara smatraju ludim. Ona mu je odgovori-
la: »Sine moj, na ovom svijetu svatko je na neki način lud. Neki su ludi za
novcem, neki za putenošću, a drugi za luksuzom ili slavom. Ti si lud za
Bogom.« Ona ga je ohrabrila i objasnila mu da je on već dostigao najviši
stupanj sadhane, t.j. duhovno stanje ushita opisano u svetim bhakti spisima.
Budući da je dostigao tako visok stupanj duhovnog razvoja sam, bez pomoći
gurua i da je potom doživio i samadhi, t.j. ekstatično spajanje s Bogom, sma-
trala je da takva duhovna dostignuća može dosegnuti samo netko tko je
utjelovljenje božanskog, kao što su bili Rama i Krišna. Glavni redovnik Mathur
Babu sazvao je nakon toga sastanak poznatih hinduskih teologa pod vod-
stvom dvojice najčuvenijih poznavatelja svetih spisa, Vaišnavtšarana i Gau-
ria, da rasprave i odluče je li Ramakrišna doista postigao stupanj mahabha-
va (najviši stupanj duhovnog razvitka), što je prema svetim spisima znak
božjeg utjelovljenja u ljudskom liku. Potvrdan zaključak tog skupa najistak-
nutijih hinduskih učenjaka nije nikog iznenadio, a Sri Ramakrišna ostao je i
dalje ponizan i skroman čovjek negodujući kad su ga zvali avatarom.

Brahmanska redovnica Bhairavi Brahmani uputila je Ramakrišnu u

učenje i duhovne vježbe tantrizma. Tantrizam ujedinjuje filozofiju s religioznom
praksom, meditaciju s pobožnim navikama, odricanje sa životnim radostima.
Tantristička filozofija smatra da oni koji se trude mogu postepeno postići
sjedinjenje s Bogom produhovljenjem svojih radosti i požuda. Stoga se sljed-
benici tantrizma ne slažu s potpunim odricanjem od užitaka izvanjskog svi-
jeta, jer drže da je taj svijet sa svim svojim izražajnim oblicima samo »igra«
(lila) Šive sa svojom božicom Kali (Šakti), koja predstavlja božju moć i snagu,
igra Apsoluta sa svojom nedokučivom moći. Meditacije usredotočene na
božicu Kali, koje je već dulje vrijeme obavljao Ramakrišna, pokazale su se
kao glavna duhovna vježba tantrizma. Na kraju takve meditacije obuzeo ga
je dubok duhovni zanos, koji ga je uveo u stanje samadhija. On je tada svijet
doživljavao kao igru Šive sa svojom Šakti. U tim trenucima imao je viziju
konačnog uzroka Univerzuma u obliku golemog svjetlećeg trokuta, iz kojeg
je izlazio neizmjeran broj svjetova. On je tada čuo Anahata Šabda, t.j. pri-
mordijalni zvuk Om. Vizija je bila prožeta, kako je on to opisao, neopisivom
ljubavlju i osjećajem neizmjerne sreće. U tom razdoblju probudila se u njemu
kundalini šakti, t.j. božanska energija, koja se uzdiže od dna hrptenjače do
tjemena glave i koja označava početak duhovnog osvješćivanja. Pod vod-
stvom svog gurua, brahmanske redovnice Bhainavi Brahmani, Ramakrišna
se zatim posvetio duhovnim vježbama višnuizma, koje su prakticirali što-
vatelji hinduskog Boga Višnua, koji je bio također poznat pod imenima Hari
i Narajana. Najpoznatiji od mnogih utjelovljenja Višnua bili su Rama i Kr-
šna. Višnuizam je religija bhaktija, religija odanosti i ljubavi: Bogu ne vodi ni
logika, ni metafizika, nego jedino strastvena privrženost Gospodaru Svemira.
Da bi se kod sljedbenika Višnua probudila i razvila ljubav prema Bogu, Bog
u početku uzima ljudsko obličje. On se može prepoznati i biti voljen kao
rođak, kao prijatelj, kao duhovni učitelj. Ali kako štovanje Boga dostiže više
stupnjeve, nestaje ljudski lik Boga i štovatelj pronalazi put sjedinjenja sa samim
Bogom. Za štovatelje Višnua Bog nije nepojmljiv Apsolut, nego najviši Per-
sonalitet.

Brahmanska redovnica Bhainavi Brahmani je nakon trogodišnjeg rada

s Ramakrišnom smatrala da je došlo vrijeme da njeno mjesto gurua zauzme
netko s drukčijim duhovnim idejama i s većom duhovnom snagom, te da se
njen učenik nakon štovanja personalnog Boga treba upoznati s filozofijom
vedante, koja je zastupala ideju o nepersonalnom Bogu, nedokučivom Apso-
lutu. U to vrijeme stigao je u hram Dakšinešvar duhovni učitelj po imenu
Totapuri, koji je od rane mladosti bio odgojen u duhu nedualističke filozofije
vedante i koji je bio duhovni vođa reda asketa, zvanog sanjasin. Prema
vedanti jedina istinska Stvarnost je Brahman, koji nije ograničen ni vremenom,
ni prostorom, ni kauzalitetom. Učenje nedualizma, advaite najbolje izražava
ova izreka: »Tat tvam asi«, što u prijevodu znači: »To si Ti jedini«, što će reći
da postoji samo jedna istinita Stvarnost, Brahman, Apsolut. Za Totapurija su
mnogobrojni bogovi i božice dualističkih religija bili uobraženja pogrešno
usmjerenih duša. On je ubrzo ustanovio da je Ramakrišna pripravan da po-
stane učenik vedante. Na svečanosti primanja u red sanjasina, asketa, sljed-
benika vedante, Ramakrišna se morao odreći svake veze sa svojom obitelji,
sa svojim prijateljima, odreći se svog brahmanskog pojasa i svog ranijeg
duhovnog života. On je ubrzo uspio naučiti i postići najviši stupanj samadhija:
nirvikalpa samadhi, koji se smatra vrhuncem duhovnih vježbi vedante.
Doživljaj tog najvišeg duhovnog stanja se može ostvariti jedino uz cijenu
teško podnošljivog tjelesnog i duhovnog šoka. Čovjek u tom stanju ima
osjećaj da mu jarka svjetlost razara njegovu osobnost, da gubi svijest i tijelo.
Jedino izuzetne ličnosti, koje su rođene da bi na ovom svijetu obavile pose-
bno božansko poslanstvo, mogu se ponovno vratiti iz te nedokučive, visoke
duhovne sfere u normalan život.

Ramakrišna je naučio i prakticirao tri načina ponovnog vraćanja u

fizički život nakon nirvikalpa samadhija. Prvi je način u skladu s dualističkom
filozofijom, kako to izražavaju ove riječi, koje se tom prilikom izgovaraju:
»Gospodine! Budući da sam svjestan svoga tijela, moj položaj prema Tebi je
položaj sluge prema svom gospodaru«. Drugi način odražava stanovište
ograničenog dualizma, što pokazuje ova prigodna molitva: »Gospodine! Budući
da sam svjestan da sam dšiva (živo biće), osjećam se kao dio Tebe«. Treći
način, koji je Ramakrišna naučio od svog novog gurua, Totapurija u potpu-
nom je skladu sa shvaćanjem nedualizma, advaite: »Budući da sam svjestan
da sam Atman, ja mogu biti samo jedno s Tobom, ja sam Ti«. Nakon odlaska
Totapurija živio je Ramakrišna šest mjeseci u neprekidnoj ekstazi, u potpu-
nom jedinstvu s Brahmanom. Smatralo se da iz tog stanja nema povratka u
život ako traje dulje od tri tjedna. Sam Ramakrišna je to svoje stanje ovako
opisao: »Više nisam razlikovao dan od noći. Muhe su gmizale po mojim
usnama, očima i nosu kao po lešini, a da to nisam ni primjećivao«. Jedan
redovnik, njegov rođak brinuo se za njega i uspio je povremeno staviti mu u
usta nešto hrane. Pod kraj te šestomjesečne ekstaze Ramakrišna se ozbiljno
razbolio. Veliki bolovi koji su ga mučili izgleda da su pomogli njegovom duhu
da se vrati u osjetilni, fizički svijet. Njegov povratak u normalan život i njegov
fizički oporavak njegova je okolina smatrala neobjašnjivom pojavom,
čudom.

Nakon što je doživio nirvikalpa samadhi, postalo je mladom redovniku

Ramakrišni sasvim jasno, da su bogovi koje štuju razne religije samo različite
spoznaje jednog te istog Apsoluta i da se posljednja, istinita Stvarnost ne
može opisati ljudskim jezikom. On je smatrao da sve religije vode svoje sljed-
benike istom cilju: Bogu. Stoga je osjetio potrebu da iskuša duhovne putove
drugih religija. Kad je Ramakrišna jednog dana 1866. godine sreo nekog
muslimana po imenu Govinda Rai duboko utonulog u molitvu, bio je uvjeren
da je i taj čovjek pronašao put do istinitog Boga. Zamolio ga je da ga uputi u
učenje islama, pa je i sam počeo nositi muhamedansku odjeću i obavljati
muslimanske vjerske obrede i molitve. Tri dana nakon potpunog usredo-
točenja na Alaha, personalnog Boga muslimana, doživio je viziju svjetlećeg
Alahovog lika. Nakon te ekstaze u kojoj je imao viziju Alaha, vratio se
ponovno, kako je rekao »u more bezgraničnog Apsoluta«, t.j. od personalnog
Boga Brahmanu, nepersonalnom Bogu.

Kad je osam godina kasnije, 1874. godine Ramakrišna čuo kako jedan
čovjek čita Bibliju, obuzela ga je želja da upozna kršćansku religiju, pa se
bacio svim svojim duhovnim žarom na upoznavanje s Kristovom naukom.
Očarali su ga ličnost, život i učenje Isusa Krista, koji je za njega bio prven-
stveno oličenje neograničene ljubavi. On je sada svu svoju duhovnu energiju
usmjerio na osjećaj odanosti i ljubavi prema Isusu. Prema Ramakrišninom
biografu Mahendri Nath Gupti on je uskoro doživio viziju Isusa, koji je izgo-
vorio ove riječi: »Pogledaj ovdje Krista, koji je prolio svoju krv za spas
čovječanstva, koji je iz ljubavi prema čovjeku prošao kroz mnoge patnje i
tjeskobe. To je On, Učitelj, koji je u vječnosti s Bogom sjedinjen. To je Isus,
utjelovljena ljubav.« Tako je redovnik iz Dakšinešvara prema vlastitom iska-
zu doživio sjedinjenje s Kristom, kao što je ranije isto duhovno iskustvo imao
s božicom Kali, pa zatim s Ramom, Kršnom i Muhamedom. Bio je uvjeren
da je i kršćanstvo put koji vodi spoznaji Boga. Do kraja svog života vjerovao
je da je Krist bio utjelovljenje Boga, ali ne jedini: to su također po njegovom
mišljenju bili Rama, Krišna i Buddha.

Bitno obilježje duhovnog nauka Sri Ramakrišne bilo je duboko suo-

sjećanje prema svim živim bićima, koje je proizlazilo iz uvjerenja da se u
svima njima nalazi Bog. Stoga je za njega pomaganje ljudima u nevolji bilo
povezano sa služenjem Bogu, jednako kao i molitva. S tim u vezi on je rekao:
»Dšiva je Šiva (svako živo biće je Bog). Tko stoga smije reći da svom
bližnjemu treba iskazivati samilost. Njemu ne treba samilost, već mu treba
služiti kao da u njemu vidimo Boga.« Ramakrišna je bio duboko uvjeren, da
među ljudima i religijama ne smiju postojati nikakve barijere, da su svi ljudi
bez obzira na rasu, spol, etničku pripadnost, društveni položaj i vjeru jednaki.

Godine 1872. kad je navršila 18 godina, Sarada Devi, Ramakrišnina

žena, došla je u hram Dakšinešvar da se brine za svog supruga. On ju je
molio da njihova veza bude isključivo duhovne naravi, jer kako je rekao on u
svakoj ženi vidi Božju Majku pa je to jedini osjećaj koji joj može ponuditi. Ali
je dodao nešto što je pokazalo njegovu odgovornost prema vjenčanoj supru-
zi: »Ako me želiš povući natrag u svijet osjetila i obmane, budući da sam tvoj
muž, stojim ti na raspolaganju«. Sarada je međutim podržavala svoga supru-
ga u njegovom shvaćanju života i njegovim duhovnim nastojanjima. Njezina
je glavna briga bila priprema posebne hrane za Ramakrišnu, koji je imao
veoma osjetljiv želudac. Istovremeno je učestvovala u duhovnim aktivnosti-
ma u hramu Dakšinešvar; vježbala je svakodnevno meditaciju, tako da je
nakon nekog vremena uspjela utonuti u stanje samadhija. Živjela je u Dakši-
nešvara sve do smrti svoga muža, t.j. do 1886. godine, a poslije se posvetila
pomaganju napuštene djece i postala čuvena u čitavoj Indiji kao Šri Ma,
odnosno sveta Majka. 3)

Ramakrišna je 1885. godine obolio od upale grla. Bolest se sve više

pogoršavala i na kraju su liječnici dijagnosticirali rak grla. Umro je u velikim
mukama u kolovozu 1886. godine okružen svojim učenicima i ženom, Sarada
Devi, kojoj je u samrtnom času rekao: »Ja samo odlazim iz jedne sobe u
drugu«. Njegov je biograf Mahendra Nath Gupta napisao: »Ramakrišna je
izvana bio čovjek kao svaki drugi, ali je posjedovao golemu duhovnu moć i
dubinu. Ispod njegovog jednostavnog i skromnog načina života i djelovanja
krila se začuđujuća kombinacija ljubavi, znanja i odricanja.« Veliki duhovni
učitelj nije nikad nešto napisao, nije pročitao nijednu knjigu. On sam sebe nije
smatrao učiteljem, već pokornim slugom, koji je imao samo jednu želju: ispu-
niti volju Božju. Jedino se u tom smislu osjećao guruom, ocem, prijateljem
mladih ljudi koji su ga okruživali. Ramakrišna nije priznavao nikakve dogme;
njegovo se učenje ne može izraziti putem nekih čvrsto određenih zasada ili
pravila. Često je govorio da mu nije namjera svoja uvjerenja napisati ili izreći,
nego ih svim svojim silama u svakodnevnom životu sprovoditi smatrajući da
je vlastiti primjer najbolja pouka.

Ramakrišna je često govorio o zrelom »Ja« nasuprot nezrelom »ja«,

koje je talac žudnji i strasti. Čovjek čije je »ja« još nezrelo, koji je rob svojih
požuda, izjednačuje se sa svojim tijelom i njegovim prohtjevima, dok pomoću
božanske svijesti prosvijetljeno, zrelo »Ja« zna da su tijelo i tjelesni užici kao
i bogatstvo i slava varljiva, nestvarna dobra. Ramakrišnino »Ja« je veoma
brzo sazrelo; on se već od djetinjstva odrekao svjetovnih sklonosti i požuda
posvetivši se potpuno spoznaji Apsoluta. Smatrao je da je glavni put do spoznaje
ljubav (bhakti), da je ljubav ključ koji otvara vrata znanja i da je ona važnija
od čitanja svetih spisa. Njegov najpoznatiji učenik, Vivekananda napisao je:
»Imao sam veliku sreću sjediti do nogu čovjeka čiji je život bio tisuću puta
uvjerljivije tumačenje Upanišada od njegovog nauka... On je vidio u svakom
ljudskom biću božansku iskru. Njegovo je srce plakalo za siromašne, slabe,
za parije, za potlačene bez obzira jesu li Indijci ili stranci. Ramakrišna je
nastojao postići sklad među svim ljudima i stvoriti religiju razumijevanja i
ljubavi. Iako se nije odlikovao knjiškom učenošću, najpoznatiji znanstvenici
na indijskim sveučilištima priznali su veličinu i genijalnost tog duhovnog diva.«4)

Poziv na slogu i sklad među religijama je jedno od glavnih

obilježja Ramakrišnine poruke. Za njega su sve religije u svojoj su-
štini istinite; svaka od njih označava poseban put Bogu. Prema njego-
vom mišljenju nijedna religija ne može pretendirati na sveopću i isključivu
valjanost, jer svaka od njih sadrži poruku koja vrijedi u određeno vrijeme za
određenu sredinu. Kad bi se poruke jedne jedine religije htjele primijeniti na
sve društvene zajednice, neke od njih bi se prisililo da prihvate vjerovanja čiji
smisao nisu u stanju shvatiti. Ramakrišna nije pokušavao razriješiti protu-
rječja koja su postojala u svetim spisima i vjerskim zasadama pojedinih reli-
gija, već je više bio zauzet nastojanjem kako da u ljudima potakne istinsku
čežnju za spoznajom Boga bez obzira na razlike u putovima te spoznaje ili u
vjerskim obredima. Poruka velikog mistika nije težila toliko za ostvarenjem
jedinstva svih religija, koliko za upoznavanjem, toleriranjem i razumijeva-
njem različitih duhovnih iskustava. On je govorio: »Ako je Bog beskonačan,
tada mora postojati i beskonačno mnogo putova koji vode Njemu. Čemu se
prepirati oko tih različitih putova? Boga treba spoznati pod svaku cijenu. Ne
treba razbijati glavu oko toga koji je put najbolji. Nije prikladno kruto se
pridržavati određenih dogmi, jer to može katkada imati štetne posljedice.
Kad čovjek spozna Boga, ne treba se brinuti za različita vjerska učenja.
Netko može pročitati svete spise svih religija i vjerovati u sve religijske
objave, a da ipak nije sposoban naći put do Boga.« Ramakrišna nije nikad
učinio ni najmanji pokušaj da nekog obrati na hinduizam.
 SVAMI VIVEKANANDA: NAUK VEDANTE

Životni put

Vivekananda se rodio u Caleutti 1863. godine i već je kao dječak

pokazivao sklonost meditaciji. Za vrijeme školovanja upoznao je temeljna
načela zapadnjačkog načina mišljenja, koja su ga upućivala da ne vjeruje ni
u šta bez vjerodostojnih dokaza. On se tog načela držao čitavog života: sve
što nije provjereno dokazima ili iskustvom smatrao je neistinitim. Proučavao
je naravno filozofske i religijske sisteme Istoka. Susret sa čuvenim duhov-
nim učiteljem Sri Ramakrišnom označio je preokret u Vivekanandinom živo-
tu. Sri Ramakrišna podučavao je Vivekanandu raznim duhovnim disciplina-
ma, a posebno ga je upućivao u nauk nedualističke vedante. Prema kaziva-
nju Vivekanande Sri Ramakrišna je pred smrt prenio na njega svoje duhovne
sposobnosti i moći.

Vivekananda nije odmah prihvatio nedualističko učenje vedante, pre-

ma kojem je sve što postoji Brahman. Međutim, njegov se intelektualni skep-
ticizam promijenio nakon jednog doživljaja sa Sri Ramakrišnom, koji je ova-
ko opisao: Kad je tijekom jedne debate izrazio sumnju da se Bog nalazi u
svakom čovjeku i u svakom predmetu, Sri Ramakrišna je rekao da su veliki
duhovni učitelji poput Buddhe, Krista ili njega, t.j. Ramakrišne bili u stanju
transmitirati religiozno uvjerenje putem pogleda ili dodira, i potom je dota-
knuo Vivekanandu laganim dodirom ruke. Taj je dodir, kako piše Vivekanan-
da, imao na njega magičan učinak. On je u trenutku preobrazio njegov um:
odjednom mu je postalo jasno i neprijeporno da u Kozmosu doista ne postoji
ništa drugo osim Boga, koji je prisutan u svemu postojećem.

Nakon Sri Ramakrišnine smrti 1886. godine, Svami Vivekananda je s

nekoliko mladih učenika osnovao u Bangaloreu samostan, u kojem su
osnovali Ramakrišnin red čiji je moto, u skladu s učenjem Šankare, bio: »Ra-
diti na svom vlastitom oslobođenju i posvetiti se činjenju dobra u svijetu«.
Nakon nekog vremena Vivekananda je napustio samostan da bi se odao
životu putujećeg redovnika, tako da je proputovao, uglavnom pješice, gotovo
cijelu Indiju. 1893. godine prihvaća poziv da prisustvuje Svjetskoj vjerskoj
skupštini u Chicagu, čemu su američke novine dale veliki publicitet, pa je
postao poznat široj američkoj javnosti. Držao je predavanja u mnogim gradovi-
ma u SAD, a u New Yorku je osnovao društvo vedante. Vratio se u Indiju
1897. godine, gdje su mu priredili trijumfalan doček. Obnovio je red Rama-
krišne sa sjedištem u Beluru, blizu Calcutte, a zatim je pokrenuo osnivanje i
druga dva reda, jedan u Mayavati na Himalajama a drugi u Madrasu. 1899.
godine krenuo je drugi put na Zapad, ponovno u Ameriku. Iznoseći svoja
zapažanja o svom boravku u Americi on piše kako tamo i pored tehnološkog
napretka i materijalnog bogatstva vlada duhovno siromaštvo, dok je u Indiji
usprkos oskudici i siromaštvu bio bogat duhovni i religiozni život. Vjerovao je
da bi Zapad i Istok mogli mnogo toga naučiti jedan od drugog većim me-
đusobnim razumijevanjem i suradnjom. S tim u vezi govorio je: »Propovi-
jedanjem beskrajnih tajni vedante u zapadnom svijetu pobudit ćemo uzajam-
nu sklonost i poštovanje ovih dviju velikih civilizacija, zadržavajući za sebe
mjesto njihovih duhovnih učitelja, a oni neka ostanu naši učitelji u svim oblas-
tima materijalnog... Vjerujem da gajenjem religije i širenjem vedante naša
zemlja kao i Zapad mogu imati neizmjeran probitak.« Nakon nekoliko godina
vratio se Vivekananda ponovno u Indiju i posvetio se širenju religije koja je
imala za cilj stvaranje idealnog čovjeka i to putem četiriju vrsta joge: joga
putem djelovanja, putem spoznaje, putem odanosti i putem meditacije. Pred-
vidio je kraj svog zemaljskog života, koji se dogodio 1902. godine, ne dočekavši
ni četrdeset godina. Jednom je prilikom rekao: »Može se dogoditi da ću
jednog dana smatrati poželjnim da napustim svoje tijelo i da ga odbacim
poput iznošenog odijela. Ali neću prestati djelovati. Posvuda ću nadahnjivati
ljude sve dok ne spoznaju da su jedno s Bogom.«
 Filozofija vedante

Većina velikih svjetskih religija temelji se na svojim posebnim svetim

spisima za koje se vjeruje da prenose riječi Božje ili poruke nekih drugih
nadnaravnih bića. Od svih svetih spisa najstarijim se smatraju hinduske Vede,
koje se sastoje od mnoštva misli, poruka i spoznaja, koje su prenosili drevni
mudraci, proroci, koje su u Indiji nazivali ršijima i koji su poštivani kao sa-
vršena duhovna bića. Prema porukama Veda ljudska je duša vječna i be-
smrtna, a smrt znači samo promjenu njenog sjedišta iz jednog u drugo tijelo.
Sadašnjost je predodređena našim minulim djelima, a budućnost sadašnjim.
Duša će se od jednog rođenja do drugog, odnosno od jedne smrti do druge ili
razvijati ili vraćati u prethodno stanje. Prema učenju vedante ljudi su Božja
djeca, sveta i savršena bića i kao takvi oni ne mogu biti grešnici. Vedanta
dakle ne priznaje grijeh; ona priznaje samo pogrešku, a najveća je pogreška,
kako tvrdi vedanta, smatrati sebe griješnim i slabim bićem. Vede ne priznaju
»vječitu tamnicu uzroka i posljedica« ni zakone koji praštaju pogreške.
Vedski su ršiji govorili kako povrh svih zakonitosti, povrh svih stvari i moći
stoji »Jedno«, koje su shvaćali kao Biće bez obličja, Biće svemoćno i svemi-
lostivo, koje nosi breme Kozmosa. Vedanta naučava da čovjek posjeduje
božansku prirodu i da je sve što je dobro, plemenito, lijepo i snažno u ljudskoj
prirodi božanskog porijekla. Ljubav i suosjećanje predstavlja temelj vedant-
ske etike. Budući da je svaki čovjek istovjetan s univerzalnim Bićem, svaku
drugu dušu treba shvatiti kao svoju vlastitu dušu i svako tuđe tijelo kao svoje
vlastito tijelo. Obožavanjem ma kojeg čovjeka, čovjek obožava sam sebe
kao što i povređivanjem bilo kojeg čovjeka, on povređuje sam sebe. Čovjek
je dio Kozmosa, on je bezvremen i beskrajan kao Kozmos, samo što toga
nije svjestan. Cilj je duhovnog razvitka čovjeka da stekne punu svijest o
svojoj bezvremenosti i beskrajnosti i kad u tome uspije, postigao je savršen-
stvo.
 Kad čovjek ne obraća pažnju ni na boju kože, ni na podrijetlo, ni spol,
ni vjeru, ni društveni položaj drugog čovjeka, već u njemu otkriva ono
božansko, tek se tada može reći da je taj čovjek ostvario bratstvo sa svim
ljudima i samo se tada on može smatrati pravim sljedbenikom vedante. Istin-
ski vedantist pomaže drugom čovjeku, jer zna da je taj drugi čovjek u njemu
samom, kao što je i on u drugom čovjeku. On će se bez kolebanja, ako je
potrebno, odreći i svog života u korist svoga bližnjega, jer zna da ustvari
neće umrijeti. Vivekananda naglašava da istinski vedantist ne vidi ni u učenom
redovniku, ni u običnom čovjeku učenog redovnika odnosno običnog čovje-
ka, već božanstvenost koja se očituje u svemu što postoji. Kad čovjek dosegne
takav stupanj istovjetnosti i odricanja, on dospijeva s onu stranu moralnih
dilema, s onu stranu osjetilnog svijeta, on je nadvladao sve postojanje, on je
postao savršen, sretan čovjek. Nije ispravno na slabosti i greške drugih ljudi
gledati s prijekorom ili prezirom, jer je središnja ideja vedante jedinstvenost
svih živih bića u Svemiru, Jednota svega postojećeg. Razlika između istine i
laži, između vrline i poroka nije u suštini već u stupnju, a to se odnosi i na
razliku između snage i slabosti, kao i na razliku između života i smrti. Sve se
razlike u ovom svijetu svode na razlike u stupnju a ne u suštini, jer je Jednota
svega univerzalni fenomen.

U okviru vedante postoje dvije glavne škole: dualistička i nedualisti-

čka, koja se naziva i advaita. Dualisti vjeruju da je Bog, koji je tvorac i vladar
Kozmosa, odijeljen od prirode i od ljudske duše. Dok se priroda i duše mije-
njaju, Bog je nepromjenljiv. Prema tumačenju dualista Bog je personalan, ne
stoga što bi posjedovao tijelo, već zato što ima ljudska svojstva: On je milo-
stiv, pravedan, svemoguć. Njemu se možemo obratiti, moliti mu se, voljeti
Ga i On nam uzvraća ljubav. Dakle, On je ljudski Bog, samo neizmjerno
uzvišeniji od čovjeka, On ne posjeduje ni jednu lošu osobinu što ih imaju ljudi.
Dualizam naučava da naposljetku svaka duša mora pronaći izbavljenje. Svatko
će na kraju, nakon mnogih patnji i užitaka doći do svog oslobođenja.

Istinska filozofija vedante počinje s nedualističkom školom, koja tvrdi

da se posljedice nikada ne razlikuju od uzroka: posljedica je zapravo uzrok
ponovno dat u drugom obliku. Ako je dakle Kozmos posljedica, a Bog uzrok,
Kozmos prema tom shvaćanju mora biti sam Bog. Nedualisti smatraju da je
Bog tvorac Kozmosa, a istovremeno i »tvar« od koje je stvoren Kozmos, da
je dakle Kozmos sam Bog. Prema shvaćanju nedualista postoje tri bivstva:
Bog, Kozmos (priroda) i duša, a sva ta tri bivstva su zapravo Jedno. Svako
grešno djelo ograničava božansku prirodu duše, dok je svako plemenito djelo
razvija. Čovjek se nakon traganja za različitim bogovima izvan sebe vraća
na točku od koje je pošao, na ljudsku dušu spoznajući da je Bog za kojim je
tragao njegovo vlastito Jastvo, Atman. Kad čovjek spozna svoju istovjetnost
s Kozmosom, kad spozna da je Atman, nestaje straha, patnje, taštine, mržnje
i ljubomore.
Sljedbenici advaite ne tvrde da je dualizam apsolutno pogrešan; nji-
hovo je stanovište da je to ispravno shvaćanje, ali samo na nižem stupnju
duhovnog razvoja. Oni smatraju da se i dualistička filozofija nalazi na putu
prema istini i da treba dozvoliti razna viđenja Kozmosa. Vivekananda ipak
smatra da je monistička, nedualna filozofija vedante superiornija i da će na
kraju ona biti općenito prihvaćena. Prema stanovištu nedualne škole,
advaite, Apsolut je postao Kozmosom, kod čega pojam Kozmosa obuhvaća
ne samo materijalni, nego i mentalni, duhovni svijet. Središnja je postavka
advaite da je Apsolut postao Kozmosom prolazeći kroz prostor, vrijeme i
uzrokovanje. Sveukupnost Kozmosa predstavlja osobit oblik Apsoluta ili kao
što kaže Vivekananda: »Apsolut je otac u kojem smo vi, ja kao i sunce,
zvijezde i sve što postoji. A što sve te pojavnosti čini različitim? Samo oblik
koji čine vrijeme, prostor i uzrokovanje.« Jedinstvo u mnoštvu i raznolikosti
je prema hinduizmu zamisao i djelo Apsoluta. Dok druge religije propisuju
čvrste dogme i pokušavaju uvjeriti ili prisiliti ljude na njihovo usvajanje i
pridržavanje, prema hinduističkom shvaćanju sve religije, od najnižeg fetiši-
zma do spoznaje Apsoluta, označavaju pokušaje ljudske duše da shvati dublji
smisao života i svijeta. U tom traženju apsolutne Istine ljudska je duša pod
utjecajem svog porijekla i sredine, odnosno stupnja duhovnog napretka.
Čovječanstvo u cjelini kao i pojedinac ne kreću se od greške prema istini,
već od istine prema istini, točnije od niže k višoj istini. A to znači da ako
čovjek nastoji svoju božansku prirodu spoznati posredstvom nekog fetiša,
kipa, slike, crkve, džamije ili križa, ili uz pomoć nekih obreda, to se ne može
smatrati pogrešnim pristupom. Međutim, hinduistički sveti spisi označavaju
vanjsko štovanje Boga (t.j. posredstvom materijalnih predmeta) najnižim stup-
njem duhovne prakse. Viši stupanj štovanja sastoji se u kontemplaciji, promiš-
ljanju Apsoluta, dok je identifikacija s Apsolutom, s Bogom najviši stupanj
duhovnog razvoja. Za Hindusa duhovni razvoj se sastoji u kretanju ljudi, koji
se nalaze u različitim okolnostima, prema istom cilju različitim putovima.
Proturječja između različitih religija proizlaze iz raznolikosti uvjeta i okolno-
sti, ali u srži svih religija nalazi se ista Istina, kao što je prema Bhagavadgiti
nagovijestio Bog pri svom utjelovljenju u Kršnu: »Postojim u svakoj religiji,
kao što u niski bisera postoji konac«.
 Nedualistička škola vedante: advaita

Jedno od glavnih obilježja advaite sastoji se u učenju da ne treba prije-

čiti ničiju vjeru, čak ni vjeru onih koji su se zbog neznanja priklonili nižim
oblicima štovanja. Umjesto osporavanja bilo čije vjere treba ljudima pomoći,
koliko je to moguće, da se uzdignu na viši stupanj duhovnosti. Dosljedno tom
stavu advaita nije nikad bila u sukobu ni s jednom od mnogobrojnih hindu-
ističkih sljedbi u Indiji. Dualizam je bio najbrojnija varijanta hinduizma i to
zbog, kako smatra Vivekananda, svog jednostavnog tumačenja Kozmosa,
lako razumljivog slabije obrazovanim slojevima indijskog stanovništva. Dua-
lizam naučava da Bog postoji izvan Kozmosa, izvan prirode i izvan čovjeka,
dok advaitist drži da se Bog nalazi u njemu, da je Bog njegova vlastita duša.
No unatoč tome advaitist priznaje i druga poimanja Boga; on nije u sporu s
dualistom, koji se također nalazi na pravom putu prema spoznaji Boga.
Advaitist priznaje pluralizam putova duhovnog razvoja, jer je svjestan da svi
oni vode istom cilju. Takvo se mišljenje bitno razlikuje od stanovišta dualista,
koji smatra da su svi drugi putovi osim njegovog pogrešni. Dualist vjeruje u
personalnog, antropomorfnog Boga, koji je kao uzvišeni vladar svijeta zado-
voljan nekim ljudima i nekim narodima ili rasama, a drugima nije. Dualist
smatra da čovjek treba biti moralan, jer će ga inače Bog kazniti; stoga je
njegovo nastojanje da postigne spasenje molitvom i bezgrešnim životom
motivirano dobrim dijelom strahom od Božje kazne. S druge strane, advaitist
pridaje Bogu slijedeća svojstva: beskrajna egzistencija, beskrajna spoznaja i
beskrajna ljubav. Ta su svojstva nerazdvojno povezana, ona predstavljaju
nerazlučivo jedinstvo, jer egzistencija ne može postojati bez spoznaje i bez
ljubavi, kao što ni spoznaja ne može biti bez ljubavi, a ni ljubav bez spoznaje.
Cilj advaitiste je postići sklad egzistencije, spoznaje i ljubavi.
 Iako advaita naučava da su ljudi i Vladar Kozmosa jedno i iako ne
podržava predodžbu o personalnom Bogu, ipak smatra da ljudi trebaju što-
vati Boga i obraćati mu se molitvom. Ali najbolji način štovanja nepersonal-
nog Boga je spoznaja i očitovanje istine, a istina je, kako kaže Vivekananda,
da sam ja On, da sam jedno s Kozmosom. Na taj način čovjek stiče snagu
da se oslobodi grijeha i patnje, jer ono što se naziva grijehom i patnjom ima
samo jedan uzrok, a to je ljudska slabost. Sa slabošću nadolazi neznanje, a s
neznanjem grijeh i patnja. Vivekananda smatra da je uzrok neizmjerne snage
Isusa Nazarećanina, koji je blagoslivljao one koji su ga željeli ubiti, bila njego-
va izjava: »Ja i moj Otac smo jedno« i njegova molitva: »Oče, kao što sam
jedno s Tobom, učini da svi budu jedno sa mnom«. Ideja o nepersonalnom
Bogu, smatra Vivekananda, oduzima crkvama, hramovima i sveće-
nicima njihovu moć i funkciju. Jedini Bog po učenju vedante je ljudska
duša u ljudskom tijelu. Onog trena kad čovjek spozna Boga »koji stoluje u
hramu njegovog tijela«, kad iskaže poštovanje i ljubav prema svakom ljud-
skom biću sagledavajući u njemu Boga, tog trena čovjek postaje slobodan od
svake prisile. Vedanta dopušta svakome pravo na svoj put, pa i put štovanja
personalnog Boga, ali smatra da je to samo stepenica prema Istini, a ne
sama Istina. Vedanta s tim u vezi kaže: »Prijatelju, Njega koga štuješ kao
nepoznatog, Njega ja štujem kao tebe. On, kojeg štuješ kao neotkrivenog, za
kojim tragaš posvuda po Kozmosu, s tobom je sve vrijeme. Postojiš kroz
njega, a On je vječan svjedok Kozmosa. On, kojeg sve Vede štuju, štoviše
On, koji je svagda prisutan u vječnom »Ja«, postoji li On, postoji i cijeli Koz-
mos. On je svjetlo i život Kozmosa.«
 Priroda čovjeka

Istinski čovjek nije njegovo tijelo niti njegov um, jer se tijelo i um ne-
prestano mijenjaju, najprije rastu, zatim slabe i na kraju nestaju. Sve se čes-
tice ljudskog tijela stalno mijenjaju, a i čovjekov um neprestano mijenja svoje
raspoloženje: čas je sretan, čas nesretan. Istinski čovjek je njegov duh, koji
je s onu stranu promjena kao i Kozmos, shvaćen kao beskrajna, nepromje-
nljiva Jednota. To beskrajno, nepromjenljivo i apsolutno u čovjeku je njegova
istinska priroda. Pravi, istinski čovjekov život je samo onaj i samo u
mjeri u kojoj je sjedinjen s Kozmosom. Što se čovjekov život više
usredotočuje na prolazne, promjenljive stvari, to će on imati jači
osjećaj prolaznosti i veći strah od smrti. Taj se strah može pobijediti
jedino spoznajom da je čovjek nerazdvojivi dio Kozmosa, da on postoji u
svakom živom biću, u svakom dijelu Kozmosa, da je Kozmos on sam. Čovje-
kovo Jastvo je neprolazan, vječan subjekt svega postojećeg. Iz tog osjećaja
istovjetnosti s Kozmosom, sa svim postojećim, sa svim živim bićima, sa svim
ljudima rađa se osjećaj empatije, milosrđa, potreba da se čini dobro drugim
ljudima, pa i životinjama, kao vodeći motiv čovjekovog života i djelovanja. To
milosrđe, koje se može razviti do krajnjeg samoodricanja, je po učenju vedante
srž moralnosti. A to samoodricanje je zapravo odricanje od malog i prividnog
»ja«, t.j. odricanje od svake sebičnosti i njegovo prerastanje u istinsko i ve-
liko »Ja«. Taj proces prerastanja »ja« u »Ja« označava bitni sadržaj duhov-
nog razvoja čovjeka i suštinu svih moralnih i duhovnih učenja. Vivekananda
smatra da se čovječanstvo postupno, ali nezaustavljivo kreće u tom pravcu.

Prema učenju vedante žudnja je uzrok svih čovjekovih nevolja i patnji.

Ako čovjek žudi za nečim, a ta se žudnja ne ispuni, on pati. Kad nema
žudnje, nema ni patnje. To međutim ne znači da je ljudske želje i žudnje
moguće ili poželjno sasvim ukinuti. Čovjek može željeti i posjedovati stvari
potrebne za život, može biti čak i bogat, ali ne smije postati rob svojih želja,
ne smije njima podrediti sve drugo, mora biti svjestan da se sreća ne sastoji
u posjedovanju i bogatstvu. Sretan će biti onaj čovjek koji nije rob svojih
žudnji, svoje taštine i sebičnosti.

Vedanta uči da je jedan od uzroka ljudske patnje pretjerana vezanost

uz neku osobu, naviku, ideju ili predmet. Zbog toga ona preporuča da se
sačuva mogućnost i sposobnost odvajanja od bilo koje osobe i bilo čega, ma
koliko voljeli i ma koliko bilo bolno to odvajanje. Točno je da privrženost
rodbini, prijateljima, nekim materijalnim ili intelektualnim dobrima može biti
izvor velikog zadovoljstva i užitka, ali ona istovremeno, ako je pretjerana,
može bitno reducirati čovjekovu slobodu i učiniti ga zarobljenikom te
privrženosti. Čovjek koji uspijeva da se oslobodi te zarobljenosti i pretjerane
ovisnosti o drugim osobama, stvarima ili idejama, oslobađa se patnje i postiže
trajan mir i radost. Kod toga treba nastojati da se uspostavi ravnoteža izme-
đu privrženosti i odvojenosti, jer čovjek koji nikada ne voli, koji je bezosjeća-
jan, izmiče doduše većini životnih patnji, ali se također lišava životnih radosti.
Osim toga čovjek koji nije nikad osjetio pravu radost i nije doživio veliku
patnju, ne može postići višu duhovnu razinu. Iako nije poželjno da čovjek
uloži svu moć svoje ljubavi i privrženosti u jednu osobu ili predmet gubeći pri
tom sebe i postajući zarobljenikom, postoji ipak mogućnost da čovjek unese
čitavog sebe u osjećaj ljubavi i da unatoč tome ostane neprivržen i slobodan.
Radi se o tome da čovjek postaje zarobljen ne onim što daje, već onim što
očekuje. Kao naknadu za našu ljubav često dobivamo patnju, ne zbog toga
što volimo, već zbog toga što zauzvrat želimo ljubav. Tamo gdje nema želje,
nema ni patnje; želja odnosno žudnja je izvor patnje. Velika tajna istinske
sreće sastoji se u tome da se za ljubav i davanje ništa ne traži i ništa
ne očekuje za uzvrat, da se bude savršeno nesebičan, jer se istinska
sreća postiže nesebičnim davanjem. To davanje će se na ovaj ili onaj
način, prije ili kasnije stostruko vratiti, ali čovjek ne smije obraćati pažnju na
to vraćanje.
 Pojam maje

Značenje riječi maja mijenjalo se tijekom vremena. Najstarija upotreba

te riječi u vedskoj književnosti bila je u smislu zablude. U kasnijim Upaniša-
dima maja je označavala veo, koprenu koja se ispriječila između čovjeka i
Stvarnosti i koja je na taj način uzrok čovjekovog neznanja, t.j. nepoznavanja
suštine Kozmosa. Čovjek upoznaje svijet preko svojih pet osjetila, a takva
spoznaja ne daje uvid u pravu, istinsku Stvarnost, od koje on ostaje odvojen
koprenom neznanja, majom. No maja vedante, koja je ključni pojam njenog
učenja, ima drukčije značenje. Prema vedanti maja je očitovanje istine o
Kozmosu, ona je iskazivanje činjenica o našem postojanju, a jedna je od
temeljnih činjenica da je sama osnova našeg postojanja proturječna. To
znači da gdjegod postoji dobro, mora postojati i zlo, a gdjegod postoji zlo
mora postojati i nešto dobrog; gdjegod ima života, mora slijediti i njegova
sjenka - smrt i to se stanje ne može izmijeniti. Uzaludna je stoga nada da će
se jednom postići stanje u kojem će vladati samo dobro i gdje neće biti zla.
Da bi se zaustavila smrt, morao bi se zaustaviti i sam život. Život bez smrti
kao i život bez patnje su proturječja, jer se jedno ne može odvojiti od drugog.
Prema vedanti su dakle dobro i zlo povezani, tako da svijet nije u potpunosti
ni dobar ni zao. Nakon svake sreće dolazi patnja; one mogu biti veoma blizu
jedna drugoj, ali i veoma udaljene. Vedanta kaže da pravi cilj čovjeka ne bi
trebala biti ni sreća ni patnja, jer nas obje navode na zaborav naše istinske
prirode. Naime, s onu strane sreće i patnje nalazi se Atman, koji predstavlja
čovjekovu suštinu i koji ne poznaje ni sreću ni patnju, jer su to stanja podložna
stalnoj mijeni, dok ljudska duša teži vječitom miru i blaženstvu. Nemoguće je
doživjeti užitak bez boli, dobro bez zla, jer je čovjekov život sam po sebi tek
izgubljena ravnoteža. Čovjek ne smije biti ovisan o svojim užicima, jer su
osjetilni užici prolazni, čak i užici uma. Istinski užitak treba tražiti u sebi
samome, u svojoj unutrašnjosti, jer jedino tako može postići potpunu slobodu
i savršenu sreću. Da bi čovjek ponovno povratio izgubljenu ravnotežu, trebao
bi odoljeti ovisnosti (tamas) i to savladavši samoljubivost (rađas) i potom
postići stanje duhovnog mira, ravnoteže i nadahnuća (satva).
 Karma joga (put djelovanja)

Riječ karma ima više značenja. Ona je izvedena iz sanskrtske riječi

»kri«, koja znači činiti, djelovati, raditi, pa se njena prvobitna upotreba odno-
sila na čovjekovo djelovanje kao i posljedice tog djelovanja. U indijskim svetim
spisima riječ karma često označava posljedice uzrokovane minulim djelima.
U karma jogi se riječ karma također upotrebljava u smislu djelovanja. Pre-
ma istočnjačkoj filozofiji cilj čovjeka ne bi trebalo biti uživanje, ovozemaljska
sreća, već spoznaja više Stvarnosti. Uzrok svim čovjekovim patnjama je
pogrešno mišljenje kako je zadovoljenje osjetilnih užitaka i ovozemaljska sreća
ideal za koji se treba boriti. Međutim iskustvo pokazuje da svako zadovoljstvo
i sreća koja proizlaze iz osjetila na kraju donose sa sobom i bol, jer svaki
užitak čini čovjeka sve pohlepnijim. Ljudskim žudnjama nema kraja: čovjek
nastavlja sve više žudjeti i kad na kraju stigne do točke na kojoj njegove
žudnje ne mogu više biti zadovoljene, on neizbježno doživljava razočaranje i
bol.

Jedan od načina otkrivanja svoje istinske prirode, svog vlastitog »Ja-

stva«, spoznaje Atmana u sebi samom je činjenje dobra drugim ljudima. Usre-
dotočavanjem svojih misli djelovanja na dobrobit drugih ljudi, čovjek se prestaje
samodopadljivo poistovjećivati sa svojim nižim »ja«, sa svojim egom.
Pročišćavajući tako svoje srce putem djelovanja osjetit će kako njegovo »Ja-
stvo« prožima sva bića i sve stvari. Karma joga naučava da čovjek treba
zatomiti svoj ego i shvatiti čitav svijet kao svoje vlastito biće. Prema učenju
karma joge najgrešnija je misao da je svijet stvoren zbog naših
užitaka. Ovaj svijet ne postoji samo zbog nas; on je stvoren za nas jednako
kao i mi za njega. Čineći dobročinstva i ne tražeći pri tom nikakve osobne
koristi, čovjek se približava Bogu. Bit je karma joge da se djeluje radi samog
djelovanja bez sebičnih motiva, ne mareći ni za kakvu korist, bilo materijalnu
ili duhovnu. Treba djelovati samo zbog toga što će iz našeg djelovanja proizaći
dobro, zbog ljubavi prema dobru i vjere u činjenje dobra.

Važno je također sačuvati neovisnost u djelovanju, t.j. nastojati da

čovjek ne postane rob svoga djelovanja. Vivekananda s tim u vezi savjetuje:
»Djelujte poput gospodara, a ne poput roba... Djelujte kroz slobodu! Djelujte
kroz ljubav!« On dalje kaže: »Ako ste uspjeli zavoljeti svog muža, svoju
ženu, svoju djecu, cijeli svijet na takav način da se u vama ne porađa ljubo-
mora i nikakav sebičan osjećaj, tada ste pripravni da budete neovisni...
Uzmognete li postepeno prihvatiti stav davaoca, prema kojem je sve što
dajete svijetu dar bez uzdarja, bez ikakve pomisli na uzvraćanje, tada će vam
vaše djelovanje donijeti neovisnost. Ovisnost postoji samo tamo gdje očeku-
jemo uzvraćanje.« Najuzvišeniji motiv čovjekovog djelovanja je pomoć dru-
gima. Pomažući drugima čovjek naposljetku otkriva da time pomaže sam
sebi, jer sva dobra djela teže tome da ga učine čistim i savršenim. Istinsko
nesebično djelovanje, što je prema vedanti glavni cilj zemaljskog čovjekovog
života, moguće je jedino ako čovjek postigne takav unutarnji, duševni mir, da
taj mir ne može ništa uznemiriti i takvu duševnu ravnotežu koju ništa, ma što
se dogodilo, ne može poremetiti. Što je čovjek smireniji, učinak njegovog
djelovanja bit će veći. Kad se čovjek prepusti promjenljivim osjećajima, uzne-
miri se njegov duh, troši se uzaludno energija i učinak djelovanja se smanju-
je. Učinkovito može djelovati samo smiren i uravnotežen um.
 Đnana joga (put spoznaje)

Vedanta smatra da je sila koja upravlja čovjekovim tijelom njegova

duša, dok zapadnjačka znanost tvrdi da je psiha, t j. čovjekovi osjećaji i misli,
posljedica fizičkih i kemijskih procesa, odnosno da je čovjekovo tijelo prima-
rno u odnosu na psihu. Dakle, ta tajanstvena sila koja u krajnjoj liniji upravlja
biološkim i fiziološkim procesima našeg tijela je prema vedanti duša, odnos-
no na sanskrtu Atman. Atman je bezobličan, on je s onu stranu vremena,
prostora i uzrokovanja i stoga je beskrajan i bezvremen. Svaka je duša
beskonačna i bezvremena, pa je stoga za nju pitanje rođenja i smrti
bespredmetno. Istinska priroda ljudske duše je blaženstvo i moć, a
ne patnja i slabost. Vedanta smatra da čovjek posjeduje božansku prirodu,
da je čovjek božanstven. Misao vodilja vedante je da su egzistencija - spoznaja
- blaženstvo urođena svojstva ljudske duše. Biblijska alegorija o Adamu,
koji je bio savršen čovjek, ali čije je savršenstvo i bezgrešnost poništeno
njegovim grijehom, pokazuje kako su Hebreji vjerovali kako je prvobitna
čovjekova priroda bila savršena. Međutim, kršćanska religija vjeruje u mogu-
ćnost izbavljenja iz grešnog stanja u kome se čovječanstvo našlo zbog Adam-
ovog grijeha i ponovnog uzdizanja na prvobitno stanje savršenog, bezgreš-
nog čovjeka. Budisti također vjeruju u mogućnost ostvarenja vječnog
blaženstva, nirvane, što je istovjetno s onim što vedantisti nazivaju Brah-
manom. Ali za razliku od kršćanstva vedanta naučava da čovjek nije izgubio
savršenu, božansku prirodu. S tim u vezi Vivekananda kaže: »Zašto biste
trebali nastojati da pronađete ono što niste ni izgubili? Već sada ste pročišćeni,
već sada ste slobodni. Vjerujete li da ste slobodni, slobodni ste već ovoga
trena, a vjerujete li da ste sputani, sputani ćete i ostati... Jer ako sloboda nije
vaša priroda, ni na koji način ne možete postati slobodni.«

Do spoznaje ili mudrosti (đnana) dolazi se postupno, prolazeći dugim

putem, koji ima devet dionica. Prva dionica (šama) sastoji se u tome da se
ne dozvoli umu da luta, što podrazumijeva sposobnost koncentracije. Sli-
jedeća je dionica stjecanje sposobnosti kontrole nad osjetilima (dama). Za-
tim dolazi odbacivanje razmišljanja o vanjskim stvarima (uparatija), a potom
uzdržavanje od svake patnje (titikša). Onda dolazi snažna vjera u Boga (šra-
ddha), zatim zadržavanje koncentracije uma na Bogu (samadhana). Slijedi
intenzivna žudnja za slobodom (mumunišukva), pa sposobnost razlikovanja
između istinskog i neistinitog, između neprolaznog i prolaznog (nitjanitjavive-
ka). I na kraju puta dolazi se do neposrednog opažanja Boga, ali ne putem
osjetila već spoznajom koja nadilazi osjetila. Da bi se postiglo to stanje potre-
bno je nadići područje svijesti, zaći s onu stranu osjetila, približiti se svom
središtu, svojoj istinskoj prirodi, približiti se Bogu. Tada se mogu vidjeti, čuti
i osjetiti stvari koje čovjek u uobičajenom stanju svijesti nije kadar ni vidjeti,
ni čuti, ni osjetiti. Svako ljudsko biće posjeduje skrivenu moć nadilaženja
osjetila, sposobnost transcendentalne spoznaje. Ipak, kao što kaže Vivekanan-
da, veoma je malo onih koji imaju potrebnu snagu volje i dovoljno strpljenja
da postignu sposobnost transcendentalne spoznaje.
 Bhakti joga (put odanosti)

Bhakti joga je put istinskog traženja Boga, traženja koje započinje i

završava u ljubavi. Ona je put potpune odanosti i ljubavi prema Bogu. U tom
duhovnom stanju potpune odanosti nestaju sve ovozemaljske sklonosti i žud-
nje i čovjek se sasvim usredotočuje na osjećaj ljubavi prema Bogu. Vedanta
uči da ova neograničena odanost Bogu ne sputava slobodu ljudske duše,
nego da naprotiv kida sve njezine stege. Bhakti joga je nauk o ljubavi: ona
pokazuje kako tu ljubav usmjeriti, kako joj dati novi smisao i svrhu, kako
preusmjeriti svoje ovozemaljske žudnje u pravcu ljubavi prema Bogu, kako
postići da ta ljubav dovede čovjeka do duhovnog blaženstva. Prema vedan-
ti suština religije je u iskrenoj ljubavi, a ne u obredima. Sve dok
čovjek ne stekne sposobnost za istinsku ljubav i iskrenu odanost, dakle sve
dok ne pročisti svoj duh, njegovo dolaženje u svetišta i prisustvovanje crkvenim
ritualima nema nikakvo duhovno značenje. Vedanta kaže da je ljubav jedina
pokretačka sila Kozmosa. Ta je ljubav Božja ljubav, koja prožima sve što
postoji i koja se očituje u međusobnom privlačenju atoma, molekula, planeta,
muškarca i žene, dakle u svim oblicima privlačenja u okviru mikro i makrokoz-
mosa, u okviru pojedinačnog i univerzalnog. Ljubav, ta pokretačka sila Koz-
mosa je sveprisutna; bez nje bi se Kozmos u trenu raspao na komadiće. Kod
čovjeka je ljubav u početku usmjerena prema vlastitom egu, svom malom i
sebičnom »ja«. Duhovnim razvojem čovjek nadilazi svoje sebično jastvo,
odbacuje isprazne žudnje i proširuje svoju ljubav na sve ljude, na sva živa
bića, na čitav Kozmos. On se na taj način približava i na kraju sjedinjuje s
Bogom.

Iako je po vedanti svakoj duši suđeno da bude savršena, iako će sva-

ko biće naposljetku dostići to stanje, poticaj za duhovni razvoj u većini sluča-
jeva mora doći izvana, od duše koja je već dostigla viši stupanj razvoja, t.j. od
duhovnog učitelja, gurua. Dok u intelektualnom razvoju knjige mogu mnogo
pomoći, one u duhovnom razvoju nisu od velike koristi; knjige pomažu umu,
ali ne i duhu. Da bi se potaknuo i pokrenuo duh, poticaj mora doći od druge,
napredne duše, koja mora posjedovati moć prenošenja duhovnih impulsa na
učenika, sljedbenika. Ali i učenik koji prima impulse mora biti sposoban da ih
primi. On mora posjedovati istinsku žudnju za spoznajom i veliku ustrajnost,
a pored toga mora biti duhovno pročišćen. S druge strane, učitelj, guru, mora
savršeno poznavati duh svetih spisa, mora biti bezgrešan, a motiv njegovog
podučavanja ne smije biti ništa drugo osim ljubavi prema učeniku.
 Rađa joga (put meditacije)

Nauk vedante kaže da se religija temelji na iskustvima davnih vreme-

na i da nijedan čovjek ne može postati istinski religiozan dok sam ne stekne
ista iskustva, t.j. dok sam svojim vlastitim iskustvom ne spozna i ne doživi
Boga. Rađa joga sadrži metode pomoću kojih čovjek može spoznati višu
Stvarnost, t.j. Boga. Prvi korak u tom pravcu je promatranje, introspekcija
svog unutrašnjeg svijeta, odnosno analiziranje svog uma pomoću uma.
Uspjeh tog nastojanja ovisi o stupnju koncentracije, jer je jedino potpuno
koncentrirani um u stanju prodrijeti u svoje vlastite najskrovitije tajne. Sve
spoznaje do kojih je čovjek u svojoj povijesti došao postignute su koncen-
tracijom moći uma. Rađa joga smatra da ništa ne treba vjerovati sve dok
čovjek sam ne otkrije i ne doživi višu Stvarnost, t.j. Boga. Prema učenju
vedante umovi pojedinih ljudi su dijelovi univerzalnog uma, što objašnjava
fenomen prijenosa misli od jednog čovjeka na drugog bez obzira na udaljenost.
Stoga je čovjek koji je spoznao svoj um i njime ovladao, u stanju spoznati
tajnu svakog uma i njime vladati. Sljedbenik rađa joge treba neprestano
vježbati, a poželjno je da to radi u osami, jer prisutnost drugih ljudi odvraća
pažnju uma. Prakticiranje rađa joge donosi višestruke koristi: ono ublažava
nervnu razdraženost, stvara osjećaj duševne ravnoteže i smirenosti, omo-
gućava jasnije sagledavanje problema, poboljšava zdravlje. Oni koji su po-
stali sljedbenici rađa joge, jogini, moraju se pridržavati stroge dijete, napustiti
svaki isprazan govor i izbjegavati svako uznemirivanje uma. Jogin treba
održavati neprekidno vedro raspoloženje i otklanjati sjetne misli. Što je um
pročišćeniji, to je lakše njime vladati. Stoga se treba čuvati niskih žudnji i
strasti, a na gnjev ne treba uzvratiti gnjevom. Nikada ne treba govoriti o
pogreškama drugih ljudi; time će se ne samo povrijediti osoba o čijim se
pogreškama govori, nego će čovjek podjednako povrijediti i samog sebe.
Pravi jogin uspijeva potpuno ovladati umijećem samokontrole. Budući da
čovjek instinktivno, putem prirodne, spontane reakcije na udarac uzvraća
udarcem, na uvredu uvredom, ne uzvratiti udarac ili uvredu često zahtijeva
veliki stupanj samokontrole. Napustiti svoj ponos i shvatiti da nijedna patnja
nije nezaslužena je veoma teško. Ali kad čovjek iskreno analizira sam sebe,
uviđa da je gotovo svaki udarac, svaka nevolja i patnja koju je pretrpio usli-
jedila znatnim dijelom zbog njegovog vlastitog djelovanja ili nedjelovanja.
Čovjek od najranijeg djetinjstva pokušava svaliti krivnju za svoje pogreške i
nevolje na nekog drugog. Rađa joga traži da njen sljedbenik savlada svoj
ponos, da preuzme krivnju na sebe, da ovlada svojim osjećajima i svojim
umom, da uspostavi potpunu samokontrolu i da se na taj način oslobodi svake
patnje. U tom se nastojanju prvi korak sastoji u vježbanju koncentracije, jer
je koncentracija uvjet svake spoznaje. Vivekananda s tim u vezi kaže: »Kad
je naš um koncentriran i okrenut samom sebi, sve što je u nama služit će
nama, bit će naš sluga, a ne gospodar.« Drugi je korak kontemplacija odnos-
no meditacija, koja je srž rađa joge i koja omogućava potpunu kontrolu misli
i emocija. Ona je uvod u najviše duhovno stanje, stanje nadsvjesti (samadhi),
kad čovjek gubi svaki osjećaj tijela i kad postaje potpuno slobodan i sjedinjen
s Kozmosom.
 PARAMHANSA JOGANANDA: VELIKI HINDUSKI
JOGI I UČITELJ

Svami Jogananda je poznat prvenstveno po tome što je više od tride-

set godina boravio na Zapadu šireći učenje drevnih Veda, nastavljajući tako
tradiciju slavnog duhovnog učitelja Vivekanande. Na desetke tisuća Ameri-
kanaca pohađalo je njegove tečajeve krija joge, drevnog indijskog nauka o
bogospoznaji, koja se temelji na asketskoj praksi, učenju Veda i pobožnosti
(bhakti). Njegova knjiga Autobiography of a Yogi, Paramahansa Yoga-
nanda (Self Realisation Fellowship, 1950), prevedena na četrnaest jezika,
postala je klasično djelo hinduizma, obavezno štivo na više od stotinu sveuči-
lišta i koledža. U toj knjizi Jogananda objašnjava suptilne zakone po kojima
indijski jogiji stječu kontrolu nad sobom i nad prirodnim zakonima što im
omogućava da čine čuda, t.j. djela neobjašnjiva poznatim prirodnim zakoni-
ma. On tu opisuje svoje susrete s mnogim indijskim svecima i jogijima, kao
što su »svetac sa dva tijela«, »lebdeći svetac«, »mirisni svetac«, »svetac bez
sna«, »jogi koji ne jede« itd. Jogananda podrobno opisuje svoju duhovnu
obuku pod vodstvom gurua Sri Juktešvara, od kojeg je naučio tehniku
samospoznaje.

Jogananda se rodio 1893. godine u Gorakhpuru na sjeveru Indije, bli-

zu Himalaja u dobrostojećoj činovničkoj obitelji Bhagati, koja je pripadala
kasti kšatrija (druga po redu kasta ratnika i vladara). Otac malog Mukunde
(to je pravo ime Joganande) bio je veoma pobožan provodeći sve svoje slo-
bodno vrijeme u duhovnim vježbama i čitanju Bhagavadgite. Nije ga zani-
malo gomilanje novca i materijalnih dobara. Govorio je svojoj djeci: »Čovjek
kome je cilj duhovna uravnoteženost, ne raduje se kada dobiva novac, niti je
potišten kada ga gubi. On zna da je na svijet došao bez novčića, te da će i
otići bez ijedne rupije.« Joganandini roditelji bili su učenici velikog duhovnog
učitelja Lahirija Mahašaje iz Benaresa, koji ih je uveo u spiritualnu praksu
krja joge. Duhovna veličina Lahirija Mahašaje veoma je utjecala na Joga-
nandin razvoj i život. Često je kao dječak meditirao pred njegovom slikom i
doživljavao iluziju kako njegov lik izlazi iz okvira slike, poprima živo obličje i
sjeda pored njega. Kad je imao osam godina obolio je od azijske kolere.
Liječnici su od njega digli ruke. Očajna je majka tada malom Mukundi poka-
zala sliku Lahirija Mahašaje i rekla mu da mu se pokloni u mislima i da ga
zamoli za pomoć. Jogananda opisuje taj događaj ovako: »Zureći u fotografi-
ju ugledao sam zasljepljujuće svjetlo koje je obavilo moje tijelo i cijelu pro-
storiju. Mučnina i ostali simptomi istog su časa nestali; bio sam zdrav.« Ne-
dugo nakon što ga je od fatalne bolesti izliječila moć guruove slike, doživio je
Jogananda drugu snažnu ekstazu. Za vrijeme sna ugledao je, kako kaže,
svojim unutarnjim spiritualnim okom bljesak svjetla, poslije čega mu se uka-
zala vizija u kojoj su u himalajskim pećinama sjedili jogiji u meditativnom
položaju. Nakon što je ta vizija nestala, srebrnaste zrake su se u sve većim
krugovima širile u beskonačnost. On je tada zapitao: »Kakav je to čudesan
sjaj?«, a glas poput grmljavine mu je odgovorio: »Ja sam, Išvara (Bog, vladar
Univerzuma). Ja jesam Svjetlo«. Taj mistični doživljaj ostavio je dubok i tra-
jan trag u duši mladog Mukunde, koji je poslije tog nadahnuća posvetio svoj
život traganju za Bogom.

Kad je imao dvanaest godina Mukunda je u Benaresu posjetio Svami

Pranabanandu, duhovnog učitelja i hinduskog sveca, koji mu je trebao po-
moći da pronađe očevog prijatelja Kedara Natha Babua, za koga je nosio
očevo pismo. Iznenadilo ga je što je Svami Pranabananda znao tko je on i
koga traži, a da ga nikad prije nije vidio. Čim ga je ugledao, Svami Pranaba-
nanda je rekao: »Mislim da se čovjek koga tražiš, Kedar Nath, upravo
približava vratima«, i ovaj se zaista u tom trenutku pojavio na vratima. Na
pitanje mladog Mukunde kako to da je došao ovamo, Kedar Nath mu je
odgovorio da mu se pred pola sata na obali Gangesa približio Svami Prana-
bananda i rekao da ga Bhagatijev sin čeka u njegovom stanu, a potom se
ispričao da mora nešto obaviti i nestao u gomili. To je značilo da je Svami
Pranabananda u isto vrijeme postojao u dva tijela, t.j. da se materijalizirao u
još jedno tijelo. Kad ga je mladi Mukunda (Jogananda) zapitao kako su mo-
guće takve pojave, ovaj mu je odgovorio: »Suptilno jedinstvo pojavnog svi-
jeta nije skriveno od istinskih jogija. Ja u svakom trenutku mogu vidjeti svoje
učenike u Calcutti i s njima razgovarati. Tako i oni mogu transcendirati sve
prepreke grube materije.« Kasnije je Jogananda saznao da je sposobnost
pojavljivanja u više fizičkih tijela jedna od jogijskih moći (siddhi), koje se
spominju u Joga sutrama. Pojava bilokacije je opažena u životima velikog
broja indijskih jogija. Svami Pranabananda je zatim objasnio mladom Joga-
nandi od kakve je neprocjenjive važnosti pomoć gurua u duhovnom razvoju
ovim riječima: »Osam sam godina ustrajao meditirajući polovinu noći. Posti-
gao sam čudesne rezultate. Duh su mi prosvijetlile izvanredne duhovne per-
cepcije. Ali između mene i Beskonačnog uvijek je stajao tanak veo. Vidio
sam da ne mogu postići konačno sjedinjenje unatoč svojoj nadljudskoj upor-
nosti. Jedne sam večeri otišao kod Lahirija Mahašaje i počeo ga preklinjati
za njegov božanski zagovor.« Lahiri Mahašaja mu je uslišao molbu i rekao:
»Idi sada i meditiraj. Založio sam se za tebe kod Brahme«. Od tog dana, po
riječima Sri Pranabanande, Stvoritelj nikad više nije bio skriven od njegovih
očiju.

Taj događaj je imao dubok utjecaj na mladog Joganandu. On je po

povratku kući u svojoj maloj sobici u potkrovlju počeo svakodnevno mediti-
rati i, kako piše, pripremati svoj duh za spoznaju Boga. U namjeri da nađe
svog gurua, čije mu se lice često javljalo u vizijama, uputio se s nekoliko
vršnjaka vlakom u Hardwar, mjesto na podnožju Himalaja. No taj izlet nije
uspio. Otac je poslao Joganandinog starijeg brata da ga uz pomoć policije
vrati kući. Po povratku kući otac ga je zamolio da obuzda želju za putova-
njima dok ne završi srednju školu. Ali znajući za sinovljevu nepokolebljivu
želju da nađe svog gurua, našao je učenog filozofa i duhovnog učitelja Svami
Kebalanandu i uredio da podučava mladog Joganandu sanskrtu i svetim spi-
sima. Svami Kebalananda bio je poznati autoritet u poznavanju šastri ili svetih
knjiga pa su ga smatrali garšijem, t.j. prosvijetljenim mudracem. On je bio
deset godina učenik čuvenog jogija Lahirija Mahašaje, pa je Joganandi govo-
rio o svojim iskustvima sa svojim slavnim učiteljem. U skladu s učenjem
Lahirija Mahašaje smatrao je da je tehnika krija joge najpogodniji način sa-
mospoznaje i najbolji put u čovjekovoj potrazi za Beskonačnim. Lahiri Ma-
hašaja nije nikad dozvolio svome egu da bude pokretačka snaga njegovog
djelovanja. Smatrao je da je princip ega osnovni uzrok dualizma, t.j. pri-
vidne odvojenosti čovjeka od njegovog Tvorca. Princip ega odvodi čovjeka
u ropstvo maje, t.j. ropstvo kozmičke obmane, u kojoj se subjekt (ego) lažno
pojavljuje kao objekt. Maja je kozmička iluzija koja dominira čovjekovom
sviješću stvarajući iluziju stvarnosti kao mnogostrukosti oblika, prikrivajući
na taj način jednu jedinu Istinu.
 Tijekom dvije godine koje su prošle od njegovog neuspjelog puta na
Himalaje do susreta s velikim guruom Sri Juktešvarom, koji je odigrao
najvažniju ulogu u Joganandinom duhovnom životu, on je sreo velik broj
poznatih indijskih jogija i svetaca, kao na pr. »putujućeg sadhua« (mudraca),
»mirisnog sveca«, »Tigar svamija«, »lebdećeg sveca«, glasovitog indijskog
znanstvenika Chandru Bosea i druge. U svojoj biografiji Jogananda opisuje
sve te susrete. »Putujećeg sadhua« susreo je u hramu božice Kali. Ovaj mu
je izrekao nekoliko misli, koje su se duboko usadile u Joganandinu svijest.
Neke od njih ćemo zbog njihove važnosti ovdje navesti: »Dugo sam vježbao,
govorio je »putujući sadhu«, iskreno samoispitivanje, koje je izrazito bolan
pristup mudrosti. Bespoštedno samoispitivanje i neumorno promatranje vla-
stitih misli uzdrmava same čovjekove temelje. Ono satire u prah i najsnažniji
ego. Ali takva samoanaliza nepogrešivo stvara vidovnjake... Čovjek ne može
shvatiti nijednu vječnu istinu sve dok se ne oslobodi vlastitih želja i prohtje-
va... Unutrašnja spoznaja ubrzo otkriva da je djelovanje gotovo svih ljudskih
bića motivirano sebičnim motivima. To porazno saznanje stvara osjećaj sami-
losti prema onima koji su slijepi za iscjeljujuće duševne moći... Samo povr-
šan čovjek, ophrvan vlastitom uskogrudnom patnjom prestaje suosjećati s
patnjama ostalih... Onaj koji oštrim skalpelom vježba samokritiku, produbit
će svoje suosjećanje sa svima ostalima, njegova samilost postat će univer-
zalna i on će se osloboditi zaglušnih zahtjeva svog ega. Ljubav prema Bogu
cvjeta na takvom tlu... Drevni ršiji (mudraci) položili su neuništive temelje
duhovnog života Indije. Njihove izreke su ovoj zemlji dovoljne i danas; one
su još uvijek moderne i dorasle izazovima materijalizma.«

Jedan Joganandin poznanik preporučio mu je da posjeti Svami Višu-

dhanandu, koga su zvali Gadha Baba, poznatog kao »mirisni svetac«, zbog
toga što je mogao svakom cvijetu dati prirodni miris, oživjeti uveli cvijet, a i
čovjekovu kožu prožeti ugodnim mirisom. Našavši se kod »mirisnog sve-
ca«, ovaj ga je zapitao koji miris želi. Kad je Jogananda rekao da želi miris
ruže, osjetio je u isti mah kako je miris ruže počeo snažno isparavati iz njegovog
dlana. Gandha Baba mu je povjerio kako mu je trebalo dvanaest godina da
od jednog učitelja u Tibetu nauči proizvoditi mirise »astralnim sredstvima«.
Taj ga je tibetanski učitelj pored toga naučio i mnoge druge jogijske tajne.
Jedan je Joganandin prijatelj tvrdio kako je bio prisutan kad je Gandha Baba
pred stotinjak ljudi materijalizirao nekoliko mandarinki. Jogananda je kasnije,
kad je i sam postigao sposobnost unutarnje spoznaje, naučio metodu materi-
jalizacije, koju je ovako opisao. Različiti osjetilni podražaji, dodirni, vidni, okusni.
slušni i mirisni, proizvode se različitim vibracijama elementarnih čestica. Tim
vibracijama upravlja prana, suptilna životna energija, koja se smatra nosi-
ocem inteligencije i svih prirodnih procesa. Određenim joga vježbama Gandha
Baba se uspio uskladiti sa silom prane i preko nje postići preustrojavanje
vibracija sa ciljem da materijaliziraju željeni predmet. Prema Joganandinom
uvjerenju mirisi koje je proizvodio Gandha Baba bile su materijalizacije pro-
izvedene manipuliranjem vibracijama elementarnih čestica, a ne posljedica
hipnoze. Po njegovom mišljenju ono što se naziva čudom, t.j. neobičan i na
izgled neobjašnjiv događaj, zapravo je u skladu s kozmičkim zakonima, tako
da se za ništa ne može reći da je »čudo«, osim u onom najdubljem smislu u
kojem je sve čudo. Takozvane čudesne moći Lahiri Mahašaje, Gandha Babe
i drugih velikih proroka i jogija prirodna su posljedica njihovog dubokog razu-
mijevanja suptilnih zakona koji djeluju u Kozmosu.

Sljedeći zanimljiv susret bio je s »Tigar - svamijem«, jogijem koji je

prije nego što je postao redovnik hvatao tigrove i s njima se borio golim
rukama. On je Joganandi ovako objasnio tajnu svoje nadljudske snage: »Postoji
priličan broj ljudi čija je tjelesna snaga jednaka mojoj, ali im nedostaje hlad-
nokrvnost i samopouzdanje. Onaj tko je čvrst samo tjelesno, ali ne i duševno
može se onesvijestiti i od samog pogleda na divlju zvijer... Mnogi ljudi herku-
lovske snage toliko su se uplašili od napada bengalskog tigra, da su postali
sasvim bespomoćni... Onaj tko je tjelesno snažan a istovremeno i beskrajno
odlučan može »uvjeriti« tigra da se ne može obraniti. Koliko sam puta upra-
vo to učinio!... Duh je onaj koji daje snagu mišićima. Snaga čovjekovog
udarca ovisi o njegovoj napadačkoj volji i hrabrosti. Duh doslovno stvara i
održava tijelo... Izvanjska krhkost potječe od duha... Moja najranija je želja
bila da se borim s tigrovima. Volja je bila snažna, ali tijelo slabo... Neukro-
tivom upornošću jačao sam svoje zdravlje i snagu i tako svladao svoj
hendikep.« Poslije jedne borbe s posebno krvoločnim tigrom, kojeg je doduše
svladao, ali i sam bio teško ozlijeđen, jedan mu je jogi rekao: »Dosta je bilo
kroćenja tigrova. Pođi sa mnom i ja ću te naučiti kako da ukrotiš zvijeri
neznanja koje lunjaju po džungli ljudskog duha.« Taj jogi postao je guru
Tigar - svamija, koga je poveo na Himalaje gdje je proučavao svete spise,
vježbao meditaciju i jogij-ske vještine i na kraju sam postao jogi.

Idući značajan susret mladog Joganande bio je s »lebdećim svecem«,

Bhaduri Mahašajom koji je bio poznat kao stručnjak za levitaciju i za prana-
jamu, t.j. za metodu kontroliranja životne sile, prane, pomoću određene teh-
nike disanja. Jogananda ga je posjetio u njegovoj kući iz koje »lebdeći svetac«
nije izlazio dvadeset godina. On je objasnio Joganandi kako uspijeva levitira-
ti, t.j. lebdjeti u zraku unatoč zakonu gravitacije. Nakon određenih vježbi
pranajame, koje smiruju duh i dovode ga u stanje nadsvijesti, jogijevo tijelo
gubi svoju čvrstu strukturu tako da može levitirati. Bhaduri Mahašaja odrekao
se u mladosti velikog obiteljskog bogatstva kako bi se sasvim mogao pos-
vetiti jogi. S tim u vezi rekao je: »Ostavio sam nekoliko bijednih rupija, nešto
sitnih užitaka, a dobio kozmičko carstvo beskrajnog blaženstva«. Jogananda
je često odlazio u posjet »lebdećem svecu«, koji mu je uvelike pomogao da
razvije, kako je rekao, sposobnost percepcije Apsoluta.

Uskoro nakon iskustva s »lebdećim svecem« posjetio je poznatog

indijskog znanstvenika Jagadis Chandra Bosea. Razgovori s tim ne samo
velikim učenjakom nego i mudracem veoma su ga se dojmili. Chandra Bose
studirao je fiziku u Cambridgeu, a u Indiji su smatrali da je izumio bežičnu
telegrafsku vezu prije Marconija. No postao je čuven prvenstveno po svojim
revolucionarnim otkrićima na području fiziologije bilja. Kako je objasnio Joga-
nandi, on je spojio zapadnjačku empirijsku metodu provjeravanja pokusima s
tradicionalnom indijskom metodom introspekcije. Chandra Bose je u toku
svojih istraživanja stigao na granično područje fizike i fiziologije otkrivši kako
granice između te dvije discipline nestaju i kako između žive i nežive materi-
je postoje brojne dodirne točke. Neorganska se materija u njegovim pokusi-
ma nije ponašala inertno: titrala je pod utjecajem različitih sila. Činilo se da
isti univerzalni zakoni vrijede za metale, biljke i životinje. Svi su oni poka-
zivali u određenim uvjetima u biti istu pojavu umora i depresije uz mogućnost
oporavka kao i trajni gubitak osjećaja nakon smrti. Chandra Bose je vršio
istraživanja ponašanja biljaka pomoću posebnog aparata, kreskografa i
ustanovio da biljke imaju osjetljiv živčani sistem i raznolik osjećajni život.
Ljubav, mržnja, radost, bol, užitak, uzbuđenje i druge emotivne reakcije na
različite podražaje urođene su, po mišljenju Chandra Bose, biljkama jednako
kao i životinjama.

Nakon što je na očevo zadovoljstvo završio srednju školu, Jogananda

je odlučio da se sa svojim prijateljem Jitendrom Mazumdarom pridruži jed-
nom ašramu u Benaresu. Kupujući namirnice za potrebe tog ašrama na
tržnici Benaresa ugledao je čovjeka u žutoj odjeći svamija, koji je snažno
privukao njegovu pažnju. Pristupivši tom čovjeku ovaj mu je rekao da je on
njegov guru, da ga je dugo čekao i da će mu pokloniti svu svoju ljubav i
pažnju. Rekao je da se zove Sri Juktešvar i da je njegov ašram u Serampo-
reu nedaleko od Calcutte. Kad je Jogananda došao u njegov ašram, prvi
zahtjev gurua Sri Juktešvara, bio je da se ovaj vrati svojoj obitelji u Calcuttu
i da nastavi školovanje u koledžu. Rekao je da će Jogananda jednog dana
otići na Zapad i da će tamo ljudi spremnije prihvatiti drevnu indijsku mudrost
bude li učitelj imao sveučilišnu diplomu. Sri Juktešvar je već drugi dan po
dolasku u ašram inicirao Joganandu u krija jogu, koju je ovaj savladao već
ranije zahvaljujući svom prvom duhovnom učitelju svamiju Kabalanandi.
Upisao se na koledž škotske crkve u Calcutti, ali je gotovo sve vrijeme provo-
dio u ašramu u blizini svog gurua. Vidio je kako Sri Juktešvar svako jutro
prije zore ulazi u stanje samadhija, t.j. u nadsvjesno stanje ekstaze, u kojem
jogi doživljava istovjetnost svoje individualizirane duše i kozmičkog duha.

Jogananda je u mladosti patio od kroničnih probavnih smetnji i bio je

veoma mršav. Njegov mu je novi guru stoga savjetovao da više jede kako bi
ojačao, a ovaj se požalio na svoje zdravstvene poteškoće dodavši da mu
nikakvi lijekovi nisu pomogli. Na to je Sri Juktešvar rekao: »Lijekovi su
ograničeni, dok božanska moć to nije. Vjeruj u to i bit ćeš zdrav i snažan.«
Te su ga riječi ohrabrile i nadahnule vjerom. Već za dva tjedna želučane su
tegobe zauvijek nestale, a on je počeo dobivati na težini i snazi. Sri Juktešvar
mu je objasnio da čovjeka njegove misli čine kako zdravim tako i bolesnim.
Misao je sila kao što je to gravitacija ili elektricitet. Ljudski duh je iskra
svemoćne Božje svijesti. Čovjekovo zdravlje ovisi o stanju njegovog duha i u
stopu prati njegova podsvjesna očekivanja. Kroz vrata imaginacije ulazi bolest
jednako kao i zdravlje. Ne treba vjerovati u postojanje bolesti čak i onda kad
je čovjek ozbiljno bolestan. Principi koji djeluju u vanjskom Svemiru i koje
učenjaci mogu otkriti, zovu se prirodni zakoni. Postoje međutim, nastavio je
svoja objašnjenja Sri Juktešvar, suptilniji principi koji upravljaju spiritualnim
razinama i unutarnjim carstvom svijesti. Ti se principi mogu spoznati zna-
nošću joge. Čovjeka koji je spoznao samog sebe, a ne fizičar, jest čovjek koji
razumije istinske principe materije.

Sri Juktešvar je upozoravao svoje učenike da knjiško znanje nije nužni

korak na putu prema spiritualnoj spoznaji i da se razumijevanje biti stvari ne
ogleda u bogatoj retorici. Isključivo usmjerenje na intelektualni rad uzrokuje
taštinu i lažno zadovoljstvo neprovjerenog znanja. Čovjek može potpuno
shvatiti istinu ne samo kad se u nju uvjeri svojim umom, nego kad je prihvati
cijelim svojim bićem. Rekao je: »Ršiji su u jednoj rečenici izražavali tako
duboke misli, da ih učenjaci objašnjavaju generacijama ljudi... Britka je
inteligencija dvosjekli mač. Može se upotrijebiti konstruktivno i destruktivno,
kao i nož: da izreže čir neznanja ili da samom sebi odrubi glavu.« Govorio je
kako čovjek živeći u ropstvu maje svoj povratak božanskoj razini mora za-
početi kontrolom svog tijela i nadilaženjem prirodnih nagona. Seksualni je
nagon usađen čovjeku radi produženja vrste, a ne zbog zadovoljenja
nezajažljive žudnje. Silovita žudnja, ako je pogrešno usmjerena, najveći je
neprijatelj čovjekove sreće. Dosljedni sljedbenik drevnih mudrosti na kraju
svog duhovnog razvoja biva potpuno oslobođen svih nagonskih prisila. On
svoju potrebu za osjetilnu ljubav preobražava u žudnju za Bogom.

Nakon što je proveo šest mjeseci sa Sri Juktešvarom, a još nije doživio
samadhi, t.j. sjedinjenje s Bogom, Jogananda je zamolio svog gurua da mu
dozvoli odlazak na Himalaje u nadi da će tamo ubrzati svoje duhovno sazri-
jevanje. Njegov profesor sanskrta na koledžu škotske crkve dao mu je adresu
Rama Gopala, »sveca bez sna«, učenika Lahirija Mahašaje, koji je živio u
mjestu Ranbajpur, na podnožju Himalaja. Susret i razgovori s tim jogijem bili
su za mladog Joganandu veoma poučni. Kad ga je zamolio da mu pomogne
da doživi samadhi, Rama Gopal mu je odgovorio: »Tvoje tijelo nije još za to
spremno. Kao što slaba žarulja ne može podnijeti previsoki električni napon,
tako ni tvoji živci nisu spremni za kozmičku struju. Kad bih ti sad omogućio
da doživiš beskrajnu ekstazu, sagorio bi kao da ti je svaka stanica u pla-
menu.« Zatim mu je govorio o svom životu, o tome kako je dvadeset godina
boravio u skrovitoj pećini meditirajući osamnaest sati dnevno. Potom se
preselio u još nedostupniju pećinu i ostao ondje dvadeset i pet godina provodeći
po dvadeset sati dnevno u jogijskoj ekstazi. San mu nije bio potreban, jer je u
savršenoj tišini nadsvijesti nalazio potpuniji odmor nego u djelomičnom smire-
nju uobičajenog podsvjesnog stanja. Mišići se u snu opuštaju, ali srce, pluća
i krvotok neprestano rade, dok se u nadsvjesnom stanju rad unutarnjih orga-
na privremeno zaustavlja, a oni se za to vrijeme pune kozmičkom energijom.
Zahvaljujući tim metodama »svecu bez sna« san je bio godinama nepotreban.

Po povratku u ašram Jogananda je uz pomoć svog gurua Sri Jukte-

švara prvi put doživio stanje kozmičke svijesti, samadhi, koje je on ovako
opisao. Jednog mu je dana Sri Juktešvar rekao da će mu se ispuniti žarka
želja sjedinjenja s Bogom te ga je blago udario po prsima na mjestu iznad
srca. Na to, kako piše Jogananda, tijelo mu se naglo ukočilo uz osjećaj da mu
se duh oslobađa tjelesnog ropstva. Osjećaj identiteta nije više bio ograničen
na njegovo tijelo, nego se proširio na čitavu okolinu, okolne kuće, drveće,
ljude. Normalan frontalni vid izmijenio se u obuhvatno, sferno vidno polje,
koje je obuhvaćalo sve oko njega. Svjetlo koje je sve prožimalo i ispunjavalo,
smjenjivalo se s pojavom mnogobrojnih materijaliziranih oblika. Zatim je
doživio Boga kao zasljepljujući sjaj bezbrojnih svjetlosnih zraka, koje su se
širile iz jednog izvorišta u svim smjerovima stvarajući galaksije obavijene
neopisivim aurama. Vidio je kako se te stvaralačke zrake uvijek iznova zgu-
šnjavaju u sazviježđa, da bi se ponovno rastopile u moru prozirnog plamena.
Središte ognjenog neba spoznao je kao točku intuitivne percepcije u svome
srcu i iz te njegove unutarnje jezgre sjaj se širio prema svakom dijelu Svemira.
Čuo je kako božji glas odjekuje kao »om«, titraj kozmičkog stvaralačkog
zvuka. Iznenada mu se dah vratio u pluća i on je razočaran shvatio da se
ponovno našao u »kavezu svog tijela«. Iz tog događaja kozmičke vizije izvu-
kao je Jogananda, kako kaže, mnoge pouke. Uvidio je da je nemoguće doživjeti
Boga ako se prethodno potpuno ne smire misli i duh. Iskustvo kozmičke
svijesti može se postići tek kad duh toliko ojača da ga zasljepljujuće koz-
mičko svjetlo i beskrajni novi vidici ne mogu slomiti. Samo odgovarajuće
proširenje svijesti koje se može postići vježbanjem joge i prakticiranjem
odanosti (bhakti) može pripremiti duh da podnese šok kozmičke svijesti. Sri
Juktešvar naučio je Joganandu da doživi kozmičku svijest kadgod to zaželi,
kao i da tu sposobnost prenese drugima, ako su im intuitivni kanali dovoljno
razvijeni. Jogananda je nakon svog prvog doživljaja kozmičke vizije mjeseci-
ma svakog dana ulazio u stanje samadhija, ekstatičnog sjedinjenja s Bogom.

Veoma su zanimljiva Joganandina razmišljanja o astrologiji. Smatrao

je da je astrologija suviše obuhvatna i kompleksna, matematički i filozofski,
da bi je mogao shvatiti netko tko nije iznimno dubokouman. Drevni indijski
ršiji posjedovali su veliko astronomsko znanje. U djelu pod nazivom »Kauši-
taki brahmana« nalaze se podaci koji pokazuju da su Hindusi 3000 godina
pr. Kr. imali veoma razvijenu astronomiju: poznavali su heliocentrično kre-
tanje planeta u Sunčevom sistemu, sferni oblik Zemlje i njeno okretanje oko
osi, zakon gravitacije itd. To poznavanje astronomije u drevnoj Indiji pred-
stavljalo je podlogu na kojoj se razvila astrologija. Već se tada shvaćalo da
su svi dijelovi Svemira međusobno povezani i da djeluju jedni na druge, t.j. da
se uravnoteženi ritam Svemira temelji na uzajamnosti. Također se pretpos-
tavljalo da događaji u Svemiru djeluju na čovjeka. Tako je nastala astrologija
kao disciplina koja proučava čovjekove reakcije na planetarne podražaje.
Zvijezde odašilju pozitivna i negativna zračenja, što samo po sebi čovjeku ni
šteti niti mu pomaže, nego otvara kanale za uspostavljanje ravnoteže između
uzroka i posljedica, ravnoteže koju je čovjek poremetio svojim djelima u
prošlosti. Dijete se rađa onog dana kad su svemirske zrake u matematičkoj
harmoniji s njegovom karmom. Njegov je horoskop portret koji otkriva njegovu
prošlost i njezine moguće posljedice u budućnosti. Ali planetarnu konstela-
ciju u trenutku rođenja mogu pravilno protumačiti samo ljudi ne samo ve-
likog astronomskog i astrološkog znanja nego i duboke intuitivne mudrosti.
Astrologija je došla na zao glas zbog mnogobrojnih šarlatana. Poruka koju u
času rođenja ispisuje Svemir nema namjeru da predodredi čovjekovu sud-
binu kao posljedicu njegovih prošlih djela, dobrih i zlih, nego da potakne njegovu
volju za oslobođenjem od univerzalnog ropstva, t.j. da mu ukaže na mo-
gućnost da ono što je učinio može i »raščiniti«. Nitko drugi nego čovjek sam
nije pokrenuo događaje, posljedice kojih osjeća u sadašnjem životu. Čovjek
može prevladati svako ograničenje, jer ga je sam vlastitim djelima stvorio i
jer raspolaže duhovnim moćima, koje ne podliježu utjecaju planeta. Stoga po
mišljenju Joganande nije opravdano praznovjerno strahopoštovanje prema
astrologiji. Mudar čovjek može pobijediti utjecaje planeta i nadvladati posljedice
djela iz prošlih života i to putem svog duhovnog razvoja, približavanjem i na
kraju spajanjem s Bogom. Čim je čovjek svjesniji svog jedinstva s Bogom,
tim je manje podložan utjecajima planeta. Sljedbenik svetih spisa nakon duboke
molitve i meditacije dolazi u vezu s božanskom sviješću i to je najbolja unu-
tarnja zaštita od negativnih astroloških utjecaja.

Sri Juktešvar je objašnjavao Joganandi da su drevni ršiji otkrili univer-

zalne zakone koji vladaju Svemirom. Sve ljudske nevolje po njegovom ka-
zivanju nastaju zbog kršenja tih univerzalnih zakona. Sveti spisi ističu da
čovjek mora poštovati prirodne zakone ne sumnjajući pri tom u božansku
svemoć. Čovjek mora vjerovati u svemogućeg Boga i u Njegovu pomoć, ali
istovremeno mora učiniti sve kako bi popravio zlo koje proizlazi iz njegovih
prošlih djela. Postoje različiti načini kojima se mogu ublažiti ili poništiti nepo-
voljni učinci prošlih zlih djela, kao na pr. molitvom, jogijskom meditacijom,
savjetima duhovnog učitelja, činjenjem dobrih djela, pa i nošenjem tzv. astro-
loške narukvice. Takvu narukvicu je Sri Juktešvar preporučio Joganandi s
objašnjenjem da su indijski jogiji prije mnogo vjekova otkrili da čisti metali
emitiraju astralno svjetlo koje odbija negativna zračenja planeta. Svemirom
neprestano struje različita suptilna zračenja, a čovjek ne zna koja mu pomažu
a koja štete. Ršiji su otkrili pozitivno djelovanje nekih metala, pa i nekih
biljaka, a najdjelotvorniji učinak imaju savršeno čisti dragulji. Prema Sri Jukte-
švaru za opću upotrebu najbolje su narukvice od zlata, srebra ili bakra. Joga-
nandi je preporučio narukvicu od srebra i olova, jer će, kako je rekao, za
mjesec dana imati poteškoća s jetrom, ali da će zahvaljujući preporučenoj
narukvici ozdraviti za dvadeset i četiri dana. Jogananda je odmah sutradan
nabavio takvu narukvicu. Mjesec dana nakon toga osjetio je bolove u pre-
djelu jetre, koji nisu prestajali usprkos narukvice. Kad se požalio svome gu-
ruu, ovaj mu je odgovorio: »Kažeš da te boli. Ja kažem da te ne boli.« Kao
nekim čudom, nesnosna bol zbog koje tjednima nije mogao spavati nestala
je. Jogananda piše da je tek tada shvatio da je Sri Juktešvar nadljudsko biće.
Dovodio mu je poslije toga svoje prijatelje da ih izliječi, a Sri Juktešvar im je
obično preporučivao drago kamenje ili metalnu narukvicu hvaleći njihovu
djelotvornost kao čin astrološke mudrosti. Naglašavao je da iscjeliteljsko
djelovanje dragog kamenja i metala ne treba pripisati njemu, nego nekoj
drugoj, višoj moći. Uvijek je međutim isticao da su vjera u božansku za-
štitu i pravilna upotreba čovjekove volje daleko jače od svih suptil-
nih svemirskih utjecaja. Što je čovjekova samospoznaja potpunija, to je
veći utjecaj njegovih spiritualnih vibracija na Svemir, a djelovanje svemirskih
vibracija na njega samog slabije.

Sri Juktešvar je podučavao svog učenika u mnogim duhovnim disci-

plinama. Govorio mu je tako jednom prilikom o sankhiji, jednom od šest
sistema hinduske filozofije, koja naučava da konačno oslobođenje čovjek
može postići putem znanja, koje se sastoji od dvadeset i pet načela. Jedno od
tih načela glasi: »Do gospodara kreacije ne može se doći zaključivanjem.
Postojanje Boga se ne može dokazati.« Sri Juktešvar je to načelo sankhije
tumačio ovako: »Za neprosvijetljenog čovjeka koji sve prosuđuje samo na
osnovi svojih osjetila, nema dokaza o Bogu, pa prema tome On za njega i ne
postoji. Međutim sljedbenici sankhije došli su do spoznaje Boga putem medi-
tacije, pa prema tome oni dobro znaju da On postoji i da se može spoznati.«

Za vrijeme jednog putovanja u Kašmir Sri Juktešvar se teško razbo-

lio. Nakon što je ozdravio i vratio se u svoj ašram objasnio je Joganandi
prirodu svoje bolesti. Prema njegovom objašnjenju on se razbolio namjerno
kako bi u vatri svoje groznice, kako je rekao, sagorio grijehe svojih učenika.
Naime, tumačio je Sri Juktešvar, guru može pogreške svojih učenika svesti
na najmanju mjeru tako što svojom patnjom odnosno bolešću preuzme dio
njihove karme, t.j. posljedice njihovih prošlih zlih djela. Tajnom metodom jogi
sjedinjuje svoje astralno tijelo s astralnim tijelom čovjeka koji pati, tako da se
njegova bolest prenosi na tijelo jogija. Poslanje jogija na ovom svijetu je
ublažavanje patnje drugih ljudi spiritualnim sredstvima, među ostalim i pre-
uzimanjem na sebe njihove bolesti. Budući da se jogi može uzdići u nadsvi-
jest kad god to poželi, on može zaboraviti odnosno zanemariti svoju tjelesnu
patnju. Preuzimajući bolest drugih, jogi može umjesto njih udovoljiti zahtjevu
karmičkog zakona uzroka i posljedice. Spiritualni zakon doduše ne zahtijeva
da se učitelj obavezno razboli kad želi nekog izliječiti, ali ponekad, pogotovo
kad želi ubrzati duhovni razvoj svog učenika, on može na svoje tijelo preuzeti
dio njegove loše karme. Međutim, samo veliki duhovni učitelji mogu preuzeti
karmu svojih učenika. Ršiji su prije više tisuća godina označili mjerilo po
kojem se mogu prepoznati veliki jogiji, a to je sposobnost da takav jogi može
kadgod zaželi preći u najviše duhovno stanje, u stanje nirvikalpa samadhi.

Jogananda je 1914. godine, kad je smatrao da je dovoljno duhovno

napredovao, zamolio svog gurua da ga zaredi za svamija. Sri Juktešvar je
pristao i primio ga u red svamija. Tom je prilikom morao odabrati novo ime i
on se odlučio za ime Jogananda, što znači blaženstvo (ananda) putem sjedi-
njenja s Bogom (joga), odrekavši se ranijeg imena Mukunda Lal Gosh. Svamiji
su pripadali drevnom isposničkom redu što ga je osnovao religiozni učitelj Sri
Šankara. Ideal nesebičnog služenja svim ljudima i odricanje od osobnih
ambicija i veza potiče pripadnike tog reda da aktivno sudjeluju u humanitar-
nom i obrazovnom radu. Svamiji se pridržavaju načela da su svi ljudi braća
bez obzira na kastu, boju kože, spol ili rasu. Jogi nije uvijek i svami. Svatko
tko vježba neku tehniku bogospoznaje je jogi, bio oženjen ili ne, svjetovan
čovjek ili redovnik. Jogi prakticira skup vježbi kako su ih opisali prvi ršiji,
kojima se postupno disciplinira duh i tijelo i time oslobađa duša. Drevni rši
Patanjđali definira jogu kao kontrolu nad fluktuacijama duha, što znači da se
suština joge sastoji u vladanju samim sobom. Dok su svamiji obavezno pri-
padnici isposničkog reda, podvrgnuti strogim pravilima neposjedovanja,
moralne čistoće i poslušnosti duhovnom učitelju, jogiji ne podležu nikakvim
formalnim obavezama. Ponekad se postavlja pitanje tko je na višoj duhovnoj
razini, jogi ili svami. Jogananda je mišljenja da kad se jednom postigne jedin-
stvo s Bogom, razlike između pojedinih putova koje vode tom zajedničkom
cilju nisu važne. Sri Juktešvar je bio svami i jogi, a to je postao i Jogananda.

Jogananda je bio majstor i učitelj krija joge, pomoću koje se može

kontrolirati duh i to posredstvom životne sile, koja se smatra najdjelotvorni-
jim sredstvom spajanja s Bogom. U svojoj autobiografiji Jogananda opširno
opisuje smisao i tehniku te drevne duhovne discipline, koju je u 19. stoljeću
ponovno otkrio i obnovio duhovni učitelj Babađi, pošto je bila stoljećima zabo-
ravljena. Babadijev učenik Lahiri Mahašaja najzaslužniji je za popularizaciju
i širenje krija joge u Indiji. On je bio i guru Joganandinog učitelja, Sri Jukte-
švara. Sanskrtski korijen riječi krija je »kr«, što znači činiti, djelovati (isti
korijen ima i riječ karma). Krija joga u doslovnom smislu riječi prema tome
znači jedinstvo (joga) s Bogom putem određenog obreda ili djelovanja (kri-
ja). Jogi koji ispravno sprovodi tehniku krija joge postepeno se oslobađa
karme, t.j. univerzalnog lanca uzroka i posljedice. Krija joga je psiho-fizio-
loška metoda kojom se krv čisti od ugljičnog dioksida i napaja kisikom, a
dodatni kisik se pretvara u živomu energiju, koja obnavlja mozak i centre u
kičmenoj moždini. Krija jogu spominje Krišna, najveći indijski prorok, u Bhaga-
vadgiti ovim riječima: »Žrtvujući udisaj u izdisaju, a izdisaj u udisaju jogi neu-
tralizira oba ta daha. Time oslobađa životnu silu kojom može upravljati.«
Krišna dakle ističe da jogi može ovladati životnom silom, t.j. svojim tijelom i
pretvoriti ga u čistu energiju. U početnom stanju sjedinjenja s Bogom (sa-
vikalpa samadhi) svijest sljedbenika krija joge stapa se s kozmičkim duhom.
U tom se stanju životna sila povlači iz tijela, koje postaje nepokretno i kruto,
pa izgleda kao da je mrtvo; život jogija se privremeno zaustavlja. Kako on
napreduje prema višem duhovnom stanju (nirvikalpa samadhi), on postaje
sposoban da se sjedini s Bogom u budnom stanju svijesti tako da mu se tijelo
pri tom ne ukoči. Drevni jogiji su otkrili da je tajna kozmičke svijesti usko
povezana s kontrolom disanja. Životna sila koja se troši za rad srca može se,
po njihovom učenju, osloboditi za više aktivnosti metodom smirivanja, odno-
sno neutraliziranja disanja.

Krija joga mentalno usmjerava životnu energiju tako da ona kruži oko
šest središta u kičmenoj moždini. Pola minute kruženja energije oko kičmene
moždine ima za posljedicu, kako kaže Jogananda, golem napredak u duhovnoj
evoluciji čovjeka: on je jednak napretku koji se postiže za godinu dana »nor-
malnog« duhovnog razvoja. Postepenim povećanjem broja jednostavnih i
bezopasnih vježbi tijekom dana, jogijevo se tijelo astralno transformira, te
konačno postaje sposobno da crpi iz nepresušnog potencijala kozmičke
energije. Prakticiranje krija joge izaziva osjećaj mira i ugodni osjećaj regene-
rativnog djelovanja životne energije u kralježnici. Tehnikom krija joge pre-
tvara se dah u duh: kad pomoću te tehnike čovjek u dovoljnoj mjeri spiritual-
no uznapreduje, on doživljava dah kao čin duha. Tehnika krija joga temelji se
na iskustvu raznih oblika koncentracije i meditacije. Čovjek koji vježba krija
jogu stiče sposobnost da se odvoji od svojih tjelesnih osjetila, zbog čega je u
stanju da po svom izboru sjedini svoj duh bilo s višom Stvarnošću, bilo s
materijalnim svijetom. Na život naprednog krija jogija ne mogu utjecati njego-
va prošla djela. Postajući gospodar svojih osjetila i svog tijela, krija jogi može
na kraju, ako to želi, pobijediti i svog posljednjeg neprijatelja, smrt. Tajna
života i smrti usko je povezana s dahom: »bezdahnost« (stanje bez daha) je
besmrtnost. Spoznavši tu istinu drevni indijski ršiji, služeći se metodom daha
razvili su tehniku postizavanja stanja bez daha (bezdahnost). Ali sveti hin-
duistički spisi kažu da se korištenje te tehnike za postizavanje besmrtnosti
događa veoma rijetko, samo onda kad za to postoji neki izuzetno važan
razlog.

Najneobičniju viziju doživio je Jogananda 1915. godine, u vrijeme I.

svjetskog rata, dok je meditirao u svojoj sobi u potkrovlju očeve kuće. Tije-
kom meditacije njegova se svijest prenijela u tijelo kapetana bojnog broda
koji je pogodila bomba i raspolovila ga. Kapetan je skočio u more i doplivao
do obale, ali tu ga je smrtno pogodio metak. Potom se Joganandi vratila
svijest u njegovo tijelo i on je radostan osjetio da nije mrtav, već da sjedi u
lotos položaju na krevetu svoje sobe. No zatim mu se svijest ponovno vratila
u mrtvo kapetanovo tijelo. Sad više nije znao je li živ ili mrtav, pa je sav
zbunjen upitao: »Gospode jesam li živ ili mrtav?«. Nato je zasljepljujuće svjetlo
ispunilo cijeli horizont, a vibracija koja je zvučala kao tiha grmljavina uobličila
se u riječi: »Kakve veze sa svjetlom ima život ili smrt? Načinio sam te na
sliku svoga svjetla. Relativnost života ili smrti pripadaju kozmičkom snu.
Spoznaj svoje istinsko biće... Stvaranje je oboje, i svjetlo i sjena, jer inače ne
bi bilo slike. Dobro i zlo maje moraju se izmjenjivati. Kad bi na ovom svijetu
neprestano vladala radost, bi li čovjek tražio drugi svijet? Bez patnje ne bi se
sjetio kako se odrekao svog vječnog nebeskog doma. B o l j e poticaj sjećanju,
a mudrost je način da izbjegnemo bol. Tragedija smrti nije stvarna. Moji
sinovi djeca su svjetla i oni neće zauvijek zaspati u obmani.« Jogananda kaže
da ni u svetim spisima nije našao tako duboko objašnjenje maje kao u toj
viziji.

Drevni vedski spisi govore kako u materijalnom svijetu vrijedi načelo

relativnosti i dualnosti. Bog, koji je apsolutno jedinstvo, manifestira se u procesu
kreacije u mnogobrojnim oblicima, koji nisu ništa drugo nego kozmička ilu-
zija, maja. Proroci su odvajkada preporučivali čovječanstvu nadilaženje te
iluzije, maje. Oni su smatrali da bi najviši čovjekov cilj trebao biti da se uzdigne
iznad dualnosti materijalnog svijeta i da spozna jedinstvo Stvoritelja. Me-
đutim, čovjek koji je rob kozmičke iluzije ne može se osloboditi zakona pola-
riteta. On mora prihvatiti užitak i bol, dobro i zlo, procvat i propadanje, dan i
noć, rođenje i smrt. Strgnuti veo maje znači prodrijeti u tajnu stvaranja. Sve
dok je čovjek podložan dualističkim obmanama prirode, ne može spoznati
jedinog istinitog Boga. Maja se ne može nadvladati intelektualnom spozna-
jom, nego isključivo postizanjem unutarnjeg stanja nirvikalpa samadhija.
Svemir u suštini nije materijalan, njegova je osnova maja, obmana. Materi-
jalni je kozmos nestvaran kao fatamorgana. S tim u vezi Jogananda spomi-
nje misao koju je izrekao Sir James Jeans u knjizi Tajanstveni svemir. »Svemir
sve više izgleda kao velika misao, a sve manje kao veliki stroj.« Duga kon-
centracija na spiritualno oko omogućuje jogiju da poništi sve obmane materi-
jalnog svijeta i da shvati Svemir kao raznoliki izraz jedne jedine kozmičke sile
ili svjetla vođenog božanskom inteligencijom. Oslobođen od iluzije o materi-
jalnom svijetu i o tri dimenzije prostora i četvrte dimenzije vremena, majstor
joge ne podliježe više krutim fizičkim zakonima. On stoga može materijalizi-
rati i dematerijalizirati svoje tijelo ili bilo koji drugi predmet.

Sri Juktešvar često je Joganandi govorio o besmrtnom guruu Baba-

điju, koji je živio u osami na obroncima Himalaje. Za njega se vjerovalo da je
avatar, t.j. utjelovljeni Bog i da je zadržao svoje tjelesno obličje stoljećima, a
možda i tisućljećima, jer avatar nije podložan prirodnim zakonima. U 19.
stoljeću najpoznatiji Babađijev učenik bio je Lahiri Mahašaja, koji je kako je
već spomenuto oživio zaboravljeno umijeće krija joge. Prema pričanju očevi-
daca taj besmrtni guru nije pokazivao znakove starosti; nije izgledao stariji
od dvadeset i pet godina. Ljudi su ga mogli vidjeti ili prepoznati samo kad je
on to želio. Sri Juktešvar ispričao je Joganandi čudesan prvi susret Lahiri
Mahašaje s Babađijem koji se zbio 1861. godine negdje na Himalajima. Pre-
ma pričanju samog Mahašaje tom je prilikom Babađi materijalizirao veličan-
stvenu zlatnu palaču optočenu bezbrojnim draguljima koja je trebala poslužiti
kao pozornica za inicijaciju Lahiri Mahašaje u krija jogu. Vodič je zapa-
njenom Mahašaji objašnjavao da u toj materijalizaciji nema ništa neobično,
jer je cijeli Svemir materijalizirana Stvoriteljeva misao. Tako je i ova palača
koja lebdi u prostoru Božji san. Prema tumačenju Babađijevog vodiča Bog
je najprije stvorio Zemlju kao ideju, a zatim ju je oživio dajući joj materijalni
oblik. Sve materijalne čestice Zemlje drže se zajedno zahvaljujući Božjoj
volji i kad bi tu volju Bog povukao, Zemlja bi se opet pretvorila u energiju, a
energija bi se rastopila u svijest. Budući da je sjedinjen sa svemoćnom Božjom
voljom, Babađi može pozvati elementarne čestice da se slože i ispolje u bilo
kojem obliku. Ova zlatna palača, objašnjavao je vodič, stvorena je u trenu,
stvorena je jednako kao i Zemlja. Kad palača posluži svojoj svrsi, Babađi će
je dematerijalizirati. U toku inicijacije Babađi je rukom prešao Mahašaji pre-
ko glave i ovaj je potom ušao u stanje nirvikalpa samadhija ostajući u njemu
sedam dana. Zatim mu je Babađi rekao da se mora odreći svoje želje da se
pridruži tajnom društvu jogija na Himalajima, jer se njegova misija sastoji u
prenošenju duhovne Istine putem krija joge mnogobrojnim tražiteljima Istine.

Po mišljenju Joganande Babađi je bio jedan od najvećih avatara, t.j.

mahavatar, dok je Lahiri Mahašaja bio jogavatar, t.j. inkarnacija joge. Sri
Juktešvara je nazvao đnjanavatar, t.j. inkarnacijom mudrosti. Lahiri Ma-
hašaja je živio normalnim životom skromnog činovnika i brižnog kućedomaći-
na, pa je sve više poklonika dolazilo u njegovu kuću na obuku u krija jogi i
drugim oblicima duhovne pomoći. Podučavao je tehniku joge ne samo hin-
dusima, nego i muslimanima i kršćanima. Govorio je svojim učenicima: »Med-
itirajte neprekidno kako biste uvidjeli da ste beskonačna suština s onu strane
svake patnje. Prestanite biti robom svoga tijela. Koristeći tajni jogijski ključ
naučite pobjeći u carstvo duha.« Naglašavajući sveobuhvatnu prirodu krija
joge, Lahiri Mahašaja dozvoljavao je svojim učenicima potpunu slobodu re-
ligijskog opredjeljenja. S tim u vezi je rekao: »Neka se musliman klanja pet
puta dnevno. Hindus bi trebao meditirati četiri puta dnevno, a kršćanin se
četiri puta moliti Bogu, a zatim čitati Bibliju.« On je svoje učenike vodio u
duhovnom razvoju raznim putovima u skladu s prirodnim sklonostima sva-
kog pojedinca, bilo putem bhakti joge (predanosti), karma joge (djelovanja),
đnjana joge (mudrosti) ili rađa joge (kraljevske ili potpune joge). Veliki
guru savjetovao je svojim učenicima da ne troše previše vremena na čitanje
i teorijske rasprave o svetim spisima. Govorio je: »Mudar je onaj koji drevna
otkrivenja i sam doživi, a ne onaj koji o njima samo čita«. Podučavao je svoje
učenike kako je čovjek često bespomoćan pred bujicom loših strasti i da
jedino prakticiranje joge pomaže da ih se čovjek potpuno oslobodi i postigne
stanje trajnog blaženstva. Bez istinskog duhovnog napretka moralni
propisi i zabrane su uzaludni.

Joganandin duhovni učitelj Sri Juktešvar umro je 1936. godine i neko-

liko mjeseci nakon njegove smrti Joganandi se tijekom meditacije pojavio
njegov lik, koji mu je rekao: »Moje tijelo koje vidiš od krvi je i mesa. Premda
je ono etersko, ti ga vidiš kao da je fizičko. Od elementarnih čestica iz
Kozmosa stvorio sam potpuno novo tijelo točno onakvo kakvo je položeno u
zemlju. Ja sam uistinu uskrsnuo, ali ne na Zemlji nego na jednoj astralnoj
planeti.« Sri Juktešvar je zatim opširno govorio o svom novom životu i iskustvi-
ma u astralnoj sferi: »Kao što su proroci poslani na Zemlju«, objašnjavao je,
»da pomognu ljudima odraditi njihovu tjelesnu karmu, tako je Gospod uputio
mene da na jednoj astralnoj planeti služim kao spasitelj... Ondje pomažem
naprednim bićima da se oslobode astralne karme i tako prekinu lanac ponovnih
rođenja u astralu. Stanovnici te astralne planete su duhovno veoma razvije-
ni. Svi su oni u svojoj zadnjoj zemaljskoj inkarnaciji stekli moć da u trenutku
smrti svjesno napuste svoje tijelo i odu na odabranu astralnu planetu. Nitko
tko se na Zemlji nije iz stanja savikalpa samadhija uzdigao u stanje nirvikalpa
samadhi ne može ući na tu astralnu planetu. Njeni stanovnici su već prošli
kroz obične astralne sfere kroz koje poslije smrti moraju proći gotovo sva
zemaljska bića. Zatim su se, da bi potpunije oslobodili svoje duše karmičkih
tragova, ta viša bića ponovno rodila u novom astralnom tijelu... Bog je ljud-
sku dušu redom odjenuo u tri tijela: kauzalno tijelo, suptilno astralno tijelo i
materijalno tijelo. Biće s kauzalnim tijelom ostaje u blaženom carstvu ideja,
dok su organi astralnog tijela svijest, um i osjećaji, a materijalno je tijelo
snabdjeveno fizičkim osjetilima. Ja radim s onim astralnim bićima koja se
pripremaju da uđu u kauzalni svijet.« Nastavljajući svoj iskaz Sri Juktešvar
je rekao: »Postoji velik broj astralnih planeta na kojima sve vrvi od astralnih
bića. Astralni svemir koji se sastoji od različitih suptilnih vibracija svjetla,
nekoliko je stotina puta veći od materijalnog svemira. Kao što se materijal-
nim svemirom kreću mnogobrojne materijalne zvijezde i planete, tako isto
postoje i bezbrojni astralni zvjezdani sustavi. Astralni svijet je nezamislivo
lijep, skladan i sređen. Na astralnim planetarna je vječito proljeće... One
obiluju jezerima boje opala, prozirnim morima i rijekama duginih boja. Astral-
ni svemir nastanjen je milijunima astralnih bića, koja su stigla sa Zemlje, a
također i mnoštvom vila, morskih sirena, gnoma, polubogova i duhova koji
borave na različitim planetarna u skladu sa svojom karmom. Dobri i zli duhovi
ne stanuju u istim vibratornim sferama: dobri se duhovi mogu slobodno kre-
tati, dok su zli ograničeni na propisano im područje... Dok je Zemlja zatro-
vana ratovanjem i ubijanjem, astralna bića žive u harmoniji, jednakosti i sreći.
Ona se mogu po želji materijalizirati u bilo koji izabrani oblik, kao i ponovno
dematerijalizirati. Astralno je tijelo kopija zadnjeg materijalnog oblika na Zemlji.
Sva astralna bića vide, čuju, njuše, kušaju i dodiruju se isključivo intuicijom.
Imaju tri oka, od kojih je treće, glavno astralno oko smješteno na čelu. Kad
se neko astralno biće duhovnim napredovanjem oslobodi astralnog svijeta,
ono ulazi u kauzalni svijet... Svojom intuicijom astralna bića mogu promatrati
ljudske aktivnosti na Zemlji, ali čovjek ne može vidjeti astralni svijet osim ako
ima razvijeno šesto čulo... U astralnom svijetu njegovi stanovnici još osjeća-
ju duševne patnje zbog ranijih pogrešaka, ali inače ta napredna bića nastoje
da im svaki čin i svaka misao bude u skladu s duhovnim zakonima.«

Jogananda je zamolio svog gurua da mu opiše kauzalni kozmos, a ovaj

je nastavio svoje izlaganje: »Kauzalni svijet neopisivo je suptilan, tako da ga
čovjek ne može pojmiti. Kad bi čovjek nadljudskom koncentracijom uspio
astralni i kauzalni kozmos sagledati kao čiste ideje, dospio bi na granicu gdje
se spajaju duh i materija. Bića u kauzalnom svijetu uživaju veliku slobodu te
bez napora mogu svaku svoju misao pretvoriti u stvarnost. Kauzalna bića
znaju da materijalni kozmos nije u krajnjoj liniji načinjen od materijalnih če-
stica, nego od čestica Božje misli i da zakon dualnosti, t.j. maja razdvaja
stvoreno od njenog Stvoritelja. Kad čovjekova duša konačno odbaci sva tri
sloja tjelesnih obmana, t.j. materijalni, astralni i kauzalni, oslobađa se zauvi-
jek zakona dualnosti i sjedinjuje se trajno s Beskonačnim, a da pritom ne gubi
svoju individualnost. Duhovno nerazvijeni čovjek mora proći kroz mnogo
zemaljskih, astralnih i kauzalnih inkarnacija, da bi se oslobodio svojih triju
tijela. Kad ih se konačno oslobodi i tako postigne najveću slobodu, može
izabrati da se vrati na Zemlju kao prorok da bi druga ljudska bića doveo na
put spoznaje Boga, ali može ostati u kauzalnom svijetu kako bi pomogao
njegovim stanovnicima da skrate boravak u tom svijetu i da postignu apso-
lutno blaženstvo. U astralnim sferama žive dvije vrste astralnih bića. Ona
bića koja se još moraju osloboditi zemaljske karme nakon tjelesne smrti postaju
privremeni posjetioci astralnog svijeta, a ne njegovi trajni stanovnici. To postaju
tek kad se oslobode svojih triju obmana: materijalne, astralne i kauzalne.«

Na kraju svog izlaganja Sri Juktešvar je rekao: »Sad sam ti, Joganan-
da, otkrio tajnu svog života, smrti i uskrsnuća. Ne žali za mnom. Radije
proširi vijest da sam s ove Zemlje, koja je Božji san, uskrsnuo na jednoj
drugoj, astralnoj planeti, koja je također Božji san. Ta vijest će uliti novu
nadu u srcima zemaljskih sanjača pritisnutih bijedom i uplašenih smrću...
Reci svima: tkogod ostvari nirvikalpa samadhi i tako spozna da je Zemlja
Božji san, može doći na astralnu planetu i naći me ondje uskrsnulog u istom
onakvom tijelu kakvo je bilo na Zemlji... Sad te ostavljam, drago moje
dijete.« Jogananda kaže da mu ni sveti spisi niti ijedno drugo svjedočanstvo
nisu pružili tako autentičan, podroban i uvjerljiv uvid u astralne i kauzalne
svjetove, u višu Stvarnost kao iskazi njegovog uskrslog učitelja.

Jogananda je 1920. godine pozvan da kao delegat Indije prisustvuje

međunarodnom kongresu religioznih liberala u Bostonu, SAD. Tu je održao
predavanje na temu Znanost i religija, u kojem je iznio tezu da je istinska
religija jedna i univerzalna unatoč različitim ritualima i različitim putovima
spoznaje Boga. U Bostonu je proveo četiri godine držeći predavanja i
podučavajući krija jogu. Držao je predavanja tisućama ljudi u mnogim gradovi-
ma SAD-a i obraćao se stotinama klubova, koledža, crkava i skupina svake
vjeroispovijesti. Više desetaka tisuća Amerikanaca primilo je poduku u krija
jogi. 1925. godine osnovao je Američki centar za samospoznaju u Los Ange-
lesu, a kasnije i u drugim gradovima Amerike. Nakon petnaest godina
provedenih u SAD vratio se 1935. godine u Indiju, ali je već iduće godine
opet otputovao u Ameriku, gdje je Društvo za samospoznaju pod njegovim
vodstvom sagradilo 1942. godine u Holywoodu crkvu svih religija sa kipovi-
ma Babađija, Lahiri Mahašaje, Sri Juktešvara, Kršne, Buddhe, Konfucija,
Mojsija, Sv. Franje i reprodukcijom u sedefu slike Krista i njegovih učenika
prilikom posljednje večere. Paramhansa Jogananda umro je 1952. godine u
Los Angelesu. Upravitelj mrtvačnice u Los Angelesu poslao je Društvu za
samospoznaju pismo slijedećeg sadržaja: »Odsustvo svakog vidljivog znaka
raspadanja na mrtvom tijelu Paramhanse Joganande najčudniji je slučaj u
našem iskustvu. Čak dvadeset dana nakon njegove smrti nije se vidjela nikakva
materijalna dezintegracija. Takvo stanje očuvanosti tijela nečuveno je, koliko
znamo, u ljetopisima mrtvačnice.« Za štovatelje Joganande i sljedbenike nauka
o samospoznaji i krija joge to je bio još jedan dokaz o njegovoj izuzetnoj
duhovnoj veličini.
 UČENJE SAI BABE, DUHOVNOG UČITELJA I ČUDOVORCA

Život i djelo Sri Satja Sai Babe

Sri Satja Sai Baba r o đ e n j e 23. studenog 1926. godine u Putapartiju,

selu južne Indije. Već u najmlađim danima upoznao se s mitologijom i duhovnim
blagom drevnih indijskih mitova. Njegov djed Satja Narajana pričao je često
svojim unucima priče iz epa Ramajane o bogovima i bogoljudima, o trajnoj
borbi između dobra i zla, Kozmosa i kaosa... Obiteljske i seoske priče govo-
re o čudima koja su se događala prije rođenja Sai Babe. Već u ranom dje-
tinjstvu sasvim se razlikovao od svojih vršnjaka. Imao je osjećajno srce za
sva stvorenja i nije mogao podnijeti da neko pati. Od rane mladosti postao je
vegetarijanac. Izbjegavao je mjesta na kojima su klali životinje i perad. Dovodio
je kući prosjake, bogalje i slijepce i molio majku da ih nahrani. Već tada su ga
zvali guru (učitelj, duhovni vođa), jer je svoje sudrugove predvodio u pjeva-
nju pobožnih pjesama i dijelio im igračke i slatkiše iz prazne vrećice. Kad je
došao u višu školu u Uravakondi, bio je već poznat, kao što piše njegov
biograf dr. Kasturi u knjizi Život Bhagavana Sri Satja Sai Babe, kao sjajan
pisac na teluškom jeziku, kao dobar muzičar, veoma nadaren za ples, kao
učenik mudriji od svojih učitelja, sposoban da zaviri u prošlost i budućnost,
kao osoba koja posjeduje natprirodne, čudotvorne moći (sidhi). Škola nije
bila pravo mjesto za dječaka koji je mogao podučavati svoje učitelje, pa je on
sa četrnaest godina prekinuo školovanje i okupio oko sebe svoje sljedbenike,
čiji je broj naglo rastao. Govorio je za sebe da je reinkarnacija velikog indij-
skog sveca Sai Babe od Širdija.

Roditelji tog Sai Babe od Širdija bili su brahmini, ali mali Sai Baba
dospio je pod okrilje jednog muslimanskog sveca koji je postao njegov guru.
Kasnije se nastanio u selu Širdi, u pokrajini Bombaj i tamošnja džamija
postala je njegov dom. Mnogi su ljudi vidjeli u njemu božanska svojstva, pa
su dolazili da mu se poklone i iskažu poštovanje. Arthur Osborne opisuje
potanko čudesne moći Sai Babe od Širdija u svojoj knjizi Nevjerojatni Sai
Baba. Pažnja puna ljubavi bila je osnovni motiv Sai Babina djelovanja.
Vatra u džamiji uvijek je gorjela kako bi imao dovoljno pepela, koji je imao
čudotvorna svojstva i koji je upotrebljavao za liječenje raznih bolesti. Mnogo
je puta pokazao svojim sljedbenicima, da zna što misle, govore i rade i kada
su stotine kilometara udaljeni od njega. Bilo je mnogo slučajeva, prema iska-
zima njegovih sljedbenika, da se pojavljivao gdje god su ga trebali u nevolji u
svom vlastitom ili nekom drugom tijelu. Do kraja 19. stoljeća postao je poznat
i štovan u cijeloj Indiji i rijeka posjetilaca slijevala se svakodnevno u Širdi.
Umro je 1918. godine, a džamija gdje je živio više od četrdeset godina i
danas je meka tisućama hodočasnika, hinduista, muslimana, parsija, budista
i kršćana.

Reinkarnacija je dio indijske religije, pa je četrnaestogodišnji Satja

Sai Baba uvjerio mnoge, da je on reinkarnacija najpoznatijeg modernog indij-
skog sveca, Sai Babe od Širdija. Najuvjerljiviji dokaz bila je njegova sposob-
nost da stvara čudotvorni pepeo, »vibhuti«. Dok je Sai Baba od Širdija
održavao u džamiji stalnu vatru kako bi uvijek imao pripravnog pepela, mladi
Satja Sai Baba je stvarao pepeo ni iz čega, zamahom ruke. Sljedbenici Sai
Babe vjeruju da je on više od duhovnog učitelja i vođe, da se njegove moći
prostiru izvan granica vremena i prostora, da je on avatar, t.j. utjelovljenje
božanstva u ljudskom liku. Veliki broj uglednih ljudi, znanstvenika, liječnika,
stručnjaka, političara kao i tisuće običnih ljudi, sirotinje i bolesnika svjedočilo
je o čudotvornim moćima Sai Babe. Oni izvještavaju da Sai Baba materijali-
zira predmete ni iz čega, da raspolaže s vidovitim i iscjeliteljskim moćima, da
se može pretvoriti u druge oblike i stvorove i pojavljivati se na velikim udaljeno-
stima. On sam sebe smatra avatarom i kaže: »Gospod mora doći u ljudskom
liku i kretati se među ljudima kako bi ga ljudi čuli, dodirivali, voljeli, štovali i
slušali. On mora govoriti jezikom čovječjim i vladati se poput čovjeka, poput
člana ljudske vrste. Drukčije, Njega će ili nijekati ili zanemarivati, ili će Ga se
plašiti i izbjegavati.« On kaže da se Gospod utjelovljuje u ljudski lik kadgod u
svijetu prevlada nesklad, nemir, bol i tjeskoba, da bi podučio ljudsku zajed-
nicu kako kročiti putovima mira. U današnje doba razdor i nesloga su dostigli
takve razmjere, da su unijeli veliki nemir u obitelji, škole, religije, gradove i
države. Sai Babina misija se sastoji, kao što sam kaže, da ljudima ponovno
otkrije duhovne i moralne vrijednosti Veda, da obnovi vrline, da iskorijeni zlo,
da savjetuje i pomaže kako bi ljudi loših nagnuća krenuli putem ispravnosti.

Pojam božanskih inkarnacija nije samo dio indijske tradicije. Prema

kršćanskoj doktrini, Isus iz Nazareta bio je inkarnacija Božanskog Trojstva,
ali i jedina božanska inkarnacija u povijesti čovječanstva. S druge strane,
hinduizam i budizam podučavaju da je na Zemlji postojalo više božanskih
inkarnacija. Indijsko učenje govori da Višnu, biće božanskog trojstva, uzima
na sebe čovječji lik; on se smatra izvorom avatara. Mali broj spiritualnih
učitelja, koji su dosegli najviši stupanj duhovnog razvoja, nazvani su glavnim
avatarima i oni posjeduju nadnaravne, sidhijske moći. Drugi znak avatara je
sposobnost udjeljivanja božanske milosti. Sai Baba kaže da je ta milost na-
grada za dobro djelo učinjeno u nekom od prošlih života, ali ona može biti
pružena i kao nagrada za predanost Bogu. Prema zakonu karme svi će ljudi
prije ili kasnije ispaštati za svoje grijehe, ali ako su prijestupi veliki, avatar
može ubrzati karmičke posljedice. Avatarova je ljutnja pravedna i služi da bi
se prevladalo zlo i pridonijelo dobrobiti ljudi. Veliki avatari su veoma rijetki;
oni dolaze samo kad neprilike na Zemlji dođu do kritične točke, kad demon-
ske snage, snage zla prijete da nadvladaju dobre, više sile. Oni dolaze kako
bi uništili otrov čovječanstva i ubrzali evoluciju ljudske vrste. U Bhagavadgiti
Krišna kaže: »Uvijek kada vrlina popusti i prevlada zlo, ja se pojavljujem da
bi ponovno uspostavio vrlinu i uništio nevaljanost, da bi spasio dobrotu«.
Sljedbenici Sai Babe vjeruju da je njegova misija kao suvremenog avatara,
da ponovno oživi duhovne vrijednosti u srcima ljudi i da preokrene smjer
današnje moralne degradacije koja vodi svijet u propast.

Cilj Sai Babe je uspostavljanje »dharme«, t.j. pravde, vrline, morala i

čistoće. Čuda koja čini samo su sredstva u ostvarenju tog cilja. Od svojih
sljedbenika traži da krenu stazom duhovne discipline, vježbe i napredovanja
(sadhana), da se odreknu svjetovne ugode i udobnosti i da tako postignu
oslobođenje. Kod toga je svejedno kojem su bogoslužju odani. Njegovi sljed-
benici mogu nastaviti štovati svog izabranog Boga, jer on ne pravi razlike
između različitih pojava Božjih. Sai Baba ponavlja da nije došao samo zato
da bi liječio, tješio i uklanjao pojedinačne muke i nevolje, nego da postigne
svoj glavni cilj: ponovno ustoličenje učenja Vede i otkrivanje njihove vrijed-
nosti svim ljudima. On je došao da poduči ljude o suštini Veda, da podari
svima taj dragocjeni dar, da zaštiti i očuva »sanathana dharmu« (starodrevni
kodeks ćudoređa i pravičnosti), starodrevnu mudrost. Njegovo je poslanstvo
i zadaća širenje ljubavi i sreće, snaženje vjere i dovođenje ljudi na put
»prašantija«, t.j. najvišeg duhovnog mira.

Hinduistička religija kaže da je avatar izuzetno biće, utjelovljenje

božanstva u ljudskom liku, rođeno na dobrobit čovječanstva. Avatar posje-
duje šesnaest vrlina. One najveće, koje ga razdvajaju od čovjeka smrtnika
jesu njegovo nadilaženje fizičkog svijeta i posvemašnja vlast nad tim svi-
jetom, u što spada sposobnost materijalizacije predmeta, sveznanje, svepri-
sutnost i svemoć. Tu također treba dodati njegovo izražavanje čiste i ne-
iscrpne ljubavi i njegovu milost, nadmoćnu svim uvjetima karme. Najčuveniji
avatar prema hinduističlom predanju bio je Krišna, koji je živio prije oko pet
tisuća godina. Sai Baba objašnjava razliku između avatara i duhovno razvi-
jene osobe. Ovi posljednji mogu napredovati pomoću duhovnih vježbi do
viših razina samospoznaje i razviti okultne i jogijske moći (sidhi). Za razliku
od njih, avatar je rođen kao božansko biće.

Broj sljedbenika Sai Babe naglo je rastao, tako da se uskoro ukazala

potreba za osnutkom ašrama (ašram je mjesto gdje se ljudi posvećuju
duhovnom razvoju), da bi njegovi učenici i sljedbenici mogli živjeti uz svog
gurua i da bi ga posjećivali oni koji traže njegovo duhovno vodstvo. Tako je
počela gradnja Prašanti Nilajama (obitavalište vječnog mira), koja je trajala
godinama. Tu kao i u Brindavanu, svome ljetnikovcu, Sai Baba prima mili-
june ljudi iz Indije i čitavog svijeta. Sada se Prašanti Nilajam razvio u mo-
derno gradsko područje, koje se sastoji od ograđenog prostora što predsta-
vlja Sai Babin ašram te od kompleksa školskih i sveučilišnih zdanja. U njima
se školuju i odgajaju učenici i studenti iz svih krajeva Indije i svijeta. Oni žive
u koledžu i zajedno uče od osnovne škole do fakulteta. Odgojno-obrazovni
sustav zvan »Satja Sai« provodi se u mnogim krajevima Indije i potpuno je
besplatan i nekonfesionalan. Prašanti Nilajam je središte iz kojeg se širi mreža
Satja Sai organizacije, koja promiče program odgoja u duhu ljudskih vrijed-
nosti i nesebičnog služenja zajednici.

Babini poklonici vjeruju da je on izvanprostorno i izvanvremensko biće,

nesputano fizičkim zakonima. Mnogi izvještaji očevidaca tvrde da Sai Baba
čita misli, vidi prošlost i budućnost, prenosi sebe u trenu na bilo koje mjesto u
svijetu i boravi istovremeno na nekoliko mjesta. On navodno može kontroli-
rati prirodne sile, na pr. može stvoriti ili zaustaviti oluju. Drugi izvještaji govo-
re o njegovoj sposobnosti izlječenja beznadno oboljelih, o slučajevima kad je
materijalizirao kirurški pribor koji je sam koristio prilikom operacija vješti-
nom iskusnog kirurga, da nema bolesti koju ne bi mogao izliječiti. Ali njegovo
glavno poslanje, prema njegovim riječima, nije da pomogne ljudima svojim
čudotvornim moćima u njihovim fizičkim potrebama i patnjama. On se po-
javio na Zemlji da bi ljudima ulio vjeru u postojanje više Stvarnosti i istine o
duhovnim zakonima, kako bi našli snagu da krenu putem ljubavi, istine i
pravičnosti i da ustrajno rade na poboljšanju standarda življenja. Sai Baba
nastoji pomoći ljudima da slijede nauk svetih knjiga, da pomoću meditacije i
svladavanjem osjetilnih želja sagledaju i dostignu božanstvo, koje se nalazi u
njima samima. Kod toga on ne propovijeda jednu religiju na račun drugih; on
kršćanima govori o Kristu, a slično postupa i s pripadnicima drugih vjera.
On uči da su svi ljudi braća i sestre u kojima je ista središnja žudnja za
stapanjem s Bogom i ukazuje da ta žudnja nije posljedica neke posebne
crkvene doktrine, već odraz sveopće Istine unutar svih nas. Sai Baba kaže
da je Bog nedokučiv, da se njega ne može shvatiti u okviru vanjskog objek-
tivnog svijeta; On se nalazi u samom središtu svakog stvaranja. Stoga Boga
treba tražiti u dubinama svoga bića. Čovjek slavi Boga kao sveprisutnog,
sveznajućeg i svemoćnog, ali zanemaruje njegovu prisutnost u samom sebi.
Svaka religija definira Boga unutar granica koje je zacrtala tvrdeći da je
dokučila njegovo obličje i bit. Međutim univerzalna religija čovječanstva prema
Sai Babi predstavlja suštinu svih pojedinačnih vjera, jer u biti postoji samo
jedna istinska religija, a to je religija ljubavi.
 Iskustvo američkog psihijatra Samuela Sandweissa

Samuel Sandweiss je, kako to opisuje u svojoj knjizi Sai Baba-Psy-

chiatrist and a Holy Man (California, 1975), prije odlaska u Indiju i susreta
sa Sai Babom obavljao privatnu psihijatarsku praksu na Kalifornijskom
sveučilištu u San Diegu. Od rane mladosti je tragao za razumijevanjem smisla
života i to ga je odvelo na studij medicine i psihijatrije. Ali nakon studija i
devet godina psihijatarske prakse i istraživanja nije bio zadovoljan rezultati-
ma svojih nastojanja da ostvari puni ljudski kreativni i duhovni potencijal.
Njegovo zanimanje za pojavu viših razina svijesti poticalo je još od student-
skih dana. Naročito je veliki utjecaj na njega imala knjiga čuvenog ame-
ričkog psihologa Williama Jamesa Raznolikost religioznih iskustava. Bio
je opsjednut proučavanjem mogućnosti duhovne preobrazbe i dubljeg uvida
u prirodu stvarnosti. Iskušavao je nove psihoterapijske postupke i ustanovio
da se neke od njih slične jogijskim odnosno duhovnim vježbama kakve se na
Istoku njeguju već tisućama godina. Tada je sam počeo prakticirati jogi vježbe
i meditaciju u nastojanju da ustanovi dali i kako te duhovne vježbe dovode do
mentalnog zdravlja. To ga je dovelo do čuvene učiteljice joge, Indire Devi
koja je živjela u Tecateu u Meksiku. Taj susret je označio prekretnicu u
životu Samuela Sandweissa.

Devi je bila oduševljeni sljedbenik Sai Babe. Često je putovala u Indi-

ju u posjet Sai Babi, a susretala je tamo i druge indijske jogije i sadhue (duhov-
njake). Ona je vjerovala u Sai Babu kao vrhovnog duhovnog učitelja čije su
moći izvan ljudskog poimanja. Indira Devi je govorila Sandweissu o Sai Babi,
o njegovim čudotvornim moćima, materijalizaciji, stvaranju vibhutija, svetog
pepela koji posjeduje duhovne i iscjeljujuće osobine, o iscjeljivanju bolesti, o
njegovom poznavanju prošlosti, sadašnjosti i budućnosti svakog koga sretne,
a posebno o njegovoj sposobnosti da potiče duhovni razvoj i preobrazbu onih
koji mu se obraćaju. Govorila je kako se čovjek u prisustvu Sai Babe nađe
obavijen visokonabojnom aurom ljubavi, da se osjeti u nekoj duboko duhovnoj
i svetoj atmosferi, da se mnogi ljudi duhovno preobraze odjednom, na licu
mjesta. Samuel Sandweiss je odlučio s Indirom Devi poći u Indiju u posjet
Sai Babi, da sam provjeri nadnaravna svojstva koja su mu se pripisivala. S.
Sandweiss nije tada vjerovao u čuda, smatrajući da se radi o sugestivnoj
sposobnosti nekih ljudi da utječu na druge tako da mogu promijeniti njihovu
percepciju stvarnosti ili da se radi o masovnoj histeriji ili grupnim opsjenama.

Već pri prvim susretima sa Sai Babom u njegovom ašramu u Prašanti

Nilajamu S. Sandweiss bio je impresioniran njegovom ličnošću, duhovnom
energijom i toplinom koja je iz njega zračila, kao i uvjerljivošću njegovih pre-
davanja, ali mu nije padalo na pamet da misli o njemu kao o božanskom biću,
kakvim su ga smatrali njegovi sljedbenici. Ali uskoro, nakon svega tjedan
dana, osjetio je, kako kaže, u svojoj nutrini iznenadnu kataklizmičku promjenu,
pomak svijesti, duboki transcendentalni doživljaj. On je, kako piše iz Indije
svojoj supruzi, bio zapanjen tom pojavom, jer je smatrao da je racionalna
osoba, vjeran pozitivističkom znanstvenom pristupu. Svoj iznenadni i radikalni
duhovni preobražaj nije bio u stanju objasniti; bio je siguran da se nije radilo
o hipnozi, halucinaciji, histeriji, masovnoj opsjeni, kulturnom šoku ili omami
drogom. Vidio je doduše u više navrata materijalizaciju i uvjerio se u njenu
autentičnost, ali nije vjerovao da bi taj fenomen mogao biti uzrokom njego-
vog dramatičnog preobražaja iz jedne u drugu, višu razinu svijesti. Ipak, u
svega nekoliko dana, on se od skeptika preobratio u čovjeka koji vjeruje u
višu Stvarnost, u višu razinu postojanja. On je postao svjestan da čovjekovim
postojanjem vladaju duhovni i moralni zakoni, koje treba poštivati i slušati, a
koji su možda stvarniji od zakona koje je otkrila znanost. Bio je uvjeren da će
nas ti zakoni, ako ih budemo slijedili, voditi prema konačnoj Istini, prema
smislu i blaženstvu. A ako ih ignoriramo, zapasti ćemo u nevolje, patnje i
besmisao. Tada je shvatio da priče iz indijske, židovske i kršćanske vjerske
tradicije nisu samo simboličnog značenja. Vjerovao je u postojanje natpri-
rodnih moći, kojima raspolažu ljudi koji su došli u dodir s višom Stvarnošću.
U povijesti čovječanstva bilo je više takvih izuzetnih bića, s izvanrednim
moćima za koja se vjerovalo da su božanskog porijekla. Ta su bića govorila
ne samo da poznaju višu Stvarnost, nego da su oni sami ta viša Stvarnost, da
su sjedinjeni s Jednotom Svemira. Boravak na Zemlji tih jedinstvenih bića
ostavio je golem trag u povijesti čovječanstva. Načinom i kvalitetom svojih
života i svojim učenjem ta su bića ukazivala na Stvarnost viših dimenzija, na
tajne onostranog. Zahvaljujući čudesnoj moći njihove ljubavi oni su dali
svojim sljedbenicima snagu vjere i životni smjer, stvarajući kod njih osjećaj
ljubavi i blaženstva, koji proizlazi iz dodira s Božanstvom. Tek je nekoliko
takvih božanskih bića poznatih današnjem svijetu : Rama, Krišna, Buddha i
Isus Krist. Po uvjerenju S. Sandweissa Satja Sai Baba je također božansko
biće, inkarnacija Boga, avatar.

S. Sandweiss kaže da od svih emocionalnih i psiholoških iskustava

koje je doživio ili promatrao, nijedno nije bilo tako duboko i sveprožimajuće
kao doživljaj sa Sai Babom. On ga je naučio da najdublji unutrašnji poriv i
žudnja ljudskog bića nije ni agresija, ni vlastoljublje, ni spolnost, nego povra-
tak Bogu i stapanje s Njim. On mu je pokazao zašto su kratkovidne i ograničene
vladajuće psihologijske teorije, koje ne uspijevaju prepoznati duhovnu dimen-
ziju postojanja čovjeka i stvarnost Boga. Sai Baba je podučavao o životu u
kojem nema mjesta za ružne misli i loše postupke, o kontroli emocija i za-
uzdavanju strasti, o disciplini i uzdizanju iznad tjelesnih užitaka. Iako se S.
Sandweiss u početku odupirao tom kako kaže puritanskom moraliziranju,
nakon što je spoznao duhovnu veličinu i sveobuhvatnu ljubav Sai Babe, nije
mogao a da ne prihvati sve što je on govorio. A nakon što je svojim očima
vidio kako Sai Baba materijalizira razne predmete ni iz čega, počeo je bez
rezerve vjerovati u njegove nadnaravne, čudotvorne moći. Premda su ga
veoma impresionirale materijalizacije koje je gotovo svakodnevno proma-
trao, na S. Sandweissa je najveći dojam ostavilo Sai Babino neobjašnjivo
poznavanje svih životnih pojedinosti o svakom posjetiocu, što je potvrđivalo
njegovu sveprisutnost, odnosno njegovu povezanost nadnaravnim nitima sa
svim ljudima. Postao je uvjeren da treba odbaciti privrženost osjetilnim, ma-
terijalnim potrebama i posvetiti se duhovnim i moralnim vrijednostima. U Sai
Babinom učenju vidio je mogućnost bezgraničnog duhovnog razvoja. Postao
je sve uvjereniji da sva čovjekova snaga dolazi iz dodira s Bogom, iz medi-
tacije o njemu, iz uključivanja u Božju ljubav.

Vrativši se s drugog putovanja u Indiju i posjeta Sai Babi S. Sand-

weiss je počeo temeljito proučavati njegovo učenje, kao i primjenu tog uče-
nja u svakodnevnom životu. Redovito je prakticirao jogu i meditaciju, po-
hađao je skupno pjevanje bhađana (svetih pjesama). Bio je zapanjen učinci-
ma tih duhovnih vježbi. Njegove su se emocionalne i mentalne reakcije počele
radikalno mijenjati, počeo mu se otvarati novi neistraženi prostor njega
samoga, praćen osjećajem jarke svjetlosti, bezvremenosti i bezgranične lju-
bavi. Na sebi je iskusio ono što je govorio Sai Baba: na početku meditacije i
duhovnog zanosa osjetio je da se nalazi usred jarke svjetlosti, zatim da se ta
svjetlost nalazi u njemu, i na kraju da se stapa sa svjetlosti oko njega i da on
i svjetlost postaju jedno. Na početku se svjetlost doživljava kao božanska
energija, kao nešto odvojeno i izvan čovjeka, potom se ona osjeća kao prodiruća
i sveprožimajuća energija. Vrhovni doseg, sjedinjenje svjetlosti i čovjeka,
doživljavanje svjetlosti kao sebe, odraz je prevladavanja dvojnosti ljudskog
bića, stapanje s Atmanom (Atman na sanskrtu znači božanstvo, besmrtna
Stvarnost), sa sveobuhvatnim Jastvom. Još je uvijek osjećao posljedice svo-
je ranije prevelike vezanosti za um, što se manifestiralo kao povremena skepsa
i sumnja, kao i pretjerane ovisnosti o emocijama u obliku sklonosti razočaranju,
ljutnji, strahu i sl. Ali je shvatio da su to reakcije ugroženog ega, koji nastoji
održati svoj primat, da je to borba malog »ja« t.j. uma i emocija, kad njihova
nadmoć biva ugrožena. Bilo je teško odreći se poistovjećivanja s malim,
ograničenim »ja«, kako bi se čovjek mogao spojiti s velikim, sveobuhvatnim
Jastvom, prepustiti se sasvim avataru i vjerovati da on predstavlja Istinu i da
ljudska osjetila, emocije i um vide i osjećaju samo opsjenu. S. Sandweiss je
doživljavao Sai Babu prvenstveno kao utjelovljenje čiste ljubavi, a tek potom
kao sveprisutnog Upravitelja velikih kozmičkih sila.
 Čudotvorne moći Sai Babe

Ljudska povijest obilježena je kronikama i mitovima o čudima još od

vremena Kršne, prije nekih pet tisuća godina pa sve do današnjih dana. O
čudima i čudotvorcima postoje zapisi iz starog Egipta, Babilona, Indije, Pale-
stine i rane kršćanske ere. Kršćanska doktrina definira čudo kao »prekid u
djelovanju prirodnih zakona«. Ali za okultiste ne postoji obustava djelovanja
prirodnih zakona. Oni smatraju da je čudo posljedica djelovanja jednog dub-
ljeg zakona, poznatog samo ezoteričnoj nauci. Prema njima čuda nisu prekr-
šaj prirodnih zakona; ona se mogu objasniti magijom, t.j. naukom koja pozna-
je okultne sile i zakone koji upravljaju vidljivim i nevidljivim svjetovima. Ali ti
zakoni su poznati samo malobrojnim pojedincima. Službena znanost i javno
mnijenje uglavnom osporavaju postojanje ezoterične nauke i okultnih
zakona.

Indijski su kroničari svrstali čuda Kršne u pet vrsta:

1) prosvjetljujuće vizije;
2) viđenje na daljinu;
3) umnožavanje hrane ili drugih predmeta;
4) projiciranje svog suptilnog tijela, tako da se može pojavljivati isto-
dobno na nekoliko mjesta;
5) iscjeljivanje bolesnih dodirom, a u rijetkim slučajevima i oživljavanje
mrtvih.

Isus Krist je prema usmenoj predaji i zapisima također izvodio velik

broj raznih čuda: iscjeljivao je bolesne i osakaćene, umnožavao je hranu,
pretvarao je vodu u vino, uskrsavao mrtve, hodao po površini vode. Poslije
smrti dematerijalizirao je vlastito tijelo, iznio ga iz groba i ponovno ga materi-
jalizirao i na kraju je na Maslinskoj gori podigao to tijelo na višu razinu posto-
janja. Prvi kršćanski apostoli također su mogli liječiti bolesne i izvoditi druga
čuda. Mnogi sveci i mistici pokazali su čudesne moći kao što su levitacija,
pojavljivanje istodobno na više mjesta ili astralno putovanje. U drugoj polovi-
ni 19. stoljeća gospođa Helena Petrovna Blavatsky, osnivačica teozofije
zapanjila je zapadni skeptični svijet izvođenjem niza neobjašnjivih fenomena.
Ona je stvarala različite predmete ni iz čega (voće, keramiku, pribor za jelo,
nakit, knjige itd.). Kaže se da je pretvarala jednu vrstu materije u drugu, da
je putovala u svom astralnom tijelu, da je mogla učiniti svoje fizičko tijelo
nevidljivim, da je vidjela događaje u prošlosti. Iako znanost ne priznaje čuda,
neki fenomeni kao telepatija, vidovitost i predskazivanje navodno su dokaza-
ni znanstvenim metodama, iako za njih nema zadovoljavajućih objašnjenja
niti valjanih znanstvenih hipoteza. Postoje također navodno dokazi o posto-
janju psihokineze, tj. moći čovječjeg uma i volje da pokreće stvari na daljinu.
Ipak većina znanstvenika ne priznaje postojanje tih pojava.

Postoje razne vrste magije: bijela ili transcendentalna magija, siva magija
i crna magija (vradžbine). Neki vjeruju, da se mnoga čuda zbivaju pomoću
suradnje bića s drugih razina postojanja, kao što su vile, duhovi, anđeli. Tako
je na pr. talijanski okultist Bruzzesi navodno u New Yorku proizveo pljusak iz
vedrog neba tvrdeći da su to učinili duhovi pod njegovim nadzorom. Crna
magija se koristi za osvetu, ubojstva ili drage zločine, dok su motivi onih koji
se bave sivom magijom taština, ambicija ili želja za zaradom. S drage strane,
bijela ili transcendentalna magija je sasvim nešto drago; tu ambicija, slava,
osobna moć ne igraju nikakvu ulogu. Jedina je motivacija u slučaju bijele
magije ljubav prema ljudima, želja da im se olakšaju boli i patnje, da ih se
uzdigne na viši stupanj duhovnog razvoja i sreće. Ovladati bijelom, transcen-
dentalnom magijom mogu samo osobe koje su dostigle veoma visoku duhovnu
razinu, zahvaljujući evoluciji tijekom niza reinkarnacija osoba koje su za-
hvaljujući svojim sjedinjenjem s Bogom stekle znanje, mudrost i savršenstvo
svojstveno božanskim bićima. Mnogi vjeruju da su čuda na najvišoj razini
djelo Boga, koji poprima zemaljski, ljudski oblik, koji je se dakle inkarnira kao
božanstvo. S tim u vezi navode se ove Kristove riječi: »Otac (Bog) koji
boravi u meni čini ovo čudo«. Tvrdi se da kreativna moć božanskih čudotvo-
raca proizlazi iz snage njihovog duha, koja je isto toliko ljudska koliko i božanska.
Ljudska stoga što je svaki čovjek posjeduje u potencijalnom obliku, ali je
sputavaju svjesne i podsvjesne sebične želje. Tek kad se sasvim svladaju te
želje, kad čovjek spozna sebe kao dio kozmičke, božanske cjeline, tek onda
može steći božansku moć i vlast nad materijalnim svijetom i njegovim
zakonima.

Sri Satja Sai Baba o svojim čudotvornim moćima kaže: »Ona spadaju
u prirodnu, bezgraničnu moć Božju i ni u kojem slučaju nisu posljedica sid-
hijskih moći kako što je slučaj kod jogija, niti čarolija kao kod mađioničara.
Čudotvoračka moć nije nešto što je naučeno, ona je naprosto prirodna. Sva-
mi stvara neke predmete na isti način na koji je stvoren Svemir. Nema nikakvih
nevidljivih bića koja bi svamiju pomagala pri pravljenju stvari. Njegova vla-
stita sankalpa (božanska volja) stvara predmete u trenutku.« 5)

Howard Murphet i Samuel Sandweiss su u svojim knjigama opisali

mnogobrojne primjere čudotvornih moći Sai Babe na osnovi vlastitih,
neposrednih zapažanja, a i na osnovi izjava mnogih svjedoka. 6) Ta se »čuda«
mogu svrstati u nekoliko vrsta: materijalizacija, pretvorba predmeta, stva-
ranje čudotvornog pepela vibhutija, stvaranje lingama, iscjeljivanje bolesnih,
oživljavanje mrtvih i levitacija. Najviše posvjedočenih primjera odnosi se na
materijalizaciju. S. Sandweiss navodi u svojoj knjizi kako se Sai Baba, udaljen
od njega oko dva i pol metra, okrenuo prema njemu, učinio rukom nekoliko
krugova u zraku i na dlanu mu se našla velika brojanica. Drugom prilikom,
Sai Baba je zakolutao rukom po zraku i stvorio veliki grumen slatkiša, koji je
podijelio posjetiocima. Na isti način, t.j. kružnim pokretom ruke materijali-
zirao je srebrni sat za jednog svog sljedbenika. Navode se brojni primjeri
stvaranja i drugih predmeta kao medaljona, prstenova, malih kipova Kršne,
kristalne zdjele i sl. S. Sandweiss navodi doživljaj koji mu je ispričao dr. S.
Bhagavantami, indijski fizičar međunarodnog ugleda, školovan u Cambndgeu.
Na jednom putovanju autom sa Sai Babom i četvoricom prijatelja, dok su
stali da se odmore od vožnje, Sai Baba ih je pitao kakvo bi voće htjeli da
jedu. Svaki je izabrao drugo voće: jabuku, mango, naranču itd. Sai Baba je
pošao prema jednom stablu koje je raslo uz cestu i kad su i oni došli do tog
stabla, vidjeli da na jednoj grani visi pet različitih plodova koje su poželjeli.
Dr. Y. J. Rao, načelnik odjela za geologiju sveučilišta u Hyderabadu ispričao
je S. Sandweissu slučaj preobrazbe komada granitnog kamena u kip boga
Kršne, koju je izveo Sai Baba u njegovom prisustvu i tom prilikom rekao:
»Iza tvojih molekula i atoma u kamenu je Bog«. Dr. Rao je kazao S. Sand-
weissu, da mu je poslije tog iskustva postalo jasno, da postoji nešto što se
nalazi izvan granica racionalnog uma današnjeg čovjeka, da znanost ima
samo prvu riječ, a da posljednja riječ znanja pripada samo velikim duhovnim
učiteljima i mudracima kakav je Sai Baba.

Stvaranje vibhutija, svetog čudotvornog pepela ima posebno značenje

u duhovnom djelovanju Sai Babe. Prema njegovim riječima vibhuti ima moćan
unutrašnji smisao; on je najdragocjenija stvar u istinskom duhovnom znače-
nju. Prema indijskoj tradiciji bog Šiva je spalio boga želja, Kamu, koji
uzburkava i smućuje um, posuo se njegovim pepelom i zaspao kao pobjednik
želja. Kad nema želja, koje izopačuju um, ljubav postaje istinska i potpuna.
Prema toj legendi pepeo označava pobjedu čovjeka nad napasnim željama.
Pepeo je konačno stanje stvari; on ne podliježe nikakvoj daljnjoj promjeni: on
ostaje pepeo za vijeke vjekova. Vibhuti, sveti pepeo treba nadahnuti čovjeka
da se odrekne želja. S. Sandweiss je bio svjedok stvaranja vibhutija, koji je
Sai Baba proizveo zamahom ruke. A Indira Devi, čuvena učiteljica joge,
spisateljica i sljedbenica Sai Babe opisivala je S. Sandweissu svoja iskustva
o čudotvornim moćima Sai Babe, među ostalim o tome kako je jednom pri-
likom stvorio metalnu urnu ispunjenu vibhutijem učinivši nekoliko pokreta
rukom. Sljedbenici Sai Babe vjeruju na osnovi svojih iskustava da vibhuti
posjeduje duhovne i iscjeljujuće osebine.

H. Murphet opisuje u svojoj knjizi kako je Sai Baba materijalizirao

lingame, t.j. predmete jajastog oblika, koji po vjerovanju Indijaca simbolizira-
ju oblik Šiva-Šakti. Bog Šiva ima naime svoj par, Šakti, ili ženski aspekt. Iz te
dualnosti proizlaze sve manifestacije pojavnog svijeta, sve stvari u Svemiru.
Lingam, koji ima oblik jajeta i stoga pruža simboličku sliku osnovnog para
suprotnosti, je temeljni oblik koji se nalazi u korijenu kreacije. On dakle sim-
bolizira Šiva-Šakti, t.j. osnovni polarni princip pozitivnih i negativnih sila. Taj
sveti elipsoid od kamena ili metala ima prema indijskoj tradiciji mistično svoj-
stvo stvaranja kanala između čovjeka i božanske moći. Kroz taj kanal blago-
dati božanske moći mogu teći prema poklonicima. H. Murphet je prisustvo-
vao stvaranju lingama i ovako opisuje taj događaj: snop zelenog svjetla je
bljesnuo iz Sai Babinih usta iz kojih je potom izašao zeleni lingam, kojem se
mnoštvo sljedbenika klanjalo i pjevalo cijelu noć, kao simbolu najvišeg
božanstva, Šive, oca svih bogova.

H. Murphet je za vrijeme svog boravka u Indiji prikupio mnoga

svjedočanstva o izlječenju raznih bolesti od kojih su liječnici digli ruke, a i on
sam prisustvovao je čudotvornim iscjeljenjima u ašramu Sai Babe. Dr. B.
Sitaramiah, upravitelj bolnice u Sai Babinom ašramu ispričao je H. Mur-
phetu nekoliko primjera čudotvornih iscjeljenja. Jedna sljedbenica iz Banga-
lorea bolovala je od tuberkuloze; krvarila je a rentgenske snimke su poka-
zivale kaverne na desnom plućnom krilu. Došla je u bolnicu u Prašanti Nila-
jamu, gdje j o j je Sai Baba dao vibhuti iz vlastite ruke. Za tjedan dana po
pričanju dr. Sitaramiaha nestali su svi simptomi tuberkuloze. Vlasnik plantaže
iz države Mysore bolovao je posljednjih dvadeset godina od reumatičnog
artritisa, tako da nije mogao hodati ni sjediti. Doveden je u bolnicu Sai Babe
u Prašanti Nilajam, gdje mu je Sai Baba dao malu bočicu tekućeg lijeka koji
je stvorio zamahom ruke, te mu propisao uzimanje dviju kapi tog lijeka sa
čašom vode svaki dan. Petnaest dana nakon što je počelo liječenje, bolesnik
je prohodao uz pomoć štapa, a nakon mjesec dana hodao je bez štapa. Gos-
podin P. Partasarti, poslovni čovjek iz Madrasa godinama je patio od astme.
Sai Baba je pokretom ruke stvorio jabuku i rekao mu da je pojede kao lijek.
Nikad potom, kako je posvjedočio H. Murphetu, nije imao napadaj astme.
Gospodin T. N. Nataradan iz Ernakuluna ispričao je H. Murphetu svoj slučaj
izlječenja lijevog oka na koje je oslijepio, a liječnici mu nisu mogli pomoći.
Kad je došao kod Sai Babe, on mu je stavio na oko zavoj s cvjetovima
jasmina, koje je mijenjao tijekom deset dana. Sai Baba je zatim zamahom
ruke materijalizirao bočicu i iz nje ulio nekoliko kapi u oboljelo oko. Vid se
bolesniku pomalo vraćao i nakon mjesec dana vidio je sasvim normalno. Dr.
D. S. Ćandar, zubar iz Bangalorea svjedočio je H. Murphetu da je bolovao
od čestih napadaja kamenca u žučnoj kesici. Umjesto da se podvrgne ope-
raciji, kako su mu savjetovali liječnici, on se obratio Sai Babi. Ovaj je proiz-
veo vibhuti i preporučio zubaru da ga uzima malo svakog dana pomiješanog
s vodom. Za kratko vrijeme bol je sasvim nestala i operacija više nije bila
potrebna. Takvih slučajeva iscjeljenja, kako tvrde H. Murphet, S. Sandweiss
i mnogi drugi svjedoci i promatrači, bilo je na tisuće. Ali bilo je i slučajeva za
koje je Sai Baba govorio, da bi izlječenje te osobe značilo neopravdano mije-
šanje u njegovu osobnu karmu. U takvim je slučajevima ostavljao dotičnu
osobu da nosi svoj križ. H. Murphet iz toga zaključuje da su neke bolesti
karmičke, a neke to nisu, t.j. da su neke bolesti posljedice naših vlastitih djela
(najčešće u ranijim životima) i dio su kozmičkog moralnog zakona kompen-
zacije. Prema tom zakonu mi moramo ispaštati zbog naših loših prošlih djela,
snositi njihove posljedice i tako učiti. S druge strane, ima bolesti i nesreća
koje nisu uzrokovane našim lošim djelima i tada nije potrebno trpjeti i isp-
aštati za ranije pogreške, i u tim je slučajevima vjerojatnija iscjeliteljska inter-
vencija Sai Babe.

S. Sandweiss navodi slučaj »uskrsnuća« Waltera Cowana, koga je

Sai Baba, po svjedočenju dr. Johna Hislopa, bivšeg sveučilišnog profesora,
podigao iz mrtvih na Božić 1971. godine. Walter Cowan, stariji Amerikanac
koji je bio u posjeti ašramu Sai Babe doživio je srčani infarkt. Liječnik je
proglasio W. Cowana mrtvim. U to je naišao Sai Baba i oživio »mrtvaca«.
H. Murphet također spominje jedan slučaj oživljenja od mrtvih intervencijom
Sai Babe. Radi se o V. Radhakrišni, vlasniku tvornice iz Andhra Pradeša,
koji je bolovao od čira na želucu i došao u ašram Sai Babe. Međutim, tu je
pao u komu i uskoro umro. Tek se trećeg dana nakon njegove smrti pojavio
u bolnici Sai Baba i ostao nasamo s mrtvim čovjekom. Nakon nekoliko minuta
Sai Baba je otvorio vrata i dao znak rodbini da uđe u sobu. Tu je Radhakriš-
na sjedio na krevetu i smiješio se. Ovu zgodu ispričala je H. Murphetu Rad-
hakrišnanova kćerka, svjedokinja tog događaja. Mnogi svjedoci s kojima su
razgovarali H. Murphet i S. Sandweiss navodili su i druge mnogobrojne
manifestacije natprirodnih, čudotvornih moći Sai Babe kao što su levitacija,
poznavanje prošlosti, sadašnjosti i budućnosti njegovih posjetilaca kao i pozna-
vanje njihovih misli i želja.

Zanimljivo je u vezi sa Sai Babinim čudotvornim moćima razmišljanje

S. Sandweissa o značenju Hermesovog štapa, simbola liječništva, koji je
prije nego što se pojavio u grčkoj mitologiji bio u Indiji znamen energije zvane
kundalini, zmijine vatre. Prema hinduističkoj tradiciji kundalini energija leži
uspavana u ljudskom tijelu, a da ljudi o toj skrovitoj moći ništa ne znaju.
Kundalini načelo značajno je u hinduizmu, jogi i u svim mističnim i okultnim
učenjima. Hermesov štap označava način na koji se ova energija može probu-
diti, što se vidi iz njegovog oblika: to je palica oko koje se isprepliću dvije
zmije, a na njenom vrhu nalazi se par krila. Palica predstavlja kralježnicu, a
dvije zmije označavaju putove kojima prolazi probuđena kundalini energija.
Tvrdi se da čovjek može osloboditi svoju kundalini energiju meditacijom i jogi
vježbama. Ako Hermesov štap govori o dinamici kundalini energije, onda on
odražava dublje razumijevanje stvarnosti od prividne stvarnosti percipirane
pomoću naših pet osjetila. Danas prevladava mišljenje da je stvarnost jedino
ono iskustvo koje se može osjetilno zapaziti i izmjeriti. Doduše ima naznaka
da se i u nekim znanstvenim krugovima priznaje postojanje tzv. paranormal-
nih pojava. Izvanosjetilne moći čuvenog vidovnjaka Uri Gellera ispitivali su,
navodi S. Sandweiss, znanstvenici Istraživačkog instituta sveučilišta Stan-
ford u SAD. Utvrđeno je da može savijati metalne predmete snagom volje,
kao i da je u stanju točno reproducirati crteže koje su mu odašiljatelji slali
telepatskim putem. Izgleda da su vidovnjaci, smatra S. Sandweiss, u stanju
ući u drugu dimenziju postojanja, koja je izvan dosega fizičkih čovjekovih
osjetila i izvan dosega poznatih prirodnih zakona i da zahvaljujući svojim
dodirom s višom Stvarnošću mogu raspolagati s natprirodnim moćima. Dok
vidovnjaci po mišljenju S. Sandweissa mogu komunicirati s višom, nadosjetil-
nom Stvarnošću i zahvaljujući tome koristiti nadprirodne sile, postoji i druga
vrsta čudotvoraca, koji također posjeduju natprirodne moći, ali ta bića ne
samo da poznaju višu Stvarnost, već su oni sami ta viša Stvarnost, t.j. božanska
bića. Po mišljenju S. Sandweissa među takva božanska bića spadaju Rama
i Krišna iz hinduističke duhovne baštine, zatim Buddha i Isus Krist, a u naše
doba Satja Sai Baba.
 Glavne misli Sai Babinog učenja

Gotovo sve velike duhovne ideje koje su i danas aktualne, mogu se

naći u svetim indijskim spisima: Vedama, Upanišadima i Šastrama. Uloga
velikih duhovnih učitelja, po mišljenju Howarda Murpheta, sastoji se u
oživljavanju drevnih mudrosti, t.j. osnovnih misli o svijetu, prirodi, životu i
čovjeku u njihovom izvornom značenju, jer su one tijekom vremena podvr-
gnute izopačavanju i zaboravu. Jedan od velikih duhovnih učitelja je Sri Satja
Sai Baba, koji glavne misli svog učenja crpi iz svetih indijskih spisa. 7) Sai
Baba je 1984. godine održao 34 predavanja studentima svog ašrama u Pra-
šanti Nilajamu u južnoj Indiji na temu Bhagavadgite (pjesme o Bogu), sve-
tom indijskom spisu, koji predstavlja srž indijske duhovnosti. Bhagavadgita
sadrži znanje koje je Krišna, koji je po indijskom vjerovanju bio avatar, t.j.
bogočovjek, utjelovljeni Bog, saopćio svojem učeniku i pokloniku Arđuni na
bojnom polju, uoči velikog rata u kojem su se snage dobra sukobile sa snag-
ama zla. Taj rat simbolizira unutarnju borbu koja se odvija u svakom čovjeku
između dobra i zla. Arđuna (što znači čovjek plemenitog srca) bio je dobrog
karaktera i visokih ideala, pa je Krišna ocijenio da je on spreman primiti
mudrost njegovog učenja i odlučio je pretvoriti ga u čovjeka visoke duhovne
mudrosti. Arđuna je posjedovao sposobnost da se vine u duhovne visine
prvenstveno zahvaljujući kontroli nad svojim osjetilima, što je iskazivao u
svim prilikama.

Krišna u Bhagavadgiti objašnjava Arđuni suštinu svog učenja, koja se

sastoji u pojmu atmana, što znači duša, božanska iskra, istinsko Jastvo. On
to ovako objašnjava: »Spoznaj istinu o atmanu, Arđuna. Kao što čovjek zba-
cuje sa sebe istrošenu odjeću i odijeva novu, tako i atman odbacuje tijelo i
ulazi u novo. Tijela se rađaju, a sve što se rađa mora i umrijeti. Vječni atman
se nikada ne rađa, niti ikada umire. Atman nije prolazno tijelo, on je besmrt-
no Jastvo u svakome. Kad to jednom spoznaš, nemaš se čega bojati. Mudri
nikada ne tuguju ni za mrtvima, niti za živima.« I Sai Baba govori kako je
čovjek u biti atman, pa je stoga besmrtan i vječan. Čovjekova suština nije
tijelo, s kojim se ne smije poistovjetiti, jer mu je ono samo privremeno
boravište. Prema Sai Babinom u č e n j u svaki čovjek p o s j e d u j e iskru
božanstvenosti, što znači da je svaki čovjek potencijalni Bog, ne Bog kao
biće s obličjem, nego impersonalan Bog, iz kojeg proizlazi sve postojanje. Sai
Baba to ovako objašnjava: »Ako shvatite atmičko načelo, postajete Bogom
stapanjem svoje osobne duše s oceanom univerzalnog Atmana«. Temelj lju-
bavi i bratstva među ljudima počiva na istini da su svi oni dio jednog
atmičkog principa, bez obzira na boju kože ili vjeru. Iako je Bog bez oblika,
on ipak može imati oblik. On postoji izvan svih oblika, ali on stvara, održava
i uništava sve oblike. Bog se nalazi u svakom obliku, a u čovjeku više nego u
bilo kojem drugom obliku. U nekim ljudima se nalazi u većoj mjeri nego u
drugima, ali je veoma mali broj ljudi u povijesti svijeta bilo potpunim Bogom.
Konačni cilj svakog čovjeka, njegova prava svrha, bio on toga svjestan ili ne,
je spoznaja Boga u sebi, a to se može postići ako se čovjek uspije othrvati
zemaljskim dražima.

Bhagavadgita uči da Bog prožima sav svijet, kako materijalni (fizički)

tako i mentalni (suptilni). Materijalni svijet je samo mali dio mentalnog
aspekta svijeta. Pored materijalnog i mentalnog postoji još jedan mnogo širi
aspekt svijeta, kauzalni svijet, a iznad tih triju svjetova nalazi se božanski
princip, koji je prvotni uzrok svemu. Taj se princip zove Brahman ili Bog, a
zove se također i sveprožimajući Duh, Jastvo, Atman. To četvrto stanje je
transcendentalno, nadsvjesno stanje, koje prožima i spaja tri prethodna sta-
nja. Čovjek koji se uspije uzdići do tog stanja svijesti doživljava istinsko vječno
blaženstvo, »anandu«. Bog je iznad materijalnog, mentalnog i kauzalnog svi-
jeta. On vlada svim tim svjetovima. On je gospodar vremena, prošlosti, sa-
dašnjosti i budućnosti. Međutim, ljudi raspolažu ograničenim sposobnostima
i većina njih ne može razumjeti taj božanski princip. Materijalni, pojavni svi-
jet doživljavamo pomoću osjetila, t.j. u budnom stanju, kad je moć osjetila i
uma vrlo snažna. U stanju sna moć osjetila opada, ali moć uma ostaje jaka i
tada čovjek može doživjeti mentalni aspekt svijeta. A za vrijeme dubokog
sna neaktivna su osjetila i um, pa čovjek može doseći sferu kauzalnog svi-
jeta, što mu omogućava da doživi bezoblični aspekt Boga. Sve stvari koje se
nalaze u materijalnom svijetu sastoje se od pet osnovnih elemenata: etera,
zraka, vode, vatre i zemlje, a ti su elementi podložni stalnim promjenama pa
stoga nisu trajni. U fizičkom svijetu je sve prolazno i nepostojano. U tom
svijetu ne samo da je odraz stvarnosti prividan i neistinit, već je i predmet koji
se odražava prividan i neistinit. Situacija tipična za mentalno stanje, gdje su
slike prolazne i neistinite, ali odražavaju ono što je trajno i i istinito, označava
se kao neistina u istini. A istina u istini može se naći u kauzalnom svijetu, koji
je oslobođen svih prividnih slika i odnosa. To je sama srž istine, jer ona
izražava božansko biće, Atmana.

Bhagavadgita poučava da je Bog ne samo prisutan kao univerzalni

Duh, nego da je On jedno s unutarnjim čovjekovim Jastvom, atmanom. Bhaga-
vadgita ukazuje da atman postoji kao Jastvo u čovjeku, u svim ljudskim bići-
ma, životinjama, pticama i ostalim stvorenjima. Sai Baba govori svojim uče-
nicima da moraju vidjeti Boga u svemu, od malenih kukaca pa sve do Brah-
mana, t.j. krajnje apsolutne Svijesti. S tim u vezi Sai Baba citira indijskog
pjesnika Tjaganađu: »O Gospode, Ti živiš u mravu jednako kao i u Stvoritelju,
Brahmanu«. Gita poučava da je čovjek zapravo sam Bog, a Bog je čovjek i
ta jednota Boga i čovjeka neprestano se naglašava. Budući da Bog boravi u
svakom čovjeku, svi su ljudi braća bez obzira na boju kože i vjeru. To učenje
o univerzalnom bratstvu svih ljudi zapisano je u svetim spisima Indije još od
pradavnih vremena. Stoga Sai Baba kaže da kad čovjek mrzi drugog čovje-
ka, on mrzi samog Boga. On traži od svojih učenika i sljedbenika da pre-
poznaju Boga u svakom živom biću i da svaku osobu gledaju sa suosjeća-
njem i ljubavlju. Cijeli svijet, vidljivi (prirodu, čovjeka, životinje, biljke, mine-
rale itd.) kao i nevidljivi treba shvatiti kao Jedno, kao jedinstveni izraz skrivene
mudrosti i moći. Srž učenja Bhagavadgite sastoji se u pojmu Jednote, koja
postoji u svim raznolikostima svijeta, koja je temelj svega postojećeg. Ona je
atman, koji se mora doživljavati u svakom biću i svakom predmetu.

Prema učenju Bhagavadgite najviše duhovno znanje je samospozna-

ja, tj. spoznaja o svome Jastvu, o atmanu. To Jastvo ne pripada tijelu, ono
struji iz božanskog Bića. Ono se ne može povezati ni s umom, ni s intuicijom,
ni s bilo kojim aspektom osobnosti, jer ono nadilazi sva ta ograničenja i odno-
si se isključivo na bezgraničnog atmana. Jedino spoznajom Jastva čovjek
može postići trajan mir i radost. Ta spoznaja omogućuje da se vidi Jednota u
raznolikostima koje nas okružuju, da se nadiđe svjetovno postojanje i da se
zadobije besmrtnost za kojom čovjek žudi. Spoznajom Jastva, t.j. besmrtnog
atmana koji je u nama, čovjek postaje mudar i stiče sposobnost da se oslobo-
di nevolja i patnji. Samospoznaja je istovremeno i spoznaja Boga, a spozna-
jući Boga, Brahmana čovjek sam postaje Brahman. Proces koji sjedinjuje
čovjeka i Boga je put odanosti i ljubavi prema Bogu, »bhakti«. No, kako kaže
Sai Baba, mnogi ljudi danas odabiru drugi put, put zemaljskih zadovoljstava i
dostignuća, ne želeći biti ponizni i slijediti svemoćno kozmičko Biće, koje je
Gospodar svega svijeta. Sai Baba savjetuje svojim učenicima i sljedbenici-
ma da odustanu od lažnog poistovjećivanja s tijelom i da shvate da je čovjek
atman, božansko biće, da nije drugačiji od Boga, da su on i Bog jedno. Po-
moću kontemplacije, koncentracije i meditacije čovjek može usmjeriti svoj
um prema svojoj unutrašnjosti, kako bi se mogao sjediniti s Bogom. Unutra-
šnjim istraživanjem sebe dolazi se do mudrosti, t.j. do spoznavanja istinske
Stvarnosti, do biti svih stvari. To je prema Sai Babinom učenju cilj ljudskog
života, jer se time postiže najviše stanje mira i blaženstva, koje je danas
dostupno samo rijetkima, ali koje će jednog dana postići svi ljudi.

Postoje tri stupnja koji se moraju proći da bi se postigao taj cilj. Tije-
kom prvog stupnja učenik čitanjem svetih spisa ili slušanjem učitelja dolazi
do spoznaje da Bog doista postoji. Na tom se stupnju Bog doživljava kao
nešto odvojeno od čovjeka, što se naziva načelom dvojnosti. Ako učenik
osjeća jaku želju da doživi Boga i ako o Bogu intenzivno razmišlja, postiže se
prava vizija, izravni doživljaj Boga. To je već drugi stupanj duhovnog puta,
tijekom kojeg Bog postaje stvarno iskustvo, kad učenik postaje sljedbenikom.
Na prvom stupnju, kad je učenik došao do saznanja da Bog postoji, on osjeća
da je Bog odvojen od njega. No kad se doživi Boga kao stvarno iskustvo,
javlja se osjećaj da je čovjek postao dio Njega. Stoga se drugi stupanj zove
stupanj uvjetne nedvojnosti. Poslije toga nastupa stanje kad sljedbenik
osjeća želju da dosegne Boga i da se potpuno stopi s Njim. To je treći stupanj,
stupanj potpunog stapanja s Bogom, potpune nedvojnosti. Taj proces Sai
Baba uspoređuje sa slijevanjem rijeke u ocean: sve dok postoji rijeka odvo-
jena od oceana koji je njezin cilj, ona će imati svoj identitet. No kad se jed-
nom slije u ocean i stopi s njim, ona gubi svoj individualitet i oblik, poprima
svojstva oceana i postaje s njim jedno. Za sljedbenika duhovnog puta nema
mira ni odmora dok ne dosegne krajnji stupanj nedvojnosti: potpuno stapanje
i sjedinjenje s univerzalnim, s Bogom. Kad to postigne, čovjek dolazi na kraj
dugog duhovnog putovanja i doživljava stanje potpunog mira i trajnog
blaženstva.

Svi ljudi teže za srećom, ali se ona zbog zavodljivosti zemaljskih draži
i zbog neznanja traži na pogrešnom mjestu. Sai Baba kaže: »Kad jednom
krenete putem osvajanja zemaljske sreće, to će vas odvesti sve dalje i dalje
do sve većeg nezadovoljstva, utrkivanja i ljubomore. Samo na čas razmislite
o svojim iskustvima: jeste li sretniji kad postanete bogatiji, nalazite li više
mira u sebi kada su vaše materijalne želje ispunjene? Vi ćete se osvjedočiti
da viši materijalni standard života nije jamstvo sreće«. Kad se traži sreća u
svjetovnim užicima, uvijek se iznova otkriva da oni sadrže koliko zadovoljst-
va toliko i boli, koliko radosti toliko i tuge. Unutarnji mir i trajnu sreću čovjek
će naći kad shvati da je dio božanske stvarnosti Atmana, da se njegov pravi
život nalazi izvan ovozemaljske pozornice prostora i vremena. Sai Baba
objašnjava da postoje tri načina da se čovjek odupre izazovima zemaljskih
draži, tri puta do prosvjetljenja: karma (djelovanje), đnana (znanje, mudrost)
i bhakti (odanost, posvećenost). Baba kaže: »Zasnivajte svoju djelatnost na
znanju, znanju da je sve Jednota. Neka vaša djelatnost bude prožeta bha-
ktijem, t.j. poniznošću, ljubavlju, suosjećanjem i nenasiljem. Neka se bhakti
ispuni znanjem, jer će inače biti lagana kao balon koji može odnijeti svaka
struja zraka ili udar vjetra. Samo znanje će pročistiti srce, bhakti će ga omekšati
suosjećajnošću, a karma će dati rukama da nešto urade, da urade ono što će
posvetiti svaku minutu koja vas je zapala da je proživite.«

Krišna u Bhagavadgiti ističe da čovjek ne smije vjerovati osjetilima ni

dozvoliti da ga zavedu. Mir uma se neće postići sve dok se ne ostvari nadzor
nad osjetilima. Krišna je upozoravao Arđunu da on iz neznanja dopušta osje-
tilima da upravljaju njegovim djelima. Govorio mu je da mora ovladati svojim
osjetilima, ako se želi osloboditi ovisnosti i tuge. Kad se shvati priroda osjeti-
la i način na koji ona djeluju, onda se može naučiti kako ih ispravno koristiti
da nas ne uznemiruju. Kad osjetila traže da im udovoljimo, ne treba ih poslu-
šati. Umjesto toga treba ih podrediti intelektu i na taj način obuzdati. Mudar
čovjek temelji svoj život na višem umu, na intelektu, na svojoj sposobnosti
razlučivanja, na razboritosti i na intuiciji. Onaj tko slijedi svoj intelekt, buddhi,
postaje savršen. Ako čovjek temelji svoj život na intelektu, on će ga dovesti
do krajnjeg cilja. Čovjek mora do posljednjeg daha svog života paziti
da ne popusti osjetilima. Samokontrola je sastavni dio puta mudro-
sti. Da bi se spoznao atman, moraju se nadzirati osjetila, koja nas
žele nadmudriti. Sai Baba upozorava svoje učenike da nastoje obuzdati
svoja osjetila pomoću višeg uma, intelekta, jer ona mogu biti vrlo opasna,
poput divljih, razuzdanih konja. Treba ovladati osjetom okusa, dodira, mirisa,
vida i sluha te svim dojmovima koja ta osjetila stvaraju. Sai Baba poučava da
osjetila nikada ne mogu pružiti trajnu i istinsku radost, koja se može doživjeti
jedino kad se postigne spoznaja Atmana, kad se shvati Jednota postojanja i
ostvari poistovjećivanje s Bogom. Kad se sav svijet doživljava kao Jedno,
tada za osjetila više nema mjesta.

Govoreći o drevnim duhovnim spisima Sai Baba kaže da oni služe kao
vodič, a stvarno znanje treba proizići iz unutrašnjeg čovjekovog iskustva,
putem samospoznaje. Najlakši, najbrži i najsigurniji put do samospoznaje je
vodstvo duhovnog gurua (duhovnog učitelja i vode), kojemu se čovjek mora
potpuno povjeriti. Čovjekovo znanje o samom sebi je tako ograničeno, da se
nitko ne može nadati da će samospoznaju postići samo svojim osobnim
naporom. Stoga je pomoć velikog i iskusnog učitelja, koji je sam prošao put
duhovnog razvoja i samospoznaje, nužno potrebna. Duhovni vodič, koji je
sam stekao samospoznaju, zna put koji treba slijediti njegov učenik, zbog
čega je važno naučiti i prihvatiti samopodređivanje. Inače čovjekov ego,
nerazboritost, oholost i samovolja mogu svakoga lako zavesti na stranputicu.
U podređivanju svoje volje duhovnom učitelju može mnogo pomoći uvjere-
nje da guru iskreno želi dobro svom štićeniku, da ga voli i da najbolje zna
putove duhovnog razvoja. Ta nesebična ljubav gurua prema sljedbeniku i
uzvratna ljubav ovoga prema svome učitelju je srž »bhakti marge«, puta
predanosti (»bhakti« znači predanost, a »marga« put). Sai Baba naglašava
da je bhakti marga, t.j. predanost svom guruu najlakši i najsigurniji put do
duhovne preobrazbe.

Put do višeg duhovnog stanja je veoma dug i težak. On zahtijeva

pored vodstva iskusnog gurua velik napor volje i samodisciplinu. Sai Baba
govori opširno o uvjetima koje čovjek mora ispuniti da bi se mogao nadati
spoznaji Boga tijekom svog života. U prvom redu čovjek mora shvatiti
nevažnost stvari ovoga svijeta. Zatim se mora osloboditi robovanja nižim
porivima. Onaj tko želi samospoznaju mora okrenuti pogled prema svojoj
nutrini i obraćati se svojem unutrašnjem Ja. Osim toga, život treba provoditi
u istini i ispravnom ponašanju. Čovjek mora nadzirati svoje misli i
osjećaje, jer ako su misli neobuzdane a osjećaji neukroćeni, nikad
neće stići na cilj svog duhovnog putovanja. Ne samo da treba nadzirati
misli, nego ih čovjek treba i pročišćavati. Da bi to postigao, on se mora
osloboditi želja za zadovoljstvima i pohlepe. S tim u vezi Sai Baba kaže:
»Doklegod se potpuno ne oslobodiš pohlepe, nećeš upoznati pravog Boga.
Ljubav prema novcu stvara taštinu i zavist. Pohlepa i Bog vječno su suprotni
jedno drugom. Pohlepan čovjek nema mira, zadovoljstva ni postojanosti. Ako
u mislima postoji i najmanji tračak pohlepe, sva su duhovna stremljenja
uzaludna. Podučavanje gurua ne koristi samoživom čovjeku, koji stalno raz-
mišlja kako da zadovolji svoja čula«. Prema tome, da bi se došlo do samo-
spoznaje pomoću bhakti marge ili na neki drugi način, potrebno je osloboditi
se pohlepe, želja, mržnje, laži i drugih poroka. Dhjana (meditacija), t.j. vježba
kojom se čovjek usmjeruje prema svojoj unutrašnjosti, je uspješan način uda-
ljavanja uma od osjetila i pročišćavanja misli. Naša tjelesna osjetila mogu
dati krivu sliku stvarnosti i odvesti nas na pogrešan put, dok naš unutrašnji
glas to nikada neće učiniti. Stoga Sai Baba savjetuje da slušamo taj unutra-
šnji glas. Cilj vanjskog gurua je da nam pomogne da čujemo glas našeg
unutrašnjeg gurua, tako da on postane naš nepogrješivi vođa.

U Sai Babinom učenju nalazi se objašnjenje patnje, kao neizbježnog

pratioca čovjekovog zemaljskog života. Ljudska patnja objašnjava se duhovnim
zakonom karme. Mi žanjemo ono što smo posijali; plaćeni smo onim i onako
što smo i kako smo sami radili, dobrim za dobro, lošim za loše. Mi smo sami
po vlastitom izboru odgovorni za poboljšanje ili pogoršanje svoje sudbine u
budućnosti. Ako povrijedimo bližnje zbog vlastite koristi ili čulnog zadovoljenja,
ako nanosimo štetu drugome zbog novca, prevlasti ili moći, mi se tada nala-
zimo na onoj razini svijesti na kojoj nastaje patnja. Sai Baba ovako obja-
šnjava fenomen ljudske patnje: »Mislite li da bi vas sudarao s boli kad za to
ne bi bilo razloga? Otvorite srce patnji kao što ga otvarate radosti, jer patnja
je moja volja, od mene vam je dana zarad vašeg dobra. Pozdravite je dobro-
došlicom kao izazov. Ne okrećite se od nje; okrenite se unutra i odatle crpite
snagu da je snosite i da vam bude dobrotvorna. Sve je to moj naum, da vas
patnjom navedem da slušate moj glas, koji kad se čuje razara ego.«

Gita kaže da tijelo posjeduje pet grubih osjetilnih organa: uho, koža,
oko, jezik i nos, koji se nadovezuju na predmete opažanja preko pet suptilnih
osjetila, a to su sluh, dodir, vid, okus i miris. Gruba i suptilna osjetila neraski-
divo su povezana, jer bez suptilnih, gruba osjetila ne mogu djelovati. Osim
osjetilnih organa postoji i pet ovojnica fizičkog tijela, koje prožimaju jedna
drugu prelazeći postupno u sve suptilniju ovojnicu od prethodne. Najgrublja
ovojnica je ovojnica hrane, koja čini fizičko tijelo. Slijedeća je vitalna
ovojnica, koja se odnosi na životni dah i fizičku snagu; zatim slijedi ovojni-
ca uma, koja predstavlja suptilno tijelo i odnosi se na niži um. Potom dolazi
ovojnica intelekta, koja je još suptilnija i povezana je s višim umom i intui-
cijom. Posljednja je ovojnica blaženstva, najsuptilnija od svih. Ona je iznad
svih aspekata uma i predstavlja jedini preostali veo neznanja što skriva
atmana. Osim tih pet ovojnica postoji i pet vitalnih energija, prana, koje
oživljavaju sve tjelesne funkcije. Jedna se odnosi na disanje, druga na izluči-
vanje, treća na cirkulaciju, četvrta na probavu, a peta na strujanje prema
gore, koje puni energijom više centre.

Ljudski um ima četiri oblika:

a) niži um koji razmišlja, »manas«;

b) intuitivni um, intelekt koji sadrži sposobnost rasuđivanja, »budhi«;
c) osjećaj za »ja« odnosno ego, »ahamkara«; i
d) središte osjećaja i sjećanja, »citta«. Um je središnji stožer koji
upravlja svim ljudskim djelatnostima.

Da bi se postigla vizija atmana potrebno je postići nevezanost uma i

osjetila za svjetovne stvari. Um je vezan za osjetila, a njih privlače predmeti
opažanja uz koje se vežu. Zbog toga prvi korak treba biti nadzor nad osjetili-
ma, jer tada će se um osloboditi njihovog utjecaja, pa će postati bistar i čist.
Stari indijski spisi kažu da je um odgovoran za posesivnost čovjekove prirode
i da se pored poznatih pet osjetila opažanja, um može smatrati šestim osjeti-
lom. Ali um nije samo jedno osjetilo više, jednako ostalim osjetilima; on je
gospodar svim osjetilima. Stoga bi sva osjetila morala biti podložna izravno
njemu. Kad je um potpuno smiren, osjetila ne mogu djelovati. Mogu se raz-
likovati dva stanja uma: nečisti um, manas i čisti um, citta. Kad um sebi
dopusti da bude podložan osjetilima, on postaje nečist, a kad nadzire osjetila
i kad je podložan intelektu, buddhi, tada je čist. Za vrijeme meditacije, kad
se um nalazi u stanju mirovanja, nečisti um se pročišćuje i postaje potpuno
čist. Samo kad se ovlada procesom razmišljanja i kad se uspori slijed misli,
um može steći potreban mir. Um će uvijek nastojati pobjeći kroz osjetila
prema vanjskim predmetima ili raznim mislima, zbog čega je potrebno ovla-
dati procesom razmišljanja, uspostaviti nadzor nad djelovanjem uma i
usmjeriti ga prema unutra. Treba posebno paziti da loše misli i ideje ni u
najmanjoj mjeri ne uđu u naš um. A ako uđu, treba ih izbaciti iz uma prije
nego se u njemu ukorijene. Kad se um oslobodi vezanosti uz osjetila, čovjek
može doživjeti viziju svoga Jastva, spoznati atmana, uroniti u Jednotu svega
što postoji i uživati u osjećaju blaženstva, u anandi. Čisti um, oslobođen
ropstva osjetilima i predmetima opažanja, vidi sve predmete ovoga svijeta
kao prolazne i promjenljive. Samo kad je um ispunjen čistim mislima i
osjećajima te uzvišenim idejama, čovjek može živjeti sretno i radosno. Um
treba povremeno odmoriti od neprekidnih valova misli i riječi i zato je korisno
provesti barem nekoliko sati dnevno u miru i tišini.

Pojam dharme ima važno mjesto u indijskoj duhovnoj tradiciji. Ta

sanskrtska riječ ima višestruko značenje, kao na pr. red, poredak, dužnost,
samodisciplina, ćudoređe i pravičnost. Njenu suštinu određuju pojmovi pravde,
vrline, morala i čistoće. Postoji sedam vidova dharme: istina, dobar karakter,
ispravno ponašanje, nadzor nad osjetilima, pokora, odricanje i nenasilje. Isti-
na ne znači samo uzdržavanje od laganja. Sai Baba uči da istina mora biti
sama bit, temelj ljudskog života. Čovjek mora biti spreman da se odrekne
svega u ime istine, jer neistina uništava ljudskost u čovjeku. Stoga treba
uvijek govoriti istinu bez obzira kakva ona bila, ne bojeći se i ne mareći za
posljedice. Čovjek mora njegovati i razvijati svoje karakterne vrline, koje se
mogu podijeliti u tri skupine:

a) plemenitost, dobrota i uzvišenost;

b) trpeljivost, pomirljivost i strpljivost; i
c) postojanost, odlučnost, odvažnost i smionost.

Gita kaže da se tajna ljudskog života sastoji u tome da se prepozna i

slijedi put dharme, što znači da čovjek mora činiti nesebična i plemenita
djela koja unapređuju dobrobit bližnjih.

Današnji čovjek posjeduje tri vizije: fizičku, mentalnu i duhovnu. Fizi-

čka je vizija usmjerena na fizičko tijelo, ograničena na pojavni svijet. Ljudi
kod kojih prevladava takva vizija vide samo vanjštinu, izvanjski izgled i vanj-
ske osobine ljudi. Pažnja ljudi s mentalnom vizijom je usmjerena na osjećaje
i misli drugih ljudi, na njihovo unutarnje biće. Treća vrsta vizije je duhovna
vizija, koja ne ograničava svoja opažanja samo na izvanjski izgled drugih ili
njihove unutarnje osjećaje što se otkrivaju po njihovom ponašanju i izražavanju.
Ljudi koji posjeduju duhovnu viziju vide božansku svijest koja prožima sve.
Oni vide unutarnju Jednotu u svim ljudima, usprkos tjelesnim različitostima i
razlikama u ponašanju. Zbog toga se ta vizija naziva unutrašnjom, sveobu-
hvatnom i ispravnom vizijom, »sudaršana«. Ljudi s takvom sveukupnom i
potpunom vizijom poprimaju, kako kažu sveti spisi Upanišadi, božansku pri-
rodu. Onaj koji spozna Brahmana, postaje sam Brahman. Većina ljudi obraća
pažnju na kratkotrajnu izvanjsku viziju zanemarujući jedino istinsku, unutar-
nju viziju. Do unutarnje vizije dolazi se putem dharme, t.j. čineći nesebična i
plemenita djela, oslobađanjem od negativnih osobina, razvijanjem osobnih
vrlina, pročišćavanjem uma, postizavanjem samonadzora. Na taj se način
čovjek može vinuti do najviših razina duha, razviti sveobuhvatnu, potpunu
viziju, spoznati u sebi atmana i uočiti Jednotu svega postojećeg.

Sai Baba stalno naglašava važnost čiste i nesebične ljubavi, koju on

definira kao božansku iskru u samom središtu ljudskog bića, kao bit čovje-
kovog Jastva, kao objavu istinske čovjekove prirode, koja se pruža izvan
čovjekovog »ja« i širi sve dotle dok ne obuhvati sve viđeno i saznano. S tim
u vezi Sai Baba kaže: »Dovoljno je njegovati ljubav, ljubav koja ne zna za
razliku između sebe i drugoga, jer smo svi udovi velikog tijela Svevišnjeg
Boga. Za to ne treba nikakva učenost; učenost zapravo biva zaprekom, jer
hrani sebeljublje i potiče razmetanje vlastitim znanjem.« Sai Baba preporuča
da dan započne ljubavlju, da se ispuni i završi ljubavlju, jer je to najbrži put do
Boga. Ljubav je vrhovna energija Svemira i kad se čovjek otvori vibracijama
energije ljubavi, on se spaja s izvorima života i ljepote. Stoga, kako kaže Sai
Baba, ljubav, »premu« treba smatrati samim dahom života, a više nego i
jednom drugom obliku preme, čovjek bi se morao posvetiti ljubavi prema
Bogu.
 Pravilo ispravnog načina življenja

Sai Baba ukazuje na razliku između visokog životnog standarda i vi-

sokog standarda življenja. On smatra da je ideal visokog životnog standarda
nesreća za suvremeno ljudsko društvo, jer taj ideal uključuje pohlepu za
materijalnim dobrima, natjecateljsku i bespoštednu borbu među ljudima i ras-
trošnost, dok visok standard življenja zahtijeva ćudoređe, poniznost i sućut.
Upozorava da je čovjek danas rob svojih želja; čovjek se osjeća nemoćnim
da nadvlada svoje želje za užitkom i raskoši i preslabim da svoje nagone drži
pod kontrolom. Tu nisu od velike pomoći moralne pouke. Potrebna je viša
duhovna i moralna razina čovjekove svijesti, a ona zahtijeva temeljnu duhovnu
preobrazbu, koja se može postići jedino velikim duhovnim naporom, vježbom
i disciplinom (sadhana). Duhovna preobrazba traži da se čovjek odvikne
oslanjanja na ćudljivi um i da postupa u skladu sa sviješću o svom urođenom
božanstvu.

Prema hinduskom učenju prirodu, t.j. materijalni svijet (prakriti)

obilježavaju tri temeljna svojstva (guna): satva, rađa i tamas. Satva guna je
simbol čistoće i uravnoteženosti; rađa guna izražava želje, strasti i aktivnost,
dok tamas guna vuče u duhovnu tromost i neznanje. Duhovni razvoj podra-
zumijeva potiskivanje rađa gune, t.j. želje za vanjskim užicima. Sai Baba
poziva na kontrolu prirodnih nagona i želja, na usmjerenost višim ciljevima,
na posvećenost radu, disciplini, dužnosti, odgovornosti, pobožnosti, ljubavi
prema Bogu. On uči da pravilni životni stavovi i postupci približavaju čovje-
ka smislu života i Bogu. On kaže: »Ne prianjaj uz ono što posjeduješ. Radi
marljivo, vrši svoju dužnost, nadvladaj svojih pet osjetila. Širi oko sebe ljubav,
počni osluškivati svoj unutrašnji glas i slijedi ga. Meditiraj i otkrivaj Boga koji
stoluje iznad, ispod, uokolo i unutra. Probleme i brige zapravo treba pozdra-
viti, jer vas oni uče poniznosti. Jurnjava za vanjskim stvarima donosi mnogo
nezadovoljstva. Takvim željama nema kraja. Kad jednom postanete robovi
osjetila, ona vas neće pustiti na miru sve do smrti. To je neutaživa žeđ.«

U knjizi Sandeka Nivarini, koja sadrži pitanja i odgovore Sai Babe,

on daje 44 savjeta za ispravno ponašanje, čije pridržavanje omogućuje čovjeku
da se uzdigne na višu duhovnu i moralnu razinu. U nastavku se daje kratki
prikaz najvažnijih preporuka:

- Premu, što na sanskrtu znači čistu, neuvjetovanu, nesebičnu, uni-

verzalnu ljubav valja smatrati samim dahom života. Ljubav je temelj svih
uzvišenih vrlina. S ljubavlju se lako može pobijediti ljutnja i mržnja. Ljubav je
uvijek spremna oprostiti prijestupe i slabosti drugih. Ljubav je božanska moć
koja sve pokreće. Ona ima čudesnu osobinu da živi od davanja i praštanja,
dok mali ego živi od primanja, zavisti i osvete.

- Sa satjom, koja znači vječnu istinu koju ni vrijeme ni prostor ne

mogu mijenjati, valja postupati kao sa samim smislom života. Ničeg nema
većeg od istine, ničeg dragocjenijeg i trajnijeg. Istina je Bog koji sve štiti.
Nema većeg zaštitnika od istine. Bog je utjelovljenje istine i on će udijeliti
svoj blagoslov onima koje obilježava riječ istine i srce ljubavi.

- Um treba naučiti kontrolirati pomoću intelekta. Svaki izazov s kojim

se čovjek suočava može se svladati, ako se nauči upravljati svojim umom,
t.j. svojim mislima i osjećajima. Dok god je čovjek rob svojih osjetila, on ne
može uživati u istinskoj slobodi. Da bi čovjek postao gospodarom svog unu-
tarnjeg života, on mora razviti najvažniju sposobnost, a to je nadzor nad svo-
jim osjetilima, mislima i osjećajima, što se može postići ovladavanjem umom.
Nadzor nad umom i osjetilima je najveća pobjeda koju čovjek može ostvariti.

- Treba biti pažljiv, dobar i suosjećajan prema svim ljudskim bići-

ma. Oni koji žele živjeti u radosti moraju uvijek činiti dobro. Sve ono što
čovjek smatra da drugi ne bi smjeli činiti njemu, on ne smije činiti drugima.
Koliko mogućnosti dopuštaju treba pomagati siromašnima. Štogod učini do-
bro ili zlo, plodovi toga će slijediti čovjeka u stopu i nikada ga neće izgubiti iz
vida.

- Nije dobro nastojanje da pod svaku cijenu postignemo savršen-

stvo, pa da nas zbog eventualnih pogrešaka obuzme osjećaj nesposobnosti,
krivnje ili stida. Važno je da se svaki posao nastoji obaviti što bolje, a ako se
kod toga dogodi neka pogreška, ne treba se zbog toga suviše uznemirivati.
Važno je pogrešku ne ponoviti.

- Nikad o sebi ne valja govoriti loše ni posumnjati u svoju sposob-

nost da se obavi neki zadatak. Ako čovjek čvrsto vjeruje u sebe, može učiniti
sve. Treba razviti osjećaj da možemo postići mnogo, pa ćemo mnogo i
ostvariti.

- Treba se osloboditi sklonosti da se ljutimo zbog uspjeha drugih i

želje da im naškodimo. Štoviše, treba biti sretan zato što su drugi sretni. S
druge strane treba osjećati sućut prema onima kojima se dogodilo zlo.

- Treba hrabro i strpljivo podnositi gubitak i bol. Strpljenje je

snaga potrebna svakom čovjeku. Poraz treba podnositi dostojanstveno kao i
pobjedu.

- Ne treba odgovarati na riječi opakih ljudi. Preporučljivo je držati

se podalje od takvih ljudi i prekinuti s njima sve odnose. Treba tražiti društvo
dobrih ljudi i naučiti razlikovati dobre od zlih ljudi.

- Treba svakako nastojati izbjeći pet grijeha kojima je sklono

ljudsko tijelo i to: ubojstvo, preljub, krađu, pijančevanje i mesojedenje kao i
osam grijeha koje čini ljudski um: žudnju, pohlepu, zaluđenost, nestrpljivost,
mržnju, samoživost, oholost i gnjev.

- Zbog pogrešaka i propusta učinjenih u neznanju treba se iskreno

pokajati i truditi se da ih više ne ponovimo.

- Čovjek sam odlučuje o svojoj sudbini: tko čini dobro, dobrim će

mu se vratiti, a tko je zao i čini zlodjela, požnjet će zlu žetvu.

- Jedno od prvih načela ispravnog življenja je prakticiranje

šutnje. Ako govorimo šapatom, drugi neće podleći napasti da viču. Šutnja je
govor duhovnog čovjeka, a tih je govor izraz istinske ljubavi. Treba vježbati
rječnik ljubavi i odučiti se jezika prezira i mržnje.

- Kada privrženost svojoj zajednici, narodu, zemlji i religiji služi

širenju ljubavi, onda je ona preporučljiva. Ali ako ta privrženost umjesto lju-
bavi izaziva mržnju prema ostalim zajednicama, narodima, zemljama ili reli-
gijama, ona onda postaje otrovna.

- Glavni cilj čovjeka treba biti duhovni napredak, a da bi ga

postigli treba između ostalog izbjegavati kritiziranje i osuđivanje kako sebe
tako i drugih. Treba nastojati voljeti čak i one koji nam čine zlo ili nas vrije-
đaju.

- Ako doživimo neuspjeh, treba ga prihvatiti kao izazov za dalj-

nje djelovanje. Treba raščlaniti uzroke neuspjeha i izvući pouke iz tog iskust-
va. Važno je naučiti kako uspjeti u vrtlogu života i živjeti ne uzrokujući bol
drugima ni sebi samom. Pogrešno je odustati od odgovarajućeg djelovanja i
osloniti se na sudbinu. Bude li čovjek tako postupao, čak će mu i sudbina
iskliznuti iz ruku.

- Dužnost je svakog čovjeka da obavlja svoj posao savjesno,

ispravno i odgovorno, ne opterećujući se brigom za rezultate i nagradu.
Sve što se radi treba raditi s osjećajem posvećenosti i požrtvovnosti, jer će
rezultat djelovanja ovisiti o osjećajima koji se pri tom nose u srcu. Ako je
čovjek nemaran prema onom što radi, onda vodi promašen život. Svako je
djelo karma i stoga se u Vedama pridaje velika važnost djelovanju. Dobra i
nesebična djela u kojima nema osobnog interesa za rezultat ili korist, otva-
raju put do najviših razina ljudskog duha.
 Ulomci iz Sai Babinih predavanja:

- Uvijek kad klone pravednost - dharma, kad se uzdigne nepravda, Ja

se utjelovljujem, jer je Moja prvobitna odluka - sankalpa - da zaštitim duhovno
ustrojstvo Univerzuma. Tada napuštam svoju bezobličnu bitnost i uzimam
ime i lik koji odgovaraju svrsi zbog koje dolazim. Kad god zlo zaprijeti da
nadvlada dobro, Ja moram doći i spasiti dobro od propasti.

- Da biste mogli postići jedini cilj ljudskog života, to jest da biste mogli
spoznati Boga i postati Bog, vječno se ograničilo tijelom i došlo u ovaj ljudski
lik. Ono će ponovno otkriti Božje ideale i opet ih usaditi u sve ljude. Naravno,
onima koji ne poznaju svete tekstove, teško je shvatiti misterij ovoga
dolaska.

- Svrha misije avatara je spasiti čovječanstvo. Zbog svoje ljubavi i

samilosti Bog se spušta na razinu čovjeka i uzdiže božansku svijest u njemu.
On mu omogućava da Ga postane svjestan kad Ga pronađe, da očajnički ne
traži Njega izvan sebe, jer je On sama jezgra čovjekova... Avatar se ponaša
na ljudski način da ljudima bude blizak, ali se uzdiže do nadljudskih visina,
kako bi čovječanstvo moglo težiti tim visinama.

- U svakom vremenskom razdoblju Bog se utjelovljuje kao avatar radi

neke osobite zadaće. Ovo se utjelovljenje razlikuje od prethodnih, jer se mora
baviti krizom svjetskih razmjera koja potresa čitav svijet. Intelektualna tašti-
na tako se proširila da su ljudi postali toliko budalasti pa pitaju: Što je i gdje je
Bog? Nemoralnost se odjenula moralnošću i primamljuje čovjeka u m o č v a r e
grijeha. Istina je osuđena kao zamka, pravednosti se izruguju, svece muče
kao da su neprijatelji društva. Zato je božansko utjelovljenje došlo da podrži
istinito, a svlada lažno. Ja se ponašam poput vas, krećem se, pjevam,
smijem se, odlazim na putovanja, ali čuvajte se kazne koju dosuđujem
iznenada, da ukorim i opomenem. Spržit ću zle zbog zla koje čine, a utješiti
čestite zbog njihove pravednosti.

- Budući da se krećem među vama, jedem poput vas i razgovaram s

vama, vi se obmanjujete vjerujući da je to samo jedan slučaj obične ljudsko-
sti. Opominjem vas da ne činite tu pogrešku. Ja vas također opsjenjujem
svojim pjevanjem s vama, razgovorom s vama, zajedničkim aktivnostima.
Ali svakog trenutka mogu vam se otkriti Moja božanska svojstva. Stoga
morate biti spremni, pripravni za taj trenutak. Budući da je božansko za-
ogrnuto ljudskošću, morate nastojati nadvladati zabludu - maju - koja skriva
božansko od vaših očiju.

- Vašom svjetovnom inteligencijom ne možete dokučiti puteve Božje.

Boga ne možete spoznati pukom domišljatošću, onim što uglavnom obilježava
vaše shvaćanje. Od Boga možete imati koristi, ali Ga ne možete objasniti.
Vaša su objašnjenja samo nagađanja, pokušaji da svoje neznanje odjenete u
kitnjaste izraze. Griješite što pamet cijenite više nego što zaslužuje. Ne trošite
vrijeme pokušavajući Me razumjeti. Evo razloga zbog kojega to kažem: ra-
zumjeti Mene nadilazi bilo koju čovjekovu sposobnost. Stoga, pokušavajući
učiniti nemoguće, samo gubite svoje vrijeme i svoju snagu. Tek kad uspijete
upoznati sebe, možete spoznati i Mene. Ja ne trebam ništa u tom Univerzu-
mu, bilo nešto veliko ili malo. Ni u jednom trenutku nije me dodirnula želja za
bilo čime, ili za nekom djelatnošću. Ja sam onaj koji je došao davati, a ne
primati. Ono što Mi vi možete ponuditi je samo čista, neokaljana ljubav. Kad
Mi to ponudite, doživljavate blaženstvo - anandu.

- Ja znam vašu prošlost, znam vašu budućnost. Stoga znam zašto

patite, kako se možete spasiti od patnje i kad ćete u tome konačno uspjeti.
Znam sve što se svakome od vas dogodilo u prošlosti, sve što se događa
sada i sve što će se dogoditi u budućnosti. Znam zašto netko mora patiti u
ovom životu i što će mu se dogoditi zbog te patnje, kad se ponovno rodi.

- Ako štujete bilo koje ime Božje, štovanje će stići do mene, jer ja
odgovaram na sva imena. Ne klevećite nikoga, i to stiže do Mene, jer svi su
izraz Moje volje... Prema načelima koja su vam već poznata, nastavite što-
vati Boga u onom liku koji ste sami izabrali; tada ćete vidjeti da ste sve bliže
Meni, jer su sva imena Božja Moja i sva obličja Moja... Vi Me zovete samo
jednim imenom i vjerujete da sam samo jedan lik. Zapamtite, nema imena
Božjega na koje ne odgovaram, nema lika koji nije Moj.
 - Po onome što nazivate mojim čudima, možda pretpostavljate da ih
činim kako bih vas privukao i privezao uza Sebe i samo za Sebe. Svrha tih
čuda nije pokazivati ili objavljivati bilo što; ona su jednostavni, spontani i
uzgredni dokazi Božje veličanstvenosti.

- Nikad ne pozivam ljude da štuju Mene i napuste Božje likove koje

već štuju. Došao sam utemeljiti dharmu; stoga ne zahtijevam niti ću zahti-
jevati vaše štovanje. Ukazujte ga svom Gospodu ili guruu, tko god on bio.

- Mnogi oklijevaju povjerovati da će se mnogo toga popraviti, da će

život za sve biti sretan i pun radosti, ne vjeruju da će se zlatno doba ikad
vratiti. Uvjeravam vas da ovo utjelovljenje pravednosti - dharmasvarupa -
nije došlo uzalud; ono će uspjeti ukloniti krizu koja je zahvatila čovječan-
stvo... Uskoro ćete vidjeti da se Moje ime i lik utemeljuju posvuda. Oni će
zauzeti svaki pedalj svijeta.

- Moć Saija je bezgranična. Ona je uvijek jasna, a svi vidovi te moći

nalaze se na ovom Saijevom dlanu... Bog može sve učiniti. On ima svu moć
na dlanu svoje ruke. Moja se moć ne zadržava u Meni samo neko vrijeme, a
tada iščezne. Moje je tijelo kao i ostala tijela tek privremeno boravište, ali
Moja je moć vječna, sveprožimajuća, neprestana.

- Odlučio sam popraviti vas kad vas tako uvjeravam u Svoju moć, pa
zbog toga objavljujem katkad Svoju prirodu služeći se čudima, to jest djelima
koja su iznad ljudske sposobnosti razumijevanja. Ne želim isticati Svoju moć.
Moj je cilj da vas privučem k Sebi, da čvrsto spojim vaša srca uz Sebe...
Znam sve što se događa svakome od vas, jer sam u svima vama... Uvijek
sam svjestan budućnosti, prošlosti kao i sadašnjosti svakoga od vas.

- Ovaj Sai je došao kako bi izvršio vrhunsku zadaću ujedinjenja cjelokup-

nog čovječanstva u jednu obitelj koja će biti uzajamno povezana, kako bi
učvrstio i osvijetlio duhovnu realnost svakog bića, otkrio božansko načelo,
temelj na kome počiva cijeli Univerzum, kao bi poučio sve ljude da moraju
spoznati zajedničko božansko naslijeđe što povezuje čovjeka s čovjekom...
Uspjeh zadaće zbog koje sam došao vrlo će brzo odjeknuti svijetom. Istina
da su sve vjere vidovi jednoga, da svi putovi vode jednom cilju, ljuti neke
ljude.

- Što je zapravo vječna religija - sanatanadharma? To je jedina religi-

ja koja izjavljuje da nema ni jedne religije koja može staviti naljepnicu »jedna
jedina«. Ona objavljuje da su sve religije vidovi jedne Istine, da sva imena
pripadaju jednom Bogu, da su svi likovi Njegov lik. Nijedna religija ne može
tvrditi da u potpunosti predstavlja sveopću vječnu Istinu. To je poruka sana-
tanadharme. Stoga, ako pronalazite pogreške u vjeri drugoga, bacate ljagu
na vlastitu vjeru. Ako klevećete drugu religiju, otkrivate samo svoje nezna-
nje o prirodi religije i veličanstvenosti Božjoj.

- Sanatanadharma je sama osnova življenja. Ona se zanima za sveuku-

pnu čovjekovu osobnost, obuhvaća sve vjere, utječe na cijeli svijet. »Sana-
tana« znači vječni. Samo dharma koju prihvati cijeli svijet, može se nazvati
vječnom. Sve religije koje poznajemo, potječu od osobe ili proroka koji je bio
cijenjen kao uzor. Islam ima Muhameda, kršćanstvo Isusa, budizam Buddhu.
Ali sanatanadharma ne potječe ni od koga, ona je prvotna srž svih poruka
koje su proroci objavili... Vrlo brzo bit ćete svjedoci obnavljanja Vječne re-
ligije - sanatanadharme - koju su objavile Vede za dobrobit svih ljudi svijeta.

- Bog je sve. On je u svim oblicima. Nema mjesta gdje Ga nema,

nema trenutka kad On ne postoji... Gospod nije ni na nebu niti na Kailasu ili
Vaikunthi. Vjerovati da se On nalazi samo na jednom mjestu i putovati tamo,
praznovjerje je vrijedno žaljenja. On je svuda, u svakome, u svim vremeni-
ma. On je svjedok svega, u svakome. On je energija koja ispunjava prostor
i vrijeme. On je energija koja se očituje kao uzrok svega... Kozmos je izrastao
iz Apsoluta i nastao je voljom Boga, koji je univerzalni Apsolut. No, do tada
postojao je samo Jedan, upravo kao što i sada postoji samo Jedan, unatoč
prividnoj različitosti. Ta volja koja struji iz Apsoluta potakla nas je da vidimo
i doživljavamo mnoge; to je sve što se dogodilo. Jedna zbilja još je uvijek
Jedna, nije ju zahvatila nikakva promjena. Jednoga smo sakrili iluzijom o
mnogima.

- Opremite se bistrim okom, neka vas vodi nevezanost i ljubav, izo-

štrite svoj smisao za odabiranje između dobra i zla - viveka - tako da ne
bude predrasuda i pristranosti; tada ćete ugledati Boga u sebi, oko sebe, u
svemu što znate i osjećate i što jeste. Liječnik traži od vas da odmaknete
košulju prije nego što prisloni stetoskop i pokuša ustanoviti vašu bolest. No vi
imate jednu drugu košulju što pokriva vaše grudi; to su želje koje uznemiruju
vaše srce. Ja odmičem tu košulju, tako da se vaša prava priroda koja je
božanska, može otkriti vama i svima koji teže da vas upoznaju... Čovjek
uzdiže Boga kao sveprisutnog i svemogućeg, ali zanemaruje Njegovu prisut-
nost u sebi.
 - Bog je sveprisutan. On je unutarnji pokretač svake čestice u Uni-
verzumu. Izjaviti da je on dostižan samo vašim stilom štovanja, da će odgovo-
riti samo na ime koje ste vi naučili koristiti, znači vrijeđati Njegovu sveprisut-
nost i Njegovu veličinu. Gledajte Ga u svemu, služite Mu u svima. Molite se:
Neka sav svijet napreduje, neka sveukupno čovječanstvo bude sretno!

- Proces raslojavanja u svim velikim religijama svijeta stvorio je ra-

zličite pristupe vjeri. Islam ima šijite i sunite, kršćanstvo ima katolike i prote-
stante. Ali koliko god raskol bio dubok, niti jedna vjerska sljedba ne poriče
Boga, ni jedna ne hvali nasilje i nepoštenje. Imena mogu biti različita, ali
svemoguća providnost apsolutna je i vječna. Vjerski izrazi mogu biti druga-
čiji, ali predodžba o Bogu nije drugačija. Bogu se možete obraćati kao Alahu,
molitva se može zvati namaz, svećenici se mogu zvati kaji, tumači vjerskih
tekstova mogu biti pozdravljani kao mule, sveti tekst može imati oblik Kura-
na, ali skrivena struja energetske snage u svim je tim slučajevima ljubav,
ljubav svih bića prema svim bićima. Osnivači religija su imali u vidu jedin-
stvenost svega života i napredak čovjeka koji se uzdiže od puke čovječnosti
prema božanskim visinama... Oblik štovanja, izričaji divljenja ili način obraća-
nja Bogu mogu biti različiti, ali sve su religije usmjerene prema jednom cilju.

- Započnite dan s ljubavlju, provedite dan u ljubavi, ispunite dan s

ljubavlju, to je put do Boga... Samo ljubav može otkriti Boga koji je pritajen u
svima. Ljubav je Bog. Živite u ljubavi. Ljubav živi od davanja i praštanja.
Malo ljudsko »ja« živi od dobivanja i zaboravljanja. Ljubav je nesebičnost, u
sebičnosti nema ljubavi, ne trošite uzalud svoj život slijedeći uske interese
svoga »ja«. Ljubav, ljubav! Postanite uistinu ono što jeste - utjelovljenje
ljubavi.

- Volite sva bića, to je dovoljno. Volite i ne očekujte da vam uzvrate

ljubav, volite zbog ljubavi, jer je ljubav vaša prava priroda. Volite jer je to
oblik štovanja koji znate i prihvaćate... Njegujte ljubav, dijelite tu ljubav sa
svima. Kako možete jednom dati manje, a drugom više kad su oboje isti kao
i vi. Ako zaboravite temelj božanskosti, mržnja će u vama proklijati, a zavist
podignuti glavu.

- Došao sam upaliti svjetiljku ljubavi u vašim srcima, da je gledam

kako se svakodnevno rasplamsava i daje sve veći sjaj. Nisam došao govoriti
u korist neke posebne religije, kao što je primjerice hinduistička. Moja misija
nije isticanje bilo koje sljedbe ili cilja. Niti sam došao skupljati sljedbenike za
bilo koje učenje. Nemam namjeru privlačiti učenike ili sljedbenike u Svoje
stado. Došao sam vam govoriti o ovoj jedinstvenoj, univerzalnoj vjeri, o ovom
načelu Duha - atman - o ovom putu ljubavi, o toj dužnosti ljubavi - dharma-
prema - o obvezi ljubavi.

- Bog je izvor sveukupne ljubavi. Ljubite Boga, ljubite svijet kao izraz
Boga, ni više ni manje od toga. Kroz ljubav možete uroniti u ocean ljubavi.
Ljubav liječi sitničavost, mržnju i tugu. Ljubav oslobađa od vezanosti, ona
spašava čovjeka od muka umiranja i rađanja. Ljubav povezuje sva srca u
nježnu, lepršavu simfoniju. Ako ih gledate očima ljubavi, sva su bića lijepa,
sva su djela posvećena, sve su misli nevine. Svijet će postati jedna velika
obitelj.

- Bog je posvuda. On je u svemu, stoga se čini da nije nigdje, da nije ni

u čemu. Da biste Ga spoznali, morate Ga poistovjetiti sa svime što vam je
nepoznato i nedostižno. Ne zaboravljajte da vam je sve nepoznato, da sve
ima svoju nedostižnost. Kakvo pravo imate poricati Ga? Kojim Ga pravom
prihvaćate? Ne možete poricati ljubav, istinu ni mudrost. Bog je ljubav, moć,
istina, mudrost, ljepota. Ako prihvatite ljubav, prihvaćate i Boga. Nježna bilj-
ka duhovnosti može rasti samo na polju ljubavi. Ona ne može uspijevati na
isušenoj zemlji u kojoj nema ljubavi ljudskog srca.

- Tri su vrste ljubavi: egocentrična ljubav - svartha - koja poput žarulje

osvjetljava samo malu sobu; uzajamna ljubav - anjonja - koja se poput
mjesečine širi nešto dalje, ali nije svjetlija; i ljubav usmjerena prema drugima
- parartha - koja je poput sunca, sveprožimajuća i jasna. Njegujte treću
vrstu ljubavi, ona će vas spasiti. Jer, dok služite drugima putem ljubavi, zapravo
služite sebi samima. Nisu samo drugi oni kojima pomažete, već time pomažete
i sebi, zapamtite to!.

- Ljubav - ljubav - ljubav... prije svega ljubav, dok god život traje. Za
Sebe mogu reći da obasipam blagoslovima više one koji Me preziru, nego
one koji Me štuju i obožavaju. Jer oni koji o Meni šire klevete, uživaju u
tome. Sretan sam što sam uzrok njihovog veselja i radosti. I vi morate pri-
hvatiti ovakvo obrazloženje; morate biti sretni kad je netko radostan dok vas
kleveće. Ne odgovarajte klevetanjem, jer će vas tada lanac mržnje oboje
ulančiti i povući zajedno prema dolje. Vaš život će postati tragedija. Pobi-
jedite srdžbu duhovnom snagom, pobijedite mržnju ljubavlju. Ne branite ljut-
nju osvetom, ne potičite mržnju bijesom.
 -Njegujte ljubav, živite u ljubavi, širite ljubav, to je duhovna vježba
kojom se postiže najviše dobrobiti. Kad izgovarate ime Božje, prisjećajući se
pri tom Njegove veličanstvenosti, njegove samilosti, slave, sjaja i Njegove
prisutnosti, ljubav će rasti u vama, njezini će se korijeni spuštati sve dublje,
grane će se širiti sve dalje i pružati svježu zaštitu prijatelju i neprijatelju,
vašem zemljaku i strancu.

- Bog je ljubav; stoga je sve što je On stvorio puno ljubavi. Srebrna

šalica je sva od srebra. To srebro ima određeno ime i oblik. I Kozmos ima
svoje ime i oblik. Bog je postao Kozmos. Bog je ljubav, zato je i Svemir pun
ljubavi. Iz srebrne šalice nikad ne možete odvojiti srebro kao određenu bit-
nost. Tako se ni Boga ne može odvojiti od stvaranja. Ništa nije beznačajno,
niti nisko, ružno ili odvratno, sve je divno. Da bi se učvrstio u toj univerzalnoj
Božjoj svijesti, čovjek mora krotiti svoje impulse, odgajati svoje želje.

- Ljubav se mora očitovati kao nesebično služenje - seva - a ono

mora biti hrana za gladne, utjeha za izgubljene, pomoć bolesnima i onima koji
pate. Isus je cijelog Sebe davao u takvom služenju. Srce puno samilosti je
hram Božji. Isus je djelovao u ime samilosti; samilost je bila Njegova poruka
i bio je vrlo nesretan kad je vidio bijednika. Danas Isusa štuju, ali Njegovo
učenje zapostavljaju. I Saija štuju, ali Njegovo učenje zanemaruju. Svuda
raskoš, rastrošne svečanosti, isprazne želje za vlastitim isticanjem. Riječi!
Riječi! Riječi! Nema djela, nema ljubavi, nema nesebičnog služenja. Na ri-
ječima ste veliki, ali kad treba riječi provesti u djela, bezvrijedni ste.

- Sva energija, moć i inteligencija su u vama, ne morate ih tražiti izvan

sebe. Bog koji se očituje kao vrijeme, prostor i uzrok u vama je. Zašto se
onda osjećate slabima i bespomoćnima?... Svaki je čovjek iskra bljeska
Božjega. Bog boravi u svakoj stanici svakog bića. Ne sumnjajte u to, ne
zanemarujte to, ne osporavajte to. To je istina, to je doista istina, to je jedina
istina. Univerzum - loka - je Bog - lokeša. Sve je to On, Njegovo tijelo.

- Prirodni temelj vašeg života je mir - šanti; vaša priroda je u svojoj

biti ljubav, vaše je srce prožeto istinom. Oslobodite se zapreka koje sprečavaju
njihovo objavljivanje, no vi ništa ne poduzimate u tom smislu. Zato nema
mira, ljubavi ni istine u obitelji, zajednici, narodu niti na svijetu... Grijeh nije
prava priroda čovjeka, on je stečen i možete ga ukloniti. Čovjek je čist, do-
bar, pun ljubavi, pametan. Zato sam u Nilajamu zabranio čitanje stihova koji
izjavljuju da je čovjek grešan, da je rođen u grijehu, da uživa u grijehu.
Objavite svoju čistoću, ono što doista jeste. Nastojte je izraziti svojim djelo-
vanjem.

- Čovjek je Bog u ljudskom liku. U njemu je usredotočena golema

snaga koja čeka da se objavi. No čovjek sam sebe osuđuje na siromaštvo,
bolest i očaj. On moli milostinju od svih i svakoga i time ponizuje Gospoda
koji boravi u njemu. Uvjerava sebe da je Bog daleko, na nedostižnom nebu,
pa time sam sebe tjera iz kraljevstva koje je njegovo zakonito nasljeđe.
Obmanjuje sebe da je on taj koji misli, govori i djeluje. Proklinje sebe kao
budalu, kao žrtvu sudbine, griješi takvim proklinjanjem! Neka svatko preispi-
ta svoj um, neka otkloni ovu malodušnost koja poriče njegova prirodna prava.

- Ljudi su izgubili osjećaj samopouzdanja, nemaju vjere u vlastitu snagu,

niti povjerenja u druge. Čovjek je danas biće kojemu je najviše smanjena
vrijednost. Svemu ostalome cijena je narasla. Čovjek malo vrijedi, njega se
može nekažnjeno omalovažavati. On ni sam nije svjestan vlastite veličine i
vrijednosti. Ne zna na koji način oplemeniti i najmanje svoje djelo kako bi
postigao milost Božju. Nepoznata mu je alkemija kojom se svaki promašaj ili
razočaranje može preobraziti u zlatnu priliku za predanost, za stvaranje utočišta
u predanosti Bogu - bhakti. On rasipa dragocjeno vrijeme na bezvrijedne
aktivnosti i sitna zadovoljstva što smanjuje njegovo samopoštovanje i vrijeđa
njegovu fizičku i mentalnu veličinu.

- Nemoguće je razmatrati stvaranje i Stvoritelja, prirodu i Boga razli-

čito ili odvojeno. Možemo li reći da su valovi odvojeni od mora? Oni su
morski, dio su mora i potječu iz mora. I čovjek je Božji, dio Boga i od Boga.
Mjehurić je rođen u vodi, ostaje u vodi i gubi se u vodi kao voda. I Univer-
zum je mjehurić rođen u Apsolutu, postoji kao Apsolut i uranja u Apsolut -
paramatman. Čovjek - nara - je mjehurić, Bog - Narajana - je more. Spozna-
jte tu istinu. Kao što se mjehurić ne može shvatiti bez vode kao polazišta,
tako se ni Univerzum, ovaj svijet, ne može shvatiti bez Boga. Naravno, valo-
vi se dižu i padaju, napreduju i povlače se, ali to ne uznemiruje more. Gibanje
valova ne utječe na more. Čovjek ima svoje uspone i padove u životu, rast i
nestajanje, što je posljedica ljudskih aktivnosti, ali to ne utječe na Boga u
njemu.

- Vjerujte da Bog postoji u svim bićima. Izgovarajte takve riječi koje

će širiti dobrotu, istinu i ljepotu. Činite takva djela koja će pridonijeti sreći i
općem napretku. Molite se kako bi vam sve vaše riječi donijele mir. Proši-
rujte se, nemojte se sužavati u vlastitu sićušnu osobnost. Širite se u sveopću
ljubav, postojanu sposobnost i vrlinu koja će vas poticati. To je način na koji
ćete iskoristiti božanske osobine u sebi do njihovih najviših mogućnosti.

- Odanost se ne bi trebala ograničiti na četiri zida svetišta, ili na ono

nekoliko minuta u kojima izvodite meditaciju - dhjanu. Odanost mora biti
cjelodnevna duhovna disciplina - sadhana. Svoju odanost morate izraziti time
da poštujete svakoga kao živo utjelovljenje Boga. Gledajte Boga u svakome,
čak i u onima koje smatrate svojim neprijateljima. Provodite u djelo ovo
svestrano, sveobuhvatno obilježje ljubavi. Kako možete doživjeti sreću, ako
izražavate ljubav i štovanje kamenom kipu koji vam ne odgovara i koji je
bešćutan? Živa bića će vam uzvratiti pažnjom i zahvalnošću i željet će vam
dobro. Vidjet ćete kako se radost širi na njihovim licima. To će prenijeti
zadovoljstvo i na vas. Ako ne možete na sebe djelovati tako da volite svoje
bližnje, kako možete slijediti put posvećen Bogu?

- Čovjek je smrtan, on je prah i u prah će se pretvoriti. Ali u njemu sjaji

atman, iskra besmrtnog plamena. To nije izraz podilaženja koji su izmislili
vedantisti. Atman je izvor, jezgra svakog živog bića, svake žive zajednice.
On je jedan i jedini izvor, bitnost i hrana, on je Bog, individualno je univerzal-
no, ništa manje od toga. Stoga u svakom biću, u svakom čovjeku prepoznajte
brata, dijete Božje i zanemarite sve ograničene misli i predrasude osnovane
na društvenom položaju, boji kože, narodnosti i kasti.

- Kakve koristi od toga, ako štujete samo Moje ime i lik, a ne pokuša-
vate njegovati ljubav prema svima - samatvu, koju Ja posjedujem; Moju
mirnu staloženost - šanti; Moju božansku ljubav - premu; Moju strpljivost i
duhovnu snagu - sadhanu, i Moju uvijek blaženu prirodu - anandu?

- Opća definicija dharme vezuje se uz pravilo: »Čini drugima ono što

želiš da drugi čine tebi«. Nemojte imati dvostruka mjerila, postupajte sa svi-
ma kao sa sobom. To znači da morate vjerovati sebi, jer tek tada možete
vjerovati i drugima. Morate poštovati sebe i druge. Egoizam je mjerilo altru-
izma. Čovječanstvo je jedna zajednica. Ako vrijeđate sebe, uvrijedit ćete i
druge. Pobrinite se da se čovjek uzdigne, pa ćete se i vi uzdignuti. Ponašanje
koje želite da drugi ukazuju prema vama, samo je po sebi mjerilo vaše dužnosti
prema njima.
 M. BAIGENT I R. LEIGH: HERMETIKA I NJENA ULOGA
U RAZVOJU EUROPSKE KULTURE

Uvod

Od 18. stoljeća znanost se u Europi takmičila s filozofijom, religijom i

umjetnošću za vodeću ulogu u kulturi i društvu. Nakon II. svjetskog rata
nadmoć znanosti izgledala je tako sigurna, da se smatra da je od tada potpu-
no prevladao znanstveni racionalizam i materijalističko shvaćanje svijeta.
Sve što je pripadalo svijetu iracionalnog ili što je podsjećalo na ezoteriju,
magiju i praznovjerje bilo je ili ignorirano ili predmetom bespoštedne kritike.
Znanost je zadobila svemoćni autoritet, čemu su mnogo pridonijeli njeni
spektakularni rezultati: antibiotici, televizija, nuklearna energija, elektronska
računala, genetika itd.

Ali ubrzo se pokazalo, kako smatraju mnogi autori, da je slika novog

racionalnog i prosperitetnog svijeta, koji je obećavala znanost, bila velikim
dijelom iluzija. Opasnost nuklearne kataklizme, uništavanje prirodne ravnoteže,
moguća zloupotreba genetike, demografska eksplozija, rastući jaz između
bogatih i siromašnih, poljuljali su kod mnogih ljudi povjerenje u znanost i
njenu vodeću ulogu u stvaranju boljeg, pravednijeg i sigurnijeg svijeta. To je
došlo do izražaja u buntovnom pokretu mladih diljem Zapadne Europe i
Amerike 60-tih godina prošlog stoljeća kao i u rastućem zanimanju za
istočne religije, za psihologiju C.G. Junga, za razna okultna i ezoterična učenja,
za pokret New Agea. Istovremeno se ispod površine događalo dublje duhovno
previranje, koje je podsjećalo na doba renesanse; previranje u pogledu
temeljnih stavova i vrijednosti, osobnih i kolektivnih prioriteta, gledanja na
svijet, prirodu i život. Ta su previranja bila povezana s povećanim zanima-
njem za ezoterična učenja. Jedno od tih učenja je hermetika, koja naglašava,
pored ostalog, povezanost svih područja ljudskog znanja i djelovanja, t.j. pove-
zanost prirodnih znanosti, povijesti, filozofije, psihologije, religije, mitologije,
umjetnosti itd.

Proučavanje hermetike otvorilo je nove uvide u povijest europske

kulture. Ono je omogućilo da se na pr. renesansa promatra, po mišljenju
Baigenta i Leigha, u sasvim drukčijem svjetlu od prevladavajućeg akadem-
skog tumačenja, u kojem se naglašava prvenstveno njen humanistički sadržaj.
Pokazalo se da renesansa, iako mnogo duguje humanizmu, još više duguje
tradiciji hermetike i da su glavna pokretačka sila renesanse bila ezoterična
učenja. Kratki prikaz tih učenja, a posebno hermetike, i njihove uloge u ra-
zvoju europske kulture, koji slijedi, najvećim se dijelom temelji na knjizi
engleskih autora Michaela Baigenta i Richarda Leigha The Elixir of the
Stone: A History of Magic and Alchemy (Viking, London, 1997).
 Hermetika

Čovječanstvo je od svojih početaka pratila prisutnost čarobnjaka, šama-

na, vidovnjaka, čudotvoraca i iscjelitelja. Uloge tih osoba su se ispreplitale s
funkcijama svećenika, proroka, mudraca, astrologa i liječnika. Jedna od takvih
osoba, koja se spominje u Bibliji i koja je postala oličenje »crne« ili »zle«
magije, je Simon Magus. On je u Bibliji označen kao »crni ili zli čarobnjak«,
kao utjelovljenje sila mraka. S tim u vezi svako se korištenje nadnaravnih
sila, koje Crkva nije službeno odobrila, smatralo demonskim djelom.

U prvom stoljeću pr. Kr. Aleksandrija je bila najotvoreniji, najkulturniji

i najbogatiji grad tadašnjeg grčko-rimskog svijeta, s oko pola milijuna stanovni-
ka, s oko tisuću i petsto javnih kupališta i oko dvije tisuće petsto hramova,
čuvenom bibliotekom koja je sadržavala oko pola milijuna svezaka, sa svje-
tionikom na otoku Farosu visokim 120 metara. Uništenje biblioteke za vri-
jeme opsade Aleksandrije od strane Julija Cezara 48. godine pr. Kr. mnogi
smatraju jednom od najvećih katastrofa u kulturnoj povijesti čovječanstva. S
Aleksandrijom i njenom bibliotekom povezan je velik broj glasovitih ličnosti,
kao na pr. Euklid, matematičar čija je geometrija još i danas značajna, zatim
Ptolomej, čuveni astronom i astrolog, pa teolozi Klement Aleksandrijski i
Origen, slavni filozof Platon i drugi. Tu su živjeli ljudi iz gotovo svih zemalja,
kultura, rasa i religija tada poznatog svijeta. Pitagora i Platon su veliki dio
svog znanja temeljili na egipatskim izvorima. Aleksandrija je bila mjesto gdje
su se susretale i stapale razne religije, kulture i filozofije, gdje se skupljalo i
razmjenjivalo znanje svih tada poznatih civilizacija. Taj se proces prožimanja
raznih duhovnih škola danas naziva sinkretizmom.

Aleksadrija je bila prirodno stanište za pojavu hermetike, čije se uče-

nje zasniva na grčkom tumačenju drevne egipatske religije i filozofije, na
njenom mističkom doživljaju svijeta i to na temelju spisa koji se pripisuju
Hermesu Trismegistosu. Dio tih spisa je filozofsko-teološkog karaktera, a
dio se odnosi na astrologiju i magiju. Marsilio Ficino, renesansni sljedbenik
hermetike, koji je 1471. godine preveo s grčkog zbirku hermetičkih spisa pod
nazivom Corpus Hermeticum, ovako opisuje Hermesa Trismegistosa: »Zvali
su ga Trismegistos, trostruko velik, jer je bio najveći filozof, najveći svećenik
i najveći kralj. Kako piše Platon, među Egipćanima je bio običaj da biraju
svećenike među filozofima, a kraljeve među svećenicima... Budući da je bio
prvi među filozofima, on se od proučavanja matematike i filozofije uzdigao
na kontemplaciju bogova. On je prvi učeno raspravljao o slavi Boga, o seobi
duša i demonima. On je stoga prozvan prvim utemeljiteljem teologije.«
Hermes Trismegistos je zapravo grecizirani nadimak egipatskog boga Mjese-
ca Totha, koga su Egipćani smatrali bogom znanosti, astrologije i alkemije,
izumiteljem pisma i drugih vještina.

Hermetika se često zamjenjuje pojmom gnosticizma, kojim se nazi-

va pokušaj sinteze kršćanstva sa židovskom religijom i poganskom mitologi-
jom. Gnosticizam pored toga karakterizira mistično otkrivanje vjerskih istina
putem unutrašnjeg prosvjetljenja odnosno božanskom iluminacijom, koja dovo-
di do ezoteričnih spoznaja. Bitno je obilježje hermetike da ona promatra sve
aspekte stvarnosti kao jedan sveprožimajući i sveobuhvatni totalitet, kao je-
dinstvenu cjelinu u kojoj nestaju sve dihotomije, razlike između tijela i duše,
između materije i duha, integrirajući se u harmonično u tu cjelinu. 8) Unutar te
sveopće harmonije sve je sa svime povezano mrežom međusobnih odnosa.
Ti odnosi počivaju na načelu da svaka stvar korespondira s drugim stvarima
da je njihova paralela, njihov odraz. Stvarnost je nalik na kompleksno, vibri-
rajuće tkanje, čije se niti ponašaju kao note ili akordi neke melodije povezu-
jući se stalno u novim permutacijama i kombinacijama, stvarajući tako jedin-
stvenu kozmičku simfoniju. Čovjek se u hermetici također uspoređuje s
mnoštvom raznobojnih niti koje su utkane u jedinstven, skladno satkan sag.
Suštinu tog shvaćanja stvarnosti i čovjeka pokazuje čuvena rečenica iz jed-
nog od temeljnih tekstova hermetike Tabula Smaragdina: »Što je gore na-
likuje onom što je dolje, a ono što je dolje nalik je onom što je gore... Shodno
nastanku velikog svijeta nastao je mali svijet.« To znači da malo odražava
veliko, da struktura atoma odražava strukturu Sunčevog sistema, da je
mikrokozmos slika makrokozmosa.

Drugo bitno obilježje hermetike je poimanje čovjeka kao bića božanskog

porijekla, koje je doduše zaboravilo i zanemarilo to svoje porijeklo, ali ga
može zahvaljujući svojoj inteligenciji opet steći. Inteligencija se u hermetici
shvaća kao refleksija božanskog uma; ona se ne sastoji samo od razuma,
njen je drugi i to bitni sastavni dio intuicija. Takva inteligencija osposobljava
čovjeka da shvati i povezuje suprotnosti, omogućuje njegovu integraciju u
prirodu i povrat u božansko stanje. Čovjek je u tom procesu aktivno, a ne
pasivno biće. To se shvaćanje ovako objašnjava u jednom od glavnih djela
hermetike, Corpus Hermeticum: »Čovjek je stvoren da bi spoznao božanska
djela, da bi vladao svime ispod neba, da bi spoznao božansku moć, te da bi
otkrio umijeće spoznavanja svega dobroga«. Istovremeno hermetika ističe
dvostruku prirodu čovjeka, koju obilježava kako prolazno fizičko tijelo, tako i
bezvremena, vječna duša. Čovjekova evolucija, za koju je svaki čovjek sam
odgovoran, shvaća se kao uzdizanje njegove svijesti prema višim razinama,
na kojima će on steći potpunu slobodu, savršeno znanje, blaženstvo i be-
smrtnost. O tom Corpus Hermeticum kaže: »Učini se velikim do bezgranične
veličine, skokom koji te oslobađa svega tjelesnog. Uzdigni se iznad svog
vremena, postani Aion. Shvatit ćeš da ništa nije nemoguće. Smatraj se be-
smrtnim i sposobnim da sve razumiješ, sve umijeće, znanje i značenje sva-
kog živog bića.« Odnos Boga, duha, duše i materije, a time i čovjekovog
tijela, objašnjavaju ove riječi iz Corpus Hermeticuma:» Bog je u duhu, duh je
u duši, duša u materiji«. Čovjekovu sudbinu, njegovu ulogu odnosno misiju u
Kozmosu hermetika ovako tumači: »Nakon što je čovjek ispunio svoj zada-
tak na Zemlji, biva nagrađen besmrtnošću, vraćajući se u svoje normalno
stanje, sjedinjujući se sa svojim božanskim izvorom«. (Corpus Hermeticum).

Hermetika nije bila samo teorija, samo jedan filozofski sustav. Ona je
sadržavala i konkretnu metodologiju za provođenje svog učenja u životnoj
praksi. Ta je metodologija obuhvaćala meditaciju, kontrolu disanja, alkemiju
i astrologiju. Učenje hermetike je stvorilo misaoni temelj za drukčije pona-
šanje ljudi sugerirajući im da odbace pasivnost, da prevladaju osjećaj bespo-
moćnosti, da u životu zauzmu aktivnu ulogu. Važno je mjesto u hermetici
zauzimala alkemija, koja se shvaćala kao spiritualna disciplina, kao instru-
ment duhovnog pročišćenja. 9) Nju su tumačili kao magiju materijalnog svi-
jeta, kojim upravlja sudbina. Međutim, prema učenju hermetike duša može
transcendirati sudbinu. U tom smislu alkemija i magija su bile samo jedna
stepenica na putu duhovne evolucije, na putu koji je vodio spoznaji i spajanju
s hermetičkim Totalitetom.

Nakon požara koji je uništio njenu biblioteku, Aleksandrija je izgubila

položaj središta učenosti tadašnjeg svijeta. Mislioci, filozofi i učitelji, koji su
davali Aleksandriji njenu duhovnu živost, postepeno su se raspršili u raznim
pravcima. Velik dio njih našao je utočište u gradu Edessi, na jugu današnje
Turske, koji je u 2. i 3. stoljeću poslije Kr. postao rasadnikom hermetike.
Najznačajnije kulturno i duhovno središte u to vrijeme bila je Atena, sve do
529. godine poslije Kr., kad je car Justinijan zatvorio atensku hermetičku
Akademiju. Progonjeni od kršćana povukli su se tada učitelji hermetike iz
Atene u Harron, grad u južnoj Turskoj; u blizini Edesse, gdje je osnovana
Akademija, koja je sve do 10. stoljeća bila središte hermetičkog učenja.
Nakon što je zapadni dio Rimskog carstva propao pod pritiskom barbarskih
plemena sa sjevera, Konstatinopol, sjedište Istočnog Rimskog carstva postao
je glavnim kulturnim središtem tadanjeg poznatog svijeta, preuzimajući neka-
dašnju ulogu Aleksandrije.

Približno u isto vrijeme, u 7. stoljeću poslije Kr., došlo je na Bliskom

istoku do pojave nove religije, islama, koji se nakon osvajanja Meke 636.
godine počeo naglo širiti. Već 714. godine Mauri su osvojili gotovo čitavu
Španjolsku, a 762. godine osnovan je grad Bagdad, koji je ubrzo postao kul-
turno središte islamskog svijeta. Bagdadski kalif u svojem je pohodu protiv
Bizantskog carstva osvojio i grad Harron. Prema zakonu Kurana islam je
svim učiteljima svetih spisa pružao zaštitu; čak su inspiratori tih spisa kao
Zaratustra, Mojsije, Buddha i Isus priznati kao proroci. Islamske su vlasti
priznale hermetiku, koju su njeni pristaše i dalje nesmetano naučavali i širili.

U Harronu je u to vrijeme nastao jedan od najznačajnijih tekstova

hermetike, poznat na Zapadu pod nazivom Picatrix, u kojem značajno mje-
sto zauzima astrologija. Tu se kaže: »Svi se mudraci slažu da planete imaju
veliku moć i utjecaj na sva zbivanja na Zemlji... Odatle slijedi, da korijeni
magije leže u kretanjima planeta.« U tom se spisu daju detaljne upute kako
izazvati i iskoristiti ezoterički utjecaj planeta. Picatrix je preuzet u korpus
ranijih hermetičkih spisa porijeklom iz Aleksandrije, Grčke i Sirije. Ti su spisi
prevođeni na arapski. Jedan arapski autor spominje 22 djela Hermesa Tris-
megistosa: 4 o magiji, 5 o astrologiji i 13 o alkemiji. Hermes se smatrao
prvobitnim izvorom proročke mudrosti i prvim učiteljem znanosti i filozofije.
S njegovim se imenom povezivala magija, alkemija i astrologija. Prema jed-
nom arapskom autoru preko njega »bilo je omogućeno muslimanima da
integriraju u svoju kulturu grčku znanost i filozofiju ne osjećajući da su se
udaljili na bilo koji način od tradicije svojih proroka«. 1 0 ) Kao što je
spomenuto, Bagdad je u 10. stoljeću bio središte islamske učenosti. U njemu
je živio i djelovao velik broj filozofa, učitelja, pisaca i prevodilaca. Tu je bila i
velika židovska zajednica, u okviru koje su se proučavali spisi koji su kasnije
postali poznati pod imenom kabala. S tim u vezi zanimljiva je okolnost da je
hermetika bila usko povezana s ezoteričkim učenjem judaizma.
 Ezoterično učenje u ranom srednjem vijeku

Hermetika nije imala prvenstvo ili monopol u razvoju ezoterije. Kina

i Indija imale su staru tradiciju u magiji, astrologiji i alkemiji, stariju od aleks-
andrijske hermetike. Ta se kineska i indijska ezoterija proširila na Tibet, Bur-
mu, Koreju i Japan. U svojim osnovnim načelima ta su učenja bila veoma
bliska hermetici, posebno u shvaćanju povezanosti i jedinstva svega posto-
jećeg. Indijsko učenje bilo u vedskoj ili budističkoj verziji bilo je ugrađeno u
korpus hermetike. Tako je i istočnjačka magija preuzeta u hermetici i to u
veoma kompleksnom obliku, s teološkim, kozmološkim i psihološkim ele-
mentima. U usporedbi s njom, pretežno poganska magija u Europi ranog
srednjeg vijeka bila je na veoma primitivnoj razini. Tu je doduše svaki grad i
svako selo imalo svoje čarobnjake i vještice, koji su se brinuli za tijela i duše
svojih sugrađana. Međutim Crkva kao i svjetovne vlasti osuđivale su i pro-
gonile magiju. Početkom 9. stoljeća Karlo Veliki donio je stroge zakone pro-
tiv magije. Deseci, a možda i stotine tisuća osoba osumnjičenih za bavljenje
magijom bilo je mučeno, obješeno ili spaljeno. Magija je usprkos tih progona
preživjela. I samo je kršćanstvo usprkos osudi i zabrani preuzelo određene
oblike poganske magije i koristilo ih u vlastite svrhe, kao na pr. u praksi
egzorcizma, t.j. istjerivanja đavla, kao što su to radili šamani od pradavnih
vremena. Na kraju prvog tisućljeća kršćanstvo je razvilo vlastiti sustav magi-
je, koja nije imala filozofske okvire kao u hermetici, niti tako razrađenu
metodologiju praktične primjene.

Krajem 10. stoljeća počelo je hermetičko učenje polako prodirati u

Europu i to preko islamskih i židovskih izvora. Prodor hermetike odvijao se
raznim kanalima: najprije preko Španjolske, zatim Sicilije i na kraju putem
križarskih ratova iz Bliskog istoka. Islamske su snage 711. godine prešle
Gibraltar i tijekom tri sljedeće godine osvojile čitav Iberijski poluotok, s
iznimkom jedne enklave u Galiciji. Vlast Maura donijela je uskoro ekonom-
ski i kulturni procvat Španjolskoj. Andaluzija je bila prekrivena voćnjacima i
vinogradima, razvila se trgovina, gradile se škole, biblioteke, javna kupališta.
Arapi su u Španjolsku donijeli uzgajanje riže, pamuka i citrusa. Kordoba je
postala središte učenosti islamskog svijeta u drugoj polovici 10. stoljeća. U
tom je gradu s milijun stanovnika postojala biblioteka s 400 000 knjiga, 70
javnih biblioteka, 900 javnih kupališta, 60 000 palača, 80 000 trgovina. U 12.
stoljeću Kordoba se takmičila s Bagdadom za kulturnu prevlast u islamskom
svijetu. U Kordobi su osnovane prevodilačke ustanove u kojima su se prevodili
tekstovi donijeti iz Bagdada i Harrona iz područja povijesti, zemljopisa, gla-
zbe, astronomije, astrologije, botanike, matematike, kemije, alkemije, filozo-
fije i hermetike. Odnosi s kršćanima i Židovima bili su tolerantni, čak i
blagonakloni, ukoliko se nije radilo o militantnim oponentima islama.

Početkom 9. stoljeća kršćani su međutim oslobodili Barcelonu i tako

stvorili u Španjolskoj drugu kršćansku enklavu, pored već postojeće Galicije.
Iz tih enklava počela je dugotrajna kršćanska protuofenziva za istjerivanje
Maura iz Španjolske, poznata kao rekonkvista. Prva odlučujuća pobjeda
kršćanske vojske bila je osvajanje Toleda 1085 godine. Nakon toga poste-
peno su oslobođeni i ostali gradovi: Kordoba 1236 godine, Sevilla 1248 godi-
ne, Cadiz 1262 godine, tako da je maurska Španjolska svedena na područje
Granade, koja je ostala pod kontrolom Maura još oko dvjesto godina. Padom
Granade 1492. godine islamsko prisustvo u Španjolskoj dugo 781 godinu
konačno je doživjelo svoj kraj. Međutim, kulturno nasljeđe tog prisustva
ostavilo je dubok trag ne samo u Španjolskoj, nego je postalo sastavni dio
europske kulture. A značajan dio tog naslijeđa bilo je i hermetičko učenje.

Već su od samog početka dolaska islama u Španjolsku dospjeli ele-

menti hermetike, magije, alkemije i drugih ezoteričkih tradicija. Zajedno s
robom brodovi koji su dolazili u španjolske luke iz Sirije i Aleksandrije dovozi-
li su knjige, učene ljude i ideje, tako da je Španjolska postala mjesto gdje su
se susretala učenja islama, judaizma, aleksandrijskog sinkretizma, hermetike
i kršćanstva. Svi plodovi orijentalne učenosti uvozili su se u Španjolsku: su-
fijski spisi, arapski prijevodi sirijskih i grčkih originala, hermetički spisi nastali
u Edessi i Harronu. Nastarija sačuvana izdanja važnijih hermetičkih spisa
kao Tabula Smaragdina i Picatrix su arapski prijevodi iz Španjolske. U
Cordobi je islamski ezoterik Ibn Massara (883-931) podučavao svoje vlasti-
to shvaćanje hermetike. On je među ostalim posebno naglašavao hermetički
koncept međuodnosa mikro i makrokozmosa. Drugi značajan islamski učenjak
i sljedbenik hermetike bio je Ibn Arabi (1165-1240). Njemu se pripisuje
autorstvo oko 400 spisa, u kojima ima mnogo elemenata hermetičkog uče-
nja. On je razvio tipično hermetičko shvaćanje logosa kao vladajućeg krea-
tivnog načela Kozmosa. Ideje Ibn Arabija proširile su se u Europi tako se
njegov utjecaj osjeća u djelima Dantea, C. G. Junga i Roberta Musila.

U to vrijeme bili su prevedeni na latinski mnogi hermetički spisi, među

njima i Tabula Smaragdina, zatim mnogi spisi o magiji, alkemiji, astrologiji i
geometriji. Pojavili su se prijevodi Ptolomeja, Euklida, Aristotela i Arhimeda.
1143. godine preveden je prvi put na latinski Kuran. Preko Španjolske stigla
je u Europu algebra (arapski: al-djebr), zajedno s arapskim brojevima i trigo-
nometrijom. Španjolska je sve do 1492. godina ostala riznica tajnih nauka,
uključujući hermetiku, kabalu, sufizam i druge.

Krajem 11. stoljeća, s početkom križarskih ratova otvorio se novi kanal

prenošenja orijentalnih učenja u Evropu. Tim su se kanalom islamska nauka
kao i hermetika prenosile u Njemačku, Francusku, Škotsku i Skandinaviju.
Jeruzalem je bio osvojen 1099. godine i tada je tu osnovano franačko
kraljevstvo, koje je preživjelo gotovo dva stoljeća. Tu je dolazilo do inten-
zivnih kontakata između kršćanstva i drugih religija i kultura antičkog svijeta,
prvenstveno islamske i židovske, ali i drugih. Treba imati u vidu, da je u to
vrijeme europsko društvo bilo ekonomski i kulturno neusporedivo zaostalije,
a i manje tolerantno u odnosu na zemlje Bliskog istoka, tako da su Europljani
mogli mnogo toga naučiti od islamske i židovske kulture. Za vrijeme 4.
križarskog pohoda križari su zauzeli Konstantinopol i vladali njime 75 godina.
Za to su vrijeme katolički vitezovi, plemići i učeni ljudi imali prilike upoznati
se s kulturom i znanošću antičke Grčke, uključujući aleksandrijski sinkreti-
zam, u kojem je hermetika imala značajno mjesto. Usprkos službenog nepri-
jateljstva između kršćana i muslimana, u dugim stankama između ratova
dolazilo je među njima do intenzivne razmjene ne samo roba nego i ideja. Na
taj su način križarski ratovi odigrali važnu ulogu u razvoju europske kulture,
prenoseći dostignuća orijentalnih civilizacija ne samo s područja matema-
tike, kartografije, tehnike, arhitekture, navigacije, farmacije, medicine, nego
također s područja kulture, filozofije i hermetike.
 Ezoterično učenje u kasnom srednjem vijeku

Tek kad je u toku rekonkviste i križarskih ratova Europa došla u kon-

takt s islamskim, židovskim i bizantskim sustavom ideja, ona se je počela,
smatraju M. Baigent i R. Leigh, »civilizirati«. A hermetika je bila važan sa-
stavni dio tog islamskog, židovskog kao i bizantskog idejnog korpusa.
Astrologija nije doduše ni ranije bila nepoznata u Europi. Ona je bila raširena
već u Rimskom carstvu i preživjela je u svim zemljama tog bivšeg carstva.
Karlo Veliki, kao i mnogi drugi tadašnji vladari, imao je svog osobnog
astrologa. Ipak astrologija je u srednje vjekovnoj Europi bila na primitivnoj
razini oslanjajući se velikim dijelom na »znamenja« i »predznake«. Tek uvođe-
njem arapskih brojeva, islamske geometrije i algebre postala je europska
astrologija kompleksnija i sustavna disciplina. Odnos Crkve prema astrologi-
ji bio je nejasan i često dvoznačan. S jedne strane Crkva je smatrala da
astrologija ima pogansko porijeklo i da zbog toga sadrži opasne elemente
poganskog mišljenja. Ako zvijezde upravljaju čovjekovim djelovanjem i nje-
govom sudbinom, onda je on oslobođen svake odgovornosti za svoja loša ili
dobra djela, pa bi u tom slučaju otkupljenje izgubilo svoj smisao. Najžešći
napadi na astrologiju dolazili su od strane sv. Augustina, koji je govorio da
astrolog ne može davati točne iskaze ako nije nadahnut zlim duhovima. Ali
usprkos takvim izjavama, mnogi su redovnici, svećenici, biskupi i kardinali,
čak i neki pape, pokazivali veliku naklonost prema astrologiji (među crkvene
astrologe ubraja se biskup od Lisieuxa, kapelan Vilima Osvajača). Kad su u
13. stoljeću osnovana prva europska sveučilišta, ona su uključivala i preda-
vanja iz astrologije. Ali tadašnja europska astrologija nije bila kompleksna i
cjelovita disciplina kao drevna orijentalna ili hermetička astrologija. Budući
da srednjevjekovni europski astrolozi nisu poznavali cjelokupan korpus her-
metičkog učenja, oni su se oslanjali na fragmentarna, njima dostupna znanja,
ne vodeći računa da je astrologija po shvaćanju hermetike dio dubljih koz-
mičkih međuodnosa. Sa stanovišta srednjevjekovnih europskih astrologa,
astrologija je bila neovisna disciplina, dok je prema hermetičkom učenju ona
usko povezana sa svim drugim područjima znanja: ona se u hermetici shva-
ćala samo kao jedna od komponenata sveobuhvatnog Totaliteta.

Početkom 14. stoljeća pojavili su se u Zapadnoj Europi prvi začeci

svjetovne kulture. To su novo doba označili Dante (1265-1321) sa svojom
Božanstvem komedijom, Francesko Petrarca (1304-1374) i Giovanni Boca-
ccio. Ipak Crkva je i dalje zadržala monopol u obrazovanju. Za Tomu Akvin-
skog i druge vodeće kršćanske teologe bio je Aristotel, čije se učenje moglo
lako dovesti u sklad s katoličkim učenjem, najveći autoritet antike, iako je i
Platon imao stanoviti utjecaj. Platonizam je međutim imao više toga zajed-
ničkog s hermetikom, tako da je širenje platonske filozofije utrlo put her-
metičkom učenju u Europi.

Tijekom 11. stoljeća pravoslavna se crkva nije potpuno suprotstavljala

hermetici. Smatra se da je zbirka hermetičkih spisa poznata danas kao Cor-
pus Hermeticum nastala oko 1050. godine i da je tu zbirku priredio Michael
Psellos, poznati bizantski učenjak, filozof, povjesničar i teolog. Filozofski i
mistički elementi hermetike su preko Psellosa postali sastavni dio života Bi-
zanta. Kad se u 15. stoljeću Bizantsko carstvo našlo pod pojačanim pri-
tiskom Turaka, zatražilo je pomoć Zapada. Cijena te pomoći bilo je približavanje
Rimu, pa je 1439. godine održan u Firenci koncil na koji je došao bizantski
car u pratnji patrijarha pravoslavne crkve, kako bi se razmatrale mogućnosti
ponovnog ujedinjenja dviju crkava. Iako taj koncil u Firenci nije urodio željenim
plodom, nije naime postignuto pomirenje, a kamoli ujedinjenje (zbog čega je
Carigrad ostao bez pomoći Zapada, pa je pao 1453. godine u turske ruke),
ipak je on bio od velikog značenja, jer je pružio priliku za prodor ideja sink-
retizma i platonizma na Apeninski poluotok. S bizantskim je carem naime na
taj koncil došlo više od 650 učenjaka i teologa, koji su sa sobom ponijeli
veliku količinu grčkih spisa, od kojih su najveće zanimanje pobudila Platono-
va djela. Najpoznatiji bizantski učenjak koji je tom prilikom boravio u Firenci
bio je Georgios Genustos, poznat kao Plethon, koji je bio sljedbenik sinkreti-
zma i neoplatonizma. On je u Firenci održao niz predavanja u kojima je
kritizirao Aristotela, a veličao Platona. Govorio je o svojoj vjeri u univerzalnu
religiju, utemeljenu na načelima neoplatonizma. Među njegovim slušaocima
bio je Cosimo de Medici iz čuvene porodice Medici, koja bila vlasnik najveće
banke tadašnje Europe. Cosimo se toliko oduševio Platonom, da je naumio
učiniti Firencu središtem studija platonizma. Ostvarenju tog nauma pomogao
je dolazak velikog broja bizantskih učenjaka i teologa, koji su nakon pada
Carigrada 1453. godine pobjegli u Italiju donijevši sa sobom mnoštvo spisa
od neprocjenjive vrijednosti. Osnivanje Akademije platonizma povjereno je
Marsiliju Ficinu, koji je prvo prevodio na latinski Platonova djela, a zatim je
preveo Corpus Hermeticum. Akademija platonizma imala je veliki utjecaj
na talijanske umjetnike, naročito na Leonarda da Vincija, Michelangela,
Rafaela i Tiziana.

Prevodeći i popularizirajući hermetičke spise Ficino je u Europu unio

načela jedne nove ezoterije, koja je naučavala da čovjek može koristiti je-
dinstvo mikro i makrokozmosa i naučiti kako da nadzire i upravlja kozmičkim
silama. Za Ficina je najveći autoritet bio Hermes Trismegistos, legendarni
autor hermetičkih spisa. On i njegovi sljedbenici vidjeli su u Hermesu Tris-
megistosu staroegipatskog mudraca i čarobnjaka, starijeg i mudrijeg od Pla-
tona i Pitagore, smatrajući da su ovi svoje ideje izveli iz Hermesovog učenja.
Hermesa su označavali kao suvremenika Zaratustre i Mojsija i izvorom
njihove inspiracije. Na drevni Egipat gledali su kao na najviši izvor znanja i
mudrosti, u kojem su spisi pripisani Hermesu Trismegistosu odražavali »svjetlo
božanskog prosvjetljenja«, koje su oni poštivali kao »objavu božanske
istine«. Kao u doba aleksandrijskog sinkretizma, Hermesa Trismegistosa
poistovjećivali su s bogom Mjeseca, Thotom, izumiteljem pisma, zaštitnikom
magije, sucem mrtvih, čuvarom vrata u podzemni svijet, čiji je posvećeni broj
bio tri, a odabrani metal srebro. Ficino i njegovi sljedbenici na temelju her-
metike izgradili su svoje ezoteričko učenje, prema kojem je čovjek mogao
koristiti kozmičku energiju za svoje potrebe. Oni su u tu svrhu izradili i kon-
kretna upute za izvođenje rituala kojim se, kako su vjerovali, mogla privući i
integrirati u sebe transcendentalna Sunčeva sila.
 Hermetičko učenje i renesansa

Neki autori smatraju da je duhovni i kulturni europski pokret koji se

naziva renesansom počeo prijevodom Corpus Hermeticuma, koji je Ficino
dovršio 1463. godine. 11) Glavne ideje renesanse kao što su: ideja da vrijed-
nost čovjeka leži u njegovim vlastitim potencijalima; koncept o svestranom i
cjelovitom čovjeku (Homo Universalis); stanovište da su znanost i religija,
umjetnost i politika dijelovi jedinstvene cjeline; ideja o univerzalnoj ljepoti i
harmoniji; ideja o potrebi otkrivanja prirodnih zakona; potreba oplemenjiva-
nja čovjeka i ljudske zajednice; filozofija individualizma i univerzalističkog
humanizma, sve su te ideje imale svoj korijen u drevnoj egipatskoj i grčkoj
kulturi i religiji. Drevna egipatska religija isticala je jedinstvo Boga i čovjeka,
a klasičnu grčku kulturu prožimala je ideja o univerzalnoj ljepoti i harmoniji.
Te ideje čine istovremeno suštinu hermetičkog učenja, kako je ono izloženo
u Corpus Hermeticumu, što je sasvim suprotno od srednjevjekovne skola-
stičke filozofije i teologije.

Duhovni pokret renesanse javlja se u europskoj kulturi od 14. do 16.

stoljeća, a obilježava ga obnova duha klasike, procvat novih umjetničkih
oblika, ubrzan razvoj znanosti i filozofija individualizma. Taj se novi pokret
najprije i najpotpunije manifestira na području Italije. Ideal renesanse bio je
svestran i poduzetan čovjek, podjednako odan kontemplaciji i akciji (Homo
Universalis). Oslanjajući se na neposredan odnos čovjeka i Svemira, kakav
je baštinjen iz helenske antike, ali također iz drevne egipatske kulture, rene-
sansna misao revolucionira cjelokupan duhovni i društveni život Europe s
dalekosežnim posljedicama ne samo za filozofiju i teologiju, nego i za umjet-
nost, književnost, prirodne znanosti, teoriju države i pravo. Ideja individualiz-
ma, koja je prisutna kod Giordana Bruna, Paracelsusa, Machiavellija, Boeh-
mea, Morea i Campanelle prevladava čitavim razdobljem renesanse,
suprotstavljajući se teološkoj tradiciji i skolastici. Svim sljedbenicima rene-
sansne misli bila je zajednička platonistička, antiaristotelovska i antiskolas-
tička orijentacija. Gutenbergov pronalazak tiskanja knjiga 1448. godine dao
je veliki poticaj kulturnom pokretu renesanse. Procjenjuje se da je do 1500.
godine, dakle u razdoblju od oko pedeset godina, u Europi tiskano oko osam
milijuna knjiga. Neusporedivo veći broj tiskanih knjiga u odnosu na stanje
pred nekoliko desetljeća značilo je da su se ideje mogle širiti daleko brže
nego ranije. Tiskanje knjiga bio je ključni čimbenik, koji je omogućio brzi
napredak europske kulture. To je također dalo novi poticaj djelovanju Fici-
nove akademije u Firenci, gdje su smatrali da će se uskoro stvoriti uvjeti za
nastajanje jedne nove, univerzalne religije, u kojoj će se izmiriti kršćanstvo s
platonizmom i hermetikom. Iz fiorentinske akademije počeo je zračiti novi
duh vremena, koji se postepeno širio diljem Italije. 1470. godine osnovana je
akademija platonizma u Napulju, a zatim u Rimu i Veneciji. Početkom 18.
stoljeća bilo je u Italiji više od 500 takvih akademija. 12)

Nakon Ficinove smrti njegovu je ulogu pokretača novog mišljenja

preuzeo Giovanni Pico (1463-1494), koji je studirao na sveučilištima Bo-
lonje, Ferare, Padove i Pariza, gdje je stekao obrazovanje u filozofiji, literatu-
ri, teologiji, skolastici, kanonskom pravu i grčkom jeziku. Kasnije je naučio
hebrejski i arapski. 1486. godine objavio je priručnik hermetike, koji je
sadržavao 900 teza hermetičkog učenja. Pico je držao Corpus Hermeticum
pravom biblijom, pa je papa proglasio trideset Picovih teza herezom. Pico je
proučavao kabalu i otkrivši sličnosti s hermetikom, uključio je elemente kabale
u svoje učenje. Smatrao je da Mojsije na brdu Sinaj nije primio samo Deset
zapovijedi, nego i njihovu ezoteričnu, mističnu interpretaciju. A to tajno tu-
mačenje Deset zapovijedi bila je po njemu kabala, koju je Pico integrirao u
hermetiku. Rezultat je bila neka vrsta sinteze mističnih aspekata kršćan-
skog, židovskog, islamskog i hermetičkog učenja, za koju se on nadao da će
postati univerzalna religija. Suština njegovog učenja bila je u shvaćanju da
čovjek ne mora biti žrtva okolnosti odnosno sudbine, nego da može steći
sposobnost da oblikuje stvarnost koja ga okružuje i da slobodno i odgovorno
određuje svoju sudbinu. Pico je dakle objašnjavao da čovjek može svojom
slobodnom voljom od sebe učiniti ono što želi, ili njegovim riječima: »U čovjeka
su njegovim rođenjem usađene od Boga Oca raznolike sjemenke i klice,
koje mogu uroditi svakojakim životnim oblicima; i one klice koje on njeguje
rasti će i uroditi plodom«. 13)
 Kad su Francuzi pod Karlom VIII. osvojili Firencu i protjerali iz grada
porodicu Medici, novo središte proučavanja i širenja hermetike preselilo se u
Veneciju. Tu se nalazila velika grčka biblioteka i velik broj grčkih i bizantskih
egzilanata kao i brojna židovska zajednica, što je potaklo učenje hebrejskog
jezika i uključivanje kabale u hermetičko učenje. U Veneciji se u to vrijeme
tiskaju mnogi grčki, hermetički, a naročito Platonovi spisi. Najznačajniji veneci-
janski izdavač bio je Aldus Manutius, bliski Picin prijatelj, koji je 1502. godine
u Veneciji osnovao Akademiju. On je također bio prijatelj Thomasa Morea
i Erazma Roterdamskog, jedne od najistaknutijih ličnosti humanizma. Manu-
tius je tako postao neke vrsti mosta između hermetike, koju su zastupali
Ficino i Pico i humanizma Erazma i Thomasa Morea.

Nekoliko desetljeća kasnije protestantska se »hereza« Martina Lut-

hera proširila Njemačkom, na što je katolička Crkva oštro reagirala zabranom
svih oblika heterodoksnih učenja, posebno hermetike kao i pojačanim djelo-
vanjem inkvizicije. U to je vrijeme (1492. godine) osvojena Granada, poslje-
dnje islamsko uporište na Iberijskom poluotoku. Inkvizicija je tada dobila
zadatak da očisti Španjolsku od svih elemenata koji su se protivili učenju
katoličke Crkve, što je dovelo do velikog egzodusa sljedbenika hermetike u
druge dijelove Europe, naročito u Veneciju i Nizozemsku. Oni su sa sobom
donijeli veliku količinu hermetičkih spisa, tako da su tada Nizozemska i Flan-
drija postale rasadištem heterodoksnih ideja. Tu su nastale mnogobrojne
mistične sekte, ezoterički kultovi i tajna udruženja. Erazmo Roterdamski je s
druge strane donio u Nizozemsku humanističke ideje, tako da su se tu mije-
šali elementi hermetičkog i humanističkog učenja. Na kulturni razvoj u Ni-
zozemskoj utjecali su i događaji u susjednoj Njemačkoj, gdje je, naročito na
sjeveru, jako oslabio utjecaj katoličke Crkve, pogotovo nakon što je 1517.
godine pobunjenički augustinski redovnik Martin Luther objavio svojih 97
teza protiv rimsko-katoličke Crkve i tako započeo proces reformacije. Pri-
hvaćanje protestantizma u sjevernoj Europi pratilo je više ili manje prikriveno,
a nekad i otvoreno širenje hermetičkog učenja, tako da je krajem 16. stoljeća
značajan broj njemačkog plemstva prihvatio hermetičke ideje, velikim dije-
lom zahvaljujući utjecaju hermetičke Akademije u Heidelbergu.

Hermetika se nije u to vrijeme proširila samo u protestantskim zem-

ljama, nego se je krajem 16. stoljeća etablirala i u katoličkim zemljama, čak
i na dvorovima nekih najmoćnijih katoličkih careva i kraljeva. Habsburški
car Rudolf II. se na pr. osobno zanimao za hermetiku, naročito za magiju,
alkemiju i astrologiju. On je osnovao biblioteku s najvećom zbirkom her-
metičkih spisa u Europi, a pozivao je na svoj dvor u Pragu sljedbenike her-
metike iz svih dijelova Europe. I sam je izvodio alkemističke eksperimente.
Jedan od njegovih gostiju bio je Giordano Bruno, koji u Pragu objavio jednu
svoju knjigu, u kojoj je skicirao filozofiju univerzalne religije. 14) Godine 1614.
pojavio se u Njemačkoj anonimni Manifest, koji je navodno izdalo tajno her-
metičko bratstvo zvano Rosenkreuzer, koji se veoma brzo proširio
Njemačkom izazvavši burne reakcije, od oduševljene podrške do oštre kri-
tike. Sadržaj tog Manifesta bio je tipično hermetički, alkemistički i kabali-
stički. U njemu se najavljivala nova svjetska religija i novi svjetski poredak
zasnovan na slobodi, harmoniji i univerzalnom bratstvu. U Manifestu je bila
vidljiva sklonost prema protestantizmu uz istovremenu odbojnost prema ka-
toličkoj Crkvi. Stoga je izgledalo paradoksalno da se u Manifestu podupire
rimski car, očigledno se mislilo na Rudolfa II., koji je trebao štititi katoličku
Crkvu. Rudolf II. je umro neposredno prije objavljivanja Manifesta, a njega
je naslijedio Ferdinand II., koji je zastupao sasvim suprotna stajališta. On je
počeo progoniti sljedbenike hermetike pokušavajući iskorijeniti njihove ideje.

Doba renesanse obilježili su mnogi slavni umjetnici kao Boticelli, Leo-

nardo da Vinci, Michellangelo, Dürer, Rabelais, Shakespeare, veliki mecene
kulture kao Lorenzo di Medici, Lodovico Sforza i drugi, zatim čuveni more-
plovci i konkvistadori kao Kolumbo, Cortez, Pizzaro, Magellan, Drake, teo-
lozi kao Luther i Calvin, humanistički pisci kao Erazmo Roterdamski i Tho-
mas More. To doba označava također arhetipska pojava Fausta, koja sa
svojim pozitivnim i negativnim aspektima utjelovljuje duh renesanse, odražava
njene spiritualne i moralne dileme kao i očekivanja, nade i vjerovanja ljudi
tog doba. Po mišljenju nekih autora Faust je postao paradigmatska, gotovo
mitska ličnost, koja je odražavala duhovni profil modernog Europejca i su-
štinu zapadnjačke kulture i civilizacije. 15) Prvi pismeni spomen Fausta nalazi
se u jednom pismu koje je 1507. godine napisao poznati alkemičar i her-
metički filozof Trithenius. U tom pismu on spominje osobu zvanu Georg
Sabellicus, poznatu također pod imenom Faust, koji je bio skitnica, varalica,
astrolog, nekromant, čarobnjak, hiromant i alkemičar. Trithenius uspoređuje
Fausta sa Simonom Magusom, ali napominje da je on bio samo blijeda imi-
tacija tog biblijskog mistika i čarobnjaka. Legenda o Faustu, koju je napisao
nepoznati autor, prvi put je objavljena 1585. godine pod naslovom Historia
von Doktor Johann Faustus, a dramski je tu legendu prvi obradio 1589.
godine Englez H. Cristopher Marlowe pod naslovom The Tragical History
of the Life and Death of Doctor Faustus (tiskano 1616. godine). Prve
legende o doktoru Faustu prikazuju ga kao čovjeka koji suprotstavlja svoj
um božjem autoritetu i teži za bogatstvom, moći i vrhunaravnim znanjem. Da
bi to postigao, on prodaje svoju dušu đavlu, koji ga na kraju odnosi u pakao.
Martin Luther je mnogo pridonio stvaranju negativne legende o Faustu
označivši ga saveznikom đavla. Jedan Lutherov sljedbenik objavio je 1562.
godine Faustovu biografiju, koja je do kraja 16. stoljeća izašla u 14 izdanja, u
kojoj se Faust označava kao đavolov zet, koga stalno prati njegov kućni
demon u obliku crnog psa. U svim verzijama legende o Faustu iz 16. i 17.
stoljeća imaju loš svršetak, čija je poruka bila da svako savezništvo s »neči-
stim silama« vodi u propast. Postoji međutim i drukčije tumačenje, prema
kojem je namjera demonizacije Faustovog lika bila da se osudi svako traga-
nje za znanjem izvan crkvenih okvira i da se svako takvo znanje proglasi
grešnim, odnosno kao savezništvo s đavlom. U kasnijim verzijama, prven-
stveno u Goetheovoj, Faustova glad za znanjem, pa makar ga vodila u privre-
meno savezništvo s đavlom, ne završava kobno i nije doživljena kao strašan
moralni ili teološki prekršaj. U Goetheovoj verziji Faust se nije samo otkupio,
nego je uzdignut na prometejsku razinu.

Značajan sljedbenik okultne filozofije tog doba bio je Agrippa (1489-

1535), koji je 1510. godine dovršio svoju knjigu De occulta philosophia,
koja je postala standardno djelo ezoterične literature. Agrippa je 1518. godi-
ne napisao traktat o lijeku protiv teških bolesti, koji je otkrio tijekom svojih
alkemističkih eksperimenata. Neko je vrijeme bio liječnik, astrolog i alkemičar
na dvoru Lujze Savojske. Postao je čuven kao sljedbenik i vatreni pobornik
hermetike, astrologije, alkemije, kabale i magije. U svojem opsežnom djelu
De occulta philosophia, koje predstavlja enciklopedijski kompendijum ezo-
teričnih učenja a posebno hermetike, obuhvatio je sve što je u to vrijeme bilo
poznato o hermetici i magiji, ili točnije sve ono o čemu se u to vrijeme moglo
javno pisati. Jer kako je sam rekao, postoje tajne stvari koje se mogu pre-
nositi samo usmeno od učitelja na učenika. Prema njemu alkemija i magija
svode se na proces personalne transmutacije samog alkemičara odnosno
magičara, jer kao što je rekao: »Tko spozna sam sebe, upoznat će u sebi sve
stvari, a posebno Boga, i spoznati da su sve stvari u smislu vremena, mjesta,
strukture, količine, njihovih odnosa i sklada međusobno povezane«. Za Agrippu
kao i za učitelje hermetike iz stare Aleksandrije svijet je jedan organizam,
jedno tijelo, a sva živa bića su nerazdvojni dijelovi te cjeline. U svojoj knjizi
Occulta philosophia on daje ovaj opis magije: »Magija je najpotpunija i
najviša nauka; ona je uzvišena filozofija; ona predstavlja apsolutno savršen-
stvo ljudskog intelekta«. Po njemu magija pretpostavlja poznavanje mate-
matike, geometrije, optike, astronomije, prirodnih nauka, muzike. Njegova
Occulta philosophia je najpoznatiji priručnik renesansne ezoterije i magije,
koji ni u današnje vrijeme nije izgubio svoju važnost i utjecaj. Smatra se na
pr. da su mnogi pisci 20. stoljeća, kao Joyce, Thomas Mann, Jorge Luis
Borges i drugi svoje ideje crpili iz Agrippinog djela.

Slične ideje kao Agrippa zastupao je i Aureolus Philippus Paracelsus

Bombastus (1493-1541), koji je studirao medicinu, ali je u dvadesetoj godini
napustio sveučilište u Baselu i započeo svoja putovanja i lutanja, koja su
označila čitav njegov život. Kao Agrippu i Paracelsusa je uveo u hermetiku
Trithenius, poznati sljedbenik hermetike i dugogodišnji opat samostana u
Sponheimu u Njemačkoj, gdje je osnovao biblioteku s oko 2000 knjiga teo-
loškog, filozofskog i ezoteričnog sadržaja. Paracelsus je bio temperamentan
i polemičan čovjek, koji je uporno zastupao svoja stanovišta, došavši tako u
sukob s medicinskim establišmentom svog vremena. On je razvio svoj vla-
stiti sustav medicine, koji je polazio od hermetičke pretpostavke da čovjek
nije odijeljen od prirode, nego da je njen neodvojiv, integralni dio. Ako je u
skladu s hermetičkim načelima sve povezano sa svim, onda i čovjeka treba
shvatiti nerazdvojnim dijelom većeg totaliteta, a ne kao izoliranu jedinku ili
kao mehanizam sastavljen od zasebnih komponenata. Da bi se shvatio ljud-
ski organizam, njegovo funkcioniranje i njegove bolesti, treba prema Para-
celsusu poznavati cjelinu čovjekovog života, kao i kozmičku cjelinu u kojoj se
on nalazi (taj bi se pristup danas nazvao holističkim). Paracelsus je ovako
govorio svojim studentima u Baselu: »Ono što liječnik mora posjedovati nije
titula, ni poznavanje stručne literature, nego duboko poznavanje prirodnih
zakona i tajni«. 16) Alkemija je po Paracelsusu bila put koji je vodio u otkrivanje
tajni prirode, a medicina je bila oblik alkemijske magije, koja je koristila pove-
zanost mikro i makrokozmosa, čovjeka i Svemira.

Paracelsus i njegovi sljedbenici nastojali su osporavanjem postojeće

medicinske znanosti i prakse prokrčiti put novim pogledima na prirodu, kao i
na čovjeka i njegovo zdravlje, a idejni temelj tom novom pristupu bila je
hermetička, neoplatonska i neopitagorska filozofija. Oni su gledali na alke-
miju kao na ključ za otkrivanje okultnih sila prirode i velikih zagonetki Uni-
verzuma. U traganju za tajnama i zakonima prirode Paracelsus je propu-
tovao sve zemlje Europe, a posjetio je također Palestinu, Arabiju, Aleksan-
driju i Indiju. Neko vrijeme predavao je medicinu na sveučilištu u Baselu.
Iako je čitavo to vrijeme mnogo pisao, nije za života mogao ništa objaviti
zbog bojkota svojih protivnika. Tek nakon smrti tiskani su i objavljeni njegovi
spisi. Danas se s pravom smatra da je Paracelsus jedan od osnivača holisti-
čke medicine, koja promatra pacijenta kao cjelovito biće, ne ograničavajući
se na dijagnosticiranje i liječenje simptoma. Paracelsus je također utro put
mnogim postupcima konvencionalne alopatije. Prvi je ispitivao i primjenjivao
u liječenju opijumske derivate, sumpor i magnetizam. Dao je također znača-
jan doprinos razvoju psihologije, jer je zahvaljujući hermetičkom načelu pove-
zanosti svega sa svime, uočio utjecaj duševnog stanja na fizičko tijelo, a s tim
u vezi i utjecaj snage volje i pozitivnu moć sugestije i imaginacije u procesu
liječenja. Naglašavao je da pacijent mora vjerovati u uspjeh liječenja i u tom
cilju mobilizirati sve svoje psihičke snage. Vjera je po njegovom mišljenju
imala isto tako snažno djelovanje na izlječenje kao najuspješniji lijek.

Jedna od najpoznatijih i najutjecajnijih ličnosti renesanse bio je bez

sumnje Giordano Bruno (1548-1600). Već s petnaest godina stupio je u do-
minikanski samostan, ali ga je ubrzo njegova pobunjenička i prkosna narav
dovela u sukob s pretpostavljenima. Na kraju je skinuo redovničku mantiju i
krenuo na svoja lutanja Europom. Boravio je i predavao u Ženevi, Tou-
louseu, Parizu, Oxfordu, Wiesbadenu, Wittenbergu, Frankfurtu i Pragu. Crkva
ga je proglasila heretikom i nemilosrdno ga progonila. Za vrijeme boravka u
Parizu, gdje je držao predavanja, izdao je 1582. godine svoje prve knjige, u
kojima se velikim dijelom oslanjao na učenje Agrippe i Paracelsusa. Me-
đutim, on je u nekim aspektima ezoterije otišao i dalje od njih, ili je možda
objavio ono što su oni znali, ali nisu htjeli javno napisati držeći to tajnom
rezerviranom za usmenu predaju samo »posvećenim« pojedincima. On je
tako opisao način na koji se može vježbom pretvoriti čovjeka u kanal pove-
zivanja s kozmičkom energijom. Za sebe je govorio da može svoju psihu
pretvoriti u polje privlačenja kozmičke energije, koncentrirati tu energiju, foku-
sirati je i projicirati prema van. Njegove su knjige pokazale da je odbacio
kršćansku doktrinu smatrajući da hermetičko učenje bolje objašnjava pri-
rodu svijeta i čovjeka. On je nastojao stvoriti temelje za novu, univerzalnu
religiju i to putem oživljavanja hermetičkog, aleksandrijskog sinkretizma u
suvremenim oblicima. Dok su Ficino i Pico pokušavali povezati hermetičko
i kršćansko učenje, G. Bruno je pozivajući se na Corpus Hermeticum
smatrao da su glavne pretpostavke hermetike, t.j. da je u svim stvarima i
bićima prisutna božanska jezgra i da su sve stvari međusobno povezane u
sveobuhvatnu Jednotu, nespojive s kršćanskim shvaćanjima. U Londonu je
G. Bruno 1584. godine objavio svoja dva najpoznatija i najznačajnija djela:
Cena de le ceneri (Večera na pepelnicu) i Spaccio della bestia trion-
fante (Izgon trijumfirajuće zvijeri).

Autor više knjiga o povijesti renesanse i ezoterije, F. A. Yates smatra

da je Manifest udruženja Rosenkreuzer napisan pod utjecajem ideja G. Bru-
na. l7) On također vidi mnogo elemenata učenja G. Bruna u pokretu slobod-
nih zidara. G. Bruno je za razliku od ranijih kršćanskih interpretatora herme-
tike, bilo protestantskih ili katoličkih, koji su oprezno izbjegavali magijske
aspekte hermetike, zagovarao povratak na originalnu, egipatsku, magijsku
hermetiku. On je propovijedao novu svjetsku religiju utemeljenu uglavnom
na egipatskoj hermetici kao i na reformi morala s težištem na ljubavi prema
bližnjem i društvenom boljitku. G. Bruno bio je u stvari pobornik panteističke
doktrine, prema kojoj se sve sastoji od vječne, sveprisutne i beskrajne sup-
stancije i prema kojoj je Bog istovjetan s prirodom (natura est deus in
rebus). Prema tom učenju duša svijeta prožima sve stvari sastavljene od
materije. Boga ili prirodu, u svojstvu aktivnog stvaralačkog načela, G. Bruno
naziva natura naturans, a u svojstvu ostvarenog svijeta natura naturata.
Ali to su samo dvije strane jedinstvene Cjeline, gdje se sve nalazi u svemu,
pojedinačno u univerzalnom, a univerzalno u pojedinačnom. Univerzum je
Jednota u kojoj se podudaraju sve suprotnosti (coincindentia opposito-
rum). Nakon petnaestgodišnjeg lutanja Europom Bruno se vratio 1592. go-
dine u Italiju, gdje ga je ubrzo uhitila inkvizicija i nakon 8-godišnjeg ispitivanja
osudila kao heretika i 1600. godine spalila na lomači. Osim kao renesansni
ezoterik G. Bruno postao je čuven kao pjesnik i dramatičar. On je postao
simbol mnogih vrijednosti renesanse, prvenstveno slobode mišljenja, inte-
lektualne hrabrosti i prometejskih nastojanja.
 Ezoterija i europska umjetnost

Umjetničko je izražavanje od najranijih početaka ljudske povijesti bilo

povezano s magijom i religijom, bilo da se radilo o glazbi, slikarstvu, kipar-
stvu, plesu ili književnosti. Tek se u kasnijim razdobljima kulturnog razvoja
pojavila čisto svjetovna umjetnost, oslobođena mističnih ili religioznih sadržaja
i motiva. U Europi su se prvi zametci svjetovne umjetnosti mogli primijetiti
početkom srednjeg vijeka, dok su krajem tog razdoblja nastala već poneka
sasvim svjetovna književna djela, kao na pr. Boccacciov Decameron ili
Chaucerovi Cantebury Tales. Ipak to su još uvijek bile iznimke, jer je sve do
Lutherove reformacije umjetničko stvaranje u Europi bilo uglavnom pod
utjecajem Crkve. Pod kraj srednjeg vijeka počele su se u Europi, kao što je
ranije opisano, širiti ideje hermetičkog učenja, tako da su krajem 16. stoljeća
mnogi europski umjetnici na području glazbe, slikarstva, književnosti i arhi-
tekture bili pod utjecajem hermetičkih ideja, kao što je na pr. ideja o jedinstvu
svih stvari ili ideja o podudarnosti mikro i makrokozmosa.

Od svih umjetničkih izraza glazba vjerojatno najneposrednije i

najsnažnije djeluje na čovjekove emocije, zbog čega se već u pradavna vre-
mena prakticirala pri raznim plemenskim i vjerskim ritualima. Magijsku moć
glazbe u odnosu na čovjeka prvi je istraživao Pitagora i njegovi sljedbenici, a
njihovo znanje o tom fenomenu preuzeli su učitelji hermetike u Aleksandriji.
Pitagorino i hermetičko učenje o magijskom učinku glazbe temeljilo se na
ovoj jednostavnoj pojavi: ako se na instrumentu s dvije žice podešene na istu
frenkvenciju pokrene jedna žica, zavibrirati će u istom tonu i druga žica.
Danas se ta pojava objašnjava time što vibriranje jedne žice izaziva trepe-
renje okolnog zraka, koji pokreće vibriranje druge žice. Međutim za sljedbe-
nike Pitagore i aleksandrijske hermetike to automatsko »uštimavanje« dviju
žica bilo je izraz harmoničnog usklađivanja kao univerzalnog načela, koje
vrijedi ne samo u glazbi, nego u čitavom Kozmosu. Prema njima harmonija
je sila kohezije, koja povezuje i drži zajedno sve komponente Kozmosa. Ljudi
i bogovi, Zemlja i nebo, mikro i makrokozmos, svi su oni međusobno poveza-
ni kozmičkim načelom sveopće harmonije. Te harmonične proporcije koje
povezuju sve sastavne dijelove Kozmosa mogle su se prema tom shvaćanju
spoznati, opisati i matematički definirati, s tim da brojevi odgovaraju određenim
notama odnosno tonovima. To omogućava da se matematički definirane
kozmičke proporcije oponašaju putem glazbe, što znači da se kozmičke sile
mogu privući tako da se glazbom ostvare one frekvencije koje odgovaraju
kozmičkoj harmoniji. Sljedbenici Pitagore su dakle vjerovali da je moguće
putem glazbe reproducirati kozmičku harmoniju, onu harmoniju koja održava
Svemir koherentnim, skladnim i uravnoteženim. Oni su s tim u vezi vjerovali
u terapeutsko djelovanje glazbe, naročito u slučajevima depresije i drugih
mentalnih poremećaja. Platon je držao da je tjelovježba važna za tjelesno
zdravlje, a glazba za zdravlje duše.

U glavnom hermetičkom spisu Corpus Hermeticum naglašava se

mogućnost da se čovjekov mikrokozmos tako »naštima«, da se uspostavi
podudarnost njegovog titraja s frekvencijom makrokozmosa, t.j. Svemira.
Na taj način može glazba prema hermetici postati ključ za pristup božanskom,
ili kako piše u Corpus Hermeticumu: »Ovladati glazbom ne znači ništa dru-
go nego shvatiti red svih stvari i upoznati kakvu im je ulogu božji plan nami-
jenio. Jer sve pojedinačne stvari utječu, zahvaljujući nacrtu njihovog Stva-
raoca, u jedinstvenu cjelinu, u Jednotu uzrokujući tako beskrajno lijepu i
istinitu harmoniju svog božanskog zvuka.« Glazba je dakle prema hermetičkom
učenju kanal koji kozmičke moći može povezati s ljudskim bićima: pomoću
glazbe se nevidljive, elementarne sile Kozmosa mogu prizvati, privući i ko-
ristiti. Pozivajući se na Corpus Hermeticum Ficino je smatrao da postoji
kozmički Duh, koji proizvodi Pneumu ili božanski Dah, koji prožima čitav
Svemir. Taj je harmonični kozmički Duh stvorio prema Ficinu kanal pove-
zivanja između neba i zemlje, makro i mikrokozmosa. Ukoliko duh pojedinog
čovjeka uspije privući i apsorbirati kozmički Duh, taj će ga Duh ojačati i
očistiti, a glazba je glavni medij tog privlačenja i apsorbiranja.

Agrippa je prihvatio Ficinove ideje objašnjavajući da se sile svake

zvijezde mogu prizvati glazbom koja odzvanja odgovarajućom harmonijom.
Ali dok je Ficino nastojao putem glazbe samo privući kozmičke sile, Agrippa
je otišao korak dalje pokušavajući te sile podvrgnuti svojim željama. On je
smatrao da magičar može pjevanjem orfičkih, mističnih pjesama zadobiti
golemu moć, koja mu omogućuje da utječe i upravlja odabranom osobom.
Dok se Ficino ograničio da putem odgovarajuće glazbe dovede čovjeka u
stanje sposobno za recepciju kozmičkih utjecaja, Agrippin je cilj bio da od
glazbe učini instrument kojim će, koristeći kozmičke sile, moći kontrolirati
određenu osobu. On je kod toga imao u vidu prvenstveno pozitivan utjecaj
glazbe, govoreći da harmonični zvuci glazbe tjeraju zle sile i duhove, učvršću-
jući time čovjekovo zdravlje.

Hermetičko je učenje, pridržavajući se svoje temeljne teze o međusobnoj

povezanosti svega postojećeg u Kozmosu, smatralo da kozmičko načelo
harmoničnih proporcija vrijedi ne samo za matematiku, magiju i glazbu, nego
i za slikarstvo, kiparstvo i arhitekturu. Hermetički slikari renesanse bili su
obrazovani matematičari, a neki od njih i glazbenici; Leonardo da Vinci bio je
na pr. poznat kao vrstan svirač lire. Uspoređivanje harmoničnih proporcija u
glazbi i u prostoru bilo je jedno od važnih obilježja hermetičkog pristupa umjet-
nosti. Čuveni renesansni arhitekt Andrea Palladio (1508-1580), koji je napisao
najpoznatiju knjigu tog vremena o arhitekturi, pisao je: »Kao što su proporci-
je zvukova harmonija za uho, isto su tako prostorne proporcije harmonija za
oko«. l 8 ) Načelo harmoničnih proporcija u renesansnom slikarstvu i arhi-
tekturi ogleda se u načelu tzv. »zlatne proporcije«, koja odražava konstantni
numerički odnos, koji se obično označava grčkim slovom pi (šesnaesto slovo
grčke abecede). Kao što je poznato u matematici pi je broj koji definira
omjer opsega kruga i njegovog promjera. J.H Lambert je 1767. godine doka-
zao da je pi iracionalan broj, a F. Lindeman je 1882. godine tvrdio da je pi
transcendentalna veličina. U hermetici se smatralo da je zlatna proporcija
odraz kozmičkih harmoničnih proporcija, da je ona manifestacija harmonič-
nog odnosa mikro i makrokozmosa i da stoga zgrade izgrađene prema tom
načelu zrače harmonijom šireći je na sve ljude koji u njima žive ili rade.
Vjerovalo se također da zlatna proporcija utjelovljuje inherentnu metafizi-
čku dimenziju: budući da se temeljila na brojevima, njeno postojanje i njena
važnost bili su vječni, ona se promatrala kao božansko obilježje.

Klasični rimski arhitekt Vitruvije, čije su učenje oživjeli renesansni

hermetičari, zahtijevao je da se hramovi grade u skladu s proporcijama ljud-
skog tijela. Te su proporcije obuhvaćale ne samo zlatnu proporciju, nego
također krugove i četverokute, koje su bili ekstrapolirani iz ljudske figure s
ispruženim rukama i nogama. Agrippa je stavio taj nacrt ljudskog tijela u
kozmički kontekst, jer on po njegovom mišljenju pokazuje da su vječne har-
monične proporcije Kozmosa inherentne ljudskom tijelu, da se u mikrokoz-
mosu tog tijela utjelovljuje božansko savršenstvo makrokozmosa. Renesan-
sni su hermetičari bili uvjereni da je posredstvom harmoničnih proporcija
umjetničko djelo moglo služiti kao magnet za privlačenje transcendentalne,
božanske energije. Drugim riječima umjetničko djelo je posjedovalo trans-
cendentalnu, magijsku moć poput talismana. Za ilustraciju magijskog djelo-
vanja umjetničkog djela spominje se čuvena slika Primavera renesansnog
slikara Botticellija, koji je vjerovao u postojanje »kozmičkog Duha«. Ideju
kozmičkog Duha artikulirali su, kao što je ranije spomenuto, Ficino i Pico,
koji su držali da zvijezde i planete emitiraju energiju tog kozmičkog Duha.
Botticelli je u svojoj slici Primavera pokušao zazvati mladenačku energiju
Venere, kako bi se ta energija raširila po čitavoj Zemlji i stvorila ozračje
vječitog proljeća, neprestanog rađanja i obnavljanja, probuđenog spolnog
nagona i ljubavi. Kozmički Duh je u toj slici prikazan kao Zefir, bog vjetra
čiji dah, hermetička pneuma, cirkulira čitavom slikom. 19)

Ezoterični korijeni arhitekture su veoma stari. U hebrejskoj, a kasnije

i u islamskoj kulturi bile su zabranjene slike i kipovi Boga, jer se smatralo da
jedino Bog ima privilegiju da kreira životne oblike ni iz čega i da bi se čovje-
kov pokušaj da stvara te oblike iz drveta, kamena ili boje mogao označiti kao
pokušaj nadmetanja s Bogom u njegovoj stvaralačkoj moći. Postojanje Boga
se prema toj tradiciji moglo prikazivati jedino putem znakova, koji simboli-
ziraju načelo jedinstva i harmonije, koje prožima sve oblike, a to su brojevi i
geometrijski likovi. Smatralo se da geometrija otkriva zakone na kojima počiva
poredak svih stvari i da ti zakoni predstavljaju nepogrešiv, nepromjenljiv i
sveprisutni obrazac sveopće koherencije i sklada. Taj se obrazac dakle
shvaćao kao manifestacija Božje moći i volje, čime je geometriji dat trans-
cendentalni karakter. Još je krajem 1. stoljeća pr. Kr. rimski arhitekt Vitru-
vije formulirao načela, koja su kasnije postala temelj graditeljskog umijeća.
On je smatrao da se arhitekt mora bezuvjetno oslanjati na geometriju kako bi
mogao podići hram u skladu s načelom proporcionalnosti i simetrije.

S hermetikom renesanse »sveta geometrija« je, pozivajući se na stare

izvore, na učenje Platona i Pitagore, na kabalu i na Vitruvija, ponovno oživjela.
U hermetici se smatralo samorazumljivim da su glazba i geometrija u suštini
jedno te isto: glazba je geometrija zvukova. Hermetička arhitektura se izriči-
to pozivala na Vitruvijevo načelo simetrije kao i na njegov zahtjev da hramo-
vi moraju odražavati proporcije ljudskog tijela, tako da se iz ljudskog lika s
ispruženim rukama i nogama ekstrapoliraju krug i četverokut. Prema Vitru-
viju matematički odnosi su odraz kozmičkog poretka koji obilježava harmo-
nija kako unutar mikro i makrokozmosa, kao i njihovih međusobnih odnosa.
Leo Battista Alberti je oko 1450. godine objavio prvu knjigu o arhitekturi
renesanse, u kojoj je pozivajući se na Pitagora naglasio jedinstvo arhitekture
i glazbe. On je predlagao da se tlocrt crkve ne temelji na križu, nego na
kružnici, jer je kružnica, kako je rekao, najsavršeniji oblik prirode, oblik
Sunca, zvijezda i Zemlje. Alberti i dragi umjetnici renesanse smatrali su da
će se na taj način u arhitekturi postići savršena harmonija, koja će biti odraz
vječite kozmičke harmonije. Te su ideje međutim naišle na otpor Crkve, koja
je tražila povratak na obrazac križa, proglasivši crkve građene prema ideji
kružnice poganskim građevinama. Kao što je spomenuto, Andrea Palladio
napisao je 1560. godine drugo značajno djelo o arhitekturi renesanse osla-
njajući se na Vitruvija. Za njega je glavni uvjet ljepote bio ispravan odnos
cjeline i dijelova, ili dragim riječima harmonični odnos makro i mikrokozmo-
sa. I on je pledirao za tlocrt crkava temeljen na kružnici, jer kako je rekao
»takva će građevina na najljepši način simbolizirati Božju jedinstvenost,
bezgraničnost, vječnost i pravednost«. Zanimljivo je da su hermetičke ideje
u arhitekturi naišle na plodno tlo u Španjolskoj, koja je bila izrazito
katolička zemlja u k o j o j je vladala inkvizicija i apsolutistički kralj
Filip II. Ali usprkos svojoj odanosti katolicizmu Filip II. bio je, kako smatra R.
Taylor, fasciniran hermetičkim idejama, posebno alkemijom. Hermetičko
shvaćanje arhitekture rukovodilo je Filipa II., prema mišljenju navedenog
autora, u izgradnji grandiozne palače Escorial započete 1563. godine, koja je
bila crkva i samostan. Tu je palaču projektirao arhitekt Juan de Herrera,
najpoznatiji španjolski hermetičar tog doba. Građevina je bila projektirana u
skladu s načelima geometrijskih proporcija i s drugim načelima hermetičke
arhitekture, kako su ih formulirali Alberti i Palladio. Tako je došlo do para-
doksa, da se možda najsavršeniji arhitektonski primjer renesansne herme-
tike pojavio u zemlji koja je bila središte crkvene ortodoksije. 20)

Već prije renesanse mogao se primijetiti utjecaj Corpus Hermeticu-

ma i dragih klasičnih djela hermetike na europsku proznu književnost i pje-
sništvo, kao na pr. u Danteovoj Božanskoj komediji, a u 16. stoljeću su
ideje hermetike prožimale, prema ocjeni M. Baigenta i R. Leigha, gotovo
cjelokupnu literaturu i ostale grane umjetnosti Zapadne Europe. Jedno od
prvih djela koje je pridonijelo prodora hermetičkih tendencija u europsku
literaturu bila je knjiga izdana u Veneciji 1499. godine s naslovom Hypnero-
machia, koju je napisao nepoznati autor. U toj se knjizi pokušavaju kozmičke
sile ne samo opisati, nego i prizvati koristeći astrologiju i alkemiju. Istoj vrsti
literature pripada i roman Arcadia, koji je napisao Jacopo Sannazaro, objav-
l j e n j e 1501. godine. Obje knjige nastoje primijeniti u literaturi načelo har-
moničnih proporcija operacionalizirano u numerologiji i geometriji, isto onako
kao što je to načelo sprovedeno u glazbi, slikarstvu i arhitekturi. Te su dvije
knjige izvršile velik utjecaj na mnoge kasnije pjesnike i pisce, kao na pr. na
Ariosta, Tassa, Sidneya, Spencera i Cervantesa. Izgleda također da je Hyp-
neromachia služila kao idejni obrazac manifesta udruženja Rosenkreuzer
objavljenog u 17. stoljeću pod nazivom Die Alchimysche Hochzeit des
Christian Rosenkreuz.

Kazalište je od svojih prvih početaka bilo povezano s magijskim

predodžbama u obliku raznih obreda u kojima su se prizivale magične sile
putem plesa, pantomime ili pjesme. Organizirani oblik dobivaju kazališne pred-
stave u 5. stoljeću pr. Kr. u Ateni (Eshil, Sofoklo). Rim je svoju kazališnu
umjetnost temeljio na načelima i ostvarenjima helenske kulture. Kršćanstvo
je međutim u ranom srednjem vijeku zaziralo od bilo kakvih oblika kazališnih
predstava, smatrajući da je gluma nedostojan, pa čak i bogohulni čin. Ali već
u 9. stoljeću rađaju se zametci kazališnog izraza iz obreda kršćanskog
bogoslužja, a u 10. i 11. stoljeću nastaje i razvija se liturgijska drama. Rene-
sansno razdoblje donosi oživljavanje interesa za antičku kulturu i kazalište.
Mitološka tematika dobiva svoj kazališni izraz u pastorali ili mitološkoj ale-
goriji. U to se vrijeme počinju u Italiji graditi kazališne zgrade po načelima
rimskog arhitekta Vitruvija (1584. godine Teatro Olimpico u Vincenzi, 1618.
godine Teatro Farnese u Parmi).

U Engleskoj kazališna umjetnost doživljava veliki procvat koncem

16. stoljeća. Prva kazališna zgrada u Engleskoj izgrađena je 1576. godine u
Londonu. Glumci su bili organizirani u glumačke družine, koje su obično
imale nekog bogatog i utjecajnog pokrovitelja, Tako je pokrovitelj kazališne
družbe prvog londonskog kazališta bio Robert Dudley, Earl of Leicester, koji
je bio prijatelj i zaštitnik najutjecajnijeg engleskog hermetičara Johna Deea
(1527-1608). Pretpostavlja se da je nacrt londonskog kazališta izradio sam
John Dee. Ubrzo nakon londonskog izgrađen je veći broj drugih javnih i
privatnih kazališta, među kojima je najpoznatije bilo kazalište Globe, koje je
izvodilo Shakespearove drame.
 U skladu s učenjem graditelja Vitruvija kružni tlocrt tih kazališta bio je
u znaku Zodijaka, (Zodijak u prijevodu s grčkog znači životinjski krug, a
označava pojas na nebeskom svodu kojim prividno prolazi ekliptika, staza
Mjeseca i staze drugih velikih planeta) predstavljajući odnos mikrokozmosa
čovjeka prema makrokozmosu Svemira. Značenje takvog tlocrta F. A. Ya-
tes ovako opisuje: »Kazalište čiji je tlocrt izražavao proporcije Kozmosa i
čovjeka, kozmičke glazbe i ljudske glazbe, bilo je dostojno mjesto na kojem
se mogao savršeno izraziti genij jednog Shakespearea«. Zahvaljujući svom
obilježju hermetičkog mikrokozmosa kazalište kao što je bilo Globe moglo
se, kako piše Yates, označiti kao magično, kozmičko ili religiozno. U takvom
kazalištu-hramu, u takvom magičnom mikrokozmosu mogla je renesansna
ezoterija doživjeti svoju literarnu apoteozu, što se i dogodilo u obliku drame
engleskog pjesnika i dramatičara Christophera Marlowea (1564-1593) pod
naslovom The Tragical History of the Life and Death of Doctor Faust.
U toj se drami prikazuje Faust kao čovjek koji se suprotstavlja Božjem
autoritetu težeći za bogatstvom i moći, a prvenstveno za vrhunaravnim zna-
njem. Zbog svoje antikatoličke poruke legenda o Faustu brzo se proširila u
protestantskim zemljama, pa su dramu Ch. Marlowea putujuća kazališta
izvodila u tim zemljama sve do polovice 17. stoljeća. Ch. Marlowe je bio
sljedbenik hermetičkog učenja, a pripadao je hermetičkom krugu Johna Deea.
Marlowe se toliko divio svom junaku Doktoru Faustu, da se s njim potpuno
identificirao vidjevši u njemu svoj vlastiti portret. U njemu je prepoznao,
kako smatraju M. Baigent i R. Leigh, svoje vlastito neslaganje s judejsko-
kršćanskom teologijom i moralom, koji po njegovom mišljenju ograničavaju
mogućnosti ljudske spoznaje.
 Pojava i prevlast nove paradigme:
racionalizma i pozitivizma

Prije renesanse i reformacije cjelokupna se kulturna i kreativna djelat-

nost u Europi, filozofija, umjetnost i znanost odvijala u okviru i pod okriljem
Crkve. Crkva je bila taj integrativni faktor koji je povezivao različita podru-
čja intelektualnog i duhovnog stvaralaštva. Pojavom hermetike i njenim šire-
njem se međutim kulturno ozračje Europe, naročito od početka 17. stoljeća,
bitno izmijenilo. Hermetika je tada postala novi kohezioni čimbenik raznih
sfera čovjekovog kreativnog djelovanja i to zahvaljujući svom načelu o pove-
zanosti i jedinstvu svih stvari i pojava. Raniji protagonisti hermetičkog učenja
kao Ficino, Pico i Trithenius još su djelovali unutar Crkve; oni su bili klerici,
koji su nastojali pomiriti crkveno i hermetičko učenje. To je također pokušao
postići gorljivi katolički monarh Filip II., što potvrđuje njegova monumental-
na građevina Escorial. U Francuskoj je u drugoj polovici 16. stoljeća pod
vodstvom Jeana Bodina nastao pokret, koji je težio putem hermetičke filozo-
fije približiti protestantizam katoličkoj Crkvi. Isti cilj je na sličan način pokušao
ostvariti talijanski dominikanac Tommaso Campanella. Među najeminentni-
je francuske katoličke hermetičare ubraja se isusovac Athanasius Kircher,
koji je studirao i podučavao filozofiju, matematiku, grčki i hebrejski. On je
smatrao da je religija drevnog Egipta izvor svih drugih vjerovanja i religija:
grčke, rimske, hebrejske, kaldejske, pa čak i indijske, kineske, astečke i re-
ligije Inka. Vjerovao je da Corpus Hermeticum sadrži filozofsku jezgru jedne
drevne teologije, koja je prisutna u svim drugim religijama. Također je sma-
trao da svaka religija sadrži u sebi kako egzoterične (izvanjske, vidljive),
tako i ezoterične (skrivene, tajne) aspekte.

Kako se protestantizam, koji je prema hermetici imao tolerantan stav,

širio Europom, katolička je Crkva odlučila poduzeti oštrije mjere u suzbijanju
»protestantske hereze«, koje su poznate kao pokret protureformacije. Prvi
odlučan korak poduzeo je papa Pavao III. objavivši 1538. godine bulu, ko-
j o m je ekskomunicirao engleskog kralja Henryka VIII. Zatim je 1542. godi-
ne povećao ovlasti inkvizicije, koja je sad mogla djelovati u svim katoličkim
zemljama (do tada je ona bila aktivna jedino u Španjolskoj). I na kraju, papa
Pavao III. sazvao je 1545. godine koncil u Trientu, koji je objavio Indeks
zabranjenih knjiga (taj je Indeks povučen tek 1966. godine). Koncil u Trientu
je također odredio da katolička Crkva ima ekskluzivno pravo interpretirati
Sveto Pismo i isključio je svaku mogućnost pomirenja s protestantskim uče-
njem. Važnu ulogu u pokretu protureformacije odigrao je Isusovački red
(Societas Jesu), čije je osnivanje odobrio papa Pavao III. 1540. godine.
Isusovci oboružani visokim obrazovanjem ne samo u teologiji, nego i u dru-
gim znanstvenim disciplinama bitno su pridonijeli potiskivanju protestantizma
iz pojedinih područja Europe, gdje se zakratko proširila protestantska hereza
( k a o što su južna Njemačka, dijelovi Češke i Poljske).

Sukob između katoličanstva i protestantizma nije se odvijao samo na

duhovnom planu. Taj je sukob bio povod najstrašnijem ratu u povijesti
Europe do 20. stoljeća, 30-godišnjem ratu (1618-1648), koji je buknuo poslije
smrti cara Rudolfa II., cara sklonog hermetičkom učenju, kad su češki staleži
ponudili krunu protestantskom knezu Fridriechu von der Pfalzu. Na to je već
izabrani rimski car Ferdinand II. napao i osvojio Prag, Češku i znatan dio
Njemačke s namjerom da konačno sasvim iskorijeni protestantizam iz tih
zemalja. Intervenirala je protestantska Švedska sa svojom moćnom armijom
pod vodstvom kralja Gustava Adolfa. Njemačka je postala poprištem dugo-
godišnjih, krvavih borbi, razaranja i okrutnosti (izginula je trećina stanovni-
štva). U rat se uključila Španjolska i to na strani Ferdinanda II., a kasnije i
Francuska, ali, iako katolička zemlja, na strani protestantskih sila. Iako 30-
godišnji rat nije uspio iskorijeniti protestantizam u Njemačkoj, njegova se
narav znatno izmijenila: on je poprimio stroge, netolerantne i asketske oblike
odrekavši se utjecaja hermetike. Stoga su krajem 17. stoljeća hermetički
elementi gotovo sasvim nestali iz glavnih struja religiozne, kulturne i političke
misli Europe. Ostali su samo mjestimični tragovi tog sve do nedavno tako
utjecajnog učenja. Ti tragovi mogu se naći, kako to smatra F. A. Yates, u
djelima njemačkog filozofa Gottfrieda Wilhelma Leibnitza (1646-1716). (F.
A. Yates Ideas and Ideals in the North European Renaissance, Lon-
don, 1964).
 Hermetika, koja je na europskom kontinentu skoro sasvim iščezla,
našla je utočište u Engleskoj, kamo su izbjegli mnogi sljedbenici hermetike za
vrijeme 30-godišnjeg rata. Tu se usprkos vladajućem puritanskom menta-
litetu hermetika uspjela održati dajući važan doprinos engleskoj kulturi. Prvi
engleski prijevod Corpus Hermeticuma objavljenje 1650. godine, a godinu
dana kasnije izašao je engleski prijevod Agrippine knjige De occulta philo-
sophia. Ipak i u Engleskoj utjecaj hermetike bio je u to vrijeme ograničen na
područje umjetnosti, sve više nestajući iz filozofije i znanosti. Na tim je pod-
ručjima zavladala nova škola mišljenja, škola skeptičnog racionalizma i
znanstvenog materijalizma, koja se, paradoksalno, iznjedrila iz hermetičkog
učenja. Naime, prvi počeci prirodnih znanosti, tehnike i mehanike, kako to
smatraju M. Baigent i R. Leigh, mogu se naći u magiji i hermetici, ali kako
su se razvili i osamostalili, odrekli su se glavnog hermetičkog načela: prvobit-
nog jedinstva svega postojećeg.

Engleskog filozofa Sir Francisa Bacona (1561-1626) mnogi smatraju

ključnom figurom u stvaranju tog novog svjetonazora, iako se i kod njega
mogu naći tragovi hermetičkog utjecaja, naročito Agrippinog učenja. Ipak,
Bacon se distancirao od hermetičke magije i alkemije, a naročito je bio oštar
u kritici Paracelsusa. On je također odbacio temeljno načelo hermetike o
harmoničnoj povezanosti čovjeka i prirode, naglašavajući umjesto toga potrebu
ovladavanja prirodom od strane čovjeka, implicirajući da je priroda »zla« i
»grešna« i da je zbog toga treba ukrotiti i kontrolirati. Bacon je u svojoj
filozofiji stavio na prvo mjesto načelo korisnosti zahtijevajući da se filozofske
i znanstvene metode procjenjuju ne prema dubini metafizičkih spekulacija,
nego prema koristi koju donose čovjeku. On je stoga napustio hermetičko
načelo totaliteta i stavio težište svog intelektualnog interesa na odvojene,
pojedinačne komponente tog totaliteta. Umjesto povezanosti makro i mikrokoz-
mosa koncentrirao je svoju pažnju na mikrokozmos. Ta je metoda stavila
naglasak na eksperiment kao glavno sredstvo otkrivanja prirodnih zakona,
odnosno uzroka i posljedica prirodnih pojava. U tom se pristupu nalazi zame-
tak empirizma, koji je skrenuo težište znanstvenog istraživanja sa sinteze na
analizu.

Međutim, glavna ličnost intelektualnog pokreta koji je sasvim poti-

snuo hermetiku iz zapadnjačke misli bio je francuski filozof Rene Descartes
(1596-1650). Njega mnogi autori označavaju kao osnivača moderne filozo-
fije, koji je najviše utjecao na oblikovanje duhovnog mentaliteta koji sve do
danas vlada Zapadom. Descartova, kartezijanska misao proizvela je u
zapadnjačkoj svijesti prevrat, nazvan prosvjetiteljstvom, sličan onome kakav
je pred dva stoljeća izvršila renesansa. S Descartom počelo je doba »vlada-
vine razuma«. On je kao i Bacon stavio težište na empirijsku metodu, na
empirijski racionalizam, zahtijevajući da se na filozofiju primijeni isto načelo
dokazivosti i izvjesnosti koje vrijedi u geometriji i matematici. Odbacivao je
svaku manifestaciju iracionalnog, vjerujući da je racionalan um najviši sudac
u prosuđivanju stvarnosti. Njegovo je čuveno načelo glasilo cogito ergo
sum (mislim, dakle jesam), tako da se čovjek u stoljećima koja su slijedila
identificirao sa svojom sposobnošću racionalnog razmišljanja i donošenja
logičnih zaključaka. Sve što se nije moglo podvrgnuti prosuđivanju racional-
nog uma i sve što se nije moglo kvantificirati proglasilo se irelevantnim. Sve
što je ležalo izvan dosega čovjekovog razuma, kao na pr. njegovi osjećaji,
njegova intuicija, njegovi snovi, religiozna iskustva, njegova potsvijest, sve je
to bilo označeno kao drugorazredno, slučajno, beznačajno ili čak kao nepo-
stojeće. Jedino je bilo priznato znanje do kojeg se došlo promatranjem kon-
kretnih pojava i činjenica i njihovom interpretacijom pomoću razuma.

Na taj je način hermetičko načelo o jedinstvu svega postojećeg

ustupilo mjesto novoj empirijskoj metodi, znanstvenom racionalizmu Bacona
i Descartesa, na osnovi kojeg je stvarnost podijeljena na sve veći broj odvo-
jenih komponenata, koje su postale predmetom istraživanja zasebnih,
autonomnih znanstvenih disciplina. Renesansni koncept enciklopedijskog
znanja napušten je u korist velikog broja specijaliziranih područja, koja su se
sve više međusobno odvajala. Integracija je zamijenjena fragmentacijom,
sinteza analizom, a načelo organizma načelom mehanizma. Kozmos kao i
čovjek u sve se većoj mjeri shvaćao kao neka vrsta stroja, kao konglomerat
mehanički sastavljenih dijelova. Ipak je na prijelazu od 17. na 18. stoljeće
jedna velika ličnost, koja se smatra osnivačem prirodnih znanosti, Sir Isaac
Newton (1642-1727) pokušala pomiriti hermetičko učenje s kartezijanskom
paradigmom. Newton je bio filozof, kako smatraju M. Baigent i R. Leigh, s
hermetičkom orijentacijom. Njegov znanstveni opus kojim je položio temelje
prirodnih znanosti i po kojem je postao slavan, samo je dio njegovog ukupnog
životnog djela. Njegovo intelektualno zanimanje obuhvaćalo je velik broj
različitih područja kao što su filozofija, hermetika, alkemija, teologija, arhi-
tektura, povijest. Kao što ističe Newtonov biograf B. J. T. Dobbs njegova su
istraživanja na području astronomije, optike i matematike zauzimala samo
mali dio njegovog ukupnog intelektualnog interesa i rada.21) Newton je
shvaćao filozofiju slično Agrippi i Paracelsusu kao cjelinu ljudskog znanja i
životnog iskustva. Za njega je čista prirodna znanost, kojoj je on dao bitan
doprinos, bila dio jedne veće cjeline i njeno izdvajanje iz te cjeline bilo je za
Newtona velika zabluda, iskrivljavanje prave istine, pa čak i moralni proma-
šaj. Ali do tog izdvajanja iz veće cjeline i do iskrivljavanja istine ipak je došlo.
Iako je Newton naglašavao povezanost i jedinstvo svih stvari, njegovi su
učenici i sljedbenici prihvatili kartezijansku paradigmu, impresionirani Des-
cartesovom analitičkom metodom, i tako se odvojili i iznevjerili svog duhov-
nog oca, Newtona. Oni su stoga ignorirali sve one aspekte Newtonovog
istraživačkog rada, koji se nisu uklapali u novu racionalističku paradigmu.
Poslije Newtonove smrti 1727. godine nestali su svi njegovi »nepoželjni«
papiri, koji su obuhvaćali oko 2000 stranica. Ti su rukopisi otkriveni tek 1936.
godine, kad su ih Newtonovi potomci prodali na dražbi. Oni su sadržavali
120 svezaka sa spisima o hermetičkoj filozofiji i alkemiji. Čuveni engleski
ekonomist John Maynard Keynes bio je prvi koji je proučio i objavio 1947.
godine sadržaj tih Newtonovih spisa. Keynes je došao do zaključka da su
Newtonovi najveći intelektualni interesi i doprinosi bili »okultni, ezoterični i
semantički«, te da »Newton nije bio prvi predstavnik doba razuma, nego
posljednji predstavnik okultnog učenja.« 22)

Nakon trijumfa kartezijanskog svjetonazora od početka 18. stoljeća,

zapadnjačka je civilizacija, kao što je već spomenuto, dala prednost analizi
pred sintezom i specijalizaciji pred integracijom. Još je u Newtonovo doba
hermetičko shvaćanje stvarnosti kao sveobuhvatnoj, jedinstvenoj Cjelini u
kojoj su svi sastavni dijelovi usko povezani i međusobno zavisni, imao stano-
viti utjecaj. Ali već nakon nekoliko desetljeća duhovna se atmosfera u Europi
potpuno izmijenila, nastupilo je doba prosvjetiteljstva, doba »vladavine razu-
ma«. (Age of Enlightment, Age des lumieres, Aufklaerung). Taj novi duhov-
ni pokret koji je obilježio 18. stoljeće temeljio se na filozofiji »zdravog razu-
ma«: sve što se ne može spoznati i legitimirati »zdravim razumom« proglaše-
no je zabludom, predrasudom i praznovjerjem, pa je kao takvo i odbačeno.
Gotovo svi prosvjetiteljski filozofski spisi, od Lockeovog Ogleda o ljud-
skom razumu (1690), pa sve do Kantove Kritike čistog uma (1781) nagla-
šavali su moć ljudskog uma odnosno razuma kao jedinog sredstva spoznaje
i jedinog vodiča u znanstveni i društveni napredak čovječanstva. Po mišlje-
nju Flewa u doba prosvjetiteljstva promijenilo se i shvaćanje morala, jer po
njegovim riječima »Temeljno načelo moralnog sustava koji se zasniva na
razumu je korisnost«. (A. Flew Dictionary of Philosophy, London, 1984).
Napuštanje načela jedinstva svega postojećeg dovelo je do sve veće frag-
mentacije znanja, do pojave sve većeg broja zasebnih znanstvenih disciplina.

U 19. stoljeću proces urušavanja nekad jedinstvene zgrade ljudskog

znanja znatno se ubrzao postajući sve više ireverzibilnom pojavom. Darvini-
stičko je učenje dovelo prirodne znanosti u nepomirljiv sukob s religijskim i
humanističkim tradicijama. Kao posljedica darvinizma pojavio se agnostici-
zam ne samo kao društveno priznato, nego kao pomodno stanovište. Marx i
Engels tumačili su ljudsko društvo oslanjajući se na racionalističku paradig-
mu kao mehanizam determiniran određenim socijalnim i ekonomskim za-
konima. S. Freud je primjenjujući racionalistički pristup u psihologiji smatrao
da istraživanje ljudske svijesti spada u sferu prirodnih znanosti, reducirajući
tako nematerijalne psihičke fenomene na »stvarne« događaje. Engleski
književnik i znanstvenik C. P. Snow je 1959. godine u svojoj knjizi The Two
Cultures iznio stanovište, da je u zapadnjačkoj kulturi došlo do polarizacije
između dva načina mišljenja, dva vrijednosna sustava: na jednoj je strani
iracionalna tradicija koja se temelji na imaginaciji, metafizici, etici i estetici i
koja obuhvaća religiju i umjetnost, a na drugoj je strani racionalni mentalitet
prirodnih znanosti i znanstvena metodika.

U doba prosvjetiteljstva i racionalizma, koje je obilježavalo zapad-

njačku kulturu od 18. stoljeća i koje traje do danas, hermetičko je učenje
potisnuto na periferiju europske misli, na sporedni kolosijek pod nazivom
ezoterija. Neki autori smatraju da su nasljeđe hermetike preuzela razna taj-
na udruženja kao Rosenkreuzer, slobodni zidari, Illuminati, Golden Dawn,
Ordo Templi Orientis, Thule-Gesellschaft i sl., iako je većina tih udruženja
usvojila samo neke magijske i ritualne elemente iz hermetičke tradicije, a ne
cjelinu hermetičke filozofije. U svakom slučaju hermetika je u posljednja tri
stoljeća reducirana na status ogranka ezoterije, a njeni sljedbenici su često
smatrani ekscentricima ili čak šarlatanima. Ipak, kako smatraju M. Baigent
i R. Leigh, to nije čitava istina. Naime, nakon što se raspao cjeloviti, sve-
obuhvatni hermetički svjetonazor koji je obilježavao renesansu, ostaci her-
metičkog mišljenja ipak su preživjeli i njihovi tragovi se mogu primijetiti kod
većeg broja slavnih znanstvenika 20. stoljeća, kao što su Ernest Rutheford,
Max Planck, Thomas Edison, Nikola Tesla, Guglielmo Marconi, Robert
Oppenheimer, Niels Bohr, Enrico Fermi, Edward Teller i drugi.
 Ponovno otkrivanje hermetičkog učenja:
povratak jedinstvu

Hermetičko načelo sveopće povezanosti odnosilo se ne samo na

makro i mikrokozmos, nego i na povezanost vanjskih i unutrašnjih aspekata
ljudskog bića. S pojavom prosvjetiteljstva znanost je zanemarila unutrašnju
sferu čovjekovog života prepuštajući je religiji i umjetnosti. Tek postepeno
počela se znanost ponovno zanimati za duhovni i emocionalni život čovjeka i
uključivati ga u domenu znanstvenih istraživanja. Otkrićem hipnoze i razvo-
jem psihologije, istraživanje unutrašnjeg svijeta čovjeka postalo je priznatom
znanstvenom disciplinom, što je ponovno aktualiziralo neka hermetička načela.
Psiha odnosno duša koje pripadaju tom unutrašnjem svijetu nisu materijalni i
mjerljivi fenomeni kao što je to mozak, pa ipak, usprkos kartezijanskom načelu
da se znanost može baviti jedino mjerljivim pojavama, postali su u sve većoj
mjeri predmetom znanstvenih istraživanja. Sve do druge polovice 19. stoljeća
psihologija se smatrala uglavnom dijelom neurologije: psihološke smetnje
pripisivale su se općenito poremećajima u nervnom sustavu. Unutrašnjim
životom čovjeka, njegovim osjećajima, željama, strahovima i nadama bavili
su se tada samo umjetnici, ponajprije pjesnici i književnici. Stoga nije čudno,
da su se osnivači psihologije kao autonomne znanstvene discipline pozivali
na Sofokla, Shakespeara, Goethea, Balsaca, Stendhala i Dostojevskog, kao
na svoje prethodnike. U tom pogledu naročito je bio značajan utjecaj Goethea,
koji je u svojim znanstvenim istraživanjima promatrao objekte tih istraživanja
u njihovom odnosu prema Cjelini. On je davao prednost sintezi pred anali-
zom, totalitetu pred parcijalnim, organskom pristupu pred mehaničkim. Sto-
ga se s pravom Goethe označuje kao posljednji mislilac renesanse. Njegove
ideje, koje su imale mnogo dodirnih točaka s hermetikom, vršile su po miš-
ljenju M. Baigenta i R. Leigha značajan utjecaj na osnivače moderne psi-
hologije i uopće na kulturni razvoj Europe.
 Njemački liječnik Franz Anton Mesmer (1734-1815) prvi je počeo
primjenjivati hipnozu u liječenju histerije i drugih bolesti. On je bio pod veli-
kim utjecajem Paracelsusa, pa se bavio istraživanjem djelovanja planeta na
ljudski organizam. On je postavio teoriju da planete svoj utjecaj na čovjeka
vrše putem »finih fluida«, koji služe kao kanali prijenosa kozmičke energije.
Smatrao je da strujanje tih finih fluida djeluje na ljudsko zdravlje, pa je
pokušao regulirati njihov tok putem snažnih magneta. Kod toga je otkrio
povezanost između magnetizma i izmjene tvari u ljudskom organizmu. Pored
toga ustanovio je da se osim magneta strujanje »suptilne energije« može
postići i polaganjem ruku, što je i primjenjivao u svojoj iscjeliteljskoj praksi.
Njegovi kolege liječnici su međutim proglasili njegove metode liječenja okul-
tizmom a njega šarlatanom, tako da je morao napustiti Beč i preseliti se u
Pariz, gdje je otvorio kliniku. Tu je otkrio djelovanje sugestije na ponašanje
svojih pacijenata, zbog čega ga s pravom smatraju pretečom hipnotizma.
Mesmer je putem hipnoze doveo pacijenta u stanje dubokog sna, u kojem im
je mogao sugerirati predodžbe koje su imale za posljedicu značajne promjene
u njihovom ponašanju. Mesmer je, kako piše njegov biograf V. Buranelli, bio
je pionir psihoterapije i istraživanja dubljih slojeva čovjekove ličnosti, koja su
se razvila u drugoj polovici 19. i u 20. stoljeću. 23) On je 1783. godine osnovao
tajno društvo pod imenom Societe de l' harmonie, u kojem su se članovi
podučavali i vježbali u tehnici hipnoze. Ali uskoro bio je prisiljen napustiti
Pariz, nakon što je jedan odbor francuske vlade donio zaključak da nema
dokaza o ljekovitim učincima magnetizma. Od tada je njegova akademska
reputacija počela naglo opadati, a prije smrti dobio je u akademskim krugovi-
ma epitet šarlatana. Mesmer po mišljenju M. Baigenta i R. Leigha ima
mnogo toga zajedničkog sa svojim priznatim pretečom Paracelsusom. On je
kao i Paracelsus bio pionir u mnogim područjima ljudskog znanja, a obojica
su bili osporavani i oklevetani, kako kažu gore spomenuti autori, od svojih
zavidnih kolega.

Na prijelazu iz 19. u 20. stoljeće austrijski psihijatar Sigmund Freud

(1856-1939) je svojim otkrićem nesvjesne sfere ljudskog bića, koja je izvan
racionalne kontrole ljudskog uma, a koju je nazvao sferom podsvjesti, učinio
veliki prodor u poznavanju ljudske psihe. Od tada se na iracionalne ljudske
impulse i nagone nije više gledalo kao na aberaciju, nego kao na inherentne,
prirodne karakteristike Homo sapiensa. To otkriće nepoznatog unutrašnjeg
svijeta ljudskog bića bilo je u ono vrijeme od revolucionarnog značaja. Na-
kon dva stoljeća suhoparnog racionalizma, ljudi su otkrili jedno sasvim novo
područje, puno nepoznanica i izazova, koje je ubrzo našlo svoj odraz u novim
strujanjima u umjetnosti. Tako je u Francuskoj početkom dvadesetih godina
prošlog stoljeća nastao novi umjetnički pravac nazvan nadrealizam (surrea-
lisme), koji je težio spontanom, nadrealnom, neracionaliziranom izražavanju
podsvjesnih doživljaja. A u Njemačkoj se još prije toga pojavio novi način
izražavanja u likovnoj umjetnosti i glazbi pod nazivom ekspresionizam, koji
za razliku od impresionizma ne posvećuje prvenstvenu pažnju vanjskim utis-
cima, nego unutrašnjem, subjektivnom izrazu vanjskog dojma. Zahvaljujući
Freudu, psihologija se konačno afirmirala kao samostalna, autonomna znan-
stvena disciplina. Međutim, Freudov pristup nije bio hermetički; njegove su
metode bile u skladu s kartezijanskim racionalizmom, tj. obilježene fragmen-
tacijom znanja i stvarnosti. On je na psihologiju primijenio metode prirodnih
znanosti smatrajući da psihološki fenomeni nisu manje »stvarni«, konkretni i
mjerljivi nego kemijske, fizičke i biološke pojave. On je smatrao da se ljud-
ska psiha može najbolje upoznati metodom disociranja, razlaganja i analize
psihičkih fenomena u sve manje pojavne oblike. Loša strana te metode bila
je, kao uostalom i u prirodnim znanostima, što se takvim fragmentiranjem
stvarnosti sve više gubila međusobna povezanost i uvjetovanost pojedinačnih
pojava i kompleksnost ljudske psihe.

Freudov učenik, prijatelj i suradnik, švicarski psiholog Carl Gustav

Jung (1876-1961) svojim se svjetonazorom i metodologijom bitno razlikovao
od svog učitelja. Raspon njegovog intelektualnog interesa bio je već u mladosti
veoma širok: proučavao je prirodne znanosti, filozofiju, arheologiju, književnost
i umjetnost. Najveći duhovni utjecaj imao je na njega Goethe, čiji Faust mu je
čitavog života bio najdraža literatura. Za njega je Goetheov Faust bio djelo
hermetičke magije i alkemističke transmutacije, a samog Goethea je sma-
trao idejnim nasljednikom hermetičkih mislilaca, počevši od hermetičara
drevne Aleksandrije pa do Agrippe i Paracelsusa. Nakon završetka studija
medicine radio je u bolnici za nervne bolesti u Zürichu i tada se oduševio
Freudovim konceptom podsvijesti i analizom snova kao putokaza u unutarnji
čovjekov svijet. Sljedećih deset godina bio je blizak Freudov kolega i prijatelj,
ali je nakon tog desetgodišnjeg razdoblja suradnje sve više osjećao odbojnost
prema Freudovom mehanističkom i materijalističkom pristupu kao i njego-
vim, kako se izrazio, dogmatizmom. Naročito se protivio Freudovom upor-
nom nastojanju, da se čovjekovo ponašanje, njegova spiritualnost i njegovo
traženje smisla u životu uglavnom objašnjavaju potisnutom seksualnošću.
 U svom kliničkom radu kao psiholog, Jung je stalno naglašavao potre-
bu »integracije psihe«, t.j. potrebu uspostavljanja harmonične ravnoteže
između različitih aspekata i funkcija čovjekove psihe. To naglašavanje inte-
gracije i ravnoteže počivalo je na hermetičkim načelima o prednosti sinteze
pred analizom, prednosti organskog pred mehaničkim pristupom i prednosti
cjelovitog pred parcijalnim pristupom. Jung je također nastojao da preko
reintegracije interakcijskih procesa, koji se odvijaju između ljudske psihe i
vanjske stvarnosti, reintegrira samu stvarnost, kako bi ona opet postala ko-
herentna cjelina, kako se ona shvaćala u vrijeme renesanse. Takav širok i
integralni pristup istraživanja čovjekove psihe odveo je Junga ubrzo preko
uskih granica kliničke psihijatrije, tako da se počeo baviti izučavanjem
različitih disciplina kao što su teologija, mitologija, umjetnost, hermetička filo-
zofija, astrologija i alkemija. On je gledao na alkemiju kao na odraz univer-
zalnog fenomena stalne transformacije svega postojećeg, a na alkemičara
kao na subjekt ali i objekt svojih eksperimenata, koji se tijekom svojih
eksperimenata i sam transformira. 24) U svojem stremljenju prema integraciji
Jung je nastojao čitavog života izgraditi mostove između psihologije i religije,
psihologije i umjetnosti, psihologije i filozofije, psihologije i mitologije. On je
pokazao kako je hermetičko učenje aktualno i u doba dominacije racionaliz-
ma i materijalizma i kako ono i tada neprimjetno utječe na kulturna i društve-
na zbivanja, na privatni i javni život čovjeka. Njegove su ideje imale veliki
odjek među književnicima kao što su Joyce, Rilke, Thomas Mann, Hermann
Hesse i drugi. Međutim, pretežni je dio znanstvenog establišmenta proglasio
Junga ekscentrikom i heretikom, a njegovo je učenje u akademskim krugovi-
ma bilo zapostavljeno ili ignorirano.

Bliskost C. Junga hermetičkim idejama oživjelo je zanimanje za te

ideje, ali je utjecaj hermetike u zapadnjačkoj kulturi i dalje ostao marginalan.
Veliki uspjesi prirodnih znanosti, a time i racionalističke paradigme, potisnuli
su hermetičke ideje na područje umjetnosti, posebno književnosti. Već je
krajem 18. stoljeća bilo književnika, prvenstveno u Njemačkoj, a kasnije i u
Engleskoj, koji su bili razočarani duhovnim i emocionalnim sterilitetom karte-
zijanskog načina mišljenja. Oko 1800. godine to se nezadovoljstvo suhopar-
nim racionalizmom pretvorilo u otvorenu intelektualnu pobunu, koju su pred-
vodili mladi Goethe, te pjesnici Friedrich von Schiller, Heinrich Heine i Jo-
hann Gottfried Herder. Kulturni pokret koji su oni pokrenuli, nazvan Sturm
und Drang, odbacio je prirodno-znanstveni racionalizam u korist dublje,
unutrašnje »istine osjećaja«. Oni su naglašavali važnost ljudskih emocija
nasuprot razumu kao i iracionalni aspekt čovjeka uz istovremeno njegovanje
kulta prirode. Te su ideje u Engleskoj prihvatili pjesnici Wordsworth, Cole-
ridge, Byron i Shelley, u Francuskoj F. R. Chateaubriand, V. Hugo i A. Mu-
sset, a u Rusiji A. Puškin i M. Ljermontov. Tijekom nekoliko desetljeća taj se
pokret proširio zahvativši cjelokupnu europsku kulturu pod nazivom roman-
tizma. Romantizam, koji je u neku ruku značio ponovno otkrivanje nekih
ideja hermetike, skrenuo je pažnju zapadne kulturne javnosti na unutrašnji
čovjekov svijet, na spiritualnu i emocionalnu stranu stvarnosti, koju je priro-
dno-znanstveni racionalizam zanemario ili čak sasvim odbacio.

Vodeći njemački pa i europski sljedbenik hermetičkih ideja tog vre-

mena bio je Goethe (1749-1832), koji je enciklopedijskom širinom i svestra-
nošću svojih intelektualnih interesa i aktivnosti nastojao, poput Agrippe i Pa-
racelsusa, ponovno objediniti fragmentiranu sliku stvarnosti u integralnu
cjelinu. Raspon njegovog intelektualnog angažmana bio je neobično širok:
bio je ne samo pjesnik, dramatičar i romanopisac, nego i slikar, skladatelj,
filozof, prirodoslovac, ekonomist i sociolog. Njegova veličina leži u univer-
zalnosti njegovog pristupa, u pokušaju sinteze cjelokupnog ljudskog znanja, u
nekonvencionalnom nazoru na svijet i u snažnoj vjeri u vrijednost života i
integritet čovjekove osobnosti. Goetheov Faust inspirirao je mnoge pjesnike,
romanopisce i skladatelje: likovi slični Faustu mogu se naći kod Byrona,
Dostojevskog, Thomasa Manna, Bizeta i Gounoda. Gustav Flaubert, koga
mnogi smatraju začetnikom modernog romana, bio je pod vidljivim utjecajem
Agrippe i Paracelsusa. Za njega je umjetnost bila kao u doba renesanse
magični, alkemijski čin, utemeljen na hermetičkim načelima. On umjetnika
uspoređuje sa stvaraocem Kozmosa: »Umjetnik mora u svom djelovanju biti
nalik Bogu u procesu stvaranja, mora biti nevidljiv i svemoguć. Njega se
treba posvuda osjećati, ali nigdje se ne smije vidjeti.« 25) Flaubertov suvre-
menik, pjesnik Charles Baudelaire otvoreno je izražavao svoje hermetičko
uvjerenje, kao i jednu generaciju kasnije pjesnik Arthur Rimbaud. Oni su
svojim hermetičkim analogijama i iracionalnim doživljavanjem stvarnosti utrli
put novoj estetici, novom pravcu u književnosti, slikarstvu i glazbi poznatom
pod imenom francuskog simbolizma. Simbolisti su zastupali teoriju totalnog
doživljavanja i izražavanja svijeta i to svim osjetilima, cijelim čovjekovim bićem,
a ulogu posrednika između svijeta duše i svijeta realnosti imali su simboli.
Najpoznatiji predstavnik te škole bio je Stephane Mallarme, čije pjesme sadrže
jednu novu psihološku i magijsku dimenziju. Mallarme je bio opčinjen mi-
stičnom povezanošću svih stvari i isprepletenošću svih pojava, težeći stoga
univerzalnoj sintezi koja bi objedinila sve grane umjetnosti. Postao je slavan
kao veliki vizionar koji je pokušao izmiriti snove i javu, viđeno i nedokučivo,
a njegove ideje i pjesništvo imale su veliki utjecaj na glazbenike (Debussy) i
glasovite slikare (Renoir, Gauguin, Manet). Hermetička načela koja je usvo-
jio francuski simbolizam našla su brzo svoj odjek u drugim područjima umjet-
nosti, kao na pr. u muzici Claudea Debussya, u djelima Jamesa Joycea,
Reinera Maria Rilkea, Franza Kafke, Thomasa Manna i drugih. Početkom
20. stoljeća širenjem simbolizma hermetička je misao dobila značajan utjecaj
na razvoj europske književnosti. Za Joycea je na pr. umjetnost bila izvor
»prosvjetljenja«, to jest kanal za uspostavljanje kontakta između čovjeka i
božanstva. Tragovi hermetičkih ideja mogu se naročito uočiti u djelima Tho-
masa Manna. Na kraju romana Der Zauberberg on izričito kaže: »Upravo
ispričana priča nije bila ni zabavna ni dosadna; ona je bila jedna hermetička
priča«, a u romanu Doktor Faustus on istražuje skrivene hermetičke veze
između magije, matematike, glazbe i umjetnosti. U romanu Felix T. Mann
na više mjesta spominje hermetičku doktrinu povezanosti i povratnog me-
đudjelovanja između makro i mikrokozmosa, a Hermesa Trismegistosa spom-
inje u smislu najvišeg duhovnog autoriteta. Hermetičke su ideje međutim
možda najviše prožele romane Gabriela Garcie Marqueza. U njegovom ču-
venom romanu Sto godina samoće jedna od glavnih ličnosti je alkemičar
Aureliano (latinska riječ aurum znači zlato), a alkemijski je proces glavni
simbolički motiv romana.

Početkom 20. stoljeća, kada su materijalistički pristup i fragmentira-

nje znanosti dostigli kritične razmjere, zapadni se svijet, prema mišljenju M.
Baigenta i R. Leigha, našao pred krizom smisla ljudske egzistencije i pred
raspadom sistema vrijednosti, što je izazvalo reakciju mnogih vodećih kul-
turnih stvaralaca toga doba. Ali osim C. Junga i malog broja drugih znan-
stvenika, uglavnom su umjetnici bili ti koji su uvidjeli svu dubinu krize koja je
zahvatila zapadnjačku civilizaciju. Oni su uočili kako su četiri stupa na koji-
ma počiva zapadnjački racionalizam postali klimavi i to kao posljedica frag-
mentacije znanja i nezaustavljive specijalizacije. Naime, taj je racionalizam
počivao na četiri nepromjenljive i neosporive premise odnosno datosti, kao
pouzdanih temelja na konsenzusu zasnovanog razumijevanja stvarnosti. Po-
jmovi vremena, prostora, kauzaliteta i čovjekove individualnosti imali su svoj-
stvo »objektivnih« vrijednosti nasuprot ostalim »subjektivnim« i iracionalnim
fenomenima, koje je trebalo izostaviti iz domene znanstvenih istraživanja.
Međutim, u 20. stoljeću su čvrsti pojmovi prostora i vremena postepeno
relativizirani i dovedeni u pitanje. Otkrića prirodnih znanosti učinila su
pojmove prostora i vremena sve više fluidnim, neodređenim i relativnim
fenomenima. Psihologija je također relativizirala pojmove prostora i vreme-
na kao definitivne i nepromjenljive činjenice uvođenjem koncepta unutarnje,
subjektivne percepcije prostora i vremena. Znanstvena otkrića 20. stoljeća
dovela su u pitanje ne samo pojmove prostora i vremena, nego i načelo
kauzaliteta, koje je kao tobožnji općevažeći i neoborivi zakon uzroka i
posljedice važio još od antičkih vremena. Psihologija je ukazala na pojavu da
je ljudsko ponašanje u toj mjeri ambivalentno, da ga je teško objasniti za-
konom uzroka i posljedice. Prirodne znanosti sve su više prihvaćale pojmove
neodređenosti, neproračunljivosti i slučajnosti. Poljuljana valjanost zakona
kauzaliteta imala je za posljedicu i relativiziranje premise o kazni i nagradi,
kao jednom od važnih etičkih načela. Naime, ako se relativizira povezanost
između uzroka i posljedice, onda i pravila koja reguliraju kaznu i nagradu
postaju rastezljiva. Kazna u tom slučaju ne mora biti neizbježna posljedica
nekog nedjela, kao što ni vrlina ne mora biti automatski nagrađena.

Pored prostora, vremena i kauzaliteta razvoj psihologije, sociologije i

prirodnih znanosti doveo je u pitanje i četvrti stup na kojem je počivao zapad-
njački racionalizam, a to je pojam individuuma kao autonomne, slobodne i
relativno nepromjenljive jedinke. Naime, psihologija i sociologija su ustanovile
da čovjekovu osobnost oblikuje složeni kompleks uvjetovanih refleksa, koji
uglavnom ovise o okolini i nasljeđu. Prirodne su znanosti u tom pogledu
otišle još dalje reducirajući čovjekovu osobnost i njegove karakterne osobine
na tjelesne, fizikalne, kemijske i biološke funkcije, na nervne impulse i na
kodove DNA. A otkriće podsvjesne sfere čovjekove ličnosti zadalo je zavr-
šni udarac pojmu čovjekove autonomne individualnosti kakav je do tada pre-
vladavao. Sada je trebalo čovjekovu osobnost shvatiti na nov način, t.j. kao
kompleks koji u sebi sadrži mnogo dimenzija i impulsa, koji ne samo da nisu
svi međusobno podudarni, nego koji mogu biti i dijametralno suprotni. Došlo
se ukratko do zaključka da se čovjekova ličnost sastoji od više različitih ja.

Krizu koju je izazvalo fragmentiranje znanja i relativiziranje prostora,

vremena, kauzaliteta kao i čovjekove osobnosti prvi su uočili i izrazili književnici
20. stoljeća. Po mišljenju M. Baigenta i R. Leigha pjesma T. S. Elliota The
Waste Land objavljena 1922. godine predstavlja najrječitiji pjesnički izraz
intelektualnog i duhovnog stanja zapadnog svijeta u 20. stoljeću. On tu kaže
kako nakon sumnji u postojanje prostora i vremena, nakon negiranja kauza-
liteta i nakon gubitka vjere u čovjekovu autonomnu individualnost ostaje samo
gotovo nečujan, zbunjen čovjekov glas, koji govori: »Ove sam krhotine
ostavio da štite moje ostatke«. Elliot vidi izlaz iz tog duhovnog bespuća u
prihvaćanju hermetičkih načela, što dolazi naročito do izražaja u njegovom
djelu Four Quartets u kojem se mogu naći mnoge ideje doslovno preuzete
iz Corpus Hermeticuma, a naročito načelo uzajamnog djelovanja između
makro i mikrokozmosa. Mnoga umjetnička, a posebno književna djela bila su
od početka 20. stoljeća motivirana nastojanjem da se objasni relativiziranje
vremena i prostora, kauzaliteta i čovjekove individualnosti i da se posred-
stvom hermetičkih načela poveže i integrira fragmentirano ljudsko znanje u
jednu novu i sveobuhvatnu cjelinu. Ta su se nastojanja međutim pokazala
kao idealistička i neostvariva, jer je umjetnost u zapadnoj industrijskoj (a
pogotovo u postindustrijskoj) civilizaciji 20. stoljeća postala uglavnom peri-
ferna djelatnost.

U drugoj polovici 20. stoljeća sve veći broj ljudi postao je zbunjen
prevladavajućom fragmentiranom, nekoherentnom i konfuznom slikom stvar-
nosti, u kojoj se za prevlast nadmeću mnogi suprotstavljeni svjetonazori, ideo-
logije i teorije, od kojih svaka pretendira da zna odgovore na sva pitanja
ljudske egzistencije i na sve tajne prirode i kozmosa. M. Baigent i R. Leigh
procjenjuju da je sve veći broj skeptičnih ljudi, razočaranih neuspjesima vla-
dajućih idejnih, znanstvenih, političkih i socijalnih modela da pruže čovječan-
stvu perspektivu sigurnijeg, mirnijeg i humanijeg života. Ti ljudi traže nova
objašnjenja svijeta, prirode i čovjeka i nova načela, koja bi ljudskoj egzisten-
ciji mogla dati smisao, svrhu i cilj. U tom traganju za dubljom istinom i novom
paradigmom sve veći broj ljudi uviđa da je metoda sinteze i integracije uspje-
šnija u traženju te dublje istine od metode analize i parcijalnog pristupa.

Umjetnost, a prvenstveno književnost je u drugoj polovici 20. stoljeća

pokušala naznačiti pravce kojim čovječanstvo treba krenuti, kako bi se otvorila
perspektiva za izlaz iz duhovne i moralne krize. U Latinskoj Americi je 60-tih
godina prošlog stoljeća nastala nova vrsta književnosti, koja je odražavala
jedan novi pogled na svijet, koji neki nazivaju »magični realizam«. Najpoznatiji
predstavnici te književnosti su Jorge Luis Borges, Alejo Carpenter, Gabriel
Garcia Marquez, Carlos Fuentes, Jose Donoso i Paulo Coelho. Temeljna je
premisa filozofije, koju zastupaju spomenuti latinsko-američki književnici, da
je umjetničko djelo, kao uostalom i sama stvarnost, u suštini hermetička fan-
tazmagorija. Prema toj premisi stvarnost je, kao u tradicionalnoj hermetici,
jedinstvena Cjelina u kojoj ne postoje oštre granice između raznih oblika
stvarnosti. U toj su filozofiji sve tzv. činjenice, fenomenološke, psihičke i
druge, utkane u jedno jedinstveno, bešavno tkivo. Kao kod C. Junga, men-
talne odnosno subjektivne činjenice su isto toliko realne i važeće kao i či-
njenice fenomenološkog svijeta. Vanjski i unutrašnji aspekti stvarnosti se
isprepliću, međusobno se izmjenjujući, nadopunjujući i podupirući se. U toj
se književnosti, kako ističu M. Baigent i R. Leigh, upotrebljava jedan novi
jezik, jezik simbola, alegorija i paradoksa, kojim se podiže čovjekova sposob-
nost spoznaje svijeta iznad razine čisto racionalnog intelekta. Pomoću takvog
jezika čovjek otkriva višeznačnost, ambivalentnost svoga bića, pronalazeći
tako neiskorištene izvore stvaralačke energije.
 H. P. BLAVATSKY I C. W. LEADBERTER:
TEOZOFIJA - TAJNA NAUKA O KOZMOGENEZI I
ANTROPOGENEZI (NEVIDLJIVE RAZINE STVARNOSTI)

Uvodne napomene

U drugoj polovici 19. stoljeća nastao je duhovni pokret nazvan teozo-

fija, koji se temelji na drevnoj filozofsko-religioznoj tradiciji Istoka, kao i na
učenju hermetike, gnosticizma i neoplatonizma. Teozofija drži da sve religije
potječu iz istih korijena drevne mudrosti. Sam naziv »teozofija« potječe od
grčkih riječi theos (bog) i sophia (mudrost), tako se ona u doslovnom smislu
može definirati kao božja mudrost. Osnivačica i središnja ličnost teozo-
fskog pokreta je Ruskinja Helena Petrovna Blavatsky (1831-1891), koja je
već kao dijete, kako bilježe njeni biografi, doživjela saznanje o postojanju
nematerijalnog svijeta i duhovnih bića. Ona je dvije godine boravila u Tibetu,
gdje je upoznala mahatme, t.j. velike budističke duhovne učitelje. U SAD se
udala za pravnika, novinara i mistika Henryja Steela Olcotta i zajedno s njim
osnovala 1875. godine Teozofsko društvo. U svojoj prvoj knjizi Isis Un-
veiled izlaže poruke svojih budističkih učitelja i glavne ideje njihove tajne
nauke. Glavno je njezino djelo The Secret Doctrine (1888. godine), u kojem
opisuje evoluciju Svemira (kozmogenezu) i evoluciju ljudske vrste (antropo-
genezu) u skladu s drevnom tajnom naukom. Ta se nauka temelji na četiri
premise:

a) konačna je Stvarnost transcendentalno načelo, koje je izvan do-

hvata ljudske misli;
 b) svijetom i prirodom vlada univerzalni zakon cikličkog kretanja;
c) individualne su duše dio univerzalne Nad-duše; i
d) individualne duše prolaze kroz više stadija učenja i usavršavanja
putem reinkarnacije u skladu sa zakonom karme i cikličnog kretanja.

Knjiga The Secret Doctrine se temelji, kako smatraju sljedbenici teo-

zofije, na drevnom rukopisu zvanom Book of Dyzan, a pojedine dijelove su
gospođi Blavatsky saopćili neposredno veliki duhovni učitelji, mahatme. Pre-
ma teozofskom učenju mahatme su čuvari tajnih okultnih znanja, koje oni
prenose na odabrane učenike. Oni žive u udaljenim predjelima Tibeta i Indije
i sačinjavaju Bratstvo adepata. Kako piše suprug gospođe Blavatsky, H. S.
Olcott, mahatme su je posjećivali za vrijeme njenog boravka u Tibetu i Indiji
i slali joj pisma i poruke. Najkomunikativniji bio je mahatma Koor Hoomi, a
prvi kontakt H. P. Blavatsky imala je 1851. godine s mahatmom zvanim
Morya, koji joj je predložio da objavi učenje tajne nauke. Poslije smrti H. P.
Blavatsky 1891. godine, najznačajniji protagonisti i autori teozofske doktrine
su bili Annie Wood Besant i Charles W. Leadbeater, koji je izjavio da je
nastavio primati poruke od mahatmi telepatskim putem.

Kako naglašava H. P. Blavatsky u svojoj knjizi The Key of Theoso-

phy (Theosophical University Press, Pasadena, Ca., 1988), teozofija nije
religija, već »Božanska mudrost« ili kako ona kaže »sinteza univerzalnog
znanja, mudrosti i dobra«. Teozofija se zasniva po tumačenju njenih osnivača
na najstarijim učenjima svijeta, koje oni nazivaju arhaičnom doktrinom ili
Svetom Naukom (Scientia Sacra). Tu su arhaičnu doktrinu naučavali veliki
svjetski proroci, mudraci i posvećenici iz prapovijesnog i povijesnog doba.
Međutim, sljedbenici tih velikih, izuzetnih učitelja čovječanstva, »istinskih
Sinova Božjih«, su prema teozofskom shvaćanju u mnogo slučajeva izmije-
nili i iskrivili autentična učenja i umjesto njihovog univerzalnog značenja stvorili
vlastite sektaške dogme. Jedan od ciljeva teozofije je pomirenje svih
religija, sekta i naroda i prihvaćanje općeg, zajedničkog sustava etike
i univerzalnih, vječnih istina.

Etika teozofije je po tumačenju H. P. Blavatsky sinteza etičkih načela

koja su naučavali veliki svjetski duhovni učitelji i filozofi kao Konfucije, Zara-
tustra, Lao Ce, Krišna, Buddha, Pitagora, Sokrat, Platon, Isus. Cilj te etike je
oslobođenje čovjeka od patnje, bilo duhovne ili fizičke i stvaranje univerzal-
nog bratstva svih ljudi, u kojem će osjećaj zajedništva, ljubavi i solidarnosti
nadvladati individualizam i sebičnost. Međutim, urođena sebičnost ljudske
prirode javlja se kao najveća zapreka u prihvaćanju i provođenju etičkih
načela. Čisti altruizam je glavni moralni ideal teozofije: onaj tko radi isklju-
čivo ili pretežno za sebe, bolje da ne radi ništa; jedino onaj tko radi za druge,
činit će dobro samom sebi. Stoga je moralno uzdizanje »prijatelja« i članova
jedna od glavnih zadaća Teozofskog društva. Pravi teozof mora u svakoj
situaciji postupati ispravno, pravedno i ponizno, a svoje »ja« treba zaboraviti
u korist drugih »ja«.

Učenje teozofije je najbliže mahajana budizmu, u kojem središnje mjesto

pripada etici, dok se u drugim religijama, kako smatra H. P. Blavatsky, pred-
nost daje ritualima i utvrđenim dogmama. To međutim ne znači da teozofija
daje prednost bilo kojoj religiji: ona uzima ono što je dobro iz svake religije i
svake filozofije. Vjera teozofa je »odanost istini«, tako da i moto Teozofskog
društva glasi Nema religije iznad istine. Članovi društva su slobodni slijedi-
ti koju god religiju ili filozofiju žele, s tim da su jedino obavezni ispunjavati
ciljeve Društva. Dok tzv. »prijatelji« Društva moraju taj status zaslužiti kre-
posnim životom i provođenjem ciljeva Društva, »posvećeni članovi« su dužni
potpuno se odreći egoizma i taštine, te živjeti u duhu strogih moralnih normi,
postati »čisti altruisti« poričući svoj ego radi svojih bližnjih i proučavati drevnu
ezoterijsku literaturu, tzv. Svetu nauku.

C. W. Leadbeater (1847-1934) je jedan od najplodnijih i najpoznatijih

autora teozofske i okultne literature. Studirao je teologiju u Oxfordu, zare-
đen je za svećenika anglikanske crkve, ali je ubrzo napustio svećeničku
službu priključivši se teozofskom pokretu. U Indiju je došao 1884. godine na
poziv H. P. Blavatsky i tu je pod vodstvom jogija Kuthurija ovladao medita-
cijom, jogom, astralnim i mentalnim vidom i drugim spiritualnim i okultnim
znanjima i vještinama. Objavio je oko 30 knjiga i velik broj rasprava i člana-
ka. C. W. Leadbeater bio je svjestan da većina čitalaca njegovih knjiga neće
prihvatiti njegove stavove i vjerovati njegovim iskazima. Njegov odgovor na
taj problem bio je slijedeći: svatko tko sumnja u istinitost teozofskih ideja
neka ih pokuša provjeriti tako da stekne sposobnost vidovitosti, koja je u
načelu dostupna svakom čovjeku, i da na taj način sam dobije uvid u više
razine Stvarnosti. Doduše da bi se naučila i uvježbala sposobnost vidovitosti,
upozorava C. W. Leadbeater, potreban je izuzetan napor, veliki stupanj
samokontrole, odricanja i ustrajnosti kao i radikalna promjena načina života.
Prvi korak u tom pravcu je kontrola misli putem koncentracije, kontempla-
cije i meditacije. Kad se ovlada kontrolom uma, može se preći na iduću fazu,
koja se sastoji u koncentraciji i kontemplaciji o najvišem idealu, koji čovjek
nosi u sebi. To će za hindusa vjerojatno biti Krišna, za budistu Buddha, za
kršćanina Isus Krist, za muslimana Alah, a za nekog drugog možda kozmič-
ka Pravda, kozmička Ljubav ili kozmička Istina. Kontemplacija o tom naj-
višem idealu treba biti tako intenzivna i duboka, da čovjeka dovede do pot-
punog zanosa, do ekstaze. Daljnjom koncentracijom svijesti na najviši ideal
može se ostvariti spajanje svoga Jastva s tim idealom, postati s njim Jedno,
što će omogućiti uvid u više razine Stvarnosti. Svaki čovjek osim fizičkog
tijela ima, smatra teozofija, i druga »tijela«, sastavljena od tvari finijih, suptil-
nijih od obične materije. I kao što osjetilima svog fizičkog tijela postaje svjestan
svoje fizičke okoline, t.j. fizičkog svijeta, tako isto pomoću osjetila svojih
finijih, suptilnijih »tijela« postaje svjestan viših svjetova. C. W. Leadbeater
svoja saznanja o tim višim svjetovima, o nevidljivoj Stvarnosti temelji na svo-
jim vlastitim uvidima, na spoznajama drugih osoba s razvijenim okultnim
sposobnostima, kao i na drevnim filozofskim i religijskim spisima Istoka. Njego-
va knjiga The Hidden Side of Things (The Theosophical Publishing House,
Adyar, Madras) predstavlja iscrpan prikaz svih važnijih aspekata teozofske
doktrine.

Kao što je spomenuto korijeni teozofske doktrine nalaze se u drev-

nim orijentalnim filozofsko-religijskim tradicijama. Ali veliki utjecaj na obli-
kovanje te doktrine imali su također grčki filozofi Pitagora i Platon, kao i
neoplatonski filozof Plotin. Pored toga teozofija je preuzela mnoge elemente
gnosticizma, učenja koje se pojavilo u prvim stoljećima naše ere. Gnostici-
zam je bio duhovni pokret koji je nastojao da se putem unutarnje spoznaje
božjih atributa nađe zajednički korijen svih religija. U gnosticizmu se dakle
naglašava otkrivanje vjerskih istina putem unutrašnjeg prosvjetljenja, božanske
iluminacije. Značajan doprinos teozofskoj doktrini dali su i renesansni mislio-
ci i mistici Paracelsus i Giordano Bruno, zatim njemački filozofi mistik Ja-
kob Boehme i njemački filozof Friedrich Schelling. Ipak najdublji izvor teo-
zofske misli je drevno hindusko učenje zabilježeno u Vedama, Upanišadima
i Bhagavadgiti.

Usprkos stanovitim razlikama svi teozofski pisci prihvaćaju nekoliko

bitnih propozicija te doktrine. Prva je propozicija da pored vidljive, mani-
festne, fizičke realnosti postoji i nevidljiva, viša, spiritualna realnost s kojom
čovjek može uspostaviti kontakt putem meditacije, prosvjetljenja ili nekog
drugog duhovnog stanja koje transcendira normalnu ljudsku svijest. Drugo
opće prihvaćeno obilježje teozofske doktrine je razlikovanje unutrašnjeg,
ezoteričnog i vanjskog, egzoteričnog iskustva. Treća karakteristika teozof-
skog učenja je zanimanje za okultne fenomene, t.j. za postojanje i djelovanje
viših psihičkih i spiritualnih moći i za natprirodne pojave. Teozofija smatra da
poznavanje više, »božje mudrosti« otvara pristup misterijima prirode i dub-
ljem poznavanju ljudskog bića. Četvrta značajka teozofije je preferiranje
monizma, t.j stanovišta da istinitu Stvarnost čini samo jedno načelo, a to je
kozmički Um odnosno kozmički Duh. Iako se uvažava paralelno postojanje
manifestne, fizičke stvarnosti i više spiritualne Stvarnosti, odnosno paralelno
postojanje egzoteričnog i ezoteričnog načela, kao i ljudskog i božanskog načela
(kako to zastupa dualističko učenje), većina teozofskih autora drži da u kra-
jnjoj liniji postoji samo jedna, spiritualna Stvarnost, koja predstavlja sveobuh-
vatnu cjelinu koja uključuje sve raznovrsne oblike postojanja.

Ogranci teozofskog društva i danas postoje u mnogim gradovima

Europe, Sjeverne Amerike i Indije. Teozofski pokret nastoji ostvariti ove
ciljeve:

a) Širiti sveopće, univerzalno bratstvo među ljudima bez obzira na

rasne, etničke, vjerske i klasne razlike;
b) Poticati proučavanje filozofije, prirodnih znanosti i teologije;
c) Proučavati još neotkrivene zakonitosti prirode i skrivene, latentne
čovjekove sposobnosti polazeći od stanovišta da čovjek danas koristi tek
mali dio ukupnog potencijala svog uma kao i da je današnja znanost daleko
od spoznaje svih tajni i zakonitosti prirode.
 Teozofija i okultizam

Okultizam je skupni naziv za tzv. tajne nauke, t.j. za razne doktrine i

djelatnosti koje se zasnivaju na vjerovanju u natprirodne, tajanstvene sile u
prirodi i čovjeku, kao i na mogućnost spoznaje i korištenja tih sila. Razni
oblici okultizma mogu se naći u svim društvenim zajednicama i civilizacijama
od najranijih vremena ljudske povijesti. Od srednjeg vijeka pa nadalje u Europi
je jedan od najvažnijih izvora okultizma bila hermetika, odnosno glavno djelo
hermetike Corpus hermeticum, kao i kabala, koja sadrži tajnu, mističnu
interpretaciju Tore. Okultizam uključuje i magiju, a sljedbenici teozofije sma-
traju da je magija utemeljena na hermetičkom učenju i kabali prirodna, »do-
bra« magija, t.j. u skladu s moralnim načelima za razliku od »crne«, »zle«
magije (čarobnjaštva i vračanja). Dok su razni oblici okultizma ostali prisut-
ni i društveno prihvaćeni u mnogim sredinama Azije, Afrike, a djelomično i
Južne Amerike, u Europi i Sjevernoj Americi se pojmu okultizma, naročito u
akademskim krugovima, pridaje pežorativno značenje, kako u intelektual-
nom tako i u moralnom smislu. Ipak su se i na Zapadu održali elementi
okultizma, iako izvan dominantnih kulturnih i društvenih struja, ograničeni
uglavnom na uski krug sljedbenika hermetičkog, teozofskog i antropozof-
skog učenja i nekih drugih spiritualnih i ezoteričnih učenja i udruženja.

Okultizam se bavi istraživanjem skrivene strane prirode ili kako sma-

traju sljedbenici teozofije istraživanjem cjelovite prirode, za razliku od
istraživanja ograničenog na mali dio prirode koji je dostupan čovjekovim tje-
lesnim osjetilima, čime se bavi prirodna znanost. Na sadašnjem stupnju raz-
voja ljudske civilizacije najveći dio prirode potpuno je nepoznat golemoj veći-
ni ljudi, jer su oni za sada razvili samo neznatan dio svojih potencijalnih sposob-
nosti. Poznavaoci okultizma gledaju na prirodu sa šireg stanovišta, uzimajući
u obzir cjelinu prirodnih zakona, umjesto ograničenog parcijalnog pristupa
tipičnog za danas prevladavajući materijalistički pogled na svijet. Sljedbenici
teozofije prihvaćaju stanovište da sve stvari imaju svoju skrivenu stranu,
koja je u većini slučajeva važnija od strane vidljive ljudskom oku. Čovječan-
stvo se sada nalazi tek na pola puta svoje evolucije, tako da su i čovjekova
osjetila tek napola razvijena. Pojedine osobe mogu međutim upornim radom
razviti svoja osjetila do stupnja, koje će čitavo čovječanstvo dostići tek u
dalekoj budućnosti.

Jedan od osnovnih postulata teozofije je da stvarnost ima više dimen-

zija, a ne samo tri, vidljive ljudskim očima. Čovjek koji je razvio snagu astral-
nog vida, u stanju je sagledati četvrtu dimenziju stvarnosti, njenu skrivenu,
astralnu i mentalnu stranu. Sva vidljiva materija prožeta je po učenju okulti-
zma i teozofije raznim tvarima tzv. fine materije. Vrstu te »fine« materije
koja je najbliža fizičkom svijetu proučavatelji okultizma dali su ime astralna
tvar. Poslije nje dolazi mentalna tvar, koja se tako naziva, jer je iz njene
supstance izgrađena ljudska svijest, odnosno um. Pored navedenih postoje
još finiji oblici tvari, o kojima će poslije biti riječ. Čovjek sadrži u sebi te fine,
suptilne tvari i ako nauči fokusirati svoju svijest na njih, može spoznati više
slojeve stvarnosti.

Pored poznata tri stanja materije: krutog, tekućeg i plinovitog, okultna

kemija ukazuje na još jedno stanje koje se zove eterično. Okultna doktrina je
oduvijek smatrala, da se atomi mogu pod određenim okolnostima rascijepiti
na manje dijelove, a ovi na još manje, dok se na kraju tog procesa cijepanja
ne dođe do supstance iza svih drugih supstanci. Čak se i ta prasupstanca
može dalje dijeliti, ali kad se ona razbije dobije se tvar, koja pripada drugom,
višem području prirode. Ako se nastavi dalje dovoljno daleko s procesom
dijeljenja, dolazi se do sljedećeg, još višeg područja stvarnosti, kojem su okultisti
dali naziv astralni svijet. Ponavljanjem procesa dijeljenja, t.j. dijeljenjem
astralne jedinice dolazi se trećeg velikog područja stvarnosti, koje se u teo-
zofiji naziva mentalnim svijetom. Iako se često o tim različitim područjima
stvarnosti govori kao o nivoima, oni u stvari ne postoje jedan iznad drugog,
nego ispunjavaju isti prostor međusobno se prožimajući. To znači da se svaki
fizički atom nalazi u astralnom moru, u moru astralne supstance, koja ga
okružuje i ispunjava svaki međuprostor u fizičkoj materiji. Na isti način men-
talna supstanca prožima astralnu, tako da svi ti različiti aspekti stvarnosti
nisu odvojeni u prostoru, već postoje svuda oko nas, sačinjavajući dijelove
kozmičke cjeline.
 Prema teozofskom učenju sve što postoji: Sunce, zvijezde, planete,
anđeli, ljudi, životinje, drveće, zemlja, more, kamenje, sve to stalno emanira
vibracije s tim da svaka stvar ima svoj specifičan tip vibracije. Međutim
čovjekova fizička osjetila mogu registrirati samo ograničen broj takvih vi-
bracija. Ljudi su već od najranijih vremena znali da Sunce, Mjesec i druge
planete i zvijezde vrše određeni utjecaj na ljude i iz tog saznanja razvila se
astrologija. Po mišljenju C. W. Leadbeatera astrologija daje često točne
procjene, iako je daleko od savršenstva. Sljedbenici teozofskog okultizma
gledaju na Sunčev sustav kao parcijalnu manifestaciju velikog kozmičkog
Bića, kod čega razni dijelovi Sunčevog sustava izražavaju različite aspekte
tog Bića. Tom su se Biću davali razni nazivi. U teozofskoj literaturi On se
često naziva Logos, t.j. Riječ, a zovu ga i Sunčevo Božanstvo. Svi fizički
sastavni dijelovi Sunčevog sustava, sve planete i njihovi sateliti sačinjavaju
fizičku manifestaciju Sunčevog Božanstva. Isto tako svi astralni dijelovi
Sunčevog sustava (t.j. astralni aspekti svake fizičke planete, kao i čisto
astralne planete) sačinjavaju astralno tijelo Sunčevog Božanstva, kao što i
mentalni aspekti sustava čine mentalno tijelo tog Božanstva. U svakoj, i
najmanjoj čestici navedena tri oblika stvarnosti: fizičke, astralne i mentalne,
prisutno je Sunčevo Božanstvo, tako da je Bog ne samo sveprisutan, nego je
i sve što postoji istovremeno manifestacija Sunčevog Božanstva. To ukazu-
je, po mišljenju sljedbenika teozofije, na istinitost drevne panteističke kon-
cepcije. Ali to je samo dio istine, jer iako sve postojeće predstavlja mani-
festaciju Boga, ipak Bog postoji izvan i iznad svake stvarnosti u nama nepo-
znatom svijetu zajedno s božanstvima drugih kozmičkih sustava. I kao što su
ljudski životi dio Njegovog života, tako je isto i Njegov život, kao i životi
Sunčevih Božanstava drugih bezbrojnih sustava, dio većeg Božanstva,
Božanstva čitavog Univerzuma. A ako u beskraju prostora postoje i drugi
Univerzumi, sva njihova Božanstva su dijelovi jedne velike Svijesti, koja obu-
hvaća sve.

U navedenim »tijelima« Sunčevog Božanstva (fizičkom, astralnom i

mentalnom) nalaze se različite vrste tvari. U fizičkom svijetu imamo čvrsti,
tekući, plinoviti, atomski i subatomski oblik materije. Ali u okultizmu nije važna
ta podjela materije; klasifikacija okultizma razlikuje potpuno drukčije tipove
materije, koji doduše sadrže sve navedene fizičke oblike (čvrsti, tekući itd.),
ali su sasvim drukčijeg karaktera. Svaki tip materije ima svoja posebna svo-
jstva i vibracije jednog tipa materije vjerojatno neće utjecati na druge tipove.
Zbog različite konstitucije svog astralnog tijela neki će ljudi biti podložni
utjecaju određenih ljudi više nego utjecaju nekih drugih ljudi. Postoji sedam
tipova ljudi, a oni se dijele na sedam pod-tipova, što čini ukupno 49 pod-
tipova. Sve u Sunčevom sustavu pripada jednoj od sedam velikih struja, koje
dolaze iz sedam velikih energetskih Životnih Središta. Utjecaji koje vrše ta
Središta, a koji su dio igre kozmičkih sila, veoma se razlikuju u svojoj kvaliteti
i učincima na ljudski um i emocije.

Važno je znati, upozorava C.W. Leadbeater, da utjecaji kozmičkih sila

ne vladaju neposredno ljudskom voljom. Čovjek ne može biti prisiljen tim
silama da djeluje u ovom ili onom pravcu bez svog pristanka, iako ga one
mogu potaknuti da djeluje bilo u pozitivnom ili negativnom smislu. Ali kako
većina ljudi nije razvila u dovoljnoj mjeri sposobnost kontroliranja svojih želja,
slabost njihove volje dozvoljava veliki utjecaj kozmičkih sila na njihovo pona-
šanje. Kozmička sila je val vibracija koje emitira jedno od Životnih Središta.
Intenzifikacija određenih vibracija proizvodi povećanu aktivnost u čovjeko-
vom astralnom tijelu, testirajući time čovjekovu sposobnost da upravlja svo-
jim ponašanjem. Karma može dovesti čovjeka u određene okolnosti ili pod
određene utjecaje, ali ga nikada ne može prisiliti da počini zločin, iako je
ponekad potrebna velika snaga volje da se izbjegne zločin. Astrolog može
upozoriti čovjeka na okolnosti u kojima će se naći u određeno vrijeme, ali
takva proročanstva se temelje na većem ili manjem stupnju vjerojatnosti, s
tim da je kod ljudi slabe snage volje ta vjerojatnost veća.

Kao što je spomenuto, prema teozofskom učenju, Sunce je fizička

manifestacija Sunčevog Božanstva, iz kojeg zrači Sunčeva životna energija.
Kao što Sunce toplinom i svjetlom preplavljuje čitav Sunčev sustav, iz njega
zrači isto tako jedna druga sila, nepoznata modernoj znanosti, sila koja je
dobila naziv »vitalnost« (u Indiji »prana«). Ta sila djeluje na svim razinama,
fizičkoj, emocionalnoj, mentalnoj itd. Sam atom nije ništa drugo doli mani-
festacija te kozmičke, vitalne sile, odnosno volje Sunčevog Božanstva. Kad
bi nestalo te kozmičke božanske sile odnosno volje, kojoj treba zahvaliti struk-
turu i koheziju atoma, fizički svijet bi nestao u jednom trenu. Važno je na-
pomenuti, da sila koja se zove vitalnost (prana), a koja se nalazi u atomima,
potiče iz viših dimenzija stvarnosti. Sunčevu vitalnu energiju apsorbiraju svi
živi organizmi i ona je neophodna za njihovo postojanje. Ljudi i životinje
apsorbiraju tu energiju preko glavnih centara u eteričnom tijelu (koje se u
indijskoj tradiciji nazivaju ćakrama), koje distribuiraju energiju i snabdijevaju
njome fizičko tijelo.
 Kad sunčeva energija struji kroz atmosferu, ona je gotovo bezbojna.
Ali kad dospije u glavno središte vitalne energije u ljudskom tijelu, a to je
slezena, ona se dijeli u više struja različitih boja, koje teku kroz tijelo u raznim
pravcima, da bi obavile svoj specifični posao vitalizacije tijela. Tih razno-
bojnih struja ima sedam i to ovih boja: ljubičasta, plava, zelena, žuta, narančasta,
tamnocrvena i ružičasta. Ljubičasta i plava struja stižu do vrata, gdje se
dijele na svjetlo plavu, koja ostaje u grlu i tamno plavu, koja odlazi u mozak.
Struja žute boje se usmjerava prema srcu, dok zelena snabdijeva energijom
abdomen. Ružičasta struja prolazi kroz tijelo obuhvaćajući čitav nervni si-
stem. Ako nervni sistem nije u dovoljnoj mjeri snabdjeven životnom strujom
ružičaste boje, on postaje iritabilan, što se može nadoknaditi blizinom osobe s
viškom tog posebnog vitaliteta. Čovjek robustnog zdravlja obično apsorbira
više te ružičasto obojene zrake vitalnosti nego što mu treba, tako on iz sebe
neprestano emitira struju tih zraka. On može, ako je uvježban, i namjerno
usmjeriti tu energetsku struju na drugu osobu kojoj želi pomoći. Biljke i drveće
također upijaju Sunčevu vitalnu energiju, ali zadržavaju za sebe samo njen
mali dio, dok ostatak emitiraju u okolinu u obliku ružičastih zraka. Taj je
fenomen naročito izražen u slučaju bora i eukaliptusa, tako da blizina tog
drveća djeluje veoma povoljno na nervozne osobe. Crvene zrake vitalnosti
teku prema donjem dijelu hrptenjače i prema spolnim organima, s čijim su
funkcijama usko povezane. Te zrake povećavaju spolne želje, ali ako se
čovjek naporom volje uspije oduprijeti njihovom utjecaju, one se mogu okre-
nuti na gore prema mozgu, povećavajući snagu intelekta, suosjećanja i spiri-
tualnih sposobnosti.

Tokovi vitalnosti putem spomenutih različitih struja reguliraju zdravlje

onih dijelova tijela za koje su specijalizirane. Ako netko pati na pr. od loše
probave, osoba s izvježbanim astralnim vidom će primijetiti da je tok zelene
vitalne struje slab odnosno nedovoljan. Ako je kod neke osobe žuta energet-
ska struja jaka, to će biti znak da je njen kardiovaskularni sustav zdrav.
Slabost ili bolest bilo kojeg tjelesnog organa je uzrokovana odnosno praćena
nedovoljnim strujanjem odgovarajuće vitalne energije u taj organ. Sunce zrači
vitalnu energiju bez prestanka, ali razne zapreke mogu spriječiti da ona u
cjelini dopre do Zemlje. Na pr. u slučaju dugotrajnog oblačnog vremena
smanjuje se količina Sunčeve vitalne energije na površini zemlje uzrokujući
kod ljudi slabijeg zdravlja ili labilnih živaca pogoršanje zdravlja ili povećanu
iritabilnost. Zbog istih razloga vitalnost ljudi je zimi manja nego ljeti. Sunčevo
je svjetlo jedan od najvažnijih čimbenika ne samo u postizavanju i očuvanju
optimalnog zdravlja, nego i u održavanju i povećanju emocionalnih, intelektu-
alnih i spiritualnih sposobnosti čovjeka.

Teozofija smatra da je planeta Zemlja živo biće, inkarnacija gigant-

skog Duha-Prirode, čija je prijašnja inkarnacija bio Mjesec. Zemljina atmo-
sfera je neka vrsta Zemljine aure, koja se može usporediti s aurom koja
obavija fizičko ljudsko tijelo. I kao što svaka promjena ili poremećaj u ljud-
skom tijelu utječe na ljudsku auru, tako isto svaka promjena u Duhu-Zemlji
izaziva promjene u atmosferi. Jake čovjekove emocije, koje su astralnog
porijekla, izazivaju kemijske promjene i temperaturne varijacije u čovjeko-
vom fizičkom tijelu. Na sličan način, ono što bi se moglo nazvati jakim emo-
cijama u Duhu-Zemlji, izaziva promjene u fizičkom tijelu Zemlje i tempe-
raturne varijacije u njegovom okruženju.

Zemlja, kamenje, drveće, životinje, ljudi, sve stvari u prirodi neprestano

emitiraju neki oblik energije. Svaki tip zemlje, glina, pijesak, vapnenac, granit
ili lava, radijacijom svoje energije vrši specifičan utjecaj na ljude koji žive na
toj zemlji. Slične radijacije su prisutne i u biljnom svijetu, kod čega postoje
velike razlike u intenzitetu i vrsti radijacije između raznih biljaka i drveća.
More, jezera, brda, šume, biljke, svaki oblik prirode ima svoj posebni tip
života, fizički, eterični i astralni i stoga i posebnu vrstu vitalne energije, koja
iz njih struji u obliku nevidljivih vibracija i vrši pozitivan utjecaj na čovjekovo
fizičko, eterično i astralno tijelo. S druge strane, stalni boravak usred velikih
ljudskih aglomeracija, u neposrednoj blizini mnoštva ljudi koji emitiraju svoje
brige, strahove, frustracije i ostale negativne misli i emocije u okolinu, pogor-
šava mentalnu ravnotežu i najotpornijih ljudi. Povremeni boravak u prirodi je
stoga za gradsko stanovništvo neophodan za održavanje njihove energetske
ravnoteže i zdravlja.

C. W. Leadbeater smatra da drveće, pogotovo staro drveće, posjedu-

je nešto što bi se moglo nazvati individualnošću, neku vrstu duše, koju
obilježava svojevrsna emocionalnost i inteligencija. Vidoviti ljudi s astralnim
vidom mogu uočiti kod drveća uživanje u suncu ili kiši po crvenilu njihove
aure. Ista pojava se događa kad se u njihovoj blizini nađu osobe kod kojih
osjećaju vibracije simpatije ili divljenja. U svakom slučaju, biljke i drveće
vrše veći utjecaj na ljude nego što se općenito pretpostavlja; ono osjeća
pažnju i simpatije ljudi prema sebi i to im uzvraća na svoj način. Taj fenomen
vrijedi u još većoj mjeri kod životinja. Posebno pas može razviti veoma inten-
zivnu ljubav i privrženost prema svom gospodaru, što proizvodi snažne
vibracije, čiji učinak nije za podcjenjivanje. Iz ljudi također zrače različite
pozitivne i negativne misli i emocije, koje vrše veliki utjecaj na njihovu okolinu.
Ako čovjek osjeća iskreno razumijevanje i simpatiju prema osobama s koji-
ma živi ili radi, iako to ne mora biti manifestno, te će se emocije suptilnim
vibracijama prenijeti na njegovu okolinu, koja će uzvratiti također s pozitiv-
nim vibracijama. Odlučujući utjecaj koje ima druženje sa spiritualno napred-
nim osobama priznat je na Istoku, gdje se duhovni učitelj odnosno guru sma-
tra glavnim čimbenikom u duhovnom razvoju svojih učenika, koji imaju pri-
liku da stalno budu pod blagotvornim utjecajem njegove aure.

Dok ljudi u svojoj fizičkoj manifestaciji obitavaju na relativno malom

dijelu ukupne Zemljine površine, bića koja su nastala i razvila se drugim
putovima evolucije nastavaju Zemlju mnogo gušće i u mnogo većem broju,
boraveći ne samo na površini Zemlje, nego i u morima i u zraku. Ta bića,
koja Leadbeater zove duhovima prirode, nemaju fizičko već eterično tijelo.
Da bi se shvatilo njihovo porijeklo i razvoj, treba ukratko opisati koncepciju
evolucije kakvu zastupa teozofsko učenje. Prema tom učenju, evolucija svih
životnih oblika počinje iz mineralnog svijeta i onda se putovi evolucije grana-
ju najprije u dvije početne kategorije, vodu i zemlju, a zatim u šest odvojenih
pravaca, koji se pri kraju evolucije spajaju u dvije završne kategorije, u ljude
i anđele, da bi se konačno te obe kategorije spojile sa Duhovima Sunca.
Prema teozofskom shvaćanju evolucije života na nekim putovima evolucije
razvila su se razna eterična bića bez fizičkog tijela, kao što su duhovi vode,
duhovi oblaka, gnomi, vile, silfi. Gnomi su jedna vrsta takvih eteričnih bića
(naziv gnomi je preuzet iz srednjevjekovnih priča), koja žive u dubini zemlje,
što ih ne sprečava u kretanju i gledanju. Na idućem stupnju evolucije oni
postaju vile odnosno vilenjaci, vrsta duhova prirode koja živi na površini Zem-
lje. Vile odnosno vilenjaci najpoznatija su vrsta duhova prirode. S obzirom na
svoju eteričnu prirodu, vile mogu sići i u zemlju, a mogu mijenjati svoju veličinu
i oblik, no najčešće se javljaju u ljudskom obliku. Vile borave u svim dijelovi-
ma svijeta, a odlikuju se velikom raznovrsnošću boja.

Životni vijek raznih vrsta duhova prirode je veoma različit, jedni žive
sasvim kratko, a druge vrste imaju životni vijek mnogo duži od čovjeka.
Njihov život ne obilježavaju fenomeni rođenja i odrastanja; oni dolaze na
svijet u svojoj punoj veličini. Oni ne jedu, nemaju osjećaj umora ni znakova
starenja. Ali s vremenom njihova se energija iscrpi, pa napuštaju svoje ete-
rično tijelo i prelaze u sljedeću fazu kao astralna bića, kao silfi. Rođenje i
smrt je prema tome mnogo jednostavniji događaj za duhove prirode nego što
je to za ljude. Čitav njihov život je jednostavniji i ugodniji od ljudskog, bezbrižan
je i veseo. U njih nema seksualnog života, nema bolesti ni egzistencijalne
borbe, nema osjećaja straha. Duhovi prirode ne vole ljude i izbjegavaju ih, jer
im ljudi izgledaju kao destruktivna bića, koja zagađuju i razaraju sve oko
sebe. Ljudske nekontrolirane emocije i strasti uzrokuju neprestana negativ-
na astralna strujanja, koja uznemiruju i odbijaju duhove prirode. Oni posjedu-
ju veliku moć stvaranja iluzija i opsjena, koju mogu primijeniti i na ljude. Kao
primjer takvog djelovanja C. W. Leadbeater navodi slučaj indijskih mađio-
ničara, koji izvode poznati trik s užetom, koje bačeno uvis ostaje tako kruto
da se mađioničar po njemu može popeti i zatim nestati. Iluzija se sastoji u
stvaranju jake željene mentalne slike, koja se zatim projicira u svijest prisut-
nih ljudi. Mađioničari navodno izvode takve iluzije odnosno halucinacije uz
pomoć duhova prirode. Duhovi vode borave na morima, oceanima i jezeri-
ma i oni su, kako navodi Leadbeater, brojniji od vila i vilenjaka. Oni se jav-
ljaju u raznim oblicima, a najčešće oponašaju ljudski lik. Dok je gigantska
veličina vrlo rijetka kod kopnenih duhova, ona je veoma česta kod duhova
vode. Najvišu razinu u carstvu duhova dostigli su silfi, t.j. duhovi zraka. Oni
imaju astralno tijelo, što uvjetuje višu inteligenciju od njihovih eteričnih srod-
nika. Međutim, oni još nisu dosegli stupanj reinkarnirajuće individualnosti,
čega su svjesni, pa se trude da se domognu individualnosti besmrtne duše.
To nastoje postići druženjem s duhovnim bićima koja se nalaze na višem
stupnju od njih, s anđelima. Svaki anđeo ima nekoliko silfova, koji su mu se
pridružili i koje on podučava u duhovnim stvarima.
 Nevidljivi aspekti čovjeka

Ranije spomenute finije, suptilne supstance (astralna, mentalna i kau-

zalna) postoje ne samo u vanjskom svijetu nego i u čovjeku. U čovjekovom
fizičkom tijelu pored vidljive krute materije postoji i eterična tvar, koja je
vidljiva vidovitoj osobi. Vidovnjak sa sposobnošću astralnog vida može uočiti
čovjekovo astralno kao i mentalno tijelo. Svaki put kad čovjek misli, on pokreće
mentalnu tvar u sebi, što vidovita osoba zapaža kao titranje te tvari. Ali da bi
misao postala djelotvorna na fizičkom nivou, ona se mora prebaciti s mental-
nog na astralni nivo, izazivajući vibracije astralne supstance, koje se zatim
prenose na eteričnu supstancu, stvarajući u njoj odgovarajuće vibracije. Na
kraju eterične vibracije djeluju na gušću fizičku materiju, na sivu tvar u mozgu.
Svaka misao i svaki utisak koje prima čovjekov mozak putem osjetila mora
proći kroz navedene stupnjeve prije nego što dođe do mozga. Međutim,
misli i utisci ne moraju do čovjeka stizati samo s fizičkog nivoa; astralna je
supstanca sposobna primati utiske neposredno iz svoje astralne okoline i
prenositi ih preko mentalnog tijela čovjekovom umu. Na taj način čovjek
može koristiti svoje astralno tijelo kao sredstvo za primanje utisaka i promat-
ranje okolnog astralnog svijeta, a na isti način može pomoću svog mentalnog
tijela promatrati mentalni svijet. Ali da bi to bio u stanju učiniti, čovjek mora
naučiti fokusirati svijest na svoje astralno ili mentalno tijelo, što omogućava
proširenje granica čovjekove percepcije. Ljudi koji se obično nazivaju vi-
dovnjaci razvili su u sebi moć da vide više nivoe Stvarnosti, nepristupačne
ljudima s ograničenom percepcijom.

Prema teozofskoj doktrini u Univerzumu, kao i u čovjeku postoji više

nivoa stvarnosti. Tih je nivoa sedam, a oni se dalje dijele na sedam podnivoa,
tako da ukupno ima 49 nivoa i podnivoa (broj sedam je oduvijek smatran
svetim i okultnim brojem, jer se drži da je on na više načina temelj svake
manifestacije). Najniži nivo je fizički, zatim dolazi astralni, pa mentalni,
buddhički, nirvanički, para-nirvanički i na kraju mahapara-nirvanički (vidi
sliku 1; priložene slike preuzete su iz hrvatskog prijevoda knjige C. W. Lead-
beatera Čovjek vidljiv i nevidljiv, Teozofsko društvo u SFRJ, Zagreb, 1983).
Nazivi viših nivoa izvedeni su iz sanskrta, jer u zapadnjačkim jezicima nema
odgovarajućih riječi za te pojmove. Naziv astralni preuzet je od srednjevje-
kovnih alkemičara, a znači »zvjezdani« zbog svjetlećeg izgleda tog prvog
nivoa stvarnosti iznad fizičkog, što je uzrokovano velikom brzinom vibracije.
Astralni je nivo svijet osjećaja i strasti. Čovjekovo astralno tijelo neprekidno
mijenja svoj izgled ovisno o promjenama emocija. Mentalni nivo je područje
djelovanja ljudskog uma, a dijeli se na dva dijela: rupa i arupa, što znači »s
oblikom« i »bez oblika«. Naziv buddhi dat je onom dijelu čovjeka koji je
povezan s višim intelektom i višom intuicijom. Nivo koji dolazi iznad bud-
dhičkog nivoa zove se nirvana. Ta se riječ na Istoku stoljećima upotreblja-
vala kao oznaka za najviše duhovno dostignuće. Doći do nirvane znači uzdići
se iznad fizičkog svijeta i postići stanje potpunog mira i blaženstva, koje je
daleko iznad svakog zemaljskog iskustva i poimanja. Steći sposobnost
ostvarenja tog izuzetno visokog duhovnog stanja znači, prema mišljenju teo-
zofa, dostići krajnji cilj ljudske evolucije, a čovjek koji to uspije zove se adept,
t.j. čovjek koji je nešto više od običnog čovjeka. Većina čovječanstva će
postići takav napredak tek nakon više ciklusa evolucije. O stanjima svijesti
iznad nirvaničkog nivoa ne zna se ništa, osim da postoje dva takva nivoa:
para-nirvanički, što znači iznad-nirvanički (para na sanskrtu znači iznad) i
mahapara-nirvanički, t.j. veliki iznad-nirvanički (maha znači velik). Takvi
neodređeni nazivi ukazuju da ni oni koji su ih dali pred više tisuća godina nisu
znali ništa određenije o tim iznad-nirvaničkim nivoima, ili pak, ako su znali,
nisu bili u stanju to izraziti raspoloživim rječnikom.

Na slici 1 sedam nivoa stvarnosti prikazani su jedan iznad drugoga,

iako se oni zapravo međusobno prožimaju. Stoga je slika 2 bliža stvarnom
položaju i odnosima među nivoima, iako su oba prikaza samo simboličke
naravi. Vanjske zrake trokutastog oblika prikazuju individualiziranu stvar-
nost (pojedine individue), koja se sastoji od fizičkog, astralnog i mentalnog
nivoa, t.j. niže jastvo. Vidljivi dio čovjeka, t.j. njegov fizički nivo predstavljen
je na slici zacrnjenim vrhom. Četiri unutarnja nivoa (buddhički, atmički, anu-
padaka i adi) su univerzalne naravi i zajednički su cijelom čovječanstvu. U
središtu slike je Jedinstvo, a izvana je Raznolikost. Riječ adi na sanskrtu
znači prvi, a ovdje je on alternativni naziv za ono što Leadbeater naziva
mahapara-nirvaničkim nivoom. Anupadaka odgovara Leadbeaterovom
para-nirvaničkom nivou, a atmički nivo je nivo volje ili čiste svijesti (atma na
sanskrtu znači Ja odnosno Jastvo).

NIVOI PRIRODE

Slika 1
 Da bi se shvatilo kako je usred navedenih sedam nivoa stvarnosti
nastao čovjek, mora se ući u područje drevnih vjerskih spisa. U Bibliji se
kaže da je Bog stvorio čovjeka prema svom vlastitom liku i ta izjava sadrži
veliku okultnu istinu. Gotovo sve velike religije slažu se u opisivanju Božanstva
kao trojnog bića u svojoj manifestaciji, a okultizam smatra da je i čovjekova
duša trojna. Kad se u teozofiji govori o trojnom Božanstvu, ne misli se na
Apsolut, odnosno na Vrhovno Beskonačno Biće, jer se o njemu ne zna ništa
osim da jest, nego na manifestaciju tog Apsoluta, t.j. na veliku Voditeljsku
Silu ili Božanstvo našeg Sunčevog sistema, što se u teozofiji naziva Logo-
som. Za taj Solarni Logos vrijedi sve što se podrazumijeva pod Božanstvom:
ljubav, mudrost, moć, strpljenje, suosjećanje, sveznanje, sveprisutnost, sve-
moćnost. A taj se Solarni Logos pokazuje svojim djelovanjem kao trojan, t.j.
troje a ipak jedno, što je stanovište svih velikih religija. Tri aspekta tog jednog
Božanstva su u kršćanstvu Otac, Sin i Duh Sveti; u hinduizmu Šiva, Višnu i
Brahma; kod Egipćana Amon-Ra, Horus i Oziris-Izida; U zoroastrizmu Aša
Vahišta, Vohuman i Ahura Mazda; u skandinavskoj mitologiji Odin, Thor i
Freva.

Na sedmom, najvišem nivou cjelokupnog sustava Stvarnosti (ma-

hapara-nirvanički nivo), trojna manifestacija Solarnog Logosa prikazana je
pomoću triju krugova, koji predstavljaju njegova tri aspekta (vidi sliku 1).
Svaki od ta tri aspekta ima svoja vlastita obilježja i moć. U prvom aspektu
On se manifestira samo na sedmom, mahaparičkom nivou, dok se u drugom
aspektu spušta do šestog, para-nirvaničkog nivoa, stvarajući tako odvojen i
niži izraz sebe. U trećem aspektu manifestacija Solarnog Logosa se spušta
do petog, nirvaničkog nivoa privlačeći na sebe supstancu te sfere. To se
teozofsko učenje može usporediti s kršćanskim shvaćanjem Svetog Trojstva
kao Oca, Sina i Duha Svetoga, koji su manifestacije jednog Božanstva. Teo-
zofija u tom kontekstu objašnjava pojavu Isusa Krista, Sina Božjeg, koji se
kao Božja manifestacija (drugi aspekt) spustio na šesti nivo i poprimio ma-
terijalni oblik. Svaki od navedenih triju aspekata ili tri Osobe, ili tri mani-
festacije Solarnog Logosa ima svoju posebnu ulogu u pripremi i razvoju čovje-
kove duše, jer i ljudska duša ima trojni karakter. Kao što se vidi na slici 1
Solarni Logos, Voditeljska Sila našeg sunčevog sistema spušta se na niže
nivoe i prilikom tog spuštanja, ili involucije, sve se više pretvara u materiju,
tako da postaje teško prepoznati božansko u materiji. Ali živa, božanska
energija prisutna je čak i u najnižim oblicima materije, u mineralnom
carstvu, a naročito u biljnom i životinjskom carstvu. Kad životni val božanske
energije na putu involucije dospije do najniže točke svoga puta, on uranja u
materiju i ispunjava energijom mineralno carstvo. Tada počinje uzlazni put
životonosne energije, t.j. evolucija materije koja se odvija u fazama, sa sve
većom diferencijacijom oblika. U biljnom carstvu nema svaka biljka svoju
dušu, već postoji jedna duša za velik broj biljaka. Kod životinja također nema
individualne duše, već svaka vrsta životinja pripada jednoj grupnoj duši, iako
u rijetkim slučajevima kod nekih domaćih životinja može doći do individua-
lizacije duše, čime se to biće iz životinjskog uzdiže u stanovitom smislu u
ljudsko carstvo.

Na slici 2 prikazanje položaj mineralnog, biljnog, životinjskog, ljud-

skog i duhovnog svijeta. Vidljivo je da stupac koji pripada mineralnom svijetu
ima punu širinu samo u sferi guste fizičke materije, a dio stupca koji pripada
eteričnoj sferi postaje sve tanji. Sam vrh tog stupca zadire u astralnu sferu,
što znači da svojevrsne »emocije« u veoma rudimentarnom obliku, po teo-
zofskom učenju, postoje i u mineralnom svijetu. Stupac koji označava biljni
svijet ima punu širinu ne samo u gustom fizičkom dijelu, nego i u eteričnom
dijelu, a jedan mali dio tog stupca zalazi i u astralnu sferu, uvjetujući stanovi-
tu sposobnost emocionalnog doživljavanja. Sposobnost svojevrsnog emocion-
alnog reagiranja biljaka potvrdila su mnogobrojna ispitivanja. Svijest u živo-
tinjskom svijetu napredovala je naravno neusporedivo više u odnosu na biljke,
što pokazuje njihov stupac, koji se jednim, doduše suženim dijelom nalazi u
astralnoj sferi, a sasvim malim dijelom prodire i u mentalnu sferu. To poka-
zuje da je životinja sposobna u potpunosti doživjeti niže želje, u manjem
opsegu i više želje, a prodor u mentalnu sferu znači da neke životinje pos-
jeduju određeni stupanj inteligencije. Iako je područje djelovanja njihovog
razuma relativno usko, ipak njihovo ponašanje nije ograničeno instinktom,
već se djelomično rukovodi i nekom vrsti inteligencije.

Stupac koji predstavlja čovječanstvo evoluirao je naravno mnogo dalje

od životinjskog svijeta, zadržavajući svoju punu širinu ne samo kroz fizičku,
nego i kroz astralnu sferu, pokazujući da je čovjek sposoban za sve vrsti
želja, kako one najuzvišenije, tako i za najniže. Taj stupac prolazi također
kroz čitavu mentalnu sferu, iako sužavajući se prema vrhu te sfere, što govo-
ri o razvijenoj čovjekovoj inteligenciji i njegovoj velikoj sposobnosti logičnog
rasuđivanja. Međutim, najviše mentalne sfere dostiže mali broj ljudi; tek
posebnim vježbanjem i velikom samodisciplinom čovjek postaje sposoban da
uzdigne svoju svijest na najviše razine mentalne sfere. Kod najprimitivnijih
ljudi svijest je koncentrirana na astralnu sferu, što znači da je ograničena
uglavnom na želje i osjećaje povezane s fizičkim nivoom; njihov mentalni
razvoj nalazi se na samom početku. Običan, prosječan čovjek naše civi-
lizacije još uvijek djeluje pretežno pod utjecajem svojih osjećaja.
Njegovo se ponašanje ne upravlja toliko onim što je razumno ili
ispravno, koliko njegovim subjektivnim sklonostima i željama. Kul-
turno i duhovno razvijeniji ljudi počinju ovladavati svojim razumom, što znači
da se središte njihove svijesti premješta s astralnog na mentalni nivo. Kako
čovjek napreduje, središte njegove svijesti se pomiče sve više prema gore i
on se u svom ponašanju počinje u većoj mjeri rukovoditi načelima, umjesto
željama i interesima.

Slika 2
 Dok se duša životinja nakon tjelesne smrti ulijeva natrag u grupnu
dušu, božanski duh u čovjeku je individualiziran i stalno se uspinje sve više
prema Božanstvu iz kojeg je proistekao. Čovjekova se duša naziva u teozo-
fiji kauzalnim tijelom. Ona je sjedište reinkarnirajućeg ega. Naziv dolazi od
latinske riječi causa, t.j. uzrok, što se objašnjava činjenicom, da nakon smrti
i raspadanja fizičkog, astralnog i mentalnog tijela, u kauzalnom tijelu ostaju
»klice«, koje uzrokuju ponovno utjelovljenje. Taj lanac ponovnih reinkarna-
cija bit će prekinut tek kad se nadiđe njihov uzrok, odnosno kad se unište te
»klice«. U osnovi tog uzroka leži žeđ za životom i iskustvom na nižim nivo-
ima. Nivo nirvane se dostiže tek kad čovjek dosegne stanje potpunog odsu-
stva želja, kada ga više ništa ne privlači nižim svjetovima, a to postiže kad
nauči sve što ima naučiti u fizičkom svijetu. Tada se više ne utjelovljuje u
niža tijela, već nastavlja svoju evoluciju na višim nivoima.

Bez tog dugog toka evolucije ne može doći do konačnog ispunjenja,

do čovjekovog uzdizanja do nivoa Božanstva. Posljednji desni stupac na slici
2 odnosi se na čovjeka daleko naprednijeg od prosjeka, na čovjeka visoko
razvijene duhovnosti, čija se svijest razvila iznad kauzalnog tijela, tako da
može djelovati na buddhičkom nivou. Astralni, a pogotovo mentalni i bud-
dhički dijelovi njegovog bića su mnogo razvijeniji nego njegov fizički dio. On
još uvijek zadržava fizički oblik, ali to je samo zbog pogodnosti rada u njemu,
no njegove želje i misli nisu usmjerene prema fizičkom tijelu. Takav je čovjek
nadvladao svaku karmu koja bi ga mogla vezati za utjelovljenje, ali on uzima
fizičko tijelo samo radi toga da bi preko njega mogao raditi za dobrobit
čovječanstva i zračiti one vibracije nekih vrsta božanske energije, koje su
tako istančane da ih drugi ljudi ne mogu neposredno osjetiti. Reinkarnacija je
metoda postepenog razvijanja latentnih čovjekovih svojstava, jer on boraveći
u obliku fizičkog tijela na nižim nivoima stvarnosti stiče iskustva, uranja u
osjetilni život, ojačava se sebičnošću, ali istovremeno postepeno uči da po-
stoje više razine stvarnosti i da oklop sebičnosti postaje smetnja njegovoj
evoluciji prema tim višim razinama. Čovjek kroz mnogo reinkarnacija razvija
u sebi mnoga svojstva, neka dobra a neka zla, ali dok se svaki pozitivan
razvoj neprekidno akumulira u duši, t.j. u kauzalnom tijelu, ono što je zlo
izražava se samo na nižim nivoima, pa je prema tome relativno prolazno. U
skladu s velikim zakonom božanske pravde, svatko snosi posljedice svog
djelovanja, bilo dobre ili loše, s tim da se posljedice lošeg djelovanja nužno
odrađuju na nižim nivoima. Dobro djelo ili misao također proizvode svoj
učinak na nižim nivoima, ali oni imaju veće i trajnije djelovanje na kauzalno
tijelo, tako da se samo dobre osobine zadržavaju kao dobitak za pravog čovje-
ka. Čovjek se sa zlom susreće svaki put iznova u ponovnim reinkarnacijama,
sve dok ne nauči da vlada sobom i svojim željama i dok potpuno ne iskorijeni
tendenciju činjenja zla.

Čovjek koji je razvio astralna osjetila, odnosno astralni vid može vidje-
ti astralno tijelo drugog čovjeka kao maglu ovalnog oblika koja okružuje njegovo-
fizičko tijelo i po izgledu i bojama tog astralnog tijela može saznati kakve
osjećaje i strasti taj čovjek trenutno doživljava. Pojave u astralnom tijelu nisu
trajne; njegova boja i sjaj, brzina titranja, sve se to mijenja iz časa u čas.
Erupcija srdžbe ispunit će čitavo astralno tijelo tamnocrvenim bljeskovima
na crnoj pozadini, a iznenadni strah će sve obaviti olovno sivom maglom.
Vidoviti čovjek sa sposobnošću mentalnog vida može promatrati mentalno
tijelo drugog čovjeka, čitati njegove misli i procijeniti njegov intelekt. A
izvježbani vidovnjak koji posjeduje savršenu moć spiritualnog vida može
vidjeti i kauzalno tijelo drugog čovjeka, njegovu dušu. Kao što je spomenuto,
boje astralnog i mentalnog tijela označavaju različite emocije. Tako na pr.
jarkocrvena boja znači ljutnju, crvena i ružičasta ljubav, crna mržnju i zlobu,
zelenkasto smeđa ljubomoru, olovno siva depresiju, modro siva strah,
narančasta ponos ili ambiciju, žuta intelektualnost, sivo-zelena podlost, pla-
vozelena suosjećajnost, tamnoplava religioznost, svjetlo-plava visoku
duhovnost. Broj kombinacija i modifikacija svih ovih boja može biti besko-
načan, kao što postoji neograničen broj gradacija ljudskih osjećaja i ljudskog
karaktera.

Izgled astralnog i mentalnog tijela razlikuje se prema fazama čovje-

kovog razvoja, t.j. prema tome radi li se o primitivnom, prosječnom ili razvi-
jenom čovjeku. Primitivan čovjek ima siromašno i nerazvijeno mentalno
tijelo. Mutno žuta boja ukazuje na ponešto intelekta, ali svojim razmućenošću
označava da se on koristi isključivo za sebične ciljeve. Velika zraka
jarkocrvene boje izražava snažnu tendenciju srdžbi, a široka traka prljavo
zelene iskazuje prijevarnost, izdajstvo i pohlepu. Odsustvo dobrih svojstava
u mentalnom tijelu daje naslutiti, da će astralno tijelo u primitivna čovjeka biti
sasvim nekontrolirano i obilježeno isključivo senzualnošću, koju obilježava
smeđe crvena boja. Ljubav se jedva javlja, a intelekt i religiozni osjećaji su
najniže vrste. Nerazvijeni čovjek je žrtva naglih i često zlih impulsa, kojima
stalno podliježe bez svjesnog napora da ih kontrolira. Svaki čovjek je prošao
kroz tu fazu, a iskustvo stečeno u njoj omogućava da se u kasnijim inkarna-
cijama uzdigne do čišćeg i plemenitijeg duhovnog stanja. Treba imati u vidu
da se čestice koje sačinjavaju pojedina suptilna čovjekova tijela (astralno,
mentalno, kauzalno) stalno nalaze u brzom kretanju, stvarajući oblake boja,
koji se neprekidno valjaju jedni preko drugih, pojavljujući se i nestajući, tako
da razne boje ne zadržavaju stalno isti raspored. Čestice astralne ili men-
talne tvari titraju različitim frekvencijama, a te vibracije zavise o emocijama
i karakteru određenog čovjeka.

Mentalno tijelo prosječnog ili običnog čovjeka pokazuje prilično

poboljšanje u usporedbi s nerazvijenim čovjekom. Ono sadrži više intelekta,
ljubavi i predanosti, ali još je uvijek daleko od savršene čistoće. Još uvijek
ima puno jarkocrvene boje koja označava podložnost srdžbi, ali ona ipak
sada zauzima mnogo niže mjesto u oblaku. Um je još u velikoj mjeri obilježen
smeđom bojom sebičnih sklonosti, ali je ta boja sada malo toplija nego ranije.
Astralno tijelo običnog čovjeka je također znatno poboljšano u odnosu na
ranije stanje. Ima manje senzualnosti, iako je to još uvijek jedna od njegovih
najizrazitijih karakteristika, ali je sada manje brutalna. Sebičnost je još jako
izrazita, a i sklonost varanju u korist osobnih ciljeva je još uvijek prisutna.
Međutim, astralno tijelo prosječnog čovjeka se često mijenja pod utjecajem
iznenadnih impulsa i poplava raznih emocija. Iznenadni val snažne i čiste
ljubavi baca astralno tijelo u burno komešanje, koje privremeno zasjenjuje
prvobitne boje. Vidljive su spirale živih boja, koje predstavljaju misaone
oblike intenzivne ljubavi i koje su na putu da se izliju prema objektu tog
osjećaja. Iako je taj impuls prolazan, njegovo je djelovanje kumulativno ako
se često ponavlja. Intenzivna ljubav stvara zračenje živih vibracija, koje prelaze
na voljenu osobu potičući titranje astralnog tijela primaoca. To znači da lju-
bav teži da potakne ljubav, pa prema tome voljeti nekog znači oplemeniti ga
i učiniti od njega boljeg čovjeka. Intenzivna srdžba se pokazuje kao spirala
čađavog crnila, a strijele nekontrolirane srdžbe sijevaju kao bljeskovi munje,
koji pozlijeđuju osobe u blizini isto tako stvarno kao da su i fizičke napadnute.
Vihor srdžbe prolazi, ali ostavlja svoj trag za sobom. U astralnom tijelu obi-
čnog čovjeka uvijek postoji određena količina grimizne boje, što ukazuje na
mogućnost iritiranja. Treba naglasiti da je srdžba kao i svaka druga strast
prolazna, ali njeni tragovi zauvijek ostaju u memoriji prirode i idu na teret
karme njihovih nosilaca. Efekt straha na astralno tijelo je jako uočljiv: izne-
nadan šok strave će u trenu ispuniti čitavo tijelo olovno-sivom maglom, a
pojavit će se i intenzivno vibrirajuće horizontalne linije.
 Pored iznenadnih osjećaja koji djeluju na promjene u čovjekovom
astralnom, mentalnom i kauzalnom tijelu, na izgled tih tijela utječu i čovjeko-
ve karakterne sklonosti i obilježja. Tako će na pr. astralno tijelo razdražljivog
čovjeka sadržavati jarku tamnocrvenu traku, kao jednu od njegovih najista-
knutijih karakteristika. Uočljive su male jarkocrvene mrlje nalik na uskličnike
što lebde u čitavom astralnom tijelu, koje izlijeću van u pravcu osobe koja je
predmet gnjeva. Škrca obilježava pohlepa, lažljivost i prepredenost, što poka-
zuje niz paralelnih vodoravnih linija tamnosmeđe boje. Takav čovjek ima
slabo razvijenu senzualnost, on se zatvorio od vanjskog svijeta, neosjetljiv je
na vanjske vibracije, na ljubav i suosjećanje svojih prijatelja. Duhovni napredak
takvog čovjeka je nemoguć dokle god se ne oslobodi tih osobina. Astralno
tijelo čovjeka u dubokoj depresiji je donekle slično prethodnom, osim što su
vodoravne linije zagasito sive umjesto smeđe. Vibracije čovjeka koji pati od
duboke depresije zrače na sve strane i imaju negativni, oslabljujući i umrt-
vljujući utjecaj na astralna tijela svih osoba u blizini. Devocijski tip čovjeka,
koga karakterizira predanost, ima astralno tijelo obilježeno tračkom blijedo
ljubičaste boje, koja označava njegovu sposobnost reagiranja na neki viši
ideal. Ipak njegova najistaknutija crta je neobično jaka plava boja, što ukazu-
je na snažne religiozne osjećaje. Mali udio žute boje često označava rela-
tivno slabo razvijenu inteligenciju, tako da su takvi ljudi skloni da se podaju
apsolutnoj privrženosti i fanatizmu. Takve osobine ima astralno tijelo ne-
intelektualnog religioznog čovjeka, dok religioznost duhovno razvijenog čovje-
ka proizlazi iz razmišljanja i razumijevanja. Kontrast prethodnim tipovima
predstavlja astralno tijelo osobe sklone znanstvenom radu. Na astralnom
tijelu takvog čovjeka ne primjećuju se znakovi odanosti, senzualnost je ma-
nja od prosjeka, ali je intelekt razvijen u velikom opsegu. Ljubav i prilagod-
ljivost su oskudni, ima dosta sebičnosti, pohlepe i ljubomore. Glavno svojstvo
takva čovjeka je veoma razvijena inteligencija, izražena kroz zlatnožutu boju.
Sjajno narančasta boja ukazuje na prisutnost ponosa i ambicije. Znanstveni
um koji teži sistematizaciji utječe i na raspored astralnih boja, tako da one
tendiraju da se rasporede u pravilne pojaseve s jasnim međusobnim gra-
nicama.

Postoji jedna emocija koja izaziva velike učinke, a ne spada ni u kate-

goriju iznenadnih osjećaja ni trajnih karakternih obilježja. To je ljubav, koja
često nastupa iznenadno, u većini slučajeva ne traje doživotno, ali ne izblijedi
brzo kao ostale emocije. Čovjek koji intenzivno i nesebično voli drugo biće,
skinuo je svoj ego s njegovog prijestolja, koje je sada zauzelo to drugo biće i
taj fenomen će imati ogroman utjecaj na njegovo astralno tijelo. U astralnom
tijelu te osobe dolazi do duboke transformacije: ružičasta boja, boja čiste
ljubavi, ispunjava sada najveći dio astralnog tijela postajući njegova domi-
nantna karakteristika. Izrazito je poboljšana plava boja odanosti, a na vrhu
se javlja i nijansa blijedo ljubičaste boje, što označava sklonost prema vi-
sokom i nesebičnom idealu. Iako ta duhovno veoma napredna faza ljubavi
prije ili kasnije slabi i nestaje, ipak njeno iskustvo često ostavlja trajne pozi-
tivne učinke.

Duhovno razvijen čovjek u smislu teozofije je čovjek čistog uma, koji

stalno traga za višom istinom, koji se izdigao iznad posve zemaljskih ciljeva i
koji živi za neki viši ideal. Kauzalno tijelo takve osobe pokazuje, da su se u
njoj razvila mnoga pozitivna i uzvišena svojstva, na što jasno ukazuju inten-
zivno žive, bliješteće boje koje šalju vibracije promjenljivih nijansi u okolinu.
Kauzalno tijelo je postalo sjajna, zračeća kugla bliještećih boja, koja pulsira
živom vatrom, što označava više oblike ljubavi, odanosti, suosjećanja i
produhovljenog intelekta. Jedno od najvažnijih svojstava duhovno razvijenog
čovjeka je njegova sposobnost da služi kao provodnik za višu silu. Iz njego-
vog kauzalnog tijela se izlijevaju struje te sile u raznim pravcima, jer njegova
nesebičnost i suosjećajnost omogućavaju božanskoj energiji da se spusti do
njega u neprekidnom mlazu, te da preko njega dospije do drugih koji je ne
mogu primati direktno. Mentalno i astralno tijelo duhovno razvijenog čovjeka
je također jako profinjeno i poboljšano. Pogled na mentalno tijelo otkriva da
su ponos, srdžba i sebičnost sasvim nestali, a ljubičasta boja sa zlatnim
zvjezdicama označava čiste religiozne osjećaje i snažan intelekt. Izgled
astralnog tijela, koje jako liči mentalnom, pokazuje da takav čovjek drži želje
pod kontrolom svog uma. Žuta boja koja označava intelekt javlja se u jajo-
likom obliku u blizini glave, pa je tako nastala ideja o aureoli oko glave sve-
taca (žuta je najuočljivija od svih boja astralnog tijela, pa je svatko tko se
približio granici vidovitosti može primijetiti).

Čovjekovo astralno, mentalno i kauzalno tijelo pripadaju višim nivoi-

ma stvarnosti. Vidovitim se gledanjem uočava pored tih tijela masa ljubiča-
sto sive magle, koja prožima gusti dio fizičkog tijela i proteže se malo izvan
njega. Ova eterična tvar, koja se uočava kao dio čovjekove aure, je veza
između astralnog i fizičkog tijela i ima veoma značajnu ulogu kao nositelj
životne sile na fizičkom nivou. Životna energija izvire iz Sunca, koje je izvor
života. Zemljina atmosfera je puna te energije, a naša se tijela održavaju na
životu samo upijanjem te energije. Kad čestice vitalne energije preko slezene
dospiju u čovjekovo tijelo, one poprimaju blijedo ružičastu boju i izlijevaju se
u neprekinutom toku duž živaca kroz čitavo tijelo. Kod zdravog čovjeka
slezena vrši svoju funkciju besprijekorno, tako da je životna energija prisutna
u njegovom tijelu u velikim količinama i stalno zrači iz tijela u svim pravcima.
Takav je čovjek u stanju ne samo da namjerno preda nešto od svoje energije
drugome, nego i nesvjesno daje snagu i vitalnost svima oko sebe. S druge
strane, čovjek koji iz raznih razloga nije u stanju apsorbirati dovoljnu količinu
okolne životne energije, upija nesvjesno vitalnost osoba s kojima je u konta-
ktu. Zračenje vitalne energije se lako uočava kao blijedo plavkasto siva aura,
sastavljena od bezbroj ravnih linija koje ravnomjerno zrače iz tjelesnih pora u
svim pravcima. Ovo zračenje je fizički dio čovjekove aure i često se naziva
aurom zdravlja, jer je njeno stanje ovisno o zdravlju tijela iz kojeg izbija. U
slučaju bolesti linije zračenja se mijenjaju; one u blizini oboljelog mjesta postaju
krivudave, zbrkane ili obješene. Radi se o tome da su pravilnost i paralelnost
linija aure zdravlja posljedica neprestanog zračenja životne energije iz zdra-
vog tijela i čim zračenje prestane, linije se poremete i postaju krivudave i
zbrkane.

Kauzalno tijelo čovjeka koji je dostigao najviši stupanj duhovnog raz-

voja, koji je postao nešto više od čovjeka, a koji se u teozofiji naziva adept, je
silno povećano i zrači sjajem nalik sunčevu, čiju je ljepotu oblika i boja, kako
kaže C. W. Leadbeater, nemoguće opisati. Kako nije moguće prikazati kau-
zalno tijelo savršeno duhovno razvijenog čovjeka, adepta, C. W. Leadbeater
daje opis naprednog duhovnog učenika, koji je postigao četvrti stupanj duhov-
nog razvoja, koji se u drevnim indijskim spisima naziva stupanj arhata. Boje
njegovog kauzalnog tijela su nježnije, prozračnije, a istovremeno punije i sjajnije
od svih do sada opisanih, a samo kauzalno tijelo je veće u promjeru oko šest
puta od fizičkog tijela. Nijanse boja otkrivaju razvijenost najviših vrsta inte-
lekta, ljubavi i odanosti kao i bogatstvo suosjećanja i najviše duhovnosti.
Emanacija božanskog utjecaja je veoma snažna, jer je taj čovjek postao gotovo
savršen provodnik životne energije Sunčevog Logosa. Navedeni prikazi sup-
tilnih, nevidljivih tijela raznih tipova ljudi pokazuju do kakvih promjena dolazi
u tim tijelima tijekom duhovne evolucije čovjeka. Ti prikazi također ukazuju
na velike latentne potencijale čovjeka u pogledu njegovog duhovnog napre-
dovanja, što prema teozofskom učenju potvrđuje opravdanost vjere u ljud-
sku prirodu i njeno božansko porijeklo.
 Okultni utjecaji nevidljivih bića i sila

Mnogi su ljudi izloženi utjecaju nevidljivih bića i sila na različite načine,

a da o tome ništa ne slute. Veoma se često na pr. događa da neki očevi ili
majke, koji su bili veoma vezani uz svog sina ili kćerku, pokušavaju i poslije
smrti da preko njih provedu neke svoje želje. U tom nastojanju oni utječu na
um osoba koje pokušavaju držati pod kontrolom, tako da im nameću stano-
vite misli, koje te osobe shvaćaju kao vlastite želje. Prema kazivanju C. W.
Leadbeatera čest je slučaj da mrtve osobe preuzmu ulogu anđela čuvara
voljenih pojedinaca. Na taj način umrla majka nastoji štititi svog sina ili kćerku,
ili pokojni suprug nastoji pružiti zaštitu svojoj supruzi. Međutim, utjecaj
umrlih osoba ne mora uvijek imati navedeni zaštitni karakter; događa se da
umrla osoba pokušava svojim astralnim utjecajem na druge žive ljude izraziti
neke svoje osjećaje ili misli. To se kod živih ljudi može manifestirati kao
inspiracija, posebno kod pisaca ili kompozitora. Bilo je čak navodno slučaje-
va da su mrtvi ljudi napisali knjige »diktirajući« tekst živim osobama, što
navodi C. W. Leadbeatera na misao da zapravo ne postoji smrt u opće
prihvaćenom smislu, jer i čovjek koji je napustio svoje fizičko tijelo može
napisati knjigu, doduše ne svojom vlastitom rukom, već posredstvom nekog
živog čovjeka. S tim u vezi Leadbeater spominje slučaj knjige pod naslovom
The Strange Story of Ahrinziman, koja je navodno diktirana iz astralnog
svijeta. Navodi se da je astralni autor te knjige osoba koja je živjela pred više
od 2000 godina i koja je tijekom svog burnog života postala perzijski kralj. U
knjizi, koja ima autobiografski karakter, opisuje se ne samo život autora u
fizičkom, nego i njegov život u astralnom svijetu.

Sljedbenici okultnog učenja mogu naučiti kako se obraniti od nepoželjnih

i štetnih utjecaja nevidljivih bića i sila. Jedan od načina neutraliziranja tih
utjecaja je sposobnost stvaranja oko sebe neke vrste oklopa od nevidljive,
»više tvari«, koji se u okultizmu naziva zaštitni oklop. Taj zaštitni oklop može
biti od eterične, astralne ili mentalne tvari. On je jajolikog oblika, a stvara se
tako, da se čovjek koncentrira na vanjsku površinu svoje aure (eterične,
astralne ili mentalne) i da je nastoji snagom svoje volje učiniti dovoljno čvrstom
tako da postane nepropusna za sve vanjske utjecaje. Eterični oklop služi za
zaštitu fizičkog tijela od raznih vanjskih opasnosti, na pr. od infekcija i sl. On
također štiti tijelo od »eteričnih kleptomana«, t.j. osoba koje nesvjesno upi-
jaju vitalnu energiju drugih ljudi. Poznavaoci okultizma s većim iskustvom u
praktičnoj magiji mogu stvoriti eterični oklop, koji ih štiti od vatre. C. W.
Leadbeater opisuje svoje vlastito iskustvo sa stvaranjem eteričnog oklopa
oko svoje ruke, koji mu je omogućio da drži u ruci užareni komad ugljena bez
posljedica. To objašnjava fenomen poznatih hodača golim stopalima po žera-
vici. Cilj stvaranja astralnog oklopa je povezan s emocijama, nagonima i
željama. Pomoću njega mogu se neutralizirati emocionalne vibracije koje
izazivaju srdžbu, zavist ili mržnju, a koje emitiraju određene osobe ili koje se
javljaju tijekom svakodnevnog života. Taj oklop može također biti koristan za
vrijeme meditacije kao brana protiv upadanja niskih želja i nagona. Da bi se
stvorio astralni štit, voljni napor se mora usredotočiti na vanjski rub astralnog
tijela. S druge strane, svrha zaštitnog oklopa mentalnog tijela nije zaštita od
neželjenih emocija, već od negativnih misli. Taj oklop može također biti ko-
ristan kod meditacije, jer brani um od naleta različitih nepoželjnih misli. Isto
tako on pomaže, da se prije spavanja smiri ili umrtvi mentalna aktivnost i da
se tako brzo padne u dubok i zdrav san.

Postoji, međutim, bolji način obrane od nepoželjnih emocija i misli nego

što je stvaranje eteričnog, astralnog ili mentalnog oklopa, a to je iskazivanje
suosjećanja i ljubavi prema drugim ljudima. To generira strujanje spiritualnih
sila, koje su najučinkovitija zaštita od negativnih osjećaja, želja i misli. Čovjek
se mora čuvati osjećaja superiornosti u odnosu na druge ljude i opasnosti
precjenjivanja svoje vrijednosti. C. W. Leadbeater smatra da pravo pitanje
koje si čovjek postavlja kad sretne neku osobu ne smije biti: »Kako da se
obranim od njega?«, nego »Što mogu učiniti za njega?«. Tako postavljeno
pitanje bit će izraz suštine Sunčevog Božanstva i ono će otvoriti kanale koji-
ma će poteći božanska energija i osnažiti čovjekov duh, njegovu vitalnost i
otpornost. Jer jedino čovjek koji daje, postaje sposoban da prima. Pri tome je
važno, da kod izražavanja naše brige, suosjećanja i ljubavi prema drugim
ljudima to radimo nesebično, bez očekivanja zahvalnosti ili bilo kakve koristi
za sebe. U tom će slučaju učinak naše ljubavi transcendirati razinu materi-
jalnog svijeta manifestirajući se kao jačanje spiritualne snage, kao duhovni
uspon. Prema teozofskom učenju takva ljubav, koja ne sadrži ni najmanji
trag vlastitog ega, predstavlja jaču branu od vanjskih štetnih utjecaja od
ranije spomenutih štitova, jer ona poprima obilježja Božanske Ljubavi i tako
postaje sama po sebi najučinkovitija zaštita.

Hrana koju jedemo može biti izvor štetnih vibracija i negativnih suptil-
nih utjecaja. Okolnost koja značajno utječe na čistoću hrane u pogledu u njoj
sadržane suptilne energije je doticaj ruku kuhara u toku njene pripreme.
Suptilna energija neke osobe najjače izbija kroz njene ruke, tako da je hrana
napunjena energijom osobe koja ju je pripremala. Sljedbenici okultizma uvi-
jek upotrebljavaju svoj vlastiti pribor za jelo, kako bi izbjegli eventualni štetni
suptilni utjecaj drugih osoba preko pribora za jelo. Postoje dvije vrste sup-
tilne energije sadržane u svakoj živežnoj namirnici: interna energija koja
izvorno pripada toj namirnici, i eksterna energija koja je ušla sa strane, na pr.
od strane već spomenutog kuhara ili od raznih prerađivača i trgovaca. Naroči-
to je štetno, prema teozofskom učenju, konzumiranje mesa, jer iz svakog
komada mesa izbija osjećaj užasa i bola, koji je životinja pretrpjela prilikom
ubijanja. S tim u vezi podsjeća se da je svaka životinja živo biće, koje doduše
ne posjeduje reinkarnirajuću individualnost, ali je ipak biće koje ima svoj
život i u astralnom svijetu. Čovjekova obaveza prema životinjskom svijetu je
da učestvuje u njegovoj evoluciji, a ne da ih bezobzirno ubija. Konzumiranje
mesa proizvodi veoma nepoželjne učinke na astralno i mentalno čovjekovo
tijelo, pa ga treba svakako izbjegavati. Okultizam pridaje veliku važnost tje-
lesnoj čistoći, jer su astralni mentalni aspekti nečistoće krajnje nepoželjni.
Stoga se smatra da je svakodnevno kupanje više okultna nego higijenska
potreba. Redovite tjelesne vježbe su također veoma važne ne samo za
održavanje zdravlja i snage fizičkog tijela, nego i za vitalnost astralnog i men-
talnog tijela. Slaba i nerazvijena muskulatura sprečava normalne tokove ži-
votne energije, što na fizičkoj razini slabi otpornost tijela prema raznim bole-
stima, a na astralnoj i mentalnoj razini stvara podlogu za pojavu depresije i
drugih negativnih mentalnih stanja.

Fizička okolina koja nas okružuje i u kojoj živimo vrši značajan nevi-
dljivi, suptilan utjecaj na ljude. Poznavaoci okultizma će stoga veliku pažnju
posvetiti izboru kuće ili stana u kojem žive i kod toga uzeti u obzir više krite-
rija. Ako je moguće, poželjno je da se stanuje u zasebnoj kući i da kuća ne
bude sasvim blizu susjednih kuća, jer prevelika blizina susjeda uzrokuje
izloženost vibracijama susjeda i svim promjenama njihove aure. Naravno u
gradovima, gdje većina ljudi živi u zgradama s više stanova, nemoguće je
izbjeći emanaciju suptilnih energija iz susjednih stanova. Da bi se smanjili
negativni učinci takvih emanacija, treba nastojati da odnosi sa susjedima
budu što bolji i harmoničniji. Veoma je važna lokacija zgrade: ako je ikako
moguće treba izbjegavati blizinu groblja, bolnice, zatvora, klaonice, jer iz tih
objekata prema okultnom učenju neprestano struje štetne suptilne vibracije.
Slike koje vise na zidovima stanova vrše također neprimjetan suptilan utjecaj
na stanare, ne samo time što izražavaju određene ideje koje podsvjesno
utječu na čovjekovu svijest, nego i stoga što iz slika zrače preko suptilnih
vibracija misli i osjećaji, koje je umjetnik uložio u njihovo stvaranje. A te
vibracije vrše snažan utjecaj na astralno i mentalno tijelo promatrača. Zbog
toga se preporuča izbjegavanje slika koje izražavaju zle, okrutne i ružne ideje
i sadržaje, bez obzira na njihovu eventualnu umjetničku vrijednost, jer će
njihove nevidljive vibracije imati poguban utjecaj na čovjekovo astralno i
mentalno tijelo. Preporuča se također oprez kod izbora raznih predmeta koji
služe kao ukras u stanovima: drvenih, metalnih ili keramičkih figura, grnča-
rija, rezbarija, predmeta od slonovače i ebanovine i sl. Većina takvih pred-
meta nema štetno djelovanje, ali ako se radi o antikvitetima povezanim s
nekim lošim događajima ili o predmetima koji služe zloj namjeni (mačevi,
noževi i sl.), treba ih izbjegavati.

Posebnu pažnju zaslužuju amajlije (talismani), koje prema okultnom

učenju nisu samo ostaci srednjevjekovnog praznovjerja, nego doista emaniraju,
ako su pripremljeni na ispravan način, nevidljive vibracije s određenim učin-
cima na osobe koje ih nose. Na pr. učenicima okultizma, koje u početnom
razdoblju uznemiruju nečiste, loše misli preporuča se nošenje talismana na-
punjenih energijom čistih misli. Radi se o tome, da se nečista misao izražava
kao valovito gibanje određenih oblika u čovjekovom astralnom i mentalnom
tijelu. Talisman koji je napunjen energijom dobrih misli emitira vibracije takvih
oscilacija, koje su u stanju nadjačati vibracije loših misli i istisnuti ih iz svijesti.
Neki talismani su namijenjeni uklanjanju osjećaja straha ili panike; oni su
nabijeni vibracijama koje izražavaju hrabrost i samopouzdanje. Ima i takvih
talismana, koje »magnetiziraju«, t.j. napune suptilnom energijom osobe izuzet-
nih spiritualnih moći, tako da ti talismani služe kao veza između njihovih
nosilaca i stvaratelja. Nositelj talismana može kad se nade u nevolji pozvati
njegovog stvaratelja, koji će se odazvati pozivu (bio on živ ili fizički mrtav)
pojačavajući vibracije talismana snažnim valom svoje vlastite volje. Postoje
razni predmeti koji su u velikoj mjeri prirodni talismani. Među takve spadaju
dragulji, koji emitiraju frekvencije na astralnoj i mentalnoj razini. Ima i biljaka
s takvim svojstvima, kao na pr. »rudrakša« bobice ili zrna biljke »tulsi«, od
kojih se u Indiji rade ogrlice, ili tamjan čiji miris potiče spiritualno raspoloženje
i uklanja zabrinutost i neugodne misli.

Jedna od stvari koju gotovo svi ljudi stalno nose sobom, a koja ima
veoma nepovoljno okultno djelovanje je novac, papirni i metalni, jer je on
često pun negativne suptilne energije. Nove novčanice i novi kovani novac
nisu štetni, ali se oni tijekom cirkulacije napune ružnim negativnim mislima i
osjećajima onih kroz čije ruke prolaze uzrokujući vibracije štetne za ljudsko
astralno i mentalno tijelo. Bakreni i brončani kovani novac je štetniji od zlat-
nog, srebrnog i niklenog, koji su manje prijemčivi za loše utjecaje. Okultizam
pridaje veliku važnost vrsti odjeće. Smatra se da je s okultnog stanovišta
muška odjeća kakva se nosi na Zapadu veoma neprikladna zbog više ra-
zloga, prvenstveno stoga što je napravljena od vunenih tkanina, koje imaju
loša kako fizička tako i okultna svojstva. Također predominantne tamne
boje muške odjeće koje prevladavaju na Zapadu (za razliku od živih boja
odjeće kakve se nosi u Aziji i Africi, a ranije i u Europi) po okultnom stano-
vištu pridonose mentalnoj stagnaciji i depresivnom raspoloženju. Preporuča
se izbjegavanje vunenih pokrivača, jer čovjek kad spava još je više izložen
štetnim suptilnim utjecajima vune, koja je zbog svog životinjskog porijekla
saturirana negativnom energijom.
 Okultni utjecaj čovjeka na sebe samoga i na druge ljude

Čovjekove misli i osjećaji stvaraju određene vibracije i oblike suptilnih

tvari koje sačinjavaju njegovo astralno i mentalno tijelo. Kad su te misli i
osjećaji usmjereni prema drugoj osobi, oblici suptilne tvari se kreću kroz
prostor prema toj osobi djelujući na njenu auru. Kad su međutim čovjekove
misli i osjećaji upućeni njemu samom, oblici suptilne tvari se skupljaju oko
njegovog fizičkog tijela. Na taj način svaki čovjek gradi oko sebe omotač
raznih misli-oblika, koje stalno reaktivno djeluju na njega. Čovjek je stvorio
te misli i sada su one postale eksterni činitelj, a da on nije svjestan te pojave
i njene moći. Stalne radijacije koje struje iz čovjekovog omotača misli-oblika
impregniraju sve stvari oko njega, tako da i zidovi i namještaj sobe u kojoj živi
reflektiraju povratno na njega misli i osjećaje koji ga često opsjedaju. Vi-
bracije zidova i namještaja, koje izražavaju misli i osjećaje određene osobe,
vrše utjecaj i na druge ljude koji se nađu u krugu njihovog djelovanja, suge-
rirajući im određen tip misli i osjećaja. Čovjek mora biti posebno oprezan u
pogledu djelovanja misli koje se često ponavljaju. Ako se misao koja se u
početku javlja na pr. kao sumnja često ponavlja, u nju se počne vjerovati kao
u neospornu činjenicu. Na taj se način stvaraju predrasude, koje mogu biti
fatalne za odnose među ljudima i njihovo ponašanje.

Svaka naša misao, riječ i čin utječu na ljude oko nas ne samo svojim
vidljivim djelovanjem, nego i putem nevidljivih vibracija koje proizvode naše
misli i osjećaji. Na druge ljude utječemo na tri načina: time kakvi jesmo, time
što mislimo i time što govorimo i radimo. Pozitivno djelovanje na okolinu
postiže se najdjelotvornije vlastitim primjerom i to prvenstveno tako da iz nas
zrači mir i sreća. Čovjek mora nastojati biti sretan; to je njegova obaveza
prvenstveno prema samom sebi, a i prema drugim ljudima. Prema okultnoj
doktrini svrha svega što nam se d o g a đ a j e da nam pomogne u našem razvo-
ju, s tim da čovjek iz svojih iskustava, kako dobrih tako i loših, izvlači
ispravne pouke. Treba stalno imati na umu da svijetom vlada zakon koz-
mičke Pravde i da nam se ne događa ništa što nismo zaslužili. Ali budući da
je kozmički zakon Pravde istovremeno i kozmički zakon Ljubavi, i loše stvari
koje nam se događaju služe da nas navedu na pravi put. Glavni razlozi zbog
kojih se ljudi osjećaju nesretni jesu neumjerene želje, strahovi, brige i žalje-
nje. Ljudi su često nesretni jer stalno žude za nečim što nemaju: za bogat-
stvom, slavom, moći, višim društvenim statusom, većim uspjehom u profesiji
itd. Ograničavanjem želja, njegovanjem zadovoljstva s postojećim i obuzda-
vanjem zavisti i ljubomore otklanja se jedan od važnih uzroka nezadovoljstva
i patnje. Žaljenje i samopredbacivanje zbog loših odluka, neuspjeha ili pro-
puštenih prilika često je uzrok lošeg raspoloženja, tuge ili očajavanja. Mudar
čovjek ne gubi vrijeme i snagu na žaljenje, već upravlja svoj pogled naprijed
i nastavlja svoj životni put. Strah, a naročito strah od smrti, čini mnoge ljude
nesretnim. Mudri ljudi međutim znaju da čovjek zapravo ne umire, već samo
napušta svoje fizičko tijelo i da prema tome nema razloga za strah. Isto tako
nema opravdanih razloga za zabrinutost zbog mogućih poslovnih, novčanih,
obiteljskih, osobnih, zdravstvenih i drugih problema. Čovjek mora nastojati
da obavlja svoje dužnosti i poslove na najbolji mogući način i imati povjere-
nje u kozmički zakon Pravde i Ljubavi. Mnogi razlozi za pomanjkanje os-
jećaja zadovoljstva, mira i sreće mogu se ukloniti dubljim znanjem i većom
mudrošću. Mudar čovjek će nastojati da se usredotoči na dobre, svijetle i
pozitivne strane svega što doživljava i što ga okružuje. Postoji toliko sklada i
ljepote u prirodi, a ljudski život obiluje tolikim ugodnim i lijepim trenucima i
mogućnostima, da ima dovoljno razloga za zadovoljstvo i sreću. Ustano-
vljeno je, navodi Leadbeater, da su kako sreća tako i jad zarazni: valovi koje
emitira naše astralno i mentalno tijelo šire oko sebe naše osjećaje veselja ili
tuge, što utječe na raspoloženje osoba u našoj blizini.

Doživljaj sreće nije potpun ako ga ne prati osjećaj unutarnjeg mira,

koji se izražava kako na fizičkoj tako i na astralnoj i mentalnoj razini. Razlozi
nemira, koji je često prisutan kod mnogih ljudi, su neznanje, nekontrolirane
želje i sebičnost, pa se put k postizavanju mira sastoji u uklanjanju tih uzroka,
t.j. u stjecanju znanja, samokontrole i nesebičnosti. Znanje o velikoj koz-
mičkoj shemi evolucije svijeta i čovjeka i njenih zakona pomaže čovjeku da
shvati smisao i cilj života, da uoči jedinstvo Stvarnosti kroz svu njenu raznoliko-
st, da spozna konačni trijumf postojanja usprkos velike patnje i naizgled bez-
nadne konfuzije. Te spoznaje unijet će u ljudsku dušu spokoj i trajni mir. Ali
da bi taj mir bio potpun, treba ga poduprijeti samokontrolom ne samo riječi i
čina, nego i želja, emocija i misli. Opća je tendencija suvremene civilizacije
bezgranično povećavanje ljudskih želja i neprestano multipliciranje potreba.
Ako čovjek želi mir, mora naučiti ograničavati svoje želje, živjeti jednosta-
vnijim životom bez želje za luksuzom, znati razlikovati potrebno i korisno od
nepotrebnog i suvišnog. Bolje je i pametnije smanjiti želje i aspiracije i time si
omogućiti više vremena za odmor i vlastiti tjelesni i duhovni razvoj nego se
pretjerano iscrpljivati radom u zdvojnom nastojanju da se zadovolje stalno
rastući prohtjevi. Drugi česti razlog nemira je navika da se prepiremo s ljudi-
ma koji imaju drukčije mišljenje o nekoj stvari i da im pokušavamo nametnuti
naše stavove. U pozadini takvog negiranja slobode mišljenja drugima je se-
bičnost, usredotočenost na samog sebe, t.j. hipertrofirani ego.

Jedno od najizrazitijih obilježja nevidljivog, suptilnog svijeta koji nas

okružuje je njegovo reagiranje na ljudske misli i osjećaje. Snaga misli sljed-
benika okultizma koji je izvježban u umijeću mišljenja je daleko veća od obič-
nog čovjeka, ali svi ljudi posjeduju latentnu sposobnost upotrebe nevidljive
moći svojih misli. Da bi se shvatila ta skrivena moć ljudske misli, treba najpr-
ije znati što je zapravo ta misao. Prema okultnoj doktrini misao se javlja kao
vibracija tvari mentalnog tijela, u kojem misao i nastaje. Ta vibracija proizvo-
di različite učinke, a među njima je u prvom redu učinak na samo mentalno
tijelo. Postoje razne vrste tvari od kojih je sačinjeno mentalno tijelo i svaka
od tih tvari ima svoju brzinu vibracije na koju se navikla i na koju se vraća
nakon što tu njezinu uobičajenu frekvenciju poremeti snažan nasrtaj misli ili
osjećaja. Zatim, vibracije unutar mentalnog tijela djeluju na astralno i kauzal-
no tijelo. Ako su valovi vibracija mentalnog tijela, t.j. čovjekove misli takvog
karaktera da izazivaju emocije, onda će te vibracije uzrokovati i vibracije
astralnog tijela. Ali isto tako vibracije astralnog tijela, t.j. emocije mogu izaz-
vati vibracije u mentalnom tijelu, t.j. pokrenuti određene misli. Misli-valovi
se šire u svim pravcima, gubeći svoju snagu razmjerno udaljenosti od svog
izvora. Radijacija ljudskih misli utječe na mentalno tijelo drugih ljudi, koji se
nalaze u krugu njenog djelovanja. Svaka ljudska misao proizvodi ne samo
talasanje, t.j. vibracije tvari od kojih je sastavljeno mentalno tijelo, nego i
određeni, specifični oblik te tvari. Ta misao-oblik, kao i misao-val može osta-
ti u okviru mentalnog tijela, ali mnogo češće ona se spušta na astralnu razinu,
tako da se njen učinak najčešće izražava na području emocionalnog.

Većina misli prosječnog čovjeka je usredotočena na njega samoga, na

njegove želje i emocije i stoga one proizvode valove u najnižim slojevima
mentalne tvari. Na sadašnjem stupnju evolucije čovjeka jedino su ti niži slo-
jevi mentalne tvari u potpunosti razvijeni i aktivni kod većine ljudi. S druge
strane, astralno tijelo današnjeg čovjeka je potpuno razvijeno i ono raspolaže
s velikim astralnim moćima koje čovjek može koristiti. Međutim, moći men-
talnog tijela mogu koristiti samo rijetki pojedinci koji su u tome školovani od
učitelja, koji pripadaju Velikom Bratstvu Iniciranih. Kod većine ljudi viši slo-
jevi mentalnog tijela su na ovom stupnju razvoja u stanju mirovanja, iako su
donji slojevi veoma aktivni. Djelovanje vibracija misli na druge osobe je pri-
lagodljivo: ako te vibracije naiđu na mentalno tijelo koje spremno reagira,
one izazivaju kod njega iste misli. Ako pak to nije slučaj, misaone vibracije
jedne osobe proizvode doduše ne identičan ali sličan učinak. Kad na pr.
katolički vjernik doživi jak osjećaj odanosti i ljubavi prema Majci Božjoj, on
emitira u svim pravcima snažne misli-valove odanosti. Ako ti valovi dospiju
do astralnog ili mentalnog tijela nekog drugog katolika, oni će u njemu pota-
knuti misli i osjećaje identične originalu. Ako pak te misli-valovi dotaknu
mentalno tijelo osobe koja je agnostik ili ateist, oni neće izazvati osjećaj
pobožnosti, ali će ipak pokrenuti u njegovom mentalnom tijelu misli i osjećaje
višeg reda.

S obzirom da svaka misao ili osjećaj vrši snažan utjecaj, bilo pozitivan
ili negativan, ne samo na osobu koja je izvor tih misli i osjećaja, nego i na
druge ljude, čovjek bi ih morao naučiti kontrolirati. Prvi korak u uspostav-
ljanju kontrole svoga uma je učenje misaone koncentracije, što nije lagan
zadatak, jer su čovjekove misli veoma sklone lutanju s jednog predmete na
drugi. Za početak bit će veliki uspjeh ako čovjek uspije održati svoj um usre-
dotočen na jednu točku tijekom pet minuta. Koncentracija je od velike važnosti
i koristi u svakodnevnom životu. Čovjek treba naučiti da usredotoči svu svo-
ju misaonu i voljnu energiju na ono što radi, jer jedino tako može postići
najveći učinak, istovremeno vježbajući i jačajući moć koncentracije i sposob-
nost ovladavanja svojim mislima.
 Okultni aspekt vjerskih rituala

Istraživanje suptilnih sila prirode pokazuje da ne samo svako živo biće,

svaka biljka, nego i svaka neživa stvar emitira iz sebe nevidljivu suptilnu
energiju, koja vrši velik utjecaj na ljude koji se nalaze u radijusu njenog
djelovanja. Ono što je značajno s tim u vezi je fenomen da drvo, željezo i
kamen posjeduju ne samo sposobnost energetske radijacije, nego da su stanju
apsorbirati radijaciju ljudi i ponovni je emitirati iz sebe u okolinu. To obja-
šnjava, prema mišljenju C. W. Leadbeatera, pojavu intenzivnog osjećaja
odanosti i pobožnosti koji se javlja kod posjetilaca srednjevjekovnih sakralnih
objekata. On smatra da su ljudi koji su u srednjem vijeku gradili te objekte bili
veoma pobožni, da su u svaki kamen ugradili svoju vjeru i odanost Bogu,
tako da su zidovi upili tu vjeru i ljubav, koju su kasnije zračili u okolinu izaziva-
jući kod posjetilaca vjerske osjećaje nekadašnjih graditelja. To isto vrijedi i
za unutarnju dekoraciju crkava, za kipove, slike i sl.. Nasuprot pozitivne
radijacije koja je prisutna u slučaju sakralnih objekata, hramova, crkava,
samostana, sinagoga i džamija, neki objekti kao što su bolnice, zatvori i gro-
blja emitiraju negativnu energiju izazivajući osjećaj nelagode, žalosti, depre-
sije i beznadnosti. Pored navedenih objekata, poznata su i neka brda, kao što
je brdo Slieve-na-Mou u Irskoj i Adornov vrh u Šri Lanki, kao i neke rijeke
(na pr. Ganges u Indiji), za koje se vjeruje da vrše snažan suptilni utjecaj na
okolinu.

Sljedbenici teozofije smatraju da su spomenute radijacije sakralnih

objekata u krajnjoj liniji dio velikog plana Osnivača religija i da tim planom
upravlja hijerarhija adepata, t.j. ljudi koji su dostigli najviši stupanj duhovnog
razvoja. Oni upravljaju evolucijom svijeta pod vodstvom velikog Vođe. Jedan
dio hijerarhije adepata posvećenje razvoju i unapređivanju religije, a adept
koji rukovodi tom djelatnošću zove se na Istoku Bodhisattva, a na Zapadu je
poznat pod imenom Krist (iako je to prema teozofskom učenju naziv samo
za jednu od njegovih brojnih inkarnacija). Svaka velika povijesna epoha u
evoluciji svijeta ima sedam uzastopnih Bodhisattva odnosno Krista, svaki za
jednu temeljnu ljudsku vrstu (root-race). Tako je na pr. Lord Gautama bio
Bodhisattva četvrte odnosno Atlantidske ljudske vrste i on se reinkarnirao
više puta pod različitim imenima tijekom nekoliko stotina tisuća godina. U
prvoj fazi tog razdoblja on je imao naziv Vyassa, dok njegovo ime u drugoj
fazi nije sačuvano. U trećoj fazi na Istoku on se zvao Zoroaster, dok je u
Egiptu imao ime Thot. U četvrtoj fazi kod starih Grka zvao se Orfej. Pri
kraju četvrte faze Bodhisattva se inkarnirao kao Buddha, koji je posjedovao
veliku duhovnu snagu i privlačnost tako da je uspio dovesti veliki broj ljudi na
četvrti stupanj duhovnog razvoja, koji se zove arhat. Kad je Buddha napustio
fizičko tijelo, svoju je misiju predao u ruke svome nasljedniku, koga teozofi
nazivaju Lord Maitreya, koji se u Indiji poštuje kao Krišna, a u kršćanskom
svijetu kao Isus Krist. Sljedbenici teozofije smatraju da je Krist, kao novi
Bodhisattva uzeo tijelo svog učenika Isusa i zadržao to tijelo posljednje tri
godine života kako bi utemeljio kršćansku religiju. Poslije Isusove smrti,
Krist je nastavio neko vrijeme naučavati svoje najbliže učenike s astralne
razine i od tada sve do današnjih dana njegov učenik Isus je zadužen da vodi
i nadgleda razvoj kršćanske crkve.

Lord Maitreya ne samo da je sam sišao na Zemlju, nego je u cilju

religioznog napretka svijeta upotrijebio više duhovno razvijenih ljudi, koji su
duhovni stupanj arhata postigli još u vrijeme Buddhe i koji su se sada
reinkarnirali. Od te skupine učenika potekli su Lao Ce i Konfucije, koji su bili
poslani da se inkarniraju u Kini. Toj su grupi pripadali također Platon i Pita-
gora. Istovremeno se Lord Maitreya sam inkarnirao kao Krišna u Indiji, gdje
je utemeljio veliku religiju. Treći veliki arhat tog vremena bio je Šankara-
ćarja, koji je u Indiji osnovao četiri samostana reda zvanog sanjasi. Navede-
na tri Učitelja dali su veliki poticaj duhovnom razvoju Indije. Buddha je utemeljio
novu religiju i dao svojim sljedbenicima detaljne upute za duhovni napredak i
svakodnevni život. Lord Maitreya u manifestaciji Kršne bio je objekt naj-
više odanosti za one kojima je to bio najdirektniji put do konačne Istine, dok
je Šankaraćarja dao metafizičko učenje za one kojima je put do Istine bilo
znanje. Osnivanje kršćanske religije je po teozofskoj doktrini bilo prvo
nastojanje novog Bodhisattve da stvori religiju koja će se proširiti mnogim
drugim zemljama izvan Indije. C. W. Leadbeater smatra da su današnje
kršćanske crkve tek blijeda slika onoga što je Osnivač kršćanstva imao na
umu i što je naučavao. Kršćansko je učenje u početku imalo svoje misterije
kao i sve druge religije i podrazumijevalo je tri stupnja koja su morali proći
njeni sljedbenici: pročišćenje (purifikaciju), prosvjetljenje (iluminaciju) i usa-
vršenost (perfekciju). Nakon protjerivanja velikih gnostičkih učitelja kao
heretika iz krila kršćanske crkve, zadržan je samo prvi stupanj, a i taj ne u
punom smislu, tako da su se postepeno zaboravili spiritualni, viši aspekti
kršćanskog učenja.

Ipak, usprkos toga, stara magija koju je ustanovio njen Utemeljitelj još
uvijek djeluje. Još uvijek i u ovim danima crkvene dekadencije postoji u sakra-
mentima, ako se ispravno izvode, životna moć Solarnog Božanstva, koja
dolazi preko Isusa. Po teozofskom učenju kršćanstvo nije utemeljio Isus,
nego Lord Maitreya, t.j. Krist, ali je ipak briga za kršćanstvo dana Isusu, koji
je žrtvovao svoj život za djelo Utemeljitelja. Međutim, kršćani misle o Isusu
više kao o Učitelju koji je živio pred dvije tisuće godina, nego o Njemu kao
još uvijek živućoj sili, više misle o Njemu kao o Bogu u idolatrijskom smislu,
nego kao kanalu preko kojeg Božanska moć djeluje na milione ljudi. Crkva je
gotovo potpuno zaboravila originalnu doktrinu kako ju je naučavao njen
Utemeljitelj, a njeni svećenici ne shvaćaju pravo značenje i moć ceremonija
koje obavljaju. Izgleda da je Krist predvidio takav razvoj događaja, jer je
uredio da crkvene ceremonije ipak zadrže svoju mističnu moć, iako ni svećenici
ni vjernici ne shvaćaju njihov pravi smisao ni učinak. C. W. Leadbeater je
prvi put uočio okultnu moć crkvenih ceremonija kad je prisustvovao misi u
jednom sicilijanskom selu. Kad je svećenik podigao u vis hostiju, Leadbeater
je svojim astralnim vidom zapazio kako je hostija zasjala bliještećim sjajem
koji je zračio u svim pravcima, ne samo prema vjernicima u crkvi, nego i
kroz zidove crkve obuhvaćajući svojim zrakama širi prostor oko crkve. Te
su zrake, odnosno astralne vibracije snažno djelovale ne samo na vjernike u
crkvi (razmjerno njihovoj duhovnoj razvijenosti), nego i na ljude u okolini
crkve, izazivajući kod njih osjećaj duhovnog mira i predanosti. Velike crkvene
službe bile su originalno zamišljene u takvom obliku, kako bi omogućile i
usmjerile radijaciju Božanske moći na čitavo selo okupljeno oko crkve. Svrha
tih službi bila je dvostruka: s jedne strane primiti i distribuirati zračenje spiri-
tualnih moći, a s druge strane potaknuti odanost vjernika i njihovu ljubav
prema Bogu.

I drugi oblici kršćanskih obreda posjeduju prema teozofskom učenju

skriveno okultno značenje i moć. Postupkom posvećivanja vode svećenik
unosi u tu svetu vodu spiritualnu moć, pretvarajući je u veoma učinkovit
talisman s blagotvornim djelovanjem na osobu koja je koristi. Poznavalac
okultizma može uočiti svojim astralnim vidom izbijanje više, suptilne sile iz
svete vode kad se vjernik njome koristi u obredne svrhe. Sakrament kršte-
nja, ako se obavlja na ispravan način, također sadrži skrivenu, okultnu moć.
Originalna svrha krštenja se i sastojala u tome, da se vibracijama svete vode
djeluje na astralno i mentalno tijelo djeteta, kako bi se potaknuo razvoj klica
dobra, a otežao ili spriječio razvoj klica zla. Posvećivanje crkvenih zvona
ima sličnu svrhu: biskup koji posvećuje zvono unosi u nj svoju želju da ono
svojim zvukom uklanja loše misli i emocije i da budi osjećaj mira i harmonije,
čime to zvono poprima željenu magičnu moć. Paljenje tamjana ima dvostru-
ko značenje: prvo, tamjan se uzdiže gore prema Bogu kao simbol molitve i
odanosti, i drugo, on se širi po crkvi kao simbol Božjeg blagoslova. Kao i kod
posvećivanja vode svećenici unose u tamjan okultnu moć svojom željom da
tamjan svakom svojom česticom ispuni duše prisutnih vjernika osjećajem
mira, čistoće i harmonije. Svrha mise zadušnice sastoji se u vjerovanju da
će molitve potaknuti strujanje magične sile prema pokojniku, što će biti od
velike pomoći u njegovom zagrobnom životu. Glazba u obliku sviranja orgu-
lja i pjevanja religioznih pjesama ima veliku ulogu u kršćanskoj liturgiji sa
skrivenim okultnim značenjem. Već je odavno poznato da svaki pojedini ton
ima sposobnost stvaranja posebnih fizičkih oblika (različite note izazivaju
specifično oblikovanje sloja pijeska na kraju cijevi u koju se svira ili pjeva).
Ali ovdje nije u pitanju fizički utjecaj glazbe, nego njeno djelovanje na astral-
no i eterično čovjekovo tijelo. Prema kazivanju C. W. Leadbeatera izvježbani
vidovnjak može vidjeti kako zvukovi orgulja stvaraju zrake astralne i eteri-
čne tvari, koje se šire po crkvi, a i izvan nje. C. W. Leadbeater naglašava da
to što se on ograničio na okultnu moć kršćanskih ceremonija ne znači da on
drži da je kršćanska religija superiorna drugim religijama i da je ona jedini ili
najbolji izraz univerzalne Istine. Kod toga ističe, da činjenica što je on kršćanski
svećenik i istovremeno deklarirani budist dovoljno govori o njegovoj nepri-
stranosti.
 ANTROPOZOFIJA - DUHOVNA NAUKA
RUDOLFA STEINERA

Bilješka o životu i djelu Rudolfa Steinera

Rudolf Steiner (1861-1925), filozof, znanstvenik, umjetnik i mistik

osnivač je antropozofije, duhovne škole koja polazi od Pitagorine postavke
da je čovjek mjerilo svih stvari (Omnium rerum mensura homo) i koja smatra
da je čovjek duhovno biće koje u sebi sadrži latentnu sposobnost da putem
»više svjesnosti«, neovisno od tjelesnih osjetila dođe do saznanja viših svjetova.
Antropozofija razlikuje u čovjeku tri sfere: tjelesnu (fizičku), duševnu (men-
talnu ili psihičku) i duhovnu (spiritualnu). Naziv antropozofija (anthropos =
čovjek, sophia = mudrost) potiče od njemačkog filozofa P.V. Troxlera (1770-
1886), koji je smatrao da bi filozofija trebala postati antropozofijom, t.j. da bi
ljudsko saznanje trebalo krenuti od poznavanja samoga sebe i da bi se filo-
zofija trebala povezati s antropologijom kako bi na taj način došla do istinske
spoznaje svijeta. U skladu s tim polazištem R. Steiner u svojim istraživanjima
polazi od čovjeka i njegovih skrivenih sposobnosti kako bi otkrio put do saznanja
nadosjetilnog, duhovnog svijeta. Već u dobi od osam godina R. Steiner je
imao, kako piše u svojoj autobiografiji, nadosjetilna iskustva i vizije druge,
više stvarnosti. S tim u vezi je kasnije napisao: »Stvarnost duhovnog svijeta
je za mene postala isto tako izvjesna kao i postojanje fizičkog svijeta. Me-
đutim, ja osjećam potrebu da pronađem dokaze za tu pretpostavku.« Kad je
navršio 15 godina sreo je herbalistu i mistika Felixa Kotgutskyja, koji ga je
upoznao s okultnim učenjem o biljkama, odnosno o nevidljivoj energiji koju
one emitiraju. A u devetnaestoj ga je godini Kotgutsky upoznao s jednom
osobom, adeptom i duhovnim učiteljem, čiji identitet Steiner nikad nije otkrio,
koji ga je uveo u tajnu spiritualnu nauku. Taj duhovni učitelj mu je savjetovao
da posveti svoj život proučavanju tajne nauke i suvremene znanosti, kako bi
mogao napraviti sintezu ta dva različita pristupa spoznaji stvarnosti. Da bi
stekao temeljna znanja iz matematike i prirodnih znanosti upisao se 1879.
godine na Visoku tehničku školu u Beču, ali je istovremeno proučavao povi-
jest, književnost i filozofiju, naročito Kanta, Fichtea i Hegela. Veoma rano su
ga privukle Goetheove ideje, jer je u njegovim djelima vidio nastojanje da se
u prirodi otkrije njena duhovna suština. Njegovo oduševljenje Goetheom
rezultiralo je prikupljanjem i objavljivanjem 1882. godine, dakle u dobi od 21
godine, Goetheovih prirodno-znanstvenih spisa (Goethes Naturwissen-
schaftliche Schriften). Prva Steinerova knjiga izašla je 1892. godine pod
naslovom Istina i znanost: uvod u filozofiju slobode (Wahrheit und
Wissenschaft: Vorspiel einer Philosophie der Freiheit). To je zapravo
bila njegova proširena doktorska dizertacija, u kojoj on definira svoju filozofi-
ju kao rezultat »introspektivnog promatranja prema metodama prirodnih zna-
nosti«. Taj stav odražava njegovo nastojanje, da se u proučavanju spiritual-
nog svijeta pridržava znanstvenih metoda, iako je njegovo duhovno iskustvo
bilo veoma blisko istočnjačkim mističnim tradicijama.

R. Steiner je 1902. godine pristupio teozofskom pokretu i uskoro postao

glavni tajnik njemačke sekcije Teozofskog društva, ali je kasnije, uglavnom
zbog neslaganja s Annie Besant oko priznavanja Jiddu Krishnamurtija kao
novog »bodhisattve« (svjetskog duhovnog učitelja), istupio iz Teozofskog
društva i 1913. godine osnovao Antropozofsko društvo. R. Steiner je sma-
trao da su drevna mistična učenja doduše utrla put za Kristovu pojavu na
Zemlji, ali da je kršćanstvo superiornije od istočnjačkih mističnih tradicija.
Suprotno tome, sljedbenici teozofije su vjerovali da je Krist samo jedan od
niza svjetskih duhovnih učitelja, adepata ili avatara i da kršćanstvo nije bolje
od drugih religija. Sjedište Antropozofskog društva bilo je u Dornachu, u
Švicarskoj, gdje je izgrađen hram nazvan Goetheanum, u kojem je bila smješte-
na Slobodna visoka škola za duhovne nauke i koji je bio središte veoma
intenzivne istraživačke, predavačke i publicističke djelatnosti.

Steiner je nastojao pomiriti znanstveni pristup s orijentalnom duhovnom

tradicijom. Za života objavljeno je oko dvadeset njegovih knjiga, a njegovo
najvažnije djelo Tajna nauka (Die Geheimwissenschaft) izašlo je do 1925.
godine u dvadeset izdanja. Održavao je po cijeloj Europi predavanja i teča-
jeve o raznim temama iz područja filozofije, psihologije, teologije, umjetnosti,
prirodnih znanosti, socijalnog života, pedagogije i medicine. Steiner je bio
također veoma aktivan u mnogim granama umjetnosti, kao na pr. u pisanju
drama, u slikanju, arhitekturi i euritmiji, pokazujući na taj način, po mišljenju
svojih sljedbenika, kako spiritualna vizija može doprinijeti razvoju kreativno-
sti. 1919. godine osniva u Stuttgartu Slobodnu waldorfsku školu (Freie
Waldorfschule) koju sam vodi sve do smrti. 1921. godine osniva časopis
Das Goetheanum u kojem redovito objavljuje članke i priloge. Posljednjih
godina života (1923-25) piše svoju nedovršenu autobiografiju Moj životni
put (Mein Lebensgang). Zatim piše knjigu Antropozofske smjernice (An-
throposophische Leitsatse) i s dr. Itom Wegman radi na knjizi Osnove
proširenja umijeća liječenja prema duhovno-znanstvenim spoznajama
(Grundlegendes für eine Erweiterung der Heilkunst nach geisteswis-
senschaftlichen Erkentnissen).

Antropozofski pokret, čije je sjedište u Dornachu, Švicarska, i danas

je veoma raširen i utjecajan, naročito u Njemačkoj, Engleskoj i SAD. Antro-
pozofska društva postoje u gotovo svim zemljama Europe i Amerike, a wal-
dorfska pedagogija ima sve više sljedbenika. Danas djeluje više od 600
waldorfskih škola sa oko 120 000 učenika u 32 zemlje. Bitno obilježje Steine-
rove pedagoške doktrine sastoji se u nastojanju da se sadržaj i metode odgo-
ja i obrazovanja prilagode stupnjevima sazrijevanja dječjeg bića kao i ritmo-
vima prirode i Kozmosa sa ciljem da se u što većoj mjeri razviju učenikovi
humani, intelektualni, kreativni i duhovni potencijali. Iako osporavan od mnogih
intelektualnih, političkih i religioznih krugova, Steiner nesumnjivo spada među
značajne ličnosti 20. stoljeća, čije djelo i ideje izazivaju pažnju mnogih inte-
lektualaca i poštovanje velikog broja sljedbenika.

Čovjekova suština

Osjetilima i razumom čovjek upoznaje svoje fizičko tijelo; međutim to

je tijelo samo dio onoga što se u nadosjetilnom stanju spoznaje kao cjelovito
ljudsko biće. 26) Po svom fizičkom tijelu čovjek zapravo pripada mineralnom
svijetu. U njemu djeluju iste tvari i snage kao i u mineralima, ali je za vrijeme
čovjekova života njihova djelatnost na višem stupnju. Tek kad nastupi smrt,
te sile djeluju kao i u mineralnom svijetu i shodno svojoj suštini razaraju
fizičko tijelo. Međutim, osim vidljivog dijela ljudskog bića, postoji i njegov
nevidljivi, skriveni dio. Za vrijeme života taj skriveni dio ljudskog bića mora
stalno voditi borbu protiv tvari i sila mineralnog svijeta koje postoje u njego-
vom fizičkom tijelu. Prestaje li ta borba, nastupa nesmetana djelatnost sila
mineralnog svijeta. Ta pojava upućuje na potrebu da se ispita kako se to vodi
spomenuta borba između nevidljivog i vidljivog dijela ljudskog bića, a time se
ulazi u područje znanosti o nadosjetilnom svijetu. Iako se ono nevidljivo,
skriveno, što u fizičkom tijelu vodi borbu protiv raspadanja može potpuno
spoznati jedino višim, nadosjetilnim promatranjem, ipak je to djelovanje evi-
dentno i onda kad je prosuđivanje ograničeno samo na vidljive fenomene.
Nadosjetilnim zapažanjem se međutim može uočiti mehanizam djelovanja
nevidljivih sila, koje za vrijeme života sprečavaju da prirodni zakoni fizike i
kemije dovedu do raspadanja fizičkog tijela. Taj nevidljivi dio ljudskog bića
Steiner naziva »eterskim« ili »životnim« tijelom, koje je na višem stupnju
stvarnosti od fizičkog tijela. Etersko tijelo prožima i održava fizičko tijelo: svi
organi fizičkog tijela opstaju u svom obliku i liku zahvaljujući strujanjima eter-
skog tijela. Sve živo ima svoje etersko tijelo. Svojim eterskim tijelom čovjek
je srodan biljnom carstvu, kao što je fizičkim tijelom srodan mineralnom.

Nadosjetilnim promatranjem uočava se se iznad eterskog tijela viši

dio ljudskog bića, koje Steiner naziva »astralnim tijelom«. Kad bi etersko
tijelo bilo prepušteno samo sebi, ono bi se stalno nalazilo u stanju spavanja;
ono bi doduše moglo u čovjeku održavati život, ali samo onakav kakav ima
biljka. Da bi etersko tijelo bilo budno i aktivno, ono mora biti »prosvjetljeno«
astralnim tijelom. U istom smislu kako je čovjek svojim fizičkim tijelom sro-
dan mineralima, a eterskim tijelom biljkama, tako je svojim astralnim tijelom
srodan životinjama. Biljke su u neprekidnom stanju spavanja. Iako one mogu
biti senzitivne na vanjske utjecaje, one ne posjeduju svijest, što se očituje
time što ne osjećaju veselje ili radost.

Četvrta sastavnica ljudskog bića koja se otkriva nadosjetilnim sazna-

njem nije srodna ničemu što se nalazi u čovjekovoj okolini. Po toj svojoj sa-
stavnici čovjek se razlikuje od svih ostalih živih organizama u svojoj okolini;
po njoj je čovjek kruna stvaralačkog procesa na Zemlji. Dok je kod životinja
doživljaj raznih osjećaja kao na pr. toplote i hladnoće, gladi i žeđi, boli i
radosti uvijek uzrokovan nekim zbivanjima u njihovom tijelu ili okolini, u čovjeku
se rađaju želje i požude kao i razne emocije za koje nije potreban neposredan
povod ni u njegovom tijelu ni izvan njega. Ljudski osjećaji, misli i volja potiču
iz jednog posebnog izvora, koji se prema duhovnoj znanosti nalazi u čovjeko-
vom »ja«, u njegovom »jastvu«, koje je četvrta sastavnica ljudskog bića.
Kad bi astralno tijelo bilo prepušteno samo sebi, u njemu bi se zbivalo veselje
i bol, osjećanje gladi i žeđi, ali bi pri tome nedostajao osjećaj da u svemu
tome postoji nešto trajno i neprolazno. S primjećivanjem nečeg trajnog,
neprolaznog u mijeni unutrašnjih doživljavanja počinje rađanje svijesti o čovje-
kovom jastvu. Kao što se fizičko tijelo raspada ako ga ne održava etersko
tijelo; kao što etersko tijelo ostaje u stanju nesvjesnosti ako ga ne »pro-
svjetljuje« astralno tijelo, tako bi astralno tijelo sve doživljaje prepuštalo zabo-
ravu, ako jastvo ne bi prošle doživljaje u obliku sjećanja prenosilo u sada-
šnjost. Što je za fizičko tijelo smrt, za etersko tijelo spavanje, to je za astralno
tijelo zaborav. Kao što je eterskom tijelu svojstven život, a astralnom svijest,
tako je pamćenje obilježje jastva. Astralno je tijelo učinilo svjesnim vanjski
utisak nekog predmeta. Međutim znanje o tom predmetu trajalo bi samo
dotle dok je taj predmet prisutan, kad jastvo ne bi primilo u sebe to znanje i
učinilo ga svojim »vlasništvom«. Na toj točki nadosjetilno promatranje luči
tjelesno od duševnog, jer ono što daje trajnost znanja o nekom predmetu ili
pojavi naziva se dušom. To ukazuje na usku povezanost astralnog tijela s
djelovanjem duše, koja znanju daje trajnost. U tom se smislu o astralnom
tijelu može govoriti kao o duševnom tijelu. Jastvo se uzdiže na viši stupanj
svoga bića kad znanje odnosno sjećanje na neki predmet ili doživljaj učini
trajnim, t.j. kad ga učini svojim vlasništvom i kad svoju djelatnost sve više
oslobađa od predmeta zapažanja. U tom se smislu može govoriti o »razum-
skoj duši«.

»Osjećajna« i »razumska« duša zauzete su primanjem utisaka o

zapaženim predmetima i čuvanjem sjećanja na te predmete; one primaju
utiske iz vanjskog svijeta i putem sjećanja čine ih svojom svojinom. Ali duša
se može izdići iznad toga: ona nije samo osjećajna i razumska duša.
Dok su osjećajna i razumska duša povezane s vanjskim svijetom, u trećem
članu duše, u duši svijesti, u tom skrivenom »svetištu duše« ništa vanjsko
nema pristupa. U tom suštinskom članu duše nalazi se čovjekovo praiskon-
sko biće poteklo iz božanskog izvora. Prema tome u smislu antropozofskog
učenja duševno biće čovjeka sastoji se iz tri člana: osjećajne duše, razumske
duše i duše svijesti, kao što se tjelesno biće čovjeka sastoji također iz tri
člana: fizičkog tijela, eterskog tijela i astralnog tijela. Sa spoznajom svog
vlastitog ja, sa sviješću o sebi, počinje čovjekova unutrašnja djelatnost, djelat-
nost njegovog jastva. Stvarna prirodama otkriva se tek u duši svijesti: dok se
osjećajna i razumska duša gube na vanjskim predmetima i pojavama, duša
svijesti ulazi u svoje vlastito biće.

Dušu svijesti ispunjava nešto što prožima čitav Svemir, a što duhovna
nauka zove duhom; duša svijesti je dakle ispunjena duhom, a duh je ono
nevidljivo, skriveno u svemu objavljenom. Kad se čovjek odriče nižih sklo-
nosti i prione višima, te na taj način postaje gospodar onoga što se nalazi
skriveno u nižim članovima duše, njegovo ja oplemenjuje i produhovljava
dušu. Njegovo je ja postalo gospodar duševnog života. Čitav duhovni ra-
zvoj čovjeka ima upravo taj cilj, t.j. da ja postane gospodar njegovih misli i
osjećaja. Na taj način ljudsko biće dolazi na više stupnjeve svog razvoja.
Čovjekovo jastvo postaje gospodarom astralnog tijela, koje je nositelj radosti
i bola, uživanja i trpljenja. Isto tako jastvo može utjecati i na etersko tijelo, t.j.
na snage rasta i ostale tjelesne funkcije. Intelektualnim i kulturnim razvojem
čovjeka, njegovim duhovnim pročišćenjem i osjećajnim o p l e m e n j i v a n j e m
njegovo se astralno tijelo može preobraziti u duhovno ja. To se u običnom
životu može događati nesvjesno, a u postupku »inicijacije« čovjek se
upoznaje s metodama nadosjetilnog saznanja pomoću kojeg može svjesno
upravljati svojim duhovnim razvojem.

Razvoj svijeta i čovjeka

Kao što je spomenuto čovjekovo se biće prema učenju antropozofije

sastoji od četiri člana: fizičkog tijela, eterskog (životnog) tijela, astralnog tije-
la i od jastva. 27) Jastvo djeluje na prethodne tri sastavnice i preobražava ih.
Na nižim stupnjevima razvoja ljudsko biće obilježava osjećajna duša,
razumska duša i duša svijesti, dok se na višem stupnju oblikuju duhovno
jastvo, životni duh i duhovni čovjek. Te sastavnice čovjekovog bića stoje u
raznolikim odnosima spram Svemira i njihov je razvoj povezan s razvojem
cijelog Svemira. Zbog te povezanosti nadosjetilno promatranje Svemira otkriva
duboke tajne ljudskog bića. Nadosjetilnim saznanjem, koje R. Steiner zove
tajnom znanošću ili duhovnom znanošću, može se upoznati čovjekov razvi-
tak unatrag sve do njegovog postanka. To saznanje otkriva da je unutarnje,
duhovno biće čovjeka prošlo kroz niz života na Zemlji. Nadosjetilnim se
istraživanjem razvoja ljudskog bića dolazi do jedne točke u dalekoj prošlosti,
kad se prvi put unutarnje, duhovno biće čovjekovo spustilo u vanjski, fizički
život u današnjem smislu. U tom prvom zemaljskom utjelovljenju počelo je
jastvo svoju djelatnost u spomenuta tri tijela: astralnom, eterskom i
fizičkom.

Nadosjetilno zapažanje iza svih događaja osjetilno-fizičkog svijeta vidi

duhovna zbivanja, tako da se svi preobražaji Zemlje u materijalnom obliku
javljaju kao objave duhovnih snaga, koje se nalaze iza svih materijalnih feno-
mena. Kad se u takvom duhovnom promatranju Zemlje ide sve dalje u
prošlost, dolazi se do jedne točke razvoja na kojoj ono materijalno tek počinje
nastajati. Prije toga postojalo je samo duhovno, a materijalno se tek rađa i
razvija iz duhovnog. Nadosjetilnim, duhovnim se promatranjem vidi to duhovno
i zapaža se kako se ono u daljnjem toku jednim svojim dijelom zgušnjavalo u
materijalno. Tako se fizička planeta Zemlja razvila iz duhovne suštine Svemira
i sve što je na njoj materijalno nastalo je iz onog što je s njom bilo prije
sjedinjeno kao duhovno. Ali nije se sve duhovno preobrazilo u materijalno,
već samo dijelovi iskonskog duhovnog. Pri tome i za vrijeme materijalnog
razvoja ostaje duhovno kao onaj čimbenik, koji stvarno upravlja Svemirom i
čovjekom. Čovjek koji se duhovnim školovanjem i razvojem uzdigne do
mogućnosti promatranja nevidljivog duhovnog svijeta, može vidjeti nešto što
se može usporediti s veličanstvenom duhovnom panoramom, u kojoj su
upisani svi minuli događaji Svijeta. (Rudolf Steiner Wie erlangt man Erke-
nntnisse der hoeheren Welten?).

Prati li se u smislu duhovnog istraživanja razvoj Zemlje unatrag, dolazi

se do duhovnog stanja naše planete, a kad se ide još dalje u prošlost, vidi se
da se Zemlja prije tog duhovnog oblika nalazila u fizičkom utjelovljenju.
Daljnje promatranje pokazuje da je Zemlja prošla kroz tri planetarna fizička
stanja i da se između tih pojedinih fizičkih stanja nalazilo uvijek njeno duhovno
stanje. Čovjek se u svom današnjem liku pojavio tek u četvrtom planetar-
nom utjelovljenju Zemlje. Ali on se ne bi mogao pojaviti u tom obliku da nije
bio za to pripremljen u prethodnim fazama razvoja. U ranijim fazama plane-
tarnog razvoja razvila su se bića koja su već imala tri sastavnice od četiri, što
ih posjeduje današnji čovjek: fizičko, eterično (životno) i astralno tijelo. Ta
bića, koja se u izvjesnom smislu mogu nazvati čovjekovim precima, nisu još
imala razvijeno jastvo, ali su razvila ostale tri sastavnice tako daleko da su
postala zrela da razviju i četvrtu sastavnicu ljudskog bića, t.j. jastvo.
Dakle na Zemlji u njenim prethodnim fazama postojale su klice ljudskih preda-
ka, koje su se dalje razvijale na više stupnjeve sve dok nisu postale sposobne
da prime jastvo. Već na prvoj planetarnoj materijalizaciji Zemlje postojalo
je nešto od prapočetaka čovjeka. Prvu materijalizaciju Zemlje R. Steiner
naziva Saturn, drugu Sunce, treću Mjesec, a četvrta je današnja Zemlja.
Treba imati u vidu da ovi nazivi nisu ni u kakvoj vezi s planetarna sadašnjeg
sunčevog sustava. U terminologiji duhovne znanosti R. Steinera Saturn, Sunce
i Mjesec označavaju minule faze razvoja kroz koje je prošla Zemlja. Nad-
osjetilnim se istraživanjem pokazalo, da je od sadašnje četiri sastavnice ljud-
skog bića najstarije fizičko tijelo, koje je postojalo već u vrijeme Saturnovog
razdoblja, iako je ono bilo sasvim različito od sadašnjeg. Na Saturnu se fizi-
čko tijelo nalazilo na prvim stepenicama svog razvoja; ono je bilo bez eteri-
čnog i astralnog tijela i naravno bez jastva. Nakon nekog vremena Saturn je
prešao u duhovno stanje, a iza toga se opet materijalizirao i to kao Sunce.
U Sunčevoj fazi ponovno se razvilo, kao iz neke klice, ono što je na Saturnu
postojalo kao fizičko tijelo, koje se tek u toj fazi daljnjim razvojem moglo
prožeti eteričnim tijelom. Učlanjivanjem eteričnog tijela preobrazilo se fizi-
čko tijelo i uzdiglo na drugu stepenicu svog razvoja. Slično se dogodilo i za
vrijeme Mjesečeve faze, kad se u fizičko tijelo učlanilo astralno tijelo. Time
se ljudsko tijelo po treći put preobrazilo i uzdiglo na treću stepenicu svog
razvoja. Tom čovjekovom pretku koji se sada sastojao od fizičkog, eteričnog
i astralnog tijela, u četvrtoj se materijalizaciji Zemlje, t.j. na sadašnjoj Zemlji
pridružila i četvrta, i to bitna sastavnica ljudskog bića, njegovo jastvo.

U srednjem periodu Saturnove materijalizacije postojalo je stanje koje

se sastojalo uglavnom od toplote, dakle bez tekućih, plinovitih i čvrstih sasto-
jaka. U smislu duhovne znanosti toplota je finija supstanca od plina; prema
tom tumačenju plin je u stvari zgusnuta toplota, kao što je tekućina zgusnuti
plin, a čvrsto tijelo zgusnuta tekućina. S tim u vezi Steinerova duhovna zna-
nost govori o tijelima toplote, kao i o tijelima plina i tijelima pare. Bića koja se
nadosjetilnim promatranjem zapažaju na Saturnu bila su potpuno različita od
sadašnjih živih bića na Zemlji. Ta su bića posjedovala fino tijelo od toplote, iz
kojeg se kasnije razvilo današnje fizičko-mineralno čovječje tijelo tako što su
se tom tijelu od toplote dodavali plinoviti, zatim tekući i na kraju čvrsti sastoj-
ci. Ali osim tih davnih predaka ljudskih bića na Saturnu su boravila i različita
čisto duhovna bića na visokom stupnju razvoja, koja Steiner naziva Duhovi-
ma mudrosti (u kršćanskoj duhovnoj znanosti zovu se Kirioteti što znači
Vladari), zatim Duhovi volje (u kršćanskoj ezoteriji Prijestolja), pa Duhovi
kretnji (kršćanski Dinami ili Moći), zatim Duhovi oblika (kršćanski Ex-
cusiai odnosno Snage), Duhovi ličnosti (kršćanski Arhaji odnosno Pra-
počeci), Duhovi ognja (kršćanski Arkanđeli), Duhovi ljubavi (kršćanski
Serafimi), Sinovi života (kršćanski Angeli), Duhovi harmonije (kršćan-
ski Kerubini). Sva ta viša duhovna bića djelovala su na razne načine na
čovječju klicu pridonoseći njenom razvoju.
 U drugom velikom dobu kozmičkog razvoja nazvanom razdobljem
Sunca podiže se ljudsko biće na stanje svijesti bitno više od onog dosegnutog
na Saturnu, iako je ono još uvijek mnogo niže od današnje čovječje svijesti.
Ono je slično današnjoj čovjekovoj svijesti za vrijeme spavanja kad nema
snova. Moglo bi se također usporediti s nižim stupnjem svijesti u kome da-
nas »drijema« biljno carstvo. Ljudska bića pojavljuju se na Suncu najprije
onakva kakva su postojala na Saturnu, da bi Duhovi mudrosti počeli nji-
hovom fizičkom tijelu dodavati eterično (životno) tijelo, čime se ljudsko biće
uzdiglo na drugi, viši stupanj svog razvoja. Time ono što se na Saturnu moglo
označiti kao prividan život postaje sada stvaran život. Potom Duhovi kret-
nji prožimaju svojim astralnim tijelom eterično tijelo ljudskog bića, čime ono
stiče sposobnost kretanja. Saturnovo ljudsko tijelo sastojalo se iz toplotne
supstancije, dok se u Sunčevom razdoblju ta supstancija zgusnula u toj mjeri,
da se mogla usporediti s plinovitim stanjem ili stanjem pare. Poslije nekog
vremena djelovanjem Duhova oblika promjenljive plinovite tvorevine ljud-
skog tijela primaju trajne oblike. Na sredini Sunčevog razdoblja počinju djelo-
vati Duhovi ličnosti i Duhovi ljubavi i pod njihovim utjecajem eterično
tijelo čovjeka uzdiže se na višu stepenicu svog razvitka. Čovjekov prapredak
pokazuje tada prve znakove rasplođivanja i to na način da iz plinovitih tvore-
vina nastaju izlučivanja koja se uobličuju u prilike slične svojim maticama.
Zatim Duhovi ognja stvaraju u ljudskom biću zametke osjetila, a zajednički
rad Sinova života (Angela) i Duhova harmonije (Kerubina) stvara osje-
ćaj okusa. Potom dolazi do ponovnog djelovanja Duhova mudrosti čime u
ljudskom biću nastaju prvi tragovi osjećaja simpatije i antipatije prema svojoj
okolini. Unutarnja životna djelatnost koja se može označiti kao osjećaj mirisa
javlja se kao početak nekog primitivnog govora. Zahvaljujući svim opisanim
zbivanjima ljudsko biće dostiglo je u Sunčevom razdoblju bitno viši stupanj
razvoja u odnosu na prethodno Saturnovo razdoblje.

Poslije stanja mirovanja pojavilo se iz »Kozmičke noći« novo koz-

mičko tijelo označeno kao Mjesec (koje nema veze sa sadašnjim Mjese-
com). Ljudsko biće doživljava na Mjesecu daljnji razvoj: Duhovi kretnji
ulijevaju u njega astralno tijelo čime ono postiže početne duševne sposo-
bnosti, t.j. mogućnost doživljavanja osjećaja; ono sada osjeća ugodno i ne-
ugodno kao i prve zametke želje i požude. Fizičko tijelo ljudskog bića bilo je
na Saturnu tijelo od toplote, a na Suncu se zgusnulo do plinovitog stanja.
Sada, pošto je u Mjesečevom razdoblju primilo u sebe astralno tijelo, postaje
čovjekovo fizičko postepeno još gušće i tako dolazi u stanje koje se može
usporediti s tekućinom. Čovjekovo astralno tijelo ne samo da je u stanju
doživljavati radost i bol, već čovjek poprima i neka obilježja ličnosti, t.j. on
postaje svjestan da ga okolina i druga bića oko njega održavaju na životu.
Razvojem čovjekovog eteričnog tijela povećavaju se unutarnje životne rad-
nje: plinovite supstancije zgušnjavaju se u vodene, uzima se hrana iz biljno-
životinjskog carstva, počinje neka vrsta disanja. Na Mjesecu djeluju na čovje-
ka tri vrste duhovnih bića: Duhovi ličnosti, Duhovi vatre i Sinovi života.
Duhovi ličnosti usađuju čovjekovom astralnom tijelu samostalnost, t.j. obilježje
ličnosti. Duhovi vatre djeluju na eterično tijelo tako se čovjek osjeća istom
osobom i poslije obnove supstancija fizičkog tijela, a Sinovi života utječu na
fizičko tijelo tako da ono postaje izraz samostalnog astralnog tijela. Pod utje-
cajem takvih pomaka dozrijeva postupno ljudsko biće do stupnja, kad u njemu
počinje stvaranje zametka duhovnog jastva.

Mudrost koja je ugrađena u bića u Mjesečevom razdoblju prenijeta je

u sva bića koja su se razvila iz svojih klica na sadašnjoj zemlji.

Ta se mudrost uočava na svemu živom: u svakom listu biljke, u svakoj

stanici i organu čovjeka i životinje. Zemlja se tako javlja kao tvorevina puna
mudrosti, koju su joj u Mjesečevoj epohi utkali svojim snagama Duhovi
mudrosti. Po svršetku Mjesečevog razvoja sva su bića prešla u duhovniji
oblik postojanja i po isteku nekog vremena ta se bića, koja su sudjelovala u
razvoju Saturna, Sunca i Mjeseca, opet pojavljuju iz tame Svemira s novim
sposobnostima. Ta su bića, viša od čovjeka, kroz prethodna djela stekla sposo-
bnost da u razdoblju Zemlje rade na čovjeku kako bi on u sebi razvio svijest
višu za jedan stupanj od svijesti kakvu je imao na Mjesecu. Za vrijeme ra-
zvoja na Saturnu, Suncu i Mjesecu čovjek je učlanio u svoje biće fizičko,
eterično i astralno tijelo, ali njemu su još nedostajali organi pomoću kojih bi
mogao zapažati predmete vanjskog svijeta oko sebe.

Na početnom stupnju razvoja Zemlja kao kozmičko biće postoji u

duhovnom obliku. U duhovnom se obliku na tom stupnju nalaze i sve životne
snage koje će kasnije postati stvorenja na materijaliziranoj, fizičkoj Zemlji.
Nakon nekog vremena došlo je kao do nekog zgušnjavanja te duhovne tvore-
vine, Zemlje. Uslijed toplote izazvane tim zgušnjavanjem jedan se dio astral-
nog oblika praljudskih bića skraćuje. Kako se Zemlja sve više zgušnjavala, u
njenom je sastavu bilo sve više vodenih supstancija. To je uzrokovalo promjene
i u fizičkom tijelu čovjeka, koje se također puni vodenom supstancom. Dola-
zi do promjena i u čovjekovoj duši: osjećajnoj i razumskoj duši pridružuje se
i duša svijesti. Zgušnjavanje Zemlje nastavilo se i dalje tako da vodenom
elementu pridolazi i čvrsti, zemljasti element. Tada i čovjek počinje učla-
njivati u svoje fizičko tijelo taj zemljasti element. Tijekom vremenima pra-
davne prošlosti Zemlja je već prolazila kroz faze dana i noći, što je imalo
veliki utjecaj na čovjeka. Tijekom noći čovjekova je duša, njegovo astralno
tijelo boravilo izvan fizičkog i eteričnog tijela. Kad je u osvit dana Zemlja
dolazila neposredno pod utjecaj Sunca, ljudska se duša ponovno vraća u
oblast tjelesnog života. Ranije je čovjek osjećao da pripada duhovnim bićima
s kojima je bio sjedinjen dok je bio izvan fizičkog tijela. U krilu tih duhovnih
bića bilo je i njegovo jastvo. Sada se međutim njegovo jastvo spušta na
Zemlju za vrijeme utjelovljenja u fizičko tijelo. Time što je čovjekovo tijelo
postalo samostalno olabavila je ranija uska povezanost između zemaljskog
čovjeka i duhovnog svijeta.

Kako je čovjekovo fizičko tijelo postajalo sve kraće, njegova je duša

sve manje sudjelovala u građenju tijela; fizičko je tijelo primalo sada život
izvana, čime je taj život postao neovisan od duševnog dijela čovjeka. Na tom
stupnju razvoja svog zemaljskog života čovjek stječe osjećaj zasebnog, sa-
mostalnog bića, svijest o svojoj individualnosti. Toplotu koja ga je prožimala
osjećao je kao svoju vlastitu toplotu. Strujanje te toplote protkane životom
postalo je temelj krvotoka. Zgušnjavanjem čovjekovog zemaljskog oblika
promijenile su se i slike u njegovoj svijesti. On je osjećao da je to učlanjivanje
čvrstog elementa u njegovo fizičko tijelo posljedica djelovanja viših bića,
koja sada izvana izgrađuju i oblikuju njegovo fizičko tijelo. Čovjek više nije
imao snage u svojoj duši da sam upravlja razvojem svog tijela. Čovjek posta-
je svjestan svoga ja, svoga jastva. On posjeduje razumsku dušu kao dio svog
astralnog tijela u kome kao slike doživljava ono što se događa u vanjskom
svijetu i tim slikama prožima svoj živčani sistem. Čovjek je svjestan posto-
janja duhovnih bića i njihove djelatnosti, iako ih ne zapaža u njihovom pra-
vom liku. Njihove objave javljaju mu se u slikama svjetlosti.

Kad se na Zemlji stvorio zračni sloj, na njoj je bilo astralnih bića za-
ostalih u razvoju, koja su još na Mjesecu postojala na stupnju nižem od
najnižih ljudskih duša. Ta su bića bila preci životinjskog carstva. A preci
današnjeg biljnog carstva nastali su kao posljedica astralnog utjecaja sa Sun-
ca i eteričnog utjecaja sa Zemlje, uslijed čega su iz vodenog elementa izra-
njale fizičke tvorevine, preci današnjeg biljnog carstva. Čovjek je na Zemlji
postao individualno duševno biće. Njegovo astralno tijelo, darovano od Duhova
kretnji u Mjesečevom razdoblju, raščlanilo se na Zemlji na osjećajnu,
razumsku i dušu svijesti. A kada mu se duša svijesti razvila do stupnja da je
mogla u zemaljskom životu oblikovati pogodno fizičko tijelo, Duhovi oblika
su ga obdarili iskrom svoje vatre u kojoj je bilo sadržano čovjekovo jastvo.
Svaki put kad je potom čovjek ostavljao svoje fizičko tijelo, odlazio je u duhovni
svijet među bića koja su mu u razdobljima Saturna, Sunca i Mjeseca daro-
vala njegovo fizičko, etersko i astralno tijelo i izgrađivala ga sve do stupnja
dosegnutog u Zemaljskom dobu. Otkada je u čovjeka usađena iskra njego-
vog ja, nastupile su promjene u njegovom duhovnom životu. Prije toga nije
čovjek imao nikakvu samostalnost u odnosu na duhovni svijet; on se u tom
svijetu nije osjećao kao pojedinačno, samostalno biće, nego samo kao sa-
stavni dio tog duhovnog svijeta. Doživljavanjem svoga ja čovjek počinje
osjećati sebe kao zasebnu jedinku u duhovnom svijetu, iako osjeća da je
nerazdvojno povezan s tim svijetom. Nakon odvajanja od svog fizičkog tijela,
t.j. nakon smrti, on se vraća u svoju pradomovinu, u duhovni svijet.

Duhovna bića koja su ostala na Mjesecu i nastavila boraviti na njemu,

svojim su silama koje su slali s Mjeseca na Zemlju djelovala na čovjekovo
ja. Time su ta bića ostvarila u čovjeku sklad između njegovog jastva i njegovog
astralnog, eteričnog i fizičkog tijela i na taj mu način omogućila da svjesno
ogleda u sebi veličanstvenost Svemira, da ga ogleda u sebi kao u nekom
ogledalu saznanja. Svojim utjecajem duhovna bića Mjeseca trebala su dakle
dovesti čovjekovu svijest u sklad sa Svemirom i učiniti je ogledalom Svemira.
To bi se i dogodilo da nije došlo do drugih, suprotnih utjecaja. U čovjekov
razvoj su se naime uplela izvjesna jednostrano, nepravilno razvijena duhovna
bića, koja su se pobunila i postala protivnicima onih viših bića koja su nasto-
jala učiniti čovjekovu svijest ogledalom Svemira. Djelovanje što su na čovje-
ka vršila ta zaostala bića imalo je za čovjeka dvostruku posljedicu. S jedne
strane čovjekova svijest nije postala samo jednostavno ogledalo Svemira, jer
je u njegovom astralnom tijelu stvarana mogućnost da ono upravlja i vlada
slikama svijesti. Na taj je način čovjek postao gospodar svog saznanja. S
druge strane, izvor te vlasti postalo je astralno tijelo, čime je čovjekovo jas-
tvo došlo u ovisnost i podređenost spram astralnog tijela. Čovjek je na taj
način postao izložen neprestanim utjecajima jednog nižeg člana svog bića
zbog čega je u svome životu mogao pasti ispod razine duhovnih bića koja su
postojala na Zemlji. Upliv navedenih zaostalih, nepravilno razvijenih bića,
koja Steiner naziva luciferskim duhovima, na čovjeka ostao je trajan. Za
razliku od viših duhovnih bića koja su uobličavala ljudsku svijest kao ogledalo
Kozmosa, zaostala bića su čovjeku dala mogućnost da u svojoj svijesti razvi-
je slobodnu djelatnost, a time i mogućnost zabluda i činjenja zla.

Budući da se čovjek svojim predodžbama, koje su bile podložne za-

bludama, izložio utjecajima vanjskog svijeta i budući da je živio voden svojim
požudama i strastima koje nisu bile upravljene prema višim, duhovnim impul-
sima, nastala je mogućnost obolijevanja njegovog fizičkog tijela. Zbog luci-
ferskog utjecaja čovjek nije mogao osjećati svoj zemaljski život kao nasta-
vak svoje bestjelesne egzistencije. On je primao utiske iz vanjskog svijeta,
koje je svojim astralnim tijelom mogao doživjeti, a ti utisci su se vezali sa
snagama koje su razarale ljudsko tijelo. To je uzrokovalo odumiranje čovje-
kovog zemaljskog života. Ta pojava ukazuje na veliku tajnu čovjekove pri-
rode: na vezu njegovog astralnog tijela s bolestima i smrću. Unutarnji se
život čovjeka zbog spomenutog luciferskog utjecaja bitno promijenio. Prije
tog upliva sve što je ljudska duša snivala i radila, činila je to u skladu s
namjerama viših duhovnih bića. Stoga se moglo unaprijed vidjeti kako će se
događaji razvijati u budućnosti. Ta svijest kojom se moglo vidjeti unaprijed
prema objavama viših duhovnih bića, postala je zamagljena velom zemaljskih
zapažanja. Zbog toga budućnost postaje nesigurna i neizvjesna, čime se u
dušu usadio osjećaj straha. Čovjek je s jedne strane stekao slobodu i mo-
gućnost samostalnog odlučivanja, ali se s druge strane pojavio strah od ne-
izvjesne budućnosti. Čovjek je došao pod utjecaj zemaljskih sila, koje Steiner
naziva ahrimanskim bićima (Goethe ih je zvao mefistofelskim bićima), koje
su čovjeku ulile osjećaj straha.

Kod nižih vrsta ljudskih bića njihovo eterično (životno) tijelo nije bilo
zaštićeno u tolikoj mjeri da bi se moglo oduprijeti utjecajima luciferskih bića.
Te niže vrste ljudskih bića su iskru jastva što se nalazila u njima zloupo-
trijebili tako da su u svojoj okolini prouzrokovali velika štetna djelovanja og-
nja. U velikim ognjenim vihorima propao je veliki dio tada nastanjene Zem-
lje, a s njim i ljudi koji su pali u zablude. Samo mali dio tadašnjeg čovječan-
stva, onaj dio koji je ostao netaknut od zabluda, uspio se spasiti i to na onom
području Zemlje koje se sada nalazi pod Atlantskim oceanom. Taj kontinent,
koji se nalazio između današnje Europe, Afrike i Amerike, nazivao se Atlan-
tida. Doba razvoja čovječanstva koje je prethodilo atlantskom zove se le-
murskim dobom. Prije toga bilo je hiperborejsko doba, a prvo doba Zemaljskog
razvoja naziva se polarno doba. Doba prije utjecaja luciferskih bića opisuje
se u biblijskim predajama kao rajsko doba, a podređivanje čovjeka osjetil-
nom svijetu spominje se kao izgon iz raja.

Pojedini ljudi atlantskog doba nisu se dali zavesti osjetilnim svijetom;

oni su se uspjeli oduprijeti nagonima i požudama astralnog tijela. Oni su na
taj način postali slobodni od zabluda i sposobni za primanje objava viših
duhovnih bića. Takvi su ljudi bili posvećeni, odnosno inicirani, pa su postali
vođe ostalih ljudi saopćavajući im tajne koje su poznavali i okupljajući učenike,
kojima su pokazivali put koji vodi do posvećenja. Oni su njegovali svoje tajno
znanje i vršili obrede koji su vodili do to tih znanja na mjestu koje se zvalo
Sunčev orakul (orakul znači mjesto gdje se sagledavaju namjere duhovnih
bića). Mudrost i znanje primalo je dakle čovječanstvo u atlantskom dobu
preko posvećenih.

Oko polovine atlantskog doba nastajala je postepeno velika opasnost

za razvoj čovječanstva. Ljudi koji nisu svoje astralno tijelo očistili od zabluda
koristili su saznanja o zakonima kojima viša bića upravljaju svijetom za svoje
osobne potrebe i strasti. Pored toga ti su ljudi podlijegali pod utjecaj nižih
duhovnih bića, koja su djelovala na štetu razvoja čovječanstva. Posljedice
toga bilo je širenje zla i pokvarenosti. A budući da sile rasta i rasplođivanja
stoje u nekoj tajanstvenoj vezi s prirodnim silama, koje tada počinju štetno
djelovati i uzrokovati katastrofe, došlo je do propasti atlantskog kontinenta.
Atlantsko se čovječanstvo moralo iseliti ukoliko nije propalo u tim katastro-
fama. Nakon propadanja Atlantide Zemlja je dobila drugo lice: na jednoj
strani Europa, Azija i Afrika, a na drugoj Amerika dobile su današnji oblik. U
te zemlje iseljavalo se preostalo stanovništvo Atlantide. Za sadašnju civiliza-
ciju naročito su važne seobe u Europu, Aziju i Afriku. S tim stanovništvom,
potomcima Atlantide došli su i posvećeni, čuvari tajni orakula.

U Indiju su se naselili ljudi koji su sačuvali sjećanje na staro duševno

stanje Atlantiđana, što im je omogućilo uvide u duhovni svijet. U toj ljudskoj
zajednici koja se sastojala od najnaprednijih dijelova atlantskog stanovništva
djelovalo je sedam »posvećenih«, koji su tom narodu saopćavali saznanja iz
duhovnog svijeta. Nadosjetilni svijet se doživljavao kao pravi, istiniti svijet, a
osjetilni kao obmana ljudskog zapažanja, kao priviđenje (maja), kojemu se
poklanjala mala pažnja. Sedam posvećenih je velikom moći svog astralnog
i eteričnog tijela utjecalo magijski, kao nekom čarobnom moći na svoje
učenike. Tako je u Indiji nastala kultura posve prožeta nadosjetilnom mudrošću.
Ono što se nalazi u drevnim mudroslovnim knjigama Indijaca, Vedama, nije
ono izvorno neprocjenjivo blago mudrosti što su ga u pradavno vrijeme nje-
govali veliki duhovni učitelji, nego samo njegov slabi odjek. Ta pradavna
mudrost koju su posjedovali »posvećeni« Atlantiđani sadržavala je zbir tajnih
znanja svih orakula atlantskog doba.

Pod indijskom kulturom Steiner ovdje podrazumijeva kulturu koja je

postojala u prvom postatlantskom razdoblju na Zemlji. Poslije nje se razvila
druga postatlantska kultura, koju Steiner naziva praperzijskom, a još kasnije
nastala je egipatsko-kaldejska kultura. Narodi praperzijske kulture imali su
drukčiju životnu orijentaciju od Indijaca. Oni nisu težili samo za duhovnim
svijetom, nego su također veoma cijenili i vrijednosti tjelesno-osjetilnog svi-
jeta. Privlačilo ih je stjecanje materijalnih dobara i osvajanje teritorija, pa je
zbog toga postojala opasnost da sasvim izgube vezu s nadosjetilnim svijetom.
Tada se pojavio čovjek koji je tom narodu dao poticaj, koji će djelovati supro-
tno spomenutim osobinama. Taj vođa praperzijske kulture spominje se kao
Zaratustra ili Zoroaster. Zaratustra je podučavao svoj narod da je osjetilno-
fizički svijet samo onda neduhovan, kad se čovjek predaje isključivo utjecaju
luciferskih bića. Tim bićima čovjek doduše duguje svoju samostalnost i svoj
osjećaj slobode, ali tu slobodu bi čovjek trebao upotrebljavati u skladu s namje-
rama viših duhovnih bića. U stanjima vidovitosti Zaratustra je zapažao vođu
tih viših duhovnih bića, koji upravlja razvojem čovječanstva. Zaratustra je
predviđao da će jednom u budućnosti to vrhovno duhovno biće sići s Koz-
mosa na Zemlju.

Treća kulturna epoha postatlantskog razvoja dogodila se kod naroda

koji su se naselili u prednju Aziju, t.j. kod Kaldejaca, Babilonaca i Asiraca s
jedne strane, a Egipćana s druge strane. Smisao za tjelesno-osjetilni svijet
bio je kod ovih naroda daleko veći nego kod Praperzijanaca. Više nego ostali
oni su razvili sposobnost racionalnog mišljenja, ali njihova je duša uglavnom
izgubila nadosjetilne moći. Čovjeku kaldejsko-babilonskih naroda osjetilni svijet
nije više bio iluzija; on je polje, brda i more, zrak i vodu držao djelima duhovnih
bića, koja se nalaze iza svega toga, a čije je zakone nastojao upoznati. U
Egipat su bila prenijeta orakulska svetišta, a novo učenje koje se njegovalo u
tim svetištima položio je Hermes, koga se smatralo ponovnim utjelovljenjem
velikog Zaratustre. Hermes je učio da čovjek upotrebljavajući svoje snage
na Zemlji radi u skladu s namjerama viših duhovnih sila i da time stječe
sposobnost da se iza smrti sjedini s tim silama, a oni najrevnosniji i s uzviše-
nim Sunčevim Bićem, Ozirisom. Na babilonsko-asirskoj strani ove kulturne
struje priklonio se čovjek tjelesno-osjetilnom više nego na egipatskoj strani.

Sasvim druge prilike obilježavale su predjele južne Europe i zapadne

Azije, gdje je procvala četvrta postatlantska kultura. I tu su ljudi imali orakul-
ska svetišta, a među njima bilo je i takvih gdje su pojedinci posjedovali
ostatke stare vidovitosti. U staroj Grčkoj razvila se umjetnost koja je u savr-
šenim tjelesnim oblicima predstavljala duhovni svijet. U učenjima starih grčkih
filozofa mogu se prepoznati tajne »posvećenih«. Pitagora je na pr. na svojim
putovanjima u Egipat primio posvećenje u tajne raznih misterija. Ali u
grčko-latinskoj kulturi je ipak osjetilno-tjelesni život njegovan i doveden do
najvećeg procvata, a na život duša poslije smrti gledalo se kao na prividan
život, život sjenki. Općenito govoreći, čovječanstvo se u postatlantskom dobu
sve više priklanjalo tjelesno- osjetilnim stvarima, zaboravljajući duhovni svi-
jet. Jedino je u misterijama i dalje njegovana veza čovjeka s duhovnim svi-
jetom, a posvećeni, koji su uglavnom bili nasljednici atlantskih čuvara pro-
roštava, mogli su u posebnim duševnim stanjima primati objave iz duhovnog
svijeta. Kao naročito značajan prorok u ovom smislu pojavio se u izrael-
skom narodu Mojsije.

Prema Steinerovom učenju Kristovim dolaskom na Zemlju pojavilo

se ono što je uzvišeno Sunčevo Biće pripremalo da ljudima bude zemaljski
uzor. S Kristovim dolaskom morala se promijeniti misterijska mudrost. Rani-
je je ta misterijska mudrost učila čovjeka kako da postigne duševno stanje, u
kome je mogao vidjeti carstvo Sunčevog Duha izvan zemaljskog okvira.
Poslije Kristovog dolaska misteriozna znanja trebala su ljude osposobiti da
upoznaju Krista, koji je postao čovjek, učitelj čovječanstva, izvor svekolike
mudrosti i razumijevanja prirodnog i duhovnog svijeta. Od tog časa usađen
je u zemaljski razvoj temelj za prihvaćanje mudrosti pomoću koje će se moći
postići viši stupanj razvoja čovječanstva. Do Kristovog dolaska postatlantski
razvoj čovječanstva u cjelini bio je obilježen jačanjem utjecaja tjelesno-čul-
nog svijeta i slabljenjem duhovnog svijeta u životu ljudi. U predodžbi Krista
sadržan je ideal velikog bratstva ljudskog roda nasuprot vjerskim, rasnim i
socijalnim razlikama među ljudima. Od Kristovog dolaska na Zemlju mogli
su ljudi koji su shvatili i prihvatili njegovo učenje, prenijeti u duhovnu sferu
ono što su doživljavali u osjetilnom svijetu. To novo što je Kristovim dola-
skom unijeto u razvoj čovječanstva djelovalo je kao sjeme za buduća pokolje-
nja. I danas je samo mali dio tog dubokog novog znanja usađen u svijest i
život ljudi. Od Kristovog dolaska pa sve do danas od njegovog učenja
ostvareno je samo onoliko koliko su ljudi bili sposobni da shvate i prihvate, a
to nije mnogo.

U četvrtom, petom i šestom stoljeću iza Krista pripremala se u Europi,

po Steinerovom učenju, epoha koja je počela u 15. stoljeću. To je sadašnje
peto postatlantsko kulturno razdoblje, koje je postepeno zamijenilo četvrto,
grčko-latinsko razdoblje. Nosioci tog petog razdoblja bili su narodi, koji nisu
bili obuhvaćeni kulturnim utjecajima prethodnih četiriju razdoblja, ali su na
svoj način njegovali tradiciju atlantske kulture. Medu njima bilo je ljudi koji
su poznavali tajne duhovnog svijeta i koji su saopćavali drugim ljudima svoja
saznanja. U mitologijama europskih naroda sačuvani su ostaci onoga što su
posvećenici misterija objavljivali ljudima. Ipak pogled većine tih ljudi sve
se više upravljao prema osjetilnom svijetu. Snage razuma probuđene pri
kraju atlantskog doba usmjeravane su uglavnom k upoznavanju osjetilnog
svijeta i njegovom ovladavanju. U ljudima su se razvile dvije sfere zanima-
nja: jedna okrenuta osjetilno-tjelesnom životu, a druga duhovnom svijetu, ali
samo u onoj mjeri u kojoj se taj svijet mogao doživjeti osjećajima, bez vidovi-
tog saznanja. Ono što je danas poznato kao suprotnost između znanosti i
duhovnog saznanja, posljedica je, po Steinerovom mišljenju, navedene po-
dvojenosti. Ljudske sposobnosti utemeljene na snazi razuma mogle su dovesti
do današnjeg stupnja razvoja znanosti i tehnologije samo tako što su se
jednostrano usredotočile na osjetilni, materijalni svijet. Izvor te visoko razvi-
jene materijalne kulture mogao je postojati jedino kod europskih naroda, koji
su bili potomci onih atlantskih predaka, koji su težnju za tjelesno-osjetilnim
svijetom pretvorili u kreativna dostignuća kad su za to sazreli uvjeti. Danas
se međutim, po mišljenju R. Steinera, već nazire praskozorje šestog postatlant-
skog razdoblja, u kojem će se na harmoničan način povezati materijalna
kultura sa životom u duhovnom svijetu. A za to će biti potrebno da se shvate
otkrića duhovnog saznanja i da se u zapažanjima i doživljavanjima osjetilnog
svijeta spoznaju objave duha.

Čovjek i duhovni svijet

U drevnim vremenima, kad je čovjeku duhovna sfera bila barem isto

toliko važna kao i materijalna, smatralo se da je razumijevanje svijeta mo-
guće tek ako se shvati priroda čovjeka. Čovjek se tada shvaćao kao mikrokoz-
mos: u njemu su se ogledali svemirski zakoni, t.j. samo biće Kozmosa. To
znači da čovjek, ako hoće razumjeti Kozmos, mora prije toga upoznati samog
sebe, svoje pravo biće. A upoznati pravu prirodu, unutrašnjost čovjeka, njegovu
individualnost, njegovo ja, nije moguće ako se ostane u sferi prirodnih sila, u
okviru prirodnih zakona. Kad čovjek u spoznavanju svijeta pođe od samoga
sebe, mora najprije potražiti u sebi ono što ga izdvaja od onog oblika egzi-
stencije koju doživljava preko svojih osjetila.

One spoznaje koje vode čovjeka iz osjetilne u izvanosjetilnu sfera odu-

vijek su se zvale spoznaje inicijacije, odnosno posvećenja. To su spoznaje o
onome što sačinjava istinski impuls čovječjeg bića, o onom suštinskom u
čovjekovoj individualnosti. Na putu do te spoznaje treba najprije shvatiti da
je čovjek u zemaljskom životu trostruko biće: biće koje misli, biće koje osjeća
i biće koje hoće. Najvažniji dio čovjeka u zemaljskoj egzistenciji bez sumnje
je njegovo misaono biće, jer mu ono daje jasnoću pogleda na svijet koja mu
je kao zemaljskom čovjeku potrebna. Čovjekovo osjećanje je fluidno i neja-
sno u usporedbi s određenošću i jasnoćom mišljenja. A što se tiče volje, njeni
izvori i motivi su nedostižni običnom promatranju, tako da se volja može
označiti kao nešto najnesvjesnije u čovjekovom budnom životu. Za vrijeme
budnog djelovanja volja ostaje sasvim u tami: misli znaju o onome što se
događa u volji isto tako malo kao što znaju malo o onome što se događa sa
čovjekom dok spava. Osjećanje se nalazi između volje i mišljenja, kao neko
budno sanjanje duše.

Na put od osjetilnog u nadosjetilni svijet treba dakle krenuti od mi-

šljenja, predočavanja, kao najjasnije, najodređenije komponente našeg bića.
Ali kod toga treba imati u vidu da mišljenje u čovjekovom zemaljskom životu
igra pasivnu ulogu u smislu da je ono posljedica naših dojmova, koje preko
osjetila primamo iz izvanjskog svijeta. Na te osjetilne dojmove nadovezuju se
predodžbe, koje se malo po malo pretvaraju u sjećanja. Mnoge mistične
predodžbe se također često svode na osjetilna zapažanja, izmijenjena u toku
v r e m e n a . Z b o g toga obično s a m o p o z n a v a n j e sadrži n a j č e š ć e samo
preobražene izvanjske dojmove. Pravo poznavanje sebe može se postići jedino
unutrašnjim duhovnim razvojem, t.j. razvojem onih duhovnih snaga, koje ranije
u čovjeku nisu postojale, odnosno koje su postojale u latentnom obliku.
Dakle prijelaz iz pasivnog u aktivno mišljenje, koje omogućuje izvanosjetilnu
spoznaju, može se postići jedino koncentracijom na unutrašnje duhovne snage,
t.j. meditacijom.
 Prvi korak u stjecanju sposobnosti izvanosjetilne spoznaje sastoji se u
tome da iz svoje unutrašnjosti odaberemo jednu predodžbu i da se usredo-
točimo na nju, umjesto da dozvolimo da našim predodžbama gospodare vanj-
ski događaji. Važno je kod toga da ta predodžba, koju odaberemo kao pred-
met naše meditacije, ne potječe iz našeg sjećanja prošlih događaja i iskusta-
va i da ne bude rezultat pasivnog izvanjskog promatranja, već da proiziđe iz
našeg vlastitog mišljenja i naše vlastite volje. To je jedini mogući put u ak-
tivno mišljenje, t.j. mišljenje koje ne protječe u pasivnim slikama kao obično,
nego koje je u potpunosti aktivno. Važno je da se nikako ne udaljujemo od
energije koja nas održava u toj misaonoj aktivnosti i nakon nekoliko tjedana
ili mjeseci (a ponekad i godina) takvih vježbi čovjek može naučiti novu vrstu
mišljenja pomoću kojeg se može doživjeti osjećaj velike duhovne snage, mira
i ravnoteže koje prožima čitavo njegovo biće.

U procesu aktivnog mišljenja sve što je čovjek do tada proživio javlja

se u obliku slike u kojoj se čitav dotadašnji život pokazuje kao jedna cjelina,
dok u pasivnom mišljenju prošli događaji dolaze u svijest samo kao niz po-
jedinih predodžbi. Slično se ponekad događa ljudima u trenutku životne opa-
snosti, kad u njihovoj svijesti iskrsne slika čitavog njihovog zemaljskog živo-
ta. Zanimljivo je kod te cjelovite slike prošlog života, da se gubi treća dimen-
zija, t.j. da se prostor doživljava samo u dvije dimenzije, kao na običnoj slici.
Zbog toga R. Steiner i naziva tu vrstu spoznaje imaginarnom spoznajom.
Dakle, čim se iz fizičkog svijeta pređe u duhovni svijet, otpada treća dimen-
zija i u čovjeku se tada stvara imaginarna spoznaja, koja pokazuje čovjekovo
biće kao u nekoj slici života. Postoji međutim još jedna razlika između sjećanja
u procesu aktivnog mišljenja i običnog sjećanja. Obično sjećanje doživljavamo
poglavito kao slijed predodžbi iz izvanjskog svijeta: iskustva radosti i boli,
raznih doživljaja i sl. S druge strane, u slici života koja se javlja u našoj
svijesti u procesu aktivnog mišljenja, odnosno u imaginarnoj spoznaji, mi sazna-
j e m o kakav je bio naš vlastiti pogled, naš unutrašnji stav u odnosu na naše
prošle životne doživljaje. Dok se dakle obično sjećanje kreće iz izvanjskog
svijeta prema unutra, u slici života doživljavamo ono što se razvija iz nas
samih. Bitno je u tome što smo na taj način ojačali našu unutrašnju misaonu
aktivnost, t.j. aktivno doživljavanje vlastite ličnosti i time razvili one snage
koje iz nje zrače. Taj korak u duhovnom razvoju, koji R. Steiner naziva ima-
ginarnom spoznajom, zahtijeva puno samoprijegora, ali kad se u čovjekovoj
duši ukaže slika njegovog zemaljskog života, on doživljava, kako kaže R.
Steiner na temelju vlastitog iskustva, osjećaj velike sreće.
 U toku imaginarne spoznaje čovjekov se misaoni, apstraktni svijet
ispunjava bogatim unutrašnjim životom. On se više ne sastoji od pasivnih
predodžbi, već se doživljava kao dinamičan unutrašnji život, pun snage, kao
pulsiranje neke nove energije. Tada čovjekove misli nisu samo odraz izvanj-
skog svijeta, nego se doživljavaju kao stvarnost puna života. Čovjekovo se
mišljenje pretvara u osjetilo dodira, koje ispunjava čitav njegov organizam.
Stječe se utisak kao da se dodiruje jedan do tada nepoznati svijet. Međutim,
to još nije pravi duhovni svijet, već svijet stvaralačkih snaga, koji R. Steiner
zove eteričnim svijetom. A kad se čovjek nalazi u tom stanju imaginarne
spoznaje, t.j. u eteričnom svijetu, on se u njemu nalazi svojim eteričnim tije-
lom. Tu se čovjek ne osjeća kao odvojeno, individualizirano biće, već kao dio
cijelog eteričnog Svemira.

Osjećaj sreće koji se doživljava u imaginarnoj spoznaji mora se zabo-

raviti, kad se čini drugi korak u duhovnom razvoju. Kad je čovjek ojačao
svoje mišljenje putem koncentracije i meditacije i kad je ugledao sliku svog
života, mora sve to snagom volje izbrisati iz svoje svijesti, da bi mogao
krenuti u iduću fazu izvanosjetilne spoznaje. Kad je tako uspostavljena »pra-
zna« svijest, otvara se drugi stupanj spoznaje, koji se za razliku od imagi-
narne zove inspirativna spoznaja. Time se u čovjekovoj svijesti otvara duhovni
svijet, kao što je njegovom oku otvoren fizički svijet. Tada se, nakon slike
zemaljskog života koja se doživljava na stupnju imaginarne spoznaje, čovjeku
ukazuje njegov predzemaljski život, dakle život prije ponovnog dolaska u
fizički svijet. I na tom stupnju duhovnog razvoja čovjek postaje svjestan ideje
ne samo o svojoj besmrtnosti, nego i o svojoj nerođenosti, kao drugom kraju
vječnosti. Tek kad se shvati da vječnost ima dvije strane, besmrtnost i
nerođenost, ljudi će moći prodrijeti do spoznaje onog trajnog, onog doista
vječnog u čovjeku.

U zemaljskom životu čovjek vidi samo jednu polovicu svijeta, dok mu

druga polovice ostaje skrivena, okultna. Ta druga polovica je duhovni svijet,
koje mu se u višim stanjima svijesti ukazuje najprije u slikama imaginacije, a
zatim u inspiraciji. Duhovni svijet koji se doživljava u stanju inspiracije i koji
se nalazi s one strane imaginarnog svijeta, R. Steiner naziva astralnim svi-
jetom, a ono što je čovjek donio sa sobom iz tog svijeta u svoje fizičko i
eterično tijelo zove se astralno tijelo čovjeka. U tom astralnom tijelu čovjeka
sadržano je njegovo ja. Tako se u višoj spoznaji čovjek pokazuje kao biće
sastavljeno iz četiri dijela: iz fizičkog, eteričnog i astralnog tijela i čovjekovog
jastva. Međutim do tog najvišeg dijela ljudskog bića, t.j. jastva može se
doprijeti tek jednim još višim korakom u izvanosjetilnu spoznaju. Taj korak
R. Steiner zove intuicijom kao najvišim oblikom spoznaje, koja se može dostići
u zemaljskom životu čovjeka. Ono što čovjek tek naslućuje u svojoj savjesti
kao osjećaj morala nagovještaj je onoga što dolazi do punog izražaja u stanju
intuicije. Ta pojava da je čovjek kroz neko unutrašnje naslućivanje povezan
s najvišim moralnim odnosno duhovnim vrijednostima, s onim što mu postaje
pristupačno u svom pravom obliku tek u najvišem stanju spoznaje, veoma je
značajno obilježje čovjekovog zemaljskog bića. Treći stupanj spoznaje, intui-
cija može se postići jedino najvišim razvojem produhovljene sposobnosti
ljubavi.

Čovjek se može pripremiti za produhovljenu sposobnost ljubavi kojom

se ljubav pretvara u snagu spoznaje, tako da oslobodi svoju svijest ovisnosti
od vanjskih doživljaja. To se može postići redovitim mentalnim vježbama, u
kojima se doživljaji zamišljaju ne onim redoslijedom kojim su se događali,
nego unatrag. Ako zamišljamo najprije svršetak, pa u mislima prelazimo s
doživljaja na doživljaj obrnutim slijedom od stvarnog vremenskog tijeka, ako
dakle zamišljamo doživljaje unatrag, moramo jako napregnuti svoje men-
talne snage da bi u tome uspjeli. Ali tako oslobađamo svoju svijest od onih
niti koje nama upravljaju kao marionetama, razvijajući tako naše duhovno
doživljavanje do stupnja kad se ono otkida od tjelesnih pa i eteričnih veza.
No to je samo polovina onog što je potrebno za stjecanje produhovljene
sposobnosti za ljubav, jer se ta ljubav mora razviti do stupnja da se sve oko
sebe prati s ljubavlju. Naime ono pravo njegovo ja može se čovjeku otkriti
tek pošto sposobnost ljubavi razvije do te mjere da voli svako biće u prirodi ili
u duhovnom svijetu jednako kao što voli sam sebe. Prošli zemaljski životi
otkrivaju se čovjeku tek onda, kad se u trenucima spoznaje potpuno oslobodi
samoljublja. Čovjek mora dakle nadvladati svoje samoljublje, da bi mogao
sagledati svoje pravo ja, svoju duhovnu egzistenciju i svoje prošle živote.
Kad se razvije moć spoznaje do stupnja intuicije, čovjekov se život prikazuje
kao neprekidno kretanje od rođenja do smrti, dakle kroz zemaljsku egzisten-
ciju, zatim kroz duhovnu egzistenciju, t.j. od smrti do novog rođenja i potom
se taj ciklus ponavlja s novim rođenjem. Na taj se način dolazi do istinskog,
spiritualnog poznavanja svijeta i čovjeka.

Danas kad su se prirodne znanosti razvile do veoma visoke razine, ali

su ostale vjerne materijalističkoj paradigmi, duhovna nauka mora nastojati
da dovede čovjeka od prirodno-znanstvenog poimanja Svemira do njegovog
spiritualnog shvaćanja. Treba imati u vidu da u današnjoj epohi materijali-
stičkog i jednostranog gledanja na prirodu i njene zakonitosti, ljudsko znanje
obuhvaća samo mali dio pune i cjelovite istine o Kozmosu. Ako čovjek želi
saznati potpunu istinu o Kozmosu, mora prodrijeti u pravi duhovni svijet, a da
bi to mogao mora prijeći put unutrašnjeg razvoja od imaginacije, inspiracije
do intuicije. U staro doba, pred više tisuća godina, čovječanstvo je doživljavalo
duhovno kao nešto stvarno, što se izražavalo u mitovima i legendama. To
duhovno poimanje svijeta i čovjeka zadržalo se do danas u raznim vjerskim
tradicijama. Stari mudraci, koji su bili istovremeno svećenici, učitelji, umjet-
nici, a često i iscjelitelji, objašnjavali su da u svemu što ljudi vide u prirodi žive
one iste duhovne odnosno božanske moći, koje čovjek doživljava u svojoj
imaginaciji za vrijeme sna. Stoga je stara duhovna inicijacija polazila od duha
koji je instinktivno živio u čovjeku i izražavao se u mitovima, a zatim je
čovjeku objašnjavala prirodne fenomene. Danas je međutim postupak inici-
jacije obratan: nova inicijacija polazi od objašnjavanja prirodnih pojava koje
čovjek opaža, pa mu zatim pokazuje put koji vodi natrag u duhovni svijet kroz
imaginaciju, inspiraciju i intuiciju. Stara nauka inicijacije morala je unositi
svjetlost duha u tamu prirode, dok današnja inicijacija polazi od one svjetlosti
koju su izvana unijeli u izvanjsku prirodu Kopernik, Giordano Bruno, Galilei,
Kepler, Newton i drugi i proći put od naturalizma do izvanosjetilnog, duhov-
nog svijeta.

Prije više tisuća godina ljudi su još nosili u sebi sjećanje na predze-
maljsku egzistenciju i nisu sumnjali da u njihovoj duši počiva nešto što su
donijeli iz izvanosjetilnog života. Taj su osjećaj oni doživljavali svakog dana u
imaginacijama, kao u snu. Zbog toga je zadatak učitelja misterija tada bio da
ljudima objasne veliku istinu: ono božansko što živi u vama, živi i u izvanjskoj
prirodi. Oni su dakle ljudima morali prvenstveno objašnjavati duhovnu bit
prirode. S druge strane, učitelji nove nauke o spoznaji, nove inicijacije mora-
ju čovjeka podsjećati na ono što je u njegovoj duši živjelo prije rođenja. Kad
se danas čovjek uzdigne do stanja imaginarne spoznaje, ukazat će mu se
slika njegovog cjelokupnog života. Ako on oblikuje tu sliku života praznom
sviješću, u svemirskoj tišini, onda se u njegovoj duši javlja u obliku inspiracije
njegov predzemaljski život. U stanju inspiracije čovjek spoznaje svoje biće
kao duhovno biće odvojeno od fizičkog i eteričnog tijela, onako kao što se
nesvjesno događa za vrijeme spavanja. Tada ono što R. Steiner naziva
astralnim tijelom i čovjekovim ja izlaze iz njegovog fizičkog i eteričnog
tijela, a pri buđenju se opet u njih vraćaju. To razdvajanje čovjekovog bića,
koje se događa svaki put kad čovjek prelazi iz jave u san, može se svjesno
doživjeti u stanju inspiracije. Tada čovjek doživljava sebe u izvanosjetilnom
svijetu kao čisto duhovno biće, kao biće ljubavi, t.j. biće koje se sastoji od
ljubavi, koje zrači ljubav, koje postoji samo kao biće ljubavi u sveopćoj svemir-
skoj ljubavi. Zato, ako čovjek želi ući u taj duhovni svijet u kojem se nesvje-
sno nalazi za vrijeme spavanja, mora razviti sposobnost nesebične, produhov-
ljene ljubavi. Za razliku od duhovnog svijeta gdje vlada istinska, produhovlje-
na ljubav, na ovom fizičkom svijetu prevladava osjetilni ljubavni nagon.

Čovjekov odnos prema fizičkom, duševnom i duhovnom svijetu

R. Steiner u proučavanju čovjeka i svijeta pridaje veliku važnost snovi-

ma, zbog toga što u snovima do čovjeka dopiru znakovi i poruke iz nekih
drugih svjetova. Kad čovjek spava, njegovo se astralno tijelo i njegovo ja
nalaze izvan fizičkog i eteričnog tijela i tada kroz astralno tijelo i njegovo ja
prostruje sjećanja na doživljaje kako iz njegovog sadašnjeg tako i iz prošlih
života. Budući da se u snu javljaju čovjeku nepovezane slike iz njegovog
zemaljskog života, snovi su u pravilu nejasni i čudnovati. Međutim, u tu-
mačenju snova ne treba obraćati pažnju na njihov često zbrkani sadržaj, t.j.
na iluzorne slike sna, već na njihov smisao, na njihovu simboličnu pozadinu.
Za vrijeme sna ono što u čovjeku živi kao njegova duša izlazi iz fizičkog i
eteričnog tijela i ulazi u jedan drugi svijet, svijet koji nije podvrgnut fizičkim
zakonima. Astralno tijelo koje se za vrijeme sna uzdiže u duhovni svijet
može se opisati kao produhovljena svjetlost i svemirska toplina prožeta lju-
bavlju. To astralno tijelo oslobađa čovjeka robovanja prirodnim zakonima i
prenosi ga u sasvim drugi, izvanosjetilni svijet. Za vrijeme jave, kad boravi u
fizičkom i eteričnom tijelu, i astralno je tijelo potčinjeno prirodnim zakonima.
Međutim, kad za vrijeme sna astralno tijelo uđe u izvanosjetilni svijet, čovje-
kovo ja dobiva slobodu djelovanja. To ja, koje stanuje u astralnom tijelu ulazi
zajedno s njim u izvanosjetilni svijet i postaje slobodno. U tom svijetu oslo-
bođenom od prirodnih zakona otvoren je put moralnim impulsima. Tu imaju
moralni zakoni istu snagu kao prirodni zakoni u osjetilnom, fizičkom svijetu.
Za vrijeme svog boravka u izvanosjetilnom svijetu može se ja pripremiti putem
slika i imaginacija za ono što će poslije smrti fizičkog tijela raditi u duhovnoj
stvarnosti. Kad naime ja prođe dveri smrti, živjet će u svijetu u kojem
vladaju moralni zakoni. Na taj se način čovjek već kad spava priprema za
svoju budućnost poslije smrti svog fizičkog tijela.

Naši nas snovi prema tome vode do onih doživljaja u kojima čovjek
dodiruje izvanosjetilni svijet, gdje prestaju važiti prirodni zakoni. Svijet snova
stoji pred čovjekom kao neki veo koji sakriva duhovni svijet, svijet moralnih
zakona. Kad čovjek punom sviješću pomoću imaginacije i inspiracije uđe u
taj duhovni svijet, kad prodre kroz vrata kaosa i prekorači prag duhovnog
svijeta, on ugleda tri svijeta. Prvi je svijet osjetilni, fizički svijet koji je upravo
napustio, koji se sada javlja kao u sjećanju. Drugi svijet, kojemu čovjek ide u
susret je duševni svijet, svijet duša. A treći svijet, najviši od triju svjetova, je
pravi duhovni svijet.

Reinkarnacija i karma

R. Steiner smatra da postoji načelna podudarnost prirodnih znanosti i

antropozofije. 29) Kao što prirodna znanost tvrdi, navodi Steiner, da sve živo
nastaje iz nečeg živog, tako i antropozofija smatra da sve duševno nastaje iz
nečeg duševnog. Dakle antropozofija odbacuje stanovište da je duša pro-
izvod evolucije materije, da ona nastaje kad evolucija mozga dostigne određen
visok stupanj razvoja. Steiner se s tim u vezi poziva na Charlesa Darwina i
njegovu slijedeću izjavu: »Iz tog razloga tvrdim da sva organska bića koja su
ikada postojala na Zemlji vode porijeklo od jednog praoblika kome je život
udahnuo Tvorac«. Steiner spominje pojavu stanovitih oblika duhovnog živo-
ta i kod nekih životinjskih vrsta pa s tim u vezi citira njemačkog filozofa F.
Straussa koji kaže: »Rezultat komparacije čovjeka i životinje ukazuje, da
između najrazvijenijih životinjskih i najnerazvijenijih ljudskih duša postoji veo-
ma mala kvantitativna razlika, ali da među njima nema kvalitativne razlike«.
Iz toga Steiner izvodi zaključak da postoji veća razlika između viših i nižih
ljudskih duša, nego što je razlika između nižih ljudskih i najviših životinjskih
duša. U Kozmosu se nalazi energija koja djeluje na transformaciju nižih u
više životinjske vrste. Kao što se viša životinjska vrsta formira evolucijom
od niže vrste, na isti način nastaje i viši oblik duše iz nižeg oblika. Postoje u
tom pogledu samo dvije mogućnosti: ili da je duša nastala kao rezultat nekog
čuda ili da je nastala putem razvoja, t.j. da je postojala i ranije samo u nekom
drugom obliku. Na isti način na koji prirodoslovac proučava niže oblike živo-
tinjskih vrsta iz kojih su se tijekom evolucije razvile više vrste kako bi mogao
razumjeti te više vrste, tako i istraživač duša treba proučavati niže oblike
duša, da bi mogao shvatiti prirodu duša na višoj razvojnoj razini.

Mlađe biološke strukture posljedica su evolucije ranijih struktura, pa

su analogno tome i mlađa duhovna ustrojstva rezultat razvoja starijih duhovnih
ustrojstava. Ta pojava po mišljenju R. Steinera predstavlja suštinu zakona
karme, po kojem je sve što pojedinac čini u sadašnjem životu posljedica
prethodnih oblika postojanja njegove duše ili kako kaže Steiner: »Moje
jučerašnje djelovanje je moja današnja sudbina. Naša prošlost ostaje stalno
u neposrednoj vezi s nama i ona nastavlja živjeti i djelovati u našoj sadašnjo-
sti, a pratiti će nas i u budućnosti. Čovjek se ne može staviti u neke drugačije
okolnosti nego u onakve kakve su posljedično nastale na osnovi njegovih
prethodnih života. Zakon karme se manifestira u međusobnom odnosu bića
i njegovog djelovanja. Karma je čovjekovo djelovanje pretvoreno u sudbinu.«

Steiner je usvojio trijadni model objašnjavanja ljudskih bića i ljudskog

društva. Tijekom svake nove inkarnacije čovjek se nađe u određenom fizi-
čkom organizmu, koji je podložan djelovanju prirodnih zakona.30) Ali u svakoj
inkarnaciji postoji isti čovjekov duh, koji predstavlja ono trajno, vječno u svim
pojedinačnim inkarnacijama. Kao posrednik između dvaju entiteta, t.j. privre-
menog fizičkog tijela i trajnog čovječjeg duha, javlja se duša i to u funkciji
pamćenja prošlih i sadašnjih događaja. Duša konzervira posljedice djelova-
nja u našim ranijim životima, te predstavlja uzrok što se duh utjelovljuje upra-
vo u onom obliku, koji je rezultat njegovih prethodnih života. Duša dakle
povezuje duh, koji je vječan i fizičko tijelo, koje je prolazno, predodređujući
čovjekovu sudbinu na temelju ranijih događanja. Duh koji se inkarnira zatiče
u fizičkom svijetu posljedice svojih ranijih djelovanja kao svoju sudbinu. Duša,
koja je povezana čovjekovom sudbinom, predstavlja posrednika putem kojeg
duh preuzima kontinuitet te sudbine. Pri ponovnoj inkarnaciji zatiče čovjek
okolnosti koje su srodne okolnostima iz ranijih života i usklađene s njegovim
djelovanjem u tim životima, što je posljedica kompatibilnosti njegove ponovno
rođene duše i njegovog vječnog duha sa situacijom koja vlada u novoj sredi-
ni. Isto tako čovjekovo sadašnje djelovanje odredit će okolnosti u kojima će
se on naći u nekom od budućih života. Na taj način čovjek doista sam stvara
svoju sudbinu. Ta veza izgleda nerazumljivom sve dok se promatra iz per-
spektive života koji je upravo u tijeku, jer se zanemaruje činjenica da je
sadašnji život samo jedna karika u lancu mnogih života. Tek zakon karme
objašnjava čestu pojavu da dobar čovjek pati, a da je loš čovjek sretan. Ta se
prividna neusaglašenost gubi, ako se ugao promatranja s jednog proširi na
mnoge živote čovjeka.

Čovjek je u tijeku inkarnacije podvrgnut zakonima fizičkog svijeta, pa

se nalazi pod utjecajem nagona, požuda i strasti, koje ostavljaju trag u njegovoj
duši u obliku predodžbi koje se zadržavaju u pamćenju. Na taj način u kasni-
jim inkarnacijama djeluju posljedice iskustva iz prethodnih inkarnacija. Po-
trebno je mnogo inkarnacija, da bi čovjek stupio na put potpuno očišćen od
nagona i požuda, na put na kojem vladaju isključivo moralni zakoni. Čovje-
kovo postojanje u fizičkom obliku egzistencije bit će uzvišenije, ukoliko se
više puta inkarnirao i ukoliko je više truda ulagao u svoj duhovni i moralni
razvoj u prethodnim inkarnacijama. Njegovo kretanje od inkarnacije do inkar-
nacije predstavlja progres od nižeg k višem stupnju duhovnog razvoja. Sva-
ka nova inkarnacija pruža čovjeku nova saznanja osposobljavajući ga da sve
uspješnije vlada sobom. A samo onaj čovjekov duh koji uspije vladati samim
sobom je u stvari slobodan duh; samo djelovanje pri punoj svjesnosti je slo-
bodno djelovanje. Ideal prema kojem se kreće ljudski duh tijekom svoje evo-
lucije je vlastita sloboda. Saznanje čovjeka da je suočen sa svojom karmom
ne predstavlja prepreku njegovoj slobodi. Djelujući, on utječe na svoju sud-
binu s onoliko samostalnosti koliko je sam stekao. U stvari, ne djeluje sudbi-
na; djeluje čovjek, ali u skladu sa zakonima svoje sudbine. Prolaženje kroz
mnoge inkarnacije predstavlja za čovjekov duh evoluciju k višim duhovnim
razinama. Na tom putu čovjekov duh stječe sposobnost spoznaje sve većeg
broja zakonomjernosti svijeta u kojem prebiva. Na taj se način duh kreće od
nesvjesnih k sve svjesnijim razinama postupanja i djelovanja.

R. Steiner smatra da se neposredno od roditelja nasljeđuju samo one

osobine koje pripadaju fizičkom i eteričnom tijelu. Eterično je tijelo nosilac
svih životnih manifestacija, t.j. energije rasta i razmnožavanja i sve iz te
domene može se neposredno naslijediti od roditelja. U manjoj se mjeri nasljeđu-
je sve ono što je u vezi sa čovjekovim duševnim bićem, t.j. s emocionalnim
predispozicijama, s moralnošću, s umjetničkim sklonostima, sa sposobnosti-
ma jasne percepcije, ispravnog zaključivanja i pamćenja, sa karakternim
osobinama. Te karakteristike su odlike čovjekovog duha i one se prenose iz
jedne inkarnacije u drugu i to prvenstveno kao predispozicije. S obzirom da
su određene duhovne i karakterne crte povezane s tjelesnom konstitucijom
koja se nasljeđuje od roditelja, čovjekov duh koji je neposredno pred inkar-
nacijom gravitira onim roditeljima, koji su sposobni da mu podare odgova-
rajuću tjelesnu konstituciju. U tom cilju čovjekov se duh prije inkarnacije
prepušta silama koje upravljaju duhovnim svijetom. Zato se čovjek rada u
porodici koja mu može ponuditi nasljeđivanje onih osobina koje su usug-
lašene s njegovim karmičkim određenjem.

Karma se ne smije shvatiti kao sudbina na koju čovjek ne

može utjecati; ona se može uskladiti sa čovjekovom slobodnom voljom, Kar-
ma ne traži da se čovjek prepusti spontanom tijeku događaja odnosno sudbi-
ni, već sasvim suprotno: ona čovjeka uvjerava da nijedan događaj, nijedno
djelo neće ostati bez posljedica i da se ne može izbjeći zakonomjernost koz-
mičkog ustrojstva i životni tijek prirode, koji nivelira sve što postoji. Da ne
postoji karma, zavladala bi samovolja. Zahvaljujući karmi čovjek postaje
svjestan da su sva njegova djela i postupci zakonomjerno povezani. Čovjek-
ovo je djelovanje slobodno, ali su njegove posljedice apsolutno zakonomjerne.

Socijalno pitanje

Iako su ideje R. Steinera o socijalnim problemima nastale neposredno

nakon I. svjetskog rata i bile pod utjecajem tadašnje političke i socijalne
situacije u Europi a pogotovo u Njemačkoj, one su velikim dijelom aktualne i
danas. To se naročito odnosi na njegovu središnju misao, misao o tročlanosti
socijalnog organizma, t.j. o njegovoj podjeli na tri autonomna, iako međuso-
bno povezana dijela: gospodarskog, pravnog (političkog) i duhovnog. 31) Ta
podjela odgovara tročlanosti ljudskog bića u društvenom životu, u kojem on
sudjeluje u trostrukoj ulozi: prvo, kao gospodarsko biće, što mu omogućava
da zadovolji svoje materijalne potrebe; drugo, kao pravni subjekt, što znači
da je određen njegov pravni položaj prema drugim ljudima i prema državi
(njegova prava i dužnosti); i treće, kao duhovno biće, što obuhvaća ostva-
rivanje njegovih duhovnih i kulturnih potreba na području obrazovanja, zna-
nosti, umjetnosti i religije. Bitno je za zdrav socijalni organizam da navedene
tri sfere budu relativno samostalne, da nijedna od njih ne nametne svoju
dominaciju nad ostalima. U kapitalizmu je prema mišljenju R. Steinera gos-
podarska sfera podčinila sebi pravnu (državnu) i duhovnu sferu, a za socija-
listički bi se sustav moglo reći da je pravna (državna) sfera zagospodarila
gospodarskim i duhovnim životom.

Veoma je zanimljiva analiza socijalističkog pokreta, njegove geneze i

njegovih ciljeva, koju je u svojim spisima i predavanjima izložio R. Steiner.
Po njegovom mišljenju kapitalizam je sve podčinio svojim gospodarskim
interesima, sve je stvari i vrijednosti učinio predmetom kupoprodaje, robom.
Tako je i radna snaga postala robom, što za radnike nije bilo prihvatljivo. R.
Steiner kaže: »Kapitalizam je postao moć koja je karakter robe utisnula jed-
nom dijelu čovjekovog bića: radnoj snazi«. Međutim pogrešno je bilo uvje-
renje protagonista socijalizma, da se problem vraćanja dostojanstva ljud-
skom biću, njegovo oslobađanje od uloge robe na tržištu radne snage traži u
reorganizaciji gospodarskog sustava, t.j. u kolektivizaciji, odnosno u
podržavljenju vlasništva. Naime u prirodi je gospodarskog života, da sve što
se u njega uključuje neizbježno postaje robom. S tim u vezi Steiner kaže:
»Čovjekovoj radnoj snazi ne može se oduzeti karakter robe, ako se ne nađe
mogućnost da se ona istrgne iz gospodarskog procesa... Gospodarski pro-
ces po svom karakteru teži da radnu snagu upotrijebi najsvrsishodnije, isto
kao što rabi svaku drugu robu, i to sve dok mu se dopušta da slobodno
upravlja tom radnom snagom... Ovom reorganizacijom vlasništva se neće
postići da radna snaga više ne bude robom. Drugi će gospodarski oblik rad-
nu snagu također učiniti robom, samo na drugačiji način.« Steiner ovdje
očigledno misli na podržavljenje sredstava za proizvodnju, što je bio cilj soci-
jalističkih pokreta i smatra da ta promjena vlasništva ne može suštinski pro-
mijeniti položaj radnika i karakter radne snage kao robe.

Proletarijat upregnut u kapitalistički poredak izgubio je vjeru u snagu

duhovnih vrijednosti, jer je njegov duhovni život poprimio ideološki pečat.
Proleter je govoreći o svojoj klasnoj svijesti smatrao da je otkrio temeljnu
osobinu svoje duše. On nije shvatio da mu duhovni život doživljen ideološki
ne može razviti svijest o njegovom ljudskom dostojanstvu. On je vjerovao da
će promjenom gospodarskog sustava nastupiti stanje koje će mu omogućiti
život dostojan čovjeka. Smatrao je da će pukim preoblikovanjem gospodar-
skog života nestati eksploatacija radnika od strane privatnih poduzetnika,
uzrokovana njihovim egoizmom. Do takvog mišljenja došlo je stoga što je
čovjek odvratio pogled od svega duhovnog i upravio ga isključivo na gospo-
darsku sferu. R. Steiner vidi rješenje u nastojanju da se radniku vrati vjera u
duhovne vrijednosti, iz kojih proistječe snaga što njegovom životu može dati
osjećaj ljudskog dostojanstva.

R. Steiner razmatra analogiju između tročlanosti ljudskog i socijalnog

organizma. Ljudski se organizam sastoji od tri člana: od sustava glave,
sustava cirkulacije i sustava za izmjenu tvari. Sustav glave uključuje živčani
sustav i osjetila; sustav cirkulacije sačinjavaju cirkulacija krvi, disanje i svi
ritmički procesi ljudskog organizma; treći se sustav sastoji od probavnih
organa. Ta tri sustava osiguravaju skladno funkcioniranje ljudskog organi-
zma tako da djeluju relativno samostalno bez apsolutne centralizacije nji-
hovih funkcija i održavajući zasebne odnose s vanjskim svijetom. Između
navedena tri sustava postoji naravno veoma uska povezanost i koordinacija,
ali ona ne narušava stanoviti stupanj njihovog autonomnog djelovanja. Ana-
logno tročlanoj strukturi prirodnih organizama i socijalni se organizam prema
R. Steineru sastoji od tri člana: gospodarskog, pravnog i duhovnog. Kao što
je spomenuto gospodarski je život u kapitalizmu stekao prevlast nad ostalim
dvjema sferama, iako je ravnopravnost i relativna autonomija sva tri člana
uvjet uravnoteženog i zdravog socijalnog organizma.

Gospodarski život kao prvi član socijalnog organizma trebao bi poči-

vati na prirodnom temelju, t.j. na takvom modelu u kojem bi ljudi bili uključeni
u taj život uzimajući u obzir njihovu prirodnu tjelesnu i duhovnu nadarenost i
sposobnost. Društvo i gospodarstvo bi trebali biti organizirani na takav način,
da čovjek ima slobodu i mogućnost da iskoristi na najbolji način svoje sposo-
bnosti. Steiner smatra da bi se odnosi između »voditelja rada« i radnika
trebali temeljiti na slobodnom ugovornom odnosu, koji bi isključio tretiranje
radnika kao prodavača svoje radne snage, jer puni razvoj ljudskih potencijala
može uslijediti jedino u slobodi i na temelju vlastite slobodne inicijative. Stoga
bi trebalo sposobnim ljudima ili skupinama ljudi omogućiti da dođu do kapita-
la potrebnog za rad, jer kako kaže Steiner: »... samo oni mogu donijeti sud o
tome kako će posredstvom kapitala njihove individualne sposobnosti svrho-
vito proizvoditi dobra za društvene potrebe«. Ukidanje privatnog vlasništva i
njegova pretvorba u kolektivno ili državno vlasništvo nije prema Steinerovom
mišljenju dobro rješenje, jer se time ukida ili bitno ograničava individualna
sloboda i inicijativa. Međutim, najvažniji je uvjet za uspostavu zdravog
društvenog organizma duhovni razvoj svih članova društva, koji će
dovesti do većeg socijalnog razumijevanja i solidarnosti. Stjecanje
individualne dobiti u tim uvjetima neće više biti glavni poticaj gospodarske
aktivnosti pojedinaca. Mogućnost slobodnog raspolaganja kapitalom trebala
bi postojati kao uvjet za primjenu i razvijanja individualnih sposobnosti, ali
pravo vlasništva »mora se moći promijeniti u trenutku kad se pretvara u
sredstvo za neopravdani razvoj moći«. S kapitalom dakle pojedinci ili sku-
pine ne bi mogle upravljati neovisno od interesa društva kao cjeline. Iz
toga proizlazi zaključak, da ne bi trebalo onemogućiti privatno vlasništvo nad
kapitalom, već bi trebalo naći rješenje kako upravljati tim vlasništvom da
bi ono optimalno služilo potrebama društva kao cjeline, t.j. svim njegovim
članovima.

Ukoliko se ne promijeni duhovna klima, ma koja društvena klasa do-

šla na vlast, ona neće odstraniti društvena zla. Uvjet za stvaranje zdravog i
pravednog socijalnog organizma je duhovna preobrazba, koja neće biti mo-
guća ako se duhovna sfera ne oslobodi dominacije države ili gospodarstva.
Za duhovni razvoj je neophodna sloboda, jer je on moguć jedino ako djeluje
na temelju vlastitih impulsa. Danas te slobode nema, jer država upravlja
sustavom obrazovanja i velikim dijelom znanosti i podređuje ih svojim
potrebama. Obrazovanje, znanost i umjetnost zahtijevaju samostalno mjesto
u ljudskom društvu. U zdravom socijalnom organizmu sav duhovni život morao
bi biti autonoman u odnosu na državu i gospodarstvo, morao bi biti »privatna
stvar« članova društva. Država bi se dakle trebala postepeno odreći uprav-
ljanja duhovnim životom i gospodarstvom. Trebalo bi omogućiti u što većoj
mjeri osnivanje privatnih obrazovnih ustanova, jer će u njima postojati veće
mogućnosti za slobodan razvoj individualnih sposobnosti.

Waldorfska pedagogija: odgoj za slobodu

Kao što je spomenuto, sloboda je prema R. Steineru glavni preduvjet

duhovnog razvoja čovjeka, odnosno punog izražavanja njegovih duhovnih i
kreativnih potencijala. To se posebno odnosi na razdoblje školovanja i duhov-
nog sazrijevanja mlade generacije. Svoje pedagoške ideje R. Steiner nije
crpio samo iz svojih filozofskih pogleda, nego također iz svog praktičnog
iskustva. Već od svoje četrnaeste godine on se bavio privatnim podučava-
njem na svim stručnim područjima, čime je zapravo financirao svoje školovanje
i studiranje. Pet godina predavao je na Školi za radničko obrazovanje. Temelje
nove tzv. waldorfske pedagogije prvi put je izložio 1907. godine u preda-
vanju pod nazivom Odgoj djeteta sa stanovišta duhovne znanosti. Po
njegovom mišljenju nastavni programi i ispitni propisi u svim su državama
bez obzira na njihovo društveno uređenje prilagođeni interesima države i
gospodarstva, čime je ugrožen slobodan kulturni i kreativan razvoj mlade
generacije.
 Sve što je u svijetu novo i stvaralačko konačno se svodi na individual-
nu inicijativu i kreativnost. Izgledi pojedinca da otkrije i razvije svoje krea-
tivne potencijale ovisni su u prvom redu o takvom sustavu odgoja i obra-
zovanja u kojem će zadatak odgajatelja i nastavnika biti ne toliko gomilanje
znanja u glavama učenika, koliko u razvijanju individualnih nadarenosti, u
stvaranju slobodnih, psihofizički zdravih ličnosti. A to je moguće jedino u
ozračju slobode, t.j. onda kad su fizičke i duhovne prepreke u samoreali-
ziranju čovjekove osobnosti uklonjene u najvećoj mogućoj mjeri. R. Steiner
stalno naglašava da je sloboda temeljni preduvjet duhovnog razvoja i stva-
ralačkog intelekta. Glavni razlog njegovog upornog zalaganja za slobodno
obrazovanje, za stvaranje slobodnih škola je bilo njegovo uvjerenje, da se
jedino na taj način mogu razviti potencijali mlade generacije kako bi ona
mogla preoblikovati postojeće društvo.

Svoje pedagoške ideje R. Steiner je izložio u knjizi Kurs pučke peda-

gogije, koja sadrži njegova predavanja održana 1919. godine. On smatra da
škola budućnosti treba biti utemeljena na antropozofiji, koja čovjeka proma-
tra s tri gledišta: kao tjelesno, kao duševno i kao duhovno biće. Cilj takve
škole trebao bi biti, sažeto rečeno, da čovjek postane potpunim čovjekom, t.j.
biće sa razvijenim moralnim, intelektualnim i kreativnim potencijalima. Prvi
je uvjet za postizavanje tog cilja reforma učiteljskog školovanja. Za učitelja
waldorfske pedagogije nije po mišljenju R. Steinera toliko bitno posjedova-
nje stručnog znanja iz pojedinih predmeta, koliko njegova sposobnost da us-
postavi blizak i konstruktivan odnos s učenicima, da je u stanju uroniti u dušu
i biće mladog čovjeka u nastajanju. Pravo slobodne škole da sama odabire
svoje učitelje R. Steiner je smatrao preduvjetom njene neovisnosti i slobode.

Prva waldorfska škola osnovana je 1919. godine pri tvornici cigareta

Waldorf Astoria u Stuttgartu na zahtjev uprave te tvornice, a po uputama i
pedagoškim vodstvom R. Steinera. Škola je bila veoma liberalna, bez
obaveznih domaćih zadaća u prvim razredima. Učitelji su davali dobrovoljne
zadatke, postavljene na način da se u što većoj mjeri privuče pažnja i interes
učenika. Tek su u šestom i sedmom razredu bili uvedeni obvezatni zadaci. U
školi se izbjegavao svaki oblik prisile, iako su postojala stanovita pravila reda.
Red i disciplina počivali su prvenstveno na neposrednom, ljudskom kontaktu
između učitelja i učenika. Autoritet učitelja nije se zasnivao na strogoći ili
prisili, nego na poštovanju i naklonosti učenika. Veliki udio u nastavi je imalo
slikanje, pjevanje i sviranje, recitacije i kazališne igre, što je život u učionici
činilo zanimljivim i dinamičnim.

Waldorfska pedagogija smatra, da je za formiranje čovjekovog kara-

ktera veoma važno razdoblje do sedme godine života, koje R. Steiner naziva
»razdoblje oponašanja«. U tom razdoblju riječi, t.j. objašnjenja ili opomene
roditelja ili odgajatelja igraju malu ili gotovo nikakvu ulogu u usporedbi sa
gestama, kretnjama i općenito ponašanjem odraslih osoba. S tim u vezi R.
Steiner piše: »Ono što kažete djetetu, ono što ga podučite, to ne ostavlja
nikakav dojam. No to kakvi ste vi, jeste li dobri i očitujete li tu svoju dobrotu
svojim postupcima, ili ste pak zli i gnjevni izražavajući to svojim ponašanjem,
ukratko sve ono što sami činite odražava se u nutrini djeteta... Dijete je u
potpunosti osjetilno biće. Ono reagira na sve što ljudi u njemu izazovu kao
dojam... Sve ono što se čini u blizini djeteta u dječjem se biću pretače u duh,
dušu i tijelo... Sklonosti što ih dijete razvija ovise o tome kako se ponašamo u
njegovoj blizini.«32)

Sve što se događa u njegovoj okolini, sve moralne i nemoralne, pametne

i glupe stvari, sve što primjećuje svojim osjetilima dijete oponaša oblikujući
tako svoj karakter i duhovni razvitak. Zbog važnosti predškolskog razdoblja
za odgoj djeteta u sklopu većine waldorfskih škola postoje dječji vrtići u
kojima se poklanja velika pažnja razvijanju stvaralačke mašte. Polazeći od
pretpostavke da su djeca maštovita i da mašta proizlazi iz najdubljih čovje-
kovih slojeva, u waldorfskim se vrtićima stavlja težište na igre, pjesme, baj-
ke, crtanje, modeliranje, na sve što podstiče maštovitost, samoizražavanje i
kreativnost. Jedno od važnih izražajnih sredstava pomoću kojih dijete može
zadovoljiti potrebu da uobličava svoje fantastične doživljaje jesu ritmički
pokreti. Zbog toga se već u najranijoj dobi djeca uče da izvode jednostavne
euritmičke vježbe.

U waldorfskoj pedagogiji nastava se odvija po tzv. epohama, čime se

uvažava prirodni dnevni ritam životnih aktivnosti djeteta i time povećava
njegova koncentracijska sposobnost. Dijete je najsposobnije za misaonu
aktivnost ujutro, pa školski raspored počinje s predmetima koji zahtijevaju
veću pažnju, razumijevanje i mišljenje. Svaki se predmet tijekom nekoliko
tjedana svakog jutra predaje u tzv. »glavnoj nastavi« kao jedna epoha, odnosno
kao veća nastavna cjelina. Nakon toga dolaze predmeti koji ne zahtijevaju
veliku koncentraciju kao što su strani jezici, euritmija, tjelovježba, glazba i
religija. Na kraju dolazi ručni rad, vježbanje zanata, rad u vrtu i prirodoslovni
pokusi. Slikanje, crtanje, modeliranje, muziciranje, recitiranje i izvođenje dram-
skih prizora uključeni su u nastavu svih predmeta. Mnogi predmeti, čak i
matematika, gramatika i zemljopis predstavljaju se u malim igrokazima, koji
se potom izvode pred roditeljima na mjesečnim priredbama. Težište obra-
zovanja u waldorfskim školama nije na specijaliziranom znanju, nego na
formiranju višestruko zainteresiranih i obrazovanih mladih ljudi, koji se mogu
kasnije bez poteškoća uključiti u jednostrano specijalizirano školovanje i u
profesionalnu karijeru.

U waldorfskim se školama daje prednost živoj riječi nastavnika pred

udžbenicima i tehničkim pomagalima. U prvim godinama školovanja udžbenici
se gotovo u potpunosti izbjegavaju. Knjige se koriste kao materijal za čitanje
pored sadržaja glavne nastave, ali se po mogućnosti uzimaju originalni ra-
dovi koji posjeduju određenu znanstvenu ili umjetničku vrijednost. Nastavno
gradivo učitelj izlaže na zanimljiv i razumljiv način tako da ga mogu svladati
učenici koji se nalaze na različitim stupnjevima znanja i nadarenosti. Umjet-
ničkom oblikovanju posvećuje se posebna pažnja, jer ono ima višestruko
značenje za duhovni razvoj djeteta. Njime se dijete navikava na opuštanje,
uživljavanje u materijal, koncentraciju i razmišljanje. Ono zahtijeva potpun
duševni angažman, ne zbog neke koristi, nego zbog zanimljivosti i zado-
voljstva koje donosi stvaranje i samoizražavanje.

Euritmija je jedan od predmeta u waldorfskoj pedagogiji koji ne po-

stoji u nastavi drugih škola. Suština euritmije sastoji se u takvim oblicima
izražavanja, kojima se pjesma i govor prenosi u pokrete koji prema tome
imaju određen misaoni sadržaj i poruku. Euritmija polazi od glasova u jeziku,
t.j. od vokala i konsonanata. Kad se izgovori neki glas, u unutrašnjosti čovje-
ka se događa neka vrsta »nevidljive« voljne kretnje, što se u euroritmijskom
pokretu dovodi do vidljivog izražaja. Svaki vokal i konsonant ima svoj speci-
fičan pokret. Deklamiranje i glazba su podloga euritmije, te nove umjetnosti
koju je utemeljio R. Steiner. Uživljavanje u glasove odnosno tonove i obliko-
vanje euritmijskih pokreta podstiče aktiviranje svih duševnih snaga i čitavog
ljudskog tijela.

S obzirom na okolnost da djeca posjeduju neku vrstu slikovitog mišlje-

nja, waldorfska pedagogija izlazi u susret dječjoj potrebi za slikama. Pose-
bno u prvim godinama školovanja maštovite slike dominiraju cjelokupnom
nastavom. Prema Steinerovom antropozofskom učenju, djeca svojim rođe-
njem i dolaskom u zemaljski život donose sa sobom slike iz duhovnog svijeta.
Imaginacije primljene u duhovnom svijetu duboko su usađene u dječjoj duši
i one se očituju u slikovnom prikazivanju. Kao što se pismo povijesno razvilo
iz slika, t.j. kao što je slovno pismo nastalo iz slikovnog, tako se u waldorf-
skim školama prelazi od slika na slova. Slova su apstraktni znakovi koji sami
po sebi ne znače ništa. Prijelaz na te apstraktne znakove se bitno olakšava
kad na početku učenja pisanja slova u obliku slika zaokupe dječju maštu.

U waldorfskim se školama u prvom razredu velika pažnja posvećuje

pričanju bajki. Opisi vještica, divova i sl. mogu za djecu biti pravi način, da se
zlo u svijetu slikovito doživi, prije nego što se sami s njim susretnu. Isto na
dječju psihu dobro utječe to što u bajkama dobre sile na kraju trijumfiraju nad
svojim protivnicima. Posebnu vrijednost imaju biblijske pripovijesti s obzirom
da su događaji, riječi i likovi biblijske povijesti utkani u zapadni kulturni raz-
voj. Iako starozavjetne pripovijesti ne završavaju uvijek sretno, one su ispu-
njene velikom moralnom snagom.

Ono što obilježava waldorfsku pedagogiju nisu u prvom redu speci-

fične pedagoške metode, nego njen duhovni sadržaj koji se temelji na Steine-
rovom učenju o čovjeku, t.j. njegov antropozofski pogled na razvoj svijeta i
čovjeka. A takav odgoj se može ostvariti samo u slobodnim školama u koji-
ma surađuju podjednako roditelji, učitelji i učenici. Jedino u slobodnim škola-
ma, neovisnim od obaveznih političkih i gospodarskih institucija, može se
ostvariti sustav obrazovanja utemeljen na slobodnom i kreativnom duhovnom
razvoju. Slobodu u smislu waldorfske pedagogije treba shvatiti kao širok
okvir za što bogatije izražajne mogućnosti dječjeg duha i tijela, kako bi dječje
ja moglo što svjesnije primjenjivati mnogostrukost svojih sklonosti prema
svojem vlastitom mišljenju i odlukama. Sposobnost odrasle osobe za preuzi-
manje odgovornosti za svoj razvoj ovisi u velikoj mjeri o samostalnosti mi-
šljenja i odlučivanja, koju treba razvijati već u vrijeme školovanja. Zbog toga
je glavni cilj odgoja za slobodu, koji zastupa waldorfska pedagogija, ukla-
njanje fizičkih i duševnih prepreka koje u odrasloj dobi mogu otežati svjesnu
vladavinu čovjekovog ja. Naglasak na umjetničkim djelatnostima u waldorf-
skim školama je motiviran upravo time što one pomažu djetetu da njegove
latentne unutrašnje sklonosti dođu do potpunog izražaja kako bi se maksi-
malno razvili njegovi kreativni potencijali. Time po mišljenju R. Steinera slo-
bodna škola može pružiti bitan doprinos razvoju čovječanstva.
 LITERATURA OZNAČENA U TEKSTU

1) Albert Schweitzer, Die Weltanschauung der indischer

Denker, 1935

2) A l d o u s Huxley, Vorwort zu Ramakrishnas Ewige

Botschaft, 1955

3) La vie de la Sainte Mere, Sri Sarada Devi, 1946

4) Vivekananda, Über die Vedanta in all seinen Wand-

lungen

5) Samuel Sandweiss, Sai Baba - Psychiatrist and a Holy

Man, California, 1975 (hrvatsko izdanje: Sai Baba - svetac i
psihijatar, Globus, biblioteka Avatar, Zagreb, 1990)

6) Howard Murphet, Sai Baba čudesnik, Globus, Biblioteka

Avatar, Zagreb, 1990

7) Sri Sathya Sai Baba, O učenju Bhagavadgite, V.B.Z. Bib-

lioteka 1000 cvjetova, Zagreb, 1996

8) G. Fowden, The Egyptian Hermes, Cambridge, 1986

9) J. Lindsay, The Origin of Alchemy in Greece and Roman

Egypt, London, 1970

10) S. H. Nasr, Islamic Studies, Beirut, 1967

11) F. A. Yates, Renaissance and Reformation: The Italian

Contribution, London, 1983

12) M. Baigent and R. Leigh, The Elixir and the Stone: A

History of Magic and Alchemy, Viking, London, 1997 (hrvat-
sko izdanje: Eliksir i kamen, nasljeđe magije i alkemije,
Stari grad, Zagreb, 2000

13) Pico della Mirandola, De dignitae hominis, njemački

prijevod, Bad Hamburg, 1968

14) R. J. W. Evans, Rudolf II, Ohnmacht und Einsamkeit,

Wien, 1980

15) M. Baigent and R. Leigh, The Elixir and the Stone,

op. cit.

16) Ernst Raiser, Paracelsus, Hamburg, 1986

17) F. A. Yates, Giordano Bruno and the Hermetic Tradi-

tion, London, 1978

18) R. Wittkower, Grunlagen der Architektur im Zeitalter

des Humanismus

19) M. Baigent and R. Leigh, The Elixir and the Stone,

op. cit.

20) R. Taylor, Architecture and Magic, London, 1967

21) B. J. T. Dobbs, The Foundation of Newtons Alchemy,

Cambridge, 1975

22) J. M. Keynes, Newton, the Man, Cambridge, 1947.

23) V. Buranelli, The Wizard from Wienna, New York, 1975.

24) C. G. Jung, Erinnerungen, Träume und Gedanken, Olten,

1997

25) G. Flaubert, Briefe, Stuttgart, 1964.

26) Dr. Rudolf Steiner, Die Geheimwissenschaft im Umriss,

1910; (u prijevodu: Tajna nauka u osnovama, Antropozofska
biblioteka, Beograd, 1936)

27) R u d o l f Steiner, Duhovni i fizički razvoj svijeta i

čovječanstva, Nova Arka, Zagreb, 1994

28) Rudolf Steiner, Wie erlangt man Erkentnisse der höher-

en Walten
29) Rudolf Steiner, Wahrheit und Wissenschaft - Vorspiel
einer Philosophie der Freiheit, 1891

30) Rudolf Steiner, Reinkarnation und Karma

31) Rudolf Steiner, Der Kernpunkt der sozialen Frage in

der Lebensnotwendigkeiten der Gegenwart und Zukunft,
Rudolf Steiner Verlag, Dornach, 1919; (u prijevodu Srž soci-,
jalnog pitanja u životnim potrebama sadašnjosti i
budućnosti, Antropozofsko društvo Marija Sofija, Zagreb,
1993)

32) Franz Carlgren Erziehung zur Freiheit, Stutgart, 1990; (u

prijevodu Odgoj ka slobodi - pedagogija Rudolfa Steinera,
Zagreb, 1991)
 OSTALA LITERATURA

- Solange Lemaitre, Ramakrishna et la vitalité de l' hinduis-

me, Editios du Seuil, Paris, 1959

- Romain Rolland, Das Leben des Ramakrishna, Zürich, 1932

- Romain Rolland, Ramakrishnas und Vivekanandas uni-

versales Evangelium, Leipzig, 1930

- Swami Sarananda, Ramakrishna, the Great Master, Rama-

krishna Ashram, Mylhapore

- Emma Pellet, Worte des Ramakrishnas, München, 1953

- Fritz Werle, So spricht Ramakrishna, München, 1953

- Swami Nikhilananda, The Gospel of Sri Ramakrisna, New

York, 1977

- Swami Vivekananda, Vedanta: Voice of Freedom, Philo-

sophica Library Inc., New York, 1986; (u prijevodu Vedanta:
glas slobode, Naprijed, Zagreb 1992)

- Marie Louise Burke, Swami Vivekananda in the West, Cal-

cutta, 1993

- His Eastern and Western Disciples, The Life of Swami

Vivekananda, Calcutta, 1981

- Swami Nikhilananda, Vivekananda: The Yogas and Other

Works, New York, 1977

- Romain Rolland, The Life of Vivekananda and the Uni-

versal Gospel, Calcutta, 1979
- Swami V i v e k a n a n d a , The Complete Works of Swami
Vivekananda, Calcutta, 1971-72

- Sri Satja Sai Baba, Jednota je božanstvo - izvaci iz govo-

ra Sri Satja Sai Babe,

- Bhagavadgita, V. B. Z. biblioteka 1000 cvjetova, Zagreb

- Diana Baskin, Sjećanja na božanskog Sathya Sai Babu,

Znanje, biblioteka Ususret životu, Zagreb, 1996

- Sanjay Kant, Bog je sišao na zemlju, Znanje biblioteka,

U susret životu, Zagreb, 1997

- Vesna Krmpotić, Put Jednote, V. B. Z. biblioteka Ambro-

zija, 1998

- Vesna Krmpotić, Stotinu i osam, biblioteka 1000 cvjetova,

Zagreb

- Peggy Mason, Ron Laing, Sai Baba, utjelovljenje ljubavi,

V. B. Z. biblioteka 1000 cvjetova, Zagreb, 1999

- Howard Murphet, Sai Babina slava, V. B. Z. biblioteka

1000 cvjetova, Zagreb, 1996

- Howard Murphet, Sai Baba avatar, V. B. Z. biblioteka 1000

cvjetova, Zagreb, 1995

- Lucas Ralli, Saijeve poruke tebi i meni, Znanje biblioteka,

Ususret životu, Zagreb 1993

- Michael Baigent, From Omens of Babylon, London 1994

- E. Ivarsen, Egyptian and Hermetic Doctrine, Copenhagen,

1984

- D. P. Walker, Spiritual and Demonic Magic from Ficino

to Campanella, London 1975.

- Ernst Kaiser, Paracelsus, Hamburg, 1986

- E. J. Holmyard, Alchemy, Harmondsworth, 1968

- I. Merkel, and A. G. Debus, Hermeticism and the Renai-

ssance, Cranbury 1988
- H. P. Blavatsky, The Secret Doctrine, Theosophical Univer-
sity Press, Pasadena Ca., 1988

- Annie Besant, Ancient Wisdom, the Teosophical University

Press, Madras, 1994

- C. W. Leadbeater, The Hidden Side of Things, The Theo-

sophical Publishing House, Madras, London, 1977

- C. W. Leadbeater, Man Visible and Invisible, The Theo-

sophical Publishing House, Madras, London

- Rudolf Steiner, Der Mensch im Lichte von Okkultismus -

Theosophien und Philosophie, Dornach, 1956

- Rudolf Steiner, Okkulte Untersuchungen zwischen Tod

und Neuer Geburt, Dornach, 1990

- Christof Lindenber, Rudolf Steiner - Eine Chronik, Stutt-

gart, 1988

- Emil Bloch, Rudolf Steiner - Studien zu seinem Lebens-

gang, Stuttgart, 1990

- Robert A., McDermot, The Essential Seiner, Harper & Row,

San Francisco, 1984

- P. Shepherd, Rudolf Steiner: Scientist of the Invisible, Ro-

chester, 1983.

- Rudolf Steiner, An Autobiography, Rudolf Steiner Publica-

tions, New York, 1977
 ČETVRTI DIO

HOLISTIČKI I BlOENERGETSKI PRISTUP ČOVJEKU I

NJEGOVOM ZDRAVLJU
 ČETVRTI DIO:

HOLISTIČKI I BIOENERGETSKI PRISTUP ČOVJEKU

I NJEGOVOM ZDRAVLJU

Dr. William Collinge i John Davidson: suvremeni

pogled na fenomen suptilne energije 223
Energetska anatomija čovjeka 223
Suptilne energije u prirodi 234
Suptilne energije u odnosima među ljudima 239
Disanje kao izvor životne energije 245
Održavanje i jačanje životne energije 250
Vitalna energija u meditaciji, molitvi i liječenju 256
Terapija putem energetskog polariteta 263

Barbara Ann Brennan: holografski i bioenergetski

pristup čovjeku, zdravlju i liječenju 265
Uvodne napomene 265
Iscjeliteljski dar 267
Četiri dimenzije čovjekove kreativne energije 270
Novi pogled na liječenje - holografsko iskustvo 276
Sistem balansiranja i nove metode liječenja 280
Liječenje bioenergijom 284
Energija Zemlje kao temelj života 288
Liječenje pomoću ljubavi 292
Važnost odnosa s drugim osobama za
čovjekovo zdravlje 294
Neki aspekti auričnih interakcija tijekom
međusobnih odnosa 300
Integriranje viših spiritualnih aspekata u
plan iscjeljenja 305
Hara dimenzija i esencijalna jezgra 310
Joga i meditacija - drevne metode mentalnog i tjelesnog
opuštanja, unapređenja zdravlja i postizavanja
višeg stanja svijesti 314
Joga 314
Meditacija 339

Dr. Deepak Chopra: kvantna medicina, sinteza

drevne indijske medicine, ayurvede
i moderne znanosti 363
Bilješka o Deepeku Chopri 363
Pojam »savršenog zdravlja« 364
Tri doše, odnosno tri osnovna tjelesna tipa:
vata, pita i kapha 369
Kvantno tijelo 378
Živjeti u skladu s prirodom 386
Proces starenja 393
Kako pobijediti entropiju 404
Kako postići dugovječnost 410

Dr. Andrew Weil i drugi autori: moć samoiscjeljenja 418

Napomena o dr. Andrewu Weilu 418
Općenito o zdravlju i iscjeljenju 422
Djelovanje iscjeljućeg sustava 425
Štetni utjecaji na iscjeljujući sustav 431
Održavanje i jačanje iscjeljućeg sustava 435
Um: glavni čimbenik zdravlja 441
Alternativne metode liječenja 446
Put do optimalnog zdravlja 455
Drugi autori o čovjekovoj unutarnjoj moći ozdravljenja 461
Literatura naznačena u tekstu 465
Ostala literatura 470
 DR. WILLIAM COLLINGE I JOHN DAVIDSON:

SUVREMENI POGLED NA FENOMEN SUPTILNE ENERGIJE

Energetska anatomija čovjeka

Dr. William Collinge, liječnik, predavač i pisac posvetio se istraživanju

fenomena »suptilne energije« i integralne medicine. Napisao je više knjiga u
kojima izlaže rezultate svojih istraživanja, među kojima je najpoznatija Sub-
tle Energy: Understanding the Life Force Energy that Surrounds Us
(Harper Collins Publishers, New York, 1998). Drugi autor na kojeg se osla-
nja ovaj prikaz fenomena suptilne energije je John Davidson, znanstvenik i
istraživač na Cambridge University. On se bavio problemom elektromag-
netske polucije, što ga je dovelo do istraživanja suptilne energije. Rezultate
svojih dugogodišnjih istraživanja objavio je u knjizi Subtle Energy (The C.
W. Daniel Company Ltd., Essex, 1987).

Dr. Collinge ističe da u ljudima i oko njih djeluju nevidljive, nečujne, a

neke od njih i najsenzitivnijim znanstvenim instrumentima neuhvatljive sile,
koje posljednjih godina istraživači nazivaju »suptilnim energijama«. Dok su
mnoge drevne kulture i spiritualne tradicije poznavale te suptilne energije još
pred više tisuća godina, zapadna znanost je tek nedavno počela priznavati
njihovo postojanje. Neke od tih energija su danas priznate u fizici, dok se
druge ne mogu objasniti poznatim znanstvenim metodama, iako postoje mnoga
mjerodavna svjedočanstva o njihovom postojanju. Poznavanje suptilnih
energija i ovladavanje njihovim korištenjem pruža nove mogućnosti za
ostvarenje skladnog i uspješnog života i dobrog zdravlja.

J. Davidson navodi da je na Zapadu prvi uočio i proučavao fenomen

suptilnih energija poznati austrijski psihijatar Wilhelm Reich (1897-1957), za
koga se tvrdi da je bio u stanju vidjeti ljudsku auru i emanacije suptilne
energije. W. Reich je smatrao da tu energiju, koju je nazvao »orgone«, emiti-
ra Sunce i da ona snabdijeva životnom snagom sve oblike života na Zemlji.
On je čak konstruirao aparat za koji je tvrdio da može akumulirati orgonsku
energiju. Aparat je nazvao orgone akumulator i kako je smatrao, mogao se
koristiti kao izvor pozitivne energije u neutraliziranju radioaktivnog zra-
čenja. 1)

Einstein je početkom 20. stoljeća došao do zaključka, da je sve u

našem materijalnom svijetu, živom i neživom, sastavljeno od energije i da
sve emitira energiju, a to su mudraci raznih drevnih kultura naučavali pred
više tisuća godina. Zemlja je golemo energetsko polje, ustvari polje
mnogih polja, a ljudsko tijelo je mikrokozmos toga, što znači da je
ono poprište mnogih međudjelujućih i međuprožimajućih energet-
skih polja. Istražujući porijeklo i obrasce djelovanja te univerzalne energije,
Einstein je došao do zaključka da se postanak, dinamika i funkcioniranje
Svemira mogu razumjeti jedino kao djelovanje jedne više, vodeće inteligen-
cije, koju obilježava druga, nama nepoznata dimenzija postojanja. To se
podudara sa stanovištem mnogih drevnih kultura, prema kojem je naš fizički
svijet smješten u okvir jednog većeg, transcendentalnog svijeta, koji neki
nazivaju duhovnim svijetom, kozmičkim Duhom ili Apsolutom. Drevne spiri-
tualne tradicije smatraju da su energija i kozmički Duh usko povezani: ener-
gija je »sirovina« iz koje kozmički Duh neprestano oblikuje fizičku stvarnost.

Opis kozmičkog Duha ili Apsoluta, koji je dao čuveni indijski mistik
Svami Muktananda, a koji on naziva vrhovnom ili kundalini energijom, u
skladu je sa suštinom većine drevnih spiritualnih učenja. 2) On kaže da je
kundalini stvorio Univerzum iz svog vlastitog bića, da se on nalazi u svim
elementima Univerzuma, u svim stvarima koje vidimo oko sebe. On je postao
»prana«, vitalna sila koja održava život svih živih bića, uključujući i ljude.
Kundalini je dakle vrhovna energija koja stvara, prožima i pokreće sve stvari
i sva živa bića. Stanovište koje zastupa dr. Collinge je vrlo blisko učenju
Svamija Muktanande: on smatra da su ljudi energetska bića, koja su dio
Univerzuma, koji se sastoji od energije.

Istraživači s Institute of Hearth Math, Boulder Creek, Kalifornija,

dokazali su da osjećaji ljubavi i nježnosti utječu energetski na srce, koje je
najsnažniji od više energetskih centara ljudskog tijela. Kad čovjeka prožmu
osjećaji ljubavi i brižnosti, kucanje srca postaje ravnomjernije, što utječe na
promjenu srčanog elektromagnetskog polja i što blagotvorno utječe na sve
aspekte života: tjelesnog, mentalnog i duhovnog. Ljubav je sama po sebi
jedan oblik suptilne energije, koji ima potencijalno snažan i mnogostruk utjecaj
na čovjeka koji osjeća ljubav kao i na osobu na koju je ljubav usmjerena. To
objašnjava pojavu, da držanje kućnih ljubimaca ima pozitivan utjecaj na
raspoloženje i zdravlje osoba koje ih drže i vole. To isto vrijedi za magični
učinak koji ima poljubac majke na ozlijeđeno, prestrašeno ili žalosno dijete:
dijete se putem majčinog poljupca povezuje s njenim energetskim poljem, na
što odmah reagiraju moždani električni valovi djeteta donoseći utjehu i smire-
nje. Prema drevnoj kineskoj tradiciji kultiviranja energije zvane ći kung, u
svakom dodiru između dvije osobe dolazi do razmjene energije: energija
osobe s višom energetskom razinom krenut će prema ka osobi s nižom ener-
getskom razinom.

Veliki utjecaj na ljude imaju suptilne energije koje emitiraju Zemlja,

Mjesec i Sunce. Istraživači su otkrili da su razne faze Mjeseca povezane s
ritmom prijema u duševne bolnice i s ritmom samoubojstava. Naša planeta
također emitira energiju i mi osjećamo njeno pulsiranje na različite načine.
Neke od tih energija su poznate, kao na pr. geomagnetsko polje, ali neke od
njih još uvijek spadaju u područje ezoterije.

Suvremena fizika poznaje četiri vrste energije: gravitacija, elektro-

magnetizam i i dvije subatomske sile, zvane jaka sila i slaba sila. Međutim,
sve veći broj istraživača priznaje postojanje velikog spektra raznih energija,
od kojih neke imaju fizičku dimenziju, pa se mogu detektirati znanstvenim
instrumentima, a neke su nematerijalnog oblika, pa se ne mogu otkriti ni
najsofisticiranijom tehnologijom. Dr. Elmer Green iz Menninger Founda-
tion objašnjava to ovako: »Neke se vrste energije ne mogu detektirati znan-
stvenim instrumentima, jer se ti instrumenti sastoje samo od materijalnih
elemenata. S druge strane, ljudska bića sadrže kako materijalne tako i nema-
terijalne elemente i zbog toga su sposobna detektirati veći spektar energija.
Instrumenti ne sadrže komponentu zvanu transduktor, koja može pretvoriti
signal j e d n o g oblika energije u drugi i koja stoga omogućava detektiranje
suptilnih energija. Drugim riječima, ljudska bića su mnogo bolje povezana s
Kozmosom nego znanstveni instrumenti.« Dakle, čovjekova se sposobnost
da detektira suptilne energije temelji na sistemu transduktora, koji uključuje
endokrine žlijezde, nervni sistem, kao i čovjekovo bioenergetsko polje s ko-
jim su ti sustavi povezani. Čovjekovo bioenergetsko polje je također suptilni
fenomen, koji nije mjerljiv tehnološkim instrumentima. Postojanje bioener-
getskog polja održava čovjeka na životu i njegovom smrću ono se gasi. U
tom se smislu može reći da je čovjekovo bioenergetsko polje u stvari njegov
život i da je svako živo biće zapravo transduktor, jer ono premošćuje jaz
između fizičke dimenzije postojanja i one druge nadosjetilne dimenzije.

Postoji velik broj naziva za pojam suptilna energija, kao na pr. bio-
energetsko polje ili biomagnetizam. U tradicionalnim kulturama u upotrebi
su slijedeći nazivi: ki u Japanu, mana u Polineziji, prana u Indiji, ći u Kini,
tane na Havajima, gana u Južnoj Americi.

Dr. Collinge definira sljedećih šest načela u vezi s pojmom suptilnih

energija:

1) Ljudi su energetska bića, što znači da pored fizičke anatomije, koja

obuhvaća kosti, mišiće, organe i druga tkiva, postoji i energetska anatomija,
koja se sastoji od višestrukih, interaktivnih energetskih polja, koja okružuju i
prožimaju čovjekovo fizičko tijelo, upravljaju njegovim funkcioniranjem i koja
se šire u čovjekovu okolinu.
2) Naša Zemlja također ima svoju energetsku anatomiju sličnu ljud-
skoj, koja utječe na čovjekovo energetsko polje. Zemlja i biosfera u kojoj
živimo je u stvari jedan gigantski živi organizam sa svojim vlastitim energet-
skim i metaboličkim obilježjima. Energetski centri, energetski kanali i ener-
getska polja koja emitira Zemlja, a također biljke i životinje na mnogo su
načina analogne ljudskim. Razumijevanje energetskog života tog golemog
sistema, a ljudi su dio tog sistema, može pridonijeti da ljudi žive s njim u većoj
harmoniji i ravnoteži.
3) Naši odnosi s drugim ljudima ovise o interakciji naših energetskih
polja. Jednostavnim dodirom druge osobe mi utječemo na njeno energetsko
polje.
4) Običnim disanjem mi svakog trenutka prelazimo granicu između
fizičkog i spiritualnog. Disanje, ta temeljna fiziološka radnja, je u stvari naša
najneposrednija i najuža veza s mnogim manifestacijama suptilne energije.
Ispravnim disanjem otvaramo ulazna vrata u stanje harmonije, dubokog mira
i spiritualnih iskustava.
5) Ljudi posjeduju sposobnost da održavaju i povećaju svoju vitalnu
energiju. Ta energija ima svoj metabolizam, koji se može spoznati i kontroli-
rati. Odgovarajućom ishranom, pogodnom smjenom aktivnosti i odmora i
određenim postupcima kultiviranja može se značajno podići razina vitalne
energije.
6) Meditacija je usko povezana s fenomenom suptilnih energija. Pored
toga ona otvara mogućnost uspostavljanja kontakta sa spiritualnom dimenzi-
jom postojanja. Dr. Collinge navodi da mnoga svjedočanstva o iskustvima
meditacije ukazuju da neke tehnike meditiranja omogućavaju čovjeku da
uspostavi komunikaciju s kozmičkim Duhom.

Od četiri vrste energija koje priznaje suvremena znanost jedino je

elektromagnetizam povezan sa čovjekovom energetskom anatomijom. Mag-
netometri i drugi instrumenti pokazali su da su elektromagnetski fenomeni
ljudskog tijela povezani s energetskim točkama i kanalima. Nova znanost,
neuromagnetizam, potvrđuje da su ljudi neuromagnetska bića. Kristali mag-
netita prožimaju naše moždane ćelije i hipofizu, žlijezdu koja regulira en-
dokrini sustav i posjeduje jedinstvenu magnetostatičku senzibilnost. Magne-
tit se nalazi i u ostalim dijelovima ljudskog organizma, što objašnjava mag-
netsku povezanost majke i djeteta. Istraživač suptilnih energija Robert Becker
smatra da ljudi imaju magnetsko osjetilo, koje po njegovom mišljenju pred-
stavlja temelj funkcioniranja našeg mozga. Kod životinja je čest slučaj prak-
tične upotrebe magnetskog osjetila za preživljavanje. Zahvaljujući tom
osjetilu pas ili mačka mogu se vratiti svojoj kući s udaljenog mjesta preko
nepoznatog područja. Ptice i ribe se također vraćaju iz velikih udaljenosti u
svoja legla odnosno mrijestilišta pomoću magnetskog receptora u mozgu,
koji im omogućava da svoj magnetizam podese magnetskom polju Zemlje
kako bi utvrdili lokaciju i pravac svog kretanja.

Među istraživačima ljudskog energetskog polja (odnosno vitalne

energije, bioenergije ili aure) postoji suglasnost, da je dio tog polja koji je
najbliži površini kože (5 do 10 cm) najvidljiviji i da ima oblik ljudskog tijela.
Tehnika uočavanja ljudske aure kao i aure životinja i biljaka može se uvježbati,
što potvrđuje svojim vlastitim iskustvom i dr. Collinge. Posljednjih godina
razvijena je tehnologija koja se sastoji od kombinacije senzora, biološke
povratne sprege, kompjutora i specijalne kamere pomoću koje se mogu snimiti
neki vidovi ljudske energije. Međutim, ono što se na taj način snima nije
aura, nego elektromagnetsko polje. Problem je u tome što tehnički instru-
menti, kao što je već spomenuto, nemaju transduktor koji posjeduju jedino
ljudi, pomoću kojeg bi mogli detektirati suptilnu energiju, koja nema fizičku
nego nematerijalnu dimenziju. Čovjekovo energetsko polje, odnosno njegova
vitalna energija ili aura sastoji se od više slojeva koji imaju različite nazive i
različite funkcije. Obično se spominje sedam takvih slojeva, počevši od
fizičkog tijela prema van: 1) Eterično tijelo koje ima konture ljudskog tijela
i koje, kako se smatra, oblikuje to tijelo. Ono se još naziva vitalni sloj ili
termalno tijelo. Taj se sloj može snimiti infracrvenim kamerama. 2) Emo-
cionalno tijelo koje se opisuje kao polje osjećaja i emocija. 3) Mentalno
tijelo koje je izvorište mentalnih procesa, t.j. mišljenja i imaginacije. 4) As-
tralno tijelo povezano je s intuicijom. 5) Eterično izvorište sadrži informa-
cije za oblikovanje eteričnog tijela. 6) Celestijalno tijelo i 7) Keterično
tijelo. Ova dva posljednja sloja aure povezana su sa spiritualnom sferom.

Od bitne je važnosti okolnost, da ljudsko bioenergetsko polje utječe

na sve procese fizičkog tijela, što potvrđuju mnogobrojna svjedočanstva o
uspjesima energoiscjelitelja. Dr. Susan Wright je 1991. godine objavila u
Western Journal of Nursing Research rezultate svog opsežnog istraživanja
o dijagnosticiranju promjena u zdravstvenom stanju putem detektiranja
neravnoteže ili drugih nepravilnosti u ljudskom energetskom polju. To je
istraživanje na primjeru pedeset i dva pacijenta pokazalo pouzdanost dija-
gnoze Therapeutic Touch iscjelitelja na temelju procjene energetskog polja
pacijenata pomoću svojih ruku.

Čovjekova vitalna energija ne samo da zrači prema van, nego ona

pored toga ima i svoj model strujanja kroz njegovo tijelo. Tisućama godina u
Indiji i Kini se vjerovalo u energetsku anatomiju ljudskog tijela, t.j. u posto-
janje putova kojima energija struji kroz tijelo. U kineskoj medicini ti se putovi
zovu »meridijani«, a u Indiji »nadiji«. Geografija tih putova je temelj aku-
punkture i orijentalne medicine. Danas znanost priznaje da je energetska
mapa opisana u drevnim tekstovima točna. Energetski meridijani emitiraju
svjetlo i mogu se vidjeti pomoću infracrvene fotografije. Istraživači su utvrdili
da je bolest povezana sa slabijom emisijom svjetla iz meridijana i da aku-
punktura povećava količinu emitiranog svjetla. Japanski istraživač Hiroshi
Motoyama konstruirao je aparat pomoću kojeg se može locirati i izmjeriti
energija koja protječe meridijanima, koji se zove AMI (apparatus for meridi-
an identification). Međutim, ta energija u stvari nije vitalna energija, t.j. ći,
već njen paralelni elektromagnetski efekt. Ipak taj elektromagnetski efekt je
vjerodostojan indikator strujanja vitalne energije, tako da se pomoću aparata
AMI u toku deset minuta može dobiti potpuna evaluacija stanja meridijan-
skog energetskog sistema neke osobe kao i stanja odgovarajućih tjelesnih
organa koje napajaju odnosni meridijani. AMI može identificirati predbole-
sno stanje, kad je količina ći nedovoljna ili prekomjerna. Isto tako može
dokumentirati energetske učinke akupunkture, meditacije i ostalih terapeut-
skih postupaka.

Tijekom strujanja vitalne energije kroz tijelo ona oblikuje stotine siću-
šnih vrtloga, koji se u kineskoj medicini zovu akupunkturne točke, a u Indiji
»marma« točke. Te točke djeluju kao prolazi u kojima se energetska struja
može modulirati. Stavljanjem akupunkturne igle u te točke ili doticanjem odno-
sno manipuliranjem tih točaka može se bitno utjecati na tokove vitalne ener-
gije kroz tijelo. Akupunktura se pokazala kao veoma uspješna metoda u
otklanjanju bolova, u smanjivanju simptoma nekih bolesti i u liječenju narkoma-
na i alkoholičara. Pored stotine akupunkturnih točaka, koje su sićušni ener-
getski centri, u ljudskom tijelu postoji također više mnogo većih energetskih
centara kako elektromagnetske aktivnosti tako i cirkulacije vitalne energije.
Ti se centri u joga tradiciji nazivaju »ćakre«, u Kini »dantien« a u kabali
»centri drva života«. Sve te orijentalne tradicije se slažu da je srce najvažniji
energetski centar čovjekovog tijela, što sad prihvaća i medicinska znanost.
Danas se zna da srce stvara najjače elektromagnetsko polje našeg tijela i da
dubok osjećaj ljubavi ili sućuti proširuje i jača to polje. Svaki otkucaj našeg
srca proizvodi val elektromagnetske energije koji pulsira prema van u svim
pravcima. U pulsiranju energetskih valova od jednog otkucaja do drugog
normalno je da postoji stanoviti stupanj nepravilnosti. Istraživanja su ukazala
na povezanost koherencije frekvencije elektromagnetskih valova srca sa
mentalnim i emocionalnim stanjem. 3) To znači da kad čovjek osjeća ljubav,
njegovi energetski valovi postaju bitno uniformniji i konzistentniji.

Prema joga tradiciji srce je u sredini sedam glavnih energetskih cen-

tara zvanih ćakre, koje su nanizane vertikalno sredinom tijela od karlice do
vrha glave i koje su povezane tzv. »nadi« sistemom. Ćakre izgledaju kao
vrteći diskovi, koji djeluju kao ulazna vrata kroz koja energija ulazi i izlazi iz
tijela. Svaka ćakra napaja energijom određene organe, a njihov položaj i
djelovanje je opisano u nastavku. Prva ćakra se nalazi između spolovila i
analnog otvora; ona utječe na urogenitalni sistem. Druga ćakra je locirana
neposredno ispod pupka; i ona je povezana s urogenitalnim sistemom. Treća
ćakra, koja utječe na probavni sistem smještena je u predjelu solarnog ple-
ksusa. Četvrta ćakra se nalazi na području srca i vrši utjecaj na kardio-
vaskularni sistem, dok se peta ćakra nalazi na području vrata snabdijevajući
energijom tiroidnu žlijezdu, bronhije, pluća i jednjak. Šesta ćakra je na čelu i
utječe na nervni sistem, i posljednja sedma ćakra se nalazi na vrhu glave, a
povezana je sa centralnim nervnim sistemom.

Hiroshi Motoyama je dokazao postojanje ćakri postavljanjem bakarnih

elektroda na maloj udaljenosti od tijela nasuprot ćakrama (H. Motoyama, R.
Brown Science and Evolution of Consciousness: Chakras, Ki and Psi,
Brookline, Automn Press, 1978). Njegove je zaključke verificirala dr. Valerie
Hunt korištenjem elektromiografskih elektroda stavljenih neposredno na kožu,
koje su registrirale regularne, visoko-frekventne signale što su ih emitirale
ćakre. Motoyama je konstruirao uređaj nazvan »ćakra instrument« koji je
detektirao broj fotona (jedinica svjetla) koje emitiraju ćakre i ustanovio da
ako je ćakra aktivnija emitira više fotona. Motoyama je također otkrio, da se
misaonom koncentracijom na određenu ćakru može bitno povećati razina
emitiranih fotona. Ali kao i u slučaju akupunkturnih točaka i meridijana,
energija koju emitiraju ćakre i koja se pomoću instrumenata može detektirati
i mjeriti nije po mišljenju W. Collingea vitalna energija. Ta energija po njegovom
mišljenju predstavlja samo sekundarne efekte vitalne energije, u nekom smislu
otisak te energije u fizičkoj domeni. Ćakre se mogu definirati kao transduk-
tori energija više dimenzije u energije fizičke dimenzije.

Jedno od obilježja ćakri je njihova vrtnja. Svaka je ćakra nalik vrtećoj

turbini, koja se okreće istovremeno u dva suprotna smjera: dok je jedna sila
pokreće u pravcu kazaljke na satu, druga je sila tjera u suprotnom pravcu.
Kod toga je jedan smjer povezan sa primanjem odnosno privlačenjem
energije u ćakru, dok je uloga drugog smjera otpuštanje energije iz ćakre.
Prema Hectoru Ramosu, učitelju liječenja pomoću vitalne energije, između
ta dva smjera okretanja ćakri postoji dinamička ravnoteža. Hoće li ta
dinamička ravnoteža naginjati jednom ili drugom smjeru okretanja, odnosno
hoće li više energije ulaziti u ćakru ili izlaziti iz nje, ovisi o mnogo čimbenika.
Jedan od tih čimbenika je čovjekova odlučna želja da prima ili daje energiju
kroz određenu ćakru, kao što to rade iscjelitelji putem polaganja ruku.
Iscjelitelji koji rade s vitalnom energijom uvijek prije ulaženja u pacijentovo
energetsko polje utvrde u svojoj svijesti namjeru da pošalju iz svojih ruku
iscjeliteljsku energiju drugoj osobi i da apsorbiraju negativnu energiju od te
osobe i otpuste je u zemlju.
 Važan čimbenik ravnoteže okretanja ćakri je opće stanje čovjekovog
fizičkog zdravlja. Ako je zdravlje dobro, tijelo obiluje vitalnom energijom,
koju ono emitira u okolinu bez čovjekove namjere. S druge strane, ako je
čovjek bolestan ili deprimiran, on će kao spužva upijati energiju od onih osoba
oko njega koje te energije imaju na pretek. Time se može protumačiti dobar
osjećaj u društvu osoba koje posjeduju puno vitalne energije; takve osobe
svojom blizinom podižu razinu energije onome koji trpi od energetske insufi-
cijencije. Svaki napor troši, a pretjerani napor iscrpljuje vitalnu energiju, zbog
čega je veoma važno održavati ravnotežu između naprezanja i odmora, rada
i razonode i na taj način redovito obnavljati vitalnu energiju.

Svaka ćakra je nalik dinamičkim energetskim vratima koja otvaraju

čovjekovo energetsko tijelo prema vanjskom svijetu i koja neprestanim okre-
tanjem primaju i istovremeno otpuštaju energiju. Ćakre mogu u različitim
trenucima i situacijama biti više ili manje otvorene za primanje odnosno
otpuštanje energije. Na pr. u situacijama stresa ili straha ćakra se obično
zatvara i stoga prima manje energije. Veoma se često događa da se u sluča-
ju straha ili druge intenzivne negativne emocije osjeti grč u želucu, što je
znak da se treća ćakra zatvorila i da stoga ne prima vitalnu energiju. Sličan
se fenomen događa i sa srčanom ćakrom.

Oči se mogu promatrati kao male ćakre, koje igraju važnu ulogu u
svakodnevnom životu. Zjenice sa svojim oblikom diska i izgledaju kao ćakre:
one se šire i skupljaju, otvaraju i zatvaraju kako bi regulirale količinu svjetla,
koje je također oblik energije, koje ulazi u oko. Ali oči istovremeno emitiraju
svoju energiju: jedno je istraživanje u bivšem Sovjetskom Savezu pokazalo
da oči emitiraju elektromagnetsku radijaciju. Za W. Collinsa je nesporno da
oči otpuštaju i usmjeravaju vitalnu energiju. Kad čovjek fiksira svojim pogle-
dom neku osobu ili predmet, on šalje toj osobi ili predmetu svoju vitalnu
energiju, a različite kvalitete te energije odražavaju različite osjećaje kao što
su ljubav, suosjećanje, ali i prezir, mržnju i sl.

Kao što je spomenuto, čovjek se može opisati kao sustav energetskih

centara, koji tendiraju da rade sinhronizirano. Sve što proizvodi cikličan,
ritmičan oblik kretanja W. Collinge naziva oscilatorom. To je na pr. sat sa
klatnom, srce koje pumpa krv, moždani valovi i ćakre. U slučaju ljudskog
tijela, čovjekovi oscilatori proizvode elektromagnetske valove, kao i ritmičko
pulsiranje vitalne energije. Začuđujuća je pojava da se rad grupe oscilatora
spontano sinhronizira, što je slučajno otkrio 1665. godine pronalazač sata s
klatnom. On je u sobi punoj satova s klatnom uočio da su se njihova klatna
počela njihati sinhronizirano. Kad je prekinuo to sinhronizirano njihanje, ono
se ponovno uspostavilo nakon jednog do dva sata. Ta pojava usklađivanja
frekvencije kretanja ili pulsacije dva ili više oscilatora događa se na svim
razinama prirode, od atoma do stanica. Kad svi tjelesni i energetski sistemi
djeluju sinhronizirano, čovjek se osjeća mirno, spokojno i uravnoteženo unu-
tar sebe kao i sa svojom okolinom i tada je u stanju svaki posao obavljati lako
i uspješno. U vezi sa spontanom sinhronizacijom pulsiranja važno je napome-
nuti da u slučaju satova s klatnom svi satovi usklađuju svoj ritam s ritmom
sata s najvećim klatnom.

U pogledu elektromagnetske energije čovjekovo srce proizvodi oko

2,5 wata energije svakim otkucajem, što je dovoljno energije za slabu žarulju
ili mali radio. Amplituda električnog vala koji proizvodi srce je oko pedeset
puta veća od moždanih valova, a srčano magnetsko polje je tisuću puta snažnije
od moždanog. McCraty je pronašao da se učinci naših misli i osjećaja na
srce mogu ustanoviti na elektrokardiogramu. Kad smo u stanju jakog stresa,
depresije, anksioznosti ili frustracije, srčani energetski valovi postaju neregu-
larni i nekoherentni. Tada imamo osjećaj disharmonije i neravnoteže, a naši
životni sustavi osciliraju nesinhronizirano. S druge strane, kad smo smireni i
opušteni, naši srčani energetski valovi postaju koherentniji, što dovodi do
usklađivanja ritma i ostalih oscilatora unapređujući na taj način naše zdravlje
i opće stanje.

Prema drevnom indijskom učenju ajurvedi kao i prema taoističkom

učenju čovjekov se energetski sistem sastoji od pet elemenata, čije djelova-
nje upravlja svim životnim procesima. Ti se elementi u ajurvedi nazivaju
simboličnim imenima uzetim iz prirode: zemlja, voda, vatra, zrak i eter. Oni
se stalno međusobno isprepliću, nadopunjuju i uravnotežuju. Težište »ener-
getske« medicine uključujući ajurvedu i kinesku medicinu je na usklađivanju
odnosa između navedenih pet elemenata. Uvjet dobrog zdravlja je
uravnoteženje i mirno strujanje tih elemenata u čovjekovom tijelu. Prema
ajurvedi pet temeljnih energetskih elemenata organizirano je u tri dinamička
funkcionalna para poznatih kao doša, a to su: vata (zrak i eter), pita (vatra i
voda) i kapha (zemlja i voda). Svaki čovjek posjeduje sve tri doše, a njihovo
ispreplitanje upravlja njegovim fiziološkim i psihološkim funkcijama. Uzevši
u cjelini, kombinacija tih triju doša u nekoj osobi određuje njezin metabolizam
i tjelesno-psihički tip. Jedinstveni oblik koje ima kombinacija tih triju doša u
trenutku čovjekovog začeća naziva se njegov prakriti. Neke osobe imaju
prakriti s izrazitom dominacijom jedne doše, bilo vate, pite ili kaphe. Druge
osobe mogu imati nešto kompleksniji prakriti, koji obilježava jednak utjecaj
dvostrukih doša: vata-pita, pita-kapha i vata-kapha.

Vata (zrak i eter) smatra se najlakšom došom. Osobe kod kojih

dominira vata obično su veoma aktivne, nemirne i hitre. Da bi imale osjećaj
harmonije, one moraju biti stalno aktivne i pokretne. One su sklone rasipanju
energije (a često i novca). Te osobe imaju predispoziciju za umjetnička zan-
imanja. Osobe koje obilježava pita doša (vatra i voda) su često nagle naravi,
sklone srdžbi, iritabilnosti i agresivnosti. Kapha je najgušća, najkompaktnija
doša (zemlja i voda), koja daje tijelu fizičku strukturu, snagu i otpornost.
Kapha osobe su obično teške tjelesne građe, s velikom mišićnom snagom,
sporijih pokreta. One su sklone akumuliranju i zbog toga se nerijetko
obogate.
 Suptilne energije u prirodi

Prema drevnoj orijentalnoj iscjeliteljskoj tradiciji zvanoj »ći kung« pri-

roda sadrži vitalnu energiju, koja posjeduje iscjeliteljsku moć. Ta vitalna
energija prirode može se koristiti na mnogo načina: dodirujući drvo rukama,
dodirivanjem tla rukama ili nogama, disanjem, vizualizacijom. Najjednostavniji
način korištenja vitalne energije prirode je da se stane uz drvo, da ga se
obuhvati rukama i da se zamisli kako se rukama privlači i usisava energija
drveta. Ta energija zatim cirkulira čovjekovim tijelom i izlazi kroz noge u
zemlju. Kao što su to dokazali istraživači, energetski meridijani i točke kod
ljudi i životinja emitiraju svjetlost i imaju visoku električnu provodljivost. I
biljke imaju svoju energetsku anatomiju što su ustanovili istraživači tako da
su zaboli akupunkturne igle u peteljke soje, nakon čega je zabilježen porast
temperature u žilama listova. To je bila posljedica pojačanog toka vitalne
energije kroz biljku. Smatra se da biljke djeluju kao transmiteri energije Zemlje
i da se radijacija te bioenergije pokazuje kao njihova aura.

U mnogim se drevnim civilizacijama vjerovalo da Zemlja ima ener-

getsku anatomiju sličnu čovjekovoj i da se i ona nalazi u okviru polja suptilne
energije. Smatralo se da to energetsko polje ima oblik kompleksne mreže
energetskih linija koje teku kroz nju i po njenoj površini oblikujući sferičnu,
mrežastu matricu. Antropolog Bethe Hagens iz Union Institut, Graduate
School, Cincinatti, SAD, smatra da geometrijski oblik te mreže predstavlja
eterični skelet Zemlje, morfogenetsko polje za njeno stvaranje. 4) Arheolozi
su pronašli da su mnoge stare kulture imale »geometrijski« pogled na svijet i
da su raspolagale sofisticiranim poznavanjem sferične geometrije. Platon je
opisao Zemlju kao sferični »hexakis icosahedron«, t.j. kao geometrijsko tije-
lo utemeljeno na petnaest kružnica iste veličine koje su se presijecale u 62
točke i oblikovale 120 jednakih pravokutnih trokuta na svojoj površini. Egipćani,
od kojih je Platon preuzeo svoje geometriju, izgradili su veliku piramidu u Gizi
na mjestu za koje su utvrdili da predstavlja »orijentirajući prsten«, jedan od
pet takvih prstenova koji obuhvaćaju Zemlju od jednog pola do drugog. B.
Hagens naziva velike krugove koji oblikuju eteričnu mrežu prstenovi Geje
prema grčkoj božici Zemlje. Postoji mišljenje da se sjecišta krugova koz-
mičke energije mogu usporediti sa ćakrama ljudskog tijela, što bi po tim
mišljenjima moglo objasniti neke misteriozne lokacije na Zemlji, kao na pr.
piramidu Gizi, Iwo Jimu, Finahon (Škotska), Macchu Picchu (Peru) i sl.
Pored prstenova Geje za koje se smatra da predstavljaju Zemljino eterično
tijelo, prema vjerovanju mnogih drevnih kultura postoji velik broj lokalnih,
malih linija eterične energije koje teku kroz Zemljin okoliš. Te su linije nekad
ravne, a nekad krivudave. Na Zapadu ih zovu »telurične struje«, a u Kini
»lung mei« što znači »putovi zmaja«.

Upotreba rašlji ili viska u otkrivanju linija Zemljine energije je u mnogim

civilizacijama bila poznata tisućama godina. Ta je metoda postala veoma
važna danas zbog sve akutnije nestašice vode, koja već ugrožava poljo-
privrednu proizvodnju u 80 zemalja. Pokazalo se da je upotreba rašlji ili viska
u pronalaženju podzemnih voda često uspješnija od modernih tehničkih po-
stupaka, pa čak i od infracrvenih f o t o g r a f i j a putem satelita. Prema
istraživanjima koje je financirala njemačka vlada 96% bušotina za vodu (od
ukupno 69 bušotina) na temelju nalaza rašljara bilo je uspješno, dok je proci-
jenjeno da bi konvencionalne tehnike bile uspješne samo u 30-50% slučaje-
va.5) Istraživači objašnjavaju tu pojavu time što zbog prolaza vode kroz pu-
kotine ispod površine zemlje nastaju elektromagnetska strujanja, koja rašljari
zahvaljujući svojim posebnim sposobnostima percepcije mogu registrirati.

Slično ljudskom tijelu i Zemlja vrši radijaciju energetskog polja zvanog

geomagnetsko polje. To polje magnetske energije, koje potječe iz zemljine
kore i koje se širi u atmosferu, služi kao stimulirajući medij u svim životnim
procesima. Jačina tog polja različita je u raznim lokacijama ovisno o topografiji
i mineralnim nalazištima. Geomagnetsko polje je na pr. dvostruko jače u
Sjevernoj Americi i Rusiji nego u Brazilu. Jačina polja se također mijenja
tijekom dana. Ono je uvijek jače noću zbog toga što danju sunčeva radijacija
potiskuje i slabi zemljino geomagnetsko polje. Jako geomagnetsko polje je
blagotvorno za zdravlje, zbog čega noćno spavanje okrepljuje znatno više od
dnevnog. U Japanu su istraživači ustanovili, da su osobe koje su boravile
velik dio vremena u metalnim zgradama patile od nesanice, slabosti i
neodređenih bolova. Ta je bolest stoga nazvana »sindrom deficijencije mag-
netskog polja«, jer je nastala zbog toga što u metalnu zgradu nije moglo
prodrijeti zemljino magnetsko polje. U Japanu, a i u drugim zemljama lije-
čenje pomoću magnetskog polja postaje veoma popularno. 6) Tek se u novije
vrijeme u potpunosti shvaća važnost koju magnetsko polje, a naročito nega-
tivno nabijeno magnetsko polje Zemlje, ima za ljudsko zdravlje. Kod ruskih
kozmonauta, koji su proveli godinu dana u svemirskoj letjelici, ustanovljeno
je po povratku na Zemlju da su izgubili oko 80% gustoće koštane mase i to
zbog odsustva zemljinog magnetskog polja u letjelici. Problem je poslije riješen
ugrađivanjem jakog artificijelnog magnetskog polja u letjelicu. Važnost mag-
netskog polja za ljudski organizam sastoji se u tome što ono povećava
aktivnost nabijenih čestica koje sačinjavaju ljudsko tijelo, tako da sve atom-
ske čestice čovjekovog tijela zuje okolo brže i njihove su interakcije mnogo
intenzivnije. Magnetsko polje djeluje kao generator koji proizvodi više ener-
gije, čime se ubrzava kretanje i aktivnost atomskih čestica u tijelu. Kemijske
reakcije, stanična aktivnost a time izlječenje se ubrzavaju ako su izloženi
jačem magnetskom polju. Znanstvenici su ustanovili da se Zemljino geo-
magnetsko polje mijenja u ciklusima dugim oko pet tisuća godina. Posljednjih
četiri tisuća godina taj se ciklus nalazi u silaznoj putanji, tako da je snaga
magnetskog polja pala za oko 9 0 % . Postoje mišljenja da je suvremena ten-
dencija porasta kroničnih i degenerativnih bolesti, a naročito raka i Alzheim-
erove bolesti, uzrokovana slabljenjem geomagnetskog polja.

Aktivnost Zemljinog energetskog polja nalazi se pod utjecajem so-

larne radijacije koju reflektira površina Mjeseca. Poput divovskog svemir-
skog ogledala Mjesec reflektira solarnu radijaciju prema Zemlji, kod čega je
kod punog Mjeseca to reflektiranje najveće, a kod mladog Mjeseca najsla-
bije, što utječe na Zemljino magnetsko polje. Kad puni Mjesec reflektira
maksimalnu količinu solarne radijacije prema Zemlji, ta se radijacija susreće
s vanjskim granicama Zemljinog geomagnetskog polja negdje u Svemiru, što
uzrokuje »kompresiju« Zemljinog polja umanjujući tako njegovu snagu na
površini Zemlje. S mladim Mjesecom bitno se slabi djelovanje solarne radi-
jacije, pa geomagnetsko polje može slobodno ekspandirati u Svemir.

Dr. Dean Radin i Jannine Rebman s University of Nevada, Las

Vegas, ispitivali su tijekom 1993. godine djelovanje lunarnih faza na ljudsko
ponašanje i došli su do sljedećih zanimljivih zaključaka:
 a) Barometarski pritisak se povećava s rastućim Mjesecom i zatim
naglo pada u vrijeme punog Mjeseca. Zna se da je nagli pad pritiska često
povezan s pogoršanjem vremena, što sa svoje strane može uzrokovati
porast nasilja i druge oblike poremećaja ljudskog ponašanja.
b) Prijem bolesnika u odjel za mentalno zdravlje lokalne bolnice bio je
znatno povećan u vrijeme punog Mjeseca.
c) Broj samoubojstava bio je najveći za vrijeme punog Mjeseca, a
također i broj »normalnih« smrtnih slučajeva.
d) Pozivi za hitnu pomoć naglo su porasli u vrijeme punog Mjeseca.
e) Isplate državne lutrije bile su najniže za vrijeme punog Mjeseca.

Osim posrednog učinka putem refleksije svoje radijacije putem Mjese-

ca, Sunce djeluje na zemljino energetsko polje i aktivnošću sunčevih mrlja.
Te aktivnosti uzrokuju snažne magnetske eksplozije na Suncu i dodatnu radi-
jaciju Sunčeve energije na Zemlju, što dovodi do poremećaja u zemljinom
geomagnetskom polju. Istraživači su ustanovili više uznemirenosti u pona-
šanju pacijenata u mentalnim bolnicama, veći stupanj prijema bolesnika u te
bolnice, viši stupanj samoubojstava i nasilja u vrijeme geomagnetskih pore-
mećaja. S druge strane, paranormalna iskustva, kao na pr. mentalna telepa-
tija, vidovitost, predskazivanje događaja i sl. najčešće se događaju u vrijeme
kad je zemljino magnetsko polje najmirnije.

Zemljino magnetsko polje igralo je važnu ulogu u evoluciji života na

našoj planeti. Magnetski aspekti čovjekove anatomije usklađeni su s tim
poljem. Suvremena upotreba mnogih električnih aparata mijenja čovjekov
prirodni magnetski okoliš, što potencijalno može imati negativne posljedice
na zdravlje. Dr. Nancy Wertheimer je 1974. godine ustanovila neubičajeno
visoki stupanj smrtnosti od leukemije u okolici Denvera (država Kolorado u
SAD) u kućama koje su bile u blizini transformatorskih stanica. Razlog je
očigledno bio štetan utjecaj visoko intenzivnih elektromagnetskih polja emiti-
ranih iz transformatorskih stanica (N. Wertheimer and A. Leeper Electri-
cal Wiring Configurations and Childhood Cancer, American Journal of
Epidemiology, no. 3, 1979). Ostala su istraživanja dokazala utjecaj viso-
konaponskih elektromagnetskih polja na pojavu raka mozga, dojke i pro-
state. Ta polja mogu također uzrokovati depresiju, slabije pamćenje i sklo-
nost samoubojstvu. Pored transformatorskih stanica i visokonaponski pri-
jenosni vodovi i električni uređaji mogu također predstavljati potencijalnu
opasnost. Dokazano je na pr. da električni pokrivači smanjuju sposobnost
hipofize da proizvodi hormon melatonin, koji je važan u reguliranju endokri-
nog sistema. Nedavno je također dokazana povezanost Alzheimerove bolesti
sa izlaganjem elekromagnetskom polju. Te je nalaze potvrdio National Coun-
cil on Radiation Protections and Measurements, SAD, na temelju deset-
godišnjeg istraživanja. Među preporukama te ustanove stoji, da se nove zgrade
ne smiju graditi u blizini visokonaponskih dalekovoda i da se škole ne smiju
nalaziti u blizini elektromagnetskog polja jačeg od 60 herca.

Istraživači su dugo tragali za biološkim mehanizmom koji bi mogao

objasniti kako elektromagnetsko polje utječe na ljudsko zdravlje. Odgovor je
dobiven nedavno otkrićem da su zrak i voda prožeti mikroskopskim kristali-
ma magnetita, koji je magnetski oblik željeznog oksida. Kristali magnetita se
također nalaze u čovjekovom mozgu i ostalim tkivima. Prisustvo magnetskih
polja emitiranih iz električnih vodova oko stambenih zgrada uzrokuje rotaciju
kristala magnetita brzinom šezdeset puta u jednoj sekundi. Znanstvenici vje-
ruju da rotacija tih kristala, kad su oni spojeni sa staničnim membranama,
može uzrokovati abnormalnu staničnu fiziologiju. Drugo objašnjenje za pove-
ćanu učestalost raka kod osoba izloženih dulje vremena snažnom artificijel-
nom efektu magnetskog polja upućuje na smanjenu tjelesnu proizvodnju
melatonina. Melatonin djeluje kao prirodni antikancerozni agens, koji suzbija
više tipova raka, naročito hormonalno povezane tipove, kao što su rak dojke
i prostate.
 Suptilne energije u odnosima među ljudima

Psiholog dr. Henry Reed je istraživanjem oko tisuću slučajeva došao

do zaključka, da čovjekova imaginacija djeluje kao organ percepcije čiji je
domet mnogo veći od pet tjelesnih osjetila. Koristeći tehnološku metaforu on
kaže da je čovjekova imaginacija slična infracrvenim naočalama, koje čine
stvari vidljivima u mraku. 8) On to svojstvo imaginacije zove »imaginativna
komunikacija«. To shvaćanje imaginacije kao organa percepcije ključno je
za razumijevanje pojave da čovjek može osjetiti energiju druge osobe. Kad
su dvije ili više osoba blizu jedna drugoj, njihova se energetska polja nalaze u
stanju nekog zajedništva, međusobno se preklapajući i prožimajući. Budući
da naša svijest egzistira u našem energetskom polju, t.j. izvan granica našeg
fizičkog tijela, ona može doći u kontakt s energetskim, a to znači i mentalnim
poljem druge osobe. Sadržaj svijesti jedne osobe je prema tome pristupačan
nekoj drugoj osobi. Stoga se slike koje nastaju spontano u našoj imaginaciji
mogu uzeti kao stvarne percepcije onoga što se nalazi u energetskom polju
druge osobe. Reed zove prostor između dviju osoba gdje se susreću njihova
energetska polja »imaginativnom zonom«; to je prostor gdje se mogu osjetiti
međusobna raspoloženja i misli.

Prema dr. Richardu Gerberu pojačana radijacija energije prema van

može biti posljedica visoke aktivnosti neke ćakre. 9) Tradicionalno se smatra-
lo da je sposobnost transmisije energije prema van znak visokog spiritualnog
razvoja, ali takva je transmisija moguća i u slučaju nesvjesno pojačane
aktivnosti neke ćakre. Na Istoku je kontrolirana emisija vitalne energije (ći)
metoda liječenja koju koriste »ći kung« iscjelitelji.

Svatko emitira nesvjesno svoju energiju na druge osobe, što može

imati važne posljedice za međusobne odnose. Danas postoje dokazi da
svijesti dviju osoba koje su veoma blizu jedna drugoj postaju međusobno
povezane. To je dokazano u eksperimentu u kojem su dvije osobe sjedile
zajedno u jednoj posebno izoliranoj prostoriji. One nisu komunicirale me-
đusobno nijednim od pet osjetila, ali su se zbog blizine spojila njihova ener-
getska polja. Zatim su se te osobe premjestile svaka u svoju posebnu izo-
liranu prostoriju. Kad je jak snop svjetla bio usmjeren na jednu osobu, oblik
moždanog vala druge osobe reagirao je na isti način kao i kod prve osobe,
što znači da je druga osoba osjetila svjetlo, a da ga u stvari nije vidjela. To
potvrđuje pretpostavku da su umovi tih dviju osoba bili povezani. Taj je
eksperiment pružio dokaz da može postojati direktna komunikacija medu
osobama, koja transcendira interakciju između osjetila i energetskih polja.
Istraživači smatraju da kad dvije osobe koncentriraju svoju pažnju jedna na
drugu, one stvaraju zajedničko neuralno polje ili »superpolje« koje izgleda da
transcendira fizičku dimenziju. Njihov je zaključak: ljudski je mozak povezan
s mozgovima onih osoba s kojima je uspostavljena duboka, intenzivna komu-
nikacija. 10) Dr. Larry Dossey smatra da naš um nije ograničen na naše fizi-
čko tijelo, već da je dio više »mentalne domene« koja transcendira prostor i
vrijeme i u kojoj nalazimo izvor potencijalno neograničene količine informa-
cija. On tako shvaćen um zove »ne-lokalni um« (non-local mind). 11)

U razmatranju psihologije međuljudskih odnosa ili konkretnije pitanja

o čemu ovisi kompatibilnost ili nekompatibilnost dviju osoba, ne mogu se,
smatra dr. Collinge, izbjeći dokazi koji pokazuju da temeljna energetska kon-
stitucija neke osobe utječe na njen karakter, na njeno ponašanje i njene odnose
s drugim osobama. Objašnjenje tih odnosa pruža ajurvedska teorija doša,
prema kojoj, kao što je ranije spomenuto, tri doše označavaju bitne kvalitete
čovjekove vitalne energije. U svakom čovjeku je dominantna određena doša
ili određena kombinacija doša određujući tako njegov »energetski tip«, odno-
sno njegov »mentalno-tjelesni tip«. Ajurveda nudi tezu da predominantna
doša u nekom čovjeku utječe na njegovo ponašanje i odnose s drugim ljudi-
ma. Janhavi Morton, savjetnik ajurvede, Santa Rosa, Kalifornija istraživao
je razne kombinacije »energetskih tipova« u vezi sklapanja brakova i utjecaj
tih kombinacija na odnose među partnerima. Evo rezultata tih istraživanja.

a) Kapha+vata: ako je jedan partner kapha a drugi vata tip, to je

dobra kombinacija za zajednički život. Kapha narav jednog partnera prido-
nosi ravnoteži drugog partnera, koji je sklon nepromišljenosti, nesigurnosti i
nestabilnosti, što su tipična obilježja vata osoba. S druge strane, vata partner
svojom živošću i pokretljivošću stimulira kapha partnera, koji naginje miro-
vanju, sporom razmišljanju i reagiranju.
b) Kapha+pita je također dobra kombinacija za partnerstvo, jer kapha
partner unosi u zajednički život mir i stabilnost, što je veoma korisno s obzi-
rom na žestoki temperament i iritabilnost pita partnera. Za uzvrat pita part-
ner donosi sa sobom intelektualnu živost, ambiciju i težnju za promjenama.
c) Kapha+kapha. Ta se kombinacija također može smatrati kompa-
tibilnim partnerstvom. Ti se partneri dobro slažu, njihov je odnos stabilan,
iako u tom zajedništvu nedostaje živosti i dinamike.
d) Vata+pita nije u pravilu harmonična kombinacija. Oba partnera
imaju potrebu za stabilnošću i sigurnošću, ali nijedan nema dovoljno kapha
doše da pruži drugom partneru osjećaj sklada i staloženosti. Tim se partneri-
ma preporuča meditacija, odgovarajuća ishrana (koja će umiriti njihove pita
doše) i biljni lijekovi pogodni za pita karaktere.
e) Vata+vata. Oba partnera su živahna, spontana i nesigurna, pa nisu
u stanju pružiti jedan drugom osjećaj sigurnosti i stabilnosti. Zbog toga nji-
hovo partnerstvo nema velike izglede da opstane na dulji rok, jer im nedosta-
je stabilizirajući faktor.
f) Pita+pita. Odnosi između ova dva partnera su obilježeni strastve-
nošću i variraju između razdoblja intenzivne ljubavi i žestokih svađa. Takvo
je partnerstvo stoga veoma burno. Da bi osigurali njegovu trajnost, oba part-
nera moraju nastojati biti što tolerantniji u svojim odnosima. Ako se potre-
bnom prilagođavanju u međusobnom ophođenju doda dijeta za umirenje pita
doše, to se partnerstvo može učiniti skladnim i trajnim.

Kao što se vidi iz ovih primjera, u svakom partnerstvu veoma je dobro

da je jedan partner kapha tip. Drugi je zaključak, da partnerstvo s nekim tko
ima istu došu pojačava slabe točke oba partnera i ne pridonosi njihovoj
ravnoteži i stabilnosti. Međutim, samo jedna doša obilježava mali broj ljudi.
Većinom se radi o kombinaciji dvije ili tri doše s tim da je često ipak jedna
doša dominantna. Poznavanje svoje doše ili kombinacije doša pomaže da
čovjek postane svjestan svojih jakih i slabih točaka, da o tome vodi računa
prilikom izbora partnera kao i da poduzme odgovarajuće korake za usposta-
vljanje ravnoteže i stabilnosti (meditacija, odgovarajuća dijeta, biljni lijekovi
itd.).

Kao što je spomenuto, kadgod jedna osoba dodirne drugu, dolazi do

razmjene njihovih vitalnih energija. Do neke vrste energetskog spajanja dolazi
i prilikom tako bezazlenih dodira kao što je rukovanje ili dodirivanje ramena.
Važna nova saznanja o energiji dodira dobivena su istraživanjima u Institut
of Hearth Math. Imajući u vidu činjenicu da je srce najjače elektromagnet-
sko polje ljudskog tijela, Rolling McCraty i njegovi suradnici sa spomenutog
Instituta htjeli su istražiti može li se energija srca detektirati na površini tijela
druge osobe koja se nalazi u blizini. Kad su dvije osobe bile međusobno
udaljene oko 1,5 m, srčani elektromagnetski valovi nisu pomoću elektroda
bili registrirani na tijelu druge osobe. Međutim, kad su se te dvije osobe
držale za ruke, srčana energija jedne osobe zabilježena je na površini tijela
druge osobe, pa je čak utjecala i na moždane valove te osobe. Zatim je
ponovljen eksperiment, s tim da su sada dvije osobe, povezane elektrodama,
bile međusobno udaljene oko jedan metar. Na toj udaljenosti, za razliku od
ranije udaljenosti od 1,5 m, elektrokardiogram jedne osobe bio je detektiran
na površini tijela druge osobe (R. McCraty The Electricity of Touch, Inter-
national Society for the Study of Subtle Energies, 1996). Taj je eksperiment
potvrdio da se srčana energija sprovodi fizičkim kontaktom dviju osoba, ali
i da se širi kroz prostor između dviju osoba ako su one dovoljno blizu. To
znači, da kad se nalazimo u blizini drugih osoba, dolazi do međusobnog trans-
fera energije.

S obzirom na činjenicu da ljubav stvara koherenciju, ona se po mi-

šljenju D. W. Collingea može smatrati nekom vrstom energije. To objašnja-
va zbog čega ljubav i pažnja imaju tako očigledne i često duboke učinke na
zdravlje i sreću ljudi. U gradiću Roseto, Pennsylvania, SAD, nastanjenom
pretežno Talijanima, smrtnost od srčanog udara bila je dva puta manja nego
u ostalim okolnim gradovima, iako su stanovnici Rosetoa bili većinom gojaz-
ni i konzumirali više masnoća nego prosječni Amerikanac, a pored toga su i
pušili više od prosjeka. Istraživanje je pokazalo da je jedini faktor koji je
mogao pridonijeti većoj otpornosti na kardiovaskularne bolesti bio fenomen
čvrste obiteljske povezanosti i općenito međuljudske solidarnosti u tom gradu
(J. Bruhm, B. Chandler, C. Miller Social Aspects of Coronary Heart Dise-
ase in Two Adjacent Ethnically Different Communities, American Jour-
nal of Public Health, 1966). Osjećaj neke osobe da je voljena i zaštićena
djeluje kao zaštita od štetnih posljedica stresa na ljudsko zdravlje. Imunitetne
stanice koje uništavaju patogene bakterije i viruse su jače kod osoba koje
žive u ozračju ljubavi, pažnje i sigurnosti. Kod toga je svejedno radi li se o
romantičnoj ljubavi (eros), altruističkoj ljubavi (agape) ili o društvenoj pove-
zanosti (filia).
 Kao što je spomenuto, istraživanja su dokazala da ljudi mogu ući u
zajedničko energetsko polje s drugim osobama. Međutim, postoje indicije
koje ukazuju na mogućnost da ljudsko energetsko polje transcendira fizički
prostor, t.j. da ima daljinsko djelovanje izvan dosega bioenergetskog polja.
Takvo energetsko polje koje djeluje na daljinu zove se »superpolje«. Zabilježeni
su mnogi slučajevi takvog daljinskog energetskog utjecaja (remote influence).
Te pojave uključuju interakciju višestrukih dimenzija stvarnosti: fizičku
dimenziju u kojoj se događaji registriraju osjetilima i dimenziju »nelokalizirane
svijesti« (non-local mind), koja nije ograničena fizičkim zakonima.

Medicinskoj znanosti je poznato da čovjek može regulirati aktivnost

svog autonomnog nervnog sistema, t.j. da može naučiti pomoću raznih men-
talnih tehnika kako na pr. usporiti srčani puls, utjecati na krvni pritisak ili
smanjiti mišićnu napetost. Sada se međutim zna i to da čovjekov autonomni
nervni sistem može utjecati na misli i namjere drugih osoba. Fenomen da je
neka osoba u stanju utjecati na autonomnu živčanu aktivnost druge osobe
zove se »aleo-povratna sprega« (alleo-feedback). Ta je pojava potvrđena
eksperimentima u kojima je u 12 od 13 slučajeva jedna osoba svojom voljom
uspjela promijeniti galvansku reakciju kože druge osobe u određenom smje-
ru, t.j. promijeniti aktivnost autonomnog živčanog sistema druge osobe u
željenom smjeru (M. Schlitz Intentionality and Intuition and their Clini-
cal Implications, The Journal of Mind-Body Health, no. 12, 1996). Takvi su
događaji posljedica čovjekove senzitivnosti na energiju usmjerenu na njega
od drugih osoba. Mnogi eksperimenti u bivšem Sovjetskom Savezu bavili su
se istraživanjem daljinskog djelovanja na koncentraciju druge osobe putem
fokusiranja misli na tu osobu. U jednoj je studiji prikazano kako je jedna
grupa istraživača »bombardirala« grupu studenata, koji su trebali riješiti mate-
matske probleme, s kontinuiranom strujom osjećaja konfuzije i panike. Poslje-
dica toga je bila da je tim studentima trebalo dvostruko više vremena za
rješenje problema od normalnog (E. May and L. Vilenskaya Overview of
Current Parapsychology Research in the Former Soviet Union, Subtle
Energies, no. 12, 1996). Dr. William Braud i Merilyn Schlitz izvršili su 1991.
godine eksperiment, u kojem je jedna grupa ljudi sjedeći u jednoj sobi i kori-
steći snažne pozitivne intencije i vizualizaciju bila u stanju smanjiti krvni pri-
tisak i elektrodermalnu aktivnost osoba koje su bile izolirane u drugoj pro-
storiji, što ukazuje na smanjenje napetosti i anksioznosti tih osoba. Rezultati
spomenutih i drugih sličnih istraživanja potvrdili su da se na čovjekovo fizi-
čko tijelo može utjecati putem misli i namjera drugih osoba. Prema tome
postoji mogućnost da mi učestvujemo s drugim osobama u događajima koji
su transspacijalni (t.j. neograničeni prostorom odnosno udaljenošću), trans-
temporalni (t.j. neograničeni vremenom) i transpersonalni (t.j. neograničeni
načinom odnosa među ljudima).

Kako je naznačeno, čovjekovo se energetsko polje pruža oko jedan

metar prema van, tako da druga osoba koja se nalazi do približno te udaljenosti
stupa s nama u energetski kontakt. Posljedica toga jest da ljudi interakcijom
svojih energija stvara jedan novi tip energije, kolektivnu energiju. Kad mi
spajamo naše energetsko polje s drugim ljudima, mi stvaramo veliko, ujedi-
njeno energetsko polje, koje postaje medij preko kojeg su ljudi, iako fizički
odvojeni, energetski međusobno povezani. Ta energetska povezanost omo-
gućuje energetsku »sinhronizaciju« među različitim osobama. U plesu, igri,
pjevanju i sl. naše tijelo postaje oscilator, koji utječe na oscilatore oko nas, a
oni sa svoje strane utječu na nas. Kad se svi članovi grupe energetski povežu,
oni počnu kolektivno oscilirati i tada čitava grupa postaje veliki oscilator. Ta
pojava objašnjava zašto grupna iskustva i masovne akcije postaju tako iza-
zovne i snažne.
 Disanje kao izvor životne energije

Disanje ima središnje mjesto u gotovo svim spiritualnim tradicijama.

U judejsko-kršćanskoj tradiciji to je izraženo u Starom Zavjetu ovim riječi-
ma: »Bog je stvorio čovjeka iz prašine i udahnuo u njegove nosnice dah
života i čovjek je postao živa duša«. Indijska riječ »prana« znači zrak, a
također i suština života. U drevnoj Grčkoj je riječ »pneuma« isto tako znači-
la istovremeno zrak i suštinu života, a na hebrejskom jeziku riječ »ruach« je
označavala dah i stvaralački duh. Jedinstvo daha i duha izraženo je i u lingvi-
stičkom smislu: latinska riječ spirare, koja je prvobitno značila disanje, po-
stala je korijen engleskih riječi »spirit« (duh) i »respiration« (disanje), tako da
se riječ »expiration« (izdisaj) može tumačiti kao »izlazak duha«, a »inspira-
tion« (udisaj) kao ulazak duha.

Mnogobrojna iskustva kao i novija znanstvena istraživanja potvrdila

su da disanje može potencijalno znatno utjecati na čovjekovu životnu energi-
ju, na njegovo mentalno stanje kao i na postizavanje više razine svijesti.
Ispravnim disanjem mogu se ublažiti bolovi, smanjiti napetost, smiriti duh i
postići unutarnji mir. Međutim, zapadnjačka kultura tretira disanje isključivo
kao mehaničku radnju neophodnu za održavanje fizioloških funkcija organi-
zma. Mnoge okolnosti suvremenog života navode nas na reducirano disanje;
naše je disanje u pravilu površno i plitko, ograničeno uglavnom na gornji dio
pluća, što rezultira stanjem stalne »podoksigenizacije«. Najveći protok krvi,
tzv. »perfuzija« događa se u donjem dijelu pluća i kad taj dio pluća ne prima
dovoljno zraka, dolazi do hipoperfuzije, t.j. do podoksigenizacije (underoxi-
genation), što uzrokuje smanjivanje razine energije i olakšava razna obolje-
nja. Tipičnim udisajem unosi se u pluća četvrt litre zraka, dok se punim
abdominalnim udisajem ta količina zraka može višestruko povećati. Prema
tome, da bi disanje urodilo punim učinkom, trebalo bi disati pomoću dija-
fragme. Kod disanja pomoću dijafragme, ona kod udisaja pritišće prema
dolje usporedo sa širenjem donjeg dijela pluća. Kod izdisaja dijafragma se
podiže prema gore ispražnjujući time donji dio pluća. Ispravno disanje je od
presudne važnosti za zdravlje, jer je razvoj gotovo svake bolesti uvjetovan
stupnjem oksigenizacije čovjekovog organizma. Dobitnik Nobelove nagrade
za medicinu Otto Warburg pronašao je da se kancerozne stanice brže množe
u uvjetima deficitarnosti kisika. Poznato je također da kisik ima toksično
djelovanje na bakterije, viruse i parazite. U vezi s tim saznanjima počelo se
eksperimentirati s terapijom pomoću kisika (oxigen therapies). U National
Heart Institut, SAD provedeno je tijekom 20 godina istraživanje na više
tisuća osoba kako bi se utvrdilo koji faktori najviše utječu na zdravlje.
Ustanovljeno je da je jedan od važnih faktora respiratorni kapacitet, odnosno
volumen pojedinačnog udisaja. Naročito je velik negativan utjecaj niskog
respiratornog kapaciteta kod kardiovaskularnih bolesnika: najveći mortalitet
od srčanih bolesti primijećen je kod osoba s niskim respiratornim kapaci-
tetom. U jednoj studiji o dugovječnosti u Australiji ustanovljeno je, da je za
dužinu ljudskog života respiratorni kapacitet važniji od pušenja, metabolizma
inzulina i razine kolesterola. U istraživanju koje je vršio dr. W. Collinge
utvrđeno je da ispravno disanje bitno unapređuje imunosni sistem: nakon
terapije disanjem (evocative breath therapy) razina antitijela imunoglobulina
u pljuvački sudionika u istraživanju povećana je za gotovo 50%.

Prema tao i joga učenju disanjem se unosi energija u energetske meri-

dijane (nadije) ljudskog tijela. To znači da se tijekom disanja događa paralel-
ni proces: istovremeno s unošenjem zraka t.j. kisika u pluća, što je neophod-
no za tjelesne fiziološke funkcije, disanje snabdijeva energetsku strukturu
našeg tijela s novom životnom energijom. Kao što objašnjava čuveni učitelj
joge Svami Rama Prasad, dva glavna nadija, »ida« i »pingala« teku kroz no-
snice. 16) Kad su obje nosnice otvorene, dva nadija se nalaze u ravnoteži, a
treći nadij (sušumna), koji prolazi kroz kralježnicu, postaje sasvim otvoren.
Prema orijentalnim tradicijama u procesu disanja dolazi do spajanja materi-
jalnog sa spiritualnim. Tao učenje kaže da izdisaj odgovara jinu, a udisaj
jangu. Na taj se način disanje može promatrati kao mikrokozmos u smislu da
dva suprotna polariteta koja sačinjavaju Kozmos, t.j. jin i jang, tijekom disa-
nja dolaze u stanje ravnoteže. Kontinuirani tijek disanja i dinamička ravnoteža
jina i janga su prema tom učenju uvjet sveopće ravnoteže.

Posebna moć disanja, kako to objašnjava Kylea Taylor, sastoji se u

tome što odgovarajuće tehnike disanja mogu dovesti do viših stanja svijesti,
čime disanje postaje ključ za povezivanje s aspektima čovjekove spiritualne
egzistencije od koje se odvojio. 17) To povezivanje olakšavaju tri faktora:

a) hiperventilacija pluća,
b) glazba koja izaziva jake osjećaje, i
c) potpuno prepuštanje tijekom doživljavanja.

Za modernu teoriju disanja najzaslužniji je dr. Stanislav Grof, psihi-

jatar, osnivač pokreta transpersonalne psihologije. On je uveo u upotrebu
izraz »holotropski« (holotropic), koji označava neuobičajena odnosno spiritu-
alna, transcendentalna stanja svijesti. On smatra da je stanja, koja konven-
cionalna psihijatrija naziva mentalnim bolestima ili psihopatologijom, opravdano
promatrati kao psihospiritualne krize čiji se korijeni nalaze u normalnoj potrebi
za holotropskim odnosno transcendentalnim iskustvima. Zanimljivo je, da se
od svih poznatih civilizacija jedino u zapadnim industrijskim društvima gleda
na transcendentalna iskustva kao na društvenu aberaciju. Tijekom svojih
istraživanja S. Grof je otkrio da se stanje više, transcendentalne svijesti može
postići odgovarajućim tehnikama disanja. Dr. W. Collinge koristi tzv. evoka-
tivnu terapiju disanja (evocative breath therapy) za liječenje raznih bolesti.
Njegovo je objašnjenje terapije disanjem sljedeće: odgovarajućim disanjem
otvaraju se u našem tijelu energetski centri, koji povećavaju naročito energi-
ju srca i to zbog toga što ritmičkim, potpunim i dubokim disanjem uzimamo
izvanredno veliku količinu vitalne energije. Kako naša energetska anatomija
prima taj priliv dodatne energije, ona struji kroz sve kanale i putove našeg
tijela kroz koje može prolaziti. Pored toga, naše ćakre tijekom disanja okreću
se brže, šireći se i emitirajući veću količinu energije.

Disanje je usko povezano s meditacijom. Gotovo svaki oblik medita-

cije koristi se disanjem, jer ono umiruje duh i tijelo. Sve upute o ispravnom
disanju naglašavaju ova tri momenta:

a) disati duboko, polagano i ravnomjerno,

b) usmjeriti disanje na abdomen i
c) fokusirati pažnju i svijest na disanje.

U tradicionalnoj budističkoj praksi meditacije zvanoj vipasana temelj-

na je uputa da se sva pažnja usmjeri na potpuno doživljavanje svakog udisaja
i izdisaja izbjegavajući sve druge misli i osjećaje. Glavni učinak meditacije na
energetsko stanje ljudskog organizma nije toliko u povećanju energije, koliko
u njenom uravnoteženju i održavanju. Putem redovite meditacije navikava-
mo se da ispravno dišemo tijekom čitavog dana. Ako se želi brzo podići
razina tjelesne energije, najlakši način za to je duboko i ravnomjerno disanje,
jer time hranimo našu vitalnu energiju većom količinom kisika, pa će naše
energetsko polje postati veće i jače. U drevnim joga spisima, starim više od
četiri tisuće godina, spominju se stotine raznih tehnika disanja, a sve se one
nazivaju pranajama. Prana na sanskrtu znači životna energija, a jama znači
produžiti, tako da pranajama označava povećanje životne energije putem
ispravnog, dubljeg disanja. Učitelji joge su naučavali da plitko disanje dovodi
do tjelesnih, emotivnih i duševnih poremećaja, a da s druge strane ispravno
disanje potiče zdravlje, ravnotežu i smirenost.

Pranajama je međutim najpoznatija po tehnici balansiranja energije

dviju strana tijela i dviju hemisfera mozga putem naizmjeničnog disanja kroz
nosnice. Svaka se nosnica naizmjenično zatvori prstom i drži zatvorenom
dok se udiše i izdiše kroz drugu nosnicu, pa se isti postupak ponovi s drugom
nosnicom. Disanje treba biti duboko, sporo i ravnomjerno. Svaka nosnica
snabdijeva energijom jedan nadi. Rijetko se događa da su obje nosnice
otvorene istovremeno; obično je u toku dana naizmjenično otvorena jedna, a
zatim druga nosnica. Na taj se način prirodno vrši proces ritmičkog balan-
siranja tjelesne energije koja struji našim tijelom. Namjernim se naizmjeni-
čnim disanjem kroz jednu pa zatim kroz drugu nosnicu može pospješiti har-
monija između nadija, što veoma povoljno djeluje na emocionalnu i psiho-
lošku ravnotežu. Naizmjenično disanje kroz nosnice treba trajati 3-5 minuta,
pazeći da izdisaj bude dvostruko dulji od udisaja. Kad zrak ulazi kroz desnu
nosnicu, aktivira se desna strana tijela i vitalna energija struji kroz glavni
energetski kanal na toj strani tijela, koji se na sanskrtu zove pingala, što
simbolizira Sunce. Dišući kroz lijevu nosnicu energetizira se lijevi energetski
kanal, i da, koji simbolizira Mjesec. U ajurvedskoj medicini pranajama se
smatra načinom integracije meditativnog iskustva s uravnoteženjem vitalne
energije u cilju održavanja savršenog zdravlja. Ali ona se koristiti i kao meto-
da za brzo olakšavanje stanja straha, šoka, žalosti, lošeg raspoloženja i sl.

Ono što je u ajurvedi pranajama u tao tradiciji je ći kung. Ta tehnika

također uključuje disanje kao metodu pospješenja cirkulacije vitalne energije
kroz tijelo. Kao što je ranije spomenuto, prema toj tradiciji polovi jang i jin
odgovaraju udisaju i izdisaju, tako da potpuno, duboko i ravnomjerno disanje
dovodi do ravnoteže i harmonije tjelesne vitalne energije. Kako ajurveda
tako i tao tradicija smatraju da se usmjeravanje vitalne energije kroz naše
tijelo vrši zajedničkim djelovanjem disanja i uma. Učinak disanja se naime
može bitno povećati vizualizacijom kretanja vitalne energije kroz tijelo, što je
akt uma. Japanski istraživač suptilnih energija Hiroshi Motoyama je nakon
proučavanja različitih orijentalnih tradicija disanja preporučio sljedeću jed-
nostavnu i veoma učinkovitu tehniku disanja:

a) udisati u trajanju od dvije sekunde (brojeći do dva);

b) zadržati dah dvije sekunde;
c) izdisati u trajanju četiri sekunde (brojeći do četiri), i
d) zadržati dah dvije sekunde prije početka idućeg udisaja.

Za vrijeme zadržavanja daha mentalna pažnja mora biti usmjerena na

potpunu apsorpciju udahnute energije.
 Održavanje i jačanje vitalne energije

Dok Zapad najvećim dijelom još uvijek ne priznaje postojanje vitalne

energije i ljudskog energetskog polja, istočnjačke kulture tisućama godina
naglašavaju njihovu važnost za ljudsko zdravlje i primjenjuju njihov potencijal
u praksi. Prema tao učenju o vitalnoj energiji (ći) čovjek posjeduje prirođenu
(esencijalnu) i stečenu ći. Prirođena ći je naslijeđena od roditelja, a na nju
utječe i planetarno djelovanje u trenutku začeća kao i iskustva iz prošlih
života. Prirođena ili esencijalna ći određuje čovjekovu konstitucionalnu snagu.
Ta se energija ne može nadomjestiti; ona se postepeno troši tijekom života i
to ubrzano u slučaju pretjeranog rada i iscrpljivanja, nezdravih životnih navi-
ka i seksualnog pretjerivanja. Međutim, zdravim životnim stilom i meditaci-
jom prirođena (esencijalna) energija se može sačuvati. S druge strane, stečena
ći, koja se prima hranom, energetskim travama i zrakom, može se nadomjestiti
i povećati. Ona pomaže da se očuva prirođena ći i one zajedno imaju siner-
gično djelovanje na životnu snagu, zdravlje i dugovječnost. Svaki čovjek može
povećati razinu svoje vitalne energije korištenjem stečene ći i očuvanjem
prirođene, esencijalne ći putem ispravnog ritma rada i odmora, odgovara-
jućom ishranom, upotrebom energetskih trava, meditacijom i adekvatnom
tjelovježbom.

Dok je u zapadnoj civilizaciji uobičajeno da je dnevni ritam života i

rada određen satom, budističko učenje kaže da treba živjeti u skladu s pri-
rodnim energetskim ciklusima. Radi se o tome da tijekom dana naša energi-
ja prolazi kroz više ciklusa ili faza. Kronobiologija se bavi istraživanjem opti-
malnog vremena tijekom dana za rad, odmor, igru, jelo i spavanje. Pozna-
vanje i pridržavanje optimalnog vremenskog rasporeda dnevnih aktivnosti u
skladu energetskim ciklusima pomaže u održavanju radne učinkovitosti,
mentalne svježine i dobrog zdravlja. Glavna pouka kronobiologije je, da se
pridržavanjem konzistentnog rasporeda obroka, rada, odmora, sna i tjelovježbe
može postići optimalna razina vitalne energije i zdravlja. Osobe koje ne mogu
uspostaviti i održavati ravnomjeran i dosljedan ritam životnih aktivnosti
podložne su preranom starenju i smanjenoj otpornosti prema bolestima.

Prema indijskoj tradiciji ajurvede čovjekova se vitalna energija tije-

kom 24 sata mijenja šest puta, odnosno u šest ciklusa ili faza. Tijekom jednog
ciklusa, koji traje četiri sata, u čovjekovom organizmu dominira jedna doša.
Ti ciklusi su kako slijedi:

1) Jutarnja kapha koja traje od 6 do 10 sati. U skladu s letargijskim

svojstvima kaphe, u to vrijeme čovjek se u pravilu osjeća trom i lijen.
2) Podnevna pita od 10 do 14 sati, kad zahvaljujući velikoj energetskoj
aktivnosti pite postajemo veoma aktivni i dinamični.
3) Poslijepodnevna vata od 14 do 18 sati. U to vrijeme teže se kon-
centriramo.
4) Večernja kapha od 18 do 22 sata, kad nastupa vrijeme usporavanja
i smirivanja.
5) Noćna pita od 22 do 2 sata, koja je drukčija od podnevne pite. To je
vrijeme obnavljanja i purifikacije tjelesnog tkiva, pa nije pogodno za uzimanje
hrane.
6) Jutarnja vata od 2 do 6 sati. U to vrijeme naše mišljenje postaje
najbistrije, tako da je to najpogodnije vrijeme za meditaciju.

Prikladni vremenski raspored aktivnosti i odmora je od bitne važnosti

za održavanje čovjekove vitalne energije, jer njihovo balansiranje prema tao
učenju odražava prirodnu ravnotežu jin i janga, koja obilježava čitav Univer-
zum. Mirovanje je jin, a aktivnost jang. Dok se kod životinja može primijetiti
spontano smjenjivanje ciklusa aktivnosti i odmaranja, ljudi su skloni, naročito
u zapadnim industrijskim zemljama, da rade u dugim vremenskim blokovima
bez prekida za odmor. Ljudi se u pravilu ne odmaraju spontano, t.j. onda kad
bi to prirodni ciklus rasta i pada njihove energije zahtijevao, zbog čega dolazi
do neravnoteže jina i janga. Cijena takvog životnog stila je akumulacija stre-
sa i erozija vitalne energije, što rezultira u iscrpljivanju adrenalinskih žlijezda,
koje proizvode adrenokortikalne h o r m o n e čija je f u n k c i j a da pokreću
oslobađanje energije u čovjekovom tijelu. Medicinska znanost danas prizna-
je postojanje sindroma pod nazivom »adrenalinska iscrpljenost«, koja se ja-
vlja kod osoba kod kojih su adrenalinske žlijezde toliko preopterećene, da
razina njihove vitalne energije postaje veoma niska, zbog čega se takve oso-
be brzo zamaraju. Adrenalinska iscrpljenost se uglavnom liječi odmaranjem,
korištenjem energetskih biljnih pripravaka i terapijom hormonima. Međutim,
najučinkovitiji način za regeneraciju adrenalinskih žlijezda je tzv. »odgovor
relaksacijom« (the relaxation response), odnosno meditacijom koji je istraživao
dr. Herbert Benson (H. Benson Beyond the Relaxation Response, Berke-
ley Books, New York, 1984). On je ustanovio sljedeće važne promjene kod
ljudi koji su redovito i tijekom dužeg vremena meditirali: sniženje krvnog
tlaka, pulsa, potrošnje kisika, znojenja i mišićne napetosti. Također je
utvrđena viša razina melatonina, hormona koji jača imunosni sustav, potiče
san i usporava starenje.

Prema Tao učenju o bipolarnosti svijeta noć je jin, a dan je jang. Kad
s izlaskom Sunca počne radijacija njegove energije, priroda se budi i aktivira,
cvjetovi se otvaraju i životinje postaju aktivne. Tijekom dana raste energija
janga, a dolaskom noći priroda se opet vraća u stanje tišine i mirovanja, u
stanje jina. Kao energetska bića ljudi su dio energije prirode i svojom dnevnom
aktivnošću i noćnim mirovanjem oni slijede prirodne cikluse energije. Spa-
vanje od 22 do 6 sati donosi više osvježenja i punjenja energijom nego osam-
satno spavanje između 24 i 8 sati, ili između 2 i 10 sati. Zemljino geomagnet-
sko polje također pogoduje kvaliteti noćnog sna. Pored toga hipofiza, koja
regulira hormonalni sistem i ciklus spavanja, slijedi prirodni ritam mraka i
svjetla. Hipofiza počinje izlučivati melatonin, hormon spavanja, navečer oko
20 sati s nestankom svjetla, kako bi nas pripremila za spavanje. Razina me-
latonina u krvi je najviša između 2 i 4 sata, nakon čega se naglo smanju-
je. Važnost održavanja prirodnog ritma aktivnosti i odmora dokazana je
istraživanjem učinka spavanja na imunosni sustav na 23 osobe, koje su tije-
kom četiri dana spavale oko osam sati dnevno. Petu noć probudili su ih u tri
sata ujutro, tako da su te noći spavali svega četiri sata, što je imalo za
posljedicu da se toga dana aktivnost »ćelija ubojica« (to su ćelije koje na-
padaju bakterije, viruse i tumore) smanjila za 28%. To je bio jasan dokaz da
je djelotvornost imunosnog sustava, odnosno razina vitalne energije zbog
kraćeg spavanja značajno opala. 18) Mnoge su kliničke studije pokazale da u
slučajevima poremećenog sna sintetski melatonin može biti od pomoći.
 Pored svojih kemijskih sastojaka hrana sadrži i vitalnu energiju, koju
mi apsorbiramo jedući je. Svježa hrana je najbogatija vitalnom energijom
koja se u većoj ili manjoj mjeri gubi preradom, uskladištenjem, zamrzava-
njem i ponovnim kuhanjem. Slatke namirnice i kava se obično smatraju
izvorima energije, iako je njihov učinak upravo suprotan. Šećer doduše dovodi
do brzog (ali privremenog) povećanja energije, jer ulazi u krv i tjelesne sta-
nice veoma brzo, povećavajući na taj način energiju. Ali ta nagla infuzija
šećera izaziva prekomjernu aktivnost pankreasa, koji tada ispušta veliku
količinu inzulina, što može dovesti do eliminacije šećera iz krvi i hipoglike-
mije. Tradicionalna kineska medicina uzima u obzir energetska svojstva namir-
nica, koje promatra kao tonik za različite svrhe (tonikom se smatraju sup-
stance koje jačaju ljudski organizam i čine ga otpornijim). Hrana u kineskoj
medicini služi kao energetski tonik, koji pomaže osobama s niskom razinom
vitalne energije, ći. Lista tradicionalnih kineskih namirnica, energetskih toni-
ka uključuje goveđa jetra, kokos, datule, ginseng, grožđe, golubinja jaja, juha
od ptičjih gnijezda, peraje od morskog psa itd. Prema učenju ajurvede poje-
dine namirnice povećavaju ili smanjuju naše doše, tako da poznavanje naše
energetske konstitucije kao i energetskih svojstava pojedinih namirnica omo-
gućava da se odabere ona hrana koja će pomoći u održavanju energetske
ravnoteže. Na pr. ako je kod neke osobe dominantna doša kapha i ako je ta
osoba gojazna, treba uzimati hranu koja smanjuje kaphu, a to su jako zači-
njena jela, lisnato povrće i grah. Terapija dijetom je bitna sastavnica ajurvede.
Postoje različite specifične dijete usmjerene na reduciranje ili »pacificira-
nje« pojedine doše, ovisno o tome koja je doša neuravnotežena. Na pr. slatke
namirnice kao šećer, mlijeko ili maslac smanjuju vata i pita došu, a pove-
ćavaju kapha došu. S druge strane, gorke namirnice kao na pr. zeleno lisnato
povrće prema učenju ajurvede smanjuju kapha i pita došu, a povećavaju
vatu. Kisele namirnice (jogurt, limun, sir) povećavaju kaphu i pitu, a sma-
njuju vatu.

Tjelovježbom se veoma učinkovito potiče strujanje vitalne energije

kroz tijelo zbog čega se redovitim vježbanjem podiže energetska razina. Shva-
ćanje tjelovježbe na Zapadu se međutim bitno razlikuje od orijentalnog. Za-
padnjačka tjelovježba je usredotočena na jačanje muskulature i jačanje aero-
bik sposobnosti. Na Istoku se razlikuju dvije vrste vježbi: eksterne i interne.
Vježbe koje se prakticiraju na Zapadu, kao na pr. takmičarski športovi ili
jogging, smatraju se eksternim vježbama. S druge strane, vježbe koje su
usmjerene na kultiviranje vitalne energije ći, kao što su ći kung, tai ći ili
pranajama su interne vježbe. One služe jačanju i oplemenjivanju vitalne
energije i snaženju čovjekovih unutarnjih organa i žlijezda, koje su provodnici
vitalne energije. Zapadnjačko shvaćanje tjelovježbe nije zainteresirano za
zdravlje unutrašnjih organa, osim putem poboljšane cirkulacije. Stoga netko
tko se bavi tjelovježbom može imati visok stupanj aerobik sposobnosti i
izvanredno razvijenu muskulaturu, dok mu istovremeno funkcioniranje unu-
tarnjih organa i žlijezda može biti loše. Prema istočnjačkoj koncepciji
tjelovježbe prednost ima jačanje vitalne energije i sistema unutarnjih orga-
na. Osobe koje su odgovarajućim vježbama kultivirale i jačale svoj ći bit će
iznutra snažnije i sposobnije živjeti zdravim, mirnim i ispunjenim životom,
iako će možda imati slabiju fizičku konstituciju.

Čovjekovo se fizičko tijelo i vitalna energija nalaze u komplemen-

tarnom odnosu: fizičko se tijelo može zamisliti kao kontejner, a vitalna ener-
gija kao sadržaj. Ili u smislu tao učenja vitalna energija ći se može shvatiti
kao jang, a fizičko tijelo kao jin. Da bi se vitalna energija, odnosno jang
mogla održavati i provoditi, potrebno je fizičko tijelo, odnosno jin. Ukoliko je
fizičko tijelo jače i zdravije, utoliko je to bolje za održavanje i jačanje vitalne
energije. Stoga je integriranje oba oblika tjelovježbi, t.j. eksternog i internog
najbolji način unapređenja čovjekovog zdravlja i vitalnosti. Neke istočnjačke
tradicije kao na pr. hatha joga integriraju eksterni i interni oblik vježbi time
što posvećuju veliku pažnju disanju i vitalnoj energiji primjenjujući istovre-
meno posebne tjelesne položaje i pokrete (asane), koji jačaju muskulaturu.

Jedan od najneposrednijih načina za infuziju nove vitalne energije u

ljudski organizam je prakticiranje joge. Najčešće primjenjivan oblik joge je
hatha joga, koja se sastoji od niza specifičnih položaja i istezanja zvanih asa-
na. Iako se hatha jogom postiže veća fleksibilnost mišića i zglobova, njen se
glavni pozitivan učinak sastoji u stimuliranju tokova vitalne energije, prane
kroz čovjekovu energetsku anatomiju. To ima veliko značenje u liječenju, jer
je većina bolesti povezana s blokadom energije u pojedinim ćakrama.
Poteškoće na pr. s uterusom ili prostatom olakšavaju oni položaji (asane)
joge, koji stimuliraju tok energije druge ćakre, koja se nalazi u tom predjelu.
Stotine studija dokumentirano su potvrdile koristi hatha joge za velik broj
zdravstvenih problema. Hatha joga naravno nije samo eksterni oblik vježbe
u smislu njenog utjecaja na muskulaturno-skeletni sistem. Ona je istovre-
meno i interni oblik zbog svoga blagotvornog učinka na čovjekov energetski
sustav. Da se hatha jogom može povećati razina vitalne energije potvrdila je
komparativna studija efekata tri različite metode povećanja vitalne energije.
Jedna skupina osoba prakticirala je klasični oblik relaksacije zvane »progre-
sivna relaksacija«, kod koje se pojedine grupe mišića postupno opuštaju,
pruga skupina primjenjivala je metodu vizualizacije: te su osobe najprije
vizualizirale predodžbu koja je odražavala njihovu aktualnu razinu energije, a
zatim su modificirale tu predodžbu tako da ona predstavlja višu razinu
energije. Treća skupina je izvodila hatha joga vježbe koje su se sastojale od
12 položaja (asana) istovremeno s dubokim i ritmičkim disanjem. Od navedene
tri metode hatha joga je pokazala znatno veći porast mentalne i fizičke
energije kod sudionika u usporedbi s druge dvije skupine (The Yoga Re-
search Society Newsletter, 3).

U Kini milijuni ljudi svih uzrasta svakog jutra javno prakticiraju vježbe
za kultiviranje vitalne energije ći nazvane ći kung i tai ći, koje se sastoje u
ispravnom držanju, blagim pokretima i samomasaži akupunkturnih točaka.
Ći kung ima tradiciju staru više od pet tisuća godina kao i tai ći. Obje tehnike
poboljšavaju zdravlje i jačaju tjelesnu snagu u cilju samoobrane. Iako su obje
tehnike slične, ći kung je pretežno statična, dok je tai ći dinamičnija. Oba-
dvije tehnike sadrže elemente relaksacije, pokreta, položaja, meditacije, vi-
zualizacije i disanja. Istraživanja su pokazala da redovno prakticiranje ći kunga
povećava količinu ATP-a (adenosin trifosfat) u ljudskom organizmu, koji je
poznat kao supstanca koja proizvodi energiju potrebnu za stanični metaboli-
zam i muskulatornu aktivnost.
 Vitalna energija u meditaciji, molitvi i liječenju

Prema učenju joge u mirnom stanju svijesti, t.j. za vrijeme meditacije

otvaraju se ćakre i primarna energija zvana kundalini počne ubrzano strujati
kroz čovjekovo tijelo. Američki učitelj meditacije Joseph Goldstein, koji je
predsjednik Insight Meditation Society, Massachussets, SAD, kaže da
duboka koncentracija i smirena svijest rezultiraju u povećanom energetskom
potencijalu, zanosnom iskustvu i ekstazi. 19) On opisuje kako se u početnim
fazama meditiranja fizičko tijelo doživljava kao čvrsto, ali kako meditiranje
napreduje i koncentracija postaje sve dublja, osjećaj čvrstine tijela se poste-
peno gubi i nestaje, tako da se na kraju tijelo osjeća kao energetsko polje,
kao neprekidno strujanje energije. Postoje indikacije koje upućuju na mo-
gućnost da se svjesnom namjerom pređe u drugu, višu dimenziju postojanja
i pokrene lanac događaja, koji dovodi do promjena u čovjekovom energet-
skom sistemu. To se događa stoga što ljudsko tijelo sadrži sustav tzv. trans-
duktora. Kao što je već spomenuto, transduktori su uređaji koji pretvaraju
energiju iz jednog oblika u drugi, a to su u ljudskom tijelu endokrine žlijezde,
nervni sistem i tjelesno energetsko polje. Tijekom meditiranja kao i u drugim
spiritualnim praksama čovjek postaje transduktor, što stvara mogućnost da
se detektira i konvertira energija druge, nematerijalne, spiritualne dimenzije
u materijalni oblik energije, koja se doživljava kao toplina, svjetlost ili kao
neka druga tjelesna senzacija.

Dr. Collinge navodi slučaj zabilježen u jednom benediktinskom

samostanu u Francuskoj, gdje su redovnici svakog jutra za vrijeme mise
pjevali. Kad su prestali s tom praksom, počeli su osjećati zamor i pobolijevati
od raznih bolesti. Usprkos duljem spavanju, poboljšanoj ishrani i lijekovima, i
dalje su trpjeli od iscrpljenosti i pogoršanog zdravlja. Kad su međutim nakon
nekog vremena opet počeli s praksom svakodnevnog jutarnjeg pjevanja,
njihovo raspoloženje i zdravstveno stanje se nakon nekoliko mjeseci vidno
popravilo. Čuveni francuski otorinolaringolog dr. Alfred Tomatis, koji je
istraživao taj slučaj, ustanovio je da jeka zvukova kod pjevanja proizvodi
tonove visoke frekvencije, koji stimuliraju i povećavaju energetski potencijal
mozga. Redovnici su dakle prestankom pjevanja bili lišeni važnog izvora
energije, koji je doprinosio održavanju koherencije i ravnoteže njihovog ener-
getskog polja. 2 0 ) Zaključci dr. Tomatisa podsjećaju na učenje ajurvede pre-
ma kojem neke pjesme stimuliraju samo određene ćakre, što se temelji na
pretpostavci da je svaka ćakra oscilator sa svojom vlastitom frekvencijom
pulsiranja. Zvuk »om« se smatra primordijalnim zvukom t.j. prazvukom
Univerzuma.

»Meta« je budistički spiritualni postupak koji se sastoji u ponavljanju

izreka dobrih želja prema sebi, drugim osobama i čitavom svijetu. Taj pos-
tupak je kombinacija meditacije i pjevanja, a njegova snaga proizlazi iz po-
navljanja koje služi fokusiranju svijesti na neku središnju misao, usmjerava-
jući svu mentalnu energiju na određenu želju. Jedan od načina te »meditacije
ljubavi« je slijedeći:

Želim biti miran. Želim da sva bića budu mirna.

Želim biti sretan. Želim da sva bića budu sretna.
Želim biti zdrav. Želim da sva bića budu zdrava.
Želim se osjećati sigurnim. Želim da se sva bića osjećaju sigurnima.
Želim da budem oslobođen patnje. Želim da sva bića budu oslobođe-
na patnje.

Te riječi koje treba ponavljati polako, sa stankama između pojedinih

rečenica, posvećene su kontemplaciji i potpunoj apsorpciji izgovorenih želja
u svijest. Težište nije toliko na vibraciji zvuka koliko na udubljivanju u men-
talnu želju. Osobe koje prakticiraju tu spiritualnu praksu kažu da ona stvara
osjećaj dubokog mira i harmonije.

Jedan od ciljeva spiritualnih praksi u raznim duhovnim tradicijama je

postizavanje osjećaja integracije i jedinstva sa samim sobom. Na fiziološkoj
razini to iskustvo dobiva oblik koherencije čovjekovog energetskog sistema.
U Institute of Hearth Math istraživali su učinke tehnike smanjenja stresa
nazvanog »Freeze-Frame«, koji je razvio dr. Lew Childre, osnivač i direktor
tog instituta. Ta tehnika koja je zapravo varijacija meta meditacije, sastoji se
u svjesnom oslobađanju od neugodnih emocionalnih i i mentalnih reakcija, u
usredotočenju pažnje na područje srca i u fokusiranju osjećaja na poštova-
nju, simpatijama i sličnim pozitivnim emocijama prema nekoj osobi. Freeze-
Frame tehnika, koja traje svega jednu minutu, prvobitno je bila zamišljena
kao metoda za suzbijanje stresa, ali se kasnije otkrilo da ona povećava ko-
herenciju srčanog energetskog polja, što dovodi do usklađivanja s ostalim
tjelesnim oscilatorima. Ta je pojava nazvana poticanje frekvencije (frequen-
cy pulling), jer utječe na frekvenciju energetskih valova mozga i na ritam
disanja. Ako su na početku vježbe moždani valovi uznemireni i nekoherentni,
zahvaljujući povećanoj koherenciji srčanog energetskog polja moždani valo-
vi će se uravnotežiti, jer je srce snažniji oscilator od mozga. 21) Usklađivanje
energetskih frekvencija srca i mozga smanjuje razinu anksioznosti, straha i
depresije povećavajući istovremeno jasnoću misli, sposobnost intuitivne per-
cepcije i unutarnji mir.

Prakticiranje meditacije u sjedećem lotos položaju povećava protok

kundalini energije kroz tijelo i to zahvaljujući velikim dijelom lotos položaju.
Iako takvo sjedenje (s prekriženim nogama bez naslona) izgleda zapadnjaci-
ma neudobno, orijentalni su mistici preporučivali taj položaj zbog energetskih
razloga. Naime, uspravno sjedenje bez naslona zahtijeva da svoju energiju
usmjerimo prema muskulaturi koja nas podržava nasuprot gravitaciji. Ti su
mišići smješteni uzduž kralježnice i što se više energije privuče u to područje,
čovjek će biti sposobniji za dublju koncentraciju. Mistici su učili da, kad se
zahvaljujući lotos položaju postigne ravnoteža u odnosu na silu gravitacije,
energija koja je omogućila da se meditator drži uspravno, ulazi i koncentrira
se sada u samoj kralježnici, što je veoma važno za postizavanje viših spiri-
tualnih stanja. Cilj je dakle lotos položaja koncentracija kundalini energije
uzduž kralježnice, čime se omogućavaju ostali energetski, fiziološki, mental-
ni i spiritualni učinci meditacije.

Istraživanje učinka meditacije i progresivne relaksacije na stotini ispi-

tanika u dobi od 55 do 85 godina pokazalo je znatno smanjenje krvnog tlaka
kod osoba koje su prakticirale meditaciju. Učesnici su bili podijeljeni u tri
skupine:

a) oni koji su meditirali dvaput dnevno,

b) oni koji su primjenjivali vježbu progresivne mišićne relaksacije, i
c) oni koji su samo modificirali dijetu i program tjelovježbe.

Kod učesnika skupine koja je meditirala ustanovljeno je dvostruko

veće smanjenje krvnog tlaka u odnosu na skupinu koja je prakticirala pro-
gresivnu mišićnu relaksaciju (koja je također zabilježila koristi meditacije).
Ključ tog pozitivnog djelovanja meditacije izgleda da leži u tzv. »relaksa-
cionom odgovoru« (relaxation response). Dr. Herbert Benson s Harvard
Medical School je naime ustanovio da meditacija izaziva povećanu koheren-
ciju između lijeve i desne hemisfere mozga, što je on nazvao relaksacioni
odgovor. Ta povećana koherencija je uzrokovala niz povoljnih učinaka, kao
na pr. povećani imunitet, smanjeni krvni pritisak, manju potrošnju kisika i
ublaženu mišićnu napetost. 22) Za vrijeme meditacije dolazi također do promje-
na moždanih energetskih valova. Poznato je da se u prvoj fazi spavanja
intenziviraju moždani valovi zvani alfa, ali to traje svega nekoliko sekundi.
Kod meditacije međutim takvo stanje s pojačanim alfa valovima može potra-
jati dugo, što stvara osjećaj duboke smirenosti, povećanja spiritualne energi-
je i doživljavanja podsvjesnih iskustava.

Sklopljene ruke za vrijeme molitve imaju energetsko značenje: držeći

dlanove zajedno zatvara se energetski krug koji se širi od srca preko ruku
kroz ćakre u središtu dlana svake ruke. Kod toga ćakra desne ruke daje
energiju, dok je ćakra lijeve ruke prima. Zatvaranje tog energetskog kruga
ima veliku važnost u sprečavanju rasipanja, t.j. u očuvanju energije.

Čovjekova vitalna energija po učenju ajurvede, sadrži sve tri doše,

iako je jedna od njih dominantna, što dolazi do izražaja pri meditaciji. Vata
doša je povezana sa živahnošću i hiperaktivnošću uma, što ometa koncen-
traciju potrebnu za meditaciju. Kapha došu s druge strane obilježava letargi-
ja, što često izaziva pospanost prilikom meditacije. Stoga je veliki izazov
pronaći ravnotežu između vata i kapha aspekata čovjekove energije. Pita
doša označava žestinu i naglost karaktera, tako da osobe s previše te doše
teško ostaju mirne za vrijeme meditacije, jer snažni tokovi energije stalno
apsorbiraju njihovu pažnju. Očigledno je dakle da neravnoteža bilo koje od
doša uzrokuje poteškoće kod meditacije, tako da treba nastojati postići nji-
hovu ravnotežu odgovarajućom dijetom, tjelovježbom i usklađenim ritmom
rada i odmora.

Doživljavanje intenzivne svjetlosti je čest fenomen kod spiritualnih

aktivnosti. Poznato je da je jedan od učinaka duboke relaksacije, koja se
događa za vrijeme meditacije, stimulacija parasimpatičkog nervnog sistema,
što usporava sve tjelesne procese uključujući puls, disanje, krvni pritisak i
potrošnju kisika. Kad je parasimpatički sistem intenzivno stimuliran, dolazi
do smanjene cirkulacije krvi u mozgu, što stvara percepciju bijelog svjetla u
vizualnom polju, iako su oči zatvorene. Stoga se u dubokoj meditaciji, koja
stvara nizak krvni pritisak u mozgu, može pojaviti percepcija bijelog svjetla.
Drugi učinak duboke relaksacije i s njom povezanog niskog moždanog tlaka
je izlučivanje endomorfina, koji stvara osjećaj ushita i ekstaze. Pojava
oživljavanja memorije i vizija za vrijeme duboke meditacije također se pripi-
suje prekomjernoj stimulaciji parasimpatičkog nervnog sistema. 23) Neki
istraživači međutim osporavaju fiziološko objašnjenje doživljaja bijelog svjetla
i vizija za vrijeme duboke relaksacije. Oni tvrde da kad bi ti doživljaji bili
uzrokovani slabim dotokom kisika u mozak, t.j. cerebralnom anoksijom, tada
dotična osoba ne bi ostala svjesna i ne bi mogla upamtiti svoje doživljaje za
vrijeme tog stanja, jer cerebralna anoksija izaziva dezorganizaciju i razaranje
funkcija mozga. 24) To svakako ne bi dozvolilo jasnoću i sigurnost kojom
osobe koje su imale navedeno spiritualno iskustvo izvještavaju o svojim vizi-
jama. Taj stav podupire istraživanje iskustva »bliske smrti« (near death),
koje je vršila Yvonne Kason, koje je pokazalo da je buđenje latentne spiritu-
alne energije bio-psiho-spiritualni temelj iskustva »bliske smrti«. Ta spiritual-
na energija ima razne nazive u raznim kulturama: ći, kundalini, prana itd.25)
Kao što je obično slučaj kod alternativnih objašnjenja neke pojave, tako i
ovdje pojedina objašnjenja sadrže veći ili manji dio istine. Stoga izgleda ra-
zumna pretpostavka, da postoji uzajamno dopunjavanje između spiritualno
izazvanih posebnih stanja svijesti i fizioloških promjena u tijelu. Vjerojatno se
radi o paralelnim i komplementarnim procesima.

Danas se sve veći broj liječnika na Zapadu služi tzv. alternativnim

metodama liječenja. Sve je raširenija praksa liječenja putem energije (ener-
gy-based healing), čija je pretpostavka da se ključ čovjekovog zdravlja nala-
zi u jačanju i uravnoteženju njegovog energetskog polja. Dr. W. Collinge je
vodio grupnu terapiju putem »medicine um-tijelo« (mind-body medicine) u
Cancer Support and Education Center u Kaliforniji. Jedan pacijent koji
je bolovao od raka prostate sjedio je okružen s osam učesnika terapije, koji
su položili svoju ruku na pacijenta, zatvorili oči, vizualizirali kako bol napušta
pacijentovo tijelo i jedan za drugim glasno opisivali kako oni vide nestajanje
boli. Nakon 30 minuta, koliko je trajala terapija, pacijent nije osjećao bolove,
prvi put nakon više mjeseci. Druga su istraživanja pokazala, da kad jedna
osoba stupi u kontakt s energetskim poljem druge osobe sa željom da je liječi
dodirom ili bez dodira njenog fizičkog tijela, dolazi do koherencije i sinhroniza-
cije moždanih valova iscjelitelja i druge osobe, tako da se njihova energetska
polja stapaju u jedno. To spajanje energetskog polja smanjuje bol i anksioznost,
ubrzava zacjeljenje rana i čak povećava razinu hemoglobina u krvi. 26) U
gradu Ćinhuagdao u Kini postoji bolnica s oko 4 000 kreveta, koja ne koristi
lijekove, već temelji liječenje na tehnici ći kunga i ostalim oblicima liječenja
pomoću energije. Jedna komponenta programa su grupni iscjeliteljski sa-
stanci, na kojima učitelj ći kunga sinkronizira energetske frekvencije člano-
va grupe kako bi stvorio jako kolektivno energetsko polje. To kolektivno
energetsko polje nastaje prvenstveno kao rezultat želje učesnika, koji se za-
tim služe njegovim povećanim potencijalom.

Energetsko liječenje već se tisućama godina vrši polaganjem ruku.

Ruke su provodnici energije koja dolazi iz srca i prolazi kroz ćakre na dlanovi-
ma, tako da kad iscjelitelj dotakne rukama drugu osobu, zatvara se energet-
ski krug spajajući dva energetska polja i stvarajući zajedničko, veće i jače
energetsko polje. To omogućava osobi sa slabijim energetskim potencijalom
da crpi energiju iz zajedničkog polja. U suvremenoj medicinskoj literaturi
oblik liječenja dodirom ruku zove se terapeutski dodir (therapeutic touch).
Ta se tehnika primjenjuje u Columbia Presbyterian Medical Center u New
Yorku prije operacija tako da iscjelitelj koristi svoje ruke kao senzore po-
moću kojih locira probleme u energetskom polju pacijenta, koji u pravilu
odgovaraju poremećajima u fizičkom tijelu. Dr. Daniel Benor, američki psi-
hijatar i iscjelitelj u svojoj opširnoj studiji o liječenju energijom kaže da se
spiritualno iscjeljivanje, zatim iscjeljivanje polaganjem ruku, putem medita-
cije i molitve prakticiralo u svakoj kulturi otkad postoji zabilježena povijest.
Dr. Benor navodi dvije vrste liječenja energijom: prvo, putem neposrednog
kontakta, t.j. dodirom ruku, i drugo, »daljinsko liječenje« (remote healing),
kod kojeg je iscjelitelj udaljen od recipijenta. U ovom drugom slučaju utjecaj
iscjelitelja stiže do recipijenta nekom dimenzijom koja se nalazi izvan fizi-
čkog svijeta. Čuveni britanski iscjelitelj Matthew Manning bio je u stanju
izazvati drastične promjene u kulturama kanceroznih stanica na dva različita
načina: jednom je držao svoje ruke u blizini takvih stanica, a drugi put je na
njih usmjerio svoju energiju iz udaljene prostorije. 27) Postoji velik broj doku-
mentiranih slučajeva koji ukazuju na fiziološke učinke energetskih odnosno
spiritualnih postupaka. G.M. Suhr je 1991. godine objavio studiju o doku-
mentiranim slučajevima izlječenja raka crijeva polaganjem ruku. 28) U jednoj
drugoj studiji opisani su rezultati iscjeljivanja kirurški izazvanih manjih rana
na 44 studenta. Na 23 studenta je primijenjena tehnika polaganja ruku i kod
njih su rane nakon osam dana sasvim zarasle kod 94% učesnika, dok je u
skupini koja nije bila tretirana zabilježeno iscjeljenje u 67% slučajeva. 29)

Veoma čest oblik daljinskog liječenja je molitva, koja utječe

na onog tko moli, ali prvenstveno na osobu za koju se moli. Dr. Ran-
dolph Byrd, kardiolog sa San Francisco General Hospital proveo je
istraživanje o djelovanju daljinske molitve na oko 400 koronarnih bolesnika.
Polovica pacijenata tretirana je na uobičajeni način, a za drugu polovicu
molile su se razne protestantske i katoličke molitvene skupine diljem zemlje.
Rezultati su bili iznenađujući: pacijenti iz druge skupine, kojima su bile
upućene molitve, pokazali su znatno poboljšanje zdravstvenog stanja, imali
su manju potrebu za diureticima, među njima bilo je manje slučajeva pneu-
monije i plućnih edema i manje ih je umrlo od infarkta. 30) Učinci daljinske
molitve izgleda da uvjerljivo ukazuju na postojanje višestruke dimenzije stvar-
nosti, s obzirom na malu vjerojatnost da bi energija emitirana iz tijela onih koji
su molili i koji su bili udaljeni više stotina kilometara mogla doprijeti do paci-
jenata. Stoga se po tumačenju dr. Collingea nameće zaključak da se ovdje
radilo o izvanmaterijalnom, spiritualnom fenomenu. U svakom slučaju učinci
daljinske molitve su bili toliko uvjerljivi, da su na više sveučilišta u SAD
počela istraživanja te pojave. Na University of California, San Francisco
se na pr. vrši istraživanje o mogućem djelovanju daljinske molitve na imun-
osni sustav oboljelih od aidsa, a Harward Mind/Body Medical Institute
istražuje mogućnost liječenja raka dojke putem daljinske molitve.
 Terapija putem energetskog polariteta

J. Davidson u svojoj knjizi Subtle Energy opisuje »terapiju polariteta«

(polarity therapy), koja se temelji na korištenju suptilne energije. 31) Autor te
terapije je dr. Randolph Stone, koji je dugo vremena živio u Indiji, gdje je bio
iniciran u stupanj adepta. To je najviši mistični stupanj posvećenja; u ezoteriji
se smatra da osoba koja dosegne taj stupanj spiritualnog razvoja vlada najvi-
šim tajnim znanjem o svijetu i čovjeku. Proučavajući hindusku filozofiju i
njeno shvaćanje strukture i evolucije Univerzuma, prirode i čovjeka, R. Stone
je izradio vlastitu tehniku balansiranja tokova energije u ljudskom organizmu,
koju je nazvao terapija polariteta. Prema njegovom učenju životna energija,
kako u elektromagnetskom tako i u suptilnom obliku, ima svoje sjedište u
mozgu i kralježnici. Pokretana putem pozitivnog i negativnog polariteta čovje-
kovog energetskog polja, koje se na fizičkom nivou javlja kao elektromag-
netska energija, životna energija struji kroz čitavo čovjekovo tijelo dajući mu
životnu snagu. Fizička bol i zdravstveni poremećaji uzrokovani su, kaže R.
Stone, opstrukcijom u tokovima životne energije, bilo na elektromagnetskom
ili na suptilnom nivou. Harmoniziranjem i balansiranjem energetskog polari-
teta, koji je pogonska sila životne energije, može se ukloniti bol i uspostaviti
zdravlje.

R. Stone naglašava presudnu važnost zdrave misaone i emo-

cionalne strukture kao glavnog čimbenika nesmetanog toka životne
energije i uravnoteženog tjelesnog biokemizma. Negativne misli i
emocije blokiraju tokove energije i ako se to češće događa javljaju
se degenerativne tjelesne promjene. Prema tome ako čovjek hoće oču-
vati i unaprijediti svoje zdravlje, mora u prvom redu postići pozitivan i
uravnotežen životni stav i osjećaj sklada, najprije sam sa sobom, a potom s
drugim ljudima i s prirodom. Negativni mentalni stavovi privlače negativnu
energiju, dok pozitivni stavovi potiču apsorpciju pozitivne energije eteričnog
i suptilnog porijekla koja nas okružuje. Zdravlje je stanje ravnoteže, odnosno
stanje neutralnog polariteta, u kojem je pozitivno i negativno u ravnoteži, u
kojem se odvija harmonično strujanje životne energije, što se odražava u
uravnoteženoj staničnoj i biokemijskoj aktivnosti. Načelo polariteta omogućuje
razmjenu životne energije čovjeka s kozmičkom energijom, budući da je sva-
ka energetska razmjena interaktivna. Na temelju tih saznanja dr. Stone je
izradio detaljne upute za terapiju polariteta, koja obuhvaća način ishrane,
tjelovježbu, hidroterapiju, sunčanje, masažu, manipuliranje energetskim po-
laritetom, metode balansiranja energetskih tokova i sl.32)
 BARBARA ANN BRENNAN:
HOLOGRAFSKI I BIOENERGETSKI PRISTUP
ČOVJEKU, ZDRAVLJU I LIJEČENJU

Uvodne napomene

Barbara Ann Brennan je znanstvenica i iscjeliteljica koja se više od

20 godina bavi istraživanjima ljudskog energetskog polja. Nakon što je diplo-
mirala fiziku na University of Wisconsin, radila je kao istraživač u NASA
Goddard Space Center. Zatim je predavala bioenergetiku i terapiju po-
moću »energije jezgre« na Institute for Psychophysical Synthesis u Wash-
ingtonu. Diplomirala je na Institute for the New Age, poznatom također
kao Institute of Core Energetics u New Yorku, koji vodi poznati autor na
području suptilnih energija dr. John Pierrakos. Njezina prva knjiga Hands of
Light priznata je kao jedan od najboljih tekstova o alternativnom liječenju.
Ona je osnivač i direktor Barbara Brennan School of Healing u East
Hamptonu, Long Island, USA, gdje se održava četverogodišnji diplomski
studij znanosti iscjeliteljstva.

Suština učenja Ann Brennan je u stajalištu da je čovjekova životna

energija bitan čimbenik njegovog zdravlja kao i obolijevanja i liječenja. Ona s
tim u vezi istražuje uzroke zbog kojih se čovjek tako često razbolijeva i zbog
kojih i normalan život tako često vodi u bolest. To pitanje ona izučava u
širem kontekstu evolucije Kozmosa, naše planete, evolucije čovjeka, ljudske
kreativnosti i odnosa duh - tijelo. Posebno mjesto u njenim istraživanjima
zauzima fenomen aure, tog suptilnog energetskog omotača oko fizičkog ljud-
skog tijela, koji je već odavna poznat, ali kojem se pridavao pretežno ezoteri-
čni značaj. Poznavanje aure temeljilo se uglavnom na mješavini zapažanja,
pretpostavki a dijelom i na spekulacijama. Sada se zahvaljujući brojnim
istraživanjima zna mnogo više o prirodi, svojstvima i djelovanju bioenergije,
tako da ideja o povezanosti čovjekovog energetskog polja i njegovog zdra-
vlja postaje sve više prihvaćena od zapadnjačke medicine. Ann Brennan u
svojim knjigama Hands of Light i Light Emerging - The Journey of Per-
sonal Healing (Bantam Books, New York, 1993) * opisuje novi pogled na
zdravlje, bolest i liječenje. Ona objašnjava znanstvene temelje uspješnog li-
ječenja bioenergijom, koji se sastoje u teoriji čovjekovih energetskih polja i
holografskoj teoriji. Zatim objašnjava koncept unutrašnjeg sistema energet-
skog balansiranja, koji djeluje automatski, t.j. nesvjesno. Taj sistem održava
čovjekovo zdravlje, a ako se poremeti njegovo djelovanje, dolazi do oboli-
jevanja. Ann Brennan nadalje obrazlaže ljekovito djelovanje meditacije i
vizualizacije. Daljnji predmet njenog istraživanja je pozitivno, ali i negativno
djelovanje međuljudskih odnosa, kao i interakcije polja aure do kojih dolazi u
tim odnosima. I na kraju opisuje spiritualnu stvarnost i dublje dimenzije krea-
tivnih energija i njihovu povezanost sa zdravljem, bolešću i liječenjem.

* Obje su knjige izašle u Hrvatskoj - prim. ur.

 Iscjeliteljski dar

Ann Brennan smatra da svatko može naučiti liječiti, kao što i svatko
može biti izliječen. Po njenom mišljenju svaki čovjek posjeduje, a da toga nije
svjestan, iscjeliteljski dar. Prva stvar koju činimo kad ozlijedimo jedan dio
tijela je da ga dotaknemo rukom. Tim instinktivnim pokretom šaljemo zapra-
vo iscjeliteljsku energiju povrijeđenom dijelu tijela. Kad dotaknemo nekog
koga volimo, pozitivni će efekt biti veći nego kad to učinimo nekom koga ne
poznajemo. Slično tome, kad smo veseli, sretni, puni energije, naš će dodir
biti drugome puno ugodniji nego kad smo u lošem raspoloženju. To znači da
životna energija u stanju lošeg raspoloženja nije ista kao u slučaju veselog.
Kad čovjek nauči regulirati svoje raspoloženje pa time i prirodu svoje energi-
je, on će lako naučiti koristiti energiju za liječenje. Polja životne energije i
njihovo korištenje bila su poznata u Indiji i Kini pred više tisuća godina. Ann
Brennan naziva životnu energiju koja okružuje i prožima sve što postoji »uni-
verzalnim energetskim poljem« (the universal energy field, UEF), a životnu
energiju povezanu s ljudskim bićima »ljudskim energetskim poljem« (human
energy field, HEF), koje je poznato kao ljudska aura. Mnogi ljudi mogu za-
paziti ili osjetiti ljudsko energetsko polje, a svatko može naučiti tu vještinu.
Na pr. mi osjetimo kad nas netko uporno promatra, iako ga ne vidimo. Čovjek
osjeća ljudsko energetsko polje upotrebom tzv. više osjetilne percepcije (higher
sense perception, HSP), koja predstavlja proširenje njegovih osjetila preko
normalnih granica i koja se nekad naziva šestim čulom. Viša osjetilna per-
cepcija (HSP) uključuje pet uobičajenih osjetila (vid, sluh, dodir, okus i miris)
uvećana s nekoliko dodatnih osjetila. Jedno od tih dodatnih osjetila je intuici-
ja, koja predstavlja neodređeni osjećaj spoznaje, na pr. predosjećaj da će se
dogoditi nešto dobro ili loše. Drugo važno dodamo osjetilo je direktno saznanje
koje nam pruža potpunu i specifičnu direktnu informaciju. Čovjek koji posje-
duje to dodatno, više osjetilo ne zna za izvor direktnog saznanja, on to
jednostavno saznaje. Kad se stavi ruka na ozlijeđeno dječje koljeno uz isto-
vremeni osjećaj ljubavi prema tom djetetu, ruka će postati topla i to zbog
toga što iscjeljujuća energija iz energetskog polja teče iz ruke i liječi dječje
koljeno. Iscjelitelj osjeća energiju osobe kojoj prenosi svoju energiju i taj tip
percepcije zove se kinetičkim osjetilom, što znači da se ljudska energija per-
cipira kinetički, t.j. dodirom. Ako se može osjetiti ljudsko energetsko polje,
onda se može i naučiti da se ono namjerno regulira. Kad na pr. legnemo i
zamislimo ugodnu sunčevu toplinu unutar solarnog pleksusa (područje želu-
ca), uskoro ćemo se osjećati bolje, želudac će postati topao, disanje će se
usporiti i osjećat ćemo se opušteno. Elektroencefalograf će pokazati da je
naš mozak u alfa ritmu (oko 8 ciklusa u sekundi), koji je poznat kao stanje
liječenja. Svatko može naučiti koristiti taj dublji, unutrašnji izvor iscjeljujuće i
kreativne energije. Proces ozdravljenja je zapravo proces otpuštanja čovje-
kove kreativne moći u cilju unapređenja njegovog zdravlja i opće dobrobiti.
Mnoge bolesti nastaju zbog blokade prirodnog toka kreativne energije.

Postoje specifični tokovi energije koji su povezani s osjećajem fizičke

kao i emocionalne i mentalne boli i čovjek instinktivno zaustavlja takav tok
energije kako bi smanjio bol. Ali nažalost u tom se slučaju zaustavljaju ne
samo negativna iskustva (bol, strah, srdžba i sl.), nego i pozitivna iskustva u
fizičkom, emocionalnom i mentalnom smislu. Ovdje se radi o blokadi u čovje-
kovoj auri, što uzrokuje i blokadu onog dijela psihe koji je povezan s boli. Svi
smo još od djetinjstva akumulirali puno takvih psihičkih blokada, koje mogu
izazvati razne fizičke i psihičke poremećaje. Određenim postupkom liječe-
nja otpušta se dio po dio blokirane energije, što dovodi do duhovnog i tjeles-
nog ozdravljenja.

Istraživanja prijašnjeg života su pokazala da se porijeklo mnogih kro-

ničnih psiholoških poremećaja nalazi u iskustvima iz »prošlog života«. Pola-
ganjem ruku mogu se otkloniti traume iz prošlog života i tako postići velika
poboljšanja u mentalnom i fizičkom zdravlju. Međutim, porijeklo boli je često
dublje nego što je blokirana energija ili fenomeni iz prošlog života. Dublji
uzrok boli leži u vjerovanju da je čovjek zasebna jedinka, odvojena od obitelji,
prijatelja, naroda, prirode, Zemlje. To vjerovanje u odvojenost od okoline
izražava se kao strah, a iz straha proizlaze gotovo sve negativne emocije.
Rješenje tog problema je u razvijanju osjećaja ljubavi i povezanosti sa svime
što nas okružuje, što znači i s Bogom, jer je Bog posvuda, on je sve oko nas
i u nama. Ako smo povezani s univerzalnim Bogom oko nas i individualnim
Bogom unutar nas, mi se osjećamo sigurni, mirni i slobodni.

Ann Brennan smatra da jedino čovjek sam može izliječiti sebe i da je

svaki čovjek za to sposoban. Prema tome proces izlječenja je u stvari proces
samoizlječenja. Međutim, u tom procesu valja koristiti najbolje metode mo-
derne medicine kao i najuspješnije metode holističkog liječenja. Ali, budući
da je iz jedne dublje perspektive svaka bolest uzrokovana neispu-
njenim čežnjama, najbolje je početi proces liječenja pitanjem samom
sebi: »Što je to za čim sam težio u svom životu, a nisam uspio ostvariti?«
 Četiri dimenzije čovjekove kreativne energije

U ljudskom biću postoje najmanje četiri dimenzije kreativnih snaga:

fizička dimenzija, dimenzija aure, dimenzija hare i dimenzija središnje jezgre.
Fizička dimenzija je dio fizičkog, materijalnog svijeta. Neposredno iznad te
fizičke dimenzije nalazi se dimenzija univerzalne ili živome energije u okviru
koje postoji aura ili polje ljudske životne energije. Ta razina predstavlja temelj
na kojem počiva fizički svijet. Svaki materijalni oblik postojanja mora najprije
biti formiran na nivou univerzalne energije. Tu se nalazi i izvor životne
energije ljudskog bića. Iznad polja čovjekove životne energije nalazi se hara
nivo, koji sadrži čovjekove namjere koje imaju prvorazrednu važnost u
kreativnom procesu. A iznad hara nivoa je dimenzija središnje jezgre čo-
vjekovog bića, koja predstavlja njegovu božansku suštinu. To je unutrašnji
izvor iz kojeg proizlazi cjelokupna ljudska kreativnost. Prirodni kreativni proces
zahtijeva pojavu i strujanje energije od središnje jezgre kroz ostale tri di-
menzije.

Ako želimo izliječiti naše fizičko tijelo ili bilo koji njegov dio, moramo
djelovati putem energija na kojima se temelji funkcioniranje tijela i to na sva
četiri nivoa tih energija. Suvremeni znanstvenici zovu energetsko polje pove-
zano s biološkim sustavima »bioenergetsko polje«, a iscjelitelji nazivaju to
životno energetsko polje aurom ili ljudskim energetskim poljem. Prvi je znan-
stveno otkrio postojanje aure 1911. godine Walter Kilner, a Valerie Hunt je
1970. godine elektronski izmjerila lokaciju i frekvenciju bioenergije kod ljudi.
Andrija Puharich je 1990. godine utvrdio i izmjerio magnetsko polje na
iscjeliteljivim rukama, koje je imalo povoljan učinak na zdravlje tretirane
osobe. Energetska polja ljudskog tijela bila su izmjerena putem elektroence-
falografa (EEG), elektrokardiografa (EKG) i metodom zvanom »supercon-
ducting quantum interference« pomoću visoko senzitivnog magnometra.
Mnoge su studije pokazale da nepovoljna distribucija ili druge abnormalnosti
u bioenergetskom polju otvaraju prostor za razne infekcije. Dr. Harold Burr
sa Yale University je pronašao da se mjerenjem energetskog polja sjemena
može ustanoviti koliko će biljka biti zdrava i snažna. Također je utvrdio da
slabost »životnog polja« (life field), kako je on nazvao energetsko polje, živih
bića pogoduje razvoju bolesti. Dr. Robert Becker, ortopedski kirurg iz New
Yorka izmjerio je tokove elektriciteta koji kruže kroz tijelo i ustanovio da je
bioenergetsko polje neposredno povezano s funkcioniranjem ljudskog tijela.
Dr. Hiroshi Motoyama iz Tokija električno je izmjerio stanje akupunkturnih
meridijana, što je koristio kod akupunkturnih tretmana.

Daljnja istraživanja stalno su proširivala znanje o raznim aspektima

bioenergetskog polja. Tako je dr. Valerie Hunt pokazala direktnu korelaciju
između frekvencije i oblika naizmjenične struje mjerene na površini tijela i
specifičnih boja koje zapaža »čitač« aure. Već spomenuti dr. Puharich je
mjerio magnetski puls frekvencije koje su dolazile iz ruku iscjelitelja i
ustanovio da iscjelitelji koji proizvode intenzivnije signale posjeduju veću moć
liječenja. Dr. Robert Beck, nuklearni fizičar je vršeći mjerenja u više zema-
lja utvrdio da svi iscjeljitelji imaju gotovo isti intenzitet moždanih valova i to
od 7,8 do 8 Hz i da fluktuacija tih valova odgovara fluktuacijama Zemljinog
magnetskog polja (7,8-8 Hz). Daljnjim je istraživanjima našao da je u
momentu liječenja frekvencija iscjeljiteljevih moždanih magnetskih valova
bila sinkronizirana s frekvencijom Zemljinog magnetskog polja. Na temelju
toga Ann Brennan zaključuje da su iscjelitelji u stanju uzimati energiju iz
magnetskog polja Zemlje i koristiti je za liječenje pacijenata. Stanovište da
se iscjelitelj ska moć nekih ljudi temelji na povezivanju sa Zemljmim magnet-
skim poljem potvrdio je i dr. John Zimmerman, predsjednik Bio-Electro Mag-
netics Institute u Nevadi, SAD. Nakon što iscjelitelj položi ruke na pacijen-
ta dolazi do povezivanja energije i pacijentovi moždani valovi prelaze u alfa
ritam. Iscjelitelj je zapravo povezao pacijenta sa Zemljinim magnetskim poljem,
što znači s golemim izvorom velikog iscjeliteljskog potencijala.

Čovjekovo energetsko polje snabdijeva energijom stanice njegovog

tijela potičući njihov rast. S tim u vezi zanimljiv je fenomen fantomske noge
(ili ruke) nakon amputacije, t.j. fenomen da ih pacijent nakon amputacije i
dalje osjeća kao da stvarno postoje. To znači da i nakon amputacije ostaje
bazična energetska struktura noge (ili ruke), što se može uzeti kao dokaz da
je energetsko polje postojalo prije fizičkog tijela. Dr. John Pierrakos, direktor
Core Energetic Institute u New Yorku potvrđuje da je vidio auru oko
amputirane noge, koja se pomicala istovjetno kako je pacijent zamišljao da
miče amputiranu nogu. Taj zaključak se bitno razlikuje od stava većine znan-
stvenika koji smatraju da energetsko polje emanira iz tijela, a ne da ljudsko
energetsko polje zapravo stvara fizičko tijelo. To je otkriće pokazalo da je
energetsko polje mnogo važnije za zdravlje i razvoj čovjeka nego što se
ranije mislilo. Budući da ljudsko tijelo nastaje iz energetskog polja, njegova
neravnoteža ili poremećaj će uzrokovati bolest. Suština liječenja bi se prema
tome trebala sastojati u restrukturiranju, uravnoteženju i punjenju ljudskog
energetskog polja. Čak štoviše promjene u auri uvijek prethode promjenama
u fizičkom tijelu, što znači da će se svaka bolest pokazati najprije u auri, tako
da se ona može ustanoviti i izliječiti prije nego što se manifestira u fizičkom
tijelu. Polje aure je za kvantni skok dublje u našem biću od fizičkog tijela. Na
tom se nivou odvijaju naši psihološki procesi. Aura je pokretač svih psihoso-
matskih reakcija, a sa stanovišta iscjelitelja sve su bolesti psihosomatske.
Stoga je uravnoteženo funkcioniranje polja čovjekove aure neophodno za
održavanje zdravlja.

Ljudsko energetsko polje sastavljeno je od sedam razina odnosno slo-

jeva. Svaka razina prožima tijelo i izlazi van kroz kožu. Svaka sljedeća razina
ima višu frekvenciju i svaka se širi 5-8 cm dalje od prethodnog nivoa. Nepa-
rne razine aure (prva, treća, peta i sedma) su strukturirana energetska polja
titrajućih snopova svjetla, dok su razine s parnim brojevima (druga, četvrta i
šesta) ispunjene bezobličnom supstancom/energijom. Druga je razina nalik
plinovitoj supstanci, četvrta je slična fluidnoj supstanci, a šesta je nalik
difuznom svjetlu plamena svijeće. Te se nestrukturirane razine nazivaju
bioplazma.

Putem prve razine aure (eteričnog tijela, niži eterični aspekt) čovjek
doživljava sve fizičke osjete, kako bolne tako i ugodne. Kadgod se osjeti fizi-
čka bol, to je neposredno povezano s disfunkcijom prve razine polja aure.
Prva razina je obično fina, tanka, a njeno je svjetlo kod mirnih, osjetljivih ljudi
svjetlo-plave boje. Ona je gusta, gruba i sivo-plave boje kod jakih i robustnih
osoba. Što je čovjek fizički aktivniji i što više vježba, prva će razina aure biti
jača i razvijeniia. Tako na pr. atletičari i plesači imaju veoma razvijenu prvu
razinu. Ako je prva razina aure jaka, čovjek će imati snažno, zdravo tijelo i
uživat će sve prednosti s tim povezane: osjećaj vitalnosti, dobru fizičku kon-
diciju, dobar seks i miran san. S druge strane, ako čovjek ne vodi računa o
svom tijelu, prva razina aure će oslabiti, ona će se sastojati od prekinutih
linija, a i nedovoljne energije s rezultirajućim posljedicama.

Druga razina aure (emotivno tijelo) povezana s našim osjećajima o

nama samima, pa je svaki pokret energije na toj razini povezan s osjećajima
koje imamo o sebi. Svijetle boje odražavaju pozitivne osjećaje, a tamne boje
negativne osjećaje o sebi. Ako potiskujemo osjećaje o sebi, naš će drugi nivo
aure postati stagnantan, taman, bez dovoljno energije, što može dovesti do
zdravstvenih problema. Ako je drugi nivo jak i dobro ispunjen energijom, to
će biti znak da imamo aktivan emocionalan odnos prema sebi, da se osjeća-
mo dobro sami sa sobom, da se volimo.

Treći nivo aure (mentalno tijelo) povezan je s našim mentalnim odnosno

racionalnim svijetom. Energetske linije tog nivoa žute su boje i pulsiraju veo-
ma brzim ritmom. Kad je taj nivo izbalansiran i zdrav, racionalna i intuitivna
svijest djeluju skladno i mi osjećamo ravnotežu, mentalnu agilnost i jasnoću.

Četvrti nivo aure (astralno tijelo) utječe na naše odnose s okolinom: s

drugim ljudima, životinjama, biljkama, Zemljom, zvijezdama i Univerzumom.
Energija tog nivoa aure ima oblik obojenog fluida. Ako taj nivo ima nizak
energetski naboj (odnosno energiju niske vibracije), on će imati oblik tam-
nog, gustog i teškog fluida, koji se naziva aurski mukus. Taj aurski mukus
ima veoma negativan učinak na naše tijelo, uzrokujući bol, neugodan osjećaj
iscrpljenosti i eventualno bolest. Energija četvrtog aurskog nivoa može se
proširiti na drugu osobu. Kadgod dvije osobe međusobno kontaktiraju, struje
obojene, fluidne bioplazme krenu jedna prema drugoj i dotaknu se. Ako je taj
interpersonalni odnos obilježen simpatijom odnosno ljubavlju, poteći će puno
energije u međusobni susret u mekim valovima. Ako se pak radi o zavisti,
valovi energije bit će tamni, sivo-zeleni i ljepljivi. U slučaju strastvenog odno-
sa, valovi će biti narančaste boje sa stimulativnim učinkom. Četvrti nivo aure
sadrži ljubav, ali i probleme i bolove povezane s našim odnosom s okolinom.
Ako je taj nivo snažan, zdrav i energetski dobro napunjen, imat ćemo dobre
i razvijene odnose s drugima. U suprotnom slučaju, odnosi s okolinom neće
biti na visini, preferirat ćemo samoću ili ćemo imati probleme u kontaktiranju
s drugim ljudima.

Peti nivo aure (eterički kalup) je nivo božanske volje, koji sadrži
evolucioni obrazac života ostvaren u obliku ljudskog tijela.
 Šesti nivo energetskog polja (nebesko tijelo) izgleda kao zrake svjetla
u svim duginim bojama, koje zrače u svim pravcima šireći se oko 80 cm od
tijela. To je nivo božanske ljubavi, radosti i ushita. Ako je taj nivo slab i bez
dovoljno energije, nećemo imati smisla za spiritualna odnosno religiozna isku-
stva. Šesti nivo se može napuniti energijom pomoću meditacije.

Kad je sedmi nivo ljudske energije (keteričko tijelo) zdrav, on je sa-

stavljen od jakih, zlatnih linija energije koje titraju na veoma visokoj frekven-
ciji. Te su linije tako isprepletene da oblikuju sve fizičke komponente fizičkog
tijela, a prostiru se oko 100-200 cm od tijela. Na taj način one formiraju
nešto nalik zlatnom jajetu koje okružuje i štiti sve unutar sebe. Taj nivo regu-
lira ispravan tok energije iz čitave aure u vanjski prostor, sprečavajući rasi-
panje energije izvan polja kao i prodor nezdrave energije izvana. Sedmi nivo
služi očuvanju cjeline energetskog polja. To je nivo božanske svijesti i ako je
on zdrav, čovjek će osjetiti božansku svijest u sebi i moći će ući u polje
univerzalne božanske svijesti. Ako je sedmi nivo aure jak i pun energije,
čovjek će moći imati kreativne ideje, moći će steći jasnu koncepciju o svom
postojanju, o prirodi i Kozmosu. Najbolji način jačanja sedmog nivoa
aure je stalno traženje višeg smisla života i življenje s tim u skladu.

Ćakre su konfiguracije u strukturi ljudskog energetskog polja koje

funkcioniraju kao organi za prihvat energije iz univerzalnog polja životne
energije. One izgledaju kao lijevak i postoje u svih sedam nivoa aure. Ener-
giju koju ćakra prima i metabolizira, ona šalje u najbliži dio tijela. Ta je ener-
gija veoma važna za normalno funkcioniranje aure i fizičkog tijela. Ako ćakra
ne djeluje ispravno, primanje energije bit će smanjeno, pa će rad organa koji
poslužuje dotična ćakra biti poremećen i njegov imunitet oslabljen, što će
ako potraje dovesti do oboljenja tog organa. Postoji sedam glavnih ćakri koje
su smještene blizu sedam glavnih nervnih pleksusa našeg tijela. Prva je ćakra
locirana među nogama. Ona snabdijeva tijelo fizičkom vitalnošću i puni
energijom kralježnicu i bubrege. Druga se ćakra nalazi iznad pubične kosti, a
povezana je sa senzualnošću i seksualnošću. Treća se ćakra nalazi na pod-
ručju solarnog pleksusa i snabdijeva energijom želudac, jetra, žučnu kesicu,
pankreas, slezenu i nervni sistem. Ona je povezana s našom intuicijom. Četvrta
je ćakra smještena na području srca i povezana je s ljubavlju i voljom. Ona
donosi energiju srcu, cirkulatornom sistemu, timusu i gornjem dijelu leđa. Na
području vrata nalazi se peta ćakra, koja je povezana s osjetilom sluha, oku-
sa i mirisa, a snabdijeva energijom tiroidnu žlijezdu, bronhije, pluća i jednjak.
Ona se dovodi u vezu sa istinoljubivošću. Šesta je ćakra na području glave i
dostavlja energiju donjem dijelu mozga, lijevom oku, ušima, nosu i nervnom
sistemu. Ona utječe na konceptualno razumijevanje. Na vrhu glave nalazi se
sedma ćakra, koja snabdijeva energijom gornji dio mozga i desno oko, a
povezana je sa stjecanjem znanja.

Kao što je na početku ovog poglavlja spomenuto, pored fizičke di-

menzije i dimenzije aure, postoje još dvije dimenzije ljudske kreativne energ-
ije: dimenzija hare i dimenzija središnje jezgre. Harični nivo predstavlja temelj
na kojem počiva cjelokupna aura, a tako se zove, jer se tu nalazi hara, koju
Japanci definiraju kao središte snage i to u predjelu donjeg trbuha. Dok je
aura povezana sa čovjekovom osobnošću, harični je nivo u vezi sa čovjeko-
vim namjerama, s njegovom dubljom spiritualnom svrhom. Harični se nivo
sastoji od tri točke: jedna je točka iznad glave (preko nje smo povezani s
višom spiritualnom realnošću), druga je na području prsa (ona utječe na
naše emocije), a treća se točka nalazi ispod pupka (to je središte naše volje).
Četvrta dimenzija ljudske kreativne energije je središnja jezgra koja je pove-
zana sa čovjekovom božanskom suštinom, a locirana je iznad pupka. Ona
predstavlja čovjekovu suštinsku prirodu i jedinstvena je za svaku osobu. Odatle
potječu sve čovjekove kreativne energije. Kreativni proces koji potječe iz
čovjekove središnje jezgre ima dvije komponente: pozitivna (božanska) in-
tencija i pozitivno zadovoljstvo. Sve što čovjek napravi dobro u životu poči-
nje ne samo s dobrim namjerama, nego uvijek i sa zadovoljstvom. Ako su
kreativne energije koje potječu iz naše središnje jezgre oslabljene, doživjet
ćemo razne poteškoće i nedaće.
 Novi pogled na liječenje - holografsko iskustvo

Dr. Willis Harmon razlikuje tri metafizička modela: a) materijalistički

monizam; b) dualistička metafizika; i c) transcendentalni monizam. Prvi model,
materijalistički monizam počiva na pretpostavci da se Univerzum sastoji od
materije plus energija. Svijest potječe iz materije nakon što je evolucija do-
voljno napredovala. Svijest izvan živog fizičkog organizma prema tom svje-
tonazoru nije zamisliva. Dualistička metafizika smatra da u Univerzumu od
početka paralelno postoje dvije bitno različite i odvojene stvari: materija-
energija i drugo svijest-psiha. Prema trećem modelu, t.j. transcendentalnom
monizmu prvobitni element od kojeg se sastoji Univerzum je svijest. Svijest
je primarna i iz nje nastaje materija-energija. Prema tom modelu stvarnost
izvan pojavnog, materijalnog svijeta ne možemo spoznati fizičkim osjetilima,
nego samo putem intuicije ili dubokom meditacijom. Na Zapadu posljednja
tri stoljeća prevladava materijalistički monizam, na kojem se temelji i suvre-
mena znanost, dok budućnost prema dr. W. Harmonu pripada transcenden-
talnom monizmu, koji predstavlja filozofsku podlogu holografske znanosti.

Prevladavajuće ideje o zdravlju i liječenju na Zapadu temelje se na

scijentističkom, materijalističkom modelu koji sadrži ove premise:

a) jedini način na koji se može steći znanje je putem čovjekovih fizi-

čkih osjetila;
b) sva kvalitativna svojstva neke stvari ili pojave mogu se (i moraju) u
konačnici reducirati na kvantitativne elemente, t.j. mogu se (i moraju) kvan-
tificirati;
c) postoji jasno razgraničenje između objektivnog svijeta koji mogu
uočiti svi i subjektivnog iskustva koje doživljava pojedinac;
d) znanstvena spoznaja bavi se samo prvom sferom, t.j. objektivnim
svijetom;
 e) ono što se naziva sviješću i osjećajima je sekundarni fenomen koji
proizlazi iz fizičkih i biokemijskih procesa u mozgu;
f) evolucija univerzuma i čovjeka je posljedica isključivo fizičkih uzroka; i
g) individualna čovjekova svijest ne preživljava njegovu fizičku smrt.

Ann Brennan se nedvosmisleno izjašnjava za model transcendental-

nog monizma, t.j. za stanovište da je izvorište materije u svijesti, da je svijest
(psiha, duh) naša prvobitna stvarnost.

Prihvaćanje transcendentalne metafizike vodi u novu znanost zvanu

holografija, koja pruža potpuno nove odgovore na pitanja zdravlja i liječenja.
Prvi je naziv holografija upotrijebio Dennis Gabor 1947. godine. On je tada
izradio jednadžbe pomoću kojih je opisao trodimenzionalnu fotografiju, a prvi
hologram je pomoću lasera konstruirao 1965. godine Emmete Leith. Karl
Pribram, fiziolog sa Stanford University je ustanovio da hologram može
poslužiti kao pogodan model prikazivanja procesa u mozgu, a dr. David Bohm
je 1971. godine zastupao tezu da je organizacija Svemira holografska. Os-
novno svojstvo holograma je da on projicira u prostor trodimenzionalnu sliku
na izgled niotkuda. Trodimenzionalni hologram se stvara u dvije faze. U
prvoj fazi snop laserske zrake je prepolovljen pomoću naprave zvane the
beam splitter. Jedna polovica te zrake se fokusira kroz leću na neki pred-
met, na pr. jabuku, koja se potom reflektira pomoću ogledala i fokusira po-
moću leće na fotografsku ploču. Nakon toga izradi se fotografija. U drugoj
fazi ukloni se jabuka, the beam splitter, drugo ogledalo i druga leća. Kad se
sada laserska zraka fokusira kroz leću na fotografsku ploču, vidjet će se
trodimenzionalna slika jabuke kako lebdi u prostoru.

Holografska era, u koju po ocjeni Ann Brennan zapadna civilizacija

upravo ulazi, počiva na sedam premisa o prirodi Stvarnosti, kakva ona pro-
izlazi iz holografskog modela.

Prva premisa kaže da je bazična realnost svijest (psiha, duh). Dr.

Pribram je s tim u vezi iznio tezu da je bazična realnost energetski fenomen
koju naš mozak percipira pomoću osjetila. Naš mozak prikazuje zatim per-
cipirani energetski fenomen u nekom konkretnom obliku, na pr. u obliku
jabuke. Pribram hoće time reći da je istinska stvarnost slična energiji laser-
ske zrake koja nosi informaciju. Ono što mi vidimo kao stvarnost nalik je
trodimenzionalnoj slici jabuke u hologramu. To znači da se istinska stvarnost
sastoji u energiji koju preuzmu naša osjetila, a ne u predmetima koje mi
doživljavamo kao stvarnost. Dr. Pribram tvrdi da naš mozak djeluje kao
hologram koji projicira istinsku realnost energetskih zraka na iluzornu jabuku.
To dalje znači da je objekt koji mi percipiramo i doživljavamo kao konkretnu
stvar samo sekundarna realnost, dok je bazična realnost energetska zraka
od koje nastaje projekcija danog objekta.

Druga premisa holografskog modela je da je sve povezano sa svim.

Svaki događaj na nekom mjestu odmah, bez odlaganja, t.j. brže od brzine
svjetlosti utiče na sve ostale stvari, bez obzira na udaljenost. Prema holo-
grafskom modelu nemoguće je promatrati ljude, događaje, stvari ili sebe
samog odvojeno od svega ostalog. Moderna znanost, kao i suvremena
ekonomija i politika pružaju sve više dokaza koji jasno pokazuju da štogod se
dogodi bilo gdje, ima neposredne ili posredne efekte na svim točkama stvar-
nosti.

Treća premisa kaže da svaki dio Stvarnosti sadrži cjelinu. Budući da

se trodimenzionalna slika jabuke u hologramu proizvede bez obzira kako se
mali dio fotografske ploče ostavi, hologram jasno pokazuje kako svaki dio
»holografske ploče« sadrži cjelinu. S obzirom na čovjekovo zdravlje, ta premisa
znači da svaki djelić njegovog tijela sadrži cjeloviti uzorak tog tijela, odnosno
da svaki čovjekov gen sadrži cjelovitu sliku njegovog zdravlja.

Četvrta premisa holografskog modela glasi da je vrijeme također holo-

grafsko, što znači da je svaki moment cjelovit i da koegzistira sa svim drugim
momentima. Naša djela utječu ne samo na ljude oko nas, nego također i na
prostorno udaljene ljude, jer ti utjecaji nisu ograničeni ni prostorno ni vre-
menski i to zbog toga što u primarnoj stvarnosti ni prostor ni vrijeme ne
postoje. Na osobnom planu to znači da se mi nalazimo svugdje i uvijek.

Peta premisa kaže da su individualizacija i energija bazična svojstva

Univerzuma. Svaki aspekt i dio Univerzuma je individualan, što znači da nije
identičan ni jednom drugom dijelu ili aspektu. Eksperimentalno je dokazano
da je svjetlo istovremeno čestica i val. Međutim, jedan drugi eksperiment je
pokazao da se elementarne čestice ne ponašaju kao »stvari«, nego kao »in-
dividualni događaji interakcije«, što navodi na zaključak da je svaki aspekt
Univerzuma ili energetski val ili individualna čestica energije. Stoga se može
reći, zaključuje Ann Brennan, da je ljudsko tijelo sastavljeno u krajnjoj liniji
od energije.
 Šesta se premisa sastoji u shvaćanju da je cjelina veća od zbira dijelo-
va Skupina ljudi predstavlja veću cjelinu i posjeduje više moći, kreativnosti i
ljubavi nego što bi se dobilo zbrajanjem individualnih potencijala. Svaki po-
jedinac u okviru skupine može koristiti moć svoje skupine i svaka manja
skupina ima pristup energiji veće skupine. Taj se fenomen može koristiti u
svrhu liječenja kao i za razne kreativne pothvate.

Sedma se premisa temelji na modelu holografskog mozga koji je po-

stavio Karl Pribram. On tvrdi da mozak procesuira informacije na način na
koji je navikao. To znači da će naše iskustvo biti u skladu s našim očekiva-
njima baziranim na našim uvjerenjima i nasljeđu. Budući da svijest stvara
realnost, ona također stvara svoje vlastito iskustvo o stvarnosti, jer je to
iskustvo dio stvarnosti. Iskaz sedme premise se prema tome svodi na sli-
jedeće: svijest stvara realnost i svoje vlastito iskustvo o realnosti. Primijenje-
na na područje zdravlja ta bi premisa glasila: mi ne samo da sami stvaramo
svoje zdravlje odnosno bolest, nego također stvaramo i svoje iskustvo o svo-
jem zdravlju odnosno bolesti. To potvrđuje opće poznata pojava da ljudi koji
se stalno stavljaju u stresne situacije imaju velike izglede da se razbole od
poremećaja kardiovaskularnog sistema.

Najvažnija implikacija holografskog modela za ljudsko zdravlje je da

je najvažniji faktor zdravlja čovjekova svijest (izražena kao namjera) i
energija njegove aure koja proizlazi iz svijesti (namjere). To znači da su
čovjekove intencije, svjesne i nesvjesne i način na koji se one izražavaju u
mišljenju, osjećajima i djelovanju primarni faktor koji određuje stanje njego-
vog zdravlja. Svaki fizički zdravstveni problem je samo fizička manifestacija
prave bolesti čiji je korijen u čovjekovoj svijesti.

Bazična realnost Univerzuma je esencija koja uključuje našu osobnu

esenciju i zajedničku esenciju svega ostalog, koju zovemo univerzalna esen-
cija. Svaka kreacija proizlazi iz te esencije: naša svijest, um, misli, osjećaji,
materija (uključujući i naše fizičko tijelo). Naše je zdravlje rezultat provođenja
naše istinske, jedinstvene esencije kroz našu svijest, naš um, osjećaje i fizi-
čko tijelo. Naše zdravlje ili bolest stvara se u tom procesu. Bolest je poslje-
dica poremećaja u našoj svijesti (našoj intenciji), koji blokira izražavanje naše
esencije kroz sve energetske nivoe sve do fizičkog tijela. Bolest je prema
tome u krajnjoj liniji posljedica našeg odvajanja od našeg dubljeg bića, od
naše esencije.
 Sistem balansiranja i nove metode liječenja

U čovjeku postoji čudesni regulacioni sistem balansiranja čija je svrha

da održava auru i fizičko tijelo u dobrom funkcionalnom stanju. Kad se
poremeti ravnoteža bilo kojeg dijela aure ili fizičkog tijela, javlja se automat-
ski tendencija ponovnog uspostavljanja ravnoteže. Taj sistem balansiranja
djeluje najvećim dijelom mimo našeg znanja. Načelo automatskog balan-
siranja suprotno je materijalističkom modelu odnosno drugom zakonu termo-
dinamike koji kaže, da pri svakom procesu entropija zatvorenog sistema raste,
iz čega slijedi da svaki sistem s vremenom degradira da bi se na kraju raspao
(zakon entropije).

Biokemičar Dr. Rupert Sheldrake razvio je teoriju morfogenetskih

polja, prema kojoj sve biološke forme kontinuirano evoluiraju posredstvom
inteligentnog, jedinstvenog životnog polja, koje je on nazvao morfogenetsko
polje. To polje automatski održava zdravlje, odnosno u slučaju poremećaja
teži njegovom ponovnom uspostavljanju. Shodno toj teoriji čovjekov sistem
balansiranja je morfogenetsko polje utemeljeno na univerzalnom životnom
načelu reda i ravnoteže, koji proizlazi iz holografskog modela. Evolucija ne-
prestano stvara sve složenije i razvijenije oblike života s više inteligencije i
kreativnosti. Kao što je rečeno, sistem balansiranja djeluje automatski: kad
želudac treba više kiseline, on automatski izlučuje više kiseline; kad čovjek
treba više kisika, pluća automatski dišu brže i dublje. Ako pak tijelo treba
nešto do čega ne dolazi automatskom, nesvjesnom reakcijom, sistem balan-
siranja djeluje preko osjetila (osjećaj gladi, žeđi, umora i sl.), koja signalizira-
ju da treba nešto poduzeti. Kad se smanji energija prvog nivoa aure, uspori
se njegovo pulsiranje i čovjek osjeti tu promjenu kao zamor. Na taj nam
način prvi nivo našeg energetskog polja stalno signalizira kako da se
pobrinemo za svoje tijelo, t.j. kad se treba odmoriti, spavati, vježbati, obući
topliju ili hladniju odjeću i sl. Osjećaj zdravlja, snage i ugode odgovara
uravnoteženom, koherentnom i energetski dobro napunjenom prvom nivou
aure.

Za održavanje zdravlja potrebno je živjeti u skladu sa sistemom balan-

siranja. Ako ne priuštimo našem organizmu san kad je to potrebno, pojačano
izlučivanje adrenalina će nam dati dodatnu energiju kako bismo nastavili
našu aktivnost, ali ako produžimo s takvom praksom, adrenalinske će se
žlijezde istrošiti, a mi ćemo osjećati kroničnu iscrpljenost. Stoga je preporučljivo
odmoriti se više puta tijekom dana makar pet do deset minuta, kadgod se
osjeti zamor. Još bi veći učinak na obnovu životne energije imala tzv. mini-
meditacija, t.j. metodično i duboko mentalno opuštanje u trajanju od desetak
minuta više puta dnevno. Kadgod ignoriramo signale našeg sistema balan-
siranja, on će nam poslati glasniju poruku u obliku boli. Ako i to zanemarimo,
bol će se pojačavati sve dok nešto ne poduzmemo. Najčešći razlog koji
blokira naše reagiranje na signale sistema balansiranja je strah. Treba uvijek
imati na umu da su simptomi tjelesnih poremećaja naši prijatelji i da njihovo
ignoriranje može imati veoma pogubne posljedice.

Mogućnosti percepcije koje čovjek ima zahvaljujući svojim fizičkim

osjetilima mogu se vježbom i praksom povećati znatno iznad normalnih granica.
Ta nova, veća sposobnost percepcije naziva se »više osjetilo percepcije«
(higher sense perception). Ono omogućava da se vidi ljudsko energetsko
polje odnosno aura. Osoba koja umre zadržava i poslije smrti četiri viša
nivoa energetskog polja, dok tri niža nivoa koja odražavaju fizičko tijelo di-
solviraju u procesu umiranja. Smrt čovjeka predstavlja tranziciju, odnosno
ponovno rođenje na drugom planu Stvarnosti. Sva ta saznanja može steći
osoba koja posjeduje više osjetilo percepcije.

Iscjelitelj, t.j. osoba koja primjenjuje nove, holografske metode liječenja

mora vladati višim osjetilom percepcije. Pristup iscjelitelja liječenju pacijenta
je holistički, što znači da on nastoji uspostaviti zdravlje u svim sferama njegovog
života. On to čini pročišćavanjem i balansiranjem pacijentove energije i pomaže
mu da se poveže s dubljom jezgrom svoga bića, sa svojom kreativnom moći.
Iscjelitelj usmjerava iscjeljujuću energiju u pacijentov energetski sistem. Li-
ječnici liječe infekciju kemoterapijom, odnosno uklanjanjem mikroorganiza-
ma koje smatraju uzročnicima infekcije. Međutim, iz perspektive iscjelitelja
mikrooganizmi nisu primarni uzrok bolesti. Pravi uzrok bolesti je slabost ili
neravnoteža pacijentovog energetskog sistema, što omogućava invaziju
mikroorganizama i razvoj bolesti. Taj uzrok treba tretirati holistički ili holo-
grafski, kako bi se uspostavilo istinsko zdravlje. Iscjelitelja zanima prven-
stveno pacijentova energetska ravnoteža i stanje njegove svijesti. On liječi
pacijentovo fizičko tijelo, ali također i emocionalne, mentalne i spiritualne
aspekte njegove ličnosti.

Postoje različite iscjeliteljske tehnike za svaki nivo ljudskog energet-

skog polja. Iscjelitelj se obično najprije koncentrira na niže slojeve pacijent-
ovog polja, počinjući s prvim nivoom. Njegov rad se sastoji u čišćenju, balan-
siranju, popravljanju i punjenju energetskog polja. Potpuno izlječenje mora
obuhvatiti sve nivoe energetskog polja. U tom cilju iscjelitelj koristi univer-
zalno energetsko polje koje prožima holografski Univerzum. On mora, kao
što je spomenuto, imati razvijeno više osjetilo percepcije, pomoću kojeg može
osjetiti sve nivoe ljudske energije i poznavati tehnike liječenja pomoću bioen-
ergije. Mora također poznavati ljudsku anatomiju, fiziologiju, patologiju i psi-
hologiju. Ali glavno sredstvo pravog iscjelitelja je ljubav, jer se uspješno lije-
čenje može obaviti jedino u kontekstu ljubavi. On također mora naučiti paci-
jenta da voli sam sebe. Radi se o tome da je prema svjetonazoru koji je
temelj opisanih metoda liječenja, ljubav integrativni faktor čitavog Univerzu-
ma i zato ljubav može izliječiti sve.

Iscjelitelj koristi više osjetilo percepcije u skeniranju pacijentovog

energetskog polja, kako bi pronašao točke eventualne neravnoteže, stag-
nacije i iscrpljenosti. On promatra promjene u tokovima energije i povezuje
te promjene s psihološkim stanjem pacijenta. Iscjelitelj skenira također fizi-
čko tijelo pacijenta pomoću višeg osjetila percepcije, kako bi provjerio
funkcioniranje tjelesnih organa. On zatim položi ruke na noge pacijenta i
time šalje energiju kroz pacijentovo tijelo. Polaganje ruku se nastavlja duž
čitavog tijela. Pacijent će osjetiti duboku relaksaciju, koja uvelike pomaže u
liječenju. U to vrijeme njegov mozak dolazi u stanje jakih alfa valova, t.j. u
iscjeliteljsko stanje i istovremeno postaje sinhroniziran s mozgom iscjelitelja.
Iscjelitelj pomoću višeg osjetila percepcije otkriva također psihološke pro-
bleme koji su pridonijeli razvoju bolesti (na pr. traume iz djetinjstva).
Iscjeliteljski tretmani se obično prakticiraju jedanput tjedno i traju obično sat
do sat i pol, tijekom više tjedana, a eventualno i više mjeseci. Pored
zdravstvenih učinaka, proces iscjeljenja pridonosi osobnoj evoluciji paci-
jenta, razvoju njegove kreativnosti pa time postaje i važno spiritualno iskustvo.
Na spiritualnom nivou loše zdravlje je znak raskida veze ili neravnoteže
između pacijenta i cjeline Kozmosa. U krajnjoj liniji iscjelitelj radi na ener-
getskom polju pacijenta kako bi ga uravnotežio s najvišom spiritualnom Stvar-
nošću. Kao što je spomenuto, iscjelitelj djeluje kao sprovodnik iscjeliteljske
energije iz univerzalnog energetskog polja, koje se nalazi svuda oko nas.
Liječenje je višefazni, ciklički proces tijekom kojeg pacijent prolazi kroz spiri-
tualno učenje. Svaki ciklus zahtijeva prihvaćanje samog sebe (self-accept-
ance) u sve većem stupnju i involvira sve više promjena kako pacijent ulazi
sve dublje u pravu prirodu samog sebe. Pacijent prolazi obično tijekom li-
ječenja pet faza: poricanje, srdžba, pogađanje, depresija i na kraju prihvaćanje.

Potreba za poricanjem javlja se povremeno kod svakoga. Svi mi

pokušavamo da se izvučemo iz ozbiljnih životnih poteškoća i u tom cilju naj-
češće se služimo negiranjem tih poteškoća praveći se da one ne postoje.
Kad se na pr. ozbiljno razbolimo, mi ćemo se često poslužiti negiranjem kao
privremenom obranom, što nam daje vremena da se pripremimo za pri-
hvaćanje do kojeg će doći kasnije. Negiranje je sasvim normalan način po-
našanja, dok god ne osjetimo da se možemo suočiti i nositi s bolešću ili nekim
drugim teškim životnim iskustvom. Tijekom iscjeliteljskog procesa neke teške
bolesti, nakon početnog poricanja, javit će se obično osjećaj srdžbe, bijesa i
odbijanja, što je razumljivo, jer takva bolest brutalno prekida normalne život-
ne aktivnosti. Budući da srdžba ne vodi nikuda, vjerojatno će pacijent sasvim
nesvjesno ući u fazu pogađanja u smislu pokušaja da učini nešto u cilju sa-
vladavanja problema. Može se međutim pojaviti težnja da se odustane od
traženja pravog rješenja i padne u stanje depresije. A razlog depresiji može
biti i neugodna invaziona terapija (kemoterapija, anestezija, radijacija, opera-
cija). Na kraju će vjerojatno nastupiti peta, završna faza liječenja, prihvaćanje
životne stvarnosti i novog načina života. Ozdravljenje nakon duge i teške
bolesti po svoj će se prilici pozitivno odraziti na mnoge aspekte pacijentovog
života. On će vjerojatno postati suosjećajniji, skromniji i ponizniji. Možda će
doći i do drugih promjena u njegovom životu, koje bi se mogle označiti kao
početak novog života.
 Liječenje bioenergijom

S gledišta bioenergetskog pristupa čovjeku i njegovom zdrav-

lju svaka je bolest posljedica poremećaja u ravnoteži, koji nisu samo
fizičke i energetske, nego i mentalne pa i duhovne prirode. Stoga
liječenje bioenergijom obuhvaća sve dimenzije ljudskog bića, njegovog fizi-
čkog tijela, njegovog uma i duše. Ann Brennan u svojoj knjizi Hands of
Light opisuje svoja vlastita iskustva u bioenergetskom liječenju naglašava-
jući kako je ona prvenstveno »liječila dušu, odnosno postala kanal za pomoć
duši da se sjeti odakle je došla i kuda se uputila, što je zaboravila i kako je
skrenula u bolest«. Ona kaže da je kod bolesnika koje je liječila vidjela velike
neravnoteže i poremećaje u energetskim poljima njihove aure kao i u nji-
hovoj duši, koji su u osnovi bili posljedice osjećaja usamljenosti i duševne
boli. Stoga ona smatra da je temeljna zadaća bioenergetičara da dopre do
bolnih zona duše svog pacijenta i da polako i nježno u njemu probudi nadu, da
u njemu oživi sjećanje na božansko porijeklo duše i da dodirne božansku
iskru u svakoj stanici njegovog tijela. Zbog toga je u poslu energetičara,
naglašava Ann Brennan, prvenstveno potrebna ljubav. Ona izričito kaže:
»Posao energetičara je posao ljubavi«.

Temelj holističke i bioenergetske doktrine liječenja je višedimenzio-

nalna koncepcija čovjeka koja nije ograničena na njegovo fizičko tijelo, nego
smatra da se čovjek pored fizičkog tijela sastoji i od više slojeva energije i
svijesti koji se nazivaju čovjekovom aurom, i da pored aure postoje još dvije
dublje dimenzije: hara dimenzija (koja je povezana sa čovjekovim intencija-
ma) i dimenzija esencijalne jezgre (koja je izvorište čovjekove kreativne moći).
Slojevi aure su mediji kroz koje kreativni impulsi iz viših slojeva stvarnosti
struje prema dolje, prema fizičkoj stvarnosti. Ali slojevi čovjekove aure su
više od energetskih medija: svaki sloj je svojevrsno tijelo koje živi i funkcio-
nira kao što to čini i fizičko tijelo. Dakle svaki sloj aure je u izvjesnom smislu
autonoman, iako su svi međusobno nerazdvojno povezani. Slojevi aure mogu
se podijeliti na tri razine stvarnosti: fizičku, astralnu i duhovnu. Fizička razina
obuhvaća fizički, eterični, emotivni i mentalni sloj. Astralna je razina most
između fizičke i duhovne stvarnosti, koja se nalazi iznad astralne razine.
Čovjekova se svijest izražava na različit, specifičan način na svakom sloju
aure. U fizičkom sloju, t.j. čovjekovom fizičkom tijelu ona se manifestira kao
instinkt, kao automatski refleks i kao automatsko funkcioniranje unutrašnjih
organa. U eteričnom sloju svijest se izražava u obliku senzacija, kao što su
fizičko zadovoljstvo ili bol, a u emotivnom sloju u obliku primarnih emocija i
reakcija, kao što su strah, bijes, mržnja ili ljubav. U mentalnom sloju svijest je
izražena kao racionalno mišljenje, kao djelovanje racionalnog uma. Astralna
razina predstavlja sasvim drukčiju stvarnost, koja se u očima osobe izvježbane
u promatranju čovjekove aure razlikuje od fizičke stvarnosti po tome što iz
nje zrači jarka svjetlost. Na toj se razini svijest doživljava kao intenzivna
emocija, koja nadilazi čovjekovo Ja obuhvaćajući čitavo čovječanstvo. Iznad
astralne razine postoji još viša, duhovna, spiritualna razina, koju sačinjavaju
tri sloja: eterični kalup, nebesko tijelo i keteričko tijelo. Na toj se razini stvara
primarna kreativna snaga. Suptilne, kreativne energije koje se stvaraju na
spiritualnoj razini induciraju rezonanciju na nižoj razini, koja se prenosi pre-
ma dolje sve do fizičkog tijela. Ti impulsi kreativne, suptilne energije spušta-
jući se u niže slojeve frekvencije poprimaju različite emocionalne i misaone
oblike. Kreativni impuls koji prelazi iz spiritualne na astralnu razinu ljudskog
bića izražava se u obliku općih, apstraktnih senzacija. Kako se spušta na
niže slojeve frekvencije on poprima oblik konkretnih misli, a zatim speci-
fičnih osjećaja i na kraju fizičkih senzacija, na koje će tijelo automatski rea-
girati kroz autonomni nervni sustav.

Ann Brennan smatra da optimalno zdravlje postoji onda kad je krea-

tivna energija, koja dolazi iz čovjekove spiritualne razine orijentirana prema
univerzalnom, kozmičkom Duhu. To stvara osjećaj jedinstva s tim Duhom,
sto na astralnoj razini inducira osjećaj ljubavi prema čovječanstvu, a kad se
taj osjećaj prenese na eterični sloj, on izaziva prijatne tjelesne senzacije, koje
stimuliraju metabolizam energije iz univerzalnog energetskog polja. Ta je
energija potrebna kako bi hranila eterično tijelo i održavala njegovu strukturu
i funkciju. A zdravo eterično tijelo je uvjet opstanka i održavanja zdravog
fizičkog tijela, u kojem fizički i kemijski procesi normalno funkcioniraju
održavajući tako kontinuirano fizičko zdravlje.

Bolest nastaje onda kad se primarna energija izlazeći iz čovjekove

spiritualne razine izobliči i tako deformirana nastavi svoje kretanje u niže
aurične slojeve. Te spiritualne distorzije su uvijek povezane s negativnim
predodžbama stečenim u ovom ili u prijašnjim životima. Deformirana ener-
gija stvara na mentalnoj i emotivnoj razini osjećaje unutrašnjeg nemira, kon-
flikta, nemoći i straha, što će blokirati protok energije u eterično tijelo izazivajući
njegovu neravnotežu i slabljenje. I na kraju, neravnoteža i slabost eteričnog
tijela prenijet će se na fizičko tijelo smanjujući njegovu vitalnost, otpornu
snagu i uzrokujući bolest. Suština nastanka bolesti sastoji se dakle u tome što
se poremećena, deformirana energija prenosi u niže slojeve aure sve do
fizičkog tijela izazivajući energetske blokade, neravnoteže i insuficijencije i
uzrokujući na kraju fizičku bolest.

Polazeći od takvog shvaćanja zdravlja i bolesti, metoda liječenja bio

energijom kakvu preporuča Ann Brennan sastoji se u uspostavljanju ravnoteže
živome energije, njeno deblokiranje i revitalizaciju na svim razinama ljudskog
bića, jer tek onda kad je ta energija u ravnoteži i kad nesmetano struji na
svim slojevima aure, čovjek će biti zdrav. U liječenju bioenergijom primjenju-
ju se dva temeljna pristupa: a) unutrašnje liječenje, kojim se ponovno
uspostavlja ravnoteža energije na svim razinama pacijentova bića, t.j. na
njegovoj fizičkoj, astralnoj i spiritualnoj razini; i b) vanjsko liječenje, kojim
se uspostavlja ravnoteža u različitim slojevima aure korištenjem energije iz
univerzalnog energetskog polja. Proces unutrašnjeg liječenja sastoji se u
ispravljanju poremećene ravnoteže i u deblokiranju strujanja energije putem
primicanja-odmicanja ruku iscjelitelja. Pored toga iscjelitelj koristeći ezoteri-
čne tehnike djeluje na sve razine i slojeve pacijenta. Kod toga se pažnja i
zadaća iscjelitelja mijenja prema tome o kojoj se razini i sloju pacijentova
bića radi. U tretiranju spiritualne razine cilj je iscjelitelja da kanalizira univer-
zalnu ljubav prema pacijentu i da potakne povezivanje pacijentove svijesti s
kozmičkim Duhom. Na astralnoj razini iscjelitelj nastoji da kod pacijenta
potakne ljubav prema drugim ljudima. U mentalnom sloju iscjelitelj ispravlja
pacijentove pogrešne obrasce mišljenja, koji uzrokuju neravnoteže, dok u
emotivnom sloju iscjelitelj pomaže pacijentu da raščisti blokirane osjećaje i
tako ukloni stare traume. Ispravljanjem eteričnog sloja i njegovim restru-
kturiranjem uspostavlja se osjećaj snage i dobrobiti. I konačno, da bi se oslo-
bodile fizičke blokade u obliku muskulatornih tenzija, iscrpljenosti, gojaznosti
i sl. iscjelitelj tretira neposredno fizičko tijelo putem određenih vježbi i položaja
tijela. Zbog tako cjelovitog »unutrašnjeg« pristupa ta se metoda bioenerget-
skog liječenja naziva »punim spektrom iscjeljivanja«. Iako je ta metoda dugo-
trajna i zahtijeva više vremena da bi se uspostavilo zdravlje fizičkog tijela,
Ann Brennan ju smatra važnijom od »vanjskog« liječenja, koje se koristi kao
dopuna »unutrašnjem« liječenju.
 Energija Zemlje kao temelj života

Razna mjesta na Zemlji posjeduju različite vrste i kombinacije energi-

ja. Energetsko polje neke lokacije sastoji se od energije lokalne geološke
formacije (mineralni depoziti), od energije flore i faune, energije ljudskih za-
jednica koje su tu živjele i koje sada tu žive. Pored toga svako mjesto na
Zemlji nalazi se također pod utjecajem energije našeg solarnog sistema kao
i intersolarnih i intergalaktičkih energija. Te energije penetriraju i akumulira-
ju se u različitim stupnjevima na raznim lokacijama. Zemljino magnetsko
polje ima posebnu ulogu u toj konfiguraciji energija, jer ono usmjerava
određene valove kozmičkih energija u određene lokacije.

Naše preferencije određenih vrsta klime neposredno su povezane s

različitim vrstama energije koje sačinjavaju našu auru. Neki ljudi preferiraju
sezonske promjene, a drugi samo ljeto ili zimu. Električne oluje, predkišna
pojava ozona kao i kiše, sve to puni i čisti polje naše aure. Povećana količina
negativnih iona u zraku puni i uzbuđuje energetsko polje aure, uzrokujući brži
tok energije. Sunce puni atmosferu tzv. pranom ili orgonskom energijom,
koja također puni naše energetsko polje, zbog čega se dobro osjećamo. Poja-
va depresije u sjevernim predjelima je djelomično uzrokovana malim brojem
sunčanih dana i malom količinom orgonske energije u atmosferi. More tako-
đer emitira energiju u atmosferu, a vlažan i slan morski zrak puni energijom
našu auru. Energija prirode jača energiju čovjekove aure i dovodi je
u ravnotežu s okolišem tako da dolazi do sinkronizacije čovjekove i
Zemljine energije. Boravak u prirodi nekoliko sati tjedno uspostavit će
energetsku ravnotežu između naše aure i Zemlje, što je bitno za očuvanje
potpunog zdravlja. Drveće u crnogoričnoj šumi pulsira energijom slične fre-
kvencije kao čovjekova aura, što jača njen naboj. Biljke emitiraju različite
vrste i frekvencije energija, koje ulaze u čovjekovo energetsko polje. Sobne
biljke održavaju energiju prostora u kojem živimo jakom, zdravom i čistom.
 Osobe koje žive u rjeđe naseljenim mjestima imaju auru koja se širi
dalje od tijela u odnosu na osobe u gusto naseljenim prostorima, što znači da
je aura stanovnika sela veća od aure gradskih stanovnika. Ustanovljeno je
na pr. da stanovnici New Yorka imaju užu auru od stanovnika južne Kali-
fornije. Razni predmeti također sadrže energiju i to energiju materi-
jala od kojeg su napravljeni, energiju osoba koje su ih stvarale kao i
energiju njihovih vlasnika. Iscjelitelji često stavljaju kristale u svoje pro-
storije, jer ti kristali emitiraju dodatnu ljekovitu energiju korisnu njihovim
pacijentima. Umjetnička djela imaju također iznimno pozitivan utjecaj na
auru.

Zvuk je bio stoljećima u svim civilizacijama korišten u liječenju. Vjer-

ske pjesme utječu na auru tako da dovode ljude u promijenjeno stanje svije-
sti. Glazba općenito igra veliku ulogu u ljudskom zdravlju i liječenju. Mnogi
iscjelitelji upotrebljavaju glazbu za smirenje aure ili za postizavanje određene
vibracije ljudskog energetskog polja. Razne vrste glazbe daju razne učinke.
Danas postoji velik izbor New Age glazbe koja ćakre puni energijom.

Boja ima isto tako veliki utjecaj na auru kao i zvuk. Boja kao i zvuk
nastaju putem vibrirajućeg vala s različitim frekvencijama. Oboje su, smatra
Ann Brennan, manifestacije viših vibracija koje postoje izvan fizičkog svi-
jeta. Boja je bitna za ljudsko zdravlje. Čovjek treba sve boje u svojem polju
aure. One imaju različito djelovanje na čovjekove emocije: dok na pr. crvena
boja uznemiruje, plava ih stišava. Budući da je svaka bolest povezana s
disfunkcijom neke ćakre, tu poremećenu ćakru treba »nahraniti« bojom koja
nedostaje. Na taj se način boje mogu koristiti u terapiji pojedinih bolesti. Na
pr. osobe s hiperaktivnom tiroidnom žlijezdom trebaju mnogo plave boje, a
vjerojatno i zelene, jer te dvije boje uravnotežuju energetsko polje. Neke
duševne bolnice imaju plavo obojene zidove, što djeluje smirujuće na paci-
jente. Zelena i ružičasta boja pomažu da se napuni i uravnoteži srčana ćakra,
koja ima središnju ulogu u svakom liječenju. Crvena boja povećava pove-
zanost sa Zemljinom energijom pa time jača čovjekovu životnu energiju, a
posebno je povoljna za sve organe na području prve ćakre. Ružičasta boja
povećava ljubav prema drugim ljudima, a ljekovita je za srce i pluća. Naranča-
sta boja puni seksualnu energiju i jača imunosni sustav, povećava ambiciju,
dobra je za sve organe na području druge ćakre. Žuta boja daje veću men-
talnu jasnoću, dobra je za sve organe na području treće ćakre. Zelena boja
donosi ravnotežu i zadovoljstvo, dobra je za organe na području četvrte ćakre
(pluća i srce). Plava boja donosi mir, istinu i red, potiče da se govori istina.
Indigo boja otvara spiritualna saznanja, donosi osjećaj ekstaze, dobra je za
organe šeste ćakre. Bijela boja proširuje energetsko polje, smanjuje bol,
pomaže u spiritualnom razvoju. Zlatna boja proširuje višu svijest, donosi osje-
ćaj velike snage, jača svaki dio tijela. Srebrna boja čisti od mikroorganizama,
pomaže u lakšem komuniciranju s drugima. Smeđa boja povećava pove-
zanost sa Zemljom. Crna boja donosi mir, pomaže u suočavanju sa smrću
dobra je u liječenju kostiju.

Osjetilo mirisa bilo je jedno od prvih osjetila koje se razvilo tijekom

evolucije. Arome koje nas okružuju u velikoj mjeri utječu na naše raspoloženje.
Tamjan se pali u crkvama kako bi potaknuo vjernike na pobožno stanje svi-
jesti. Žene i muškarci upotrebljavaju parfeme kako bi privukli osobe koje
žele susresti. Cvijeće privlači svojim mirisom ptice i pčele. Budući da arome
djeluju neposredno i veoma brzo na naše fiziološke reakcije, kad se ispravno
koriste mogu biti od velike koristi u iscjeliteljskom postupku. Aroma terapija
koristila se tisućama godina; najprije je razvijena u Egiptu, a mnogo se upotre-
bljavala u Kini i Indiji. Postoje mirisi koji smiruju, kao i takvi koji uzbuđuju,
koji opuštaju i koji pune energijom. Postoje razni specifični mirisi koji pune
energijom i uravnotežuju određenu ćakru. Poznato je tisućama godina da
ulje naneseno na kožu pomaže iscjeliteljskoj energiji da uđe u tijelo.

Ima više načina na koji se energija u prostoriji u kojoj boravimo može

održavati čistom u bioenergetskom smislu. Najvažnije je da ona dobiva do-
voljno sunčeva svjetla koje će sobu puniti energijom i neće dozvoliti mrtvu
orgonsku energiju da se akumulira. Ako se u sobi nakupilo puno nisko vibri-
rajuće energije, ona se može ukloniti dimom goruće kadulje. Preporuča se
da se drži što više biljaka u sobi i da se na taj način održava stalna razmjena
energije između biljaka i ljudi. Kadgod je moguće treba otvarati prozore
zbog svježeg zraka. Red i čistoća sobe također će održavati energiju čistom
i pozitivnom. Red je kozmičko, božansko načelo; on stvara osjećaj sigurnosti
i potiče kreativnu moć.

Mnogi građevinski materijali su toksični. Fluorescentno svjetlo loše

utječe na polje aure i čini ga nekoherentnim; ono proizvodi mrtvu orgonsku
energiju koja može uzrokovati bolest. U gradovima ne samo da je zagađen
zrak, nego postoji i veliko elektromagnetsko strujanje koje prodire u stanove.
Dokazano je da je u blizini dalekovoda s visokim naponom veća učestalost
autoimunih bolesti kao leukemije i ostalih vrsta raka. Preporuča se stoga
sljedeće: živjeti što dalje od električnih vodova s visokim naponom, održavati
potreban stupanj vlažnosti u sobama, nabaviti po mogućnosti generator nega-
tivnih iona, ne upotrebljavati fluorescentno svjetlo.

Ljudsko energetsko polje treba njegovati kao i fizičko tijelo. Tamna,

stagnantna, negativna energija gomila se u polju aure kad ono ne funkcionira,
ispravno. To se događa kad se prepustimo negativnim mislima ili osjećajima,
a isto tako kad smo izloženi intenzivnoj negativnoj energiji drugih osoba. Na
mjestima na kojima je akumulirana negativna energija možemo osjećati umor
ili postati iritabilni. Jedan od najboljih načina da očistimo auru od negativne
energije je kupka u toploj, slanoj vodi. Također je dobro izložiti se dimu kadulje
ili tamjana (kod otvorenog prozora).

Sva hrana koju jedemo sadrži životnu energiju. Različite vrste hrane
imaju u sebi različite kombinacije energije. Uzimajući hranu mi usisavamo
njenu energiju i ako ta energija odgovara potrebama naše aure, ona će ojačati
naše tijelo. Ako pak energija hrane koju uzimamo nije u skladu s našom
aurom, ona će imati štetne posljedice po zdravlje. Makrobiotika dijeli namir-
nice prema njihovim energijama u dvije temeljne grupe: jedna grupa sadrži
jin t.j. žensku energiju, a druga jang t.j. mušku energiju. Prema pravilima
makrobiotike čovjek treba određenu kombinaciju vrsta hrane prema tipu
energije koju sadrže. Dr. Hasel Parcelles razvila je metodu mjerenja stupnja
životne energije u pojedinim vrstama hrane. Ako neka namirnica sadrži ni-
zak nivo životne energije, ne preporuča se njeno uzimanje. Da bi hrana bila
zdrava, ona mora imati energetski napon visok barem kao ljudsko energet-
sko polje. Svježa, zdravo proizvedena hrana ima višu energiju od one koja je
tretirana pesticidima. Organska hrana je zdrava zbog toga što ima viši inten-
zitet vibracije bioenergije s veoma povoljnim učinkom na čovjekovo zdravlje.
 Liječenje pomoću ljubavi

Mi sami smo svoji najuspješniji iscjelitelji, a jedan od najuspješnijih

putova samoizliječenja je razvijanje pozitivnih odnosa sa samim sobom. Naj-
rašireniji zdravstveni problem je odsustvo samopoštovanja ili čak prezir
samoga sebe. U svakoj osobi odvija se borba za samopoštovanje. Svatko
pokušava biti poseban u nekom pogledu kako bi dokazao svoju vlastitu vri-
jednost. Ponekad se u tom pogledu pretjera što se ogleda u težnji za perfek-
cionizmom: tražimo od sebe da postignemo beskonačnu listu uspjeha i kad
ostvarimo jedan uspjeh skloni smo da ga podcijenimo i odmah se usredotoči-
mo na sljedeće ciljeve. Čovjek treba voljeti sam sebe da bi mogao voljeti
druge. Sve negativne osjećaje koje gajimo prema sebi prenijet ćemo možda
nesvjesno i na druge. Dobro je izabrati dio tijela koji treba pomoć, koji ne
volimo, kojega se stidimo ili koji nas boli, koncentrirati se na taj dio tijela i
usmjeriti ljubav prema njemu, govoriti mu nježno i napuniti ga energijom. To
je posebno važno u slučaju bolnog dijela tijela, jer on traži još više pažnje i
ljubavi. Zatim treba učiniti istu stvar prema čitavom svom biću, t.j. koncen-
trirati se na sebe i usmjeriti ljubav prema sebi kao što to činimo prema osobama
koje su nam najdraže.

Na psihološkom planu razlog samoprezira ili odsustva samopoštova-

nja je samoiznevjerenje koje počinje u ranom djetinjstvu. Kad smo bili mala
djeca mi smo se možda prezirali kad nismo mogli učiniti ono što smo mislili
da je trebalo učiniti, bilo da smo to sami inicirali, bilo da su to zahtijevali
roditelji ili netko drugi. Djeca čeznu za ljubavi, ali često imaju osjećaj da nisu
zavrijedila ljubav, jer ne uspijevaju biti dovoljno dobra ili uspješna. Na taj se
način već od djetinjstva gubi samopoštovanje, odnosno ne stječe se osjećaj
ljubavi prema samom sebi, a taj se proces može nastaviti i u odrasloj dobi.
Jedan od načina da se suzbije osjećaj samoprezira je da se prestane pod
svaku cijenu ugađati drugima i da se prestane uvijek raditi ono što drugi od
nas očekuju. Pored toga treba se osloboditi negativnih osjećaja prema sebi,
odnosno od naglašavanja svojih mana, a podcjenjivanja vrlina. U svakom
čovjeku ostaje latentno živjeti »unutrašnje dijete«, što se odražava u potrebi
za igrom, za radošću života. Važno je prihvatiti to dijete koje živi u nama, dati
mu slobodu izražavanja, baviti se jedan dio vremena samo onim što želimo, u
čemu uživamo, prepustiti se povremeno igri. Igranje je dobar način poticanja
pozitivnih osjećaja o samom sebi, što puni energijom drugi nivo aure.
 Važnost odnosa s drugim osobama za
čovjekovo zdravlje

Svoje odnose s drugim osobama možemo promatrati u kontekstu dogo-

vora kojim se ustanovljuju modaliteti međusobnih odnosa. Taj dogovor nara-
vno nije formaliziran; on je zapravo spontan i nesvjestan sporazum o prirodi
i stilu međusobnih odnosa. Zdravi, pozitivni odnosi uvijek ostavljaju dovoljno
prostora za slobodu, kreativnost i samoizražavanje obiju strana. Oni su pošteni
i iskreni, uključuju međusobno razumijevanje, brigu i potporu. Takvi pozitivni
dogovori odnosno obrasci međusobnih odnosa unapređuju razvoj svake
involvirane osobe. S druge strane, negativni, nezdravi odnosi koji ograničavaju,
iskorištavaju, kontroliraju ili čak zastrašuju drugu osobu, blokiraju kreativnost,
osobno samopotvrđivanje ometajući tako prirodni razvoj dotične osobe.

Mi svi tijekom života stvaramo kako pozitivne tako i negativne nefor-

malne dogovore s drugim ljudima o međusobnim odnosima. Najvećim dije-
lom ti su dogovori podsvjesni i djeluju automatski. Područja našeg života u
kojima se stvari odvijaju glatko i koja nas ispunjavaju zadovoljstvom su pod-
ručja u kojima smo uspostavili pozitivne odnose s osobama s kojima surađu-
jemo ili s kojima se družimo. Ti su odnosi utemeljeni na uzajamnim pozitivnim
osjećajima i uvjerenjima. S druge strane, područja na kojima imamo proble-
ma obilježena su obično negativnim odnosima s okolinom. Ti negativni odno-
si zamrzavaju našu životnu energiju, a time i dobar dio naše kreativnosti; oni
jačaju negativna razmišljanja i negativna uvjerenja. A negativna uvjerenja
odražavaju se u stagnaciji i poremećajima našeg sedmog energetskog polja.
Te distorzije imaju tendenciju širenja na niže nivoe aure sve dok ne stignu do
fizičkog tijela uzrokujući na taj način nelagode i bolesti. Zbog toga uspješan
proces izliječenja zahtijeva pored ostalog i otkrivanje i otklanjanje tih nega-
tivnih pojava u našim odnosima s drugim ljudima. Negativne obrasce
međuljudskih odnosa, naročito u slučaju bliskih osoba, prijatelja i suradnika
treba popraviti i pozitivni učinci će se ubrzo pokazati u obliku veće slobode,
kreativnosti, energije i poboljšanog zdravlja.

Sve što se događa u našem odnosu prema drugoj osobi pokazuje se

na četvrtom nivou polja aure u obliku kretanja obojenog fluidnog svjetla odno-
sno bioplazme. Kretanje te bioplazme otkriva mnogo toga o prirodi naših
odnosa, mnogo više nego što se može ustanoviti uobičajenim psihološkim i
sociološkim metodama. Ono pokazuje daleko veću međusobnu ovisnost svih
živih bića nego što se pretpostavljalo. Sve što mislimo, osjećamo, govorimo i
radimo utječe holografski u većoj ili manjoj mjeri na sve druge ljude preko
polja životne energije, jer smo preko četvrtog polja aure energetski povezani
sa svim ljudima svijeta. Tako se može objasniti predosjećaj koji imaju neki
ljudi o katastrofama u udaljenim krajevima ili o smrti neke osobe koja je
živjela u nekom dalekom mjestu.

Prema ezoteričnom učenju četvrti nivo aure, koji utječe na naše odnose
s okolinom, nastao je na slijedeći način: kreativna moć središnje jezgre ljud-
skog bića spustila se na svom putu u fizički svijet s viših nivoa aure na četvrti
nivo aure. Na tom nivou ona se razdvojila i postala dualistička, tako da četvrti
nivo predstavlja most između spiritualnog i fizičkog svijeta. Čovjek doživljava
taj most kao svoju povezanost, svoje odnose s drugim ljudima. Na petom,
šestom i sedmom nivou (koji predstavljaju božansku volju, božansku ljubav i
božanski um), koji odgovaraju čovjekovoj spiritualnosti, čovjek ne doživljava
dualnost svoga bića. Međutim, svaki nivo koji je niži od četvrtog ima jasno
izraženu dualnost. Zahvaljujući tom dualizmu čovjek u procesu stvaranja
nauči da individualizira svoju svijest o sebi putem odnosa s drugim ljudima,
t.j. putem »ja - ti« odnosa. Bez dualizma formiranje čovjekove individual-
nosti ne bi se moglo dogoditi.

Jedan od najpoznatijih ezoterika i iscjelitelja Stylianos Atteohlis, koji

živi na Cipru, objašnjava dualizam čovjekovog bića silaskom odnosno
postankom čovjeka od anđela. Prema njemu ljudi su prvobitno bili anđeli koji
su postepeno prešli u dualni oblik postojanja. Anđeli nisu individualizirani kao
ljudi; oni nemaju svijest o sebi kao individue, nemaju ni svoje slobodne volje,
ni slobodu izbora, njihova volja je božanska volja. Jedino prijelazom u ljudsko
iskustvo dualnosti i slobodne volje može nastati individualna svijest o sebi.
Stoga ljudska bića kad završe svoju zemaljsku egzistenciju i kad transcendiraju
u više svjetove, postaju bića velike spiritualne moći, ali ostajući istovremeno
individualizirana bića, svjesna svog identiteta, zadržavajući svoju slobodnu
volju i slobodu izbora.

Postoje tri tipa interakcije energetskih polja dviju osoba:

1) indukcija frekvencije polja jedne osobe u energetsko polje druge

osobe;
2) tokovi fluidne energije ili bioplazme koja struji između energetskih
polja dviju osoba;
3) snopovi svjetla putem kojih se ćakre jedne osobe povezuju sa ćakra-
ma druge osobe. Svaki tip interakcije polja aure između dviju osoba može
biti pozitivan ili negativan. Pozitivne interakcije pune i hrane čovjekova ener-
getska polja; što ih više ima, život je zdraviji, puniji i sretniji. Nasuprot tome
negativne interakcije mogu uzrokovati oštećenja energetskog polja a time i
bolest.

Jedan od glavnih načina na koji čovjek komunicira preko svog ener-

getskog polja s drugom osobom je recipročni utjecaj brzine pulsiranja nji-
hovih polja. Određena brzina pulsiranja polja aure jedne osobe inducira
promjenu u brzini pulsiranja druge osobe i to tako da jače polje obično djeluje
na slabije. Duhovni učitelji, gurui imaju povećanu frekvenciju i snagu svog
energetskog polja i zbog toga osobe koje se nalaze u njihovoj blizini doživljavaju
povišenu energetsku vibraciju što se pozitivno odražava na njihovo fizičko i
spiritualno stanje. Stoga je frekvencija energetskih polja važan faktor u među-
ljudskim odnosima. Ako je polje jedne osobe, na pr. supružnika snažno, ako
je frekvencija njegovog pulsiranja visoka, onda će to polje inducirati brži
stupanj pulsiranja njegovog partnera. Bliske osobe automatski tendiraju da
usklade brzinu pulsiranja svojih polja, jer je teško komunicirati s velikim razli-
kama u brzini pulsiranja. Intimni odnosi zahtijevaju podudarnost brzine pulsi-
ranja energetskih polja. Kad su dvije osobe u prijateljskim odnosima, njihova
energetska polja se međusobno povezuju i nadopunjuju. Pulsiranje jednog
polja potiče pozitivne promjene u polju druge osobe, koja opet sa svoje strane
stvara promjene u polju prve osobe i taj se povratni učinak nastavlja. Kad
dvije osobe komuniciraju, snažni tokovi bioplazme struje između njih. Ako se
te osobe vole, one međusobno razmjenjuju velike količine energije. Boja i
oblik tokova bioplazme odražavaju prirodu interakcije. U slučaju ugodne,
prijateljske komunikacije tokovi bioplazme mekanih, svijetlih boja struje glatko
između dotičnih osoba. Kad struja bioplazme stigne i dotakne energetsko
polje druge osobe, ona ga ispuni svojom bojom i energijom. Kod osornih,
neugodnih komunikacija energetske struje su oštre, nazupčane i tamne i one
prodiru u polje druge osobe poput koplja ili bodeža.

Bolesne osobe imaju dvostruki problem u vezi svojih energetskih

potreba: one trebaju dodatnu energiju za suzbijanje svoje bolesti, no nisu u
stanju ni da metaboliziraju normalnu količinu energije, jer njihove ćakre ne
funkcioniraju ispravno. Budući da energija teče od više prema nižoj voltaži,
zdrava osoba transferira nesvjesno svoju zdravu bioplazmu bolesnoj osobi.
Na taj način članovi obitelji, uključujući djecu pa čak i kućne životinje daju
svoju energiju bolesnoj osobi. Posao profesionalnog iscjelitelja je da kod
pacijenta uspostavi i održi vitalnost polja njegove aure, što iscrpljuje iscjeliteljev
energetski potencijal. Zbog toga oni moraju svakodnevno revitalizirati svoje
energetsko polje, jer inače mogu »izgorjeti«, što se često događa.

Bioplazmično strujanje se često događa i u čovjekovim kontaktima s

neživim stvarima. U svakom činu prethodi misao i osjećaj koji se mogu vi-
djeti u auri prije nego dođe do akcije. Drugim riječima, stvari koje čovjek
radi dogode se najprije u njegovoj auri, a tek potom u fizičkom pogledu. Ako
je akcija relacionog karaktera, t.j. ako odražava naš odnos prema nekom ili
nečem, ona će se ponajprije izraziti u strujanju četvrtog polja aure prema
dotičnoj osobi ili predmetu. Na pr. istog trenutka kad odlučimo telefonirati,
mi nesvjesno šaljemo energetsku struju telefonskom aparatu, nakon čega
uzimamo telefonsku slušalicu. To se odnosi na sve predmete s kojima se
povezujemo tijekom dana: svaki put kad kontaktiramo neki predmet nešto od
naše bioplazmične energije ostat će na tom predmetu. Što više rukujemo
nekim predmetom, on apsorbira više naše energije i mi se osjećamo više
vezani uz taj predmet. Tip energije koju unosimo u neki predmet preko bio-
plazmičnog strujanja ovisit će o našim osjećajima prema tom predmetu: ako
volimo, ispunit ćemo ga ljubavlju i obratno. Ako često punimo neki predmet
našom pozitivnom energijom, on će sadržavati sve više te energije i prenosit
će je na sve osobe koje dolaze s njim u kontakt. Djelovanje talismana temelji
se na tom fenomenu. Šamani i mađioničari su naučili kako da prenesu svoju
životnu energiju na neki predmet koji služi kao talisman ili amajlija.

Sličnoj svrsi služe i rituali koji uključuju ne samo utvrđen red radnji,
nego i niz riječi tako da se ponavljanjem tih radnji i riječi čovjek sve dublje na
njih koncentrira. U ritualima je pored toga važno da se izazovu određeni
osjećaji, tako da se misao ispuni snagom tih osjećaja. Drugim riječima, ritual
je način da se stvori bioplazmička struja energije-svijesti s određenim ciljem.
U tom smislu ritual je svjesni oblik kreacije. Svaki put kad neka osoba pona-
vlja određeni ritual, ona si dodaje sve više energije-svijesti. S obzirom na
činjenicu da se rituali obično ponavljaju kroz više generacija, oni predsta-
vljaju način povezivanja s veoma snažnim oblicima misli i osjećaja koji su se
stvarali tijekom dugih vremenskih razdoblja. Svaki put kad ljudi obavljaju
neki ritual oni holografski crpe akumuliranu psiho-emocionalnu energiju
stvorenu tijekom ranijih rituala, dodajući istovremeno i onu energiju koju oni
sami tom prilikom proizvedu.

Drugi tip aurične interakcije u međusobnim odnosim događa se putem

snopova auričnog svjetla koji povezuju dvije ili više osoba putem njihovih
ćakri. Te veze putem auričnih snopova spajaju sve istovrsne ćakre, što znači
da su dotične osobe međusobno povezane pomoću snopova koji spajaju prvu
ćakru s prvom ćakrom, drugu s drugom ćakrom itd. Energetski snopovi koji
se nalaze na četvrtom i višem nivou čovjekove aure i koji su spiritualnog
karaktera, postojali su i prije čovjekovog fizičkog postojanja, pa oni nasta-
vljaju svoju egzistenciju i poslije smrti fizičkog tijela. Ti energetski snopovi
ostaju povezani s umrlim osobama koje su napustile svoje fizičko tijelo i sad
se nalaze u astralnom ili spiritualnom svijetu.

Pet je tipova auričnog svjetla:

1) snopovi duše koji povezuju čovjekovu dušu s Bogom i njegovim

prabićem u spiritualnom svijetu;
2) snopovi koji povezuju čovjeka s njegovim prošlim životima;
3) genetski snopovi koji povezuju čovjeka genetski s njegovim rodi-
teljima;
4) relacioni snopovi koji nastaju u personalnim odnosima s roditeljima; i
5) relacioni snopovi koji se razvijaju u odnosima s drugim ljudima.

Relacioni snopovi koji dolaze iz prve ćakre (muladhara), koja se nala-

zi na kraju kralježnice, između nogu i povezana je s osjetom kretanja i dodira
i koja snabdijeva tijelo fizičkom vitalnošću i daje energiju kralježnici i bubre-
zima, označavaju stabilnost volje za životom u fizičkom svijetu. Slabo razvi-
jeni ili oštećeni snopovi prve ćakre mogu biti posljedica fizičkih nevolja ili
zlostavljanja u ranoj dječjoj dobi, a uzrokuju slabljenje volje za životom i
aktivnošću u fizičkom svijetu. Slabost tih snopova smanjuje snagu čovjeko-
vog energetskog polja, što može dovesti do raznih bolesti kao na pr. do raka,
AIDS-a, artritisa i sl. Energetski snopovi koji potječu iz druge ćakre (svad-
histhana), smještene iznad pubične kosti, blizu genitalija, povezani su sa sen-
zualnošću i seksualnošću. Poremećaji u tim snopovima doživjet će se kao
problemi u tim sferama života. Što se partneri više seksualno slažu, njihovi
će se energetski snopovi druge ćakre međusobno jačati. Glavni razlozi slabo
razvijenih ili oštećenih snopova druge ćakre su problemi u vezi sa senzual-
nošću i seksualnošću naslijeđeni iz prošlih života, zatim seksualna zloupotreba
u dječjoj dobi, silovanje ili maltretiranje od strane seksualnog partnera.

Snopovi treće ćakre (manipurna), koja je smještena na području

solarnog pleksusa, odmah iznad pupka, i koja snabdijeva energijom želudac,
jetru, žučnu kesicu, pankreas, slezenu i nervni sistem i koja je pored toga
povezana sa čovjekovom intuicijom, utječu na odnose s drugim ljudima. Zbog
oštećenja tih odnosa dolazi do bolesti organa na području treće ćakre, t.j. do
loše probave, čira na želucu, dijabetesa, raka pankreasa i sl. Energetski
snopovi četvrte ćakre (anahata), koja se nalazi u blizini srca, predstavljaju
ljubav i volju, a također utječu na rad žlijezde timus i na imunitet. U slučaju
loših i nezdravih ljubavnih veza ti snopovi bivaju oštećeni uzrokujući bolesti
srca. Snopovi pete ćakre (visuddha), predio grla, utječu na iskrenost i istini-
tost u našem komuniciranju s drugim osobama. Kad su ti snopovi zdravi,
naši odnosi s drugim osobama temelje se na iskrenosti i istini. Oni mogu biti
oštećeni kad u našoj komunikaciji s drugim ljudima prevladava neiskrenost i
laž, što može dovesti do oboljenja tiroidne žlijezde, guše i do plućnih bolesti.
Snopovi šeste ćakre (ađna), koja je smještena između obrva, odražavaju
sposobnost za spiritualnu ljubav, za viđenje viših sfera stvarnosti, za doživljaj
ekstaze (zbog toga je zovu trećim okom). Njihovo oštećenje uzrokuje gla-
vobolju, dezorijentaciju, konfuziju, mentalne poremećaje (shizofreniju). I na
kraju, snopovi sedme ćakre (sahasrara), smještene na vrhu glave, koji pove-
zuju čovjeka s višim sferama egzistencije, označavaju čovjekovu moć da
bude povezan s Univerzumom, s Bogom. Kad se ta ćakra odnosno njeni
snopovi aktiviraju, to rezultira u najvišem prosvjetljenju i »kozmičkoj viziji«.
U slučaju njihovog oštećenja može doći do glavobolje, depresije i drugih
mentalnih poremećaja.
 Neki aspekti auričnih interakcija tijekom
međusobnih odnosa

Čovjek koristi razne načine međusobnog djelovanja polja aure. Neki

od tih načina su pozitivni, a neki negativni. U slučaju pozitivnih interakcija
čovjek se osjeća dobro, jer se tada razmjenjuje pozitivna energija s drugom
osobom putem bioplazmičnih struja, podižući na taj način uzajamno vibraciju
energetskih polja. Pozitivna interakcija nastaje kad dvije osobe prihvaćaju
jedna drugu kakve jesu ne pokušavajući manipulirati jedna drugu u vlastite
svrhe. Ali čovjek često prakticira i negativne načine interakcije, koji
impliciraju međusobno manipuliranje putem energetskih polja. To se pokušava
postići putem indukcije, t.j. nastojanjem da energetsko polje druge osobe
pulsira kao naše, jer nam je vibracija te osobe neprijatna. Mi privlačimo ili
odbijamo bioplazmične struje koje teku između nas i druge osobe da bismo
postigli ono što želimo. Postoje zapravo četiri načina energetskih strujanja
koji se koriste u međusobnim interakcijama: privlačenje, odbijanje, zausta-
vljanje i vraćanje energetskih tokova. Na pr. neuspjeli pokušaj uspostavlja-
nja intimnog odnosa između žene i muškarca na energetskom planu može se
odvijati ovako: energetska struja žene koja želi biti voljena pruža se prema
muškarcu pokušavajući privući njegovu pažnju (ili obratno). Međutim, ako
se ona njemu ne sviđa, on u namjeri da odbije njezinu energetsku struju
pošalje snažan val svoje energije koji potisne njezinu struju. Ili on može jed-
nostavno zaustaviti tok svoje energije tako da njezin pokušaj privlačenja ne
uspije.

Svi su ljudi uspostavili određene tipove međusobnih interakcija putem

svojih energetskih polja, koji odgovaraju uzajamnim neformalnim, spontanim
aranžmanima odnosno prešutnim dogovorima o međusobnim odnosima.
Većina je ljudi također uglavnom naučila kako da se obrani od strujanja
negativne energije drugih osoba razvijajući razne sisteme obrane svog ener-
getskog polja. Izrazito neskladni, a pogotovo neprijateljski odnosi mogu iza-
zvati velike poremećaje u polju aure, čiji popravak zahtijeva kraće ili dulje
vrijeme. Neke ozljede aure u obliku psihičkih ožiljaka mogu ostati u auri
čitav život, a mogu se čak prenijeti i u buduće živote. Takve se rane na auri
mogu izliječiti polaganjem ruku iscjelitelja. Dobri međusobni odnosi temelj su
čovjekovog zdravlja, dok negativni odnosi izazivaju mentalne probleme i fizi-
čke bolesti. Zbog toga je od bitne važnosti da se ljudi nauče odnositi jedan
prema drugom na pozitivan, obziran, prijateljski, suosjećajan a time i ljekovit
način.

Prema dominantnim fizičkim i psihološkim osobinama bioenergetika

razlikuje pet karakternih tipova. Iako čovjek nasljeđuje svoju fizičku struktu-
ru genetski, način na koji se razvija njegovo fizičko tijelo u velikoj mjeri ovisi
o okolnostima života u djetinjstvu. Osobe sa sličnim okolnostima života u
djetinjstvu i sličnim odnosima dijete-roditelji imaju slične tjelesne osobine, a
osobe sa sličnim tijelima imaju sličnu psihološku dinamiku. Ta je dinamika
ovisna ne samo o tipu odnosa dijete-roditelji, nego i o dobi u kojoj dijete doživi
život tako traumatski da počne blokirati svoje osjećaje. Da bi to postiglo,
dijete blokira tok energije kroz svoje aurično polje i počinje razvijati obram-
beni sistem koji će postati uobičajen do kraja života. Pet glavnih karakternih
tipova koji se koriste u bioenergetici jesu: shizoidni, oralni, psihopatski, mazo-
histički i rigidni. Tu klasifikaciju karaktera razvili su dr. Alexander Lowen i
dr. Wilhelm Reich, koji su oslanjajući se na Freudovu psihologiju otišli korak
dalje izučavajući odnos između Freudove psihologije, fizičkog tijela i bio-
energije. Struktura čovjekovog karaktera prema bioenergetici odražava zapra-
vo stanje njegove energetske ravnoteže kao i ravnoteže njegovog fizičkog
tijela, a to je stanje uglavnom posljedica učinaka čovjekovih predodžbi, uvjere-
nja, osjećaja i životnih iskustava na njegovu psihu, aurično polje i fizičko
tijelo. Prema shvaćanju mnogih drevnih duhovnih tradicija životna iskustva
su posljedica uzroka koji su nastali puno prije rođenja u čovjekovo sadašnje
tijelo. U indijskoj tradiciji taj se fenomen naziva karmom. Ponekad se tzv.
loša karma smatra kaznom za ono loše što je čovjek učinio u prošlim životi-
ma. Međutim to je stanovište pogrešno; karma nije kazna već se radi o
djelovanju zakona uzroka i posljedica, radi se o životnim okolnostima i doga-
đajima koje čovjek doživljava kao posljedicu svojih nekadašnjih djela. Uni-
verzum je naprosto suviše učinkovit i izbalansiran da bi trebao koristiti
kažnjavanje; on samo daje upute kojih se čovjek treba pridržavati kako bi
ostvario svoje istinske ciljeve.
 Svaki karakterni tip ima neki svoj temeljni problem koji je povezan s
nekim specifičnim oblikom straha, od kojeg se energetsko polje brani na
razne načine, koji su specifični za svaki pojedini karakterni tip. Glavni pro-
blem shizoidnih karaktera je osjećaj egzistencijalnog terora. Osobe s takvim
karakterom su vjerojatno trpjele u prošlim životima fizičke bolove i traume, a
možda su umrle od torture zbog svojih spiritualnih uvjerenja. Način na koji su
se shizoidne osobe pokušavale oduprijeti torturi bilo je traženje načina da
pobjegnu iz vlastitog tijela. S obzirom na takva prošla iskustva, takve osobe
sada vjeruju da je život u fizičkom tijelu opasan pa izbjegavaju kontakte s
drugim osobama, jer od njih očekuju neprijateljski odnos. Zbog toga su one
izgradile svoj specifičan sistem obrane koji se sastoji u energetskom
ispražnjavanju fizičkog tijela kroz sedmu ćakru (koja se nalazi na vrhu glave),
što ima za posljedicu slabo i osjetljivo tijelo. U cilju izbjegavanja inkarnacije u
fizički svijet kojega se plaše, shizoidne osobe provode što je moguće više
vremena u višoj spiritualnoj sferi.

Glavni problem oralnih karaktera je ishrana, jer su takve osobe u svo-

jim predživotima vjerojatno trpjele oskudicu i glad, a možda su i umrle od
gladi. One su često u djetinjstvu imale osjećaj nebrige i napuštenosti od strane
roditelja. Zbog toga se sistem obrane osoba s oralnim karakterom sastoji u
nastojanju da usišu energiju drugih osoba. To će oralni tipovi raditi na više
načina, na pr. pokušavajući povezati energetske struje svoje treće ćakre s
trećom ćakrom druge osobe u cilju usisavanja njene energije, ili nastojeći
usisati energiju putem bioplazmičkih struja, koje se mogu aktivirati kontakt-
om očiju. Budući da takve osobe koriste svoj energetski sistem kako bi usi-
sale energiju drugih, one nikad ne razviju svoje ćakre do normalne veličine,
što bi im omogućilo da same pune svoja energetska polja životnom energi-
jom. Zbog toga njihova energetska polja ostaju kronično slaba i ovisna o
energiji drugih, zbog čega ih u pravilu ljudi ne vole i izbjegavaju.

Iznevjerenje ili izdaja glavni je problem osoba s psihopatskim kara-

kterom. One su vjerojatno provele ranije živote kao ratnici boreći se za neki
viši cilj. Često su pobjeđivale, ali su na kraju bile izdane a možda i ubijene od
onih kojima su najviše vjerovale. Psihopatski su karakteri zadržali ratnički
mentalitet nastojeći pobijediti u ratovima kojih više nema. Posljedica njihovih
ranijih iskustava je da duboko u sebi nemaju više ni u koga povjerenja, da u
krajnjoj liniji gotovo u svakom čovjeku vide neprijatelja, čak ponekad i u
najbližim suradnicima. Oni gledaju na život kao na ratno poprište u kojem su
prisiljeni na stalnu borbu. Kao rezultat tog vječnog straha od neprijatelja,
njihov se sistem obrane sastoji u nastojanju da prošire svoje energetsko polje
kako bi postali veći i snažniji od drugih. Oni su skloni agresivnom ponašanju
i budući da su uvjereni da su izloženi napadima drugih, oni se brane tako da
svoje energetske struje šalju na zamišljene napadače. Njihovo agresivno
ponašanje izaziva naravno reakciju drugih ljudi, tako da se oni stalno su-
kobljavaju i bore s drugim osobama, često i s najboljim prijateljima. Njihovo
energetsko polje nije spojeno sa Zemljom, tako da ne mogu puniti svoju auru
Zemljinom energijom, pa se često osjećaju slabim i bez podrške. Takvi kara-
kteri imaju često seksualne probleme, jer njihova druga ćakra ima slab ener-
getski napon. Psihopatski tipovi teže da preuzmu više odgovornosti i poslova
nego što mogu obaviti i rade u pravilu veoma mnogo. Oni misle da moraju
kontrolirati ljude oko sebe da bi se osjećali sigurni. Fiziološki oni su obično
zdravi i radit će često do iznemoglosti, ponekad sve dok ne dožive srčani
udar.

Treba naglasiti da definicija mazohističkog karaktera u bioenerget-

skoj teoriji nije ista kao u Freudovoj psihologiji. Glavni problem mazohisti-
čkog karaktera prema bioenergetici je osjećaj ugroženosti i nedostatak kon-
trole nad svojim životom. Takve su osobe vjerojatno u prethodnim životima
bile zatvarane ili su bile robovi, ili su bile izložene političkim ili religioznim
progonima. Posljedica toga je da one žude za slobodom, ali se boje da je
zahtijevaju. One krive druge za nedostatak vlastite autonomije i ostaju živjeti
u zavisnosti od drugih. Zbog straha od potčinjenosti i ponižavanja defenzivna
akcija mazohističkih osoba se sastoji u energetskom povlačenju u svoja tije-
la, kako bi se obranili od onih koji ih žele kontrolirati ili ugrožavati. Zbog toga
njihova energetska polja postaju velika, ali prazna. Mazohističke osobe ima-
ju poteškoće u samoizražavanju, obilježava ih pasivno ponašanje i boje se
samostalnog djelovanja.

Glavni problem osoba s rigidnim karakterom je autentičnost, zbog čega

su one odvojene od svoje središnje jezgre i usredotočene na što savršenije
vanjsko ponašanje. U svojim prijašnjim životima te su se osobe često trudile
da njihov vanjski nastup bude savršen, bez slabosti i pogrešaka. Rigidni ka-
rakteri su vjerojatno u prijašnjim životima bili na odgovornim i upravljačkim
poslovima, što je često slučaj i u njihovom sadašnjem životu. Njihova je filo-
zofija da se treba usredotočiti na dobre stvari i zanemariti loše, da negativna
iskustva treba što prije zaboraviti, a svu pažnju usmjeriti na pozitivne
aspekte života. Jedini način da se u tome uspije je negiranje onog dijela
samog sebe koji doživljava negativne stvari. U tom cilju zatvaraju se oči
pred postojećom stvarnosti, kako bi se stvorila iluzija savršenstva. Za osobe
s rigidnim karakterom vanjski svijet je savršen, a unutrašnji, psihološki svijet
se negira. Središnja jezgra njihove ličnosti ne postoji. Ispod sjajne vanjske
fasade osoba s rigidnim karakterom postoji neodređen strah da im nešto
bitno nedostaje i da će im život proteći uzalud. Kao posljedica njihovog stra-
ha od života bez smisla i svrhe, njihova se defenzivna akcije sastoji u nasto-
janju da budu još savršeniji. Oni se ističu na radnom mjestu, imaju savršenog
supružnika, savršenu obitelj i zarađuju puno novaca. Njihovo fizičko tijelo
izgleda zdravo i uravnoteženo i njihove ćakre dobro funkcioniraju. Međutim
sve te defenzivne akcije čine rigidne karaktere još više neurotičnima i njihov
svijet sve manje smislenim. Oni nisu u stanju održati dublje osobne veze, jer
nijedna osoba nije za njih dovoljno savršena, u svakoj pronalaze mane. Rješenje
njihovog problema je u nastojanju da odustanu od pretendiranja i perfekcio-
nizma, da se vrate svojoj pravoj, autentičnoj prirodi i izražavanju svojih
autentičnih osjećaja.
 Integriranje viših spiritualnih aspekata u plan iscjeljenja

Prijelaz u spiritualni život zahtijeva preorijentaciju svijesti u transcen-

dentalnu realnost viših nivoa vibracije, t.j. petog, šestog i sedmog nivoa polja
aure. U tim višim sferama svijesti i energije postoje čitavi svjetovi nemateri-
jalnih, spiritualnih bića. Mnogi ljudi nikad ne dožive te više nivoe svijesti,
njima čak i samo postojanje tih nivoa izgleda krajnje spekulativno, apsurdno
ili čak i smiješno. Kako se čovjekova svijest uzdiže na više nivoe polja aure,
čovjek prelazi na više aspekte volje, emocija i razuma. Svaki od ta tri viša
nivoa (peti, šesti i sedmi) je povezan s određenim nižim nivoom energetskog
polja. Viša volja ili božanska volja (peti nivo) povezana je s prvim energet-
skim poljem, t.j. poljem koje održava fizičko tijelo i koje prema tome sadrži
volju da se živi u fizičkom svijetu. Viši emocionalni nivo koji se naziva i
inspirativnim nivoom ili nivoom božanske ljubavi (šesti nivo) povezan je s
drugim energetskim poljem, t.j. s osjećajima o samom sebi. Viši ili božanski
um sedmog polja, pomoću kojeg se može shvatiti savršeni poredak svih stvari
i pojava u Kozmosu, povezan je s trećim, mentalnim nivoom t.j. sa čovjeko-
vim umom, njegovim mentalnim i racionalnim svijetom. Važnost navedene
povezanosti sedmog i trećeg, šestog i drugog te petog i prvog energetskog
polja jest u tome što te povezanosti stvaraju mogućnost liječenja donjih nivoa
prenošenjem vrijednosti odnosno energije od viših k nižim nivoima. Da bi se
to postiglo, ljudska svijest mora dosegnuti te više nivoe, t.j. mora transcendi-
rati. Kad se to postigne, ljudski um se pretvara u istinu, ljudske emocije u
ljubav, a ljudska volja u hrabrost. Ako se nastavi s tim procesom transcen-
dencije u još više nivoe, ljudska istina postaje mudrost, ljudska ljubav postaje
bezuvjetna ljubav, a ljudska hrabrost postaje moć.

Najbolji način da se nauči proces transcendencije je putem tzv. vođenja,

koje ima dva moguća oblika: vođenje putem »višeg sebe«, koje postoji
latentno u svakom čovjeku, ili putem spiritualnog vodiča. Učenje transcen-
dencije u svakom obliku zahtijeva spremnost da se živi spiritualnim životom
da se traži i pronađe svrha svog života kao i privolu da slijedi vođenje bez
obzira na eventualnu cijenu. Vođenje pretpostavlja u prvom redu vjerovanje:
treba imati mnogo vjere da bi se slijedilo vođenje, dok s druge strane slijediti
vođenje znači učvršćivati vjeru. Vjera je takvo duhovno stanje koje
uravnotežuje i puni polje aure, što pospješuje iscjeljenje. Vjera povezuje mali
dio čovjekovog bića koji se naziva ego ili njegovo malo »ja« s njegovim većim
spiritualnim »Ja«. Ona je proces holografskog povezivanja čovjeka s Uni-
verzumom. Vođenje sistematski izgrađuje fizičku i spiritualnu izdržljivost
potrebnu za obavljanje svih životnih zadataka. Jedino svjesno podvrgavanje
vođenju, t.j. podvrgavanje ega većem, spiritualnom »Ja« potpuno oslobađa
čovjekovu kreativnu i iscjeljujuću životnu energiju. U mjeri u kojoj čovjek
slijedi spiritualno vođenje, on stiče spiritualnu moć, jer mu vođenje pomaže
da se preda božanstvu koje postoji u njemu. Spiritualna moć koja se na taj
način akumulira u čovjekovom egu pomaže mu da poveže svoju unutrašnju
esenciju odnosno svoju individualnu božansku iskru s univerzalnim Bogom.

Kao što je spomenuto, peto polje aure odražava božansku volju. Ono
je povezano s prvim poljem aure, a ovo s fizičkim tijelom. Ljudima koji žive u
zapadnjačkoj kulturi najteže je shvatiti peto polje, jer u toj kulturi vlada razum
i čovjek želi uvijek znati razlog zbog kojeg nešto radi i želi razumjeti sve što
se oko njega zbiva. Problem je međutim u tome što čovjek sa svojim razu-
mom može razumjeti samo stvari koje postoje u okviru onakve stvarnosti
kako ju definira kultura u kojoj živi. Ako predominantna kultura ne poznaje ili
ne priznaje spiritualnu realnost viših dimenzija i ako čovjek nije sam doživio
takvu realnost, ona za njega nije stvarna, ona za njega ne postoji. Prema
tome da bi čovjek mogao spoznati višu Stvarnost, da bi mogao shvatiti bitna
pitanja ljudskog postojanja i Univerzuma, on se najprije mora osloboditi
nasljeđenih shema i ideja. Iako će razum stalno nastojati shvatiti i »racionali-
zirati« nešto o čemu nema dovoljno informacija, treba se s povjerenjem pre-
pustiti vođenju putem spiritualnog »višeg sebe« ili preko spiritualnog vodiča
odnosno učitelja i do više spoznaje pa će postepeno doći do razumijevanja
konačne istine.

Po mišljenju Ann Brennan božanska volja se često ne shvaća ispravno,

naime ona se često doživljava kao manifestacija autoriteta, kao nešto što
nam se nameće suprotno našim željama. Prema tom shvaćanju božanska
volja je nešto čemu se moramo suprotstaviti kako bi bili slobodni. Mi imamo
slobodnu volju i možemo izabrati što hoćemo, ali ako ne upotrijebimo snagu
svoje volje da izaberemo Božju volju, upast ćemo u nevolje. Stoga se stvara
predodžba da je Božja volja nešto čega se treba bojati, jer ako je ne prihva-
timo bit ćemo kažnjeni. U takvoj predodžbi Bog je nalik našim roditeljima:
ako se dobro ponašamo, bit ćemo nagrađeni, a ako ne, bit ćemo kažnjeni.
Nije stoga čudno da mnogim ljudima ideja o božanskoj volji nije privlačna.

U većini religija božja volja se koristi, smatra Ann Brennan, kako bi se

kontrolirali ljudi, jer samo mali broj odabranih zna što je božja volja, a ostali ih
trebaju slušati. Često ti odabrani tumači Božje volje djeluju kao da je Božja
volja njihova volja i koriste pobožnost svojih sljedbenika za vlastite interese.
Božja volja se često koristila kao opravdanje za strašne stvari koje su ra-
zličite ljudske odnosno vjerske zajednice kroz povijest radile jedna drugoj. U
stvari, takve ideje o božanskoj volji odvajaju čovjeka ne samo od drugih ljudi,
nego i od sebe samog, jer ako se nešto radi samo zbog Božje volje i ako je to
različito od onog što čovjek sam želi raditi, on se odvaja od sebe samog.
Okolnost da se čovjek mora jako truditi da se njegova volja podudara s
Božjom voljom, implicira da čovjekova volja zapravo nije dobra, što znači da
s njim nešto nije u redu. Idejna podloga takvog shvaćanja je stav da je čovjeku
neophodno potreban Bog kako bi bio dobar i kako bi se odgovorno ponašao.
Ako se nasuprot izloženom shvaćanju prihvati ideja da u samom čovjeku
boravi dobar i odgovoran Bog, koji je holografski povezan s univerzalnim
Bogom, tada će čovjekova unutrašnja volja biti podudarna Božjoj volji. Ta
ideja proistječe iz transcendentalne metafizike prema kojoj su sve fizičke
stvari nastale iz duha odnosno svijesti. Čovjekovo fizičko tijelo je prema
tome proisteklo iz duha (svijesti), jer je duh (svijest) postojao prije materije.
Prema tom shvaćanju božanska iskra odnosno božanska volja koja boravi u
čovjeku djeluje u svim njegovim postupcima, kako u sitnim, dnevnim poslovi-
ma tako i u velikim pothvatima. Ta volja funkcionira holografski tako da služi
božanskoj svrsi.

Šesti nivo aure je energetsko polje božanske ljubavi i ljepote, koju

svaki čovjek ponekad doživljava na ovaj ili onaj način, bilo uživajući u izlasku
ili zalasku sunca, slušajući muziku, čitajući poeziju, diveći se ljepoti prirode i
sl. Vrhunac podizanja čovjekove svijesti na šesti nivo bit će doživljaj spiritu-
alne ekstaze. Povremeno iskustvo čiste duhovne ljubavi i ljepote potrebno je
svakom ljudskom biću za njegovo duševno i tjelesno zdravlje, za ispunjen i
sretan život. Materijalna dobra i užici ne mogu nadomjestiti duhovna
zadovoljstva. Što su duhovna iskustva češća, u čovjeku će se sve više
razvijati osjećaj ljubavi i ljepote. A kad čovjek potpuno dosegne šesti nivo
ljubavi i ljepote, iskusit će bezuvjetnu ljubav prema sebi i drugima. Bez-
uvjetna ljubav podrazumijeva brigu za dobrobit drugog čovjeka bez želje ili
očekivanja uzvrata, t.j. bez ikakvih uvjeta. Na šestom nivou aure doživljava
se također vjera i nada, koje su bitne komponente iscjeliteljskog procesa
Zbog toga je važno razvijati vjeru u sebe, u svoje mogućnosti, nadu u bolji
život, u bolje zdravlje, u bolji društveni i svjetski poredak.

Sedmi nivo aure je polje božanskog uma, božanske kreativne misli.

Taj se nivo može doseći putem meditacije. Dovoljno je meditirati redovito
svakog jutra deset minuta. Treba sjesti, ne nasloniti gornji dio leđa i pona-
vljati, kako preporuča Ann Brennan, slijedeću mantru sa svakim udisajem:
»Ja sam sasvim miran i ništa me ne uznemiruje«. Ako misao odluta, treba je
vratiti na riječi mantre. Meditacija pomoću koje se čovjekova svijest uzdiže
na sedmi nivo donijet će osjećaj snage, lakoće i prihvaćanja, osjećaj da je
sve savršeno, onakvo kakvo zapravo jest usprkos svim svojim nesavršeno-
stima. Budući da je sve savršeno i da se sve odvija unutar savršenog reda
stvari, sve što se događa mora imati neku višu svrhu, bez obzira što to bilo.
Loše stvari ne događaju nam se jer smo loši ili zato što bi trebali biti zbog
nečega kažnjeni. Stvari se događaju u okviru nekog višeg reda koji mi često
ne razumijemo. Prihvaćanje ideje da iza svake teške situacije stoji viša
božanska svrha pomaže čovjeku da se lakše nosi sa svakodnevnim životnim
poteškoćama.

Razne tehnike duboke relaksacije i vizualizacije pomažu da se iscjelju-

juća energija dovede do pojedinih dijelova tijela kao i do onih dijelova aure
koje treba liječiti. Stanje duboke relaksacije se može postići kinestetičkim
osjetom ili vizualizacijom. Ako netko preferira kinestetički doživljaj svijeta,
t.j. ako se povezuje s okolnim svijetom prvenstveno putem fizičkog osjeta,
tada će najbolje reagirati na sugestije fizičkog osjeta, kao na pr. na autosuge-
stiju ležanja na mekom krevetu ili plutanja na čamcu. Ako je pak netko vi-
zualni tip, reagirat će na slike divnog neba, planina ili jezera. Kad se ude u
relaksirano stanje svijesti, potaknut će se harmonično strujanje energije kroz
tijelo, što bitno utječe na poboljšanje zdravlja i na proces izlječenja. Jedan od
mogućih postupaka vizualizacije, po preporuci Ann Brennan, je slijedeći:
zatvorenih očiju zamišljamo kako šećemo livadom prepunom prekrasnog
 cvijeća. U mašti promatramo cvijeće, njegove prekrasne boje i oblike, udi-
šemo njegove mirise. Nastavljajući šetnju livadom, osjećamo na licu dah
povjetarca. Došavši do naše omiljene voćke, kušamo to voće. Legnemo na
meku travu ispod drveta gledajući plutanje oblaka na nebu. Osjećamo se
dobro sa samim sobom, svojim životom, svojim tijelom. Počinjemo osjećati
ljubav prema sebi, prema svom tijelu, svojoj psihi, prema svakom aspektu
svog života. S osjećajem ljubavi prelazimo preko svih dijelova svog tijela,
uklanjajući na taj način napetost ili eventualnu bol u nekom od njih. U rela-
ksiranom stanju dobro je ostati što dulje, jer se time povećava iscjeliteljski
učinak.
 Hara dimenzija i esencijalna jezgra

Sve što čovjek radi proizlazi iz njegovih intencija u trenutku kad to

radi. Riječi koje čovjek izgovara i osjećaj s kojim ih izgovara, pokazuju
njegovu intenciju u tom trenutku. Ako na pr. kaže: »Ja te volim« s osjećajem
ljubavi, onda te riječi znače ono što je rečeno. Ako se pak kaže: »Ja te
volim« sa gnušanjem, namjera je da se pokaže gnušanje, ali da se to ne kaže
direktno. A ako se nekom kaže »Ja te volim« s namjerom da se od njega
nešto dobije, onda intencija nije da se izrazi ljubav, već da se postigne neki
sebičan cilj. U svim ovim slučajevima, iako se radi o istim riječima, energija
putem koje se one prenose je drukčija i ona drukčije izgleda u polju aure. To
po čemu se energija razlikuje su različite namjere koje stoje iza istih riječi,
što znači da čovjekove intencije stvaraju različite oblike energije u auri.
Promjene u intencijama mijenjaju ravnotežu energije u polju aure i vrstu
energije koja se emitira putem bioplazmičkih struja.

Pojam hare je na Zapadu prvi uveo filozof i psihoterapeut Karlfried

Durkham u svojoj knjizi Hara. On se s tim pojmom upoznao na svojim pu-
tovanjima po Dalekom istoku. Hara je japanska riječ koja označava donji
dio trbuha, a istovremeno i snagu, energiju i spiritualnu moć koja je locirana
na tom dijelu tijela. Stoljećima su ratnici Istoka razvijali ratničke vještine
tako da su povećavali snagu hare. Središnja točka u hara predjelu donjeg
trbuha zove se »tan tien« i ona je po toj tradiciji izvor ljudske snage. Hara
postoji na dimenziji dubljoj od polja ljudske aure; ona postoji na nivou inten-
cije. Ona je područje snage u čovjekovom fizičkom tijelu, koje sadrži »tan
tien«. Ona je zapravo zapis prema kojem se ljudsko tijelo oblikovalo u fizi-
čkom smislu. To je tijelo u stvari želatinozna forma koja je nastala i koja se
održava zahvaljujući tom zapisu, t.j. hari. Nivo hare, sjedište čovjekovih
intencija, je temelj na kojem je stvorena aura.
 Fizički svijet postoji u tri dimenzije i on se ponaša u skladu s fizičkim
zakonima. Taj fizički svijet možemo vidjeti svojim očima za razliku od svijeta
aure koji se može vidjeti jedino pomoću »više senzorne percepcije«. Da bi se
svijest uzdigla iz fizičkog svijeta u svijet aure, čovjek mora učiniti kvantni
skok u dublju, četvrtu dimenziju postojanja. Prema tome, polja aure postoje u
četiri dimenzije i za njih važe drukčiji zakoni nego u fizičkom svijetu. Dok su
na pr. energija i svijest na fizičkom nivou dvije različite stvari, na nivou aure
one se ne mogu odvojiti. Da bi čovjek prešao iz dimenzije aure u hara di-
menziju, morao bi učiniti još jedan kvantni skok u dimenziju još dublju od
aure, u dimenziju intencija. Kao što je čovjekova aura neposredno povezana
s njegovim mislima i osjećajima, hara nivo je neposredno povezan s njego-
vim namjerama. Ann Brennan smatra da dosadašnja istraživanja još nisu
potvrdila hipotezu da hara dimenzija predstavlja petu dimenziju čovjekovog
postojanja.

Hara nivo se sastoji od tri točke povezane tzv. hara linijom, koja počinje
oko jedan metar iznad glave i koja se zove točka individualizacije. Ta točka
označava čovjekovu prvobitnu individualizaciju iz praznine. Od te točke hara
linija se spušta dolje do druge točke na područje gornjeg dijela prsiju, gdje je
sjedište duha, čovjekovog spiritualnog života. Hara linija se zatim proteže do
donjeg dijela trbuha, do tan tiena, koji je izvor snage, a potom se spušta
duboko dolje u Zemljinu jezgru. Ako je hara linija zdrava, ona je pravolinij-
ska, ide sredinom tijela, puna je energije i duboko je ukorijenjena u Zemljinu
jezgru. Tada su sve tri točke uzduž hara linije čvrsto međusobno povezane i
uravnotežene. Kad je hara linija zdrava, čovjek je usklađen sa cjelinom Uni-
verzuma i ima osjećaj osobnog integriteta, snage i svrsishodnosti, jer je sink-
roniziran s univerzalnom svrhom. Kada dvije osobe usklade svoje hara linije
s univerzalnom svrhom, one automatski postaju usklađene i među sobom. S
druge strane, ako su suprotstavljene ili neprijateljski raspoložene jedna pre-
ma drugoj, one ne mogu uskladiti svoje hara linije, jer da bi to učinile morale
bi se prethodno uskladiti s univerzalnom svrhom, koja ne zna za animozitet ili
neprijateljstvo.

Osoba koja ima razvijenu »višu senzornu percepciju« može vidjeti je li

hara pravolinijska, dobro napunjena energijom i funkcionalna. Može se me-
đutim ustanoviti ima li neka osoba zdravu hara liniju i bez više senzorne
percepcije. Naime, osoba koja nema zdravu hara liniju sklona je prepiranju o
tome tko ima pravo ili krivo. Nasuprot tome osoba sa zdravom harom neće
se nikada sporiti o tome tko je u pravu, jer iz perspektive te osobe ne postoji
protivnik s kojom bi se ona prepirala. Prema tome, ako je netko sklon pre-
piranju, njegova hara linija nije pravolinijska, nije zdrava. Iskrivljenje hara
linije uzrokuje zdravstvene poremećaje, a često i ozbiljne bolesti. Kod svake
teške i dugotrajne bolesti radi se o disfunkciji hara linije. Iskusni iscjelitelj bit
će u stanju izliječiti hara liniju, a to će liječenje uključiti i dublje aspekte
pacijentova života, među ostalim njegove životne ciljeve i intencije. Postoje
vježbe koje, ako se prakticiraju redovito prema uputama kvalificiranog
iscjelitelja, mogu pomoći u ozdravljenju hara nivoa.

Ispod hara dimenzije leži jedna još dublja dimenzija, koja zapravo pred-
stavlja osnovicu hara dimenzije i koja je izvorište čovjekove kreativne moći.
Ta se dimenzija zove esencijalna, božanska jezgra. Osobe s razvijenom vi-
šom senzornom percepcijom vide esencijalnu jezgru kao zvijezdu, zvijezdu
ljudske jezgre. Ona predstavlja vječnu esenciju svake osobe i postoji izvan
okvira vremena, prostora i fizičke inkarnacije. Ona je krajnji izvor samog
života. Ona je jedinstveni individualni Bog u svakom čovjeku. Tamo gdje se
javlja svjetlo esencijalne jezgre tu je zdravlje, a kad je to svjetlo blokirano,
događa se bolest. Zvijezda ljudske jezgre smještena je oko četiri centime-
tara iznad pupka na središnjoj liniji tijela. Pomoću višeg osjetila percepcije
ona se uočava kao blještavo višebojno svjetlo. Ona je esencijalni »Ja«, koji
postoji izvan vremena i prostora i koje predstavlja individualizirano božanstvo
u čovjeku.

Esencijalna jezgra povezana je s ostalim nivoima ljudske egzistencije

i ako dođe do prekida tih veza, odnosno ako dođe do blokade u transmisiji
esencijalne jezgre kroz sve energetske nivoe do fizičkog tijela, pojavit će se
zdravstveni problemi. Zbog toga u potpuni iscjeliteljski tretman treba uključi-
ti i taj esencijalni, najdublji nivo čovjekove egzistencije sa ciljem da se svi
ostali nivoi, t.j. nivo hare, nivoi aure i fizičko tijelo napune energijom esenci-
jalne jezgre. Iscjelitelj stoga treba prvo pomoću višeg osjetila percepcije us-
tanoviti kod pacijenta stanje njegovog fizičkog nivoa, nivoa aure, nivoa
hare i nivoa esencijalne jezgre. Nakon toga iscjelitelj primjenom svoje
energije postiže da esencijalna energija prožme sve energetske nivoe paci-
jenta, najprije hara nivo, zatim nivo aure i na kraju fizičko tijelo.

Svaka osoba može sama vježbom postići da energija esencijalne

jezgre prožme sve njene energetske nivoe i to na relativno jednostavan način.
Potrebno je svaki dan tijekom pet do deset minuta fokusirati pažnju na mje-
sto gdje se nalazi esencijalna jezgra, a to je oko četiri centimetara iznad
pupka. Nakon stanovitog vremena osoba koja radi tu vježbu redovito i
ispravno trebala bi se osjećati opušteno, smireno i snažno. Ako se vježba
radi kontinuirano svaki dan, doći će do pozitivnih promjena u čovjekovoj
ličnosti i u njegovom zdravlju, jer će se tim jednostavnim postupkom otvoriti
unutrašnji kanali za protok kreativne energije esencijalne jezgre kroz sve
četiri dimenzije njegove egzistencije. Bolest je u krajnjoj liniji posljedica
blokiranih putova kreativne energije ili kraće rečeno bolest je blokirana krea-
tivnost. Omogućavajući da se pojavi i da ga prožme svjetlo njegove esenci-
jalne jezgre, da ono prodre u svaki aspekt njegovog bića, svaku stanicu nje-
govog tijela, čovjek može bitno unaprijediti svoje zdravlje i svoju sreću.
 JOGA I MEDITACIJA - DREVNE METODE MENTALNOG I
TJELESNOG OPUŠTANJA, UNAPREĐENJA ZDRAVLJA I
POSTIZAVANJA VIŠEG STANJA SVIJESTI

JOGA

Dok je na Istoku, u Indiji, Tibetu i Kini joga bila poznata pred više
tisuća godina, u Europu i Sjevernu Ameriku je uvedena tek u 20. stoljeću.
Iako se na Zapadu često osporavaju njeni metafizički i religiozni aspekti,
malo tko danas dovodi u pitanje pozitivan učinak tzv. »fiziološke joge«, odnosno
hatha joge na fizičko i mentalno zdravlje. Više puta u ovom radu citirani
američki psiholog William James je među prvima na Zapadu, još početkom
20. stoljeća uočio prednosti joge, o čemu je pisao: »Sustav joge u Indiji je
asketski sustav čiji su uspjesi potvrđeni brojnim svjedočanstvima i opsežnim
ispitivanjima. Rezultati joge, koje su potvrdili nepristrani i kompetentni pro-
matrači, sastoje se u jačanju čvrstoće karaktera i povećanoj kontroli men-
talne i tjelesne energije... Jedan moj veoma daroviti europski prijatelj provo-
dio je više mjeseci program suzdržavanja od hrane i spavanja, posebne vježbe
položaja i pokreta tijela, vježbe disanja i koncentracije i izgleda da je uspio u
postizavanju sve viših razina volje, morala i intelektualne snage.« 33) Na
Istoku se hatha joga shvaća samo kao priprema za razne suptilnije oblike
joge, posebno za rađa jogu, kojoj je cilj pročišćavanje i usavršavanje svijesti
kako bi se postiglo prosvjetljenje, t.j. spoznaja atmana i više Stvarnosti. Na-
jstariji opis joge nalazi se u svetom hinduskom spisu Švetašvatara Upanišadi
i on glasi: »Ako mudar čovjek drži svoje grudi, vrat i glavu mirno i uspravno
i usmjeri svoje misli prema svojoj unutrašnjosti, on će tada u Brahmanovom
čamcu preći sve bujice koje uzrokuju strah. On treba, dišući blago kroz nos,
kontrolirati svoje disanje i vladati svojim pokretima... Plodovi joge će se ubrzo
pokazati tako da će nestati svi bolovi, bolesti i prerano starenje.« 34)

Na Zapadu se najviše prakticira hatha joga, koja se sastoji od tzv.

asana, t.j. raznih položaja i pokreta tijela i kontrole disanja. U hinduskoj se
tradiciji gleda na hatha jogu kao na sustav vježbi koje služe kao purifikaciona
priprema za više, meditativne oblike joge, posebno za njen najviši spiritualni
oblik, za rađa (kraljevsku) jogu. Tu hatha joga predstavlja samo uvod, kao
neka vrsta mentalne higijene, da bi se u kombinaciji s meditacijom postigao
konačni cilj joge: prosvjetljenje i spajanje s univerzalnim Duhom (Apsolutom,
Brahmanom). Sjedinjenje s Brahmanom, konačnom Stvarnosti, odnosno s
kozmičkom Svijesti je dakle krajnji cilj joge (na sanskrtu joga znači sjedinje-
nje), a razne psihofizičke vježbe služe da se tijelo i duh discipliniraju, oplemene
i usavrše za ostvarenje tog mističnog cilja. Međutim, te su se psihofizičke
tehnike pokazale veoma korisnim za čovjekovo tijelo i psihu zbog toga što
dovode do muskulatornog i mentalnog opuštanja, do unutrašnjeg mira i
ravnoteže i samokontrole. Svatmaram svami, autor tehnike zvane Hatha
Joga Pradipika kaže: »Mnogi ljudi prakticiraju hatha jogu, a da i ne znaju
za postojanje rađa joge. Smatram da su oni uski praktičari koji ne ubiru sve
plodove svoga truda.« 35) Međutim podjela raznih oblika joge samo na hatha
i rađa jogu predstavlja veliko pojednostavljenje pristupa jogi. U Indiji se naime
od pradavnih vremena prakticira velik broj joga tehnika, među kojima su
najpoznatije:

a) đnana joga, čije je težište na saznanju;

b) bhakti joga, koja počiva na ljubavi i odanosti;
c) karma joga je utemeljena na djelovanju i služenju;
d) mantra joga, koja se služi glasom i zvukom;
e) jantra joga služi se gledanjem i oblicima;
f) laja i kundalini joga s težištem na buđenju latentne tjelesne energije;
g) tantra joga koja se služi seksualnom energijom;
h) hatha joga, koja uključuje kontrolu tijela i disanja; i
i) rađa joga, kojoj je cilj kontrola svijesti i spajanje s Brahmanom.

Kao što je spomenuto, na Zapadu je najpopularnija hatha joga, koja

stavlja težište na unapređenje mentalnog i fizičkog zdravlja mobiliziranjem
latentne energije ljudskog organizma. Sanskrtska riječ hatha izvedena je iz
dva korijena: »ha« znači Sunce, a »tha« Mjesec. Strujanje zraka u desnu
nosnicu zove se sunčev udisaj, a u lijevu nosnicu mjesečev udisaj. Etimolo-
gija riječi hatha upućuje dakle na ključnu važnost koja se u tom obliku joge
pridaje regulaciji disanja, konkretnije harmoniziranju sunčevog (pozitivnog,
muškog) i mjesečevog (negativnog, ženskog) udisanja zraka. Najpoznatije
obilježje hatha joge su tzv. asane, t.j. razni položaji i pokreti tijela. U jednoj od
najranijih knjiga o hatha jogi na Zapadu, njen autor C. Kerneiz ovako opisuje
značaj hatha joge: »U Indiji, Tibetu i Kini postoji tradicionalno i donekle miste-
riozno učenje, koje ima istu ulogu kao higijena na Zapadu, t.j. očuvanje zdravlja
i životne snage kao i odgodu starenja i smrti. To učenje o unapređenju zdra-
vlja i života, koje je samo jedna grana šire tajne znanosti joge, zove se hatha
joga.« 36) Veliki indijski učitelj joge Patanđali, koji je živio u 3. stoljeću pr. Kr.,
u svojim spisima Joga Sutras označava kontrolu disanja (pranajama) i položaje
tijela (asane) kao glavne elemente hatha joge. On je na hatha jogu gledao
kao na fiziološku higijenu, pomoću koje se tijelo priprema za učinkovitu men-
talnu kontrolu. Prema njegovom shvaćanju hatha joga je bila pripremni, sa-
stavni dio rađa joge. Vježbe hatha joge djeluju na tijelo pozitivno pročišćava-
jući i usavršavajući ga, vršeći tako preko tijela blagotvoran utjecaj na čovje-
kovu svijest. Nastavljajući taj proces, rađa joga profinjuje i usavršava čovje-
kovu svijest i preko više razine svijesti djeluje povratno na poboljšanje život-
nih funkcija tijela. Mnogi indijski jogini povezuju fiziološku, hatha jogu, tj.
vježbe disanja i asane s psihičkom, rađa jogom, t.j. meditacijom.

Sve tehnike joge nastoje u prvom redu proizvesti što potpunije tjele-
sno opuštanje i mentalni mir. Jogijski položaji, kontrola disanja i meditacija,
svi ti elementi joge opuštaju tijelo i duh, što je od posebne važnosti za ljude na
Zapadu koji su podložni čestim napetostima i stresovima. Prakticiranjem
punog opsega joga vježbi, t.j. kontrole disanja, jogijskih položaja i pokreta i
meditacije, može se postići veoma visok stupanj relaksacije i harmonije tijela
i psihe. Za postizavanje zadovoljavajuće tjelesne i psihičke relaksacije do-
voljno je redovito, t.j. svakodnevno obavljanje bilo koje od navedenih kompo-
nenti joga vježbi (položaji, disanje, meditacija). Neki položaji su usmjereni
prvenstveno na relaksaciju, a među njima je najpoznatiji položaj s neobičnim
nazivom »položaj leša« (savasana). Taj se položaj izvodi tako da se nekoliko
minuta leži opušteno i mirno na leđima, s malo raširenim nogama i rukama i
da se za to vrijeme mirno i ritmički diše. Položaj leša preporuča se neposred-
no prije i poslije potpunog programa asana, t.j. položaja i pokreta. Prak-
ticiranje tog jednostavnog i kratkotrajnog položaja veoma je pogodno i kori-
sno za osobe koje mnogo i naporno rade, jer se za nekoliko minuta relaksa-
cije može obnoviti tjelesna i mentalna energija. Drevni indijski spisi o hatha
jogi naglašavaju da položaj leša (savasana) uklanja zamor i smiruje uzne-
mireni um. Da bi se postigao potpuni učinak savasane treba ležeći opušteno
na leđima disati polagano kroz nos, nikako na usta, prateći u mislima tijek
udisaja i izdisaja. Primijetit će se da se abdomen nadimlje kod udisaja, a
povlači prema kralježnici kod izdisaja. Uskoro će disanje postati mirno, laga-
no i ritmičko. Zatim će se ubrzo osjetiti opuštanje mišića i živaca, a kao
nagovještaj nastalog stanja opće relaksacije može doći do spontanog dubokog
udisaja. Preporuča se da se pažljivo promatra proces opuštanja pojedinih
dijelova tijela počevši od stopala pa do glave, da se osluškuje kako se pojedi-
ni mišići odnosno skupine mišića opuštaju, kao da slušaju tiho izgovorenu
naredbu »opusti se« i kako opušteni dijelovi tijela postaju sve teži.

Slijed radnji u cjelovitom programu položaja leša može se ovako

opisati:

a) Leći na leđa na već spomenuti način.

b) Promatrati nekoliko minuta tijek disanja bez nastojanja da ga se
kontrolira.
c) Učiniti dva uzastopna duboka udisaja i izdisaja nadimljući abdomen
kod udisaja i uvlačeći ga kod izdisaja.
d) Ponovno pratiti tijek disanja i kad postane mirno, jednolično i rit-
mično, usmjeriti pažnju na opuštanje pojedinih dijelova tijela. Treba nastojati
da se prvo osjeti napetost mišića, zatim nestajanje napetosti odnosno opuš-
tanje i to postepeno svih dijelova tijela počevši od prstiju lijevog stopala,
samog stopala, čitave lijeve noge itd. sve do vrata, čeljusti, usta, jezika, očiju
i tjemena.
e) Ponovno pratiti minutu dvije tijek disanja, a potom ponoviti slijed
napetosti i opuštanja mišića od nožnih prstiju do tjemena. Navedene vježbe
treba produžiti toliko dugo koliko je potrebno da se postigne potpuna relak-
sacija, za što je obično potrebno 15 do 30 minuta.

Od posebne je važnosti opuštanje facijalnih mišića, pa se u priručnici-

ma hatha joge daju detaljne upute za opuštanje tih mišića, t.j. vilice, usta,
jezika, očiju, obrva i tjemena. 37)

Pored kontrole disanja svojevrsni jogijski položaji i pokreti tijela

(asane) bitan su element hatha joge. Dr. Theos Bernard, američki liječnik,
koji je u Indiji prošao rigoroznu obuku u hatha jogi i svladao sve njene finese,
ističe da je svaka asana usmjerena na opuštanje tijela i smirivanje čovjeko-
vog uma odnosno duha. S tim u vezi on piše: »Učitelj joge naglašava da je
prvenstvena svrha asane rekondicioniranje čovjekovog tjelesnog i psihičkog
sustava na takav način da se postigne najviši mogući standard mišićne re-
laksacije, mentalnog zdravlja i tjelesne vitalnosti. Hatha joga je zamišljena
kao metoda pomoću koje se mogu postići maksimalni rezultati s minimalnim
utroškom energije. Različite asane su smišljene tako da stimuliraju, masiraju
i opuštaju specifične dijelove čovjekovog tijela koji zahtijevaju posebnu pažnju.
Izbalansirani program asana djeluje na sve tjelesne mišiće, živce, žlijezde i
organe«. 38) Izgleda da je originalna svrha asana bila da omoguće stabilnost
sjedećeg položaja tijela tijekom meditacije, jer u sanskrtu asana znači sjeda-
lo. Drevni indijski mudraci sjedili su meditirajući nepomično satima, a to
majstori joge čine i danas. Iskustvo je pokazalo da je za to najpogodniji sjedeći
položaj s uspravnim leđima tako da gravitaciono središte tijela bude ispod
pupka, što omogućuje neometano abdominalno disanje. Iz tog temeljnog
položaja razvilo se tijekom vremena više sustava velikog broja različitih asa-
na, od kojih neke oponašaju karakteristične položaje ili pokrete životinja pre-
ma kojima se i nazivaju.

Cilj izvođenja asana je da se postigne stabilnost i ravnoteža tijela i

uma, duševni mir, gipkost mišića, bistrina uma, psihička snaga i osjećaj zdra-
vlja. Neosporno je, kako to pokazuje tisućljetno iskustvo, da hatha joga dje-
luje blagotvorno na nerve, žlijezde, muskulaturu kao i na vitalne organe. Drevni
indijski spisi spominju više tisuća asana, navodeći da ima toliko asana koliko
je različitih vrsta živih bića na Zemlji. James Hewit, priznati stručnjak za
jogu i pisac više knjiga o toj temi, u svojoj najobuhvatnijoj knjizi o jogi daje
opis 450 različitih asana. 39) On dijeli sve asane u tri skupine:

a) položaji za početnike, odnosno za pripremu zahtjevnijih položaja;

b) položaji srednjeg stupnja složenosti; i
c) položaji za napredne sljedbenike joge.

Prva skupina asana, t.j. početni, pripremni stupanj joga vježbi pose-
bno je pogodan za ljude na Zapadu, koji obično počinju prakticirati jogu u
srednjoj životnoj dobi, kad su mišići, zglobovi i kralježnica već izgubili dosta
od svoje gipkosti i snage. Najzahtjevnije i najkompleksnije asane koje spada-
ju u treću skupinu i koje bez problema izvode mnogi Indijci, uspije savladati
samo mali broj ljudi na Zapadu. Postoji velik broj knjiga i priručnika o hatha
yogi.40) Prema indijskoj tradiciji za učenje joge potreban je guru, ali ljudi na
Zapadu koje zanima joga kao metoda za poboljšanje kvalitete svakodnevnog
života i zdravlja, mogu umijeće jednostavnog, preliminarnog programa joga
vježbi naučiti bilo na kratkim tečajevima, bilo iz priručnika ili knjiga. Da bi se
postigli maksimalni učinci u pogledu poboljšanja zdravlja i povećanja životne
energije, važno je da se stekne navika dubokog, abdominalnog disanja. Vježbe
disanja (pranajama) treba shvatiti kao bitni dio hatha joge, isto kao što su to
asane. Ispravno disanje podrazumijeva duboko, usporeno i mirno abdomi-
nalno disanje i to kroz nos. Poželjno je prije joga vježbi isprazniti mjehur i ako
je moguće crijeva, kao i pročistiti nosnice. Prostorija u kojoj se vježba joga
mora biti dobro prozračena, ugodna i slobodna od vanjskih smetnji.

Od oko stotinu vježbi odnosno asana opisanih u spomenutoj knjizi J.

Hewita, koje spadaju u prvu, pripremnu skupinu namijenjenu početnicima,
ovdje će se dati kratki prikaz dvadesetak tipičnih asana:

1) Položaj palme (palmirasana), kod kojeg je tijelo uspravno kao drvo

palme, sa sastavljenim nogama i stopalima. Polako udišući ruke se podignu
uvis koliko je najviše moguće, podižući se istovremeno na nožne prste. U
tom se položaju ostane oko pet sekundi, pa se potom izdišući spuste ruke uz
tijelo kao i noge na stopala. Postoji više varijanti te asane: stopala mogu
ostati na podu; ruke se mogu spustiti uz prednji dio tijela s tim da se dlanovi
spoje ispod trbuha; kad se ruke podižu uvis, tijelo se može okrenuti na jednu
stranu a zatim na drugu, itd. Sve varijante palma položaja jačaju ruke, rame-
na, leđa, prsni koš i struk istovremeno opuštajući mišićnu napetost u tim
dijelovima tijela.
2) Okretanje tijela: u stojećem položaju ruke se ispruže naprijed s
dlanovima okrenutim dolje. Zatim se obje ruke i tijelo okrenu polako u lijevo
koliko god je to moguće s tim da noge ostanu u početnom položaju. Izvodeći
taj pokret polagano se izdiše. Nekoliko se sekundi ostane u tom položaju, pa
se polako vraća u početni položaj. Ta vježba povećava pokretljivost kralježnice
i jača mišiće struka.
3) Savijanje tijela unazad: stane se uspravno s rukama uzdignutim
uvis, s malo razmaknutim nogama. Tijelo se zatim polako savije iz struka
unatrag, držeći noge i karlicu nepokretnima. Izvodeći tu vježbu treba izbje-
gavati nagle pokrete savijajući tijelo bez naprezanja. Taj položaj pridonosi
gipkosti hrptenjače i jača donji dio leđa.
4) Položaj skakača u vodu: stane se uspravno sa sastavljenim noga-
ma i rukama spuštenim iz tijelo. Duboko se udahne, podigne se na nožne
prste, sagne se naprijed za oko 40 stupnjeva, istovremeno zabacujući ruke
unatrag. Potom se balansira na nožnim prstima oko deset sekundi kao na
rubu daske za skokove u vodu. Zatim se izdišući tijelo ispravi, ruke ponovno
stave uz tijelo i stopala spuste na pod. Izvođenjem tog položaja popravlja se
ravnoteža i koordinacija tijela, jačaju se stopala i gležnjevi, noge, abdomen,
leđa, ruke, ramena, vrat i vilice.
5) Okretanje ruku: stoji se uspravno sa stopalima razmaknutim oko 25
cm, rukama ispruženim u stranu, s dlanovima okrenutim gore. Ruke se zatim
okreću tako da se dlanovi usmjere prema dolje i obratno, ponavljajući te
pokrete 10-20 puta. Tom se vježbom popravlja fleksibilnost zglobova rame-
na, jača muskulatura i tonus ruku, ramena i leđa.
6) Uvlačenje abdomena i stražnjice: u sjedećem položaju sa stopalima
razmaknutim oko 25 cm, s rukama spuštenim uz tijelo, izdahne se, uvuče se
abdomen i u isto se vrijeme čvrsto stisne stražnjica. Kontrakcija abdomena
zadrži se oko pet sekundi, zatim se izdišući vrati u normalan položaj. Ova
asana jača abdomen i stražnjicu i poboljšava cirkulaciju u abdomenu i karlici.
7) Okretanje ramena: u stojećem se položaju, sa skupljenim nogama i
s rukama spuštenim uz tijelo, treba se koncentrirati na lijevo rame, kružiti
njime naprijed, dolje, nazad, gore, ponavljajući to kruženje 5-10 puta. Potom
to lijevo rame treba rotirati na isti način u suprotnom smjeru. Istu vježbu
treba uraditi s desnim ramenom i vježbu završiti istovremenim rotiranjem
obiju ramena, prvo u jednom, zatim u drugom smjeru. Ta vježba razgibava i
jača ramena, gornji dio leđa, ubrzavajući dotok krvi i hraneći živce gornjeg
dijela kralježnice.
8) Okretanje glave: ta se asana može izvoditi bilo u stojećem ili sjedećem
položaju. Leđa moraju u svakom slučaju biti uspravna, a vratni mišići opušteni.
Glava se okreće polako i bez naprezanja u smjeru kazaljke sata, a zatim u
suprotnom smjeru. Pomoću te vježbe uklanja se ukočenost vratnih mišića.
9) Inverzija ruku: u stojećem položaju, sa skupljenim nogama, pruže
se ruke naprijed, dodirnu se zapešća obje šake, a dlanovi se razmaknu kao
da se drži neka posuda. Zatim se ruke naglo obrnu i nakon nekoliko sekundi
vrate u početni položaj. Tom se vježbom povećava fleksibilnost ramena i
ručnih zglobova, razgibavaju se i jačaju mišići ruku, ramena, prsnog koša i
gornjeg dijela leđa.
10) Naizmjenično dodirivanje nožnih prstiju: sjedne se na pod uspravnih
leđa, a naprijed ispružene noge razmaknu se koliko je najviše moguće. Izdi-
šući sagne se naprijed i desnom se rukom dotakne lijevo stopalo. Ostane se
tom položaju oko tri sekunde, nakon čega se udišući vrati u početni položaj,
potom se izdišući sagne naprijed i lijevom rukom dotiče desno stopalo. Ta
vježba rasteže leđne mišiće, jača noge i abdomen.
11) Istezanje u ležećem položaju: legne se na pod s ispruženim noga-
ma, s rukama uz tijelo i dlanovima okrenutim dolje. Duboko udišući ruke se
polagano podignu uvis i istegnu, pa se nakon nekoliko sekundi izdišući vrate
u početni položaj. Vježba se ponavlja nekoliko puta pazeći da donji dio leđa
ostane priljubljen uz pod. Istezanje ruku na navedeni način poboljšava cirku-
laciju, razgibava i jača mišiće ruku, ramena i prsnog koša uklanjajući istovre-
meno njihovu ukočenost i napetost.
12) Dizanje i širenje nogu: u ležećem položaju s rukama ispruženim uz
tijelo podignu se polagano obje noge okomito uvis i potom se razmaknu ko-
liko je najviše moguće. Zatim se spuste na 2-3 cm od poda, spoje se, pa se
opet podignu okomito uvis. Ovaj se postupak, kojim se razgibavaju i jačaju
noge, kukovi i abdomen, ponavlja pet puta.
13) Okretanje u stranu: ležeći na podu s ispruženim i spojenim noga-
ma, s rukama prekriženim na prsima, okrene se tijelo na desnu, pa na lijevu
stranu. Taj se postupak ponovi više puta, što predstavlja dobru masažu za
kukove.
14) Okretanje koljena: legne se na pod s rukama ispruženim pored
tijela, a noge se saviju tako da se koljena spoje iznad stopala. Zatim se noge
odnosno koljena okrenu na jednu stranu i spuste na pod, potom na drugu
stranu istovremeno okrećući glavu u suprotnom smjeru. Vježba se ponavlja
nekoliko puta umjerenom brzinom, izdišući kod spuštanja koljena, a uzdišući
kod podizanja. Važno je zadržati donji dio leđa na podu. Vježba razgibava
struk, noge i kukove.
15) Položaj leša (savasana): kao što je već opisano, u ovom se položaju
legne na pod s raširenim nogama i rukama, zatvore se oči, diše se polagano
na nos pazeći da izdisaj bude potpun. Pažnja se usredotoči na postepeno
opuštanje svih dijelova tijela od stopala do glave. Najprije se nastoji da disa-
nje postane opušteno, lagano i ritmično, a zatim se sva pažnje fokusira na
pojedine dijelove tijela, prateći njihovo opuštanje i to ovim redom: lijevo stopalo,
list lijeve noge, bedro lijeve noge, desno stopalo, list desne noge, bedro desne
noge, karlica, abdomen, donji dio leđa, prsni koš, gornji dio leđa, lijeva šaka,
lijeva podlaktica, lijeva nadlaktica, lijevo rame, desna šaka, desna podlaktica,
desna nadlaktica, desno rame, grlo, vrat, vilice, usta, jezik, oči, obrve i tjeme.
Potom se treba ponovno koncentrirati na disanje, jer ono pospješuje relak-
saciju i smiruje um.
16) Stojeći uspravni položaj: to je temeljni stojeći položaj hatha joge
Stoji se uspravno, noge su spojene jedna uz drugu, ruke spuštene uz tijelo, a
glava, vrat kralježnica i noge su postavljene u okomitoj liniji. Tijelo mora biti
nepomično, ali ne ukočeno i rigidno, već opušteno. Takav uspravni položaj
tijela je važan, jer on obilježava psiho-fizičko stanje karakteristično za sve
joga vježbe: uravnoteženost, budnost, integriranu energiju, osjećaj cjelovito-
sti, tjelesnu i duševnu smirenost.
17) Položaj drveta: u stojećem uspravnom položaju savije se lijeva
noga, a njen se taban prisloni na unutarnju stranu desnog koljena. Zatim se
podignu obje ruke iznad glave spajajući njihove dlanove. U tom se položaju
ostane oko deset sekundi, pa se ista vježba ponovi s desnom nogom. Položaj
drveta popravlja kontrolu ravnoteže tijela, razgibava kukove, jača gležnjeve,
mišiće nogu, leđa i prsnog koša.
18) Istezanje u stojećem položaju: stojeći uspravno, polagano udišući
ispruže se i spoje ruke iznad glave, isprepletu se prsti i potom se tijelo, izdi-
šući, savije u desno. Nakon tri sekunde tijelo se, udišući, polako uspravi,
zatim se nakon kratke stanke od nekoliko sekundi savije u lijevo. Ti se pokreti
ponove dva do tri puta. Ova vježba popravlja krvotok, razgibava kralježnicu,
stanjuje struk, učvršćuje mišiće ruke, ramena, leđa, abdomena, prsnog koša,
kukova i nogu.
19) Egipatski položaj: sjedne se na stolicu s ravnim, okomitim naslonom.
Treba sjesti čvrsto, držeći noge i stopala zajedno, s tabanima na podu, s
uspravnim leđima u ravnoj okomitoj liniji s vratom i glavom. Dlanovi ruku
spuste se na bedra, diše se mirno i spontano. Položaj se zove egipatskim, jer
podsjeća na statue staroegipatskih vladara kako dostojanstveno i mirno sjede.
Taj položaj u kojem se ostaje nekoliko minuta doduše ne razgibava i ne jača
zglobove i mišiće, ali djeluje na smirivanje živčanog sustava i na očuvanje
vitalne energije.
20) Položaj mačke: klekne se, tijelo se sagne prema dolje podržavajući
se rukama odnosno dlanovima spuštenim na pod. Koljena se drže zajedno,
leđa su paralelna s podom, a vrat i glava su liniji s leđima, tako da su oči
uprte u pod. Zatim se udahne spuštajući leđa, a podižući glavu. Tijelo između
ramena i kukova treba spustiti što je moguće niže, ostajući u tom položaju
šest do deset sekundi. Potom se polako izdišući podignu leđa uvis što je više
moguće, a glava se spusti. Nakon stanke od šest do deset sekundi vježba se
ponovi i to dva do tri puta. Ova vježba čini kralježnicu gipkom, jača živčani
sustav, poboljšava krvotok, pospješuje probavu i uklanja konstipaciju.

U drugu skupinu spadaju asane namijenjene učenicima joge srednjeg

stupnja, ali većina njih je pogodna i za početnike. U repertoar joga programa
uvedenih na Zapadu i prilagođenih potrebama tamošnjih ljudi, t.j. njihovim
specifičnim fiziološkim i psihološkim zahtjevima, uključenje veći broj asana
iz te druge skupine. Kad se postigne visok stupanj izvježbanosti u asanama
drugog stupnja, t.j. kad elastičnost mišića i zglobova dosegne odgovarajuću
razinu, može se preći na treći stupanj joga vježbi. Vrijeme potrebno da se
učenik joge osposobi za treći stupanj je veoma različito i ovisno o mnogim
čimbenicima, kao na pr. o starosti i zdravlju učenika, tjelesnoj snazi i gipkosti,
tjelesnoj građi i proporcijama, mentalnoj ravnoteži itd. Početni stadij može
trajati nekoliko mjeseci, a i nekoliko godina, a neke osobe nikad ne uspiju
dosegnuti napredni stupanj. Ali to ne treba biti razlog za razočaranje ili
zabrinutost, jer i početna skupina vježbi pruža, ako se sprovodi redovito,
velike koristi za fizičko i mentalno zdravlje. Od oko stotinu pedeset asana
srednje skupine, ovdje se daje kratki opis njih petnaestak.

1) Položaj leteće ptice (prednje savijanje): u stojećem položaju s noga-

ma razmaknutim oko 60 cm, rukama spuštenim uz tijelo, izdišući sagne se
tijelo naprijed prema dolje, tako da se pogled usmjeri među noge. Ruke se
istovremeno zabace unatrag prema gore. Ostane se u tom položaju oko šest
sekundi, pa se polako, udišući, uspravi tijelo i ruke vrate u početni položaj.
Ova je vježba odlična za labavljenje mišića ramena i gornjeg dijela leđa, za
razgibavanje kralježnice, za jačanje ruku i nogu. Ona također pospješuje
krvotok, naročito u predjelu lica i tjemena.
2) Položaj leteće ptice (savijanje unatrag): početni je položaj isti kao i
u prethodnoj asani, samo što se sada tijelo, udišući, savija unatrag koliko god
je to bez napora moguće, uz istovremeno širenje ruku i njihovo zabacivanje
unatrag, tako da je i glava okrenuta natrag, a pogled upućen na strop. Nakon
stanke od šest sekundi, tijelo se, izdišući, uspravi. Taj položaj razgibava i jača
kralježnicu i stimulira cirkulaciju.
3) Čučanje na prstima: u uspravnom stojećem položaju sa stopalima
razmaknutim oko 60 cm duboko se udahne, podigne se na nožne prste uz
istovremeno širenje ruku u stranu u visini ramena. Balansirajući na prstima
čučne se izdišući i zadržavajući hrptenjaču u okomitom položaju. U tom se
p oložaju ostane šest sekundi, nakon čega se udišući ustane, ruke se spuste
niz tijelo a nožni prsti na pod. Vježba se ponovi još jednom s tim da se sada
ruke ispruže prema naprijed. Ova vježba poboljšava održavanje ravnoteže
razgibava i jača stopala, koljena, kukove i bedra.
4) Položaj ratnika: to je jedna od najpoznatijih klasičnih asana, a izvodi
se tako da se iz stojećeg uspravnog položaja desnom nogom zakorači što je
više moguće naprijed. Zatim se tijelo spusti dok koljeno lijeve noge ne dodirne
pod, a desna se ruka ispruži snažno naprijed u visini ramena. Lijeva ruka
ostane priljubljena uz lijevu stranu tijela i napola je savinuta. U tom se položaju
uz oštar pogled ustremljen prema naprijed ostane oko šest sekundi. Nakon
vraćanja u početni položaj, vježba se ponovi s iskorakom lijeve noge. U
klasičnim joga tekstovima naglašava se da ta asana »proizvodi neviđenu
snagu, izdržljivost, hrabrost i čvrstinu«.
5) Savijanje nogu u stojećem položaju: stane se uspravno, stopala se
drže zajedno, ruke su spuštene uz tijelo. Težište tijela se premjesti na lijevu
nogu, a desno se koljeno podigne koliko je najviše moguće uz zadržavanje
ravnoteže. Držeći kralježnicu uspravnom, ruke se sklope oko desne potkolje-
nice, koljeno se privuče tijelu, a pogled usmjeri u neku točku naprijed u visini
očiju. Tako se ostane oko šest sekundi, pa se vježba ponovi podižući lijevu
nogu. Ovaj položaj popravlja tjelesnu ravnotežu i mentalnu koncentraciju,
razgibava noge i kukove i učvršćuje kralježnicu.
6) Laki sjedeći položaj: to je najlakši sjedeći položaj, pogodan za počet-
nike. Sjedne se na pod s nogama prekriženim kod gležnjeva. Glava, vrat i
kralježnica drže se uspravno u okomitoj, ravnoj liniji. Koljena se potisnu što
je niže moguće, ali bez naprezanja. Obje se ruke polože opušteno na koljena.
Redovitim vježbanjem koljena se mogu postepeno potisnuti sve niže. Sjedenje
na podu s prekriženim nogama uobičajeno je ne samo u Indiji, gdje se taj
položaj smatra najudobnijim sjedećim položajem, nego na Istoku općenito.
Zapadnjaci, koji su od djetinjstva navikli da sjede na stolici, trebaju prilično
vježbanja i razgibavanja nogu i kukova, kako bi mogli bez napora ostati u
sjedećim asanama dulje vrijeme. Taj tradicionalni joga sjedeći položaj ima
mnoge blagotvorne učinke: razgibavanje i jačanje gležnjeva, koljena i kuko-
va, jačanje leđnih mišića, prevenciju reumatizma i artritisa, smirivanje i jačanje
živčanog sustava, skupljanje i čuvanje vitalne energije.
7) Priprema za »savršeni položaj« (siddhasana): indijski naziv tog
položaja dolazi od sanskrtske riječi »siddha«, koja znači mudrac odnosno
savršena osoba, a izuzetne psihičke sposobnosti takvih osoba zovu se siddhi-
ji. U tom se položaju sjedne na pod s ispruženim i raširenim nogama. Jedna
se noga zatim savije tako da se stopalom dodirne unutrašnja strana gornjeg
bedra druge ispružene noge. Dišući lagano i spontano, ostane se u tom položaju
oko pola minute ili dulje, nakon čega se vježba ponovi savijanjem druge noge.
Tom se asanom razgibavaju kukovi i noge, jačaju leđni mišići, smiruje se i
jača nervni sustav i priprema tijelo za savršenu verziju te asane.
8) Priprema za lotos položaj: kao i u prethodnom položaju sjedne se na
pod s ispruženim i raširenim nogama, savije se jedna noga i položi njeno
stopalo na bedro druge noge tako da se izvrne prema gore. Ostane se u tom
položaju pola minute ili duže, pa se vježba ponovi s drugom nogom. Taj po-
jednostavljen polu-lotos položaj priprema noge, kukove i leđa za potpuni lo-
tos položaj.
9) Položaj groma: to je temeljni položaj mnogih drugih asana hatha
joge. Klekne se držeći koljena zajedno, pa se sjedne na unutarnje rubove
okrenutih stopala. U naprednom izvođenju ove vježbe jogin sjedi na podu
između stopala. Ruke su položene na koljenima. Treba sjediti uspravno, držeći
glavu i leđa u okomitoj ravnoj liniji i dišući polako i spontano, ostajući u tom
položaju barem jednu minutu. Sjedenje u tom položaju smiruje um i živce,
učvršćuje noge i razgibava zglobove koljena. Taj se položaj često koristi za
kontrolirano disanje (pranajamu) i za meditaciju.
10) Položaj lava: sjedne se s uspravnim leđima kao i u položaju gro-
ma, izdiše se dok se pluća sasvim ne isprazne, otvore se širom oči i usta,
isplazi se jezik koliko je najviše moguće uz istovremeno napinjanje ruku i
čitavog tijela. Zadrži se taj položaj šest sekundi, opusti se, diše se prirodno,
pa se vježba ponovi. Lavlji položaj je primjer statičke vježbe, kojom se jača i
učvršćuje tijelo bez pokretanja mišića. Taj položaj stimulira cirkulaciju i
usmjerava krvotok u grlo poboljšavajući tako kvalitetu glasa, sprečavajući i
liječeći upalu grla. Iako taj položaj izgleda bizaran zbog grotesknog izraza
lica, on se u hatha jogi smatra veoma važnim.
11) Položaj krave: sjedne se na isti način kao u položaju groma, savije
se desna ruka, lakat se podigne uvis, ruka se pruži preko desnog ramena
prema dolje sredinom leđa kolikogod je niže moguće, a da se ne poremeti
okomiti položaj kralježnice. Zatim se savije lijeva ruka, dovede se odozdo na
sredinu leđa, tako da se spoje i isprepletu prsti obiju ruku. Dišući polako i
prirodno ostane se u tom položaju oko šest sekundi, pa se vježba ponovi u
obratnom položaju ruku.
12) Položaj letećeg labuda: početni je položaj isti kao u prethodnoj
vježbi. Rašire se ruke u liniji s ramenima, pa se zatim počnu laganim pokreti-
ma njihati ruke gore dolje kao da su krila, udišući kod pokreta prema gore i
izdišući kod pokreta prema dolje, zamišljajući kod udisanja da se usisava
vitalna energija (prana). Držeći tijelo nepokretno i mičući samo ruke, nji-
hanje ruku ponavlja se barem deset puta. Taj položaj učvršćuje živčani su-
stav, razgibava ramena, ručne zglobove, jača muskulaturu gornjeg dijela leđa
13) Salaam položaj: i ovdje je početni položaj kao u prethodnim
vježbama. Sjedeći s uspravnim leđima udahne se podižući ruke uvis s dlanovi-
ma okrenutim naprijed. Izdišući spuste se ruke polako prema naprijed
istovremeno spuštajući glavu, ramena i torzo prema podu. Tako se ostane
šest do deset sekundi, pa se udišući podignu ruke i polako uspravi tijelo
Nakon nekoliko sekundi vježba se ponovi. Salaam položaj razgibava
kralježnicu, ramena i noge, isteže vrat, leđne mišiće i ruke, smiruje i jača
živčani sustav, poboljšava cirkulaciju naročito u predjelu lica i tjemena. Priti-
sak na abdomen služi kao oblik interne masaže, poboljšavajući probavu i
sprečavajući konstipaciju.
14) Polustoj na ramenima: to je priprema za potpuni stoj na rameni-
ma. Legne se na pod s ispruženim nogama koje se drže zajedno. Zatim se
noge podignu uvis i zabace unatrag, a kukovi se podržani rukama podignu
oslanjajući tijelo na laktove i nadlaktice. Laktovi počivaju na podu u širini
ramena. Noge su ispružene iznad lica u kutu od oko 45 stupnjeva u odnosu
na pod. Diše se duboko pomoću abdomena ostajući u tom položaju najmanje
dvadeset sekundi. Učinci polustoja na ramenima slični su, iako u mnogo
manjoj mjeri, onima potpunog stoja, a njegovo redovito vježbanje uskoro će
omogućiti izvođenje potpunog stoja.
15) Stoj na ramenima (sarvangasana): »sarva« znači na sanskrtu pot-
pun, a »anga« tijelo, pa se taj položaj ponekad zove »potpuni položaj tijela«, a
neki ga zovu i »položaj svijeće«. Počinje se kao u prethodnoj vježbi: noge se
podignu i saviju s koljenima iznad prsnog koša. Koristeći laktove i nadlaktice
podigne se tijelo poduprto šakama (s raširenim palčevima) prislonjenim na
donji dio leđa. Važno je napomenuti da ruke ne smiju biti položene na kukove
kao u prethodnoj vježbi, jer kukove sada treba podignuti u viši položaj. Tijelo
treba podignuti u okomiti položaj, a noge ispružiti tako da se tijelo i noge
nalaze u ravnoj liniji, okomitoj prema podu. Težište tijela je na ramenima i
vratu. Diše se duboko abdomenom. U tom se položaju ostane najmanje dvade-
set sekundi, pa se polako vrati u početni položaj. Sarvangasana omogućuje
zahvaljujući inverznom položaju tijela da venozna krv teče u srce bez otpora
sile gravitacije, što vrijedi i za mozak, facijalne mišiće i tjeme. Krvlju se
također obilato snabdijeva vrat s blagotvornim učinkom na tiroidnu i parati-
roidnu žlijezdu. Drugi povoljni učinci sarvagasane su: smirivanje živčanog
sustava, razgibavanje i jačanje kralježnice, zdjelice i abdomena, ublažavanje
varikoznih vena, prevencija i ublažavanje astme, nesanice, konstipacije, men-
strualnih poremećaja, jačanje seksualnih sposobnosti, stimuliranje endokrinih
Žlijezda.

U treću skupinu joga vježbi ulazi velik broj položaja za napredne učenike
joge, od kojih su neke veoma teške pa zahtijevaju dugotrajno, uporno i siste-
matsko vježbanje. Važno je da se ne forsiraju zahtjevne asane preko trenut-
nih tjelesnih mogućnosti, jer je postizavanje potrebne gipkosti zglobova, tje-
lesne snage i sposobnosti balansiranja i koordinacije postepen i ponekad dugo-
trajan proces. Iz velikog repertoara od oko 250 asana te treće, najnaprednije
i najsloženije skupine svaki učenik odnosno izvođač joge može odabrati one
položaje koji odgovaraju njegovim tjelesnim mogućnostima. Ovdje se daje
kratki opis petnaest tipičnih asana ove skupine.

1) Položaj drveta: stane se uspravno, savije se lijeva noga a lijevo se

stopalo podigne i prisloni na desno bedro, držeći leđa uspravna. Ruke se
podignu iznad glave, a dlanovi se spoje. Ostane se u tom položaju barem
deset sekundi dišući prirodno i duboko, pa se vježba ponovi s drugom nogom.
Položaj drveta razgibava kukove, učvršćuje gležnjeve, jača mišiće nogu, leđa,
prsnog koša i poboljšava ravnotežu i cirkulaciju.
2) Položaj trokuta I. u uspravnom stojećem položaju, raširenih nogu,
duboko udišući ruke se rašire u stranu u liniji s ramenima i paralelno s po-
dom, s dlanovima okrenutim dolje. Držeći obje ruke u tom položaju, savije se
tijelo u struku udesno i prema dolje tako da se prstima lijeve ruke dotakne
desni gležanj ili stopalo. Glava se okrene gore, a pogled se usmjeri podignu-
toj desnoj ruci. Ostane se tako barem deset sekundi, a potom se isti pokreti
izvedu na drugoj strani tijela. Položaj trokuta učvršćuje nožne mišiće, uklanja
suvišnu masnoću struka, proširuje prsni koš. rasteže ruke, ramena i leđa,
masira trbušne organe i hrani nerve kralježnice.
3) Položaj trokuta II. u ovoj vježbi se nakon izvođenja trokuta I. podi-
gnuta desna ruka pomakne preko glave tako da dođe u paralelni položaj s
podom.
4) Virabhadra položaj: zove se po Virabhadri, neustrašivom junaku
hinduskih legendi. Vježba se izvodi u stojećem položaju držeći noge i koljena
zajedno, s rukama ispruženim iznad glave i spojenim dlanovima. Zatim se
rašire noge, tijelo se okrene udesno tako da se desno stopalo okrene za 90
stupnjeva udesno, a lijevo stopalo samo malo također udesno. Sada se savije
desno koljeno koje se potom pomakne naprijed dok ne dođe u položaj okomit
na petu. Vježba se završava zabacivanjem glave unatrag i pogledom upe-
renim prema uzdignutim rukama. Taj se položaj zadrži barem deset sekundi,
dišući spontano. Tom se vježbom jačaju gležnjevi, koljena, kukovi i ramena
učvršćuju se noge, prsni koš, leđa i vrat, popravlja se ravnoteža i koncen-
tracija, dobiva se osjećaj snage i hrabrosti.
5) Položaj s prednjim sagibanjem: stoji se široko razmaknutih nogu i
rukama sklopljenim iza leđa. Tijelo se, polako izdišući, sagne u struku prema
dolje, lice se pritisne na lijevo koljeno, ruke se zamahnu iza leđa uvis koliko-
god je više moguće. Ostane se u tom položaju deset do petnaest sekundi, pa
se udišući tijelo uspravi. Zatim se tijelo ponovno sagne, a lice se ovaj puta
prisloni uz desno koljeno.
6) Savršeni položaj: sjedne se na pod s ispruženim nogama, savije se
lijeva noga, a njena se peta podvuče pod butinu desne noge. Desna se noga
također savije s petom podvučenom pod butinu lijeve noge. Zatim se vježba
ponovi s izmijenjenim položajem nogu.
7) Polu-lotos položaj: taj je položaj nalik prethodnom, s tom razlikom
što je desna noga savijena i prislonjena na bedro suprotne noge, dok je lijeva
noga kao u prethodnoj vježbi podvučena ispod suprotnog bedra.
8) Lotos položaj: to je klasični položaj za meditaciju, koji se još zove
položaj Buddhe. Sjedeći na podu tijelo počiva čvrsto na stražnjici i bedrima,
kralježnica je uspravna, a vrat i glava su u liniji kralježnice. Noge su prekrižene,
a stopala obje noge postavljena na suprotna bedra s izokrenutim tabanima.
9) Položaj štapa: iako je to naizgled jednostavan položaj, njegovo
ispravno izvođenje je prilično teško. Sjedne se na pod s ispruženim nogama,
koje se drže zajedno, oblikujući pravi kut s uspravnim tijelom. Dlanovi obje
ruke stave se na pod i držeći leđa uspravno, rukama se snažno pritisne
prema dolje. Prsni koš se raširi, a trbuh uvuče. Dišući prirodno, pritisak ruku
prema dolje održava se oko petnaest sekundi. Taj položaj jača ruke, ramena
i leđa.
10) Istezanje leđa: i u ovom se položaju sjedne na pod s ispruženim i
spojenim nogama, duboko se udahne, zatim se izdahne savijajući tijelo napri-
jed, stavljajući dlanove ispod stopala i spuštajući lice među koljena. Podlak-
tice i laktovi obje ruke leže na podu uz noge. Slobodno dišući ostane se u tom
položaju deset do dvadeset sekundi. Kod ispravnog izvođenja te vježbe leđa
se osjećaju opuštenim, iako su jako istegnuta. U tom položaju dolazi do ubrza-
nog krvotoka uzduž kralježnice, zbog čega se smatra da ta vježba povećava
seksualnu moć i unapređuje zdravlje reproduktivnih organa. Stiskanje trbu-
ha potiče probavu i pražnjenje crijeva.
11) Širenje nogu: iz stojećeg položaja tijelo se spušta šireći polako
stopala obiju nogu u stranu sve dok se rukama ne dotakne pod. Dlanovi obiju
ruku stave se na pod u širini ramena, a noge se nastave širiti tako da se na
kraju sjedi na stražnjici i raširenim nogama. Tada se ruke podignu i dlanovi
se spoje ispred grudnog koša. Položaj se održava s uspravnim leđima deset
do dvadeset sekundi, poslije čega se noge sastave upirući se dlanovima o
pod. Ta vježba isteže, razgibava i jača nožne mišiće i pospješuje dotok krvi u
karlicu.
12) Položaj vijenca: ljudi na Istoku sposobni su čučati tako da su im
stopala i pete na podu, dok zapadnjaci kad čuče oslanjaju se obično na nožne
prste, zbog čega uvježbavanje tog položaja zahtijeva dosta strpljivosti.
Vježbajući položaj vijenca treba čučnuti tako da se koljena i gležnjevi oba-
dviju nogu drže zajedno i da tabani ostanu čvrsto na podu. Balansiranje s
ispruženim rukama pomaže kod spuštanja i podizanja stražnjice. U položaju
čučnja treba ostati petnaest do trideset sekundi. Taj položaj jača noge, poboljša-
va održavanje ravnoteže i učvršćuje nervni sistem.
13) Stoj na glavi: taj je položaj mnogo teži od ranije opisanog stoja na
ramenima, pa je potrebno prethodno izvršiti pripreme u dvije faze. U prvoj
fazi uvježbava se ovaj položaj: klekne se na pod, dlanovi s isprepletenim
prstima stave se na vrh glave, izdišući sagne se naprijed, vrh glave spusti se
na pod kao i podlaktice i laktovi i to u širini ramena. Tada se noge isprave i
stopala oprezno pomaknu naprijed, dok gornji dio tijela oslanjajući se na vrh
glave ne dođe u okomit položaj prema podu. U drugoj fazi se, nakon što se
izvede prethodni položaj, noge polagano podignu, dok ne dođu u paralelan
položaj s podom. Tek kad se dobro uvježbaju navedene pripreme, može se
početi s izvođenjem stoja na glavi i to tako da se nakon što je izvedena druga
pripremna faza, t.j. nakon što su noge podignute u paralelan položaj s po-
dom, one ispruže sasvim uvis u okomit položaj zajedno s gornjim dijelom
tijela. U početku se ostane u položaju stoja na glavi samo nekoliko sekundi,
pa se postepeno to vrijeme produžuje do jedne i više minuta. Glavne fizio-
loške koristi od stoja na glavi proizlaze od obrnutog djelovanja sile gravitacije
na tijelo. Naime, za vrijeme tjelesne inverzije arterijska krv teče od stopala i
gležnjeva prema vratu, licu i mozgu. Međutim, invertirani položaj može biti
opasan za osobe s visokim krvnim tlakom i sa glaukomom.
14) Položaj pauna: klekne se, dlanovi se stave na pod ispred koljena s
prstima okrenutim prema stopalima, trbuh i prsni koš se spuste na laktove i
nadlaktice. Zatim se prsa i trbuh spuste na laktove i nadlaktice, težište tijela
se, izdišući, prenese naprijed, a noge se podignu i ispruže sve dok tijelo za-
jedno s nogama ne dođe u vodoravni položaj. U tom se položaju, upirući se o
dlanove i držeći laktove približene što je više moguće, balansirajući i priro-
dno dišući ostane deset do dvadeset sekundi. Vježba će biti lakše izvediva
ako se prednji dio ruke prvo osloni na pod i zatim podigne istovremeno s
podizanjem nogu. Tom se vježbom jačaju leđa, trbušni mišići i organi. Pored
toga stimulira se peristaltika crijeva i ubrzava krvotok.
15) Položaj vrane: čučne se oslanjajući se na nožne prste s razmaknu-
tim koljenima, dlanovi se stave na pod između koljena. Potom se koljena
stave na stražnji dio nadlaktica, tijelo se nagne naprijed, a stopala podignu s
poda tako da tijelo balansira opirući se o dlanove na podu. Položaj se drži
deset do dvadeset sekundi, prirodno dišući. Ova vježba jača ruke i ramena i
masira trbušne organe.

Iako se često ističe da se joga položaji ne smiju u slučaju bolesti

shvatiti kao zamjena za liječničku terapiju, svi poznavaoci i učitelji joge na-
vode njene mnoge povoljne zdravstvene učinke. Kod toga svaka asana po-
sjeduje svoj specifičan fiziološki učinak djelujući blagotvorno na određena
oboljenja. Tako na pr. za prevenciju i liječenje astme koristan je položaj leša,
stoj na glavi, lotos položaj, stoj na ramenima. Za tegobe s leđima preporuča
se položaj mačke i stoj na ramenima; za bronhitis lotos položaj i stoj na
ramenima; za konstipaciju stoj na glavi i stoj na ramenima; za poremećaje
bubrega stoj na ramenima; za probleme s grlom položaj lava; za nervnu
napetost položaj leša i stoj na ramenima itd. Učitelji joge preporučuju da se
svaki dan posveti 20-30 minuta vježbama joge i to prema individualnom pro-
gramu u koji će se uključiti pažljivo odabrane vježbe u skladu s osobnim
mogućnostima. U početku će program sadržavati najjednostavnije vježbe iz
prve, pripremne skupine i tek nakon nekog vremena uključivat će se poste-
peno vježbe iz druge skupine, a na kraju u slučaju dobre uvježbanosti i vježbe
treće skupine. Poželjno je naravno da se joga vježba uz pomoć iskusnog
učitelja, ali ako to nije moguće obilna literatura može pomoći zainteresiranoj
osobi da sama sastavi, prilagođuje i sprovodi svoj program joga vježbi. Re-
dovito svakodnevno obavljanje joga vježbi urodit će, prema uvjerljivim
svjedočanstvima golemog broja ljudi, već nakon mjesec - dva osjetnim
poboljšanjem općeg psihofizičkog stanja.

Kao što je već spomenuto, pored asana druga bitna komponenta hatha
joge je kontrola disanja, pranajama. Sir Paul Dukes, poznati autoritet za hatha
jogu, koji je studirao i podučavao jogu u Indiji, kaže da je purifikacija ključni
element joge, a da je ispravno disanje, pranajama najvažniji način purifika-
cije.41) Stoga mnogi poznavaoci hatha joge smatraju da je kontrola disanja
čak važnija od asana, iako obje vježbe čine integralnu cjelinu. U svakom
slučaju vježbe disanja su bitne za preliminarnu purifikaciju, t.j. za pročišća-
vanje stanica i živčanog sustava, koji se na taj način osposobljavaju prema
učenjima joge za kontrolu suptilnih tjelesnih energija. Jogijska kontrola disa-
nja djeluje na dvije razine: na egzoteričnoj razini na kojoj se unapređuje tjele-
sna vitalnost i zdravlje, i na ezoteričnoj na kojoj se postiže mistično stanje
svijesti. Pranajama priprema svijest za meditativne vježbe rađa joge time što
usavršava sposobnost koncentracije i kontemplacije. Riječ pranajama sa-
stoji se od dva dijela: prana znači dah ili točnije životni dah, a jama kontrolu.
Dakle doslovni prijevod pranajame je kontrola disanja, što znači svjesno regu-
liranje strujanja zraka u pluća i iz njih na način da to strujanje bude polagano,
ravnomjerno, duboko i ritmičko, a nakon svakog udisaja i izdisaja dah se
nekoliko sekundi zaustavi. U nekim vježbama diše se naizmjence samo kroz
jednu nosnicu, dok je druga zatvorena.

Prema drevnim hinduskim spisima prana je životna sila, koja kao koz-
mička energija prožima sve što postoji i koju čovjek upija prilikom disanja.
Prana je životna sila koja postoji u čovjeku i oko njega i koja u krajnjoj liniji
upravlja svim životnim procesima, disanjem, krvotokom, probavom itd. Ona
je univerzalna životna energija, a vježbe joge omogućavaju da čovjek crpi iz
tog oceana životne energije povećavajući tako svoju fizičku i mentalnu vital-
nost. Zrak koji čovjek udiše nabijen je pranom, a naročito je u izobilju prisu-
tan u sunčevoj svjetlosti, kao i u voću i povrću i drugim plodinama sazrelim
na suncu. Međutim, zrak je bitniji za život od hrane i otuda važnost ispravnog
disanja, kojim se osigurava bogatije snabdijevanje organizma pranom. Kod
toga je značajna okolnost da organizam posjeduje sposobnost akumuliranja
prane, koja se u tijelu koncentrira kao latentna energija i koja se pomoću
pranajame može aktivirati. U joga disanju, pranajamom se dakle ne samo
usisava dodatna prana, nego se također aktivira u tijelu već akumulirana i
latentna prana, koju čovjekov organizam koristi za unapređenje fizioloških,
mentalnih, pa i spiritualnih funkcija.
 Većina ljudi na Zapadu ne diše ispravno: oni su žrtve loših navika
disanja pa primjenjuju uglavnom plitko disanje ograničeno na gornji dio pluća.
Dok mala djeca dišu opušteno, abdominalno i duboko, kasnije razne inhibi-
cije i napetosti, mentalne, moralne, socijalne i fizičke tipične za visoko razvi-
jena industrijska društva, potiskuju prirođenu sposobnost ispravnog disanja
Način života na Zapadu obilježen je takmičenjem i postizavanjem maksimal-
nih rezultata što s vremenom dovodi do kontrakcije respiratornih mišića prs-
nog koša. To ima za posljedicu sve pliće disanje i udisanje sve manje količine
zraka i kisika. Takvo disanje je štetno za zdravlje, jer ne omogućava da se
krv snabdije optimalnom količinom kisika niti da hrana adekvatno sagori u
tijelu i pretvori se u energiju. To znatnim dijelom, po mišljenju učitelja joge,
objašnjava čestu pojavu kroničnog zamora, glavobolje i nervnih poremećaja
u industrijskim društvima. Prema učenju joge kisik je najvažnija čovjekova
hrana, jer je on neophodan za metaboličke procese o kojima ovisi održavanje
života. Maksimalni volumen zraka koji čovjek može izdahnuti zove se vitalni
kapacitet i on u prosjeku iznosi 3 800 kubnih centimetara. U normalnom,
uobičajenom disanju čovjek udahne svega 600 kubnih centimetara zraka, a
ako udahne punom snagom, može povećati količinu primljenog zraka na 3
800 kubnih centimetara. Vježbanjem pranajame respiratorni se mišići
osposobljavaju za efikasnije djelovanje tako da nakon nekog vremena
ispravno disanje postaje navika s velikim pozitivnim psihofizičkim učincima.
Poznavaoci joge tvrde da ispravno joga disanje poboljšava procesuiranje
zraka u plućima, da pročišćuje krv, smiruje i jača živčani sustav, potiče men-
talnu ravnotežu i smirenost i opušta tijelo i duh.

Za brzo smanjenje napetosti učitelji pranajame preporučuju ovu veo-

ma jednostavnu vježbu disanja: sjedne se na stolicu uspravljenih leđa, smiri
se i nekoliko se minuta zatvorenih očiju diše prirodno, polako i duboko. Odavna
je u jogi uočena pojava, da opuštanje mišića djeluje na smirivanje uma. Rit-
mičko disanje već nakon 10-15 minuta stvara osjećaj lakoće i bodrosti kako
u mišićima tako i u emocionalnoj sferi. Iako proces disanja automatski reg-
ulira respiratorni centar u stražnjem dijelu mozga, vježbanjem se može postići
stanoviti stupanj voljne, svjesne kontrole tog procesa. O tom fenomenu F.
Miller i Ruth Goode pišu slijedeće: »Automatska kontrola disanja djeluje bez
obzira da li mi tom procesu obraćamo pažnju ili ne, jer inače ne bismo smjeli
spavati. Ali kad bi disanje ovisilo samo o automatskoj kontroli, čovjek ne bi
mogao izvršavati mnoge svoje vještine, niti bi bio sposoban izražavati svoje
osjećaje kroz smijeh, pjesmu i govor. Preživljavanje i evolucija ljudske vrste
ovisila je velikim dijelom o tisućama nevidljivih adaptacija i koordinacija u
napadu i obrani, koje su bile moguće zahvaljujući dualnoj kontroli disanja,
prirodnom daru čovjeka, kontroli koja je djelomično automatska, a djelo-
mično svjesna.« 42) Kontrolu disanja doveli su do vrhunca indijski jogini, koji
se daju živi zakopati, što mogu zahvaliti svojoj sposobnosti bitnog usporava-
nja disanja i srčanog pulsa tako da mogu stanovito vrijeme preživjeti sa sma-
njenom količinom kisika. Putem kontrole disanja (tumo) jogini na Himalaji-
ma i na Tibetu mogu povećati tjelesnu temperaturu, tako da mogu satima
sjediti goli ili polugoli na temperaturi ispod ništice.

U pranajami razlikuju se četiri faze disanja:

a) udisanje (puraka), koje je mirno, lagano i duboko;

b) stanka odnosno suspenzija disanja (kumbhaka);
c) izdisanje (rećaka), koje treba biti polagano i potpuno;
d) ponovna stanka s ispražnjenim plućima prije nego se proces disa-
nja ponovi.

U jogijskom disanju čin udisaja sastoji se od dva povezana dijela. U

prvom dijelu prsni koš se raširi kako bi se napravio prostor da se pluća mogu
što potpunije napuniti zrakom, dok se u drugom dijelu potisne dijafragma
stišćući abdomen. Važan moment kod navedenih pokreta disanja je da oni
trebaju biti ležerni, bez naprezanja. Treba udisati što dublje, ali udisanje treba
prekinuti onog časa kad počinje bivati neugodno. Zadržavanje daha je svjestan
čin, kojim se kontrolira mehanizam automatske regulacije disanja. Tim se
činom prelazi od »automatske« na »ručnu« kontrolu disanja, što zahtijeva
stanovito uvježbavanje kako bi se izbjegao napor i neugoda kod duljeg
zadržavanja daha. Osobe koje su savršeno svladale tehniku pranajame mogu
zadržati dah više minuta, ali se većini osoba ne preporuča suspenzija disanja
dulja od 5-10 sekundi. Povoljni učinci kumbhake su fiziološke i psihološke
naravi. Fiziološka korist sastoji se u tome što stanka u disanju pruža više
vremena za miješanje svježeg, upravo udahnutog zraka s ustajalim, rezidual-
nim zrakom koji se zadržao u alveolama pluća. Profesor Ernest Wood na-
glašava da suspenzija disanja kod punih pluća pomaže u pročišćavanju rezi-
dualnog zraka. On s tim u vezi kaže: »I nakon potpunog izdisaja ostane u
plućima oko 200 kubnih centimetara zraka. Kako se pluća udisanjem na-
pune u prosjeku s oko 600 kubnih centimetara svježeg zraka, taj se zrak
pomiješa s 200 kubnih centimetara rezidualnog zraka, u kojem je veći udio
ugljičnog dioksida a manji udio kisika nego u upravo udahnutom zraku.
Miješanje svježeg i ustajalog omogućava da u alveole uđe veća količina
zraka, što znači veću oksigenizaciju krvi. Eksperimenti su pokazali da mije-
šanje udahnutog zraka (s većim udjelom kisika) s rezidualnim zrakom zahti-
jeva stanovito vrijeme. To znači da kumbhaka omogućava bolju difuziju uda-
hnutog zraka, nego u slučaju da izdisanje počne neposredno nakon udisaja
Stoga se najpovoljniji učinci ispravnog disanja, kako preporučuju učitelji hatha
joge, postižu kod ovakvog omjera pojedinih faza disanja: udisanje - suspen-
zija - izdisanje = 1 - 4 - 2. Taj se omjer smatra optimalnim, ali za početnike
je realističniji omjer 1 - 1 - 1 ili 1 - 1- 2.« 43) Učitelji joge ističu važnost
respiratorne stanke, koja pridonosi stvaranju osjećaja unutrašnjeg mira, spo-
kojstva, nestanka anksiozonosti, straha i drugih negativnih emocija. U prana-
jami izdisaj obično traje dvostruko dulje od udisaja, što ukazuje važnost pot-
punog izdisaja. Naime, što je potpuniji i učinkovitiji izdisaj, to će u plućima
ostati manje rezidualnog zraka, a pored toga idućim će se udisajem udahnuti
veća količina zraka. Paramansa Svami Mahešvarananda u svojoj knjizi Yoga
in Daily Life kaže, da je optimalna dužina jednog čina disanja (udisaj, stan-
ka, izdisaj, stanka) jedna minuta. On preporuča ovaj omjer pojedinih faza: 1
- 4 - 2 - 4 , što znači da bi kod ukupne dužine disanja od jedne minute trajanje
pojedinih faza bilo: udisaj 5 sekundi, stanka 20 sekundi, izdisaj 10 sekundi i
stanka 20 sekundi. Austrijski psihijatar Wilhelm Reich pridavao je potpunom
izdisaju ključnu ulogu u svojoj metodi psihoterapije, jer je primijetio da neu-
rotične osobe ne izdišu duboko i potpuno.

Vježbe disanja obično se izvode u sjedećem položaju na podu s

prekriženim nogama ili na stolici s ravnim naslonom. U oba položaja glava i
kralježnica su u ravnoj okomitoj liniji. Preporuča se da se zatvore oči kako bi
se svijest mogla potpuno usredotočiti na tijek disanja. Diše se kroz nosnice,
jer se tako zrak zagrije i donekle pročisti prije nego ude u pluća. Treba se
smiriti i svu pažnju posvetiti činu disanja, nastojeći postići što potpuniju kon-
centraciju, ali bez naprezanja. Profesor E. Wood preporuča početnicima
da počnu vježbati kontrolirano disanje na brzim jutarnjim šetnjama i to tako
da naprave osam koraka udišući i zatim osam koraka izdišući. Dva do četiri
tjedna takvih vježbi bit će dovoljno da se nakon toga počne s vježbama pra-
najame.

Postoji mnogo tehnika pranajame, među kojima se ističu slijedeće:

a) Pročišćavajuće disanje (kapalabhati) je jedino joga disanje koje ne

uključuje zadržavanje daha (kumbhaka), jer ta vježba zahtijeva brzo udisanje
i izdisanje, za koje se vjeruje da otklanja sve poremećaje koji nastaju zbog
viška sluzi. Kapala na sanskrtu znači lubanja, a bhati svjetlo. Svrha te te-
hnike nije duboko disanje, već čišćenje prednjih dišnih putova, pa se stoga
smatra uvodom u pravu pranajamu.
b) Disanje poput mijeha (bhastrika), koje se među joginima smatra
najboljom tehnikom za buđenje spiritualnih sila i za pripremu koncentracije
(dharana) i meditacije (dhjana). Početak te tehnike disanja nalik je prethod-
noj vježbi, t.j. počne se s brzim disanjem, koje se ponovi deset do dvadeset
puta. U drugoj fazi udahne se duboko kroz nosnice, zadrži se dah nekoliko
sekundi, pa se izdahne polako također kroz nosnice.
c) Naizmjenično disanje kroz nosnice je također pročišćavajuća te-
hnika u kojoj se diše duboko i smireno kroz jednu nosnicu, dok se druga
nosnica zatvori bilo palcem (desna nosnica) ili malim prstom desne ruke
(lijeva nosnica). Toj se tehnici pripisuje svojstvo brzog mentalnog smirivanja,
pa se smatra jednom od najvrednijih pranajama. Jedan od najpoznatijih i
najstarijih priručnika hatha joge daje ovaj opis naizmjeničnog disanja kroz
nosnice: »Sjedeći u lotos položaju jogin treba udahnuti kroz lijevu nosnicu
držeći desnu nosnicu zatvorenom, zadrži dah koliko je dulje moguće i potom
polako izdahne kroz desnu nosnicu. Zatim polako uvuče zrak kroz desnu
nosnicu i nakon zadržavanja daha kao ranije, pušta zrak van kroz lijevu no-
snicu. Tom tehnikom disanja, t.j. alternativnim disanjem kroz desnu i lijevu
nosnicu, nakon tri mjeseca pročišćava se čitav sustav nadija (sanskrtska
riječ nadi znači krvna žila) i jogin postaje potpuno čist, oslobođen svih neči-
stoća.« 44)
d) P o b j e d n i č k o disanje (uđđavi) smatra se također j e d n o m od
najvažnijih tehnika pranajame. Sjedne se u jedan od meditativnih položaja
držeći glavu i hrptenjaču uspravno. Izdahne se potpuno kroz nosnice ili kroz
usta. Potom se uvlači zrak kroz obje nosnice polako i duboko dok se pluća u
potpunosti ne ispune zrakom i to pomoću pune ekspanzije prsnog koša i
uvlačenjem abdomena. Dah se zadrži bez naprezanja nekoliko sekundi, pa
se potom zrak ispusti kroz obje nosnice dok se pluća sasvim ne isprazne.
Prema hinduskoj tradiciji terapeutska vrijednost ove tehnike sastoji se u pre-
venciji i liječenju astme, kašlja, loše probave i dizenterije.
e) Disanje koje proizvodi zvuk sličan zviždanju (sitkari): u toj pranaja-
mi je neobično što se udisaj (no ne izdisaj) vrši kroz usta i to tako da se
usnice malo odvoje, a vrh jezika stavi između donjih i gornjih zubi odnosno
između malo razmaknutih usnica. Kod toga ostavi se dovoljno prostora za
ulazak zraka, tako da se kod udisanja proizvodi zvuk nalik zviždanju. Kad se
pluća napune zrakom, zatvore se usta, dah se zadrži nekoliko sekundi, nakon
čega se izdahne kroz nosnice. Taj se način disanja izvede tri puta. Smatra se
da sitkari pranajama pročišćava krv, rashlađuje tijelo, utažuje glad i žeđ
sprečava i liječi razne bolesti.
f) Disanje pčele (bhramari): uši se začepe palčevima što omogućava
da se sluša zvuk ulaska i izlaska zraka iz pluća, dišući kroz nosnice. U već
spomenutoj Hatha Yoga Pradipika daje se sljedeći opis ove tehnike prana-
jame: »Bhramari se sastoji u snažnom udisaju, što proizvodi zvuk sličan zvuku
muške pčele, dok polagan izdisaj čini zvuk nalik ženskoj pčeli. Ovakvo disa-
nje izaziva neku vrstu ekstaze u svijesti jogina.« Ova tehnika je očigledno
meditativna vježba, koja olakšava koncentraciju, kontemplaciju i smirivanje
uma.
g) Pranajama za buđenje latentne životne energije (kundalini) je vrsta
pranajame koja se primjenjuje za buđenje i kontrolu vitalne energije koja se
nalazi u čovjekom tijelu. U toj vježbi zahtijeva se veoma duga suspenzija
daha, a to je vještina koja se može naučiti samo uz pomoć iskusnog učitelja.

Svakodnevne vježbe disanja povećat će vitalni kapacitet, ojačat će

respiratorne mišiće, pročistit će sinuse, smirit će živčani sustav, proširiti
pluća i poboljšati njihovu pokretljivost, poboljšat će probavu, umiriti i usredo-
točiti duh. Pored toga, svakodnevne vježbe disanja uvježbat će mišiće prs-
nog koša, dijafragme i abdomena da stalno djeluju efikasno, što će omogućiti
konstantno ispravno disanje, koje će postati cjelodnevna rutina. Pranajama
se može koristiti kao brzo i učinkovito sredstvo u svakodnevnom životu za
uklanjanje umora, straha i anksioznosti. U takvim se situacijama posebno
preporuča tehnika »alternativnog disanja kroz nosnice«, koja je veoma pogo-
dna za opuštanje i vitaliziranje, kao i »pobjedničko disanje« koje podiže hra-
brost i energiju. Tehnika disanja zvana »disanje sa zvukom zviždanja« po-
znata je po svom djelovanju na smanjivanje tjelesne temperature, pa se pre-
poruča za vrijeme velikih vrućina. Smirujuće djelovanje pranajame je opće-
nito poznato i neosporno. Također je dokazano da svjesno usporavanje ritma
disanja poboljšava homeostatski mehanizam tijela, t.j. prirodno održavanje
ravnoteže i stabilnosti tjelesnih funkcija. Povezanost čovjekovih emocija i
disanja uočili su u Indiji mudraci (ršiji), koji su prvi otkrili i razvili pranajamu
pred više tisuća godina. Svakome je poznato da uzbuđenje i uznemirenost
ubrzava disanje, da je nervozno disanje brzo, isprekidano i plitko, dok u opu-
štenom raspoloženju čovjek diše sporo, ravnomjerno i duboko. Međutim za-
sluga je tih drevnih indijskih mudraca što su oni uvidjeli i iskoristili potencijale
kontroliranog, sporog i dubokog disanja, posebno za smirenje tijela, uma i
duha. P r a n a j a m a se stoga koristi kao uspješna terapija kod mnogih
zdravstvenih poremećaja čiji se uzrok nalazi u psihičkoj sferi. Blagotvorni
učinak joga disanja na zdravlje potvrđen je, kako ističe James Hewit, tisuća-
ma eksperimenata. 45) Glavna odlika kontroliranog disanja je bitno povećano
unošenje i potrošnja kisika u organizmu. To se međutim događa i kod mnogih
intenzivnih tjelesnih aktivnosti, pa se postavlja pitanje u čemu je specifična
prednost pranajame u odnosu na ostale oblike intenzivnog disanja. Odgovor
na to pitanje daje dr. Kovoor Y. Behanan: »Jedna stvar izgleda da je u jogi
jedinstvena: dok se kod tog načina disanja naprežu respiratorni mišići, svi
ostali tjelesni mišići su relativno neaktivni. Po tome se joga disanje bitno
razlikuje od dubokog disanja kod vožnje biciklom, gdje su gornji dio tijela i
ruke prilično neaktivni, ali nisu opušteni, dok su noge izložene velikom na-
poru. U joga disanju se svjesno kontroliraju sve faze disanja: kontrakcija i
relaksacija respiratornih mišića vrši se polako i bez naprezanja. Glavna svrha
joga disanja je postići maksimalnu potrošnju kisika uz minimum fizičkog na-
pora, što pogoduje maksimalnom korištenju primljenog kisika.« 46)

Duboko disanje prema raznim tehnikama pranajame koristi se u

fizikalnoj terapiji širom svijeta. Disanje pomoću dijafragme i abdomena opušta
respiratorne mišiće i pridonosi liječenju astme i bronhitisa. Za olakšanje
astmatičnih tegoba naročito je korisno alternativno disanje kroz nosnice i
pobjedničko disanje. Razni oblici pranajame imaju veliku preventivnu i tera-
peutsku vrijednost kod niza drugih oboljenja. Tako na pr. »disanje muka-
njem«, bhastrika, pomaže kod prehlade i oboljenja sinusa, a alternativno
disanje kroz nosnice kod nervne napetosti, nesanice, loše probave i konsti-
pacije. Neki autori smatraju da redovito vježbanje pranajame produžava život
i to pripisuju sporijem a učinkovitijem disanju. Ta se tvrdnja temelji na činje-
nici da je dužina života pojedinih životinja povezana s brzinom disanja. Živo-
tinje koje dišu sporije žive duže: pas udiše 28 puta u minuti, čovjek 15 puta, a
kornjača, koja živi 200-300 godina, udiše svega tri puta u minuti. Profesor
M. Eliade, poznati istraživač fizioloških i psiholoških učinaka joge iznosi svo-
je vlastito iskustvo o vezi pranajame i dužine života: »Bio sam iznenađen
izvanrednim tjelesnim stanjem jogina na Himalajima, koji su uzimali veoma
malo hrane. U mojem susjedstvu živio je jedan goli asketa, koje je provodio
čitave noći prakticirajući pranajamu i koji nije jeo više od šake riže na dan.
On je imao tijelo savršenog atlete i nije pokazivao nikakve znakove pothra-
njenosti ili umora. Čudio sam se kako nikada nije gladan, a on mi je odgovo-
rio: »Ja živim jedino danju; po noći ja smanjujem svoje disanje na desetinu
normalne dužine«. Taj je jogin smatrao da smanjujući ritam disanja deset
puta smanjuje istovremeno u istoj mjeri i ritam svog života, t.j. da on noću
umjesto deset sati živi samo jedan sat, čime se trajanje njegovog života bitno
produžuje. To je naravno samo hipoteza, za koju nema dokaza. Do sada
nitko nije našao zadovoljavajuće objašnjenje za začuđujuće mladenački
izgled i neobično dug život nekih jogina... Izgleda ipak točna pretpostavka
da usporavanje respiratornog ritma, t.j. produžavanje trajanja udisaja i izdi-
saja i što duža stanka između ta dva čina, omogućuje joginima da žive u
drukčijem protoku vremena od našeg.« 47)
 MEDITACIJA

Meditacija u tradicionalnom, hiduističkom smislu riječi znači namjer-

no smirivanje mentalne aktivnosti putem kontinuirane koncentracije, t.j. usre-
dotočene pažnje na jednu određenu stvar, riječ ili pojam, što u pravilu dovodi
do promijenjenog, višeg stanja svijesti, s konačnim ciljem da se postigne
jedinstvo individualnog duha s kozmičkim duhom. Originalni sadržaj medi-
tacije je dakle mističan, jer ona teži spoznaji više Stvarnosti, koja se krije iza
svih manifestnih oblika. Meditacija ima svoj korijen u hinduizmu; ona je usko
povezana hinduskom filozofijom, religijom i kulturom. Arheološka iskapanja
u bazenu Idus otkrila su keramičke predmete stare oko pet tisuća godina sa
slikama raznih meditativnih položaja. Meditacija je dakle postojala u Indiji još
prije epohe u kojoj su nastali sveti spisi Vede, za koje se smatra da su nastali
1000-800 godina pr. Kr. i prije Upanišada čija se pojava procjenjuje na 800-
500 pr. Kr. Međutim, meditacija je također sastavni dio drugih orijentalnih
filozofija i religija: budizma, taoizma, zena. Razne tehnike meditacije mogu
se također naći u sufizmu, pa i u nekim oblicima kršćanskog misticizma.
Često spominjani William James u svom glasovitom djelu Varieties of Reli-
gious E x p e r i e n c e * s tim u vezi piše: »To nadilaženje barijere između indi-
vidua i Apsoluta je veliko mistično iskustvo. U mističnom stanju svijesti čovjek
postaje j e d n o s Apsolutom, postajući svjestan Jednote svega postojećeg. To
je trajna i trijumfalna mistična tradicija, koju nisu promijenile razlike u klimi ili
vjerovanju. U hinduizmu, neoplatonizmu, sufizmu i kršćanskom misticizmu
nalazi se ista svrha. U raznim mističnim iskustvima postoji jedan te isti uni-
verzalni i vječni cilj: sjedinjenje s Apsolutom, Brahmanom, višom odnosno
konačnom Stvarnošću, kozmičkom Svješću, univerzalnim Duhom. Zbog toga
svaki kritičar misticizma treba zastati i ozbiljno razmisliti o tom fenomenu.«

Za postizavanje navedenog krajnjeg, mističnog cilja meditacije potrebna

je prethodna sustavna priprema tijela i duha. Određenim psihofiziološkim

* Hrv. izdanje: William James: Raznolikosti religioznog iskustva, izd. Naprijed,

Zagreb
tehnikama, kojima se uvježbava kontrola tijela, disanja i osjetila, misli i emo-
cija, meditator se priprema za ulaženje u viša, transcendentalna stanja svi-
jesti. Primijećeno je međutim da te vježbe donose mnoge koristi za čovjeko-
vo tijelo i duh, poboljšavajući njegovo zdravlje, opuštajući mišiće i živce
potičući duševni mir, ravnotežu i samokontrolu. Mnogi autori smatraju fizio-
lošku hatha jogu pripremom za spiritualnu rađa jogu, koja je u suštini medi-
tacija. Dok hatha joga nastoji djelovati na svijest putem kontrole tijela, rađa
joga djeluje na tijelo harmoniziranjem psihičke energije i eliminiranjem psi-
hičkih napetosti. Potvrđeno je mnogim svjedočanstvima i ispitivanjima da
meditacija smiruje živčani sustav i da povoljno utječe na mnoge fiziološke
funkcije, naročito na smanjenje krvnog pritiska i na usporavanje srčanog
pulsa. Napredne tehnike meditacije mogu kod izvježbanih meditatora probu-
diti izuzetne mentalne, okultne sile (siddhije), što je prisutno kod nekih hin-
duskih sekti, u tantra jogi i u tao jogi u Kini.

Ključni elementi meditacije su koncentracija i kontemplacija, dakle

usredotočena pažnja, odnosno veoma suženo polje pažnje. Dok je prema
orijentalnoj odnosno ezoteričnoj, okultnoj tradiciji cilj meditacije postizavanje
viših stupnjeva znanja odnosno viših stanja svijesti, na Zapadu je meditacija
u pravilu manje ambiciozna i manje egzaltirana djelatnost: ona se najčešće
zadovoljava time da se postigne značajno tjelesno i duševno opuštanje, t.j. da
bude neki oblik tjelesne i mentalne higijene. Po shvaćanju rađa joge medi-
tacija znači isključivanje tjelesnih osjetila (pratjahana), koncentraciju (dha-
rana) koja prelazi u kontemplaciju (dhjana), sa ciljem da se potakne prijelaz
u nadsvjesno stanje (samadhi), u intuitivno prosvjetljenje, t.j. saznanje o iden-
tičnosti svog individualnog duha i Kozmičkog duha. Prvi korak u meditaciji je
kontrolirano disanje (pranajama), koje smiruje um i tako ga priprema za kon-
centraciju (dharana), kontemplaciju (dhjana) i samoostvarenje (samadhi).
Postoji međutim jedna inicijalna faza meditacije koja prethodi pranajami, koja
se sastoji u okretanju svijesti prema unutra, u isključivanju tjelesnih osjetila
(pratjahana), koja čovjeka vežu uz vanjski svijet. U toj se fazi bitno smanjuje
recepcija mnoštva utisaka, koji neprekidno bombardiraju čovjekov um.
Osjetilne reakcije vida, ušiju, nosa, kože i jezika reduciraju se na veoma
nisku razinu, slično stišavanju zvuka na radio aparatu. Skretanjem pažnje
prema unutra iskrsava za početnika meditacije neočekivan problem: otkriva
se da je ljudski um prepun jogunastih misli (stari joga tekstovi uspoređuju
ljudski um s kavezom punim uznemirenih majmuna). Stoga prva stvar koju
treba naučiti je kako reducirati i primiriti te turbulentne misli, koje se
neprestano nepozvano roje u našem umu.

Tehnika koja pomaže u smirivanju te neumorne aktivnosti uma zove

se koncentracija (dharana), koja se sastoji u ustrajnom i podužem fokusira-
nju uma odnosno pažnje na nešto. To nešto može biti bilo što pod uvjetom da
je fiksno, t.j. stalno i nepromjenljivo, na pr. ruža, svjetlo svijeće, komad razbi-
jenog stakla, drvo na horizontu ili tisuću drugih stvari. Ili to može biti neka
riječ ili izreka, tzv. mantra, ili neka misao. Za početak dobro je izabrati neki
predmet, otprilike metar udaljen i pokušati ga netremice promatrati fokusira-
jući svu pažnju na njega, ali bez naprezanja. Nakon nekoliko tjedana vježbe
oči se mogu zatvoriti i predmet promatrati u svijesti. Kakav god bio objekt
koncentracije, sva pažnja mora biti usmjerena na nj. Ako um odluta od
objekta pažnje, treba ga blago vratiti natrag. Uobičajeno značenje koncen-
tracije svodi se na ograničavanje misli na odabrani predmet, fizički ili men-
talni, isključujući sve druge misli, tako da je um posve zauzet odabranom
temom. Dakle tu je pažnja ograničena na uski krug misli, ali unutar tog kruga
um je veoma aktivan. Međutim koncentracija kao priprema za meditaciju
(dharana) ima sasvim drugi smisao. Njome se struja misli reducira na jednu
jedinu misao, kod čega objekt koncentracije uopće nije važan, a bitna je
svrha takve koncentracije da se um navede na mirovanje, t.j. da prestane
misliti. Već spomenuti dr. Kovoor Behanan o tome kaže: »Drugi put otvoren
joginu u postizavanju svog cilja je put koncentracije, kod koje se sva pažnja
fokusira na jednu točku. Ako se kao objekt koncentracije izabere cvijet, nije
važna veličina, boja ili neko drugo obilježje tog cvijeta; cvijet se u svijesti
reducira na jednu točku, na jednu ideju. Svako razmišljanje o svojstvima
objekta koncentracije vodilo bi u neprekidan daljnji slijed misli, a to je upravo
ono što jogin nastoji izbjeći. Kako god takvo fokusiranje pažnje izgledalo
sterilno, jogini tvrde da je ono dovoljno dinamično da se postignu dublje ra-
zine svijesti.« 48) Kad se usavrši umješnost koncentracije, prelazi se na iduću,
višu fazu meditacije, na kontemplaciju (dhjana). U toj se fazi um toliko foku-
sira na objekt koncentracije, da se potpuno s njim identificira. Sada je um
svjestan samo sebe i objekta; izvan toga ne postoji ništa drugo. Time se
dolazi na granicu novog stupnja svijesti, na prag promjene kvalitete svijesti
od »grube« na »suptilnu« svijest, što je prvi stupanj samadhija.

»Trataka« je specifičan oblik vizualne meditacije kod koje se netre-

mice zuri u jedan objekt bez treptanja, dok oči ne prosuze. U blažem obliku
te tehnike ne treba čekati da poteku suze, a može se i žmirkati. Kad se oči
umore od neprekidnog gledanja u jedan objekt, one se zatvore, a objekt se i
dalje gleda »unutrašnjim očima«, t.j vizualizacijom. Svjetlo svijeće u tamnoj
sobi pogodan je predmet vizualne meditacije, jer svjetlo privlači pogled, a
pored toga svjetlo se povezuje s mističnim prosvjetljenjem.

U Bhagavadgiti, drevnom hinduskom spisu, koji se smatra pored Bi-

blije najprevođenijim djelom svjetske literature, daju se potanke upute za
pripremu i izvođenje meditacije, savjeti u pogledu najpovoljnijeg mjesta, pre-
poruke o odjeći, položaju i držanju tijela, o hrani i piću, spavanju, disanju itd
Tu se kaže da treba odabrati čisto i prozračeno mjesto, bez propuha i
ekstremnih temperatura, u ugodnom i mirnom okružju, slobodnom od vanj-
skih smetnji. Odjeća u kojoj se meditira treba biti lagana i udobna. Gita tako-
đer preporuča da se ne meditira s punim želucem, odnosno da se pričeka
barem dva sata nakon glavnog obroka. S obzirom da meditiranje traži bistar
i budan um, premalo kao i previše spavanja štetno je za uspješno meditiranje,
jer smanjuje lucidnost i alertnost uma. Kao opće pravilo Gita sugerira umje-
renost u svemu ovim riječima: »Onaj koji je umjeren u hrani, u poslu i odma-
ranju, čije je spavanje umjereno, imat će najviše koristi od joge«. U pogledu
držanja tijela Gita kaže: »Tijelo, glavu i vrat drži uspravno i mirno, pogled
usmjeri na vrh svog nosa, bez gledanja naokolo«. Najbolji položaj za mediti-
ranje je lotos ili Buddha položaj. Taj je položaj međutim težak za većinu ljudi
na Zapadu, pa se stoga njima preporučuje laki položaj (sukhasana), a ako je
i taj položaj težak ili neudoban, može se meditirati na stolici s ravnim naslonom,
u »egipatskom položaju«. Važno je da se sjedi uspravnih leđa i da su glava i
vrat u ravnoj liniji s hrptenjačom. Ni Mahariši Maheš Jogi, najpoznatiji učitelj
meditacije na Zapadu, ne insistira na lotos položaju, t.j. na sjedenju na podu
s prekriženim nogama kod izvođenja svoje transcendentalne meditacije.
Ispravno disanje je od ključne važnosti za meditaciju; ono mora biti mirno,
kroz nosnice. Za vrijeme meditacije disanje će postati sporije, a pored toga
uspostavit će se jednoličan ritam udisaja i izdisaja. Kontrola disanja (prana-
jama) pomoći će u smirivanju živčanog sustava i u stimuliranju fizioloških
procesa koji olakšavaju koncentraciju i kontemplaciju. Gita precizira najpo-
voljnije uvjete za djelotvornu meditaciju ovim riječima: »Neka jogin nastoji
zadržati svoj um mirnim i stabilnim, ostajući u samoći, kontrolirajući svoj um
i tijelo, oslobođen svih želja«. A Mahariši Maheš Jogi s tim u vezi kaže: »Za
vrijeme meditacije um je zaposlen na višim razinama procesa mišljenja. Ako
se um uznemiri i naglo vrati na razinu osjetilne percepcije, on će iskusiti
veliki kontrast između suptilnog i grubog polja percepcije. Taj iznenadni kon-
trast će poremetiti spokojstvo uma i uzbuditi živčani sustav.« 49)

Nakon isključenja osjetila (pratjahara), dakle nakon što se um oslobo-

di vanjskih utjecaja, on se okreće prema unutra i potone u suptilnije slojeve
svijesti. Koncentracija tada prestaje biti svjestan napor odnosno svjesna akti-
vnost; ona se nastavlja spontano, uvodeći svijest u višu, kontemplativnu
fazu meditacije. S tim u vezi profesor Ernest Wood kaže slijedeće: »Prije
meditiranja izabere se objekt meditacije, aktom volje sugerira se umu da se
usredotoči na taj objekt i da ne dozvoli mislima da odlutaju. Nakon nekog
vremena koncentracija na odabrani objekt nastavlja se sama od sebe i više
ne treba na to misliti.« (Ernest Wood Yoga, op. cit.). Mahariši Maheš Jogi
ističe da, kad se počne meditirati, ne treba od meditacije ništa očekivati, jer
će očekivanje bilo kakvih psiholoških ili spiritualnih rezultata blokirati njihovo
postizavanje.

Kao što je spomenuto, dok je u orijentalnim tradicijama, starim više

tisuća godina, cilj meditacije spiritualni razvoj (spiritualna meditacija), na
Zapadu se prakticiraju razni oblici praktične meditacije, koja doduše ima
korijen u orijentalnoj tradiciji, ali je njena glavna namjena da bude od prak-
tične koristi. Ljudi na Zapadu koji prakticiraju meditaciju u pravilu očekuju
od nje da im svakodnevni život učini lakšim i ljepšim i nisu spremni na dublji
spiritualni angažman. Najzaslužniji za uvođenje i širenje meditacije u Europi
i Americi je Mahariši Maheš Jogi, indijski fizičar i filozof, koji je nakon za-
vršenih studija fizike postao ranih 40-tih godina prošlog stoljeća učenik Sva-
mi Brahmananda Sarasvatija. Nakon smrti svog gurua povukao se dvije
godine u osamu i za to je vrijeme razvio metodu transcendentalne medita-
cije, koja je oblik meditacije prilagođene potrebama običnih ljudi i svakod-
nevnom životu. Od 1959. godine tu je metodu meditacije počeo obučavati i
širiti u Americi i Europi, gdje je i danas transcendentalna meditacija najpo-
pularnija tehnika meditacije. Kao glavno obilježje te tehnike je njena jedno-
stavnost. Osoba koja se upiše u tečaj transcendentalne meditacije dobiva
jednu riječ na sanskrtu, za koju se smatra da odgovara njenom mentalnom
sklopu, kao mantru. Ta riječ obično nema neko određeno značenje, kako
eventualne asocijacije na tu riječ ne bi ometale koncentraciju. Izabrana mantra
ponavlja se mentalno, bez micanja jezika i usana, u sjedećem položaju, koji
ne mora biti lotos položaj. Fokusiranje pažnje na mentalno ponavljanje man-
tre vrši se ležerno, bez mentalnog naprezanja. Mahariši smatra da se meto-
da transcendentalne meditacije usprkos svoje jednostavnosti ne može naučiti
iz knjiga, već da je za njeno obučavanje neophodan kvalificirani učitelj. On
naglašava da se ne smije razmišljati o rezultatima meditacije, jer bi u tom
slučaju moglo doći do nepoželjne i nedjelotvorne, autosugerirane ili umišljene
transcendencije.

Mahariši smatra da u transcendentalnoj meditaciji ne treba kontroli-

rati um, već da se um treba spontano i prirodno kretati prema razinama više
svijesti, koju on naziva »blaženom svjesnošću« (bliss consciousness). On
drži da za meditaciju nije potrebno neko posebno odricanje ili asketizam, kao
ni stroga disciplina ili čelična volja, jer prijelaz u više stanje svijesti ne smije
biti rezultat naprezanja. O tom Mahariši kaže: »Mi provodimo meditaciju bez
napora. Mi puštamo um da uđe u ta viša stanja svijesti bez naprezanja, jer da
bi se doživjelo iskustvo najsuptilnijeg stanja svijesti, potrebno je sve manje i
manje napora i na kraju nikakav napor.« 50) Ipak Mahariši priznaje da je kon-
centracija potrebna i u transcendentalnoj meditaciji, no kako meditacija
napreduje i kako se svijest približava višim razinama, voljni napor sve više
nestaje, koncentracija (dharana) prelazi u kontemplaciju (dhjana), da bi se
na kraju bez napora ušlo u samadhi, stanje svijesti koje Mahariši zove »blažena
svjesnost«. Mahariši izjednačuje mentalno izgovorenu mantru s mišlju, a misao
je po njemu suptilni način govora. On uspoređuje podizanje misli na površinu
svijesti s mjehurićem koji se s dna diže na površinu oceana: »Misao se prvo-
bitno javlja na najnižoj razini svijesti i uzdiže se postepeno kroz čitavu dubinu
oceana svijesti, da bi se konačno pojavila na površini kao svjesna misao.
Tako se događa da svaka misao pokreće sve slojeve svijesti, ali je čovjek
postaje svjestan tek kad izbije na površinu, na svjesnu razinu... Kada svjestan
um transcendira najsuptilniju razinu misli, on transcendira najsuptilnije stanje
relativnog iskustva i stiže do transcendentalnog Bića, do stanja čiste svijesti
ili samosvjesnosti (self-awareness). To je način na koji se svjesni um vodi
sistematski, korak po korak do izravnog iskustva transcendentalnog, apso-
lutnog Bića.« 51) Maharišijeva filozofija ima dakle svoje korijene u Upanišad-
ima, t.j. u vjerovanju da je čovjek jedno s Brahmanom i da je cilj duhovnog
razvoja da čovjek spozna svoje jedinstvo s Brahmanom. On kaže da je cilj
meditacije da se postigne stanje svijesti koje se nalazi iznad stanja u kojem
se svijest nalazi u snu bez snova, u snu sa snovima kao i iznad stanja svijesti
u njenom budnom obliku. To četvrto stanje svijesti on zove transcendental-
nom svjesnošću ili blaženom svjesnošću. A peti stupanj svijesti je »kozmička
svjesnost«, koja nastupa kad transcendentalna svjesnost postane trajno stanje
svijesti, prisutno neprekidno u svakodnevnom životu. Kod kozmičke svje-
snosti čovjek obavlja svakodnevne poslove, ali je svjestan da te aktivnosti ne
utječu na njegovo Jastvo. Mahariši kaže da kozmičku svjesnost može po-
moću transcendentalne meditacije postići svaki čovjek bez podvrgavanja
rigidnoj disciplini i asketizmu.

Preporuča se da se transcendentalna meditacija obavlja dvaput dnevno

po dvadeset minuta. Sjedne se na udobnu stolicu, zatvore se oči i vježba se
jednostavna mentalna tehnika kojom se smiruje mentalna aktivnost. Važno
je napomenuti da se specifičnost transcendentalne meditacije sastoji u tome
što smirivanje stanja duha nije posljedica svjesnog nastojanja, nego spon-
tana, prirodna posljedica tehnike meditacije. Pomoću te tehnike transcendira
se površinski, konkretni nivo mentalne aktivnosti i svijest prelazi na više,
suptilnije nivoe, koje obilježava duhovna smirenost. U spomenutom Mahari-
šijevom citatu nastanak misli se uspoređuje s mjehurićem u oceanu: misao
se rađa kao suptilna, neodređena, neoblikovana misao, koje čovjek nije
svjestan, na dnu mentalnog oceana i uzdižući se postepeno prema površini
postaje sve određenija i konkretnija. Takva površinska, određena, konkre-
tna i »gruba« misao upravlja čovjekovim svakodnevnim ponašanjem. Sušti-
na tehnike transcendentalne meditacije sastoji se u tome da se nadiđe, trans-
cendira ta konkretna, određena, površinska razina mišljenja i da se poste-
peno pređe na suptilnije, finije, izvorne razine mentalne aktivnosti. Taj pro-
ces smirivanja i transformacije mentalne aktivnosti prati proširenje svjesno-
sti: duh je smiren, ali ostaje budan s tim da se područje svjesnosti proširuje.
Ta proširena svijest je čista, izvorna svijest, svijest bez konkretnog sadržaja
i oblika, transcendentalna svijest. To stanje nije istovjetno spavanju kad se
svijest smanjuje ili gubi. Zahvaljujući tehnici transcendentalne meditacije
pažnja se skreće s vanjskih doživljaja prema unutra, duh se postepeno smiruje
prelazeći s grubljih na sve suptilnije razine, dok se konačno ne doživi iskustvo
transcendentalne svjesnosti.

Laboratorijskim ispitivanjima transcendentalne meditacije, koje je 1968.

godine proveo dr. Herbert Benson na Harvard Medical School, utvrđene su
ove fiziološke promjene kod meditatora:

a) usporavanje srčanog ritma;

b) opadanje potrošnje kisika za 20%;
c) smanjenje laktacije krvi (blood lactation), koja raste kod stresa i
napora;
 d) porast otpornosti kože na električnu struju, što je znak opuštanja;
e) EEG mozga pokazuje povećanu aktivnost alfa valova, što je tako-
đer znak opuštanja.

H. Benson je 1976. godine objavio čuvenu knjigu The Relaxation

Response (William Morrow, New York, 1976) u kojoj kaže da su se isti
fiziološki učinci kao kod transcendentalne meditacije pokazali i kod drugih
tehnika meditacije, ako su bili ispunjeni ovi uvjeti:

a) mirna okolina;
b) udoban položaj tijela;
c) pasivno, nehajno raspoloženje, kojim se smanjuje rojenje ometa-
jućih misli;
d) neki način skretanja i fokusiranja mentalne pažnje na jedan određeni
objekt, bila to fizička stvar, riječ ili ideja.

Dr. Benson je počeo 1971. godine istraživati utjecaj meditacije na

upotrebu droga i to na uzorku od 1862 ovisnika. Nakon tri mjeseca mediti-
ranja većina je ovisnika na anonimnim upitnicima odgovorila da je sasvim
prestala uzimati droge, dok su drugi izjavili da su bitno smanjili njihovo uzi-
manje. Antiovisničko djelovanje meditacije dr. Benson i drugi američki li-
ječnici primjenjivali su uspješno i u slučaju kroničnih alkoholičara i teških
pušača. Dr. Benson proučavao je također učinak meditacije na suzbijanje
tzv. »reakcije borbe ili bijega« (the fight or flight response), t.j. spontane
reakcije na opasnost kojom se u tijelu pokreće mehanizam obrane od opas-
nosti. Tim se mehanizmom automatski ubrzava dotok krvi u mišiće pripremajući
na taj način čovjeka ili životinju za borbu protiv neprijatelja ili za bijeg. Dok je
mehanizam obrane od opasnosti koristan u divljini, u ratu ili u nekoj drugoj
situaciji u kojoj je ugrožen život, on nije pogodan u rješavanju svakodnevnih
problema. Napetosti i konflikti kojima je gotovo neprekidno izložen suvre-
meni čovjek ne mogu se suzbijati fizičkim otporom ili bijegom. Međutim
naslijeđeni mehanizam obrane od opasnosti djeluje i kod današnjeg čovjeka
izazivajući negativne fiziološke reakcije, kao što su ubrzani srčani puls, po-
rast krvnog tlaka i sl. Stoga je dr. Benson istraživao tehnike pomoću kojih bi
se mogla oslabiti reakcija borbe ili bijega i tako izbjeći štetne zdravstvene
posljedice, naročito kod osoba s hipertenzijom. On je ustanovio da se raznim
tehnikama meditacije može postići stanje duboke mentalne i fiziološke relak-
sacije. Pokazalo se da se nakon dva mjeseca redovitog meditiranja kod nje-
govih pacijenata s hipertenzijom značajno smanjio krvni tlak. On je tu
metodu nazvao »opuštajuća reakcija« (relaxation response). Dr. Benson u
svojoj knjizi preporuča veoma jednostavnu tehniku meditacije, koja se sastoji
od misaonog ponavljanja jedne riječi s tim da se pažnja usmjeri na disanje.
Njegovi pacijenti koji meditiraju sjede udobno na stolici, zatvore oči, pažljivo
prate tijek udisaja i izdisaja i mentalno ponavljaju riječ »one« (jedan) kod
svakog izdisaja. On piše: »Važno je zapamtiti da ne postoji neka posebna
metoda koja jedina može izazvati »relaxation response«. Transcendentalna
meditacija je jedna od mnogih tehnika koje sadrže ranije spomenute četiri
komponente. Mi smatramo da nije neophodno koristiti neku specifičnu me-
todu, na pr. osobnu mantru kako to uči transcendentalna meditacija. Testovi
u Thorndike Memorial Laboratory na Harvardu su pokazali da su tehnike
kod kojih su se koristile bilo koje riječi, zvukovi, mantre ili molitve rezultirale
istim fiziološkim učincima kao i kod transcendentalne meditacije.« 52) Daljnja
istraživanja navela su dr. Bensona na zaključak da je pasivno mentalno sta-
nje možda najvažniji element u stvaranju opuštajuće reakcije.

Ponekad se postavlja pitanje nije li meditacija samo jedna od tehnika

relaksacije, ili neka vrsta samohipnoze, možda oblik molitve ili neki drugi
oblik »samorazvoja«. Točno je da meditacija ima neka obilježja raznih meto-
da koje se koriste u promicanju osobnog razvoja i ponekad nije lako između
njih povući oštru crtu razgraničenja. Meditacija je nastala iz religiozne prakse
i njeno je prakticiranje bilo zapravo spiritualna aktivnost, koju je hinduistička
i budistička religija razvila u profinjenu vještinu. Neki se oblici kršćanske
meditacije također mogu smatrati pravom meditacijom, iako se u većini sluča-
jeva radi o kontemplaciji. Bitna razlika između molitve i meditacije je u tome
što je svrha molitve obraćanje Bogu u smislu zahvale, molbe, utjehe i sl., što
je dakle molitva usmjerena nekom cilju, dok je meditacija besciljna aktivnost.
Samohipnoza, t.j. podređivanje svijesti vlastitoj sugestiji, također se radi zbog
nekog konkretnog cilja, tako se ni ona ne može smatrati meditacijom, iako
dovodi do neke vrsti transa.

J. H. Schultz, berlinski psihijatar je 1926. godine razvio oblik duboke

relaksacije, nazvane autogeni trening, u kojem su spojene zapadnjačke me-
tode samosugestije s nekim drevnim joga tehnikama. On je otkrio da njegovi
pacijenti putem koncentracije na rečenice koje sugeriraju osjećaj težine ili
topline mogu postići stanje koje ima veoma ljekovito djelovanje. Na početku
vježbe autogenog treninga njegovi su pacijenti ponavljali rečenicu: »Moja je
desna ruka teška«, a poslije su dodavali nove rečenice u vezi s toplinom i
težinom ruku, nogu i čitavog tijela. Vježba se obavljala u mirnoj, ugodnoj
prostoriji, sa smanjenom rasvjetom, u udobnoj odjeći, opuštenog tijela i za_
tvorenih očiju, nastojeći postići polusneno stanje, odnosno pasivnu koncen-
traciju, ne forsirajući učinak, već puštajući spontani tijek stvari. Sredinom
1930-tih godina psihofiziolog dr. Edmund Jacobson izradio je metodu suzbi-
janja napetosti i anksioznosti nazvanu »progresivna relaksacija«. On je us-
tanovio da anksioznost izaziva mišićnu napetost, pa je smatrao da će, vice
versa, eliminiranje mišićne napetosti otkloniti anksioznost. Tražio je od paci-
jenata da namjerno zategnu mišiće u svim dijelovima tijela i da ih potom
naglo olabave. Pokazalo se da su pacijenti takvom vježbom eliminirali miši-
ćne kontrakcije i doživjeli duboku nervnu relaksaciju. Tehnološki najso-
fisticiraniji oblik relaksacije razvijen je 1950-tih godina pod imenom biofeed-
back. Taj se oblik relaksacije ne temelji na mentalnoj aktivnosti, već na elek-
tronici. Osoba se priključi na elektroencefalograf (EEG) i pomoću određe-
nog signala se postiže da mozak proizvodi poželjan tip moždanih valova. Kod
moždanih valova važna je njihova frekvencija, t.j. broj ciklusa u jednoj sekundi.
Alfa ritam ima na pr. 8-12 ciklusa u sekundi, dok je beta ritam brži: 18-30
ciklusa u sekundi. Te dvije vrste moždanih valova veoma su važne, jer one
reflektiraju specifična mentalna stanja. Alfa valovi prate pospano, relak-
sirano stanje, kad svijest luta bez određenog fokusa, a upravo ti valovi su
zabilježeni kod osoba koje su meditirale. Biofeedbackom se dakle nastojala
postići relaksacija stimulacijom alfa valova, međutim dobiveni rezultati nisu
bili posebno ohrabrujući.

Indijski jogi Svami Rama u Biomedical Laboratory u Kansasu svje-

sno se doveo u različita stanja svijesti pokazavši na taj način sposobnost da
mijenja po volji svoje moždane valove. Informacije prikupljene tim eksperi-
mentom poslužile su za usavršavanje metoda pomoću kojih bi ljudi mogli
mijenjati svoje mentalno stanje, postići unutarnji mir, a možda i povećati svo-
ju kreativnost. Taj eksperiment izvršen 1971. godine bio je od velike važnosti,
jer je od tog vremena meditacija na Zapadu postala predmetom znanstvenog
zanimanja. Tom probuđenom znanstvenom interesu za meditaciju također je
pridonijela »psihodelična revolucija« 1960-ih godina u SAD-u. To je bilo razdo-
blje eksperimentiranja s drogama koje su mijenjale psihičko stanje, što je na
Zapadu dovelo do radikalnog zaokreta u gledanju na promijenjena stanja
svijesti. Ta stanja svijesti, kojima se na Istoku posvećivala velika pažnja tisu-
ćama godina, racionalni zapadnjaci su ignorirali sve dok nisu počeli eksperi-
mentirati s drogama. Istraživači su počeli ispitivati da li se psihodelici kao
LSD, marihuana i drugi mogu koristiti u liječenju alkoholizma i kriminalnog
ponašanja. Međutim, 1966. godine ta su laboratorijska i klinička istraživanja
u SAD naglo prekinuta zbog novih strogih propisa o upotrebi droga. Tada su
se znanstvenici okrenuli istraživanju neobičnih stanja svijesti bez upotrebe
droga, prvenstveno putem meditacije. Povećanom interesu za meditaciju
pridonijela su i nova psihofiziološka otkrića u vezi srčanog pulsa, krvnog
tlaka, temperature tijela, moždanih valova i sl. Dugo se vremena na Zapadu
smatralo da su ti tjelesni procesi autonomni, da su izvan svjesne kontrole.
Međutim, sredinom 1960-ih i u toku 1970-ih godina taj se pogled na odnos
tijela i psihe počeo radikalno mijenjati. Psihofiziolozi su naime eksperimen-
talno pokazali da ljudi i životinje mogu naučiti kontrolirati svoje autonomne
fiziološke funkcije. Ljudi koji su naučili mijenjati svoje mentalno stanje i na
taj način utjecati na autonomne fiziološke funkcije bili su priključeni na EEC
aparate koji su pokazivali promjenu u dužini moždanih valova u skladu s
njihovim svjesnim nastojanjem.

Znanstveno istraživanje meditacije počelo je proučavanjem tradicio-

nalnih orijentalnih metoda meditacije. Tako je na pr. jedna skupina indijskih
fiziologa vršila istraživanje ponašanja jednog jogija, koji je bio zatvoren deset
dana meditirajući u maloj prostoriji bez pristupa zraka. Ustanovljeno je da je
za to vrijeme konzumirao količinu kisika 50 % manju od minimuma potre-
bnog za održavanje života bez ikakvih posljedica za zdravlje. U jednom drugom
eksperimentu ista skupina istraživala je pomoću EEG aparata moždane valo-
ve na četiri jogija u stanju duboke meditacije. Kao rezultat meditacije pojavili
su se alfa valovi sa značajnim porastom amplitude. Za vrijeme tog stanja
duboke meditacije njihov je nervni sistem bio u stanju ushita, ekstaze, poka-
zujući se sasvim indiferentnim na vanjske i unutrašnje stimulanse kao što
jaki zvukovi, jarko svjetlo, veoma niske temperature i sl. Posljednjih trideset
godina vršena su opsežna laboratorijska istraživanja i obavljene mnoge si-
stematske studije o meditaciji. Objavljeno je više stotina studija o meditaciji.
Te studije sugeriraju da za vrijeme meditacije ljudsko tijelo ulazi u stanje
duboke relaksacije, koje je u nekim aspektima slično najdubljim stadijima
sna, ali se razlikuje od sna, jer svijest ostaje budna i alertna. Iako psihološko
testiranje meditacije nije tako egzaktno kao fiziološka istraživanja, ipak su
sva ispitivanja pokazala povećan subjektivni osjećaj zadovoljstva, ugode, čiji
je intenzitet ovisio o stupnju relaksacije koji se postigao za vrijeme medita-
cije. Najčešći primijećeni dugoročni učinak meditacije bio je smanjenje ank-
sioznosti. Veći broj studija pokazao je još neke psihološke efekte meditacije,
kao na pr. poboljšanu memoriju, bolje ispitne rezultate studenata, povećani
učinak na poslu, veće samopoštovanje, uklanjanje smetnji u snu itd.

Veliki doprinos znanstvenom istraživanju i popularizaciji meditacije dala

je dr. Patricia Carrington, klinički psiholog i psihoterapeut sa specijalizacijom
u tehnikama upravljanja stresom, autorica posebne metode meditacije koju
je nazvala klinički standardizirana meditacija (clinically standardized medita-
tion, CSM). Ona je 11 godina bila predavač na Department of Psychology
na Princeton University, a sada je profesor psihijatrije na Medical School u
New Jerseyu. P. Carrington je međunarodno priznati i vodeći autoritet u
kliničkoj upotrebi meditacije, a njezina metoda primjenjuje se u mnogim
institucijama diljem svijeta. Prva knjiga dr. Carrington Freedom in Medita-
tion priznata je kao klasično djelo u literaruri o meditaciji. Njezina knjiga
Releasing, kojom je predstavila svoju inovativnu tehniku upravljanja stre-
som također je široko prihvaćena u medicinskim krugovima. Posljednja knji-
ga objavljena 1998. godine, The Book of Meditation je najobuhvatnije djelo
o meditaciji objavljeno na Zapadu. P. Carrington se počela zanimati za medi-
taciju početkom 70-tih godina, kad je predavala »Relaxation Practice« (Prak-
su relaksacije) na Princeton University. Tada su do nje stizali izvještaji o
tome kako meditacija smanjuje anksioznost, kako koristi u liječenju mnogih
bolesti izazvanih stresom i sl. U to je vrijeme najčešći oblik meditacije bila
transcendentalna medi-tacija (TM). Na temelju vlastitog iskustva i na temelju
rada sa studentima P. Carrington je razvila posebnu, modernu verziju medi-
tacije, koju je nazvala, kao što je spomenuto, klinički standardizirana medi-
tacija (CSM). U toj je metodi stavljen naglasak na individualno prilagođa-
vanje tehnike meditacije životnom stilu i posebnim potrebama meditatora.
Proučavajući praksu i literaturu o meditaciji autorica je uočila da je većina
metoda bila utemeljena na tradicionalnom, orijentalnom iskustvu. Kako u to
vrijeme još nije bilo znanstvenih istraživanja o mehanizmu i učincima medi-
tacije, P. Carrington je zajedno sa suprugom, također liječnikom, započela
sistematska klinička istraživanja na više od 600 pacijenata. Osim toga autor-
ica je sama prakticirala meditaciju, što joj je pomoglo da razvije inovativni
oblik meditacije na temelju klasičnog tipa mantra meditacije, ali modificira-
jući ga tako da postane što prikladniji za čovjeka u modernom industrijskom
društvu. Najprije je pažljivo odabrala listu pogodnih mantri, oko stotinu riječi
iz sanskrta, hebrejskog i engleskog jezika, koje su bile posebno rezonantne i
umirujuće. Zatim je njenih 150 studenata izabralo 16 riječi s najvećim umiru-
jućim efektom. Najveća prednost CSM tehnike je jednostavnost, fleksibil-
nost, t.j. prilagodljivost specifičnim, individualnim potrebama.

Klinički standardizirana meditacija (CSM) može se vježbati na četiri

načina, a za sve njih vrijede ove upute: meditiranje se preporučuje najmanje
jedan sat nakon obroka; treba se obavljati u mirnoj, ne presvijetloj prostoriji;
dobro je promatrati cvijeće ili zelenu biljku, a nikako ne gledati u neki neposredni
izvor svjetlosti; treba sjediti udobno na stolici ili na podu; nakon završene
meditacije ostane se sjediti još nekoliko minuta zatvorenih očiju, pa se polako
vratiti svakodnevnim mislima. Veoma je važno da se sve radnje u vezi s
meditacijom obavljaju opušteno, bez naprezanja i bez nastojanja da se obave
savršeno; obratno treba pustiti da se sve odvija kolikogod je to moguće spon-
tano, samo od sebe. Kad se pojave neke misli, ne treba ih odagnati naporom
volje, već pustiti da iščeznu same, pa se potom vratiti na objekt koncentra-
cije. Četiri spomenute metode klinički standardizirane meditacije (CSM) su
slijedeće:

a) Mantra meditacija. Odabere se najprije jedna od ovih triju mantri:

ah-nam, shi-rim, ra-mah, ili se izabere neka druga riječ s ugodnim i umiru-
jućim zvukom. Odabrana mantra dobiva za meditatora posebno značenje i
postaje signal da se treba posvetiti unutrašnjem miru. Nakon što se odabere
mantra, sjedne se udobno, otvorenih očiju usmjerenih na neki privlačan pred-
met (cvijet, biljka i sl.) i izgovara se odabrana mantra nekoliko puta glasno,
polako i ritmički. Zatim se mantra izgovara sve tiše dok se ne pretvori u
šapat. Sada se mantra prestane izgovarati, zatvore se oči, a mantra se pona-
vlja u svijesti. Mantra se dakle sada ne izgovara već se sluša u svijesti, a kod
toga treba opustiti facijalne mišiće. Tako se meditira oko dvadeset minuta,
nakon čega treba ostati miran i opušten još najmanje 2-3 minute.
b) Respiratorna meditacija (meditacija pomoću disanja), koja se poka-
zala posebno uspješna u suzbijanju nesanice. Ona se izvodi u sjedećem položaju
tako da se kod udisaja misli na riječ »u« (in), a kod izdisaja na riječ »van«
(out). Nakon prvog dubokog udisaja ne treba više namjerno utjecati na tijek
disanja, već pustiti da se ono odvija spontano, misleći stalno na riječ »u« kod
udisaja i na riječ »van« kod izdisaja. Za vrijeme meditacije ne treba se opte-
rećivati time izvodi li se ona ispravno ili ne. Ako izgovaranje riječi »u« i
»van« izostane zbog odlutalih misli, na njih se treba vratiti pri sljedećem
udisaju ili izdisaju, ali bez posebnog napora. Nakon dvadesetak minuta treba
postepeno »izaći« iz meditacije na način kako je već objašnjeno.
c) Meditiranje pomoću pokreta. Sjedne se na stolicu s jastukom na
krilu, a ruke se stave na jastuk sa skupljenim dlanovima u molitvenom položaju
lagano dodirnutih prstiju. Sad se polako rašire dlanovi na vrhu, držeći njihov
donji dio spojen na jastuku. Tada se ponovno sklope dlanovi u početni položaj
Ta se metoda sastoji dakle u polaganom sklapanju i širenju dlanova. Za to se
vrijeme mogu promatrati ruke ili odmarati oči na nekom ugodnom predmetu
ili se oči mogu zatvoriti. Postoji još jedan način meditacije pomoću ritmičkih
pokreta: sjedeći udobno otvorenih ili zatvorenih očiju počne se veoma lagano
i blago klimati glavom i istovremeno u istom ritmu lagano udarati jednom
nogom o pod. Važno je da pokreti glavom i nogom budu sinkronizirani, lagani
i nježni. Kad se zamori jedna noga, pređe se na drugu. Navedene pokrete
treba izvoditi uz što manje napora, puštajući da se odvijaju spontano, svojim
prirodnim ritmom.
d) Vizualna meditacija. Odabere se neki privlačan predmet (cvijet,
biljka, voće, vaza i sl.) i stavi se na stol u visini očiju na udaljenosti od 60-120
cm. Udobno se sjedne i pusti se da se oči odmaraju gledajući taj predmet,
bez napora ga fokusirajući. Za vrijeme meditacije oči će povremeno spon-
tano skrenuti s predmeta, no ne treba ih u tome sprečavati; one će opet
same vratiti na predmet promatranja. Nakon desetak minuta pogled se pre-
usmjeri na neku udaljenu točku u sobi. Za to vrijeme može se pustiti da
pažnja spontano odluta i na druge predmete, odnosno da luta po volji. Taj
proces gledanja mimo objekta pažnje treba ponoviti nekoliko puta, pa potom
ponovno fokusirati odabrani objekt tijekom pet minuta.
P. Carrington preporuča da se meditira svaki dan dva puta po dvade-
set minuta, po mogućnosti ujutro i kasno poslije podne, tako da meditacija
postane dnevna rutina. Iz meditacije treba »izaći« polako tijekom približno
jedne minute. Ako se osjeti bilo kakva neugoda koja nije privremena, treba
skratiti vrijeme meditacije na deset ili čak na pet minuta. Proces relaksacije,
pogotovo u slučaju »napete« osobe nije uvijek lagan i jednostavan. Ponekad,
tijekom relaksacije iskrsavaju neugodne nuspojave, nazvane »nuspojave re-
laksacije« ili »pojave otpuštanja napetosti« (tension-release), koje se obično
pojave tijekom prvih deset minuta meditacije, nakon čega postepeno nesta-
ju. Ako potraju dulje, ako se često ponavljaju i ako su jako neugodne, treba
smanjiti vrijeme meditiranja. Te se neželjene nuspojave mogu pojaviti u ob-
liku osjećaja vrućine ili hladnoće, znojenja, drhtanja, ubrzanog pulsa, gla-
vobolje, osjećaja težine ili bestežinskog stanja i sl. Nuspojave relaksacije ne
javljaju se često i ne predstavljaju ozbiljan problem, a osim toga mogu se
jednostavno izbjeći pravovremenim smanjenjem vremena meditacije.
 Pored uobičajene meditacije u trajanju od dvadeset minuta, često se
koristi tzv. mini-meditacija koja traje svega jednu do dvije minute. Ona je
veoma korisna bilo kada u danu kad se osjeti zamor ili napetost. U tu svrhu
se sjedne, opusti se i tiho se ponavlja mantra 1-2 minute, što ubrzo dovodi do
unutarnjeg mira i duševne ravnoteže. Posebno se preporuča mini-meditacija
u trajanju od pet minuta osobama s povišenim krvnim tlakom, kad se loše
osjećaju. Meditacija se također pokazala uspješnom metodom u liječenju
raznih fobija. Učenici i studenti mogu koristiti tzv. »preparatornu« medita-
ciju za smanjenje napetosti prije ispita. Isto vrijedi i za pacijente u priprema-
ma za operaciju. Sportaši sve češće upotrebljavaju kratku meditaciju
neposredno prije takmičenja u cilju povećanja samopouzdanja, koncentraci-
je i izdržljivosti. Ustanovljeno je da meditacija utječe pozitivno na percep-
cijsko-motoričke performanse. Meditiranje može biti veoma korisno za vri-
jeme bolesti, jer može smanjiti tegobe i poboljšati opće psiho-fizičko stanje
bolesnika. Ono je posebno uspješno kod osoba sklonih čestim stresovima; u
tim se slučajevima preporuča kratko meditiranje pet do šest puta dnevno.
Kod osoba pod kontinuiranim stresom, prvo jutarnje meditiranje obično ne
daje puni efekt, koji se postiže tek drugim meditiranjem nakon 1-2 sata i
trećim meditiranjem kasno poslije podne ili navečer. Takvo intenzivno medi-
tiranje osoba pod veoma jakim stresom treba prekinuti čim se riješi emo-
cionalna kriza.

Neki učitelji meditacije savjetuju meditiranje u određeno doba dana

kako bi se postigle najveće koristi. Škola transcendentalne meditacije kao i
metoda klinički standardizirane meditacije preporučuju meditiranje ujutro i
kasno popodne. Radi se o tome da ljudi doživljavaju fiziološke i emocionalne
promjene u skladu s dnevnim, mjesečnim i godišnjim ritmovima; tjelesna
temperatura na pr. varira od niže razine ujutro do više razine poslije podne, a
slično tome mijenjaju se iz sata u sat i funkcije jetre, bubrega, kemizam
mozga, razina šećera u krvi, razina hormona u krvi, efikasnost memorije,
sposobnost učenja, otpornost prema stresu (koja je povezana s nivoom adre-
nalina u krvi). Znanstvenici koji se bave ritmičkom prirodom bioloških proce-
sa ustanovili su 1950-ih godina ritmičku izmjenu ciklusa aktivnosti i odmora,
koji traju oko 90 minuta i koji se ponavljaju tijekom dana. Taj se ciklus naziva
»ultradianski ritam« i on je otkriven zapažanjem brzih, spazmatičkih pokreta
očiju koji se događaju u vrijeme aktivne faze ultradianskog ciklusa, t.j. REM
faze spavanja (Rapid Eye Movemement). REM faza spavanja (kad se naj-
više i najintenzivnije sanja) ponavlja se svakih 90 minuta kod odraslih, a
svakih 60 minuta kod djece. Kasnije, 1966. godine utvrđeno je da se ista
izmjena aktivnog i pasivnog stanja nastavlja i u toku dana i da također traje
oko 90 minuta. Jedan japanski znanstvenik ustanovio je 1992. godine da se
kontrakcije želuca, koje induciraju glad odnosno želju za hranom, ponavljaju
svakih 90 minuta, što je potvrdilo pretpostavku o postojanju nekih regularnih
tjelesnih ritmova. Izgleda da izbor vremena meditiranja u pasivnoj fazi devede-
set-minutnog ciklusa, dakle u vrijeme kad je čovjek smireniji, skloniji razmi-
šljanju i imaginaciji, pomaže da se ostvare najveće mogućnosti meditiranja
Možda čovjek instinktivno izabire vrijeme meditiranja koje se podudara s
pasivnom fazom njegovog ultradianskog ritma. Izlučivanje hormona adre-
nalina najveće je između 4 i 8 sati ujutro. Izlučivanje tog hormona povezano
je sa stresom, s tim da se visoka koncentracija adrenalina izlučuje u krvotok
u vrijeme kad organizam doživljava intenzivan stres, očito sa svrhom da
pomogne organizmu da ga svlada. Ako maksimalna koncentracija adrenali-
na označava emocionalnu nestabilnost i tjelesnu ranjivost, onda to znači da
je čovjek u najlošijem stanju od 4 do 8 sati ujutro. Ta pojava ide u prilog
meditiranju u ranim jutarnjim satima, jer ono pomaže, zbog svog umirujućeg
i stabilizirajućeg djelovanja, da dan počne na harmoničan način. U svakom
slučaju dobro je, preporuča P. Carrington, ustanoviti neko određeno vrijeme
koje se smatra najpogodnijim za meditaciju i nastojati ga se pridržavati ako je
to ikako moguće.

Temelj mantra meditacije je pretpostavka da zvuk utječe na emocije,

na mišljenje, pa čak i na čovjekovo fizičko stanje. Očigledno je da određeni
zvukovi imaju specifične psihološke učinke. Eksperimenti su na pr. pokazali
da riječ »lom« smanjuje srdžbu i napetost, dok riječ »grik« uzrokuje ljutito,
iritabilno raspoloženje. Rezultati istraživanja također su potvrdili stanovište,
da određene mantre smanjuju depresiju, razdražljivost, zamor, tjeskobu, a
povećavaju psihičku ravnotežu, energiju i kreativnost. Upotreba specifičnih
mantri u različite svrhe bila je poznata u tisućljetnoj tradiciji meditacije. U
joga vježbama postoje posebne, krajnje moćne mantre, zvane biđa mantre,
koje se mogu prakticirati jedino pod stručnim vodstvom. Ispravno odabrana
i upotrijebljena mantra može imati veoma povoljan učinak na tjelesno i men-
talno zdravlje, s tim da treba poznavati u njoj sadržanu latentnu moć. U Indiji
su mantre sa specifičnim efektima visoko obučeni i iskusni gurui upotre-
bljavali tisućama godina. U indijskoj tradiciji određene mantre predstavljaju
različite unutrašnje energije, koje latentno počivaju u čovjeku i koje se mogu
probuditi ispravnim ponavljanjem. P. Carrington kaže da ona upotrebljava
svoju osobnu mantru kao sredstvo za smanjivanje stresa i kao pomoć u te-
škim situacijama i naglašava da je njena mantra njezin najvjerniji prijatelj.
Neki učitelji meditacije traže od svojih učenika da čuvaju svoju mantru kao
najstrožu tajnu. Izgleda da postoje valjani razlozi da čovjek čuva svoju man-
tru samo za meditaciju i za svoju privatnu upotrebu. Njegova će mantra
postati na taj način njegov osobni signal za smirenje i usmjerenje misli prema
svojoj unutrašnjosti, što će automatski dovesti do relaksacije. Smirujuće
djelovanje osobne mantre u prošlim meditacijama dovodi do automatskog
ponavljanja tog učinka.

P. Carrington navodi mnogobrojne pozitivne učinke meditacije, među

kojima ističe smanjenje osjećaja straha i tjeskobe. A s obzirom da je jedna od
najčešćih posljedica tjeskobe i straha nesanica, meditacija dovodi do pobolj-
šanja spavanja. Istraživači na Institute of Alberta su utvrdili da su njihovi
ispitanici, koji su patili od nesanice, trebali u prosjeku sat i četvrt da zaspu,
dok im je poslije meditacije to uspjelo nakon petnaest minuta. Važne su tako-
đer promjene koje uzrokuje meditacija u čovjekovom ponašanju. Mnogi
ljudi često u svojem unutrašnjem monologu kritiziraju sami sebe, jer su neza-
dovoljni svojim ponašanjem ili radom. Pokazalo se da su osobe koje su redo-
vito meditirale postale strpljivije i tolerantnije prema sebi, da su imale veće
razumijevanje za svoje slabosti, da su smanjile neopravdanu samokritičnost,
da su lakše kontrolirale svoje emocije i tako postigle unutrašnji mir i ravnotežu.
Doprinos meditacije osobnom razvoju ogleda se također u tome što ona
pomaže da se savlada srdžba, da se potisnu negativne uspomene, da čovjek
postane svjestan svoje individualnosti, svog vlastitog identiteta i svojih vrije-
dnosti.

P. Carrington ističe još jednu neočekivanu moguću posljedicu medi-

tacije: ona može pomoći nekim ljudima da razviju kreativnost. To međutim
ne znači da će sve osobe koje nisu kreativne tu sposobnost postići meditira-
njem, nego samo da će pojedinci koji imaju urođenu predispoziciju za kreati-
van rad razviti svoje sposobnosti još više. Psiholozi sa State University of
New York istraživali su problem kreativnosti, te su izradili sliku kreativne
ličnosti. Prema toj slici kreativna osoba sposobna je postići fleksibilnu, pre-
ma unutra usmjerenu svjesnost, koja dozvoljava veću, nego što je to uobiča-
jeno, upotrebu »primarnog procesa mišljenja«. Primarni proces mišljenja je
naziv koji potječe od Freuda, a koji se odnosi na zakone koji upravljaju ne-
svjesnim procesom mišljenja, koji djeluju drukčije od svjesnog mišljenja. To
je tip mišljenja koji se služi slikovitim i simboličkim načinima izražavanja duboko
pohranjenih misli, emocija i želja. Primarni proces mišljenja javlja se često u
snu, kad je svijest neopterećena ograničenjima logičkog mišljenja, pa stoga
može stvoriti bizarne, apsurdne slike odnosno misli nalik halucinaciji. Krea-
tivna otkrića koja se događaju u snu ili u drugim promijenjenim stanjima
svijesti, koja obilježavaju primarni proces mišljenja, veoma su česta. Ima
mnogo primjera koji pokazuju da je kreativnost povezana s primarnim proce-
som mišljenja, što je važno, jer meditacija potiče taj oblik mišljenja. Kao što
je slučaj kod kreativne osobe, tako i meditator pluta za vrijeme meditacije od
ideje do ideje, od slike do slike, oslobođen ograničenja, pravila i obaveza
Sposobnost da se doživi primarni proces mišljenja nije međutim sama po
sebi pokazatelj kreativnosti. Taj nesvjesni proces mišljenja mora, kako su to
pokazala istraživanja, na neki način biti pod kontrolom ljudskog uma odnosno
psihe: on mora biti integriran u svjesni dio psihe i ona ga mora regulirati. To
znači da jedino nesmetana interakcija između svjesnog i nesvjesnog vodi do
uspjeha u kreativnom radu.

Postoje istraživanja koja su potvrdila povezanost meditacije i sposo-

bnosti kreativnog korištenja primarnog procesa mišljenja. Američki psiholog
T. Leigh je kod većeg broja ispitivanih osoba ustanovio, da su nakon četiri
tjedna meditacije stekli povećanu sposobnost kreativne upotrebe primarnog
procesa mišljenja. Povećana otvorenost za doživljavanje emocija i sposo-
bnost da se problemi rješavaju na intuitivnoj razini su osobine po kojima se
kreativne osobe razlikuju od drugih, a ta se svojstva mogu često usavršiti
meditiranjem. Učitelji meditacije savjetuju da se dade prednost intuitivnom
pred logičnim mišljenjem. Kreativne osobe imaju sposobnost nefokusirane
pažnje, koju psiholozi nazivaju perceptivnom otvorenošću. Kreativne osobe
su perceptivno otvorene u većoj mjeri nego ostali ljudi, što znači da će one
zapaziti u svojoj okolini mnoge stvari koje izmiču pažnji drugih, a pored toga
one su sposobne informacije primljene takvim zapažanjem pamtiti i učinko-
vitije iskoristiti. Misli darovitih ljudi okreću se nepoznatim stvarima i nisu
ograničene uskim ciljevima. Psiholog Rollo May je upozorio da se čovjek
kad očekuje saznanja iz svoje podsvijesti nastoji osamiti. A meditacija se
može opisati kao stanje unutrašnje samoće. Tijekom meditacije često se
dogodi stanje perceptivne otvorenosti, koja karakterizira mišljenje kreativnih
osoba. S tim u vezi zanimljivo je spomenuti fenomen otvaranja »trećeg oka«,
što je sastavni dio tradicionalne hinduske meditacije, pomoću kojeg se može
sagledati stvarnost iz nove, drukčije perspektive a što se svodi na stvaranje
dodatnog perceptualnog organa koji omogućava proširenje i obogaćivanje
normalne percepcije. Istraživanje efekata meditacije na Princeton Universi-
ty pokazalo je da je kod 73% ispitanika poboljšana percepcija vanjske oko-
line i vlastite unutrašnjosti nakon tri mjeseca meditiranja. Iako meditacija
pozitivno utječe na neke aspekte kreativnosti, nije vjerojatno da ona može
promijeniti sve karakterne crte neke osobe, koje uzete zajedno čine tu osobu
više ili manje kreativnom. Postoje međutim tri važna aspekta kreativnosti
koje meditacija potiče: produktivnost, originalnost i izdržljivost. Povećana
umna produktivnost često ovisi o sposobnosti da se nove ideje javljaju i da
teku lako i brzo. Iskustvo je pokazalo da meditacija može osloboditi brzi tijek
novih ideja. Tu pojavu psiholozi zovu lako strujanje ideja, što označava ten-
denciju da mentalne asocijacije teku lako i brzo, a na to se može utjecati
meditacijom. »Lako strujanje ideja« također olakšava pojavu novih, original-
nih ideja, a pored toga povećava sposobnost da se izdrže dulja razdoblja
kreativnog rada.

Kraj svih tih svojih prednosti meditacija nije panaceja. Ne želi je svatko
naučiti, niti svatko tko je uči ima od nje koristi, a niti ona može riješiti sve
mentalne i zdravstvene probleme. Na University of Chicago proučavali su
pojavu zadovoljstva svojstvenu ljudima koji sa bave ugodnim aktivnostima.
Oni su taj fenomen uživanja u nekom poslu nazvali flow, što bi se moglo
prevesti kao struja radosti. To je stanje prisutno kad je neka osoba potpuno
mentalno i emotivno uključena u ono što radi istovremeno nalazeći u tome
veliko zadovoljstvo i užitak. Stanje flowa je često prisutno kod umjetnika,
književnika, znanstvenika, glumaca, šahista. Mnogi od njih rade svoj posao
zato što ih to ispunjava, što im njihov posao pruža zadovoljstvo i užitak, a ne
prvenstveno zbog novca ili slave. Flow je stanje potpune mentalne zaoku-
pljenosti i koncentracije i po tim značajkama meditacija je također oblik flowa.
Kad netko duboko meditira, njegova je pažnja fokusirana na jedan objekt
koncentracije, njegova ga djelatnost potpuno apsorbira, a pored toga on u
meditiranju nalazi zadovoljstvo i užitak..

Često se postavlja pitanje da li neke druge aktivnosti, kao na pr. slu-

šanje umirujuće glazbe, čitanje duhovno poticajne literature, šetnja u prirodi,
neke zabavne i relaksirajuće igre i sl. sadrže elemente meditacije kao što su
opuštanje, koncentracija, duhovna i fizička revitalizacija. Mnogim osobama
vjerojatno više odgovaraju ti drugi oblici opuštanja i obnove mentalne i fizi-
čke energije nego meditacija i nema razloga da mijenjaju te svoje navike,
iako meditacija prema svim istraživanjima daje potpunije učinke. Neke oso-
be ne pokazuju zanimanje za meditaciju, jer se ona protivi njihovom životnom
stilu, što je čest slučaj kod dinamičnih, ambicioznih osoba, koje oklijevaju
usporiti tempo života i rada. Neke pak osobe ne žele naučiti meditaciju, jer bi
ona značila da neko vrijeme ostanu same sa sobom; takve osobe teže da
budu stalno nečim zauzete, kako bi izbjegle konfrontaciju sa suštinom svoga
bića.

Dok umjereno trajanje meditacije, t.j. dva puta dnevno po dvadeset

minuta donosi mnoge koristi, svako prekoračenje tog vremena može biti
štetno. Za neke je osobe čak meditiranje u trajanju od 15-20 minuta pretje-
rano dugo. Za prosječnu osobu može se reći da je normalno da meditira
najviše ukupno jedan sat dnevno u dvije seanse tijekom prve godine i nakon
toga najviše jedan sat u jednoj seansi odnosno najviše ukupno dnevno dva
sata, imajući u vidu da gornja »sigurnosna« granica za neke osobe može biti
znatno niža. »Otpuštanje napetosti« (tension release) za vrijeme meditacije
može proizvesti neželjene nuspojave koje mogu izazvati poteškoće, ako se
pravovremeno ne reguliraju. Ako se meditiranje produži na nekoliko sati,
rizik od negativnih posljedica otpuštanja napetosti višestruko se uvećava.
Kad netko meditira pretjerano dugo, misli primarnog procesa mišljenja mogu
nastajati suviše brzo da bi se mogle srediti i asimilirati, što može izazvati
misaonu konfuziju, emocionalne poremećaje pa čak i privremeno mentalno
oboljenje.

Na Princeton University su proučavali utjecaj meditacije na promjene

ličnosti i to tako da su najprije ispitivali utjecaj redovitog meditiranja na sadržaj
snova. Ustanovili su naime da temeljni sadržaj snova jedne osobe ostaje
manje više konstantan, jer snovi odražavaju bazične unutrašnje konflikte i
obrambene mehanizme, koji ostaju uglavnom dulje vrijeme nepromijenjeni.
Prema tome kad god dođe to značajnije promjene u sadržaju snova, to u
pravilu nagovještava promjene u ponašanju i osobnosti dotične osobe.
Istraživanja na Princeton University su pokazala da se kod osoba koje su
redovito meditirale sadržaj snova kroz dulje vrijeme nije promijenio. To je
potvrdilo pretpostavku o blagotvornom psihološkom djelovanju meditacije:
velika većina ispitanika koji su redovito meditirali iskusila je smanjenu nape-
tost i strah i osjećala se sretnijima. Osobe koje su dulje vremena meditirale u
velikoj većini postale su emocionalno stabilnije, mirnije i energičnije. Ipak,
pokazalo se, da meditacija nije u stanju promijeniti dublje slojeve ličnosti i da
neki dublje ukorijenjeni psihološki problemi mogu ostati nerazriješeni. Taj
zaključak potvrdila su također istraživanja na Stanford Research Institute,
Kalifornija, koja su dovela do istog rezultata: skupina osoba koje su redovito
meditirale pokazala je veću životnu energiju, vece zadovoljstvo u životu, dublji
san i veću kreativnost. Međutim, do dubljih promjena u karakternim crtama
tih osoba nije došlo.

Osnivač transcendentalne meditacije Mahariši Maheš Jogi je rekao

da se kod psihijatarskih pacijenata koji redovito meditiraju uloga psihote-
rapeuta svodi na to da »drži pacijenta za ruku«. Američki psihijatar H. Bloofied
se slaže s tim stajalištem tvrdeći da pacijent od psihijatra treba jedino ohra-
brenje da redovito meditira i da se pored toga angažira u nekoj dinamičkoj
aktivnosti. Međutim, većina američkih psihijatara se s tim ne slaže. Većina
njih se pozitivno izjašnjava o korištenju meditacije, ali smatra da je pored
toga neophodna psihoterapija, jer meditacija kod psihijatrijskih pacijenata ne
može biti zamjena za psihoterapiju. P. Carrington na osnovi svega toga za-
ključuje, da meditacija, iako potencijalno korisna u psihološkoj i emocionalnoj
konsolidaciji, u nekim slučajevima može prouzročiti poteškoće kod osoba s
psihološkim i emocionalnim problemima i to prvenstveno zbog veoma inten-
zivnog otpuštanja napetosti, koji se kod takvih osoba može dogoditi. Stoga
ona preporuča osobama koje pate od intenzivne depresije, raznih fobija, ovi-
snosti o drogama ili alkoholu i sl., da se obrate za pomoć psihijatru prije nego
počnu meditirati.

Najuspješnija primjena klinički standardizirane meditacije, kako je obja-

vio Journal of Occupational Medicine, provedena je u New York Tele-
phone Company, gdje je po uputama P. Carrington svakog dana meditiralo
5 000 službenika. Objavljeni podaci govore o mnogobrojnim učincima medi-
tacije: smanjena je razdražljivost i agresivnost, povećana tolerancija i kon-
trola negativnih emocija, poboljšana sposobnost jasnog i logičnog razmišlja-
nja, poboljšani obiteljski odnosi, povećana je otvorenost za tuđa mišljenja i
ideje, povećana je radna energija, reguliranje visoki krvni tlak, uspješnije su
svladavane svakodnevne stresne situacije. Imajući u vidu te rezultate, u
Graduate School of Management u Kaliforniji počeli su ispitivati da li
klinički standardizirana meditacija može biti korisna za menedžere u unapre-
đivanju efikasnosti grupnog rješavanja problema (group problem-solving
effectiveness). U okviru tog istraživanja 230 studenata bilo je raspoređeno u
46 timova po pet osoba, s tim da su u nekim timovima bili studenti koji su
prakticirali meditaciju, a drugim oni koji to nisu. Svaki je tim dobio zadatak da
zajednički riješi jedan veoma složen geometrijski problem. Brzo rješenje pro-
blema ovisilo je o sposobnosti članova tima da surađuju. Rezultati tog
eksperimenta su pokazali da su timovi čiji su članovi redovito meditirali, polučili
daleko bolje rezultate od ostalih. Na temelju tog ispitivanja došlo se do ovih
zaključaka o upotrebi meditacije u poduzećima:

a) meditacija p o m a ž e menedžerima u stvaranju kooperativnog

raspoloženja;
b) meditacija razvija sposobnost intuitivnog razmišljanja i zaključiva-
nja (za razliku od isključivo analitičkog i logičnog, kako se uči u školi), što
potiče bogatiji tok ideja;
c) umirujuće djelovanje meditacije pomaže menedžerima da izbjegavaju
prenagle odluke prije nego što dovoljno prouče problem;
d) tendencija meditacije da potiče neovisno razmišljanje ohrabruje ljude
da slobodno iznose svoje stavove;
e) umirujuće djelovanje meditacije smanjuje anksioznost i stresove
tipične za suvremene menedžere i tako smanjuje rizik od srčanih i ostalih
oboljenja.

Prema svim raspoloživim podacima djelovanje meditacije je dakle

veoma impresivno. Ona može proizvesti mnoge pozitivne psihološke i fizio-
loške promjene sa značajnim blagotvornim utjecajem na svakodnevni život
čovjeka. Meditacija djeluje poput električnog demagnetizirajućeg kruga. Kad
se kazeta demagnetizira, kad se s nje ukloni električni naboj, ona je »očišće-
na« ili »neutralizirana«. Slično tome, negativne misli i osjećaji neutraliziraju
se u procesu meditiranja. Psiholozima je poznato da kad zatraže od osobe
koja je u stanju duboke meditacije, da se sjeti negativnih misli ili osjećaja, na
pr. straha od bolesti, da će strah potpuno izgubiti svoju negativnu konotaciju.
Pokazalo se nemogućim da netko bude anksiozan i istovremeno relaksiran.
Ako dakle relaksacija koja je povezana s meditacijom neutralizira odnosno
uklanja negativne misli i emocije, a ta se pojava u psihologiji naziva »sistem-
atska desenzibilizacija« (systematic desensitization), onda ona može biti važan
oblik bihejviorističke terapije (behaviour therapy). Psiholog D. Galeman je
mišljenja da meditacija može pridonijeti učinkovitom uklanjanju pretjerane
senzibilnosti, pa ju je stoga nazvao »globalnom desenzibilizacijom« (global
desensitization). Mnoge osobe koje redovito meditiraju izjavljuju da su, kad
su za vrijeme meditacije naišle uznemirujuće misli, naročito strah, uspjele
sačuvati mir.

Novija su ispitivanja rezultata meditacije otkrila još jedan potencijal

meditacije: ona može promijeniti uobičajeni način mišljenja, osloboditi čovje-
ka uobičajenog gledanja na stvari i uobičajenog reagiranja na razne pojave,
ukratko dovesti do mentalne reorganizacije. S tim fenomenom je povezana i
promjena u spoznajnom smislu do koje dolazi nakon redovitog meditiranja.
Za vrijeme meditacije logična svijest, koja razmišlja u sređenim sekvenca-
ma, povlači se u pozadinu prepuštajući prvenstvo drugačijoj svijesti, koja se
obično javlja u posebnim okolnostima, na pr. neposredno prije nego što se
zaspi, kad u čovjekovoj svijesti lutaju razne slike i utisci čiji se sadržaj i smisao
shvaća samo intuitivno. Istraživanja su pokazala da se logično, racionalno
mišljenje procesuira u lijevoj strani mozga i da taj lijevo hemisferični tip mi-
šljenja slabi za vrijeme meditacije. S druge strane, intuitivno, holističko mi-
šljenje, koje se procesuira u desnoj strani mozga, dolazi za vrijeme medita-
cije u prvi plan. Prema tome redovito meditiranje potiče veću ravnotežu u
djelovanju dviju strana mozga. U suvremenom društvu ubrzanog tempa živo-
ta dolazi do preopterećenja lijeve, logične hemisfere mozga, jer se od čovje-
ka očekuje da stalno razmišlja i djeluje racionalno, dok je korištenje intuicije
potisnuto. Učinak meditacije može biti značajan upravo zbog toga što najvi-
ša dostignuća zahtijevaju kooperaciju obiju strana mozga. Vrhunski znan-
stveni rezultati traže pored logičnog, racionalnog i discipliniranog mišljenja
intuiciju i inspiraciju, dok je s druge strane da bi se proizvelo umjetničko djelo
potrebno je da se umjetničko nadahnuće uobliči pomoću logičnog mišljenja.

Meditacija pomaže da se smanji intruzivan i uznemirujući utjecaj vanj-

skog svijeta na čovjekovu svijest: slika, zvuk i dodir iščezavaju kad se pažnja
fokusira na objekt meditacije, bilo da je to mantra, disanje, ritmički pokreti,
svjetlo svijeće ili nešto drugo. Ta je pojava od velike važnosti u današnje
vrijeme kad su ljudi izloženi osjetilnom preopterećenju (sensory overload) i
pretjeranoj stimulaciji. Pokusi sa životinjama su pokazali da pretjerana stimu-
lacija može ozbiljno ugroziti mentalnu i fizičku ravnotežu. Kad se životinja
izložila dulje vrijeme osjetilnoj stimulaciji na pr. preglasnim zvukovima ili blješta-
vom svjetlu, došlo je do ubrzanog pulsa, povećanog krvnog tlaka, povećanog
izlučivanja adrenalina, što su sve simptomi stresa i anksioznosti. Visoki, če-
sto iscrpljujući stupanj vanjske stimulacije svakodnevno napada čovjekov
živčani sustav u obliku agresivnih reklama, buke automobila, TV vijesti,
velegradske vreve itd. Meditacija uspostavlja stanje unutrašnje ravnoteže
smanjujući i neutralizirajući utjecaj vanjske osjetilne stimulacije, što ima veo-
ma povoljan učinak na čovjekovo mentalno i fizičko zdravlje. Dok meditacija
smanjuje vanjsku stimulaciju, ona istovremeno potiče suptilne oblike unu-
trašnje stimulacije, na pr. osluškivanje glasova i ritmova tijela kao što je disa-
nje ili srčani puls.

Na George Washington University School of Medicine su se bavili

istraživanjem uloge ritmičkih pokreta u razvoju djeteta i došli do zaključka da
su razne ritmičke aktivnosti sasvim male djece, od dvije do tri godine, izvor
njihovog uživanja, dok kasnije postaju sredstvo ublažavanja napetosti (rit-
mičko micanje glave ili gornjeg dijela tijela, grickanje noktiju, sisanje prstiju i
sl.). Dječja sklonost da se instinktivno opuštaju raznim ritmičkim pokretima
potječe od iskustva nerođenog djeteta, koje je naučilo povezati ritmičko ku-
canje majčinog srca sa opuštenim i sigurnim položajem u majčinoj utrobi.
Zbog sličnih razloga i odrasli ljudi osluškivanje prirodnih ritmova svog tijela
često doživljuju kao veoma umirujuće iskustvo. Ponavljanje mantre je zapra-
vo oblik ritmičke aktivnosti, isto kao i joga disanje i to objašnjava duboko
umirujuće djelovanje meditacije. Budući da meditacija oslobađa čovjeka od
uobičajenih dnevnih poslova i briga, ona omogućava da se pažnja usmjeri
prema unutrašnjosti, da se počnu otkrivati nepoznate dubine ličnosti i da se
sazna tko i što je čovjek zapravo. Taj novi osjećaj, t.j. spoznaja o samom sebi
vodit će boljem poznavanju svojih unutrašnjih potencijala a time i većem
samopouzdanju. Istovremeno će kao posljedica narasle samosvijesti nestati
neopravdani osjećaj krivice i sklonost samokritici.
 DEEPAK CHOPRA: KVANTNA MEDICINA, SINTEZA
DREVNE INDIJSKE MEDICINE, AJURVEDE
I MODERNE ZNANOSTI

Bilješka o D. Chapri

Dr. D. Cepak Chopra rođen je u N e w Delhiju, gdje se školovao i

diplomirao medicinu. Nakon dolaska u SAD predavao je na Boston Univer-
sity, School of Medicine. Bio je neko vrijeme direktor N e w England Memo-
rial Hospital, a sada je direktor Sharp Institute for Human Potential and
Mind/Body Medicine u San Diegu, SAD. Jedan je od osnivača nove medi-
cine nazvane »kvantna medicina«, koja se temelji na povezivanju moderne
znanosti i ajurvede, drevnog učenja o čovjeku, zdravlju i liječenju nastalog
pred oko pet tisuća godina u Indiji. D. Chopra je istovremeno sljedbenik
ajurvede i liječnik moderne medicine. Neki autori ga smatraju modernim
Hipokratom zbog njegovog novog pristupa problemu zdravlja i liječenja
utemeljenog na kombinaciji drevne iscjeliteljske tradicije i modernih znan-
stvenih istraživanja. Njegove knjige prevedene su na više od dvadeset i pet
jezika. *

* Na hrvatskom su jeziku objavljene tri Choprine knjige: STVARANJE ZDRAVLJA,

NEUVJETOVANI ŽIVOT i KVANTNO LIJEČENJE. - prim.ur.
 Pojam »savršenog zdravlja«

D. Chopra smatra da u svakom čovjeku postoji prirodni potencijal za

postizanje »savršenog zdravlja«. 5 3 ) Međutim, ostvarenje tog stanja pretpos-
tavlja duboke promjene u načinu života. Čovjek svakodnevno dolazi u dodir
s milijunima bakterija, virusa, alergenata i gljivica, ali se samo relativno mali
broj ljudi od njih razboli. Mnogi ljudi imaju u svom respiratornom traktu ba-
kterije meningococcusa, a samo vrlo rijetko one krenu u napad i uzrokuju
meningintis. Ne zna se točno što uzrokuje taj napad, ali izgleda da se radi o
misterioznom faktoru nazvanom »kontrola domaćina«, što znači da čovjek,
domaćin mikroba, ponekad gubi kontrolu i na neki način otvara vrata mikro-
bima. Više od 99,9 % vremena ta su vrata zatvorena blokirajući time pristup
mikrobima, tako da je čovjek bliže »savršenom zdravlju« nego što misli. Poučan
je primjer srčanih bolesti od kojih u zapadnim zemljama umire najviše ljudi.
Međutim, dok jedna osoba s relativno malom količinom kolesterola doživi
infarkt, druga osoba s teškom aterosklerozom neće imati nikakvih tegoba.
To znači da je razvoj srčanih bolesti veoma individualan i da je sposobnost
da se izbjegne bolest veoma fleksibilna. Pored fizičkog imuniteta, čovjek
posjeduje i snažnu emocionalnu otpornost prema bolestima. Oni koji su veo-
ma zaposleni pa n e m a j u vremena da razmišljaju o bolestima, obično su nat-
prosječno zdravi, dok oni koji se pretjerano boje, često postaju žrtve raznih
zdravstvenih tegoba.

Čovjek može biti samo onoliko zdrav koliko sam misli da je to

moguće. Savršeno zdravlje nije po mišljenju D. Chopre pet ili deset po-
stotno povećanje onoga što se naziva dobrim zdravljem; ono znači potpunu
promjenu životnih navika i perspektive, što će učiniti bolest i nemoćnu sta-
rost neprihvatljivom. Da bi učinili naše zdravlje radikalno boljim, mi trebamo
novu vrstu znanja utemeljenog na dubljem shvaćanju života. Učenje D. Chopre
izvor je takvog znanja, a njen je temelj sistem preventivne medicine i
unapređenja zdravlja poznat pod imenom ajurveda. Riječ ajurveda dolazi iz
dvije riječi sanskrta: »ajur«, što znači život i »veda« što znači znanje. Cilj je
ajurvede da poduči čovjeka kako da uredi svoj život, kako bi ga produžio i
proživio bez tegoba i bolesti. Vodeće načelo ajurvede je da svijest vrši naj-
dublji utjecaj na tijelo i da sloboda od bolesti ovisi o dovođenju naše svijesti u
ravnotežu i proširenju te ravnoteže na tijelo. To stanje uravnotežene svijesti,
više od fizičkog imuniteta osigurava čovjeka od bolesti i približava stanju
savršenog zdravlja. Osuvremenjen sistem ajurvede stigao je na Zapad 1985.
godine, a uveo ga je Mahariši Maheš Jogi, osnivač transcendentalne medi-
tacije, koji je počeo raditi na oživljavanju ajurvede početkom 1980-ih. D.
Chopra bio je jedan od prvih doktora medicine koji je počeo primjenjivati
ajurvedu povezujući je sa zapadnjačkom medicinom, jer je smatrao da su ta
dva pristupa potpuno kompatibilna.

Prema ajurvedi fizičko tijelo su zapravo ulazna vrata u nešto što D.

Chopra zove »kvantno čovjekovo tijelo«. Moderna fizika kaže da se temeljno
tkivo prirode nalazi na kvantnom nivou, daleko od atoma i molekula. Kvant,
kao temeljna jedinica materije i energije je deset do sto puta milijuna puta
manji od najmanjeg atoma. Na tom nivou materija i energija postaju zamje-
njivi. Kvanti se sastoje od nevidljivih vibracija, oni su »duhovi energije« koji
čekaju da dobiju fizički oblik. Ajurveda naučava da se sličan proces događa
i s ljudskim tijelom, koje ima najprije oblik intenzivnih ali nevidljivih vibracija,
koje D. Chopra zove kvantnim fluktuacijama, a koje se zatim pretvaraju u
impulse energije i čestice materije. Prema tom tumačenju kvantno tijelo je
temelj svega od čega se čovjek sastoji, njegovih organa, stanica, proteina,
misli i emocija. Kvantno tijelo šalje razne vrste nevidljivih signala, koje fizi-
čko tijelo registrira makar se radilo o veoma slabim vibracijama, zahvaljujući
velikoj osjetljivosti nervnog sistema. Kvantno načelo otkriva da na suptilnim
nivoima postoji najveća potencijalna energija i učinkovitost ajurvede se sa-
stoji upravo u tome što je ona usmjerena na kvantno čovjekovo tijelo, koje
posjeduje veliku energiju.

Prema drevnoj vedskoj tradiciji bazična sila na kojoj se temelji čitav

Univerzum je inteligencija. Postojanje DNK (dezoksiribonukleinska kiselina)
dokazuje, prema mišljenju D. Chopre, neograničenu inteligenciju koja postoji
u prirodi. Ajurveda naučava da čovjekovo tijelo nije samo kolekcija stanica,
tkiva i organa, već da ga u suštini sačinjavaju impulsi energije i tokovi
inteligencije, koji stvaraju i kontroliraju fizičko tijelo. Signali kvantnog tijela
izazivaju trenutačne promjene u fizičkom tijelu. Postoje indikacije da stanice
ljudskog tijela posjeduju inteligenciju, koja se nalazi na nivou dubljem od
molekula, koja im omogućuje da same odlučuju o svojim reakcijama. To
znači da čovjek sam, odnosno njegove stanice, ili točnije njegovo kvantno
tijelo odlučuju o njegovom zdravlju i bolesti, iako on toga nije svjestan.

Mi obično promatramo naše tijelo kao čvrsti, fiksni materijalni objekt

dok je ono u stvarnosti više nalik rijeci, t.j. stalno mijenjajućem protoku
energije odnosno inteligencije. Stanice masnog tkiva obnavljaju se svaka tri
tjedna, a sluznica želuca svaka tri mjeseca. Svake godine 98% ukupnog
broja atoma našeg tijela se zamjenjuje, kao što je potvrđeno radioizotopskim
istraživanjima u Oak Ridge laboratorijima u Kaliforniji. Kontrola tog stalnog
strujanja atoma i promjena stanica u ljudskom fizičkom tijelu vrši se na kvant-
nom nivou sistema um/tijelo (the mind/body system).

Ajurveda uči da je priroda dala svakom čovjeku njegov specifični

uzorak tijela, koji se zove »prakriti« t.j. tip tijela. Postoji deset temeljnih tipo-
va tijela. Znanje kojem tipu pripadamo veoma je važno, jer time saznajemo
način na koji bismo trebali živjeti kako bismo postigli viši stupanj zdravlja.
Prema ajurvedi naše tijelo zna što je za njega dobro ili loše, jer je priroda u
njega ugradila ispravne instinkte. Kad naučimo zapažati i slušati urođene
instinkte, naša će fiziologija biti u stanju uspostaviti ravnotežu sama
od sebe s minimalno napora s naše strane. Veoma male neravnoteže u
našem sistemu mogu posijati sjeme budućih bolesti, dok očuvanje ravnoteže
osigurava idealno stanje zdravlja. Sve što jedemo, govorimo, mislimo, radi-
mo i gledamo utječe na opće stanje ravnoteže. Pridržavajući se specifične
dijete, odgovarajućih tjelovježbi i ispravnog ritma rada i odmora u skladu sa
svojim tipom tijela, čovjek može ispraviti mnoge neravnoteže prisutne u
njegovoj fiziologiji i spriječiti one koje se mogu pojaviti u budućnosti. Ako se
sile koje postoje u čovjeku održavaju u skladu i ravnoteži s okolinom, može
se postići imunitet protiv bolesti. Savršena ravnoteža čini mogućim savršeno
zdravlje. Ajurveda se oslanja na načelo, da se svaki poremećaj može
spriječiti tako dugo dok se održava ravnoteža, ne samo u fizičkom
tijelu nego i duhu. Prema ajurvedi u svakom čovjeku postoji prirodni
impuls prema rastu i progresu i taj impuls automatski upravlja njegovom
općom ravnotežom. On djeluje u svakoj stanici, naročito u mozgu koji simul-
tano balansira tjelesnu temperaturu, metabolizam, rast, glad i žeđ, san,
kemizam krvi, disanje i mnoge druge funkcije.

Međutim, stvarni izvor ravnoteže leži dublje, na kvantnom nivou. Na

tom nivou može se pomoću posebnih tehnika iskoristiti čovjekov temeljni
impuls rasta i progresa u cilju postizavanja savršenog zdravlja. Kad čovjek
nauči živjeti u ravnoteži koja proizlazi iz tog najdubljeg, kvantnog nivoa, otvorit
će se nove mogućnosti za poboljšanje zdravlja i produženje života. Ajurveda
naglašava da se tjelesni rast odvija automatski, prema obrascu prirode koji je
ugrađen u svaku stanicu. Radi se samo o tome da se slijedi taj tok prirodne
inteligencije i to je konačna tajna savršenog zdravlja. Postoje četiri važna
razloga zbog kojih je poznavanje svog tjelesnog tipa prvi korak prema savr-
šenom zdravlju:

a) Sjeme većine bolesti je posijano veoma rano. Teško će se naći

srčani bolesnik koji nije imao neke znakove bolesti već u svojim dvadesetim
godinama. Čak su i djeca sklona alergijama, kroničnoj gojaznosti, visokom
kolesterolu ili čiru na dvanaestercu. Poznavajući svoj tjelesni tip i njegova
specifična obilježja čovjek može poduzeti preventivne mjere mnogo prije
nego se pojavi bolest.
b) Poznavanje svog tjelesnog tipa omogućava da prevencija bude
usmjerena na određenu bolest. Naime, većina ljudi nastoji prevenirati što je
moguće više bolesti, iako nitko nije sklon svim bolestima. Ako se dakle na-
stoji spriječiti svaka bolest zbog nepoznavanja svoje specifične predispozi-
cije, čovjek će lutati u mraku i preventivne mjere neće biti uspješne.
c) Poznavanje svog tjelesnog tipa omogućava mnogo točniji i uspje-
šniji tretman kad se bolest pojavi.
d) I na kraju poznavanje našeg tjelesnog tipa bitno je za dublje razumi-
jevanje nas samih. Naš »prakriti« mogli bismo zvati i našim »psihofiziološkim
konstitucionalnim tipom«, jer on uključuje kako svijest (psihu) tako i tijelo
(fiziologiju).

Da bi se moglo otkriti dublje porijeklo tjelesnih tipova, ajurveda pro-

matra dodirne točke uma (svijesti) i tijela, koji su očigledno usko povezani.
Kadgod se nešto dogodi u umu (svijesti), to se na odgovarajući način odražava
na tijelu. Kad se dijete preplaši mraka, adrenalin prostruji njegovim krvo-
tokom. Ajurveda kaže, da se ta povezanost ostvaruje u praznini između uma
(svijesti) i tijela, gdje se misao pretvara u materiju. Proces povezivanja izme-
đu uma (svijesti) i tijela odvija se preko tri vrste kvantnog načela, koji je
teško izraziti postojećom terminologijom, no D. Chopra smatra da je najbliži
izraz za taj fenomen »kvantni mehanizam« ili »kvantna transmisija«, koja se
u ajurvedi zove »doša«. Ti kvantni mehanizmi odnosno kvantne transmisije,
t.j. doše su od bitnog značenja kako za čovjekovu psihologiju tako i za
njegovu fiziologiju, jer se pomoću njih odvija dijalog između uma i tijela. Sve
naše nade, želje i strahovi ostavljaju trag u našoj fiziologiji; svi ti
mentalni događaji neprestano utječu na naše tijelo. Pored pozitivnih
um šalje tijelu i negativne poruke, s tim da na nekoj točki života znakovi
stresa i starenja prevagnu nad tendencijama ravnoteže, obnavljanja i rasta.
Prema ajurvedi za prevagu entropije nad uzlaznom linijom evolucije leži u
neravnoteži u došama, što uzrokuje slabu koordinaciju između uma i tijela.
 Tri doše odnosno tri osnovna tjelesna tipa:
vata, pita i kapha

Tri doše koje određuju tri tjelesna tipa zovu se vata, pita i kapha. Vata
doša konrolira pokrete, pita doša metabolizam, a kapha doša strukturu tijela.
Svaka stanica ljudskog tijela sadrži sve tri vrste kvantnog mehanizma odno-
sno kvantne transmisije, t.j. doše. Kao što postoje tri doše, tako isto postoje
i tri temeljna konstitucionalna tipa, ovisno o tome koja je doša predominantna.
Veoma je važno utvrditi kojem tipu pripada neka osoba, jer to određuje koja
je vrsta hrane, tjelovježbe i načina života najpovoljnija za taj tjelesni tip. Na
pr. osoba koja pripada vata »prakriti«, ako jede hranu koja uravnotežuje vata
došu, osjetit će znatno poboljšanje svoga zdravstvenog stanja. Postoji pose-
ban test na temelju kojeg svatko može ustanoviti kojem tjelesnom tipu pripa-
da, pri čemu treba imati u vidu da su sve tri doše u raznim kombinacijama
prisutne kod svih ljudi. Kombinirajući elemente tri doše ajurveda je ustanovi-
la deset tjelesnih tipova podijeljenih u tri grupe:

a) jednostruki doša tipovi: vata, pita i kapha;

b) dvostruki doša tipovi: vata-pita i pita-vata, pita-kapha i kapha-pita,
kapha-vata i vata-kapha;
c) trostruki doša tip: vata-pita-kapha. U slučaju jednostrukih doša
tipova, crte jedne od doša, vate, pite ili kaphe su predominantne. Ako ni
jedna doša nije predominantna, onda se radi dvostrukim doša tipovima, koji-
ma pripada većina ljudi. Ako su pak u jednoj osobi prisutne karakteristike
sve tri doše u gotovo podjednakom omjeru, onda ona pripada trostrukom
doša tipu.

Vata tipove obilježavaju ove karakteristike: laka, mršava tjelesna građa,

brzina u djelovanju, neredovita prehrana i probava, lagan i isprekidan san i
nesanica, entuzijazam, živahnost i imaginacija, uzbudljivost i promjenljivo
raspoloženje, brzo shvaćanje i pamćenje, ali i brzo zaboravljanje, sklonost
zabrinutosti, tendencija brzog zamaranja, mentalna i fizička energija javlja se
na mahove. Vata tipovi su nepredvidivi i manje stereotipni od pita i kapha
tipova. U fizičkom pogledu vata tipovi su mršavi u odnosu na ostala dva tipa
s uskim ramenima i bokovima. Vata doša regulira sve tjelesne pokrete a
njena se glavna funkcija sastoji u kontroli centralnog nervnog sistema. Kad
je ta doša neuravnotežena, javljaju se mentalni poremećaji kao anksioznost
ili depresija. Svi psihosomatski simptomi imaju svoj korijen u neravnoteži
vata doše. Karakteristika je vata doše da je sklona da prva od tri doše posta-
ne neuravnotežena, uzrokujući prve stadije bolesti. Više od polovine svih
zdravstvenih poremećaja pripisuje se vata doši. Ona je najvažnija od svih
doša, jer kad je ona neuravnotežena, onda su to u pravilu i pita i kapha doše.
Uravnoteženje vata doše je stoga od životnog interesa za svakoga. Najvažnija
stvar za vata tipove je da se dovoljno odmaraju, da ne pretjeruju u radu i da
se pridržavaju redovitih životnih navika.

Karakteristike pita tipova su slijedeće: srednje razvijena tjelesna građa,

osrednja snaga i izdržljivost, dobra probava, sklonost srdžbi, iritabilnost u
stresnim situacijama, svjetla ili rumena boja kože (često pjegava), averzija
prema suncu i vrućem vremenu, precizan, artikuliran govor, plava, svjetlo-
smeđa ili crvena kosa. Osoba sa svjetlom ili crvenom kosom i rumenim
licem posjeduje većinu pita elemenata, kao i osoba koja je ambiciozna, smio-
na, pronicava, duhovita, elokventna, uvjerljiva i ljubomorna. Kad je njihova
doša uravnotežena, pita tipovi su topli, usrdni i zadovoljni. Oni cijene vrijeme,
drže se rokova, vole držati događaje pod kontrolom, koračaju žustro i čvrsto.
U fizičkom pogledu oni su srednje veličine i proporcionalno građeni, održavaju
težinu bez većih varijacija. Kosa im je svjetla ili crvena, a obično rano oće-
lave. Značajka pita tipova je također da na koži imaju puno pjega i madeža.
Oni u pravilu posjeduju veliku moć koncentracije i bistar intelekt. Tendiraju
urednosti, a svojom energijom, novcem i poslovima upravljaju efikasno. Kod
njih je toplina izražena u svim aspektima: imaju tople ruke i noge, imaju osje-
ćaj topline u očima, koži i želucu, veoma su temperamentni, lako se »pale«.
Budući da su sami topli, osjećaju averziju prema izlaganju suncu. Oni se lako
naljute, iritabilni su i nestrpljivi, zahtjevni, teže perfekcionizmu, pogotovo kad
im je doša neuravnotežena. Govore precizno i artikulirano, često su dobri
govornici. Imaju o svemu čvrste stavove i vole polemizirati. Kao i osobe
druga dva tipa, pita tipovi imaju dvije strane: kad su u ravnoteži, oni su dragi,
veseli, samouvjereni i hrabri, ali kad im doša zapadne u neravnotežu, postaju
kritični, sarkastični, netolerantni i zavidni.

Kapha tipove obilježavaju ova svojstva: snažno su građeni, imaju ve-

liku fizičku snagu i izdržljivost, posjeduju stabilnu energiju, mirni su i relak-
sirani, ne naljute se brzo, imaju glatku, hladnu i blijedu kožu, spori su i tole-
rantni, skloni su posesivnosti i samozadovoljstvu. Ključna crta kapha tipova
je relaksiranost. Kapha doša donosi stabilnost i upornost, ona je izvor fizičke
snage i izdržljivosti, koja je ugrađena u krupnu, tešku konstituciju kapha osoba.
Oni uživaju dobro zdravlje i posjeduju veliku otpornost prema bolestima. Lako
dobivaju na težini i ako im je doša neuravnotežena postaju gojazni. Kapha
doša je spora: kapha tipovi sporo jedu i sporo govore. Oni su mirni i suzdržani,
zadržavaju hladnokrvnost u kritičnim situacijama. Kad im se poremeti
ravnoteža, postaju tvrdoglavi, letargični i lijeni. Ne vole vlažno i hladno vri-
jeme, a prosječno spavaju osam ili više sati.

Doše su nevidljive; iako upravljaju fizičkim procesima u čovjekovom

tijelu, one same nemaju fizičko obilježje. One su locirane u praznini između
uma i tijela i nemaju sličnosti ni s jednim pojmom koji postoji u zapadnoj
znanstvenoj literaturi. Najtočnija kvalifikacija koja im se može dati je da su
one »metabolični principi«, kolikogod to zvučalo apstraktno. D. Chopra ih
uspoređuje sa tri vrste točaka, crvene, zelene i plave, koje se na televi-
zijskom ekranu stalno kreću oblikujući niz pokretnih slika. Mi te točke obično
ne vidimo, iako se bliskim i pažljivim gledanjem mogu uočiti. Vata, pita i
kapha doše su dakle nalik tim točkama, koje doktor ajurvede vidi u nama. I
podešavanje tijela, kako bi optimalno funkcioniralo, kao i podešavanje slike
na televizijskom ekranu kako bi slika bila što jasnija, svodi se na podešavanje
doša u njihovom stalno mijenjajućem međusobnom odnosu. Najveći živući
doktor ajurvede dr. Brihaspati Dev Triguna može vidjeti doše, ustanoviti nji-
hovo stanje i dati dijagnozu bolesti tako da pogleda pacijenta i opipa njegov
puls.

Pored toga što se nalaze u svakoj stanici, tri doše su koncentrirane u

svojim glavnim sjedištima u tijelu, koja služe kao središnje točke u ajurveda
tretmanu. Sjedište vata doše je u debelom crijevu, pita doše u tankom crije-
vu, a kapha doše u prsima. Ako dođe do neravnoteže u nekoj doši, prvi će se
simptomi pojaviti u njenom sjedištu, tako da su bolovi i plinovi u crijevima i
zatvor tipični simptomi poremećaja vata doše. Bolni osjećaj u gornjem abdo-
menu često indicira neravnotežu pita doše, a kašalj i česte prehlade ukazuju
na probleme s kapha došom. To međutim ne znači da se prvi simptomi
neravnoteže neke doše uvijek javljaju u njenom sjedištu. Budući da je svaka
doša prisutna u svim dijelovima tijela, vata neravnoteža može se pojaviti i u
drugim dijelovima tijela u obliku glavobolje, grča mišića, astme ili nekog dru-
gog simptoma, što vrijedi i za druge dvije doše. Gledanje na razne bolesti kao
na problem neravnoteže jedne od triju doša, omogućava mnogo specifičniju
prevenciju i terapiju, jer su na osnovi poznavanja doša određene osobe poznate
njene posebne prednosti, sklonosti i slabosti. Kod toga treba voditi računa da
su doše međusobno usko povezane, tako da neravnoteža jedne doše potiče
neravnotežu i drugih dviju doša. Kad su uravnotežene, tri se doše nalaze u
dinamičkoj, t.j. stalno pokretljivoj ravnoteži.

Prema učenju ajurvede u prirodi postoji 25 trajnih i sveprisutnih svoj-

stava ili fundamentalnih kvaliteta, koje se zovu gune, s tim da svaka doša
ima svoje specifične gune. Gune svojstvene vata doši jesu: suh, hladan, pokre-
tan, lagan, promjenljiv, nježan, brz. Pita došu obilježavaju ova svojstva: vruć,
oštar, lagan, vlažan, fluidan, a kapha došu: težak, hladan, sladak, stalan, spor,
mekan, ljepljiv, trom. Prema ajurvedi savršeno zdravlje pretpostavlja ravnotežu
između tih 25 guna. One su izvor karakterističnih razlika između tri tjelesna
tipa: vata, pita i kapha. Na pr. kod vata tipova guna »hladno« je uzrok hlad-
nim rukama i nogama; guna »pokretan« je povezana s dobrom cirkulacijom
(ako je doša u ravnoteži); guna »brz« označava brzu promjenu raspoloženja,
brz govor, brzu percepciju itd.; guna »suh« uzrokuje suhu kožu, slabo zno-
jenje itd. Na isti način njihove specifične gune utječu i na svojstva pita i
kapha tipova.

U ajurvedi postoje dva međusobno povezana nivoa apstrakcije: jedan

nivo se odnosi na pojam doša, a drugi na pojam pet temeljnih elemenata, a to
su: prostor, zrak, vatra, voda i zemlja. Kombinirajući parove tih elemenata
dobiju se tri doše: vata je sastavljena od zraka i prostora, pita od vatre i vode,
a kapha od zemlje i vode. Povezanost između neravnoteže vata doše i hlad-
nog i vjetrovitog vremena je sada jasnija, jer je vata »zračna« doša, zbog
čega suviše zraka u obliku vjetra stvara previše te doše. Vata osobe se često
žale na crijevne plinove, što također ukazuje na povezanost zraka i vata
doše. Zrak je naime suptilan, lagan i prodoran kao i vata doša. Pita osobe se
s druge strane obično osjećaju toplo, pokazujući na taj način svoj sastavni
element - vatru, a pored toga sklone su znojenju, što je posljedica njihovog
drugog sastavnog elementa - vode. Vatra je agresivna, energična i pokretna
što su karakteristike pita osoba. Kapha osobe su sklone prehladi, oboljenju
sinusa i sluznice, a to je povezano s viškom vode. Voda kao i zemlja su spori,
viskozni, pola kruti, pola tekući elementi, baš kao i kapha doše. Element
»prostor« ima jedinstvenu ulogu u ajurvedi, jer prostor omogućava postoja-
nje zvuka koji treba prostor da bi se kretao. Zvuk je prema ajurvedi temelj
svih stvari, ne zvuk kao grmljavina ili šum morskih valova, nego zvuk u obli-
ku suptilnih vibracija koje odjekuju u našoj svijesti.

Svaka od tri doše dijele se na pet poddoša, čije poznavanje o m o g u ć a -

va precizniju dijagnozu i terapiju. Vata osobe pokazuju sklonost nestrpljivosti
i anksioznosti, pita su sklone srdžbi i kritiziranju, a kapha osobe tendiraju
rezignaciji i povlačenju. Treba međutim imati u vidu da svatko ima ponešto
od sve tri doše, iako u raznim omjerima. Pozitivne psihološke crte tri doše su
slijedeće: vata osobe su u pravilu imaginativne, senzibilne, spontane, elastične,
vedre; pita tipovi su najčešće intelektualno nastrojeni, pouzdani, poduzetni,
veseli, dok su kaphe obično mirni, simpatični, hrabri i tolerantni. Osoba koja
posjeduje pozitivna svojstva sve tri doše obdarena je najvećim darom pri-
rode: savršenom ravnotežom. Ajurveda poučava da čovjek treba nastojati
da se što više približi točki ravnoteže, ali se ne smije koncentrirati na taj
napor. Ljudsko tijelo sadrži tendenciju održavanja ravnoteže obavljajući svo-
je normalne aktivnosti i procese, ali čovjek mora nastojati da svojim lošim
postupcima i navikama, na koje doše brzo reagiraju, ne narušava tu ravnotežu.
Čovjek je rođen s uravnoteženim došama i ugrađenom tendencijom
održavanja ravnoteže, ali svojim lošim navikama može ugroziti to prirodno
stanje stvari. Tako može doći do dugotrajnog akumuliranja neravnoteže, koja
se u ajurvedi naziva »vikriti«, što predstavlja devijaciju od prirodnog stanja.
Prema tome prakriti i vikriti su dva suprotna pojma: prvi označava prirodno
i pozitivno, a drugi pojam je nešto neprirodno i negativno. Cilj ajurvede je
vraćanje ljudi u njihovo prirodno stanje, u originalnu i idealnu uravnoteženu
kombinaciju vate, pite i kaphe, što je ključ savršenog zdravlja.

Kad se poremeti ravnoteža jedne od triju doša, javljaju se obično simpto-

mi tipični za dotičnu došu. Kad je neuravnotežena vata, osjećaju se neo-
dređeni bolovi, grčevi, drhtavica, prehlada. U slučaju neravnoteže pite ja-
vljaju se upale, groznica, pretjerana glad ili žeđ, žgaravica, a kod kaphe upala
sluznice nosa, letargija, pospanost. Osim toga vata tipovi su skloni nesanici,
kroničnoj konstipaciji, nervoznom želucu, anksioznosti, depresiji, mišićnim
grčevima, iritabilnim crijevima, visokom krvnom tlaku i artritisu. Pita tipovi
imaju predispoziciju za žgaravicu, peptički ulkus, ranu ćelavost, sijedu kosu,
slabi vid, srčane bolove, samokritičnost. Kapha osobe tendiraju gripi, dijabe-
tesu, visokom kolesterolu, depresiji. Najaktivnija je vata doša; ona uzrokuje
najveći broj kratkoročnih zdravstvenih problema, pogotovo ako su povezani
sa stresom. Vata doša prouzrokuje tri puta više zdravstvenih problema nego
pita, a ova dva put više od kaphe.

Vata osobe su po prirodi vesele, entuzijastičke i fleksibilne u suoča-

vanju sa svakodnevnim životnim problemima, ali samo zadrže li svoju došu u
ravnoteži. Vata osobe se obično ne mogu pohvaliti svojim zdravljem. Često
se već u djetinjstvu počinju žaliti na razne probleme, kao što su neobjašnjivi
bolovi, povremena pospanost i sklonost brigama i nervozi. Ako na vrijeme ne
obrate pažnju na te rane simptome, vata osobe će postati česti posjetioci
liječničkih ordinacija. D. Chopra tvrdi na osnovu svog liječničkog iskustva
da je u SAD najrašireniji zdravstveni problem neuravnoteženost vata doše.
Starost je dob kad se vata pogoršava. Tuga, nagli šok i veliki strah iscrpljuju
vata došu. Doktor ajurvede će dijagnosticirati vata neravnotežu ako postoje
ove indikacije:

a) mentalne indikacije: zabrinutost, anksioznost, pretjerana mentalna

aktivnost, nestrpljivost, nesposobnost dulje koncentracije, depresija, psihoza;
b) indikacije ponašanja: nesanica, zamor, nesposobnost relaksacije,
nemir, loš apetit, impulzivnost;
c) fizičke indikacije: konstipacija, suha i gruba koža, slaba izdržljivost,
gubitak energije, iritabilna crijeva, nepodnošenje hladnoće, bolni ili artritični
zglobovi, gubitak težine, mišićni grčevi. Treba napomenuti da vata doša kon-
trolira nervni sistem.

Pita osobe su u ravnoteži kad njihova energičnost i intenzivnost nije

pretjerana. Fizičko zdravlje tih osoba je općenito dobro, a temelj toga je
dobra probava, koju ajurveda smatra ključnim uvjetom za izgradnju dobrog
tkiva i za jak imunosni sistem. Znak neuravnotežene pite je kad čovjek u 30-
tim ili 40-tim godinama počne naglo sjediti ili ćelaviti, kad odjednom zatreba
naočale ili dobije peptički ulkus ili bolest srca. Pita doša kontrolira intelekt i
obdaruje pita osobe sa razvijenim smislom za red. Pita doše izlaze iz ravnoteže
sporije od vate, a kad se to dogodi, uzrok je često prethodna neravnoteža
vata doše. Pita tipovi po prirodi naginju umjerenosti i jedino dugotrajni stre-
sovi i pretjerani rad mogu poremetiti taj prirodni instinkt. Liječnik ajurvede
identificira pita neravnotežu na osnovu ovih simptoma:
 a) m e n t a l n e indikacije: srdžba, n e s t r p l j i v o s t , s a m o k r i t i č n o s t ,
razdražljivost;
b) bihejviorističke indikacije: sklonost svađi, netolerancija, provale bije-
sa, tiransko ponašanje;
c) fizičke indikacije: žgaravica, ulkusi, hemoroidi, nepodnošenje vrućine,
upala kože, akne, pretjerana glad ili žeđ.

Kapha je najsporija i najstabilnija doša, koja najrjeđe ispada, iz

ravnoteže. Već od djetinjstva kapha tipovi su mirni, srdačni, skloni oprašta-
nju. Oni općenito zadržavaju dobro zdravlje do duboke starosti. Neravnoteža
kaphe u poodmaklim godinama manifestira se najčešće u gojaznosti. Ako je
ravnoteža kapha doše ozbiljno narušena, te osobe postaju veoma povučene,
mirne i beznadne, pate od hipertenzije, teškog disanja i srčanih tegoba i veo-
ma često od dijabetesa. Simptomi na osnovu kojih će doktor ajurvede
ustanoviti kapha neravnotežu su slijedeći:

a) mentalne indikacije: mentalna inercija, tromost, letargija;

b) bihejviorističke indikacije: nesklonost promjenama, pohlepa, pretje-
rano spavanje, posesivnost, spori pokreti;
c) fizičke indikacije: nepodnošenje hladnoće i vlage, upala sinusa, sklo-
nost prehladama, blijeda koža, bolni zglobovi, visok kolesterol, gojaznost, alergi-
je, astma, upala grla, dijabetes.

Dok je ranije zapadnjačka medicina objašnjavala bolest isključivo

fizikalnim razlozima, sada se sve više prihvaća stanovište da korijeni bolesti
leže kako u tijelu tako i u umu. S prihvaćanjem mind/body medicine nestaju
jasne i čvrste granice između tjelesnog i mentalnog faktora. Nagli mentalni
šok, kao na pr. smrt voljene osobe može stvoriti pustoš u tijelu, oštećujući
imunosni sistem i tako otvarajući vrata bolesti. Stoga je na pr. smrtnost udo-
vaca veća od ostalih osoba iste dobne skupine. Interakcija uma i imunosnog
sistema je tako fluidna, da liječnici ne mogu točno utvrditi kritični moment,
kad negativne misli neutraliziraju djelovanje leukocita.

Prema drevnim spisima ajurvede proces bolesti odvija se u šest faza.

Prve tri faze su nevidljive i mogu biti povezane kako s tijelom, tako i s umom.
Ostale tri faze pokazuju vidljive simptome, koje može uočiti liječnik, pa i sam
pacijent. Svaka faza bolesti je posljedica poremećaja ravnoteže, ali njihovi
se vanjski znakovi mijenjaju kako proces bolesti napreduje. Radi se o sli-
jedećih šest faza:
 1) Akumulacija je faza, kad proces bolesti počinje i to pretjeranim
povećanjem jedne ili više doša.
2) Pogoršanje, kad se prekomjernost doše akumulira sve do točke
kad se ona počne širiti preko normalnih granica.
3) Širenje doša zahvaća čitavo tijelo.
4) Faza lokacije, kad se proširena doša smješta negdje gdje joj nije
prirodno mjesto.
5) Faza manifestacije, kad se fizički simptomi javljaju na mjestu na
kojem se doša lokalizirala.
6) Faza disrupcije kad poremećaj odnosno bolest izbija u punom opsegu

Takvo tumačenje procesa nastanka i razvoja bolesti, prema kojem

bolest u početnim fazama nastaje i razvija se zbog neravnoteže doša bez
vidljivih simptoma, omogućava da se bolest počinje liječiti u svom zametku.
Jednom kad se bolest razvije u punom opsegu, terapija postaje složenija i
često manje uspješna. Postoje tri područja svakodnevnog života koja se mogu
koristiti za unapređenje ravnoteže doša: ishrana, tzv. dnevna rutina i sezon-
ska rutina. Preporuke koje daje ajurveda u vezi s navedenim područjima
života služe samo za prevenciju bolesti. One nisu pogodne kao terapija kad
se bolest pojavi ili kao zamjena za liječničku intervenciju, i u tom slučaju
uspostava ravnoteže doša je bitna, ali ona sama nije dovoljna.

Budući da je vata »kraljica« doša, njeno balansiranje je od primarne

važnosti; kad se ona uravnoteži, onda će ona povući za sobom u ravnotežu
pitu i kaphu. Ključ za uravnoteženje vate je regularnost. Vata osobe su sklone
promjenama i ako se u tome pretjera, dolazi do iscrpljenosti i nemira, jer vata
doša više nije u stanju održavati ispravan tjelesni ritam. Važno je stoga
njegovati uravnotežene, redovne navike u d n e v n o m životu, t.j. u
pogledu obroka, rada, odmora, tjelovježbe, spavanja i sl. Ako se pokažu
znaci neravnoteže vata doše, pomoći će pridržavanje slijedećih preporuka:

1) Treba se puno i često odmarati. Kad se osjeti zamor, treba prestati

s radom i odmoriti se barem pet minuta. Dovoljno spavanja je bitno, a isto
tako veoma je korisna duboka relaksacija, koja se najbolje postiže medita-
cijom.
2) Budući da je vata hladna doša, treba uvijek biti u toplom.
3) Treba se pridržavati redovitih obroka tri puta dnevno.
4) Treba piti dosta tople tekućine da se spriječi dehidracija, jer je vata
suha doša.
 5) Korisno je ujutro masirati tijelo sezamovim uljem.
6) Također je dobro ujutro prije meditacije istuširati se toplom vo-
dom ili okupati se u kadi.
7) Treba izbjegavati mentalno naprezanje i pretjeranu stimulaciju (pre-
glasna muzika, filmovi s nasiljem, dugo gledanje televizije i sl.).
8) Prostor u kojem se boravi neka bude svijetao i u veselim bojama.
9) Treba izbjegavati alkohol kad je vata u neravnoteži.
10) Dobro je kapnuti sezamovo ulje na vrh prsta i nježno unijeti u
svaku nosnicu, kako bi se neutralizirala suhoća nosnica kojoj su skloni vata
tipovi, pogotovo zimi, što pogoduje prehladi.
Ključ za uravnoteženje pita doše je umjerenost, jer su pita osobe
obdarene energijom, agresivnošću i unutarnjem porivu za aktivnošću. Stoga
se u slučaju znakova neravnoteže daju slijedeće upute:

1) Treba na vrijeme prestati s radom, jer su alternacije aktivnosti i

odmora temeljno načelo životnog ritma. Odmor je izvor dinamičke aktivno-
sti. Meditacija je veoma korisna u postizavanju unutrašnjeg mira i ravnoteže.
2) Hladnoća pomaže da se neutralizira preaktivna pita (hladna pića,
spavanje u relativno hladnoj sobi).
3) Izbjegavati preobilne obroke, jer pita osobe zbog dobre probave
imaju veliki apetit.
4) Alkohol i kava su štetni za pita osobe pa ih treba izbjegavati.
5) Treba izbjegavati preveliki fizički napor, pogotovo ljeti.

Glavni način uravnoteženja kapha doše je stimulacija, jer je kapha po

prirodi sklona sporosti i lijenosti. Bez aktivnosti kapha osobe postaju letargične
i mlitave, što je povezano s njihovom sporom probavom. U slučaju neravnoteže
ajurveda preporuča kapha osobama slijedeće:

1) Težiti promjenama i raznolikostima u životu, kako bi se izbjegle

letargija i depresija.
2) Izbjegavati slatke namirnice i pića, jer će se inače povećati sklo-
nost gojaznosti i dijabetesu.
3) Budući da je kapha hladna doša i stoga osjetljiva na hladnoću, treba
se otopljavati i piti topla pića.
4) Vježbati redovito svaki dan kako bi se izbjeglo gomilanje toksina u
tijelu.
 Kvantno tijelo

Kvantno tijelo D. Chopra opisuje kao mrežu inteligencije, koja prožima

ne samo čovjekov mozak nego i sve tjelesne stanice i koja trenutačno rea-
gira na sve misli i emocije, uzrokujući na taj način neprestane procese i
promjene u čovjekom organizmu. 54) To kvantno tijelo nije prostorno loka-
lizirano, već se prostire u svim pravcima kao polje. Ono se ne može vidjeti,
jer se sastoji od stalnih vibracija, fluktuacija u polju. »Trik« pretvaranja svi-
jesti u materiju odvija se na nivou kvantnog polja. Čovjekovi mentalni impul-
si, nematerijalni i apstraktni, manifestiraju se fizički pored ostalog kao mole-
kule adrenalina, koje su materijalne. A odluka koja dovodi do te transforma-
cije nematerijalnog fenomena u materijalni je subjektivna: čovjek je izabrao
da pošalje svoju namjeru kvantnom tijelu i ono bez oklijevanja sprovodi njegove
upute. To je u skladu s učenjem ajurvede, koja kaže da um posjeduje
sposobnost kontrole tijela. Pozitivne misli i emocije mogu stoga djelovati
povoljno na funkcioniranje čovjekovog tijela, dok stresovi i ostali negativni
signali uma oštećuju stanice izazivajući, ako su intenzivni i dugotrajni,
zdravstvene probleme. Iz toga D. Chopra izvodi zaključak, da je temeljni
lijek koji treba čovjek za svoje tijelo, lijek za njegov um. Svako nezadovoljstvo
manifestira se na fizičkoj razini, jer se sve misli i emocije izražavaju kemij-
skim putem. Kad je čovjek sretan, kemijske čestice iz njegovog mozga putu-
ju čitavim tijelom »govoreći« svakoj stanici o njegovoj sreći. Kad »čuju« tu
vijest, stanice također »postaju sretne« i počinju djelotvornije funkcionirati
mijenjajući svoje kemijske procese. U slučaju depresivnosti događa se su-
protno: žalost se prenosi kemijskim putem svakoj stanici uzrokujući na pr.
bolove u želucu ili slabeći imunosni sistem. To znači da mi možemo umjesto
nesvjesnog stvaranja bolesti, putem naše svijesti svjesno stvarati zdravlje.
Jer ako negativne emocije uzrokuju poremećaj imunosnog sistema, pozitivno
stanje svijesti po istoj logici pomaže da se postigne potpunije zdravlje. Zbog
toga je stanje čovjekove svijesti od golemog značaja za njegovo zdravlje.

Tokovi inteligencije koji struje iz kvantnog tijela mogu se usmjeriti na

mnogo načina da bi se postigli željeni učinci u fizičkom tijelu, kao na pr.
izlječenje raznih bolesti ili usporavanje procesa starenja. To je suština
iscjeliteljskih metoda ajurvede, koje se mogu podijeliti u osam kategorija: 1)
panćakarma (pročišćenje); 2) meditacija; 3) prvobitni zvuk; 4) dijagnoza
pomoću pulsa; 5) marma terapija; 6) »tehnika ushita« (bliss technique)
metoda; 7) aroma terapija; 8) Gandharva muzička terapija. Panćakarma
(pročišćenje) sastoji se u sistematskom tretmanu kojim se odstranjuju toksini
iz svake stanice koristeći iste organe eliminacije koje i samo tijelo upotre-
bljava u tu svrhu: znojne žlijezde, krvne žile, urinarni trakt i crijeva. Svega
jedna trećina Amerikanaca starijih od 60 godina nema neke od simptoma
raznih degenerativnih bolesti, kao što su kardiovaskularne tegobe, artritis,
dijabetes, osteoporoza, rak i sl. Prema zapadnoj medicini to su kompleksni
poremećaji koji se akumuliraju kroz čitav život, kao kad se kotrljajuća gruda
snijega povećava skupljajući sitne pahuljice snijega. U terminologiji ajurvede
te pahuljice su sitni komadići »ame«, t.j tjelesnih nečistoća odnosno toksina.
O savršenoj ravnoteži se ne može govoriti ako se te ame ne uklone iz tijela
onako brzo kako nastaju. Panćakarma se sastoji od niza postupaka koji traju
oko jednog tjedna i to pod nadzorom liječnika ajurvede, kao na pr. uzimanje
laksativa, masaža uljem, tretman znojenjem i inhalacije. Preporuča se tret-
man panćakarmom tri puta, a najmanje jedanput godišnje.

Meditacija se ne sastoji u prisiljavanju naše svijesti da se smiri, nego u

tome da se pronađe mir koji u nama već postoji. Svaki od nas je žrtva pamće-
nja, što su mudraci ajurvede spoznali već pred više tisuća godina. Razne
misli i osjećaji koji se neprestano roje u našem umu (osjećaj krivice, brige,
neispunjene nade, razne fantazije itd.) su uglavnom poticane našom memo-
rijom. Ali iza ekrana tog »internog dijaloga« postoji tišina svijesti oslobođene
prošlosti. Cilj je meditacije da ta unutarnja tišina dopre do našeg uma. To je
jako važno, jer su po učenju ajurvede unutarnji mir i tišina izvor sreće. Kad
čovjek otkrije tišinu u svojoj svijesti, on više ne obraća pažnju na nizanje slika
u svojoj glavi koje izazivaju nemir, brigu, srdžbu i bol. Postoje razne medita-
tivne tehnike postizavanja unutarnje tišine i mira, koje se mogu lako naučiti.
D. Chopra preporuča ovu veoma jednostavnu tehniku meditacije: u sjedećem
položaju, zatvorenih očiju počne se disati lagano i opušteno; sva se pažnja
koncentrira na disanje tako da se osjeti kako zrak ulazi u nosnice i silazi u
pluća; izdišući također se prati kako zrak izlazi iz pluća i nosnica. Sve to
treba obavljati opušteno, bez naprezanja u trajanju od pet do deset minuta
Zdravstveni učinci meditacije su očigledni i dobro dokumentirani. Oni su
posebno vidljivi u slučaju hipertenzije, od koje je ugrožena trećina odraslih
Amerikanaca. Meditacija može također smanjiti previsoku razinu kolestero-
la. Najviše koristi od meditacije imaju starije osobe. Podaci za SAD govore
da je hospitalizacija zbog srčanih bolesti za starije osobe koje su meditirale
87% manja nego kod ostalih, a u slučaju malignih tumora hospitalizacija je
bila manja za 55%.

Prema učenju ajurvede priroda se u krajnjoj liniji sastoji od slabih pri-

mordijalnih zvukova. U potpunoj tišini kvantnog univerzuma rođeni su pri-
mordijalni zvukovi, koji oblikuju razne sheme i koji se s vremenom pretvaraju
u energiju i materiju i raznolike stvari sačinjene od energije i materije: stijene,
drveće, životinje i ljudska bića. Teorija liječenja primordijalnim zvukom poči-
va na pretpostavci da se čovjekova svijest može vratiti na kvantnu razinu i
da se tako mogu ispraviti neki zvukovi koji su postali poremećeni, što izaziva
veoma povoljne učinke u ljudskom tijelu.

Fizičari danas priznaju da se na najdubljoj razini materijalnog svijeta

nalazi kvantno polje. Kvant se definira kao n a j m a n j a čestica svjetla,
elektriciteta ili drugog oblika energije. Prije se smatralo da je atom najmanja
nedjeljiva čestica materije (riječ atom na grčkom znači nedjeljiv). Međutim,
atom se sastoji od još sitnijih čestica koje brzinom svjetla kruže u golemom
praznom prostoru, tako golemom da podsjeća na međugalaktičku prazninu
(razmak između dva elektrona je proporcionalno veći od udaljenosti između
Zemlje i Sunca). Kvanti se ne sastoje od materije, već su to vibracije koje
imaju materijalni izgled. Otkriće da je materija u stvari fluktuacija energije u
raznim pojavnim oblicima pokrenulo je kvantnu revoluciju, pokrenutu
početkom 20. stoljeća. Umjesto da proučavaju materijalne čestice, fizičari
su se počeli baviti vibracijama, koje čas izgledaju kao tvarne a čas
apstraktne. Na kvantnoj razini vrlo malene čestice mogu se nalaziti u više
stanja istodobno, za razliku od onoga što se događa u makroskopskom svi-
jetu. Kvantna je fizika dokazala da je bezgraničan broj predmeta koje gleda-
mo oko sebe (ptice, životinje, drveće, planine, zvijezde, galaksije itd.) pove-
zan neograničenim kvantnim poljima. Smatra se da postoji jedno superpolje
ili ujedinjeno polje, koje predstavlja konačnu realnost koja je temelj čitavog
prirodnog svijeta. Kvantna je revolucija neizbježno izazvala bitne promjene u
našim pogledima na svijet. Budući da smo i mi dio prirode, mi smo dio tog
univerzalnog kvantnog ujedinjenog superpolja. Putem meditacije čovjek može
doživjeti to sveobuhvatno kvantno polje u svojoj svijesti.

Postavlja se pitanje na koji su način ljudi povezani s tim univerzalnim

superpoljem. Ajurveda kaže da nas s tim poljem povezuju nevidljivi »konci«
sastavljeni od slabašnih vibracija, koji se zovu primordijalni zvuk. Očigledno
je da mora postojati iznimno snažna spona između dva elektrona u atomu
helija, koji se drže zajedno usprkos golemoj međusobnoj udaljenosti. Mudra-
ci ajurvede su smatrali da su otkrili te spone, koje djeluju kao »ljepilo« Uni-
verzuma, a to je primordijalni zvuk. Ako je dakle ljudsko tijelo, kako to uči
ajurveda, »slijepljeno« pomoću zvukova, pojava bolesti bi značila da su se
neki od tih zvukova »raštimali«. Taj fenomen D. Chopra objašnjava primje-
rom molekule DNA, koja se sastoji od atoma ugljika, vodika i kisika spojenih
zajedno određenom frekvencijom suptilnih vibracija. Ako dođe do najmanje
devijacije u tim frekvencijama, doći će do poremećaja ili do raspada
inteligencije molekule DNA, koja igra bitnu ulogu u nastanku bolesti. U slučaju
devijacije u vibracijama ajurveda preporuča primjenu terapije zvuka, pomoću
koje se ispravlja sekvenca vibracije, odnosno zvuka unutar stanica ljudskog
tijela. Tu terapiju može naravno obaviti samo kvalificirani ajurvedski liječnik.

Prema ajurvedi svaka stanica šalje svoj jedinstveni signal srcu putem
kolanja krvi. Ti zasebni signali se zatim komprimiraju u jedan »nosač frek-
vencija«, a to je srčani puls koji se može dekodirati i tako otkriti što se dog-
ađa u jetri, želucu, srcu, tiroidnoj žlijezdi itd. Priroda je pronašla način da
emitira aktivnosti čitavog tijela preko jednog »radio vala«, srčanog pulsa.
Čovjekov puls omogućava na taj način uvid u njegovo kvantno tijelo. Li-
ječnik ajurvede može putem pulsa odmah detektirati eventualnu neravnotežu
u vati, piti ili kaphi. Kad kvalificirani čitač pulsa dotakne ručni zglob, on je u
mogućnosti da prodre duboko u stanje zdravlja dotične osobe. Vještinom
dijagnosticiranja bolesti putem pulsa mogu potpuno ovladati jedino ajurved-
ski liječnici, ali elementarna znanja o toj tehnici mogu steći i laici (u SAD se
održavaju sedmodnevni tečajevi za čitanje pulsa).

Budući da se inteligencija nalazi u svakoj stanici ljudskog tijela, um i

fizičko tijelo su međusobno povezani u svim dijelovima tijela, a ne samo u
mozgu. Stanica je u stvari stjecište materije i uma, mjesto gdje se stječu
čovjekovo kvantno tijelo i vanjski svijet. Neke su točke stjecišta vitalnije od
drugih. Ajurvedski liječnik koristi vrlo osjetljive točke na koži zvane marma
kojih ima 107 i koje su nevidljive, ali se mogu naći opipom. One su od kritične
važnosti za održavanje ravnoteže u čitavom tijelu. Cilj je posebne tehnike
masaže nazvane marma terapija da stimulira te točke. Marma točke su važne
jer one označavaju putove kojima teče unutarnja inteligencija; one označavaju
mjesta maksimalne senzitivnosti. One su slične, ali ne i istovjetne meridijani-
ma u kineskoj akupunkturi i vjerojatno su im prethodile. Stimuliranjem marmi
oživljava se povezanost između uma (svijesti) i tijela. Njihovo aktiviranje vrši
se na više načina: pokretima hatha joge, uljnom masažom, kapanjem ulja na
čelo. Skup najvažnijih marma nalazi se na tabanima, zbog čega je veoma
korisna svakodnevna blaga masaža tabana sezamovim uljem u trajanju od tri
do pet minuta. Pored toga važne su još tri marma točke. Jedna od njih smješte-
na je između obrva i njeno blago masiranje zatvorenih očiju dobro je za
ublažavanje glavobolje, zabrinutosti i mentalne napetosti. Druga važna mar-
ma nalazi se u sredini prsiju i njena nježna stimulacija smiruje negativne
emocije. Treća takva marma locirana je oko šest centimetara ispod pupka i
povezuje se s konstipacijom. Za stimulaciju navedenih marma točaka naj-
bolje je nježno i ne prebrzo masiranje kružnim pokretima prstiju.

Ajurveda smatra da je za savršeno zdravlje iznimno važan osjećaj

zadovoljstva i radosti. Zbog toga se u Center for Mind/Body Medicine, čiji je
direktor D. Chopra, pacijenti podučavaju u tzv. tehnici ushita (bliss tech-
nique), koja se još zove psihofiziološka integraciona tehnika (psychophisio-
logical integration technique). Ta tehnika koristi blagi mentalni impuls, u stvari
poseban zvuk sa svrhom da se um dovede u kontakt s vibracijama ushita,
koje suptilno prožimaju svaku stanicu ljudskog tijela. Konvencionalna psi-
hologija ne zna mnogo o zdravstvenim učincima zadovoljstva i radosti jer je
suviše usredotočena na abnormalna stanja kao što su neuroze i psihoze, a
interna medicina o tom fenomenu zna još manje. Preokret u tom pogledu
prvi je učinio psiholog Abraham Maslow, koji je 1950-tih godina počeo prouča-
vati grupu iznimno uspješnih ljudi (high achievers), koje je nazvao samo-
ostvarenim osobama (self-actualized persons). On je kod tih osoba otkrio
jednu zajedničku crtu: većina njih je povremeno doživljavala momente inten-
zivnog zadovoljstva i radosti, koje je on nazvao »vrhunsko iskustvo« (peak
experience). U vrijeme vrhunskog iskustva ti su ljudi doživjeli potpunu trans-
formaciju osobne stvarnosti. Prepreke koji su im ranije izgledale nesavladive,
sada su im postale neznatne. Prožimao ih je osjećaj neiscrpne energije,
osjećali su se mirni i sretni. Maslow je ustanovio da vrhunsko iskustvo ima
izvanredno terapeutsko djelovanje. Njegovi pacijenti koji su naučili kako postići
to stanje savladali su depresiju i anksioznost, stekli samopouzdanje i povećali
kreativnost. Slično vrhunskom iskustvu A. Maslowa je psihičko stanje na-
zvano »flow«, koje su otkrili američki klinički psiholozi 1960-ih godina, koje
također uključuje osjećaj zadovoljstva i poleta i umnogostručuje moć kon-
centracije i kreativnosti. Postoji još jedno slično stanje koje se zove »super-
fluidity«, koje se postiže meditacijom i to tako da se unutarnji mir prenese na
proces mišljenja. Tada um otkriva da na mirnijim razinama misaonih procesa
postoji veći stupanj kreativnosti. Tada je napor u bilo kojoj aktivnosti sveden
na minimum i svaka aktivnost postaje lagana i ugodna. Vrhunac takve medi-
tacije je stanje potpune smirenosti i tišine koje obilježava kreativnost bez
prepreka (frictionless creativity).

Aroma terapija se temelji na učenju ajurvede prema kojem se svaka

doša može uravnotežiti određenom aromom koja j o j odgovara. To se
podudaranje otkriva pomoću okusa (rasa) hrane, kojih ima šest i to: slatko,
kiselo, slano, gorko, papreno i trpko. Slatka jela su dobra za uravnoteženje
vata i pite, a isto vrijedi i za slatki miris ruže. Kiseli okus škodi piti, kao i kiseli
i općenito loši mirisi. U tretmanu vate upotrebljava se mješavina mirisa bosiljka,
naranče, ruže i klinčića. Pita doša se uravnotežuje mirisima ruže, metvice,
cimeta i jasmina, a kapha doši pogoduju mirisi eukaliptusa, borovnice, kam-
fora, metvice i mažurana. Najjednostavniji način korištenja aroma terapije je
da se stavi deset kapi odgovarajućeg aromatičnog ulja u posudu s vrućom
vodom i tako ispuni sobu mirisom pola sata ili nešto dulje. Taj način pomaže
mnogim ljudina da lakše zaspu. Aroma terapija se pokazala uspješnom u
liječenju migrene, bolova u leđima, osipa kože i nesanice.

U klinikama D. Chopre u SAD pacijenti slušaju svaki dan melodije

Gandharva Veda, koje su nastale prije mnogo stoljeća u Indiji i za koje se
vjeruje da imaju umirujuće i ljekovito djelovanje. Kao i slučaju okusa, boja i
mirisa, tako i neki tonovi uravnotežuju, a drugi remete ravnotežu doša. Smatra
se da Gandharva glazba sadrži neke temeljne vibracije koje stalno pulsiraju u
prirodi i koje nas dovode u ravnotežu s prirodom.

Velika prednost kvantnog tijela je u tome što ono ne stari, a to je

osobina općenito karakteristična za kvantni nivo prirode. Protoni i neutroni
ne podliježu starenju kao ni elektricitet ili gravitacija. Život koji se sastoji od
tih fundamentalnih čestica i sila začuđujuće je izdržljiv i trajan. DNA je ostao
uglavnom nepromijenjen tijekom više od 600 milijuna godina, a DNA nije
»slijepljen« čvršće nego običan list ili zrno peluda. Ako je inteligencija DNA
tako snažna, da je bila u stanju odoljeti vremenu tijekom više stotina milijuna
godina, to onda po mišljenju D. Chopre znači da starenje općenito ne mora
biti neizbježan i normalan proces. Mudraci ajurvede, koji su bili čuveni po
svojoj izuzetnoj dugovječnosti, pripisivali su starenje »pogrešci intelekta«
koja se sastoji u identifikaciji ljudi samo sa svojim fizičkim tijelom. Produženje
života traži stoga ispravljanje te »pogreške intelekta« i identificiranje čovje-
ka sa svojim kvantnim tijelom. Ako čovjek uspije dovesti svoju svijest na
razinu funkcioniranja koja ne poznaje fenomen starenja, njegovo će fizičko
tijelo, smatra D. Chopra, postepeno steći sličnu osobinu kao i njegovo kvant-
no tijelo: ono će starjeti sporije, jer će mu tako sugerirati njegova svijest.

Prema ajurvedi uzrok starenja je samo jedan, a to je oštećenje ili gu-

bitak inteligencije naših stanica, što znači da usporavanje procesa starenja u
suštini ovisi o sposobnosti inteligencije stanice da popravi sama sebe. Naše
stanice se neprestano dijele, ali nakon otprilike pedeset podjela one umru.
Stanica ima inteligenciju i ona propadne zbog toga što gubi tu inteligenciju,
t.j. znanje održavanja vitalnosti. Razlika između života i smrti stanice leži u
njenoj memoriji. Savršena memorija odnosno inteligencija stanice vodila bi u
besmrtnost, jer smrti ne bi bilo kad bi se obnova stanice vršila bez pogreške
i zastoja. Ajurveda ne smatra da je stanica samo fizički skup molekula; ona
drži da je bitna karakteristika stanice njena inteligencija. »Pogreška intele-
kta« događa se kad čovjekov um zaboravi svoj stvarni izvor, t.j. inteligenciju
koja struji kroz sve stanice ljudskog tijela. Ta se »pogreška intelekta« može
ispraviti meditacijom. Grupa istraživača na čelu s fiziologom dr. Keithom
Wallasom na Maharishi International University ustanovila je 1978. godi-
ne da meditacija usporava proces starenja: biološka starost meditatora bila
je za pet do deset godina manja od njihove kronološke starosti. U prosjeku je
jedna godina meditacije smanjila biološku u odnosu na kronološku starost za
jednu godinu.

Biljke i trave igraju veliku ulogu u ajurvedskoj medicini, koja poznaje i

upotrebljava više tisuća ljekovitih biljaka. Postoje liste biljaka za svaku bolest.
Ajurveda smatra da svaka biljka sadrži u sebi stanovite vibracije koje odgo-
varaju vibracijama u kvantnom tijelu. Jetra na pr. sadrži takvu specifičnu
vibraciju na kvantnoj razini. U slučaju oboljenja jetre došlo je do poremećaja
u sekvenci tih vibracija i prema ajurvedi upotreba biljaka sa istom sekven-
com vibracija kao u jetri može izliječiti bolest. Ovdje se radi o »načelu kom-
plementarnosti«, što prema ajurvedi znači da priroda koristi iste tvari u stva-
ranju biljaka, minerala i ljudskog tijela. Kod toga se misli prvenstveno na
suptilne vibracije koje drže molekule zajedno. Te su vibracije prema vedskim
mudracima pravi građevni materijal prirode. Budući da u prirodi djeluje načelo
komplementarnosti, liječnik ajurvede upotrebljava biljke, drago kamenje, boje,
primordijalne zvukove, hranu i mirise koji su komplementarni pojedinim
organima ili stanicama i koji su zbog toga ljekoviti. Drevni spisi ajurvede
navode specifične biljke i minerale same ili u kombinaciji, koje se zovu rasa-
jana i koje djeluju kao korektivi poremećene ili izgubljene memorije stanica.
Svaka biljka sadrži neku vibraciju koja odgovara određenoj vibraciji u čovje-
kovom kvantnom tijelu. Rasajane su liječnici ajurvede koristili tisućama godina
za povećanje čovjekove energije i imuniteta.
 Živjeti u skladu s prirodom

Fraza »živjeti u skladu s prirodom« u ajurvedi znači imati zdrave želje

t.j. takve želje koje odgovaraju čovjekovim stvarnim potrebama. Priroda nas
je učinila takvima da naše želje ne bi trebale biti u konfliktu s našim potrebama
i to stoga što sve naše želje nastaju na kvantnom nivou kao slabe vibracije,
čije su dinamičke interakcije uvijek uravnotežene. Ako se poremeti ravnoteža
tijela ili uma, kvantno tijelo šalje korektivni impuls, koji mi registriramo kao
želju. U tom trenutku milijuni impulsa poteku kroz naš nervni sistem, koji se
potom pretvaraju u razne djelatnosti koje obavljamo tijekom dana. Potreba
nastaje negdje u kvantnom tijelu, zatim se u mozgu ostvaruje veza um-tijelo
i tada osjećamo nagon za djelovanjem. Ukoliko se naše želje podudaraju s
prirodnim potrebama, mi živimo u skladu s prirodom.

Prema ajurvedi u ljudima postoje tri prirodna impulsa:

a) satva, impuls za razvojem i progresom;

b) tamas, impuls za stagnacijom i regresom, i
c) rađas, neutralni impuls, koji diktira akciju zbog nje same.

Prednost satva osobe je u tome što ona ima prirodno zdrave želje.
Nezdrave želje može imati svatko. Njih uzrokuje »mentalna ama«, koja označa-
va nečistoće odnosno negativne tendencije u našem umu. Satva je sila či-
stoće koja suzbija mentalnu amu. Ajurvedski mudraci kažu da mentalnu amu
stvaraju negativne emocije kao srdžba, strah, samokritika, pohlepa, stres i sl.
Izbjegavanje mentalne ame je preventivna mjera protiv neravnoteže, koja
uzrokuje bolest. Ako jedemo nezdravu hranu, ako pretjerano pijemo i pušimo
ili činimo druge nezdrave stvari u našem svakodnevnom životu, tada će te
nezdrave navike odnosno nečistoće (mentalna ama) blokirati stvaranje zdravih
želja i odvojiti nas od našeg kvantnog bića. Ranije su spomenute neke
tehnike za otklanjane tih blokada kao panćakarma, meditacija, »bliss« tehni-
ka, koje mogu ukloniti najveći dio mentalne ame. Pored mentalne ame po-
stoji i »fizička ama«, koju čine rezidualne nečistoće nastale u stanicama
našeg tijela, najviše kao rezultat loše probave.

Ajurveda preporuča više načina za povećanje satva impulsa i za držanje

mentalne ame na najnižem mogućem nivou. Evo tih preporuka:

a) budite tolerantni i prijazni prema svakome;

b) ne djelujte po impulsu, nego tek nakon razmišljanja;
c) nađite svakog dana vremena za igru, relaksaciju, šalu i ugodno
druženje;
d) suzdržite se od srdžbe i kritiziranja, čak i onda kad smatrate da je to
opravdano;
e) provedite što je moguće više vremena u prirodi, šećući u šumi,
brežuljcima, pored mora ili jezera i sl.;
f) jedite laganu, prirodnu hranu, naročito mlijeko, rižu, i ostalu satvičku
hranu;
g) budite velikodušni prema drugima u svakom pogledu, ne štedeći
komplimente i usluge, nastojeći da druge ljude a ne sebe učinimo važnima.

Njegovanje pozitivnih emocija i prijateljskih odnosa s ljudima oko sebe

je od vitalnog značaja, jer odsustvo ljubavi i brižnosti će više naškoditi našem
zdravlju nego pogrešna ishrana.

Ajurveda naučava da u ljudskom tijelu postoje tzv. glavni ciklusi (master

cycles), kojima upravlja kvantno tijelo. Moderna je medicina objasnila neke
tjelesne cikluse, kao na pr. disanje ili kucanje srca, ali mnoge ritmičke promjene
ostale su misteriozne (ruke su na pr. najtoplije oko 2 sata ujutro, a tjelesna
težina je najveća oko 7 sati navečer). Jedan od glavnih uvjeta za život u
skladu s prirodom je poštivanje glavnih ciklusa koji podržavaju naše fizičko
postojanje. Svakog dana dva vala promjena prolaze kroz naše tijelo; prvi val
počinje sa kapha ciklusom (6-10 sati), zatim dolazi pita ciklus (10-14 sati) i
na kraju vata ciklus (14-18 sati). Potom slijedi drugi val, koji opet počinje s
kapha ciklusom (18-20 sati). Slijedi pita ciklus (20-2 sata) i vata ciklus (2-6
sati). Dan počinje s kapha ciklusom (6-10 sati), kad se čovjek osjeća miran,
spor, opušten i težak, što su sve kvalitete kapha doše. Najaktivniji je dio dana
oko podneva, kad se javlja i najveći apetit, što je svojstveno pita doši. Naše
ponašanje i raspoloženje u ostalim dijelovima dana i noći uglavnom je u skladu
s tipičnim svojstvima kapha, pita i vata doše, kojima su obilježeni pojedini
dnevni ciklusi. Ajurveda preporuča da prilagodimo našu dnevnu rutinu
navedenim ciklusima, koji odražavaju prirodni ritam: ustajanje u 6-8 sati, ručak
u 13 sati, večera u 18-19 sati i odlazak na spavanje u 21:30-22:30 sati. Jutro
je od posebne važnosti u ajurvedi, jer priroda tada šalje svoje najdelikatnije
poruke i mi smo u to vrijeme na njih najosjetljiviji. Preporuča se buđenje bez
alarmnog sata. Dobro je ispiti čašu tople vode, isprazniti crijeva, grgljati sa
sezamovim uljem. Ajurveda preporuča da se jutarnjoj rutini dodaju još četiri
radnje od velikog dugoročnog značaja za naše zdravlje. To su meditacija, o
kojoj je već bilo govora, zatim kratke vježbe joge, uravnoteženo disanje i
masaža sezamovim uljem.

U ishrani ajurveda ne obraća pažnju na sadržaj masti, ugljikohidrata ili

proteina u pojedinim namirnicama. Ona se ne oslanja na laboratorijske ana-
lize, nego na naše prirodne instinkte koji u pravilu osiguravaju prirodnu, izba-
lansiranu ishranu. Ajurveda razlikuje, kao što je već rečeno, šest okusa: slatko,
slano, kiselo, gorko, papreno i trpko. Izbalansirana prehrana mora sadržavati
svih šest okusa u svakom obroku. Okus se može koristiti u uravnoteženju
poremećene doše, jer svakoj doši odgovaraju određeni okusi. Ravnoteži vate
odgovaraju na pr. slani, kiseli i slatki okus, piti pomaže gorko, slatko i trpko,
dok kapha preferira papreno, gorko i trpko. Govoreći konkretnije, za sre-
đivanje poremećene vata doše bit će potrebne ove namirnice: cerealije, sve
slatko voće, lješnjaci i bademi, mrkva, luk, češnjak, grašak, a izbjegavati
treba kupus, karfiol, celer, zelenu salatu, krumpir, rajčicu, grah, jabuke, kruške
i sušeno voće. Za jačanje pita doše preporučuju se: kupus, karfiol, celer,
grašak, zelena salata, gljive, krumpir, jabuke, trešnje, smokve, grožđe,
naranče, šljive, lubenice, riža, maslac, mlijeko, piletina, puretina, dok se smatra
da su štetni: mrkva, luk, špinat, rajčica, banane, kruške, kukuruz, jogurt, crveno
meso, ribe. Kapha doša preferira: kupus, mrkvu, karfiol, celer, zelenu salatu,
luk, krumpir, špinat, grah, jabuke, breskve, kruške, grah, kukuruz, piletinu,
lignje, a »ne voli«: krastavce, banane, datule, smokve, lubenice, naranče,
kruške, zob, rižu, crveno meso, ribu.

Prema ajurvedi svaki od šest okusa šalje našem kvantnom tijelu pre-
ko jezika svoje specifične poruke. U ajurvedskoj dijeti se zna da neki okusi
kao na pr. gorki i trpki uzbuđuju tijelo, dok ga drugi kao slatki okus umiruju.
Probavu stimuliraju oštri i jaki okusi kao papreni, kiseli i slani, dok je smiruju
blagi okusi kao slatki, trpki i gorki. Svaka namirnica ima svoj profil okusa.
Težište okusa glavnih namirnica je na slatkom, ali je i ostalih pet okusa pri-
sutno u raznim omjerima. Voće je na pr. uglavnom slatko ili trpko, s razlikom
citrusa koji su kiseli. Povrće je također slatko i trpko, s tim da lisnato povrće
ima dodatak gorkog okusa. Kod mliječnih proizvoda je isto tako dominantan
slatki okus s iznimkom jogurta i sira koji su pretežno kiseli i trpki. Meso, ulje
i zrnate namirnice kao i leguminoze pretežno su slatke, s tim da meso, zrnate
namirnice i leguminoze imaju i dodatni trpki okus. Kao što je najveći broj
namirnica sladak, isto tako je slatka i kapha doša pomoću koje se gradi naše
tkivo. Stoga je ljudsko tkivo kao cjelina »slatko«. S obzirom na svoj specifi-
čni profil okusa, svaka namirnica povećava ili smanjuje jednu ili više doša.
Kupus je na pr. poznat po tome što povećava vata došu, dok mrkva koristi
pita doši, a ulje kapha doši. Slatke namirnice kao šećer, med, riža, mlijeko,
maslac, pšenični kruh povećavaju kaphu, a smanjuju pitu i vatu. Ako smo
na pr. nervozni, što je znak uznemirene vate, slatka hrana će nas smiriti.
Slana hrana povećava kaphu i pitu, a smanjuje vatu. Za razliku od zapadne
medicine, ajurveda ne smatra da sol podiže krvni pritisak; prema njoj razlog
visokom krvnom pritisku je neravnoteža doša. Ali kad su pita i kapha doše u
neravnoteži, slana hrana je nepoželjna. Kisele namirnice (limun, sir, rajčica,
ocat, kiselo voće) povećavaju pitu i kaphu, a smanjuju vatu. Ako su pita i
kapha neuravnotežene, kisela hrana nije poželjna. Gorke namirnice povećavaju
vatu, a smanjuju pitu i kaphu.

U ajurvedi je način na koji jedemo isto tako važan kao i ono što jedemo.
Iako je prijatan okus hrane koju jedemo veoma važan, ostala naša osjetila
(vid, sluh, dodir, njuh) također trebaju poslati svoje signale, da bi se naše
tijelo osjećalo potpuno ugodno. Stanice želuca reagiraju na našu konverza-
ciju za vrijeme jela, i ako čuju neprijatne i grube riječi, zgrče se od tjeskobe.
Naravno, stanice želuca ne čuju riječi, ali mozak preuzimajući ono što čuje
naše uho, šalje kemijske poruke želucu i drugim organima. Ajurveda stoga
preporuča slijedeće:

a) jedite uvijek u ugodnoj atmosferi;

b) nikad nemojte jesti kad ste uzrujani;
c) ne jedite stojeći; sjednite i jedite opušteno;
d) jedite jedino kad osjećate glad;
e) izbjegavajte ledenu odnosno hladnu hranu i pića;
f) ne govorite dok žvačete hranu;
g) ne jedite ni prebrzo ni presporo;
 h) interval između dva lagana obroka treba biti 2-4 sata, a kod težih
obroka 4-6 sati, koliko je potrebno da se prethodni obrok probavi;
i) pijte polako toplu vodu tijekom obroka;
j) jedite svježe pripremljenu hranu kadgod je to moguće;
k) neka svaki obrok po mogućnosti sadrži svih šest okusa;
1) ostavite jednu trećinu do jedne četvrtine želuca praznim radi lakše
probave;
m) ostanite sjediti 10-15 minuta poslije obroka.

Veoma je važna umjerenost: u ajurvedinim se spisima spominju dvije

šake hrane kao idealna količina hrane za jedan obrok. Pored toga preporuča
se da se pridržavamo slijedećih prehrambenih navika:

a) najbolje je koristiti voće, povrće i ostale namirnice proizvedene na

geografskom području na kojem živimo, jer ti proizvodi uspijevaju na istoj
zemlji, zraku, vodi, suncu i hranjivim tvarima kao i mi;
b) preporuča se da ručak bude najobilniji obrok, a doručak najmanji;
večera treba biti umjerena, kako bi se probavila prije spavanja;
c) obroke treba uzimati svakoga dana u isto vrijeme;
d) treba izbjegavati bilo kakvo jelo noću, jer to remeti ritam probave;
e) jedite ili sami ili s osobama koje volite; negativne emocije bilo nas
samih, bilo osoba oko nas, bilo kuhara imaju štetni utjecaj na probavu.

Sa stanovišta ajurvede velik dio tjelovježbi koje se prakticiraju na Za-

padu daleko je od idealnog cilja tih vježbi, koji bi trebao biti ravnoteža i jača-
nje čitavog psihofizičkog sistema, t.j. njegove ne samo fizičke nego i men-
talne komponente. Obična šetnja je veoma blizu tom idealu, jer je ona prirod-
na aktivnost koja zadovoljava sve tri doše. Duga šetnja umiruje vata tipove,
dok kapha osobe stimulira brza šetnja. Polusatna, žustra svakodnevna šetnja
jedna je od primarnih preporuka ajurvede. Novi pristup tjelovježbi u skladu s
načelima ajurvede sastoji se u tome, da njena svrha nije jačanje ili obliko-
vanje mišića, nego stvaranje uže povezanosti između čovjekovog fizičkog i
kvantnog tijela, čime se uravnotežuje psihofizička ravnoteža. Takva vježba
naziva se »vježba triju doša«, a ona se sastoji od tri dijela:

a) »pozdrav suncu« je jutarnja vježba u trajanju od 1-6 minuta, koja se

sastoji od istezanja i balansiranja;
b) neuro-muskulatorna integracija, koja se postiže izvođenjem niza
joga položaja (asana) u trajanju od 10-15 minuta; i
 c) uravnoteženo disanje (oko 5 minuta). Povezan s meditacijom
navedeni sistem tjelovježbe podiže psihofizičku integraciju na novu razinu,
koja je od velike koristi za sve tri doše.

Svaka fizička aktivnost povećava vata došu i ako je ta aktivnost redo-

vita i umjerena, čovjek će se osjećati krepkim, mentalno svježim, okretnijim
i fizički snažnijim. Ali ako se pretjera i previše stimulira vata doša, poništit će
se svi pozitivni učinci i čovjek će se osjećati umornim i nemirnim. Vježbanje
ne bi trebalo biti iscrpljujuće; trebalo bi prestati kad se počnemo znojiti ili kad
se zadišemo. Osim toga tjelovježbu valja prilagoditi predominantnoj doši
odnosno kombinaciji doša. Vata osobe su na pr. pune energije, ali se brzo
zamaraju, pa njima odgovaraju lagane vježbe kao šetnja, joga ili lagana vožnja
biciklom. Pola sata lagane vježbe dnevno za vata osobe je dovoljno. Pita
tipovi su izdržljiviji i za njih su pogodne aktivnosti umjerenog intenziteta kao
skijanje, brzo hodanje ili jogging, planinarenje i plivanje. Sportaši imaju vjero-
jatno dobro razvijenu pita došu, pogotovo oni koje se bave takmičarskim
sportovima, jer ta doša daje borbeni duh i izdržljivost. Kapha tipovi imaju
obilnu i postojanu energiju, ali im često nedostaje živahnost. Budući da su
veoma izdržljivi, odgovaraju im naporni sportovi kao veslanje, trčanje, aero-
bik, dizanje utega i sl. Kombinacija pite i kaphe je veoma dobra za sportove
u kojima je potrebna borbenost i izdržljivost, kao na pr. američki football ili
baseball.

D. Chopra naglašava da čovjekovo zdravlje i dužina života ovise o

tome u kojoj je mjeri u stanju aktivirati puni potencijal svoga kvantnog tijela.
Uspjeh u tome ovisit će o ispravnom obavljanju nekoliko slijedećih svako-
dnevnih aktivnosti:

a) ishrana se mora prilagoditi svojoj doši u skladu s uputama ajurvede;

b) probavu također treba uskladiti s pravilima ajurvede;
c) eliminacija, t.j. odstranjivanje neprobavljene hrane i toksina iz tijela
treba biti redovito i potpuno, kod čega pomaže ajurvedina terapija purifikaci-
je (panćakarma);
d) disanje postaje ljekovito ako svakodnevno po nekoliko minuta prak-
ticiramo uravnoteženo disanje.

Ako ispravno provodimo navedene četiri bitne fiziološke radnje, može

se reći da živimo u skladu s našim kvantnim tijelom. Najvažnije je slijediti
inteligenciju naše prirode (prakriti) i naše kompleksno tijelo će funkcionirati
glatko i savršeno, kao što je to slučaj s prirodom oko nas koju obilježava
redoviti ritam godišnjih doba, smjena plime i oseke, ciklusi vegetacije biljaka
putanje zvijezda. Nije ispravno promatrati naše tijelo u izolaciji od naše pri-
rodne okoline. Naše je tijelo skup atoma i molekula sakupljenih iz svih dijelo-
va Kozmosa. Na kvantnoj razini nema oštre granice između nas i Kozmosa
Mi smo samo jedna stanica u jedinstvenoj kozmičkoj cjelini i zbog toga uživamo
sve privilegije našeg kozmičkog statusa uključujući i mogućnost savršenog
zdravlja. Drevna vedska izreka kaže: »Unutarnja inteligencija tijela je temeljna
i najveća genijalnost prirode. Ona odražava mudrost Kozmosa.« Ideja da je
Univerzum živ i misleći organizam bila bi ismijana jednu generaciju ranije, ali
bi sada mogla postati, po mišljenju D. Chopre, prvo načelo nove znanosti.
Ako se to obistini, onda će ajurveda, smatra D. Chopra, postati čuvena kao
prva kvantna medicina našeg doba.
 Proces starenja

Proces starenja počinje već nakon tridesete godine i to ritmom od

prosječno jedan posto godišnje. Pored drugih manje važnih popratnih pojava
tog procesa, najopasnije su ove degenerativne promjene: a) postepeno podi-
zanje krvnog tlaka; b) porast kolesterola u krvi, c) stanične mutacije zbog
kojih dolazi do malignih tumora, što pogađa svaku treću osobu poslije 65
godina života. 55)

D. Chopra, međutim, smatra da se proces starenja i s tim povezane

degenerativne promjene mogu bitno usporiti. Po njegovom shvaćanju
ljudi mogu promijeniti svoju biologiju prvenstveno tako da promijene svoj
svjetonazor, da odbace materijalističku paradigmu, da shvate da ljudski um,
misli i osjećaji gospodare ljudskim tijelom. Svaka misao i svaki osjećaj vrši
izravan ili neizravan utjecaj na našu biologiju a time i na proces starenja.
Razdoblje depresije može bitno oslabiti imunosni sistem, dok ga sretni dog-
ađaji kao na pr. zaljubljenost mogu značajno ojačati. Očajavanje i beznad-
nost povećavaju rizik srčanog udara i pojavu raka. S druge strane osjećaj
radosti i zadovoljstva održava nas zdravima i produžava život. To znači da je
nemoguće povući čvrstu granicu između biologije i psihologije. Zbog toga
što um utječe na svaku stanicu našeg tijela, proces starenja je promjenljiv:
on se može ubrzati, usporiti, zaustaviti neko vrijeme, čak i preokrenuti.

Staru, materijalističku paradigmu treba zamijeniti novim proširenim i

istinitim pogledom na svijet, prirodu i čovjeka, čije su glavne postavke sli-
jedeće:

a) Ljudsko tijelo je u osnovi sastavljeno od energije i informacija, a ne

od čvrste materije. Ta energija i informacije su dio neograničenog energet-
skog i informacijskog polja koje prožima čitav Univerzum;
b) Um (svijest, psiha) i tijelo predstavljaju nerazdvojno jedinstvo;
 c) Biokemizam tijela je proizvod čovjekove svjesnosti: njegova vje-
rovanja, misli i emocije stvaraju kemijske reakcije koje održavaju život u
svakoj stanici;
d) Ljudsko tijelo je dio univerzalnog tijela, a ljudski um (svijest) je dio
univerzalnog uma (svijesti). Iako svaki čovjek izgleda neovisno i odvojeno
biće, svi smo mi povezani s kozmičkom umom (sviješću ili inteligencijom)
koji upravlja čitavim Univezumom;
e) Percepcija svijeta u kojem živimo uključujući i naše tijelo ovisi o
tome kako smo naučili da ga doživljavamo; ako promijenimo svoju percepci-
ju, promijenit će se i naš doživljaj svijeta i našeg tijela;
f) Duboko u nama nalazi se najskrovitija srž našeg bića, nepoznata
našim osjetilima, koja ne podliježe promjenama i koja stvara našu osobnost,
naš ego i naše tijelo.

Mi kao stvarnost uzimamo ono što nam saopćava naših pet osjetila.
Ali ta stvarnost je prividna, jer je po njoj na pr. Zemlja ravna, tlo ispod nas
nepokretno, a Sunce izlazi na istoku i zalazi na zapadu. Einstein je shvatio da
su trodimenzionalni prostor i fenomen vremena proizvodi naših pet osjetila.
On je prostor i vrijeme prikazao u novoj geometriji, koja nema ni početka ni
kraja, koja nema granica ni čvrstu strukturu, u kojoj je svaka čvrsta čestica
samo oblik energije koja vibrira u bezgraničnoj praznini. Na taj je način stari
model prostora i vremena zamijenjen bezvremenskim kvantnim poljem koji
obilježavaju stalne transformacije. Prema tom novom svjetonazoru ljudsko
se tijelo, kao i sve u Svemiru, mijenja i obnavlja svake sekunde. Po tom
novom shvaćanju ljudsko je tijelo organizam koji se nalazi u procesu stalnih
promjena kojima upravlja nevidljiva kozmička inteligencija. D. Chopra
uspoređuje stanicu ljudskog organizma s minijaturnim terminalom koji je pove-
zan s kozmičkim kompjutorom, t.j. s kozmičkom inteligencijom. Procjenjuje
se da se u svakoj stanici našeg tijela svake sekunde dogodi oko šest milijardi
reakcija i ako se taj proces poremeti ili zaustavi, ljudske stanice će prestati
normalno funkcionirati, što u stvari označava proces starenja. To navodi na
zaključak da je proces starenja zapravo posljedica gubitka inteligencije, koja
upravlja reakcijama u stanicama ljudskog organizma.

Naše tijelo izgleda kao da je sačinjeno od čvrste materije koja se

može raščlaniti na molekule i atome. Međutim kvantna fizika kaže da se
99,99 % unutrašnjosti atoma sastoji od praznog prostora i da su subatomske
čestice koje se kreću tim prostorom brzinom svjetla zapravo vibrirajuća
energija. Te vibracije su nosioci informacija, tako da praznina unutar atoma
pulsira nevidljivom inteligencijom. Temeljna materija Univerzuma uključu-
jući i naše tijelo je ne-materija i to misleća ne-materija. Strujanje te nevidljive
inteligencije unutar naših stanica održava nas na životu i kad to strujanje
prestane, nastupa smrt. Proces starenja bio bi nezaustavljiv kad bi ljudsko
tijelo bilo isključivo materijalne prirode, jer su sve materijalne stvari podložne
entropiji. Entropija međutim ne važi za nevidljivi dio našeg bića, za inteli-
genciju.

Inteligencija se može manifestirati bilo kao misao i osjećaj ili kao ma-
terija. Emocija straha se može na pr. opisati bilo kao apstraktni osjećaj,
bilo kao molekula hormona adrenalina, ali te dvije pojave su nerazdvojno
povezane: bez osjećaja nema hormona, kao što bez hormona nema osjećaja.
Nova revolucionarna um-tijelo (mind-body) medicina temelji se na pretpo-
stavci, da svaku misao i osjećaj prati određena kemijska reakcija, što znači
da je tijelo u stanju proizvesti svaku biokemijsku reakciju nakon što mu
ljudski um dade odgovarajuću sugestiju. Prema tome, putem svoje namjere
odnosno sugestije čovjek može, u načelu, autonomne tjelesne biološke pro-
cese pretvoriti u svjesne procese, t.j. podvrgnuti ih svojoj kontroli. Jačanjem
volje i namjere da žive aktivnim, svrsishodnim životom starije osobe mogu
bitno poboljšati svoje motoričke sposobnosti, svoju fizičku snagu i mentalne
funkcije i tako usporiti proces starenja. Iako u zapadnjačkoj medicini još
uvijek prevladava predodžba o ljudskom tijelu kao stroju, raspoloživi podaci
upućuju na drukčije stanovište. Na pr. raspoloživi podaci nedvosmisleno poka-
zuju da je stopa smrtnosti od raka i srčanih bolesti veća kod osoba s psiho-
loškim tegobama nego kod osoba koje imaju snažan osjećaj životne svrhe,
ispunjenosti i zadovoljstva. Misao (odnosno osjećaj) je zapravo impuls
energije i informacije, koje naš um (svijest) šalje tijelu. Izreka »Svatko je star
koliko misli da je star« je sasvim točna. Žalost ili očaj što se stari ubrzat će
proces starenja, dok će mirno prihvaćanje starenja ublažiti mnoge njegove
fizičke i mentalne simptome. Naše stanice neprestano procesuiraju i meta-
boliziraju naše iskustvo u skladu s primljenim informacijama o našim mislima
i osjećajima. Osoba koja se nalazi u depresivnom stanju na pr. zbog
gubitka posla (ili nekog drugog razloga ili bez razloga) projicira svo-
ju žalost posvuda po svom tijelu. Mozak tada smanjuje proizvodnju
neurotransmitera, pada razina hormona, remeti se ciklus sna, krvne stanice
u žilama postaju sklone zgrušavanju itd. Sve to navodi na zaključak da pro-
ces starenja ubrzava naš um (svijest), koji putem negativnih misli i osjećaja
negativno utječe na tjelesni biokemizam. Biokemijski procesi u našem tijelu
su pod utjecajem naše svijesti: svaka stanica našeg tijela reagira na naše
misli i osjećaje.

Veoma je važno za usporavanje procesa starenja da se pažnja usre-

dotoči na sadašnjost, jer se time smanjuje osjećaj protoka vremena, a time i
osjećaj starenja. Treba stalno imati na umu da je ono što stvarno postoji
samo sadašnji trenutak, dok su prošlost i budućnost samo mentalne projekci-
je. Oslobađanjem od tih projekcija, t.j. odustajanjem od ponovnog preživljavanja
prošlosti i zamišljanjem budućnosti čovjek postaje sposoban da se identi-
ficira sa stvarnošću koja nije ograničena vremenom. Meditacija je jedan od
načina kako se naša svijest može dovesti u bezvremensko ili transcendental-
no stanje, koje nadilazi svijet misli, osjećaja, želja, straha i sjećanja, što stvara
osjećaj mira i ispunjenosti. Ispitivanja su pokazala značajno poboljšanje fizio-
loškog stanja meditatora: smanjenu potrošnju kisika, sporiji ritam disanja i
nižu stopu metabolizma. U vezi sa starenjem najvažniji učinak meditacije je
u tome što se uspostavlja hormonalna ravnoteža, jer hormonalna neravnoteža
uzrokovana stresom ubrzava proces starenja. D. Chopra navodi da je pre-
ma njegovom kliničkom iskustvu biološka starost osoba koje redovito mediti-
raju 5 do 12 godina niža od njihove kronološke starosti. Važno je da se čovjek
odvikne koliko je to god moguće od identifikacije s protokom i pritiskom
vremena. Osoba koja ne može izbjeći robovanje vremenu, koja stalno misli
na vrijeme i osjeća kucanje unutarnjeg sata, navodi i svoje tijelo i njegovu
fiziologiju da funkcioniraju pod vremenskim pritiskom, što pospješuje proces
starenja. Treba stoga nastojati da se iz vremenski vezane svjesnosti u što
većoj mjeri pređe u bezvremensku svjesnost.

Prvi korak u doživljavanju tijela na drukčiji način je promjena naše

interpretacije tijela: tijelo koje stari implicira jednu vrstu interpretacije, a tijelo
koje ne stari drugu. Stara paradigma uči da je starenje prirodno, normalno i
neizbježno. S druge strane kvantni pogled na svijet sugerira da se ljudsko
tijelo stalno rastače i ponovno gradi. Suprotno iluziji da je stalno i čvrsto,
naše je tijelo zapravo proces i ukoliko je taj proces usmjeren prema stalnom
obnavljanju, stanice će našeg tijela ostati nove i vitalne bez obzira na protok
vremena i entropiji kojoj su izložene. Međutim, u tom pogledu veliki je pro-
blem navika, odnosno tradicionalna interpretacija tijela i procesa starenja.
Da bi stimulirali proces stalne obnove tijela, mi moramo usvojiti novo
shvaćanje tijela i njegovog funkcioniranja. Kad se promatranje ljudskog tije-
la spusti sa stanične na molekularnu, pa zatim na atomsku i na kraju na
subatomsku razinu, može se ustanoviti da se ta najelementarnija, kvantna
razina, koja predstavlja zajednički izvor svih drugih razina, sastoji samo od
informacija, ideja i kreativnog potencijala. Da bi se usvojila nova paradigma,
treba biti upoznat s ovim činjenicama:

a) trodimenzionalno tijelo koje percipiramo putem naših osjetila puki

je privid;
b) svaku čvrstu česticu materije sačinjava više od 99,99% praznog
prostora;
c) praznina između dva elektrona je proporcionalno velika kao pro-
stor između dviju galaksija;
d) prodirući dovoljno duboko u strukturu materije i energije dolazi se
do porijekla Univerzuma;
e) na kvantnoj razini ljudsko tijelo postoji kao čisti kreativni potencijal,
kao višeslojni proces kojim upravlja kozmička inteligencija, koja prožima tije-
lo i sve tjelesne stanice.

Kvantna razina stvarnosti je temelj cjelokupnog fizičkog postojanja.

Iako nam se ta kvantna stvarnost čini pusta i prazna, ona je puna veza koje
spajaju sve što postoji u Univerzumu. Emanacije elektromagnetskih frek-
vencija našeg tijela su dio elektromagnetskog polja Zemlje, koje je sa svoje
strane pod utjecajem raznih vrsta kozmičke energije. To znači da pulsiranje
nervnih signala, zatim električni naboj koji emitiraju srčane stanice, kao i
suptilno energetsko polje koje okružuje naš mozak, nisu odvojeni od koz-
mičke energije. To dalje znači da je svaka stanica našeg tijela lokalna kon-
centracija energije i informacija u okviru cjeline energije i informacija
čitavog tijela, a ta je sa svoje strane dio kozmičke energije i inteligencije. Bez
obzira koliko nam stvari koje zapažamo našim osjetilima izgledale raznovrsne
i odvojene, na kvantnom nivou sve se one stapaju u jedinstvenu kozmičku
Jednotu. Sa stanovišta procesa starenja taj fenomen ima dalekosežne impli-
kacije, jer će znanje o našoj povezanosti s kozmičkim kvantnim poljem, t.j. sa
čitavim Univerzumom oživjeti našu svijest o stalnom obnavljanju našeg tije-
la, odnosno svijest o tijelu koje ne stari. Ta će se svijest razviti ako promije-
nimo našu predodžbu o tijelu tako da ga percipiramo kao proces, a ne kao
čvrsti predmet; kao fleksibilan, a ne kao rigidan entitet; kao kvantni, a ne kao
materijalni fenomen; kao dinamičku, a ne kao statičnu pojavu; kao tijelo koje
se sastoji od energije i informacija, a koje nije plod slučajnih kemijskih
reakcija; kao mrežu inteligencije, a ne kao nesvjesni stroj; kao stalno obna-
vljajuće, a ne kao stareće i entropijsko tijelo; kao bezvremenski, a ne feno-
men ograničen vremenom. Promjena percepcije o prirodi našeg tijela je po
mišljenju D. Chopre od bitnog značenja za proces starenja, jer svaka misao
aktivira molekulu-glasnika u našem mozgu, što znači da se svaki mentalni
impuls transformira automatski u biološku informaciju i reakciju. Prihvaća-
jući i asimilirajući tu novu percepciju našeg tijela, mi u našoj svijesti stvaramo
nove predodžbe o procesu starenja, koje naše stanice prihvaćaju kao nove
biološke informacije.

Proces starenja našeg tijela ovisi dakle velikim dijelom o tome kako
mi interpretiramo to tijelo. Ako smatramo da je starenje prirodna, neizbježna
i normalna pojava, kako to uči stara paradigma, onda će se to i dogoditi.
Međutim, nova paradigma koju izražava kvantni pogled na svijet kaže da
tijelo nije čvrst, stabilan objekt, već da je ono proces, t.j. da se ono sastoji od
stanica koje se neprekidno obnavljaju. To znači da stanice našeg tijela ostaju
stalno »nove« bez obzira na protok vremena i entropiju kojoj su izložene. Ali
da bi se naše tijelo zaista stalno i bez zastoja i poremećaja obnavljalo, mi
moramo usvojiti novu percepciju stvarnosti. Ako se stanica promatra
mikroskopski na sve dubljim razinama, na molekularnoj, atomskoj i subatom-
skoj razni, na kraju se stiže do razine gdje nestaje granica između materije i
energije. Subatomske se čestice koje sačinjavaju atom ne mogu naime označiti
kao materija, nego kao kretanje energije. Na još dubljoj, kvantnoj razini ne
nalazi se ništa drugo osim informacija, ideja, kreativnog potencijala, što pred-
stavlja zajednički izvor svih navedenih razina: subatomske, atomske, mole-
kularne i stanične.

Svjesnost posjeduje moć da utiče na proces starenja, bilo da ga uspo-

rava ili ubrzava. Sve ovisi o tome kako je naša svjesnost kondicionirana
odnosno o tome kako ona prihvaća razna stanovišta, pretpostavke i vjero-
vanja. Ako su naši mentalni obrasci pretežno destruktivni, naše će ponaša-
nje također biti destruktivno, a ako su ti obrasci konstruktivni, naše će pona-
šanje pridonositi duhovnom i tjelesnom napretku, jer pozitivni mentalni
impulsi generiraju odgovarajuće biološke informacije. Prošla iskustva
oblikuju našu svijest u određene obrasce, koji uvjetuju odgovarajuće pona-
šanje. Naš unutrašnji život je veoma kompleksan: u njemu se smjenjuju pozi-
tivne i negativne misli i emocije, ali je kod toga od temeljne važnosti činjenica
da je naša svjesnost podložna učenju i mijenjanju. Tisućama se godina stva-
ralo u ljudima uvjerenje da je starenje u određenim godinama normalna,
univerzalna i neizbježna pojava i to je uvjerenje u nama tako duboko usa-
đeno da se tijelo pokorava toj predodžbi. Novija istraživanja pokazuju da u
SAD i zapadnoj Europi krvni pritisak kod gotovo svih stanovnika poraste
svakih deset godina za nekoliko poena, tako da se gotovo polovina starijih
osoba mora liječiti od hipertenzije. Naslijeđeno očekivanje da je tijelo
osuđeno da se tokom vremena iscrpi i istroši zajedno s duboko usađenim
vjerovanjem da je ljudska sudbina da trpi, stari i umire je po mišljenju D.
Chopre glavni uzrok fenomena koji se zove starenje. Ali ako je starenje
prvenstveno posljedica nasljeđenog vjerovanja, onda postoji mogućnost da
to vjerovanje svjesno potisnemo i usvojimo nove stavove koji će pozitivno
utjecati na biološke procese našeg tijela. Uvjerenje da je starenje prirodno,
neizbježno, normalno, genetski uvjetovano, bolno, univerzalno i fatalno, ko-
likogod duboko usađeno u ljudsku svijest, samo je djelomično točno. Postoje
organizmi kao što su jednostanične amebe, alge, protozoi koji ne stare. D.
Chopra je uvjeren da se genetske predispozicije čovjeka mogu radikalno
promijeniti, t.j. da se simptomi starenja mogu bitno odgoditi promjenom naše
svijesti i zdravijim načinom života.

Postoje tri vrste starosti:

a) kronološka starost koja se mjeri brojem godina;

b) biološka starost koja ovisi o biološkim i fiziološkim parametrima; i
c) psihološka starost koja označava koliko se osjećamo stari.

Biološka starost kazuje u kakvom se stanju nalaze naši organi i tkiva

u usporedbi sa drugim osobama naše kronološke starosti. Vrijeme ne utječe
uniformno na starenje naših organa. Svaka stanica, tkivo i organ stari prema
vlastitom vremenskom rasporedu, zbog čega je biološka starost mnogo kom-
pleksniji fenomen od kronološke starosti. U dvadesetoj godini života kad
razvoj mišića, refleksa i drugih primarnih tjelesnih funkcija dostiže svoj vrhu-
nac, biološka starost ljudi je većinom podjednaka. Međutim u sedamdesetoj
godini života teško će se naći dvije osobe s jednakim tjelesnim funkcijama.
Pod utjecajem različitih psiholoških i socijalnih okolnosti, životni se stilovi
ljudi veoma razlikuju s velikim posljedicama za tok biološkog starenja.
Određujući je čimbenik psihološka starost, koja je najindividualniji i najmiste-
riozniji fenomen, a istovremeno i najvažniji za usporavanje procesa starenja.
Biološko je starenje podložno promjeni: redovite fizičke vježbe mogu prom-
ijeniti tipične simptome biološke starosti kao što su krvni pritisak, višak šećera
u krvi, smanjenje mišićne snage i sl. Gerontolozi su ustanovili da su starije
osobe koje su prihvatile zdrave životne navike produžile svoj životni vijek za
prosječno deset godina.

Treći oblik starosti, psihološka starost još je fleksibilniji fenomen od

biološke starosti. Naš osjećaj starosti je veoma elastičan i može se relativno
brzo promijeniti. Smrt bliske osobe može izazvati depresiju i znatno ubrzati
biološko starenje. S druge strane, optimističan i pozitivan stav prema životu
može bitno usporiti proces biološkog starenja. Gerontolozi ubrajaju u nega-
tivne čimbenike koji ubrzavaju proces starenja slijedeće: depresija, nespo-
sobnost odnosno poteškoće u izražavanju vlastitih emocija, osjećaj bespo-
moćnosti da se pomogne sebi ili drugima, samački život, osamljenost, pomanj-
kanje bliskih prijatelja, nezadovoljstvo na poslu, stalna i pretjerana briga, iri-
tabilnost, prevelika kritičnost prema sebi i drugima. S druge strane, slijedeći
pozitivni faktori usporavaju starenje: zadovoljstvo na poslu, osjećaj osobnog
zadovoljstva, sklonost šali i smijehu, sposobnost stjecanja i održavanja bliskih
prijateljstava, redovna životna i radna rutina, osjećaj kontrole nad vlastitim
životom, ugodno provedeno slobodno vrijeme, sposobnost lakog izražavanja
osjećaja, optimizam u pogledu budućnosti, osjećaj financijske sigurnosti, sretna
bračna ili druga dugoročna veza.

Kad život izgubi smisao i svrhu, energija koja održava život polako se
rastače i gubi. Ali gubitak volje za životom, nestajanje znatiželje i vitalnosti
može se prevladati. Tijelo posjeduje veliku samoobnavljajuću moć: u po-
voljnim psihološkim uvjetima ono može samo obnoviti izgubljenu energiju.
Bez obzira koliko je jak neki stres, ako se on prevlada, tijelo se vraća u stanje
ravnoteže. Ta tendencija ljudskog tijela da ponovno uspostavlja stresom pore-
mećenu ravnotežu je ključni mehanizam preživljavanja. Profesorica na Co-
lumbia University, Flander Dunbar je u svojoj studiji o stogodišnjacima
ustanovila da je glavna zajednička osobina tih ljudi psihološka prilagodljivost
u slučaju stresa. Osim toga te stogodišnjake obilježavala su ova svojstva:
kreativna reakcija na promjene, odsustvo anksioznosti, inovativna i kreati-
vna sposobnost, želja za životom. Važno je da se čovjek uči adaptabilnosti na
stresne situacije dok je još mlad. Harvardski psiholog George Vailland vršio
je istraživanje utjecaja stresa na zdravlje i starenje na uzorku od 185 stude-
nata tijekom četrdeset godina. Ustanovio je da su osobe koje su bile u mladosti
savršeno zdrave, a nisu reagirale ispravno u stresnim situacijama, postale
kasnije psihološki nestabilne i depresivne, a mnoge od njih su oboljele od
raznih kroničnih bolesti i brže su ostarjele. Vailland je zaključio da dobro
mentalno zdravlje usporava proces starenja, dok ga loše mentalno zdravlje
ubrzava. On je također došao do zaključka da je starenje lančani proces:
osobe dobrog mentalnog zdravlja »uče« svoje tijelo da stari normalno, dok
ga depresivni, nesretni i nesigurni ljudi »uče« da stari ubrzano. Nije stres
sam po sebi uzrok bolesti i ubrzanog starenja, nego je to slaba i nedovoljna
prilagodljivost stresnim situacijama, koja se može raznim metodama uspje-
šno prevladati. U jednom drugom istraživanju problema starenja koje je izvr-
šila Bernice Neugarten s University of Chicago, ustanovljeno je da je za
doživljavanje duboke starosti (između 85 i 100 godina života) najvažniji
osjećaj životnog zadovoljstva, koji uključuje pet faktora: da čovjeka vesele
njegove dnevne aktivnosti; da smatra svoj život svrsishodnim; da ima osjećaj
da je postigao svoje glavne životne ciljeve; da posjeduje pozitivnu predodžbu
o samom sebi i da se smatra vrijednim; i da je optimističan. Eric Pfeiffer,
psihijatar s Duke University, SAD došao je do sličnih zaključaka: osobe koje
ostaju fizički i/ili intelektualno aktivne i koje njeguju dobre društvene odnose,
bit će u pravilu psihološki uravnotežene što će usporiti njihovo biološko starenje.
Zajednički je zaključak svih relevantnih istraživanja da proces stare-
nja počinje p r v e n s t v e n o u l j u d s k o m u m u (svijesti), u n j e g o v i m
predodžbama, mislima i osjećajima.

Zahvaljujući činjenici da naš um, naša svijest proizvodi informacije

koje upravljaju biološkim procesima našeg tijela, promjena svijesti može utjeca-
ti na tijek procesa starenja. To je dokazalo istraživanje psihologinje Elen
Langer i njezinih kolega s Harvarda, tijekom kojeg su uspjeli preokrenuti
proces biološkog starenja skupine starih osoba izazivanjem promjene u nji-
hovoj svijesti. Te su osobe, sve starije od 75 godina, bile pozvane da provedu
tjedan dana u jednom odmaralištu s tim da ne ponesu sa sobom novine,
knjige i fotografije nastale u posljednjih 20 godina. Namjera je bila da se te
osobe u svojim mislima i osjećajima vrate 20 godina unatrag, da se promijeni
kontekst u kojem te osobe vide sebe, da se pokušaju osjećati 20 godina
mlađima. Rezultati su bili iznenađujući: njihova se memorija znatno popravi-
la, izgledali su mlađi, zglobovi su im postali fleksibilniji, povećala se snaga
mišića, poboljšao vid i sluh. Ta je studija pokazala da se tzv. ireverzibilni
znakovi starenja mogu preokrenuti zahvaljujući psihološkoj intervenciji. Kod
tih osoba došlo je do pozitivnih promjena u njihovoj svijesti i to prvenstveno u
dvije komponente svijesti: u pažnji i namjeri. Dok se pažnjom odnosno kon-
centracijom svijest fokusira na određenu lokaliziranu percepciju, dotle se
namjerom odnosno intencijom svjesno mijenja objekt lokalizacije. U Lang-
erinom eksperimentu starije su osobe svoju pažnju intenzivno lokalizirale na
kontekst od prije 20 godina, što je pokrenulo novi tijek bioloških informacija
Istovremeno te su osobe namjerno svoju svijest, odnosno svoja sjećanja
usmjerile na dane kad su bile 20 godina mlađe i u skladu s tim počele se i
ponašati.

Postoje brojna spiritualna učenja i tradicije koje ističu veliku moć svi-
jesti, pogotovo u iscjeljivanju, a to potvrđuju i mnogi suvremeni primjeri i
istraživanja. Svaki čovjek može učenjem i praksom ovladati svojom sviješću
i na taj način izliječiti neravnoteže u svom duhovno-tjelesnom sustavu. Po-
stoje mnoge tehnike relaksacije i meditacije koje vode tom cilju. Kad se
ispravno fokusira svijest, ona je u stanju izvršiti razne konkretne zadaće.
Moguće je na pr. snagom volje odnosno namjere pokretati klatno, odnosno
na oko 30 cm dugu uzicu obješen metalni klin u željenom pravcu, naprijed,
natrag, u stranu i uokolo. Ako se vizualizira ili verbalizira naša intencija o
željenom kretanju klatna koje držimo u ruci i ako se pažnja dovoljno inten-
zivno usredotoči na klatno, ono će se nakon nekoliko sekundi početi kretati u
željenom smjeru. Sličan se pokus o moći volje odnosno namjere može izvesti
s termometrom koji držimo u ruci između palca i kažiprsta, zatvorimo oči i
obratimo pažnju na disanje, mislimo na riječ »hladno« i zamislimo da je
termometar komad leda i tako hladan da ga jedva držimo u ruci. Nakon
približno jedne minute primijetit će se da je temperatura u termometru pala
za 2 do 3 stupnja. D. Chopra smatra da su takve vježbe veoma korisne, jer
nas one uvjeravaju u moć naše svijesti kao i u sposobnost da njome upra-
vljamo, što možemo koristiti za promjenu obrasca starenja.

Iako mi toga nismo svjesni, tijelo stalno regulira svoju temperaturu,

disanje, puls i ostale autonomne funkcije slušajući svoje vlastite interne
poruke. Svojom voljom odnosno namjerom koju emitiramo u našu svijest, mi
možemo promijeniti tijek bioloških informacija koje upravljaju tjelesnim funk-
cijama. Prvi stupanj bilo kojeg fiziološkog poremećaja nastaje u svijesti, što
znači da se upravljanjem sviješću putem fokusiranja pažnje na određenu
namjeru organizam može vratiti u stanje ravnoteže. Svaka namjera je »oki-
dač« transformacije: čim nešto poželimo, naš nervni sistem reagira
u smjeru ostvarenja te želje. Naša svijest i svaka želja odnosno
namjera koja se u njoj pojavi ulazi u univerzalno polje kvantne real-
nosti, koja je podloga cjelokupne vidljive realnosti. Drugim riječi-
 ma, svaka naša namjera je signal odnosno poruka univerzalnom
kvantnom polju, koje posjeduje moć da je automatski sprovede. Ako
naša svijest nije blokirana ili ako nije prekinuta veza s univerzalnim
poljem, naše će želje, ako su dovoljno intenzivne, biti ostvarene, jer
je univerzalno polje projektirano da djeluje na taj način. Važno je da
Čovjek čvrsto vjeruje u ispunjenje svoje želje. Briga, nesigurnost i
sumnja su glavne zapreke koje mogu spriječiti učinkovito korište-
nje moći sadržane u svakoj ljudskoj želji i namjeri. Unutarnja inteligencija
našeg tijela, koja je dio univerzalne inteligencije, ima ugrađenu moć koja
povezuje našu namjeru i njeno ispunjenje. Navedeni fenomeni se ne mogu
shvatiti ako se ne prihvati nova (zapravo stara) paradigma koja kaže da je
materijalni svijet izraz nevidljive, sveobuhvatne, kreativne inteligencije koja
pozitivno reagira na ljudske želje. To sveobuhvatno polje kreativne inteligen-
cije neki zovu Apsolutom, neki Bogom, a D. Chopra preferira naziv »univer-
zalno polje«.
 Kako pobijediti entropiju

Entropija je kozmička sila koja se izražava kao opća tendencija da se

razbije red i stvori nered. Ta kozmička sila stalno djeluje razarajući život.
Naši geni bivaju svakodnevno oštećivani putem radioaktivnosti, kemijskih
toksina, ultravioletnih zraka, polucije i slučajnih mutacija. Veoma reaktivni
atomi kisika, zvani slobodni radikali, koji su nusproizvod metabolizma u sta-
nicama, oštećuju DNA. Raspad reda je inherentna fizičkoj strukturi univer-
zuma i taj je fenomen glavni razlog zašto naše tijelo stari i propada tijekom
vremena. U stvari čudesno je kako se ljudsko tijelo tako dugo odupire entro-
piji i kako je uspjelo razviti tako sofisticirani poredak i kompleksnost usprkos
sila kaosa i entropije. Iako fizika nije uspjela otkriti i opisati silu koja djeluje
protiv entropije, ta sila očigledno postoji, što potvrđuje proces evolucije tije-
kom koje se stvaraju sve složenije fizičke i biološke strukture. Znanstvena
teorija evolucije koja smatra da je nastajanje sve složenijih struktura počevši
od jednostaničnih algi pa sve do najkompleksnijih organa ljudskog mozga
posljedica slučajnog stjecaja povoljnih okolnosti i selekcije predmet je
ozbiljne kritike. U posljednje se vrijeme pomalo probija stanovište da je koz-
mička inteligencija ta sila koja se suprotstavlja entropiji i da ta sila stvara
program svake stanice u obliku njene DNA. Po tom shvaćanju kozmička
inteligencija također kreira »program« stvaranja i funkcioniranja Univerzu-
ma. Kozmička inteligencija je sinonim za kozmičku kreativnu snagu koja se
suprotstavlja kaosu stvarajući red i simetriju. Ona usađuje život u mrtve
molekule. Ali kad sile entropije nadjačaju, inteligencija se povlači. Te dvije
sile, inteligencija i entropija, zaključuje D. Chopra, nalaze se u stalnoj me-
đusobnoj borbi.

Kreacija i d e s t r u k c i j a koegzistiraju j e d n a pored druge, a

ravnotežu među njima održava inteligencija. Svaka stanica našeg
tijela zna kako nadvladati entropiju pomoću vlastite inteligencije. Tu
pretpostavku potvrđuje primjer DNA, koja posjeduje sposobnost da sama
popravlja oštećenja koja joj nanose slobodni radikali. U stvari dužina života
sisavaca ovisi o sposobnosti njihove DNA da se sama popravlja. Čovjekova
DNA ima najveći kapacitet samopopravljanja, zbog čega je čovjek jedan od
najdulje živućih sisavaca. Starenje je zapravo posljedica nesposobnosti DNA
da popravlja stalna oštećenja koja svakodnevno doživljava. Međutim nova
paradigma smatra da je aktivnost unutar naših stanica pod neposrednim
utjecajem naših misli i osjećaja. Naš mozak šalje kemijske poruke DNA,
koje utječu na informacije koje proizvodi DNA. Istraživanja odnosa uma i
tijela posljednjih dvadeset godina objasnila su način na koji se vrši transfor-
macija inteligencije u fiziologiju, tako da više nema nikakve sumnje da nevi-
dljive iskre misli i emocija bitno utječu na kemizam svake stanice. To saznanje
pruža nadu da se proces starenja može suzbiti na svom izvoru, t.j. na razini
inteligencije.

Slobodni su radikali dobra ilustracija djelovanja entropije, jer su

promjene koje oni izazivaju ireverzibilne, t.j. trajne. Dr. Denham Harman s
University of Nebraska je prvi postavio tezu da su slobodni radikali važan,
ako ne i prvenstveni uzrok starenja na staničnom nivou. Taj se veoma nesta-
bilan oblik kisika veže s mnogim vitalnim molekulama našeg organizma uk-
ljučujući i DNA, razarajući ih i uzrokujući velika stanična oštećenja. Da bi se
zaštitile, stanice proizvode enzime koji neutraliziraju, detoksificiraju slobodne
radikale. Priroda je dakle smislila način kako da se zahvaljujući inteligenciji
stanica suzbiju slobodni radikali i to tako da se proizvedu antioksidantni enzi-
mi. Ako je prema tome tjelesna odnosno stanična inteligencija u punoj snazi,
sile kaosa i entropije neće oštetiti stanicu. Ako je točna pretpostavka da
produženje života velikim dijelom ovisi o neutralizaciji slobodnih radikala i
ako je istovremeno točna pretpostavka da ta neutralizacija ovisi o inteligen-
ciji našeg tijela odnosno njegovih stanica, onda je od ključne važnosti saznanje
kako se može povećati ta inteligencija.

Najjednostavniji način suzbijanja entropije je fizička aktivnost.

Istraživanja su pokazala da se redovitim tjelesnim vježbanjem povećava mi-
šićna masa, tjelesna snaga i izdržljivost bez obzira na godine. Ta su ispiti-
vanja ukazala na usporavanje najvažnijih simptoma starenja nakon redovitih
vježbi kao što su gubitak mišićne mase, smanjenje tjelesne snage, pad stope
bazalnog metabolizma, porast količine tjelesnih masnoća, opadanje aerobik
kapaciteta, povećanje krvnog pritiska, smanjenje tolerancije šećera u krvi
porast »lošeg« kolesterola (kolesterol niske gustoće, LDL), gubitak kalcija u
kostima, smanjena sposobnost regulacije tjelesne temperature. Gerontolozi
su utvrdili da je mišićna masa od daleko većeg značaja za opću tjelesnu
vitalnost nego što se pretpostavljalo i da starije osobe mogu povećanjem te
mase značajno pomladiti svoju fiziologiju. Razvoj mišića ima holistički uči-
nak na gotovo sve tzv. biomarkere, t.j. indikatore biološkog starenja, kao što
su krvni pritisak, šećeru krvi, regulacija tjelesne temperature, metabolizam
Fizička aktivnost je dakle neophodna za suzbijanje entropije. Švedski fiziolog
Bengt Saltin je utvrdio da ležanje u krevetu 24 sata tijekom tri tjedna sma-
njuje aerobik kapacitet, t.j. sposobnost tijela da učinkovito koristi kisik, jed-
nako kao 20 godina starenja. Važno je da vježbanje bude usklađeno s odma-
ranjem, jer se mišići istrošeni za vrijeme vježbanja moraju obnoviti. Kao i u
svakoj drugoj životnoj aktivnosti u tjelovježbi treba održavati ravnotežu, koju
označavaju ova četiri pojma: umjerenost, redovitost, aktivnost, odmor.
Uravnoteženi stil života je najvažniji način za usporavanje procesa starenja,
a tajna postizavanja te ravnoteže u krajnjoj se liniji nalazi na nevidljivoj razini
inteligencije.

Da je fiziologija pod kontrolom tjelesne odnosno stanične inteligencije,

t.j. da ta inteligencija upravlja svim staničnim procesima potvrdio je eksperi-
ment s poligrafom koji je izveo Cleve Backster, stručnjak za poligrafiju. On
je pokazao da stanica koja je uzeta s ljudskog tijela i stavljena u drugu pro-
storiju ili čak na mjesto udaljeno sedam milja, reagira na poligrafu na isti
način kao osoba s čijeg je tijela uzeta. Dok mozak iskazuje svoju inteligenciju
putem ideja i riječi, naše tijelo manifestira svoju inteligenciju proizvodeći
molekule koje prenose poruke. Ta dva tipa inteligencije povezuju se na kvant-
noj razini, gdje se zamagljuje razlika između apstraktnog i konkretnog. Ako
vizualiziramo limun i u mislima izgovaramo riječ limun nekoliko puta, u našim
će se ustima izlučiti enzimi sline, što znači da je poruka poslana iz mozga
važnija od prisustva stvarnog limuna. Dakle riječi i predodžbe imaju isti uči-
nak na fiziologiju kao i »stvarne« molekule. Poruka mozga nije »stvar«, a
naše je tijelo ipak pretvara u »stvar«. Uvredljive riječi mogu izazvati veće
tjelesne posljedice nego fizičke traume, jer riječi imaju moć da programiraju
našu svijest. One su više od simbola, one su »okidači« bioloških informacija.

Postoji nekoliko temeljnih pravila koje vrijede za djelovanje unutarnje

inteligencije. To su:
 a) svaki impuls inteligencije ima svoj fizički korelat;
b) tijelo se održava u ravnoteži putem kompleksnih ritmova i ciklusa,
bioritmova koji su povezani s ritmovima prirode;
c) kad je tijelo u ravnoteži ono šalje signale ugode, a kad je u neravnoteži
šalje signale neugode;
d) življenjem u skladu s tjelesnim ritmovima nadvladava se entropija,
jer se na taj način omogućava neometan tok bioloških informacija, dok život
suprotan tjelesnim ritmovima povećava tendenciju k entropiji.

Nova znanost nazvana biokronologija bavi se proučavanjem učinaka

tjelesnih ciklusa na svakodnevni život. Bioritmovi imaju mnoge medicinske
implikacije. Krvni tlak kao i izlučivanje adrenalina najveći su ujutro, što
objašnjava zašto se mnogo srčanih napada i moždanih udara događa oko
devet sati ujutro. Kronobiolozi su ustanovili da su ujutro mentalna koncen-
tracija i kratkoročna memorija na najvišem stupnju, da je u podne tjelesna
temperatura najviša a oštrina vida najizrazitija, da su poslije podne spretnost
rada s rukama i dugoročna memorija najučinkovitiji, da je navečer metaboli-
zam veoma nizak.

Fiziolozima je već pedeset godina poznato da česta izloženost stresu

ubrzava proces starenja. U stresnoj situaciji alarmni signali koji dolaze u
mozak potiču izlučivanje adrenalina iz moždane kore koji prostruji krvnim
žilama i potpuno mijenja tjelesnu fiziologiju: krvni tlak poraste, mišići postaju
napeti, disanje i puls se ubrzavaju, probava prestaje, mozak postaje supera-
lertan, a osjetila neobično oštra. Reakcija na stres je privremena pojava od
vitalnog značaja za život, ali ako nije pravovremeno završena, njene posljedice
mogu biti veoma štetne. Ako stres traje predugo, mobilizirana energija, pove-
ćana kardiovaskularna aktivnost i oštrija percepcija, koje u stresnoj situaciji
uzrokuje adrenalin, mogu na dulji rok uzrokovati atrofiju mišića, dijabetes,
hipertenziju, ulceracije, oštećenje neurona. Uzete zajedno navedene posljedice
veoma su slične simptomima starenja. Starije osobe postaju manje toleran-
tne na jake stresove, a treba im pored toga više vremena da se od njih
oporave. Temeljni problem međutim nije sam stres koliko sposobnost tjele-
snog obrambenog mehanizma da ga savlada. Postoje tri faze u reagiranju na
stres:

a) sam stresni događaj;

b) naša unutarnja procjena odnosno interpretacija stresa; i
c) tjelesna reakcija.
 Ono što čini ovladavanje stresom teškim je činjenica da um nema
kontrolu nad tjelesnim reakcijama na stres. Ipak, iako čovjek nema kontrolu
nad stresnim događajem ni nad tjelesnom reakcijom na stres, međufaza koja
povezuje stres i reakciju, t.j. vlastita procjena, interpretacija stresa, ovisi o
samom čovjeku. Interpretacija stresne situacije je sasvim individualna i o
njoj ovisi koliko ćemo »stresno« doživjeti pojedini događaj. Čovjekova inter-
pretacija bilo kojeg događaja je pod utjecajem njegovih ranijih iskustava, pa
je stoga neutraliziranje ranijih loših iskustava bitno za stjecanje kontrole nad
stresom, jer će inače doći do automatske reakcije. Procjena odnosno inter-
pretacija stresnog događaja je dakle kritični čimbenik u nastojanju svjesne
kontrole stresa. Tri stvari povećavaju osjećaj ugroženosti u stresnim situaci-
jama: odsustvo predvidivosti, odsustvo kontrole i odsustvo frustracijskih »ven-
tila«. Sama percepcija nepredvidivosti, pomanjkanja kontrole i odsustva fru-
stracijskih »ventila« može dovesti do automatske reakcije na stres i bez vanj-
skog stresnog događaja. Stresa ne bi ni bilo da nema uspomene na ranije
stresove, jer ovisi o našoj memoriji hoće li nas nešto prestrašiti ili naljutiti. Mi
se osjećamo frustrirani i bez kontrole kadgod nas neka situacija podsjeti na
neko ranije slično negativno iskustvo koje je uzrokovalo frustraciju i
osjećaj gubitka kontrole.

Povezanost između procesa starenja i hormona stresa je dokazana.

Srećom postoji mogućnost kontrole izlučivanja tih hormona. Meditacija je
jedna od psihofizičkih tehnika koja zadire u sam korijen reakcije na
stres: ona briše sjećanje na ranije stresove. Dokazano je da je nivo
adrenalina niži kod osoba koje redovno meditiraju. Njihov mehanizam pre-
vladavanja stresa jači je od prosjeka. Medicinski učinci meditacije su u za-
padnoj medicini postali poznati tek 70-ti godina prošlog stoljeća, kad je ameri-
čki fiziolog Keith Wallace dokazao da meditacija pored spiritualnih implika-
cija ima i dubok utjecaj na tjelesnu fiziologiju. On je sa svojim studentima
provodio transcendentalnu meditaciju (TM) i ustanovio da ona vrlo brzo dovodi
do duboke relaksacije i osjetnih promjena u ritmu disanja, pulsa i krvnog
pritiska. K. Wallace je također istraživao učinak meditacije na proces starenja
i ustanovio da su osobe koje su tijekom pet godina redovito prakticirale medi-
taciju imale biološku starost pet godina manju od svoje kronološke starosti, a
osobe koje su meditirale duže od pet godina bile su biološki mlađe za dva-
naest godina od kronološke starosti. Kasnija istraživanja na uzorku od 2000
osoba su pokazala da su osobe koje su redovito meditirale imale 80% manje
srčanih bolesti i 50% manje pojava karcinoma od prosjeka njihove dobne
skupine. Na Zapadu se ipak još uvijek u liječničkim krugovima pretežno
smatra da je meditacija čisto spiritualna praksa, koja nema utjecaja na tje-
lesne funkcije. To je stanovište po mišljenju D. Chopre evidentno pogrešno,
jer spiritualnost nije odvojena od tijela. Bolest i starenje su zapravo poslje-
dica nesposobnosti tijela da ostvari uravnoteženo i skladno jedinstvo s umom
i duhom. Tek kad se materijalna, psihološka i spiritualna dimenzija dovedu u
međusobni sklad i ravnotežu, čovjek dobiva osjećaj potpunog mira, dobrobiti
i sigurnosti.

Čovjek ne može pobijediti entropiju kao fizičku silu, ali može svoju
svijest podići na razinu koju neće zahvatiti entropija, jer je inteligencija imuna
od propadanja. Naše stanice nastaju i nestaju, ali znanje kako obnavljati
stanice preživljava i prelazi s generacije na generaciju. Ako se čovjek uspije
uzdići na razinu sljedećih četiriju saznanja, onda će uspjeti nadvladati entro-
piju:

a) Saznanje da je suština čovjeka njegov duh, da sve prožima i svime

upravlja nevidljiva kozmička inteligencija;
b) Sadašnji je trenutak prostorno-vremenski događaj u okviru vječnog
kontinuuma i budući da je čovjek dio tog kontinuuma, sve što se njemu do-
gađa je također u kontekstu tog kontinuuma;
c) Neizvjesnost je dio općeg poretka stvari;
d) Svijet je stanje reda u okviru kaosa, jer kvantno polje obuhvaća
dvije suprotnosti: evoluciju i entropiju;
e) Entropija ne predstavlja prijetnju, jer je ona, po riječima D. Chopre,
pod kontrolom »kozmičke organizirajuće moći«.

Naše tijelo odražava istovremeno i red i kaos. Molekule hrane, vode i

zraka struje kroz krv kaotično, ali kad uđu u stanicu one se ponašaju u skladu
s vrlo preciznim programom. Stvari koje ograničenoj svijesti izgledaju slučaj-
ne i nejasne, postaju savršeno logične i jasne kad se svijest podigne na višu
razinu. Tada se shvaća da svaki čin rastvaranja, raspadanja i razaranja služi,
kako kaže D. Chopra, da bi se organizirao novi obrazac poretka, da čovjek
smjenjujući momente napretka i nazatka, uspjeha i neuspjeha, aktivnosti i
tišine, rođenja i smrti korača putem besmrtnosti.
 Kako postići dugovječnost

Stanovište je stare paradigme da ljudski život postaje sve više ne-

svrhovit i isprazan kako se tijelo troši i stari. Nasuprot tome nova paradigma
smatra da je ljudski život proces stalne transformacije, a ne proces pro-
padanja, pa je stoga pun potencijala. Prvu potvrdu tog stanovišta dalo je
istraživanje koje 1974. godine vodila Gay Luce na Berkeley University, Ka-
lifornija. Tijekom tog istraživačkog projekta pokušalo se revitalizirati osobe
između 65 i 85 godina i u tome su postignuti začuđujući rezultati. Nakon
sistematskih vježbi disanja i koncentracije kod mnogih su sudionika nestali
simptomi raznih kroničnih bolesti (migrene, artritisa, hipertenzije itd.) i bitno
se povećala njihova fizička i mentalna aktivnost. Druga su istraživanja uka-
zala na određene tipične karakteristike koje obilježavaju iznimno dugovječne
osobe. Tipično fizičko obilježje takvih osoba bila je ni prevelika ni premala
tjelesna težina kao i male fluktuacije te težine tijekom života kao i općenito
dobar mišićni tonus. Njih su također obilježavale ove osobine: visoka pri-
rođena inteligencija, živ interes za tekuća zbivanja, dobra memorija, odsu-
stvo anksioznosti, optimističko raspoloženje, smisao za humor, velika prila-
godljivost, zadovoljstvo u svakodnevnom životu, umjerenost u jelu, prosječno
spavanje između šest i sedam sati. Održavanje približno stalne tjelesne težine
izgleda da je važnije od prevelike ili premale težine. Istraživanja su pokazala
da su najnižu stopu smrtnosti imale osobe čija je težina bila oko 10% iznad
normalne težine, dok je najveća stopa smrtnost zabilježena kod osoba koje
su bile kronično ispod normalne težine. Točno je doduše da pretjerana težina
pogoduje razvoju srčanih bolesti i dijabetesa, ali se fizičkom aktivnošću ta
tendencija može kompenzirati. Visoki mišićni tonus dugovječnih ljudi ukazu-
je da su u toku života bili fizički aktivni. Zanimljivo je da se poboljšanje fizi-
čke kondicije može postići već s relativno skromnom razinom aktivnosti, na
pr. redovitom dnevnom šetnjom od trideset minuta. Dr. Steven Blair s Insti-
tute for Aerobic Research u svojoj studiji tvrdi da je smrtnost ljudi koji provode
čitav dan sjedeći (sedentary people) dvaput viša od onih koji šeću svaki dan.
Šetnjom se troši 290 do 430 kalorija za jedan sat, što znači 145 do 215 kalo-
rija za pola sata šetnje, a to dovoljno za održavanje tjelesne kondicije i zdra-
vlja. Penjanje stepenicama je odlična aerobik vježba, jer se sa svakim katom
penjanja ubrzava puls za deset otkucaja.

Što se tiče ishrane, najnovija su istraživanja pokazala da rigidno

pridržavanje raznih dijeta nije opravdano. Jedno dugoročno istraživanje u
Finskoj dalo je iznenađujuće rezultate: osobe kojima je bilo preporučeno da u
ishrani smanje količinu kalorija, masnoća, šećera i alkohola imale su nakon
pet godina višu stopu smrtnosti od skupine kojoj je bilo dozvoljeno da nastave
sa uobičajenim načinom ishrane. Smatra se da se objašnjenje te čudne po-
jave nalazi u psihološkoj sferi: ljudi na strogoj dijeti osjećali su se prikraćeni u
osobnoj slobodi i zadovoljstvu, a osjećaj osobne autonomije i sreće je bitan
faktor u zdravom i dugom životu. D. Chopra smatra da pretjerana opsesija s
tjelesnom težinom i visinom kolesterola u krvi nije opravdana. Rezultati 16
studija u više zemalja kojima je bilo obuhvaćeno 650 000 ljudi pokazali su da
su osobe s graničnim kolesterolom (200-240) imale istu stopu smrtnosti kao
i osobe sa niskim kolesterolom (160-200), dok su veće stope smrtnosti imale
osobe veoma visokim kolesterolom (preko 240) i osobe s veoma niskim ko-
lesterolom (ispod 160). Zdrava prehrana mora se pridržavati dvaju načela:
a) mora biti psihološki zadovoljavajuća, i b) mora sadržavati uravnoteženi
sastav hranjivih tvari.

Dr. Stephen Jewit, psihijatar iz New Yorka istraživao je problem starenja

na primjeru 79 osoba starijih od 87 godina. Od fizičkih čimbenika koji su
najviše utjecali na dugovječnost dr. Jewit spominje: stabilna tjelesna težina,
umjereno uzimanje hrane, fizička i mentalna aktivnost tijekom čitavog živo-
ta. Međutim, važniji od fizičkih bili su psihološki čimbenici kao što su optimi-
zam, emocionalna otpornost, sposobnost uživanja, privrženost osobnoj au-
tonomiji. Važno obilježje bila je također natprosječna inteligencija koja često
omogućuje i više prihode, a time i bolje životne uvjete (stanovanje, ishrana,
rekreacija, zdravstvena njega). Psihijatar Eric Pfeifer s Duke University
došao je do sličnih rezultata. On smatra da na dugovječnost utječe povoljna
konstelacija bioloških, psiholoških i socijalnih faktora, koji osiguravaju »elitni
status« u pogledu životnih uvjeta.
 Kreativno iskustvo, kako pokazuju istraživanja, može unaprijediti struk-
turu mozga. Kineske su studije o zdravlju starijih ljudi u Šangaju pokazale da
osobe s nižim obrazovanjem boluju češće od demencije i Alzheimerove bolesti
što implicira da obrazovane osobe koje su navikle da intenzivno koriste svoj
um stimuliraju zdravu moždanu aktivnost. Utvrđeno je da se za vrijeme krea-
tivnog mišljenja povećava dotok krvi u mozak. Isto tako za vrijeme ugodnih
kreativnih aktivnosti dolazi do povećanja poželjnih neurotransmitera, kao što
je serotonin. Sve to znači da je s gledišta dugovječnosti poželjno da život
bude što aktivniji i kreativniji. David Gutman s University of Michigan je s
tim u vezi uveo pojam »aktivno upravljanje«, koji podrazumijeva da čovjek
ima aktivnu kontrolu nad svojim životnim okolnostima. Najsvrsishodniji cilj
života, smatra D. Chopra, je ostvariti svoj puni kreativni potencijal. Stoga je
važno da čovjek maksimalno razvije svoje specifične sposobnosti bez obzira
na društvena očekivanja i ograničenja. Glavni razlog zbog kojeg se starije
osobe često osjećaju marginalizirane u današnjem društvu je u tome što one
same nemaju pozitivnu predodžbu o životnoj dobi u kojoj se nalaze.

D. Chopra daje deset savjeta za »aktivno upravljanje« svojim živo-

tom, što istovremeno znači i ostvarenje zdravog i dugovječnog života:

1) Treba osluškivati glas svog tijela, koji se manifestira putem osjeća-

ja ugode ili neugode i prema tome podešavati svoje ponašanje;
2) Živjeti u sadašnjem trenutku, odnosno koncentrirati se na ono što
se događa sada;
3) Uzeti svaki dan određeno vrijeme za odmor, tišinu i samoću, za
meditaciju, za unutarnji dijalog;
4) Napustiti potrebu za vanjskim odobravanjem i priznanjem;
5) Kad reagiramo srdžbom na riječi ili ponašanje neke osobe ili na
neku situaciju, treba shvatiti da time nanosimo štetu sami sebi;
6) Odustati od osuđivanja ljudi i događaja, jer osuđivanjem pokazu-
jemo svoju nesposobnost razumijevanja, opraštanja i ljubavi;
7) Treba stalno imati u vidu da je vanjski svijet samo odraz nas samih.
Ljudi i stvari koje volimo ili mrzimo su projekcija našeg unutarnjeg svijeta,
naših unutarnjih predrasuda, sklonosti i želja;
8) Ne treba trovati tijelo toksinima bilo fizičkim ili emocionalnim;
9) Treba zamijeniti ponašanje motivirano strahom ponašanjem motivi-
rano ljubavlju. Strah je proizvod memorije, koja se temelji na prošlim iskustvi-
ma. Straha ćemo se osloboditi kad putem ljubavi steknemo unutarnju
sigurnost i snagu;
10) Treba shvatiti da je fizička, vidljiva stvarnost samo ogledalo du-
blje, kozmičke inteligencije. Ta je inteligencija nevidljivi stvaratelj i upravitelj
svekolike materije i energije. A kako ta inteligencija boravi i u čovjeku, čovjek
sudjeluje u toj stvaralačkoj i organizirajućoj snazi Kozmosa. Budući da je
čovjek neodvojivo povezan s Kozmosom a time i sa čitavim prirodnim
okolišem, on ne smije dozvoliti zagađivanje zraka i vode naše planete. Isto
tako čovjek ne smije dozvoliti da živi s »toksičnim« mislima i osjećajima, jer
svaka njegova misao i osjećaj vrši utjecaj na čitavo polje kozmičke inteligen-
cije. Nova paradigma uči da je život kreativan poduhvat. Ona nudi koncept
povezivanja tijela, uma i duha u nerazdvojnu cjelinu i kad je to jedinstvo
ostvareno, može se smatrati da je svrha ljudskog života postignuta. 56)

Od 1900. do 1990. godine život prosječnog Amerikanca se produžio

od 50 na 78 godina, ali to produženje treba pripisati prvenstveno dramatičnom
padu dječjeg mortaliteta zahvaljujući smanjenju dječjih zaraznih bolesti. Pove-
ćanje dužine života mjereno od pedesete godine života je u istom razdoblju
bilo relativno skromno: svega za 10%, t.j. od 71 na 78 godina života. Danas
je uloga moderne medicine u produženju ljudskog života sve manja usprkos
ogromnom porastu troškova liječenja. Veliko doba borbe protiv mikroba, koje
je počelo 1870. godine i koje je trajalo oko jednog stoljeća, kad je medicina
postigla goleme uspjehe u suzbijanju zaraznih bolesti a time i u produženju
ljudskog života, izgleda da je završeno. Sada izgleda da glavnu ulogu u po-
stizavanju optimalnog zdravlja i dugovječnog života pripada onome što je
David Gutman nazvao »aktivnim upravljanjem« vlastitim životom. A suština
tog novog pristupa sastoji se u integraciji tijela, uma i duha, koji su kod većine
ljudi odvojeni jedan od drugoga. Spajanje tih triju sastavnica ljudskog bića u
jednu cjelinu nije moguće samo na fizičkom, samo na mentalnom ili samo na
duhovnom nivou. Koncentracija samo na jednu sastavnicu tendira isključe-
nju drugih dviju sastavnica. Njihovo jedinstvo se može ostvariti samo na
veoma dubokoj razini svijesti putem meditacije, kad se transcendira dvojnost
uma i tijela. No meditacija je vremenski ograničena na posebno vrijeme
određeno za nju, pa se postavlja pitanje kako postići integraciju u preostalom
vremenu dnevnog života.

Prije više tisuća godina drevni indijski mudraci dali su odgovor na to

pitanje otkrivajući fenomen prane, tog najsuptilnijeg oblika biološke energije,
koju neki nazivaju i životna snaga ili životna energija. Prema tom učenju
prana je prisutna u svakoj mentalnoj i fizičkoj pojavi i događaju. Ona proisti-
če iz duha ili čiste svjesnosti donoseći inteligenciju i svijest u svaki aspekt
života. Kritična važnost prane ili životne energije priznata je u mnogim kul-
turnim tradicijama. Kinezi je nazivaju ći, a njeni se tokovi kontroliraju putem
akupunkture, meditacije i posebnih vježbi kao što je tai ći. Što čovjek po-
sjeduje više prane, to su njegovi mentalni i tjelesni procesi vitalniji
Uravnotežena prana dovodi do sljedećih rezultata: mentalna živahnost
uravnoteženi tjelesni ritmovi (glad, žeđ, san, probava, eliminacija itd.), životni
entuzijazam, zdrav san, jak imunosni sistem, fizička vitalnost. Smanjena i
iscrpljena prana utječe na ubrzano starenje i preranu smrt. Ništa živo ne
može opstati bez prane, jer je suština prane zapravo inteligencija i svijest, a
to su dva vitalna čimbenika koja daju život materiji.

Drevna indijska učenja sadrže slijedeća osnovna pravila za postiza-

vanje i održavanje vitalne i uravnotežene prane:

a) Prehrana svježim namirnicama, jer se stajanjem i preradom gubi

najveći dio prane sadržane u svježim namirnicama;
b) Fizička aktivnost, ukoliko nije iscrpljujuća, povećava pranu;
c) Glavni izvor prane je disanje, kojim se u tijelo unosi kisik (na gruboj
razini) i prane (na suptilnoj razini). Prana se tako može označiti kao dah
života. Drevni mudraci su smatrali da se kvaliteta života nekog čovjeka ogleda
u kvaliteti njegovog disanja. Ako je disanje polagano, duboko i ujednačeno,
strujanje prane dopire do svih razina tijela i svijesti unapređujući na taj način
stanje potpune ravnoteže;
d) O p l e m e n j e n o ponašanje koje proizlazi iz osjećaja spokoja i
samopouzdanja unapređuje ravnotežu prane, dok grubo, napeto i konfliktno
ponašanje remeti tok prane;
e) Četiri negativne emocije: strah, srdžba, pohlepa i zavist izbacuju
pranu iz ravnoteže pa ih treba izbjegavati, dok pozitivne emocije, posebno
ljubav povećavaju pranu. Ljubav se smatra najpozitivnijom emocijom, jer je
ona najbliže izvoru samog života. Depresija dovodi do zastoja u cirkulaciji
prane uzrokujući stoga razne bolesti i prerano starenje.

Od navedenih pravila u zapadnjačkoj se kulturi najmanje shvaća

važnost uravnoteženog disanja, dok se u Indiji ono smatra najvažnijim čim-
benikom zdravog života, jer je disanje mnogo više od fizičkog uvlačenja zra-
ka u pluća. U indijskoj duhovnoj tradiciji ono se promatra kao dodirna točka
između tijela, uma i duha. Svaka promjena osjećaja se odmah odražava na
načinu disanja. Srdžba dovodi do plitkog udisanja i snažnog, dahćućeg izdi-
sanja. Strah potiče brzo, plitko i isprekidano disanje, dok žalost prati grčevito,
nejednoliko disanje. S druge strane, pozitivne emocije kao na pr. radost, potiču
ravnomjerno, pravilno disanje, jer je prsna šupljina opuštena. Taj fenomen
djeluje i na obrnuti način: promjene u načinu disanja utječu na promjenu
emocija. Kako ulazimo u opušteno, ravnomjerno disanje, naše tijelo spon-
tano slijedi taj ritam i naše se uzburkane emocije smiruju. Stoga je ispravno
disanje ključ za oslobađanje od stresa i za uspostavljanje mentalne i tjelesne
ravnoteže, za stvaranje osjećaja smirenosti i zadovoljstva.

Tijekom starenja javlja se prirodna tendencija smanjenja prane u našem

tijelu. Prema ajurvedi prana cirkulira tijelom zahvaljujući metaboličkom načelu
zvanom »prana-vata«, koje daje život svakom živom stvorenju. Kad je pra-
na-vata izvan ravnoteže, dolazi do poremećaja u čitavom tjelesnom sustavu,
a starost je doba kad je tijelo posebno osjetljivo na tu neravnotežu. Vata
neravnoteža se manifestira kroz ove fizičke simptome: suha, gruba i nabora-
na koža, kronična mršavost, gubljenje mišićne mase, slab i neravnomjeran
srčani puls, konstipacija, pojava artroze, neodređeni bolovi, oslabljen imu-
nitet, slabo podnošenje hladnoće. Mentalni simptomi su sljedeći: nesanica,
zabrinutost, anksioznost, depresija, konfuzija, netolerancija na stres. Mnogi
stariji ljudi pate od većine n a v e d e n i h s i m p t o m a i to u p r a v o zbog
neuravnotežene vate. Povoljna je okolnost što vata doša doduše najlakše
ispada iz ravnoteže, ali ju je i najlakše vratiti u ravnotežno stanje. Da bi se to
postiglo valja se pridržavati sljedećih načela:

a) redovitost (redovite životne navike u pogledu rada, odmora, jela,

spavanja i sl.);
b) toplina (topla hrana, umjereno sunčanje, izbjegavanje hladnih jela i
pića);
c) zdrava ishrana (bogata, hranjiva hrana, pogotovo zimi);
d) opuštanje (dovoljno vremena za odmor, izbjegavanje stresnih situa-
cija, pretjeranih uzbuđenja i napora);
e) stabilnost (stabilan obiteljski život, stabilna situacija na poslu i sl.);
f) mir (mirno okruženje kod kuće i na poslu);
g) stalnost (stalna opskrba tijela hranom i vodom bez preskakanja
redovnih obroka).
Strah od smrti ubrzava proces starenja, zbog čega se treba osloboditi
tog pogubnog i nepotrebnog osjećaja. A to će biti moguće kad se shvati da je
smrt samo jedan moment u beskrajnom lancu rođenja i obnavljanja. Ovogo-
dišnje će sjeme iduće godine proklijati, procvjetati i ostaviti sjeme za novi
ciklus. Čovjek najčešće gleda na smrt kao na kraj svog postojanja, kao na
završni akt propadanja na koje je osuđen čim se rodi, jer je takvo shvaćanje
stoljećima uvriježeno u našoj civilizaciji. Izgleda međutim da nije toliko sama
smrt koje se čovjek užasava, koliko njena neizbježnost. Čovjek smatra da je
smrt strašan, neizbježan događaj koji nas čeka prije ili kasnije u budućnosti
a kod toga zanemaruje činjenicu da dijelovi našeg tijela umiru svake sekunde
Dijelovi želučane sluznice umiru svaki put kad probavljamo hranu, da bi ih
odmah zamijenilo novo tkivo. To se odnosi i na kožu, kosu, nokte, krvne
stanice i na sva druga tkiva. Iako mi mislimo da je smrt naš najveći nepri-
jatelj, sve ove stanice umiru da bi nas održale na životu. Prema tome pri
pobližem razmatranju, sugerira D. Chopra, granična crta između života i
smrti je prilično zamagljena. Zbog straha od smrti čovjek nastoji samu ideju
o smrti potisnuti iz svoje svijesti i zbog toga veoma malo zna o fenomenu
smrti. Stoga se može reći da se strah od smrti svodi velikim dijelom na
neznanje o smrti. A ništa ne ubrzava starenje tako snažno kao pretjeran
strah od smrti. U indijskoj duhovnoj tradiciji na smrt se ne gleda kao na kraj,
nego kao na početak, jer u neprekinutom tijeku života destrukcija nikada
nema posljednju riječ. Svaki put kreativnost, kako kaže D. Chopra, rađa
feniksa koji se diže iz pepela i započinje novi ciklus života. U tom neprekid-
nom ciklusu zapravo nema rađanja i umiranja; postoji samo transformacija.

Indijski duhovni učitelji vjeruju da u ljudima postoji latentna, skrivena

tendencija da postignu neograničenu slobodu i ispunjenje, da uzdignu svoje
misli i osjećaje na razinu »više stvarnosti«. Ta se težnja naziva u Indiji »dhar-
ma«, što je sanskrtska riječ koja u doslovnom prijevodu znači red, dužnost i
ispravno ponašanje. U širem smislu dharma je vodeća sila koja stvara red iz
kaosa, fenomen koji održava ravnotežu i osigurava evoluciju Univerzuma,
nevidljiva inteligencija koja plete niti života. Univerzum postoji i razvija se,
jer ga vodi struja dharme. Da bi čovjek izbjegao entropiju i produžio svoj
život, mora živjeti po načelima dharme. Ako živi dosljedno prema tim nače-
lima, on će uz pomoć urođene unutarnje inteligencije dostići stanje obilježeno
mirom, ljubavlju i snagom, stanje koje ne poznaje prostorne i vremenske
granice, u kojem će se osjećati kao putnik na beskrajnoj rijeci života. Na
dubljoj razini života postoji kreativna sila koja oblikuje sve što postoji. Na
nivou ličnosti ta se sila izražava kao osobna kreativnost. Postoje tri sile koje
prožimaju cjelokupnu prirodu i život: kreativnost, održavanje i destrukcija.
Sve te tri sile prisutne su u životnom ciklusu stanica, životinja, ljudi, biljaka,
drveća, planeta, zvijezda i galaksija. Geni svakog živog bića sadrže kodove
za stvaranje novih stanica, za njihovo održavanje tijekom nekog vremena,
kao i za njihovo razaranje kako bi se utro put za sljedeću generaciju stanica.
Čovjek može svojim utjecajem na navedene tri kozmičke ili životne sile odno-
sno na te tri sastavnice unutarnje inteligencije (kreativnost, održavanje i
entropiju) u velikoj mjeri svjesno oblikovati svoj život. Ako uspije u nastoja-
nju da kreativnost dominira njegovim djelovanjem, njegov će život biti obilježen
razvojem i napretkom, t.j. potiskivanjem tendencija entropije, degeneracije i
starenja.
 DR. ANDREW WEIL I DRUGI AUTORI:
MOĆ SAMOISCJELJENJA

Napomena o dr. Andrewu Weilu

Dr. Andrew Weil diplomirao je medicinu na Harvardu, a specijaliza-

ciju je završio na sveučilištu u San Francisku. Nije bio zadovoljan ni studijem
medicine ni stažiranjem. On se žali da na Harvardu kao ni na specijalizaciji
nije naučio gotovo ništa o zdravlju, o njegovom održavanju i unapređenju, ni
o tome kako spriječiti pojavu bolesti. Kaže da većina tretmana koje je naučio
za vrijeme studija, specijalizacije i stažiranja nije uzimala u obzir bitne uzroke
bolesti, a pored toga nije bila usredotočena toliko na trajno iscjeljenje koliko
na potiskivanje bolesti i i uklanjanje njenih vidljivih simptoma. Već je tada
došao do zaključka da oslanjanje na farmaceutska sredstva kao glavnu me-
todu liječenja bolesti izlaže bolesnika riziku zbog toksičnosti većine lijekova.
S obzirom da je paralelno s medicinom studirao i botaniku, dr. Weila je zani-
malo terapeutsko djelovanje ljekovitih biljaka, tako da je nakon kratkog vre-
mena provedenog na stažiranju napustio metode liječenja uobičajene u tzv.
školskoj, ortodoksnoj medicini i počeo proučavati i primjenjivati metode pri-
rodnog iscjeljenja. Neko je vrijeme radio u Nacionalnom institutu za mental-
no zdravlje, a petnaest je godina bio znanstveni suradnik za etnofarmakolo-
giju pri Harvardskom botaničkom muzeju. Potom je utemeljio Centar za
integrativnu medicinu u Tucsonu, Arizona, a pored toga bio je pročelnik Odsje-
ka za integrativnu medicinu na sveučilištu Arizona. Dosad je objavio sedam
knjiga prevedenih na mnoge svjetske jezike.
 Do prekretnice u njegovom životu došlo je 1971. godine, kad je u
New York Timesu pročitao članak o nekom mladom liječniku, koji je imao
115 kilograma i koji je, da bi omršavio, postao vegetarijanac, te je počeo
vježbati jogu i meditirati. Nakon kratkog vremena njegova je težina pala na
85 kila, a pored toga prestao je bolovati od čestih alergija 11 prehlada. Taj se
članak veoma dojmio dr. Weila, jer je i on bio debeo i patio od alergije i
migrene. Stoga je odmah odlučio promijeniti način života i postati vegetari-
janac, nakon čega je ubrzo smanjio težinu i riješio se svojih zdravstvenih
tegoba. Te iste godine dobio je stipendiju newyorške zaklade Institute of
Current Affairs za proučavanje života i običaja primitivnih plemena u
prašumama Amazone. Njegova je prava namjera bila da u prašumama Ko-
lumbije sretne lokalne šamane i iscjelitelje i upozna njihove metode liječenja.
On je želio saznati kako se može sačuvati zdravlje i izliječiti bolest bez kori-
štenja često štetnih sintetičkih lijekova i bez metoda tzv. službene medicine,
za koje je smatrao da češće otklanjaju simptome nego što liječe bolesti u
njihovom korijenu. Prije odlaska u prašume Kolumbije, Ekvadora i Perua,
proveo je neko vrijeme u Meksiku kako bi naučio španjolski i upoznao ta-
mošnje iscjelitelje. Svoja iskustva o ljekovitom djelovanju biljaka i o prirod-
nim metodama iscjeljenja koja je stekao boraveći dulje vremena među Indi-
jancima Srednje i Južne Amerike potanko je opisao u knjizi Spontaneous
Healing (New York, 1995).

Veliki utjecaj na dr. Weila imao je dr. Robert Fulford, osteopat, koji je
bio sljedbenik dr. A. Stilla, liječnika odmetnika, koji je napustio liječenje lije-
kovima i primjenjivao svoju posebnu terapiju bez lijekova. Ta se terapija
sastojala u namještanju kostiju u skladu s njegovom idejom, da tijelo treba biti
ispravno mehanički »namješteno«, kako bi se omogućio nesmetan rad
krvožilnog i živčanog sustava i na taj način dovelo prirodnu iscjeljujuću moć
do bolnog mjesta. Među malobrojnim osteopatima koji su prihvatili ideje dr.
Stilla bio je dr. William Sutherland, koji je 1939. godine objavio svoj rad o tzv.
primarnom respiratornom mehanizmu i o tehnici njegovog modificiranja pozna-
toj pod nazivom kranijalna (lubanjska) terapija ili kraniosakralna (lubanjsko-
križna) terapija. Samo je mali broj osteopata prihvatio tu terapiju, a među
njima je bio dr. Robert Fulford.

Dr. Sutherland je smatrao da su središnji živčani sustav i s njim pove-

zane strukture u stalnom ritmičkom gibanju i da je to gibanje bitna značajka
ljudskog života i zdravlja. Prema tom stanovištu u stalnom ritmičkom gibanju
nalaze se šavni spojevi i kosti lubanje, zatim opne koje pokrivaju mozak i
kralježničku moždinu, kao i polutke mozga i trtične kosti. Dr. Sutherland je
smatrao da ritmičko širenje i skupljanje tog sustava nalikuje disanju, pa ga je
i nazvao »primarnim disanjem«, jer se događa u najvitalnijim organima, za
razliku od »sekundarnog disanja«, t.j. gibanja prsnog koša, pluća i ošita. On
je bio uvjeren da je neometano i slobodno primarno disanje nužno za oču-
vanje zdravlja i da njegov poremećaj uzrokuje bolest, jer središnji živčani
sustav upravlja radom svih organa čovjekovog tijela. Dugo se vremena Suther-
landova teorija o primarnom disanju u tzv. službenoj medicini smatrala here-
zom, sve dok istraživači na koledžu za osteopatsku medicinu sveučilišta države
Michigan nisu potvrdili ispravnost te teorije pomoću rentgenskih snimaka
koje su pokazale gibanje elemenata lubanje. Dr. Robert Fulford stekao je
sposobnost da ta gibanja osjeti svojim rukama i da ispravljajući poremećaje u
tim gibanjima liječi mnoge bolesti. Dr. A. Weil proveo je neko vrijeme u
ordinaciji dr. Fulforda promatrajući njegov rad s pacijentima. Tada je shvatio
da je to medicina za kojom je težio, t.j. da je to terapija koja ne potiskuje
bolest, nego potiče tijelo da maksimalno iskoristi vlastitu sposobnost iscjeljenja.

Iskustvo i pouke koje je stekao radeći s dr. Fulfordom, dr. Weil je

sažeo u slijedećih pet osnovnih ideja:

a) Prirodnu moć iscjeljenja posjeduje svaki čovjek. Stoga je dr. Ful-

ford savjetovao svojim pacijentima da se opuste i da »dopuste majci prirodi
da radi svoj posao«.
b) Zdravlje je prirodno stanje, u kojem se tijelo nalazi u ravnoteži, što
omogućava da energija slobodno cirkulira i da svi tjelesni sustavi rade bez
zastoja. A kad se ravnoteža poremeti, tijelo je nastoji što prije ponovno
uspostaviti.
c) Svi dijelovi tijela su međusobno povezani i sačinjavaju nerazdvojnu
cjelinu. Drugim riječima, tijelo je sustav koji djeluje jedinstveno. Ako se
bolesnik žali na bol u koljenu, to ne mora značiti da je problem u koljenu, jer
je koljeno kompenzirajući zglob za gležanj i za kuk. Kad se jedan pacijent
žalio na bolove na vratu i leđima, dr. Fulford je promatrajući cjelovitu sliku
narušene fiziologije otkrio uzrok u traumatološkoj ozljedi glave.
d) Tijelo i um su nerazdvojno povezani. Dr. Fulford je smatrao da
psihičke traume utječu na rad središnjeg živčanog sustava, kao i da tjelesne
intervencije svojim učinkom na živčani sustav mogu poboljšati psihološke
funkcije.
 e) Vjera liječnika u uspjeh liječenja bitno povećava samoiscjeljujuću
moć njegovog pacijenta. Dr. Fulford je čvrsto vjerovao da će bolesnici koje
je liječio ozdraviti i tu je vjeru prenosio na njih povećavajući tako njihovu
sposobnost iscjeljenja.

Dr. Weil pridaje veliku važnost liječenju biljkama napominjući kako se

mnogi odobreni farmaceutski lijekovi rade od biljaka. Danas se mnogi tradi-
cionalni biljni lijekovi proučavaju znanstvenim metodama. Kao primjer dr.
Weil spominje ljekoviti ekstrakt lišća drveta Ginkgo biloba, podrijetlom iz
Kine, o kojem su na temelju pokusa na životinjama napisani mnogi znanstve-
ni članci. Eksperimenti o kemiji i farmakologiji ekstrakta ginkga pokazali su
da on povećava cirkulaciju u čitavom tijelu, a naročito u glavi. Utvrdilo se da
pored toga učinkovito i netoksično liječi poremećaje sluha ravnoteže, slabo
pamćenje i druge poremećene mentalne funkcije. Ima međutim primjera da
službena medicina ne priznaje djelotvornost nekih ljekovitih biljaka ili da za
neke smatra da su štetne. Takav je slučaj sa šumskom biljkom Sanguinaria
canadensis, koja raste u SAD i Kanadi. Ta je biljka bila jedna od najpoznati-
jih prirodnih lijekova kod američkih Indijanaca, a kasnije i kod europskih
doseljenika. Upotrebljavala se oralno protiv upale grla i bolesti dišnog susta-
va, kao i za izrasline na površini tijela. Uprava za lijekove i hranu, SAD drži
tu biljku na popisu najopasnijih lijekova, jer ako se uzima oralno narušava
navodno diobu stanica i zbog čega bi mogla uzrokovati rak. Dr. Weil je me-
đutim došao do zaključka na temelju mnogih svjedočanstava kao i vlastitog
iskustva, da Sanguinaria posjeduje sposobnost da uklanja neprirodne izrasline
na koži bez oštećenja normalnog tkiva. Poznati su mu i slučajevi iscjeljenja
zloćudnog melanoma i raka dojke pomoću te ljekovite biljke.
 Općenito o zdravlju i iscjeljenju

Prema mišljenju dr. Weila savršeno zdravlje ne postoji, a realan je cilj

postići i održati optimalno zdravlje. To optimalno zdravlje je međutim nešto
više od odsustva bolesti; ono podrazumijeva i subjektivni osjećaj zdravlja,
vitalnosti i životne radosti. Zdravlje je dinamično i nestabilno stanje ravnoteže,
koje se mijenja usporedo s promijenjenim životnim okolnostima. Ono nije
statično, već se povremeno gubi i ponovno vraća. Kad dođe do poremećaja
ravnoteže, automatski se aktivira čovjekov iscjeliteljski sustav, koji nastoji
ponovno uspostaviti ravnotežu. Taj iscjeljujući sustav, koji pomaže tijelu da
vrati narušeno zdravlje, t.j. da dođe do spontanog iscjeljenja, nije dio struk-
ture čovjekovog tijela odnosno njegove anatomije, nego njegovo funkcional-
no svojstvo. Dr. Weil upozorava na jednu važnu razliku između medicine na
Zapadu i tradicionalne istočnjačke medicine: dok je težište zapadnjačke
medicine usredotočeno na strukturne aspekte ljudskog organizma, istoč-
njačka se medicina oduvijek pretežno bavila jačanjem obrambenih snaga
tijela i zaštitom od opasnosti koje prijete njegovoj ravnoteži. Budući da se na
Istoku zbog kulturoloških razloga nije vršilo seciranje ljudskog tijela, pa se
stoga nije detaljno poznavala anatomija, težište je stavljeno na proučavanje
raznih tjelesnih funkcija i njihovih međusobnih veza. Nakon što su se uočile
i proučile obrambene sposobnosti tijela, počeli su se istraživati i primjenjivati
prirodni načini za njihovo očuvanje i jačanje.

Dr. Weil podsjeća da još od vremena klasične Grčke postoje dva temelj-
na pristupa pitanju čovjekovog zdravlja i liječenja. Jedan pristup su zastupali
liječnici u drevnoj Grčkoj koji su bili pod pokroviteljstvom boga medicine
Asklepija, a drugi pristup su slijedili iscjelitelji koji su služili božici zdravlja
Higiji, Asklepijevoj kćeri. Dok su Asklepijevi sljedbenici vjerovali da je gla-
vna uloga liječnika liječiti bolesti, za poklonike Higije zdravlje je bilo prirodno
stanje, pa je prvenstveni zadatak medicine bio otkriti i proučavati prirodne
zakone, koji čovjeku omogućavaju održavanje zdravog duha i zdravog tijela.
Ta je podjela u shvaćanju zdravlja i bolesti kao i uloge medicine ostala po
mišljenju dr: Weila aktualna i danas. Na Zapadu je medicina uglavnom
usmjerena na otkrivanje vanjskih uzročnika bolesti i na razvoj lijekova za
njihovo suzbijanje. Otkriće antibiotika sredinom 20. stoljeća i pobjeda nad
bakterijskim zaraznim bolestima učvrstila je povjerenje većine ljudi na Za-
padu u uspješnost i superiornost tzv. školske, znanstvene ili ortodoksne medi-
cine. Istovremeno na Istoku, naročito u Kini, medicina se od pradavnih vre-
mena orijentirala uglavnom na jačanje unutarnje otpornosti samog ljudskog
organizma. Dok se liječnici na Zapadu bore protiv bakterija i zaraznih bole-
sti antibioticima, ljekovita sredstva kineske medicine ne djeluju neposredno
protiv klica, nego jačaju obrambene mehanizme samog tijela povećavajući
tako otpornost čovjeka prema svim vrstama zaraznih bolesti. Dok dakle
pristaše Asklepijeve medicine najviše zanima liječenje, sljedbenici Higijinog
pristupa bave se iscjeljenjem, vjerujući da se tijelo zahvaljujući svojim prirod-
nim svojstvima može samo iscijeliti.

U tradicionalnoj kineskoj medicini lijekovi koji su uglavnom biljnog

porijekla dijele se na tri kategorije: superiorni, prosječni i inferiorni. Superior-
ni lijekovi su tonici i panaceje, t.j. univerzalni lijekovi protiv svih bolesti. Primjer
takvog superiornog lijeka je ginseng (njegov je latinski naziv Panex, dakle s
istim korijenom kao riječ panacea, što znači »liječi sve«). Prema kineskom
shvaćanju superiorni lijekovi potiču obrambene funkcije tijela, čineći ga
otpornijim na sve bolesti. Prosječni lijekovi imaju također širi spektar djelo-
vanja, jer jačaju tjelesne funkcije, dok inferiorni lijekovi posjeduju specifične
učinke ograničene na pojedine bolesti. Dok se takvi lijekovi u tradicionalnoj
kineskoj medicini smatraju inferiornim, oni predstavljaju terapeutski ideal
zapadnjačke medicine.

Mnogi liječnici na Zapadu sumnjaju prema mišljenju dr. Weila u mo-

gućnost ozdravljenja svojih pacijenata i oni taj svoj pesimizam ili barem skepsu
prenose na bolesnika i njegovu obitelj. Zbog toga u posljednje vrijeme sve
više ljudi na Zapadu, naročito u SAD odlazi alternativnim liječnicima i
iscjeliteljima. Ankete provedene o tom pitanju u SAD, koje navodi dr. Weil,
pokazuju da se mnogi pacijenti žale da liječnici službene medicine nemaju
vremena ili interesa da ih saslušaju i da odgovore na njihova pitanja, da
terapije svode uglavnom na propisivanje lijekova i da često daju pesimističke
prognoze. Korijeni tog pesimizma, smatra dr. Weil, leže prvenstveno u priro-
di suvremene medicinske naobrazbe na Zapadu, koja je usmjerena na bolest
i njeno liječenje, a ne na zdravlje i njegovo održavanje i unapređenje. Bio-
medicinski model na kojem se temelji službena medicinska teorija i praksa
sprječava upoznavanje budućih liječnika s iscjeljujućim potencijalom ljud-
skog organizma. Taj model ne uzima dovoljno u obzir utjecaj uma na pojavu
zdravstvenih poremećaja, tražeći umjesto toga čisto tjelesne uzroke bolesti
U tom jednostranom usmjerenju medicinske znanosti, prakse i školovanja na
liječenje bolesti, a ne na održavanje zdravlja, leže razlozi nedovoljnog zani-
manja za sistematska istraživanja fenomena samoiscjeljenja. Dr. Weil u prilog
toj svojoj tezi ističe primjer liječenja bradavica, kojih se organizam, po njego-
vom uvjerenju, može jednostavno, učinkovito i brzo osloboditi aktiviranjem
svog iscjeljujućeg mehanizma. Usprkos višestrukim molbama dr. Weila raznim
ustanovama potkrijepljenim mnogim primjerima uspješnog otklanjanja bra-
davica, da se počne istraživati alternativno iscjeljivanje bradavica, ti njegovi
apeli nisu naišli na razumijevanje.
 Djelovanje iscjeljujućeg sustava

Budući da nema organiziranih istraživanja prirode i djelovanja iscjelju-

jućeg sustava, znanje o pojedinostima tog urođenog, prirodnog mehanizma
ljudskog tijela je oskudno. Ljudski organizam i njegovo funkcioniranje su
krajnje kompleksne i još ne do kraja istražene pojave, a njegova sposobnost
da se sam popravi je vjerojatno najsloženiji i najmanje istražen fenomen.
Sposobnost živih organizama da sami otklanjaju kvarove u svojoj strukturi i
funkcioniranju je životna nužnost: oni moraju posjedovati mehanizme obrane
od sila koje uzrokuju bolesti i mehanizme samoiscjeljenja kako bi uopće
opstali. Opstanak vrste dakle sam po sebi podrazumijeva postojanje iscjelju-
jućeg sustava.

Kao veoma poučan primjer spontanog djelovanja iscjeljujućeg susta-

va dr. Weil opisuje mehanizam samopopravka DNA, makromolekule koja
određuje život. U toj makromolekuli veoma složene strukture događaju se
osnovni životni procesi, t.j. procesi umnožavanja, prepisivanja i prevođenja
genetskih poruka. Ti su procesi veoma zamršeni i riskantni, jer postoji mno-
go točaka na kojima stvari mogu krenuti krivim putem, a oštećenje DNA
može imati kobne posljedice za organizam. Međutim DNA posjeduje meha-
nizam spontanog ispravljanja nekih poremećaja i oštećenja, t.j. mehanizam
samopopravka i samoiscjeljenja. Na pr. kad molekula DNA koja se nalazi u
stanici kože pretrpi ozljedu zbog djelovanja ultraljubičastih zraka, vrlo će
vjerojatno enzimi nazvani endonukleaze prepoznati oštećenje i odrezati
pogođeni dio DNA s jedne strane oštećenja, dok će druga vrsta enzima
nazvana egzonukleaze odrezati drugi kraj oštećene molekule. Treća vrsta
enzima, polimeraze će potom popuniti prazninu neoštećenim bitnim sastav-
nim elementima DNA, nukleotidima (koji sadrže »slova« genetičke šifre) i
na kraju će enzimi zvani ligaza spojiti polomljene krajeve.
 Na osnovi opisanih aktivnosti iscjeljujućeg sustava na razini makro-
molekule DNA dr. Weil je izveo ove zaključke:

a) Svaki živi organizam ima urođenu sposobnost samoiscjeljenja. DNA

sadrži sve podatke potrebne za proizvodnju enzima koji je obnavljaju.
b) Iscjeljujući sustav je neprestano budan, stalno spreman za djelovanje.
c) Iscjeljujući sustav može dijagnosticirati svaki tjelesni poremećaj i
oštećenje.
d) Iscjeljujući sustav može otkloniti oštećenu stanicu i zamijeniti je
zdravom.
e) Iscjeljenje je spontano. To je sposobnost koja je imanentna prirodi
DNA: pojavom oštećenja automatski se aktivira mehanizam njegovog po-
pravka.

Drugi primjer spontanog djelovanja iscjeljujućeg sustava koji spomi-

nje dr. Weil odnosi se na stanicu, posebno na staničnu membranu, t.j. opnu
koja obavija stanicu. Stanična membrana ima aktivnu, dinamičku ulogu u
životu stanice; ona pomaže stanici u uzimanju željenih i izbacivanju neželjenih
tvari. A jedna od najdinamičnijih aktivnosti membrane je proces nazvan
endocitoza, koji uključuje receptore za lipoproteine male gustoće LDL (low-
density lipoprotein). Važnost LDL je u tome, što je kolesterol koji je u krvo-
toku vezan uz LDL »loš« kolesterol, sklon taloženju na stjenkama arterija, pa
uzrokuje aterosklerozu i koronarnu srčanu bolest. Visoka razina LDL kole-
sterola ja dakle važan rizični čimbenik za pojavu kardiovaskularne bolesti, ali
su srećom mnoge stanice opremljene receptorima koji vežu LDL i odvode
ga iz krvotoka. Dakle i u ovom slučaju stanica posjeduje mehanizam samo-
obrane, koji djeluje automatski i spontano.

Fenomen samoiscjeljenja se javlja i na višim razinama, u tjelesnim

tkivima i organima. Na razini tkiva proces iscjeljenja je doduše nešto složeniji,
ali pokazuje iste opće značajke kao i u slučaju DNA i stanica, što se najbolje
vidi na procesu iscjeljenja rana. Kad se na pr. porežemo nožem, objašnjava
dr. Weil, prvo će se pojaviti bol, putem koje periferni živci obavještavaju
mozak o povredi. Potom će doći do krvarenja, a zatim će nastati krvni ugru-
šak, koji će se kasnije stvrdnuti u zaštitnu krastu. Nakon 24 sata oko rubova
rane pojavit će se upala, osjetljivost, crvenilo i otjecanje. To je imunološka
reakcija uzrokovana dolaskom bijelih krvnih stanica do mjesta povrede, da bi
ga obranile od ulaska mikroorganizama. Prvi val imunoloških stanica koje
preplavljuju oštećeno područje sastoji se od neutrofila, najbrojnije vrste leu-
kocita, koji su »pješaštvo« tjelesnog obrambenog sustava. Nakon njih dolaze
makrofagi, »veliki proždirači«, koji mogu progutati i probaviti velike količine
staničnog otpada. Istodobno s opisanom staničnom obrambenom aktivnosti
počinje umnožavanje, odnosno obnova površinskih, epitelnih stanica na rubovi-
ma rane. Na kraju tog složenog samoiscjeljujućeg procesa, nakon što su
obavile svoj zadatak, nestaju imunološke stanice, stvara se nova koža, kra-
sta postaje nepotrebna pa otpada i proces samoiscjeljenja je dovršen. Dr.
Weil opisuje još jedan veoma poučan primjer samoiscjeljenja: prijelom kosti-
ju. Iscjeljujući sustav u slučaju prijeloma kostiju je tako učinkovit, da radiolog
često ne može otkriti mjesto frakture nakon što je proces iscjeljenja završen.
Dr. Robert Becker, kirurg ortoped, je otkrio da slabe električne struje iza-
zvane ozljedom uzrokuju da se stanice na rubovima prijeloma transformira-
ju, t.j. da se ponovno vraćaju iz stanja »zrelih« u stanje »primitivnih« stanica,
koje se odlikuju sposobnošću obnavljanja i rasta, tako da su u stanju stvoriti
savršenu novu kost. Beckerovo otkriće je pridonijelo razvoju električnih stimu-
latora kostiju, t.j. takvih aparata koji potiču iscjeljenje složenih ozljeda i
upala kostiju.

Obnavljanje oštećene ili propale strukture, koju omogućuje iscjeljujući

sustav, svakodnevna je pojava u nekim tjelesnim tkivima, pogotovo u povr-
šinskim tkivima koja su izložena stalnom trošenju. Ljudsko tijelo neprestano
odbacuje vanjske slojeve kože, a novi se slojevi bez prekida stvaraju od
unutarnjih slojeva, koji se nalaze ispod kože. Stjenka crijevnog sustava ljušti
se i obnavlja svakog dana, što je zadivljujuća obnavljajuća sposobnost. Još je
veća obnavljajuća sposobnost jetre, t.j. njena sposobnost da obnovi izgubljeno
tkivo: kad bi se na pr. odrezao jedan dio jetre, njen bi preostali dio obnovio
odrezani dio za nekoliko sati, pod uvjetom da je tkivo zdravo. Izgleda me-
đutim da se ostali tjelesni organi nisu sposobni sami obnoviti. To naročito
vrijedi za srčani mišić koji se, ako je oštećen tijekom infarkta, nije u stanju
obnoviti. Dolazi doduše do iscjeljenja u obliku stvaranja vlaknastog ožiljka,
ali se ne obnavlja prvobitno tkivo. Isto se odnosi i na živčane stanice u mozgu.
Stanice srčanog mišića i živčane stanice toliko su specijalizirane odnosno
toliko diferencirane u svojim funkcijama, da su izgleda izgubile sposobnost
za obnavljanje i za novi rast. Kad se radi o većim tjelesnim sustavima, kao
na pr. o cirkulacijskom, probavnom ili imunosnom sustavu, prema mišljenju
dr. Weila, djelovanje mehanizma samoiscjeljenja nije manje uspješno nego
na razini molekule, stanice ili tkiva, iako nije dovoljno istraženo. Službena
medicina na pr. smatra da je ateroskleroza ireverzibilan proces, ali to pesi-
mistično stanovište, smatra dr. Weil, nije znanstveno dokazano. Nasuprot
tome dr. Weil navodi dokaze da je ateroskleroza reverzibilna, ako se u tijelo
prestanu unositi tvari koji je uzrokuju (uglavnom zasićene masne kiseline) i
ako se prestane blokirati djelovanje iscjeljujućeg sustava našim umom, na pr
ljutnjom ili drugim negativnim emocijama. Dokazano je da kod osoba koje
provode program odgovarajuće dijete i kontrole stresa i emocija dolazi u
pravilu do regresije ateroskleroze. Iako djelovanje spontanog iscjeljenja kod
mnogih bolesti nije još dovoljno istraženo ni objašnjeno, to ne znači da taj
mehanizam ne postoji. Dr. Weil je uvjeren da će se taj mehanizam znan-
stveno objasniti, kad počnu sistematska istraživanja u tom pravcu.

Razmjerno malo ljudi u medicini, smatra dr. Weil, shvaća ozbiljno ulogu
uma (svijesti) u nastajanju i liječenju bolesti i ta se tema malo znanstveno
istražuje. Isto tako ta se tema ne predaje na medicinskim fakultetima u SAD,
osim povremeno kao izborni kolegij. U medicinskoj znanosti i praksi prevla-
dava mišljenje, da je ljudski um proizvod mozgovnih strujnih krugova i bio-
kemije i da se znanost nalazi veoma blizu razjašnjavanju svih pojedinosti o
djelovanju uma. S tog gledišta, po kojem je um posljedica a ne uzrok, teško
se može doći na ideju o potrebi sistematskog proučavanja djelovanja uma na
zdravlje, bolest i liječenje. Dr. Weil smatra da u tom pogledu medicinska
znanost u S A D ide čak natrag, jer su se 1960-tih godina četiri bolesti prizna-
vale kao psihosomatske (bronhijalna astma, reumatoidni artritis, čir na želucu
i ulcerozni kolitis), dok je sada taj popis smanjen na samo dvije bolesti (astma
i reumatoidni artritis). Danas je moderno, napominje dr. Weil, čir na želucu
smatrati zaraznom bolešću uzrokovanu bakterijom Helicobacter pylori.
Spoznaja da ta bakterija nadražuje stjenke želuca i dvanaesterca navela je
mnoge liječnike na zaključak kako čir nije nastao zbog stresova, pa su se u
liječenju te bolesti oslonili na antibiotike. Međutim činjenica je da mnogi ljudi
zaraženi tom bakterijom ne dobivaju čir, kao i da neki ljudi sa čirom na želucu
nisu zaraženi bakterijom Helicobacter pylori. Dr. Weil smatra da stres
mijenja kemizam želuca tako da toj bakteriji omogućava njeno agresivno
djelovanje. N j e g o v o iskustvo sa zaraznim bolestima govori u prilog tezi, da
sama prisutnost patogene bakterije nije nužno uzrok bolesti i da razlike u
otpornosti pojedinih ljudi određuju ponašanje mikroorganizama koji mogu
uzrokovati bolesti. Zanemarivanje međudjelovanja uma i tijela je pretežno
američka pojava. U drugim je zemljama, smatra dr. Weil, psihosomatska
medicina uvaženija nego u SAD, iako je još uvijek od marginalnog značenja.
 Dr. Candace Pert istraživala je djelovanje autonomnog živčanog su-
stava i njegovih sastavnih elemenata (receptora, neurotransmitera, hormona
i regulatora rasta) i došla do zaključka da se svaki od tih elemenata može
povezati s određenim čovjekovim raspoloženjem kao i da može utjecati na
tjelesne funkcije. Ona navodi da se receptori za mnoge neurotransmitere
nalaze u mozgu, naročito u onom području mozga koje je povezano s emoci-
jama. Utvrđeno je da receptori endorfina utječu na funkciju crijeva, da pove-
ćavaju toleranciju na bol kao i da stvaraju euforično raspoloženje. Budući da
stanice imunosnog sustava imaju receptore za mnoge neuropeptide (što je
zajednički naziv za neurotransmitere, hormone i regulatore rasta), moguće
je da su čovjekove obrambene snage dio mreže koja spaja živčani i endokrini
sustav, što bi se moglo shvatiti kao objašnjenje pojave da se otpornost čovje-
ka na zarazu mijenja sa stanjem njegovog uma. Na temelju svojih istraživanja
dr. C. Pert je došla do zaključka da pojmovna razlika između imunologije,
endokrinologije, neurologije i psihologije postaje sve manja, jer postojanje
komunikacijske mreže neuropeptida i njihovih receptora omogućuje interak-
ciju između čovjekovog obrambenog mehanizma i sustava žlijezdi, živaca,
mozga i uma.

Na primjeru izlječenja svoje supruge dr. Weil je došao do uvjerenja da

se putem interaktivno vođene terapije s vizualizacijom može izliječiti bol u
leđima uzrokovana pomakom kralježaka. To i mnoga druga iskustva uvjerila
su ga da gotovo ne postoji tjelesni problem na koji se ne može utjecati djelo-
vanjem uma. Stoga on u povijest bolesti svojih pacijenata unosi podatke o
načinu življenja, međusobnim odnosima, hobijima, načinima opuštanja, pre-
hrambenim navikama, tjelesnim aktivnostima, spolnom životu, duhovnim
interesima itd. Dr. Weil je uvjeren da je stres primarni uzrok ili barem
otežavajući čimbenik većine stanja zbog kojih ljudi traže pomoć liječnika.
Vjera u iscjeljujuću moć neke osobe (liječnika, iscjelitelja, šamana), nekog
mjesta (primjer Lourda) ili stvari (amajlija) može također biti od presudnog
značenja u izlječenju bolesti. Najčešći oblik pozitivnog djelovanja uma na
iscjeljenje osoba oboljelih od kroničnih bolesti je prihvaćanje postojećih život-
nih okolnosti, pa i same bolesti. Taj stav prihvaćanja više sile dovodi do
duševnog mira i opuštenosti, što pogoduje iscjeljenju. Međutim danas većina
ljudi živi u stanju neprestanog suprotstavljanja, pokušavajući nametanjem
svoje volje mijenjati i nadzirati tok događaja, iako tisućljetno iskustvo, kako
smatra dr. Weil, pokazuje da prihvaćanje, prilagođavanje i pokornost pred-
stavlja često najbolji način očuvanja tjelesne i duševne ravnoteže, očuvanja
zdravlja i iscjeljenja.

Čovjekov iscjeljujući sustav je stalno spreman da djeluje, da vrati

organizmu poremećenu ravnotežu, ali postoje situacije kad njegova sposo-
bnost obnavljanja nije dovoljna. Takav je slučaj s oštećenjem DNA ultralju-
bičastim zrakama, kad su pogođene obje uzvojnice (koje su bitni dio stru-
kture DNA). Tada enzimi nisu u stanju popraviti povredu, pa će ona djelova-
ti na umnožavanje DNA i mutaciju što može imati fatalne posljedice. Slična
je situacija i u slučaju sposobnosti tijela da izbacuje iz krvotoka kolesterol
niske gustoće (LDL) pomoću LDL receptora na površinu staničnih mem-
brana. Ako čovjek uzima prevelike količine masne hrane, proizvodnja kole-
sterola će vjerojatno premašiti sposobnost sustava i kolesterol niske gustoće
(LDL) će se popeti na razinu na kojoj oštećuje arterije. To znači da razne
nepovoljne okolnosti mogu ponekad nadmašiti sposobnost iscjeljujućeg su-
stava da vrati ravnotežu. Po mišljenju dr. Weila imunološki sustav je ipak
krajnji čimbenik izlječenja većine bolesti bez obzira na vrstu medicinskog
tretmana. Kad su ti tretmani uspješni, oni to jesu prvenstveno time što akti-
viraju urođeni iscjeljujući mehanizam. Tretman lijekovima služi liječenju bolesti,
a može pomoći i iscjeljenju. Dr. Weil kod toga ukazuje na razliku koju on
pravi između liječenja i iscjeljenja: liječenje potječe izvana, a iscjeljenje dola-
zi iznutra, s tim da se te dvije metode ne isključuju, nego često nadopunjuju.
Na pr. antibiotici smanjuju broj patogenih klica do točke na kojoj imunosni
sustav može preuzeti i dovršiti posao. Međutim stvarni uzrok izlječenja je
imunosni sustav, koji je dio šireg iscjeljujućeg sustava.
 Štetni utjecaji na iscjeljujući sustav

Čovjekov iscjeljujući sustav danas najviše ugrožava izloženost mnogim

štetnim, toksičnim tvarima u okolišu. Kumulativno djelovanje toksina je po
mišljenju dr. Weila najvažniji uzrok postepenog slabljenja i propadanja
iscjeljujućeg sustava. Pesticidi i drugi toksini iz okoliša ugrožavaju iscjeljujući
sustav dugotrajnim djelovanjem uzrokujući imunosnu disfunkciju, kronične
bolesti i povećavajući rizik od kancerogenih promjena. Toksini iz okoliša aku-
muliraju se također u životinjama, posebno u njihovim masnoćama, a to vri-
jedi i za morske i slatkovodne ribe i školjke, zbog zagađenosti većine nadzemnih
voda, koje se slijevaju u rijeke, jezera i mora. Postoje doduše i prirodni tok-
sini, t.j. štetni spojevi koji se nalaze u nekim biljkama, ali je čovjekovo tijelo
živeći tisućama godina s tim vrstama razvilo veću sposobnost obrane od
njihovih štetnih agensa. U javnosti se umanjuje značaj štetnog djelovanja
kemijskih toksina koji se nalaze u namirnicama tvrdeći da se radi o neznat-
nim, zanemarivim količinama, koje ne mogu imati štetne posljedice. Kod
toga se podcjenjuje opasnost dugoročnog kumulativnog i kombiniranog
djelovanja više raznih toksina na čovjekov iscjeljujući sustav. Poznat je primjer
djelovanja pesticida na stvaranje estrogena: kad se spoje dva pesticida
(endosulfan i dieldrin), sinergičnim djelovanjem njihov se zajednički učinak
povećava deset puta. Dr. Weil smatra da je glavni uzrok svjetske epidemije
raka dojke djelovanje pesticida i drugih zagađivača iz okoliša. Sposobnost
tijela da izbaci štetne tvari ovisi o dobrom funkcioniranju mokraćnog, probav-
nog i dišnog sustava, te kože, jer se te tvari odstranjuju mokraćom, izmetom,
zrakom (koji izdišemo) i znojem. Jetra vrše funkciju detoksizacije i razgrad-
nje većine štetnih kemijskih spojeva na jednostavnije spojeve, koji mogu na-
pustiti tijelo na jedan od navedena četiri načina. Veoma je prema tome važno
da se održava sposobnost izlučivanja sustava za eliminaciju i to uzimanjem
dovoljnih količina čiste vode, jedenjem potrebne količine vlaknaste hrane,
redovitim vježbama disanja i povremenim povećanim znojenjem. Sve veća
zagađenost zraka glavni je uzrok povećanog broja oboljenja od astme, bron-
hitisa, kronične upale sinusa, alergije dišnih putova, emfizema i raka pluća
Neki sastojci smoga su kancerogeni, a neki oštećuju stanične membrane i
druge strukture koje čine iscjeljujući sustav. Uzimanjem zaštitnih antioksi-
danata, tvari koji štite tkivo blokiranjem kemijskih reakcija kojima toksini
uzrokuju oštećenja, može se pomoći tijelu u neutraliziranju štetnih zagađi-
vača. Najbolja je zaštita povećana potrošnja svježeg voća i povrća uz dodat-
no uzimanje antioksidanata u obliku vitamina C, vitamina E, selena i betaka-
rotena.

Voda iz vodovoda je doduše dezinficirana, tako da od nje ne prijeti

opasnost od zaraznih bolesti, ali zato postoji mogućnost toksične kontami-
nacije, najčešće od klora, koji se obično koristi za dezinfekciju. Klor je vi-
soko reaktivan, oksidirajući agens, sklon da miješanjem s organskim kon-
taminirajućim elementima koji se nalaze u vodi stvara kancerogene tvari.
Pored toga klor u vodi može pridonijeti razvoju srčanih bolesti i oštećenju
sastavnih dijelova iscjeljujućeg sustava. Pitka voda sadrži i druge toksine,
koji ulaze u vodu iz mnogih izvora, kao na pr. iz otpadnih industrijskih voda,
izlučivanja poljoprivrednih kemikalija u podzemne vode, tzv. kiselih kiša itd.
Stoga dr. Weil smatra da je voda jedan od glavnih ekoloških toksina, koji
ugrožavaju iscjeljujući sustav. On s tim u vezi navodi podatak da u SAD
gotovo milijun ljudi godišnje oboli od mikroorganizama koji se nalaze u vodi,
a više od sto milijuna Amerikanaca pije vodu koja sadrži kancerogene kemi-
kalije kao što su arsen, radon i nusproizvodi klora. Najbolje rješenje za osigu-
ranje čiste vode za piće je korištenje filtera za vodu na temelju povratne
osmoze ili aktivnog ugljena. Važno je imati na umu da se jedenjem dovoljnih
količina voća i povrća, uzimanjem antioksidantnih pripravaka i pravilnim
održavanjem sustava za izlučivanje mogu neutralizirati ili eliminirati toksini
koji uđu u naš organizam. Danas su živežne namirnice često zagađene tok-
sinima zbog velike upotrebe poljoprivrednih kemikalija u uzgoju voća i po-
vrća (pesticidi, fungicidi, sredstva za brže dozrijevanje i sl.), zbog upotrebe
kemijskih gnojiva, hormona i lijekova u uzgoju stoke i peradi, raznih aditiva, i
umjetnih zaslađivača i sl. Toksične kemikalije u hrani koju jedemo danas su
jedna od glavnih opasnosti za zdravlje, koju medicinska znanost i praksa po
ocjeni dr. Weila ne uzima dovoljno u obzir. Kad se radi o voću, jabuke se
nalaze na vrhu liste zagađenosti toksinima, a slijede breskve, grožđe, naranče
i jagode. Najzagađenije povrće je krumpir, mrkva, salata, mahune i pšenica.
Budući da su potrošači sve informiraniji o štetnosti toksina koji se nalaze u
hrani, u posljednje se vrijeme naglo širi pokret organskog poljodjelstva. U
Kaliforniji je na pr. gotovo polovica poljoprivrednih proizvođača prešla na
organske metode proizvodnje. Da bi se smanjila izloženost toksinima u hrani
dr. Weil predlaže slijedeće:

a) općenito smanjiti konzumiranje proizvoda životinjskog porijekla, a

koristiti samo meso životinja i peradi koje su uzgajane bez lijekova i hor-
mona;
b) dobro oprati voće i povrće prije upotrebe;
c) oguliti voće i povrće gdjegod je to moguće;
d) pokušati nabaviti organski proizvedeno voće i povrće;
e) smanjiti potrošnju prerađene hrane i izbjegavati namirnice koje sadrže
kemijske boje i umjetne zaslađivače.

Lijekovi također mogu biti izvor toksičnog djelovanja, jer između lije-
kova i otrova u stvari nema bitne razlike, osim u doziranju. Svi sintetički
lijekovi postaju toksični u velikim dozama, dok neki otrovi ne djeluju štetno u
malim dozama. Dr. Weil stoga preporuča, gdjegod je moguće, korištenje
biljnih lijekova, koji imaju manje doze mogućih toksina, ali ni njih ne treba
uzimati nepromišljeno i bez dobrog razloga, jer i oni opterećuju jetru, koja
metabolizira većinu stranih tvari unijetih u tijelo. Iako alkohol ima i neke
dobre učinke (kao sredstvo za opuštanje, kao tonizirajuće sredstvo za kar-
diovaskularni sustav i za poticanje proizvodnje »dobrog« kolesterola), on je
toksičan za jetru i za živčani sustav, a pored toga nadražuje stjenke gornjeg
probavnog sustava. Kod osoba sa zdravom jetrom i zdravim živčanim sus-
tavom umjereno uživanje alkohola može poticati zdravlje i iscjeljenje, ali za
osobe s bolesnim organima čak i umjereno uzimanje alkohola može biti štet-
no, dok je prevelika količina alkohola štetna za svakog. Duhan je u svakom
slučaju veoma štetan za zdravlje, iako može kratkoročno povećati koncen-
traciju i opuštanje. On šteti krvotoku stežući arterije, stvara ovisnost i izlaže
pušača mnogim kanceroznim spojevima, pa je prestanak pušenja važan ko-
rak u unapređenju zdravlja.

Sunce je pored svojih korisnih učinaka i značajan izvor opasnog zračenja:

ono stalno emitira ultraljubičaste zrake i ionizirajuće zračenje. Iako zemljina
atmosfera filtrira veći dio opasnog zračenja, ljudi su izloženi ultraljubičastim
zrakama i ionizirajućem zračenju. Opasnosti ionizirajućeg zračenja su ve-
like: u velikim dozama ono može uzrokovati mutacije DNA što dovodi do
oštećenja imunološkog sustava i mogućeg razvoja raka. Dr. Weil upozorava
na pojavu, da se učinci ionizirajućeg zračenja akumuliraju, tako da ukupna
količina tog zračenja koju čovjek prima u toku života može na kraju dovesti
do oštećenja DNA. Konzumiranje većih količina voća i povrća i uzimanje
antioksidanata, koji blokiraju kemijske reakcije koje prenose oštećenja iza-
zvana zračenjem do gena, može se smanjiti rizik i sačuvati zdravlje. Iako
ultraljubičasto zračenje sunca nije ionizirajuće, ono je ipak dovoljno snažno
da ošteti DNA u stanicama kože, što može uzrokovati rak kože, čija pojava
posljednjih godina zabrinjavajuće raste. Vjerojatni razlog tog porasta je sla-
bljenje zemljinog zaštitnog ozonskog sloja zbog zagađene atmosfere, što
dovodi do jačeg intenziteta sunčevog zračenja na površini Zemlje. Stoga je
veoma važna zaštita od jakog sunca odgovarajućom odjećom i sunčanim
naočalama. Mnogi kućanski aparati također predstavljaju elektromagnetsku
opasnost, koja može negativno utjecati na čovjekov iscjeliteljski sustav. Zbog
toga dr. Weil preporuča da se ne drže električni satovi na noćnom ormariću
kao i da se nabavi zaštitni zaslon za ekran računala, koji uklanja elektromag-
netsko zračenje.
 Održavanje i jačanje iscjeljujućeg sustava

Za iscjeljenje je potrebna energija koja se oslobađa metabolizmom,

procesom kojim se kalorijska energija iz hrane pretvara u kemijsku energiju,
koju tijelo upotrebljava za različite funkcije. Ako je prehrana neprimjerena, ili
ako je poremećena probava, ili ako je disanje nepravilno, energija nastala
metabolizmom neće biti dovoljna za normalno obavljanje životnih funkcija.
Nedostatak energije može nastati i kao posljedica prekomjernog utroška
energije zbog pretjeranog rada i naprezanja, lošeg sna ili nedovoljnog odma-
ranja. Rad mozga i živčanog sustava kao i rad srca, cirkulacijskog sustava i
svih tjelesnih organa ovisi o stalnoj i odgovarajućoj izmjeni kisika i ugljičnog
dioksida. Stoga je disanje glavna funkcija tijela, koja utječe na sve ostale
funkcije. Pored toga nepravilno disanje može oslabiti iscjeljujući sustav kroz
negativni učinak na metabolizam. Iscjeljujući sustav u velikoj mjeri ovisi o
krvotoku, jer energiju iscjeljujuće tvari treba dovesti do ozlijeđenog ili bole-
snog mjesta.

Narušeni imunitet je daljnji mogući uzrok slabijeg djelovanja iscjelju-

jućeg sustava. To se može dogoditi u slučaju jake zaraze (na pr. AIDS),
toksičnim ozljedama ili mentalnim poremećajima. Pretjerana izloženost tok-
sinima u okolišu je veoma čest razlog slabog samoiscjeljujućeg učinka. Tok-
sini se unose u tijelo na različite načine: hranom, vodom i lijekovima. Među
najvažnije oblike zagađenja okoline danas spada elektromagnetsko zagađenje,
koje je opasno jer se ne vidi i ne osjeća. Toksini mogu oštetiti molekulu
DNA, koja sadrži informaciju potrebnu za spontano iscjeljenje, čime se na-
rušava biološka kontrola o kojoj ovisi djelovanje iscjeljujućeg sustava. Preve-
lika izloženost toksinima može stoga uzrokovati autoimune bolesti, alergije i
razne degenerativne bolesti, na što po mišljenju dr. Weila medicinska zna-
nost i praksa ne obraća dovoljno pažnje. Navedene opasnosti toksičnog
djelovanja ukazuju na važnost obrane od tog djelovanja, na zaštitu tijela od
zagađenosti toksinima, na potrebu da se tijelu pomogne kako bi se što prije
oslobodilo toksina koji su ušli u njega i da se na taj način poveća sposobnost
tijela za spontano iscjeljenje. Izgleda da starost smanjuje imunitet i otpornost
a prema tome i snagu iscjeljujućeg sustava, što ne znači da se stariji ljudi ne
mogu spontano iscijeliti, već samo da taj proces kod njih može dulje trajati
Postoje međutim metode koje štite iscjeljujući sustav od posljedica starenja i
koje povećavaju vitalnost i otpornost starijih ljudi. Na kraju, iako možda
najvažnije, dr. Weil naglašava djelovanje uma na učinkovitost iscjeljujućeg
sustava. Um ima bez sumnje najjači utjecaj na proces iscjeljenja, bilo u pozi-
tivnom ili u negativnom smislu. Um može biti glavni krivac za slabljenje imu-
niteta i za neravnotežu autonomnog živčanog sustava, što može dovesti do
poremećaja probave, krvotoka i drugih funkcija unutarnjih organa. Mnogi
iscjelitelji vjeruju da primarni čimbenici zdravlja i bolesti nisu tjelesne nego
psihičke prirode, dok se u zapadnjačkoj medicini, u kojoj prevladava znan-
stveni materijalizam, još uvijek, kako smatra dr. Weil, traže isključivo ili
pretežno tjelesni uzroci zdravstvenih poremećaja.

Izbor hrane je od velike važnosti za održavanje zdravlja i sposobnosti

samoiscjeljujućeg sustava, iako među stručnjacima ne postoji potpuna su-
glasnost što je zdrava prehrana. Čak o nekim bitnim pitanjima, kao što su na
pr. koliki je zdravstveni rizik od konzumiranja masnoća ili je vegetarijanska
prehrana preporučljiva, mišljenja se razlikuju. Sigurno je međutim da uzi-
manje prevelike količine hrane, odnosno prekoračenje preporučene količine
kalorija i s tim povezana gojaznost štete zdravlju i smanjuju djelotvornost
iscjeljujućeg mehanizma. Kod toga je važnije smanjiti kalorijski sadržaj hrane,
nego njenu količinu. Budući da masnoće imaju gotovo dvaput više kalorija
po jednom gramu nego bjelančevine i ugljikohidrati, najlakši način smanjenja
količine kalorija u prehrani je izbjegavanje namirnica s visokim sadržajem
masnoća. Dr. Weil preporuča da se uzima više manjih obroka u pravilnim
razmacima tijekom dana i da se posti jedan dan u tjednu. Konzumiranje
namirnica s velikim sadržajem zasićenih masnih kiselina, a to su životinjske
masti, često je najveća pogreška u prehrani, koja može ozbiljno narušiti zdravlje
i iscjeljujuću sposobnost organizma. Radi se o tome, da velika količina za-
sićenih masnih kiselina u prehrani potiče jetru da proizvodi kolesterol niske
gustoće, t.j. »loš« kolesterol, u količinama većim od mogućnosti organizma
da ga izbaci iz krvotoka, zbog čega dolazi do njegovog taloženja u arterijama,
t.j. do ateroskleroze i oštećenja kardiovaskularnog sustava. Stoga se pre-
poruča smanjenje uzimanja masnoća na umjerenu razinu, na pr. na 2 0 - 3 0 %
ukupne količine kalorija (u prehrani prosječnog Amerikanca udio kalorija iz
masnoća iznosi oko 4 0 % ) . Dr. Weil upozorava da margarin nije, kako se do
nedavno smatralo, zdrav nadomjestak za maslac, jer sadrži prema najnovi-
jim istraživanjima višestruko nezasićene kiseline (tzv. transmasne kiseline),
koje nastaju tijekom proizvodnje margarina i koje mogu biti veoma toksične
i štetne za čovjekov iscjeljujući sustav. Među višestruko zasićene kiseline
spadaju i komercijalne vrste kukuruznog, suncokretovog i sojinog ulja, jer se
i kod tih ulja u procesu proizvodnje stvaraju transmasne kiseline. Dr. Weil
smatra da je maslinovo ulje najbolje i najsigurnije od svih jestivih ulja i da
njegova upotreba potiče smanjenje »lošeg« kolesterola u krvotoku.

Bjelančevine su neophodne za održavanje i obnavljanje kao i za stvara-

nje novog tkiva, pa njihov nedostatak uzrokuje usporeni rast i smanjenje
iscjeljujuće sposobnosti čovjekovog organizma. Međutim u suvremenom
industrijskom društvu nije problem nedostatak bjelančevina, nego njihovo
pretjerano unošenje u organizam, što može imati štetne posljedice za zdrav-
lje. Veoma male količine bjelančevina, oko 60 grama hrane s bjelančevina-
ma na dan, zadovoljavaju potrebe prosječne osobe, tako da je jedan obrok s
bjelančevinama (crveno meso, piletina, riba ili jaja) dnevno dovoljan. Sma-
njenjem unosa bjelančevina rasteretit će se probavni sustav, naročito jetra i
bubrezi, a također će se zaštiti imunosni sustav od nadraživanja. Preporuča
se uz to zamijeniti u što većoj mjeri bjelančevine životinjskog porijekla
bjelančevinama ribe i soje.

Povrće i voće po mišljenju dr. Weila pruža zaštitu od raka, srčanih i

ostalih bolesti, jača imunitet i ubrzava proces iscjeljenja. Treba imati u vidu
da svježe voće i povrće daleko više koristi zdravlju od konzerviranog, smr-
znutog ili sušenog. Istraživači otkrivaju sve više zaštitnih sastojaka u voću i
povrću, koji se stoga često izoliraju i upotrebljavaju u obliku pripravaka, ali
dr. Weil daje prednost konzumiranju svježeg voća i povrća. Tako na pr. beta-
karoten od kojeg se u tijelu stvara vitamin A, a koji se nalazi u mnogim
vrstama voća i povrća (breskve, dinje, bundeve, tikvice, rajčice, tamnoze-
leno lisnato povrće), dokazano pomaže u sprečavanju pojave raka kad se
jede u hrani, dok je dokaz o njegovoj učinkovitosti u izoliranom obliku pripravka
manje čvrst. Ipak, kad nema dovoljno svježeg voća i povrća, korisno je uzi-
manje pripravka beta-karotena. Otkad je u brokuli otkriven spoj koji se zove
sulforafan, za koji se vjeruje da djeluje kao zaštita od raka, to je povrće
postalo s pravom veoma popularno i dr. Weil ga jako preporuča. Važnu ulogu
u prehrani imaju vlakna, t.j. neprobavljivi ostaci u biljkama koje jedemo, jer
potiču probavu, omogućuju redoviti rad crijeva i poboljšavaju biokemijsko
okruženje debelog crijeva. Neka vlakna uz to pomažu kardio-vaskularnom
sustavu u odstranjivanju kolesterola. Stoga nedostatak vlakana u prehrani
otežava rad probavnog sustava, što može narušiti sposobnost iscjeljenja i
pogodovati pojavi raka debelog crijeva. Glavni izvor vlakana u prehrani su
voće, povrće i integralne žitarice.

Tonizirajuća sredstva su prirodni proizvodi, koji povećavaju djelotvor-

nost iscjeljujućeg sustava pomažući mu u neutraliziranju raznih štetnih utjecaja
i povećavajući tako vjerojatnost spontanog iscjeljenja. Prirodna tonizirajuća
sredstva nisu popularna među liječnicima na Zapadu, koji preferiraju farma-
ceutske lijekove, dok se na Istoku daje veliki značaj prirodnim lijekovima,
odnosno raznim tonizirajućim pripravcima za koje se vjeruje da povećavaju
unutarnju otpornost organizma. Najistaknutiji primjer takvog prirodnog lijeka
je ginseng (žen-šen), koji se dobiva iz biljke s botaničkim imenom Panax,
koje ima isti jezični korijen kao i riječ panacea, što znači »liječi sve«. Izvor
tog najcjenjenijeg i najpoznatijeg tonizirajućeg sredstva je Panax ginseng
podrijetlom iz Kine i Panax quinquefolium iz Sjeverne Amerike. Orijental-
ni ginseng je djelotvorniji za stimuliranje seksualne energije, dok je američki
ginseng snažnije sredstvo protiv stresa. U Kini se ginseng veoma cijeni kao
tonizirajuće sredstvo za starije osobe, jer se vjeruje da poboljšava tek i probavu,
popravlja tonus kože i mišića, te vraća seksualnu energiju. Ginseng je općenito
bezopasan, iako orijentalne vrste mogu ponekad povećati krvni tlak i prouzročiti
razdražljivost.

Češnjak (Allium cepa) je veoma cijenjen kao ljekovita biljka u mnogim

zemljama, a upotrebljava se uglavnom kao začin. Učinci češnjaka su brojni i
različiti; on utječe na mnoge tjelesne sustave koji sudjeluju u iscjeljenju. Ne-
davna su istraživanja potvrdila njegova iscjeljujuća svojstva, iako još nisu
poznati spojevi koji su uzrok njegovom višestrukom ljekovitom učinku. Utvr-
đeno je, kako navodi dr. Weil, da češnjak snižava krvni tlak, povećava kole-
sterol visoke gustoće, t.j. »dobar« kolesterol i smanjuje stvaranje kolesterola
niske gustoće, t.j. »lošeg« kolesterola. Češnjak također smanjuje zgruša-
vanje krvi te na taj način predstavlja zaštitu od kardiovaskularnih bolesti.
Pored toga on djeluje kao snažan antiseptik i antibiotik, sprečavajući rast
mnogih vrsta bakterija i gljivica koje uzrokuju razne bolesti. Neka su
istraživanja pokazala da on ima i antikancerogeno djelovanje. Češnjak tako-
đer štiti jetru i stanice mozga od degenerativnih bolesti, a pored svih navedenih
svojstava još smanjuje i razinu šećera u krvi.

Poznati kulinarski začin đumbir (Zingiber officinale) već dugo uživa

ugled veoma ljekovite biljke, pogotovo u Kini i Indiji, gdje ga smatraju supe-
riornim lijekom zbog njegovih svojstava tjelesne i duhovne okrijepe. Danas
se upotrebljava, kako ističe dr. Weil, u čitavom svijetu, jer potiče probavu,
ublažava želučane tegobe i otklanja bolove. Novija istraživanja u Japanu i
Europi potvrdila su značajne terapeutske učinke đumbira. Najpoznatije je
njegovo blagotvorno djelovanje na probavni sustav: olakšava probavu
bjelančevina, djeluje protiv mučnine i povraćanja tijekom vožnje, jača sluznicu
gornjeg dijela probavnog sustava, sprečava nastajanje želučanog čira i djelu-
je protiv crijevnih nametnika. Đumbir pored toga utječe na proizvodnju i
razvoj biološki aktivnih tvari zvanih eikozanoidi, koje jačaju imunitet i potiču
iscjeljenje. I na kraju đumbir poboljšava cirkulaciju, a posjeduje i antikancero-
gena svojstva sprečavajući mutacije u DNA. Đumbir se koristi u obliku
svježeg korijena, kao sirup s medom, kao ekstrakt u kapsulama ili kao čaj.
On nije toksičan, ali može uzrokovati žgaravicu ako se uzima u velikim doza-
ma na prazan želudac. Kao daljnje važno tonizirajuće sredstvo dr. Weil pre-
poruča zeleni čaj, koji je stoljećima nacionalni napitak u Japanu, a dobiva se
od nefermentiranih listova biljke Camellia sinensis. Ljekovitost zelenog čaja
treba vjerojatno pripisati tvari zvanoj katehin, koja se nalazi u u listovima te
biljke, a koja se uništi fermentacijom u crni čaj. Katehin smanjuje kolesterol
i općenito poboljšava metabolizam lipida, a smatra se da pored toga ima i
značajne antikancerogene i antibakterijske učinke.

Redovite tjelesne vježbe povećavaju učinkovitost iscjeljujućeg susta-

va. One poboljšavaju cirkulaciju, pomažu dišnom sustavu, povećavaju
izmjenu kisika i ugljičnog dioksida, pomažu tijelu da izbaci otpadne tvari putem
znojenja i kretanjem crijeva. Tjelovježba također potiče oslobađanje endor-
fina u mozgu, što poboljšava raspoloženje i smanjuje depresiju. Ona regulira
metabolizam i potrošnju energije, neutralizira stresove omogućavajući bolje
opuštanje i čvršći san i jača imunosni sustav. Obično hodanje je najjedno-
stavniji, a istovremeno jedan od najzdravijih oblika tjelovježbe. Ono zahtijeva
funkcionalnu integraciju senzorne i motoričke aktivnosti, aktivirajući kako
mozak tako i mišićno-koštani sustav. Hodajući naši se udovi kreću unakrsno:
desna noga i lijeva ruka pomiču se istovremeno naprijed, a zatim se isti
pokret radi s lijevom nogom i desnom rukom. Takav način kretanja proizvodi
električnu aktivnost u mozgu, što djeluje usklađujuće na čitav središnji živča-
ni sustav. Dr. Weil smatra da je hodanje jedan od najzdravijih oblika tjelesne
aktivnosti, koji stimulira dobar rad iscjeljućeg sustava i spontanog izlječenja
u slučaju bolesti. Ako je hodanje dovoljno dugo (oko 45 minuta dnevno) i
dovoljno brzo, tako da se ubrza puls i da dođe do znojenja, onda je to po
mišljenju dr. Weila najbolji oblik tjelovježbe.

Tjelesna i duševna aktivnost i odmaranje moraju se održavati u

ravnoteži. Nedostatak okrepljujućeg odmora, naročito dobrog noćnog sna, je
jedan od najčešćih uzroka sklonosti obolijevanju. Upotrebu sedativa za
poboljšanje sna treba izbjegavati, osim za kratkoročno smirenje u slučaju
nekog jakog stresa, jer oni potiskuju središnji živčani sustav, stvaraju ovi-
snost i skraćuju REM fazu spavanja (razdoblje brzih pokreta očiju, Rapid
Eye Movement), t.j vrijeme kad se sanja (a snovi su važni za zdravlje mozga
i uma). Od sedativa dr. Weil preporuča valerin, prirodni lijek koji se dobiva
od korijena odoljena (Valeriana officinalis), iako se ni on ne bi trebao ko-
ristiti dugoročno. Posljednjih je godina u sve većoj upotrebi jedan učinkovit
regulator sna, koji ne stvara ovisnost i nije sedativ: melatonin. To je hormon
koji izlučuje hipofiza i koji ima svojstvo da regulira biološki sat, posebno s
obzirom na cikluse dana i noći. Preaktivan um je najčešći razlog slabom snu
i tu mogu pomoći vježbe relaksacije. Usredotočenje pažnje na disanje tije-
kom pet do deset minuta može biti jednostavan i učinkovit način da se pozor-
nost odvrati od nadolazećih misli, da se smiri aktivnost uma i da se tako brže
utone u san.
 Um: glavni čimbenik zdravlja

Prema stanovištu liječnika, članova Američkog holističkog liječničkog

udruženja ljudsku osobu sačinjavaju tri komponente: tijelo, um i duh. Oni
smatraju da je um glavni čimbenik zdravlja i iscjeljenja, iako nema dovoljno
znanstvenih istraživanja o interakciji tijelo-um. Holistički liječnici zamjeraju
službenoj medicini da se bavi isključivo ili barem pretežno tijelom, zanemaru-
jući um i duh. Prema holističkoj medicini postoje četiri aktivnosti uma koje su
povezane s iscjeljujućim sustavom: vjerovanje, razmišljanje, vizualizacija i
emocije. Vjerovanje u iscjeljitelje, u lijekove ili u čudotvorna svetišta tipični
su primjeri placebo reakcija i istovremeno klasični primjeri spontanog iscje-
ljenja. Čovjekova percepcija onoga što vidi ili ne vidi je pod utjecajem njegovog
vjerovanja i njegovih predrasuda. Isto vrijedi i za tijek događaja, koji u velikoj
mjeri ovisi o čovjekovoj vjeri: ako se ne vjeruje u uspjeh, do njega vjerojatno
neće ni doći. Isto tako, što se više vjeruje u spontano iscjeljenje, ono će se
vjerojatnije i dogoditi.

Budisti smatraju da je razmišljanje glavna prepreka prosvjetljenju, jer

kad se pozornost sasvim usredotoči na razmišljanje, ne može se osjetiti ni
doživjeti stvarnost. Prema tom stanovištu razmišljanje najčešće odvodi u
prošlost i u maštanje, dakle u nestvarna područja. Pored toga, razmišljanje je
glavni izvor tjeskobe, osjećaja krivnje, straha i tuge, dakle emocija koje uzroku-
ju duševnu patnju i koče iscjeljenje. Iako razmišljanje nije moguće zaustaviti
(osim na višim razinama svijesti), moguće je sasvim ili barem donekle obuz-
dati spontano bujanje misli usredotočenjem na disanje, na neki predmet, po-
jam ili riječ. Polagano, duboko i ritmičko disanje je najprirodniji način opu-
štanja i najjednostavniji način odvraćanja pozornosti od razmišljanja, pogo-
tovo ako se radi o uznemirujućim mislima. U slučaju negativnih misli pomaže
također da se pažnja usmjeri na suprotne pojmove: na pr. kad čovjeka muče
misli o opasnosti od raka, korisno je preokrenuti razmišljanje na djelotvornost
imunosnog mehanizma, koji nas štiti od raka neprestano uništavajući bolesne
stanice. To može pomoći da se suzbije strah od raka, jer se suprotne misli
međusobno poništavaju. Još savršenija tehnika za suzbijanje ovisnosti o mi-
slima je meditacija, koja je u biti usmjerena koncentracija. Vježbe meditacije
pomažu da se pažnja preusmjeri kad to zatreba s neugodnih misli na disanje
ili na bilo koji neutralni fokus i da se tako uspostavi mentalna ravnoteža i mir.

Iako je suvremena zapadnjačka kultura ekstrovertna, t.j. okrenuta

vanjskim vrijednostima smatrajući maštanje i sanjarenje bijegom od stvar-
nosti, ipak i »modernog« čovjeka ponekad ponese maštanje, koje je zapravo
okretanje misli prema unutarnjoj, zamišljenoj, vizualnoj ili virtualnoj stvarno-
sti, koja se svodi na unutrašnju vizualizaciju. Unutrašnja vizualizacija znači
promatranje slika u umu »unutrašnjim okom«, koje ima posebnu važnost u
iscjeljujućem sustavu. Dio mozga koji je smješten u zatiljku posvećenje vidu.
On se bavi preradom informacija iz vanjskog svijeta primljenih iz mrežnice
oka, a kad se oslobodi te funkcije i okrene prema unutra, postaje jednim od
najvažnijih kanala za komuniciranje između tijela i uma. Dakle kad nije
zauzeta preradom »vanjskih« informacija dobivenih od očiju, vizualna kora
mozga može povezati um i volju s autonomnim živčanim sustavom. Ta akti-
vnost mozga odnosno uma od bitne je važnosti za temu kojom se bavi dr.
Weil, t.j. za sposobnost tijela za samoiscjeljenje. Dobar primjer moćnog
djelovanja vizualizacije su seksualne fantazije, koje uključuju međusobno
djelovanje mentalnih slika, visoko nabijenih emocija i tjelesnih reakcija. Kad
bi ljudi obratili više pažnje tom fenomenu i kad bi jednak intenzitet emocio-
nalnog naboja prenijeli na slike iscjeljenja, bili bi u stanju po mišljenju dr.
Weila voljno aktivirati svoj iscjeljujući sustav i svoje regenerativne potenci-
jale, koji latentno postoje u čovjekovim genima. Hipnoterapeuti i terapeuti
vizualizacijom mogu pomoći da se nauče metode vizualne imaginacije praćene
po mogućnosti jakim emocionalnim nabojem, kako bi se na taj način
uspostavila veza između uma i tijela i tako aktivirala velika potencijalna moć
spontanog iscjeljenja. Dr. Weil navodi primjere osoba koje su se riješile bra-
davica vizualizacijom. Na isti način, t.j. uporabom mentalnih slika odnosno
vizualizacijom može se ubrzati iscjeljenje rana, izliječiti upala grla i neke druge
bolesti. Posebno je zanimljiv slučaj mladića, koji opisuje dr. Weil, čiji je imu-
nosni sustav uništavao crvena krvna tjelešca. Terapija farmakološkim lije-
kovima, pa čak ni kirurško uklanjanje slezene, nisu bili od pomoći. Dr. Weil
ga je potom uputio na terapiju vizualizacijom. Mladić je zamišljao sliku koja
je djelovala iscjeljujuće: drage bijele stanice, tzv. supresijske bijele stanice,
kao policajci prate njegova crvena krvna tjelešca u prikolici motocikla, kako
bi ih zaštitili od agresivnih bijelih stanica dok se kreću krvotokom. Ova vježba
vizualizacije odlično je djelovala i dovela je prema svjedočenju dr. Weila
mladićevu bolest u dugoročnu remisiju.

Učitelji meditacije podučavaju kako postići kontrolu nad emocijama,

kako izbjeći nagle i česte promjene raspoloženja i kako ostvariti unutrašnju
ravnotežu i mir. Dr. Weil preporuča vježbe disanja i meditaciju kao
uspješne metode uspostavljanja unutarnje ravnoteže pacijentima čiji
život nije sređen i koji imaju poteškoće u komuniciranju s drugim
ljudima. Međutim, jake emocije bilo pozitivne ili negativne, kao na pr. ljubav,
strast, ljutnja i sl., mentalno stabilnim osobama ne samo ne štete, nego čak
mogu olakšati proces spontanog iscjeljenja. Dr. Weil drži da apatija, više
nego dragi negativni osjećaji, može biti velika emocionalna prepreka spon-
tanom iscjeljenju. S druge strane depresija, koja je sve raširenija pojava u
suvremenom svijetu, krije u sebi veliku potencijalnu energiju, koja ako se
pokrene i pravilno usmjeri, može postati katalizator spontanog iscjeljenja.
Liječenje depresije lijekovima kao što je Prozac može biti opravdano u sluča-
jevima težih poremećaja raspoloženja, ali dr. Weil općenito nema dobro mi-
šljenje o lijekovima koji potiskuju emocije, jer smatra da je intenzitet osjećaja
ključ aktiviranja iscjeljujućeg mehanizma.

Prema dr. Weilu jedno od glavnih obilježja ljudskog bića je ritmičko

kretanje, odnosno cikličko širenje i skupljanje koje se stalno odvija u čovje-
kovom tijelu i umu. Taj obrazac širenja i skupljanja tipičan je i za sve drage
oblike života i materije, za čitavu prirodu i Svemir, što se ogleda u ciklusima
dana i noći, buđenja i spavanja, plime i oseke itd. Oscilacije između dva
ekstremna stupnja postoje na svim razinama stvarnosti, pa tako i u Svemira
koji je trenutno u fazi širenja, ali će se opet jednom skupiti u prvobitnu točku.
Disanje je također jedna od manifestacija tog univerzalnog, kozmičkog rit-
mičkog kretanja, a istovremeno je izvor života i vitalnosti. Mnogi su mistici
objašnjavali disanje kao znak postojanja duha u čovjekovom tijelu, smatra-
jući da je disanje u suštini nematerijalni, spiritualni fenomen ili da je barem na
granici materijalnog i spiritualnog. U mnogim jezicima riječi duh i disanje su
istovjetne: u sanskrtu je to prana, u grčkom pneuma, na hebrejskom ruach,
na latinskom spiritus. U mnogim se kulturama smatra da život počinje s
prvim dahom, a završava s posljednjim. Prema tim shvaćanjima akt disanja
je spiritualni akt, ali također od bitne važnosti za održavanje fizičkog života i
zdravlja. Holistička medicina pridaje veliki značaj disanju, jer smatra da se
disanjem ne samo unosi kisik u ljudski organizam, nego da način na koji
čovjek diše utječe na stanje živčanog sustava, pa se stoga mijenjanjem ritma
i dubine disanja može naučiti kako regulirati otkucaje srca, krvni tlak, cirku-
laciju i probavu.

S obzirom na prvorazrednu važnost disanja za učinkovito spontano

iscjeljenje dr. Weil preporuča nekoliko jednostavnih tehnika disanja, koje, da
bi bile uspješne treba izvoditi desetak minuta svaki dan:

a) Koncentracija na čin disanja. Vježba se izvodi sjedeći, a svu pažnju

treba fokusirati na cikluse udisaja i izdisaja. Ta je vježba istovremeno
osnovni oblik meditacije, kojom se opušta i usklađuje tijelo, um i duh.
b) Usmjerenje pažnje na izdisaj, kao prvi korak u ciklusu disanja. Ova
se vježba radi sjedeći ili ležeći. Važnost izdisaja leži u tome što količina zraka
koji će se udahnuti ovisi o količini zraka koji se istisne iz pluća izdisajem. S
obzirom da je poželjno što dublje disanje, to će se najlakše postići obraća-
njem pažnje na što potpuniji izdisaj.
c) Zamišljanje da se disanjem povezujemo sa Svemirom i to tako da
se opušteno ležeći na leđima pažnja usmjeri na disanje, zamišljajući da sa
svakim udisajem Svemir unosi u nas svoj dah, a da nam ga sa svakim
izdisajem uzima, osjećajući istovremeno da taj svemirski dah prodire u sve
dijelove i pore tijela.
d) Vježba disanja za stimulaciju. Ta je vježba slična drevnoj indijskoj
tehnici disanja pranajami, kojom se nastoji dovesti u sklad tjelesna sa svemir-
skom energijom. Ona se izvodi sjedeći zatvorenih očiju, a jezik se stavi izme-
đu gornjih zuba i nepca, jer prema učenju pranajame tim se položajem jezika
zatvara kruženje energije u tijelu i sprečava rasipanje prane tijekom disanja.
Udiše se i izdiše kroz nos, ujednačeno i kratko. Rad prsnog koša treba biti
brz i mehanički, poput mijeha koji pumpa zrak (sanskrtski naziv za ovu vježbu
disanja u prijevodu je »disanje mijeha«). Nakon ispravnog izvođenja ove
vježbe trebalo bi se osjećati strujanje energije kroz tijelo uz nestanak umora
i povećanu vitalnost.
e) Vježba disanja za opuštanje, koja je također dio pranajame, a izvo-
di se sjedeći ili ležeći na leđima. Jezik se stavi u isti položaj kao i u prethodnoj
vježbi, zatim se potpuno izdahne kroz usta, pa se udiše tiho kroz nos brojeći
u sebi do četiri. Potom se zadrži dah brojeći do sedam, pa se glasno izdiše
kroz usta brojeći do osam. U početku se ponavljaju četiri ciklusa izdisaja i
udisaja, a nakon mjesec dana povećava se vježba na osam ciklusa, dvaput
dnevno. Ovom se vježbom mogu izliječiti probavni poremećaji, ublažiti srčane
aritmije, sniziti povišeni krvni tlak, smanjiti nervoza i nesanica.
 Alternativne metode liječenja

Kad se čovjek razboli treba najprije, prema preporuci dr. Weila, poku-
šati sam ustanoviti prirodu svoje bolesti i potom odlučiti hoće li potražiti po-
moć liječnika, t.j. ocijeniti je li priroda bolesti takva, da je potreban tretman
tzv. službene medicine, ili se veći uspjeh može očekivati od raznih alterna-
tivnih metoda liječenja. Važno je kod toga po mogućnosti saznati mogu li i u
kojoj mjeri tretmani službene medicine mogu pomoći, a da pri tom ne smanje
mogućnost spontanog iscjeljenja. Istovremeno bi se trebalo raspitati postoje
li za bolest u pitanju odgovarajući alternativni tretmani. Najvažnije je kod
donošenja odluke o načinu liječenja biti dobro informiran o tome što službena
medicina može, a što ne može uspješno liječiti. Dr. Weil ističe da je službena
medicina veoma uspješna u kirurškim zahvatima, u dijagnosticiranju i svla-
davanju kritičnih stanja svih oblika kao što su razna krvarenja, srčani udari,
plućni edem, akutno kongestivno zatajivanje srca, akutne zarazne bolesti,
dijabetičke kome, zapletaji crijeva, akutna upala slijepog crijeva i sl. Ta je
medicina također uspješna u liječenju zaraznih bolesti prouzrokovanih cri-
jevnim nametnicima i gljivicama, u sprečavanju mnogih zaraznih bolesti vakci-
nacijom, u dijagnosticiranju složenih zdravstvenih poteškoća, u zamjeni
oštećenih kukova i koljena, u estetskoj i plastičnoj kirurgiji, u dijagnosticira-
nju i liječenju hormonalnih poremećaja. Općenito, kad se radi o neobično
jakim ili stalnim simptomima, ili simptomima izvan normalnog iskustva, dakle
o potencijalno opasnim stanjima, ne treba oklijevati, nego što prije potražiti
pomoć liječnika odnosno ustanove službene medicine. S druge strane, dr.
Weil smatra da službena medicina ne može uspješno liječiti većinu kroničnih
degenerativnih bolesti, većinu mentalnih bolesti, većinu alergijskih i autoimu-
nih bolesti, virusne zarazne bolesti i psihosomatske bolesti. Kod odlučivanja
o načinu liječenja dr. Weil preporuča kao opće pravilo slijedeće:
 a) ne tražiti pomoć alternativne medicine za stanja koja službena me-
dicina uspješno liječi;
b) orijentirati se na alternativne metode liječenja u slučajevima kad je
očigledno da je službena medicina nemoćna ili manje uspješna od alterna-
tivnih tretmana.

Reumatoidni artritis je prototip autoimune bolesti, kao i sklerodermija

i multipla skleroza, gdje alternativne metode mogu biti uspješnije od metoda
službene medicine. Autoimunitet ovisi u velikoj mjeri o emocionalnim stanji-
ma: sklon je da jača ili slabi ovisno o dobrom ili lošem raspoloženju. Službena
medicina služi se uglavnom imunosupresijskim lijekovima, koji su korisni u
razdobljima jakog pogoršanja simptoma, ali nisu pogodni za dugoročnu upotre-
bu. S druge strane u tim slučajevima po mišljenju dr. Weila alternativne me-
tode mogu često biti od velike pomoći. Na pr. kronične upalne bolesti auto-
imunog porijekla mogu se ublažiti raznim netoksičnim metodama, naročito
biljnim lijekovima i promjenama u prehrani. U slučaju reumatoidnog artritisa
treba izbjegavati mlijeko i mliječne proizvode, smanjiti potrošnju mesa i
izbaciti iz prehrane višestruko zasićene masne kiseline. Također se pre-
poruča uzimanje antioksidantskih preparata. Veoma pomažu plivanje, vježbe
disanja, hipnoterapija i terapija vođenom vizualizacijom. Navedeni postupci
dovode na osnovi iskustva dr. Weila često do remisije bolesti.

Drugi primjer uspješne primjene alternativnih metoda je dermatitis,

koji je najčešće alergijskog i psihosomatskog porijekla, za koje službena
medicina propisuje razne supresijske terapije. Bolesti kože i probavnog su-
stava imaju emocionalnu osnovu (sve dok se ne dokaže suprotno), jer se u
tim sustavima najčešće javlja neravnoteža izazvana stresom. Stoga će tera-
pije zasnovane na međusobnom djelovanju uma i tijela zajedno s promije-
njenim načinom življenja i upotrebom netoksičnih prirodnih lijekova često
omogućiti izlječenje. U slučaju dermatitisa dr. Weil preporuča da se u pre-
hrani smanji unos bjelančevina, a korisno je također uzimanje pripravaka s
uljem od crnog ribizla i stavljanje na upalna mjesta losiona od nevena, kao i
vježbe opuštanja i druge metode međusobnog djelovanja um-tijelo. Slično je
i sa želučanim tegobama, t.j. za gastritisom i čirom na želucu za koje se
danas vjeruje da često nastaju zbog zaraze bakterijom Helicobacter pylori,
pa se propisuju antibiotici. Ali ako navedena bakterija nije uzročnik želučanih
tegoba, što je čest slučaj, onda su učinkovitije alternativne metode, kao što je
uzimanje ekstrakta sladića koji jača sluznicu želuca, čineći je otpornom na
kiselinu. Treba također izbjegavati kavu kao i redovito vježbati tehnike opu-
štanja. Kineska medicina može biti veoma uspješna u liječenju ulceroznog
kolitisa, koji je složena bolest s genetskim, autoimunim i psihosomatskim kom-
ponentama. Supresijski lijekovi su često potrebni u razdobljima pogoršanja,
ali ne mogu izliječiti bolest, dok tradicionalna kineska medicina sa svojim
jedinstvenim terapijama, koje uključuju specijalnu dijetu, biljne čajeve i aku-
punkturu, može svladati bolesti te vrste s manje rizika i troška. Ajurvedski
pristup liječenju pokazao se po mišljenju dr. Weila posebno uspješnim u li-
ječenju nekih oblika bronhijalne astme, pogotovo ako se radi o kroničnom i
upornom obliku koji službena medicina ne može izliječiti. Ajurvedska terapija
uključuje ispravnu prehranu odabranu prema tipu psihofizičke konstitucije
pacijenta i obilato korištenje ljekovitih biljaka.

U svojim knjigama dr. Weil opisuje neke najpoznatije alternativne tera-

pije, a sažetak tih opisa izložen je u nastavku.

- Akupunktura je terapijski zahvat tradicionalne kineske medicine, koji

se sastoji u ubadanju igala u određene točke u tijelu. Dok se u Kini akupun-
ktura koristi za pospješenje protoka energije kroz tijelo, na Zapadu se ta
metoda primjenjuje uglavnom za ublažavanje akutnih i kroničnih bolova, jer
nema popratnih pojava koji se javljaju kod primjene analgetika, kao i za lije-
čenje raznih ovisnosti (od pušenja, alkohola, jela, droga).
- Ajurvedska medicina spada u najstarije medicinske sustave u svi-
jetu. Dijagnoza se u ajurvedi postavlja na temelju promatranja i ispitivanja
pacijenta te mjerenjem bila. Pomoću tako dobivenih informacija pacijent se
svrstava u jedan od tri glavna psiho-konstitucijska tipa o čemu ovise pre-
poručene promjene u načinu prehrane, izbor biljnih lijekova i ostali postupci.
Pokazalo se da ajurvedska ljekovita biljka Commiphora mukul, kojom se
uspješno kontrolira gojaznost, također smanjuje kolesterol. Dr. Weil također
skreće pažnju na ajurvedski biljni pripravak zvan triphala, koji je odličan regu-
lator rada crijeva, mnogo bolji od drugih biljnih lijekova za zatvor.
- Biološka povratna sprega sastoji se suštinski u opuštanju. U najje-
dnostavnijoj tehnici pacijenti uče kako povećati temperaturu svojih ruku i
tako opustiti čitav simpatički živčani sustav, koji upravlja mnogim tjelesnim
funkcijama. Ta je metoda posebno korisna za ublažavanje migrenske gla-
vobolje, sklerodermije, povećanog arterijskog krvnog tlaka i drugih bolesti
uzrokovanih stresom. Moždani valovi biološke povratne sprege, koji zahti-
jevaju složenije postupke, mogu pomoći osobama s padavicom i drugim bole-
stima središnjeg živčanog sustava.
- Shiatsu masaža provodi se čvrstim pritiskom prsta na određene točke
na tijelu, čime se pojačava cirkulacija vitalne energije. To je tradicionalna
iscjeljujuća vještina u Japanu, koja veoma uspješno smanjuje mišićnu nape-
tost i obnavlja tjelesnu energiju.
- Kiropraktika, koju danas primjenjuju školovani kiropraktičari, sastoji
se u namještanju kralježnice, a također pomaže kod akutnih mišićno-košta-
nih bolova, glavobolje i oporavka od trauma.
- Vizualizacija se u pravilu radi pod vodstvom iskusnih terapeuta; ona
povećava učinkovitost drugih tretmana, a naročito je uspješna kod autoimu-
nih bolesti.
- Liječenje biljem ima tisućljetnu tradiciju u gotovo svim kulturama, jer
posjeduje dokazanu djelotvornost u liječenju mnogih bolesti. Biljni lijekovi,
koji se prodaju bilo kao tinkture, ekstrakti ili u drugom obliku blaži su od
kemijskih lijekova, djeluju doduše sporije, ali su manje toksični.
- Holistička medicina ne samo da promatra ljudsko tijelo kao nedjelji-
vu cjelinu, nego i pacijentima pristupa kao cjelovitim bićima, koja se sastoje
od tijela, uma i duha. Ta se medicina pored terapija službene medicine služi
i alternativnim metodama.
- Homeopatija se temelji na upotrebi razrijeđenih lijekova priređenih
od prirodnih tvari. Homeopati smatraju da razrijeđene tvari djeluju na tjele-
sno energetsko polje, katalizirajući prirodne iscjeljujuće reakcije. Homeopa-
tija je uspješna u liječenju alergija, bolesti kože i probavnih organa, reuma-
toidnog artritisa, upale uha, ginekoloških poremećaja i glavobolje.
- Naturopatija, čiji se korijeni nalaze u tradiciji europskih lječilišta,
uključuje hidroterapiju, masažu, tretmane prehranom i ljekovitim biljem.
Naturopati izbjegavaju lijekove i kirurške zahvate službene medicine, a neki
koriste akupunkturu i homeopatiju.
- Osteopatska manipulativna terapija se za razliku od kiropraktičara
ne ograničava samo na kralježnicu, već se primjenjuje na svim dijelovima
tijela i to s blažim zahvatima od kiropraktike. Iskusni praktičari osteopatske
manipulacije mogu izliječiti mnoge akutne i kronične mišićno-koštane bo-
love, ukloniti posljedice trauma i pomoći u liječenju glavobolje.
- Iscjeljenje vjerom potvrdila su znanstvena istraživanja. Dokazano je
mnogim primjerima da molitva koristi zdravlju i da molitva može potaknuti
iscjeljujuće reakcije organizma.
- Terapijski dodir je oblik iscjeljenja životnom energijom, kojim se mogu
ukloniti bolovi bez upotrebe lijekova, ubrzati iscjeljenje ozljeda i izliječiti druge
tegobe i to oslobađanjem blokiranih energetskih kanala, koji su ometali
djelovanje iscjeljujućeg sustava.

Dr. Weil je na osnovi svog bogatog iskustva u spontanom iscjeljivanju

ustanovio nekoliko općih načela, koja mogu biti od koristi svakom tko se
razboli i traži najbolje načine izlječenja. To su:

a) Ne izgubiti vjeru u ozdravljenje, što je često bitan čimbenik u

iscjeljujućem procesu, a o čemu liječnici ne vode dovoljno računa.
b) Aktivno tražiti uspješnu metodu liječenja za svoju bolest putem ra-
spitivanja kod prijatelja, znanaca i susjeda, čitanjem odgovarajućih članaka i
knjiga, traženja liječnika ili iscjelitelja za koje se zna ili pretpostavlja da su
uspješni u liječenju određene bolesti.
c) Potražiti osobe koje su bolovale od iste bolesti kao i mi i izliječile se,
koje mogu dati korisne informacije o svom izlječenju i, što je još važnije, uliti
nam vjeru u mogućnost izlječenja.
d) Promijeniti način življenja, jer promjene u svakodnevnim, naročito
lošim navikama, u ritmu rada i odmora, u prehrani, u međusobnom odnosima
u obitelji i na poslu, mogu biti odlučujuće za uspjeh iscjeljenja.
e) Prihvatiti bolest kao izazov za osobni razvoj, jer bolest može pota-
knuti na promjene u shvaćanju i načinu života i u odnosima s drugim ljudima.
Ako se bolest promatra ne kao nesreća koja nas je bezrazložno i neopravdano
pogodila, već kao poticaj za pozitivne promjene u životu, to može pokrenuti i
značajno ubrzati iscjeljujući proces.
f) Usvojiti stav samoprihvaćanja, t.j. prihvaćanje samog sebe ona-
kvog kakvi jesmo, sa svim ograničenjima, nedostacima i nesavršenostima.
To uključuje i prihvaćanje danih životnih okolnosti, pa i same bolesti. To
istovremeno znači prepustiti se višoj sili, jer će se pozitivne promjene, smatra
dr. Weil, vjerojatnije dogoditi u slučaju prepuštanja nego suprotstavljanja pri-
rodnim silama.

Alternativni terapijski pristupi usmjereni su na obnovu i jačanje

iscjeljujućeg sustava. Oni zahtijevaju strpljivost, jer im treba više vremena
da počnu djelovati nego što je slučaj kod jakih supresivnih lijekova. Do vid-
nog poboljšanja će doći postupno, možda za šest ili osam tjedana, ali će ono
u pravilu biti stabilno i dugoročno, jer uključuje trajnu aktivnost iscjeljujućeg
sustava, a ne samo potiskivanje simptoma. Dr. Weil daje sljedeće opće savjete
za svladavanje nekih čestih bolesti putem alternativnih metoda, koje doduše
nisu zamjena za tretmane službene medicine, ali koje mogu u mnogim sluča-
jevima biti veoma uspješne.
- Alergija je posljedica krivo usmjerene reakcije imunosnog sustava
na razne tvari iz okoliša, koje same po sebi nisu štetne. Tretmani alergije
koje nudi službena medicina su više ili manje toksični, a budući da imaju
supresijsko djelovanje, mogu s vremenom povećati imunološku reaktivnost,
dok bi svrha dobrog tretmana trebala biti smirivanje imunosnog sustava kako
bi mogao živjeti s alergenima. Spontano iscjeljenje alergije događa se prema
iskustvu dr. Weila često, a može se pospješiti odgovarajućim promjenama u
prehrani (smanjenjem unosa bjelančevina životinjskog porijekla, naročito
mlijeka i mliječnih prerađevina, uzimanjem organski proizvedene hrane), zatim
uzimanjem quercetina, prirodnog pripravka dobivenog od heljde i agruma,
uzimanjem ekstrakta od lišća koprive (u slučaju peludne hunjavice) i terapi-
jom vizualizacije (kod alergijskih bolesti kože).
- Autoimune bolesti, kod kojih su imunološke reakcije usmjerene pro-
tiv tkiva vlastitog tijela, uzrokujući upalne promjene i oštećenja tjelesnih struk-
tura (multipla skleroza, reumatoidni artritis, upale štitnjače itd.). Pristup
službene medicine tim bolestima oslanja se na supresijske lijekove, koji su
jako toksični. Alternativne metode, koje pomažu iscjeljujućem sustavu i tako
smanjuju upalne procese, uključuju promjene u prehrani (manja potrošnja
bjelančevina životinjskog porijekla, posebno mlijeka i mliječnih proizvoda,
povećano uzimanje organski proizvedenog povrća, voća i žitarica, konzumi-
ranje ribe i drugih izvora Omega 3, kao na pr. lanenih sjemenki), zatim uzi-
manje antioksidantnih vitamina i minerala, uzimanje biljnih lijekova, naročito
kapsula đumbira. Od velike koristi u slučaju autoimunih bolesti može biti
tradicionalna kineska kao i ajurvedska medicina, a također hipnoterapija i
vizualizacija.
- Bolesti kardiovaskularnog sustava, koje su najčešće posljedica loših
životnih navika, moguće je spriječiti zdravom prehranom, redovitom
tjelovježbom, pozitivnim emocionalnim odnosima, naročito izbjegavanjem ljut-
nje i stresa. U prehrani treba smanjiti unos zasićenih masnih kiselina, upotre-
bljavati maslinovo ulje, prijeći na vegetarijansku ili poluvegetarijansku pre-
hranu s puno vlakana, uzimati što više češnjaka i crvenog luka i piti zeleni
čaj. Kao prirodne dodatke prehrani treba uzimati antioksidantne vitamine i
minerale, naročito vitamin E i folnu kiselinu. Od biljnih pripravaka preporuča
se crveni glog. Tjelovježba kao i sve vježbe opuštanja veoma povoljno utječu
na kardiovaskularni sustav.
- Poremećaji probave su također povezani s načinom življenja, posebno
s lošim prehrambenim navikama i stresom, a službena medicina nije uvijek
uspješna u njihovom liječenju. Alternativne metode su često veoma učinko-
vite, i to stoga što iscjeljujući sustav, koji se aktivira tim metodama, uspješno
liječi upravo ta stanja. Probavni sustav je uz kožu najčešće izložen bolestima
uzrokovanih stresom. Alternativne metode uključuju promjene u prehrani
(treba eliminirati kofein, duhan i alkohol), biljne tretmane (čaj od kamilice i
paprene metvice, đumbir, rogač u prahu), vježbe disanja i opuštanja, jogu,
hipnoterapiju i vizualizaciju.
- Zarazne bolesti u hitnim slučajevima zahtijevaju intervenciju službene
medicine, no antibiotici sve slabije djejuju na bakterijske zarazne bolesti. Sto-
ga za liječenje blažih i kroničnih zaraznih bolesti dr. Weil preporuča korište-
nje alternativnih metoda, kojima se potiče djelovanje iscjeljujućeg sustava.
Za lokalne upale jedan od najboljih načina je povećanje protoka krvi do upal-
nog područja primjenom topline. Promjene u prehrani, naročito uzimanje većih
količina voća i povrća, mogu smanjiti sklonost nekim vrstama zaraznih bolesti.
Veoma su korisni antioksidantni vitamini i minerali, posebno vitamin C, kao i
ljekovite biljke kao češnjak, ulje čajevca i astralagus. Tradicionalna kineska
medicina veoma uspješno liječi zarazne bolesti ljekovitim biljkama s protuvi-
rusnim i protubakterijskim svojstvima. Također su često učinkovite metode
koje se služe interaktivnim djelovanjem uma i tijela.
- Duševne bolesti. Za tjeskobu su po mišljenju dr. Weila veoma ko-
risne vježbe disanja, jer one smanjujući napetost autonomnog živčanog su-
stava pomažu dubokom unutrašnjem opuštanju pridonoseći tako emocional-
noj stabilizaciji. Od biljnih lijekova preporuča se pasiflora (Passiflora incor-
nata) i odoljen (Valeriana officinalis), koji je dobar i za nesanicu. Za depre-
siju se preporučuju aerobne vježbe, a potrebno je također izbjegavati alko-
hol, sedative i promijeniti način prehrane u smislu povećane potrošnje škroba,
voća i povrća i smanjenja unosa bjelančevina i masti.
- Bolesti mišićno-koštanog sustava, kod kojih lijekove i kirurške za-
hvate službene medicine prema preporuci dr. Weila treba primijeniti tek
nakon što prirodne i alternativne metode nisu dovele do poboljšanja. Alter-
nativne metode i u ovom slučaju uključuju promjene u prehrani (treba izba-
citi višestruko nezasićene masne kiseline, smanjiti unos masti i povećati unos
Omega 3 masnih kiselina). U slučaju artroze korisno je uzimanje vitamina B.
Od ljekovitih biljaka za smanjenje bolova veoma je koristan đumbir. Uspje-
šne su i tehnike interaktivnog djelovanja uma i tijela, kao što su hipnoterapija
i meditacija, kao i druge metode alternativne medicine: osteopatska manipu-
lacija, kiropraktika, terapijska masaža, akupunktura, kineski biljni tretmani.
- Kožne bolesti, koje su često uzrokovane stresom i kod kojih tretmani
službene medicine uglavnom samo potiskuju simptome, a steroidi koji se
često upotrebljavaju su toksični. Dr. Weil posebno preporuča održavanje
zdravlja kože zaštitom od štetnog djelovanja sunca, zatim manju upotrebu
sapuna, koji oksidira prirodne zaštitne masti, te izbjegavanje štetnih koz-
metičkih sredstava. U pogledu prehrane treba uzimati hranu bogatu sastoj-
cima potrebnim za zdrav razvoj kože, kose i noktiju, a izbaciti namirnice koje
potiču alergijske i upalne promjene. Korisno je također uzimanje antioksi-
dantnih vitamina i minerala, te ulja od crnog ribizla u kapsulama. Hipnotera-
pija i vizualizacija kao i homeopatija, ajurveda i tradicionalna kineska medici-
na postižu veoma dobre rezultate u liječenju kožnih bolesti.
- Bolesti mokraćnog sustava, koji je sklon toksičnom oštećenju, jer taj
sustav pročišćava toksine iz krvi i koncentrira ih u mokraći, traže da se
izbjegava alkohol, kofein i pušenje kao i hrana bogata bjelančevinama, i da
se uzima mnogo tekućine. Sok od brusnice i acidofil (u tekućem stanju ili u
kapsulama) povećavaju otpornost na upale mokraćnog mjehura. Također su
tinkture i kapsule medvjetka (Arctostaphylos uva ursi) korisne u liječenju
različitih bolesti mokraćnog sustava.
- Rak, t.j. zloćudna transformacija stanica, koje se počinju nekontro-
lirano razmnožavati, često za bolesnika s fatalnim završetkom, je velikim
dijelom posljedica sve veće izloženosti čovjeka kancerogenim tvarima iz
okoliša i to u takvoj mjeri da im se čovjekov obrambeni mehanizam više nije
u stanju suprotstaviti. Zadaća je imunosnog sustava da stalno pregledava
stanice, da prepozna zloćudne stanice i da ih odmah u začetku ukloni, ali
ponekad njihov broj nadmaši mogućnosti tog sustava. Stoga je prvenstvena
zadaća u preventivi kanceroznih promjena tkiva pored smanjivanja izloženosti
tijela kancerogenim tvarima, provođenje mjera usmjerenih na povećanje
djelotvornosti iscjeljujućeg sustava, kako bi se na taj način smanjili izgledi za
pojavu raka. Posebnu važnost ima preventivna zaštita od raka i zbog nepot-
pune učinkovitosti današnjih tretmana u liječenju raka. Prema uvjerenju dr.
Weila prisutnost raka u tijelu govori prvenstveno o nedovoljnom djelovanju
iscjeljujućeg sustava. Službena se medicina u liječenju raka služi s tri glavna
tretmana: kirurškim zahvatima, zračenjem i kemoterapijom, od koji je zasada
jedino dovoljno učinkovit, po mišljenju dr. Weila, kirurški tretman pod uvjetom
da je pravovremen. Dr. Weil smatra da će zračenje i kemoterapija uskoro
postati zastarjele metode, jer one ubijajući razmnožene zloćudne stanice
oštećuju imunosni sustav. Budućnost u liječenju raka prema njemu pripada
imunoterapiji, koja će ojačati i potaknuti imunosni sustav na uspješnije
djelovanje. Slučajevi spontane remisije raka, iako rijetki, koji su posljedica
intenzivnijeg imunološkog aktiviranja, pokazuju veliki potencijal imunosnog
sustava da uspješno reagira protiv zloćudnih izraslina. Alternativna medicina
obiluje tretmanima protiv raka od kojih su mnogi manje toksični od zračenja
i kemoterapije, ali nijedan ne djeluje pouzdano za veliki broj pacijenata. Sto-
ga dr. Weil smatra, imajući u vidu svoju tezu da rak predstavlja prvenstveno
neuspjeh iscjeljujućeg sustava, t.j. da je rak u stvari bolest tog sustava, da
pažnju u borbi protiv raka treba usredotočiti na prevenciju i to poboljšanjem
općeg zdravlja i otpornosti kako na tjelesnoj, tako i na umnoj, emocionalnoj i
duhovnoj razini. U tom cilju treba preći na zdraviju prehranu, redovito
vježbanje, uzimanje antioksidantskih pripravaka, naučiti i raditi meditaciju i
vizualizaciju, poboljšati međuljudske odnose u obitelji, radnom mjestu i su-
sjedstvu, što sve zajedno povećava učinkovitost iscjeljujućeg sustava.
 Put do optimalnog zdravlja

Dr. Weil je polazeći od svog liječničkog iskustva i učenja o zdravlju i

samoiscjeljujućem potencijalu čovjekovog organizma izradio detaljan
osmotjedni program postizavanja optimalnog zdravlja. 57) S tim u vezi treba
podsjetiti na Weilovo shvaćanje optimalnog zdravlja: to je stanje u kojem je
čovjek ne samo klinički zdrav, nego u kojem se on i subjektivno osjeća dobro,
zdravo i vitalno. Weilov pojam zdravlja obuhvaća dakle ne samo objektivni
aspekt, t.j. kliničko odsustvo bolesti, nego i subjektivni aspekt, t.j. osjećaj
zdravlja i vitalnosti. Dva su glavna obilježja Weilovog programa: prvo postu-
pnost, što znači da se intenzitet svih dijelova programa postepeno povećava
iz tjedna u tjedan, i drugo sveobuhvatnost, t.j. holistički pristup, što podrazu-
mijeva širok spektar različitih aktivnosti, koji zahvaljujući tek svom sinergičnom
učinku daju željeni rezultat. Program sadrži aktivnosti na tri razine: promjene
u prehrani, tjelesno vježbanje i rad na mentalnoj i duhovnoj razini.

U pogledu prehrane glavne se mjere sastoje u izbjegavanju svih biljnih

ulja osim maslinovog, u izbjegavanju umjetnih zaslađivača koji sadrže saha-
rin ili aspartam, u izbjegavanju unosa namirnica životinjskog porijekla, u
ograničavanju unosa masnoća (na 20-25% od ukupne količine dnevnih ka-
lorija), u što većem konzumiranju svježeg povrća (naročito brokule i zele-
nog lisnatog povrća) i voća, zatim proizvoda od soje, cjelovitih žitarica, zele-
nog čaja, ribe, češnjaka, čaja od đumbira. Glavni cilj promjena u načinu
prehrane je dakle s jedne strane smanjenje potrošnje masnoća i bjelančevina
životinjskog porijekla, a s druge strane povećanje potrošnje cjelovitih žitarica
i drugih složenih ugljikohidrata kao i voća i povrća. Dr. Weil preporuča da se
redovito uzimaju kao dodaci prehrani kapsule betakarotena, vitamini E i C i
seien. On vjeruje da veće količine vitamina C potiču proces iscjeljenja, i da
pomažu tijelu u zaštiti od štetnog učinka oksidacije uzrokovanog djelovanjem
slobodnih radikala. Betakaroten također djeluje kao antioksidans, posebno
kad se uzima s vitaminom C. Voće i povrće koje sadrži karotene, kao što su
dinje, breskve, marelice, bundeve, mango, kelj, blitva i mrkva, posjeduje snažno
antikancerozno djelovanje. Dr. Weil preporuča da se iz prehrane isključe
namirnice životinjskog porijekla, a jedan od razloga za to su hormoni kojima
se danas hrane životinje, a koje se talože u njihovim masnim tkivima i koje
imaju toksično djelovanje. S druge strane preporuča se povećanje potrošnje
voća i povrća zbog njihovog višestruko povoljnog djelovanja: ono snabdijeva
čovjekov organizam vitaminima, mineralima, vlaknima, pigmentima s antikan-
ceriznim djelovanjem (grožđe i borovnice), prirodnim šećerima koji manje
opterećuju gušteraču od bijelog šećera (saharoze). Ali zbog upotrebe pesti-
cida i fungicida u uzgoju voća i povrća dr. Weil preporuča korištenje kadgod
je to moguće organski proizvedene namirnice, jer je zaštita od toksina jedan
od bitnih zahtjeva zdravog načina življenja.

Češnjak zauzima posebno mjesto u programu zdrave prehrane dr.

Weila, zbog njegovih mnogih pozitivnih svojstava, potvrđenih vjerodostojnim
znanstvenim istraživanjima. Češnjak je odlično tonizirajuće sredstvo za
kardiovaskularni sustav, on snižava krvni tlak i razinu kolesterola i trigliceri-
da, djeluje kao snažan antibiotik, posjeduje antikancerogeno i antiseptičko
djelovanje. Drugi favorizirani dodatak prehrani u programu dr. Weila je đumbir,
korijen biljke koja raste u tropskim dijelovima Azije, koja se u Kini i Indiji
smatra vrhunskom ljekovitom biljkom. Njeno je snažno ljekovito djelovanje
dokazano mnogobrojnim znanstvenim istraživanjima. Đumbir, koji se upotre-
bljava u obliku kapsula, svježeg korijena ili sirupa, poboljšava probavu, ukla-
nja mučninu, sprečava pojavu želučanog čira i djeluje protiv crijevnih parazi-
ta. Pored toga đumbir regulira krvotok, a ima i antikancerogeno djelovanje.
Treći Weilov omiljeni prirodni dodatak prehrani je ginseng, koji sadrži mnogo
biološki aktivnih supstancija koje djeluju na metabolizam kože, mišića i kosti-
ju, jačaju otpornost i obrambeni sustav i povećavaju seksualnu energiju.
Aspirin se također nalazi na prioritetnoj listi dr. Weila, iako se radi o polusin-
tetskom proizvodu koji se dobiva iz kore bijele vrbe (Salix). On ima svojstva
tonika s mnogim pozitivnim učincima: smanjuje groznicu, glavobolju i artritis,
smanjuje opasnost od stvaranja krvnih ugrušaka, smanjuje opasnost od raka
crijeva, jednjaka i pluća, ublažuje opasnost od Alzheimerove bolesti. Dr. Weil
navodi da on uzima redovito 160 mg aspirina dnevno. Iako nije sasvim poznato
u čemu je tajna tog mnogostruko pozitivnog djelovanja aspirina, ostaje činje-
nica da on ima gotovo čudotvorno djelovanje.
 U skladu sa spomenutim načelom postupnosti, promjene u pogledu
prehrane postaju iz tjedna u tjedan sve obuhvatnije. Prvi se tjedan počinje s
eliminiranjem iz jelovnika svih ulja osim maslinovog, izbacivanjem iz upotrebe
umjetnih zaslađivača (saharin ili aspartam), ograničavanjem unosa masnoća
na 20-25 % od ukupne dnevne količine kalorija, konzumiranjem jednom tje-
dno brokule i ribe, uzimanjem vitamina C (2000 - 4000 mg dnevno). Drugi
tjedan treba ribu jesti jedanput, a brokulu dvaput tjedno, uvesti u jelovnik soju
i cjelovite žitarice, zeleni čaj, redovno uzimati betakaroten. Treći tjedan se
preporuča riba dvaput tjedno, a od dodataka treba početi uzimati vitamin E i
seien. Pored dosada usvojenih promjena u prehrambenim navikama, u četvr-
tom tjednu u redovitu prehranu uvodi se češnjak, a sojine prerađevine (umjesto
mesa) treba konzumirati barem dvaput tjedno. U petom tjednu uvodi se u
prehranu đumbir, u šestom treba povećati potrošnju lisnatog povrća (kelj,
kupus, blitva), a u sedmom i osmom tjednu nastavlja se način prehrane uveden
do tada, t.j. najmanje dva obroka ribe i sojinih prerađevina tjedno, velike
količine voća i povrća, dnevno konzumiranje cjelovitih žitarica, đumbira, če-
šnjaka i vitamina.

Dr. Weil smatra da je tjelovježba ključna komponenta zdravog načina

življenja, a hodanje drži najjednostavnijim i najboljim načinom tjelesne
aktivnosti, jer ono razgibava čitavo tijelo i stvara umirujući ritam moždanih
valova, što je rezultat koordiniranih pokreta ruku i nogu. Zbog tih prednosti
dr. Weil preporuča da hodanje postane dio dnevne rutine i da se trajanje
hodanja tijekom osmotjednog programa postepeno povećava od deset minu-
ta dnevno u prvom tjednu na 45 minuta u osmom tjednu. Također se pre-
poručuju vježbe istezanja, koje spadaju u najprirodnije oblike tjelovježbe, ko-
jima se postiže veća gipkost zglobova što smanjuje mogućnost povreda, a
pored toga istezanje utječe povoljno na raspoloženje. Hatha joga se po mi-
šljenju dr. Weila također može shvatiti kao sustav istezanja tijela, koji ima
mnoge prednosti, kao što su oblikovanje mišića, povećanje gipkosti zglobo-
va, opuštanje i smanjenje stresa. Stoga hodanje i vježbe istezanja odnosno
hatha joga trebaju postati dijelom dnevne rutine. Načelo postupnosti vrijedi i
u tjelovježbi; tako se u prvom tjednu počinje s deset-minutnom dnevnom
šetnjom, koja se u drugom tjednu produžava na 15 minuta, a u trećem na 20
minuta, kad se počinje i s vježbama istezanja. Hodanje se u narednim tjedni-
ma i dalje postepeno produžuje, tako da u osmom tjednu dosegne 45 minuta,
što treba nastaviti i postati dnevnom rutinom.
 Dr. Weil pridaje veliku važnost znojenju, koje drži jednim od najvažnijih
načina prirodnog iscjeljenja, jer se znojenjem tijelo oslobađa neželjenih i štet-
nih tvari, na pr. viška natrija i dragih minerala, lijekova i toksina, olakšavajući
na taj način rad jetre i bubrega i detoksikaciju i čišćenje krvi. Stoga je u
mnogim kulturama parna kupelj (sauna) postala ne samo uobičajena rutina,
nego je dobila i ritualno značenje, t.j. postala je obred koji se prakticira ne
samo iz higijenskih nego i spiritualnih razloga. Smatra se naime da se čišće-
njem tijela pročišćava i duh. Parna kupelj uzrokuje velike promjene u tjeles-
noj fiziologiji, zbog čega ju dr. Weil preporuča kao korisnu dopunu prirodnom
liječenju, naročito u slučaju raznih infekcija, artritisa, ovisnosti o drogama, ali
je treba izbjegavati u slučaju kardiovaskularnih bolesti.

Treća razina Weilovog programa za postizavanje optimalnog zdravlja

odnosi se na mentalnu i duhovnu komponentu ljudskog bića, jer je čovjek
nedjeljiva cjelina koju sačinjavanju tri međusobno povezane komponente:
tijelo, um (svijest) i duša. Zbog toga program zdravog života koji ne bi
uključio sve tri komponente ne bi bio uspješan, što znači da takav program
mora biti holistički; uostalom i uzroci većine bolesti su višestruki. Da bi se
potencijal iscjeljujućeg sustava maksimalno iskoristio, potrebno je dakle postići
poboljšanja na fizičkom, mentalnom, emocionalnom i duhovnom planu. Naj-
veća zamjerka koju dr. Weil upućuje službenoj medicini odnosi se na njeno
podcjenjivanje uloge uma (koji obuhvaća čovjekove misli, emocije, volju, vje-
rovanja, nade i snove) i na potpuno zanemarivanje duše u percepciji čovje-
kovog zdravlja i njegovog održavanja i jačanja. Takav stav najočiglednije se
vidi na primjera kardiovaskularnih bolesti, gdje se većina liječnika zbog pre-
vladavajuće materijalističke i mehanističke percepcije čovjeka ograničava
na fizičke aspekte liječenja, iako postoje mnoge indicije koje ukazuju, da su u
slučajevima srčanog napada emocionalni čimbenici često važniji od tjele-
snih. Dr. Weil vjeruje da je bolest koja se manifestira na tjelesnoj razini
najčešće posljedica poremećaja ravnoteže u mentalnoj i duhovnoj sferi. Stanje
uma pridonosi kako održavanju zdravlja, tako i nastanku bolesti.

Zbog tih razloga dr. Weil u svom osmotjednom programu za postiza-

vanje optimalnog zdravlja posvećuje veliku pažnju mentalnoj i duhovnoj sferi
čovjeka, pa već od prvog tjedna preporuča vježbe disanja. On naime čvrsto
vjeruje u iscjeljujuću moć ispravnog disanja smatrajući da disanje predstavlja
vezu između tijela i uma, te između svjesnog i podsvjesnog uma. Ispravno je
disanje stoga jedna od glavnih metoda za kontrolu emocija i autoimunog
živčanog sustava. Fokusiranje pažnje na čin disanja dovest će do opuštanja
i meditativnog raspoloženja. Za početak dr. Weil preporuča najjednostavniju
tehniku disanja, tzv. »promatranje daha«, koja se sastoji u promatranju proce-
sa disanja, t.j. u mentalnom praćenju ciklusa udisaja i izdisaja. Ta se vježba
disanja radi u sjedećem položaju, zatvorenih očiju svakodnevno po pet minu-
ta. Kolikogod bila jednostavna ta je tehnika veoma uspješan način opuštanja
i uspostavljanja sklada između tijela, uma i duše; ona je istovremeno temeljni
oblik meditacije. U četvrtom tjednu programa dr. Weil preporuča novu vježbu
disanja pod nazivom »opuštanje daha« za koju vjeruje da, pod uvjetom da se
radi redovito dvaput dnevno, veoma učinkovito poboljšava mentalno i fizičko
zdravlje. Ta se vježba također izvodi u sjedećem položaju s uspravnim leđi-
ma. Jezik se stavi u tzv. jogijski položaj: vrhom jezika se dodirne najprije
stražnja strana gornjih zubi, pa se zatim jezik podigne na prostor između
gornjih zubi i nepca, gdje se drži cijelo vrijeme vježbe. Potom se izdahne
kolikogod je više moguće kroz otvorena usta puštajući zvuk opuštanja
(haaaa...). Zatim se usta zatvore, udahne se kroz nos brojeći do četiri, zadrži
se dah brojeći u sebi do sedam, pa se polagano izdahne brojeći do osam.
Dakle jedan ciklus disanja u ovoj tehnici ima ovaj ritam: udisaj četiri sekunde,
zadržavanje daha sedam sekundi i izdisaj osam sekundi (4:7:8). Nakon četiri
ponovljena ovakva ciklusa disanja, nastavlja se s normalnim disanjem. Ova
vježba može biti dobra priprema za spavanje, ako se izvodi u krevetu neposre-
dno prije spavanja. Pored toga zabilježeni su dobri rezultati vježbe opušta-
nja daha u snižavanju visokog krvnog tlaka, u ublažavanju iritabilnog kolo-
na, srčane aritmije anksioznosti i raznih fobija.

Poboljšanju mentalnog i duhovnog stanja može bitno pridonijeti čest

boravak u prirodi, koji prema iskustvu dr. Weila ima neosporno iscjeljujuće
djelovanje. Šetnja u prirodi je najjednostavniji oblik opuštanja, jer se čovjek
promatrajući prirodu i uživajući u njoj oslobađa pritiska svakodnevnih briga i
neugodnih misli. Također je poželjno smanjiti slušanje, gledanje ili čitanje
vijesti, koje su često uzrok uznemirenosti, ljutnje i tjeskobe, što loše utječe na
iscjeljujući sustav. Čovjek može poboljšati svoju mentalnu i duhovnu ravnotežu
mnogim lako izvedivim promjenama u svakodnevnom životu, kao što je na
pr. ukrašavanjem prostora u kojem boravi cvijećem i ukrasnim biljkama,
čitanjem knjiga koje obogaćuju znanje i oplemenjuju duh, druženjem s osobama
u čijem se društvu čovjek osjeća ugodno i opušteno, bavljenjem vrtlarstvom,
slušanjem produhovljene glazbe, bavljenjem dobrovoljnim radom odnosno
pomaganjem drugim ljudima a da se ništa ne očekuje za uzvrat, pomirenjem
s osobom od koje smo se otuđili (što se svodi na opraštanje) i općenito
poboljšanjem odnosa s drugim ljudima.

Kao i u slučaju prehrane i tjelovježbe, promjene koje se odnose na

mentalnu i duhovnu sferu, a koje dr. Weil preporuča u okviru svog
osmotjednog programa, provode se postupno počevši od jednostavnih promje-
na u prvim tjednima, pa do složenijih i brojnijih u završnim tjednima progra-
ma. Tako se tijekom prvog tjedna inovacije ograničavaju na vježbu disanja
promatranje daha, na svakodnevnu kratku šetnju u parku ili prirodi i na
jednodnevnu apstinenciju od vijesti. U trećem tjednu dosadašnje aktivnosti
treba dopuniti čitanjem knjige pozitivnog sadržaja i druženjem s prijateljem ili
poznanikom, a u četvrtom tjednu apstinenciju od vijesti treba povećati na
dva dana. Tada treba također početi novu vježbu disanja i opuštanja zvanu
opuštanje daha. Tijekom petog tjedna apstiniranje od vijesti se dalje
produžava na tri dana, a uvodi se i slušanje nadahnjujuće glazbe. U šestom
se tjednu bojkot vijesti produžuje na pet dana, a za sedmi mjesec se pored
nastavljanja svih dosad uvedenih inovacija preporuča obnova odnosa s
osobom (ili osobama) od koje smo se otuđili. I na kraju, za posljednji, osmi
tjedan programa preporuča se pored cjelotjednog apstiniranja od vijesti i
opraštanje barem jednoj osobi koja nas je povrijedila. Iz mnogih pisama koja
su dr. Weilu slali ljudi koji su primjenjivali njegov osmotjedni program proizla-
zi da su najčešći pozitivni učinci tog programa bili slijedeći: mentalno i duhovno
smirenje i opuštenost, veća otpornost organizma na bolesti, izlječenje od nekih
bolesti (kao što su osteoartritis, kronični hepatitis, Parkinsonova bolest, upa-
le zglobova), pad kolesterola u krvi, sniženje krvnog tlaka, lakše podnošenje
i nestanak bolova, povećanje životne energije, bolji odnosi s ljudima.
 Drugi autori o čovjekovoj unutarnjoj moći ozdravljenja

Program dr. A. Weila za postizavanje i održavanje optimalnog zdra-

vlja, koji se oslanja prvenstveno na djelovanje čovjekovog samoiscjeljujućeg
sustava, u skladu je s holističkim i bioenergetskim shvaćanjem čovjeka. Ta
je metoda stoga usko povezana s ranije izloženim idejama o životnoj ili sup-
tilnoj energiji, s holografskim i bioenergetskim pristupom Ann Brennan, s
vježbama joge i meditacije, kao i s kvantnom medicinom dr. Deepaka Cho-
pre. Postoje međutim i druge slične metode, među kojima se ističe program
osobnog razvoja i samoizliječenja američke autorice, sljedbenice pokreta New
Age, Louise L. Hay. Njezine knjige, u kojima objašnjava svoju metodu
prevedene su na sve svjetske jezike i postale su svjetski bestselleri. 58) Uvjer-
ljivost programa Louise L. Hay temelji se na njenom vlastitom iskustvu:
izliječila je karcinom vagine promjenom načina razmišljanja i ponašanja i to u
prvom redu prihvaćanjem ideje da je ljubav prema sebi i prema drugima
ključ mentalne, duhovne i tjelesne ravnoteže, ozdravljenja i općeg osobnog
napretka. Njen program samoiscjeljenja, koji je provjerila na samoj sebi, po-
lazi dakle prvenstveno od ljubavi kao temeljnog kozmičkog i životnog načela,
što uključuje razumijevanje drugih, praštanje, oslobođenje od negativnih misli
i osjećaja kao što su ogorčenje, ljutnja, mržnja, strah i sl., poticanje pozitivnog
i kreativnog mišljenja, suzdržavanje od kritiziranja i ogovaranja drugih, slu-
šanje svog unutarnjeg glasa, svoje podsvijesti. Pored navedenih promjena u
mišljenju, shvaćanju i načinu života, program Louise Hay obuhvaća i odgo-
varajuću dijetu, tjelovježbu, meditaciju i vizualizaciju. Sve to zajedno, ali prven-
stveno promjene na mentalnoj razini, aktiviraju, prema iskustvu i uvjerenju
Louise Hay, unutarnju iscjeljujuću moć, što dovodi do iscjeljenja većine
zdravstvenih poremećaja.

Dr. Joseph Murphy, Amerikanac irskog porijekla, po obrazovanju filo-

zof, psiholog i teolog, autor mnogih knjiga prevođenih na sve svjetske jezike,
vidi izvor životne snage i iscjeljenja u otkrivanju i korištenju čudesne snage
čovjekove podsvijesti. S tim u vezi on u svojoj knjizi The Power of Your
Subconscious Mind (Prentice-Hall Inc., 1962) piše: »Ova knjiga vas
upoznaje sa snagom koja vas može osloboditi svih vaših poteškoća, oslobo-
diti vas duhovnih i tjelesnih muka i pokazati vam put k slobodi, sreći i
duševnom miru. Čudesna moć vaše podsvijesti će vam donijeti ozdravljenje
i probuditi u vama mladenačku snagu. Ovladavanje vašim vlastitim duhov-
nim snagama oslobodit će vas svih strahova i briga i otvoriti vrata životu
punom slobode i sreće.« I njega je, kao i Louise Hay, na proučavanje novog
pristupa liječenju potaklo njegovo vlastito iskustvo: kao mladić obolio je od
neke teške kožne bolesti i budući da su liječnici od njega digli ruke, izliječio
se sam zahvaljujući, kako piše, molitvama i moći svoje podsvijesti. Dok svjesnu
razinu svoje psihe čovjek kontrolira svojim razumom, podsvjesna razina
izmiče toj kontroli i logici. Čovjek misli svjesnim dijelom svog uma (psihe), a
njegova je podsvijest sjedište emocija. Međutim čovjekove misli utječu na
podsvijest: pozitivne misli izazvat će pozitivne emocije, probuditi kreativnu
snagu podsvijesti, što će povoljno djelovati na mentalnu ravnotežu, fizičko
zdravlje i životni uspjeh. S druge strane, negativne misli imat će obrnuti uči-
nak. Stoga su misaone navike, odnosno kontrola procesa mišljenja ključ oču-
vanja zdravlja i životne sreće. Ili kako kaže dr. Murphy: »Mislite li dobro, ono
će se i ostvariti! Ako pak mislite zlo, zlo će se i dogoditi.«

Tara Bennet - Goleman, psihoterapeutkinja i magistra filozofije razvi-

la je terapijsku metodu nazvanu emocionalna alkemija, koja objedinjuje budi-
stičku filozofiju i tzv. kognitivnu terapiju. Radeći više od dvije decenije s
budističkim učiteljima iz Tibeta, Nepala i Burme, ona je u svoju terapiju ugradila
glavno načelo orijentalnog poimanja zdravlja, prema kojem se mentalni i
emocionalni nemir smatraju ključnim uzrokom većine bolesti. U svojoj knizi
Emotional Alchemy (u hrvatskom prijevodu Emocionalna alkemija - kako
um iscjeljuje srce, Mozaik knjiga, Zagreb, 2002), ona opisuje metode smiri-
vanja uma i oslobođenja od negativnih emocija, kao što su ljutnja, mržnja,
zavist, pohlepa i sl., koje narušavaju čovjekovo zdravlje. Najvažnija metoda
oslobađanja od uznemirujućih emocija je primjena koncentracije, t.j. usredo-
točenosti. Usredotočenost je ključni pojam u terapiji emocionalne alkemije i
ona se primjenjuje na četiri područja: na misli, na emocije, na djelovanje i na
odnose s drugim osobama. Usredotočenost pomaže u preispitivanju i pročišća-
vanju nejasnoća u spoznajnim i emocionalnim procesima čovjekovog uma;
pomoću nje čovjek se suprotstavlja lošim misaonim i emocionalnim navika-
ma. Zahvaljujući usredotočenosti povećava se sposobnost zaustavljanja spon-
tanog toka negativnih misli i osjećaja. Osim toga, koncentracija stvara unu-
trašnji mir, što čovjeku omogućava da pomnije istraži stanje svog uma, svoje
misli, osjećaje i navike. Međutim, umijeće koncentracije se mora naučiti, a
Tara Bennet-Goleman daje u svojoj knjizi detaljne upute za uvježbavanje te
važne terapeutske metode.

Kao primjer presudne uloge čovjekovog uma u očuvanju i obnovi zdrav-

lja dr. A. Weil navodi slučaj svoje supruge, koja je izliječila diskopatiju po-
moću vizualizacije. Za proučavanje i popularizaciju vizualizacije, koja se na
Istoku primjenjuje tisućama godina, u zapadnim zemljama zaslužan je Nor-
man Vincent Peale, metodistički svećenik, koji je zastupao i dokazivao stano-
vište da afirmativno mišljenje i pozitivne mentalne slike bude u čovjeku unu-
tarnju iscjeljujuću snagu. 59) U isto vrijeme autorica, Shakti Gawain dala je
opširan prikaz koncepta tzv. kreativne vizualizacije kao uspješne metode
alternativne medicine. 60) Kreativna vizualizacija sastoji se u zamišljanju men-
talne slike neke željene situacije ili cilja i intenzivnog uživljavanja u tu sliku.
Da bi bila uspješna, kreativnu vizualizaciju treba provoditi u potpuno smirenom
i opuštenom stanju, čemu može pridonijeti meditacija ili molitva. Vizualiza-
cija aktivira čovjekov podsvjesni um i njegovu latentnu moć. Ona ima ne
samo iscjeljujuću moć, nego njena primjena daje povoljne učinke i u mnogim
drugim djelatnostima, kao na pr. u sportu, profesionalnoj karijeri, umjetničkoj
djelatnosti i u svakodnevnom životu. Ispitivanja su pokazala da je kod atletičara
došlo do fizioloških promjena, na pr. do ubrzanja pulsa, kad su vizualizacijom
zamišljali tijek svojih sportskih izvođenja. Vizualizacija se posljednjih desetljeća
prihvaća i u nekim dijelovima akademske, alopatske medicine kao komple-
mentarna metoda u terapiji nekih bolesti.

Profesor na Harvard Medical School, te osnivač i direktor Mind/Body

Medical Institute, dr. Herbert Benson, smatra da je jedna od najvećih sla-
bosti suvremene akademske medicine što podcjenjuje mentalni, a potpuno
ignorira spiritualni aspekt čovjeka i njegova zdravlja. 61) Tijekom dugogodi-
šnje medicinske prakse i istraživačkog rada došao je do zaključka da se
pacijenti, koji su iskreni i predani vjernici i koji pored toga vjeruju u uspjeh
svog liječenja, uspješnije i brže liječe. Dr. Benson smatra da vjerovanje i
molitva vrše snažan pozitivan utjecaj na tijek bolesti i ozdravljenja ne samo u
psihosomatskom smislu, nego i neposrednim pozitivnim djelovanjem na fizio-
loške procese u tijelu. Stoga on predlaže da medicina uključi u svoje terapi-
jske metode, mentalnu i spiritualnu dimenziju čovjeka i da tretira čovjeka kao
kompleksno biće, koje posjeduje ne samo tijelo, nego također um (svijest,
psihu) i dušu.
 LITERATURA NAZNAČENA U TEKSTU

1) Wilhelm Reich, The Orgone Accumulator, Orgone Insti-

tute Press, 1951

2) S. M u k t a n a n d a , Kundalini: The Secret of Life, New

York, 1979

3) R. McCraty, M. Atkison and G. Rein, Proceedings of the

Third Annual Conference, International Society for the Study
of Subtle Energies and Energy Medicine, Monterey, 1993

4) W. S. Becker and B. Hagens, The Rings of Gaia, Quest

Books, 1991

5) H. Betz, Unconventional Water Detection, Journal of Sci-

entific Exploration, no. 9, 1995

6) K. Nagahama, Magnetic Field Deficiency Syndrome and

Magnetic Treatment, Japanese Medical Journal, Dec. 4, 1976

7) N. Wertheimer and A. Leeper, Electrical Wiring Configu-

rations and Childhood Cancer, American Journal of Epide-
miology, no. 3, 1979

8) H. Reed, Experiments in Imaginai Communication, Jour-

nal of Analytical Psychology, no. 116, 1996

9) R. Gerber, Vibrational Medicine: New Choices for Heal-

ing Ourselves, Bear & Co., Santa Fe, 1988

10) J. Grinberg, M. Delaflore, M. E. Sanches, Human Com-

munication and the Electrophisiological Activity of the
Brain, Subtle Energies, no. 3, 1992
11) L. Dossey, Reflections on Consciousness, Healing and
the New Paradigma, Subtle Energies, no. 3, 1992

12) R. McCraty, The Electricity of Touch, International Soci-

ety for the Study of Subtle Energies, 1996

13) J. Bruhm, B. Chandler, C. Miller, Social Aspects of Coro-

nary Heart Disease in Two Adjacent Ethnically Different
Communities, American Journal of Public Health, 1966

14) M. Schlitz, Intentionality and Intuition and their Clini-

cal Implications, The Journal of Mind/Body Health, no. 12,
1996

15) E. May and L. Vilenskaya, Overview of Current Para-

psychology Research in the Former Soviet Union, Subtle
Energies, no. 12, 1996

16) S. Rama and A., Hymes The Science of Breath: A Prac-

tical Guide, Honesdale, 1979

17) Kylea Taylor, The Breathwork Experience: Exploration

and Healing in Nonordinary States of Consciousness,
Hanford Mead Publishers, Santa Kruz, 1994

18) M. Irvin et al., Partial Sleep Deprivation Reduces Natu-

ral Killer Cell Activity in Humans, Psychosomatic Medicine,
Nov.-Dec., 1994

19) Joseph Goldstein, Insight Meditation: The Practice of

Freedom, Shambhala, Boston, 1994

20) Dr. Alfred Tomatis, The Conscious Ear: My Life of Trans-

formation through Listening, Station Hill Press, New York,
1991

21) W. Tiller et allias, Cardiac Coherence: A New Noninva-

sive Measure of Autonomic Nervous System Order, Alter-
native Therapies in Health and Medicine, no. 2, 1996

22) Dr. Herbert Benson, Beyond the Relaxation Response,

Times Books, 1985

23) A.L. Reader, The Internal Mystery Plays: The Role of

Visual System in Contemplative Practices, Alternative Thera-
pies in Health and Medicine, no. 4, 1995

24) E. Fenwick, The Truth in the Light, Hodders, London,

1995

25) Ivonne Kason, Near-Death Experience and Kundalini

Awakening: Exploring the Link, Journal of Near-Death Stu-
dies, no. 12, 1994

26) R. Redner et al., Effects of a Bioenergy Healing Tech-

nique on a Chronic Pain, Subtle Energies, no. 2, 1991

27) W. Braud et al., Experiments with Matthew Manning,

Journal of the Society of Psychical Research, no. 50, 1979

28) G. M. Suhr A, Miraculous Cure: Spontaneus Disap-

pearance of Abdominal Tumor after Laying the Hands,
American Journal of Roentgenology, no. 6, 1991

29) D. Wirth, The Effect of Non-Contact Therapeutic Touch

on the Healing Rate of Dermal Wounds, Subtle Energies,
no. l, 1990

30) Dr. Randolph Byrd, Positive Therapeutic Effects of Prayer

in a Coronary Care Unit Population, Southern Medical Jour-
nal, 1988

31) John Davidson, Subtle Energy, The C. W. Daniel Compa-

ny Ltd., Essex, 1987

32) Dr. Randolph Stone, The Conscious Art of Living Well,

CRCS, 1985

33) William James, On Vital Reserves, Henry Holt & Co.,

New York, 1911

34) Max Muller, The Upanishad: The Sacred Books of the

East, Clarendon, Oxford

35) Pancham Sink, Hatha Yoga Prapidika, Allahabad, 1915

36) C. Kerneiz, Yoga: The Science of Health, Rider, London,

1937
37) James Hewit, The Complete Book of Yoga, R a n d o m
House, London, 1983

38) Theos Bernard, Hatha Yoga, Columbia University Press,

N e w York 1944

39) James Hewit, The Complete Book of Yoga, op. cit.

40) Swami Vishnudevananda, The Complete Illustrated Book

of Yoga, Julion Press Inc. New York, 1960; B.K.S. Iyengar
Light on Yoga, George Allen & Unwinn Ltd., 1966

41) Paul Dukes, The Yoga of Health, Youth and Joy, Cassel,
1960

42) F. Miller and R. Goode, Man and his Body, Gollanz, 1961

43) Ernest Wood Yoga, Penguin Books, 1959

44) Pancham Sink, Hatha Yoga Prapidika, op. cit.

45) J. Hewit, The Complete Book of Yoga, op. cit.

46) Kovoor Y. Behanan, Yoga: A Scientific Evaluation, Do-

ver, New York, 1959

47) Mircea Eliade, Images and Symbols, Harvard Press, 1961

48) Kovoor Y. Behanan, Yoga: A Scientific Evaluation, op.

cit.

49) Maharishi Mahesh Yogi, On the Bhagavat Gita, Penguin

Books, 1969

50) Martin Evdon ed., Maharishi, The Guru: An Interna-

tional Symposium, New American Library, New York, 1968

51) Maharishi Mahesh, Yogi The Science of Being and the

Art of Living, SRM Publications, 1963

52) H. Benson, The Relaxation Response, William Morrow,

N e w York, 1976

53)Dr. Deepak Chopra, Perfect Health - The Complete Mind/

Body Guide, Bantam Books, New York, 1990

54) Dr. Deepak Chopra, Quantum Healing, Bantam Books,

N e w York
55) Dr. Deepak Chopra, Ageless Body, Timeless Mind, Har-
mony Books, New York, 1993

56) Dr. Deepak Chopra, Unconditional Life, Bantam Books,

N e w York

57) Dr. Andrew Weil, Eight Weeks to Optimum Health,

Alfred Knopf, New York, 1997

58) Louise L. Hay, The Power is Within You i You Can Heal
Your Life, Norman Vincent Peale Positive Imaging: The
Powerfull Way to Change You Life, Pawling, New York, 1982

59) Shakti Gawain, Creative Visualization, Bantam Books,

New York, 1982

60) Dr. Herbert Benson, Timeless Healing, Scribner, New

York, 1996
 OSTALA LITERATURA

- Bruce Copen, Healing by Biomagnetism, Academic Publi-

cations, 1960

- Davis and Rawls, The Magnetic Effect on the Living Sys-

tem, Exposition Press, 1974

- David Tasley and C. W. Daniel, Chakras - Rays and Radi-

onics 1984

- A.S. Presman, Electromagnetic Fields and Life, Plenum,

1970

- John Evans, Mind, Body and Electromagnetism, Element,

1986

- Stephen Shepard, Healing Energies, Biworld, 1983

- Dr. Stephen Chang, The Complete Book of Acupuncture,

Celestial Arts, 1976

- Mellie Uydert, The Magic of Precious Stones, 1982

- Rosalin L. Bruyere, Wheels of Light: A Study of Chakras,

Arcadia Bon Production, 1989

- Karlfried Durkheim, Hara: The Vital Center of Man, Sam-

uel Weiser, New York, 1975

- Shafica Karagula and Dora van Geldeo Kunz, The Chakras

and the Human Energy Fields, The Theosophical Publishing
House, Wheaton, 1989

- Dolores Krieger, The Therapeutic Touch: How to Use Your

Hands to Help or Heal, Prentice - Hall, Engleworth Cliffs,
N. Y„ 1979

- Eva Pierrakos, The Path of Self-Transformation, Bantam,

New York, 1991

- Michael Talbot, The Holographic Universe, Harper Col-

lins, New York, 1991

- Ken Wilber, The Holographic Universe and Other Para-

doxe», Shambhala, Boston, 1982

- H.H. Bloomfield, M. Cain, D.T. Joffe and R. Rubotton, What

is Transcendental Meditation, Anchor Press, Garden City,
1974

-P.D. Hemingway, The Transcendental Meditation Primer,

M c K a y , New York, 1975

- E. Jacobson, Progressive Relaxation, University Chicago

Press, Chicago, 1938

- R. Hitchman, Guide to Yoga Meditation, Bantam Books,

1969

- C. Kerner, Yoga: The Science of Health, Dutton, New York,

1937

- E. Ruchpaul, Hatha Yoga, New York, 1970

- J.H. Schulz and U. Luthel, Autogenic Training, Grune, New

York, 1969

- P. Carrington, Theoretical Underpinning of Meditation

Techniques, Kendal Park, New York, 1988

- L.D. Lele, Ayurveda and Modern Science, Bombay, 1986

- Heinz R. Pagles, The Cosmic Code: Quantum Physics as

Language of Nature, Simon and Schuster, New York, 1982

- Pandit Shiv Sharma, Realms of Ayurveda, Arnold Heine-

mann, New York, 1979

- Robert Keith Wallace, The Maharishi Technology of Uni-

fied Field: The Neuropsychology of Enlightment, Neuro-
science Press, Fairfield, Iowa, 1986
- Kenn Wilber, Qantum Questions, New Science Library,
Boston, 1985

- Dr. Deepak Chopra, The Way of Wizard - Twenty Spiritual

Lessons for Creating the Life You Want, Harmony Books,
New York