Sadr�aj

PRAVOPIS

1. Pisanje velikog i malog slova

7

1.1. Velikim slovom

7

1.2. Malim po�etnim slovom

9

1.3. Pisanja rije�i iz drugih jezika

10

2. Sastavljeno i rastavljeno pisanje rije�i

11

2.1. Slo�enice
11

2.2. Poluslo�enice
11

3.
Re�eni�ni i pravopisni znakovi 12
17

KRATICE

18

GLAS

1. Fonetika i fonologija
18

1.1. Glasovne promjene

19

1.2. Podjela glasova

25

1.3. Nastanak glasova

28

1.4. Govorni organi

30

1.5. Glasovi �, �, d� i �
31

1.6.
Naglasni sustav suvremenoga hrvatskog jezika 33
35
JEZI�NO IZRA�AVANJE
RIJE� 36

1. Tvorba rije�i
37

1.1. Prefiksalna tvorba

40

1.2. Sufiksalna tvorba

41

1.3. Prefiksalno-sufiksalna tvorba

42

1.4. Slaganje
42

2
1.5. Srastanje
43

1.6. Preobrazba
43

1.7.
Tvorba slo�enih skra�enica 44
45

VRSTE RIJE�I

1. Promjenjive
46

1.1. Imenice
48

1.2.
Glagoli 50
Kondicional I 52
Kondicional II 53
Glagolski oblici 55

1.
Jednostavni glagolski oblici 56

1.1.
Infinitiv 56

1.2.
Imperativ 57

1.3.
Prezent 58

1.4.
Aorist 60

1.5.
Imperfekt 61

2.
Slo�eni glagolski oblici 62

1.1.

1.2.

1.3.

1.4.

1.3. Pridjevi

1.4. Brojevi

1.5.
Zamjenice

2. Nepromjenjive

2.1. Prilozi

2.2. Prijedlozi

2.3. Veznici

2.4. Usklici

Perfekt 62
Pluskvamperfekt 63
Futur I 64
Futur II 65
66
68
69
73
73
74
74
74

3
2.5. �estice
74

3.
Naglasnice i nenaglasnice 75
76

RE�ENICA

1. Re�enice po sastavu
77

1.1. Jednostavna
77

1.2. Slo�ena
78

1. Zavisno slo�ene re�enice

78

1.1. Predikatna re�enica

79

1.2. Subjektna re�enica

79

1.3. Objektna re�enica

79

1.4. Atributna re�enica

80

1.5. Prilo�ne re�enice

80

2. Nezavisno slo�ene re�enice

83

1.1.

1.2.

1.3.

1.4.

1.5.

1.5.

Sastavne 83
Rastavne 84
Suprotne 85
Isklju�ne (izuzetne) 85
Zaklju�ne 85
Re�eni�ni niz 85
2. Dijelovi re�enice (slu�ba rije�i)
86

1.1. Predikat
86

1.2. Objekt
86

1.3. Prilo�ne oznake

87

1.4. Subjekt
87

1.5. Atribut
88

1.6. Apozicija
88

3.
Upravni i neupravni govor 89
90

RJE�NIK

1.
Leksem 90
4
2. Sinonim
91

3. Homonimi
91

4. Antonimi
92

5. Vremenska raslojenost jezika

93

6. Leksik �na prijelazu�

93

7. Podru�na raslojenost jezika

94

8.
Funkcionalna raslojenost leksika 94
96

JEZIK - RAZVITAK

105

KNJI�EVNOTEORIJSKI POJMOVI

109

PODJELA GLASOVA PO PROLASKU ZRA�NE STRUJE

5
Pravopis

-Sustav odnosno skup pravila prema kojima se grafijski znakovi (slova) odre�enoga
jezika
bilje�e pri pisanju rije�i i re�enica

-
Pravopis mo�e biti: fonolo�ki, korijenski, etimolo�ki (morfolo�ki)

-Osnovna obilje�ja nekom pravopisu daje na�in na koji se pi�u pojedine rije�i s
obzirom na
glasove koji ih sastavljaju, na njihove oblike i skupove rije�i

-Sada�nji pravopis je FONOLO�KO-MORFOLO�KI

o
FONOLO�KI � utemeljen je na glasovnom na�elu, tj. tra�i da se isti fonem (glas)
pi�e
uvijek istim znakom (slovom)
o
KORIJENSKI � pri pisanju pazi da se isti morfem uvijek pi�e istim slovima bez
obzira
�to se u razli�itim glasovnim okolinama razli�ito izgovara (ne navode se glasovne
promjene)
Patka

razli�ito se izgovara i �uje

patak

robski - ropski (glasovna promjena)

hrvatska - hrvacka

korijenski fonolo�ki
kod ku�e � kotku�e (nema glasovne promjene kod spojeva rije�i)

korijenski

6
1.PISANJE VELIKOG I MALOG SLOVA

1.1. VELIKIM SLOVOM

-
pi�u se rije�i zbog isticanja, po�asti, dodatnog zna�enja.

1.1.1.
PRVA RIJE� U RE�ENICI
-svaka nova re�enica nosi novu misao i pi�e se velikim slovom
-prva rije� upravnog govora

�Ne znam�, slagao je Marko.

Puno vam hvala � , ka�e Petar, �stvarno ste mi puno pomogli.�
�Hvala!� ka�e Petar.

nema zareza

�Ako do�ete,� ka�e Petar, �pomo�i �ete mi.�

-
ako je u oslovljavanju u pismu uskli�nik, sljede�a re�enica po�inje VPS, ako je
zarez
MS
1.1.2.
RIJE�I IZ PO�ASTI
-
Ti, Vi, Tvoj, Va�, Vi, Va� � ako se u pismu obra�ate jednoj osobi, tada se, iz
po�tovanja, pi�e VS
Po�tovani gospodine ravnatelju. Molim Vas

-
Nazivi poglavara dr�ave, ako je bez vlastita imena, pi�e se VPS
Dolazi predsjednik Mesi�.

Dolazi Predsjednik.

-
zanimanja malim slovom Dolazi ministar.

-
Titule
Njegovo Viso�anstvo, Njezina Ekselencija, Va�a Visosti

-akademik, doktor � MS

7
1.1.3. VLASTITA IMENA
o
Jedno�lana
�
Imena (Pero, Marko, Aldo)
�
Imena ljudi prema pripadnosti narodu, kraju� (Dalmatinka,
Kr�anin)
�
Imena bo�anstava i mitolo�kih bi�a (Bog, Isus, Jahve, Kiklop)
�
Imena �ivotinja (Bambi, Pluton)
�
Posvojni pridjevi izvedeni od vlastitih imenica (-ov, -ev, -in)
(Mato� � Mato�ev, Gustav � Gustavov, Aldo � Aldov)

�
Prezimena (Horvat, Baldani, Brli� � Ma�urani�)
�
Nadimci (Mi�ko, Kiki, Miki, Ambi)
�
Imena naseljenih mjesta (Zagreb, Osijek)
�
Imena dr�ava (Slovenija)
�
Imena kontinenata (Europa, Azija, Afrika)
�
Imena proizvoda (Vegeta)
o
Vi�e�lana
�
svi se �lanovi vi�e�lanih imena (osim veznika i prijedloga) pi�u VPS kod:
.
Osobna imena ljudi i bo�anstava (Petar Kre�imir �etvrti,
Bla�ena Djevica Marija)
.
Naseljena mjesta (Slavonski Brod, Hum na Sutli)
.
Imena dr�ava (Sjedinjene Ameri�ke Dr�ave, Austro -Ugarska,
Republika Hrvatska)
.
Imena kontinenata (Sjeverna i Ju�na Amerika)

�
u svim ostalim slu�ajevima se VPS pi�e samo prvi �lan, a od ostalih
�lanova samo onaj koji je i sam vlastito ime, tj. koji bi se i izvan naziva
(samostalno) pisao VPS
.
Imena ulica (Ulica kralja Tomislava, Frankopanska ulica, Ulica
kralja Petra Kre�imira IV.)
.
Imena naselja (Cvjetno naselje)

8
.
Imena trgova (Trg bana Josipa Jela�i�a, Ma�urani�ev trg)
.
Imena �upanija (Zagreba�ka �upanija, Sisa�ko � moslava�ka

�upanija)
.
Imena gradskih naselja (Autocesta Zagreb-Split)
.
Imena krajeva (Zagorje, Hrvatsko zagorje, Dalmatinska zagora,

Istra, Dalmacija)
.
Imena voda (Sava, Jadransko more, Plitvi�ka jezera)
.
Imena planina (Bjelolasica, Velebit, Moslava�ka gora,

Zagreba�ka gora)
.
Imena nizina (Panonska nizina)
.
Imena polja (Lonjsko polje)
.
Imena blagdana (Nova godina, Blagdan bla�ene djevice Marije)
.
Imena ustanova, organizacija, udruga (Ministarstvo

pravosu�a, Gradska knji�nica, Sveu�ili�na knji�nica, Vinogradska

bolnica, Udruga branitelja iz Domovinskog rata, Osnovna �kola
Ivana Gorana Kova�i�a, U�iteljaska akademija (ili Akademija
ako se zna koja je))

.
Imena knjiga (Pri�e iz davnina, �udnovate zgode �egrta
Hlapi�a)
.
Imena filmova (Na rubu zakona, Mala sirena, Petar Pan,

Zvjezdane staze)
.
Imena novina (Jutarnji list, Ve�ernji list, Globus, Glorija)
.
Imena nebeskih tijela (Mars, Pluton, Uran, Neptun, Mlije�na

staza)

1.2.
MALIM PO�ETNIM SLOVOM PI�U SE :
o
zanimanja, titule uz ime (kralj Zvonimir)
o
nazivi dru�tvenih pokreta, povijesnih doga�aja i razdoblja (op�i su pojmovi) i
umjetni�kih epoha (ilirizam, humanizam, srednji vijek, devetnaesto stolje�e,
renesansa,
romantizam)
-
ako se dru�tveni pokreti obilje�avaju vremenski pi�u se VPS (Prvi svjetski
rat, Selja�ka buna)
1945. zavr�io je Drugi svjetski rat.

9
�esto sam mislio na drugi svjetski rat.

o
nazivi pripadnika pokreta, u�enja, stranaka, klubova (ilirac, franjevac, dinamovac,

hadezeovac)
o
nazivi vjera (islam, kr��anstvo, budizam, katoli�anstvo�)
o
nazivi �ivotinjskih pasmina (bernardinac, koker�)
o
odnosni pridjevi na -ski, -�ki,-�ki, -�ki izvedeni od zemljopisnih imena i imena
stanovnika (hrvatski, pa�ki, gospi�ki�)
o
osobna imena u slu�bi op�ih imenica (naj�e��e mjerne jedinice i proizvodi) (amper,
ford, mercedes�)

1.3. PISANJA RIJE�I IZ DRUGIH JEZIKA

-
PRILAGODBA POSU�ENICA � posu�enice se prilago�avaju hrvatskom jeziku na
grafijskoj, pravopisnoj, fonolo�koj, morfolo�koj, semanti�koj razini

RIJE�I STRANOG PODRIJETLA

STRANE RIJE�I
POSU�ENICE

(cool)

TU�ICE PRILAGO�ENICE USVOJENICE

(bajt) (referencija) (�e�er)

- Posu�enice se s obzirom na uklopljenost u hrvatski jezi�ni sustav dijele na:

o
TU�ICE � posu�enice koje su pravopisno prilago�ene hrvatskom glasovnom
sustavu, ali sadr�avaju neka svojstva izvornog jezika nesvojstvena hrvatskom
jeziku (bicikl, fajl, lift, sak�, bife, roza, drap, lila)
o
PRILAGO�ENICE � posu�enice koje su naglasno, glasovno i sklonidbeno
prilago�ene hrvatskom jeziku (bit, centar, �ip, kursor, printer, sida)
10
o
USVOJENICE � rije�i koje su tako potpuno uklopljene u hrvatski jezik da se ne
razlikuju od izvornih hrvatskih rije�i (�e�er, lopta, krevet, �unka, odli�an,
aktuelan, ofenziva)
Tea � Teji, Mario � Mariju, Andre � Andreju

2.SASTAVLJENO I RASTAVLJENO
PISANJE RIJE�I

Pogledat �u te u o�i. Pogledat �u te uo�i�

- Svaka rije� se pi�e odvojeno

- Spajanje je dozvoljeno samo ako dobijemo novo zna�enje

To sam rije�io usput. To sam na�ao uz put.

2.1.SLO�ENICE

2.2.POLUSLO�ENICE

autocesta - Pi�u se sa spojnicom (�)

aero, auto, eko
rak-rana (rak-rane)

-
uvijek se pi�u zajedno

aeromiting ne sklanja se
auto�kola
kemoboja - svaka rije� sadr�ava svoj
naglasak

Internet-stranica (ili
internetska stranica � uvijek je
bolje zamijeniti ovim
izrazom!!!)

11
3.RE�ENI�NI I PRAVOPISNI
ZNAKOVI

.
RE�ENI�NI -slu�e za rastavljanje teksta re�enice i njezinih dijelova (zadatak im je

ponajprije u tome da se zna kako napisano treba razumjeti)

- ., ?, !, �, ,, ;, :, -(crtica,) �(spojnica), '(polunavodnici)

.
PRAVOPISNI -slu�e za razumijevanje kako �to treba pro�itati

- ., ,, -(crtica), �(spojnica)

3.1. TO�KA (.)

o
kao re�eni�ni znak
- stavlja se na kraju re�enice

Marko ide u �umu.

o
kao pravopisni znak
- upotrebljavamo pri pisanju kratica npr. , tj. , itd.
- pri pisanju inicijala imena i prezimena Pavao Pavli�i� P.P.
- pri pisanju rednih brojeva i godina prvi 1., sedmi 7., 1999., 2005.,

2005./2006., 5.-6.

3.2. ZAREZ (,)

o
kao re�eni�ni znak
- upotrebljavamo ga pri nizanju

Mama je kupila gro��e, jabuke, kru�ke i �ljive.

- odjeljuje dijelove koji se ni�u

12
o
suprotne re�enice
�
nema zareza
.
kada se veznik nego nadovezuje na komparativ
Jesi li danas pametniji nego ju�er.

.
Ispred nego i ve� kada u prvoj re�enici dolazi Ne samo

Ne samo da je lijep i pametan nego i �..

o
zaklju�ne re�enice U autu sam, a mama je u du�anu. (U autu sam.
Mama je u du�anu.)
o
isklju�ne re�enice
- nominativ i vokativ su neovisni pade�i i mogu funkcionirati kao samostalna
re�enica
- atribut i apozicija se ne odvajaju zarezom, osim

Mato Lovrak, hrvatski knji�evnik (inverzija)

Osim u re�enicama koje imaju veznike i, pa, te, ni, niti, ili.
U�it �u ili �u dobiti jedan.

o
kao pravopisni znak
-
glavni brojevi od decimalnih jedinica 8, 25 min

3.3. TROTO�JE (�)

o
njime ozna�avamo izostavljanje dijela teksta, prekid nabrajanja, isprekidan govor
(stanke u govoru), nezavr�enost misli
Bilo je to moje prvo bjegunstvo te vrsti (�)

Slavonac ljubi tu svoju hrastovu �umu nadasve;�

Bio sam u: Zagrebu, Osijeku, Puli�

13
3.4. CRTICA (-)
o
kao re�eni�ni znak
�
odjeljuje umetnute dijelove re�enice

Vidi majka - sve kroz suze - da joj je sin blijed i nesretan.

�
ozna�uje upravni govor i zamjenjuje navodnike

��to ima?� - upita Marko. � - �to ima? - upita Marko.

�
ozna�uje du�e stanke ili izostavljeni tekst

�ekam, �ekam - a on se ne pojavljuje.

o
kao pravopisni znak
�
zamjenjuje prijedlog DO izme�u brojeva
Ljetovat �u na moru 10 - 15 dana. (Ljetovat �u na moru od 10 do 15 dana.)
Ivan Ma�urani� (1814. - 1890.) veliki je hrvatski pjesnik.

� ozna�uje udaljenost izme�u mjesta, tj. Odre�uje smjer kretanja

Udaljenost Zagreb - Vara�din iznosi 70 km.

�
odjeljuje dva udru�ena naziva ili imena

Utakmica Dinamo - Hajduk

Iza�lo je �etvrto izdanje Hrvatskoga pravopisa Babi� - Finka - Mogu�.

3.5. TO�KA SA ZAREZOM (;)

o
ne�to izrazitije od zareza odjeljuje jedan dio teksta od drugoga
Gdje kojega Sunce oborilo, tu se pod njim i glib otvorio; u glib pada, a glib se
otvara; gdje je stajao, tu mu grob nastao.

o
upotrebljava se u nabrajanju re�enica ili re�eni�nih dijelova koji po�inju malim
slovom
o
Glagolski oblici:
14
�
vremena: prezent, perfekt, imperfekt, aorist, pluskvamperfekt, futur prvi, futur
drugi
�
na�ini: ���..
3.6. IZOSTAVNIK ILI APOSTROF (')
o
zamjenjuje izostavljeno slovo u rije�i
Al' tu�na �
�ta se ima vi�e re�'

3.7. ZAGRADA ( ( ), < >, [ ], { } )

o
kao re�eni�ni znak
�
odjeljuje od ostaloga teksta dio koji je manje va�an

Hrvatski narod� to smo svi mi. (M. Krle�a)

o
kao pravopisni znak
�
slu�i kao skra�eno ozna�ivanje dvostrukih likova rije�i i oblika re�enica
crk(a)va � crkava
s(a) = s i sa

3.8. NAVODNICI (� �, � �)
o
ozna�uju upravni govor i navode (doslovno navo�enje ne�ijih rije�i)

Rekao je: �Ima Hrvoje jo� jedan.�

obja�njenje upravni govor

o
Umjesto navodnicima, u tiskanom tekstu upravni govor ozna�uje se uglavnom crticom.
Rekao je: - Ima Hrvoje jo� jedan.
Posjetili smo �Kobilju glavu�. Postili smo restoran Kobilja glava.

15
3.9. UPITNIK (?)
o
stavljamo ga na kraju upitne re�enice
Kada si i�ao na put? Za�to?

3.10.USKLI�NIK (!)

o
stavljamo ga na kraju uskli�ne re�enice
Mama, nemoj me tu�i! Pazi! Nemoj!

o
koristi se u imperativu i optativu
3.11.SPOJNICA (�)

Za�greb, �en�a, 50�godi�njica, 50�ih (u tiskanom obliku pi�u se bez razmaka!!!)

PLEONAZMI dje�ji kinderbet oko 50�ak

16
Kratice

o
PRIGODNE � koje mi pi�emo, kako �elimo
o
STALNE
� Obi�ne � pi�u se malim po�etnim slovom i sa to�kom na kraju
t., g., v., o. g., m. r., i dr., npr., itd., tj., jd. (jednina), mn., g. ili gosp.

- kod g�a i g�ica nema to�ke

� Slo�ene (sastavljene)
Osnovna �kola Jure Ka�telana

O� Jure Ka�telana

Hrvatsko narodno kazali�te

HNK

Hrvatska televizija

HTV (HTV�a)

Narodni magazin

Nama (normalna deklinacija)

PAZI!!!!

Inicijali imena ljudi

Aldo Baldani

A . B . PI�U SE S TO�KOM
o
Od kratica razlikujemo znakove!!!!! To su me�unarodno prihva�ene oznake mjernih
jedinica, kemijskih elemenata, nov�anih jedinica, imena dr�ava, strana svijeta,
stru�nih
termina i sli�ni znakovi. �itaju se kao puna rije�.
17
m � metar, kg � kilogram, A � amper, EUR � euro, HRK � hrvatska kuna, CH �
�vicarska, S

� subjekt, N - sjever
Glas

o
hrvatski jezik ima 32 glasa � a, b, c, �, �, d, d�, �, e, f, g, h, i, j, k, l, lj,
m, n, nj, o, p, r, s, �, t, u,
v, z, �, te glasove r i ie
o
slogotvorno r nosi naglasak (prst, krv)
o
ie (jat) - cvijet (cvit, cvet) � jednoslo�na rije�
-
svijet
o
Jednoslovi su: a, b, c, �, �, d, �, e, f, g, h, i, j, k, l, m, n, o, p, r, s, �, t,
u , v, z, �
o
Dvoslovi su: d�, lj, nj. (pi�u se uz pomo� dvaju slova za jedan glas)
o
SLOVO je pisani znak za glas. (slovo pi�emo, glas izgovaramo) P-r-i-�-a-t-i
1. FONETIKA I FONOLOGIJA

o
Znanstvene discipline koje se bave glasom
�
FONETIKA � artikulacijsko-akusti�na svojstva (izgovor i kako zvu�e)
�
FONOLOGIJA � kako ti glasovi funkcioniraju u pismu, govoru
o
FONEMI � najmanje jezi�ne jedinice koje nemaju svoje zna�enje, ali imaju razlikovnu

ulogu
v |u |k
p| u |k m |u |k

�
fonem

18
1.1. GLASOVNE PROMJENE
1.1.1.
JOTACIJA - Jotacija je stapanje nenep�anika s glasom j u nep�anik.
grana (a) + je = granje
nepalatali
palatal

k g h c t d s z l n
� � � � � � � � lj nj

c+j>� klicati-kli�em (klic+jem)

d+j>� mlad>mla� (mlad+ji)
g+j>� blag-bla�i (blag+ji)
h+j>� tih - ti�i (tih +ji); mahati-ma�em (mah+jem)
k+j>� jak-ja�i (jak+ji)
l+j>lj sol-solju (sol+ju)
n+j>nj tanak- tanji (tan+ji)
s+j>� pisati- pi�em (pis+jem)
t+j>� smrt-smr�u (smrt+ju)
z+j>� brz-br�i (brz+ji)

o
Ako imamo p, b, m, v, f + j = l (epentetsko)
grm + je = grmlje

palub+je = palublje

1.1.2.
SIBIRALIZACIJA
k, g, h ispred i u c, z, s majka � majci
19
o
Sibilarizacija je glasovna promjena pri kojoj se jedrenici k, g, h, u nekim
oblicima rije�i ispred i mijenjaju sa c,z,s (sibilanti).
k, g, h + i > c, z, s
(majka - majci, junak - junaci, kr�ag - kr�azi, peci, teci, lezi, zapuh - zapusi)
Lika � Lici
Amerika � Americi

ODSTUPANJE kod etnika!!!!

Spli�anka � Spli�anki
Zagrep�anka � Zagrep�anki
zeko � zeke (G)

1.1.3. PALATALIZACIJA
o
Glasovna promjena u kojoj se jedrenici k, g, h ispred e, i ili nepostojanog a u
nekim oblicima rije�i mijenjaju s palatalima �,�,�.
o
Ponekad se palatalizira i c ispred samoglasnika e i i.
k, g, h u �, �, �
(junak -juna�e, duh -du�e, mjesec -mjese�e, ptica -pti�ica, zec ze�e,
rekoh - re�e, rak - ra�i�)

1.1.4. NEPOSTOJANO a
o
Neke rije�i izme�u dva krajnja suglasnika imaju samoglasnik a koji ne dolazi
u svim oblicima te rije�i pa se takvo a naziva nepostojano a.
(momak -momka -momaka, daska -dasaka, sestra -sestara, dobar -dobri,
sitan - sitni, topao - topli, nikakav - nikakvi, radostan - radosni)

1.1.5. NEPOSTOJANO e
o
Neka kajkavska mjesna imena i prezimena izme�u dva zadnja suglasnika
imaju samoglasnik e koji postoji samo u nekim oblicima iste rije�i pa se takvo
e zove
20
(Belec -Belca, �akovec -�akovca, Vrabec -Vrapca, Vrbovec -Vrbovca,
Tuhelj -Tuhlja, Ivanec -Ivanca). Ako se ustalilo u jezi�noj praksi mo�e biti
i postojano kao na pr. Ma�ek-Ma�eka, Zebec-Zebeca.

1.1.6. UMETNUTO l
o
ako je na kraju osnove b, p, m, v
glup + ji = gluplji gib + ji = giblji �iv + ji = �ivlji (kod jotacije)
1.1.7.
ZAMJENA l > o
o
Vokalizacija je zamjenjivanje l sa o na kraju sloga i na kraju rije�i.
(�itao-�itala, mislilac-mislioca, an�eo-an�ela, seoba-seliti)
�
Glagolski pridjevi �inil+o = �inio
�
Imenice m. roda u N jednine donosilac
N donosilac donosioci
G donosioca donosilaca
D donosiocu

1.1.8.
EPENTEZA
o
Epenteza je pojava kada se izme�u usnenih suglasnika b, p, m, v i glasa j
ume�e suglasnik l koji se onda s glasom j stapa u lj. Ovako umetnuto l zove se
epentetsko l, a cijela promjena se zapravo smatra jotacijom.
grob+je > groblje, glup+ji> gluplji, grm+je> grmlje, zdrav+je>
zdravlje

1.1.9.
NAVEZAK (pokretni samoglasnik)
o
ne mijenja zna�enje rije�i, mo�e i ne mora biti (genitiv, dativ i lokativ) �a, u, e

studenog � studenoga
njim � njime
hrvatskog � hrvatskoga
navezak se ne mora pisati !!!!

21
o
OBAVEZNO PISANJE NAVESKA
�
prijedlozi s i sa sa �etkom sa mnom
�
k i ka k meni kagradu, kaklupi
�
prijedlozi nad, pod, uz ispred zamjeni�kih enklitika njoj, joj, njega, nj,
mene
nada nj uza se

�
prijedlog koji zavr�ava na d
nada mnom, poda mnom
1.1.10. JEDNA�ENJE SUGLASNIKA PO ZVU�NOSTI
o
Kada se na�u dva suglasnika razli�ita po zvu�nosti jedan pokraj drugoga,
radi lak�eg izgovora izjedna�uju se tako da oba postaju ili zvu�ni (z) ili
bezvu�ni (b).
Z + B = BB
B + Z= ZZ

�
Ako se zajedno na�u dva �umnika od kojih je prvi zvu�an, a drugi
bezvu�an, prvi se �umnik zamjenjuje sa svojim bezvu�nim parnjakom
vrabac> vrabca> vrapca b>p zb>bb
gladak>gladka>glatka d>t
drugi>drug�iji>druk�iji g>k
te�ak > te�ka > te�ka �>�

�
Ako se zajedno na�u dva �umnika od kojih je prvi bezvu�an, a drugi
zvu�an, prvi se zamjenjuje sa svojim zvu�nim parnjakom.
svat > svatba > svadba t>d bz>zz
svjedo�iti > svjedo�ba > svjedod�ba �>d�

ZVU�NI B D G Z � ---D� �
BEZVU�N
I
P T K S � F H C � �

bezvu�nici (+ f, h, �) Patkica se �e�e.

22
1.1.11. JEDNA�ENJE SUGLASNIKA PO MJESTU TVORBE
o
Po mjestu tvorbe jedna�e se suglasnici s, z, h, n i to po sljede�im pravilima:
�
glas s ispred glasova �, � lj, nj zamjenjuje se sa �
bijesan > bjesnji > bje�nji

nositi > nosnja > no�nja

�
glas z ispred glasova �, d�, lj, nj zamjenjuje se sa �
kazniti > kaznjiv > ka�njiv

paziti > paznja > pa�nja

�
kad se glas n na�e pred glasovima b ili p zamjenjuje se glasom m
stanbeni > stambeni
prehranben > prehramben
zelenba� > zelemba�

.
suglasnik n kojim zavr�ava prefiks ili prvi �lan slo�enice ne
zamjenjuje se sa m jedan + put � jedanput

� kad se glas s, z, h na�e ispred �, �, �, � (palatala) � palatati

mje��i�, orah + �i� =ora��i�, trbu��i�

1.1.12. PRIJEGLAS
o
zamjenjivanje samoglasnika o iza palatala, �t, �d
�, �, d�, �, �, �, lj, nj, �t, �d + o = e

mu� + o = mu�em

23
 hru�t + o = hru�tem

.
ODSTUPANJA

�
Slo�enice sa spojnikom o
Srednjonep�ani, srednjovjekovni, srednjo�kolski

�
Instrumental jednine
.
Imenica m. r. koja se sastoji od 1 ili 2 sloga, a u slogu
imaju samoglasnik e
Be� � Be�om pade� � pade�om

.
�. rod

�velja � �veljom kupelja � kupeljom

.
posu�enice

bed� � bed�om imid� � imid�om

1.1.13. ALTERNACIJA IJE/ JE

o
pravila o kra�enju i duljenju korijenskog sloga
�
Korijenski se slog krati:
�
u mno�inskim oblicima jednoslo�nih imenica mu�kog roda (svijet svjetovi,
brijeg - brjegovi, ali se pi�e lijek - lijekovi, brijest -brijestovi)
�
u imenica s nejednakim brojem slogova (vrijeme - vremena - vrjemena,
tijelo - tjelesa, dijete - djeteta)
�
u oblicima s tri uzastopna duga sloga (pripovijetka -pripovjedaka,
popijevka - popjevaka)
�
u komparativu i superlativu pridjeva (lijep -ljep�i, vrijedan -vrjedniji,
trijezan - trjezniji, bijedan - bjedniji)
�
u prednaglasnom polo�aju (bijel - bjelina, cijel - cjelovit)
�
u imenica i pridjeva izvedenih iz glagola (lijepiti -ljepilo -ljepljiv,
rije�iti - rje�iv, dijeliti - djelidba, odijeliti - odjel)
24
�
u zbirnim imenicama na -ad (zvijer -zvjerad, �drijebe -�drjebad ili
�drebad)
�
u izvedenicama na -ar, -ak (cvije�e - cvje�ar, lijevi - ljevak)
�
u deminutiva na -i�, -�i�, -ica, -�ica (mijeh -mje�i�, korijen -korjen�i�,
zvijezda - zvjezdica, cijev - cjev�ica)
�
u augmentativa (cijev - cjev�ina, mijeh - mje�ina, svijet - svjetina)
�
u pridjeva na -ast, -at, -it (cijev - cjevast, bijel - bjelkast, rije� - rje�it)
�
u slo�enim pridjevima (dug + vijek > dugovjek, skupe cijene >
skupocjen)
o
Korijenski se slog ne krati:
�
u dugoj mno�ini imenica (brijest > brijestovi)
�
u glagola izvedenih iz imenica i pridjeva (lijek > lije�iti, grijeh >
grije�iti, snijeg > snije�iti)
�
u zbirnih imenica na -je (cvijet > cvije�e, trijeska > trije��e)
�
u imenica na -ost izvedenih iz pridjeva (lijen > lijenost, cijel > cijelost,
vrijedan > vrijednost)
�
u deminutiva na -ce, -ak, -ka (odijelo > odijelce, �drijelo > �drijelce,
grijeh > grije�ak)
�
u posvojnih pridjeva na -ov, -ev, -in (pijetao > pijetlov, slijepac >
slijep�ev, zvijezda > zvijezdin)
�
u glagolskom pridjevu trpnom -en (povrijediti > povrije�en)
o
Do duljenja skupa -je dolazi:
�
pri promjeni glagolskog vida (nasje�i > nasijecati, dogorjeti >
dogorijevati)
�
prefiks pre- pri izvo�enju imenica iz glagola prelazi u prije-(prepisati
> prijepis, prelaziti > prijelaz, predlo�iti > prijedlog)
1.2. PODJELA GLASOVA
o
Pri stvaranju glasova govorni su organi u razli�itim polo�ajima, a zra�noj struji
koja
izlazi iz plu�a. Prolaz je otvoren ili zatvoren (djelomi�no ili potpuno).
25
o
Prema tome se glasovi dijele na:
� otvornike (prolaz je zra�noj struji slobodan od plu�a do usne �upljine)
�
zatvornike (prolaz je zra�noj struji djelomi�no ili potpuno zatvoren)
1.2.1.
OTVORNICI (samoglasnici, vokali)
o
Nastaju tako da zra�na struja slobodno prolazi izme�u govornih organa, a
glasnice pri tome trepere stvaraju�i ton. Kona�no oblikovanje glasa ovisi o
polo�aju jezika u usnoj �upljini i na�inu oblikovanja usnenog otvora.
o
Otvornici su:
�
jednostavni (monofoni) a, e, i, o, u
�
slo�eni (dvoglasi, diftonzi) ie
o
Po mjestu tvorbe dijele se na:
�
prednje (i, e)
�
srednji (a)
�
stra�nji (o, u)
o
Po na�inu tvorbe na:
�
visoke (najzatvorenije) i, u
�
srednje e, o
�
niski (najotvoreniji) a
PREDNJI SREDNJI STRA�NJI
VISOKI i u
SREDNJI e o
NISKI a

1.2.2. ZATVORNICI (suglasnici, konsonanti)

26
o
Zatvornici nastaju tako da govorni organi zatvaraju prolaz zra�noj struji i to
potpuno ili djelomi�no. Dijele se ovisno o: mjestu tvorbe, na�inu tvorbe i
treperenju glasnica.
o
Zatvornici su:
�
zvona�nici (poluotvornici, sonanti) nastaju tako da se pribli�avanjem ili
�ak dodirivanjem nekih govornih organa zra�noj struji suzi i djelomi�no
zatvori prolaz, a pri njihovoj tvorbi glasnice trepere. Zbog malog zatvora
ti glasovi su �ujni, zvonki. (j, l, lj, m, n, nj, r,v)
�
�umnici nastaju tako da se dodirivanjem govornih organa zra�noj struji
potpuno zatvori prolaz ili se ostavi tjesnac (prolaz) kroz koji se zra�na
struja tare. (b, d, g, p, t, k, s, �, z, �, f, h, c, �, �, d�, �)
o
Po mjestu tvorbe zatvornike dijelimo na:
�
Usnenici (labijali)
.
dvousneni (bilabijalni) -p, b, m (obje usne me�usobnim
dodirom oblikuju glas)
.
zubnousneni (labiodentalni) -f, v (glas se oblikuju dodirom
donje usne i gornjih zubi)

�
Zubno-desni�ki (dentali)
.
zubnici (dentali) -t, d, n, c, z, s (nastaju tako da vrh jezika
dodiruje samo zube)
.
desnici (alveolari) -r, l (vrh jezika dodiruje desni i oblikuje glas)

�
Nep�anici (tvrdonep�anici, palatali)
.
prednep�anici -�, d�, �, � (jezik istovremeno dodiruje desni i
tvrdo nepce)
.
pravi nep�anici - �, �, nj, lj, j (jezik dodiruje samo tvrdo nepce)

�
Jedrenici (mekonep�anici, velari) -k, g, h (djelomi�ni ili potpuni dodir
jezika i mekog nepca)
27
o
Prema na�inu tvorbe zatvornike dijelimo na :
�
Zvona�nici se prema na�inu tvorbe dijele na:
.
nosne (nazalne) -m, n, nj (nastaju tako �to zra�na struja slobodno
prolazi kroz nos jer joj jezik blokira put u usnu �upljinu)
.
usnene - v, j, l, lj, r

1.
proto�nike (likvide) - r,l, lj 2. pribli�nike - j, v
- bo�nici (laterali) - l, lj
- treptajnik (vibrant) - r
1.3.NASTANAK GLASOVA

o
Bo�nici (l, lj) nastaju tako �to jezik dodiruje svod usne �upljine, a sa strane
ostaje otvor
kroz koji protje�e zra�na struja. Pri tvorbi treptajnika (r) vrh jezika nekoliko
puta trepne
pri dodiru desni. Pri izgovoru glasa j prednji se dio jezika podi�e prema nepcu
ostavljaju�i uzak prolaz. Pri izgovoru glasa v gornji zubi dodiruju usne.)
o
�umnici su prema na�inu tvorbe :
� zapornici (praskavci, okluzivi) (b, d, g, p, t, k)
- Nastaju tako da se govorni organi potpuno spoje i kratkotrajno zatvore prolaz
zra�noj struji, a kad se prolaz oslobodi, naglo probijanje zra�ne struje stvara
prasak.

�
tjesna�nici (strujnici, frikativi) (s, �, z, �, f, v)
-
Kod nastajanja tih glasova govorni organi se tako pribli�e da nastaje mali tjesnac
kroz koji se zra�na struja tare

�
slivenici (afrikate) (c, �, �, d�, �)
- Nastaju tako da govorni organi najprije zatvore prolaz zra�noj struji, a kad ga
zra�na struja probije na istom se mjestu stvara tjesnac. Sliveni su od dvaju
artikulacijskih pokreta.

28
29
1.4. GOVORNI ORGANI (POKRETNI I NEPOKRETNI, GRA�A I
FUNKCIJA)
o
Govorni organi su svi oni organi koji slu�e za proizvodnju glasova.
o
To su:
�
plu�a (dio di�nog sustava koja slu�e za stvaranje zra�ne struje)
�
du�nik (hrskavi�na cijev koja vodi zrak od plu�nih krila do �drijela)
�
grkljan (gornji dio du�nika koji slu�i za stavarnje glasova)
�
jezik (vrlo pokretljivi mesnati organ koji se sastoji od vrha, prethrbata, hrbata i

korijena)
�
usne (dva pokretna organa koja �ine predvorje usne �upljine)
�
zubi (gornji i donji koji se pokre�u zajedno s donjom ili gornjom �eljusti)
�
desni (zbrazdani dio iza zuba, tj. dio izme�u gornjih sjekuti�a i nepca)
�
nepce (tvrdi, ko�tani dio kojim je nadsvo�ene usna �upljina, a ujedno je i
najuzdignutiji dio gornje �eljusti; iza njega je meko nepce nazvano jedro, meki
pokretni dio)
-
resica (mali ovje�eni zavr�etak mekog nepca koji zatvara ili otvara zraku
put kroz nos ili usnu �upljinu)

�
glasnice (dva nabora kojima se du�nik su�ava u me�uglasni�ki prolaz)
�
�drijelo (�upljina ome�ena spletom mi�i�a koji svojim stezanjem su�avaju i
skra�uju , a opu�tanjem �ire i produljuju tu �upljinu)
o
Nepokretni govorni organi su: gornja �eljust sa zubima, desnima i nepcem, a ostali
pokretni ostvaruju razli�iti stupanj pomi�nosti pri oblikovanju glasova.
o
Glas se tvori izdisajem zra�ne struje iz plu�a koja prolazi kroz du�nik, grkljan s
glasnicama. Ako su glasnice prilikom prolaza zra�ne struje rastvorene i miruju,
nastaju
bezvu�ni glasovi, a ako su lagano zbli�ene i napete, zrak koji prolazi uzrokuje
njihovo
treperenje pa se oblikuju zvu�ni glasovi. Zra�na struja nakon toga dolazi u grlo i
�drijelo
koje vodi u usnu i nosnu �upljinu. Svoj kona�ni oblik glas dobiva uz pomo� ostalih
govornih organa.

30
1.5.GLASOVI �, �, D�, �

o
tipi�na mjesta, ortografski i ortoepski problemi
o
Glasovi � i � su dva razli�ita fonema �to zna�i da suprotstavljeni jedan drugomu,
sudjeluju u razlikovanju zna�enja rije�i.
gu��ak (gusinjak) gu��ak (gusti�)
mla�enje (od mla�iti) mla�enje (od mlatiti)
spava�ica (�ena koja spava) spava�ica (ko�ulja za spavanje)
posje�en (od posje�i) posje�en (od posjetiti)

o
Pri izgovoru glasa � vrh jezika se uzdi�e i prislanja uz desni, a usne se ispup�uju
i
zaobljuju. Pri izgovoru glasa � vrh jezika se opre o donje zube, srednji dio jezika

prislanja uz prednje nepce, a usne razvla�e, olabavljuju.

�
Fonem � dolazi :
.
u rije�ima kojima postanak nije vidljiv (ba�va, ju�er, gr�, p�ela)
- u svim izvedenicama i pade�ima ostaje �
.
u izvedenicama i oblicima prema osnovnom k, c (vuk > vu�ji, znak >
zna�iti, stric > stri�ev, micati > mi�em, zec < ze�ev)
- iznimke trije��e, lije��e
.
u sufiksima na -a�, -a�a, -ja�a, -i�ar, -�i�, -�ica, -�ina, -�e (bera�,

sjevernja�a, alkoholi�ar, kamen�i�, cjev�ica, djevoj�e)

.
u kajkavskim vlastitim imenima (Bedekov�ina, �rnomerec, Pantov�ak)
.
u slavenskim prezimenima (Lav Nikolajevi�, Miklo�i�, Jur�i�)

�
Fonem � dolazi:
.
u rije�ima u kojima postanak nije vidljiv (be�ar, �elav, �ud, du�an, k�i,
mo�, no�)
.
u oblicima i izvedenicama prema osnovnom t i � (smrt > smr�u, brat
> bra�a, pamtiti > pam�enje, sme� > sme�kast, le�a > nale�ke)
.
u sufiksima -i�, -o�a, -a�i, -�i (komadi�, sljepo�a, �iva�i, gledaju�i)
.
umjesto � ako se provodi jedna�enje po zvu�nosti (sme� > sme�kast)
.
u infinitivu i�i, na�i, re�i, mo�i

31
�
Fonem D� (zvu�ni parnjak bezvu�nog �)
.
na mjestu � ispred zvu�nog b (jedna�iti > jednad�ba, u�iti > ud�benik,
naru�iti > narud�ba)

.
u rije�ima sa sufiksom -d�ija i izvedenicama od njih (galamd�ija,
�aljivd�ija)

.
u rije�ima kojima postanak nije vidljiv (uglavnom tu�ice iz turskog i
engleskog jezika) (d�emper, pid�ama, patlid�an, d�ez, d�ungla, d�ip,
amid�a, d�aba)

�
Fonem � (zvu�ni je parnjak glasa �)
.
u oblicima i izvedenicama na mjestu osnovnog d (glad > gla�u, grad
> gra�anin, vidjeti > vi�en, mlad > mla�i)

.
dolazi u rije�ima kojima postanak nije vidljiv (an�eo, �ak, �avao,
eva�elje, oru�e, me�a)

.
SLOG je najmanji dio rije�i koji se mo�e samostalno izgovoriti. U svakom slogu je
jedan
SAMOGLASNIK (a, e, i, o, u, r)
ne-strp-ljiv, prst

o
Prema broju slogova rije�i mogu biti:
�
jednoslo�ne � prst, kuk, brk, kraj, sad
�
dvoslo�ne � mama, ruka, more, dati
�
troslo�ne � maslina, rukama, ploviti, bje�ati
�
vi�eslo�ne � podignuti, samoglasnik, re�enica
32
1.6. NAGLASNI SUSTAV SUVREMENOGA HRVATSKOG JEZIKA
(pravila nagla�avanja, znakovlje, prepoznavanje naglasaka, zanaglasna du�ina)

o
Naglasak je isticanje sloga ja�inom i visinom glasa. Naglasne jedinice su: ja�ina
glasa, kretanje
tona i du�ina izgovora. Nositelj naglaska je samoglasnik ili slogotvorno r.
o
U hrvatskome knji�evnom jeziku razlikujemo �etiri naglaska:
� kratkosilazni (riba)
silazni uzlazni
� kratkouzlazni (noga)
� dugosilazni (majka) dugi
� dugouzlazni (ruka)
kratki

. /
\\ \

o
Pravila o naglascima:
�
naglasak mo�e stajati na svim slogovima osim zadnjeg
�
na prvom slogu mogu stajati sva �etiri naglaska (istina, potok, more, luka)
�
na unutarnjim slogovima (kod troslo�nih i vi�eslo�nih rije�i) stoje samo uzlazni
naglasci (visina, prijateljstvo)
�
u jednoslo�nim rije�ima stoje samo silazni naglasci (grad, ma�)
�
zanaglasna du�ina nalazi se uvijek iza sloga s naglaskom (draga, zve�i)
o
Nenagla�eni slogovi razlikuju se samo po du�ini (trajanju izgovora) pa mogu biti
dugi ili kratki.
o
Dugi slog obilje�avamo crticom iznad dugog samoglasnika, koju zovemo zanaglasna
du�ina.
o
O zanaglasnoj du�ini ponekad ovisi i zna�enje rije�i. Redovito se javlja u genitivu
mno�ine
( junaka, �ena, sela), u prezentu (nosim, nosi�), u odre�enom obliku pridjeva
(dobri, dobroga).
o
Neke rije�i nemaju svoj naglasak pa se zovu nenagla�ene rije�i (nenaglasnice ili
klitike).
o
Proklitike (prednaglasnice) su rije�i bez naglaska koje se nalaze ispred nagla�enih
rije�i i s
njima tvore jednu naglasnu cjelinu ( prijedlozi, veznici i nije�nica ne).
o
Ponekad naglasak prelazi na proklitiku.
od ku�e, do �kole, uz prugu, na tom, a zimi, i blatnjavo � �itaju se zajedno
o
Enklitike (zanaglasnice) su rije�i bez svoga naglaska koje se nalaze iza nagla�enih
rije�i.
Nikada nisu nagla�ene.
�
nenagla�eni oblici glagola biti i htjeti
33
-nenagl. prez. po. gl. biti -sam, si, je, smo, ste, su
-nenagl. prez. po. gl. htjeti -�u, �e�, �e, �emo, �ete, �e
-nenagl. aor. po. gl. biti -bih, bi, bi, bismo, biste, bi
� zamjeni�ke
-G - me, te, ga, je, nas, vas, ih; se
-D - mi, ti, mu, joj, nam, vam, im; si
-A - me, te, ga/ nj, je/ ju, nas, vas, ih; se
� upitna �estica li

34
Jezi�no

izra�avanje

- va�no je u ni�im razredima

- u�enje jezika povezano je s pozitivnom okolinom
- polaskom u �kolu � standardni jezik
- temeljna zada�a � u�enje jezika u funkciji (razli�itim komunikacijskim
situacijama)
- jezi�no djelovanje � slu�anje, govorenje, �itanje i pisanje, izra�avanje, jezik,
medijska kultura
- va�no je u�iti komunikacijsku gramatiku
- uspje�na nastava jezi�nog izra�avanja pretpostavlja:

o
primjenu osnovnih jezikoslovnih teorija, psiholingvisti�kih i didakti�kih
preoblikovanja
za potrebe procesa ranojezi�nog u�enja
o
usvajanje gramati�kih, leksi�kih, pravogovornih i pravopisnih, te stilskih normi
hrvatskog jezika nu�nih za uspje�nu usmenu i pisanu komunikaciju
o
razvijanje jezi�nih djelatnosti slu�anja, govorenja, �itanja i pisanja, te
osposobljavanje
u�enika za govorno i pisano sporazumijevanje u svakodnevnim situacijama
o
pro�irivanje i usvajanje leksi�koga korpusa hrvatskoga jezika
o
spoznavanje i usvajanje funkcije rije�i u razli�itim priop�ajnim sredstvima i
funkcionalnim stilovima
o
poticanje stvarala�kog izra�avanja na govorima svih triju hrvatskih narje�ja ili
individualnih hrvatskih idioma
o
razvoj kognitivnih sposobnosti i logi�kog zaklju�ivanja
o
razvoj perceptivnih sposobnosti
o
poticanje pozitivnog stava prema materinjskom jeziku, te ljubav prema knjizi i
knji�evnom stvarala�tvu kao umjetnosti rije�i
35
Rije�

-
MORFOLOGIJA (od gr�. morphe - oblik, logos- rije�) je dio gramatike koja prou�ava
vrste
rije�i i njihove oblike odnosno jedinice manje od rije�i koje imaju svoje zna�enje.

- MORFEM je najmanja jedinica jezika koja ima svoje zna�enje.

U rije�i moli-m, jedinica m ima svoje zna�enje i to tri zna�enja: zna�enje �prvo
lice�,
zna�enje �jednina�, zna�enje �sada�nje vrijeme�.

-
Morfemi kojima se stvaraju rije�i nazivamo rje�otvornim morfemima, a morfemi kojima
se
stvaraju oblici iste rije�i oblikotvornim morfemima.

- MORF je izraz morfema. Isti morfem u svim oblicima iste rije�i ili u razli�itim
rije�ima nema
uvijek isti izraz tj. isti morf.
npr. morfem rek sa sadr�ajem �usmeno priop�iti� ima morfem: re�, rek, rec, re koji
dolaze
u oblicima re�e�, rekla, recimo, re�i.

- ALOMORFI su razli�iti morfi koji slu�e kao izraz istom morfemu odnosno varijante
morfema
nastale glasovnim promjenama na morfemskoj granici.
Prema tome morfi re�, rek, rec, re alomorfi su morfema rek sa sadr�ajem �usmeno
priop�iti�

-
Alomorfi jednog morfema mogu biti potpuno razli�iti

npr. �ovjek > ljudi

36
1. TVORBA RIJE�I
OSNOVNA RIJE�
TVORENICA

glagol gledati gledatelj

imenica svijet polusvijet
noga metati nogomet

o
Osnovna rije� i tvorenica su u tvorbenoj vezi � imaju istu TVORBENU OSNOVU
Osnovna rije� tvorenica tvorbena osnova

gledati
gledatelj gleda

o
OSNOVA mo�e biti:
� obli�na (morfolo�ka)
� tvorbena
obli�na
tvorbena

gled-am/ -a� / -a

gledatelj
gledatelj-a / -u

o-gleda-lo

obli�ni nastavak

o
TVORBENA PORODICA RIJE�I (rje�otvorna)
pis-ati
pis-ac
pis-ar

korijen
37

dopis-ati
KORIJEN
TVORBENA OSNOVA

dopisnica dopisnica
dopisni�ki dopisni�ki

� Na granici tvorbenih sastavnica dolazi do glasovnih promjena

knjig(a) + ica > knji�ica � palatalizacija
iz + �itati > i��itati � jedna�. po mj. tvorbe, zvu�nosti i ispadanje

to�iti � istakati � te�i � otjecati

o
Vi�e stajali�ta:
�
Tvorbeni na�in
.
prefiksalna
.
sufiksalna
.
prefiksalno-sufiksalna
.
slaganje
.
srastanje
.
preobrazba (konverzija)
.
tvorba slo�enih kra�enica
o
vrsta rije�i koje nastaju tvorbom
o
od koje vrste rije�i se tvore nove vrste rije�i
� prijevoj
o
sa semanti�kog zna�enja (zna�ajskog) � tvorba rije�i kojima se ozna�uje vr�itelj
radnje
o
TVORBENA ANALIZA
- kod tvorbene analize rije�i nastaju nove rije�i ili nova vrsta rije�i.
- imamo:

38
�
TVORBENO MOTIVIRANE RIJE�I
stolarski stolarev

�
TVORBENO NEMOTIVIRANE � ne bavimo se njima (nema analize)
stol

-
U tvorbi razlikujemo tvorbene jedinice:

�
Prefiks (predmetak) � niz glasova koji dolazi na po�etku tvorenice u prefiksalnoj
tvorbi,
tj. ispred osnove u prefiksalno-sufiksalnoj tvorbi
�
Sufiks (dometak) � niz glasova koji dolazi na kraju tvorenice, a sam nije ni rije�
ni
njezina osnova (prijedlog)
�
Spojnik (interfiks) � glas koji dolazi izme�u dviju osnova (slo�enice)
PREFIKS | OSNOVA | SPOJNIK | OSNOVA | SUFIKS

_______________________
_ _ _ _ _ _ _ _

tvorbeni �av

� | � |
�istiti � �ista� � �ista�ica
____________________________
_ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _

� | � |
Gledati � gledatelj � gledateljica � sufiksalna tvorba
� Va�no je voditi ra�una o bli�oj tvorbenoj rije�i
Ne | �ist | o�a � prefiksalno-sufiksalna

mo�e biti i ne�ist | o�a � sufiksalna

39
 bez | vez | an � prefiksalno-sufiksalna

� � �
P O S

o
TVORBENA PORODICA � niz tvorbeno povezanih rije�i (�lanovi su povezani i izrazom i
sadr�ajem)
Pogledati pregledati nagledati se

o
NETVORBENA PORODICA -povezane izrazno (razli�ito zna�enje rije�i)
�umski - �umiti morski - umor
o
TVORBENA OSNOVA � dio tvorenice koji �uva izraznu i sadr�ajnu vezu s osnovom (od
nje
nastaju tvorenice)
gledati

o
KORIJEN � najmanji zajedni�ki sastavni element svih tvorbeno srodnih rije�i
1.1. PREFIKSALNA TVORBA
o
IZVEDENICE � nastaje nova rije�
o
SLO�ENICE � imaju 2 osnove
�
Ispred tvorenice se stavlja prefiks
�
Prefiks mo�e biti prijedlog, �estica (ne, ni), rije�ce
�
Mogu biti kombinacija stranih i hrvatskih rije�i
post-diplomski (poslijediplomski)
trans-kontinentalni (prijekokontinentalni)

� Prefiksi i sufiksi se razlikuju s obzirom kako sudjeliju u tvorbi rije�i

.
Osnovna rije� u sufiksalnoj tvorbi mo�e biti morfolo�ko razli�ita

pisati pisar

.
Uz isti sufiks rezultat je morfolo�ko isti

40
Stol
stolar

.
Prefiks nikada ne mijenja morfolo�ku (vrstu) narav rije�i, samo
modificira zna�enje osnovne rije�i

Predsjednik podpredsjednik
.
Prefiksi mogu biti samostalne rije�i (prefiks ne)

1.2. SUFIKSALNA TVORBA

o
Tvorbeni na�in gdje se iza tvorbene osnove dodaje sufiks
o
Tvorbeni se nastavak (sufiks) od obi�nog (morfolo�kog) nastavka razlikuje po tome
�to obi�ni nastavak mijenja oblik iste rije�i (cesta, ceste), a tvorbenim se
nastavkom
od jedne rije�i dobivaju nove rije�i (cestar, cestovni)
o
Mogu biti doma�eg i stranog podrijetla (radioaktivnost, radioaktivitet)
VRLO PLODNI SLABO PLODNI NEPLODNI (- en, - er)
prsten
graver

o
Tvorba
mlijek-o > mljek+ar
mlijek-o > mlijek + ni - mlije�ni
�
Treba razlikovati imenovanje �nastavaka�
mla� + arija � tvorbeni sufiks (tvorbeni nastavak)
mla�arij-a � obli�ni nastavak (nastavak)

�
Nastavak mo�e biti i nulti ( o )
mr�av � o mladi� � o
�
Nulti sufiks vid -o > vidjeti zuj - o > zujati
�
Sufiks u tvorbi imenica s posebnim zna�enjem -telj, -a�, -ac, -lac, -nik, -i�
�
Izme�u tvorbene osnove i sufiksa dolazi do glasovnih promjena
.
jedna�enje po
- zvu�nosti

niz > niska svjedo� (iti)

41
- tvorbi

stan (ovati) > stamben

pas > pa��e

.
gubljenje suglasnika rus + ski > ruski
.
palatalizacija grah > gra��i�
.
jotacija prut > prut + je > pru�e

1.3. PREFIKSALNO-SUFIKSALNA TVORBA

o
Imamo i prefiks i sufiks
pod| mor | je

1.4. SLAGANJE
o
Nastaju slo�enice u �ijem su sastavu prepoznatljive dvije punozna�ne rije�i
� Prepoznaju se po spojniku (spojnom vokalu)
vod| o | otpornost
� � �

O spojni O
vokal

bjel | o | o�nica
srednj| o | �kolski

� Slo�enice nastaju i dodavanjem prefiksoida i sufiksoida koji su ve�inom

stranog podrijetla (eko, video, auto, midi, hidro)
autocesta, eko�kola

� Kod prefiksoida je bitno da se pi�e zajedno sa osnovom

� MIJE�ANE TVORENICE (doma�e i strane rije�i)
Antitijela (protutijela)

� �
strana doma�a

snagator, nemoral

42
.
Slo�eno nesufiksalna tvorba (�isto slaganje)

vod|o|otporan

.
Slo�eno sufiksalna tvorba

vod|o|otporn|ost
deset|o|god|i�nji

1.5. SRASTANJE
o
Nema spojni vokal
o
�vrsta tvorbena veza deset|o|god|i�nji
o
Imaju jedan naglasak
�
POLUSLO�ENICE
.
Imaju dva naglaska
.
Pi�u se sa spojnicom (ozna�ava da se prvi dio slo�enice ne deklinira)

1.6. PREOBRAZBA (konverzija)

o
Na�in postanka novih rije�i u kojem se ne mijenja izraz ali rije� iz jedne vrste
rije�i
prelazi u drugu pri �emu mijenja gramati�ka obilje�ja i sintakti�ki polo�aj
(dobiva obilje�je rije�i u koju se preobrazi)
o
VRSTE PREOBRAZBE:
�
POIMENI�ENJE � preobrazba rije�i u imenice
mlada (djevojka) > mlada (�mladenka�) pridjev u imenicu
hrvatska (zemlja) > Hrvatska

�
POPRIDJEVLJENJE � preobrazba rije�i u pridjeve
Misle�i, dolazimo do zna�ajnog zaklju�ka.
Misle�i pojedinac najve�a je dobrobit dru�tva.
prilog
pridjev
� POPRILO�ENJE - preobrazba rije�i u priloge
Radimo sve �to nam padne na pamet.
Nau�io sam sve napamet.
prijedlo�ni izraz
prilog
43
�
POVEZNI�ENJE - preobrazba rije�i u veznike
Kamo si krenuo? prilog

Idem kamo me noge nose. veznik

�
POPRIJEDLO�ENJE - preobrazba rije�i u prijedloge
Volim �etati rodnim krajem. imenica

Krajem zime dani postaju dulji. prijedlog

1.7.
TVORBA SLO�ENIH SKRA�ENICA
o
Poduze�e, ustanove, klubovi -vi�e�lani
i sl. , itd. � samo u pisanju
i sli�no, i tako dalje � pri �itanju
o
TVORBENI UZORCI (prema dijelovima osnovne rije�i koje ulaze u skra�enicu
�
uzorak po�etnih slova
.
glasovne slo�ene skra�enice �itaju se onako kako su zapisane (HAZU, ZET,
HAK)

.
slovne slo�ene skra�enice �itaju se po imenima slova od kojih su sastavljene
(HNK � h n k, HTV � h t v) � pi�u se samo velikim slovima

�
slogovni uzorak
.
sastoji se od po�etnih slogova ili po�etnih dijelova osnovnih rije�i (Nama,
Roma, Vuteks)

�
mje�oviti uzorak (dekliniraju sa kao imenice) (Ina � Ini)
.
sve skra�enice imaju rod
INA � e
�
pi�u se malim slovom

RH se ne deklinira

VA�NO!!! Razlikujemo slo�ene kra�enice od kratica.

44
o
slo�ene kra�enice postaju rije�i i pona�aju se kao samostalne rije�i
HAZU (Hazu), HINA (Hina), INA (Ina), Nama � �itaju se kako se pi�u
o
kratice nastaju kra�enjem rije�i i koriste se samo u pismu, a �itaju se kao prve
rije�i
Taj gl. je u 3. l. jd. prez. (Taj glagol je u tre�em licu jednine prezenta.)
i sl. , itd. � samo u pisanju
i sli�no, i tako dalje � pri �itanju

Vrste rije�i

Rije�i prema
sadr�aju i uporabi
PUNOZNA�NE,
LEKSI�KE
imenice, zamjenice,
pridjevi, brojevi, glagoli, prilozi
imaju i gramati�ko zna�enje
POMO�NE,
GRAMATI�KE
-prijedlozi, veznici, �estice, usklici
PROMJENJIVE
NEPROMJENJIVE

GLAGOLI PRILOZI
IMENICE

PRIJEDLOZI
PRIDJEVI

imenske VEZNICI
ZAMJENICE

UZVICI

45
BROJEVI
�ESTICE

1. PROMJENJIVE (sklonidbene ili

deklinabilne)
SKLONIDBENE (DEKLINABILNE) SPREZIVE (KONJUGACIJSKE)
-imenice, zamjenice, pridjevi, brojevi -mijenjaju se u vremenu i na�inu �
-osnovni oblik: N jd. (m.r.) konjugacija
-mijenjaju se po deklinaciji -gramati�ke odlike � vrijeme (na�in),
-imaju rod i broj lice i broj

-
glagoli � osn. olik infinitiv

o
mijenjaju svoj oblik u skladu s gramati�kim kategorijama koje im pripadaju � rodu,
broju i pade�u (ponekad ih zovemo imenske rije�i, zbog zajedni�kih svojstva
promjene �
odnosno, ako su u istoj re�enici moraju se slagati u svim kategorijama)
.
GRAMATI�KE KATEGORIJE: odnose se na imenice, zamjenice, pridjeve i brojeve

o
ROD:
�mu�ki
46
��enski
�srednji
o
BROJ:
�jednina
�mno�ina
o
PADE�:
� SKLONIDBA (deklinacija)
�NOMINATIV (TKO, �TO) -neovisan o prijedlogu
�GENITIV (KOGA, �EGA nema) bez, do, od, kod, zbog
�DATIV (KOMU, �EMU dajem) k, ka, nasuprot, unato�, usprkos
�AKUZATIV (KOGA, �TO vidim) kroz, niz, uz, u, za, na, o, po, nad, pod, pred
�VOKATIV (OJ!, EJ!) bez prijedloga, odjeljuje se zarezom
�LOKATIV (O KOME, O �EMU) - neovisan o prijedlogu
�INSTRUMENTAL (S KIM, S �IM) s (bi�e), sa (stvar), me�u, nad, pod
47
IMENICE

o
Vrsta rije�i kojom IMENUJEMO BI�A, PREDMETE, POJAVE, OSJE�AJE.
o
VRSTE:
�
OP�E � kazuju ime koje je zajedni�ko svim bi�ima stvarima i pojavama iste vrste, a
zna�e:

.
apojedinu vrstu bi�a, stvari i pojava (�ovjek, lopta, �ena�)

.
skup istovrsnih bi�a ili predmeta koji se uzimaju kao cjelina -zbirne imenice

(granje, li��e, cvije�e�)

.
tvar, gradivo, ili materiju - gradivne imenice (sol, voda, vino�)

�VLASTITE � kazuju ime kojim se imenuje samo odre�eno bi�e, premet ili pojava
(Mario, Kupa, Zagreb�)
o
S obzirom na �ovjekov dodir s onim �to one zna�e imenice se dijele na:
�
stvarne (konkretne) imenice ozna�uju bi�a, stvari, i pojave u �iju se stvarnost
mo�emo
uvjeriti pomo�u svojih osjetila (�ovjek, drvo, zemlja, zvuk�)
�
mislene (apstraktne) imenice ozna�uju ne�to nestvarno �to promi�ljamo kao stvarno
(du�evna pjava: misao, tuga�, osobina: dobrota, mladost, starost�) Aldo, Amber
(pi�emo velikim slovom)
o
GRAMATI�KE KATEGORIJE: rod, broj, pade�
48
�
ROD -gramati�ka kategorija koja se o�ituje u slaganju imenica s pridjevskim
rije�ima
(mu�ki, �enski srednji)
�
BROJ -morfolo�ka kategorija po kojoj se razlikuje jedan primjerak onoga �to imenica

zna�i (jednina) od vi�e primjeraka onoga �to imenica zna�i (mno�ina)

�
PADE� -morfolo�ka kategorija koja izri�e razli�ite odnose onoga �to rije� zna�i
prema
sadr�aju re�enice. Promjena rije�i po pade�ima je sklonidba ili deklinacija.
o
UMANJENICA crijep � crjepi�
o
UVE�ANICA cijev � cjev�ina
o
RIJE�I ZA IMENOVANJE PRIPADNOSTI MJESTU, KRAJU, ZEMLJI I NARODU
�
Ve�ina ETNIKA tvori se nastavcima -anin, -janin, -ac.
Metkov�anin, Vara�dinac, Labinjanin (jotacija)
MJESTO POSV. PRIDJEV STANOVNIK PRIPADNOST

STANOVNIKU

Osijek � osje�ki � Osje�anin � Osje�aninov

49
GLAGOLI

o
Vrsta rije�i kojom IZRI�EMO RADNJU, STANJE I ZBIVANJE.
o
GRAMATI�KE KATEGORIJE: vid, lice, prelaznost, na�in, vrijeme i stanje
�
VID � trajanje radnje, njezino izvr�avanje
.
Nesvr�eni � bacati, �ekati, izvje��ivati, dospijevati
.
Svr�eni � baciti, do�ekati, izvijestiti
.
dvovidni
-glagoli koji u svr�enom vidu imaju osnovu je, tvore nesvr�eni vid dulje�i je u
ije

� LICE I BROJ prvo (govorno), drugo (sugovorno), tre�e (negovorno); 1., 2., 3.
� GLAGOLI PO OBJEKTU (prelaznosti) � osobina glagola da mu radnja izravno
prelazi ili ne prelazi na objekt � �estica se
.
Prijelazni � �itati, dati (mogu imati objekt u akuzativu)
.
Neprijelazni � hodati, le�ati (ne mogu imati objekt u akuzativu)
.
Povratni � bojati se, smijati se (uza se imaju povratnu zamjenicu se)

50
.
Pravi Dje�ak se (sebe) umiva.
.
Nepravi Dje�ak se smije.
.
Uzajamno povratni Dje�ak i djevoj�ica se grle.

�
GLAGOLSKA STANJA � ozna�avanje odnosa izme�u subjekta i glagolske radnje
.
aktiv ( radno stanje ) - zovem, pobijedili su
Oni su pobijedili.

.
pasiv ( trpno stanje ) � zvan sam, pobije�eni su

Oni su pobije�eni.

� NA�IN � ozna�avanje odnosa govornika prema radnji o kojoj se radi)

.
indikativ � izjavni na�in Oprezno vozi.

.
kondicional � pogodbeni na�in Daj, napi�i to.

.
imperativ � zapovjedni na�in U�ini to! Ne ulazi!

.
lice nema
.
lice dodavanje nastavka
.
lice neka + prezent

.
optativ � �eljeni na�in Molim te, pomozi mi.

51
KONDICIONAL PRVI (pogodbeni na�in)

o
glagolski oblik slo�en od nenagla�enog aorista glagola biti i glagolskog pridjeva
radnog
o
njime se izri�e pogodba
o
Kondicionalom se prvim izri�e:
� radnja koja bi se mogla vr�iti (Podjela bi nas osiroma�ila i posva�ala.)
� �elja da se vr�i neka radnja (Ja bih radije ostao ovdje. Biste li preno�ili.)
� uljudno pitanje i molba (Gospodine, biste li nam pokazali put?)
� bla�a tvrdnja (Rekao bih da je istina.)
� pogodba (Kad bismo u�ili kako treba, rezultati bi bili bolji.)
� namjera (Vikao je ne bi li ga �uli.)
KONDICIONAL PRVI
lice
glagol
HTJETI BITI MORATI
ja htio bih bio bih morala bih
ti htio bi bio bi morala bi

52
on, ona,
ono
htio bi bio bi morao (la, lo) bi
mi htjeli bismo bili bismo morali bismo
vi htjeli biste bili biste morali biste
oni, one,
ona
htjeli bi bili bi morali (le,la) bi

KONDICIONAL DRUGI (�elje, mogu�nosti)

o
glagolski oblik slo�en od kondicionala glagola biti i radnog pridjeva
o
Kondicionalm drugim izri�e se:
�
radnja koja se mogla izvr�iti u pro�losti (Dioba bi nas bila osiroma�ila.)
�
�elja koja je postojala u pro�losti da se izvr�i neka radnja (Ja bih bio radije
ostao
ovdje.)
KONDICIONAL DRUGI
lice
glagol
I�I PJEVATI OSTATI
ja bio bih i�ao bio bih pjevao bio bih ostao
ti bio bi i�ao bio bi pjevao bio bi ostao
on, ona,
ono
bio bi i�ao bio bi pjevao bio bi ostao
mi bili bismo i�li bili bismo pjevali bili bismo ostali
vi bili biste i�li bili biste pjevali bili biste ostali

53
oni, one,
ona
bili bi i�li bili bi pjevali bili bi ostali

�
VRIJEME
.
sada�njost � PREZENT
.
pro�lost � PERFEKT, AORIST, IMPERFEKT, PLUSKVAMPERFEKT
.
budu�nost � FUTUR PRVI, FUTUR DRUGI
�
GLAGOLSKI PRIDJEV � pridjev izveden od glagola
.
radni � rekao, izvadio, �ivio (�ivjela,�ivjelo, �ivjeli), letio (letjela, letjelo,
letjeli)
.
trpni � re�en, izva�en, �ivljeni
� GLAGOLSKA IMENICA � glagolski pridjev trpni + je
pleten + je = pletenje
pit + je = pi�e

� GLAGOLSKI PRILOG:
.
Sada�nji
-Tvori se od 3. lica mno�ine prezenta + -�i

Pjevaju�i, ple�u�i, u�e�i On je pjeva ple�u�i sambu.

.
Pro�li
-Tvori se od osnove + -av�i, - v�i

Stigav�i, digav�i, vidjev�i, pobijediv�i On zapla�e ugledav�i majku.

- Ako glagolski prilog dolazi na po�etku re�enice, sam ili s dopunama, odvaja
se zarezom.
54
�itaju�i, puno mo�emo nau�iti.

U svim glagolskim licima oni ostaju NEPROMIJENJENI!!!!

�
PASIV
-
Pasiv ili trpni lik mogu imati samo prelazni glagoli. Tvori se od pomo�u glagolskog

pridjeva trpnog.

hvaljen sam hvaljen si hvaljen je hvaljeni smo hvaljeni ste hvaljeni su

Glagolski oblici

SPREZIVI
NESPREZIVI

(konjugacija) (nema konjugacije)

Infinitiv (- ti, - �i)
Glagolski pridjevi (radni i trpni)

Glagolski prilozi (pro�li i sada�nji)

VREMENA NA�INI

imperativ
kondicional I. i II.
optativ (Veseli, zdravi bili! )
JEDNOST SLO�
aorist perfekt
imperfekt pluskvamperfekt
prezent futur I.

futur II.

55
4 NEPRAVILNA GLAGOLA:

-
biti (jesam, budem, bi, bud)

-
htjeti (�u, ho�u, htjeti)

-
i�i (idem, i�ao)

-
spati (spim, spi�, spi, spimo, spite, spe)

nagla�eni nenagla�eni
jesam sam
jesi si
jest je
jesmo smo
jeste ste
jesu su

1. Jednostavni glagolski oblici

(infinitiv, imperativ, prezent, aorist, imperfekt)

INFINITIV

o
Infinitiv je neodre�eni glagolski oblik koji kazuje samo pojam radnje, a ne kazuje
gramati�ke kategorije glagola (lice, vrijeme�). Infinitiv zavr�ava nastavkom �ti
ili ��i.
o
Naj�e��e je dopuna glagolu (dio predikata) � mogu, ho�u, kanim, namjeravam, smijem,
umijem,
znam, poku�avam, nastojim, volim�
-ti
- �i
plesti re�i
tonuti tu�i
vidjeti sti�i

o
Budu�i da se infinitivom daje samo ime glagolskoj radnji u re�enici mo�e biti.
�
subjekt (Dobro je �ivjeti)
56
� dopuna nekim glagolima (po�eti, stati, htjeti, voljeti, smjeti, morati, trebati)
� dopuna pridjevu (Je si li spreman oprostiti pogre�ku?)
IMPERATIV

o
glagolski oblik kojim se izri�e zapovijed, zabrana, poticaj, upozorenje, molba
IMPERATIV
lice
glagol
U�I PISATI
ja --
ti u�i pi�i
on, ona, ono neka u�i neka pi�e
mi u�imo pi�imo
vi u�ite pi�ite
oni, one, ona neka u�e neka pi�u

o
nastavci za imperativ: -, mo, te; j, jmo, jte; i, imo, ite; ji, jimo, jite
o
u prvom licu jednine nema imperativa (sam sebi ne mo�e� nare�ivati!!!)
o
glagolske promjene su: sibiralizacija, jotacija i umetnuto l
pis + ji = pi�i glod + ji = glo�i gib + ji = giblji

57
PREZENT

o
glagolsko vrijeme kojim se izri�e sada�njost. Tvori se od svr�enih i nesvr�enih
glagola
nastavcima: -em ( rastem), -jem (pijem, krijem), -am (gledam, �itam), -im (lovim,
mu�im).
o
Prezentom se izri�e:
�
prava sada�njost (radnja koja se vr�i u istom �asu kad se o njoj govori)
�
neprava sada�njost (pripovjeda�ki prezent u pri�anju pro�lih doga�aja gnomski ili
poslovi�ni prezent u poslovicama, svevremenost odnosno svagda�njost, budu�nost
-futurski prezent)
�
�elja ili zapovijed
PREZENT
lice
glagol
GOVORITI BITI PE�I
ja govorim bijem pe�em
ti govori� bije� pe�e�
on, ona, ono govori bije pe�e
mi govorimo bijemo pe�emo
vi govorite bijete pe�ete
oni, one, ona govore biju peku (palatalizacija)

58
o
NESVR�ENI PREZENT -Sada �itam novine.
o
SVR�ENI PREZENT -Kad stignem, javit �u se.
o
PRIPOVJEDA�KI PREZENT -Satima se izle�avam na pla�i.
o
FUTURSKI PREZENT -Radujem se darovima. Ne u�im ni�ta.
PREZENT POMO�NOG GLAGOLA BITI
lice
nesvr�eni
svr�eni
nagla�eni nenagla�eni nije�ni
ja jesam sam nisam budem
ti jesi si nisi bude�
on, ona, ono jest je nije bude
mi jesmo smo nismo budemo
vi jeste ste niste budete
oni, one, ona jesu su nisu budu

PREZENT POMO�NOG GLAGOLA HTJETI

lice
nesvr�eni
nagla�eni nenagla�eni nije�ni
ja ho�u �u ne�u
ti ho�e� �e� ne�e�
on, ona, ono ho�e �e ne�e
mi ho�emo �emo ne�emo
vi ho�ete �ete ne�ete
oni, one, ona ho�e �e ne�e

59
AORIST

o
je pro�lo svr�eno vrijeme, tvori se prete�no od infinitivne ili prezentske osnove
svr�enih
glagola
nastavcima
� -oh, -e, -e, -osmo, -oste, -o�e (ako gl. osnova zavr�ava na suglasnik) > rekoh
� -h, -, - , -smo, -ste, -�e (gl. osnova zavr�ava na samoglasnik) > vidjeh,
pro�itah

o
Aorist se danas vrlo rijetko rabi, uglavnom za pro�le radnje netom zavr�ene, za
izricanje kratkih,
brzih i dinami�nih radnji (naj�e��e u knji�evnim djelima). Slu�i i za izricanje
budu�nosti
(futurski) te svagda�njosti (svevremenosti). Danas se zamjenjuje u govoru svr�enim
perfektom
(pro�itah = pro�itao sam).
Ljudi, pogiboh! �to rekoh, ne porekoh. Do�o�e divlji, istjera�e pitome. Oni
do�o�e,i
odneso�e.

AORIST
lice
glagol
HTJETI BITI PE�I
ja htjedoh bih pekoh
ti htjede bi pe�e (palatalizacija)
on, ona, ono htjede bi pe�e (palatalizacija)
mi htjedosmo bismo pekosmo
vi htjedoste biste pekoste
oni, one, ona htjedo�e bi�e (bi) peko�e

o
nastavci za aorist: e, e, osmo, oste, o�e
h, -, -, smo, ste, �e
Pekoh kola�e. Bijah u trgovini. Kad budem gledao, vidjet �u.
60
IMPERFEKT

o
je pro�lo nesvr�eno vrijeme, stoga se tvori isklju�ivo od nesvr�enih glagola
(danas) tako da
se infinitivnoj ili prezentskoj osnovi dodaju nastavci:
�
ah, a�e, a�e, asmo, aste ahu (zvah)
�
jah, ja�e, ja�e, jasmo, jaste, jahu (bijah)
�
ljah, lja�e, lja�e, ljasmo, ljaste, ljahu (�ivljah)
�
ijah, ija�e, ija�e, ijasmo, ijaste, ijahu (vucijah)
o
Imperfektom se izri�u doga�aji koji su u pro�losti trajali. Danas se ne rabi, osim
u jeziku
umjetni�ke knji�evnosti. Drugdje se zamjenjuje perfektom svr�enih glagola (pisah =
pisao
sam).
IMPERFEKT
lice
glagol
ZVATI BITI PE�I
ja zvah bijah pecijah
ti zva�e bija�e pecija�e
on, ona, ono zva�e bija�e pecija�e
mi zvasmo bijasmo pecijasmo
vi zvaste bijaste pecijaste
oni, one, ona zvahu bijahu pecija�e

2.
SLO�ENI GLAGOLSKI OBLICI

61
(perfekt, pluskvamperfekt, futur I, futur II, kondicional I,
kondicional II)

PERFEKT

o
tvori se od nagla�enih i nenagla�enih oblika pomo�nog glagola biti u prezentu i
glagolskog
pridjeva radnog
o
Perfektom se izri�u doga�aji koji su u pro�losti trajali i u pro�losti zavr�ili.
Njime se mo�e izre�i
i budu�a radnja (futurski perfekt -Ako ne odgovori�, stradao si), a �est je i u
poslovicama
(poslovi�ni ili gnomski perfekt > �im se koza di�ila, tim se ovca sramila.)
o
Perfektom se mogu zamijeniti sva pro�la vremena.
PERFEKT
lice
glagol
GOVORITI BITI PE�I
ja sam govorio sam bio sam pekao
ti si govorio si bio si pekao
on, ona, ono je govorio (la, lo) je bio (la, lo) je pekao (la,lo)
mi smo govorili smo bili smo pekli
vi ste govorili ste bili ste pekli
oni, one, ona su govorili (le, la) su bili
su pekli
(palatalizacija)

o
nastavci za perfekt: o, la, lo, li, le, la
o
KRNJI PERFEKT � izostavljen je pomo�ni glagol
Bio jedan starac� Baka se sjetila svoje mladosti.

PLUSKVAMPERFEKT

o
je glagolski oblik kojim se izri�e vrijeme pro�le glagolske radnje dovr�ene prije
koje druge
pro�le glagolske radnje.
62
bio sam pisao -bijah (bjeh) pisao
bio je govorio -bija�e govorio�

o
Pluskvamperfekt se danas uglavnom zamjenjuje perfektom, a nalazimo ga jo� samo u
jeziku i
knji�evnosti.
o
tvori se perfektom (ili imperfektom) pomo�nog glagola biti i radnog pridjeva
PLUSKVAMPERFEKT
lice
glagol
ZVATI ZVATI PE�I
ja sam bio zvao bijah zvao pecijah
ti si bio zvao bija�e zvao pecija�e
on, ona, ono je bio (la, lo) zvao bija�e zvao (la, lo) pecija�e
mi smo bili zvali bijasmo zvali pecijasmo
vi ste bili zvali bijaste zvali pecijaste
oni, one, ona su bili zvali bijahu zvali pecija�e

perfekt gl. biti + pridj. radni imperfekt gl. biti + pridj. radni imperfekt gl.
biti + pridj. radni

Bio sam zvao. = Bijah zvao.

Bila sam u�inila zada�u. = Bijah u�inila zada�u.

FUTUR PRVI

o
je glagolski oblik kojim se izri�e budu�e vrijeme.
o
Tvori se od prezenta pomo�nog glagola htjeti i infinitiva odgovaraju�eg glagola.
�itat �u, �u �itati; i�i �u, �u i�i

o
Futurom prvim se izri�e prava budu�nost , ali se mo�e izre�i i neprava.
63
� poslovi�ni ili gnomski futur (Misli kako �e uma�i > kako bi umakao)
� pripovjeda�ki ili historijska futur (Prije nego li �e po�i, sazvao je svoje
prijatelje)
FUTUR PRVI
lice
glagol
BITI HTJETI ZVATI PE�I
ja �u htjeti (htjet �u) �u biti (bit �u) �u zvati (zvat �u) �u pe�i (pe�i �u)
ti �e� htjeti (htjet �e�) �e� biti (bit �e�)
�e� zvati (zvat
�e�)
�e� pe�i (pe�i �e�)
on, ona,
ono
�e htjeti (htjet �e) �e biti (bit �e) �e zvati (zvat �e�) �e pe�i (pe�i �e)
mi
�emo htjeti (htjet
�emo)
�emo biti (bit �emo)
�emo zvati (zvat
�emo)
�emo pe�i (pe�i
�emo)
vi
�ete htjeti (htjet
�ete)
�ete biti (bit �emo)
�ete zvati (zvat
�ete)
�ete pe�i (pe�i
�ete)
oni, one,
ona
�e htjeti (htjet �e) �e biti (bit �e) �e zvati (zvat �e) �e pe�i (pe�i �e)

FUTUR DRUGI

o
je predbudu�e vrijeme slo�eno od glagolskoga pridjeva radnoga i dvovidnog prezenta
pomo�nog glagola biti.
budem dolazio, bude� dolazio, bude dolazio, budemo dolazili, budete dolazili, budu
dolazili

64
o
Futur drugi se upotrebljava samo u zavisnim re�enicama, a njime se prvenstveno
izri�u radnje
koje �e se dogoditi prije neke druge budu�e radnje, ali i one koje �e se vr�iti
usporedno s
drugom radnjom.
Posjeti me kad bude� imao vremena. Koliko bude� u�io, toliko �e� znati. Ako bude�
dobro
radio, dobro �u te platiti.

FUTUR DRUGI
lice
glagol
BITI HTJETI ZVATI PE�I
ja budem bio budem htio budem zvao budem pekao
ti bude� bio bude� htio bude� zvao bude� pekao
on, ona,
ono
bude bio, bila,
bilo
bude htio, htjela,
htjelo
bude zvao, zvala,
zvalo
bude pekao,
pekla, peklo
mi budemo bili budemo htjeli budemo zvali budemo pekli
vi budete bili budete htjeli budete zvali budete pekli
oni, one,
ona
budu bili, bile,
bila
budu htjeli budu zvali budu pekli

PRIDJEVI

o
Pridjevi su rije�i koji se pridijevaju imenicama i kazuju svojstvo (crvena jabuka),
pripadnost
(o�ev kaput), gra�u (drvena stolica), vrijeme (ju�era�nje novine)�
o
VRSTA
�OPISNI � kakvo je �to? lijepo, plavo, olujno
�POSVOJNI- �ije je �to? mamino, Aldino
65
�GRADIVNI � od �ega je �to? drveno, stakleno
o
Gramati�ka obilje�ja pridjeva su rod, broj i pade�.
o
STUPNJEVANJE PRIDJEVA
�
Uspore�uju�i dva ili tri predmeta po nekoj zajedni�koj osobini mo�emo izraziti koji
od
dva predmeta ima vi�e one zajedni�ke osobine odnosno najvi�e.
�
U komparaciji razlikujemo tri stupnja:
.
pozitiv- iskazuje samo o kojoj je osobini rije� (bijel, dobar, lak, zdrav)
.
komparativ -kazuje da neki predmet tu osobinu ima u ve�oj mjeri (bjelji,
bolji, lak�i,zdraviji) pozitiv + dometak
-nepravilna komparacija -zao > gori, dobar > bolji
-Komparativ se tvori tako da se pozitivu dodaju nastavci -�i (samo tri

pridjeva), -ji, -iji.

.
superlativ -kazuje da neki predmet tu osobinu ima u najve�oj mjeri (najbjelji,

najbolji,
najlak�i, najzdraviji) predmetak naj + komparativ
-pridjevi koji po�inju sa j u superlativu imaju dva j -najjasniji
-Superlativ se tvori morfemom -naj koji se stavlja ispred komparativa.

lak - lak�i, mek - mek�i, lijep - ljep�i

dobar - bolji - najbolji
zao - gori - najgori

nepravilna komparacija

malen - manji - najmanji

velik - ve�i - najve�i

�
U nekih pridjeva u komparaciji se javljaju sljede�e glasovne promjene: jotacija,
nepostojano a, jedna�enje po zvu�nosti, kra�enje ije>je.
o
VID PRIDJEVA
� ODRE�ENI � odgovara na pitanje KOJI? predmet se identificira, utvr�uje se koji
je.
Samo u tom obliku dolazi:
.
kad je uz imenicu pokazna zamjenica (taj tvrdoglavi �ovjek, onaj visoki dje�ak)
.
kad je dio vlastitog imena (Petar Veliki, Dugi otok)
.
kad je dio naziva (bijeli jasen, pitomi kesten)

-
Pridjevi u odre�enom obliku imaju posebnu pridjevsku deklinaciju.
66
�
NEODRE�ENI � odgovara na pitanje KAKAV? Neodre�enim oblikom se predmet
kvalificira tj. utvr�uje kakav je, a rabi se onda kada zna�i ne�to nepoznato,
nespomenuto ili op�e. U tom obliku dolazi pridjev:
.
kad je dio imenskog predikata (�ovjek je osamljen. Kaput je nov.)
.
uz imenicu u atributskom skupu (kriti�ar o�tra pera, djevojka lijepa stasa)

BROJEVI

o
Brojevi su rije�i kojima se izri�e koliko �ega ima ili koje je �to po redu.
o
VRSTA
�
GLAVNI � koli�ina (jedan, pet)
.
Od glavnih brojeva vlastitu promjenu imaju: jedan, jedna, jedno (mijenja se kao
neodre�eni pridjev),

67
.
dva, tri i �etiri imaju sljede�u deklinaciju:

N A V dva dvije tri �etiri

G dvaju dviju triju �etiriju
D L I dvama dvjema trima �etirima

.
Stotina, tisu�a i milijarda mijenjaju se kao imenice �enskog roda, a milijun,
trilijun kao imenice mu�kog roda. Ostali se glavni brojevi ne mijenjaju.

�
REDNI � poredak (prvi, tre�i � pi�u se s to�kom)
.
Redni brojevi se mijenjaju kao odre�eni pridjevi.
.
Brojevne imenice su rije�i koje su po obliku imenice, a po zna�enju brojevi. To
su dvojica, trojica, dvoje, troje, petero�

ZAMJENICE

o
Vrsta rije�i koja zamjenjuje druge rije�i.
o
PREMA ULOZI (FUNKCIJI)
� IMENI�KE � zamjenjuju imenice: li�ne, povratna, upitne i odnosne tko i �to i
neodre�ene slo�ene s tko i �to
68
Tko je uhvatio loptu? -Dje�ak.
�to tra�i�? -Loptu.

�
PRIDJEVSKE � zamjenjuju pridjeve: posvojne, povratno-posvojna, pokazne te
upitne, odnosne i neodre�ene koje nisu imeni�ke
�ija torba le�i na podu?
Koji u�enik vi�e?
Kakvu boju voli�?
Kolika riba je doplivala?
Ivanova torba.
Onaj u�enik u kutu.
Ovakvu boju volim.
Tolika riba je doplivala.
o
PO ZNA�ENJU

�li�ne � ja, ti, on, ona, ono, mi, vi, oni, one, ona
�posvojne � moj, tvoj, njegov, njezin, na�, va�, njihov
�povratne � sebe, se
�povratno- posvojne � svoj, svoja, svoje, svojim
�pokazne � ta, to, ono, onaj, ovaj, ovolik, tolik, onolik, te zamjenski pridjevi
isti, sam
�upitne � tko, �to, koji, �iji, kakav, kolik
�odnosne � tko, �to, koji, �iji, kakav, kolik
�neodre�ene � netko, ne�to, sva�ta, ni�ta, i�ta
1.
LI�NE (OSOBNE)
o
zamjenice koje zamjenjuju lica osobe i ozna�avaju odnos sudionika u razgovoru i to:

� osoba koja govori o sebi ja, mi

� osoba kojoj je govor upu�en ti, vi
� osoba koja ne govori o sebi, niti joj je govor upu�en on, ona, ono, oni, one, ona

o
Li�ne zamjenice se dekliniraju (sklanjaju).
69
Jednina

N JA TI ON ONA ONO
G mene, me tebe, te njega, ga nje , je njega, ga
D meni, mi tebi,ti njemu, mu joj, joj njemu, mu
A mene, me tebe, te njega, ga, nj nju, je, ju njega, ga, nj
V -ti ---
L meni tebi njemu, njem njoj, njemu, njem
I mnome, mnom tobom njime, njim njome,njom njime, njim

Mno�ina

N MI VI ONI (ONE, ONA)

G nas vas njih, ih
D nama, nam vama, vam njima, im
A nas vas njih, ih
V -vi -
L nam vama njima
I nama vama njima

o
Nagla�eni oblici se upotrebljavaju :
�
kada se lice naro�ito isti�e Mene su trebali, a ne tebe.
�
kad je ispred zamjenice prijedlog Stani pokraj mene, a ne pokraj njega.
o
Nenagla�eni oblici se upotrebljavaju:
�
uz prijedlog kroz, nad, pod, pred , uz, akuzativ jd. zamjenice on mo�e glasiti i
nj, ali tada
prijedlog dobiva navezak -a (kroza nj, nada nj, preda nj, uza nj)
�
nenagla�eni oblik zamjenice ona u akuzativu jednine glasi je (Svi je tuku.), ali
ako se
ispred toga oblika na�e slog je, bilo kao pomo�ni glagol ili zavr�ni slog neke
druge
rije�i, treba upotrijebiti ju. (Uzela ju je. Kupuje ju.)
2. POVRATNA ZAMJENICA (sebe, se)
70
o
zamjenjuje sve li�ne zamjenice kada se ozna�uje da radnja ne prelazi na drugoga,
nego se vra�a
na subjekt. Povratne zamjenica ima samo zavisne pade�e.
o
Nema N,V.
G sebe, se A sebe se I sobom
D sebi, si L sebi
3.
POSVOJNE ZAMJENICE
o
ozna�uju pripada li �to govornoj sugovornoj ili negovornoj osobi. One zamjenjuju
posvojne
pridjeve i odgovaraju na pitanja: �iji? �ija? �ije?

o
Posvojne zamjenice su: moj, tvoj, njegov, njezin (njen), na�, va�, njihov
4.
POVRATNO-POSVOJNA (svoj)
o
ozna�ava da ne�to pripada subjektu; zamjenjuje sve posvojne zamjenice

5.
POKAZNE
o
pokazuju ne�to, upu�uju na ne�to ozna�avaju�i ujedno kojoj je to osobi u blizini;
odgovaraju
na pitanje koji? kakav? kolik?
ovaj, ovakav, ovolik - pokazuju na ne�to u blizini govornog lica
taj, takav, tolik - pokazuju na ne�to u blizini drugog lica
onaj, onakav, onolik - pokazuju na ne�to u blizini tre�eg lica

6.
UPITNE i ODNOSNE
o
su iste rije�i ( tko, �to, koji, �iji, kakv,kolik ); razlikuju se samo po upotrebi
o
upitne zamjenice dolaze samo u pitanjima, zamjenjuju onu rije� koja se o�ekuje u
odgovoru.
Tko sam ja? Ja sam �ovjek.

o
odnosne zamjenice dolaze samo u zavisnim re�enicama; one povezuju zavisnu re�enicu
s
onom o kojoj ta zavisna re�enica ovisi.

Na stolu su ra�irene novine �to zna�i da je kod ku�e.

71
7. NEODRE�ENE
o
zamjenjuju ne�to neodre�eno, ne�to suvi�e op�enito ili ne�to nije�no
�
imeni�ne: netko, ne�to, nitko, ni�ta, itko, i�ta, svatko, sva�ta, tkogod, bilo tko,
bilo �to
�
pridjevne: neki, nekakav, ne�iji, gdjekoji, gdjekakav, gdje�iji, ni�iji, nikakav,
svaki,
sva�iji, svakakav, sav, koje�iji, kojekakav, kojigod, �ijigod, kakavgod, ikoji,
i�iji, ikakav,
bilo koji, bilo �iji, bilo kakav
.
treba voditi ra�una o pisanju ovih zamjenica s prijedlozima
ne valja: od nikoga, za ni�ta, pred i�im, u nikakvim
valja: ni od koga, ni za �ta, i pred �im, ni u kakvim

2. NEPROMJENJIVE
PRILOZI

o
Prila�u se glagolima i kazuju razli�ite okolnosti glagolske radnje.
o
mogu biti promjenjivi jer imaju komparaciju � do�i brzo (br�e)
o
VRSTA
�
mjesni (gdje?, kamo?, kuda?, otkuda?, dokle?) � ovdje, ondje, tamo, tu, daleko,
sprijeda, svagdje, nizbrdo, gore, dolje, mjestimice
72
�
vremenski (kada?, otkada?, dokada?) � odmah, sada, nikada, jesenas, ju�er, danas,
no�u, danju, svakodnevno, lani, jutros, kada, tada
�
na�inski (kako?) � tako, ovako, neprimjetno, lo�e, nikako, svakako, slu�ajno, brzo,

dobro
.
Na�inski prilozi nastaju i od pridjeva i to od:

-
pozitiva, komparativa ili superlativa opisnih pridjeva: blago, bla�e,
najbla�e, brzo, daleko, lijepo, te�ko, te�e, najte�e, �estoko�

.
Ti na�inski prilozi razlikuju se od pridjeva u srednjem rodu
jednine po tome �to prilozi odgovaraju na pitanje kako?, a pridjevi
na pitanje kakvo?

Dijete se igra veselo. Veselo dijete se igra.

Jelen tr�i brzo. Brzo lane tr�i.

-
od posvojnih pridjeva na -ski.

Govorimo (kako?) hrvatski. (prilog)

Na� jezik je (koji?) hrvatski. (pridjev)

�
koli�inski (koliko?) � mnogo, previ�e, dosta, malo, dvaput
�
uzro�ni (za�to?) � zato, stoga, bezrazlo�no, hotimice
o
prilozi sad-sada, kad-kada, tad-tada, nikad-nikada � su izuzeci nepromijenjivih
vrsta rije�i
jer mogu biti s pokretnim samoglasnikom (navezak) ili bez njega
PRIJEDLOZI

o
Rije�i koje se prila�u imenicama i ozna�uju odnose me�u rije�ima. na, u, po, pa,
pod, iznad,
pred, iza, poput, do
o
prijedlozi s-sa, k-ka, uz-uza, nad-nada, pod-poda, pred-preda � su izuzeci
nepromijenjivih
vrsta rije�i jer mogu biti s pokretnim samoglasnikom (navezak) ili bez njega
�
sa � pi�emo ispred rije�i koje po�inju slovima s, �, z, �, ks, ps, mnom, ispred
jednog
slova
�
ka � pi�emo ispred rije�i koje po�inju sa k ili g
73
VEZNICI

o
Povezuju rije�i, skupove rije�i i jednostavne re�enice. i, pa, te, ni, niti, a,
ali, nego, ve�, iako,
premda, makar, da dok, �im, jer, kao, ma�
USKLICI

o
Izra�avaju osje�aje, dozivanje, poticanje, opona�anje zvukova.
o
mogu vr�iti sve funkcije u re�enici
Jao! Hej! I�!

�ESTICE

o
Slu�e za oblikovanje i preoblikovanje re�enica. li, zar, ne, evo, eto, eno, god,
put, neka, se
(kada rije� ne mogu zamijeniti sa sebe!!!!!)

Veselim se.
Da, jesam.

NAGLASNICE I NENAGLASNICE

o
NENAGLASNICE
�
Zanaglasnice (enklitike)
.
nenagl. oblici pom. glagola BITI (sam, si, je, smo, ste, su)
.
nenagl. oblici pom. glagola HTJETI (�u, �e�, �e, �emo, �ete, �e)
.
rje�ca LI
Jesi
li �

74
Naglasnica + nenaglasnica - zanaglasnica

= izgovorni skup ( izgovaraju se jesili )

� prednaglasnice (proklitike)
o
prijedlozi
o
rje�ca NE!
o
nenagla�eni veznici � i, a
Tko po no�i luta!
Naglasnica nenaglasnica + naglasnica naglasnica
=
izgovorni skup (izgovaraju se pono�i)

o
NAGLASNICE � nagla�ene rije�i u re�enici
Naglasnica + nenaglasnica = NAGLASNI SKUP (izgovorni skup)

o
NAGLA�ENI SLOG
Re�enica

ne. (Majka voli mene.) .me .li .vo .jka .Ma .

o
Osnovna priop�ajna jedinica. Skup rije�i ili samo jedna rije� kojom prenosimo
potpunu
obavijest. Njome izri�emo zapa�anja, spoznaje, misli, osje�aje, pitanja�
IZJAVNA Idem u kino.
UPITNA Idem li u kino?

75
USKLI�NA (osje�aji, poticanje, zahtjev) Idem u kino!

JESNA RE�ENICA Vozim bicikl.

NIJE�NA RE�ENICA Ne vozim bicikl.

o
Re�enica mo�e biti i samo jedna rije�. Grmi! Pazi! Ho�u! (KRNJA RE�ENICA)
o
Rje�ca ne se pi�e odvojeno od glagola (ne ga�a), osim nisam, nisi, nije, nismo,
niste, nisu,
nemam, nema�, nemoj
o
Red rije�i : gramati�ko ustrojstvo odnosa me�u re�eni�nim dijelovima
�
S, P, PO = Branko se protezao zadovoljno.
P, S, PO = Protezao se Branko zadovoljno.
PO, S, P = Zadovoljno se Branko protezao.
PO, P, S =Zadovoljno se protezao Branko.

�
Promjenom reda rije�i utje�emo na obavijesnu i izra�ajnu, stilski plan re�enice
�
STILSKI NEOBILJE�EN RED RIJE�I
.
S � P � O
.
PO ispred P ako je izre�ena prilogom
RE�ENICE PO SASTAVU

1.
JEDNOSTAVNA
o
Nepro�irena (subjekt i predikat)
Mama radi.

76
o
Pro�irena (subjekt, predikat i dopune)
Vesela i lijepa mama radi u pridavaonici.

subjektni skup predikatni skup

(atribut, apozicija) (objekt, prilo�na oznaka)

o
NEIZRE�ENI SUBJEKT Stoji na prozoru. (On)
o
BESUBJEKTNA RE�ENICA Mir posvuda.
o
NEOGLAGOLJENA RE�ENICA (krnja re�enica)
Dobra ve�er!Laku no�! U pomo�! Opet onaj tvoj zvi�duk s Bukovca.

o
RE�ENICA S VI�E ISTOVRSNIH DIJELOVA
Svirao si violinu.

Svirao si violinu i glasovir.

Svirao si glasovir.

2. SLO�ENA (sastoji se od dviju ili vi�e samostalnih re�enica, ima dva ili vi�e
predikata) Dje�ak Branimir �ita knjigu, a mala Iva crta pticu.
bezvezni�ka vezni�ka
� � �
Re�eni�ni niz (nizanje) zavisno slo�. nezavisno slo�.
(uvr�tavanje) (povezivanje)
77
o
SKLAPANJE RE�ENICA
�
Nizanjem pri �emu se sure�enice odvajaju zarezom i nastaje bezvezni�ka nezavisno
slo�ena re�enica -RE�ENI�NI NIZ
Napolju je bilo gadno jesensko vrijeme, ki�a lijevala kao iz kabla.

�
Uvr�tavanjem � slo�ena re�enica u kojoj jedna sure�enica (koja ne mo�e stajati kao
zasebna re�enica) dopunjava drugu � ZAVISNO SLO�ENA RE�ENICA
Tko da se �udi �to se ve� od deset sati ujutro uzesmo kartati.

Obja�njenje �u�enja �EMU?

ZAVISNO SLO�ENE RE�ENICE

o
Veznici su da, dok, jer, ako, kao
Knjiga nije skupa, jer je imala oko pola kile.
ne mo�e stajati samostalno

o
Odnosne zamjenice �to, tko, koji
U knji�nici sam vidio �ovjeka ��..koji je najte�e brojeve odmah zapamtio.
Glavna sure�enica
Zavisna sure�enica

o
Prilozi gdje, kako, koliko�
o
Vezni�ki skupovi budu�i da, nego �to�.
o
red sure�enica u zavisno slo�enoj re�enici
�
ako je glavna re�enica na prvome mjestu, zovemo to normalnim, uobi�ajenim redom
re�enica i ne odvaja se zarezom
78
�
ako zavisna re�enica prethodi glavnoj, takav red u re�enici zovemo obrnuti
(inverzija) red re�enica i uvijek se odvaja zarezom
1.1.
PREDIKATNA RE�ENICA � naj�e��i veznici su odnosne zamjenice tko,�to, koji.
Mo�e se povezati i veznikom da, a ponekad slu�bu rije�i mo�e imati prilog (ne
odvaja se
zarezom) �TO?
Zima je ove godine da hladnija ne mo�e biti.
Mudrost je kad i u �utnji nalazi� odgovor.
Pravo bogatstvo je �to zna�. (dva predikata)

1.2.
SUBJEKTNA RE�ENICA -naj�e��i veznici su odnosne zamjenice tko,�to, koji
(odvaja se zarezom kada je u inverziji) TKO?

Te�ko je znati �to �e se zbiti. �to �e se zbiti, te�ko je znati.

Brat mi je tko mi dobro �ini. Tko mi dobro �ini, brat mi je.

1.3.
OBJEKTNA RE�ENICA � naj�e��i veznik je da, ali veznici su i druge vezni�ke rije�i:
prilozi kad, gdje, kako�, te odnosne zamjenice �to, tko� (ne odvaja se zarezom,
osim
kada je u inverziji � rijetko � ili ako se nabraja vi�e objektnih re�enica)
Vidim da me smatra� ozbiljnom.
Voljela bih kad bih imala vi�e vremena.
Koliko smo znoja prolili, nikada ne�e znati.
Ni ne slute da nam je igra sve, da nam je ona najva�nija stvar na svijetu.

�
Preoblikom upravnoga u neupravni govor nastaje objektna re�enica
V PON

FORA Nikad nisam doznao �to se to�no dogodilo.

Nikad nisam doznao istinu. (ako prvu re�enicu mo�emo izmijeniti kao u
primjeru sigurni smo da je objektna re�enica!!!!!)

1.4.
ATRIBUTNA RE�ENICA � naj�e��i veznici su odnosne zamjenice koji, �to, �iji,
kakav; veznik mo�e biti i da, a slu�bu veznika mogu imati i prilozi kada, gdje�
(obi�no
dolazi iza imenice � ili neke imenske rije�i � koju dopunjava i ne odvaja se
zarezom)
79
Ulica je zakr�ena automobilima �to nestrpljivo trube.

o
odvaja se zarezom:

�
kada se nabraja vi�e atributnih re�enica uz istu imenicu
Vrijedni su divljenja ljudi koji znaju, koji umiju, koji mogu i koji ho�e.
�
Kada se atributna sure�enica isti�e ili je naknadno dodana
Ima li �to ugodnije od gradina, gdje s grana pada ti�ina kao tuga s
trepavica?
�
Kad je atributna sure�enica umetnuta
Sa akcenta, koji mu daju naro�ito izra�ajne mogu�nosti, on je neobi�no�
1.5.
PRILO�NE RE�ENICE
o
MJESNA, VREMENSKA I NA�INSKA RE�ENICA � veznici su prilozi (mjesni,
vremenski i na�inski), te neki vezni�ki skupovi (ne odvajaju se zarezom ako su iza
glavne re�enice)
Ti�ina je zavladala kuda je on pro�ao.

Slu�ala ga je kao da je op�injena.

.
MJESNA RE�ENICE je zavisno slo�ena re�enica u kojoj zavisna sure�enica
dopunjuju glagol glavne re�enice kao oznaka mjesta. Slu�bu veznika vr�e
mjesni prilozi gdje, kamo, kuda, otkuda, odakle, dokle.

Idi kamo ti je nare�eno. Oti�ao je otkud je i do�ao.

.
VREMENSKA RE�ENICA je on zavisno slo�ena re�enica u kojoj zavisna
sure�enica dopunjuju glagol glavne re�enice kao oznaka vremena. Slu�bu
veznika vr�e vremenski prilozi kad, otkad, dokad po�to, veznik dok, zamjenica
�im te skupovi rije�i prije nego, tek �to, istom potom.

Nije za�utio otkako je do�ao. Prije nego li �e po�i, pozvao je sve prijatelje.
Kad je zavladala tema, uhvatio me strah.

80
.
NA�INSKE RE�ENICE su zavisne slo�ene re�enice u kojoj zavisna sure�enica
dopunjuje glavnu kao oznaka na�ina. Odgovaraju na pitanje kako? Slu�bu
veznika u na�inskoj re�enici vr�e rije�i kako, kao �to, kao da, nego �to, nego
da�

Govorio je kao da je glumac. Lijepo mu je u crti�u kao da je u dje�jem

vrti�u.

o
UZRO�NA, NAMJERNA, POGODBENA RE�ENICA, POSLJEDI�NA, DOPUSNA
.
POSLJEDI�NE RE�ENICE su zavisno slo�ene re�enice u kojoj zavisna
sure�enica dopunjuje glavnu da bi ozna�ila posljedicu onoga �to �to se izri�e
re�enicom. Posljedi�ne re�enice odgovaraju na pitanje Kako? Koliko?

Tako se jako smijao da su mu potekle suze.

.
DOPUSNE RE�ENICE su one zavisno slo�ene re�enice u kojoj se dopu�ta
sadr�aj glavne re�eniceiako se tome protivi sadr�aj zavisna re�enice. U dopusnim
re�enicama dolaze veznici iako, makar, premda, mada.

Iako je dugo boravio u tu�ini, nije zaboravio svoj jezik.

.
UZRO�NE RE�ENICE su one zavisno slo�ene re�enice u kojoj zavisna
sure�enica dopunjuje glagol glavne sure�enice kao oznaka uzroka. Slu�bu
veznika u uzro�nim re�enicama vr�i veznik jer prilozi kako i kad, zamjenica
�to i skupovi rije�i budu�i da, zato �to, zbog toga �to, s obzirom na to �to.

Uvi�ao je sve to jer nije bio prazne glave. Budu�i da svi nisu mogli govoriti
u isti �as, nastala je graja.

.
NAMJERNE RE�ENICE su zavisno slo�ene re�enice u kojoj zavisna sue�enica
ozna�ava namjeru s kojom se vr�i radnja u glavnoj re�enici. Namjerne re�enice
odgovaraju na pitanja: radi �ega? s kojom svrhom? s kojom namjerom?

Sve bih dao samo da mi se vrati. �urno sam je prekinuo da ne bi

zakomplicirala pri�u.

.
POGODBENE RE�ENICE su one zavisno slo�ene re�enice u kojima se izri�e
pogodba ili uvjet potreban da se izvr�i radnja glavne re�enice. Slu�bu veznika
81
u pogodbenim re�enicama vr�e veznici ako, da, prilozi kad, li ukoliko,
skupovi rije�i samo ako, samo da, samo kad.

�
Razlikujemo tri vrste pogodbenih re�enica:
.
stvarne pogodbene re�enice -sadr�aj glavne re�enice ostvaruje se
ako se ostvari uvjet sadr�an u pogodbenoj re�enici. Veznici su
ako, ukoliko.

Ako vam prodamo zemlju, morate po�tivati vodu.

.
mogu�e pogodbene re�enice -mogu�e je ostvarenje sadr�aja
glavne re�enice ako je mogu�e ostvarenje sadr�aja zavisne
re�enice. Predikat zavisne sure�enice uvijek je u kondicionalu I.
Po�inje veznikom ako.

Ako bi se javili, posjetili bismo ih.

.
nestvarne ili irealne pogodbene re�enice -da je mogu�a pogodba
bilo bi mogu�e i ostvarenje sadr�aja glavne re�enice. Te re�enice
u zavisnoj sure�enici imaju sada�nje ili pro�lo vrijeme i veznik da,
a u glavnoj kondicional.

Da postoji �udo, ja bih ti vjerovao

�
Povezivanjem � povezivanje jednostavnih re�enica u slo�enu veznikom pri �emu su
sure�enice me�usobno nezavisne (mogu se izdvojiti u samostalne zasebne re�enice) �
NEZAVISNO SLO�ENA RE�ENICA

Sjedili smo u Brezovici i igrali tarok.

(Sjedili smo u Brezovici. Igrali smo tarok.)

NEZAVISNO SLO�ENE RE�ENICE

82
1.1.
SASTAVNE � povezuju se sastavnim veznicima i, pa, te, ni, niti (u pravilu se pi�u
bez
zareza)
o
mogu se odvajati zarezom:
�
ako je druga sure�enica naknadno dodana
Na nebu se nakratko pojavio mjesec, i ve� ga nema.

�
ako je sastavna re�enica slo�ena od vi�e sure�enica koje su povezane istim
veznikom
Plesa�i se raduju, i ple�u, i pjevaju, i grohotom se smiju.

�
�ele li se posebno isticati, sure�enice se mogu nizati (u re�eni�ni niz), a
posljednja se povezuje veznikom
Ivan nas je doslovno ugurao u kupaonicu pred ogledalo, zgrabio na�e ruke,
tutnuo u njih ogromnu kutiju u�vr��iva�a i pokazivao �to da u�inimo s njim.

o
Mo�e biti sklopljena od vi�e sure�enica povezanih razli�itim veznicima (tada u
pravilu
nema zareza)
Ivan nas je doslovno ugurao u kupaonicu pred ogledalo i zgrabio na�e ruke te
tutnuo u njih ogromnu kutiju u�vr��iva�a pa pokazivao �to da u�inimo s njim.

o
Zanijekane sure�enice obi�no se povezuju u sastavnu veznikom ni ili niti koji se
javljaju
dva puta pa je tada glagol bez nije�nice
Hrvoje nije veseo. Ne ple�e.

Niti je Hrvoje veseo niti ple�e.

o
Sastavne re�enice mogu biti i neoglagoljene
Ni prvi ni zadnji. (Nismo prvi. Nismo zadnji.)

1.2. RASTAVNE � povezuju se rastavnim veznikom ili (u pravilu se pi�u bez zareza)
Stalno je umoran. Zbog ne�ega je (stalno) ljut.
Stalno je umoran ili je zbog ne�ega ljut.

83
o
Mogu se odvajati zarezom:
.
Ako je druga sure�enica naknadno dodana (u govoru se tada podi�e re�eni�na
intonacija)

Stalno je umoran ili je zbog ne�ega ljut.

Stalno je umoran, ili je zbog ne�ega ljut.
Je li bolestan, ili se zaljubio?

.
Ako se veznik ili javlja vi�e od dva puta, tj. Ako je re�enica sklopljena od vi�e
sure�enica

Ili samo odmahne rukom, ili promrmlja ne�to nerazumljivo, ili mi okrene
le�a.

o
Veznik ili �esto se javlja dva oputa: uz svaku sure�enicu.
Ili je bolestan ili se zaljubio.

o
Rastavne re�enice mogu biti i neoglagoljene (umjesto udvojenih veznika ili-ili mo�e
se
pisati i bilo-bilo)
Bolest ili ljubav?
Ili ona ili ja. Bilo ona bilo ja.
Ili no� ili dan. Bilo no� bilo dan.

1.3. SUPROTNE � povezuju se suprotnim veznicima ali, nego, no, ve� (odjeljuju se
zarezom)
Gleda,a ne vidi. Stalno mi ne�to govori, ali ja ga ne slu�am. Trpio sam ga danima,
no sada mi ga je dosta.

o
Ako nego dolazi poslije komparativa (pridjeva), ne odvaja se zarezom
Bolje je ponekad i popustiti nego uvijek biti u sukobu s drugima.
Jabuka je ukusnija i zdravija nego banana.

o
Suprotne re�enice mogu biti i neoglagoljene (posebno ako je u objema sure�enicama
isti
glagol)
84
Jedna, ali vrijedna. Nije �ovjek nego (je) ptica. Pojeo je odrezak, ali ne (nije
pojeo)
salatu.

o
Suprotna re�enica mo�e se povezati s re�eni�nim nizom ili sastavnim re�enicama
Govorila mu je majka, ponavljao i otac, ali njemu to ni�ta nije zna�ilo.

1.4.
ISKLJU�NE (IZUZETNE) � povezuju se isklju�nim veznicima samo, samo �to,
jedino, jedino �to, tek, tek �to (uvijek se odjeljuju zarezom)
Preko tjedna je mirovao, tek je nedjeljom izlazio u �etnju.

1.5.
ZAKLJU�NE � povezuju se zaklju�nim veznicima dakle, stoga, zato (uvijek se odvajaju

zarezom)
Brzo smo zavr�ili zada�u, dakle ostatak poslijepodneva nam je slobodan.

1.6.
RE�ENI�NI NIZ � nema veznika, re�enice su nizane
Udobno se smjestila u naslonja�, slu�ala njih dvojicu za glasovirom, smje�ila se.

DIJELOVI RE�ENICE (SLU�BA RIJE�I)

o
PREDIKAT
o
SUBJEKT
o
OBJEKT
o
PRILO�NE OZNAKE
o
ATRIBUT
o
APOZICIJA
85
1.1. PREDIKAT � osnovni dio re�enice (kao vrsta rije�i je glagol, kazuje �to tko
radi)
�
GLAGOLSKI (glagol u nekom licu) Vlak je krenuo.
�
IMENSKI (pom. glagol i imenska rije� � imenica, pridjev, zamjenica ili broj u
nominativu) Dan �e biti lijep.
�
NEOGLAGOLJENA RE�ENICA (krnja re�enica)
Dobra ve�er! Laku no�! U pomo�!

DOPUNE GLAGOLU (PREDIKATU) SU OBJEKT I PRILO�NA OZNAKA

1.2. OBJEKT � dopuna predikatu kojom se ozna�uje predmet radnje (koga ili �to, koga
ili
�ega)
Dario otvara prozor.
Roditelji �itaju vijest.

o
OBJEKTNI SKUP � atribut + apozicija kojima je kazan objekt
Lije�io je gospodu, trnjanske seljake.

o
IZRAVNI OBJEKT (akuzativ ili genitiv)
Javljam vijest.

o
NEIZRAVNI OBJEKT (genitiv, dativ, lokativ i instrumental)
Pri�am o patuljcima.
Bojim se rata.

�
PRIJEDLO�NI � prijedlog + imenica ili zamjenica u genitivu, akuzativu,
lokativu, instrumentalu
86
1.3.
PRILO�NE OZNAKE � dopuna predikatu koji ozna�uje okolnosti obavljanja glagolske
radnje (kao i prilozi)
o
MJESTA ( gdje, kamo, kuda, odakle, dokle ) Vidra je u jezeru.
o
VREMENA ( kada, otkad, dokad ) Pobjegla je maloprije.
o
NA�INA ( kako, na koji na�in ) Pobjegla je kriomice.
o
UZROKA ( za�to, zbog �ega ) Pobjegla je zbog de�ka.
o
KOLI�INE ( koliko) Sme�a je previ�e.
1.4. SUBJEKT � dopuna predikatu (kao vrsta rije�i mo�e biti imenica ili zamjenica
(ali i broj,
pridjev, te glagol u infinitivu, kazuje tko �to radi)
Vlak je krenuo. - imenica
On �e biti lijep. - zamjenica
Dva su pogo�ena. - broj
Prvi je pobjegao. - broj
Uporni uspijevaju u svom naumu. � pridjev (poimeni�ni � pridjev se pona�a

kao imenica)
Pogoditi je va�no. - glagol

o
BESUBJEKTNA RE�ENICA Mir posvuda. �iri se selom i gradom. Bez prestanka
sipi.
o
S NEIZRE�ENIM SUBJEKTOM Pitao sam ga za savjet. (ja)
DOPUNE IMENICI (SUBJEKTU) SU ATRIBUT I APOZICIJA

1.5. ATRIBUT � dopuna subjektu (pridjev, zamjenica, broj) (ako je uz jednu imenicu
vi�e
atributa, zarezom se odvajaju kad se usporedno nabrajaju)
Vidjela sam sive, opasne oblake. ili Vidjela sam sive i opasne oblake.
Ovo su sivi opasni oblaci.

o
PRIDJEVSKI (pridjev, zamjenica, broj)
Njegovo lice bilo je neobi�no.

87
Prvi dje�ak ide na �elo kolone.

o
IMENI�KI (imenica ili posvojni pridjev)
Pjev ptica odjekuje �umom.
Pti�ji pjev odjekuje �umom.

1.6.
APOZICIJA � imenica koja pobli�e ozna�ava subjekt (drugu imenicu)
Knji�evnik August �enoa napisao je knjigu �Zlatarevo zlato�.

o
APOZICIJSKI SKUP (atribut + apozicija)
Znameniti knji�evnik August �enoa objavio je mnogo knjiga.
atribut + apozicija = apozicijski skup
August �enoa, znameniti knji�evnik, objavio je mnogo knjiga.

atribut + apozicija = apozicijski skup

-
kada se apozicija (ili apozicijski skup) na�e iza imenice odvaja se zarezom

SRO�NOST (KONGRUENCIJA) � slaganje subjekta i predikata u licu, broju i rodu.

o
uz zamjenicu VI predikat je uvijek u mno�ini i mu�kom rodu
UPRAVNI I NEUPRAVNI GOVOR

o
UPRAVNI GOVOR je to�no navo�enje ne�ijih rije�i. U govoru se ozna�uje posebnom
intonacijom, a u pismu navodnim znakovima.
�Ne znam�, slagao je Marko.
upravni govor re�enica obja�njenja

88
Marko je slagao: �Ne znam.�

�
Re�enicu upravnoga govora po�injemo velikim slovom. Re�enicu obja�njenja
pi�emo malim slovom
�
Ako je upravni govor upitna ili uskli�na re�enica, upitnik i uskli�nik stavljamo
prije
navodnih znakova, re�enicu obja�njenja pi�emo malim slovom i ne odvajamo zarezom.
�Ovdje u razredu? � gledao ga je Ivo.

�
U tiskanom tekstu navodni znakovi mogu biti i � �, a njih i zarez mo�e zamijeniti
crtica.
�Nije stvar u tome�, objasnio je Tomo.
- Nije stvar u tome - objasnio je Tomo.
o
NEUPRAVNI GOVOR je preoblikovani upravni govor s veznikom da ispu�taju�i
navodnike i mijenjaju�i, po potrebi, glagolsko lice.
�Nije stvar u tome�, objasnio je Tomo. Tomo je objasnio da nije stvar u tome.
Profesor je rekao Ivanu: �Pri�i prozoru.�
Profesor je rekao Ivanu neka pri�e prozoru.

Rje�nik

1. LEKSEM (leksik, leksikologija, leks. discipline, vi�ezna�nost leksema)

o
Leksem je oblik punozna�ne rije�i koji sa�injava ukupnost njezinih gramati�kih
oblika i
leksi�kih zna�enja.
�
Jednozna�ni su oni leksemi kod kojih su opseg sadr�aja i opseg jednog zna�enja
podudarne veli�ine.
89
�
Vi�ezna�ni su oni leksemi �iji se sadr�aj sastoji od dvaju ili vi�e zna�enja.
(npr. gimnazija ima zna�enje zgrade, ali i zna�enje "svi profesori i u�enici";
metafora, metonimija , sinegdoha su rije�i prenesena zna�enja)

o
Leksik �ine svi leksemi nekog jezika, u na�em slu�aju svi leksemi hrvatskog jezika.

o
Mo�e biti:
� op�i ili op�euporabni - rije�i koje svim govornicima jednog jezika zna�e isto
�
stru�ni nazivi ili termini -rije�i koje se upotrebljavaju me�u stru�njacima
pojedinih
struka
o
Leksikologija je grana jezikoslovlja koja prou�ava i opisuje leksik, rje�nik nekog
prirodnog
jezika postavljaju�i pri tome i sva op�a pitanja koja se odnose na rije� kao
temeljnu jedinicu
jezika.
o
Leksikologija se dijeli na nekoliko vi�e manje osamostaljenih ogranaka, a svaka od
njih
potanko prou�ava neki odje�ak hrvatskog jezika. To su:
�
tvorba rije�i -prou�ava tvorbenu strukturu dosada�njih rije�i daju�i pravila za
tvorbu
novih
� frazeologija - prou�ava frazeme
� onomastika - govori o zna�enju i tvorbi vlastitih imena
�
nazivoslovlje (terminoligija) - prou�ava stru�ne nazive i termine
�
leksikografija -umije�e sastavljanja i pisanja rje�nika
2. SINONIM I SINONIMIJA
o
Sinonimi su leksemi (rije�i) koji pripadaju istoj vrsti rije�i, imaju razli�iti
izraz, a isti sadr�aj.
npr. tuga - �alost; veselje- radost
o
Sinonimija je semanti�ki odnos izme�u dvaju ili vi�e leksema koji pripadaju istoj
vrsti rije�i,
imaju razli�iti izraz i jednak sadr�aj.
o
Sinonime dijelimo:
�
prema zamjenjivosti na.
.
bliskozna�nice (sinonimi zamjenjivi samo u nekim kontekstima)

90
generacija - pokoljenje - nara�taj

generacija se mo�e odnositi na ljude, �ivotinje i stvari

nara�taj samo na ljude i �ivotinje
pokoljenje samo na ljude

.
istozna�nice (sinonimi zamjenjivi u svim kontekstima)

tuga- �alost

�
prema pripadnosti standardnom jeziku na:
.
standardnojezi�ni sinonim (pripadaju standardnom jeziku)

.
nestandardnojezi�ni sinonimi (ne pripadaju standardnom jeziku)

kulja, top, komad, oscar - sinonimi za negativnu ocjenu

3. HOMONIMIJA, HOMONIMI
o
Homonimija je izjedna�enje izraza dvaju leksema razli�ita zna�enja.
o
Homonimi su leksemi jednakih izraza, a razli�itog sadr�aja. Da bi za dva leksema
mogli re�i da
su homonimski parnjaci moraju ispuniti sljede�e uvjete, a to su:
�
moraju imati razli�ita zna�enja
�
izrazi moraju biti jednakog fonemskog sastava
�
moraju imati iste prozodijske zna�ajke (isti naglasak)
�
moraju se jednako pisati
o
Razlikujemo dvije vrste homonima
�
obli�ni ili morfolo�ki -podudarnost izraza vezana je uz odre�ene morfolo�ke
kategorije

odnosno uz pade�, vrijeme ili lice.

N jd. unuk G mn. unuka
N jd. unuka G mn. unuka

�
leksi�ki - podudarnost nije morfolo�ki uvjetovana
para > 3l.jd. glagola parati kosa > vlas na glavi
para> G mn. imenice para kosa > oru�e

.
Ako se dva leksema razlikuju
homografima - istopisnicama.
.
Ako se dva leksema razli�ito
homofonima - istozvu�nicama.
po prozodijskim zna�jkama tada govorimo o
(pas: pas, luk: luk)
pi�u, a jednako izgovaraju, govorimo o
(vi�nja -Vi�nja; bra� -Bra�)
91
4.
ANTONIMIJA, ANTONIMI
o
Antonimija je leksi�ko-semanti�ka pojava zna�enjske opreke izme�u dvaju leksema.
o
Antonimi su leksemi suprotnih zna�enja.
o
Dva leksema suprotnih zna�enja �ine antonimski par. (crn-bijel, �iv-mrtav, dobar-
lo�)
o
Antonime dijelimo :
�
po podrijetlu
.
istokorijenski - razvili su se iz istog korijena (otvoriti-zatvoriti, upisati-
ispisati)
.
raznokorijenski - razvili se iz razli�itih korijena (istina-la�, �iv-mrtav)
�
po naravi zna�enjske opreke
.
binarni antonimi -s dvoj�anom zna�enjskom oprekom ili je jedno ili drugo

(Ovo je dje�ak. Ovo je djevoj�ica.)

.
stupnjeviti antonimi izme�u dvaju antonima postoji i me�ustupanj (visok -nizak)

�
po usvojenosti
.
djelomi�na antonimija -jedan leksem je u zna�enjskoj opreci s drugim samo
jednim svojim zna�enjem tj. dan u zna�enju vrijeme od izlaska do zalaska sunca

(dan-no�)

.
vi�estruka antonimija -leksem ima vi�e zna�enja, a suprotan je drugom leksemu
samo jednim od zna�enja (star-nov, star-mlad, star-moderan)

5.
VREMENSKA RASLOJENOST JEZIKA
o
Vremenska raslojenost pokazuje kako se leksik razvijao u povijesnim tjekovima, kako
je
pratio povijesna, dru�tvena i kulturna zbivanja. S obzirom na u�estalost uporabe
rije�i u
pojedinom razdoblju postoji:
�
AKTIVNI LEKSIK -�ine rije�i koje su �esto u uporabi, razumljive su ve�ini govornik
hrvatskoga jezika, neutralno se rabe u jezi�noj komunikaciji.
92
�
PASIVNI LEKSIK -�ine rije�i koje su zastarjele te zbog svojeg sadr�aja ili izraza
predstavljaju neobi�nost za suvremene govornike, ali i one rije�i koje jo� nisu
u�le u
op�u uporabu.
.
historizmi -rije�i koje nisu u �estoj uporabi jer su se izmijenile
dru�tvenopovijesne
okolnosti (ban, krinolina, grof, mjesna zajednica�)
.
arhaizmi -zastarjele rije�i koje su dijelom pasivnog leksika postale zato �to su
ih zamijenile druge rije�i iz sljede�ih razloga:
-izrazni arhaizmi kod kojih se sadr�aj izri�e drugim izrazom (�islo >
broj, horugva > zastava)
-sadr�ajni arhaizmi kod kojih je zastario prija�nji sadr�aj
(luka=livada, vra�=doktor)
-tvorbeni arhaizmi kod kojih je zastarjela tvorbena sastavnica
(davac, primac,kraljski)

.
nekrotizmi -leksemi karakteristi�ni za leksik jednog pisca, leksikografa,
knji�evnika koji nikad nisu postali aktivnim dijelom op�eg leksika. (ljesit-drven,
mno�ba- mno�enje�)

.
knji�ki -leksemi koji se bez obzira na svoju starost pojavljuju samo u knjigama
ili rje�nicima (mirisnica-parfumerija, mudrac-filozof, brodokr�je-brodolom,
kamenarnica-kamenolom)

6. LEKSIK "NA PRIJELAZU"

o
Granica izme�u aktivnog i pasivnog leksika nije �vrsta jer rije�i mogu prelaziti iz
jednog
u drugi.
o
To su:
�
zastarjelice su leksemi koji se sve rje�e rabe u standardnome hrvatskom jeziku pa
je
pitanje vremena kada �e potpuno prije�i u pasivni leksik (ferije, fiskultura,
koristovati�)
�
pomodnice su leksemi koji ozna�uju neku pomodnu pojavu (dol�evita, kafi�,
�ips,tenisice�)
�
o�ivljenice su leksemi koji se iz pasivnog rje�nika postupno vra�aju u aktivni
(djelatnik,
du�nosnik, bojnik, �asnik, glede�)

�
novotvorenice su leksemi koji nastaju iz dru�tvenih i komunikacijskih potreba, a
jo�
nisu u�le u leksik standardnog jezika. Novotvorenice nastaju uobi�ajenim tvorbenim
93
na�inom i mogu biti prihva�ene kao dio aktivnog leksika. Ponekad je razlog nastanka

tvorenice puristi�ki tj. nastaojanje da se hrvatskom rije�i zamijeni posu�ena

(dalekovidnica-televizija�)

Podvrsta novotvorenica su individualne novotvorenice koje se javljaju u

knji�evnim djelima.

7. PODRU�NA RASLOJENOST JEZIKA

o
Podru�na raslojenost jezika pokazuje kako je jezik rasprostranjen na odre�enom
prostoru. Po veli�ini jezi�nog podru�ja na kojemu su rasprostranjeni, podru�no
ograni�eni leksemi su:
�
lokalizmi su rije�i svojstvene mjesnom govoru (Dubrovnik, gospar-gospodin; Split,
vrtojak-zvrk�)
�
regionalizmi su rije�i koje se upotrebljavaju na velikom dijelu nekog narje�ja, ali
ne na
njegovom �itavom podru�ju (�tednjak- �paher, �paker, �paret, �parhet, �poret)
�
dijalektizmi su rije�i pro�irene na cijelom podru�ju nekog narje�ja (�akavizmi,
kajkavizmi �tokavizmi)
8. FUNKCIONALNA RASLOJENOST LEKSIKA
o
Zbog svog funkcinalnog ograni�enja sve se rije�i ne pojavljaju jednako �esto u
svakom
tekstu.
o
Zbor rije�i ovisi o funciji teksta.
o
Stilistika prou�ava funkcionalnu stranu uporabe jezi�nih jedinica.
o
Stil je na�in pisanja odnosno odnosno izbor jedne od vi�e mogu�nosti za izricanje
istog
sadr�aja. Svaki funkcionalni stil oblikovao se istodobnim djelovanjem triju
�imbenika:
�ovjeka,dru�tva i jezika.
o
Funkcionalni stilovi hrvatskoga standardnog jezika su:
�
knji�evno - umjetni�ki stil (subjektivnost, osje�ajnost, prenesena zna�enja)
�
publicisti�ki stil (objektivnost i sa�etost, ali pristupa�an na�in izlaganja s
dosta
individualnih crta)
�
znanstveni stil (objektivnost, misaonost, uporaba stru�nih termina pojedinih
znanosti)
�
administrativni stil (objektivnost, sa�etost iskaza, leksem ograni�en ustaljeno��u
pravila za sastavljanje spisa)
�
razgovorni stil (svojstven je ponajprije usmenoj komunikaciji)
94
.
uporaba kolokvijalizama -leksema na granici standardnog jezika i

dijalektizama

.
uporaba �argonizama tj. jezika zatvorene skupine

.
uporaba vulgarizama tj. uporaba prosta�kih i nepristojnih rije�i

Hrvatski jezik

95
 KNJI�EVNI JEZIK

GOVORI

�NARODNI
o
�tokavski (jekavski)
o
�akavski (ikavski)
o
Kajkavski (ekavski)
�ZAVI�AJNI
�MJESNI
Jezik

o
sredstvo -sporazumijevanja i zra�avanja
o
Priop�iti i primiti poruku, dakle sporazumijevati se ili komunicirati, mo�emo na
razli�ite
na�ine:
�
znakovima (signalima), kao �to su npr. prometni znakovi, crveno svjetlo na
semaforu,
plavo rotiraju�e svjetlo policijskoga automobila, crveni kri� na vozilu hitne
pomo�i...
�
pokretima tijela, npr. kimanje glavom lijevo-desno kad �elimo re�i �ne� ili kimanje

glavom gore-dolje kad ne�to potvr�ujemo, ka�iprst podignut prema gore kao znak
upozorenja ili prijekora...
�
jezikom, npr. razgovorom ili pisanjem poruka, odnosno jezikom u njegovome usmenom
obliku ili pak jezikom u njegovome pisanom obliku.
RAZVITAK HRVATSKOGA JEZIKA

o
Trpimirova darovnica � najstariji sa�uvana isprava jednog vladara (latinski jezik)
o
Branimirov natpis � prvi put se spominje ime Hrvat (latinski jezik)
o
1847. u Hrvatskom saboru hrvatski jezik progla�en slu�benim jezikom
o
PISMA � glagoljica, latinica, �irilica
96
1.1. OP�ESLAVENSKI KNJI�EVNI JEZIK
o
rad sv. �irila i Metoda, vokalni sustav op�eslavenskog jezika, redakcije, pismo -
glagoljica i
�irilica
o
Op�eslavenski knji�evni jezik (staroslavenski, starocrkvenoslavenski) je prvi
slavenski
zapisani jezik. To je ujedno i prvi knji�evni jezik, a djelo je Konstantina -
�irila i Metoda.
o
Nastao na prijelazu iz 9. u 10.st., a utemeljen na mjesnom govoru Slavena iz
okolice Soluna,
nije se mnogo razlikovao od ostalih slavenskih jezika me�u kojima su razlike tada
bile daleko
manje nego danas.
o
Taj jezik je zapravo bio knji�evnojezi�na tvorba u odnosu na ishodi�ni
ju�noslavenski
(makedonski) dijalekt. Bio je oboga�en gramati�ki i leksi�ki, nije se podudarao ni
s jednim od
�ivih narodnih slavenskih govora, a bio je razumljiv svim Slavenima. Slu�io je
gotovo kao
nadnacionalni, zajedni�ki jezik svih Slavena pa se u novijoj literaturi i naziva
op�eslavenski
knji�evni jezik.
o
Na taj jezik bra�a �iril i Metod potkraj 9. stolje�a prevode liturgijske knjige
(potrebne za
�irenje kr��anstva) te odlaze u tada�nju Moravsku i Panoniju. Najstariji pisani
spomenici ne
potje�u iz tog doba budu�i da su nakon Metodove smrti 885. uni�teni, no sa�uvani su
u
prijepisima iz 10. i 11.st.
o
U znanstvenoj literaturi o nazivu toga prvog jezika, dakle iz kraja 9.st., nema
jedinstvenog
naziva pa se uz naziv staroslavenski javlja i crkvenoslavenski pa i starobugarski
te najnovije
op�eslavenski.
o
U nas se starocrkvenoslavenskim jezikom naziva nesa�uvan (u spisima nepotvr�en)
�irilometodski jezik 9.st.
o
Staroslavenskim jezikom naziva se onaj iz 10. i 11.st. sa�uvan u odre�enom broju
crkvenih
spisa (tzv. kanonski spisi).
o
Na osnovi staroslavenskih spomenika pisanih glagoljicom i �irilicom opisan je
staroslavenski
jezik. Imao je trinaest otvornika a, e i, o, u, (jer), (jor), e (jat), y (jeri), e,
o, r, l. Glasovi jer
(meki, prednjojezi�ni) i jor (tvrdi, stra�njojezi�ni) po svojoj prirodi bili su
uvijek kratki, u
uporabi �esti jer je u staroslavenskom jeziku vladao zakon otvorenih slogova tj.
nijedan
slog nije mogao zavr�iti zatvornikom. Na njihovom mjestu u dana�njem jeziku stoji
glas a ili
ni�ta.Vrlo je poznat glas jat. Pouzdano se ne zna kako se izgovarao, po prirodi je
bio dug, a
pretpostavlja se da je bio sli�an glasu e s izgovorom ovisno o susjednim glasovima
te nije bio
jednak u krajevima i vremenima. Danas je u jeziku na mjestu tog glasa ie koji se
pi�e sa ije,
je , e, i. Staroslavenski je imao i dva nosna vokala e, o koja su zamijenjena e >
e, o > o ili u.
97
Glas jeri u hrvatskom je zamijenjen glasom i. Uz vokalno r postojalo je vokalno l.

Me�utim, tijekom vremena taj se op�eslavenski jezik mijenjao, jer su se u njega

spontano
unosile neke crte �ivih govornih jezika (glasovi i rje�nik). Tako su nastali
modificirani,
govornom jeziku prilago�eni oblici koji su se nazvali redakcijama op�eslavenskog
jezika
(hrvatskosrpska, �e�ka, bugarska, makedonska, panonskoslavenska). Tako se za
hrvatski tip
upotrebljavao naziv op�eslavenski knji�evni jezik hrvatske reakcije ili
staroslavenski jezik
hrvatske redakcije. Budu�i da Slaveni nisu imali svog pisma, �iril je 863. sastavio
posebno
pismo glagoljicu, a ubrzo je nastala i �irilica , nazvana po �irilu jer se mislilo
da ju je on
sastavio. Stari tip glagoljice naziva se obla, a u Hrvatskoj se razvio novi tip -
uglata ili
hrvatska glagoljica.

1.2 HRVATSKI JEZIK OD 15. DO 19. STOLJE�A

o
15.st. je doba procvata hrvatske kasne srednjovjekovne knji�evnosti i prvi po�etak
svjetovne
knji�evnosti. Koriste se tri jezika tj. latinski (slu�beni jezik Crkve i europskog
kulturnog kruga),
hrvatska redakcija op�eslavenskog knji�evnog jezika te hrvatski (narodni) jezik.
Sve je sna�nije
preplitanje raznorodnih dijalekatskih elemenata u osnovnu �akavsku strukturu tj.
�tokavizama i
kajkavizama. Rabe se i tri pisma: glagoljica, latinica i �irilica (tzv. bosan�ica).
U 15.st. tiskane
su prve knjige (knjige tiskane do 1500.g. zovu se INKUNABULE) i to:
MISAL PO ZAKONU RIMSKOGA DVORA, 1483.

BREVIJAR PO ZAKONU RIMSKOGA DVORA, 1491.

Misal je knjiga molitava i pjesama koje se pjevaju u katoli�kom bogoslu�ju,

brevijar knjiga
molitava i pjesama za sve�enike. Hrvatski humanisti�ki pisci pi�u na latinskom
jeziku
uklju�uju�i se tako u jezi�no-kulturni europski krug.

o
16.st. vrijeme je potpune regionalne razdrobljenosti te vrijeme po�etaka hrvatskih
pokrajinskih
knji�evnosti. Uza svu pokrajinsku odjelitost, knji�evna djela ipak pokazuju da je
to zapravo
stolje�e nastavljenih knji�evno jezi�nih veza i utjecaja, a zbog migracije
stanovni�tva dolazi i do
mije�anja hrvatskih govora svih triju narje�ja.
�
Dubrova�ko-dalmatinska knji�evnost (�iji su glavni predstavnici M. Maruli�, D�.
Dr�i�,
�. Men�eti�, H. Luci�, P.Hektorovi�, P. Zorani�, M. Dr�i�) rabi u svom jeziku
�akavsko
-ikavske elemente odnosno primje�uje se �akavska i �tokavska stilizacija hrvatskoga
knji�evnog jezika.
98
�
Na sjeveru Hrvatske (Zagreb-Vara�din) javlja se u drugoj polovici 16.st.
knji�evnost na
kajkavskom narje�ju: prijevod latinskog djela Decretum tripartitum Ivana Pergo�i�a
(1574.) te djela Antuna Vranca, Kronika kratka i Pastila.
U tom razdoblju hrvatski jezik postaje i sadr�ajem jezikoslovnih djela. Krajem
stolje�a
pojavljuje se najva�nije leksikografsko djelo toga razdoblja prvi hrvatski tiskani
rje�nik
(1595.). Objavio ga je Faust Vran�i� pod naslovom Dictionarium quinque
nobilissimarum
linguarum latinae, italicae, Germanicae, dalmaticae et ungaricae (Rje�nik pet
najplemenitijih europskih jezika latinskoga talijanskoga, njema�koga dalmatinskoga
tj.
hrvatskoga i ma�arskoga jezika). U njemu se ogleda najva�nija jezi�na tendencija
toga
razdoblja � me�udijalektalno pro�imanje u knji�evnom jeziku. Ponajprije, to je
rje�nik
�akav�tine, ali ima u njem �tokavskih i pone�to kajkavskih rije�i.

o
17.st. zna�i novo razdoblje u razvoju hrvatske knji�evnosti i njezina jezika. To je
doba nastanka
na�ih prvih gramatika i poja�anog leksikografskog rada, doba teorijskih i
prakti�nih poku�aja na
stvaranju jedinstvenoga knji�evnog jezika. Napokon to je doba protureformacije kada
isusovci
diljem Hrvatske otvaraju �kole te za svoj obnovljeni vjerskopu�ki rad ponovo tra�e
�to
razumljiviji i �ire prihvatljiviji hrvatski jezik. U ovom razdoblju nastaje prva
hrvatska gramatika
Bartola Ka�i�a, Institutionum linguae illyricae duo, (Dvije knjige temelja
ilirskoga jezika)
objavljena u Rimu 1604.g. To je gramatika jezika dotada�nje hrvatske pismenosti i
knji�evnosti
�to zna�i da joj je osnova �akavska, ali u njoj ima i �tokavskih elemenata. Oko
zrinskofrankopanskog
ozaljskog knji�evnog sredi�ta poznatijeg pod nazivom Ozaljski knji�evni krug
okupljaju se stvaraoci (P. Zrinski, F. K. Frankopan, K. Zrinska, I. Belostenec)
koji njeguju
mje�oviti tip knji�evnog jezika u kojem se isprepli�u raznorodna dijalekatska
obilje�ja.
Temeljna odrednica njihova stvaranja upravo i jest uporaba takvoga jezika koji
poprima ulogu
jezi�nog standarda tj. jezika knji�evnog stvaranja, javnog i privatnog
komuniciranja, ali na
ograni�enom prostoru. Na taj je na�in �ivjela zrinsko-frankopanska ideja o duhovnom

ujedinjenju Hrvata na jezi�nom jedinstvu suprotstavljaju�i se politi�koj

razjedinjenosti Hrvata.
Ideje i osnovne jezi�ne koncepcije ozaljskoga kruga odrazile su se u najzna�ajnijem
djelu starije
hrvatske leksikografije rje�niku kajkavca Ivana Belostenca, Gazophylacium koji je
objavljen
tek 1740. godine pa je tako izostao utjecaj na njegove suvremenike. Rje�nik je u
osnovi
kajkavski, no namijenjen je govornicima svih triju narje�ja i usmjeren stvaranju
jedinstvenoga
knji�evnog jezika. Na sjeveru Hrvatske (sa Zagrebom kao kulturno politi�kim
sredi�tem)
oblikuje se op�ekajkavski zajedni�ki knji�evni jezik. Najve�i kajkavski pisac
17.st. Juraj
Habdeli� izdao je 1670. kajkavski rje�nik (dvojezi�ni hrvatsko-latinski) s ne�to
nekajkavskih
99
rije�i pod naslovom Dikcionar ili re�i slovenske.U njegovom djelu Zrcalo Marijansko
(1662.)
primje�uju se elementi �tokavskog i �akavskog. U Dubrovniku je u 17.st. prevladala
novo�tokavska ijekavica. To je dubrova�ko-dalmatinski krug pisaca (I. Gunduli�, J.
Palmoti�,
Ivan Buni� Vu�i�). Pod utjecajem dubrova�ke i usmene �tokavske knji�evnosti i sve
vi�e pisaca
�akavaca ju�ne Hrvatske, prihva�a �tokavsko narje�je. Djelovanjem bosanskih
franjeva�kih
pisaca M. Divkovi�, J.ilipovi� i dr. �tokav�tina postaje presti�ni knji�evni jezik
na
ju�no�akavskom podru�ju. Va�an poticaj u tom smjeru bio je rje�nik talijanskog
isusovca
Jakova Mikalje, Blago jezika ilirskoga ili Ilirski rje�nik (objavljivan od 1649. do
1651.) To je
hrvatsko-latinsko-talijanski rje�nik, a autor je u njemu izrazio misao da bi svi
Hrvati trebali za
knji�evni jezik odabrati svoje najljep�e narje�je tj. �tokavsko. Mikalja u svome
rje�niku donosi i
kratku gramatiku hrvatskoga jezika (po uzoru na Ka�i�evu).

o
U 18.st. pojavljuju se pisci koji u knji�evni jezik unose �tokavsku ikavicu. To su
slavonski pisci
M. Antun Reljkovi�, A. Kani�li� i Vid Do�en, te dalmatinski pisci Andrija Ka�i�
Mio�i� i Filip
Grabovac. Zna�ajno je ime A. Katan�i�a koji je preveo Sveto pismo s latinskoga na
�tokavsku
ikavicu. Svi su oni dali velik doprinos oblikovanju �tokav�tine kao hrvatskoga
jezi�nog
standarda polaze�i od jezi�nog izraza narodnog stvarala�tva pribli�avanjem i
pro�imanjem
jezika hrvatskoga sjevera i juga. To je i vrijeme knji�evne stilizacije
novo�tokavskoga narje�ja.
Poja�ana je i jezikoslovna djelatnost, pojavljuju se nove gramatike i rje�nici, a
osnivaju se i
komisije za ure�ivanje latini�ke grafije. Pavao Ritter Vitezovi� jedan je od pisaca
koji su se
zalagali za jedinstveni hrvatski standardni jezik, radio je na reformi hrvatskoga
grafijskog
sustava iznose�i misao da svaki glas treba pisati uvijek istim znakom. Radilo se i
na rje�nicima
hrvatskoga jezika. Tako objavljuju: ArdelioDella Bella, Dizionario italiano,
latino, illirico Rje�nik
talijanski, latinski, ilirski (1728.)
Andrija Jambre�i�, Latinski rje�nik s obzirom na ilirski, njema�ki i ma�arski
(1742.)

1.3. HRVATSKI JEZIK U 19. I 20. STOLJE�U

o
19.st. �esto se isti�e kao presudno u razvoju hrvatskoga jezika zbog toga �to se u
njemu Hrvati
kona�no ujedinjuju u standardnom (knji�evnom) jeziku koji se temelji na �tokavskom
narje�ju.
Prvu polovicu stolje�a obilje�ava djelovanje iliraca, a drugu djelovanje i borba
raznolikih
filolo�kih �kola.
o
Zanimanje za problematiku hrvatskoga jezika u 19.st. za�inje se bro�urom A.
Mihanovi�a
objavljena u Be�u 1815. pod naslovom Re� domovini o hasnovitosti pisanja vu
domorodnom
jeziku. Mihanovi� u toj bro�uri zagovara uvo�enje hrvatskoga jezika u javne
poslove. U to
100
vrijeme u �kolama prevladava latinski i njema�ki, a nema niti jednog �asopisa ni
novina na
hrvatskom jeziku. Lj. Gaj i ostali Ilirci nastojali su da u knji�evnom jeziku
ujedine sve ju�ne
Slavene pa su predlagali ona rje�enja koja bi bila najprihvatljivija za sve. 1830.
Gaj izdaje u
Budimu Kratku osnovu horvatsko -slavenskoga pravopisanja koja je prvo jezikoslovno
djelo u
doba hrvatskoga narodnog preporoda. U njoj je Gaj iznio svoj prijedlog reforme
ilirske grafije
gdje za palatale predla�e poseban znak (tj. za svaki glas jedan znak s tildom ).
c ,g, d, l, n, s, d,

z . Tilda je bila dijakriti�ki znak. 1835. Gaj u �Danici� objavljuje �lanak

Pravopisz u kojem
tildu mijenja u kva�icu uvode�i za palatale sljede�e znakove �, �, �, dj, gj, lj,
nj (sa zarezom na j
umjesto to�ke) te prihva�a poljsko �. Jat bilje�i tzv. rogatim e. Zasluga Iliraca
je �to su uspjeli
ujediniti sve Hrvate u jednom knji�evnom jeziku i prihva�anju jedinstvene latini�ke
grafije,
nastavljaju�i �tokavsko knji�evnojezi�nu tradiciju pisaca prethodnih razdoblja. Od
gramati�ara
iz razdoblja ilirizma posebno su se isticali autori gramatike:
V. Babuki�, Osnove slovnice slavjanske nare�ja ilirskoga (1836.) i Ilirske slovnice
(1854.)
A. Ma�urani�, Temelji ilirskoga i latinskoga jezika za po�etnike (1839.), Slovnice
hervatske
(1859.)
2. svibnja 1843. u Saboru je odr�an prvi politi�ki govor (ilirac Ivan Kukuljevi�
Sakcinski). 1847. Sabor prihva�a prijedlog da se hrvatski jezik proglasi
�diplomati�kim� tj.
uredovnim jezikom.
Drugu polovicu 19.st. obilje�uje vrijeme daljnje izgradnje hrvatskoga standardnog
jezika na
temeljima koje su udarili ilirci. Mnoga jezi�na pitanja bila su jo� nerije�ena, a
postojala su i
razli�ita mi�ljenja kako ih prevladati. Zato je formirano nekoliko filolo�kih �kola
koje su
predlagale svoja rje�enja.
�
Zagreba�ka filolo�ka �kola (V. Babuki�, A. Ma�urani�, A. V. Tkal�evi�, B. �ulek)
- hrvatski standardni jezik temelji se na jekavskoj �tokav�tini
- zalagali su se za otvorenost prema drugim narje�jima i slavenskim jezicima
(utjecaj)
- zalagali su se za nastavak -ah u genitivu mno�ine (jelenah, mnogo �enah, mnogo
selah) pa su ih zato zvali ahavci
- zalagali su se za e (rogato e) umjesto ije-je-e u pisanju, a svatko je mogao
�itati
kako ho�e.

�
Zadarska filolo�ka �kola (A. Kuzmanovi�)
-
u po�etku se protivi Gajevoj grafiji, zala�e se za ustaljenu slavonsko-dalmatinsku
grafiju

101
- protivnik je �tokavske ijekavice i zala�e se za �tokavsku ikavicu

�
Rije�ka filolo�ka �kola (Fran Kurelac)
- osnovicu standardnog jezika trebaju �initi sastavnice zajedni�ke ve�ini
slavenskih jezika
-
odbacuje nastavak -ah u genitivu mno�ine i zagovara starije oblike s nultim
morfemom (mnogo �en, mnogo sel, mnogo jelen)

�
�kola hrvatskih �vukovaca�
Nastaje i ja�a potkraj 19.st. djelovanjem srpskog filologa �ure Dani�i�a u Zagrebu.

Bio je pozvan da u novoosnovanoj JAZU organizira i zapo�ne rad na Rje�niku

hrvatskoga ili srpskog jezika. Ivan Broz izra�uje Hrvatski pravopis (1892.), Tomo
Mareti�, Gramatiku i stilistiku hrvatskoga ili srpskog jezika (1899.), a zna�ajan
je
Rje�nik hrvatskoga jezika (1901.) za koji je gra�u ve�inom sakupio I. Broz, a
objavio ga F. Ivekovi�. �Vukovci� su smatrali da se pravilan jezik mo�e na�i samo
u narodnoj knji�evnosti, a to zna�i da su standardni jezik poistovje�ivali s
novo�tokavskim dijalektom odnosno ijekavskim govorima zanemaruju�i pri tom
bogatu hrvatsku knji�evno jezi�nu tradiciju.

o
20.st. je vrijeme prilago�avanja, dotjerivanja i usavr�avanja hrvatskoga knji�evnog
jezika i
vrijeme kada se politi�ki �imbenici vi�e nego ikada upli�u u jezi�nu politiku,
nastoje�i svjesno
skrenuti jezi�ne tokove prema trenuta�nim interesima. Me�utim u posljednjih pedeset
godina
stvorene su neke bitne spoznaje o razvoju hrvatskoga jezika koji prolazi nekoliko
razdoblja.
�
1901.-1918. -Ovo razdoblje obilje�eno je djelovanjem hrvatskih �vukovaca�, ali
prvim
sustavnijim otporom (N. Andri�, Brani� jezika hrvatskoga, Zagreb, 1911.). Razvija
se i
dijalektalno pjesni�tvo (Mato�, Galovi�, Nazor, Domjani�).
�
1918.-1941. -Godine 1918. stvaranjem Kraljevine SHS stvoren je i zajedni�ki jezik
srpskohrvatskoslovena�ki.
Stru�na komisija Ministarstva prosvjete priprema osnove
zajedni�kog pravopisa, a kao zajedni�ka rje�enja prihva�ena su rje�enja iz srpskog
pravopisa.
�
Uo�i Drugog svjetskog rata javljaju se neka djela koja upu�uju na razliku izme�u
hrvatskog i srpskog jezika (P. Guberina i K. Krsti�, Razlike izme�u hrvatskog i
srpskoga
knji�evnog jezika), Dijalektalna knji�evnost M. Krle�a, Balade Petrice Kerempuha
(1936).
102
�
1941.-1945. -Razdoblje NDH obilje�eno je poja�anim purizmom, �eljom za �isto�om
hrvatskoga jezika i povratkom potiskivanih hrvatskih rije�i. Osnovan je Hrvatski
dr�avni
ured za jezik koji ima savjetodavnu ulogu i brine se o �isto�i i pravilnosti
hrvatskoga
jezika u javnoj uporabi. Ovaj ured je sastavio tekst Koriensko pisanje (1942.) i
privremeni Hrvatski pravopis (1944.) po morfonolo�kim na�elima.
B. Juri�i�, Nacrt hrvatske slovnice I.; Glasovi i oblici u poviesnom razvoju
(1944.)
�
1945.-1990. -Iako je nakon 1945. zakonski postojala ravnopravnost jezika u sklopu
jugoslavenske dr�ave u praksi to nije bilo tako. Hrvatske rije�i su potiskivane, a
jezik je
podre�en srpskom.
�
1954. u Novom Sadu odr�an je sastanak na kojem je dogovoreno da je jezik Hrvata,
Srba i Crnogoraca jedan jezik s dva izgovora -ekavskim i ijekavskim. Ravnopravna su

oba pisma. Na temelju tih zaklju�aka prire�en je i zajedni�ki Pravopis

hrvatskosrpskog
knji�evnog jezika s pravopisnim rje�nikom. Izlaze i prva dva sveska Rje�nika
hrvatskosrpskoga knji�evnog jezika (1967.)
�
1967. ve�ina kulturnih ustanova potpisuje Deklaraciju o nazivu i polo�aju hrvatskog

knji�evnog jezika u kojoj se tra�i stvarna ravnopravnost jezika te uporaba

hrvatskog
jezika u �kolama, medijima i javnim ustanovama. Deklaracija je do�ivjela osudu kao
i
potpisnici.
�
1971. pojavljuje se Hrvatski pravopis autora S. Babi�-M. Mogu�-B. Finka, no
zabranjen
je pa ga izdaje hrvatska emigracija u Londonu (zato ga nazivaju Londonac).
�
1990. do danas dolazi do politi�kih promjena i osamostaljenja Hrvatske. Izlazi niz
zna�ajnih jezikoslovnih djela �to je znak da se njeguje standardni knji�evni jezik.

Babi� - Finka - Mogu�, Hrvatski pravopis, 1990.

S. Te�ak - S. Babi�, Gramatika hrvatskoga jezika, 1992.

V. Ani�, Rje�nik hrvatskoga jezika, 1991.
V. Brodnjak, Razlikovni rje�nik hrvatskoga i srpskog jezika, 1991.
�
NORMATIVNI PRIRU�NICI:
Pravopis - propisuje kako treba pisati, konvencionalan je (dogovoren)
Pravogovorni - pravila o pravilnom izgovoru rije�i
Gramatika -fonolo�ko i gramati�ko ustrojstvo jezika (morfolo�ko, tvorbeno i
sintakti�ko)
Rje�nik - popisuje zna�enje rije�i
Savjetnik - publicisti�ki i znanstveni stil (kako pisati neku rije�)

103
Hrvatski jezik �ine i standard i supstandard i narje�ja i �argoni. Taj je odnos
posebice
nagla�en kada osoba, �dvojezi�nik ili vi�ejezi�nik�, u svojoj jezi�noj praksi s
razli�itim
sugovornicima razli�ito komunicira: u �koli, na fakultetu ili poslu -standardnim
jezikom; u ku�i dijalektom;
u igri, s prijateljima, na ulici -�argonom. Jezi�ne norme propisane su, opisane i
sadr�ane u trima najva�nijim knjigama pojedinoga jezika: gramatika, pravopis i
rje�nik.

Knji�evnoteorijski
pojmovi

ALITERACIJA - ponavljanje istih suglasnika ili glasovnih skupina u re�enicama odn.

stihovima
ARHAIZAM - zastarjelica. Rije� ili izraz koji je zastario i vi�e ga ne
upotrebljavamo u
govoru. Mo�e se na�i u starim knji�evnim djelima npr.
jo�te (jo�) �da bi vazda sretna bila (uvijek, zauvijek)
AUTOBIOGRAFIJA - knji�evno djelo u kojem pisac opisuje svoj �ivot.

104
rije�ima: �Jednom davno��, a zavr�ava: ��ivjeli su dugo i sretno.� Na kraju
dobro pobje�uje zlo. U bajkama se �esto pojavljuje broj tri, tj. neke se stvari
ponavljaju tri puta npr. vuk je triput puhao da bi sru�io ku�u pra��i�a, ma�eha
se triput poku�avala rije�iti Snjeguljice, u Pepeljuzi je triput isprobavana
cipelica, Crvenkapica je triput ispitivala vuka itd.
BALADA - lirsko epska pjesma koja ima tu�no raspolo�enje i tragi�an svr�etak.
Govori o
ljudskim stradanjima i nesre�ama.
BASNA - kra�e pripovjedno djelo u prozi ili u stihu u kojem su glavni likovi
�ivotinje,
ponekad i biljke i stvari, koje predstavljaju ljudske karaktere. U njoj se
obi�no izruguju ljudske mane poput pohlepe, umi�ljenosti i sl. pa iz nje
uvijek mo�emo izvu�i neku pouku.
BIOGRAFIJA - knji�evno djelo u kojem pisac opisuje �ivot neke druge istaknute
(slavne)
osobe.
DIDASKALIJE - nalaze se u dramskim djelima, obja�njenja u zagradama, �esto pisana
kosim
slovima, koja glumci ne izgovaraju na pozornici, ve� im slu�e kao upute � �to
da rade, kakav im treba biti izraz lica, gdje trebaju stajati, kako biti odjeveni i

sli�no.
- Primjer:
VUK: U�i dijete!
CRVENKAPICA: (Ima zabrinuti izraz lica. Skida kabanicu.) �to ti je bako?
^
DIDASKALIJE
DIJALOG - razgovor izme�u dvaju likova (ili vi�e njih)
DRAMA - dramsko djelo koje prikazuje neke sukobe izme�u osoba ili u dru�tvu,
napetog, burnog sadr�aja.
EPILOG - zavr�ni dio pri�e koji opisuje naknadne doga�aje, a koji mogu pomo�i
razumijevanju pri�e
EPITET - osebujan, posebno odabran pridjev koji pjesnik koristi kako bi obogatio
pjesni�ku sliku npr. Olovni i te�ki snovi� zlatne doline� pahuljasti oblaci
EPIZODA - sporedna radnja umetnuta u fabularni tijek knji�evnog dijela
EPSKA PJESMA - je poput pri�e u stihovima. Op�irno pripovijeda o nekom doga�aju iz
pro�losti. Ima fabulu i likove poput senjskih uskoka (Ive Senjanin), bana
Deren�ina, Mijata Tomi�a, omi�kih gusara, Nikole �ubi�a Zrinskog i sl.
Nema autora jer je nastala u narodu i prenosila se s koljena na koljeno, tj.
pjevala se �esto uz gusle. Pisana je naj�e��e epskim desetercem (vidi
obja�njenje) ili dvostruko rimovanim dvanaestercem. U njoj se javljaju stalni
epiteti (vidi obja�njenje pod stalni epitet).
EPSKI
DESETERAC
- stih od deset slogova koji ima stanku nakon �etvrtog sloga, njime su naj�e��e
pisane epske pjesme
Ro/bi/ I/ve// po/ mo/ru bro/do/ve
I / od/na/�a// p�e/ni/cu/ bje/li/cu�/ // stanka ili cezura nakon
�etvrtog sloga u stihu
FABULA - tijek zbivanja u knji�evnom djelu. Mo�emo je odrediti u epskim i dramskim
djelima, u lirici je nema. Dijelovi fabule su: uvod, zaplet, vrhunac, rasplet i
zavr�etak.
FABULA - redoslijed doga�aja u pri�i. Sastoji se od uvoda, po�etka radnje, zapleta,

vrhunca, raspleta te katkad epiloga

GESTE - pokreti tijela glumaca
HAIKU - vrsta kratke lirske pjesme podrijetlom iz Japana koja se u japanskom jeziku
sastoji od 17 slogova raspore�enih u tri stiha (5 -7-5 slogova). Na�i pjesnici,
zbog posebnosti hrvatskog jezika, �esto ne po�tuju taj raspored. Uglavnom su
pejsa�ne, tj. motivi su im iz prirode, ali mogu imati i druge motive. �esto
nemaju naslova.

105
Primjer: �Do/sa/dna/ dje/ca� 5 slogova - peterac
o/no/me/ tko/ to/ ka/�e 7 slogova - sedmerac
nek'/ cvijet/ ne/ cvije/ta. 5 slogova � peterac
IGROKAZ - jednostavno, zabavno dramsko djelo namijenjeno djeci. Mo�e biti dramski
(glume glumci) i lutkarski (glume lutke) te glazbeno-scenski poput mjuzikla
(tekst se uglavnom pjeva uz glazbu i ples).
INSPICIJENT - osoba koja tijekom predstave upu�uje glumce na pozornicu i brine se
za
pravilan redoslijed odvijanja predstave
INVERZIJA ILI
OBRAT
- obrnuti poredak rije�i u stihu ili re�enici: �je li vas magla bijela opila svojim

letom?... (magla bijela umjesto bijela magla)

KITICA ILI STROFA - jedan stih ili skup stihova u pjesmi koji �ine jednu cjelinu,
vidno su odvojeni
od drugih stihova. Razlikujemo:
a. MONOSTIH � kiticu od samo jednog stiha
b. DVOSTIH ILI DISTIH � kiticu od dva stiha
c. TROSTIH ILI TERCET� kiticu od tri stiha
d. �ETVEROSTIH ILI KATREN � kiticu od �etiri stiha
e. PETEROSTIH � kiticu od pet stihova
f. �ESTEROSTIH ILI SESTINU � kiticu od �est stihova
g. SEDMEROSTIH ILI SEPTIMU � kiticu od sedam stihova
h. OSMEROSTIH ILI OKTAVU -kiticu od osam stihova
� itd.
KNJIGA SNIMANJA - filmska pri�a pisana po kadrovima
KOMEDIJA - dramsko djelo smije�nog, �aljivog sadr�aja.
KOMPOZICIJA - na�in organizacije fabule
KOSTIMOGRAF - osoba koja se u kazali�tu brine za kostime glumaca.
KRONOLO�KI
SLIJED DOGA�AJA - stvarni vremenski slijed doga�aja
KULISE - predmeti na pozornici, umjetno drve�e, planine, ku�e, sobe, potoci, nebo,
zvijezde�
LIRSKA PJESMA - pjesma pisana u stihovima, izri�e pjesnikov do�ivljaj, osobno
iskustvo,
subjektivna je, ne pri�a o nekom doga�aju poput epske pjesme i nema tipi�ne
likove.
- Prema temi mo�e biti: pejsa�na, ljubavna, domoljubna, socijalna, religiozna,
intimna, misaona ili refleksivna i sli�no.
METAFORA - preneseno zna�enje rije�i, skra�ena usporedba (zlato moje, ne misli se
na
pravo zlato, metal, no�ni putnik = Mjesec)
MIMIKA - izra�ajnost lica glumaca, pokreti lica
MONOLOG - govor jedne osobe, razgovor lika sa samim sobom.
MOTIV - najmanja tematska jedinica, manja od teme, to je poticaj, povod umjetni�kom

do�ivljaju (U pjesmi Dobri�e Cesari�a Jesen tema je pjesme jesen, a motivi

su uvelo li��e, polja, snijeg, �avke, medvjed, zamu�eno jezero itd.)
ONOMATOPEJA - pjesni�ki postupak (ili stilsko sredstvo) kojim se opona�aju zvukovi
iz
prirode (�ivotinjsko glasanje, prirodne pojave i zvuci koji nas podsje�aju na
odre�eni predmet): li��e �u�ti, potok �ubori, vodopad bu�i, cvr�ak cvr�i�
OPIS - izvanjski � opis fizi�kog izgleda lika u knji�evnom djelu, a obi�no sadr�ava

podatke o osobitostima vanjskog izgleda o�iju, kose, lica, nosa, usta, stasa...
- unutarnji � prikaz osobina lika, njegovih osje�aja i postupaka te opis utjecaja
dru�tvene sredine na strukturu li�nosti
PERSONIFIKACIJA - pjesni�ki postupak (ili stilsko sredstvo) kojim se �ivotinjama,
biljkama ili
ne�em ne�ivom daju ljudske osobine: knjiga ple�e, grane pla�u, travke
snivaju, zec pjeva, lisica mudruje�

106
PJESNI�KA SLIKA - �itaju�i pjesmu, do�ivljavaju�i njene stihove, pred na�im se
o�ima stvara
�udesan svijet pjesni�kih slika. Mo�emo ih do�ivjeti razli�itim osjetilima:
1. vidom (vizualne slike) �na nebu modrome, eno, sjajna se prelijeva
duga�
2. sluhom (akusti�ne slike) �u strni�tima tu�no �u�ti�, i sviraka flauta
bruji�
3. mirisom (olfaktivne slike) �miri�e gro��e i smilje�
4. dodirom (taktilne slike) �toplina me dodiruje�
5. okusom (gustativne slike) � rujno vino me krijepi�
POREDBA ILI
KOMPARACIJA
- kada se ne�to s ne�im uspore�uje na osnovi nekih zajedni�kih osobina koje
uglavnom nisu uo�ljive
PORTRET - vjeran opis i zoran prikaz karaktera lika u knji�evnom djelu
PRIPOVIJETKA - kra�e pripovjedno djelo s manje likova i sa�etijom radnjom.
PROBLEMSKI
�LANAK
- novinski tekst kojemu je tema neki problem, neka problemati�na dru�tvena
pojava. On istra�uje pojavne oblike problema, uzroke nastanka i mogu�nosti
rje�avanja
PUTOPIS - knji�evno djelo u kojem pisac opisuje krajeve i zemlje kroz koje je
putovao;
krajolik, tj. prirodne ljepote, zanimljivosti o njihovoj povijesti, kulturi,
obi�ajima, znamenitim li�nostima, �ivotu stanovnika, glazbi, jelu itd. U djelo
unosi i neka svoja razmi�ljanja i osje�aje.
REDATELJ - uvje�bava glumce, brine o cijeloj predstavi, kako �e sve izgledati,
��ef�
RIMA ILI SROK - glasovno podudaranje rije�i na kraju stiha ili u stihu. Rije�i se
mogu
podudarati u jednom slogu ili u vi�e slogova npr.
val ��al (podudara se jedan slog), slam�ici � gran�ici (podudaraju
se dva sloga)
- Vrste rime:
a. parna � aa bb
b. ukr�tena (unakrsna ili kri�na) � abab
c. obgrljena � abba
d. nagomilana � aaaa
e. isprekidana � abcb
ROMAN - najop�irniji oblik pripovjednih djela, ima ve�i broj likova i op�irnu
radnju.
Prema temi mo�e biti povijesni, psiholo�ki, pustolovni, ljubavni, socijalni,
kriminalisti�ki itd.
ROMANCA - lirsko-epska pjesma ljubavnog sadr�aja i sretnog svr�etka.
SCENARIJ - pri�a napisana s namjerom da se po njoj snimi film
SCENOGRAF - osoba koja brine o izgledu scene ili pozornice.
SLOBODNI
STIHOVI - stihovi koji nisu vezani rimom i obi�no su razli�itih duljina
STALNI EPITETI - su pridjevi koji se javljaju u epskim pjesmama i stalno se
javljaju uz neku
imenicu kad god se ona pojavi u pjesmi npr. zelene dolame, konj vran,
Lugovo ravno, Senjanin Ive, stara majka, vjerna ljuba, rujno vino, sinje more,
crna zemljica
STIH - jedan red u pjesmi
- prema broju slogova razlikujemo stih od jednog dva ili tri sloga, �etverac
(stih od �etiri sloga), peterac (stih od pet slogova), �esterac (stih od �est
slogova), sedmerac (stih od sedam slogova)�
p�e/la/ na/ cvije/tu pet slogova - peterac
le/ptir/ u/ le/tu pet slogova � peterac
SUPROTNOST ILI
KONTRAST
- suprotstavljanje razli�itih pojmova: dan i no�, toplo i hladno, tama i svjetlost,

dobro i zlo

107
TEMA - predmet izlaganja, ono o �emu se govori u nekom djelu. �esto se nalazi u
naslovu. (U pjesmi Dobri�e Cesari�a Jesen tema je pjesme, kako sam naslov
ka�e, jesen.)
TRAGEDIJA - dramsko djelo tu�nog sadr�aja i tragi�nog zavr�etka
TRAGIKOMEDIJA - dramsko djelo koje ima i tragi�ne i �aljive doga�aja.
USPOREDBA - uspore�ivanje jednog predmeta, osobe, pojave s drugim na osnovi neke
zajedni�ke osobine ili sli�nosti. Naj�e��e rije�i u njoj su kao i poput.
Bijela joj je haljina poput snijega. Dodir joj je nje�an kao jutarnja rosa.
VEZANI STIHOVI - stihovi koji su me�usobno vezani rimom
VRSTE
ANIMIRANOG
FILMA
- crtani, lutkarski, od glinamola, od kola� papira, filmovi nastali
kompjutorskom animacijom itd.
- Prvi film � 1895. bra�a August i Louis Lumiere: Izlazak ljudi iz tvornice
Dolazak vlaka u stanicu
More
Prvi zvu�ni film � 1927. g. Pjeva� d�eza
VRSTE DRAMSKIH
DJELA
- (izvode se u kazali�tu): drama, komedija, tragedija, tragikomedija i igrokaz.
VRSTE FILMOVA - animirani film, dokumentarni film, igrani film, namjenski film i
eksperimentalni film
�ANROVI
IGRANOG FILMA
- triler, western, komedije, akcijski, drame, kriminalisti�ki, film strave i u�asa,

znanstvenofantasti�ni�

108
109