SVEUČILIŠTE U RIJECI

AKADEMIJA PRIMIJENJENIH UMJETNOSTI

SEMINARSKI RAD

Opis sadržaja lente vremena – Povijest europskog kazališta

Lana Gačić

Rijeka, siječanj, 2024.

 SVEUČILIŠTE U RIJECI

AKADEMIJA PRIMIJENJENIH UMJETNOSTI

PREDDIPLOMSKI SVEUČILIŠNI STUDIJ GRAFIČKOG DIZAJNA I VIZUALNIH

KOMUNIKACIJA

SEMINARSKI RAD

Opis sadržaja lente vremena – Povijest europskog kazališta

Lana Gačić

Nositelj kolegija: viši u.s. Branimir Paškvan

Rijeka, siječanj, 2024.

Sadržaj

1. Uvod .....................................................................................................................1

2. Odabir i obrazloženje izvora informacija i metodologije .....................................2

3. Analiza ..................................................................................................................3

4. Zaključak ..............................................................................................................4

5. Prilozi....................................................................................................................5

6. Izvori .....................................................................................................................9

7. Reprodukcije .......................................................................................................10
Uvod

U ovom seminarskom radu obrađen je proces prikupljanja informacija i sadržaja

potrebnih za izradu lente vremena koja prikazuje povijest europskog kazališta.
Motivacija za odabir ove teme bio je osobni interes za područje kazališta, kazališnih
drama i književnosti općenito te želja za temeljitijim istraživanjem povijesti ovog
područja te pokazati kako se kroz stoljeća kulturni utjecaji i društvene promjene
odražavaju u dramskom izrazu. Cilj istraživanja jeste istražiti razvoj kazališta u Europi,
sagledavajući njegove društvene učinke i primjenjivost u modernom dobu, približiti
spovijest cjelokupnog područja javnosti te istaknuti bezvremensku vrijednost kazališta
kao odraza ljudskih i kulturnih iskustava.
Tematski okvir istraživanja baziran je na točkama koje pružaju široki pregled
povijesti europskog kazališta, pokazujući njegov kontinuitet, evoluciju i
prilagodljivost kroz stoljeća. Svaka odabrana točka predstavlja zasebno razdoblje koje
karakteriziraju značajne promjene, inovacije ili pokreti koji su utjecali na evoluciju
europskog kazališta. Proučavanjem ovih ključnih razdoblja može se steći uvid u to
kako se kazalište razvijalo tijekom vremena, prilagođavajući se kulturnim, društvenim
i umjetničkim utjecajima koja su ostavila trajan utjecaj na oblik samog kazališta.

1
Odabir i obrazloženje izvora informacija i metodologije

Istraživanje i potraga za temeljnim informacijama započela je internetskim

pretraživanjem područja kazališta kako bi se primarno upoznali s temeljnim
pojmovima koji se vežu uz ovu temu.
Tijekom internetskog istraživanja dalo se zamijetiti kako se za početnu točku
povijesti europskog kazališta uzimala Antička Grčka zbog ključnog razvoja dramskog
pripovijedanja, dramske izvedbe i same arhitekture kazališta, dok se za krajnju točku,
u gotovo svim slučajevima, uzimalo suvremeno razdoblje, odnosno 20. i 21. stoljeće,
zbog obilježenosti značajnim promjenama u kazališnim praksama, stilovima i
tehnologijama.
Glavna metoda prikupljanja izvora informacija za ovaj projekt bila je
komparacija izvora informacija internetskih članaka i njihove navedene literature te
komparacija s literaturom koja je pronađena u arhivima knjižnice. Na osnovu popisa
izvora odabrana su često spominjana djela koja su sadržavala opis povijesti kazališta,
bez fokusa na jedno konkretno područje. Najčešće korištena literatura bila su djela:
D'Amico, Sandro, Povijest dramskog teatra, Molinari, Cesare, Historija pozorišta te
Batušić, N. Uvod u tetralogiju.
Sva tri djela kronološki navode određene događaje i promjene koje su bile
prekretnice u razvoju kazališta te ih stavljaju u društveni kontekst samog vremena.
Koristeći se istraživanjem i komparacijom izvora prepoznato je koje su informacije
bile bitne za kasnije uvrštavanje u lentu vremena u svrhu dobivanja jasnijeg pregleda
obrađivanog povijesnog razdoblja.

Nakon prikupljenog broja informacija o povijesti europskog kazališta, procesom

komparacije iz više izvora, donesena je konačna odluka o podatcima koji će biti
uvršteni na lenti vremena, po principu uzimanja podataka koji se spominju u dva ili
više izvora.

2
Analiza

Princip određivanja informacija koje će služiti kao sadržaj lente vremena bilo je
određivanje konkretne godine, približne godine ili kraćeg razdoblja koji su prema
barem dva autora navedeni kao prekretnice u povijesti europskog kazališta.
Istraživanje se fokusira na cjelokupnu povijest europskog kazališta te sukladno s tim,
sadržaj lente će uključivati sve podatke koji su za to relevantni. Navedenim godinama
pridodavati će se podatci poput evolucije prostora izvedbe (razvoja mjesta izvedbe, od
drevnih amfiteatara i pozornica na otvorenom do modernih kazališta i
eksperimentalnih prostora izvedbe), inovacija i stilova (značajne promjene, inovacije
i prevladavajući stilovi u kazalištu), ključnih figura i njihovog učinaka (utjecajni
dramatičari, redatelji ili umjetnici i njihovim doprinos) te ključnih tema
(prevladavajuće teme i društvene refleksije prikazane u predstavama).
Za početnu točku uzeta je antička Grčka jer je to razdoblje ključno za
razumijevanje temelja europskog kazališta. U 5. stoljeću pr. Kr., Grčka je doživjela
procvat grčke drame, a s njime i uspostavu kazališne tradicije. Upravo su grčke
tragedije postavile temelje za dramske forme koje će desetljećima i stoljećima utjecati
na kazalište. Osim toga, tijekom tog vremena razvile su se kazališne konvencije,
uspostavljeni su dramski žanrovi i razvili su se izvedbeni prostori koji su poslužili kao
osnova za kasnije kazališne tradicije.
Za krajnju točku uzeto je suvremeno doba, koje obuhvaća 20. i 21. stoljeće, koje
karakterizira značajne promjene u kazališnim praksama, stilovima i tehnologijama. To
razdoblje obuhvaća raznolikost kazališnih formi i žanrova, tehnološki utjecaj na
izvedbu, istraživanje novih tema i tehnika pripovijedanja te eksperimentalne kazališne
pokrete. Suvremeno kazalište predstavlja vrhunac stoljeća umjetničke evolucije,
uključuje nove tehnologije, različite pristupe pripovijedanju i odražava kompleksnost
suvremenog društva.
Popis svih informacija koje čine sadržaj lente naveden je pod naslovom Prilozi s
početkom na 5. strani seminara.

3
Zaključak
Kazalište se neprekidno razvijalo i odražavalo složenost ljudskih odnosa, od
svojih drevnih početaka u Grčkoj preko srednjeg vijeka, renesanse i drugih
umjetničkih pokreta do tehnološki sofisticiranih predstava današnjice.
Europsko kazalište pokazalo je razvoj dramskog pripovijedanja, izvedbe i
umjetničke kreativnosti, služeći kao zrcalo društvenih promjena. Djeluje kao kulturni
arhiv i čuva bit drugih zajednica, potičući publiku da se uključi u kritičko razmišljanje,
empatiju i razumijevanje.
Istraživanjem podataka vezanih za razvoj europskog kazališta unutar ovog
projekta rezultiralo je vjerodostojnim skupom informacija koje na pouzdan način
prikazuju razvoj europskog kazališta od njegovih drevnih početaka do danas.

4
Prilozi

- 600 godina pr. Kr.- Grčki sljedbenici boga Dioniza pjevali su i plesali grčke
mitove u sklopu religijskih rituala. Zbor je pričao priču. Glumili su nijemi
glumci. Grci su glumili u posebnim kazalištima na otvorenom.
- 534. pr. Kr. - Thespis, Dionizov svećenik, pobijedio je na prvom zabilježenom
grčkom glumačkom natjecanju. Glumio je u grčkoj tragediji. Thespis je
predstavio prvog glumca koji je govorio na pozornici.
- 486. pr. Kr. - Prvo natjecanje u grčkoj komediji. Glumci su nosili maske i
kostime.
- 240. pr. Kr. -Izvođene su prve rimske drame. Nosile su se maske i kostimi.
Rimska su kazališta bila na otvorenom, poput grčkih kazališta.
- 80. pr. Kr. - Prvi rimski kameni amfiteatar izgrađen u Pompejima. Amfiteatar
je imao tendu koja se mogla navući preko gledališta kako bi zaštitila publiku
od vremenskih nepogoda. Imao je i kabinu za osvježenje. U amfiteatru su se
prikazivale igre, utrke dvokolica i borbe životinja.
- 55. pr. Kr. - U Rimu je izgrađeno prvo rimsko kameno kazalište. U njemu su
se prikazivale predstave. Pozornica je bila natkrivena. Glumci su nosili maske
i kostime. Nije bilo scenografije, ali je bilo rekvizita.
- A.D. 533. - Posljednji spomen rimskog kazališta.
- 970. - Prva vjerska predstava u Engleskoj. Glumci u predstavi su bili redovnici,
u vjerskoj odjeći, ali bez maski. Odglumili su priču o Kristovom uskrsnuću. Iz
toga su izrasle mistične drame.
- 1170. - „Priča o Adamu“ odglumljena je ispred trijemova crkava u Francuskoj,
s ambicioznim scenskim učincima. Iz pakla je izbijao dim. U to vrijeme
postojale su platforme ili kolibe koje su pokazivale raj, zemlju i pakao. Nosili
su se kostimi, ali ne i maske.
- 1200. - Jedna od prvih drama o Kristovoj muci izvedena je u Sienni u Italiji.
- 1225. - Korištene su skele na kojima su bile zavjese. One su imale ulogu
skrivanja likova od publike, poput modernih kazališnih zastora.
- 1285. - Izvedena prva francuska drama s glazbom.
- 1398. - U Parizu je osnovana posebna grupa glumaca koji su igrali vjerske
drame

5
- 1400. – Mistične predstave igrane su u malim odvojenim građevinama koje su
se zvale palače. Svi sudionici drame bili su na pozornici u isto vrijeme. Oni
predstavljaju stvari poput raja, Nazareta, hrama, palače i pakla. Radnja
mističnih drama trajala je i po nekoliko dana.
- 1460. - Glumili su se životi svetaca. Poznata drama iz tog razdoblja prikazuje
predstavu o mučeništvu svete Apolonije kojoj su iščupani zubi. Glumci su bili
kostimirani te su korišteni rekviziti.
- 1489. - Leonardo da Vinci proizvodi kazališne predstave u Milanu, Italija.
- 1500. - Commedia dell' Arte nastala je u Italiji. Oni su se brzo proširili diljem
Europe. Hodajući glumci postavljali su jednostavne pozornice na tržnicama.
- 1545. - Scenografija se koristi u Parizu. Osvjetljenje je građeno s pomoću
svijeća i ogledala.
- 1577. - Izgrađeno kazalište Curtain Theatre u Londonu.
- 1580. Prva perspektivna pozadinska tkanina korištena u Italiji.
- 1580. - Otvoren Teatro Olimpico u Vicenzi, koji još uvijek postoji. Strop je bio
obojen u plavo, s oblacima na njemu, da izgleda kao staro kazalište na
otvorenom.
- 1596. - Sagrađeno kazalište Swan u Londonu.
- 1599. - Izgrađeno kazalište Globe u Londonu. Ovdje je Shakespeare glumio,
često u svojim dramama. Imao je platformsku pozornicu. Jama, gdje je ulaz bio
jeftin, bila je otvorena te stoga i podložna vremenskim uvjetima. Galerije oko
ruba pozornice bile su prekrivene.
- 1600. - Kako su pozornice bile pokrivene, kostimi i scenografija bili su
zaštićeni od vremenskih nepogoda. Složeni strojevi korišteni su za prikazivanje
čudovišta i glumaca kako lete, također za prikazivanje valova. Scenografija je
postala detaljnija. Kostimi su posebno dizajnirani za predstave. Polako se
pojavljuje okvir slike. Rasvjeta je bila svijećama i uljanicama. Korišteni su
reflektori s prednje strane pozornice.
- 1610. - Korištena je promjenjiva scenografija.
- 1620. - Balet je bio vrlo popularan.
- 1680. - U Parizu osnovana Comedie Française.
- 1711. - Prvo stalno njemačko kazalište osnovano u Beču.
- 1717. - Rani oblik engleske pantomime prikazan u Drury Laneu u Londonu.

6
- 1732. - Izgrađena operna kuća Covent Garden u Londonu.
- 1772. - Orkestar u jami ispred pozornice u okviru za slike u Italiji.
- 1817. - Plinska rasvjeta prvi put korištena u Londonu.
- 1822. - Plinska rasvjeta prvi put korištena u Parizu.
- 1881. - U Londonu se koristi električna rasvjeta.
- 1886. - Električna rasvjeta korištena u Parizu.
- 1903. - Premijera "Višnjikovog vrta" Antona Čehova, ključne drame na
prijelazu iz kazališta 19. stoljeća u moderno doba.
- 1904. - Max Reinhardt, utjecajni kazališni redatelj, osnovao je kabaret Schall
und Rauch u Berlinu, prikazujući avangardne izvedbe i modernističke ideje.
- 1916. - Dadaizam, avangardni umjetnički pokret, pojavio se u Zürichu u
Švicarskoj, utječući na eksperimentalne i nekonvencionalne pristupe kazalištu
i umjetnosti.
- 1919. - Bauhaus, škola umjetnosti, arhitekture i dizajna, osnovana je u
Njemačkoj; pridonosi inovativnoj scenografiji i kostimografiji u kazalištu.
- 1924. -Premijera "Opere za tri groša" Bertolta Brechta, koja je predstavila
Brechtov koncept "epskog kazališta", s ciljem provociranja kritičkog
razmišljanja i društvenih promjena među publikom.
- 1938. - Egzistencijalistička drama Jean-Paula Sartrea "No Exit" premijerno je
izvedena u Parizu, zadirući u teme egzistencijalne filozofije, utječući na kasniju
kazališnu misao.
- 1939. - Drugi svjetski rat; značajno utjecao na europsko kazalište, uzrokujući
poremećaje, emigracije i promjenu tema i narativa u dramskim djelima.
- 1947. - Prvi međunarodni festival u Edinburghu prikazao je raznolik niz
kazališnih produkcija, pridonoseći globalnoj razmjeni kazališnih ideja.
- 1949. - Osnivanje Berliner Ensemblea pod vodstvom Bertolta Brechta postalo
je središte političkog i didaktičkog kazališta u Istočnoj Njemačkoj.
- 1953. - „Čekajući Godota" Samuela Becketta premijerno je izvedena u Parizu;
početak kazališta apsurda.
- 1957. - Premijera "Stolica" Eugenea Ionesca, još jedna ključna predstava
povezana s Kazalištem apsurda.

7
- 1968. - Pariška studentska pobuna utjecala je na val političkog i
eksperimentalnog kazališta, nadahnjujući umjetnike da se izravnije bave
društvenim i političkim temama.
- 1975. - "Mahabharata" Petera Brooka; epska kazališna adaptacija indijskog
epa, pokazala je međukulturalne utjecaje u europskom kazalištu.
- 1985. - Eksperimentalne i multimedijski bogate produkcije Roberta Lepagea,
poput "Zmajeve trilogije", pokazale su integraciju tehnologije u kazalište.
- 1995. - Premijera drame Sarah Kane "Blasted" potaknula je rasprave o
kontroverznim i suprotstavljenim temama, označavajući pomak prema
eksplicitnijim i izazovnijim sadržajima u kazalištu.
- 2006. - Pojava "in-yer-face kazališta" kojeg karakteriziraju provokativna,
gruba i sukobljavajuća djela, s dramaturzima poput Marka Ravenhilla i Sarah
Kane koji se povezuju s ovim pokretom.
- 2012. - Kazalište Royal Court u Londonu zagovara nova eksperimentalna djela,
prikazujući predstave koje istražuju suvremena društvena pitanja.
- 2020. - Pandemija COVID-19 dovela je do općeg zatvaranja kina diljem
Europe, potaknuvši istraživanje digitalnih platformi za prijenos uživo i
virtualne izvedbe.

8
Izvori

- D'Amico, Sandro, Povijest dramskog teatra, Nakladni zavod MH, Zagreb 1972.
- Molinari, Cesare, Historija pozorišta, Beograd: Vuk Karadžić, 1982.
- Brockett, O., Hildy, F., History of the Theatre, Pearson Education Limited, 2014.
- Fischer- Lichte, Erika, History of European drama and theatre, Routledge,
London, 2002. Wilson, E., Goldfarb, A., Theatre: The Lively Art, McGraw-
Hill Higher Education, New York, 2012
- Batušić, Nikola, Uvod u tetralogiju, Grafički zavod Hrvatske, Zagreb, 1991.
- Plowden, L., Brearley, M., Briggs, A., The theatre, MacDonald Educational,
London ,1974.

9
Reprodukcije

1. grčko kazalište

2. rimsko kazalište

3. srednjovijekovno kazalište

10
4. renesansno kazalište

5. comedia dell’ arte

6. barokno kazalište

11
7. neoklasično kazalište

8. viktorijansko kazalište

9. suvremeno kazalište

12