Jusuf Džafić - Ebu Hanifini Učenici

IMAM EBU HANIFE
Urednici:
Elvir Duranović i Sumeja Ljevaković-Subašić
Sarajevo, 2022.
Jusuf Džafić
Behram-begova biblioteka, Tuzla
EBU HANIFINI UČENICI
Sažetak
U radu se govori o Ebu Hanifinim učenicima. Prvo se detaljno obrađuju

biografije tri najznačajnija Ebu Hanifina učenika: Ebu Jusufa, Muhammeda
eš-Šejbanija i Zufera ibn Huzejla. Zatim se daje poseban akcenat na glavne
karakteristike lika i djela svakog od spomenuta tri učenika. U nastavku se
ukratko navode životopisi još 14 njegovih istaknutih učenika: Hasan ibn
Zijad el-Lu’lu’i, Abdullah ibn el-Mubarek el-Mervezi, Davud ibn Nusajr et-Ta’i,
Veki’ ibn el-Džerrah er-Ru’asi, Hafs ibn Gijas en-Neha’i, Jahja ibn Zekerijja ibn
Ebu Zaide el-Hemdani, Hammad ibn Ebu Hanife, Sufjan ibn Se’id ibn Mesruk
es-Sevri, Lejs ibn Sa’d el-Kalkašendi, El-Kasim ibn Ma’n ibn Abdurahman ibn
Abdullah ibn Mes’ud el-Mes’udi el-Huzeli, Malik ibn Enes el-Asbehi, El-Fudajl
ibn ‘Ijad, Sufjan ibn ‘Ujejne el-Hilali, Abdurrezzak ibn Hemmam es-San’ani.
Ključne riječi: Ebu Hanife, Ebu Jusuf, Muhammed eš-Šejbani, Zufer,
hanefijski mezheb
68 IMAM EBU HANIFE
Uvod
Muslimani Balkana slijede hanefijski mezheb (pravnu školu) otkako

je islam stigao na naše prostore. Hanefijsku pravnu školu, najstariju, najm-
nogoljudniju i najrašireniju među četiri pravne škole, utemeljio je Ebu Hanife
Nu’man ibn Sabit (699–767), kufanski imam perzijskog porijekla i tabiin (pr-
ipadnik druge generacije muslimana).184 Znanje je stjecao u Kufi, Basri, Meki
i Medini pred oko 4.000 učitelja iz generacije tabiina. Približan broj onih koji
su pred njim studirali nije poznat. Vjerovatno je riječ o više od 1.000 učenika.
Nakon detaljnog istraživanja, utvrdili smo da je Ebu Hanife imao oko 800
poznatih učenika, tj. 800 studenata čije su biografije zabilježene.
Zbog ograničenosti obima ovoga rada, podrobnije ćemo se osvrnuti
na život i djelo tri njegova najznačajnija učenika (Ebu Jusufa, Muhammeda i
Zufera), te ćemo sažeto iznijeti životopise još 14 njegovih značajnih učenika,
navodeći ih hronološki, prema godini njihove smrti.
Ebu Jusuf
Ebu Jusuf Jakub ibn Ibrahim el-Ensari (731–798),185 tabea tabiin,

najvažniji učenik Ebu Hanife i autor najstarijih knjiga iz oblasti šerijatskog
prava. Ensarijskog je porijekla, tj. njegovi preci su iz Medine. Rođen je u Kufi.
Tu se školovao kod Ebu Hanife i Muhammeda ibn Abdurahmana ibn Ebu
Lejle, te pred drugim renomiranim kufanskim šejhovima čiji broj dostiže
cifru veću od 70 šejhova. Među njima su: Sulejman ibn Mihran el-A’meš, Asim
ibn Ebu en-Nedžud, Ebu Ishak Sulejman eš-Šejbani, Israil ibn Junus ibn Ebu
Ishak es-Subej’i, Mis’ar ibn Kidam el-Hilali itd. Na svom putu traženja znanja
184 Zbog ograničenosti rada nećemo navoditi širu literaturu o Ebu Hanifinom životu i
djelu. O tome vidi fusnotu br. 1 u: Jusuf Džafić, “Ebu Hanifina oporuka – vasijjet Ebu
Jusufu”, Glasnik RIZ-e, 2021, tom 83, br. 9-10, str. 611-612.
185 Širu literaturu o Ebu Jusufu vidi: Jusuf Džafić, Ebu Jusuf – život i djelo, MIZ Brčko, Brčko,
2021; Veki’, Ahbar el-kudat, tom 3, Mektebe et-tidžarijje el-kubra, Kairo, 1947, str.
254-264, 282, 326; Es-Sajmeri, Ahbar Ebi Hanife ve ashabihi, Alem el-kutub, Bejrut,
1985, str. 29, 97-108, 158-159; El-Hatib, Tarih Bagdad, tom 10, Dar el-kutub el-’ilmijje,
Bejrut, 1996/97, str. 238; tom 13, str. 348-349; tom 14, str. 245-263, 298-299; Ez-
Zehebi, Menakib el-Imam Ebi Hanife ve sahibejh, Ledžne ihja’ el-me’arif en-nu’manijje,
Hajderabad, 1987/88, str. 57-76.
EBU HANIFE - ŽIVOT, MORAL, UČITELJI, UČENICI I POLITIKA 69
boravio je i u drugim naučnim centrima Iraka, Arabije i Šama: Basri, Meki,

Medini, Damasku, Homsu itd. Među njegovim učiteljima su, pored Ebu Hani-
fe, još tri osnivača mezheba: Malik ibn Enes, Lejs ibn Sa’d i Sufjan ibn ‘Ujejne.
Kad je Ebu Hanife preselio na ahiret, počeo je podučavati u Kufi u samos-
talnom kružoku. Držao je svoju halku predavanja u Kufi preko 10 godina.
Oko 780. godine prelazi u Bagdadu, gdje ostaje do svoje smrti, obnašajući
visoke kadijske funkcije. Prvo je bio bagdadski kadija šest godina (780–786),
a onda je u doba abasijskog halife Haruna er-Rešida (786–809) postavljen
za prvog vrhovnog kadiju Islamskog hilafeta. Tu službu je obavljao 12 godi-
na (786–798). Kao vrhovni kadija najviše je zaslužan za širenje hanefijskog
mezheba. Napisao je 99 knjiga u 400 svezaka. Međutim, većina njegovih djela
je zagubljena.
Glavne karakteristike Ebu Jusufovog djela
Ebu Jusuf spada u vodeće islamske učenjake svoga doba – formativnog

doba pravnih škola (mezheba). Bio je upućen u fikh (islamsko pravo), hadis
(nauku o predajama Muhammeda, a.s.), teologiju (kelam), tefsir (tumačen-
je Kur’ana), ahlak (islamsku etiku), arapski jezik i druge islamske nauke.186
Ubrajao se u treću generaciju muslimana – tabea tabiine (sljedbenici tabii-
na), tj. one koji su se susreli s tabiinima (drugom generacijom muslimana),
sljedbenicima ashaba. Posjedovao je izuzetne moralne osobine. Njegov ahlak
se nije pogoršao ni kad je postao kadija. O njegovoj čestitosti, poštenju, prav-
ednosti, skromnosti i pobožnosti svjedoče ne samo njegove osobne izjave,
već i izvješća njegovih savremenika.
Muhaddis Alija ibn Husejn ibn Ibrahim, poznat kao Ibn Iškab Stariji
(El-Kebir, umro 875), učitelj imama Ebu Davuda, prenosi: “Čuo sam oca kako
priča: ‘Čuo sam Ebu Jusufa kako govori: ‘O ljudi, želite vašim postupcima
186 Vidi općenito o Ebu Jusufovim naučnim sposobnostima: Muhammed Zahid el-Kevseri,
Husn et-tekadi fi sire el-Imam Ebi Jusuf el-Kadi, El-Mektebe el-Ezherijje li et-turas, Kairo,
2002, str. 22-27, 27-34, 40-43, 53-57, 58-62, 63-73, 83-95; Joseph Schacht, The Origins
of Muhammadan Jurisprudence, Oxford University Press, London, 1975, str. 294-301,
301-306; Muhammed Isam Šebaru, Kadi el-kudat fi el-islam, Dar en-Nehda el-arebijje,
Bejrut, 1992, str. 151-161; Subhi el-Himsani, “Kadi kudat Bagdad ve eseruhu fi el-fikh
el-islamijj”, Medželle el-medžme’i el-ilmijj el-arebijj, tom 40, br. 1, 1965, str. 117-136.
70 IMAM EBU HANIFE
samo Allaha!’ Naime, kadgod sam sjeo u neko sijelo (medžlis), nanijetivši da
budem skroman, nisam ustajao sve dok se ne uzvisim nad sabesjednicima.
Kadgod sam sjeo u neko sijelo, nanijetivši da se uzvisim nad sabesjednicima,
nisam ustajao sve dok se ne osramotim.’”187
Treba spomenuti da je i Ebu Jusuf, poput svoga učitelja Ebu Hanife,
prvobitno izbjegavao obnašanje ikakvih javnih funkcija. Smatrao je, kao
i Ebu Hanife, da ne treba obnašati javne službe, posebno kadijske, dok su
na vlasti nepravedni vladari, kakve su i Abasije bile općenito, poglavito Ebu
el-Abbas es-Seffah (750–754) i Ebu Dža’fer el-Mensur (754–775). No, kad su
na vlasti došle energičnije abasijske halife, poput Muhammeda el-Mehdija
(775–785), Musaa el-Hadija (785–786) i Haruna er-Rešida (786–809), koje
su bile naklonjenije pravdi, te kad je Ebu Jusuf shvatio da će njegova izolaci-
ja prouzročiti više štete nego koristi (npr. postavljanje na kadijske pozicije
naučno i moralno nedostojnih ljudi), odlučio je prihvatiti se kadijske službe.
Pored spomenutih općih karakteristika, život i djelo imama Ebu Jusufa
specifični su po mnogo čemu. U nastavku ćemo spomenuti nekoliko poseb-
nih značajki ovog velikog hanefijskog imama.
- Bio je mudžtehid. Iako je imao intelektualno-pravne sposobnosti da
bude apsolutni mudžtehid i u velikom broju pravnih pitanja zauzeo je dru-
gačiji stav, ipak je izabrao da bude mudžtehid unutar mezheba (mudžtehid
u furuima – sekundarnim propisima)188 i slijedi pravnu školu svog učitelja
Ebu Hanife. Naime, smatrao je da primat pripada Ebu Hanifi kao najvećem
imamu.189 Tako je Ebu Jusuf kazao: “Nisam iznio nijedan stav kojim sam se
razišao s Ebu Hanifom, a da to nije bio njegov stav koji je iznio a onda ga
napustio.”190
187 Veki’, Ahbar el-kudat..., tom 3, str. 258; El-Muveffek el-Havarizmi el-Mekki, Menakib
Ebu Hanife, Dar el-kitab el-arebijj, Bejrut, 1981, str. 489-490; Muhammed Zahid el-
Kevseri, Husn et-tekadi..., str. 52.
188 Mudžtehid unutar mezheba je poznavalac šerijatskog prava koji je svojim znanjem
bio sposoban da dalje razvija mezheb svoga učitelja, tj. da se u razdoblju nastanka
mezheba (II-IV stoljeće) bavi furuima (sekundarnim propisima) unutar učiteljevog
mezheba.
189 Vidi o Ebu Jusufovom idžtihadu: M. Z. El-Kevseri, Husn et-tekadi..., str. 22-27, 58-62, 63-
73, 83-95; J. Schacht, The Origins..., str. 294-301, 301-306; S. el-Himsani, “Kadi kudat...”,
str. 117-136.
190 El-Kureši, El-Dževahir el-mudijje fi tabekat el-hanefijje, Mir Muhammed Kutubhane,
El-Kurdi prenosi od En-Nejsaburija, kako je kod Ebu Jusufa, kad je

postao kadija, došao Ismail ibn Hammad ibn Ebu Hanife, Ebu Hanifin unuk
i Ebu Jusufov učenik. Onda su došle dvije parnične stranke. Kad je došlo vri-
jeme za suđenje, Ebu Jusuf je presudio na osnovu stava imama, tj. Ebu Hanife.
Na to ga je Ismail pitao: “Ti si s razilazio sa Ebu Hanifom u ovoj meseli
(pravnom pitanju)?” Ebu Jusuf je na to odgovorio: “Mi smo se doista razila-
zili s Ebu Hanifom kako bismo izvukli iz njega znanje koje je imao. No, kad
dođe vrijeme suđenja, naše mišljenje se neće uzvisiti nad mišljenjem Šejha
(tj. Ebu Hanife).”191
- Utjecao je na razvoj malikijskog mezheba. Naime, imam Malik se preko
Muhammeda eš-Šejbanija, Ebu Jusufovog učenika, upoznao saEbu Hanifinim
učenjem i metodologijom, koji su ostavili vidljiv trag u strukturi Malikovog
Muvetta‘a. Usto, Esed ibn el-Furat, istaknuti Malikov učenik, ujedno je bio i
Ebu Jusufov učenik. Dalje, imam Esed je bio učitelj malikijskog učenjaka Sah-
nuna (776–854), koji je napisao glavni izvor malikijskog mezheba – fikhsku
enciklopediju Mudevvenu. Stoga, ne treba čuditi da je Mudevvena po struktu-
ri, poglavito po redoslijedu fikhskih poglavlja, slična Eš-Šejbanijevim i Ebu
Jusufovim djelima. O Ebu Jusufovom utjecaju malikijski učenjak Ibn Rušd
Stariji (1058–1126) piše: “El-Mudevvene je kod fakiha kao što je Sibejhov El-
Kitab kod gramatičara i Euklidova knjiga kod matematičara... Ona je napisa-
na prema mezhebu stanovnika (učenjaka) Iraka.”192
Pred Ebu Jusufovom su, uz Eseda ibn el-Furata, učila još najmanje četiri
Malikova značajna učenika: Abdullah ibn Omer ibn Ganim er-Ru’ajni, kasniji
kadija Ifrikije; Abdurahman ibn Mehdi, kasniji malikijski šejh (starješina) u
Iraku; Ishak ibn el-Furat el-Kindi et-Tudžibi, kasniji kadija Egipta; te Jahja ibn
Abdussamed.
Karači, tom 1-2, str. 221; Ibn Kutlubuga, Tadž et-teradžim, Dar el-kalem, Damask, 1992,
str. 316; Ibn Abidin, El-Hašije, tom 1, Dar El-Fikr, Bejrut, 1992, str. 67.
191 El-Muveffek el-Havarizmi el-Mekki, Menakib Ebu Hanife..., str. 483; Ibn el-Bezzaz,
Menakib Ebu Hanife, Dar el-kitab el-’arebijj, Bejrut, 1981, str. 405; M. Z. el-Kevseri,
Husn et-tekadi..., str. 61.
192 Ibn Rušd el-Džedd, El-Mukaddimat el-mumehhidat, tom 1, Dar el-garb el-islamijj,
Bejrut, 1988, str. 44-45.
72 IMAM EBU HANIFE
- Utjecao je indirektno na nastanak šafijskog mezheba. Naime, imam

Šafija je bio istaknuti učenik Muhammeda eš-Šejbanija, Ebu Jusufovog učeni-
ka. U uvodu u prijevod Eš-Šejbanijevog Asara na bosanski jezik navedene su
brojne Šafijine pozitivne kritike i impresije o njegovom učitelju Eš-Šejbani-
ju.193 Također, utjecaj hanefijskog mezheba se osjeti u glavnoj Šafijinoj knjizi
Umm.
- Utjecao je direktno na formiranje hanbelijske pravne škole. Ahmed ibn
Hanbel je učio kod Ebu Jusufa tri godine.194 U uvodu u prijevod Eš-Šejbanije-
vog Asara navedena je Ahmedova izjava u kojoj priznaje da je preuzimao od
imama Muhammeda, Ebu Jusufovog učenika.195
- Ebu Jusuf, zajedno sa svojim učenikom Muhammedom eš-Šejbanijem,
udario je temelje komparativnom islamskom pravu. Ebu Jusuf je utjecao na
nastanak komparativnog fikha, ponajviše kroz svoja djela komparativnog
fikha (Ihtilaf Ebu Hanife ve Ibn ebu Lejla, Kitab er-redd ‘ala Sijer el-Evza’i,
Kitab er-redd ‘ala Malik ibn Enes, Kitab ihtilaf el-emsar), u kojima je zapisivao
fikh više različitih pravnih škola: hanefijske (mezheba imama Ebu Hanife),
malikijske (mezheba imama Malika), evzaijske (mezheba imama Evza‘ija),
Ibn Ebu Lejline (mezheba imama Abdurahmana ibn Ebu Lejle) itd. Spome-
nuta djela su najstarija djela iz oblasti komparativnog fikha i bila su obrazac
kasnijim učenjacima koji su se bavili komparativnim pravom, kao što su
Et-Tahavija, Ibn Džerir et-Taberi, Ibn Rušd, Ibn Kudame i dr.
Također, Ebu Jusuf je ostvario značajan utjecaj na nastanak kompara-
tivnog fikha kroz poznato djelo svog učenika i kolege Muhammeda eš-Šejbani-
ja: njegovu fikhsku enciklopediju Zahir er-rivaje, prvu fikhsku enciklopediju
na svijetu, koja sadrži prvenstveno mišljenja Ebu Hanife, Ebu Jusufa i Muham-
meda eš-Šejbanija. Ta enciklopedija je poslužila kao obrazac za pisanje temel-
jnih djela iz ostala tri mezheba (npr. El-Mudevvene u malikijskom, El-Umm i
Muhtesar el-Muzeni u šafijskom i Muhtesar el-Hureki u hanbelijskom mezhe-
bu). Tako Ibn Tejmijje priznaje Eš-Šejbanijev utjecaj na nastanak izvornih djela
193 Muhammed ibn Hasan eš-Šejbani, Āsār (hanefijska hadiska zbirka), uvod, prijevod i
komentar: Jusuf Džafić, IPF u Zenici, Zenica, 2020, str. 58-60.
194 Muhammed Zahid el-Kevseri, Bulug el-emani fi sire Muhammed ibn el-Hasan eš-Šejbani,
El-Mektebe el-Ezherijje li et-turas, Kairo, 1998, str. 52.
195 Muhammed ibn Hasan eš-Šejbani, Āsār..., str. 62.
šafijskog i hanbelijskog mezheba: “Doista je El-Hureki slijedio obrazac Muzeni-

ja, a Muzeni je slijedio obrazac Muhtesara196 Muhammeda ibn Hasana...ˮ197
- Dao je veliki doprinos na polju međumezhepskog zbližavanja i dijaloga,
o čemu smo govorili kad smo se osvrtali na njegov doprinos razvoju kompar-
ativnog fikha.
- Ebu Jusuf je najzaslužniji za širenje hanefijskog mezheba, kako preko
položaja bagdadskog kadije, a kasnije i vrhovnog kadije, tako i preko svojih
hanefijskih učenika koji su djelovali u najmanje 20 mjesta širom Islamske
države, od Egipta do Afganistana.198 Mekanski kadija Ammar ibn Ebu Malik
el-Hušeni svjedoči o tome: “Nije među njima (tj. iračkim učenjacima) bilo ne-
kog poput Ebu Jusufa. Da nije bilo Ebu Jusufa, ne bi Ebu Hanife bio zapamćen
niti Ibn Ebu Lejla. Dakle, Ebu Jusuf je širio nauku i stavove njih dvojice.ˮ199
O Ebu Jusufovoj zasluzi za širenje hanefijskog mezheba El-Hatib
el-Bagdadi (1002–1071) i drugi navode, između ostalog, i sljedeće rečenice:
“On je prvi koji je napisao knjigu o fikhu prema Ebu Hanifinom mezhebu.ˮ200
“On je (prvi) naveo mes’ele (pravna pitanja) i objavio ih, te je raširio
Ebu Hanifin nauk po krajevima Zemlje.ˮ201
196 Ovdje se pod Muhtesarom misli na Eš-Šejbanijev Es-Sijer el-kebir ili njegov Es-Sijer es-
sagir.
197 Ibn Tejmijje, Medžmu’a el-fetava, tom 4, Medžme‘ el-melik Fehd li tiba’a el-Mushaf eš-
šerif, Medina, 1995, str. 450-451.
198 Vidi o Ebu Jusufovoj zasluzi za širenje hanefijskog mezheba: M. I. Šebaru, Kadi el-
kudat..., str. 157-159; S. el-Himsani, “Kadi kudat...ˮ, str. 119-121.
199 Es-Sajmeri, Ahbar Ebi Hanife..., str. 99; Ibn Hallikan, Vefejat el-e’jan, Dar sadir, Bejrut,
1994, tom 6, str. 382; Ibn Kutlubuga, Tadž et-teradžim..., str. 317; Siddik Hasan Han,
Et-Tadž el-mukellel min dževahir measir et-tiraz el-ahir ve el-evvel, Vizare el-evkaf ve
eš-šuun el-islamijje, Doha, 2007, str. 138; Ibn el-Bezzaz, Menakib Ebu Hanife..., str. 395;
El-Mekki, Menakib Ebu Hanife..., str. 507.
200 El-Leknevi, El-Fevaid el-behijje fi teradžim el-hanefijje, Dar es-Seade, Kairo, 1906, str.
225; S. H. Han, Et-Tadž..., str. 138.
201 El-Hatib, Tarih Bagdad, tom 14, Dar El-Kutub el-ilmijje, Bejrut, 1996/97, str. 248; Es-
Sem’ani, El-Ensab, tom 10, Daire El-Mearif el-usmanijje, Hajderabad, 1962, str. 307;
Sibt Ibn el-Dževzi, Mir‘at ez-zeman fi tevarih el-e‘jan, tom 13, Dar er-eisale el-alemijje,
Damask, 2013, str. 41; Ibn Hallikan, Vefejat..., tom 6, str. 37, 378-390; Ibn Kutlubuga,
Tadž et-teradžim..., str. 316; Katib Čelebi, Sullem el-vusul ila tabekat el-fuhul, tom 3,
IRCICA, Istanbul, 2010, str. 418; Ibn el-Imad el-Hanbeli, Šezerat ez-zeheb fi ahbar men
zeheb, tom 2, Dar Ibn Kesir, Damask-Bejrut, 1986, str. 371; El-Leknevi, El-Fevaid..., str.
225; S. H. Han, Et-Tadž..., str. 138.
74 IMAM EBU HANIFE
Dalje, Ebu Jusuf, kao vrhovni kadija, postavio je svog kolegu Muham-
meda eš-Šejbanija za kadiju u Rekki, ljetnoj prijestolnici Abasijske države, s
ciljem širenja hanefijskog mezheba u tom kraju.
- Utjecao je na nastanak privrednog (ekonomskog) prava u islamu. Tako
njegova knjiga Kitab el-haradž (Knjiga o porezu) predstavlja jednu od prvih
knjiga koje obrađuju oblasti islamskog privrednog prava. Također, Ebu Jusu-
fova ekonomska misao je zastupljena i u drugim njegovim djelima, naročito
knjigama koje govore o muamelatu (imovinskom pravu), kao npr. Kitab
el-buju’ (Knjiga o kupoprodajama), Kitab el-vekale (Knjiga o zastupništvu).202
- Postavio je temelje finansijskog prava u islamu. Njegovo remek-djelo
Kitab el-haradž (Knjiga o porezu) prva je ozbiljna i sistematična knjiga iz fi-
nansijskog prava među muslimanima.203 U dotičnom djelu Ebu Jusuf je iznio
neke ekonomske ideje koje su bile daleko ispred njegovog vremena. Primjera
radi, njegovi stavovi o javnoj potrošnji, gdje u prvi plan stavlja direktne ko-
risti za građanstvo, napredniji su čak od stavova Žana Bodena (Jean Bodin,
1530–1596), francuskog filozofa i teoretičara države koji je među prvima na
Zapadu pisao stručnije na tu temu.204
- Ebu Jusuf je razvio koncept “države blagostanjaˮ (skrbnička drža-
va, država socijalne pomoći, eng. welfare state) mnogo prije nego što se o
tom pojmu počelo raspravljati u savremeno doba. O tome veli Sabahuddin
Azmi: “Ebu Jusufov koncept države je podesan da se poredi s onim koji mod-
erna ekonomska teorija naziva ‘država blagostanja‘. Savremeni autori koji
su pisali na ovu temu najčešće su tvrdili da je koncept ‘države blagostanja‘
novi fenomen i tema modernog političko-ekonomskog scenarija. Međutim,
proučavanje Ebu Jusufove misli glede uloge države u ekonomskom životu ot-
kriva da je on razvio veoma sveobuhvatan koncept blagostanja.ˮ205
202 Vidi o Ebu Jusufovom utjecaju na nastanak islamskog privrednog prava: Ismet Ahmed
Fehmi Ebu Sunne, Re’j el-Kadi Ebu Jusuf fi el-hajat el-iktisadijje li ed-devle el-islamijje fi
ahd Harun er-Rešid min hilal Kitab el-haradž, El-Mektebe el-Mekkijje, Meka, 2002.
203 Vidi o Ebu Jusufovom utjecaju na utemeljenje islamskog finansijskog prava: Sabahuddin
Azmi, Abu Yusuf’s Contribution to the Theory of Public Finance, magistarski rad,
odbranjen na: Department of Economics, Aligarh Muslim University, Aligarh, 1995.
204 Ibid., str. 118.
205 Ibid., str. 42.
Inače, “država blagostanja je forma vladavine u kojem država štiti i pro-

movira ekonomsko i socijalno blagostanje građana zasnovano na principima
jednakih mogućnosti, pravične raspodjele bogatstva i javne odgovornosti za
građane koji ne mogu da obezbijede minimalne uvjete za dobar životˮ.206
- Ebu Jusuf je reformirao i unaprijedio finansije Abasijske države. Njego-
vo djelo Kitab el-haradž, koje je napisao na zahtjev tadašnjeg abasijskog halife
Haruna er-Rešida, nije bilo samo fikhsko djelo, već i djelo finansijske, ekon-
omske, administrativne i socijalne prirode. Spomenuta knjiga nije predstav-
ljala samo puko teorijsko izlaganje, već praktični priručnik halifi i državnim
službenicima, kako da urede državne finansije u skladu sa Šerijatom.207
Ebu Jusuf je pisao o maksimama oporezivanja (taksacije) u svome
Kitab el-haradž mnogo prije nego što je o tome govorio Adam Smit (Smith,208
1723–1790), otac modernog oporezivanja.209
Budući da je skoro dvije decenije obnašao vrhovne državničke službe
u Abasijskoj državi, među kojima je svakako najznačajnija funkcija vrhovnog
kadije, Ebu Jusuf je imao dosta političkog iskustva, što mu je u mnogome
olakšalo da se bavi međunarodnim pravom (sijer). Stoga, ne treba čuditi da
dobar dio njegove poznate knjige Kitab el-haradž govori o sijeru. Štaviše,
njegov kolega i učenik Muhammed eš-Šejbani je napisao dvije temeljne kn-
jige o sijeru u islamu Es-Sijer el-kebir (Veliko međunarodno pravo) i Es-Sijer
es-sagir (Malo međunarodno pravo), koje predstavljaju i prve knjige iz te
oblasti, u kojima su iznesena hanefijska pravna mišljenja u dotičnoj naučnoj
grani. Tačnije, u knjizi se nalaze prvenstveno pravna mišljenja Ebu Hanife,
te Ebu Jusufa i Muhammeda eš-Šejbanija, dva glavna Ebu Hanifina učenika
iz polja međunarodnog prava. Također, imam Ebu Jusuf je obrađivao pravna
206 Vidi o pojmu “države blagostanjaˮ: Peter Bondarenko, Welfare state, www.britannica.
com/topic/welfare-state. (Pristupljeno: 7.5.2021.)
207 Vidi o Ebu Jusufovom reformisanju abbasijskog finansijskog sistema: Ismet Ahmed
Fehmi Ebu Sunne, Re’j El-Kadi Ebu Jusuf..., str. 62-64.
208 Adam Smit (eng. Adam Smith) je novovjekovni škotski filozof koji se na Zapadu
smatra, između ostalog, pionirom ekonomske misli, te ocem ekonomije, kapitalizma i
oporezivanja.
209 Sabahuddin Azmi, Abu Yusuf’s Contribution..., str. 97.
76 IMAM EBU HANIFE
pitanja iz oblasti sijera i u drugim svojim fikhskim djelima, poglavito u Kitab

er-redd ‘ala Sijer el-Evzai’ (Odgovor na Evzaijin Sijer).210
- Bio je prvi vrhovni kadija (kadija kadija, kadi el-kudat) Islamske
države, i to u zlatno doba abasijske vladavine i vrhunca abasijske moći. Bio
je jedan od rijetkih vrhovnih kadija koji je stvarno opravdao titulu Vrhovni
kadija, odnosno nadimak Kadija dunjaluka. O tome Ebu Omer Ibn Abdulberr
(978–1071) kaže: “Ne znam nijednog kadiju da je obnašao funkciju kadije u
krajevima od istoka do zapada, izuzev Ebu Jusufa u svome vremenu i Ahme-
da ibn Ebu Davuda u svome vremenu.ˮ211
Slično je kazao i historičar Tagribirdi (1410–1470): “On je prvi koji je
u islamu nazvan Vrhovnim kadijom (Kadijom kadija). Ja kažem: ‘Ovo ime nije
nosio niko drugi pored njega. Naime, on je doista bio kadija Mašrika (Istoka)
i Magriba (Zapada). Dakle, on je bio Vrhovni kadija u stvarnosti.’ˮ212
Imam Ibn Kesir (1301–1373) o tome kaže: “On je prvi koji je imeno-
van Vrhovnim kadijom (Kadija kadija). Nazivan je i Kadijom dunjaluka (Kadi-
jom kadija dunjaluka), jer je postavljao svoje zamjenike (naibe) u drugim
provincijama u kojima je vladao halifa.ˮ213
- Bio je profesionalan, sposoban, mudar i, što je najvažnije, pravedan i
hrabar kadija (šerijatski sudija).214 Ebu Jusuf je o pravednosti kadije kazao:
“Ukoliko je kadija nepravedan, sve njegove presude se odbacuju.ˮ215 Ebu Ju-
suf je kadijsku dužnost obavljao 15 godina tokom vladavine trojice halifa:
Muhammeda el-Mehdija (775–785), Musaa el-Hadija (785–786) i Haruna
210 Vidi o Ebu Jusufovom utjecaju na nastanak sijera: Muhammed es-Sajjah, Ebu Jusuf el-
Kadi ve ru’jetuhu es-sijasijje, Dar kunuz el-ma’rife el-ilmijje, Amman, 2014.
211 El-Kureši, El-Dževahir..., tom 2, str. 221, 390; El-Ajni, Megani el-ahjar fi šerh esami ridža,
Meani el-asar, tom 3, Dar El-Kutub el-ilmijje, Bejrut, 2006, str. 252; Ibn el-Imad el-
Hanbeli, Šezerat..., tom 2, str. 370.
212 Ibn Tagribirdi, En-Nudžum ez-zahire fi muluk Misr ve el-Kahire, tom 2, Dar el-kutub el-
Misrijje, Kairo, str. 108.
213 Ibn Kesir, El-Bidaje ve en-nihaje, tom 10, Dar el-fikr, Bejrut, 1986, str. 180; Ez-Zirikli,
El-E’alam, tom 8, Dar el-’ilm li el-melajin, Bejrut, 2002, str. 193; M. I. Šebaru, Kadi el-
kudat..., str. 156.
214 Vidi o Ebu Jusufovom kadiluku: Veki’, Ahbar el-kudat..., tom 3, str. 254-264, 282, 326;
M. Z. el-Kevseri, Husn et-tekadi..., str. 53-57, 63-67; M. I. Šebaru, Kadi el-kudat..., str.
151-161; S. el-Himsani, “Kadi kudat...ˮ, str. 117-136.
215 El-Hajrubejti, Ed-Durre el-garra’ fi nesiha es-selatin ve el-kudat ve el-umera’, Mektebe
Nizar Mustafa el-Baz, Rijad, 1999, str. 249.
er-Rešida (786–809). Tako je Jusuf, Ebu Jusufov sin, koji je bio kadija još 10
godina iza svoga oca, kazao: “Postavljen sam na funkciju kadije i moj otac je
postavljen na funkciju kadije prije mene. Tako smo obnašali funkciju kadije
trideset godina. Nismo bili iskušani da sudimo između djeda i brata.ˮ216
U nastavku ćemo spomenuti nekoliko slučajeva koji svjedoče o Ebu Ju-
sufovoj kadijskoj profesionalnosti, sposobnosti i mudrosti, ali i pravednosti
i hrabrosti.
Prvi slučaj se desio u doba vladavine abasijskog halife Musaa el-Hadija
(785–786). Naime, neki čovjek se parničio s halifom Hadijem pred Ebu Jusu-
fom oko izvjesne bašče koja je bila u posjedu halife. Na prvi pogled izgledalo
je da je halifa u pravu, no, u stvarnosti, bašča je pripadala čovjeku. Tako je
halifa pitao Ebu Jusufa: “Kako ćeš postupiti u predmetu u kojem se parničimo
kod tebe?ˮ Ebu Jusuf je odgovorio kao što bi odgovorio bilo kojoj parničnoj
stranci koja je optuženik: “Stranka koja se parniči s vladarom vjernika (emir-
ul-mu’mininom) zatražila je od mene da uzmem zakletvu od vladara vjernika
da su njegovi svjedoci posvjedočili pravedno.ˮ Onda je halifa pitao Ebu Jus-
ufa izravno: “Je li ti to misliš?ˮ Ebu Jusuf je lukavo odgovorio, pozvavši se na
poznatog tabiina: “Doista je to mislio Ibn Ebu Lejla.ˮ Pošto je halifa znao da je
čovjek u pravu, nije se htio lažno zaklinjati te je kazao: “Onda mu vrati bašču!
Zaista se Ebu Jusuf poslužio lukavstvom.ˮ217
U drugoj, dužoj verziji dotičnog slučaja s halifom Musaom el-Hadijem
Ebu Jusufova hrabrost i kadijska sposobnost su još više istaknute: “Ebu Jusuf
kazuje: ‘Preuzeo sam službu sudije i posvetio sam joj se. U mom srcu nije bilo
zbog kadiluka nikakvog problema. Molim Allaha da me ne pita za neprav-
du, niti naklonost ka nekome, osim u jednom slučaju. Tada se zaista dogodio
problem u mom srcu zbog kadiluka.’ Prisutni su pitali: ‘A šta se desilo?’ Ebu
Jusuf je odgovorio: ‘Došao mi je jedan čovjek, pa mi je kazao: ‘Posjedujem
jednu bašču koju mi je vladar vjernika oteo.’ Potom sam ga pitao: ‘U čijim
je rukama ona sada?’ Na to je on odgovorio: ‘U rukama vladara vjernika.’
216 Ez-Zehebi, Menakib..., str. 71; El-Kureši, El-Dževahir..., tom 2, str. 234; M. Z. El-Kevseri,
Husn et-tekadi..., str. 75.
217 Vidi o ovom slučaju: Veki’, Ahbar el-kudat..., tom 3, str. 254-255; El-Hatib, Tarih
Bagdad..., tom 14, str. 252; Ibn Hallikan, Vefejat..., tom 6, str. 384; El-Mekki, Menakib
Ebu Hanife..., str. 475; Ibn el-Bezzaz, Menakib Ebu Hanife..., str. 400.
78 IMAM EBU HANIFE
Pitao sam: ‘A ko je održava i koristi se njome?’ Odgovorio je: ‘Vladar vjernika.’

Kad sam saslušao njegovu priču, ušao sam kod vladara i rekao mu: ‘Vladaru
vjernika, ti doista imaš parničnu stranku na vratima. Ona potražuje to i to.’
Potom je halifa kazao: ‘To je moja bašča. Kupio ju je za mene (Muhammed)
El-Mehdi.’218 Na to sam ja pitao: ‘Vladaru vjernika, ako smatraš da je to uredu,
da pozovem tvoju parničnu stranku, pa da vas obojicu saslušam?’ Halifa je
odgovorio: ‘Onda ga pozovi.’ Tako je čovjek ušao i iznio svoju optužbu. Potom
sam ja pitao (halifu): ‘Vladaru vjernika, šta kažeš o njegovoj optužbi?’ Halifa
je odgovorio: ‘Bašča je moja i u mojim rukama. Kupio ju je za mene El-Meh-
di.’ Ja sam pitao (čovjeka): ‘Čovječe, doista si čuo. Dakle, šta hoćeš?’ Čovjek
je odgovorio: ‘Uzmi za mene njegovu zakletvu (jemin).’ Ja sam pitao (hal-
ifu): ‘Vladaru vjernika, hoćeš li se zakleti?’ Halifa je odgovorio: ‘Ne.’ Kazao
sam (halifi): ‘Vladaru vjernika, ponudit ću ti zakletvu (jemin) tri puta. Dakle,
ili ćeš se zakleti ili ću presuditi protiv tebe.’ Tako sam mu ja tri puta nudio
da se zakune. No, on je odbio da se zakune, pa sam kazao (halifi): ‘Vladaru
vjernika, presudio sam protiv tebe u slučaju ove bašče, pa ako se slažeš, da
naredim da je predaju čovjeku?’ Halifa je kazao: ‘Neću je predati.’ Kazao sam
(čovjeku): ‘Čovječe, vrati se neki drugi put.’ Na to je čovjek kazao: ‘Radi sa
mnom ono što moraš da radiš.’’ Kazao sam (halifi): ‘Vladaru vjernika, čovjek
se izlaže hapšenju.’ Potom je halifa naredio pa je čovjek izveden. Na to je El-
Fadl ibn er-Rebi‘ kazao: ‘Tako mi Allaha, nisam vidio skup (medžlis) da je
ljepši od ovoga.’ Tako sam ja pitao (halifu): ‘Vladaru vjernika, šta misliš, da
upotpunimo ljepotu ovog skupa vraćanjem dotične bašče?’
Ebu Jusuf je upitan: ‘Kakav problem je u tvom srcu?’ Odgovorio je:
‘Poslužio sam se lukavstvom kako bih odagnao parničenje i slučaj od vladara
vjernika, a nisam ga ni pitao da sjedne zajedno sa svojom parničnom stran-
kom, niti da dozvoli svojoj parničnoj stranci da sjedne zajedno s njim na
prijestolje.’ˮ219
218 Riječ je o abasijskom halifi Muhammedu el-Mehdiju (775–785), ocu halifa Musaa el-
Hadija (785–786) i Haruna er-Rešida (786–809).
219 Sibt Ibn el-Dževzi, Mir’at..., tom 13, str. 35-36; Ibn Kesir, El-Bidaje..., tom 10, str. 181;
Es-Sajmeri, Ahbar Ebi Hanife..., str. 105-107; Ibn el-Bezzaz, Menakib Ebu Hanife..., str.
418.
Drugi slučaj se desio u vrijeme halife Haruna er-Rešida. Bilježe ga

historičari Jafi’i (1298–1367), Ibn Hallikan i drugi: “Neki prenose da je do
kadije Abdurahmana u gradu El-Mubareku, mjestu između Bagdada i Vasita
na obali Tigrisa, doprlo da je Er-Rešid krenuo prema Basri, i da je zajedno
s njim na brodu kadija Ebu Jusuf. Potom je kadija Abdurahman kazao sta-
novnicima El-Mubareka: ‘Dođite da dočekamo vladara vjernika i kadiju Ebu
Jusufa!’ No, oni su to odbili. Potom je kadija obukao svoju odjeću, dugu kapu
i crni perzijski ogrtač (tajlesan), te otišao na ulicu. Kad je došao brod, kadija
je podigao glas i kazao: ‘O vladaru vjernika, kako je dobar naš kadija! Kadija
je rekao istinu!’ Onda je otišao u drugu ulicu, pa je ponovio iste riječi koje je
kazao prvi put. Nakon toga se Er-Rešid okrenuo Ebu Jusufu i kazao: ‘Ovo je
najgori kadija u zemlji. U ovom mjestu ga samo jedan čovjek hvali.’ Na to je
Ebu Jusuf kazao Er-Rešidu: ‘Ono što je čudnije od ovoga, vladaru vjernika,
jeste to što kadija samog sebe hvali.’ Potom se Harun nasmijao i kazao: ‘Ovo
je najoštroumniji čovjek. Ovaj nikada neće biti smijenjen.’ Kad bi spomenuo
dotičnog kadiju, Er-Rešid bi imao običaj kazati: ‘Ovaj nikada neće biti smi-
jenjen.’ˮ220 Međutim, izvjesni historičari navode da je dotični kadija ustvari
Abdurahman ibn Mushir (u. 805), muhaddis, pravnik i tabea tabiin iz Kufe,
brat Alije ibn Mushira (oko 738–805) i Ebu Hanifin učenik, te da ga je halifa
Harun er-Rešid ipak smijenio na kraju.221
Treći slučaj bilježe Abdulkadir el-Kureši i drugi historičari, a desio se
u doba halifata Haruna er-Rešida: “Između Haruna er-Rešida i njegove žene
Zubejda se zbila svađa. Tako je Er-Rešid kazao da je habisa (slatko jelo od
hurmi s maslom i škrobom) slađa od paluze, a Zubejda je kazala suprotno.
Tada je Ebu Jusuf ušao, a oni su bili u toj situaciji. Kad su mu objasnili o čemu
se radi, on je rekao: ‘Presuda protiv odsutnog nije dozvoljena.’ Potom su mu
donijeli po tanjir habise i paluze. On je uzimao zalogaj jednog pa zalogaj dru-
gog sve dok ih nije skoro pojeo. Potom ga je Er-Rešid pitao: ‘Koje od njih
dvoje je slađe?’ Na to je Ebu Jusuf odgovorio: ‘Neka te Allah popravi, vladaru
220 El-Jafi’, Mir’at el-džinan ve ibre el-jakzan, tom 1, Dar el-kutub el-ilmijje, Bejrut, 1997,
str. 300; Ibn Hallikan, Vefejat..., tom 6, str. 387.
221 El-Hatib, Tarih Bagdad..., tom 10, str. 238; Es-Sem’ani, El-Ensab..., tom 3, str. 195-196;
Ebu el-Feredž ibn el-Dževzi, El-Muntezam..., tom 10, str. 41-42; Sibt ibn el-Dževzi,
Mir’at..., tom 13, str. 280-281; Ez-Zehebi, Tarih el-islam, Dar el-garb el-islamijj, Bejrut,
2003, tom 4, str. 907-908; El-Kureši, El-Dževahir..., tom 1, str. 309-310.
80 IMAM EBU HANIFE
vjernika! Kadgod bih namjeravao da presudim u korist jednog, drugi bi došao

sa svjedokom.’ Kad se Ebu Jusuf najeo, kazao je: ‘Habisa je slatka.’ Er-Rešid
je kazao: ‘Ojačani su argumenti habise.’ Na to je Ebu Jusuf kazao: ‘Habisa je
slatka, kao što sam kazao, ali nije na nivou paluze.’ˮ222
Četvrti slučaj se zbio sa vezirom Alijom ibn Isaom. Naime, Ebu Jusuf
nije htio da prihvati njegovo svjedočenje na sudu, jer je obaviješten da dot-
ični ne klanja namaze u džematu. Potom je Alija ibn Isa sagradio džamiju u
dvorištu svoje kuće kako bi mogao obavljati namaz u džematu.223
Peti slučaj se dogodio u periodu vladavine Haruna er-Rešida između
Ebu Jusufa i Fudajla ibn Rebia (755–823), Er-Rešidovog vezira, komorni-
ka (hadžiba) i pisara (katiba). Fahruddin Osman ibn Alija ibn Mihdžen el-
Bari’i ez-Zejlei (u. 1343) i drugi bilježe: “Prenosi se da je Fudajl ibn Rebi’,
halifin vezir, svjedočio pred Ebu Jusufom, neka mu se Allah smiluje, o nekom
događaju, pa je Ebu Jusuf odbio njegovo svjedočenje. Nakon toga Fudajl se
požalio halifi. Na to je halifa kazao: ‘Kadijo, doista je moj vezir čovjek vjernik.
Ne svjedoči lažno. Ta, zbog čega si odbio njegovo svjedočenje?’ Ebu Jusuf je
rekao: ‘Zaista sam ga čuo jednog dana kako govori halifi: ‘Ja sam tvoj rob.’ Da-
kle, ako je bio iskren, rob nema pravo na svjedočenje. Ako je slagao, također
nema pravo na svjedočenje. Naime, ukoliko se ne brine oko laganja, dok sjedi
s tobom, onda se neće brinuti oko laganja, dok sjedi sa mnom.’ Tako je halifa
prihvatio ovaj Ebu Jusufov izgovor.ˮ224
- Ebu Jusuf je prvi odredio posebnu odjeću – uniformu za pripadnike ule-
manskog (učenjačkog) staleža. Ibn Hallikan i drugi historičari kažu: “Priča se
da je on (tj. Ebu Jusuf) prvi koji je uveo ulemansku odjeću u ovom obliku u
kojem je u našem vremenu. Prije toga je odjeća ljudi bila jedinstvena. Nisu se
222 El-Kureši, El-Dževahir..., tom 2, str. 525.

223 El-Mekki, Menakib Ebu Hanife..., str. 484.
224 Ez-Zejlei, Tebjin el-hakaik šerh Kenz ed-dekaik, El-Matbea el-kubra el-emirijje, Kairo,
1895, reprint Dar El-Kitab el-islamijj, Kairo, tom 4, str. 226; Ibn el-Bezzaz, Menakib
Ebu Hanife..., str. 415-416; El-Mekki, Menakib Ebu Hanife..., str. 484.
jedni od drugih razlikovali u odijevanju.ˮ225 Uniforma se sastojala od crnog

turbana (čalme) i tajlesana (perzijskog ogrtača).226
- Ebu Jusuf je prvi koji je sistematično i temeljito obradio hile (pravne
doskočice, varke) unutar šerijatskog prava. Tako je napisao djelo Kitab el-hijel
(Knjiga o doskočicama), prvu knjigu o hilama.227 Ishak ibn Ibrahim el-Mevsili
(767–850), prisni prijatelj abasijskog halife Haruna er-Rešida, prenosi: “Er-
Rešid je kazao jednog dana kadiji Ebu Jusufu: ‘Kod Isaa ibn Dža’fera ima jedna
robinja koja mi je najdraža među ljudima. On je to doista znao. Potom se zakleo
da je neće prodati, niti pokloniti, niti osloboditi od ropstva. On sada traži rješen-
je za svoju zakletvu (jemin). Dakle, da li imaš neku hilu (pravnu doskočicu)?‘
Ebu Jusuf je odgovorio: ‘Da, imam. Neka on pokloni vladaru vjernika pola rob-
inje, a drugu polovinu neka proda. U tom slučaju, neće prekršiti zakletvu.’ˮ228
Historičar Abdulkadir el-Kureši bilježi: “Prenosi se da se Er-Rešid zak-
leo da će pustiti Zubejdu229 tri puta ako zanoći u njegovom carstvu. Međutim,
pokajao se i zbunio. Tako su mu kazali: ‘Ima jedan Ebu Hanifin učenik, nadati
se da će on pronaći izlaz.’ Potom ga je Er-Rešid pozvao, pa mu je iznio prob-
lem i kazao: ‘Upotrijebi istinsko znanje!’ Učenik je kazao: ‘Kako ti sjediš na
prijestolju, a ja sam na zemlji?’ Tako mu je Er-Rešid postavio stolicu, pa je on
sjeo na nju. Onda je učenik kazao Zubejdi: ‘Konačit ćeš noćas u džamiji, jer
niko nema u posjedu džamiju. Uzvišeni je kazao: Džamije pripadaju Allahu.230
Nakon toga Er-Rešid ga je postavio na poziciju vrhovnog kadije. El-Kureši
225 Ibn Hallikan, Vefejat..., tom 6, str. 379; El-Ajni, Megani..., tom 3, str. 252; Ibn Kutlubuga,
Tadž et-teradžim..., str. 316; Ibn el-Imad el-Hanbeli, Šezerat..., tom 2, str. 369; S. H. Han,
Et-Tadž..., str. 138.
226 M. I. Šebaru, Kadi el-kudat..., str. 156.
227 Vidi o Ebu Jusufu i hilama: M. Z. el-Kevseri, Husn et-tekadi..., str. 67-73; S. El-Himsani,
“Kadi kudat...ˮ, str. 124-125.
228 Es-Sajmeri, Ahbar Ebi Hanife..., str. 105; El-Hatib, Tarih Bagdad..., tom 14, str. 252-254;
Ibn Asakir, Tarih Dimešk, tom 73, Dar El-Fikr, Bejrut, 1995, str. 298-300; Ebu el-Feredž
ibn el-Dževzi, El-Muntezam...tom 9, str. 77-79; Sibt ibn el-Dževzi, Mir’at..., tom 13,
str. 36; Ibn Hallikan, Vefejat..., tom 6, str. 384-386; Ibn Kesir, El-Bidaje..., tom 10, str.
181; El-Jafi’, Mir’at..., tom 1, str. 298-300; El-Kureši, El-Dževahir..., tom 2, str. 520-521;
Et-Tajjib Bamahreme, Kilade en-nahr fi vefejat e’jan ed-dehr, tom 2, Dar el-minhadž,
Džidda, 2008, str. 265, 277.
229 Zubejda bint Dž’fer ibn el-Mensur (766–831), unuka abbasijskog halife Ebu Dža’fera
el-Mensura i žena abbasijskog halife Haruna er-Rešida.
230 Kur’an, El-Džinn, 18.
82 IMAM EBU HANIFE
dodaje: ‘Ja kažem: ‘Ovo je također problematično, jer je njegova zakletva bila
za njegov mulk (carstvo), a ne za njegov mulk (vlasništvo). Nema sumnje da
vakufi i vlasništva potpadaju pod carstvo sultana, i jezički i običajno (ur-
fom). Naime, doskočica (hila) je bila, kad je sebe skinuo i drugog postavio na
vlast.’’ˮ231
Hanefijski učenjak El-Muveffek el-Havarizmi el-Mekki navodi da je
Ebu Jusuf upitan o čovjeku koji se zakune da je njegov imetak sadaka. Odgov-
orio je: “Dat će svoj imetak čovjeku u kojeg ima povjerenja. Onda će uraditi tu
stvar, pa će mu njegov prijatelj vratiti imetak.ˮ Onda je neko kazao: “Jevreji su
prokleti! Zabranjen im je loj, pa su ga oni prodavali i jeli zaradu od njega.ˮ Na
to je Ebu Jusuf rekao: “O nevaljalče! Gdje je ovo u usporedbi s tim?! Doista su
Jevreji htjeli napraviti doskočicu u vezi s onim što im je Allah zabranio kako
bi to sebi dozvolili. Ovo je njegov imetak. On je njemu halal (dozvoljen). Želi
da napravi doskočicu kako mu imetak ne bi postao haram (zabranjen).ˮ232
- Ebu Jusufa su krasile izuzetne učiteljske i pedagoške sposobnosti. O tome
je dovoljno navesti slučaj Hasana ibn Zijada, Ebu Hanifinog mlađeg učenika,
koji je ujedno bio i Ebu Jusufov učenik. Hasan kazuje: “Išao sam kod Zufera i
kod Ebu Jusufa zbog fikha. Ebu Jusuf je bio širokogrudniji u podučavanju od
Zufera. Naime, bio sam počeo sa Zuferom, pa sam ga pitao o jednoj meseli
(pravnom pitanju). Tako mi je on nju protumačio, ali je ja nisam razumio. Kad
sam ga izmorio, on je kazao: ‘Teško tebi, gdje ti je vještina? Gdje ti je profesija?
Mislim da nikada nećeš uspjeti.’ Hasan dalje kazuje: ‘Tako sam izašao od nje-
ga, a bio sam klonuo i zabrinut. Potom sam otišao Ebu Jusufu, pa mi je on pro-
tumačio meselu. No, pošto je nisam razumio, kazao mi je: ‘Budi blag!’ Onda me
je pitao: ‘Jesi li sada na istom stepenu na kojem si bio, kad si počeo?’ Na to sam
mu ja odgovorio: ‘Ne, kroz tu meselu sam saznao druge stvari iako nisam up-
otpunio ono što sam htio.’ Potom mi je on kazao: ‘Dakle, nema nijedne nepot-
pune stvari, a da nije blizu da dostigne svoju puninu. Strpi se! Ja se nadam da
ćeš postići što želiš.’’ Hasan dalje kazuje: ‘Tako sam se ja divio njegovom saburu
(strpljivosti).’ˮ233
231 El-Kureši, El-Dževahir..., tom 2, str. 521; Ibn el-Bezzaz, Menakib Ebu Hanife..., str. 403-
404; El-Mekki, Menakib Ebu Hanife..., str. 486-487.
232 El-Mekki, Menakib Ebu Hanife..., str. 479.
233 M. Z. El-Kevseri, Husn et-tekadi..., str. 19.
Muhammed eš-Šejbani
Muhammed ibn Hasan eš-Šejbani (749–805),234 tabea tabiin i drugi

najvažniji učenik Ebu Hanife. Rođen je u Vasitu, istočni Irak. Sirijskog je pori-
jekla. Njegovi preci su iz Haraste, danas sjeveroistočno predgrađe Damaska.
Prvo se školovao u Kufi kod Ebu Hanife i Ebu Jusufa. Nakon smrti Ebu Hanife,
učio je dvije ili tri godine u Medini kod Malika ibn Enesa, osnivača maliki-
jskog mezheba. Učio je i u Šamu kod el-Evza’ije, osnivača evzaijskog mezhe-
ba, te u Kufi kod još najmanje 30 drugih učenjaka, među kojima je Sufjan
es-Sevri, utemeljitelj sevrijskog mezheba. U Meki je učio, između ostalih, kod
Sufjana ibn ‘Ujejne, začetnika zasebnog mezheba. Studirao je u Basri i Vasitu.
Pored spomenutih pet osnivača mezheba, njegovi učitelji su bili: Ebu Jusuf,
Zufer ibn Huzejl, Abdullah ibn el-Mubarek, Davud et-Ta’i, stariji učenici Ebu
Hanife; Mis’ar ibn Kidam, Abdulmelik ibn Abdulaziz ibn Džurejdž, Junus ibn
Ebu Ishak es-Subej’i, Šu’be ibn el-Hadžadž i dr.
Kao dvadesetogodišnjak, oko 770. godine, Eš-Šejbani je počeo poduča-
vati u Kufi. Kasnije se preselio u Bagdad, gdje je s prekidima djelovao oko 20
godina. Bio je kadija Rekke u sjeveroistočnoj Siriji sedam godina (796–803).
Otprilike dvije godine prije smrti postavljen je za vrhovnog kadiju. Preminuo
je u Reju, danas predgrađe Teherana. Među njegovim učenicima su bili Šafi-
ja i Ebu Sevr, osnivači mezheba. Njegovi drugi učenici su: Esed ibn el-Furat,
učenik imama Malika; Jahja ibn Mein, učitelj imama Buharije; Ebu Ubejd
El-Kasim ibn Sellam, autor hadiskih zbirki El-Emval, Et-Tuhur i drugih; Ebu
Sulejman Musa ibn Sulejman el-Dževzedžani, hanefijski pravnik Bagdada;
234 Vidi o Muhammedu eš-Šejbaniju: Es-Sajmeri, Ahbar Ebi Hanife..., str. 125-134; El-
Bejheki, Menakib eš-Šafi’i, tom 1, Mektebe dar et-turas, Kairo, 1970, str. 28, 101-105,
105-178, 178-200, 246, 334, 399, 530, 539-540; tom 2, str. 12, 65, 83, 86, 120, 131,
150, 245-246; El-Hatib, Tarih Bagdad..., tom 2, str. 169-178; Es-Sem‘ani, El-Ensab...,
tom 8, str. 200-204; Ibn Hallikan, Vefejat..., tom 4, str. 184-185; Ez-Zehebi, Menakib...,
str. 77-95; El-Kureši, El-Dževahir..., tom 1, str. 527-530, tom 2, str. 42-44, 526-529; El-
Ajni, Megani..., tom 3, str. 540-541; Ibn Kutlubuga, Tadž et-teradžim..., str. 237-240;
Ibn el-Bezzaz, Menakib Ebu Hanife..., str. 419-439; Ez-Zirikli, El-E’alam..., tom 6, str.
80; Muhammed ed-Dusuki, El-Imam Muhammed ibn el-Hasan eš-Šejbani ve eseruhu
fi el-fikh el-islamijj, Dar es-sekafe, Doha, 1987; Hišam ibn Abdulmelik ibn Duhejš,
Muhammed ibn el-Hasan eš-Šejbani el-imam el-abkarijj, El-Medželle el-arebijje, Rijad,
2017; J. Schacht, The Origins..., str. 294-301, 306-310. Jusuf Džafić, Muhammed eš-
Šejbani – život i djelo, MIZ Brčko, Brčko, 2021.
84 IMAM EBU HANIFE
Mualla ibn Mensur er-Razi, hanefijski muftija Bagdada; Ebu Hafs el-Kebir,
hanefijski imam Transoksanije; Muhammed ibn Sema’a et-Temimi, hanefijski
kadija Bagdada; Isa ibn Eban, hanefijski kadija Basre; i dr. Eš-Šejbanija su
učenjaci hadisi ocijenili kao pouzdanog prenosioca.
Eš-Šejbani je najzaslužniji za ranu kodifikaciju hanefijskog mezheba,
sabravši fikhsku zaostavštinu Ebu Hanife i njegovih učenika u pet knjiga:
El-Mebsut/El-Asl, Es-Sijer el-kebir, Es-Sijer es-sagir, El-Džami’ el-kebir, El-
Džami’ es-sagir. Ove knjige predstavljaju prvu fikhsku enciklopediju zvanu
Zahir er-rivaje (Vjerodostojna predaja). Ima i knjigu El-Asar, jednu od na-
jstarijih hadiskih zbirki. Pored ovih šest knjiga, autor je još najmanje 103
knjige. Inače, većina njegovih djela su sačuvana, makar u nekom obliku, i ug-
lavnom su štampana.
Glavne karakteristike Eš-Šejbanijevog djela
Muhammed ibn Hasan eš-Šejbani je spadao u vodeće islamske učen-

jake svoga doba – formativnog doba pravnih škola. Bio je upućen u fikh, had-
is, teologiju, tefsir, ahlak, arapski jezik i druge islamske nauke.235 Ubraja se u
treću generaciju muslimana. Posjedovao je izuzetne moralne osobine zbog
čega je, između ostalog, poput svoga učitelja Ebu Hanife, prvobitno izbjeg-
avao obnašanje ikakvih javnih funkcija. Naime, smatrao je, kao i Ebu Hanife,
da ne treba obnašati javne službe, posebno kadijske, dok su na vlasti neprav-
edni vladari, kakve su i Abasije bili. No, kad je shvatio da će njegova izolacija
prouzročiti više štete nego koristi (npr. postavljanje na kadijske pozicije ni
naučno ni moralno dostojnih ljudi), na nagovor svoga učitelja i kolege Ebu
Jusufa prihvatio se kadijske službe.
Pored spomenutih općih karakteristika, život i djelo imama Eš-Še-
jbanija specifični su po mnogo čemu. U nastavku ćemo spomenuti nekoliko
posebnih značajki ovog velikog hanefijskog imama.
235 Vidi općenito o Eš-Šejbanijevim naučnim sposobnostima: Muhammed Zahid el-

Kevseri, Bulug el-emani..., str. 44-50, 56-62; H. b. A. Ibn Duhejš, Muhammed ibn el-
Hasan..., str. 71-100; M. ed-Dusuki, El-Imam Muhammed ibn el-Hasan..., str. 134-135,
189-306; J. Schacht, The Origins..., str. 294-301, 306-310.
- Bio je mudžtehid. Iako je imao intelektualno-pravne sposobnosti

da bude apsolutni mudžtehid i u velikom broju pravnih pitanja zauzeo je
drugačiji stav, ipak je izabrao da bude mudžtehid unutar mezheba i slijedi
pravnu školu učitelja Ebu Hanife. Smatrao je da primat pripada Ebu Hanifi,
kao najvećem imamu.236
- Utjecao je na razvoj malikijskog mezheba. Imam Malik, njegov učitelj,
preko njega se upoznao s Ebu Hanifinim učenjem i metodologijom, koji su
ostavili vidljiv trag u strukturi Malikovog Muvetta‘a. Usto, Esed ibn el-Furat,
istaknuti Malikov učenik, ujedno je bio i Eš-Šejbanijev učenik. Dalje, imam
Esed je bio učitelj malikijskog učenjaka Sahnuna, koji je napisao glavni izvor
malikijskog mezheba – fikhsku enciklopediju El-Mudevvenu. Stoga, ne treba
čuditi što je El-Mudevvena po strukturi, poglavito po redoslijedu fikhskih po-
glavlja, slična Eš-Šejbanijevom Mebsutu.
- Utjecao je direktno na nastanak šafijskog mezheba. Imam Šafija je
bio njegov istaknuti učenik. Brojne su Šafijine pozitivne kritike i impresije o
njegovom učitelju Eš-Šejbaniju. Utjecaj hanefijskog mezheba, tačnije Eš-Še-
jbanijevih djela, osjeti se u glavnoj Šafijinoj knjizi El-Umm.
- Utjecao je indirektno na formiranje hanbelijske pravne škole.237 Ahmed
ibn Hanbel nije učio pred Muhammedom eš-Šejbanijem, ali je učio kod
njegovog kolege Ebu Jusufa tri godine.238 Tako imam Ahmed priznaje da je
imam Ebu Jusuf prvi njegov učitelj iz hadisa: “Prvi od kojeg sam zapisivao
hadise je Ebu Jusuf.ˮ239
- Smatra se ocem komparativnog islamskog prava (fikha).240 Eš-Šejbani
je utjecao na nastanak komparativnog fikha, prvenstveno kroz svoja djela
El-Hudždže ‘ala ehl el-Medine, njegov rivajet Muvetta’a imama Malika, u
kojima je zapisivao fikh obje pravne škole: iračke škole mišljenja (re’ja), tj.
236 Vidi o Eš-Šejbanijevom idžtihadu: M. Z. el-Kevseri, Bulug el-emani..., str. 44-50; J.

Schacht, The Origins..., str. 294-301, 306-310.
237 Vidi o Eš-Šejbanijevom utjecaju na razvoj drugih mezheba: M. Z. el-Kevseri, Bulug el-
emani..., str. 3, 14-35, 50-53, 62; H. b. A. ibn Duhejš, Muhammed ibn el-Hasan..., str. 83-
91.
238 M. Z. El-Kevseri, Bulug el-emani..., str. 52.
239 El-Hatib, Tarih Bagdad..., tom 14, str. 261; Ibn el-Dževzi, Menakib el-Imam Ahmed, Dar
Hedžr, Kairo, 1988/89, str. 26.
240 H. b. A. ibn Duhejš, Muhammed ibn el-Hasan..., str. 90.
86 IMAM EBU HANIFE
hanefijskog mezheba i hidžaske škole hadisa, tj. malikijskog mezheba.

Spomenuta djela su bila obrazac kasnijim učenjacima koji su se bavili kom-
parativnim pravom. Eš-Šejbani je ostvario značajan utjecaj na nastanak
komparativnog fikha i kroz svoju fikhsku enciklopediju Zahir er-rivaje, prvu
fikhsku enciklopediju na svijetu koja je poslužila kao obrazac za pisanje te-
meljnih djela iz ostala tri mezheba. Dao je veliki doprinos na polju međume-
zhepskog zbližavanja i dijaloga.
- Zaslužan je za zapisivanje i kodifikaciju hanefijskog mezheba, što je
uradio putem pisanja djela Zahir er-rivaje.241
- Zaslužan je za širenje hanefijskog mezheba, kako preko položaja kadi-
je u Rekki i Horasanu, tako i preko svojih hanefijskih učenika koji su djelova-
li u najmanje 16 mjesta širom Islamske države, od Egipta do Afganistana.
Štaviše, tadašnji vrhovni kadija i njegov kolega Ebu Jusuf ga je i postavio
kao kadiju u Rekki, ljetnoj prijestolnici Abasijske države, s ciljem širenja
hanefijskog mezheba. Tako Muhammed ibn Sema’a navodi: “Razlog susre-
ta Muhammeda ibn Hasana sa sultanom jeste činjenica da je od Ebu Jusufa
zatražen savjet o čovjeku koji će obnašati funkciju kadije u Rekki. Potom im
je odgovorio: ‘Ne znam vam čovjeka koji je podesan, osim Muhammeda ibn
Hasana. Ako hoćete, zatražite da dođe iz Kufe.’242 Tako su ga oni doveli. Kad je
došao, prišao je Ebu Jusufu, pa ga je pitao: ‘Zašto si me doveo?’ Ebu Jusuf je
odgovorio: ‘Tražili su od mene savjet u vezi kadije Rekke. Tako sam im ja uka-
zao na tebe, a time sam imao na umu da je doista Uzvišeni raširio ovo naše
znanje po Kufi, Basri i cijelom Mašriku, istočni dio Islamske države. Htio sam
da ti budeš u dotičnoj pokrajini, kako bi Allah preko tebe raširio ovo naše
znanje u njoj i drugim šamskim krajevima iza nje.’ˮ243
- Postavio je temelje privrednog (ekonomskog) prava u islamu. Njegova
knjiga Kitab el-kesb (Knjiga o privređivanju) predstavlja prvu knjigu napisa-
nu iz oblasti islamskog privrednog prava. Također, Eš-Šejbanijeva ekonoms-
ka misao zastupljena je i u drugim njegovim djelima, posebno u poglavljima
241 Vidi o Eš-Šejbanijevoj zasluzi za zapisivanje hanefijskog mezheba: M. Z. el-Kevseri,

Bulug el-emani..., str. 62-72; H. b. A. ibn Duhejš, Muhammed ibn el-Hasan..., str. 52-70.
242 Ovdje je očito riječ o grešci, pa je umjesto Bagdada navedena Kufa, budući da je imam
Muhammed prije postavljenja na kadijsku službu u Rekki živio već u Bagdadu.
243 Ez-Zehebi, Menakib..., str. 87-88; Ibn el-Bezzaz, Menakib Ebu Hanife..., str. 437-438.
El-Mebsuta u dijelovima koje tretiraju pitanja muamelata, npr. Kitab el-buju’

ve es-salam (Poglavlje o kupoprodajama i selemu), Kitab es-sarf (Poglavlje o
konverziji), Kitab el-idžare (Poglavlje o najmovima).244
- Smatra se utemeljiteljem islamskog međunarodnog prava (sijera)
budući da je, između ostalog, napisao posebne knjige o sijeru: Es-Sijer el-
kebir i Es-Sijer es-sagir. Štaviše, prema mišljenju određenih autora, smatra
se utemeljiteljem međunarodnog prava uopće, jer je sakupio i sistemati-
zirao pravila islamskog međunarodnog prava 800 i više god na prije nego
što je djelovao Hugo Grocije (Grotius,245 1583–1645).246 Zbog toga, Jozef fon
Hamer (Joseph von Hammer, 1774–1856), glasoviti austrijski orijentalista,
imenovao je Eš-Šejbanija “muslimanskim Hugom Grocijemˮ.247 U oksfords-
kom priručniku historije međunarodnog prava (The Oxford Handbook of the
History of International Law) Eš-Šejbani je nazvan “praocem međunarodnog
prava (grandfather of international law)ˮ248 i njegova biografija je obrađena
kao prva među 21 biografijom istaknutih historijskih ličnosti koje su dale
doprinos razvoju međunarodnog prava. Šrilankanski pisac Kristofer Vira-
mantri (Christopher Weeramantry, 1926–2017), inače sudija Međunarod-
nog suda pravde u Hagu (1991–2000) i jedno vrijeme potpredsjednik dot-
ičnog suda (1997–2000), naveo je Eš-Šejbanija kao autora najdetaljnijeg
ranog djela iz međunarodnog prava, zaključivši da je Es-Sijer preteča razvoju
modernog međunarodnog prava i da su Grocijeva djela o međunarodnom
pravu možda pisana pod utjecajem ranih islamskih učenjaka, uključujući
djela Eš-Šejbanija na datu temu.249 Također, imam Muhammed je obrađivao
244 Vidi detaljnije o Eš-Šejbanijevom utjecaju na nastanak islamskog privrednog prava: H.

b. A. ibn Duhejš, Muhammed ibn el-Hasan..., str. 103-119.
245 Hugo Grocije (lat. Grotius, holandski Groot) je novovjekovni holandski filozof koji se
na Zapadu smatra ocem međunarodnog prava.
246 M. ed-Dusuki, El-Imam Muhammed ibn el-Hasan eš-Šejbani..., str. 343; Mashood Baderin,
“Muhammad Al-Shaybaniˮ, The Oxford Handbook of the History of International Law,
Oxford University Press, Oxford, 2012, str. 1081.
247 M. Baderin, “Muhammad Al-Shaybaniˮ..., str. 1081.
248 Ibid., str. 1082.
249 Christopher Weeramantry, Islamic Jurisprudence: An International Perspective,
MacMillan Press, Hampshire-London, 1988, str. 132.
88 IMAM EBU HANIFE
pravna pitanja iz sijera i u drugim svojim fikhskim djelima (El-Asl, El-Džami’

el-kebir, El-Džami’ es-sagir itd.).250
- Eš-Šejbani se prvi bavio fikhskom naukom o sličnim i paralelnim prop-
isima (‘ilm el-ešbah ve en-nezair), odnosno naukom o fikhskim (pravnim)
finesama (‘ilm el-furuk el-fikhijje), što je vidljivo iz njegovog opusa, pogotovo
iz njegovih knjiga El-Asl, El-Džami’ el-kebir i El-Hudždže ‘ala ehl el-Medine.251
- Bio je profesionalan, sposoban, mudar i, što je najvažnije, pravedan i
hrabar kadija (šerijatski sudija).252 Dovoljno je spomenuti sljedeća dva slučaja
kao svjedočenje o njegovoj pravednosti i hrabrosti na dužnosti kadije. Oba
slučaja su se desila dok je bio rekanski kadija. Zbog prvog slučaja mu je čak
jedno vrijeme bilo zabranjeno da sudi i izdaje fetve.
Prvi slučaj je vezan za jednog potomka h. Alije. Naime, Jahja el-Kamil
ibn Abdullah el-Mahd ibn Hasan el-Musenna ibn Hasan ibn Alija (u. 798),
čukununuk h. Alije, digao je ustanak 176. godine po Hidžri (792. godine) u
Dejlemu zbog nepravde. Tadašnji halifa Harun er-Rešid poslao je svog vezi-
ra El-Fadla ibn Jahju el-Bermekija s ogromnom vojskom od 50.000 ljudi da
uguši ustanak. Vezir El-Fadl je ponudio Jahji sigurnost (eman, zaštitu, dekret
o zaštiti) ako se preda i pokori halifi. Jahja je pristao, ali pod uvjetom da halifa
svojeručno potpiše dekret o zaštiti. Harun er-Rešid je to prihvatio. Potom je
lično potpisao dekret o zaštiti, kojem su svjedoci bili kadije, fakihi (pravnici)
i starješine (šejhovi) Hašimija (tj. ehli-bejta: Abasije, alevije, džaferije i dr.).
Onda je dekret o zaštiti poslao Jahji u Dejlem, zajedno s poklonima i većim
novčanim iznosom. Tako je Jahja iz Dejlema otišao u Bagdad i poklonio se hal-
ifi. Halifa ga je toplo ugostio, sa svim počastima. Potom se Jahja vratio u rod-
nu Medinu. Historičari spominju da mu je imam Malik, inače njegov učitelj, u
Medini potvrdio da je riječ o pravno važećem dekretu o zaštiti. Jahja el-Kamil
250 Vidi o Eš-Šejbanijevom utjecaju na nastanak sijera: H. b. A. ibn Duhejš, Muhammed ibn
el-Hasan..., str. 123-142.
251 Vidi o Eš-Šejbanijevom utjecaju na nastanak nauke o fikhskim finesama: Alija Ahmed
en-Nedvi, El-Imam Muhammed ibn el-Hasan..., Dar El-Kalem, Damask-Bejrut, 1994, str.
152-164.
252 Vidi o Eš-Šejbanijevom kadiluku: M. Z. el-Kevseri, Bulug el-emani..., str. 40-44; H. b.
A. ibn Duhejš, Muhammed ibn el-Hasan..., str. 90-100; Alija Ahmed en-Nedvi, El-Imam
Muhammed ibn el-Hasan..., str. 229-232; M. ed-Dusuki, El-Imam Muhammed ibn el-
Hasan..., str. 86-91.
živio je u Medini, najmanje šest godina, sve dok 798. godine nije preminuo
vrhovni kadija Ebu Jusuf i na njegovo mjesto došao zloglasni Ebu el-Buhturi
Vehb ibn Vehb (u. 815/16), Medinjanin, porijeklom iz Kurejša. Tada je halifa
Er-Rešid odlučio da pogazi dekret o zaštiti, ali mu je trebala odluka o prav-
nom poništenju iz učenjačkih krugova. U svojoj ljetnoj prijestolnici Rekki,
u vrijeme kad je Muhammed ibn Hasan eš-Šejbani obnašao funkciju kadije,
halifa je sazvao sastanak najvećih ulemanskih autoriteta. Sastanku su, pored
Eš-Šejbanija, prisustvovali, između ostalih, vrhovni kadija Ebu el-Buhturi i
Hasan ibn Zijad, Eš-Šejbanijev kolega i učenik Ebu Hanife. Bio je prisutan i
sam Jahja el-Kamil.
Es-Sajmeri i drugi historičari navode detalje ovog događaja, onako
kako ga Eš-Šejbani lično opisuje: “Kad je Er-Rešid stigao u Rekku, došao sam,
pa sam ušao kod njega, zajedno s Hasanom ibn Zijadom el-Lu’lu’ijem i Ebu
el-Buhturijom Vehbom ibn Vehbom. Tako nam je Er-Rešid izvadio dekret o
zaštiti koji je dao Jahji ibn Abdullahu ibn Hasanu. Dao mi ga je, pa sam ga
pročitao. Onda sam shvatio koji je razlog našeg dolaska. Vagao sam između
toga da pokažem nešto što bi moglo prouzročiti da ja budem razlog da čov-
jek bude ubijen i toga da ga ne klevećem, iako znam da će mi to privući Er-
Rešidov gnjev. No, odabrao sam Allahovu naredbu i ahiretsku kuću, pa sam
kazao: ‘Ovo je dekret o zaštiti koji je potvrđen, ne postoji pravna doskočica
(hilet) kojim se može poništiti.’ Na to je Er-Rešid istrgao dokument iz mojih
ruku i dao ga El-Lu’lu’iju. On ga je pročitao i kazao rečenicu tako tiho da ne
znam da li se čula ili se nije čula: ‘Ovo je dekret o zaštiti.’ Potom je Er-Rešid
istrgao dokument iz njegovih ruku i dao ga El-Buhturiju. I on ga je pročitao.
Zatim je kazao: ‘Ja se ne uzdam u njega (tj. dekret o zaštiti), niti sam zadovol-
jan njime. Ovo je hrđav čovjek. Pobunio se i prolio krv muslimana. I uradio
je to i uradio je to... Stoga, on ne zaslužuje zaštitu.’ Potom je rukama dotakao
svoje cipele. Tada sam ga vidio kako vadi nož i kako pismo (o zaštiti) reže na
dvije polovine. Onda ga je dao slugi. Zatim se okrenuo Er-Rešidu te kazao:
‘Ubij ga, a ja sam odgovoran za njegovu krv (tj. ubistvo).’ Eš-Šejbani dalje
prenosi: ‘Zatim smo napustili sastanak, a meni je došao Er-Rešidov glasnik
s porukom da ne izdajem fetve niti da presuđujem. To je potrajalo sve dok
Ummu Dža’fer (tj. Zubejda, Er-Rešidova žena) nije htjela da uvakufi izvjesni
90 IMAM EBU HANIFE
vakuf. Ona mi je uputila pismo o tome, a ja sam joj objasnio da mi je zabranje-

no da izdajem fetve. Na to je ona pričala sa Er-Rešidom, pa mi je dao dozvolu.’
Eš-Šejbani dalje kazuje: ‘Svi iz Er-Rešidove porodice, a i ja, čudili smo se Ebu
el-Buhturiju, koji je bio sudija, kakvu je fetvu donio i kako je na sebe preuzeo
krv (ubistvo) čovjeka muslimana, te kako je nosio nož u svojim cipelama.’
Eš-Šejbani dalje veli: ‘Er-Rešid nije ubio Jahju tada. Naime, Jahja je umro u za-
tvoru nakon nekog vremena.’ Tačnije, Es-Sindi ibn Šahik, načelnik bagdadske
policije, po naredbi Haruna er-Rešida, sproveo je Jahjaa u tamnicu bagdadsk-
og zatvora, gdje je umro nepoznate godine. Musa ibn Abdullah ibn Musa, po-
tomak h. Ebu Bekra, dodatno prenosi: ‘Kad je Muhammed (eš-Šejbani) iza-
šao, počeo je plakati. Mnogo je plakao pa sam ga upitao: ‘O Ebu Abdullah, da
li plačeš radi ove rane na glavi?’ Naime, Er-Rešid ga je gađao mastionicom,
pa mu je načinio ranu na glavu i krv je potekla niz njegovo lice i odjeću. I još
mu je kazao: ‘Odluku ovoga i sličnih njemu da se dignu na ustanak jačaš ti i
tebi slični!’ Eš-Šejbani mu je odgovorio: ‘Ne, tako mi Allaha, ne plačem zbog
toga, već plačem zbog moje slabosti.’ Pitao sam: ‘Koja je bila tvoja slabost kad
si doista zauzeo stav koji je plemenitiji od bilo kojeg stava na licu zemlje?’ Na
to je on odgovorio: ‘Kad je Ebu el-Buhturi kazao šta je kazao, trebalo je da
kažem: ‘Odakle ti izvor za takve riječi?’, kako bih iznio argument protiv njega
koji pobija ono što je on kazao.’ˮ253
Drugi slučaj koji potvrđuje Eš-Šejbanijevu kadijsku hrabrost i pravdu
desio se 184. godine po Hidžri (800. godine), kad je spasio imama Šafiju od
pogubljenja. Naime, Šafija je te godine obavljao određene administrativne
poslove u Nedžranu, pokrajina u današnjoj jugozapadnoj Saudijskoj Arabiji,
na granici s Jemenom. Namjesnik Jemena ga je kod halife Haruna er-Rešida
nepravedno optužio za zavjeru protiv Abasijske države nakon čega je Šafi-
ja, zajedno sa devet Alevija (pripadnika h. Alijine porodice), koji su isto op-
tuženi za zavjeru, sproveden u Bagdad. Međutim, halifa se nalazio u Rekki,
ljetnoj abasijskoj rezidenciji, te su oni iz Bagdada prebačeni u Rekku, a izve-
deni pred halifu. U prisustvu halife je bio i Muhammed eš-Šejbani, tadašnji
253 Vidi detaljnije o tome: Es-Sajmeri, Ahbar Ebi Hanife..., str. 130-132; Ibn el-Esir, El-Kamil
fi et-tarih, tom 5, Dar el-kitab el-’arebijj, Bejrut, 1997, str. 291; Ibn Kesir, El-Bidaje...,
tom 10, str. 167-168; Ibn Tagribirdi, En-Nudžum..., tom 2, str. 63; Ibn el-Bezzaz,
Menakib Ebu Hanife..., str. 436-437.
rekanski kadija. Er-Rešid je počeo raspravljati prvo s ovih devet članova h.

Alijine porodice, jednim po jednim. Kako je s kojim od njih završio raspravu,
tako je naređivao krvnicima da ga pogube. Na kraju ih je likvidirao svih devet.
Potom, došao je red na Šafiju. Halifa mu se obratio, između ostalog,
sljedećim riječima: “Ti si se digao protiv nas i smatraš da ja nisam za halife.ˮ
Šafija je negirao optužbe, objasnivši da je nepravedno optužen, da se inače
bavi naukom i fikhom, te da kadija Muhammed ibn Hasan to zna. Potom je
Er-Rešid pitao Eš-Šejbanija: “O Muhammede, da li je ovo što dotični govori
tako kako govori?ˮ Eš-Šejbani je odgovorio: “Naravno. On u nauci zauzima
visoko mjesto i nema veze sa stvarima za koje je optužen.ˮ Potom je halifa
kazao: “Onda ga uzmi dok ne razmotrim njegov slučaj.ˮ Tako je Šafija zbog
Eš-Šejbanijevih hrabrih i istinitih riječi spašen pogubljenja.254
Zufer ibn Huzejl
Zufer ibn Huzejl el-Anberi (728–775),255 tabea tabiin i treći po važnosti

učenik Ebu Hanife. Arapskog je porijekla, iz plemena Temim. Rođen je u Kufi,
gdje se školovao kod Ebu Hanife preko 20 godina. Pored Ebu Hanife, učio
je i pred drugim renomiranim kufanskim šejhovima. Među njima su: Sufjan
es-Sevri, utemeljitelj sevrijskog mezheba, Jahja ibn Abdullah ibn el-Haris et-
Tejmi, Ismail ibn Ebu Halid el-Bedželi, Sulejman ibn Mihran el-A’meš,
Hadžadž ibn Ertah en-Neha’i, Zekerijja ibn Ebu Zaide el-Hemdani, Hasan ibn
254 Ibn Abdulberr, El-Intika’ fi fedail es-selase el-eimme el-fukaha’, Dar el-kutub el-ilmijje,
Bejrut, str. 97-98; Ibn el-Imad el-Hanbeli, Šezerat..., tom 2, str. 411-412; H. b. A. ibn
Duhejš, Muhammed ibn el-Hasan..., str. 46; M. ed-Dusuki, El-Imam Muhammed ibn el-
Hasan..., str. 121, 130, 370.
255 Vidi o Zuferu: Ibn es-Sa’d, Et-Tabekat el-kubra, tom 6, Dar Sadir, Bejrut, 1968, str. 387;
Ibn Hibban, Es-Sikat, tom 6, Mektebe ed-dar, Medina, 1985, str. 339; Es-Sajmeri, Ahbar
Ebi Hanife..., str. 109-113; Es-Sem’ani, El-Ensab..., tom 6, str. 66-67; Sibt Ibn el-Dževzi,
Mir’at..., tom 13, str. 39; tom 14, str. 134; Ibn Hallikan, Vefejat..., tom 2, str. 317-319;
El-Jafi’, Mir’at..., tom 1, str. 264; Ibn Kesir, El-Bidaje..., tom 10, str. 129; El-Ajni, Megani...,
tom 1, str. 330-332; Ibn Tagribirdi, En-Nudžum..., tom 2, str. 32; K. Čelebi, Sullem..., tom
2, str. 111; Ibn el-Imad el-Hanbeli, Šezerat..., tom 2, str. 261; El-Leknevi, El-Fevaid...,
str. 45, 75-77, 224; Ibn el-Bezzaz, Menakib Ebu Hanife..., str. 457-463; Ez-Zirikli, El-
E’alam..., tom 3, str. 45; M. Z. el-Kevseri, Lemehat en-nezar fi sire el-imam Zufer, El-
Mektebe el-Ezherijje li et-turas, Kairo; Atijje el-Džuburi, El-Imam Zufer ve arauhu el-
fikhijje, tom 1-2, Dar en-nedve el-džedide, Bejrut, 1986; Abdussettar Hamid, El-Imam
Zufer ibn el-Huzejl: Usuluhu ve fikhuhu, Matbea Vizare el-evkaf ve eš-šuun ed-dinijje,
Bagdad, 1982.
92 IMAM EBU HANIFE
Umare el-Bedželi itd. Na svom putu traženja znanja boravio je, pored Kufe,
i u drugim naučnim centrima Iraka, Arabije i Perzije: Basri, Meki, Medini,
Isfahanu itd.
Nakon Ebu Hanifine smrti Zufer preuzima njegovu halku i postaje vodeći
hanefijski pravnik u Kufi. Oko 770. godine prelazi u Basru da živi i djeluje, gdje
dobija posao basranskog kadije. Tu ostaje do svoje prerane smrti. Među njego-
vim učenicima su: Muhammed ibn Hasan eš-Šejbani, Hasan ibn Zijad el-Lu’lu’i,
Abdullah ibn el-Mubarek, Nuh ibn Derradž en-Neha’i, En-Nu‘man ibn Abdus-
selam et-Tejmi el-Asbehani, Šekik ibn Ibrahim el-Belhi, Veki‘ ibn el-Džerrah,
Hassan ibn Ibrahim el-Kirmani, Abdulvahid ibn Zijad, El-Hakem ibn Ejjub,
Malik ibn Fudejk – također Ebu Hanifini učenici; Eksem ibn Muhammed i
dr. Bio je pouzdan prenosilac. Ostavio je knjigu El-Asar, jednu od najstarijih
hadiskih zbirki. Pored spomenute hadiske zbirke, autor je još svega dva djela,
i to iz fikha: Mekalat, Mudžerred fi el-furu’.
Glavne karakteristike Zuferovog djela
Zufer je spadao u vodeće islamske učenjake svoga doba – formativnog

doba pravnih škola. Bio je upućen u fikh, hadis, teologiju, tefsir, ahlak, arap-
ski jezik i druge islamske nauke.256 Ubraja se u treću generaciju muslimana.
Posjedovao je izuzetne moralne osobine.
Treba spomenuti da je i Zufer, poput svog učitelja Ebu Hanife, prvo-
bitno izbjegavao obnašanje ikakvih javnih funkcija. Naime, smatrao je, kao
i Ebu Hanife, da ne treba obnašati javne službe, posebno kadijske. Stoga,
ne treba čuditi kako je Zufer odbijao obnašati funkciju kadije iako ga je
vlast tjerala par puta. O tome nam priča Muhammed ibn Abdullah el-En-
sari, Zuferov učenik iz Basre: “Zufer je natjeran da preuzme službu kadije,
pa je odbio. Njegova kuća je srušena, a on se jedno vrijeme sakrio. Onda je
izašao i popravio svoju kuću. Zatim je ona srušena drugi put. On se ponovo
sakrio sve dok nije pomilovan.ˮ257 U drugoj predaji Muhammed ibn Abdul-
256 Vidi općenito o Zuferovim naučnim sposobnostima: M. Z. el-Kevseri, Lemehat en-

nezar..., str. 6-9, 14-17, 18-25; Atijje el-Džuburi, El-Imam Zufer..., tom 1-2.
257 El-Kureši, El-Dževahir..., tom 2, str. 535; Ibn el-Bezzaz, Menakib Ebu Hanife..., str. 457;
M. Z. el-Kevseri, Lemehat en-nezar..., str. 12.
lah el-Ensari prenosi: “Zufer je bio tjeran da preuzme službu kadije. No, on
je odbio i skrio se jedan period. Potom mu je kuća srušena. Onda je izašao
i popravio svoju kuću. Zatim je ponovo tjeran i njegova kuća je srušena,
ali nije prihvatio (kadijsku službu).ˮ258 Kad je Zufer shvatio da će njegova
izolacija prouzročiti više štete nego koristi, odlučio je prihvatiti kadijsku
službu.
Pored spomenutih općih karakteristika, život i djelo imama Zufera su
specifični po mnogo čemu. U nastavku ćemo spomenuti nekoliko posebnih
značajki ovog velikog hanefijskog imama.
- Bio je mudžtehid. Iako je imao intelektualno-pravne sposobnosti da
bude apsolutni mudžtehid i u velikom broju pravnih pitanja zauzeo je
drugačiji stav, ipak je izabrao da bude mudžtehid unutar mezheba i slijedi
pravnu školu svoga učitelja Ebu Hanife. Smatrao je da primat pripada Ebu
Hanifi, kao najvećem imamu.259 O njemu je rekao: “Sve ove moje stavove je
izrekao Ebu Hanife prije mene. Onda je preko njih došao do činjenica do
kojih ja nisam došao. Tako je promijenio mišljenje, jer je došao preko njih do
drugih činjenica, a ja sam zadržao to mišljenje.ˮ260
O Zuferovom intelektualno-pravnom pregalaštvu dovoljno govori
podatak da se u izvjesnim mes’elama (pravnim pitanjima) njegovo mišljenje
preferira nad drugim mišljenjima unutar hanefijskog mezheba. Tako je
Ahmed el-Hamevi (u. 1687) napisao menzumu (poučnu poemu) koju je
nazvao Ukud ed-durer fima jufta biha fi el-mezheb min akval Zufer (Niska
bisera u stavovima Zufera po kojima se izdaje fetva unutar Mezheba), gdje
je verificirao 17 mes’ela u kojima se postupa po Zuferovom mišljenju unutar
hanefijskog mezheba. Tu kasidu je prokomentirao Abdulganijj en-Nablusi
(1641–1731) u djelu Nukud es-surer Šerh Ukud ed-durer fima jufta biha fi
el-mezheb min akval Zufer (Novac iz kese – komentar Ukud ed-durer fima
258 El-Leknevi, El-Fevaid..., str. 76.

259 Vidi o Zuferovom idžtihadu: M. Z. el-Kevseri, Lemehat en-nezar..., str. 19-21; Atijje el-
Džuburi, El-Imam Zufer..., tom 1-2; Abdussettar Hamid, El-Imam Zufer..., str. 200-215,
220-247, 268-576.
260 M. Z. el-Kevseri, Lemehat en-nezar..., str. 20; Abdussettar Hamid, El-Imam Zufer..., str.
209.
94 IMAM EBU HANIFE
jufta bihi fī el-Mezheb min akval Zufer).261 Ibn Abidin (1784–1836) se kritički
osvrnuo na dotičnu poemu, pa je oduzeo tri mes’ele, a dodao drugih osam, pa
je došao do zaključka da je broj odabranih Zuferovih stavova 22. O tome je
napisao menzumu, koja se nalazi unutar njegove glasovite Hašije.262
Abdussettar Hamid, profesor na fakultetu “Imami-Azamˮ (Kulijje El-
Imam el-A’zam) u Bagdadu, smatra da se postupa po 25 stavova Zufera: svih
17 koje je opjevao Hamevi, plus osam koje je dodao Ibn Abidin.263 Inače, treba
naglasiti da broj Zuferovih odabranih stavova unutar hanefijskog mezheba
varira, shodno potrebama vremena i prostora, odnosno sukladno idžtihadu
hanefijskih pravnika u određenom vremenu i na izvjesnom prostoru.
- Utjecao je neizravno na razvoj malikijskog mezheba. Imam Malik se
preko Muhammeda eš-Šejbanija, Zuferovog učenika, upoznao s Ebu Hanifinim
učenjem i metodologijom, koji su ostavili vidljiv trag u strukturi Malikovog
Muvetta’a.
- Utjecao je indirektno na nastanak šafijskog mezheba. Imam Šafija
je bio istaknuti učenik Muhammeda Eš-Šejbanija, Zuferovog učenika.264
- Utjecao je indirektno na formiranje hanbelijske pravne škole. U uvodu
u prijevod Eš-Šejbanijevog El-Asara naveli smo Ahmedovu izjavu u u kojoj
priznaje da je preuzimao od imama Muhammeda, Zuferovog učenika.265
- Zufer je zaslužan za širenje hanefijskog mezheba, kako preko položaja
glavnog predavača u Ebu Hanifinoj halki u Kufi nakon Ebu Hanifine smrti,
kadijske službe u Basri te preko svojih hanefijskih učenika koji su djelovali
u najmanje devet mjesta širom Islamske države, od Sirije do Afganistana.266
Zufer je posebno zaslužan što se hanefijski mezheb raširio u Basri. Ibn Ab-
dulberr navodi sljedeću priču, kako je Zufer došao u Basru kao kadija i širio
261 Vidi o odabranim Zuferovim stavovima unutar hanefijskog mezheba: Abdussettar

Hamid, El-Imam Zufer..., str. 220-247.
262 Ibn Abidin, El-Hašije..., tom 3, str. 608-609.
263 Abdussettar Hamid, El-Imam Zufer..., str. 242.
264 Eš-Šejbani, Āsār..., str. 58-60.
265 Ibid., str. 62.
266 Vidi o Zuferovoj zasluzi za širenje hanefijskog mezheba: Ibn Abdulberr, El-Intika’..., str.
173-174; M. Z. el-Kevseri, Lemehat en-nezar..., str. 18-19, 23-24; Atijje el-Džuburi, El-
Imam Zufer..., tom 1-2; Abdussettar Hamid, El-Imam Zufer..., str. 74-83.
hanefijski mezheb: “Zufer ibn Huzejl... Dobio je poziciju basranskog kadije,

pa mu je Ebu Hanife kazao: ‘Ti već znaš za postojeće neprijateljstvo, zavist i
rivalstvo između nas i stanovnika Basre. Mislim da se nećeš spasiti od njih.’
Kad je Zufer došao u Basru kao kadija (šerijatski sudija), kod njega su se sku-
pili učenjaci. Počeli su se s njim raspravljati o fikhu (islamskom pravu), dan
za danom. Tako, kad bi Zufer vidio da oni prihvataju i smatraju dobrim stav
koji on iznosi, rekao bi im: ‘To je stav Ebu Hanife.’ Onda bi oni pitali: ‘Zar je taj
Ebu Hanife dobar?’ Na to bi im Zufer odgovorio: ‘Da, i više od toga.’ Tako je on
nastavio da im govori, kad bi vidio kako prihvataju stav koji on argumentira
protiv njih, kako im godi i kako ga smatraju ispravnim: ‘To je stav Ebu Hanife.’
Takav Zuferov odnos s učenjacima Basre potrajao je sve dok veliki broj njih
nije mržnju prema Ebu Hanifi promijenio u ljubav, te nekadašnje negativno
mišljenje o njemu u pozitivno.267 Zufer je prvi Ebu Hanifin učenik koji je us-
pješno prenio hanefijski mezheb u Basru. Ibn Hadžer prenosi: ‘Bilježi Ibn
Adijj, putem Harisa ibn Malika. On je kazao: ‘Prvi koji je došao u Basru sa Ebu
Hanifinim mišljenjem je Zufer.’’ˮ268
- Zufer je bio izrazito stručan u korištenju kijasa (analogije). Smatrao
je kako kijas predstavlja srž fikha. Dvije glavne karakteristike njegovog
kijasa su: 1. izvođenje illeta (pravnog razloga) iz kur’ansko-hadiskih
tekstova i uopćavanje propisa koji se zasnivaju na tim illetima, 2. nastojanje
da illet (pravni razlog) bude jednako postojan i u aslu (osnovnom, izvornom
propisu) i u fer’u (izvedenom, novonastalom propisu).269 Bio je profesionalan,
sposoban, mudar i, što je najvažnije, pravedan i hrabar kadija (šerijatski
sudija).270
267 Ibn Abdulberr, El-Intika’..., str. 173-174.

268 Ibn Hadžer, Lisan..., tom 2, str. 477-478.
269 Vidi o Zuferovom kijasu: Abdussettar Hamid, El-Imam Zufer..., str. 268-292.
270 Vidi o Zuferovom kadiluku: Muhammed Zahid el-Kevseri, Lemehat en-nezar..., str. 26-
27; Atijje el-Džuburi, El-Imam Zufer..., tom 1-2; Abdussettar Hamid, El-Imam Zufer...,
str. 84-91.
96 IMAM EBU HANIFE
Drugi Ebu Hanifini učenici
Hasan ibn Zijad el-Lu’lu’i (734–819), tabea tabiin i četvrti po važnosti

učenik Ebu Hanife. Rođen je u Kufi. Bio je kufanski kadija. Djelovao je kasnije
u Bagdadu, gdje je i preminuo. Naslijedio je Hafsa ibn Gijasa, isto Ebu Han-
ifinog učenika, na mjestu kadije u Bagdadu. Učio je pred jednim brojem
tabiina i tabea tabiina. Među njima su: Ebu Hanife, Ebu Jusuf, Muhammed,
Zufer ibn Huzejl, Abdulaziz ibn Abdulmelik ibn Džurejdž i dr. Među njegovim
učenicima su: Muhammed ibn Šudža’ es-Seldži, Šu’ajb ibn Ejjub es-Sarifini,
Muhammed ibn Sema’a et-Temimi, Alija er-Razi, Omer ibn Muhejr, Ishak ibn
el-Behlul et-Tenuhi, Hasan ibn Ebu Malik i dr. Dobar je prenosilac. Njegova
najvažnija djela su:
Fikh: Kitab el-mudžerred, Edeb el-kadi, Kitab en-nafakat, Kitab el-
haradž, Kitab el-idžare, Kitab es-sarf, Kitab et-tuhme, Kitab el-faraiz,
Kitab el-vesaja, Kitab el-hisal, Kitab el-mekalat, El-Emali itd.
Akaid: Ma’ani el-iman.
Hadis: El-Asar, rivajet Ebu Hanifinog Musneda.271
Abdullah ibn el-Mubarek el-Mervezi (736–797), tabea tabiin iz Merva,

jugoistočeni Turkmenistan. Učenik je Ebu Hanife i poznati zahid. Turskog
je porijekla. Proputovao je Kufu, Basru, Bagdad, Damask, Fustat (danas dio
Kaira), Meku, Medinu, San’u, Nejsabur i dr. gradove Horasana, Iraka, Šama,
Egipta, Arabije i Jemena radi znanja. Preminuo je u Hitu, 60 km zapadno
od Bagdada. Prenosi od većeg broja tabiina i tabea tabiina. Među njima su:
Humejd et-Tavil, Ebu Hanife, El-Evza’i, Lejs ibn Sa’d, Malik ibn Enes, Sufjan es-
Sevri, Sulejman el-A’meš i dr. Od njega prenose: Ebu Ishak el-Fezari, Ebu Bekr
ibn ‘Ajjaš, Muhammed eš-Šejbani, Jahja ibn Me’in, učitelj imama Buharije,
271 Vidi o Hasanu ibn Zijadu: Veki’, Ahbar el-kudat..., tom 3, str. 188-189; Ibn Hibban, Es-
Sikat..., tom 8, str. 168; Es-Sajmeri, Ahbar Ebi Hanife..., str. 135-137, 164; El-Hatib, Tarih
Bagdad..., tom 7, str. 325-328; Es-Sem’ani, El-Ensab..., tom 11, str. 230-231; El-Jafi’,
Mir’at..., tom 2, str. 23; El-Kureši, El-Dževahir..., tom 1, str. 193-194; Ibn Hadžer, Lisan...,
tom 2, str. 208-209; El-Ajni, Megani..., tom 1, str. 196-197; Ibn Tagribirdi, En-Nudžum...,
tom 2, str. 188; Ibn el-Imad el-Hanbeli, Šezerat..., tom 3, str. 25-26; El-Leknevi, El-
Fevaid..., str. 60-61; Ibn el-Bezzaz, Menakib Ebu Hanife..., str. 487-490; Ez-Zirikli, El-
E’alam..., tom 2, str. 191.
Ishak ibn Rahevejh, muhaddis i autor poznate hadiske zbirke El-Musned,

Ma’mer ibn Rašid, autor hadiske zbirke El-Džami’, Jahja ibn Se’id el-Kattan,
Jakub ibn el-Ka’ka’ i dr. Pouzdan je prenosilac. Autor je više djela, među koji-
ma su sljedeća:
Hadis: Ez-zuhd ve er-rekaik, El-Džihad, El-Musned, El-Birr ve es-silah,
Ed-Dekaik fi er-rekaik, Kitab el-erbe’ine hadisan, Es-Sunen fi el-fikh.
Fikh: Kitab rika’ el-fetava, Kitab el-isti’dan, Kitab el-manasik.
Tefsir: Kitab et-tefsir.
Historija: Kitab et-tarih itd.272
Davud ibn Nusajr et-Ta’i (iza 720–781), tabea tabiin, hanefijski pravnik,
muhaddis, zahid i učenik Ebu Hanife. Rođen je u Kufi. Porijeklom je iz
Horasana. Učio je nauke u Kufi i Basri. Živio je i djelovao u Kufi.273
272 Vidi o Abdullahu ibn el-Mubareku: El-’Idžli, Es-Sikat, tom 2, Mektebe ed-dar, Medina,
1985, str. 54-56; Es-Sajmeri, Ahbar Ebi Hanife..., str. 139-142; Ibn Hallikan, Vefejat...,
tom 3, str. 32-34; El-Jafi’, Mir’at..., tom 1, str. 294-296; El-Ajni, Megani..., tom 2, str. 127-
129; Ibn el-Imad el-Hanbeli, Šezerat..., tom 2, str. 361-363; S. H. Han, Et-Tadž..., str. 44-
45; Ibn el-Bezzaz, Menakib Ebu Hanife..., str. 441-455; Ez-Zirikli, El-E’alam..., tom 4,
str. 115; Muhammed Seid ibn Muhammed Hasan Ahmed Buhari, El-Imam Abdullah
ibn el-Mubarek el-Mervezi: el-muhaddis en-nakid, Mektebe er-Rušd, Rijad; Muhammed
Osman Džemal, Abdullah ibn el-Mubarek: el-imam el-kudve, Dar El-Kalem, Damask,
1998; Alija et-Tantavi, Abdullah ibn el-Mubarek, Dar el-fikr, Damask, 1997.
273 Ibn es-Sa’d, Et-Tabekat..., tom 6, str. 367; El-’Idžli, Es-Sikat..., tom 1, str. 343; Muslim,
El-Kuna ve el-esma’, Imade el-bahs el-ilmijj bi el-Džami’a el-islamijje, Medina, 1984,
tom 1, str. 371; Es-Sajmeri, Ahbar Ebi Hanife..., str. 114-123; El-Hatib, Tarih Bagdad...,
tom 8, str. 344-351; Es-Sem’ani, El-Ensab..., tom 9, str. 22-23; Ibn Hallikan, Vefejat...,
tom 2, str. 259-263; Ibn Kesir, El-Bidaje..., tom 10, str. 145; El-Kureši, El-Dževahir..., tom
1, str. 239-240, tom 2, str. 325; El-Ajni, Megani..., tom 1, str. 295; Ibn Tagribirdi, En-
Nudžum..., tom 2, str. 50; K. Čelebi, Sullem..., tom 2, str. 94-95; Ibn el-Imad el-Hanbeli,
Šezerat..., tom 2, str. 284; Ibn el-Bezzaz, Menakib Ebu Hanife..., str. 465-476; Ez-Zirikli,
El-E’alam..., tom 2, str. 335; Isam el-Hadždž Alija, Davud ibn Nusajr et-Ta’i: el-fekih ez-
zahid, Dar El-Kutub el-ilmijje, Bejrut, 1994.
98 IMAM EBU HANIFE
Veki’ ibn el-Džerrah er-Ru’asi (746–812), tabea tabiin, pravnik,

muhaddis, mufessir, historičar i etičar iz Kufe. Učenik je Ebu Hanife. Izučavao
je nauke u Kufi, Basri, Meki, Medini, Damasku itd. Živio je i djelovao u Kufi,
gdje je sagradio i džamiju. Umro je u selu Fejd, 90 km sjeverno od Meke, po
povratku s hadža. Među njegovim djelima su sljedeća:
Hadis: En-Nusha, El-Musannef, Ez-Zuhd, Fadail es-sahabe, Es-Sunen,
El-Musned.
Tefsir: Kitab et-tefsir.274
Hafs ibn Gijas en-Neha’i (735–810), tabea tabiin, hanefijski pravnik,

muhaddis i učenik Ebu Hanife iz Kufe. Učio je nauke u Kufi, Basri, Meki,
Medini itd. Živio je i djelovao u Kufi i Bagdadu. Bio je kadija Kufe i istočne
strane Bagdada. Preminuo je u Kufi. Iza sebe je ostavio, između ostalog El-
Asar, hanefijsku hadisku zbirku.275
Jahja ibn Zekerijja ibn Ebu Zaide el-Hemdani (738–799), tabea tabi-
in, hanefijski pravnik, muhaddis, karija i učenik Ebu Hanife iz Kufe. Učio je
nauke u Kufi, Basri, Meki, Medini itd. Živio je i djelovao u Kufi i Medainu.
Obnašao je funkciju kadije u Medainu, gdje je i umro. Napisao je, između
ostalog, jednu hadisku zbirku.276
274 Ibn es-Sa’d, Et-Tabekat..., tom 6, str. 394; El-’Idžli, Es-Sikat..., tom 2, str. 341; Muslim, El-
Kuna..., tom 1, str. 389; Es-Sajmeri, Ahbar Ebi Hanife..., str. 155; El-Hatib, Tarih Bagdad...,
tom 13, str. 471-485; El-Jafi’, Mir’at..., tom 1, str. 350-351; El-Kureši, El-Dževahir...,
tom 1, str. 540-541, tom 2, str. 208-209; El-Ajni, Megani..., tom 3, str. 156-159; Ibn
Tagribirdi, En-Nudžum..., tom 2, str. 153; Ibn el-Imad el-Hanbeli, Šezerat..., tom 2, str.
458-459; El-Leknevi, El-Fevaid..., str. 222-223; Ibn el-Bezzaz, Menakib Ebu Hanife..., str.
477-480; Ez-Zirikli, El-E’alam..., tom 8, str. 117-118.
275 Ibn es-Sa’d, Et-Tabekat..., tom 6, str. 389-390; Muslim, El-Kuna..., tom 1, str. 207; Veki’,
Ahbar el-kudat..., tom 3, str. 186-188; El-Hatib, Tarih Bagdad..., tom 8, str. 185-196;
Es-Sem’ani, El-Ensab..., tom 13, str. 63; Ibn Hallikan, Vefejat..., tom 2, str. 197-201; El-
Kureši, El-Dževahir..., tom 1, str. 221-223; Ibn Tagribirdi, En-Nudžum..., tom 2, str. 146;
K. Čelebi, Sullem..., tom 2, str. 60; Ibn el-Imad el-Hanbeli, Šezerat..., tom 2, str. 440; El-
Leknevi, El-Fevaid..., str. 68; Ez-Zirikli, El-E’alam..., tom 2, str. 264.
276 Muslim, El-Kuna..., tom 1, str. 361; Es-Sajmeri, Ahbar Ebi Hanife..., str. 156; Es-Sem’ani,
El-Ensab..., tom 13, str. 428-429; El-Jafi’, Mir’at..., tom 1, str. 296-297; El-Kureši, El-
Dževahir..., tom 2, str. 541-543; El-Ajni, Megani..., tom 3, str. 205-206; K. Čelebi, Sullem...,
tom 3, str. 400; El-Leknevi, El-Fevaid..., str. 224-225; Ez-Zirikli, El-E’alam..., tom 8, str.
145.
Hammad ibn Ebu Hanife (u. 793), tabea tabiin, pravnik, muhaddis, sin
i učenik Ebu Hanife iz Kufe. Izučavao je nauke u Kufi, Basri, Meki, Medini itd.
Živio je i djelovao u Kufi, Bagdadu i Basri. Bio je kadija Kufe, Basre i cijelog
Bagdada. Preminuo je u Kufi. Iza sebe je ostavio, između ostalog: El-Asar,
hanefijsku hadisku zbirku, te rivajet Ebu Hanifinog Musneda.277
Sufjan ibn Se’id ibn Mesruk es-Sevri (716–778), tabea tabiin, pravnik,
muhaddis, mufessir, mutekellim, karija, etičar i zahid iz Kufe, utemeljitelj
sevrijskog mezheba, te učenik Ebu Hanife. Rođen je u Horasanu. Studirao je
u Kufi, Basri, Meki, Medini itd. Imao je oko 600 učitelja. Živio je i djelovao u
Kufi, Meki, Medini, Basri. Umro je u Basri. Iza sebe je ostavio nekoliko djela:
Hadis: El-Džami’, El-Ehadis, El-Džami’ el-kebir, El-Džami’ es-sagir.
Tefsir: Et-Tefsir.
Fikh: Kitab el-feraiz.
Akaid: Kitab el-i’tikad.
Zuhd: Kitab el-edab, Er-Risale ila ‘Abbād ibn ‘Abbād el-Arsufi, Er-Risale
ila Osman ibn Zaide itd.278
277 Ibn Hallikan, Vefejat..., tom 2, str. 205; El-Jafi’, Mir’at..., tom 1, str. 287; Ibn Hadžer,
El-Mu’džem el-mufehres: tedžrid esanid el-kutub el-mešhure ve el-edžza’ el-mensure,
Muessese er-risale, Bejrut, 1998, str. 269; Id., Lisan el-mizan, tom 2, str. 346-347; Ibn
Tagribirdi, En-Nudžum..., tom 2, str. 50; K. Čelebi, Sullem..., tom 2, str. 64; Ibn el-Imad
el-Hanbeli, Šezerat..., tom 2, str. 344-345; El-Leknevi, El-Fevaid..., str. 69; Ibn el-Bezzaz,
Menakib Ebu Hanife..., str. 491-492.
278 Ibn es-Sa’d, Et-Tabekat..., tom 6, str. 371-374; El-Hatib, Tarih Bagdad..., tom 9, str. 153-
173; El-Kureši, El-Dževahir..., tom 1, str. 250; El-Ajni, Megani..., tom 1, str. 415-417;
Ez-Zirikli, El-E’alam..., tom 3, str. 104-105; Ibn el-Dževzi, Menakib el-Imam el-A’zam
Ebu Abdullah Sufjan ibn Seid ibn Mesruk es-Sevri, Dar en-nehda li et-turas, Tanta,
1993; Abdulganijj ed-Dakr, El-Imam Sufjan es-Sevri: emir el-mu’minin fi el-hadis, Dar
el-kalem, Damask, 1994; Abdulhalim Mahmud, Sufjan es-Sevri: emir el-mu’minin fi el-
hadis, Dar el-mearif, Kairo, 1998; Hašim Abdujasin el-Mešhedani, Sufjan es-Sevri ve
eseruhu fi et-tefsir, Dar el-kutub el-ilmijje, Bejrut, 2006; Isam Muhammed el-Hadždž,
Sufjan es-Sevri: sejjid el-huffaz, Dar el-kutub el-ilmijje, Bejrut, 1992; Muhammed Ebu
el-Feth Bejanuni, Sufjan es-Sevri, radijallahu anhu, ve hajatuhu el-ilmijje ve el-amelijje,
Dar es-selam, Kairo, 1984.
100 IMAM EBU HANIFE
Lejs ibn Sa’d el-Kalkašendi (713–791), tabea tabiin, pravnik, muhaddis

i karija iz Egipta, utemeljitelj lejsijskog mezheba, te učenik Ebu Hanife. Rođen
je u Kalkašendu kod Benhe, sjeverno od Kaira. Perzijskog je porijekla, iz sela
Marbin kod Isfahana. Izučavao je nauke u Fustatu, Medini, Meki, Kufi, Basri,
Bagdadu, Damasku, Jerusalemu itd. Živio je i djelovao u Fustatu. Napisao je
nekoliko djela koja nisu sačuvana:
Fikh: Kitab el-mesail fi el-fikh.
Historija: Kitab et-tarih.
Hadis: El-Musannef itd.279
El-Kasim ibn Ma’n ibn Abdurahman ibn Abdullah ibn Mes’ud el-Mes’udi
el-Huzeli (iza 720–791), tabea tabiin, hanefijski pravnik, muhaddis, pjesnik,
jezičar, književnik, historičar, genealog i učenik Ebu Hanife iz Kufe. Praunuk
ashaba Abdullaha ibn Mes’uda. Izučavao je nauke u Kufi, Basri, Meki, Medini
itd. Živio je i djelovao u Kufi. Bio je kadija u Kufi. Napisao je više djela iz arap-
skog jezika: Garaib el-musannif, En-Nevadir fi el-luga, Kitab en-nahv.280
Malik ibn Enes el-Asbehi (711–795), tabea tabiin, pravnik, muhaddis,

mufessir, mutekellim i karija iz Medine, utemeljitelj malikijskog mezheba, te
učenik Ebu Hanife. Njegova porodica je porijeklom iz Jemena. Učio je pred
najvećim učenjacima Medine tog doba iz generacije tabiina. Živio je i djelovao
u Medini, gdje je preminuo. Napisao je, između ostalog, sljedeća djela:
279 Ibn es-Sa’d, Et-Tabekat..., tom 7, str. 517; Muslim, El-Kuna..., tom 1, str. 235; En-Nesai,
Et-Tabekat, str. 53; El-Hatib, Tarih Bagdad..., tom 13, str. 4-15; Ibn Hallikan, Vefejat...,
tom 4, str. 127-142; El-Kureši, El-Dževahir..., tom 1, str. 416-417; El-Ajni, Megani..., tom
2, str. 502-505; Ibn Tagribirdi, En-Nudžum..., tom 2, str. 82; Ibn el-Imad el-Hanbeli,
Šezerat..., tom 2, str. 339-341; S. H. Han, Et-Tadž..., str. 132; Ibn el-Bezzaz, Menakib
Ebu Hanife..., str. 507; Ez-Zirikli, El-E’alam..., tom 5, str. 248; Ibn Hadžer, Er-Rahme el-
gavsijje bi et-terdžeme el-lejsijje, El-Matbe’a el-emirijje, Kairo, 1884; Ahmed Halil, El-
Lejs ibn Sa’d: fekih Misr, Dar El-Mearif, Kairo, 1998.
280 Veki’, Ahbar el-kudat..., tom 3, str. 102, 149, 161-162, 175-182; El-Kureši, El-Dževahir...,
tom 1, str. 412; El-Ajni, Megani..., tom 2, str. 470-471; K. Čelebi, Sullem..., tom 3, str.
25; El-Leknevi, El-Fevaid..., str. 154; Ez-Zirikli, El-E’alam..., tom 5, str. 186; Bedr ibn
Muhammed ibn Abbad el-Džabiri, “El-Kasim ibn Ma’n el-Mes’udi – terdžemetuhu ve
menziletuhu bejne nahvijji el-Kufe ve lugavijjihaˮ, prvi dio, Medželle ed-dirasat el-
lugavijje, 2015, tom 17, br. 3, str. 137-228.
Hadis: El-Muvetta’.
Fikh: El-Mesail.
Akaid: Er-Radd ‘ ala el-kaderijje.
Tefsir: Tefsir garib el-Kur’an.281
El-Fudajl ibn ‘Ijad (725–803), tabea tabiin, pravnik, muhaddis,

zahid i mutesavvif iz Semerkanda (jug. ist. Uzbekistan) i Ebu Hanifin učenik.
Odrastao je u Abivardu, nekadašnji grad u južnom Turkmenistanu, na granici
sa Iranom, u blizini današnjeg grada Dargaza. Izučavao je nauke u Kufi, Basri,
Meki, Medini, Damasku itd. Živio je i djelovao u Kufi i Meki. Preminuo je u
Meki. Napisao je, između ostalog, sljedeća djela:
Hadis: Er-Rekaik.
Ahlak: El-Mevaiz, Hidžab el-aktar.282
Sufjan ibn ‘Ujejne el-Hilali (725–814), tabea tabiin, pravnik, muhaddis,

mufessir, mutekellim, i karija iz Kufe, utemeljitelj mezheba, te učenik Ebu
Hanife. Učio je u Kufi, Basri, Medini, Meki itd. Živio je i djelovao u Meki, gdje
je i preminuo. Iza sebe je ostavio nekoliko djela:
Hadis: El-Džami’, El-Hadis, El-Musannef.
Tefsir: Et-Tefsir itd.283
281 Es-Sem’ani, El-Ensab..., tom 1, str. 281-282; Ibn Hallikan, Vefejat..., tom 4, str. 135-139;
Ibn el-Imad el-Hanbeli, Šezerat..., tom 2, str. 350-354; S. H. Han, Et-Tadž..., str. 86-88;
Ibn Haflun, Esma’ šujuh el-Imam Malik ibn Enes, Mektebe es-sekafe ed-dinijje, Kairo,
1989; Ez-Zevavi, Menakib Sejjiduna el-Imam Malik, Dar el-kutub el-ilmijje, Bejrut,
1994; Ed-Demiri, Eš-Šamil fi fikh el-Imam Malik, Merkez Nedžibevejh li el-mahtutat
ve hidme et-turas, Kairo, 2008; Es-Sujuti, Tezjin el-memalik bi menakib el-Imam Malik,
Dar er-rešad el-džedide, Kazablanka, 2010; Ebu Zehre, Malik: hajatuhu ve asruhu –
arauhu el-fikhijje, Dar el-fikr el-arebijj, Kairo.
282 Ibn Hallikan, Vefejat..., tom 4, str. 47-50; El-Fasi, El-Ikd es-semin fi tarih el-beled el-emin,
tom 5, str. 449-452; El-Ajni, Megani..., tom 2, str. 455-456; Ibn Tagribirdi, En-Nudžum...,
tom 2, str. 121-123; K. Čelebi, Sullem..., tom 3, str. 14-15; Ibn el-Imad el-Hanbeli,
Šezerat..., tom 2, str. 399-401; Ibn el-Bezzaz, Menakib Ebu Hanife..., str. 498; Ez-Zirikli,
El-E’alam..., tom 5, str. 153; Abdulhalim Mahmud, El-Fudajl ibn ‘Ijad: Sufijj min er-reil
el-evvel, Dar er-rešad, Kairo, 2000.
283 El-Hatib, Tarih Bagdad..., tom 9, str. 173-183; Ibn Hallikan, Vefejat..., tom 2, str. 391-
393;; El-Kureši, El-Dževahir..., tom 1, str. 250-251; El-Ajni, Megani..., tom 1, str. 418-420;
Ibn Tagribirdi, En-Nudžum..., tom 2, str. 158-159; Es-Sujuti, Esma’ el-mudellisin, Dar el-
džil, Bejrut, str. 53; K. Čelebi, Sullem..., tom 2, str. 135-136, tom 5, str. 403; Ibn el-Imad
102 IMAM EBU HANIFE
Abdurrezzak ibn Hemmam es-San’ani (744–827), tabea tabiin, pravnik,

muhaddis, mufessir, historičar i etičar iz Sane (gl. grad Jemena), te učenik Ebu
Hanife. Izučavao je nauke u Sani, Meki, Medini, Kufi, Basri, Damasku itd. Živio
je i djelovao u Sani, gdje je i preminuo. Učitelj je više poznatih muhaddisa,
kao što su: Ahmed ibn Hanbel, Ishak ibn Rahevejh, Alija ibn el-Medini i dr.
Autor je nekoliko djela, među kojima su:
Hadis: El-Musannef, El-Džami’ el-kebir fi el-hadis, El-Emali fi asar es-
sahabe, Es-Sahife, Es-Sunen fi el-fikh.
Tefsir: Et-Tafsīr.
Fikh: Kitab es-salah.
Sira: Kitab el-madžazi.
Ahlak: Tazkije el-ervah ‘an mevaki’ el-aflah itd.284
Zaključak
Ebu Hanifini učenici su autori najstarijih knjiga fikha. Utjecali su na

razvoj malikijskog, šafijskog i hanbelijskog mezheba. Zaslužni su za širenje
hanefijskog mezheba, te njegovo zapisivanje i kodifikaciju. Postavili su
temelje komparativnom, međunarodnom, ekonomskom i finansijskom pravu
u islamu. Razvili su koncept “države blagostanjaˮ mnogo prije nego što se o
tom pojmu počelo raspravljati u modernom dobu. Reformirali su i unapri-
jedili finansije Abasijske države. Prvi su pisali o maksimama oporezivanja
(taksacije). Dali su veliki doprinos na polju međumezhepskog zbližavanja i
dijaloga. Prvi su se bavili fikhskom naukom o sličnim i paralelnim propisima
el-Hanbeli, Šezerat..., tom 2, str. 466-467; S. H. Han, Et-Tadž..., str. 38-39; Ibn el-Bezzaz,
Menakib Ebu Hanife..., str. 498; Ez-Zirikli, El-E’alam..., tom 3, str. 105; Abdulganijj ed-
Dakr, Sufjan ibn ‘Ujejne: Šejh šujuh Mekke fi asrihi, Dar el-kalem, Damask, 1992; Isam
el-Hadždž Alija, Sufjan ibn ‘Ujejne el-Hilali: muhaddis el-Harem el-Mekki, Dar el-kutub
el-ilmijje, Bejrut, 1994.
284 Ibn es-Sa’d, Et-Tabekat..., tom 5, str. 548; Muslim, El-Kuna..., tom 1, str. 126-127; Es-
Sem’ani, El-Ensab..., tom 8, str. 331; Ibn Hallikan, Vefejat..., tom 3, str. 216-217; El-Ajni,
Megani..., tom 2, str. 222-223; Ibn Tagribirdi, En-Nudžum..., tom 2, str. 202; Et-Tajjib
Bamahreme, Kilade..., tom 2, str. 402, 445; K. Čelebi, Sullem..., tom 2, str. 275; Id., Kešf
ez-zunun an esamijj el-kutub ve el-funun, tom 1, str. 452, 576, tom 2, str. 1008, 1712;
Ibn el-Imad el-Hanbeli, Šezerat..., tom 3, str. 55-56; S. H. Han, Et-Tadž..., str. 64-65; Ibn
el-Bezzaz, Menakib Ebu Hanife..., str. 508; Ez-Zirikli, El-E’alam..., tom 3, str. 353.
(ilm el-ešbah ve en-nezair), odnosno naukom o fikhskim (pravnim) finesama

(ilm el-furuk el-fikhijje). Obnašali su funkcije kadija, čak i službu vrhovnog
kadije. Pokazali su veliku stručnost u korištenju kijasa (analogije). Neki od
njih su bili u rangu apsolutnih mudžtehida (Ebu Jusuf, Muhammed eš-Šejba-
ni i Zufer), te, iako su imali intelektualno-pravne sposobnosti da budu apso-
lutni mudžtehidi i u velikom broju pravnih pitanja zauzeli drugačiji stav, ipak
su izabrali da budu mudžtehidi unutar mezheba i slijede pravnu školu svoga
učitelja Ebu Hanife. Smatrali su da primat pripada Ebu Hanifi, kao najvećem
imamu.
Ebu Hanifini učenici koji nisu bili hanefijskog mezheba dali su, također,
značajan doprinos razvoju rane islamske misli. Isticali su se na raznim pol-
jima: fikh, hadis, tefsir, kelam (akaid), kiraet, ahlak (islamska etika), zuhd
(skromnost), tesavvuf (nauka o duši), lingvistika, književnost, pjesništvo,
historija, genealogija itd. Među njima ima nekoliko osnivača pravnih škola:
Malik ibn Enes, Sufjan ibn ‘Ujejne, Sufjan es-Sevri i Lejs ibn Sa’d.

Jusuf Džafić - Ebu Hanifini Učenici

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Jusuf Džafić - Ebu Hanifini Učenici

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

IMAM EBU HANIFE

EBU HANIFINI UČENICI

U radu se govori o Ebu Hanifinim učenicima. Prvo se detaljno obrađuju

Muslimani Balkana slijede hanefijski mezheb (pravnu školu) otkako

Ebu Jusuf Jakub ibn Ibrahim el-Ensari (731–798),185 tabea tabiin,

boravio je i u drugim naučnim centrima Iraka, Arabije i Šama: Basri, Meki,

Glavne karakteristike Ebu Jusufovog djela

Ebu Jusuf spada u vodeće islamske učenjake svoga doba – formativnog

El-Kurdi prenosi od En-Nejsaburija, kako je kod Ebu Jusufa, kad je

- Utjecao je indirektno na nastanak šafijskog mezheba. Naime, imam

šafijskog i hanbelijskog mezheba: “Doista je El-Hureki slijedio obrazac Muzeni-

Inače, “država blagostanja je forma vladavine u kojem država štiti i pro-

pitanja iz oblasti sijera i u drugim svojim fikhskim djelima, poglavito u Kitab

Pitao sam: ‘A ko je održava i koristi se njome?’ Odgovorio je: ‘Vladar vjernika.’

Drugi slučaj se desio u vrijeme halife Haruna er-Rešida. Bilježe ga

vjernika! Kadgod bih namjeravao da presudim u korist jednog, drugi bi došao

222 El-Kureši, El-Dževahir..., tom 2, str. 525.

jedni od drugih razlikovali u odijevanju.ˮ225 Uniforma se sastojala od crnog

Muhammed ibn Hasan eš-Šejbani (749–805),234 tabea tabiin i drugi

Glavne karakteristike Eš-Šejbanijevog djela

Muhammed ibn Hasan eš-Šejbani je spadao u vodeće islamske učen-

235 Vidi općenito o Eš-Šejbanijevim naučnim sposobnostima: Muhammed Zahid el-

- Bio je mudžtehid. Iako je imao intelektualno-pravne sposobnosti

236 Vidi o Eš-Šejbanijevom idžtihadu: M. Z. el-Kevseri, Bulug el-emani..., str. 44-50; J.

hanefijskog mezheba i hidžaske škole hadisa, tj. malikijskog mezheba.

241 Vidi o Eš-Šejbanijevoj zasluzi za zapisivanje hanefijskog mezheba: M. Z. el-Kevseri,

El-Mebsuta u dijelovima koje tretiraju pitanja muamelata, npr. Kitab el-buju’

244 Vidi detaljnije o Eš-Šejbanijevom utjecaju na nastanak islamskog privrednog prava: H.

pravna pitanja iz sijera i u drugim svojim fikhskim djelima (El-Asl, El-Džami’

vakuf. Ona mi je uputila pismo o tome, a ja sam joj objasnio da mi je zabranje-

rekanski kadija. Er-Rešid je počeo raspravljati prvo s ovih devet članova h.

Zufer ibn Huzejl

Zufer ibn Huzejl el-Anberi (728–775),255 tabea tabiin i treći po važnosti

Glavne karakteristike Zuferovog djela

Zufer je spadao u vodeće islamske učenjake svoga doba – formativnog

256 Vidi općenito o Zuferovim naučnim sposobnostima: M. Z. el-Kevseri, Lemehat en-

258 El-Leknevi, El-Fevaid..., str. 76.

261 Vidi o odabranim Zuferovim stavovima unutar hanefijskog mezheba: Abdussettar

hanefijski mezheb: “Zufer ibn Huzejl... Dobio je poziciju basranskog kadije,

267 Ibn Abdulberr, El-Intika’..., str. 173-174.

Drugi Ebu Hanifini učenici

Hasan ibn Zijad el-Lu’lu’i (734–819), tabea tabiin i četvrti po važnosti

Abdullah ibn el-Mubarek el-Mervezi (736–797), tabea tabiin iz Merva,

Ishak ibn Rahevejh, muhaddis i autor poznate hadiske zbirke El-Musned,

Veki’ ibn el-Džerrah er-Ru’asi (746–812), tabea tabiin, pravnik,

Hafs ibn Gijas en-Neha’i (735–810), tabea tabiin, hanefijski pravnik,

Lejs ibn Sa’d el-Kalkašendi (713–791), tabea tabiin, pravnik, muhaddis

Malik ibn Enes el-Asbehi (711–795), tabea tabiin, pravnik, muhaddis,

El-Fudajl ibn ‘Ijad (725–803), tabea tabiin, pravnik, muhaddis,

Sufjan ibn ‘Ujejne el-Hilali (725–814), tabea tabiin, pravnik, muhaddis,

Abdurrezzak ibn Hemmam es-San’ani (744–827), tabea tabiin, pravnik,

Ebu Hanifini učenici su autori najstarijih knjiga fikha. Utjecali su na

(ilm el-ešbah ve en-nezair), odnosno naukom o fikhskim (pravnim) finesama

You might also like