Tomislav Treer Zvonimir Tucak AGRARNA ZOOLOGIJA drugo preradeno izdanje NOE ZAGREB, 2004.Kazalo Predgovor prvom izdanju Predgovor drugom izdanju L LL. 1.2, uUvoD Definicija zoologije Razvoj zoologije FILOZOFIJA PRIRODE OPGA ZOOLOGHA Zivot i razlike izmedu Zivotinja, biljaka i Govjeka Veligina, oblik i simetrije Zivotinja Citologija i histologija Stanice ‘Tkiva Organologija Onganeli, organi, organski aparaté i organski sustavi Anatomsko-topografski termini Kozni (integumentni) sustav Potporni (skeletni) sustay Misiéni (muskulatorni) sustav Digni (espiratorni) sustav Optjecajni (cirkulatorni) sustav Probavni (digestivni) sustav Ieluéni (ekskretori) sustav “Hormonalni (endokrini) sustav Zivéani (nervni) sustav Osjetni (receptomi) sustav ‘Termigka osjetila Kemijska osjtila Opticka osjtita Rasplodni (reproduiktivni sustav RazmnoZavanje Zivotinja Oblici razmnozavanja Gametogeneza Oplodnja Stadiji razvoja Rivotinja u u 13 19 25 25 27 28 28 30 33 33 33 37 38 39 40 42 44 46 48 50 53 54 55 55 7 él él 65 67 68385. 356, 357, 3.6. 36.1 3.6.2. 3.63. 37. 3.8. 3.81 3.82. 3.83, 3.9. 4 4d. 42. 421. 42.1) 4212, 42.13. 42.14. 433. 44. 441. 44.11. 4a. 44.13. 442. 443, 444, 444, 4442. 4443. 444d, 4445, 44456, 4442. 4448 Regeneracija Transplantacija oplodenih jaja Kloniranje Ostale funkcionalne osobiné Zivotinja Imunitet Osmotska i ionska regulacija Bioluminiscencija Etologija Ekologija Osnovni ekoloski pojmovi Zoogeogratija Paleontotogija Evolucija SISTEMATIKA Natela Klasifikacije Zivotinja Tip organizacije PROTOZOA Pradivotinje - Protozoa Bigasi ~ Flagolaca ili Mastigophora Korjenonosei ~ Rhizopoda ii Sarcodina ‘Truskavel - Sporozoa ‘Trepetikasi~ Ciliata it Infusria Tip organizacije PARAZOA Spuave - Spongia ili Porifera Placozoa Mesozoa Tip organizacije AMERIA PloSnjaci - Platodes Vienjaci~ Turbetlaria Metiji~ Tematodes ‘Trakavice ~ Cestades ‘Zamjaci - Cnidaria Rebrasi - Ctenophora Oblenjaci - Aschelminthes Oblis - Nematodes Kolnjaci ~ Rotifera iti Rotatoria ‘Trbodlaci - Gastrotricha Bodljoglavei~ Kinorhyncha ili Bohinodera Struna8l~ Nemaromorpha Kukasl ~ Acanthocephala Valgari ~ Prigputida ‘Stapkotasci ~ Kamptozoa, Entoprocta il Calyssozoa a 7 B 76 76 76 n 8 ~ 7" 82 83 85 85 89 89 a1 a1 92 93 ge 96 w 9 9 98 99 102 104 104 104 106 106 106 106 107 107 107sas 446. 448 4452 48a, tase sas, 1486 asa. i 154 5.2 221, (3a 45.23, 1324 5241 45242 3243 45244 45245 14246 as24r 15248 aszas as24i0 e524) 45.24.12. 45.24.13, 45.24.14 453. 45.4, 455. 4.5.6, 45.7. 46. 4.6.1, 46.1.1. 46.12, 46.13, 46.14. ‘Vepéari - Nemertina ili Rhynchocoela ‘Mekugci — Mollusca Putevi ~ Gastropoda Skoljkasi ~ Bivalvia Glavonosei~ Cephalopoda Jednoljusturast- Monoplacophora Bezljustuas ii rboelijepel~ Aplacophora ii Solenagastes Mnogoljusturast ~ Polyplacophora i Placophora it Lovicara Koponoici ~ Scaphopoa li Solenaconch Tip organizacije POLYMERIA Kolutiéavet ~ Annelida ClankonoSci - Arthropoda Pauénjaci ~ Arachnida acl Crustacea Stonoge~ Myriapoda Kukei ~ Hexapoda i nsecta Zohar Istokzile Dictyoptera Isoptera Obsléari - Plecoptera Ravnokrilel ~ Orthoptera Komjasi- Coleoptera Muljari~ Megaloptera ‘lati ~ Trichoptera Lepidoptera Diptera Buhe Siphonaprera Opnokrle - Hymenoptera Zivoinjske ws ~ Pthiraproa Resokrilel~ Thysanoprera Polukrilei~ Hemiptera Zvjeulani ~ Echiuroidea Strealjci - Sipunculoidea Crvonosci ~ Onychophora Dugozivei ~ Tardigrada Jezitari ~ Pentastomida ii Linguatulida Tip organizacije OLIGOMERIA BodljokoSci ~ Echinodermata Stapéart ill mors Viljani ~ Crinoidea ‘rpovt il morski krastave ~ Holothurioidea Jetinc i morski jee ~ Echinoidea Zujeedace ili morske zvijezde ~ Asteroidea 108 108 109 110 2 3 113 us 4 us 15 uy ug. ‘12t 125 130 130 130 130 131 132 132 132. 133, 134 134 136 136 136 137 137 138 138 139 140 140 142 2 142 4247134. 47135. Zmijace ~ Ophiuroidea Lovkasi - Lophophorata Crijevodisati ~ Branchiotremata Bradnjaci — Pogonophora Cetinoéeljusti - Chaetognatha Tip organizacije CHORDONIA ‘Svitkave? Chordata Plabtenjaci ~ Tunieata Bezlubanjel~ Acrania Kraljednjaci - Vertebrata Krumouste~ Cyelostomata ibe ~ Pisces ‘Vodozemei ~ Amphibia Red beznosci - Gymanophiones i Apoda Red repati - Uradela ili Caudata Red bezrepei - Salientia Gmazov - Reptilia 1. podrazred: Anapsida I. podrazred: Lepidosauria IL, podrazred: Archosauria IV, podrazted: Ichthyopterygia V. podrazred: Buryapsida ili Synaptosauria Vi. podrazred: Symapsida tice — Aves 1. podrazred: Bezgrebenke (Staroéeljuske) ~ Palacognathae 1 podrazred: Grebenke (Novoteljuske) ~ Neognathae 471.36, Sisavel- Mammalia I. podranted: Prasisavei ~ Prototheria M, podrazred: Pravi sisavel ~ Theria Kazalo pojmova Literatura 167 169 178 179 179 180 180 189 191 217 222 202 252 278Predgovor prvom izdanju Zoologija, kao relativno stara znanost i u nasoj je zemiji pracena odredenim brojem visokoskolskin udZbenika. Zbog toga su studenti poljoprivrednih fakulteta i upuéivani iptama za prirodoslovno- \enje raspolovivom literaturom, ponaiprije knjigama -matematicke fakultete. No, buduéi da su ti udzbenici namijenjeni drugom studi, i to za nekoliko predmeta i mnogo vecu satnicu nego sto je ona kojom raspolaze jednosemestralni predimet na polioprivrednim fakultetima, u praksi je koriStenje postojecom literaturom prageno znatnim poteskocama. Zbog toga se pojavila potreba za udabenikom specifiéne hamjene. Pri tome se pazilo da se nepotrebno ne ponavijaju sadréaji koji su planom i programom studija predvideni za prougavanje u posebnim predmetima kao sto su podrugja biokemij, genetike, anatomije,fziologije i embriologije domacih Zivotinja (dakle kraljeznjaka) i dt, te dase painja prida slabije obradenim, a potrebnim sadréajima kao Sto su komparativni prikaz grade i sistematike beskraljeZnjaka ili osnovni ekolodki pojmovi. Autori su poglavija udabenika obradili neovisno jedan o drugome, pa je pri tome svaki odgovoran samo 2a svoj dio teksta, Na taj natin student! mogu uoéiti razlicite pristupe nekim temama, npr. evoluciji. Tucak je obradio poglavija Filozofija prirode, Anatomsko- topografski termini, Kloniranje, Transplantacifa oplodenih jaja, Prazivotinje, Plosnjaci, Vodozemei, Gmazovi, Ptice i Sisauci, a Treer ostale, Gotovo svi crtedi u udzbeniku izradeni su prema ilustracijama iz knjige Storera i Usingera (1957), « samo slika kukaca prema DurbeSi¢ (1988), Radi lakSega praéenja ovog udzbentka (napose poglavlja Sistematika) studentima se preporucuje i usporedna uporaba bogato ilustriranog priruénika Garmsa i Borma Fauna Europe (1981). AutoriPredgovor drugom izdanju Proslo je vie od desetlje¢a od izlaska prvog iadanja knjige Agrarna zoologija. Kroz to vifjeme naklada je rasprodana, a knjiga se, osim na poljoprivrednim fakultetima u Hrvatsko}, rabi i u Bosni i Hercegovini, Buduéi da je radena prema nastavnom progeamu ovoga jednosemestralnog predmeta, uoéeno je da zadovoljava potrebe sazetoga prikaza opce i sistematske zoologije, s naglaskom na skupinama Zivotinja od posebnog interesa za suvremenu poljoprivredu. Ona danas vige nije ograniéena samo na proizvodnju brane nego stu nju snazno ukljuéene i ekoloska i rekreativna i druge komponente, tako da je progirena i potreba za dobrim poznavanjem vrsta i visih taksona Zivotinja. U knjigu su unesene nuzne korekcije, koje je donijelo proteklo razdoblje, pojedini su dijelovi teksta prosireni, a posebno je zna¢ajno ukljucivanje mnogo vise slika nego u prvom izdanju, sto ée olakSati razumijevanje gradiva i uéenje studentima. ‘Autori su, kao iu prethodnom izdanju, obradili svoja poglavlja neovisno jedan o drugome, 2 popis poglavija pojedinog autora naveden je u predgovoru prvom izdanju U knjigu je ukjjuceno i poglavlje Filozofija prirode, kao osobno razmisljanje Zvonimira Tucaka. Ovom prigodom posebno bismo zahvalili nasim vrijednim asistentima koji su pomogli u tehni¢koj pripremi materijala, mr. sc. Marini Piria, me. sc. Tei Odak i mr. se. Tihomiru Plorijandiéu. Autori2 Definicija zoologije Od postanka su Ijudi bili upuéeni na svijet oko sebe: skupljanje plodova i upo- znavanje vastitoga tijela. Radi prezivljavanja bilo je takoder nuzno raspoznavati Zi- votinjske vrste i specifi¢nosti njihova ponaganja. Zbog toga je biologija, a u njezinu sklopt i zoologija, jedna od najstarijih znanstvenih disciplina. Sam naziv zoologija inveden je kao slozenica gréke rijeti zoon, Sto znati Zivotinja, ilatinske logos, Sto znaci manost. NajsaZetije moZemo re¢i da je zoologija znanost koja proucava Zivotinje. To ona Gini sa svih aspekata, analizirajuéi njihove strukture i funkeije, Opisanih Zivotinjskih vrsta vi8e je od 1.250 000, a jo8 je nekoliko milijuna neopisa- nih, napose medu kukcima. Unatoé toj brojnosti i velikoj raznolikosti Zivotinjskoga , on je ipak po mnogim svojim osobinama jedinstven ~ od svijeta (npr. ameba i jednake osnovne strukture svih stanica do mnostva istovjetnih biokemijskih i fizioloskih procesa u svim Zivotinjskim organizmima. Stovige, Zivotinje ne mogu opstati same jer ovise o biljkama i anorganskim tvarima s kojima, ukljuéujuéi i Covjeka, tvore jecinstvenu cjelinu - priodu. Zbog svoje fundamentalnosti i velike raznolikosti, zoologija je u svojem razvoju stjecala mnoga podruéja, koja su se dalje izgradivala i kao samostalne znanosti obu- hyaéajuci samo prougavanje Zivotinja,ili/i dijelove botanike (prouéava bilje), dijelove antropologije (proucava covjeka), pa i dijelove drugih znanosti kao Sto su biokemija, biofizika i dt. Osim specifiénih zooloskih podrudja koja proutavaju pojedine zivotinjske skupine (npr. entomologija kukce, thtiologijaribe ili ornitologija ptice), kao podrugja zoologije mogu se navesti (gr. kitos ~ Supl a, unutrasnjost), Koja prouéava strukturu i funkeiju stanica = histologija (gré. histos ~ tkivo}, koja proucava strukturw i funkeiju tkiva + = anatomija (gré. ana ~_na, gore; femein - rezati), koja proutava strukturu Zivotinja, {j. istrazuje gradu njihova tijela ~ morfologija (gré. morphe - oblik), koja proucava oblik organizama i njihovih organa = fiziologija (gré. physis ~ priroda), koja prouéava Zivotne procese u Zivotinjskim organizmima = embriologija (gré. embrion - zametak), koja prouéava rast i razvoj zametka u jajetu ili u majéinu tijelu; s njom bi se donekle mogla poistovjetitii ontogenija (gré. ontos _—DEFINICIIA ZOOLOGUIE "~ bi¢e; genesis ~ postanak), no ona prouéava razvitak jedinke i nakon embrionalnog, razvoja, sve do spolne zrelosti ~ evolucija (at, evplutio -razvo)), koja je Sirok pojam Sto oznacuje razvoj (npr. drustvenih ‘odnosa), U bioloskom smislu ona prouéava postanak i razvoj organizama. Mogla bise izjednadit filogenijom (gr¢. phylon- rod, podrijetlo, srodstvo), koja prouéava srodstvene odnose i povijesni razvoj organizama. ~ ekologija (gr. ofkos - kuéa, dom), koja proucava odnose izmedu zivotin} ‘Taznanost istraZuje natin Zivota pojedinih Zivotinjskih vrsta, njihova stanista tuvjete, pa se zbog toga naziva i biologijom u uzem smislu, oogeogratija (grt. geo ~ zemlja; graphein— pisati, koja prouzava raspored zivotinja na Zemlji, Naziva se jo8 i horologijom (gr’. chore ~ prostor) — genetika (gré. genesis — postanak), koja proucava pojave nasljedivanja = taksonomija (gré. taksis ~ raspored; nomos ~ zakon), koja razvrstava Zivotinje uw sustave koji se temelje na srodstvenim odnosima, Naziva se jo$ i sistematikom ili Klasifikacijom, Uz ta, osnovna zooloska podruéja, razvoj znanosti donio je mnostvo drugih, npr. etologiju (gré. ethos ~ obiéaj, narav), koja se u praksi naziva i bihejviorizmom (engl. behaviour ~ ponasanje), a prougava ponasanje Zivotinja; zatim parazitologiju (gr’. parasite—nametnik), koja prouéava nametnike; patologiju (gré. pathos - patnja), koja istrazuje uzroke i znakove bolesti. OEFINICUA ZOOLOGUE.{BEB Razvoj zoologije U prethodnom poglaviju veé je reéeno da je éovjek od svojega postanka bio upucen na promatranje i razumijevanje Zivota Zivotinja. Ipak, poceci znanstvenih istrazivanja Zivotinja datiraju od pojave prvih kultura. Tako postoji svjedoCanstvo iz 7, st. pt. Krista iz Babilona, iz vremena poznatog cara Asurbanipala, o glinenim plogicama iz koji su djeca wila 0 Zivotinjama. Sljedeéa stoljeca donijela su razvoj i procvat anticke kulture. Unutar nje izrasli su mnogi poznati filozofi koji su pisalt io Zivotnim pojavama io Zivotinjama. Tako u sklopu miletske Skole moZemo spomenuti Anaksimandra iz 7 ~6. st. pr Krista, jednog od prvih evolucionista, jer je nastojao objasniti razvoj slozenijih ivotinja i Covjeka iz jednostavnijih. Ipak, najpoznatiji mislilac i istrazivaé tog razdoblja svakako je Aristotel, iz 4 st. pr. Krista je je nauavanje o Zivim bicima bilo dominantno ya tisuéljeéa, sve do pojave Linnéa (sI. 1) u 18. st. Napisao je 18 knjiga iz zoologije, u kojima iznosi za svoje doba velo opseZna zapazanja i razmisijanja. Ona su u nekim podrugjima vrlo vaizia, Tako u sistematici dalje razraduje podjelu na krvne i beskrvne Zivotinje koju je napravio njegov prethodnik Demokrit, pri Gemu se razumijevaju kraljeznjaci i beskraljeZnjaci. Pritom se otituje Aristotelovo anatomsko poznavanje Aivotinja, jer npr. kitove razvrstava zajedno sa sisaveima, iako i danas ima mnogo laika koji ih smatraju ribama, Naravno, iznio je i mnoge netognosti, medu kojima su ‘one manje vazne lako provjerljive, kao npr. ona da Zabe imaju grivu, a vaéne one koje su unosile zablude u dolazeéa stoljeéa. Tako je dulje od dvije tisuée godina vrijedila njegova tvrdnja o prastvaranju, odnosno nastajanju nekih Zivotinja iz. anorganske tvari spontanom generacijom (npr. puzevi, jegulje, Zabe i dr. iz mulja, kukei iz prljavitine isl, erijevni nametnici iz sadriaja crijeva itd.). Unatoé svim manjkavostima Aristotelova znanja, smatramo ga osnivaéem znanstvene zoologije, jer svoje stavove ipak zasniva ponajprije na vlastitim opaZanjima, Druga anti¢ka drZava, Rimsko Carstvo, ima takoder nekoliko poznatih imena koja opisuju prirodne pojave. Kao vaznijega spomenut Gemo samo posljednjega, Galena, iz 2, st. Vazan je kao anatom koji je proucavao gradu mnogih Zivotinja. Ujedno je i posljednji biolog starog vijeka. U srednjem vijeku zaviadala je drukéija duhovna klima. U tijeku mnogih stolje¢a potiskuju se egzaktna empitijska istrazivanja, a forsirano se iznose i prepisuju nevjerojatne priée, prilagodene ponajprije religioznim potrebama. Zbog toga je cijelo to razdoblje mraéno i za biologiju, kojoj nije donijelo nijedno veliko novo ime. ‘Tek podetak renesanse u 14. st. i zatim novi vijek, na prelasku iz 15. u 16. st, stvaraju nove duhovne odnose, a time i mogucnosti za daljnji, svestraniji i toéniji razvoj znanosti, pa tako i biologije. Pritom moZemo spomenuti Leonarda da Vineija (15 ~ 16, st.) svestranog umjetnika koji se, uz ostalo, bavio i anatomijom, Svicarac Konarad von Gesner objavio je u 16. st. djelo Historia animalium, u kojemu opisuje razne grupe kraljeZnjaka, Ono se smatra osnovom modetne zoologije. $ vremenom, se pojavijuje sve vise velikih istrazivaéa, medu Kojima i Englez, William Harwey (16 ~ 17.st.). On uogava Aristotelovu zabludu o prastvaranju, te iznosi tvrdnju Omne vivum ex ovo, odnosno da sve Zivo nastaje iz jajeta. To pokusima potvrduje talijanski istrazivaé RA2VO! ZOOLOGIIE :__ [woo Skt atl Linné sia. Chatles Darwin Francesco Redi u 17. st. Njegov suvremenik Johit Ray prvi nakon Aristotela daje podjelu Zivotinja i pri tome prvi upotrebljava pojam vrste. Otkr upotreba u zoologiji zabiljezena je potetkom 17, st., a Tali upotrebljava ga za znatnija anatomska, histologka i embrioloska prouéavanja u drugoj polovicistoga stoljeéa. Medu ostalim, po njeru su nazvani i ekskrecijski organi kukaca, Na prelasku iz 17. u 18. st. djeluje Nizozemac Anton van Leeuwenhoek, koji je, promatrajuéi spermatozoide, iznio animalkulistiéku teoriju, prema kojoj su oni unaprijed formirano novo biée. Njegov suvremenik bio je Englez Robert Hook, koji je kao fizitar prije svega vazan za poticanje daljnjih mikroskopskih istraZivanja u biologiji, a poznat #¢ mikroskopa o1vara nove mogu¢nostiistrazivanja u biologifi. Njegova prva in Marcello Malpighi je po svojim istrazivanjima pluta. On upotrebljava izraz,stanice (cellulae), pa se smatra da taj pojam potjede upravo od njeg a $4 Svedanin Carl Linné (- sl. 1), 18. st, svakako je jedan od najpoznatijih prirodoslovaca. ‘To je zasluzio ponajprije kao utemeljitelj moderne sistematike biljaka i Zivotinja. U njoj kao osnovnu kategoriju postavlja vrstu, prema Johnu Rayu, Svaku od njih odreduje kratkim ibitnim oznakama, tako da se moze razlikovati od drugih, Sve biljke i Zivotinje koje éine dva carstva razvrstao je najprije u veée kategorije ~ razrede, a njih zatim dalje u redove, rodove, vrste i oblike. Pri tome se uglevnom pridraavao Aristotela i utvrdio Sest razreda: crve, kukee, ribe, vodazemee, ptice i sisavee, Svaku je vrstu oznacio dvjema rijetima ~ prva je imenica i oznacuje rod kojemu vista pripada, a druga je ime je same veste. Tako je Salmo trusta nasa domaca losos, koji se i masovno uzgaja u mnogim europskim vo, dvostruko nazivije ili binomnu nomenklaturu uveo je Linné u pridjev ili druga vista rijti pastrva, a Salmo salar atlants ribogojilistima. 1 deseto izdanje svojega djela Systema naturae godine 1758, koja se zato smatra potetnom za njezino postojanje. Francuz Jean Baptiste Lamarck (18 ~ 19. st. utvrduje promjenjivost vrsta. No, on eorijom direktnog prilagodavanja, pri Gemu prilagodbu ivotinja na odredene vanjske uvjete mijesa s procesom promjenjivosti. Tako tumadt i stvaranje novih organa, npr. rogova u muzjaka. On smatra da im rogovi rastu zato Sto im pri bijesu vise tekucine pristize u éelo. Oko ideja evolucije spore se i njegovi malo mladi suvremenici u Francusko} to tums Georges Cuvier pobornik je principa 0 subordinaciji organa, medu kojima su neki vazniji, te utjecu na ostale. Njega, zastupajuci evoluciju, osporava Etienne Geoffroy St. Hilaire smatrajuci pri tome utjecaj okoliSa najvaznijim, za razliku od Lamarcka, koji u tome isti¢e vaznost upotrebe ‘are ideje 0 nepromjenjivosti vrsta, a vaZan je po iznoSenju. ili neupotrebe odredenog organa. Daljem utemeljivanju teorije evolucije bitno je pridonio engleski prirodoslovac Charles Darwin (~ 2) u19. st. Na petogodinjem putovanju oko svijeta skupio je golem bioloski materijal i upoznao raznolikost vrsta. Nakon toga mnogo je eksperimentirao selekcioniranjem domacih zZivotinja, napose golubova. Svoje ideje iznio je u knjizi Postanak vrsta, koja je objavijena 1859. g. U njoj navodi da ‘medu Zivotinjama postofi borba za opstanak, pri éemu se obavija prirodno odabiranje ‘ukojem prezivljavaju samo najprilagodenije jedinke. Do iste teorije, neovisno o Darwinu, dosao je i Wallace. Darwin i postanak Covjeka takoder tumati postupnim razvojem od primitivnijih oblika, te to iznosi 1871. g. u djelu s naslovom Porijeklo Kovjeka RAZVO! ZOOLOGHE. —Darwinove su ideje velo vazne za daljnji razvoj biologije, koja s njim ulazi u svoje moderno razdoblje. Osim evolucionista, u biologiji 19. st. djeluje i niz. drugih poznatih istrazivat Tako Purkyne prvi uvodi naziv protoplazma, von Baer utvrduje da zameci visih Zivotinja u svojem razvoju prolaze stadije u kojima su sliéni odraslim nizim Zivotinjama, Pander u embrionalnom razvoju nalazi tri zametna listi¢a, Dujardin utvrduje da prazivotinje nemaju organe, nego im je kompletna grada smjestena u jednoj stanici, Owen prvi spominje analogne i homologne organe, a Schleiden i Schwann uvode pojam celularne teorije, prema Kojoj su biljke i Zivotinje gradene od jednakih osnovnih dijelova - stanica, Od 19. st. genetska istrazivanja zau se razvija u vrlo vazinu i perspektivnu znanost, posebno vaznu u poljoprivredi. Njezin imaju sve vaznije mjesto u biologiji, a genetika je utemeljitelj éeski znanstvenik Johann Gregor Mendel, Svoj Kapitalni rad objavio je 1865. g., ali pravo je priznanje dobio tek nakon svoje :no utjecao smrti, Svojim je istrazivanjima dao neke osnovne genetiéke postavke, te sn 1a daljnji razvoj te znanosti, Nukleinske kiseline otktio je Miescher (1864), a izolirao ih je iz sperme Iososa. Galton (1875) jasno razlucuje spolne od {jelesnih stanica, te twrdi da se spolne mijenjaju neovisno o tjelesnima, Tihomirov (1886) prvi izaziva umjetnu partenogenezu stimuliranjem jaja dudova svilea na razvoj bez oplodnje. Moglo bi se reéi da su to poteci buduéega vaznog genetiékog inzenjerstva, Nizozemac Hugo de Vries djeluje na prijelomu stolje¢a. Vilo je poznat po otkrivanju iznenadnih nasliednih promjena koje je nazvao mutacijama, Medu najistaknutijim genetiarima svakako je nobelovac Amerikanac Thomas Hunt Morgan, poznat po svojim istrazivanjima vinske musice (Drosophila melanogaster). On je dokazao postojanje gena, te opisao njihovu ulogu u mehanizmu nas\jedivanja, Nobelovu nagradu dobili su takoder Watson i Crick, Koji su jo8 1953. g. ustanovili strukturu dezoksiribonukleinske kiseline (DNA). Moze se re¢i da se otada potinje razvijati molekularna biologija. JU biologiji je velo poznat biogenetski zakon, prema kojemu je ontogenija kratka rekapitulacija filogenije, Drugim rijecima, to znaéi da je embrionalni razvoj kratko ponavijanje razvoja vrste. To je prvi iznio Nijemac Fritz Miller, no zakon je stvarno postao poztiat tek po drugom Nijemcu, Ernstu Haeckelu, pa se uglavnom njemu i pripisuje. Poznati embriolog s kraja 19. st. bio je i Aleksandar Kovalovski, koji je otktio svitak, te sve Zivotinje koje ga imaju uvrstio u koljeno svitkovaca. Njegov suvremenik Mobius za Zivotnu zajednicu prvi upotrebljava naziv biocenoza. Za dokazivanje evolucije vrlo je vaino razumijevanje njezine prve karike ~ postanka organske tvari od anorganske. U tome su postignuta velika otkri¢a sredinom 20. st. Jednu od prvih teorija u tom smislu iznio je ruski biokemigar Oparin. Amerikanac Miller to je i eksperimentalno potvrdio. Iz vodene pate, vodika, metana i amonijaka, s pomocu elektriciteta, stvorio je neke aminokiseline. Pritom treba napomenuti da stvaranje organske tvari joS ne znaci i stvaranje Zivota, te da jo8 nikomu nije uspjelo RAZVOI 2OOLOGHE a [wo— stvoriti Zivot iz tvari koja prije toga nije bila dio nekog organizma. Zbog toga stoji zakonitost Omne vivum ex vivo, to 2naci da sve Zivo nastaje iz Zivoga Razvoj suvremene znanostii Zivota donio je potrebe i za novim tipovima istrazivanja, Otkriée radioaktivnosti i njezina primjena uzrokovali su i potrebu ispitivanja njezina djelovanja na organizme. Tako je Foster sa suradnicima 1959. g. ustanovio enormno veliko nakupljanje radioaktivnih tvari u vodenim biljkama i Zivotinjama, éak i do stotinu tisuéa puta veée nego Sto je bilo u rijeci u kojoj su Zivjeli. Na prelasku iz 20. u 21. st. posebno zanimanje svjetske znanosti, ali i javnosti izazvali su prvo kloniranje sisavaca {ovea Dols), mapiranj oelokupnoga éovjekovog genoma, zstta okoliga biodiverzteta, razvoja bioloske znanosti (au sklopu nje i zoologije) posljednjih desetljeca, koju pokrece vise znanstvenika nego ikada u povijesti Prve detalinije opise o Zivotinjama naéih krajeva dali su Aloysio Fernando Marseli (17 ~ 18. st), na dunavsko-panonskom prostoru, i Nutrizio Grisagono (18. st), u Dalmacij. stranih i domacih, kojih je s vremenom bivalo sve vise, Viijedno je spomenuti Hvaranina Grgura Buétéa, koji je w drugoj polovict 19, st. istraZivao razmnozavanje i razvoj spuzava u uvali Sokolica. Stoga, mozemo reéi da je on na neki navin jedan od zatetnika akvakulture unas. U Zemunu. je 1857. g.iziSta prva zoolo8ka knjiga na nagem jeziku o sisavcima i pt ju je Josip Ettinger. U njoj upotrebljava narodne nazive Zivotinja, Sto je temelj za njihovu buduéu uporabu. Poznati znanstvenik s prelaska 19. u 20. st. jest i Mijo Kigpatié, koji je napisao popularne knjige Kukcii Ribe. Spli¢anin Juraj Kolombatovié proucavao je uglavnom kraljeznjake splitske akolice, a opisao je i nekoliko novih vrsta riba iz Jadrana. Spiridon Brusina bio je prvi sveudilisni profesor zoologije na zagrebatkom Sveudilista od 1876. g, Osim kao nastavnik, poznat jet kao istrazivat razligtih Zivotinjskih skupina, a napose mekusaca. Dragutin Gorjanovié-Kramberger otkrio je krapinskoga diluvijalnog dovjeka ~ neandertalca. Medu ostacima desetak Ijudi nalaze se i ostaci Zivotinjskog podrijetla, kao spiliskog medvjeda, velikog jelena, tura i dr. Nakon Brusine, zoologiju je predavao August Langhoffer. U sklopu svojega znanstvenog rada prvi se unas znatnije bavio entomologijom, Lazar Car bio je sveutilisni profesor zoologije, nakon Langhoffera, a posebno je poznat po svojim istrazivanjima s podruéja kom- parativne anatomije. Prvi je opseZno prougavao i plankton, te zakijucio da je od njegova taloZenja mogla nastati nafia. Njegov nasljednik u nastavnom je smislu Krunoslav Babié, éiji je znanstveni rad preteZno orijentiran na faunu Jadranskog mora. Jovan Hadii posebno je poznat po svojoj turbelarnoj teoriji, po kojoj visestanitne Zivotinje nastaju od trepetiikasa preko vitnjaka, Potetkom 20. st. zoologkom Zivotu wt Hrvatskoj bio je posebno aktivan Ervin Rissler. On se aktivno bavio prouavanjima zivotinja, a pretezno je bio orijentiran na ptice i ribe. Pticama, kao i gmazovima, dosta se bavio i Miroslav Hirtz, Poznat je i po temeljitoj obradi narodnih naziva Zivotinja. U prvoj polovici dvadesetog stolje¢a poznati su istrazivaéi, posebno riba, Stanko Karaman i Zaravko Taler. Nikola Fink radi kao profesor zoologije na PMF-u u Zagrebu w dvadesetogodinjem razdoblju nakon Drugoga svjetskog rata. Zajedno s Babiem, 1926. & objavijuje prvi originalni srednjoskolski udzbenik iz zoologije u Hrvatskoj. Finka je Nakon njih djeluje sve veGi broj istrazivat ‘ama, a napisao RAZVOI ZOOLOGIIE[evo naslijedio Ivo Matoni¢kin, profesor koji je obrazovao vecinu nasih danasnjih zoologa. Najvi8e je istrazivao slatkovodne beskraljeZnjake, a u dvjema knjigama prvi je opsezno obradio biologiju svih avertebrata. Glavni pokretaé genetitkih istrazivanja u nas je Alois Tavéar, dugogodisnji profesor Poljoprivrednog fakulteta u Zagrebu. Nakon Drugoga svjetskog rata zoologka se znanost u Hrvatskoj snazno razvila, te na njezinim mnogo- brojnim podruéjima danas djeluje velik broj znanstvenika. Zoologija kakva se slusa na Agronomskom fakultet Zagrebu, kao najstarijem poljoprivrednom fakultetu u jugoistoénoj Europi, vute korijene iz razdoblja znatno prije njegova osnivanja, Sumarska akademija u Zagrebu otvorena je 20. listopada 1898., ada je u njezinu sklopu osnovan i Zoologicki kabinet. On je izravni preteta danasnjih Zavoda za ribarstvo, péelarstvo i specijalnu zoologiju, te Zavoda za poljoprivrednu zoologiju Agronomskog fakulteta, Osnivaté mu je bio entomolog i gimnazijski profesor Antun Korlevié. Od povetka rada Gospodarsko-Sumarskog fakulteta u Zagrebu 1. listopada 1919. u njegovu se sklopu nalazi i Zoologicki kabinet, na tijem je éelu svestrani istrazivat Ervin Réssler. Usporedo s tim kabinetom, djeluje i Entomoloski kabinet, a oba se 1932. g, ujedinjuju u Zavod za entomologiju, Koji 1. sijetnja 1960, pri osnivanju samostalnog Poljoprivrednog fakulteta, mijenja naziv u Zavod za poljoprivrednu zoologiju. On se 1977. g.razdvaja tako da se dio Zavoda bez entomologije (koja pripada danaSnjem Zavodu za poljopriviednu zoologiju) formira kao danaSnjiZavod za ribarstvo, péelarstvo i specijalnu zoologiju. Osim tih triju predmeta, u Zavodu se predaje ilovstvo, odrZava poslijediplomska nastava iz ribarstva i péelarstva, a u razdoblju od 1980. do 1985. g. vodi se i poseban studij za inZenjere ribarstva, Novim nastavnim planom od 1997. g, ustrojeno je i nastavno usmjerenje ribarstva na kojem se iz, Zavoda predaju predmeti hidroekologija, ihtiologija, akvakultura i ribolov. Osnivaé Zoologitkog kabineta 1898. g. entomolog Antun Korlevié bio je ujedno i prvi predavaé zoologije na Sumarskoj akademiji, a taj je posao obavljao niz godina. Prvu Skolsku godinu (1919/20) na Gospodarsko-Sumarskom fakultet 2oologiju je predavao poznati struénjak Jovan Hadzi, a sve do 1929/1930. naslijedio ga je Ervin Réssler. U razdoblju do 1938/1939. predavaé je entomolog Bozidar Hergula, a nakon njega, do svoje smrti 1944. g,, Miroslav Hirtz, uz ostalo vazan i za prikupli nazivlja Zivotinja. S obzirom na to da entomologija ima posebno znaéenje za biljnu Lea Schmidt proizvodnju, poljoprivrednu i Sumarsku, razumljivo je da je to podrugje bilo najvaznije u Zavodu. Tako nakon Hirtza 2oologiju ponovno predaje entomolog Zeljko Kovaéevié, sve do 1960/1961. Tada docentom na zoologiji postaje Lea Schmidt (~ sl. 3), takoder narodnog gs entomolog. U mnostvu njezinih radova, kao to je npr. otkriée uzroénika granuloze dudovca, posebno se istiéu i Tablice za determinaciju insekata. Izabrana je iza élana Akademije znanosti ameritke savezne drZave New York, Nakon njezine smrti 1982. g. nasljeduje ju dotadasnji asistent Tomislav Treer, a u znanstvenom radu previadava biologija vodenih beskraljeznjaka i riba, Istodobno na smjeru Zastite bilja zoologiju predaju najprije Inoslava Balarin, a zatim Ljerka O8trec, struénjak za Nematoda, RA2VO] ZOOLOGIIE_ FILOZOFUA PRIRODE Moée li Govjek znati tko je, komu pripada i kada Ge kao vrsta nestati? Znamo to da éovjek nije tvorac prirode, tak totno i ne znamo kada se kao vista pojavio, poslije kojih Zivotinjskih i biljnih stvorenja. Ako Govjek nije bio sudionik stvaranja ovoga svijeta, kako moze dati tumacenja za svijet i sebe? Trazeci potetke i izvore svojega Zivljenja, éovjek posinje izgradivati cijele sustave predodzbi o stvaranju svijeta, o vrstama koje su postojale i trajat ée dok bude Zovjeka. U sljedeéem tekstu iznijet éemo teze najvecih filozofa i znanstvenika, vezane za prirodu, bez suprotstavljanja ii pretpostavljanja svojih mish i pogieda njihovima, Takav koncept prikaza nastao je stoga Sto su njihova shvaéanja je njega i, navodno, izumrle itd, Taj misaoni tragalacki nemir traje i bila iostala misaoni kamenci¢i zahvaljujuéi kojima smo mi danas znanost doveli do ovoga razvojnog stupnja. Biblija, U potetku sivori Bog nebo i zemlju / Zemilja bijase pusta i prazna, tama se prostirala nad bezdanom, i Duh BoZji lebdio je nad vodama. / I rete Bog: ,Neka bude syjetlost.” I bi svjetlost. /I vidje Bog da je svjetlost dobra, i rastavi Bog svjetlost od tame. / Syjetlost prozva Bog dan, a tamu prozva noé. Tako bude veter, pa jutro ~ ieka bude svod posted voda da dijeli vode od vodal" Ibi tako. dan prvi. { I reée Bog: J Bog naéini svod>i vode pod svodom odijeli od voda nad svodom. / A svod prozva Bog nebo, Tako bude veéer, pa jutro ~ dan drugi. / I reée Bog: ,Vode pod nebom neka se skupe na jedno mjesto, i neka se pokaze kopno!" I bi tako. | Kopno prozva Bog zemlja, a skupljene vode mora. I vidje Bog da je dobro. | I rege Bog: ,Neka proklija zemija zelenilom - travom sjemenitom, stablima plodonosnim koja, svako prema svojoj visti, na zemilji donose plod 8to u sebi nosi svoje sjeme.” I bi tako. / I nikne iz zemlje zelena trava Sto se sjemeni svaka prema svojoj visti, i stabla koja rode plodovima Sto 1 sebi nose sjeme, svako prema svojoj visti. I vidje Bog da je dobro. | Tako bude veter, pa jutro - dan treci, I rete Bog: ,Neka budu svjetlila na svodu nebeskom da luge dan od no¢i, da budu znaci blagdanima, danima i godinama,, / ineka svijetle na svodu nebeskom i rasvjetjuju zemlju!” I bi tako. / 1 nadini Bog dva velika svjetlila ~ veée da viada danom, manje da vada noéu — i zvijezde. | 1 Bog ih postavi na svod nebeski da rasvjetljuju zemlju, / da vladaju danom i no¢i i da rastavijaju svjetlost od tame. | vidje Bog da je dobro. Apostol Pavao, Poslanica KoloSanima, 2.8: ,Braéo! Cuvajte se da vas tko ne zarobi filozofijom i praznom prijevarom po kazivanju Covjegjem, po nauci svijeta, a ne po Kristu”. ILOZOFLIA PRIRODE »(Ror ooe — ; | Aristotel, Phys. B, 194.a 12: Prema jednoj Aristotelovoj pretpostavei, prirodu (physts) treba razumijevati dvojako - kao formu (eidos) i kao materiju (hyle). Aristotel, Phys, B, 193.a 3: ,Smijesno je dokazivati da pritoda postoji, jer je jasno da postoji mnostvo prirodnih bi¢a’ Aristotel, Metaph. A 3. 983.b 6: ,Od onih koji su prvi poteli filozofirati, veéina je uzimala za princip (pocetak) svega onoga sto je u svojoj biti ~ materija’. Aristotel, Metaph, 217.b: ... da jedan ravnopravni tok medusobno potpuno identiénih trenutaka ne bi mogao biti vrijeme u pravom smislu rijeti, jer vrijeme kao takvo podrazumijeva jedan redoslijed u kojem ono ,prije" nije potpuno identiéno s onim sposiije” Platon, Kratil, 402.4 ~c: Sve ovo ... slaze se jedno s drugim i sve te2i onomu sto je twrdio Heraklit... koji je govorio ,da je sve u kretanju i da nista ne ostaje na jednom. mjestu, usporedujuéi sve to s tokom rijeke". Heziod, Theog. 27: Mnoge lazi znamo kazivati kao istini sliéne, ali, kad hoGemo, ‘namo objaviti i pravu istinu. Bacon F, ibidem: ,Prirodi, naime, moZemo zapovijedati samo ako je slusam¢ Collingwood, The idea of nature: Presutno izjednacavanje prirode shva¢anje pritode kao onoga sto evoluira, a toga pak kao nevega Sto je prirodno, moze se smatrati osnovnom karakteristikom suvremenog poimanja prirode. Darwin, Origin of Species: Sam Darwin eksplicitno je naznatio da mu je ideja 0 prirodnoj selekciji pala na um dok je, sluéajnim i stetnim stjecajem okolnosti, éitao Malthusov Ogled o popula Huxley, Evolution - The modern synthesis: Darwin je razlikovao dva tipa odabiranja: prirodni i sekswalni. Danas znamo da postoji mnogo vrsta odabiranja, cesto antagonis- titkih po njihovim efektima. Najve¢a bjelina na evolucijskoj mapi jest ono sto se odnosi na varijaciju i njezino nasljedivanje, Zapazena je opéa uniformnost u svakom staniénom organizmu. Nestaniéni i nespolni organizmi, kao Sto su bakterije, imaju viastita evolucijska pravila, Marx, Kritika Hegelove dijalektike i filozofije uopée: ,Priroda, apstraktno uzevsi, za sebe, fiksirana u odvojenosti od Govjeka, nije za Covjeka nista”. Jednu od najnovifih teorija prirode iznio je Zvonimir Tucak na flozofskom simpoziju »Dani Frane Petriéa” 2001. godine pod naslovom ,Teorija postanka novih vrsta ivotinjskog carstva na planetu Zemiji” Na koji sljede¢i planet putujete? Mislim na ... Veneru. Za8to Zelite upoznati druge planete? Nastojimo prosiriti spoznaju o nagem podrijetlu, naginu postanka .. (Z. Tucak).. ‘Teinja da se spozna priroda (bitak),u koji su inkorporirani i pripadnici Zivotinjskog carstva, oduvijek je bila prisutna, Prema uéenju predstavnika stoiéke filozofije (Zenon, Kleant, Hrizip, Panetije, Posejdonije}, postoji jedan jedinstveni svijet kao materijalna cjelina. Iavan njega nema nigega Sto bi na njega djelovalo i usmjeravalo njegov razvoj. Sve aktivno i pasivno, FILOZOFA PRIRODE 7[Riozoniaranose bitno i sporedno nalazi se u materiji kao cjelini i samo ona jest. Materija djeluje preko Eetitiju elemenata (voda, zrak, zemlja, vatra) i kroz njih sve postaje. Materija je pasivni princip, ali i aktivni, jer su savrSeniji od onog u emu se nalaze. Po njihovu uéenju, sve nastaje iz telesne supstancije koja je ograniena i mijenja svoja stanja. U sredistu lei Zemlja, koja je nepomiéna i pliva na vodi, a nad vodom je zraéni svod. Sunce je, kako kaze Posejdonije, Cista vatra i veée je od Zemije, a hrani se iz velikog mora i zapaljuje iz vlaénih para, Nije li taj filozofski pogled, uz ostale, bio inspiracija Koperniku za stvaranje heliocentri¢nog sustava? Sunce (€ista, vjeéna vatra) postaje centar ,jedinstvenog bitka — planetarnog sustava’, nepoznatog po gradi svojega materijalnog biéa (fizikalnog, kemijskog, biolo8kog), koji je djeljivi sastoji se od nekoliko dijelova (- sl. 4). U planetarnom sustavu Zemlja zauzima odredeni prostor koji se tijekom vremena ‘materijalno (fizikalno, kemijski i biolo8ki} mijenjao, Na planetu Zemilji postoje raznolike _biolo’ke zone” koje omogucuju Zivot brojnim Zivotinjskim i iljnim vrstama, Te ,bioloske zone” jesu zemlja, voda, zrak (+ sl. 5). 21k seamed ssa \ sa Satna ocean bioloska sfea tera De fer Masa sfeaZemle “ sfere Vener sla Meare jeaera i eke zona Sioa Meco Gs more si. Supstancija ,vanjskog svijeta” jest materija. Tu misao iznose veé filozofi Miletske ote planeta po Skole Tales, Anaksimandar i Anaksimen. Takvo misljenje iskazuju brojni filozofi. Ropero lanetarnom »Priroda u svojem najéirem znaéenju jest to veliko sve, koje proizlazi iz raznih materija, njihovih razliéitih kombinacija i raznolikih kretanja.” (Holbach, PH.D.) S15. (desno) Planet Zemlja --bioloske »Xretanje nije naprosto svojstveno ili stanje materije, kao Sto su to proteznost, 7 tezina, neprodornost i oblik, veé ono Gini njezinu bit” (Holbach, PH.D.) .Priroda je takozvani realni bitak, koji se proteze u odredenom prostoru i odituje uu vremenski ograniéenoj pojedinaénosti, Ona je drugi bitak (Anderssein) ili izvanjski bitak (Aussersein) ideje." (Hegel, G.W.P.) ,Priroda je jedna materijalna supstancija i nema niGega sto bi se moglo spoznati iavan nje.” (Diderot, D.) 4 Pritoda (svijet) je materijalna i postoji neovisno o ljudskoj sviesti, vieéan, nestvoriv ineunistiv.” (Bacon, F.) ILOZOFIIA PRIRODE a8.6. Zoogeogrask karta «Taj svijet prostora, taj tax, materijalni svijet, svijet je proteznosti, homogenosti, istodobnosti, diskontinuiteta, nuzZnosti i automatignosti. Svijet je poput svijesti w neprestanom pokretu, neprekidnom bilna supstancja animelna supstancia ik bik piielazna supstancja va postojanju, u kontinuiranom stvaralastvu.” ae (Bergson, H.) ee Materija je zapravo vjetno nastajuci ie produkt, proces antagonisti¢kih, atraktivnih i repuzuvnih sila.” (Schelling, EW.J.) protozoa som Tznavedenih filozofskih misli uozavamo icoula poruku da materija nije statiéna, nego se hacnge nalazi vjetno u pokretu i mijeni. Kad pogle- damo zoogeografsku kartu planeta Zemlje, primjeCujemo da odredeni pripadnici (z00- jedinke) Zivotinjskog carstva obitavaju totno w odredenoj ,bioloskoj zoni" (~ sl. 6). Razlog ,stalnog izgleda” zoogeografske karte planeta Zemilje nalazimo u fizioloskoj nemoguénosti (adaptaciji) pripadnika Zivotinjskog carstva da Zive u raznolikim ,biologkim planeta Zemije zonama’. Iskljugivo su vezani za odredeni klimatski i ekolo8ki milje zbog naina prehrane FILOZOFIIA PRIRODE. 22 i razmnozavanja. Na primjer: polarni medvjed Zvi iskijutivo u polarnom pojasu (u takvom miljeu jedino moze Zivjeti i razmnoZavati se). Krokodili Zive iskljucivo u toplim, vodama i podneblju. U hladnima ne mogu. Isto je tako s drugim brojnim zoojedinkama. Neke su zoojeclinke priévrSéene jedinim dijelom svoga tijela za podlogu tijekom cijeloga svojeg Zivola i nemaju moguénost ni minimalnih kretnji, Navedeni primjeri upucuju na anatomsko-fiziolosku nemoguénost (adaptaciju) pripadnika zivotinjskog carstva da Zive u raznolikim ,bioloskim zonama’. ‘Tucak u svojem djelu Makrogenetska struktura Zivotinjskog carstea i teorija evolucije istite da je fizioloska nemoguénost mijenjanja jedinki pojedinih vrsta uvjetovana brojnim svijetom mikroorganizama (bakterija, protozoa i sl) koji obitavaju u svakoj jedinki, Na primjer u jelenu, Zovjeku i sliéno obitava Zitav svijet mikroorganizama (bakterija, protozoa sl) koje omogu¢uju probavu hrane u organizmu jedinke, disanje, ali sudjeluju uCuvanju obrane otpornosti jedinke. Da bi se jedinka mogla promijeniti, morao bi se promijeniti i svijet mikroorganizama u njoj, Svaki mikroorganizam ima svoj anatomski, genetski i reprodukeijski identitet. Brojni svijet mikroorganizama tvori unutarnju, nepromjenjivu determinantu identiteta jedinke. Prostor se iskazuje kao kljuéni element za odriavanje Zivote i njegovu reprodukeiju. U tom prostoru, osim pripadnika Zivotinjskog carstva, obitava i biljni svijet. Bilini i Zivotinjski svijet prozeti su egeistencijalno, Animalni svijet dobrim dijelom utjece na Zivot i razvoj biljnoga svijeta, Brojni kukei, kopneni i vodeni, utjecu na oplodnju brojnoga biljnog svijeta, a time i na njihovu reprodukeiju i postojanje. Biljni svijet brojni pripadnicima Zivotinjskoga svijeta (biljozderima) postaje egzistencijalna supstancija opstanka, Nestankom ili umiranjem bilinih jedinki, umiru i nestaju i animalne. |biljpa supstancia sbitha® Tucak u spomenutom djelu istiée da je najbitnija karakteristika Zivoti genetski identitet, #j. da svaka vista ima stalni broj kromosoma koji se tijekom Zi- vota ne mijenja, veé se prenosi na potom- stvo, Ta karakteristika odredena je anatom- | guavice 36 28 ; : | ook skom gradom koja uldjuéuje u sebe ispeci- | iyo". ; animale supstanca jskih vista tithe” fi¢an naéin razmnodavanja odredenih vrs- | cok 45 ta. S obzirom na naéin reprodukcije, poje- | altere dine se jedinke razmnoZavaju spolnimna- | "5 inom, druge nespolnim (~ sl. 7). aad Genetski identitet onemoguéuje parenje (krivanje) dviju vista razligita genetskog identiteta (razliéitog broja kromosoma), ak som 48.2N iunutar sliénih (bliskih) vista. Na primjer: | seran 104 2N vuk i pas kao pripadnici srodnih vrsta mogu_ eee stn se pariti i dati potomstvo koje ima daljnju ‘mo¢ reprodukeije. Razlog je tomu Sto vuk {pas imaju isti broj kromosoma. Drugi srodnik psa, Cagalj, ne moze se pariti sa psom i dati potomstvo, jer ima razlivit broj kromosoma. U prirodi se moze dogoditi da se vrste s razliditim brojem kromosoma pare i daju potomstvo (konj + magarac = mazga), koje nema moguénost daljnje reprodukcij Prouéavajuci zooarheologiju, dolazimo do spoznaje da neke vrste Zivotinja tijekom vremena nestaju, a druge zauzimaju njihovo mjesto. Kako nastaju nove vrste!? Engleski prirodoslovac Charles Darwin nastoji to objasniti teorijom evolucije. Ne vodi liGovjek, kao i svaka druga vista, svoje podrijetio od nekoga ranijeg postojeéeg oblika i natina njegova razvitka ~ istige Darwin. Nitko se, bar u Europi, vide ne usuduje podrZavati misljenje da su vrste stvorene neovisno jedne o drugima i odjednom, Velik broj prirodnjaka mora priznati da su danainje viste modificirani (preinaéeni) potomei drugih vrsta, Sto je i viadajuéa misao prirodnjaka evolucionista. Darwin, trazeci postanak novih jedinki, uzima za supstanciju neku prija8nju anatomski i morfolodki slignu jedinku, Ta se postoje¢a prijainja anatomski i morfoloski sligna jedinka po Darwinu, tijekom vremena modificira, poprima drukéijiizgled i postaje nova jedinka. Prirodoslovac Darwin tu svoju teoriju potkrjepljuje brojnim primjerima, pri éemu su morfoloska slignost i anatomska grada glavni dokazi teorije evolucije. Nista novo uu povijesti zabludal ‘Anaksimandar istiée da postoje mnogobrojni svjetovi jedan pokraj drugog i da je procesom postojanja dosao na svijet i sam Govjek. Anaksimandrova antropologija svodi se na to da je Govjek postao iz. drugih Zivih biéa, koja su bila sliéna ribi FILOZOFIIA PRIRODE — FLOZOFUA PRiRODE ‘| prijlazna supstancia bith” sh7 Genetska Karta pojedinih ‘votinski jedinkt :FILOZOFUA PRIRODE. som 48 2N Saran 104 20 Jeguja 38 2N havings 52 2N se Animalna supstanclja sbitke” ~ Zemlje 24 avjviea 36 2n i spb 80 24 Z mm 40 24 <-f$—— [one ] fave te ‘Tucak u svojem djelu Makrogenetska struktura Zivotinjskog carstva i teorija evolucije istige da pojedine morfoloske razlike medu pripadnicima sliénih jedinki nisu, niti ‘mogu biti prilog ili dokaz. da su se te jedinke mijenjale, Dokazi koji tumage evoluciju, temeljeci je na morfoloskim promjenama jedinki iz koje toboze proizlaze i druge (fizioloske i reproduktivne) promjene, nemaju znanstveno opravdanje. Tucak dalje istiée da je bioloski usttoj svake Zivotinjske jedinke s anatomskog, fizioloskog i reprodukcijskog stajalista nepromjenjiv kroz cijelo razdoblje njegova postojanja. Suvremena bioloska istrazivanja ~ geneticko inzenjerstvo - potvrduju Tucakovo stajaligte, Kloniranje je reprodukeija jedinke postojece vrste. Cak ni eksperimentalno nne mogu se geneti¢kim inzenjerstvom dobit jedinke nove vrste. Medicinski zahvati— transplantacije, temelje se na zamjeni oboljelil organa jedinke s odgovarajuéim organima ripadnika iste vrste istoga genetskog identiteta (tipizacija tkiva). Najpo%eljniji organi 2a presadbu jesu organi najblizih srodnika (oca, majke, brata ili sestre). Transplantirane organe drugih vista ili genotipa organizam odbacuje. I brojna druga bioloska istrazivanja odbacuju dosadasnji ,mehanitko-bioloski" pogled na teoriju evolucije. animalna supstanla ,bitks” = ‘Tragajuci za odgovorom kako nastaju nove iste, navodimo neke filozofske poglede: ,Sve Sto potinje egzistirati mora imati uzrok egzis- tencije.” (Hume, D.) Iz apsolutnog nistavila ne moze nista nas- tati, Onomu Sto nastaje samo iz sebe potre- ban je bitak kao viastita supstancija. Ako nema bitka, nema ni stvaranja.” (Avicenne} _| Zakljucujemo da je onomu sto nastaje samo iz sebe potreban ,bitak" kao viastita supstancija Buduci da nove jedinke pripadnika Zivotinj- aT] f a vakljucujemo da su one nastale iz ,animalnog bitka’, koji razvoju (-> sl. 8). SS skog carstva koje nastaju tijekom vremena ima- mi ju posve novi identitet (genetski, morfolo&i), je neprestano u mijeni, rastu i »Animalni bitak’ koji je dio ,jedinstvenog bitka ~ planetarni sustav” stvara ,embrije” iz kojih Ge se u odredenoj ,bioloskoj zoni” i u odredenom vremenu stvoriti nova zoojedinka. Mi nastajuée ,embrionalne oblike” za sada u potpunosti ne prepoznajemo, nego ih identificiramo kad zaviée svoj razvoj i formiraju se kao nove jedinke. Nestankom pojedinih vista u ,bioloskim zonama’ (zemlja, zrak, voda) ,bitak" osjeca potrebu za nadoknadom nestalih jedinki i tako zaustavija umiranje ,biolo’kih zona” i njihovu kataklizmu, Novonastale vrste u ,bioloskim zonama’, navikavajuci se na ekoloski milje, uni3tavaju mnoge viste oko sebe. Postanak novih vista pripadnika Zivotinjskog carstva-na planetu Zemlji vezan je za ,animalnu supstanciju bitka” koji ¢ini dio ,jedinstvenog bitka ~ planetarni sustav” Koji je neprestano u mijeni, rastu i razvoju. FiLozorila “etERB OPCA ZOOLOGHUA Zivot i razlike izmedu zivotinja, biljaka i Covjeka Potpuno zadovoljavajucu definiciju Zivota, ako je to uopée moguée, vrlo je tesko dati. Opéenito se moze re¢i da je Zivot vezan za poseban oblik visokoorganizirane tvari, koja ima odredene strukturne i funkcionalne osobine. Drugim rijecima, sva Ziva biéa imaju nukleinske kiseline (DNA i RNA) i bjelanéevine, koje sama sintetiziraju, a stalna dinamiénost th slozenih biomolekula omogucuje im da obavljaju Zivotne procese. Usto, u Zivim se bi¢ima nalaze i drugi kemijski spojevi - ugljikohidrati, masti, vitamini, voda i dr. Oni su gradeni od razlititih elemenata, a najvazniji su ugljik, vodik, kisik i dusik, Pojednostavnjeno se moze re¢i da su osobine Zivih biéa ove: = individualnost, jer se sva Ziva bi¢a pojavljuju kao jedinke, vecinom odredenog oblika i vel ine = organizacija, jer je svako Zivo biée sastavljeno od dijelova (organa ili organela) pokretljivost, koja se otituje kretanjem supstancij , @.u mnogih organizama i mjesta u prostoru i stanica unutar tijela, kao i mijenjanjem polo: — hranjenje, kao sposobnost organizama da iz. vanjske stedine uzimaju tvari koje slozenim biokemijskim procesima pretvaraju u sasiavni dio svoga tijela, a djelomiéno in iskoristavaju za stvaranje potrebne energije ekskreeija, odnosno izluéivanje nepotrebnih i Stetnih tvari iz organizma = rast, koji oznatuje poveéavanje tijela Zivog bica nagomilavanjem organskih supstancija = regulacija, kao sposobnost organizma da manja o8te¢enja nadoknaduje zaraséiva- njem, a neki organizmi regeneracijom mogu nadoknadit i izgubljene dijelove tijela = osjetljivost, odnosno sposobnost organizma da prima podrazaje izvana i reagita na njih = prilagodavanje, kao sposobnost organizma za samoodrZanjem i prilagodavanjem vanjskim utjecajima razmnozavanje, odnosno sposobnost organizma da stvara potomke koji su mu sligni, ali ne i istovjetni,ikoji imaju konzervativne (roditeljske) i novostevene osobine. $ obzirom na to da su filogenetski najstariji organizmi vjerojatno bili ishodisni i za biljke iza Zivotinje, i medu danaSnjim se organizmima na najnizem stupnju razvoja te8ko mogu medusobno razgranitit biljke (Plantae) i Zivotinje (Animalia), au najnovije viijeme, osim njih, formirana su i nova carstva: Monera (prokarioti, tj. bakterije i ____1IVOT | RAZLIKE IZMEBU ZIVOTINIA, BILJAKA | COVIEKA Pa)— [ortazoorooun cijanobakterije), Protista jednostanini eukarioti, tj. jednostani¢ne alge, jednostaniéne gllive i prazivotinje) i Fung (visestaniéne gljve),Ipak, pradivotinje éemo ovdje, u skladu sklasiénom zoologijom, obraditi kao najprimitivnije koljeno Zivotinja. Sto su organizmi razvijeniji, razlika je medu njima jasnija. Obitno se biljke oznacuju kao producenti organske (vari (autotrofni organizmi), a Zivotinje kao njezini konzumenti (heterotrofni organizmi). Osim toga, postoji mnostvo karakteristika po kojima se razlikuje veéina Ijaka, ali i uz postojanje odredenoga broja iznimki. Zivotinja i Za Bivotinge je karakteristiéno postojanje Zivéano-mozdane organizacije, kretanje, zavrdetak rasta s potetkom spolne zrelosti, razvoj organa u tijelu, primanje hrane samo na odredenim mjestima, posjedovanje stanica bez celulozne membrane, kao i "ano- male moguénosti u mijenjanju fenotipa. U biljaka, naprotiy, nije utvrdena -moZdana organizacija, a kao preteZno njihove karakteristike mogii bismo navesti sesilnost, rast tijekom cijelog zivota, razvoj organa s vanjske strane tijela, pri Cemu su oni za primanje hrane razgranjeni (ugljikov dioksid, voda i Sunéeva energija nalaze se gotovo posvuda), celulozna membrana stanica, te velike moguénosti mijenjanja fenotipa radi bolje prilagodljivosti ekoloskim faktorima (sjemenke ne mogu birati svoje staniSte). Pliocen i potetak pleistocena, prije 3 - 4 milijuna godina, kada su Zivjeli hominidi, koji su se razvili od primata, smatra se izvoriStem Goyjekove proslosti, On, naravno, nije nastao od majmuna, nego s danaSnjim Coyjekolikim majmunima ima zajednicke pretke, Po svojim strukturnim i funkcionalnim osobinama ovjek ima mnostvo slitnosti 5 kraljeznjacima, posebno sa sisaveima. Ipak, od Zivotinja se razlikuje po mnostvu bitnih svojstava, pa zato zoologija i prestaje ondje gdje potinje Covjek. ZIVOT | RAZUKE IZMEDU ZIVOTINIA, BILIAKA | COWJEKAinutar Varijacije u veliéint i obliku ne samo medu Zivotinjama opéenito neg njihovih pojedinih skupina vrlo su velike. Jedna od najmanjih pradivotinja jest Babesia equi velika 0,3 jim, a najveéa je plavetni kit (Balaenoptera musculus), dug gotovo 30 1m, Sto znadi da je omjer u duljini tih dviju vrsta gotovo 1:100 milijuna, Razlike u masi tijela jo8 su vee. Uzmemo li u obzir sva Ziva biéa, plavetni je kit Cak milijardu puta veéi od virusa djeéje paralize (oko 0,03 pm), koji je zapravo velik kao molekula bjelanéevine, a jo8 manji od njega su viroidi i prioni. Veligina Zivotinje nije proporcionaina i slozenosti njezine grade, jer i vrlo mali organizmi mogu biti strukturno i funkcionalno vrlo sloZeni, kao npr. trepetl planktonski kolnjaci i raci, kukct i dr. Osim toga, utvrdeno je da veligina tijela utjece na oblik i proporeije Zivotinja, iako i u tome ima odstupanja zbog razliitog naéina Zivota. Stoga u kolibri¢a, koji dugo leti u mjestu, prsni mi8ié zauzima éak 34% jelesne mase. Zivotnu sredinu vecine Zivotinja tine voda i zrak, éije molekule pruzaju otpor Jivotinjama pri kretanju, pa je zato njihov oblik odreden potrebom za sto manjom potrosnjom energie. obzirom na razli¢ite Zivotne sredine i nadine Zivota, obliktijela fotinja vrlo je raznolik. Tako pastrva u planinskom potoku mora neprekidno plivati protiv relativno jake vodene struje, pa joj je i oblik tijela vretenast radi Sto manjeg kim i sporotekucim rijekama otpora i trenja. Nasuprot njoj, deverika Zivi u mirnim, ‘ukojima se ne mora boriti protiv vodene struje. Zato njezino tijelo i moze biti visoko i plosnato. ‘Simetrine su Zivotinje one kojima se tijelo s pomocu jedne ili vise ravnina moze podijeliti na dva ili vi8e dijelova, medusobno sliénih kao predmet i njegov odraz u ogledalu, Medu divotinjama je najrasprostranjenija bilateralna simetrija, Sto znaéi da takve ivotinje imaju samo jednu ravninu simetrije, koja th dijeli na dva zrcalno jednaka dijela. Radijalna ili zrakasta simetrija tijela karakteristi¢na je za sesilne (sjedilacke) Zivotinje, kao npr. vlasulje, zvjezdace i dr, Njihovi su organi poredani radijalno na jednut slavnu os simetrije, U sferiénih (kuglastih) oblika moguée je kroz sredisteZivotinja povuci beskonatno mnogo ravnina simetrje, koje ée ih dijeliti na dva zrcalno jednaka dijela. ‘Takve su mnoge planktonske prazivotinje. Disimetri¢ne ili biradijalno simetitne Zivotinje jesu one u kojih je mogu¢e povuci dvije ravnine simetrije, Takvi su svi rebraai i neki koralj, Na kraju, Zivotinje mogu biti iasimetrine, ako ih nije moguée podijelit nijednom. ravninom simetrije. Taj oblik imaju mnogi korjenonosci, spud dive, neki puzevi i dr. VELICINA, OBLIK | SIMETRIE ZIVOTINIA — ;Ee [oxeazoa.ocia sb. Dijelov stanice — EES Citologi a i histologija Osnovna jedinica svakoga Zivog or- gariizma jest stanica, koja oznacuje earn visokoorganizirani molekularni ustroj alge i (+ sl. 9), Unatoé velikoj raznolikosti pees Zivotinja, stanice kod svih njih, od pra- aan Zivotinja do sisavaca, imaju odredene jergina manana | zajedniéke karakteristike ~ postojanje ‘rie plane membrane, citoplazme, jezgre i razlici- keomatin ini {ih organela. Sve su one takoder spo- sobne stvarat i transformirati energiju, te obavijati biosintezu, odnosno od jed- nostavnijih molekula stvarati veée i slozenije. Sljedeéa zajednitka sposob- nost stanica jest reprodukeija, koja se provodi diobom. U visih organizama, radi prilagodbe organizma razligitim pottebama, stanice dozivijavaju mnoge diferencijaci i specijalizacije Funkeija membrane jest izoliranje unutrasnjosti stanice, kako bi izmjena Wari s skim svijetom bila selektivna, odnosno regulirana prema viastitim potrebama. $ obzirom na to da su osnova grade membrane slojevi lipoproteinskom membranom. Osim lipida i proteina, membrana sadrZi i odredene pida i proteina, ona se naziva saharide, te enzime koji pomazu pri prijenosu vari. Taj prijenos moze biti pasivan, ako se zasniva na prineipima difuzije i osmoze, ili aktivan, ako stanica za njega trosi svoju energiju. Unosenje tvari u stanicu invaginacijom njezine membrane, kada se stvaraju hranidbene vakuole (endosom) koje ulaze u citoplazmu, naziva se endocitozom, a obuhvaéa fagocitozu i pinocitozu. Pinocitozom se uzimaju makromolekule, a fagocitozom za hranu oblikovane ¢estice. Citoplazma je gusta prozima tekuéina, malo gu8¢a uz staniénu membranu, Sadr2i mnogobrojne organele, a njezina struktura ima oblik staniénoga skeleta, odnosno kanaliéa koji izgraduju endoplazmatski retikl i Golgijev aparat. Uz endoplazmatski retikul smjesteni su ribosomi, ztnca u kojima se obavija sinteza proteina. Kanaligi Golgijeva aparata nastavljaju se na kanaliGe endoplazmatskog retikula, tako dau njih prelaze molekule protein iz kojth se iggraduju enzimi i hormoni Od Golgijeva aparata odvajaju se tjelesca koja sluze za staniénu probavu i koja su ispunjena enzimima za razgradnju bjelanéevina, masti, ugljikohidrata i nukleinskih {iselina. To su primarni izosomi, koji se spajaju s endosomima preko furije membrana, Na taj naéin nastaju sekundarni lizosomi, u kojima se razgraduje unesena hrana, ciToLoGua | HisToLOGUA______ ‘|‘Stvorene male molekule difundiraju u citoplazmu radi sudjelovanja u daljnjim biokemijskim reakcijama, a neprobavijene se tvari izlucuju iz stanice procesom egzocitoze. Energija se iz hranidbenog materijala preuzima oksidacijom i resorpcijom u mitohondrijima. U njima se zbiva Krebsov ciklus, tako da su oni glavni proizvodaci molekula adenozintrifosfata (ATP), u kojima je pohranjena energija. Mitohondriji su zmnati, a unutrasnja im je membrana jako naborana da bi se poveéala povrsina, Njihov broj u nekoj s ino] metaboligkoj aktivnos! intenzivnim metabolizmom moze biti i vibe tisuéa tako da ih u stanicama s anici ovisi o nije: Nosilac genetskih informacija u stanici jest jeagra (nucleus), Sve Zivotinjske stanice sadrée jezgru, osim eritrocita pojedinih vrsta i nekih specijaliziranih stanica, Osim jezgrenog soka (karioplazme ili kariolimfe), u jezgri se nalazi i kromatin, tvar koja se boji. Njegov bitni sastojak jest deoksiribonukleinska kiselina (DNA), a sadrZi i ribonukleinsku kiselinu (RNA), te bjelanéevine i enzime. Osim spolnog kromatina, koji nalazimo w Zenki sisavaca, ostali njegov dio pripada kromosomima, Oni se pojavijuju u parovima, a dva kromosoma istog para nazivaju se homolognim kromosomima. Covjek ima 23 para homolognih kromosoma, odnosno ukupno 46, Najvige kromosoma, ak 380, nalazi se u jezgrama stanica nekih leptira. U spolnim se stanicama nalazi samo po jedan kromosom iz svakog para, tako da se govori o njihovu haploidnom (polovignom) broju, au fjelesnim su stanicama svi kromosomi u paru, te ih ima diploidan (dvostruk) broj. Cijela kromosomska garnitura u nekoj stanici naziva se kariotipom. U mnogih Zivotinja, kao i u Zovjeka, na osnovi analize kariotipa moze se utvrditi spol zato Sto postoji par spolnih kromosoma kojise razlikuje u Zenki i muzjaka. Broj pojedinih kromosoma u jezgri moze se smanjit ili poveCati, ata se pojava naziva aneuploidijom. Osim toga, moze se jednako toliko, dva ili vise puta, poveéati broj svih kromosoma i tada govorimo o poliploidiji. Ta se pojava testo iskoristava u poljoprivredi, za povecanje prinosa biljaka. U Zivotinja se nije pokazala jednako efikasnom. U jezgri se nalazi i jedna ili vise jezgrica (nucleolusa), bogatih s RNA, a sadrZe i bjelangevine i DNA. One imaju vaznu ulogu u sintetiziranju ribosoma, Uz jezgru se nalazi i par valjcica. To su centrioli, koji zajedno Zine centrosom, 2 imaju vainu ulogu u diobi stanice, kao i pri razvitku trepetiika specijaliziranih stanica i bigeva u spermatozoida. Osim tih, stanice sadrée i druge organele, kao to su vakuole (mjehuriéi), mikrovili (sitne resice), filamenti, cilije (treplje), mikrotubuli i dr. U Zivotnom ciklusu stanice zbiva se dioba ili mitoza, pri éemu od jedne stanice majke nastaju dvije stanice kéeri. Pri tome broj kromosoma ti svakoj stanici ostaje diploidan, Razdoblje izmedu dviju dioba naziva se interfazom. U profazi kromosomi su dvostruki, Sto znadi da je svaki sastavljen od dviju niti ili kromatida, Jezgrena se ‘membrana raspada, a udvostrugeni se centrosomi kre¢u prema suprotnim polovima stanice. zmedu njih se formira diobeno vreteno, sastavijeno od mnogo bjelanéevinastih niti, za koje se prihvate kromosomi. Na sebi imaju posebno mjesto za priévrééivanje - prigvrsnicu ili centromeru. U metafazi kromosomi su smijeSteni u stediStu stanice. CITOLOGUA | HISTOLOGIIA lOPCA 20010Gua odorca Z00L06NA 30 | Na svakom od njih udvostrudi se centromera, tako da svaka kromatida dobije svoju centromeru i time postane samostalni kromosom. Tako od svakoga dvostrukog kromosoma postanu dva jednaka jednostruka kromosoma. Oni se u sliedeéoj fazi, anafazi, krecu prema suprotnim polovima stanice. Stanica se istodobno izduauje, & po sredini se potne dijeliti U posljednjoj fazi, telofazi, kromosomi se skupljaju na svakom polu. Oko njih se ponovno izgraduje jezgrena membrana, a jezgrice koje su nestale tijekom diobe ponovno se pojavljuju. Diobeno vreteno nestaje, a sav ostali sadr2aj citoplazme pravilno se rasporeduje u dva dijela stanice, koji se potpuno odjeljuju, te nastaju dvije nove stanice. Kromosomi, koji su tada jednostruki, u interfazi se ponovno udvostrucuju. Za raaliku od mitoze, kroz koju prolaze jjelesne ili somatske stanice, spolne se stanice dijele mejozom ili redukeijskom diobom, pri Gemu novonastale stanice sadrie samo poloviéan ili haploidan broj kromosoma zbog toga Sto ée se dvije spolne stanice (gamete) trajno spojiti (kopulacija) u zigotu, koja Ge tako imati diploidan broj kromosoma i iz koje Ce se razviti novi organizam. ‘Tijekom prve mejotiéke diobe (profaza I, metafaza |, anafaza I, telofaza 1) zbiva se bitni proces razdvajanja homolognih kromosoma u duvije stanice dijade, koje ostaju medusobno povezane. Dakle, pritom, za razliku od mitoze, nije nastalo dijelienje centromere pojedinih kromosoma, pa svaka dijada 2adrzava neke cijele kromosome podrijetiom od oca, a druge od majke. Centromere se udvostrucuju tek u drugo mejotitko} diobi (profaza II, metafaza Il, anafaza II, telofaza I1), koja time nalikuje nna mitoz4. U toj fazi u novonastale stanice tetrade odlaze razdvojene kromatide. Tako nastaju etiri stanice s haploidnim brojem kromosoma, EER Tkiva Tkiva su skupine stanica, medustaniéne tvari i tkivne tekuéine koje zajednitki sudjeluju u izgradnji i funkcioniranju organizma, pri éemu previadava jedna vrsta stanica, Cetiri su osnovna tkiva 1 Zivotinjskim organizmima -epitelno, vezivno, misiéno i ¥ivéano. Funkeije epitelnoga tkiva jest zastita, resorpeija, sekrecija i primanje podrazaja (osjeta). Sastoji se od gusto poredanih stanica koje leze na bazalnoj membrani i imaju vilo malo medustaniéne tvari, Uglavnom nije vaskularizirano (nema krvnih Zila), nego se preteZno prehranjuje putem osmotskih procesa. Na osnovi grade, smjestaja i funkeije, epitelno se tkivo dijeli u pokrovni, Zjezdani i osjetni epitel (neuroepitel). Pokrovni epitel pokriva sve povrSine tijela izvana i iznutra, a moze biti jednoslojan ili vigeslojan, Prema obliku stanica jednoslojni se epitel dijeli.na ploéasti, kubiéni i cilindrigni. ViSeslojni se epitel sastoji od nekoliko slojeva stanica, a naziva se prema obliku stanica na povrSini. Za za8titu tijela studi visestojni ploéasti epitel, koji pokriva cijelo tjelo i ima oroZnjale stanice. Jednaki epitel ber, oroznjalih stanica pokriva sluznicu, usta, Zdrijela, dijela grkljana i jednjaka, a nalazimo ga i u Zelucima glodavaca i predivata, CiTOLOGHA | HISTOLOGUAoka. Stanice Zljezdanog epitela (-> sl. 10. A) specijalizirane su za lucenje produkata koji mogu koristiti (sekreti ili tetiti (ekskreti) organizmu, Ako se sekreti izluguju uw kry, to su inkreti ili hormoni, a Zlijezde koje ih izluéuju zovu se endokrine aijezde. | jezdani epitel moze biti jednostaniéni i vigestani¢ni, a njegova dodatna podjela ovisi i o gradi 2 jezda, nadinu njihove sekrecije i sadréaju sekreta, Tako su Hlijerde s krwznim rasporedom, stanica alveolarne, a s cjevastim rasporedom tubulusne, Sezozne su one koje luce pr koune uglavnom sluzast sada. skrecija veéine Hijezda obavija se egzocitozom, Sto je, zapravo, proces suprotan endocitozi. na vehu stanice, ili holokrino, kada cijele stanice gine sekret, npr. spermatozoa, SL10.4 Jednoslojai Hjezdani epitel Glayna funkcija vezivnoga tkiva jest povezivanje ostalih triju tipova tkiva, Ono ispunjava meduepitelne prostore, medusobno povezuje migiéna viakna u misi¢e, koje uévrSéuje na Kost. Nalazimo ga u krvnozilnom i Zivéanom sustavu, iz njega nastaju i stanice obrambenog sustava, a sludt i kao zastitni sloj protiv gubitka topline (masno tkivo). U vezivno tkivo pripadaju i potporna tkiva ~ hrskavigno i kostano, te krv i limfa, Zajedni¢ka osobina svih vrsta vezivnoga tkiva jest to sto se izmedu njegovih stanica nalaze veliki prostoriispunjeni medustanignom tvari, koja moze bili tvrda, s natalozenim solima kalcija, natrija, magnezija i karbonata, ‘kao u kostima, ili moZe biti teku¢a,_kao-krvna plazma. U Blazin se nalaze eritrociti{ervene krvne stanice), koji pomaz, pri prenoienju plinova, leukociti(bijele kryne stanice), ja je glavna uloga obrana organizma, i trombociti (krvne plotice), koji sudjeluju u zgruBavanju krvi, Krvne stanice, kao i svi ostali oblici vezivnoga tkiva, nastaju iz mezenhima, Sl. 10.8 “__| koji je embrionalno vezivo (+ sl. 10. B). Sastavijen je od Ye2imotkvn! mezenhim medusobno povezanih stanica koje se intenzivno dijele i nalaze se unutar velike koligine medustaniéne tvari, Hondroblasti su stanice vezivnoga tkiva koje stvaraju hrskavi a prestankom njezina rasta oni prelaze u hondrocite. Izravno iz mezenhima ili tek nakon razgradnje-hrskavitavoga tkiva nastaje kostano_tkivo. Njega stvaraju stanice osteoblasti, koji nakon zavrSetka izgtadnje prelaze u osteocite. Uloga misiénoga tkiva jest pretvaranje kemijske energije u mehaniki rad. Ono je ukraljeznjaka gradeno od vise oblika misiénih vlakana, a klasi¢no su poznata njihova triosnowna.tipa-skeletn,sréaniglatkl (~ sl. 10. ©) Prva dv tipa zbog nejednakog Joma syjetlosti pokazuju popretnu prugavost, pa se nazivaju. s.10.¢ i popreénoprugastim mi8iénim vlaknima [~ sl. 10. D). U ‘Glatka mificna viekna beskraljeznjaka nalazimo i stepeniéastu i spiralnu ili kosu | sho. ispruganost, Rad skeletnih misiéa uglavnont je pod kontrolom volje. znimke su misi¢i odita (dijafragme), jednjaka i cilijarni operas min a misiéi oka, koji, kao i stéani, rade autonomno, Misiéno je m ITOLOGUA | HISTOLOGUA 3v (OPCAZOOLOGUA 3110.6 ‘iveana stanica (1-akson, 2~ dendit) — tkivo gradeno od misiénih stanica s vise jezgara, koje se zbog svojega izduzenog oblika nazivaju mi8iénim vlaknima. Te su stanice ovijene elastiénom opnom sarkolemom, a ispunjene su citoplazmom, koja se naziva sarkoplazmom. U njoj se, uz ostale organele, nalaze i tanka vlakanca miofibrili, koji se na podra/aj kontrahiraju (skraéuju). $ obzirom nna veliku aktivnost misiéa, za nj je karakteristigno postojanje brojnih mitohondrija i zrnaca glikogena, kao rezervoara energije. Prema biokemijskim, histokemijskim i funkcionalnim osobinama, postoje tri tipa skeletnih misi¢nih viakana - ervena, bijela sina vlakna ne pokazuju popreénu prugavost. ‘Ona, zajedno s vezivnim tkivom, izgraduju stijenke unutrasnjih organa kraljeznjaka ~ probavila, mokraénih i spolnih organa, krvni volje. idr, a nisu pod utjecajem viastite Citoplazma svake stanice osjetijiva je na podrazaj, no u Eumetazoa su se, kao osnova Zivéanoga tkive, razvile posebne Zivéane stanice~ neuronis, dijaje funkeija primanje i provodenje podrazaja (-> sl. 10. E). One mogu prenositi ¥iveane impulse na veée udaljenosti. U osnovi svi su neuroni sligni i sastoje se od tijela stanice, razgranatih izdanaka dendrita i Zivéanoga viakna ili aksona (neurita). Funkeija dendrita je receptorna, tj ‘oni primaju podrazaje, a akson ih prenosi u druge stanice i tkiva. Aksoni su ovijeni mijelinskom ovojnicom, sastavljenom od molekula proteina i lipida, a mnogi su izvana ovijeni i Svanovom ovojnicom, izgradenom od mnoitva stanica. Akson moze biti dulji d.1 m, kao Sto su oni koji vode od ledne moZdine u udove sisavaca. Mjesto dodira aksona jednog neurona i dendrita drugog neurona zove se sinapsa iu njoj se podrazaji 's jedne na drugu stanicu prenose biokemijskim putem. Tijela neurona i deiidriti, sjedinjena u nakupine, nazivaju se ganglijima, Snopovi aksona s mijelinskom ovojnicom uu sredignjem Zivéanom sustavu kraljeznjaka gusto su poredani jedan do drugoga, tako da to tkivo izgleda bijelo. Stoga se naziva bijelom tvari, za razliku od podruéja u kojima ‘su preteZno tijela neurona i dendriti i koja se nazivaju sivom tvari. Periferni Zivcani sustav sastoji se od triju funkcionaino razlititih oblika Zivaca. To su senzibilni (aferentni) Zivci, koji provode podrazaj od osjetne stanice do sredisnjega Zivéanog sustava, efektivnt (eferentni) Zivei, koji ga provode do izv8nog organa, te mijeSani Zivci. Osjetne stanice koje izgraduju osjetila u osnovi su jednake grade i istoga, ektodermalnog podrijetla kao i Zivéane stanice. CITOLOGUA | HISTOLOGUA________ 4