13/06/2022, 16:06 ŠTO JE BILO PRVO: CRKVA ILI NOVI ZAVJET?

| Facebook

साइन अप करें Facebook में शामिल हों या लॉग इन करें

BIBLIJA - SVETO
PISMO
ईमेल या मोबाइल

perocroata@gmail.com
ŠTO JE BILO PRVO: CRKVA ILI NOVI ZAVJET? पासवर्ड
‎‫גראוצ'ו גרו‬‎द्वारा बुधवार, 19 अगस्त 2015 को 10:08 AM पर पर
BIBLIJA - SVETO PISMO में डॉक्यूमेंट

Svećenik James Bernstein * ŠTO JE BILO PRVO: CRKVA ILI NOVI ZAVJET? खाता भूल गए?
Svećenik James Bernstein rođen je 6. svibnja 1946. u obitelji židovskih tradicionalista. Rastao
हालिया बदलाव लॉग इन करें
je u New Yorku i 1960. bio pobjednik svjetskog omladinskog prvenstva u šahu. U šesnaestoj
godini, čitajući Novi Zavjet, postao je protestant. Od 1967. do 1970. živio je u Jeruzalemu. ‫גראוצ'ו גרו‬
लगभग 7 वर्ष पहले बनाया गया
Godine 1970. završio je Queens College u New Yorku. Preselio se u Priobalje San Francisca,
क्या आप Facebook में शामिल होना चाहते हैं?
gdje je Mojseeva Rozen pomogao da osnuje pokret "Židovi za Isusa" i postao je aktivan u
"Isusovom pokretu" sedamdesetih. Godine 1981. postao je pravoslavni Hriæanin. Vrativši se साइन अप करें
u New York sa svojom suprugom Boni (imaju èetvoro djece), pohadao je Institut Svetog
Vladimira i doktorirao teologiju. 10. srpnja 1988. zaređen je za svećenika Antiohijske
patrijaršije. Služi u hramu Svetog Petra i Pavla pored Seattlea, Washington.

U mojim ranim hriæanskim godinama, veći dio mog religioznog obrazovanja stjecao sam
vlastitim čitanjem Biblije. Kad sam došao u koledž, džepno izdanje Svetog Pisma bilo je moj
stalni pratilac. Učio sam omiljene dijelove Svetog Pisma napamet, i samom ih sebi navodio
kad sam bio u iskušenjima ili drugima kad sam želio ih privesti Kristu.
Biblija je za mene postala kao što je do dana današnjega najvažnija knjiga ikad objavljena. Iz
sveg srca svoga sa Apostolom Pavlom mogu reći: "Sve je Pismo bogonadahnuto, i korisno
za učenje, za karanje, za ispravljanje, za vaspitavanje u pravednosti" (2. Momčad. 3,16).
To su dobre vijesti!
Loše vijesti su u tome što sam ja uvijek za sebe određivao što Pismo kaže. Na primjer, bio
sam toliko oduševljen znajući da je Isus moj bliski i osobni prijatelj da sam mislio da je moja
svjesnost o Njegovom prisustvu sve što mi treba. Zato bih podvlaèio stihove o Isusu svojim
žutim flomasterom, ali sam prolazio pored odjeljaka o Bogu Ocu, ili o Crkvi, ili o krštenju.
Bibliju sam vidio kao nebeski priruènik s uputama. Nisam mislio da mi je potrebna Crkva,
osim kao dobro mjesto za sklapanje prijateljstava ili za to da se o Bibliji nauči više, da bi se
bilo još bolji "uradi sam" Hriæanin. Počeo sam misliti da ću sav svoj život, kao i Crkvu,
sagraditi pomoæu Knjige. Hoću reći da sam Sola Scriptura ("Samo Pismo"!) Najozbiljnije
shvaćao! Povijest spasenja mije bila jasna:
Bog je poslao Sina Svoga, skupa s njim i Duha Svetoga, tada je došao Novi Zavjet da nam
objasni spasenje, i na kraju se razvila Crkva.
Blizu, možda, ali ne i dovoljno blizu istine.
Da pohitam reći da je Biblija sve to što je Bog htio da ono bude. Nije problem u Bibliji.
Problem je u načinu na koji je ja individualizira, subjektivizujem na svoja osobna tumačenja
od kojih neka nisu naročito loša, a druga nisu naročito dobra.
Borba za razumijevanje
Nije dugo prošlo od mog obraæenja u Hriæanstvo kad sam shvatio da sam se upleo u zbrku
religijskog sektaštva, u kojoj se Hriæani dijele čas po jedom, čas po drugom pitanju. Izgledalo
je, na primjer, da o Drugom Kristovom Dolasku ima onoliko mišljenja koliko ljudi sudjeluje u
diskusiji. Stoga smo se svi pozivali na Pismo. "Ja vjerujem u Bibliju. Ako toga nema u Bibliji,
ne vjerujem u to", bio je moj ratni pokliè. Ono što nisam shvaćao jeste da i svi drugi govore
isto što i ja! Nije bila Biblija, nego osobno tumačenje svakog od nas, ono što je postalo naš
najviši autoritet. U doba koje snažno naglašava nezavisnost mišljenja i samopouzdanje
postajao sam svoj vlastiti papa!
Rukovodstveno načelo koje sam koristio u tumačenju Svetoga Pisma izgledalo je vrlo
jednostavno: kada je očito značenje Pisma zdravorazumsko, nemoj tražiti nikakvo drugo
značenje. Vjerovao sam da oni koji su istinski dosljedni i èasni u Sledenje ovog načela
moraju doći do hriæanskog jedinstva. Na moje iznenađenje, ovaj "zdravorazumski" pristup
nije vodio do povećanje hriæanske jasnoto i jedinstva, nego pre do duhovnog "rata sviju
protiv svih". Oni koji su najsnažnije naglašavali da se oslanjaju "samo na Bibliju" bili su skloni
da postanu naj izveštaèeniji, najskloniji podjelama, najsvaðalaèkiji među Hriæanima možda
nenamjerno. Zaista, izgledalo mi je da što se netko više drži Biblije kao jedinog izvora
duhovnog autoriteta, to on sve više postaje izveštaèen i sklon sektašenja. Uobièavali smo da
se žestoko svade èaki oko stihova o ljubavi!
U okviru mog kružoka u Bibliju verujuæih drugara, bio sam svjedok minieksplozije sekti i
šizmatièkih pokreta, od kojih je svaki tvrdio da je "vjeran jedino Bibliji" i svaki bio u ogorèen
sukobu sa svima ostalim. Ozbiljni sukobi su nastajali oko bilo čega što se može zamisliti:
harizmatskih darova, tumačenja proroèanstava, ispravnog načina bogosluženja,
prièeæivanja, upravljanja crkvom, uèeništva, crkvene discipline, morala, odgovornosti,
evangelizma, društvenog djelovanja, odnosa između vjere i djela, uloge žene, ekumenizma.
Lista je beskrajna. U stvari, bilo koje pitanje je moglo i uvijek je dovodilo Hriæane do podjela.
Plod sektaškog duha je bio nastanak doslovno na tisuće neovisnih crkava i denominacija.
Kad sam i sam postao u najvišoj mjeri sektaškog duha, moj radikalizam se pojaèao, i počeo
sam vjerovati da su sve crkve nebiblijske: postati član bilo koje crkve značilo bi izdati Veru. Za

https://hi-in.facebook.com/notes/biblija-sveto-pismo/što-je-bilo-prvo-crkva-ili-novi-zavjet/1662430093969403/ 1/6
13/06/2022, 16:06 ŠTO JE BILO PRVO: CRKVA ILI NOVI ZAVJET? | Facebook
mene, "crkva" je značilo: "Biblija, Bog i ja".
Neprijateljstvo prema crkvama dobro se slagalo s mojim židovskim porijeklom. Po prirodi sam
bio nepovjerljiv prema crkvama jer sam osjećao da su izdale Kristovo učenje uèestvujuæi ili
BIBLIJA - SVETO
pasivno previðajuæi progon Židova tijekom povijesti. Ali što sam sektaški je bio nastrojen do
te mjere da sam postao nepodnosiv i antisocijalan sve sam više shvaćao da nešto duboko
PISMO
nije u redu s mojim prilazom Hriæanstvu. Moj duhovni život nije funkcionirao.
Očito, moje osobno držanje vjere u Bibliju i ono što ona uči me je odvodila od ljubavi i
zajednice s mojim bližnjim Hriæanima, i samim tim odvodio me je od Krista. Kako piše Sveti
BIBLIJA - SVETO PISMO में डॉक्यूमेंट
Ivan Jevanðelist: "Koji ne ljubi brata svojega kojega vidi, kako može ljubiti Boga, kojega nije
vidio?" (1. Iv. 4,20). Podjela i neprijateljevanje nisu bili ono što me je privelo Kristu. Znao sam
da odgovor nije u negaciji Vere ili odbacivanju Pisma. Nešto mora mijenjati. Možda se ja
हालिया बदलाव
moram promijeniti.
Okrenuo sam se izuéavanja povijesti Crkve i Novog Zavjeta, nadajući se da će to bar malo ‫גראוצ'ו גרו‬
लगभग 7 वर्ष पहले बनाया गया
obasjati način na koji bi trebalo pristupiti Crkvi i Bibliji. Rezultati uopće nisu bili onakvi kakve
sam očekivao.
Apostolska Biblija
Moje početno nastrojenje je bilo da što god je bilo dovoljno dobro za Apostole dovoljno je
dobro i za mene osobno. Tada sam se prvi put iznenadio. Kao što sam maloprije spomenuo,
znao sam da je Apostol Pavle Sveto Pismo smatrao Bogom nadahnutim (2. Tim. 3, 16). Ali ja
sam uvijek smatrao da "Pismo" o kome on tu govori podrazumijeva cijelu Bibliju i Stari i Novi
Zavjet. U stvarnosti, nije bilo "Novog Zavjeta" kad je on to izjavio. Čak je i Stari Zavjet još
uvijek bio u procesu oblikovanja, jer se Židovi još nisu opredijelili za konačan popis ili kanon
starozavjetnih knjiga sve do uspona Hriæanstva.
Kako sam dalje učio, otkrio sam da su rani Hriæani upotrebljavali grèki prijevod Starog
Zavjeta zvani Septuaginta. Ovaj prijevod, koji je započet u Aleksandriji egipatskoj tri stoljeća
prije Krista, sadržavao je prošireni kanon koji je u sebe uključio izvjestan broj takozvanih
"devterokanonskih" knjiga. Mada je bilo nekih rasprava na početku oko ovih knjiga, Hriæani
su ih na kraju krajeva uključili u starozavjetni kanon.
Reagujuæi na uspon Hriæanstva, Židovi su suzili svoj kanon i na kraju iz njega isključili
devterokanonske knjige mada su ih i dalje smatrali svetima. Suvremeni židovski kanon nije
bio strogo fiksiran sve do trećeg stoljeća poslije Krista. Zanimljivo je da tu poznim verziju
židovskog kanona Starog Zavjeta većina suvremenih protestanata usvaja umjesto kanona
ranog Hriæanstva.
Kad su Apostoli živjeli i pouèavali, nije bilo Novog Zavjeta i Stari Zavjet još nije bio dovršen.
Koncept "Pisma" bio je mnogo slabije definiran nego što sam ja zamišljao.
Ranohriæanski spisi
Drugo veliko iznenađenje nastalo je kad sam shvatio da se prvi kompletan popis
novozavjetnih knjiga kakve imamo danas pojavio preko tristo godina poslije smrti i uskrsnuća
Kristovog. (Prvi kompletan spisak dao je Sveti Atanasije Veliki u Vaskršnjoj poslanici 367.
godine poslije Krista.) Zamislite! Da je pisanje Novog Zavjeta počelo u isto vrijeme kad je
nastao ustav SAD, ne bismo vidjeli konačan proizvod do 2076!
Četiri EVANDELJE su napisana od trideset do šezdeset godina poslije Kristove smrti i
uskrsnuća. U međuvremenu, Crkva se oslanjala na usmeno predanje svedoèanstvo
očevidaca kao i na razasuta predevanðelska dokumenta (kakva se navode u 1. Timoteju 3,16
i 2. Timoteju 2,1113) i pisano predanje. Većina crkava je imala samo dio onoga što će postati
Novi Zavjet.
Kad su svjedoci Kristovog života i učenja počeli umirati, Apostoli su pisali, vođeni Duhom
Svetim, da bi sačuvali i učvrstio rasuto pisano i usmeno predanje. Zato što su Apostoli
očekivali da će se Krist uskoro vratiti, izgleda da nisu imali na umu da će se ovi evanðelski
izvještaji i apostolska pisma svojevremeno biti sabrana u novu Bibliju.
Tijekom prva četiri stoleæa poslije Krista bilo je suštinskog neslaganja oko toga koje knjige
treba uključiti u kanon Pisma. Prva osoba za koju je zabilježeno da je htjela da ustanovi
novozavjetni kanon bio je heretik iz drugog stoljeća, Markion. On je želio da Crkva odbaci
svoje židovsko naslijedi, i stoga je sasvim odbacio Stari Zavjet. Markionov kanon je
uključivala samo jedno Evanđelje, koje je on sam izdao, i deset Pavlovih poslanica. Tužno je
ali istinito, da je prvi pokušaj Novog Zavjeta bio jeretièki.
Mnogi znanstvenici smatraju da je rana Crkva riješila da stvori svoj jasno određen kanon
djelomièno zbog reakcije na iskrivljeni Markionov kanon. Razaranje Jeruzalema 70 godine
poslije Krista, nestanak židovske hriæanske zajednice u tom gradu, i prijetnja da će se
izgubiti kontinuitet usmenog predanja su možda također doprinijeli oseæanja prijeke potrebe
da Crkva standardizira popis knjiga na koje se Hriæani mogu pozivati.
Tijekom razdoblja evolucije kanona, kao što je već spomenuto, većini crkava je bio dostupan
samo manji broj apostolskih spisa, a možda neke od njih nisu imale nijedan. Knjige Biblije su
morale s naporom ruèno se prepisuju, što je zahtijevalo mnogo vremena i truda. Također,
pošto je većina bila nepismena, mogli su ih čitaju samo pripadnici privilegirane manjine.
Upoznatost većine Hriæana sa Pismom svodila se na ono što se èita u crkvama Zakon i
Proroke, Psalme, neka od apostolskih seæanja. Progon Hriæana od strane Rimske imperije i
postojanje mnogih dokumenata neapostolskog porijekla dodatno su komplicirali stvar.
To je bilo moje treće iznenađenje. Na neki način ja sam naivno zamišljao da su svaka kuća i
svaka parohija imali cijeli Stari i Novi Zavjet od samog nastanka Crkve! Za mene je bilo teško
zamisliti da je Crkva opstajala i napredovala bez kompletnog Novog Zavjeta. To je možda bio

https://hi-in.facebook.com/notes/biblija-sveto-pismo/što-je-bilo-prvo-crkva-ili-novi-zavjet/1662430093969403/ 2/6
13/06/2022, 16:06 ŠTO JE BILO PRVO: CRKVA ILI NOVI ZAVJET? | Facebook
moj prvi aktivacijskim odgonetanje činjenice da je sveukupnost života Crkve nešto mnogo
više od samo pisane Riječi.
Evanđelje po kome?
BIBLIJA - SVETO
Sljedeæe što me je iznenadilo bilo je otkriće da je mnogo "EVANĐELJA" pored onih iz
novozavjetnog kanona kružilo u prvom i drugom stoleæu. To su bila Evanđelje po Hebrejima,
PISMO
Evanđelje po Egipæanima, Evanđelje po Petru, da spomenemo samo neka od njih.
Sam Novi Zavjet govori o postojanju takvih spisa. Evand) elje po Luki počinje sljedeæim
rijeèima: "Budući da su mnogi pokušali izložiti kazivanje o događajima koji su se dogodili
BIBLIJA - SVETO PISMO में डॉक्यूमेंट
među nama, ... namislih i ja ... po redu pisati tebi" (Luka 1, 1, 3). Kada je Luka pisao, Matejin i
Markovo Evanđelje su bila jedina dva napisana kanonska EVANĐELJA.
Vremenom su sva, osim četiri evandelje, bila isključena iz novozavjetnog kanona. U ranim
हालिया बदलाव
danima Hriæanstva čak je postojao spor oko toga koja četiri EVANDELJE treba koristiti.
Većina maloazijskih hriæana je radije koristila Evanđelje po Ivanu od Evandelje po Mateju, ‫גראוצ'ו גרו‬
लगभग 7 वर्ष पहले बनाया गया
Marku i Luki. Oslanjajući se na opis Stradanja koji se nalazi u EVANDELJE Ivanovom, većina
maloazijskih Hriæana je slavila Vaskrs na drugi način od onih u Rimu. Rimski hriæani su imali
izvjestan otpor prema Evanđelju po Ivanu i umjesto njega koristili su ostala Evandelje.
Zapadna Crkva je izvjesno vrijeme oklijevala da se služi Evandelje po Ivanu zato što su ga
gnostièarski heretici koristili skupa sa svojim "tajnim" Evandelje.
Sljedeæa polemika je iskrsla oko toga da li treba da postoje odvojena EVANDELJE ili
jedinstveno komponirani evanðelski izvješće. U drugom stoljeću, Tatijan, učenik Svetog
Justina mučenik, objavio je jedinstveno "komponovano", "harmonizovano" Evanđelje pod
nazivom "Dijatesaron". Sirijski Crkva je ovo komponovano Evanðelje koristila u drugom,
trećem i četvrtom stoljeću; ona nije primila sva četiri EVANDELJE sve do petog stoljeća.
Također, izvjesno vrijeme previðali su Ivanove Poslanice, Drugu Petrovu, kao i Knjigu
Otkrivenja.
Da bi se stvar još više zakomplicirala, Crkva Egipta, kao što se vidi u kanonu iz drugog
stoljeća koji je saèinio Klement Aleksandrijski, uključivala je "EVANĐELJA" po Židovima,
Egipæanima i po Matiji. Uz to, smatrali su da su apostolskog podrijetla Prva poslanica
Klementa Rimskog, Poslanica Varnavine, Propovijed Petrova, Didahe, Protoevanðelje
Jakovljevo, Djela Ivanova, Djela Pavlova, i Jermin Pastir (za koji su smatrali da je naročito
nadahnut). Irinej (drugo stoljeće), umuèeni episkop Liona u Galiji, uključio je Otkrivenje
Petrovo u svoj kanon.
Druge knjige koje su izazivale protivreèje
Moja omiljena novozavjetna knjiga, Poslanica Hebrejima, u mnogim popisima Zapadne Crkve
drugog, trećeg i četvrtog stoljeća je jasno bila isključena. Prije svega zahvaljujući utjecaju
Blaženog Augustina na neke severnoafrièke sabore, poslanica Hebrejima je konačno
prihvaćena na Zapadu krajem četvrtog stoljeća.
Na drugoj strani, Knjiga Otkrivenja, poznata također kao Apokalipsa, napisana Apostolom
Jovanom, nekoliko stoleæa nije bila primana od Istoène Crkve. Me |) u istoènim autoritetima
koji su odbacivali ovu knjigu bili su Dionisije Aleksandrijski (III vek), Jevsevije (III stoljeće),
Kirilo Jerusalimski (IV vijek), Laodikijski sabor (IV vijek), Jovan Zlatousti (IV vek), Teodor
Mopsuetijski ( IV vijek) i Teodorit (V vijek). Da dodamo da sirijski i armenski izvornici Novog
Zavjeta ispuštaju ovu knjigu. Mnogi grèki rukopisi Novog Zavjeta napisani prije petog stoljeća
ne sadrže Apokalipsu, i ona se u Istoènoj Crkvi liturgijski ne koristi ni danas. Sveti Atanasije
je podržao uključivanje Apokalipse, i prije svega zahvaljujući njegovom utjecaju Crkva od
Istoka ju je na kraju krajeva ukljuèila u Novi Zavjet. Izgleda da je rana Crkva napravila
unutarnji dogovor u vezi sa Otkrivanjem i poslanici Hebrejima. Istok je iz kanona iskljuèivao
Apokalipsu, a Zapad poslanicu Židovima. Jednostavno, svaka od strana se složila da prihvati
spornu knjigu od onog drugog.
Zanimljivo je da je u XVI stoljeću otac protestantske reformacije, Martin Luther, smatrao da
knjige Novog Zavjeta trebaju biti "stupnjevano" i da su neke "nadahnutije" od ostalih (to jest,
da postoji kanon unutar kanona). Luther je dao sekundarni značaj Poslanici Hebrejima,
Jakovljevoj i Judinoj, kao i Apokalipsi, smeštajuæi ih na kraj svog prijevoda Novog Zavjeta.
Zamislite čovjek koji nam je dao Sola scriptura a na sebe je preuzeo odgovornost
"redigovanja" pisane Riječi Božje.
Novi Zavjet sazrijeva
Bio sam naročito zainteresiran za traženje najstarijeg legitimnog popisa novozavjetnih knjiga.
Neki vjeruju da je to Muratorijev kodeks, s kraja drugog stoljeća. On iskljuèuje Poslanicu
Hebrejima, Jakovljevu, kao i dvije Petrove, ali uključuje Otkrivenje Petrovo i Premudrosti
Solomonove. Pojam "Novi Zavjet" se ne koristi sve do 200. godine 170 godine poslije
Kristove smrti i uskrsnuća kada ga prvi put upotrebljava Tertulijan.
Origen, koji je živio u trećem stoljeću, smatra se prvim sistematiènim teologom (mada je
često sustavno griješio). On je dovodio u pitanje autentičnost Druge Petrove i Druge Ivanove
poslanice. Također nam saopštava da je, na svojim dugim putovanjima, sreo crkve koje
odbacuju II Timoteju zbog toga što poslanica govori o "tajnom" spisu Knjizi Janija i Jambres,
nastaloj na temelju usmenog židovskog predanja (2. Tim. 3, 8). Knjiga Judina je sumnjièena
zbog toga što sadrži citat iz apokrifnog "Vaznesenja Mojsejevog", također nastalog na temelju
usmenog židovskog predanja (Judina 9).
Kreæuæi se ka IV stoljeću, otkrih da Jevsevije, "otac crkvene povijesti", kao sporne knjige
spominje poslanice Jakovljevu, Judinu, Drugu Petrovu, Drugu Ivanovu. Otkrivenje sasvim
odbacuje.

https://hi-in.facebook.com/notes/biblija-sveto-pismo/što-je-bilo-prvo-crkva-ili-novi-zavjet/1662430093969403/ 3/6
13/06/2022, 16:06 ŠTO JE BILO PRVO: CRKVA ILI NOVI ZAVJET? | Facebook
Codex Sinaiticus, najstariji novozavjetni rukopis koji imamo a da uključuje sve novozavjetne
knjige, otkriven je u pravoslavnom manastiru Svete Katarine na Sinaju. Datira se u èetvrti
vijek i sadrži sve knjige koje posjeduje suvremeni Novi Zavjet, ali i Poslanice Varnavine i
BIBLIJA - SVETO
Jermin "Pastir".
U IV stoljeću, Car Konstantin je bio nezadovoljan sukobom Hriæana i arijevaca oko
PISMO
Božanstva Kristovog. Pošto Novi zavjet još uvijek nije bio konačno uoblièen, izvršio je pritisak
da se najzad odredi kanon Novog Zavjeta i da se konačno zaključi, da bi pomogao u
rješavanju nastalog sukoba i donio religijsko jedinstvo svojoj podijeljenoj Imperiji. Pa ipak,
BIBLIJA - SVETO PISMO में डॉक्यूमेंट
Codex Alexandrinus uključuje 1. i 2. poslanicu Klimentovo čak u petom stoljeću, pokazujući
da sporovi oko kanona nisu bili svugdje konačno riješeni ni tada.
Tko je odlučio?
हालिया बदलाव
Tijekom vremena, Crkva je ustanovila koji su spisi zaista apostolski, a koji nisu. Bila je te
duga borba, koja je trajala nekoliko stoleæa. Tijekom utvrđivanja, Crkva se nekoliko puta ‫גראוצ'ו גרו‬
लगभग 7 वर्ष पहले बनाया गया
sastajala na sabore. Ovi crkveni sabori su se suoèili s mnogim pitanjima, između kojih je bilo i
pitanje kanona Pisma.
Važno je uočiti daje razlog ovih saborovanja bio utvrđivanje i potvrdite onoga što je u Crkvi
kao cjelini već bilo načelno prihvaćeno. Crkva je kanon utvrdila ustanovivši što je oèevidna
istina i praksa crkava Božjih. Sabori su nastojali da objave ono što je saborno umovanje
Crkve i da odraze nesukobljenost vjere, prakse i predanja koja već postoji u pomesnim
crkvama.
Sabori nam daju naroèite zapise preko kojih Crkva jasno i jednoglasno priopćava što čini
Pismo. Među mnogim saborima koji se sastadoše tjedna prva četiri stoljeća, dva su naročito
značajna u ovom kontekstu:
1. Laodikijski sabor koji se sastao u Maloj Aziji oko 363. godine. To je prvi sabor koji je jasno
pobrojao knjige sadašnjeg Starog i Novog Zavjeta, izuzimajuæi Otkrivenje. Laodikijski sabor
je ustanovio da samo pobrojane knjige treba i mogu se čitaju u hramu. Njegove odluke su
široko odobrene na Istoku.
2. Treći kartaginski sabor u sjevernoj Africi sastao se oko 397. godine. Ovaj Sabor, na kome
je bio Blaženi Augustin, dao je cjelovit popis kanonskih knjiga i Starog i Novog Zavjeta.
Dvadeset sedam knjiga sadašnjeg Novog Zavjeta odobrene su kao kanonske. Sabor je
također usvojio da ove knjige treba čitati u crkvi kao Božansko Pismo, a da se druge
iskljuèuju. Sabor je široko prihvaćen na Zapadu.
Balon je pukao
Što sam dublje izuèavao povijest Novog Zavjeta, sve sam više uvidali kako se moje
negdašnje pogrešne koncepcije raspadaju jedna po jedna. Sada sam konačno razumio ono
što je bilo očigledno: da se Novi zavjet sastoji od dvadeset sedam dokumenata koji, mada su
zasigurno Bogom nadahnuti ništa me ne može poremetiti u ovom uvjerenju! jesu bili napisani
i sabrani od strane ljudskih bića. Također je postalo jasno da ovo nisu obavili pojedinci koji su
radili izolirano nego je to bio saborni napor svih Hriæana svuda Tijela Kristovog, Crkve Božje.
Ovo poimanje me prinudilo da se suoči s još dvije činjenice koje su me prethodne predrasude
navodile da izbjegnem: 1. valjanost i neophodnost ljudskog uéeáée u pisanju Pisma; i 2.
autoritet Crkve.
Božansko i èoveèansko
Kao i mnogi evangelisti, duboko naviknut vjerovati u nadahnutost Pisma, ja sam razumio da
je Novi Zavjet samo Božja, ali ne i ljudska riječ. Mislio sam da je Bog neposredno rekao
Apostolima što da napišu, slično kao što sekretari hvataju bilješke onoga što im se diktira,
bez ikakvog dodavanja sa svoje strane.
Konačno, moje razumijevanje nadahnutosti Pisma je proèiæeno učenjem Crkve o liènostima
Krista. Vaploæena Rijeè Božja, Gospodin naš Isus Krist, nije samo Bog, nego je i čovjek.
Krist je jediniti liènostima sa dvije prirode božanskom i ljudskom. Potcenjivanje Kristove
èoveèanske prirode vodi u herezu. Drevna Crkva je učila da je Vaploæeni Logos u potpunosti
čovjek zaista, čovjek onoliko koliko se to može biti i ipak bez ikakvog grijeha. Po Svom
èoveèanstva, Logos Vaploæeni je rođen, rastao i dostigao zrelo doba.
Shvatio sam da je ovaj pogled na Vaploæenu Rijeè Božju, na Logosa, Isusa Krista, koji je
imalo rano Hriæanstvo paralelan sa ranohriæanskim pogledom na pisanu riječ Božju, na
Bibliju. Pisana Rijeè Božja na održava samo božansku misao, nego i ljudski doprinos,
također. Rijeè Božja nam prenosi istinu kao ono što su ljudi pisali, donoseći nam misli,
ličnosti, pa čak i ograničenja i slabosti pisaca dakako, Bogom nadahnutih ljudi. To znači da
ljudski element u Bibliji nije preplavljen toliko da bi se izgubio u oceanu Božanstva.
Postalo mi je jasnije da, kao što je Krist rođen, rastao i dostigao zrelost, to je bio isti slučaj i
sa pisanom reèju Božjom, s Biblijom. Ona nije pala s neba, nego je imala ljudsko porijeklo,
isto kao i božansko. Apostoli nisu pisali Pismo kao roboti ili zombiji, nego su slobodno
saradivao s voljom Božjom preko nadahnuća Duhom Svetim.
Pitanje autoriteta
Drugo pitanje s kojim sam morao da se hrvam, a koje mi je bilo još teže, je pitanje crkvenog
autoriteta. Iz mog proučavanja bilo mi je jasno da je Crkva, zaista, odredila koje knjige
sačinjavaju Pismo; ali sam još uvijek silno hrvao s mišlju da je Crkva "predala" svoj autoritet.
Konačno, to se svelo na jedno pitanje. Već sam svim srcem svojim vjerovao da je Bog s
vlaæu govorio preko Svoje pisane rijeèi. Pisana riječ Božja je konkretna i opipljiva. Mogu
dodirnem Bibliju i da je èitam. Ali iz nekog čudnog razloga, oklijevao sam vjerovati iste stvari
u vezi s Tijelom Kristovim, Crkvom da je ona vidiva i opipljiva, da je fizički smještena na zemlji

https://hi-in.facebook.com/notes/biblija-sveto-pismo/što-je-bilo-prvo-crkva-ili-novi-zavjet/1662430093969403/ 4/6
13/06/2022, 16:06 ŠTO JE BILO PRVO: CRKVA ILI NOVI ZAVJET? | Facebook
u povijesti. Crkva je za mene bila suštinski "mistična", nepoistovetiva s bilo kakvim
zemaljskom zajednicom.
Ovaj pogled na stvari mi je omoguæavao da svakog Hriæanina shvatiti kao "crkvu za sebe".
BIBLIJA - SVETO
Kako je to "komforno", naročito kada iskrsnu doktrinarni ili osobni problemi! Pa ipak, taj
pogled se nije slagao s onim što se u apostolsko doba pod Crkvom podrazumijevalo. Novi
PISMO
Zavjet govori o stvarnim crkvama, a ne nekakvim "eteriènim". Da li bih sada mogao primiti
činjenicu da je Bog vjerodostojno zborio ne samo preko Biblije, nego takoðer preko Crkve iste
one Crkve koja je proizvela, obranila i delatno sačuvala Pismo koje mi je bilo toliko drago?
BIBLIJA - SVETO PISMO में डॉक्यूमेंट
Crkva Novog Zavjeta
Prema shvaćanju najdrevnijih Hriæana, Bog je Svoju rijeè govorio ne samo svojoj Crkvi, nego
i preko Svoje Crkve, Tijela Njegovog. U isto vrijeme, Crkva je shvatana kao dom Božji,
हालिया बदलाव
"nazidani na temelju apostola i proroka, gdje je ugaoni kamen sam Isus Krist, na Kome sva
građevina, skladno spojena, raste u hram sveti u Gospodinu" (Ef. 2,20 21) . ‫גראוצ'ו גרו‬
लगभग 7 वर्ष पहले बनाया गया
Bog ima Svoju riječ, ali ima i Svoje Tijelo. Novi Zavjet kaže:
1. "A vi ste tijelo Kristovo, i udovi ponaosob" (1. Kor. 12,27; usporedi Rim. 12, 5).
2. "I On je glava tijela, Crkve" (misli se na Krista, nap. Prv.) (Kol. 1,18).
2. "I On (Otac) sve pokori pod noge njegove (Sina Svoga), i Njega postavi iznad svega za
glavu Crkvi, koja je tijelo Njegovo, punoti Onoga Koji sve ispunjava u svemu" (Ef. 1,22, 23).
U drevnim vremenima nije bilo organskog razdvajanja Crkve i Biblije, što se danas često
sreće. Tijelo bez rijeèi je tijelo bez poruke, ali rijeèi bez Tijela je neutemeljena. Kako Pavao
piše, Tijelo je "crkva Boga živoga, stup i tvrðava istine" (1. Tim. 3, 15). Crkva je Živo Tijelo
Vaploæenog Gospodina. Apostol nije rekao da je Novi Zavjet stup i tvrðava istine. Crkva je
stup i izvor istine jer je Novi Zavjet nastao na temelju njenog života u Bogu. Ukratko, ona ga
je napisala! Ona je sastavni dio evanðelske poruke, iu Crkvi je Novi Zavjet napisan i sačuvan.
Rijeè Božja u usmenom predanju
Apostol Pavao nas opominje: "Tako dakle, braćo, stojte čvrsto i držite predanja, kojima ste
naučeni, bilo našom riječju, bilo poslanicom" (2. Sol. 2, 15). Ovaj stih svojevremeno nisam
podvlaèio flomasterom zato što ima dva izraza koja nisam volio: "držite predanja", i "reèju"
(usmenom). Ta dva izraza dolazila su u sukob s mojim poimanjem autoriteta Biblije. Ali sam
tada počeo shvaćati: isti Bog koji je govorio preko Svoje pisane riječi, Biblije, govorio je
takoðe preko Apostola Kristovih kada su oni pouèavali i propovijedali osobno. U ovom (i
drugim pasusima) samo Sveto pismo nas uči da je usmeno predanje ono što moramo čuvati!
Pisano i usmeno predannje nisu u sukobu, nego su dijelovi iste cjeline. To objašnjava zašto
su Oci učili da onaj tko nema Crkvu za Majku ne može imati ni Boga za Oca.
Shvatajuæi ovo, zaključio sam da sam debelo pretjerao u odbacivanju usmenog Svetog
Predanja. U svom neprijateljstvu prema židovskom usmenom predanju, koje odbacuje Krista,
odbacio sam hriæansko usmeno Sveto Predanje, koje izražava život Duha Svetoga u Crkvi. I
odbacio sam na taj način ideju da nas ovo Predanje na valjan način osposobljava da u
potpunosti i kako treba shvatimo Bibliju.
Dopustite mi ovdje da to ilustriram jednim iskustvom koje sam nedavno imao. Riješio sam
napraviti nadstrešnicu iza kuće. Pripremajuæi se, izuèio sam knjigu o stolariji u kojoj piše o
"svemu". Puna je slika i dijagrama, toliko da i "dijete može slijediti njezine upute". Rečeno mi
je da ona samu sebe objašnjava. Ali, jednostavna onako kako su mi tvrdili da jest, što sam je
više čitao, imao sam više pitanja i sve više sam bio zbunjen.
Nezadovoljan što ne razumijem nešto naizgled tako prosto, došao sam do zaključka da ovoj
knjizi treba tumačenje. Bez nečije pomoći, neću moći da je ostvarim u praksi. Ono što mi je
trebalo bio je neko stručan da mi objasni ovaj priruènik.
Srećom, imao sam prijatelja koji je umeo da mi pokaže kako da završim projekt. Znao je to iz
usmenog predanja. Pošto je njega pouèio iskusan stolar, on je zauzvrat pouèio mene. Pisano
i usmeno predanje su završili posao skupa.
Što je bilo prvo?
Ono s čim sam se najzad suoèio bilo je ključno pitanje: što je došlo najprije Crkva ili Novi
Zavjet? Znao sam da je Vaploæena Rijeè Božja, Isus Krist, prizvao Apostole, a da su oni
oblikovali jezgra Hriæanske Crkve. Na taj način, znao sam da je on, Veen Rijeè Božja, zbog
toga izvor Crkve i da je rodio Crkvu.
Kada je Crkva čula Vaploæenu Rijeè Božju, i počela da zapisuje Njegove riječi, ona je tako
učestvovala s Bogom u radanja pisane riječi, Novoga Zavjeta. Na pitanje: "Što je bilo prvo,
Crkva ili Novi Zavjet?", Odgovor je, i biblijski i povijesni, kristalno jasan.
Netko bi mogao da se usprotivi: "Da li uopće ima ikakve veze što je bilo prvo? Na kraju
krajeva, Biblija posjeduje sve što nam je potrebno za spasenje". Biblija je dovoljna za
spasenje u smislu sadržavati temeljni materijal neophodan da nas usmjeri na pravi put. S
druge strane, pogrešno je Bibliju smatrati samodovoljni i samotumaèivom. Podrazumijeva se
da se Biblija mora čitati i razumjeti preko Božjeg prosveæenja Svetim
Duhom unutar života Crkve.
Zar nije sami Gospod rekao Svojim učenicima, pred samo raspeæa: "A kad dođe On, Duh
istine, poveæavanje vas u svaku istinu;
i javit æu vam ono što dolazi "(Iv. 16,13). Također je rekao:" Sazidaæu Crkvu Svoju, i vrata
pakla neće je nadvladati "(Mt. 16, 18). Gospodin naš nas nije ostavio samo s knjigom koja
treba nas vodi. Ostavio nas je s Crkvom Svojom. Duh Sveti u Crkvi nas pouèava, i Njegovo
učenje dopunjava Sveto Pismo.
Kako je budalasto vjerovati da je Božje puno prosveæenje prestalo čim su napisane knjige
Novog Zavjeta i da nije djelovalo do XVI stoljeća i protestantske reformacije ili da dovedemo

https://hi-in.facebook.com/notes/biblija-sveto-pismo/što-je-bilo-prvo-crkva-ili-novi-zavjet/1662430093969403/ 5/6
13/06/2022, 16:06 ŠTO JE BILO PRVO: CRKVA ILI NOVI ZAVJET? | Facebook
argument do njegovog logièkog kraja do trenutka kad sam ja, sam, počeo da èitam Bibliju. Ili
je Duh Sveti bio u Crkvi tijekom stoleæa koja su došla poslije novozavjetnog razdoblja, vodeći
je, učeći i prosveæujuæi je u njenom razumijevanju evanðelske poruke ili je Crkva ostavljena
BIBLIJA - SVETO
kao duhovno siroče, s pojedincima hriæanima koji neovisno tumače, uvijek "nepatvoreno"
propovijedaju, isto Sveto Pismo na radikalno različite načine. Ovakav kaos nikako nije volja
PISMO
Božja, jer "Bog nije Bog nereda, nego mira" (1. Kor. 14,33). Vrijeme za odluku
Kad sam dotle došao, osjetio sam da moram donijeti odluku. Ako Crkva nije puka tangenta ili
slučajno objašnjenje Svetog Pisma, nego delatni uèesnik u razvoju i očuvanju istog, bilo je
BIBLIJA - SVETO PISMO में डॉक्यूमेंट
vrijeme da nadide svoje razlike u odnosu na nju, kao i da napustim svoje predrasude.
Umjesto da pokušavam sudim Crkvi na temelju svojih suvremenih predrasuda, morao sam da
se smirim i da se sjedinim s Crkvom koja je stvorila Novi Zavjet, i da joj dopuštam da me vodi
हालिया बदलाव
ka pravom razumijevanju Svetog Pisma.
Nakon pažljivog istraživanja raznih crkvenih grupacija, konačno sam shvatio, nasuprot ‫גראוצ'ו גרו‬
लगभग 7 वर्ष पहले बनाया गया
uvjerenju mnogih suvremenih Hriæana, da Crkva koja je sazdala Bibliju nije mrtva.
Današnjnja Pravoslavna Crkva je neposredni i jasan povijesni kontinuitet s Crkvom Apostola,
i sačuvala je netaknutim kako Sveto Pismo, tako i Sveto Predanje koje nam pomaže da
Pismo na pravi način protumaèimo. Čim sam to shvatio, obratio sam se u Pravoslavlje. I
počeo da doživljavam punotu Hriæanstva kao nikad do tada.
Mada je skovao slogan, Luther sam nikad nije upražnjavao 8o1a 8spræ1ga. Da jest, odbacio
bi "Simvol vjere" i proveo manje vremena u pisanju raznih biblijskih komentara. Ta fraza se
pojavila kao rezultat borbe reformatora protiv pridodanih èoveèanskih predanja
rimokatolicizma. Razumljivo je da su oni željeli da njihova vjera zasigurno bude ono što
odgovara biblijskim standardima. Ali izolirati Sveto Pismo od Crkve, negirati 1500 godina
povijesti, je nešto što slogan Sola Scriptura i protestantski reformatori Luther, Calvin i kasnije
Veslej uopće nisu namjeravali učine.
Onima koji dogmatski nastoje da ostanu na Sola Scriptura stajalištu, u procesu odbacivanja
Crkve koja ne samo da je sazdala Novi Zavjet, nego je, također, vođena Duhom Svetim,
utvrdila koje knjige čine Novi Zavjet, želio bih reći sljedeæe: Izuèavajte povijest rane Crkve i
razvoj novozavjetnog kanona. Gdje je moguće, koristite izvorne dokumente.(Zapanjujuće je
kako se neki od "najkonzervativnijih" biblijskih stručnjaka evangelistièke (novoprotestantske,
nap .. prev.) Zajednice preobražavaju u ciniène i racionalistièke liberale kad razgovaraju o
ranoj povijesti Crkve!) Sebe radi, istražite što se dogodilo s narodom Božjim poslije dvadeset
osmog poglavlja knjige Djela apostolskih. Na kraju ovog èlanka, dajem pregled uputne
literature o tom pitanju.
Ako istražite činjenice i objektivno sagledate što se dogodilo u tim ranim danima, mislim da
ćete otkriti isto što sam i ja sam otkrio. Život i rad Crkve Božje nije se zaustavio poslije prvog
stoleæa i ponovno otpočeo u šesnaestom. Da je tako bilo, ne bismo ni imali novozavjetne
knjige koje su tako drage svakom hri æanskom vjerniku. Odvajanje Crkve i Biblije koje je tako
preovlaðujuæe u većem dijelu suvremenog hri æanskog svijeta je moderna pojava. Rani Hri
aean nisu pravili takve umjetne podjele.
Kad istražite podatke, hrabro nastavite saznajete više o povijesnoj Crkvi koja je stvorila Novi
Zavjet, sačuvala ga i odabrao one knjige koje će biti sastavni dio kanona. Svaki Hri æanin
sebi duguje otkrivanje Pravoslavne Hri æanske Crkve i razumijevanje njezine vitalne uloge u
donošenju Riječi Božje našem vlastitom pokoljenju.
Istorièari Hri æanstva načelno daju neka obavijesti o oblikovanju Kanona mada nisu skloni da
raspravljaju o značaju istog za autoritet i tumačenje Svetog Pisma.

1 10 कमेंट 1 शेयर

शेयर करें

हिन्दी English (UK) Hrvatski Deutsch Bosanski Italiano Српски Français (France) Slovenščina Shqip Español

साइन अप करें लॉग इन करें Messenger Facebook Lite Watch स्थान खेल Marketplace Facebook Pay Oculus पोर्टल Instagram Bulletin स्थानीय
अनुदान संचय सेवाएँ वोटिंग सूचना कें द्र ग्रुप परिचय विज्ञापन बनाएँ पेज बनाएँ डेवलपर करियर प्राइवेसी कु कीज़ विज्ञापन विकल्प शर्तें हेल्प सेंटर
कॉन्टैक्ट अपलोडिंग और नॉन-यूज़र्स

Meta © 2022

https://hi-in.facebook.com/notes/biblija-sveto-pismo/što-je-bilo-prvo-crkva-ili-novi-zavjet/1662430093969403/ 6/6