Professional Documents
Culture Documents
Sam Harris - Pismo Kršćanskoj Naciji
Sam Harris - Pismo Kršćanskoj Naciji
SAM HARRIS
Naslov izvornika
Sam Harris
LETTER TO A CHRISTIAN NATION Copyright © 2006 by Sam Harris
Prava za hrvatsko izdanje IZVORI 2007.
ISBN 978-953-203-292-5
Citati iz Biblije preuzeti iz izdanja: BIBLIJA, STARI I NOVI ZAVJET STVARNOST - ZAGREB, 1968.
Sam Harris – Pismo kršćanskoj naciji
BILJEŠKA ČITATELJU
SV E O D OBJAV E moje prve knjige Kraj vjere pisale su mi tisuće ljudi govoreći
mi da sam u krivu što ne vjerujem u Boga. Najneprijateljskije među tim porukama
došle su od kršćana. To je ironično, budući da si kršćani općenito umišljaju da
nijed- na vjera ne uključuje vrline ljubavi i praštanja više od njihove. Istina je
da su mnogi koji tvrde da su preobraćeni Kristovom ljubavlju, duboko, čak
ubojito, netrpeljivi prema kritici. Premda to možemo željeti pripisati ljudskoj
prirodi, jasno je da takva mržnja vuče znatne korijene iz Biblije. Odakle to znam?
Najuznemireniji među onima koji mi pišu, uvijek mi navode poglavlje i stih iz
Biblije.
Iako je ova knjiga namijenjena ljudima svih vjera, napisana je u obliku pisma
kršćanima. U njemu ja odgovaram na mnoge argumente koje kršćani iznose u
obranu svojih religijskih vjerovanja. Temeljna svrha knjige je naoružati
svjetovnjake u našem društvu, koji vjeruju da bi religiju trebalo držati izvan javne
politike. Slijedom toga, „kršćanin" kojem se obraćam cijelo vrijeme jest kršćanin
u užem smislu riječi. Takva osoba vjeruje, u najmanju ruku, da je Biblija
nadahnuta riječ Božja, i da će samo oni koji prihvaćaju božanstvo Isusa Krista
iskusiti spasenje poslije smrti. Deseci ispitivanja sugeriraju da više od polovice
američke populacije dijeli ta vjerovanja. Naravno, takvo metafizičko prihvaćanje
ne podrazumijeva neku posebnu sektu kršćanstva. Konzervativci u svakoj
sekti - katolici, izvorni protestanti, evangelici, baptisti, pentekostalci, Jehovini
svjedoci i tako dalje - jednako su uključeni u moju raspravu. Kao što je
poznato, vjerovanja konzervativnih kršćana sad iznimno utječu na naš
nacionalni razgovor - u našim sudovima, u našim školama i u svakom vladinom
sektoru.
U Pismu kršćanskoj naciji postavio sam si zadatak razaranje intelektualnih i
moralnih pretenzija kršćanstva u njegovim najangažiranijim oblicima. Stoga se
liberalni i umjereni kršćani neće uvijek prepoznati u „kršćaninu" kojem se ja
obraćam. Oni bi, međutim, morali prepoznati sto i pedeset milijuna svojih
susjeda. Ne sumnjam da liberali i umjerenjaci smatraju praznovjernu sigurnost
Pravih Kršćana uznemirujućom kao i ja. Nadam se, međutim, da će oni
također početi uviđati da poštovanje koji oni zahtijevaju za svoja vlastita
religijska vjerovanja daje dobar zaklon ekstremistima svih vjera. Iako se liberali i
umjerenjaci ne zalijeću avionima u zgrade, niti organiziraju svoje živote na
teme- lju apokaliptičkih proročanstava, oni rijetko postavljaju pitanje legitimnosti
podizanja djeteta u uvjerenju da je kršćanin, musliman ili Židov. Čak i
najnaprednije vjere daju prešutnu podršku religijskim podjelama u našem svijetu.
Međutim, u Pismu kršćanskoj naciji ja navodim kršćanstvo kao najrazornije,
najštetnije i najviše natražnjačko. U tome liberali, umjerenjaci i ateisti mogu
prepoznati zajednički cilj.
Sam Harris – Pismo kršćanskoj naciji
kršćanskoj naciji
Sam Harris – Pismo kršćanskoj naciji 3
Pa onda budimo pošteni prema sebi: u konačnici, jedna strana će pobijediti u ovoj
raspravi, a druga strana će zaista izgubiti.
Mudrost Biblije
Mnogi kršćani vjeruju da je Isus uklonio sav taj barbarizam Starog Zavjet
najjasnijim izrazima koji se mogu zamisliti i dao doktrinu čiste ljubavi i
tolerancije. Nije. U stvari, na nekoliko mjesta u Novom Zavjetu može se pročitati
da Isus u potpunosti podržava zakon Starog Zavjeta.
Jer zaista, kažem vam, dok opstoji nebo i zemlja, nijedna jota, nijedna kovrčica
slova iz Zakona sigurno neće nestati, a da se sve ne ostvari. Stoga tko god prekrši
ijednu od ovih i najmanjih zapovijedi i nauči druge da tako rade, bit će najmanji u
kraljevstvu nebeskom; dok će onaj koji ih bude vršio I naučavao biti velik u
kraljevstvu nebeskom.
—MATEJ 5:18-19
Apostoli redovno ponavljaju tu temu (na primjer, vidi 2 Timotej 3:16-17). Istina
je, naravno, da je Isus rekao neke vrlo duboke stvari o ljubavi i milosrđu i
praštanju. Zlatno pravilo1 je zaista izvanredno moralno pravilo. Ali brojni učitelji,
stoljećima prije Krista, ponudili su iste upute (Zoroaster, Buda, Konfucije,
Epiktet...) a bezbrojni tekstovi raspravljaju o važnosti ljubavi koja nadilazi sebe,
razumljivije nego li to čini Biblija, neokaljani bestidnim slavljem nasilja koje
nalazimo kroz cijeli Stari i Novi Zavjet. Ako mislite da je kršćanstvo najizravniji i
najneokaljaniji izraz ljubavi i samilosti koji je svijet ikada vidio, onda ne znate
mnogo o ostalim svjetskim religijama.
Uzmimo jainizam2 kao jedan primjer. Iako jainisti vjeruju u mnoge nemoguće
stvari o svemiru, oni ne vjeruju u tip stvari koje potpaljuju vatru Inkvizicije.
Možda mislite da je Inkvizicija bila izopačenost „istinitog" duha kršćanstva.
Možda je bila. Međutim, problem je da su učenja Biblije tako smušena i
proturječna da su omogućavala kršćanima da zadovoljno spaljuju žive heretike
tijekom pet dugih stoljeća. Bilo je čak moguće za najštovanije patrijarhe Crkve,
poput sv. Augustina i sv. Tome Akvinskog, da zaključe da heretike treba mučiti
(Augustin) ili odmah ubiti (Akvinski). Martin Luther i John Calvin su zastupali
neograničeno umorstvo heretika, otpadnika, Židova i vještica. Vi ste, naravno,
slobodni da tu- mačite Bibliju drukčije - premda začuđujuće da ste vi uspjeli u
razlikovanju istinitog i krivog učenja kršćanstva, dočim najutjecajniji mislioci u
povijesti vaše vjere nisu. Mnogi kršćani, narav- no, smatraju da je bezopasna
osoba poput Mar- tina Luthera Kinga, ml., najbolji primjer njihove religije. No, to
1
Moralno ponašanje definirano obično kao „ne čini dru- gom ono što ne želiš da tebi čine" (op. prev.)
2
Tijekom 8. st. p.n.e. u Indiji se javlja religija jainizam,jedna od tri najstarije religije u Indiji (uz hinduizam i budizam). Kršćani
je smatraju ateističkom jer ne poznaje stvoritelja svemira, već propovijeda da svemir i sve u njemu postoji oduvijek i
zauvijek. Njihovo ispravno ponašanje (samyak-charitra) temelji se na pet zavjeta: Nenasilje, Istinoljubivost, Neprisvajanju što
nije poklonjeno, Krepost, Neposjedovanje (ljudi i stvari).(Op.prev.)
Sam Harris – Pismo kršćanskoj naciji 6
predstavlja ozbiljan problem, jer doktrina jainizma je objektivno bolji vodič kako
postati Martin Luther King, ml, nego li je doktrina kršćanstva. Premda je King
nesumnjivo sebe smatrao predanim kršćaninom, svoju predanost nenasilju
preuzeo je iz djela Mohanda K. Gandhija. Godine 1959. čak je putovao u Indiju
da nauči principe nenasilnog društvenog protesta izravno od Gandhijevih
učenika. Odakle Gandhiju doktrinu nenasilja? Dobio ju je od jainista.
Ako mislite da je Isus naučavao samo Zlatno pravilo i ljubav prema susjedu,
trebali biste na moral koji će se pokazati kada se Isus vrati s neba, povlačeći za
sobom oblake slave:
Bog smatra pravednim vratiti uvredu onima koji te uvrijede...kada se Gospod Isus
pokaže iz neba sa svojim moćnim anđelima u plamenim jezicima, nanoseći osvetu
na one koji ne poznaju Boga i na one koji ne poštuju evanđelje našeg Gospoda Isusa.
Oni će ispaštati kaznu vječnog uništenja i isključenje iz prisutnosti Gospoda i od
slave i moći...
- 2 TESALONCIMA 1:6-9
Ako tko u meni ne ostane, bacit će se kao mladica napolje i osušit će se. Takve potom
skupe i u oganj bace da gore.
-I VA N 15:6
Ako prihvatimo Isusa samo polovično, lako možemo opravdati djelovanje sv.
Franje Asiškog ili Martina Luthera Kinga, ml. Uzimajući drugu polovicu, može se
opravdati Inkviziciju. Svatko tko vjeruje da Biblija nudi najbolje vodstvo koje
imamo po pitanju morala, ima neke vrlo čudne ideje ili o vodstvu ili o moralu.
* *
U ODMJERAVANJ U moralne mudrosti Biblije, ko- risno je uzeti u obzir
moralna pitanja koja su riješena na svačije zadovoljstvo. Uzmimo pitanje ropstva.
Sada se cijeli civilizirani svijet slaže da je ropstvo grozota. Kakve moralne
poduke dobivamo od Abrahamovog Boga po tom pitanju? Potražimo savjet
Biblije, i otkrit ćemo da stvoritelj svemira jasno očekuje od nas da držimo
robove:
A robove i ropkinje, budeš li htio imati, možete kupiti, i muške i ženske, od naroda
koji su oko vas. Možete ih kupovati i odpridošlica koji s vama borave; od njihovih
obitelji što žive s vama, i rođeni su u vašoj zemlji. Takvi mogu postati vašim
vlasništvom. Njih možete predati u vlasništvo svojoj djeci, da ih zavazda naslijede u
baštinu. Prema njima možete postupati kao prema robovima. Ali prema svojoj braći,
Izraelcima, nitko ne smije grubo postupati.
Biblija također pojašnjava da svaki čovjek može slobodno prodati svoju kći u
seksualno ropstvo - iako se neke pedantnosti primjenjuju:
Kad čovjek proda svoju kćer za ropkinju, neka se ona ne oslobađa kao i muški robovi.
Ako se ne svidi svome gospodaru, koji ju je sebi bio odredio, neka joj dopusti da se
otkupi. Nema prava prodati je strancima kad joj nije bio vjeran. A ako je odredi
svome sinu, neka s njome postupa kao i sa kćerju. Ako se oženi drugom, ne smije
prvoj uskraćivati hrane, odjeće ili njezinih bračnih prava. Ne bude li joj činio ovo
troje, neka je slobodna da ode bez otkupnine.
—EFEZIJANCIMA 6:5
Svi koji su pod jarmom ropstva neka smatraju svoje gospodare vrijedne svake časti,
da se ne grdi ime Božje i naša nauka! A oni koji imaju kršćane za gospodare neka im
ne iskazuju manje poštovanja zbog toga što su braća, već neka im služe bolje, jer su
oni koji se okorišćuju njihovim uslugama kršćani i ljubljena braća! Ovo uči i na ovo
potiči! Ako netko uči drugu nauku I ne pristaje uz spasonosne riječi Gospodina našeg
Isusa Krista i uz nauku koja je u skladu s pravim štovanjem, taj je naduta neznalica;
boluje od zapitkivanja i ispraznog prepiranja što rađa zavist, svađu, psovke, zla
sumnjičenja...
—1 TIMOTEJ U 6:1-4
tisućljećima da opravdaju svaki svoj potez, moralni ili neki drugi. To međutim, ne
znači da je prihvaćanje Biblije kao Božje riječi, najbolji način da se otkrije daje
odvođenje silom i porobljavanje milijuna nevinih ljudi, žena i djece moralno
krivo. To jasno nije, uzimajući u obzir što u stvari Biblija kaže o tome. Činjenica
da su neki abolicionisti rabili dijelove Svetog pisma da bi negirali druge dijelove ne
ukazuje da je Biblija dobar vodič za moral. Niti sugerira da bi se ljudska bića
trebala posavjetovati s nekom knjigom da bi razriješili moralna pitanja takve
vrste. Onog trenutka kad osoba prepozna da su robovi ljudska bića poput nje,
sposobna za istu sposobnost patnje i sreće, razumjet će da je očigledno zločin
posjedovati ih i postupati s njima kao s poljskim oruđem. Za osobu je neobično
lako doći do tog otkrića - a ipak, moralo se to progurati bajunetama kroz
Konfederativni Jug, medu najpobožnije kršćane koje je ova zemlja ikada znala.
Prva četiri naloga nemaju veze s moralom. Kao što je navedeno, oni
zabranjuju prakticiranje svake ne-židovsko-kršćanske vjere (poput hinduizma),
religijsku umjetnost, izražavanje poput „Bože, proklet bio", i sav uobičajeni rad
subotom - sve pod prijetnjom smrti. Možemo se pitati koliko su bitni ti propisi za
održanje civilizacije. Zapovijedi 5 do 9 odnose se zaista na moral, iako je upitno
Sam Harris – Pismo kršćanskoj naciji 9
koliko je ljudskih bića zbog njih ikad poštovalo svoje roditelje ili se suzdržalo od
umorstva, preljuba, krađe ili krivokletstva. Upozorenja te vrste su nađena u
praktički svakoj kulturi kroz zabilježenu povijest. Nema ništa posebno zadivljujuće
u svezi s njihovim navođenjem u Bibliji. Postoje očiti biološki razlozi zašto se ljudi
brinu da se dobro postupa s njihovim roditeljima, i da se misli loše o ubojicama,
preljubnicima, lopovima i lašcima. Znanstvena je činjenica da moralni osjećaji -
poput osjećaja poštenog ponašanja ili gnušanja nad okrutnošću - prethode
svakom prepuštanju Bibliji. Zaista, proučavanja ponašanja primata otkrivaju da
takvi osjećaji (u nekom obliku) prethode i samoj ljudskoj prirodi. Svi naši rođaci
primati su pristrani prema svojoj vrsti i općenito netrpeljivi prema umorstvu ili
krađi. Oni teže tome da ne vole nevjeru niti seksualnu izdaju. Naročito čimpanze
pokazuju mnoge od kompleksnih društvenih preokupacija koje bi očekivali vidjeti
u prirodnom svijetu. Stoga, izgleda prilično nevjerojatno da će prosječni
Amerikanac primiti potreban moralni savjet zato što vidi te naredbe uklesane u
mramor kadgod ulazi u sudnicu. I, da završimo ovu analizu, što da mislimo o
činjenici, da stvoritelj našeg svemira nije mogao smisliti neku ljudsku
preokupaciju važniju i trajniju nego li priželjkivanje slugu i stoke?
Ako ćemo uzeti za ozbiljno Boga iz Biblije, moramo priznati da nam nikada ne
pruža slobodu da slijedimo zapovijedi koje nam se sviđaju, a zanemarimo ostale.
Niti nam dopušta da smijemo olakšati kazne koje je On postavio ako ih
prekršimo.
Ako mislite da bi bilo nemoguće poboljšati Deset Zapovijedi kao temelje
morala, dužni ste si pročitati neke druge tekstove. Ponovno, ne trebamo ići dalje od
jainista: Mahavira, osnivač jainizma, nadmašuje moral Biblije jednom rečenicom:
„Nemoj nauditi, ne zloupotrebljavaj, ne tlači, ne podjarmljuj, ne vrijeđaj, ne kinji,
ne muči, i ne ubij nijedno živo biće". Zamislite kako bi različit naš svijet mogao biti
da Biblija sadrži to kao središnji nauk. Kršćani su stoljećima štetili, podjarmljivali,
ugnjetavali, vrijeđali, kinjili, mučili i ubijali ljude u ime Boga, na temelju teološki
održivih tumače- nja Biblije. Bilo bi nemoguće ponašati se na taj način držeći se
principa jainizma. Kako, dakle, možete dokazivati da Biblija pruža najjasnije po-
stavke morala koje je svijet ikada vidio?
Stvarni moral
Vjerujete da sve dok Biblija nije prihvaćena kao riječ Božja ne može postojati
univerzalni standard morala. Ali možemo lako zamisliti objektivne izvore
moralnog poretka koji ne zahtijevaju postojanje zakonodavca Boga. Da bi to bila
objektivna moralna istina vrijedna poznavanja, trebaju postojati samo bolji i lošiji
putovi traženja sreće u ovom svijetu. Ako postoje psihološki zakoni koji
upravljaju ljudskom dobrobiti, poznavanje tih zakona bi osiguralo trajnu osnovu
za objektivni moral. Budući da nemamo ništa poput konačnog, znanstveno
utvrđenog ljudskog morala, izgleda opravdano da silovanje i ubijanje svojih
susjeda nije njegov primarni sastavni dio. Sve što potječe iz ljudskog iskustva
sugerira da ljubav više pridonosi sreći nego mržnja. To je nepristrani zahtjev
ljudske svijesti, dinamike društvenih odnosa i moralnog poretka našeg svijeta.
Sam Harris – Pismo kršćanskoj naciji 10
bića, trebalo bi biti prihvatljivo isto tako gledati i na blastocist. Ako vas toliko
zabrinjava patnja u svemiru, ubiti muhu trebalo bi vam značiti veću moralnu
poteškoću nego li ubijanje ljudskog blastocista.
Možda smatrate da je bitna razlika između muhe i ljudskog blastocista
mogućnost potonjeg da postane potpuno razvijeno ljudsko biće. Ali skoro svaka
stanica u vašem tijelu je potencijalno ljudsko biće, uzimajući u obzir nedavni
na- predak u genetskom inženjeringu. Svaki puta kad si počešete nos, počinili ste
holokaust nad potencijalnim ljudskim bićima. To je činjenica. Dokazivanje o
mogućnostima stanice ne vodi vas nikamo.
Ali pretpostavimo za trenutak, da svaki tri-dana-stari ljudski embrij ima dušu
vrijednu naše moralne brige. Embriji se u toj fazi povremeno razdijele, postajući
odvojeni ljudi (identični blizanci). Da li se u tom slučaju jedna duša dijeli u dvije?
Dva embrija se katkada spoje u jednu jedinku, koja se naziva himera. Vi, ili
netko koga znate, možda se razvio na taj način. Nema sumnje da se teolozi još i
danas prepiru da odrede što se događa s dodatnom ljudskom dušom u takvom
slučaju.
Nije li vrijeme da priznamo da aritmetika s dušama nema smisla? Naivna ideja o
duši u epruveti je intelektualno neobranjiva. Ona je također i moralno
neobranjiva, uzimajući u obzir da sada stoji na putu nekih istraživanja koja
najviše obećavaju u povijesti medicine. Vaša vjerovanja o ljudskoj duši, u ovom
trenutku, produžavaju jedva podnošljivu patnju desetaka milijuna ljudskih bića.
Vjerujete da „život počinje u trenutku začeća". Vjerujete da svaki blastocist ima
dušu i da se interes jedne duše - duše djevojčice s opeklinama od 75 posto
njenog tijela, recimo - ne može mijenjati za interes druge duše, iako je činjenica
da ta druga duša živi u epruveti. Iz susretljivosti smo učinili da na vjeri
temeljena iracionalnost u našem javnom govoru često sugerira, čak i od strane
zagovornika istraživanja matičnih stanica, da vaš pogled na tu stvar ima neki
stupanj moralnog legitimiteta. No nema. Vaš otpor istraživanju matičnih stanica
embrija je, u najboljem slučaju, neinformiranost. U stvari, ne postoji moralni
razlog za nevoljkost naše federalne vlade da financira taj rad. Morali bismo
uložiti ogromna sredstva u istraživanje matičnih stanica, i to moramo učiniti
odmah. Mi to ne činimo zbog toga što kršćani poput vas vjeruju u duše. U
stvari, nekoliko je država proglasilo takva istraživanja čak protuzakonitim. Ako
netko, na primjer, eksperimentira s blastocistima u Južnoj Dakoti, taj je
opasnosti da provede godine u zatvoru.
Moralna istina je ovdje očita: Svatko tko osjeća da interes blastocista može biti
iznad interesa djeteta s povredom kralježnice ima zaslijepljen moralni osjećaj
zbog svoje religijske metafizike. Spoj između religije i „morala" - koji se tako često
ističe i tako rijetko pokazuje - ovdje je potpuno lažan, kao što je uvijek kad
religijska dogma zamijeni moralno razmišljanje i istinsku samilost.
Sam Harris – Pismo kršćanskoj naciji 13
A što da se kaže o svim dobrim stvarima koje su ljudi učinili u ime Boga? Ne može
se poreći da su mnogi vjernici podnijeli herojske žrtve da uklone patnje ostalih
ljudi. Ali, je li potrebno vjerovati bilo što utemeljeno na nedovoljnim dokazima da bi
se ponašalo na taj način? Ako je samilost zaista ovisna o religijskoj dogmi, kako
objasniti rad svjetovnih liječnika u ratom uništenim područjima zemalja u
razvoju? Mnogi su liječnici jednostavno potaknuti željom da uklone ljudsku
patnju, bez primisli na Boga. Iako nema sumnje da su i kršćanski misionari
također potaknuti željom da uklone patnju, oni pristupaju zadatku opterećeni
opasnom mitologijom. Misionari u zemljama u razvoju troše mnogo vremena i
novaca (ne spominjući dobru volju nekršćana) šireći svoju vjeru među one kojima
je potrebna jedna drukčija vrsta pomoći; oni šire netočne informacije o
kontracepciji i spolno prenosivim bolestima, a sprečavaju prave informacije.
Premda misionari čine mnoge plemenite stvari uz veliki rizik i po sebe, njihov
dogmatizam ipak širi neznanje i smrt Suprotno tome, volonteri sekularnih
organizacija, poput Liječnici bez granica, ne troše vrijeme pričajući ljudima o
djevičanskom rođenju Isusa. Niti govore ljudima iz subsaharske Afrike - gdje oko
milijun ljudi umire svake godine od AIDS-a - da je upotreba kondoma grešna.
Kršćanski misionari su poznati po propovijedanju o grešnosti upotrebe kondoma
u selima u kojima nije dostupna nikakva druga informacija o kondomima. Ta vrsta
pobožnosti je genocidna3. Možemo se, također, pitati, usput, što je moralnije:
pomaganje ljudima samo zbog brige za njihovu patnju, ili zato što misliš da će te
tvorac svemira nagraditi za to?
Majka Tereza je izvrstan primjer puta kako dobra osoba, željna da pomogne
drugima, može pokvariti svoje moralne porive religijskom vjerom. Christopher
Hitchens iznio je to na svoj karak- teristično netaktičan način:
[Majka Tereza] nije bila prijatelj siromaha. Ona je bila prijatelj siromaštva. Govorila
je da je patnja dar Božji. Provela je život protiveći se jedinom poznatom lijeku protiv
siromaštva, a to je osposobljavanje žena i njihovo oslobađanje od stočarskog oblika
obvezatnog razmnožavanja.
Iako se ja u biti slažem s Hitchensom u tome, ne može se poreći da je Majka
Tereza bila velika snaga samilosti. Očito, bila je dirnuta patnjama svojih bližnjih i
učinila je mnogo da upozori druge na stvarnost patnje. Problem je, međutim,
bio da je njena samilost bila kanalizirana unutar prilično strmih zidova njenog
3 3 Možete li vjerovati da trenutno Vatikan zabranjuje upotrebu kondoma bračnim partnerima u svrhu sprečavanja
širenja HlV-a? Priča se da Papa razmišlja o izmjeni takve politike. Kardinal Javier Lozano Barragan, predsjednik
Pontifikalnog Savjeta za zdravlje, objavio je na vatikanskom radiju da njegov ured sada „provodi vrlo duboke
znanstvene, tehničke i moralne studije" po tom pitanju (!). Nepotrebno je reći, da ako se crkvena doktrina
promijeni kao rezultat tih pobožnih promišljanja, to će biti znak, ne da je vjera mudra, nego da je jedna od njihovih
dogmi postala neodrživa.
Sam Harris – Pismo kršćanskoj naciji 14
Najveći uništavatelj mira je pobačaj.... mnogi ljudi su vrlo, vrlo zabrinuti za djecu u
Indiji, u Africi, gdje umire velik broj, možda zbog pothranjenosti, zbog gladi i tako
dalje, ali milijuni umiru promišljeno po odluci majke. I to je najveći uništavatelj mira
danas. Jer ako majka može ubiti svoje vlastito dijete - što onda priječi mene da
ubijem tebe, a ti mene - ništa.
Ako ste u pravu kad vjerujete da religijska vjera nudi jedini stvarni temelj
morala, tada bi ateisti trebali biti manje moralni od vjernika. U stvari, oni bi
morali biti potpuno nemoralni. Jesu li? Počine li članovi ateističkih organizacija
u SAD više nasilnih zločina u odnosu na jednaki broj vjernika? Da li članovi
Nacionalne Akademije Znanosti, a 93 posto njih ne prihvaća ideju Boga, lažu i
varaju i kradu? Možemo biti prilično sigurni da se te skupine ljudi ponašaju, u
najmanju ruku, isto kao i prosjek populacije. A ipak, ateisti su najviše klevetana
manjina u SAD. Ispitivanja pokazuju da je biti ateist savršena zapreka pri na-
tjecanju za visoki položaj u našoj zemlji (dočim biti crne boje kože, musliman ili
homoseksualac nije). Nedavno su se mase ljudi skupljala diljem muslimanskog
svijeta - paleći europske ambasa- de, šaljući prijetnje, uzimajući taoce, čak ubijajući
ljude - kao protest zbog 12 karikatura Proroka Muhameda kad su objavljene
najprije u jednim danskim novinama. A kad je bila posljednja pobuna ateista? Je
li se igdje na svijetu dogodilo da su se novine skanjivale tiskati karikature o ateiz-
mu zbog straha da će njihov izdavač biti kidnapi- ran ili ubijen za odmazdu?
Kršćani poput vas bez iznimke izjavljuju da su čudovišta poput Adolfa
Hitlera, Josifa Staljina, Mao Zedonga, Pol Pota i Kim II Sunga potekla iz utrobe
ateizma. Iako je istina da su takvi ljudi ponekad neprijatelji organizirane religije,
oni nikad nisu posebno razumni4. U stvari, njihovi javni proglasi su često
obmanjujući: po pitanjima tako različitim kao što su rase, gospodarstvo,
nacionalni identitet, hod povijesti i moralne opasnosti od intelektualaca. Problem
s takvim tiranima nije što oni odbacuju dogmu religije nego što prihvaćaju ostale
mitove koji razaraju živote. Većina ih postaje centar kvazi-religioznog osobnog
kulta, što zahtijeva stalni angažman propagande da se održi. Postoji razlika
između propaganda i poštenog širenja informacija što (uglavnom)
očekujemo od strane liberalne demokracije. Tirani koji organiziraju
genocide ili koji sretni vladaju nad izgladnjivanjem vlastitog naroda, samo
su osebujni ljudi, a ne sjajni umovi. Kim II Sung, na primjer, je zahtijevao da
njegovi kreveti u njegovim različitim boravištima budu smješteni točno
pet stotina metara iznad razine mora. Njegovi jastuci su morali biti punjeni
4
Hitlerov navodni ateizam je ozbiljno preuveličan, o čemu govori i sljedeći navod: Moj osjećaj kao kršćanina
upućuje me na mojeg Go- spoda Spasitelja kao borca. Upućuje me na čovjeka koji je jednom u samoći, okružen
s nekoliko sljedbe- nika, prepoznao te Zidove kao ono što oni jesu i pozvao ljude da se bore protiv njih i tko je,
Božja istina!, bio najveći, ne kao patnik nego kao ratnik.
U bezgraničnoj ljubavi kao kršćanin i kao čovjek, ja sam čitao između redaka koji nam govore kako je
Gospod konačno ustao u Njegovoj moći i zgrabio bič da istjera iz Hrama leglo zmija i guja. Kako je sjajan
bio Njegov boj za svijet protiv židovskog otro- va...kao kršćanin, ja također imam obvezu prema mojem
narodu.
5
Krvava etiketa" (s obzirom na Židove) sastoji se od lažnih izjava da Židovi ubijaju ne-Židove da bi dobili
njihovu krv za upotrebu u religijskim ritualima. U tu objedu još se naveliko vjeruje u muslimanskom svijetu.
Sam Harris – Pismo kršćanskoj naciji 17
66 Izraz „crvene" i „plave" države odnosi se na republikan- ske (crvene) i demokratske (plave) većinske države. (Op.
prev.)
Sam Harris – Pismo kršćanskoj naciji 18
jedino ako se vjeruje da Bog zaista postoji. Čak i kad bi ateizam zaista vodio
ravno u moralni kaos, to ne bi značilo da je kršćanska doktrina istinita. U tom
slučaju, recimo, islam može biti istinit. Ili sve religije mogu djelovati kao
placebo. Kao opisi svemira, mogu biti potpuno lažne, no, ipak korisne. Dokazni
materijal navodi na zaključak, međutim, da su one i lažne i opasne.
Govoreći o dobrim posljedicama koje vaša vjerovanja imaju na ljudski moral, vi
slijedite primjer religijskih liberala i umjerenjaka. Umjesto da kažu da vjeruju u
Boga zato jer su se neka biblijska proročanstva obistinila ili zato što su čuda
nabrojena u Evanđelju uvjerljiva, liberali i umjerenjaci vole govoriti o dobrim
posljedicama njihovog načina vjerovanja. Takvi vjernici često kažu da vjeruju u
Boga zato jer to „daje smisao njihovom životu." Kada je tsunami ubio tisuće i
tisuće ljudi dan nakon Božića 2004., mnogi konzervativni kršćani su tu
kataklizmu smatrali dokazom Božjeg gnjeva. Bog je, očito, poslao još jednu
kodiranu poruku o zlu na svijetu zbog pobačaja, idolopoklonstva i
homoseksualnosti. Iako ja smatram takvo tumačenje potpuno neprihvatljivim, ono
barem ima neku vrijednost, jer nudi razlog, dajući izvjesne pretpostavke.
Liberali i umjerenjaci pak, u drugu ruku, odbijaju izvući bilo kakav zaključak o
Bogu na temelju njegovog rada. Bog ostaje apsolutna tajna, puki izvor utjehe koja
je spojiva sa zlom najvećeg pustošenja. U brazdi azijskog tsunamija, liberali i
umjerenjaci upozoravali su jedan drugog da potraže Boga „ne kao snagu koja
pokreće val, nego kao ljudski odgovor na val." Mislim da ćemo se vjerojatno
složiti da je to prikaz ljudske dobrote - ne Božje - kadgod se napuhnuta ljudska
tijela izvlače iz mora. Na dan kad je na tisuće djece bilo istovremeno istrgnuto iz
ruku svojih majki i potopljeno, liberalna teologija mora se ukazati onakva kakva
je: puki moralni izgovori. Teologija gnjeva ima veću intelektualnu vrijednost. Ako
Bog postoji i uzima udjela u događajima ljudi, njegova volja nije nedokučiva.
Jedina stvar koja je ovdje nedokučiva je da tako puno razumnih ljudi i žena može
poricati potpunu strahotu ovih događaja i misliti da je to visoka moralna mudrost.
do drugog Božjeg učenja o moralnosti: ako čovjek otkrije za vrijeme svoje prve
bračne noći da njegova mladenka nije djevica, mora je kamenovati do smrti na
pragu njenog oca (Ponovljeni zakon 22:13-21). Ako smo civilizirani, mi ćemo
odbiti to kao najopakiju ludost koja se može zamisliti. Da bismo tako postupili,
potrebno je da primijenimo svoju vlastitu moralnu intuiciju. Uvjerenje da je
Biblija riječ Božja, nikako nam nije od pomoći.
Pred nama je jednostavan izbor: ili možemo voditi konverzaciju o moralu i
ljudskoj dobrobiti - konverzaciju u kojoj se služimo svim znanstvenim
spoznajama i filozofskim postavkama koje su se akumulirale u posljednjih dvije
tisuće godina ljudskih rasprava - ili ćemo se podvrgnuti konverzaciji prvog
stoljeća kako je sačuvana u Bibliji. Zašto bi itko želio prihvatiti ovaj zadnji pri-
stup?
Dobrota božja
Negdje u svijetu neki čovjek je oteo djevojčicu. Uskoro će je silovati, mučiti i ubiti.
Ako se strahota ove vrsti i ne događa točno ovog trenutka, dogodit će se za
nekoliko sati ili najviše nekoliko dana. To je uvjerenje koje možemo izvući iz
zakona statistike koji upravljaju životima šest i nešto milijarda ljudskih bića. Ista
statistika također navodi na zaključak da roditelji te djevojčice vjeruju - kao što vi
vjerujete - da svemogući Bog koji sve voli, čuva njih i njihovu obitelj. Jesu li oni u
pravu da to vjeruju? Da li je dobro da to vjerujete? Ne.
Potpunost ateizma sadržana je u tom odgovoru. Ateizam nije filozofija; to čak
nije ni pogled na svijet; to je jednostavno prihvaćanje očitog. U stvari; „ateizam" je
izraz koji ne bi trebao čak ni postojati. Nitko se nikada ne treba predstavljati kao
,,ne-astrolog" ili ,,ne-alkemičar". Mi nemamo posebnu riječ za ljude koji ne
vjeruju u to da je Elvis Presley još živ ili da su izvanzemaljci prokrstarili čitavu
galaktiku samo zato da bi gnjavili nekog američkog farmera. Ateizam nije ništa
drugo doli galama koju razumni ljudi stvaraju u ozračju neopravdanih religijskih
vjerovanja. Ateist je jednostavno osoba koja vjeruje da bi 260 milijuna
Amerikanaca (87 posto populacije) koji tvrde da „nikada ne sumnjaju u postojanje
Boga", trebali biti obvezatni pružiti dokaze za njegovo postojanje - i, zaista, za
njegovu dobrohotnost, uzimajući u obzir nemilosrdno uništavanje nevinih
ljudskih bića kojem svjedočimo u svijetu svaki dan. Ateist je osoba koja vjeruje
da umorstvo jedne djevojčice - čak jednom u milijun godina - baca sumnju na
ideju o dobronamjernom Bogu.
Primjeri Božjeg neuspjeha da zaštiti čovječanstvo mogu se vidjeti svugdje. Na
primjer, grad New Orleans nedavno je razorio uragan. Više od tisuću ljudi je
poginulo: deseci tisuća su izgubili sve što su posjedovali; gotovo milijun ljudi je
ra- seljeno. Sigurno se može reći da je gotovo svaka osoba koja je živjela u New
Orleansu u trenutku kada je udario uragan Katarina, dijelila vašu vjeru u
svemogućeg, sveznajućeg i suosjećajnog Boga. A što je Bog radio dok je Katarina
pustošila grad? Morao je čuti molitve tih starih ljudi i žena koji su bježali pred
Sam Harris – Pismo kršćanskoj naciji 20
* *
ČOVJE K S E PIT A koliko se zapravo strašna i neopravdana katastrofa mora
dogoditi da bi potresla vjeru u vjernika. Holokaust to nije učinio. Nije ni genocid u
Ruandi, čak sa svećenicima koji rukuju mačetama među počiniteljima zločina. Pet
stotina milijuna ljudi je umrlo od velikih boginja samo u dvadesetom stoljeću,
mnogi od njih dojenčad. Putovi Božji su zaista nedokučivi. Izgleda da se svaka
činjenica, bez obzira koliko nesretna, može pokazati da je u skladu s vjerom.
Naravno, ljudi različitih vjera redovno uvjeravaju jedni druge da Bog nije
odgovoran za ljudsku patnju. Ali kako onda shvatiti tvrdnju da je Bog i
sveznajući i svemogući? To je stoljećima star problem Božje providnosti,
naravno, i mi ga trebamo smatrati riješenim. Ako Bog postoji, On ili ne može
ništa učiniti da zaustavi najgroz- nije nevolje ili Ga nije briga da to učini. Bog je,
dakle, ili nemoćan ili zao. Može vas sada vabiti iskušenje za izvedete sljedeću
Sam Harris – Pismo kršćanskoj naciji 21
Snaga proročanstva
Cesto se kaže da je jasno da je Biblija riječ Božja, jer mnogi događaji u Novom
Zavjetu potvrđuju proročanstvo Starog Zavjeta. Ali upitajte se, zar je teško bilo za
pisce Evanđelja da ispričaju priču Isusova života tako da ona potvrdi proročanstvo
Starog Zavjeta? Zar ne bi bilo koji smrtnik mogao napisati knjigu koja potvrđuje
predviđanja iz neke prethodne knjige? U stvari, znamo na temelju ispitivanja
pisanih dokaza da je upravo to ono što su pisci Evanđelja radili.
Evanđelisti Luka i Matej, na primjer, objavljuju da je Marija začela kao djevica,
oslanjajući se na grčko ponavljanje Isaija 7:14. Međutim, hebrejski tekst Isaije
upotrebljava riječ alma, koji jednostavno znači „mlada žena", bez ikakvog po-
drazumijevala djevičanstva. Izgleda da je dogma o djevičanskom rođenju, i
time i mnogo od kršćanskih svjetskih muka koje rezultiraju brigom o spolnosti,
plod pogrešnog prijevoda s hebrejskog. Drugi udarac protiv doktrine djevi-
čanskog rođenja je da ostali evanđelisti nisu ništa čuli o njemu. Marko i Ivan, oba
se osjećaju neugodno u vezi s optužbom da je Isus nezakonit, ali nikada ne
spominju njegovo čudno podrijetlo. Pavao pak govori o Isusu kao "rođenom iz
Sam Harris – Pismo kršćanskoj naciji 22
7 7 Istini za volju, ja sada primam e-poštom proteste od ljudi koji tvrde, potpuno ozbiljno, da
vjeruju da su Posejdon i ostali bogovi grčke mitologije, stvarni
Sam Harris – Pismo kršćanskoj naciji 26
Istina je da nitko ne zna kako ili zašto je svemir postao. Nije jasno možemo li
uopće i govoriti o stvaranju svemira, uzimajući u obzir da takav događaj može
biti shvaćen samo s obzirom na vrijeme, a tu govorimo o rođenju samog
prostorvremena8. Svaka intelektualno poštena osoba priznat će da ne zna zašto
svemir postoji. Znanstvenici, naravno, odmah priznaju svoje neznanje po tom
pitanju. Religiozni vjernici ne. Jedna od veličanstvenih ironija religijskog govora
može se cijeniti po učestalosti kojom ljude vjere uzdižu sebe zbog svoje
poniznosti, dok osuđuju znanstvenike i ostale nevjernike zbog njihove intelek-
tualne arogancije. A zapravo, ako bi koga trebalo suditi zbog aroganciji, onda je to
religijski vjernik koji vjeruje: stvoritelj svemira se zanima za mene, voli me, i
nagradit će me poslije moje smrti; moja sadašnja vjerovanja, uzeta iz Biblije, ostat će
kao najbolji iskaz istine do kraja svijeta; svi oni koji se ne slažu sa mnom provest će
vječnost u paklu... Prosječni kršćanin, u prosječnoj crkvi, slušajući prosječnu
nedjeljnu misu dosegao je razinu arogancije jednostavno nezamislivu u
znanstvenoj raspravi - a bilo je, istini za volju, nekih posebno arogantnih
znanstvenika.
VIŠ E OD 9 9 POST O vrsta koje su ikada hodale, letjele ili gmizale po ovoj
zemlji sada su izumrle. Sama ta činjenica isključuje inteligentni dizajn. Kad
gledamo prirodni svijet, vidimo iznimnu složenost, ali ne vidimo optimalni
dizajn. Vidimo bogatstvo, vraćanje, i nepotrebne komplikacije; vidimo
zbunjujuće nedjelotvornosti koje završavaju u patnji i smrti. Vidimo ptice koje ne
mogu letjeti i zmije s karlicama. Vidimo vrste riba, daždevnjaka i rakova koji
imaju nefunkcionalne oči, jer su se nastavili razvijati u mraku kroz milijune
godina. Vidimo kitove kojima izrastu zubi za vrijeme razvoja fetusa, samo da bi ih
kao odrasli apsorbirali. Takva bića našeg svijeta su krajnje zagonetne prirode ako
je Bog stvorio sve vrste života na Zemlji „inteligentno"; no postojanje nijednog od
tih bića ne zbunjuje kad se na njih gleda očima evolucije.
Biolog J.B.S. Haldane navodno je bio rekao da, ako postoji Bog, On gaji
„neobičnu nježnost prema kukcima opnokrilcima". Čovjek bi očekivao da će
zapažanje tako razarajuće poput ovog zatvoriti knjigu o stvaranju za sva
vremena. Istina je da, premda sada postoji oko tristo i pedeset tisuća poznatih
vrsta kukaca opnokrilaca, poput žohara, Bog, čini se, pokazuje još veću ljubav
prema virusima. Biolozi procjenjuju da postoji najmanje deset sojeva virusa za
svaku vrstu životinja na zemlji. Mnogi virusi su dobroćudni, naravno, a neki stari
virusi su mogli igrati važnu ulogu u pojavljivanju kompleksnih organizama. Ali
virusi su skloni da iskoriste organizme poput tebe i mene kao svoje posuđene
genitalije. Mnogi od njih napadaju naše stanice samo da bi ih razorili, razarajući
8
Fizičar Stephen Hawking, na primjer, predočuje prostorvrijeme kao četverodimenziono zatvoreno
mnogostruko, bez početka ili kraja (poput površine kugle).
Sam Harris – Pismo kršćanskoj naciji 28
usput i nas - strašno, bez milosti, bezdušno. Viruse poput HIV-a, kao i široki
spektar bakterija, možemo vidjeti kako se razvijaju točno pred našim nosom,
razvijajući otpor na antivirusne i antibiotske lijekove na našu štetu. Evolucija,
međutim, i predviđa i objašnjava te činjenice; Knjiga Postanka to ne čini. Kako si
zamišljate da vjera nudi najbolju procjenu tih stvarnosti ili da sugerira dublji,
milosrdan razlog sveznajućeg bića?
Naša vlastita tijela potvrđuju mušičavost i nesposobnost stvoritelja. Kao
embriji, imamo repove, škrge i cijeli kaput majmunskog krzna. Srećom, većina
nas izgubi te očaravajuće dodatke prije rođenja. Taj čudan slijed morfologije je
bez muke protumačen evolucijskim i genetičkim terminima, no potpuna je tajna
ukoliko smo proizvod inteligentnog dizajna. Muškarci imaju mokraćovod koji ide
ravno kroz prostatu. Prostata ima tendenciju povećanja tijekom života. U skladu s
tim, većina muškaraca iznad šezdeset godina može svjedočiti da u najmanju ruku
jedan dizajn na Božjoj zelenoj zemlji teško daje poželjan. Ženska zdjelica nije tako
inteligentno dizajnirana kao što bi mogla biti da pomogne u čudu rođenja. Zbog
toga svake godine stotine tisuća žena podnosi produženi i komplicirani porođaj
koji završava kao kila poznata kao porođajna fistula. Žene u svijetu u razvoju koje
pate od takvog stanja postaju nesposobne da zadrže mokraću i njihovi muževi ih
često napuštaju i protjerane su iz svojih zajednica. Populacijski fond Ujedinjenih
naroda procjenjuje da preko dva milijuna žena živi danas s fistulom9.
Primjeri neinteligentnog dizajna u prirodi su tako brojni da bi se cijela knjiga
mogla napisati jednostavno nabrajanjem. Ja ću sebi dopustiti samo još jedan
primjer. Ljudski dišni i probavni trakt dijele malu cijev uz ždrijelo. Samo u Sjedi-
njenim Državama taj „inteligentni" dizajn dopremi svake godine desetke tisuća
djece na hitnu pomoć. Nekoliko stotina se uguše. Mnogi drugi pate kasnije od
nepopravljive ozljede mozga. Kojem suosjećajnom razlogu to služi? Naravno,
mi si možemo zamisliti suosjećajni razlog: možda roditelji te djece trebaju dobiti
neku pouku: možda je Bog spremio posebnu nagradu na nebuza svako dijete koje
se uguši na bočici. Problem je, naravno, da su takva zamišljanja u skladu sa
svakim stanjem svijeta. Koja se strašna nezgoda ne može objasniti na taj način? I
zašto bismo trebali biti skloni misliti na taj način? Koliko je moralno misliti na taj
način?
9 9 Fistula se liječi jednostavnim kirurškim zahvatom - ne molitvom. Dok mnogi vjernici izgledaju uvjereni da
molitva može izliječiti mnoge bolesti (usprkos onome što pokazuju najbolja znanstvena istraživanja), čudno je da
se uvijek vjeruje da molitva pomaže za bolesti i ozljede koje se same iscjeljuju. Nitko, na primjer, nikada ne
očekuje da će amputiranom ponovno izrasti ud koji nedostaje. Zašto ne? Kod salamandera se to događa
rutinski, pretpostavljamo bez molitve. Ako Bog odgovara na molitve - ikada - zašto ne bi povremeno
iscijelio amputiranog? I zašto vjernici ne očekuju da molitva pomaže u takvim slučajevima? Postoji stra-
nica na Web-u posvećena istraživanju te misterije: www.whydoesgodhateamputees.com
Sam Harris – Pismo kršćanskoj naciji 29
Milijarde ljudi dijele vaše mišljenje da je stvoritelj svemira napisao (ili diktirao)
jednu od naših knjiga. Nažalost, mnogo je knjiga koje pretendiraju na božansko
autorstvo, i one stavljaju nepomirljive zahtjeve o tome kako moramo živjeti.
Konkurentne religijske doktrine raspršile su naš svijet u zasebne moralne
zajednice, i te podjele su postale neprestani izvor sukoba među ljudima.
Kao odgovor na to stanje, mnogi osjetljivi ljudi zagovaraju nešto poput vjerske
tolerancije. I dok je vjerska tolerancija sigurno bolja od vjerskih ratova,
tolerancija nije bez svojih problema. Naš strah od izazivanja vjerske mržnje učinio
nas je nevoljnima da kritiziramo ideje koje su rastući neprilagodljive i očito
smiješne. To nas je također obvezalo da lažemo sami sebi - ponovno i na najvišoj
razini rasprave - o spojivosti religije i znanstvene racionalnosti. Naše konkurentne
religijske dogme koče nastanak planetne civilizacije koja se može održati na životu.
Religijska vjera - vjera da postoji Bog kojemu je važno kako Ga se zove, vjera da će
se Isus vratiti na Zemlju, vjera da muslimanski patnici idu ravno u Raj - je na krivoj
strani rastućeg rata ideja.
Religija podiže lomače ljudskog sukoba mnogo više nego li što to plemenski
sukobi, rasizam ili politika uopće mogu, budući da je to jedini oblik unutar-
skupini/izvan-skupine razmišljanja koje stvara razliku medu ljudima u smislu
vječne nagrade ili kazne. Jedna od trajnih patologija ljudske kulture je namjera da
se podižu djeca da se boje i da demoniziraju ostala ljudska bića na temelju vjere.
Slijedom toga, vjera potiče nasilje na najmanje dva načina. Prvo, ljudi često
ubijaju druga ljudska bića, jer vjeruju da stvoritelj svemira to od njih očekuje.
Islamski terorizam je noviji primjer ponašanja te vrste. Drugo: daleko veći broj
ljudi dolazi u međusobni sukob, jer definiraju svoju moralnu zajednicu na
temelju religijske pripadnosti: muslimani se priklanjaju muslimanima, protestanti
protestantima, katolici katolicima. Ali licemjerje i mržnja koje dijele jednu
zajednicu od druge često su proizvod njihovih religijskih identiteta. Sukobi koji se
čine da su izbili zbog potpuno zemaljskih razloga, zbog toga su često duboko
ukorijenjeni u religiji. Borbe koje su zarazile Palestinu (Židovi protiv muslimana),
Balkan (pravoslavni Srbi protiv katoličkih Hrvata; pravoslavni Srbi protiv
bošnjačkih i albanskih muslimana); Sjeverna Irska (protestanti protiv katolika),
Kašmir (muslimani protiv hindusa), Sudan (muslimani protiv kršćana i animista)10,
Nigerija (muslimani protiv kršćana), Etiopija i Eritreja (muslimani protiv
kršćana), Obala Bjelokosti (muslimani protiv kršćana), Sri Lanka (Sinhaleze
budisti protiv Tamila hindusa), Filipini (muslimani protiv, kršćana), Iran i Irak
(muslimani šijiti protiv muslimana sunita) i Kavkaz (pravoslavni Rusi protiv
čečenskih muslimana; azerbejdžanski muslimani protiv katolika i pravoslavnih
10
Taj dugotrajni građanski rat razlikuje se od genocida koji se trenutno događa u Darfur regiji
Sudana.
Sam Harris – Pismo kršćanskoj naciji 30
11
Žene poučavaju da „obeščaščuju" svoje obitelji odbijanjem da uđu u dogovoreni brak, tražeći razvod, čineći
preljub, ili čak da budu silovane ili da stradaju od nekog drugog oblika seksualnog napada. Žene u tim situacijama
ponekad ubijaju očevi ili braće, ponekad uz suradnju drugih žena. Časno ubojstvo se, možda, najbolje
razumije kao kulturološki (prije nego religijski) fenomen, i nije jedinstven samo za muslimanski svijet. Običaj,
međutim, nalazi značajnu podršku pod islamom, uzimajući u obzir da religija eksplicitno gleda na žene kao na
vlasništvo muškaraca i nevjeru smatra smrtnim grijehom. Diljem muslimanskog svijeta, žena koja prijavi da je bila
silovana izlaže se opasnosti da bude umorena kao „preljubnica": ona je, na kraju krajeva, dopustila da ima spolni
odnos izvan braka.
Sam Harris – Pismo kršćanskoj naciji 31
ropstva u SAD-u 1775. sigurno je tratio vrijeme, i to tratio opasno. Analogija nije
savršena, ali je sugestivna. Ako ikada prerastemo našu religijsku zbunjenost, gledat
ćemo na ovo razdoblje ljudske povijesti s užasom i čuđenjem. Kako je moglo biti
moguće da ljudi vjeruju u takve stvari u 21. stoljeću? Kako se moglo dozvoliti da
se društvo tako rascjepka zbog ispraznog pojma Boga i Raja? Istina je, neka od
vaših najnjegovanijih vjerovanja su isto tako zbunjujuća kao i ona koja su poslala
posljednji brod robova za Ameriku čak 1859. (iste godine Darwin je objavio
Podrijetlo vrsta).
Jasno, vrijeme je da naučimo susretati se sa svojim emocionalnim potrebama,
i bez prihvaćanja nečega što je besmisleno. Moramo pronaći načine kako prizvati
moć rituala i označiti one promjene u svakom ljudskom životu koje zahtijevaju
temeljnu čvrstinu - rođenje, brak, smrt - a da ne lažemo sebi o prirodi
stvarnosti. Samo tada će običaj podizanja djece u uvjerenju da su kršćani,
muslimani ili Židovi biti jasno prepoznat kao smiješna bestidnost, kao što to i je. I
samo tada ćemo imati priliku iscjeljivanja najdubljih i najopasnijih lomova u
našem svijetu.
* * * *
Ovo PISM O je proizvod neuspjeha - neuspjeha mnogih sjajnih napada na religiju koji
su mu prethodili, neuspjeha naših škola da objave smrt Boga na način da to svaka
generacija može razumjeti, neuspjeha medija da kritiziraju jadna religijska uvjerenja naših
javnih ličnosti - neuspjeha velikih i malih u kojima je ustrajavalo skoro svako društvo na
Zemlji, prtljajući s Bogom i prezirući one koji prtljaju drukčije.
Nevjernici poput mene stoje pokraj vas, bez riječi pred muslimanskim teroristima koje
pjevuše smrt cijelim nacijama živih. Ali mi stojimo bez riječi također i zbog vas - zbog
vašeg nijekanja opipljive stvarnosti, zbog patnji koje stvarate služeći se svojim
religijskim mitovima, i zbog vaše privrženosti zamišljenom Bogu. Ovo pismo je izraz toga
čuđenja - i možda, male nade.
BILJEŠKA O AUTORU
SA M HARRI S je autor uspješnice New York Timesa Kraj vjere: religija, teror i
budućnost razuma te dobitnik 2005. PEN/Martha Albrand nagrade. Diplomirao
filozofiju na Stanfordu. Objavljuje u američkim dnevni- cima i časopisima. Živi u
SAD.