Saskia Sassen

Protugeogra∫je globalizacije

sadræaj

5 Teorijski i empirijski elementi u izuËavanju globalizacije

43 Repozicioniranje graanstva: emergentni subjekti i prostori politike

79 Ka sociologiji informacijske tehnologije

120 bibliogra∫ja
Saskia Sassen
Protugeogra∫je
globalizacije
Teorijski i empirijski
elementi u izuËavanju
globalizacije
 Osnovna namjera ovog izlaganja je doprinijeti elaboraciji
teorijskih i empirijskih elemenata za izuËavanje globaliza-
cije. »inim to usredotoËujuÊi se na tri pojedinaËne kom-
ponente moga rada od kojih svaka za sobom povlaËi
odreenu praksu istraæivanja i teoretiziranja.

-----

Mnoπtvo procesa koji Ëine ekonomsku globalizaciju

odvijaju se u i daju oblik odreenim strukturacijama
ekonomskoga, politiËkoga, kulturalnoga i subjektivno-
ga. Na takav naËin, nastaju nove temporalnosti i pros-
tornosti. Ove nove prostornosti i temporalnosti global-
noga ne nalaze se izvan nacionalnoga veÊ su djelomiËno
ukljuËene u njega te odatle iznose na vidjelo kompleks-
ne ukljuËenosti nacionalnoga. To je osobito stoga πto je,
prema mojem shvaÊanju, i sâmo globalno nepotpuno,
premda strateπko. Ono ne moæe (barem ne za sada) pot-
puno obuhvatiti Ëitavo proæivljeno iskustvo aktera ili
domena institucionalnih poredaka i kulturalnih forma-
cija, nego ostaje djelomiËno stanje. Zbog toga je ishod
ovih viπestrukih proæimanja nacionalnoga i globalnoga
preklapanje i interakcija prije negoli meusobno isklju-
Ëivanje. Razmjer ovog preklapanja i interakcije vjerojat-
no je jedna od odlika razdoblja u kojem æivimo.

5
 »injenica ovog preklapanja i interakcije temporal-
nosti i prostornosti, nacionalnoga i globalnoga, ima pos-
ljedice po istraæivanje i teorijski rad. VeÊina druπtvenih
znanosti insistira na implicitnoj ili eksplicitnoj pretpos-
tavci da je nacionalna dræava okvir i da predstavlja obje-
dinjenu prostorno-vremensku jedinicu. Povijest, svojim
veÊim dijelom, ne odgovara ovim predmnijavanim uvje-
tima, a Ëak i moderna nacionalna dræava ih ne uspijeva u
potpunosti udjeloviti. Odreene strukturacije globalnoga
danas joπ viπe podrivaju djelotvornost i korisnost ovih
dviju pretpostavki za sve πiru arenu socioloπke zbilje.

OdluËujuÊe konceptualno pitanje je pitanje analitiËke

konstrukcije dinamika preklapanja i interakcije unutar
globalnoga i nacionalnoga zasebno, te izmeu njih. Sva-
ko od njih, po mom sudu, predstavlja prostorno-vremen-
ski poredak sa znaËajnom unutarnjom diferencijacijom i
sve veÊom meusobnom isprepletenoπÊu. Ove unutarnje
razlike mogu se meusobno odnositi na kumulativan,
konΩiktan, neutralan ili disjunktivan naËin. Moj teorijski
i metodoloπki zadatak je detektirati/konstruirati socijal-
nu puninu i speci∫Ënost ovih razliËitih dimenzija. Zbog
kompleksnosti i speci∫Ënosti globalnoga i nacionalnoga,
njihova preklapanja i interakcije ona mogu proizvesti
neku vrstu graniËne zone gdje operacije moÊi i dominaci-
je postaju djelatne, ili, iz perspektive istraæivanja i teore-
tiziranja, analitiËko razmee koje ima svoje vlastite
speci∫Ënosti. Nadalje, s obzirom na povijesno konstruira-
no znaËenje nacionalnoga kao iskljuËivog, teorijski Êu

6
pokazati kako je jedan od uËinaka dinamika interakcije
globalnoga i nacionalnoga pojava zaËetnog i djelomiËnog
procesa denacionalizacije domena koje su nekoÊ bile kon-
struirane i doæivljavane kroz prizmu nacionalnoga.

»ini se da su ovi procesi do sada, teorijski i operativ-

no, favorizirali odreene teme i podruËja kao ona koja
su strateπka i sposobna rasvijetliti ta postavljena pitanja.
U domeni globalne ekonomije transnacionalne korpora-
cije, ∫nancijska træiπta i (barem u mojoj analizi) radnici
imigranti, predstavljaju podjednako paradigmatske teme
kao πto je to, na jednom viπem nivou kompleksnosti,
pitanje suvereniteta u kontekstu globalizacije. Mnoge
od tih tema i podruËja su veÊ prepoznate i konceptuali-
zirane u nekim drugim domenama (pr. appadurai
1996; palumbo-liu 1999).

Moje izlaganje se odnosi upravo na ove teme. Osobito

Êu se fokusirati na neke analitiËke postupke koje su, po
mom shvaÊanju, korisni, moæda Ëak i nuæni kako bi se
opisala dinamika preklapanja i interakcije unutar i izme-
u nacionalnoga i globalnoga. Ovim pitanjima pristupam
s glediπta globalnoga, buduÊi mi je ono poznato iz pret-
hodnih istraæivanja. U nastojanju da razvijem instrumen-
te teorijskog razmatranja i empirijske odrednice globali-
zacije fokusirati Êu se na tri pojedinaËna elementa. Empi-
rijske pojave svakog od tih elemenata dopuπtaju detaljno
izuËavanje i razliËite tehnike istraæivanja, ukljuËujuÊi
osobito mnogobrojne tehnike koje su razvili antropolozi.

7
 U prvom odjeljku razmatram pitanje centralnosti
mjesta za mnogostruke krugove koji konstituiraju eko-
nomsku globalizaciju. Globalni ekonomski sistem poi-
mam kao djelomiËno uklopljen u speci∫Ëne tipove mjes-
ta i djelomiËno konstituiran kroz visoko specijalizirane
transnacionalne krugove. Drugi odjeljak razmatra neka
od ovih pitanja fokusirajuÊi se na mikro-okruæenja s glo-
balnim dometom i na njihove implikacije po naπe shva-
Êanje lokalnog. Ova mikro-okruæenja mogu biti orijenti-
rana prema drugim takvim mikro-okruæenjima locira-
nim daleko od njih, Ëime se destabilizira pojam kontek-
sta koji je Ëesto u sprezi s pojmom lokalnoga te poima-
nje da je ∫ziËka bliskost jedan od atributa ili obiljeæja
lokalnoga. TreÊi odjeljak razmatra nacionalno onakvim
kako se javlja u nacionalnim dræavama i posljedice dje-
lomiËne uklopljenosti globalnoga u nacionalnom opisa-
ne u prva dva odjeljka. Jedna je interpretacija ishoda
djelomiËna denacionalizacija onoga πto je tijekom pro-
teklog stoljeÊa i duæe konstruirano kao “nacionalni” (u
smislu nacionalne dræave, ne nacije) teritoriji i “nacio-
nalne” institucionalne domene.

Mjesto u globalnoj i digitalnoj ekonomiji

Jedna je od tema vodilja u veÊini mojih radova o glo-

balizaciji da je mjesto centralno za mnogostruke kru-
gove kroz koje je konstituirana ekonomska globalizaci-
ja. Jedan od strateπkih tipova mjesta za te procese, na
koji Êu se i ja ovdje fokusirati, jest grad. UkljuËivanje

8
gradova u analizu ekonomske globalizacije nije bez kon-
ceptualnih posljedica. Ekonomska globalizacija je dosa-
da uglavnom bila konceptualizirana u terminima dual-
nosti nacionalno-globalno, gdje globalno prevladava na
raËun nacionalnoga, te u terminima internacionalizaci-
je kapitala i, sukladno, samo gornjih krugova kapitala.
Uvoenje grada u analizu ekonomske globalizacije mi
omoguÊuje da rekonceptualiziram procese ekonomske
globalizacije kao konkretne ekonomske komplekse loci-
rane na odreenim mjestima. Fokusiranje na gradove
rastavlja nacionalnu dræavu na mnoπtvo subnacionalnih
komponenti, od kojih su neke dubokoseæno vezane uz
globalnu ekonomiju a neke ne. Ono takoer ukazuje na
opadanje vaænosti nacionalne ekonomije kao jedinstve-
ne kategorije u globalnoj ekonomiji. Iako se dobrim di-
jelom radilo o jedinstvenoj kategoriji koju je u velikom
dijelu konstituirao politiËki diskurs i politiËki programi,
to je u posljednjih petnaest godina sve manje sluËaj.

Zaπto je vaæno reetablirati mjesto u analizi globalne

ekonomije, osobito mjesto kakvo konstituiraju veliki
gradovi? Zato πto nam ono omoguÊuje uvid u mnogos-
trukost ekonomija i kultura rada u koje je globalna in-
formacijska ekonomija uklopljena. To nam takoer
omoguÊuje da pokaæemo konkretne, lokalizirane pro-
cese kroz koje se globalizacija odvija i da ustanovimo
kako je multikulturalizam u velikim gradovima podjed-
nako dio globalizacije kao πto su to i meunarodne
∫nancije. Naposljetku, fokusiranje na gradove nam

9
omoguÊuje da speci∫ciramo geogra∫ju strateπkih mjes-
ta na globalnoj razini, mjesta povezanih dinamikama
ekonomske globalizacije. Ovo nazivam novom geogra∫-
jom centralnosti, i jedno od pitanja koje ona raa je
predstavlja li ova nova transnacionalna geogra∫ja tako-
er i prostor za formiranje novih tipova transnacional-
nih politiËkih, socijalnih, kulturalnih, subjektivnih di-
namika. Utoliko πto mi ova ekonomska analiza global-
nog grada pokazuje πiroki raspon poslova i kultura rada
koji su dio globalne ekonomije premda ih se tipiËno ne
odreuje kao takve, ona mi omoguÊuje i da istraæim mo-
guÊnost tih novih formacija.

materijalne prakse globalizacije

PrevladavajuÊe tumaËenje ekonomske globalizacije

smatram narativom ispraænjivanja (Sassen 1998.: pogl.
1) - smislu da svi kljuËni koncepti - globalizacija, infor-
macijska ekonomija i telematika - sugeriraju da mjesto
viπe nije bitno i da je jedini bitan tip radnika
visokoobrazovani profesionalac. To je tumaËenje koji
preferira moguÊnost globalne transmisije nad materijal-
nom infrastrukturom koja tu transmisiju Ëini mo-
guÊom, informacijske izlazne proizvode nad radnicima,
od specijalista do sekretarica, koji proizvode te izlazne
proizvode; i novu transnacionalnu korporacijsku kultu-
ru nad mnoπtvom kultura rada, ukljuËujuÊi i imigrant-
skih kultura, unutar kojih se odvijaju mnogi od “dru-
gih” poslova globalne informacijske ekonomije.

10
Ukratko, dominantni narativ se bavi gornjim krugovima
kapitala; osobito hipermobilnoπÊu kapitala, a ne neËim
πto je vezano za mjesto.

Jaki trendovi prema prostornoj rasprπenosti ekonom-

skih aktivnosti na metropolitanskom, nacionalnom i
globalnom nivou svakako se odvijaju, no oni predstav-
ljaju samo pola onoga πto se dogaa. Usporedo s iscrpno
opisivanom prostornom rasprπenoπÊu ekonomskih ak-
tivnosti, javljaju se nove forme teritorijalne centralizaci-
je najviπih slojeva upravljanja i procesa nadzora. Nacio-
nalna i globalna træiπta kao i globalno integrirane pos-
lovne operacije zahtijevaju srediπnja poslovna sjediπta
gdje se provodi posao globalizacije. Nadalje, informacij-
ska industrija zahtjeva ogromnu ∫ziËku infrastrukturu
koja sadræi strateπke Ëvorove s hiperkoncentracijom
resursa. Napokon, Ëak i najnaprednije informacijske
industrije imaju proizvodni proces, tj. kompleks radni-
ka, strojeva i zgrada koji su puno viπe vezani za mjesto
nego πto se dade naslutiti iz predodæbe informacijskih
izlaznih proizvoda.

Centralizirani nadzor i upravljanje nad geografski

rasprπenim poljem ekonomskih procesa ne javlja se
neizbjeæno kao dio “svjetskog sistema”. On zahtjeva
proizvodnju ogromnog raspona visoko specijaliziranih
usluga, telekomunikacijske infrastrukture i industrij-
skih usluga. To je odluËujuÊe za vrednovanje vodeÊih
komponenata kapitala danas. Fokusiranje na mjesto i

11
proizvodnju premjeπta fokus od moÊi velikih korporacija
nad vladama i ekonomijama na raspon aktivnosti i orga-
nizacijskih ureenja potrebnih za uspostavljanje i odræa-
vanje globalne mreæe tvornica, usluænih djelatnosti i tr-
æiπta; to su sve procesi koji su samo dijelom obuhvaÊeni
aktivnostima transnacionalnih korporacija i banaka.

Jedna od centralnih interesa u mojem radu bio je

promatrati gradove kao mjesta proizvodnje vodeÊih in-
dustrija usluænih djelatnosti naπeg vremena, i prema
tome prikazati infrastrukturu aktivnosti, tvrtki i poslo-
va nuænih za funkcioniranje napredne korporacijske
ekonomije. Æelim se fokusirati na praksu globalne kon-
trole - na posao produkcije i reprodukcije organizacije i
upravljanja globalnim sistemom proizvodnje i global-
nim ∫nancijskim træiπtem - u uvjetima njihove ekonom-
ske koncentracije. To mi omoguÊuje da se fokusiram na
infrastrukturu poslova ukljuËenih u ovu produkciju,
ukljuËujuÊi slabo plaÊene, nestruËne manualne poslove
na koje se uobiËajeno ne gleda kao na dijelove napred-
nog globaliziranog sektora.

Globalni gradovi su centri za opsluæivanje i ∫nancira-

nje meunarodne trgovine, ulaganja i srediπnjih uprav-
nih procesa. To znaËi da je mnogostrukost specijalizira-
nih djelatnosti prisutnih u globalnim gradovima kljuË-
na u vrednovanju, πtoviπe precjenjivanju vodeÊih sekto-
ra kapitala danas. I u tom smislu oni su strateπka mjesta
proizvodnje za vodeÊe ekonomske sektore danaπnjice.

12
Ova funkcija se odraæava u usponu ovih aktivnosti u nji-
hovim ekonomijama. Drugdje (2000: pogl. 5) sam usta-
novila kako za prijelaz na usluæne djelatnosti nije speci-
∫Ëan samo rast usluænih poslova, nego, πto je najvaæni-
je, sve veÊi intenzitet usluænih djelatnosti u organizaciji
naprednih ekonomija: tvrtke u svim industrijama, od
rudarstva do veleprodaje kupuju viπe raËunovodstvenih,
pravnih, reklamnih, ∫nancijskih, ekonomsko prognos-
tiËkih usluga nego πto je to bio sluËaj prije dvadeset go-
dina. Bilo na globalnom ili regionalnom nivou, gradovi
su prikladna i Ëesto najbolja mjesta za proizvodnju tak-
vih, specijaliziranih, usluga. Ubrzani rast i disproporcio-
nalna koncentracija takvih usluænih djelatnosti u grado-
vima signalizira da se gradovi ponovno javljaju kao vaæ-
na mjesta proizvodnje nakon πto su tu ulogu izgubili u
razdoblju kada je masovna proizvodnja predstavljala
dominantan sektor ekonomije.

Izrazito visoke gustoÊe u centralnim dijelovima ovih

gradova prostorni su izraz ove logike. ©iroko prihvaÊeno
shvaÊanje da je aglomeracija postala zastarjela, buduÊi
da bi globalni telekomunikacijski napredak trebao omo-
guÊiti maksimalnu rasprπenost, samo je djelomiËno toË-
no. Moja je tvrdnja da se upravo zbog teritorijalne ras-
prπenosti potpomognute telekomunikacijskim napret-
kom ta aglomeracija neizmjerno proπirila. To nije puki
nastavak starih obrazaca aglomeracije, nego, moæe se
ustvrditi, nova logika aglomeracije. Informacijske
tehnologije su joπ jedan faktor koji doprinosi novoj logi-

13
ci aglomeracije. One omoguÊuju geografsku rasprπenost
i istodobnu integraciju mnogih aktivnosti, no posebni
uvjeti pod kojima su takvi resursi na raspolaganju pro-
uzroËili su centralizaciju najnaprednijih korisnika u
najnaprednijim telekomunikacijskim centrima
(castells 1996; graham 2000).

Fokusiranje na rad iza komandnih funkcija, na stvarni

proizvodni proces u ∫nancijskom kompleksu i kompleksu
usluænih djelatnosti, i na globalna træiπta, ima za poslje-
dicu da ukljuËuje u razmatranje materijalne resurse na
koje se oslanja globalizacija kao i cjelokupnu infrastruktu-
ru poslova za koje se obiËno ne smatra da pripadaju korpo-
racijskom sektoru ekonomije. Tu se javlja ekonomska
kon∫guracija koja se uvelike razlikuje od one koju pred-
laæe koncept informacijske ekonomije. Mi izlaæemo mater-
ijalne uvjete, mjesta proizvodnje, i vezanost za mjesto koji
su takoer dio globalizacije i informacijske ekonomije.

Izlaæemo takoer πiroki raspon tipova tvrtki, tipova

radnika, tipova radnih kultura, tipova stambenih
miljea, koji su takoer dio procesa globalizacije iako
nikada nisu bili odreeni, prepoznati ili predstavljani
kao takvi. A niti su vrednovani kao takvi. U tom smislu,
nova urbana ekonomija je vrlo problematiËna. To je
moæda najoËitije u globalnim gradovima i njihovim re-
gionalnim pandanima. To pokreÊe Ëitav niz novih di-
namika nejednakosti (sassen 2000: pogl. 8 i 9). Novi
sektori rasta - specijalizirane usluæne djelatnosti i ∫nan-

14
 cije - imaju sposobnost stvaranja pro∫ta koja je daleko
superiornija od sposobnosti tradicionalnijih ekonom-
skih sektora, koji jesu nuæni za funkcioniranje urbane
ekonomije i dnevnih potreba stanovnika no Ëiji je op-
stanak ugroæen u situaciji u kojoj ∫nancije i specijal-
izirane usluæne djelatnosti ostvaruju superpro∫t.01

nove geogra∫je centralnosti i marginalnosti

Uvijek je postojala velika razlika u sposobnosti stva-

ranja pro∫ta u razliËitim sektorima ekonomije. No ono
Ëemu smo danas svjedoci drugaËijeg
01 Takoer sam pokuπala je razmjera i uzrokuje goleme pore-
pokazati kako su ove meÊaje u djelovanju razliËitih træiπ-
nove nejednakosti u ta, u rasponu od stanovanja do rada.
sposobnostima za ost-
varivanje pro∫ta pojed- To se moæe vidjeti, primjerice, u pov-
inih ekonomskih sekto- laËenju mnogih poduzetnika nekret-
ra, sposobnosti doma- ninama sa stambenog træiπta za ku-
Êinstava za ostvarivanje
prihoda i cijene u napre- Êanstva s niskim ili srednjim priho-
dujuÊim i nazadujuÊim dima zbog rastuÊe potraænje za sta-
træiπtima doprinijele novanjem novih visoko plaÊenih
formiranju neformalnih
ekonomija u velikim profesionalaca i moguÊnosti napu-
gradovima visoko razvi- havanja cijena za tu stambenu
jenih zemalja. Ove ne- ponudu.
formalne ekonomije
manevriraju izmeu
ovih novih ekonomskih Ono sa Ëime smo ovdje suoËeni
trendova i regulativnih dinamika je vrednovanja koja je uve-
okvira koji su stvoreni
kao odgovor na starije like poveÊala udaljenost izmeu ci-
ekonomske uvjete. jenjenih, πtoviπe precijenjenih, sek-

15
tora ekonomije i obescijenjenih sektora, Ëak i kad su ovi
posljednji dio vodeÊih globalnih industrija. To obescje-
njivanje sve veÊih sektora ekonomije uklopljeno je u
masovnu demografsku tranziciju prema poveÊanoj zas-
tupljenosti æena, afro-amerikanaca i imigranata iz
treÊeg svijeta u urbanoj radnoj snazi.

Ovdje zamjeÊujemo zanimljivu korespondenciju iz-

meu velikih koncentracija korporacijske moÊi i ogrom-
nih koncentracija “drugih”. Veliki gradovi, u visoko raz-
vijenim zemljama, podruËja su u kojima mnogi procesi
globalizacije poprimaju konkretne, lokalizirane forme.
Fokusiranje na gradove omoguÊuje nam, k tome, da za-
hvatimo ne samo viπe, nego i niæe tokove globalizacije.
Te lokalizirane forme, dobrim dijelom, i jesu ono πto
globalizacija zaista jest. Na gradove takoer moæemo
gledati kao na mjesta protuslovlja internacionalizacije
kapitala. Nadalje, uzmemo li u obzir da se u velikim
gradovima nalazi i veliki dio obespravljene populacije -
imigranti u Evropi i Sjedinjenim Dræavama, afro-ameri-
kanci i latino-amerikanci u Sjedinjenim Dræavama -
onda postaje oËigledno da su gradovi postali strateπka
podruËja za Ëitav niz konΩikata i protuslovlja.

Globalna ekonomija se materijalizira u mreæi stra-

teπkih mjesta rasprostranjenih πirom svijeta, meu koji-
ma su najviπe pozicionirani veliki poslovni i ∫nancijski
centri. Ovu globalnu mreæu moæemo shvatiti kao mreæu
koja oblikuje novu ekonomsku geogra∫ju centralnosti

16
koja presijeca nacionalne granice i staru podjelu Sjever-
Jug. Ona ukazuje na pojavu jedne paralelne politiËke
geogra∫je, transnacionalnog prostora za formiranje
novih zahtjeva globalnog kapitala.

Ova nova ekonomska geogra∫ja centralnosti jednim

svojim dijelom reproducira postojeÊe nejednakosti, no
takoer je i rezultat dinamike speci∫Ëne za danaπnje
oblike ekonomskog rasta. Ona poprima mnoge oblike i
djeluje na mnogim podruËjima, od distribucije teleko-
munikacijskih sredstava do strukture ekonomije i zapo-
πljavanja. Globalni gradovi postali su podruËja neograni-
Ëene koncentracije ekonomske moÊi i komandni centri
globalne ekonomije, dok su gradovi koji su nekada bili
veliki tvorniËki centri pretrpjeli ogromno nazadovanje.

NajmoÊnija od ovih novih geogra∫ja centralnosti na

inter-urbanom nivou povezuje velike meunarodne ∫-
nancijske i poslovne centre poput New Yorka, Londona,
Tokya, Pariza, Frankfurta, Züricha, Amsterdama, Los
Angelesa, Sydneya, Hong Konga i drugih. No ova nova
geogra∫ja ukljuËuje i gradove poput Sao Paola, Buenos
Airesa, Bangkoka, Taipeia i Mexico Citya. Intenzitet
transakcija izmeu ovih gradova, osobito kroz ∫nancijs-
ka træiπta, transakcije i usluæne djelatnosti, te investici-
je, bitno se poveÊao kao i razmjeri o kojima je rijeË. Isto-
vremeno je doπlo do velikih nejednakosti u koncentraci-
ji strateπkih resursa i aktivnosti izmeu ovih i drugih
gradova u istoj dræavi.

17
 Izrazita orijentacija na svjetska træiπta koja je oËita u
ovim gradovima nameÊe pitanja o njihovoj povezanosti s
njihovim nacionalnim dræavama, regijama te πirim eko-
nomskim i druπtvenim strukturama u takvim gradovima.
Gradovi su tradicionalno bili duboko uklopljeni u ekono-
mije svojih regija; πtoviπe, Ëesto su i odraæavali neke kara-
kteristike regije, πto je uglavnom joπ uvijek sluËaj. No gra-
dovi koji predstavljaju strateπka mjesta globalne ekonom-
ije teæe odvajanju od vlastite regije, πto je u suprotnosti s
temeljnom propozicijom tradicionalnog znanstvenog
shvaÊanja urbanih sistema, naime, da ovi sistemi unapre-
uju teritorijalnu integraciju regionalnih i nacionalnih
ekonomija. Uz te nove globalne i regionalne hijerarhije
gradova nalazi se golemo podruËje koje moramo speci-
∫cirati ili iznova speci∫cirati teorijski i empirijski.

No i unutar velikih gradova nailazimo na novu geo-

gra∫ju centralnosti i marginalnosti. U centre gradova i
metropolitanskih poslovnih centara ulaze velike investi-
cije u nekretninama i telekomunikacijama dok siromaπ-
niji dijelovi grada oskudijevaju u resursima. Primanja
visoko obrazovanih radnika se iznimno poveÊavaju dok
se ona nisko i srednje struËnih radnika smanjuju. Finan-
cijske usluæne djelatnosti ostvaruju superpro∫te dok in-
dustrijske usluæne djelatnosti jedva preæivljavaju. Ti su
trendovi, uz razliËite nivoe intenziteta, oËiti u sve veÊem
broju velikih gradova razvijenog svijeta i sve viπe u nekim
zemljama u razvoju integriranim u globalni ekonomski
sistem.

18
 nova transnacionalna politika mjesta

Osobito sam zainteresirana za moguÊnost nove poli-

tike tradicionalno obespravljenih aktera koji djeluju u
ovoj novoj transnacionalnoj geogra∫ji. Politike koja sto-
ji na raskrπÊu izmeu ekonomskog sudjelovanja u glo-
balnoj ekonomiji i politika obespravljenih, koja bi, u
tom smislu, dodala joπ jednu ekonomsku dimenziju,
osobito putem onih koji obnaπaju druge poslove u glo-
balnoj ekonomiji - od tvorniËkih radnika u slobodnim
trgovinskim zonama do ËistaËa na Wall Streetu.

Centralnost mjesta u kontekstu globalnih procesa

otvara transnacionalne ekonomske i politiËke moguÊ-
nosti u formiranju novih zahtjeva i, sukladno, u konstitu-
iranju prava, pogotovu prava na mjesto, i, u krajnjem
sluËaju, u konstituiranja “graanstva”. Grad se javlja kao
mjesto za iznoπenje novih zahtjeva: od strane globalnog
kapitala koji koristi grad kao “organizacijsku robu”, ali
takoer i od strane obespravljenih dijelova urbane popu-
lacije koja je Ëesto podjednako internacionalizirano pris-
utna u velikim gradovima kao i kapital. Denacionaliza-
cija urbanog prostora i formiranje novih zahtjeva koji
imaju teæiπte u transnacionalnim akterima i koji ukljuËu-
ju sporenje, nameÊu pitanje “»iji je grad?”.

Ovo smatram svojevrsnim politiËkim otvaranjem

moguÊnosti koje sadræi sposobnost da ujedinjuje preko
nacionalnih granica i zaoπtrava konΩikte unutar njih.

19
Globalni kapital i nova imigrantska radna snaga dvije su
velike instance transnacionaliziranih kategorija koje ima-
ju ujedinjujuÊa svojstva unutar sebe, a meusobno se
osporavaju unutar globalnih gradova. Globalni gradovi
mjesta su za precjenjivanje korporacijskog kapitala i
obescjenjivanje obespravljenih radnika. VodeÊi sektori
korporacijskog kapitala danas su globalni po svome dje-
lovanju i organizaciji. Mnoπtvo obespravljenih radnika u
globalnim gradovima su æene, imigranti, ljudi druge boje
koæe. I jedni i drugi nalaze u globalnom gradu strateπko
mjesto njihovog ekonomskog i politiËkog djelovanja.

Postoji li transnacionalna politika koja je uklopljena

u centralnost mjesta i u novu geogra∫ju strateπkih mjes-
ta kao πto je svjetska mreæa globalnih gradova? To je
geogra∫ja koja presijeca dræavne granice i stare podjele
Sjever-Jug. Imigracija je, primjerice, jedan od velikih
procesa kroz koje se konstituira nova transnacionalna
politiËka ekonomija koja je veÊim dijelom uklopljena u
velike gradove buduÊi je veÊina imigranata, bilo u Sjed-
injenim Dræavama, Japanu ili Zapadnoj Evropi, koncen-
trirana u velikim gradovima. To je, po mojem shvaÊan-
ju, jedan od konstitutivnih procesa globalizacije danas,
iako kao takav nije prepoznat niti je zastupljen u uvri-
jeæenom poimanju globalne ekonomije.

Ukratko. Svoju interpretaciju nove politike omoguÊe-

ne globalizacijom temeljim na detaljnom razumijevanju
ekonomske strukture globalizacije, te posebno na cen-

20
tralnosti mjesta u kontekstu u kojem je mjesto shvaÊeno
kao neutralizirano raspoloæivim kapacitetima globalne
komunikacije i nadzora. Smatram da je vaæno analizirati
ekonomsku strukturu globalizacije kako bi se dokuËilo
moæe li nova transnacionalna politika biti uspostavljena
oko nove transnacionalne ekonomske geogra∫je. Drugo,
smatram kako nam analiza ekonomske strukture mjesta
u globalnoj ekonomiji omoguÊuje da ukaæemo na nekor-
poracijske komponente ekonomske globalizacije i da ispi-
tamo moguÊnost novog tipa transnacionalne politike.

Smjeπtene materijalnosti i globalni domet

Iako vodeÊi ekonomski sektori dnaπnjice funkcioniraju

u elektronskom prostoru, ipak postoji odreena vrsta ma-
terijalnosti koja je osnova tih vodeÊih ekonomskih sektora.
»ak i najdigitaliziraniji, najglobaliziraniji i najdematerija-
liziraniji sektori, poput globalnih ∫nancija, na nekoj toËci
svog procesa prelaze u prostor. Kada se to dogaa, onda se
to dogaa u ogromnim koncentracijama izrazito materi-
jalnih struktura. Njihove djelatnosti se odvijaju kako u
∫ziËkom tako i u digitalnom prostoru i iziskuju materijal-
ne i digitalne strukture s vrlo speci∫Ënim zahtjevima - po-
trebom da se zadovolji Ëinjenicu da su djelatnosti tvrtke
istovremeno dijelom deteritorijalizirane i dijelom izrazito
teritorijalizirane, da obuhvaÊaju Ëitavu zemaljsku kuglu i
da su izrazito koncentrirane na vrlo odreenim mjestima.
To stvara strateπku geogra∫ju koja presijeca granice i pros-
tore, a ipak je smjeπtena u odreenim gradovima.

21
 Iz te kon∫guracije izlaze na vidjelo tri pitanja lokal-
nosti i konteksta. Jedno je pitanje osobitog tipa subeko-
nomije o kojoj je ovdje rijeË: iznutra umreæena, dijelom
digitalna, uglavnom orijentirana na globalna træiπta a
ipak velikim dijelom djelatna iz brojnih premda speci-
∫Ënih mjesta diljem svijeta. Drugo je nejasnije i moæda -
iako ja to tako ne mislim - Ëisto teorijsko pitanje koje se
odnosi na presjeciπte izmeu ∫ziËkog i digitalnog pros-
tora unutar kojeg tvrtka ili, opÊenitije, ova subekonomi-
ja djeluje. Nastojim razumjeti ovo presjeciπte ne kao
crtu koja dijeli dva razliËita entiteta koja se meusobno
iskljuËuju, veÊ kao graniËnu zonu sa svojim vlastitim
speci∫Ënim svojstvima. TreÊe je pitanje kontekstualnos-
ti - u onom lokalnom, u onom smjeπtenom, u onom gra-
niËeÊem. »ini se da osobiti karakter ovih umreæenih
subekonomija (koje su dijelom Ëvrsto smjeπtene na odre-
enim lokalitetima a dijelom deteritorijalizirane i dje-
latne u globalnim digitalnim razmjerima) rastvara pos-
tojeÊe pojmove konteksta, odnosa s okruæenjem (bilo
druπtvenim, vizualnim, djelatnim ili retoriËkim).

umreæena subekonomija

Ovaj sektor dobrim dijelom Ëini veliki broj relativno

malih, visoko specijaliziranih tvrtki. Iako neke tvrtke
koje se bave ∫nancijskim uslugama, osobito nakon ne-
davnih spajanja razliËitih tvrtki, mogu mobilizirati
enormne koliËine kapitala i upravljati enormnom imo-
vinom, one su male tvrtke u smislu zaposlenika i stvar-

22
 nog ∫ziËkog prostora kojeg zauzimaju u usporedbi s ve-
likim tvorniËkim tvrtkama koje, bez obzira na razinu
automatizacije proizvodnog procesa, imaju znatno veÊi
radni intenzitet i iziskuju veliku koliËinu ∫ziËkog pros-
tora. Drugo, specijalizirane usluæne tvrtke trebaju i ima-
ju korist od ∫ziËke blizine srodnih specijaliziranih tvrt-
ki - ∫nancijskih usluga, pravnih usluga, raËunovodstva,
ekonomskih predvianja, kreditnog rejtinga i drugih
savjetodavnih usluga, kompjuterskih struËnjaka, odno-
sa s javnoπÊu, i joπ mnoπtva razliËitih tipova ekspertize u
mnoπtvu razliËitih podruËja. Proizvodnja nekog ∫nancij-
skog instrumenta zahtjeva mnoπtvo visoko specijalizira-
nih unosa od mnoπtva razliËitih tvrtki.

FiziËka se blizina pokazuje kao prednost utoliko πto

je vrijeme od najveÊe vaænosti, a kompleksnost je takva
da su izravne transakcije Ëesto e∫kasnije i jeftinije od
telekomunikacija (jer bi bio potreban enorman band-
with i joπ uvijek ne bi pokrio Ëitavo polje komunikacij-
skih Ëinova - a preËica kojom se ogromna koliËina infor-
macije moæe razmijeniti meu ljudima je direktan sus-
ret). Ali, u isto vrijeme, ovaj umreæeni sektor ima global-
ne razmjene i sigurno je da jednim
02 Ovim pitanjem, osobito svojim dijelom funkcionira u digi-
buduÊnoπÊu ∫nancij-
skih centara s obzirom talnom prostoru, tako da je takoer
na elektronsku trgovinu umreæen i na deteritorijaliziran na-
i nove strateπke saveze Ëin koji ne zahtjeva ∫ziËku blizinu.02
velikih ∫nancijskih cen-
tara bavim se u Sassen
2000: pogl. 7.

23
 presjeciπte stvarnog i digitalnog prostora

U toj subekonomiji oËituje se nova topogra∫ja jedne

ekonomske aktivnosti koja se kreÊe izmeu stvarnog i
digitalnog prostora. Joπ ne postoje potpuno virtualizirane
tvrtke ili ekonomski sektori. »ak i ∫nancije - najdigitalizi-
ranija, najdematerijaliziranija i najglobaliziranija od svi-
ju djelatnosti - sadræi topogra∫ju koja se kreÊe izmeu
stvarnog i digitalnog prostora.03 U
03 Drugi pristup tim pita-
njima susreÊemo na razliËitim razmjerima i u razliËitim
Aspen Roundtable on tipovima sektora i tvrtki, zadaÊe tvrt-
Electronic Commerce ke sada su raspodijeljene preko ove
[Aspenski okrugli stol o
elektronskoj trgovini] dvije vrste prostora; nadalje, postoje-
(Aspen, Colorado, SAD), Êe kon∫guracije podloæne su znaËaj-
godiπnjem dogaanju nim transformacijama kompjuterizi-
koje okuplja izvrπne
direktore vodeÊih soft- ranjem i standardiziranjem zadaÊa,
verskih i hardverskih daljnjom globalizacijom træiπta, itd.
tvrtki kao i kljuËne ula- OpÊenitije, telematika i globalizacija
gatelje kapitala u taj
sektor. OpÊi dojam ovih se javljaju kao temeljne sile koje pre-
insajdera je da elektron- obraæavaju organizaciju ekonomskog
ski medij ima znaËajna prostora. To preobraæavanje seæe od
ograniËenja i da on neÊe
zamijeniti druge tipove prostorne virtualizacije sve veÊeg
træiπta. Vidi The Global broja ekonomskih djelatnosti do re-
Advance of Electronic Co- kon∫guracije geogra∫je izgraenog
mmerce. Reinventing Mar-
kets, Management and okruæenja ekonomske djelatnosti.
National Sovereignity. Bilo u elektronskom prostoru ili u
Washington, D.C.: The geogra∫ji izgraenog okruæenja, ovo
Aspen Institute, Com-
municatioins and Soci- preobraæavnje ukljuËuje organizacij-
ety Program, 1998. ske i strukturalne promjene.

24
 Postavlja se pitanje vrijedi li promiπljati i istraæivati
presjeciπte ove dvije vrste prostora u topogra∫ji djelat-
nosti neke tvrtke ili neke dinamike. O ovom se presjeciπ-
tu, moæda ne sluteÊi, razmiπlja kao o crti koja razdvaja
dvije zone koje se meusobno iskljuËuju. Predloæila bih
proπirivanje te crte u “analitiËko razmee” koje iziskuje
vlastito empirijsko odreivanje i teoretiziranje i sadræi
vlastitu sposobnost oblikovanja praksi i organizacijskih
oblika. Prostor kompjuterskog ekrana, koji moæemo sh-
vatiti kao jednu verziju ovog presjeciπta, nije dovoljan
ili, u najboljem sluËaju, predstavlja samo djelomiËan
prikaz ovog presjeciπta.04

Priznajem, opsjednuta sam pitanjem presjeciπta, no

s njegovom razradom nisam daleko odmakla. Ono je za
mene oprimjerenje obuhvatnijeg stanja koje prevladava
u druπtvenim znanostima: crta razgraniËenja kao nepro-
blematizirani naËin povezivanja/razdvajanja dviju razli-
Ëitih zona (o kojim god zonama da se radi - konceptualn-
im, teorijskim, analitiËkim, empirijskim, zonama smis-
la, prakse). Koji se postupci uvode, a koji uklanjaju uvo-
enjem te crte tamo? Lako je moguÊe da su to analitiËki
postupci koji su vezani uz tip posla kojim se ja bavim, a
gotovo i da nemaju znaËenja za dru-
04 Rad Johna Seelya Brow- ge tipove i predmete istraæivanja.
na (Xerox Parc) o pros- Oni svakako nisu predmet konven-
toru ekrana jedno je od cionalnog druπtveno-znanstvenog
najso∫sticiranijih i od
onih koji najviπe obeÊa- miπljenja.
vaju.

25
 πto konstekstualnost znaËi u ovom okruæenju?

Umreæena subekonomija koja jednim svojim dije-

lom djeluje u stvarnom prostoru a drugim u globalno
obuhvatnom digitalnom prostoru ne moæe se jednostav-
no kontekstualizirati u terminima njenog okruæenja. A
ne mogu se ni pojedinaËne tvrtke. Ta subekonomija je
istodobno orijentirana na sebe i na globalno. Intenzitet
transakcija unutar nje je takav da zasjenjuje svako raz-
matranje πireg lokaliteta ili regije unutar koje egzistira.
Na drugom, veÊem razmjeru na kojem prouËavam
globalne gradove doπla sam do zakljuËka da se ti
gradovi viπe orijentiraju ka globalnim træiπtima nego
prema svojim zaleima, πto opovrgava kljuËnu postavku
literature o urbanim sistemima, postavku da gradovi i
urbani sistemi integriraju i oblikuju nacionalni teritor-
ij. Gradovi su moæda imali tu ulogu u periodu tijekom
kojega su masovna proizvodnja i masovna potroπnja bile
dominantan pogon rasta razvijenih ekonomija, koje su
napredovale ovisno o sposobnosti ekonomske i politiËke
organizacije na nacionalnom nivou.

No danas, zbog uspona digitaliziranih, globalizira-

nih sektora poput ∫nancija, to viπe nije sluËaj. Veze s
drugim zonama i sektorima u njegovom “kontekstu”
posebne su vrste - one koje spajaju svjetove koje smatra-
mo radikalno razliËitima. Primjerice, neformalna eko-
nomija u nekolicini imigrantskih zajednica u New Yor-
ku osigurava nisko plaÊene radnike za “druge” poslove

26
na Wall Streetu, srediπtu globalnih ∫nancija. Ista stvar
se deπava u Parizu, Londonu, Frankfurtu, Zürichu. Me-
utim, te druge zone i te druge radnike ne smatra se
dijelom konteksta, lokaliteta umreæene subekonomije o
kojoj je ovdje rijeË, iako to oni po mom shvaÊanju jesu.
S druge strane, neposredno ∫ziËko okruæenje ∫nancij-
skog poslovnog srediπta moæe biti obiljeæeno pokuπaji-
ma da se stvara sada vrlo pomodna kontekstualna arhi-
tektura i urbano projektiranje. No s obzirom na tip mog
istraæivanja i analize, to predstavlja prikrivanje, zakla-
njanje Ëinjenice da neposredno ∫ziËko okruæenje nije
kontekst ove umreæene subekonomije; zapravo ono ima
jako malo, ako uopÊe, veze s njom.

©to je onda “kontekst”, lokalno, to “ovdje”? Nova

umreæena subekonomija zauzima strateπku, dijelom
deteritorijaliziranu geogra∫ju, koja presijeca granice i
povezuje razliËite toËke na zemaljskoj kugli. Ona zauzi-
ma samo djeliÊ svog lokalnog okruæenja, njene granice
nisu granice gradova u kojima je djelomiËno locirana,
niti su to “susjedstva”. Ova subekonomija nosi u sebi
intenzitet ogromne koncentracije vrlo materijalnih
resursa koje potrebuje kada ulazi u prostor i Ëinjenicu
svog globalnog dometa ili transnacionalne geogra∫je.
Njen sugovornik nije okruæenje ili kontekst, nego datost
globalnoga, no ona je ipak uklopljena, makar u jednom
momentu svoje dinamike, u skup vrlo speci∫Ënih i ma-
terijalno izgraenih okruæenja.

27
 Nisam sigurna πto ova uklopljenost u ∫ziËka mjesta i
istodobno odbacivanje konteksta (koji je zamijenjen glo-
balnim) znaËi teorijski, empirijski i djelatno. Strateπki
postupak nije potraga za poveznicama s “okruæenjem”,
kontekstom, nego je to prije smjeπ-
05 Ovo isto vidim i na poli-
tiËkom polju, osobito u tanje u strateπku transnacionalnu
onoj vrsti “globalne” geogra∫ju konstituiranu mnoπtvom
politike koja se pripisuje “lokalnosti”. U sluËaju ekonomije
Internetu. Ja to radije
shvaÊam kao mnoπtvo vidimo da stare hijerarhije razmje-
lokaliziranih operacija, ra, uobiËajeno oblikovane nekim
no s tom razlikom da su elementarnim kriterijem veliËine -
one dio globalne mreæe
koju zovemo Internet. lokalne, regionalne, nacionalne,
To proizvodi “znanje” meunarodne - de∫nirane speci-
koje mijenja obiljeæja ∫Ënim nacionalnim instancijacija-
lokalnoga. Vidi “Digital
networks and power”, ma viπe ne vrijede za odreene kon-
Theory, Culture and Society. ∫guracije poput umreæene sube-
06 Mnogi znanstvenici bi se konomije o kojoj je ovdje bila rijeË.
sloæili s tim, iako na tu Integracija se viπe ne postiæe prijela-
stvar gledaju iz razliËitih
uglova i koriste drugaËiji zom na neposredno slijedeÊi raz-
vokabular. Pgledaj pr. mjer, u smislu veliËine. Lokalno dan-
Hobsbawm 1994; Tilly as izravno transagira s globalnim -
1995; Jessop 1999; Hardt
i Negri 2000. Vidi takoer globalno se smjeπta u lokalno i glo-
razliËita poglavlja u sva- balno samo je konstituirano kroz
koj od dole navedenih mnoπtvo lokalnosti.05 U tome smis-
knjiga za presjek gle-
diπta: Mittelman 1996, lu, rijeË je o formiranju nove geogra-
Olds i dr. 1999, Smith i ∫je koje razbija granice kontekstual-
dr. 1999, i Calabrese i nosti i tradicionalnih hijerarhija
Burgelman 1999 - izdvo-
jim li samo literaturu na razmjera.
engleskom jeziku.

28
 Agende denacionalizirane dræave i privatizirano
kreiranje normi

Dræave su danas suoËene s novom geogra∫jom moÊi.06

Promjena stanja u kojem se dræava danas nalazi Ëesto se
objaπnjava opadanjem regulatorne sposobnosti koje je
uzrokovano korjenitim promjenama koje pripisujemo
ekonomskoj globalizaciji: deregulacija træiπta, ekonom-
skih sektora i nacionalnih granica te privatizacija tvrtki
javnog sektora.

No, prema mom shvaÊanju, ova nova kon∫guracija

moÊi s kojom su dræave suoËene povlaËi za sobom znat-
no diferenciranije procese nego πto to sugeriraju pre-
dodæbe o sveukupnom smanjivanju znaËaja dræave. Svje-
doci smo repozicioniranja dræave na πirem polju moÊi i
rekon∫guracije djelovanja dræave. Ovo πire polje moÊi je
dijelom konstituirano formiranjem novog privatnog
institucionalnog poretka povezanog s globalnom eko-
nomijom i dijelom poveÊanim znaËajem razliËitih in-
stitucionalnih poredaka angaæiranih na razliËitim as-
pektima πiroko shvaÊenog opÊeg dobra, poput meuna-
rodne mreæe nevladinih organizacija i meunarodnog
reæima ljudskih prava. Ta nova geogra∫ja povlaËi za
sobom dubokoseænije procese transformacije dræave ne-
go πto to predodæbe o obiËnom gubitku moÊi sugeriraju.
Dræavno djelovanje ili raison d’etat - supstancijalna raci-
onalnost dræave - tijekom stoljeÊa poprimalo je mnoπtvo
obliËja. Svaka od tih transformacija imala je svoje pos-

29
 ljedice. Danas su se uvjetovanja i sadræaj speci∫Ënih
komponenti djelovanja dræava znaËajno promijenili u
usporedbi s neposredno prethodnim periodom, perio-
dom nakon drugog svjetskog rata. Neke od ovih promje-
na tipiËno su uhvaÊene u slici uspo-
07 Za potpuniju razradu redbe danaπnjih neo-liberalnih ili
ovih pitanja kao i Ëita- kompetitivnih dræava s dræavama
vog skupa drugih pita-
nja vladanja povezanih
blagostanja poslijeratne ere.
sa sferom ljudskih pra-
va, graanstva i imigra- U jednom veÊem istraæivaËkom
cije, vidi Sassen (2003).
projektu doπla sam do tri zakljuËka.07
Prvo, smatram da su odreujuÊa
08 Ove ideje sam iscrpnije
razradila u Sassen 1996; svojstva ovog novog, uglavnom ali
1999a). Treba pojasniti ne i iskljuËivo, privatnog institucio-
da kada sam prvi puta nalnog poretka u nastajanju njego-
razradila termin “dena-
cionalizacija” 1995. va sposobnost da privatizira ono πto
prilikom Memorial je dosad bilo javno i da denacionali-
Schoff Lectures (1996) zira dosadaπnje nacionalne ovlasti i
namjeravala sam njime
odrediti speci∫Ënu di- agende politiËkih strategija. Ta spo-
namiku, a ne neki opÊi sobnost privatiziranja i denacionali-
pojam koji se moæe ziranja uzrokuje odreene transfor-
istoznaËno koristiti s
postnacionalnim, glo- macije nacionalne dræave, ili preciz-
balnim, ili nekim sliË- nije, nekih njenih sastavnica. Nada-
nim terminom. S obzi- lje, smatram da ovaj novi institucio-
rom na to vidi debatu u
nadolazeÊem broju nalni poredak ima i normativne ov-
Indiana Journal of legal lasti - novu normativnost koja je ute-
studies (2000) i posebno meljena u onome πto je bila i πto
milenijsko izdanje Pub-
lic Culturea (2000). donekle joπ uvijek jest glavna nor-
mativnost modernosti - raison d’etat.

30
Ta nova normativnost dolazi iz svijeta privatne moÊi, no
smjeπta se u javni prostor doprinoseÊi denacionalizira-
nju povijesno konstruiranih agendi nacionalnih dræava.08
Napokon, smatram da odreene institucionalne kompo-
nente nacionalne dræave poËinju funkcionirati kao insti-
tucionalno utoËiπte za djelovanja snaænih dinamika
“globalnog kapitala”i “træiπta globalnog kapitala”. Na
taj naËin, dræavne institucije pomaæu preusmjeravanju
svog vlastitog politiËko-strateπkog djelovanja, ili πire,
dræavnih agendi prema zahtjevima globalne ekonomije.
To nameÊe pitanje o tome πto je “nacionalno”u tim in-
stitucionalnim komponentama dræave povezanim s im-
plementacijom i regulacijom ekonomske globalizacije.

I osobite transformacije unutar dræave i novonasta-

juÊi privatizirani institucionalni poredak - orijentirani
na upravljanje kljuËnim aspektima globalne ekonomije
- djelomiËni su i u nastajanju iako imaju strateπki karak-
ter. Oni imaju sposobnost mijenjanja moæda kljuËnih
uvjeta “liberalne demokracije”i organizacijske arhitek-
ture meunarodnog prava, njegovih ciljeva i iskljuËivos-
ti. U tom smislu oni imaju sposobnost mijenjanja ciljeva
dræavnih ovlasti i meudræavnog sistema, kljuËnih insti-
tucionalnih domena kojima se uspostavlja “vladavina
zakona”. Nismo svjedoci nestajanja dræava kao takvih,
nego prije tome da dræave u ovom novom institucional-
nom poretku viπe nisu jedini ili najvaæniji strateπki po-
srednici i da dræave, ukljuËujuÊi i one moÊne, prolaze
kroz transformaciju nekih njihovih kljuËnih instituci-

31
onalnih komponenti. Oba ova trenda doprinose demo-
kratskoj de∫cijenciji demokracije i daljnjem jaËanju
“legitimnosti” odreenih tipova zahtijeva i normi.

Jedna od uloga dræave vis-à-vis ekonomske internaci-

onalizacije bila je da posreduje u usuglaπavanju nacio-
nalnih zakona i djelatnosti stranih ekonomskih aktera -
bilo da su to tvrtke, træiπta ili supranacionalne organiza-
cije - na svome teritoriju kao i djelatnosti nacionalnih
ekonomskih aktera na meunarodnom nivou. To nije
nova uloga, veÊ transformirana i proπirena uloga. U slu-
Ëaju Sjedinjenih Dræava, vlada je provela zakonodavne
mjere, izvrπne odredbe, i sudske odluke koje su omogu-
Êile inozemnim tvrtkama da djeluju u Sjedinjenim Dr-
æavama a træiπtima da se internacionaliziraju. Postoje li
odreeni uvjeti zbog kojih se obnaπanje ove uloge u da-
naπnjoj fazi svjetske ekonomije razlikuje od onoga πto je
ono moglo biti u ranijim fazama svjetske ekonomije?

Iako je to dobrim dijelom stvar interpretacije, smat-

ram da u danaπnjem dobu ima neËeg osobitog. S jedne
strane imamo iznimno opseæan korpus zakona, veÊim
dijelom razvijenih u posljednjih sto godina, koji osigu-
ravaju iskljuËivu vlast nacionalne dræave nad teritori-
jem, vlast koja u tom razmjeru nije postojala u prethod-
nim stoljeÊima, i, s druge strane, znaËajno instituciona-
liziranje, osobito u 1990-tim, “prava” nenacionalnih
tvrtki, deregulaciju prekograniËnih transakcija i pove-
Êan utjecaj/moÊ nekih nadnacionalnih organizacija. Ako

32
 je osiguravanje ovih prava, opcija i moÊi, prouzrokovalo
makar djelomiËno odbacivanje nekih ovlasti dræave kon-
struiranih u proteklom stoljeÊu, moæemo ustvrditi da to
stvara uvjete za transformaciju uloge dræave. To takoer
pokazuje i neizostavnu ulogu nacionalnih dræava u
procesu globalizacije.

SljedeÊe pitanje bi se tada odnosilo na prirodu ove

uloge i na razliËitost te uloge od dræave do dræave.09 Da
li je uloga dræave jednostavno u reduciranju vlastitih
ovlasti (kao πto to sugeriraju termini poput deregulacije
i privatizacije, i opÊenito “manje vlasti”) ili ta uloga za-
htjeva proizvodnju novih tipova reg-
09 Iako se ova diskusija
ulacija, zakonodavnih mjera,
odnosi na dræave koje sudskih odluka, ukratko, pro-
djeluju pod vladavinom izvodnju Ëitavog niza novih “legal-
zakona, moramo uzeti
u obzir i znaËajne razli-
nosti”.10
ke u moÊi ovih dræava.
Kao πto je Ëesto puta Nadalje, ukoliko zaista neke
reËeno, vlada Sjedinje-
nih Dræava moæe smje-
dræave, to jest Sjedinjene Dræave i
rati da nametne uvjete Velika Britanija, daju formu ovim
globalnim træiπtima i novim legalnostima, to jest odree-
dræavama sudionicama
πto, primjerice, vlada
ne aspekte izvedene iz anglo-ameriË-
Argentine ne moæe. kog trgovaËkog prava i njemu pri-
padajuËihraËunovodstvenih stand-
10 Koristim taj termin da arda, te ih tako nameÊu drugim
bih razlikovala tu proiz- dræavama uslijed meuovisnostî
vodnju od “prava” ili
“jurisprudencije” (Sas- koja je u sræi trenutaËne faze glo-
sen 1996: pogl. 1). balizacije, onda to uzrokuje i

33
 nameÊe Ëitav skup pritisaka na dræave sudionice.11 Za-
konodavne mjere, izvrπne odredbe, pridræavanje novih
tehniËkih standarda, i tako dalje,
11 Ova dominacija popri-
ma mnoπtvo oblika i ne trebale bi generirati pojedinaËne
zahvaÊa samo siromaπ- institucije i politiËke strukture
ne i slabije dræave. Fran- svake od tih dræava.12
cuska, primjerice, spada
meu svjetski najjaËe
snabdjevaËe informacij- Termini poput “deregulacija”,
skim uslugama i usluga- ∫nancijska i trgovinska liberalizaci-
ma industrijskog inæen-
jeringa u Evropi te zauzi- ja i privatizacija, najËeπÊe se koriste
ma Ëvrsto, iako ne iz- pri opisivanju promjena ovlasti dr-
nimno, mjesto u ∫nan- æave u sferi ekonomije. Problem tih
cijskim i osiguravatelj-
skim uslugama. No termina je πto oni oznaËavaju samo
znaËajno zaostaje u povlaËenje dræave iz regulacije vlas-
pravnim i raËunovod- tite ekonomije, a ne zahvaÊaju sve
stvenim uslugama zbog
dominacije anglo-ame- naËine na koje dræava sudjeluje u
riËkog prava i standarda stvaranju poretka koji globalizaciju
u meunarodnim tran- pospjeπuje, niti zahvaÊaju popratne
sakcijama. Anglo-ame-
riËke tvrtke s uredima u transformacije dræave - dva pitanja
Parizu skrbe za pravne za koja sam osobito zainteresirana.
potrebe tvrtki, francus-
kih ili stranih, koje pos-
luju u Francuskoj. SliËno Da ilustriram. Centralne banke
tome, anglo-ameriËko su nacionalne institucije koje se ba-
pravo znaËajno domini- ve nacionalnim pitanjima. Ipak, u
ra meunarodnim trgo-
vinskim arbitraæama, proteklih deset godina one su pos-
institucijom utemelje- tale, unutar nacionalne dræave, in-
nom u kontinentalnim stitucionalno utoËiπte monetarne
zakonodavnim tradicija-
ma, osobito Francuske i politike koja pospjeπuje razvoj glo-
©vicarske. balnog træiπta kapitala, i u stvari,

34
12 Iako je opÊe poznato, opÊenitije gledano, globalni eko-
vrijedi se prisjetiti kako nomski sistem. Novi uvjeti global-
je ova garancija prava
kapitala uklopljena u nog ekonomskog sistema - zahtjevi
odreeni tip dræave, koji moraju biti ispunjeni da bi se
odreeni koncept prava dræava integrirala u globalno træiπte
kapitala i odreeni tip
meunarodnog pravnog kapitala - donose autonomiju cen-
reæima; uglavnom je tralnih banaka kao svoj kljuËni ele-
uklopljena u dræavu ment.13 Time se provodi zadatak us-
najrazvijenijih i najmoÊ-
nijih zemalja svijeta, u postavljanja odreenog tipa mone-
zapadnjaËko poimanje tarne politike, pr. zastupanje niske
ugovora, prava vlasniπ- inΩacije spram veÊeg rasta zaposle-
tva, i u nove pravne re-
æime koji sluæe daljnjem nosti Ëak i kada predsjednik, osobito
pospjeπenju globalizaci- u predizborno vrijeme, preferira su-
je, pr. tjeranje dræava da protno. Dok s jedne strane zaπtita
priznaju autorska prava.
centralne banke svakako pomaæe
13 Dok ovu autonomiju
uzimamo zdravo za borbi protiv korupcije, s druge stra-
gotovo kada su u pita- ne ona predstavlja pokretaË Ëitavog
nju Sjedinjene Dræave ili skupa prilagodbi nacionalnih dræava
veÊina zemalja Evrop-
ske Unije (iako ne sve- zahtjevima globalnog træiπta kapita-
tako centralnu banku la. MoguÊa je sliËna analiza minis-
Francuske, prije formi- tarstava ∫nancija (ili Dræavne rizni-
ranja Evropske Central-
ne Banke, izvrπna vlast ce u Sjedinjenim Dræavama) koja su
nije smatrala autonom- bila prisiljena nametnuti odreeni
nom), u mnogim dræa- tip ∫skalne politike kao dijela novih
vama izvrπna vlast ili
lokalne oligarhije veÊ uvjetovanja ekonomske globalizacije.
dugo imaju znaËajan
utjecaj na centralne Teorijski, to bi znaËilo objasniti/
banke - iako ne nuæno
na uπtrb najugroæenijih konceptualizirati odreeni skup po-
slojeva puËanstva. java koje se javljaju unutar nacio-

35

14 Ovo je teorijski i istraæi-
vaËki potpuno neistraæe-
no podruËje, bavljenje
njime bi znaËilo ispitati
kako se ta proizvodnja
dogaa i kako se legiti-
mira. Istraæivanje bi
svakako variralo od dr-
æave do dræave (te vari-
jacije bi tada trebalo
ustanoviti, odvagnuti i
interpretirati).
15 Ovdje se postavlja pita-
nje πto je zapravo “na-
cionalno” (nacionalno u
smislu nacionalne dr-
æave, a ne nacije) u ne-
kim komponentama
dræavnih institucija koje
su povezane s imple-
mentacijom i regulaci-
jom ekonomske globa-
lizacije. Druπtvene zna-
nosti su slabo oprem-
ljene za ovaj zadatak
zbog pristupa teoriji i
istraæivanju koji je izrazi-
to centriran na dræavu.
(Za kritiËko preispitiva-
nje centriranosti na
dræavu u druπtvenim
znanostima vidi, pri-
mjerice, Taylor 2000;
Hardt i Negri 2000; vidi
takoer opÊenito Abu-
Lughod 2000).
nalnog institucionalnog okruæenja,
ali sada su usmjerene prema nena-
cionalnim ili transnacionalnim
agendama a nekoÊ su bile usmje-
rene prema nacionalnim agendama.
Prilagoavanje interesima stra-
nih tvrtki i investitora, u uvjetima u
kojima je veÊina institucionalnih
domena dræave konstruirana kao
“nacionalna”, iziskuje usuglaπava-
nje.14 Modus usuglaπavanja u sadaπ-
njoj fazi ide u pravcu koji ja opisu-
jem kao denacionalizaciju nekolici-
ne visoko specijaliziranih kompo-
nenti nacionalnih institucija.15 Moja
je hipoteza da neke komponente
nacionalnih institucija, iako formal-
no nacionalne, nisu nacionalne u
smislu u kojem su dræavne prakse
oblikovale taj termin od pojave ta-
kozvanih regulativnih dræava osobi-
to na zapadu. Iako nesavrπeno im-
plementirana i iako Ëesto iskljuËuje
nacionalne manjine, kejnzijanska
politika koja stremi jaËanju “nacio-
nalne” ekonomije, “nacionalne” pot-
roπaËke moÊi, podiæuÊi nivo obrazo-
vanosti “nacionalne” radne snage,
36
 dobra je ilustracija znaËenja “nacionalnoga”. OËigledno
je da to znatno varira od dræave do dræave, kako u
opsegu u kojem je takav nacionalni politiËko-strateπki
projekt opstojao tako i u stvarnom vremenskom razdo-
blju njegove provedbe.

KljuËna je Ëinjenica za ovu analizu da novonastajuÊi,

Ëesto nametnuti konsenzus u zajednici dræava za promi-
canje globalizacije nije samo politiËka odluka: ona uk-
ljuËuje i odreen tip djelovanja velikog broja razliËitih
institucija u svakoj od dræava. U tom smislu, ovaj kon-
senzus nije samo odluka veÊ djelomiËno i oblik stvarnog
djelovanja dræava. Nadalje, to djelovanje dræava proizvo-
di ironiËne posljedice jer uzrokuje destabiliziranje ne-
kih aspekata dræavne moÊi. Tako je vlada Sjedinjenih
Dræava, kao hegemonijska sila danaπnjice, navela/prisili-
la druge dræave da prihvate obveze prema globalnom
kapitalu doprinoseÊi tako jaËanju snaga koje mogu za-
prijetiti ili destabilizirati ono πto je historijski konstru-
irano kao moÊ dræave.16 Prema mom shvaÊanju ovo vri-
jedi kako za Sjedinjene Dræave tako i za druge zemlje.
Meu ostalim to je oËito i u Ëinjenici da dræava i dalje
igra centralnu, iako ne i iskljuËivu, ulogu u proizvodnji
legalnosti oko novih formi ekonomskih aktivnosti, a ova
proizvodnja barem jednim svojim dijelom sve viπe hrani
moÊ novonastajuÊe strukture obi-
16 Vidi, primjerice, ar-
ljeæene denacionalizacijom nekih
gumentaciju u Arrighi,
1994; takoer vidi de- komponenti te proizvodnje i priva-
batu u Davies, 1999. tizacijom drugih komponenti.

37
 U tom sluËaju moglo bi se reÊi da dræava prisvaja
globalni projekt suæavanja svoje uloge u regulaciji eko-
nomskih transakcija. Moæe se reÊi da dræava ovdje pred-
stavlja tehniËki administrativni aparat koji trenutno ne
moæe biti repliciran nekim drugim institucionalnim
ureenjem; nadalje, to je aparat poduprt vojnom silom,
globalnom silom u sluËaju nekih dræava. Iz perspektive
transnacionalnih tvrtki, cilj je osigurati funkcije koje je
tradicionalno imala dræava na podruËju nacionalne eko-
nomije, nadasve garantiranje prava vlasniπtva i ugovora.
To bi se moglo ostvariti na nekoliko naËina. Do odree-
ne granice ovo se garantiranje privatizira, kao πto to,
primjerice, pokazuje poveÊan broj meunarodnih trgo-
vinskih arbitraæa i kljuËni elementi novog privatizira-
nog institucionalnog poretka.17

Ovdje je na djelu skup strateπkih dinamika i institu-

cionalnih transformacija. One mogu ukljuËivati manji
broj dræavnih ureda i jedinica unutar odjela uprave,
manji broj zakonodavnih inicijativa i izvrπnih odredbi,
a ipak imati moÊ uspostavljanja nove normativnosti u
srcu dræave; to je osobito zbog toga πto ti strateπki sekto-
ri djeluju u kompleksnoj interakciji s privatnim, trans-
nacionalnim, moÊnim akterima. To
17 Vidi Dezalay i Garth
(1996) o meu- je u razliËitoj mjeri na djelu u sve
narodnim trgovinskim veÊem broju dræava, iako veÊi dio
arbitraæama; Cutler institucionalnog aparata dræave u
(1999), i Biersteker i dr.
(u pripremi) o privat- principu ostaje nepromijenjen. (In-
nim ovlastima. ertnost birokratskih organizacija,

38
koja kreira vlastitu verziju kaotiËkog sistema, znaËajno
doprinosi kontinuitetu). Ja konceptualiziram ovu trans-
formaciju kao denacionalizaciju, ili preciznije, djelomiË-
nu i poËetnu denacionalizaciju odreenih, tipiËno visoko
specijaliziranih, dræavnih institucionalnih poredaka i
dræavnih agenda. Iz perspektive istraæivanja argumentira-
la sam da to nameÊe potrebu da se odredi πto je “nacio-
nalno” (onako kako je povijesno konstruirano) u upravo
ovim specijaliziranim institucionalnim poretcima unutar
nacionalne dræave, osobito neke speci∫Ëne aktivnosti i
ovlasti centralnih banaka i ministarstava ∫nancija.

NaËin sudjelovanja dræave razvio se tako da ojaËava

moÊ i legitimitet privatiziranih i denacionaliziranih
dræavnih ovlasti. Rezultat toga je nastanak novog pros-
torno-vremenskog poretka velike sposobnosti upravljan-
ja i velike strukturalne moÊi. Taj institucionalni pore-
dak doprinosi jaËanju nekih tipova ekonomskih i poli-
tiËkih aktera a slabljenju drugih. On je krajnje pristran
a ne univerzalan, a strateπki je utoliko πto ima neodo-
bren utjecaj na veliko podruËje πireg institucionalnog
svijeta i svijeta proæivljenog iskustva a da nije potpuno
odgovoran formalnim demokratskim politiËkim sistemi-
ma. Iako je djelomiËno uklopljen u nacionalne instituci-
onalne okvire, razliËit je od njih. Zbog djelomiËne uklo-
pljenosti u nacionalne okvire njegovo identi∫ciranje bi
iziskivalo dekodiranje onoga πto jest nacionalno u ono-
me πto je povijesno konstruirano kao nacionalno.

39
 Ukratko, smatram da je tenzija izmeu a) nuæne,
iako djelomiËne, lociranosti globalnog u nacionalne
teritorije i institucije, i b) razraenog sistema prava i
administracije koji je oblikovao iskljuËivu nacionalnu i
teritorijalnu ovlast suverenih dræava, c) dijelom razrje-
πavana 1.) kroz procese institucionalne denacionalizaci-
je unutar nacionalne dræave i nacionalne ekonomije, i
2.) kroz formiranje privatiziranih posredniËkih instituci-
onalnih ureenja koja su samo djelomiËno sadræana u
meudræavnim sistemima i koja se razvijaju u paralelni
institucionalni svijet za rukovoenje transnacionalnim
operacijama.18 U pogledu istraæivanja to, meu ostalim,
znaËi utvrditi πto su nova teritorijalna i institucionalna
uvjetovanja nacionalnih dræava.

18 Ovdje nailazimo na pa- ZakljuËak

ralele s jednom posve
razliËitom sferom djelat- Pobliæe opisati procese koji
nosti dræave i transnaci-
onalnih procesa: ulo- saËinjavaju globalizaciju kroz ovaj
gom nacionalnih sudova posebni tip konceptualizacije znaËi
u implementiranju in- iznijeti na vidjelo kako su strateπki
strumenata meuna-
rodnog reæima ljudskih projekti globalizacije uπli u igru
prava i ukljuËivanjem u izmeu dvije dominantne/Ëudoviπne
nekolicinu novih naci- [master/monster] temporalnosti i
onalnih ustava odredbi
koje ograniËavaju pred- prostornosti unutar kojih mi posto-
mnijevanje nacionalnih jimo i djelujemo (i udjelovljujemo
dræava da one predstav- razliËite vrste mikrotemporalnosti i
ljaju sav svoj narod u
meunarodnim forumi- mikroprostornosti). Prva je slabeÊi
ma. prostorno-vremenski red nacionalne

40
dræave kao historijske institucije, dominantne tempo-
ralnosti za koju se Ëesto mislilo da ono jest povijesno
vrijeme. Druga, globalna, je prostorno-vremenski
(ne)red u nastajanju. Na presjeciπtu ovih koegzistira-
juÊih prostorno-vremenskih redova/nereda svjedoci smo
formiranja novih ekonomskih dinamika/prilika koje
pogone i saËinjavaju ekonomsku globalizaciju.

Poimanje globalizacije na ovom tragu nameÊe niz

pitanja o teoretizaciji i istraæivanju. Transnacionalni
procesi poput ekonomske globalizacije ili globalnih raz-
djelnica kako ih je odredio Appadurai suËeljavaju druπ-
tvene znanosti s Ëitavim nizom teorijskih i metodoloπ-
kih poteπkoÊa. DjelomiËno konceptualno ograniËavanje
globalnoga, ili nenacionalnoga, na nacionalne teritorije
podriva kljuËnu dualnost koja proæima mnoge metode i
konceptualne okvire koji dominiraju druπtvenim zna-
nostima, dualnost nacionalnoga i nenacionalnoga kao
dva meusobno iskljuËiva stanja. U sluËaju suvremene
globalne ekonomije, takav izazov proizlazi iz Ëinjenice
πto ona istovremeno transcendira ovlasti nacionalne
dræave a ipak je, makar samo djelomiËno, usaena u
nacionalne teritorije i institucije.

preveo: Jakov ViloviÊ

41
Repozicioniranje
graanstva:
emergentni subjekti i
prostori politike 01
 VeÊina znanstvenih radova o graanstvu tvrdila je da
je ono nuæno povezano s nacionalnom dræavom. Trans-
formacije danas u tijeku nameÊu pitanja o ovoj tvrdnji
utoliko πto znaËajno mijenjaju one uvjete koji su u proπ-
losti odræavali vezu izmeu graanstva i nacionalne dræa-
ve. Kontekst ove moguÊe transformacije de∫niran je dvje-
ma meusobno povezanim okolnostima. Jedna okolnost
je promjena u poloæaju i institucionalnim svojstvima
nacionalne dræave od osamdesetih godina dvadesetog
stoljeÊa na ovamo kao rezultat razliËitih formi globaliza-
cije u rasponu od ekonomske privatizacije i deregulacije
do poveÊanog znaËaja meunarodnog reæima ljudskih
prava. Druga okolnost je pojava mnoπtva razliËitih aktera,
skupina i zajednica djelomiËno ojaËanih ovim transfor-
macijama u dræavi i izrazito nesklonih da se automatski
identi∫ciraju s nacijom predstavljanom dræavom.

Bavljenje pitanjem graanstva u

01 Ovaj tekst se zasniva na
mom uvodniËarskom kontekstu ovih transformacija pov-
izlaganju odræanom 7. laËi za sobom speci∫Ëan stav. Mogu-
oæujka 2002. na konfer- Êe je tvrditi kako se u proteklom sto-
enciji Berkeley Journal of
Sociology: “Race and ljeÊu bitna svojstva graanstva na
Ethnicity in a Global najapstraktnijem ili najformalnijem
Context” na University nivou nisu znatnije promijenila.
of California. Htjela bih
se zahvaliti Ryanu Cent- Teoretsko polaziπte s kojega Êu se
neru sa sveuËiliπta baviti tim pitanjem je povijesnost i
Berkley i Emikou Kurot- uklopljenost obiju tih kategorija,
suu sa sveuËiliπta Chi-
cago na pomoÊi pri graanstva i nacionalne dræave, pri-
pisanju ovog eseja. je nego li njihova Ëisto formalna svo-

43
jstava. Svaka od njih bila je konstruirana na razraen i
formalan naËin i svaka od njih se povijesno razvijala
kao Ëvrsto povezani sklop ponekad vrlo razliËitih eleme-
nata. Dinamike koje su danas u tijeku destabiliziraju
ove posebne sklopove i iznose na vidjelo samu Ëinjenicu
tog povezivanja u sklop i njegove posebnosti. Ove dina-
mike, svojim destabilizirajuÊim uËincima, otvaraju dje-
latne i retoriËke moguÊnosti za javljanje novih tipova
politiËkih subjekata i novih prostora za politiku.

©ire sagledano, destabiliziranje hijerarhija legitimne

moÊi i podaniπtva koncentriranih u nacionalnoj dræavi
omoguÊilo je umnoæavanje neformaliziranih ili djelo-
miËno formaliziranih politiËkih dinamika i aktera. Ove
promjene signaliziraju deteritorializiranje praksi i iden-
titeta graanstva, diskursa o lojalnosti i podaniπtvu. Na-
posljetku, speci∫Ëne transformacije unutar nacionalne
dræave direktno i indirektno su promijenile odreena
svojstva institucije graanstva. Ove transformacije nisu
nuæno vezane za deteritorijalizaciju ili smjeπtanje te
institucije izvan nacionalne dræave kao πto je to kljuËno
za koncepcije postnacionalnog graanstva, te ih je stoga
korisno razlikovati od uvrijeæenih pojmova postnacio-
nalnog graanstva. Njih Êu nazivati denacionaliziranim
oblicima graanstva.

AnalitiËki, nastojim razumjeti kako razliËite trans-

formacije povlaËe za sobom kontinuitete ili diskontinu-
itete u osnovnom institucionalnom obliku. Drugim rije-

44
Ëima, gdje nailazimo na kontinuitete u formalnom sklo-
pu prava koja tvore jezgro te institucije i gdje nailazimo
na kretanja prema postnacionalnim i/ili denacionalizi-
ranim svojstvima graanstva? I gdje joπ uvijek neformal-
ne prakse graanstva mogu uroditi formalizacijama
novih tipova prava?

Posebnu paænju posveÊujem nekolicini speci∫Ënih

tema koje pruæaju uvid u ta svojstva. Jedna od njih je od-
nos izmeu graanstva i dræavljanstva i razvoj dræavljan-
stva prema neËemu πto viπe nalikuje “efektivnom” dræavl-
janstvu nego li “podaniπtvu” jednoj dræavi ili iskljuËivo
formalnoj nacionalnosti. Kasniji odjeljci propituju mje-
πavinu razliËitih elemenata koji Ëine kategoriju graan-
stva u visoko razvijenim dræavama danaπnjice. Daleko od
toga da bi bili jedinstvena kategorija ili puki pravni sta-
tus, ti razliËiti elementi mogu biti proturjeËni. Jedna je
od mojih pretpostavki ovdje da destabilizirajuÊi uËinak
globalizacije doprinosi naglaπavanju raznovrsnosti sva-
kog od ovih elemenata. Dokaz tome je porast tenzija iz-
meu pravne forme i normativnog projekta prema poja-
Ëanoj inkluziji kako razliËite manjine i obespravljeni sek-
tori dobivaju na vidljivosti u postavljanju svojih zahtjeva.
Ono πto je ovdje kritiËno je neuspjeh u veÊini dræava u
ostvarivanju “jednakog” graanstva - to jest, ne samo for-
malnog statusa nego i uvjeta koji otvaraju moguÊnosti.

Preostali odjeljci zapoËinju teoretiziranjem o ovim

temama usmjeravajuÊi razmatranje prema speci∫cira-

45
nju zaËetnih i uobiËajeno neformaliziranih razvoja
institucije graanstva. Neformalne prakse i politiËki
subjekti koji nisu potpuno prepoznati kao takvi svejed-
no mogu funkcionirati kao dio politiËkog krajolika. Ile-
galni imigranti s dugotrajnim boravkom uËestvuju, u
rutini svakodnevice, u praksama koje su jednake praksa-
ma formalno de∫niranih graana. To proizvodi nefor-
malni druπtveni ugovor izmeu ilegalnih imigranata i
zajednice. Subjekti koji su po de∫niciji kategorizirani
kao nepolitiËki, poput “domaÊica”, mogu imati znaËa-
jan politiËki utjecaj i mogu biti emergentni politiËki
subjekti. Utoliko ukoliko je graanstvo makar djelo-
miËno oblikovano uvjetima u koje je uklopljeno, uvjeti-
ma koji su se danas promijenili na odreene vrlo
speci∫Ëne i takoer vrlo opÊenite naËine, za oËekivati je
da Êe doÊi do odgovarajuÊih promjena i u samoj toj in-
stituciji. Te promjene moæda joπ nisu formalizirane i
neke to moæda nikada neÊe ni postati. Nadalje, ove
promjene institucije graanstva i nacionalne dræave
mogu destabilizirati druπtvene konstrukcije poput rase i
etniciteta koje obiljeæavaju pojedinca. OpÊenito, analiza
u ovom radu sugerira da smo moæda svjedoci uklanjan-
ja granica iz postojeÊih tipova subjekata, pogotovo onih
dominantnih kao πto su graanin-podanik, stranac, ras-
no obiljeæen subjekt.

Zavrπni odjeljak tvrdi da mnoge od tih transformaci-

ja, kako u πirem kontekstu tako i u samoj instituciji
graanstva, postaju sve oËitije u velikim gradovima

46
 danaπnjice. Moæda je najrazvijeniji tip mjesta za ovaj tip
analize globalni grad.02 U ovom procesu globalni grad
biva preoblikovan u djelomiËno denacionalizirani pros-
tor koji omoguÊuje djelomiËno preosmiπljavanje
graanstva. To preosmiπljavanje premjeπta instituciju
od pitanja usko de∫niranog dræavljanstva prema ud-
jelovljenju πirokog polja pojedinaËnih interesa, u
rasponu od protesta protiv policijske brutalnosti i glo-
balizacije do politike seksualnog opredjeljenja i anarhis-
tiËkog skvotiranja. Ja to tumaËim kao pomak prema
praksama graanstva koje se vrte oko zahtijevanja prava
za grad. To nisu iskljuËivo ili nuæno urbane prakse, no
nadasve u velikim gradovima svjedoci smo istodobno
nekih od najekstremnijih nejednakosti kao i uvjeta koji
otvaraju moguÊnosti za te prakse graanstva. U globaln-
im gradovima ove prakse takoer sadræavaju moguÊnost
izravnog angaæiranja strateπkih oblika moÊi - πto je Ëin-
jenica koju tumaËim kao znaËajnu u kontekstu gdje je
moÊ sve viπe privatizirana, globalizirana i neuhvatljiva.

Graanstvo i dræavljanstvo

Po svojoj najuæoj de∫niciji gra-

anstvo oznaËuje pravni odnos iz-
02 Za potpuniji uvid u moje
razumijevanje koncepta meu pojedinca i politiËke zajed-
globalnog grada, vidi nice. Ovaj odnos u naËelu moæe po-
drugo dopunjeno izda- primiti mnoπtvo oblika, πto dobrim
nje The Global city: New
York, London, Tokyo (Sas- dijelom ovisi o de∫niciji politiËke
sen 2001). zajednice. Tako je u Evropi, u antici

47
i u srednjem vijeku, de∫nicija politiËke zajednice prvotno
bila grad. No razvoj politiËkih zajednica u smjeru formi-
ranja dræava podario je graanstvu na zapadu njegov pot-
puni institucionalizirani i formalizirani karakter i uËinio
dræavljanstvo kljuËnom komponentom graanstva.

Danas se oba termina, graanstvo i dræavljanstvo,

odnose na nacionalnu dræavu. U tehniËko pravnom
smislu oba pojma odraæavaju razliËiti pravni okvir, iako
je rijeË o bitno jednakim konceptima. Oba se svode na
pravni status pojedinca u terminima pripadnosti nekoj
dræavi. No dok je graanstvo ograniËeno na nacionalnu
dimenziju, dræavljanstvo se odnosi na meunarodno-
pravnu dimenziju u kontekstu meudræavnog sistema.
Pravni status odreuje koga dræava prepoznaje kao svog
graanina te formalnu bazu prava i odgovornosti pojed-
inca u odnosu prema dræavi. Meunarodno pravo dopuπ-
ta svakoj dræavi da odredi koga Êe smatrati svojim gra-
aninom (vidi Haπku konvenciju). Zakoni o tome tko je
graanin kao i de∫niranje onoga πto je potrebno da bi se
bilo graanin znaËajno variraju od dræave do dræave.
»ak i unutar same Evrope, o ostatku svijeta da i ne govo-
rimo, postoje velike razlike u naËinu formiranja graan-
stva te stoga i de∫niranju negraanina.

Agresivni nacionalizam i teritorijalno suparniπtvo

evropskih dræava u osamnaestom, devetnaestom te do-
brom dijelu dvadesetog stoljeÊa uËinilo je koncept dvoj-
nog dræavljanstva opÊe neprihvatljivim, inkompatibil-

48
nim s lojalnoπÊu pojedinca i destabilizirajuÊim za me-
unarodni poredak. Apsolutna ovlast dræave nad terito-
rijem i njenim dræavljanima nije jednostavno prihvaÊa-
la dvostruko dræavljanstvo. Naprotiv, vidljiv je jasan raz-
voj mehanizama namijenjenih sprjeËavanju i suzbijanju
uobiËajenih razloga za dvojno dræavljanstvo (marrus
1985). Ova negativna percepcija dvojnog dræavljanstva
nastavlja se kroz prvu polovicu dvadesetog stoljeÊa sve
do duboko u πezdesete godine. Nisu postojali meuna-
rodni sporazumi o dvojnom dræavljanstvu. Glavno nas-
tojanje meunarodnog sistema bilo je iskorijeniti razlo-
ge za dvojno dræavljanstvo putem multilateralne kodi∫-
kacije zakona o podaniπtvu (rubenstein and adler
2000). Vrlo je vjerojatno da je ovaj oblik institucije gra-
anstva, utemeljen na iskljuËivoj odanosti, dosegao svoj
vrhunac u dvadesetom stoljeÊu.

Velike transformacije osamdesetih i devedesetih

godina dvadesetog stoljeÊa sa sobom su donijele uvjete
za promjenu institucije graanstva i njenog odnosa
spram dræavljanstva, takoer su sa sobom donijele i
promjene u pravnom sadræaju dræavljanstva. VeÊinom
manje formalne i neformalne promjene poËinju razbla-
ænjavati osobitu formalizaciju proisteklu iz evropske
povijesti. Dugotrajan otpor dvojnom i mnogostrukom
dræavljanstvu prelazi u selektivno prihvaÊanje. Prema
nekim znanstvenicima (spiro 1997; rubenstein i adler
2000) dvostruko i viπestruko dræavljanstvo u buduÊnosti
Êe postati normom. Danas viπe ljudi nego ikada ima dvo-

49
jno dræavljanstvo (spiro 1997). Utoliko ukoliko je vaæ-
nost dræavljanstva u funkciji centralne uloge dræave u
meunarodnom sistemu, za oËekivati je da Êe opadanje
vaænosti ove uloge i umnoæavanje drugih aktera utjecati
na vrijednost dræavljanstva.

Ove transformacije mogu graanstvu davati novi

skup svojstava kako Êe ono nastavljati odgovarati na
uvjete unutar kojih je uklopljeno (sassen 1996: pogl. 2.).
Nacionaliziranje te institucije koje se odvijalo tijekom
proteklih nekoliko stoljeÊa moglo bi danas biti zamijen-
jeno djelomiËnim denacionaliziranjem. Temeljna dina-
mika u tom pogledu je rastuÊe povezivanje nacionalnih
ekonomija s globalnom ekonomijom te popratni priti-
sak na dræave da budu kompetitivne. OdluËujuÊe za da-
naπnje poimanje kompetitivnih dræava je povlaËenje iz
razliËitih sfera graanskih prava, s moguÊim slablje-
njem lojalnosti prema dræavi. Lojalnost graanina posta-
je danas manje vaæna za dræavu nego πto je to bila za
vrijeme Ëestih ratova i potrebe za lojalnim graaninom
ratnikom. Mase trupa danas mogu biti zamijenjene
tehnoloπki intenzivnijim metodama ratovanja. I πto je
najvaænije, u visoko razvijenom svijetu dijelom kao re-
zultat ekonomske globalizacije, ratovanje gubi na svojoj
vaænosti. Globalne tvrtke i træiπta ne æele bogate dræave
u meusobnom ratu. “Meunarodni” projekt najmoÊni-
jih aktera na svjetskoj pozornici danas bitno se razlikuje
od onoga u devetnaestom i prvoj polovici dvadesetog
stoljeÊa.

50
 Brojne dinamike koje su izgradile ekonomiju, poli-
tiËke zajednice i druπtva devetnaestog i dvadesetog stolje-
Êa nosile su u sebi spregu izmeu nacionalnih okvira i
prava graana. Tijekom industrijalizacije, formiranje kla-
sa, klasne borbe i povlastice kako poslodavaca tako i rad-
nika teæili su se uspostaviti u nacionalnim razmjerima i
postati identiËni s dræavno proizvedenim zakonima i reg-
ulativama, pravima i obavezama. Dræava postaje kljuË u
osiguravanju dobrobiti znaËajnog dijela radniËke klase i
buræoazije. Razvoj dræava blagostanja u dvadesetom sto-
ljeÊu postaje krucijalna institucionalna domena koja
jamËi prava siromaπnima i obespravljenima. Danas, pove-
Êan znaËaj pridavati pojmu “kompetitivnosti” dræava vrπi
pritisak na dræavu da smanji ta prava, πto slabi recip-
roËan odnos izmeu siromaπnih i dræave (primjerice
munger 2001). Napokon, rast nezaposlenosti te Ëinjenica
da je sve viπe mladih ljudi danas sve slabije vezno uz
træiπte rada, πto se nekad smatralo odluËujuÊim mehaniz-
mom socijalizacije zrelih ljudi mlae generacije, doprino-
si slabljenju lojalnosti i osjeÊaja reciprociteta izmeu
buduÊih odraslih osoba i dræave (roulleau - berger 2002).

Otkako su se ovi trendovi sastali otprilike pred kraj

dvadesetog stoljeÊa, oni doprinose destabiliziranju zna-
Ëenja onakvog graanstva kako je oblikovano u devetna-
estom i veÊem dijelu dvadesetog stoljeÊa. Ekonomska
politika i tehnoloπki razvoj koji pripisujemo ekonom-
skoj globalizaciji poveÊavaju vaænost transnacionalnih
dinamika i umanjuju vaænost granica. Popratni nagla-

51
sak na træiπtima doveo je u pitanje temelje dræave blago-
stanja. T. H. Marshall (1977) i mnogi drugi su smatrali i
dalje smatraju dræavu blagostanja vaænom sastavnicom
druπtvenog graanstva. Danas mnoge pretpostavke do-
minantnog modela marπalovskog graanstva ozbiljno
slabe pod utjecajem globalizacije i premoÊi træiπta kao
povlaπtenog mehanizma za bavljenje druπtvenim pita-
njima. Za mnoge kritiËare oslanjanje na træiπte kao rje-
πenja politiËkih i druπtvenih problema predstavlja div-
ljaËki napad na principe graanstva. Tako Peter Saun-
ders (1993) smatra da je graanstvo ukljuËeno u insti-
tucije dræave blagostanja zaπtita od hirova træiπta i ne-
jednakosti klasnog sistema.

Priroda graanstava takoer je dovedena u pitanje

proliferacijom starih tema koje su ponovno privukle
paænju. Meu njima su pitanja dræavne pripadnosti sta-
rosjedilaËkih zajednica, ljudi bez dræave i izbjeglica (sas-
sen 1999, knopp 2002). Sve to ima vaæne implikacije za
ljudska prava u odnosu na graanstvo. Ove druπtvene
promjene u ulozi dræave, utjecaj globalizacije na dræave,
te odnos izmeu dominantnih i podreenih skupina ta-
koer imaju veliki utjecaj na pitanja identiteta. “Da li je
graanstvo koristan koncept za istraæivanje problema
pripadnosti, identiteta i osobnosti u modernom svije-
tu?” (schotter 1993; ong 1999, poglavlja 1 i 4).

Mogu li takve radikalne promjene u pretpostavkama

graanstva ostaviti samu tu instituciju nepromijenjenom.

52
 Dekonstrukcija graanstva

Iako se o njemu Ëesto govori kao o jednom konceptu

i doæivljava ga se kao jedinstvenu instituciju, graan-
stvo zapravo opisuje odreeni broj zasebnih ali poveza-
nih aspekata u odnosu izmeu pojedinca i politiËke za-
jednice. Sadaπnji razvoj dogaanja iznosi na vidjelo i
stavlja naglasak na osebujnost ovih razliËitih aspekata,
od formalnih prava do praksi i psiholoπkih dimenzija
(vidi ong 1996; bosniack 2000). Ona rasvijetljavaju tenz-
iju izmeu graanstva kao formalno pravnog statusa i
kao normativnog projekta ili aspiracije. Formalna jedna-
kost zagarantirana svim graanima rijetko poËiva na
potrebi za istinskom jednakoπÊu u druπtvenim ili Ëak
politiËkim okvirima. Ukratko, sadaπnji uvjeti pojaËali su
naglasak na pravima i aspiracijima koje seæu dalje od
formalno pravne de∫nicije prava i duænosti. Ovo se u
posljednje vrijeme oËituje u ponovnom oæivljavanju te-
orijskih razlikovanja: komunitaristiËko i deliberativno,
rapublikansko i liberalano, feministiËko, postnacional-
no i kozmopolitsko poimanje graanstva.

Utoliko ukoliko je graanstvo status koji artikulira

pravna prava i duænosti, mehanizam kroz koji je ova
artikulacija oblikovana i izvrπena moæe se analitiËki ra-
zluËiti od samog statusa kao i sadræaja tih prava. U sred-
njovjekovnim gradovima, kojima se Max Weber toliko
divi (1958), sami su stanovnici gradova uspostavljali
strukture putem kojih su ustanovljavali i jaËali svoja

53
prava u prostoru grada. Danas je nacionalna dræava ta
koja postavlja ove mehanizme i to Ëini za nacionalni
politiËki prostor. No ovi se mehanizmi takoer mijenja-
ju globalizacijom, prateÊim promjenama u nacionalnoj
dræavi, te dominacijom ljudskih prava. U svakoj od ovih
velikih faza promijenio se i stvarni sadræaj i oblik
pravnih prava i duænosti.

Neki od njih dadu se ilustrirati kroz razvoj jednakog

graanstva tijekom proteklih nekoliko desetljeÊa. Jedna-
ko graanstvo je centralna toËka moderne institucije
graanstva. ©irenje jednakosti meu graanima obliko-
valo je dobar dio razvoja graanstva u dvadesetom sto-
ljeÊu. Predmet je rasprava pitanje o tome kako je doπlo
do πireg ukljuËivanja tijekom ovog razdoblja,
primjerice, kao najistaknutiji sluËaj, do davanja prava
glasa æenama. Za neke (primjerice karst 2000) sam za-
kon - i nacionalni zakon - je krucijalan u promicanju
prepoznavanja iskljuËivanja i njegovoj eliminaciji. Za
druge (young 1990; taylor 1992) najvaæniju su ulogu
odigrali politika i identitet jer su priskrbili osjeÊaj soli-
darnosti nuæan za daljnji razvoj modernog graanstva u
nacionalnoj dræavi. Kako god bilo, buduÊi da je jednako-
st utemeljena na pripadnosti, status graanina Ëini
temelj politike iskljuËivosti i identiteta (walzer 1985;
bosniak 1996).

U dræavama poput Sjedinjenih AmeriËkih Dræava,

princip jednakog graanstva ostaje neostvaren, Ëak i

54
 nakon uspjeπnih borbi i pravnog napretka u posljednjih
pet desetljeÊa (karst 1997).03 Skupine de∫nirane rasom,
etnicitetom, religijom, spolom, seksualnim opre-
djeljenjem i drugim “identitetima”, joπ uvijek se suoËa-
vaju s razliËitim vrstama iskljuËivanja iz potpune parti-
cipacije u javnom æivotu usprkos njihovoj formalnoj
jednakosti kao graana. Drugo, buduÊi da se puna parti-
cipacija graanina oslanja na materijalnu osnovu (mar-
shall 1977; handler 1995) siromaπtvo iskljuËuje velike
sektore populacije i jaz se produbljuje. Znanstvenici koji
se kritiËki bave feminizmom i rasom ukazali su na neus-
pjeh rodno i rasno neutralnih koncepcija graanstva,
poput pravnog statusa, u rasvijetljavanju razlika izme-
u pojedinaca unutar zajednice (benhabib, butler, cor-
nell. i fraser 1995; cernshaw, gotanda, peller i tho-
mas 1996; delgado i stefanic 1999; benhabib 2002).
Ukratko, pravno graanstvo ne donosi uvijek potpuno i
jednako pravo pripadnosti.
03 U Karstovoj interpreta- Graanstvo je uvjetovano pozicijom
ciji ameriËkog zakona, razliËitih skupina unutar nacion-
stranci imaju “ustavno
alne dræave.
pravo na veÊinu jamsta-
va jednakog graan-
stva, i Vrhovni Sud je Ipak, upravo je poloæaj ovih raz-
prihvatio ovu ideju u
liËitih skupina prouzroËio prakse i
vrlo ograniËenim okviri-
ma” (2000:599;). Karst sukobe koji su doveli do promjena u
takoer primjeÊuje samoj instituciji graanstva. Tako
kako Vrhovni Sud taj
Kenneth Karst (1997) primjeÊuje ka-
proces nije odveo niti
pribliæno tako daleko ko je u Sjedinjenim Dræavama nacio-
koliko bi on to æelio. nalni zakon bio taj koji je “istkao

55
niti graanstva” - formalni pravni status, prava, pripad-
nost - u princip jednakog graanstva. Ovo se dogodilo
nizom odluka Vrhovnog Suda i akata Kongresa poËevπi
sa Civil Rights Act iz 1964. Karst naglaπava vaænost ovih
ustavnih i zakonskih instrumenata, i istiËe kako ne
moæemo graanstvo smatrati samorazumljivim ili biti
samozadovoljnim s obzirom na njega.

Dva su aspekta ovdje vaæna za ovu raspravu. Ova po-

vijest interakcije razliËitih pozicioniranosti i proπirenih
ukljuËivanja signalizira moguÊnost da novi uvjeti nejed-
nakosti i razlika evidentni danas i da novi tipovi postav-
ljanja zahtjeva koje oni proizvode mogu u buduÊnosti
dovesti do novih transformacija unutar te institucije.
Graanstvo je djelomiËno proizvedeno praksama isklju-
Ëenih. Drugo, πireÊi formalni ukljuËujuÊi aspekt graan-
stva, nacionalna dræava je doprinijela stvaranju nekih
od uvjeta koji Êe kasnije iznijeti kljuËne aspekte postna-
cionalnog graanstva. U isto vrijeme, buduÊi je sama
dræava pretrpjela znaËajnu transformaciju, osobito pro-
mjene okupljene pod pojmom kompetitivnih dræava,
mogu se smanjiti izgledi da Êe dræavne institucije pro-
vesti onaj tip zakonodavnog i sudbenog posla koji je do-
veo do proπirenih formalnih ukljuËivanja.

Posljedica ovih razvoja mogla bi biti izostajanje pra-

vocrtnog napretka u evoluciji institucije graanstva.
Moæda su sve πira ukljuËivanja koje smo vidjeli na djelu
u Sjedinjenim dræavama od πezdesetih godina dvadese-

56
tog stoljeÊa proizvele uvjete koji Êe omoguÊiti forme
graanstva koje slijede drugaËiju putanju. Nadalje, pri-
tisak globalizacije na nacionalne dræave moæe znaËiti da
Êe postavljanje zahtjeva biti sve viπe usmjereno na dru-
ge institucije. Ovo je veÊ oËito na razliËitim primjerima.
Jedan primjer je odluka jednog starosjedilaËkog naroda
da se prije direktno obraÊa Ujedinjenim nacijama i zah-
tijeva direktno predstavniπtvo u meunarodnim forumi-
ma, nego li da se obraÊa putem nacionalne dræave. To je
takoer oËito i u sve viπe institucionaliziranom poretku
meunarodnog reæima ljudskih prava i sve veÊoj mo-
guÊnosti zaobilaæenja unilateralnog dræavnog suvereni-
teta.

Kako se znaËaj jednakosti u graanstvu poveÊao i

postao vidljiviji, i kako je uloga nacionalnog zakona u
davanju zastupljenosti/glasa dotada uπutkavanim ma-
njinama porasla, tenzija izmeu formalnog i normativ-
nog projekta graanstva takoer je narasla. Za mnoge
graanstvo postaje normativni projekt, Ëime druπtvena
pripadnost postaje sve obuhvatnija i sve viπe bez zaklju-
Ëenja. Globalizacija i ljudska prava osim toga podupiru
ovu tenziju i u istovremeno podupiru elemente novog
diskursa o pravima. Ove promjene signaliziraju da se
premjeπta analitiËki teren na kojem moramo postaviti
pitanje prava, ovlasti i duænosti (sassen 1996: pogl. 2;
2003). Neka od ovih pitanja dadu se ilustrirati dvama
suprotstavljenim sluËajevima opisanima u sljedeÊem
poglavlju.

57
 Prema efektivnom dræavljanstu i neformalnom
graanstvu

Neka od tih pitanja dadu se, dakle, ilustrirati us-

poredbom dolje opisanih sluËajeva:

1) Neovlaπten a ipak priznat

Jedan od moæda najboljih primjera stanja bliæeg

efektivnom dræavljanstvu naspram formalnog dræav-
ljanstva je ono πto se naziva neformalni druπtveni ugo-
vor koji veæe ilegalne imigrante sa zajednicom u kojoj
borave (schuck i smith 1985). Tako neovlaπteni imi-
granti koji pokazuju graansko sudjelovanje, druπtvenu
zaslugu i nacionalnu lojalnost mogu tvrditi kako zaslu-
æuju legalni boravak. Kako bi πto podrobnije pojasnila
ovo kratko preispitivanje, fokusirat Êu se na jedan sluËaj
- ilegalne imigrante u Sjedinjenim Dræavama.

Pojedinci, Ëak i kada su ilegalni imigranti, mogu se

kretati izmeu mnoπtva znaËenja graanstva. Dnevne
prakse ilegalnih imigranata kao dio njihovog svakod-
nevnog æivota u zajednici u kojoj borave - kao podizanje
obitelji, πkolovanje djece, zaposlenje - priskrbljuju im
polaganje prava na graanstvo u SAD-u, iako ih formal-
ni status i, uæe, legalizacija zaobilaze. Odreene dimenz-
ije graanstva, poput jakih veza u zajednici i sudjelova-
nja u graanskim aktivnostima neformalno se dogaaju
kroz njihove prakse. Ove prakse proizvode njihovo, u

58
 najmanju ruku djelomiËno, priznavanje kao potpunih
druπtvenih biÊa. U mnogim dræavama diljem svijeta,
ukljuËujuÊi Sjedinjene Dræave, dugotrajni ilegalni stanov-
nici Ëesto dobivaju legalan status ako mogu dokumenti-
rati svoj dugotrajni boravak i “dobro ponaπanje”. Amer-
iËki zakon o imigrantima prepoznaje takvo neformalno
sudjelovanje kao osnovu za dobivanje legalnog statusa.
Primjerice, prije novih zakona o imigraciji donesenih
1996. pojedinci koji su mogli dokazati sedam godina
kontinuiranog boravka, dobre moralne osobine, te doka-
zati kako bi deportacija za njih predstavljala iznimnu
nevolju, bili su podobni kandidati za suspenziju deport-
acije, te tako i za SAD kao sluæbeno mjesto boravka.
NACARA je proπirila podobnost za tu suspenziju deport-
acije na nekih tristo tisuÊa Salvadoraca i Gvatemalaca
koji su neovlaπteno boravili u Sjedinjenim dræavama.04

SluËaj ilegalnih imigranata je,

04 NACARA je Nicaraguan po mnogo Ëemu, vrlo speci∫Ëna i
Adjustment and Central posebna ilustracija stanja sliËnog
American Relief Act iz “efektivnom” graanstvu i dræav-
1997. On je amnestirao
300 000 Salvadoraca i ljanstvu. Jedan od naËina interpre-
Gvatemalaca da mogu tacije ove dinamike u smislu onoga
zatraæiti suspenzije o Ëemu je bilo rijeË u ovom tekstu je
deportacije. Ovo imi-
gracijsko pravno sred- istaknuti kako Ëinjenica mnogostru-
stvo je ukinuo 1996. kih dimenzija graanstva potiËe
Immigration Reform strategije za legitimiranje neformal-
and Immigrant Respon-
sability Actom (vidi nih ili vandræavnih formi pripadnos-
Coutin 2000). ti (soysal 1994; coutin 2000).

59
Prakse ilegalnih imigranata su jedna vrsta graanskih
praksi a njihovi identiteti kao identiteti Ëlanova zajed-
nice po boraviπtu poprimaju neka svojstva identiteta
graana. Ovo vjerojatno vrijedi i za komunitaristiËki
model gdje zajednica moæe odluËiti koga Êe primiti, a
koga Êe iskljuËiti, ali jednom kada je primljen, zbiljskim
graanskim praksama stjeËe punopravno Ëlanstvo.

Nadalje, prakse migranata, Ëak i onih ilegalnih, mogu

doprinijeti priznavanju njihovih prava u matiËnoj dræavi.
Tijekom graanskog rata 1982-92. Salvadorski iseljenici,
iako graani Salvadora, bivaju direktno ili indirektno
iskljuËeni iz Salvadora politiËkim nasiljem, ogromnim
ekonomskim nedaÊama i direktnim progonom (mahler
1995). Oni nisu mogli uæivati svoja graanska prava. Na-
kon bijega iz zemlje, mnogi su nastavili pomagati svoju
obitelj ili zajednicu. Naposljetku novac koji su iseljenici
slali u domovinu postao je kljuËan ekonomski faktor za
Salvador - kao πto je to sluËaj i kod mnogih drugih zema-
lja diljem svijeta. Vlada Salvadora je Ëak bila poËela podr-
æavati iseljenike u njihovoj borbi za pravo boravka u SAD-u,
Ëak i pomaganjem ameriËkim aktivistiËkim organizacija-
ma u njihovom naporu. Dakle, salvadorska je vlada podr-
æavala Salvadorce kojima je prethodno osporen status
graanina - s jedne strane, trebao im je njihov novac, a s
druge strane, zbog velike nezaposlenosti, trebalo ih je
dræati izvan Salvadorske radne snage. Tako je sudjelova-
nje ovih ilegalnih iseljenika u prekograniËnoj zajednici,
obitelji i politiËkoj mreæi doprinijelo sve veÊem prizna-

60
vanju njihovih pravnih i politiËkih prava kao graanina
Salvadora (coutin 2000; mahler 1996.).

Prema Coutinu (2000) i drugima, kretanje izmeu

pripadnosti i iskljuËivanja, te izmeu razliËitih dimenzi-
ja graanstva, legitimnosti i nelegitimnosti, mogu imati
jednak znaËaj kao i rede∫niranje samog graanstva. S
obzirom na oskudnost sredstava moguÊnost reguliranja
pojedinih dimenzija graanstva moæe predstavljati va-
æan poticajni uvjet. Ilegalni imigranti razvijaju nefor-
malne, tajne, Ëesto vandræavne strategije i mreæe koje ih
veæu sa zajednicama u matiËnoj zemlji. Mjesta odakle
dolaze se oslanjaju na novac koji πalju i na informacije o
moguÊnosti zaposlenja u Sjedinjenim Dræavama. Na ile-
galno slanje novca od strane ilegalnog imigranta moæe
biti gledano kao na Ëin patriotizma, a na ilegalan rad na
kao na doprinos domaÊoj ekonomiji. Tako se uspostavlja
viπestruka meuovisnost i mogu se poloæiti temelji za
postavljanje zahtjeva prema receptivnoj i prema emitiv-
noj zemlji Ëak i kad su imigranti ilegalni i kad su zakoni
prekrπeni (basch, glick schiller i blanc-szanton 1995;
cordero-guzman, smith grosfoguel 2001).

2) Ovlaπteni a ipak nepriznati

Na posve opreËnom kraju od ilegalnog imigranata

Ëije mu prakse omoguÊuju da postane prihvaÊen kao
Ëlan politiËke zajednice, sluËaj je onih koji su punoprav-
ni graani ali nisu joπ uvijek priznati kao politiËki sub-

61
jekti. U jednoj vrlo oπtroumnoj studiji o japanskim do-
maÊicama Robin LeBlanc (1999) raspoznaje upravo ovu
kombinaciju.

Biti domaÊica u Japanu je zanimanje s punim radnim

vremenom koje u mnogo Ëemu ograniËava javni æivot
japanske æene, i praktiËki i simboliËki. U Japanu “domaÊi-
ca” je osoba Ëiji je identitet uobiËajeno shvaÊen kao ident-
itet partikularistiËkog, nepolitiËkog aktera. Ipak, para-
doksalno, to su uvjeti koji omoguÊuju ovim æenama jed-
instveno sredstvo za druge forme javnog sudjelovanja,
one za koje je biti domaÊica prednost a koje su nedos-
tupne onima koji imaju kvali∫kacije za viπi nivo politiË-
kog æivota. LeBlanc pokazuje kako domaÊica ima pred-
nost u svijetu lokalne politike ili politiËkog æivota lokalne
sredine: njoj se moæe vjerovati upravo zato jer je domaÊi-
ca, ona se moæe povezati s drugim domaÊicama, ona je
oliËenje poæeljnih javnih interesa i, buduÊi je vjerodostoj-
na, moÊnog kritiËara sluæbene politike.

Neπto je iznimno vaæno u tom statusu koje dijele æene

u drugim kulturama i vis-à-vis drugaËijih pitanja. Primje-
rice u jednom potpuno drukËijem kontekstu, æene se jav-
ljaju kao speci∫Ëan tip politiËkog aktera za vrijeme brutal-
nih diktatura sedamdesetih i osamdesetih godina dvadese-
tog stoljeÊa diljem Latinske Amerike. Upravo im je njiho-
va uloga majke i supruge davala lucidnost i odvaænost da
zahtijevaju pravdu i kruh i da to Ëine suprotstavljajuÊi se
naoruæanim policajcima i vojnicima. Majke u barriosima

62
Santiaga za vrijeme Pinochetove diktature, majke s Plaze
de Mayo u Buenos Airesu, majke koje su redovito demon-
strirale pred glavnim zatvorima u Salvadoru tijekom gra-
anskog rata - sve su one, ojaene gubitkom muæeva i
djece, bile nagnane na politiËko djelovanje i borbu kako
bi osigurale hranu za svoje domove.

Pored toga, u jednoj posve drugaËijoj situaciji, posto-

ji zanimljiva paralela izmeu LeBlancova opisa politiË-
koga u statusu domaÊice i rezultata nekih od istraæivan-
ja o imigranticama u Sjedinjenim Dræavama. Istraæi-
vanja pokazuju da se imigrantice, upravo zbog obaveza
u domaÊinstvu, prije nego li muπkarci imigranti pojav-
ljuju kao akteri u javnoj sferi. Redovan nadniËarski rad
imigrantica i poboljπan pristup drugim javnim sferama
ima veliki utjecaj na njihovu kulturalno zadatu pod-
reenu ulogu u domaÊinstvu. Imigrantice ostvaruju
veÊu osobnu autonomiju i nezavisnost dok muπkarci
imigranti gube one uvijete koje su imali u kulturi iz
koje potjeËu. Æene dobivaju veÊu kontrolu nad budæe-
tom i drugim obiteljskim odlukama, te veÊu moÊ u zaht-
ijevanju pomoÊi pri obavljanju kuÊnih poslova od muπ-
karca. Pristup javnim sluæbama i drugim javnim resursi-
ma daje im priliku da se ukljuËe u druπtvenu maticu -
upravo su one te koje Ëesto posreduju u tom procesu
ukljuËivanja (pr. chinchilla i hamilton 2001). Vjerojat-
no je za neke æene ta korist veÊa nego za druge; potrebna
su daljnja istraæivanja kako bi se utvrdio utjecaj klase,
obrazovanja i prihoda na ove rodno obiljeæene ishode.

63
 Pored relativno osnaæenije pozicije imigrantica u
domaÊinstvu kao rezultata nadniËarskog zaposlenja,
postoji i druga vaæna posljedica: pojaËana participacija
u javnoj sferi i njihovo moguÊe javljanje kao javnih ak-
tera. Postoje dvije sfere u kojima su imigrantice aktivne:
institucije za javnu i privatnu skrb te imigrantska/etniË-
ka zajednica. UkljuËivanje æena u migracijske procese
pojaËava vjerojatnost trajnog nastanjenja i doprinosi
veÊoj participaciji imigranata u njihovim zajednicama i
vis-à-vis dræave. Primjerice, Pierrette Hondeagneu-Sotelo
(1995) je otkrila da imigrantice zadobivaj sve veÊu ulogu
u javnom i druπtvenom æivotu πto pospjeπuje njihov sta-
tus u domaÊinstvu i proces trajnog nastanjenja. Ove imi-
grantice su aktivnije u izgradnji zajednice i aktivizmu i
drugaËije su pozicionirane od muπkaraca u pogledu πire
ekonomije i dræave. One su te koje najËeπÊe rjeπavaju
pravnu ranjivost svojih obitelji postupkom traæenja
javnih i socijalnih usluga za svoje obitelji. Ovo pojaËano
sudjelovanje æena sugerira moguÊnost da one nastupe
kao snaæniji i vidljiviji akteri te da uËine svoju ulogu na
træiπtu rada vidljivijom.

Ovo su dimenzije graanstva i praksi graanstva ko-

je se ne uklapaju u indikatore i kategorije dominantnih
okvira za razumijevanje graanstva i politiËkog æivota.
Æene se kao domaÊice i majke ne uklapaju u kategorije i
indikatore uobiËajene za sagledavanje sudjelovanja u
politiËkom æivotu. FeministiËka istraæivanja u svim
druπtvenim znanostima moraju se suoËiti sa sliËnim ili

64
 ekvivalentnim poteπkoÊama i tenzijama u nastojanju da
konstituiraju svoj predmet ili da preoblikuju predmet
koji je izgubio konture. Teorijska i empirijska distanca
izmeu priznatog svijeta politike i joπ neocrtanog iskus-
tva graanstva domaÊica - ne æena kao takvih nego æena
kao domaÊica, koju valja premostiti, udaljenost je koju
susreÊemo u mnogim tipovima istraæivanja. PremoπÊi-
vanje ove distance zahtjeva speci-
05 Tako za Karsta “…U ∫Ëne forme empirijskog istraæivanja
Sjedinjenim Dræavama
danas, graanstvo je i teoretiziranja.
nerazluËivo od komple-
ksnog pravnog okvira
koji ukljuËuje πiroko Postnacionalno ili denaciona-
prihvaÊen korpus sup- lizirano
stancijalnog prava,
snaæne zakonodavne Iz perspektive teorija graanstva
institucije, te proved-
bene institucije utemeljenih na naciji, neke od ovih
sposobne za izvrπenje transformacija mogu biti interpre-
svog zadatka” tirane kao opadanje ili devalvacija
(2000:600). Nepre-
poznavanje centralne graanstva ili, povoljnije, kao
uloge prava je velika izmjeπtanje graanstva u srazu s dru-
Karstova pogreπka. gim, za sada neimenovanim, oblici-
Postnacionalnom
graanstvu nedostaje ma kolektivne organizacije i pove-
institucionalni okvir zanosti (bosniak 2000). Dokle god se
koji moæe zaπtititi sup- graanstvo misli kao nuæno nacional-
stancijalne vrijednosti
graanstva. Karst je no (pr. himmelfarb 2001). ovi se pro-
svjestan moguÊnosti cesi po de∫niciji ne mogu objasniti
podivljalog nacionaliz- jezikom graanstva.05
ma i iskljuËenja
stranaca ako se pravni
status uËini centralnim.

65
 Alternativno bi tumaËenje bilo da se, kao u postna-
cionalnim koncepcijama, suspendira nacionalno a da se
uzme da pitanje gdje se to graanstvo udjelovljuje valja
odrediti u svijetlu nastajuÊe druπtvene prakse (pr. soy-
sal 1994; jacobson 1996; torres, inda i miron 1999).

Kako ja gledam na ova pitanja, pored ove dvije mo-

guÊnosti postoji i treÊa. Ta je da je graanstvo, Ëak i kada
je smjeπteno u “nacionalne” institucionalne okvire, po-
tencijalno promijenjena institucija ako se znaËenje sâ-
mog nacionalnoga promijenilo. Odnosno, utoliko uko-
liko je globalizacija promijenila odreena svojstva teritor-
ijalne i institucionalne organizacije politiËke moÊi i ov-
lasti dræave, institucija graanstva - njena formalna
prava, prakse, psiholoπka dimenzija - takoer je trans-
formirana Ëak i kada ostaje centrirana u nacionalnoj
dræavi. Pokuπala sam, primjerice, pokazati da je ova teri-
torijalna i institucionalna transformacija moÊi i ovlasti
dræave otvorila djelatne, konceptualne i retoriËke potenci-
jale za druge nacionalno-locirane subjekte pored nacional-
ne dræave da se pojave kao legitimni akteri u meunarod-
noj/globalnoj areni koja je do sada pripadala iskljuËivo
dræavi (vidi Indiana Journal of Global Legal Studies, 1996).

Razlikujem ono πto bih usko de∫nirala kao denacio-

nalizirano od postnacionalnog gra-
06 Bosniak istoznaËno ko- anstva, pri Ëemu je drugi termin
risti denacionalizirano i
postnacionalno. Kod ustaljen i najËeπÊe koriπten u πiroj
mene to nije sluËaj. debati.06 Prema mojem shvaÊanju

66
 ovdje imamo posla s dvije razliËite dinamike a ne samo s
javljanjem lokusa za graanstvo izvan okvira nacionalne
dræave. Razlika meu njima je pitanje sagledavanja i in-
stitucionalne uklopljenosti. U istraæivanjima uvrijeæeno
je miπljenje da je postnacionalno graanstvo djelomice
locirano izvan okvira nacionalnoga dok se kod denacio-
nalizacije æariπte premjeπta na transformaciju nacional-
noga, ukljuËujuÊi i nacionalno u njegovom svojstvu ute-
meljenja graanstva. Moæe se tvrditi da postnacionalnost
i denacionalizacija predstavljaju dva razliËita smjera. Oba
su prihvatljiva i ne iskljuËuju jedan drugoga.

Nacionalno, dakle, ostaje referent u mom radu (pr.

sassen 2003). Ali, jasno, ono je referent speci∫Ëne vrste:
upravo njegova promjena postaje kljuËna teorijska odli-
ka kroz koju ono ulazi u moje odreivanje promjena
institucije graanstva. Umanjuje li to vrijednost graan-
stva ili ne (vidi jacobson, 1996) za
07 U tom pogledu, naglasi- sada mi joπ nije evidentno. Graan-
la sam (1996: pogl. 2) da stvo je proπlo mnoge transformacije
je znaËajno uvoenje u
u svojoj povijesti upravo stoga πto je
nove ustave Juæne Afri-
ke, Brazila, Argentine i u razliËitoj mjeri bilo uklopljeno u
zemalja Centralne Evro- osobitosti svakog od svojih razdob-
pe odredbe koja kvali∫-
lja.07 Za moj argument ovdje takoer
cira ono πto je bilo ne-
kvali∫cirano pravo su- je znaËajna ranije razmatrana Ëinje-
verena (ako je demo- nica o vaænosti nacionalnog zakona
kratski izabran) da bude
u procesu proπirenja ukljuËivanja -
iskljuËivi predstavnik
svog naroda u interna- ukljuËivanja koja danas destabilizira-
cionalnim forumima. ju starije pojmove graanstva. Ovo

67
pluralizirano znaËenje graanstva, djelomiËno nastalo
formalnim πirenjima pravnog statusa graanstva, danas
doprinosi daljnjoj eksploziji granica pravnog statusa.

Prvo, i najvaænije, u mojem Ëitanju je jaËanje - uklju-

ËujuÊi i poustavljenje - graanskih prava πto omoguÊuje
graanima da postavljaju zahtjeve prema dræavi i omo-
guÊuje im da se pozivaju na odreenu autonomiju u
formalnoj politiËkoj areni koja se moæe biti protumaËiti
kao sve veÊi jaz izmeu formalnog dræavnog aparata i
institucije graanstva. Kako politiËke tako i teorijske
implikacije ove dimenzije su kompleksne i tek u nasta-
janju: ne moæemo sa sigurnoπÊu reÊi πto Êe biti prakse i
retorika koje bi mogle nastati.

Drugo, ovome pridodajem dodjeljivanje stranim ak-

terima, najviπe i osobito, ekonomskim akterima - stranim
tvrtkama, investitorima, meunarodnim træiπtima, pos-
lovnim ljudima-cijelog skupa “prava” od strane nacional-
nih dræava (vidi sassen 1996: pogl. 2). Priznajem, ovo
nije uobiËajen naËin postavljanja okvira za neku temu.
Ono proizlazi iz mojeg osobitog vienja utjecaja globali-
zacije i denacionalizacije na nacionalnu dræavu, ukljuËu-
juÊi i utjecaj na odnos izmeu dræave i njenih graana, i
dræave i stranih ekonomskih aktera. Dræim znaËajnim,
iako nedovoljno prepoznatim, razvoj povijesti zahtijeva-
nja prava. Pitanje kako bi se graani trebali odnositi pre-
ma ovoj novonastaloj koncentraciji moÊi i “legitimaciji”
vezanih uz globalne tvrtke i træiπta za mene je temeljno

68
pitanje buduÊnosti demokracije. Moje nastojanje da odre-
dim razmjere do kojih je globalno uklopljeno u i ∫ltrira-
no kroz nacionalno (pr. konceptom globalnog grada -
vidi sassen 2001; takoer sassen 2000c) jedan je od na-
Ëina razumijevanja pitanja postoji li tu negdje moguÊ-
nost za graane, joπ uvijek uvelike ograniËene na nacio-
nalne institucije, da zahtijevaju odgovornost globalnih
ekonomskih aktera kroz nacionalne institucionalne
kanale, a ne da Ëekaju na “globalnu” dræavu.

Graanstvo u globalnom gradu

Osobite transformacije u razumijevanju i teoretizi-

anju graanstva o kojima smo dosada raspravljali vraÊa-
ju nas na neke od ranijih povijesnih formacija vezanih
uz pitanje graanstva, pogotovu na odluËujuÊu ulogu
koju su odigrali gradovi i civilno druπtvo. Veliki se grad
danas, osobito globalni grad, javlja kao strateπko mjesto
za ove nove tipove djelatnosti i kao jedan od spona gdje
se formiranje novih zahtjeva materijalizira i dobiva kon-
kretan oblik. Gubitak moÊi na nacionalnom nivou proiz-
vodi moguÊnost novih formi moÊi i politike na subnaci-
onalnom nivou. Nacionalno kao okvir druπtvenih proce-
sa i moÊi je napuknut. Ovaj napuknuti okvir otvara mo-
guÊnosti za geogra∫ju politike koja povezuje subnacio-
nalne prostore. Gradovi su najistaknutiji u ovoj novoj
geogra∫ji. Jedno pitanje koje ovo povlaËi za sobom je
kako dolazi do formiranja novih tipova politike koja se
lokalizira u ovim gradovima.

69
 Ako uzmemo u obzir da su u veliki gradovima kon-
centrirani vodeÊi sektori globalnog kapitala i rastuÊi dio
obespravljene populacije - imigranti, mnogobrojne obe-
spravljene æene, ljudi drugaËije boje koæe opÊenito, i, u
megagradovima zemalja u razvoju, mase stanovnika po
straÊarama, onda moæemo zakljuËiti da gradovi postaju
strateπko mjesto razliËitih vrsta konΩikata i kontradikci-
ja. Na gradove takoer moæemo gledati kao na popriπta
kontradikcija kapitala, iako, uzimajuÊi u obzir opserva-
cije Ire Katznelson (1992), grad ne moæe biti sveden na
tu dinamiku. Razmatranje gradova prema tim smjerni-
cama znaËi razmatranje mnoπtva zastupljenosti u tom
krajobrazu. Veliki se grad danas javlja kao strateπko
mjesto Ëitavog niza novih tipova djelovanja - politiËkog,
ekonomskog, “kulturnog”, subjektivnog (isin 2000; al-
len, massey i pryke 1999; watson i bridge 2000).

Iako se graanstvo javlja u gradovima i gradovi su

odigrali vaænu ulogu u njegovoj evoluciji, smatram da
ne moæemo tek tako gledati na neke od trenutnih proce-
sa kao na vraÊanje na to starije povijesno stanje. Danaπ-
nja vaænost grada kao okruæenja za generiranje novih
tipova graanskih praksi i novih tipova nepotpuno for-
maliziranih politiËkih subjekata ne proizlazi iz te povi-
jesti a niti danaπnja gradska uprava ima mnogo toga
zajedniËkog s ranijim poimanjem graanstva i demo-
kracije kako su opisani u antiËkim i srednjovjekovnim
gradovima Evrope (isin 2000:7). Prije Êe imati veze s
onim o Ëemu je bilo rijeË kod Henria Lefebvrea (1991;

70
 1995) kada je grad opisivao kao djelo, zbog Ëega je prida-
vao znaËaj pitanju agensa. Lefebvre nalazi taj agens u
radniËkoj klasi u Parizu dvadesetog stoljeÊa, a ja je na-
lazim kod dva strateπka aktera - globalnog korporacij-
skog kapital i imigracije - u danaπnjim globalnim grado-
vima. Ovdje bih se htjela vratiti na Ëinjenicu ukloplje-
nosti institucija graanstva.

Ono πto danas nastaje u smislu graanskih praksi u

globalnom gradu popriliËno se razlikuje od onog πto je
bilo sluËaj u Weberovom srednjovjekovnom gradu. U sred-
njovjekovnom gradu nailazimo na skup praksi koji omo-
guÊuju burgerima da uspostave sistem vlasniπtva i zaπtite
imovine i da uspostave imunitet naspram despota bilo
koje vrste.08 Danaπnje graanske prakse se odnose na proiz-
vodnju “zastupljenosti” onih koji nemaju moÊ i politike
koja zahtjeva prava na grad. Ono πto je zajedniËko ovim
dvjema situacijama je poimanje da se kroz ove prakse kon-
stituiraju nove forme graanstva te da je grad kljuËno
mjesto ovog tipa politiËkog rada i da
je, svakako, djelomiËno konstituiran
08 napomena: u Rusiji -
gdje se gradovi opasani ovim dinamikama. Nakon dugog pov-
zidinama nisu pojavili ijesnog perioda u kojem je doπlo do
kao centri urbanog uspona nacionalne dræave i postav-
imuniteta, sloboda -
znaËenje pojma gra- ljanja razmjera kljuËnih ekonomskih
anin odudara od kon- dinamika na nacionalnoj razini, grad
cepata civilnog druπtva je danas ponovo razmjer u kojem se
i gradova i pripada
dræavi a ne gradu (We- odvijaju strateπke ekonomke i
ber, 1958). politiËke dinamike.

71
 U svom naporu da odredi idealna-tipska svojstva
onoga πto konstituira grad, Weber je traæio odreeni tip
grada - gradove kasnog srednjeg vijeka prije nego li mo-
derne industrijske gradove svoga doba. Weber je traæio
odreeni grad koji kombinira uvjete i dinamike koji na-
vode stanovnike i voe na kreativne i inovativne reakci-
je/prilagodbe. Nadalje, tvrdio je da ove promjene nastale
u kontekstu grada signaliziraju transformacije koje pre-
maπuju grad, koje mogu imati dalekoseæno djelovanje u
pokretanju Ëesto temeljnih transformacija. U tom smis-
lu grad nudi moguÊnost za razumijevanje dalekoseænih
promjena koje mogu - u odreenim uvjetima - zahvatiti
druπtvo kao cjelinu.

Dva su aspekta Weberovog Grada ovdje od posebne

vaænosti. Weber je nastojao razumjeti pod kojim uvjeti-
ma gradovi mogu imati pozitivan i kreativan utjecaj na
ljudske æivote. Za Webera su gradovi skup druπtvenih
struktura koje podupiru druπtvenu individualnost i ino-
vativnost te time sluæe kao instrument povijesnih pro-
mjena. U tom intelektualnom projektu postoji duboki
smisao za povijesnost tih uvjeta. Za Webera moderan
urbani æivot ne korespondira s ovim pozitivnim i krea-
tivnim snagama gradova; Weber je na moderne gadove
gledao kao na gradove podreene velikim tvornicama i
uredskoj birokraciji. Moje vlastito shvaÊanje fordistiË-
kog grada uvelike odgovara Weberovom utoliko πto je
strateπki razmjer u fordizmu nacionalni razmjer, a gra-
dovi gube na vaænosti. FordistiËka tvornica i rudnik jav-

72
ljaju se kao kljuËna mjesta politiËkog djelovanja obes-
pravljenih i onih bez moÊi.

Za Webera su osobito gradovi kasnog srednjeg vijeka

oni koji kombiniraju uvjete koji su gradske stanovnike,
trgovce, obrtnike i voe nagnali da ih uzmu u obzir i da
se s njima bave. Ove transformacije mogle su pokrenuti
epohalnu promjenu i dalje od samog grada: Weber nam
pokazuje kako su u mnogima od tih gradova ovi sukobi
doveli do kreiranja elemenata onoga πto bismo mogli
nazvati sistemom vlasti i graanstva. U tome smislu su-
kobi oko politiËkih, ekonomskih, pravnih, kulturnih
pitanja koja su smjeπtena u stvarnosti gradova mogu
postati katalizator novih transurbanih razvojnih proce-
sa u svim institucionalnim domenama: træiπtima, parti-
cipatornoj vlasti, pravima za pripadnike urbanih zajed-
nica bez obzira na porijeklo, sudbenoj proceduri, kultu-
ri angaæmana i deliberacije.

Poseban analitiËki element koji æelim izvuÊi iz ovih

aspekata Weberovog shvaÊanja i razmiπljanja o gradu je
povijesnost onih uvjeta koji grad Ëine strateπkim mjes-
tom za udjelovljenje vaænih transformacija u mnogim
institucionalnim domenama. Nekoliko glavnih kompo-
nenti ekonomske globalizacije i digitalizacije ozbiljuju
se u ovom tipu grada i uzrokuju dislokaciju i destabili-
zaciju postojeÊeg institucionalnog poretka i pravnih,
regulatornih i normativnih okvira za bavljenje urbanim
stanjima. Upravo je visoki nivo koncentracije ovih novih

73
dinamika u gradovima onaj koji sili na kreativne reakcije
i inovacije. Tu je najvjerojatnije na djelu uËinak kritiËne
mase.

Povijesnost ovih procesa poËiva u Ëinjenici da su za

vrijeme kejnzijanske politike, osobito fordistiËkog ugo-
vora, i dominacije masovne proizvodnje kao organizira-
juÊe ekonomske dinamike, gradovi izgubili svoju stra-
teπku funkciju i nisu bili mjesto kreativnih institucio-
nalnih inovacija. Strateπka mjesta su bila velika tvornica
i Ëitav proces masovne proizvodnje te træiπta masovne
potroπnje i nacionalna vlast gdje su razvijeni regulator-
ni okviri i gdje je uspostavljen fordistiËki ugovor. Tvor-
nica i vlast bili su strateπka mjesta gdje su bile locirane
odluËujuÊe dinamike koje su uzrokovale velike instituci-
onalne inovacije te epohe. S globalizacijom i digitaliza-
cijom - i svim speci∫Ënim elementima koje one donose -
takvim strateπkim mjestima postaju globalni gradovi.
Dok su strateπke transformacije jasno koncentrirane u
velikim gradovima, u gradovima na niæim razinama na-
cionalne urbane hijerarhije pored prodora tih transfom-
racija pokreÊu se i mnoge transformacije. Nadalje, pre-
ma mojem shvaÊanju, odreene institucije dræave tako-
er predstavljaju takva strateπka mjesta unatoË sveuku-
pnom suæavanju ovlasti dræave kroz deregulaciju i priva-
tizaciju.

Drugi analitiËki element koji æelim izvuÊi iz Webero-

vog Grada je odreeni tip uklopljenosti transformacija

74
koje opisuje i postavlja kao idealna-tipska svojstva. Ovo
nije uklopljenost u ono πto bismo mogli smatrati dubo-
kim strukturama, jer upravo su one te koje bivaju dislo-
cirane ili promijenjene i koje otvaraju moguÊnosti za
pojavu novih fundamentalnih ureenja. Uklopljenost je
prije u vrlo speci∫Ëne uvjete, prilike, ograniËenja, potre-
be, meudjelovanja, sporenja, interese. Aspekt koji je
ovdje vaæan je kompleksnost, detaljnost i druπtvena pu-
nina odreenih uvjeta i dinamika koje on prepoznaje
kao one koje omoguÊuju promjenu i inovaciju. Ova
kompleksnost i ova punina takoer uzrokuju
dvoznaËnosti u znaËenju promjena i inovacija. Nije uvi-
jek jasno jesu li one pozitivne - gdje bi pozitivno znaËilo
stvaranje ili osnaæivanje nekih elemenata, makar djelo-
miËnih ili minornih, participatorne demokracije u
gradu - i koliko je potrebno vremena da njihova pozi-
tivnost postane evidentna. On je u gradovima srednjeg
vijeka vidio ono πto bi grad trebao biti i u njima je
nalazio kontradiktorne i mnogoobrazne inovacije. On
analizira te inovacije kako bi razumio πto one stvaraju
ili pokreÊu.

Argument koji izvlaËim iz ovog osobitog tipa uklo-

pljenosti i inovacije je da sadaπnja situacija u globalnim
gradovima stvara ne samo nove strukturacije moÊi nego
i otvara djelatne i retoriËke moguÊnosti za nove tipove
politiËkih aktera koji su dosada bili pritajeni, nevidljivi
ili bez glasa. KljuËni element mog argumenta je da loka-
lizacija strateπkih komponenti globalizacije u gradovi-

75
ma znaËi da obespravljeni mogu angaæirati nove forme
globalizirane korporacijske moÊi, i, drugo, da sve veÊi
broj i sve veÊa raznolikost obespravljenih u ovim grado-
vima pod ovim uvjetima poprimaj jasnu “zastupljenos”.
Ovo implicira distinkciju izmeu obezvlaπÊenosti i nevi-
dljivosti ili nemoÊi. Obespravljeni u globalnim gra-
dovima mogu postiÊi “zastupljenost” u njihovom anga-
æiranju moÊi ali takoer i vis-à-vis jedni drugih. To je
razlika od razdoblja izmeu pedesetih i sedamdesetih
godina dvadesetog stoljeÊa u Sjedinjenim Dræavama,
primjerice, kada je iseljavanje bijelog stanovniπtva i
posvemaπan odlazak znaËajnih korporacijskih sjediπta
opustoπila gradove a obespravljene ostavila u stanju na-
puπtenosti. Danas, lokalizacija globalnoga stvara skup
objektivnih uvjeta za angaæman. To se oËituje, primje-
rice, u borbi protiv gentri∫kacije - koja πteti manjinama
i siromaπnim Ëetvrtima i koja je dovela do rasta broja
beskuÊnika poËetkom osamdesetih godina dvadesetog
stoljeÊa - i u borbi za prava beskuÊnika, ili takoer u
prosvjedima protiv policijske brutalnosti nad pripad-
nicima manjina. Ovi sukobi se razlikuju od ustanaka u
getoima πezdesetih godina dvadesetog stoljeÊa koji su
bili kratkotrajne, intenzivne erupcije ograniËene na
geta i koje su nanijele najveÊu πtetu upravo Ëetvrtima
obespravljenih. Kod ovih pobuna u getima nije bilo
angaæiranja moÊi.

Okolnosti koje danas Ëine gradove moguÊim strateπ-

kim mjestima svode se na dvije okolnosti koje odraæava-

76
ju velike transformacije koje destabiliziraju starije siste-
me organizacije teritorija i politike. Jedna od njih je pro-
mjena razmjera strateπkih teritorija koji artikuliraju
novi politiËko-ekonomski sistem. Druga je djelomiËno
odsijecanje ili u najmanju ruku slabljenje nacionalnoga
kao okvira druπtvenih procesa uslijed razliËitih dinami-
ka obuhvaÊenih globalizacijom i digitalizacijom. Poslje-
dice ovih dviju okolnosti su mnogostruke: ono πto je
vaæno je javljanje gradova kao strateπkih mjesta za veli-
ke ekonomske procese i to da se mogu pojaviti novi tipo-
vi politiËkih aktera. Utoliko ukoliko je graanstvo uklo-
pljeno i povratno obiljeæeno ovom uklopljenoπÊu, ti no-
vi uvjeti mogu uistinu biti nagovjeπtaj moguÊnosti no-
vih formi graanskih praksi i identiteta.

Neπto ovdje treba istaknuti - distinkciju izmeu obez-

vlaπÊenosti i statusa aktera bez moÊi. Koristim termin zas-
tupljenost da imenujem to stanje. U kontekstu strateπkog
prostora poput globalnog grada, tipovi ovdje opisanih obe-
spravljenih ljudi nisu naprosto marginalni; oni stjeËu
zastupljenost u πirem politiËkom procesu koji izmiËe
granicama formalne politiËke zajednice. Ova zastuplje-
nost ukazuje na moguÊnost politike. ©to Êe biti ta politi-
ka ovisit Êe o speci∫Ënim projektima i praksama razliËi-
tih zajednica. Utoliko ukoliko osjeÊaj pripadnosti ovih
zajednica nije podveden pod nacionalno, on moæe nago-
vjeπtavati moguÊnost politike koja je, iako transnacional-
na, zapravo smjeπtena na konkretnim lokalitetima.

preveo: Jakov ViloviÊ

77
Ka sociologiji
informacijske
tehnologije
 TehniËki atributi novih informacijskih i komunika-
cijskih tehnologija (itc-a) sve viπe dominiraju objaπnje-
njima suvremenih promjena i razvojnih procesa. Kao
πto Judy Wajcman istiËe, mnogi sociolozi tehnologiju
vide kao pokretaËa iza najfundamentalnijih trendova i
transformacija.01 Ovome bih dodala tendenciju da se te
tehnologije poimaju ili konceptualiziraju s obzirom na
tehniËka svojstva a da se odnos prema socioloπkom svi-
jetu konstruira kao odnos primjena i utjecaja. Izazov za
sociologiju nije toliko osporiti znaËaj tehnologije, nego
razviti analitiËke kategorije koje bi nam omoguÊile da
zahvatimo sloæena proæimanja tehnologije i druπtva.

Ovdje æelim razraditi dva pojedinaËna aspekta tog

izazova, fokusirajuÊi se nadasve na digitalnu tehnologi-
ju. Tvrdit Êu da razumijevanje mjesta tih novih tehno-
logija sa socioloπkog glediπta zahtije-
01 U svom uvodnom va izbjegavanje Ëisto tehnoloπkog
Ëlanku u Current Sociolo-
gy od svibnja 2002. tumaËenja i prepoznavanje uklop-
Wajcman raspravlja o ljenosti i nejednakih ishoda tih teh-
toj literaturi. Za kritiËko nologija u razliËitim druπtvenim
preispitivanje nedosta-
taka tehnologijom vo- poredcima. One uistinu mogu kon-
enih objaπnjenja vidi stituirati nove druπtvene dinamike,
Loader (1998), Nettime ali takoer mogu biti njihovi deriva-
(1997), Hargittai (1998)
te opÊenitije Latour ti ili reproducirati stare uvjete. Dru-
(1991), Munker i go, takav Êe pokuπaj, zauzvrat, izis-
Roesler (1997), kivati kategorije koje zahvaÊaju ono
Mackenzie (1999), te
Mackenzie i Wajcman πto Ëesto poimamo kao proturjeËna,
(1985/1999). ili meusobno iskljuËiva svojstva. Ta

79
 dva aspekta ispitat Êu fokusiranjem na tri socioloπke
analitiËke problematike: uklopljenost novih tehnologi-
ja, sloæena meudjelovanja digitalnog i materijalnog
svijeta i posredujuÊe kulture koje organiziraju odnos
izmeu tih tehnologija i korisnikâ. U drugom dijelu
ovog rada preispitat Êu te analitiËke problematike u nji-
hovom ozbiljenju na bitnim socioloπkim popriπtima:
meudjelovanju ∫ksnosti kapitala i mobilnosti kapitala,
nastajanju rodnog odreivanja u pristupu i koriπtenju
elektronskog prostora i javljanju nove politike mjestâ
na globalnim mreæama.02

PoteπkoÊe s kojima su se analitiËari i komentatori

suoËili u razumijevanju utjecaja digitalizacije na mno-
gostruke uvjete u biti su ishod dviju analitiËkih pogreπa-
ka. Jedna od njih (nadasve vidljiva u sad-u) suæava tu-
maËenje na tehnoloπko Ëitanje teh-
02 Vidi, redom po temama, niËkih moguÊnosti digitalne teh-
Sassen (2001: pogl. 1 i 5, nologije. ©to jest presudno s inæen-
2002a, 2000a, 2002b). jerske strane, ali je problematiËno u
03 Druga posljedica ovog socioloπkom razumijevanju. Takvo
tipa Ëitanja je pretpos-
tavka da Êe nova tehno- Ëisto tehnoloπko Ëitanje tehniËkih
logija ipso facto zamije- moguÊnosti neumitno neutralizira
niti sve stare tehnologije ili prikriva materijalne uvjete i
koje su manje uËinkovi-
te, ili sporije, u izvrπava- prakse, prostornu vezanost, te puni-
nju zadataka u kojima je nu druπtvenih okruæenja unutar ko-
nova tehnologija najbo- jih i kroz koje te tehnologije djelu-
lja. Povijesno nam je
poznato da to nije ju.03 Druga tendencija je kontinui-
sluËaj. rano oslanjanje na analitiËke kate-

80
 gorizacije koje su razvijene u drugim prostornim i povi-
jesnim uvjetima, to jest uvjetima koji su prethodili da-
naπnjem digitalnom dobu. Dakle, tendencija je digital-
no poimati kao naprosto i iskljuËivo digitalno a nedigi-
talno (bilo da ga se predoËava u smislu ∫ziËkoga/materi-
jalnoga ili stvarnoga, sve problematiËnim premda uvri-
jeæenim pojmovima) kao naprosto i iskljuËivo to - nedi-
gitalno. Te ili-ili konceptualizacije uklanjaju iz pogleda
alternativne konceptualizacije, osujeÊujuÊi time sloæe-
nija Ëitanja utjecaja digitalizacije na materijalne i pros-
torno vezane uvjete.

Uklopljenost digitalnih tehnologija

Digitalne mreæe uklopljene su kako u tehniËka svoj-

stva i standarde hardvera i softvera tako i u stvarne druπ-
tvene strukture i dinamike moÊi (la-
tour, 1991; lovink i riemens, 2002;
04 Iako koristi drugi voka-
bular, moæemo vidjeti mackenzie i wajcman, 1985/1999).04
da se Latour oËituje Ne postoji Ëisto digitalna ekonomija
radikalno u tom smjeru. niti potpuno virtualna tvrtka ili za-
Lovink i Riemens (2002)
pruæaju nam podroban jednica. To znaËi da moÊ, sporenje,
prikaz viπestrukih nedi- nejednakost, hijerarhija obiljeæavaju
gitalnih uvjeta (ukljuËu- elektronski prostor i da oblikuju
juÊi subkulture iz susje-
dstva) koji su se morali proizvodnju softvera.
steÊi da bi stvorili iz-
nimno uspjeπnu grad- Na Ëinjenicu da je elektronski
sku digitalnu Internet
mreæu zvanu Digital prostor uklopljen i da ga se ne moæe
City Amsterdam. Ëitati kao Ëisto tehnoloπko stanje, ili

81
 samo u terminima njegovih tehnoloπkih svojstava, svjet-
lo baca narav segmentacija koje su vidljive unutar elek-
tronskog prostora. Jedan primjer za to nalazi se u razli-
kama izmeu digitalnih mreæa s privatnim i s javnim
pristupom.05 Internet je drugaËiji tip prostora od privat-
nih mreæa ∫nancijske industrije, a korporacijske Inter-
net stranice zaπtiÊene ∫rewallom razlikuju se od javno
dostupnog dijela Interneta. Financijska træiπta, koja dje-
luju uglavnom putem digitalnih mreæa namijenjenih
privatnoj upotrebi, dobar su primjer privatnog elektron-
skog prostora. Tri svojstva digitalnih mreæa - decentrali-
zirani pristup, simultanost i meupovezanost - proizve-
la su vidno drugaËije ishode u privatnom digitalnom
prostoru globalnih ∫nancija od distribuirane moÊi u
javno dostupnom dijelu Interneta.
05 Drugdje (Sassen, 1999) Iako moÊ tih ∫nancijskih elektron-
sam ispitivala u kojoj je skih mreæa poËiva na svojevrsnoj
mjeri naπe promiπljanje distribuiranoj moÊi, tj. milijunima
elektronskog prostora i
mreæne moÊi oblikovano ulagaËa i milijunima njihovih odlu-
svojstvima Interneta i ka, ona na kraju zavrπava kao kon-
pritom zanemaruje pre- centrirana moÊ. Putanja kojom se
sudne razlike izmeu
digitalnih mreæa Inter- nastavlja ono πto poËinje kao distri-
neta s javnim pristupom buirana moÊ koju povezujemo s jav-
i privatnih digitalnih no dostupnim Internetom moæe po-
mreæa kojima nemamo
pristupa πto god da bili primiti mnoge oblike, a u ovom
spremni platiti, tj. mreæe sluËaju oblik koji se radikalno razli-
privatne namjene tvrtki kuje od oblika Interneta.
za ∫nancijske usluge ili
∫nancijskih træiπta na
veliko.

82
 Ta razlika upuÊuje na moguÊnost da mreæna moÊ
nije inherentno distributivna. Mehanizmi koji se upliÊu
a koji ne moraju imati puno veze s tehnologijom mogu
per se preoblikovati njenu organizaciju. Da bi se oËuvala
kao oblik distribuirane moÊi ona bi trebala biti ukloplje-
na u odreenu vrstu strukture. Distributivnu moÊ i, pre-
ma tome, demokratizirajuÊi potencijal digitalnih mreæa
ne moæemo uzeti kao neizbjeæno svojstvo te tehnologi-
je, kao πto je to Ëesto sluËaj u utopijskim Ëitanjima,
moæda najistaknutije na primjeru sada veÊ znamenite
Deklaracije nezavisnosti Interneta (1997) Johna Perrya
Barlowa.

Iza tih tema intencionalnosti i koriπtenja krije se

pitanje infrastrukture i pristupa (primjerice ntia, 1998;
petrazzini i kibati, 1999; shade, 1998; sassen, 1998:
pogl. 9; thomas, 1995). Elektronski prostor bit Êe dale-
ko zastupljeniji u visoko industrijaliziranim zemljama
nego li u manje razvijenom svijetu; i daleko zastupljeni-
ji u kuÊanstvima srednje klase u razvijenim zemljama
nego li u siromaπnim kuÊanstvima u tim istim zemlja-
ma (jensen, 1998; harvey i macnab, 2000; hoffmann i
novak, 1998). Meutim, ono πto ovdje treba naglasiti je
da postoje jeftini naËini da se omoguÊi pristup Interne-
tu, daleko jeftiniji no standardni telefonski sustav, i jed-
nom kada se takav pristup osigura prilike za kuÊanstva s
niskim prihodima, pogotovu za juænu hemisferu, mogu
jako poboljπati (primjerice itu, 1999; nadeau i dr.
1998; mele, 1999).

83
06 To kompanijama pri- PrepoznavajuÊi uklopljenost ele-
πteuje troπak za pri- ktronskog prostora u svom sam is-
vatne raËunalne mreæe,
prateÊe djelatnike i traæivanju poËela gledati na Internet
odræavanje, te troπak kao na prostor koji je proizveden i
frame relay veza ili obiljeæen softverom koji oblikuje
troπkove koriπtenja
posrednika u transakci- njegovo koriπtenje i pojedinaËnim
jama meu tvrtkama. aspektima hardvera koje softver mo-
07 Tu je daljnja tema, koju bilizira (sassen, 1999). Ta svojstva
ovdje nisam istraæivala, mogu funkcionirati i kao pokazatelj
privatizacija infrastruk-
ture koja se zbiva od transformacija u spregama izmeu
sredine 1990-tih. Back- elektronskog prostora i πirih institu-
bone, koji je prije ∫nan- cionalnih poredaka. Postoje znaËa-
cirala vlada Sjedinjenih
Dræava, to jest porezni jne implikacije vezane uz Ëinjenicu
obaveznici, je privati- da je jedan od prevladavajuÊih foku-
ziran. To zauzvrat mije- sa u oblikovanju softvera za Internet
nja normativna pitanja
o privatnom prisvajanju u posljednjih nekoliko godina stavl-
Internet prostora kao jan na ∫rewallom zaπtiÊene intrane-
javnog prostora. No tove za tvrtke i kriptirane tunele za
samo djelomiËno, jer to
ne otklanja razlikovanje transakcije izmeu tvrtki.06 I jedno i
izmeu privatiziranog drugo predstavlja, na neki naËin,
Internet prostora i pros- privatno prisvajanje ‘javnog’ prosto-
tora s javnim pristupom,
Ëak i uz plaÊanje (da bi ra.07 Nadalje, rastuÊi interes za ele-
neki resurs bio javan ne ktronsko trgovanje potaknuo je raz-
mora biti besplatan). voj softvera za provjeravanje ident-
Internet prostor moæe
ostati javan Ëak i ako se iteta, zaπtitu træiπnih marki i na-
mora platiti naknada plaÊivanje. Strelovit porast razvoja
za pristup, dok priva- tog tipa softvera i njegovo koriπtenje
tiziranom Internet
prostoru uopÊe nema na Internetu nuæno ne jaËa javnos-
pristupa. nost elektronskog prostora

84
(primjerice elkin-koren, 1996). To je pogotovu znaËa-
jno ako se proizvodi manje softvera u namjenu jaËanja
otvorenosti i decentralizacije neta no πto je bio sluËaj u
ranijim fazama Interneta. Taj tip komercijalizacije, dale-
ko od toga da bi jaËao demokratski potencijal Interneta
kao πto to smatraju mnogi liberalni i neo-liberalni ko-
mentatori, moæe ga ugroziti. On takoer donosi vaæne
posljedice po utjecaj na demokratizirajuÊe inicijative.

Svejedno, elektronski prostor ostaje i dalje presudna

snaga za nove oblike graanskog sudjelovanja, pogotovu
u njegovom javno dostupnom dijelu. Nekomercijalne
upotrebe joπ uvijek prevladavaju Internetom, premda je
utrka veÊ u tijeku da se iznau naËini πirenja elektron-
skog trgovanja i osiguravanja sigurnosti uplatnih tran-
sakcija. No istodobno dogodilo se bujanje nekomercijal-
nih upotreba i korisnika. Civilno druπtvo, bilo da su to
pojedinci ili nvo-ovi, snaæna je pojava u elektronskom
prostoru. Od borbi za ljudska prava, protestnih skupova
za oËuvanje okoliπa i πtrajkova radniπtva diljem svijeta
do istinski trivijalnih zanimacija, net se pokazao kao
moÊan medij za neelite da komuniciraju, da podupiru
jedne druge u borbama i stvaraju pandane insajderskim
skupinama u razmjerima koje seæu od lokalnoga do glo-
balnoga (primjerice perritt Jr., 1996; frederick, 1993;
korbin, 1998; ronfeldt i dr. 1998; rothkopf, 1998).

85
 Sagledavanje elektronskog prostora kao uklopljeno-
ga omoguÊuje nam da nadiemo uobiËajenu dualnost
izmeu utopijskih i distopijskih shvaÊanja Interneta i
elektronskog prostora opÊenito. Primjerice, iako elek-
tronski prostor reproducira maskuline kulture i hijerar-
hije moÊi, on ujedno æenama omoguÊuje da krenu u
nove oblike sporenja i u provokativna okuπavanja na
mnogim razliËitim podruËjima, od politiËkoga do eko-
nomskoga. Nadalje, u kontekstu globalizacije te inicija-
tive mogu postati globalne i zaobiÊi nacionalne dræave i
velike nacionalne ekonomske aktere, otvarajuÊi time
Ëitav novi teren za inicijative povijesno zakinutih naro-
da i skupina (primjerice ronfeldt i dr., 1998; correll,
1995; mele, 1999; cleaver, 1998).

Tri analitiËke problematike koje zahvaÊaju razliËita

svojstva uklopljenosti su: sloæena proæimanja izmeu
digitalnih i materijalnih uvjeta, destabiliziranje posto-
jeÊih hijerarhija razmjera koje su omoguÊile nove teh-
nologije i posredujuÊe kulture izmeu tih tehnologija i
njihovih korisnika. SljedeÊa tri odjeljka razrauju te
problematike.

86
 digitalna/materijalna proæimanja

Hipermobilnost ili dematerijalizacija uobiËajeno se

smatraju pukim funkcijama novih tehnologija. To shva-
Êanje prikriva Ëinjenicu da je potrebno mnoπtvo materi-
jalnih uvjeta da bi se postigao taj ishod. Kada prepozna-
mo da je hipermobilnost instrumenta, ili dematerijaliza-
cija stvarne nekretnine morala biti proizvedena, uvodimo
nedigitalnu varijablu u naπu analizu digitalnoga. ©toviπe,
mnogo toga πto se dogaa u elektronoskom prostoru du-
boko je uvjetovano kulturama, materijalnim praksama,
imaganarijima koji se zbivaju van elektronskog prostora.
Mnogo toga πto pomiπljamo kada se radi o kiberprostoru
ne bi imalo nikakvog smisla ili se ne bi ni na πto odnosilo
kada bismo iskljuËili svijet van kiberprostora. Ukratko,
digitalni prostor i digitalizacija nisu iskljuËiva stanja koja
su smjeπtena van nedigitalnoga. Digitalni prostor je uklo-
pljen u πira druπtvena, kulturalna, subjektivna, ekonom-
ska, imaginarna ustrojenja proæivljenog iskustva i sis-
teme unutar kojih mi egzistiramo i djelujemo.

Primjerice proizvodnja mobilnosti kapitala iziskuje

∫ksnost kapitala: vrhunski izgraeni okoliπ, dobro
udomljen talent i konvencionalnu infrastrukturu - od
autoputova do zraËnih luka i æeljeznice. Sve su to dije-
lom prostorno vezani uvjeti, Ëak i kad se narav njihove
prostorne vezanosti razlikuje od one kakvom je mogla
biti prije 100 godina kada je bilo vjerojatnije da Êe pros-
torna vezanost biti oblikom nemobilnosti. Danas je pro-

87
storna vezanost oblikovana ili obiljeæena hipermobil-
noπÊu nekih od njenih elemenata, proizvoda, ishoda. I
∫ksnost i mobilnost kapitala smjeπteni su u vremenski
okvir u kojemu je brzina sve veÊa i sve dalekoseænija. Taj
tip ∫ksnosti kapitala ne moæe se zahvatiti opisom koji je
ograniËen na njena materijalna i lokacijska svojstva, tj.
topografskim opisom (sassen, 2001: pogl. 2,5).

Konceptualiziranje digitalizacije u tom smjeru omo-

guÊuje nam da prepoznamo trajni znaËaj materijalnoga
svijeta Ëak i u sluËaju nekih od najdematerijaliziranijih
digitalnih djelatnosti. To se moæe prikazati na sluËaju
∫nancija - koja je jedna od najdigitaliziranijih djelatnos-
ti i koja ukljuËuje dematerijalizirani instrument. Meu-
tim, ne moæe ju se misliti kao iskljuËivo digitalnu. Da bi
se imalo elektronska ∫nancijska træiπta i digitalizirani
∫nancijski instrument potrebne su ogromne koliËine
materijala - ljudskog talenta (koji ima svoj tip ∫ziËkosti)
da ne i spominjemo. Taj materijal ukljuËuje konvenci-
onalne infrastrukture, graevine, zraËne luke itd. Veliki
dio tog materijala oblikovan je digitalnim utoliko ukoli-
ko je on u funkciji ∫nancijskog træiπta. A veliki dio digi-
talnog ustrojstva ∫nancijskih træiπta oblikovan je pak
prioritetima koji pogone globalne ∫nancije.

Digitalizacija donosi sa sobom jaËanje onih sposobnos-

ti koje omoguÊuju likvidi∫kaciju onoga πto nije likvidno.
Time digitalizacija poveÊava mobilnost onoga za πto smo
uobiËajeno mislili da nije mobilno, ili da je jedva mobil-

88
 no. U svojoj krajnjoj toËci to likvidi∫ciranje dematerijali-
zira svoj predmet. A jednom kada je dematerijaliziran on
postiæe hipermobilnost - trenutno kolanje kroz digitalne
mreæe globalnog domaπaja. Prema mom Ëitanju, vaæno je
shvatiti da je hipermobilnost koju neki objekt postiæe dema-
terijalizacijom samo jedan moment puno sloæenijeg stanja.
PredoËavanje takvog predmeta kao hipermobilnog, dakle,
djelomiËno je predoËavanje jer ukljuËuje samo neke od
sastavnica tog predmeta, tj. one koje se mogu dematerija-
lizirati. Veliki dio onoga πto je likvidi∫cirano i πto kola u
globalnim mreæama i πto je obiljeæeno hipermobilnoπÊu
ostaje i dalje ∫ziËko u nekim od njegovih sastavnica.08

Industrija nekretnina dalje rasvjetljava neke od tih

tema. Tvrtke na podruËju ∫nancij-
08 Veliki dio mog rada o
globalnim gradovima skih usluga iznaπle su instrumente
(Sassen, 2001) predstav- koji likvidi∫ciraju nekretnine i pro-
lja pokuπaj da se kon- miËu ulaganje i kolanje tih instru-
ceptualizira i dokumen-
tira Ëinjenica da global- menata na globalnim træiπtima.
na digitalna ekonomija Ipak, dio onoga πto saËinjava nekret-
iziskuje masivno kon- ninu ostaje vrlo ∫ziËko. Istodobno,
centriranje materijalnih
uvjeta da bi bila to πto meutim, ono πto ostaje ∫ziËko
jest. Financije su vaæan transformirano je Ëinjenicom da ga
posrednik: one pred- predstavljaju krajnje likvidni instru-
stavljaju sposobnost
likvidi∫ciranja razliËitih menti koji mogu kolati globalnim
oblika nelikvidnog bo- træiπtima. Ono se moæe Ëiniti istim,
gatstva i poveÊavanja moæe biti sazdano od iste cigle i
mobilnosti (tj. hipermo-
bilnosti) onoga πto je æbuke, moæe biti novo ili staro, ali
veÊ likvidno. ono je transformirani entitet.

89
 Naπim konvencionalnim kategorijama - ako je ∫ziË-
ko onda jest ∫ziËko, ako je likvidno onda jest likvidno -
teπko nam je zahvatiti tu polivalentnost. U stvari, djelo-
miËno predstavljanje nekretnina likvidnim ∫nancijskim
instrumentima proizvodi sloæeno proæimanje materijal-
nih i dematerijaliziranih momenata onoga πto Êemo
nastaviti nazivati nekretnina. A isto to Ëini djelomiËna
endogenost ∫ziËke infrastrukture elektronskih ∫nancij-
skih træiπta.

destabilizacija starijih hijerarhija razmjera

Sloæena proæimanja izmeu digitalnoga (kao i glo-

balnoga) i nedigitalnoga donosi sa sobom destabilizira-
nje starijih hijerarhija razmjera i Ëesto puta dramatiËno
preustrojavanje razmjera. Kako nacionalni razmjeri
gube znaËaj zajedno s nestajanjem kljuËnih sastavnica
formalne ovlasti dræave, tako drugi razmjeri dobivaju
strateπku vaænost. Najistaknutiji meu njima su subna-
cionalni razmjeri kao πto je globalni grad i supranacion-
alni kao πto su globalna træiπta. Starije hijerarhije raz-
mjera iz razdoblja uspona nacionalne dræave nastavljaju
djelovati - one su tipiËno organizirane u pogledu institu-
cionalne veliËine i teritorijalnog dosega od internacio-
nalnoga nadolje prema nacionalnom, regionalnom, ur-
banom, do lokalnoga. No danaπnje dinamike preustroja-
vanja razmjera probijaju institucionalne veliËine i insti-
tucionalna uokvirenja teritorija koje je proizvelo formi-
ranje nacionalnih dræava (sassen, 2000b). To ne znaËi

90
da stare hijerarhije nestaju, nego da se preustrojeni raz-
mjeri javljaju uz stare razmjere te Ëesto mogu prevlada-
ti nad njima.

PostojeÊa teorija nije dovoljna da se mapira danaπ-

nje umnogostruËivanje nedræavnih aktera i oblika trans-
nacionalne suradnje i sukoba, kao πto su globalne pos-
lovne mreæe, nvo-ovi, dijaspore, globalni gradovi, preko-
graniËne javne sfere i novi kozmopolitizam. Teorija me-
unarodnih odnosa je podruËje koje do danas ima naj-
viπe za reÊi o transnacionalnim odnosima. No trenutaË-
na zbivanja vezana uz razliËite mjeπavine globalizacije i
novih informacijskih i komunikacijskih tehnologija
upuÊuju na granice teorije meunarodnih odnosa i po-
dataka o njima. Njeni modeli i teorije ostaju usredotoËe-
ni na logiku odnosa izmeu dræava i dræavne razmjere u
doba kada svjedoËimo bujanju nedræavnih aktera, trans-
nacionalnih procesa i popratnih promjena u dosegu,
iskljuËivosti i ovlasti dræave nad njenim teritorijem -
svih dijelom omoguÊenih novim tehnologijama. Teorij-
ski razvoji u drugim disciplinama mogli bi se pokazati
vaænima - u sluËaju doprinosa sociologije pogotovu je
relevantan tip teorije mreæe razvijen u ekonomskoj
sociologiji.

Te transformacije u sastavnicama meunarodnih

odnosa i destabilizaciju starijih hijerarhija razmjera
moguÊe je vidjeti na raznovrsnim primjerima. Primje-
rice, mnogo toga πto mi joπ uvijek doæivljavamo kao

91
‘lokalno’ (poslovnu zgradu ili kuÊu ili ustanovu tu u
naπem susjedstvu ili srediπtu grada) zapravo je neπto πto
bih prije promiπljala kao mikro-okruæenje s globalnim
dometom utoliko ukoliko je ono stubokom umreæeno.
Takvo mikro-okruæenje je u mnogo sluËajeva lokalizira-
ni entitet, ali je takoer i dio globalnih digitalnih mreæa
koje mu daju neposredan dalekoseæan domet. Nastaviti
o njemu misliti kao o naprosto mjesnom nije previπe
korisno. Joπ vaænije, to povezivanje uvjetâ da neπto jest
umjeπtena materijalnost i da ima globalni domet pruæa
uvid u proæimanje digitalnoga i nedigitalnoga, te oslika-
va nedostatnost Ëisto tehnoloπkog Ëitanja tehniËkih
svojstava digitalizacije koje bi nas navelo da ustanovimo
neutraliziranje prostorne vezanosti onoga πto upravo
omoguÊuje uvjet da neπto bude entitet s globalnim
dometom.

Drugi primjer je sklop uvjeta i dinamika koji odliku-

je model globalnog grada. Samo da izdvojim jednu
kljuËnu dinamiku: πto su djelatnosti tvrtki i træiπta glo-
baliziranije i digitaliziranije funkcije njihove srediπnje
uprave i koordinacije postaju tim viπe strateπke. Upravo
zbog digitalizacije moæe se postiÊi rasprostranjenost
djelatnosti (bilo da se radi o tvornicama, uredima ili
servisnim podruænicama) diljem svijeta i istodobna sis-
temska integriranost. I upravo ta kombinacija poveÊava
vaænost srediπnjih funkcija. Globalni su gradovi, uz
druge njihove sastavnice, strateπka mjesta za kombi-
niranje resursa koji su nuæni za nastajanje tih srediπ-

92
njih funkcija. Transnacionalna mreæa globalnih gradova
javlja se kao jedna od kljuËnih sastavnica u arhitekturi
‘meunarodnih odnosa’.

posredujuÊe prakse

Postoje mnogi naËini da se ispitaju interakcije izme-

u novih digitalnih tehnologija i njihovih korisnika.
Postoji snaæna tendencija u literaturi da se pitanje koriπ-
tenja konceptualizira kao neposredovani dogaaj, kao
neproblematiziranu djelatnost.

Naprotiv, dugotrajno zanimanje za ono πto sam naz-

vala “analitiËka razmea” navelo me je da detektiram
posredovanja u Ëinu koriπtenja tehnologija. U svom is-
traæivanju nalazim da je koriπtenje konstruirano i kon-
stituirano u smislu speci∫Ënih kultura i praksa kojima i
unutar kojih korisnici artikuliraju iskustvo/korisnost
elektronskog prostora. Stoga moje zanimanje ovdje nije
za Ëisto tehniËka svojstva digitalnih mreæa i za ono πto
bi one mogle znaËiti korisnicima, a ni jednostavno za
njihov utjecaj na korisnike. To zanimanje je, prije, za tu
meu-zonu koja konstruira sprege kiberprostora i koris-
nika.

Jasno je da ta konceptualizacija poËiva na ranijoj

tvrdnji da je elektronski prostor uklopljen i da nije Ëisto
tehnoloπko dogaanje. Tako je elektronski prostor obli-
kovan vrijednostima, kulturama, sistemima moÊi i insti-

93
 tucionalnim poretcima unutar kojih je uklopljen. Ako
bismo tu tematiku ispitivali s obzirom na rodno odrei-
09 Mnogo toga πto je opisi-
vanje [gendering], ili speci∫Ëno sta-
vano o kiberprostoru u nje æenskog subjekta, onda bismo
specijaliziranoj i opÊoj ustanovili da je, ukoliko su ta razli-
literaturi eksplicitno ili
implicitno daleko prije
Ëita podruËja obiljeæena rodnim od-
Êe se odnositi na pojedi- reivanjem, utoliko i ta ukloplje-
naËne skupine muπkar- nost kiberprostora takoer rodno
aca, jer su oni do sada
dominirali koriπtenjem i
odreena barem u nekim od njego-
proizveli brojne kiber- vih dijelova, te da je, nadalje, to i
kulture (Holloway i dr., sam kiberprostor.09 To je tako iako
1999). Stoga nam je
potrebno mnogo viπe
postoji ogromna varijabilnost u tom
informacija o muπkar- rodnom odreivanju prema mjestu,
cima koji se ne uklapaju dobi, klasi, rasi, nacionalnosti, opre-
u te pojedine skupine.
djeljenjima; istovremeno, vjerojatno
10 Koncept rodnog odre-
ivanja bivao je sve pro- je da postoje razliËite situacije,
blematiËniji i tu ga ko- mjesta, pojedinci koji nisu obiljeæe-
ristimo kao kraticu za ni rodnim odreivanjem, ili su obi-
sloæen sklop problema.
Postoji ogromna kritiËka ljeæeni hibridnim ili queer rodnim
literatura o razliËitim odreivanjem.10
aspektima rodnog od-
reivanja i feministiËkih
kategorija. Za πiroki Druga posljedica te uklopljenosti
raspon problema vidi, je da su sprege izmeu kiberprosto-
primjerice, Wajcman ra i pojedinaca - bilo kao druπtvenih,
(1991), Spelman (1988),
Ong (1996), te Reaume politiËkih ili ekonomskih aktera -
(1992). Pojam queer konstituirane u smislu posredujuÊih
preodreivanja roda kultura; nije pitanje samo pristupa i
predstavlja, u ovome
kontekstu, snaæno repo- znanja kako koristiti hardver i
zicioniranje. softver. U stanovitoj mjeri te su

94
posredujuÊe kulture podloæne da ih oblikuju kako rod-
no odreivanje tako i drugi obiljeæavajuÊi uvjeti.

SljedeÊa tri odjeljka ispitat Êe empirijske primjere

glavnih konceptualnih tema koje smo raspravili u prvoj
polovici ovog Ëlanka.

Nova meudjelovanja ∫ksnosti i hipermobilnosti

kapitala

Informacijske tehnologije nisu dokinule vaænost ma-

sivnih koncentracija materijalnih resursa. One su prije
rekon∫gurirale meudjelovanja ∫ksnosti i hipermobil-
nosti kapitala. Sloæeno upravljanje tim meudjelova-
njem nekim je gradovima donio novu kompetitivnu
prednost u vremenima kada se od svojstava novih itc-a
moglo oËekivati dokidanje prednosti okrupnjavanja,
pogotovu u vodeÊim i globaliziranim ekonomskim sek-
torima. Sada veÊ uviamo da je nova velika ekonomska
topogra∫ja uspostavljena elektronskim prostorom jedan
moment, jedan fragment, joπ veÊeg ekonomskog lanca
koji je dobrim dijelom uklopljen u neekonomske pros-
tore. Danas nema niti jedne potpuno virtualizirane
tvrtke ili ekonomskog sektora. »ak i ∫nancije, najdigi-
taliziranija, najdematerijaliziranija i najglobaliziranija
od sviju djelatnosti, odlikuje topogra∫ja koja kola izme-
u stvarnog i digitalnog prostora. U razliËitom opsegu u
razliËitim tipovima sektora i razliËitim tipovima tvrtki
zadaci tvrtke sada su rasporeeni preko dva tipa prosto-

95
 ra; k tome, informatizacijom i standardizacijom zadata-
ka aktualna ustrojstva podloæna su znaËajnim transfor-
macijama, træiπta se dodatno globaliziraju, itd.

Da bih predoËila te teme usredotoËit Êu se na tri po-

jedinaËna aspekta meudjelovanja mobilnosti i ∫ksnos-
ti kapitala: trajni znaËaj druπtvene povezanosti i central-
nih funkcija za globalne digitalizirane ekonomske sek-
tore; raznovrsnost lokalnih opcija kojima tvrtke u djelo-
miËno digitaliziranim ekonomskim sektorima raspola-
æu; te umnaæanje moguÊih prostornih korelata central-
nosti koje su omoguÊile nove informacijsko-komunika-
cijske tehnologije.11

znaËaj druπtvene povezanosti i centralne

funkcije

Premda nove tehnologije doista pospjeπuju geograf-

sko rasprostiranje ekonomskih djelatnosti bez gubljenja
sistemske integriranosti, one su takoer imale za poslje-
dicu jaËanje znaËaja centralne koordinacije i centralnih
kontrolnih funkcija u tvrtkama i na træiπtima. Glavna
srediπta odlikuju masivne koncentracije vrhunskih re-
sursa koji im omoguÊuju da ‘proizvedu’ strateπki naj-
znaËajnije i najsloæenije od tih centralnih funkcija. Nije
samo dovoljno imati infrastrukturu za ict-e. Potrebna je
takoer primjesa drugih resursa:
11 Za podroban prikaz te
teme vidi Sassen (2001: najnapredniji materijalni i ljudski
pogl. 2 i 5). resursi i druπtvene mreæe koje mak-

96
simaliziraju povezanost. Veliki dio ‘dodane vrijednosti’
koje te tehnologije mogu stvoriti za vrhunske tvrtke u
usluænim djelatnostima i vrhunska træiπta predstavlja,
onda, novi tip urbanizacijske ekonomije, buduÊi da pos-
tizanje te dodane vrijednosti ovisi o uvjetima koji leæe
izvan tvrtki i træiπta a i tehnologije kao takve.

Taj novi tip urbanizacijske ekonomije omoguÊuje

tvrtkama da maksimaliziraju koristi koje mogu poluËiti
od novih tehnologija te da maksimaliziraju svoje sposob-
nosti za globalno poslovanje. »ak se i elektronska træiπta
oslanjaju na trgovce i banke koji su negdje smjeπteni -
primjerice, frankfurtsko træiπte opcijama [futures mar-
ket] uklopljeno je u zapravo globalnu mreæu ∫nancijskih
srediπta, a u svakom od njih koncentrirani su resursi koji
su nuæni za uspijevanje frankfurtskog træiπta.

Druga Ëinjenica koja se sve jasnije oËituje tiËe se

znaËenja ‘informacije’. Postoje dva tipa informacije koje
su od vaænosti za vrhunske tvrtke u usluænim djelatnos-
tima. Jedno je podatak koji je moæda sloæen ali je stand-
ardiziran i lako dostupan tim tvrtkama: primjerice, po-
jedinosti o privatizaciji u nekoj pojedinoj zemlji. Do
drugog tipa informacije puno je teæe doÊi, jer nije stan-
dardiziran. On iziskuje tumaËenje/procjenu/prosudbu.
On implicira usklaivanje niza skupina podataka i niza
tumaËenja s uzdanjem da Êe to proizvesti tip informaci-
je viπeg reda. Pristup prvoj vrsti informacija je sada zah-
valjujuÊi digitalnoj revoluciji globalan i neposredan. No

97
 drugi tip informacije je onaj koji iziskuje sloæenu mjeπa-
vinu elemenata, ne samo tehniËkih nego i druπtvenih -
ono πto bismo mogli misliti kao druπtvenu infrastruktu-
ru za globalnu tehniËku povezanost. A upravo taj tip
druπtvene infrastrukture daje glavnim ∫nancijskim
srediπtima strateπku ulogu. U naËelu, tehniËka infras-
truktura za povezanost moæe se reproducirati bilo gdje,
no druπtvena povezanost ne (meyer, 2001; garcia, 2002).

Kada sloæenije oblike informacije koji su potrebni za

obavljanje velikih meunarodnih poslova, bez obzira
koliko bili spremni platiti, ne moæemo naÊi u postoje-
Êim bazama podataka onda nam je potrebna druπtvena
sprega povrata informacija i pripadajuÊa de facto tuma-
Ëenja i zakljuËci koji nam se vraÊaju kada pustimo infor-
maciju meu talentirane, informirane ljude.12 Proces
pretvaranja zakljuËaka/tumaËenja u ‘informacije’ zahti-
jeva sloæenu mjeπavinu talenata i resursa.13

Ukratko, urbana srediπta pruæaju mjeπavinu resursa i

druπtvene povezanosti koji tvrtki ili træiπtu omoguÊuju
da maksimalizira koristi od svoje tehnoloπke povezanosti.

12 Vaænost tog kompleks-

nog tipa ‘informacija’
za tvrtke i træiπta dao je,
primjerice, Ëitav novi
znaËaj agencijama za
kreditni rejting.

98
13 Upravljanje rizikom, lokacijski obrasci
primjerice, koji je
postao presudan s glo- Informacijske tehnologije imale
balizacijom zahvaljujuÊi
sve veÊoj sloæenosti i su snaæan uËinak na prostornu orga-
neizvjesnosti koje nizaciju ekonomske djelatnosti. No
dolaze s poslovanjem u taj uËinak nije jednoobrazan - loka-
mnogo zemalja i na
mnogo træiπta, iziskuje cijske opcije za tvrtke zamjetno se
ogromno precizno razlikuju. Ne radi se samo o smanje-
ugaanje centralnih nju znaËaja mjesta. Raπtrkani pri-
poslovnih aktivnosti.
Sada znamo da su mjeri za posljednje desetljeÊe koje je
mnoge, ako ne i veÊina, bilo svjedokom rasprostranjenog
velikih gubitaka u koriπtenja informacijskih tehnologi-
trgovanju tijekom
posljednjeg desetljeÊa ja od strane tvrtki iz πirokog spektra
ukljuËivali ljudsku sektora dopuπtaju nam da identi-
pogreπku ili prevaru. ∫ciramo tri tipa globalno djelatnih
Kvaliteta upravljanja
rizikom uvelike Êe ovisi- tvrtki s obzirom na njihove lokaci-
ti o vodeÊim ljudima u jske obrasce.
tvrtci a ne o jednos-
tavno tehniËkim uvjeti-
ma, kao πto je elektron- Prvo, tvrtke s visoko standardi-
ski nadzor. Konsolid- ziranim proizvodima/uslugama
iranje upravljanja suoËene su s proπirenjem svojih
rizikom na jednom
mjestu, uobiËajeno u lokacijskih opcija utoliko ukoliko
sjediπtu tvrtke, danas se one mogu odræati sistemsku inte-
opÊenito smatra uËink- griranost gdje god da bile locirane.
ovitijim. To smo vidjeli
na primjeru nekolicine To takoer vrijedi za tvrtke sa speci-
velikih banaka: Chase i jaliziranim proizvodima/uslugama
Morgan Stanley Dean- kojima nisu potrebne razraene
Witter u SAD-u, Deut-
sche Bank i Credit Sui- mreæe izvoaËa i podizvoaËa ili is-
sse u Evropi. poruËitelja, sve uvjeti koji teæe urba-

99
nu lokaciju uËiniti uËinkovitijom. Unos podataka i jed-
nostavni izraivaËki rad moæe se seliti gdje god su cije-
na rada i drugi troπkovi najniæi. Upravna se sjediπta tvrt-
ki mogu iseliti iz velegradova ili useliti na lokacije u
predgraima ili male gradove.

Drugi lokacijski obrazac predstavljaju tvrtke koje su

duboko ukljuËene u globalnu ekonomiju te prema tome
imaju sve sloæenije i sloæenije funkcije upravnog sjediπ-
ta. Moæda je, ironiËno, sloæenost srediπnjih funkcija u
sjediπtu tolika da ih se izdvoji i prepusti visoko specijal-
iziranim tvrtkama na podruËju usluænih djelatnosti. To
oslobaa sjediπte da se locira bilo gdje dokle god ima
pristup visoko specijaliziranom umreæenom sektoru
usluænih djelatnosti koji je negdje veÊ smjeπten, najvje-
rojatnije u nekom gradu.

TreÊi lokacijski obrazac je onaj koji je vidljiv u vi-

soko specijaliziranim umreæenim sektorima usluænih
djelatnosti. Ti su sektori, a ne upravna sjediπta tvrtki,
oni koji imaju korist od prostornog okrupnjavanja na
mjestu proizvodnje; u tom pogledu te su tvrtke, a ne
veliko korporacijsko sjediπte, one koje su nalaze u jez-
gru ekonomskih funkcija globalnog grada.14 Te su tvrtke
uklopljene u intenzivne transakcije s drugim takvim
tvrtkama sa srodnim specijaliziranostima i podloæne su
vremenskim pritiscima i ograniËenjima nesavrπene in-
formacije o kojima smo raspravljali u prethodnom
odjeljku. Uz neke druge znaËajke koje pridonose pred-

100
14 Te ekonomske funkcije nostima od okrupnjavanja u tvrtka-
globalnog grada valja ma na podruËju ∫nancijskih usluga,
razlikovati od politiËkih
funkcija globalnog gra- to ima za posljedicu da Ëini mreæu
da, koje mogu ukljuËiva- specijaliziranih tvrtki na podruËju
ti politike sporenja od usluænih djelatnosti viπe prostorno
strane formalnih i nefor-
malnih politiËkih aktera vezanom no πto bi se naslutilo iz
koje su omoguÊile te hipermobilnosti njihovih proizvoda
ekonomske funkcije. Taj ili djelatnika.
poseban oblik politiËkih
funkcija globalnog grada
je, onda, u dijalektiËkom
prostornosti centra
odnosu (i omoguÊen i
protivan) prema
ekonomskim funkcijama Kombinacija novih moguÊnosti
(vidi Sassen, 1998: pogl. za mobilnost i prednosti urbanizaci-
1; Bartlett, u pripremi). jske ekonomije za vodeÊe globalizira-
15 Nekoliko hipoteza koje ne ekonomske sektore sugerira da
organiziraju model glo-
balnog grada tiËu se prostorna koncentracija ostaje kljuË-
uvjeta za kontinuitet na znaËajka u globalnoj digitalnoj
centralnosti u napred- ekonomiji. No to nije tek nastavak
nim ekonomskim siste-
mima u susret novim starih obrazaca prostorne koncentra-
velikim organizacijskim cije. Danas viπe nema izravnog odno-
oblicima i tehnologija- sa izmeu centralnosti i takvih geo-
ma koji maksimaliziraju
moguÊnost geografskog grafskih entiteta kao πto su gradsko
rasprostiranja. Vidi novi srediπte, ili srediπnja poslovna Ëetvrt
uvodni dio u dopunjeno (Central Business District - cbd). U
izdanje The Global City
(Sassen, 2001). Za razli- proπlosti, i to sve donedavno, central-
Ëite perspektive vidi nost je bila sinonimna s gradskim
Fainstein (2001), Orum i srediπtem ili cbd-om. Nove tehnologi-
Chen (2002), Landrieu i
dr. (1998), te Salomon je i organizacijski oblici izmijenili su
(1996). prostorne korelate centralnosti.15

101
 S obzirom na razliËite utjecaje moguÊnosti novih
tehnologija na speci∫Ëne tipove tvrtki i ekonomskih sek-
tora, prostorni korelati ‘centra’ mogu poprimiti nekoli-
ko geografskih oblika, koji Êe vjerojatno funkcionirati
istodobno na makrorazini. Dakle, centar moæe biti cbd,
kao πto je to joπ uvijek preteæno u nekim vodeÊim sekto-
rima, pogotovu ∫nancijama, ili alternativni oblik cbd-a,
kao πto je Silikonska Dolina. Meutim, iako cbd u glav-
nim meunarodnim poslovnim centrima ostaje strateπ-
ko mjesto za vodeÊe industrije, ono je stubokom preo-
braæeno tehnoloπkim i ekonomskim promjenama (fain-
stein, 2001; ciccolella i migna-
16 Ta regionalna reπetka qui, 2002; graham i aurigi, 1997).
Ëvoriπta predstavlja, u K tome, Ëesto postoje drastiËne
mnogim analizama, razlike u obrascima koje poprima to
rekonstituiranje kon-
cepta regije. K tome, ne preobraæavanje centralnog dijela
treba je brkati sa subur- grada u razliËitim dijelovima svijeta
banizacijom ekonomske (primjerice marcuse i van kempen,
djelatnosti. Ja je poi-
mam kao prostor cen- 2001).
tralnosti djelomiËno
lociran u starijim socio- Drugo, centar se moæe proπiriti u
ekonomskim geogra∫-
jama, kao πto su geo- metropolitansko podruËje u obliku
gra∫ja predgraa ili πire reπetke Ëvoriπta s intenzivnom pos-
metropolitanske regije, lovnom aktivnoπÊu. Mogli bismo se
ali kao razliËitu od njih
upravo jer ona jest pros- zapitati tvori li prostorna organiza-
tor centralnosti. Vjero- cija koju odlikuju gusta strateπka
jatno je da Êe regionalna Ëvoriπta rasprostranjena preko πire
reπetka, daleko od toga
da neutralizira geogra- regije uistinu novi oblik organizaci-
∫ju, biti uklopljena u je teritorija ‘centra’, a ne, kao πto je

102
konvencionalnije stajaliπte, primjer suburbanizacije i
geografskog rasprostiranja. BuduÊi da ta razliËita
Ëvoriπta nalaze svoj izraz u digitalnim mreæama ona
predstavljaju novi geografski korelat najnaprednijeg
tipa ‘centra’ (veltz, 1996; yeung, 2000). To je djelo-
miËno deteritorijaliziran prostor centralnosti.16

TreÊe, svjedoËimo formiranju transteritorijalnoga

‘centra’ koji je konstituiran intenzivnim ekonomskim
transakcijama u mreæi globalnih gradova. Te transakcije
se dijelom odvijaju u digitalnom prostoru a dijelom
konvencionalnim prijevozom i pro-
konvencionalne oblike metom. Ishod je umnaæanje Ëesto
komunikacijske infras- visoko specijaliziranih krugova koji
trukture, nadasve brzu povezuju skupove gradova. Te mreæe
æeljeznicu i autoputove
koji povezuju sa zraËn- velikih meunarodnih poslovnih
im lukama. Moæda je centara sazdaju novu geogra∫ju cen-
ironija, ali vjerojatno je tralnosti. NajmoÊnija od tih geo-
da Êe konvencionalna
infrastruktura maksi- gra∫ja centralnosti na globalnoj
malizirati ekonomske razini povezuje glavne meunarod-
koristi od telekomu- ne poslovne i ∫nancijske centre:
nikacija. Smatram da je
to vaæna tema koja se izmeu ostalih New York, London,
pomalo izgubila u rasp- Tokio, Pariz, Frankfurt, Zürich, Am-
ravama o neutralizaciji sterdam, Los Angeles, Sydney, Hong
geogra∫je teleko-
munikacijama. Za izu- Kong. Ali te geogra∫je sada takoer
zetke od tog trenda vidi ukljuËuju gradove poput Bangkoka,
Veltz (1996), Scott i dr. Seula, Taipeia, Sao Paula, Mexico
(2001), Landrieu i dr.
(1998), te Peraldi i Per- Citya (vidi yeung, 2000; sassen,
rin (1996). 2001). U sluËaju sloæenog krajobraza

103
 kao πto je evropski svjedocimo smo nekoliko geogra∫ja
centralnosti, jedne globalne, drugih kontinentalnih i
regionalnih.17

»etvrto, novi oblici centralnosti konstituiraju se u

elektronski generiranom prostoru. Primjerice, strateπke
komponente ∫nancijske industrije funkcioniraju u tak-
vim prostorima.

Ti razliËiti trendovi upuÊuju na dubokoseænu trans-

formaciju, no ne radi se o transformaciji koju odlikuje
neutralizacija ∫ksnosti kapitala, ili izgraenog okoliπa,
ili, na kraju krajeva, grada. Oni nisu neutralizirani, ne-
go se javljaju s obnovljenom i stra-
17 Metodoloπki, smatram teπkom vaænoπÊu u nekima od nji-
da je korisno razloæiti te
meugradske razmjene hovih svojstava, to jest ne kao poop-
na speci∫Ëne, Ëesto Êeno stanje nego kao vrlo speci∫Ëno
visoko specijalizirane stanje. Upravo poseban tip izgrae-
krugove koji povezuju
pojedinaËne skupove nog prostora, konvencionalnoga sus-
gradova. Primjerice tava komunikacija, grada, ukratko,
kada se istraæuju træiπta poseban tip prostornosti odgovara
opcijama [futures mar-
kets] skupina gradova na potrebe novih digitalnih dinami-
ukljuËuje Sao Paolo i ka i potiËe ih.
Kuala Lumpur. Ta dva
grada ispadaju iz slike
kada istraæujemo træiπta
zlatom; dok to træiπte, s
druge strane, ukljuËuje
Johannesburg i Sydney
(vidi Harvey, u nasta-
janju).

104
 PosredujuÊe kulture: æenska kiberzastupljenost i
kibermoguÊnosti

Uklopljenost kiberprostora i πira druπtvena reΩektiv-

nost koju ona donosi oËigledne su u Ëinjenicama o zastu-
pljenosti æena u kiberprostoru. Joπ uvijek postoji podzas-
tupljenost æena, iako je njihovo sluæenje Internetom u
strelovitom porastu. Ta kombinacija pruæa uvid u protur-
jeËna svojstva uvjeta koje se nude æenama u πirem druπ-
tvenom svijetu danas. Nadalje, gdje speci∫Ënost kiberpro-
stora omoguÊuje javljanje novih kultura interakcije iz-
meu kiberprostora i πireg druπtvenog poretka, tu je ta-
koer i speci∫Ënost moguÊnosti i oblika zastupljenosti
æena.18

Zbirni podaci jasno pokazuju da su u redom svakoj

zemlji æene joπ uvijek odgovorne za manje od polovice
sveukupnog koriπtenja Internetom, ali ubrzano poveÊa-
vaju svoj udio, ËeπÊe bræim porastom nego li muπkarci.
Do godine 2000. æene su Ëinile polovicu cjelokupne on-
line populacije u sad-u, oko 46 do 47 posto na Novom
Zelandu i ©vedskoj, te izmeu 42 i 45 posto u Singapu-
ru, Irskoj, Australiji, Francuskoj i Koreji. Iza tih zbirnih
brojki kriju se vrlo speci∫Ëni tren-
18 Za razliËita glediπta vidi dovi. U sad-u, primjerice, meu no-
Holloway i dr. (u vim korisnicima u 2000. godini æene
pripremi), Cherny i su blago nadmaπile muπkarce, a me-
Weise (1996), Bastani
(2000), Marcelle (1998), u djevojkama u dobi izmeu 12. i
te Grint i Gill (1995). 17. godine koriπtenje se poveÊalo za

105
125 posto. Koriπtenje Internetom raste bræe meu æena-
ma i u zemljama koje su toliko razliËite od sad-a poput
Juæne Koreje.

Speci∫Ënost kiberprostora i novih kultura interakci-

je koje on donosi sa sobom uoËljiva je iz zastupljenosti
æena u poduzeÊima za elektronsko poslovanje koje su
pokrenule æene i u bujanju novih Internet stranica nam-
ijenjenih æenama. Tablica 1 pokazuje uzorak tvrtki koje
su poËevπi sa 2000. pokrenule æene; to su tvrtke koje pos-
jeduju i vode æene. Jasno, s obzirom na dinamiËnost u
tim sektorima, moæemo oËekivati promjene vlasniπtva,
a o prestanku poslovanja da i ne govorimo. Uzorke tvrt-
ki razvrstali smo u Ëetiri razliËite kategorije:
a) poduzeÊa za portale, sadræaj i zajednice korisnika;
b) usluge bazirane na Internetu;
c) elektronska trgovina;
d) poduzeÊa za razvoj aplikacija za elektronsko
poslovanje i Internet tehnologija.
Internet stranice navedene za svako od ovih poduzeÊa
koje su osnovale æene pruæaju podrobniju informaciju.
Tablica 2 pokazuje popis mailing lista koje su namije-
njene tehnologiji i æenama.

106
Tablica 1
PoduzeÊa koja su pokrenule, posjeduju i vode æene, 2000.

Kategorija Internet stranice

PoduzeÊa za internet portale, Astronet

sadræaje i zajednice korisnika AudioBasket
eSampo
Ivillage
ThirdAge Media

PoduzeÊa za usluge bazirane Desktop.com

na Internetu EDGAR Online
E-Loan
NetCreations - kupljeno od strane
neimenovane treÊe strane za
gotovinu, viπe nije dostupno

PoduzeÊa za elektronsku Della.com - preimenovano

trgovinu u weddingchannel
Eve.com - viπe ne posluje, sada
preporuËuje sephora.com
oneNest
Petopia - propalo, kupio petco
Sparks.com
SuperVerticals

PoduzeÊa za razvoj aplikacija CoVia

za elektronsko poslovanje i eCommerce Industries
internet tehnologija Marimba
Right Works

upozorenje: Neke od tih stranica moæda su prodane a da to nije tu naznaËeno

izvor: Dotcom Divas (2000)
 Izuzme li se Ëinjenica da su te stranice uglavnom sred-
stva, one nam kazuju obuhvatniju priËu o Internetu i æe-
nama (vidi, opÊenito, boneva i dr., 2001; haythornwaite i
wellman, u pripremi). One postaju kolektivnim osporava-
njem uvrijeæene predodæbe da kiberprostor reducira druπ-
tvenost i angaæman u vlastitoj zajednici. Naprotiv, on moæe
izgraditi lokalnu zajednicu. Istovremeno smjeπtenost u kib-
erprostoru uvelike poveÊava moguÊnost da mreæa koja pove-
zuje svaki od tih tipova lokalnih Internet stranica moæe pos-
tati transnacionalna, πto je vjerojatno neplanirana razvojna
putanja za mnoge od njih. U sljedeÊem dijelu raspravom o
novim tipovima æenskih aktivistiËkih mreæa vratit Êu se na
tu temu.

O ograniËenjima elektronskog prostora da dovede do

promjena u postojeÊim hijerarhijama moÊi i privilegija
moæe se zakljuËiti iz Ëinjenice da postojeÊe segmentacije u
kiberprostoru mogu osujetiti nastojanja na polju æenskih
pitanja. Nema dvojbe da kiberprostor otvara nove moguÊ-
nosti za æene kako u domeni poslovanja tako i u πirem gra-
anskom i kuÊnom okruæenju. Primjerice, u visoko digital-
iziranim sektorima æene su kao djelatnice/struËnjaci isku-
sile nove moguÊnosti i mogu se boriti za veÊu jednakost s
muπkarcima u tim ekonomskim sektorima. No one to Ëine
uglavnom unutar granica postojeÊih hijerarhija ekonom-
ske moÊi. U tom pogledu moglo bi biti naivno precijeniti
emancipatornu snagu kiberprostora u pogledu njegove spo-
sobnosti da neutralizira rodna razlikovanja (vidi adam i
green, 1998; shapiro, 1998; hampton i wellman, 1999).

108
Tablica 2 • Tehnologija i e-mail liste (elektronski forumi)
namijenjeni æenama

Ime Funkcija

AFRO-TECHIES Diskusijska grupa tehniËki orijentiranih

æena afriËkog porijekla koje nastoje
proπiriti iskustvo i znanje crnih æena o
tehnologiji

ASIA-WOMEN-IT Diskusija o pitanjima i problematikama

vezanima za æene u Aziji i novu global-
nu informacijsku i komunikacijsku
tehnologiju

A-WIA Organizacija i lista za ameriËke

(American Women’s æene “koje su aktivno ukljuËene u
Internet Association) Internet okruæenje” i njihove pobornike

CONFERENCE-L Lista za diskusiju u susret i tijekom

Women’s Internet Conference
(18-21. listopda 1997.)

CYBORG-L Projekt unesco-sid-a kojeg vode

“Women on the Net” a pruæa multikul-
turalno rodno gledanje na meunarod-
ne sustave komunikacije

FACES Kiber baza informacija i meunarodna

mailing lista za razmjenu projekata,
izloæaka, kritiËkih miπljenja i tekstova
za æene koje zanimaju medijske i
komunikacijske umjetnosti
FEMINAMAIL Povezano sa æenski orijentiranom
traæilicom Femina; svakotjedno aæuri-
rananje u Femina bazu podataka

FEMINANET Lista za pomoÊ pri potrazi za internet

stranicama za osobne, poslovne i vi-
sokoobrazovne interese

GK97-GENDER Vezano uz konferenciju Global Know-

ledge 97; usredotoËeno na rodnu prob-
lematiku znanja i informacijske tehno-
logije

GRANITE Diskusijska platforma za poticanje

istraæivanja iz feministiËkog/æenskog
glediπta na rod i nove informacijske
tehnologije

GRRLTALK Diskusija o GNU/Linux operativnom

sustavu, Open Source softverskom
pokretu, Free Software Foundation, itd.

ISOC - WOMEN-DISCUSS Diskusija o pristupu Internetu i infor-

macijama

KNOWHOWCONF Nastavak KnowHow konferencije

MAC-WOMEN Forum za pomoÊ u radu s Macintoshima

MAIDEN-L Za nove korisnice Interneta kojima je

potrebna pomoÊ
NOWA.INTERNATIONAL Za æene koje pruæaju raËunalnu obuku
æenama, bavi se pristupom novim teh-
nologijama, posebnom obukom za
æene i opÊim medijem mreæne suradnje

SPIDERWOMEN Forum za æene koje upravljaju ili obli-

kuju Internet stranice

UHURA SuradniËki istraæivaËki projekt na Inter-

netu, za æene koje istraæuju neki aspekt
Interneta

VS-ONLINE-STRAT Forum za pitanja vezana uz to kako

æenske organizacije koriste elektronsku
komunikaciju i izdavaËku tehnologiju

WEBWOMEN-CHAT NetehiËka lista za æene na Internetu,

“da bi se ‘Ëetanje’ dræalo podalje od
fokusiranih, tehniËkih lista”

WEBWOMEN-GRAPHICS Sve vezano uz stvaranje i manipulaciju

raËunalne gra∫ke

WEBWOMEN-HTML Za æene koje razvijaju sadræaje za Internet

WEBWOMEN-TECH Za æene koje rukovode tehniËkim as-

pektima Internet stranica

WISDOM Women’s Internet Site Development

and Online Mentoring [Æenski rad na
razvoju Internet stranica i online men-
torstvo] za australske æene i druge za-
interesirane za internetsku pismenost
WOMEN-L Diskusija o æenskim pitanjima s foku-
som na Internet i tehnologiju

WOMEN lista koja je lokalna ali i nacionalna

IN TECHNOLOGY putem organizacije-vlasnice liste Tropica

WOMEN OF KALI Moderirana lista za diskusije o feminis-

tiËkim politikama, pogotovu prema
mizoginiji u medijima i na Internetu

WOMEN SPACE Kako se æene i æenske organizacije

koriste Internetom

Od srediπnjeg je znaËaja za odmjeravanje druπtveno-

politiËkih implikacija po æene od njihove zastupljenosti
u kiberprostoru, i njihovog koriπtenja njime, potencijal-
na transformacija Ëitavog niza ‘lokalnih’ uvjeta i institu-
cionalnih podruËja gdje æene ostaju i dalje kljuËni akte-
ri u mikro-okruæenja s globalnim dometom. Izmeu os-
talih, ta podruËja su kuÊanstvo, zajednica, susjedstvo,
lokalna πkola i ustanove zdravstvene njege, i druga tak-
va mjesta. Pod njihovom transformacijom u ‘mikro-
okruæenja s globalnim dometom’ ja shvaÊam to da Êe
tehniËka povezanost stvoriti mnoπtvo veza s drugim
sliËnim lokalnim entitetima u drugim susjedstvima u
istome gradu, u drugim gradovima, te u susjedstvima i
gradovima u drugim zemljama. Moæe se javiti zajednica
prakse koja proizvodi mnoπtvo tangencijalnih, horizon-
talnih komunikacija, suradnji, solidarnosti, potpora.
 Ona moæe omoguÊiti æenama (ili æenskim ‘subjektima’
opÊenito) da se bave projektima Ëiji zahtjevi nisu jednos-
tavno provedivi u njihovoj lokalnoj, Ëesto ograniËavaju-
Êoj i potlaËujuÊoj, situaciji.

To donosi sa sobom odreen broj znaËajnih moguÊ-

nosti. Tamo gdje je prije æenski angaæman u tim institu-
cijama vezanim uz domaÊinstvo i obitelj prije reprodu-
cirao njihovu izoliranost od πirih javnih sfera i transna-
cionalnih druπtvenih inicijativa, sada se taj angaæman
moæe pokazati temeljem za sudjelovanje (vidi hen-
shall, 2000; bastani, 2000). Prvo, vratimo li se informa-
cijama u tablicama 1-2, dio tih Internet stranica usredo-
toËen je na tipiËno æenska podruËja, no buduÊi da su
one on-line one se otvaraju æenama iz mnogih drugih
zajednica izvan njihovog ∫ziËkog susjedstva ili grada ili
zemlje. Drugo, u kontekstu gdje je globalizacija otvorila
svijet meunarodnih razmjena svakovrsnim nedræav-
nim akterima, æene su, pogotovu putem nvo-ova, posti-
gle posve novu utjecajnost.19 Dok su svojedobno æene
zainteresirane za meunarodne odnose bile omeene
na ono πto je tada bio jedva vidljivi svijet nvo-ova, danas
se nvo-ovi javljaju kao kljuËni igraËi, uvodeÊi æene u
situacije kojima su rijetko imale pristupa u proπlosti.
Kiberprostor omoguÊuje da se Ëak i maleni i oskudijeva-
juÊi nvo-ovi poveæu s drugim takvim
19 Za teoretskiji prikaz te nvo-ovima i angaæiraju u globalnim
problematike molim
vidi Sassen (1998: pogl. druπtvenim nastojanjima. To je
5), Knop (1993). ogromna prednost za æene angaæi-

113
rane u odreenim vrstama borbi, pogotovu onima koje se
tiËu æenske problematike, bilo da se bore putem æenskih
organizacija ili nvo-ova s opÊenitijim fokusom, kao πto su
organizacije za zaπtitu ljudskih prava (vidi espinoza,
1999; adam i green, 1998; cherny i weise, 1996).

Politika mjestâ na transnacionalnim krugovima:

mreæe graana u globalnom digitalnom dobu

Digitalne mreæe pridonose proizvodnji protugeogra-

∫ja globalizacije. A one se mogu konstituirati u raznim
razmjerima. PolitiËki aktivisti mogu koristiti digitalne
mreæe za globalne i nelokalne razmjene. No one se tako-
er mogu koristiti za jaËanje lokalnih komunikacija i
transakcija unutar nekog grada. Ukazivanje kako nova
digitalna tehnologija moæe posluæiti kao oslonac lokal-
nim inicijativama i alijansama diljem gradskih Ëetvrti
krajnje je vaæno u doba u kojemu se Ëesto smatra da po-
jam lokalnoga uzmiËe pred globalnim dinamikama i
akterima.

Te ‘alternativne’ mreæe moæemo konceptualizirati

kao protugeogra∫je globalizacije, jer one se, premda
nisu dio formalnog aparata ili ciljeva tog aparata, dubo-
ko proæimaju s nekim od glavnih dinamika koje konsti-
tuiraju globalizaciju - nadasve s formiranjem globalnih
træiπta, intenziviranjem transnacionalnih i translokal-
nih mreæa, razvojem komunikacijskih tehnologija koje
lako mogu izbjeÊi konvencionalnim praksama nadzora.

114
JaËanje i, u nekim od ovih sluËajeva, formiranje novih
globalnih krugova uklopljena su ili omoguÊena postoja-
njem globalnog ekonomskog sistema te popratnog raz-
voja razliËitih institucionalnih oslonaca za transnacio-
nalne novËane tokove i træiπta. Te protugeogra∫je su
dinamiËne i promjenjive u svojim lokacijskim svojstvi-
ma. Te ukljuËuju vrlo πiroki raspon aktivnosti, ukljuËu-
juÊi bujanje kriminalnih radnji.

Putem Interneta lokalne inicijative postaju dio global-

ne mreæe aktivizma a da ne gube fokus na speci∫Ëne lo-
kalne borbe (vidi cleaver, 1998; espinoza, 1999; ron-
feldt i dr., 1998; mele, 1999). On omoguÊuje novi tip
transnacionalnog politiËkog aktivizma, koji ima centar
na mnoπtvu lokaliteta a ipak je intenzivno digitalno pove-
zan. Aktivisti mogu razviti mreæe za cirkuliranje ne samo
informacija (o okoliπu, stanovanju, politiËkim pitanjima,
itd.) nego politiËkog rada i strategija. Postoji mnogo pri-
mjera takvog novog tipa transnacionalnoga politiËkog
rada. Primjerice sparc, pokrenut od æena i posveÊen nji-
ma, zapoËeo je kao pokuπaj da se organizira stanovnike u
slumovima Bombaya za dobivanje stanovanja. Sada on
ukljuËuje mreæe takvih skupina diljem Azije, te u nekim
gradovima Latinske Amerike i Afrike. To je jedan od
kljuËnih oblika kritiËke politike koju moæe omoguÊiti
Internet: politiku lokalnoga s velikom razlikom. To su
lokaliteti koji su meusobno povezani s kraja na kraj re-
gije, zemlje ili svijeta. To da je mreæa globalna ne znaËi
da se sve mora dogoditi na globalnoj razini.

115
 Posljednjih nekoliko godina obiljeæavaju poseban tre-
nutak u povijesti digitalnih mreæa, trenutak kada moÊni
korporacijski akteri i mreæe visokih performansi jaËaju
ulogu privatnog digitalnog prostora i mijenjaju struktu-
ru digitalnog prostora s javnim pristupom (sassen, 2000a).
Digitalni prostor pojavio se ne samo kao sredstvo za ko-
municiranje, nego kao velika nova pozornica za akumu-
laciju kapitala i poslovanje globalnog kapitala. No civilno
druπtvo - u svim svojim oblicima - takoer je sve energiËn-
iji i energiËniji Ëimbenik u kiberprostoru (za raznovrsna
glediπta, vidi rimmer i morris-suzuki, 1999; poster, 1997;
frederick, 1993; miller i slater, 2000). ©to je raznovrs-
nost kultura i skupina veÊa tim bolje
20 Internet Êe moæda nas- po taj πiri politiËki i graanski potenc-
taviti biti prostorom za ijal Interneta i tim uËinkovitiji otpor
demokratske prakse, ali
to Êe biti dijelom kao riziku da bi korporacijski svijet mo-
oblik otpora protiv nad- gao postaviti standarde. Od borbi oko
vijenih sila ekonomije i ljudskih prava, okoliπa, te radniËkih
hijerarhijske moÊi (pri-
mjerice Calabrese i πtrajkova diljem svijeta do istinski
Burgelman, 1999; vidi trivijalnih zanimacija Internet se po-
takoer Warf i Grimes, kazao kao moÊni medij neelita za ko-
1997), a ne kao prostor
neograniËene slobode munikaciju, meusobnu potporu u
πto je dio njegove ro- borbama i stvaranje ekvivalenta insaj-
mantiËne predodæbe. derskim skupinama u razmjerima od
Prizori koje nam valja
unijeti u tu predodæbu lokalnih do globalnih.20 MoguÊnost da
sve viπe se moraju baviti se to Ëini transnacionalno u vremeni-
sporenjem i otporom, a ma kada se za sve veÊi skup tema smat-
ne jednostavno slobo-
dom i meusobnom ra da premaπuje granice nacionalnih
povezanoπÊu. dræava Ëini to tim znaËajnijim.

116
 To nije kozmopolitski put prema globalnom. Radi se
o globalnom kao umnogostruËivanju lokalnoga. Radi se
o tipovima druπtvenosti i borbe koji su duboko ukloplje-
ni u djelovanja i aktivnosti ljudi. To su oblici rada na iz-
gradnji institucija koji moæe doÊi od strane lokaliteta i
mreæa lokaliteta s ograniËenim resursima te od strane
neformalnih druπtvenih aktera. Tu vidimo potencijalnu
transformaciju æena koje su ‘ograniËene’ na uloge u
domaÊinstvu no mogu se pokazati kao kljuËni akteri u
globalnim mreæama a da ne moraju napustiti svoj posao i
uloge u svojim zajednicama. Ta ‘domaÊa’ okruæenja
mogu se transformirati od toga da ih se doæivljava kao
Ëisto domaÊa u mikro-okruæenja locirana na globalnim
krugovima. U tom procesu ona ne moraju postati kozmo-
politska, mogu ostati domaÊa u svom usmjerenju i ostati
ukljuËena u borbe u svojim kuÊanstvima i lokalnoj zajed-
nici, a svejedno sudjeluju u novonastajuÊim globalnim
druπtvenim krugovima. Moæe se javiti zajednica prakse
koja proizvodi mnoπtvo tangencijalnih, horizontalnih
komunikacija, suradnji, solidarnosti, potpora. A to moæe
osposobiti lokalne politiËke i nepolitiËke aktere da uu u
transnacionalnu politiku.

Arhitektura digitalnih mreæa, spremna do obuhvati

svijet, moæe zapravo posluæiti intenziviranju razmjena
meu obitavateljima nekog grada ili regije. Ona moæe
posluæiti da im ukaæe na susjedne zajednice, da steknu
uvid u lokalne problematike koje imaju pozitivni ili ne-
gativni odjek kod zajednica koje su tu blizu u istom

117
 gradu a ne onih na drugom kraju svijeta. Ili pak moæe
posluæiti da intenzivira razmjene o lokalnim problema-
tikama zajednica koje jesu na drugom kraju svijeta. Radi
se o posebnoj mjeπavini intenzivne angaæiranosti lokal-
nim, mjestom, i svijesti o drugim ‘lokalnim’ angaæiran-
ostima diljem zemaljske kugle.
21 Adekvatan argument
sam iznijela za grad, Ukratko, druπtveni aktivisti mogu
pogotovu globalni grad, koristiti digitalne mreæe za globalne
koji je konkretniji pros- i nelokalne razmjene i mogu ih ko-
tor za politiku. U mnogo
Ëemu politika reivinda- ristiti za jaËanje lokalne komunikac-
ciona provoena u ki- ije i razmjene unutar grada ili ru-
berprostoru u suglasju ralne zajednice.
je s brojnim aktivizmima
vidljivim u velikim gra-
dovima danas: borbama Kiberprostor je, moæda ironiËno,
protiv policijske brutal- mnogo konkretniji prostor za druπ-
nosti i gentri∫kacije,
borbama za prava bes- tvene borbe nego li nacionalni poli-
kuÊnika i imigranata, tiËki sistem. On postaje mjesto gdje
borbama za prava ho- neformalni politiËki akteri mogu
moseksualaca, lezbijki i
queer osoba. Mnogo biti dijelom politiËke scene na naËin
toga biva vidljivo na koji je puno teæi kroz nacionalne
ulici. Veliki dio urbane institucionalne kanale. Nacionalna
politike je konkretan,
nju udjelovljuju ljudi i politika mora teÊi kroz postojeÊe
ona ne ovisi o masivnim formalne sisteme, bilo to politiËkim
medijskim tehnologija- izbornim sistemom ili pravosuem
ma. Politika na razini
ulice omoguÊuje formi- (pokretanjem sudskih procesa protiv
ranje novih tipova poli- dræavnih tijela). Neformalni
tiËkih subjekata koji ne politiËki akteri bivaju nevidljivi u
moraju iÊi kroz formalni
politiËki sistem da bi prostoru nacionalne politike. Kiber-
provodili svoju politiku. prostor moæe prihvatiti πiroki ras-

118
pon druπtvenih borbi i pospjeπiti javljanje novih tipova
politiËkih subjekata koji ne moraju iÊi kroz formalni
politiËki sistem.21 Pojedinci i skupine, koji su povijesno
iskljuËivani iz formalnih politiËkih sistema i Ëije se
borbe mogu dijelom iznijeti van tih sistema, u kiber-
prostoru mogu pronaÊi poticajno okruæenje kako za svo-
je pojavljivanje kao neformalni politiËki akteri tako za
svoje borbe.

preveo: Tomislav Medak

119
 bibliogra∫ja
Adam, A. i E. Green, (1998)
“Gender, Agency,
Location and the New
Information Society”, u
B. Loader (ur.), The
Cyberspace Divide, str. 83-
97, London: Routledge.
Allen, John, Doreen
Massey i Michael Pryke
(ur.), (1999) Unsettling
Cities, London:
Routledge.
Aman, Alfred C. Jr., (1998)
“The Globalizing State: A
Future-Oriented
Perspective on the
Public/Private Distinc-
tion, Federalism, and
Democracy”, Vanderbilt
Journal of Transnational
Law, 31 (4): 769:870.
Appadurai, Arjun, (1996)
Modernity at Large,
Minneapolis: University
of Minnesota Press.
Arrighi, Giovanni, (1994)
The Long Twentieth
Century. Money, Power,
and the Origins of Our
Times, London: Verso.
Bach, Linda, Nina Glick
Schille i Cristina Blanc-
Szanton, (1994) Nations
Unbound: Transnational
Projects, Postcolonial
Predicaments, and
Deterritorialized Nation
States, Langhorne, PA:
Gordon and Breach
Bartlett, Anne, (2001)
“Politics Remade:
Modernization and the
New Political Culture in
England”, neobjavljena
teza, Odsjek za
sociologiju, University of
Chicago.
Bastani, S., (2000) “Muslim
Women On-line”, Arab
World Geographer 3(1):
40-59.
Benhabib, Seyla, (2002)
Democratic Equality and
Cultural Diversity: Political
Identities in the Global Era,
Princeton, NJ: Princeton
University Press.
Benhabib, Seyla, Judith
Butler, Drucilla Cornell
i Nancy Fraser, (1995)
Feminist Contentiones: A
Philosophical Exchange,
New York, NY:
Routledge.
Biersteker, Thomas J.,
Rodney Bruce Hall i
Craig N. Murphy (ur.),
(2003) Private Authority
and Global Governance.
Boneva, B., R. Kraut, S.
Kiesler i D. Frohlich,
(2001) “Using the
Internet for Personal
Relationship: the
Difference Gender
Makes”, American
Behavioral Scientist 45 .
Bosniak, Linda, (1996)
“‘Nativism’ the concept:
Some ReΩections”, u
Immigrants Out! The New
Nativism and the Anti-
Immigrant Impulse in the
Unated States, Juan
Perea, (ur.) New York:
NYU Press.
Bosniak, Linda, (2000)
“Universal Citizenship
and the Problem of
Alienage”, Northwestern
University Law Review
94(3): 963-984
Bridge, Gary i Sophie
Watson (ur.), (2000) A
Companion to the City,
Oxford. United
Kingdom: Blackwell.
Calabrese, Andrew i Jean-
Claude Burgelman,
(1999) Communication,
Citizenship and Social
Policy: Re-Thinking the
Limits of the Welfare State,
Rowman & Little∫eld.
Castells, Manuel, (1996)
The Network Society,
Oxford: Blackwell.
Castro, Max (ur.), (1999)
Free Markets, Open
Socities, Closed Borders?,
Miami: University of
Miami- North-South
Center Press.
Cicollela, Pablo i Iliana
Mignaqui, (2002) “The
Spatial Reorganization
of Buenos Aires”, u S.
Sassen (ur.), Global
Networks/Linked Cities,
New York i London:
Routledge.
Chinchilla, Norma i Nora
Hamilton, (2001) Seeking
Community in the Global
City: Salvadorans and
Guatemalans in the Los
Angeles, Philadelphia, PA:
Temple University press.
Cernshaw, Kimberle, Neil
Gotanda, Gary Peller, i
Kendall Thomas (ur.),
(1996) Critical Race
Theory: The Key Writings
that Formed the
Movement, New York, NY:
New Press.
Cleaver, Harry, (1998) “The
Zapatista Effect: The
Internet and the Rise of
an Alternative Political
Fabric”, Journal of
International Affairs 51(2):
621-40.
Copjec, Joan, i Michael
Sorkin (ur.), (1999)
Giving Ground, London:
Verso.
Cordero-Guzman, Hector
R., Robert C. Smith i
Ramon Grosfoguel
(ur.), (2001) Migration,
Transnationalization, and
Race in a Changing New
York, Philadelphia, PA:
Temple University Press.
Correl, S., (1995) “The
Ethnography of an
Electronic Bar: The
Lesbian Cafe”’, Journal of
Contemporary
Ethnography 24: 270-98.
Coutin, Susan B, (2000)
“Denationalization,
Inclusion, and Exclusion.
Negotiating Boundaries
of Belonging”, Indiana
Journal of Global Legal
Studies 7(2): 585-594.
Cutler, Claire A., Virginia
HauΩer i Tony Porter
(ur.), (1999) Private
Authority in International
Affairs, Sarasota Springs,
NY: SUNY Press.
Darkwa, O. i F. Mazibuko,
(2000) “Creating Virtual
Learning Communities
in Africa: Challenges and
Prospects”, First Monday
5.5, dostupno na: http://
∫rstmonday.org/
issues5_5/darkwa/
index.html.
Davis, Diana E. (ur.), (1999)
“Chaos and
Governance”, Political
Power and Social Theory,
sv. 13, dio IV.: Scholarly
Controversy, Stamford,
CT: JAI Press.
Delgado, Richard i Jean
Stefancic (ur.), (2001)
Critical Race Theory: The
Cutting Edge,
Philadelphia, PA: Temple
University Press.
Dezalay, Yves i Bryant
Garth, (1996) Dealing in
Virtue. International
Commercial Arbitration and
the Construction of a
Transnational Legal Order,
Chicago: The University
of Chicago Press.
Dunn, Seamus (ur.), (1994)
Managing Divided Cities.
Staffs, UK: Keele
University Press.
Eade, John (ur.), (1996)
Living the Global City:
Globalization as a local
process, London:
Routledge.
Elkin-Koren, N., (1996)
“Public/Private and
Copyright Reform in
Cyberspace”, Journal of
Computer Mediated
Communication 2(2),
dostupno na: http://
ascusc.org/jcmc/vol2/
issue2/elkin.html
Espinoza, V., (1999) “Social
Networks Among the
Poor: Inequality and
Integration in a Latin
American City”, u B.
Wellman (ur.) ,Networks
in the global village, Boul-
der, CO: Westview Press.
Fainstein, S., (2001) The
City Builders, Lawrence:
Kansas University Press.
Featherstone, M. i R.
Burrows, (1995)
Cyberspace/Cyberbodies/
Cyberpunk: Cultures of
Technological Embodiment,
London: Sage.
Franck, Thomas M., (1992)
‘’The Emerging Right to
Democratic Governan-
ce’’, American Journal of
International Law, sv. 86,
br. 1:46-91, 1992.
Fredrick, Howard, (1993)
‘Computer Networks
and the Emergence of
Global Civil Society’, u
Linda M. Harasim (ur.),
Global Networks: Com-
puters and International
Communications, str. 283-
95. Cambridge, MA: MIT
Press.
Friedmann, John, (1995)
“Where we stand: A
decade of world city
research”, u Knox i
Taylor (ur.), op. cit. str.
21-47.
Futur Anterieur, (1995)
posebno izdanje: La Ville-
Monde Aujourd’hui: Entre
Virtualite et Ancrage (ur.
Thierry Pillon i Anne
Querrien). Sv. 30-32,
Paris: L’Harmattan.
Garcia, Linda, (2002) ‘The
Architecture of Global
Networking
Technologies’ u S.
Sassen (ur.) Global
Networks/Linked Cities,
London i New York:
Routledge.
Graham, S. i A. Aurigi,
(1997) ‘Virtual Cities,
Social Polarization, and
the Crisis in Urban
Public Space’, Journal of
Urban Technology 4(1):
19-52.
Grint, K. i R. Grill, (1995)
The Gender-Technology
Relation: Contemporary
Theory and Research,
London: Taylor &
Francis.
Hampton, K. i B.
Wellmann, (1999)
‘Netville Online and
OfΩine’, American
Behavioral Scientist 43(3):
475-92.
Hardt, Michael i Antonio
Negri, (2000) Empire,
Cambridge, MA: Harvard
University Press.
[Hardt, Michael i Antonio
Negri, (2003) Imperij,
Zagreb: Arkzin/
Multimedijalni institut]
Haπka Konvevcija, (1954)
dostupno na Internet
adresi: http://
exchanges.state.gov/
education/culprop/
hague.html.
Handler, Joel, (1995) The
Poverty of Wellfare
Reform, New Haven, CT:
Yale University Press.
Hargittai, E., (1998) “Holes
in the Net: The Internet
and International
Strati∫cation”, INET ’98
Conference: The Internet
Summit 21-24. srpnja,
Æeneva, ©vicarska.
Harvey, A. S. i P. A.
Macnab, (2000) “Who’s
up? Global Interpersonal
Temporal Accessibility”,
u D. Janelle i D. Hodge
(ur.) Information, Place
and Cyberspace: Issues in
Accessibility, Amsterdam:
Elsevier.
Haythornthwaite, C. i B.
Wellman (ur.), (2001)
The Internet in Everyday
Life. Special Issue of
American Behavioral
Scientist.
Heisler, Martin, (1986)
‘’Transnational
Migration as a Small
Window on the
Diminished Autonomy of
the Democratic State’’,
Annals (American Academy
of Political and Social
Science), 485 (svibanj):
153-66.
Henshall, S., (2000) “The
COMsumer Manifesto:
Empowering
Communities of
Consumers Through the
Internet”, First Monday
5.5, dostupno na: http://
∫rstmonday.org/
issues5_5/henshall/
index.html.
Himmelfarb, Gertrude,
(2001) One Nation, Two
Cultures: A Searching
Examination of American
Society in the Aftermath of
Our Cultural Revolution,
New York, Vintage Books
Hobsbawm, Eric, (1994)
The Age of Extremes: A
History of the World, 1914-
1991, New York:
Vintage.
Hoffman, D. L. i T. P.
Novak, (1998) ‘Bridging
the Racial Divide on the
Internet’, Science 280, 17.
travnja: 390-1.
Hollway, S., G. Valentine, i
N. Bingham, (u pri-
premi). “Institutiona-
lising Technologies:
Masculinities, Femi-
ninities and the Hetero-
sexual Economy of the IT
Classroom”, Environment
and Planning A.
Hondagneu-Sotelo,
Pierrette, (1994) Gender
Transitions: Mexican
Experiences of Immigration,
Berkley. CA: University
of California Press
Indiana Journal of Global
Legal Studies, (jesen
1996) posebno izdanje:
Feminism and
Globalization: The
Impact of The Global
Economy on Women and
Feminist Theory. sv. 4, 1.
Indiana Journal of Global
Legal Studies, (proljeÊe
2000) poseno izdanje o
graanstvu.
Isin, Engin, (2000)
“Introduction:
democracy, citizenship
and the city”, Democracy,
Citizenship and the Global
City. Engin Isin, (ur.),
New York, NY:
Routledge
ITU (International
Telecommunications
Union), (1998) Challenges
to the Network: Internet for
Development. Æeneva:
ITU.
Jacobson, David, (1996)
Rights Across Borders:
Imigration and the Decline
of Citizenship, Baltimore.
MD: Johns Hopkins
Press.
Jensen, M., (1998) Internet
Connectivity in Africa.
Izvjeπtaj, sijeËanj,
dostupno na: http://
demiurge.wn.apc.org/
africa/.
Karst, Kenneth, (1997)
“The Coming Crisis of
Work in Constitutional
Perspective”, Cornell Law
Review 82(3): 523-571.
Karst, Kenneth, (2000)
“Citizenship, Law, and
the American Nations”,
Indiana Journal of Global
Legal Studies 7(2): 595-
601.
Katznelson, Ira, (1992)
Marxism and the City,
Oxford, United
Kingdom: Clarendon
King, A.D. (ur.), (1996)
Representing the City.
Ethnicity, Capital and
Culture in the 21st Century,
London: Macmillan.
Kobrin, Stephen J., (1998)
‘The MAI and the Clash
of Globalizations’,
Foreign Policy 112 (jesen):
97-109.
Knop, Karen, (1993) “Re/ Loader, B. (ur.), (1998) Mahler, Sarah, (1995)
Statements: Feminism Cyberspace Divide: American Dreaming:
and State Sovereignty in Equality, Agency and Policy Immigrant Life on the
International Law”, in the Information Age, Margins, Princeton, NJ:
Transnational Law and London: Routledge. Princeton University
Contemporary Problems 3 Press.
(jesen): 293-344. Lovink, Geert i Patrice
Riemens, (2002) ‘Digital Marcelle, G. M., (1998)
Knop, Karen, (2002) City Amsterdam: Local “Strategies for Including
Diversity and Self- Uses of Global a Gender Perspective in
Determination in Networks’, u S. Sassen African Information and
International Law, (ur.), Global Networks/ Communication
Cambridge, United Linked Cities, New York i Technologies (ICTs)
Kingdom: Cambridge London: Routledge. Policy”, ekspoze iznesen
University Press. na ECA International
Low, Setha M., (1999) Conference on African
Landrieu, Josee, Nicole “Theorizing the City”, Women and Economic
May, Therese Spector i str. 1-33 u Low (ur.) Development, Addis
Pierre Veltz (ur.), (1998) Theorizing the City, New Abeba, travanj.
La Ville éclatée, La Tour Brunswick, NJ: Rutgers
d’Aigues: Editions de University Press. Marcuse, Peter i Ronald
l’Aube. van Kempen, (2000)
Machimura, Takashi, Globalizing Cities. A New
Latour, Bruno, (1991) (1998) “Symbolic use of Spatial Order, Oxford:
“Technology is Society globalization in urban Blackwell.
Made Durable”, u J. Law politics in Tokyo”,
(ur.), A Sociology of International Journal of Marrus, Michael R., (1985)
Monsters, London: Urban and Regional The Unwanted European
Routledge. Research 22 (2): 183-194. Refugees in the Twentieth
Century, New York, NY:
LeBlanc, Robin, (1999) Mackenzie, D., (1999) Oxford University Press.
Bycicle Citizens: The “Technological
Political World of the Determinism”, u W. H. Marshall, T.H., 1977 (1950).
Japanese Houswife, Dutton (ur.), Society on “Citizenship and Social
Berkley, CA: University the Line: Information Class” u Class, Citizenship
of California Press. Politics in the Digital Age. and Social Developement,
Oxford: Oxford Chicago, IL: University of
Lefebvre, Henri, (1991) The University Press. Chicago Press.
Production of Space,
Cambridge, MA: Mackenzie, Donald i Judy McDowell, Linda, (1997)
Blackwell. Wajcman, (1985/1999) Capital Culture, Oxford:
The Social Shaping of Blackwell Publishers.
Lefebvre, Henri, (1995) Technology, Buckingham:
Writing on the Cities, Open University Press.
Cambridge, MA:
Blackwell.
Mele, C., (1999)
“Cyberspace and Disad-
vantaged Communities:
The Internet as a Tool for
Collective Action”, u M.
A. Smith i P. Kollock
(ur.), Communities in
Cyberspace, str. 264-89.
London: Routledge.
Miller, Daniel i Don Slate,
(2000) The Internet: An
Ethnographic Approach,
Oxford: Berg.
Mittelman, James (ur.),
(1996) “Globalization:
Critical ReΩections”,
International Political
Economy Yearbook, Sv. 9,
Boulder, Co: Lynne
Rienner Publishers.
Munger, Frank (ur.), (2002)
Laboring Under the Line,
New York, NY: Russell
Sage Foundation.
Munker, Stefan i Alexander
Roesler (ur.), (1997)
Mythos Internet.
Frankfurt: Suhrkamp.
Nadeau, J., C. Lointiere, R.
Morin i M. A. Desco-
teaux, (1998) “Informa-
tion Highways and the
Francophone World:
Current Situation and
Strategies for the future”,
INET ’98 Conference: The
Internet Summit 21-24.
srpnja. Æeneva, ©vicar-
ska, dostupno na: http://
isoc.org/inet98/
proceedings/5f/5f_3.htm.
Nettime, (1997) Net
Critique, sastavljaËi Geert
Lovink i Pit Schulz,
Berlin: Edition ID-Archiv.
NTIA (National
Telecommunications
and Information
Administration), (1998)
Falling Through the New II:
New Data on the Digital
Divide, Washington,
D.C.: NTIA, srpanj,
dostupno na: http://
www.ntia.doc.gov/
ntiahome/net2/
falling.html.
Olds, Kris, Peter Dicken,
Philip F. Kelly, Lilly
Kong, Henry Wai-
Chung Yeung (ur.),
(1999) Globalization and
the Asian Paci∫c: Contested
Territories, London:
Routeledge.
Ong, Aihwa, (1996)
“Globalization and
Women’s Rights: The
Asian Debate on
Citizenship and
Communitarianism”.
Ong, Aihwa, (1996)
“Strategic Sisterhood or
Sosters in Solidarity?:
Questions of
Communitarianism and
Citizenships on Asia”,
Indiana Journal of Global
Legal Studies 4(1): 107-
135.
Ong, Aihwa, (1999) Flexibile
Citizenship: The Cultural
Logics of Transnationality,
Durham, NC: Duke
University Press.
Orum, Anthony i Xianming
Chen, (2002) Urban
Places, Malden, MA:
Blackwell.
Palumbo-Liu, David, (1999)
Asian / American, Stanford
: Stanford University
Press.
Parreñas, Rhacel Salazar,
(2001) Servants of
Globalization: Women,
Migration and Domestic
Work, Stanford, CA:
Stanford University
Press.
Peraldi, Michel i Evelyne
Perrin (ur.), (1996)
Reseaux Productifs et
Territoires Urbains,
Toulouse: Presses
Universitaires du Mirail.
Persky, Joseph i Wim
Wievel, (1994) “The
growing localness of the
global city”, Economic
Geography 70 (2): 129-
143.
Petrazzini, B. i M. Kibati,
(1999) “The Internet in
Developing Countries”,
Communications of the
ACM 42(6) (spranj): 31-6.
Portes, Alejandro, (1996)
“Global Villagers: The
Rise of Transnational
Communities”, American
Prospect 7(25).
Poster, Mark, (1997)
“Cyberdemocracy:
Internet and the Public
Sphere”, u D. Porter
(ur.), Internet Culture, str.
201-18, London:
Routledge.
Rimmer, P. J. i T. Morris-
Suzuki, (1999) ‘The
Japanese Internet:
Visionaries and Virtual
Democracy’, Environment
and Planning A
31(7):1189-1206.
Reaume, Denise G., (1992)
‘The Social Construction
of Women and the
Possibility of Change:
Unmodi∫ed Feminism
Revisited’ (recenzija
knjige), Canadian Journal
of Women and Law 5(2):
463-83.
Ronfeldt, David, John
Arquilla, Graham Fuller
i Melissa Fuller, (1998)
The Zapatista ‘Social
Netwar’ in Mexico, Santa
Monica, CA: RAND, MR-
994-A.
Roulleau-Berger, Laurence
(ur.), (2002) Youth and
work in the postindustrial
cities of North America and
Europe, Leiden,
netherlands: Brill
Rubenstein, Kim i Daniel
Adler, (2000)
“International
Citizenship: The Future
of Nationality in a
Globalized World”,
Indiana Journal of Global
Legal Studies 7(2): 519-
548.
Salomon, Ilan, (1996)
“Telecommunications,
Cities and Technological
Opportunism”, The
Annals of Regional Science
30: 75-90.
Sassen, Saskia, (1996)
Losing Control? Sovereignty
in an Age of Globalization.
The 1995 Columbia
University Leonard
Hastings Schoff Memorial
Lectures, New York:
Columbia University
Press.
Sassen, Saskia, (1998)
Globalization and Its
Discontents, New York:
New press.
Sassen, Saskia, (1999)
‘Digital Networks and
Power’, u M.
Featherstone i S. Lash
(ur.), Spaces of Culture:
City, Nation, World,
London: Sage.
Sassen, Saskia, (1999)
Guests and Aliens, New
York. NY: New Press.
Sassen, Saskia, (2000a)
“Digital Networks and
the State: Some
Governance Questions”,
Theory, Culture & Society
Special Edition on
Globalization and
Sovereignty 17(4)
(kolovoz): 19-33.
Sassen, Saskia, (2000b)
“Territory and
Territoriality in the
Global Economy”,
International Sociology
15(2): 372-93.
Sassen, Saskia, (2000c)
“Spatialities and
Temporalities of the
Global: Elements for
Theoratization”, Public
Culture 12(1): 215-232.
Sassen, Saskia, (2001) The
Global City: New York,
London, Tokyo (novo
doraeno izdanje),
Princeton, NJ: Princeton
University Press.
Sassen, Saskia, (2003)
Denationalization:
Territory, Authority, and
Rights in a Global Digital
Age, Princeton, NJ:
Princeton University
Press (u pripremi).
Schiffer Ramos, Sueli,
(2002) “Sao Paulo:
Articulating a Cross-
border regional
Economy”, u S. Sassen
(ur.), Global Networks/
Linked Cities, New York i
London: Routledge.
Schuck, Peter i Roger
Smith, (1985) Citizenship
Without Consent: Illegal
Aliens in the American
Polity, New Haven, CT:
Yale University Press.
Shade, Leslie Regan,
(1998) “A Gendered
Perspective on Access to
the Information
Infrastructure”, The
Information Society 14: 33-
44.
Shapiro, S., (1998) “Places
and Spaces: the
Historical Interaction of
Technology, Home, and
Privacy”, The Information
Society 14: 275-84.
Shotter, John, (1993)
“Psychology and
Citizenship: Identity and
Belonging”, Citizenship
and Social theory, Bryan
Turner (ur.), London:
Sage
Smith, David, D. Solinger, i
S. Topik (ur.), (1999)
States and Sovereignty in
the Global Economy,
London: Routledge.
Soysal, Yasemin Nuhoglu,
(1994) Limits of
Citizenship: Migrants and
Postnational Membership
in Europe, Chicago, IL:
University of Chicago
Press.
Spiro, Peter, (1997) “Dual
Nationality and the
Meaning of Citizenship”,
Emory Law Review 46(4):
1412-1485
Sum, Ngai-Ling, (1999)
“Rethinking
globalisation: Re-
articulating the spatial
scale and temporal
horizons of trans-border
spaces”, str. 129-145 u
Olds i dr., op. cit.
Tabak, Faruk i Michaeline
A. Cnrichlow (ur.),
(2000) Informalization:
Process and structure,
Baltimore, Md: The
Johns Hopkins Press
Taylor, Charles, (1992)
“The Politics of
Recognition”,
Multiculturalism:
Examining the Politics of
Recognition. Charles Taylor
i Amy Gutmann (ur.),
Princeton, NJ: Princeton
University press.
Taylor, Peter J., (2000)
“World cities and
territorial states under
conditions of
contemporary
globalization”, Political
Geography 19 (5): 5-3.
Thomas, R., (1998) “Access
and Inequality”, u N.
Heap, R. Thomas, G.
Einon, E. Mason i H.
MacKay (ur.), Information
Technology and Society: A
Reader, Buckingham:
Open University Press.
Torres, Maria de los
Angeles, (1998)
“Transnational Political
and Cultural Identities:
Crossin Theoretical
Borders”, Frank Bonilla,
Edwin Melendez,
Rebecca Morales i Maria
de los Angeles Torres
(ur.), Borderless Borders.
Philadelphia, PA: Temple
University Press.
Torres, Rodolfo D.,
Johnathan Xavier Inda i
Louis F. Miron, (1999),
Race, identity, and
Citizenship, Oxford,
United Kingdom:
Blaskwell.
Turner, Bryan, (2000)
“Cosmopolitan virtue:
loyality and the city”,
Democracy, Citizenship and
the Global City, Engin Isin
(ur.), New York, NY:
Routledge.
Veltz, Pierre, (1996)
Mondialisation villes et
territoires: l’économie
d’Archipel, Pariz: Presses
Universitaires de France.
Wajcman, Judy, (1991)
Feminism Confronts
Technology, Cambridge:
Polity Press.
Walzer, Michael, (1985)
Spheres of Justice: A
Defense of Pluralism and
Equality, New York, NY:
Basic Books.
Warf, B. i J. Grimes,(1997)
“Counterhegemonic
Discourses and the
Internet”, The Geogra-
phical Review 87: 259-
274.
preuzeto iz:
------------------------------------------------------------------
01. “Theoretical and Empirical Elements in the Study of
Globalization” /neobjavljeno/
02. “Repositioning of Citizenship: Emergent Subjects
and Spaces of Politics” /Berkeley Journal of Soci-
ology/, 2002, Sv. 46:4-26
03. “Towards a Sociology of Information Technology”
/Current Sociology/, svibanj 2002., Vol. 50(3):
29-52.
------------------------------------------------------------------
------------------------------------------------------------------

Watson, S. i G. Bridges, ------------------------------------------------------------------

(2000) Spaces of Culture,
London: Sage. ------------------------------------------------------------------
Weber, C., (1996) Writing
Sovereignty, Cambridge: ------------------------------------------------------------------
Cambridge University
Press. ------------------------------------------------------------------

Weber, Max, (1958) The ------------------------------------------------------------------

City, New York, NY: Free
Press.
------------------------------------------------------------------
Yeung, Yue-man, (1996)
“An Asian perspective on ------------------------------------------------------------------
the global city”, Interna-
tional Social Science ------------------------------------------------------------------
Journal 147: 25-32.
------------------------------------------------------------------
Yeung, Yue-man, (2000)
Globalization and
Networked Societies. ------------------------------------------------------------------
University of Hawai’i
Press. ------------------------------------------------------------------

Young, Iris Marion, (1990) ------------------------------------------------------------------

Justice and the Politics of
Difference, Princeton. NJ:
Princeton University
Press.