OSVRT

Tko pjeva zlo ne misli

U velikoj karijeri koja je trajala pet desetljeća, Krešimir ”Krešo” Golik, danas
jedan od najvažnijih redatelja hrvatske kinematografije, režirao je niz hvaljenih
igranih filmova i televizijskih serija koje su se urezale u sjećanje starijih
generacija, no nije laž da i omladina danas voli i zna neke od njegovih
najpoznatijih djela. Među njima istaknula se jedna posebno uspješna ljubavna
komedija Tko pjeva zlo ne misli. Snimljena je prema literarnom tekstu iz
Dnevnika malog Perice pisca i pjesnika Vjekoslava Majera. Film je, kao i
predstava, vrlo uspješan i popularan te je dobio titulu najboljeg hrvatskog filma
svih vremena od strane društva hrvatskih kritičara.
Film traje sat vremena i 35 minuta što možda djeluje dugo, no vrlo je
humorističan i svi napeto iščekuju sretan kraj pa vrijeme brzo proleti. Radnja
ovog filma se odvija u Zagrebu krajem 30-ih godina 20. stoljeća te prati tročlanu
zagrebačku obitelj Šafranek i njihov malograđanski način života. Mladu i vrlo
privlačnu gospođu Anu Šafranek utjelovila je Mirjana Bohanec, svjetski poznata
operna pjevačica onog doba. Uz brigu o mužu, koji samo traži priliku da skokne
do susjeda na gemišt, sinu i kući Ana uspijeva biti na glasu kao jedna od
najuređenijih gospođa u Zagrebu. Za vrijeme obiteljskog izleta u Samobor
primijetio ju je i gospodin Fulir, vrlo privlačan neženja i fotograf kojeg glumi
Relja Bašić. Iako je odigrao više od 3700 kazališnih predstava i glumio u 56
domaćih filmova, Relja će u hrvatskoj povijesti filma ostati zapamćen kao
gospodin Fulir, vrlo zavodljiv i uredan gospodin. Ana je u braku s vrlo
nepristojnim pijancem Franjom već duže vrijeme nesretna, no uzbuđenje u njoj
budi gospodin Fulir stalnim udvaranjem. Gospodin Fulir predstavlja se kao vrlo
obrazovan i načitan čovjek što je Anu odmah privuklo. No Anina sestra Mina
(Mia Oremović) , vrlo glasna i škrta osoba koja je od strane svoje sestre bila
zasjenjena na sve moguće načine, također je bacila oko na gospodina Fulira.
Anin muž želeći se riješiti Anine naporne sestre koja je gotovo svaki dan bila
kod njih odlučio je spojiti Minu i gospodina Fulira. U međuvremenu Franjo ni
Mina nisu primjećivali da privlačnost i tenzija između Ane i Fulira raste. Iz takvih
situacija, a i naivnosti maloga Perice proizlazi humor filma. Redatelj je ton
šaljivosti postigao dijalogom (smiješnim i prostim šalama i riječima Franje i
drugih likova) te naglašavanjem pomoću kamere ( fokusiranjem ne Anina prsa
pokazuje nam što Fulir gleda te jasno odaje njegove namjere). Malograđani i
neobrazovanost su riječi koje opisuju sve likove u filmu, no oni se po
mnogočemu razlikuju. Njihove razlike mogu se vrlo lako uočiti tijekom gledanja
što nam zapravo predstavlja različite tipove osoba što je i temelj samog filma.
Sjajan odabir tada popularnih i šarmantnih glumaca. Uz brdo smiješnih scena
glumice Mirjana i Mia bile su posebno zapažene po vrlo otmjenim i elegantnim
modnima kombinacijama za koje je zaslužna kostimografkinja Ljubica Wagner
koja je svoj posao odradila bez ikakve zamjerke. Modne kombinacije mnogo
govore o likovima. Ana Šafranek je bila uvijek besprijekorno sređena dama s
dubokim dekolteom i križem koji je nosila oko vrata, dok je njezina sestra vrlo
često posuđivala njezinu odjeću no nikad ju nije nosila kao ona. Anin šarm i
elegancija njezin odjeće su ono što je privuklo gospodina Fulira. Njezin ormar
bio je pun haljina živahnih boja s cvjetnim uzorkom koje su isticale njezin struk i
šešira koji su bili glavni modni detalj 30-ih godina. Kada nije nosila šešire Ana bi
imala vrpce u kosi koje bi uvijek slagala s bojama haljine. Kostimi odlično
prikazuju vrijeme u kojem se odvija radnja filma. Zvuk i glazba jedna su od
važnijih komponenti filma, a pjesme u ovom filmu su jako dobro odabrane. One
zapravo komentiraju radnju što dodaje šaljivost ovom već sjajnom filmu. Živan
Cvitković odradio je odličan posao u odabiru glazbe. Melodija i riječi pjesme Ja
ljubim koju su Ana i Fulir pjevali na putu iz Samobora ostale su mi u glavi i par
dana nakon gledanja filma.
Neki bi rekli da je ovom filmu odavno prošlo vrijeme, no ne bih se složila s
njima. Film je vrlo humorističan te će vrlo vjerojatno biti gledan još duže
vrijeme. Ne samo da je smiješan, a odabir glumaca i muzike je besprijekoran,
ovaj film nam također može poslužiti kao i povijesni dokument pošto na šaljiv,
ali donekle realističan način pokazuje život, modu i kulturni svijet Zagreba u ono
vrijeme. Klasična priča o Zagrepčanima iz doba kad se pjevalo i uživalo u malim
stvarima. Bez obzira na starost filma i kvalitetu kakva se danas smatra lošom, a
u ono doba bila je jedna od boljih, film bih bez problema pogledala par puta za
dobar smijeh.
Dora Kopjar 8.D