Za Carolyn Conger

"Ono što me zapravo zanima jest je li Bog imao izbora dok je

stvarao svijet."
ALBERT EINSTEIN

"Duboko u kaotičnom poretku, male promjene u ustrojstvu skoro

uvijek izazivaju silne promjene u ponašanju. Složeni oblici
ponašanja koje se može nadzirati kao da su unaprijed isključeni."
STUART KAUFFMAN

"Posljedice su bitno nepredvidljive."

IAN MALCOLM

Uvod
Izumiranje na K-T razmeđe
Svršetak dvadesetog stoljeća bio je svjedokom silnog porasta
zanimanja za predmet izumiranja.
Teško bi se moglo reći da je to novi predmet istraživanja -barun
Georges Cuvier već je daleke 1786. godine, nedugo nakon američke
revolucije, prvi dokazao da vrste izumiru. Tako su znanstvenici
prihvatili izumiranje kao činjenicu gotovo tričetvrt stoljeća prije no
stoje Danvin objavio svoju teoriju evolucije. A poslije Darwina,
mnoge polemike koje su podigle prašinu oko te teorije često se nisu
uopće doticale izumiranja vrsta.
Naprotiv, izumiranje se općenito smatralo nečim nezanimljivim,
kao kad automobilu ponestane benzina. Izumiranje je naprosto bilo
dokaz neuspjele prilagodbe. To kako se vrste prilagođuju, bilo je
predmetom intenzivnog proučavanja i žučnih rasprava. No o tome
da se neke vrste nisu uspjele prilagoditi jedva da se dvaput
razmislilo. Što o tome reći? Ali sedamdesetih godina dvadesetog
stoljeća dva su trenda usmjerila pozornost na izumiranje vrsta.
Prvi je bila svijest o tome da su ljudska bića mnogobrojna i da brzo
mijenjaju svijet - uništavaju tradicionalna staništa, sijeku tropske
prašume, zagađuju zrak i vodu, a možda mijenjaju i globalnu
klimu. Pritom su mnoge životinjske vrste izumrle. Neki su
znanstvenici podigli uzbunu; drugi su se nelagodno vrpoljili u
tišini. Koliko je Zemljin ekosistem krhak? Vodi li ponašanje ljudske
vrste njezinu izumiranju?
Nitko nije bio siguran. Budući da se nitko nije potrudio
organizirano proučavati izumiranje, bilo je malo podataka o
stopama izumiranja u drugim geološkim razdobljima. I tako su
znanstvenici počeli pobliže proučavati izumiranje u prošlosti, u
nadi da će odgovoriti na tjeskobna pitanja današnjice.
Drugi je trend bio povezan s novim znanjima o izumiranju
dinosaura. Odavno se znalo da su sve vrste dinosaura izumrle u
razmjerno kratkom vremenu, potkraj krede, prije približno šezdeset
pet milijuna godina. No kako brzo se to dogodilo bilo je predmet
dugotrajnih rasprava: neki su paleontolozi smatrali da se to
dogodilo kataklizmički brzo, a drugi da su dinosauri izumrli
postupnije, kroz razdoblje od deset tisuća do deset milijuna godina
- što bi se teško moglo nazvati brzim događajem. A tad, 1980.
godine, fizičar Luis Alvarez i tri njegova suradnika otkrili su visoke
koncentracije elementa iridija u stijenama iz razdoblja potkraj krede
i početka tercijara - takozvanoj K-T razmeđi. (Kreda je skraćena u
'K' da ju se ne bi zamjenjivalo s kambrijem i drugim geološkim
razdobljima.) Iridij je rijedak na zemlji, no meteori njime obiluju.
Alvarezov je tim tvrdio kako je tolika količina iridija u stijenama na
K-T razmeđi dokaz da je u to doba divovski meteor, promjera
desetaka kilometara, udario u zemlju. Njihova je teorija bila da su
prašina i krhotine zastrli nebo, onemogućili fotosintezu, pa su biljke
i životinje uginule, a vladavina dinosaura se okončala.
Ta dramatična teorija privukla je medijsku pozornost i raspirila
maštu javnosti. Potaknula je raspravu koja je potrajala puno godina.
Gdje je krater tog meteora? Predloženi su razni kandidati. U
prošlosti je bilo pet velikih razdoblja izumiranja -jesu li im svima
uzrok bili meteori? Jesu li postojali ciklusi katastrofa u trajanju od
dvadeset šest milijuna godina? Predstoji li našoj planeti novi
poguban sraz s nekim nebeskim tijelom?
Poslije više od desetljeća, ta su pitanja ostala bez odgovora.
Polemike su se rasplamsale - i bjesnile do kolovoza 1993. kad je na
redovitom tjednom seminaru u Santa Fe Institute, matematičar lan
Malcolm, sklon rušenju prihvaćenih mišljenja, izjavio da ta pitanja
uopće nisu važna te daje rasprava o udaru meteora 'neozbiljno i
isprazno nagađanje'.
IZGUBLJENI SVIJET
"Zamislite se nad brojkama", reče Malcolm na podiju, nagne se i
zapilji u slušateljstvo. "Na našoj planeti trenutačno ima pedeset
milijuna vrsta biljaka i životinja. Mi to smatramo iznimnom
raznovrsnošću, no to nije ništa u usporedbi s onim što je postojalo
prije. Procjenjujemo da je od postanka svijeta na ovoj planeti
postojalo pedeset milijardi vrsta. To znači da na svakih tisuću vrsta
koje su živjele na ovoj planeti danas postoji samo jedna. Što znači
daje izumrlo 99,9% svih vrsta koje su ikad živjele. A masovna
istrebljenja čine samo pet posto tog broja. Golema većina vrsta
izumrla je jedna po jedna."
A istina je ta, rekao je Malcolm, da je život na zemlji obilježen
trajnom, postojanom stopom izumiranja. Prosječno vrijeme života
neke vrste je najčešće četiri milijuna godina; sisavaca, milijun
godina. Tad vrsta izumre. Dakle, obrazac je sljedeći: vrsta je u
usponu, doživljava procvat pa izumire, a sve to u nekoliko milijuna
godina. U prosjeku, tijekom cijele povijesti života na zemlji dnevno
izumire po jedna vrsta.
"Ali zašto?" upita on. "Sto uzrokuje procvat i propast zemaljskih
vrsta unutar životnog ciklusa od četiri milijuna godina?
Jedan od odgovora bio bi da ne shvaćamo koliko je naša planeta
aktivna. Samo u posljednjih pedeset tisuća godina - što je, geološki
gledano, tren oka - tropske su se prašume silno smanjile, pa se
ponovno proširile. Tropske prašume nisu praiskonsko obilježje naše
planete, one su zapravo prilično nova pojava. Još prije deset tisuća
godina, kad je na američkom kontinentu već živjelo lovačko
stanovništvo, ledena se ploča protezala sve do New Yorka. Mnoge
su životinje u to doba izumrle.
Dakle, povijest zemlje velikim se dijelom sastojala u tome da
životinje žive i umiru u jako aktivnom okružju. To vjerojatno
objašnjava 90% slučajeva izumiranja. Presuše li mora, ili postanu
slanija, tad će naravno izumrijeti sav plankton. No viši životinjski
oblici poput dinosaura su nešto drugo, jer su se više životinje
izolirale - doslovce i u prenesenom značenju - protiv takvih
promjena. Zašto izumiru viši životinjski oblici? Zašto se ne
prilagode?
Fizički, sposobni su preživjeti. Čini se da nema razloga zašto bi
trebale izumrijeti. A ipak izumiru.
Ja tvrdim kako više životinje izumiru ne zbog promjene u fizičkoj
prilagodbi svom okolišu nego zbog ponašanja. Smatram da
najnovija razmišljanja iz teorije kaosa, ili nelinearne dinamike,
pružaju intrigantne pretpostavke o tome kako se to događa.
Ta nam teorija kaže da se ponašanje viših životinja može jako brzo
promijeniti, iako ne uvijek na bolje. Tvrdi da ponašanje može
prestati reagirati na okoliš i izazvati propast i smrt. Tvrdi da se
životinje mogu prestati prilagođavati. Je li se to dogodilo dinosauri-
ma? Je li to pravi razlog njihova nestanka? Možda nikad nećemo
znati. No veliko zanimanje koje vlada za izumiranje dinosaura nije
slučajno. Propast dinosaura omogućila je razvitak sisavaca
-uključujući i nas. A to nas prisiljava da se upitamo hoće li se
nestanak dinosaura ponoviti i s nama. I još, nije li zapravo krivnja
ne u slijepoj kobi - nekom užarenom meteoru s neba - nego u našem
ponašanju. Zasad, nemamo odgovora."
A tad se nasmiješio.
"Ali imam nekoliko hipoteza", reče on.
IZGUBLJENI SVIJET

Prolog
Život na rubu kaosa
Santa Fe Institute bio je smješten u nizu zgrada u Canvon Road koje
su nekoć činile samostan. Tjedni seminari su se održavali u
prostoriji koja je bila samostanska kapela. Stojeći na podiju, obasjan
sunčevim zrakama, lan Malcolm načini dramatsku stanku prije no
što nastavi svoje predavanje.
Malcolm je imao četrdeset godina i bio ugledna osoba u Institutu.
Bio je jedan od najranijih zagovornika teorije kaosa, no njegovu
izglednu karijeru prekinula je teška ozljeda za putovanja u
Kostariku; zapravo je u nekoliko navrata javljeno da je Malcolm
mrtav. "Bilo mi je žao što sam morao naprasno prekinuti proslave
na matematičkim odjelima diljem zemlje", poslije je rekao, "ali se
pokazalo da sam bio samo malko mrtav. Kirurzi su napravili čuda,
kao što će oni, bez sumnje, požuriti istaknuti. I eto me natrag -
moglo bi se reći, u mojoj novoj inačici."
Odjeven u crno od glave do pete, oslonjen o svoj štap, Malcolm je
pružao dojam strogosti. Bio je poznat u Institutu po neuobičajenim
metodama analize i sklonosti pesimizmu. Taj njegov kolovoski
govor, s naslovom 'Život na rubu kaosa' bio je tipičan za njegov
način razmišljanja. U njemu je Malcolm predstavio svoju analizu
teorije kaosa primjenjenu na evoluciju.
Nije si mogao poželjeti upućenije slušateljstvo. Santa Fe Institute je
sredinom osamdesetih godina utemeljila skupina znanstvenika koji
su se zanimali za implikacije teorije kaosa. Ti su znanstvenici bili s
raznih područja - fizike, ekonomije, biologije, računalne znanosti.
Zajedničko im je bilo uvjerenje da je iza složenosti svijeta skriven
prikriveni red koji je promaknuo oku znanosti a koji će teorija
kaosa, preimenovana u 'teoriju složenosti', otkriti. Po riječima
jednog znanstvenika, teorija složenosti je 'znanost dvadeset prvog
stoljeća'.
Institut je istraživao ponašanje mnogih složenih sustava-
korporacija na tržištu, neurona u ljudskom mozgu, enzimskih
kaskada u stanici, grupnog ponašanja ptica selica - sustava tako
složenih da ih se nije moglo proučavati prije izuma računala. To je
istraživanje bilo novo a rezultati iznenađujući.
Nije prošlo puno vremena prije no što su znanstvenici počeli
primjećivati da složeni sustavi pokazuju stanovite zajedničke
obrasce ponašanja. Počeli su razmišljati o takvim vrstama ponašanja
kao tipičnima za sve složene sustave. Shvatili su kako se to
ponašanje ne može protumačiti raščlambom sastavnica tih sustava.
Tradicionalni znanstveni pristup, redukcionizam - rastaviti uru da
se vidi kako radi - nikamo nije vodio u slučaju složenih sustava, jer
njihovo zanimljivo ponašanje kao da je bilo posljedica spontanog
međudjelovanja sastavnica. To ponašanje nije bilo planirano ili
svrhovito; ono se događalo. Stoga su takvo ponašanje nazvali
'samoorganizirajuće'.
"Od samoorganizirajućih oblika ponašanja", rekao je lan Malcolm,
"dva su posebice zanimljiva za proučavanje evolucije. Jedno je
prilagodba. Posvuda je vidimo. Korporacije se prilagođavaju
tržištu, moždane stanice izmjenjuju signale, imunološki sustav
prilagođuje se infekciji, životinje količini raspoložive hrane.
Zaključili smo daje sposobnost prilagodbe karakteristična za
složene sustave - i daje možda razlogom zašto se čini da evolucija
vodi k složenijim organizmima."
On se pomakne na podiju i prebaci težinu na štap. "No još je
važniji", reče on, "način na koji složeni sustavi postižu ravnotežu
između potrebe za redom i imperativom promjene. Složeni sustavi
smještaju se na ono što nazivamo 'rub kaosa'. Rub kaosa zamišljamo
kao mjesto gdje postoji dovoljno inovacija da se neki živi sustav
održava živahnim ali i dovoljno stabilnosti da ne bi zapao u
anarhiju. To je područje sukoba i vrenja, gdje staro i novo
neprestano ratuju. Kako postići uravnoteženost osjetljivo je pitanje -
približi li se živi sustav previše kaosu, izlaže se opasnosti da se
surva u nesuvislost i rasap; no ako se previše udalji od ruba, postaje
krut, ukočen, totalitaran. Oba stanja vode izumiranju. Previše
promjena jednako je destruktivno kao i premalo promjena. Složeni
sustavi mogu jedino uspijevati na rubu kaosa."
On zastane. "Što znači da je izumiranje neizbježna posljedica jedne
ili druge strategije - ili previše promjena, ili premalo."
U publici, zakimaju glave. Malcolmove riječi izražavale su
razmišljanja većine nazočnih istraživača. I zaista, pojam ruba kaosa
je u Santa Fe Institute bio gotovo dogma.
"Nažalost", nastavi Malcolm, "ponor između ove teoretske
konstrukcije i izumiranja kao činjenice je golem. Nema načina da
doznamo razmišljamo li ispravno. Fosili nam mogu reći da je neka
životinja izumrla u stanovito doba, ali ne i zašto. Korist od
računalnih simulacija je ograničena. A ne možemo ni vršiti
eksperimente na živim organizmima. Stoga smo prisiljeni priznati
da izumiranje - neprovjerljivo, nepogodno za eksperimente -možda
ipak nije predmet za istraživanje. A to možda objašnjava zašto je ta
tema tako često predmet najžešćih vjerskih i političkih rasprava.
Podsjetio bih vas da se vjerske rasprave ne vode o Avo-gadovu
broju, Planckovoj konstanti ili funkcijama gušterače. Ali o
izumiranju se neumorno polemizira već dvije stotine godina. I
pitam se kakav će biti ishod ako - Da? Što je?"
U stražnjem dijelu prostorije podigne se ruka i nestrpljivo mahne.
Malcolm se namršti, vidljivo uzrujan. Tradicija u Institutu bila je da
se s pitanjima pričeka do svršetka izlaganja; nije pristojno prekidati
govornika. "Imate neko pitanje?" upita Malcolm.
U dnu sobe, ustane mladić od tridesetak godina. "Zapravo", reče on,
"imam primjedbu."
Govornik je bio tamnokos i mršav, odjeven u košulju i kratke hlače
kaki boje, odmjerenih pokreta i ponašanja. Malcolm u njemu
prepozna paleontologa sa sveučilišta Berkelev po imenu Le-vine,
koji je provodio ljeto u institutu. Malcolm nikad s njim nije
razgovarao, ali je znao za njega: Levinea se smatralo najboljim
paleontologom njegove generacije, možda i najboljim na svijetu. No
većini ljudi u institutu nije se sviđao jer su ga smatrali izvještačenim
i oholim.
"Slažem se", nastavi Levine, "da fosili ne pomažu po pitanju
izumiranja. Posebice ako vam je polazna postavka daje ponašanje
uzrok izumiranja - jer nam kosti ne kažu puno o ponašanju. Ali se
ne slažem da je vaša bihevioristička postavka neprovjerljiva.
Zapravo, ona podrazumijeva posljedicu. Iako se tog još možda niste
dosjetili."
U prostoriji zavlada tajac. Na podiju, Malcolm se namršti.
Proslavljeni matematičar nije bio naviknut da mu se u lice kaže
kako nije dovoljno promislio o svojim postavkama. "Što zapravo
želite reći?" upita.
Levine kao da nije primjećivao napetost u prostoriji. "Sljedeće", reče.
"U kredi, Dinosauria su bili rasprostranjeni po cijeloj planeti.
Pronašli smo njihove ostatke na svim kontinentima i u svakoj
klimatskoj zoni - čak i na Antarktiku. Dakle, ako je njihovo
izumiranje zaista posljedica njihova ponašanja, a ne katastrofe,
bolesti ili promjene u biljnom pokrovu zemlje, ili nekog drugog
općenitog tumačenja kakvih je bilo, meni se čini teško vjerojatnim
kako su svi dinosauri, posvuda i istodobno, promijenili ponašanje.
A to pak znači da je lako moguće da negdje na zemlji još žive
primjerci tih životinja. Zašto ih ne biste potražili?"
"Vi biste ih mogli potražiti", hladno će Malcolm, "ako bi vas to
veselilo. I ako nemate prečeg posla."
"Ma ne", usrdno će Levine. "Ozbiljno mislim. Što ako dinosauri nisu
izumrli? Što ako još postoje? Negdje u nekom zabitom kutku
zemaljske kugle?"
"Govorite o Izgubljenom svijetu", reče Malcolm i glave u prostoriji
važno zakimaju. Znanstvenici u instututu osmislili su ste-nografske
nazive za poznate evolucijske scenarije. Govorili su o Polju metaka,
Kockarovoj propasti, Igri života, Izgubljenom svijetu, Crvenoj
kraljici i Crnom šumu. To su bili poznati načini razmišljanja o
evoluciji. No redom su bili-
"Ne", tvrdoglavo će Levine. "Govorim doslovce."
"U tom ste slučaju u velikoj zabludi", reče Malcolm i odmahne
rukom. Okrene leđa publici i polako priđe ploči. "Dakle, zamislimo
li se nad implikacijama života na rubu kaosa, najprije se upitajmo
koja je najmanja jedinica života? Najnovija određenja života rekla bi
daje to postojanje DNK, ali postoje dva primjera koja nam pokazuju
da je to određenje preusko. Pogledamo li viruse i takozvane prione,
očito je da život može postojati i bez DNK."
U dnu prostorije, Levine se na trenutak zagleda u Malcolma. A tad,
nevoljko, sjedne i počne praviti bilješke.
Izgubljeni svijet Hipoteza
Predavanje završi i Malcom odšepa preko nenatkrivenog dvorišta
instututa, nešto poslije podneva. Pokraj njega je hodala Šarah
Harding, mlada istraživačica, pristigla s terena u Africi. Malcolm ju
je upoznao prije nekoliko godina, kad su ga zamolili da bude
vanjski recenzent za njezinu doktorsku radnju na Berkelevu.
Prelazili su preko dvorišta po vrućem ljetnjem suncu. Bili su
neobičan par: pogrbljeni Malcolm isposnički odjeven u crno, oslanja
se na svoj štap, a mladolika Hardingova, nabijenih i snažnih mišića,
puca od snage, odjevena u kratke hlače i pamučnu majicu kratkih
rukava, kratke crne kose podignute na čelo sunčanim naočalama.
Njezino područje proučavanja bili su afrički gra-bežljivci, lavovi i
hijene. Njezin povratak u Nairobi bio je zakazan za sutradan.
Njih su se dvoje zbližili nakon Malcolmove operacije. Hardingova
je bila na slobodnoj studijskoj godini u Austinu i njegovala
Malcolma poslije njegovih mnogobrojnih operacija. Neko se vrijeme
činilo da je između njih planula romantična veza i da će se
Malcolm, uvjereni neženja, naposljetku skrasiti. No tad se
Hardingova vratila u Afriku a Malcolm otišao u Santa Fe. Bez
obzira na to kakav je bio njihov prijašnji odnos, sad su bili samo
prijatelji.
Razgovarali su o pitanjima postavljenima nakon svršetka njegova
predavanja. Po Malcolmovu mišljenju, bile su to predvidljive
primjedbe: masovna istrebljenja;'e.sw važna; ljudi duguju svoj
postanak izumiranju u doba krede, koje je zbrisalo dinosaure s lica
zemlje i omogućilo sisavcima da preuzmu dominaciju. Kao
IZGUBLJENI SVIJET
19
što je jedan od postavljača pitanja visokoparno oblikovao svoje
pitanje: "Kreda je omogućila da se na našoj planeti razvije ljudska
osjetilna svijest."
Malcolm je odgovorio kao iz puške: "Zbog čega mislite da su
ljudska bića osjetilna i svjesna? Za to nema dokaza. Ljudi nikad ne
misle svojom glavom, to nalaze nezgodnim. Uglavnom, članovi
naše vrste ponavljaju što im se kaže - i uzrujaju se ako ih se izloži
drukčijem mišljenju. Karakteristična ljudska osobina nije svijest
nego komformizam a tipična posljedica su vjerski ratovi. Druge se
životinje bore za teritorij ili hranu; u životinjskom carstvu jedino se
ljudi bore za 'uvjerenja'. Razlog tome je što uvjerenja određuju
ponašanje, a to ima evolucijsku važnost za ljude. No u doba kad nas
naše ponašanje možda vodi izumiranju, ne vidim razloga za
pretpostaviti da uopće imamo svijest. Mi smo tvrdoglavi, sa-
modestruktivni konformisti. Svako drugo mišljenje o našoj vrsti je
tek samočestitarska obmana. Sljedeće pitanje."
Hodajući preko dvorišta, Šarah Harding se nasmije. "To im se nije
svidjelo."
"Priznajem da je obeshrabrujuće", reče on. "Ali tome nema pomoći."
On zatrese glavom. "Među nazočnima su bili neki od ponajboljih
američkih znanstvenika, a ipak... nema zanimljivih zamisli. Kad je
već o tome riječ, što znaš o onom tipu koji me prekinuo?"
"Richardu Levineu?" Ona se nasmije. "Neugodno, zar ne? Uživa
glas svjetskog gnjavatora."
Malcolm progunđa. "I ja bih rekao."
"Imućan je, u tome je problem", reče Hardingova. "Jesi li čuo za
lutke Becky?"
"Ne", reče Malcolm i pogleda je.
"E pa svaka američka djevojčica je čula. Postoji serija: Becky, Sally i
Frances, i još nekoliko. To su američke lutke. Levi-ne je nasljednik te
tvrtke. A to znači da je on bogataško dijete koje smatra daje
pozobao svu pamet svijeta. Plahovit, čini što ga je volja."
20
Michael Crichton
Malcolm kimne glavom. "Imaš vremena za ručak?" "Naravno, bit će
mi-"
"Doktore Malcolm! Pričekajte! Molim vas! Doktore Malcolm!"
Malcolm se okrene. Preko dvorišta je prema njima žurio kra-kati lik
Richarda Levinea.
"Do vraga", reče Malcolm.
"Doktore Malcolm", reče Levine prilazeći im. "Iznenadilo me da moj
prijedlog niste shvatili ozbiljnije."
"Kako bih mogao?" upita Malcolm. "Besmislen je." "Da, ali-"
"Gospođica Harding i ja smo upravo krenuli na ručak", reče
Malcolm i pokaže rukom prema Šarah.
"Da, ali mislim da biste trebali ponovno razmisliti", reče Levine, ne
dajući se smesti. "Jer sam uvjeren da moja tvrdnja ima temelja -
potpuno je moguće, čak i vjerojatno, da dinosauri još postoje.
Sigurno znate za uporne glasine o životinjama u Kostariki, gdje ste,
mislim, proveli stanovito vrijeme."
"Da, no kad je riječ o Kostarici, mogu vam reći-"
"I u Kongu", nastavi Levine. "Pigmeji godinama tvrde da viđaju
velikog sauropoda, a možda čak i apatosaura, u gustim šumama
oko Bokambua. A priča se da u visinskim džunglama Irian Jave
postoji životinja veličine nosoroga, koja je možda preživjeli
ceratopski-"
"Tlapnja", reče Malcolm. "Čista tlapnja. Nitko ništa nije vidio. Nema
fotografija. Nikakvih čvrstih dokaza."
"Možda i nema", reče Levine. "No nepostojanje dokaza nije dokaz
nepostojanja. Uvjeren sam da bi moglo postojati stanište tih
životinja, preživjelih iz prošlosti."
Malcolm slegne ramenima. "Sve je moguće", reče on.
"Ali činjenica je da preživljavanje jest moguće", uporno je tvrdio
Levine. "Stalno me nazivaju iz Kostarike i dojavljuju o novim
životinjama. Ostacima, dijelovima."
IZGUBLJENI SVIJET
21
Malcolm zastane. "Nedavno?"
"Ne, već neko vrijeme nisu."
"Aha", reče Malcolm. "Mislio sam si."
"Posljednji sam poziv primio prije devet mjeseci", reče Levine. "Bio
sam u Sibiru, tražio zaleđeno mladunče mamuta pa se nisam
mogao vratiti na vrijeme. Ali mi kažu da je bila riječ o nekakvu jako
velikom, atipičnom gušteru, koji je nađen mrtav u džungli
Kostarike."
"I? Što se dogodilo s njim?"
"Ostaci su spaljeni."
"Znači, ništa nije ostalo?"
"Tako je."
"Nikakvih fotografija? Nikakvih dokaza?"
"Čini se."
"Znači, samo priča", reče Malcolm.
"Možda. Ali sam uvjeren da bi se isplatilo organizirati ekspediciju i
istražiti dojavljene priče o preživjelim dinosaurima."
Malcolm se zagleda u njega. "Ekspediciju? Da se nađe hipotetični
Izgubljeni svijet? Tko će je financirati?"
"Ja", reče Levine. "Već sam načinio neke preliminarne planove."
"Ali to bi moglo koštati-"
"Briga me što košta", reče Levine. "Činjenica je daje preživljavanje
moguće, dogodilo se s mnogim vrstama iz drugih rodova pa je
moguće da su preživjele i neke iz razdoblja krede."
"Tlapnja", ponovi Malcolm i odmahne glavom.
Levine zastane i zagleda se u Malcolma. "Doktore Malcolm," reče
on, "moram reći da me jako čudi vaš odnos. Upravo ste iznijeli tezu
a ja vam nudim priliku da je dokažete. Očekivao bih da ćete skočiti
u zrak od veselja."
"S mojim je skakanjem svršeno", reče Malcolm. "Umjesto da mi
zamjerate zbog ovog, mogli biste-"
22
Michael Crichton
"Ne zanimaju me dinosauri", reče Malcolm. "Ali svakog zanimaju
dinosauri." "Mene ne." On se zavrti na štapu i krene.
"Usput da vas upitam", reče Levine. "Što ste radili u Kosta-riki? Čuo
sam da ste ondje proveli skoro godinu dana."
"Ležao sam u bolničkom krevetu. Nisu me šest mjeseci mogli
pomaknuti iz odjela za intenzivnu njegu. Nisam čak mogao ni sjesti
u avion."
"Da", reče Levine. "Znam da ste bili ranjeni. Ali zašto ste ondje
uopće otišli? Zar niste tražili dinosaure?"
Malcolm se zaškilji na jakom snucu i nasloni na štap. "Ne," reče on,
"nisam."
Svo troje sjedili su za malim stolom u kutu Guadalupa Cafea, na
drugoj strani rijeke. Šarah Harding pila je Coronu iz boce i
promatrala dva muškarca koji su sjedili nasuprot nje. Levine je
izgledao zadovoljan, kao daje to što sjedi s njima nekakva pobjeda.
Malcolm je izgledao izmučeno, kao roditelj koji je proveo previše
vremena s hiperaktivnim djetetom.
"Želite znati što sam čuo?" upita Levine. "Čuo sam da je prije dvije
godine tvrtka InGen genetičkim inženjeringom stvorila nekoliko
dinosaura i otpremila ih na neki kostarikanski otok. No nešto je
krenulo naopako, nastradalo je puno ljudi i dinosauri su uništeni. A
sad nitko o tome ne želi govoriti, zbog pravnih zavrzlama. Dogovor
o šutnji ili nešto slično. A kostarikanska vlada ne želi naškoditi
turizmu. I tako nitko ne želi progovoriti. Eto što sam čuo."
Malcolm se zagleda u njega. "I vi u to vjerujete?"
"Isprva nisam", reče Levine. "No svako malo ponovno to čujem.
Glasine kolaju. Govori se da ste vi, Alan Grant i još nekoliko ljudi
bili ondje."
"Jeste li pitali Granta?"
IZGUBLJENI SVIJET
23
"Pitao sam ga, prošle godine, na konferenciji u Pekingu. Rekao je da
je to glupost."
Malcolm polako kimne glavom.
"I vi to isto kažete?" upita Levine pijući pivo. "Hoću reći, poznajete
Granta, zar ne?"
"Ne, nikad ga nisam upoznao."
Levine se pozorno zagleda u Malcolma. "Znači, nije istina?"
Malcolm uzdahne. "Jeste li upoznati s pojmom tehno-mita? Prvi ga
je upotrijebio Geller u Princetonu. Temeljna je postavka te teorije da
smo izgubili sve stare mitove - Orfeja i Euridiku, Perzeja i Meduzu -
pa popunjavamo tu prazninu modernim teh-no-mitovima. Geller je
nabrojao desetak. Jedan je da u hangaru u zrakoplovnoj bazi
Wright-Patterson živi vanzemaljac. Drugi je da je netko izumio
rasplinjač pomoću kojeg bi se moglo prijeći tri stotine kilometara s
četiri litre benzina, ali da su automobilske tvrtke otkupile patent i
drže ga u ladici. Pa je tu zatim priča o tome da Rusi u Sibiru u nekoj
tajnoj bazi obučavaju djecu za eks-trasenzornu percepciju i da ta
djeca mogu mislima ubiti bilo koga bilo gdje u svijetu. Pa priča da
su crte u Nazci u Peruu aerodrom za svemirce. Pa kako je CIA
namjerno pustila virus AIDS-a da pobije homoseksualce. Da je
Nikola Tesla otkrio nevjerojatno moćan izvor energije ali su se
njegove bilješke zagubile. Da u Istanbulu postoji crtež iz desetog
stoljeća koji prikazuje zemlju iz svemira. Da su u istraživačkom
institutu sveučilišta Stanford našli čovjeka čije tijelo svijetli u tami.
Shvaćate li?"
"Želite reći kako su InGenovi dinosauri mit", reče Levine.
"Naravno da jesu. Moraju biti. Mislite li da je moguće genetičkim
inženjerstvom stvoriti dinosaura?"
"Svi mi stručnjaci tvrde da nije."
"I u pravu su", reče Malcolm. On pogleda Hardingovu, kao da traži
njezinu potvrdu. Ona ne reče ništa, nego nastavi piti pivo.
Zapravo, Hardingova je znala nešto više o tim glasinama u vezi s
dinosaurima. Jednom, poslije operacije, Malcolm je buncao,
mrmljao besmislice od anestezije i lijekova protiv bolova. Či-
24
Michael Crichton
nio se prestrašen, grčio se u krevetu, ponavljao nazive nekih vrsta
dinosaura. Hardingova se raspitala kod medicinske sestre a ona je
rekla da se to događa poslije svake operacije. Bolničko je osoblje
pretpostavilo kako je riječ o halucinaciji izazvanoj lijekovima - no
Hardingovoj se učinilo da Malcolm ponovno proživljava neko
užasavajuće stvarno iskustvo. Taj se osjećaj pojačao zbog
razgovornog, prisnog načina na koji je Malcolm spominjao dino-
saure: nazivao ih je 'raptori' i 'kompiji' i 'triceri'. A osobito se bojao
raptora.
Poslije, kad se vratio kući, spomenula mu je njegovo buncanje. On
je na to slegnuo ramenima i popratio neumjesnom šalom: "Barem
nisam spominjao druge žene, zar ne?" A tad je rekao nešto o tome
kako se kao dijete 'furao' na dinosaure i kako se u bolesti događaju
regresije. Njegovo je držanje bilo sračunato nezainteresirano, kao da
je to sve potpuno nevažno, ali je ona imala jasan osjećaj da on
izbjegava odgovor. No nije imala namjeru ustrajati na tome; to su
bili dani kad je bila zaljubljena u njega, pa stoga i popustljiva.
On je sad pogleda upitno, kao da se pita hoće li mu ona proturječiti.
Hardingova samo podigne obrvu i uzvrati mu pogled. On sigurno
ima svoje razloge za šutnju. Ona će pričekati dok on ne odluči reći
istinu.
Levine se nagne preko stola prema Malcolmu i reče: "Znači, priča o
InGenu je potpuno netočna?"
"Potpuno netočna", reče Malcolm i ozbiljno zakima glavom.
"Potpuno netočna."
Malcolm je tri godine nijekao ta nagađanja. Već se uvježbao u tome;
njegova nevoljkost više nije bila hinjena nego iskrena. Zapravo, u
ljeto 1989. godine bio je savjetnik u International Ge-netic
Technologies iz Palo Alta i za njih je otputovao u Kostariku, a
putovanje se pretvorilo u katastrofu. Poslije su svi koji su bili
povezani s tim događajem požurili ugušiti priče u zametku. In-Gen
je želio umanjiti svoju zakonsku odgovornost. Kostarikan-ska vlada
željela je sačuvati reputaciju Kostarike kao turističkog
1
IZGUBLJENI SVIJET
25
raja. A znanstvenike su obvezali ugovorima o šutnji,
potpomognutima obilnim stipendijama kako bi nastavili šutjeti. U
Malcol-movu slučaju, tvrtka je platila račune dvogodišnjeg liječenja.
U međuvremenu, otočko postrojenje InGena u Kostariki je uništeno.
Na otoku više nije bilo živih stvorenja. Tvrtka je angažirala
uglednog profesora sa Stanforda, Georgea Baseltona, biologa i
spisatelja čiji su česti televizijski nastupi učinili od njega popularni
autoritet za znanstvene teme. Baselton je tvrdio daje obišao otok i
neumorno je pobijao glasine da izumrle životinje još ondje žive.
Njegov podrugljiv podsmijeh: "Sabljozubi tigrovi, da ne bi!" bio je
posebice djelotvoran.
Vremenom je zanimanje za tu priču splasnulo. InGen je odavno
bankrotirao; najveći ulagači iz Europe i Azije preboljeli su svoje
gubitke. Iako su tvrtkina materijalna dobra - zgrade i laboratorijska
oprema - prodani komadno, najvažniju tehnologiju su odlučili ne
prodavati. Ukratko, poglavlje o InGenu je zatvoreno.
Više se nije imalo što za reći.
"Znači, u njoj nema istine", reče Levine i zagrize u svoj ta-male od
zelenog kukuruza1 "Iskreno govoreći, doktore Malcolm, zbog tog
mi je lakše."
"Zašto?" upita Malcolm.
"Jer to znači da su trupla koja se pojavljuju u Kostariki nepatvorena.
Pravi dinosauri. Ondje se nalazi jedan moj prijatelj s Ya-lea, biolog, i
on kaže da ih je vidio. Vjerujem mu."
Malcolm slegne ramenima. "Sumnjam", reče on, "da će u Kostariki
još nalaziti te životinje."
"Istina je da ih nije bilo skoro godinu dana. No ako se pojavi još
koja, odlazim onamo. A u međuvremenu, opremit ću ekspediciju.
Puno sam razmišljao kako bi to trebalo učiniti. Mislim da bi se u
godinu dana mogla izraditi i pripremiti posebna vozila. Već
1 Jelo od mljevenog mesa, umaka od rajčice i crvenih paprika,
uvaljano u kukuruzno brašno i omotano u kukuruznu komušku.
26
Michael Crichton
sam o tome razgovarao s Docom Thorneom. Tad ću okupiti tim, u
kojem će vjerojatno biti i doktorica Harding, ili neki slično stručan
prirodoznanstvenik te nekoliko postdiplomaca..."
Malcolm je slušao i vrtio glavom. "Mislite da gubim vrijeme", reče
Levine. "Da, mislim."
"Ali pretpostavimo - samo pretpostavimo - da se životinje počnu
ponovno pojavljivati."
"Nikad neće."
"Ali ako se pojave?" upita Levine. "Biste li mi pomogli? Da
isplaniram ekspediciju?"
Malcolm dovrši jelo i odgurne tanjur. Zagleda se u Levinea.
"Da", reče naposljetku. "Počnu li se životinje ponovno pojavljivati,
rado bih vam pomogao."
"Izvrsno!" reče Levine. "Samo sam to želio znati."
Vani, na žarkom suncu Guadalupe Street, Malcolm krene sa Šarah
prema Malcolmovoj staroj Fordovoj limuzini. Levine uđe u
žarkocrveni Ferrari, veselo im mahne i odjuri.
"Misliš li da će se to ikad dogoditi?" upita Šarah Harding. "Da će se
te... no... životinje ponovno početi pojavljivati?"
"Ne", reče Malcolm. "Prilično sam siguran da neće nikad." "Kao da
se tome nadaš."
On zavrti glavom i nespretno se uvuče u automobil pa rukom
gurne svoju bolesnu nogu ispod upravljača. Hardingova sjedne
pokraj njega. On je pogleda i okrene ključ motora. Odvezu se natrag
u institut.
Idućeg dana, ona se vrati u Afriku. Idućih osamnaest mjeseci,
okvirno je pratila Levineov napredak, jer bi je povremeno nazvao
zbog informacija o terenskom radu, ili zbog guma za terenska
vozila, ili da pita koje je najbolje sredstvo za uspavljivanje životinja
u
IZGUBLJENI SVIJET
27
prirodi. Kadšto bije nazvao Doc Thorne, konstruktor vozila.
Najčešće bi zvučao izmučeno.
Malcolm joj se uopće nije javljao, osim što joj je poslao čestitku za
rođendan. Stigla je s mjesec dana zakašnjenja. Našvrljao je u dnu:
'Sretan ti rođendan. Budi sretna da mu nisi u blizini. Izluđuje me.'
PRVA KONFIGURACIJA
"U području konzervativnog, daleko od ruba kaosa, individualni se
elementi polako stapaju, ne pokazujući jasni obrazac."
IAN MALCOLM
Aberantni oblici
Na blijedećoj poslijepodnevnoj svjetlosti, helikopter je letio nisko
iznad obale, kao da će opjeniti površinu mora, prateći crtu gdje se
gusta džungla spajala s plažom. Posljednje ribarsko selo
promaknulo je ispod njih prije deset minuta. Sad su se vidjele
jedino neprobojna kostarikanska džungla, močvare pune stabala
mangrova te kilometri za kilometrom pustog pijeska. Na svom
sjedištu pokraj pilota, Marty Guitierrez gledao je kroz prozor u
obalu koja je promicala pokraj njih. Na ovom području nije bilo
cesta - barem ih Guitierrez nije vidio.
Guitierrez je bio tih, bradati Amerikanac, tridesetšestogo-dišnjak,
terenski biolog koji je posljednjih osam godina živio u Kostariki.
Prvotna mu je namjera bila proučavati evoluciju klju-natog tukana
u ovdašnjim tropskim prašumama, ali je ostao u svojstvu savjetnika
u Reserva Biologica de Carara, nacionalnog parka na sjeveru
zemlje. On uključi radiomikrofon i upita pilota: "Koliko još?"
"Pet minuta, senor Guitierrez."
Guitierrez se okrene i reče: "Još malo." No visoki muškarac skvrčen
na stražnjem sjedištu helikoptera ne odgovori, pa čak ni ne pokaže
da je svjestan da su te riječi upućene njemu. Sjedio je tako, ruke
položene na bradu i mršteći se gledao kroz prozor.
Richard Levine bio je odjeven u izblijedjelo terensko kaki odijelo i
australski šešir spuštenog oboda, nabijena duboko na oči. Oko vrata
visio mu je stari dalekozor. No usprkos njegove neuredne pojave,
Levine je pružao utisak znanstveničke zaokuplje-
32
Michael Crichton
nosti. Iza njegovih naočala tankih ovira, crte lica bile su markantne,
a izraz lica napregnut i kritičan dok je gledao kroz prozor.
"Koje je ovo mjesto?"
"Zove se Rojas."
"Znači, daleko smo na jugu?"
"Da. Samo sedamdesetak kilometara od granice s Panamom."
Levine je netremice gledao u džunglu. "Ne vidim ceste", reče. "Kako
su ga pronašli?"
"Kamperi", reče Guitierrez. "Stigli su čamcem, iskrcali se na obali."
"Kad je to bilo?"
"Jučer. Pozorno su ga pogledali a tad pobjegli kao vrag od tamjana."
Levine kimne glavom. Prekriženih dugih udova, ruku pod-bočenih
o bradu, izgledao je poput bogomoljke. To mu je bio nadimak na
postdiplomskom; djelomice zbog njegova izgleda, a djelomice zbog
njegove sklonosti da odgrize glavu svakom tko se ne bi složio s
njegovim mišljenjem.
Guitierrez reče: "Već si bio u Kostariki?"
"Ne. Ovo mi je prvi put", reče Levine. A tad nestrpljivo odmahne
rukom kao da ne želi da mu se dosađuje nevažnim razgovorima.
Guitierrez se nasmiješi. Ni poslije toliko godina, Levine se nije
nimalo promijenio. Još je bio jedan od najsposobnijih ali i
najneugodnijih ljudi u znanosti. Njih su dvojica bili kolege na
postdiplomskom studiju na Yaleu, no Levine je prekinuo studij i
odlučio doktorat pisati iz komparativne zoologije. Levine je izjavio
da ga ne zanimaju suvremena terenska istraživanja koja su tako
privlačila Guitierreza. S karakterističnim prezirom jednom je opisao
Guitierrezov rad kao 'skupljanje papagajskog dreka po svijetu'.
No pravi je razlog bio taj daje Levinea - nadarenog i sitničavog -
privlačila prošlost, svijet koji više nije postojao. Proučavao je taj
IZGUBLJENI SVIJET
33
svijet opsjednutom napregnutošću. Bio je poznat po fotografskom
pamćenju, bahatosti, oštrom jeziku i neprikrivenom zadovoljstvu s
kojim bi iskoristio svaku prigodu da ukaže na pogreške svojih
kolega. Kao što je jednom netko rekao: "Levine nikad ne previdi
nijednu kost - a neće dopustiti ni da ti zaboraviš svoj previd."
Terenski istraživači nisu voljeli Levinea, a on mi je uzvraćao istom
mjerom. U duši je bio sitničav, klasifikator životinjskog svijeta,
najsretniji kad bi mogao sate provoditi nad muzejskim zbirkama,
prebacivati vrste iz jedne u drugu kategoriju, preslagivati izložene
kosture. Nije volio prašinu i neudobnosti terenskog života. Da je
imao izbora, Levine nikad ne bi izašao iz muzeja. No sudbina mu je
odredila da živi u najvažnijem razdoblju otkrića u povijesti
paleontologije. U posljednjih dvadeset godina, broj poznatih vrsta
dinosaura se udvostručio, pa bi se svakih sedam tjedana objavio
opis neke nove vrste. I tako je svjetski ugled koji je uživao
prisiljavao Levinea da neprestano putuje oko svijeta, pregledava
nove nalaze i daje stručno mišljenje istraživačima koji su nevoljko
priznavali da im je ono potrebno.
"Odakle dolaziš?" upita ga Guitierrez.
"Iz Mongolije", reče Levine. "Bio sam kod Plamenih stijena u
pustinji Gobi, tri sata od Ulan Batora."
"Oh? Što ima ondje?"
"John Roxton je nešto iskopao. Našao je nepotpuni kostur koji je
smatrao mogućom novom vrstom Velociraptora i želio je da ga
pogledam."
"I?"
Levine slegne ramenima. "Roxton nikad nije poznavao anatomiju.
On zdušno prikuplja novac, ali kad nešto otkrije, nema dovoljno
znanja da učini nešto s tim."
"To si mu rekao?" "Zašto ne? Pa to je istina." "A kostur?"
"Kostur uopće nije bio raptorov", reče Levine. "Kosti nožja su na
pogrešnom mjestu, preponjača smještena previše naprijed,
34
Michael Crichton
sjednjača nema pravog obturatora, a duge su kosti prelagane. A
lubanja..." On zakoluta očima. "Nepčani dio predebeo, prednji
orbitalni otvori previše rostralni, donja karina premala - ma, nikad
kraja. A kandža jedva vidljiva. Tako je to. Ne znam gdje je Roxtonu
bila pamet. Mislim da je zapravo našao podvrstu Ste-
nonychosaurusa, iako nisam ni u to siguran."
"Stenonychosaurus?" reče Guitierrez.
"Mali mesojed iz trijasa - dva metra od stopala do acetabu-luma.
Zapravo, sasvim običan teropod. A Roxtonov nalaz nije bio čak ni
posebice zanimljiv primjerak. Iako postoji jedna zanimljiva
pojedinost. Među nađenim materijalom bio je jedan komad kože -
otisak dinosaurove kože. To samo po sebi nije rijetkost. Dosad se
našlo već desetak dobrih otisaka kože, uglavnom od Hadrosaurida.
No ništa slično ovome. Naime, postalo mi je jasno da koža ove
životinje ima neka jako neobična obilježja dosad ne-primjećena u
dinosaura-"
"Senores", reče pilot i prekine ih. "Zaljev Juan Fernando ispred nas."
Levine reče: "Najprije malo kružite, može?"
Levine pogleda kroz prozor, ponovno napregnuta izraza lica.
Zaboravio je na razgovor. Letjeli su iznad džungle koja se
kilometrima sterala u brda, dokle im je pogled sezao. Helikopter se
nagne i počne kružiti oko plaže.
"Eno", reče Guitierrez i pokaže kroz prozor.
Plaža je bila čist, zakrivljen bijeli polumjesec, potpuno pust na
poslijepodnevnoj svjetlosti. Prema jugu, ugledaju crnu hrpu na
pijesku. Iz zraka, izgledala je poput stijene ili velike nakupine
morskih algi. Bila je bezoblična, promjera oko dva metra. Oko nje je
bilo puno otisaka nogu.
"Tko je bio ovdje?" uzdahne Levine. "Danas prije podne bili su ljudi
iz Ureda za javno zdravlje." "Jesu li što učinili?" upita on. "Dirali,
prčkali po tome?" "Ne bih znao", reče Guitierrez.
IZGUBLJENI SVIJET
35
"Ured za javno zdravlje", ponovi Levine i zavrti glavom. "Što oni
znaju? Nisi ih smio pustiti blizu, Marty."
"Hej", reče Guitierrez. "Ne upravljam ja ovom zemljom. Učinio sam
najviše što sam mogao. Željeli su sve uništiti prije no što uopće i
stigneš. Barem sam je uspio sačuvati do tvog dolaska. Iako ne znam
koliko će dugo još čekati."
"Najbolje da počnemo", reče Levine. On pritisne dugme na
mikrofonu. "Zašto još kružimo? Gubimo svjetlost. Spustite se na
plažu. Želim vidjeti tu stvar iz prve ruke."
Richard Levine potrči preko pijeska prema crnoj masi. Dalekozor
mu je poskakivao na prsima. I izdaleka je osjećao vonj truleži.
Odmah je počeo pohranjivati u pamćenje prve utiske. Truplo je
ležalo napol zakopano u pijesku, okruženo gustim oblakom muha.
Koža je bila napuhana od plina stoje otežavalo identifikaciju.
On stane nekoliko metara podalje od stvorenja i izvadi fotoaparat.
Istog trenutka, pilot helikoptera stvori se pokraj njega i gurne mu
ruku prema dolje. "Nopermitado."
"Što?"
"Žao mije, sefior. Nije dopušteno fotografiranje."
"A zašto, dovraga?" upita Levine. Okrene se Guitierrezu koji je
kaskao niz plažu prema njima. "Marty, zašto nema fotografiranja?
Ovo bi moglo biti važno-"
"Bez fotografija", ponovi pilot i uzme fotoaparat Levineu iz ruke.
"Marty, ovo je ludost."
"Pusti to i počni pregled", reče Guitierrez a tad počne razgovarati na
španjolskom s pilotom, koji je odgovarao oštro i ljutito i mahao
rukama.
Levine se na trenutak zagleda u njih, pa se okrene. Dovraga,
pomisli on. Mogli bi se svađati dovijeka. On pohiti prema truplu,
dišući na usta. Smrad se pojačavao kako mu se približavao. Iako je
truplo bilo pozamašno, primijetio je da nema ptica, štakora i
36
Michael Crichton
drugih stvrinara koji bi se hranili njime. Jedino je bilo muha -tako
puno muha da su činile debeli pokrivač i prekrile obrise mrtve
životinje.
Usprkos tome bilo je očito daje riječ o krupnom stvorenju, veličine
približno krave ili konja prije nego što se napuhnuo. Suha koža
ispucala je na suncu i sad se ljuštila, otkrivajući sloj vodnjikave,
žute potkožne masnoće.
Uh, ala zaudara! Levine žmirne. Prisili se prići bliže i usredotočiti
svu pozornost na životinju.
Iako je bila veličine krave, očito nije bila sisavac. Na koži nije bilo
dlaka. Činilo se daje originalna boja kože bila zelena, možda
prošarana tamnijim strijama. Epiderma je bila posuta oblucima
poligonalnih kvržica raznih veličina, uzorak koji je podsjećao na
gušterovu kožu. Ta je struktura varirala na različitim dijelovima
životinje, pa su na donjem dijelu trbuha obluci bili širi no manje
izbočeni. Po vratu, ramenima i kukovima vidjeli su se izraženi
kožni nabori - ponovno, kao oni u guštera.
Ali truplo je bilo krupno. Levine procijeni da je životinja za života
težila stotinjak kilograma. Nigdje na svijetu ne rastu tako veliki
gušteri, osim komodo varana u Indoneziji. Varanus komo-doensis
su trometarski gušteri puzaši, mesojedi veličine krokodila koji jedu
koze i svinje, a kadšto i ljude. No u novom svijetu nigdje nije bilo
guštera puzaša. Naravno, moguće da je ovo pripadnik obitelji
Iguanidae. Iguane žive posvuda po Južnoj Americi a morske iguane
narastu prilično velike. Čak i daje tako, ovo bi bila životinja
rekordne veličine.
Levine je polako obilazio truplo, prema prednjem dijelu životinje.
Ne, pomisli on, nije to gušter. Truplo je ležalo na boku, lijevih
rebara okrenutih prema gore. Skoro polovica životinje bila je
zakopana; niz izbočina koje su ocrtavale hrptenjaču bile su samo
nekoliko centimetara iznad pijeska. Dugi vrat bio je suvi-nut, glava
skrivena ispod mase tijela poput patkine glave gurnute ispod perja.
Levine ugleda jednu prednju nogu, koja mu se učini mala i nejaka.
Donji privjesak bio je zakopan u pijesku. Otkopat
IZGUBLJENI SVIJET
37
će ga i pogledati, ali je želio snimiti nekoliko fotografija prije nego
pomakne primjerak in situ.
Zapravo, što je Levine dulje gledao u to truplo, to mu se činilo da
treba postupati pažljivije. Jer jedno je bilo očito - ovo je bila vrlo
rijetka i vjerojatno nepoznata životinja. Levine je istodobno osjećao
uzbuđenje i oprez. Ako je ovo otkriće važno koliko se on počeo
nadati, tad je nužno da se valjano dokumentira.
Niže na plaži, Guitierrez je još vikao na pilota koji je tvrdoglavo
odmahivao glavom. Ti birokrati iz banana-republika, pomisli
Levine. Zašto ne bi fotografirao? To ništa ne može naškoditi. A bilo
je silno važno dokumentirati promjene na stvorenju.
Začuje potmuli zvuk. Podigne glavu i ugleda drugi helikopter kako
kruži iznad zaljeva i njegovu tamnu sjenu kako klizi po pijesku.
Ovaj je helikopter bio liječničke bijele boje, crvenih slova sa strane.
Nije ih mogao pročitati zbog blještećeg sunca.
Okrene se ponovno truplu i primijeti da je stražnja noga životinje
mišićava, za razliku od prednje što je značilo daje ta životinja
hodala uspravno i održavala ravnotežu na snažnim stražnjim
udovima. Naravno, mnogi su gušteri hodali uspravno, ali nijedan
ovako velik. Zapravo, dok je Levine gledao obrise trupla, sve je više
postajao uvjeren da to nije gušter.
Brzo je radio jer je svjetlost blijedila a imao je puno posla. Kad se
nađe neki primjerak mora se odgovoriti na dva podjednako važna
pitanja. Prvo, koja je to životinja? Drugo, zastoje umrla?
Stojeći pokraj boka životinje, primijeti prsnuće u koži, bez-sumnje
od potkožnih plinskih nakupina. No kad se Levine bolje zagledao,
shvati daje pukotina zapravo oštra posjekotina i da zadire duboko
kroz koljenski zglob, pa se vidi crveno mišićje i blijeda kost. On
zaboravi na smrad i bijele crve koji su miljeli preko razderanog
tkiva posjekotine jer je shvatio da-
"Oprosti zbog ovog", reče Guitierrez prilazeći mu. "Pilot uporno
odbija."
Pilot je nervozno slijedio Guitierreza, stao pokraj njega i pozorno
motrio.
38
Michael Crichton
"Marty", reče Levine. "Zaista moram snimiti nekoliko fotografija."
"Nažalost, ne možeš", reče Guitierrez i slegne ramenima.
"Važno je, Marty."
"Žao mije. Sve sam pokušao."
Niže na plaži prizemljio je onaj bijeli helikopter. Njegov se cvilež
stiša. Počnu izlaziti uniformirani muškarci.
"Marty, što misliš koja je to životinja?"
"Mogu samo nagađati", reče Guitierrez. "Po dimenzijama bih je
proglasio dosad neidentificiranom iguanom. Iznimno je velika,
naravno, i očito nije iz Kostarike. Rekao bih daje ta životinja došla s
Galapagosa ili jednog od-
"Ne, Marty", reče Levine. "To nije iguana."
"Prije no što kažeš još nešto", reče Guitierrez pogledavajući u pilota,
"mislim da bi trebao znati da se na ovom području pojavilo
nekoliko prethodno nepoznatih vrsta guštera. Nitko nije siguran
zašto. Vjerojatno zbog sječe tropskih prašuma ili nekog drugog
razloga. Ali nove vrste se zaista pojavljuju. Prije nekoliko godina,
počeo sam nailaziti na neidentificirane vrste-"
"Marty, dovraga. Ovo nije gušter."
Guitierrez žmirne. "Što to govoriš? Naravno daje gušter."
"Mislim da nije", reče Levine.
Guitierrez reče: "Vjerojatno te zbunila njegova veličina. Činjenica je
da se u Kostariki povremeno naiđe na te aberantne oblike-"
"Marty", hladno će Levine. "Mene nikad ništa ne zbuni."
"Naravno, nisam mislio da-"
"I kažem ti, ovo nije gušter", reče Levine.
"Oprosti", reče Guitierrez i zavrti glavom. "Ali ne mogu se složiti."
Oni ljudi iz bijelog helikoptera sad su zbili redove i navukli bijele
kirurške maske.
IZGUBLJENI SVIJET
39
"Ne tražim od tebe da se složiš", reče Levine. Okrene se ponovno
prema truplu. "Dijagnoza se lako može ustanoviti, treba samo
otkopati glavu ili jedan od udova, primjerice ovaj bok, za koji
mislim-"
On zašuti i prigne se bliže. Zapilji se u bok.
"Stoje?" upita Guitierrez.
"Daj mi nož."
"Zašto?" upita Guitierrez.
"Samo mi ga daj."
Guitierrez izvadi džepni nožić i položi dršku na Levineov ispruženi
dlan. Levine je pozorno gledao u truplo. "Mislim da će te ovo
zanimati."
"Što?"
"Duž stražnje dermalne linije je-"
Odjedanput začuju viku na plaži. Kad su podigli pogled ugledaju
muškarce iz bijelog helikoptera kako trče prema njima. Na leđima
su nosili spremnike i vikali nešto na španjolskom.
"Što govore?" mršteći se upita Levine. Guitierrez uzdahne. "Kažu da
se odmaknemo."
"Reci im da imamo posla", reče Levine i ponovno se nagne nad
truplo.
No oni su muškarci nastavili vikati i odjednom se začuje
grmljavina. Levine podigne pogled i ugleda upaljene bacače
plamena, velike crvene mlazove vatre kako rigaju u večernju
svjetlost. On trkom zaobiđe truplo i potrči prema onim ljudima
vičući:
"Ne! Ne!"
No oni se ogluše.
On vikne: "Ne, to je neprocjenjivo-"
Prvi od uniformiranih muškaraca zgrabi Levinea i grubo ga baci na
zemlju.
"Koga vraga to radite?" vrisne Levine podižući se. No još to nije ni
izgovorio, kad shvati daje prekasno. Prvi su plamenovi dohvatili
truplo, spržili kožu, zapalili džepove pune metana i u zrak
40
Michael Crichton
se podigne plavi plameni stup! Gusti dim zapaljenog trupla počne
se dizati u nebo.
"Prestanite! Prestanite!" Levine se okrene Guitierrezu. "Zaustavi ih!"
Ali se Guitierrez nije pomaknuo, samo je zurio u truplo. Progutano
plamenom, torzo je pucketalo a masnoća cvrčala, a tad koža izgori
pa se pokažu crna, plosnata rebra kostura. U jednom trenutku čitav
se torzo okrene i odjednom se vrat životinje, okruženom vatrom,
izvije i pomakne od stezanja kože. A u plamenu Levine ugleda
dugu usiljenu njušku, niz oštrih grabežljivih zuba i prazne duplje i
kako to sve gori poput nekog srednjovjekovnog zmaja kojeg
plamen pretvara u dim i nosi u nebo.
San Jose
Levine je sjedio u baru zračne luke u San Joseu, pijuckao pivo i
čekao zrakoplov kojim će se vratiti u Sjedinjene Države. Guitierrez
je sjedio pokraj njega za malim stolom, ne govoreći puno.
Posljednjih nekoliko minuta vladala je neugodna tišina. Guitierrez
je gledao u Levineovu naprtnjaču, na podu pokraj njegovih nogu.
Bila je izrađena po narudžbi od tamnozelenog Gore-Texa s
dodatnim džepovima s vanjske strane za elektronsku opremu.
"Lijep ruksak", reče Guitierrez. "Gdje si ga nabavio? Izgleda kao
Thorneov."
Levine otpije gutljaj piva. "I jest."
"Lijepo", reče Guitierrez gledajući u nj. "Što to imaš u gornjem
džepu, satelitski telefon? I GPS? Mili Bože, čega se još neće sjetiti.
Lijep je. Sigurno te koštalo-"
"Marty", reče Levine sav očajan. "Prekini tu kenjažu. Hoćeš li mi reći
ili nećeš?"
"Reći ti što?"
"Želim znati što se dovraga događa ovdje?"
"Richard, slušaj, žao mi je ako si-"
"Ne", prekine ga Levine. "Marty, na onoj je plaži bio jako važan
primjerak, a uništenje. Ne shvaćam zašto si to dopustio."
Guitierrez uzdahne. Pogleda u turiste za drugim stolovima i reče:
"Ovo ti kažem u povjerenju, u redu?"
"U redu."
"To je ovdje velik problem."
42
Michael Crlchton
"Što to?"
"Ovaj... Svako malo na obali se pojave... aberantni oblici. To traje
već nekoliko godina."
"Aberantni oblici?" ponovi Levine, u nevjerici odmahujući glavom.
"To je službeni naziv za takve primjerke", reče Guitierrez. "Nitko u
vladi ne želi biti precizniji. Počelo je prije otprilike pet godina. U
planinama, pokraj udaljene poljoprivredne stanice u kojoj su
uzgajali probne vrste soje, našli su nekoliko životinja."
"Soja", ponovi Levine.
Guitierrez kimne glavom. "Očito da mahunarke i stanovite vrste
trava privlače te životinje. Pretpostavlja se da imaju veliku potrebu
da putem hrane dobiju aminokiselinu lizin. No nitko nije siguran.
Možda samo vole određene usjeve-"
"Marty", reče Levine. "Briga me ako vole pivo i pivske perece.
Jedino važno pitanje je odakle su došle te životinje?"
"Nitko ne zna", reče Guitierrez.
Levine to prešuti, na trenutak. "Što se dogodilo s ostalim
životinjama?"
"Sve su uništene. A koliko ja znam, godinama potom nije nađena
nijedna. No čini se daje ponovno počelo. Prošle smo godine našli
ostatke još četiri životinje, uključujući i ovu koju si danas vidio."
"I što je učinjeno u vezi s njima?"
"Ovaj... ti aberantni oblici se uvijek uništavaju. Onako kako si vidio.
Od početka, vlada je poduzela sve moguće korake da se pobrine da
nitko za to ne dozna. Prije nekoliko godina, neki su
sjevernoamerički novinari počeli pisati kako nešto nije u redu na
jednom od otoka, Išla Nublar. Predsjednik Menendez je pozvao
skupinu novinara na obilazak otoka - a tad ih lijepo prebacio
avionom na drugi otok. Nisu ni primijetili. I tako to. Hoću reći,
vlada to jako ozbiljno shvaća."
"Zašto?"
IZGUBLJENI SVIJET
43
"Zabrinuti su."
"Zabrinuti? Zašto bi trebali brinuti zbog-"
Guitierrez podigne ruku, promeškolji se na stolcu, primakne stolu.
"Bolest, Richarde."
"Bolest?"
"Aha. Kostarika ima jedan od najboljih sustava zdravstva na
svijetu" reče Guitierrez. "Epidemiolozi pokušavaju ući u trag nekim
neobičnim oblicima encefalitisa čiji je broj čini se u porastu,
posebice na obalnom području."
"Encefalitis? Kakvog porijekla? Virusnog?" Guitierrez odmahne
glavom. "Nije nađen uzročnik." "Marty..."
"Kažem ti, Richarde. Nitko ne zna. Nije virus, jer titar antitijela ne
raste a diferencijali bijelih krvnih zrnaca se ne mijenjaju. Nisu
bakterije, jer ništa nije uzgojeno. Potpuni misterij. Jedino što
epidemiolozi znaju je da se čini kako od njega obolijevaju mahom
seljaci: ljudi u dodiru sa životinjama i stokom. A riječ je o pravom
encefalitisu - užasne glavobolje, duševni poremećaji, groznica,
buncanje."
"Smrtnost?"
"Zasad se čini da je ograničenog trajanja, traje oko tri tjedna. No čak
i tako, vlada se zabrinula. Richarde, ova zemlja ovisi o turizmu.
Nitko ne želi da počnu priče o nekakvim nepoznatim bolestima."
"Dakle, smatraju da je encefalitis povezan s tim... aberan-tnim
oblicima?"
Guitierrez slegne ramenima. "Gušteri prenose puno virus-nih
bolesti", reče. "Oni su poznati prenositelji. Pa ih nije nerazborito
povezati s time."
"Ali rekao si da to nije virusna bolest." "Bez obzira. Oni misle daje
povezana."
Levine reče: "Što je razlog više da se dozna otkuda dolaze ti gušteri.
Sigurno su pretražili..."
44
Michael Crichton
"Pretražili?" nasmije se Guitierrez. "Naravno da su pretražili.
Pročešljali su svaki četvorni centimetar ove zemlje, nekoliko puta.
Poslali su desetak timova - osobno sam predvodio neke od njih.
Snimali iz zraka. Prelijetali iznad džungle. Prelijetali iznad otoka.
Kao što znaš, ima prilično puno otoka, posebice duž zapadne obale.
Dovraga, čak su pretražili i otoke u privatnom vlasništvu."
"Ima li privatnih otoka?" upita Levine.
"Nekoliko. Tri ili četiri. Primjerice Išla Nublar - iznajmljena je nekoj
američkoj tvrtki, InGenu, godinama."
"Ali rekao si da je otok pretražen..." "Temeljito pretražen. Ništa nije
nađeno." "A na drugima?"
"Da vidimo", reče Guitierrez i počne ih nabrajati na prste. "Išla
Talamanca, na istočnoj obali - ondje imaju Club Med. Pa Sorna, na
zapadnoj obali - iznajmljen njemačkoj rudarskoj tvrtki. Pa Morazan,
sjevernije - u vlasništvu je imućne kostarikanske obitelji. Možda
sam nekog preskočio."
"I što se pronašlo u tim potragama?"
"Ništa", reče Guitierrez. "Ništa nisu našli. Pa se tako pretpostavlja
da životinje dolaze s nekog mjesta duboko u džungli. I da ih zato
nismo dosad uspjeli naći."
Levine zastenje. "Ako je tako, želim vam puno sreće."
"Znam", reče Guitierrez. "Tropske prašume su nevjerojatno dobar
okoliš za skrivanje. Potjera može proći manje od deset metara od
neke velike životinje i ne vidjeti je. A čak i najnovija tehnologija za
daljinsko otkrivanje ne pomaže puno jer valja prodrijeti kroz
višestruke slojeve - oblake, krošnje, nisko raslinje. Nema načina da
se kroz to nešto vidi: u tropskoj se prašumi može skrivati bilo što. U
svakom slučaju", reče on, "vlada je očajna. A vlada, naravno, nije
jedina zainteresirana stranka."
Levine ga oštro pogleda. "Da?"
"Da. Iz nekog razloga, vlada veliko zanimanje za te životinje."
IZGUBLJENI SVIJET
45
"Kakvo zanimanje?" upita Levine, nezainteresirano koliko je mogao.
"Prošle jeseni, vlada je izdala dozvolu ekipi botaničara s Ber-keleva
da izvrše snimanje iz zraka prašumskog pokrivača na središnjim
visoravnima. Snimanje je trajalo mjesec dana a tad je izbila svađa -
račun za gorivo ili nešto slično. Dakle, državni službenik iz San
Josea nazvao je Berkelev i požalio se. A oni iz Berkeleva mu rekoše
da nisu nikad čuli ni za kakvu ekipu. U međuvremenu, ona je
skupina pobjegla iz zemlje."
"I tako nitko ne zna tko su oni zapravo bili?"
"Ne. A tad su se prošle zime pojavila dva švicarska geologa da bi
prikupili uzorke plina na otocima, kao dio studije, rekoše,
vulkanske aktivnosti u Središnjoj Americi. Otoci su svi vulkanskog
podrijetla i većina ih je još donekle aktivna, pa se to učinilo
shvatljivim zahtjevom. No pokazalo se da su 'geolozi' zapravo
radili za jednu američku genetičku tvrtku s nazivom Biosvn i da su
tražili velike otočke životinje."
"Zašto bi to zanimalo biotehničku tvrtku?" upita Levine. "Nema
smisla."
"Možda ne za tebe i mene," reče Guitierrez, "ali Biosvn je na
posebice zlu glasu. Voditelj njihova istraživačkog odjela je tip po
imenu Lewis Dodgson."
"Aha", reče Levine. "Znam. On je tip koji je prije nekoliko godina
vršio ispitivanje cjepiva protiv bjesnoće u Chileu kad su izložili
seljake bjesnoći, ali im nisu rekli da to čine."
"Upravo taj. A počeo je i prodavati krumpir dobiven genetskim
inženjeringom u samoposluživanjima a da nikome nije rekao daje
genetski mijenjan. Djeca su dobila blagi proljev; nekoliko ih je
završilo u bolnici. Nakon toga, tvrtka je morala angažirati Georgea
Baseltona da im popravi ugled."
"Svi uvijek angažiraju Baseltona", reče Levine.
Guitierrez slegne ramenima. "U posljednje vrijeme ugledna
sveučilišna profesorska imena rade kao savjetnici. To je dio posla. A
Baselton je Regius profesor biologije. Biosvn ga treba da stvari
46
Michael Crichton
dovede u red jer je Dodgson sklon kršiti zakon. Dodgson ima ljude
na platnom spisku diljem svijeta. Krade istraživanja drugim
tvrtkama, takve stvari. Kažu daje Biosvnjedina genetička tvrtka u
kojoj je zaposleno više pravnika nego znanstvenika."
"A zašto ih je zanimala Kostarika?" upita Levine.
Guitierrez slegne ramenima. "Ne znam, ali se cijeli odnos prema
istraživanju promijenio, Richarde. Ovdje se to jako primjećuje.
Kostarika ima jedan od najbogatijih okoliša na svijetu. Pola milijuna
vrsta u dvanaest odvojenih staništa. U njima je zastupljeno pet
posto svih vrsta koje žive na planeti. Zemlja godinama služi kao
biološki istraživački centar i kažem ti, situacija se promijenila.
Nekoć su ljudi koji su ovamo dolazili bili znanstvenici predani
svom pozivu, silno željni doznati nešto o nečem - o majmunima
urlikavcima ili osama najeznicama ili o sombrili. Ti su ljudi odabrali
svoj teren jer im je do njega bilo stalo. Nije bilo govora o njihovu
bogaćenju. No sad sve u biosferi potencijalno vrijedi novac. Nitko
ne zna iz čega će se možda proizvesti idući lijek, pa proizvođači
lijekova financiraju svakojaka istraživanja. Možda jaje neke ptice
sadrži protein koji ga čini nepromočivim. Možda neki pauk
proizvodi peptid koji sprečava zgrušavanje krvi. Možda voštana
površina paprati sadrži supstancu za ublažavanje bolova. Cesto se
događa da se odnos prema istraživanju mijenja. Ljudi više nisu
prirodoslovci, nego kopači zlata. Zavladala je pljačkaška svijest. Sve
novo ili nepoznato automatski je zanimljivo, jer možda ima neku
vrijednost. Moglo bi vrijediti pravo blago."
Guitierrez iskapi svoje pivo. "Svijet je", reče on, "okrenut naglavce.
A činjenica je da puno ljudi želi znati što te aberantne životinje
predstavljaju - i odakle dolaze."
Mikrofon objavi Levineov let. Oba muškarca ustanu od stola.
Guitierrez reče: "Zadržat ćeš ovo sve za sebe? To što si danas
vidio?"
"Da budem potpuno iskren", reče Levine, "ne znam što sam danas
vidio. Moglo je biti bilo što."
Guiterrez se široko nasmiješi. "Ugodan ti let želim, Richard."
"Čuvaj se, Marty."
Polazak
Naprtnjače prebačene preko ramena, Levine krene prema
predvorju. Okrene se da mahne Guitierrezu, no njegov je prijatelj
već izlazio kroz vrata i podigao ruku da pozove taksi. Levine slegne
ramenima i okrene se.
Ravno ispred njega bila je carinska pregrada. Putnici su stajali u
redu da im se u putovnice udari žig. Imao je rezervaciju za noćni let
za San Francisco, s presjedanjem u Mexico Citvju. Za taj let nije
čekalo puno ljudi. Vjerojatno će imati vremena nazvati ured i
ostaviti poruku svojoj tajnici Lindi da će stići tim letom, a možda bi,
pomisli on, trebao nazvati Malcolma. Osvrnuvši se, ugleda
telefonske govornice s oznakom ICT TELEFONOS
INTERNATIONAL duž desnog zida, ali ih je bilo samo nekoliko a i
te su bile zauzete. Bolje da se posluži satelitskim telefonom iz svoje
naprtnjače, pomisli on, dok je skidao naprtnjaču s ramena, a možda
bi bilo-
Zastane, mršteći se. Ponovno pogleda prema zidu.
Četiri su se osobe služile telefonima. Prva je bila plavuša u kratkim
hlačicama i topu, koja je ljuljala od sunca izgorenu bebu na rukama.
Pokraj nje je stajao bradonja u safari jakni, koji je često pogledavao
na svoj zlatni Rolex sat. Zatim je tu bila sjedokosa bakica koja je
govorila španjolski, dok su njezina dva odrasla sina stajala pokraj
nje i važno kimala glavama.
Posljednja je osoba bila pilot njihova helikoptera. Skinuo je jaknu od
uniforme i bio u košulji kratkih rukava i kravati. Bio je okrenut
leđima, prema zidu, zgrbljenih ramena.
48
Michael Crichton
Levine se približi. Pilot je govorio engleski. Levine odloži na-
prtnjaču i sagne se, pretvarajući se da namješta remenje i osluh-ne.
Pilot mu je još bio okrenut leđima.
Začuje kako pilot reče: "Ne, ne, profesore. Nije tako. Ne." Tad
zavlada muk. "Ne", reče pilot. "Kažem vam, ne. Žao mi je, profesore
Baseltone, ali to se ne zna. To je otok, ali koji... Moramo još
pričekati. Ne, on večeras odlazi. Ne. Mislim da ništa ne zna, a nema
ni fotografija. Ne. Razumijem. Adios."
Levine sagne glavu kad je pilot žustro krenuo prema šalteru
LACSA na drugom kraju zračne luke.
Koji je to vrag? pomisli on. To je otok, ali koji...
Kako znaju da je otok? Ni Levine u to još nije bio siguran. A on je
intenzivno radio na tim nalazima, danonoćno, pokušavajući složiti
mozaik. Odakle životinje dolaze. Zašto se to događa.
On skrene iza ugla, izvan vidokruga i izvadi mali satelitski telefon.
Brzo pritisne brojeve i nazove broj u San Franciscu.
Dobije vezu. Telefon je brzo škljocao dok se spajao preko satelita.
Počne zvoniti. Začuje se pisak. Elektronski glas reče: "Unesite svoj
pristupni broj."
Levine utipka šesteroznamenkasti broj.
Ponovno pisak. Elektronski glas reče: "Ostavite poruku."
"Javljam", reče Levine, "rezultate putovanja. Jedan primjerak, ne u
dobrom stanju. Nalazište: BB-17 na tvojem zemljovidu. To je daleko
na jugu, što se poklapa sa svim našim pretpostavkama. Nisam ga
uspio precizno identificirati prije no što su ga zapalili. No mislim
daje bila riječ o ornitholestesu. Kao što znaš, ta životinja nije na
popisu - iznimno važan nalaz."
On pogleda oko sebe, no nikog nije bilo u njegovoj blizini, nitko ga
nije gledao. "Usto, na postraničnoj natkoljeničnoj kosti bila je
duboka posjekotina. To me silno uznemirilo." On se ustručavao, ne
želeći reći previše. "Šaljem uzorak koji je potrebno podrobno
ispitati. Mislim da se još neki ljudi zanimaju. Dakle lan, to što se
događa ovdje je novo. Više od godinu dana nisu našli ni-
IZGUBLJENI SVIJET
49
kakvu životinju a sad su se ponovno počele pojavljivati. Nešto se
novo događa. A mi ništa ne razumijemo."
Ili možda razumijemo? pomisli Levine. Pritisne tipku za prekid
veze, isključi telefon i vrati ga u vanjski džep naprtnjače. Možda,
pomisli on, znamo više no što shvaćamo. Zamišljeno se zagleda
prema izlazu. Vrijeme je za polazak.
50
Michael Crichton
Palo AKo
U dva sata ujutro, Ed James uđe na gotovo pusto parkiralište
restorana Marie Callender u Čarter Road. Crni BMW bio je već
ondje, parkiran blizu ulaza. Kroz prozore ugleda Dodgsona kako
sjedi u separeu, namrštenih neuglednih crta lica. Dodgson nikad
nije bio dobre volje. Sad je razgovarao s krupnim čovjekom pokraj
sebe i pogledavao na sat. Onaj krupni čovjek bio je Baselton.
Profesor koji se pojavljivao na televiziji. James bi uvijek osjetio
olakšanje kad bi Baselton bio ondje. Od Dodgsona bi ga podilazili
žmarci, no bilo je teško zamisliti da bi se Baselton upleteo u nešto
mutno.
James ugasi motor i okrene retrovizor da se pogleda u nj dok
zakopčava košulju i zateže kravatu. Baci pogled na svoje lice u
zrcalu - nepočešljan, umoran muškarac s dvodnevnom bradom. Pa
što, pomisli on. Zašto ne bi izgledao umorno? Gluho je doba noći.
Dodgson je uvijek zakazivao sastanke usred noći i uvijek u ovom
usranom restoranu Marie Callender. James nikad nije shvaćao zašto
- kava je bila užasna. Ali ionako mu puno tog nije bilo jasno.
Podigne veliku žutu omotnicu, izađe iz automobila i zalupi
vratima. Krene prema ulazu, mašući glavom. Dodgson mu
tjednima plaća pet stotina dolara dnevno da bi slijedio nekoliko
znanstvenika. Isprva je James pretpostavio da je riječ o industrijskoj
špijunaži. No nijedan od znanstvenika koje je pratio nije radio u
industriji; bili su sveučilišni profesori, prilično dosadnih predmeta.
Kao ta paleontologica Sattlerova, čija su specijalnost bila
pretpovijesna zrnca polena. James je odslušao jedno od njezinih
IZGUBLJENI SVIJET
51
predavanja na Berkelevu i jedva ostao budan. Dijapozitiv za
dijapozitivom malih blijedih kugli koje su izgledale poput kuglica
pamuka dok je ona klepetala o kutevima vezanja polisaharida i
geološkim nalazištima, Eksinama i Anterama. Isuse, ala je bilo
dosadno.
U svakom slučaju nije bilo vrijedno pet stotina dolara dnevno,
pomisli on. Uđe u restoran, žmirne na jakom svjetlu i priđe separeu.
Sjedne, kimne glavom Dodgsonu i Baseltonu i podigne ruku da mu
konobarica donese kavu.
Dodgson se zapilji u nj. "Nemam cijelu noć", reče on. "Počnimo."
"U redu", reče James i spusti ruku. "Može, naravno." Otvori
omotnicu, počne vaditi papire i fotografije, pružati ih preko stola
Dodgsonu i komentirati.
"Alan Grant: paleontolog na sveučilištu Montana State. Trenutno je
na slobodnoj studijskoj godini u Parizu, drži predavanja o
najnovijim nalazima dinosaura. Čini se da ima neke nove ideje o
tome da su tvrannosauri bili strvinari i-"
"Nema veze", reče Dodgson. "Nastavi."
"Ellen Sattler Reiman", reče James i gurne fotografiju preko stola.
"Botaničarka, imala je vezu s Grantom. Sad udata za fizičara s
Berkeleva i ima malog sina i kćer. Predaje na pola radnog vremena
na sveučilištu. Ostatak vremena provodi u kući jer-"
"Dalje, tjeraj dalje."
"Ostali su uglavnom pokojni. Donald Gennaro, odvjetnik... umro od
dizenterije na poslovnom putu. Dennis Nedry iz tvrtke Integrated
Computer Svstems... također preminuo. John Ham-mond, osnivač
tvrtke International Genetic Technologies... umro dok je bio u
obilasku istraživačkog pogona u Kostariki. Ham-mond je bio poveo
sa sobom svoje unuke; djeca žive s majkom na istoku zemlje i-"
"Je li netko kontaktira s njima? Netko iz InGena?"
"Ne, nema nikakvih kontakata. Sin je brucoš a kći u gimnaziji.
InGen je nakon Hammondove smrti sudski zatražio zaštitu u
52
Michael Crichton
skladu sli. člankom Ustava. Slučaj se otad poteže po sudovima.
Nekretnine i oprema su se naposljetku počele prodavati. Točnije
rečeno, u posljednja dva tjedna."
Baselton prvi put progovori. "Je li Zona B obuhvaćena tom
prodajom?"
James ga blijedo pogleda. "Zona B?" "Da. Je li ti netko spominjao
Zonu B?" "Ne, nikad nisam za nju čuo. Što je to?"
"Ako čuješ nešto o Zoni B," reče Baselton, "mi bismo željeli to znati."
Sjedeći pokraj Baseltona u separeu, Dodgson je prelistavao
fotografije i papire, pa ih nestrpljivo odgurne. Pogleda u Jamesa.
"Što još imaš?"
"To je sve, gospodine Dodgson."
"To je sve?" reče Dodgson. "A Malcolm? A Levine? Jesu li još
prijatelji?"
James pogleda u svoje bilješke. "Nisam siguran."
Baselton se namršti. "Nisi siguran?" reče on. "Kako to misliš, nisi
siguran?"
"Malcolm se upoznao s Levineom u Santa Fe Institute", reče James.
"Proveli su neko vrijeme zajedno, prije dvije godine. No Malcolm u
posljednje vrijeme nije svraćao u Santa Fe. Prihvatio je da bude
gost-predavač na Berkelevu na odjelu za biologiju. Poučava
matematičke modele evolucije. Čini se daje prekinuo vezu s
Levineom."
"Posvađali su se?"
"Možda. Rekli su mi da su izbile nesuglasice zbog Levineove
ekspedicije."
"Kakve ekspedicije?" upita Dodgsona i nagne se naprijed.
"Levine otprilike godinu dana planira nekakvu ekspediciju.
Naručio je specijalna vozila od tvrtke Mobile Field Svstems. To je
mala tvrtka u Woodsideu, kojom upravlja čovjek po imenu Jack
Thorne. Thorne oprema džipove i kamione za znanstvenike koji
IZGUBLJENI SVIJET
53
vrše terenska istraživanja. Za znanstvenike u Africi, Sečuanu i
Čileu, njegova su vozila Biblija."
"Malcolm zna za tu ekspediciju?"
"Sigurno. Povremeno obiđe Thorneovu tvornicu. Otprilike svakog
mjeseca. A Levine, naravno, odlazi ondje skoro svakodnevno. Tako
je i dospio u zatvor."
"Dospio u zatvor?" reče Baselton.
"Aha", reče James, gledajući svoje bilješke. "Da vidimo. Desetog
veljače, Levine je uhićen jer je vozio stotinu dvadeset kiloma-tara na
sat u zoni u kojoj je brzina ograničenja dvadeset pet kilometara.
Točno ispred škole Woodside. Sudac je zaplijenio njegov Ferrari,
oduzeo mu vozačku dozvolu i odredio mu javnu službu. Zapravo
mu naredio da poučava u toj školi."
Baselton se nasmiješi. "Richard Levine poučava pučkoškol-ce. To
bih volio vidjeti."
"Dosad je bio prilično savjestan. Naravno, ionako dolazi u
Woodside, kod Thornea. Odnosno dolazio je prije no stoje
otputovao iz zemlje."
"Kad je otputovao iz zemlje?" upita Dodgson.
"Prije dva dana. Otišao je u Kostariku. Kratak put, trebao se vratiti
danas ujutro."
"I gdje je sad?"
"Ne znam. A bojim se da će... ovaj... to biti teško doznati."
"Zašto?"
James je oklijevao, pa se nakašlje. "Jer je bio na popisu putnika na
letu iz Kostarike - ali nije bio u avionu kad je sletio. Moja veza u
Kostariki kaže daje otišao iz hotela u San Joseu prije leta i da se nije
vratio. A nije ni odletio nekim drugim avionom iz grada. I tako se
bojim daje trenutačno Richard Levine... ovaj... nestao."
Zavlada muk. Dodgson se zavali na sjedištu i procijedi zrak kroz
stisnute zube. Pogleda u Baseltona, koji zavrti glavom. Dodgson
jako pažljivo podigne papire sa stola, lupne njima o stol i načini
urednu hrpu. Gurne ih natrag u omotnicu i pruži je Jamesu.
54
Michael Crichton
"Poslušaj me sad, ti glupane glupi", reče Dodgson. "Od tebe želim
samo jedno. Nešto jako jednostavno. Slušaš li?"
James proguta slinu. "Slušam."
Dodgson se nagne preko stola. "Nađiga", reče on.
Berkelcy
U svom pretrpanom uredu, Malcolm podigne pogled sa stola kad je
njegova asistentica Beverlv ušla u prostoriju. Za njom je išao čovjek
iz DHL-a, noseći malu kutiju.
"Oprostite što vas uznemiravam, doktore Malcolm, ali morate
potpisati ove formulare. Riječ je o onom uzorku iz Kostarike."
Malcolm ustane i zaobiđe stol. Nije se poslužio štapom. Posljednjih
tjedana radio je uporno na tome da hoda bez štapa. Još bi kadšto
osjetio bol u nozi, ali je bio odlučan da uspije. Čak je i njegova
fizioterapeutkinja, vječito vesela ženica po imenu Cindy, to
prokomentirala. "Hej, poslije toliko godina, odjednom ste se
motivirali, doktore Malcolm", rekla je. "Što se događa?"
"Ma znate", rekao joj je Malcolm. "Ne mogu se dovijeka oslanjati o
štap."
No istina je bila ponešto drukčija. Suočen s Levineovim
nepopustljivim entuzijazmom za hipotezu o izgubljenom svijetu,
njegovim uzbuđenim telefonskim pozivima u svako doba dana i
noći, Malcolm je počeo preispitivati svoja stajališta. I počeo
vjerovati da je sasvim moguće - čak i vjerojatno - da izumrle
životinje postoje na udaljenoj, dosad neistraženoj lokaciji. Malcolm
je imao vlastite razloge zbog kojih je u to vjerovao, razloge koje je
tek uzgred spomenuo Levineu.
Ali mogućnost da postoji otočka lokacija potaknula gaje da hoda
bez pomoći štapa. Želio se pripremiti za budući posjet otoku. I tako
je počeo vježbati, dan za danom.
56
Michael Crichton
On i Levine suzili su izbor na niz otoka duž kostarikanske obale. Po
običaju, Levine se silno zagrijao. No za Malcolma je to sve ostala
hipoteza.
Odbijao se ushititi dok ne bude imao čvrste dokaze - fotografije ili
uzorke tkiva - koji će dokazati postojanje novih životinja. Dosad
Malcolm ništa sličnog nije vidio. Nije znao je li zbog tog razočaran
ili sretan.
Ali u svakom slučaju, Levineov je uzorak stigao.
Malcolm uzme dostavnicu od dostavljača i brzo napiše na gornjem
formularu: 'Isporuka materijala koji ne podliježe carinjenju/Uzorci:
biološka ispitivanja.'
Dostavljač reče: "Morate provjeriti sadržaj kutija, gospodine."
Malcolm pogleda u popis pitanja koja su se nizala na formularu, a
pokraj svakog je bio kvadratić. Je li uzorak živ. Je li uzorak
bakteriološka kultura, gljivice, virusi ili protozoa. Je li uzorak
registriran u skladu s prihvaćenim istraživačkim protokolom. Je li
uzorak zarazan. Je li uzorak uzet sa zemljoradničke ili stočne farme.
Je li uzorak biljni materijal, sjeme ili gomolj. Je li uzorak ku-kac ili
srodnik kukaca...
On zaokruži 'Ne' kod svih pitanja.
"I drugu stranicu, gospodine", reče dostavljač. Ogledavao se po
uredu, gledao u neuredno razbacane hrpe papira, u zemljovide na
zidovima pribodene obojenim čavlićima. "Ovdje vršite medicinska
istraživanja?"
Malcolm okrene list, našvrlja potpis na drugom formularu.
"Ne."
"Još jedan, gospodine..."
Trećim se formularom prijevoznika oslobađalo zakonske
odgovornosti. Malcolm se potpiše i na njemu. Dostavljač reče:
"Ugodan vam dan želim", i ode.
Malcolm istog trenutka klone i osloni se punom težinom o rub
stola. Žmirne.
IZGUBLJENI SVIJET
57
"Još boli?" upita Beverlv. Odnese uzorak na sporedni stol, gurne
papire ustranu i počne ga odmatati.
"Dobro sam." On pogleda u štap, oslonjen o njegov stolac iza
radnog stola. Tad duboko uzdahne i polako prijeđe preko sobe.
Beverlv odmota paket. Ugledaju mali valjak od nerdajućeg čelika
veličine Malcolmove šake. Preko poklopca je bio zalijepljen znak za
biološku opasnost. Pričvršćen za valjak bio je drugi mali spremnik s
metalnim zaklopcem; sadržavao je plin za hlađenje.
Malcolm namjesti svjetlo nad valjak i reče: "Da vidimo zbog čega se
toliko uzbudio." On otrgne ljepljivu vrpcu i odvrti poklopac. Začuje
se šištanje plina i podigne se prozirni bijeli kondenzirani oblačić.
Površina valjka se prekrije mrazom.
Malcolm zaviri unutra i ugleda plastičnu vrećicu i komad papira.
Okrene valjak i istrese sadržaj na stol. U vrećici je bio nepravilno
odrezan komadić zelenkastog mesa, kvadratić stranica otprilike
duljine pet centimetara, za koji je bila pričvršćena zelena plastična
pločica. On podigne tkivo prema svjetlu, pregleda ga pod
povećalom, pa ga ponovno odloži na stol. Zagleda se u zelenu
kožu, u izbočine nalik oblucima.
Možda, pomisli on. Možda...
"Beverlv," reče on, "nazovi Elizabeth Gelman, na zoološkom odjelu.
Reci da imam nešto što bih želio da pogleda. I reci joj daje riječ o
povjerljivoj stvari."
Beverlv kimne glavom i izađe iz ureda telefonirati. Kad je ostao
sam, Malcolm odmota papir koji je stigao s uzorkom. Bio je to žuti
komad papira otrgnut iz bloka. Štampanim slovima pisalo je:
JA SAM BIO U PRAVU A TI U KRIVU.
Malcolm se namršti. Prokletnik, pomisli. "Beverh/? Nakon što
nazovete Elizabeth, nazovite i Richarda Levinea u ured. Moram
odmah s njim razgovarati."
Izgubljeni svijet
Richard Levine pritisne lice o toplu stijenu i zastane da povrati dah.
Stotinu pedeset metara ispod njega nadimao se ocean, valovi su
grmjeli blistajući bijelom pjenom na crnim hridima. Čamac kojim je
stigao već je kretao prema istoku i bio bijela točkica na obzoru.
Čamac se morao vratiti, jer na ovom pustom, nepristupačnom
otoku nije bilo sigurne lučice.
Zasad su bili sami.
Levine duboko udahne i pogleda u Diega, šest metara ispod njega
na litici. Diego je bio natovaren naprtnjačom u kojoj je bila sva
njihova oprema, ali je bio mlad i snažan. Nasmiješi se veselo i
pokaže glavom prema gore. "Samo hrabro. Nismo daleko,
gospodine."
"Nadam se", reče Levine. Kad je kroz dalekozor pregledavao obalu
iz čamca, ovo mu se učinilo dobrim mjestom za uspon. No zapravo
je hrid bila skoro okomita i nevjerojatno opasna jer se vulkanska
stijena krunila i mrvila.
Levine podigne ruke ispruženih prstiju i posegne za idućim
hvatištem. Priljubi se uza stijenu; kamenčići se otkinu i ruka mu
sklizne. On se ponovno čvrsto uhvati pa se povuče nagore. Teško je
disao, od napora i straha.
"Još samo dvadeset metara, senor", ohrabri ga Diego. "Možete vi to."
"Siguran sam da mogu", promrmlja Levine. "S obzirom na
alternativu." Bliže vrhu stijene, vjetar je jače puhao, zviždao mu u
ušima, potezao ga za odjeću. Činilo se kao da ga pokušava usisati
IZGUBLJENI SVIJET
59
od stijene. On podigne pogled i ugleda gusto lišće koje je raslo do
ruba stjenovite litice.
Skoro na cilju, pomisli on. Skoro.
A tad se, jednim trzajem, gurne preko vrha i prevali, zakotrlja po
mekanoj vlažnoj paprati. Soptao je. Okrene se i ugleda Diega kako
se lako, gipko prebacio preko vrha; Diego čučne u mahovinastu
travu i nasmiješi se. Levine se okrene i zagleda u goleme paprati
iznad njegove glave. Ispuštao je nakupljenu napetost uspona u
dugim soptajima. Noge su ga pekle.
Ali nema veze - ovdje je! Naposljetku!
Pogleda u džunglu oko sebe. Bila je to praiskonska šuma, netaknuta
ljudskom rukom. Točno kako su pokazale satelitske snimke. Levine
se morao oslanjati na satelitske snimke jer zemljovida privatnih
otoka poput ovog nije bilo. Ovaj je otok postojao kao neka vrsta
izgubljenog svijeta, izoliran usred Tihog oceana.
Levine posluša zvuk vjetra, šuštanje palmina lišća s kojeg je kapala
voda na njegovo lice. A tad začuje drugi zvuk, dalek, poput krika
ptice, samo dublji, zvučniji. Osluhne i ponovno ga začuje.
Oštar šum u blizini natjera ga da okrene glavu. Diego je upalio
šibicu i podizao je da pripali cigaretu. Levine brzo ustane, odgurne
mladićevu ruku i odlučno zavrti glavom.
Diego se namršti, zbunjeno. Levine stavi prst na usta. Pokaže u
smjeru ptičjeg zova.
Diego slegne ramenima, ravnodušnog izraza lica. Ništa posebno.
Nije vidio razloga za brigu.
Zato što ne shvaća što ih očekuje, pomisli Levine, dok je otvarao
zatvarač na svojoj tamnozelenoj naprtnjači i počeo slagati veliku
pušku tipa Lindstradt. Puška je bila proizvedena posebno za njega
u Švedskoj i predstavljala posljednju riječ tehnologije za
omamljivanje životinja. On pričvrsti cijev na kundak, ubaci šaržer
Fluger, provjeri plinsko punjenje i pruži pušku Diegu. Diego je
uzme i ponovno slegne ramenima.
60
Michael Crichton
U međuvremenu, Levine je izvadio crni anodizirani Lindstrad-tov
revolver iz futrole i privezao ga oko pojasa. Izvadi revolver, dvaput
provjeri zapor pa vrati revolver u futrolu. Ustane i rukom da znak
Diegu da ga slijedi. Diego zatvori naprtnjaču i ponovno je prebaci
preko ramena.
Njih dvojica krenu niz obronak, udaljujući se od stijene. Gotovo
istog trenutka odjeća im se promoči od vlage koja je kapala s
vlažnog raslinja. Pogled im je bio zaklonjen; bili su okruženi sa svih
strana gustom džunglom i vidjeli samo nekoliko metara ispred
sebe. Lišće paprati bilo je golemo, dugačko i široko kao čovjekovo
tijelo, biljke su bile visoke šest metara, grubih, šiljastih stabljika. A
visoko iznad paprati, veliki svod krošnji skoro je potpuno zaklanjao
sunce. Hodali su u tami, šuteći, po vlažnoj, spu-žvastoj zemlji.
Levine bi se često zaustavljao i pogledavao na ručni kompas.
Hodali su prema zapadu, niz strmi obronak, prema unutrašnjosti
otoka. Znao je da je otok ostatak prastarog vulkanskog kratera, koji
je erodirao i rastočio se od stoljetnog djelovanja sunca i kiše. Teren
se u unutrašnjosti sastojao od niza grebena koji su vodili do-
podnožja kratera. No osobito ovdje na istočnoj strani, krajolik je bio
strm, grbav i podmukao.
Osjećaj izoliranosti, povratka u praiskonski svijet, bio je opipljiv.
Levineovo je srce tuklo dok je silazio niz obronak, prelazio preko
muljevita potoka, pa se ponovno uspinjao. Na vrhu idućeg sedla
naiđu na malu čistinu bez raslinja i on osjeti dobrodošli dašak
vjetra. Sa svog vidikovca vidio je drugu stranu otoka, greben čvrste
crne stijene, kilometrima udaljen. Između mjesta na kojem se
nalazio i onih stijena vidjeli su samo blago valovitu džunglu.
Stojeći pokraj njega, Diego reče: "Fantastico."
Levine ga brzo ušutka.
"Ali sefior", usprotivi se on i pokaže oko njih. "Sami smo."
Levine ljutito odmahne glavom. Razgovarao je o ovome s Diegom,
za vrijeme vožnje čamcem. Kad stignu na otok, nema razgovora.
Nema pomade za kosu, nema kolonjske vode, nema cigareta. Sva
hrana čvrsto zapakirana u plastične vrećice. Sve bri-
IZGUBLJENI SVIJET
61
žljivo spakirano. Ništa što bi moglo proizvesti miris ili zvuk.
Opetovano je upozorio Diega na važnost svih tih mjera opreza.
Ali je sad bilo očito da Diego tome nije obraćao pozornost. Nije
shvaćao. Levine bijesno prstom bočne Diega i ponovno zavrti
glavom.
Diego se nasmiješi. "Senor, molim vas. Ovdje ima samo ptica."
U tom trenutku začuju duboku riku, sablastan zov negdje iz dubine
šume ispod njih. Uskoro se začuje i odgovor, iz drugog dijela šume.
Diegove se oči rašire.
Levine ustima oblikuje riječ: Ptice?
Diego je šutio. Grizao se za usnicu i zurio u šumu.
Prema jugu, ugledaju kako su se na jednom mjestu krošnje stabala
počele micati. Dio šume kao daje odjednom oživio, kao da ga je
okrznuo vjetar. Ali ostatak šume se nije micao. Nije to bio vjetar.
Diego se na brzinu prekriži.
Začuju još krikova koji potraju skoro minutu, a tad ponovno
zavlada muk.
Levine se pomakne s grebena i krene niz obronak, dublje u šumu.
Brzo se kretao, gledao u zemlju, pazio na zmije, kad začuje tihi
zvižduk iza sebe. Okrene se i ugleda kako Diego pokazuje ulijevo.
Levine se vrati, progura kroz raslinje i pođe za Diegom koji je
krenuo prema jugu. Nakon nekoliko trenutaka, naiđu na dva
usporedna traga u prašini, odavno zarasla travom i paprati, ali
jasno raspoznatljiva kao stari tragovi džipa, kako vode u džunglu.
Naravno, slijedit će taj trag. Znao je da će puno brže napredovati
cestom.
Levine da znak rukom i Diego skine naprtnjaču. Sad je bio red na
Levineu; on prebaci naprtnjaču na leđa i zategne remenje.
U tišini, nastave hodati niz cestu.
62
Michael Crichton
Na mjestima se trag džipa jedva raspoznavao, toliko ga je džungla
ponovno gusto obrasla. Očito da se godinama nitko nije služio tom
cestom a džungla je uvijek spremna za povrat teritorija.
Iza njega Diego zastenje i tiho opsuje. Levine se okrene i ugleda
kako Diego oprezno podiže nogu; zagazio je do pola gležnja u hrpu
zelenog životinjskog izmeta. Levine se vrati.
Diego obriše čizmu o paprat. Izmet se sastojao od blijedih komadića
sijena, pomiješanih s nečim zelenim. Bio je lagan i dro-bljiv -
sasušen, star. Nije bilo mirisa.
Levine brižljivo pretraži tlo dok ne nađe ostatak životinjskog
izmeta. Izmet je bio pravilnog oblika, promjera dvanaest
centimetara. Sasvim sigurno da gaje ostavio neki veliki biljojed.
Diego je šutio, ali je razrogačio oči.
Levine odmahne glavom i nastavi hodati. Dok nailaze na tragove
biljojeda, neće se zabrinjavati. Barem ne previše. No ipak dotakne
dršku revolvera, kao da se želi ohrabriti.
Dođu do potoka, na obje strane okruženog blatnjavim oba-' lama.
Ovdje se Levine zaustavi. Ugleda jasne troprste tragove u blatu,
neke prilično velike. Dlan njegove ruke, širom raširenih prstiju,
lagano je upao u jedan od tragova, i još je ostalo prostora.
Kad je podigao pogled, Diego se ponovno križao. U drugoj je ruci
držao pušku.
Čekali su kod potoka, slušali blagi žubor vode. Nešto sjajno bljesne
u potoku i privuče mu pogled. On se sagne i izvuče ga. Bio je to
komad staklene cjevčice, otprilike veličine olovke. Jedan je kraj bio
slomljen. Sa strane su bile kalibrirane oznake. Shvati da je riječ o
pipeti, kakve se rabe u laboratorijima širom svijeta. Levine je
podigne prema svjetlu, okrećući je u prstima. Čudno, pomisli on.
Ovakva pipeta znači-
Levine se okrene i kutem oka uhvati jedva primjetan pokret. Nečeg
malog i smeđeg, kako brza preko blata na obali. Nešto veličine
štakora.
Diego iznenađeno zastenje. A tad životinjica iščezne u raslinju.
IZGUBLJENI SVIJET
63
Levine se približi i klekne u blato pokraj potoka. Zagleda se u
tragove koje je ostavila majušna životinja. Tragovi su bili tropr-sti,
poput ptičjih. Ugleda još troprstih tragova, pa i većih, koji su bili
promjera desetak centimetara.
Levine je već vidio takve tragove, na mjestima kao stoje Pur-gatoire
River u Coloradu, čija je drevna obala sad bila fosilizira-na:
okamenjeni dinosaurski tragovi. Samo što su ovi tragovi bili u
svježem blatu. A načinile su ih žive životinje.
Dok je tako čučao, Levine začuje tiho skvičanje negdje njemu
zdesna. Pogleda ondje: lišće paprati lagano se zanjihalo. Ostane
nepomičan. Čekao je.
Uskoro, neka životinjica proviri iz lišća. Bila je veličine miša; imala
je glatku kožu bez dlaka i velike oči visoko navrh sitne glave. Bila je
zelenkasto-smeđe boje i nije prestajala kreštavo skvičati na Levinea,
kao da ga želi otjerati. Levine se ne pomakne. Jedva se usudio
disati.
Naravno, prepoznao je to stvorenje. Bio je to mussaur, majušni
prosauropod iz razdoblja kasnog trijasa. Ostaci kostura pronađeni
su jedino u Južnoj Americi. Bio je to jedan od najmanjih poznatih
dinosaura.
Dinosaur, pomisli on.
Iako je očekivao da će ih vidjeti na otoku, ipak se zapanjio kad se
našao pred živim članom porodice Dinosauria. Posebice ovako
malenim. Nije mogao skinuti pogleda s njega. Bio je očaran. Nakon
tolikih godina, nakon svih tih prašnjavih kostura - živi dinosaur!
Mali mussaur skupi hrabrosti i izađe iz lisnatog skloništa. Bio je
duži no što se Levineu najprije učnilo. Bio je zapravo duljine
desetak centimetara, s iznenađujuće debelim repom. Sve u svemu,
jako je sličio gušteru. Sjedio je uspravno, čučio na stražnjim nogama
na listu paprati. Levine ugleda kako se rebra dižu i spuštaju kako je
životinja disala. Mussaur zalomi svojim sićušnim prednjim
udovima prema Levineu ne prestajući skvičati.
Polako, jako polako, Levine ispruži ruku.
64
Michael Crichton
Stvorenje ponovno zaskviči, ali ne pobjegne. Izgledalo je
znatiželjno. Kad mu se približila Levineova ruka, nagnulo je glavu
ustranu kao što čine jako male životinje.
Na posljetku Levineovi prsti dotaknu vrh lista paprati. Mus-saur se
uspravi na stražnje noge, održavajući ravnotežu ispruženim repom.
Ne pokazujući strah, lagano zakorači na Levineovu ruku i stane na
nabore njegova dlana. Levine je jedva osjetio njegovu težinu, toliko
je bio lagan. Mussaur prošeta po dlanu, njuškajući Levineove prste.
Levine se nasmiješi, očaran.
A tad, neočekivano, stvorenjce ljutito sikne, skoči s njegove ruke i
izgubi se među palmama. Levine trepne, ne shvaćajući zašto je
mussaur to učinio.
A tad osjeti smrad i začuje glasno šuštanje u grmlju na drugoj
strani. Začuje se tiho roktanje. Pa ponovno šuštanje.
Levine se sjeti da mesojedi u divljini love pokraj potoka i napadaju
životinje kad su najnepažljivije, sagnute da piju. Ali se tog prekasno
sjetio; začuje užasan prodoran krik. Okrene se i ugleda Diega kako
vrišti dok mu nešto odvlači tijelo, u grmlje. Diego se borio; grmlje se
divlje treslo; Levine nakratko ugleda veliko stopalo, na čijem je
srednjem prstu bila kratka, savinuta kandža. Tad se stopalo povuče.
Grmlje se nastavi tresti.
Odjednom, prašuma se posvuda oko njega provali od užasa-vajuće
životinjske rike. Ugleda krupnu životinju kako juri prema njemu.
Richard Levine se okrene i pobjegne, osjetivši kako ga od panike
preplavljuje adrenalin, ne znajući kuda krenuti, znajući jedino daje
sve uzalud. Osjeti kako je nešto teško zaderalo po njegovoj
naprtnjači, prisililo ga da klekne u blato i on u tom trenutku shvati
da su, usprkos svim njegovim pripremama, usprkos svojim
pametnim zaključcima, stvari krenule po zlu i da će umrijeti.
I
Škola
"Kad razmislimo o masovnom izumiranju kao posljedici udara
meteora", reče Richard Levine, "moramo si postaviti nekoliko
pitanja. Prvo, ima li na našoj planeti meteorskih kratera promjera
većeg od dvadeset osam kilometara - najmanja veličina potrebna da
bi se izazvalo globalno izumiranje? A drugo, podudaraju li se
krateri po vremenu nastanka s nekim poznatim razdobljem
izumiranja? Postoji desetak kratera te veličine na svijetu, od kojih se
pet vremenski poklapaju s poznatim razdobljima izumiranja..."
Kelly Curtis, učenica sedmog razreda, zijevne u tami učionice.
Sjedeći u klupi, ona podboči bradu laktovima i pokuša ostati
budna. Već je sve to znala. Na televizijskom ekranu koji stoji ispred
učenika vidi se nepregledno polje kukuruza, snimljeno iz zraka, i
jedva vidljivi okrugli obrisi. Prepozna krater u Mansonu. U tami,
snimljeni glas doktora Levinea reče: "Ovo je krater u Mansonu u
Iowi, star šezdeset pet milijuna godina, a to je doba kad su
dinosauri izumrli. No je li to bio meteor koji je ubio dino-
saure/'
Ne, pomisli Kelly i zijevne. Vjerojatno onaj na poluotoku Yu-catan.
Manson je premali.
"Danas smatramo da je taj krater premalen", reče doktor Levine
naglas. "Uvjereni smo da je bio premali po magnitudi pa je
trenutačni kandidat krater u blizini Meride, na Yucatanu. Danas je
to teško zamisliti, no od udara se ispraznio cijeli Meksički zaljev i
izazvao plimne valove visine sedam stotina metara koji su
preplavili kopno. Nema sumnje da je udar bio nevjerojatan. No
postoje nesuglasice i u vezi s tim kraterom, posebice glede znače-
66
Michael Crichton
nja erozivnog bunara prstenaste strukture i diferencijalnih stopa
smrtnosti fitoplanktona u oceanskim naslagama. To možda zvuči
komplicirano, ali zasad neka vas to ne brine. Idući put ćemo o tome
govoriti podrobnije. Dakle, to bi bilo sve za danas."
Upale se svjetla. Njihova profesorica, gospođa Menzies, stane
ispred razreda i isključi računalo koje je emitiralo prikaz i
predavanje.
"Dakle", reče ona, "drago mije da nam je doktor Levine dao ovu
snimku. Rekao mi je da možda neće stići na vrijeme na današnje
predavanje, ali će sigurno ponovno biti s nama kad se idućeg tjedna
vratimo s proljetnih praznika. Kelly, ti i Arby pomažete doktoru
Levineu. Je li vam tako rekao?"
Kelly pogleda Arbyja koji je sjedio napola ležeći na svom stolcu i
mrgodio se.
"Da, gospođo Menzies", reče Kelly.
"Dobro. Zadaća za preko praznika je cijelo sedmo poglavlje" - u
razredu se začuju jauci - "uključivo sa-svim zadacima na svršetku
prvog i drugog dijela. Svakako ih donesite, izrađene, kad se
vratimo u školu. Ugodne vam proljetne praznike želim. Vidimo se
za tjedan dana."
Zvono se oglasi. Razred ustane, stolci zagrebu po podu, u prostoriji
naglo nastane graja. Arby polako priđe Kelly. On je bio najniži
učenik u razredu a ujedno i najmlađi. Kelly je imala trinaest godina,
kao ostali učenici sedmih razreda, ali je Arby imao samo jedanaest.
Već je preskočio dva razreda, jer je bio tako pametan. Govorkalo se
da će preskočiti još jedan. Arby je bio geni-jalac, posebice za
računala.
Arby stavi kemijsku olovku u džep svoje bijele košulje s pu-cetima
na ovratniku i gurne naočale rožnatih okvira više na nos. R. B.
Benton je bio crnac; oba su mu roditelja bili liječnici u San Joseu i
uvijek su pazili da bude uredno odjeven, kao da pohađa koledž ili
nešto slično. Što će se, po Kellynu mišljenju, vjerojatno i dogoditi za
dvije godine, s obzirom na to kako napreduje.
Kad bi stajala pokraj Arbyja, Kelly bi se uvijek osjećala neugodno i
stidljivo. Kelly je morala nositi sestrinu odjeću, koju je
IZGUBLJENI SVIJET
67
njezina majka kupila u Kmartu prije otprilike milijun godina. Čak je
morala nositi i Emilyne stare Reebokice, koje su bile tako ofucane i
prljave da se nisu dale očistiti, čak ni kad bi ih Kelly provukla kroz
perilicu. Kelly je prala i glačala svoju odjeću; njezina majka nikad
nije imala vremena za to. Njezina majka čak nije ni bila kod kuće,
uglavnom. Kelly zavidno pogleda Arbvjeve uredno oglačane kaki
hlače i ulaštene mokasine pa uzdahne.
Iako je bila ljubomorna na nj, Arby je ipak bio njezin jedini pravi
prijatelj -jedina osoba koja je smatrala daje u redu to stoje ona
pametna. Kelly se zabrinula da bi ga mogli prebaciti u osmi razred i
da ga više neće viđati.
Pokraj nje, Arby se i dalje mrštio. Pogleda u nju i reče: "Zašto doktor
Levine nije ovdje?"
"Ne znam", reče ona. "Možda se nešto dogodilo." "Na primjer?" "Ne
znam. Nešto."
"Ali, on je obećao da će biti ovdje", reče Arby. "I odvesti nas na
teren. Sve je bilo dogovoreno. Dobili smo dozvolu i sve."
"Pa? Možemo svejedno otići."
"Ali bi on trebao biti ovdje", Arby je bio uporan. Kelly je i prije
vidjela takvo ponašanje. Arby je bio naviknut na pouzdanost
odraslih osoba. Oba njegova roditelja bila su iznimno pouzdana.
Kelly s tim nije imala problema.
"Nema veze, Arb", reče ona. "Pođimo do doktora Thornea."
"Zaista tako misliš?"
"Naravno. Zašto ne?"
Arby je oklijevao. "Možda bih trebao najprije nazvati mamu."
"Zašto?" upita Kelly. "Znaš da će ti reći da moraš doći kući. Hajde,
Arb. Pođimo."
On se još nećkao, neodlučan. Arby je možda pametan, ali svaka
promjena plana ga uvijek smeta. Kelly je iz iskustva znala da će
Arby brundati i prepirati se ustraje li ona u tome da pođu. Morala je
čekati da on tako odluči.
68
Michael Crichton
"U redu", reče naposljetku. "Krenimo do Thornea."
Kelly se široko nasmiješi. "Nađemo se ispred škole", reče ona "za
pet minuta."
Dok je silazila niza stube s drugog kata, ponovno se začuje
skandiranje: "Kelly je štreberica, Kelly je štreberica..."
Ona visoko podigne glavu. Bila je to ona glupača Allison Stone i
njezine glupe prijateljice. Stoje u podnožju stuba i izazivaju je.
"Kelly je štreberica..."
Ona važno prođe pokraj djevojčica, ne pogledavši ih. U blizini
ugleda gospođicu Enders, dežurnu nastavnicu, koja po običaju nije
obraćala pozornost. Iako je gospodin Canosa, pomoćnik ravnatelja,
nedavno izvjesio proglas u učeničkoj sobi o zadirkivanju.
Iza njezinih leđa, djevojčice doviknu: "Kelly je štreberica... Ona je
neokrunjena kraljica... filmskih glumica... i postat će kmi-ca."
Prasnu u smijeh.
U dnu hodnika, ugleda Arbyja kako je čeka pokraj vrata, držeći
svežanj sivih žica u ruci. Ona požuri prema njemu.
Kad mu je prišla, on reče: "Ne obaziri se na to."
"Glupače."
"Tako je."
"Baš me briga."
"Znam. Ne misli na to."
Iza njih, one su se djevojčice hihotale. "Kelly i Arby... zaljubljeni
par., grlili se ljubili... sve do pola dva..."
Izađu na sunce a glasove djevojčica milostivo nadglasa galama
učeničkih glasova na odlasku kućama. Žuti školski autobusi stajali
su na parkiralištu. Djeca su se slijevala niza stube do roditeljskih
automobila, nanizanih oko cijelog bloka. Posvuda užurbanost.
Arby se sagne da izbjegne frizbi koji je prozujao iznad njegove
glave i pogleda prema ulici. "Eno ga opet."
IZGUBLJENI SVIJET
69
"Pa nemoj ga gledati", reče Kelly. "Ne gledam, ne gledam." "Sjeti se
što je rekao doktor Levine." "Isuse, Kel. Sjećam se, no?"
Preko puta ulice bio je parkiran jednobojni sivi Taurus koji su
povremeno viđali posljednja dva mjeseca. Za upravljačem,
pretvarajući se da čita novine, sjedio je isti muškarac rijetke brade.
Taj je bradonja pratio doktora Levinea otkad je počeo poučavati u
njihovoj školi. Kelly je bila uvjerena daje taj muškarac razlog zbog
kojeg je doktor Levine zamolio nju i Arbyja da mu budu pomoćnici.
Levine im je rekao da im je posao pomagati mu nositi opremu,
fotokopirati zadatke za nastavu, skupljati zadaće i slični rutinski
poslovi. Smatrali su velikom počasti raditi za pravog
profesionalnog znanstvenika - pa su pristali.
No pokazalo se da nikad ništa nije bilo potrebno za nastavu: doktor
Levine bi to sve sam sredio. Umjesto toga, morali su mu obavljati
sitne posliće. A rekao im je i da svakako izbjegavaju tog bradonju u
automobilu. To nije bilo teško; bradonja na njih nije obraćao
pozornost jer su bili klinci.
Doktor Levine im je objasnio kako ga bradonja prati zbog nečeg u
vezi s njegovim uhićenjem, ali Kelly u to nije povjerovala. Njezinu
su majku dvaput uhapsili zbog vožnje u pripitom stanju, a nju nitko
nije pratio. I tako Kelly nije znala zašto taj čovjek prati Levinea, no
očito je bilo da je Levine vršio nekakva tajna istraživanja i nije želio
da netko o tome nešto dozna. Znala je jedno -doktoru Levineu nije
bilo naročito stalo do poučavanja u njihovu razredu. Najčešće bi
održao nastavu preko volje. Ili bi ušao na prednji ulaz škole, predao
im snimljeno predavanje i izašao na stražnja vrata. Tih dana ne bi
znali kamo je odlazio.
I poslovi koje su obavljali za nj bili su tajanstveni. Jednom su otišli
na Stanford i kod jednog profesora podigli pet četvrtastih komadića
plastike. Plastika je bila lagana i nekako pjenasta. Drugom
prigodom otišli su u središte grada u trgovinu elektroničke opreme
i podigli nekakvu trokutastu napravu koju im je muška-
70
Mlchael Crichton
rac iza tezge predao jako nervozno, kao da je ilegalna ili nešto slično
tome. Jednom su otišli po metalnu cijev koja je izgledala kao da su u
njoj cigare. Nisu odoljeli i otvorili su je, ali im je bilo neugodno kad
su našli četiri zapečaćene plastične ampule ispunjene tekućinom
boje slame. Na ampulama je pisalo VELIKA OPASNOST PO
ŽIVOT! SMRTONOSNI OTROV! i bile označene međunarodnim
simbolom za biološku opasnost.
No uglavnom su njihove zadaće bile obične. Često bi ih slao u
knjižnice sveučilišta Stanford da fotokopiraju radove o svakojakim
temama: japanskom umijeću izrade mačeva, rendgenskoj kri-
stalografiji, meksičkim šišmišima-vampirima, vulkanima u
središnjoj Americi, oceanskim strujama El Nina, parenju planinskih
ovaca, otrovnosti morskih trpova, potpornjim stupovima gotičkih
katedrala...
Doktor Levine nikad nije rekao zašto ga zanimaju te teme. Često bi
ih slao dan za danom da potraže još materijala. A tad bi, naglo,
zaboravio na tu temu i nikad je više ne bi spomenuo. A njih bi
zadužio za nešto drugo.
Naravno, nešto su i sami zaključili. Puno pitanja bilo je vezano uz
vozila koja je doktor Thorne konstruirao za ekspediciju doktora
Levinea. No najčešće su teme bile potpuno misteriozne.
Povremeno bi se Kelly upitala što bi bradonja o svemu tome
pomislio. Pitala se zna li on nešto što oni ne znaju. No činilo se da je
bradonja pomalo lijen. Činilo se da nije shvatio da Kelly i Arby
obavljaju poslove za doktora Levinea. Bradonja okrzne pogledom
školski ulaz i ne obrati im nikakvu pozornost. Oni odu do kraja
ulice i sjednu na klupu pričekati autobus.
Pločica
Mladunče sniježnog leoparda ispljune dudu bočice i izvrne se na
leđa, šapa podignutih u zrak. Tiho mijaukne.
"Želi daju se mazi", reče Elizabeth Gelman.
Malcolm ispruži ruku da pomiluje bebu po trbuhu. Mladunče se
brzo okrene i zarije svoje zubiće u njegove prste. Malcolm zavapi.
"Zna to kadšto učiniti", reče Gelmanova. "Dorje! Zloćkica! Zar se
tako ponaša prema našem uglednom posjetitelju?" Ona ispruži
ruku i uhvati Malcolmovu. "Nije progrizla kožu, ali bismo ranu
svejedno trebali očistiti."
Bili su u bijelom istraživačkom laboratoriju zoološkog vrta u San
Franciscu, u tri sata poslijepodne. Elizabeth Gelman, mlada
voditeljica istraživanja, trebala ga je izvijestiti o svojim nalazima, ali
su to morali odgoditi zbog popodnevnog hranjenja u uzgajalištu.
Malcolm je gledao kako hrane mladunče gorile, koje je pijuckalo
hranu poput ljudskog mladunčeta, zatim koalu, pa jako dražesno
mladunče snježnog leoparda.
"Oprosti zbog toga", reče Gelmanova. Odvede ga do umivaonika i
nasapuna mu ruku. "Ali sam smatrala daje bolje da dođeš ovdje,
kad su ostali kolege na tjednom sastanku."
"Zašto?"
"Jer u materijalu koji si nam dao ima puno zanimljivog. Puno." Ona
mu obriše ruku ručnikom i ponovno je pregleda. "Mislim da ćeš
preživjeti."
"Što si otkrila?" upita je Malcolm.
f L.
72
Michael Crichton
IZGUBLJENI SVIJET
73
"Moraš priznati, zaista je jako provokativno. Kad smo već kod toga,
je li to stiglo iz Kostarike?"
Neutralnim glasom, Malcom upita: "Zašto pitaš?"
"Jer kolaju glasine o nepoznatim životinjama koje se pojavljuju u
Kostariki. A ovdje je besumnje riječ o nepoznatoj životinji, lan."
Ona ga odvede iz gojilišta u malu dvoranu za sastanke. On jedva
dočeka da sjedne na stolac a štap nasloni na stol. Ona priguši svjetla
i upali dijaprojektor. "Počnimo. Ovo je krupni plan tvog uzorka
prije no što smo počeli s ispitivanjem. Kao što vidiš, sastoji se od
komadića životinjskog tkiva u stanju jako uznapredovale nekroze.
Tkivo je veličine četiri sa šest centimetara. Pričvršćena za nj je
zelena plastična pločica, kvadrat stranica dva centimetra. Tkivo je
odrezano nožem, ali ne jako oštrim."
Malcolm kimne glavom.
"Čime si se poslužio, lan, džepnim nožićem?"
"Nečim takvim."
"Dobro. Pozabavimo se najprije s uzorkom tkiva." Dijapozitiv se
promijeni; Malcolm ugleda mikroskopsku sliku. "Ovo je histološki
rez kroz površinski sloj kože. Ove krpaste, nepravilne praznine su
mjesta na kojima je postmortem nekrotička promjena nagrizla
površinu kože. No zanimljiv je raspored epidermalnih stanica.
Primijetit ćeš gustoću kromatofora, odnosno pigmentnih stanica. U
presjeku vidi se razlika između melanofora ovdje i alo-fora, ovdje.
Uzorak sliči onima kod lacerte ili amblyrhynchusa."
"Misliš guštera?" reče Malcolm.
"Da", reče ona. "Izgleda kao gušter - iako slika nije dosljedna." Ona
kucne prstom po lijevoj strani zaslona. "Vidiš ovu stanicu, koja ima
mali rub, u presjeku? Mislimo daje to mišić. Kroma-tofore su se
mogle suziti i širiti. Što znači daje ta životinja mogla mijenjati boju,
kao kameleon. A ovdje, vidiš ovaj veliki ovalni oblik, bljeđe obojen
u središtu? To je pora femoralne mirisne žlijezde. U središtu je
voštana tvar koju još analiziramo. No naša je
pretpostavka daje životinja bila mužjak, budući da jedino mužjaci
guštera imaju femoralne žlijezde."
"Shvaćam", reče Malcolm.
Ona promijeni dijapozitiv. Malcolm ugleda nešto što je sličilo
krupnom planu spužve. "Zalazimo dublje. Ovdje vidimo strukturu
potkožnih slojeva. Silno iskrivljenu zbog plinskih mjehurića
nastalih od infekcije klostridijom od koje se životinja na-puhnula.
Ali se naziru krvne žile - evo jedne ovdje - pa još jedna ovdje -
okružene glatkim mišićnim tkivom. To nije karakteristično za
guštere. Zapravo, ovaj dijapozitiv je potpuno netipičan za guštere
ili bilo kakve gmazove."
"Hoćeš reći da izgleda toplokrvno."
"Tako je", reče Gelmanova. "Ne izgleda ni kao sisavac, više kao
ptica. To bi mogao biti... što ja znam... mrtvi pelikan. Ili nešto
slično."
"Aha."
"Samo što nijedan pelikan nema takvu kožu."
"Shvaćam", reče Malcolm.
"A nema perja."
"Aha."
"No", reče Gelmanova, "uspjeli smo izlučiti malu količinu krvi iz
međuarterijskih šupljina. Ne puno, ali dovoljno za mikro-skopsko
ispitivanje. Evo što smo našli."
Dijapozitiv se ponovno promijeni. On ugleda metež krvnih zrnaca,
uglavnom crvenih krvnih zrnaca, te poneko bijelo krvno zrnce
nepravilna oblika. Zbuni se gledajući u to.
"To nije moje područje, Elizabeth", reče on.
"Ispričat ću ti u najkraćim crtama", reče ona. "Kao prvo, nu-kleozna
crvena krvna zrnca. To je karakteristično za ptice, a ne sisavce.
Drugo, prilično atipičan hemoglobin, koji se od onoga u guštera
razlikuje po nekoliko parova baze. Treće, aberantna struktura
bijelih krvnih stanica. Nemamo dovoljno materijala za
74
Michael Crichton
potpunu analizu, ali smatramo daje ta životinja imala jako neobičan
imunološki sustav."
"Što god to značilo", reče Malcolm i slegne ramenima.
"Ne znamo a uzorak nam nije dovoljan da to ustanovimo. Kad već
govorimo o tome, bi li mogao nabaviti još?"
"Možda bih", reče on.
"Gdje, u Zoni B?"
Malcolm se zbuni. "Zona B?"
"Pa tako piše na pločici." Ona promijeni dijapozitiv. "Moram ti reći,
lan, da je ta pločica silno zanimljiva. U našem zoološkom vrtu,
stalno obilježavamo naše životinje pločicama i poznate su nam sve
uobičajene vrste koje se prodaju diljem svijeta. Ovakvu nitko dosad
nije vidio. Evo je, uvećana deset puta. U prirodi je taj predmet
veličine tvog nokta na palcu. Vanjske su plohe od plastike jednake
debljine, a pričvršćuje se na životinju pomoću teflon-ske kvačice od
nerđajućeg čelika koja se nalazi na drugoj strani. Prilično mala
kvačica, kakva se rabi za označavanje mladunčadi. Životinja koju si
vidio bila je odrasla?"
"Vjerojatno."
"Što znači da je pločica bila pričvršćena za životinju stanovito
razdoblje, vjerojatno od malih nogu", reče Gelmanova. "Što je
moguće, s obzirom na pohabanost. Primijetit ćeš rupice na površini.
To je neobično. Plastika je Duralon, od koje se proizvode kacige za
američki nogomet. Iznimno je čvrsta i te rupice nisu mogle nastati
isključivo od habanja."
"Nego kako?"
"Skoro sigurno je riječ o kemijskoj reakciji, primjerice izloženosti
kiselini, možda aerosolu."
"Kao što su vulkanske pare?" upita Malcolm.
"Moglo bi i to biti uzrokom, posebice s obzirom na ostalo što smo
otkrili. Primijetit ćeš daje pločica prilično debela - zapravo je
debljine devet milimetara. I šuplja je."
"Šuplja?" Malcolm se namršti.
IZGUBLJENI SVIJET
75
"Da. Unutra je šupljina. Nismo je željeli otvarati, pa smo je snimili
rendgenski. Evo." Dijapozitiv se promijeni. Malcolm u pločici
ugleda mrežu bijelih crta i kvadratića.
"Čini se da je bila izložena jakoj koroziji, vjerojatno kiselih para. Ali
nema sumnje stoje ta pločica bila u početku. Radio odašiljač, lane.
Što znači daje tu neobičnu životinju, tog toplokrvnog guštera ili što
je već bila, netko obilježio i uzgajao od rođenja. I to je ono što je
uznemirilo ljude ovdje. Netko uzgaja te stvorove. Znaš li kako se to
dogodilo?"
"Nemam blagog pojma" reče Malcolm.
Elizabeth Gelman uzdahne. "Lažeš koliko si dug i širok."
On ispruži ruku. "Mogu li dobiti natrag svoj uzorak?"
Ona reče: "lane. Nakon svega što sam učinila za tebe."
"Uzorak?"
"Mislim da mi duguješ objašnjenje."
"Obećajem ti, dobit ćeš ga. Za otprilike dva tjedna. Častim te
večerom."
Ona baci paketić umotan u aluminijsku foliju na stol. Malcolm ga
podigne i spusti u stražnji džep. "Hvala, Liz." Ustane. "Žalim što
moram juriti, ali moram hitno obaviti jedan telefonski razgovor."
Krene prema vratima. Elizabeth reče: "lan, kako je umrla? Ta
životinja."
On zastane. "Zašto pitaš?"
"Zato što smo, kad smo gulili kožne stanice, našli nekoliko stranih
stanica ispod vanjskog epidermalnog sloja. Stanica koje pripadaju
drugoj životinji."
"Što bi značilo?"
"Pa, to se događa kad se bore dva gmaza. Trljaju se jedan o drugog.
Stanice se uguraju ispod površinskog sloja."
"Da", reče on. "Na truplu je bilo znakova borbe. Životinja je bila
ranjena."
76
Michael Crichton
"A trebao bi i znati daje bilo tragova kronične vazokonstrik-cije na
arterijama. lan, ova je životinja bila izložena stresu. I to ne samo od
borbe u kojoj je ranjena. To bi se izgubilo u prvim pos-tmortem
promjenama. Govorim o kroničnom, trajnom stresu. Gdje god ta
životinja živjela, njezino je okružje bilo krajnje stresno i opasno."
<
"Shvaćam."
"Pa, kako je moguće daje označena životinja imala tako stresni
život?"
Na ulazu u zoološki vrt, on se osvrne da provjeri prate li ga, pa ode
do telefonske govornice i nazove Levinea. Javi se telefonska
sekretarica; Levinea nema. Tipično, pomisli Malcolm. Kad god ga
trebaš, njega nema. Vjerojatno je izašao još jednom pokušati izbaviti
svoj konfiscirani Ferrari.
Malcolm spusti slušalicu i krene prema svom automobilu.
Thorne
'Thorne Mobile Field Svstems' pisalo je crnim slovima na velikim
metalnim rolo-vratima garaže, na drugom kraju Industrial Parka. S
lijeve strane bila su normalna vrata. Arby pritisne zvrčavo zvono na
maloj kutijici s rešetkicom. Osorni glas reče: "Odlazite."
"To smo mi, doktore Thorne. Arby i Kelly." "Oh. U redu."
Začuje se škljocaj i vrata se otvore. Oni uđu. Nađu se u velikom
otvorenom hangaru. Radnici su dograđivali nekoliko vozila; zrak je
mirisao na acetilen, motorno ulje i svježu boju. Ravno ispred njih,
Kelly ugleda tamnozeleni Ford Explorer2 odrezana krova; dva
pomoćnika stajala su na ljestvama i postavljala široku ravnu ploču
crnih solarnih stanica na vrh automobila. Poklopac motora na
Exploreru bio je podignut, a šestocilindrični motor izvađen; radnici
su sad umjesto njega spuštali mali, novi motor -izgledao je poput
oble kutije za cipele, mutnog sjaja aluminijske slitine. Drugi su
radnici nosili širok, plosnat pravokutnik konver-tera Hughes koji će
postaviti na vrh motora.
Zdesna, ona ugleda dvije prikolice na kojima je Thorneov tim radio
posljednjih nekoliko tjedana. Nisu to bile uobičajene prikolice koje
bi se vikendom viđale na cestama. Jedna je bila golema i
aerodinamična, gotovo veličine autobusa, s dnevnim boravkom i
spavaonicom za četvero ljudi, opremljena svakovrsnom
znanstvenom opremom. Nazvana 'Challenger', imala je jedno zani-
Explorer, engl. istraživač.
78
Michael Crichton
mljivo obilježje: kad bi ju se sparkiralo, zidovi su se mogli proširiti i
tako povećati zapreminu unutrašnjeg prostora.
Prikolica Challenger bila je načinjena tako da je posebnim
prolazom-harmonikom bila spojena s drugom prikolicom, donekle
manjom, koju je vukla prva prikolica. U toj drugoj prikolici bila je
laboratorijska oprema i nekoliko najsofisticiranijih uređaja visoke
tehnologije, iako Kelly nije točno znala o kakvim je uređajima bila
riječ. Druga je prikolica sad bila skoro skrivena bujicom iskri koje je
rigao zavarivač na krovu. Usprkos tolikoj aktivnosti, prikolica je
izgledala skoro dovršena - iako je vidjela ljude kako rade u njoj a
tapetarija, stolci i sjedala ležali su na zemlji oko prikolice.
Thorne je stajao nasred prostorije, vikao na varioca na vrhu
prikolice. "Požuri s tim, moramo danas završiti! Eddie, življe malo."
Okrene se i ponovno vikne: "Ne, ne i ne. Pogledaj nacrte! Henry: ne
možeš položiti taj potporanj bočno. Mora biti poprečno, zbog snage.
Pogledaj nacrte!"
Doc Thorne bio je sjedokosi pedesetpetogodišnjak, bačva-stog torza.
Da nije bilo njegovih naočala tankih okvira, izgledao bi kao
umirovljeni boksač. Kelly je bilo teško zamisliti Thornea kao
sveučilišnog profesora; bio je silno snažan i vječito u pokretu.
"Prokletstvo, Henry! Henry! Henry, slušaš li me?"
Thorne ponovno opsuje i priprijeti šakom. Okrene se prema djeci.
"Koji tipovi", reče on. "A oni bi mi trebah pomagati." Iz Ex-plorera
izbije užaren bljesak poput munje. Dvojica muškaraca koji su bili
nagnuti nad motor odskoče a oblak ljutog dima se digne iznad
automobila. "Što sam vam rekao?" vikne Thorne. "Uzemljite ga!
Uzemljite prije no što počnete raditi! Ovdje radimo s visokim
naponom, momci! Ispržit ćete se ne budete li pazili!"
Ponovno pogleda u djecu i zavrti glavom. "Ne shvaćaju", reče on. "S
obrambenim sistemom IUR se nije za šaliti."
"IUR?"
"Interni ursinski repelent - tako ga Levine naziva. To njemu zvuči
jako smiješno", reče Thorne. "Zapravo, osmislio sam taj si-
IZGUBLJENI SVIJET
79
stem prije nekoliko godina za čuvare nacionalnog parka Yellow-
stone, gdje medvjedi provaljuju u prikolice. Pritisneš prekidač i
vanjskom površinom prikolice pošalješ deset tisuća volti. Paf! I
najvećem medvjedu otupi kandže. No toliki bi napon otpuhao
dečke s prikolice. A tad što? Tužili bi me i tražili odštetu zbog
povrede na radu. Zbog njihove gluposti." On zavrti glavom. "Pa?
Gdje je Levine?"
"Ne znamo", reče Arby.
"Kako to mislite? Zar danas nije predavao kod vas u školi?"
"Ne, nije došao."
Thorne ponovno opsuje. "E, ja ga danas trebam da prođemo
posljednje izmjene prije terenskih proba. Trebao se danas vratiti."
"Vratiti odakle?" upita Kelly.
"Ma, otišao je na jedno od svojih terenskih istraživanja", reče
Thorne. "Bio je jako uzbuđen prije odlaska. Osobno sam ga opremio
- iznajmio mu najnoviji model terenske naprtnjače. Sve što bi mu
moglo zatrebati u samo dvadeset pet kilograma. Svidjelo mu se.
Otišao je u ponedjeljak, prije četiri dana."
"Kamo?"
"Otkud bih ja znao?" reče Thorne. "Nije mi želio reći. A ja sam
odustao od ispitivanja. Sad i sami znate da su svi učenjaci jednaki.
Svaki znanstvenik s kojim imam posla je tajanstven. Ali ne može im
se zamjeriti. Svi se boje da će im netko ukrasti ideju ili ih tužiti.
Moderan svijet. Prošle sam godine izradio opremu za jednu
ekspediciju u Amazonu, nepromočivu - što je nužno u amazonskim
tropskim prašumama jer promočena elektronička oprema ne radi -
no vođu ekspedicije optužili su zbog rasipništva. Zato što je naručio
vodootpornu opremu! Neki je sveučilišni birokrat rekao da je to
'nepotreban trošak'. Kažem vam, to je ludost. Potpuna ludost.
Henry -jesi li čuo nešto od svega što sam ti rekao? Stavi poprečno!"
Thorne zagrabi preko prostorije mašući rukama. Djeca pođu za
njim.
80
Michael Crichton
"A vidi što se sad događa", reče Thorne. "Mjesecima dotjerujemo
njegova terenska vozila i napokon smo spremni. Želi da budu
lagana, načinim ih laganima. Želi da su čvrsta, načinim ih čvrstima -
i laganima i čvrstima, zašto ne, nemoguće je to što traži, no s
dovoljno titana i karbonskih slitina, uspjet ćemo. Ne želi da ide ni
na benzin ni na struju, pa i to učinimo. I tako konačno imamo što je
tražio, silno čvrst pokretni laboratorij koji može voziti gdje nema
benzina ni struje. A sad kad smo to završili... ne mogu vjerovati.
Zaista se nije pojavio na nastavi?"
"Ne", reče Kelly.
"Lijepo, nestao je", reče Thorne. "Predivno. Prekrasno. A naša
terenska proba? Trebali smo odvesti vozila na teren tjedan dana i
provjeriti ih."
"Znam", reče Kelly. "Dobili smo dozvolu od roditelja i ostalih da
bismo mogli ići."
"A sad njega nema", gnjevio se Thorne. "Mogao sam to i očekivati.
Ta bogataška djeca, rade što hoće. Tip kao što je Levi-ne dovodi
riječ razmažen na loš glas."
Sa stropa se odvali veliki metalni kavez i tresne pokraj njih na pod.
Thorne odskoči. "Eddie! Dovraga! Pripazi malo!"
"Oprosti, Doc", reče Eddie Carr, visoko na skeli. "No specifikacije
kažu da se kavez ne može iskriviti pri dvanaest tisuća psija. Morali
smo to provjeriti."
"To je lijepo od tebe, Eddie. Ali nemoj provjeravati dok mi stojimo
ispod njega!" Thorne se sagne da pregleda kavez, okru-gao,
načinjen od rešetki slitine titana debljine tri centimetra. Preživio je
pad bez oštećenja. Bio je lagan; Thorne ga jednom rukom okrene u
uspravni položaj. Kavez je bio otprilike visine metar osamdeset
centimetara i promjera metar dvadeset. Izgledao je kao golemi
kavez za ptice. Imao je pomična vrata i težak lokot.
"Čemu to služi?" upita Arby.
"Zapravo," reče Thorne, "to je dio onog." On pokaže na drugu
stranu prostorije, gdje je jedan radnik sastavljao skele od
aluminijskih sipki. "Visoka platforma za promatranje, rasklopiva, za
IZGUBLJENI SVIJET
81
teren. Skele se slože u čvrstu konstrukciju, visine otprilike pet
metara. Na vrhu je mali šator. Također sklopiv."
"Platforma za promatranje čega?" upita Arby. Thorne reče: "Nije
vam rekao?" "Ne", reče Kelly. "Ne", reče Arby.
"Nije ni meni", reče Thorne i odmahne glavom. "Samo znam da želi
da sve bude silno čvrsto. Lagano i čvrsto, lagano i čvrsto.
Nemoguće." On uzdahne. "Bože me sačuvaj od sveučilišnih
profesora."
"Mislila sam da ste i vi sveučilišni profesor", reče Kelly.
"Bivši sveučilišni profesor", otpovrne Thorne. "Sad radim nešto
konkretno, a ne da samo pričam."
Kolege koje su poznavale Jacka Thornea potvrdile bi da je
umirovljenje označilo najsretnije razdoblje njegova života. Kao
profesor primjenjenog strojarstva i specijalista za egzotične
materijale, oduvijek je pokazivao praktičnost kao i ljubav za
studente. Njegov najpoznatiji kolegij na Stanfordu, strukturalno
strojarstvo 101a, studenti su među sobom nazivali 'Trnoviti
problemi'3, jer je Thorne neprestalno poticao svoje studente da
rješavaju zadatke iz primjenjenog strojarstva koje im je on
postavljao. Neki su odavno postali dio studentskog folklora.
Primjerice, 'Katastrofa zahodskog papira': Thorne je zatražio od
studenata da bace kutiju jaja s Hooverova tornja tako da se ne
razbiju. Za ublažavanje pada mogli su se poslužiti jedino
kartonskim valjcima iz sredine rola zahodskog papira. Na trgu
ispod tornja bilo je puno razbijenih jaja.
Drugom prigodom, Thorne je zamolio studente da načine stolac
koji bi izdržao stokilaša, služeći se jedino bebi štapićima i koncem.
Jednom drugom prigodom, objesio je papir s odgovori-
Thorne, engl. "trn".
82
Michael Crichton
ma za završni ispit na strop predavaonice i rekao studentima da ga
skinu, pomažući se kako znaju i umiju s kartonskom kutijom za
cipele u kojoj je bilo pola kilograma slatkiša i nekoliko čačkalica.
Kad nije predavao, Thorne je često bio stručni vještak na suđenjima
kad je bila riječ o materijalima. Specijalizirao se za eksplozije,
zrakoplovne udese, urušavanje zgrada i druge katastrofe. Ti izleti u
stvarni svijet pojačali su njegovo uvjerenje da znanstvenici moraju
imati što šire obrazovanje. Običavao je govoriti: "Kako možete
dizajnirati za ljude ako ne poznajete povijest i psihologiju? Ne
možete. Jer vaše matematičke formule mogu biti besprijekorno
točne, ali će ljudi zakazati. A ako se to dogodi, znači da ste vi
zakazali." Začinio bi svoja predavanja citatima Platona, Chake
Zulua, Emersona i Chang-tzua.
No kao profesor popularan kod studenata - i zagovornik općeg
obrazovanja - Thorne je bio plivač protiv struje. Akademski je svijet
kročio krupnim koracima prema sve specijaliziranijem znanju, koje
se izražavalo sve nerazumljivijim žargonom. U takvom okružju,
omiljenost kod studenata tumačila se kao plitkost a zanimanje za
probleme stvarnog svijeta dokaz intelektualnog siromaštva i
žalosne ravnodušnosti prema teoriji. No kap koja je prelila čašu bila
je njegova ljubav za Chang-tzua. Na sastanku odsjeka, jedan od
njegovih kolega ustao je i izjavio daje 'Neki mitski kineski serator
tata-mata za strojarstvo'."
Thorne je otišao u prijevremenu mirovinu mjesec dana nakon toga i
uskoro otvorio privatnu tvrtku. Silno je uživao u svom radu, ali mu
je nedostajao kontakt sa studentima, razlog zbog kojeg je volio
Levineova dva mlada pomoćnika. Ta su djeca bila pametna, puna
volje i dovoljno mlada da im školovanje još nije uspjelo uništiti
zanimanje za učenje. Još su se znali služiti mozgom što je po
Thorneovu mišljenju bio siguran znak da još nisu završili formalno
obrazovanje.
"Jerry!" zaurla Thorne na jednog od zavarivača na prikolicama.
"Pričvrsti potpornje s obje strane! Sjeti se testova!" Thorne pokaže
prema video kontrolnom prijamniku na podu, na kojem
IZGUBLJENI SVIJET
83
se vidjela računalna slika prikolice kako udara u prepreku. Najprije
užim dijelom, pa bočno, pa se prevrnula i ponovno udarila. Svaki
put je vozilo prošlo s neznatnim oštećenjima. Taj su računalni
program osmislili proizvođači automobila, a zatim ga škartirali.
Thorne gaje nabavio i preuredio. "Naravno da su ga proizvođači
automobila odbacili - dobar je. Ne dao Bog da se u velikoj tvrtki
netko nečeg dobrog sjeti. Mogao bi slučajno nastati dobar
proizvod!" On uzdahne. "Služeći se kompjutorom, sudarili smo te
prikolice deset tisuća puta: dizajn, sudari, promjene, ponovno
sudari. Nikakvih teorija, samo provjere. Tako treba biti."
Thorneova nesklonost teoriji bila je legendarna. Po njegovu
mišljenju, teorija je samo nadomjestak za iskustvo koju izlaže netko
tko nema pojma o čemu govori. "A vidi sad ovo. Jerry? Jer-ry! Zašto
radimo tolike simulacije ako se vi nećete pridržavati nacrta? Zar se
ovdje svima mozak pretvorio u šampitu?"
"Oprosti, Doc..."
"Nemoj se ispričavati! Čini što treba!"
"Pa, ima previše dodatnih elemenata-"
"Je li? To si ti zaključio? Ti si sad dizajner? Samo se pridržavaj
nacrta!"
Arby je kaskao pokraj Thornea. "Zabrinut sam zbog doktora
Levinea", reče on.
"Zaista? Ja ne."
"Ali oduvijek je bio pouzdan. I jako dobro organiziran."
"Istina", reče Thorne. "A i potpuno je nagao i čini što mu je volja."
"Možda je tako," reče Arby, "ali mislim da ne bi izostao bez valjanog
razloga. Bojim se daje u nevolji. Evo, prošli nas je tjedan poveo u
posjetu profesoru Malcolmu na Berkelevu, koji je imao zemljovid
svijeta u uredu i na njemu se vidjela-"
"Malcolm!" frkne Thorne. "Poštedite me! Našla krpa zakrpu. Jedan
nepraktičniji od drugog. No sad bi bilo bolje da nađem tog
Levinea." Okrene se na peti i krene u ured.
Arby reče: "Poslužit ćete se satelitskim telefonom?"
84
Michael Crichton
Thorne zastane. "Cime?"
"Satelitskim telefonom", reče Arby. "Zar doktor Levine nije ponio sa
sobom satelitski telefon?"
"Kako bi mogao?" upita Thorne. "Znaš da su najmanji satelitski
telefoni veličine putnog kovčega."
"Aha, ali ne moraju biti", reče Arby. "Mogli ste načiniti puno manji."
"Ma jesam li? Kako?" I protiv volje, Thorneu je bio drag ovaj klinac.
Moralo ga se zavoljeti.
"Pomoću one VLSI4 komunikacijske ploče po koju smo jednom
došli" reče Arby. "One trokutaste. Na njoj su bila dva Moto-rolina
čipa BSN-23, tajna tehnologija koju se razvija za potrebe CIA-a
omogućuju da se načini-"
"Hej, stani malo", prekine ga Thorne. "Gdje si ti to sve naučio?
Upozorio sam te na hakerske sustave-"
"Ne brinite, pazim se", reče Arby. "Ali je istina ono o
komunikacijskim pločama, zar ne? Mogla vam je poslužiti da se
načini satelitski telefon težine pola kilograma. Pa, jeste li?"
Thorne gaje netremice gledao. "Možda", reče naposljetku. "Pa što?"
Arby se široko nasmiješi. "Super", reče.
Thorneov mali ured bio je smješten u uglu radionice. Zidovi su mu
bili oblijepljeni nacrtima, narudžbenicama i trodimenzionalnim
računalnim crtežima. Elektronske komponente, katalozi za opremu
i hrpe faxova bili su razbacani po njegovu radnom stolu. Thorne
prekopa po njima i naposljetku nađe mali sivi ručni telefon. "Evo
ga." On ga podigne da ga Arby osmotri. "Nije loše, ha? Sam sam ga
dizajnirao."
4 Kratica od Very Large Scale Integration "vrlo visok stupanj
integracije"; postupak kojim se spaja jako velik broj elektroničkih
elemenata u cjelinu; postupak kojim se na jedan čip smješta sto
tisuća ili više logičkih vrata.
IZGUBLJENI SVIJET
85
Kelly reče: "Izgleda kao mobitel."
"Da, ali nije. Mobitel se služi baterijom. Satelitski telefon se direktno
spaja na komunikacijske satelite u svemiru. Pomoću ovakvog
telefona mogu razgovarati s cijelim svijetom." On brzo nazove neki
broj. "Nekoć je satelitska antena imala promjer jednog metra. Pa
trideset centimetara. Pa nula centimetara - samo slušalica. Nije loše,
kad ja to kažem. Da vidimo javlja li se." On pritisne mikrofon.
Začuju kako se broj prespojio, pa krčanje.
"Poznavajući Richarda", reče Thorne, "vjerojatno je zakasnio na
avion ili je zaboravio da se danas treba vratiti zbog posljednjih
dogovora. A mi smo skoro završili s poslom. Ostali su nam još
vanjski košnici i tapetarija, to praktički znači da smo gotovi. Levine
će nas zakočiti u radu. Jako neobzirno od njega." Telefon zazvoni,
začuju se opetovani elektronski bipovi. "Ako ne dobijem njega,
pokušat ću dobiti Šarah Harding."
"Šarah Harding?" upita Kelly i pogleda ga. Arby upita: "Tko je
Šarah Harding?"
"Samo najpoznatiji stručnjak u svijetu za ponašanje životinja, Arb."
Šarah Harding je bila jedan od Kellynih idola. Kelly je pročitala
svaki članak o njoj. Šarah Harding bila je siromašna stipendistica na
University of Chicago ali je sad, u dobi od trideset tri godine, bila
asistent na Princetonu. Lijepa i samostalna buntovnica, koja slijedi
svoju zvijezdu. Odabrala je život terenske znanstvenice, živjela
sama u Africi gdje je proučavala lavove i hijene. Bila je poznata po
izdržljivosti. Jednom, kad joj je se pokvario Land Rover, prešla je
trideset pet kilometara preko savane sama, tjerajući lavove od sebe
tako da ih je gađala kamenjem.
Na fotografijama, Šarah je najčešće pozirala u kratkim hlači-cama i
kaki košulji, s dalekozorom oko vrata, pokraj Land Rovera. Sa
svojom kratkom, tamnom kosom i snažnim, mišićavim tijelom,
izgledala je istodobno divlje, ali i zanosno. Barem se tako činilo
Kelly, koja je uvijek pozorno zagledala njezine fotografije, svaku
pojedinost.
"Nikad čuo", reče Arby.
86
Michael Crichton
Thorne reče: "Arby, a da ne provodiš previše vremena ispred
kompjutora?"
Arby reče: "Ne." Kelly ugleda kako su Arbvju splasnula ramena,
kako se uvukao u se, kao i uvijek kad bi mu se uputila kritika.
Dureći se, reče: "Stručnjak za ponašanje životinja?"
"Tako je", reče Thorne. "Znam da je Levine u posljednjih nekoliko
tjedana nekoliko puta razgovarao s njom. Ona će mu pomoći oko
opreme kad se napokon nađe na terenu. Ili ga savjetovati. Ili nešto
slično. Ili je možda ona veza s Malcolmom. Bila je zaljubljena u
Malcolma."
"Ne vjerujem", reče Kelly. "Možda je on bio zaljubljen u nju..."
Thorne je pogleda. "Upoznala si je?" "Ne. Ali sam čula za nju."
"Tako dakle." Thorne ne reče više ništa. Vidio je sve znakove
idolatrije i to mu je bilo drago. Djevojčica je mogla odabrati i gori
uzor od Šarah Harding. Barem nije sportašica ili rock zvijezda.
Zapravo, dobro je za dijete da se divi nekome tko pokušava
unaprijediti znanje...
Telefon je nastavio zvoniti. Nije bilo odgovora.
"Barem znamo da je Levineova oprema u redu", reče Thorne. "Jer se
veza uspostavila. Toliko znamo."
Arby reče: "Možete li mu ući u trag?"
"Nažalost, ne. A ako ovako nastavimo, vjerojatno ćemo isprazniti
bateriju, što znači-"
Začuje se škljocaj, pa muški glas, izvanredno razgovijetan i jasan:
"Levine."
"Dobro. Ondje je", reče Thorne i kimne glavom. On pritisne tipku na
slušalici. "Richard? Ovdje Doc Thorne."
Kroz zvučnik začuju postojano krčanje. Pa kašalj, pa hrapav glas
reče: "Halo? Halo? Ovdje Levine."
Thorne pritisne tipku na svom telefonu. "Richard! Ovdje Thorne.
Čuješ li me?"
"Halo?" reče Levine, na drugom kraju. "Halo?"
1
IZGUBLJENI SVIJET
87
Thorne uzdahne. "Richard, moraš pritisnuti tipku 'P', za slanje
poruke. Prijam."
"Halo?" Ponovno kašalj, dubok i hrapav. "Ovdje Levine. Halo?"
Thorne zgađeno zamaše glavom. "Očito se ne zna služiti s njim.
Prokletstvo! A pažljivo sam mu sve rastumačio. Naravno, nije
slušao. Geniji nikad ne slušaju. Misle da sve znaju. Te stvari nisu
igračke." On pritisne tipku za slanje poruke. "Richard, slušaj me.
Moraš pritisnuti tipku 'P' da bi-"
"Ovdje Levine. Halo? Levine. Molim vas. Potrebna mi je pomoć."
Začuje se nekakvo stenjanje. "Ako me čujete, pošaljite pomoć.
Slušajte, na otoku sam, uspio sam stići, ali-"
Krčanje. Šumovi.
"Uh", reče Thorne.
"Što je?" upita Arby i prigne se.
"Gubimo vezu."
"Zašto?"
"Baterija", reče Thorne. "Brzo se troši. Do vraga. Richard, gdje si?"
Preko zvučnika, začuju Levineov glas: "-već mrtav - situacija je - sad
-jako ozbiljna - ne znam - čujete li me, ali ako - dovedite pomoć-"
"Richard! Reci nam gdje si?"
Telefon zakrči, veza je postajala sve lošija. Začuju Levinea: "-
okružili su me i - opaki - osjećam njihov miris posebice - noću-"
"O čemu on to govori?" reče Arby. "- ozljeda - ne mogu - ne dugo -
molim vas-" A tad se začuje posljednji, slabi šum. Telefon odjednom
zamukne.
Thorne poklopi svoju slušalicu pa isključi zvučnik. Okrene se
prema djeci. Oboje su problijedili. "Moramo ga naći", reče on. "I to
odmah."
DRUGA KONFIGURACIJA
"Samoorganizacijom se razvija složenost kako se sustav približava
rubu kaosa."
IAN MALCOLM
Tragovi
Thorne otključa vrata Levineova stana i upali svjetlo. Oni blenu,
zapanjeno. Arby reče: "Izgleda kao muzej!"
Levineov dvosobni stan bio je uređen otprilike u istočnjačkom stilu,
s raskošnim drvenim komodama i skupocjenim starinama. No
stanje bio besprijekorno čist a većina starina pohranjena u plastičnoj
kutiji. Sve je bilo uredno označeno. Oni polako uđu u sobu.
"Živi li on ovdje?" reče Kelly. Bilo joj je u to teško povjerovati. Stan
joj se tako činio bezličan, skoro nehuman. A njezin je stan uvijek u
takvom neredu...
"Aha, živi", reče Thorne i spremi ključ u džep. "Uvijek ovako
izgleda. Zato nikad ne može živjeti s nekom ženom. Ne može
podnijeti da netko nešto dira."
Kauči u dnevnom boravku bili su složeni uokolo staklenog stolića.
Na stoliću su stajale četiri hrpe knjiga, svaka uredno poravnata sa
staklenim rubom stola. Arby pročita naslove. Teorija katastrofe i
nastajuće strukture. Induktivni procesi u molekularnoj evoluciji.
Celularni automati. Metodologija nelinearne prilagodbe. Fazni
prijelazi u evolucijskim sustavima. Bilo je i starijih knjiga, s
njemačkim naslovima.
Kelly omiriše zrak. "Nešto se kuha?"
"Ne znam", reče Thorne. Ode u blagovaonicu. Pokraj zida ugleda
grijač za hranu i niz pokrivenih posuda. Ugledaju ulašteni drveni
stol za blagovanje, postavljen za jednu osobu, srebro i kristal. Juha
se pušila u zdjeli.
92
Michael Crichton
Thorne priđe i podigne komadić papira sa stola i pročita: "Krem
juha od jastoga, mlado organsko zeleno povrće, sušena ahi tuna."
Za nj je bio zalijepljen još jedan žuti papirić za poruke: "Nadam se
da ti je bilo lijepo na putu! Romelia."
"Opa", reče Kelly. "Znači da mu netko svaki dan kuha ručak?"
"Vjerojatno", reče Thorne. Nije ga se to dojmilo; pregleda hrpu
neotvorene pošte odloženu pokraj jela. Kelly se prihvati pristiglih
faxova na obližnjem stolu. Prvi je bio od muzeja Peabody na Yaleu
iz New Havena. "Je li to njemački?" upita ona i pruži ga Thorneu.
Dragi gospodine Levine: Vaš traženi dokument:
'Geschichđiche Forschungsarbeiten uber die Geologie
Zentralamerikas, 1922-1929' poslan je danas Federal Expressom.
Hvala.
(potpis)
Dina Skrumbis, arhivistica
"Ne mogu pročitati", reče Thorne. "Ali mislim da otprilike znači
'Nekakva istraživanja o geologiji Središnje Amerike.' I daje iz
dvadesetih godina ovog stoljeća - nisu baš najnovije vijesti."
"Da mi je znati zašto mu je to trebalo?" reče ona. Thorne na to ne
odgovori. Ode u spavaću sobu.
Spavaća soba bila je jednostavno, minimalistički uređena: krevet s
crnim pokrivačem, uredno pospremljen. Thorne otvori vrata
ormara i ugleda odjeću na vješalicama, sve izglačano, uredno
razmaknuto, uglavnom u plastičnim navlakama. Otvori naj-gornju
ladicu komode i ugleda složene čarape, po boji.
IZGUBLJENI SVIJET
93
"Ne znam kako može ovako živjeti", reče Kelly.
"Nije to ništa", reče Thorne. "Potrebno je samo imati služin-čad." On
brzo pootvara ostale ladice, jednu za drugom.
Kelly polako ode do noćnog ormarića. Ondje je bilo nekoliko knjiga.
Ona na vrhu je bila jako mala, požutjela od starosti. Bila je na
njemačkom, a naslov je bio Die Funj Todesarten. Ona je na brzinu
prelista, pogleda fotografije u boji nečeg što je izgledalo kao Asteci
u živopisnim kostimima. Skoro kao slikovnica, pomisli ona.
Ispod nje su bile knjige i stručni članci tamnocrvenih korica Santa
Fe Instituta: Genetic Algorithms and Heuristic Networks. Geolog?
ojCentral America, Tessellation Automata ojArbitrary Dimen-sion.
Godišnjak InGen Corporation za 1989. godinu. A pokraj telefona,
primijeti na brzinu našvrljane bilješke. Ona prepozna uredan
Levineov rukopis.
Na papiru je pisalo:
"ZONAB"
Vulkanische
Tacano?
Nublar?
1 od 5 smrti?
uplnm?Ne!!!
možda Guitierrez
oprez
Kelly reče: "Što je Zona B? Nešto je zabilježio o tome."
Thorne priđe pogledati. "Vulkanische", reče. "To znači 'vulkanski',
mislim. A Tacano i Nublar... Zvuče kao nazivi mjesta. Ako jesu,
možemo to provjeriti u atlasu..."
"A ovo o jednoj od pet smrti?" upita Kelly. "Proklet bio ako znam",
reče on.
94
Michael Crichton
Gledali su napeto u papir kad Arby uđe u spavaću sobu i upita:
"Stoje Zona B?"
Thorne ga pogleda. "Zašto?" "Pogledajte mu ured", reče Arby.
Levine je pretvorio drugu kupaonicu u ured. Poput ostatka stana,
bio je zadivljujuće uredan. U njemu se nalazio radni stol po kojem
su u uredno složenim hrpama bili poslagani papiri, zatim računalo,
pokriveno plastičnom navlakom. No iza radnog stola bila je golema
plutena ploča koja je pokrivala veći dio zida. Na toj je ploči Levine
pričvrstio zemljovide, dijagrame, novinske izreske, satelitske
snimke i neke fotografije iz zraka. Na vrhu ploče bio je veliki natpis
na kojem je pisalo 'Zona B?'
Pokraj tog je bila mutna, sfrkana fotografija nekog Kineza u
naočalama u bijeloj laboratorijskoj kuti, kako stoji u džungli pokraj
drvenog putokaza na kojem je pisalo 'Zona B'. Kuta je bila
raskopčana, a ispod nje je imao majicu na kojoj je nešto pisalo.
Pokraj te fotografije stajalo je povećanje njegove majice. Bilo je teško
pročitati slova, jer ih je s obje strane djelomice pokrivala kuta, ali se
činilo da na majici piše:
nGen Zona B traživački laborat
Urednim rukopisom Levine je pribilježio: 'InGen Zona B
Istraživački laboratorij???? GDJE???'
Ispod tog bila je stranica izrezana iz InGenova godišnjeg izvješća.
Zaokruženi ulomak je glasio:
Osim njihova glavnog pogona u Palo Altu, gdje InGen ima
ultramoderni istraživački laboratorij površine 70.000 četvornih
metara, tvrtka ima i tri laboratorija u svijetu. Geološki laboratorij u
Južnoj Africi, gdje se dobivaju jantar i drugi biološki uzorci;
eksperimentalnu farmu u planinama Kostarike, gdje se uzgajaju
egzotične biljne
IZGUBLJENI SVIJET
95
vrste i laboratorij na otoku Išla Nublar, 200 kilometara zapadno od
Kostarike.
Pokraj tog Levine je dopisao: "Nema B! Lasci!" Arby reče: "Zaista je
opsjednut tom Zonom B."
"I meni se čini", reče Thorne. "A misli da je ona na nekom otoku."
Zapiljivši se pozorno u ploču, Thorne se zagleda u satelitske
snimke. Iako nisu bile u prirodnim bojama, i različitih uvećanja,
činilo se da sve prikazuju isto geografsko područje: stjenovitu obalu
i neke otoke. Na obali je bila plaža, okružena prašumom; mogla bi
to biti Kostarika, ali je bilo nemoguće pouzdano reći. Zapravo je to
moglo biti desetak mjesta na zemlji.
"Rekao je daje na otoku", reče Kelly.
"Da", Thorne slegne ramenima. "Ali nam to puno ne pomaže."
Zagleda se u ploču. "Ondje je sigurno dvadeset otoka, a možda i
više."
Thorne se zagleda u memorandum, u dnu ploče.
ZONAB @#$#SVIM ODJELMA[]****
DSJETNIKO %$#@#!IZBJEGAVANJU TISK* * * *
Gdin Hammond želi sve podsjetiti****poslije'*&" marketinga
*%**Dugoročni marketinški planovi*&~&~%
Predloženi marketing turističkih sadržaja zahtijeva da puna
složenost JP tehnologije ne bude otkrivena objavljena
obznanjena. Gdin Hammond želi podsjetiti sve odjele da se
Proizvodni pogon se ne smije spominjati ni u kakvom izvješću za
tisak i ne smije biti predmetom nikakvih razgovora.
Proizvodni pogon ne može biti#@#$#
spomen proizvodne otočke lok
Išla S. isključivo interno spominjanje
stroge upute za***"%$** tisak
'Ovo je uvrnuto", reče on. "Što mislite o ovome?"
96
Michael Crichton
Arby priđe i zamišljeno se zagleda.
"Sva ta ispuštena slova i precrtane riječi", reče Thorne. "Ima li to
vama nekog smisla?"
"Da", Arby reče. On pucne prstima i ode ravno do Levine-ova stola.
Ondje skine plastičnu navlaku s računala i reče: "To sam i mislio."
Računalo na Levineovu radnom stolu nije bio moderni uređaj
kakvog bi Thorne očekivao. Bio je nekoliko godina star, velik i
težak, a navlaka ogrebana na puno mjesta. Na disketnoj jedinici
nalazila se crna naljepnica na kojoj je pisalo 'Design Associates,
Inc.'. A niže, tik do sklopke za uključivanje, nalazila se mala
metalna pločica na kojoj je pisalo 'Propertv International Genetics
Technologv, Inc., Palo Alto, CA.'
"Što je to?" upita Thorne. "Levine ima InGenovo računalo?"
"Da", reče Arby. "Poslao nas je prošli tjedan da mu ga kupimo.
InGen je prodavao svoju računalnu opremu."
"A on je poslao vas?" reče Thorne.
"Aha. Mene i Kelly. Nije želio osobno ići. Boji se da ga prate."
"Ali ovo je tip CAD-CAM i najmanje pet godina star" reče Thorne.
"CAD-CAM-ovim računalima su se služili arhitekti, grafički
dizajneri i strojari. Zašto bi ga Levine htio?"
"Nije nam rekao", reče Arby i uključi računalo. 'Ali sad znam."
"Da?"
"Onaj memo", reče Arby i kimne glavom prema zidu. "Znate zašto
tako izgleda? To je spašena izbrisana datoteka. Levine je s ovog
kompjutora spašavao izbrisane InGenove datoteke."
Arby im rastumači: sva računala koje je tog dana InGen prodavao
imali su preformatirane hard diskove kako bi se uništili osjetljivi
podaci. Ali su CAD-CAM računala bili iznimka. U te je uređaje
proizvođač ugradio poseban program. Taj je program bio utipkan u
svako računalo, pojedinačno pomoću šifre. Stoga je ta
IZGUBLJENI SVIJET
97
računala bilo nezgodno preformatirati jer se programe moralo
pojedinačno ponovno ugrađivati, stoje trajalo satima.
"Pa oni to nisu učinili", reče Thorne.
"Tako je", reče Arby. "Jednostavno su izbrisali direktorij i prodali
ih."
"A to znači da su originalne datoteke još na disku."
"Tako je."
Zaslon zasvijetli. Na njemu je pisalo:
UKUPNI BROJ SPAŠENIH DOKUMENATA: 2.387.
"Isuse", reče Arby. Nagne se i zapilji u zaslon, prstiju iznad tipki.
Pritisne tipku za direktorij i počne se listati red za redom naziva
datoteka. Tisuće datoteka sve u svemu.
Thorne reče: "Kako ćeš-"
"Dajte mi minutu", prekine ga Arby. A tad počne brzo tipkati.
"U redu, Arb", reče Thorne. Zabavljalo ga je Arbvjevo oholo
ponašanje svaki put kad bi se našao za računalom. Kao da bi
zaboravio koliko je mlad a njegove uobičajene plahosti i stidlji-vosti
bi nestalo. Svijet elektronike bio je njegov element. I znao je daje u
tome majstor.
Thorne reče: "Bilo što što bi nam pomoglo bit će-"
"Doc", reče Arby. "Molim vas. Idite i... ovaj... ne znam. Pomognite
Kelly ili nešto takvo."
I on se okrene i počne tipkati.
Raptor
Velociraptor je bio visok dva metra i tamnozelene boje. U
napadačkoj pozi, glasno je siktao, ispružena mišićavog vrata,
širokih čeljusti. Tim, jedan od modelara, upita: "Što kažete, doktore
Malcolm?"
"Izgleda bezopasno", reče Malcolm u prolazu. Bio je u stražnjem
dijelu odsjeka za biologiju, na putu u svoj ured.
"Bezopasno?" reče Tim.
"Nikad ne stoje tako, oslonjeni punim stopalom na obje noge. Staviš
mu knjigu" - on dohvati bilježnicu sa stola i stavi je životinji medu
prednje udove - "izgleda kao da pjeva Božične pjesme."
"Jao", reče Tim. "Nisam mislio daje tako loše."
"Loše?" reče Malcolm. "Ovo je uvreda za tog veličanstvenog
grabežljivca. Trebali bismo osjetiti njegovu brzinu i prijetnju i
snagu. Razjapi mu čeljusti. Spusti vrat. Napni mišiće, zategni kožu.
I podigni tu nogu. Zapamti, raptori ne napadaju čeljustima - služe
se nožnim kandžama", reče Malcolm. "Želim vidjeti podignutu
kandžu, spremnu da sijevne kroz zrak i raspori utrobu svog
plijena."
"Zaista tako mislite?" sumnjičavo će Tom. "To bi moglo prestrašiti
djecu..."
"Hoćeš reći, tebe." Malcolm krene niz hodnik. "I još nešto: promijeni
to siktanje. Zvuči kao da netko piški. Neka reži. Prikaži tog
veličanstvenog raptora kako zaslužuje."
"Hej", reče Tim. "Nisam znao da to tako osobno doživljavate."
IZGUBLJENI SVIJET
99
"Treba biti točno", reče Malcolm. "Znaš, postoji nešto što se zove
točno odnosno netočno. Bez obzira na nečije osjećaje." On krene
dalje, razdražljiv, ne obraćajući pozornost trenutačnoj boli u nozi.
Modelar mu je išao na živce, iako je morao priznati da je Tim bio u
redu osim što je bio predstavnik trenutačno popularnog, zbrda-
zdola razmišljanja - koje je Malcolm nazivao 'isprazna znanost'."
Malcolm već dugo nije imao strpljenja za bahatost svojih kolega
znanstvenika. Tu su oholost održavali odlučnim neprihvaćanjem
povijesti znanosti kao način razmišljanja. Znanstvenici se pretvaraju
da povijest nije važna, jer moderna otkrića ispravljaju zablude
prošlosti. Naravno, njihovi su prethodnici vjerovali to isto. Nisu bili
u pravu. A moderni znanstvenici nisu u pravu danas. A nijedna
epizoda iz povijesti znanosti nije bolji dokaz toga od načina na koji
se desetljećima prikazuje dinosaure.
Usijane je glave otrijeznilo kad se otkrilo daje najtočniji opis
dinosaura bio onaj prvi. Dalekih četrdesetih godina devetneastog
stoljeća, kad je Richard Owen prvi opisao divovske kosti u
Engleskoj, nazvao ih je Dinosauria: užasni gušteri. To je i danas
najtočniji opis tih stvorenja, pomisli Malcolm. Zaista su bili poput
guštera i bili su užasni.
No nakon Owena, 'znanstveno' mišljenje o dinosaurima prošlo je
kroz mnoge promjene. Budući da su viktorijanci vjerovali u
neumitnost napretka, tvrdili su da su dinosauri nužno inferiorni -
zašto bi inače izumrli? Pa su ih viktorijanci pretvorili u debele,
nepokretne i glupe - goleme mlitavce iz prošlosti. Takvo je mišljenje
nadograđivano pa su početkom dvadesetog stoljeća dinosauri
postali tako slabašni da nisu mogli nositi vlastitu težinu. Apatosaur
je morao stajati do pola trbuha uronjen u vodu ili bi mu inače
vlastita težina zgnječila noge. Cijela koncepcija starog svijeta bila je
prožeta takvim zamislima o slabim, glupim, sporim životinjama.
To se mišljenje promijenilo tek šezdesetih godina dvadesetog
stoljeća, kad je nekoliko znanstvenika-disidenata, predvođenih
Johnom Ostromom, počela zamišljati brze, hitronoge, toplokrv-
100
Michael Crichton
ne dinosaure. Budući da su ti znanstvenici imali smjelosti da
dovedu u pitanje dogmu, godinama su ih nemilosrdno kritizirali,
iako se sad čini da su njihove postavke bile u redu.
No posljednjih deset godina, porast zanimanja za društveno
ponašanje dovelo je do nove promjene u razmišljanju. Dinosaure se
proglasilo brižnim stvorenjima, koja su živjela u skupinama i
odgajala svoju mladunčad. Bili su dobre životinje, čak i dražesne. Ti
slatki divovi nisu imali veze s užasnom kobi koja ih je zadesila zbog
pada Alvarezova meteora. A to novo slaboumno stajalište stvaralo
je ljude poput Tima, koji su nerado zagledavali drugu stranu
medalje, drugu stranu života. Naravno, neki su dinosauri bili
društveni i skloni zajedništvu. No drugi su bili lovci - krvoločni
ubojice bez premca. Za Malcolma, najistinitija slika života u
prošlosti obuhvaćala je međuigru svih aspekata života, dobrih i
loših, snažnih i slabih. Nema smisla pretvarati se daje drukčije.
Prestrašiti dječicu, ma nemoj! Malcolm razdražljivo frkne dok je
hodao niz hodnik.
Malcolma je zapravo brinulo to što mu je Elizabeth Gelman rekla o
komadiću tkiva, a poglavito o pločici. Ta pločica nije dobar znak,
Malcolm je u to bio uvjeren.
Ali nije bio siguran što učiniti u vezi s tim.
On skrene iza ugla, pokraj izloženih Clovisovih vršaka, šilja-ka
strelica koje su načinili prastanovnici Amerike. Ispred sebe ugleda
svoj ured. Beverlv, njegova asistentica, stajala je iza svog stola,
slagala papire, spremala se za odlazak kući. Ona mu pruži faxove i
reče: "Ostavila sam poruku doktoru Levineu u uredu, ali nije
nazvao. Čini se da ne znaju gdje je."
"Za promjenu", uzdahne Malcolm. Bilo je tako teško raditi s
Levineom, tako je nepouzdan, nikad se nije znalo što se može
očekivati. Malcolm je uplatio kauciju kad su Levinea uhitili u
Ferrariju. On prelista faksove: datumi konferencija, zahtjevi za nova
izdanja... ništa zanimljivo. "U redu. Hvala, Beverlv."
"Oh! Bili su fotografi. Završili su s poslom prije otprilike sat
vremena."
IZGUBLJENI SVIJET
101
"Kakvi fotografi?" upita on.
"Iz Chaos Quarterly. Došli su snimiti vaš ured."
"O čemu to govorite?" upita Malcolm.
"Došli su poslikati vaš ured", reče ona. "Za seriju reportaža o
radnim mjestima slavnih matematičara. Imali su vaše pismo u
kojem je pisalo-"
"Nisam poslao nikakvo pismo", reče Malcolm. "I nikad nisam čuo
za časopis Chaos Quarterly."
On ode u ured i pogleda oko sebe. Beverlv požuri za njim,
zabrinuta izraza, lica.
"Je li u redu? Sve je na broju?"
"Da", reče on brzo pogledom prelijećući prostorijom. "Čini se da je
sve u redu." Otvarao je ladice u stolu, jednu za drugom. Činilo se da
ništa ne nedostaje.
"Laknulo mi je", reče Beverh/ ,"jer-"
On se okrene i pogleda na suprotni zid sobe.
Zemljovid.
Malcolm je imao velik zemljovid svijeta sa čavlićima zabodenima
na mjestima na kojima su primijećeni ono što je Levine nazivao
'aberantni oblici'. Po najslobodnijem računu - Levineovu računu -
bilo ih je ukupno dvanaest, od Rangiroe na zapadu do Baja
Californije i Ekvadora na istoku. Samo ih je nekoliko bilo
potvrđeno. No sad je postojao uzorak tkiva kao potvrda jednog
primjerka i to je i ostale činilo vjerojatnijima.
"Jesu li fotografirali ovaj zemljovid?" "Da, sve su fotografirali. Je li to
važno?"
Malcolm pogleda u zemljovid, pokušavajući ga vidjeti kao da ga
prvi put vidi. Da vidi što bi o njemu pomislio netko sa strane. On i
Levine proveli su sate pred tim zemljovidom, razmatrajući
mogućnost postojanja 'izgubljenog svijeta', pokušavajući odrediti
gdje bi mogao biti. Suzili su izbor na pet otoka u nizu, u blizini
obale Kostarike. Levine je bio uvjeren daje riječ o jednom od tih
102
Michael Crichton
otoka i Malcolm je počeo sumnjati daje u pravu. No ti otoci nisu bili
označeni na zemljovidu...
Beverlv reče: "Bili su jako simpatični. Jako uljudni. Stranci -mislim,
Švicarci."
Malcolm kimne glavom i uzdahne. Do vraga, pomisli. Prije ili
poslije, moralo je izaći na vidjelo.
"Sve je u redu, Beverlv."
"Sigurni ste?"
"Da, u redu je. Ugodnu vam večer želim."
"Laku noć, doktore Malcolm."
Kad je ostao sam u uredu, nazove Levinea. Telefon zazvoni pa se
oglasi telefonska sekretarica. Levinea još nije bilo kod kuće.
"Richard, jesi li kod kuće? Ako jesi, javi se, važno je." Pričeka, ali se
ništa ne dogodi.
"Richard, ovdje lan. Slušaj, imamo problem. Onaj zemljovid više
nije siguran. A dao sam i onaj uzorak na analizu i mislim da nam
odaje lokaciju Zone B, ako se-"
Začuje se škljocaj kad netko podigne slušalicu. On začuje disanje.
"Richard?" reče.
"Ne," reče glas, "ovdje Thorne. Mislim da bi trebao odmah doći
ovdje."
Pet smrti
"Znao sam", reče Malcolm na ulasku u Levineov stan i brzo
pogledavši oko sebe. "Znao sam da će učiniti nešto takvo. Znaš
kako je nedokazan. Rekao sam mu, nemoj ići dok ne prikupimo sve
informacije. Ali sam mogao misliti. Naravno, otišao je."
"Da, otišao je."
"Ego", reče Malcolm i zamaše glavom. "Richard je morao biti prvi.
Morao je prvi otkriti, prvi ondje stići. Jako se brinem, mogao bi sve
upropastiti. Takvo nepromišljeno ponašanje: to je oluja u mozgu,
neuroni na rubu kaosa. Opsjednutost je samo inačica ovisnosti. Ali
koji je znanstvenik ikad posjedovao samokon-trolu? U školi ih uče:
loše je biti uravnotežen. Zaboravljaju da Neils Bohr nije bio samo
izvanredan fizičar već i olimpijac. Danas se svi trude biti krelci. To
ide uz njihovo zanimanje."
Thorne se zamišljeno zagleda u Malcolma. Učini mu se daje
primijetio tračak suparništva. Reče: "Znaš li na koji je otok otišao?"
"Ne, ne znam." Malcolm se šuljao po stanu, razgledavao. "Posljednji
put kad smo razgovarali, suzili smo izbor na pet otoka, odreda na
jugu. Ali nismo zaključili koji."
Thorne pokaže na zidnu ploču, satelitske snimke. "Ovi otoci?"
"Da", reče Malcolm i okrzne ih pogledom. "Nanizani su u luku, oko
petnaest kilometara od obale zaljeva Puerto Cortes. Smatra ih se
nenastanjenima. Domoroci ih nazivaju 'Pet smrti'."
"Zašto?" upita Kelly.
104
Michael Crichton
"Nekakva stara indijanska priča", reče Malcolm. "Nešto o nekakvu
hrabrom ratniku kojeg je uhvatio kralj i ponudio mu da bira način
na koji će umrijeti. Spaljivanje, utapljanje, lomljenje kostiju, vješanje,
odrubljivanje glave. Ratnik reče da bira svih pet, pa je išao s otoka
na otok i izlagao se različitim izazovima. Svojevrsna novosvjetska
inačica Herculesovih zadaća-"
"Znači to je to!" reče Kelly i istrči iz sobe.
Malcolm je blijedo gledao.
On se okrene prema Thorneu, koji slegne ramenima.
Kelly se vrati, noseći onu njemačku slikovnicu u ruci. Da je
Malcolmu.
"Da", reče on. "Die Funf Todesarten. Pet načina umiranja.
Zanimljivo daje na njemačkom..."
"Ima puno njemačkih knjiga", reče Kelly.
"Zaista? Prokletnik. Nikad mi nije rekao."
"To nešto znači?" upita Kelly.
"Da, to puno znači. Molim te, dodaj mi ono povećalo."
Kelly mu da povećalo sa stola. "A što znači?"
"Pet smrti su prastari vulkanski otoci", reče on. "Što znači da su
geološki vrlo bogati. Dvadesetih godina ovog stoljeća, Nijemci su
željeli tu vaditi rude." On se zaškilji u snimke. "Ah. Da, to su ti
otoci, bez sumnje. Mantaceros, Muerte, Tacano, Sorna, Pena...
Redom nazivi umiranja i uništenja... U redu. Mislim da smo blizu.
Imamo li satelitske snimke sa spektografskim analizama oblaka?"
Arby reče: "Hoće li vam to pomoći da nađete Zonu B?" "Što?"
Malcolm se munjevito okrene. "Što znate o Zoni B?"
Arby je još radio za računalom. "Ništa. Samo da je doktor Levine
tragao za Zonom B. A taj se naziv pojavio i u datotekama."
"Kakvim datotekama?"
"Spasio sam neke InGenove datoteke iz ovog kompjutora.
Pregledavajući zapise, našao sam reference na Zonu B... Ali su
prilično zbunjujuće. Poput ove." On se nagne natrag kako bi
Malcolm pogledao u zaslon.
IZGUBLJENI SVIJET
105
Sažetak: revizije plana #35 PROIZVODNJA
ZONAB
PROČIŠĆIVAČI ZRAKA
LABORATORIJSKA STRUKTURA
BIO SIGURNOST
BRZINA TRANSPORTNE TRAKE
OGRAĐENI OBORI
BROJ OSOBLJA
KOM PROTOKOL
Stupanj 5 do stupanj 7 400 cm2 do 510 cm2 razina PK/3 do razina
PK/5 3m/min do 2,5 m/min 13 hektara do 26 hektara 17 (4 admin.)
do 19 (4 admin.) ET(VX) do RDT(VX)
Malcolm se namršti. "Zanimljivo, ali ne pomaže puno. Ne kaže nam
koji otok - pa čak ni je li riječ o otoku. Što još imaš?"
"Pa...", Arby pritisne tipke. "Da vidimo. Ovo."
ZONA B OTOČNA MREŽA
ZONA 1 (RIJEKA) ZONA 2 (OBALA) ZONA 3 (GREBEN) ZONA 4
(DOLINA)
ČVORNE TOČKE
1-8 9-16
17-24 25-32
Malcolm reče: "Dobro, znači otok je. A Zona B ima mrežu -mrežu
čega? Kompjutora?"
Arby reče: "Ne znam. Možda radio mrežu."
"S kakvom svrhom?" upita Malcolm. "Čemu bi služila radio mreža?
To ne pomaže."
Arby slegne ramenima. Shvatio je to kao izazov. Ponovno počne
mahnitati po tipkovnici. Tad reče: "Trenutak!... Evo još jednog... kad
bih ga samo uspio formatirati... Evo! Uspio sam!"
On se odmakne od zaslona kako bi ga ostali mogli vidjeti. Malcolm
pogleda i reče: "Jako dobro. Jako dobro."
106
Michael Crichton
ZONA B LEGENDA
ISTOČNO KRILO LABORATORIJ SPREMIŠTA TRGOVINA
BENZINSKA POSTAJA UPRAVITELJEVA KUĆA STRAŽARSKO
MJESTO 1 RIJEČNO PRISTANIŠTE MOČVARNA CESTA
PLANINSKA CESTA
ZAPADNO KRILO POGON
GLAVNA JEZGRA RADNIČKO NASELJE BAZEN/TENIS STAZA
ZA TRČANJE STRAŽARSKO MJESTO 2 SPREMIŠTE ZA ČAMCE
RIJEČNA CESTA HRIDNA CESTA
TOVARIŠTE
ULAZ
GEO TURBINA
GEO JEZGRA
GOLF TEREN
PLINOVOD
TOPLOVOD
SOLARNA STANICA 1
GREBENSKA CESTA
OGRAĐENI OBORI
"Ovo već nečem vodi", reče Malcolm pregledavajući popis. "Možeš
li ovo izlistati?"
"Naravno", Arby je sjajio od zadovoljstva. "Je li ovo zaista dobro?"
"Zaista je dobro", reče Malcolm.
Kelly pogleda u Arbvja i reče: "Arb. To su tekstovne oznake koje
idu uz zemljovid."
"Aha, mislim da jesu. Guba, ha?" On pritisne tipku i pošalje sliku u
pisač.
Malcolm se još malo zagleda u popis, pa ponovno obrati pozornost
satelitskim snimkama, zagledavajući svaku posebno pod
povećalom. Nos mu je bio samo nekoliko centimetara od
fotografija.
"Arb," reče Kelly, "nemoj samo sjediti. Pokreni se! Pronađi
zemljovid! To nam je potrebno!"
"Ne znam hoću li moći", reče Arby. "To je zaštićeni trideset-dvobitni
format. Hoću reći, to je velik posao."
"Prestani cviljeti, Arb. Učini i šuti."
"Ne trudi se", reče Malcolm. Odmakne se od satelitskih snimaka
pribijenih na zid. "Nije važno."
"Nije?" reče Arby, malo uvrijeđeno.
"Nije, Arby. Možeš prestati. Jer, iz onoga što si dosad već otkrio,
prilično sam siguran da možemo zaključiti o kojem je otoku riječ."
James
Ed James zijevne i gurne slušalicu jače u uho. Želio je biti siguran
da će sve dobro čuti. Promeškolji se na vozačkom sjedištu svog
sivog Taurusa, pokušavajući se udobno namjestiti, ostati budan.
Mali magnetofon brzo se okretao u njegovu krilu, pokraj njegova
bloka za bilješke i zgužvanih papira od dva Big Maca. James
pogleda prekoputa u Levineovu zgradu. U stanu na trećem katu
bila su upaljena svjetla.
Prislušni uređaj koji je ondje postavio prošlog tjedna dobro je radio.
Kroz slušalicu, začuje kako je jedno od ono dvoje djece reklo:
"Kako?"
JK tad onaj šepavac, Malcolm, reče: "Bit provjere su višestruki
pravci razmišljanja koji se sastaju u jednoj točci."
"Što bi značilo?" upita dijete.
Malcolm reče: "Pogledaj Landsatove fotografije."
U blok James zapiše LANDSAT.
"Već smo ih pogledali", reče djevojčica.
James se postidi što prije nije shvatio da ta dva klinca rade za
Levinea. Dobro ih se sjećao, bili su iz razreda u kojem je Levine
poučavao. Mali crnac i sramežljiva bijela djevojčica. Klinci, možda
jedanaest ili dvanaest godina. Trebao je znati.
Iako to sad nije važno, pomisli on. Svejedno dobiva informacije.
James ispruži ruku preko kontrolne ploče i izvadi dva posljednja
komadića pomfrita, pojede ih, iako su bili hladni.
"Dakle", začuje Malcolma. "To je ovaj otok ovdje. Na taj je otok
otišao Levine."
108
Michael Crichton
Djevojčica reče sumnjičavo. "Mislite? To je... Išla Sorna." James
zapiše IŠLA SORNA.
"To je naš otok", reče Malcolm. "Zašto? Tri su nepovezana razloga.
Kao prvo, u privatnom je vlasništvu, što znači da ga ko-starikanska
vlada nije temeljito pretražila. Drugo, u čijem privatnom
vlasništvu? Nijemaca, koji su kupili prava na kopanje ruda, dalekih
dvadesetih godina."
"Njemačke knjige!"
"Tako je. Treće, iz Arbvjeva popisa - i drugog neovisnog izvora
-jasno je da u Zoni B postoji nalazište vulkanskog plina. A na kojim
otocima ima vulkanskog plina? Uzmi povećalo i pogledaj sama.
Ima ga samo najednom."
"Mislite na ovom ovdje?" reče djevojčica. "Tako je. To je vulkanski
dim." "Kako znate?"
"Spektografska analiza. Vidiš ovaj klin? To je elementarni sumpor u
oblacima. Nema drugih izvora sumpora osim vulkana."
"A ovaj drugi klin?" upita djevojčica.
"Metan", reče Malcolm. "Čini se da postoji prilično velik izvor
metana."
"Također vulkanskog podrijetla?" upita Thorne.
"Moglo bi biti. Metan se oslobađa vulkanskom aktivnošću, no
uglavnom za vrijeme erupcija. Druga je mogućnost da je organskog
podrijetla."
"Organskog? Što bi značilo?" "Veliki biljojedi i-"
Tad se začuje nešto nerazgovijetno pa dječak reče: "Da završim sa
spašavanjem datoteka ili ne?" Zvučao je srdito.
"Ne", reče Thorne. "Ostavi sad to, Arby. Znamo što nam je činiti.
Krenimo, djeco!"
James pogleda u stan i ugleda kako su se ugasila svjetla. Nakon
nekoliko minuta, Thorne i djeca pojave se na ulaznim vrati-
IZGUBLJENI SVIJET
109
ma zgrade. Uđu u džip i odvezu se. Malcolm uđe u svoj automobil,
nespretno se ugura u nj i odveze u suprotnom smjeru.
James je razmišljao o tome da li da pođe za Malcolmom, ali je sad
imao drugog posla. Upali motor, podigne slušalicu i nazove broj.
Terenski sustavi
Poslije pola sata, kad su se vratili u Thorneov ured, Kellv blene,
zapanjena. Većina je radnika otišla kućama i radionica je bila
pospremljena. Dvije prikolice i Explorer stajali su jedno pokraj
drugog, svježe oličeni u tamnozelenu boju i spremni za pokret.
"Gotovi su!"
"Rekao sam ti da će biti", reče Thorne. Okrene se svom poslovođi,
Eddieju Carru, nabitom dvadesetogodišnjaku. "Eddie, kako
stojimo?"
"Upravo dovršavamo, Doc", reče Eddie. "Boja je još mokra na
nekoliko mjesta, ali do sutra ujutro bi se trebala osušiti."
"Ne možemo čekati do sutra. Krećemo odmah."
"Što?"
Arby i Kellv se pogledaju. To je i za njih bila novost.
Thorne reče: "Eddie, trebat ćeš mi da voziš jedno vozilo. Moramo
biti na aerodromu do ponoći."
"Ali mislio sam da ćemo ih provjeriti na terenu..."
"Nemamo vremena za to. Odlazimo na lokaciju." Zvono na ulazu
zazvrji. "To je vjerojatno Malcolm." On pritisne gumb da otvori
vrata.
"Nećeš na terensku provjeru?" upita Eddie zabrinutog izraza lica.
"Doc, mislim da bi ih ipak trebao malo uhodati. Načinili smo neke
prilično složene modifikacije i-"
IZGUBLJENI SVIJET
111
"Nema vremena", reče Malcolm ušavši u radionicu. "Moramo
odmah krenuti." Okrene se Thorneu. "Jako sam zabrinut za njega."
"Eddie!" reče Thorne. "Jesu li stigli izlazni papiri?" "Naravno,
imamo ih već dva tjedna."
"Donesi ih i nazovi Jenkinsa, reci mu da nas čeka na aerodromu i
obavi sve formalnosti za nas. Želim poletjeti za četiri sata."
"Isuse, Doc-" "Učini što sam ti rekao." Kelly reče: "Idete u
Kostariku?" "Tako je. Moramo do Levinea. Ako nije prekasno."
"Idemo s vama", reče Kelly. "Tako je", reče Arby. "Idemo." "Ne
dolazi u obzir", reče Thorne. "Nema teorije." "Ali zaslužili smo!"
"Doktor Levine je razgovarao s našim roditeljima!" r "Već imamo
dopuštenje!"
"Imate dopuštenje", strogo će Thorne, "da odete na terensku
provjeru u šumu stotinu pedeset kilometara odavde. Ali mi ne
idemo ondje. Idemo negdje gdje bi moglo biti jako opasno a vi ne
idete s nama i tu nema pogovora."
"Ali-"
"Djeco", reče Thorne. "Nemojte dodijavati. Ja idem telefonirati. Vi
pokupite svoje stvari. Idete kući."
I on se okrene i ode. "Isuse", reče Kelly.
Arby isplazi jezik Thorneu kad je ovaj okrenuo leđa i promrmlja:
"Kakav pizdek."
"A da gledaš svoja posla, Arby?" reče Thorne, ne okrenuvši se. "Vas
dvoje idete kući i točka."
On uđe u ured i zalupi vratima.
112
Michael Crichton
IZGUBLJENI SVIJET
113
Arby nabije ruke u džepove. "Ne bi ništa uspjeli bez naše pomoći."
"Znam, Arb", reče ona. "Ali ne možemo ga prisiliti da nas povede."
Okrenu se Malcolmu. "Doktore Malcolm, biste li molim vas, vi-"
"Žao mi je", reče Malcolm. "Ne mogu."
"Ali-"
"Djeco, odgovor je ne. Previše je opasno."
Snuždeni, oni odu do vozila koja su sjajila ispod stropnih svjetala.
Explorer s crnim solarnim kolektorima na krovu i poklopcu motora,
unutrašnjosti krcate sjajnom elektronskom opremom. Dovoljno je
bilo da samo pogledaju u Explorer pa da imaju osjećaj pustolovine -
pustolovine u kojoj neće sudjelovati.
Arby zaviri kroz prozor veće prikolice, zakrivši oči rukama. "Hej,
pogledaj ovo!"
"Ulazim", reče Kelly i otvori vrata. Istog trenutka se iznenadi kako
su čvrsta i teška. Tad se popne u prikolicu.
Prikolica je bila opremljena sivim tapeciranim pokućstvom i s još
elektronske opreme. Oprema je bila podijeljena na nekoliko
dijelova, za različite laboratorijske potrebe. U sredini se nalazio
biološki laboratorij, s posudicama za uzorke i seciranje,
mikroskopima spojenima s video zaslonima. U laboratoriju je bila i
biokemijska oprema, spektrometri i niz automatiziranih analizatora
uzoraka. Pokraj je bio prilično velik računalni odjel, niz povezanih
procesora, te dio za komunikaciju. Sva je laboratorijska oprema bila
u minijaturnom obliku i ugrađena u male sklopive stolove koji su se
mogli gurnuti u zidove.
"Super", reče Arby.
Kelly ne odgovori. Pozorno je razgledavala laboratorij. Doktor
Levine je projektirao ovu prikolicu, očito za jako određenu
namjenu. Nije bilo opreme za geologiju, botaniku, kemiju ili puno
drugih stvari za koje bi se moglo očekivati da će terenska
I
ekipa proučavati. To uopće nije bio višenamjenski znanstveni
laboratorij. Bio je to zapravo samo biološki laboratorij i veliki
računalni centar.
Biologija i računala.
I točka.
Za kakva je proučavanja sagrađena ova prikolica?
Ugrađena u zid bila je mala polica s knjigama. Knjige su bile
pričvršćene Velcro vrpcom. Ona pregleda naslove: Oblikovanje
prilagodbenih bioloških sustava, Ponašajna dinamika kraljeznjaka,
Prilagodba u prirodnim i umjetnim sustavima, Dinosauri Sjeverne
Amerike, Predprilagodba i evolucija... Čudan komplet knjiga za
ekspediciju u divljinu; ako je u tome bilo neke logike, ona je nije
vidjela.
Krene dalje. U razmacima duž zida, moglo se vidjeti gdje je
prikolica pojačana; crne karbonske trake pretezale su se od poda do
stropa. Čula je kad je Thorne rekao da se isti materijal rabi za
nadzvučne borbene zrakoplove. Jako lagan a jako čvrst. A
primijetila je da su svi prozori zamijenjeni posebnim staklom
pojačanim-finom žicom.
Zašto je prikolica tako čvrsta?
Hvatala bi je jeza kad bi razmišljala o tome. Sjetila se telefonskog
razgovora s doktorom Levineom, ranije tog dana. Rekao je daje
okružen.
Okružen čime?
Rekao je: Osjećam njihov miris, posebice noću.
Na što je mislio?
Tko su bili ti oni?
Još zdvojna, Kelly krene prema stražnjem dijelu prikolice gdje se
nalazio ugodan dnevni boravak, kompletiran prugastim pamučnim
zavjesama na prozorima. Čajna kuhinja, zahod i četiri kreveta.
Iznad i ispod kreveta prostor za pospremu. Bila je tu čak i mala tuš-
kabina. Simpatično.
114
Michael Crichton
Iz tog dijela, ona prođe kroz prolaz-harmoniku koji je dijelio dvije
prikolice. Sličio je spoju između dva vagona, kratki prijelazni dio.
Nađe se u drugoj prikolici, koja je uglavnom izgledala kao ostava:
pričuvne gume, pričuvni dijelovi, još laboratorijske opreme, police i
ormarići. Zalihe koje su značile da ekspedicija kreće u neko daleko
mjesto. Na stražnjem dijelu prikolice čak je visio motocikl. Pokuša
otvoriti neke ormariće, ali su svi bili zaključani.
No čak i ovdje je bilo dodatnih traka za pojačanje konstrukcije. I
ovaj je dio bio posebno čvrsto načinjen.
Zašto? pitala se ona. Zašto tako čvrsto?
"Pogledaj ovo", reče Arby. Stajao je ispred uređaja ugrađenog u zid.
Bio je to sklop sjajnih LED5 kontrolnih prijamnika i puno tipaka,
koji je Kelly izgledao kao komplicirani termostat.
"Čemu služi?" upita Kelly.
"Nadgleda čitavu prikolicu", reče on. "Odavde sve možeš učiniti.
Svi sustavi, sva oprema. Pogledaj, eno televizora..." On pritisne
tipku i jedan kontrolni prijamnik zasvijetli. Na njemu se vidjelo
kako Eddie hoda prema njima, kroz radionicu.
"Hej, što je ovo?" reče Arby. U dnu kontrolne ploče bila je tipka sa
sigurnosnim poklopcem. On podigne poklopac. Tipka je bila
srebrna i na njoj je pisalo OBR.
"Hej, kladim se da je to ona obrana od medvjeda o kojoj je govorio."
Trenutak potom, Eddie otvori vrata prikolice i reče: "Prestanite,
potrošit ćete baterije. No, krenite. Čuli ste što je doktor rekao.
Vrijeme za povratak kući."
Kelly i Arby izmijene poglede. "Dobro", reče Kelly. "Idemo."
Nevoljko, oni izađu iz prikolice.
Odu do Thorneova ureda oprostiti se. Arby reče: "Da nam je barem
dopustio da pođemo."
LED - "Light Emitting Diode" svijetleća dioda.
IZGUBLJENI SVIJET
115
"Da."
"Ne želim ostati kod kuće za praznike", reče on. "Oni će ionako
stalno raditi." Mislio je na svoje roditelje.
"Znam."
Ni Kelly nije željela kući. Terenska proba za vrijeme proljetnih
praznika savršeno joj je odgovarala, jer bi je izvukla iz kuće i iz loše
situacije u kući. Njena je majka danju unosila podatke u računalo u
nekom osiguravajućem zavodu, a noću radila kao konobarica u
Dannvjevu restoranu. I tako je majka uvijek radila, a njezin
posljednji dečko, Phil, puno se noću motao po kući. To je bilo u
redu dok je Emily bila s njima, ali sad se Emily školuje za
medicinsku sestru u koledžu pa je Kelly sama u kući. A od Phila je
podilazi jeza. No njezinoj se majci sviđa Phil i ne želi čuti da Kelly
govori ružno o njemu. Tad kaže Kelly da odraste.
I tako Kelly ode u Thorneov ured, nadajući se u dubini duše da će
se u posljednjem trenutku umilostiviti. Telefonirao je, okrenut
leđima prema njima. Na zaslonu računala ugledaju jednu od
satelitskih snimaka koju su uzeli iz Levineova stana. Thorne je
zumirao sliku, povećanje za povećanjem. Oni pokucaju na vrata i
odškrinu ih.
"Do viđenja, doktore Thorne." "Vidimo se, doktore Thorne."
Thorne se okrene, držeći slušalicu pritisnutu na uho. "Bok, djeco."
Kratko im mahne.
Kelly je oklijevala. "Bismo li mogli samo minutu porazgovarati s
vama o-"
Thorne odmahne glavom. "Ne." "Ali-"
"Ne, Kelly. Moram sad obaviti ovaj razgovor" reče on. "U Africi je
već četiri ujutro i uskoro će ona otići na spavanje."
"Tko?"
"Šarah Harding."
"I Šarah Harding ide?" upita Kelly, zastavši na vratima.
116
Michael Crichton
"Ne znam." Thorne slegne ramenima. "Lijepo se provedite za
praznike, djeco. Vidimo se za tjedan dana. Hvala vam na pomoći. A
sad odlazite." On pogleda na drugu stranu radionice. "Eddie, djeca
odlaze. Isprati ih i zaključaj vrata za njima! I donesi mi one papire! I
spakiraj se, ideš sa mnom!" A tad promijenjenim glasom reče
telefonistici: "Da, još čekam."
I on im okrene leda.
Hardingova
Kroz noćne naočale, svijet je bio u tonovima fluorescentno zelene
boje. Šarah Harding promatrala je afričku savanu. Točno ispred nje,
iznad visoke trave, ona ugleda stjenovitu izbočinu ko-pjea6.
Žarkozelene točkice treperile su u stijenama. Vjerojatno hyrax ili
neki drugi mali glodavac.
Stojeći u svom džipu, odjevena u trenirku zbog svježeg noćnog
zraka, osjećajući težinu naočala, ona polako okrene glavu. Začuje
kevtanje u noći i pokuša odrediti njegov izvor.
Čak i sa svog povišenog položaja, stojeći u vozilu, znala je da će
životinje biti skrivene od direktnog pogleda. Okrene se polako
prema sjeveru, pogledom tražeći pokrete u travi. Ne ugleda ništa.
Brzo se okrene natrag i zeleni svijet se na trenutak zavrtloži. Sad je
bila okrenuta prema jugu.
I tad ih ugleda.
Trava se njihala u složenom uzorku kad je čopor pojurio naprijed,
kevčući i lajući, spreman za napad. Ona ugleda ženku koju je
nazvala Lice Jedan ili LI. LI se isticala po bijeloj pruzi između očiju.
LI grabila je dugim koracima, tim posebnim postraničnim hodom
hijena. Iskezila je zube. Šarah pogleda ostatak čopora, pam-teći
njihov raspored.
Šarah Harding okrene naočale kroz tamu i pogleda ispred čopora.
Ugleda plijen: krdo afričkih bizona, kako stoje napola skriveni u
travi, uznemireni. Mukali su i toptali kopitima.
Južnoafrički naziv za brijeg.
118
Michael Crichton
Hijene jače zalaju, zvuk za zbunjivanje plijena. Projure kroz krdo,
pokušavajući ga razbiti, odvojiti telad od majki. Afrički bizoni
izgledaju tupo i glupo, ali su zapravo medu najopasnijim velikim
afričkim sisavcima, teške i snažne životinje oštrih rogova i
ozloglašeno zloćudni. Hijene se nisu mogle nadati da će svladati
odraslu životinju, osim ako nije ranjena ili bolesna.
Ali će pokušati napasti tele.
Za upravljačem džipa, Makena, njezin pomoćnik, reče: "Da se
približimo?"
"Ne, ovako je dobro."
Zapravo je bilo više nego dobro. Njihov je džip bio na maloj
uzvisini i imali su izvrstan pregled. Uz malo sreće, snimit će cijeli
obrazac napada. Ona uključi video kameru, postavljenu na
tronošcu dva metra iznad njezine glave i brzo izgovori tekst u
magnetofon.
"LI južno, L2 i L5 s boka, dvadeset metara. L3 središte. L6 kruži u
širokom luku istočno. Ne vidim L7. L8 kruži sjeverno. LI ide ravno.
Razbija krdo. Krdo se pokreće, tutnji. Eno L7. Ide ravno kroz krdo.
L8 iskosa sa sjevera. Izlazi, pa ponovno kruži."
Bilo je to klasično ponašanje hijena. Predvodnici bi protrčali kroz
krdo, dok bi ostale životinje kružile oko njega, pa ušle s boka.
Bizoni nisu mogli pratiti svoje napadače. Čula je kako krdo ruče,
kako ga obuzima panika i kako se razbija njegova formacija zbijenih
grozdova. Velike su se životinje razdvojile, počele se okretati,
gledati. Harding nije vidjela mladunčad; bila su niža od trave. Ali je
čula njihovo žalosno glasanje.
Sad su se hijene vratile. Bizoni su toptali kopitima, prijeteći spuštali
svoje krupne glave. Trava se njihala dok su hijene kružile i lajale,
zapravo više štektale. Ona nakratko ugleda ženku L8, već crvenih
ralja. Ali Hardingova nije vidjela napad.
Krdo bizona se pomakne malo prema istoku, gdje se pregrupira.
Jedna ženka je sad stajala odvojena od krda. Mukala je bez prekida
na hijene. Sigurno su joj otele tele.
IZGUBLJENI SVIJET
119
Hardingova osjeti nezadovoljstvo. Sve se dogodilo tako brzo -
prebrzo - što je moglo značiti jedino da se hijenama posrećilo ili da
je tele ranjeno. Ili možda jako malo, novorođeno; nekoliko ženki se
još telilo. Morat će pregledati videovrpcu, pokušati rekonstruirati
što se dogodilo. Rizici proučavanja brzih noćnih životinja, pomisli
ona.
No nije bilo sumnje da su dohvatili neku životinju. Sve su hijene
bile zbijene najednom dijelu savane; štektale su i skakutale. Ona
ugleda L3, pa L5, krvavih njuški. Sad se približila i mladunčad,
cvileći za svojim dijelom plijena. Odrasle životinje im odmah načine
mjesta, pomognu im jesti. Kadšto bi otrgli meso s trupla i držali ga
tako da ga mladunčad može pojesti.
Njihovo je ponašanje bio poznato Šarah Harding, koja je posljednjih
godina postala najveći stručnjak za hijene na svijetu. Kad je prvi put
objavila svoja zapažanja, dočekala ju je nevjerica pa čak i bijes
njezinih kolega, koji su osporavali njezine rezultate ad hominem.
Napadali su je jer je žena, jer je privlačna, jer ima 'oholo
feminističko stajalište'. Njezino ju je sveučilište podsjetilo daje na
putu da postane redovni profesor. Kolege su mahali glavama. No
Hardingova je ustrajala i polako, s vremenom, kako se prikupljalo
sve više podataka, njezino mišljenje o hijenama počelo se
prihvaćati.
Svejedno, hijene nikad neće biti dražesna stvorenja, pomisli ona
gledajući ih kako se hrane. Nezgrapne su, prevelikih glava, tijela
koja se ukoso spuštaju prema stražnjem dijelu, očerupana i pjegava
krzna, nespretnog držanja, glasanja previše sličnog neprijatnom
smijehu. U sve urbanijem svijetu betonskih nebodera, divlje se
životinje romantizira, svrstava u plemenite ili podle, junake i
zlikovce. A u svijetu kojim upravljaju mediji, hijene jednostavno
nisu bile dovoljno fotogenične da bi izazivale divljenje. Odavno
proglašene nasmijanim zlikovcima afričke ravnice, nisu se smatrale
vrijednima sustavnog istraživanja dok Hardingova nije započela
svoja istraživanja.
To što je otkrila bacalo je potpuno drukčije svjetlo na hijene. Hrabri
lovci i pažljivi roditelji, žive u iznimno složenom društve-
120
Michael Crichton
nom ustrojstvu - i k tome matrijarhatu. A njihovo ozloglašeno
štekćuće glasanje zapravo predstavlja izvanredno razvijen oblik
komunikacije.
Ona začuje riku i kroz svoje specijalne naočale ugleda kako se prvi
lavovi približavaju plijenu. Bila je to krupna ženka koja je kružila
oko plijena i smanjivala razmak. Hijene su lajale i škljo-cale zubima
na lavicu i odvele svoju mladunčad u travu. Za nekoliko trenutaka,
pojave se ostali lavovi i počnu se hraniti hijeninim ulovom.
Lavovi, pomisli ona. To su zaista opake životinje. Iako ih se naziva
kraljevima životinja, lavovi su zapravo podli i-
Zazvoni telefon.
"Makena", reče ona.
Telefon ponovno zazvoni. Tko bi je mogao sad zvati?
Namršti se. Kroz naočale, ugleda kako su lavice podigle pogled,
kako su se glave okrenule u noći.
Makena je petljao ispod kontrolne ploče, tražeći telefon. Telefon
zazvoni još tri puta prije no što gaje našao.
Ona začuje kako je rekao: "Jambo, mzee. Da, doktorica Har-dingje
ovdje." On joj pruži telefon. "Doktor Thorne."
Ona nevoljko skine naočale i uzme telefon. Dobro je poznavala
Thornea; on je dizajnirao većinu opreme u njezinu džipu. "Doc,
nadam se da imaš dobar razlog."
"I imam", reče Thorne. "Zovem zbog Richarda."
"Što s njim?" Osjetila je njegovu zabrinutost, ali nije shvaćala zašto.
U posljednje je vrijeme Levine bio prava napast, telefonirao joj
skoro svakodnevno iz Kalifornije i dosađivao pitanjima o
terenskom radu sa životinjama. Imao je puno upita o skro-vištima,
zaklonima, protokolima, bilješkama, nikad kraja...
"Je li ti ikad rekao što namjerava proučavati?" upita Thorne. "Ne",
reče ona. "Zašto?" "Nikad ništa?"
IZGUBLJENI SVIJET
121
"Ne", reče Hardingova. "Bio je jako tajanstven. Ali sam shvatila daje
našao nekakvu životinjsku populaciju koja mu je trebala poslužiti
da dokaže nešto o biološkim sustavima. Znaš kako je opsjednut
time. Zašto?"
"Nestao je, Šarah. Malcolm i ja mislimo daje u nevolji. Ustanovili
smo daje na nekom otoku uz obalu Kostarike i krećemo po njega."
"Sad?" upita ona.
"Večeras. Letimo za San Jose za nekoliko sati. lan ide sa mnom.
Željeli bismo da i ti pođeš s nama."
"Doc", reče ona. "Čak i da sutra poletim avionom iz Serone-re za
Nairobi, bit će mi potreban najmanje jedan dan da stignem. I to ako
budem imala sreće. Hoću reći-"
"Odluka je tvoja", prekine je Thorne. "Reći ću ti pojedinosti, a ti
odluči što ćeš učiniti."
On joj ispriča podatke a ona ih zapiše u blok privezan za zapešće.
Tad Thorne spusti slušalicu.
Ona je stajala zagledana u afričku noć, osjećajući svjež povjetarac na
licu. Podalje u tami, začuje kako lavovi reže na plijen. Njezin je
posao ovdje. Njezin je život ovdje.
Makena reče: "Doktorice Harding? Što ćemo?"
"Vratiti se", reče ona. "Moram se spakirati."
"Odlazite?"
"Da", reče ona. "Odlazim."
Poruka
Thorne je vozio do zračne luke. Svjetla San Francisca gubila su se
iza njih. Malcolm je sjedio na suvozačkom mjestu. Okrene se i
pogleda Explorer koji je išao za njima i reče: "Zna li Eddie o čemu je
ovdje riječ?"
"Da", reče Thorne. "Ali nisam siguran vjeruje li on u to." "A djeca ne
znaju?" "Ne", reče Thorne.
Pokraj njega se nešto oglasi. Thorne izvuče svoj mali crni En-voy
pejdžer. Žaruljica je svijetlila. On uključi zaslon i pruži ga
Malcolmu. "Pročitaj mi."
"Od Arbvja je", reče Malcolm. "Kaže, 'Sretan put. Ako nas trebate,
nazovite. Bit ćemo spremni u slučaju da zatrebate našu pomoć.' I
dao je broj svog telefona."
Thorne se nasmije. "Moraš voljeti te klince. Nikad ne odustaju." No
tad se nečeg sjeti pa se namršti. "Koliko je sati na toj poruci?"
"Poslana je prije pet minuta", reče Malcolm. "Stiglo je preko
netcoma."
"U redu. Samo provjeravam."
Skrenu desno, prema zračnoj luci. Ugledaju svjetla u daljini.
Malcolm je smrknuto gledao preda se. "Jako je nerazborito od nas
ovako odjuriti. Tako se to ne radi."
Thorne reče: "Bit će sve u redu. Ako smo pogodili pravi otok."
"Jesmo", reče Malcolm.
IZGUBLJENI SVIJET
123
"Kako znaš?"
"Najvažniji trag bilo je nešto što nisam želio da djeca znaju. Prije
nekoliko dana, Levine je vidio truplo jedne od tih životinja."
"Oh?"
"Da. Pružila mu se prilika pregledati ga prije nego su ga službene
osobe uništile. A otkrio je daje životinja bila označena pločicom.
Odrezao je pločicu i poslao mije."
"Označena pločicom? Hoćeš reći kao-"
"Da. Kao biološki uzorak. Pločica je bila stara i na njoj je bilo
tragova sumporne kiseline."
"Sigurno vulkanskog podrijetla", reče Thorne.
"Točno."
"Kažeš daje pločica bila stara?"
"Nekoliko godina", reče Malcolm. "No najzanimljivije otkriće bilo je
način na koji je životinja umrla. Levine je zaključio daje životinja
ranjena dok je bila živa - imala je duboku posjekotinu na nozi, sve
do kosti."
Thorne reče: "Želiš reći daje životinju ranio drugi dinosaur." "Da.
Točno tako."
Na trenutak su se vozili šuteći. "Tko još osim nas zna za taj otok?"
"Ne znam", reče Malcolm. "Ali netko pokušava doznati. Danas su
mi provalili u ured i fotografirali ga."
"Lijepo." Thorne uzdahne. "Ali ti nisi znao gdje je otok, zar ne?"
"Ne. Još nisam bio pohvatao sve niti."
"Misliš li da netko drugi jest?"
"Ne", reče Malcolm. "Sami smo u tome."
Eksploatacija
Lewis Dodgson gurne vrata na kojima je pisalo ŽIVOTINJE i istog
trenutka svi psi počnu lajati. Dodgson prođe niz hodnik između
redova kaveza, naslaganih do visine od tri metra s obje strane.
Zgrada je bila velika; tvrtki Biosvn Corporation iz Cupertina u
Kaliforniji bio je potreban velik objekt za vršenje eksperimenata na
životinjama.
Pokraj njega je hodao Rossiter, direktor tvrtke i natmureno rukom
otresao revere svojeg talijanskog odijela. "Mrzim ovo usrano
mjesto", reče. "Zašto si želio da dođem ovdje?"
"Zato", reče Dodgson. "Moramo razgovarati o budućnosti."
"Ovdje smrdi", reče Rossiter. Pogleda na sat. "Reci što imaš, Lew."
"Možemo ondje razgovarati." Dodgson ga odvede do staklom
ograđene nadglednikove kabine, u sredini prostorije. Staklo je
prigušivalo zvuk laveža, ali se kroz prozore moglo vidjeti redove
životinja.
"Jednostavno je", reče Dodgson i ushoda se po prostoriji. "Ali
mislim da je važno."
Lewis Dodgson je bio četrdesetpetogodišnjak, neizražajnog lica,
proćelav. Imao je mladenačke crte lica i blage pokrete. No vanjština
je varala - Dodgson dječačkog lica bio je jedan od najnemilosrdnijih
i najprodornijih genetičara svoje generacije. Kontroverzije su ga
pratile u karijeri: kao student na Hopkinsu izbačen je zbog namjere
da primjenjuje terapiju ljudskim genima bez dopuštenja savezne
uprave za lijekove. Kasnije, nakon što se zaposlio u Biosvnu, bio je
nadležan za spornu provjeru cjepiva pro-
IZGUBLJENI SVIJET
125
tiv bjesnoće u Čileu - nepismenim seljacima koji su bili pokusni
kunići nije se reklo da se na njima iskušava lijek.
Oba slučaja Dodgson je objasnio time da je on znanstvenik kojemu
se žuri i koji si ne može dopustiti da ga zadržavaju propisi
osmišljeni za male mozgove. Rekao je za sebe da je 'usmjeren na
rezultate', što je zapravo značilo da je činio sve što je smatrao
nužnim da postigne svoj cilj. Bio je i neumorni samoreklamer. U
tvrtki, Dodgson se predstavljao kao istraživač, iako mu je manjkalo
originalnosti u istraživanjima i nikad nije napravio nikakvo
originalno istraživanje. Njegov je intelekt bio derivativne prirode;
nikad se ničeg ne bi dosjetio dok netko to ne bi spomenuo. Jako je
uspješno znao 'razviti' istraživanje, što je značilo ukrasti nekome
ideju u početku. U tome je bio bezobziran i nenadmašen. Mnoge je
godina u Biosvnu upravljao odjelom za reverzibilno in-ženjerstvo u
kojem se, u teoriji, ispitivalo konkurentske proizvode i otkrivalo
kako se proizvode, no u praksi, 'reverzibilno inže-njerstvo'
uključivalo je puno industrijske špijunaže.
Rossiter, naravno, nije gajio nikakve iluzije o Dodgsonu. Nije ga
volio i izbjegavao ga je koliko je mogao. Dodgson je uvijek riskirao,
išao prečicom; od njega bi Rossitera podilazila jeza. No Rossiter je
jednako dobro znao da je moderna biotehnologija iznimno
konkurentska. Da bi ostala konkurentna, svakoj je tvrtki bio
potreban čovjek poput Dodgsona. A Dodgson je jako dobro
obavljao svoj posao.
"Neću okolišati", reče Dodgson okrenuvši se Rossiteru. "Budemo li
brzo djelovali, uvjeren sam da imamo izgleda kupiti In-Genovu
tehnologiju."
Rossiter uzdahne. "Ne opet..."
"Znam, Jeff. Znam što misliš. Priznajem, taj slučaj ima dugu
povijest."
"Povijest? Ta se povijest sastoji isključivo iz tvojih neuspjelih
opetovanih pokušaja. Pokušali smo, i na glavna i na sporedna vrata.
Do vraga, čak smo pokušali kupiti tvrtku kad je potpala pod 11.
poglavlje, jer si nam ti rekao da će se moći do nje. Ali se ispostavilo
da se nije moglo. Japanci je nisu željeli prodati."
126
Michael Crichton
"Shvaćam, Jeff. Ali ne zaboravimo-"
"Ono što ne mogu zaboraviti", reče Rossiter "je da smo tvom
prijatelju Nedrvju platili sedam stotina i pedeset tisuća dolara a za
uzvrat dobili brus."
"Ali Jeff-"
"Potom smo platili pet stotina tisuća onom Dai-Ichijevu posredniku.
I za to smo dobili brus. Naši pokušaji da kupimo InGe-novu
tehnologiju bili su potpuni i čisti fijasko, do vraga. Eto, to ne mogu
zaboraviti."
"No važno je", reče Dodgson, "da smo pokušavali s dobrim
razlogom. Taje tehnologija od životne važnosti za budućost tvrtke."
"To ti kažeš."
"Jeff, svijet se mijenja. Govorim o tome kako riješiti jedan od
najvećih problema s kojim će se ova tvrtka suočiti u dvadeset
prvom stoljeću."
"A to je?"
Dodgson pokaže kroz staklo u uzlajale pse. "Eksperimenti na
životinjama. Pogledajmo istini u oči, Jeff: svake godine, izloženi
smo sve jačim pritiscima da se ne služimo životinjama u
eksperimentima i istraživanjima. Svake godine, sve više
demonstracija, više provala, više kritika u tisku. Isprva je bila riječ o
slaboumnim zanesenjacima i holivudskim zvijezdama. No danas je
riječ o pobjedničkoj povorci: čak i sveučilišni profesori počinju
tvrditi daje neetički da majmuni, psi pa čak i štakori budu
podvrgnuti nehumanim postupcima laboratorijskih istraživanja.
Čak je bilo prosvjeda i zbog naše 'eksploatacije' lignji, iako ih se
nalazi na stolovima diljem svijeta. Velim ti, Jeff, nema kraja tom
trendu. Jednog će dana netko reći da ne možemo eksploatirati čak
ni bakterije za genetičke proizvode."
"Ma, ne pretjeruj."
"Vidjet ćeš ti. To će se dogoditi. I zbog tog ćemo morati staviti lokot
u bravu. Osim ako ne stvorimo umjetnu životinju. Razmisli -
izumrla životinja, ponovno oživljena, zapravo uopće nije životinja,
ne može imati nikakvih prava. Već je izumrla. Pa ako postoji,
IZGUBLJENI SVIJET
127
može biti samo nešto što smo mi stvorili. Stvorimo je, patentiramo,
vlasnici smo joj. I ona će biti savršeno istraživačko testiralište. A
uvjereni smo da su enzimski i hormonalni sustavi dinosaura
identični onima u sisavaca. U budućnosti, lijekovi će se moći
testirati na malim dinosaurima jednako uspješno kao što se to danas
čini na psima i štakorima - a uz puno manje pravnog rizika."
Rossiter je odmahivao glavom. "To ti misliš."
"Ja to znam. Jeff, oni su zapravo veliki gušteri. A nitko ne voli
guštere. Oni nisu kao ovi slatki peseki koji ti ližu ruku i slome ti
srce. Gušteri nemaju osobnost. Oni su zmije s nogama."
Rossiter uzdahne.
"Jeff. Ovdje je riječ o stvarnoj slobodi. Jer, zasad, sve što je povezano
sa živim životinjama upleteno je u pravne i moralne zavrzlame.
Lovci na veliku divljač ne mogu ustrijeliti lava ili slona-one iste
životinje koje su njihovi očevi i djedovi običavali loviti a potom
ponosno pozirati pokraj njih. Sad postoje formulari, dozvole,
odštete - i puno krivnje. Danas se nitko ne usuđuje ustrijeliti tigra i
to poslije priznati. U modernom svijetu puno je ozbiljniji prekršaj
ustrijeliti tigra nego roditelje. Tigrovi imaju zastupnike. No sad
pomisli: posebno napučen lovački rezervat, možda negdje u Aziji,
gdje bi imućne i utjecajne osobe mogle loviti tiranosaure i
triceratopse u prirodnom okružju. Bila bi to nevjerojatno poželjna
atrakcija. Koliko lovaca ima punjenu losovu glavu na zidu? Svijet ih
je prepun. No koliko ih se može pohvaliti da im iznad bara visi
iskežena glava tiranosuara?"
"Šališ se."
"Jeff, pokušavam ti nešto objasniti: te su životinje potpuno
iskoristive. Možemo s njima učiniti što nam je volja."
Rossiter ustane i gurne ruke u džepove. Uzdahne pa pogleda
Dodgsona.
"Te životinje još postoje?" Dodgson polako kimne glavom. "I ti znaš
gdje su?" Dodgson kimne glavom.
128
Michael Crichton
"U redu", reče Rossiter. "Može."
On krene prema vratima, pa zastane i okrene se. "Ali, Lew", reče.
"Da budemo nacistu. To je to. Ovo je zaista posljednji put. Ili ćeš
naći te životinje ili je s tim svršeno. Ovo je posljednji put. Jesi li
razumio?"
"Ne brini", reče Dodgson. "Ovog puta ću ih naći."
I
1
TREĆA KONFIGURACIJA
mf.
"U međufazi, brzonastajuća složenost unutar sustava prikriva rizik
koji prijeti od nadolazećeg kaosa. Ali rizik svejedno postoji."
IAN MALCOLM
I
Kostarika
U Puerto Cortesu je lijevalo kao iz kabla. Kiša je bubnjala po krovu
metalne kućice pokraj uzletišta. Thorne, s kojeg je kapala kiša,
stajao je i čekao dok je kostarikanski carinik do unedogled
pregledavao dokumente. Zvao se Rodriguez, dvadesetogodišnjak,
odjeven u loše skrojenu uniformu, koji se užasno bojao da ne
pogriješi.
Thorne pogleda u pistu gdje su, na mekoj svjetlosti zore, kontejnere
učvršćivali za trbuhe dva velika helikoptera tipa Huey. Eddie Carr
je stajao ondje na kiši s Malcolmom i vikao na radnike koji su vezali
teret.
Rodriguez je prebirao po papirima. "Dakle, senor Thorne, prema
ovome, vaše je odredište Išla Sorna..."
"Tako je."
"A u vašim kontejnerima su isključivo vozila?"
"Da, tako je. Vozila za potrebe istraživanja."
"Sorna je surovo mjesto. Nema benzina, nikavih namirnica, pa čak
ni cesta vrijednih spomena..."
"Jeste li bili ondje?"
"Osobno ne. Ovdašnje ljude taj otok ne zanima. Divlja priroda,
stijene i džungla. A nema mjesta za pristati čamcem osim u jako
iznimnim vremenskim uvjetima. Primjerice, danas se ondje ne
može doći."
"Shvaćam", reče Thorne.
"Samo želim da budete spremni", reče Rodriguez "na poteškoće koje
će vas ondje zadesiti."
134
Michael Crichton
"Mislim da smo pripremni."
"Nosite dovoljnu zalihu benzina za svoja vozila?"
Thorne uzdahne. Čemu tumačiti? "Da."
"I samo ste trojica; doktor Malcolm, vi i vaš pomoćnik, sefior
Carr?"
"Tako je."
"I namjeravate ostati manje od tjedan dana?"
"Tako je. Vjerojatno dva dana: uz malo sreće očekujemo da ćemo
napustiti otok tijekom sutrašnjeg dana."
Rodriguez ponovno prelista papire kao da traži neki skriveni trag.
"Pa..."
"Nešto nije u redu?" upita Thorne i pogleda na sat.
"Nema problema, senor. Vaše je dozvole potpisao generalni
direktor bioloških rezervata. One su u redu..." Rodriguez je
oklijevao. "Ali je jako neobično daje takva dozvola uopće izdana."
"Zašto?"
"Ne znam pojedinosti, ali se prije nekoliko godina na jednom od
otoka dogodila nekakva nesreća i otad je Ministarstvo bioloških
rezervata zabranilo pristup turistima na sve pacifičke otoke."
"Mi nismo turisti", reče Thorne. "To mi je jasno, senor Thorne."
Ponovno prelistavanje papira. Thorne je čekao.
Na pisti, metalni držači su sjeli na svoje mjesto i kontejneri se
podignu sa zemlje.
"U redu, sefior Thorne", konačno će Rodriguez i udari pečat na
dokumente. "Neka vam je sa srećom."
"Hvala", reče Thorne. Gurne dokumente u džep, pogne glavu pod
kišom i otrči na pistu.
Pet kilometara od obale, helikopteri se probiju kroz obalni sloj
naoblake u ranojutarnju sunčevu svjetlost. Iz kabine prvog
I
IZGUBLJENI SVIJET
135
helikoptera, Thorne je vidio cijelu obalu. Ugleda pet otoka na
različitim udaljenostima od obale - gola stjenovita sljemena izdižu
se iz uzburkanog plavog mora. Otoci su bili međusobno udaljeni
nekoliko kilometara, bez sumnje dio nekog starog vulkanskog
lanca.
On pritisne tipku za govor. "Koji je Sorna?"
Pilot pokaže prstom ispred sebe. "Zovemo ih Pet smrti" reče. "Išla
Muerte, Išla Matanceros, Išla Pena, Išla Tacano i Išla Sorna, a to je
onaj veliki, najsjeverniji."
"Jeste li bili ondje?"
"Nikad, senor. Ali sam uvjeren da ćemo naći prostor za slijetanje."
"Kako znate?"
"Prije nekoliko godina, ondje je bilo letova. Čuo sam da su dolazili
Amerikanci i ondje slijetali, kadšto."
"A ne Nijemci?"
"Ne, ne. Nijemaca nema od... ne znam. Svjetskog rata. Došli su
Amerikanci."
"Kadjetobilo?"
"Nisam siguran. Možda prije deset godina."
Helikopter okrene prema sjeveru i prođe iznad najbližeg otoka.
Thorne ugleda neravni, vulkanski teren, zarastao u gustu prašumu.
Nije bilo traga života ili ljudskih nastambi.
"Za ovdašnje ljude, ti otoci nisu sretna mjesta", reče pilot. "Oni kažu
da od njih ne dolazi nikakvo dobro." Nasmiješi se. "No oni ne znaju.
Oni su samo praznovjerni Indijanci."
Sad su bili iznad pučine. Ispred njih je bio Išla Sorna. Nedvojbeno
stari vulkanski krater: gole, crvenkasto-sive litice, erodirani stožac
grotla.
"Gdje pristaju čamci?"
Pilot pokaže prema mjestu gdje se more nadimalo i razbijalo o
hridi. "Na istočnoj strani otoka su mnoge špilje, koje su izdubli
valovi. Neki ovdašnji ljudi nazivaju ga Išla Gemido. To znači
'jecanje', po zvuku valova u špiljama. Neke se špilje protežu sve do
136
Michael Crichton
u unutrašnjost otoka i čamci mogu ponekad proći kroz njih. Ali ne
po ovakvu vremenu."
Thorne pmisli na Šarah Harding. Ako dolazi, stići će tijekom
današnjeg dana. "Jedna moja kolegica će možda stići danas
poslijepodne" reče on. "Možete lije dovesti?"
"Žao mi je", reče pilot. "Imamo posla u Golfo Juan. Vratit ćemo se
tek večeras."
"Što da učini?"
Pilot se zaškilji u more. "Mogla bi dođi čamcem. More se mijenja iz
sata u sat. Možda joj se posreći."
"A vi ćete sutra doći po nas?"
"Da, senor Thorne. Doći ćemo rano ujutro. To je najbolje doba, zbog
vjetrova."
Helikopter se približi otoku sa zapada, podigne se nekoliko stotina
metara, preleti iznad stijena i pokaže se unutrašnjost Išle Gemida.
Otok je sličio ostalima: vulkanski grebeni i gudure, obrasli u gustu
prašumu. Bilo je lijepo iz zraka, ali je Thorne znao da će se po tom
terenu biti iznimno teško kretati. Zagleda se bolje, tražeći pogledom
ceste.
Helikopter potone i počne kružiti iznad središnjeg dijela otoka.
Thorne ne ugleda nikakvih zgrada, ni cesta. Helikopter se spusti
prema džungli. Pilot reče: "Zbog stijena, vjetrovi su ovdje jako
neugodni. Puno vrtloga i zračnih struja. Postoji samo jedno sigurno
mjesto na otoku za prizemljiti." On se zagleda kroz prozor. "Ah, da.
Ondje."
Thorne ugleda čistinu, zaraslu u visoku travu. "Ondje slijećemo",
reče pilot.
Isla Sorna
Eddie Carr je stajao u visokoj travi čistine, leđima okrenut prema
uskovitlanoj prašini kad su se dva helikoptera odlijepila od zemlje i
podigla u nebo. Za nekoliko trenutaka pretvorili su se u točkice, a
njihov zvuk izgubio. Eddie rukom zakloni oči dok je gledao u nebo.
Zdvojnim glasom upita: "Kad se vraćaju?"
"Sutra ujutro", reče Thorne. "Dotad ćemo naći Levinea." "Odnosno,
trebali bismo", reče Malcolm.
A tad helikopteri odu, iščeznu iznad visokog ruba kratera. Carr je
stajao s Thorneom i Malcolmom na čistini, ogrnut jutarnjom
vrućinom i dubokom tišinom otoka.
"Ovdje je nekako jezivo", reče Eddie i nabije svoju bejzbol-sku kapu
niže na oči.
Eddie Carr je imao dvadeset četiri godine, odrastao u Daly Citvju.
Bio je tamnokos, nabit i snažan. Imao je čvrsto, mišićavo tijelo, no
otmjene ruke, dugih, usiljenih prstiju. Eddie je bio talentiran
-Thorne bi rekao genijalan -za mehaniku. Eddie je mogao sve
konstruirati, sve popraviti. Dovoljan mu je bio pogled pa da shvati
kako nešto funkcionira. Thorne ga je zaposlio prije tri godine, bilo je
to njegovo prvo zaposlenje nakon koledža. Trebao je to biti
privremeni posao, da zaradi novac za nastavak studija i postigne
viši akademski stupanj. Ali Thorne je odavno postao ovisan o
Eddieju. A Eddieju, pak, nije naročito bilo stalo da se vrati
knjigama.
Nije računao s nečim ovakvim, pomisli on, ogledavajući se po
čistini. Eddie je bio gradsko dijete, naviknut na gradsku vrevu,
138
Michael Crichton
glasanje automobilskih truba i gust promet. Od ove se samotne
tišine ježio.
"Krenimo", reče Thorne i položi mu ruku na rame. Okrenu se prema
kontejnerima koje je ostavio helikopter. Ležali su nekoliko metara
dalje, u visokoj travi.
"Mogu li pomoći?" upita Malcolm, koji je stajao podalje od njih.
"Ako nemaš ništa protiv, nemoj", reče Eddie. "Raspakirat ćemo ih
sami."
Pola sata im je trebalo da skinu stražnje ploče kontejnera, spuste ih
na zemlju i uđu u kontejnere. Nakon tog im je trebalo samo
nekoliko minuta da izvade vozila. Eddie je sjeo za upravljač
Explorera i upalio motor. Jedva da se nešto čulo, samo tiho zujanje
vakuumske pumpe kad je počela raditi. Thorne reče:
"Akumulator?"
"Pun",reče Eddie. "Baterije u redu?" "Aha. Čini se daje sve u redu."
Eddieju lakne. On je nadgledao prebacivanje ovih vozila na strujni
pogon, ali je sve bio rađeno na brzinu a nisu imali vremena za
temeljito testiranje. Pa iako je bila istina da električna vozila trebaju
jednostavniju tehnologiju od motora s unutarnjim sagorijevanjem -
tim štektavim spomenikom devetnaestog stoljeća - Eddie je znao
daje neprovjerena oprema na terenu uvijek riskantna.
Posebice kad je u tu opremu uključena najnovija tehnologija. Ta je
činjenica mučila Eddieja više no što je bio voljan priznati. Poput
većine rođenih mehaničara, bio je duboko konzervativan. Volio je
da stvari funkcioniraju - bez obzira na sve - a za njega je to značilo
da se služi uhodanom, provjerenom tehnologijom. Nažalost, ovom
su ga prigodom nadglasali.
Eddieja su zabrinjavale dvije stvari. Jedna su bile crni solarni
kolektori, s redovima osmerokutnih silikonskih oplata, postavljenih
na krov i poklopac vozila. Ti su kolektori bili djelotvorni i puno
čvršći od starijih tipova. Eddie ih je opremio posebnim ure-
IZGUBLJENI SVIJET
139
đajima za ublažavanje vibracija koje je sam konstruirao. No
činjenica ostaje: oštete li se kolektori na neki način, više neće moći
napajati vozila ni pokretati elektroniku. Svi njihovi sustavi će crći.
Njegova druga briga bile su baterije. Thorne je odabrao nove litij-
ionske Nissanove baterije koje su bile iznimno isplative s obzirom
na težinu. Ali su još bile eksperimentalne, što je za Eddeija bila
samo pristojna riječ za 'nepouzdane'.
Eddie je dokazivao da bi trebalo imati pričuvnu opremu, dokazivao
da bi trebalo imati mali generator na benzin, za svaki slučaj;
dokazivao je da bi trebalo imati puno toga. I uvijek bi ga nadglasali.
S obzirom na okolnosti, Eddie je učinio jedinu razumnu stvar:
ugradio je nekoliko pričuvnih baterija i o tome šutio.
Bio je prilično siguran da je Thorne znao da je on to učinio. No
Thorne ništa nije rekao. A Eddie nije potezao tu temu. No sad kad je
bio ovdje, na ovom otoku Bogu iza nogu, bilo mu je drago što je to
učinio. Jer, nikad se ne zna.
Thorne je promatrao kako Eddie natraške izlazi s Explore-rom iz
kontejnera u visoku travu. Eddie ostavi automobil nasred čistine,
gdje će sunčana svjetlost obasjati kolektore i napuniti akumulator.
Thorne sjedne za upravljač prve prikolice i ispelja je iz kontejnera.
Bilo je neobično voziti tako tiho vozilo; najglasniji zvuk bio je zvuk
guma na metalu kontejnera. A kad je prikolica došla na travu, jedva
se čula. Thorne izađe i spoji dvije prikolice savitljivim žicanim
prolazom-harmonikom.
Naposljetku, pobrine se za motocikl. I on je bio na struju; Thorne ga
odveze do stražnjeg dijela Explorera, podigne na držače, priključi
žicu za napajanje u isti sustav koji je pokretao vozilo i ponovno
napuni akumulator. Odmakne se. "To će biti dovoljno."
Na vrućoj, tihoj čistini, Eddie se zagleda u visok kružni rub kratera
kako se udiže u daljini iznad guste džungle. Vrletna stijena treperila
je na jutarnjoj vrućini, prijetećih i oštrih litica. Imao je osjećaj
pustoši, zamke. "Zašto bi itko ovdje došao?" reče on.
140
Michael Crichton
T
Malcolm, naslonjen na svoj štap, se nasmiješi. "Da pobjegne od
svega, Eddie. Zar ti nikad ne poželiš pobjeći od svega?"
"Ne ako je ikako moguće", reče Eddie. "Ja uvijek volim da mije u
blizini pizzerija, shvaćaš?"
"E pa sad si svjetlosne godine daleko od najbliže."
Thorne se vrati do stražnjeg dijela prikolice i izvadi par teških
pušaka. Ispod cijevi obje puške visila su dva aluminijska
spremnika, jedan pokraj drugog. On da jednu pušku Eddieju, a
drugu pokaže Malcolmu. "Jesi li vidio ove?"
"Čitao sam o njima", reče Malcolm. "Švedske su?"
"Tako je. Lindstratova zračnica. Najskuplja puška na svijetu. Gruba,
jednostavna, precizna i pouzdana. Ispaljuje Flugerovu strelicu koja
ispušta sadržaj pri udaru, a može se napuniti čime god želiš."
Thorne povuče poklopac kutije s punjenjem i otkrije niz plastičnih
posudica ispunjenih tekućinom boje slame. Svako je punjenje imalo
na vrhu iglu od osam centimetara. "Napunili smo ih pojačanim
otrovom Conus purpurascensa, južnomorske školjke. To je najjači
neurotoksin na svijetu. Djeluje u dvije tisu-ćinke sekunde. Širi se
brže od neuronskih impulsa. Životinja je na zemlji prije no što osjeti
ubod strelice."
"Smrtonosna?"
Thorne kimne glavom. "S time nema šale. Zapamti, ne bi ti bilo
drago da se s time napucaš u nogu jer ćeš biti mrtav prije no što
shvatiš da si povukao okidač."
Malcolm kimne glavom. "Postoji li protuotrov?"
"Ne. Čemu? Ne bi bilo vremena ubrizgati ga da i postoji."
"To pojednostavljuje stvar", reče Malcolm i uzme pušku.
"Samo sam mislio da bi trebao znati", reče Thorne. "Eddie?
Krenimo."
Potok
Eddie se popne u Explorer. Thorne i Malcolm uđu u kabinu
prikolice. Trenutak potom, radio škljocne. Eddie upita: "Doc,
uključuješ bazu podataka?"
"Upravo", reče Thorne.
On uključi optički disk u utičnicu na kontrolnoj ploči. Na malom
zaslonu ispred njega pojavi se otok, ali je bio uglavnom sakriven
mjestimičnom naoblakom. "Kakva korist od tog?" upita Malcolm.
"Pričekaj samo", reče Thorne. "To je sustav. Sažet će podatke."
"Podatke od čega?"
"Radara." Idućeg trenutka, satelitska radarska snimka prekrije
fotografiju. Radar je mogao prodrijeti kroz oblake. Thorne pritisne
tipku i računalo izvuče rubove, pojača pojedinosti, istakne jedva
vidljive paučinaste tragove cestovne mreže.
"Prilično zgodno", reče Malcolm, no Thorneu se učini da je Malcolm
napet.
"Imam je", reče Eddie preko radija. Malcolm reče: "On vidi isto?"
"Da, na svojoj kontrolnoj ploči."
"Ali nemam ništa od GPS-a", zabrinuto će Eddie. "Zar ne radi?"
"Hej, dečki" reče Thorne. "Dajte mu malo vremena. Iščitava optičke
podatke. Pričekajte da dođe u doseg navigacijskih satelita."
142
Michael Crichton
Na krovu prikolice bio je postavljen stožasti Globalni Pozici-oni
Senzor. Iz podataka koje prima s navigacijskih satelita u ze-mljinoj
orbiti udaljenih tisuće kilometara, GPS može izračunati položaj
vozila s greškom od nekoliko metara. Idućeg trenutka, na
zemljovidu otoka počne se paliti i gasiti crveno slovo X.
"U redu je", javi Eddie preko radija. "Imam je. Izgleda kao cesta koja
vodi od čistine prema sjeveru. Ondje idemo?"
"Čini se", reče Thorne. Prema zemljovidu, cesta je zavijala nekoliko
kilometara kroz unutrašnjost otoka do mjesta na kojem su se
stjecale sve ceste. Na tom su se mjestu nazirale neke zgrade, ali se
nije moglo biti siguran.
"U redu, Doc. Krećemo."
Eddie ga pretekne i krene prvi. Thorne pritisne papučicu gasa i
prikolica zujeći pojuri za Explorerom. Pokraj njega, Mal-com je
šutio i petljao nešto po malom prijenosnom računalu u svom krilu.
Nijednom nije pogledao kroz prozor.
Za nekoliko trenutaka čistina je ostala za njima i sad su se vozili
kroz gustu džunglu. Zasvijetli žaruljica na Thorneovoj kontrolnoj
ploči: vozilo se prebacilo na baterije. Kroz krošnje više nije dopiralo
dovoljno sunčeve svjetlosti za pokretanje prikolice. Nastave voziti.
"Kako ide, Doc?" upita Eddie. "Održavaš naboj?"
"Sve u redu, Eddie."
"Zvuči nervozno", reče Malcolm.
"Samo je zabrinut zbog opreme."
"Vraga", reče Eddie. "Zabrinut sam zbogsebe."
Iako je cesta bila zarasla i u lošem stanju, dobro su napredovali.
Poslije desetak minuta, stignu do malog potoka, muljevitih obala.
Explorer krene preko potoka, pa se zaustavi. Eddie izađe i počne se
vraćati prema njima, hodajući po kamenju u potoku.
"Stoje?"
"Nešto sam vidio, Doc."
IZGUBLJENI SVIJET
143
Thorne i Malcolm izađu iz prikolice i stanu na obalu potoka. Iz
daljine začuju krič koji je sličio ptičjem. Malcolm podigne pogled,
smrknut.
"Ptice?" upita Thorne.
Malcolm niječno odmahne glavom.
Eddie se sagne i iz blata izvuče komad platna. Bio je to uski komad
tamnozelenog Gore-Texa, porubljen kožnom vrpcom. "Ovo je s
jednog od naših ruksaka" reče on.
"Onog koji smo izradili za Levinea?" "Da, Doc."
"Stavio si senzor u ruksak?" upita Thorne. Najčešće bi u svoje
naprtnjače za ekspedicije ušili senzore za praćenje kretanja.
"Jesam."
"Mogu li to pogledati?" upita Malcolm. Uzme komadić platna i
podigne ga prema svjetlu. Zamišljeno opipa otrgnuti rub.
Thorne skine s remena mali prijamnik koji je izgledao kao veliki
pejdžer. Zagleda se u očitanje ispisano tekućim kristalima. "Ne
dobivam nikakav signal..."
Eddie se zagleda u muljevitu obalu. Ponovo se sagne. "Evo još
jednog komada platna. I još jednog. Doc, čini se da je ruksak
rastrgan na komadiće."
Još jedan ptičji zov doplovi do njih, dalek, sablastan. Malcolm se
zagleda u daljinu, pokušavajući otkriti položaj njegova izvora. A
tad Eddie reče: "Oho. Imamo društvo."
U blizini prikolice stajala je skupina od šest žarkozelenih gu-
šterolikih životinja. Bili su veličine pileta i živahno su pijukali.
Stajali su uspravno na stražnjim nogama i održavali ravnotežu
ispruženim repom. U hodu, glave bi im im poskakivale od
nervoznih trzaja, baš kao u kokoši. Glasale su se osobitim
cvrkutom, koji je podsjećao na ptičji, ali su izgledali kao gušteri
dugih repova. Imali su znatiželjna, oprezna lica i nagnuli bi glavu
ustranu dok su gledali ljude.
144
Michael Crichton
Eddie reče: "Stoje ovo, izborna skupština salamandera?"
Zeleni gušteri se usprave, motreći. Pojavi ih se još nekoliko, iza
prikolice i obližnjeg raslinja. Uskoro je bilo desetak guštera, koji su
ih promatrali i pijukali.
"Kompiji", reče Malcolm. "Punim imenom Procompsognat-hus
triassicus."
"Hoćeš reći da su ovo-" "Da. To su dinosauri."
Eddie se zagleda, mršteći se. "Nisam znao da ih ima tako malih",
reče naposljetku.
"Dinosauri su bili uglavnom mali" reče Malcolm. "Ljudi uvijek misle
da su bili golemi, no zapravo je prosječan dinosaur bio veličine ovce
ili malog ponija."
Eddie reče: "Izgledaju kao kokoši."
"Da, jako sliče pticama."
"Prijeti li nam opasnost?" upita Thorne.
"Pa i ne", reče Malcolm. "Oni su mali strvinari, poput šakala. Hrane
se mrtvim životinjama. Ali ja im ne bih prilazio. Ugriz im je
otrovan."
"Ja im neću prići", reče Eddie. "Podilazi me jeza od njih. Kao da se
ne boje."
I Malcolm je to primijetio. "Vjerojatno zato što na otoku nije bilo
ljudi. Ove se životinje nemaju razloga bojati čovjeka."
"Pa, pružimo im razlog", reče Eddie. Podigne kamen. "Hej!" reče
Malcolm. "Nemoj to činiti! Cijela je koncepcija-"
Ali je Eddie već bacio kamen. On padne blizu skupine kompija i
nekoliko guštera ustukne. No ostali se jedva i pomaknu. Nekoliko
od njih poskoči nekoliko puta u zrak, uznemireno. No skupina
ostane na mjestu. Samo su cvrkutali i naginjali glave.
"Čudno", reče Eddie. Pomiriše zrak. "Osjećate miris?" "Da", reče
Malcolm. "Imaju karakterističan miris."
IZGUBLJENI SVIJET
145
"Po truleži, ja bih rekao" reče Eddie. "Smrde po truleži. Kao nešto
mrtvo. A ako se mene pita, to nije prirodno, da životinje tako ne
pokazuju strah. Sto ako su zaražene bjesnoćom ili nešto slično?"
"Nisu", reče Malcolm. "Kako znaš?"
"Jer jedino sisavci prenose bjesnoću." No još to nije ni izrekao, a već
je počeo sumnjati je li pogriješio. Bjesnoću prenose toplokrvne
životinje. Jesu li kompiji toplokrvni? Nije bio siguran.
Iznad njihovih glava začuje se šuštanje. Malcolm pogleda u lisnati
svod iznad njih. Nešto se micalo visoko u krošnjama, neke
nevidljive male životinje skakale su s grane na granu. Začuje
pijukanje i cvrkut, nesumnjivo životinjske zvukove.
"To gore nisu ptice", reče Thorne. "Majmuni?" "Možda", reče
Malcolm. "Iako sumnjam." Eddie zadrhti. "Predlažem da se nosimo
odavde."
On se vrati do potoka i ude u Explorer. Malcolm se oprezno vrati s
Thorneom do ulaza u prikolicu. Kompiji se razmaknu, ali ne
pobjegnu. Stajali su oko njihovih nogu i uzbuđeno cvrkutali.
Malcolm i Thorne se popnu u prikolicu i zatvore vrata, pazeći da ne
prignječe neko od tih malih stvorenja.
Thorne sjedne za upravljač i upali motor. Ispred njih, Eddie je već
krenuo s Explorerom preko potoka i počeo se penjati uz blagi
obronak na drugoj obali.
"Ovi...ovaj... prokompiji ili kako se već zovu", reče Eddie preko
radija. "Oni stvarno postoje, ha?"
"Oh, da", tiho će Malcolm. "Oni su stvarni."
Thorne se nije osjećao ugodno. Počeo je shvaćati kako se Eddie
osjeća. Konstruirao je ta vozila i obuzeo ga je neugodan osjećaj
izoliranosti, osjećaj daje u tom dalekom mjestu s neprovjerenom
opremom. Cesta se idućih petnaest minuta nastavljala strmo
uzbrdo kroz tamnu džunglu. U prikolici je postalo neugodno toplo.
Na sjedištu pokraj njega, Malcolm reče: "Klima uređaji?"
"Ne želim isprazniti akumulator."
"Smijem li otvoriti prozor?"
"Ako misliš daje to u redu", reče Thorne.
Malcolm slegne ramenima. "Zašto ne?" On pritisne tipku i ojačani
prozor se spusti. Topao zrak puhne kroz prikolicu. On pogleda
ponovno u Thornea. "Nervozan, Doc?"
"Naravno , reče Thorne. "I te kako." Čak i uz spušteni prozor,
osjećao je kako mu se znoj slijeva niz prsa dok je vozio.
Preko radija Eddie reče: "Kažem ti, Doc, najprije smo morali
provjeriti. Trebali smo se pridržavati propisanog redoslijeda. Ne
dolazi se na mjesto gdje ima otrovnih kokoši ako nisi siguran hoće li
vozila izdržati."
"Vozila su u redu", reče Thorne. "Kako stoje tvoje vrijednosti?"
"Visoko normalne", reče Eddie. "Divno. Naravno, tek smo prošli
nekoliko kilometara. Doc, sad je devet sati ujutro."
Teren je postajao strmiji pa cesta naglo skrene desno, pa lijevo,
prateći niz serpentina. S obzirom daje vukao velike prikolice,
IZGUBLJENI SVIJET
147
Thorne se morao usredotočiti na vožnju; dobro mu je došlo daje na
nešto mogao usmjeriti svoju pozornost.
Ispred njih, Explorer skrene lijevo, penjući se po cesti. "Ne vidim
više nikakvih životinja", reče Eddie. Zvučao je kao da mu je zbog
tog laknulo.
Napokon se iza jednog zavoja cesta izravna, slijedeći vrh grebena.
Prema slici koju je slao GPS, sad su išli prema sjeverozapadu i
unutrašnjosti otoka. No džungla ih je još okruživala sa svih strana;
nisu mogli puno vidjeti kroz gusti zid raslinja.
Stignu do raskrižja u obliku rašlji i Eddie se zaustavi uz rub ceste.
Thorne shvati da je na raskrižju izblijedjeli drveni putokaz sa
strelicama u oba smjera. Na onom okrenutom ulijevo pisalo je
'Prema močvari'. Na onom okrenutom udesno stajale su riječi:
'Prema Zoni B.'
Eddie reče: "Dečki? Kojim putem?"
"Idi prema Zoni B", reče Malcolm.
"Može." Explorer krene niz desni krak raskrižja u obliku rašlji.
Thorne krene za njim. Njima zdesna, iz tla je izbijala žuta sumporna
para od koje je pobijelilo obližnje raslinje. Miris je bio jak.
"Vulkanskog podrijetla," Thorne reče Malcolmu, "kao što si
predvidio." Dok su prolazili, ugledaju ključalu baru u zemlji koja je
oko rubova imala debelu žutu koru.
"Aha," reče Eddie, "ali je vulkan aktivan. Zapravo, rekao bih -
jebemu!" Upale se Eddiejeva svjetla od kočnica i njegov automobil
zakoči na mjestu.
Thorne je morao naglo skrenuti i bočnom stranom prikolice
okrznuti paprati da ne bi udario u nj. Zaustavi se pokraj Explore-ra
i zapilji u Eddieja. "Eddie, za Boga miloga, daj-"
Ali Eddie nije slušao.
Buljio je preda se, otvorenih usta.
Thorne se okrene i pogleda.
Točno ispred njih stabla uz cestu bila su povaljena pa je nastala
rupa u raslinju. Pružao im se vidik od ceste preko cijelog
148
Michael Crichton
otoka do zapada. No Thorne jedva daje primijetio tu panoramu. Jer
jedino stoje vidio bila je krupna životinja, veličine nilskog konja,
kako lijeno prelazi cestu. Samo što to nije bio nilski konj. Ova je
životinja bila blijedo smeđe boje, kože pokrivene velikim tanju-
rolikim ljuskama. Oko glave imala je svijenu koštanu krijestu a iz
krijeste su se dizala dva tupa roga. Treći je štrcao iznad njuške.
Preko radija, začuje Eddiejevo plitko i ubrzano disanje. "Znaš li
stoje to?"
"To je triceratops", reče Malcolm. "Čini se, mladunče."
"Nesumnjivo", reče Eddie. Ispred njih, puno veća životinja prijeđe
cestu. Bila je najmanje dvostruko veća od prve i imala duge,
zakrivljene i oštre rogove. "Jer mu je ovo mama."
Pojavi se treći triceratops, pa četvrti. Cijelo krdo tih stvorenja je
polako prelazilo cestu. Pritom nisu obraćali pozornost vozilima.
Prošli su kroz otvor, spustili se niz obronak pa iščezli.
Tek su tad muškarci pogledali kroz taj otvor. Thorneu pukne
pogled preko nepregledne močvarne ravnice kroz čije je središte
brzo tekla široka rijeka. S obje strane rijeke, pasle su životinje.
Prema jugu je stajalo krdo od dvadesetak tamnozelenih dinosau-ra
srednje veličine, čije bi glave povremeno izvirile iznad trave uz
rijeku. U blizini, Thorne ugleda dinosaure njuške u obliku pačjeg
kljuna kojima su se iznad glava dizale cijevaste kreste; pili su i
podizali glave i žalobno trubili. Ravno ispred, ugleda osamljenog
stegosaura, zakrivljenih leđa i okomitih nizova ploča. Ono krdo
triceratopsa polako prođe pokraj stegosaura, koji ne obrati
pozornost na njih. A na zapadu, nadvisujući skupinu stabala,
ugledaju desetak dugih, otmjenih vratova apatosaura, čija su tijela
bila skrivena lišćem koje su lijeno jeli. Bio je to idiličan prizor - ali s
drugog svijeta.
"Doc?" reče Eddie. "Kakvo je ovo mjesto?"
ZonaB
Sjedili su u automobilima i zurili preko ravnice u daljinu. Gledali su
kako se dinosauri polako kreću kroz visoku travu. Začuju tiho
glasanje 'kljunaša'. Odvojena krda su se mirno kretala pokraj rijeke.
Eddie reče: "Što ćemo zaključiti, da je ovo mjesto koje je evolucija
mimoišla? Mjesta gdje je vrijeme stalo?"
"Nije riječ o tome", reče Malcolm. "Postoji potpuno racionalno
objašnjenje za to što vidite. A mi ćemo-"
S kontrolne ploče začuje se kreštavo pištanje. Na zemljovidu GPS-a,
plava je mreža bila pokrivena a trokutić s oznakom LEVN se palio i
gasio.
"To je on!" reče Eddie. "Našli smo prokletnika!" "Primaš li signal?"
upita Thorne. "Jako je slab-"
"Dobar je - dovoljno je snažan da šalje identifikacijske podatke. To
je Levine, nema sumnje. Čini se da dolazi iz one doline."
Pokrene Explorer i ovaj srne naprijed niz cestu. "Krenimo", reče
Eddie. "Želim što prije odavde."
Pritiskom na tipku, Thorne upali električni motor prikolice i začuje
štektanje vakuumske crpke i tihi cvilež automatskog prijenosa.
Ubaci prikolicu u brzinu i pođe za Explorerom.
Neprobojna džungla ponovno se sklopi oko njih, bliza i vruća.
Stabla iznad njihovih glava zaklanjala su skoro svu sunčevu
svjetlost. Pištanje postane nepravilnije. On pogleda u monitor: onaj
svijetleći trokut se gubio pa se ponovno pojavljivao.
"Gubimo li ga, Eddie?" upita Thorne.
150
Michael Crichton
"Nije važno ako ga i gubimo", reče Eddie. "Sad smo mu odredili
položaj i idemo ravno prema njemu. Zapravo, trebao bi biti negdje
niže na ovoj cesti. Iza ove stražarnice ili što već jest, točno ispred
nas."
Thorne pogleda pokraj Explorera i ugleda betonsku građevinu i
nakrivljenu čeličnu rampu. Zgrada je zaista izgledala kao
stražarnica. Bila je zapuštena i zarasla u penjačice. Oni prođu pokraj
nje i dođu na asfaltiranu cestu. Vidjelo se daje nekoć raslinje s obje
strane ceste bilo okrčeno daleko od ceste, tridesetak metara s obje
strane. Uskoro stignu do druge stražarnice i druge nadzorne točke.
Prijeđu još stotinjak metara. Cesta je još polako zavijala po grebenu.
Raslinje je postajalo rjeđe; kroz otvore u paprati, Thorne ugleda
drvene zgrade, sve obojene u jednaku zelenu boju. Izgledale su kao
skladišta, ili kao ostave za opremu. Imao je osjećaj daje ušao u
prilično velik kompleks.
A tad, naglo, oni skrenu iza zavoja i ugledaju čitav kompleks ispod
sebe, na oko kilometar udaljenosti.
Eddie reče: "Koji je to vrag?"
Thorne blene, zapanjen. U sredini čistine ugleda ravni krov goleme
zgrade. Prostirala se na nekoliko jutara i sezala u daljinu. Bila je
veličine dva nogometna igrališta. Iza njezina nepreglednog krova
bila je velika zdepasta zgrada s metalnim krovom koja je izgledala
funkcionalno poput elektrane. Ako je zaista elektrana, velika je
poput elektrane za opskrbu nekog manjeg grada.
Na drugom kraju glavne zgrade, Thorne ugleda ukrcajna mjesta i
okretišta za kamione. Na desnoj strani, djelomice skriven raslinjem,
bio je niz malih zgrada koje su izgledale poput koliba. No iz daljine
je bilo teško pouzdano utvrditi.
Ovako na okupu, cijeli je kompleks imao utilitaran izgled koji
podsjeti Thornea na industrijsko postrojenje ili pogon. Na-mršti se,
pokušavajući složiti mozaik.
"Znaš li stoje to?" upita Thorne Malcolma.
IZGUBLJENI SVIJET
151
"Da", reče Malcolm i polako kimne glavom. "Ono što već duže
vrijeme sumnjam."
"Da?"
"To je proizvodni pogon", reče Malcolm. "Neka vrsta tvornice."
"Ali je golema", reče Thorne.
"Da", reče Malcolm. "Morala je biti."
Preko radija, Eddie reče: "Još primam signale od Levinea. A znate li
što? Čini se da stižu iz one zgrade."
Prođu pokraj natkritog ulaza u glavnu zgradu, ispod upalog trijema
sa stupovima. Zgrada je bila moderno građena, od betona i stakla,
ali ju je prašuma odavno obrasla. Penjačice su visile s krova. Stakla
razbijena; paprat je niknula kroz pukotine u betonu.
Thorne reče: "Eddie? Primaš li signale?" Eddie reče: "Aha, iz zgrade.
Što ćeš učiniti?"
"Postaviti logor na onom polju", reče Thorne i pokaže kilometar
nalijevo, gdje je nekoć, činilo se, bio velik travnjak. Još se mogao
smatrati čistinom usred džungle i na njoj će biti sunčeve svjetlosti
za kolektore. "A tad ćemo malo pogledati okolinu."
Eddie okrene Explorer u smjeru iz kojeg su došli. Thorne vještim
manevrom sparkira prikolice pokraj automobila i ugasi motor.
Izađe na nepomičan, vruć jutarnji zrak. Malcolm izađe i stane
pokraj njega. Ovdje, u središtu otoka, vladala je potpuna tišina.
Čulo se jedino zujanja kukaca.
Eddie im priđe i pljesne se po bedrima. "Divno mjesto, ha?
Komaraca kao u priči. Želite li da sad odemo po onog prokletni-
ka?" Eddie skine prijamnik s remena i zakrili zaslon rukama
pokušavajući ga očitati na jakom suncu. "Još je ondje." Pokaže
prema glavnoj zgradi. "Što kažete?"
"Krenimo po njega", reče Thorne.
Njih se trojica okrenu, uđu u Explorer i, ostavivši prikolice iza sebe,
odvezu se u vruće sunčanu svjetlost prema divovskoj, ru-ševnoj
zgradi.
Prikolica
U prikolici, zamre zvuk automobilskog motora i zavlada tišina.
Kontrolna je ploča svijetlila, zemljovidi GPS-a vidjeli su se na
zaslonu; X se palio i gasio i pokazivao njihov položaj. Prozorčić na
zaslonu s natpisom Aktivni sustavi' pokazivao je napunjenost
akumulatora, efikasnost solarnih kolektora i potrošnju u posljednjih
dvanaest sati. Elektronske vrijednosti svijetlile su žarkozele-nom
bojom.
U stambenom dijelu, gdje su se nalazili kuhinja i kreveti, reciklirana
voda u sudoperu je tiho grgljala. A tad se začuje potmuli udarac iz
ormarića iznad kreveta, smještenog blizu stropa. Udarac se ponovi
a tad nastane tajac.
Idućeg trenutka kroz vratašca ormarića proviri kreditna kartica.
Kartica klizne nagore, podigne kukicu i izvadi je. Vrata se širom
otvore i iz ormarića ispadne bijeli smotuljak pokrivača i plahti i
prizemlji na pod uz mukli udarac. Smotuljak se odmota a Arby
Benton zastenje i protegne svoje malo tijelo.
"Ako se ne popiškim, vrisnut ću", reče i požuri na klecavim nogama
u majušni zahod.
Ispusti uzdah olakšanja. Kelly je predložila da odu u Kostariku, ali
je prepustila Arbvju da isplanira sve pojedinosti. A on je sve
isplanirao bez greške, pomisli on - odnosno, skoro sve. Arby je
ispravno pretpostavio da će u teretnom zrakoplovu biti studeno i
da će se morati utopliti; nagurao je u ormare sve pokrivače i plahte
iz prikolice. Predvidio je da će ondje provesti najmanje dvanaest
sati pa je spremio malo keksa i boce s vodom. Zapravo, predvidio je
sve osim činjenice da će u posljednjem trenutku Ed-
IZGUBLJENI SVIJET
153
die Carr proći kroz prikolicu i zakračunati sve ormariće izvana.
Zaključati ih tako da idućih dvanaest sati neće moći na zahod.
Dvanaest sati!
On ponovno uzdahne dok mu se tijelo opuštalo. Jednakomjeran
mlaz mokraće još je tekao u školjku. Nije ni čudo! Živa muka! A još
bi bio zaključan unutra, pomisli on, da se naposljetku nije dosjetio-
Iza njegovih leđa začuje prigušene povike. On pusti vodu i vrati se,
čučne pokraj ormarića ispod kreveta. Brzo ga otvori; još se jedan
smotuljak odmota i Kelly se pojavi pokraj njega.
"Hej Kel", reče on ponosno. "Uspjeli smo!" "Moram ići", reče ona i
odjuri. Zalupi vrata za sobom. Arby reče: "Uspjeli smo! Ovdje smo!"
"Samo trenutak, Arb. Može?"
On prvi put pogleda kroz prozor prikolice. Posvuda oko njih bila je
travnata čistina, a iza nje paprati i visoka prašumska stabla. A
visoko iznad krošanja stabala, ugleda vijugavu crnu stijenu
vulkanskog grotla.
Znači, ovo je Išla Sorna. To je to!
Kelly izađe iz kupaonice. "Ooooh! Mislila sam da ću umrijeti!" Ona
ga pogleda, podigne ruku pa se udare dlanom o dlan. "Kako si
uspio otvoriti svoja vrata?"
"Kreditnom karticom", reče on.
Ona se namršti. "Imaš kreditnu karticu?"
"Dali su mi je roditelji, u slučaju nužde", reče on. "A učinilo mi se da
je ovo nužda." Pokušao je sve okrenuti na šalu, kao da to nije ništa
posebno. Arby je znao da je Kelly osjetljiva na sve što je u vezi s
novcem. Uvijek je komentirala njegovu odjeću i slično: kako uvijek
ima novca za taksi ili za Coca Colu u Larson's Deliju poslije škole ili
nešto takvo. Jednom joj je rekao da on ne smatra novac važnim a
ona je čudnim glasom rekla: "Zašto i bi?" Otad pokušava izbjegavati
tu temu.
154
Michael Crichton
Arby nije uvijek znao kako se ponašati s ljudima. Ionako se svi
prema njemu čudno odnose. Naravno, jer je mlađi. I jer je crnac. I
jer je ono što druga djeca nazivaju štreber. Neprestano se trudio
učiniti sve da bude prihvaćen, da se uklopi. No nije uspijevao. Nije
bio bijelac, nije bio krupan, nije bio dobar sportaš i nije bio glup.
Nastava je Arbvju većinom bila tako dosadna da je na satu jedva
uspijevao ostati budan. Njegovi bi se nastavnici kad-ikad naljutili
na nj, ali što je mogao? Škola je bila poput videovrp-ce koja se silno
polako vrti. Dovoljno je bilo baciti pogled na nju jednom na sat i
ništa se ne bi propustilo. A kad je bio u društvu druge djece, kako je
mogao pokazivati zanimanje za televizijske emisije kao što su
Melrose Place ili za San Francisco 49erse ili za Shaqovu najnoviju
televizijsku reklamu. Nije mogao. To nije bilo važno.
No Arby je odavno shvatio da to nije popularno reći. Bolje je držati
jezik za zubima. Jer ga nitko nije shvaćao, osim Kelly. Činilo se da
ona zna o čemu on govori, uglavnom.
I doktor Levine. U Arbvjevoj je školi na svu sreću postojao program
za nadarenu djecu, koji je Arbvju donekle bio zanimljiv. Naravno,
nejako zanimljiv, ali bolji od ostatka nastave. A kad je doktor
Levine odlučio poučavati u tom razredu, Arby je prvi put u životu
osjetio uzbuđenje u vezi sa školom. Zapravo-
"Znači, ovo je Išla Sorna, ha?" reče Kelly gledajući kroz prozor u
džunglu.
"Aha", reče Arby. "Pretpostavljam."
"Znaš, kad su se prvi put zaustavili", reče Kelly, "jesi li čuo što su
govorili?"
"Baš i ne. Zbog pokrivača."
"Ni ja", reče Kelly. "Ali su se zbog nečeg prilično uzbudili."
"Aha, jesu."
"Učinilo mi se da su spominjali dinosaure", reče Kelly. "Jesi li ti
nešto slično čuo?"
Arby se nasmije i odmahne glavom. "Nisam, Kel", reče. "Jer se meni
tako učinilo."
IZGUBLJENI SVIJET
155
"Ma daj, Kel."
"Učinilo mi se daje Thorne rekao 'triceratops'."
"Kel", reče Arby. "Dinosauri su izumrli prije šezdeset pet milijuna
godina."
"Znam ja to..."
On pokaže kroz prozor. "Vidiš li nekakvog dinosaura?"
Kelly ne odgovori. Ode na drugu stranu prikolice i pogleda kroz
prozor. Thorne, Malcolm i Eddie su upravo zamakli u središnju
zgradu.
"Uzrujat će se kad nas nađu", reče Arby. "Kako da to izvedemo?"
"Kao iznenađenje."
"Pobjesnit će", reče on.
"Pa? Što mogu učiniti?" reče Kelly.
"Možda će nas poslati natrag."
"Kako? Ne mogu."
"Vjerojatno." Arby slegne ramenima, ali gaje ta misao mučila više
no što je želio priznati. To je bila Kellyna zamisao. Arby nikad nije
volio kršiti pravila ili upadati u nevolje. Porumenio bi i preznojio se
čak i zbog najblažeg nastavnikova prijekora. A posljednjih dvanaest
sati razmišljao je jedino o tome kako će Thorne i ostali reagirati.
"Slušaj", reče Kelly. "Ovdje smo da pomognemo našem prijatelju
doktoru Levineu, to je sve. Doktoru Thorneu smo već pomogli."
"Da..."
"A još ćemo im pomoći."
"Možda..."
"Potrebna im je naša pomoć."
"Možda", reče Arby. Nije zvučao uvjereno.
Kelly reče: "Da mi je znati što imaju za jelo." Ona otvori hladnjak.
"Gladan?"
156
Michael Crichton
"Kao vuk", reče Arby, odjednom svjestan te činjenice. "Što bi pojeo?"
"Što ima?" On sjedne na tapecirani sivi kauč i ispruži se gledajući
kako je Kelly zabila nos u hladnjak.
"Dođi i pogledaj", reče ona razdražljivo. "Nisam ti ja tvoja kućna
pomoćnica."
"Dobro, dobro, ne uzrujavaj se." "Očekuješ da te svi opslužuju", reče
ona. "Ne očekujem", reče on i brzo ustane s kauča. "Arby, takav si
razmaženac."
"Hej", reče on. "Čemu tolika galama? Smiri se. Nervozna si zbog
nečeg?"
"Ne, nisam", reče ona. Izvadi umotani sendvič iz hladnjaka. Arby
stane pokraj nje, zaviri u hladnjak i dohvati prvi sendvič koji je
ugledao.
"Neće ti se svidjeti", reče ona.
"Baš hoće."
"Punjenje salatom od tunjevine."
Arby je mrzio salatu od tunjevine. On brzo vrati sendvič pa
pregleda sadržaj hladnjaka.
"Onaj na lijevo je s puretinom", reče ona. "U slatkom pecivu." On
izvadi sendvič od puretine. "Hvala."
"Nema na čemu." Ona sjedne na kauč, odmota svoj sendvič i
halapljivo ga proguta.
"Barem sam nas uspio dovesti ovdje", reče on i pažljivo odmota svoj
sendvič. Uredno presavine celofanski omotač i odloži ga ustranu.
"Aha. Jesi. Priznajem. Taj si dio dobro obavio."
Arby je jeo svoj sendvič. U životu mu nikad ništa nije tako prijalo.
Bio je bolji čak i od majčinih sendviča od puretine.
Od pomisli na majku stegne ga oko srca. Njegova je majka bila
ginekolog i jako lijepa. Imala je puno obveza u životu i nije
IZGUBLJENI SVIJET
157
bila često kod kuće, no kad god bi je vidio, uvijek je izgledala tako
smireno. A i Arby se u njezinoj blizini osjećao smireno. Imali su
poseban odnos, njih dvoje. Iako je u posljednje vrijeme bila
zabrinuta zbog toga koliko Arby zna. Jedne je večeri ušao u njezinu
radnu sobu. Ona je pregledavala neke stručne članke o razinama
progesterona i FSH7. On pogleda preko njezina ramena u stupce
brojki i predloži joj da pokuša analizirati podatke nelinearnom
jednadžbom. Ona ga čudno pogleda, zamišljenim pogledom koji
kao da nije imao veze s njim i u tom trenutku on je osjetio-
"Ja ću još jedan", reče Kelly i vrati se do hladnjaka. Izvadi dva
sendviča, po jedan u svakoj ruci.
"Misliš da ih ima dovoljno?"
"Koga briga? Umirem od gladi", reče ona i strgne celofan s jednog
sendviča.
"Možda ne bismo trebali pojesti-"
"Arb, ako ćeš toliko brinuti, trebali smo ostati kod kuće."
On zaključi da ona ima pravo. Iznenadio se kad je shvatio da mu je
nekako uspjelo pojesti prvi sendvič pa uzme i onaj koji mu je Kelly
ponudila.
Kelly je jela i gledala kroz prozor. "Da mi je znati kakva je ta zgrada
u koju su ušli? Izgleda napuštena."
"Aha. I to godinama."
"Zašto bi netko sagradio veliku zgradu ovdje, na nekakvom pustom
kostarikanskom otoku?" reče ona.
"Možda je bila riječ o nekom tajnom poslu." "Ili opasnom", reče ona.
"Aha. Nečem takvom." Pomisao na opasnost gaje i dražila i strašila.
Shvati koliko je daleko od kuće.
"Da mi je znati što rade?" reče ona. Ne prekidajući s jelom, ona
ustane s kauča i ode pogledati kroz prozor. "Nema sumnje, veliko
je. Hej", reče ona. "Čudno."
7 Kratica od "follicle stimulating hormone": folikul-stimulirajući
hormon.
158
Michael Crichton
"Što to?"
"Pogledaj ovo. Zgrada je sva obrasla, kao da nitko godinama ovdje
nije bio. I ovo je polje zaraslo. Trava je prilično visoka..."
"Da..."
"Ali ovdje", reče ona i pokaže blizu prikolice, "je utrta staza."
Žvačući sendvič, Arby priđe i pogleda. Imala je pravo. Samo
nekoliko metara od prikolice, trava je bila ugažena i požutjela. Na
mnogo mjesta providjela se zemlja. Bila je to uska, ali vidljiva staza,
koja je prolazila slijeva nadesno preko čistine.
"Pa", reče Kelly. "Ako ovdje nitko godinama nije bio, što je utrlo
stazu?"
"Sigurno životinje", reče on. Jedino se toga mogao sjetiti. "Sigurno je
riječ o životinjskoj stazi."
"Primjerice koje životinje?"
"Ne znam. Kakve već žive ovdje. Jeleni ili nešto slično."
"Nisam vidjela nikakve jelene."
On slegne ramenima. "Možda koze. Znaš, divlje koze, kao one na
Havajima."
"Staza je preširoka za jelene ili koze." "Možda je riječ o cijelom stadu
divljih koza."
"Preširoka je", reče Kelly. Slegne ramenima i okrene se od prozora.
Vrati se do hladnjaka. "Pitam se ima li što za desert."
Riječ desert ga podsjeti na nešto. Ode do ormarića iznad kreveta,
popne se i prekopa po njemu.
"Što radiš?"
"Pregledavam svoj ruksak."
"Zašto?"
"Mislim da sam zaboravio četkicu za zube."
"Pa?"
"Neću si moći oprati zube."
"Arb", reče ona. "Koga briga?"
"Ali ja uvijek perem zube..."
IZGUBLJENI SVIJET
159
"Budi pustolovan", reče Kelly. "Živni."
Arby uzdahne. "Možda je doktor Thorne ponio rezervnu." On se
vrati i sjedne na kauč pokraj Kelly. Ona prekriži ruke na prsima i
zatrese glavom.
"Nema deserta?"
"Ničeg. Čak ni jogurta. Odrasli. Nikad ništa dobro ne isplaniraju."
"Aha. Istina."
Arby zijevne. U prikolici je bilo toplo. Prispavalo mu se. Ležeći
sklupčan u ormariću posljednjih dvanaest sati, drhtureci od
studeni, u skučenom prostoru, nije ni oka sklopio. Sad je odjednom
bio umoran.
Pogleda Kelly. I ona zijevne. "Da izađemo? Da se razbudimo?"
"Trebali bismo ovdje pričekati", reče Arby.
"Budem li čekala ovdje, bojim se da ću zaspati", reče Kelly.
Arby slegne ramenima. San gaje brzo svladavao. On se vrati u
prostor za stanovanje i uspuže na ležaj pokraj prozora. Kelly pođe
za njim.
"Ja neću spavati", reče ona.
"U redu, Kel." Vjeđe su mu otežale. Shvati da ne može držati oči
otvorene.
"Ali" - ona ponovno zijevne - "možda ću ipak na trenutak prileći."
On pogleda kako se ona ispružila na krevetu preko puta njegova a
tad sklopi oči i istog trenutka zaspi. Sanjao je daje u zrakoplovu, da
osjeća blago ljuljanje, čuo brundanje motora. Spavao je laganim
snom i u jednom se trenutku probudio, uvjeren da se prikolica
zaista ljulja i da se zaista čuje brundanje i da dopire s druge strane
porozora. No ponovno zaspi skoro istog trenutka i počne sanjati
dinosaure, Kellyne dinosaure. U njegovu laganu snu bile su dvije
životinje, tako goleme da im nije vidio glave kroz prozor, samo
njihove debele ljuskave noge koje su stupale po zemlji dok
160
Michael Crichton
su životinje prolazile pokraj prikolice. Ali u njegovu snu druga
životinja zastane, sagne se i velika glava znatiželjno zaviri kroz
prozor i Arby shvati da gleda u orijašku glavu tvrannosaurus rexa,
čije su se čeljusti micale, bijeli zubi ljeskali na suncu - no u snu on je
sve to mirno gledao i nastavio spavati.
Unutrašnjost
Dvoja velika staklena vrata na pročelju središnje zgrade vodila su u
tamno predvorje. Staklo je bilo izgrebano i prljavo, a kvake od
kroma nagrizene korozijom. No u prašini, smeću i palom lišću
ispred vrata vidio se jasni trag u obliku dva jednaka luka.
"Netko je nedavno otvarao ova vrata", reče Eddie.
"Da", reče Thorne. "Netko u čizmama Asolo." On otvori vrata. "Da
uđemo?"
Uđu u zgradu. U njoj je zrak bio vruć, nepomičan i ustajao.
Predvorje je bilo malo i nedojmljivo. Recepcija točno nasuprot vrata
nekoć je bila presvučena sivom tkaninom, a sad prekrivena nečim
tamnim, sličnom lišajevima. Na zidu iza recepcije visio je niz
kromiranih slova koja su ispisivala riječi 'Mi stvaramo budućnost',
no riječi su bile nečitljive zbog isprepletenih penjačica. Gljive su
niknule iz sagova. S desne strane ugledaju čekaonicu, s niskim
stolićem i dva duga kauča.
Jedan je kauč bio istočkan krastavom smeđom plijesni; drugi je bio
pokriven ceradom. Pokraj tog kauča nalazilo se ono što je ostalo od
Levineove zelene naprtnjace na kojoj je bilo nekoliko dubokih
poderotina. Na stoliću su bile dvije prazne plastične boce Eviana,
satelitski telefon, par blatnjavih kratkih hlačica i nekoliko
zgužvanih omota čokoladica. Žarkozelena zmija brzo ot-puže kad
su se oni približili.
"Znači ovo je jedna od InGenovih zgrada?" reče Thorne gledajući u
natpis na zidu.
"Nedvojbeno", reče Malcolm.
162
Michael Crichton
Eddie se sagne nad Levineovu naprtnjaču i prijeđe prstima po
poderotinama u tkanini. Dok je to činio, iz naprtnjače iskoči veliki
štakor.
"Isuse!"
Štakor cičeći odbrza. Eddie oprezno zaviri u naprtnjaču. "Mislim da
nitko neće poželjeti pojesti ostatak čokoladica", reče. Svrne pogled
na hrpu odjeće. "Dobivaš li signal od ovog?" U neke su dijelove
odjeće za ekpediciju bili ugrađeni mikrosenzori.
"Ne", reče Thorne pomičući svoj ručni monitor. "Primam signal,
ali... kao da dolazi odande."
On pokaže prema metalnim vratima iza recepcije koja su vodila u
zgradu iza ove. Vrata su nekoć imala zasun i bila zaključana
zahrđalim lokotima. Ali su lokoti sad ležali na podu, razvaljeni.
"Pođimo po njega", reče Eddie i krene prema vratima. "Što mislite
kakva je ono bila zmija?"
"Ne znam."
"Je li bila otrovna?"
"Ne znam."
Vrata se otvore uz glasnu škripu. Trojica muškaraca nađu se u
praznom hodniku, na čijoj su se jednoj strani nalazili razbijeni
prozori, a po podu suho lišće i krhotine. Zidovi su bili prljavi, s
nekoliko tamnih mrlja koje su izgledale kao krv. Ugledaju nekoliko
vrata koja su se otvarala na hodnik. Činilo se da nijedna nisu
zaključana.
Biljke su rasle kroz rupe u sagovima pokrivenom podu. Blizu
prozora, gdje je bilo svjetla, penjačice su gusto rasle po napuklim
zidovima. Sa stropa su visjeli puzavci. Thorne i društvo krenu niz
hodnik. Ništa se nije čulo osim kako njihove noge drobe suho lišće.
"Pojačava se", reče Thorne gledajući u monitor. "Negdje je u zgradi."
Thorne otvori prva vrata do kojih je stigao i ugleda jednostavni
ured: radni stol i stolac, na zidu zemljovid otoka, pa stolnu
svjetiljku, koju su svojom težinom prevrnute isprepletene puzavi-
IZGUBLJENI SVIJET
163
ce. Računalni zaslon, prevučen plijesni. Na drugom kraju sobe,
svjetlo je prosijavalo kroz blatnjav prozor.
Krenu niz hodnik do drugih vrata i ugledaju skoro jednak ured:
sličan radni stol i stolac, sličan prozor na drugoj strani prostorije.
Eddie progunđa: "Čini se da smo u uredskoj zgradi", reče. Thorne
krene dalje. Otvori treća vrata, pa četvrta. Uredi. Thorne otvori peta
vrata i zastane.
Bio je u dvorani za sastanke, punoj lišća i nečistoće. Na dugom
drvenom stolu na sredini sobe bilo je životinjskog izmeta. Prozor u
dnu sobe bio je prašnjav. Thorna privuče velik zemljovid koji je
pokrivao čitav zid dvorane. Po zemljovidu su bili zabodeni
raznobojni čavlići. Eddie uđe i namršti se.
Ispod zemljovida bila je komoda. Thorne pokuša otvoriti ladice, ali
su bile zaključane. Malcolm polako uđe u dvoranu. Osvrtao se,
pamtio. "Što znači taj zemljovid?" upita Eddie. "Imaš li pojma što bi
mogli značiti ti čavlići?"
Malcolm pogleda zemljovid. "Dvadeset čavlića u četiri različite boje.
Pet čavlića u jednoj boji. Složeni u obliku peterokuta, odnosno u
nekakvu petokrakom obliku, na svim dijelovima otoka. Rekao bih
da izgleda poput mreže."
"Nije li Arby rekao da na ovom otoku postoji nekakva mreža?" "Da,
jest... Zanimljivo..."
"Ostavimo sad to", reče Thorne. Vrati se u hodnik, prateći signal na
svojem ručnom prijamniku. Malcolm zatvori vrata za njima i oni
krenu dalje. Vidjeli su još ureda, ali više nisu otvarali vrata. Slijedili
su Levineov signal.
Na kraju hodnika bila su klizna staklena vrata s natpisom
ZABRANJEN ULAZ - SAMO ZA OSOBLJE S DOZVOLOM. Thorne
virne kroz staklo, ali nije vidio daleko. Učinilo mu se daje riječ o
velikom prostoru i složenim uređajima, ali je staklo bilo prašnjavo i
prošarano čađom. Bilo je teško vidjeti.
Thorne reče Malcolmu: "Zaista misliš da znaš čemu je služila ova
zgrada?"
164
Michael Crichton
"Znam točno čemu je služila", reče Malcolm. "To je pogon za
proizvodnju dinosaura."
"Zašto bi nekome to trebalo?" upita Eddie.
"Ni nije", reče Malcolm. "Zato su to i držali u tajnosti."
"Ne shvaćam", reče Eddie.
Malcolm se nasmiješi. "Duga priča", reče.
Gurne ruke između vrata i pokuša ih otvoriti, ali ona ostanu čvrsto
zatvorena. On zastenje i napne se. A tad se, uz škripu metala, vrata
otvore.
Oni zakorače u tamu s druge strane.
Njihove su baterije osvjetljavale hodnik po kojem su se kretali a u
kojem je bilo tamno kao u rogu. "Da bi se shvatilo ovo mjesto, mora
se vratiti deset godina unatrag, do čovjeka po imenu John
Hammond i životinje po imenu quagga."
"Kako molim?"
"Quagga", reče Malcolm, "je afrički sisavac, slična zebri. Izumrla je u
prošlom stoljeću. No, osamdesetih godina dvadesetog stoljeća,
netko je primijenio najnovije tehnike izlučivanja DNK na komadu
quaggine kože i dobio priličnu količinu DNK. Zapravo toliko DNK
da se počelo govoriti o oživljavanju quagge. A ako se može oživjeti
quaggu, zašto ne i druge izumrle životinje? Dodoa? Sabljozubog
tigra? Ili čak dinosaure?"
"Kako doći do DNK dinosaura?" upita Thorne.
"Zapravo", reče Malcolm, "paleontolozi godinama nalaze dijelove
DNK dinosaura. Nikad nisu o tome puno govorili, jer nikad nisu
imali dovoljno materijala da im posluži za klasifikaciju. Pa se činilo
da to nema nikakve vrijednosti; to je bio samo kuriozitet."
"Ali za oživjeti životinju bilo bi potrebno više od dijelova DNK",
reče Thorne. "Bio bi potreban cijeli lanac."
"Tako je", reče Malcolm. "A čovjek koji se domislio kako do njega
doći bio je poduzetnik po imenu John Hammond. Razmišljao je
ovako: kad su dinosauri živjeli, kukci su ih vjerojatno ujedali i sisali
njihovu krv, baš kao što kukci i danas čine. Neki od tih
IZGUBLJENI SVIJET
165
kukaca bi poslije tog sletjeli na granu i upali u ljepljivu smolu. A
kadšto bi se ta smola stvrdnula u jantar. Hammond je zaključio da
će jednog dana, probuši li jantar i izvadi želučani sadržaj kukaca
sačuvanih u njemu, dobiti i DNK dinosaura."
"I je li uspio?"
"Da. Uspio je. I osnovao InGen, da bi radio na tom otkriću.
Hammond je bio gurator, a imao je posebnog smisla za namicanje
novca. Dosjetio se kako doći do dovoljno novca za istraživanje o
tome kako od lanca DNK stići do žive životinje. Izvore financiranja
nije bilo lako naći. Jer, iako bi bilo uzbudljivo ponovno stvoriti
dinosaura, to ipak nije bio lijek protiv raka.
"I tako je odlučio načiniti turističku atrakciju. Namjeravao je vratiti
sredstva utrošena na dinosaure tako da ih stavi u neku vrstu
zoološkog vrta ili rezervata, gdje bi naplaćivao ulaz."
"Šališ se?" reče Thorne.
"Ne. Hammond je zaista to učinio. Sagradio je rezervat na otoku
Išla Nublar, sjeverno odavde i namjeravao ga otvoriti za javnost
potkraj 1989. Osobno sam bio ondje, malo prije datuma određenog
za otvorenje. Ali je Hammonda snašla nevolja", reče Malcolm.
"Sustav osiguranja se pokvario i dinosauri su se raštr-kali. Nekoliko
je posjetitelja poginulo. Poslije su uništili i rezervat i sve dinosaure."
Prođu pokraj prozora s kojeg im se pružao pogled preko ravnice, na
krda dinosaura koja pasu pokraj rijeke. Thorne reče: "Ako su svi
pobijeni, što je onda ovaj otok?"
"Ovaj otok", reče Malcolm "je Hammondova mala prljava tajna.
Tamna strana njegova rezervata."
Oni nastave hodati niz hodnik.
Malcolm reče: "Posjetiteljima Hammondova rezervata na Išla
Nublar pokazalo bi se veličanstven genetički laboratorij, s
računalima i genetskim sekvencerima i svakojakim uređajima u
kojima se izlijegala i rasla mladunčad dinosaura. Posjetiteljima se
govorilo da se dinosaure stvara u tom rezervatu. A obilazak
laboratorija bi ljude u to potpuno uvjerio.
166
Michael Crichton
No zapravo bi Hammondov obilazak preskočio nekoliko faza u tom
procesu. U jednoj bi vam prostoriji pokazao kako se dobiva DNK
dinosaura. U idućoj bi vam pokazao jaje iz kojeg će se uskoro izleći
dinosaur. Bilo je to jako dramatično, ali kako je došao od DNK do
živog embrija? Taj se kritični korak nije mogao vidjeti. Bio je to
svršeni čin, koji se dogodio negdje putem.
Problem je bio u tome daje Hammondov show bio predobar da bi
bio istinit. Primjerice, imao je izlijegalište gdje su se mali di-nosauri
probijali iz jajeta, a posjetitelji su to sve gledali u čudu. Ali u ležnici
nikad nije bilo problema. Nije bilo mrtvorođenih, deformiranih,
nikakvih teškoća. U Hammondovu scenariju, njegova blistava
tehnologija funkcionirala je kao urica.
Kad se bolje razmisli, to nikako nije mogla biti istina. Ham-mond je
tvrdio da proizvodi izumrle životinje služeći se najvrhun-skijom
tehnologijom. No kod svake nove proizvodne tehnologije, početni
rezultati su slabi: na razini od jedan posto ili manje. Zapravo je
Hammond morao uzgojiti tisuće embrija da bi mu se izlegao jedan
dinosaur. To je podrazumijevalo golem proizvodni pogon a ne
besprijekorno uredan laboratorijčić koji su pokazali nama."
"Hoćeš reći, ovu zgradu", reče Thorne.
"Da. Ovdje, na drugom otoku, u tajnosti, daleko od očiju javnosti,
Hammond je slobodno vršio svoja istraživanja i rješavao probleme
iza fasade svojeg dražesnog parka. Hammondov mali genetički
zoološki vrt bio je kulisa. A ovaj je otok bio ono pravo. Ovdje su se
stvarali dinosauri."
"Ako su životinje u zoološkom vrtu pobijene," reče Eddie "zašto
nisu uništene i na ovom otoku?"
"Presudno pitanje", reče Malcolm. "Odgovor bismo trebali doznati
za nekoliko minuta." On svojom baterijom osvijetli tunel; snop
svjetla bljesne na staklenim zidovima. "Jer, ako se ne varam", reče
on, "upravo smo nadomak prvog proizvodnog pogona."
Arby
Arby se probudi, uspravi na krevetu, trepćući očima na jutarnjoj
svjetlosti koja se slijevala kroz prozore prikolice. Na susjednom
ležaju, Kelly je još spavala i glasno hrkala.
On pogleda kroz prozor prema ulazu u veliku zgradu i shvati da
odraslih nema. Explorer je stajao kod ulaza, ali u automobilu nije
bilo nikog. Njihova je prikolica stajala osamljena na čistini u visokoj
travi. Arby se osjeti potpuno sam - zastrašujuće sam - i od osjećaja
panike srce mu snažno zalupa. Nije trebao doći ovamo, pomisli on.
Ta je cijela zamisao glupa. A što je najgore od svega, plan je smislio
on. To kako su se došaptavali u prikolici pa se vratili u Thorneov
ured. I kako je Kelly razgovarala s Thorneom kako bi Arby mogao
ukrasti ključ. Kako je namjestio emitiranje radio poruke Thorneu
tako da Thorne pomisli da su još u Wood-sideu. Arby se tad osjećao
jako pametnim, ali je sad požalio zbog toga. Zaključi da odmah
mora nazvati Thornea. Mora se predati. Ispuni ga nesavladiva želja
za priznanjem.
Potrebno mu je da čuje nečiji glas. To je bila čitava istina.
Ode iz stražnjeg dijela prikolice u kojem je spavala Kelly u prednji i
okrene ključ za paljenje na kontrolnoj ploči. Podigne ra-dioslušalicu
i reče: "Ovdje Arby. Ima li koga? Prijam. Ovdje Arby."
Ali nitko ne odgovori. On pogleda u zaslon na kontrolnoj ploči na
kojem je bio spisak svih radnih sustava. Nije vidio ništa o sustavu
komunikacije. Sjeti se daje sustav komunikacije vjerojatno
priključen na računalo. Odluči upaliti računalo.
Onda se vrati u sredinu prikolice, oslobodi tipkovnicu, uključi nju
pa računalo. Pojavi se izbornik na kojem je pisalo 'Thorne-
168
Michael Crichton
IZGUBLJENI SVIJET
169
ovi terenski sustavi' a ispod toga popis podsustava u prikolici.
Jedan od njih je bio radio komunikacija. On pritisne dugme na mišu
i otvori tu datoteku.
Računalni zaslon zatitra od elektrostatičkih šara. U dnu je stajala
naredba koja je glasila: "Ulazni signal višestruke frekvencije
primljen. Želite li automatsko podešavanje?"
Arby nije znao što to znači, ali je s računalima bio neustrašiv.
Automatsko podešavanje zvuči zanimljivo. Ne oklijevajući, on
natipka 'Da'.
Elektrostatička črčkarija ostane na zaslonu dok su se brojke kotrljale
u dnu. Pretpostavi da gleda frekvencije izražene u mega-hercima.
No nije znao pouzdano.
A tad, naglo, zaslon potamni. U gornjem lijevom uglu ostanu
svijetliti dvije riječi:
ULAZNA ZAPORKA:
On zastane, mršteći se. Čudno. Očito se od njega tražilo da utipka
ulaznu zaporku za pristup u računalni sustav prikolice. To je
značilo da će mu biti potrebna lozinka. On pokuša: THORNE.
Ništa se ne dogodi.
Pričeka trenutak pa pokuša s Thorneovim inicijalima: JT.
Ništa.
LEVINE.
Ništa.
THORNEOVI TERENSKI SUSTAVI.
Ništa.
TTS.
Ništa.
TEREN.
Ništa.
KORISNIK.
Ništa.
Pa, pomisli on, barem ga sustav nije izbacio. Većina umreže-nih
sustava isključi vas poslije tri pokušaja. No očito Thorne nije u ovaj
sustav ugradio nikakvo osiguranje. Arby nikad ne bi tako postupio.
Sustav je bio prestrpljiv i preljubazan.
On pokuša: POMOĆ.
Kursor skoči u idući red. Stanka. Pogonske su jedinice zujale.
"Vežite se, polijećemo", reče on i protrlja ruke.
Laboratorij
Kad su se Thorneove oči priviknule na slabo svjetlo, shvati da stoje
u golemom prostoru, ispunjenom nepreglednim redovima
četvrtastih kutija od nerdajućeg čelika. Svaka je bila opremljena
zamršenim spletom plastičnih cjevčica. Sve je bilo prašnjavo; mnoge
su kutije bile prevrnute.
"U prvim redovima", reče Malcolm, "su Nishiharini genetski
sekvenceri. A iza su automatski sintesajzeri DNK."
"To je tvornica", reče Eddie. "Kao agrobiznis ili nešto slično." "Da,
tako je."
U uglu prostorije stajao je pisač a pokraj njega nekoliko komada
požutjelog papira. Malcolm podigne jedan papir i pogleda ga.
[GALRERYF1]: Gallimimus eritroidno-specifični transkripcijski
faktor eryfl mRNK, potpuni kodovi. [GALRERYF1 1068 bp ss-
mRNK VRT 15-DEC-1989] IZVOR [IZV]
Gallimimus bullatus (mužjak) 9 dan embrionska krv, cDNK do
mRNK,
klon E120-1. ORGANIZAM Gallimimus bullatus
Animalia; Chordata; Vertebrata; Archosauria; Dinosauria;
Ornithominisauria. REFERENCA [REF]
1] (baze 1 do 1418) T. R. Evans, 17-JUL-1989. OBILJEŽJA [0B]
Lokacija/kvali fi katori
/pozor="Eryfl protein gi: 212629"
/codon_start=l
/
prijevod="MEFVALGGPDAGSPTPFPDEAGAFLGLGGGERTEAG
GLLASYPP
SGRVSLVPWADTGTLGTPQWVPPATQMEPPHYLELLQPPRGSPP
HPSSGPLLPLS
SGPPPCEARECVNCGATAPLWRRDGTGHYLCNACGLYHRLNG
QNRPLIRPKKRLL
VSKRAGTVCSNCQTSTTTLWRRSPMGDPVCNACGLYYKLHQV
NRPLTMRKDGIQT
RNRKVSSKGKKRRPPGGGNPSATAGGGAPMGGGGDPSMPPPPP
PPPAAAPPQSDA
LYALGPVVLSGHFLPFGNSGGFFGGGAGGYTAPPGLSPQI" BASE
COUNT [BAS]
206 a 371 c 342 g 149 t
IZGUBLJENI SVIJET
171
"Odnosi se na računalnu bazu podataka", reče Malcolm. "Krvni
faktor nekog dinosaura. Nešto u vezi s crvenim krvnim zrncima."
"I je li to sekvenca?"
"Nije", reče Malcolm. Počne pregledavati papire. "Ne, sekvenca bi
trebala biti slijed nukleotida... Evo je."
On podigne drugi komad papira.
SEKVENCA
1 GAATTCCGGA
1 GAATTCCGGA
61 GACGTGTGGC
121 ATGGAGTTCG
181 GCCGGAGCCT
241 TCCTACCCCC
301 ACCCCCCAGT
361 CAACCCCCCC
421 GGGCCCCCAC
481 GCAACGCCGC
541 TGCGGGCTCT
601 CTGCTGGTGA
661 TCCACCACCA
721 GCCTGCGGCC
781 GGAATCCAAA
841 GGGGGAAACC
901 TCTATGCCCC
961 GCTCTCGGCC
1021 TTTGGGGGGG
1081 ATAACTCTGA
1141 CCTCGGCAAT
1201 CAGATAAGCA
1261 GACAAATCCC
1321 AAATTACTGT
1381 TCGGAGGCGG
AGCGAGCAAG AGCGAGCAAG AGCTCCCGCA
TGGCGCTGGG TCCTGGGGCT CCTCAGGCCG GGGTGCCGCC
GGGGCAGCCC CCTGCGAGGC TGTGGCGCCG ACCACCGCCT
GTAAGCGCGC CTCTGTGGCG TCTACTACAA CCCGAAACCG
CCTCCGCCAC CCCCGCCGCC CCGTGGTCCT GGGCGGGGGG
CGTGGGCAAG TGCAGAGGGT CTTTGCTCCC TGTGAAAGGT
GAATATTGTA CATGGACCCA
AGATAAGTCC AGATAAGTCC GAGGATTCAC GGGGCCGGAT
GGGGGGGGGC CGTGTCCCTG CGCCACCCAA CCCCCATCCC
CCGTGAGTGC GGACGGCACC CAACGGCCAG
AGGCACAGTG TCGCAGCCCC ACTGCACCAA CAAAGTTTCC
CGCGGGAGGG CCCCCCGGCC TTCGGGCCAT TTACACGGCC
TGGGCCTTGC CGATCTCCAC TGGACTGAAA AAAAGTCGGA
AATATATATA GCGTAGATCA
TGGCATCAGA TGGCATCAGA TGGAAGTGCA GCGGGCTCCC
GAGAGGACGG GTGCCGTGGG ATGGAGCCCC TCCTCCGGGC
GTCATGGCCA GGGCATTACC AACCGCCCGC TGCAGCCACG
ATGGGGGACC GTGAACCGCC TCCAAGGGTA GGCGCTCCTA
GCCGCCCCCC TTTCTGCCCT CCCCCGGGGC TGAGAAGACA
TTTGGACACA AAGAAAGGAT CACAGCAATC TATATATATA
TGCTGGATTT
TACAGTTGGA TACAGTTGGA TTACCTATCC CCACTCCGTT
AGGCGGGGGG CAGACACGGG CCCACTACCT CCCTACTGCC
GGAAGAACTG TGTGCAACTG TCATCCGCCC AGCGTGAAAA
CCGTCTGCAA CCCTCACGAT AAAAGCGGCG TGGGGGGAGG
CTCAAAGCGA TTGGAAACTC TGAGCCCGCA GTGTAACATA
ACAGGGCTAC TTATCTGTTT GATTATTTCT TATATCTGTA
GTACTGCCGG
GATAAGGACG GATAAGGACG CATGGGAGCC
CCCTGATGAA GCTGCTGGCC TACTTTGGGG GGAGCTGCTG
ACTCAGCAGC CGGAGCGACG GGCCTCAGCC
CAAAAAGCGC CTGCCAGACA CAACATTCAC
GCGCAAAGAC CCCCCCGGGG GGGGGACCCC CGCTCTGTAC
CGGAGGGTTT GATTTAAATA ATAATTTGCA TCGGTAGGAC
GCTTCTTGCT CGCCTGTGTG TAGAACAGCC AATTC
Distribucija [DIS]
Wu /HQ-Ops
Lori Ruso /Proizv
Venn /LLv-1
Chang /89 Pen PROIZVODNA BILJEŠKA [PBILJ]
Niz je konačan i odobren.
"Ima li to kakve veze s preživljavanjem ovih životinja?" upita
Thorne.
"Nisam siguran", reče Malcolm. Ima li ovaj papir veze s posljednjim
danima ovog proizvodnog pogona? Ili je to nešto što je neki
zaposlenik ispisao prije puno godina pa ostavio?
172
Michael Crichton
On pogleda oko pisača i nade snop papira na polici. Kad ih je
izvadio, shvati daje riječ o memoima. Bili su napisani na izblije-
djelom plavom papiru i odreda kratki.
Od: CC/D-P. Jenkinsa Kome: H. Wu
Višak dopamina u Alfa 5 znači da Dl receptor još ne funkcionira
željenom proždrljivošću. Da bi se agresivno ponašanje dovršenih
organizama svelo na najmanju mjeru mora se pokušati mijenjati
genetske podloge. S time treba početi danas.
I ponovno:
Od: CC/D Kome: H. Wu/Sup
Izolirani enzim glikogen sintetaza kinaza-3 iz Xenopusa možda će
bolje djelovati nego enzim GSK-3 alfa/beta sisavaca koji se sad rabi.
Predvidite čvršću uspostavu dorzoven-tralnog polariteta a manje
gubitka embrija. Dogovoreno?
Malcolm pogleda sljedeći:
Od: Backes Kome: H. Wu/Sup
Kratki proteinski fragmenti možda djeluju kao prioni. Izvori
sumnjivi ali predlažemo obustavu svih egzo^cnih proteina za
mesojedne organizme dok se podrijetlo ne ustanovi. Bolest se ne
smije širiti!
Thorne zaviri preko njegova ramena. "Čini se da su imali
problema", reče.
"Nedvojbeno jesu", reče Malcolm. "Bilo bi nemoguće ne imati ih. No
pitanje je..."
On zašuti, zagleda se u idući memo, koji je bio dulji.
IZGUBLJENI SVIJET
173
NOVI PODACI OINGENOVOJ PROIZVODNJI
10/10/88
Od: Lori Ruso
Kome: svim zaposlenicima
Predmet: slabi proizvodni rezultati
Nedavni gubitak uspješno izleglih životinja u razdoblju 24-72 sata
nakon izlijeganja iz jajeta uzrokovanje kontaminacijom bakterijama
Escherichia coli. One su smanjile proizvodne rezultate za 60% a
izvor su im nemarnost pogonskog osoblja u vezi s propisima o
sterilizaciji, posebice tijekom Procesa H (Faza održavanja jajeta,
hormonski dodaci 2G/H).
Kornera hvataljke zamijenjene su a rukavi na robotima 5A i 7D
zamijenjeni ovojnicama, no zamjena igala se i dalje mora vršiti
svakodnevno u skladu s propisima o sterilizaciji (Opći priručnik:
upute 5-9).
Tijekom idućeg proizvodnog ciklusa (10/12-10/26) žrtvo-vat ćemo
svako deseto jaje u Fazi H kako bismo provjerili je li zaraženo.
Odmah počnite odvajati jaja u tu svrhu. Dojavite sve pogreške.
Zaustavite proizvodnju svaki put kad je potrebno dok se ovo ne
riješi.
"Imali su problema sa zarazom i kontaminacijom proizvodnje", reče
Malcolm. "A možda i drugim izvorima kontaminacije. Pogledaj
ovo."
On pruži Thorneu idući memo:
NOVI PODACI O INGENOVOJ PROIZVODNJI
12/18/88
Od: H. Wu
Kome: svim zaposlenicima
Predmet: DX: PLOČICA I PUŠTANJE
Živorođene životinje bit će označene novim Grumbacho-vim
pločicama što je moguće prije. Dohranjivanje i sve ostale vrste
hranjenja u laboratoriju se ukidaju. Program puštanja na slobodu
sad je potpuno operativan a tragačke mreže podešene za praćenje.
174
Michael Crichton
Thorne reče: "Znači li to što mislim da znači?"
"Da", reče Malcolm. "Imali su problema da održe novorođene
životinje na životu, pa su ih označavali pločicama i puštali."
"I pratili ih nekakvom mrežom?" "Da. Mislim daje bilo tako."
"Pustili su dinosaure na slobodu na ovom otoku?" reče Ed-die.
"Luđaci."
"Prije bih rekao očajnici", reče Malcolm. "Zamislite: ovako golema i
skupa visokotehnološka proizvodnja a životinje im obolijevaju i
umiru. Hammond je sigurno pobjesnio. Pa su odlučili maknuti
životinje iz laboratorija u divljinu."
"Ali zašto nisu pronašli uzročnika bolesti, zašto nisu-"
"U komercijalnoj proizvodnji", reče Malcolm, "jedino su važni
rezultati. A uvjeren sam da su bili uvjereni da mogu pratiti
životinje, vratiti ih ovamo kad god požele. A ne zaboravite, to je
sigurno funkcioniralo. Odveli bi životinje u prirodu, pa ih nakon
stanovitog vremena, kad su narasle, sakupili i prevezli brodom u
Hammondov zoološki vrt."
"Ali ne sve..."
"Još ne znamo sve", reče Malcolm. "Ne znamo što se dogodilo
ovdje."
Oni prođu kroz druga vrata i nađu se u maloj, nenamještenoj
prostoriji, s klupom u sredini i ormarićima na zidovima. Na
natpisima je pisalo POŠTUJTE PROPISE O STERILIZACIJI i
PRIDRŽAVAJTE SE SK4 STANDARDA. Na drugom kraju
prostorije bio je ormar s hrpama požutjelih kuta i kapa. Eddie reče:
"Ovo je svlačionica."
"Čini se", reče Malcolm. Otvori ormarić; bio je prazan, u njemu je
bio samo par muških cipela. Otvori još nekoliko ormarića. Svi su
bili prazni. U jednom je ljepljivom vrpcom bio pričvršćen komad
papira:
IZGUBLJENI SVIJET
175
Sigurnost se svakog tiče!
Prijavite genetske anomalije!
Riješite se biološkog otpada na ispravan način!
Zaustavite širenje DX-a sad!
"Što je DX?" upita Eddie.
"Mislim", reče Malcolm, "daje to naziv te tajanstvene bolesti."
Na drugom kraju svlačionice bila su dvoja vrata. Desna su bila
pneumatska i otvarala se pomoću gumene nagazne pločice u podu.
No ta su vrata bila zaključana, pa oni prođu kroz lijeva vrata, koja
su se lako otvorila.
Nađu se u dugom hodniku čiji je desni zid bio od staklenih ploča
od poda do stropa. Staklo je bilo izgrebano i prljavo, no oni zavire u
prostoriju s druge strane. Thorne nikad u životu nije vidio ništa
slično.
Golem prostor, veličine nogometnog igrališta. Transporteri su
presijecali prostoriju na dvije razine, jedni jako visoko, a drugi u
visini struka. Na različitim postajama po prostoriji, pokraj
transportera, stajali su grozdovi velikih strojeva sa spletom cijevi i
ovješenih robot-hvataljki.
Thorne osvijetli transportere baterijom. "Tekuća vrpca", reče.
"Ali izgleda netaknuto, kao daje spremna za rad", reče Malcolm.
"Nekoliko je biljaka izraslo iz poda, ali sve u svemu, začudno je
čisto."
"Previše čisto", reče Eddie.
Thorne slegne ramenima. "Ako je ovo bila sterilizirana prostorija,
vjerojatno je hermetički zatvorena", reče on. "Vjerojatno je ostala
kakva je bila prije puno godina."
Eddie zatrese glavom. "Prije puno godina? Doc, meni ne izgleda
tako."
"Pa čime bi ti to objasnio?"
Malcolm se namršti i zaviri kroz staklo. Kako je moguće da
prostorija te veličine ostane čista poslije toliko godina? To nema-
176
Michael Crichton
"Hej!" reče Eddie.
I Malcolm je primijeti. Bila je u najudaljenijem uglu prostorije, plava
kutijica na polovici visine zida, a u nju su ulazili kablovi. Očito neka
vrsta električne razvodne kutije. Na kutiji je bila pričvršćena mala
crvena žaruljica.
Svijetlila je. "Ovdje ima struje!"
Thorne se primakne staklu i pogleda zajedno s njima. "Nemoguće.
Sigurno nekakva pohranjena energija ili akumulator..."
"Poslije pet godina? Nijedan akumulator ne može toliko trajati",
reče Eddie. "Kažem ti, Doc, ovdje ima struje!"
Arby se zagleda u monitor dok su se bijela slova polako ispisivala
po zaslonu:
SLUŽITE LI SE MREŽOM PRVI PUT?
On natipka:
DA.
Ponovno stanka.
On pričeka.
Polako se pojavi još slova:
VAŠE PUNO IME?
On natipka svoje puno ime.
ŽELITE LI LOZINKU?
Ma nemoj me zezati, pomisli on. Ovo će biti čas posla. Skoro da se
razočarao. Zaista je mislio da je doktor Thorne pametniji. On
natipka:
DA.
Potom:
VAŠA NOVA LOZINKA JE VIG/&*849/. MOLIM ZAPIŠITE.
IZGUBLJENI SVIJET
177
Naravno, pomisli Arby. Možeš se kladiti da hoću. Na stolu ispred
njega nije bilo papira; on opipa džepove, nađe komadić papira i
zapiše lozinku.
MOLIM PONOVNO UPIŠITE VAŠU LOZINKU.
On natipka traženi niz znakova i brojki.
Ponovno stanka pa opet slova. Brzina ispisivanja slova bila je
neobično spora a kadšto bi i zapinjala. Poslije toliko vremena,
možda sustav ne radi jako-
HVALA. LOZINKA POTVRĐENA.
Zaslon zasvijetli pa se naglo oboji tamnoplavo. Začuje se
elektronski napjev.
A tad Arby zine od čuđenja i on blene u zaslon, na kojem je pisalo:
INGENOVE TEHNOLOGIJE
ZONAB PODRUČNO ČVORIŠTE MREŽNIH SERVISA
Nije imalo smisla. Kako može postojati mreža Zone B? In-Gen je
zatvorio Zonu B prije puno godina. Arby je već pročitao datoteke. A
InGen više ne postoji, odavno su bankrotirali. Kakva mreža?
pomisli on. I kako je uspio prodrijeti u nju? Prikolica nije bila
spojena ni na što. Nije bilo kablova, ničeg. Znači daje sigurno riječ o
radio mreži, već postojećoj na otoku. Nekako se uspio uključiti u
nju. Ali kako to da postoji? Za radio mrežu potrebna je električna
energija, a ovdje je nema.
Arby pričeka.
Ništa se ne dogodi. Riječi su samo stajale na zaslonu. On pričeka da
se pokaže izbornik, ali se to ne dogodi. Arby pomisli daje sustav
možda neispravan. Ili isključen. Možda ti samo dopušta da uđeš u
njega a zatim se ništa ne dogodi.
Ili bi možda, pomisli, on trebao nešto učiniti. Učini najjednostavniju
stvar, pritisne tipku za povrat.
178
Michael Crichton
Ugleda:
DOSTUPNI SERVISI NA DALJINSKO UPRAVLJANJE
POSTOJEĆE RADNE DATOTEKE Posljednja promjena
I/Istraživanje 10/02/89
P/Proizvodnja 10/05/89
T/Teren 10/09/89
O/Održavanje 11/12/89
U/Uprava 11/11/89
POHRANJENE DATOTEKE
Rl/Istraživanje (AV-AD) 11/01/89
R2/Istraživanje (GD-99) 11/12/89
P/Proizvodnja (FD-FN) 11/09/89
VIDEO MREŽA
A. 1-2-CCD NDC.1.1
Dakle, zaista je riječ o starom sustavu: datoteke nisu godinama
mijenjane. Pitajući se radi li još, on odabere VIDEO MREŽA. Na
svoje čuđenje, ugleda kako se zaslon počinje puniti sličicama. Bilo
ih je ukupno petnaest, naguranih na zaslonu, a pokazivale su razne
dijelove otoka. Većina kamera bila je postavljena visoko, u
krošnjama ili negdje slično, i pokazivale su-
On se zapilji. Pokazivale su dinosaure.
Zaškilji. Nije moguće. To što vidi su filmovi ili nešto slično. Jer u
jednom kutu ugleda krdo triceratopsa. U susjednom kva-dratiću
ugleda nekakve zelene gušterolike stvorove, u visokoj travi, iznad
koje su provirivale samo njihove glave. U drugom pak, jednog
stegosaura, kako polako hoda.
To su sigurno filmovi, pomisli on. Program s dinosaurima.
No tad, na drugoj slici, Arby ugleda dvije spojene prikolice kako
stoje na čistini. Vidio je crne solarne kolektore kako se ljeskaju na
krovu. Učinilo mu se da vidi i sebe, kroz prozor prikolice.
Oh, Bože moj, pomisli on.
Na drugoj slici ugleda kako Thorne, Malcolm i Eddie brzo ulaze u
zeleni Explorer i odlaze iza laboratorija. I tad ga zgromi istina.
Slike su stvarne.
Struja
Odvezu se Explorerom iza središnje zgrade i krenu prema
trafostanici. Na putu prođu pokraj malog sela s njihove desne
strane. Thorne ugleda šest plantažnih koliba i jednu veću zgradu s
oznakom 'Upravnikova rezidencija'. Vidjelo se da su kućice nekoć
bile okružene urednim zelenim površinama, no sad su bile zarasle,
prašuma je djelomice povratila oteto područje. U središtu tog
kompleksa ugledaju tenisko igralište, prazan bazen i malu
benzinsku crpku ispred nečeg stoje sličilo trgovini živežnim
namirnicama.
Thorne reče: "Da mi je znati koliko su ljudi ovdje imali?"
Eddie reče: "Kako znaš da su svi otišli?"
"Kako to misliš?"
"Doc - imaju struju. Poslije toliko godina. Mora postojati objašnjenje
za to." Eddie skrene automobilom iza stražnjeg dijela prostora za
utovar i krene prema trafostanici, ravno ispred njih.
Trafostanica je bila neugledna betonska kocka bez prozora,
obilježena jedino pri vrhu valovitim limom za ventiliranje. Čelični
odušci odavno su od hrđe poprimili jednoličnu smeđu boju, sa
žutim točkicama.
Eddie obiđe automobilom stanicu, tražeći vrata. Nađe ih otraga.
Bila su to teška čelična vrata, na kojima je bojom koja se gulila
pisalo: POZOR VISOKI NAPON ZABRANJEN ULAZ.
Eddie iskoči iz automobila, ostali za njim. Thorne omiriše zrak.
"Sumpor", reče.
"Jako snažan miris", reče Malcolm i kimne glavom.
180
Michael Crichton
Eddie povuče vrata. "Dečki, imam osjećaj..."
Vrata se naglo otvore uz zveket i lupe o betonski zid. Eddie zaviri u
tamu. Thorne ugleda gusti labirint cijevi, a iz poda se dizao tanki
stupac pare. U prostoriji je bilo užasno vruće. Čulo se glasno,
uporno zvrjanje.
Eddie reče: "Nek me vrag odnese." Krene naprijed, zagledavajući u
indikatore, mnoge neočitljive, jer im je staklo bilo presvučeno
debelim žutim slojem. I spojista cijevi imala su prsten žute kore.
Eddie prstom obriše naslagu. "Zapanjujuće", reče.
"Sumpor?"
"Aha, sumpor. Zapanjujuće." On se okrene prema izvoru onog
zvuka, ugleda veliki ispušni otvor, a unutra turbinu. Propeler
turbine, koji se brzo okretao, bio je zagasito žute boje.
"I to je sumpor?" upita Thorne.
"Ne", reče Eddie. "To mora da je zlato. Propeler turbine je od slitine
zlata."
"Zlata?"
"Aha. U protivnom bi morao biti nepokretan." Okrene se Thorneu.
"Shvaćaš li stoje ovo? Nevjerojatno. Tako kompaktno i efikasno.
Nikome dosad to nije uspjelo. Ova je tehnologija-"
"Želiš reći daje geotermalna?" reče Malcolm.
"Tako je", reče Eddie. "Našli su izvor topline ovdje, vjerojatno plina
ili vodene pare, koja se cijevima dovodi kroz pod. Ta toplina grije
vodu u zatvorenom krugu - to je ona mreža cijevi ondje - pa
pokreće turbinu - ondje - koja proizvodi električnu energiju. Bez
obzira na to o kakvom je izvoru topline riječ, geotermalni su izvori
uvijek vraški korozivni. Na većini takvih mjesta, održavanje turbine
se pretvara u borbu na život i smrt. Ali ova trafostanica još radi.
Zapanjujuće."
Duž jednog zida bila je glavna razvodna ploča, koja je slala struju
cijelom laboratorijskom kompleksu. Ploča je po sebi imala pljesnive
mrlje, a na nekoliko je mjesta bila udubljena.
"Čini se da ovdje godinama nije nikog bilo", reče on. "A velik dio
strujne mreže ne radi. No trafostanica još radi - nevjerojatno."
IZGUBLJENI SVIJET
181
Thorne počne kašljati od sumpornog zraka i vrati se na sunce.
Pogleda prema stražnjem dijelu laboratorija. Jedno od uto-varnih
mjesta izgledalo je u dobrom stanju, no drugo se urušilo. Staklo na
stražnjem dijelu zgrade bilo je razbijeno.
Malcolm mu se pridruži. "Pitam seje li neka životinja udarila u
zgradu."
"Misliš da bi neka životinja mogla nanijeti toliku štetu?"
Malcolm kimne glavom. "Neki od ovih dinosaura teže četrdeset,
pedeset tona. Jedna jedina životinja ima masu krda slonova. Da,
ono bi lako moglo biti djelo neke životinje. Vidiš li onu ondje stazu?
Načinile su je životinje, a prolazi pokraj utovarnih mjesta pa niz
brijeg. Da, mogle su to učiniti životinje."
Thorne reče: "Zar nisu na to pomislili kad su puštali životinje na
slobodu?"
"Oh, uvjeren sam da su ih namjeravali pustiti samo na nekoliko
tjedana ili mjeseci, pa ih sakupiti dok su još mlade. Sumnjam da su
ikad pomislili da će-"
Prekine ih pucketavo električno krčanje, slično atmosferskim radio
smetnjama. Dopiralo je iz Explorera. Iza njih, Eddie požuri prema
automobilu, zabrinuta izraza lica.
"Znao sam", reče Eddie. "Naš se komunikacijski modul topi. Znao
sam da smo trebali ugraditi onaj drugi." On otvori vrata Ex-plorera
i popne se na suvozačko sjedište, podigne slušalicu, pritisne
automatski podešivač zvuka. Kroz prednje staklo, ugleda Thornea i
Malcolma kako se vraćaju prema automobilu.
A tad se veza raščisti. "- u automobil!" reče hrapav glas.
"Tko je to?"
"Doktore Thorne! Doktore Malcolm! Ulazite u automobil!"
Kad je Thorne stigao, Eddie reče: "Doc. To je onaj vražji klinac."
"Što?" reče Thorne. "TojeArbv."
182
Michael Crichton
Preko radija, Arby je govorio: "Ulazite u automobil! Vidim ga gdje
dolazi!"
"O čemu on to govori?" mrštio se Thorne. "Pa on nije ovdje, zar ne?
Je li na otoku?"
Radio zakrči. "Da, ovdje sam! Doktore Thorne!"
"Ali kako je do vraga-"
"Doktore Thorne! Ulazite u automobil!"
Thorne pozeleni od bijesa. Stisne šake. "Kako je samo tom dripcu to
uspjelo?" On pograbi slušalicu od Eddieja. "Arby, do vraga-"
"Dolazi!"
Eddie reče: "O čemu on to govori? Zvuči potpuno histerično."
"Vidim ga na ekranu! Doktore Thorne!"
Malcolm se osvrne po džungli. "Možda bismo trebali ući u
automobil", reče tiho.
"Kako on to misli, na ekranu?" reče Thorne. Bio je ljut kao ris.
Eddie reče: "Ne znam, Doc, ali ako on ima sliku u prikolici, imamo
je i mi." On uključi video prijamnik na kontrolnoj ploči. Pričeka da
se zaslon ugrije.
"Taj fakin", reče Thorne. "Zavrnut ću mu vratom."
"Mislio sam da voliš tog malog", reče Malcolm.
"Volim ga, ali-"
"Kaos djeluje", reče Malcolm i zamahne glavom.
Eddie je gledao u kontrolni prijamnik.
"U, jebemu", reče.
Na malom zaslonu pružao im se pogled ravno u snažno tijelo
tvrannosaurus rexa kako se penje prema njima po onoj životinjskoj
stazi. Koža mu je bila pjegavo crvenkasto-smeđa, boja osušene krvi.
Na sunčevoj svjetlosti koja je prosijavala kroz krošnje, jasno su
vidjeli snažne mišiće njegovih stražnjih udova. Životinja se kretala
brzo, bez znaka straha ili ustručavanja.

IZGUBLJENI SVIJET
183
Ne skidajući pogleda sa zaslona, Thorne reče: "Svi u automobil."
Muškarci žurno uđu u automobil. Na zaslonu, tvrannosaur se
izgubi iz vidokruga kamere. No mogli su ga čuti kako im prilazi.
Tlo pod njim je podrhtavalo i lagano ljuljalo automobil.
Thorne reče: "lan? Što misliš da bismo trebali učiniti?"
Malcolm ne odgovori. Ukočio se, zurio preda se, praznog pogleda.
"lan?" reče Thorne.
Radio se oglasi. Arby reče: "Doktore Thorne, izgubio sam ga na
monitoru. Vidite li ga vi?"
"Isuse", reče Eddie.
Zapanjujućom brzinom tvrannosaurus rex bane pred njih, izronivši
iz raslinja s desne strane Explorera. Životinja je bila golema, visine
dvokatnice; glava joj se dizala visoko iznad njih, izvan njihova
vidokruga. No za tako veliko stvorenje kretala se nevjerojatno brzo
i okretno. Thorne je zurio zabezeknuto i čekao da vidi što će se
dogoditi. Osjetio je kako automobil vibrira svakim gromoglasnim
korakom. Eddie tiho zastenje.
Ali tvrannosaur ne obrati pozornost na njih. Nastavi se kretati
istom brzinom i brzo prođe pokraj prednjeg dijela Explorera. Jedva
su ga uspjeli vidjeti prije no što su njegova velika glava i tijelo
iščezli u šumi njima s lijeve strane. Vidjeli su jedino debeli rep za
održavanje ravnoteže, podignut dva metra u zrak kako se njiše
lijevo-desno pri svakom životinjinom koraku.
Tako brz! pomisli Thorne. Brz! Ta se gorostasna životinja u jednom
trenutku stvorila pred njima, zastrla im vidik pa nestala. Nije bio
naviknut da se nešto tako veliko kreće tako brzo. Sad se vidio tek
vrh repa kako se miče lijevo-desno dok je životinja hitala dalje.
A tad rep uz glasan zveket udari o prednji dio Explorera.
Tvrannosaur stane.
184
Michael Crichton
Začuju tiho, nesigurno rezanje iz džungle. Rep se ponovno zanjiše u
zraku lijevo-desno, kao za provjeru. Naravno, rep po drugi put
lagano okrzne prednju rešetku.
Sad ugledaju kako se raslinje s njihove lijeve strane svija i šušti, a
repa nestane.
Jer se tvrannosaur, Thorne shvati, vraća.
Ponovno izroni iz džungle, krene prema automobilu i postavi se
točno ispred njih. Duboko grleno zareži i okrene glavu lijevo-desno
kako bi razgledao ovaj neobičan novi predmet. Tad se sagne i
Thorne shvati da tvrannosaur ima nešto u ustima; ugleda nečije
noge kako vise s obje strane ralja. Oko tvrannosaurove glave zujao
je gust oblak muha.
Eddie zastenje. "Jebi ga." "Tiho", šapne Thorne.
Tvrannosaur frkne i pogleda u automobil. Prigne se još niže i
nekoliko ga puta onjuši, mičući glavu lagano lijevo-desno svaki put
kad bi udahnuo. Thorne shvati da miriše rešetku. Rex se pomakne
ustranu i onjuši gume. Tad polako podigne svoju golemu glavu, sve
dok mu se oči ne nađu iznad površine poklopca motora. Zapilji se u
muškarce kroz prednje staklo. Žmirne. Pogled mu je bio hladan,
gmazovski.
Thorne je jasno osjećao da ih tvrannosaur gleda: pogledom je
prelazio od jednog do drugog. Svojim tupim nosom gurkao je bočni
dio automobila, lagano ga ljuljao, kao da provjerava njegovu težinu,
odmjeravajući ga kao protivnika. Thorne čvrsto uhvati upravljač i
zadrži dah.
A tad, neočekivano, tvrannosaur se odmakne i stane ispred
automobila. Okrene im leđa i visoko podigne svoj veliki rep.
Tvrannosaur učini nekoliko koraka natraške prema njima. Začuju
kako rep struže po krovu automobila. Stražnji udovi se približe...
A tad tvrannosaur sjedne na poklopac motora, nakosi vozilo, zabije
odbojnik u zemlju svojom silnom težinom. Isprva se nije micao,
nego je samo sjedio. A tad počne brzo migoljiti bokovima
IZGUBLJENI SVIJET
185
naprijed-natrag, i metal zacvili. "Koji je to vrag?" reče Eddie.
Tvrannosaur ponovno ustane, automobil se podigne i Thorne
ugleda gustu bijelu tvar razmazanu po poklopcu motora.
Tvrannosaur se odmakne, krene niz utrtu stazu i iščezne u džungli.
Ugledaju ga iza sebe kad se ponovno našao na čistini i kočoperno
počeo prelaziti kroz naselje. Protutnji iza trgovine sa živežnim
namirnicama, prođe između dviju koliba i tad se ponovno izgubi iz
vida.
Thorne pogleda Eddieja koji trgne glavom prema Malcol-mu.
Malcolm se nije okrenuo da gleda za odlazećim tvrannosa-urom.
Još je netremice gledao preda se, napeta tijela. "lan?" reče Thorne.
Dodirne ga po ramenu.
Malcolm upita: "Je li otišao?" "Da. Otišao je."
Tijelo lana Malcolma se opusti, ramena mu se spuste. Polako ispusti
zrak. Glava mu klone na prsa. Duboko udahne pa ponovno
podigne glavu. "Morate priznati", reče on. "To se ne vidi svaki dan."
"Dobro ti je?" upita Thorne.
"Aha, naravno. Dobro mi je." On položi ruku na prsa, osluškujući
srce. "Naravno da sam dobro. To je ionako bio mali primjerak."
"Mali?" reče Eddie. "To stvorenje nazivaš malim-"
"Da, za tvrannosaura. Ženke su prilično veće. U tvrannosaura
postoji spolni dimorfizam - ženke su veće od mužjaka. Vjeruje se da
su one uglavnom i lovile. Ali to sad možemo provjeriti iz prve
ruke."
"Samo malo", reče Eddie. "Po čemu znaš daje bio mužjak?"
Malcolm rukom pokaže prema poklopcu motora. Od one bijele
paste sad se širio jetki miris. "Mirisom je obilježio teritorij."
"Pa? Možda i ženke mogu obilježiti-"
186
Michael Crichton
"Vjerojatno i mogu", reče Malcolm. "Ali se analne mirisne žlijezde
nalaze samo u mužjaka. A vidjeli ste kako je to učinio."
Eddie je nesretno gledao u poklopac motora. "Nadam se da ćemo to
moći skinuti", reče. "Ponio sam neka otapala, ali nisam očekivao...
dinosaurski mošus."
Radio se oglasi. "Doktore Thorne", reče Arby. "Doktore Thorne! Je li
sve u redu?"
"Da, Arby. Zahvaljujući tebi" reče on.
"Pa što čekate? Doktore Thorne? Zar niste vidjeli doktora Levinea?"
"Još nismo, ne." Thorne posegne za svojim senzorom ali je bio pao
na pod. On se sagne, podigne ga. Levineove su se koordinate
promijenile. "Kreće se..."
"Znam da se kreće. Doktore Thorne?"
"Da, Arby", reče Thorne. A tad: "Čekaj malo. Kako znaš da se
kreće?"
"Jer ga vidim", reče Arby. "Vozi se na biciklu."
Kelly dođe u prednji dio prikolice, zijevajući i odmičući kosu s lica.
"S kime razgovaraš, Arb?" Ona blene u zaslon i reče: "Hej, ovo je
guba."
"Ušao sam u mrežu Zone B", reče on.
"Kakvu mrežu?"
"Radijska područna mreža, Kel. Iz nekog razloga još radi."
"Maje li? Ali kako je-"
"Djeco", reče Thorne preko radija. "Malo tišine, molim. Tražimo
Levinea."
Arby podigne slušalicu. "Vozi se na biciklu po stazi u džungli.
Prilično strmoj i uskoj. Mislim daje na istoj stazi kao i onaj tyran-
nosaur."
Kelly reče: "Kao što?"
IZGUBLJENI SVIJET
187
Thorne ubaci automobil u brzinu, odveze se pokraj trafostanice,
prema radničkom naselju. Prođe pokraj benzinske postaje pa
između koliba. Vozio je istim putem kao i dinosaur. Staza je bila
prilično široka, bilo ju je lagano slijediti.
"Ta djeca ne bi trebala biti ovdje", turobno će Malcolm. "Nije
sigurno."
"Sad ne možemo puno učiniti u vezi s tim", reče Thorne. Upali
radio. "Arby, vidiš li još Levinea?"
Automobil poskoči preko nekadašnje cvjetne lijehe pa zavije oko
upravnikove rezidencije. Bila je to prostrana dvokatnica sagrađena
u tropskom kolonijalnom stilu, s drvenim balkonima oko cijelog
gornjeg kata. Kao i ostale kuće, bila je obrasla.
Radio se oglasi. "Da, doktore Thorne. Vidim ga."
"Gdje je?"
"Slijedi tyrannosaura. Na biciklu."
"Slijedi tyrannosaura." Malcolm uzdahne. "Nisam se trebao spetljati
s njim."
"U tome se slažemo", reče Thorne. Pojača gas i prođe pokraj dijela
srušenog kamenog zida koji je, čini se, označavao granicu naselja.
Automobil zaroni u džunglu, slijedeći utrtu stazu.
Preko radija, Arby reče: "Vidite li ga već?" "Još ne."
Staza se sužavala i zavijala na nizbrdici. Skrenu iza zavoja i
ugledaju srušeno stablo kako se ispriječilo na putu. Stablo je na
sredini bilo golo; njegove su grane bile slomljene i bez lišća-
vjerojatno zato što su velike životinje opetovano prelazile preko
njega.
Thorne naglo zakoči ispred stabla. Izađe i zaobiđe Explorer. "Doc",
reče Eddie. "Prepusti to meni."
"Ne", reče Thorne. "Ako se nešto dogodi, ti si jedini koji zna
popraviti opremu. Važniji si, posebice sad kad su tu i djeca."
Stojeći iza automobila, Thorne podigne motocikl iz ležišta. Spusti ga
na zemlju, provjeri akumulator i odgura do prednjeg di-
188
Michael Crichton
jela automobila. Reče Malcolmu: "Daj mi tu pušku", i prebaci je
preko ramena.
Thorne uzme slušalicu s kontrolne ploče i natakne je na glavu.
Pričvrsti bateriju za remen, namjesti mikrofon na obraz. "Vas se
dvojica vratite u prikolicu", reče Thorne. "Pazite na djecu."
"Ali Doc...", zausti Eddie.
"Učinite tako" reče Thorne i prebaci motocikl preko srušenog stabla.
Spusti ga s druge strane i popne se na nj. Tad na deblu ugleda istu
blijedu izlučevinu jetka mirisa; njome je umrljao ruke. Ponovno
pogleda u Malcolma, upitno.
"Obilježava teritorij", reče Malcolm.
"Baš lijepo", reče Thorne. "Divota." Obriše ruke o hlače.
A tad sjedne na motocikl i odveze se.
Golemo je lišće udaralo o Thorneova ramena i noge dok se vozio
niz stazu, slijedeći tvrannosaura. Životinja je bila negdje ispred
njega, ali je on još nije vidio. Vozio je brzo.
U slušalici zakrči. Arby reče: "Doktore Thorne? Sad vas vidim."
"Dobro", reče Thorne.
Ponovno zakrči. "Ali više ne vidim doktora Levinea", reče Arby.
Zvučao je zabrinuto.
Električni se motocikl jedva čuo, posebice pri vožnji nizbrdo. Staza
se račvala. Thorne se zaustavi, nagne preko motocikla i zagleda u
blatnjavu stazu. Ugleda tvrannosaurove tragove, kako su skrenuli
nalijevo. A ugleda i tanki trag kotača bicikla. Također ulijevo.
On skrene na lijevi odvojak ali je sad vozio sporije.
Nakon deset metara, Thorne prođe pokraj djelomice pojedene noge
koja je ležala pokraj staze. Noga je bila stara; po njoj su gmizali crvi
i muhe. Na jutarnjoj vrućini, oštar miris koji se širio od nje izazivao
je mučninu. On produži, ali uskoro ugleda lu-
IZGUBLJENI SVIJET
189
banju neke krupne životinje, na kojoj je još bilo mesa i zelene kože. I
ona je bila pokrivena muhama.
On reče u mikrofon: "Prolazim pokraj dijelova trupla..."
Radio zakrči. Sad začuje Malcolmov glas: "Tog sam se bojao."
"Bojao čega?"
"Možda postoji gnijezdo", reče Malcolm. "Jesi li primijetio truplo
koje je tvrannosaur držao u zubima? Bilo je oglodano, ali ga on nije
pojeo. Sva je prilika daje nosio tu hranu kući, u gnijezdo."
"Tvrannosaursko gnijezdo...", reče Thorne.
"Bio bih oprezan na tvom mjestu", reče Malcolm.
Thorne prebaci mjenjač u ler i ostatak nizbrdice se spusti. Kad je
došao u podnožje, siđe s motocikla. Osjećao je trešnju tla ispod
svojih nogu a iz grmlja ispred sebe začuje duboko grleno glasanje,
kao da neka velika prašumska mačka prede. Thorne se osvrne. Nije
vidio ni traga Levineova bicikla.
Thorne skine pušku s ramena i čvrsto je uhvati znojnim rukama.
Ponovno začuje tiho rezanje, čas jače, čas slabije. Bilo je nečeg
čudnog u tom zvuku. Thorneu je bio potreban samo jedan trenutak
da shvati što.
Dolazio je iz više od jednog izvora: više od jedne velike životinje
prele su u raslinju ispred njega.
Thorne se sagne, iščupa rukohvat trave i baci ga u zrak. Trava
padne prema njegovim nogama: stajao je niz vjetar. On klizne kroz
lišće.
Paprat je oko njega bila golema i gusta, no ispred sebe ugleda kako
prosijava sunce, na čistini. Ono predenje je sad bilo jako glasno.
Čuo se još jedan zvuk čudan, škripav zvuk. Bio je piskutav i isprva
zvučao skoro mehanički, poput nepodmazanog kotača.
Thorne je oklijevao. A tad, vrlo polako, spusti list paprati. I zine od
čuda.
Gnijezdo
Na svjetlosti poodmaklog jutra, dva golema tvrannosaura - svaki
visine sedam metara - uzdizali su se iznad njega. Njihova
crvenkasta koža izgledala je uštavljeno. Imali su divovske,
strahotne glave, golemih čeljusti i velikih, oštrih zuba. No, životinje
ovdje nisu Thor-neu djelovale prijeteće. Kretale su se polako, skoro
otmjeno i sagi-njale se nad široki kružni opkop od osušenog blata,
visine gotovo metar i pol. Dvije odrasle životinje u zubima su
držale komade crvenog mesa. One spuste glave ispod zida od blata.
Taj pokret poprati mahnito, kreštavo skvičanje, koje zamre skoro
istog trenutka. A kad su odrasle životinje ponovno podigle glave,
mesa više nije bilo.
Nije bilo sumnje: ovo je njihovo gnijezdo. A Malcolm je imao pravo:
jedan je tvrannosaur primjetljivo bio veći od drugog.
Za nekoliko trenutaka, ono skvičanje se nastavi. Thorneu je zvučalo
poput pijukanja ptića. Odrasle su životinje nastavile pri-gibati glave
i hraniti nevidljive bebe. Komad otrgnutog mesa padne na vrh
opkopa. Thorne ugleda kako se mladunče tvrannosaura pojavljuje
na rubu opkopa i teškom se mukom prebacuje na drugu stranu.
Mladunče je bilo veličine purana, velike glave i jako krupnih očiju.
Tijelo mu je bilo pokriveno crvenim paperjem zbog čega je
izgledalo kržljavo. Oko vrata je imao prsten prozirno bijelog
paperja. Mladunče je neprestano skvičalo i nespretno puzalo prema
mesu, pomažući se nejakim prednjim udovima. No kad je na
posljetku dohvatilo strvinu, probode ga odlučnim ugrizima svojih
oštrih zubića.
Zdušno je jelo hranu kad odjednom prestrašeno zakrešti i počne
kliziti niz vanjsku stijenku od osušenog blata. Istog trenut-
IZGUBLJENI SVIJET
191
ka, mama tvrannosaur spusti glavu i zaustavi bebin pad, pa ga
nježno pogura natrag u gnijezdo. Thornea se silno dojmi blagost
njezinih pokreta, oprez s kojim je postupala s mladunčetom. Otac je
u međuvremenu nastavio otkidati komadiće mesa. Obje su životinje
nastavile predeći režati kao da su željele umiriti mladunče.
Dok ih je Thorne tako promatrao, promijeni položaj. Stopalom stane
na granu: začuje se praskavi krak.
Obje životinje odmah podignu glave. Thorne se skameni i zadrži
dah.
Tvrannosauri su pomnjivo pregledavali područje oko gnijezda,
zagledavali u svim smjerovima, napetih mišića, visoko podignutih
glava. Očima su prelijetali lijevo-desno i pritom trzali glavama. No
uskoro se opuste. Pomicali su glave gore-dolje i trljali se njuškama.
Kao da je riječ o nekakvu obredu, skoro plesu. Tek tad su nastavili
hraniti mladunče.
Kad su se smirili, Thorne klisne i vrati se do motocikla. Arby šapne
u slušalicu: "Doktore Thorne. Ne vidim vas."
Thorne ne odgovori. Prstom lupne po mikrofonu, kao znak daje
čuo.
Arby šapne. "Mislim da znam gdje je doktor Levine. Vama slijeva."
Thorne ponovno lupne po mikrofonu i okrene se.
S lijeve strane ugleda zahrđali bicikl. Na njemu je pisalo 'VI. InGen
Corp.' Stajao je naslonjen o stablo.
Nije loše, pomisli Arby u prikolici, gledajući video slike snimljene
kamerama na daljinsko upravljanje dok ih je uključivao mišem.
Zaslon je sad bio podijeljen na četiri dijela; bio je to dobar
kompromis između želje za što većim brojem slika i za što većim
slikama.
Jedna je kamera pokazivala iz ptičje perspektive ona dva
tvrannosaura na skrivenoj čistini. Sunce je već bilo prilično visoko
na nebu i žarkom je svjetlošću obasjavalo blatnjavu, ugaženu
192
Michael Crichton
travu na čistini. U središtu ugleda okruglo gnijezdo od blata,
okomitih stijenki. U gnijezdu su bila četiri pjegava bijela jajeta,
veličine nogometne lopte. Bilo je ondje i dijelova razbijenih jaja i
dva izlegla tvrannosaura, koji su izgledali kao kreštave ptice bez
perja. Sjedili su u gnijezdu podignutih glava baš poput ptića,
razjapljenih usta, čekajući da ih se nahrani.
Kelly se zagleda u zaslon i reče: "Pogledaj kako su slatki." Pa
dometne: "Trebali bismo biti ondje."
Arby joj ne odgovori. Nije nimalo bio siguran da bi im želio biti
bliže. Odrasli su bili mrtvi hladni, no Arbvja je pomisao na te
dinosaure duboko uznemiravala na način koji si nije mogao
rastumačiti. Arbvju je oduvijek predstavljalo zadovoljstvo da u
životu organizira, stvara red - čak i uredno nizanje slika na
računalnom kontrolnom prijamniku djelovalo je na nj umirujuće.
No ovaj je otok mjesto gdje je sve nepoznato i neočekivano. Gdje se
ne zna što će se dogoditi. To gaje smetalo.
Kelly je, naprotiv, bila uzbuđena. Komentirala je dinosaure, kako su
veliki, veličinu njihovih zuba. Izgledala je ushićena, bez imalo
straha.
Arbyju je to išlo na živce.
"Po čemu si zaključio da znaš gdje je doktor Levine?" upita ona.
Arby pokaže prstom u sliku gnijezda, na zaslonu. "Gledaj."
"Vidim."
"Ne. Gledaj, Kel."
Dok su netremice gledali u zaslon, slika se malo pomakne. Ulijevo,
pa se vrati u prvobitni položaj. "Jesi li vidjela?" upita Arby.
"Pa što? Možda vjetar pomiče kameru ili nešto slično."
Arby odmahne glavom. "Ne, Kel. On je na stablu. Levine miče
kameru."
"Oh." Tajac. Ona se ponovno zagleda. "Možda si u pravu."
IZGUBLJENI SVIJET
193
Arby se zadovoljno nasmiješi. Više od Kelly nije ni mogao
očekivati. "Aha, i ja mislim tako."
"Ali što doktor Levine radi na stablu?"
"Možda namješta kameru."
Oni osluhnu Thorneovo disanje preko radija.
Kelly se zagleda u četiri video slike, od kojih je svaka prikazivala
drugo područje otoka. Uzdahne. "Jedva čekam da odem ondje",
reče.
"Aha, i ja", reče Arby, iako nije tako mislio. Pogleda kroz prozor
prikolice. Explorer se vraćao, a u njemu Eddie i Malcolm. U duši se
radovao njihovu povratku.
Thorne stane u podnožju stabla i pogleda gore. Nije vidio Levinea
kroz lišće, ali je znao daje sigurno negdje gore, jer je proizvodio, po
Thorneovu mišljenju, puno buke. Thorne nervozno pogleda natrag
prema čistini, zakriljenoj raslinjem. Još je čuo tiho rezanje; još
postojano, neprekinuto.
Thorne pričeka. Što do vraga Levine uopće radi na stablu? Začuje
šuštanje lišća iznad glave, a zatim nastane tišina. Pa gunđanje. Pa
ponovno šuštanje.
A tad Levine reče naglas: "Jebi ga!" Zatim se začuje glasni prasak,
krckanje grana i bolni jauk. A tad Levine tresne na leđa na zemlju
ispred Thornea. Prevrne se na stranu, stežući rame.
"Prokletstvo!" reče.
Levine je bio odjeven u blatom umrljane kaki hlače, poderane na
nekoliko mjesta. Ispod čekinjaste brade stare tri dana, lice mu je bilo
izmučeno i poprskano blatom. Podigne pogled kad je Thorne
krenuo prema njemu pa se veselo nasmiješi.
"Ti si posljednja osoba kojoj bi se nadao, Doc", reče Levine. "Ali nisi
mogao odabrati bolji čas."
Thorne ispruži ruku, Levine ispruži svoju, kad, na čistini iza
njihovih leđa, tyrannosauri zaglušujuće riknu.
194
Michael Crichton
"On, ne!" reče Kelly. Na zaslonu, tyrannosauri su se jako uzbunili,
brzo hodali ukrug, podizali glave i rikali.
"Doktore Thorne! Što se događa?" upita Arby.
Začuju Levineov glas, metalan i krckav preko radija, ali nisu
razabrali riječi. Eddie i Malcolm udu u prikolicu. Malcolm baci
pogled na zaslon i reče: "Reci im da se nose odande i to odmah!"
Na zaslonu, ona su se dva tvrannosaura okrenula jedno prema
drugom leđima, tako da su bili okrenuti prema naprijed, u
obrambenom položaju. Mladunčad je bila zaštićena u sredini.
Životinje su mahale svojim teškim repovima iznad gnijezda i glava
mladunčadi. No napetost je bila opipljiva.
A tad jedan tvrannosaur rikne i jurne s čistine. "Doktore Thorne!
Doktore Levine! Bježite!"
Thorne prebaci nogu preko motocikla i zgrabi gumeni upravljač.
Levine skoči na sjedište iza njega i čvrsto se uhvati oko njegova
struka. Thorne začuje riku od koje mu se sledi krv. Okrene se i
ugleda jednog od ona dva tvrannosaura kako se probija kroz
raslinje i juriša na njih. Životinja je trčala punom brzinom -pognute
glave, razjapljenih usta, očigledno spremna za napad.
Thorne okrene gas. Električni motor zazvrji, stražnji se kotač zavrti
u blatu, ali se motocikl ne pomakne.
"Kreni!" reče Levine. "Kreni!"
Tvrannosaur jurne prema njima, ričući. Thorne osjeti kako tlo
podrhtava. Rika je bila tako glasna da su ga zaboljele uši.
Tvrannosaur ih je skoro sustigao, velikom glavom je sunuo prema
njima, razjapio ralje-
Thorne se ukopa petama i gurne motocikl prema naprijed. Stražnji
kotač se prestane okretati u prazno, pošprica zrak perjanicom od
blata i motocikl zagrmi po blatnoj stazi. Bilo mu je potrebno samo
nekoliko sekundi do punog ubrzanja. Motor se opasno klizao i
naginjao na stazi.
Iza njegovih leda Levine je nešto vikao, ali Thorne nije slušao. Srce
mu je ludo tuklo. Motor poskoči preko izbočine na stazi
IZGUBLJENI SVIJET
195
i zamalo izgube ravnotežu, ali je povrate, pa ponovno ubrzaju.
Thorne se nije usudio okrenuti. Osjećao je miris gnjila mesa, čuo
promukli dah gorostasne životinje koja goni plijen....
"Doc! Polako!" vikne Levine.
Thorne se nije obazirao na nj. Motor je grmio uzbrdo. Raslinje ih je
udaralo; blato prskalo po licu i prsima. Motor upadne u brazdu, no
on ga izvuče na sredinu staze. Ponovno začuje riku, učini mu se
daje nešto slabija, ali—
"Doc!" Levine vikne i primakne se bliže njegovu uhu. "Što
pokušavaš, ubiti nas? Doc! Sami smo!"
Thorne dođe na ravni dio staze i usudi se baciti pogled preko
ramena. Levine je imao pravo. Bili su sami. Nije bilo ni traga ni
glasa tvrannosauru progonitelju, iako ga je još čuo kako riče, negdje
u daljini.
On uspori.
"Polako", reče Levine i zatrese glavom. Lice mu je bilo pepeljasto
sivo, prestrašeno. "Užasan si vozač, znaš li to? Trebao bi uzeti
nekoliko sati instrukcija. Skoro si nas ubio."
"Napadao nas je", ljutne se Thorne. Bila mu je poznata Levi-neova
kritičnost, ali u ovom trenutku-
"Glupost", reče Levine. "Uopće nije napadao." "Ali je izgledalo
tako", reče Thorne.
"Ne, ne i ne" reče Levine. "Nije nas napadao. Rex je branio svoje
gnijezdo. A to je velika razlika."
"Nisam je primijetio", reče Thorne. Zaustavi motocikl i bijesno se
zapilji u Levinea.
"Na znanje i ravnanje", reče Levine. "Da te rex odlučio ganjati, sad
bismo bili mrtvi. Ali je uskoro prestao trčati."
"Zar?" reče Thorne.
"U to nema sumnje", reče Levine cjepidlaka. "Rexova je namjera bila
samo nas uplašiti i obraniti svoj teritorij. Nikad ne bi ostavio
gnijezdo nebranjeno, osim ako bismo uzeli nešto ili mu
196
Michael Crichton
srušili gnijezdo. Siguran sam da se već vratio svojoj družici, da
bdije nad jajima i ne miče se s mjesta."
"Pretpostavljam da smo imali sreće daje dobar roditelj", reče Thorne
i pritisne pedalu motora.
"Naravno da je dobar roditelj", nastavi Levine. "Svaka budala bi to
primijetila. Zar nisi vidio kako je mršav? Zanemaruje svoju
prehranu da bi nahranio potomstvo. Vjerojatno to čini tjednima.
Tvrannosaurus rex je visoko razvijena životinja i ima razvijene
lovačke navike. Jednako kao i one glede odgoja mladunčadi. Ne bi
me iznenadilo da odrasli tvrannosauri imaju mnogostruku
roditeljsku funkciju koja traje mjesecima. Možda, primjerice,
poučavaju potomke lovu. Počnu tako da donose male ranjene
životinje i prepuštaju mladunčadi da ih dokrajče. Takve stvari. Bit
će zanimljivo doznati točno što čine. Što sad ovdje čekamo?"
Kroz Thorneovu slušalicu, zakrči radio. Malcolm reče: "Nikad mu
ne bi palo na pamet da ti zahvali što si mu spasio život."
Thorne progunđa: "Očigledno", reče.
Levine reče: "S kime to razgovaraš? S Malcolmom? Je li on ovdje?"
"Da", reče Thorne.
"On se slaže sa mnom, zar ne?" reče Levine.
"Ne u potpunosti", reče Thorne i odmahne glavom.
"Slušaj, Doc," reče Levine, "oprosti ako si se uzrujao. Ali nije bilo
razloga za to. Činjenica je da uopće nismo bili u opasnosti - osim od
tvoje loše vožnje."
"Lijepo. Baš fino." Thorneovo je srce još snažno tuklo u njegovim
grudima. On duboko uzdahne, nagne motocikl ulijevo i krene niz
širu stazu, prema logoru.
Iza njega, Levine reče: "Jako mi je drago što te vidim, Doc. Zaista."
Thorne ne odgovori. Slijedio je stazu nizbrdo, kroz bujno raslinje.
Spuste se u dolinu i ubrzaju. Uskoro ugledaju prikolice na čistini.
Levine reče: "Dobro. Sve ste donijeli. A oprema radi? Sve je u
dobrom stanju?"
IZGUBLJENI SVIJET
197
"Čini se daje sve u redu."
"Izvrsno", reče Levine. "Prekrasno."
"Možda i nije", reče Thorne.
Kroz stražnji prozor prikolice, Kelly i Arby su veselo mahali.
"Ma šališ se", reče Levine.
ČETVRTA KONFIGURACIJA
"Približavajući se rubu kaosa, elementi iskazuju unutarnje
proturječje. To je nestabilno i potencijalno pogubno područje."
IANMALCOLM
Levine
Oni potrče preko čistine vičući: "Doktore Levine! Doktore Levine!
Živi ste!" Zagrle Levinea koji se nasmiješi protiv volje. Okrene se
Thorneu.
"Doc", reče Levine. "To ti nije bilo pametno."
"Zašto to ne kažeš njima?" reče Thorne. "Oni su tvoji učenici."
Kelly reče: "Ne ljutite se, doktore Levine."
"To je bila naša odluka", Arby objasni Levineu. "Došli smo
nepozvani."
"Nepozvani?" reče Levine.
"Mislili smo da će vam biti potrebna pomoć", reče Arby. "A tako je i
bilo." On se okrene Thorneu.
Thorne kimne glavom." Da. Pomogli su nam."
"Obećajemo, nećemo smetati", reče Kelly. "Vi samo radite što
morate, a mi ćemo-"
"Djeca su se zabrinula za tebe", reče Malcolm i priđe Levineu. "Jer
su mislila da si u nevolji."
"A čemu tolika žurba?" reče Eddie. "Hoću reći, najprije sagradiš ta
vozila, a zatim kreneš na put bez njih-"
"Nisam imao izbora", reče Levine. "Vlada je imala pune ruka posla
zbog novog oblika encefalitisa. Zaključili su da je to povezano s
leševima dinosaura koje more povremeno izbaci ovdje. Naravno, to
je idiotarija, ali to ih neće spriječiti da unište sve životinje na ovom
otoku čim ih otkriju. Morao sam stići prije njih. Nema puno
vremena."
202
Michael Crichton
"I tako si stigao ovdje sam", reče Malcolm.
"Gluposti, lan. Prestani se duriti. Namjeravao sam te nazvati čim
provjerim da je to ovaj otok. A nisam došao sam. Imao sam vodiča
po imenu Diego, ovdašnjeg čovjeka koji se kleo da je bio na ovom
otoku, kao dijete, prije puno godina. Činilo se da sve zna. Doveo me
po stijeni za čas posla. Sve je bilo u redu dok nas nisu napali kod
potoka, a Diega-"
"Napali?" reče Malcolm. "Tko vas je napao?"
"Nisam točno vidio tko", reče Levine. "Dogodilo se jako brzo. Neka
me životinja srušila na zemlju, razderala ruksak a ne sjećam se što
se potom dogodilo. Vjerojatno ju je zbunio oblik mog ruksaka, jer
sam ustao i ponovno potrčao a ona nije krenula za mnom."
Malcolm gaje gledao. "Imao si jako puno sreće, Richarde."
"Pa da... dugo sam trčao. Kad sam se okrenuo, bio sam sam u
džungli. I izgubljen. Nisam znao što ću, pa sam se popeo na stablo.
To mi se učinilo dobrom idejom - a tad su se u sumrak pojavili
velociraptori."
"Velociraptori?" reče Arby.
"Mali mesojedi" reče Levine. "Oblik tijela kao u teropoda, duga
njuška, binokularne oči. Otprilike dvometraši, težine oko devedeset
kilograma. Jako brzi, inteligentni, zločesti dinosauri, a putuju u
čoporu. Sinoć ih je bilo osam, skakali su oko stabla i pokušavali me
dohvatiti. Čitavu noć, skakali su i režali, skakali i režali... Nisam
oka sklopio."
"Sram ih bilo", reče Eddie.
"Slušajte", ljutne se Levine. "Nisam ja kriv ako-"
Thorne reče: "Proveo si noć na stablu?"
"Da, a ujutro su raptori otišli. I tako sam sišao i počeo obilazak
otoka. Našao sam laboratorij ili što već je. Očito su ga napustili u
hitnji, a ostavili su i nekoliko životinja. Prošao sam kroz zgradu i
otkrio da još ima struje - neki sustavi još rade, poslije tolikih godina.
A najvažnije je da postoji mreža kamera. To je velika sreća. Pa sam
odlučio provjeriti te kamere i bio usred posla kad ste vi nahrupili-"
IZGUBLJENI SVIJET
203
"Samo malo", reče Eddie. "Došli smo te spasiti."
"Ne znam zašto", reče Levine. "Nisam to tražio od vas."
Thorne reče: "Zvučalo je kao da jesi, preko telefona."
"To je nesporazum", reče Levine. "Na trenutak sam se zbunio jer
nisam znao baratati s telefonom. Doc, taj ti je telefon pre-
kompliciran. U tome je problem. Dakle: da krenemo?"
Levine zašuti. Pogleda u gnjevna lica oko sebe. Malcolm se okrene
Thorneu. "Veliki znanstvenik", reče on, "i velik čovjek."
"Slušajte", reče Levine. "Ne znam što vas muči. Ekspedicija je
trebala doći na ovaj otok prije ili poslije. U ovom slučaju, prije je
bolje. Sve se dobro svršilo i, iskreno rečeno, ne vidim razloga o
tome dalje raspravljati. Nije vrijeme za nepotrebno gloženje. Imamo
važnog posla - i mislim da bismo trebali krenuti. Jer je ovaj otok
izvanredna prilika, a neće potrajati dovijeka."
Dodgson
Lewis Dodgson je sjedio zgrbljen u mračnom kutu Chesperito
Cantina u Puerto Cortesu i pijuckao pivu. Pokraj njega, George
Baselton, Regius profesor biologije na Stanfordu, s užitkom je
proždirao tanjur huevos rancherosa8. Žutanjci su se slijevali preko
zelenog umaka. Dodgsonu je bilo mučno od samog pogleda na to.
Okrene glavu, ali je još čuo Baseltona kako oblizuje usne, glasno.
U baru nije bilo nikog osim njih, tek nekoliko pilića koji su kljucali
mrvice s poda. Svako malo, neki bi dječak prišao vratima, bacio
pregršt kamenčića na piliće i pobjegao, hihoćući. Promukli stereo
svirao je staru vrpcu Elvisa Presleva kroz hrđom nagrizene
zvučnike iznad šanka. Dodgson je pjevušio 'Falling in Love With
You' i pokušavao se obuzdati. Sjedi u ovoj rupi skoro jedan sat.
Baselton pojede jaja i gurne tanjur od sebe. Izvadi blok koji je
posvuda nosio sa sobom. "Dakle, Lew", reče on. "Razmišljao sam o
tome kako postupiti."
"Postupiti u vezi s čim?" obrecne se Dodgson. "Nema se što
postupati, ako ne stignemo na otok." Dok je govorio, lupne malom
fotografijom Richarda Levinea po rubu stola. Okrene je. Pogleda u
sliku naopačke. Pa je uspravi.
Uzdahne. Pogleda na sat.
"Lew," strpljivo će Baselton, "stići na otok nije najvažnije. Najvažnije
je kako ćemo naše otkriće predstaviti svijetu."
Pržena jaja s kreolskim umakom, meksičko jelo popularno u SAD.
IZGUBLJENI SVIJET
205
Dodgson zašuti. "Naše otkriće", ponovi. "To mi se sviđa, George.
Jako dobro. Naše otkriće."
"Pa to je istina, zar ne?" reče Baselton usiljenim osmijehom. "InGen
je bankrotirao, njihova tehnologija izgubljena za ljudski rod.
Tragičan, tragičan gubitak, kao što sam toliko puta ponovio na
televiziji. No s obzirom na okolnosti, onaj koji je ponovno pronađe
ju je otkrio. Ne znam kako bi ti to nazvao. Kao što kaže Henri
Poincare-"
"U redu", reče Dodgsona. "Neka bude otkriće. A zatim što? Održat
ćemo tiskovnu konferenciju?"
"Ni za Boga", reče Baselton užasnuto. "Tiskovna konferencija bi bila
prostačka ideja. Ona bi nas izložila svakojakim kritikama. Ne.
Ovako važno otkriće zaslužuje poštovanje. Ono se mora objaviti,
Lew."
"Objaviti?"
"U časopisima. Recimo, Nature. Da."
Dodgson zaškilji. "Želiš to objaviti u stručnoj publikaciji?"
"Koji bolji način da ga se učini pravovaljanim?" reče Baselton.
"Potpuno je ispravno predstaviti naša otkrića našim kolegama
stručnjacima. Naravno, to će pokrenuti raspravu - ali u čemu će se
ona sastojati? Akademska prepirka, profesori odapinju strelice
jedan na drugog, to će tri dana puniti stranice u novinama
posvećene popularnoj znanosti, dok je ne izguraju najnovije vijesti o
silikonskim umecima za dojke. A u ta tri dana, mi ćemo ograditi
naše zemljište."
"Ti ćeš napisati taj tekst?"
"Da", reče Baselton. "A poslije, članak u American Scholar ili možda
Natural History. Popularno pisan članak, što to otkriće znači za
budućnost, što nam govori o prošlosti, i tako to..."
Dodgson kimne glavom. Shvaćao je daje Baselton u pravu i
ponovno se podsjeti koliko mu je on potreban i kako je pametno
učinio kad ga je uključio u njihov tim. Dodgsonu nije uopće pala na
um reakcija javnosti. A Baselton nije ni o čemu drugom razmišljao.
206
Michael Crichton
"To je u redu", reče Dodgson. "Ali to ništa neće biti važno ako ne
odemo na taj otok." On ponovno pogleda na sat.
Začuje kako su se iza njegovih leđa otvorila vrata. Ude Dodg-sonov
pomoćnik Hovvard King, vukući za sobom nabitog Kostari-kanca s
brkovima. Čovjek je imao od sunca i vjetra isušenu kožu i
mrzovoljan izraz lica.
Dodgson se okrene na svom barskom stolcu. "Je li to taj?" "Da,
Lew." "Kako se zove?" "Gandoca."
"Senor Gandoca." Dodgson podigne Levineovu fotografiju.
"Poznajete li ovog čovjeka?"
Gandoca je jedva i pogledao fotografiju. Kimne glavom. "Si. Senor
Levine."
"Tako je. Jebeni senor Levine. Kad je bio ovdje?"
"Prije nekoliko dana. Otišao je s Diegitom, mojim bratićem. Još se
nisu vratili."
"A kamo su otišli ?" upita Dodgson. "Išla Sorna."
"Dobro." Dodgson ispije pivo i odgurne bocu. "Imaš čamac?"
Okrene se prema Kingu. "Ima li čamac?"
King reče: "On je ribar. Ima čamac." Gandoca kimne glavom.
"Ribarski čamac. Si." "Dobro. I ja želim na Išla Sorna. "Si, senor, ali je
danas vrijeme-"
"Briga me za vrijeme", reče Dodgson. "Vrijeme će se pro-ljepšati.
Želim ići sada."
"Možda poslije-"
"Sad."
Gandoca raširi ruke. "Jako mi je žao, senor-"
Dodgson reče: "Pokaži mu novac, Hovvard."
IZGUBLJENI SVIJET
207
King otvori aktovku. Bila je ispunjena novčanicama od pet tisuća
kolona. Gandoca pogleda, uzme jednu novčanicu, pregleda je.
Oprezno je vrati i premjesti težinu s noge na nogu.
Dodgson reče: "Želim ići sad."
"Si, senor", reče Gandoca. "Polazimo kad budete spremni."
"To je već bolje", reče Dodgson. "Koliko ima do otoka?"
"Oko dva sata, senor."
"U redu", reče Dodgson. "Može."
Visoko skrovište
"Tako!"
Začuje se škljocaj kad je Levine spojio kabel za Explorerovo vitlo i
uključio ga. Kabel se polako okretao na suncu.
Premjestili su se na široku travnatu zaravan u podnožju stijene.
Podnevno je sunce bilo visoko iznad njihovih glava i blještalo na
stjenovitom rubu otoka. Ispod njih, dolina je svjetlucala od
podnevne vrućine.
U blizini je bilo krdo hvpsilophodona; zelene životinje slične
gazelama kadšto bi podigle glave iznad trave i pogledale prema
njima, svaki put kad bi čule zveket metala, dok su Eddie i djeca
sklapali aluminijsku konstrukciju koja je bila predmet silnog
razmišljanja u Kaliforniji. Konstrukcija je sad, dok je ležala u travi
na zaravni, sličila zbrda-zdola nabacanim tankim skelama - XL
inačici gramofonskih igala.
"E sad da vidimo", reče Levine i protrlja ruke.
Kako se motor okretao, aluminijske su se grede počele micati i
polako dizati u zrak. Konstrukcija je izgledala krakato i krhko, ali je
Thorne znao da će joj poprečni nosači dati iznenađujuću čvrstoću.
Košnici su se počeli uspravljati, konstrukcija se podigla do visine od
tri metra, pa pet metara i naposljetku se zaustavila. Kućica na vrhu
sad se nalazila tik ispod najnižih grana obližnjih stabala koja su je
gotovo potpuno skrivala od pogleda. No skele su se ljeskale i
blještale na suncu.
"Tojeto?"upitaArby.
IZGUBLJENI SVIJET
209
"Da, to je to." Thorne obiđe sve četiri stranice, podupirući spojne
matice, da bi konstrukcija stajala uspravno.
"Ali presjajna je", reče Levine. "Trebali smo je obojiti u mat crno."
Thorne reče: "Eddie, moramo je sakriti."
"Daje nasprejamo, Doc? Mislim da sam ponio crnu boju."
Levine odmahne glavom. "Ne, tad će se osjećati miris. A palme?"
"Naravno, to se može." Eddie ode do obližnjih palmi i mače-tom
počne odsijecati velike listove.
Kelly se zagleda u aluminijsku konstrukciju. "Divna je", reče. "Ali
stoje to zapravo?"
"Visoko skrovište", reče Levine. "Dođi." I on se počne penjati po
skelama.
Na vrhu je bila kućica čiju su krovnu konstrukciju podržavale
aluminijske šipke postavljene u razmaku od metar i dvadeset
centimetara. I pod kućice bio je od aluminijskih sipki, ali su one bile
zbijenije, na udaljenosti od petnaestak centimetara. Prijetila im je
opasnost da im stopala propadnu kroz šipke, pa Levine uzme prvi
snop palmina lišća koje je Eddie Carr podignuo uzetom i njima
popuni pod. Preostalim lišćem obloži kućicu izvana i sakrije je.
Arby i Kelly promatrali su životinje. Sa svoje osmatračnice vidjeli su
cijelu dolinu. U daljini je bilo krdo apatosaura, na drugoj obali
rijeke. Skupina triceratopsa pasla je na sjeveru. Bliže vodi, neki
dinosauri kljunaste njuške s dugim krijestama koje su se dizale
iznad njihovih glava kretali su prema vodi da se napoje. Duboki,
trubljasti zvuk patkokljunih dinosaura doplovi do njih preko
doline: dubok, sablasni zvuk. Trenutak potom, začuje se odgovor,
iz šume na suprotnoj strani doline.
"Što je to bilo?" upita Kelly.
"Parasaurolophus", reče Levine. "Trubi kroz potiljnu krije-stu.
Niskofrekventni zvuk daleko se čuje."
210
Michael Crichton
Prema jugu nalazilo se krdo tamnozelenih životinja, visokog
zaobljenog izbočenog čela i nizom kvrgavih rožica. Izgledali su
poput bizona. "Kako se oni zovu?" upita Kelly.
"Dobro pitanje", reče Levine. "Ili je riječ o Gravitholus al-bertae ili
vjerojatnije o Pachycephalosaurus wyomingensis. Teško je
pouzdano reći jer potpuni kostur tih životinja nije nikad nađen.
Čeoni im je režanj načinjen od jako debele kosti pa su nađeni mnogi
kupolasti dijelovi lubanja. Ali je ovo prvi put da sam vidio cijelu
životinju."
"A glave? Čemu služe?" upita Arby.
"Nitko ne zna", reče Levine. "Pretpostavlja se da im služe za
naguravanje, u borbi između mužjaka. Natjecanje za ženke, tome
slično."
Malcolm se popne u skrovište. "Da, naguravaju se glavama" reče on
kiselo. "Baš kao sad."
"No dobro", reče Levine "trenutno se ne naguravaju glavama.
Možda je završila sezona parenja."
"Ili možda to uopće ne čine", reče Malcolm zagledan u zelene
životinje. "Meni izgledaju prilično miroljubivo."
"Da", reče Levine, "ali to naravno ne znači ništa. Afrički bizoni
uglavnom izgledaju miroljubivo - zapravo, najčešće stoje
nepomično. Ali su ipak nepredvidljive i opasne životinje. Moramo
pretpostaviti da kupolasta izbočina na glavi postoji s razlogom -čak
ako ga sad ne primjećujemo."
Levine se okrene djeci. "Zato smo načinili ovu konstrukciju. Želimo
promatrati životinje dvadeset četiri sata na dan" reče on. "Koliko je
moguće, želimo potpune bilješke o njihovim aktivnostima."
"Zašto?" upita Arby.
"Jer", reče Malcolm, "ovaj otok predstavlja jedinstvenu priliku za
izučavanje najveće tajne u povijesti naše planete: izumiranja."
"Kad je InGen zatvorio laboratorij," reče Malcolm, "učinili su to na
brzinu pa su ostavili nekoliko živih životinja. To je bilo
IZGUBLJENI SVIJET
211
prije pet ili šest godina. Dinosauri brzo sazrijevaju; većina vrsta
naraste do pune veličine za četiri ili pet godina. Prva generacija
InGenovih dinosaura - začetih u laboratoriju - postigla je zrelost i
počela se razmnožavati, potpuno u prirodnim uvjetima. Na otoku je
sad stvoren ekološki sustav. Desetak dinosaurskih vrsta živi u
skupinama, prvi put u šezdeset pet milijuna godina."
Arby upita: "Pa zašto je to zgodna prilika?"
Malcolm pokaže rukom prema ravnici. "Razmisli malo. Izumiranje
vrsta je iznimno težak predmet proučavanja. Postoji desetak
različitih teorija. Fosilni nalazi su nepotpuni. A ne mogu se vršiti
eksperimenti. Galileo se mogao popeti na toranj u Piši i baciti loptu
da bi provjerio svoju teoriju sile teže. Nije to, doduše, učinio, ali je
mogao. Newton se poslužio prizmama da bi provjerio svoju teoriju
svjetlosti. Astronomi su promatrali pomrčine da bi provjerili
Einsteinovu teoriju relativnosti. Testiranje je dio znanosti. Ali kako
provjeriti teoriju izumiranja? To se ne može."
Arby reče: "Ali ovdje..."
"Da", reče Malcolm. "Ovdje imamo populaciju izumrlih životinja
umjetno uvedenih u zatvoren sustav, kojima je omogućeno da još
jednom evoluiraju. U povijesti se nikad nije dogodilo nešto slično.
Već znamo da su te životinje jednom izumrle. Ali nitko ne zna
zašto."
"A vi očekujete doznati? U nekoliko dana?"
"Da", reče Malcolm. "Očekujemo."
"Kako? Pa ne očekujete valjda da će ponovno izumrijeti?"
"Misliš pred našim očima?" nasmije se Malcolm. "Ma ne. Ništa
slično tome. No prvi put nećemo proučavati isključivo kosti.
Vidimo žive životinje i promatramo njihovo ponašanje. Imam
teoriju i mislim da ćemo čak i u ovako kratkom vremenu naći
potvrdu za nju."
"Kakvu potvrdu?" upita Kelly.
"Kakvu teoriju?" upita Arby.
Malcolm im se nasmiješi. "Pričekajte", reče.
Crvena kraljica
Apatosauri su sišli do rijeke po najvećoj vrućini; njihovi otmjeno
izvijeni vratovi zrcalili su se u vodi dok su se prignuli da piju. Dugi,
bičasti repovi lijeno su se micali lijevo-desno. Nekoliko mlađih
apatosaura, puno manjih od odraslih životinja, trčkarali su u sredini
krda.
"Predivno, zar ne?" reče Levine. "Kako se sve uklapa. Upravo
predivno." Nagne se preko ograde i dovikne Thorneu: "Gdje
mijestalak?"
"Stiže", reče Thorne.
Uže podigne teški tronožac širokog podnožja i kružni stalak. Na
tom stalku bilo je pet video kamera s kojih su visjele žice spojene sa
solarnim kolektorima. Levine i Malcolm počnu ih spajati.
"Što se događa s videom?" upita Arby.
"Podaci se umnogostručuju pa ih šaljemo natrag u Kalifor-niju.
Satelitom. A i priključujemo ih i na mrežu sklopovskog osiguranja.
Pa ćemo imati puno osmatračkih točaka."
"A mi ne moramo biti ovdje?"
"Tako je."
"A ovo nazivate skrovištem?"
"Da. Odnosno tako to nazivaju znanstvenici poput Šarah Harding."
Thorne im se pridruži na promatračnici. Malo je skrovište sad bilo
prilično napučeno, ali Levine to kao da nije primjećivao. Potpuno se
usredotočio na dinosaure. Uperio je dalekozor prema životinjama
raštrkanima po ravnici. "Kao što smo mislili",
IZGUBLJENI SVIJET
213
reče Malcolmu. "Prostorna organizacija. Mladunčad i mlađe
životinje u središtu krda, odrasle životinje kao zaštita na rubu.
Apatosauri se služe repovima za obranu."
"Tako izgleda."
"Ma nema sumnje", reče Levine i uzdahne. "Godi kad se pokaže da
si u pravu."
Na zemlji, Eddie je raspakirao kružni aluminijski kavez, onaj isti
koji su vidjeli u Kaliforniji. Bio je dva metra visok, promjera metar i
dvadeset, načinjen od rešetki od titanija debljine tri centimetra. "Što
da učinim s ovim?" upita Eddie.
"Ostavi ga dolje", reče Levine. "Ondje mu je i mjesto." Eddie postavi
kavez u uglu skele. Levine siđe.
"A za što to služi?" upita Arby gledajući dolje. "Za uhvatiti
dinosaura?"
"Upravo obratno." Levine snažnim pokretom gurne kavez ustranu.
Otvori i zatvori vrata, za provjeru. U vratima je bila brava. On
provjeri i bravu. Ključ, s kojeg je visila elastična uzica, ostavi u
bravi. "To je kavez protiv grabežljivaca, kao za morskog psa", reče
Levine. "Ako šetaš i nešto se dogodi, uđeš u kavez i na sigurnom
si."
"U slučaju da se dogodi što?" upita Arby zabrinuta izraza lica.
"Zapravo, mislim da se ništa neće dogoditi", reče Levine. "Jer
sumnjam da će životinje obraćati pozornost na nas ili na ovu kućicu
kad maskiramo konstrukciju."
"Hoćete reći, neće je vidjeti?"
"Ma vidjet će je," reče Levine, "ali neće obraćati pozornost."
"Ali ako nas namirišu..."
Levine odmahne glavom. "Skrovište smo smjestili tako da vjetrovi
uglavnom pusu prema nama. A možda si primijetio da paprati
imaju osebujan miris." Bio je to blag, pomalo opor miris, poput
eukaliptusova.
Arby se uzruja. "A ako odluče jesti paprati?"
214
Michael Crichton
"Neće", reče Levine. "To su Dicranopterus cyatheoides. Blago su
otrovne i izazivaju osip u ustima. Zapravo, postoji teorija da su
postale otrovne u razdoblju jure kao obrana od dinosaura br-
stitelja."
"To nije teorija", reče Malcolm. "To je isprazno nagađanje."
"Ima neke logike u tome", reče Levine. "Biljni se svijet u mezozoiku
sigurno našao pred ozbiljnim izazovom pojavom golemih
dinosaura. Krda gorostasnih biljojeda, od kojih je svaka životinja
konzumirala stotine kilograma biljne tvari svakog dana, zbrisala bi
s lica zemlje svaku biljku koja ne bi razvila nekakav obrambeni
sustav - neugodan okus, ili čekinje, ili bodlje, ili otrovnost. Pa su
možda i cyatheoides tad razvile otrovnost. Taj je obrambeni sustav
jako djelotovoran, jer ni današnje životinje ne jedu paprati, nigdje
na svijetu. Zato ih toliko ima. Možda si primijetio."
"Biljke imaju obrambene sustave?" upita Kelly.
"Naravno da imaju. Biljke evoluiraju baš kao i ostali oblici života i
razvile su vlastite oblike agresije, obrane i tako dalje. U
devetnaestom stoljeću, većina teorija bila je o životinjama - priroda
krvavo crvena od zuba i kandži i tako to. No danas znanstvenici
razmišljaju o prirodi zeleno, o korijenu i stabljici. Shvaćamo da su
biljke, u svojoj vječitoj borbi za opstanak, razvile sve potrebno - od
složenih simbioza s drugim životinjama do signalnih mehanizama
upozoravanja drugih biljaka do bespoštednog kemijskog rata."
Kelly se namršti. "Signalizacija? Na primjer?"
"Oh, ima puno primjera", reče Levine. "U Africi, akacije su razvile
jako dugačke, oštre bodlje - od osam centimetara - što je prisililo
životinje kao što su žirafe i antilope da razviju duge jezike kako bi
izbjegli te bodlje. Same bodlje nisu bile dovoljne. I tako je u
evolucijskoj utrci u naoružanju, akacija razvila toksičnost. Počele su
proizvoditi velike količine tanina u lišću, što u životinjama koje ih
jedu izaziva smrtnosnu metaboličnu reakciju. Doslovce ih ubija.
Istodobno su akacije razvile neku vrstu kemijskog sustava
međusobnog upozoravanja. Počne li neka antilopa brstiti jedno
stablo, to stablo ispušta kemikaliju etilen u zrak,
IZGUBLJENI SVIJET
215
zbog čega ostala stabla u šumarku pojačaju proizvodnju tanina u
lišću. Za pet ili deset minuta, ostala stabla proizvode više tanina i
tako postaju otrovnije."
"A što se dogodi antilopi? Ugine?"
"Više ne," reče Levine, "jer se evolucijska utrka u naoružanju
nastavila. Antilope su naposljetku shvatile da mogu samo nakratko
brstiti lišće. Kad stabla počnu proizvoditi više tanina, moraju
prestati jesti. A brstitelji su razvili nove strategije. Primjerice, kad
žirafa jede lišće akacije, izbjegava sva stabla niz vjetar. Umjesto
toga, prijeđe na udaljenije stablo. Što znači da su se i životinje
prilagodile toj obrani."
"U teoriji evolucije, to se naziva fenomenom 'Crvene kraljice'", reče
Malcolm. "Jer uAlisi u zemlji čudesa Crvena kraljica kaže Alisi da
mora trčati najbrže što može da bi ostala na mjestu. Tako izgleda i
evolucijska spirala. Svi organizmi evoluiraju bjesomučnim tempom
samo da bi zadržali ravnotežu. Ostali gdje jesu."
Arby reče: "A to je uobičajeno? Čak i kod biljaka?"
"O, da", reče Levine. "Na svoj način, biljke su iznimno aktivne.
Stabla oraha, na primjer, proizvode tanin i fenol za odbranu kad ih
napadnu gusjenice. U cijelom se šumarku digne uzbuna čim se
jedno stablo zarazi. To je način da se zaštiti čitav šumarak - nekakva
vrsta suradnje među stablima."
Arby kimne glavom i pogleda s njihova visokog skrovišta u
apatosaure koji su još bili pokraj rijeke. "Je li to razlog", upita on,
"zašto dinosauri nisu izjeli svo drveće na ovom otoku? Jer oni veliki
apatosauri sigurno jedu puno biljaka. Imaju duge vratove da bi
mogli jesti s visokih stabala. No stabla izgledaju nedirnuto."
"Jako dobro", reče Levine i kimne glavom. "I ja sam to primijetio."
"Je li to zbog biljnih obrambenih mehanizama?"
"Pa, moglo bi biti", reče Levine. "No mislim da postoji jako
jednostavno tumačenje činjenice da su stabla očuvana."
"A to je?"
"Pogledaj", reče Levine. "Ispred nosa ti je."
216
Michael Crichton
Arby podigne dalekozor i zagleda se u krda. "Koje je to jednostavno
tumačenje?"
"Među paleontolozima", reče Levine, "traje beskrajna debata o tome
zašto sauropodi imaju duge vratove. One životinje koje vidiš imaju
vratove duljine sedam metara. Uvriježeno je mišljenje da su
sauropodi razvili duge vratove kako bi jeli visoko raslinje koje
manje životinje nisu mogle dosegnuti."
"Pa?" reče Arby. "O čemu se spore?"
"Većina životinja na ovoj planeti ima kratke vratove," reče Levine
"jer od dugog vrata... kako bih rekao... zaboli glava. Uzrokuje
svakojake probleme. Strukutralne: kako ustrojiti mišiće i ligamente
da drže dugi vrat. Biheviorističke: živčani impulsi moraju prijeći
dugi put od mozga do tijela. Probleme s gutanjem: hrana mora
prijeći dugi put od usta do želuca. Probleme s disanjem: zrak se
mora uvlačiti niz dug dušnik. Kardiološke: krv se mora pumpati
visoko u glavu, ili će se životinja onesvijestiti. U evolucijskom
smislu, sve je to jako teško."
"Ali žirafe to čine", reče Arby.
"Da, čine. Iako vratovi žirafa nisu ni približno toliko dugi. Žirafe su
razvile i veliko srce i čvrste naslage vezivnog tkiva oko vrata.
Zapravo, žirafin je vrat poput obujmice tlakomjera, koja ga ornata
sve do vrha."
"Imaju li dinosauri takvu obujmicu?"
"Ne znamo. Pretpostavljamo da apatosauri imaju golemo srce,
vjerojatno težine stotinu pedeset kilograma ili više. No postoji još
jedno moguće rješenje problema upumpavanja krvi u dugi vrat."
"Da?"
"Gledaš u nj", reče Levine.
Arby pljesne rukama. "Ne dižu vrat!"
"Ispravno", reče Levine. "Barem ne jako često, odnosno ne na dulje
vrijeme. Naravno, životinje sad piju pa su im vratovi spušteni, ali
budemo li ih promatrali stanovito vrijeme, primijetit ćemo da ne
provode puno vremena visoko podignuta vrata."
IZGUBLJENI SVIJET
217
"I zato nisu pojeli svo lišće s drveća!" "Tako je."
Kelly se namršti. "Ali ako im njihovi dugi vratovi ne služe za jelo,
zašto su ih uopće razvili?"
Levine se nasmiješi. "Mora postojati dobar razlog", reče on.
"Uvjeren sam daje povezan s obranom."
"Obranom? Dugi vratovi?" Arby zine. "Ne shvaćam." "Nastavi
gledati", reče Levine. "Prilično je očito."
Arby zaviri kroz dalekozor. Reče Kelly: "Mrzim kad nam kaže daje
nešto očito."
"Znam", reče ona i uzdahne.
Arby pogleda u Thornea i uhvati njegov pogled. Thorne prstima
pokaže znak pobjede, pa gurne jedan prst i savine ga. Uslijed tog se
pomakne i drugi prst. Pa su dva prsta bila spojena...
Ako je to nešto značilo, on nije shvaćao. Nije shvaćao. Namršti se.
Thorne usnama oblikuje riječ: "Most."
Arby pogleda dinosaure i zagleda se u bičaste repove kako se njišu
lijevo-desno iznad mladunčadi. "Znam!" reče Arby. "Služe se repom
za obranu. A potrebni su im dugi vratovi kao protuteža dugim
repovima. Kao viseći most."
Levine se zaškilji u Arbyja. "Bio si brz", reče. Thorne se okrene,
skrivajući smiješak. "Ali u pravu sam..." reče Arby.
"Da", reče Levine, "tvoje je mišljenje u osnovi ispravno. Dugi vratovi
postoje jer postoje dugi repovi. Drukčija je situacija u teropoda, koji
stoje na dvije noge. Ali u kvadropeda, mora postojati protuteža za
duge repove ili bi se životinja jednostavno prevrnula na glavu."
Malcolm reče: "Zapravo, još nešto više zbunjuje u vezi s tim krdom
apatosaura."
"Oh?" reče Levine. "A što to?"
218
Michael Crichton
"Nema potpuno odrasle životinje", reče Malcolm. "Životinje koje
vidimo su prema našim mjerilima jako krupne. No zapravo nijedna
nije dosegla punu veličinu odrasle životinje. To me zbunjuje."
"Zar? Mene nimalo", reče Levine. "Nedvojbeno zato što nisu imale
dovoljno vremena potpuno sazrijeti. Siguran sam da apato-sauri
rastu sporije od ostalih dinosaura. Pa i veliki sisavci kao što je slon
rastu sporije od malih sisavaca."
Malcolm zatrese glavom. "To nije objašnjenje", reče. "Oh? A što
jest?"
"Nastavi gledati", reče Malcolm i pokaže rukom prema ravnici.
"Prilično je očito."
Djeca zahihoću.
Levine se lagano strese od nezadovoljstva. "Ono što je meni očito",
reče, "je da se čini da nijedna vrsta nije dosegla punu veličinu.
Triceratopsi, apatosauri, čak i parasuri manji su no što bi se
očekivalo. To ukazuje na neki dosljedan čimbenik: nešto u prehrani,
utjecaj prostorne skučenosti na ovom malom otoku, možda čak i
način na koji su stvoreni. No to ne smatram posebice važnim ili
zabrinjavajućim."
"Možda si u pravu", reče Malcolm. "A možda i nisi."
Puerto Cortes
"Nema letova?" reče Šarah Harding. "Kako to mislite, nema letova?"
Bilo je jedanaest sati ujutro. Hardingova je provela u zrakoplovu
petnaest sati, uglavnom u američkom vojnom transportnom avionu
koji je uhvatila iz Nairobija za Dallas. Bila je iscrpljena. Činilo joj se
da joj je koža čađava; željela se istuširati i presvući. A umjesto tog se
zaplela u prepirku s jako tvrdoglavim službenikom u nekakvu
ušljivom gradu na zapadnoj obali Kostarike. Vani je prestala padati
kiša, ali je nebo još bilo sivo, a niski su oblaci visjeli iznad pustog
uzletišta.
"Žao mi je", reče Rodriguez. "Nikakav avionski prijevoz se ne može
organizirati."
"A što je s helikopterom koji je prije prebacio one ljude?"
"Postoji helikopter, da."
"Gdje je?"
"Helikopter nije ovdje."
"To vidim. Ali gdje je?"
Rodriguez raširi ruke. "Otišao je u San Cristobal."
"Kad će se vratiti?"
"Ne znam. Mislim sutra, a možda i preksutra."
"Senor Rodriguez," reče ona odlučno, "moram još danas stići na taj
otok."
"Shvaćam vašu želju", reče Rodriguez. "Ali ne mogu vam pomoći."
"Što predlažete?"
220
Michael Crichton
Rodriguez slegne ramenima. "Ne bih mogao ništa predložiti."
"Može li me se prebaciti nekim čamcem?" "Ne znam za čamac."
"Ovo je luka", reče Hardingova. Pokaže kroz prozor. "Vidim
svakojakih brodica."
"Znam. Ali ne mislim da će ijedan otići do otoka. Vrijeme nije baš
povoljno."
"Ali ako odem do-"
"Da, naravno." Rodriguez uzdahne. "Naravno, možete pitati."
I tako se našla, malo poslije jedanaest sati u kišno jutro, kako hoda
po klimavom drvenom pristaništu, naprtnjače prebačene preko
ramena. Za molo su bila privezana četiri brodića i zaudarala po ribi.
No svi čamci kao da su bili napušteni. Sva aktivnost bila je na kraju
doka, gdje je bio privezan puno veći brod. Pokraj broda bio je
privezan crveni Jeep Wrangler, spreman za utovar, zajedno s
nekoliko velikih metalnih bačvi i drvenih sanduka sa zalihama. U
prolazu se s divljenjem zagleda u automobil; bio je prepravljen i
proširen do veličine Land Rover Defendera, najpoželjnijeg od svih
terenskih vozila. Prepravke na tom Jeepu sigurno su bile skupe,
pomisli ona: samo za istraživače dubokog džepa.
Na pristaništu su se dva Amerikanca u sunčanim šeširima širokog
oboda dovikivali i mahali rukama dok je prastara dizalica na brodu
nagnuto podizala Jeep u zrak pa ga zanjihala na palubu. Začuje
kako je jedan od ljudi viknuo: "Pažljivo! Pažljivo!" kad je Jeep
muklo udario o drvenu palubu. "Prokletstvo, pazite!" Nekoliko
radnika počne nositi kutije na brod. Dizalica se zanjiše natrag na
obalu da podigne željezne bačve.
Hardingova priđe najbližem muškarcu i reče uljudno: "Oprostite,
biste li mi mogli pomoći?"
Muškarac je pogleda. Bio je srednje visine, crvenkaste kože i
neuglednih crta lica. Izgledao je nezgrapno u novoj kaki safari
odjeći. Bio je zaokupljen i napet. "Imam posla", reče on i okrene se.
"Manuel! Pazi, to je osjetljiva oprema!"
IZGUBLJENI SVIJET
221
"Oprostite što smetam," nastavi ona, "ali zovem se Šarah Harding, i
pokušavam-"
"Možete biti i Šarah Bernhardt- Manuel! Prokletstvo!" Muškarac
zalomi rukama. "Ti! Da, ti! Drži tu kutiju okrenutu uspravno!"
"Pokušavam stići na Išla Sorna", dovrši ona rečenicu.
Muškarčevo se držanje stubokom promijeni. Polako se okrene
prema njoj. "Išla Sorna?" reče on. "Da niste kojim slučajem u vezi s
doktorom Levineom?"
"Da, jesam."
"Vrag me odnio", reče on i raširi usta u srdačan osmijeh. "Tko bi to
rekao!" On ispruži ruku. "Ja sam Leo Dodgson iz Bi-osyn
Corporation, iz Cupertina. Ovo je moj pomoćnik, Howard King."
"Pozdrav", reče drugi muškarac i kimne glavom. Howard King bio
je mlađi i viši od Dodgsona i zgodan na markantan kali-fornijski
način. Šarah prepozna njegov tip: klasični beta mužjak, podložan
do srži. A bilo je nečeg neobičnog u njegovu ponašanju prema njoj:
malo se odmaknuo i bilo mu je neugodno u njezinoj blizini jednako
koliko je Dodgson sad bio ljubazan.
"A gore", nastavi Dodgson pokazujući prema palubi, "je naš treći
član, George Baselton."
Hardingova ugleda krupnog muškarca na palubi, nagnutog nad
kutije koje su utovarivali. Rukavi njegove košulje bili su natopljeni
znojem. Ona upita: "Vi ste svi Richardovi prijatelji?"
"Upravo smo mu krenuli pomoći", reče Dodgson. Mršteći se
pogleda u nju, oklijevajući. "Ali... ovaj... nije nam ništa rekao za
vas..."
Ona tad shvati kako mu izgleda: niska tridesetogodišnjaki-nja,
odjevena u zgužvanu košulju, kaki kratke hlačice i teške čizme.
Odjeća joj je bila prljava, a kosa raščupana poslije toliko vremena
provedenog u avionima.
Ona reče: "Poznajem Richarda preko lana Malcolma. lan i ja smo
stari prijatelji."
222
Michael Crichton
"Ah tako..." On nastavi zuriti u nju kao da mu je sumnjiva.
Ona osjeti potrebu da mu objasni. "Bila sam u Africi. Odlučila sam
doći u posljednji trenutak", reče ona. "Doc Thorne me nazvao."
"Ah, naravno, Doc." Muškarac kimne glavom i opusti se kao da mu
je sad sve postalo jasno.
Ona reče: "Richard je dobro?"
"Pa, nadam se. Jer mu nosimo svu ovu opremu."
"Idete na Sornu?"
"Idemo, ako se vrijeme ne pogorša", reče Dodgson i pogleda u nebo.
"Trebali bismo biti spremni za pet ili deset minuta. Slobodno nam
se pridružite, ako trebate prijevoz", reče on veselo. "Dobro bi nam
došlo društvo. Gdje su vam stvari?"
"Imam samo ovo", reče ona i podigne svoju malu naprtnjaču.
"Putujete s malo prtljage, ha? Dobro, gospođo Harding. Dobrodošli
u naše društvance."
Sad je izgledao potpuno susretljiv i ljubazan. Bila je to napadna
promjena u odnosu na njegovo prijašnje ponašanje. No primijetila je
daje onom zgodnom muškarcu, Kingu, i dalje neugodno. King joj
okrene leđa, kao da ima neodloživa posla i počne vikati na radnike
da paze kako postupaju s posljednjim drvenim sanducima na
kojima su bile otisnute oznake 'Biosvn Corporation'. Stekla je dojam
daje izbjegava pogledati u oči. A ona još nije uspjela dobro
pogledati trećeg čovjeka, na palubi. Zbog tog se ustručavala.
"Sigurni ste daje to u redu..."
"Naravno da jest! Bit će nam drago!" reče Dodgson. "Usto, kako
biste inače stigli ondje? Nema aviona, helikopter je otišao."
"Znam, provjerila sam..."
"Pa onda znate. Želite li na otok, pođite s nama."
Ona pogleda u Jeep na brodu i reče: "Mislim da je Doc na otoku, sa
svojom opremom."
IZGUBLJENI SVIJET
223
Kad je to spomenula, onaj drugi muškarac, King, munjevito okrene
glavu. No, Dodgson samo mirno kimne glavom i reče: "Da, mislim
da jest. Vjerojatno je otišao sinoć."
"Tako mi je rekao."
"Dobro", reče Dodgson. "Znači, već je ondje. Barem se tako nadam."
S palube se začuju povici na španjolskom i kapetan u umašćenom
kombinezonu izađe i pogleda preko ograde. "Sefior Dodgson,
spremni smo."
"Dobro", reče Dodgson. "Izvrsno. Ukrcajte se, gospođo Harding.
Krećemo!"
King
Bljujući crni dim, ribarski brod brekćući izađe iz luke i krene prema
pučini. Howard King je osjećao brundanje brodskih motora pod
nogama, čuo škripu drvenih ploha. Osluhne povike posade na
španjolskom. King pogleda natrag prema gradiću Puerto Cor-tesu,
hrpi kućeraka zbijenih na obali. Ponada se da je ovaj prokleti brod
dovoljno izdržljiv za plovidbu morem -jer, bili su usred bespuća.
A Dodgson je bio nestrpljiv. Ponovno riskirao. A toga se King
najviše pribojavao.
Hovvard King je poznavao Lewisa Dodgsona skoro deset godina,
otkad se zaposlio u Biosvnu kao mladi doktorand sveučilišta u
Berkelevu, kao perspektivni istraživač, s energijom dovoljnom da
osvoji svijet. King je napisao doktorsku radnju o faktorima
zgrušavanja krvi. Zaposlio se u Biosvnu u razdoblju dok su ga ti
faktori silno zanimali i dok ih se smatralo ključem za razgradnju
ugrušaka u pacijenata sa infarktom srčanog mišića. Biotehničke
tvrtke su se natjecale koja će prije razviti novi lijek koji će spasiti
živote, a usput se i obogatiti.
Isprva je King radio na supstanci koja je ulijevala velike nade,
zvanoj Hemaglutinin V-5 ili HGV-5. U početnim testovima ta je
supstanca zapanjujućom djelotvornošću razgrađivala nakupine
trombocita. King je postao najperspektivniji mladi istraživač u
Biosvnu. Njegova je slika objavljena na istaknutom mjestu u
godišnjem izvješću. Imao je vlastiti laboratorij i budžet od skoro
pola milijuna dolara.
IZGUBLJENI SVIJET
225
A tad, neočekivano, sve se srušilo kao kula od karata. U početnim
testovima na ljudima, HGV-5 nije uspijevao razgraditi ugruške ni
kod infarkta miokarda ni plućnih embolija. Još i gore, izazivao je
užasne nuspojave: gastrointestinalno krvarenje, osipe, neurološke
probleme. Nakon što je jedan pacijent umro od kon-vulzija, tvrtka je
obustavila testiranje. Za nekoliko tjedana, King je izgubio svoj
laboratorij. Preuzeo gaje novopridošli danski istraživač; on je radio
na ekstraktu iz sline sumatranske žute pijavice, što je više
obećavalo.
King je preselio u manji laboratorij, zaključio da mu je navrh glave
krvnih faktora i usmjerio pozornost na lijekove protiv bolova. Imao
je zanimljiv spoj, L-izomer proteina afričke rogate žabe, za koji se
činilo da djeluje narkotički. Ali je izgubio svoje prijašnje
samopouzdanje i kad je tvrtka pregledala njegov rad, ocijenili su
daje njegovo istraživanje nedovoljno dokumentirano a da bi se od
Savezne uprave za lijekove moglo tražiti odobrenje za testiranje.
King je tad imao trideset pet godina, a već je doživio dva neuspjeha.
Njegova fotografija više nije ukrašavala godišnje izvješće.
Govorkalo se da će ga tvrtka vjerojatno otpustiti pri idućem
reizboru. Kad je predložio novi istraživački projekt, odmah su mu
ga odbili. Bilo je to crno razdoblje njegova života.
A tad mu je Lewis Dodgson predložio da odu na ručak.
Dodgson je imao nezdravu reputaciju među istraživačima, bio je
poznat kao 'Grobar' zbog načina na koji bi drugima oteo projekt,
dotjerao ga i objavio kao svoj. Prvih godina, King si ne bi dopustio
da ga se vidi s njim. Ali je sad dopustio da ga Dodgson odvede u
skupi riblji restoran u San Franciscu.
"Istraživački je posao težak", suosjećajno će Dodgson. "Nije
moguće", reče King.
"Težak i riskantan", reče Dodgson. "Zapravo, iz inovativnog
istraživanja rijetko nešto bude. No shvaća li to uprava? Ne. Ako
istraživanje ne uspije, krivi se istraživača. To nije pošteno."
"Ma nije valjda", reče King.
226
Michael Crichton
"No život je takav", Dodgson slegne ramenima i nabode krak raka
mekušca.
King ne reče ništa.
"Osobno ne volim rizike", nastavi Dodgson. "A originalan rad je
riskantan. Većina novih ideja su loše a najoriginalniji radovi
propadaju. To je stvarnost. Osjećate li nesavladivu potrebu za
originalnim istraživanjem, možete očekivati neuspjeh. To je u redu
ako radite na sveučilištu, gdje se neuspjehe hvali a uspjeh izaziva
ostracizam. Ali u industriji... ni govora. Originalan rad u industriji
nije pametan izbor karijere. Samo će vas uvaliti u nevolje. Gdje se
upravo i nalazite, prijatelju."
"Što da učinim?" upita King.
"Pa," reče Dodgson, "ja imam vlastitu verziju znanstvene
metodologije. Nazvao sam je usmjereni istraživački razvitak. Ako
će se samo nekoliko ideja pokazati uspješnima, zašto ih pokušavati
smisliti? To je preteško. Neka ih nađu drugi - neka oni riskiraju
-neka im bude takozvana slava. Ja bih radije pričekao i razvio ideje
koje nešto obećavaju. Uzmi što je dobro i učini ga još boljim. Ili
barem dovoljno različitim da se može patentirati. A tad postaje
moje vlasništvo. Tad je moje."
Kinga je zapanjila otvorenost kojom je Dodgson priznao da je lupež.
Činilo se da mu nimalo nije neugodno. King je neko vrijeme
prekapao po salati. "Zašto mi to govorite?"
"Jer vidim nešto u vama", reče Dodgson. "Vidim ambiciju.
Osujećenu ambiciju. A kažem vam, Howard, ne morate ostati
neostvarenih ambicija. Ne morate čak ni biti otpušteni u idućem
reizboru. A što će se dogoditi. Koliko vam dijete ima godina?"
"Četiri", reče King.
"Užasno, biti bez posla, s malim djetetom. A neće biti lako dobiti
novi posao. Tko će vam sad pružiti priliku? Do trideset pete godine
istraživač-znanstvenik mora si stvoriti ime, ili nikad ništa od njega.
Ne kažem daje to u redu, ali tako oni razmišljaju."
King je znao kako oni razmišljaju. U svakoj biotehnološkoj tvrtki u
Kaliforniji.
IZGUBLJENI SVIJET
227
"Ali, Howarde," reče Dodgson, nagne se preko stola i spusti glas
"čeka vas predivan svijet, pogledate li na stvari drukčije. Postoji
potpuno drugi način na koji možete proživjeti svoj život. Zaista
mislim da biste trebali razmisliti o mojim riječima."
Nakon dva tjedna, King je postao Dodgsonov asistent u odjelu za
nove biogenetičke trendove, kako je Biosvn nazivao svoje pokušaje
industrijske špijunaže. A u godinama koje su slijedile, King se
ponovno brzo uzdigao u Biosvnu - ovog puta zato što je bio
Dodgsonov štićenik.
Sad je King imao sve vanjske znakove uspjeha: Porsche, kuću na
zajam, razvod, dijete koje viđa vikendima. A sve to jer se King
pokazao savršenim drugokomandirajućim, radio dokasno, brinuo
za pojedinosti, vadio kestenje za svog blagoglagoljivog šefa. Pritom
je King upoznao sve Dodgsonove strane - njegovu karizmatsku
stranu, njegovu vizionarsku stranu i njegovu tamnu, bezobzirnu
stranu. King se uvjeravao da može kontrolirati tu bezobzirnu
stranu, daje može obuzdati, daje s godinama to naučio.
No ponekad, nije bio baš siguran. Kao sad.
Jer evo ih u nekakvom klimavom smrdljivom ribarskom brodu,
otisnuli su se na pučinu iz nekakvog zabitnog sela u Kostariki, a u
tom napetom trenutku Dodgson je iznebuha odlučio odigrati
nekakvu igricu, pa se upoznao s tom ženom i odlučio je povesti.
King nije znao kakva je Dodgsonova namjera, ali je primijetio užegli
sjaj u Dodgsonovim očima kakav je vidio samo nekoliko puta
dosad, a od tog bi se pogleda uvijek usplahirio.
Ona Hardingova je sad stajala na prednjoj palubi, blizu pramca.
Gledala je u ocean. King ugleda Dodgsona kako obilazi Jeep pa mu
nervozno da znak rukom.
"Slušaj," reče King, "moramo razgovarati." "Naravno", reče
Dodgson, opušteno. "Što te muči?" I nasmiješi se. Tim svojim
dražesnim smiješkom.
Hardingova
Šarah Harding zagledala se u sivo, prijeteće nebo. Brod se valjao po
silnim bibajima otvorena mora. Radnici su se mučili privezati Jeep,
koji je neprastano prijetio da će se osloboditi. Šarah je stajala na
pramcu i borila se protiv morske bolesti. Na dalekom obzoru, ravno
ispred, nazirala se niska crna crta, prvo što su ugledali od Išla
Some.
Ona se okrene. Dodgson i King su se stisnuli jedno uz drugo kod
obodnice na sredini palube, udubljeni u razgovor. King je izgledao
uzrujan, lamatao je rukama. Dodgson je slušao i mahao glavom. A
tad položi ruku oko Kingova ramena. Izgledalo je kao da pokušava
smiriti Kinga. Obojica nisu obraćala pozornost strci oko Jeepa. Stoje
čudno, pomisli ona, s obzirom na to koliko su se prije brinuli zbog
opreme. Sad kao da im nije bilo važno.
Trećeg je čovjeka, Baseltona, naravno prepoznala i iznenadila se
kad gaje zatekla na ovom malom ribarskom brodu. Basel-ton se
uzgred rukovao s njom i šmugnuo u potpalublje čim se brod
otisnuo iz pristaništa. Nije se ponovno pojavio. Možda i on pati od
morske bolesti.
Dok ih je ona tako gledala, Dodgson se odvoji od Kinga i požuri
nadzirati radnike. Ostavši sam, King ode provjeriti sveze kojima su
kutije i bačve bile pričvršćene za palubu, bliže krmi. Kutije s
oznakom 'Biosvn'.
Hardingova nije nikad čula za Biosvn Corporation. Pitala se kakve
veze s tom tvrtkom imaju lan i Richard. U razgovoru s lanom on bi
uvijek govorio kritički, čak i prezrivo, o biotehno-
IZGUBLJENI SVIJET
229
loškim tvrtkama. A ovi muškarci nisu tip Malcolmovih prijatelja.
Bili su prekruti, previše... uvrnuti.
No, pomisli ona, lan ima neobične prijatelje. Znali su banuti u
njegov stan nenajavljeno - japanski kaligraf, indonezijska ga-
malanska družina, žongler iz Las Vegasa u sjajnom boleru, pa onaj
ćaknuti francuski astrolog koji smatra daje zemlja šuplja... Pa lanovi
prijatelji matematičari. Oni su zaista bili ludi. Ili su se takvima činili
Šarah. Živjeli su u oblacima, zaokupljeni svojim matematičkim
dokazima. Stranice i stranice dokaza, kadšto stotine stranica. To je
njoj sve bilo apstraktno. Šarah Harding voljela je dirati zemlju,
vidjeti životinje, čuti zvukove i osjetiti mirise. To je njoj bilo stvarno.
Sve ostalo bilo je tek pregršt teorija: možda ispravnih, možda
pogrešnih.
Valovi počnu plaviti pramac i ona se pomakne malo prema krmi,
da ostane suha. Zijevne; nije puno spavala u posljednja dvadeset
četiri sata. Dodgson završi posao oko Jeepa i priđe joj.
Ona reče: "Sve u redu?"
"Oh da", reče Dodgson, veselo se smiješeći.
"Vaš prijatelj King kao da je uzrujan."
"Ne voli brodove", reče Dodgson. Kimne glavom prema valovima.
"Ali vozimo brže no što smo očekivali. Do pristajanja je još samo
otprilike jedan sat."
"Recite mi", reče ona. "Što je Biosvn Corporation? Nikad nisam čula
za nju."
"To je mala tvrtka", reče Dodgson. "Proizvodimo ono što se naziva
potrošački biomaterijal. Specijalizirali smo se za rekreacijske i
sportske orgnizme. Primjerice, uzgojili smo novu pasminu pastrve i
drugih riba za ribolov. Uzgajamo nove pasmine pasa -manje kućne
ljubimce za ljude koji žive u stanovima. Takve stvari."
Upravo ono što lan mrzi, pomisli ona. "Otkad poznajete lana?"
"Oh, odavno", reče Dodgson.
Ona primijeti njegovu neodređenost. "Koliko davno?"
"Od Jurskog parka."
230
Michael Crichton
"Jurskog parka", reče ona.
On kimne glavom. "Je li vam ikad ispričao kako je ozlijedio nogu?"
"Ne", reče ona. "Nije želio o tome govoriti. Samo je rekao da se
dogodilo dok je radio kao savjetnik i kad se... ne znam. Nekakav
problem. Je li to bio park?"
"Da, na neki način", reče Dodgson, zagledan u ocean. A tad slegne
ramenima. "A vi? Odakle ga vi poznajete?"
"Bio je jedan od recenzenata moje doktorske radnje. Ja sam etolog.
Proučavam velike sisavce u afričkim savanskim ekosustavima.
Istočna Afrika. Mesojede, poglavito."
"Mesojede?"
"Proučavam hijene", reče ona. "Prije tog, lavove."
"Dugo?"
"Već skoro deset godina. Šest godina neprekidno, od doktorata."
"Zanimljivo", reče Dodgson kimajući glavom. "Znači, došli ste
ovamo čak iz Afrike?"
"Da, iz Seronere. U Tanzaniji."
Dodgson neodređeno kimne glavom. Pogleda pokraj njezina
ramena prema otoku. "Ma, vidi ti ovo. Čini se da bi se vrijeme
moglo proljepšati."
Ona se okrene i ugleda vrpce plavog u otančalim oblacima iznad
glave. Sunce se pokušavalo probiti. More se smirilo. A ona se
iznenadi kad shvati da je otok puno bliže. Jasno je vidjela hridine
kako se uzdižu nad morem. Hridi su bile crvenkasto-sive vulkanske
stijene, jako strme.
"U Tanzaniji", reče Dodgson. "Vodite veliki istraživački tim?"
"Ne, radim sama."
"Bez studenata?" reče on.
"Nažalost. Jer moj rad nije primamljiv. Veliki savanski mesojedi u
Africi su pretežito noćne životinje. I tako istraživanja uglavnom
vršim noću."
IZGUBLJENI SVIJET
231
"Vaš suprug to sigurno teško podnosi."
"O, nisam udata", reče ona i lagano slegne ramenima.
"Čudi me", reče on. "Lijepa žena poput vas..."
"Nisam imala vremena", reče ona brzo. Da bi promijenila temu,
upita: "Gdje ćete pristati na otoku?"
Dodgson se okrene i pogleda. Sad su bili dovoljno blizu otoka da
vide kako se valovi lome, visoki i bijeli, blizu podnožja hridina. Bili
su na udaljenosti od samo dva ili tri kilometra.
"Neobičan otok", reče Dodgson. "Čitavo područje srednje Amerike
je vulkansko. Između Meksika i Kolumbije postoji tridesetak
aktivnih vulkana. Svi ovi otoci su nekoć bili aktivni vulkani, dio
središnjeg planinskog lanca. No za razliku od kopna, otoci su sad
ugasli. Nije bilo erupcije otprilike tisuću godina."
"Znači da gledamo vanjski dio kratera?"
"Tako je. Litice su rezultat erozije od kiša, ali ocean nagriza
podnožje hridi. One plosnate površine na hridima koje vidite su
mjesta na kojima je ocean zasjecao u dno pa je velike komade stijena
more podrovalo i one su se jednostavno raskolile i pale u more. Sve
su to mekane vulkanske stijene."
"I tako ćete pristati..."
"Ima nekoliko mjesta u privjetrini gdje je ocean usjekao špilje u
stijene. A na dva od tih mjesta, špilje se spajaju s rijekama koje teku
iz unutrašnjosti. Što znači da se kroz njih može proći." On pokaže
naprijed. "Pogledajte, vidjet ćete sad jednu od tih špilja."
Šarah Harding ugleda crni neravni otvor usječen u podnožje hridi.
Oko njega su se razbijali valovi, a perjanice od bijele vode sezale
petnaest metara u zrak.
"Pristat ćete ovim brodom u tu pećinu?"
"Ako nas vrijeme i dalje bude služilo, da." Dodgson se okrene. "Ne
brinite, nije strašno kako izgleda. Vratimo se onom što ste pričali. O
Africi. Kad ste krenuli iz Afrike?"
232
Michael Crichton
"Čim je Doc Thorne nazvao. Rekao je da ide s lanom spasiti
Richarda i zamolio da i ja dođem."
"I što ste rekli?"
"Rekla sam da ću razmisliti."
Dodgson se namršti. "Niste mu rekli da dolazite?"
"Ne. Jer nisam bila sigurna želim li to. Hoću reći, imam posla. Imam
svoj posao. A i daleko je."
"Za bivšeg ljubavnika", reče Dodgson i s razumijevanjem za-kima
glavom.
Ona uzdahne. "Pa... znate već. lan." "Da, znam lana", reče Dodgson.
"Faca je." "Moglo bi se i tako reći", reče ona.
Zavlada neugodna tišina. Dodgson se nakašlje. "Zbunjen sam", reče.
"Kome ste točno rekli da dolazite?"
"Nikome", reče ona. "Uskočila sam u prvi avion i došla." "A vaše
sveučilište, vaši kolege..."
Ona slegne ramenima. "Nije bilo vremena. Kao što rekoh, radim
sama." Ona ponovno pogleda prema otoku. Hridi su se dizale
visoko iznad broda. Bili su udaljeni samo nekoliko stotina metara.
Špilja je sad izgledala puno veća, a valovi su se razbijali visoko s
obje strane. Ona zatrese glavom. "Izgleda prilično uzburkano."
"Ne brinite", reče Dodgson. "Vidite li? Kapetan je već krenuo prema
njoj. Bit ćemo na sigurnom kad prođemo kroz špilju. A tad... Bit će
uzbudljivo."
Brod se valjao i ponirao u more, nesigurno. Ona se čvrsto uhvati za
ogradicu. Pokraj nje, Dodgson se široko osmjehne. "Shvaćate što
želim reći? Uzbudljivo, zar ne?" Odjednom kao da se trgnuo, skoro
uzrujao. Tijelo mu se ukrutilo. Protrlja ruke. "Nema potrebe brinuti,
gospođo Harding, neću dopustiti da se nešto dogodi-"
Nije znala o čemu to govori, no prije nego što je uspjela odgovoriti,
pramac broda ponovno potone, pjena prsne oko nje i
IZGUBLJENI SVIJET
233
ona malo posrne. Dodgson se brzo prigne - u namjeri daje pridr-ži -
ali nešto je pošlo naopako - tijelom udari o njezine noge, pa ih
podigne - a tad je preplavi novi val i ona osjeti kako joj se tijelo svija
pa vrisne i čvrsto se uhvati za ogradu. No sve se događalo prebrzo,
svijet se okrene naglavce i zavrti oko nje, glavom udari o prečku na
ogradi i tad se počne prevrtati i padati kroz zrak. Ugleda kako
oguljena boja na trupu broda promiče pokraj nje, ugleda kako
zeleni ocean juri prema njoj, a tad je potrese iznenadna oštra studen
kad zaroni u uzburkano, nadimajuće more i potone u valove, u
tamu.
Dolina
"Sve se odvija jako dobro", reče Levine i protrlja ruke. "Iznad mojih
očekivanja, moram priznati. Ne bih mogao biti zadovoljniji."
Stajao je u visokom skrovištu s Thorneom, Eddiejem, Mal-colmom i
djecom i gledao u dolinu ispod njih. Svi su se znojili u maloj
osmatračnici; podnevni je zrak bio nepomičan i vruć. Oko njih,
travnata livada bila je pusta; većina dinosaura se sklonila ispod
stabala, u hlad.
Iznimka je bilo krdo apatosaura, koji su napustili sjenu stabala i
vratili se do rijeke, gdje su sad ponovno pili. Te goleme životinje
prilično su se gusto zbile oko ruba vode. U njihovu susjedstvu, iako
razvučeniji, bili su parasaurolophasauri s visokom krijestom; ti
donekle manji dinosauri smjestili su se blizu krda apatosaura.
Thorne obriše znoj iz očiju i reče: "Zašto si, točno, zadovoljan?"
"Zbog onog što ovdje vidimo", reče Malcolm. Pogleda na svoj sat i
zapiše bilješku u svoj bilježnicu. "Dobivamo podatke kojima sam se
nadao. Silno uzbudljivo."
Thorne zijevne, omamljen vrućinom. "Zašto bi to bilo uzbudljivo?
Dinosauri piju vodu. Stoje u tome posebno?"
"Ponovno piju", ispravi ga Levine. "Po drugi put u sat vremena. U
podne. Takva konzumacija tekućine ukazuje na termoregu-lacijske
strategije kojima se ta stvorenja služe."
"Hoćeš reći da puno piju kako bi zadržale svježinu", reče Thorne,
kao i uvijek nesklon stručnom izražavanju.
IZGUBLJENI SVIJET
235
"Da. Očito je tako. Puno piju. No po mojem mišljenju, njihov
povratak na rijeku mogao bi imati potpuno drukčije značenje."
"A to bi bilo?"
"Ma daj", reče Levine i pokaže prstom. "Pogledaj krda. Pogledaj
njihov prostorni raspored. Gledamo nešto što nitko dosad nije
vidio, pa čak ni pretpostavljao, o dinosaurima. Gledamo simbiozu
između vrsta, ni više ni manje."
"Zar?"
"Da", reče Levine. "Apatosauri i parasauri su zajedno. I jučer sam ih
vidio zajedno. Kladim se da su uvijek zajedno kad su na otvorenom
prostoru. Sigurno se pitate zašto."
"Naravno" reče Thorne.
"Razlog tome", reče Levine, "je taj što su apatosauri jako snažni ali
imaju slab vid, a parasauri su manji, ali imaju jako oštar vid. I tako
se te dvije vrste drže zajedno u svrhu obrane. Baš kao što se zebre i
babuni drže na okupu na afričkim ravnicama. Zebre imaju dobar
njuh, a babuni dobar vid. Zajedno su puno djelotvorniji protiv
grabežljivaca nego pojedinačno."
"I misliš da to vrijedi i za dinosaure jer..."
"Prilično je očito", reče Levine. "Pogledajte samo kako se ponašaju.
Kad su ta dva krda bila sama, bila su čvrsto zbijena. No. kad su
zajedno, parasauri su se razmaknuli, razbili prijašnji raspored krda
i načinili vanjski krug oko apatosaura. Baš kako ih sad vidite. To
može jedino značiti da će te parasaure štititi krdo apatosaura. I
obratno. To jedino može biti uzajamna obrana od grabežljivaca."
Jedan parasaur podigne glavu i zagleda se preko rijeke. Za-trubi
tugaljivo, dugim pijevnim zvukom. I ostali parasauri podignu glave
i zagledaju se. Apatosauri su nastavili piti kod rijeke, iako su jedna
ili dvije odrasle životinje podignule svoje dugačke vratove.
Na podnevnoj vrućini, kukci su zujali oko njih. Thorne reče: "Pa
gdje su grabežljiva?"
236
Michael Crichton
"Eno ih", reče Malcolm i pokaže prema šumarku na drugoj strani
rijeke, nedaleko vode.
Thorne pogleda i ne ugleda ništa. "Zar ih ne vidiš?"
"Ne."
"Gledaj i dalje. Male, gušterolike životinje. Tamnosmeđe. Raptori",
reče Malcolm.
Thorne slegne ramenima. I dalje ništa nije vidio. Pokraj njega,
Levine počne jesti čokoladicu. Zaokupljen držanjem dalekozora,
ispusti papir na pod skrovišta. Komadići papira nošeni vjetrom
padnu na zemlju.
"Kakve su?" upita Arby. "Dobre. Malo preslatke." "Imate li još
koju?" upita Arby.
Levine prekopa po džepovima i da mu jednu. Arby je prelomi na
pola i jednu polovicu da Kelly. Počne odmatati svoju polovicu,
brižljivo presavine papir i uredno ga spremi u džep.
"Shvaćate daje ovo sve silno važno", reče Malcolm. "Za proučavanje
izumiranja. Već je očito da je izumiranje dinosaura puno složeniji
problem no stoje itko pretpostavljao."
"Jeli?"rečeArby.
"Razmisli" reče Malcolm. "Sve teorije o izumiranju temelje se na
fosilnim nalazima. Ali fosilni nalazi ne pokazuju ponašanje kakvo
vidimo ovdje. Ne prikazuje složenost grupnog međudjelovanja."
"Jer su fosili samo kosti", reče Arby.
"Tako je. A kosti nisu ponašanje. Kad bolje o tome razmisliš, fosilni
je nalaz poput niza fotografija: uhvaćeni, nepomični trenuci onog
što je zapravo pokretna, pojavna stvarnost. Gledanje fosilnih nalaza
je poput listanja obiteljskog albuma. Znaš da album nije potpun.
Znaš da se život događa između slika. Ali nemaš zapisa o tome što
se događa između, imaš jedino fotografije. I tako ih proučavaš, i
proučavaš. I uskoro, počinješ razmišljati o
IZGUBLJENI SVIJET
237
albumu ne kao o nizu trenutaka, nego kao o stvarnosti. I počinješ
tumačiti sve preko albuma i zaboraviš stvarnost koja mu stoji u
pozadini.
"A tendencija je", reče Malcolm, "da se razmišlja kroz fizičke
događaje. Pretpostavi da su neki vanjski fizički događaji bili
uzrokom izumiranja. Meteor je udario o zemlju i promijenio klimu.
Ili se dogodila erupcija vulkana koja je promijenila klimu. Ilije
meteor izazvao erupcije vulkana koje su promijenile klimu. Ili se
biljni pokrov promijenio pa su vrste počele gladovati i izumirati. Ili
se javila nova bolest i vrste su počele izumirati. Ili je nastala nova
biljka i potrovala sve dinosaure. U svakom slučaju, pretpostavlja se
neki vanjski događaj. A ono što nitko ne pomišlja je kako su se
možda same životinje promijenile - ne njihove kosti, nego
ponašanje. No kad gledate ovakve životinje i vidite kako je njihovo
ponašanje u složenom međuodnosu, shvatite da promjena u
grupnom ponašanju lako može dovesti do izumiranja."
"Ali zašto se mijenja ponašanje neke grupe?" upita Thorne. "Ako se
nije dogodila neka vanjska katastrofa koja bi izazvala promjenu,
zašto bi se ponašanje promijenilo?"
"Zapravo", reče Malcolm "ponašanje se stalno mijenja, neprestano.
Naša je planeta dinamično, aktivno okružje. Podneblje se mijenja.
Tlo se mijenja. Kontinenti se pomiču. Oceani se dižu i spuštaju.
Planine se uzdižu i erodiraju. Svi organizmi na ovoj planeti se
neprestano prilagođavaju tim promjenama. Najbolji su organizmi
oni koji se najbrže mogu prilagoditi. Zato je teško shvatiti kako bi
neka katastrofa koja izazove veliku promjenu mogla bila uzrokom
izumiranja, kad se promjene ionako stalno događaju."
"U tom slučaju", reče Thorne, "što izaziva izumiranje?"
"Sigurno ne isključivo brze promjene", reče Malcolm. "Činjenice
nam to jasno govore."
"Koje činjenice?"
"Poslije svake velike promjene u okolišu, najčešće slijedi val
izumiranja - ali ne neposredno potom. Do izumiranja dolazi tek
nekoliko tisuća ili milijuna godina kasnije. Primjerice, posljednje
238
Michael Crichton
ledeno doba u Sjevernoj Americi. Ledenjaci su se spustili, klima se
stubokom promijenila, no životinje nisu izumrle. Tek kad su se
ledenjaci povukli, kad bi se pomislilo da će se stvari vratiti u
normalu, puno je vrsta izumrlo. Tad su s ovog kontinenta nestali
žirafe, tigrovi i mamuti. To je uobičajeni obrazac. Kao da velike
promjene oslabe vrste, ali vrste izumru naknadno. To je poznata
pojava."
"Naziva se 'smekšavanje prve borbene linije'", reče Levine. "A koje
je objašnjenje toga?" Levine je šutio.
"Nema ga", reče Malcolm. "To je paleontološki misterij. Ali sam
uvjeren da nam teorija složenosti može puno o tome reći. Jer ako je
postavka o životu na rubu kaosa točna, tad velike promjene guraju
životinje bliže tom rubu. To destabilizira razne oblike ponašanja. A
kad se okoliš vrati u normalu, to nije zapravo prava normala.
Evolucijski, to je još jedna velika promjena, s kojom je teško držati
korak. Uvjeren sam da novo ponašanje populacija može nastati na
neočekivane načine i mislim da znam zašto su di-nosauri-"
"Što je to?" upita Thorne.
Thorne je gledao prema onom šumarku. Jedan je dinosaur iskočio u
njihov vidokrug. Bio je prilično vitak i pokretan na svojim stražnjim
udovima, a ravnotežu je održavao ukočenim repom. Dva metra
visok, zeleno-smeđi s tamnocrvenim prugama, poput tigra.
"To", reče Malcolm, "je velociraptor."
Thorne se okrene Levineu. "To te otjeralo na stablo? Izgleda
grozno."
"Djelotvorno", reče Levine. "Te su životinje besprijekorno
konstruirani strojevi za ubijanje. Dokazano najdjelotvorniji gra-
bežljivci u povijesti planete. Onaj koji je upravo izašao sigurno je
najjači. Vođa čopora."
Thorne ispod stabala primijeti još komešanja. "Ima ih još." "O, da",
reče Levine. "Ovaj je čopor jako velik." On podigne dalekozor i
virne kroza nj. "Rado bih našao njihovo gnijezdo"
IZGUBLJENI SVIJET
239
reče on. "Nisam ga uspio naći nigdje na otoku. Naravno, tajnoviti
su, a ipak..."
Parasauri su se svi grleno glasali i primicali krdu apatosaura. No
veliki su apatosauri izgledali razmjerno ravnodušni; odrasle
životinje bliže vodi čak su okrenule leda raptoru.
"Zar ih nije briga?" upita Arby. "Čak ga i ne gledaju."
"Neka te to ne prevari", reče Levine. "Apatosaurima je i te kako
stalo. Možda izgledaju poput orijaških krava, ali su daleko od toga.
Ti njihovi repovi-bičevi duljine su deset-dvanaest metara a teže
nekoliko tona. Pogledaj kako ih mogu brzo pokretati. Jedan udarac
tog repa slomio bi leđa napadaču."
"Dakle, okretanje leđa je dio njihove obrane?"
Repovi odraslih životinja bili su tako dugi da su sezali preko rijeke,
na drugu obalu. S obzirom na to da su njima mahali lijevo desno, a
parasauri kričali, vođa raptora se okrene. Uskoro se i čitav čopor
počne pokunjeno povlačiti, uz rub šumarka, i krene u brda.
"Čini se da si u pravu", reče Thorne. "Repovi su ih otjerali." "Koliko
si ih nabrojao?" upita Levine.
"Ne znam. Deset. Ne, čekaj - četrnaest. Možda i više. Možda sam
nekoliko preskočio."
"Četrnaest", zapiše Malcolm u notes. "Želiš li ih slijediti?" upita
Levine. "Ne sad."
"Mogli bismo poći Explorerom." "Možda poslije", reče Malcolm.
"Mislim da trebamo doznati gdje im je gnijezdo", reče Levine. "To je
nužno, lan, želimo li ustanoviti kakav je bio odnos između
grabežljivca i plijena. To je najvažnije. A sad je savršena prilika da
pođemo za-"
"Možda poslije", reče Malcolm. Ponovno pogleda na sat. "To je stoti
put da si danas pogledao na sat", reče Thorne.
240
Michael Crichton
Malcolm slegne ramenima. "Približava se doba objeda" reče. "Kad
smo već kod toga, što je sa Šarah? Zar ne bi trebala uskoro stići?"
"Da. Vjerojatno će se pojaviti svaki čas", reče Thorne. Malcolm
obriše čelo. "Ovdje je vruće." "Da, vruće je."
Slušali su zujanje kukaca na podnevnom suncu i gledali kako se
raptori povlače.
"Znaš, razmišljam", reče Malcolm. "Možda bismo se trebali vratiti."
"Vratiti?" reče Levine. "Sad? A naša promatranja? A stoje s drugim
kamerama koje smo namjeravali postaviti i-"
"Ne znam, možda bi bilo dobro odmoriti se." Levine je zurio u njega
s nevjericom. Ne reče ništa. Thorne i djeca su šuteći gledali u
Malcolma.
"Meni se čini", reče Malcolm, "da bismo trebali dočekati Šarah
budući da stiže čak iz Afrike." Slegne ramenima. "Mislim da je riječ
o čistoj uljudnosti."
Thorne reče: "Nisam se tog sjetio, uh..."
"Ma ne", brzo će Malcolm. "Nije riječ o tome. Samo... ovaj... Ma,
možda neće ni doći." Odjednom više nije bio siguran. "Je li rekla da
dolazi?"
"Rekla je da će razmisliti."
Malcolm se namršti. "Znači da dolazi. Ako je Šarah tako rekla, onda
dolazi. Poznajem je. Dakle, što kažete, da se vratimo?"
"Nikako", reče Levine zagledan kroz dalekozor. "Ni za što na
svijetu."
Malcolm se okrene. "Doc? Hoćeš li se vratiti?" "Naravno", reče
Thorne i obriše čelo. "Vruće je."
"Koliko poznajem Šarah", reče Malcolm silazeći niz skele, "pojavit
će se na ovom otoku u punom sjaju."
Spilja
Ona se odgurne prema gore i glava joj probije površinu, ali ugleda
samo vodu - velike valove koji su se dizali pet metara iznad nje, sa
svih strana. Snaga oceana bila je silna. Gibanje mora bi je povuklo
prema naprijed, pa natrag, a ona se nije mogla oduprijeti. Nigdje
nije vidjela brod, samo uspjenjeno more, sa svih strana. Nije vidjela
ni otok, samo vodu. Jedino vodu. Borila se protiv panike koja ju je
preplavila.
Pokuša se nogama oduprijeti struji, ali su joj čizme bile poput olova.
Ona ponovno potone, ali se nekako dočepa površine i željno
udahne zraka. Mora nekako skinuti čizme. Udahne zrak, zagnjuri
glavu pod vodu i pokuša razvezati čizme. U plućima ju je peklo
dok je petljala oko čizama. Ocean ju je bacao naprijed-na-trag, bez
prestanka.
Skine jednu čizmu, udahne zrak, pa ponovno zaroni. Prsti su joj bili
ukočeni od hladnoće i straha dok je radila na drugoj čizmi. Činilo
joj se kao da čizme odvezuje satima. Konačno su joj noge bile
slobodne, lagane, i ona zapliva po pseći, hvatajući dah. Ziba-nje
mora je podigne visoko, pa je ponovno spusti. Nije vidjela otok.
Ponovno osjeti paniku. Okrene se i osjeti kako je ocean ponovno
diže. I tad ugleda otok.
One okomite hridi bile su blizu, zastrašujuće blizu. Valovi su
grmjeli kad bi se razbili o obalu. Nije bila više od pedeset metara od
obale, nošena neumoljivo prema smrtonosnom sudaru sa stijenom.
Kad se idući put našla na vrhu vala, ugleda špilju, stotinjak metara
udesno. Pokuša otplivati prema njoj, ali je bilo uzaludno. Nije imala
snage kretati se po tim divovskim valovima. Osjećala je jedino
snagu mora koje ju je nosilo prema liticama.
242
Michael Crichton
Od panike srce joj je ubrzano tuklo. Znala je da joj prijeti trenutna
smrt. Val je poklopi, ona proguta morsku vodu i zakašlje. Oči joj se
zamagle. Osjeti mučninu i duboku, duboku jezu.
Spusti glavu i počne plivati snažnim zamasima i odbacivati se
nogama što je jače mogla. Nije osjećala da se pomiče, samo kako je
uzbibani ocean postranično gura. Nije se usudila podići glavu.
Počne se jače odguravati. Kad je podigla glavu da ponovno udahne
zrak, shvati da se malo pomaknula - ne puno, malo - prema sjeveru.
Bila je malo bliže špilji.
To je osokoli, ali je bila prestrašena nasmrt. Ima tako malo snage!
Ruke i noge su je boljele od napora. Pluća su je pekla. Di-sala je u
kratkim nepravilnim nadimljućim soptajima. Ponovno zakašlje,
željno udahne zrak, sagne glavu i revno nastavi plivati.
Čak i s glavom u vodi, čula je duboku grmljavinu valova koji su se
razbijali o stijene. Upregne svu svoju snagu u plivanje. Struje i
zibanje mora bacali su je lijevo-desno, naprijed-natrag. Beznadno.
Ali je ipak pokušavala.
Postupno se bol u njezinim mišićima pretvori u postojanu, tupu bol.
Osjećala se kao da s tom boli živi cijeli život. Više je nije
primjećivala. Nastavi plivati, ne obraćajući joj pozornost.
Kad je ponovno osjetila daje val diže, ona podigne glavu da
udahne. Prestraši se kad shvati daje špilja jako blizu. Još nekoliko
zamaha i more će je gurnuti unutra. Nadala se da je bi struja mogla
biti slabija oko špilje. Ali nije bila; s obje strane otvora razbijali su se
visoki valovi, penjali se po stijenkama hridina, pa padali. Broda nije
bilo nigdje na vidiku.
Ona ponovno spusti glavu, odgurne se, iskoristi posljednje atome
snage. Osjeti kako joj je čitavo tijelo onemoćalo. Neće izdržati još
dugo. Znala je da je more nosi prema hridima. Sad je glasnije čula
grmljavinu valova i ona ponovno snažno zapliva. Odjednom je
zahvati golemi val, podigne je, ponese prema stijenama. Nije mu se
mogla oduprijeti. Ona podigne glavu da pogleda i ugleda tamu,
kao u rogu.
Iscrpljena i iznemogla, shvati da je u špilji. More ju je odnijelo u
špilju! Ona tutnjava bila je šuplja, ječeća. Bilo je pretamno
IZGUBLJENI SVIJET
243
da bi vidjela stijenke na obje strane. Struja je bila jaka i nosila ju je
sve dublje. Ona teškom mukom udahne zrak i zalamata rukama ali
bez rezultata. Tijelom ogrebe o stijenu; na trenutak je propara bol a
tad je more odnese još dublje u špilju. No sad se nešto promijenilo.
Ugleda slabo svjetlo na stropu špilje a voda oko nje kao daje
svijetlila. Zibanje mora se smirilo. Postane joj lakše držati glavu
iznad vode. Ugleda jarko svjetlo ispred sebe, užareno blještavo -
kraj pećine.
Neočekivano, zapanjujuće, voda je izbaci van i ona izbije na
sunčevu svjetlost i zrak. Nađe se usred blatnjave široke rijeke,
okružena gustim zelenim raslinjem. Zrak je bio vruć i nepomičan; iz
daljine začuje krikove prašumskih ptica.
Niže, iza okuke rijeke, ugleda krmu Dodgsonova broda, već
privezana za obalu. Nije vidjela nikoga od onih ljudi, a nije ih ni
željela vidjeti.
Skupivši preostalu snagu, zapliva prema obali i uhvati se za grane
mangrovih stabala koja su rasla u izobilju uz rub rijeke. Preslaba da
se drži, ona se rukom zakvači za korijen. Ležala je na leđima na
blagoj struji, gledala u nebo i hvatala dah. Nije znala koliko je
vremena prošlo, no napokon se osjeti dovoljno snažnom da se
polako, ruku preko ruke, odvuče uz rub rijeke držeći se za korijene
stabala mangrova, dok nije stigla do uskog otvora u ra-slinju iza
kojeg se vidio blatni komad obale. Kad se izvukla iz vode na sklisku
obalu, ona primijeti u blatu nekoliko prilično velikih životinjskih
tragova. Bili su to neobični, troprsti tragovi, a svaki je prst
završavao velikom kandžom...
Ona se prigne da ih pobliže zagleda, a tad pod rukama osjeti
podrhtavanje tla. Velika sjena padne na nju i ona zapanjeno
pogleda u kožnati, blijedi trbuh neke gorostasne životinje. Bila je
preslaba da reagira, čak i da podigne glavu.
Posljednje što je vidjela bila je golema kožnata noga koja se spustila
pokraj nje, zamljackavši u blatu, te tihi frktaj. A tad je, odjednom,
iscrpljenost svlada i Šarah Harding se prevali na leđa. Prevrne
očima i izgubi svijest.
Dodgson
Nekoliko metara podalje od obale rijeke, Lewis Dodgson se popne
u svoj po narudžbi proizveden Jeep Wrangler i zalupi vratima.
Pokraj njega na suvozačkom sjedištu, Howard King je kršio ruke.
Reče: "Kako si joj to mogao učiniti?"
"Učiniti što?" reče George Baselton sa stražnjeg sjedišta.
Dodgson ne odgovori. Okrene ključ za paljenje motora. Motor
zabrunda. On ubaci u brzinu i krene uzbrdo u džunglu, dalje od
broda i obale.
"Kako si mogao?" ponovi King, uzrujano. "Hoću reći, Isusa mu."
"To što se dogodilo bio je nesretan slučaj", reče Dodgson.
"Nesretan slučaj? Nesretan slučaj?"
"Tako je, nesretan slučaj", mirno će Dodgson. "Pala je s broda."
"Nisam ništa vidio", reče Baselton.
King je odmahivao glavom. "Isuse, što ako se netko dođe raspitivati
i-"
"Pa što ako i dođe?" prekine ga Dodgson. "Bili smo na uzburkanom
moru, ona je stajala na pramcu, udario nas je veliki val i odnio je s
palube. Nije dobra plivačica. Kružili smo i tražili je, ali nije bilo
nade. Žalosna nesreća. Pa zbog čega brineš?"
"Zbog čega brinem?"
"Da, Hovvarde. Zbog čega se točno brineš, jebemu?"
"Vidio sam, zaboga-"
"Ne, nisi", reče Dodgson.
IZGUBLJENI SVIJET
245
"Ja nisam ništa vidio", reče Baselton. "Bio sam u potpalublju čitavo
vrijeme."
"Tebi je lako", reče Howard King. "Ali što ako se provede istraga?"
Jeep poskoči na neasfaltiranoj stazi i zađe dublje u džunglu. "Neće",
reče Dodgson. "Otišla je iz Afrike na brzinu i nikome nije rekla
kamo ide."
"Kako znaš?" zacvili King.
"Jer mi je ona rekla, Hovvarde. Tako znam. A sad izvadi zemljovid i
prestani cviliti. Znao si kakav je dogovor kad si mi se pridružio."
"Zaboga, pa nisam znao da ćeš nekog ubiti."
"Hovvard", reče Dodgson i uzdahne. "Ništa se neće dogoditi. Izvadi
zemljovid."
"Kako znaš?" upita King.
"Jer znam što činim", reče Dodgson. "Eto zašto. Za razliku od
Thornea i Malcolma, koji su negdje na otoku, zajebavaju se, i rade
bog te pita što u ovoj prokletoj džungli."
Spomen tih drugih ljudi izazove novu zabrinutost. Vrpoljeći se,
King reče: "Možda ćemo ih sresti..."
"Ne, Hovvarde, nećemo. Neće ni znati da smo ovdje. Bit ćemo na
otoku samo četiri sata, sjećaš se? Stižemo u jedan. Vraćamo se na
brod u pet. Vraćamo se u luku do sedam. Ponovno u San Franciscu
do ponoći. Bum! Učinjeno. Finito. I konačno, nakon tolikih godina,
imat ću što sam trebao imati odavno."
"Embrije dinosaura", reče Baselton. "Embrije?" iznenadi se King.
"On, ne zanimaju me više embriji", reče Dodgson. "Prije puno
godina, pokušavao sam nabaviti smrznute embrije, ali više nema
razloga baktati se s embrijima. Želim oplođena jaja. A za četiri sata,
imat ću jaja od svih vrsta na ovom otoku."
"Kako možeš to učiniti u četiri sata?"
246
Michael Crichton
"Jer već znam točan položaj svakog dinosaurskog gnijezda na ovom
otoku. Zemljovid, Hovvarde."
King rastvori zemljovid. Bio je to veliki tipografski zemljovid otoka,
veličine šezdeset s devedeset centimetara, na kojoj su plave crte
označavale elevacije. Na nekoliko mjesta u nizinskim dolinama bili
su zgusnuti crveni koncentrični krugovi. Na nekim mjestima,
grozdovi kružića. "Stoje to?" reče King.
"Zašto ne pročitaš što piše", reče Dodgson.
King okrene zemljovid i pogleda legendu. "Sigma data Land-
sat/Nordsat mixed spectra VSFR/FASLR/EFFVR. Pa niz brojki.
Ne, čekaj. Datumi."
"Tako je" reče Dodgson. "Datumi."
"Datumi prolazaka? Ova tabela objedinjuje podatke od nekoliko
satelitskih prolazaka?"
"Tako je."
King se namršti. "A izgleda kao... vidljivi spektar i lažan radar i...
što?"
"Infracrveni. Širokopojasni termalni VR", Dodgson se nasmiješi.
"Učinio sam to sve za oko dva sata. Učitao sve satelitske podatke,
obradio ih i dobio željene odgovore."
"Shvaćam", reče King. "Ti crveni kružići su infracrveni odrazi!"
"Da", reče Dodgson. "Velike životinje ostavljaju jake toplinske
odraze. Dobio sam sve satelitske snimke preleta iznad ovog otoka u
posljednjih nekoliko godina i označio izvore topline. A lokacije se
poklapaju na svim prelascima i one su označene tim crvenim
koncentričnim oznakama. Što znači da su životinje grupirane na
tim mjestima. Zašto?" Okrene se Kingu. "Jer su to gnijezda."
"Da. Sigurno", reče Baselton. "Možda se ondje hrane", reče King.
Dodgson nestrpljivo odmahne glavom. "Očito ti krugovi ne mogu
biti hranilišta."
IZGUBLJENI SVIJET
247
"Zašto ne?"
"Jer te životinje u prosjeku teže dvadeset tona, zato. Krdo di-
nosaura dvadesettonaca znači ukupnu biomasu od više od dvije
stotine pedeset tona kako se kreće kroz šumu. Toliko puno velikih
životinja tijekom dana pojede puno biljaka. A jedini način da to
učine je da se kreću. Je li tako?"
"Vjerojatno..."
"Vjerojatno? Pogledaj oko sebe, Howarde. Vidiš li ogoljenih dijelova
šume? Ne, ne vidiš. Jer te životinje pojedu nekoliko listova sa
stabala pa krenu dalje. Vjeruj mi, one se moraju kretati da bi jele. Ali
ono što ne sele, to su njihova gnijezda. Pa zato ti crveni krugovi
moraju biti gnijezda." On pogleda u zemljovid. "A ako se ne varam,
prvo gnijezdo je iza ove uzvisine, na nizbrdici s druge strane."
Jeep se zanese u blatu, ali se odmah ukopa u tlo i poleti uzbrdo.
Ljubavni zov
Richard Levine je stajao u visokom skrovištu i dalekozorom
promatrao krda dinosaura. Malcolm se vratio u prikolicu s ostalima
i ostavio Levinea samog. Levineu je zapravo laknulo kad je on
otišao. Bilo mu je drago da može promatrati te izvanredne životinje
a bio je svjestan da Malcolm ne dijeli njegovo neograničeno
oduševljenje. I zaista, činilo se daje Malcolm zaokupljen nekim
drugim mislima. A Malcolma je posebice nerviralo promatranje
-želio je analizirati podatke, ali ih nije želio prikupljati.
Naravno, među znanstvenicima to je predstavljalo dobro znanu
razliku karaktera. Fizika je bila izvrstan primjer. Eksperi-mentalci i
teoretičari žive u potpuno drukčijim svjetovima, razmjenjuju
radove, ali inače imaju malo zajedničkog. Kao da se bave različitim
disciplinama.
Za Levinea i Malcolma, ta razlika u njihovim pristupima očitovala
se rano, još dok su bili u Santa Feu. Obojicu je zanimalo izumiranje
vrsta, ali je Malcolmov pristup bio široko utemeljen, s čisto
matematičkog stajališta. Njegova objektivnost, njegove neumoljive
formule zadivile su Levinea i njih su dvojica započela neslužbene
razmjene mišljenja za čestih zajedničkih objeda: Levine je poučavao
Malcolma paleontologiji, a Malcolm Levinea nelinearnoj
matematici. Počeli su izvlačiti neke provizorne zaključke što ih je
obojicu uzbuđivalo. Ali su se počeli i neslagati. Često bi ih zamolili
da napuste restoran; tad bi izašli na vrućinu Guadelupe Street i
pješice krenuli natrag prema rijeci, ne presta-jući galamiti jedan na
drugog, dok bi turisti žurno prelazili na drugu stranu ulice.
IZGUBLJENI SVIJET
249
Naposljetku su se njihove razlike svele na karakterna obilježja.
Malcolm je smatrao Levinea uskogrudnim i sitničavim,
zaokupljenim nevažnim pojedinostima. Levine ne vidi opću sliku.
Nikad ne sagledava posljedice svojih djela. Levine se, pak, nije
ustručavao nazvati Malcolma oholim i hladnim, ravnodušnim
prema pojedinostima.
"Bog je u pojedinostima", jednom gaje podsjetio Levine.
"Možda tvoj bog," odbrusi mu Malcolm, "ali ne i moj. Moj je u
procesu."
Stojeći u visokom skrovištu, Levine pomisli kako se takav odgovor i
mogao očekivati od matematičara. Levineu je bilo drago da su
pojedinosti sve, barem u biologiji, i daje najčešći nedostatak
njegovih kolega biologa nedovoljna posvećenost pojedinostima.
Levine je, pak, živio za pojedinosti i nikad mu ih nije bilo dosta.
Primjerice, životinja koja ga je napala dok je bio s Diegom. Levine je
često o njoj razmišljao, prevrtao po glavi, ponovno se prisjećao tog
događaja, jer je u njemu bilo nečeg uznemiravaju-ćeg, nekakvog
dojma koji gaje mučio.
Životinja ga je napala brzo i osjetio je da je riječ o teropodu -
stražnje noge, ukočen rep, golema lubanja i sve što uz to ide -no u
sekundi u kojoj je uspio pogledati životinju, učinilo mu se da je bilo
nečeg neobičnog u vezi s očnim šupljinama, što gaje podsjetilo na
Carnotaurus sastrei. S nalazišta fosila u Gorro Frigo u Argentini.
Usto, koža je bila iznimno neobična, izgledala je kao daje nijanse
žarke, pjegave zelene boje, ali je bilo nečeg u njoj...
On slegne ramenima. Ta misao gaje mučila i neprestano mu se
motala po mislima, ali je nije uspijevao domisliti. Jednostavno je
nije uspijevao domisliti.
Nevoljko, Levine obrati pozornost krdu parasaura koji su pasli
pokraj rijeke, pokraj apatosaura. Slušao je kako parasauri ispuštaju
svoje karakteristične, duboke trubljaste zvuke. Levine je primijetio
da parasauri najčešće ispuštaju neki kratki zvuk, sli-
250
Michael Crichton
čan zavijanju roga. Kadšto bi nekoliko životinja ispustilo taj zvuk
istodobno, odnosno skoro istodobno, paje izgledalo kao daje riječ o
načinu da se krdo obavijesti gdje mu se nalaze članovi. A ispuštali
su i puno dulji, dramatičniji trubljasti zov. Taj bi zvuk ispuštali
rijetko, i to isključivo dvije najveće životinje u krdu, koje bi podigle
glavu i trubile glasno i dugo. Što je značio taj zvuk?
Stojeći na vrućem suncu, Levine odluči izvesti mali eksperiment.
Rukama načini lijevak oko usta i pokuša oponašati parasa-urovo
trubljenje. Nije mu naročito uspjelo, ali vođa parasaura odmah
podigne glavu, okrene je lijevo-desno i oglasi se dubokim zovom,
kao odgovor Levineu.
Levine ispusti drugi zov.
I ponovno parasaur odgovori.
Levine je bio zadovoljan ovom reakcijom i zapiše to u svoju
bilježnicu. No kad je ponovno podigao pogled, iznenadi se kad
ugleda kako se krdo parasaura odvaja od apatosaura. Okupili su se,
oblikovali povorku i krenuli prema visokom skrovištu.
Levine se počne znojiti.
Što je učinio? U nekom kutku mozga javi mu se čudna misao; upita
se nije li možda oponašao ljubavni zov. Samo mu je to trebalo,
privući uspaljenog dinosaura. Tko zna kako se te životinje ponašaju
u parenju? Sve zabrinutiji, promatrao ih je kako odlučno kroče
prema njemu. Vjerojatno bi trebao pozvati Malcolma i zatražiti
savjet. No, dok je o tome razmišljao, shvati daje oponašanjem zova
dirnuo u okoliš, uveo novu promjenljivu veličinu. Učinio je upravo
ono što je rekao Thorneu da ne namjerava učiniti. Dakako, bilo je to
nepromišljeno, iako sigurno ne i previše važno u poretku stvari. A
Malcolm će ga sigurno izgrditi na pasja kola zbog toga.
Levine spusti dalekozor i zagleda se. Duboko trubljenje odjekne
kroz zrak, tako glasno da su ga zaboljele uši. Tlo počne podrhtavati
i visoko se skrovište počne opasno njihati.
Bože, pomisli on. Dolaze po mene. On se sagne i drhtavim prstima
potraži u svojoj naprtnjači radio.
Problemi evolucije
U prikolici, Thorne izvadi rehidrirano jelo iz mikrovalne pećnice i
razdijeli tanjure uokolo malog stola. Svi odmotaju svoje jelo i počnu
jesti. Malcolm zabode vilicu u jelo. "Što je ovo?"
"Pileća prsica zapečena sa začinima", reče Thorne.
Malcolm proguta zalogaj i zamaše glavom. "Nije li tehnologija
čudesna stvar?" reče on. "Uspijeva postići da hrana ima okus
kartona."
Malcolm pogleda u dvoje djece sučelice njemu koja su zdušno jela.
Kelly ga pogleda i vilicom pokaže knjige pričvršćene za policu
pokraj stola. "Jedno ne razumijem."
"Samo jedno?" reče Malcolm.
"Sve to o evoluciji", reče ona. "Danvin je odavno napisao svoju
knjigu o tome, zar ne?"
"Danvin je objavio Podrijetlo vrsta 1859. godine", reče Malcolm.
"A danas ne vjeruju svi u to, je li tako?"
"Mislim daje pošteno reći da se svaki znanstvenik na svijetu slaže
daje evolucija obilježje života na zemlji", reče Malcolm. "I da smo
potekli od životinjskih predaka."
"Dobro", reče Kelly. "Pa u čemu je problem?"
Malcolm se nasmiješi. "Problem je u tome", reče on "što se svi slažu
da se evolucija događa, ali nitko ne shvaća kako. Postoje veliki
problemi u toj teoriji. I sve više znanstvenika to priznaje."
252
Michael Crichton
Malcolm odgurne svoj tanjur. "Tu se teoriju mora pratiti", reče on,
"nekoliko stotina godina unatrag. Počnite s baronom Georgesom
Cuvierom, najpoznatijim anatomom svijeta svog doba, koji je živio
u intelektualnom središtu svijeta, Parizu. Oko 1800. godine, ljudi su
počeli iskapati stare kosti i Cuvier je shvatio da pripadaju
životinjama kakvih više nema na svijetu. To je bio problem, jer su
1800. svi vjerovali kako sve životinjske vrste ikad stvorene još žive.
Ta se ideja činila razboritom jer se smatralo da je zemlja stara samo
nekoliko tisuća godina. I zato što Bog, koji je stvorio sve životinje,
nikad ne bi dopustio da neko od njegovih stvorenja izumre. I tako
su se svi dogovorili daje izumiranje vrsta nemoguće. Cuviera su
mučile te iskopane kosti i naposljetku je zaključio da je, s Bogom ili
bez njega, puno životinja izumrlo -posljedica, smatrao je, globalnih
katastrofa, poput biblijskog potopa."
"U redu..."
"Pa je Cuvier nevoljko počeo vjerovati u izumiranje", reče Malcolm,
"no nikad nije prihvatio evoluciju. Po Cuvierovu mišljenju,
evolucije nije bilo. Neke su životinje izumirale a neke preživljavale,
ali nijedna nije evoluirala. Po njegovu mišljenju, životinje se nisu
mijenjale. Tad je došao Danvin, koji je rekao da životinje evoluiraju
i da su iskopane kosti zapravo izumrli preci živućih životinja.
Implikacije Danvinovih postavki uznemirile su puno ljudi. Nije im
se svidjela pomisao da se Božja stvorenja mijenjaju i nije im se
svidjela pomisao da su im majmuni u obiteljskom stablu. Bilo je to
nezgodno i uvredljivo. Rasprava je bila žestoka. Ali Danvin je
sakupio golemu količinu činjeničnih podataka - nepobitno je
dokumentirao svoje postavke. I tako su znanstvenici i svijet
postupno prihvatili njegovu postavku o evoluciji. No ostalo je
pitanje: kako se evolucija događa? Na to pitanje Danvin nije imao
zadovoljavajući odgovor."
"Prirodni odabir", reče Arby.
"Da, to je bilo Danvinovo tumačenje. Okoliš vrši pritisak koji više
pogoduje nekim životinjama i one se češće razmožavaju i tako se
događa evolucija. No mnogi su ljudi shvatili da prirodni
IZGUBLJENI SVIJET
253
odabir zapravo i nije tumačenje nego određenje: održi li se neka
životinja, znači daje bila odabrana. Ali stoje to u životinji daje
pretpostavlja drugima? I kako zapravo funkcionira prirodni odabir?
Danvin nije imao pojma. A i nitko drugi idućih pedeset godina."
"Ali riječ je o genima", reče Kelly.
"U redu", reče Malcolm. "Stižemo u dvadeseto stoljeće. Ponovno se
otkriva Mendelov rad s biljkama. Fischer i Wright vrše populacijska
istraživanja. Uskoro se zna da geni kontroliraju nasljeđe - što god
geni bili. Znajte da u prvoj polovici stoljeća, u prvom i drugom
svjetskom ratu, nitko nije imao pojma stoje to gen. Nakon Watsona i
Creeka 1953. godine, doznali smo da su geni nukleotidi ustrojeni u
dvostruki helik. Super. I doznali smo za mutaciju. I tako potkraj
dvadesetog stoljeća imamo teoriju prirodnog odabira koja kaže da
mutacije nastaju spontano u genima, da okoliš favorizira korisne
mutacije i da se kroz taj proces odabira događa evolucija.
Jednostavno i razumljivo. Bog nema u tome prste. Nije uključeno
nikakvo više počelo. Evolucija je rezultat niza mutacija koje ili
opstanu ili izumru. Je li tako?"
"Tako je", reče Arby.
"Ali u tome postoji problem", reče Malcolm. "Kao prvo, problem
vremena. Jedna jedina bakterija - najraniji oblik života - ima dvije
tisuće enzima. Znanstvenici su izračunali koliko bi vremena bilo
potrebno da se ti enzimi nasumice okupe iz 'praiskonske juhe'.
Procjene se kreću između četrdeset do stotinu milijardi godina. I
tako se puka slučajnost čini prespora. Poglavito zato što znamo da
su se bakterije pojavile samo četiri stotine milijuna godina nakon
nastanka Zemlje. Život se pojavio jako brzo - pa su stoga neki
znanstvenici zaključili da je život na Zemlji sigurno
izvanzemaljskog podrijetla. Iako ja smatram da se na taj način samo
izbjegava tema."
"Dobro..."
"Kao drugo, tu je problem koordinacije. Vjerujete li u postojeću
teoriju, tad je sva ova predivna složenost života tek nizanje
slučajnih događaja - niz genetskih slučajnosti. No kad pobliže
proučimo životinje, čini se da su mnogi elementi evoluirali isto-
254
Michael Crichton
dobno. Primjerice šišmiši, koji posjeduju sustav eholokacije,
orijentacije pomoću zvuka. Da bi to mogli, moraju se razviti mnoge
stvari. Šišmišima je potreban specijalizirani uređaj za proizvodnju
zvukova, specijalizirane uši da čuju jeku, specijalizirani mozak za
interpretaciju zvukova, te specijalizirani mehanizmi za poniranje,
obrušavanje i hvatanje kukaca. Ne razvije li se sve to istodobno,
šišmišima eholokacija neće biti prednost. A zamisliti da se sve to
događa slučajno je kao zamisliti da bi uragan zahvatio neko
odlagalište starog željeza i složio dijelove u uporabljivi zrakoplov
747. To je teško povjerovati."
"U redu", reče Thorne. "Slažem se."
"Idući problem. Evolucija se ne ponaša uvijek kako bi se očekivalo
od slijepe i nesvjesne sile. Određene okolišne niše ostaju prazne.
Stanovite biljke nitko ne jede. A stanovite životinje ne evoluiraju
puno. Morski se psi nisu promijenili stotinu i šezdeset milijuna
godina. Oposumi se nisu promijenili od doba kad su izumrli
dinosauri, prije šezdeset pet milijuna godina. Okoliši su se
dramatično promijenili za te životinje, no one su ostale skoro
jednake. Ne potpuno, ali skoro. Drugim riječima, čini se da nisu
reagirale na okoliš."
"Možda su još dobro prilagođene", reče Arby. "Možda. A možda se
događa nešto drugo što ne razumijemo." "Na primjer?"
"Neka druga pravila koja utječu na rezultat." Thorne reče: "Hoćeš
reći daje evolucija usmjerena?" "Ne", reče Malcolm. "To
podrazumijeva višu silu i to je pogrešno. Naprosto pogrešno. Želim
reći da prirodni odabir koji djeluje na gene vjerojatno nije čitava
priča. Prejednostavna je. I druge sile djeluju. Molekula hemoglobina
je protein omotan poput sendviča oko središnjeg atoma željeza koji
veže kisik. Hemoglobin se širi i sužava kad prima i otpušta kisik -
poput sićušnog molekularnog plućnog krila. Znamo slijed
aminokiselina od kojih je sastavljen hemoglobin. Ali ne znamo kako
ih ograditi. Na sreću, nemamo potrebe to znati, jer ako načinite
molekulu, ona se sama od sebe ogradi. Sama se ustroji. Ispostavlja
se, uvijek
IZGUBLJENI SVIJET
255
iznova, da živa bića imaju sposobnost samoorganizacije. Proteini se
ograđuju. Enzimi međusobno reagiraju. Stanice se spajaju u organe
a organi se povezu u skladnu cjelinu pojedinca. Pojedinci se povezu
u populaciju. A populacije se povezu u jedinstvenu biosferu. Teorija
složenosti nam pokazuje kako se ta samoorgani-zacija događa i što
znači. A povlači za sobom veliku promjenu u našem odnosu prema
evoluciji."
"Ali," reče Arby, "evolucija svejedno mora biti rezultat djelovanja
okoliša na gene."
"Mislim da to nije dovoljno, Arby", reče Malcolm. "Mislim daje više
toga u igri - mislim da mora biti nešto više od toga, čak i da bi se
objasnilo kako je nastala naša vrsta."
"Prije otprilike tri milijuna godina", reče Malcolm, "neki afrički
čovjekoliki majmuni koji su živjeli na drveću, sišli su na zemlju. Ti
majmuni nisu bili ništa posebno. Njihovi su mozgovi bili mali i nisu
bili posebice pametni. Nisu imali kandže ni oštre zube za oružje.
Nisu bili posebice snažni, ni brzi. Sigurno nisu bili dorasli leopardu.
No zato što su bili tako niski, počeli su se uspravljati na stražnje
noge da bi vidjeli preko visoke afričke trave. Tako je počelo. Obični
majmuni, gledaju iznad trave.
Vrijeme je prolazilo, majmuni su sve češće stajali uspravno. To je
oslobodilo njihove ruke. Poput svih čovjekolikih majmuna, i oni su
se služili alatom. Primjerice, čimpanze se služe grančicama da
iščeprkaju termite. I slično tome. Zbog tog su se njihovi mozgovi
povećali po zapremini i složenosti. To je pokrenulo spiralu: složeniji
alati razvili su složeniji mozak koji je pak stvorio složeniji alat.
Ljudski je mozak doslovce eksplodirao, evolucijski gledano.
Udvostručio je veličinu u oko milijun godina. No to nam je
priskrbilo probleme."
"Na primjer?"
"Kao prvo, rađanje. Velik mozak ne može proći kroz rodnicu - što
znači da bi i majka i dijete umirali u porodu. To nije dobro. Koji je
evolucijski odgovor? Da se ljudska djeca rađaju u ranom stadiju
razvitka, kad su im mozgovi još dovoljno mali da prođu
256
Michael Crichton
kroz zdjelicu. To je tobolačko rješenje - većina rasta odvija se izvan
majčina tijela. Mozak ljudskog djeteta udvostručuje se u prvoj
godini života. To je dobro rješenje za problem rođenja, ali izaziva
druge probleme. To znači da su ljudska djeca dugo nakon poroda
bespomoćna. Mladunčad mnogih sisavaca prohoda nekoliko
minuta nakon rođenja. Drugi prohodaju za nekoliko dana ili
tjedana. Ali ljudska djeca ne mogu hodati punu godinu dana. Ne
mogu se sami prehraniti još dulje. I tako je cijena velikog mozga
bila da su naši preci morali razviti nove, stabilne društvene
organizacije koje omogućuju dugogodišnju skrb za djecu. Ta su
potpuno bespomoćna djeca velikih mozgova promijenila društvo.
No to nije najvažnija posljedica."
"Nije?"
"Ne. Roditi se u nezrelom stanju znači da ljudska djeca nemaju
formirane mozgove. Ne rađaju se s puno usađenih, instinktivnih
oblika ponašanja. Nagonski, novorođenče može sisati i loviti
predmete rukom, no to je otprilike sve. Složeni oblici ljudskog
ponašanja uopće nisu instinktivni. Pa su ljudska društva morala
razviti odgoj kako bi izvježbala mozgove svoje djece i naučila ih
kako da se ponašaju. Svako ljudsko društvo ulaže silno puno
vremena i energije da pouči svoju djecu ispravnim oblicima
ponašanja. Pogledajte neko jednostavnije društvo, negdje u
tropskim prašumama, i vidjet ćete da se svako dijete rađa u mrežu
odraslih osoba odgovornih za odgoj tog djeteta. Ne samo roditelja,
nego i tetaka i ujaka i baka i djedova i plemenskih starješina. Neki
uče djecu da love ili skupljaju hranu ili tkaju; neki ih poučavaju o
seksu ili ratu. Ali odgovornosti su jasno određene i ako dijete nema,
primjerice, sestru majčinog brata da ga nešto određeno nauči, ljudi
se udruže i nađu zamjenu. Jer je odgoj djece, na neki način, razlog
zbog kojeg društvo uopće i postoji. To je najvažnija stvar koja se
događa i kulminacija svih alata i jezika i društvenog ustroja koji su
nastali evolucijom. I tako, poslije nekoliko milijuna godina, imamo
djecu koja se služe računalima.
"Ako je to istina, kako djeluje prirodni odabir? Djeluje li na tijelo,
povećava li mozak? Djeluje li na razvojni proces, pa djecu izbacuje
iz maternice u ranom stadiju? Djeluje li na društveno
IZGUBLJENI SVIJET
257
ponašanje tako da potiče suradnju i skrb za djecu? Ili djeluje
pomalo na sve istodobno - na tijelo, razvitak i društveno
ponašanje?"
"Pomalo na sve", reče Arby.
"I ja tako mislim", reče Malcolm. "No možda se neki dijelovi te priče
događaju automatski, kao posljedica samoorganizacije. Primjerice,
mladunčad svih vrsta ima karakterističan izgled. Krupne oči, velike
glave, mala lišća, neusklađene pokrete. To vrijedi za djecu, psiće i
ptiće. A čini se da to potiče odrasle svih vrsta da se prema njima
ponašaju nježno. U stanovitom smislu, moglo bi se reći kako izgled
mladunčadi samoorganizira ponašanje odraslih. A u našem slučaju
to je dobro."
Thorne reče: "Kakve to ima veze s ponašanjem dinosaura?"
"Načela samoorganizacije mogu koristiti i štetiti. Kao što sa-
moorganizacija može uskladiti promjene tako može i izazvati
propast populacije i umanjiti njezinu sposobnost preživljavanja. Na
ovom otoku, nadam se da ćemo vidjeti primjere samoorgani-
zirajuće prilagodbe u ponašanju živućih dinosaura - a to će nam
reći zašto su izumrli. Zapravo, prilično sam siguran da već znamo
zašto su dinosauri izumrli."
Radio se oglasi. "Bravo", reče Levine preko intercoma. "Ni ja to ne
bih bolje rekao. No možda bi bilo bolje da vidiš što se događa ovdje.
Parasauri čine nešto jako zanimljivo, lan."
"A to je?"
"Dođi i pogledaj."
"Djeco", reče Malcolm. "Vi ostanite ovdje i gledajte u moni
tor." On pritisne tipku na radiju. "Richard? Stižemo."
Parasauri
Richard Levine se čvrsto uhvatio za ogradicu visokog skrovišta i
napeto se zagledao. Točno ispred njega, iznad niske uzvisine, pojavi
se veličanstvena glava Parasaurolophusa vvalkerija. Kljunasta
lubanja tog hadrosaura bila je duga jedan metar, ali ju je produ-
žavala duga rožnata krijesta koja se nakošeno dizala visoko u zrak.
Kad se životinja približila, Levine raspozna zelene pjege na glavi.
Ugleda dugi, snažan vrat, teško tijelo i svijetlozeleni donji dio
trbuha. Parasaurolophus je bio visok četiri metra i otprilike veličine
velikog slona. Glava mu je bila skoro na visini poda visokog
skrovišta. Životinja se kretala polagano ali sigurno prema njemu.
Koraci su mu muklo odzvanjali na tlu. Za nekoliko trenutaka, iznad
grebena se pojavi druga glava - zatim treća i četvrta. Životinje
zatrube hodajući u redu jedna po jedna ravno prema njemu.
Za nekoliko trenutaka, predvodnik je bio ispred skrovišta. Levine
zadrži dah dok je životinja prolazila. Životinja se zapilji u njega,
njezino veliko smeđe oko okretalo se da bi pratilo njegove pokrete.
Obliže usta tamnoljubičastim jezikom. Skrovište je podrhtavalo od
njegovih koraka. A tad prođe pokraj i produži prema džungli iza
njega. Uskoro, prođe i druga životinja.
Treća se životinja očeše o konstrukciju i lagano je zanjiše. No
dinosaur kao da to nije primijetio; nastavi mirno prolaziti. Tako
učine i ostali. Jedan po jedan, oni nestanu u gustom raslinju iza
visokog skrovišta. Tlo prestane podrhtavati. Levine tad shvati da
točno pokraj visokog skrovišta prolazi ugažena staza u džunglu.
Uzdahne.
IZGUBLJENI SVIJET
259
Tijelo mu se polako opusti. Podigne dalekozor, duboko udahne da
se smiri. Panika mine. Popravi mu se raspoloženje.
A tad pomisli: što rade? Kamo idu? Jer, kad bolje promisli,
ponašanje parasaura činilo se iznimno čudno. Bili su u
obrambenom grozdu dok su se hranili, no kad su hodali preustrojili
su se u kolonu jedan po jedan, što je razbilo uobičajeni zbijeni
obrazac krda i izložilo životinje grabežljivcima. A njihovo je
ponašanje bilo očito organizirano. Kretanje u redu jedan po jedan
sigurno ima neku svrhu.
Ali kakvu?
Sad kad su zašli u džunglu, životinje počnu ispuštati kratke duboke
trubljave zvukove. I ponovno je imao osjećaj daje riječ o glasanju
kojemu je svrha dojava položaja. Možda da članovi krda mogu
pratiti jedno drugo dok se kreću kroz džunglu i dok mijenjaju
položaj.
Ali zašto mijenjaju položaj? Kamo idu? Što čine?
To sigurno neće moći doznati stojeći ovdje u visokom skrovi-štu.
Oklijevao je i slušao ih. A tad, u presudnom trenutku, preba ci noge
preko ograde i brzo siđe niza skele.
Vrućina
Ona osjeti vrućinu i vlagu. Nešto hrapavo je ogrebe po licu, poput
brusnog papira. To se ponovi, ta hrapavost na njezinu obrazu.
Šarah Harding zakašlje. Nešto joj kapne na vrat. Osjeti neki čudan,
slatkast miris, poput fermentirajućeg afričkog piva. Začuje se
duboko siktanje pa ponovno ono hrapavo grebanje, najprije na
vratu, a zatim na obrazu.
Polako, ona otvori oči i ugleda konjsko lice. Velike, tupe oči konja
dugačkih trepavica zurile su u nju. Konj ju je lizao jezikom. Gotovo
da joj godi, pomisli ona, skoro smiruje. Ležati tako na leđima u
blatu, a konj-
To nije bio konj.
Glava je preuska, ona odjednom shvati, njuška previše usiljena,
razmjeri ne odgovaraju. Ona se okrene i pogleda. Glava je bila
mala, a na nju se nadovezivao iznenađujuće debeli vrat i krupno
tijelo—
Ona se trgne i pokuša podići na koljena. "O, Bože moj!"
Njezin nagli pokret prestraši veliku životinju koja usplahireno frkne
i polako se odmakne. Ode nekoliko koraka niz blatnjavu obalu pa
se okrene i pogleda je prijekorno.
Sad ju je vidjela: mala glava, debeli vrat, golemo zdepasto tijelo, s
dvostrukim nizom petokutnih ploča koje su se nizale po hrptenjači.
Rep koji se vukao po zemlji, sa šiljcima.
Hardingova žmirne. Ne može biti.
IZGUBLJENI SVIJET
261
Zbunjen i omamljen, njezin se mozak očajnički pokušavao sjetiti
naziva ovog stvorenja, i ona ga se sjeti, iz djetinjstva.
Stegosaur.
Bio je to stegosaur, zaboga.
Zapanjena, prisjeti se blještavo bijele bolničke sobe, kad je posjetila
lana Malcolma dok je buncao, kad je promrmljao nazive nekoliko
dinosaura. I tad je posumnjala. No čak i sad, suočena sa živim
stegosaurom, njezina prva reakcija bila je daje posrijedi neki trik.
Šarah zaškilji prema životinji, tražeći šav kostima, mehaničke
spojke ispod kože. No koža je bila bešavna a životinja se kretala
prirodno, organski. Ponovno trepne, polako. A tad se stegosaur
okrene od nje, priđe rubu vode i počne je piti svojim velikim
hrapavim jezikom.
Jezik je bio tamnoplav.
Kako je to moguće? Tamnoplav od venske krvi? Je li hladnokrvan?
Ne. Ova je životinja previše pokretna; posjeduje sigurnost - i
ravnodušnost - toplokrvne životinje. Gušteri i gmazovi uvijek paze
na temperaturu svoje okoline. Ovo se stvorenje uopće nije tako
ponašalo. Stajalo je u sjeni i pilo hladnu vodu, ravnodušno prema
svemu.
Ona pogleda svoju košulju, ugleda kako joj pjenasta pljuvačka curi
niz vrat. Zaslinio ju je. Dotakne slinu prstima. Bila je topla.
Životinja je toplokrvna.
Stegosaur.
Ona se zapilji.
Stegosaurova je koža bila kao posuta oblucima, ali nije bila ljuskava
kao gušterova. Više je sličila koži nosoroga, pomisli ona. Ili
bradavičaste svinje. Samo što je bila potpuno bez dlaka, bez
svinjskih čekinja.
Stegosaur se polako kretao. Izgledao je miroljubivo, pomalo
glupavo. A vjerojatno i jest glup, pomisli ona i ponovno pogleda
njegovu glavu. Moždana šupljina bila je puno manja nego u konja.
Jako mala za tijelo te težine.
262
Michael Crichton
Osovi se na noge i zastenje. Tijelo ju je boljelo. Svaki ud i mišić ju je
bolio. Noge su joj klecale. Udahne.
Nekoliko metara podalje, stegosaur prestane piti vodu, pogleda je i
odmjeri njezinu sad uspravnu pojavu. Kako se ona nije pomaknula,
ponovno izgubi zanimanje i vrati se pijenju vode iz rijeke.
"Nek me vrag odnese", reče ona.
Pogleda na sat. Bilo je pola dva poslijepodne, sunce je još bilo
visoko na nebu. Nije se mogla orijentirati prema suncu a bilo je jako
vruće. Zaključi da je najbolje da krene pješice i pokuša naći
Malcolma i Thornea. Bosa, ukočena koraka, bolnih mišića, ona se
zaputi u džunglu, dalje od rijeke.
Nakon pola sata hoda bila je jako žedna ali se naviknula da bude
dugo bez vode u afričkim savanama. Ona nastavi hodati, ne
obazirući se na svoju nelagodu. Kad se približila vrhu grebena,
naiđe na utrtu stazu, širok blatnjavi puteljak kroz džunglu. Bilo je
lakše hodati po stazi. Hodala je po njoj oko petnaest minuta kad
ispred sebe začuje uzbuđeno štektanje koje je podsjeti na pse i ona
oprezno nastavi hodati.
Uskoro se začuje, sa svih strana, glasan prasak i odjednom
tamnozelena, gušterolika životinja visine oko metar dvadeset
centimetara strelovito sune kroz raslinje, zakrešti i preskoči preko
nje. Ona se instinktivno sagne. Jedva je imala vremena pri-brati se
prije no što se pojavi druga životinja i projuri pokraj nje. Za
nekoliko trenutaka, cijelo krdo životinja je trčalo pokraj nje sa svih
strana, cviljelo od straha a zatim je jedna okrzne i sruši. Ona padne
u blato a druge su životinje skakale i jurile oko nje.
Dva metra ispred sebe na stazi ugleda veliko stablo niskih grana.
Ne razmišljajući dugo, skoči na noge, dohvati granu i jednim se
njihajem popne na nju. Nađe se na sigurnom baš kad je novi
dinosaur, oštrih kandži na stopalima, projurio kroz blato ispod nje
u lovu na odbjegla zelena stvorenja. Kad se ta životinja malo
udaljila, ona ugleda tamno tijelo, dva metra visine, crvenkastih
pruga kao u tigra. Uskoro se pojavi druga prugasta životinja,
IZGUBLJENI SVIJET
263
pa treća - čopor grabežljivaca koji su siktali i režali u lovu na zelene
dinosaure.
Radeći tolike godine na terenu, automatski je brojala životinje dok
su jurile ispod nje. Po njezinu računu bilo je deset prugastih
grabežljivaca a to joj odmah pobudi zanimanje. Nema smisla,
pomisli ona. Čim je otišao posljednji grabežljivac, ona se spusti na
zemlju i požuri za njima. Pomislila je daje to možda budalasta
zamisao, ali znatiželja prevlada.
Ona pojuri za tigrastim dinosaurima uzbrdo, no prije nego je stigla
do vrha znala je po rezanju da su već dohvatili jednu životinju. Na
vrhu uzbrdice, gledala je kako ubijaju svoj plijen.
Ali bilo je to ubijanje kakvo nije vidjela u Africi. U savani Se-ronera,
na mjestu ubijanja vladala je posebna organizacija koja je bila
prilično predvidljiva i na stanovit način skoro uzvišena. Najveći
grabežljiva, lavovi ili hijene, bili su najbliži truplu i hranili se
zajedno sa svojom mladunčadi. Malo dalje, čekajući svoj red,
oprezno su kružili lešinari i marabu rode, a još dalje, šakali i drugi
manji strvinari. Nakon što bi veliki grabežljivci završili, manje bi se
životinje približile. Različite su životinje jele različite dijelove tijela:
hijene i lešinari jeli su kosti, šakali bi oglodali meso. To je bio
obrazac svih ubijanja pa je bilo malo dreke ili tučnjave oko hrane.
A ovo je bio pakao - mahnitost hranjenja. Srušena životinja bila je
prekrivena prugastim grabežljivcima koji su svi kao bijesni trgali
meso s trupla. Često bi prekidali hranjenje da bi režali i tukli se.
Njihove su borbe bile pakosne -jedan je grabežljivac ugrizao
susjednu životinju i nanio mu duboku ranu na boku. Istog trenutka,
nekoliko je grabežljivaca zagrizlo u tu životinju, koja je odšepala,
sikćući i krvareći, teško ranjena. Kad se našla na rubu događaja,
ranjena se životinja osvetila tako daje zagrizla u rep druge životinje,
ponovno nanoseći tešku ranu.
Pubertetlija, upola manji od ostalih, gurao se naprijed, pokušavajući
uhvatiti koji komad mesa, ali mu odrasli nisu načinili prostora.
Umjesto toga su režali i škljocali bijesno zubima. Mladac je često bio
prisiljen spretno odskočiti i držati se podalje od
262
Michael Crichton
Osovi se na noge i zastenje. Tijelo ju je boljelo. Svaki ud i mišić ju je
bolio. Noge su joj klecale. Udahne.
Nekoliko metara podalje, stegosaur prestane piti vodu, pogleda je i
odmjeri njezinu sad uspravnu pojavu. Kako se ona nije pomaknula,
ponovno izgubi zanimanje i vrati se pijenju vode iz rijeke.
"Nek me vrag odnese", reče ona.
Pogleda na sat. Bilo je pola dva poslijepodne, sunce je još bilo
visoko na nebu. Nije se mogla orijentirati prema suncu a bilo je jako
vruće. Zaključi da je najbolje da krene pješice i pokuša naći
Malcolma i Thornea. Bosa, ukočena koraka, bolnih mišića, ona se
zaputi u džunglu, dalje od rijeke.
Nakon pola sata hoda bila je jako žedna ali se naviknula da bude
dugo bez vode u afričkim savanama. Ona nastavi hodati, ne
obazirući se na svoju nelagodu. Kad se približila vrhu grebena,
naiđe na utrtu stazu, širok blatnjavi puteljak kroz džunglu. Bilo je
lakše hodati po stazi. Hodala je po njoj oko petnaest minuta kad
ispred sebe začuje uzbuđeno štektanje koje je podsjeti na pse i ona
oprezno nastavi hodati.
Uskoro se začuje, sa svih strana, glasan prasak i odjednom
tamnozelena, gušterolika životinja visine oko metar dvadeset
centimetara strelovito sune kroz raslinje, zakrešti i preskoči preko
nje. Ona se instinktivno sagne. Jedva je imala vremena pri-brati se
prije no što se pojavi druga životinja i projuri pokraj nje. Za
nekoliko trenutaka, cijelo krdo životinja je trčalo pokraj nje sa svih
strana, cviljelo od straha a zatim je jedna okrzne i sruši. Ona padne
u blato a druge su životinje skakale i jurile oko nje.
Dva metra ispred sebe na stazi ugleda veliko stablo niskih grana.
Ne razmišljajući dugo, skoči na noge, dohvati granu i jednim se
njihajem popne na nju. Nađe se na sigurnom baš kad je novi
dinosaur, oštrih kandži na stopalima, projurio kroz blato ispod nje
u lovu na odbjegla zelena stvorenja. Kad se ta životinja malo
udaljila, ona ugleda tamno tijelo, dva metra visine, crvenkastih
pruga kao u tigra. Uskoro se pojavi druga prugasta životinja,
IZGUBLJENI SVIJET
263
pa treća - čopor grabežljivaca koji su siktali i režali u lovu na zelene
dinosaure.
Radeći tolike godine na terenu, automatski je brojala životinje dok
su jurile ispod nje. Po njezinu računu bilo je deset prugastih
grabežljivaca a to joj odmah pobudi zanimanje. Nema smisla,
pomisli ona. Čim je otišao posljednji grabežljivac, ona se spusti na
zemlju i požuri za njima. Pomislila je daje to možda budalasta
zamisao, ali znatiželja prevlada.
Ona pojuri za tigrastim dinosaurima uzbrdo, no prije nego je stigla
do vrha znala je po rezanju da su već dohvatili jednu životinju. Na
vrhu uzbrdice, gledala je kako ubijaju svoj plijen.
Ali bilo je to ubijanje kakvo nije vidjela u Africi. U savani Se-ronera,
na mjestu ubijanja vladala je posebna organizacija koja je bila
prilično predvidljiva i na stanovit način skoro uzvišena. Najveći
grabežljiva, lavovi ili hijene, bili su najbliži truplu i hranili se
zajedno sa svojom mladunčadi. Malo dalje, čekajući svoj red,
oprezno su kružili lešinari i marabu rode, a još dalje, šakali i drugi
manji strvinari. Nakon što bi veliki grabežljiva završili, manje bi se
životinje približile. Različite su životinje jele različite dijelove tijela:
hijene i lešinari jeli su kosti, šakali bi oglodali meso. To je bio
obrazac svih ubijanja pa je bilo malo dreke ili tučnjave oko hrane.
A ovo je bio pakao - mahnitost hranjenja. Srušena životinja bila je
prekrivena prugastim grabežljivcima koji su svi kao bijesni trgali
meso s trupla. Često bi prekidali hranjenje da bi režali i tukli se.
Njihove su borbe bile pakosne -jedan je grabežljivac ugrizao
susjednu životinju i nanio mu duboku ranu na boku. Istog trenutka,
nekoliko je grabežljivaca zagrizlo u tu životinju, koja je odšepala,
sikćući i krvareći, teško ranjena. Kad se našla na rubu događaja,
ranjena se životinja osvetila tako daje zagrizla u rep druge životinje,
ponovno nanoseći tešku ranu.
Pubertetlija, upola manji od ostalih, gurao se naprijed, pokušavajući
uhvatiti koji komad mesa, ali mu odrasli nisu načinili prostora.
Umjesto toga su režali i škljocali bijesno zubima. Mladac je često bio
prisiljen spretno odskočiti i držati se podalje od
264
Michael Crichton
očnjaka odraslih životinja oštrih poput britve. Hardingova ne
ugleda nijedno mladunče. Ovo je bilo društvo odraslih i okrutnih.
Dok je promatrala te velike grabežljivce, njihove glave i tijela
umrljane krvlju, primijeti mrežu zaraslih ožiljaka na njihovim
nogama i vratovima. Ovo su očito bile brze, inteligentne životinje,
no neprestano su se tukle. Je li to bio pravac u kojem se razvila
njihova društvena organizacija? Ako jest, bila je to rijetkost.
Mnoge životinjske vrste bore se za hranu, teritorij i seks, ali se te
borbe najčešće sastoje u razmetanju i obrednoj nasrtljivosti; rijetko
dolazi do ozbiljnih ranjavanja. Bilo je, naravno, iznimaka. Kad se
mužjaci nilskih konja bore za preuzimanje harema, često ozbiljno
ranjavaju druge mužjake. U svakom slučaju, nije vidjela ništa slično
ovome.
Ranjena životinja na rubu sad se prišulja i ugrize drugog odraslog
mužjaka, koji zareži i skoči na nj i zamahne svojom dugom nožnom
kandžom. U sekundi, ranjenom je grabežljivcu bila rasporena
utroba, a kroz široku posjekotinu curila su blijeda crijeva. Životinja
tuleći padne na zemlju. Odmah se tri životinje okrenu od ubijene
životinje, skoče na novu žrtvu i počnu grabežljivo trgati njezino
meso.
Hardingova zatvori oči i okrene se. Ovo je drukčiji svijet, svijet koji
uopće ne razumije. Osupnuta, vrati se niz obronak; hodala je
polako, pažljivo, dalje od tog mjesta.
Buka
Ford Explorer klizio je tiho niz prašumsku stazu. Pratili su stazu na
grebenu iznad doline, na putu prema visokom skrovištu, koje se
nalazilo ispod njih u dolini.
Thorne je vozio. Reče Malcolmu: "Prije si rekao da znaš zašto su
dinosauri izumrli..."
"Pa, prilično sam siguran da znam", reče Malcolm. "U osnovi je to
sve prilično jednostavno." On se promeškolji na sjedištu. "Dinosauri
su se pojavili u trijasu, prije oko dvije stotine milijuna godina.
Razmnožili su se u narednim razdobljima, juri i kredi. Bili su
dominantni životni oblik na ovoj planeti oko stotinu pedeset
milijuna godina- što je prilično dugo."
"S obzirom da mi postojimo samo tri milijuna godina", reče Eddie.
"Nemojmo si umišljati", reče Malcolm. "Stanoviti bijedni majmuni
žive na zemlji tri milijuna godina, a ne mi. Prepoznatljiva ljudska
bića žive na ovoj planeti tek trideset pet tisuća godina" reče on. "Tad
su naši preci oslikali pećine u Francuskoj i Španjolskoj, crtali divljač
kako bi osigurali uspješan lov. Trideset pet tisuća godina. U
povijesti zemlje, to je ništa. Tek smo stigli."
"Dobro..."
"Naravno, već i prije trideset pet tisuća godina uzrokovali smo
izumiranje vrsta. Pećinski su ljudi pobili toliko divljači da su neke
životinje izumrle na nekoliko kontinenata. U Europi je nekoć bilo
lavova i tigrova. U Los Angelesu je bilo žirafa i nosoroga. Ma što,
prije deset tisuća godina, preci američkih Indijanaca
266
Michael Crichton
istrijebili su dlakave mamute. To nije ništa novo, ta ljudska
tendencija-"
"lan."
"Pa, to je činjenica, iako tvoji moderni praznoglavci misle da je sve
tako novo-"
"lan. Govorio si o dinosaurima."
"Točno. Dinosauri. Dakle, tijekom tih stotinu pedeset milijuna
godina na ovoj planeti, dinosauri su bili tako uspješni daje u kredi
postojala dvadeset jedna velika skupina tih životinja. Nekoliko
skupina, na primjer camarasauri i fabrosauri, su izumrli. No golema
većina dinosaurskih skupina još je bila aktivna u razdoblju krede. A
tad, odjednom, prije otprilike šezdeset pet milijuna godina, sve su
skupine do jedne izumrle. Jedino su ptice ostale. I tako je pitanje -
Što je to bilo?"
"Mislio sam da znaš", reče Thorne.
"Ne, hoću reći, kakav je to zvuk? Jesi li nešto čuo?"
"Ne", reče Thorne.
"Zaustavi automobil", reče Malcolm.
Thorne zaustavi automobil i ugasi motor. Spuste prozore i osjete
nepomičan, podnevni užegli zrak. Skoro da nije bilo ni daška vjetra.
Osluhnu malo.
Thorne slegne ramenima. "Ništa ne čujem. Što ti se učinilo dasi-"
"Pst", reče Malcolm. Dlanovima oblikuje lijevak oko uha i gurne
glavu kroz prozor, osluškujući napeto. Poslije nekoliko trenutaka,
uvuče je u automobil. "Mogao bih se zakleti da sam čuo motor."
"Motor? Misliš s unutarnjim sagorijevanjem?"
"Tako je." Pokaže prema istoku. "Kao daje dolazio odande."
Oni ponovno osluhnu, ali nisu čuli ništa.
Thorne odmahne glavom. "Ne mogu zamisliti ovdje benzinski
motor, lan. Nema benzina koji bi ga pokretao."
IZGUBLJENI SVIJET
267
Radio se oglasi. "Doktore Malcolm?" Bio je to Arby, u prikolici.
"Da, Arby."
"Tko je još ovdje? Na otoku?" "Kako to mislite?" "Uključite monitor."
Thorne uključi kontrolni prijamnik na kontrolnoj ploči u
automobilu. Ugledaju sliku sjedne od postavljenih kamera. Vidjela
se duga, strma istočna dolina. Ugledaju obronak, taman od stabala.
Grana stabla zaklanjala je veći dio slike. No slika je bila mirna, tiha.
Nije bilo znaka aktivnosti.
"Što si vidio, Arby?" "Upravo gledam."
Kroz grane, Thorne ugleda bljesak kaki odjeće, pa još jedan. On
shvati da je riječ o osobi, koja napola hoda a napola klizi niz strm
prašumski obronak prema podnožju. Niska rasta, zbita, kratka crna
kosa.
"Nek me vrag odnese", reče Malcolm smiješeći se.
"Znaš tko je to?"
"Da, naravno. To je Šarah."
"Pa, krenimo po nju." Thorne posegne za radiom i pritisne tipku.
"Richard", reče on.
Nije bilo odgovora. "Richard! Čuješ li me?" Nije bilo odgovora.
Malcolm uzdahne. "Divno. Ne odgovara. Vjerojatno je odlučio
prošetati. U potrazi za svojim istraživanjem."
"Toga se i bojim", reče Thorne. "Eddie, odveži motocikl i idi
pogledati što radi Levine. Ponesi Lindstradt. Mi idemo po Šarah."
Levine je slijedio životinjsku stazu, zalazio dublje u tamu džungle.
Parasauri su bili negdje naprijed i stvarali puno buke dok su gazili
paprat i palme na tlu. Sad je barem shvatio zašto su stali u red: nije
bilo drugog praktičnog načina da se kreće kroz gusto raslinje
tropske prašume.
Njihovo glasanje nije prestajalo, ali je Levine primijetio da se
mijenja - postaje kreštavije, uzbuđenije. Požuri naprijed, probijajući
se kroz vlažno palmino lišće koje ga je nadvisivalo, slijedeći
utabanu stazu. Dok je slušao krike tih životinja ispred sebe počeo je
primjećivati i izrazit miris, jedak i slatkasto-kiseli. Imao je osjećaj da
miris postaje jači.
Ipak, ispred njega se nešto događalo, u to nije bilo sumnje. Glasanje
parasaura sad je bilo odsječno, skoro poput laveža. Osjeti u njemu
nekakvu usplahirenost. No što bi moglo uznemiriti životinju visine
četiri metra i duljine deset metara?
Znatiželja ga svlada. Levine potrči kroz džunglu, gurajući lišće
palmi ustranu, preskačući srušeno drveće. U raslinju ispred sebe
začuje siktanje, pa nekakvo štrcanje a tad jedan parasaur ispusti
dug, dubok trubljast zvuk.
Eddie Carr doveze se motociklom do visokog skrovišta i stane.
Levinea nije bilo. On pogleda u tlo oko skrovišta i ugleda mnoge
duboke životinjske tragove. Tragovi su bili veliki, promjera oko
šezdeset centimetara i činilo se da se gube u džungli iza skrovišta.
IZGUBLJENI SVIJET
269
Pregleda tlo i ugleda i svježe tragove čizama. Ostavljale su
karakterističan otisak pa je po tome znao da su Levineove. Na
nekim mjestima tragovi čizama su nagnječili rub životinjskih
tragova, stoje značilo da su nastali kasnije. I ti su tragovi vodili u
šumu.
Eddie Carr opsuje. Posljednje stoje želio učiniti bilo je zaci u tu
džunglu. Od same ga je pomisli hvatala jeza. Ali kakvog je izbora
imao? Morao je vratiti Levinea. Taj tip, pomisli on, postaje problem.
Eddie skine s ramena pušku i položi je preko upravljača motocikla.
Tad okrene gas i motocikl polako i bešumno krene, u tamu.
I dok mu je srce tuklo od uzbuđenja, Levine se progura pokraj
posljednje velike palme. Stane kao ukopan. Neposredno ispred
njega, rep parasaura njihao se lijevo-desno iznad njegove glave.
Životinja je stajala stražnjeg dijela tijela okrenutog prema njemu. A
gusti mlaz mokraće slijevao se iz stražnje stidne kosti i šumeći
padao na zemlju. Levine odskoči, izbjegavajući mlaz. Iza najbliže
životinje ugleda čistinu, ugaženu bezbrojnim životinjskim
stopalima. Parasauri su se porazmjestili po čistini i svi zajedno
mokrili.
Znači, oni su latrinske životinje, pomisli on. Zapanjujuće i potpuno
neočekivano.
Mnoge živuće životinje, uključujući nosoroge i jelene, vole pustiti
vodu na određenim mjestima. I često je ponašanje krda usklađeno.
Latrinsko se ponašanje općenito smatra metodom označavanja
teritorija. Bez obzira na razlog, nitko nije pretpostavio da bi se
dinosauri tako ponašali.
Parasauri završe mokriti pa se pomaknu malo ustranu. Tad
isprazne crijeva, ponovno zborski. Svaki parasaur izbaci veliku
hrpu izmeta boje slame. To svaka životinja u krdu poprati dubokim
trubljenjem - zajedno s golemom količinom vjetrova, koji je vonjao
na metan.
Iza njega glas šapne: "Jako lijepo."
270
Michael Crichton
On se okrene i ugleda Eddieja Carra kako sjedi na motociklu.
Mahao je rukom ispred lica. "Dinosaurski prči", reče on. "Nemoj
slučajno upaliti šibicu, moglo bi sve odletjeti u zrak..."
"Pst", ljutito zasikće Levine i odmahne glavom. Ovo nije bilo
vrijeme da ga ometa prostačka mlada budala. Nekoliko životinja
sagne glave i počnu lizati barice mokraće, bez sumnje s namjerom
da povrate izgubljene hranjive tvari, pomisli on. Vjerojatno sol. Ili
možda hormone. Ili je to nešto vezano uz doba godine. Ili možda-
Levine polako krene naprijed.
Znao je toliko malo o tim stvorenjima. Nisu znali čak ni naj-
osnovnije činjenice o njima - kako jedu, kako izlučuju, kako spavaju
i kako se razmnožavaju. Čitav svijet složenih, isprepletenih oblika
ponašanja razvilo se u tih odavno nestalih životinja. Da ih se
upozna, desetak znanstvenika bi imalo što raditi čitav život. Ali se
to vjerojatno nikad neće dogoditi. Mogao se samo nadati da će
izvući nekoliko pretpostavki, nekoliko jednostavnih zaključaka koji
će okrznuti površinu složenosti njihovih života.
Parasauri zatrube i zađu dublje u šumu. Levine krene za njima.
"Doktore Levine", tiho će Eddie. "Sjednite na motor. Sad."
Levine se ogluši. Kad su otišle velike životinje, on ugleda kako na
čistinu iskače desetak malih brbljavih zelenih dinosaura. On ih
odmah prepozna: Procompsognathus triassicus. Mali strvinari, koje
je pronašao Fraas 1913. u Bavarskoj. Levine se zagleda, očaran.
Naravno daje dobro poznavao tu životinju, ali isključivo iz
rekonstrukcija, jer nigdje na svijetu nije pronađen potpun kostur
Procompsognathusa. Oštrom je načinio najpotpunije studije ali je
morao raditi s kosturom koji je bio zgnječen i djelomičan. U
životinja koje je opisao Oštrom nedostajali su rep, vrat i udovi. A
ovdje evo procompsognatida, potpunih i aktivnih, kako skakuću
poput pilića. Kompiji počnu jesti svježi izmet i piti ono što je ostalo
od mokraće. Levine se namršti. Je li to dio uobičajenog str-
vinarskog ponašanja?
Levine nije bio siguran. Priđe bliže da ih bolje zagleda.
IZGUBLJENI SVIJET
271
"Doktore Levine!" šapne Eddie.
Bilo je zanimljivo da su kompiji jeli samo svježi izmet, a ne osušene
ostatke kojih je bilo posvuda na čistini. Hranjive tvari koje su
dobivali iz izmeta sigurno se jedino nalaze u svježem izmetu. To je
ukazivalo da postoje proteini ili hormoni koji se nakon stanovitog
vremena razgrade. Vjerojatno bi trebao uzeti svježi uzorak za
analizu. Gurne ruku u džep na košulji i izvuče plastičnu vrećicu.
Kretao se između kompija koji nisu obraćali pozornost na njega.
On čučne pokraj najbliže hrpe izmeta i polako ispruži ruku.
"Doktore Levine!"
On se okrene, mrzovoljno, i u tom trenutku jedan od kompija skoči
i ugrize ga za ruku. Drugi mu skoči na rame i ugrize za uho. Levine
vrisne i ustane. Kompiji skoče na zemlju i odskakuću.
"Prokletstvo!" reče on.
Eddie se doveze na motociklu. "Sad je bilo dosta", reče on. "Popnite
se na motor. Odlazimo odavde."
IZGUBLJENI SVIJET
273
Gnijezdo
Crveni Jeep Wrangler se zaustavi. Točno ispred njih, utabana
životinjska staza koju su slijedili nastavljala se kroz raslinje do
čistine. Bila je široka i blatnjava, ugažena stopama velikih životinja.
Vidjeli su velike, duboke tragove u blatu.
S čistine je dopiralo muklo trubljenje, poput glasanja jako velike
guske. Dodgson reče: "U redu, daj mi kutiju."
King ne odgovori.
Baselton reče: "Kakvu kutiju?"
Ne skidajući pogleda s čistine, Dodgson reče: "Na sjedištu pokraj
tebe je crna kutija s baterijama. Daj mije."
Baselton zagunđa. "Teška je."
"To je zbog magneta." Dodgson se nagne natrag, uzme kutiju
izrađenu od crnog anodiziranog metala. Bila je veličine kutije za
cipele, samo što je završavala u obliku lijevka. Ispod kutije je bila
pričvršćena drška revolvera. Dodgson pričvrsti baterije za remen i
spoji na kutiju. Tad podigne kutiju za dršku. Na stražnjem je dijelu
bilo dugme i gradirana skala, okrenuta prema njemu.
Dodgson reče: "Baterije su napunjene?" "Napunjene su", reče King.
"U redu", reče Dodgson. "Ja idem prvi, do gnijezda. Namje-stit ću
kutiju i riješiti se životinja. Vas dvojica pođite za mnom i kad
životinje odu, svaki uzmite po jedno jaje iz gnijezda. Tad ih
odnesite natrag u automobil. Ja se vraćam posljednji. Tad svi
zajedno odlazimo. Jeste li shvatili?"
"Jesmo", reče Baselton.
"U redu", reče King. "Kakvi su to dinosauri?"
"Nemam pojma", reče Dodgson izlazeći iz automobila. "A nije ni
važno. Samo se pridržavajte dogovora." On tiho zatvori vrata.
Ostali tiho izađu i krenu niz vlažnu stazu. Njihova su stopala
gnjecala po blatu. Onaj zvuk je još dopirao s čistine. Dodgsonu je
zvučalo kao da ima puno životinja.
Odgurne list paprati i ugleda ih.
Bilo je to veliko gnijezdilište, s četiri ili pet niskih zemljanih
humaka, pokrivenih travom. Humci su bili širine oko dva metra i
dubine metra. Oko humaka je bilo dvadeset odraslih životinja
svijetlosmeđe boje - čitavo krdo dinosaura, koji su okružili gnijezda.
Odrasle su životinje bile velike, duge deset metara i visine tri metra,
a sve su trubile i frktale.
"Oh, Bože moj", reče Baselton, zapanjen.
Dodgson zatrese glavom. "To su maiasauri", šapne. "To će biti lak
posao."
Maiasaure je tako prozvao paleontolog Jack Horner. Prije Homera,
znanstvenici su pretpostavljali da su dinosauri ostavljali svoja jaja
nečuvana, kao većina gmazova. Te su se pretpostavke uklapale u
staru sliku dinosaura kao hladnokrvnih, gmazolikih stvorenja.
Poput gmazova, smatrali su ih samotnjacima; zidni prikazi u
muzejima malokad su prikazivali više od jednog primjerka svake
vrste - brontosaur ovdje, stegosaur ili triceratops ondje, gaze kroz
močvare. No Homerova iskopavanja u području Bad-landsa u
Montani pružile su nepobitne, jasne dokaze da se najmanje jedna
vrsta hadrosaura gnijezdila i odgajala mladunčad. Horner je
uključio te oblike ponašanja u ime koje je nadjenuo tim stvorenjima,
jer maiasaur znači 'gušter dobra majka'.
Promatrajući ih, Dodgson je vidio da su maiasauri zaista brižni
roditelji: velike su odrasle životinje kružile oko gnijezda, kretale se
pažljivo da bi stale izvan plitkih zemljanih humki. Svije-tlosmeđi
maiasauri bili su kljunati dinosauri, imali velike glave
274
Michael Crichton
koje su završavale širokom, plosnatom njuškom, sličnoj pačjem
kljunu.
Čupali su travu ustima i bacali je na jaja u gnijezdima. To je bio,
znao je, način regulacije temperatura jaja. Kad bi te goleme životinje
legle na jaja, zgnječile bi ih. Umjesto toga stavljale su sloj trave na
jaja koji je zadržavao toplinu i stalnu temperaturu jaja. Životinje su
marljivo radile.
"Golemi su", reče Baselton.
"To su samo pretjerano izrasle krave", reče Dodgson. Iako su
maiasauri bili veliki, bili su biljojedi i imali lijeno, pomalo tupavo
ponašanje krava. "Spremni? Krećemo."
Podigne kutiju kao pušku i korakne naprijed, na otvoreno.
Dodgson je očekivao burniju reakciju kad ga maiasauri ugledaju, ali
reakcija je izostala. Jedva da su ga primijetili. Jedna ili dvije odrasle
životinje okrenu glave, zagledaju se glupavim očima, pa odvrate
pogled. Životinje nastave bacati travu na jaja, koja su bila bijele
boje, obla, i skoro šezdeset centimetara duga. Svako je bilo otprilike
dvostruko veće od nojevog jaja. Otprilike veličine lopte za plažu.
Nijedna se životinja još nije izlegla.
King i Baselton iskoraknu i stanu pokraj njega na čistinu. Maiasauri
još nisu obraćali pozornost.
"Fantastično", reče Baselton.
"Baš fino", reče Dodgson. I uključi kutiju.
Čistinu ispuni neprekinut, kreštavi pisak. Maiasauri se odmah
okrenu prema tom zvuku. Trubili su i podizali glave. Izgledali su
uznemireno, zbunjeno. Dodgson okrene kazaljku i pisak se pojača,
da su pucali bubnjići.
Maiasauri nakrenu glave i odmaknu se od bolnog zvuka. Skupe se
na drugom kraju čistine. Nekoliko se životinja pomokri od straha.
Nekoliko ih ode u šumu i napusti gnijezdo. Uznemirile su se i
držale se podalje.
"Krenite", reče Dodgson.
IZGUBLJENI SVIJET
275
King zakorači u najbliže gnijezdo i zastenje kad podigne jaje.
Rukama je jedva obujmio golemo oblo jaje. Maiasauri su trubili na
njega, ali se nijedna odrasla životinja ne primakne. Tad Baselton
uđe u gnijezdo, uzme jaje i pođe za Kingom u automobil.
Dodgson počne hodati natraške, držeći kutiju okrenutu prema
životinjama. Na rubu čistine, isključi zvuk.
Maiasauri se odmah vrate, trubeći glasno i često. No kad su se
vratili do gnijezda, činilo se da su životinje zaboravile što se upravo
dogodilo. Uskoro su se prestali glasati i ponovno počeli bacati travu
po jajima. Nisu gledali za Dodgsonom kad se okrenuo i vratio po
stazi.
Glupe životinje, pomisli Dodgson, idući prema automobilu.
Baselton i King polagali su jaja u velike spremnike od stiropora u
stražnjem dijelu automobila i pozorno ih oblagali spužvom. Oba
muškarca su se veselo smijala kao djeca.
"To je bilo fenomenalno!" "Super! Izvrsno!"
"Što sam vam rekao?" reče Dodgson. "Čas posla." On pogleda na
sat. "Ovakvim tempom, završit ćemo za manje od četiri sata."
Popne se za upravljač i upali motor. Baselton sjedne na stražnje
sjedište. King sjedne na suvozačko i izvadi zemljovid.
"Sljedeće gnijezdo", reče Dodgson.
Visoko skroviste
"Kažem ti, sve je u redu", nestrpljivo će Levine. Znojio se u
zagušljivoj vrućini ispod aluminijskog krova skrovišta. "Pogledaj,
nije ni progrizao kožu." On ispruži ruku. Na mjestu na kojem je
kom-pi pritisnuo zube bio je mali crveni polukrug, i to je bilo sve.
Eddie reče: "No dobro, ali ti uho lagano krvari." "Ne osjećam ništa.
Sigurno nije strašno."
"Ne, nije strašno", reče Eddie i otvori pribor za prvu pomoć. "Ali
bolje daje očistim."
"Radije bih", reče Levine, "nastavio sa svojim promatranjima."
Dinosauri su bili jedva pola kilometra od njega i dobro ih je vidio.
Na mirnom podnevnom zraku, čuo ih je kako dišu.
Čuje ih kako dišu.
Ili bi ih čuo, kad bi ga ovaj mladić ostavio na miru. "Slušaj," reče
Levine, "znam što radim. Stigao si na svršetku jako zanimljivog i
uspješnog eksperimenta. Zapravo sam pozvao dinosaure k sebi,
oponašajući njihovo glasanje."
"Zaista?" reče Eddie.
"Da, jesam. To ih je odvelo u šumu. Pa smatram da mi nije potrebna
tvoja pomoć-"
"Problem je u tome", reče Eddie, "što na uhu imaš malo di-
nosaurskog govna i nekoliko rupica. Očistit ću ti uho." On natopi
gazu sredstvom za dezinfekciju. "Možda će malo peckati."
"Nije važno, imam drugo - Jao!"
"Prestani se micati", reče Eddie. "Potrajat će samo sekundu."
IZGUBLJENI SVIJET
277
"Potpuno je nepotrebno."
"Ako se nećeš micati, bit će gotovo. Evo." On odmakne zavoj.
Levine ugleda smeđi i blijedocrveni trag. Kao što je i sumnjao,
ozljeda je bila mala. On podigne ruku i dodirne uho. Nije ga nimalo
boljelo.
Levine se zaškilji prema ravnici a Eddie pospremi kovčežić s
priborom za prvu pomoć.
"Isuse, kako je ovdje vruće", reče Eddie. "Da", reče Levine i slegne
ramenima.
"Šarah Harding je stigla i mislim da su je odveli u prikolicu. Želiš li
se sad vratiti?"
"Ne vidim razloga", reče Levine.
"Pomislio sam da bi se možda htio pozdraviti ili nešto slično" reče
Eddie.
"Moj je posao ovdje", reče Levine. Okrene se i podigne dalekozor na
oči.
"Dakle tako", reče Eddie. "Ne želiš se vratiti?"
"Ne pada mi na um", reče Levine gledajući kroz dalekozor. "Ni za
milijun godina. Ni za šezdeset pet milijuna godina."
Prikolica
Kelly Curtis je slušala zvuk tuša. Nije mogla vjerovati. Buljila je u
blatnjavu odjeću odbačenu na krevet. Kratke hlačice i kaki košulja
kratkih rukava.
Odjeća Šarah Harding.
Nije si mogla pomoći. Kelly ispruži ruku i dotakne ju. Primijeti
kako je tkanina iznošena i iskrzana. Otpala puceta prišivena; nisu
bila jednaka. A blizu džepa je bilo crvenkastih crtica za koje ona
zaključi da su sigurno stare mrlje od krvi. Sagne se i dotakne
tkaninu-
"Kelly?"
Šarah ju je zvala, ispod tuša.
Zapamtila mije ime.
"Da?" reče Kelly, glasa koji je odavao njezinu nervozu.
"Ima li šampona?"
"Pogledat ću, doktorice Harding", reče Kelly, žurno otvarajući
ladice. Muškarci su svi otišli u susjedni odjeljak i ostavili je nasamo
sa Šarah dok se pere. Kelly je očajnički tražila šampon, otvarala
ladice pa ih ponovno s treskom zatvarala.
"Čuj," dovikne Šarah, "u redu je ako ga i ne nadeš."
"Tražim..."
"Ima li tekućine za pranje posuđa?"
Kelly zastane. Pokraj sudopera stoji zelena plastična boca. "Da,
doktorice Harding, ali-"
IZGUBLJENI SVIJET
279
"Daj mije. To je sve isto. Menije svejedno." Ruka proviri pokraj
plastičnog zastora. Kelly joj pruži šampon. "A zovem se Šarah."
"U redu, doktorice Harding."
"Šarah."
"U redu, Šarah."
Šarah Harding je obična osoba. Jako neuštogljena i normalna.
Očarana, Kelly sjedne na kuhinjski stolac i pričeka, mašući nogama,
za slučaj da doktorica Harding - Šarah -još nešto zatreba. Posluša
Šarah kako pjevuši Trn Gonna Wash That Man Right Out of My
Hair'. Kroz nekoliko trenutaka zatvori tuš a njezina se ruka ispruži i
uzme ručnik s vješalice. A zatim izađe, omotana u ručnik.
Šarah prođe prstima kroz svoju kratku kosu, jedini dio njezine
pojave kojem je, čini se, poklanjala pažnju. "Sad je već bolje. Bože
moj, ovo je raskošna terenska prikolica. Doc je zaista izvrsno obavio
posao."
"Da", reče Kelly. "Lijepa je."
Šarah se nasmiješi Kelly. "Koliko ti je godina, Kelly?"
"Trinaest."
"Koji je to razred, osmi?"
"Sedmi."
"Sedmi razred", zamišljeno reče Šarah.
Kelly reče: "Doktor Malcolm ti je ostavio nešto odjeće. Rekao je da
misli da će veličina odgovarati." Ona pokaže čisti par kratkih
hlačica i majicu kratkih rukava.
"Čije je to?" "Mislim Eddiejevo."
Šarah ih podigne. "Moglo bi odgovarati." Ona odnese odjeću iza
ugla, u spavaonicu, i počne se odijevati. Reče: "Čime ćeš se baviti
kad odrasteš?"
"Ne znam", reče Kelly.
280
Michael Crichton
"To je jako dobar odgovor."
"Zaista?" Kellvna majka ju je stalno tjerala da nađe honorarni posao,
da odluči što želi učiniti sa svojim životom.
"Da", reče Šarah. "Nitko pametan ne zna čime se želi baviti dok ne
prijeđe dvadesetu ili tridesetu."
"On."
"Što voliš učiti?"
"Zapravo... ovaj... volim matematiku", reče Kelly, pomalo s
osjećajem krivnje.
Šarah je sigurno čula taj prizvuk jer reče: "Sto ne valja s
matematikom?"
"Pa, djevojčice baš nisu matematičarke. Odnosno... ma znate."
"Ne, ne znam", Šarah reče hladno.
Kelly osjeti paniku. Između nje i Šarah Harding počeo se
uspostavljati topao odnos, ali sad je osjetila da se to sve topi, kao da
je dala pogrešan odgovor nesklonom profesoru. Odluči više ništa
ne reći. Čekala je u tišini.
Uskoro Šarah izađe, odjevena u Eddiejevu široku odjeću. Sjedne i
počne obuvati čizme. Kretala se prirodno, neusiljeno. "Kako si to
mislila, da djevojčice nisu dobre matematičarke?"
"Pa, tako svi kažu." "Na primjer, tko to svi?" "Moji profesori."
Šarah uzdahne. "Divno", reče ona i zavrti glavom. "Tvoji
profesori..."
"A ostala me djeca nazivaju štrebericom. I slično. Znaš već." Kelly je
sve ovo istresla iz sebe ne razmišljajući puno. Nije mogla vjerovati
da to sve govori Šarah Harding, koju je prije poznavala jedino
preko iz članaka i fotografija, a ona je sad ovdje i priča joj o osobnim
temama. O svemu što ju muči.
Šarah se veselo nasmiješi. "Pa ako tako kažu, znači da ti matematika
prilično dobro ide, ha?"
IZGUBLJENI SVIJET
281
"Vjerojatno."
Šarah se nasmiješi. "To je divno, Kelly."
"No problem je u tome da dečki ne vole prepametne cure."
Šarah podigne obrve. "Zaista?"
"Pa, tako svi kažu..."
"Kao tko?"
"Kao moja mama."
"Aha. A ona vjerojatno zna o čemu govori."
"Ne znam", prizna Kelly. "Moja mama zapravo izlazi samo s
budalama."
"Znači, možda se vara?" upita Šarah, pogledavajući u Kelly dok je
vezala čizme.
"Vjerojatno."
"Pa, po mom iskustvu, neki muškarci vole pametne žene, a neki ne
vole. Kao sve na svijetu." Ona ustane. "Čula si za Geor-gea
Schallera?"
"Naravno. Proučavao je pande."
"Tako je. Pande, a prije toga snježne leoparde i lavove i gorile. On je
najvažniji istraživač životinja dvadesetog stoljeća - a znaš li kako
radi?"
Kelly odmahne glavom.
"Prije odlaska na teren, George pročita sve što je ikad napisano o
životinjama koje će proučavati. Popularno-znanstvene knjige,
novinske članke, znanstvene radove, sve. Tad ode i promatra te
životinje. I znaš što najčešće shvati?"
Kelly odmahne glavom, bojeći se nešto reći.
"Kako je skoro sve što je napisano ili rečeno pogrešno. Primjerice,
gorile. George je proučavao planinske gorile deset godina prije no
što je Dian Fossey na to i pomislila. I otkrio je da sve što se mislio o
gorilama pretjerivanje, nesporazumi ili čista fantazija - primjerice
da se na ekspedicije ne smije povesti žene jer da će ih gorile silovati.
Pogrešno. Sve... pogrešno."
282
Michael Crichton
Šarah završi vezati cipele i ustane.
"I tako Kelly, čak i u tvojoj dobi, dobro je da odmah nešto shvatiš.
Čitav će ti život ljudi nešto govoriti. Uglavnom, vjerojatno
devedeset pet posto od toga što će ti reći bit će pogrešno."
Kelly ne reče ništa. Osjeti čudnu potištenost zbog tih riječi.
"To je životna činjenica", reče Šarah. "Ljudi su nakljukani pogrešnim
informacijama. Pa je teško znati što vjerovati. Znam kako se
osjećaš."
"Zaista?"
"Naravno. Moja mi je mama običavala govoriti da od mene nikad
ništa neće biti." Ona se nasmiješi. "Kao i neki moji profesori."
"Zaista?" Činilo se to nemogućim. "O da", reče Šarah. "Zapravo-"
Iz drugog dijela prikolice začuju Malcolmov glas: "Ne! Ne! Ti idioti!
Mogli bi sve upropastiti!"
Šarah se odmah okrene i ode u drugi dio. Kelly skoči sa stolca i
požuri za njom.
Muškarci su se nagurali oko monitora. Govorili su svi u isti glas i
činilo se da su uzbuđeni. "Ovo je užasno", govorio je Mal-
colm."Užas!"
Thorne reče: "Je li to Jeep?"
"Imali su crveni Jeep", reče Hardingova i priđe pogledati.
"Znači daje Dodgson", reče Malcolm. "Prokletstvo!"
"Što on radi ovdje?"
"Mogu si misliti."
Kelly se progura da pogleda. Na zaslonu ugleda gusto raslinje i
povremene bljeskove crno-crvenog vozila.
"Gdje su sad?" Malcolm upita Arbyja.
"Mislim da su u istočnoj dolini", reče Arby. "Blizu mjesta gdje smo
našli doktora Levinea."
IZGUBLJENI SVIJET
283
Radio se oglasi. Levineov glas reče: "Želite reći da sad ima drugih
ljudi na otoku?"
"Da, Richard."
"Zaustavite ih prije no što sve zabrljaju."
"Znam. Želiš li se vratiti?"
"Ne bez valjanog razloga. Obavijestite me ako ga bude." I njegov se
radio isključi.
Hardingova je gledala u zaslon i promatrala Jeep. "To su oni", reče.
"To je tvoj prijatelj Dodgson."
"Nije on moj prijatelj", reče Malcolm. Ustane i žmirne od boli u nozi.
"Pođimo", reče on. "Moramo zaustaviti te govnare. Nema vremena
za gubljenje."
Gnijezdo
Crveni Jeep Wrangler lagano se zaustavi. Točno ispred njega bio je
zid gustog raslinja. No kroza nj previdjela se sunčeva svjetlost, koja
je dopirala s čistine iza njega.
Dodgson je tiho sjedio u automobilu, osluškivao. King se okrene
prema njemu, da će progovoriti, no Dodgson podigne ruku i da mu
znak da šuti.
Tad jasno začuje duboko grleno rezanje, skoro predenje. Dolazilo je
iza raslinja ispred njih a kao da ga je ispuštala najveća prasumska
mačka koju je ikad čuo. Na mahove bi osjetio lagane vibracije, jedva
čujne, ali dovoljne da ključevi od automobila počnu zveckati o
glavinu upravljača. Kad je osjetio tu vibraciju, polako mu postane
jasno: Hoda.
Nešto jako veliko. Hoda.
Pokraj njega, King je osupnuto zurio preda se, širom otvorenih usta.
Dodgson se okrene i pogleda Baseltona; profesor se grčevito držao
za svoje sjedište bijelim prstima dok je slušao taj zvuk.
Sjenka se pomakne preko paprati točno ispred njih. Sudeći po sjeni,
životinja je bila visine sedam metara a duljine trinaest metara.
Hodala je na stražnjim nogama, imala krupno tijelo, kratki vrat i
jako veliku glavu.
Tvrannosaur.
Dodgson je oklijevao, zurio kroz prozor. Srce mu je ludo tuklo u
grudima. Razmišljao je o tome da ode do idućeg gnijezda, ali je bio
uvjeren da će kutija i ovdje djelovati. On reče: "Svršimo s tim. Daj
mi kutiju."
IZGUBLJENI SVIJET
285
Baselton mu doda kutiju, kao i prvi put. Dodgson reče:
"Napunjene?" "Baterije su napunjene", reče King.
"U redu", reče Dodgson. "Krećemo. Isto kao i prije. Ja idem prvi, vas
dvojica za mnom i nosite jaja u automobil. Spremni?"
"Spreman", reče Baselton.
King ne odgovori. Još je zurio u sjenu. "Koji je ovo dinosaur?"
"To je tvrannosaur."
"Isuse", reče King.
"Tvrannosaur?" reče Baselton.
"Nije važno stoje", nestrpljivo će Dodgson. "Samo pođite za mnom,
kao prije. Spremni?"
"Samo trenutak", reče Baselton.
King reče: "Što ako ne bude djelovalo?"
"Već znamo da djeluje", reče Dodgson.
"Postoji prilično zanimljiva činjenica u vezi s tvrannosaurima koja je
nedavno objavljena", reče Baselton. "Paleontolog po imenu Roxton
proučavao je tvrannosaurovu moždanu šupljinu i zaključio da im se
mozak ne razlikuje puno od žabljeg, iako je naravno puno veći. Što
povlači za sobom zaključak da su njihovi nervni sustavi podešeni
isključivo na pokret. Ne vide te ako stojiš nepomično. Statični
predmeti su za njih nevidljivi."
"Siguran si u to?" upita King.
Baselton reče: "Tako je pisalo u izvješću. A ima i smisla. Ne smije se
zaboraviti da su dinosauri, usprkos svoje zastrašujuće veličine,
zapravo bili prilično primitivni umovi. Logično je da tvrannosaur
ima mentalne sposobnosti jedne žabe."
"Ne shvaćam zašto toliko žurimo", nervozno će King. Buljio je
preda se. "Puno je veći od onih prvih."
"Pa što?" reče Dodgson. "Čuo si što je George rekao. To je samo
velika žaba. Učinimo to. Izlazite iz auta, do vraga. I nemojte zalupiti
vratima."
286
Michael Crichton
George Baselton osjetio je prilično zadovoljstvo i autoritet kad je
prepričao onaj sumnjiv članak iz stručnog časopisa. Našao se u
uobičajenoj ulozi, djelitelja informacija ljudima kojima one
manjkaju. Sad kad se približio gnijezdu, zapanjio se kad je
primijetio da su mu koljena počela klecati. Noge kao da su mu bile
gumene, iako je uvijek mislio da je to govorna figura. Prestrašio se
kad je shvatio da to može biti doslovna istina. Ugrize se za usnu i
prisili se pribrati. Neće, reče samom sebi, pokazati strah. Bio je
gospodar u ovoj situaciji.
Dodgson je već krenuo naprijed, držeći onu crnu kutiju u ruci
poput puške. Baselton pogleda u Kinga, mrtvački blijedog i
oznojenog. Izgledao je na rubu nesvijesti; kretao se polako. Baselton
je hodao pokraj njega. Pazio na njega.
Ispred njih, Dodgson se posljednji put okrene, mahne rukom
Baseltonu i Kingu da ga dostignu. Zapilji se u njih užeglim očima a
tad korakne kroz raslinje na čistinu.
Baselton ugleda tvrannosaura. Ne -bila su dva! Stajali su s obje
strane blatnjavog humka, dvije odrasle životinje, sedam metara
visoke kad bi se podigle na stražnje noge, snažne, tamnocrvene,
velikih opakih ralja. Poput maiasaura, životinje se zagledaju na
trenutak u Dodgsona, tupim pogledom, kao da ih je osupnula
pojava uljeza. A tad tvrannosauri bijesno zariču. Silna, mučeča rika
od koje zadrhti zrak.
Dodgson podigne kutiju i uperi je prema životinjama. Istog
trenutka, neprekinut, kreštavi pisak ispuni čistinu.
Tvrannosauri odgovore rikom i spuste glave, ispruže vratove,
škljocnu zubima, spremajući se za napad. Bili su golemi - a zvuk na
njih nije djelovao. Počeli su zaobilaziti gnijezdo i krenuli prema
Dodgsonu. Zemlja se tresla od njihova hoda.
"Jebi ga", reče King.
Ali Dodgson je zadržao hladnokrvnost. Okrene kazaljku. Baselton
rukama poklopi uši. Pisak se pojača do nepodnošljivo bolne jačine
od koje su pucali bubnjići. Reakcija je bila trenutačna: tvrannosauri
ustuknu kao da ih je netko udario. Pognu glave. Brzo zatrepću
očima. Zvuk kao da je vibrirao u zraku. Oni po-
IZGUBLJENI SVIJET
287
novno zariču, ali slabo, bez uvjerenja. Iz blatnog gnijezda dopi-ralo
je užasna vriska.
Dodgson se primakne, podigne kutiju u zrak, točno prema
životinjama. Tvrannosauri ustuknu, pogledavajući prema gnijezdu,
pa prema Dodgsonu. Brzo su mahali glavama lijevo-desno, kao da
pokušavaju pročistiti uši. Dodgson mirno namjesti kazaljku. Zvuk
se pojača. Sad je bio nepodnošljiv.
Dodgson se počne penjati po blatnjavom opkopu gnijezda. Baselton
i King se uzveru, za njim. Baselton pogleda u gnijezdo s četiri
pjegava bijela jaja i dva mladunca koja su izgledala poput dva
žgoljava poveća purana. Ili nekakvih orijaških ptića.
Ona dva tvrannosaura bila su na drugom rubu čistine. Na
odstojanju ih je držao zvuk. Kao i maiasauri, i oni su mokrili od
uzbuđenja. Toptali su nogama. Ali nisu prilazili.
Nadglasavši pisak kutije koji je parao uši, Dodgson vikne: "Uzmite
jaja!" King ošamućen posrne u gnijezdo i dohvati najbliže jaje.
Nespretno ga uhvati drhtavim rukama, ono poskoči u zrak, on ga
ponovno uhvati i posrne natraške. Nagazi na nogu jednog
mladunčeta koje vrisne od boli i straha.
Tad se roditelji pokušaju ponovno primaknuti, privučeni mla-
dunčetovim krikovima. King se žurno ispentra iz gnijezda, prigne
se i prođe kroz raslinje. Baselton ga isprati pogledom.
"George!" vikne Dodgson i dalje držeći kutiju uperenu u di-nosaure.
"Uzmi drugo jaje!"
Baselton se okrene da pogleda u odrasle tvrannosaure. Vidio je
njihovu uzrujanost i gnjev, gledao kako razjapljuju i škljocaju
čeljustima i odjednom je bio uvjeren da, bez obzira na taj zvuk, ove
životinje neće dopustiti da im netko ponovno uđe u gnijezdo. King
je imao sreće ali je Baselton neće imati, osjećao je to, i-
"George! Sad!"
Baselton reče: "Ne mogu!"
"Jebeni idiote!" Držeći kutiju visoko, Dodgson se počnje penjati u
gnijezdo. No pritom se okrene - i utičnica se izvuče iz kutije.
288
Michael Crichton
Zvuk naprasito zgasne.
Na čistini zavlada tajac.
Baselton zastenje.
Tvrannosauri posljednji put zatresu glavama i zariču.
Baselton ugleda kako se Dodgson ukočio kao prut. I Baselton je
stajao nepomično. Nekako je prisilio svoje tijelo da ostane na
mjestu. Prisilio si je koljena da prestanu klecati. Zadrži dah.
I pričeka.
Na drugom kraju čistine, tvrannosauri su krenuli prema njemu.
"Što to rade?" zavapi Arby u prikolici. Bio je tako blizu zaslona da
ga je skoro dodirivao nosom. "Jesu li ludi? Samo tako stajati."
Pokraj njega, Kelly ne reče ništa. Šuteći je gledala u zaslon. "Bi li
željela sad biti ondje, Kel?" upita Arby. "Začepi", reče Kelly.
"Ne, nisu ludi", reče Malcolm preko radija, gledajući netremice u
zaslon u automobilu. Explorer je hitao niz stazu, na putu prema
istočnom dijelu otoka. Thorne je vozio. Šarah i Malcolm su sjedili
otraga.
Šarah reče: "Trebao bi pokušati ponovno uključiti zvučnu kutiju.
Zar će samo tako stajati?"
"Da", reče Malcolm.
"Zašto?"
"Jer su pogrešno obaviješteni", reče Malcolm.
Dodgson
Dodgson je promatrao kako mu prilazi veći tyrannosaur. Za tako
velike životinje, bili su oprezni. Samo im se približio jedan od
roditelja, pa iako je zastajkivao svakih nekoliko koraka da bi silno
zarikao, činio se neobično uzdržan, kao da ga zbunjuje to što su ti
ljudi ostali tako stajati. Ili ih možda nije vidio. Možda su on i
Baselton nestali iz njegova vidnog polja.
Drugi je roditelj stajao u pozadini, s druge strane gnijezda i
uzbuđeno dizao i spuštao glavu.
Uzbuđeno, ali ne i napadački.
Naravno, rika prilazećeg dinosaura bila je užasavajuća, ledila je krv.
Dodgson nije gledao u Baseltona, udaljenog samo nekoliko koraka.
Baselton vjerojatno piški u gaće. Dobro da se nije okrenuo i potrčao,
pomisli Dodgson. Daje potrčao, bio bi mrtav. Ostane li potpuno
nepomičan, sve će biti u redu.
Stojeći ukočeno, nepomična tijela, Dodgson je u lijevoj ruci držao
anodiziranu kutiju u visini struka, blizu kopče od remena. Desnom
rukom on polako, najpolaganije, povuče izvučenu žicu. Za nekoliko
će trenutaka osjetiti utičnicu u ruci i tad će je ponovno gurnuti u
kutiju.
U međuvremenu, nije skidao oka s tyrannosaura koji mu se
približavao. Osjećao je podrhtavanje tla pod nogama. Čuo je vri-
skove mladunčeta na koje je King nagazio. Ti krikovi kao da su
mučili roditelje, raspaljivali ih.
Nema veze. Još nekoliko trenutaka i on će ponovno ugurati utičnicu
u akumulator. A tad...
290
Michael Crichton
Tvrannosaur je sad bio jako blizu. Dodgson osjeti truli miris
mesojeda. Životinja rikne i on osjeti vrući dah. Životinja je stajala tik
do Baseltona. Dodgson okrene glavu malčice ustranu, da pogleda.
Baselton je stajao potpuno nepomično. Tvrannosaur se približi i
spusti svoju veliku glavu. Frkne na Baseltona. Ponovno podigne
glavu, kao daje zbunjen.
Zaista ga ne vidi, pomisli Dodgson.
Tvrannosaur prodorno zatuli, ispusti divlji zvuk. Baseltonu nekako
uspije ne pomaknuti se. Tvrannosaur se prigne i ponovno spusti
svoju golemu glavu. Čeljusti se otvore i sklope. Baselton je zurio
preda se, ne trepćući. Svojim golemim raširenim nozdrva-ma
tvrannosaur ga onjuši, dugim hunjkavim udisajem od kojeg
zalepršaju Baseltonove nogavice.
Tad tvrannosaur oprezno njuškom gurne Baseltona. U tom
trenutku Dodgson shvati da ga životinja ipak vidi. Tvrannosaur tad
zamahne glavom postrance, udari Baseltona s boka i sruši ga na
zemlju. Baselton vrisne kad se tvrannosaurova noga spusti i
prignječi ga o tlo. Podigne ruke i vikne: "Prokletniče!" baš kad se
glava spustila, razjapljenih čeljusti, i progutala ga. Taj je pokret bio
blag, skoro obziran, no u idućem trenutku glava se naglo tržne uvis
i raskomada tijelo. Dodgson začuje krik i ugleda nešto malo i
mlitavo kako visi iz ralja i shvati daje to Baseltonova ruka. Ruka se
klatila a metalni remen njegova ručnog sata svjetlucao je ispod
tvrannosaurova golemog oka.
Baselton je vrištao, bez prekida, neartikulirano. Začuvši to,
Dodgsona oblije znoj i zamagli mu se pred očima. Tad se okrene i
potrči, natrag prema automobilu, natrag na sigurno, natrag prema
bilo čemu.
Trčao je.
Kelly i Arby se okrenu od zaslona u istom trenutku. Kelly osjeti
mučninu. Nije mogla gledati. No kroz radio su još čuli kre-štave
krikove čovjeka koji je ležao na leđima dok gaje tyrannosa-ur trgao
na komade.
IZGUBLJENI SVIJET
291
"Isključi ga", reče Kelly.
Trenutak potom, zvuk prestane.
Kelly uzdahne, opusti ramena. "Hvala ti", reče.
"Nisam ga isključio", reče Arby.
Ona ponovno pogleda u zaslon i brzo odvrati pogled. Tyran-nosaur
je trgao komade nečeg crvenog. Ona zadrhti.
U prikolici je vladao muk. Kelly začuje otkucaje elektronskih
brojača i mukle udarce crpki za vodu ispod poda. Izvana je dopirao
jedva čujni zvuk vjetra koji šušti u visokoj travi. Kelly se odjednom
osjeti usamljenom, izoliranom na ovom otoku.
"Arby", reče ona "što ćemo?" Arby joj ne odgovori. Odjuri u
kupaonicu.
"Znao sam", reče Malcolm zureći u kontrolni prijamnik. "Znao sam
da će se to dogoditi. Pokušali su ukrasti jaja. A sad pogledaj -
tyrannosauri odlaze! Oba!" On uključi radio-predajnik. "Arby,
Kelly. Jeste li ondje?"
"Ne možemo govoriti", reče Kelly.
Explorer se nastavi spuštati nizbrdicom, prema tyrannosaur-skom
gnijezdu. Thorne je smrknuto stiskao upravljač dok je vozio.
"Kakvo sranje."
"Kelly. Čuješ li? Ne vidimo što se ondje događa. Tyrannosa-uri su
napustili gnijezdo! Kelly? Što se događa?"
Dodgson je strelovito jurio prema Jeepu. Baterije su mu u trku pale
s remena, ali nije hajao. U Jeepu ugleda Kinga kako čeka, napet i
blijed.
Dodgson skoči za upravljač, upali motor. Tyrannosaur rikne. "Gdje
je Baselton?" upita King. "Nije uspio", reče Dodgson. "Kako to
misliš?"
292
Michael Crichton
"Tako da nije uspio, jebi ga!"Vrisne Dodgson i ubaci u brzinu. Jeep
poleti, poskakujući po uzbrdici. Iza sebe su čuli tvrannosa-urove
urlike.
King je držao jaje i gledao cestu iza njih. "Možda bismo se trebali
riješiti ovog", reče on.
"Da se nisi usudio!" reče Dodgson.
King je spuštao prozor. "Možda samo želi da mu vratimo
jaje."
"Ne", reče Dodgson. "Ne!" Ispruži ruku preko suvozačkog sjedišta,
hrvajući se s Kingom u vožnji. Staza je bila uska, dubokih brazda.
Jeep se zanosio.
Odjedanput, jedan od tvrannosaura bane na cestu iz drveća ispred
njih. Životinja je stajala ondje, režala i priječila prolaz.
"Kriste", reče Dodgson i legne na kočnice. Automobil otkli-že po
blatnjavoj stazi i zaustavi se.
Tvrannosaur zariče i zavalja se prema njima. "Okreni se!" vrisne
King. "Okreni automobil!"
Ali Dodgson nije okrenuo automobil. Prebaci auto u rikverc i počne
voziti natraške po stazi. Vozio je brzo a cesta je bila uska.
"Ti si lud!" reče King. "Ubit ćeš nas!"
Dodgson zamahne rukom i raspali Kinga. "Začepi, jebemti!" vikne.
Bila mu je potrebna maksimalna pozornost da manevrira
automobilom po zavojitoj stazi. Usprkos ovakvoj brzoj vožnji, bio je
uvjeren da će tvrannosaur biti brži. Neće mu uspjeti. Oni su u
glupom Jeepu s glupim platnenim krovom i ubit će ih i-
"Ne!" vrisne King.
Iza njih, Dodgson ugleda drugog dinosaura kako juri po cesti
prema njima. On pogleda naprijed i ugleda prvog tvrannosaura
kako ih sustiže. Bili su u klopci.
U panici on naglo okrene upravljač, automobil sleti s ceste, zabije se
stražnjim dijelom u guštaru i okolna stabla i on poskoči na sjedištu
od udarca. Tad stražnji dio automobila propadne i on shvati da
stražnji kotači vise nad provalijom. Mahnito zaturira
IZGUBLJENI SVIJET
293
motor, no kotači se samo zavrte u zraku. Uzaludno. Polako,
automobil je tonuo natraške, dublje u raslinje tako gusto da nije
vidio kroz njega. Ali su skliznuli preko ruba. Pokraj njega, King je
jecao. Začuje riku tvrannosaura, sad jako blizu.
Dodgson širom otvori vrata automobila i skoči u prazno. Sunovrati
se kroz raslinje, padne, udari o panj i skotrlja se niz strmi prašumski
obronak. Negdje usput osjeti oštru bol u čelu i nakratko ugleda
zvijezde prije nego što ga obavije tama i on izgubi svijest.
Odluka
Sjedili su u Exploreru, na vrhu grebena s pogledom na prašumom
obraslu istočnu dolinu. Prozori su bili spušteni. Slušali su riku
tvrannosaura dok su goleme životinje lomile šipražje.
"Obje su napustile gnijezdo", reče Thorne. "Aha. Momci su sigurno
nešto uzeli", uzdahne Malcolm. Šutili su i slušali.
Začuju tiho zujanje a tad se Eddie zaustavi pokraj njih na
motociklu. "Mislio sam da će vam zatrebati pomoć. Sići ćete?"
Malcolm odmahne glavom. "Ne dolazi u obzir. Preopasno je - ne
znamo gdje su."
Šarah Harding reče: "Zašto je Dodgson ostao stajati? Tako se čovjek
ne ponaša u blizini grabežljivaca. Okruže li te lavovi, moraš podići
halabuku, mahati rukama, gađati ih nečim. Pokušati ih prestrašiti.
Ne stojiš nepomično."
"Vjerojatno je pročitao pogrešnu studiju", reče Malcolm i zavrti
glavom. "Postoji teorija da tvrannosauri vide samo pokret. Tip po
imenu Roxton napravio je odljeve moždanih šupljina rexa i
zaključio da su tvrannosauri imali mozak žabe."
Radio se oglasi. Levine reče: "Roxton je idiot. Ne zna o anatomiji ni
toliko da bi mogao voditi ljubav sa svojom ženom. Njegov je članak
bio vic."
"Kakav članak?" upita Thorne.
Radio se ponovno oglasi. "Roxton je", reče Levine, "bio uvjeren da
su tvrannosauri imali vid poput vodozemaca: poput žabe. Žaba
vidi pokret ali ne i nešto što se ne miče. No potpuno je
IZGUBLJENI SVIJET
295
nemoguće da bi grabežljivac poput tvrannosaura imao takav vid.
Prilično nemoguće. Jer najuobičajenija obrana plijena je da se ukoči.
Jelen ili neka takva životinja, kad osjeti opasnost, ukoči se.
Grabežljivac ih mora biti sposoban svejedno vidjeti. A tvrannosa-ur
je to, naravno, mogao."
Preko radija Levine prezrivo frkne. "Baš kao ona druga idiotska
teorija koju je prije nekoliko godina objavio Grant, da je
tvrannosaura mogla smesti oluja jer nije bio prilagođen na vlažna
podneblja. To je jednako smiješno. Razdoblje krede nije bilo osobito
sušno. A povrh toga, tvrannosauri su sjevernoameričke životinje -
nađeni su jedino u SAD i Kanadi. Živjeli su na obalama velikog
mora u unutrašnjosti kontinenta, istočno od Rocky Mo-untains. Na
planinskim obroncima su česte oluje. Prilično sam siguran da su se
tvrannosauri nagledali kiše i da su razvili neki mehanizam protiv
toga."
"Pa postoji li razlog zbog kojeg neki tvrannosaur ne bi nekog
napao?" upita Malcolm.
"Da, naravno. Najočitiji", reče Levine. "A to je?"
"Ako nije gladan. Ako je upravo pojeo neku drugu životinju. Sve
veće od koze utažilo bi mu glad za puno sati. Ne. Tvrannosaur
sasvim dobro vidi, pokretne ili nepokretne predmete."
Slušali su riku iz doline. Vidjeli su šipražje kako se ugiba, oko
kilometar prema sjeveru. Pa još rike. Dva rexa kao da su se
dogovarala.
Šarah Harding reče: "Što smo ponijeli sa sobom?" Thorne reče: "Tri
Lindstradt puške. Napunjene." "Dobro", reče ona. "Krenimo."
Radio zakrči. "Nisam s vama", reče Levine preko radija. "Ali bih
vam savjetovao da pričekate."
"Dovraga i čekanje", reče Malcolm. "Šarah je u pravu. Siđi-mo i
pogledajmo kakva je situacija."
296
Michael Crichton
"Tvoj pogreb", reče Levine.
Arby se vrati za kontrolni prijamnik, brišući bradu. Još je bio malo
zelen u licu. "Što sad rade?"
"Doktor Malcolm i ostali idu do gnijezda." "Šališ se?" upita on
usplahireno. "Ne brini", reče Kelly. "Šarah će se pobrinuti za sve."
"Nadaj se", reče Arby.
Gnijezdo
Zaustave Explorer na rubu čistine. Eddie zaustavi motocikl, nasloni
ga na deblo i pričeka da se ostali izvuku iz Explorera.
Šarah Harding osjeti poznati miris gnjilog mesa i izmeta koji je bio
karakterističan za gnijezdilište mesojeda. Na popodnevnoj vrućini,
taj je miris pomalo izazivao mučninu. Muhe su zujale u
nepomičnom zraku. Hardingova uzme jednu pušku i prebaci je
preko ramena. Pogleda u trojicu muškaraca. Svi su stajali
nepomično, napeti. Malcolmovo je lice bilo blijedo, posebice oko
usta. To je podsjeti na vrijeme kad ju je Coffmann, njezin stari
profesor, posjetio u Africi. Coffmann je bio jedan od onih ispičutura
hemingwayskog tipa, s puno ljubavnih veza u domovini, i puno
priča o pustolovinama s orangutanima na Sumatri ili lemurima na
Madagaskaru. I tako ga ona povede sa sobom u savanu da gleda
kako zvijeri ubijaju plijen. A on se, ne gubeći ni časa, strovali u
nesvijest. Težio je više od stotinu kilograma i morala ga je odvući za
ovratnik dok su lavovi kružili oko nje i režali. To joj je bila dobra
škola.
Sad se prigne trojici muškaraca i šapne: "Ako imate nekakvih dvojbi
u vezi s ovim, nemojte ići. Pričekajte ovdje. Ne želim misliti na vas.
Mogu i sama." Ona krene.
"Jesi li sigurna-"
"Da. A sad budite tiho." Ona se zaputi prema čistini. Malcolm i
ostali požure ju sustići. Ona odgurne palmino lišće i zakorači na
otvoreno. Tyrannosaura nije bilo a blatna je čistina bila prazna.
Zdesna, ugleda cipelu i komadić otrgnutog mesa kako viri iznad
poderane čarape. Sve stoje ostalo od Baseltona.
298
Michael Crichton
Iz gnijezda začuje molećivo, kreštavo cicanje. Hardingova se popne
na blatni humak, a Malcolm se teškom mukom popne za njom. Ona
ugleda dva mladunca tvrannosaura. Cviljeli su. U blizini su bila tri
velika jaja. Ugledaju duboke tragove posvuda oko njih, u blatu.
"Uzeli su jedno jaje", reče Malcolm. "Do vraga." "Nisi želio da nešto
naruši tvoj mali ekosustav?" Malcolm se nasmiješi kutem usana.
"Aha. Nadao sam se."
"Šteta", reče ona i brzo obiđe gnijezdo. Sagne se i zagleda u male
tvrannosaure. Jedna se životinjica skutrila i gurnula svoj paperjem
obrasli vrat u tijelo. No druga se ponašala sasvim drukčije. Nije se
pomaknula kad su joj se približili, nego je ostala ležati opružena na
boku, teško je disala, zacakljenih očiju.
"Ova je ozlijeđena", reče Šarah.
Levine je stajao u visokom skrovištu. Pritisne slušalicu na uho i
progovori u mikrofon pokraj obraza: "Potreban mi je opis" reče on.
Thorne reče: "Dva su, otprilike šezdeset centimetara dugi, a teški
možda dvadeset kilograma. Otprilike veličine malih kazu-ara.
Velike oči. Kratke njuške. Blijedosmede boje. A oko vratova prsten
od paperja."
"Mogu li stajati?"
"Uh... ako i mogu, ne baš naročito. Prije bi se reklo da posr-ću. I
puno ciče."
"Znači daje riječ o novorođenčadi", reče Levine i kimne glavom.
"Vjerojatno staroj samo nekoliko dana. Nikad nisu bili izvan
gnijezda. Pripazio bih se da sam na vašem mjestu."
"A zašto?"
"Tako malu mladunčad", reče Levine, "roditelji neće dugo ostaviti."
Hardingova se primakne ranjenom mladunčetu. Cvileći, mladunče
pokuša dopuzati do nje, nespretno vukući tijelo. Jedna mu je noga
stajala pod neobičnim kutem. "Mislim daje ozlijedio nogu."
IZGUBLJENI SVIJET
299
Eddie se približi i stane pokraj nje. "Slomljena je!" "Aha, vjerojatno,
ali-"
"Hej!" reče Eddie. Mladunče sune prema naprijed i stegne ga
čeljustima oko gležnja čizme. On povuče nogu, a zajedno s njom i
mladunče, koje nije popuštalo stisak. "Isuse", reče Eddie.
"Nasrtljivac mali, zar ne", reče Šarah. "Od rođenja..."
Eddie pogleda u nareckane oštre zubiće. Nisu progrizli kožu.
Mladunče se čvrsto držalo. Kundakom puške, on ga nekoliko puta
gurne u glavu. To nije imalo nikakva učinka. Mladunče je ležalo na
zemlji i plitko disalo. Polako je treptalo svojim velikim očima
gledajući u Eddieja, ali nije popuštalo stisak.
Začuju udaljenu riku njihovih roditelja, negdje na sjeveru. "Otiđimo
odavde", reče Malcolm. "Vidjeli smo što smo došli vidjeti. Moramo
otkriti kamo je otišao Dodgson."
Thorne reče: "Mislim da sam vidio trag automobilskih guma, gore
više na stazi. Možda su ondje sletjeli."
"Pogledajmo."
Krenu prema automobilu.
"Trenutak", reče Eddie, gledajući u svoju nogu. "Što ću s
mladunčetom?"
"Ustrijeli ga", reče Malcolm preko ramena.
"Misliš, da ga ubijem?"
Šarah reče: "Eddie, ima slomljenu nogu, ionako će umrijeti."
"Da, ali-"
Thorne dovikne: "Vraćamo se po stazi, Eddie, a ako ne nađemo
Dodgsona, vratit ćemo se grebenskom cestom prema laboratoriju
pa se spustiti do prikolice."
"U redu, Doc. Stižem za vama." Eddie podigne svoju pušku i
prevrne je u rukama.
"Učini to sada", reče Šarah ulazeći u Explorer. "Jer bolje da nisi
ovdje kad mu se vrate mama i tata."
Kockarova propast
Vozeći po stazi, Malcolm se zagleda u kontrolni prijamnik na kojem
su se smjenjivale slike s različitih kamera. Tražio je Dodgso-na i
ostatak njegove družine.
Preko radija, Levine reče: "Koliko je situacija loša?"
"Uzeli su jedno jaje", reče Malcolm. "A morali smo ubiti i jedno
mladunče."
"Znači, dvostruki gubitak. Od ukupnog legla od koliko, šest?"
"Tako je."
"Iskreno rečeno, rekao bih da je to sitnica", reče Levine. "Ako
spriječite te ljude da učine još nešto."
"Tražimo ih", mrzovoljno će Malcolm.
Hardingova reče: "To se moralo dogoditi, lan. Znaš da ne možeš
očekivati da ćeš promatrati životinje a da nešto ne promijeniš.
Znanstveno nemoguće."
"Naravno da je tako", reče Malcolm. "To je najveće znanstveno
otkriće dvadesetog stoljeća. Ništa se ne može proučavati a da se ne
promijeni."
Nakon Galileja, znanstvenici su prihvatili stajalište da su oni
objektivni promatrači prirodnog svijeta. To se podrazumijevalo u
svakom aspektu njihova ponašanja, čak i u načinu na koji su pisali
znanstvene radove, govorili rečenice tipa: "Primjećuje se..." Kao da
je promatrač nepostojeća osoba. Tri stotine godina, ta bezlič-nost
bila je odlika znanosti. Znanost je objektivna, a promatrač nema
utjecaja na rezultate koje on ili ona opisuje.
IZGUBLJENI SVIJET
301
Po toj se objektivnosti prirodna znanost razlikovala od društvenih
znanosti ili religije - područja u kojima je promatračevo stajalište
bilo sastavnim dijelom, u kojima je promatrač bio nerazdvojivo
vezan za rezultate.
No u dvadesetom stoljeću, ta se razlika izgubila. Znanstvene je
objektivnosti nestalo, čak i na najtemeljnijoj razini. Fizičari su sad
bili svjesni da se ne može izmjeriti ni najmanja subatomska čestica a
da se ne djeluje na nju. Prikopčate li instrumente kako biste izmjerili
položaj čestice, promijenili ste joj brzinu. Ta se istina pretočila u
Heisenbergovo načelo nesigurnosti: sve što se proučava, mijenja se.
Napokon je postalo jasno da su svi znanstvenici dio sudioničkog
svemira koji ne dopušta da netko bude tek puki promatrač.
"Znam da je objektivnost nemoguća", nestrpljivo će Malcolm. "To
me ne muči."
"Pa što te muči?"
"Muči me 'Kockarova propast'", reče Malcolm zagledan u kontrolni
prijamnik.
'Kockarova propast' bio je često spominjan statistički fenomen o
kojem se puno raspravljalo, a koji je imao važne posljedice i po
evoluciju i po svakodnevni život. "Recimo da si kockar", reče
Malcolm. "Igraš pismo-glava. Svaki put kad se okrene glava,
dobivaš dolar. Svaki put kad se okrene pismo, izgubiš dolar."
"Dobro..." "Što se događa?"
Hardingova slegne ramenima. "Izgledi da se okrene ili pismo ili
glava su podjednaki. Pa ćeš možda dobiti, a možda i izgubiti. No na
koncu ćeš biti na nuli."
"Nažalost, nećeš", reče Malcolm. "Kockaš li se dovoljno dugo, uvijek
ćeš izgubiti - kockar se uvijek upropasti. Zato kazina ne propadaju.
No pitanje je, što se događa u tom razdoblju dok se kockaš? Što se
događa u razdoblju prije no što kockar bankrotira?"
"Pa dobro", reče ona. "Što se događa?"
302
Michael Crichton
"Bilježiš li kockarovu sreću na dijagramu kroz duže razdoblje, vidjet
ćeš da kockar u određenom razdoblju dobiva, a u drugom gubi.
Drugim riječima, sve se na svijetu događa u valovima. To je stvarna
pojava i primjećuje se u svemu: vremenu, poplavama, bejzbolu,
srčanom ritmu, burzama. Kad stvari krenu po zlu, imaju tendenciju
takvima ostati. Kako kaže stara poslovica: nesreća nikad ne dolazi
sama. Teorija složenosti nam kaže daje ta mudra narodna izreka u
pravu. Nesreće dolaze u hrpi. Stvari grupno idu nizbrdo. To je
stvarnost."
"Što hoćeš time reći? Da su stvari krenule nizbrdo?"
"Mogle bi, zahvaljujući Dodgsonu", reče Malcolm mršteći se u
zaslon. "Ma, što se dogodilo tim govnarima?"
King
Začuje se zujanje, poput zvuka pčela u daljini. Howard King bio je
tek nejasno svjestan toga, dok se polako vraćao k svijesti. Otvori oči
i ugleda vjetrobran automobila i grane drveća iza njega.
Zujanje se pojača.
King nije znao gdje je. Nije se mogao sjetiti kako se zatekao ovdje,
što se dogodilo. Osjeti bol u ramenu i u kukovima. U čelu mu je
bubnjalo. Pokuša se sjetiti no bol gaje ometala u razmišljanju.
Posljednje čega se sjećao bio je tvrannosaur ispred njega na cesti. To
je bilo posljednje. Tad se Dodgson okrenuo i-
King okrene glavu i zavapi jer ga iznenadna, oštra bol zapara od
vrata do lubanje. Od boli naglo udahne, oduzme mu se dah. Zatvori
oči, žmirne. A tad ih ponovno polako otvori.
Dodgson nije bio u automobilu. Vozačeva su vrata visila širom
otvorena, a preko njihove plohe je padala točkasta sjena. Ključevi su
još bili u paljenju.
Dodgsona nije bilo.
Na vrhu upravljača bio je krvavi trag. Ona crna kutija ležala je na
podu pokraj mjenjača. Otvorena vozačeva vrata lagano za-škripe,
pomaknu se.
U daljini, King ponovno začuje zujanje, poput divovske pčele. Bio je
to mehanički zvuk, shvati on. Nešto mehaničko.
To ga podsjeti na brod. Koliko će ih brod čekati na rijeci? Koliko je
uopće sati? Pogleda na sat. Kristalno stakalce bilo je razbijeno,
kazaljke zaustavljene na 1:54.
Ponovno začuje zujanje. Približavalo se.
304
Michael Crichton
S mukom, King se odgurne od sjedišta, prema kontrolnoj ploči.
Kroz kralježnicu mu prostruje munje boli, no ubrzo minu. Duboko
udahne.
Dobro sam, pomisli on. Barem sam još ovdje.
King pogleda u otvorena vozačeva vrata, obasjana suncem. Sunce je
još bilo visoko. Još je poslije podne. Kad polazi brod? U četiri? Pet?
Više se nije sjećao. Ali je bio siguran da se oni španjolski ribari neće
zadržavati kad se počne smračivati. Napustit će otok.
A Howard King je želio biti na tom brodu kad oni to učine. Bilo je
to jedino na svijetu što je želio. Žmirnuvši od boli, on se pridigne i
teškom mukom prebaci na vozačevo sjedište. Namjesti se, duboko
udahne pa se nagne i pogleda kroz otvorena vrata.
Automobil je visio nad ponorom, poduprt drvećem. Ugleda strmi
prašumski obronak kako ponire ispod njega. Bilo je tamno ispod
krošnji stabala. Zavrti mu se u glavi, samo od pogleda. Tlo je
sigurno sedam do deset metara ispod njega. Ugleda sporadične
grmove zelene paprati i nekoliko crnih stijena. Okrene tijelo da
bolje vidi.
A tad ugleda njega.
Dodgson je ležao na leđima, glava mu je visila niz obronak. Tijelo
mu je bilo skvrčeno, ruke i noge ispružene u čudnom položaju. Nije
se micao. King ga nije dobro vidio, kroz gusto raslinje na obronku,
no Dodgson je izgledao mrtav.
Zujanje se naglo pojača, brzo se približavalo. King pogleda pred
sebe i ugleda, kroz raslinje koje mu je zastiralo vjetrobran,
automobil, kako prolazi ni deset metara od njega. Automobil!
Onda automobil iščezne. Po zvuku, pomisli on, električni
automobil. Znači daje Malcolmov.
Hovvarda Kinga na određen način osokoli pomisao da na ovom
otoku ima još ljudi. Osjeti novu snagu, usprkos boli u tijelu. Ispruži
ruku i okrene ključ. Motor zabrunda.
Prebaci mjenjač u brzinu i lagano pritisne papučicu gasa.
IZGUBLJENI SVIJET
305
Stražnji kotači se okrenu. On uključi pogon na prednjim kotačima.
Jeep istog trenutka poskoči naprijed i jurne kroz granje. Trenutak
potom, bio je na cesti.
Sad se sjetio ceste. Desni je odvojak vodio prema gnijezdu
tvrannosaura. Malcolmov je automobil skrenuo lijevo.
King skrene lijevo i krene niz cestu. Pokušavao se sjetiti kako se
vratiti do rijeke, natrag na brod. Maglovito se sjećao da je na vrhu
brda bilo raskrižje u obliku rašlji. Skrenut će na tom raskrižju,
odluči on, spustiti se u podnožje i odmagliti s ovog otoka.
To mu je bio jedini cilj.
Otići s ovog otoka prije no što bude prekasno.
Loše vijesti
Explorer stigne na vrh brežuljka i Thorne skrene na grebensku
cestu. Cesta je zavijala lijevo-desno, usječena u liticu. Na mnogim je
mjestima nagib bio strm, no pucao im je vidik na cijeli otok.
Konačno, stignu do mjesta gdje im se pružao pogled na cijelu
dolinu. Ugledaju visoko skrovište slijeva a bliže njima, čistinu s
dvije prikolice. Zdesna je bio laboratorijski kompleks a radničko
naselje iza njega.
"Nigdje ne vidim Dodgsona", jadno će Malcolm. "Kamo se mogao
djenuti?"
Thorne uključi radio. "Arby?"
"Da, Doc."
"Vidiš li ih?"
"Ne, ali..." Ustručavao se.
"Stoje?"
"A da se vratite u prikolicu? Prilično je zapanjujuće."
"Što to?" upita Thorne.
"Eddie", reče Arby. "Upravo se vratio. A sa sobom je donio
mladunče."
Malcolm se nagne. "Što je učinio?"
PETA KONFIGURACIJA
"Na rubu kaosa, nastaju neočekivani rezultati. Opasnost po
opstanak je ozbiljna."
IANMALCOLM
Mladunče
U prikolici su se skupili oko malog stola na kojem je ležalo
uspavano mladunče tvrannosaura rexa na pladnju od nehrđajućeg
čelika, sklopljenih velikih očiju, njuške ugurane u proziran plastični
oval maske za kisik. Maska je skoro pristajala mladunčetovoj tupoj
njušci. Kisik je tiho šištao.
"Nisam ga mogao samo tako ostaviti", reče Eddie. "A i činilo mi se
da bismo mu mogli srediti nogu..."
"Ali Eddie", reče Malcolm i zavrti glavom.
"Pa sam mu ubrizgao injekciju morfija iz pribora za prvu pomoć i
ponio ga sa sobom. Vidite? Maska za kisik mu skoro odgovara."
"Eddie", reče Malcolm, "pogriješio si."
"Zašto? Ništa mu nije. Previt ćemo ga i odnijeti natrag."
"Ali umiješao si se u sustav", reče Malcolm.
Radio se uključi. "Ovo je krajnje neozbiljno", reče Levine. "Krajnje."
"Hvala, Richard", reče Thorne.
"Potpuno se protivim da se bilo kakva životinja donosi u prikolicu."
"Prekasno je sad žaliti", reče Šarah Harding. Pomaknula se naprijed
i počela vezati flastere za mladunčetov prsni koš; začuju mukle
otkucaje njegova srca. Srce mu je jako brzo tuklo, više od stotinu
pedeset otkucaja u minuti. "Koliko si mu morfija dao?"
"Joj", reče Eddie. "Ovaj... znaš. Čitavu špricu."
312
Michael Crichton
"Koliko je to? Deset kubičnih centimetara?" "Mislim daje. Možda i
dvadeset."
Malcolm pogleda u Hardingovu. "Za koliko će vremena to prestati
djelovati?"
"Nemam pojma", reče ona. "Uspavljivala sam lavove i šakale na
terenu kad bih ih označivala pločicom. U tih životinja postoji
približna korelacija između doze i tjelesne težine. No s mladim je
životinjama nepredvidljivo. Možda nekoliko minuta, a možda i
nekoliko sati. A ne znam ništa o mladunčadima tvranno-saura. To
je u osnovi funkcija metabolizma, a ovaj metabolizam se čini brz,
poput ptičjeg. Srce pumpa jako brzo. Mogu jedino reći da ga
trebamo odnijeti odavde što prije."
Hardingova uzme malu ultrazvučnu sondu i prisloni je uz
mladunčetovu nogu. Pogleda preko ramena u zaslon. Kelly i Arby
su joj ga zaklanjali. "Molim vas malo mjesta", reče ona i oni se
pomaknu. "Nemamo puno vremena. Molim lijepo."
Kad su se oni odmaknuli, Šarah ugleda zeleno-bijele obrise noge i
kostiju. Iznenađujuće nalik velikoj ptici, pomisli ona. Leši-naru ili
rodi. Ona pomakne sondu. "Dobro... ovo su metatar-zalL.a evo
tibije i fibule, dvije kosti donjeg dijela noge..."
Arby reče: "Zašto su kosti drukčijeg odjeka?" U nogama je bilo
bijelih dijelova obrubljenih blijedozelenim rubom.
"Jer je beba", reče Hardingova. "Noge su joj još uglavnom
hrskavične, s jako malo okoštavanja. Pretpostavljam da mladunče
još ne može hodati - barem ne dobro. Evo. Pogledajte čašicu
koljenskog zgloba... Vide se krvne žile koje idu do zglobne
čahure..."
"Kako to da znaš toliko puno o anatomiji?" upita Kelly.
"Moram. Provodim puno vremena pregledavajući otpad
grabežljivaca", reče ona. "Pregledavam odbačene kosti i zaključujem
koje su životinje pojeli. Da bi se to moglo, mora se dobro poznavati
komparativnu anatomiju." Ona pomakne sondu po mladunčetovoj
nozi. "A otac mi je bio veterinar."
Malcolm je iznenađeno pogleda. "Otac ti je bio veterinar?"
IZGUBLJENI SVIJET
313
"Da. U zoološkom vrtu u San Diegu. Specijalist za ptice. Ali ne
vidim... Možeš li ovo povećati?"
Arby pritisne tipku. Slika se udvostruči. "Ah. Sve u redu. Eno je.
Vidite li?"
"Ne."
"Srednja fibula. Vidite? Tanka crna crta. To je fraktura, malo iznad
epifize."
"Onaj crni zarez?" reče Arby.
"Taj crni zarez znači smrt za ovo mladunče", reče Šarah. "Fibula
neće zarasti ravno pa gležanj neće moći rotirati kad mladunče stane
na stražnje noge. Mladunče neće moći trčati a vjerojatno ni hodati.
Hramat će pa će ga neki grabežljivac ščepati prije no što navrši
četiri tjedna."
Eddie reče: "Ali mi možemo namjestiti kost."
"U redu", reče Šarah. "Što si namjeravao upotrijebiti umjesto gipsa?"
"Diesterazu", reče Eddie. "Ponio sam kilogram, u tubama od stotinu
kubičnih centimetara. Ponio sam je puno, kao ljepilo. To je
polimerska smola, stvrdne se poput čelika."
"Super", reče Hardingova. "To će ga ubiti."
"Zar?"
"Eddie, on raste. Za nekoliko će tjedana biti puno veći. Potrebno
nam je nešto čvrsto, ali biološki razgradljivo" reče ona. "Nešto što će
se rastočiti ili slomiti za tri ili pet tjedana, kad mu noga zaraste. Što
imaš?"
Eddie se namršti. "Ne znam."
"Nemamo baš puno vremena", reče Hardingova.
Eddie reče: "Doc? Ovo je kao jedno od tvojih slavnih pitanja. Kako
načiniti gips za dinosaura a na raspolaganju su nam jedino bebi
štapići i superljepilo."
"Znam", reče Thorne. Nije mu promakla ironija situacije u kojoj se
našao. Tri je desetljeća zadavao takve probleme svojim studentima
strojarstva. A sad se osobno suočio s jednim.
314
Michael Crichton
Eddie reče: "Možda bismo mogli razgraditi smolu - pomiješati je
primjerice sa šećerom."
Thorne odmahne glavom. "Hidroksilne skupine u sukrozi će učiniti
smolu mrvljivom. Stvrdnut će se, ali će se zdrobiti poput stakla čim
se životinja pokrene."
"Što ako je pomiješamo s platnom umočenim u šećer?"
"Pa da bakterije izazovu gnjiljenje platna?"
"Aha."
"Pa da udlaga pukne."
"Aha."
Thorne slegne ramenima. "To bi moglo uspjeti", reče on. "Ali bez
provjere, ne znamo koliko će udlaga potrajati. Možda nekoliko
dana, a možda i nekoliko mjeseci."
"Predugo", reče Šarah. "Ova životinja brzo raste. Omete li se njezin
rast, udlaga će od nje načiniti invalida."
"Potrebna nam je organska smola", reče Eddie "za udlagu koja će
istrunuti. Kao nekakva guma."
"Žvakaća?" reče Arby. "Ako je tako, imam puno-"
"Ne, mislio sam na drugu vrstu gume. Kemijski gledano, smola
diesteraza-"
"Nikad to nećemo riješiti kemijski", reče Thorne. "Nemamo
potrebne sastojke."
"Sto drugo možemo učiniti?" Nemamo izbora nego-"
"A da načinite nešto što je različito u različitim aspektima?" reče
Arby. "Čvrsto u jednom, a slabo u drugom?"
"To se ne može", reče Eddie. "To je homogena smola. Jednolika je,
žitko ljepilo koje postaje tvrdo kao kamen kad se osuši i-"
"Ne, pričekaj trenutak", reče Thorne i okrene se prema dječaku.
"Kako to misliš, Arby?"
"Pa," reče Arby, "Šarah je rekla da noga raste. To znači da će postati
duža, što za udlagu nije važno, ali i šira, što je važno, jer će početi
stezati nogu. Ali ako se udlaga načini poprečno slabom-"
IZGUBLJENI SVIJET
315
"Ima pravo", reče Thorne. "Možemo riješiti problem strukturalno."
"Kako?" upita Eddie.
"Ugradit ćemo ovojnicu. Možda pomoću aluminijske folije. Imamo
onu kuhinjsku."
"Ta će biti preslaba", reče Eddie.
"Neće ako je premažemo slojem smole." Thorne se okrene Šarah.
"Možemo načiniti udlagu koja dobro podnosi vertikalna
opterećenja, a slabo horizontalna. To je jednostavni konstrukcijski
problem. Mladunčad može hodati po rubu udlage i sve je u redu
dok su opterećenja vertikalna. No kad mladunčetova noga naraste,
raskinut će ovojnicu i udlaga će otpasti."
"Da", zakima Arby glavom.
"Je li to teško učiniti?" upita Šarah.
"Ne. Trebalo bi biti prilično lako. Načini se ovojnica od aluminijske
folije i premaze slojem smole."
Eddie reče: "A što će držati udlagu da se ne raspadne dok je
premazujete?"
"Možda kauguma?" reče Arby. "Pogodio si", nasmiješi se Thorne.
U tom se trenutku mladunče tyrannosaura pomakne, a mišići na
nogama zatitraju. Podigne glavu, maska za kisik mu padne, a
mladunče slabašno zapišti.
"Brzo", reče Šarah i čvrsto ga uhvati za glavu. "Još morfija."
Malcolm je pripremio injekciju. Ubode je u životinjin vrat. "Ovog
puta samo pet kubičnih centimetara", reče Šarah. "Zašto ne više?
Dulje će spavati."
"U posttraumatskom je šoku, lan. Može ga se ubiti s previše morfija.
Izazvat ćeš respiratorni arest. Njegove nadbubrežne žlijezde su
vjerojatno također u šoku."
"Ako ih ima", reče Malcolm. "Ima li tyrannosaurus rex uopće
hormone? Zapravo ništa ne znamo o tim životinjama."
316
Michael Crichton
Radio se oglasi i Levine reče: "Možda ti ne znaš, lan. Zapravo,
mislim da ćemo u dinosaura naći hormone. Postoje razlozi zbog
kojih bi se lako moglo zamisliti daje tako. S obzirom da ste bili
toliko nepromišljeni i uzeli mladunče, mogli biste mu uzeti
nekoliko epruveta krvi. A u međuvremenu Doc, molim te javi se na
telefon."
Malcolm uzdahne. "Taj čovjek", reče on, "počinje mi ići na živce."
Thorne krene kroz prikolicu do komunikacijskog modula u
prednjem dijelu prikolice. Levineova je molba bila neobična; u
prikolici je postojao jako dobar sustav mikrofona. No Levine je to
znao; osobno gaje projektirao.
Thorne podigne slušalicu. "Da?"
"Doc," reče Levine, "prijeći ću na stvar. Donijeti mladunče u
prikolicu bila je pogreška. To znači izazivati vraga."
"Kakvog vraga?"
"Ne znamo, u tome je problem. Ne želim izazivati paniku. Zašto ne
bi doveo djecu u visoko sklonište? A da dođete i ti i Ed-die?"
"Kažeš mi da bježim odavde. Zaista smatraš to nužnim?" "Jednom
riječju", reče Levine, "da. Smatram."
Kad su mladunčetu uštrcali morfij, ono ispusti sipljiv uzdah i sruši
se natrag na čelični pladanj. Šarah mu namjesti masku za kisik na
lice. Pogleda u monitor da provjeri puls, no ponovno su joj Arby i
Kelly zaklanjali pogled. "Djeco, molim vas."
Thorne im priđe i pljesne rukama. "Dobro, djeco! Idemo na teren!
Krenimo."
Arby reče: "Ali želimo gledati mladunče-"
"Ne, ne", reče Thorne. "Doktor Malcolm i doktorica Har-ding
trebaju prostora za rad. Vrijeme je za odlazak na teren, u vi-
IZGUBLJENI SVIJET
317
soko sklonište. Možemo ostatak poslijepodneva promatrati dino-
saure."
"Ali Doc-"
"Bez dokazivanja. Ovdje samo smetamo i zato odlazimo", reče
Thorne. "Eddie, pođi i ti s nama. Neka ova dva goluba rade svoj
posao."
Za nekoliko trenutaka, oni odu. Vrata prikolice zalupe se za njima.
Šarah Harding začuje kako je Explorer tiho zabrujao kad je krenuo.
Sagnuta nad mladunče, namještajući masku za kisik, ona reče:
"Goluba?"
Malcolm slegne ramenima: "Levine..."
"Je li to bila Levineova zamisao? Da ih sve odvuče?"
"Vjerojatno."
"Zna li on nešto što mi ne znamo?"
Malcolm se nasmije. "Uvjeren sam da on tako misli."
"Pa, počnimo pripremati udlagu", reče ona. "Želim to obaviti brzo i
vratiti mladunče kući."
Visoko skloniste
Sunce je zašlo za niske oblake kad su oni stigli do visokog skloništa.
Čitava se dolina kupala u blagoj crvenkastoj svjetlosti kad je Eddie
zaustavio Explorer ispod aluminijskih skela i kad su se popeli u
malo sklonište na vrhu. Levine je bio ondje s dalekozorom na
očima. Kao da im se nije previše obradovao. "Prestanite se toliko
micati", reče razdražljivo.
Iz skloništa im se pružao veličanstven pogled na dolinu. Sjeverno
od njih, zatutnji grom. Zrak se hladio i bio naelektriziran.
"Hoće li biti oluje?" upita Kelly. "Čini se", reče Thorne.
Arby sumnjičavo pogleda u metalni krov skloništa. "Koliko ćemo
dugo ostati ovdje?"
"Neko vrijeme", reče Thorne. "Ovdje smo samo jedan dan.
Helikopteri će nas odvesti sutra ujutro. Mislio sam da vi djeca
zaslužujete priliku još jednom vidjeti dinosaure uživo."
Arby zaškilji i pogleda ga. "Koji je pravi razlog?" "Znam", reče Kelly
važno.
"Doktor Malcolm želi biti nasamo sa Šarah, budalo."
"Zašto?"
"Stari su prijatelji", reče Kelly.
"Pa? Mi smo samo htjeli gledati."
"Ne", reče Kelly. "Hoću reći, oni su stari prijatelji."
"Znam o čemu govoriš", reče Arby. "Nisam glup, znaš."
IZGUBLJENI SVIJET
319
"Prekinite", reče Levine gledajući kroz dalekozor. "Propuštate
zanimljive događaje."
"Što to?"
"Triceratopi, dolje kod rijeke. Nešto ih muči."
Triceratopi su dotad mirno pili vodu iz rijeke no sad su se
razgalamili. Za tako goleme životinje, njihovo glasanje bilo je
nesrazmjerno kreštavo: zvučalo je kao pasje lajanje.
Arby se okrene i pogleda. "Nešto je u šumi", reče on, "na drugoj
strani rijeke." Ispod drveća se vidjelo kako se miče nešto crno.
Krdo triceratopa se uzvrpolji i počnu se povlačiti natraške jedan
prema drugom sve dok nisu načinili rozetu pa je njihovo savijeno
rogovlje bilo okrenuto prema naprijed, upereno u nevidljivog
neprijatelja. Jedino mladunče bilo je u sredini i prestrašeno lajalo.
Jedna se životinja, vjerojatno njegova majka, okrene i gurne ga
njuškom. Nakon toga, mladunče ušuti.
"Vidim ih", reče Kelly, netremice promatrajući stabla. "To su raptori.
Eno ih ondje."
Krdo triceratopa se suočilo s raptorima. Odrasle su životinje lajale i
njihale svojim oštrim rogovima. Načinili su neku vrstu barikade od
pokretnih šiljaka. Njihovi su pokreti bili usklađeni, grupna obrana
od grabežljivaca.
Levine se sretno smiješio. "Za ovo nikad nisu nađeni dokazi", reče
on, odjednom razdragan. "Zapravo, paleontolozi ne vjeruju da se to
događalo."
"Da se što događalo?" upita Arby.
"Ovakva vrsta grupnog obrambenog ponašanja. Osobito u tricera -
sliče nosorozima, pa se pretpostavljalo da su samotnjaci, kao i
nosorozi. No sad ćemo vidjeti... Ah da."
Ispod drveća iskoči jedan velociraptor. Kretao se brzo na stražnjim
nogama i održavao ravnotežu ukočenim repom.
Triceratopi zalaju glasno kad se raptor pojavio. Ostali raptori
ostanu skriveni iza drveća. Onaj osamljeni velociraptor koji se
izložio pogledima kretao se u polukrugu oko krda i zagazio u
320
Michael Crichton
vodu na drugoj strani. Prijeđe preko rijeke, vješto plivajući i izađe
na drugoj obali. Sad je bio pedesetak metara uzvodno od lajavog
krda triceratopsa koje se brzo okrenulo i postavilo nebrobojan zid.
Svu su pozornost usredotočili na onog jednog velociraptora.
Polako, ostali raptori se počnu šuljati iz svog skrovišta. Kretali su se
nisko, tijela skrivenih u visokoj travi.
"Isuse", reče Arby. "Love."
"U čoporu", reče Levine i kimne glavom. Podigne komadić ovitka
čokoladice s poda skloništa i baci ga, gledajući kako je od-lepršalo
na vjetru. "Čopor je niz vjetar pa ih triceri ne mogu nanjušiti."
Ponovno prinese dalekozor očima. "Mislim", reče on, "da ćemo
vidjeti kako pada žrtva."
Promatrali su kako raptori opkoljuju krdo. A tad odjednom, munja
sijevne na rubu otoka i osvijetli dolinu snažnom svjetlošću. Jedan
od vrebajućih raptora podigne se iznenađeno. Glava mu se
nakratko pokaže iznad trave.
Krdo dinosaura se odmah okrene i pregrupira se protiv nove
prijetnje. Svi raptori stanu, kao da mijenjaju plan.
"Što se dogodilo?" upita Arby. "Zašto su stali?"
"Problemi."
"Zašto?"
"Pogledaj ih. Glavnina čopora je još na drugoj strani rijeke.
Predaleko su da krenu u napad."
"Hoćete reći da će odustati? Već?" "Čini se", reče Levine.
Jedan po jedan, raptori u travi podignu glave i tako obznane svoj
položaj. Kako bi se pojavio neki novi grabežljivac, triceratop-si bi
glasno zalajali. Raptori kao da su znali daje situacija beznadna.
Pokunjeno se povuku i krenu natrag prema drveću. Vidjevši da se
povlače, triceratopsi zalaju još glasnije.
A tad onaj usamljeni raptor na rubu vode napadne. Kretao se
nevjerojatno brzo - zapanjujuće brzo, strelovito poput geparda -
preko onih pedeset metara koji su ga dijelili od krda. Odrasli
IZGUBLJENI SVIJET
321
triceratopi nisu imali vremena pregrupirati se. Mladunče je ostalo
nezaštićeno. Zapišti od straha ugledavši životinju koja mu se
približavala.
Velociraptor skoči u zrak i podigne obje stražnje noge. Munja
ponovno sijevne i u tom bljesku oni ugledaju dvije svijene kandže
visoko u zraku. U posljednjem trenutku, najbliža se životinja
okrene, zamahne svojom velikom rogatom glavom sa širokom
koštanom krestom i zada raptoru snažan udarac, odbaci ga pa se
ovaj opruzi na muljevitoj obali. Odrasli triceratop istog trenutka
jurne visoko podignute glave. Kad se primakao raptoru, naglo
stane i zanjiše krupnom glavom nadolje pa spusti rogove prema
srušenoj životinji. No raptor je bio brz. Sikne, skoči na noge i
triceratopovi rogovi bezopasno zasijeku u blato. Raptor se
munjevito okrene i nogom udari triceratopa po njušci te ga raskr-
vari svojom velikom svijenom kandžom. Triceratop zatuli no tad
dojure još dva triceratopa dok je ostatak krda ostao uz mladunče.
Raptor odgmiže natrag u travu.
"Hej", reče Arby. "Ovo je bilo super!"
Krdo
King ispusti duboki uzdah olakšanja kad stigne do onog raskrižja u
obliku rašlji pa skrene lijevo, na široku neasfaltiranu cestu. Odmah
je prepozna: bila je to grebenska cesta koja je vodila natrag do
broda. Pogleda nalijevo i pukne mu vidik na cijelu istočnu dolinu.
Brod je još bio ondje! Tako je! On klikne i naglo pojača gas. Preplavi
ga olakšanje. Na palubi, ugleda španjolske ribare kako gledaju u
nebo. Usprkos nadolazećoj oluji, nije se činilo da namjeravaju otići.
Vjerojatno su čekali Dodgsona.
Baš dobro, pomisli on. King će stići za nekoliko minuta. Nakon što
se probio kroz gustu džunglu, sad je vidio gdje se točno nalazi.
Grebenska je cesta bila visoko, prolazila je vrhom jednog
vulkanskog grebena. Ovdje skoro da i nije bilo raslinja pa mu se,
dok je vozio po zavojima i okukama, pružao vidik na čitav otok.
Prema istoku, vidio je dno gudure, i brod uz obalu. Prema zapadu,
vidio je laboratorij i Malcolmove spojene prikolice parkirane na
rubu čistine.
Nisu doznali što Malcolm ovdje radi, pomisli on. Iako to sad nije
važno. King odlazi s otoka. To mu je jedino bilo važno. Osjećao je
palubu pod nogama. Možda će čak netko od ribara imati pivo. Fino,
hladno pivo, dok brod bude soptao niz rijeku i udaljavao se od
ovog prokletog otoka. Nazdravit će Dodgsonu, eto što će učiniti.
Možda ću, pomisli on, popiti dva piva.
King skrene iza zavoja i ugleda krdo životinja zbijenih na cesti.
Neka vrsta zelenih dinosaura, visine metar dvadeset, velikih
IZGUBLJENI SVIJET
323
kupolastih glava i s nekoliko rožica. Podsjetili su ga na zelene
vodene bizone. Ali ih je bilo puno. On naglo zakoči; automobil se
zanese i stane.
Zeleni dinosauri pogledaju u njegov automobil, ali se ne pomaknu.
Krdo je stajalo na cesti, lijeno, zadovoljno. King pričeka, bubnjajući
prstima po upravljaču. Kad se ništa ne dogodi, on za-trubi i upali
velika svjetla.
Životinje su zurile.
Bila su to smiješna stvorenja, s tom glatkom oteklinom na čelu,
obrubljenom tim rožićima. Buljili su u njega, glupim kravljim
pogledom. On prebaci automobil u brzinu i polako krene, nadajući
se da će se progurati kroz životinje. No, one se ne odmaknu.
Naposljetku njegov prednji odbojnik gurne najbližu životinju, koja
zarokće, odmakne se nekoliko koraka, spusti glavu i udari njome u
prednji dio automobila, snažno, uz zveket!
Kriste, pomisli on. Probit će rešetku, ne bude li pripazio. On
ponovno zaustavi automobil i pričeka, u leru. Životinje se ponovno
umire.
Nekoliko ih legne na cestu. Nije mogao automobilom prijeći preko
njih. Pogleda prema rijeci i ugleda brod, udaljen samo pola
kilometra. Nije shvatio da je tako blizu. Dok je tako gledao,
primijeti da su se ribari užurbali na palubi. Zanjihali su dizalicu i
pričvrstili je. Pripremali su se za polazak!
Do vraga s čekanjem, pomisli on. Otvori vrata, izađe iz automobila i
ostavi ga nasred ceste. Istog trenutka životinje se osove i najbliža ga
napadne. Ostavio je otvorena vrata; životinja udari u njih, zalupi ih
i načini udubljenje u metalu. King se uspentra do vrha grebena i
shvati da se nalazi na vrhu strmog obronka visine trideset metara.
Neće se uspjeti spustiti, barem ne ovdje. Malo niže obronak nije bio
tako strm. No sad gaje napadalo više životinja. Nije imao izbora.
Trčeći zaobiđe automobil, upravo u trenutku kad je druga životinja
udarila u stražnja svjetla i smrskala plastiku.
Treća životinja udari u stražnji dio automobila. King se uzve-re na
pričuvnu gumu a životinja se zabije u odbojnik. Od udarca
324
Michael Crichton
King poskoči i skotrlja se na zemlju dok su bizoni frktali oko njega.
Ustane i potrči na suprotnu stranu ceste gdje je bila mala uzvisina;
on se popne na nju i uđe u raslinje. Životinje ga nisu progonile. No
to mu nije ništa pomoglo - sad je bio na krivoj strani ceste!
Mora se nekako vratiti na drugu stranu.
Popne se na vrh uzvisine i počne se spuštati, psujući u bradu.
Odluči da će prijeći stotinjak metara dok zaobiđe rogate životinje a
tad prijeći cestu. Uspije li mu to, stići će do broda.
Skoro istog trenutak, okruži ga gusta prašuma. Spotakne se,
stropošta niz blatni obronak, a kad je ponovno ustao, više nije bio
siguran kuda poći. Bio je u podnožju, a palme su bile visoke tri
metra i jako guste. Nije vidio dalje od metar-dva na bilo koju
stranu. U trenutku panike shvati da ne zna kuda krenuti. Počne se
probijati kroz mokro lišće, nadajući se da će uspjeti pronaći put.
Djeca su još gledala preko ograde u odlazeće raptore. Thor-ne
povuče Levinea ustranu i reče tiho: "Zašto si želio da dođemo
ovdje?"
"Samo iz opreza", reče Levine. "Donijeti mladunče u prikolicu znači
izazivati vraga."
"Kakvog vraga?"
Levine slegne ramenima. "Ne znamo, u tome i jest problem. Ali
općenito, roditelji ne vole kad im netko otme djecu. A to dijete ima
jako velike roditelje."
Na drugoj strani skloništa Arby vikne: "Pogledajte! Pogledajte!"
"Što je?" upita Levine. "Čovjek."
Sopćući, King izroni iz džungle i izađe na ravnicu. Napokon je
mogao vidjeti gdje je! Mokar do kože i blatnjav, zastane, da se
snađe.
IZGUBLJENI SVIJET
325
Razočarao se kad je shvatio da nije ni blizu broda. Zapravo, činilo
se da je još na pogrešnoj strani ceste. Bio je okrenut prema širokoj
travnatoj udolini kroz koju je tekla rijeka. U udolini uglavnom nije
bilo životinja, tek nekoliko dinosaura niže na obali. Bili su to oni
rogati: triceratopi. Izgledali su malo uznemireni. Krupne odrasle
životinje mahale su glavama gore-dolje i glasale se lavežom.
Morat će hodati uz rijeku koja će ga dovesti do broda. Ali će morati
oprezno zaobići one triceratope. Gurne ruku u džep i izvadi
čokoladicu. Potrga omot dok je motrio triceratope, nadajući se da će
otići. Koliko će mu trebati da stigne na brod? Bilo je to jedino pitanje
koje mu je bilo na umu. Odluči krenuti, bez obzira na triceratope.
Počne hodati kroz visoku travu.
Tad začuje gmazji siktaj. Dopirao je iz trave, negdje njemu slijeva. A
primijeti i miris, osobit truo miris. Zastane, iščekujući. Ona mu
čokoladica više nije tako prijala.
Onda, iza leđa, začuje pljuskanje vode. Dopiralo je s rijeke. King se
okrene i pogleda.
"To je jedan od ljudi iz onog Jeepa", reče Arby stojeći u visokom
skrovištu. "Ali što čeka?"
Sa svog vidikovca ugledaju tamne raptorske sjene kako se miču
kroz travu na drugoj strani rijeke. Dva raptora potrče naprijed,
prskajući oko sebe. Krenu prema onom čovjeku.
"Ohne",rečeArby.
King ugleda dva tamna, prugasta guštera kako prelaze preko rijeke.
Hodali su na stražnjim nogama, poskakujući. Tijela su im se zrcalila
u riječnoj vodi. Škljocali su svojim dugim čeljustima i prijeteći
siktali prema Kingu.
Pogleda uzvodno i ugleda još jednog guštera kako prelazi rijeku, pa
još jednog iza njega. Taj je drugi par već duboko zagazio u vodu i
počeo plivati.
326
Michael Crichton
Howard King počne uzmicati od rijeke i zađe dublje u visoku travu.
Tad se okrene i potrči. Bio je do prsa u travi i trčao teško, dahtao,
kad odjednom još jedna gušterova glava iznikne ispred njega,
sikćući i režeći. On skoči u stranu, promijeni smjer, no najbliži
gušter skoči u zrak. Skočio je tako visoko da nije dotaknuo travu.
Ugleda cijelo njegovo tijelo kako leti kroz zrak, podignutih nogu,
spremnih da ga zaskoči. Ugleda svinute kandže poput bodeža.
King se ponovno okrene, a gušter zakriči kad je doskočio na tlo iza
njega i prevrnuo se u travu. King ponovno potrči. Snagu mu je
ulijevao strah. Iza sebe začuje rezanje gmaza. On potrči koliko su ga
noge nosile: ispred njega je bilo još dvadeset metara travnate
čistine, a zatim ponovno džungla. On ugleda stabla -velika stabla.
Mogao bi se popeti na jedno i umaknuti.
Slijeva, ugleda još jednog guštera kako mu prilazi dijagonalno
preko čistine. King je iznad trave vidio samo glavu. Činilo se da se
gušter nevjerojatno brzo kreće. On pomisli: Neću uspjeti.
Ali će pokušati.
Soptao je, peklo gaje u plućima, ali jurne prema drveću. Još samo
deset metara. Rukama je mahao poput spojne poluge na kotačima
lokomotive, noge su se se podizale i spuštale poput stapa.
Nepravilno je i plitko disao.
A tad ga nešto teško udari s leđa, svali na zemlju. Propara ga bol u
leđima i znao je da su to kandže. One zasijeku u njegova leđa dok je
padao na zemlju. Udari punom težinom u prašinu, pokuša se
otkotrljati, no životinja na njegovim leđima se čvrsto držala i on se
nije mogao micati. Bol u njegovim leđima bila je neizdržljiva,
maglilo mu se pred očima.
A tad osjeti životinjin vrući dah na zatiljku, začuje frktaj i osjeti
krajnji užas. No tad ga preplavi slabost, duboka i dobrodošla
snenost. Sve se uspori. Kao u snu, ugleda svaku vlat trave na zemlji
ispred lica. Ugleda ih nekom vrstom klonule napregnuto-sti i skoro
da mu nije smetala oštra bol u vratu i gotovo da mu nije smetalo to
što mu je vrat u životinjinim vrućim čeljustima. Kao da se to
događa nekom drugom. Bio je kilometrima daleko. Na tre-
IZGUBLJENI SVIJET
327
nutak se tek iznenadio kad je osjetio kako se kosti u njegovu vratu
glasno drobe-
A zatim tama. Ništavilo.
"Ne gledajte", reče Thorne i okrene Arbvja od ograde visokog
skrovišta. Privuče dječaka na grudi no Arby ga nestrpljivo odgurne
i okrene se da bi promatrao što se događa. Thorne ispruži ruke
prema Kelly, ali se ona odmakne od njega i zagleda u udolinu.
"Ne gledajte", ponavljao je Thorne. "Ne gledajte." Djeca su gledala,
u tišini.
Levine usmjeri dalekozor prema mjestu napada. Sad je pet raptora
režalo oko muškarčeva tijela i pomamho trgalo truplo. Jedan od
raptora tržne glavom prema gore i otrgne komad krvlju natopljene
košulje, neravan rub ovratnika. Drugi nekoliko puta zatrese
muškarčevom otkinutom glavom u zubima pa je baci na zemlju.
Grom zagrmi a munja bljesne na dalekom nebu. Smračivalo se i
Levine je teško vidio što se točno događa. Ali je bilo jasno da
hijerarhijska organizacija koja je vrijedila u lovu nije vrijedila u
komadanju plijena.
Sad je bila svaka životinja za sebe: mahniti raptori skakuktali su i
prigibali glave dok su komadali tijelo, a često su se grizli i tukli
među sobom. Približi im se jedna životinja kojoj je nešto visjelo u
zubima. Životinja je imala čudan izraz lica dok je to žvakala. Tad se
okrene od ostatka čopora i oprezno uhvati to prednjim udovima. U
tami Levineu nije uspio odmah vidjeti što životinja radi: jela je
čokoladicu. I činilo se da u tome uživa.
Raptor se ponovno okrene i zagnjuri svoj dugi nos u krvavi leš.
Odasvud iz udoline, ostali su raptori jurili pridružiti se gozbi, napol
trčeći, napol skačući u velikim skokovima. Uzrežali, po-bješnjeli,
ubacili bi se u gužvu.
Levine spusti dalekozor i pogleda u djecu. Zurili su u prizor
ubijanja, nijemo i mirno.
Dodgson
Dodgsona probudi glasan cvrkut, sličan glasanju stotinu ptica.
Činilo se da dopire posvuda oko njega. Polako, shvati da leži na
leđima, na vlažnom obronku. Pokuša se pomaknuti, no tijelo ga je
boljelo i bilo teško. Nešto mu je pritiskalo noge, trbuh i ruke.
Pritisak na grudima mu je otežavao disanje.
A bio je i pospan, nevjerojatno pospan. Najviše na svijetu želio je
ponovno zaspati. Dodgson počne tonuti u san, ali ga je nešto vuklo
za ruku. Potezalo za prste, jedan po jedan. Kao da ga priziva k
svijesti. Polako, polako, vraća ga k svijesti.
Dodgson otvori oči.
Pokraj njegove ruke stajao je mali zeleni dinosaur. Prignuo se i
grickao mu prst sitnim zubima, potezao za meso. Prsti su mu
krvarili; komadići mesa već su bili odgriženi.
On iznenađeno povuče ruku; cvrkutanje se naglo pojača. Okrene se
i shvati daje okružen tim malim dinosaurima, a stajali su mu i na
prsnom košu i nogama. Bili su veličine kokoši i kljuck-ali ga kao
kokoši, brzim suličastim ugrizima u trbuh, bedra, pre-pone-
Ogorčen, Dodgson skoči na noge i rastjera guštere, koji od-skakuću,
cvrkućući zlovoljno. Životinjice se malko odmaknu, pa stanu.
Okrenu se i zagledaju u njega, ne pokazujući znakove straha.
Naprotiv, kao da su čekale.
Tad shvati tko su one. Precompsognatidi. Kompiji.
Strvinari.
Kriste, pomisli on. Mislili su da sam mrtav.
IZGUBLJENI SVIJET
329
On posrne natraške, skoro izgubivši ravnotežu. Osjeti bol i
vrtoglavicu. Životinje su cvrkutale i promatrale svaki njegov
pokret.
"Idite", reče on i mahne rukom. "Odlazite."
One ne odu. Stajale su, upitno naherene glave i čekale.
On sagne glavu i pogleda se. Njegova košulja i hlače bili su
potrgani na stotinu mjesta. Krv je curila iz stotinu ranica niz
njegovu odjeću. Zavrti mu se u glavi pa se uhvati za koljena.
Duboko udahne i zagleda se u svoju krv koja je kapala na tlo
pokriveno lišćem.
Kriste, pomisli on. Ponovno duboko uzdahne.
Kad se nije pomaknuo, životinje se počnu primicati. On se uspravi i
one uzmaknu. No trenutak potom, ponovno se počnu primicati.
Jedna se približi. Dodgson je žestoko opali nogom pa malo
v
tjelešce poleti kroz zrak. Životinja od straha zapišti ali dočeka se na
sve četiri, poput mačke, neozlijeđena.
Ostale ostanu na mjestu. Čekale su.
On pogleda oko sebe i shvati da pada mrak. Pogleda na sat: 6:40.
Još samo nekoliko minuta dnevne svjetlosti. Ispod prašum-skih
krošanja već je bilo prilično tamno.
Mora naći sklonište, i to uskoro. Pogleda na kompas na remenu
ručnog sata i krene prema jugu. Bio je prilično siguran da je rijeka
južno. Mora se vratiti na brod. Bit će siguran na brodu.
Kad je počeo hodati, kompiji zacvrkuću i pođu za njim. Držali su se
na udaljenosti od oko dva metra, galamili dok su skaku-tali i lomili
nisko raslinje. Bilo ih je desetak. U sumraku, oči su im se zeleno
žarile.
Tijelo mu je bilo bolni čvor. Svaki ga je korak bolio. Nešto mu nije
bilo u redu s ravnotežom. Gubio je krv i bio jako, jako pospan.
Nikad neće stići do rijeke. Neće uspjeti prijeći više od
330
Michael Crichton
dvjestotinjak metara. Spotakne se o korijen i padne. Polako ustane.
Prašina se uhvatila za njegovu krvlju natopljenu odjeću.
Okrene se, pogleda u zelene oči iza sebe i prisili se hodati dalje.
Može još malo izdržati, pomisli. A tad, ravno ispred sebe, kroz
raslinje, ugleda svjetlo. Je li to brod? Krene brže. Iza sebe je čuo
kompije.
Probije se kroz raslinje i ugleda kućicu, sličnu alatnici ili stra-žarskoj
kućici, načinjenu od betona, s aluminijskim krovom. Imala je
četvrtasti prozor kroz koji se vidjelo svjetlo. On ponovno padne,
podigne se na koljena i prepuže ostatak puta do kuće. Stigne do
vrata, podigne se uz pomoć okrugle kvake i otvori vrata.
Kućica je bila prazna. Iz poda su virile neke cijevi. U prošlosti su
bile spojene na strojeve, ali strojeva više nije bilo; samo su ostale
mrlje od hrđe na mjestima gdje su nekoć bili pričvršćeni za betonski
pod.
U uglu prostorije bilo je električno svjetlo, spojeno na sat, kako bi se
upalilo kad se spusti tama. To je bilo svjetlo koje je ugledao. Imaju li
struju na ovom otoku? Kako? Bilo mu je svejedno. Zatetura i uđe u
prostoriju, čvrsto zatvori vrata za sobom i skljo-ka se na goli beton.
Kroz prljav prozor, ugleda kompije kako udaraju o staklo i
razočarano skakuću. Ali je nakratko na sigurnom.
Naravno, morat će krenuti dalje. Mora nekako otići s ovog jebenog
otoka. Ali ne sad, pomisli.
Poslije.
O svemu će misliti poslije.
Dodgson položi obraz na vlažan betonski pod i usne.
Prikolica
Šarah Harding položi udlagu načinjenu od aluminijske folije oko
mladunčetove povrijeđene noge. Mladunče je još spavalo,
ravnomjerno disalo, nepokretno, opuštena tijela. Kisik je tiho pištao.
Oblikuje aluminijsku foliju u udlagu dužine petnaest centimetara.
Pomoću četkice, počne je premazivati smolom.
"Koliko raptora ima?" upita ona. "Nisam mogla točno odrediti kad
sam ih vidjela. Mislim devet."
"Mislim da ih je više", reče Malcolm. "Sve u svemu, jedanaest ili
dvanaest."
"Dvanaest?" reče ona i pogleda ga. "Na ovako malom otoku?" "Da."
Smola je imala oštar miris, poput ljepila. Ona je ravnomjerno
razmaze po aluminiju. "Znaš što mislim", reče ona.
"Da", reče on. "Da ih je previše."
"I to puno previše, lan." Radila je spretno. "Nema smisla. U Africi,
aktivni grabežljivci poput lavova, ravnomjerno su raspoređeni.
Jedan lav na svakih deset četvornih kilometara. Ponekad i svakih
petnaest. Toliko okoliš može hraniti. Na ovakvu otoku, ne bi smjelo
biti više od pet raptora. Pridrži mi ovo."
"Aha. No ne zaboravi, ovdje su plijen goleme životinje... Neke teže
dvadeset, trideset tona."
"Nisam uvjerena da to nešto mijenja na stvari", reče Šarah, "no
pretpostavimo da je tako. Udvostručit ću svoju procjenu, znači
deset raptora za ovaj otok. Ali mi ti kažeš da ih je dvanaest. A tu
ima i drugih velikih grabežljivaca. Primjerice rexova..."
332
Michael Crichton
"Da. Ima."
"To je previše", reče ona i zavrti glavom.
"Životinjska je populacija ovdje prilično mnogobrojna", reče
Malcolm.
"Ne i dovoljno", reče ona. "Studije o grabežljivcima - tigrovima u
Indiji ili lavovima u Africi - pokazuju da se jedan grabežljivac može
prehraniti na dvije stotine životinja koje su mu potencijalan plijen.
To znači da bi za dvadeset pet ovdašnjih grabežljivaca bilo
potrebno najmanje pet tisuća životinja na ovom otoku. Ima li ih i
približno toliko?"
"Nema."
"Što misliš, koliko ukupno životinja ovdje živi?"
On slegne ramenima. "Nekoliko stotina. Najviše pet stotina."
"Znači, manje za jedan red veličine, lane! Pridrži mi ovo, a ja idem
po svjetiljku."
Ona počne njihati svjetiljkom iznad mladunčeta da se smola
stvrdne. Namjesti masku s kisikom na mladunčetovu njušku.
"Otok ne može hraniti sve te grabežljivce", reče ona. "A ipak su
ovdje."
On reče: "Čime bi se to moglo objasniti?"
Ona odmahne glavom. "Mora postojati izvor hrane za koji ne
znamo."
"Hoćeš reći, umjetni izvor?" upita on. "Mislim da ne postoji."
"Ne", reče ona. "Umjetni izvori hrane učine životinje pitomima. A
ove životinje nisu pitome. Jedina mogućnost koja mi pada na um je
da među životinjama koje služe kao plijen postoji različita stopa
smrtnosti. Ako jako brzo rastu ili ugibaju mlade, tada predstavljaju
bogatiji izvor hrane od uobičajenog."
Malcolm reče: "Primijetio sam da najveće životinje izgledaju male.
Kao da ne dosižu puni razvoj. Možda ugibaju prije."
IZGUBLJENI SVIJET
333
"Možda", reče ona. "No ako postoji diferencijalna stopa smrtnosti
dovoljna da prehrani ovu populaciju, trebalo bi vidjeti trupla i puno
kostura mrtvih životinja. Jesi li ih vidio?"
Malcolm odmahne glavom. "Ne. Zapravo, sad kad si to spomenula,
nisam vidio nijedan kostur."
"Ni ja." Ona odmakne svjetiljku. "lane, na ovom je otoku nešto
čudno."
"Znam", reče Malcolm.
"Znaš?"
"Da", reče on. "Sumnjam od početka."
Zatutnji grom. Gledajući iz visokog skrovišta, dolina ispod njih bila
je tamna i utihla, osim udaljenog rezanja raptora. "Možda bismo se
trebali vratiti" zabrinuto će Eddie.
"Zašto?" upita Levine. Levine se prebacio na svoje noćne naočale,
zadovoljan što ih se sjetio ponijeti sa sobom. Kroz njih, svijet je bio u
blijedozelenim nijansama. Jasno je vidio raptore na mjestu gdje su
ubili Kinga. Visoka je trava uokolo bila ugažena i krvava. Truplo je
odavno bilo pojedeno, iako se još moglo čuti krckanje kostiju koje
su životinje glodale.
"Mislio sam", reče Eddie, "da bismo, s obzirom da je pala noć, bili
sigurniji u prikolici."
"Zašto?" upita Levine.
"Pojačana joj je konstrukcija, čvrsta je i jako sigurna. Ima sve što
nam je potrebno. Mislim da bismo trebali biti ondje. Hoću reći, ne
namjeravaš valjda ostati ovdje cijelu noć, ha?"
"Ne", reče Levine. "Što misliš da sam ja, fanatik?"
Eddie zastenje.
"Ali ostanimo još malo", reče Levine.
Eddie se okrene Thorneu. "Doc? Što ti kažeš? Uskoro će početi kiša."
"Još samo malo", reče Thorne. "A onda se vraćamo svi zajedno."
334
Michael Crichton
"Dinosauri žive na ovom otoku pet godina, možda koju godinu
više", reče Malcolm, "ali nijedan se nije pojavio negdje drugdje.
Odjednom, prošle godine, trupla mrtvih životinja pojavljuju se na
kostarikanskim plažama a, prema izvješćima, i na tihooce-anskim
otocima."
"Doplavljeni strujama?"
"Vjerojatno. No pitanje je zašto sad? Zašto odjednom, poslije pet
godina? Nešto se promijenilo, ali ne znamo - samo malo." On se
odmakne od stola i priđe računalima. Okrene se prema zaslonu.
"Što to činiš?" upita ona.
"Arby nas je ubacio u staru mrežu", reče on, "u kojoj su još
istraživačke datoteke iz osamdesetih." Pomakne miša po zaslonu.
"Nismo ih pregledali..." Pokaže se izbornik s nazivima radnih i
istraživačkih dokumenata. Počne prelistavati tekstove.
"Prije puno godina, imali su problema s nekakvom bolesti", reče on.
"O tome postoji puno bilješki u laboratoriju."
"Kakvom bolesti?"
"Nisu znali", reče Malcolm.
"U prirodi postoje bolesti s jako dugim razdobljem inkubacije" reče
Šarah. "Simptomi mogu izbiti tek nakon pet ili deset godina.
Izazivaju ih virusi ili prioni, znaš, dijelovi proteina. Takve su bolesti
na primjer scrapie9 ili kravlje ludilo."
"Ali", reče Malcolm, "te se bolesti dobivaju jedino ako se jede
kontaminirana hrana."
Zavlada tajac.
"Što misliš, čime su ih u to doba hranili?" upita ona. "Jer da ja
uzgajam mladunčad dinosaura, bila bih u nedoumici. Što ona jedu?
Pretpostavljam mlijeko, ali-"
"Da, mlijeko", reče Malcolm čitajući sa zaslona. "Prvih šest tjedana,
kozje mlijeko."
Ovčje ludilo.
IZGUBLJENI SVIJET
335
"Logičan izbor", reče ona. "Kozjim se mlijekom uvijek služe u
zoološkim vrtovima jer je hipoalergen. A poslije?"
"Daj mi minutu", reče Malcolm.
Hardingova je držala mladunčetovu nogu u ruci i čekala da se
smola stvrdne. Pogleda u udlagu i pomirise je. Još je smrdjela.
"Nadam se će biti u redu", reče ona. "Ponekad, ako osjete intenzivan
miris, životinje ne dopuštaju mladunčadi da se vrate. No možda će
mirisa nestati kad se smjesa stvrdne. Kad smo je nama-zali?"
Malcolm pogleda na sat. "Prije deset minuta. Još deset minuta pa će
se stvrdnuti."
Ona reče: "Voljela bih vratiti ovog mladića u gnijezdo." Grom
zatunji. Pogledaju kroz prozor u crnu noć.
"Vjerojatno je prekasno da ga vratimo večeras", reče Malcolm. Još je
bio za računalom i škiljio u zaslon.
"Dakle... čime su ih hranili? Evo. U razdoblju između 1988. i 1989...
biljojedi su dobivali maceriranu biljnu tvar prema hranidbenom
rasporedu triput dnevno... a mesojedi su dobivali..."
Zašuti.
"Što su dobivali mesojedi?"
"Čini se mljeveni ekstrakt životinjskih proteina..."
"Od čega? Najčešće je to puretina ili piletina s dodatkom
antibiotika."
"Šarah", reče on. "Koristili su ovčji ekstrakt." "Ne", reče ona. "Ne bi
to učinili."
"Ali jesu. Kupovali su ga od svog dobavljača, koji je upotrebljavao
mljeveno ovčje meso."
"Šališ se", reče ona.
Malcolm reče: "Nažalost, ne. Da vidimo mogu li naći-"
Oglasi se tihi alarm. Na zidnoj ploči iznad njih, počne se paliti i
gasiti crvena lampica. Trenutak potom, upale se vanjska svjetla
iznad prikolice i okupaju travnatu čistinu oko njih žarkim haloge-
nim svjetlom.
336
Michael Crichton
IZGUBLJENI SVIJET
337
"Stoje to?" upita Hardingova.
"Senzori - nešto ih je aktiviralo." Malcolm se odmakne od računala i
zaviri kroz prozor. Ugleda samo visoku travu i crna stabla na rubu
čistine. Sve je bilo tiho, nepomično.
Šarah, još usredotočena na mladunče, reče: "Što se dogodilo?"
"Ne znam. Ništa ne vidim."
"Ali je nešto aktiviralo senzore?"
"Vjerojatno."
"Vjetar?"
"Nema vjetra", reče on.
U visokom skrovištu, Kelly reče: "Hej, pogledajte!"
Thorne se okrene. S njihova položaja u dolini pružao im se pogled
sjeverno prema visokoj stijeni iza njih i dvije prikolice na vrhu, na
travnatoj čistini.
Vanjska svjetla na prikolici su se upalila.
Thorne skine radio pričvršćen o svoj remen. "lan? Čuješ li me?"
Nakratko se začuje krčanje. "Ovdje sam, Doc." "Što se događa?"
"Ne znam", reče Malcolm. "Svjetla su se jednostavno upalila. Mislim
da se aktivirao senzor. Ali ništa ne vidimo."
Eddie reče: "Zrak se brzo hladi. Možda su ga aktivirala kon-
vekcijska strujanja?"
Thorne reče: "lan? Je li sve u redu?" "Da. Dobro smo. Ne brini."
Eddie reče: "Uvijek sam smatrao da smo postavili previsok prag
osjetljivosti. To je zbog toga."
Levine se namršti i ne reče ništa.
Šarah završi posao oko mladunčeta i omota ga u vuneni pokrivač
pa ga nježno priveže za stol platnenim povezima. Priđe i stane
pokraj Malcolma. Pogleda kroz prozor.
"Što ti se čini?"
Malcolm slegne ramenima. "Eddie kaže da je sustav preosjetljiv."
"Je li?"
"Ne znam. Nije provjeren." On se pomno zagleda u stabla na rubu
čistine, tražeći pogledom bilo kakav pokret. Tada mu se učini daje
čuo frktaj, skoro rezanje. Pa mu se učini daje stigao odgovor negdje
iza njega. Ode pogledati na drugu stranu prikolice, u stabla na
drugoj strani.
Malcolm i Hardingova pogledaju van, napinjući oči da vide nešto u
noći. Malcolm zadrži dah, napet. Hardingova uzdahne: "Ništa ne
vidim, lan."
"Ne. Ni ja."
"Sigurno je lažna uzbuna."
Tad on osjeti podrhtavanje, potmulu tutnjavu u tlu, koja se prenese
na njih preko poda prikolice. On pogleda Šarah. Ona razrogači oči.
Malcolm je znao stoje to. Podrhtavanje se ponovi, ovog puta
primjetljivije.
Šarah se zagleda kroz prozor. Šapne: "lan, vidim ga."
Malcolm se okrene i priđe. Pokazivala je kroz prozor prema
najbližem drveću.
"Što?"
A tad ugleda veliku glavu kako se pomalja iz raslinja na pola visine
jednog stabla. Glava se polako okrene lijevo-desno, kao da
osluškuje. Bio je to jedan od odraslih tvrannosaurus rexa.
"lan", šapne ona. "Pogledaj - dva su."
S desne strane, on ugleda drugu životinju kako je iskoračila iz
drveća. Bila je krupnija - ženka. Životinje zareže, muklo za-
338
Michael Crichton
brundaju u noći. Polako izađu iz zaklona drveća na čistinu. Žmir-
nu na jarkom svjetlu.
"Jesu li to roditelji?"
"Ne znam. Mislim da jesu."
On pogleda mladunče. Još je spavalo i ravnomjerno disalo. Pokrivač
se pravilno dizao i spuštao.
"Što rade ovdje?" upita ona. "Ne znam."
Životinje su još stajale na rubu čistine, blizu zaklona od drveća. Kao
da su oklijevale, čekale.
"Traže li mladunče?" upita ona.
"Šarah, molim te."
"Ozbiljno te pitam."
"Glupost."
"Zašto? Sigurno su slijedili njegov trag."
Tvrannosauri podignu glave i čeljust. Tad okrenu glave lije-vo-
desno, u sporim lukovima. Ponove taj pokret, pa koraknu prema
prikolici.
"Šarah", reče on. "Kilometrima smo daleko od gnijezda. Nema
načina da su mu ušli u trag."
"Kako znaš?" "Šarah-"
"Pa sam si rekao, ništa ne znamo o tim životinjama. Ne znamo ništa
o njihovoj fiziologiji, njihovoj biokemiji, njihovu nerv-nom sustavu,
njihovu ponašanju. A ne znamo ništa ni o njihovim senzornim
sposobnostima."
"Da, ali-"
"lane, oni su grabežljiva. Imaju razvijen vid, sluh i njuh."
"Pretpostavljam daje tako."
"Ali ne znamo što još imaju razvijeno", reče Šarah.
"Što još?" upita Malcolm.
IZGUBLJENI SVIJET
339
"lane. Postoje drugi senzorni modaliteti. Zmije osjećaju in-fracrvene
zrake. Šišmiši imaju eholokaciju. Ptice i kornjače imaju
magnetosenzore - mogu osjetiti zemljino magnetsko polje i tako se
sele. Dinosauri možda imaju neke druge senzorske modalitete koje
si ne možemo ni zamisliti."
"Šarah, to je smiješno."
"Je li? Pa onda ti reci meni, što oni rade ovdje?"
Tvrannosauri, koji su stajali blizu drveća, utihnuli su. Više nisu
režali, samo su još micali svojim glavama lijevo-desno, u sporim
lukovima.
Malcolm se namršti. "Čini se... kao da se ogledavaju..." "Ravno u
žarka svjetla? Ne, lan. Zaslijepljeni su."
Čim je to rekla, on shvati da ima pravo. No glave su se okretale
lijevo-desno tako pravilno. "Pa što onda rade? Mirišu?"
"Ne. Glave su im previsoko. Nosnice se ne miču."
"Slušaju?"
Ona kimne glavom. "Moguće."
"Slušaju što?"
"Možda mladunče."
On pogleda prema stolu. "Šarah. Mladunče spava kao zaklano."
"Znam."
"Ne ispušta nikakve zvukove."
"Barem ne one koje mi možemo čuti." Ona se zagleda u
tvrannosaure. "Ali nešto rade, lan. Ponašanje koje promatramo ima
značenje. Samo što ne znamo kakvo."
Iz visokog skrovišta Levine je promatrao čistinu kroz svoje noćne
naočale. Ugleda tvrannosaure kako stoje na rubu šume. Micali su
glavama na čudan, usklađen način.
340
Michael Crichton
Učine nekoliko krzmajućih koraka prema prikolici, podignu glave,
okrenu se lijevo-desno, a tad kao da su se napokon odlučile. Krenu
brzo, skoro napadački, preko čistine.
Preko radija, začuju Malcolma: "Svjetla! Svjetla ih privlače!"
Trenutak potom, ugase se vanjska svjetla i na čistini zavlada tama.
Oni se svi zaškilje u tami. Začuju Malcolma: "Uspjelo je."
Thorne reče Levineu: "Što vidiš?" "Ništa." "Što rade?" "Samo stoje."
Kroz naočale za noćno gledanje, Levine ugleda kako su
tvrannosauri zastali, kao da ih je zbunila ova promjena u svjetlosti.
Čak i iz daljine čuo je njihovo rezanje, ali nisu se osjećali ugodno.
Njihali su svojim velikim glavama gore-dolje i škljocali zubima, ali
se nisu približavali.
Kelly reče: "Što se događa?" "Čekaju", reče Levine. "Barem zasad."
Levine je jasno osjećao da su se tvrannosauri uznemirili. Prikolica
sigurno predstavlja veliku i zastrašujuću promjenu u njihovu
okolišu. Možda će se okrenuti, pomisli on, i otići. Iako golemi, bili
su oprezne, skoro bojažljive životinje.
Ponovno zareže. A tad krenu, prema zamračenoj prikolici.
"lan, što da radimo?"
"Pojma nemam", šapne Malcolm.
V
Cučnuli su jedno pokraj drugog u prolazu, pokušavajući se
maknuti od prozora. Tvrannosauri su krenuli neumoljivo naprijed,
lan i Šarah bi sad osjetili svaki korak kao jasno podrhtavanje - dvije
desettonske životinje kreću prema njima.
"Idu ravno na nas!" "Primijetio sam", reče on.
IZGUBLJENI SVIJET
341
Prva životinja stigne do prikolice i toliko se približi daje tijelom
zastrla cijeli prozor. Malcolm je vidio samo moćne nožne mišiće i
trbuh. Glava je bila daleko iznad njih, izvan vidokruga.
Tad s druge strane priđe drugi tvrannosaur. Životinje počnu kružiti
oko prikolice, režeći i frkćući. Teški koraci potresali su pod ispod
njihovih nogu. Oni osjete jetki vonj grabežljivaca. Jedan od
tvrannosaura očeše se o prikolicu i oni začuju struganje ljuskave
kože o metal.
Malcolma obuzme panika. Bilo je to zbog mirisa, mirisa kojeg se
sjećao, otprije. Počne se znojiti. Pogleda u Šarah. Ona je bila
napregnuta i motrila pokrete životinja. "Ovo nije lovačko
ponašanje" šapne ona.
"Ne znam", reče Malcolm. "Možda i jest. Ovo nisu lavovi, znaš."
Jedan od tvrannosaura zaurla u noć, užasavajućim zvukom koji im
propara uši.
"Ne love", reče ona. "Traže, lan."
Trenutak potom, odgovori mu drugi tvrannosaur jednakim
urlikom. Tad se krupna glava zanjiše i zaviri kroz prozor ispred
njih. Malcolm se sagne i priljubi uza pod prikolice a Šarah legne na
njega. Cipelom mu je prignječila uho.
"Šarah, sve će biti u redu."
Čuli su kako vani tvrannosauri frkću i reže.
Malcolm šapne: "Molim te, pomakni se malo."
Ona spuzne ustranu a on se polako pridigne i oprezno proviri
iznad klupice. Ugleda veliko rexovo oko kako zuri u njega. Oko se
okrene u duplji. Ugleda kako su se čeljusti otvorile i zatvorile. Vrući
dah životinje zamagli staklo.
Tvrannosaurova glava se odmakne i okrene od prikolice; na
trenutak Malcolm odahne. No tad se glava zanjiše natrag i uz
potmuli snažni udarac zabije u prikolicu i snažno je zaljulja.
"Ne brini, Šarah. Prikolica je jako čvrsta."
Ona šapne: "Da samo znaš koliko mi je laknulo."
342
Michael Crichton
S druge strane, suprotni spol zatuli i udari prikolicu njuškom.
Amortizeri zacvile od udarca.
Tvrannosauri sad počnu naizmjence ritmički bubati o prikolicu s
jedne i druge strane. Malcolm i Hardingova su se prevrtali. Šarah se
pokušala uprijeti, ali je idući udarac odbaci. Pod prikolice se ludo
naginjao pri svakom udarcu. Laboratorijska je oprema padala sa
stolova. Staklo se lomilo.
A tad, naglo, udarci prestanu. Zavlada muk.
Zastenjavši, Malcolm klekne na jedno koljeno. Proviri kroz prozor i
ugleda stražnji dio jednog tvrannosaura kako se odmiče.
"Što ćemo?" šapne on.
Radio zakrči. Thorne reče: "lan, čuješ li me? lan!"
"Za Boga miloga, isključi to!" šapne Šarah.
Malcolm ispruži ruku prema remenu i šapne: "Dobro smo", i
isključi radio.
Šarah je puzala na rukama i koljenima kroz prikolicu, u biološki
laboratorij. On pođe za njom i ugleda kako krupniji tyran-nosaur
zaviruje kroz prozor, u mladunče, privezano za stol. Tvrannosaur
nježno zarokće.
Zastane tako, gledajući kroz prozor.
Ponovno zarokće.
"lane, želi svoje dijete", šapne Šarah.
"Bog mi je svjedok", reče Malcolm "Što se mene tiče, neka si ga
uzme." Skutrili su se na podu, pokušavajući ostati neprimjećeni.
"Kako ćemo joj ga predati?" "Ne znam. Da ga gurnemo kroz vrata?"
"Ne želim da nagaze na nj", reče Šarah. "Koga briga?" reče Malcolm.
Tvrannosaur na prozoru nekoliko puta nježno zarokće a zatim
dugo, prijeteći zareži. Bila je to velika ženka.
"Šarah-"
IZGUBLJENI SVIJET
343
No ona je već ustala i okrenula se prema tvrannosaurici. Odmah
počne govoriti, nježnim, umirujućim glasom. "Sve je u redu... Sad je
sve u redu... mladunče je dobro... sad ću odvezati ovo remenje...
možeš me gledati..."
Glava s druge strane prozora bila je tako golema da je ispunjavala
čitav okvir. Šarah ugleda kako se ispod kože na vratu va-ljaju
snažni mišići. Čeljusti se malo pomaknu. Ruke su joj se tresle dok je
odvezivala remenje.
"Tako je... Mladunče ti je dobro... vidiš, dobro je..."
Malcolm je čučao pokraj njezinih nogu pa šapne: "Što to radiš?"
Ona ne promijeni svoj blagi, smirujući ton. "Znam da zvuči ludo...
ali s lavovima uspijeva... ponekad... Eto... Mladunče ti je
slobodno...-
Šarah odmota pokrivač, skine masku s kisikom, cijelo vrijeme
govoreći smireno. "A sad ga... moram samo..." Ona podigne
mladunče na rukama, "...predati tebi..."
Iznenada, glava ženke se zanjiše i postrance žestoko udari o staklo,
koje se uz oštri prasak rasprsne u bijelu paukovu mrežu. Šarah nije
ništa vidjela kroz nju, ali je vidjela sjenku kako se miče a tad drugi
udarac potpuno razbije staklo. Šarah spusti mladunče na pladanj i
odskoči kad je ženka glavom probila staklo i gurnula je dva metra u
prikolicu. Krv se slijevala niz njušku životinje, od krhotina stakla.
No nakon tog početnog nasilja, životinja se umiri i pokreti joj
postanu skoro nježni. Omiriše mladunče, počevši od glave, pa
polako niz tijelo. Omiriše i udlagu i brzo je lizne jezikom. Na
posljetku, položi donju čeljust lagano na mladunčetov grudni koš.
Ostane tako dugo, nepomična. Samo je polako treptala očima,
netremice zagledana u Šarah.
Malcolm, koji je ležao na podu, uglada kako preko ruba stola kaplje
krv. On se počne dizati, ali mu Šarah rukom gurne glavu dolje.
Šapne: "Pst!"
"Što se događa?" "Sluša mu srce."
344
Michael Crichton
Tvrannosaur zarokće, otvori usta i nježno uhvati mladunče zubima.
Tad se polako odmakne, izvuče ga kroz razbijeno staklo i odnese.
Položi mladunče na zemlju, ispod Sarina vidokruga. Prigne se pa joj
glava iščezne.
Malcolm šapne: "Je li se probudilo? Je li mladunče budno?" "Pst!"
Izvan prikolice se čulo opetovano mljaskanje, prošarano nježnim
gugutavim rezanjem. Malcolm ugleda kako se Šarah na-ginje i
pokušava proviriti kroz prozor. On šapne: "Što se događa?"
"Liže ga. I gurka njuškom." "I?"
"To je sve. Samo to radi." "A mladunče?"
"Ništa. Kotrlja se, kao mrtvo. Koliko smo mu morfija dali posljednji
put?"
"Ne znam", reče on. "Otkuda bih ja to znao?"
Malcolm ostane na podu, slušajući mljaskanje i rezanje. Na
posljetku, nakon cijele vječnosti, začuje tihi kreštavi cvilež.
"Budi se! lan! Mladunče se budi!"
Malcolm dopuže na koljenima i pogleda kroz prozor na vrijeme da
vidi kako ženka odnosi mladunče u zubima prema rubu čistine.
"Što radi?"
"Vjerojatno ga nosi natrag."
Mužjak se nađe u vidokrugu, hodajući za ženkom. Malcolm i Šarah
gledali su kako se dva tvrannosaura udaljavaju od prikolice preko
čistine.
Malcolm opusti ramena. "To je bilo za dlaku", reče on. "Da. Za
dlaku." Ona uzdahne i obriše krv s podlaktice.
I
IZGUBLJENI SVIJET
345
U visokom skrovištu, Thorne uključi radio. "lan! Čuješ li me? lan!"
Kelly reče: "Možda su isključili radio."
Počne kišiti. Sitna je kiša rominjala po metalnom krovu kućice.
Levine je gledao kroz svoje naočale prema stijeni. Bljesne munja i
Thorne reče: "Vidiš li što rade životinje?"
"Vidim", reče Eddie. "Čini se... čini se da odlaze." Počnu klicati.
Jedino je Levine šutio i gledao kroz naočale. Thorne se okrene
prema njemu. "Je li tako, Richard? Je li sve u redu?"
"Zapravo mislim da nije", reče Levine. "Bojim se da smo ozbiljno
pogriješili."
Malcolm je promatrao odlazeće tvrannosaure kroz razbijeni prozor.
Pokraj njega, Šarah je šutjela. Nije skidala oka sa životinja.
Počela je kiša i voda je kapala s krhotina. U daljini zagrmi a munja
zapara nebo i osvijetli divovske životinje na odlasku.
Kod najbližeg velikog stabla, životinje se zaustave i polože
mladunče na zemlju.
"Zašto to čine?" upita Šarah. "Trebali bi se vratiti u gnijezdo."
"Ne znam, možda-"
"Možda je mladunče mrtvo", reče ona.
Ali nije bilo, jer su na svjetlosti iduće munje vidjeli da se mladunče
miče. Čuli su kako je zakreštalo kad ga je jedna od odraslih
životinja uhvatila zubima i nježno položila u rašlje visokih grana na
stablu.
"Oh, ne", reče Šarah i zavrti glavom. "Ovo ne valja, lan. Ovo ne sluti
na dobro."
Ženka se nekoliko trenutaka zadržala s mladunčetom, namještala
ga. Tad se okrene, razjapi čeljust i rikne.
Mužjak joj odgovori rikom.
346
Michael Crichton
A tad obje životinje pojure prema prikolici punom brzinom preko
čistine.
"Oh, Bože moj", reče Šarah.
"Pripremi se, Šarah!" vikne Malcolm. "Bit će opako."
Udarac je bio užasan, odbacio ih kroz zrak. Ona vrisne kad je
bubnula na pod i otkotrljala se, a Malcolm se udari u glavu i padne,
ugledavši zvijezde. Prikolica se ljuljala na amortizerima i metalno
cviljela. Tvrannosauri su rikali i iznova se zabijali u prikolicu.
On začuje kako je Šarah viknula: "lan! lan!" a tad se prikolica prevali
postrance. Malcolm se prevrne; stakleno posuđe i laboratorijska
oprema razbijali su se posvuda oko njega. Kad je pogledao, sve je
bilo nakrivo. Iznad njega je bio razbijeni prozor koji je smrskala
ženka tvrannosaur. Kiša je kapala kroza nj na Malcol-movo lice.
Sijevne munja i on ugleda kako velika glava zaviruje kroz prozor i
režeći ga gleda. Začuje kako su tvrannosaurski zubi zagrebli po
metalnoj stranici prikolice a tad glave nestane. Trenutak potom
začuje njihovu riku kad su počeli gurati prikolicu po prašini.
On vikne: "Šarah!" i ugleda je, negdje iza sebe, baš kad se svijet
ponovno luđački zavrtio oko njega a prikolica se s treskom
prevrnula. Sad je ležala na krovu. Malcolm počne puzati po stropu,
pokušavajući dohvatiti Šarah. Pogleda u laboratorijsku opremu,
pričvršćenu za laboratorijske klupe, iznad njegove glave. Tekućina
je kapala po njemu iz desetak izvora. Nešto ga ubode u rame.
Začuje šištanje i shvati daje sigurno riječ o kiselini.
Negdje u tami ispred njega, Šarah je jaukala. Munja ponovno
bljesne i Malcolm ugleda Šarah kako leži sklupčana pokraj prolaza-
harmonike koji je spajao dvije prikolice. Taj je prolaz bio toliko
savinut da je bio skoro zatvoren, što je značilo da je druga prikolica
još stajala uspravno. Ovo je ludo. Sve je ovo ludo.
Vani su rikali tvrannosauri i on začuje prigušeni prasak. Gri-zli su
gume. On pomisli: šteta što nisu zagrizli u akumulatorski kabel.
Kako bi se iznenadili.
IZGUBLJENI SVIJET
347
Odjednom, tvrannosauri ponovno udare u prikolicu i doslovce je
odbace preko čistine. Čim se zaustavila, oni ponovno udare.
Prikolica se opasno nagne.
Malcolm stigne do Šarah. Ona mu se baci oko vrata. "lan" reče.
Lijeva polovica lica bila joj je tamna. Kad je sijevnula munja, on
shvati daje oblivena krvlju.
"Dobro si?"
"Dobro sam", reče ona. Nadlanicom obriše krv iz oka. "Vidiš li stoje
to?"
U drugom bljesku munje, on ugleda odsjev komada stakla,
zabodenog blizu ruba kose. On ga izvuče i pritisne ruku da
zaustavi liptanje krvi. Bili su u kuhinji; on ispruži ruku prema
štednjaku i povuče kuhinjsku krpu. Pritisne je o njezinu glavu; krpa
potamni.
"Boli li?" "Ureduje."
"Mislim da nije strašno", reče on. Tvrannosauri su rikali u tami.
"Što rade?" upita ona bezizražajnim glasom.
Tvrannosauri ponovno udare o prikolicu. Od tog udarca, prikolica
kao da se pomaknula dalje no prije i kliznula postrance - i dolje.
Klizi dolje.
"Guraju nas", reče on.
"Kamo, lan?"
"Na rub čistine." Tvrannosauri ponovno udare i prikolica se
pomakne prema naprijed. "Guraju nas preko stijene." Stijena je bila
litica visine stotinu osamdeset metara, koja se rušila okomito u
dolinu.
Neće preživjeti pad.
Šarah pridrži kuhinjsku krpu i odgurne njegovu ruku. "Učini
nešto."
"U redu, hoću", reče on.
348
Michael Crichton
On se odmakne od nje i pripremi za idući udar. Nije znao što
učiniti. Nije imao pojma što učiniti. Prikolica se prevrnula i sve je
bilo izokrenuto. Peklo gaje rame i osjećao je miris kiseline koja mu
je progrizla košulju. Ili možda kožu. Jako ga je peklo. Čitava je
prikolica bila u mraku, struje je nstalo, posvuda je bilo stakla i on-
Struje je nestalo.
Malcolm se počne pridizati, no idući ga udar odbaci postrance i on
se sruši, a glavom udari u hladnjak. Vrata se otvore pa hladno
mlijeko u tetrapaku i staklene boce padnu na njega. No u hladnjaku
nije bilo svjetla.
Jer struje nije bilo.
Ležeći na leđima, Malcolm pogleda kroz prozor i ugleda veliko
tvrannosaurovo stopalo u travi. Munja bljesne u trenutku kad se
stopalo podiglo na udarac i prikolica se istog trenutka pomakne,
klizeći lagano. Metal je škripao a tad se prikolica nagne prema
dolje.
"Jebemu", reče on. "lan..."
Ali je bilo prekasno, cijela je prikolica stenjala i škripala u metalnom
prosvjedu a tad Malcolm ugleda kako drugi kraj prikolice tone kad
je prikolica skliznula preko ruba stijene. Najprije polako, a zatim
ubrza. Strop na kojem su ležali padao je, sve je padalo. Šarah pada,
hvata se za njega u padu a tvrannosauri trijumfalno urliču.
Padamo preko stijene, pomisli on.
Ne znajući što drugo učiniti, on dohvati vrata hladnjaka i čvrsto se
uhvati za njih. Vrata su bila hladna i skliska od vlage. Prikolica se
nagne i padne uz glasni cvilež metala. Malcolm osjeti kako mu ruke
klize s bijelog emajla, klize... klize... A tad mu stisak popusti i on
počne padati, bespomoćno prema drugom kraju prikolice. Ugleda
kako vozačevo sjedište juri prema njemu, ali prije nego što se
sudario s njim, udari u nešto u tami, propara ga bol i on se
presavine.
I polako, nježno, sve oko njega pokrije tama.
IZGUBLJENI SVIJET
349
Kiša je bubnjala o krov kućice i zalijevala poput plahte po-stranične
zidove. Levine obriše stakla naočala pa ih ponovno podigne na oči.
Zagleda se u potamnjele stijene.
Arby reče: "Stoje? Što se dogodilo?"
"Ne znam", reče Levine. Po ovakvu pljusku bilo je teško nešto
vidjeti. Prije nekoliko trenutaka, s užasom su gledali kako dva
tvrannosaura guraju prikolicu prema stijeni. Velike su životinje to s
lakoćom učinile: po Levineovoj procjeni tvrannosauri su zajedno
imali masu od dvadeset tona a prikolica je težila oko dvije tone.
Nakon što su je prevrnuli, ona se glatko sklizala po vlažnoj travi
dok su je oni gurali trbusima i udarali svojim snažnim nožnim
mišićima.
"Zašto to čine?" Thorne upita Levinea stojeći pokraj njega.
"Mislim", reče Levine, "da smo promijenili pripadajući teritorij."
"Hoćeš li, molim te, ponoviti?"
"Ne zaboravi s kime imamo posla", reče Levine. "Tvrannosauri
možda pokazuju složene oblike ponašanja, no većinom je ono
instinktivno. To je neumno ponašanje, nagonsko. A teritorijalnost je
dio tog instinkta. Tvrannosauri označuju teritorij i oni brane
teritorij. Nije to umno ponašanje - nemaju prevelike mozgove - ali
to čine nagonski. Svako instinktivno ponašanje ima poticaje,
mehanizme za pokretanje određenog ponašanja. A bojim se da smo
time što smo odnijeli mladunče ponovno odredili granice njihova
teritorija i obuhvatili čistinu na kojoj je nađeno mladunče. Pa će sad
oni obraniti svoj teritorij tako da će izgurati prikolicu."
Tad bljesne munja i na toj svjetlosti oni ugledaju isti užasavajući
prizor. Prva je prikolica skliznula preko ruba stijene i visila
naopačke u praznom prostoru, spojena prolazom-harmonikom za
drugu prikolicu koja je još stajala na čistini.
"Taj prolaz neće izdržati!" vikne Eddie. "Ne dugo!"
Na zasljepljujućoj svjetlosti munje ugledaju tvrannosaure na čistini.
Metodično su gurali drugu prikolicu prema stijeni.
Thorne se okrene Eddieju. "Krećem!" reče on.
350
Michael Crichton
IZGUBLJENI SVIJET
351
"Idem s tobom!" reče Eddie.
"Ne! Ostani s djecom!"
"Ali treba ti-"
"Ostani s djecom! Ne možemo ih ostaviti same!"
"Ali Levine može-"
"Ne, ti ostani!" reče Thorne. Već se spuštao niz skele, skliske od kiše
koja je lila kao iz kabla, prema Exploreru. Ugleda kako ga Arby i
Kelly gledaju. Uskoči u automobil, upali motor. Već je razmišljao o
udaljenosti koja ga dijeli od čistine. Pet kilometara, možda više. Čak
i uz brzu vožnju, trebat će mu sedam ili osam minuta do stigne
ondje.
A tad će već biti kasno. Neće stići na vrijeme.
Ali mora pokušati.
Šarah Harding začuje ritmičnu škripu i otvori oči.
Sve je bilo u tami; nije se mogla snaći. Tad bljesne munja i ona se
zagleda ravno prema dolini, stotinu osamdeset metara ispod nje.
Krajolik se blago njihao, naprijed-natrag.
Gledala je kroz prednje staklo prikolice koja je visila na rubu stijene.
Više nisu padali. Ali su visili na rubu ponora.
Ona je ležala preko vozačeva sjedišta koje se odlomilo sa svog
postolja i smrskalo kontrolnu ploču u zidu; prekinute žice virile su
iz ploče a žaruljice žmigale.
Nije dobro vidjela zbog krvi u lijevom oku. Izvadi košulju iz hlača i
otrgne dva komada platna. Presavine jedan i načini kom-presivni
zavoj pa ga pritisne na posjekotinu na čelu. Tad omota drugi
komad platna oko glave da drži kompresu. Na trenutak je presiječe
intenzivna bol, pa stisne zube dok nije prošla.
Negdje iznad sebe osjeti potmule vibracije. Okrene se i pogleda
gore. Ugleda prikolicu punom duljinom; visila je okomito. Malcolm
je bio tri metra iznad nje, savinut preko laboratorijskog stola,
nepomičan.
"lan", reče ona.
On ne odgovori. Ne pomakne se.
Prikolica ponovno zadrhti i zaškripi pod muklim udarom. A tad
Hardingova shvati što se događa. Prva se prikolica klatila ravno niz
liticu i njihala u zraku. No još je bila spojena s drugom prikolicom,
na čistini. Prva je prikolica visila o niti prolaza-harmoni-ke. A
tvrannosauri su, gore na čistini, sad gurali drugu prikolicu preko
ruba stijene.
"lan", reče ona. "lan."
Ona se teškom mukom uspravi na noge, ne obazirući se na bol u
tijelu. Osjeti val vrtoglavice i upita se koliko je krvi izgubila. Počne
se penjati. Najprije stane na naslon vozačevog sjedišta pa pokuša
dohvatiti najbliži laboratorijski stolić. Povlačila se naviše, sve dok
ne dohvati rukohvat u zidu. Prikolica se njihala ispod nje.
Nakon tog dohvati vrata hladnjaka i provuče prste kroz žičanu
policu. Provjeri njezinu čvrstinu, ona izdrži, pa se Šarah objesi na
nju punom težinom. Podigne nogu pa gurne cipelu u hladnjak. Tad
se povuče naviše, sve dok nije stala uspravno i dosegnula ručku
pećnice.
Do vraga, kao da planinari u kuhinji, pomisli ona.
Uskoro je stigla do Malcolma. Munja ponovno bljesne i ona ugleda
njegovo natučeno lice. On zastenje. Ona dopuže do njega,
pokušavajući vidjeti koliko je ozlijeđen.
"lan", reče ona.
Oči su mu bile sklopljene. "Oprosti."
"Nema veze."
"Uvalio sam te u ovo."
"lan. Možeš li se micati? Dobro si?"
On zastenje. "Moja noga."
"lan. Moramo nešto učiniti."
S čistine iznad njih, ona začuje riku tvrannosaura. Kao da riču
cijelog njezina života. Prikolica se nagne i zanjiše; noge skli-znu iz
hladnjaka i ona ostane visjeti u zraku držeći se za vrata pećnice.
Drugi kraj prikolice bio je sedam metara ispod nje.
L
352
Michael Crichton
Ručka pećnice neće izdržati njenu težinu, znala je. Ne zadugo.
Hardingova zamaše nogama i snažno se ritne i na posljetku
dotakne nešto čvrsto. Opipa stopalima pa se spusti. Pogleda, i
shvati da stoji na boku sudopera od nerdajućeg čelika. Pomakne
nogu, odvrti slavinu i namoči noge.
Tvrannosauri riknu i snažno udare. Prikolica se njišući pomakne
dalje nad ponor.
"lan. Nema puno vremena. Moramo nešto učiniti."
On podigne glavu i zapilji se u nju bezizražajno. Munja ponovno
sijevne. Njegove se usne pomaknu. "Struja", reče on.
"Što s njom?" "Struja je isključena."
Nije znala o čemu govori. Naravno da je struja isključena. Tad se
sjeti: on ju je isključio, kad su se tvrannosauri približavali. Svjetlo ih
je prije zasmetalo, možda će ih ponovno zasmetati.
"Želiš da uključim struju?"
Njegova glava malčice zakima. "Da. Uključi je."
"Kako, lane?" Ona se obazre u tami.
"Postoji razvodna ploča."
"Gdje?"
Nije joj odgovorio. Ona ispruži ruku i prodrma ga za rame. "lan:
gdje je ploča?"
On pokaže prema dolje.
Ona spusti pogled i ugleda potrgane žice kako vire iz ploče. "Ne
mogu. Razbijena je."
"Gore..."
Jedva gaje čula. Maglovito se prisjeti daje u drugoj prikolici još
jedna razvodna ploča. Kad bi uspjela ući u drugu prikolicu, možda
bi mogla uključiti struju. "U redu, lan", reče ona. "Učinit ću to."
IZGUBLJENI SVIJET
353
Ona se počne penjati. Pod prikolice sad je bio deset metara ispod
nje. Tvrannosauri zariču i ponovno udare. Ona se zavrti u zraku, pa
krene dalje.
Namjeravala je proći kroz harmoniku u drugu prikolicu, no kad se
primaknula vrhu shvati da to nije moguće. U jarkoj svjetlosti munje
vidjelo se da se prolaz zasukao i zatvorio.
U zamci je prve prikolice.
Začuje riku tvrannosaura i kako udaraju u drugu prikolicu iznad
njih. "lan?"
Pogleda dolje. Nije se micao.
Viseći tako, uhvati je mučnina od pomisli daje poražena. Još jedan-
dva udarca, i svemu će biti kraj. Past će. Ništa nisu mogli učiniti.
Nije bilo vremena. Visi u tami, struja je isključena i ništa-
A možda ipak? Začuje električno zujanje, nedaleko od sebe u tami.
Nalazi li se razvodna ploča možda ovdje, na ovom kraju prikolice?
Jesu li predvidjeli razvodne ploče na oba kraja?
Viseći blizu vrha prikolice, dok su je ramena i podlaktice pekle od
napora, ona pogledom potraži drugu razvodnu ploču. Blizu je
drugog kraja prikolice. Ako postoji ploča, mora biti tu negdje. Ali
gdje? U bljesku munje, ona pogleda preko jednog pa drugog
ramena.
Ne ugleda ploču. Rukesujeboljele. "lan, molim te..." Nema razvodne
ploče.
Nemoguće. I dalje je čula ono zujanje. Ploča mora biti tu negdje.
Ona se zanjiše lijevo-desno, munja ponovno bljesne i u iskrivljenim
sjenama koje je iscrtala Šarah je naposljetku ugleda.
Bila je samo petnaest centimetara iznad njezine glave. Stajala je
naopako ali je Šarah vidjela sve tipke i prekidače. Nisu svijetlili.
Kad bi samo znala koji služi čemu-
Ma do vraga.
354
Michael Crichton
Ona pusti desnu ruku i viseći na lijevoj pritisne sve tipke na ploči
koje je mogla dosegnuti. Istog trenutka, sva unutarnja svjetla počnu
se paliti i prikolica se počne osvjetljavati.
Ona nastavi pritiskati tipke, jednu za drugom. U nekima bi nastao
kratki spoj; bilo je iskri i dima.
Ona nastavi pritiskati.
Odjednom se upali kontrolni prijamnik, samo nekoliko centimetara
od njezina lica, mutna video slika. Tad se izoštri. Iako je gledala u
zaslon postrance, vidjela je tvrannosaure na čistini, kako stoje iznad
druge prikolice, drže je prednjim udovima a snažnim stražnjim
nogama je udaraju i guraju. Ona pritisne još tipki. Posljednja je bila
zaštićena srebrnim štitnikom; ona podigne poklopac i pritisne i tu
tipku.
Na kontrolnom prijamniku tvrannosauri nestanu u iznenadnoj
buktinji užarenih iskri i začuje se njihova gnjevna rika. Nakon toga
kontrolni prijamnik potamni, posvuda oko Hardingove za-pucketa
kiša iskri, bockajući je po licu i rukama kada se u prikolici pogase
sva svjetla i ponovno zavlada tama.
Dugo je vladala tišina.
A tad, neumoljivo, udarci se nastave.
Thorne
Brisači su zvrckali lijevo-desno. Thorne je sjekao zavoje usprkos
jakoj kiši. Pogleda na sat. Prošle su dvije, a možda i tri minute.
A možda i više. Nije bio siguran.
Cesta je bila blatnjava staza, skliska i opasna. Prskao je kroz duboke
lokve i pritom zadržavao dah. Automobil je u radionici bio
nepromočiv, ali se nikad ne može biti siguran. Svaka je lokva bila
nova provjera. Zasad je sve u redu.
Prošle su tri minute. Najmanje tri.
Prođe kroz zavoj pa se nađe na otvorenom dijelu ceste. U bljesku
munje ispred sebe ugleda duboku lokvu. On doda gas i jurne kroz
nju a kotači automobila s obje strane odbace u zrak vodenu lepezu.
On prođe i automobil ne stane. Nije stao! No dok je krenuo po
uzbrdici, ugleda kako se kazaljke na kontrolnoj ploči mahnito
okreću i začuje cvrčanje za koje je znao da znači kobni kratki spoj.
Ispod poklopca motora nešto prasne, oštar dim izvije se iz
hladnjaka i automobil crkne.
Četiri minute.
Sjedio je u automobilu, slušao kako se kiša slijeva po metalnom
krovu. Okrene ključ za paljenje motora. Ništa se ne dogodi.
Crknuo.
Kiša se slijevala niz prednje staklo. On se zavali u sjedištu, uzdahne
i zagleda u cestu ispred sebe. Radio zakrči na sjedištu pokraj
njegova. "Doc? Jesi li blizu?"
356
Michael Crichton
Thorne se zagleda u cestu, pokušavajući pogoditi gdje je. Procijenio
je da je udaljen od prikolice na čistini još dva kilometra, možda i
više. Predaleko za pješačenje. On opsuje i šakom udari po sjedištu.
"Ne, Eddie. Dogodio mi se kratki spoj."
"Što ti se dogodilo?"
"Eddie, automobil je crknuo. Ja sam-"
Thorne umukne.
Nešto je primijetio.
Iza zavoja ispred sebe, ugleda blijedi, treperavi crveni žar. Thorne
zaškilji, želeći biti siguran. Da, oči ga ne varaju. Istina je: treperavi
crveni žar.
Eddie reče: "Doc? Čuješ li me?"
Thorne ne odgovori; pograbi radio i pušku Lindstradt, iskoči iz
automobila i pognuvši glavu zbog kiše, počne trčati uzbrdo prema
raskršću s grebenskom cestom. Skrenuvši iza zavoja, ugleda crveni
Jeep, kako stoji nasred ceste, upaljenih stražnjih svjetala. Jedno je
svjetlo bilo razbijeno i blještalo bijelom svjetlošću.
On potrči prema automobilu, pokušavajući zaviriti u nj. Vozačeva
vrata nisu čak ni bila zaključana, bočna strana automobila bila je
duboko ulubljena. Thorne se popne u automobil, ispruži ruku
prema upravljaču... Da, ključevi su bili ondje! Okrene ključ. Motor
zabrunda i probudi se.
Ubaci Jeep u brzinu, krene natraške pa se zaputi po grebenu prema
čistini. Prođe nekoliko zavoja pa ugleda zeleni krov laboratorija.
Skrene lijevo, prednja velika svjetla zanjišu se i osvijetle travnatu
čistinu i tvrannosaure koji su gurali prikolicu.
Suočeni s tim novim svjetlima, tvrannosauri se kao jedan okrenu i
zariču na Thorneov Jeep. Okane se prikolice i jurnu. Thorne ubaci u
rikverc i mahnito krene natraške no shvati da ga životinje ne
napadaju.
Umjesto toga, potrčale su preko čistine, prema stablu blizu Thornea.
Ispod stabla se zaustave, podignu glave. Thorne ugasi svjetla i
pričeka. Sad bi životinje ugledao samo povremeno, u
IZGUBLJENI SVIJET
357
bljesku munja. Kad je jedna munja proparala nebo, on ugleda kako
su skinuli mladunče sa stabla i počeli ga lizati. Očito su se nakon
njegova iznenadnog dolaska zabrinuli za mladunče.
Kad je idući put bljesnula munja, tvrannosaura više nije bilo.
Čistina je bila prazna. Jesu li zaista otišli? Ili su se samo sakrili? On
spusti prozor i gurne glavu na kišu. Tad začuje čudan, duboki,
neprekinut cvilež. Sličio je glasanju neke životinje, ali je bio pre-
jednoličan, predug. On osluhne i shvati daje posrijedi nešto drugo.
Metal.
Thorne ponovno upali svjetla i polako krene naprijed.
Tvrannosaura nije bilo. Na blijedom snopu svjetlosti prednjih
svjetala, ugleda drugu prikolicu.
Uz neprekidan metalni cvilež, još je klizila preko vlažne trave
prema rubu čistine.
"Što radi?" vikne Kelly, nadglasavši kišu.
"Vozi", reče Levine, gledajući kroz naočale. Iz visokog skro-višta,
vidjeli su Thorneova prednja svjetla kako prelaze preko čistine.
"Vozi prema prikolici. I..."
"I što?" upita Kelly. "Što radi?"
"Vozi se oko stabla", reče Levine. "Velikog stabla uz čistinu."
"Zašto?"
"Sigurno ornata kabel oko stabla", reče Eddie. "To je jedini mogući
razlog."
Na trenutak zavlada tišina. "Što sad radi?" upita Arby. "Izašao je iz
Jeepa. Sad trči prema prikolici."
Thorne se spustio na sve četiri u blato. U ruci je držao veliku kuku
Jeepove dizalice. Prikolica je klizila, ali se on uspio podvući ispod
nje i zakvačiti kuku za stražnju osovinu. Makne prste baš kad se
kuka zategla i on se otkotrlja. Ovako zauzdana, prikolica poskoči u
stranu u travi, a njezine gume se ukopaju na mjestu gdje je do prije
nekoliko trenutaka bilo njegovo tijelo.
358
Michael Crichton
Metalni kabel dizalice bio je zategnut. Donji dio prikolice zaječi u
znak prosvjeda.
Ali ne popusti.
Thorne ispuže ispod prikolice i zagleda se u nju žmirkajući od kiše.
Pogleda kotače Jeepa, da vidi okreću li se. Ne okreću. S kabelom
omotanim oko stabla, protutežina Jeepa bila je dovoljna da zadrži
drugu prikolicu na rubu stijene.
On se vrati u Jeep, uđe u nj i namjesti kočnicu. Začuje Eddi-ejev
glas: "Doc. Doc."
"Slušam te, Eddie." "Uspio sije zaustaviti?" "Aha. Više se ne miče."
Radio zakrči. "Izvrsno. Ali slušaj, Doc. Znaš da je ona harmonika
izrađena samo od žice debljine pet milimetara omotane oko šipke
od nerđajućeg čelika. Nije joj bila namjena da-"
"Znam, Eddie. Radim na tome. " Thorne ponovno izađe iz
automobila. Brzo potrči kroz kišu prema prikolici.
Otvori bočna vrata i uđe. U prikolici je bilo tamno kao u rogu. Ništa
nije vidio. Sve je bilo isprevrtano. Pod nogama je gazio po staklu.
Svi su prozori bili razbijeni. Uzme radio. "Eddie!"
"Da, Doc."
"Potrebno mi je uže." Znao je da je Eddie, poput vjeverice, pohranio
razne dijelove opreme.
"Doc..."
"Reci mi brzo."
"Doc, u drugoj je prikolici."
Thorne u tami udari u stol. "Baš lijepo."
"U ostavnom ormariću moglo bi biti najlonsko uže", reče Eddie. "Ali
ne znam koliko dugačko." Nije zvučao optimistično. Thorne se
probije kroz prikolicu do zidnih ormarića. Vrata su im se zaglavila.
Potezao je za kvake, pa se okani toga. Ostavni je ormarić malo dalje.
Možda će u njemu naći uže. Jer sad mu je potrebno uže.
Prikolica
Šarah Harding, koja je još visjela držeći se rukama za vrh prikolice,
zagleda se u zasukani prolaz-harmoniku koji je vodio u drugu
prikolicu. Udarci tvrannosaura su prestali i druga se prikolica više
nije pomicala. No Šarah osjeti kako joj hladna voda kaplje po licu.
Znala je što to znači.
Harmonika je počela propuštati vodu.
Ona podigne pogled. Žičani se materijal počeo trgati i ona ugleda
svijene čelične opruge od kojih je bila načinjena harmonika.
Poderotina je sad bila još mala, ali će se brzo proširiti. Kako se
žičana mrežica bude trgala, čelik će se početi ravnati, istezati i
napokon će puknuti.
Imaju samo nekoliko minuta prije no što se viseća prikolica otrgne i
padne na zemlju.
Ona se spusti do Malcolma i podupre da može stati pokraj njega.
"lan."
"Znam", reče on i zamaše glavom.
"lan, moramo izaći odavde." Ona ga uhvati ispod pazuha i podigne.
"A ti ideš sa mnom."
On odmahne glavom, poražen. U životu se već nagledala tog
pokreta, tog bespomoćnog pokreta glavom, predaje. Mrzila je taj
pokret. Hardingova se nikad nije predavala. Nikad.
Malcolm zastenje. "Ne mogu..." "Moraš", reče ona. "Šarah..."
360
Michael Crichton
"Ne želim ništa čuti, lan. Nema se o čemu razgovarati. A sad
krenimo." Vukla gaje i on zastenje, ali se uspravi. Ona ga snažno
povuče i uspije skinuti sa stola. Munja bljesne i on kao daje dobio
novu snagu. Uspije stati na rub klupe, okrenut prema stolu. Bio je
nesiguran na nogama, ali je stajao. "Što ćemo?"
"Ne znam, ali odlazimo odavde.... Ima li ovdje nekakvo uže?"
On kimne glavom, slabašno.
"Gdje?"
On pokaže dolje, prema nosu prikolice, koja je sad visjela u zraku.
"Dolje. Ispod kontrolne ploče."
"Dođi."
Ona se nagne i raširi noge tako da se podbočila o pod nasuprot nje.
Stajala je kao alpinist u dimnjaku. Sedam metara niže bila je
kontrolna ploča.
"Dakle, lan, krećemo."
Malcolm reče: "Ne mogu, Šarah. Ozbiljno ti kažem."
"Onda se nasloni na mene. Ja ću te nositi."
"Ali-"
"Odmah, do vraga!"
Malcolm se povuče naviše, uhvati se za zidni element, drhtavih
ruku. Vukao je desnu nogu za sobom. Tad se svali punom težinom
na nju, iznenada i teško, i njoj zamalo popuste ruke. lan je rukama
čvrsto stegne oko vrata, gušeći je. Ona zasopće, objema rukama
posegne prema natrag, čvrsto ga uhvati za bedra i podigne, a on
bolje namjesti ruke oko njezina vrata. Konačno je mogla disati.
"Oprosti", reče on.
"Sve u redu", reče ona. "Krećemo."
Ona se počne spuštati niz okomiti prolaz, držeći se za sve što bi
uspjela dohvatiti. Ponegdje su se nalazili rukohvati, a gdje ih nije
bilo, uhvatila bi se za ručke ladica, noge stolova, prozorske zasune,
čak i za tapison na podu, derući prstima materijal. U jed-
IZGUBLJENI SVIJET
361
nom trenutku, otrgne se velik komad tapisona i ona propadne prije
no stoje uspjela raširiti noge i zaustaviti svoje klizanje. Viseći na
njezinim leđima, držeći se oko njezina vrata drhtavim rukama,
Malcolm zasopće: "Jako si snažna."
"Ali ženstvena", smrknuto će ona.
Bila je samo tri metra od kontrolne ploče. Pa dva. Pronađe rukohvat
u zidu, objesi se za nj pa su joj noge ostale visjeti u zraku. Stopalima
dotakne upravljač. Spusti se i polako odloži Mal-colma na
kontrolnu ploču. On legne na leđa, zadihan.
Prikolica je škripala i njihala se. Ona prstima opipa ispod ploče,
nađe kutiju za alat i otvori je. Uz zveket, iz nje se rasipaju metalne
alatke, a nađe i uže. Najlonsko uže debljine jednog centimetra,
duljine najmanje petnaest metara.
Ona ustane i zagleda se kroz prednje staklo u dno doline, stotine
metara ispod nje. Pokraj sebe, ugleda vozačeva vrata prikolice. Ona
okrene kvaku, gurne ih i otvori. Ona zazvekeću uda-rivši o vanjsku
površinu prikolice i ona osjeti kišu na licu.
Nagne se kroz vrata i pogleda gornji dio prikolice. Glatke metalne
obložne ploče, bez rukohvata. No ispod prikolice sigurno ima
osovina i kutija i nečeg na što se može stati. Uhvativši se za vlažni
metal dovratnika, ona se nagne i pokuša zaviriti ispod prikolice.
Začuje metalni zveket i nekoga kako kaže: "Napokon!" I odjednom
se nad nju nadvije krupna spodoba. Bio je to Thorne, koji je visio na
stajnom trapu.
"Zaboga", reče Thorne. "Što čekaš, svečanu pozivnicu? Krenimo!"
"lan je problem", reče ona. "Ozlijeđen je."
Tipično, pomisli Kelly, gledajući Arbvja u visokom skrovištu. Kad
situacija postane ozbiljna, on se izgubi. Previše emocija, previše
napetosti i on se počne tresti i čudno ponašati. Arby se odavno
okrenuo leđima prema litici i gledao na drugu stranu skloništa,
prema rijeci. Kao da se ništa ne događa. Tipično.
Kelly se okrene Levineu. "Što se događa?" upita.
362
Michael Crichton
"Thorne je upravo ušao", reče Levine, vireći kroz svoje naočale.
"Ušao je? Mislite, u prikolicu?"
"Da. A sad... netko izlazi."
"Tko?"
"Mislim Šarah. Sve ih izvlači van."
Kelly je napinjala oči ne bi li nešto vidjela u tami. Kiša je skoro
prestala; sad je samo lagano sipila. Na drugoj strani doline,
prikolica se još njihala nad ponorom. Učini joj se daje razaznala
jedan lik, kako se drži za stajni trap. Ali nije bila sigurna.
"Što radi?"
"Penje se."
"Sama?"
"Da", reče Levine. "Sama."
Šarah Harding izađe kroz vrata i okrene se na kiši. Nije gledala
dolje. Znala je da je dolina stotinu osamdeset metara ispod nje.
Osjećala je kako se prikolica njiše. Preko ramena je prebacila uže.
Pomicala se polako oko trapa, spustila nogu i stala na mje-njačku
kutiju. Opipa rukom, dohvati kabel. Zanjiše se i prebaci na drugu
stranu.
Thorne je bio u prikolici i razgovarao s njom. "Nećemo uspjeti
izvući Malcolma bez užeta", reče on. "Možeš li se popeti?"
Bljesne munja. Ona pogleda u donji dio prikolice, svjetlucav od
kiše. Ugleda glatki sjaj kolomaza. Pa ponovno crnu tamu.
"Šarah, hoćeš li moći?"
"Da", reče ona. Ispruži ruku i počne se penjati.
U visokom skrovištu, Kelly je govorila: "Gdje je? Što se događa? Je li
sve u redu?"
Levine je gledao kroz naočale. "Penje se", reče on.
IZGUBLJENI SVIJET
363
Arby je suzdržano slušao njihove glasove. Bio im je okrenut leđima,
zagledan u rijeku u tamnoj dolini. Nestrpljivo je čekao idući bljesak
munje. Čekao da vidi je li istina ono što je prije vidio.
Nije znala kako, ali se, kližući i posklizavajući, nekako uspjela
popeti na vrh stijene i prebaciti preko ruba na čistinu. Nije bilo
vremena za gubljenje; ona odmota uže i zavuče se ispod druge
prikolice. Provuče uže kroz metalni luk i brzo načini čvor. Tada se
vrati do ruba stijene i baci uže.
"Doc!" vikne.
Thorne je stajao na vratima prikolice. Uhvati uže i zaveže ga oko
Malcolma. Malcolm zastenje. "Krećemo", reče Thorne. Rukom
obuhvati Malcolma i njihajem ih oboje odbaci kroz vrata tako da su
dosegnuli i stali na mjenjačku kutiju.
"Kriste", reče Malcolm i pogleda gore. No Šarah ga je već vukla, a
uže se sve jače zatezalo.
"Samo se posluži rukama", reče Thorne. Malcolm se počne dizati; za
nekoliko je trenutaka bio tri metra iznad Thornea. Šarah je bila na
vrhu stijene, ali ju Thorne nije vidio jer mu je Iano-vo tijelo
zaklanjalo vidik. Thorne se počne penjati. Nogama je pokušavao
naći uporište. Donji dio prikolice bio je sklizak. On pomisli: Trebao
sam ga načiniti neskliskim. Ali tko bi se ikad sjetio načiniti donji dio
nekog vozila neskliskim?
U mislima, ugleda prolaz-harmoniku, kako se trga... polako trga...
sve jače...
Penjao se. Prebacivao ruku preko ruke. Centimetar po centimetar.
Bljesne munja i on shvati da su blizu vrha.
Šarah je stajala na rubu stijene i pružala ruku Malcolmu. Malcolm
se rukama povlačio nagore; noge su mu se mlitavo klatile u zraku.
Ali se ipak micao. Još metar... Šarah zgrabi Malcolma za ovratnik
košulje i povuče ga do vrha. Malcolm se prevali na čistinu i
otkotrlja izvan njezina vidokruga.
364
Michael Crichton
Thorne se nastavi penjati. Stopala su mu otklizavala. Ruke
sugaboljele.
Penjao se.
Šarah mu je pružala ruku.
"Hajde, Doc", reče ona.
Ispružila je ruku.
Njezini prsti samo što ga ne dotaknu.
Uz zveket, mrežica prolaza-harmonike se razdere i prikolica padne
tri metra, a opruge se istegnu.
Thorne se počne brže penjati. Gledao je u Šarah.
Ona je i dalje pružala ruku.
"Uspjet ćeš, Doc..."
On se penjao, zatvorenih očiju. Penjao se, držao za uže, čvrsto ga
stezao. Boljele su ga ruke, boljela su ga ramena, a uže kao da se
smanjilo u njegovim rukama. On ga omota oko šake da bi se čvršće
uhvatio. No u posljednjem trenutku počne kliziti a tad na tjemenu
osjeti oštru bol.
"Oprosti", reče Šarah i povuče ga za kosu. Bolje bila užasna, ali mu
je bilo svejedno, jedva ju je primijetio jer je sad bio usporedo s
prolazom-harmonikom, gledao kako opruge praskaju poput
steznika koji puca i kako prikolica ponire, ali ga je Šarah i dalje
vukla, bila je silno snažna, a tad njegovi prsti dotaknu mokru travu:
na vrhu je. Na sigurnom.
Ispod njih, začuje se niz metalnih praskova -ping!ping!ping! - kako
su metalne opruge pucale jedna za drugom a tad, uz posljednji
jecaj, prikolica se sasvim otrgne i surva niz liticu. Bivala je sve
manja i manja i naposljetku se smrskala o stijene na dnu. U bljesku
munje, izgledala je poput zgužvane papirnate vrećice.
Thorne se okrene i pogleda u Šarah. "Hvala", reče. Šarah se svali na
zemlju pokraj njega. Krv je kapala iz njezine zamotane glave. Raširi
prste i na travu padne šaka njegove sive kose, zgnječena u mokru
grudicu. "Vraška noć", reče ona.
Visoko skrovište
Gledajući kroz naočale za noćno gledanje, Levine reče: "Uspjeli
su!"
Kelly upita: "Svi?"
"Da! Uspjeli su!"
Kelly počne skakati u zrak i klicati.
Arby se okrene i ugrabi Levineu naočale iz ruku.
"Hej", reče Levine. "Trenutak samo-"
"Trebaju mi", reče Arby. Munjevito se okrene i pogleda tamnu
ravnicu. Na trenutak nije ništa vidio, samo zelenu mrlju. Prsti mu
napipaju dugme za izoštravanje, on ga brzo okrene i slika se izoštri.
"Što je to tako važno?" razdražljivo će Levine. "To je skupi komad
opreme-"
A tad svi začuju rezanje. Približavalo se.
U blijedim nijansama jasne zelene boje, Arby jasno ugleda raptore.
Bilo ih je dvanaest. Kretali su se kroz travu u razbijenom čoporu, u
smjeru visokog skrovišta. Jedna je životinja bila nekoliko metara
ispred ostalih i činilo se da je riječ o vođi, no bilo je teško primijetiti
neki organizacijski obrazac unutar čopora. Rap-tori su režali i lizali
krv s njušaka, otirali lica prednjim udovima dugih kandži,
pokretom neobično inteligentnim, skoro ljudskim. Kroz noćne
naočale, njihove su oči žarile intenzivnom zelenom bojom.
366
Michael Crichton
Činilo se da nisu primijetili visoko skrovište. Nisu pogledavali u nj.
Ali su se zasigurno zaputili u tom smjeru.
Netko naglo istrgne naočale Arbvju iz ruku. "Oprosti", reče Levine.
"Mislim daje bolje da ja pogledam."
Arby reče: "Ne biste ni znali da nije bilo mene."
"Šuti", reče Levine. Podigne naočale na oči, izoštri sliku i uzdahne
zbog prizora koji mu se ukazao. Dvanaest životinja, udaljenih
dvanaestak metara.
Eddie će tiho: "Vide li nas?"
"Ne. A i niz vjetar smo pa nas neće ni nanjušiti. Rekao bih da su
krenuli stazom koja prolazi pokraj skrovišta. Budemo li tiho, proći
će pokraj nas."
Zakrči Eddiejev radio. On ga hitro stiša.
Zagledaju se u ravnicu. Noć je sad bila mirna i tiha. Kiša je prestala
i mjesec je provirivao kroz sve tanji sloj oblaka. Na pozadini srebrne
trave raspoznavali su tamne obrise prilazećih životinja.
Eddie šapne: "Mogu li se popeti k nama?"
"Ne znam kako", šapne Levine. "Skoro smo sedam metara od
zemlje. Mislim da smo sigurni."
"Ali si rekao da se mogu penjati po drveću."
"Pst! Ovo nije stablo. A sad se svi sagnite i budite tiho."
Malcolm žmirne od boli kad ga je Thorne položio na stol u drugoj
prikolici. "Čini se da s ekspedicijama nemam sreće, zar ne?"
"Ne, nemaš", reče Šarah. "Opusti se, lan." Thorne je držao bateriju
dok je ona rezala Malcolmove hlače. Na desnoj je nozi imao duboku
posjekotinu i izgubio je puno krvi. Ona upita: "Imamo li medicinski
pribor?"
Thorne reče: "Mislim da je jedna kutija vani, gdje je spremište
motocikla."
"Donesi je."
IZGUBLJENI SVIJET
367
Thorne ode po pribor. Malcolm i Hardingova su ostali sami u
prikolici. Ona osvijetli ranu i pomno se zagleda u nju. Malcolm reče:
"Koliko je ozbiljno?"
"Moglo bi biti gore", reče ona bezbrižno. "Preživjet ćeš." Zapravo,
rana je bila duboka, skoro do kosti. Srećom, nije bila presječena
arterija. No posjekotina je bila prljava - u rastrganom crvenom
mišićju ona ugleda ugnječen kolomaz i komadiće lišća. Morat će je
očistiti, ali će najprije pričekati da počne djelovati morfij.
"Šarah", reče Malcolm. "Dugujem ti život." "Nema veze, lan." "Ne,
zaista."
"lan", reče ona i pogleda ga. "Ovakva iskrenost nije u tvom stilu."
"Proći će me", reče on i lagano se nasmiješi. Znala je da ga boli.
Thorne se vrati s medicinskim priborom i ona napuni špricu,
laganim lupkanjem izbaci mjehuriće zraka i zabode injekciju u
Malcolmovo rame.
On jaukne. "Jao. Koliko si mi dala?" "Puno."
"Zašto?"
"Jer moram očistiti ranu, lan. A neće ti se svidjeti dok to budem
činila."
Malcolm uzdahne. Okrene se Thorneu. "Uvijek nešto, zar ne?
Dobro, Šarah, učini što ti vrag nalaže."
Levine je promatrao raptore kroz naočale za noćno gledanje. Kretali
su se u raštrkanoj skupini, karakterističnim skokovima. Promatrao
ih je, nadajući se da će vidjeti nekakvu organizaciju unutar čopora,
neki ustroj, neki znak dominacije i hijerarhije. Ve-lociraptori su
inteligentni i bilo je logično za očekivati da će se hijerarhijski
ustrojiti i da će se to odraziti u njihovoj prostornoj
368
Michael Crichton
konfiguraciji. Ali ništa od tog nije primijetio. Bili su poput
razbojničke bande, bez reda, siktali jedni na druge i škljocali
zubima.
Pokraj Levinea, u visokom skrovištu, Eddie i djeca su čučali. Eddie
je zagrlio djecu, za utjehu. Posebice se uspaničio dječak. Djevojčica
je bila dobro. Bila je smirenija.
Levine nije shvaćao zašto bi se itko trebao bojati. Bili su na
sigurnom, ovako visoko. On se akademskom ravnodušnošću
zagleda u nadolazeći čopor pokušavajući uočiti neki obrazac u
njihovim brzim pokretima.
Nije bilo sumnje u to da su raptori krenuli po životinjskoj stazi.
Njihova se putanja točno poklapala s jutrošnjom parasaurskom: od
rijeke, preko male uzvisine pa iza visokog skrovišta. Raptori nisu
obraćali pozornost skrovištu. Činilo se da uglavnom komuniciraju
jedni s drugima.
Životinje stignu do konstrukcije i trebale su nastaviti put, kad
najbliža životinja zastane. Zaostala je za ostatkom čopora, njušeći
zrak. Tad se prigne i počne gurati njušku u travu oko podnožja
skrovišta.
Što to radi? pitao se Levine.
Raptor samotnjak zareži. Nastavi kopati po travi. A tad podigne
nešto u ruci, nešto što je pridržavao svojim čaporcima. Levine
zaškilji, pokušavajući vidjeti što je to našao.
Komadić omota čokoladice.
Raptor podigne glavu i pogleda u visoko skrovište, užeglih očiju.
Pogleda ravno u Levinea. Pa zareži.
Malcom
"Dobro si?" upita Thorne.
"Sve bolje", reče Malcolm. Uzdahne. Tijelo mu se opusti. "Znaš, ljudi
vole morfij s razlogom", reče on.
Šarah Harding namjesti plastičnu udlagu na napuhavanje oko
Malcolmove noge. Reče Thorneu: "Koliko dugo do dolaska
helikoptera?"
Thorne pogleda na sat. "Manje od pet sati. Sutra u zoru."
"Sigurno?"
"Da, potpuno."
Hardingova kimne. "Dobro. Bit će mu dobro."
"Dobro sam", reče Malcolm sanjivo. "Jedino mi je žao da je
eksperiment završio. A bio je tako dobar eksperiment. Tako
elegantan. Tako jedinstven. Danvin nije znao."
Hardingova reče Thorneu: "Sad ću ovo očistiti. Drži mu nogu."
Glasnije, reče: "Što Danvin nije znao, lan?"
"Da je život složen sustav", reče on, "i sve što ide uz to.
Trodimenzionalni grafikoni sposobnosti preživljavanja. Adaptivni
načini hoda. Booleove mreže. Samoorganizirajuće ponašanje.
Jadnik. Joj! Što to radite?"
"Samo ti pričaj", reče Hardingova sagnuta nad ranu. "Dar-win nije
imao pojma..."
"Daje život tako nevjerojatno složen", reče Malcolm. "Nitko to ne
shvaća. Hoću reći, jedno oplođeno jajašce ima stotinu tisuća gena,
koji usklađeno djeluju, aktiviraju se i deaktiviraju u
370
Michael Crichton
određeno vrijeme i pretvaraju tu jednu stanicu u cjeloviti živi
organizam. Ta se prva stanica počne dijeliti, no iduće su stanice
drukčije. Specijaliziraju se. Neke postanu živac. Neke crijevo. Neke
ud. Svaki skup stanica počne slijediti vlastiti program, razvijati se,
međudjelovati. Konačno nastane dvije stotine i pedeset različitih
vrsti stanica, a sve se razvijaju zajedno, točno u određeno vrijeme. U
trenutku kad organizmu zatreba cirkulacija, srce proradi i počne
pumpati krv. U trenutku kad nastane potreba za hormonima,
nadbubrežne ih žlijezde počnu lučiti. Tjedan za tjednom, taj se
nezamislivo složen razvojni proces nastavlja bez greške - bez
greške. Nevjerojatno. Nijedna ljudska djelatnost ne može se s tim
mjeriti.
Jeste li ikad gradili kuću? A kuća je jednostavna u usporedbi s tim.
No čak i tako, zidari pogrešno sagrade stube, okrenu sudoper
prema zidu, majstor za keramičke pločice ne pojavi se u zakazano
vrijeme. Svašta se dogodi. A ipak je muha koja sleti na zidarov
gablec savršena. Joj! Polako."
"Oprosti", reče ona i nastavi čistiti ranu.
"A ono što je važno", reče Malcolm, "je da je taj složeni razvojni
proces u stanici nešto što jedva možemo opisati a kamoli razumjeti.
Shvaćate li ograničenost našeg razumijevanja? Matematički
možemo opisati međudjelovanje dviju pojava, primjerice dvije
planete u svemiru. Međudjelovanje triju pojava-triju planeta u
svemiru - to već postaje problem. Međudjelovanje četiri ili pet
pojava, to zapravo ne možemo opisati. A u stanici međudjeluje
stotinu tisuća pojava. Morate dići ruke od tog. To je tako složeno -
kako je uopće moguće da život nastane? Neki ljudi smatraju da je
odgovor u tome da se živi oblici sami organiziraju. Život stvara
vlastiti red, kao što se kristalizacijom stvara red. Neki pak smatraju
da se život kristalizira u biće i da tako nastaje složenost.
Jer, da ne znate ništa o fizikalnoj kemiji, kad biste pogledali kristal,
postavili biste si sva ta pitanja. Ugledali biste one prelijepe kristalne
rešetke, savršene poliedre i upitali: što upravlja tim procesom?
Kako se kristal tako savršeno oblikuje - i toliko sliči drugim
kristalima? No ispostavilo se daje kristal tek način na koji
IZGUBLJENI SVIJET
371
se molekularne sile ustrojavaju u čvrsto agregatno stanje. Nitko ne
upravlja tim procesom. Događa se sam od sebe. Tko postavlja puno
pitanja o kristalima znači da ne shvaća prirodu procesa koji su
doveli do njegova stvaranja.
I tako su možda živi oblici neka vrsta kristalizacije. Možda se život
naprosto događa. A možda, kao i kristali, u živim bićima postoji
karakterističan red koji stvaraju njihovi međudjelujući elementi.
Neka bude tako. Jedna od stvari kojima nas uče kristali je ta da red
može nastati jako brzo. U jednom trenutku imate tekućinu čije se
molekule nasumice miču. Idućeg trenutka oblikuje se kristal i sve
su molekule čvrsto povezane u red. Je li tako?"
"Tako je..."
"Dobro. Pomislite samo kakvo je međudjelovanje životnih oblika na
ovoj planeti potrebno da bi se stvorio ekosustav. To je još složenije
od samo jedne životinje. Svi su ustroji silno složeni. Primjerice,
biljka juka. Znate li nešto o tome?"
"Samo ti pričaj."
"Juka ovisi o jednoj vrsti leptira koji skuplja njezin polen u kuglicu i
prenese tu kuglicu do druge biljke - ne na drugi cvijet iste biljke -
očeše se, ostavi kuglicu i tako je opraši. Tek tad leptir položi jajašca.
Juka ne može preživjeti bez tog leptira. Leptir ne može preživjeti
bez juke. Zbog takvih složenih međudjelovanja moglo bi se
pomisliti daje ponašanje vrsta kristalizacije."
"Govoriš u prenesenom značenju?" upita Hardingova.
"Govorim o redu u prirodi", reče Malcolm. "I kako vjerojatno može
nastati brzo, pomoću kristalizacije. Jer složene životinje mogu brzo
razviti određene oblike ponašanja. Promjene mogu biti jako brze.
Ljudi mijenjaju ovu planetu i nitko ne zna je li to opasno ili nije.
Brzina promjena u ponašanju može biti veća od najčešće
pretpostavljene brzine evolutivnih promjena. U deset tisuća godina,
ljudi su prešli put od lova i poljodjeljstva do gradova i
kibernetičkog prostora. Ponašanje munjevito juri naprijed i možda
je neadaptivno. Nitko ne zna. Iako osobno smatram da ki-bernetički
prostor znači svršetak naše vrste."
"Da? A zašto?"
It
372
Michael Crichton
"Jer predstavlja kraj inovativnosti", reče Malcolm. "Zamisao da se
cijeli svijet umreži znači masovnu smrt. Svaki biolog zna da male
skupine brže evoluiraju u izolaciji. Staviš li tisuću ptica na neki otok
usred oceana, jako će se brzo razviti. Staviš li deset tisuća ptica na
neki veliki kontinent, njihova će se evolucija usporiti. A kad je riječ
o našoj vrsti, evolucija se događa uglavnom kroz naše ponašanje.
Osmišljavamo nova ponašanja zbog prilagodbe. A svatko živ zna
da se inovacija događa isključivo u malim skupinama. Tročlano
povjerenstvo će možda nešto učiniti. Dese-teročlano, jako teško.
Povjerenstvo od trideset ljudi neće ništa napraviti. S trideset
milijuna to postaje nemoguće. Tako djeluju masovni mediji -
onemogućavaju da se nešto učini. Masovni mediji guše raznolikost.
Zbog njih, sva mjesta počinju sličiti. Ban-gkok, Tokyo ili London: na
svakom uglu je McDonald's, na drugom Benneton, prekoputa Gap.
Regionalne razlike nestaju. Sve razlike nestaju. U svijetu masovnih
medija, svega je manje osim deset najčitanijih knjiga, ploča, filmova,
teorija. Ljudi su se zabrinuli jer se gubi raznolikost vrsta u tropskim
prašumama. A što je s intelektualnom raznovrsnošću - našim
najnužnijim resursom? Ona nestaje brže od drveća. Međutim to još
nismo shvatili pa sad namjeravamo spojiti pet milijardi ljudi u
kibernetičkom prostoru. A to će paralizirati čitavu vrstu. Sve će
stati. Svi će misliti isto u isto vrijeme. Globalna uniformiranost. Joj,
to boli! Jesi li gotova?"
"Skoro", reče Hardingova. "Izdrži još malo."
"Vjeruj mi na riječ, to će se dogoditi brzo. Rasporediš li složene
sustave na trodimenzionalne grafikone sposobnosti preživljavanja,
vidjet ćeš da se ponašanje može tako brzo promijeniti da se
sposobnost preživljavanja može naglo smanjiti. Nisu potrebni
asteroidi, bolesti ili nešto drugo. Dovoljno je da iskrsne nekakva
vrsta ponašanja koja se pokaže kobnom za stvorenja koja su ga
usvojila. Moja je postavka da su dinosauri - kao složena stvorenja -
prošli kroz jednu od takvih promjena ponašanja. I da su zbog tog
izumrli."
"Što, baš svi?"
IZGUBLJENI SVIJET
373
"Dovoljno je nekoliko", reče Malcolm. "Neki se dinosaur naseli u
močvarama oko kontinentalnog mora, promijeni kruženje vode i
uništi biljni okoliš o kojem ovisi dvadeset drugih vrsta. Puf! Nema
ih više. To izazove druge dislokacije. Izumre grabežljivac, a njegov
plijen se nesmetano počne množiti. Ekosustav se izbaci iz
ravnoteže. Poremeti se puno toga. Izumre još nekoliko vrsta. I
odjednom je sve svršeno. Moglo se tako dogoditi."
"Samo ponašanje..."
"Da", reče Malcolm. "Odnosno, krenuo sam od te postavke. I činilo
mi se da bismo je mogli dokazati. No sad je kraj tim nadama.
Moramo otići odavde. Reci ostalima."
Thorne uključi radio. "Eddie. Ovdje Doc."
Nije bilo odgovora.
"Eddie?"
Radio zakrči. A tad začuju zvuk koji im se isprva učini sličnim
atmosferskim smetnjama. No tad shvate daje riječ o prodornom
ljudskom kriku.
i
Visoko skrovište
Prvi raptor zasikće pa počne skakati i udarati o visoko skrovište.
Uslijed trešnje, konstrukcija zaklopara. Raptorove kandže zagrebu
po metalu i on padne na zemlju. Eddie se zapanjio kad je vidio
koliko visoko može skočiti - tri metra okomito u zrak, skok za
skokom, bez posebnog napora. Njegovi skokovi privuku druge
životinje, koje se polako vrate i okruže skrovište.
Uskoro je ono bilo okruženo raptorima koji su režali i skakali.
Skrovište se ljuljalo naprijed-natrag kako bi se životinje zabijale u
nj, kandžama pokušavale naći uporište pa ponovno padale. No još
zloslutnije je bilo to, shvati Levine, da one uče. Neke su se već
počele služiti kandžama na prednjim udovima da se uhvate za
konstrukciju i pridrže dok ne nađu uporište za noge. Jedan od
raptora popne se na pola metra od njihova malog skloništa prije no
što je pao. Padovi kao da nisu naudili životinjama. Odmah bi se
osovile na noge i ponovno skočile.
Eddie i djeca ustanu. Levine reče: "Vratite se! Ne naginjite se van", i
gurne djecu na sredinu skloništa.
Eddie se sagne nad svoju naprtnjaču i izvadi svijetleću raketu.
Aktivira je i baci; dva raptora padnu. Raketa je cvrčala na vlažnoj
zemlji i bacala oštre, crvene sjene. No raptori su i dalje nadolazili.
Eddie iščupa aluminijsku prečku iz poda, nagne se preko ogradice i
zavitla njome kao toljagom.
Jedan se raptor već popeo dovoljno visoko da sune glavom,
razjapljenih čeljusti, prema Eddiejevu vratu. Iznenađen, Eddie
vrisne i munjevito odmakne glavu; raptor ga promaši za nekoliko
centimetara, ali mu zubima dohvati košulju. Tad se raptor zanese
IZGUBLJENI SVIJET
375
i padne, čvrsto stisnutih čeljusti i svojom težinom povuče Eddieja
preko ograde.
On zavapi: "Pomognite mi! Upomoć!" kad se počeo prevrtati;
Levine ga obujmi rukama i počne potezati natrag. Levine pogleda
preko Eddiejeva ramena u raptora, koji je sad visio u zraku i bijesno
siktao, ne puštajući Eddiejevu košulju. Eddie je udarao raptora po
njušci šipkom, ali raptor nije popuštao stisak, kao buldog. Eddie je
bio opasno nagnut preko ograde; mogao bi pasti svakog časa.
Zabode šipku u raptorovo oko i raptor odmah popusti stisak.
Dvojica muškaraca padnu natrag u sklonište. Kad su ustali,
ugledaju raptore kako se penju sa svih strana skrovišta. Kad bi
provirili iznad ograde, Eddie bi zamahnuo na njih šipkom i odbacio
ih.
"Brzo!" vikne on djeci. "Na krov! Brzo!" Kelly se počne penjati po
jednoj prečki pa se s lakoćom prebaci na krov. Arby je ostao stajati,
bezizražajna pogleda. Ona se nagne s krova i reče: "Dođi,Arb!"
Dječak je stajao kao ukopan, očiju razrogačenih od straha. Levine
pritrči da mu pomogne i podigne ga. Eddie je mahao šipkom u
širokim lukovima i udarao po raptorima.
Jedan uhvati šipku zubima i snažnim trzajem glave je povuče.
Eddie izgubi ravnotežu, odleti natraške i prevrne se preko ogradice.
U padu je vikao: "Neeee!" Istog trenutka sve životinje skoče na
zemlju. Čuli su Eddieja kako vrišti u tami. Raptori su režali.
Levine je bio užasnut. Još je držao Arbvja u rukama i gurao ga na
krov. "Penji se", ponavljao je. "Penji se. Penji se."
S krova Kelly reče: "Možeš ti to, Arb."
Dječak se čvrsto uhvati za krov, podigne se. Od panike zala-mata
nogama. Snažno udari Levinea u usta i Levine ga pusti. Dječak
sklizne i padne nauznak na zemlju.
"Oh, Isuse", reče Levine. "Oh, Isuse."
Thorne je bio ispod prikolice. Otkvači kuku, ispuže ispod prikolice i
jurne prema Jeepu. Čuo je zujanje motora i ugleda Sa-
376
Michael Crichton
rah kad se popela na motocikl i odjurila. Preko ramena je prebacila
Lindstradt pušku.
On sjedne za upravljač, upali motor i nestrpljivo pričeka da se kabel
namota. Kuka je klizila po travi. Činilo se da traje cijelu vječnost.
Kabel je sad vijugao oko stabla. Thorne je čekao. Ugleda svjetlo
Sarahina motora kako odmiče kroz raslinje u pravcu visokog
skrovišta.
Naposljetku se motor kolotura isključi. Thorne ubaci mjenjač u
brzinu i uz riku odjuri s čistine. Radio se oglasi. "lan", reče on.
"Ne brini zbog mene", reče Malcolm sneno. "Dobro sam."
Kelly je ležala priljubljena na kosom krovu kućice i gledala preko
ruba. Vidjela je kad je Arby udario o tlo, na suprotnoj strani
konstrukcije od Eddieja. Činilo se da se jako ugruvao. No nije znala
što mu se dogodilo, jer se okrenula da se bolje uhvati za vlažni
krov, a kad je ponovno pogledala, Arbvja više nije bilo.
Nije ga bilo.
Šarah Harding je vozila brzo po blatnjavoj prašumskoj cesti. Nije
bila sigurna gdje se nalazi, ali je pretpostavljala da će idući nizbrdo
na posljetku izbiti u ravnicu. Barem se tako nadala.
Ona doda gas, skrene iza zavoja i odjednom ugleda veliko stablo
koje se ispriječilo na putu. Ona zakoči, okrene motocikl i krene
natrag. Na cesti ugleda par prednjih svjetala Thorneova vozila kako
skreću desno. Ona pođe za njegovim Jeepom, tjerajući motor
punom parom.
Levine je stajao na sredini skrovišta, sleđen od užasa. Rap-tori više
nisu skakali, više se nisu pokušavali popeti. Čuo ih je u podnožju,
kako reže. Čuo je krckanje kostiju. Dječak nije puštao glasa.
Levinea oblije hladan znoj.
A tad začuje Arbvja kako viče: "Natrag! Mičite se!"
IZGUBLJENI SVIJET
377
Na krovu, Kelly se okrene pokušavajući vidjeti što se događa na
drugoj strani. U umirućoj svjetlosti rakete, ugleda Arbvja u kavezu.
Uspio je zatvoriti vrata. Provukao je ruku kroz rešetke pokušavajući
okrenuti ključ u lokotu. Blizu njega bila su tri rapto-ra; oni skoče
bliže kavezu čim su ugledali njegovu ruku i on je brzo povuče.
Vikne: "Mičite se!" Raptori počnu gristi kavez, na-ginjući glave dok
su glodali rešetke. Jedna od životinja zaglavi donju čeljust u
elastičnu lastiku koja je visila s ključa. Raptor povuče glavu,
nategne lastiku, ključ iskoči iz brave i udari ga u vrat.
Raptor iznenađeno zaciči i ustukne. Lastika je sad bila čvrsto
omotana oko njegove donje čeljusti a ključ se ljeskao u tami. Raptor
je prednjim udovima grebao po lastiki, pokušavao je skinuti, ali se
zakvačila za svinuti kutnjak pa su svi raptorovi pokušaji završili
tako da bi ga lastika udarila po koži. Uskoro odustane i počne trljati
njušku o zemlju, pokušavajući tako skinuti ključ.
U međuvremenu su ostali raptori uspjeli odvojiti kavez od
konstrukcije i prevrnuti ga na zemlju. Prignuli su glave a kandžama
zamahivali prema Arbvju iza rešetaka. Kad su shvatili da od tog
neće biti ništa, počeli su udarati i gaziti nogama po kavezu. Pridruži
im se još nekoliko životinja. Uskoro se sedam raptora zbilo iznad
kaveza. Udarali su ga nogama pa se kavez otkotrlja od skrovišta.
Njihova su tijela zaklanjala pogled na Arbvja.
Kelly začuje tihi zvuk. Podigne pogled i ugleda dva prednja svjetla
u daljini. Automobil.
Netko dolazi.
Arby je prolazio kroz pakao, zatvoren u kavezu, okružen crnim
režećim likovima. Raptori nisu mogli gurnuti njuške kroz prostor
između rešetaka, ali je po njemu kapala njihova vruća slina, a kad bi
udarili nogom po kavezu i zakotrljali kavez, kandžama bi zasjekli
po njegovim rukama i ramenima. Tijelo mu je bilo natučeno. Glava
gaje boljela od udaraca u rešetke. Svijet se oko njega vrtložio,
posvuda paklenska buka. U jedno je bio siguran.
Raptori ga kotrljaju dalje od skrovišta.
378
Michael Crichton
Kad se automobil približio, Levine priđe ogradici i pogleda dolje. U
svjetlosti crvene svijetleće rakete, ugleda tri raptora kako vuku ono
što je ostalo od Eddiejeva tijela prema džungli. Često bi zastali i
počeli se tući, ujedati se, ali su ga ipak uspjeli odvući.
Tad ugleda drugu skupinu raptora, koja je nogama udarala i gurala
kavez. Kotrljali su ga niz utrtu stazu, u šumu.
Kad se automobil približio, začuje brujanje Jeepova motora. Ugleda
Thorneov obris iza upravljača.
Nadao se da ima pušku. Levine je želio ubiti sve te proklete
životinje. Želio ih je sve pobiti.
Na krovu, Kelly je gledala kako raptori udaraju kavez nogama i
kotrljaju ga. Jedan je raptor zaostao; okretao se ukrug, poput psa
koji se pokušava uhvatiti za rep. Tad shvati da je to onaj raptor
kojemu se donja čeljust zaplela u lastiku. Ključ mu se još klatio po
obrazu i svjetlucao na crvenoj svjetlosti. Raptor je mahao glavom
gore-dolje, pokušavajući se osloboditi.
Jeep dotutnji i raptora zbune iznenadna žarka svjetla. Thor-ne doda
gas, pokušavajući udariti raptora automobilom. Raptor se okrene i
pobjegne, niže u dolinu.
Kelly spuzne s krova i krene u podnožje.
Thorne otvori vrata i Levine uskoči u automobil. "Imaju malog",
reče Levine i pokaže niz stazu.
Kelly je još silazila pa vikne: "Čekajte!"
Thorne reče: "Vrati se gore. Dolazi Šarah! Mi idemo po Arbvja!"
"Ali-"
"Ne smiju nam umaknuti!" Thorne zaturira motor i krene niz
životinjsku stazu, goneći raptore.
U prikolici, lan Malcolm slušao je glasove koji su vikali preko
radija. Čuo je paniku, pomutnju.
Vražja dreka, pomisli on. Sve ide do vraga.
IZGUBLJENI SVIJET
379
Stotinu tisuća stvari u interakciji. On uzdahne i zatvori oči.
Thorne je brzo vozio. Okružila ih je gusta džungla. Staza se počela
sužavati, velike su se palme počele nadvijati nad njih i udarati po
automobilu. On upita: "Hoćemo li uspjeti?"
"Dovoljno je široka", reče Levine. "Danas sam prošao njome pješice.
Parasauri se služe tom stazom."
"Kako se to moglo dogoditi?" reče Thorne. "Kavez je bio pričvršćen
za skele."
"Ne znam", reče Levine. "Otkinuo se." "Kako? Kako?"
"Nisam vidio. Puno se tog dogodilo." "A Eddie?" žalosno će Thorne.
"Bilo je jako brzo", reče Levine.
Jeep je jurio kroz džunglu i poskakivao po stazi; udarali su glavama
o platneni krov. Thorne je vozio luđački. Ispred njih, raptori su se
brzo kretali; jedva je vidio posljednju životinju kako juri u tami
ispred njih.
"Nisu me htjeli poslušati!" vikne Kelly kad se Šarah zaustavila na
motociklu.
"U vezi s čim?"
"Raptor je uzeo ključ! Arby je zaključan u kavezu, a raptor ima
ključ!"
"Gdje je?" upita Šarah.
"Tamo!" reče Kelly i pokaže na ravnicu. Na mjesečini se nazirao crni
obris bježećeg raptora. "Treba nam ključ!"
"Sjedni", reče Šarah skidajući pušku s ramena. Kelly se popne iza
nje na motor. Šarah joj gurne pušku u ruku. "Znaš li pucati?"
"Ne. Odnosno, nikad-"
380
Michael Crichton
"Znaš li voziti motor?"
"Ne, ja-"
"Onda moraš pucati", reče Šarah. "Slušaj; ovdje je okidač. Dobro?
Ovo je zapor. Okreni ga ovako. U redu? Vožnja će biti uzbudljiva
pa ga ne otpuštaj dok se ne približimo."
"Približimo čemu?"
Ali Šarah to nije čula. Doda gas i motor ubrza, krene u ravnicu, u
lovu na odbjegle raptore. Kelly jednom rukom zagrli Šarah,
pokušavajući ne pasti.
Jeep je poskakivao po stazi i prskao kroz blatnjave lokve. "Ne
sjećam se da je bila tako grbava", reče Levine i čvrsto se uhvati za
rukohvat. "Možda bi trebao usporiti-"
"Ne, do vraga", reče Thorne. "Izgubimo li ga iz vida, svršeno je. Ne
znamo gdje je raptorsko gnijezdo. A u ovoj džungli, po noći... ah,
prokletstvo."
Raptori su skretali sa staze i bježali u šipražje. Kaveza je nestalo.
Thorne nije dobro vidio teren, ali se činilo da je riječ o strmom,
skoro okomitom obronku.
"Ne možeš onuda", reče Levine. "Previše je strmo." "Moram", reče
Thorne.
"Ne budi lud", reče Levine. "Pomiri se s činjenicama. Izgubili smo
klinca, Doc. Užasno, ali smo ga izgubili."
Thorne se zapilji u Levinea. "On tebe nije ostavio na cjedilu", reče
on. "Pa nećemo ni mi njega."
Thorne naglo okrene upravljač i prijeđe Jeepom preko ruba.
Automobil se opasno obruši, ubrza i počne strmi spust.
"Jebemu!" reče Levine. "Sve ćeš nas ubiti!"
"Drž'se!"
Poskakujući, oni zarone u tamu.
r
ŠESTA KONFIGURACIJA
"Red se naglo urušava u raznim područjima. Vjerojatnost opstanka
pojedinaca i skupina sada je jako slaba."
IAN MALCOLM
Lov
Motocikl je jurio preko travnate ravnice. Kellv se čvrsto držala za
Šarah jednom rukom, a u drugoj držala pušku. Puška je bila teška i
ruka joj se umorila. Motociklje poskakivao po terenu. Vjetar joj je
lijepio kosu za lice.
"Drži se!" vikne Šarah.
Mjesec se probije kroz oblake i trava ispred njih posrebri se na
mjesečini. Raptor je bio četrdeset metara ispred njih, u dosegu
njihova prednjeg svjetla. Polako su ga sustizali. Kellv nije vidjela
drugih životinja na ravnici, osim krda apatosaura u daljini.
Približe se raptoru. Životinja je brzo trčala, ukočena repa, jedva je
nadvisivala travu. Šarah nagne motor udesno kad su se našli uz bok
raptoru. Polako su se primicali. Šarah se nagne natrag i stavi usta
na Kellvno uho.
"Pripremi se!" vikne. "Što da učinim?"
Sad su se vozile usporedno s raptorom, pokraj njegova repa. Šarah
doda gas, prođe pokraj stražnjih nogu i krene prema glavi.
"Vrat!" vikne ona. "Pucaj mu u vrat!"
"Gdje?"
"Bilo gdje! Samo da je vrat!"
Kelly je petljala oko puške. "Sad?"
"Ne! Pričekaj! Stani!"
Raptor se uspaniči kad mu se približio motocikl. Potrči brže.
386
Michael Crichton
Kelly je pokušavala naći sigurnosni zapor. Puška je poskakivala.
Prsti joj dotaknu zapor, ali skliznu s njega. Ona ponovno ispruži
ruku. Morat će se poslužiti objema rukama a to znači da će morati
pustiti Sarah-
"Pripremi se!" vikne Šarah. "Ali ne mogu-" "Sad! Pucaj! Sad!"
Šarah naglo skrene motociklom, usporedo s raptorom. Sad su bile
udaljene samo jedan metar. Kelly osjeti miris životinje koja okrene
glavu i škljocne zubima. Kelly opali. Puška poskoči u njezinim
rukama; ona se ponovno uhvati za Šarah. Raptor nastavi trčati.
"Što se dogodilo?"
"Promašila si!"
Kelly zatrese glavom. "Nema veze!" vikne Šarah. "Možeš ti to!
Približit ću se još jednom!"
Ona ponovno nagne motocikl prema raptoru i približi mu se. No
ovog je puta bilo drukčije: kad su se našle usporedo s njim, raptor
ih iznenada napadne i udari glavom. Šarah jaukne, okrene motor na
drugu stranu i načini veći razmak između njih. "Pametni vragovi,
zar ne?" vikne ona. "Ne pružaju drugu priliku!"
Raptor nakratko pojuri za njima, pa se naglo okrene, promijeni
smjer i jurne preko ravnice.
"Ide prema rijeci!" vikne Kelly.
Šarah doda gas. Motor poskoči. "Koliko je duboka?"
Kelly ne odgovori.
"Koliko je duboka?"
"Ne znam!" vikne Kelly. Pokušavala se sjetiti kako su izgledali
raptori dok su prelazili rijeku. Kao da ih je vidjela plivati. To znači
daje najmanje-
"Više od metra?" upita Šarah.
"Da!"
"To nije dobro!"
IZGUBLJENI SVIJET
387
Sad su bili deset metara iza raptora i on im je odmicao. Životinja je
zašla na područje obraslo gustim palmama cikasima. Gruba debla
su ih grebla. Teren je bio neravan; motor je poskakivao preko kvrga.
"Ništa ne vidim!" vikne Šarah. "Drži se!" Ona skrene ulijevo, od
raptora prema rijeci. Životinja je nestajala u travi.
"Što to radiš?" vikne Kelly. "Moramo mu presjeći put!"
Krešteći, jato prestrašenih ptica poleti ispred njih. Šarah se proveze
kroz uzlepetala krila i Kelly sagne glavu. Puška poskoči u njezinoj
ruci.
"Pažljivo s tim!" vikne Šarah. "Što se dogodilo?" "Opalila je!"
"Koliko punjenja imam?" "Još dva! Iskoristi ih dobro!"
Rijeka je bila ispred njih, svjetlucala je na mjesečini. One izjure iz
trave i stignu na muljevitu obalu. Šarah se okrene, motocikl se
zanese, sklizne i poskoči. Kelly tresne u hladno blato, a Šarah na
nju. Šarah odmah skoči na noge i potrči za raptorom. Dovikne joj:
"Dođi!"
Kelly omamljena pođe za njom. Puška u njezinoj ruci bila je ogrezla
u blato. Ona se upita funkcionira li još. Šarah je već bila na motoru,
turirala i mahala joj rukom da dođe. Kelly skoči na motor i Šarah
krene niz obalu rijeke.
Raptor je bio dvadeset metara ispred njih. Približavao se vodi.
"Bježi nam!"
Thorneov je Jeep nekontrolirano jurio niz strminu. Palme su
udarale po prednjem staklu; ništa nisu vidjeli, ali su osjećali nagib
obronka. Jeep se zanese ustranu. Levine vrisne.
Thorne čvrsto zgrabi upravljač i pokuša ga okrenuti na drugu
stranu. Dotakne kočnicu; Jeep se ispravi i nastavi spust. Između
palmi je bio prolaz - on ugleda polje posuto crnim stijenama
388
Michael Crichton
kako se uzdiže ravno ispred njih. Raptori su se verali preko stijena.
No ako skrene ulijevo-
"Ne!" vikne Levine. "Ne!"
"Drži se!" vrisne Thorne i naglo okrene upravljač. Automobil izgubi
silu trenja i sklizne nadolje. Udare u prvu stijenu i razbiju jedno
prednje svjetlo. Automobil se zanjiše i nagne no dočeka se na sva
četiri kotača. Thorne pomisli daje dokrajčio prijenosnik, no
automobil se nastavi kretati, vijugajući po obronku, skrenuvši
ulijevo. Drugo se svjetlo razbije o granu. Oni nastave silazak u tami,
kroz još jedan sloj palmi, a tad iznenada doskoče na ravno tlo.
Jeepove se gume zakotrljaju po mekanoj zemlji.
Thorne zaustavi automobil.
Tišina.
Oni virnu kroz prozore, pokušavajući odrediti gdje se nalaze. No
bilo je tako mračno da se jedva nešto razabiralo. Činilo se da su u
dnu dubokog klanca, zastrtog svodom od krošanja.
"Aluvijalni nanosi", reče Levine. "Sigurno smo u kanjonu."
Kad su mu se oči priviknule na tamu, Thorne shvati daje Levine u
pravu. Raptori su trčali posred kanjona, koji je s obje strane bio
obrubljen velikim stijenama. No dno kanjona bilo je pjesko-vito i
dovoljno široko za prolaz automobila. On krene za raptorima.
"Imaš li pojma gdje se nalazimo?" upita Levine, netremice gledajući
u raptore.
"Ne", reče Thorne.
Automobil krene naprijed. Kanjon se proširi i završi zaravankom.
Stijene nestanu; s obje strane rijeke raslo je drveće. Katkad bi zasjala
mjesečina. Bolje se vidjelo.
Ali raptora nije bilo. On zaustavi automobil, spusti prozor i
osluhne. Čuo ih je kako sikću i reže. Taj zvuk kao daje dolazio
slijeva.
Thorne ubaci automobil u brzinu i skrene iz kanjona među paprati i
poneki bor. Levine reče: "Misliš li daje dječak preživio onaj
obronak?"
IZGUBLJENI SVIJET
389
"Ne znam", reče Thorne. "Ne znam što bih mislio."
Polako je vozio. Stignu do prilaza medu drvećem i ugledaju čistinu
na kojoj je paprat bila ugažena. S druge strane čistine, ugledaju
obale rijeke na čijoj se površini caklila mjesečina. Ponovno su ha
rijeci.
No njihovu pozornost privuče čistina. Na prostranom otvorenom
prostoru ugledaju goleme bijele kosture nekoliko apato-saura.
Divovska rebra, lukovi bijelih kostiju, sjajila su na srebrnoj
svjetlosti. Crne gromade djelomice pojedenih trupla ležale su na
boku na sredini čistine, a iznad njih su zujali rojevi muha.
"Kakvo je ovo mjesto?" upita Thorne. "Izgleda kao groblje." "Da",
reče Levine. "Ali nije."
Raptori su se okupili najednom mjestu i grabili se za ostatke
Eddiejeva tijela. Na suprotnoj strani čistine ugledaju tri niska
humka od blata; stijenke su popucale na puno mjesta. U gnijezdima
ugledaju zgnječene dijelove ljuski od jajeta. Osjećao se jak vonj
truleži.
Levine se nagne naprijed. "Ovo je raptorsko gnijezdo", reče.
U tami prikolice, Malcolm se uspravi i žmirne od boli. Zgrabi radio.
"Našli ste ga? Gnijezdo?"
Radio zakrči. Levine reče: "Da, mislim da jesmo." "Opisi ga", reče
Malcolm.
Levine je govorio tiho, nabrajao obilježja, procjenjivao dimenzije.
Levineu se raptorsko gnijezdo učinilo neuredno, zapušteno,
nemarno sagrađeno. Iznenadio se, jer su dinosaurska gnijezda
najčešće pružala jasan dojam reda. Levine je to vidio puno puta, na
fosilnim nalazištima od Montane do Mongolije. Jaja u tim
gnijezdima bila su složena u urednim koncentričnim krugovima.
Često bi se u jednom gnijezdu našlo više od trideset jaja, stoje
ukazivalo daje više ženki surađivalo i dijelilo jedno gnijezdo. U
blizini gnijezda našlo bi se mnogo fosila odraslih životinja, dokaz
da su di-nosauri zajednički pazili na jaja. Na nekoliko je nalazišta
bio vid-
390
Michael Crichton
ljiv i prostorni raspored; gnijezdo u središtu a odrasle životinje
oprezno se kreću oko gnijezda s vanjske strane kako ne bi poma-
knule jaja u inkubaciji. Po tom strogo utvrđenom ustroju, dinosa-uri
su podsjećali na svoje potomke ptice, kod kojih su se također
primjećivali precizni obrasci udavaranja, parenja i gniježđenja.
No velociraptori su se ponašali drukčije. U prizoru koji se ukazao
Levineu pred očima bilo je nereda, zbrke: nemarno sagrađena
gnijezda, razdražljive odrasle životinje, jako malo mladih životinja,
zgnječene ljuske jajeta, izgažene stijenke gnijezda. Oko gnijezda,
Levine ugleda razbacane male kosti, vjerojatno ostaci
novorođenčadi. Nigdje na čistini nije vidio živo mladunče. Bile su
tri mlade životinje, no one su se morale brinuti same za sebe i na
njihovim tijelima već su se vidjeli mnogi ožiljci. Mlade su životinje
izgledale mršavo, neuhranjeno. Izdaleka su oprezno drpkale
komadiće mesa s trupla i uzmicale čim bi neka odrasla životinja
škljocnula zubima prema njima.
"A apatosauri?" upita Malcolm. "Stoje s njihovim truplima?" Levine
ih nabroji ukupno četiri. U raznim fazama raspadanja. "Moraš reći
Šarah", reče Malcolm.
No Levine je razmišljao o nečem drugom: pitao se kako su se ta
golema trupla uopće zatekla ovdje. Nisu ovdje umrli slučajno, jer su
sve životinje sigurno izbjegavale ovo gnijezdo. Nije ih se ni moglo
namamiti ovdje, a bile su preteške da ih se nosi. Pa kako su došle
ovamo? Nešto gaje golicalo, neka očigledna misao koju nije-
"Odveli su Arbvja", reče Malcolm. "Da", reče Levine. "Jesu."
Zagleda se u gnijezdo, pokušavajući povezati niti. Tad ga Thorne
gurne laktom. "Eno kaveza", reče i pokaže prstom. Na drugoj strani
čistine, na zemlji, djelomice skriven lišćem paprati, Levine ugleda
svjetlucanje aluminijskih sipki: Ali nije vidio Arbvja.
"Daleko na drugoj strani", reče Levine.
Raptori nisu obraćali pozornost na kavez nego su se još grabili za
Eddiejevo truplo. Thorne izvadi pušku i otvori kutiju s pu-
IZGUBLJENI SVIJET
391
njenjima. Ugleda šest strelica. "Nedovoljno", reče on i zatvori je. Na
čistini je bilo najmanje deset raptora.
Levine prekopa po stražnjem sjedištu, nađe svoju naprtnja-ču, koja
je pala na pod. Povuče zatvarač i izvadi mali srebrnkasti valjak
veličine velike boce bezalkoholnog napitka. Na njoj su bile nacrtana
lubanja i prekrižene kosti. Ispod tog je pisalo: OPREZ OTROVNI
METAHOLIN (MIVACURIUM).
"Što je to?" upita Thorne.
"Nešto što su zakuhali u Los Alamosu", reče Levine. "Ne-
smrtonosni neutralizator. Ispušta kratkodjelujuću aerosolsku
holinesterazu. Paralizira sve životne oblike do najviše tri minute.
Onesvijestit će sve raptore."
"A dječak?" reče Thorne. "Ne možeš se time poslužiti. Para-lizirat
ćeš njega."
Levine pokaže rukom. "Bacimo li tuljac desno od kaveza, vjetar će
otpuhati plin od njega, prema raptorima."
"A možda i neće", reče Thorne. "Pa bi Arby mogao nastradati."
Levine kimne glavom. Vrati tuljac u naprtnjaču, pa se okrene prema
naprijed i zagleda u raptore. "Dakle", reče Levine. "Što ćemo sad?"
Thorne pogleda u aluminijski kavez, djelomice zaklonjen
papratima. Tad ugleda nešto zbog čeg se uspravi u sjedištu: kavez
se malo zakotura i rešetke kao da su se pomaknule na mjesečini.
"Jesi li vidio?" upita Levine. Thorne reče: "Izbavit ću tog klinca." "Ali
kako?" upita Levine. "Na starinski način", reče Thorne. On izađe iz
automobila.
Šarah doda gas i pojuri motociklom po muljevitoj obali rijeke.
Raptor je bio ispred njih, išao poprečno prema njima, prema rijeci.
392
Michael Crichton
"Gas!" vikne Kelly. "Gas!"
Raptor ih ugleda, promijeni smjer i odmakne. Pokušavao im je
umaknuti ali su se na ravnoj obali one kretale brže od njega. One
sustignu životinju, približe joj se s boka a tad Šarah skrene od obale,
prema travnatoj ravnici. Raptor skrene desno, dublje u ravnicu.
Dalje od rijeke.
"Uspjela si!" vikne Kelly.
Šarah je zadržala brzinu i primicala se raptoru. Činilo se da je
odustao od rijeke i da više nema plana. Jednostavno je trčao po
ravnici. A tad ga one počnu polako no neumoljivo sustizati. Kelly je
bila uzbuđena. Pokuša obrisati blato sa svoje puške, pripremajući se
da ponovno puca.
"Prokletstvo!" vikne Šarah.
"Stoje?"
"Pogledaj!"
Kelly se nagne naprijed i zagleda preko Sarahina ramena. Ravno
ispred njih, ugledaju krdo apatosaura. Bile su samo pedeset metara
udaljene od prve gorostasne životinje, koja zatuli i munjevito se
okrene od iznenadnog straha. Na mjesečini, tijela su im bila zeleno-
siva.
Raptor strelovito jurne prema krdu.
"Misli da će nas se otarasiti!" Šarah doda gas i primakne se. "Pucaj!
Sad!"
Kelly nacilja i opali. Puška se ritne, ali raptor nastavi trčati.
"Promašaj!"
Ispred njih, apatosauri su se okretali i stupali golemim nogama.
Njihovi teški repovi šibali su zrak. Ali su bili prespori da bi se
sklonili s puta. Raptor jurne i zavuče se ispod velikih apatosaura.
"Što ćemo?" vikne Kelly.
"Nemamo izbora!" poviče Šarah. Primakne se usporedo s raptorom
baš kad ih je prekrila sjena apatosaura i oni projure ispod prvog
apatosaura. Kelly ugleda obli trbuh kako visi metar iznad nje. Noge
su bile debele poput trupaca, stupale se i okretale.
IZGUBLJENI SVIJET
393
Raptor nastavi trčati, munjevito, između nemirnih nogu. Šarah gaje
slijedila i okretala motor lijevo-desno. Iznad njih, životinje su tulile i
okretale se, pa ponovno tulile. Nađu se ispod drugog trbuha, pa
izađu na mjesečinu, pa ponovno zađu u sjenu apatosaura. Sad su
bili u sredini krda. Kao da su u šumi pokretnih stabala.
Ispred njih, krupna noga se spusti uz topot od kojeg zadrhti tlo.
Motor poskoči i Šarah skrene ulijevo; očešu se o životinju. "Drži se!"
vikne ona pa ponovno naglo skrene i krene za raptorom. Iznad njih
apatosauri su tulili i vrzli se. Raptor naglo odskoči u stranu, okrene
se pa pojuri natrag.
"Jebi ga!" reče Šarah i strelovito okrene motor. Rep jedne od
životinja zanjiše se nisko i promaši ih za dlaku a tad se i one nađu
izvan krda, ponovno u lovu na raptora.
Motocikl je jurio preko travnate ravnice. "Posljednja prilika!" vikne
Šarah. "Hajde!"
Kelly podigne pušku. Šarah je vozila nesmiljeno i brzo i približila se
jako blizu raptoru. Životinja se okrene daje udari glavom, ali se
Šarah nije dala i šakom snažno udari raptora u glavu. "Sad!"
Kelly gurne cijev puške u raptorov vrat i pritisne okidač. Puška
snažno odskoči i udari je u trbuh.
Raptor nastavi trčati. "Ne!"zavapiona."Ne!"
A tad raptor padne i počne se tumbati po travi. Šarah skrene lijevo
pa desno i zaustavi motor. Raptor je bio pet metara od njih, koprcao
se u travi. Režao je i isprekidano lajao. Tad umukne.
Šarah uzme pušku i otvori kutiju s punjenjem. Kelly ugleda još pet
strelica.
"Mislila sam daje ovo posljednja", reče. "Lagala sam", reče Šarah.
"Pričekaj."
Kelly ostane pokraj motora, a Šarah oprezno krene kroz travu.
Ispali još jednu strelicu pa stane i pričeka nekoliko trenutaka. Tad
se sagne.
394
Michael Crichton
Kad se vratila, u ruci je držala ključ.
U gnijezdu, raptori su još trgali truplo, malo postrani. No zdušnosti
je ponestajalo; neke su se životinje okrenule, trljale čeljusti svojim
prednjim udovima s kandžama, i polako prilazile središtu čistine.
Primicale se kavezu.
Thorne se popne u stražnji dio Jeepa i odmakne platneni krov.
Provjeri pušku koju je držao u rukama.
Levine se prebaci na vozačevo sjedište. Upali motor. Thorne se
podboči u stražnjem dijelu Jeepa i čvrsto uhvati za stražnju prečku.
Okrene se Levineu.
"Kreni!"
Jeep jurne preko čistine. Raptori pokraj trupla iznenađeno podignu
pogled kad su ugledali upadača. Jeep je već prošao polovicu čistine,
projurio pokraj golemih mrtvih kostura, čija su ih ori-jaška rebra
nadvisivala, a tad Levine skrene ulijevo i zaustavi se pokraj
aluminijskog kaveza. Thorne iskoči izvozila i zgrabi kavez objema
rukama. U tami nisu vidjeli koliko su ozbiljne Arbvjeve rane; dječak
je ležao licem prema dolje. Levine izađe iz automobila, ali mu
Thorne dovikne da se vrati. On visoko podigne kavez i baci ga u
stražnji dio Jeepa. Thorne uskoči u Jeep a Levine ubaci automobil u
brzinu. Iza njih, raptori zareže i pojure za njima, trčeći između
rebara kostura. Prijeđu preko čistine zapanjujućom brzinom.
Kad je Levine nagazio na gas, najbliži raptor visoko skoči i doskoči
na stražnji dio automobila, a zubima se uhvati za platneni krov.
Životinja je siktala i čvrsto se držala.
Levine doda gas, Jeep poskoči i odjuri s čistine.
U tami, Malcolm ponovno utone u morfijske sne. Slike su lebdjele
ispred njegovih očiju: trodimenzionalni grafikoni sposobnosti
preživljavanja, višebojne računalne slike sad su služile da se
razmišlja o evoluciji. U ovom matematičkom svijetu vrhu-
IZGUBLJENI SVIJET
395
naca i dolina, populacije različitih organizama verale su se na
vrhove sposobnosti preživljavanja ili proklizavale u doline
neprilagođenosti. Stu Kauffman i njegovi suradnici dokazali su da
napredni organizmi imaju složenija unutarnja ograničenja što ih je
činilo izloženijima opasnosti da padnu s optimuma sposobnosti
preživljavanja do dna ponora. No, istodobno, evolucija je odabi-rala
složena stvorenja. Jer se složena stvorenja mogu prilagoditi. Uz
pomoć alata, učenja, suradnje.
Ipak, ta je adaptivna fleksibilnost složenih životinja imala svoju
cijenu - zamijenili su jednu ovisnost drugom. Više nisu trebali
mijenjati tijela da bi se prilagodili, jer je sad njihova prilagodba bila
vezana uz ponašanje, društveno uvjetovana. Takvo je ponašanje
zahtijevalo učenje. U stanovitom smislu, među složenim
životinjama adaptivna sposobnost preživljavanja idućoj se
generaciji više ne prenosi DNK-om, nego odgojem. Čimpanze uče
svoju mladunčad da skupljaju termite štapićem. Takvi postupci
podrazumijevaju barem zametak kulture, organiziranog
društvenog života. No, životinje odrasle u izolaciji, bez roditelja,
bez odgoja, nisu potpuno funkcionalne. Životinje iz zoološkog vrta
često ne brinu za svoju mladunčad jer nikad nisu vidjeli da to netko
čini. Ne obraćaju pozornost mladunčadi ili ih zgnječe svojim tijelom
ili im ona jednostavno dojade pa ih ubiju.
Velociraptori su bili među najinteligentnijim i najkrvoločnijim
dinosaurima. Za oba ta obilježja nužna je kontrola ponašanja. Prije
puno milijuna godina, u iščezlom jurskom svijetu, njihovo bi
ponašanje bilo društveno uvjetovano i prenosilo bi se sa starijih na
mlađe životinje. Geni kontroliraju sposobnost za formiranje takvih
obrazaca ali ne kontroliraju i obrasce. Adaptivno ponašanje bilo je
neka vrsta morala; ponašanje koje se razvilo tijekom mnogih
naraštaja jer se pokazalo daje uspješno - ponašanje koje omogućuje
pripadnicima vrste da surađuju, žive zajedno, love i odgajaju
mlade.
Ali na ovom otoku, velociraptore se ponovno stvorilo u genetičkom
laboratoriju. Iako su njihova tijela bila genetski određena, njihovo
ponašanje nije. Ti novostvoreni raptori došli su na svijet bez starijih
životinja koje bi skrbile za njih, koje bi im poka-
396
Michael Crichton
žale obrasce ponašanja raptora. Bili su prepušteni sami sebi, a tako
su se i ponašali - u neustrojenom društvu bez pravila, bez suradnje.
Živjeli su u nekontroliranom svijetu svatko za sebe, u kojem su
preživljavali najopakiji i najopasniji a ostali su umirali.
Jeep je ubrzavao i poskakivao. Thorne se držao za prečke da ne bi
izletio iz automobila. Iza svojih leđa, ugleda raptora kako se njiše u
zraku i dalje se držeći za ceradu. Nije popuštao stisak. Le-vine se
vrati na ravne muljevite obale rijeke i okrene desno, vozeći uz rub
vode. Raptor je uporno visio.
Ispred njih, u blatu, Levine ugleda još jedan kostur. Još jedan
kostur? Zašto su svi ovi kosturi ovdje? Ali nije bilo vremena za
razmišljati - nastavi voziti i prođe ispod rebara. Bez svjetala,
nagnuo se naprijed i škiljio na mjesečini, pogledom tražeći
prepreke.
Raptor se uzverao u stražnji dio automobila, pustio ceradu, a
čeljusti sklopio oko kaveza i počeo ga vući iz Jeepa. Thorne se baci i
dohvati sebi najbliži kraj kaveza. Kavez se okrene i odbaci Thornea
nauznak. Kao da se igra potezanja užeta s raptorom - a raptor
pobjeđuje. Thorne čvrsto nogama uhvati suvozačko sjedište, da ne
ispusti kavez iz ruku. Raptor zareži; Thorne osjeti gnjev životinje,
bijes jer bi mogla izgubiti nagradu.
"Uzmi!" vikne Levine i pruži pušku Thorneu. Thorne je ležao na
leđima i objema rukama čvrsto držao kavez. Levine pogleda preko
ramena i shvati situaciju. Pogleda u retrovizor. Iza njih, ugleda
potjeru sastavljenu od ostatka čopora. Režali su i kezili zube. On ne
može usporiti. A Thorne ne može pustiti kavez. I dalje vozeći brzo,
Levine se prebaci na suvozačko sjedište i nacilja. Pokušavao je
dobro namjestiti pušku, znajući što će se dogoditi ustrijeli li
slučajno Thornea ili Arbvja.
"Pazi!" vikao je Thorne. "Pazi!"
Levine uspije otpustiti sigurnosni zapor, zamahne puškom i uperi
je ravno u raptora koji je još zubima držao rešetke kaveza. Životinja
podigne pogled, brzim pokretom zubima ščepa cijev puške i
povuče je.
IZGUBLJENI SVIJET
397
Levine opali.
Raptorove se oči razrogače kad mu se strelica zabila u nepce.
Zakrklja a tad se počne grčiti i prevali se nauznak iz Jeepa. U padu,
istrgne Levineu pušku iz ruku.
Thorne se uspravi na koljena i povuče kavez u automobil. Pogleda
u nj, ali nije vidio u kakvom je stanju Arby. Okrene se; ostatak
raptora nije odustao od potjere, ali su sad bili dvadesetak metara
iza njih i zaostajali.
Na kontrolnoj ploči sikne radio. "Doc." Thorne prepozna Sarahin
glas.
"Da, Šarah?"
"Gdje si?"
"Vozimo se uz rijeku", reče Thorne.
Olujni su se oblaci razišli i bila je jasna, mjesečinom obasjana noć.
Raptori su i dalje slijedili Jeep, ali su polako i sigurno zaostajali.
"Ne vidim tvoja svjetla", reče Šarah. "Nemam ih."
Zavlada tajac. Radio zakrči. Njezin je glas bio zabrinut: "A Arby?"
"Imamo ga", reče Thorne. "Hvala Bogu. Kako je?" "Ne znam. Živ je."
Krajolik se proširi. Vrate se u široku dolinu pokrivenu travom
posrebrenom mjesečinom. Thorne se okrene, pokušavajući se
orijentirati. Tad shvati: ponovno su u ravnici, ali puno južnije.
Sigurno su još na onoj strani rijeke na kojoj je i visoko skrovište. U
tom slučaju, trebali bi naći put natrag do grebenske ceste, koja je
bila negdje njima slijeva. Tom bi cestom stigli do čistine i preostale
prikolice. I sigurnosti. On gurne laktom Levinea i pokaže desno.
"Idi onuda!"
Levine okrene automobil. Thorne uključi radio. "Šarah." "Da, Doc."
398
Michael Crichton
"Vraćamo se u prikolicu grebenskom cestom." "U redu", reče Šarah.
"Naći ćemo te."
Šarah pogleda Kelly. "Gdje je grebenska cesta?"
"Mislim daje to ona gore", reče Kelly i pokaže prema grebenu, na
stijeni visoko iznad njih.
"Dobro", reče Šarah i potjera motor.
Jeep je brundao preko ravnice, duboko u srebrnkastoj travi. Brzo su
vozili. Raptori se više nisu vidjeli iza njih. "Čini se da smo im
umaknuli", reče Thorne.
"Možda", reče Levine. Kad je skretao iz kanjona, vidio je nekoliko
raptora kako su naglo skrenuli lijevo. Sigurno su se sakrili u travi.
Nije bio siguran da bi se oni tako lako predali.
Jeep je grmio prema stijenama. Ispred sebe ugledaju zavojitu cestu
koja se penjala iz doline. To je sigurno grebenska cesta, pomisli on.
Sad kad je tlo bilo ravnije, Thorne otpuže između sjedala i čučne
iznad kaveza. Proviri kroz rešetke u Arbvja, koji je tiho stenjao.
Polovica dječakova lica bila je glatka od krvi a i košulja mu je bila
natopljena. No oči su mu bile otvorene i činilo se da može micati
rukama i nogama.
Thorne se prigne rešetkama. "Hej, sinko", reče on nježno. "Čuješ li
me?"
Arby kimne glavom i zastenje.
"Kako si?"
"Bio sam i bolje", reče Arby.
Jeep zagrabi po neasfaltiranoj cesti i krene uzbrdo po oštrim
okukama. Levineu lakne kad su se počeli uspinjati, dalje od doline.
Napokon je na grebenskoj cesti i bliže sigurnosti.
IZGUBLJENI SVIJET
399
Pogleda prema sljemenu. A tad na mjesečini ugleda crne obrise, na
vrhu ceste, kako poskakuju.
Raptori.
Čekaju ga.
On zaustavi automobil. "Što ćemo sad?"
"Makni se", smrknuto će Thorne. "Sad ja preuzimam kormilo."
Na rubu kaosa
Thorne izbije na greben, skrene lijevo i doda gas. Cesta se sterala
pred njima na mjesečini, uski puteljak koji je prolazio između
stijene s lijeve strane i strme litice s desne. Sedam metara iznad
njega, na sljemenu, on ugleda raptore kako skaču u zrak i frkću dok
trče usporedo s Jeepom.
I Levine ih ugleda. "Što ćemo?" upita on.
Thorne odmahne glavom. "Pogledaj u alat. Pogledaj u pretinac za
rukavice. Uzmi sve što nađeš."
Levine se sagne i opipa rukama u tami. Alije Thorne znao da su u
škripcu. Nemaju puške. Voze se u Jeepu s platnenim krovom.
Okruženi su raptorima. Procjenjivao je da su vjerojatno kilometar
od čistine i prikolice.
Još kilometar za prijeći.
Thorne uspori kad su stigli do idućeg zavoja izbjegavajući strmu
liticu. Kad je izašao iza zavoja, ugleda jednog raptora kako se
zgurio nasred ceste, okrenut prema njima, prijeteći spuštene glave.
Thorne doda gas i krene prema njemu. Raptor skoči u zrak i visoko
podigne noge. Doskoči na poklopac motora automobila i kandžama
zagrebe po metalu. Udari o prednje staklo koje napr-sne u obliku
paukove mreže. Od životinjina tijela priljubljenog uz prednje staklo,
Thorne ništa nije vidio. Na ovako opasnoj cesti. On legne na
kočnice.
"Hej!" vikne Levine i poleti naprijed.
IZGUBLJENI SVIJET
401
Raptor na poklopcu sklizne ustranu. Sad je Thorne ponovno vidio
cestu i nagazi na gas. Levine poleti natrag kad je automobil krenuo.
No tri su raptora jurišali na automobil s boka.
Jedan skoči na papuču automobila i zubima se uhvati za bočni
retrovizor. Raptorovo užeglo oko bilo je blizu Thorneova lica. On
naglo okrene upravljač ulijevo i zagrebe automobilom o stijenu
pokraj ceste. Deset metara ispred, iz ceste je virio velik komad
kamena. On pogleda raptora, koji se nastavio žilavo držati do
trenutka kad je kamen udario u bočni retrovizor i otkinuo ga.
Raptora nestane.
Cesta se malo proširi. Thorne je imao više manevarskog prostora.
Osjeti snažan potmuli udarac, podigne pogled i ugleda kako se
platneni krov ugnuo iznad njegove glave. Kandže zasije-ku kroz
platno, pokraj njegova uha.
On naglo skrene automobilom udesno, pa ulijevo. Kandže se
povuku, ali je životinja još bila na krovu i težinom tijela ugibala
platno. Levine izvadi golemi lovački nož i gurne ga kroz krov. Istog
trenutka, sune druga kandža kroz krov i rasiječe Levineovu ruku.
On vrisne od boli i ispusti nož. Thorne se sagne do poda i ispruži
ruku da ga dohvati.
U retrovizoru ugleda još dva raptora na cesti iza njih, kako jure za
njegovim Jeepom. Sustižu ga.
Ali, cesta je sad bila šira i on doda gas. Raptor na krovu se nagne i
zaviri u automobil kroz smrskano prednje staklo. Thorne uzme nož
u ruku i zarije ga svom snagom, nekoliko puta, no činilo se, bez
razultata. U idućem zavoju, on naglo okrene volan udesno, pa
ulijevo. Jeep se nagne ustranu, raptor na krovu izgubi ravnotežu i
otkotrlja se natraške s krova. U padu otrgne velik komad krova.
Životinja se otkotrlja po zemlji i udari u dva raptora progonitelja.
Od siline udarca sva tri raptora se prevale i režeći strmoglave niz
liticu.
"To smo sredili!" vikne Levine.
No trenutak potom, drugi raptor skoči sa stijene i potrči, samo
nekoliko metara ispred Jeepa.
I okretno, skoro lagano, raptor skoči u stražnji dio Jeepa.
402
Michael Crichton
Na suvozačkom sjedištu, Levine je zurio. Raptor je bio čitavim
tijelom u Jeepu, pognute glave, podignutih prednjih udova,
razjapljenih čeljusti, u očiglednom položaju za napad. Raptor za-
sikće na njega.
Levine pomisli: "Svršeno je."
Bio je u šoku: tijelo mu oblije znoj, u glavi mu se zavrti i shvati da
ništa ne može učiniti, da ga tek nekoliko trenutaka dijeli od smrti.
Ono stvorenje ponovno sikne, škljocne zubima, čučne da će skočiti -
a tad mu iznenada na usta izbije bijela pjena a oči mu se izvrnu.
Pjena mu u mjehurićima počne izlaziti na usta. Počne se trzati i
grčiti. Prevali se na bok u stražnjem dijelu automobila.
Iza njih ugleda Šarah na motociklu i Kelly s puškom u ruci. Thorne
uspori i Šarah ih sustigne. Doda ključ Levineu.
"Za kavez!" vikne.
Levine ga uzme drvenih prstiju, skoro ga ispusti. Bio je u šoku.
Usporenih pokreta. Zanijemio. Skoro sam umro, pomisli on.
"Uzmi njezinu pušku!" reče Thorne.
Levine pogleda ulijevo. Većina raptora još je trčala, usporedo s
automobilom. On ih nabroji šest, ali ih je vjerojatno bilo više.
Pokuša ponovno brojati, no mozak mu je sporo radio-
"Uzmi tu jebenu pušku!"
Levine uzme pušku od Kelly i osjeti hladan metal puščane cijevi u
rukama.
No automobil štucne, motor zakašlje, zamukne, ponovno zakašlje i
zacima.
"Što je to?" Levine se okrene prema Thorneu. "Problemi", reče
Thorne. "Nestalo nam je benzina."
Thorne ubaci automobil u ler. Vozilo se kotrljalo ali je gubilo
brzinu. Ispred njih je bila mala uzbrdica a iza toga, s druge strane
zavoja, cesta se ponovno spuštala. Šarah je bila na motociklu iza
njih i odmahivala glavom.
IZGUBLJENI SVIJET
403
Thorne shvati da mu je jedina nada da nekako prijeđe preko
uzbrdice. Reče Levineu: "Otključaj kavez. Izvuci Arbvja." Levine
naglo živne, brzih, gotovo paničnih pokreta, ali otpuže u stražnji
dio automobila i ubaci ključ u lokot. Kavez se otvori uz cvilež. On
pomogne Arbvju izaći.
Thorne je promatrao brzinomjer, kako se kazaljka okreće natraške.
Vozili su brzinom od četrdeset kilometara na sat... pa trideset pet...
pa trideset. Raptori, koji su trčali pokraj njih, počnu se primicati,
osjetivši daje automobil u nevolji.
Trideset kilometara na sat. Pa još sporije.
"Vani je", reče Levine iz stražnjeg dijela automobila. Zalupi vrata
kaveza.
"Gurni kavez iz automobila", reče Thorne. Kavez padne s vozila i
otkotrlja se nizbrdo.
Petnaest kilometara na sat. Automobil kao daje puzao.
A tad stignu na vrh uzbrdice pa se počnu spuštati, dobivajući na
brzini. Osamnaest kilometara na sat. Dvadeset. Trideset pet.
Opasno se naginjao u zavojima, ne želeći pritiskati kočnice. Levine
reče: "Nećemo stići do prikolice!" Vrištao je iz sveg glasa, očiju
razrogačenih od straha.
"Znam." Thorne je vidio prikolicu s lijeve strane, ali ih je od nje
dijelila mala uzvisina na cesti. Ne mogu onuda. Ali, malo niže, cesta
se račvala i spuštala udesno, prema laboratoriju. Ako je dobro
zapamtio, na toj cesti nema uzbrdica.
Thorne skrene desno, dalje od prikolice.
Ugleda krov laboratorija, koji je na mjesečini izgledao poput pučine.
Zaobiđe laboratorij i krene prema radničkom naselju. Zdesna
ugleda upraviteljevu kuću, pa trgovinu i benzinsku postaju ispred
nje. Je li moguće da još ima benzina?
"Pogledaj!" reče Levine i pokaže iza njih. "Pogledaj! Pogledaj!"
Thorne pogleda preko ramena i shvati da raptori zaostaju,
404
Michael Crichton
odustaju od potjere. U blizini laboratorija, napustila ih je odlučnost.
"Više nas ne slijede!" vikne Levine. "Aha", reče Thorne. "Ali gdje je
Šarah?" Od Sarahina motocikla nije bilo ni traga.
Prikolica
Šarah Harding doda gas i motocikl jurne preko niske uzvisine na
cesti. Stigne na vrh pa se počne spuštati i krene prema prikolici. Iza
njezinih leđa, režala su četiri raptora progonitelja. Ona doda gas,
pokušavajući im odmaknuti, ugrabiti svaki dragocjeni metar. Jer,
trebat će im.
Ona se nagne prema natrag i dovikne Kelly: "Dakle, moramo biti
brze!"
"Molim?" vikne Kelly.
"Kad stignemo do prikolice, skoči s motora i utrči u prikolicu. Ne
čekaj me. Jesi razumjela?"
Kelly kimne glavom, nervozno. "Sto god se dogodilo, ne čekaj me!"
"U redu."
Hardingova dogrmi do prikolice i naglo zakoči. Motor se ot-kliže
po mokroj travi i udari u bočnu stranu metalne prikolice. No Kelly
je već skočila s motora, grabila prema prikolici, ušla u nju. Šarah je
željela unijeti i motocikl, ali shvati da su raptori jako blizu, preblizu.
Ona gurne motor prema njima, jednim pokretom zakorači na stubu,
baci se kroz vrata prikolice i padne na leđa. Brzo se okrene i
nogama zalupi vrata, upravo kad je prvi raptor udario o njih.
U neosvijetljenoj prikolici ona je držala vrata dok su se životinje
uporno zalijetale u njih. Potraži zasun na vratima, ali ga ne nađe.
"lan. Mogu li se ova vrata zaključati?"
406
Michael Crichton
Začuje Malcolmov sneni glas iz tame. "Život je kristal", reče on.
"lan, pokušaj se koncentrirati."
Tad joj priđe Kelly i rukama opipa vrata. Raptori su bubali po
vratima. Nakon nekoliko trenutaka, Kelly reče: "Ovdje je dolje. Kod
poda." Hardingova začuje metalni škljocaj i odmakne se.
Priđe Malcolmu, koji je još ležao na krevetu. Raptori su škljocali
zubima i zalijetali se u prozor pokraj njegove glave, kandžama
grebli po staklu. Malcolm ih je mirno promatrao. "Bučni gadovi,
ha?" Pokraj njega, stajao je otvoren pribor za prvu pomoć, a na
jastučiću šprica. Vjerojatno si je sam ponovno dao injekciju.
Životinje su se prestale bacati o staklo. Začuje zvuk grebanja po
metalu, oko vrata, a tad shvati da raptori odvlače motocikl od
prikolice. Bijesno su skakali po njemu. Uskoro će mu probušiti
gume.
"lan", reče ona. "Moramo biti brzi."
"Meni se ne žuri", reče on smireno.
Ona reče: "Kakvo oružje imaš?"
"Oružje... oh... ne znam..." On uzdahne. "Što će ti oružje?"
"lan, molim te."
"Govoriš tako brzo", reče on. "Znaš, Šarah, zaista bi se trebala
opustiti."
U mračnoj prikolici, Kelly se bojala, ali je umiri ozbiljan i praktičan
ton kojim je Šarah govorila o oružju. A Kelly je počela shvaćati da
Šarah ne dopušta daje nešto zaustavi, da će učiniti što je naumila.
Shvati daje počela oponašati Sarahin svjetonazor, ne dopustiti
drugim ljudima da te zaustave, vjerovati da možeš učiniti što želiš.
Kelly je čula glas doktora Malcolma i shvatila da od njega neće biti
velike pomoći. Bio je drogiran i pucao mu je prsluk za
IZGUBLJENI SVIJET
407
sve. A Šarah se ne snalazi u prikolici. No Kelly se snalazi; jednom je
pretražila prikolicu u potrazi za hranom. A čini joj se da...
U tami, brzo je otvarala ladice. Zaškilji, pokušavajući nešto vidjeti.
Bila je uvjerena da se sjeća da je u jednoj ladici, u dnu, bio paketić
označen lubanjom i prekriženim kostima. U tom bi paketiću moglo
biti nekakvo oružje, pomisli ona.
Začuje Šarah kako govori: "lan: potrudi se i razmisli."
A začuje i kako joj doktor Malcolm odgovara: "I jesam, Šarah.
Predivne su mi misli pale na um. Znaš, sva ona trupla u rap-
torskom gnijezdu predstavljaju izvrstan primjer-"
"Ne sad, lan."
Kelly pretraži ladice, ostavljajući ih otvorenima kako bi znala koje je
već pregledala. Pomicala se niz prikolicu, a tad napipa grubo
platno. Nagne se. Da, to je to.
Kelly izvadi četvrtasti platneni smotuljak koji je bio iznenađujuće
težak. Reče: "Šarah. Pogledaj."
Šarah Harding odnese smotuljak do prozora kroz koji je sjala
mjesečina. Povuče zatvarač na smotuljku i zagleda se u sadržaj.
Platneni je zavežljaj bio podijeljen na obložene pregratke. Ugleda tri
pravokutnika izrađena od neke gumaste tvari. A bio je tu i mali
srebrni valjak, sličan maloj boci kisika. "Stoje ovo?"
"Mislili smo daje to dobra zamisao", reče Malcolm. "Ali više nisam
siguran. Riječ je o tome da-"
"Što je ovo?" prekine ga ona. Nije smjela dopustiti da mu misli
odlutaju. Gubio se.
"Nesmrtonosno", reče Malcolm. "Alexander's ragtime band. Htjeli
smo imati-"
"Što je ovo?" reče ona i podigne jedan pravokutnik ispred njegova
lica.
"Dimna kocka za rastjerivanje. Treba-" "Samo dimna?" upita ona.
"Samo stvara dim?" "Da, ali-"
408
Michael Crichton
"Što je to?" upita ona i podigne srebrni valjak. Na njemu je nešto
pisalo.
"Bomba od holinesteraze. Ispušta plin. Izaziva kratkotrajnu uzetost
kad se rasprsne. Barem tako kažu."
"Koliko kratkotrajnu?" "Mislim nekoliko minuta, ali-"
"Stoje ovo?" upita ona okrećući ga u ruci. Na kraju je bio poklopac i
sigurnosna igla. Ona je počne povlačiti da oslobodi mehanizam.
"Nemoj!" reče on. "Tako se aktivira. Povučeš iglu i baciš. Eksplodira
nakon tri sekunde."
"U redu", reče ona. Žurno, ona pospremi medicinski pribor, ubaci u
nj špricu, spusti poklopac.
"Što to radiš?" usplahireno upita Malcolm. "Odlazimo odavde", reče
ona i krene prema vratima.
Malcolm uzdahne. "Tako je lijepo imati muškarca u kući", reče on.
Valjak visoko poleti kroz zrak, prevrćući se na mjesečini. Raptori su
bili udaljeni oko pet metara, zbijeni oko motora. Jedna od životinja
podigne glavu i ugleda valjak koji padne u travu, nekoliko metara
podalje.
Šarah je stajala pokraj vrata i čekala.
Ništa se ne dogodi.
Nije bilo eksplozije.
Ništa.
"lan! Nije uspjelo."
Znatiželjan, jedan raptor odskakuće do mjesta na koje je pao valjak.
Prigne se, a kad je podignuo glavu, u zubima je držao svjetlucavi
valjak.
Ona uzdahne. "Nije uspjelo."
"Ma nema veze", smireno će Malcolm.
IZGUBLJENI SVIJET
409
Raptor zatrese glavom i zagrize u valjak. "Što ćemo sad?" upita
Kelly.
Začuje se glasna eksplozija i oblak gustog bijelog dima sune preko
čistine. Raptori iščeznu u oblaku.
Hardingova brzo zatvori vrata. "Što sad?" upita Kelly.
S Malcolmom, naslonjenim na njezino rame, oni krenu preko čistine
u noć. Onaj oblak plina se razišao, prije nekoliko minuta. Prvi
raptor kojeg su našli u travi, ležao je na boku, otvorenih očiju,
potpuno nepomičan. Ali nije bio mrtav: Hardingova je vidjela bilo
navratu. Životinja je bila samo paralizirana. Šarah reče Malcolmu:
"Koliko će to potrajati?"
"Nemam pojma", reče Malcolm. "Ima li puno vjetra?" "Nema vjetra,
lan." "Tad bi trebalo potrajati."
Krenu dalje. Raptori su sad ležali oko njih. Zaobilazili su njihova
tijela, osjećali miris truleži grabežljivaca. Jedna je životinja ležala
preko motocikla. Šarah spusti Malcolma na zemlju. On sjedne i
uzdahne. Uskoro zapjeva: "Da sam u zemlji pamuka, gdje se pamte
stara vremena..."
Hardingova povuče upravljač motocikla, pokušavajući izvući
motor ispod raptora. Životinja je bila preteška. Kelly reče: "Dopusti
meni", i posegne za upravljačem. Hardingova ode naprijed. Bez
oklijevanja, ona se sagne, obgrli raptora rukama oko vrata i podigne
mu glavu. Osjeti val gađenja. Vruća ljuskava koža grebla ju je po
rukama i obrazu. Ona zastenje kad se nagnula prema natrag,
podižući životinju.
"U Dixielandu... du-du-du-du... živjeti i umrijeti u Dixieju..."
Ona reče Kelly: "Jesi li?"
"Još ne", reče Kelly potežući motor.
Hardingičino lice bilo je samo nekoliko centimetara od velo-
ciraptorove glave i ralja. Glava se klatila amo-tamo dok se ona
410
Michael Crichton
namještala da ga bolje uhvati. Otvoreno oko zurilo je u nju, ništa ne
videći. Hardingova povuče, pokušavajući podignuti životinju malo
više.
"Skoro...", reče Kelly. Hardingova zastenje i podigne životinju. Oko
trepne.
Prestrašivši se, Hardingova ispusti životinju. Kelly izvuče motor.
"Imam ga!"
"Daleko, daleko... daleko na jugu... u Dixieju..."
Hardingova zaobiđe raptora. Zatitra i mišić na velikoj nozi. Prsni se
koš počne podizati i spuštati.
"Krenimo", reče ona. "lan, sjedni iza mene. Kelly, sjedni na
upravljač."
"Daleko... daleko... daleko na jugu..."
"Krenimo", reče Hardingova i sjedne na motocikl. Nije skidala
pogleda s raptora. Glava se grčevito trgne. Oko ponovno trepne.
Budio se, u to nije bilo sumnje. "Krenimo, krenimo. Krenimo!"
Selo
Šarah se spusti motociklom prema radničkom naselju. Preko
Kellvna ramena, ona ugleda Jeep parkiran ispred trgovine,
nedaleko benzinske postaje. Zakoči i oni svi siđu s motocikla. Kelly
otvori vrata trgovine i pomogne Malcolmu ući. Šarah unese
motocikl u trgovinu i zatvori vrata.
"Doc?" reče ona.
"Ovdje smo", reče Thorne. "S Arbyjem."
Na mjesečini koja se probijala kroz prozore, Šarah se trgovina učini
jako sličnom napuštenom štandu uz cestu. U njoj se nalazio stakleni
hladnjak s bezalkoholnim pićima. Limenke su bile skrivene slojem
plijesni na staklu. Na žicanoj polici pokraj hladnjaka stajale su razne
čokoladice. Njihovi su omoti bili posuti zelenom bojom, a po njima
su gmizale larve. Na obližnjoj polici za tisak, stranice su bile
sfrkane, novinski naslovi stari pet godina.
Sjedne su strane bili redovi najosnovnijih živežnih potrepština:
zubne paste, aspirini, mlijeko za sunčanje, šamponi, češljevi i četke
za kosu. Pokraj su bile police s odjećom: pamučne majice i kratke
hlače, muške čarape, teniski reketi, kupaći kostimi. I nekoliko
suvenira: privjesci za ključeve, pepeljare i čaše.
Na sredini prostorije bio je otočić s kompjutorskom blagajnom,
mikrovalnom pećnicom i automatom za kavu. Vrata mikrovalne
pećnice bila su širom otvorena; neka je životinja načinila gnijezdo u
njoj. Automat za kavu bio je napuknut i obložen paučinom.
"Kakav nered", reče Malcolm.
412
Michael Crichton
"Meni izgleda posve dobro", reče Šarah Harding. Na svim su
prozorima bile rešetke. Zidovi su izgledali čvrsti. Konzervirana
hrana još će se moći jesti. Ona ugleda natpis na kojem je pisalo
'Toaleti' - ondje možda ima i vode. Trebali bi ovdje biti na
sigurnom, barem neko vrijeme.
Ona pomogne Malcolmu leći na pod. Tad ode do Thornea i Levinea
koji su previjali Arbvja. "Donijela sam pribor za prvu pomoć" reče
ona. "Kako je?"
"Prilično ugruvan", reče Thorne. "Nekoliko posjekotina. Ali ništa
nije slomljeno. No glava je dobila svoje."
"Sve boli", reče Arby. "Čak i usta."
"Neka netko pogleda ima li ovdje svjetla", reče Šarah. "Arby, daj da
te pregledam. Dobro, nedostaje ti nekoliko zuba, zato te bole usta.
Ali se to može srediti. Posjekotina na glavi nije tako strašna." Ona je
očisti gazom pa se okrene Thorneu. "Kad stiže helikopter?"
Thorne pogleda na sat. "Za dva sata."
"A gdje će sletjeti?"
"Sletište je nekoliko kilometara odavde."
Previjajući Arbvja, ona kimne glavom. "U redu. Znači, imamo dva
sata da stignemo do sletišta."
Kelly reče: "Kako će nam to uspjeti? U automobilu nema benzina."
"Ne brini", reče Šarah. "Smislit ćemo nešto. Sve će biti u redu."
"Uvijek to kažeš", reče Kelly.
"Zato što je to istina", reče Šarah. "Dakle, Arby. Sad mi je potrebna
tvoja pomoć. Posjest ću te i skinuti ti košulju..."
Thorne povuče Levinea ustranu. Levine je zvjerao oko sebe, trzao
se. Vožnja Jeepom kao da ga je dokrajčila. "O čemu to ona govori?"
upita. "U stupici smo. U stupici!" U glasu mu se osjećala
IZGUBLJENI SVIJET
413
histerija. "Nikamo ne možemo. Ništa ne možemo učiniti. Kažem ti,
svi ćemo um-"
"Tiše", reče Thorne, pograbi ga za ruku i nagne se prema njemu.
"Nemoj uznemiravati djecu."
"Kao da je to važno", reče Levine. "Ionako će shvatiti prije ili-Jao!
Smiri se."
Thorne mu je snažno stisnuo ruku. Nagne se prema Levineu.
"Prestar si da se ponašaš kao idiot", reče on tiho. "Priberi se, Ri-
chard. Slušaš li me, Richard?"
Levine kimne glavom.
"Dobro. A sad Richard, ja ću izaći i provjeriti rade li crpke."
"Nemoguće da rade", reče Levine. "Ne nakon pet godina. Kažem ti,
to je gubitak-"
"Richard", reče Thorne. "Moramo provjeriti crpke."
Tajac. Njih se dvojica pogledaju.
"Ti izlaziš, to hoćeš reći?" reče Levine.
"Da."
Levine se namršti. Ponovno tajac.
Pognuta iznad Arbyja, Šarah upita: "Dečki, gdje su svjetla?"
"Trenutak", reče joj Thorne. Nagne se prema Levineu. "U redu?"
"U redu", reče Levine i udahne.
Thorne priđe ulaznim vratima, otvori ih i iskorači u tamu. Levine
zatvori vrata za njim. Thorne začuje škljocaj brave.
Odmah se okrene i tiho zagrebe po vratima. Levine odškrine vrata
nekoliko centimetara i virne kroz njih.
"Za Boga miloga", šapne Thorne. "Nemoj ih zaključavati!"
"Ali mislio sam-"
"Ne zaključavaj ta vrata, do vraga!"
"Dobro, dobro. Oprosti."
"Za Boga miloga", reče Thorne.
On ponovno zatvori vrata i okrene se u noć.
414
Michael Crichton
Oko njega, radničko je naselje ležalo utihlo. Čuo je jedino neumorno
cvrčanje cvrčaka u tami. Činilo se skoro pretiho, pomisli on. No
možda mu se tako činilo u usporedbi s rezanjem rap-tora. Thorne je
dugo stajao leđima okrenut prema vratima i piljio prema čistini. Ne
ugleda ništa.
Na posljetku ode do Jeepa, otvori bočna vrata i u tami napipa radio
koji je skliznuo pod suvozačko sjedište. On ga izvuče i odnese do
trgovine. Pokuca na vrata.
Levine ih otvori i reče: "Nisu zaključ-"
"Izvoli." Thorne mu preda radio i ponovno zatvori vrata.
Ponovno zastane, motreći. Oko njega, naselje je bilo tiho. Mjesec je
bio pun. Zrak miran.
On krene naprijed i pozorno se zagleda u benzinske crpke. Ručka
najbliže bila je zahrđala i omotana paučinom. On izvuče pištolj i
podigne zapor. Ništa. Pritisne ručicu na pištolju. Ne izađe nikakva
tekućina. On lupne po staklenom prozorčiću brojača koji je
pokazivao broj litara no staklo mu ostane u ruci. Pauk zabrza preko
metalnih brojki.
Benzina nema.
Moraju naći benzin, u protivnom neće stići do helikoptera. On se
namršteno zagleda u crpku, zamišljen. Bile su jako jednostavnog
tipa, pouzdane, kakve se nalazi na udaljenim gradilištima. To je bilo
logično, jer je ovo ipak otok.
On se zamisli.
Ovo je otok. To znači da se sve dovozi zrakoplovima ili brodovima.
Najčešće, vjerojatno, brodovima. Brodićima, s kojih se zalihe
istovaraju ručno. Što znači...
On se sagne i zagleda u podnožje crpke na mjesečini. Baš kao što je i
mislio, nije bilo podzemnih spremišta za benzin. Ugleda debelu
crnu PVC cijev kako ulazi pod kutem ispod zemlje. Vidio je smjer u
kojem se protezala cijev - oko bočnog zida trgovine.
Thorne ju je slijedio, hodajući oprezno na mjesečini. Na trenutak
zastane i osluhne, pa krene dalje.
IZGUBLJENI SVIJET
415
Zaobiđe trgovinu i ugleda stoje očekivao da će ugledati: metalne
bačve od dvije stotine litara poslagane duž zida. Bilo ih je tri,
spojene crnim gumenim cijevima. Logično. Sav benzin na ovom
otoku morao bi se dopremiti u bačvama.
On zglobom prsta lagano kucne po bačvama. Bile su šuplje.
Podigne jednu, nadajući se da će začuti bućkanje tekućine na dnu.
Potrebno im je pet-deset litara-
Ništa.
Bačve su bile prazne.
Ali, pomisli on, mora biti više od tri bačve. On brzo sračuna u glavi.
Ovako velikom laboratoriju bilo bi potrebno pet vozila, možda i
više. Čak i da troše malo goriva, bilo bi im potrebno između stotinu
dvadeset i stotinu šezdeset litara tjedno. Da bi se osigurala, tvrtka bi
sigurno imala najmanje dvomjesečne zalihe, možda i polugodišnje.
To znači između deset i trideset bačvi. A metalne su bačve tako
teške, pa bi ih vjerojatno uskladištili negdje blizu. Možda samo
nekoliko metara...
On se polako okrene i pogleda. Mjesečina je bila jaka i dobro je
vidio.
Iza trgovine bila je čistina, pa šipražje grmova gorske ruže koji su
prekrili puteljak koji je vodio do teniskog igrališta. Iznad grmova,
žičana je ograda bila prepletena puzavcima. Na lijevo je bila prva
radnička kućica. Od nje je vidio samo crni krov. Na desno od
igrališta, bliže trgovini, bilo je gusto raslinje, iako se vidio prolaz-
Staza.
On krene naprijed, udaljavajući se od trgovine. Kad se približio
crnom prolazu u grmlju, ugleda okomitu crtu i shvati da je to rub
otvorenih drvenih vrata. U raslinju je bila šupa. Druga su vrata bila
zatvorena. Kad se približio, ugleda zahrđali metalni natpis, ispisan
oguljenim crvenim slovima. Slova su na mjesečini izgledala crna.
416
Michael Crichton
IZGUBLJENI SVIJET
417
OPREZ
NON FUMARE
ZAPALJIVO
On zastane i osluhne. Čuo je raptore kako reže u daljini, ali se činilo
da su jako daleko, na brdu. Iz nekog razloga, još se nisu približili
selu.
Thorne počeka, ustreptala srca, zagledan u crni ulaz šupe. Na
posljetku zaključi da mu neće biti ništa lakše. Potreban im je benzin.
Krene.
Staza do šupe bila je mokra od kiše, ali je u šupi bilo suho. Oči mu
se prilagode na tamu. Bio je to mali prostor, možda četiri sa četiri.
Na blijedoj svjetlosti ugleda desetak zahrđalih bačvi, uspravnih. Pa
još tri ili četiri, prevrnute. Thorne ih brzo prodrma, jednu za
drugom. Bile su lagane: prazne.
Sve odreda, prazne.
Pogružen, Thorne krene natrag prema ulazu u šupu. Zastane na
trenutak, zagledan u mjesečinom obasjanu noć. Dok je tako
nepomično stajao, začuje jasan zvuk disanja.
U trgovini, Levine je prelazio od prozora do prozora, pokušavajući
pratiti Thorneovu putanju. Tijelo mu se trzalo od napetosti. Što
Thorne radi? Udaljio se od trgovine. To nije nimalo pametno.
Levine je pogledavao prema ulaznim vratima, želeći ih zaključati.
Osjećao se tako nesigurno iza nezaključanih vrata.
Thorne zađe u grmlje i izgubi se iz vidokruga. Dugo ga nije bilo.
Najmanje minutu-dvije.
Levine se zagleda kroz prozor i ugrize za usnicu. Začuje udaljeno
rezanje raptora i shvati da su ostali kod ulaza u laboratorij. Nisu
pošli za vozilima, čak ni sad. Zašto? upita se on. To mu pitanje
dobro dođe. Djelovalo je smirujuće, skoro utješno na njegov mozak.
Pitanje na koje valja odgovoriti. Zašto su raptori ostali ispred
laboratorija?
Padnu mu na um svakojaka objašnjenja. Raptori imaju atavistički
strah od laboratorija, mjesta svog rođenja. Sjećaju se kave-
za i ne žele biti ponovno uhvaćeni. No vjerojatno je najtočnije
objašnjenje ono najjednostavnije - da je područje oko laboratorija
teritorij neke druge životinje, daje obilježen mirisom, razgraničen i
branjen i da se raptori ustručavaju zaci na nj. Čak je i tvrannosaur,
prisjeti se on, brzo prošao preko tog područja, ne zaustavljajući se.
Ali čiji je to teritorij?
Levine je nestrpljivo gledao kroz prozor i čekao.
"Što je sa svjetlima?" vikne Šarah s drugog kraja prostorije.
"Potrebno mije svjetlo."
"Još malo", reče Levine.
Na ulazu u šupu, Thorne je stajao tiho i osluškivao.
Začuje tihe frktaje, poput tihog konja. Neka krupna životinja, čeka.
Zvuk je dopirao s desne strane. Thorne polako okrene glavu na tu
stranu i pogleda.
Ne ugleda ništa. Jarka je mjesečina obasjavala radničko naselje.
Ugleda trgovinu, benzinske crpke, crni obris Jeepa. Pogleda
nadesno i ugleda čistinu i grozdove grmova gorskih ruža. Iza njih,
tenisko igralište.
I ništa drugo.
Gledao je netremice, ćulio uši.
Ono tiho frktanje se nastavi. Jedva nešto čujnije od lahora. Ali nije
bilo povjetarca: stabla i grmlje se ne miču.
Ili se ipak miču?
Thorne je osjećao da nešto nije u redu. Nešto njemu pred nosom,
nešto što vidi a ipak ne vidi. Napinjao je oči, pa pomisli da su ga oči
počele varati. Učini mu se da je otkrio jedva primjetan pokret u
grmlju zdesna. Šara koju je mjesečina iscrtavala na lišću kao daje
zadrhtala. Zadrhtala, pa se smirila.
Ali nije bio siguran.
Thorne je piljio, napinjao oči. Tad shvati da mu pogled nije privuklo
grmlje, nego žičana ograda. Najvećim je dijelom ta ogra-
418
Michael Crichton
da bila obrasla zamršenim spletom puzavica, no na nekoliko mjesta,
vidjeli su se pravilni rombovi. Bilo je nečeg neobičnog u tom
uzorku. Ograda kao da se pomicala, mreškala.
Thorne se pomnjivo zagleda. Možda se zaista miče, pomisli on.
Možda je neka životinja s ove strane ograde, gura je i pomiče. No to
mu se ne učini razložnim.
Nešto drugo...
Odjednom, u trgovini se upale svjetla. Bijesnu kroz rešetkama
pokrivene prozore i bace geometrijski uzorak crnih sjena po čistini i
grmlju pokraj teniskog igrališta. I u trenutku -jednom jedinom
trenutku - Thorne je vidio da su grmovi pokraj teniskog igrališta
neobičnog oblika i da su to zapravo dva dinosaura, viši od dva
metra, koji stoje jedan pokraj drugog i gledaju ga.
Tijela su im bila pokrivena kockastim uzorkom svjetla i sjene zbog
kojeg su se savršeno stopili s lišćem iza sebe, pa čak i s ogradom
teniskog igrališta. Thorna to zbuni. Bili su savršeno skriveni -
presavršeno - sve dok svjetla iz trgovine nisu zasjala i osvijetlila ih
iznenadnim jarkim žarom.
Thorne ih je netremice promatrao, ne dišući. A tad shvati da su
lisnate šare pokrivale samo dio njihova tijela, sezale do polovice
prsnog koša. Iznad prsnog koša, životinje su imale nekakve
romboidne šare koje su pristajale uz ogradu.
Dok ih je Thorne promatrao, složene šare na njihovim tijelima
izblijede, životinje poprime bijelu boju poput krede, a tad se počnu
pojavljivati okomite pruge, koje su se potpuno podudarale sa
sjenama koje su bacali prozori.
Pred njegovim očima, dva dinosaura ponovno iščeznu. On zaškilji,
usredotoči se, no jedva je raspoznavao obrise njihovih tijela. Ne bi
ih vidio da nije znao da su ondje.
Polako, on se natraške vrati u šupu i povuče dublje u sjenu.
"Bože!" klikne Levine, zagledan kroz prozor.
"Oprosti", reče Hardingova. "Ali morala sam upaliti svjetla. Dječaku
je potrebna pomoć. Ne mogu raditi u mraku."
IZGUBLJENI SVIJET
419
Levine joj ne odgovori. Piljio je kroz prozor, pokušavao shvatiti što
je upravo vidio. Sad shvati što je vidio onog dana kad je nastradao
Diego. Onaj prolazni, kratkotrajni osjećaj da nešto nije u redu.
Levine je sad znao što je to bilo. No bilo je to nešto neviđeno među
poznatim kopnenim životinjama i-
"Što je?" upita ona i stane pokraj njega kod prozora. "Thorne?"
"Pogledaj", reče Levine.
Ona pogleda kroz rešetke. "U grmlju? Stoje? Što bih trebala-"
"Pogledaj", reče on.
Ona se ponovno zagleda pa odmahne glavom. "Žao mi je, ali..."
"Počni od podnožja grmova", reče joj Levine. "Pa jako polako
podigni pogled... samo gledaj... i vidjet ćeš obris."
Začuje njezin uzdah. "Nažalost..."
"Onda ugasi svjetla", reče on. "Pa ćeš vidjeti."
Ona ugasi svjetla i na trenutak su se dvije životinje oštro ocrtavale,
bijelih tijela s okomitim prugama, na mjesečini. Skoro istog
trenutka, šare počnu blijediti.
Hardingova se vrati, zgura se pokraj njega i sad odmah ugleda
životinje. Baš kao stoje Levine znao da hoće.
"Ti bokca", reče ona. "Dva?" "Da, jedan pokraj drugog." "I... blijede li
šare?"
"Da. Blijede." Dok su ih gledali, pruge na koži dinosaura zamijene
šare u obliku listova gorskih ruža iza njih. Dinosauri ponovno
utonu u nevidljivost. No takve složene šare značile su da su njihovi
epidermalni slojevi ustrojeni na način sličan kromatofo-rama
morskih beskralježnjaka. Iznijansiranost, brzina promjena bila je
znak da-
Hardingova se namršti. "Koji su ovi?" upita.
420
Michael Crichton
"Očigledno nenadmašno vješti kameleoni. Iako nisam siguran je li
opravdano nazivati ih kameleonima, budući da kameleoni imaju
jedino sposobnost-"
"Pa što su?" nestrpljivo će Šarah.
"Zapravo su to Carnotaurus sastrei. Nađeni u Patagoniji.
Dvometraši, karakterističnih glava - vidiš li kratku njušku kao u
buldoga i par velikih rogova iznad očiju? Skoro poput krilca-"
"Mesojedi?"
"Da, naravno, imaju-"
"GdjejeThorne?"
"Zašao je u ono grmlje na desno, prije stanovitog vremena. Nisam
ga vidio, ali-"
"Što da učinimo?" upita ona.
"Učinimo?" reče Levine. "Nisam siguran da te razumijem."
"Moramo nešto učiniti", reče ona, govoreći polako, kao da govori
djetetu. "Moramo pomoći Thorneu da se vrati."
"Ne znam kako", reče Levine. "Te životinje sigurno teže dvije stotine
pedeset kilograma. A dvije su. Rekao sam mu da ne izlazi. Ali
sad..."
Hardingova se namršti. Pogleda van i reče: "Idi i ponovno upali
svjetla."
"Radije bih-"
"Upali svjetla!"
Levine razdražljivo ustane. Uživao je u svom izvanrednom otkriću,
neočekivanom svojstvu dinosaura - premda, naravno, ne potpuno
nepoznatom medu srodnim kralježnjacima - a sad mu ova mišićava
ženska sikće naredbe. Levine se uvrijedio. K tomu i nije neka
znanstvenica. Ona je prirodoslovac. Područje znanosti koje ne
poznaje teorije. Ona je od ljudi koji čeprkaju po životinjskom
izmetu i zamišljaju da vrše originalna istraživanja a zapravo se
njihov posao svodi na zdrav život na zraku. To se ne može ni u
kojem slučaju nazvati znanošću.
"Upali!" vikne Hardingova gledajući kroz prozor.
IZGUBLJENI SVIJET
421
Levine upali svjetla i krene natrag prema prozoru.
"Ugasi!"
On se žurno vrati i ugasi ih.
"Upali!"
On ih ponovno upali.
Ona se okrene od prozora i prijeđe preko prostorije. "Nije im se
svidjelo", reče ona. "Smetalo ih je."
"Pa, vjerojatno postoji razdoblje refrakcije-"
"Aha, i ja tako mislim. Daj otvori ove." Ona pokupi pregršt baterija s
jedne od polica, da mu ih, pa ode po umetke koji su bili na
susjednoj žicanoj polici. "Nadam se da još rade."
"Što ćeš učiniti?" reče Levine. "Mi", reče ona smrknuto. "Mi."
Thorne je stajao u tami šupe i gledao kroz otvorena vrata. Netko je
u trgovini palio i gasio svjetla. A tad ostanu upaljena malo duže. Ali
se ponovno ugase. Prostor ispred šupe bio je osvijetljen jedino
mjesečinom.
Začuje kretanje, tiho šuškanje. Ponovno začuje disanje. A tad
ugleda ona dva dinosaura, kako hodaju uspravno, ispruženih
repova. Šare na njihovoj koži su se mijenjale dok su hodali i bilo ih
je teško pratiti pogledom, ali su hodali prema šupi.
Stignu do ulaza. Tijela su im se ocrtavala na mjesečini i sad su im
obrisi konačno bili jasni. Izgledali su poput malih tvranno-saura,
samo što su iznad očiju imali izrasline i jako kratke, batrljaste
prednje udove. Mesojedi prignu svoje zatubaste glave i oprezno
zavire u šupu. Frktali su, njuškali. Njihovi su se repovi polagano
ljuljali iza njih.
Bili su preveliki da bi ušli i na trenutak se Thorne ponada da neće
ući. No tad prvi sagne glavu, zareži i prođe kroz ulaz.
Thorne zadrži dah. Pokušavao je smisliti što učiniti, ali se ničeg nije
mogao sjetiti. Životinje su imale razrađenu metodu: prva se
pomaknula ustranu da bi mogla ući i druga.
422
Michael Crichton
IZGUBLJENI SVIJET
423
Iznenada, iz pravca bočnog zida trgovine, šest blještavih svjetala
zasja žarkim zrakama. Svjetla su se primicala, oblijevala tijela
dinosaura. Zrake se počnu pomicati lijevo-desno, poput reflektora.
Dinosauri su sad bili vidljivi i to im se nije sviđalo. Režali su i
pokušavali se izmaknuti, ali su se svjetlosne zrake neprestano
micale, pronalazile ih, prelazile preko njihovih tijela. Kad bi im
zraka prešla preko tijela, koža bi na tom potezu izblijedila pa bi
iscrtala putanju svjetlosnog snopa nakon što bi se on već uperio na
drugo mjesto. Njihova su tijela bila išarana bijelim prugama, koje bi
potamnile, pa ponovno pobijelile.
Svjetla se nisu prestala micati, osim kad bi posvijetlila ravno u lica
ili oči dinosaura. Velike bi oči trepnule ispod njihovih krilca;
životinje su trzale glavama i saginjale ih, kao da im dodijavaju
muhe.
Dinosauri se uznemire. Okrenu se, izađu iz šupe i glasno za-riču
prema pomičnim svjetlima.
Ali svjetla se nastave micati, neumoljivo se njišući lijevo-desno u
noći. Obrazac pokreta je bio složen, zbunjujući. Dinosauri ponovno
riknu i prijeteći zakorače prema svjetlima. No bilo je to nekako
mlako. Očito im nije bilo drago biti u blizini tim pokretnih izvora
svjetlosti. Uskoro se pokunjeno odvuku, uz pratnju svjetala, koja ih
otjeraju pokraj teniskih igrališta.
Thorne krene naprijed.
Začuje Hardingovu: "Doc? Izlazi prije no što se odluče vratiti."
Thorne brzo krene prema svjetlima. Nađe se pokraj Hardin-gove i
Levinea. Mahali su lijevo-desno s desetak baterija.
Vrate se zajedno u trgovinu.
U trgovini, Levine zalupi vratima i umorno se nasloni na njih. "U
životu se nisam tako bojao."
"Richard", hladno će Hardingova. "Saberi se." Ona prijeđe preko
prostorije i stavi baterije u kut.
"Naš je izlazak bila suluda zamisao", reče Levine i obriše čelo. Bio je
obliven znojem, a košulja tamna mrlja.
"Zapravo je to bilo jako efektno zakucavanje", reče Hardingova.
Okrene se Thorneu. "Vidjelo se da imaju razdoblje refrakcije za
reakciju kože. Kratko je, u usporedbi s primjerice hobotni-činim, ali
ipak postoji. Pretpostavila sam da su ti dinosauri poput ostalih
životinja koji se oslanjaju na kamuflažu. Zapravo su to životinje
koje vrebaju u zasjedi. Nisu osobito brze ili pokretljive. Stoje
nepomično satima u nepromjenjenom okružju, stope se s
pozadinom i čekaju da, ništa ne sluteći, naiđe neka žrtva. No ako se
moraju često prilagođavati novim svjetlosnim uvjetima, znaju da se
ne mogu sakriti. Uzvrpolje se. A ako se dovoljno uzvrpolje,
naposljetku lijepo pobjegnu. Što se i dogodilo."
Levine se okrene i bijesno pogleda Thornea. "Za sve si ti kriv. Da
nisi otišao onamo, samo tako odšetao..."
"Richard", prekine ga Hardingova u pola rečenice. "Trebamo benzin
ili se nikad nećemo izvući odavde. Zar ne želiš otići odavde?"
Levine ne reče ništa. Durio se.
"Pa", reče Thorne, "u šupi ionako nije bilo benzina."
"Pozor svima", reče Šarah. "Pogledajte tko nam je došao!"
Priđe im Arby, oslonjen o Kelly. Presvukao se u odjeću iz trgovine:
kupaće gaćice i pamučnu majicu kratkih rukava na kojoj je pisalo
'InGen Bioengineering Labs' a ispod toga 'Mi stvaramo budućnost'.
Arby je imao masnicu na oku, otečen obraz i posjekotinu na glavi
koju je Hardingova previla. Ruke i noge su mu bile natuče-ne. Ali je
hodao a uspio se i nasmiješiti kutem usana.
Thorne ga upita: "Kako se osjećaš, sinko?"
Arby reče: "Znate li što bih sad volio više od ičeg na svijetu?"
"Što?" upita Thorne.
"Dijetnu Coca-Colu", reče Arby. "I puno aspirina."
424
Michael Crichton
Šarah se sagne nad Malcolma. On je tiho pjevušio i zurio u strop.
"Kako je Arby?" upita.
"Bit će dobro."
"Treba li mu morfija?" upita Malcolm.
"Ne, mislim da ne."
"Dobro", reče Malcolm. Ispruži ruku i zavrne rukav.
Thorne izvadi gnijezdo iz mikrovalne pećnice, očisti je pa zagrije
gotov goveđi gulaš. Nađe paketić papirnatih tanjura ukrašenih
motivom Noći vještica - bundeve i šišmiši - pa žlicom razdijeli
hranu na tanjure. Djeca su jela kao da su iz gladi pobjegla.
On pruži tanjur Šarah pa se okrene Levineu. "A ti?"
Levine je zurio kroz prozor. "Ne bih."
Thorne slegne ramenima.
Arby mu priđe, noseći tanjur. "Ima li još?"
"Naravno", reče Thorne. Da mu svoj tanjur.
Levine priđe i sjedne pokraj Malcolma. Reče: "Barem smo imali
pravo u vezi s jednim. Ovaj je otok pravi izgubljeni svijet -nedirnut,
netaknut okoliš. Imali smo pravo od početka."
Malcolm ga pogleda i podigne glavu. "Šališ se?" reče. "A oni mrtvi
apatosauri?"
"Razmišljao sam o tome", reče Levine. "Očito su ih ubili raptori. A
tad su raptori-"
"Učinili što?" reče Malcolm. "Odvukli ih u svoje gnijezdo? Richarde,
te životinje teže stotine tona. Stotina raptora ih ne bi mogla odvući.
Ne." On uzdahne. "Trupla su sigurno doplutala do meandra u rijeci
i tu se nasukala. Raptori su načinili gnijezdo na izvoru dostupne
zalihe hrane - mrtvih apatosaura."
"Pa, možda..."
IZGUBLJENI SVIJET
425
"Ali zašto toliko puno mrtvih apatosaura, Richard? Zašto nijedna
životinja ne doživi zrelu dob? I zašto na otoku ima toliko puno
grabežljivaca?"
"Pa, potrebno nam je još podataka, naravno -", otpočne Levine.
"Ne, nije", reče Malcolm. "Zar nisi prošao kroz laboratorij? Već
znamo odgovor."
"A to je?" razdražljivo upita Levine. "Prioni", reče Malcolm i sklopi
oči. Levine se namršti. "Što su prioni?" Malcolm uzdahne, "lan", reče
Levine. "Što su prioni?" "Odlazi", reče Malcolm i odmahne rukom.
Arby se sklupčao u kutu, na rubu sna. Thorne smota pamučnu
majicu i stavi je ispod djecakove glave. Arby nešto promumlja i
nasmiješi se.
Za nekoliko trenutaka počne hrkati.
Thorne ustane i priđe Šarah, koja je stajala pokraj prozora. Vani se
počelo daniti i nebo je iznad krošnji poprimalo blijedo-plavu boju.
"Koliko još vremena?" upita ona. Thorne pogleda na sat. "Možda
jedan sat."
Ona se ushoda po prostoriji. "Moramo nabaviti benzin", reče ona.
"Kad bismo imali benzin, mogli bismo se odvesti Jee-pom do
helikopterskog uzletišta."
"Ali nema benzina", reče Thorne.
"Mora ga biti, negdje." Ona nastavi hodati gore-dolje. "Pokušao si sa
crpkama..."
"Da. Prazne su." "A u laboratoriju?" "Sumnjam."
426
Michael Crichton
"Gdje inače? A prikolica?"
Thorne odmahne glavom. "To je pasivna prikolica koju se vuče.
Ona druga ima pomoćni generator i nekoliko benzinskih
rezervoara. Ali ona se survala niz stijenu."
"Možda se rezervoari nisu razbili kad je prikolica pala. Još imamo
motocikl. Možda bih mogla otići onamo i-"
"Šarah", reče on. "Vrijedi pokušati." "Šarah-"
Pokraj prozora, Levine reče tiho: "Glave gore. Stižu nam gosti."
Dobra majka
Na blijedom svjetlu pred svanuće, dinosauri izađu iz grmlja i krenu
ravno prema Jeepu. Bilo ih je šest, velikih smeđih, njuški poput
pačjeg kljuna, zavrnutih, pet metara visokih.
"Maiasauri", reče Levine. "Nisam znao da ih ima." "Što to čine?"
Goleme su se životinje okupile oko Jeepa i zdušno ga počele
rastavljati na dijelove. Jedna rastrga platneni krov. Druga gurne
njušku u zaštitni luk i počne ljuljati automobil naprijed-natrag.
"Ne shvaćam", reče Levine. "Oni su hadrosauri, biljojedi. Ovakva je
agresivnost potpuno netipična."
"Aha", reče Thorne. Maiasauri prevrnu Jeep. Vozilo se s tre-skom
prevali na bok. Jedna se od odraslih životinja propne i stane na
bočnu oplatu. Golemim stopalima zgnječi vozilo.
No kad se Jeep prevrnuo, iz njega ispadnu dvije bijele kutije od
stiropora. Činilo se da su maiasaurima bile važne te kutije. Zubima
su otkidali bijele komadiće stiropora i bacali ih uokolo. Zurili su,
kao mahniti.
"Nešto za jelo?" reče Levine. "Nekakvi Whiskas? Ili što?"
Tad vrh jedne kutije otpadne i oni unutra ugledaju puknuto jaje. Iz
jaja je virio komad navorana mesa. Maiasuari uspore. Pokreti im
postanu oprezni, nježni. Trubili su i roktali. Velika tijela životinja
zaklanjala su pogled ljudima u trgovini.
Začuje se pisak.
"Ma nije valjda", reče Levine.
428
Michael Crichton
Po zemlji je gacala majušna životinja. Tijelo joj je bilo blijedo-smeđe
boje, skoro bijele. Pokušala je ustati, no odmah se prevali. Bila je
jedva trideset centimetara duga, a oko vrata imala navora-ne kožne
nabore. Uskoro se iz kutije iskobelja druga životinja i izvali pokraj
nje.
Hardingova uzdahne.
Polako, jedan maiasaur sagne svoju golemu glavu i nježno uhvati
mladunče svojom širokom kljunolikom čeljusti. Otvorenih usta
podigne glavu. Mladunče je mirno sjedilo na jeziku odrasle
životinje i okretalo svoju glavicu na sve strane dok su je dizali
visoko u zrak.
Podignu i drugo novorođenče. Odrasle su se životinje nakratko
uzmotale, kao da ne znaju treba li još što učiniti, a tad, glasno
trubeći, odu.
I ostave zgnječeno, razbijeno vozilo.
Thorne reče: "Pretpostavljam da benzin više nije problem."
"I meni se čini", reče Šarah.
Thorne je zurio u krš koji je ostao od Jeepa i mahao glavom. "Gore je
od izravnog sudara" reče on. "Izgleda kao da je bio na otpadu, u
preši. Nije on predviđen za ovakve napore."
Levine frkne. "Inženjeri u Detroitu nisu očekivali da će na nj stati
životinja težine pet tona."
"Znaš", reče Thorne, "baš bi me zanimalo kako bi se naš automobil
pokazao u toj situaciji."
"Misliš zato što smo ga ojačali?"
"Da", reče Thorne. "Sagradili smo ga da može izdržati zaista
nevjerojatna opterećenja. Silna opterećenja. Proveli ga kroz
računalne programe, dodali onu saćastu oplatu, čitav-"
"Trenutak, molim", reče Hardingova i okrene se od prozora. "O
čemu to govoriš?"
"Drugom automobilu", reče Thorne.
"Kojem drugom automobilu?"
IZGUBLJENI SVIJET
429
"Automobilu koji smo dopremili sa sobom", reče Thorne.
"Exploreru."
"Pa da!" reče ona, uzbuđeno. "Postoji drugi automobil! Potpuno
sam zaboravila! Explorer!"
"On je daleka prošlost", reče Thorne. "Jučer, kad sam se vraćao u
prikolicu, prošao sam kroz lokvu i izazvao kratki spoj u
automobilu."
"Pa? Možda se još-"
"Ne", odmahne Thorne glavom. "Takav kratki spoj je sigurno
uništio regulator napona. To je električni automobil. Automobil je
gotov."
"Čudi me da nemate osigurače za takve slučajeve."
"Pa, nismo ih nikad ugrađivali, iako u ovom posljednjem modelu..."
Zašuti. Zamaše glavom. "Nevjerojatno."
"Automobil ima osigurače?" "Da. Eddie ih je ugradio, u posljednji
trenutak." "Znači da bi se automobil moglo pokrenuti?" "Da,
vjerojatno bi, ako se namjeste osigurači." "Gdje je?" upita Šarah.
Krenula je prema motociklu.
"Ostavio sam ga na sporednoj cesti koja vodi od grebenske ceste
prema skrovištu. Ali Šarah-"
"To nam je jedina prilika", reče ona. Natakne radio slušalice,
namjesti mikrofon na obraz i odgura motocikl do vrata. "Javite mi
se", reče ona. "Idem nam naći neki automobil."
Gledali su kroz prozore. Na ranojutarnjoj svjetlosti, ona sjedne na
motocikl i odgrmi uzbrdo.
Levine je gledao za njom. "Što misliš koliki su joj izgledi?" Thorne
samo zavrti glavom.
Radio zakrči. "Doc."
Thorne se javi. "Da, Šarah."
"Sad se penjem uzbrdo. Vidim... šest ih je."
430
Michael Crichton
"Raptora?"
"Aha. Oni su, uh... Slušaj. Pokušat ću drugim putem. Vidim-"
Radio zakrči.
"Šarah?" Veza se prekidala.
"- nekakvu stazu koja - ovdje - mislim da najbolje da-"
"Šarah", reče Thorne. "Veza se prekida."
"- učiniti sad. Pa mi - lite sreću."
Preko radija su čuli zujanje motora. Zatim začuju drugi zvuk, koji je
moglo biti rezanje neke životinje, a moglo je biti krčanje. Thorne se
sagne i prisloni radio na uho. Odjednom, radio škljoc-ne i zanijemi.
On reče: "Šarah?"
Nije bilo odgovora.
"Možda gaje isključila", reče Levine.
Thorne odmahne glavom. "Šarah?"
Ništa.
"Šarah? Čuješ li me?"
Pričekaju.
Ništa.
"Prokletstvo", reče Thorne.
Vrijeme je sporo prolazilo. Levine je stajao pokraj prozora i zurio
van. Kelly je hrkala u kutu. Arby je ležao pokraj Malcolma i čvrsto
spavao. A Malcolm je pjevušio nešto bez glave i repa.
Thorne je sjedio na podu na sredini prostorije, naslonjen o blagajnu.
Svako malo bi uključio radio i pokušao nazvati Šarah, ali nikad nije
dobio odgovora. Pokušao je na svih šest kanala. Nije dobio
odgovora ni najednom.
Konačno je prestao pokušavati.
Radio zakrči. "- proklete stvari. Nikad ne rade kako valja." Stenjanje.
"Ne znam - stvari - do vraga."
Na drugom kraju sobe, Levine se uspravi.
IZGUBLJENI SVIJET
431
Thorne zgrabi radio. "Šarah? Šarah?"
"Napokon", reče ona. Glas joj je krčao. "Gdje si, do vraga Doc?"
"Dobro si?"
"Naravno da sam dobro."
"Nešto nije u redu s tvojim radiom. Veza se prekida."
"Da? Što da učinim?"
"Pokušaj bolje zatvoriti poklopac na baterijama. Vjerojatno je
olabavio."
"Ma ne to. Što da učinim s automobilom?" Thorne reče: "Molim?"
"Doc, u automobilu sam. Našla sam ga. Što da učinim?" Levine
pogleda na sat. "Dvadeset minuta do dolaska helikoptera", reče on.
"Znaš, moglo bi se dogoditi da Šarah uspije."
Dodgson
Dodgson se probudi, izubijan i ukočen, na podu betonske
radionice. Ustane i pogleda kroz prozor. Na blijedoplavom nebu
ugleda crvene pruge. Otvori vrata i izađe.
Bio je jako žedan, a tijelo ga je boljelo. Počne hodati ispod svoda od
lišća. Džungla koja ga je okruživala bila je jutarnje uti-hla. Bila mu
je potrebna voda. Više od svega, bila mu je potrebna voda. Negdje s
lijeve strane, začuje žubor potoka. On požuri prema njemu.
Kroz drveće vidio je da se dani. Znao je da su Malcolm i njegova
grupa još ovdje. Sigurno imaju neki plan odlaska s otoka. Ako oni
mogu otići, može i on.
Prijeđe preko lagane uzvisine i pogleda u kanjon i potok koji je
tekao kroza nj. Izgledao je čisto. On požuri prema njemu, pitajući
seje li zagađen. Zaključi da mu je svejedno. Prije no stoje stigao do
potoka, spotakne se o puzavicu i padne, psujući.
Ustane i okrene. Tad shvati da se nije spotaknuo o puzavicu.
Bio je to remen zelene naprtnjače.
Dodgson povuče remen i čitava naprtnjača isklizne iz raslinja. Bila
je potrgana i ogrezla u sasušenoj krvi. Kad ju je izvukao, sadržaj se
istrese među paprat. Muhe su zujale na sve strane. Ugleda
fotoaparat, metalni spremnik za hranu i plastičnu bocu vode. Brzo
pretraži paprat, ali ne nađe još bog zna što, samo nekoliko
raskvašenih čokoladica.
Dodgson se napije, a tad shvati da je jako gladan. Otvori metalni
spremnik, nadajući se pristojnom obroku. No u kutiji nije bilo
hrane. Bila je puna stiropora.
IZGUBLJENI SVIJET
433
A u sredini se nalazio radio.
On ga uključi. Žaruljica akumulatora je jako svijetlila. Prebacivao je
s kanala na kanal, ali je čuo samo krčanje.
Tad začuje muški glas. "Šarah? Ovdje Thorne. Šarah?"
A zatim ženski glas: "Doc. Jesi li me čuo. Rekoh, u automobilu sam."
Dodgson posluša pa se nasmiješi. Znači, postoji automobil.
U trgovini, Thorne prisloni radio na obraz. "U redu", reče on.
"Šarah? Poslušaj me pažljivo. Uđi u automobil i učini točno što ti
budem rekao."
"U redu", reče ona. "Ali mi najprije reci, je li Levine tamo?" "Ovdje
je."
Radio škljocne. Ona reče: "Pitaj ga prijeti li opasnost od zelenog
dinosaura, visine otprilike dva metra, kupolastog čela."
Levine kimne glavom. "Reci joj da prijeti. Zovu se pachvcep-
halosauri."
"Kaže da", reče Thorne. "Zovu se pachvcephalo i još nekako i trebaš
biti oprezna. Zašto pitaš?"
"Jer ih je pedesetak i okružili su automobil."
Explorcr
Explorer je ležao nasred sjenovitog odjeljka ceste, natkriven
krošnjama. Automobil se zaustavio ispod ulegnuća, gdje je sinoć
sigurno bila golema lokva. Sad se lokva pretvorila u blatnjavu baru,
zahvaljujući desetak životinja koje su sjedile u njoj, prskale, pile iz
nje i valjale se po rubovima. Šarah je zelene dinosaure ku-polastih
lubanja promatrala već nekoliko minuta, pokušavajući se dosjetiti
što učiniti. Jer ne samo da su bili blizu bare, nego i ispred
automobila i sa strane.
Sa strepnjom je promatrala pachvcephalosaure. Hardingova je
provela puno vremena na terenu s divljim životinjama, ali najčešće
s onima koje je dobro poznavala. Iz dugog iskustva je znala koliko
im se može približiti i pod kojim okolnostima. Da je ovo bilo krdo
gnuova, ušetala bi se među njih bez oklijevanja. Daje riječ o krdu
američkih bivola, bila bi oprezna, ali bi zašla među njih. A da je riječ
o krdu afričkih bivola, ne bi im prilazila ni za živu glavu.
Ona gurne mikrofon na obraz i upita: "Koliko je još vremena
preostalo?"
"Dvadeset minuta."
"Najbolje da uđem u automobil", reče ona. "Ima li prijedloga?"
Zavlada tajac. Radio zakrči.
"Levine kaže da nitko ništa ne zna o tim životinjama, Šarah."
"Divno."
IZGUBLJENI SVIJET
435
"Levine kaže da još nikad nije pronađen čitav kostur. Pa nitko ništa
ne zna o njihovu ponašanju, osim da su vjerojatno agresivni."
"Lijepo", reče ona.
Promatrala je položaj automobila u odnosu na nadvijene krošnje.
Stajao je na sjenovitom dijelu ceste, na tihoj i mirnoj ra-nojutarnjoj
svjetlosti.
Radio zakrči. "Levine kaže da bi mogla pokušati polako ući i vidjeti
hoće li te krdo propustiti. Ali bez brzih pokreta, naglih kretnji."
Ona se zagleda u životinje i pomisli: sigurno imaju te kupola-ste
glave s razlogom.
"Ne, hvala", reče ona. "Pokušat ću nešto drugo." "Što?"
U trgovini, Levine upita: "Što je rekla?" "Rekla je da će pokušati
nešto drugo."
"Na primjer što?" reče Levine. Ode do prozora i pogleda van. Nebo
je postajalo svijetlije. On se namršti. Bilo je nečeg u tome, pomisli
on. Nečeg što mu se motalo po glavi, ali o čemu nije razmišljao.
Nešto u vezi s dnevnom svjetlosti...
I teritorijem.
Teritorij.
Levine ponovno pogleda u nebo, pokušavajući povezati konce. Pa
što ako sviće? On odmahne glavom, odustane na trenutak. "Koliko
je vremena potrebno da se poprave osigurači?"
"Minuta-dvije", reče Thorne.
"Znači da ćemo možda stići", reče Levine.
Iz radija se začuje krčanje i Hardingova reče: "Dobro, ja sam iznad
automobila."
"Gdje si?"
436
Michael Crichton
"Iznad automobila", reče ona. "Na stablu."
Hardingova se počne penjati po grani, dalje od debla. Osjeti kako se
grana svinula pod njezinom težinom. Grana je izgledala savitljivo.
Sad je bila tri metra od automobila i spuštala se. Samo je nekoliko
životinja ispod nje podiglo glave i pogledalo je, no krdo se
uznemirilo. Životinje koje su sjedile u blatu ustanu, počnu se
okretati i vrpoljiti. Njihovi su repovi nervozno šibali lijevo-desno.
Ona spuzne još dalje niz granu i grana se svine još niže. Bila je
skliska od sinoćnje kiše. Pokuša se namjestiti točno iznad
automobila. Nije loše, pomisli ona.
No odjednom, jedna se životinja zaleti u deblo stabla u čijoj je
krošnji ona bila i snažno ga udari glavom. Udarac je bio
iznenađujuće snažan. Stablo se zanjiše, grana se zaljulja gore-dolje a
Šarah se pokušavala zadržati da ne padne.
Do vraga, pomisli ona.
Od udarca odleti u zrak, pa opet padne na granu a tad joj se ruke
skliznu na mokrom lišću i mokroj kori i ona padne. U posljednji
trenutak shvati da će potpuno promašiti automobil. A tad udari o
zemlju, ugruva se u blatu.
Točno pokraj životinja.
Radio zakrči. "Šarah?" reče Thorne. Nije bilo odgovora.
"Što sad radi?" Levine se ushoda nervozno. "Da mi je barem vidjeti
što radi."
U kutu prostorije Kelly ustane i protrlja oči. "Zašto se ne po? služite
videom?"
Thorne upita: "Kakvim videom?"
Kelly pokaže prema blagajni. "To je računalo."
"Je li?"
"Aha. Mislim daje."
IZGUBLJENI SVIJET
437
Kelly zijevne kad je sjela na stolac ispred blagajne. Blagajna je
izgledala kao pasivni terminal, što je značilo da vjerojatno ne
omogućuje pristup mnogo čemu, ali se isplatilo pokušati. Ona ga
upali. Ništa se ne dogodi. Nekoliko puta pritisne sklopku. Ništa.
Lijeno prebaci noge i udari u žicu uspod stola. Sagne se i shvati da
terminal nije uključen u struju. Pa ona gurne utičnicu u utikač.
Ekran se rasvijetli i pojave se dvije riječi: ULAZNA ZAPORKA:
Za nastavak, znala je da joj je potrebna lozinka. Arby je znao
lozinku. Ona ga pogleda; još je spavao. Nije ga željela buditi. Sjetila
se da je lozinku zapisao na komadić papira i gurnuo u džep. Možda
je još u njegovoj odjeći, pomisli ona. Ode na drugi kraj prostorije,
nađe smotuljak njegove mokre, blatnjave odjeće i počne pretraživati
džepove. Nađe lisnicu, ključeve njegove kuće i još neke predmete.
Na posljetku, u stražnjem džepu, nađe komad papira. Bio je vlažan
i prošaran blatom. Tinta se razmazala ali je ipak uspjela pročitati
njegov rukopis:
VIG/&*849/
Kelly uzme papir i vrati se za računalo. Pažljivo utipka sve znakove
i pritisne tipku za povrat. Zaslon se isprazni, pa se otvori novi. Ona
se iznenadi. Razlikovao se od zaslona koji je vidjela prije, u
prikolici.
InGen
Site B Network Services
Bila je u sustavu. No sve je izgledalo drukčije. Možda zato stoje riječ
o radiomreži, pomisli ona. Sigurno se ubacila u laboratorijski
sustav. Imao je više slikovnih prikaza jer je terminal imao program
upisan u tvornici koji se ne može reprogramirati. Možda čak ima i
optički kanal.
S druge strane prostorije Levine reče. "Kelly? Hoće li biti nešto od
tog?"
438
Michael Crichton
"Radim na tome", reče ona.
Oprezno, ona počne tipkati. Redovi ikona nizali su se brzo na
zaslonu.
InGen
Znala je da pred sobom ima nekakav grafički međusklop, no
značenje slika nije joj bilo jasno a legende nije bilo. Ljudi koji su se
služili tim sustavom vjerojatno su naučili što sličice znače. Ali Kelly
nije znala. Željela je ući u video sustav, no nijedna sličica kao da nije
imala veze s videom. Ona je pomicala kursor po ekranu, pitajući se
što učiniti.
Zaključi da će morati pogađati. Odabere ikon u obliku romba u
lijevom donjem uglu i pritisne dugme na mišu.
InGen
Biovvaste Production Control
IZGUBLJENI SVIJET
439
"Jao, joj", reče ona, usplahireno. Levine se okrene. "Nešto nije u
redu?"
"Ne", reče ona. "Sve je u redu." Ona brzo pritisne zaglavlje i vrati se
na prethodnu sliku. Ponovno pokuša s jednim od trokutastih ikona.
Slika na zaslonu se ponovno promijeni:
InGen
Video SecurityNetwork
103]
r07
_U
r12
To je to, pomisli ona. Istog trenutka slika nestane a na zaslonu se
počnu pojavljivati video slike. Na ovom malom blagajničkom
monitoru, slike su bile sićušne, ali se sad našla na poznatom terenu
i ona je brzo pomicala kursor po ekranu i prebacivala slike.
"Što tražite?" upita ona. "Explorer", reče Thorne.
Ona pritisne gumb na mišu. Slika se poveća. "Imam je", reče ona.
Levine reče: "Zaista?" Zvučao je iznenađeno. Kelly ga pogleda i
reče: "Da, zaista."
Dvojica muškaraca priđu i zagledaju se u ekran preko njezina
ramena. Ugledaju Explorer; stajao je na sjenovitom dijelu ceste.
Vidjeli su pachvcephalosaure, puno njih, kako se vrzmaju oko
automobila. Životinje su glavom gurale gume i prednji odbojnik.
440
Michael Crichton
Ali nisu nigdje vidjeli Šarah. "Gdje je ona?" upita Thorne.
Šarah Harding bila je ispod automobila, licem u blatu. Zavukla se
ondje kad je pala - jedino mjesto koje joj je preostalo - i sad je zurila
u noge životinja koje su miljele posvuda oko nje. Ona reče: "Doc.
Čuješ li me? Doc? Doc." No prokleti radio ponovno nije radio.
Pachiji su stupali i frktali, pokušavajući je dohvatiti ispod
automobila.
Tad se ona sjeti da je Thorne spominjao da bi trebalo bolje zatvoriti
kutiju s baterijama. Ona posegne rukom iza svojih leđa, nađe kutiju
i čvrsto zavine poklopac.
Istog trenutka, u slušalici joj počne krčati.
"Doc", reče ona.
"Gdje si?" upita Thorne.
"Ispod automobila."
"Zašto? Jesi li već pokušala?"
"Pokušala što?"
"Pokušala ga upaliti. Pokrenuti automobil."
"Ne", reče ona, "nisam ga pokušala upaliti. Pala sam."
"Pa, kad si već ispod, mogla bi provjeriti osigurače", reče Thorne.
"Osigurači su ispod automobila?"
"Neki. Pogledaj kod prednjih kotača."
Ona se okrene i sklizne po blatu. "Dobro. Tražim."
"Iza prednjeg odbojnika je kutija. Slijeva."
"Vidim je."
"Možeš lije otvoriti?"
"Mislim da mogu." Ona otpuže prema naprijed i povuče ručicu.
Poklopac padne. Ugleda tri crna prekidača. "Vidim tri prekidača i
sva su okrenuta prema gore."
"Gore?"
IZGUBLJENI SVIJET
441
"Prema prednjem dijelu automobila."
"Hmmm", reče Thorne. "To nije u redu. Možeš li pročitati što piše?"
"Da. Piše'15 W pa'02 R'." "Dobro" reče on. "Sad mi je jasno."
"Što?"
"Kutija je stavljena naopako. Prebaci sklopke svih osigurača na
drugu stranu. Imaš li suhe ruke?"
"Nemam, Doc. Mokra sam do kože, ležim u blatu, do vraga."
"Posluži se rukavom od košulje ili nečim sličnim."
Hardingova se povuče naviše, bliže odbojniku. Najbliži pa-chyji
frktali su i udarali o odbojnik. Saginjali su se i krivili glave,
pokušavajući je dohvatiti. "Jako im zaudara iz usta", reče ona.
"Oprosti, što si rekla?"
"Nije važno." Ona prebaci osigurače, jednog za drugim. Iz
automobila iznad sebe začuje zujanje. "Prebacila sam ih. Automobil
se oglasio."
"Dobro", reče Thorne. "Što da sad učinim?" "Ništa. Pričekaj."
Ona ponovno legne u blato i zagleda se u noge pachvja. Hodali su
naokolo, gacali po blatu.
"Koliko još imamo vremena?" upita ona.
"Oko deset minuta."
Ona reče: "Doc, zaglibila sam ovdje, ispod ovog auta."
"Znam."
Ona pogleda životinje. Bile su posvuda oko automobila. Činilo se
da su sve aktivnije i uzbuđenije. Nestrpljivo su toptale nogama i
dahtale. Zašto su tako uzrujane? pitala se ona. A tad, iznenada,
odgrme. Potrče prema prednjem dijelu automobila, pa pokraj njega,
a onda uzbrdo cestom. Ona se okrene i zagleda za njima.
Tajac.
442
Michael Crichton
"Doc?" reče ona.
"Aha."
"Zašto su otišli?"
"Ostani ispod automobila", reče Thorne.
"Doc?"
"Ne govori." Radio se isključi.
Ona je čekala, ne znajući što se događa. Primijetila je napetost u
Thorneovu glasu. Nije znala zašto. Ali začuje tiho šljapka-nje i kad
se okrenula, ugleda dvije noge kako stoje na vozačkoj strani
automobila.
Dvije noge u blatnjavim čizmama.
Muškim čizmama.
Hardingova se namršti. Prepoznala je čizme. Prepoznala je kaki
hlače, iako su sad bile pokrivene blatom.
Bioje to Dodgson.
Muške se čizme okrenu prema vratima. Začuje škljocaj brave na
vratima.
Dodgson ulazi u automobil.
Hardingova je munjevito reagirala, ne razmišljajući puno.
Zastenjavši, okrene se na bok, ispruži ruke, pograbi ga za oba
gležnja i snažno povuče. Dodgson padne i iznenađeno vrisne. Sruši
se nauznak i okrene, smračena i bijesna izraza lica.
Ugleda ju i namršti se. "Vidi, vidi", reče on, "Mislio sam da sam s
tobom završio na brodu."
Hardingova se zajapuri od gnjeva i počne se izvlačiti ispod
automobila. Dodgson se podigne na koljena kad je ona napola is-
puzala, ali tad osjeti podrhtavanje tla. Odmah je znala zašto. Vidjela
je kako je Dodgson pogledao preko ramena i bacio se ničice na pod.
Žurno, počne se zavlačiti ispod automobila pokraj nje.
Ona se okrene na leđa i pogleda ispod automobila. Ugleda
tvrannosaura kako im prilazi cestom. Tlo je podrhtavalo od svakog
njegova koraka. Dodgson se sad zavukao do sredine automo-
IZGUBLJENI SVIJET
443
bila i gurao se, ali se ona nije obazirala na nj. Promatrala je golema
stopala raširenih kandži kako prilaze automobilu i zaustavljaju se.
Svako je stopalo bilo dugo jedan metar. Začuje kako je tvrannosaur
zarežao.
Ona pogleda Dodgsona. Oči su mu bile razrogačene od užasa.
Tvrannosaur zastane pokraj automobila. Životinja se pomakne u
mjestu. Čula je životinju negdje odozgora, kako njuši. A tad se
ponovno začuje rezanje i velika se glava sagne. Donja čeljust
dotakne zemlju. Nije vidjela oko, samo donju čeljust. Tvrannosaur
ponovno onjuši, dugo i polako.
Nanjušio ih je.
Dodgson je nekontrolirano drhturio. Ali je Hardingova bila
neobično smirena. Znala je što joj je činiti. Brzo se okrene i pomakne
tako da se glavom i ramenima podbočila o stražnji kotač
automobila. Dodgson se okrene daje pogleda baš kad se ona
čizmama počela odguravati od njegovih goljenica. I gurati ih ispod
automobila.
Užasnut, Dodgson se opirao, pokušavajući odgurnuti Šarah, no
njezin je položaj bio puno povoljniji. Centimetar po centimetar,
njegove su čizme počele izvirivati na hladnu jutarnju svjetlost. A
zatim i njegovi listovi. Stenjala je gurajući ga, ulažući posljednji
atom snage. Kreštavim glasom Dodgson reče: "Što to do vraga
radiš?"
Šarah začuje rezanje tvrannosaura. Velika se stopala pomaknu.
Dodgson reče: "Prestani! Jesi li luda? Prestani!"
Ali Hardingova ne prestane. Ukopa čizmu u njegovo rame i gurne.
Nakratko joj se Dodgson opirao a tad njegovo tijelo otkli-že i ona
ugleda kako je tvrannosaur zubima uhvatio njegove noge i izvukao
Dodgsona ispod automobila.
Dodgson ščepa njezinu čizmu, pokušavajući se zadržati,
pokušavajući je povući sa sobom. Ona podigne svoju drugu čizmu
prema njegovu licu i snažno udari. On je pusti. Otkliže se od nje.
444
Michael Crichton
Ona ugleda njegovo užasnuto lice, pepeljasto sivo, otvorena usta. Iz
njih ne izađe ni riječ. Ugleda njegove prste kako se zabijaju u blato i
ostavljaju za sobom duboke brazde kako gaje tyran-nosaur potezao.
A tad ga u potpunosti izvuče. Zavlada neobična tišina. Ugleda kako
se Dodgson okrenuo na leđa i pogledao prema gore. Ugleda kako
se na njega spustila tvrannosaurova sjena. Ugleda veliku glavu
kako se spustila, razjapljenih čeljusti. Začuje Dodgsonove krikove
kad su se čeljusti sklopile oko njegova tijela i podigle ga.
Dodgson osjeti kako se podiže visoko u zrak, sedam metara iznad
zemlje. Nije prestajao vrištati. Znao je da će životinja svakog
trenutka čvrsto sklopiti svoje krupne čeljusti i on će umrijeti. No
čeljusti se nisu zatvorile. Dodgson osjeti oštru bol u slabinama, ali
se čeljusti nisu sklopile.
Dodgson nije prestajao vrištati. Osjeti kako ga životinja nosi natrag
u džunglu. Visoke grane stabala šibale su ga po licu. Vrući dah
životinje na mahove bi ga oprljio po tijelu. Slina je kapala po
njegovu prsnom košu. Činilo mu se da će se onesvijestiti od užasa.
Ali, čeljusti se nisu zatvarale.
U trgovini, svi su zurili u sićušan monitor i to kako tvranno-saur u
zubima odnosi Dodgsona. Preko radija su čuli njegove daleke
vriskove.
"Vidiš?" reče Malcolm. "Ima Boga."
Levine se mrštio. "Rex ga nije ubio." Pokaže na zaslon. "Vidite, još
miče rukama. Zašto ga nije ubio?"
Šarah Harding pričeka da se krikovi stišaju. Ispuže ispod
automobila i uspravi se na jutarnjem svjetlu. Otvori vrata
automobila i sjedne za upravljač. Ključ je bio u elektropokretaču i
ona ga zgrabi blatnjavim prstima. Okrene ga.
IZGUBLJENI SVIJET
445
Začuje se štektavi zvuk pa tiho zujanje. Upale se sve žaruljice na
kontrolnoj ploči. Pa muk. Radi li automobil? Ona okrene upravljač i
on se lagano okrene. Znači da upravljački mehanizam radi.
"Doc."
"Da, Šarah."
"Automobil radi. Vraćam se."
"U redu", reče on. "Požuri."
Ona prebaci mjenjač u brzinu. Automobil je bio neuobičajeno tih,
skoro nečujan. Zbog čega je mogla u daljini čuti jedva čujne okretaje
rotora helikoptera.
Dan
Vozila je ispod gustog svoda krošanja, natrag prema naselju. Zvuk
helikoptera se pojačavao. A tad joj helikopter zagrmi iznad glave,
nevidljiv zbog gustog raslinja iznad njezine glave. Imala je spušten
prozor i slušala. Činilo se da helikopter leti desno, prema jugu.
Radio se oglasi. "Šarah."
"Da, Doc."
"Slušaj: ne možemo stupiti u vezu s helikopterom."
"U redu", reče ona. Znala je što se mora učiniti. "Gdje je sle-tište?"
"Južno. Otprilike dva kilometra. Na čistini. Kreni greben-skom
cestom."
Ona se približavala raskrižju u obliku rašlji. Desni je odvojak bila
grebenska cesta. "U redu", reče ona. "Krećem."
"Reci im da nas pričekaju", reče Thorne. "A tad se vrati po nas."
"Svi su živi i zdravi?" upita ona.
"Svi su živi i zdravi", reče Thorne.
Ona krene cestom. Primijetila je promjenu zvuka helikoptera -
sigurno slijeće. Rotori su se nastavili vrtjeti i tiho zvrjati, što je
značilo da pilot neće isključiti motor.
Cesta je skretala ulijevo. Zvuk helikoptera sad se pretvorio u muklo
bubnjanje. Ona doda gas, vozeći brzo, ulazeći vratolomno u zavoje.
Cesta je još bila mokra od sinoćnje kiše. Za sobom nije podizala
prašinu. Ni po čemu ju se nije moglo primijetiti.
IZGUBLJENI SVIJET
447
"Doc. Koliko će dugo čekati?"
"Ne znam", reče Thorne preko radija. "Vidiš li helikopter?"
"Još ne", reče ona.
Levine se zagleda kroz prozor. Pogleda u sve svjetlije nebo, kroz
krošnje drveća. Nestalo je crvenih pruga. Nebo je sad bilo
ravnomjerno plavo.
Rada se dan. Dan...
A tad sve dođe na svoje mjesto i on zadrhti. Ode do prozora na
suprotnom zidu, pogleda prema teniskom igralištu. Zagleda se u
mjesto gdje su sinoć bili carnotaurusi. Više ih nije bilo.
Baš kao što se pribojavao.
"Loše nam se piše", reče on.
"Tek je osam sati", reče Thorne i pogleda na sat.
"Koliko joj je vremena potrebno?" upita Levine.
"Ne znam. Tri ili četiri minute."
"A za povratak?"
"Još pet minuta."
"Nadam se da ćemo dotad izdržati." Mrštio se nesretno.
"Zašto?" upita Thorne. "Mi smo dobro."
"Za nekoliko minuta", reče Levine, "sunce će zasjati ravno na nas."
"Pa što?" upita Thorne.
Radio se oglasi. "Doc", reče Šarah. "Vidim ga. Vidim helikopter."
Šarah skrene iza posljednjeg zavoja i ugleda sletište s lijeve strane.
Helikopter je bio ondje. Rotor se vrtio. Ona ugleda još jedno
raskršće na cesti, od kojeg je lijevo, nizbrdo, vodila uska cesta u
džunglu pa izbijala na čistinu. Ona krene po njoj, spuštajući se po
serpentinama koje su je prisiljavale da uspori. Sad je ponov-
448
Michael Crichton
no bila u džungli, ispod svoda od krošanja. Teren se izravna, ona
poskakujući prijeđe preko potočića i jurne naprijed.
Ispred nje, svod od krošanja je završavao i iza njega je sjalo sunce
na čistini. Ugleda helikopter. Rotor se počeo brže okretati - uzlijeće!
Ugleda pilota iza stakla kabine, u sunčanim naočalama. Pilot
pogleda na sat, kimne glavom kopilotu i počne se dizati.
Šarah zatrubi i silovito jurne. Ali je znala da je ne mogu čuti.
Automobil je poskakivao. Thorne je govorio: "Stoje? Šarah! Što se
događa?"
Ona je vozila, glavu je gurnula kroz prozor i vikala: "Čekajte!
Čekajte!" Ali se helikopter već dizao u zrak i gubio joj se iz vida.
Zvuk počne blijedjeti. Kad je automobil izjurio iz džungle na
čistinu, helikopter se već udaljavao i zamicao za stjenoviti rub
otoka.
A tad iščezne.
"Zadržimo mir", reče Levine, ushodavši se po maloj trgovini. "Reci
joj da se odmah vrati. I zadržimo mir." Kao da je govorio samom
sebi. Hodao je od zida do zida i udarao šakom po drvenim
gredama. Zdvojno je odmahivao glavom. "Reci joj da požuri. Misliš
li da se može vratiti za pet minuta?"
"Da", reče Thorne. "Zašto? Stoje, Richarde?"
Levine pokaže kroz prozor. "Dan", reče on. "Uhvaćeni smo u zamku
dnevne svjetlosti."
"Bili smo u stupici i čitavu noć", reče Thorne. "Pa smo preživjeli."
"Ali danje drugo", reče Levine. "Zašto?"
"Jer je noću", reče on, "ovo teritorij carnotaurusa. Druge životinje ne
zalaze na nj. Protekle noći nismo vidjeli nijednu životinju. No, kad
dođe dan, carnotaurusi se više ne mogu skrivati. Ne na otvorenim
prostorima, ne na dnevnoj svjetlosti. Pa odlaze. A tada to više neće
biti njihov teritorij."
"Što znači?"
IZGUBLJENI SVIJET
449
Levine pogleda u Kelly koja je sjedila za računalom. Ustručavao se,
a tad reče: "Vjeruj mi na riječ. Moramo otići odavde što prije."
"I otići kamo?"
Sjedeći za računalom, Kelly je čula razgovor između Thor-nea i
doktora Levinea. U prstima je gnječila komadić papira na kojem je
Arby zapisao lozinku. Bila je jako nervozna. Način na koji je doktor
Levine govorio činio ju je nervoznom. Da se barem Šarah vratila.
Osjećala bi se bolje kad bi Šarah bila ovdje.
Kelly nije voljela razmišljati o njihovu položaju. Držala se hrabro,
bodrila se, sve do dolaska helikoptera. No helikopter je došao i
otišao. A primijetila je da ni Thorne ni Levine nisu spomenuli da će
se vratiti. Možda su znali nešto. Primjerice, da se neće vratiti.
Doktor Levine je rekao da moraju otići iz trgovine. Thorne gaje
upitao kamo bi želio otići. Levine je rekao: "Najradije bih se maknuo
s ovog otoka, ali ne vidim kako. Stoga pretpostavljam da bismo se
trebali vratiti u prikolicu. To je sad najsigurnije mjesto."
Natrag u prikolicu, pomisli ona. Kamo su ona i Šarah otišle po
Malcolma. Kelly se nije željela vratiti u prikolicu.
Željela je kući.
Sva napeta, ona izravna onaj komadić vlažnog papira i položi ga na
stol pokraj sebe. Priđe joj doktor Levine. "Prestani se zafrkavati",
reče on. "Pokušaj naći Šarah."
"Hoću kući", reče Kelly.
Levine uzdahne. "Znam, Kelly", reče on. "Svi bismo htjeli kući." Pa
se ponovno udalji, brzo, napet.
Kelly odgurne papir, okrene ga i gurne ispod tipkovnice, u slučaju
da im ponovno zatreba lozinka. Kad je to učinila, pogled joj privuče
nešto napisano na poleđini.
Ona ponovno izvuče papir. I ugleda ovo:
450
Michael Crichton
ZONA B LEGENDA
ISTOČNO KRILO LABORATORIJ SPREMIŠTA TRGOVINA
BENZINSKA POSTAJA UPRAVITELJEVA KUĆA STRAŽARSKO
MJESTO 1 RIJEČNO PRISTANIŠTE MOČVARNA CESTA
PLANINSKA CESTA
ZAPADNO KRILO POGON
GLAVNAJEZGRA RADNIČKO NASELJE BAZEN/TENIS STAZA
ZA TRČANJE STRAŽARSKO MJESTO 2 SPREMIŠTE ZA ČAMCE
RIJEČNA ČESTA HRIDNA ČESTA
TOVARIŠTE
ULAZ
GEO TURBINA
GEOJEZGRA
GOLF TEREN
PLINOVOD
TOPLOVOD
SOLARNA STANICA 1
GREBENSKA CESTA
OGRAĐENI OBORI
Ona je odmah znala što je to: ono što su vidjeli na monitoru u
Levineovu stanu. One večeri kad je Arby spašavao datoteke na
računalu. Kao daje to bilo prije milijun godina, u nekom drugom
životu. A zapravo je to bilo prije... koliko? Prije dva dana.
Ona se sjeti kako je Arby bio ponosan kad je spasio datoteke. Sjeti se
kako su se svi trudili uočiti neki smisao u tom spisku. Sad su,
naravno, svi nazivi nešto značili. To su sve bila postojeća mjesta:
laboratorij, radničko naselje, trgovina, benzinska postaja.
Zagleda se u popis.
Ma nemoj me zezati, pomisli ona.
"Doktore Thorne", reče ona. "Mislim da biste trebali ovo vidjeti."
Thorne se zagleda u popis. "Misliš?" upita.
"Tako piše: spremište za čamce."
"Možeš li ga naći, Kelly?"
"Mislite na videu?" Ona slegne ramenima. "Mogu pokušati."
"Pokušaj", reče Thorne. Pogleda u Levinea, na drugom kraju
prostorije, koji je ponovno počeo udarati šakom o zidove. Uključi
radio.
"Šarah? Ovdje Doc."
Radio zakrči: "Doc? Morala sam nakratko stati."
"Zašto?" upita Thorne.
IZGUBLJENI SVIJET
451
Šarah Harding morala se zaustaviti na grebenskoj cesti. Pedeset
metara ispred, ugleda tvrannosaura kako odmiče cestom od nje.
Vidjela je da u zubima drži Dodgsona. Dodgson je nekim čudom još
bio živ. Tijelo mu se još micalo. Učini joj se da ga čuje kako vrišti.
Iznenadilo ju je kad je shvatila da ništa ne osjeća za nj. Ravnodušno
je promatrala kako tyrannosaur skreće s ceste i počinje se spuštati
niz obronak, natrag u džunglu.
Šarah upali motor i oprezno krene naprijed.
Za upravljačkom pločom računala, Kelly je listala video slike, jednu
za drugom, dok ga naposljetku nije našla: drveno pristanište u šupi
ili spremištu za čamce, otvoreno s jedne strane. Unutrašnjost
spremišta izgledala je prilično uščuvano; puzavice i paprati nisu
sve obrasle. Ugleda brzi čamac privezan uzetom, kako se ljulja na
vodi i lupka o pristanište. Sa strane, ugleda tri bačve s gorivom. A
na izlazu iz spremišta vidjela se površina vode i sunčeva svjetlost;
izgledala je kao rijeka.
"Što mislite?" reče ona Thorneu.
"Mislim da vrijedi pokušati", reče on gledajući preko njezina
ramena. "Ali gdje se nalazi? Možeš li naći zemljovid?"
"Možda", reče ona. Pritiskala je tipke i uspjela se vratiti na glavni
izbornik i zbunjujuće ikone.
InGen
Site B Network Services
•O
452
Michael Crichton
Arby se probudi, zijevne i priđe pogledati što to ona radi. "Dobra
grafika. Ušla si u mrežu, ha?"
"Aha", reče ona. "Jesam. Ali teško povezujem konce."
Levine je hodao gore-dolje i zavirivao kroz prozore. "Sve je to
lijepo", reče on, "ali vani je svakim trenutkom svjetlije. Zar ne
shvaćate? Moramo naći izlaz odavde. Ova kućica ima jednostruke
zidove. To je dovoljno za tropske krajeve, ali je to zapravo da-
ščara."
"Izdržat će", reče Thorne.
"Možda tri minute. Pogledaj ovo", reče Levine. Priđe vratima i
pokuca po njima. "Ova su vrata samo-"
S treskom, drvo oko brave se pretvori u iverje, vrata se širom
otvore, odbace Levinea ustranu i on tresne na pod.
Na vratima je stajao raptor i siktao.
Izlaz iz škripca
Sjedeći za tipkovnicom, Kelly se ukoči od straha. Vidjela je kako je
Thorne potrčao i bacio se punom težinom na vrata i pritisnuo ih u
raptora. Životinja od straha odskoči i vrata joj pričepe ruku s
kandžama. Thorne se nasloni navrata. S druge strane, životinja je
režala i udarala po vratima.
"Pomozite mi!" vikne Thorne. Levine se osovi na noge pa se i on
navali na vrata.
"Rekao sam ti!" vikne Levine.
Odjednom, trgovinu okruže tri raptora. Režali su, bacali se na
prozore, svijali željezne rešetke, gurali ih prema staklu. Zalijetali su
se u drvene zidove, rušili police pa su limenke i boce padale i
zveketale po podu. Na nekoliko mjesta, od drvenih zidova počelo
se otkidati iverje.
Levine ponovno pogleda Kelly: "Nađi izlaz odavde!" Kelly je buljila
preda se. Računalo je stajalo zaboravljeno. "Hajde, Kel", reče Arby.
"Koncentriraj se."
Ona se ponovno okrene prema zaslonu, ne znajući što da učini.
Odabere križ u gornjem lijevom uglu. Ništa se ne dogodi. Odabere
krug u gornjem lijevom uglu. Ikoni se počnu pojavljivati brzo i
ispune zaslon.
"Ne brini, mora postojati legenda", reče Arby. "Samo bismo morali
doznati što-"
454
Michael Crichton
InGen
Site B Network Services
InGen
Site B Network Services
Ali Kelly nije slušala. Pritiskala je tipke i pomicala kursor,
pokušavajući izazvati neku reakciju, pozvati pomoćni program,
nešto. Bilo što.
Iznenada se slika na zaslonu počne uvijati, izobličavati.
"Što si učinila?" usplahireno će Arby.
Kelly se znojila. "Ne znam", reče ona. Odmakne ruke od tipkovnice.
"Sad je još gore", reče Arby. "Uprskala si."
Slika na zaslonu nastavila se sužavati, ikoni su se pomicali, mijenjali
oblik.
"Hajde, djeco!" vikne Levine. "Pokušavamo!" reče Kelly. Arby reče:
"Pretvara se u kocku."
IZGUBLJENI SVIJET
455
Thorne gurne veliki stakleni hladnjak navrata. Raptor udari o metal
i limenke zazvekeću.
"Gdje su pištolji?" upita Levine. "Šarah ima tri u svom automobilu."
"Divno." Na prozorima, neke su rešetke bile toliko savijene da su
razbile staklo. Duž desnog zida, iverje je prštalo na sve strane i
nastajale su velike rupe.
"Moramo odavde", Levine dovikne Kelly. "Moramo naći načina!"
Potrči u stražnji dio trgovine, u zahode. No brzo se vrati. "I otraga
su!"
Sve se događalo tako brzo, posvuda oko njih.
456
Michael Crichton
Na zaslonu, Kelly sad ugleda rotirajuću kocku, koja se okretala u
praznom prostoru. Nije znala kako je zaustaviti.
"Hajde, Kel", reče Arby, piljeći u nju kroz natečene vjeđe. "Možeš ti
to. Koncentriraj se. Hajde."
Svi su vikali. Kelly je zurila u kocku na zaslonu, bespomoćno i
izgubljeno. Više nije znala što čini. Nije znala zastoje ovdje. Nije
znala kakvog sve to ima smisla. Zašto Šarah nije ovdje?
Pokraj nje, Arby reče: "Hajde. Otvaraj ikon po ikon, Kel. Možeš ti to.
Hajde. Nemoj se predati. Koncentriraj se."
Ali se ona nije mogla usredotočiti. Nije mogla odabirati ikone,
prebrzo su se okretali na zaslonu. Sigurno postoje paralelni
procesori za svu tu grafiku. Buljila je u zaslon. Svakojake su joj misli
padale na um - misli koje su joj se nekontrolirano rojile po glavi.
Žica ispod stola.
Ugrađeni program.
Puno grafike.
Šarah razgovara s njom u prikolici.
"Hajde, Kel. Moraš to učiniti. Nađi izlaz."
U prikolici, Šarah je rekla: Ono što će ti ljudi reći uglavnom je
pogrešno.
"Važno je, Kel", reče Arby. Drhtao je stojeći pokraj nje. Znala je da se
usredotočio na računalo kako bi se isključio iz svega. Kao način da-
Zid se rasprsne, daska širine dvadesetak centimetara izbije se i
padne unutra, raptor gurne glavu kroz rupu, zareži i škljocne
zubima.
Ona žica ispod stola joj se i dalje motala po glavi. Žica ispod stola.
Nogama je udarila o žicu ispod stola.
Žica ispod stola. Arby reče: "Važno je." A tad shvati.
IZGUBLJENI SVIJET
457
"Ne", reče mu ona. "Nije važno." I ona se spusti sa stolca i zavuče
ispod stola.
"Što to radiš?" vrisne Arby.
No, Kelly je već imala odgovor. Ugleda žicu od računala kako se
spušta u pod, kroz uredno probušenu rupicu. Ugleda crtu u
drvenom podu. Prstima zagrebe po podu i povuče. Odjednom,
drvena joj obloga ostane u rukama. Ona pogleda u otvor. Tama.
Da.
Uski prolaz. Ne, nešto bolje. Tunel.
Ona vikne: "Ovamo!"
Hladnjak se prevali na pod. Raptori upadnu kroz ulazna vrata.
Ostali su se probijali kroz bočne zidove, rušili police s izloženom
robom. Raptori jurnu u trgovinu, režeći i saginjući glave. Nađu
smotuljak Arbvjeve mokre odjeće i bijesno ga rastrgaju na komade.
Kretali su se brzo, u lovu na ljude. Ali ljudi više nije bilo.
Bijeg
Kelly je išla prva i držala bateriju. Išli su, jedan za drugim, pokraj
vlažnih betonskih zidova. Bili su u tunelu širine i visine metar
dvadeset duž čiju su se lijevu stijenku protezali metalni držači za
cijevi. Vodovodne i plinske cijevi bile su blizu stropa. Tunel je
zaudarao na plijesan. Čula je cicanje štakora.
Stignu da raskrižja u obliku rašlji. Ona pogleda u oba odvojka.
Zdesna je bio dug ravni prolaz, koji se gubio u tami. Vjerojatno vodi
u laboratorij, pomisli ona. Slijeva je bio puno kraći odvojak tunela,
na čijem su kraju bile stube.
Ona skrene lijevo.
Uspuže se kroz usko betonsko okno i gurne drveni poklopac. Nađe
se u maloj alatnici, okružena kablovima i zahrđalim cijevima. Sunce
se slijevalo kroz razbijene prozore. Ostali se popnu za njom.
Ona pogleda kroz prozor i ugleda Šarah Harding kako se spušta niz
brežuljak prema njima.
Hardingova stigne Explorerom do rijeke. Kelly je sjedila pokraj nje
na suvozačevom sjedištu. Ugledaju drveni putokaz za spremište za
čamce.
"Znači, Kelly, računalska grafika ti je dala ideju?" s divljenjem reče
Hardingova.
Kelly kimne glavom. "Odjednom sam shvatila da zapravo nije
važno što se vidjelo na zaslonu. Važno je bilo da se puno podataka
obrađuje, da se vrte milijuni piksela a to je značilo da
IZGUBLJENI SVIJET
459
mora postojati kabel. A ako postoji kabel, mora postojati i prostor za
nj. I to dovoljno velik prostor da bi ga majstori mogli popraviti."
"Pa si zavirila ispod stola." "Da", reče Kelly.
"Jako dobro", reče Hardingova. "Mislim da ti ovi ljudi duguju
živote."
"Zapravo i ne", reče Kelly i lagano slegne ramenima.
V
Šarah joj dobaci oštar pogled. "Čitavog života, ljudi će ti pokušavati
umanjiti uspjehe. Nemoj si ih sama umanjivati."
Cesta je bila blatnjava uz rijeku i obrasla vegetacijom. Začuju daleko
glasanje dinosaura, negdje iza sebe. Hardingova zaobiđe srušeno
stablo i tad ispred sebe ugledaju spremište za čamce.
"Uh", reče Levine. "Imam loš predosjećaj."
Izvana, zgrada je bila ruševna i potpuno obrasla puzavicama. Krov
se urušio na nekoliko mjesta. Nitko ne reče ništa kad je Hardingova
zaustavila Explorer ispred širokih dvostrukih vrata zaključanih
velikim zahrđalim lokotom. Izađu iz automobila i krenu prema
njima gazeći do gležnja po blatu.
"Zaista mislite da ovdje ima neki čamac?" sumnjičavo će Arby.
Malcolm se nasloni na Hardingovu dok se Thorne navalio na vrata.
Trulo drvo zaškripi, pa pukne. Lokot padne na zemlju. Hardingova
reče: "Pridrži ga", i prebaci Malcolmovu ruku preko Thorneova
ramena. Tad nogom probije rupu u vratima dovoljno široku da se
provuče kroz nju. Ona odmah uđe, u tamu. Kelly požuri za njom.
"Što vidite?" upita Levine, trgajući daske kako bi proširio otvor.
Dlakavi pauk odmigolji po daskama i skoči.
"Čamac je ovdje", reče Hardingova. "I izgleda ispravan." Levine
gurne glavu kroz rupu.
"Neka me vrag odnese", reče on. "Možda se čak uspijemo izvući
odavde."
Dodgsonov odlazak
Lewis Dodgson padne.
Prevrtao se u zraku i pao iz usta tvrannosaura na tvrdu zemlju. Pad
mu istjera zrak iz pluća, glavom udari o tlo i na trenutak mu se
zavrti pred očima. Otvori oči i ugleda kosinu od osušenog blata.
Osjeti kiselkasti vonj gnjileži. A tad začuje zvuk od kojeg ga prođu
žmarci: kreštavo cicanje.
On se podigne na lakat i shvati da je u tvrannosaurovu gnijezdu. Sa
svih je strana bio okružen stijenkama od osušenog blata. U gnijezdu
su sad bila tri mladunca, uključujući i jedno koje je oko noge imalo
omotan komad aluminijske folije. Mladunčad je skvičala od
uzbuđenja dok su se gegala prema njemu.
Dodgson ustane, ne znajući što učiniti. Drugi odrasli dinosa-ur
stajao je na drugoj strani gnijezda, potmulo režao i puhao. Onaj koji
gaje donio, stajao je iznad njega.
Dodgson je promatrao kako mu mladunčad prilazi, vratova
pokrivenih paperjem i oštrih zubića. A tad se okrene i počne bježati.
Istog trenutka, onaj krupniji tvrannosaur spusti glavu i sruši
Dodgsona. Tad tvrannosaur ponovno podigne glavu. Čekao je i
gledao.
Što se to do vraga događa? pomisli Dodgson. Oprezno, on ponovno
ustane. I ponovno ga tvrannosaur sruši. Mladunčad je skvičala i
prilazila mu. Tijela su im bila pokrivena komadićima mesa i izmeta.
Osjećao je njihov zadah. On se podigne na sve četiri i ponovno
počne puzati.
IZGUBLJENI SVIJET
461
Nešto ga ščepa za nogu i zadrži. On se okrene i ugleda svoju nogu
u raljama tvrannosaura. Velika ju je životinja na trenutak nježno
držala. A tad odlučno zagrize. Kosti se slome i smrskaju.
Dodgson vrisne od boli. Više se nije mogao kretati. Više ništa nije
mogao osim vikati. Mladunčad se željno gegala prema njemu.
Nekoliko su se trenutaka držali na odstojanju i poput sulica brzo
pružali glave i ujedali. No kad se Dodgson nije odmaknuo, jedno
mladunče doskakuće na jednoj nozi i počne gristi raskrvavljeno
meso. Drugi skoči na njegove prepone i zubima oštrima poput
britve počne grickati u predjelu njegova struka. Treći se približi
njegovu licu i jednim mu ugrizom odgrize komad obraza. Dodgson
zaurla. Ugleda mladunče kako žvače njegovo lice. Kako njegova krv
kapa s mladunčetovih čeljusti. Mladunče zabaci glavu i proguta
obraz, a zatim se okrene, ponovno razjapi čeljusti i sklopi ih na
Dodgsonovu vratu.
SEDMA KONFIGURACIJA
"Djelomična restabilizacija može se dogoditi nakon što se uklone
destruktivni elementi. Opstanak djelomice ovisi o slučajnosti."
IAN MALCOLM
Odlazak
Čamac ostavi za sobom prašumsku rijeku i uplovi u tamu. Zidovi
špilje odzvanjali su od štektanja motora dok je Thorne vodio ča--
mac kroz brzu plimnu struju. Slijeva se obrušavao vodopad, a u
vodi slapa blistala je zraka sunčane svjetlosti. A tad su izbili na
more, pokraj visoke stijene i golemih valova, na otvorenu pučinu
oceana. Kelly veselo klikne i zagrli Arbvja, koji žmirne i nasmiješi
se.
Levine se okrene i pogleda otok. "Moram priznati, nisam se nadao
da ćemo uspjeti. No kamere su na mjestu, video veza ispravna, pa
se nadam da ćemo moći nastaviti prikupljati podatke sve dok ne
dobijemo odgovore u vezi s izumiranjem."
Šarah Harding se zagleda u njega. "Možda hoćemo, a možda i
nećemo."
"Zašto ne? Ovo je savršen 'Izgubljeni svijet'."
Ona se zagleda u nj s nevjericom. "Daleko od toga", reče ona.
"Previše grabežljivaca, zar si zaboravio?"
"Možda se tako čini, ali ne znamo-"
"Richard", reče ona. "lan i ja smo provjerili izvješća. Prije mnogo
godina načinili su pogrešku na tom otoku. Kad je laboratorij još
radio."
"Kakvu pogrešku?"
"Proizvodili su mladunčad dinosaura i nisu znali čime ih hraniti.
Neko su im vrijeme davali kozje mlijeko, što nije bilo loše, jer je
hipoalergen. No kad su mesojedi porasli, počeli su ih hraniti
466
Michael Crichton
posebnim ekstraktom od životinjskih proteina. A taj je ekstrakt
dobiven od mljevenog mesa ovaca."
Levine reče: "Pa? Stoje u tome loše?"
"U zoološkim vrtovima, nikad se ne služe ovčjim ekstraktima" reče
ona. "Zbog opasnosti od zaraze."
"Zaraze", ponovi Levine, tiho. "Kakve zaraze?"
"Prioni", reče Malcolm, na suprotnom kraju čamca.
Levine ih blijedo pogleda.
"Prioni", reče Hardingova, "su najjednostavniji poznati uzročnici
bolesti, jednostavniji i od virusa. To su djelići proteina. Toliko su
jednostavni, da čak ne mogu prodrijeti u tijelo-mora ih se pasivno
unijeti putem hrane. No kad ih se pojede, izazovu bolest: scrapie u
ovaca, pa kravlje ludilo i kuru, moždano oboljenje u ljudi. A
dinosauri su oboljeli od prionske bolesti s nazivom DX, od
zaraženog ekstrakta ovčjeg proteina. Laboratorij se godinama borio
protiv toga, pokušavao se otarasiti te bolesti.
"Hoćeš reći da nisu uspjeli?"
"Nakratko se činilo da jesu. Dinosauri su se množili. No tad se nešto
dogodilo. Bolest se počela širiti. Prioni se izlučuju izmetom, pa je
moguće-"
"Izlučuje izmetom?" reče Levine. "Kompiji su jeli izmet..."
"Da, kompiji su odreda svi zaraženi. Kompiji su strvinari; oni su
raznijeli protein po truplima, pa su se i ostali strvinari zarazili. Na
posljetku su se zarazili svi raptori. Raptori napadaju zdrave
životinje, ne uvijek sa stopostotnim uspjehom. No dovoljan je jedan
ugriz i životinja se zarazi. I tako, malo po malo, zaraza se ponovno
proširila otokom. Zato životinje rano ugibaju. A brzo ugibanje
održava mnogobrojniju populaciju grabežljivaca no što bi se
očekivalo-"
Levine se vidljivo zabrinuo. "Znaš", reče on, "Jedan me kompi
ugrizao."
"Ja se ne bih zabrinula", reče Hardingova. "Možda ćeš dobiti laganu
upalu mozga, ali najvjerojatnije samo jaku glavobolju. Otići ćemo
liječniku u San Joseu."
IZGUBLJENI SVIJET
467
Levine se počne znojiti. Rukom otare čelo. "Zapravo, uopće se ne
osjećam dobro."
"Inkubacija traje tjedan dana, Richard", reče ona. "Uvjerena sam da
će s tobom biti sve u redu."
Levine se nesretno skutri na sjedištu.
"Ono što želim reći", reče ona, "je da sumnjam da će ti ovaj otok
moći reći puno o izumiranju."
Malcolm se na trenutak još jednom zagleda u mrke stijene pa
progovori. " Možda tako i treba biti", reče on. "Jer je izumiranje
uvijek bilo veliki misterij. U većim se razmjerima dogodilo samo
pet puta na ovoj planeti i ne uvijek zbog asteroida. Ljude najviše
zanima izumiranje u kredi kad su izumrli dinosauri, ali su se takve
katastrofe dogodile i potkraj jure i trijasa. Bila su to užasna
razdoblja, ali sitnica u usporedbi s izumiranjem u permu, kad je
izumrlo osamdeset posto života na zemlji, u moru i na kopnu.
Nitko ne zna što je izazvalo taj pomor. A pitam se nismo li mi uzrok
idućeg."
"Kako to mislite?" upita Kelly.
"Ljudi su tako destruktivni", reče Malcolm. "Ponekad mislim da
smo mi neka vrst pošasti koja će zbrisati sve s lica zemlje. Tako
temeljito uništavamo da se kadikad pitam nije li to naša zadaća.
Možda svakih nekoliko eona naiđe neka životinja koja pobije
ostatak svijeta, pomete palubu i omogući evoluciji da zađe u drugu
fazu."
Kelly odmahne glavom. Okrene se od Malcolma i ode sjesti pokraj
Thornea.
"I ti to sve slušaš?" reče Thorne. "Ja to ne bih uzeo previše ozbiljno.
To su samo teorije. Ljudi ne mogu bez njih, ali je činjenica da su
teorije ipak samo maštarije. I mijenjaju se. Kad je Amerika bila
novootkrivena zemlja, ljudi su vjerovali u nešto što se naziva
flogiston. Znaš li što je to? Ne? Dakle, nije ni važno, jer nije
postojalo. A vjerovali su i da četiri tjelesna soka kontroliraju naše
ponašanje. A vjerovali su i daje zemlja stara samo nekoliko tisuća
godina. Sad vjerujemo daje zemlja stara četiri milijarde godina,
vjerujemo u fotone i elektrone i smatramo da ljudsko ponašanje
kontrolira nešto što se naziva ego i osjećaj osobnog dostojanstva.
Smatramo ta uvjerenja boljima i znanstveno utemeljeniji-ma."
"Pa jesu li?"
Thorne slegne ramenima. "To su sve ipak još samo maštarije. Nisu
stvarne. Jesi li ikad vidjela osobno dostojanstvo? Možeš li mi ga
poslužiti na tanjuru? A foton? Možeš li mi donijeti jedan foton?"
Kelly odmahne glavom. "Ne, ali..."
"A nikad ni nećeš jer to ne postoji. Bez obzira na to koliko ih ljudi
ozbiljno shvaćali", reče Thorne. "Kroz stotinu godina, ljudi će nam
se smijati. Reći će: "Znaš li što su ljudi nekad vjerovali? Vjerovali su
u fotone i elektrone. Možeš li zamisliti takvu glupost?" I grohotom
će se nasmijati jer će tada postojati novije i bolje maštarije." Thorne
zatrese glavom. "A u međuvremenu, osjećaš li ljuljanje čamca? To je
more. Ono je stvarno. Osjećaš li miris soli u zraku? Sunce na svojoj
koži? To je stvarno. Vidiš li nas sve na okupu? To je stvarno. Život
je prelijep. Blagodat je biti živ, vidjeti sunce i udisati zrak. Zapravo
ne postoji ništa drugo. A sad pogledaj u kompas i reci mi gdje je
jug. Želim stići u Puerto Cortes. Vrijeme je da se vratimo kući."

Zahvale
Ovaj je roman potpuno izmišljen, no u pisanju sam crpio ideje od
istraživača s mnogih područja. Puno dugujem radu i teorijama
Johna Alexandera, Marka Boguskija, Edwina Colberta, Johna
Conwaya, Philipa Currieja, Petera Dodsona, Nilesa Eldredgea,
Stephena Jaya Goulda, Donalda Griffina, Johna Hollanda, Johna
Homera, Freda Hovlea, Stuarta Kauffmana, Christophera Langtona,
Ernsta Mayra, Mary Midgley, Johna Ostroma, Normana Packarda,
Davida Raupa, Jeffreya Schanka, Manfreda Schroedera, Georgea
Gaylorda Simpsona, Brucea Webera, Johna Wheelera i Davida
Weishampela.
Preostaje jedino reći kako su gledišta izražena u ovoj knjizi moja, a
ne njihova i podsjetiti čitatelja da se stoljeće i pol poslije Danvina,
skoro sve teorije o evoluciji žestoko osporavaju i da se o njima vode
žučne rasprave.