HRVATSKI

ARHEOLOŠKI
GODIŠNJAK
13/2016

Zagreb, 2017.
Hrvatski arheološki godišnjak, 13/2016
Croatian Archaeological Yearbook, 13/2016

Izdavač/Publisher:
Ministarstvo kulture
Uprava za zaštitu kulturne baštine
Ministry of Culture
Directorate for the Protection of the Cultural Heritage

Za izdavača/For the Publisher:

Nina Obuljen Koržinek

Urednik/Editor:
Zoran Wiewegh

Uredništvo/Editorial Board:
Andrea Cukrov, Uprava za zaštitu kulturne baštine
Krešimir Raguž, Uprava za zaštitu kulturne baštine, Konzervatorski odjel u Karlovcu
Zoran Wiewegh, Uprava za zaštitu kulturne baštine

Lektor/Language Editor:
Dubravka Dulibić-Paljar

Korektor/Proof Reader:
Zoran Wiewegh

Prijevodi na engleski/English Translations:

Maja Šunjić

Grafička priprema/Prepress:
Dag Gebauer, Kofein d.o.o., Zagreb

Adresa uredništva/Editorial Address:

Ministarstvo kulture, Uprava za zaštitu kulturne baštine,
Odjel za arheološku baštinu, Runjaninova 2, 10000 Zagreb

Dovršeno/Completed:
2017.
 UDK 902/904 (497.5)
ISSN 1845-8408

HRVATSKI
ARHEOLOŠKI
GODIŠNJAK
13/2016
4
 REPUBLIKA HRVATSKA
PODRUČJA DJELATNOSTI
KONZERVATORSKIH ODJELA

KOOS – Konzervatorski odjel u Osijeku

KOVU – Konzervatorski odjel u Vukovaru
KOSB – Konzervatorski odjel u Slavonskom Brodu
KOPŽ – Konzervatorski odjel u Požegi
KOBJ – Konzervatorski odjel u Bjelovaru
KOVŽ – Konzervatorski odjel u Varaždinu
KOKR – Konzervatorski odjel u Krapini
KOZG – Konzervatorski odjel u Zagrebu
KOSK – Konzervatorski odjel u Sisku
KOKA – Konzervatorski odjel u Karlovcu
KOPU – Konzervatorski odjel u Puli
KORI – Konzervatorski odjel u Rijeci
KOGS – Konzervatorski odjel u Gospiću
KOZD – Konzervatorski odjel u Zadru
KOŠI – Konzervatorski odjel u Šibeniku
KOTG – Konzervatorski odjel u Trogiru
KOST – Konzervatorski odjel u Splitu
KOIM – Konzervatorski odjel u Imotskom
KODU – Konzervatorski odjel u Dubrovniku
GZZG – Gradski zavod za zaštitu spomenika
kulture i prirode, Zagreb

5
 Hrvatski arheološki godišnjak 13/2016

OSJEČKO-BARANJSKA
ŽUPANIJA

1 Baranja 10 Lug – Crkvena 2 17 Osijek – Sveučilišni kampus (PTF)

2 Batina – Sredno 11 Našice i Podgorač – šire područje 18 Osijek – Tvrđa (Carska vrata, most)
3 Cesta Arduševac – Đurđanci 12 Nemetin 19 Osječko-baranjska županija
4 Darda – ostaci Sulejmanova mosta 13 Općine Donji Miholjac, Marijanci i 20 Potnjani – plinovod
5 Gorjani – Kremenjača Belišće 21 Sveti Đurađ – crkva sv. Jurja
6 Grabovac – Ciglana 14 Osijek – Hermanov vinograd 22 Viškovci – Gradina
7 Klisa – plinovod 15 Osijek – Park kraljice Katarine 23 Vučjak Feričanački – Ribnjak
8 Kolođvar Kosače
9 Kopačevo – Mali Sakadaš 16 Osijek – Sveučilišni kampus (FERIT)

6
 Osječko-baranjska županija, HAG 13/2016
Redni broj: 1
Lokalitet: Baranja (Mitvar, Donje Polje – Prosina,
Haljevo, Rimski jarkovi, Logor)
Naselje: Haljevo, Karanac, Kneževi Vinogradi, Kozarac,
Popovac
Grad/općina: Beli Manastir, Čeminac, Kneževi Vinogradi,
Popovac
Pravni status: Z-3741 (Donje Polje – Prosina), Z-3751
(Mitvar), Z-6043 (Logor)
Razdoblje: P, A, SV, NV
Vrsta radova: sustavan terenski pregled
Od 7. do 12. veljače 2016. trajao je sustavan arhe-
ološki terenski pregled područja Haljeva, Karanca,
Kneževih Vinograda, Kozarca i Popovca na području
Osječko-baranjske županije. Terenski pregled bio je dio
projekta Between the Danube and the Mediterranean,
Exploring the role of Roman military in the mobility of
people and goods in Croatia during the Roman Era
(HRZZ-IP-2013-11-6505), s ciljem lociranja eventualne
prisutnosti i djelovanja rimske vojske na hrvatskom dijelu
dunavskog limesa. U pregledu su sudjelovali prof. dr. sc.
M. Sanader, doc. dr. sc. D. Tončinić, dr. sc. I. Miloglav,
dr. sc. A. Pavlović, dr. sc. I. Kaić i M. Vukov, mag.
archeo., s Odsjeka za arheologiju Filozofskog fakulteta
Sveučilišta u Zagrebu te I. Vukmanić, dipl. arheo. i dipl.
muz., iz Muzeja Slavonije u Osijeku. U pregledu je sudje-
lovao i F. Perković, doktorand poslijediplomskog studija
Područje obuhvaćeno terenskim pregledom, s položajem nalazišta
7
arheologije na Odsjeku za arheologiju Filozofskog fakul-
teta Sveučilišta u Zagrebu.
Slijedom postavljene metodologije, područje koje je pla-
nirano za sustavan terenski pregled podijeljeno je u četiri
trase. Svaka trasa podijeljena je na pojedina područja,
odnosno na manje površine koje su nazvane „položaj”,
a imenovana su prema poznatim toponimima (na teme-
lju HOK-a). Svaka parcela/njiva unutar pojedinog polo-
žaja podijeljena je na više lokacija te je dobila brojčanu
oznaku od 1 nadalje. Lokacija čini jedinicu istraživanja i
mora biti dobro vidljiva na pripremljenim fotografijama i
na terenu (minimalna vidljivost 50%). Prilikom sustavnoga
terenskog pregleda svaka je lokacija najprije fotografirana,
sudionici su bili raspoređeni u razmaku od 5 m, a njihov
je položaj snimljen GPS-om. Tijekom hodanja brojao se
pokretan arheološki materijal vidljiv na površini te se raz-
dvajao prema vrsti i dataciji. Prikupljao se samo dijagno-
stički materijal, veći ulomci keramike, obodi, dna, ručke
te materijal koji se smatra rijetkim, npr. metali, staklo itd.
Distribucija i koncentracija nalaza, u skladu s razdobljima,
analizirana je u QGIS-u.
Prva trasa terenskog pregleda obuhvaćala je položaj
Mitvar, koji se nalazi uz sam istočni rub Kozaračke šume.
Terenskim pregledom obuhvaćene su tri lokacije. Područje
je otprije poznato u literaturi, i to po figuralnom nastavku
vrha ruda za kola u obliku životinjske glave, datiranom
u 2./3. st. Ako je ukras za kola zaista pronađen na tome
 Hrvatski arheološki godišnjak 13/2016
položaju, on bi mogao svjedočiti o prolasku antičke ceste
Mursa – Aquincum (Minichreiter 1987: 116, 117). Osim spo-
radičnih i brojčano zanemarivih ulomaka građevnog mate-
rijala (opeke) te nekoliko ulomaka prapovijesne, antičke i
novovjekovne keramike, lokacije 1 i 2 nisu pokazale ostatke
arheološkog materijala koji bi upućivali na tragove ljudske
aktivnosti na tom položaju. S druge strane, lokacija 3 topo-
grafski se razlikuje od navedenih dviju gdje je, osim na kar-
tama, i na terenu vidljiva depresija koja se pruža od istoka
prema zapadu po sredini oranice. Na mjestu depresije zabi-
lježen je veći broj ulomaka rimskoga građevnog materijala.
Druga trasa terenskog pregleda obuhvaćala je polo-
žaje Donje polje – Prosina i Haljevo. Položaj Donje
polje – Prosina nalazi se sjeverno od sela Karanca, sjeve-
rozapadno od poljoprivrednog kombinata Karanac. Između
pregledanih lokacija 1 i 2 nalazi se kanal koji je presjekao
lokalitet. Velika količina građevnog materijala nalazi se
na objema lokacijama. Nekoliko ulomaka kasnosrednjo-
vjekovne keramike jedini su nalazi na objema pregleda-
nim površinama. Zapadno od poljoprivrednog kombinata
Kozarac, prema Haljevskoj šumi nalazi se položaj Haljevo.
Na tom položaju pregledane su četiri lokacije. Na lokaci-
jama 1 i 2, osim velike količine keramičkih ulomaka antičke
i kasnosrednjovjekovne keramike, zabilježene su i dvije
tvorevine koje su vidljive i na zračnim fotografijama.
Treća trasa terenskog pregleda obuhvaćala je položaj
Rimski jarkovi, koji se nalazi sa zapadne strane Haljevske
šume, južno od Belog Manastira. Toponim upućuje na
ostatke antičkog lokaliteta, međutim na deset pregledanih
lokacija nisu zabilježeni tragovi ljudske aktivnosti. Uz položaj
Rimski jarkovi u Haljevskoj šumi uočeni su ostaci nasipa s
jarkom. Nasip je zabilježen u starijoj literaturi kao tzv. sarmat-
ski bedem (limes sarmaticus) (Minichreiter 1987: 106, 107).
Četvrta trasa terenskog pregleda obuhvaćala je polo-
žaj Logor, koji se nalazi između Branjina vrha i Popovca.
Popovac je kao lokalitet poznat još iz 18. st., i to po nalazima
mnogobrojnog rimskoga građevnog materijala, rimskih gro-
bova i predmeta od bronce. M. P. Katančić smatra kako se
na tome položaju nalazilo rimsko naselje Quadriburgium,
dok se prema mišljenju M. Bulata i K. Minichreiter ondje
nalazila rimska Antianna (Minichreiter 1987: 131, 132).
Iznimno velika količina rimskoga građevnog materijala
(tegula, opeke) te keramičkih ulomaka (dijelovi poklopaca,
terra sigillata, rubovi većih posuda) na objema pregledanim
lokacijama govore u prilog tome da se radi o iznimno veli-
kome antičkom lokalitetu.
Može se zaključiti da su sustavnim terenskim pregledom
na svega trima položajima (Mitvar, Haljevo, Logor), koji su
na temelju podataka u starijoj literaturi, slučajnih nalaza
ili toponima povezani s eventualnom prisutnošću i djelo-
vanjem rimske vojske, potvrđeni znatniji ostaci iz antike.
Međutim, navedeni ostaci ne mogu se izravno povezati s
prisutnošću i djelovanjem rimske vojske jer nisu potvrđeni
oni koji su karakteristični za nju (rimska vojna oprema i
naoružanje), što se preliminarno može objasniti utjecajem
dugotrajne i intenzivne zemljoradnje.
Literatura
Miloglav, Tončinić 2015 I. Miloglav, D. Tončinić,
Metodologija sustavnog terenskog pregleda dunavskog
8
limesa u Osječko-baranjskoj županiji, Obavijesti HAD, 47,
Zagreb, 2015: 9 – 14.
Minichreiter 1987 K. Minichreiter, Arheološko blago
Baranje, Anali Zavoda Jugoslavenske akademije 5, Osijek,
1987.
Sanader 2003a M. Sanader, Rimske legije i njihovi logori u
hrvatskom dijelu Panonskog limesa, OA, 27, Zagreb, 2003:
463 – 468.
Sanader 2003b M. Sanader, The Ripa Pannonica in
Croatia, u: Z. Visy (ur.), The Roman Army in Pannonia, An
Archaeological Guide of the Ripa Pannonica, Pécs, 2003:
135 – 142.
dr. sc. Mirjana Sanader
dr. sc. Domagoj Tončinić
dr. sc. Ina Miloglav
dr. sc. Iva Kaić
dr. sc. Ana Pavlović
Mirna Vukov
Igor Vukmanić
Summary
In the course of Febuary 2016, a systematic field survey of
the areas of Haljevo, Karanac, Kneževi Vinogradi, Kozarac
and Popovac in the Baranja region was conducted. The
research was carried out as part of the project „Between
the Danube and the Mediterranean. Exploring the role
of Roman military in the mobility of people and goods in
Croatia during the Roman Era”, with the aim of locating the
sites associated with the presence and activity of the Roman
army within the Croatian part of the Danubian Limes.
The field survey established substantial Antiquity period
remains at only three sites (Mitvar, Haljevo, Logor).
However, the remains cannot be exclusively associ-
ated with the presence and activities of the Roman army
because the sites lacks characteristic military finds (Roman
military equipment and weapons). This can be preliminarily
explained by long and intensive land cultivation.
Redni broj: 2
Lokalitet: Batina – Sredno
Naselje: Batina
Grad/općina: Draž
Pravni status: Z-6604
Razdoblje: P, A
Vrsta radova: sustavno iskopavanje
Probna iskopavanja prapovijesnog i antičkog nalazišta
Batina – Sredno nastavljena su ujesen 2016. godine, u
sklopu projekta „Arheološka baština Baranje”. Voditelj
istraživanja bio je Tomislav Hršak, dipl. arheo. (Muzej
Slavonije Osijek), a u istraživanju su sudjelovali dr. sc. Tino
Leleković (Odsjek za arheologiju HAZU) i dr. sc. Marko
Dizdar (Institut za arheologiju).
Nalazište Sredno te sjevernije položen Gradac smješteni su na
krajnjem sjeveroistočnom dijelu Banskog brda, koje završava
strmim lesnim padinama ispresijecanim dubokim usjecima
 Osječko-baranjska županija, HAG 13/2016
Grob 105 (foto: J. Diklić)
Sonda 19, snimka iz zraka (foto: K. Šobat)
ili „surducima”. U istraživanjima koja su trajala od 2010. do
2015. otkriveni su ravni paljevinski grobovi daljske grupe, koja
je obilježila mlađu fazu kasnoga brončanog doba i početne
faze starijega željeznog doba, istraženi su tumul 1 u kojem
je pronađen bogato opremljen grob, dimenzija 4,5x4,5 m i
dubine 2 m, koji je ukopan kroz nasipe tumula te tumul 2, s
grobnom komorom dimenzija 3,10x3,10 m. Tijekom istraži-
vanja 2014. detaljno je utvrđen slijed nasipavanja tumula 1,
dok je zapadno od grobne komore tumula 1 pronađen prostor
9
Grob 112 (foto: J. Diklić)
izrazito spaljene crveno-tamnosmeđe zemlje na kojem se
nalazila veća nakupina pepela s puno spaljenih kostiju te se
pretpostavlja kako se radi o mjestu spališta pokojnika iz kne-
ževske grobne komore. Uz oba je tumula pronađen niz rupa
od stupova, za koje se pretpostavlja da su dio konstrukcije
ograde tumula. U dosadašnjim istraživanjima definirane su
južna, zapadna i istočna granica rasprostiranja groblja, pri
čemu je zabilježeno i postojanje tumula na cijelom području
njegova rasprostiranja. Jednako tako, pronađeni su rimski
 Hrvatski arheološki godišnjak 13/2016
paljevinski i kosturni grobovi, koji pripadaju južnoj nekropoli uz
cestu prema utvrdi Ad Militare. Otkriće karakterističnih jaraka
V-presjeka tipa fossa povezuje se s privremenim rimskim
vojnim logorima, dok namjena nekih dubokih i širokih jaraka
zasad nije u potpunosti jasna (Bojčić et al. 2009; 2010; 2011;
Hršak et al. 2013; 2014, 2015, 2016).
Prilikom istraživanja na Srednom 2016. otvorena je sonda
S 19 (koja se nalazi južno od sonde S 10 i S 18), a njezina
površina iznosila je 145 m². Sonda S 19 otvorena je na
sjevernom dijelu položaja Sredno, blizu naselja na Gradcu,
južno od sonde S 10 (gdje je u terenskom pregledu iz 2008.
pretpostavljeno postojanje zemljanog humka ili tumula, što
je i potvrđeno iskopavanjima 2012. i 2014.) te sonde S 18
(gdje je u iskopavanjima 2015. godine istražen tumul 2). Na
površini koja je strojno otvorena pronađeni su objekti koji
pripadaju prapovijesti i antici.
Prapovijesni grobovi
Tijekom istraživanja 2016. godine pronađena su dva pra-
povijesna paljevinska groba (G 105 i G 106), koji se mogu
pripisati daljskoj grupi s početka starijega željeznoga doba.
Grob 106 samo je djelomično sačuvan jer ga je u istočnom
djelu presjekao mlađi rimski paljevinski grob. Grob 105
pravokutnog je obrisa i zaobljenih rubova te dimenzija
2,00x1,50 m. U grobu je pronađena velika žara s poklop-
cem te kantaros. Prilikom vađenja žare iz groba, u njezinoj
je unutrašnjosti pronađeno 13 keramičkih pršljenova razli-
čitih veličina te željezni predmet.
Rimsko razdoblje
Istraživanjem na Srednom zahvaćeno je i rimsko groblje s
kraja 2. i iz prve polovice 3. st., koje je već istraživano na tom
položaju (Hršak et al. 2014; 2015; 2016). Do sada je otkri-
veno sedam rimskih, a od 2016. može mu se pripisati još
šest paljevinskih grobova tipa „bustum” i dva kosturna groba.
„Busta” istražena 2016. uobičajenog su pravilnog četvrtastog
oblika sa zaobljenim rubovima. U nekim su slučajevima dna i
stijenke djelomično zapečeni zbog gorenja lomače. Većinom
su orijentirani u smjeru sjever-jug, iako neki imaju i drugačiju
orijentaciju. Od dvaju kosturnih grobova jedan je gotovo pot-
puno uništen naknadnim ukopima (G 113), tako da je saču-
vana samo lubanja, dok je grob G 109 dobro očuvan. Raka
je nepravilnog oblika i zaobljenih rubova, orijentacije SI-JZ.
Po očuvanosti i po broju nalaza mogu se izdvojiti dva
groba. Prvi je „bustum” G 112, u kojem se vjerojatno nalaze
ostaci spaljene žene. Naime, spol pokojnice može se pret-
postaviti prema pronađenim željeznim okovima od drve-
nog (toaletnog) kovčežića i ogrlici od brončanih karičica
sa staklenim perlama. U grobu su pronađeni i uobičajeni
prilozi: keramička svjetiljka, balzamarij i brončani novac.
Prilozi su položeni na sloj pepela u kojem su pronađeni
ostaci lomače i ulomci spaljenih kostiju. Drugi je kosturni
grob G 110. U njemu je pokojnik bio u drvenom kovčegu,
od kojeg su sačuvani željezni klinovi. Tijelo je bilo ispru-
ženo na leđa, tako da je lijeva ruka položena na prepone, s
jednim primjerkom brončanog novca u šaci. Desna je ruka
svinuta i polegnuta udesno po dnu rake, vjerojatno zbog
procesa do kojih je došlo nakon pokopavanja pokojnika.
U kovčeg je bio položen i keramički vrč s jednom ručkom.
Oko nekih grobova pronađeni su plitki ravni kanali, što je
bio slučaj i u prijašnjim istraživanjima, a riječ je o ostacima
10
oznaka grobnih čestica u kojima su se nalazili grobovi.
S obzirom na to da kanali nisu nađeni oko svih grobova,
može se zaključiti da su samo neke čestice bile ograđene
živicom ili drvenom ogradom, dok druge nisu bile označene
na nama vidljiv način. Osim kanala, pronađeno je i neko-
liko pravokutnih i okruglih rupa od stupova, koji bi se mogli
interpretirati kao ostaci nadzemnih grobnih obilježja.
Ovogodišnje istraživanje nastavilo je potvrđivati kako je
Batina sa svojim lokalitetima Sredno i Gradac iznimno
arheološko nalazište koje pruža vrijedne podatke o životu
jedne vrlo bogate populacije na kraju kasnoga brončanoga
i početku starijega željeznoga doba te daje nove spoznaje
o životu na baranjskome dijelu limesa. Nalazište je smje-
šteno na rubu visokoga lesnog platoa iznad Dunava, koji
je bio važna komunikacija između sjevera i juga, istoka
i zapada Karpatske kotline i s kojeg se otvarao pogled
prema Transdanubiji, Bačkoj s druge strane Dunava te
istočnoj Slavoniji na jugu.
Literatura
Bojčić et al. 2009 Z. Bojčić et al., Terenski pregled pod-
ručja Batine, AIA, V, Zagreb, 2009: 125 – 129.
Bojčić et al. 2010 Z. Bojčić et al., Terenski pregled pod-
ručja između Batine i Suze, AIA, VI, Zagreb, 2010: 80 – 87.
Bojčić et al. 2011 Z. Bojčić et al., Rezultati probnih istra-
živanja nalazišta Batina – Sredno 2010. godine, AIA, VII,
Zagreb, 2011: 13 – 19.
Hršak, Leleković, Dizdar 2013 T. Hršak, T. Leleković, M.
Dizdar, Rezultati istraživanja nalazišta Batina – Sredno
2012. godine, AIA, IX, Zagreb, 2013: 12 – 19.
Hršak, Leleković, Dizdar 2014 T. Hršak, T. Leleković, M.
Dizdar, Rezultati istraživanja nalazišta Batina – Sredno
2013. godine, AIA, X, Zagreb, 2014: 14 – 20.
Hršak, Leleković, Dizdar 2015 T. Hršak, T. Leleković, M.
Dizdar, Rezultati istraživanja nalazišta Batina – Sredno
2014. godine, AIA, XI, Zagreb, 2015: 18 – 22.
Hršak, Leleković, Dizdar 2016 T. Hršak, T. Leleković, M.
Dizdar, Rezultati istraživanja nalazišta Batina – Sredno
2015. godine, AIA, XII, Zagreb, 2016: 14 – 18.
Tomislav Hršak
Tino Leleković
Marko Dizdar
Summary
A test archaelogical excavation of the prehistoric and
Antiquity site of Batina-Sredno resumed in Autumn 2016,
within the project of Archaeological Heritage of Baranja.
The site of Sredno and the locality of Gradac to the north of
it are situated in the north-easternmost part of the Bansko
brdo hill which ends in steep loess slopes interspersed with
deep gullies or „surduks”. The excavations yielded features
that can be dated to the prehistoric and Roman periods.
This year`s excavation has showed that Batina, with its
sites of Sredno and Gradac, represents an extraordinary
archaeological site which has provided valuable data on
the life of a very rich population of the Late Bronze and
Early Iron Ages as well as new insights into the life on the
Limes in Baranja.
 Osječko-baranjska županija, HAG 13/2016
Redni broj: 3
Lokalitet: Cesta Arduševac – Đurđanci (L-44134)
Naselje: Ardruševac, Đurđanci
Grad/općina: Đakovo
Pravni status: –
Razdoblje: –
Vrsta radova: terenski pregled
U svibnju 2016. godine, na traženje Uprave za ceste
Osječko-baranjske županije, arheološki je rekognosciran
pravac buduće lokalne ceste L-44134 od Arduševca do
Đurđanaca. Za rekognosciranje su bili zaduženi Goran
Tolušić, kustos pripravnik na stručnom osposobljavanju
u Muzeju Đakovštine i Ana Grbeša, kustosica Muzeja
Đakovštine.
Prema posebnim uvjetima zaštite nepokretnoga kulturnog
dobra Konzervatorskog odjela u Osijeku, prije rekonstruk-
cije navedene dionice bilo je potrebno dokumentiranje
i kartiranje terena kako bi se izdali ciljani uvjeti i zaštitila
moguća arheološka nalazišta.
Ukupna dužina predmetne dionice lokalne ceste za rekon-
strukciju iznosi 926,27 m. Sama dionica trenutačno je
makadamski put na kojem se ne pronalaze tragovi kultur-
nih slojeva. Okolne oranice u trenutku rekognosciranja bile
su zasađene uljanom repicom te njihov pregled također
nije otkrio tragove kulturnih slojeva ni arheološkog mate-
rijala. Oranica lokalno poznata kao Pijavčarka (ARKOD ID
2152529) nije imala zasađene poljoprivredne kulture te ni
na njoj, iako ju je bilo moguće detaljnije rekognoscirati, nisu
otkriveni nikakvi tragovi kulturne aktivnosti. Terenskim pre-
gledom pravca buduće lokalne ceste nisu otkrivena nova
arheološka nalazišta ni tragovi arheološkog materijala.
Ana Grbeša
Summary
In the course of May 2016 archaeological reconnaissance
of the route of the future Local Road L-44134 between
Arduševac and Đurđanci was conducted. The field survey
established that there are no new archaeological sites or
traces of archaeological finds.
Redni broj: 4
Lokalitet: Darda – ostaci Sulejmanova mosta uz dvorac
Esterhazy
Naselje: Darda
Grad/općina: Darda
Pravni status: P-5192
Razdoblje: NV
Vrsta radova: zaštitno istraživanje
Od 11. do 16. srpnja 2016. Međunarodni centar za pod-
vodnu arheologiju u Zadru (MCPA Zadar) arheološki je
istraživao lokalitet Sulejmanov most u Dardi, koji se nalazi
uz dvorac Estrerhazy. Radove je financiralo Ministarstvo
kulture. Nastavak je to istraživanja koja su započeta 2009.
i periodično su se odvijala 2011. i 2014. Uz iskop i pregled
11
Drveni elementi mosta izvađeni iz ribnjaka prilikom istraživanja
(foto: M. Kaleb)
nasipa izvađenog iz ribnjaka sondiran je i jedan dio kopna
uz ribnjak. Također su organizirani uroni u sam ribnjak, na
položaju Sulejmanova mosta te sondažna iskopavanja u
ribnjaku. Voditelj istraživanja bio je Mladen Pešić, zamje-
nik voditelja dr. sc. Luka Bekić, a u istraživanju su sudje-
lovali Roko Surić, Maja Kaleb (MCPA Zadar). Stručni dio
ekipe činio je i prof. dr. Tom Levanič s Gozdarskog Inštituta
Slovenije. Za podvodne radove angažiran je Saša Stipanić
iz tvrtke „Zadar Sub” te tvrtka „Vektra” za geodetska snima-
nja. U kopnenim istraživanjima sudjelovao je Šime Vrkić,
dipl. arheo., student arheologije Marko Gašić i fizički rad-
nici Milan Suzić, Krunoslav Marković i Marko Zagoršćak.
Arheološki iskop u ribnjaku obavljen je na trima lokacijama,
koje su nazvane sonda A, C i D. Sonda A nalazi se na istoč-
noj strani otočića, uz njegov sam rub. Ta je pozicija oda-
brana na osnovi nalaza koji su ondje koncentrirani. Radi se
o dužoj nagorenoj drvenoj dasci te nekoliko pilona koji su
ondje nabacani u nedefiniranu položaju. Druga sonda u rib-
njaku nazvana je sonda C i nalazi se na južnoj obali ribnjaka
uz samu obalu. Ta pozicija odabrana je zbog nalaza drvene
grede i konstruktivnih elemenata mosta, koji su ondje otkri-
veni 2014. godine. Riječ je o okomitoj gredi kvadratnog
presjeka, koja ulazi u utor druge horizontalne grede sličnog
presjeka. Treća podvodna sonda D iskopana je uz dugačku
gredu s oznakom X, koja je otkrivena tijekom kampanje
2011. Zbog loše vidljivosti i mogućnosti propuštanja sitnih
nalaza, tijekom iskopavanja na kraj mamut-sisaljke postav-
ljena je mrežica u koju su se prikupljali svi nalazi iz iskopa.
Nakon što bi se mrežica ispunila, na gumenom čamcu, koji
se nalazio iznad sonde, arheolozi su pregledavali cjelo-
kupan sadržaj iz iskopa. Najvećim bi se dijelom u sondi
prilikom iskopa prikupio organski materijal nastao talože-
njem na dnu ribnjaka tijekom godina, kao što su ostaci
lišća, trske, šaša, ali je tom metodom pretraživanja otkri-
ven čitav niz sitnih nalaza koje bi pregledom u mutnoj vodi
ribnjaka tijekom iskopa bilo nemoguće zamijetiti. Prilikom
iskopa unutar sonde A zamijećeno je da ne postoji uslo-
jenost nalazišta u vidu arheoloških slojeva. Muljevito dno
prepuno je organskih ostataka trske, između koje se mogu
zamijetiti i ostaci sitnoga nagorenog drva koje se nataložilo
 Hrvatski arheološki godišnjak 13/2016
Iskop sonde B uz rub ribnjaka (foto: M. Pešić)
tijekom uništavanja mosta. Dio nagorenog drva uzet je radi
analize. Osim toga, u sondi je nađen jedan veći komad dna
zašiljenog pilona te više manjih očuvanih dijelova drva na
kojima se vide tragovi obrade. Zanimljivi su i nalazi drvenih
klinova kvadratnog presjeka koji su služili kao poveznica
između konstruktivnih elemenata mosta, a takvi klinovi već
su nalaženi i prijašnjih godina. Uz sondu se nalaze i dva
položena drvena pilona koja se nisu vadila, već su ostav-
ljena in situ. Jedna veća potpuno izgorena daska iz sonde,
koja bi mogla biti dio hodne površine, uzeta je radi kon-
zervacije, a i na njoj su vidljiva dva klina čija bi udaljenost
prilikom proučavanja konstrukcije mosta mogla pomoći u
definiranju njezine pozicije i konstrukcije općenito.
Sonda C postavljena je na lokaciji drvene konstrukcije na
južnoj obali ribnjaka radi utvrđivanja njezine svrhe kao kon-
struktivnog elementa mosta. Oblik sonde bio je nepravilnog
oblika, što je uvjetovala situacija na dnu. Stranica prema
obali iznosila je 3,15 m, a prema dubljem dijelu 2,15 m.
Bočne stranice sonde bile su duge 2 m. Sloj s arheološkim
nalazima tanji je od 10 cm. Od arheoloških nalaza prisutna
je čitava paleta sitnih keramičkih fragmenata, od kojih se
može definirati materijal turskog podrijetla te bosanska
keramika iz 16. i 17. st. Zanimljivi su i nalazi fragmenata
lula, koje kao svakodnevni uporabni predmeti govore o uče-
staloj uporabi prostora mosta. U sondi je nađeno i nekoliko
fragmenata staklenih posuda i velika količina životinjskih
kostiju. Drveni konstruktivni elementi radi kojih je iskop
započeo u sondi, nisu se pokazali kao jedinstvena struk-
tura, već čine nakupinu drvenih elemenata koji su se ondje
nataložili. Vertikalna kvadratna greda ostavljena je in situ,
kao i još jedna kvadratna greda i pilon kružnog presjeka,
koji su nađeni paralelno uz obalu. Greda s utorom, koja je
horizontalno ležala uz okomit kvadratni pilon, poslana je na
konzervaciju. Unutar sonde nađeno je i dosta sitnih drvenih
elemenata, od kojih su oni obrađeni rukom poslani na kon-
zervaciju radi daljnjih proučavanja. Među njima posebno
je zanimljiv komad koji sliči manjem batu. Sonda D odnosi
se na iskop oko drvene grede dužine 380 cm koja je otkri-
vena tijekom kampanje 2011. godine. Riječ je o kvadratnoj
gredi koja se nalazi na dubini od otprilike 50 cm i položena
je uz obalu južnog dijela ribnjaka. Prilikom iskopa nađena
je manja količina arheoloških nalaza iznad grede i prema
obali, dok se ispod grede nalazi sterilan muljevit sloj. Greda
12
je izvađena i nacrtana te je nakon toga s ostalim drvenim
nalazima vraćena u depozitorij u ribnjaku. Tijekom kampa-
nje 2016. uzeto je 12 novih uzoraka drva, koje se nalazi u
ribnjaku. Na osnovi uzoraka ustanovljeno je da je najmlađi
uzorak drva u trenutku sječe bio star najmanje 18, a najviše
93 godine. Analiza je pokazala da se drvo upotrebljavano
za izradu pilona može datirati u kraj 15. i u 16. st. Najveći
je problem prilikom analize to što ni jedan pilon nema saču-
vanu koru drveta te se ne može utvrditi točna godina kada
je posječeno. Na temelju navedenih uzoraka može se
jedino utvrditi da most nije mogao biti sagrađen prije 1560.,
što odgovara povijesnim podacima o njegovoj gradnji 1566.
godine. Nakon analize uzoraka uzetih 2016., oni su uspo-
ređeni s uzorcima iz prethodnih istraživanja te se dobio nov
kronološki slijed od 96 godina starosti. Ta analiza i ustanov-
ljeni slijed starosti hrastova drva moći će se upotrebljavati
kao referentan niz ne samo za nalaze Sulejmanova mosta,
nego i za druge uzorke drva iz istog razdoblja.
Kao i tijekom prethodnih kampanja, istražen je dio nasipa
koji je izvađen iz ribnjaka 2009. godine te je tijekom ove
sezone istraživanje u potpunosti završeno. U nasipu se i
dalje javljaju piloni koji su nacrtno dokumentirani, a 2016. ih
je dokumentirano 17. U nasipu su nađeni i brojni keramički
ulomci koji pripadaju novom vijeku, s tim da se većina ulo-
maka može pripisati turskom proizvodnom krugu. Uz njih,
dio nalaza pripada bosanskoj keramici, koja je nalažena i
prošle godine, a dio pripada srednjoeuropskom proizvod-
nom krugu. Od metalnih su nalaza prepoznate plosnate
turske konjske potkove.
Budući da kopneni dio uz ribnjak u dosadašnjim arhe-
ološkim kampanjama nije sondažno istražen, odlučeno
je da se 2016. otvori jedna sonda uz sam ribnjak. Time
su se pokušale utvrditi granice ribnjaka tijekom povijesti
i usporediti s današnjima. Također su se pokušali naći
ostaci pilona koji su tijekom prošlih istraživanja snimljeni
na obalnom dijelu istočno od otočića. Sonda B nalazi se
nasuprot otočiću. Široka je 2 m te duga 5,60 na gornjem i
7,45 m na donjem dijelu. Prvi i drugi sloj (SJ 1 i 2) iskopa
sadržavali su recentan materijal, dok su u SJ 2 i 3 prona-
đene rijetke opeke i komadići stakla. Po jednoj od nađenih
staklenih čaša SJ 4 može se datirati u 19. st., vjerojatno u
vrijeme dvorca Esterhazy, kada je ribnjak djelomice zatr-
pan radi uređenja okoliša. Na dubini od 2 m (SJ 6) nalaze
se nešto brojniji nalazi drva, spaljenog drva, turske kera-
mike i kostiju. Ukupno je otkriveno osam pilona koji su
istrulili u mulju, od toga su tri kvadratna vertikalna, jedan
obli vertikalni te četiri ležeća i kosa, koja nisu in situ.
Piloni su dokumentirani i pozicionirani unutar sonde, no
budući da se ubrzo nakon iskopa u sondi počela dizati
voda, iskop je zaustavljen. Od sitnih nalaza treba izdvo-
jiti gornju polovinu sivog vrča ukrašenog urezivanjem. U
SJ 6 otkrivena je i djelomično očuvana ljudska lubanja.
Uzorak kosti poslan je na analizu C-14, a lubanju je ana-
lizirao dr. sc. Mario Šlaus iz Antropološkog centra HAZU.
Zbog nedostatka većeg dijela lubanje, nije bilo moguće
odrediti razlog smrti, ali je analizom utvrđeno da se radi
o ženi staroj oko 25-30 godina. Rezultati analize datirali
su lubanju u 15. st., i to 475 ± 30 BP, s 95% sigurnosti
da se radi o 1454. godini. Budući da je raspon analize
C-14 okviran do ±30 godina, može se sigurnošću reći da
 Osječko-baranjska županija, HAG 13/2016

kostur lubanje potječe iz vremena prije gradnje samog

mosta.

Mladen Pešić

Summary

In the course of July 2016 the International Centre for

Underwater Archaeology in Zadar undertoook archaeologi-
cal excavations in Darda, at the site of Suleiman`s Bridge
by the Estrerhazy Castle. Underwater and land research
was focused on several positions. Hand excavation of a
layer of levelling was finished this year, with similar results
as the last year`s excavations as far as smaller finds and
wooden posts are concerned. Land probing revealed that
the line of the present day fish pond bank does not cor-
respond to the one which existed at the time of the bridge
construction, and it can be probably dated to the 19th cen-
tury. Underwater probes and excavation by a mammoth
pump yielded smaller finds which all fit into larger picture of
the usage of the bridge and its surroundings.

Redni broj: 5
Lokalitet: Gorjani – Kremenjača
Naselje: Gorjani
Grad/općina: Gorjani
Pravni status: Z-6787
Razdoblje: P
Vrsta radova: sondažno iskopavanje

Godine 2016. Odsjek za arheologiju Filozofskog fakulteta

u Zagrebu, u suradnji s Muzejom Slavonije u Osijeku, u
dvama je navratima arheološki istražio lokalitet Gorjani
– Kremenjača. Od 5. do 16. rujna 2016. na lokalitetu su Ortofotografija sonde
iskopavane sonde, a u studenom 2016. uslijedilo je geo-
fizičko istraživanje. Voditeljica istraživanja bila je Rajna
Šošić Klindžić, s Odsjeka za arheologiju Filozofskog fakul-
teta u Zagrebu, a zamjenik voditelja Tomislav Hršak iz
Muzeja Slavonije Osijek. U istraživanjima su sudjelovali i
Ina Miloglav s Odsjeka za arheologiju Filozofskog fakulteta
u Zagrebu, Katarina Šprem te 11 studenata arheologije s
Filozofskog fakulteta, u sklopu redovite terenske nastave.
Sredstva za istraživanje osigurali su Ministarstvo kulture,
Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu i Općina Gorjani.

Položaj koji se istražuje zove se Kremenjača, što je topo-

nim koji u nizinskim predjelima uglavnom upućuje na arhe-
ološki lokalitet zbog površinskih nalaza kamenih izrađevina
(„kremen”). Na širem području oko mjesta iskopavanja
na poljima se uočava veća količina prapovijesne kera-
mike i litičkih izrađevina te komada kućnog lijepa. Godine
2016. istražena je k.č. 1372/2, k.o. Gorjani, na polo-
žaju Kremenjača. Otvorena je sonda dimenzija 10x5 m.
Površinski sloj humusa u debljini od 30-ak cm skinut je
strojno. Nakon toga je površina ispolirana te je, zbog toga
što se se sloj humusa nastavljao bez pojave objekata u
tlocrtu, započelo ručno iskopavanje SJ 2. Nakon uklanjanja
SJ 2 cijela je površina ispolirana te su definirani SJ 26 (sloj
zemlje) i SJ 27 (kompaktna nakupina sitnoga izgorenog
Ukopi stupova u SJ 27
lijepa koja se pojavila uz istočni rub sonde). Sličan sloj
manjih dimenzija pojavio se i u zapadnom rubu sonde
(SJ 28). SJ 28 bio je lociran samo uz sam rub sonde, dok
se SJ 27 širio u svim smjerovima tijekom skidanja SJ 26 i
slojeva zemlje ispod njega. Uz istočni rub sonde u nakupini
lijepa SJ 27 nalazile su se tri rupe za stupove.
Daljnjim iskopavanjem slojeva oko nakupine lijepa usta-
novljeno je da se ona proteže preko većeg dijela sonde i

13
 Hrvatski arheološki godišnjak 13/2016
Rezultati geofizičkih istraživanja
da ima pravilan pravokutni oblik, koji se proteže u smjeru
SI-JZ. Vjerojatno je riječ o ostacima izgorene kuće, koji su
očuvani samo u tragovima. Na SJ 27, a i u ostalim stratigraf-
skim jedinicama, pronađena je velika količina keramičkih
ulomaka, kućnog lijepa, ulomaka životinjskih kostiju, litičkih
izrađevina i keramičkih utega. Slojevi koji okružuju SJ 27
na njegovoj razini zbog izrazito žute i crne boje možda
upućuju na prisutnost velike količine organskih ostataka,
odnosno organskog otpada, što je uobičajeno za prostor
u neposrednoj blizini prapovijesnih kuća. Nakon skidanja
SJ 27, ispod vrlo tankog sloja zemlje počela se pojavljivati
nova nakupina lijepa. Na razini tog sloja završena su istra-
živanja za ovu sezonu. Prema keramičkim nalazima, loka-
litet se može datirati u neolitik, odnosno sopotsku kulturu.
Lokalitet su geofizički istražili dr. sc. Branko Mušič, Filip
Matijević i Petra Basar. Magnetskom metodom na području
oko sonde istražena je površina od 4000 m2. Dva manja
područja istražena su i niskofrekvencijskom elektromag­
netskom metodom. Rezultati su pokazali prisutnost veće
količine spaljenih struktura te arheoloških objekata, poput
jama koje sadrže komade spaljene gline (Mušič et al.
2016).
Literatura
Mušič, Matijević, Basar 2016 B. Mušič, F. Matijević, P.
Basar, Izvješće o geofizičkim istraživanjima na lokalitetu
Gorjani-Kremenjača, Maribor, 2016.
Rajna Šošić Klindžić
Summary
In the course of 2016 archaeological excavations were
conducted at the site of Gorjani-Kremenjača. This year`s
research showed that it is a multilayered prehistoric site
with finds of the Sopot culture and a layer thickness of 1.5
to 1.7 m.
14
Redni broj: 6
Lokalitet: Grabrovac – Ciglana
Naselje: Kuševac
Grad/općina: Đakovo
Pravni status: P-3480
Razdoblje: P
Vrsta radova: sustavno iskopavanje
Od 5. do 31. srpnja 2016. Muzej Slavonije Osijek, pod
vodstvom Tomislava Hršaka, dipl. arheo., sustavno je
arheološki istražio eksploatacijsko polje ciglarske gline
Grabrovac – Ciglana, koje se nalazi na registriranome pra-
povijesnom lokalitetu Grabrovac. U istraživanjima su sudje-
lovali Dragana Rajković, dipl. arheo., kustosica Muzeja
Slavonije te tehničari i dokumentaristi iz Đakova i Osijeka.
Arheološki lokalitet Grabrovac smješten je na povišenom
lesnom platou uz jezero Jošavu, na nadmorskoj visini
108 m, oko 3 km sjeverno od Đakova, na položaju današnje
ciglane blizu sela Kuševca te na spoju nove zaobilaznice
sa starom cestom prema Osijeku. Plato je sa sjeverne i
istočne strane omeđen jezerom Jošavom. Na nekoliko
kilometara zaravni oko jezera pronalaženi su raspršeni
objekti različitih prapovijesnih kultura (Marković 2002).
Prva zaštitna iskopavanja Muzej Đakovštine započeo je
1980., kada je uočeno da iskop zemlje za potrebe ciglane
uništava sjeverni dio arheološkog lokaliteta. Iskopavanja
su trajala nekoliko godina, a rezultati su upućivali na kasni
neolitik, eneolitik i brončano doba. Godine1997., prilikom
radova na spoju đakovačke zaobilaznice sa starom cestom
prema Osijeku, organizirano je zaštitno arheološko iskopa-
vanje, prilikom čega su također pronađeni objekti iz razdo-
blja od neolitičke starčevačke kulture do početka srednjega
brončanog doba (Marković 2002; Martinec 2002).
Godine 2009. zaštitno je arheološki istraženo pod-
ručje eksploatacijskoga polja ciglarske gline Grabrovac
– Ciglana. Tim su istraživanjem uz zapadni rub iskopa
ciglane otkriveni ostaci naselja sopotske kulture, koje
se vjerojatno rasprostiralo duž cijele zaravni, te nekoliko
objekata iz kasne antike (kraj 3. i prva polovica 4. st.).
Također je uz južni rub iskopa istraženo nekoliko objekata
badenske kulture te 12 kasnobrončanodobnih grobova,
koji se mogu pripisati grupi Barice – Gređani. Arheološko
Tlocrt istražene površine (nacrtao: M. Mađerić)
 Osječko-baranjska županija, HAG 13/2016
Pogled iz zraka (foto: K. Šobat)
istraživanje 2010. nastavljeno je uz rub iskopa iz 2009.,
tako da se širilo u pojasu od 20 m prema zapadu i prema
jugu. Uza zapadni rub iskopa ciglane i dalje su pronala-
ženi ostaci naselja sopotske kulture te objekti iz kasne
antike (kraj 3. i prva polovica 4. st.), dok su se uz južni
rub iskopa i dalje pojavljivali objekti badenske kulture te
kasnobrončanodobni grobovi, koji se mogu pripisati grupi
Barice – Gređani. Arheološko istraživanje 2011. koncentri-
ralo se na istočni rub iskopa, na prostor prema današnjoj
cesti Đakovo – Osijek. Pronađen je dio naselja iz ranoga
brončanog doba koji se prema materijalu može pripisati
vinkovačkoj kulturi. U zapunama objekata pronađena je
velika količina keramičkog materijala. Nalazi vinkovačke
kulture pronađeni su i tijekom istraživanja 1997. te se može
govoriti o postojanju većeg naselja iz ranoga brončanoga
doba (Hršak 2010; 2011). Godine 2012. nastavljeno je
arheološko istraživanje uz južni rub iskopa iz 2010. te su
pronađeni ostaci naselja iz antike koji se prostiru na dijelu
platoa na površini od oko 1500 m2.
Arheološko istraživanje 2016. nastavljeno je uz južni rub
iskopa iz 2012., u dužini od 300 m te širini od 20 m. Nakon
što je strojno skinut humus prosječne visine oko 40 cm,
pronađeni su ostaci naselja iz antike koji se prostiru na
dijelu platoa na površini od oko 5000 m2. Riječ je o zapu-
nama jama i stupova te kanala koji sadrže materijal iz kraja
3. i prve polovice 4. st. Slični objekti pronađeni su i tije-
kom istraživanja 2009. i 2012. na zapadnom rubu iskopa
i moguće je da pripadaju istom seoskom naselju koje se
nalazilo na tome području, a kakva su karakteristična za to
razdoblje, što pokazuju i istraživanja rimskog sela na lokali-
tetu Ivandvor 2006. i 2007. u neposrednoj blizini (Leleković
2008). U zapunama objekata pronađena je velika količina
keramičkog materijala, brončane fibule, novac te građevni
materijal.
Literatura
Hršak 2010 T. Hršak, Grabrovac – Ciglana, HAG, 6/2009,
Zagreb, 2010: 21 – 23.
15
Hršak 2011 T. Hršak, Grabrovac – Ciglana, HAG, 7/2010,
Zagreb, 2011.
Leleković 2008 T. Leleković, Ivandvor, HAG, 4/2007,
Zagreb, 2008: 12 – 15.
Marković 2002 Z. Marković, Grabrovac kod Đakova i
početak brončanog doba u sjevernoj Hrvatskoj, Prilozi IAZ,
19, Zagreb, 2002: 31 – 46.
Martinec 2002 M. Martinec, Brončanodobna naseobinska
jama s lokaliteta Grabrovac, OA, 26, Zagreb, 2002: 275
– 312.
Tomislav Hršak
Summary
In the course of July 2016 the Museum of Slavonia in
Osijek conducted systematic archaeological excavations at
the location of the Grabovac-Ciglana brick clay exploitation
field. The site is located at an elevated loess plateau next
to Jošava Lake. Part of a Roman period settlement was
investigated. According to movable finds it can be dated
to the end of the 3rd and the first half of the 4th centuries.
Redni broj: 7
Lokalitet: Klisa – plinovod
Naselje: Klisa
Grad/općina: Osijek
Pravni status: –
Razdoblje: P
Vrsta radova: terenski pregled
U lipnju i kolovozu 2016. Muzej Slavonije iz Osijeka obavio
je stručno arheološko rekognosciranje, detaljno dokumen-
tiranje i kartiranje terena prije gradnje distribucijskog plino-
voda za Zračnu luku Klisa i naselje Klisa. Stručni voditelj
rekognosciranja bio je viši kustos Tomislav Hršak. Radove
je financirao HEP-PLIN d.o.o., Cara Hadrijana 7, Osijek.
 Hrvatski arheološki godišnjak 13/2016
Klisa, karta s utvrđenim lokalitetima na položajima 1 i 2 (Google
Earth)
Fragmenti materijala prikupljenog na lokalitetu Klisa, položaj 3
(foto: T. Hršak)
Trasa plinovoda počinje na spoju za postojeći plinovod
naselja Tenje, izlazi na cestu prema naselju Klisa te se
dio odvaja prema Zračnoj luci Klisa. Rekognoscirane su
oranice koje se nalaze na trasi plinovoda, dugoj 1278 m.
Tijekom rekognosciranja na nekoliko lokacija pronađeni su
arheološki nalazi, koji upućuju na postojanje arheoloških
slojeva.
Lokacija 1 (od stacionaže 2+450 do 3+450, k.č. 3781) – na
oranicama na povišenom području sjeveroistočno od ceste
Osijek – Klisa pronađeni su ulomci keramičkih posuda,
koji upućuju na postojanje naselja iz srednjega brončanog
doba.
Lokacija 2 (od stacionaže 3+500 do 4+000, k.č. 3781) –
na oranicama na povišenom području sjeveroistočno od
ceste Osijek – Klisa zbog kultura koje su zasađene nije bilo
moguće uočiti arheološke nalaze, ali se može pretposta-
viti njihovo postojanje zbog blizine arheološkog lokaliteta
slične konfiguracije terena na lokaciji 1.
16
Klisa, karta s utvrđenim lokalitetima na položajima 3 i 4 (Google
Earth)
Fragmenti materijala prikupljenog na lokalitetu Klisa, položaj 4
(foto: T. Hršak)
Lokacija 3 (od stacionaže 5+700 do 6+500, k.č. 3781) – na
oranicama na povišenom području sjeveroistočno od ceste
Osijek – Klisa pronađeni su ulomci keramičkih posuda iz
prapovijesti koji upućuju na postojanje lokaliteta, tj. nase-
lja. Zbog fragmentiranosti ulomaka nije moguća preciznija
kronološka determinacija.
Lokacija 4 (od stacionaže 6+550 do 6+900, k.č. 3781), na
oranicama na povišenom području sjeveroistočno od ceste
Osijek – Klisa pronađeni su ulomci keramičkih posuda iz
prapovijesti, koji upućuju na postojanje lokaliteta, tj. nase-
lja. Zbog fragmentiranosti ulomaka nije moguća preciznija
kronološka determinacija.
Pronalazak arheološkog materijala na tim lokacijama, kao i
konfiguracija terena, upućuju na postojanje naselja iz pra-
povijesti, a na lokaciji 1 može se tvrditi da se radi o naselju
iz srednjega brončanog doba.
Tomislav Hršak
 Osječko-baranjska županija, HAG 13/2016
Summary
In July and August 2016 the Museum of Slavonia in Osijek
conducted archaeological reconnaissance, detailed docu-
mentation and mapping of terrain prior to the construction of
a distribution gas pipeline for the Airport and the settlement
of Klisa. Surveyed were arable fields along a 1278 m long
route of the pipeline. The archaeological material found on
several locations points to the existence of several prehis-
toric settlements and the site number 1 can be estimated to
date to the Middle Bronze Age.
Redni broj: 8
Lokalitet: Kolođvar
Naselje: Ivanovac
Grad/općina: Čepin
Pravni status: Z-1646, Z-6134
Razdoblje: P, SV
Vrsta radova: sustavno iskopavanje
U listopadu 2016. arheološki je istražena utvrda Kolođvar
nedaleko od Ivanovca. Istraživanjima je utvrđeno više faza
uporabe srednjovjekovne utvrde, ali je potvrđeno i posto-
janje neolitičkog, odnosno sopotskog horizonta nalazišta.
Voditelj istraživanja bio je Josip Višnjić, zamjenik voditelja
Tihomir Percan, a u istraživanjima su sudjelovali i djelat-
nici Hrvatskoga restauratorskog zavoda iz Osijeka te pet
pomoćnih radnika. Cjelokupno istraživanje financiralo je
Ministarstvo kulture.
Srednjovjekovni Kolođvar nalazi se u nizinskom i močvar-
nom području jugozapadno od Osijeka te sjeverno od
Gorjana i južno od Ivanovca. Sagrađen je najvjerojatnije
u 13. st., a njegovu su gradnju povjesničari najčešće
Pogled na utvrdu sa sjeverne strane (foto: J. Višnjić)
17
povezivali s najezdom Tatara 1242. godine. U izvorima se
utvrda obitelji Korogy prvi put spominje 1290. kao castrum
Kourough, a potom 1296. kao castrum Koroong ultra flu-
vium Drauwe. Sasvim je sigurno kako je obitelj Korogy
posjedovala utvrdu sve do druge polovice 15. st. Posljednji
predstavnik obitelji koji je bio vlasnik utvrde bio je Gašpar,
čijom smrću 1472. izumire i porodica Korogy. Prilikom
provale Turaka u ove krajeve, 1526. Kolođvar je razru-
šen i napušten te od tada više nije obnavljan. Ponovno
se spominje tek 1697. kao dirutum castellum Korogyvar.
Kolođvar je jedinstven primjer ranosrednjovjekovnog utvr-
đenoga grada u močvarnom području (tzv. Wasserburg).
Vanjski je plašt kružnog tlocrta, promjera oko 40 m, a
danas je sačuvan do visine od oko 7 m. Zidovi su debeli
oko 2,5 m i građeni od opeke. U samom središtu utvrde
nalazi se kula kvadratne osnove, dimenzija približno
9,8x9,8 m. Oko same konstrukcije utvrde nalazi se opkop
te zemljani nasip.
Ove je godine istraživano područje sektora I, na pro-
storu sjeverno od vrata. Ondje je postavljena sonda
koja je obuhvatila □ D 6 – D 8 te E 6 i E 7. Nakon što
je uklonjen početni sloj (SJ 1), koji je jednak na cijelom
prostoru utvrde, dokumentirano je recentno popločenje
od opeka (SJ 2), koje je također bilo poznato od prije.
Potom je uklonjen SJ 2 te se ispod njega pojavio sloj
nasipa sastavljenog mahom od građevnoga otpadnog
materijala (SJ 3). Na dijelu sonde (□ D 6 – D 8) uz SJ 3
pojavio se i novi sloj urušenja (SJ 150). Bila je riječ o sloju
koji je sadržavao znatno više rahle zemlje, kao i sitnije
ulomke opeke i žbuke u odnosu na SJ 3. Također, unutar
SJ 150 prikupljeno je dosta pokretnih arheoloških nalaza,
što se prije svega odnosi na srednjovjekovnu i prapovi-
jesnu keramiku. U □ D 8 je pak ispod SJ 3 evidentiran
sloj smeđe rahle zemlje (SJ 149), u kojem je pronađeno
mnoštvo isključivo srednjovjekovnih nalaza, a nakon što
je SJ 149 u potpunosti uklonjen pojavio se sloj sive rahle
 Hrvatski arheološki godišnjak 13/2016
Pogled na sondu tijekom istraživanja, s vidljivim ukopom u zapad-
nom profilu (foto: T. Percan)
zemlje (SJ 153). Za razliku od prethodnoga srednjovje-
kovnog sloja, u SJ 153 su gotovo isključivo prevladavali
nalazi koji pripadaju prapovijesnom, odnosno sopotskom
horizontu uporabe tog lokaliteta. Nadalje, u dijelu □ D 6 i
E 6 ispod SJ 3 došlo se do sloja sličnih karakteristika kao
SJ 153 te se i za taj novoevidentirani SJ 154 može reći
kako prema pronađenim nalazima pripada sopotskom
horizontu. Uz te slojeve, koji su sadržavali dosta pokret-
noga arheološkog materijala (keramika, kosti), valja
izdvojiti i SJ 151, odnosno podnicu od vapnene žbuke.
Ta je podnica evidentirana uz rubove ovogodišnje sonde
(sjeverni, istočni i južni rub), dok je na centralnom dijelu
sonde uništena. To je prije svega zbog toga što se na tom
dijelu nalazi ukop većih dimenzija (2x2 m). Upravo slojevi
SJ 3 u gornjem dijelu te SJ 150 ispod njega čine taj ukop
kvadratnog tlocrta. To je bilo najbolje vidljivo i evidenti-
rano na zapadnom profilu.
Keramički nalazi u početnim ispremiješanim slojevima
pokazuju karakteristike različitih stupnjeva razvoja sopot-
ske kulture. Riječ je prije svega o redukcijski pečenoj kera-
mici, od čega je dio glačan, a dio spada u keramiku grube
izrade. Upravo je redukcijsko pečenje glavna karakteristika
keramičke produkcije sopotske kulture. Pronađeno je naj-
više ulomaka koji su ukrašeni kružnim udubinama ispod
oboda, kakvi su karakteristični i najbrojniji u razdoblju I-B
stupnja sopotske kulture. Nadalje, ukrašavanje posuda u
sopotskoj kulturi izvedeno je plastičnim apliciranjem, otiski-
vanjem kružnih udubina, urezivanjem, kombinacijom dubo-
reza i zarezivanja ili ubadanja, ubadanjem, a čitava paleta
takvih i sličnih ukrasa nalazi se na keramici već u početnim
slojevima Kolođvara. Od samih oblika posuda mogu se
prepoznati kuglasti lonci i zdjele, a posebno valja naglasiti
kako je na velikom broju nalaza prisutan bikonitet, što je
odlika svih stupnjeva sopotske kulture.
Srednjovjekovni pokretni arheološki nalazi pripadaju prije
svega keramici, koja se može podijeliti na grubo kuhinj-
sko i ono nešto kvalitetnije izrađeno, stolno posuđe. Među
oblike gruboga kuhinjskog posuđa koje je upotrebljavano
prilikom pripreme hrane ili za njezino skladištenje, pojav-
ljuju se gotovo isključivo trbušasti lonci. Upravo njima pri-
padaju prikupljeni obodi, među kojima se razlikuje nekoliko
18
karakterističnih tipova. U pravilu je riječ o obodima koji su u
presjeku zadebljani, poprimajući pri tome trokutaste forme,
a koji su općenita karakteristika širokoga srednjoeurop-
skog prostora u razvijenom i kasnom srednjem vijeku, kao
i ranom novom vijeku.
Od kamenih nalaza valja izdvojiti tek nekoliko kremenih
alatki i odbojaka. Iako dio toga kremenog materijala nije
pronađen u stratigrafskim jedinicama koje pripadaju isklju-
čivo neolitiku, zasigurno se mogu pripisati upravo tom
sopotskom horizontu Kolođvara.
Ovogodišnja su istraživanja privremeno završena na dubini
razine podnice (SJ 151). Upravo je ta situacija posljednja
dokumentirana te se iskopavanjem dubljih slojeva očekuju
prije svega nalazi sopotskog horizonta. Također, valja imati
na umu kako ukop koji čine SJ 3 i SJ 150 vjerojatno pro-
dire i u dublje stratigrafske jedinice od dosad pronađenih
i dokumentiranih. Sve istražene stratigrafske jedinice sni-
mljene su geodetski, a jednako tako vođena je i detaljna
terenska nacrtna i fotografska dokumentacija. Iz svih stra-
tigrafskih jedinica, gdje je to bilo moguće, izuzeti su uzorci
ugljena ili kostiju za određivanje starosti radiokarbonskom
analizom te su prikupljeni i drugi relevantni uzorci, dok je
dio metalnih nalaza u fazi restauriranja.
Tihomir Percan
Summary
Archaeological excavations of the fortress Kolođvar near
Ivanovac were conducted in the course of October 2016.
Several phases of the fortress usage, including the origi-
nal medieval flooring with accompanying cultural layers
and movable archaeological finds were established. Partly
investigated was a probe in the sector I, in the area north
of the gate. Notwithstanding the fact that only the level of
the medieval flooring was reached, the excavations yielded
more than interesting results. They have corroborated the
existence of the Neolithic i.e. Sopot horizon at the site. This
primarily refers to movable archaeological materials found
there.
Redni broj: 9
Lokalitet: Kopačevo – Mali Sakadaš (Baksád)
Naselje: Kopačevo
Grad/općina: Bilje
Pravni status: Z-6596
Razdoblje: A
Vrsta radova: geofizičko istraživanje
Od 2. do 6. studenoga 2016. geofizički je istraženo pod-
ručje u Kopačevu, georadarskom metodom i meto-
dom geoelektričnoga otpora. Voditelj projekta bio je Igor
Vukmanić, kustos Muzeja Slavonije u Osijeku, a izvođač
radova doc. dr. sc. Branko Mušič iz tvrtke Gearh d.o.o.
Dio međunarodne terenske ekipe činili su arheolozi Eline
Nas, Breda Zorec, Petra Basar i Filip Matijević. Radove je
financiralo Ministarstvo kulture, u sklopu programa zaštite
nepokretnoga kulturnog dobra „Dunavski limes u Hrvatskoj
(Kopačevo)” (Ugovor br. 49-113-16).
 Osječko-baranjska županija, HAG 13/2016
Kopačevo (Mali Sakadaš) – horizontalni rezovi georadarskih
signala na dubini od 1 do 1,25 m (izradili: MSO, Gearh d.o.o.)
Cilj navedenoga istraživanja bio je definiranje eventualnih
ostataka rimske fortifikacije na lokalitetu koji je u litera-
turi poznat kao Mali Sakadaš, preciznije Baksád. Premda
zbog parcelacije, odnosno uporabe zemljišta (ponajviše
zemljoradnje), rezultate geofizičkih mjerenja u Kopačevu
nije jednostavno objasniti, dobiven je uvid u trenutačno
stanje nalazišta i podloga za njegova buduća istraživa-
nja ili zaštitu. Naime, na dijelovima katastarskih čestica
602, 603, 604, 605, 606/2, 607, 608, 609 (k.o. Kopačevo)
otkriveno je više pozicija na kojima je moguće razaznati
arheološke ostatke. Na površinama istraženima meto-
dom geoelektričnoga otpora (Geoscan RM15) razda-
ljina između usporednih profila na nalazištu bila je 1 m,
a georadarskom metodom (GSI SIR300, 40 MHz antena)
0,5 m. Dubina zahvata pritom je iznosila oko 2 m, uz dobru
vertikalnu i lateralnu lučljivost. Navedenim je metodama
bio obuhvaćen krajnji sjeveroistočni dio pretpostavljene
rimske fortifikacije, i to na površini od oko 5000 m², koja
je potom zbog tehničkih zahtjeva bila podijeljena u veći
broj manjih kvadranata čije su dimenzije bile prilagođene
izgledu, odnosno stanju na terenu. Arheološki potencijal
nalazišta razvidan je iz jedne od karata s prikazom hori-
zontalnih rezova georadarskih signala (time slices ili serija
tlocrta) napravljenih programskom opremom ReflexW 7.0
i GPR-SLICE 7.0, na kojima je moguće razaznati linije i
područja razmjerno jačih georadarskih signala, koji upu-
ćuju na građevinske ostatke ili slojeve urušavanja, tj. na
veliku raznolikost u amplitudama, dubinama i tlocrtnim
oblicima tamošnjih arheoloških tragova. Tamnije linije i
površine označavaju tako razmjerno jače signale čvrstih
struktura, kao što je primjerice arhitektura na dubini od 1
do 1,25 m. Budući da na nekim mjestima nisu jasno pre-
poznatljivi, zbog suvremenih je intervencija u prostoru uni-
šten dio arheoloških ostataka.
Ipak, mjerenjem geoelektričnoga otpora u Kopačevu su
detektirani vjerojatni tragovi dijelova nekadašnjega sjever-
nog i istočnog bedema rimske fortifikacije iz 3. – 4. st., čija
19
Kopačevo (Mali Sakadaš) – rezultati istraživanja metodom geoe-
lektričnoga otpora (izradili: MSO, Gearh d.o.o.)
ukupna veličina ovom prilikom nije mogla biti određena.
No kako su, s obzirom na amplitude, dubine i tlocrtne
oblike, rezultati istraživanja električnim otporom također
razmjerno raznoliki, izgledno je da je lokalitet poprilično
oštećen obradom zemlje. Druga je mogućnost da je objekt
iz rimskoga doba ondje bio podignut od drva i zemlje pa
mu ostaci ustanovljeni spomenutim metodama nisu posve
jasni.
Prostor istražen georadarskom metodom i metodom geo-
električnoga otpora apliciran je na ortofotografiju Državne
geodetske uprave upotrebom sustava GPS Leica Uno te
tahimetar Leica TS307. Geodetska podloga za georadar-
ska snimanja u državnom geodetskom sustavu Republike
Hrvatske je HTRS96/TM.
Literatura
Bulat 1977 M. Bulat, Kopačevo – nalaz rimskih kanalizaci-
onih uređaja, Arheološki pregled, 9, Beograd, 1977: 85, 86.
Bulat 1984 M. Bulat, Neki noviji antički nalazi iz Slavonije
i Baranje, Arheološka istraživanja u istočnoj Slavoniji i
Baranji, HAD, Znanstveni skup Vukovar, 6. – 9. listopada
1981., Izdanja HAD, 9, Zagreb, 1984: 117 – 128.
Minichreiter 1987 K. Minichreiter, Anali Zavoda za znan-
stveni rad u Osijeku, 5, Osijek, 1986. – 1987.
Pinterović 1956 D. Pinterović, Iskapanja i arheološki nalazi
na terenu Osijeka i njegove okolice od listopada 1954. do
kraja listopada 1956. god., OZ, 5, Osijek, 1956: 236 – 240.
Pinterović 1961 D. Pinterović, O rekognosciranju baranj-
skog sektora limesa, Limes u Jugoslaviji, I, Beograd, 1961:
43 – 45.
Pinterović 1971 D. Pinterović, Limesstudien in der Baranja
und in Slawonien, Archaeologia Iugoslavica, 9, Beograd,
1971: 55 – 83.
Igor Vukmanić
doc. dr. sc. Branko Mušič
 Hrvatski arheološki godišnjak 13/2016

Summary

In the course of November 2016 a geophysical archaeo-

logical survey (the geo-radar and geo-electrical resist-
ance methods) was conducted in Kopačevo. The aim of
the research was to determine the state of preservation
of possible remains of a Roman fortification. The research
encompassed the north-eastern part of the site in an area
of about 5000 m2, detecting traces of the northern and
eastern curtain walls segments or a palisade of the Roman
fortification of the 3rd and 4th centuries. It is likely that it
represents a larger site with pretty unclear western and
southern edges. The site was partly destroyed by land
cultivation.

Redni broj: 10
Lokalitet: Lug – Crkvena 2
Naselje: Lug
Grad/općina: Lug
Pravni status: Z-4828
Razdoblje: P, A, SV, NV
Vrsta radova: arheološki nadzor

U lipnju 2016. arheološki je istražen lokalitet na adresi

Crkvena 2 u Lugu (k.č. 638/1, k.o. Lug), zbog nastavka

Pogled na istražene grobove

gradnje višenamjenske zgrade. Ta se lokacija nalazi u

zaštićenoj arheološkoj zoni lokaliteta Lug. Istraživanja su
izvedena na temelju ugovora između reformirane kršćan-
ske-kalvinske crkve u Hrvatskoj i tvrtke Neir d.o.o. iz
Splita. U arheološkim istraživanjima sudjelovali su: voditelj
istraživanja, Nebojša Cingeli, dipl. arheo. i Anita Penović,
dipl. arheo., te Porin Kukoč, arh. tehničar, i Ante Roglić,
dokumentarist.

Nastavak arheoloških istraživanja, na k.č. 638/1, k.o. Lug,

proveden je prema projektu gradnje višenamjenske zgrade,
s ciljem iskopa zemlje za sabirnu jamu. Arheološko nalazi-
šte smješteno je unutar dvorišta, južno i istočno od zgrade
te sjeverno od reformirane kršćansko-kalvinske crkve.
Arheološka sonda postavljena je u smjeru sjever-jug,
dimenzija 9x6 m. U terenskoj dokumentaciji sonda je ime-
novana kvadrantom C 2, a visina prije istraživanja iznosila
je 92,28 m n. v. Terenska dokumentacija upotrebljavana
tijekom istraživanja nastavak je dokumentacije iz istraživa-
nja 2015. godine.
Prilikom zaštitnog istraživanja 2016. definirano je
367 stratigrafskih jedinica (s istraživanjima iz 2015. godine
ukupan broj stratigrafskih jedinica iznosi 723). Pronađen
je 81 kosturni grob i 20 ljudskih lubanja, koje potječu iz
grobova poremećenih mlađim ukopima. Definirano je pet
horizonata ukopa grobova, datiranih u tri razdoblja: osman-
sko razdoblje, srednjovjekovno razdoblje 14. – 15. st. i
srednjovjekovno razdoblje 9. – 11. st. Grobni mobilijar bio
je veoma rijedak, samo 20-ak grobova imalo je nalaze ili
Snimka nalazišta tragove bronce. Grobovi datirani u osmansko razdoblje

20
 Osječko-baranjska županija, HAG 13/2016
Stratigrafska cjelina SC 1
Stratigrafska cjelina SC 1
položeni su na leđa u smjeru sjever-jug, s lubanjom na
sjevernom dijelu. Srednjovjekovni grobovi orijentirani su u
smjeru istok-zapad, s lubanjom na zapadu. Datiranje sred-
njovjekovnih grobova bez grobnih priloga bilo je otežano te
je učinjeno na osnovi stratigrafskih odnosa. Tijekom istraži-
vanja izdvojena su 22 posebna nalaza (s istraživanjima iz
2015. godine njihov je ukupan broj 93).
Nalazište u Crkvenoj 2 je višeslojno, s vertikalnom strati-
grafijom, a visina kulturnog sloja iznosi 2,8 m. Pronađeni
arheološki objekti slični su onima iz istraživanja 2015., a
mogu se povezati u šest stratigrafskih cjelina datiranih u
različita razdoblja. Stratigrafsku cjelinu (SC) 1 čine struk-
ture temelja objekta manjih dimenzija vidljivih na katastru i
struktura bunara u sjevernom dijelu istočnog profila. SC 2
je groblje iz osmanskog razdoblja od 16. do 18. st. SC 3 je
kasnosrednjovjekovno groblje. SC 4 čine kosturni grobovi
iz srednjeg vijeka (9. – 11. st.). SC 5 čini jedan kasnoantički
objekt u sjeveroistočnom dijelu sonde s rimskim i german-
skim ulomcima keramike i datira od 4. do 6. st. SC 6 čine tri
kulturna naseobinska sloja, s ukopima kolaca i stupova sa
strukturama vatrišta iz prapovijesti (brončano doba).
Nebojša Cingeli
Summary
In the course of June 2016 archaeological excavation was
carried out in Lug, at the site of Crkvena 2 (cadastral parcel
no. 638/1) due to the resumption of the construction works
on a multipurpose building. Archaeological structures found
21
there can be associated with six stratigraphic units corre-
spoding to several periods of time (from the 18th century,
through the Middle Ages and Roman period to Prehistory).
Redni broj: 11
Lokalitet: Našice i Podgorač – šire područje
Naselje: Vukojevci, Stipanovci, Podgorač
Grad/općina: Našice, Podgorač
Pravni status: –
Razdoblje: P, A, SV, NV
Vrsta radova: terenski pregled
Od 14. do 18. ožujka 2016. Institut za arheologiju, u suradnji
sa Zavičajnim muzejom Našice, pregledao je teren u dijelo-
vima općina Našice i Podgorač (k.o. Vukojevci, k.o. Stipanovci
i k.o. Podgorač) Terenski pregled bio je dio projekta Strategic
use of landscape (IP-11-2013-3700), koji financira Hrvatska
zaklada za znanost. U terenskom pregledu sudjelovali su
voditelj dr. sc. Zorko Marković, zamjenica voditelja Katarina
Botić, oboje iz Instituta za arheologiju, te dr. sc. Kornelija
Minichreiter (znanstvena savjetnica u miru) (Marković, Botić
2017). Tijekom terenskog pregleda evidentirano je devet
nalazišta, od kojih su dva poznata od 2005. i 2015. godine.
1. Vukojevci – Antolovo brdo 1 (karta, 1)
Lokalitet se nalazi na parcelama istočno od groblja u
Vukojevcima. Teren se lagano spušta prema groblju, dok je
prema istoku, sjeveru i jugu otvoren ravan prostor. Današnji
put prolazi južno od lokaliteta, a najveća koncentracija
nalaza uočena je upravo na dijelu prema putu, na k.č. 821,
822, 824 i 825 (k.o. Vukojevci). Prema pokretnoj građi, naj-
više je nalaza kasnobrončanodobne keramike, zatim nešto
neolitičkih ulomaka (kasna sopotska kultura) i kasnoneoli-
tičke/eneolitičke keramike te nalazi novovjekovne keramike.
2. Vukojevci – Antolovo brdo 2 (karta, 2)
Lokalitet se nalazi oko 50 m istočno od položaja Antolovo
brdo 1. Danas ta dva položaja razdvaja put, ali se radi
o istom uzvišenju koje je na jugu omeđeno putom
Vukojevci – Stipanovci. Nalazi su prikupljeni na k.č. 828 i 829
(k.o. Vukojevci). U dublje zaoranoj brazdi na jednoj od čestica
pronađeni su nalazi starčevačke kulture. Na širem prostoru
pronađena je i keramika iz kasnog neolitika, kasnog eneoli-
tika/početka brončanog doba te novovjekovna keramika.
3. Vukojevci – Antolovo brdo 3 (karta, 3)
Lokalitet se nalazi oko 300 m istočno od položaja Antolovo
brdo 2, u smjeru Stipanovaca. Taj lokalitet obuhvaća više
čestica: k.č. 838 – 845 (k.o. Vukojevci). Nalazi pripadaju
kraju eneolitika i početku brončanog doba (vinkovačka kul-
tura), kasnom brončanom dobu, a manjim dijelom kasnom
srednjem i novom vijeku. Nalazi iz mlađeg razdoblja grupi-
rani su uz sam put prema Stipanovcima.
4. Vukojevci – Antolovo brdo/Zmajevac (karta, 4)
Lokalitet se nalazi oko 200 m sjeveroistočno od položaja
Antolovo brdo 1 i 2 te oko 200 m sjeverozapadno od polo-
žaja Antolovo brdo 3. Smjestio se na blagoj padini koja
omogućuje dobru preglednost širokog prostora u svim
 Hrvatski arheološki godišnjak 13/2016

Terenski pregled 2016., položaji lokaliteta (izradila: K. Botić)

smjerovima. Najveća gustoća nalaza pokriva srednje i
južne dijelove čestica (k.č. 754, 756, 759/1, 759/2, dio
k.č. 760 i 794, k.o. Vukojevci), a riječ je o prapovijesnim
nalazima kostolačke kulture (tunelasta ručkica i ulomak s
ubadanjem u dvama redovima; Marković et al. 2016: 79,
kat. br. 129; 80, kat. br. 132). Prikupljeno je i nešto neoli-
tičke i novovjekovne građe te većih ulomaka žrvnjeva. Na
prostoru oko Našica još su poznata samo dva lokaliteta
kostolačke kulture: Razbojište – Polje (Široko jutro) i Kršinci
– Okruglice. Prvi se nalazi jugoistočno od Podgorača, a
drugi južno od Stipanovaca blizu sela Kršinaca.
5. Vukojevci – Donje Orašje 1 (karta, 5)
Lokalitet se nalazi oko 150 m južno od položaja Antolovo
brdo 1 i oko 500 m jugozapadno od kostolačkog lokaliteta
Antolovo brdo/Zmajevac. Nalazi su prikupljeni na k.č. 875
(k.o. Vukojevci), a vjerojatno se središnji dio lokaliteta nalazi
na k.č. 874 na kojoj je zasađen voćnjak. Najviše nalaza
pripada badenskoj kulturi (ulomak s mrežastim ukrasom i
mala posuda: Marković et al. 2016: 78, kat. br. 124, 125)
te ima nešto novovjekovnih nalaza, uključujući i dio kera-
mičke lule. Lokalitet se nalazi na južnom rubu platoa koji
se spušta prema klancu, tj. jednom od potoka koji se kod
Stipanovaca priključuje potoku Breznici. Klanac s južne
strane zatvara Žukovačka planina. Na našičkom prostoru
do sad su poznata samo tri lokaliteta badenske kulture:
AN 20 Velika Londžica – Malo Polje, Kršinci – Okruglica
(najbliži) i AN 4 Našice – Velimirovac, Arenda 1.
(k.o. Vukojevci), a južni dio lokaliteta vjerojatno zahvaća i
k.č. 870/1. Lokalitet je poznat od 2005., kada je na njivama
Ivana Gorše i Mirka Lovoševića prikupljena veća količina
nalaza. Tom su prilikom u muzej doneseni nalazi starče-
vačke keramike, ulomak grafitirane latenske keramike s
češljastim ukrasom, kasnosrednjovjekovna i gotička slikana
keramika, ulomci turske keramike te novovjekovna keramika
(njiva I. Gorše) i keramika slična starčevačkoj, sopotska
keramika, kasnosrednjovjekovna i gotička slikana keramika
te novovjekovna keramika (njiva M. Lovoševića). Tijekom
ovogodišnjeg pregledavanja terena ustanovljeno je da se
njiva M. Lovoševića više ne obrađuje i pretvorena je u livadu.
7. Stipanovci – Planina 1 (karta, 7)
Lokalitet se nalazi na jugoistočnom dijelu sela Stipanovaca,
na istočnom dijelu Žukovačke planine koji se terasasto
spušta u nizinu. Lokalitet obuhvaća nizinu i prvo uzvišenje,
a omeđen je pritocima Breznice sa sjeverne, istočne i južne
strane. Današnja cesta prema Kršincima prolazi uz istočni
najniži dio lokaliteta, a može se pretpostaviti postojanje i
starije komunikacije na istome mjestu. Lokalitet je zaštićen
šumom s istočne strane te počecima povišenog platoa na

6. Vukojevci – Donje Orašje 2 (karta, 6)

Lokalitet se nalazi oko 500 m istočno od položaja Donje
Orašje 1, uz put koji povezuje Vukojevce i Stipanovce. Taj
ga put dijeli od lokaliteta Antolovo brdo 3. Lokalitet je smješ­
ten na blagoj padini koja se na istočnoj strani pretvara u
livadu, a na zapadnoj strani padina je nešto strmija i početak
je isturenijeg platoa. Lokalitet se prostire na k.č. 849 i 858 Stipanovci – Planina 1, pogled prema zapadu (foto: K. Botić)

22
 Osječko-baranjska županija, HAG 13/2016
Nalazi vinkovačke kulture s lokaliteta Stipanovci – Planina 1 (foto:
D. Podunavac)
kojem se istočnije smjestio Podgorač. Lokalitet obuhvaća
k.č. 278, 279 i 271 (k.o. Stipanovci), ali je sigurno da se i
k.č. 277, 273/1, 273/2 i 272 mogu pripisati tome velikom
lokalitetu. Najgušća koncentracija nalaza pronađena je na
srednjem i istočnom dijelu. Ovaj lokalitet pokazao je pro-
storno jasno naznačena mjesta naseljavanja iz triju razdo-
blja: na najistočnijem i najnižem dijelu pronađena je kasno-
latenska keramika (Marković et al. 2016: 111, kat. br. 224),
nešto zapadnije, ali još uvijek u nizinskom nešto poviše-
nijem dijelu, pronađena je velika količina kasne sopotske
keramike i litike (kasnoneolitička/ranoeneolitička faza Sopot
IV), a na najzapadnijem dijelu, tj. na srednjem dijelu padine,
pronađena je keramika ranobrončanodobne vinkovačke
kulture (Marković et al. 2016: 84, 85, kat. br. 144, 145). Na
svim je česticama prikupljeno i nešto novovjekovnih nalaza.
8. Stipanovci – Planina 2 (karta, 8)
Lokalitet se nalazi na uzvišenju, tj. na početku platoa koji
nadvisuje položaj Planina 1. Proteže se na k.č. 250 – 252
(k.o. Stipanovci), uz zapadni rubni dio oko puta koji ide od
Stipanovaca prema jugu. Iako je to danas poljski put, moguće
je da je to prije bila važnija komunikacija. Nalazi pripadaju
uglavnom kasnom srednjem vijeku, no nađena je i manja
količina prapovijesne keramike i mikrolita. Prema koncentra-
ciji nalaza nije jasno radi li se o mogućem lokalitetu ili je samo
riječ o materijalu koji se nakupljao uz put tijekom vremena.
9. Podgorač – Grabrik III (karta, 9)
Lokalitet je uočen već u prosincu 2015., a ovogodišnjim
terenskim pregledom ustanovljeno je da se radi o uzvišenju
smještenom s desne strane puta koji skreće lijevo od stare
ciglane u Podgoraču, tj. puta koji se od ceste Podgorač
– Osijek odvaja prema sjeveru. Na tom su mjestu velike
čestice koje obrađuje Hana d.o.o., a već se s puta vidi
položaj. Na toj se čestici (k.č. 49/1, k.o. Podgorač) prema
istoku nalaze prve kuće sela Bijela Loza. Tijekom teren-
skog pregleda uočeno je znatno oštećenje uzvišenja na
kojem se teškom mehanizacijom pokušao nivelirati teren,
ali to nije bilo moguće do kraja, vjerojatno zbog kompakt­
nosti donjih slojeva naseljavanih tijekom prapovijesti.
Upravo se zbog toga na niveliranom dijelu zadržava voda,
iako se radi o najvišem dijelu lokaliteta. Nalazi su uglavnom
23
kasnosrednjovjekovni te gotička slikana keramika, dok je
na najvišem dijelu lokaliteta najveća gustoća ranobronča-
nodobne vinkovačke kulture. Uz današnji put koji prolazi
južnom stranom lokaliteta smjerom istok-zapad, a u profilu
kanala uočeni su tragovi zapečene zemlje. Vjerojatno je
riječ o podnicama kuća, ali nije jasno jesu li to kuće iz pra-
povijesti ili su nastale nakon toga.
Literatura
Marković et al. 2016 Z. Marković, D. Podunavac, K. Botić,
H. Kalafatić, K. Minichteiter, Čovjek u prostoru i prostor
kroz vrijeme – Odnos čovjeka i prostora u svjetlu istraži-
vanja našičkog kraja, Zavičajni muzej Našice 13. – 31. 5.
2016., katalog izložbe, Zagreb, 2016.
Marković, Botić 2017 Z. Marković, K. Botić, Rezultati
terenskog pregleda općina Našice i Podgorač 2016.
godine, AIA, XIII, Zagreb, 2017: 133 – 140.
dr. sc. Zorko Marković
Katarina Botić
Summary
During March 2016, Institute of Archaeology, with the
cooperation of Našice Local History Museum, conducted
a field survey of the Našice and Podgorač municipalities.
The field survey was carried out within the Strategic use
of landscape project (IP-11-2013-3700), financed by the
Croatian Science Foundation. During the field survey nine
new sites were documented: Vukojevci-Antolovo brdo 1
(Neolithic/Late Sopot culture, Late Bronze Age, early post-
medieval period), Vukojevci-Antolovo brdo 2 (Starčevo cul-
ture, Late Neolithic, Late Eneolithic/Early Bronze Age, early
modern period), Vukojevci-Antolovo brdo 3 (Early Bronze
Age Vinkovci culture, Late Bronze Age, Late Middle Ages,
early post-medieval period), Vukojevci-Antolovo brdo/
Zmajevac (Neolithic, Kostolac culture, early post-medieval
period), Vukojevci-Donje Orašje 1 (Baden culture, early
post-medieval period), Vukojevci-Donje Orašje 2 (Starčevo
and Sopot cultures, Late Iron Age, Late Middle Ages, early
post-medieval period), Stipanovci-Planina 1 (Phase Sopot
IV, Early Bronze Age Vinkovci culture, Late Iron Age, early
modern period), Stipanovci-Planina 2 (Prehistory, Late
Middle Ages), Podgorač-Grabrik III (Early Bronze Age
Vinkovci culture, Late Middle Ages).
Redni broj: 12
Lokalitet: Nemetin – uređaj za pročišćavanje otpadnih
voda
Naselje: Nemetin
Grad/općina: Osijek
Pravni status: –
Razdoblje: –
Vrsta radova: arheološki nadzor
Od 15. srpnja do 30. studenog 2016. arheološki je nad-
zirana gradnja uređaja za pročišćavanje otpadnih voda
grada Osijeka na k.č. 10339/8, 10342/5 i 10342/7,
 Hrvatski arheološki godišnjak 13/2016

stavljen na tok rijeke Karašice oko mjesta Gata, Črnkovaca

i Veliškovaca. Projekt je realiziran sredstvima Ministarstva
kulture i Instituta za arheologiju. Istraživanje je obavljeno u
proljeću i jesen 2016. Uz voditelja projekta, dr. sc. Hrvoja
Kalafatića, u istraživanjima je sudjelovao zamjenik voditelja
dr. sc. Bartul Šiljeg te četiri tehnička suradnika.

Dijelovi općina Belišće, Marijanci i Belišće uz rijeku Dravu

bili su atraktivno i zanimljivo područje za naseljavanje od
najstarijih razdoblja ljudske civilizacije do danas. Pogodna
geološka osnova u brojnim terasama i gredama iznad rijeke
Drave odlikuje se kvalitetnim tlom te je riječ o području koje
Zračna fotografija uređaja za pročišćavanje otpadnih voda grada
Osijeka u fazi gradnje (foto: J. Galiot)

k.o. Osijek. Navedene čestice nalaze se u neposrednoj

blizini registriranoga arheološkog nalazišta Suvatovo u
Nemetinu (Z-6400). Voditelj arheološkog nadzora bio je
Stipe Pavlinović, dipl. arheo., a ostali članovi arheološke
stručne ekipe bili su Josip Galiot, bacc. archeo., apsolvent
Josip Bazo te arheolozi Slavko Galiot i Srđan Đuričić.

U širem okružju, oko 330 m južno od lokacije nalazi se

državna cesta D 213 Osijek – Erdut, dok sjevernu stranu
definira desna obala rijeke Drave. Istočno i zapadno od
budućeg uređaja za pročišćavanje otpadnih voda grada
Osijeka nalaze se stambeni i gospodarski objekti te obra-
dive i šumske zone. Tijekom arheološkog nadzora nadzi- Položaj lokaliteta Veliškovci – Gaj sjever i Veliškovci – Gaj jug
rani su svi strojni iskopi zemlje, radi uočavanja i dokumen-
tiranja mogućih arheoloških slojeva i arheoloških formacija,
posebice na istočnom dijelu budućeg uređaja, u čijoj se
neposrednoj blizini nalazi spomenuto arheološko nalazište.
Tijekom arheološkog nadzora nisu uočeni kulturni slojevi
ni arheološke formacije. Ujedno je na površini zamijećena
manja količina keramike, ali izvan konteksta. Većinom se
radi o recentnim nalazima vrčeva, lonaca s početka 20. st.
Svi spomenuti nalazi uočeni su na zapadnom dijelu pred-
metne lokacije.

Stipe Pavlinović

Summary

The construction of a water resource recovery facility of the Položaj lokaliteta Črnkovci – Krčevine i Lučice
City of Osijek in Nemetin district was preceded by archae-
logical supervision conducted from July to November 2016.
No cultural layers or archaeological features were detected.

Redni broj: 13
Lokalitet: Općine Donji Miholjac, Marijanci i Belišće
Naselje: Črnkovci, Gat i Veliškovci
Grad/općina: Donji Miholjac, Marijanci, Belišće
Pravni status: postupak u tijeku
Razdoblje: P, SV
Vrsta radova: terenski pregled

Institut za arheologiju 2016. godine nastavio je projekt arhe-

ološkog rekognosciranja prostora općina Belišće, Marijanci
i Donji Miholjac. U ovogodišnjoj sezoni naglasak je Položaj lokaliteta Gat – Svetošnice i Selište

24
 Osječko-baranjska županija, HAG 13/2016
Pogled na lokalitet Gat – Svetošnice sa sjevera
Gat – Svetošnice, pogled s juga na naselja sopotske kulture iz
zraka (lipanj 2016.)
je istodobno pružalo zaštitu od brojnih poplava prije regula-
cije toka Drave nasipima.
Usprkos na prvi pogled nepovoljnim uvjetima trajnog
naseljavanja zbog nizinskog reljefa koji plavi, tijekom
ovogodišnjih iskopa otkriveno je nekoliko novih, dosad
nepoznatih lokaliteta, od kojih neki imaju karakter trajnih
i stalnih naselja. Pregledan je prostor naselja Črnkovaca,
Gata i Veliškovaca, a također je obavljeno snimanje iz
zraka.
U ovogodišnjim istraživanjima uspješno je dodatno upo-
trebljavana daljinska interpretacija i zračne snimke te su
otkriveni novi lokaliteti. Polazne točke bile su rezultati proš-
logodišnjih istraživanja. Naglasak istraživanja bio je na
području općine Marijanci i Grada Belišća, na prostoru uz
rijeku Karašicu koji svojim nizinskim reljefom i kvalitetnim
tlom izgleda osobito privlačno za trajno naseljavanje tije-
kom prošlosti. Rijeka Karašica i tlo oko nje vrlo su povoljni
za poljoprivrednu obradu i donose visoke prinose zasijanih
kultura, što je vidljivo i danas. Smještanje naselja uz vodo-
tok također ima i obrambenu funkciju, što se dobro uočava
na lokalitetu Gat – Svetošnice. U nastavku se donosi pre-
gled najvažnijih novootkrivenih lokaliteta s preliminarno
obrađenim rezultatima.
1. Veliškovci Gaj – sjever
Položaj se visinom izdvaja iz okolne ravnice. Na površini je
pronađena veća količina keramičkih nalaza. Većina nalaza
može se datirati u kasni srednji vijek. Preliminarno se mogu
uočiti i nalazi iz starijih razdoblja.
25
2. Veliškovci Gaj – jug
Položaj se izdvaja iz okolne ravnice i nalazi se blizu loka-
liteta Veliškovci Gaj – sjever. Na površini je pronađena
manja količina keramičkih nalaza. Većina nalaza može se
datirati u kasni srednji vijek.
3. Črnkovci – Krčevine
Položaj se nalazi uz rijeku Karašicu, neposredno sjeverno
od nje i izdvaja se iz okolne ravnice. Na površini je prona-
đena veća količina keramičkih nalaza. Većina nalaza može
se datirati u prapovijest. Preliminarno se može uočiti da je
riječ o nalazima badenske kulture, a mogući su nalazi i iz
drugih prapovijesnih razdoblja.
4. Črnkovci – Lučice
Položaj se nalazi sjeverno od lokaliteta Krčevine. Na povr-
šini je pronađena manja količina keramičkih i litičkih nalaza.
Većina nalaza može se datirati u prapovijest.
5. Gat – Svetošnice
Položaj se nalazi uz rijeku Karašicu, neposredno sjeverno
i istočno od nje i izdvaja se iz okolne ravnice u vidu dvaju
istaknutih humaka. Riječ je o kompleksu dvojnih kružnih
naselja sopotske kulture i po svim je karakteristikama riječ
od dvama naseljima tipa tell. Naselja su okružena jarkom.
Oko sklopa dvaju naselja pruža se velik jarak dimenzija
616x460 m, za koji tek treba utvrditi je li riječ o starom
vodotoku ili iskopanom jarku koji okružuje oba naselja. Na
površini lokaliteta pronađena je veća količina keramičkih i
litičkih nalaza. Većina nalaza može se datirati u prapovijest
i pripada sopotskoj kulturi.
6. Gat – Selište
Položaj se izdvaja iz okolne ravnice i nalazi se sjeverno i
zapadno od položaja sopotskih naselja Gat – Svetošnice.
Na površini je pronađena veća količina keramičkih
nalaza. Većina nalaza može se datirati u kasni srednji
vijek, a dio nalaza pripada prapovijesti, uglavnom sopot-
skoj kulturi.
Gat – Svetošnice, nalazi kamenih alatki
 Hrvatski arheološki godišnjak 13/2016
Rezultati sezone terenskog pregleda 2016. jasno upu-
ćuju na to da je nizinski prostor uz rijeku Karašicu gusto
naseljen od prapovijesti do srednjeg vijeka. Upotreba
daljinske interpretacije i zračnih snimki uvelike pomaže u
analizi krajolika i obrazaca naseljavanja u krajoliku rijeke
Karašice. Pokazuje se da je cjelokupan tok te rijeke gusto
naseljen od prapovijesti pa sve do kraja srednjeg vijeka.
Ovogodišnja istraživanja otkrila su više velikih prapovije-
snih i srednjovjekovnih naselja, od kojih se svojom veliči-
nom izdvajaju naselja sopotske kulture tipa tell na položaju
Gat – Svetošnice.
Literatura
Kalafatić, Šiljeg 2015 H. Kalafatić, B. Šiljeg, Terenski pre-
gled na prostoru općina Belišće, Marijanci i Donji Miholjac,
AIA, XI/1, Zagreb, 2015.
Kalafatić, Šiljeg 2016 H. Kalafatić, B. Šiljeg, Terenski pre-
gled na prostoru općina Belišće, Marijanci i Donji Miholjac,
AIA, XII/1, Zagreb, 2016.
Hrvoje Kalafatić
Bartul Šiljeg
Summary
In 2016 the Institute of Archaeology from Zagreb resumed
the project of systematic archaeological field survey
of Donji Miholjac and surrounding municipalities. The
project´s objective is to give a better insight into a settle-
ment pattern of the area through archaeological periods, in
order to create a micro-topography of this part of the Drava
River Basin.
Redni broj: 14
Lokalitet: Osijek – Hermanov vinograd
Naselje: Osijek
Grad/općina: Osijek
Pravni status: Z-4960
Razdoblje: P
Vrsta radova: sondažno iskopavanje
Od 18. do 30. srpnja 2016. trajala su arheološka istraživa-
nja na lokalitetu Osijek – Hermanov vinograd. Radove je
proveo Centar za prapovijesna istraživanja, a voditeljice su
bile dr. sc. Jacqueline Balen i Dragana Rajković. U istraži-
vanjima su sudjelovali arheolozi Ana Đukić, Jelena Boras
i Marin Mađerić. Lokalitet su ručno iskopavala četvorica
radnika.
Arheološki lokalitet Hermanov vinograd nalazi se na
Filipovici, jugozapadnom rubnom dijelu Osijeka, na niskom,
gotovo pravilno kružnom brežuljku površine 12.018 m², a
okružen je obiteljskim kućama, poljima i vrtovima (Celestin
1897). Njegov istočni dio uništen je krajem 19. st. gradnjom
željezničke pruge prema Đakovu, dok je 1974. gradnjom
južne osječke zaobilaznice uništen južni dio lokaliteta. U
19. i početkom 20. st. na brežuljku se nalazio vinograd, te
su se prilikom obrade zemlje stalno pojavljivali raznovrsni
26
Lokalitet Hermanov vinograd, pogled na istraživani položaj iz
zraka (foto: M. Vuković)
prapovijesni predmeti, od kojih su neki dospijevali i u Muzej
slobodnog i kraljevskoga grada Osijeka. To je zainteresiralo
tadašnjeg kustosa, prof. Vjekoslava Celestina, koji je u pro-
ljeće 1897. istražio dio lokaliteta. Bilo je to prvo istraživanje
jednoga prapovijesnog lokaliteta u Slavoniji. Celestinovo
istraživanje obuhvatilo je površinu od oko 794 m², ali danas
ona nije poznata. Jednako tako, nema nikakvih podataka o
pronalasku stambenih objekata, njihovu mogućem izgledu,
rasporedu i položaju unutar naselja. Prilikom iskopavanja
pronađen je i grob, a na sačuvanoj se fotografiji vidi da je
riječ o vrlo dobro očuvanom kosturu položenome na lijevi
bok u skvrčenom položaju. Ne postoji dokumentacija iz tog
istraživanja i nemoguće je locirati Celestinovu sondu, ali o
istraživanju svjedoče brojni arheološki nalazi pohranjeni u
Muzeju Slavonije, u zbirci pod nazivom: „Zbirka nalaza s
iskopavanja V. Celestina na lokalitetu Osijek – Hermanov
vinograd”.
Gradnjom južne osječke zaobilaznice 1974. uništen je
južni dio lokaliteta, ali je tadašnji kustos Muzeja Slavonije,
Mirko Bulat, povremeno obilazio iskope na gradilištu te je
njegovom zaslugom ustanovljeno postojanje i eneolitičkog
nalazišta kostolačke kulture u neposrednoj blizini. Tom je
prilikom opaženo da se nalazište prostire i na blago valo-
vitom području jugoistočno, južno i jugozapadno od bre-
žuljka (Šimić 2008b).
Godine 1998. uslijedilo je istraživanje vinograda prilikom
gradnje glavnog kolektora gradske kanalizacije. Kustosica
Muzeja Slavonije, dr. sc. Jasna Šimić, arheološki je istražila
trasu kolektora u ukupnoj površini od 638 m². Iskopavanje
je zahvatilo rubni dio naselja te nisu pronađeni stambeni
objekti, već samo nekoliko otpadnih jama i ognjišta, dok
se posebno ističe pronalazak još jednog groba u jugoistoč-
nom dijelu naselja. Pokojnik je bio položen na desni bok u
skvrčenom položaju, s glavom prema jugoistoku. Također
je otkriven i opkop koji je okruživao naselje, a bio je širok
između 1,5 i 2,5 m u gornjem dijelu i dubok između 3 i
3,5 m (Šimić 1999).
Godine 2007. uslijedilo je još jedno zaštitno arheološko
istraživanje prilikom iskopavanja rova za kabelski dale-
kovod. Istraživanje je ponovno vodila kustosica Muzeja
Slavonije, dr. sc. Jasna Šimić, a iskop je presjekao lokali-
tet od istočnog do zapadnog ruba, u dužini od 115 m, dok
mu je širina varirala između 0,80 i 1,00 m. Tom je prilikom
opaženo da je gustoća kuća puno veća u središnjem dijelu
naselja, dok njihov broj prema rubnim dijelovima naselja
 Osječko-baranjska županija, HAG 13/2016
znatno opada. Kako se radilo o vrlo uskom iskopu, nisu
ustanovljene dimenzije kuća, iako prema J. Šimić većina
njih pokazuje više faza gradnje (Šimić 2007; 2008a).
Godine 2011. lokalitet je sondažno istražen. Voditeljica
istraživanja bila je Dragana Rajković, kustosica Muzeja
Slavonije, a istražena je površina od 50 m² na jugoistoč-
nom rubu kružnog humka. Pronađen je niz dugačkih uskih
kanala orijentiranih u smjeru S-J i rupa od stupova, koji su
mogli činiti neki sustav ograda ili ostataka gospodarskih
objekata na samome rubu naselja. Istražen je i dio većega,
dublje ukopanoga kanala ili jarka, koji po svojoj orijenta-
ciji i veličini može biti opkop iz neke od faza naselja na
Hermanovu vinogradu (Rajković 2012).
Godine 2013. uslijedilo je zaštitno istraživanje prilikom
gradnje južnog kraka državne ceste D2 južne zaobilaz­
nice grada Osijeka. Istražena površina nalazi se južno od
današnje zaobilaznice, a iskop je iznosio 3200 m². Lokalitet
je istražila privatna arheološka tvrtka Kaducej d.o.o.
Unutar iskopa utvrđena je kompleksna stratigrafska situ-
acija u kojoj su se izmjenjivali stambeni horizonti s pripa-
dajućim objektima od zapečene zemlje i nabijene podnice
te ukopima i slojevima koji su služili za nivelaciju površine.
Posebno se izdvajaju monumentalni neolitički objekti, pro-
sječne veličine oko 100 m², a utvrđeno je da objekti imaju
nekoliko faza gradnje.
Tijekom rekognosciranja terena 2010. uočena je potreba
za proširenjem arheološkog lokaliteta i na blago bregovito
područje jugoistočno, južno i jugozapadno od brežuljka, a to
je potvrđeno obiljem prikupljenoga arheološkog materijala.
Na tragu navedenoga arheološkog pregleda, 2016. son-
dažno je istražen jedan od brežuljaka smješten južno od
centralnog dijela lokaliteta. Istražena je sonda veličine
50 m² (dimenzija 5x10 m, u smjeru SZ-JI, postavljena na
najvišoj koti, sasvim uz zapadni rub obradive površine),
koja je nakon istraživanja dokumentirana te vraćena u
prvobitno stanje, tj. zatrpana je.
Istraživanjima je ustanovljeno da se radi o jednoslojnom
nalazištu (SJ 1 – izorani sloj, SJ 2 – sloj sopotske kulture u
koji su ukopani svi objekti, SJ 49 – sterilan sloj, zdravica).
Za SJ 2 pretpostavlja se da je zapravo predzdravični hori-
zont, odnosno hodna površina stanovnika naselja sopotske
Pogled na sondu 1 s juga – objekti ukopani u SJ 2 (izrada: N. Milić;
M. Mađarić, 3D model)
27
Digitalni model reljefa pokazuje sjeverno tell-naselje i južniji, istra-
živani položaj kratkotrajnog naselja (izradio: M. Vuković)
kulture, jer u njemu gotovo da i nije bilo nalaza. Gotovo svi
objekti ukopani su u SJ 2.
Istraživanjima su većinom ustanovljeni manji ukopani
objekti – stupovi i kanali, ali ističe se i jedan veći ukopani
objekt (SJ 19 20). Najvjerojatnije je riječ o radnom ukopa-
nom prostoru, koji je bio natkriven, jer su otkrivene rupe od
stupova i manjih kolaca. Objekt je djelomično istražen, jer
se podvlači pod zapadni profil, a sastoji se od dviju jama
(tzv. „višečelijasta” jama). U objektu je pronađena velika
količina koštanih i kamenih alatki, a ustanovljeno je i vatri-
šte. Također je pronađen opsidijan i nakit od spondilusa,
što u potpunosti odgovara standardnom i uobičajenom
repertoaru pripadnika sopotske kulture.
Južno od tella, točnije centralnog naselja sopotske kulture,
koji je bio kontinuirano naseljen tijekom dužeg razdoblja
trajanja te kulture, protežu se i tzv. satelitska, točnije krat-
kotrajna naselja, čiji su žitelji najvjerojatnije bili povezani
s matičnim naseljem. S obzirom na to da je u prapovijesti
to bilo močvarno područje, može se pretpostaviti da su se
stanovnici sopotske kulture selili s jedne na drugu „suhu”
površinu. Kratkotrajna naselja možda su bila određenoga
radioničkog karaktera, međutim to se ne može reći na
osnovi male iskopane površine.
Svakako je potreban nastavak istraživanja, ne samo na
centralnom naselju, unutar opkopa, već i na širem arealu,
kako bi se ustanovio obrazac naseljavanja i života pripad-
nika sopotske kulture.
Literatura
Celestin 1897 V. Celestin, Neolitsko naselje kod Osijeka,
VHAD, n.s. II, Zagreb, 1896-1897: 104.
Rajković 2012 D. Rajković, Osijek – Filipovica/Hermanov
vinograd, HAG, 8/2011, Zagreb, 2012: 27 – 30.
Šimić 1999 J. Šimić, Osijek – Filipovica (Hermanov vino-
grad), zaštitno iskopavanje neolitičkog naselja, Obavijesti
HAD, XXXI/1, Zagreb, 1999: 30 – 33.
 Hrvatski arheološki godišnjak 13/2016

Šimić 2007 J. Šimić, Zaštitno istraživanje na Hermanovom

vinogradu u Osijeku, Obavijesti HAD, XXXIX/3, Zagreb,
2007: 53 – 59.
Šimić 2008 J. Šimić, Osijek – Filipovica/Hermanov vino-
grad, HAG, 4/2007, Zagreb, 2008: 18 – 20.
Šimić 2008b J. Šimić, Hermanov vinograd – arheološko
nalazište mlađeg kamenog doba u Osijeku, katalog izložbe,
Osijek, 2008.

dr. sc. Jacqueline Balen

Dragana Rajković

Summary

In the course of 2016 archaeological excavations were

conducted at the site of Osijek-Hermanov vinograd. The Ostaci rimske arhitekture u Parku kraljice K. Kosače (foto: K. Šabat)
site is located in Filipovica, a SW periphery of Osijek, on a
low, almost regular circle-shaped hill covering 12,018 m²,
surrounded by family houses, fields and gardens. Test
archaeological excavations were undertaken on one of
the hills located to the south of the central part of the site.
A test probe measuring 50 m2 was investigated. This is a
single layered site. Smaller features such as postholes and
channels were identified, but a large dug feature (SJ 19 20)
stands out amongst them. It most probably represents a
covered working area. The structure was only partly inves-
tigated because the remaining part extends beyond the
excavated area. It consists of two pits. The excavation of
the structure yielded a large quantity of bone and stone
tools and established the existence of an unstructured
hearth. Also found were obsidian and jewellery made of
Spondylus which completely corresponds to the standard
and usual output of the members of the Sopot culture.
South of the tell, i.e. the central settlement, which was inhab-
ited continually throughout the Sopot culture period, there
were so-called satellite settlements, i.e. short-lived settle-
ments whose inhabitants were most probably connected to
the central settlement. Since this area was wetlands in pre-
history, it can be assumed that the residents of the Sopot cul-
ture settlement were moving from one to another „dry” area.

Redni broj: 15
Lokalitet: Osijek – Park kraljice Katarine Kosače
Naselje: Osijek
Grad/općina: Osijek
Pravni status: Z-6380
Razdoblje: A
Vrsta radova: sustavno iskopavanje
Godine 2016. nastavljena su arheološka istraživanja u
okviru projekta „Arheološka baština antičke Murse”, koja uz
potporu Ministarstva kulture u Osijeku traju od 2012. godine.
Voditelj istraživanja bio je dr. sc. Tino Leleković s Odsjeka
za arheologiju Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti.
Prva istraživanja HAZU je organizirao u sklopu programa
„Antički i srednjovjekovni Osijek”, čiji je cilj bilo sagledava-
nje i proučavanje čitave arheološke baštine grada Osijeka,
od prapovjesti do modernog doba. Od 2014. kao zaseban
Ostaci gradske kloake u glavnom kardu (foto: O. Novaković)
program izdvaja se „Arheološka baština antičke Murse”,
s ciljem usredotočavanja na rimsku arheološku baštinu u
gradu Osijeku. Taj je program posebno usmjeren na dugo-
ročno istraživanje antičkog lokaliteta Mursa – Pristanište.
Nakon istraživanja 2014. i 2015., u istočnom dijelu Parka
kraljice Katarine Kosače, postignut je dogovor s Gradom
Osijekom, koji se od tada uključio u projekt, da se na mjestu
današnjeg parka osmisli i uredi arheološki park u kojem
će biti prikazani ostaci antičke Murse. Glavna smjernica
za uređenje parka jest otkopavanje antičkih ulica koje se
nalaze ispod površine te uređenje tih prometnica u šetnice
duž kojih će građani moći razgledavati arheološke ostatke.

28
 Osječko-baranjska županija, HAG 13/2016

Zračna snimka s prikazom pravaca rimskih ulica (foto i dorada: K. Šabat, T. Leleković)

Zračna snimka iskopa 2016. (foto: K. Šabat)

29
 Hrvatski arheološki godišnjak 13/2016
Pogled na iskope u Sveučilišnom kampusu u Osijeku; žutom bojom označeni su ostaci gradskih vrata s bedemom (foto i dorada: K. Šabat,
T. Leleković)
U Parku kraljice Katarine Kosače istražena je otvorena
zelena površina u središnjem dijelu parka, a cilj je bio uklanja-
nje modernog nasipa s dviju prometnica: glavnog karda (čiji
je položaj utvrđen iskopavanjem 2015.) te sjevernog deku-
mana (koji je otkriven 2013.). Glavni kardo kolonije prepoznat
je na temelju nekoliko značajki koje su ga odvajale od ostalih
otkrivenih ulica. Prvo, njegov je središnji položaj u odnosu na
bedeme kolonije očit, čak i uz odstupanja u iscrtavanju nekih
dijelova bedema. Prema predloženom nacrtu Murse, može
se utvrditi da je udaljenost od središnje osi glavnog karda do
(pretpostavljenog) unutrašnjeg lica istočnog bedema iznosila
319 m, a do zapadnog bedema između 292 i 319 m, ovisno
o iscrtavanju pravca zapadnog bedema. Druga karakteristika
koja odvaja glavni kardo od ostalih ulica jest njegova širina.
Naime, ona iznosi oko 12 m (40 rimskih stopa), dok širine osta-
lih ulica iznose oko 6 m (20 rimskih stopa). Nadalje, glavni je
kardo imao rubnjake od masivnih kamenih blokova, što spo-
redne ulice nisu imale. Dio nasipa s glavnog karda uklonjen
je još 2015., i to na površini od 1200 m², u dužini od 52 m i
širini od 15,50 m. Godine 2016. istraživanje je nastavljeno na
istom tom području, tako da je dijelom dodatno strojno isko-
pan dio površine započet 2015., na površini od 200 m², dok
je još dodatno iskopan dio glavnog karda u dužini od 60 m
i u širini od 17,50 m. Dakle, uz otprije otkrivenih 1200 m²,
ove je godine nastavljeno otkrivanje dodatnih 900 m², tako da
ukupna površina otvorena u središnjem dijelu Parka kraljice
Katarine Kosače 2016. iznosi 2100 m². Površina parka kreće
30
se na nadmorskoj visini od 91,50 do 91,80 m, dok se razina
rimske ulice proteže na visinama od 90,30 do 90,50 m, pa je
dubina iskopa varirala od 0,50 do 1,50 m, ovisno o dubini kul-
turnog sloja i debljini modernog nasipa kojom je park niveli-
ran. U središnjim dijelovima iskopa, na području nekadašnjeg
kolnika ulice, nasip je znatno dublji, što je posljedica uništava-
nja i vađenja građevnog materijala iz ostataka kloake i poplo-
čenja ulica. Na glavnom kardu „zona kolnika” proteže se duž
osi u širini od 7,50 do 7,90 m. Uzduž sporednog dekumana
ona je uža, od 4,50 do 5 m.
Na dijelu glavnog karda istražen je dio kloake u dužini
od 8,74 m. Potpuno je sačuvano ozidano dno i prvi red
bočnih zidova odvodnog kanala. Iz tih je ostataka moguće
zaključiti da je dubina kanala od pretpostavljene razine
rimskog kolnika iznosila 2,30 m, a širina 2,43 m. Budući
da svod/krov nije sačuvan, nije moguće utvrditi je li kanal
bio presvođen bačvastim svodom ili prekriven krovom od
opeka položenih vodoravno ili poput šatora.
Razina očuvanosti građevina u okolnim insulama proteže
se na 90,60 – 90,80 m n. v. Unutar otkrivenih dijelova
insula ostaci temelja i zidova uklonjen je građevni materi-
jal kako bi se utvrdio točan položaj i dimenzije arhitekture.
Istraživanje unutar insula bit će nastavljeno 2017. godine.
Godine 2016. istražen je i sveučilišni kampus, k.č. 6660/1,
odnosno neizgrađena površina na položaju između budu-
ćega Prehrambeno-tehnološkog fakulteta i Ulice Andrije
 Osječko-baranjska županija, HAG 13/2016
Mohorovičića, uz suglasnost Sveučilišta J. J. Strossmayera.
Lokalitet je samo probno istražen, a cilj je bilo utvrđiva-
nje postojanja zapadnih vrata antičke Murse, odnosno
namjera je bila utvrditi razinu sačuvanosti tog spomenika.
Iskopavalo se na mjestu spoja ceste kojom se sa zapada
ulazilo u grad i pretpostavljenog pravca zapadnog bedema.
Očekivano, u iskopu površine 260 m² nađena su zapadna
vrata grada i bedem, koji se nastavljao prema sjeveru. Iz
ostatka temelja vidi se da zapadna vrata čine dvije četvr-
taste kule dimenzija 8,50x8,10 m, međusobno razmak­
nute 8,50 m, a jednom trećinom svoje dužine isturene su
iz bedema. Samo je sjeverna kula otkrivena u cijelosti.
Iskopane su manje sonde unutar negativa zidova/temelja
kojima je utvrđeno da su temelji kula i bedema iznosili od
1,20 do 1,30 m. Bili su duboki oko jedan metar te zapu-
njeni lomljenim kamenom i oblucima vezanima vapnom.
Temeljna stopa sačuvana je tek mjestimično, no jasno se
može utvrditi da su bedemi i kule bili sazidani od kamena.
dr. sc. Tino Leleković
Summary
In 2016 systematic archaeological excavations were con-
ducted within the framework of the project „Archaeological
Heritage of Antique Mursa“. Following the excavations in
2014 and 2015 in the eastern part of the Queen Katarina
Kosača Park, an agreement with the City of Osijek was
reached to design and put into operation an archaeologi-
cal park with the aim of presenting the remains of ancient
Mursa at the location of today`s park. The main guideline in
the park design includes the excavation of Antiquity-period
streets under today`s walking surface and presentation of
those roads within the open-space archaeological park.
The excavations of 2016 were conducted on the open-
space green area in the central part of the park. The aim
was to remove refilled levelling layers from two streets:
the main cardo and northern decumanus. In 2016 excava-
tions were also conducted at the nearby University campus
on cadastral parcel number 6660/1, at a construction site
between the future Faculty of Food Technology and Andrija
Mohorovičić Street. A probe excavation covered an area of
260 m2, uncovering the western city gate and walls (which
continued to the north). The foundation remains show that
the western city gate is flanked by two square towers meas-
uring 8.5 x 8.1 m, at a distance of 8.5 m from each other.
Redni broj: 16
Lokalitet: Osijek – Sveučilišni kampus (Fakultet elek-
trotehnike, računarstva i informacijskih tehnologija)
Naselje: Osijek
Grad/općina: Osijek
Pravni status: Z-6380
Razdoblje: A
Vrsta radova: zaštitno iskopavanje
Od kolovoza do prosinca 2016. zaštitno je arheološki
istraženo područje buduće zgrade Fakulteta elektroteh-
nike, računarstva i informacijskih tehnologija, u sklopu
31
Izbor uljanica iz zapune kanala SJ 424 (izradio: S. Đurčić)
sveučilišnog kampusa Sveučilišta J. J. Strossmayera u
Osijeku (područje kompleksa bivše vojarne). Predmetna
lokacija nalazi se na jugozapadnom dijelu k.č. 6660/1,
k.o. Osijek. Istražena je površina od 3.465,00 m2. Naručitelj
istraživanja bilo je Sveučilište J. J. Strossmayera. Izvođač
zaštitnih arheoloških istraživanja bila je tvrtka Delamt
Galiot. d.o.o. Voditelj arheoloških istraživanja bio je Srđan
Đuričić, mag. arheo., a koordinator projekta Slavko Galiot,
dipl. arheo. U istraživanjima su sudjelovali: Krešimir Lerotić,
dipl. arheo., Sanda Vučičić, mag. arheo., Stipe Pavlinović,
dipl. arheo., Josip Bazo i Josip Galiot.
Lokalitet je istražen metodom širokog iskopa, prilikom čega
su strojno uklonjeni noviji slojevi nasipavanja i betonske
konstrukcije. Sve definirane pojave okarakterizirane su
kao arheološke i recentne promjene, nastale djelovanjem
čovjeka i prirode. Istražene strukture interpretirane su kao
ukopane formacije, grobovi, nadzemni objekti te arheološki
slojevi.
Među ukopanim formacijama definirane su otpadne jame,
bunari, skladišta te kanali. Po brojnosti se izdvajaju otpadne
jame u kojima je pronađena veća količina kostiju preživača,
posebice goveda, ovce i koze, dok su u manjoj mjeri bile
zastupljene kosti svinje, pasa i peradi. Pronađena je veća
količina ulomaka keramičkih predmeta, među kojima domi-
niraju ulomci grubih kuhinjskih lonaca.
Veći dio jama smješten je u jugozapadnom dijelu istražene
zone, s tendencijom širenja prema jugu i zapadu. Bunari su
evidentirani na cijeloj površini, bez pravilnog redoslijeda.
Karakteriziraju ih kružni oblik u tlocrtu te okomite ili oštro
zakošene stijenke, a ispunjene su zemljom glinovito-pra-
hastog sastava, s manjim udjelom pokretnoga arheološkog
materijala. Na zapadnom dijelu terena istražena su četiri
objekta nepravilnog kvadratnog tlocrta koji su interpretirani
kao spremišta. Ispunjeni su izrazito rahlom zemljom praha-
stog sastava s primjesama i većom količinom pokretnoga
arheološkog materijala svih tipova, kao i znatnom količi-
nom posebnih nalaza. Uz stijenke ukopa evidentirani su
ostaci drvenih oplata. Posebnu kategoriju ukopanih obje-
kata čine kanali. Riječ je o izduženim formacijama, koje se
najčešće pružaju u smjeru sjever-jug, s manjim otklonom,
zapunjenima izrazito rahlom zemljom prahastog sastava s
primjesama te većom količinom pokretnoga arheološkog
materijala. Posebno se ističe kanal SJ 425, koji se nalazi
na središnjem dijelu istražene zone.
Jedini indikativan znak ukapanja na predmetnoj poziciji
definiran je pronalaskom triju grobova i mogućeg dijela
 Hrvatski arheološki godišnjak 13/2016
Plan predmetne lokacije sa svim dokumentiranim formacijama (izradio: J. Bazo)
grobne konstrukcije. Parcijalni kosturni nalazi, kao i gro-
bovi, grupirani su na središnjem dijelu terena, na južnoj
polovici. U orijentaciji grobova nije zamijećena pravilnost,
a izostanak nalaza otežava njihovu dataciju.
Nadzemni objekti grupirani su uz sjeverni profil, s tenden-
cijom širenja prema zapadu i sjeveru, izvan zone istraživa-
nja. Manja količina objekata istražena je na južnom dijelu.
Ukupno je evidentirano deset nadzemnih objekata različitog
karaktera i načina gradnje, koji se mogu datirati od 1. do 4. st.
Objekt 1 nalazi se uz zapadni rub predmetne čestice i
zapadnim djelom izlazi izvan gabarita istraživanja. Riječ je
o pravokutnoj, izduženoj građevini, orijentiranoj u smjeru
sjever-jug, dužine 17,09 m i širine 8,91 m. Od objekta su na
južnom djelu djelomično sačuvani temelji zidova, dok su na
sjevernom dijelu temelji sačuvani samo u negativu. Vanjski
zidovi na istočnom i južnom dijelu objekta definirani su na
89,96 m n. v. Oba su temelja napravljena od većih komada
lomljenog kamena, pravilno uslojenog i povezanog vapne-
nim mortom, te dodatno ojačani lezenama na vanjskim
stranama. Unutar tih prostornih okvira zamijećena je i unu-
trašnja podjela samog objekta s pomoću nekoliko popreč-
nih i uzdužnih zidova. Od zidova su sačuvani samo nega-
tivi temelja i postamenti napravljeni od opeke povezane
vapnenim mortom. Funkcija većine prostorija objekta je
nepoznata, osim prostorije u jugozapadnom dijelu objekta,
koja je definirana kao ostatak kupaonice. Indikator za to jest
ostatak ložišta i hipokausta. Na sjevernom dijelu objekta
nalazi se veća pravokutna prostorija, smjera istok-zapad, s
dobro sačuvanom podnicom od izlivene žbuke izmiješane
s komadima opeke, dimenzija 5,28x4,41 m. Istraživanjima
je utvrđeno da objekt ima dvije faze gradnje. U prvoj fazi
on je izduženog tlocrta, na koji je u drugoj fazi nadodana
istočna pravokutna prostorija dimenzija 4,51x2,07 m.
32
Objekt 2 nalazi se na zapadnom dijelu istražene zone.
Orijentiran je u smjeru sjever-jug, s tendencijom šire-
nja prema sjeveru. Istočna strana cijelog objekta uni-
štena je recentnim iskopom SJ 13. Sačuvani dio dug
je 21,10 – 21,30 m i širok 13,20 m, a detektiran je na
90,40 m n. v. Od objekta su sačuvani negativi temelja
zidova smjera sjever-jug i istok-zapad, s manjim odstupa-
njima. Svi negativi zapunjeni su građevnim materijalom,
ponajprije ulomcima tegula i opeka, izmiješanima s rastre-
sitim vapnenim mortom i manjom količinom pokretnih arhe-
oloških nalaza. Radi statike, na dnu svih ukopa negativa
temelja evidentirani su otisci drvenih kolaca u dva paralelna
reda, međusobno razdvojeni 20 – 30 cm. Promjer rupa od
kolaca bio je oko 10 cm, okomitih su stijenki te dubine do
50 cm. Unutrašnja podjela prostora dobro je sačuvana te je
uočeno deset pravokutnih prostorija poredanih u dva niza
u smjeru sjever-jug. Dimenzije prostorija nisu ujednačene i
kreću se u rasponu od 11,50 m2 do 19,70 m2.
Objekt 3 detektiran je na 90,23 m n. v. Izduženog je tlocrta,
smjera istok-zapad, dužine 18,47 m i širine od 4,04 m do
7,85 m. Istražena je samo južna polovica objekta, dok se
sjeverni dio nalazi izvan zone obuhvaćene istraživanjima.
Od objekta su sačuvani negativi temelja zidova, masivni
postamenti i ispuna prostorija. Ispuna negativa sastoji se od
građevnog otpada u rastresitom stanju, ispod kojeg su pro-
nađeni ostaci drvenih greda. Uz negative temelja vezani su
postamenti napravljeni od cjelovitih komada opeke pove-
zane vapnenim mortom. Temelji postamenata napravljeni
su od slojeva lomljenog kamena i slojeva nabijene zemlje
glinovitog sastava bez primjesa. Unutrašnji raspored pro-
storija djelomično je poznat. Na zapadnom dijelu objekta
evidentirane su četiri prostorije, od kojih su dvije istražene
u cijelosti, a dvije se svojim sjevernim stranama prostiru
 Osječko-baranjska županija, HAG 13/2016

izvan zone istraživanja. Na istočnoj strani nalaze se dvije Ukopi recentnih temeljnih stopa napravili su veća oštećenja
izdužene prostorije u smjeru sjever-jug, od kojih je istočna na mozaičkom podu, posebice na njegovome središnjem
prostorija najveća, a istražena je u površini od 37,08 m2. dijelu. Južni dio, nepravilnoga trokutastog oblika, bolje je
Objekt 4 smješten je na središnjem dijelu istražene zone sačuvan (dimenzija 4,02x2,05x4,17 m), dok je sjeverni dio
uz sjeverni profil te čini manju cjelinu četverokutnog oblika, nepravilnog oblika (dimenzija 3,85x4,04 – 1,90 m) i lošije je
dimenzija 8,08x9,81 m. Definiran je na visini od 90,13 m n. v. sačuvan, s dosta nakupina kalcifikata. Osnovni motiv čini
Od objekta su definirani negativi temelja koji se pružaju u 12 četverokutnih polja po širini, dok broj četverokutnih polja
smjeru sjever-jug i istok-zapad, ispunjeni rastresitim gra- po dužini nije moguće točno utvrditi. Svako je četverokutno
đevnim materijalom izmiješanim s rahlom zemljom pra- polje dimenzija 18,5x18,5 cm. Kombinacijom polja izrađe-
hastog sastava s primjesama i manjom količinom nalaza. nih od bijelih i tamnoplavih tesera stvoren je motiv šahov-
Objekt je podijeljen na dvije manje prostorije. skog polja koji je središnja tema mozaika, dodatno ukra-
Objekt 5 nalazi se na istočnom dijelu terena, s tendencijom šena višestrukim bordurama u vidu linija različitih debljina i
širenja prema sjeveru, izvan zone istraživanja. Istraženi dio boja. Istočna je prostorija dosta loše sačuvana, ponajprije
objekt nepravilnog je romboidnog oblika, dužine 18,26 m i zbog recentnih iskopa u 20. st.
širine 6,63 – 9,58 m, a detektiran je na 90,08 m n. v. Vanjski
temelji dokumentirani su na zapadnoj, južnoj i istočnoj
strani, dok se sjeverni zid nalazi izvan zone istraživanja.
Unutrašnji raspored može se podijeliti na istočni i zapadni
dio. Razdjelnica je prostora hodnik orijentiran u smjeru
sjever-jug, sačuvan u dužini od 7,73 m i širini od 1,42 m.
Zapadno od njega nalaze se dvije prostorije. Sjeverna je
prostorija djelomično istražena, a u njoj je sačuvana pod-
nica od žbuke, četverokutnog oblika u tlocrtu, dimenzija
5,25x2,70 m. Južna je prostorija nepravilnog četverokutnog
tlocrta, površine 28,74 m2. Istočno od hodnika evidentirane
su dvije prostorije pravokutnog tlocrta, smjera sjever-jug.
Zapadna prostorija detektirana je na 90,57 m n. v., u vidu
sloja urušenja. Prilikom micanja sloja otkrivena je velika koli-
čina ulomaka oslikane žbuke koji pripadaju spomenutoj pro-
storiji. Ispod sloja rušenja, na 90,47 m n. v., definiran je veći
dio mozaičkog poda, koji prekriva cijelu površinu prostorije. Otvor ložišta i ložište kupaonice u objektu 1 (foto: K. Lerotić)

Zračna fotografija ukopa kanala SJ 425 (foto: S. Vučičić)

33
 Hrvatski arheološki godišnjak 13/2016
Zračna fotografija objekta 2 (foto: S. Vučičić)
Mozaički pod u objektu 5 (foto: K. Lerotić)
Objekt 6 smješten je na istočnom dijelu terena i širi se prema
jugu. Veći je dio presječen, a na pojedinim dijelovima i uništen
recentnim objektima i instalacijskim kanalima. Od objekta su
sačuvani samo negativi temelja smjera sjever-jug i istok-
-zapad. Temelji su ispunjeni građevnim otpadom izmiješanim
s rastresitom žbukom i rahlom zemljom prahastog sastava.
Unatoč oštećenjima, na spomenutom objektu moguće je
rekonstruirati raspored. Na sjevernoj strani nalazi se veći
trapezoidni prostor koji je sa zapadne i istočne strane zatvo-
ren zidovima, dok se na sjevernoj strani nalaze dvije istake s
većim otvorom prema sjeveru. Zidovima je zatvoren prostor
površine 155,37 m2 te je možda riječ o otvorenom prostoru
bez krovne konstrukcije. Na južnom dijelu objekta nalazi se
više pravokutnih prostorija, od kojih su u jugozapadnoj evi-
dentirane tri kružne strukture od cjelovitih komada opeke
povezane vapnenih mortom, s primjesama mrvljene opeke.
34
Dio kuta zida 45 i 48 objekta 5, unutar kanala 425 (foto: K. Lerotić)
Objekt 7 definiran je na južnoj polovici istražene zone.
Objekt je izduženog pravokutnog tlocrta, smjera sjever-jug,
dimenzija 10,09x6,65 m. Sastoji se od dobro nabijene pod-
nice, ispod koje je definiran sloj nabijene zemlje glinovito-
-pjeskovitog sastava s primjesama. Konstruktivni elementi
nadzemnog dijela sačuvani su u obliku negativa teme-
lja, ispunjeni jako rahlom zemljom prahastog sastava, s
manjim komadima lomljene opeke, ispod koje su definirani
ostaci nagorenih drvenih greda položenih na postamente
od opeka. Temelji postamenata sastavljeni su od slojeva
nabijenoga lomljenog kamena i nabijene zemlje glinovitog
sastava. Objekt je podijeljen na dvije pravokutne prostorije,
od kojih veća ima dimenzije 5,42x5,16 m, a manja južna
dimenzije 5,15x3,30 m.
Objekt 8 nalazi se istočno od objekta 7 i lošije je sačuvan,
ponajprije zbog ukopa recentnih stopa te uništenja koje je
 Osječko-baranjska županija, HAG 13/2016
uslijedilo prilikom kopanja kanala SJ 425. Na vrhu je detek-
tirana podnica koju čine rastresiti ulomci lomljene opeke i
zapečene zemlje debljine do 10 cm. Ispod nje definiran je
sloj naboja. Unutar sloja naboja ukopani su negativi temelja
s ostacima drvenih greda i dobro sačuvanim postamentima
od cjelovitih opeka povezanih vapnenim mortom. U unu-
trašnjem rasporedu nisu uočeni tragovi podjele prostora pa
se može pretpostaviti da se radilo o objektu s jednom pro-
storijom dimenzija 8,57x6,13 m.
Objekt 9 nalazi se na južnom dijelu terena na prostoru
veće depresije, a istražen je samo njegov sjeverni dio, dok
se južni dio širi izvan istražene zone. Njegovi ostaci defi-
nirani su na apsolutnoj visini od 89,27 m n. v., i nalazili
su se ispod više slojeva naknadnih zasipavanja. Istražena
dužina objekta iznosi 14,25 m, dok širina iznosi 4,41 m
na istoku i 5,56 m na zapadu. Od objekta je sačuvan dio
trijema na sjeveru, sastavljen od masivnih postamenata i
dio sjevernog zida na jugu, od kojeg su sačuvani negativ
temelja smjera istok-zapad (istražen u dužini od 11,29 m) i
četiri postamenta, nepravilnog oblika u tlocrtu, s istakama
prema jugu. Na prostoru između postamenata i negativa
temelja definirani su ostaci podnice od ulomaka opeke i
tegula, izmiješanih sa zapečenom zemljom.
Objekt 10 nalazi se na sjeverozapadnom djelu terena te se
širi prema zapadu i sjeveru izvan zone istraživanja. Veći je
dio dobro sačuvan, s manjim oštećenjima uzrokovanima
antičkim ukopima, ponajprije negativima temelja objekta
2 i recentnim iskopom. Objekt je nepravilnoga izduženog
tlocrta, a istražen je u dužini od 16,89 – 17,64 m i širini od
Zračna fotografija objekta 7 (foto: S. Vučičić)
35
12,63 m. Detektiran je na visini od 90,10 m n. v. Od objekta
je sačuvana podnica, naboj podnice, ukopani negativi
temelja s ostacima drvenih greda te devet većih jama od
drvenih nosivih stupova.
Na središnjem dijelu terena, između objekata 7 i 8 evidenti-
ran je ostatak komunikacije smjera sjever-jug. Sastavljena
je od jako nabijene zapečene zemlje s manjim komadima
opeke. Po sredini je evidentirano malo uleknuće u funk-
ciji kanalića za otjecanje vode. Kao posteljica poslužili su
veći i manji komadi lomljenih tegula i opeke, koji su ras-
poređeni nasumice. Ispod posteljice pronađeni su ostaci
drvene grede, na koju su okomito posložene daske širine
do 25 cm.
Zaštitnim istraživanjima definirano je više arheoloških slo-
jeva u koje su bile ukopane pojedine arheološke formacije.
Ukupna debljina svih slojeva nije ujednačena i u velikoj je
mjeri ovisila o samoj konfiguraciji terena, ali i procesima
deponiranja i nivelacija. Prema nastanku slojevi se mogu
podijeliti na: slojeve nastale nasipavanjem i niveliranjem
terena, slojeve vezane uz gradnju objekata, slojeve iz faze
rušenja i slojeve nastale izbacivanjem zemlje.
Na temelju istraživanja i stratigrafskih odnosa, može se
govoriti o zoni na kojoj se ljudska aktivnost odvijala od
1. do 4. st. Najstarija je arheološka formacija kanal SJ
1130/1131, koji se nalazi na zapadnom dijelu terena, a
može se datirati u 1. st. Krajem 1. i početkom 2. st. sagra-
đen je veći objekt 10, a u isto se vrijeme gradi i kompleks
uz sjeverni profil terena koji se sastoji od triju objekata (7,
8 i 9) te komunikacije između njih. Na zapadnom dijelu
 Hrvatski arheološki godišnjak 13/2016
istražene zone nastaje objekt 1, koji je prepoznatljiv po
dobro sačuvanim vanjskim temeljima od lomljenog kame-
nja povezanog vapnenim mortom. U kasnoj fazi, najvjero-
jatnije tijekom 2. st., objekt 1 doživio je preinake u obliku
dogradnje pravokutne prostorije na dijelu objekta. U 2. st.
kopa se kanal SJ 425, izduženog tlocrta i smjera sjever-
-jug, koji negira objekt 8. Zapuna kanala i pronađeni mate-
rijal u njoj govori o dugotrajnosti njegove upotrebe od 2.
do 4. st. U 3. st. grade se objekti 5 i 6 na istočnom dijelu
istraživane lokacije te objekti 4 i 3 na zapadnom dijelu. U
istom periodu na jugozapadnom i južnom dijelu istražene
zone teren se nasipava i nivelira, posebice depresije na
južnom dijelu. Tom prilikom prekrivaju se ruševine objekata
7, 8 i 9, a u novonastali sloj ukapaju se otpade jame i jame
četverokutnog oblika na jugozapadnom dijelu, a u južnom
se pojavljuju izolirani kosturni ukopi.
Literatura
Adam 1993 J.-P. Adam, Roman building, materials and
tehniques, London, 1993.
Brukner 1981 O. Brukner, Rimska keramika u
Jugoslavenskom delu Provincije Donje Panonije, Beograd,
1981.
Filipović 2008 S. Filipović, Osijek – Vojarna (Građevinski
fakultet), HAG, 4/2007, Zagreb, 2008.
Filipović, Katavić 2006 S. Filipović, V. Katavić, Mursa –
Vojarna (Poljoprivredni fakultet), HAG, 2/2005, Zagreb,
2006.
Pinterović 1978 D. Pinterović, Mursa i njeno područje u
antičko doba, Osijek, 1978.
Srđan Đuričić
Summary
Between August and December 2016 rescue archaeologi-
cal excavations were conducted at the site of the future
building of the Faculty of Electrical Engineering, Computer
Science and Information Technology within the University
Campus in Osijek. The excavation identified part of the
ancient city of Mursa. Most features were dug into the
ground, including waste pits, wells, storage pits and chan-
nels. Three skeletal graves were found in the southern part
of the excavated area. Structures above ground were situ-
ated, for the most part, in the northern part of the excavated
area, and to a lesser degree in the southern part. Ten struc-
tures can be differentiated in terms of their dimensions,
preservation, building type and period of construction. The
oldest structures were built of wood and brick or just wood.
In later phases, the wooden architecture was changed
by brick masonry and the use of wood was reduced to
a minimum or completely absent. Archaeological layers
were established over the entire excavated area. In terms
of their origin they can be divided into the layers resulting
from backfilling and levelling; the layers resulting from the
construction activities; the layers resulting from demolition
and layers intersected by deep cuts. More valuable finds
include a mosaic depicting a motif of a chessboard. The
central theme was further decorated with multiple borders
consisting of lines of different width and colour.
36
Redni broj: 17
Lokalitet: Osijek – Sveučilišni kampus (Prehrambeno-
-tehnološki fakultet)
Naselje: Osijek
Grad/općina: Osijek
Pravni status: Z-6380
Razdoblje: A
Vrsta radova: zaštitno iskopavanje
Od 23. kolovoza do 18. studenoga 2016. tvrtka Geoarheo iz
Zagreba zaštitno je arheološki istraživala područje gradnje
nove zgrade Prehrambeno-tehnološkog fakulteta (1. faza)
na lokaciji Sveučilišnog kampusa u Osijeku (područje kom-
pleksa bivše vojarne). Zaštitno je istražen dio k.č. 6660/1,
k.o. Osijek. Istraživanja su financirali PTFOS i Sveučilište
J. J. Strossmayera, a istražena je površina od 990 m², do
razine antičkih struktura, odnosno do predzdravičnog ili do
sterilnog sloja žute gline (zdravica). Voditeljica istraživanja
bila je Helena Nodilo.
Istraživači koji su pisali o Mursi prije novijih arheoloških
istraživanja, ponajprije do onih prije 2000., položaj i veli-
činu grada temeljili su na povijesnim izvorima, kartograf-
skim podacima i malobrojnim arheološkim istraživanjima.
Novija istraživanja, osobito na području Kampusa i Silosa,
pomogla su da se locira zapadni dio Murse i njegov obram-
beni sustav iz vremena dinastije Flavijevaca, kada je počeo
razvoj Panonije i organizacija limesa (vojna granica na
Dunavu). Ti su razvojni procesi temelj razvitku Murse, koja
će svoj vrhunac doživjeti za vrijeme cara Trajana, a pose-
bice Hadrijana, koji je Mursu uzdignuo na status kolonije
početkom 2. st. U novom vijeku prostor rimske Murse inten-
zivno je rabljen, što je uzrokovalo maksimalnu devastaciju
antičke arhitekture i poremetilo kulturne slojeve, iako je ta
arhitektura najvećim dijelom uništena u kasnoj antici.
Usprkos svim devastacijama, ovim je istraživanjem eviden-
tirano više vremenskih horizonata arheološkog karaktera
i novijih intervencija (od 19. do 21. st.). Antičke strukture
devastirane su još u doba kasne antike, a u potpunosti su
uništene gradnjom različitih recentnih objekata za vojne
potrebe. Ipak, moguće je izdvojiti nekoliko cjelina.
Objekt 1
Sjeverno od antičke komunikacije istraženi su ostaci
antičke arhitekture registrirani ispod sloja nasipa. Objekt
čine negativi temelja, odnosno zidova koji se manifestiraju
kao ukopi kanala okomitih stijenki i ravnog dna. Objekt je
istražen djelomično, odnosno njegov JI ugao, a istraženi
dio zatvara površinu od 35 m². Čine ga dva međusobno
okomita kanala, zapunjena slojem rastresite zemlje s pri-
mjesom veće količine lomljenoga građevnog materija i
nalazima antičke keramike i životinjskih kostiju. SJ 40 se
pruža u smjeru sjever-jug, istražen je u dužini od 10,5 m,
a u vršnom je dijelu širok 1,6 m. Prema sjeveru izlazi izvan
perimetara iskopne površine. SJ 59 pruža se u smjeru
istok-zapad, istražen je u dužini od 5,0 m, a širok je 1,4 m
(također vrh). Zapadni i središnji dio objekta nisu istra-
ženi jer su izlazili izvan opsega predviđenog istraživanja.
S istočne strane objekta, paralelno s negativima temelja/
zidova, sačuvan je niz postamenata koji su zatvarali trijem.
Građeni su od opeke i grubo obrađenog kamena vezanog
 Osječko-baranjska županija, HAG 13/2016

Položaj lokaliteta

Nacrtna dokumentacija, faza 1 Nacrtna dokumentacija, faza 2

vapnenom žbukom. Sačuvani su kao zidane strukture ili
njihovi negativi.
Objekt 2 s trijemom (odnosno kolonada stupova uz
južnu stranu komunikacije)
U južnom dijelu lokaliteta pronađeni su ostaci zidane
antičke arhitekture. Sastoji se od triju postamenata
kvadratnog tlocrta, zidanih od neobrađenog većeg i
manjeg kamena vezanog vapnenom žbukom. Udaljenost
između postamenata iznosila je 2,5 m, odnosno 2,7 m, a
međusobno su bili povezani niskim zidom/strukturama gra-
đenima od opeke. Opisana arhitektura pružala se u smjeru
istok-zapad, a istražena je u dužini od 9 m (prema zapadu
izlazi izvan perimetara iskopnog polja). Funkcionalno, radi

37
 Hrvatski arheološki godišnjak 13/2016
Obrambeni sustav Murse te drenažni kanali i ostaci antičke komunikacije južno od njega
se o trijemu koji se pružao uz južnu stranu komunikacije.
Istražen je i negativ temelja koji se pružao u smjeru istok-
-zapad. Paralelan je s trijemom i nalazi se južno od njega,
a međusobno su udaljeni 2 m. U dnu ukopa uočava se niz
rupa od kolaca u promjeru približno 0,1 m. Kolci su bili uko-
pani u dno temelja (analogije sa sličnim strukturama su na
prostru Sveučilišnog kampusa i na lokaciji Osijek – Silos),
koji je bio vidljiv u zapuni uz sam rub iskopnog polja, a imali
su funkciju pilotiranja temelja u močvarnom tlu (zbog bli-
zine rijeke Drave).
Sustav drenažnih kanala i komunikacijski sustav
S obzirom na situaciju zatečenu nakon arheološkog istra-
živanja na lokalitetu Osijek – Kampus, zgrada PTFOS-a,
može se zaključiti da je u višestoljetnom egzistiranju
antičke Murse u funkciji bilo više drenažnih sustava, odno-
sno sustava drenaže močvarnog područja i odvodnje obo-
rinskih i otpadnih voda.
Prvobitan sustav uključivao je veće kanale, ujedno upotre-
bljavane kao gradske žile kucavice, odnosno glavne gradske
komunikacije. Riječ je o kanalima trapezoidnog presjeka,
ukopanima u predzravični (zelenkastosmeđi) glinast sloj, s
dnom ukopanim u zdravični sloj. Na tom lokalitetu pronađena
su tri takva kanala, međusobno paralelna, koja su se pružala
u smjeru istok-zapad i iznad kojih još uvijek postoji djelo-
mično sačuvano popločenje rimske ceste od opeke, koja u
potpunosti slijedi smjer kanala. Slični sustavi kanala već su
pronađeni na području rimske Murse (Silos, Kampus).
38
Drenažni kanali bili su zapunjeni zbog devastacije prve
faze antičke Murse. Zapuna se sastoji od miješanog sloja
sivkastosmeđe rastresite zemlje ispunjene manjim ili većim
komadima građevnog materijala (lomljena opeka i kamen)
te s primjesama antičke keramike. Također, uz zapadni
profil iskopa, ispod naboja ceste izvedenog od komada
opeke, u zapunama drenažnih kanala pronađeni su i arhi-
tektonski elementi koji su najvjerojatnije pripadali objek-
tima južno i/ili sjeverno od prometnice (npr. baze stupova).
Nad tom zapunom sačuvan je dio ceste površine 120 m²,
uglavnom u zapadnom dijelu komunikacije. Ostaci te ceste
sastoje se od sitno mrvljene opeke, odnosno manjih ili
većih komada lomljene opeke.
Nakon što je uništena konstrukcija koja je držala cestu na
hodnoj razini prve faze života antičke Murse, i nakon što
je zapunila do tada šuplje drenažne kanale ispod same
ceste, počinju se upotrebljavati alternativni načini odvodnje
otpadnih i oborinskih voda. Vrlo je vjerojatno da se upo-
trebljavaju manji odvodni kanali i bunari ili otpadne jame.
Pronađeno je nekoliko manjih kanala, koji su preusmje-
ravali višak vode prema obrambenom jarku. Kanali su bili
ukopani u glinast predzdravični sloj, pružali su se u smjeru
sjever-jug, okomito na velike drenažne kanale.
Kao što je već navedeno, komunikacijski sustav Murse
odvijao se iznad velikih drenažnih kanala, a ostaci prvo-
bitnog komunikacijskog pedimentuma registrirani su u vidu
popločenja od položenih opeka. Opeke na površini ceste
pravokutnog su ili kvadratnog oblika, vezane samo glinom
 Osječko-baranjska županija, HAG 13/2016
i prilično istrošene. Širina komunikacije, koja se pružala u
smjeru istok-zapad, u najširem sačuvanom dijelu iznosila
je gotovo 11 m, kolika je i udaljenost između postamenata
kolonade južno od prometnice i sjevernog ruba prometnice
(širina ceste je aproksimativna jer je popločenje devasti-
rano novim gradnjama – temelji objekta bivše vojarne).
Sjeverno i južno od kanala te između njih istraženo je više
ukopa stupova koji su bili dio drvene konstrukcije ceste, a
bili su ukopani u predzdravični i zdravični sloj. Kanali ispod
cesta zapunjeni su zbog devastacije prve faze antičke
Murse. Nakon faze urušavanja i zatrpavanja kanala, komu-
nikacijski pravci bili su obnovljeni.
Obrambeni sustav Murse (i način njegove gradnje)
Ovim istraživanjima definiran je dio obrambenog sustava
Murse. Riječ je o zapadnom djelu obrambenog sustava, koji
je djelomično istražen 2015., na prostoru gradnje zgrade
Pravnog fakulteta u Osijeku, kada je djelomično istražena
pozicija zapadnoga obrambenog sustava. Tijekom istraži-
vanja 2007. otkrivena je pozicija dijela istočnoga obram-
benog sustava. Istraživanjima 2016. na lokaciji gradnje
zgrade PTFOS-a nastavljeno je istraživane zapadne linije
Obrambeni sustav Murse, istraživanje 2016. u odnosu na istraženi dio
obrambenog sustava na položaju buduće zgrade Pravnog fakulteta
Brončana noga skulpture konja
39
obrambenog sustava Murse, unutar kojega se grad formi-
rao i razvijao. Obrambeni sustav na tom se mjestu sastoji
od pet obrambenih jaraka (lat. fossa). Za takve obrambene
jarke karakteristično je da imaju profil oblika slova V, što
je i ovdje slučaj, osim najšireg. Svi kanali istraženi su u
krajnjem južnom dijelu gdje su se dodirivali s postojećom
komunikacijom. Različite su dubine, dimenzija i građe. Bili
su zapunjeni raznim građevnim materijalom, keramičkim,
koštanim, metalnim predmetima i ostacima životinjskih
kostiju. Ukupna istražena širina obrambenog sustava u
najširem je dijelu iznosila je približno 19 m, ali je vjerojatno
bila i veća (istočni rub nije definiran).
Pokretni arheološki materijal
Tijekom arheološkog istraživanja prikupljena je velika koli-
čina pokretnih arheoloških nalaza (keramika, kosti, opeka,
troska, željezo, staklo…). Posebni nalazi (njih 481) izdvojeni
su po parametrima databilnosti, rijetkosti i stanja sačuva-
nosti. Najvećem dijelu posebnih nalaza pripadaju brončani
nalazi, ponajprije brončani novac. Među keramičkim pred-
metima dominiraju uljanice te nekoliko sačuvanih posuda
(bilo ih je moguće rekonstruirati), među kojima se izdvajaju
posude izrađene u tehnici terrae sigillatae. Predmete od
kosti, klasificirane kao posebni nalazi, čine cjelovite i dobro
sačuvane koštane igle te ukosnice i koštani žetoni. Željezni
nalazi uglavnom su alatke, oružje i funkcionalni predmeti.
Od pokretnih arheoloških nalaza treba izdvojiti brončanu
nogu konja, koji je očito bio monumentalnih proporcija, dok
položaj nalaza uz jednu od glavnih komunikacija i uz obram-
beni sustav Murse potvrđuje pretpostavku da se u blizini
nalazio arhitektonski sklop koji je bio veoma važan za grad
(najvjerojatnije je riječ o ulazu u grad). Svi pokretni nalazi dati-
rani su od 1. do 4. st. Preciznija datacija bit će moguća nakon
restauracije numizmatičkih nalaza, kao i cjelovite i sustavne
analize ostaloga pokretnog, osobito keramičkog materijala.
Ovo, kao i prethodna istraživanja Kampusa, pomogla su
da se locira zapadni dio Murse i njegov obrambeni sustav
iz vremena dinastije Flavijevaca, za vrijeme koje je počeo
razvoj Panonije i organizacija limesa (vojna granica na
Dunavu). Ti su razvojni procesi temelj razvitka Murse, koja
će svoj vrhunac doživjeti za vrijeme cara Trajana, a pose-
bice Hadrijana, koji je Mursu uzdignuo na status kolonije
početkom 2. st. Fortifikacijski sustav temeljito je uništen
tijekom naknadnih devastacija. Pronađeni ostaci objekata
najvećim su dijelom sačuvani kao negativi temelja/zidova,
a manje ih je sačuvano u vidu temeljnih struktura, zidanih
različitim tehnikama gradnje. Važnost lokalitetu daju i pro-
nađeni sustavi odvodnje oborinskih voda (drenažni kanali).
Pronađeni ostaci mogu se povezati s više faza urbanog
razvoja u razdoblju od 1. do 4. st. Osobita važnost ovih
istraživanja vidljiva je na primjeru istražene antičke komu-
nikacije i obrambenog sustava, u prostoru njihova doticaja,
na prostoru ulaza u prostor gradske jezgre antičke Murse.
Uz pronađene ostatke arhitekture važnost tom lokalitetu
daju i brojni pokretni arheološki nalazi. Istraživanjem su
dobivene nove spoznaje bitne za topografiju antičke Murse
te su potvrđene hipoteze o višefaznom urbanom razvoju na
prostoru Panonije. Potpuna znanstvena analiza pokretne
arheološke građe potvrdit će trgovačke odnose i utjecaje s
brojnim provincijalnim središtima.
 Hrvatski arheološki godišnjak 13/2016

Literatura development which reached its peak during the reigns of

Adam 1993 J.-P. Adam, Roman Building, Materials and
Tehniques, London, 1993.
Brukner 1981 O. Brukner, Rimska keramika u jugosloven-
skom delu provincije Donje Panonije, Beograd, 1981.
Bulat, Pinterović 1971 M. Bulat, D. Pinterović, Izvještaj
o arheološkom iskapanju na terenu Murse 1968., OZ, 13,
Osijek, 1971: 3 – 79.
Filipović 2005 S. Filipović, Izvješće: zaštitno arheološko
istraživanje „Osijek – Vojarna – Poljoprivredni fakultet
2003. – 2005.”, Osijek, 2005.
Filipović 2007 S. Filipović, Izvješće: zaštitno arheološko
istraživanje „Osijek – Vojarna – Građevinski fakultet 2006.
– 2007.”, Osijek, 2007.
Filipović 2015 S. Filipović, Izvješće: zaštitno arheološko
istraživanje „Osijek – Vojarna – Pravni fakultet 2014. –
2015.”, Osijek, 2015.
Katavić et al. 2007 V. Katavić et al., Izvještaj o zaštitnim
arheološkim istraživanjima Osijek – Silos – ugao Hutllerove
i Frankopanske ulice, Osijek, 2007.
Nadilo 2010 B. Nadilo, Sveučilišni kampus u Osijeku,
Građevinar, 62, Zagreb, 2010: 229 – 241.
Pinterović 1958 D. Pinterović, Zaštitne iskopine na
Vukovarskoj cesti, OZ, 6, Osijek, 1958: 89 – 92.
Pinterović 1978 D. Pinterović, Mursa i njeno područje u
antičko doba, Osijek, 1978.
Vodička Miholjek 2008 K. Vodička Miholjek, Osijek –
Vukovarska 49, HAG, 4/2007, Zagreb, 2008: 32 – 34.
Emperor Traian and especially Hadrian who at the begin-
ning of the 2nd century granted colonial status to Mursa.
The fortification system was thoroughly destroyed by the
aforementioned devastations. The remains of buildings are
mostly preserved as negatives of foundations/walls, and to
a lesser extent as foundations of masonry built by various
techniques. The drainage system (channels) add to the
city`s significance. The remains found there can be associ-
ated with several phases of the urban development in the
period between the 1st and 4th centuries.
Redni broj: 18
Lokalitet: Osijek – Tvrđa (Carska vrata, most)
Naselje: Osijek
Grad/općina: Osijek
Pravni status: Z-4445
Razdoblje: SV, NV
Vrsta radova: zaštitno iskopavanje
Godine 2016. istražena je zelena površina u istočnom dijelu
osječke Tvrđe, točnije prostor između Ulice Vatroslava
Jagića i Biljske ceste. Voditelj istraživanja bio je dr. sc. Tino
Leleković iz Odsjeka za arheologiju Hrvatske akademije
znanosti i umjetnosti.

Helena Nodilo

Summary

In the period from August to November 2016 a rescue

archaeological excavation was conducted over the con-
struction site of the future building of the Faculty of Food
Technology (Phase 1) within the University Campus in
Osijek. The excavation encompassed an area of 990 m2.
The excavated area has been used intensively during the
modern period, causing the highest damage to Roman
architecture and disturbance of cultural layers, although
large-scale devastations had already occurred during the
Late Antiquity. Despite the devastations, the excavation Položaj istraživane sonde
revealed the remains of several Antiquity period structures
to the north and east of the east-west communication as
well as the remains of communal infrastructure and part of
the west line of Mursa`s defensive system, which had been
identified as early as the 18th century by engineer Franjetić.
Prior to research conducted recently within the Campus and
its surrounding area (Silos, a petrol station in Vukovarska
Street, the Queen Katarina Kosača Park), archaeologists
who studied and wrote about Mursa had based their knowl-
edge of the town`s size and position on historical resources,
maps and scanty archaeological excavations. This exca-
vation as well as other excavations conducted within the
Campus helped in locating the western part of Mursa and its
defensive system of the Flavian period, which are contem-
poraneous to the development of Pannonia and the organi-
sation of the limes (a military frontier along the Danube).
These development processes are a basis of Mursa`s Povijesni crteži istraživanih struktura

40
 Osječko-baranjska županija, HAG 13/2016

Završna faza istraživanja

S obzirom na to da je dio mosta koji je vodio prema

Carskim vratima pronađen tijekom gradnje infrastrukture
2015., sonda je iskopana prema utvrđenom položaju i
prema nacrtima iz arhivskih karata iz 1811. i 1884. godine.
Prema utvrđenom položaju mosta iscrtana je os iskopa te
je započelo postupno strojno otkrivanje zatrpanih ostataka
arhitekture.
Dimenzije iskopa iznosile su 38 m u smjeru istok-zapad,
odnosno od 19 do 20 metara u smjeru sjever-jug. Površina
iskopa iznosila je 750 m². Dubina iskopa nije bila ujedna-
čena, što je izravno povezano s arheološko-morfološkim
izgledom tog nalazišta. Istražena površina jasno se može
podjeliti na istočni i zapadni dio, pri čemu je razdjelnik osta-
tak istočnog bastiona Tvrđe. Zapadno od bastiona iskop
je dosezao dubinu od 20 do 40 cm. Naime, riječ je o dijelu
Carskih vrata koji je činio ulazni hodnik, a od kojeg su oču-
vani samo temelji. Zanimljivo je da je preko ostataka ulaz­
nog hodnika u 19. st. bila sagrađena ulica s popločanjem
od opeke, koja je vodila u smjeru Donjega grada. Nakon
Početna faza istraživanja što je ulica dokumentirana, ona je na mjestima uklonjena

41
 Hrvatski arheološki godišnjak 13/2016
Pećnjaci, osmansko ili postotomansko razdoblje
Ulomak keramičkog ibrika, osmansko ili postotomansko razdoblje
kako bi se mogli istražiti i dokumentrati ostaci temelja ulaz­
nog hodnika.
Osim ostataka barokne obrambene arhitekture, u zapad-
nom djelu iskopa pronađene su i starije arheološke pojave,
i to više bunara i jama zapunjenih otpadom. Četiri su takva
bunara istraživana, od toga dva u cjelosti, kako bi se utvr-
dilo vrijeme iz kojeg potječu te pojave. Uz njih su prona-
đeni ostaci vatrišta i ognjišta, koji svjedoče o boravku ljudi
na tom području prije gradnje bastiona. Naime, sve su
te pojave uočene ispod područja koje je nekad prekrivao
zemljani plašt bastiona. Prema keramičkim nalazima, koji
se mogu datirati u osmansko i barokno razdoblje, a koje
nije bilo moguće stratigrafski jasno razdvojiti, može se pret-
postaviti da je riječ o tragovima boravka ljudi koji su gradili
Tvrđu. Vjerojatno je riječ o privremenom naselju radnika
ili o svojevrsnoj dnevnoj nastambi, koja je mogla služiti za
kuhanje te odlaganje alata i građe.
Iako je među nalazima prikupljena siva turska keramika,
osim tih keramičkih nalaza nema indicija da se na tom
području nalazila ikakva turska građevina iz osmanske
faze Osijeka. Zanimljiv su nalaz zdjelasti pećnjaci, koji se
jasno mogu datirati u predosmasnko i osmansko razdoblje
i koji bi mogli biti dio inventara kuća u naselju koje je pret-
hodilo gradnji Tvrđe.
Istočni dio iskopa, dakle područje između ostataka basti-
ona i suvremenog toplovoda, zahvatio je opkop Tvrđe,
odnos­ no ostatke zidanog mosta kojim je opkop bio
42
premošten, a kako bi se moglo ući kroz Carska vrata. Iskop
je u tom dijelu bio znatno dublji (od 0,60 do 1,00 m), a tek
je iznimno iskopan do razine od 2,40 cm. U istočnom dijelu
iskopa također se jasno razaznaju dvije građevinske faze.
Jedna faza obuhvaća razdoblje kada je bastion još uvijek
bio u funkciji, tako da je za ulaz u Tvrđu s istoka upotre-
bljavan most i ulazni hodnik Carskih vrata. Druga je faza
obuhvatila razdoblje kada je prolaz kroz bastion bio srušen,
most zatrpan, a preko mosta i ulaznog hodnika sagrađena
je spomenuta ulica. Za drugu fazu u istočnom dijelu iskopa
važni su potpornji mosta napravljeni od opeke, a koji su bili
izrađeni u obliku luka koji je nosio ravnu gredu od opeke na
kojoj se nalazila drvena konstrukcija.
Istraživanje u istočnom dijelu iskopa bilo je otežano zbog
suvremenih instalacija koje su znatno oštetile baroknu
arhitekturu, ali i onemogućile istraživanje u pojednim dje-
lovima. Upravo je zbog toga zemljani nasip koji prekriva
ostatke arhitekture uklonjen samo do razine pojavljivanja
cjevi, što je najčešće bilo od 0,90 do 1,00 m ispod površine.
Iskop je bilo moguće produbiti samo između dvaju potpor-
nja mosta gdje su to dopuštale instalacije.
dr. sc. Tino Leleković
Summary
In the course of 2016 rescue archaeological excavations
were conducted on a green area in the eastern part of the
Osijek Fort, precisely in the location between Vatroslav
Jagić Street and Biljska Street. Since part of the bridge
running to the Imperial gate had been found earlier, during
the infrastructure works in 2015, a probe was positioned
according to the finds as well as the 1811 plans and 1884
archival maps. Apart from the remains of Baroque-period
defensive architecture in the western part of the excavated
area, also found were older archaeological features (several
wells and waste pits). Four of the wells were investigated,
thereof two fully in order to establish the date. Next to the
wells, there are the remains of unstructured and structured
fireplaces, which testify to the occupation of the area prior
to the construction of the bastion. All these features were
found under the earthen rampart. Based on pottery finds
which can be dated to the Ottoman and Baroque periods, it
can be assumed that these are the occupation remains of
workers engaged in the construction of the Fort, most prob-
ably temporarily workers’ dwellings or a daily facility used
for preparing food or storing tools and materials.
Redni broj: 19
Lokalitet: Osječko-baranjska županija
Naselje: –
Grad/općina: –
Pravni status: –
Razdoblje: P, A, SV, NV
Vrsta radova: zračno rekognosciranje
Godine 2016., a zaključno s 15. studenim, Institut za arhe-
ologiju iz Zagreba organizirao je arheološka zračna istraži-
vanja na lokalitetima Osječko-baranjske županije te dijelom
 Osječko-baranjska županija, HAG 13/2016
Čepin – Graškovina, sopotska kultura, siječanj 2016. (foto: K.
Šobat)
Vuka – Teočnjak, ortofoto prikaz prije 1968. godine (ispu.mgipu.hr)
Vukovarsko-srijemske županije (Vukovarsko-srijemska
županija: vidi članak br. 52). Istraživanja su financirana
sredstvima Ministarstva kulture, u okviru programa „Zračno
snimanje Osječko-baranjske županije” te sredstvima
IARH-a. Voditelj istraživanja bio je dr. sc. Bartul Šiljeg, a
sudjelovao je dr. sc. Hrvoje Kalafatić, znanstveni suradnik s
Instituta za arheologiju, kao zamjenik voditelja te suradnici:
Krešimir Šobat, Simona Celcner, Goran Mitrović i Dalibor
Svetić.
Zračno rekognosciranje i snimanje obavljeno je 21. lipnja
na liniji Čepin, Osijek, Tenja, Klisa, Vera, Trpinja, Pačetin,
Marinci, Banovci, Otok, Ivankovo, Vinkovci, Mirkovci, Nuštar,
Gaboš, Markušica, Koprivna, Koritna, Laslovo i Korođvar.
Letjelo se iz čepinske zračne luke, a željelo se vidjeti kao
se u tim dvjema županijama vide arheološki ostaci tijekom
prijelaza iz proljeća u ljeto. Po dosadašnjim saznanjima
(Šiljeg, Kalafatić 2015: 135 – 141; 2016: 213 – 222), trebalo
bi letjeti u nešto ranijem terminu sazrijevanja pšenice. U
promatranim trima godinama datumski gledano to je uvijek
bilo različito, u rasponu od 1. do 15. lipnja.
Ova godina posebno je posvećena snimanju dronom u svim
godišnjim dobima kako bi se vidjelo je li moguće prepozna-
vati lokalitete u različitim uvjetima i kako ti uvjeti utječu na
vidljivost poznatih lokaliteta primjerice Čepin – Graškovina,
sopotsko kružno naselje (Šiljeg, Kalafatić 2016: 213-4,
sl. 1). Za pojedine lokalitete i manje arheološke zone upo-
trebljavan je dron, što se pokazao vrlo korisnim.
Neki lokaliteti uočeni tijekom zračnog snimanja u lipnju,
potvrđeni su analizom zračnih snimki iz drugih izvora (sate-
litske snimke i snimke cikličnih snimanja DGU-a). Također
43
je pregledom satelitskih snimki (dostupnih na internetskim
stranicama: Google Earth, Bingmaps), koje su se pojavile
tijekom posljednje godine, zabilježen niz novih lokaliteta.
Nakon višegodišnjeg istraživanja uočene su neke pravil-
nosti u pojavljivanju lokaliteta na zračnim snimkama, koje
su omogućile prepoznavanje novih lokaliteta na već priku-
pljenim snimkama. U istraživanje su uključene i snimke sa
stranice Ministarstva graditeljstva i prostornog uređenja
(ispu.mgipu.hr), koje prikazuju stanje prije 1968. na orto-
foto crno-bijelim snimkama, te povijesni kartografski prikazi
Habsburške Monarhije: Prva vojna izmjera (1763. – 1787.)
i Druga vojna izmjera (1806. – 1869.). Na povijesnim
vojnim izmjerama prikazana su uzvišenja koja se danas
prepoznaju kao višeslojna nalazišta (Hermanov vinograd,
Kliško brdo). Kombiniranjem zračnih snimki te kartograf-
skih prikaza otkriveno je niz novih lokaliteta.
Većina je uočenih nalazišta rekognoscirana. Na većini
je pronađen arheološki materijal (uglavnom keramika).
Pregled nalaza pokazao je da se radi o lokalitetima iz
gotovo svih arheoloških razdoblja, ali najviše iz neo-
lita, kasnoga brončanog doba i kasnoga srednjeg vijeka.
Rekognosciranjem je zabilježeno i nekoliko antičkih loka-
liteta, iako se na snimkama nisu vidjeli standardni prikazi
antičkih građevina na zračnim snimkama, koji su datirani
od 2. do 4. st.
Arheološkim zračnim istraživanjima 2016. otkriven je cijeli
niz ostataka arheoloških struktura, koje su tek manjim
dijelom evidentirane u arheološkoj literaturi. Posebnost je
takva pristupa da je dobiven i minimalan prostorni raspo-
red pojedinih nalazišta, što svakako pomaže u zaštiti poje-
dinog lokaliteta. S novih 50-ak lokaliteta istraženih 2016.
prepoznato je preko 200 arheoloških lokaliteta na području
istočne Slavonije u razdoblju od 2014. do 2016. godine.
Taj broj pokazuje koliko je to vrijedna metoda otkrivanja i
proučavanja arheoloških lokaliteta. Lakšu stručnu i znan-
stvenu obradu sve većega broja lokaliteta i snimki omo-
gućit će GIS baza dizajnirana za takav način proučavanja
arheološkog krajolika.
Literatura
Šiljeg, Kalafatić 2015 B. Šiljeg, H. Kalafatić, Zračna
arheologija u istočnoj Slavoniji 2014. godine, AIA, Vol. XI,
Zagreb, 2015: 135 – 141.
Šiljeg, Kalafatić 2016 B. Šiljeg, H. Kalafatić, Zračno reko-
gnosciranje, Osječko-baranjska županija 2015. godine,
AIA, Vol. XII, Zagreb, 2016: 213 – 222.
Bartul Šiljeg
Hrvoje Kalafatić
Summary
The basis of the research was a comparative image study
of 4 cyclic photogrammetric surveys made by the Republic
of Croatia State Geodetic Administration from 1997 to
2015. Satellite imagery and Internet geographic services,
such as Google Earth, Bing maps, Croatian Internet geo-
detic and agricultural map services were also extensively
used in this research. Spatial analysis of aerial images
was combined with online historical maps and images.
 Hrvatski arheološki godišnjak 13/2016
A valuable resource is the digitalized vertical images from
1968, which have been available since 2015 (produced
by Military Geographical Institute, Belgrade). Sites were
selected according to the results of the above-mentioned
analysis to conduct aircraft photographic surveys in 2014
to 2016. UAVs have been used to record target areas
and sites, which has significantly increased the number
of newly discovered sites. The satellite imagery and aerial
photography data were compared with the results of a sys-
tematic field survey. The majority of the discovered sites
can be attributed to the Neolithic Sopot culture of the fifth
millennium BC, and dated from the Late Bronze Age and to
the late medieval period. Consequently, more than 200 (50
new in 2016) archaeological sites were identified through-
out the area.
Redni broj: 20
Lokalitet: Potnjani – plinovod
Naselje: Potnjani
Grad/općina: Drenje
Pravni status: –
Razdoblje: –
Vrsta radova: arheološki nadzor
U svibnju, lipnju i srpnju 2016. nadzirani su arheo-
loški radovi za potrebe gradnje plinske mreže u naselju
Potnjanima. Radove je nadzirala Ana Grbeša, dipl. arheo. iz
Muzeja Đakovštine. Zemljane radove i radove postavljanja
Iskop za plinovod naselja Potnjana
44
plinskih cijevi izvodili su zaposlenici i partneri poduzeća
Karašica – Vučica d.d. iz Donjeg Miholjca.
Tijekom radova postavljene su cijevi kroz samo nase-
lje Potnjane te iskop od 6,5 km od naselja Potnjana do
Đakovačke Satnice, gdje su ta dva plinovoda i spojena.
Prilikom zemljanih radova nije bilo nikakvih zadiranja u kul-
turne slojeve. Jednako tako, utvrđeno je i da su podzemne
vode poprilično visoko te je voda često navirala u iskopane
rovove.
Svi radovi obavljeni su prema uputama i odredbama nad-
ležnog Konzervatorskog odjela u Osijeku. Može se zaklju-
čiti kako ni u jednom trenutku nije ugrožena zaštićena
kulturna baština i kako prilikom radova nisu uočeni nikakvi
tragovi kulturnih slojeva ni pojedinačni arheološki nalazi.
Ana Grbeša
Summary
In the course of 2016 archaeological supervision was con-
ducted over the earthworks carried out for the the setting of
a gas pipeline in the village of Potnjani. During the earth-
works no traces of archaeological layers or movable finds
were detected.
Redni broj: 21
Lokalitet: Sveti Đurađ – crkva sv. Jurja
Naselje: Sveti Đurađ
Grad/općina: Donji Miholjac
Pravni status: Z-1672
Razdoblje: SV, NV
Vrsta radova: zaštitno iskopavanje
Godine 2016. nastavljeno je arheološko istraživanje u crkvi
sv. Jurja u Sv. Đurđu. Istraživanje je vodio Zvonko Bojčić,
prof. arheologije, iz Muzeja Slavonije, uz stručnu suradnicu
Danimirku Podunavac, dipl. arheo., koja je radila i foto-
dokumentaciju. Tehničku dokumentaciju izradio je Damir
Zahirović, tehničar – konzervator iz Konzervatorskog
odjela u Osijeku.
Ovogodišnja istraživanja bila su usmjerena na pro-
stor unutar sakristije te uzak pojas uz južni i zapadni zid
sakristije. Površina iskopa unutar sakristije iznosila je
5,05x3,90 m, odnosno 19,70 m2. Sonda uz zidove sakristije
iznosila je 6,60x1,25 m, ukupno 10,76 m2 površine.
Radovi su započeli u sjeveroistočnom dijelu sakristije.
Ispod sloja SJ 001 na cijeloj se površini javlja nabijen
sloj pjeskovite gline tamne sivožute boje (SJ 002), ispu-
njen pretežno sitnijim ulomcima opeke i bjeličaste žbuke
te rasutim (nepovezanim) i ulomljenim ljudskim kostima
(članci prstiju, rebra, duge kosti i dr.). U sloju je prisutno
i nekoliko ulomaka keramike te nekoliko željeznih klinova.
Unutar sloja SJ 002, oko 0,68 m zapadno od unutarnjega
istočnoga zida sakristije, ukopan je poprečni rasteretni zid
(SJ 003), položen u smjeru sjever-jug, prosječne širine
0,52 m. Zid se nalazi na dubini od otprilike 0,43 m od vrha
hodne površine, čija je visina u prostoru sakristije +0,16 m,
 Osječko-baranjska županija, HAG 13/2016
Sakristija s pregradnim zidom i istočnim zidom s kontraforom crkve
dakle relativna dubina na kojoj se zid javlja jest –0,27 m.
Rađen je od pravokutne crvenkaste opeke vezane bje-
ličastom žbukom. Na zapadnoj strani zida (na oko 6 cm
dubine) nalazi se proširenje od 6 – 7 cm. Zid se počinje
gubiti na dubini od oko 0,40 m s istočne i 0,36 – 0,38 m sa
zapadne strane, gledajući od gornje razine njegova uoča-
vanja. Podvlači se dalje pod južni profil sonde do južnog
zida sakristije.
Uz zapadni zid sakristije, na relativnoj dubini od –0,29 m,
javlja se proširenje zida u vidu jednoga horizontalnog niza
sastavljenoga od pet opeka, slaganih dužim dijelom u
smjeru sjever-jug. Taj zid (SJ 047) nalijepljen je na istočnu
stranu gornjega dijela južnoga ramenoga kontrafora crkve
na koji je sakristija dozidana. Zid sakristije na istočnoj strani
prostorije dozidan je na južni kontrafor svetišta i nije s njim
povezan, tako da se na tome mjestu otvorila uža vertikalna
pukotina. Temeljni zid istočnoga zida sakristije (SJ 043)
rađen je od pravokutne opeke crvenkaste boje, približnih
dimenzija 31x16x8 cm. Opeka na poprečnome zidu sakri-
stije (SJ 003) sličnih je dimenzija: 30-31(?)x15,5x7 cm
(točnu dužinu nije moguće utvrditi zbog debeloga sloja
žbuke koji je nanesen na opeku). Čišćenjem sjevernoga
zida sakristije, odnosno južnoga zida svetišta, na gra-
nici između sjeverozapadne i sjeveroistočne sonde usta-
novljeno je postojanje dvaju zidova. Donji (temeljni zid),
(SJ 021), rađen je od pravokutne opeke crvenkaste boje,
dobro povezane obilato nanesenim slojem žbuke svijetlo
žućkaste boje. S obzirom na debeo nanos žbuke, dimenzije
45
Zapadni zid sakristije s temeljem kontrafora crkve
Grob 2 u sakristiji
opeka od kojih je temeljni zid rađen nije moguće precizno
utvrditi. Nešto su bolje uočljivije opeke koje bi mogle biti
dimenzija 18x11x6 cm (izmjerena najveća vidljiva, rubovi
se ne vide jasno!). Iznad tog zida nalazi se nadtemeljni zid
(SJ 020), koji se, gledajući vertikalno, nalazi u istoj ravnini
s njim. On je rađen tehnikom slaganja opeke naizmjenič-
nim okretanjem duže i kraće bočne strane (gotički vez). U
donjem dijelu opeka je povezana slojevima sipke zemlje,
a u gornjem dijelu bjeličastom žbukom. Zid je slagan u
pet horizontalnih redova, a čini ga pravokutna crvenkasta
opeka prosječnih dimenzija 30x15x7 cm. U istočnom dijelu
nalazi se temeljni zid južnoga kontrafora svetišta crkve
(SJ 022), koji je po izgledu i sastavu istovjetan s nadte-
meljnim zidom SJ 020, te temeljni zid južnoga kontrafora
svetišta crkve (SJ 023), koji je istovjetan s temeljnim zidom
SJ 021. Na taj je južni kontrafor svetišta dozidan istočni zid
današnje sakristije. Ista se situacija ponavlja na zapadnoj
strani sakristije, gdje su imenovani nadtemeljni zid kontra-
fora južnoga ramena crkve (SJ 024) i temeljni zid istoga
kontrafora (SJ 025), po sastavu i izgledu istovjetni sa spo-
menutim zidovima na sjevernoj i istočnoj strani sakristije.
Od nalaza, unutar sloja SJ 002 u objema je sondama pri-
kupljeno dosta željeznih klinova (26) te jedna pravokutno
povijena željezna oplata (N=003). Velik broj klinova daje
naslutiti da je barem jedan dio pokojnika, čije su kosti ispre-
metane unutar sloja SJ 002, bio pokopan u drvenim san-
ducima. U objema istraženim sondama unutar sloja SJ 002
prikupljena je veća količina rasutih ljudskih kostiju.
 Hrvatski arheološki godišnjak 13/2016
Grob 12 u sakristiji
Tijekom ovogodišnjih istraživanja unutar sakristije otkri-
veno je ukupno 13 grobova, no kako se u ispunama pojav-
ljuje čitav niz pojedinačnih, nepovezanih ljudskih kostiju i
lubanja, opravdano se može govoriti o daleko većem broju
ukopa. Grobovi vjerojatno nisu bili obilježeni, tako da su
prilikom ukopa pomaknuti već pokopani pokojnici.
Svi su grobovi kosturni. Položeni su na leđa, ispruženi u
smjeru zapad-istok. Ruke su u pravilu ispružene niz tijelo ili
jedna ruka niz tijelo, a jedna svijena na zdjelicu. Za dva groba
može se sa sigurnošću reći da sadržavaju drvene sanduke.
Za ostale se to ne može tvrditi, iako se u zemlji nalazi dosta
razbacanih željeznih čavala i tragova trulog drva.
Grobovi su ukopani na dubini 1,28 m do 1,62 m, kad se
pojavljuje zdravica. Četiri su groba dječja, dva su ženska,
tri muška, a za četiri se ne može odrediti dob pokojnika,
ali je svakako riječ o odraslim osobama. Od 13 grobova
u sakristiji pet je imalo priloge pa će njima biti posvećena
veća pažnja.
GROB 1 – zapuna SJ 005, kostur SJ 006, ukop SJ 007.
Ukupna dužina kostura (do naboja SJ 002 ispod zida
SJ 003) iznosi 1,02 m. Kostur je udaljen oko 1,40 m od sje-
vernoga zida sakristije. U dosta je lošem stanju. Očuvani su
samo lubanja, obje nadlaktične kosti (desna čitava, lijeva
parcijalno očuvana), obje ključne kosti, obje lopatice i neko-
liko rebara na lijevoj strani prsnoga koša, donji dijelovi obiju
strana zdjelične kosti te obje bedrene kosti, koje se u donjim
dijelovima podvlače pod naboj SJ 002 ispod zida SJ 003.
Ispod rebara očuvano je i nešto tragova drva. Moglo bi
se raditi o tragovima lijesa, budući da je u zapuni groba
(SJ 005) pronađeno i nekoliko željeznih klinova (N=004).
Prikupljen je i jedan ulomak keramike (N=005) te nekoliko
članaka prstiju šake i nekoliko ulomljenih dugih kostiju (dije-
lovi podlaktice?) (U=004), koje bi možda mogle pripadati
tome pokojniku. U predjelu trbuha pronađen je manji kružni
brončani privjesak, odnosno svetačka medaljica, promjera
oko 2 cm (PN=001), na čijem se prednjem dijelu nazire lik u
stojećem stavu koji u lijevoj ruci drži grančicu ili nešto slično
tome. Stražnji dio medaljice dosta je korodirao, stoga je tre-
nutačno nečitak. Rubovi su medaljice naglašeni, a s gornje
strane ima poprečno postavljenu karičicu kroz koju se pro-
vlačio lančić (krunica?). U predjelu prsa, između ključnih
kostiju, pronađene su dvije brončane kopčice za odjeću,
veličine oko 1,5 cm (PN=002), koje se međusobno spajaju.
Jedna ima kukicu, a druga omčicu na koju se kukica hvata.
Kod obiju su krajevi povijeni u obliku „8”.
46
GROB 2 – zapuna SJ 008, kostur SJ 009, ukop SJ 010.
Ukupna dužina očuvanog kostura je 1,40 m, položen je
na udaljenosti od 0,70 m od sjevernoga zida i ukopan je
u nešto rahliji sloj, koji je po sastavu i izgledu istovjetan s
okolnim nabijenim slojem tamne okeržute boje (SJ 002).
S lijeve strane lubanje pronađena je manja brončana
ukosnica (PN=003), a ispod brade, oko jednog od vrat-
nih kralježaka, nađena su dva veća kuglasta brončana
gumba sa šiljastim donjim dijelom, odnosno rebrom iznad
kojega se nalaze četiri granulice (PN=004), koje su osta-
vile zelenkast trag na jednome vratnom kralješku. Oko
lijevoga ramena pokojnice, na predjelu lopatice pronađen
je očuvan komadić tamnozelene odjeće, koji je rađen od
naizmjenično postavljenih traka od pletenoga konca, rađe-
nih u dvjema tehnikama (obično pletenje i obično plete-
nje + kukičanje) (PN=005). Oko obiju nadlaktičnih kostiju,
kao i u rasutoj zemlji oko njih i prsnoga koša, pronađeno
je 15-ak istovjetnih većih i manjih fragmenata odjeće
(PN=006). Na jednoj od falangi šake, pronađenoj u zapuni
groba (SJ 008), zajedno s manjom količinom drugih rasu-
tih kostiju (U=008), vidljivi su tragovi metala zelenkaste
boje, koji upućuju na prisutnost prstena kao priloga kod
jednoga od pokojnika (moguće iz nekog od poremećenih
grobova?!). U zapuni groba 2 (SJ 008) prikupljena su dva
manja ulomka keramike (N=007) i tri manja ulomka crnoga
stakla (N=008).
Jugozapadno uz grob 2 javlja se razmrskana lubanja
označena kao GROB 3 (zapuna SJ 011, kostur SJ 012,
ukop SJ 013). Radi se o odrasloj osobi (žena), koja je
pokopana u ispruženom položaju na leđima, u smjeru
zapad-istok. Glava pokojnice ukrašena je oglavljem, koje
čini široka traka tamnozelene boje s bordurom načinje-
nom od tordirane metalne žice obložene crvenom vunom,
unutar koje se nalazi bogat ukras koji čine kroz dvoprutu
zelenkastu nit provučene okrugle perlice zelenkaste boje
(izrađene od staklene paste) te manji i vrlo tanki kapljiča-
sto oblikovani metalni privjesci, koji su na nit učvršćeni
s pomoću kružne karičice (PN=007). Traka je najbolje
očuvana na lijevoj strani glave pokojnice, dok su se na
potiljku i na desnoj strani glave rasuli ukrasi i traka. Na
prsima pokojnica ima očuvanih devet kuglastih bronča-
nih gumba u vertikalnom nizu, od kojih nekoliko s donje
strane ima malen kružni istak s četirima granulicama
(PN=008).
Na istočnoj strani GROBA 10 (SJ039) na relativnoj dubini
od –1,26 m, pronađen je srebrni ugarski denar (PN=009),
s dobro očuvanim aversom na kojem je vidljiv ugarski grb
i inicijali kovnice (K-B) te nešto lošije očuvanim reversom
(djelomično korodirao), na kojem su vidljive brojke 6-1-6,
što bi moglo upućivati na godinu 1616(?). Nakon proči-
šćavanja onoga što je ostalo očuvano od toga kostura,
ustanovljeno je da je, vjerojatno oko vrata, imao ogrlicu
(krunicu?) sastavljenu od više sitnih tamnijih i crvenka-
stih perlica koje su se rasule zajedno s njegovim kostima
(PN=010).
GROB 12 – zapuna SJ 053, kostur SJ 054, ukop SJ 055.
Radi se o gotovo u cijelosti očuvanom kosturu odrasle
osobe (žene), položenom kao i prethodni grob, u ispruže-
nom položaju na leđima, u smjeru zapad-istok. Uz glavu
pokojnice, s desne strane, pronađeni su dijelovi oglav-
lja (PN=011), koje je na gornjem dijelu čela ostavilo širi
 Osječko-baranjska županija, HAG 13/2016
zelenkast trag. Radi se o manjim i tanjim metalnim privjes-
cima u obliku cvijeta sa šest latica. Očuvano je i nešto ulo-
maka tkanine tamnosmeđe boje, na koju su bili aplicirani
ti privjesci.
Izvan sakristije otvorena je sonda uz vanjski južni zid
sakristije površine 6,50x1,25 m (8,13 m2). Radi praćenja
grobova, sonda je proširena u jugozapadnom uglu sakri-
stije, od spoja s postojećom južnom sondom prema sje-
veru do praga na ulazu u sakristiju. Površina novootvorene
sonde iznosi 2,10x1,25 m (2,63 m2). Nakon uklanjanja
humusnoga sloja tamnosmeđe boje (SJ 001), na relativnoj
dubini od 0,23 od 0,30 m (zapad-istok), gledajući od vrha
hodne površine, javlja se sloj kompaktne pjeskovite gline
tamne sivo-žute boje koji je po sastavu sličan sloju SJ 002
unutar sakristije, ali u odnosu na njega nije toliko nabijen
(SJ 002). Unutar toga sloja prikupljene su dvije veće vre-
ćice rasutih ljudskih kostiju (U=001). Na relativnoj dubini
od oko 1 m (od vrha hodne površine), negdje na sredini
sonde, pojavila su se tri parcijalno očuvana dječja groba.
Ukupno je izvan sakristije otkopano šest grobova, jedan
odrasle osobe pokopane u drvenom sanduku i pet dječjih
slabo očuvanih grobova. Od toga su grob 4 i grob 5 imali
priloge.
GROB 4 – zapuna SJ 013, kostur SJ 014, ukop SJ 015.
Radi se o djetetu pokopanom u ispruženom položaju na
leđima, u smjeru zapad-istok. Ostao je očuvan samo gornji
dio tijela, od lubanje do prijelaza kralježnice u križnu kost.
Lubanja je dosta razmrskana, a čeljusti su dislocirane.
Obje ruke djeteta povijene su u laktovima na trbuhu (desna
nešto više prema prsima!) i vjerojatno su bile prekrižene
jedna preko druge. Na desnoj ruci pronađen je manji bron-
čani prsten sa širim rebrom po sredini (PN=001), koji je
ostavio zelenkast trag na nekoliko članaka prstiju desne
šake.
Sonda izvan sakristije, pogled sa zapada prema istoku
47
Sjeveroistočno od toga groba, otprilike u istoj razini s
grobom 1, a tik uz sam vanjski južni zid sakristije, javlja
se novi GROB 5 (zapuna SJ 016, kostur SJ 017, ukop
SJ 018). Radi se o ukopu djeteta u ispruženom položaju na
leđima, u smjeru zapad-istok. Kostur je gotovo u cijelosti
očuvan, nedostaju mu kosti desne podlaktice. Lijeva ruka
povijena je u laktu i položena na trbuh. Između prvoga i
drugoga vratnoga kralješka (ispod brade) očuvane su in
situ tri duguljaste dvostruke prozirne staklene perlice s
poprečnim žljebastim spojem po sredini, a nekoliko takvih
perlica pronađeno je rasuto i u zapuni groba oko donjega
dijela lubanje (s obiju strana!). Na istom je mjestu priku-
pljeno i nekoliko okruglih perlica izrađenih od staklene
paste. Vjerojatno se radi o ostacima ogrlice (krunice?).
Moguće je zaključiti da je oko osnovnog korpusa crkve
sv. Jurja formirano groblje na redove s dosta gustim uko-
pima i s brojnim uništenim grobovima prilikom ukapanja.
Ukopi su kosturni, orijentirani u smjeru zapad-istok. Za
nekolicinu grobova utvrđeno je da sadrže drvene sanduke.
Među nalazima koji mogu poslužiti za datiranje svakako su
dijelovi oglavlja s privjeskom u obliku cvijeta iz groba 13,
brončani gumbi s granulama u donjem dijelu i dvopetljaste
kopčice s kukicom. Nalazi su vrlo slični nalazu brončane
aplike i dvopetljaste kukice iz groba 428 u srednjovjekov-
nom groblju u Đakovu (Filipec 2012). Iako se takve kopčice
pojavljuju već od 14. st., ostali nalazi, ponajprije gumbi,
karakteristični su za 15. st. Nalaz ugarskog denara, najvje-
rojatnije iz sredine 17. st. daje okvir za dataciju groblja od
početka 15. do druge polovice 17. st. To je datiranje preli-
minarno jer nalazi još nisu očišćeni pa je moguće manje
odstupanje od predloženog.
Literatura
Demo 2007 Ž. Demo, Opatovina – tragovi povijesti izgu-
bljene u sadašnjosti – rezultati arheoloških iskopava-
nja pred crkvom svetog Franje u zagrebu 2002. godine,
Zagreb, 2007: 39.
Dorn 1978 A. Dorn, Kliško groblje, Klisa, Vukovar – sred-
njovjekovna nekropola, Arheološki pregled, 20, Beograd,
1978: 130 – 132.
Filipec 2012 K. Filipec, Srednjovjekovno groblje i naselje
Đakovo – župna crkva, Zagreb, 2012: 136, T.59.1, 2.
Tkalčec, Kušan, Krznar 2008 T. Tkalčec, D. Kušan, S.
Krznar, Nalazi tkanine s lokaliteta Crkvari – crkva sv. Lovre,
Prilozi IAZ, 25, Zagreb, 2008: 119 – 134.
Zvonko Bojčić
Danimirka Podunavac
Summary
In the course of 2016 archaeological excavations inside
the church of St George in Sv. Đurađ were continued. The
investigation focused on the area within the sacristy as
well as a narrow stretch of land along the southern and
western walls of the sacristy. It can be concluded that
a row cemetery with dense burials was formed around
the original church edifice. The burials are inhumation
graves with an east-west alignment. In several graves
 Hrvatski arheološki godišnjak 13/2016
the deceased were interred in wooden coffins. Diagnostic
finds which can be used in dating primarily include parts
of headgear with a pendant in the shape of a flower from
grave 13, bronze buttons with granules and double-loop
hook-and-eye fasteners. Although this type of fastener
appears as early as the 14th century, other finds are more
typical of the 15th century. The find of a Hungarian denar,
most probably from the mid-17th century provides a
framework for dating the cemetery to the period between
the beginning of the 15th and the second half of the 17th
centuries.
Redni broj: 22
Lokalitet: Viškovci – Gradina
Naselje: Viškovci
Grad/općina: Viškovci
Pravni status: Z-3813
Razdoblje: P
Vrsta radova: sustavno iskopavanje
Od 20. lipnja do 9. srpnja 2016. trajala su arheološka istra-
živanja prapovijesnog lokaliteta Viškovci – Gradina. U istra-
živanjima su sudjelovale Jacqueline Balen iz Arheološkog
muzeja u Zagrebu, Ana Grbeša iz Muzeja Đakovštine te
Ana Đukić i Jelena Boras, vanjske suradnice.
Viškovci – Gradina, pogled na položaj iz zraka (foto: H. Kalafatić)
48
Lokalitet Viškovci sastoji se od triju položaja: Vinogradi,
Petljak i Gradina, koji se nalaze južno od ceste između
Viškovaca i Forkuševaca. Položaj Gradina dominantna
je točka u okolišu, čiji se južni i istočni obronci spuštaju
prema potoku Crnoj bari i današnjem akumulacijskom
jezeru Jošavi. Sam je plato izduženoga trokutastog oblika,
čija je uža strana na JI, dok se šira strana SZ okomito
spaja s izduženom gredom smjera, kao i Jošava. Lokalitet
je poznat još od sredine prošloga stoljeća, kada nalaze s
njega opisuje H. Dekker (1959). Nalazi su tada determi-
nirani kao vučedolski. Rekognosciranjima tijekom 1970-ih
na lokalitetu je prikupljena keramika sopotske, vučedolske,
vinkovačke kulture, a također je pronađen i antički materijal
(Minichreiter 1979: 182; Marković 1982: 95, 96; Marković
2002: 4). Marković (2002) navodi da lokalitet pripada nosi-
ocima vinkovačke kulture te da je na dijelu keramike vidljiv
vučedolski utjecaj.
Teren je ponovno rekognosciran 2009., kada su naprav-
ljene i geosonde na središnjoj osi gradinskog platoa (Balen
2010), u smjeru SZ-JI, a također i okomito na središnju
os. Sustavna istraživanja započela su 2012. te su do sada
otvorene četiri sonde. Istraživanja su završena u sondama
1 i 2.
Tijekom ovogodišnje sezone istraživani su kulturni slojevi
u sondama 3 i 4. Istraživanja u sondi 3 započeta su 2014.
godine, a u sondi 4 tijekom 2015. godine. Sonde su na
kraju istraživanja dobro zaštićene geotekstilom.
 Osječko-baranjska županija, HAG 13/2016
Sonda 4, situacija tijekom istraživanja – ostaci nadzemnog objekta (foto: N. Milić)
U sondi 3 na čitavoj površini definiran je sloj SJ 142 te
su ispražnjeni objekti (jame i stupovi) ukopani u SJ 142.
Sasvim u JZ kutu sonde 3 definiran je malen dio nadzem­
nog objekta. Po smjeru stupova može se pretpostaviti da
je objekt orijentiran u smjeru SZ-JI, ali se većim dijelom
podvlači pod zapadni i južni profil.
U sondi 4 nakon micanja SJ 2 također je ustanovljen sloj
SJ 142, kao i u sondi 3, a također i ruševina s mjestimično
Sonda 3, situacija tijekom istraživanja – ostaci nadzemnog objekta
(foto: N. Milić)
49
sačuvanim trgovima podnica. Vjerojatno se isto radi o osta-
cima nadzemnog objekta, orijentiranog u smjeru Z-I, koji se
podvlači pod zapadni i istočni profil.
Preliminarnim analizama životinjskih kostiju potvrđena
je dominacija goveda. Meso goveda sigurno je bilo
dominant­no u prehrani, međutim ne smije se isključiti i kori-
štenje govedom prilikom radova na zemlji, kao i za sekun-
darne proizvode (kao što su sir i mlijeko).
Posude su većinom grube fakture. Gruba keramika uglav-
nom je ukrašavana utiskivanjem prstiju, plastičnim aplikaci-
jama i plastičnim trakama, kao i horizontalno postavljenim
barbotinom. Kod keramike fine fakture prisutno je ukraša-
vanje urezivanjem i ubadanjem.
Najbrojniju keramičku skupinu čine lonci, uglavnom gru-
blje fakutre. Većina ih ima lagano prema van izvučen rub.
Zdjele su prisutne u nekoliko oblika – one sa S-profilacijom
i zdjele jače izvijenog ruba. Prisutni su i pojedinačni pri-
mjerci kupa na nozi, inače karakterističnog tipa za kasnu
vučedolsku kulturu, kao i vrčevi s jednom ručkom, fine
fakture.
Literatura
Balen 2010 J. Balen, Đakovačko područje (zona Kuševac
– Viškovci – Vučevci i Kešinci), HAG, 6/2009, Zagreb,
2010: 13 – 15.
 Hrvatski arheološki godišnjak 13/2016
Dekker 1959 H. Dekker, Đakovo i njegova okolica kroz kul-
turno-historijske spomenike, sv. 1, Đakovo, 1959.
Marković 1982 Z. Marković, Prilog poznavanju prethisto-
rijskih nalaza Đakovštine, Đakovo i njegova okolica, sv. 2,
Đakovo, 1982: 93 – 103.
Minichreiter 1979 K. Minichreiter, Arheološka rekognos-
ciranja Slavonije, Arheološki pregled, 20, Beograd, 1979:
180 – 182.
Marković 2002 Z. Marković, Grabrovac kod Đakova i
početak brončanog doba u sjevernoj Hrvatskoj, Prilozi IAZ,
19, Zagreb, 2002: 31 – 46.
dr. sc. Jacqueline Balen
Summary
During June and July 2016 archaeological excavations at
the prehistoric site of Viškovci-Gradina were conducted.
Investigated were cultural layers in probes 3 and 4. Layer
no. 142 was defined over the entire surface of probe 3
and features (pits and postholes) cut into that layer were
excavated. In the south-westernmost corner of probe 3,
small segment of an aboveground building was identified.
The arrangement of posts suggests that the building had
a NW-SE orientation, but the larger part lies outside the
excavated area. Layer 142 was also identified in probe
4, as well as a demolished building with partial traces of
flooring. It most probably represents the remains of an
aboveground building of a west-east orientation, which
extends to the west and east of the excavated area. A
preliminary analysis of animal bones confirms the pre-
dominant use of bovine. Apart from consumption, one
should also take into consideration that bovine were used
in tilling or for secondary products (such as cheese and
milk). Most of the pottery has coarse fabric. The coarse
ware is usually decorated with finger impressions, plastic
applications and band applications as well as by the hori-
zontally applied barbotine. The most numerous group of
vessels are pots of mostly coarse fabric with slightly out-
ward curved rims. There are several types of bowls includ-
ing S-shaped bowls and bowls with strongly everted rim.
Also found were cups with a foot, which are typical of the
Late Vučedol Culture as well as one-handled jugs made
in fine fabrics.
Redni broj: 23
Lokalitet: Vučjak Feričanački – Ribnjak
Naselje: Vučjak Feričanački
Grad/općina: Feričanci
Pravni status: –
Razdoblje: P
Vrsta radova: probno iskopavanje
Od 15. do 19. studenoga 2016. trajalo je zaštitno arhe-
ološko iskopavanje na području gradnje akumulacije
Švajcarije na području općine Donja Motičina i Feričanci.
Stručni voditelj iskopavanja bio je viši kustos Muzeja
Slavonije Tomislav Hršak, a uz njega je sudjelovala i viša
kustosica Muzeja Slavonije Dragana Rajković te tehničar
50
Ranobrončanodobna keramika (foto: T. Hršak)
i fotograf, kao i dva fizička radnika. Naručitelj radova bile
su Hrvatske vode.
Područje oko akumulacije Švajcarnica već je otprije
poznato u arheološkoj literaturi kao mjesto oko kojega se
nalazi nekoliko arheoloških lokaliteta. Riječ je o položajima
Donja Motičina – Medinjak, Vučjak Feričanački – Ribnjak,
Bašća i Vučjak Feričanački – Ribnjak, Suvače.
Prilikom rekognosciranja terena na području gradnje aku-
mulacije Švajcarnica na jednom položaju pronađeni su
ulomci keramičkih posuda koji se mogu datirati u rano
brončano doba i pripadaju kulturnoj grupi panonske inkru-
stirane keramike i kulturnoj grupi licenske keramike te je
postojala mogućnost da će se prilikom gradnje akumu-
lacije Švajcarija ugroziti lokalitet. Riječ je o položaju koji
se nalazi zapadno od ribnjaka i akumulacije Švajcerija na
južnim i jugoistočnim padinama i oranicama koje se od sela
Vučjaka Feričanačkog spuštaju prema ribnjaku, stoga je u
dogovoru s Konzervatorskim odjelom u Osijeku odlučeno
da se k.č. 1470/171, koja se nalazi uz pretpostavljeni loka-
litet, arheološki istraži, tj. da se sustavom probnih rovova
utvrdi je li lokalitet ugrožen.
Iskopana su ukupno tri rova. Probni rovovi kopani su
strojno bagerom žlicom širine 1,5 m, koji je skidao humusni
sloj do razine zdravice pod nadzorom arheologa. Nakon
radova svi su probni rovovi zatrpani, a čestica je vraćena
u prvobitno stanje. Ukupna dužina rovova iznosi 345 m, a
njihova površina iznosi 607 m².
Rov 1 iskopan je na k.č. 1470/171, u smjeru sjeveroistok-
-jugozapad, u dužini od 195 m. Ispod humusnog sloja pro-
sječne dubine 30-40 cm pojavio se sterilan sloj žute ilo-
vače, tj. zdravice u kojoj nije pronađen ukop arheoloških
struktura.
Rov 2 iskopan je na k.č. 1470/171 u smjeru sjeverozapad-
-jugoistok, u dužini od 75 m i okomit je na Rov 1. Ispod
humusnog sloja prosječne dubine 30-40 cm pojavio se
sterilan sloj žute ilovače, tj. zdravice u kojoj nije prona-
đen nikakav ukop arheoloških struktura. Na samom jugo-
istočnom kraju rova 2 iz sloja zdravice počela je izbijati
podzem­na voda.
Rov 3 iskopan je na k.č. 1470/171 u smjeru sjeverozapad-
-jugoistok, u dužini od 75 m i okomit je na Rov 1. Ispod
humusnog sloja prosječne dubine 30-40 cm pojavio se
sterilan sloj žute ilovače, tj. zdravice u kojoj nije pronađen
nikakav ukop arheoloških struktura.
Probni rovovi pokazali su da područje gradnje akumulacije
Švajcarija ne ugrožava arheološki lokalitet koji se nalazi
 Osječko-baranjska županija, HAG 13/2016

Pogled iz zraka (foto: K. Šobat)

na povišenom položaju zapadno od ribnjaka i akumulacije trenches showed that the Švarcarija reservoir construc-
Švajcerija na južnim i jugoistočnim padinama i oranicama tion works do not pose a threat to the archaeological site
koje se od sela Vučjaka Feričanačkog spuštaju prema located on an elevation to the west of the fish pond and
ribnjaku. the reservoir.

Tomislav Hršak

Summary

In November 2016 a rescue archaeological excavation was

carried out in the area designated for the construction of
the Švarcarija reservoir in the territory of the Municipalities
of Donja Motičina and Feričanci.
The area around the Švajcarija reservoir has been
known in the archaeological literature as a location of
several archaeological sites. During the reconnaissance
of the construction site, fragments of Late Bronze Age
pottery vessels which can be assigned to the Pannonian
incrusted pottery cultural group and Litzen pottery cul-
tural group were identified at one site. It was possible
that the archaeological site would be threatened by the
earthworks on the Švarcarija reservoir. Hence, following
the arrangement with the Conservation Department in
Osijek, the rescue archaeological excavation with trial
trenches was conducted on cadastre parcel no. 1470/171
in order to establish potential threats to the site. The trial

51
 Hrvatski arheološki godišnjak 13/2016

VUKOVARSKO-SRIJEMSKA
ŽUPANIJA

24 Bapska – Gradac 34 Sotin – kanalizacijska mreža 44 Vinkovačko područje

25 Bršadin – Pašnjak pod selom 35 Sotin – Srednje polje 45 Vinkovci – arheo. zona grada
26 Ilok – Ađanski kraj/Krstbajer 36 Spačvanska šuma 46 Vinkovci – Ervenica (An 4)
27 Ilok – Koševi 23 37 Stari Mikanovci – Damića gradina 47 Vinkovci – Grabik (AN 5)
28 Ilok – Vlatka Kraljevića 3 38 Šarengrad – Klopare 48 Vinkovci – istočna zaobilaznica
29 Mikluševci – šire područje 39 Tovarnik 49 Vinkovci – ul. Dirov brijeg
30 Mirkovci – Kamenica 2 (AN 6) 40 Vinkovački Banovci 50 Vinkovci – Ul. J. Kozarca 44
31 Nuštar – Zidine 41 Vinkovačko Novo Selo – Zablaće 51 Vučedol – Kukuruzište Streim
32 Petrovci 42 Vinkovačko područje 52 Vukovarsko-srijemska županija
33 Sotin – Fancage 43 Vinkovačko područje 53 Županjska Posavina

52
 Vukovarsko-srijemska županija, HAG 13/2016
Redni broj: 24
Lokalitet: Bapska – Gradac
Naselje: Bapska
Grad/općina: Ilok
Pravni status: Z-3758
Razdoblje: P
Vrsta radova: zaštitno iskopavanje
Od 6. do 20. kolovoza 2016. nastavljena su zaštitna iskopa-
vanja na lokalitetu Bapska – Gradac, u sondama B-G 06 i
B-G 11 (k.č. 2514). Iskopavanje na Gradcu u Bapskoj trenu-
tačno se odrađuje (počevši od 2013.), u suradnji s Römisch-
Germanisches Komission iz Frankfurta i Odsjekom za arhe-
ologiju Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Voditelj
je istraživanja dr. sc. Marcel Burić s Odsjeka za arheologiju
Filozofskog fakulteta u Zagrebu, a sve su radove na lokali-
tetu izvodili studenti arheologije istog fakulteta. Istraživanje
Ortopoložaj tela na Gradcu u Bapskoj (foto: M. Burić)
53
su financirali Ministarstvo kulture, Filozofski fakultet
Sveučilišta u Zagrebu te Deutsches Archäologisches
Institut – Römisch-Germanische Komission.
Svrha je suradnje s njemačkim partnerom magnetskom,
nedestruktivnom prospekcijom utvrditi nekoliko ključnih
grupa podataka u vezi s razdobljem prije, za vrijeme i
nakon neolitičkog nastanka naselja (Burić 2014: 54, 55).
U prvome redu, problematično je pitanje površine naselja
jer postoji pretpostavka da se ono znatnije proširilo od svo-
jega prvobitnog nastanka. Budući da je nastalo na prirod-
noj povišenoj gredi, tu je činjenicu nemoguće utvrditi bez
iskopavanja ili magnetometarskih prospekcija, stoga je to
bio jedan od prvih ciljeva spomenutih analiza. Osim pitanja
ukupne površine, drugi je problem relativna dubina antro-
pogenih slojeva. Već iz najstarije faze iskopavanja bilo je
očito da od posljednjih radova na Gradcu 1963. godine
 Hrvatski arheološki godišnjak 13/2016
danas nedostaje dio antropogenih slojeva, koji se spomi-
nju u prijašnjim iskopavanjima. Ponajprije je riječ o kasnom
horizontu vinčanske kulture (D1 i D2), koji je intenzivnijim
izoravanjem suvremenom mehanizacijom gotovo u pot-
punosti nestao. Maksimalna dubina naseobinskih slojeva
koji se spominju u prijašnjim istraživanjima (Schmidt i
Dimitrijević) iznosi oko 5 m, što je zbog spomenute erozije
danas svakako manje.
Nakon intenzivnijih geomagnetometarskih radova tijekom
prethodne godine, pojavila se potreba kontrole visokih
magnetskih signala, koji su upućivali na postojanje pra-
povijesnih kupolastih peći, kakva je prethodno otkrivena
prilikom iskopavanja na glavnom naselju u sondi B-G 06.
Budući da unatoč prethodnim iskopavanjima u Bapskoj
do sada nikada nije pregledan neposredan okoliš nase-
lja, o eventualnim se nalazima i njihovim kontekstima,
osim površinskih nalaza, ništa ne zna. Na navedenom
prostoru istočno od tela (položaj Bapska C) dogovoreno
je probno iskopavanje te je otvorena nova sonda (Bapska
C – Sonda 1). Svrha tog iskopavanja bila je provjera inter-
pretacije spomenutih rezultata geomagnetske prospekcije
iz proteklih godina, koji su upućivali na postojanje anoma-
lija koje u svojim vrijednostima i površini nalikuju pećima,
kao i njihova datacija, ako se potvrde pretpostavke o peći.
Težište je stavljeno na anomaliju koja je imala najveći
magnetski „otklon”, uz koju je bila prisutna još jedna grupa
prilično povišenih magnetskih otklona.
Sonda veličine 8,40x7,00 m kopana je u početku prema
umjetnim slojevima (planum), a potom prema antropoge-
nim slojevima. Utvrđeno je ukupno deset stratigrafskih jedi-
nica. Ukupno je nađeno 14 komada građevnog materijala,
sedam željeznih objekata, jedan kamen, pet komada lijepa,
255 fragmenata keramike, 102 kosti, šest bakrenih obje-
kata te šest fragmenata litike. Iz potencijalno prapovijesnih
Pogled probne sonde na položaju C u odnosu na glavno naselje (A) (foto: R. Scholz)
54
stratigrafskih jedinica radi datacije C-14 uzeta su dva
uzorka životinjskih kostiju.
Iskopavanja su pokazala da se u slučaju jedne od anoma-
lija zaista radilo o jednostavnoj paljenoj instalaciji suvre-
menog podrijetla te se pretpostavlja ona nije starija od
30 godina i da je vjerojatno nastala tijekom Domovinskog
rata. Na temelju nalaza (metalni objekti poput čahura pje-
šadijske municije) nekoliko je stratigrafskih jedinica dati-
rano kao moderna konstrukcija, čime je isključena veza
s telom i područjem Bapske A. Dvije stratigrafske jedinice
na temelju mnogobrojnih nalaza fragmentiranih životinjskih
kostiju i ulomaka keramike upućuju na postojanje prapo-
vijesnih jama. Po svoj prilici, sudeći prema širem kontek-
stu onoga što je obuhvaćeno sondom, gotovo je sigurno
da se radio o jamama nepoznate namjene (dakle nalaze
se izvan naselja), koje su u određenom trenutku iskori-
štene za odlaganje raznog otpada. Dio materijala, koji
je bio zapuna jame, činila je kasnoneolitička keramika.
Keramički nalazi sopotske kulture pokazuju da su te jame
istodobne sa slojevima na telu Bapska A (naselje). Iako
navedeno upućuje na kronološku povezanost s glavnim
naseljem, njihova funkcija može biti razjašnjena tek iskopa-
vanjem reprezentativnog broja takvih jama, odnosno veće
iskop­ne površine na području Bapske C. Detaljnija inter-
pretacija Bapske C, među ostalim, težište je magistarskog
rada M. Podgorelec na temu „Landschaftsarchaologische
Untersuchungen zum Besiedlungsmuster und Stratigraphie
der Satellitenfundplatze im Umfeld eines neolithischen Tells
anhand einer Beispielregion im Osten Kroatiens” (radni
naziv teme). Druga, snažnija magnetska anomalija poka-
zala se negativnom. Naime, radilo se o ostacima granate
iz Drugog svjetskog rata, stoga je nakon pražnjenja prapo-
vijesnih jama probna sonda iz sigurnosnih razloga zatvo-
rena, a da nije dosegnuto sterilno tlo. Detaljan izvještaj o
 Vukovarsko-srijemska županija, HAG 13/2016
svim nalazima iz probne sonde na položaju Bapska C bit
će objavljen zajedno sa svim rezultatima analiza tla, kao i
rezultatima uzoraka prikupljenih za radiokarbonske analize.
Paralelno s radovima podno tela, godine 2016. nastav-
ljeno je zaštitno iskopavanje u sondi B-G 06 te stabilizacija
profila sonde B-G 11. Težište radova bilo je na kupolastoj
peći i daljnjem uzimanju uzoraka za analize termodinamič-
nih i pirotehničkih aspekata peći. Nakon primarnog polira-
nja sondi i profila, nastavljeno je produbljivanje zapadnog
dijela sonde B-G 11. Uz cijelu se dužinu zapadnog profila
proteže kompaktno urušenje lijepa. Osim brojnih ulomaka
keramike i životinjskih kostiju, u sloju je iznad urušenja, u
jugozapadnom dijelu sonde, pronađen ulomak obrađenog
spondilusa. Nešto sjevernije, u samom sloju urušenja, uz
zapadni profil sonde B-G 11 pronađena je kamena stre-
lica. Od posebnih je nalaza, uz sjeverni profil sonde, nađen
frag­ment slikanog lijepa (materijal je odmah poslan na ana-
lizu). Nastavljeno je produbljivanje uz istočni profil sonde,
u kojem je također nađeno urušenje lijepa u jugoistočnom
dijelu sonde. To je urušenje najvjerojatnije dio Kuće 4 iz
sonde B-G 06, međutim to ostaje za provjeru u nastavku
istraživanja. U jednom je dijelu urušenja nađeno mnoštvo
spaljenih sjemenki žita, čiji je uzorak predan na datiranje
C-14. U sjevernijem su dijelu kvadranata uz istočni profil
sonde B-G 11 pronađene nakupine spaljenih kostiju, koje
zahtijevaju podrobnu zoološku analizu.
U sondi B-G 06 težište radova bilo je na uklanjanju slojeva
sjeverno i sjeveroistočno od same peći, uz sam rub sjever-
nog profila sonde, kao i na nastavku radova uz južni profil
sonde (dodatna pretraga mjesta ukopa Avara sa suhim i
mokrim prosijavanjem; Burić 2016). Od nalaza u kvadran-
tima oko peći mogu se izdvojiti ulomak noge ukrašene vin-
čanske figure, ulomak glačane kamene sjekire, nakupina
keramičkih kugli i utega, kao i keramička žličica. Nadalje,
uklonjen je južni dio peći radi dobivanja profila. Tijekom
uklanjanja južnog dijela peći nađeni su keramička kugla i
uteg, kao i jedna kost, čiji je uzorak predan na datiranje
C-14.
Južnije od peći utvrđena je nova, plitka stratigrafska jedi-
nica trokutastog oblika humozne ispune. U toj je stratigraf-
skoj jedinici nađeno mnoštvo ulomaka keramike, tri živo-
tinjske čeljusti, koštani amulet, nepečeni utezi te manja
nakupina izgorenih, ali iznimno oštećenih sjemenki žita.
Tijekom kampanje, osim već spomenutih uzoraka za data-
ciju C-14, uzeti su uzorci kulturnih slojeva radi mikromor-
foloških analiza, kao i uzorci sjemenki za arheobotaničke
analize te uzorci vitrificiranog lijepa.
Literatura
Burić 2016 M. Burić, Bapska – Gradac, HAG, 12/2015,
Zagreb, 2016.
Melani Podgorelec
Marcel Burić
Summary
In the course of August 2016 rescue archaeological exca-
vations resumed at the prehistoric site of Bapska-Gradac,
within probes B-G 06 and B-G 11. Following intensive
55
geo-magnetometer surveying conducted in 2015, it was
necessary to verify the results that pointed to the existence
of a prehistoric dome-shaped furnace such as the one pre-
viously found within the main settlement in probe B-G 06.
Since the area immediately around the settlement had not
been surveyed so far, there were no records on possible
finds. A decision was reached to conduct a probe excava-
tion in the area east of the tell (location of Bapska C) and a
new probe was opened (Bapska C – probe 1). Judging by
a wider context, features found in the probe most probably
represent pits of unknown purpose (they are located out-
side the settlement), which were at a certain point in time
used for depositing various types of waste.
Simultaneously with the excavation beneath the tell, rescue
archaeological excavations in probe B-G 06 and stabilisa-
tion of the profile in probe B-G 11 were resumed. The works
were focused on the dome-shaped furnace and further
sampling for analyses on thermodynamic and pyrotechnic
aspects of the furnace.
Redni broj: 25
Lokalitet: Bršadin – Pašnjak pod selom
Naselje: Bršadin
Grad/općina: Trpinja
Pravni status: Z-7375
Razdoblje: P, A
Vrsta radova: probno iskopavanje
Od 24. listopada do 4. studenog 2016. Institut za arheologiju
iz Zagreba zaštitno je arheološki istražio pretpostavljeno
kasnoneolitičko naselje na nalazištu Pašnjak pod selom u
Bršadinu. Lokalitet je istražen na zahtjev Konzervatorskog
odjela u Vukovaru radi buduće zaštite lokaliteta, čija je
devastacija već započela. Istraživanja je vodila Katarina
Botić, znanstvena novakinja iz Instituta za arheologiju, a u
istraživanjima je sudjelovalo jedanaest radnika. Istražena
je površina od 30 m2 (dvije sonde veličine 3x5 m), a sred-
stva za radove osiguralo je Ministarstvo kulture.
Lokalitet Pašnjak pod selom (k.č. 1040/1, k.o. Bršadin)
smješten je južno od centra naselja Bršadina, u koritu
rijeke Vuke. Radi se o uzvišenjima eliptičnog oblika:
Zračna snimka lokaliteta: crvenim strelicama označeni su položaji
Sonde 1 i 2, a plavom strelicom položaj rova iz Domovinskog rata
(foto: K. Šobat; izradila: K. Botić)
 Hrvatski arheološki godišnjak 13/2016
Sonda 1 nakon istraživanja 2016. (foto: K. Botić)
Nalaz malog oltara/lampice iz Sonde 1 (foto: K. Botić)
istočno od kolnog puta nalazi se jedno uzvišenje, dok se
zapadno nalaze dva spojena uzvišenja, koja se u smjeru
istok-zapad protežu oko 200 m, a smjerom sjever-jug oba
su uzvišenja široka približno 80 m. Relativna je visina u
odnosu na okolni prostor oko 2 m. Lokalitet se nalazi na
sezonski plavnom području (koje je podložno budućoj
regulaciji toka rijeke Vuke) i stoga je ugrožen.
Lokalitet je istraživan u dvjema sondama smještenima na
prvom i drugom uzvišenju zapadno od kolnog puta (Botić
2017a). Sonda 1 smještena je zapadnije od neovlaštenog
iskopa na istočnoj strani uzvišenja prema kolnom putu
kako bi se onemogućila takva aktivnost i nastavak devasta-
cije lokaliteta. Obje sonde smještene su sjeverno od rova iz
Domovinskog rata koji se proteže duž gotovo 800 m preko
svih uzvišenja sjeverno od današnjeg kanala rijeke Vuke. U
proljeće 2016. lokalitet je geološki sondiran i ručno bušen
te je izrađen ERT profil (Botić 2017b).
Sonde su postavljene u razmaku od otprilike 80 m smje-
rom istok-zapad. Radovi su započeli uklanjanjem humu-
snog sloja u objema sondama. Već na početku uočena je
razlika – u Sondi 1 odmah prilikom uklanjanja početnog
sloja počeli su se pojavljivati nalazi, dok to nije bio slučaj u
Sondi 2. Tijekom istraživanja različitosti u stratigrafiji i koli-
čini nalaza te njihovoj dataciji bile su sve uočljivije.
Sonda 1
U Sondi 1 sva pokretna građa pripada kasnoneolitičkoj
sopotskoj kulturi, i to njezinu finalnom stupnju (perforirane
56
noge, ručke posuda blizu oboda) te u nekim slučajevima
pokazuju naznake prijelaza u eneolitik (ručke posuda do
oboda) (Marković 1994; 2012). Ukrasna traka s otiskom
te oblici posuđa odgovaraju klasičnoj sopotskoj kulturi
(Dimitrijević 1979). Prevladava gruba keramika većih
oblika posuda, a u manjoj mjeri i fina keramika tankih sti-
jenki, tamno pečena ili s tamnim premazom, koja podsjeća
na vinčansku keramiku. Tijekom istraživanja izdvojeno je
osam stratigrafskih jedinica, od kojih se dvije najvjerojatnije
odnose na velike duboke nosive stupove u I dijelu sonde
(Sj 005 i 006), a jedna na sloj pepela (SJ 008). U toj sondi
količina keramike i lijepa bila je znatna. Sonda je istražena
do dubine od 1,34 m u S dijelu, tj. 1,25 m u J dijelu. Radovi
su prekinuti na razini SJ 008, za koju se pretpostavlja da
se radi o gorenom sloju iznad podnice kuće. Na toj je razini
pronađen i PN 5 – oltar/lampica malih dimenzija.
Sonda 2
U Sondi 2 situacija je bila bitno drugačija. Pokretna građa
uglavnom pripada kasnoneolitičkoj sopotskoj kulturi, i to
njezinu finalnom stupnju (perforirane noge, ručke posuda
blizu oboda) i u potpunosti odgovara nalazima iz sonde 1,
ali ta je građa u gornjim slojevima pomiješana s kasnoe-
neolitičkim nalazima, nalazima ranobrončanodobne vinko-
vačke kulture i latenske kulture te moguće i nalazima iz
drugih razdoblja (kasna antika, srednji vijek), što nije bilo
moguće u potpunosti utvrditi prilikom istraživanja. Tijekom
istraživanja izdvojeno je devet stratigrafskih jedinica, od
kojih samo veći nosivi stup SJ 007 u JI dijelu sonde te
zapečeni sloj SJ 008 (ruševina kuće?) i kompaktniji žući
sloj podnice(?) SJ 009 čine intaktne slojeve. U toj je sondi
količina keramičkih nalaza bila nešto manja, ali se javlja
znatnija količina kostiju, uključujući i obrađene kosti, tj.
alatke. Sonda je istražena do dubine od 1,05 m u Z dijelu,
tj. 0,94 m u I dijelu. Radovi su prekinuti na razini SJ 008 i
SJ 009 jer je početak iskopa SJ 008 pokazao da se radi o
kompaktnom zapečenom sloju, za koji se pretpostavlja da
se radi o ruševini iznad kuće ili o samoj podnici kuće.
Arheološka istraživanja djelomično su potvrdila stratigra-
fiju prepoznatu prilikom geološkog sondiranja u proljeće
2016. (Botić 2017b). Ta je potvrda najvidljivija u istočnom
dijelu Sonde 1, a istraživalo se do pretpostavljene razine
podnice kuće. U zapadnom je dijelu Sonde 1 stratigrafska
situacija drugačija, a vjerojatno se radi o zasipu kojim je
zatrpana izgorena kuća. Ukopi dvaju velikih stupova pripa-
daju sopotskoj kulturi, a tako i svi ostali slojevi u Sondi 1.
Situacija u Sondi 2 znatno se razlikuje od geološke bušo-
tine prvog uzvišenja, a tako i podataka dobivenih ručnim
bušenjem u proljeće 2016. (Botić 2017b). Gornji su slojevi
pravilno raspoređeni i sadržavali su pomiješane nalaze
iz različitih razdoblja. U toj je sondi bilo znatno manje
nalaza keramike, ali su donji slojevi sadržavali veću koli-
činu kostiju, od kojih su neke obrađene u alatke. Najveća
gustoća nalaza uočena je u donjem dijelu SJ 003. U zapad-
nom dijelu sonde zabilježen je pad slojeva. U tom se dijelu
pri površini javlja SJ 004, a svi idući slojevi (SJ 003, SJ 006,
SJ 009) padaju prema JZ uglu sonde. Moguće je zaključiti
kako su gornji slojevi poremećena stratigrafija, ali je pita-
nje na kojem se mjestu u okolini nalazi višeslojno naselje
koje bi odgovaralo mlađim razdobljima osim neolitika. Obje
 Vukovarsko-srijemska županija, HAG 13/2016

su sonde privremeno zatrpane te se očekuje nastavak

istraživanja.

Literatura

Botić 2017a K. Botić, Bršadin, Pašnjak pod selom – rezul-

tati arheoloških istraživanja 2016. godine, AIA, XIII, Zagreb,
2017: 34 – 39.
Botić 2017b K. Botić, Preliminarni rezultati geofizičkih
istraživanja i geoloških uzorkovanja na lokalitetima istočne
Slavonije 2016. godine, AIA, XIII, Zagreb, 2017: 141 – 151.
Dimitrijević 1979 S. Dimitrijević, Sjeverna zona, u: Položaj sonde na nalazištu Ilok – Ađanski kraj/Krstbajer (podloga:
Praistorija jugoslavenskih zemalja, II, Neolitsko doba, (ur. geoportal.dgu.hr; doradila: A. Rimpf)
A. Benac), Sarajevo, 1979: 229 – 360.
Marković 1994 Z. Marković, Sjeverna Hrvatska od neo-
lita do brončanog doba, Problem kontinuiteta stanovništva
i kultura sjeverne Hrvatske od ranog neolita do početka
brončanog doba, Gradski muzej Koprivnica, Koprivnica,
1994.
Marković 2012 Z. Marković, Novija razmatranja o nekim
aspektima sopotske kulture u sjevernoj Hrvatskoj, Prilozi
IAZ, 29, Zagreb, 2012: 57 – 69.

Katarina Botić

Summary
Srednjovjekovno groblje, arheološko istraživanje 2016. (crtež: K.
During October and November 2016, Institute of Turkalj)
Archaeology (Zagreb) conducted an archaeological exca-
vation at the site of Bršadin-Pašnjak pod selom, which
was financed by the Ministry of Culture. Two trenches of
a total surface of 30 m2 were partly explored. Finds from
trench 1 belong to the Late Neolithic/Early Eneolithic Sopot
phases with possible Vinča influences. During the excava-
tion remains of two large posts were defined and explored
together with several layers. At the bottom of the explored
area possible house floor remains were noted. A small
altar/lamp was found at this level.
In trench 2 upper layers showed disturbed stratigraphy: a
mix of Late Neolithic, Late Eneolithic, Early Bronze Age,
Late Iron Age/late Roman finds. At the bottom of the
explored area late Sopot culture layers were defined; the
remains of a large post were partly explored and possible
house remains were also registred.
Istraženo srednjovjekovno groblje u Sondi 1, 2015. – 2016. (crtež:
K. Turkalj)

Redni broj: 26 Krznar i dokumentaristica Kristina Turkalj, dipl. arheo.).

Lokalitet: Ilok – Ađanski kraj/Krstbajer
Naselje: Ilok
Grad/općina: Ilok
Pravni status: P-4960
Razdoblje: P, SV
Vrsta radova: zaštitno iskopavanje
Od 5. do 23. rujna 2016. arheološki je istraživano nalazište
Ilok – Ađanski kraj/Krstbajer (k.č. 1796, k.o. Ilok, Ulica I.
G. Kovačića). Voditeljica istraživanja bila je Andrea Rimpf,
dipl. arheo., iz Muzeja grada Iloka, a sudjelovali su Biljana
Lovrić, mag. arheo. i Renata Šućurović. Radovi su se odvi-
jali u suradnji s Institutom za arheologiju (dr. sc. Siniša
Sredstva za istraživanje osiguralo je Ministarstvo kulture.
Nalazište Ađanski kraj/Krstbajer smješteno je u istočnom
dijelu Iloka, oko 200 m zapadno od graničnog prijelaza Ilok
– Bačka Palanka. Katastarski i zemljišnoknjižno područje
vodi se pod nazivom Adjanski/Ađanski kraj. Topografski
se radi o lesnom brdu relativne visine do 15 m nad okol-
nim terenom (prema HOK5). Na topografskoj karti Austro-
-Ugarske Monarhije iz 1869. područje platoa označeno
je pod nazivom Krstbajer. Na k.č. 1796, 1796, k.o. Ilok, u
lesnom profilu približne visine 7 m, na dubini od 50 cm do
1 m od vrha prema dolje te u dužini od 30 m duž profila, bili
su vidljivi ostaci ljudskih kostiju. Druga sezona istraživanja

57
 Hrvatski arheološki godišnjak 13/2016
Dio istraženog objekta SJ 211/212, starija faza (foto: S. Krznar)
(2016.) bila je usmjerena na završetak Sonde 1, pri čemu
je osim srednjovjekovnog župnoga groblja ustanovljeno i
postojanje prapovijesnog sloja. Dimenzije sonde iznosile
su 13x4 m. Da bi se ustanovilo širenje groblja iskopane su i
dvije manje sonde (Sonda 2 i Sonda 3), svaka površine od
oko 1 m2, oko 20 m od ruba padine prema sjeveru. U Sondi
2 pronađeni su ulomci prapovijesne keramike, a u Sondi 3
ustanovljena su dva groba.
Istraživanjem su evidentirane 152 stratigrafske jedinice, od
čega: 67 ljudskih kostura (potpuno i djelomično sačuvanih),
41 ukop (od toga jedna kosturnica nastala zbog pravljenja
mjesta za naknadne ukope, jedan kenotaf ), 37 zapuna,
četiri sloja i dvije strukture. Arheološko istraživanje na loka-
litetu odvijalo se metodologijom širokog otkopa, a sonda
se kopala ručno. Prilikom istraživanja uočena je vertikalna
i horizontalna stratigrafija. Pokojnici su poslagani gusto na
redove, orijentacije I-Z i SI-SZ (glava na zapadu, noge na
istoku), otkriveno je groblje višeslojno, odnosno pokojnici
su položeni jedan na drugom, a najniži grobni ukopi nalaze
se u prapovijesnom sloju.
Srednjovjekovni sloj
Arheološkim istraživanjem 2016. istraženo je 67 grobova
(cjelovitih ili djelomično sačuvanih). Orijentirani su uglavnom
u smjeru istok-zapad, s manjim otklonima (glava na zapadu,
a noge na istoku). Gustoća grobova veća je u istočnom
58
Druga faza prapovijesnog objekta SJ 212 (218); pregradni zid SJ
220, rupe za stupove SJ 214 i 216 (foto: K. Turkalj)
Geomagnetska prospekcija lokaliteta Ilok – Ađanski kraj (prospek-
cija: Eastern Atlas GMBH & CO.KG, Berlin; autor: L. Goossens)
dijelu sonde, gdje su pojedini ukopi presijecali jedan drugi u
istom pravcu. Pokojnici su pokopani u drvenim sanducima
unutar rake četvrtastog ili zaobljenog ruba, na leđima, s
rukama prekriženima na prsima ili na zdjelici. U istočnom
dijelu sonde prema sjevernom profilu u predzadnjem je sloju
evidentiran veći broj ukopa djece, dok su u južnom dijelu u
potpunosti sačuvani najstariji kosturni grobovi. Tri primjera
drastičnog preslojavanja starijih ukopa činili su: SJ 192/193,
koji je presjekao SJ 176/177 (ni jedan nije imao pokojnika),
te SJ 185/186 od kojeg je sačuvan samo rub rake. Ukupno
je pronađeno 36 posebnih nalaza različite namjene od
željeza i bronce (od toga šest predmeta ne pripada grobnoj
cjelini, nego su pronađeni unutar sloja SJ 079). Najdublje
ukope u sondi činili su grobovi 39, 71, 80. Osim Sonde 1,
otvorena je i probna Sonda 2, veličine 1x1 m (sjeverno od
Sonde 1), a unutar nje pronađena su dva kosturna ukopa,
što sugerira da se groblje širi u smjeru S-SI. Također, unutar
SJ 074 pronađen je dio ukrasne opeke s reljefno izrađenim
grifonom, ukrašen nazubljenom trakom.
Prapovijesni sloj
Nakon uklanjanja srednjovjekovnih ukopa u Sondi 1, istra-
žena je 1/3 prapovijesnog objekta SJ 211/212, na čijem
se dnu nalazila struktura SJ 225 od kamena i opeke.
Navedeni objekt pripada starijoj fazi, koja je u mlađoj fazi
SJ 217/218 izmijenjena ukopima za stupove SJ 213/214 i
 Vukovarsko-srijemska županija, HAG 13/2016

215/216 te pregradom SJ 219/220. Prema nalazima kera-
mike te ukrasima na njoj, preliminarno se može reći kako je
riječ o prijelazu iz mlađega kamenog doba u bakreno doba
(Sopot III/IV, Vinča D). Prapovijesna keramika javila se već
u zapunama najnižih slojeva ukopa srednjovjekovnih gro-
bova. Keramički predmeti čine većinu nalaza na lokalitetu
prapovijesnog sloja. Izrađeni su od gline, većim dijelom
grube fakture, s primjesama kalcita te manjim dijelom fine
fakture (poliranje i slikanje). Boja pečenja varira od crne,
smeđe ili kombinacije obiju. Ukras čine tehnike utiskiva-
nja, ubadanja i zarezivanja, većim dijelom ispod oboda, a
manjim u ravnini ručke. Drugi je način apliciranje u vidu bra-
davica i roščića. Crni, do sjaja polirani fragmenti su rijetki, s
tzv. tehnikom mustre politur. Pojedini ulomci sugeriraju da
je riječ o vrčevima bikoničnog oblika, zdjelama, loncima i
posudama na povišenoj nozi s rupom te kljunom za izljev,
slično materijalu s nalazišta Bapska – Gradac i Bršadin.
Osim navedenih ulomaka, pronađeni su: uteg za tkalački
stan, dvije keramičke kugle za praćke, kamena sjekira, dva
kamena žetona, noga keramičkog idola ili žrtvenika, dio
keramičkog utega, parožak, brusovi s tragovima upotrebe i
litika te veća količina kućnog lijepa.
Provedena je i geomagnetska prospekcija cijelog nalazi-
šta, za što je bio zadužen Eastern Atlas GMBH & CO.KG iz
Berlina (Njemačka). Utvrđeno je širenje srednjovjekovnog
župnoga groblja prema sjeveru i sjeveroistoku, postojanje
crkvene arhitekture koja u povijesnim izvorima odgovara
župnoj crkvi sv. Helene kraljice te ostaci prapovijesnog
naselja. Na temelju tih karakteristika, ustanovljenih pogreb-
nih običaja te nalaza, zaključeno je da se radi o župnom
groblju čije se formiranje može datirati u kraj 12. st. Groblje
je u funkciji do prijelaza iz 15. u 16. st., što potvrđuju i naj-
mlađi datumi analize C-14 u Isotoptech Zrt. Labaratoriju u
Debrecenu (Mađarska), pri čemu je datacija groba 1 poka-
zala raspon od 1268. do 1303. godine, a groba 39 od 1164.
do 1255. godine.
east of Ilok were conducted. A total of 67 graves (partly or
fully preserved) were investigated. They can be dated from
the 12th to the beginning of the 16th century. After remov-
ing the medieval burials, a prehistoric building dating to the
end of Neolithic or beginning of the Copper Age was inves-
tigated. A geomagnetic prospection of the whole site was
conducted, showing the expansion of the medieval grave-
yard to the north and northeast as well as the existence of
a church edifice which corresponds to the medieval church
of St Helena the Queen. Also found were the remains of a
prehistoric settlement.
Redni broj: 27
Lokalitet: Ilok – Koševi 23
Naselje: Ilok
Grad/općina: Ilok
Pravni status: Z-2263 (arheološka zona A)
Razdoblje: SV, NV
Vrsta radova: arheološki nadzor
Od 4. do 6. kolovoza 2016. arheološki je nadziran iskop
spoja za kanalizaciju u ulici Koševi 23 u Iloku (k.č. 225,
k.o. Ilok). Riječ je o lokaciji u Gornjem gradu Iloka, uz
pravoslavni hram sv. Mihajla arhistratiga, 15 m od južnih
zidina, odnosno na početku ulice Koševi. Radove je arhe-
ološki nadzirala kustosica Andrea Rimpf, dipl. arheo., iz
Muzeja grada Iloka.
Rov za cijev odvodnje kopan je ručno do dubine od 1 m, a
bio je širok 0,40 m te dug 26,20 m. Tijekom nadzora defi-
nirane su stratigrafske jedinice, a najveći dio materijala
pronađen je u SJ 2, koji se sastoji od sloja nasipa i šute.

Literatura

Bajlović – Hadži-Pešić 2006 M. Bajlović – Hadži-Pešić,

Keramika u srednjovekovnoj Srbiji, Beograd 1981.
Balen et al. 20014 J. Balen, T. Hršak, R. Šošić Kilindžić,
Darovi zemlje – neolitik između Save, Drave i Dunava,
Zagreb, 2014.
Burić 2011 M. Burić, Gradac u Bapskoj – slika života Smještaj lokaliteta i pravac iskopnog rova (geoportal.hr; doradila:
istočne Hrvatske prije 7000 godina, Zagreb, 2011. A. Rimpf)
Izvještaj 1969 Izvještaj o terenskom istraživanju 1969. g.,
Pismohrana Arheološkog odjela MGI, br. 2
Topografija 2003 Arheološka topografija područja grada
Iloka 2003, Institut za arheologiju, Pismohrana Arheološkog
odjela MGI, br. 4.
Zečević 2006 E. Zečević, Nakit Novog Brda, Beograd,
2006.

Andrea Rimpf

Summary

In the course of September 2016 archaeological excava-

tions at the site of Ilok-Ađanski kraj/Krstbajer located in the SJ 7/8, nakupina gareži – vatrište (foto: A. Rimpf)

59
 Hrvatski arheološki godišnjak 13/2016

Također su uočena dva otpadna jamska objekta (SJ 5/6 i

9/10), u kojima se nalazio materijal iz ranoga novog vijeka
(od 16. do početka 18. st.). SJ 9/10 nalazio se ispod vatri-
šta SJ 7/8, na njezinu istočnom dijelu, pri čemu je kera-
mički materijal iz jame SJ 9/10 pripadao osmanskom vre-
menu. Jama je djelomično istražena jer se nastavljala na
južni dio profila rova i djelomično je bila presječena starim
vodovodom.

Literatura

Bikić 2003 V. Bikić, Gradska keramika Beograda (16–17. Položaj nalazišta Ilok – Ulica Vlatka Kraljevića s prikazom iskopa
vek), Posebna izdanja, 39, Arheološki institut, Beograd, (podloga: geoportal.dgu.hr; doradila A. Rimpf)
2003.
Bikić 2007 V. Bikić, The early Turkish stratum on the
Belgrade Fortress, B. Bohlendörf Arslan, A. O. Vysal, j.
Wille-OIT (ed.) Çanak, Byzas, 7, 2007: 515 – 522.
Bikić 2017 V. Bikić, Ottoman Glazed Pottery
Standardisation: The Belgrade Fortress Evidence for
Production Trends. In: Glazed Pottery of the Mediterranean
and the Black Sea Region, 10th–18th Centuries, Volume
2, Edited by Sergei Bocharov, Véronique François, Ayrat
Sitdikov, Stratum: Kazan — Kishinev, 2017.

Andrea Rimpf
Ilustracija smještaja otkrivenih grobova, ukopa i arhitekture (pod-
Summary loga: geoportal.dgu.hr; doradila A. Rimpf)

Works on a dig for a sewer junction at 23 Koševi Street

in Ilok were archaeologically supervised in the course of
August 2016. A trench was manually excavated to a depth
of 1 m. It was 0.4 m wide and 26.2 long. During the super-
vision several stratigraphic units (i.e. SJ) were identified,
but most of the finds were uncovered in SJ 2 which rep-
resents a layer of rubble and deposited earth. Two waste
pits (SJ 5/6 and 9/10) were also identified, containing early
post-medieval finds (from the 16th to the beginning of the
18th century) in their fills.

Redni broj: 28
Lokalitet: Ilok – Vlatka Kraljevića 3
Naselje: Ilok
Grad/općina: Ilok
Pravni status: Z-4062 (arheološka zona B)
Razdoblje: P, A, NV
Vrsta radova: zaštitno iskopavanje
Od 29. rujna do 7. studenog 2016. zaštitno je arheo-
loški iskopavana lokacija Ilok – Ulica Vlatka Kraljevića 3
(k.č. 12/25, k.o. Ilok). Voditeljica istraživanja bila je Andrea
Rimpf, dipl. arheo. (Muzej grada Iloka), a zamjenica Biljana
Lovrić, mag. arheo. Radove je nadzirao konzervator Marko
Mikolašević, dipl. arheo. iz Konzervatorskog odjela u
Vukovaru.
Arheološko nalazište Ilok – Ulica Vlatka Kraljevića
smješteno je u zapadnom dijelu Gornjega grada Iloka,
tj. 1000 m od ulaza u Ilok, na sjevernoj strani. Topografski
se radi o lesnom uzvišenju nad desnom obalom Dunava.
Otpadna jama SJ 7/8 (foto: B. Lovrić)
Na topografskoj karti Austrijske Carevine First Military
Survey iz 1763. – 1787., na dijelu koji se istraživao nala-
zili su se voćnjaci. Prema stručnoj arhivskoj dokumenta-
ciji Muzeja grada Iloka, kustosica muzeja Višnja Plemić
9. rujna 1969. izašla je na teren prilikom gradnje robne
kuće „Sofija”. U izvještaju navodi pronađene cjelovite
kosture jedan do drugog, na dubini od 1 m, orijentirane u
smjeru jug-istok. Osim tih ukopa, također spominje i dva
pronađena ulomka keramičkog posuđa crnosmeđe boje,
izrađene na lončarskom kolu te keramički ulomak ukrašen
paralelnim i okomitim prugama. Osim izvještaja, stanov-
nici koji žive u toj ulici naveli su da su prilikom gradnji pri-
vatnih kuća i zgrada u naselju Sofija (Ulica V. Kraljevića)
pronalažene velike količine ljudskih kostiju. Arheološkim
nadzorom 2015., koji je obuhvatio područje 100 m južno
od mjesta istraživanja, na glavnoj prometnici u Ulici dr.
Franje Tuđmana ispred PGP Ilok, pronađene su otpadne

60
 Vukovarsko-srijemska županija, HAG 13/2016
Podnica kuće SJ 11/12 (foto: A. Rimpf)
jame, koje se prema arheološkom materijalu mogu datirati
u 1. st.
Prije arheološkog istraživanja 2016., na zelenim su povr-
šinama bagerom kopane probne sonde kako bi se utvr-
dilo stanje recentnog vodovoda. Nakon toga uklanjao se
sloj asfalta. Zaštitno arheološko istraživanje provedeno je
metodom uskog iskopa, bagerom ravne žlice, širine 30 cm,
koja se upotrebljavala za gornje slojeve šute, dok je radi
sigurnosti i arheološke metodologije, iskopni rov cijelom
svojom dužinom od otprilike 200 m kopan ručno. Prilikom
istraživanja uočena je vertikalna i horizontalna stratigrafija
te su pronađeni razni objekti i groblje.
Na zapadnom dijelu ulice djelomično je istražen jamski objekt
SJ 7/8 (nalazio se na međi k.č. 1/2 i 2, k.o. Ilok). Riječ je o
otpadnoj jami s keramičkim nalazima, koji prema načinu ukra-
šavanja i izradi pripadaju kasnom latenu. Svega dva metra
dalje otkrivene su podnice kuća SJ 11/12 i 13/14 (obje pod-
nice nalazile su se unutar iskopnog rova za vodovodnu cijev
ispred k.č. 2, k.o. Ilok). Podnice su izrađene od zapečene
zemlje, pružaju se u smjeru sjeverozapad-jugoistok. SJ 11
duga je 2,5 m, dok je SJ 13 presječena recentnim iskopom
i iznosi 2 m. Podnice su debele 20 cm, crvenosmeđe boje. S
obzirom na to da su dijelovi podnica kuća bili pronađeni svega
2 m od jame, vjerojatno su kuće pripadale kasnom latenu.
Unutar iskopnog rova također su pronađeni arhitekton-
ski ostaci temeljne stope zida SJ 24/25 (temeljna stopa
61
Grob 1, SJ 2 (foto: A. Rimpf)
pronađena je ispred k.č. 12/5, k.o. Ilok). Zid je izrađen od
opeke i ulazio je u južni dio profila iskopnog rova, na dubini
od 1,30 m. S obzirom na to da je ulazio u profil ceste, nije
se mogao u potpunosti istražiti, zbog čega se ne može sa
sigurnošću datirati. Dug je 1 m, a sačuvana visina iznosi
40 cm. Sastojao se od triju redova opeke povezane vapne-
nom žbukom.
Tijekom istraživanja evidentiran je ukupno 21 kosturni
grob, od čega je potpuno ili djelomično istraženo trinaest
grobova, a zabilježeno je osam. Pokojnici su položeni na
leđa s ispruženim rukama uz tijelo, a ukopani su na dubini
od 1 do 1,2 m od hodne površine. Orijentirani su prema
jugoistoku s glavom okrenutom udesno, odnosno u smjeru
grada Meke. Prilikom istraživanja nisu evidentirani tragovi
lijesa, a pronađene su dvije željezne igle unutar groba 6.
Jedna igla nalazila se kod desnog ramena pokojnice, a
druga na donjem dijelu lubanje (obje su igle pronađene
u vrlo lošem stanju, dužine 10 cm). Upotrebljavane su za
povezivanje platna u koje je tijelo bilo umotano. U labora-
toriju Isotoptech Co. Ltd. u Debrecenu (Mađarska) radi-
okarbonski je datiran koštani uzorak iz groba 12, a ukop
se datira između 1518. i 1662. godine (oznaka uzorka:
DeA-12203, I/1528/1; 2 sigma ranges: cal AD 1518-1662.;
Ilok je u osmanski posjed došao 8. kolovoza 1526., a
zbog samog načina ukopa može se utvrditi da je pokojnik
ukopan nakon te godine). Navedeno groblje evidentirano
je i u pisanim povijesnim izvorima kao gradsko groblje
osmanskog Iloka.
Literatura
Čelebija 1973 E. Čelebija, Putopis – Odlomci o
Jugoslavenskim zemljama, Sarajevo, 1973.
Plemić 1969 V. Plemić, Izvještaj s terenskog istraživanja
1969., Pismohrana Muzeja grada Iloka, Ilok (rukopis),
1969.
Rimpf 2015 A. Rimpf, Preliminarno izvješće o arheološ-
kom nadzoru na lokalitetu Ilok – Ulica Dr. Franje Tuđmana,
Pismohrana Muzeja grada Iloka, Ilok (rukopis), 2015.
Rohn, Barnes, Sanders 2009 A. H. Rohn, E. Barnes, D.
R. Sanders, An early Ottoman cemetery at ancient Corinth,
Hesperia 78, Athen, 2009: 501 – 615.
Andrea Rimpf
 Hrvatski arheološki godišnjak 13/2016
Summary
From September to November 2016 rescue archaeological
excavations were conducted at the site of Ilok – 3 Vlatko
Kraljević Street (cadastral parcel no. 12/25, cadastral
municipality of Ilok). The excavations identified both verti-
cal and horizontal stratigraphies with several buildings and
a graveyard. The buildings (house floorings and pits) can
be dated to the La Tène period. The graves can be dated
to the period of the Ottoman governance, i.e. the 16th and
17th centuries.
Redni broj: 29
Lokalitet: Mikluševci – šire područje
Naselje: Mikluševci, Čakovci, Sotin
Grad/općina: Vukovar, Tompojevci
Pravni status: postupak u tijeku
Razdoblje: P, A
Vrsta radova: terenski pregled
U prosincu 2016. arheološki je pregledan teren oko naselja
Mikluševaca u općini Tompojevci, uključujući katastarske
čestice katastarskih općina Mikluševci, Čakovci i Sotin,
u sklopu projekta „Vukovar, arheološki lokaliteti istočno
od Vukovara”. Lokalitet je pregledala stručna arheološka
ekipa, koju je okupio Gradski muzej Vukovar, u sastavu:
Gorana Kušić, dipl. arheo. (Gradski muzej Vukovar), vodi-
teljica istraživanja, Vanja Cvijović, dipl. arheo., Vladimir
Kusik, dipl. arheo., Šime Vrkić, dipl. arheo., uz suradnika
Ivana Rotha, dipl. pov. umjetnosti i suradnicu Dejanu
Macuru.
Terenski pregled trajao je osam radnih dana u prvoj polo-
vici prosinca 2016. godine, u pogodnom razdoblju nakon
kasnojesenskog/zimskog oranja i sijanja pšenice na veli-
kom broju čestica, što je omogućilo dobru vidljivost povr-
šinskih nalaza.
Arheološki pregled tog područja temeljio se na podacima iz
muzejske dokumentacije Gradskog muzeja Vukovar i lite-
rature. U muzejskoj dokumentaciji Antuna Dorna, kustosa
arheološke zbirke Gradskog muzeja Vukovar od 1963. od
1986., nalaze se podaci o arheološkim lokalitetima u okolici
naselja Mikluševaca, od kojih većina nema pobližu lokaciju.
Mikluševci – oranica uz rit (foto: G. Kušić)
62
Prilikom terenskog pregleda 2016. obavljena je revizija
triju arheoloških lokaliteta, koje je opisao Antun Dorn, ali
pronađena su i tri nova arheološka lokaliteta. Pregledani
teren karakteriziraju blagi brežuljci i uzvišene grede,
međusobno odvojene udolinama i ritom koji naselje
Mikluševci omeđuje sa sjevera, zapada, juga i jugoza-
pada. Najveća koncentracija nalaza uočena je u područ-
jima uzvišenja uz ritove sjeverozapadno i zapadno od
Mikluševaca.
1. Sotin – Zlopolje
Pregledane su k.č. 799, 791/1, 791/2, 153/1, 800/1, 800/2,
801/1, 801/2 – 812, k.o. Sotin, a riječ je o oranicama sje-
verno od Mikluševaca, u blizini rita sa sotinske strane.
Početkom 70-ih godina, Antun Dorn u nekoliko je navrata
obilazio taj teren i utvrdio položaj rimske villae rusticae,
kao i eneolitičko naselje (badenska i kostolačka kultura).
Revizijom je utvrđeno i latensko razdoblje, odnosno uočena
je veća koncentracija latenske keramike i rimske građevne
keramike. Lokalitet je ugrožen dubinskom obradom poljo-
privrednim strojevima.
2. Mikluševci – Pavlovac
U muzejskoj dokumentaciji nalazi se Izvještaj o arheološ-
kom nalazu s atara „Pavlovac”, gdje je na k.č. 675/1, 675/2
i 676 izorana brončana sjekira iz mlađega brončanog doba.
Revizijom navedenih katastarskih čestica nisu pronađeni
površinski nalazi.
3. Mikluševci – Acino
U muzejskoj dokumentaciji navodi se kako se lokalitet
Acino nalazi „sjeverozapadno od Mikluševaca i obuhvaća
zemlju između dva močvarna dola”. Zatim se na drugom
mjestu lokalitet Acino navodi kao položaj „sjeverno od sela,
oko 1 km zračne linije od centra sela”. Kako nema pobliže
lokacije, vjerojatno se radi o oranici na površini k.č. 3/1,
4/1, 5/1, 6/1, 7/1, 8/1, 9/1, 10/1, 11/1, k.o. Mikluševci. Na
tom položaju pronađena je prapovijesna keramika iz neoli-
tika i mlađeg željeznog doba.
4. Čakovci – Kajševac
Zapadno od Mikluševaca, prateći poljski put kojim se
skreće kod mjesnoga groblja prema zapadu, do rita.
Oranica spada u k.o. Čakovci. Lokalitet se proteže na
velikom području povišene grede uz rit. Uz brojne ulomke
Karta prehodanog terena oko naselja Mikluševaca s označenim
nalazištima
 Vukovarsko-srijemska županija, HAG 13/2016
Lokalitet Sotin – Zlopolje (foto: G. Kušić)
Lokalitet Čakovci – Kajševac (foto: G. Kušić)
prapovijesne keramike u površinskom sloju, pronađeno je i
nekoliko kremenih sječiva.
5. Mikluševci – Kajševac
Oranica na najistaknutijem položaju sjeverozapadno od
Mikluševaca. Lokalitet se nalazi na blagoj uzvisini omeđe-
noj ritovima na sjeveru i istoku. Pronađena je gruba prapo-
vijesna keramika, keramički uteg za tkalački stan i ulomak
glačane kamene sjekire s rupom za nasad.
6. Čakovci – Rit
Položaj okružen ritovima, sjeverno od naselja Čakovaca.
Teren je nepregledan zbog gusto raspoređenih sadnica
lješnjaka i sloja lišća na površini, no unatoč tome pronađeni
su brojni ulomci prapovijesne keramike.
Gorana Kušić
Summary
In December 2016 an archaeological field survey was
undertaken in the environs of Mikluševci, the Municipality
of Tompojevci as well as cadastral parcels within the
cadastral municipalities of Mikluševi, Čakovci and Sotin,
within the project of „Vukovar, archaeological sites east
of Vukovar“. The archaeological survey was based on the
records of the Vukovar City Museum and literature. The
museum documentation made by Antun Dorn, a curator of
the Vukovar City Museum from 1963 to 1986, holds data on
63
archaeological sites in the Mikluševci environs. Most of the
sites are of unknown location. The survey included the revi-
sion of the archaeological sites and three new prehistoric
sites were found.
Redni broj: 30
Lokalitet: Mirkovci – Kamenica 2 (AN 6)
Naselje: Mirkovci
Grad/općina: Vinkovci
Pravni status: Z-4976
Razdoblje: P, A
Vrsta radova: zaštitno iskopavanje
Od 16. do 26. kolovoza 2016. Arheološki muzej u Zagrebu
istraživao je lokalitet AN 6 Mirkovci Kamenica 2, u sklopu
gradnje istočnog dijela vinkovačke zaobilaznice (stacio-
naža 4+205 – 4+345).
Dužina iskopa iznosila je 140 m, širina 18,5 m, a ukupna
površina iskopa 2618,15 m2. U prvoj fazi humus je iskopa-
van do dubine od 60 cm, kako je na osnovi probnih istra-
živanja i sondiranja bilo predviđeno ugovorom. Teren je
iskopavan jednim bagerom, a iskopana zemlja deponirana
je uz rub iskopa.
U prvoj fazi istraživanja u sjeverozapadnom dijelu iskopa
pronađen je predmet križnog oblika, usni dio konjskih
žvala izrađen od bronce, nažalost bez detaljnijeg kon-
teksta. Konjske žvale na kojima se nalaze slični usni
elementi definirani su kao Wernerov tip 16, a potječu
iz mlađega željeznog doba, točnije iz 2. – 1. st. pr. Kr.
Distribucija tih predmeta može se pratiti na prostoru
donjeg Dunava te u istočnom i južnom dijelu Karpatske
kotline (Werner 1988).
U nastavku iskopavanja u središnjem dijelu iskopa pro-
nađen je djelomično oštećen paljevinski grob. Gornji dio
žare uništen je oranjem, a u donjem sačuvanom dijelu
nalazili su se spaljeni ostaci pokojnika, kao i manja kera-
mička posuda. Žara je bila ukopana u jamu ovalnog
oblika, u čijoj su zapuni zabilježeni tragovi ugljena i spa-
ljenih kostiju. Iako je oštećena, žara se tipološki može
opisati kao lonac zaobljenog trbuha i cilindričnog vrata, s
manjim tunelastim drškama na sredini trbuha. Na temelju
Ovalni rimskodobni objekt (SJ 08/09) uz zapadni rub iskopa (foto:
I. Drnić)
 Hrvatski arheološki godišnjak 13/2016
Paljevinski grob iz ranoga brončanog doba (foto: I. Drnić)
Željezni prsten s gemom iz objekta SJ 08/09 (foto: D. Doračić)
oblika posude i paljevinskog ukopa, može se zaključiti
da se radi o grobu ranobrončanodobne vinkovačke kul-
ture (Ložnjak Dizdar, Potrebica 2017), iako će apsolutno
datiranje omogućiti sigurniju kronološku determinaciju.
Antropološka analiza, za koju je bio zadužen dr. sc. Mario
Novak s Instituta za antropologiju, potvrdila je da su
spaljene ljudske kosti iznimno fragmentirane i bijele, a
prisutni su ostaci čitava kostura. Boja i fragmentiranost
kostiju odgovaraju dužem vremenu gorenja lomače
(4 – 5 sati) na temperaturi iznad 800 °C, s vrlo malo pri-
mjesa sive na pojedinim fragmentima, a ravnomjerno su
zastupljeni elementi kostiju kranija i postkranija. Analiza
pokazuje da je u grobu 1 bila pokopana odrasla osoba,
moguće muškarac.
S obzirom na to da se geološka podloga na lokalitetu
sastoji od ilovače ispod koje se nalazi les, u dogovoru s
nadležnim Konzervatorskim odjelom u Vukovaru dogo-
voreno je strojno iskopavanje probnih sondi kako bi se
utvrdilo postojanje arheoloških struktura na nižoj razini.
U sondi 2, otvorenoj uz zapadni rub iskopa, zabilježeni
su ostaci ukopanog objekta ovalnog oblika. Na osnovi
tog nalaza Konzervatorski odjel u Vukovaru propisao je
strojno uklanjanje većeg dijela sloja ilovače s površine od
2123,5 m2.
Prilikom istraživanja navedenog ukopanog objekta
(SJ 08 – 09), ovalnog oblika, dimenzija 2,5x1,5 m, prona-
đeni su ulomci keramičkih posuda, uglavnom grubih, ručno
izrađenih lonaca, nekoliko ulomaka staklenih posuda,
64
nekoliko ulomaka željeza, tri keramička pršljena za vre-
teno, jedan keramički uteg, kao i željezni prsten s umet-
kom od šarenog kamena s figuralnim prikazom (tzv. gema).
Također, u zapuni objekta nalazila se i jedna tegula, ulomci
kućnog lijepa te određena količina životinjskih kostiju.
Prema navedenim nalazima, opisani objekt pripadao bi
kasnoj antici (3. – 4. st.).
Literatura
Ložnjak Dizdar, Potrebica 2017 D. Ložnjak Dizdar, H.
Potrebica, Brončano doba Hrvatske, Meridijani, 2017.
Werner 1988 W. M. Werner, Eisenzeitliche trensen an der
unteren und mittleren Donau, Prähistorische Bronzefunde
XVI/4, C. H. Beck, 1988.
Ivan Drnić
Summary
In the course of August 2016 Archaeological Museum
in Zagreb carried out archaeological excavations at the
site AN 6 Mirkovci-Kamenica 2 within the framework
of the construction of the eastern part of the Vinkovci
bypass (road chainage 4+205 – 4+345). The dig was
140 m long, 18.5 m wide and its total surface area was
2618.15 m2. The excavations yielded a part of a horse
bit dating to the Late Iron Age (2nd – 1st centuries BC).
It belongs to Werner` type 16, but, alas, was found with-
out a clearly defined context. A damaged incineration
grave of the Early Bronze Age Vinkovci Culture with
remains of an adult person (perhaps male) was found in
the central part of the excavated area. Along the right-
hand edge of the excavated area, an oval dug building
was investigated. It was filled with fragments of pottery,
mostly hand-made coarse pots, several fragments of
glass vessels, iron fragments, three clay spindle whorls,
a clay weight and an iron ring inlaid with multi-coloured
stone displaying a figure. The fill also contained a tegula,
pieces of unfired clay daub and animal bones. The finds
date the building to the Late Antiquity (the 3rd to 4th cen-
turies BC).
 Vukovarsko-srijemska županija, HAG 13/2016

Redni broj: 31
Lokalitet: Nuštar – Zidine – benediktinski samostan i
naselje Monostur
Naselje: Nuštar
Grad/općina: Nuštar
Pravni status: Z-6928
Razdoblje: SV
Vrsta radova: zaštitno iskopavanje

Arheološka istraživanja pokraj Nuštra na lokaciji ostataka

benediktinskoga samostana i naselja Monostura (Zidine)
bila su dio Projekta evidencije i registracije arheoloških
nalazišta (PERAN) financiranog sredstvima Ministarstva
kulture i Vukovarsko-srijemske županije. Istraživanje je
trajalo pet radnih dana, od 7. do 13. rujna 2016. godine.
Lokalitet Zidine smješten je na k.č. 1419, k.o. Nuštar.
Stručna voditeljica istraživanja bila je muzejska savjetnica
Maja Krznarić Škrivanko, zamjenik voditeljice kustos Boris
Kratofil, a u iskopavanju su kao stručni dio ekipe sudjelovali
kustosi Hrvoje Vulić i Anita Rapan Papeša te tri arheološka
tehničara, svi iz Gradskog muzeja Vinkovci.

Prema povijesnim izvorima, koji se mogu pratiti od 13. st.,

na položaju Zidine (sjeveroistočno od Nuštra, odnosno
sjeverozapadno od ceste Nuštar – Marinci) nalazi se
samostanski kompleks Sv. Duha, u posjedu viteškog
reda Ivanovaca, a potom benediktinaca. Podno samo-
stana u 13./14. st. formiralo se naselje Moustor/Monostor/
Sancto Spirito s crkvenom župom posvećenom sv. Nikoli.
Benediktinski samostan posljednji se put u izvorima spo-
minje 1465., međutim naselje i župna crkva nastavljaju
život u osmanlijskom razdoblju, što se zna iz spora između
nuštarskih katolika i paše Alije Sokolovića, koji je između
1610. i 1613. htio srušiti samostansku crkvu radi kamene
građe. Tada crkva nosi posvetu Sv. Trojstvu, a njezin opis
sačuvan je u kanonskim vizitacijama 1729., kada Gabrijel
Bačić piše da je riječ o trobrodnoj i troapsidalnoj bazilici
dimenzija 75x32 m, s dvama tornjevima i kipovima u sve-
tištu. Crkva je ipak 1726. razrušena radi građevnog mate-
rijala za dvorac u Nuštru, tada u vlasništvu Maximiliana
Gosseaua d’Heneffea. Na mjestu crkve tridesetih godina
18. st. sagrađena je drvena kapela, koja je 1810. zamije-
njena malom zidanom kapelom posvećenoj sv. Ani. Kapela
je teško oštećena u Domovinskom ratu i još čeka obnovu.
Kapela sv. Ane oštećena u Domovinskom ratu
Dječji grob 1 u Rovu 1
Prve podatke o lokalitetu na visokoj gredi iznad rijeke
Vuke, koji se nalazi sjeveroistočno od Sv. Ane, daje prof.
dr. J. Brunšmid. Da je riječ o lokalitetu potvrđuju i rezultati
terenskog pregleda za gradnju kanala Dunav – Sava. Radi
se o nalazima ulomaka keramike iz prapovijesti, antike i
srednjeg vijeka. Nažalost, taj višeslojni i puno kompleksniji
lokalitet trenutačno je zarastao u šumu i minski je sumnjiv.
Prema sugestiji Konzervatorskog odjela u Vukovaru, na
lokalitetu je predviđeno kopanje probnih sondi radi potvr-
đivanja stratigrafije nalazišta i trajne zaštite lokaliteta.
Iskopana su četiri probna rova, širine 2 m i ukupne duljine
88 m, odnosno površine oko 180 m2. Iskop je obavljen
strojno, ravnom žlicom širine 2 m, u četiri rova duljine 47,
15, 12 i 14 m. Prvi rov (R1) smješten je zapadno od ruše-
vina kapele sv. Ane, u smjeru sjever-jug. U iskopu je na jed-
nome mjestu zabilježen sloj šute, koji se sastoji od rimske
i srednjovjekovne opeke, izmiješan s ljudskim kosturnim
ostacima. U iskopu rova 1 zabilježeno je ranonovovje-
kovno groblje na redove.
Od ukupno 22 istraženo je šest grobova smještenih unutar
iskopa, a ucrtani su oni koji su izlazili izvan iskopa. U gro-
bovima uglavnom nije bilo priloga, pokojnici su polagani u
zemljanu raku u drvenim sanducima (tragovi drva i željezni
čavli), s odjećom i nakitom.
Drugi rov (R2) smješten je južno ispred kapele sv. Ane. U
iskopu je zabilježen sloj šute/nivelacije, temelji križa koji je

65
 Hrvatski arheološki godišnjak 13/2016
Privjesak u grobu 3
Peć u Rovu 3
do 1960-ih bio ispred kapele te ranonovovjekovni grobovi.
Probni rovovi 3 i 4 iskopani su sjevernije od kapele, na uda-
ljenosti od 30-ak metara. U trećem rovu (R3), smjera istok-
-zapad, istražena su četiri srednjovjekovna jamska objekta:
dvije otpadne jame i dvije peći, s keramičkim materijalom,
koji ih datira od 13. do 15. st.
U posljednjem, četvrtom rovu (R4), smjera sjever-jug,
uz ruševinu ugostiteljskog objekta (porušenog tijekom
Domovinskog rata), istražene su dvije novovjekovne
otpadne jame (16. – 17. stoljeće). Lokalitet je nakon istraži-
vanja zaštićen kao nepokretno kulturno dobro.
Literatura
Andrić 1998 S. Andrić, Benediktinski samostan Svetog
Duha u Nuštru, GOMHV, 15, Vinkovci, 1998: 65 – 100.
Petković 2006 D. Petković, Srednjovjekovna naselja sjeve-
rozapadnog dijela Vinkovačkog kraja (u prostoru današnjih
općina Stari Mikanovci, Vođinci, Ivankovo, Andrijaševci,
Markušica, Tordinci, Nuštar, te grada Vinkovaca), Acta
musei Cibalensis, 3 (Nova serija, 1), Gradski muzej
Vinkovci, Vinkovci, 2006: 182 – 202.
Tomičić 1996 Ž. Tomičić, Monasterium-Monuštar-Nuštar –
korijeni prošlosti, Zbornik Nuštar, Zagreb, 1996: 19 – 51.
Maja Krznarić Škrivanko
66
Summary
Archaeological excavation at the location of the remains
of a Benedictine monastery and the village of Monostur
(Zidine) near Nuštar were conducted in 2016 in order to
determine the surface area and stratigraphy of the site. Four
new probe trenches were dug, with a total surface area of
180 m2. The first trench (R1) was located to the west of the
ruins of the chapel of St Anne and aligned along a north-
south axis. The dig contained a layer of rubble consisting of
Roman and medieval bricks intermixed with human bones
(early medieval row cemetery). The second trench (R2)
was located south of the chapel. The dig revealed a layer
of rubble/levelling, the foundations of a cross which had
been located in front of the chapel up to the 1960s as well
as early medieval graves. Test trenches 3 and 4 were exca-
vated to north of the chapel. The third trench contained four
medieval pits: two waste pits and two furnaces with pottery
finds which can be dated to the period from the 13th to
15th centuries. In the fourth trench (R4), apart from the ruin
of a dining facility (demolished in the Homeland War), two
post-medieval waste pits were investigated (the 16th and
17th centuries).
Redni broj: 32
Lokalitet: Petrovci
Naselje: Petrovci
Grad/općina: Bogdanovci
Pravni status: –
Razdoblje: P, A, SV
Vrsta radova: terenski pregled
U studenom 2016. Muzej vučedolske kulture arheo-
loški je pregledao teren u području naselja Petrovaca u
općini Bogdanovci. Pregledavanje terena na području
Vukovarsko-srijemske županije, pod vodstvom Muzeja
vučedolske kulture, nastavak je projekta tijekom kojeg su
studenti arheologije od 28. ožujka do 2. travnja 2016. preli-
minarno pregledali dio navedenog područja. U rujnu 2016.
godine, za vrijeme sustavnih arheoloških istraživanjima
Vučedola, studenti su pod nadzorom stručne arheološke
ekipe također pregledali dio terena, dok su ga stručna
arheološka ekipa i studenti pregledali od 14. do 17. stude-
noga 2016. godine. Stručnu arheološku ekipu čine: Mirela
Hutinec, dipl. arheo., voditeljica, Mirna Crnković, mag.
archeo., Ivan Pavešković Burazer, muzejski tehničar (Muzej
vučedolske kulture), dr. sc. Danijela Roksandić (Filozofski
fakultet u Zagrebu) i studenti arheologije Filozofskog fakul-
teta u Zagrebu (Antonija Podobnik, Marko Babeli, Uroš
Bila, Marko Banda, Mirza Husović i Filip Vukoja).
Iako je fokus istraživanja bio na lokalitetima koji pripa-
daju vučedolskoj kulturi, zabilježeni su svi nalazi i pozicije
mogućih lokaliteta, neovisno o razdoblju iz kojega potječe
prikupljeni materijal. Terenskim pregledom obuhvaćeni su
neki postojeći i već zabilježeni lokaliteti, ali i nekoliko pozi-
cija koje do sad nisu bile službeno označene kao potenci-
jalna arheološka nalazišta. S obzirom na to da su neki dije-
lovi županije donedavno bili označeni kao minski sumnjiva
 Vukovarsko-srijemska županija, HAG 13/2016
područja, zbog sigurnosti arheološke ekipe pregledavane
su samo obrađene poljoprivredne površine. Istraživanje
najvećim dijelom obuhvaća općinu Bogdanovci, i to pod-
ručje između naselja Bogdanovaca, Petrovaca i Vukovara.
Radi se uglavnom o lesnim zaravnima, na kojima je, uz
usjeke tj. „surduke”, većina nalazišta. Surduci i lesne
zaravni, kao prirodni fenomen koji se na prostoru Hrvatske
javlja samo na krajnjem istoku, a u europskom je kontek-
stu vezan uz tok Dunava, tijekom prošlosti bio je iznimno
povoljan prostor za naseljavanje ljudi, što i potvrđuju brojna
nalazišta iz razdoblja od ranog neolitika do novoga vijeka.
Također, položaj većine nalazišta u takvu se prostoru može
i predvidjeti, jer su logična mjesta za naseljavanje na pozi-
cijama gdje se surduci razdvajaju u manje cjeline i time
omogućavaju jednostavan pristup tekućoj vodi, ali i djelo-
tvornu obranu naselja od eventualnih napada.
Ulomci antičke i srednjovjekovne keramike – pozicija Petrovci,
oranice Brestovo
Područje obuhvaćeno arheološkim terenskim pregledom s naznačenim pozicijama: crvenom bojom označena su područja s arheološkim
materijalom, a bijelom bojom područja bez arheoloških nalaza
67
U suradnji s arheologom iz Konzervatorskog odjela u
Vukovaru, dogovorene su točne lokacije za terenski pre-
gled. S obzirom na dostupne karte s označenim područ-
jima koja su rekognoscirana, zaštićena ili je tek zabilježen
poneki slučajan nalaz, nije bilo problema prilikom pronala-
ženja ciljanih područja na terenu. U prvoj fazi istraživanja,
u ožujku i travnju, prikupljeni su podaci u sjevernom dijelu
samih Petrovaca, uz obje obale surduka Kraka bara, gdje
se sada nalazi ribnjak, te se nakon prve obrade nalaza
može zaključiti kako sa sjeverne strane (oranice Brestovo)
dominiraju srednjovjekovni nalazi, dok su s južne strane
(oranice Kraka) dominantni prapovijesni keramički oblici,
uz ponešto srednjovjekovnih, te sugeriraju na dugotrajno i
višeslojno prapovijesno naselje.
Zapadno od ceste koja iz Petrovaca vodi na sjever prema
Vukovaru, a također na samoj granici današnjeg naselja
Nalaz kamene plosnate sjekire in situ na položaju Cerić
 Hrvatski arheološki godišnjak 13/2016
Ulomci prapovijesne keramike – Petrovci, oranice Kod krušaka
(oranice Poljica), pronađen je veći broj srednjovjekovnih
nalaza, koji uz ulomak ljudske lubanje te podatke iz prijaš-
njih istraživanja sugeriraju na moguće postojanje groblja,
najvjerojatnije avarskog.
Uz surduk koji se iz sjeverozapadnog dijela Petrovaca
nastavlja dalje prema Bogdanovcima, s jugozapadne je
strane (oranice kod Krušaka) na jednoj lokaciji zabilje-
žena veća koncentracija prapovijesnih nalaza, koji najvje-
rojatnije pripadaju sopotskoj kulturi, te je utvrđeno da se
radi o dosad nezabilježenom i neistraženom arheološkom
nalazištu.
Tijekom studenoga isto je područje ponovno pregledano
radi obilaska poljoprivrednih čestica, koje su zbog vege-
tacije u proljeće bile nepogodne za terenski pregled, te je
zabilježeno jedno nalazište s uglavnom srednjovjekovnim
materijalom i utvrđeno kako sa sjeveroistočne strane na
tada dostupnim česticama nema arheoloških nalaza.
Također, u istom je razdoblju pregledano područje oko
„ekonomije Dubrava” te oko deponija smeća i utvrđeno je
kako se, osim već poznate gradine koja se nalazi u nepo-
srednoj blizini „Dubrave“, ondje u tom trenutku nije mogao
prepoznati nikakav arheološki materijal.
Arheološki materijal prikupljen u terenskom pregledu
dodatno se obrađuje, a do trajne pohrane bit će u zbirci
Muzeja vučedolske kulture. Podaci o novootkrivenim arhe-
ološkim pozicijama u suradnji s Konzervatorskim odjelom
u Vukovaru bit će uvršteni u registar arheoloških lokaliteta
Vukovarsko-srijemske županije.
Mirela Hutinec
Danijela Roksandić
Mirna Crnković
Summary
In the course of 2016, Vučedol Culture Museum conducted a
field survey in collaboration with the Conservation Department
of the Ministry of Culture in Vukovar. The field survey was
carried out in three phases (28 March – 2 April; during
September; 14 – 17 November) with a participation of archae-
ology students from the University of Zagreb. Although the
research was focused on sites of the Vučedol Culture, all
archaeological findings and sites were recorded, regard-
less of the period from which the material originated. It was
68
agreed that the data on the newly discovered archaeological
sites will be included in the Register of Archaeological Sites
of the Vukovar-Srijem County.
Redni broj: 33
Lokalitet: Sotin – Fancage
Naselje: Sotin
Grad/općina: Vukovar
Pravni status: Z-4988
Razdoblje: P, A, SV
Vrsta radova: sustavno iskopavanje
Od 9. svibnja do 16. lipnja 2016. trajala su arheološka
istraživanja u Sotinu na k.č. 276, k.o. Sotin, koja su dio
istraživačkog projekta Hrvatske zaklade za znanost
(UIP-11-2013-5327) Pogrebni običaji i društvo kasnog bron-
čanog doba na jugu Karpatske kotline. Jedan od projektnih
zadataka bio je i točno lociranje groblja kulture Belegiš II,
od kojih ni jedno zasad nije pronađeno u istočnoj Slavoniji,
usprkos činjenici da su poznata velika groblja te kulture u
istočnom Srijemu (Todorović 1977; Vranić 2002). Cilj istra-
živanja u Sotinu bio je utvrđivanje točnog položaja groblja
kulture Belegiš II, čije je naselje prema podacima iz teren-
skih pregleda locirano na položaju Srednje polje i Fancage
(Ložnjak Dizdar et al. 2014), a što je dijelom potvrđeno
arheološkim istraživanjima ujesen 2014. (Ložnjak Dizdar,
Dizdar 2015). Lokalitet u Sotinu, kao i onaj u Vinkovačkim
Banovcima, istražio je Institut za arheologiju. Voditeljica je
bila dr. sc. Daria Ložnjak Dizdar, a u istraživanju je sudje-
lovao i dr. sc. Marko Dizdar te četiri radnika. Iskopavanja
su organizirana u suradnji s Gradskim muzejom Vukovar,
uz povremeno sudjelovanje Gorane Kušić, kustosice
arheologinje.
Na položaju Fancage u sjevernom dijelu današnjeg sela
Sotina, prilikom pregleda terena u vrtovima su pronađeni
ulomci keramike iz srednjeg i kasnog brončanog doba. Na
k.č. 274, k.o. Sotin u vrtu današnjeg DVD-a, u sklopu pro-
jekta UIP-11-2013-5327 ujesen 2014. istražena je sonda
1, dimenzija 20x4,25 m. Tom prilikom istraženi su dijelovi
brončanodobnog i kasnosrednjovjekovnog naselja.
Tijekom istraživanja 2016. provjeravala se hipoteza nalazi
li se istovremeno groblje jugoistočno od naselja. Istražene
Istražena zemunica SJ 52 (foto: M. Dizdar)
 Vukovarsko-srijemska županija, HAG 13/2016

su dvije sonde (sonda 2 i 3) dimenzija 21x7 m i 2x1 m, te

je u Sotinu na položaju Fancage istraženo ukupno 149 m2.
Sloj humusa ručno je iskopan, pri čemu su zabilježeni slo-
jevi recentnog nasipavanja. Nakon uklanjanja recentnog
sloja uočene su jame i stupovi iz prapovijesti, vjerojatno
kasnoga brončanog doba, poluukopana kuća iz mlađeg
željeznog doba, ukop groba iz antike te kasnosrednjovje-
kovne jame i rov. U sondi 2 zabilježeni su tragovi novovje-
kovnog naseljavanja (veća jama). U sondi 3 nisu zabilje-
ženi arheološki tragovi.
Tijekom arheoloških istraživanja sonde 2 na položaju
Fancage otkriveno je nekoliko stupova i poluukopana kuća
pravokutnog oblika, koji svjedoče da su se prapovijesna
naselja iz brončanog i mlađeg željeznog doba nalazila
na tom povišenom položaju uz Dunav, koji je s istočne i Istraženi dio ukopa groba 1 (foto: D. Ložnjak Dizdar)
zapadne strane omeđen surducima. Istraženi su stupovi i
veća pravokutna jama, koji prema malobrojnim nalazima
keramike pripadaju srednjobrončanodobnom i kasnobron-
čanodobnom naselju Belegiš I-II kulture. S obzirom na
malobrojne nalaze, pretpostavlja se da neki od stupova
možda pripadaju i starijim razdobljima prapovijesti. U jugo-
istočnom dijelu sonde 2 pronađena je poluukopana kuća iz
srednjeg latena, dimenzija 5x3 m.
U južnom dijelu sonde 2 u Sotinu, na položaju Fancage
otkriveni su ostaci manjega pravokutnog ukopa, koji je bio
zapunjen ostacima paljevina s većom količinom spaljenih
kostiju. Pretpostavlja se kako se radi o ostacima groba tipa
bustum iz antike. Kako u zapuni groba 1 nije bilo drugih
nalaza osim sitnih ulomaka keramike, teško je uže dati-
rati grob. Grobovi tipa bustum istraženi na položaju jugo-
istočne nekropole Cornacuma na položaju Jaroši 2009.
mogu se datirati u 2. i 3. st. Na istom položaju zabilježene
su i dvije srednjovjekovne jame te dio srednjovjekovnog
jarka. U objema jamama zabilježeni su nalazi keramike i
životinjskih kostiju.
Istraženi dio Fancaga potvrdio je spoznaje nastale prili-
kom terenskih pregleda i probnih arheoloških istraživa-
nja 2014., odnosno to da je taj prostor bio naseljen tije-
kom prapovijesti. Sondom 1 potvrđeno je naselje kulture
Belegiš I i srednjovjekovno naselje. Sonde 2 i 3 potvrdile
su da se prapovijesno naselje proteže jugoistočno od
položaja istraživanog 2014., vjerojatno do ruba prirodne
uzvisine, a istovremeno prapovijesno groblje vjerojatno
treba tražiti zapadnije od istovremenog naselja. Velik
doprinos arheološkoj topografiji Sotina prilikom istraživa-
nja 2016. jest otkriće srednjolatenske nastambe na polo-
žaju Fancage, što potvrđuje da se naselje iz mlađega
željeznog doba nalazilo zapadnije od položaja Srednje Istražena sonda 2 na Fancagama (foto: M. Dizdar)
polje, gdje se dosad prema površinskim nalazima pret-
postavljao njegov položaj. Velik je doprinos i otkriće na tom položaju treba očekivati pronalazak srednjovje-
groba 1, koji pripada antici, pri čemu bi bila naznačena kovne Zathe (Ilkić 2010).
sjeverozapadna nekropola Cornacuma uz prometnicu
koja je vodila prema Teutoburgiumu, današnjem Dalju. Literatura
Specifičnost u proučavanju arheološke topografije Sotina
jest to što današnje naselje preslojava položaje prethod- Forenbaher 1991 S. Forenbaher, Nalazišta Belegiš II kul-
nih naselja i groblja, stoga istraživanja mogu biti ogra- ture u istočnoj Slavoniji, OA, 15, Zagreb, 1991: 47 – 69.
ničenog opsega u vrtovima i okućnicama te omogućena Ilkić 2010 M. Ilkić, Arheološka topografija srednjovjekov-
ljubaznošću i susretljivošću vlasnika. Srednjovjekovno noga Sotina, Zbornik Stjepana Gunjače, Split, 2010.
naselje na Fancagama mlađe je od srednjovjekovnog Ložnjak Dizdar et al. 2014 D. Ložnjak Dizdar, M. Hutinec,
naselja na Srednjem polju. Zabilježeno je prilikom arheo- M. Dizdar, Terenski pregled područja između Sotina i
loških istraživanja 2008. te od 2011. do 2015. i možda se Opatovca, AIA, X, Zagreb, 2014: 159 – 163.

69
 Hrvatski arheološki godišnjak 13/2016

Ložnjak Dizdar, Dizdar 2015 D. Ložnjak Dizdar, M. Dizdar,

Sotin i Opatovac, probna arheološka istraživanja višesloj-
nih nalazišta 2014. godine, AIA, XI, Zagreb, 2015: 9 – 13.
Todorović 1977 J. Todorović, Praistorijska Karaburma
II, Nekropola bronzanog doba, Dissertationes et
Monographiae, Tome XIX, Monografije, 4, Beograd, 1977.
Vranić 2002 S. Vranić, Belegiš, Stojića gumno-nekropola
spaljenih pokojnika, Muzej grada Beograda, Posebna izda-
nja, X, (ur. S. Todorović), Beograd, 2002.

Daria Ložnjak Dizdar

Marko Dizdar

Summary

In the course of 2016 archaeological excavations were car-

ried out in Sotin at cadastral parcel no. 276 of the cadastral
municipality of Sotin. The excavations confirmed the results Situacijski plan gradnje mreže kanalizacije
of previous field surveys and the probing in 2014, suggesting
that this area was inhabited in prehistory. Probe I confirmed
the existence of a settlement of the Belegiš I Culture and a
medieval settlement. Probes 2 and 3 confirmed that the pre-
historic settlement expanded to the south-east of the probe
investigated in 2014, probably up to the edge of a natural
elevation. A contemporaneous prehistoric cemetery is prob-
ably located to the west of the settlement. The discovery of
a Middle La Tène settlement at the site of Facange in 2016
represents a major contribution to the archaeological topog-
raphy of Sotin. It confirms that the Late Iron Age settlement is
located to the west of Srednje polje site as it was anticipated
on the basis of surface finds. The discovery of grave 1 dating
to the Roman period stands out amongst other finds. It sug-
gests that the north-western necropolis of Cornacum might
have been located along the road which lead to Teutoburgium,
today`s Dalj. The medieval settlement at Fancage is later in Arheološka zona A i B u Sotinu
date than the medieval settlement at Srednje Polje recorded
in the archaeological excavations in 2008 and 2011 – 2015. Brodska Posavina d.d. za vodnogospodarsku djelatnost iz
Maybe this is the location of the medieval Zatha (Ilkić 2010). Slavonskog Broda.

Najstariji poznati arheološki nalazi s područja Sotina stigli

Redni broj: 34
Lokalitet: Sotin – kanalizacijska mreža
Naselje: Sotin
Grad/općina: Vukovar
Pravni status: Z-4988
Razdoblje: P, A, SV, NV
Vrsta radova: arheološki nadzor
Od 28. siječnja do 16. studenog 2016. godine arheološki
su nadzirani zemljani radovi unutar Arheološke zone A i
B u naselju Sotinu, prilikom gradnje mreže za odvodnju
i pročišćavanje otpadnih voda Vukovar – Borovo – Sotin
(kanalizacijska mreža naselja Sotin: k.č. 308, 331, 492/2,
553, 755/14, 755/26, 787, 1138/1, 1460/16, 1465, 1466,
1467, 1468, 1469, 1470, 1471, 1472, 1473, 1477, 1478/1,
1479, 1480, 1481, 1492, 1493, 1505, 1506, 1507, 1509 i
1524, k.o. Sotin). Voditeljica nadzora bila je Gorana Kušić,
kustosica Arheološke zbirke Gradskog muzeja Vukovar, uz
muzejskog tehničara Antu Džaltu. Investitor radova bio je
Vodovod Grada Vukovara d.o.o., a izvođač radova tvrtka
su krajem 19. st. u Hrvatski narodni muzej u Zagrebu, a
potom i u Muzej Slavonije Osijek. U Gradski muzej Vukovar
arheološka građa iz Sotina počela je pristizati nakon
osnutka Muzeja 1946. godine. Većina nalaza prikupljena je
slučajno, uglavnom prilikom radova na oranicama, ali i prili-
kom gradnje kuća te drugih infrastrukturnih radova prilikom
nastanka naselja. Tijekom stalnih kontakata s lokalnim sta-
novništvom i višekratnih terenskih pregleda, prikupljane su
informacije o raznolikosti arheoloških nalaza, čime je potvr-
đena iznimna važnost i bogatstvo toga lokaliteta. Od 2008.
Institut za arheologiju u suradnji s Gradskim muzejom
Vukovar u Sotinu organizira sustavna arheološka istraživa-
nja, od 2013. godine u sklopu uspostavnog istraživačkog
projekta Hrvatske zaklade za znanost (UIP-11-2013-5327)
„Pogrebni običaji i društvo kasnog brončanog doba na jugu
Karpatske kotline”. Prilikom toga istraženi su položaji na
Srednjem polju, Jaroši, Zmajevac i Fancaga.
Teren je iskopavan strojno, žlicom bagera širine 90 cm, pri
čemu je iskop rovova za postavljanje cijevi bio širok 1 m, dok
su iskopi za šahtove bili široki 1,90 – 2 m, a u dubini iskopa

70
 Vukovarsko-srijemska županija, HAG 13/2016
Ukupan nalaz ostave (foto: D. Ložnjak Dizdar)
varirali su od 1,60 do 3,50 m. Iskop rovova i ukopa za šah-
tove ovisio je i o postojećim instalacijama, koje su ulazile u
planiranu trasu kanalizacijske mreže. Po potrebi je zaustav-
ljan rad na pojedinoj dionici te je započinjao na drugoj. Zbog
velikog opsega iskopavane Arheološke zone A i B u Sotinu,
nadzirana zona podijeljena je u šest dionica: 1. Ulica hrvat-
ske nezavisnosti, 2. Mirogojska ulica i Ulica Antuna Gustava
Matoša, 3. Ulica kardinala A. Stepinca i Fruškogorska ulica,
4. Ulica dr. F. Tuđmana, 5. Ulica M. Gupca i Dunavska ulica,
6. Ulica Matice hrvatske i Ulica V. Nazora.
Ulica hrvatske nezavisnosti: početak nadzora započeo je
na k.č. 1471. Zbog provjere trasa postojećih instalacija,
ručnim iskopom i uz pomoć bagera iskopavani su probni
šlicevi. Prilikom iskopavanja za šaht uz kućni broj 11b, u
Ulici hrvatske nezavisnosti pronađena je otpadna jama iz
antike, s velikom količinom keramičkih fragmenata. Radovi
na jugozapadnoj trasi (parni brojevi kuća) započeli su
početkom listopada 2016. godine. Ispod postojeće instala-
cije plina, magistralnog vodovoda, optičkog kabela, struje,
stare instalacije telefonskog kabela i nove instalacije tele-
fonskog kabela nalazi se arheološki sterilan sloj.
Mirogojska ulica i Ulica A. G. Matoša: kanalizacijska mreža
postavljana je po sredini postojeće ceste, koja prati trasu
vodovoda i plinovod, ispod kojih je zdravica.
Ulica kardinala A. Stepinca i Fruškogorska ulica: u objema
ulicama trasa je prolazila sredinom ceste. Strojni iskop bio
je otežan zbog postojećih modernih instalacija, te je na dije-
lovima teren iskopavan ručno, no ukopi i zapune instalacija
presjekle su velik broj arheoloških slojeva. Tako je i čvrstu
kamenu strukturu, zidanu od neobrađenoga sivkastog
kamena povezanog mortom, koja je pronađena uz kućni
broj 9 u Ulici A. Stepinca, na dubini od 0,80 m od recentnog
sloja asfalta, debljine 1,15 m, presjekao priključak za vodu.
71
Unutar strukture kamenog zida i oko nje nije bilo nalaza koji
upućuju na razdoblje nastanka. Vjerojatno se radi o zidu
castruma rimskoga vojnog logora, za koji se i prije pret-
postavljalo da se nalazi na području oko današnje crkve
Blažene Djevice Marije pomoćnice.
Ulica dr. Franje Tuđmana: od kućnog broja 11 do 15 prona-
đena veća je koncentracija fragmenata keramike iz antike
i srednjeg vijeka, koji su pomiješani u zapunama recentnih
instalacija, te manja koncentracija na čitavu potezu Ulice dr.
F. Tuđmana (uz neparne kućne brojeve). Uz parkiralište trgo-
vine Velepromet, na kućnom broju 1a, cijelim potezom iskopa
nalazio se debeo sloj građevnog otpada s novovjekovne gra-
đevine porušene krajem četrdesetih godina prošlog stoljeća.
Na tom položaju nalazile su se tzv. Treibelove štale.
Ulica Matije Gupca i Dunavska ulica: 1. lipnja 2016. na dijelu
trase koja vodi kroz javni neasfaltiran put od Ulice M. Gupca
(Fancaga) prema Dunavskoj ulici, između k.č. 283 i 220,
k.o. Sotin, urušenjem rahlog sivkastosmeđeg sloja zemlje iz
profila pronađena je miješana ostava II. horizonta – HaA1,
sa 151 predmetom od bronce. Ostava s položaja Fancaga
sadrži oružje: mačevi (ulomak gornjeg dijela mača, vrh mača),
koplja (koplje s tuljcem za nasad, koplje s trnom za nasad,
vrh koplja, okov nasadnika za koplje (Lanzenschutz)), bodeži
(bodež, ulomak bodeža); obrambenu opremu: ulomak kacige
– štitnik za uho, ulomak kacige – štitnik za uho (presavijen),
dva ulomka lima – dio oklopa (?), ulomak knemide, štitnik za
ruku, ulomak štitnika za ruku; oruđe: sjekire (gornji dio šuplje
sjekire + mali lim, donji dio šuplje sjekire + okrugla brončana
aplika s dvjema perforacijama, dva donja dijela šuplje sjekire,
donji dio šuplje sjekire (uz nju ulomak srpa), dva ulomka gor-
njeg dijela šuplje sjekire, ulomak gornjeg dijela šuplje sjekire s
ušicom), pijuk, srpovi (dva ulomka srpa s jezičkom za nasad,
dva srpa s jezičkom za nasad, osam ulomaka srpa s jezičkom
 Hrvatski arheološki godišnjak 13/2016
Nakit, toaletni pribor i poluproizvodi (foto: D. Ložnjak Dizdar)
Dio pozamanterijske fibule (foto: G. Kušić)
za nasad, ulomak srpa s jezičkom za nasad, ulomak srpa s
gumbom, ulomak jezička za nasad srpa (i ulomak narukvice),
dva ulomka jezička za nasad srpa, osam ulomaka oštrice
srpa), noževi (ulomak drška noža, ulomak oštrice noža),
pile (dvije pile, pet ulomaka pile, dva ulomka pile + ulomak
72
igle + brončana žica, sve omotano spiralnom brončanom
žicom, ulomak pile + brončana žica); nakit: ogrlice (ulomak
torkvesa s ušicom, ulomak torkvesa), narukvice (tri narukvice
prebačenih krajeva, ukrašena narukvica, naruk­vica, ulomak
ukrašene narukvice, dvije narukvice od brončanog lima, dvije
narukvice i ulomak narukvice od okomito narebrenoga bron-
čanog lima, narukvica od ukrašene žice, narukvica od tordi-
rane žice, ulomak narukvice od tordirane žice s ušicom, tri
narukvice od žice s ušicama na krajevima, narukvica od žice
sa spiralama, narukvica od brončanog lima sa spiralom na
kraju, ulomak narukvice od brončanog lima sa spiralom na
kraju, ulomak narukvice + okrugla aplika), pojasevi (pojas,
pojas od lima), nanogvica; igle (ulomak igle s bikoničnom
glavicom, ulomak igle s glavicom ukrašenom trima vodorav-
nim rebrima, ulomak igle), fibula (ulomak pozamenterijske
fibule), privjesci (dva naočalasta privjeska, ulomak naočala-
stog privjeska, ulomak spirale), nakit za kosu (svitak od bron-
čane žice + svitak od dvostruke žice sa spiralnim krajem),
aplike (spirala od brončane žice (Saltaleone)), žica u obliku
osmica, pet pločica s ušicom, ploča s dvostrukom ušicom,
konična ploča s bradavicom i ušicom + komad rastaljene
 Vukovarsko-srijemska županija, HAG 13/2016

bronce, konična ploča s bradavicom i ušicom, tri blago zao-

bljene ploče bez ušice, konična aplika s ravnom ušicom,
okrugla aplika s dvjema perforacijama, tri rombične aplike,
dva konična lima (tutul), konični lim (tutul) + komad rastaljene
bronce), limovi (dva brončana lima s ukrasom, brončani lim,
trake od lima (tri cjelovitija komada i 11 ulomaka), narebreni
cilindrični lim, cilindrični lim, dva ulomka lima (dva komada),
lim (osam komada) + žica, ukrašeni lim (posuda?)); toaletni
pribor: britva, ulomak britve, držak britve (?), nožić (tri ulomka
– dio toaletnog pribora?); žice: (dvije spiralno namotane žice
trokutastog presjeka, ulomak žice trokutastog presjeka +
karika od žice okruglog presjeka, tordirana žica, dva ulomka
žice trokutastog presjeka, tri žice okruglog presjeka, karika);
ostalo: okrugla glavica igle, karika s pravokutnim izdankom +
ukrašeni lim, pet komada ukrašenog lima, pet komada lima,
alatka – metalurški pribor, poluprodukti (dva ulomka šipke Grob 136 presječen novovjekovnim kanalom SJ 971 (foto: D.
trokutastog presjeka, dva ulomka pile (?), dijelovi brončane Ložnjak Dizdar)
pogače (sedam komada), ulomci zgure (11)). Nalazi su pre-
dani na restauraciju.
Ulica Matice hrvatske i Ulica Vladimira Nazora: u Ulici Matice
hrvatske 3, ispod sloja asfalta, šljunka i pijeska, otkrivena je
arhitektonska konstrukcija rimskoga groba iz 3. ili 4. st., kao i
dijelovi kostura. Grob je oštećen prilikom gradnje ceste. Važan
je nalaz fragment bogato ukrašene glazirane rimske posude
tehnici terra sigillata, pronađene u iskopu u Ulici Matice hrvat-
ske 13. U Ulici Vladimira Nazora, na potezu od kućnog broja
11, prema kućnom broju 24 na dubini od 0,40 do 0,60 m od
sloja asfalta pronađen je sloj s fragmentima građevne kera-
mike i rimske keramike, u debljini od 0,20 do 0,30 m.

Gorana Kušić

Summary
In the period between January and November 2016
archaeological supervision was conducted over the con-
struction of a sewer network within the archaeological
zones A and B in Sotin, a suburban town near Vukovar.
The excavations yielded a waste pit dating to Antiquity with
a large quantity of pottery, a 1.15 m wide wall constructed
of undressed greyish stones bound by mortar, which most
probably represents a Roman Castrum wall, as well as a
damaged Roman walled tomb. Also found was a mixed
hoard of II horizon – HaA1 consisting of 151 items made
of bronze. The archaeological supervision provided a sig-
nificant insight into the stratigraphy of the site. It will signifi-
cantly contribute to future archaeological excavations.
Redni broj: 35
Lokalitet: Sotin – Srednje polje (arheološka zona)
Naselje: Sotin
Grad/općina: Vukovar
Pravni status: Z-4988
Razdoblje: P, A, SV
Vrsta radova: sustavno iskopavanje
Arheološka istraživanja u Sotinu, devetu sezonu zaredom,
trajala su od 18. kolovoza do 10. rujna 2016. Lokalitet istra-
žuje Institut za arheologiju, u suradnji s Gradskim muzejom
Rimski grobovi 144, 143, 139, 138 (foto: D. Ložnjak Dizdar)
Vukovar. U ovogodišnjim istraživanjima sudjelovali su
Daria Ložnjak Dizdar, voditeljica istraživanja i Marko Dizdar
iz Instituta za arheologiju, uz povremeni obilazak Gorane
Kušić, kustosice arheologinje iz Gradskog muzeja Vukovar.
U istraživanju su sudjelovala četiri radnika, a financirana su
sredstvima Ministarstva kulture. Istraživanja se u kontinu-
itetu odvijaju od 2008. godine (Ložnjak Dizdar et al. 2009;
Hutinec et al. 2010; Ložnjak Dizdar et al. 2011; Ložnjak
Dizdar et al. 2012; Ložnjak Dizdar et al. 2013; Ložnjak
Dizdar et al. 2016).
Ove je godine istražena površina od 630 m2, u dvjema son-
dama veličine 477 i 153 m2, na k.č. 468, k.o. Sotin. Tijekom
višegodišnjih arheoloških istraživanja Sotina prilikom oda-
bira položaja sondi ključna su bila pitanja postavljena na
početku istraživanja, a kojima je primaran cilj bilo lociranje
kasnobrončanodobnog i željeznodobnog groblja/grobalja,
njihova udaljenost od naselja, granice rasprostranjenosti te
odnosi u horizontalnoj i vertikalnoj stratigrafiji. Istraživanja
2016. zahvatila su dio groblja iz kasnoga brončanog i stari-
jega željeznog doba, a s obzirom na bogatu kronostratigra-
fiju nalazišta u Sotinu, istraženi su dijelovi istočne nekro-
pole Cornacuma te dijelovi ranosrednjovjekovnog naselja.
Drugi dio istraživanja obuhvatio je položaj u Dunavskoj
ulici, na katastarskoj čestici k.o. 195. Istražena je sonda 1
površine 150 m2.

73
 Hrvatski arheološki godišnjak 13/2016
Radni prostor SJ 1074, pogled sa zapada (foto: D. Ložnjak Dizdar)
Sonda 21 nastavlja se istočno od sonde 19 iz 2015. godine,
a sonda 22 nastavlja se južno od sonde 20 iz 2015. godine.
Istaknuta višeslojnost vidljiva u horizontalnoj stratigrafiji
dosad je zabilježena u svakoj od 22 istraživane sonde.
Tijekom istraživanja 2016. u sondama 21 i 22 zabilježeni
su kasnobrončanodobni, stariježeljeznodobni, rimski, rano-
srednjovjekovni te novovjekovni horizont.
Fokus istraživanja u sjeveroistočnom dijelu današnjeg
mjesta Sotina usmjeren je na groblje daljske grupe, koja ima
kontinuitet od kasnoga brončanog do starijega željeznog
doba. Godine 2016. istraženo je 13 grobova. Uobičajen
inventar grobova zabilježen u dosadašnjim istraživanjima
u Sotinu jesu urne sa spaljenim ostacima pokojnika koje su
u pravilu bile poklopljene zdjelom, dnom okrenutim prema
gore, a uz urne u grobu bili su prilagani kantharosi te zdjele
i lonci s poputbinom u hrani i piću. Istraženi grobovi dati-
raju se od 9. do 7. st. pr. Kr., odnosno u stupnjeve II, IIIa-b
prema C. Metzner-Nebelsick (2002.), što odgovara i osta-
lim grobovima istraženima na tom dijelu (položaj Vašarište)
od 2008. do 2015. godine.
Iz antike potječe kanal SJ 520 i deset grobova. S obzirom
na plitkost kanala, vrlo malo nalaza potječe iz njegove
zapune. Ove su godine pronađeni ulomci rimskog vrča.
U sondama 12, 13, 19 radi se o istraženim dijelovima
nekoliko kanala, koji imaju jednaku orijentaciju kao i spo-
menuti dio kanala SJ 520 istraživan 2012., 2015. i 2016.
godine. Vjerojatno se radi o ostacima prometnica koje su
iz Cornacuma vodile u Cuccium. Ove je godine istraženo
deset antičkih grobova. Radi se o paljevinskim grobovima
tipa bustum. U zapunama grobova pronađena je vrlo mala
količina spaljenih kostiju, kovani čavli, lampice te ulomci
rimske keramike. Grobovi su bili pokopani u redovima te se
prema nalazima datiraju u drugu polovicu 2. i početak 3. st.
Položaj Vašarište Srednje polje već je od terenskog pre-
gleda 2008. zabilježen kao srednjovjekovno nalazište
(Ilkić 2010). Prilikom istraživanja u sondama 2, 11, 12,
13, 15 – 17, 19 i 20 otkriveni su dijelovi naselja, koje čine
poluukopani objekti, zemunice, peći te ostaci ognjišta.
Godine 2016. u sondi 21 otkriven je zapadni dio radnog
prostora SJ 1074, s dvjema pećima u sjeverozapadnom
i jugozapadnom uglu. U istočnom dijelu sonde 22 otkri-
veni su rovovi SJ 1018, orijentacije istok-zapad i SJ 1022,
orijentacije sjever-jug, koji su vjerojatno ostaci temelja
74
Srednjovjekovna jama SJ 9 (foto: M. Dizdar)
nadzemnoga ranosrednjovjekovnog objekta prema nala-
zima keramike u zapunama rovova.
Najmlađem vremenskom horizontu pripadaju kanali
SJ 1001 i SJ 971. Orijentacija kanala i nalazi u zapuni dati-
raju ga u novije doba i povezuju s kućom koja je postojala
na istoj čestici prije Domovinskog rata.
U rujnu 2016. istražena je sonda 1 na položaju Dunavska
ulica zapadno od današnjeg naselja Sotina, gdje su pro-
nađeni ostaci brončanodobnog i srednjovjekovnog nase-
lja. Istražena je jama SJ 17 i ukop većeg stupa SJ 13 s
ulomcima brončanodobne keramike te srednjovjekovne
jame SJ 5, 7, 9 i 11, kao i kanal SJ 15. Nakon istraživanja i
dokumentiranja zatrpane su obje sonde na Srednjem polju
i sonda u Dunavskoj ulici. Pokretni nalazi upućeni su na
konzervaciju, a uzorci na interdisciplinarne analize.
Literatura
Hutinec et al. 2010 M. Hutinec, D. Ložnjak Dizdar, M.
Dizdar, M. Ilkić, Arheološke spoznaje o Sotinu, Rezultati
probnih istraživanja 2008. – 2010., Vukovar, 2010, katalog
izložbe
Ilkić 2010 M. Ilkić, Arheološka topografija srednjovjekov-
noga Sotina, Zbornik Stjepana Gunjače, Split, 2010.
Ložnjak Dizdar, Ilkić, Hutinec 2009 D. Ložnjak Dizdar, M.
Ilkić, M. Hutinec, Sotin – Srednje polje, probna arheološka
istraživanja 2008. g., AIA, V, Zagreb, 2009: 12 – 14.
Ložnjak Dizdar, Hutinec 2010 D. Ložnjak Dizdar, M.
Hutinec, Sotin – Jaroši, probna arheološka istraživanja
2009. g., AIA, VI, Zagreb, 2010: 7 – 10.
Ložnjak Dizdar, Hutinec 2011 D. Ložnjak Dizdar, M.
Hutinec, Sotin, probna arheološka istraživanja 2010. g.,
AIA, VII, Zagreb, 2011: 9 – 12.
Ložnjak Dizdar, Hutinec 2012 D. Ložnjak Dizdar, M.
Hutinec, Sotin, probna arheološka istraživanja 2011. g.,
AIA, VIII, Zagreb, 2012: 9 – 13.
Ložnjak Dizdar, Hutinec 2013 D. Ložnjak Dizdar, M.
Hutinec, Sotin – arheološka istraživanja 2012. g., AIA, IX,
Zagreb, 2013: 8 – 11.
Ložnjak Dizdar, Dizdar, Kušić 2016 D. Ložnjak Dizdar, M.
Dizdar, G. Kušić, Sotin – Srednje polje i Zmajevac, istraži-
vanja višeslojnih nalazišta u Podunavlju 2015. godine, AIA,
XII, Zagreb, 2016: 10 – 13.
 Vukovarsko-srijemska županija, HAG 13/2016

Metzner-Nebelsick 2002 C. Metzner-Nebelsick, Der

„Thrako-Kimmerische“ Formenkreis aus der Sicht der
Urnenfelder- und Hallstattzeit im südöstlichen Pannonien,
Vorgeschichtliche Forschungen, Band 23, Verlag Marie
Leidorf GmbH, Rahden/Westf., 2002.

Daria Ložnjak Dizdar

Marko Dizdar

Summary

During the archaeological excavations conducted in 2016

at Srednje polje-Vašarište in Sotin two probes measuring
630 m2 were investigated. Probes 21 and 22 encompassed
a part of Dalj group cemetery of the Late Bronze Age and
Early Iron Age. The investigated graves can be dated to LiDAR-ska snimanja terena 2016.
the C. Metzner Nebelsick`s phases II and III, i.e. Ha B3
and Ha C1-C2.
Thirteen graves of the Dalj group and ten Roman graves
found at the site testify to the distribution of preserved
archaeological structures in the area which has not been
intensively cultivated. The Roman graves found near the
channel SJ 520 point to the groups of graves which were
located along the road, judging by the smaller group of
graves investigated in probe 12 in 2011. Early medieval
structures in the eastern part of probe 22 confirm the exist-
ence of a settlement in the eastern part of Vašarište. LiDAR-ska snimka nalazišta B
Probe 1 in Dunavska Street confirmed the existence of
Bronze Age and medieval settlements. The site is located
to the west of Facange where the excavation yielded forti-
fied remains of a Middle Bronze Age and a late medieval
settlement.
The probes investigated at Vašarište and Dunavska Street
confirm the richness of Sotin`s stratigraphy.
The overall results show that apart from the large prehistoric
settlement which existed at Srednje polje, there were also
smaller settlements in its vicinity which existed throughout
shorter periods of time. The settling dynamics in the Middle
Ages was different because the locations away from the
Danube were preferred.

Redni broj: 36
Lokaliteti: Spačvanska šuma – četiri nalazišta s hum-
cima (B, C, D i J)
Naselja: Vrbanja, Soljani i Strošinci
Grad/općina: Vrbanja, Strošinci
Pravni status: Z-6828 (Purić – Ljubanj)
Razdoblje: P
Vrsta radova: dokumentiranje

Od 18. do 31. srpnja 2016., ovisno o vremenskim prili-
kama i stanju na terenu, Udruga za arheološka istraživa-
nja spačvanskog krajolika (UAISK) iz Vrbanje, uz suradnju
Nacionalnog tajvanskog sveučilišta, terestričkim LiDAR-om
topografski je snimila četiri odabrana nalazišta na području
spačvanskog bazena. Radi se o terenima s prapovijesnim
humcima u općinama Vrbanja i Strošinci, a koji su rekognos-
cirani prethodnih godina (Budden et al. 2013: 133 – 156).
Stručna voditeljica projekta bila je Andreja Malovoz, u
LiDAR-ske snimke nalazišta C
istraživanju je sudjelovalo još šest arheologa, a za priku-
pljanje i obradu podataka bila je zadužena ekipa pod struč-
nim vodstvom profesora dr. Tsung-Chiang Wua. Lokalitet je
istražen laserskim skenerom tipa FARO FOCUS 3D, podaci
su se unosili i obrađivali FARO Scene softverom, a rezul-
tati su potom prebačeni u projektnu bazu podataka radi
pohrane i daljnje analize. Završnu analizu i interpretaciju

75
 Hrvatski arheološki godišnjak 13/2016
rezultata te njihovo usklađivanje sa prethodnim GPS poda-
cima obavili su dr. Mu-Chun Wu i Andreja Malovoz nakon
sezone. Projekt je financiran sredstvima Nacionalnog taj-
vanskog sveučilišta te iz vlastitih sredstava Udruge.
LiDAR-ska snimanja obuhvatila su četiri lokaliteta, koja
su prethodnih godina zabilježena ručnim GPS-om, a koja
su zasad poznata pod nazivima: B, C, D i J. Tri od četiri
nalazišta (B, C i J) odabrana su radi kontinuiteta istra-
živanja. Dosad su nalazišta B i J probno istražena te je
dokazano da se radi o prapovijesnim humcima, a prije
nekoliko godina na nalazištu C započeta su topografska
snimanja totalnom stanicom, koja zbog gustog raslinja
na tom dijelu terena nisu mogla biti dovršena. Kako su
LiDAR-ska snimanja na tim trima nalazištima dovršena u
roku kraćem od predviđenog, tijekom preostalog vremena
snimljeno je i nalazište D, koje je odabrano zbog svoje
pristupačnosti i veličine.
Od dosad rekognosciranih nalazišta s humcima koja su
smještena u spačvanskoj šumi, do danas je samo jedno
arheološki istraženo. Radi se o nalazištu Purić – Ljubanj,
na kojem su istraživanja, koja su se odvijala u suradnji
između Zavičajnog muzeja Stjepana Grubera iz Županje,
Sveučilišta u Southamptonu i Nacionalnog Tajvanskog
sveučilišta, trajala sedam sezona. Istraživanja su to nala-
zište datirala u prijelaz iz srednjeg u kasno brončano
Smještaj dosad rekognosciranih nalazišta pod humcima unutar spačvanskog krajolika s naznačenim lokalitetima koja su LiDAR-ski sni-
mljena 2016. godine
76
doba, na temelju nalaza koji većinom pripadaju grupi
Belegiš II. Za vrijeme iskopavanja na Purić – Ljubnju, na
širem je području paralelno sustavno rekognosciran teren.
Rezultati rekognosciranja pokazali su da se radi o većem
prapovijesnom ritualnom krajoliku, koji se danas nalazi
u spačvanskoj šumi, u katastarskim općinama Vrbanja i
Strošinci.
Iako je morfologija nalazišta Purić – Ljubanj proteklih
godina snimljena totalnom stanicom u rezoluciji 1x1 m, jer
se svi lokaliteti nalaze pod šumskim raslinjem, taj se proces
pokazao napornim i dugotrajnim. Kako bi buduća snimanja
bila što djelotvornija, istražene su alternativne tehnologije
kojima bi se proizvela detaljna topografska dokumentacija
preostalih nalazišta te je odlučeno LiDAR-ski snimiti lokali-
tet, što se dosad pokazalo djelotvornim za izradu topogra-
fije većih područja. U ovom konkretnom slučaju, iako bi se
snimanjima iz zraka pokrilo veće područje, zbog specifične
morfologije i smještaja nalazišta zaključeno je da snima-
nja iz zraka ne bi rezultirala dovoljnim brojem podataka
potrebnih za izradu detaljne topografije. To je zbog toga
što su pojedini humci relativno niski te bi ih zračni LiDAR
mogao protumačiti kao vegetaciju, kojom su mjestimično
vrlo gusto pokriveni. Kao alternativa odabran je terestrički
LiDAR, koji je ponudio mogućnost veće strateške kontrole
te povećanje rezolucije snimanja prema potrebi, što se i
pokazalo nužnim u slučaju nalazišta J.
 Vukovarsko-srijemska županija, HAG 13/2016
LiDAR-ske snimke nalazišta D
LiDAR-ska snimka nalazišta J
Dosadašnji podaci o četirima nalazištima koja su 2016.
LiDAR-ski snimljena prikupljeni su rekognosciranjem,
GPS snimanjima terena i probnim istraživanjima, a cilj
nedestruktivnih istraživanja 2016. bila je izrada njihove
detaljne topografije. Lokaliteti za prvu fazu neinvazivnih
istraživanja odabrani su ne bi li se dobila slika o postoje-
ćim varijacijama nalazišta, stoga su snimljena nalazišta na
kojima su već odrađeni probni radovi, ali ona koja se odli-
kuju raznolikim brojem i veličinom humaka, te razlikama u
njihovu smještaju. Rezultati snimanja pokazuju da se na
nalazištu B nalazi jedan prapovijesni humak, na nalazi-
štu C trideset i tri humka, na nalazištu D dvadeset i jedan
humak, a na nalazištu J sedamdeset i devet humaka.
Preliminaran izračun površina terena iznosi: 962 m2 za
nalazište B, 15.689 m2 za nalazište C, 4354 m2 za nalazi-
šte D i 30.409 m2 za nalazište J.
Prikupljanje topografskih podataka o svim nalazištima s
humcima na području spačvanskog bazena u budućim
sezonama poslužit će točnoj identifikaciji veličina, oblika i
prostorne raspodjele humaka unutar pojedinih nalazišta, a
sve radi omogućavanja analize morfogenetske varijabilno-
sti te boljeg razumijevanja procesa gradnje tog ritualnog
krajolika.
77
Literatura
Budden-Hoskins et al. 2013 S. Budden-Hoskins, A.
Malovoz, M. Wu, Kompleks prapovijesnih tumula Purić–
Ljubanj kraj Vrbanje u Spačvanskom bazenu, županjska
Posavina. Prilozi IAZ, 30, Zagreb, 2013: 133 – 156.
Dizdar 1999 M. Dizdar, Brončano doba. Vinkovci u svijetu
arheologije, (ur. M. Dizdar, I. Iskra-Janosić, M. Krzarnić-
Škrivanko), Vinkovci, 1999: 31 – 37.
Dmitrović, Ljuština 2013 K. Dmitrović, M. Ljuština,
Some Observations on the Borders between the Bronze
Age Cultural Groups in the Region of the West Morava
Valley, Central Serbia. (ur. V. Sîrbu, R. Ștefănescu), The
Thracians and their Neighbours in the Bronze and Iron
Ages – Necropolises, Cult places, Religion, Mythology,
2013: 153 – 171.
Fontijn 2008 D. Fontijn, Everything in its Right Place? On
Selective Deposition, Landscape and the Construction
of Identity in Later Prehistory, in: Prehistoric Europe, (ur.
Jones), Oxford, 2008: 86 – 106.
Forenbaher 1991 S. Forenbaher, Nalazišta Grupe Belegiš
II u Istočnoj Slavoniji, OA, Vol. 15, Zagreb, 1991: 47 – 69.
Forenbaher 1994 S. Forenbaher, The Belegiš II group in
eastern Slavonia. The early Hallstatt (1200 - 700 B. C.) in
South-Eastern Europe, Alba Iulia, 10. – 12. lipnja 1993.,
Alba Iulia, 1994: 49 – 62.
Ložnjak Dizdar 2014 D. Ložnjak Dizdar, Southeastern
Periphery of the Urnfield Culture? The Croatian perspec-
tive. The Beginning of the Late Bronze Age between the
Eastern Alps and the Danube, 2014: 235 – 248.
Malovoz 2016 A. Malovoz, Social Spatiality and Perception
in the Marginal Funerary Landscapes. Archaeological
Review from Cambridge Vol. 31.2, Landscapes & People
Marijan 2010 B. Marijan, Crtice iz prapovijesti Slavonije
(brončano doba), Filozofski fakultet, Osijek, 2010.
Tasić 2003 N. Tasić, The necropolis at Belegiš and issue of
the Belegiš culture, in: Recent Research in the prehistory
of the Balkans, (ed. D. V. Grammenos), Thesaloniki, 2003:
190 – 195.
Vinski-Gasparini 1983 K. Vinski-Gasparini, Kasno
brončano doba, Praistorija jugoslavenskih zemalja, IV,
Bronzano doba, (ur. A. Benac), Sarajevo, 1983: 547 – 646.
Zotović 1985 M. Zotović, Arheološki i etnički problemi bron-
zanog i gvozdenog doba zapadne Srbije, Dissertationes et
Monographiae, Savez arheoloških društava Jugoslavije,
Beograd, 1985.
Andreja Malovoz
Summary
In 2016 LiDAR measurements were carried out at four
prehistoric mounded sites in the Spačva Basin. These four
sites (known as sites B, C, D and J) make up a greater
Bronze Age ritual landscape together with Purić-Ljubanj
and fourteen other mounded sites discovered in the area.
The aim of the 2016 LiDAR survey was to obtain a detailed
topography of the four sites and allow for an assessment of
their morphological differences. The completion of the top-
ographic database for the remaining sites in the upcoming
seasons will enable a more comprehensive identification
 Hrvatski arheološki godišnjak 13/2016

of the sizes, shapes and spatial distribution of tumuli within se željele otkriti magnetske anomalije, koje bi upućivale
individual sites, allow for the analysis of the their morpho- na inducirani i termoremanentni tip magnetizacije ostataka
genetic variability and bring about a better understand- eneolitskog naselja, iako su mogući i neolitski ostaci slič-
ing of the processes entailed in the creation of this ritual nog tipa. Glavni arheološki ciljevi magnetske metode bili
landscape. su ostaci peći i spaljene gline u sastavu kuća te negativne
strukture kao što su jarci i veće jame. Negativne su struk-
ture u pravilu, zbog nešto višega magnetskog susceptibili-
teta, ujedno i nosioci nešto više inducirane magnetizacije
Redni broj: 37 od okoline.
Lokalitet: Stari Mikanovci – Damića gradina Na takvim se lokalitetima magnetskom metodom najdje-
Naselje: Stari Mikanovci lotvornije prepoznaju anomalije koje su rezultat termore-
Grad/općina: Stari Mikanovci manentnog tipa magnetizacije, što je svojstvo svih arheo-
Pravni status: Z-4446 loških ostataka koji su pretrpjeli promjene prilikom visokih
Razdoblje: P
Vrsta radova: geofizičko istraživanje

U studenom 2016. geofizički je istražen prapovijesni lokali-

tet Damića gradina u Starim Mikanovcima kod Vinkovaca.
Radove je izvela tvrtka Gearh d.o.o. iz Slovenije, a financij-
ska sredstva osiguralo je Sveučilište u Zagrebu (program-
ski ugovori za 2016. godinu).

Lokalitet Damića gradina nalazi se u samom centru Starih

Mikanovaca, na južnim padinama đakovačko-vinkovač-
koga prapornog ravnjaka, na uzvišenom naselju tipa tell,
na kojem se danas nalazi osnovna škola. Lokalitet u lite-
raturi prvi put spominje putopisac, grof Marsilije počet-
kom 18. st. (Virc 1979), te 1954. J. Korda (Korda 1954:
81). Veliko zaštitno istraživanje proveli su arheolozi
Gradskog muzeja Vinkovci 1980., prilikom gradnje teme-
lja za osnovnu školu (Iskra-Janošić 1984). Iskopavanje Istražena površina – magnetska metoda (Geometrics G-858)
je pokazalo kontinuitet naseljavanja tijekom sopotske,
badenske, vučedolske vinkovačke (Miloglav 2016: 104)
i bosutske kulture, a život na gradini završava utvrđenim
naseljem mlađe faze srednjolatenskog razdoblja u drugoj
polovici 1. st. pr. Kr. (Dizdar 2001; Potrebica, Dizdar 2002).
Rezultati su pokazali da je gradina imala zemljani bedem
zapečen u dvama nivoima, podignut u vrijeme sopotske
kulture te opkop koji je vjerojatno bio povezan s potočićem,
koji teče s istočne strane gradine. Plato gradine kružnog je
oblika promjera 117 – 125 m, dok je u podnožju promjera
oko 170 m. Gradina se blago spušta prema jugu, relativne
visine 8 m, dok je visina u sjeveroistočnom dijelu platoa
preko 9 m (Iskra-Janošić 1984: 149). S istočne strane nala-
zio se potok koji je punio opkop vodom, a i danas je vidljiv
sa sjeveroistočne, sjeverne i sjeverozapadne strane. Ulaz
na gradinu bio je s jugoistočne, najpristupačnije strane.
S obzirom na to da su se zaštitna arheološka istraživanja
1980. odvijala samo na mjestima gdje su trebali biti temelji
škole, stratigrafija lokaliteta prilično je nejasna za dobivanje
šire slike obrasca naseljavanja na tome mjestu. Kako se
na gradini i danas nalazi osnovna škola, daljnja arheološka
istraživanja na samom lokalitetu moguća su samo nede-
struktivnim metodama. Zbog navedenog je razloga 2016.
geofizički istražen dostupan dio platoa gradine, na kojem
je iste godine posječena šuma.
Prikazi rezultata magnetometrije na gradijentan način, na donjem
Rezultati geofizičkih istraživanja i gornjem senzoru; jasno se prepoznaju područja relativno jačih
Prapovijesni lokalitet Damića gradina izmjeren je magneto- magnetskih anomalija termoremanentnog tipa magnetizacije spa-
metrom Geometrics G-858, u paralelnim i 0,5 m udaljenim ljene gline (podnice kuća, jame i sl.) na području eneolitskog nase-
profilima na površini velikoj 3.250 m2. Magnetometrijom su lja (aerofotografija: DGU)

78
 Vukovarsko-srijemska županija, HAG 13/2016
temperatura. U arheološkom kontekstu eneolitskog nase-
lja Damića gradina to su, prema saznanjima arheološ-
kih istraživanja, najčešće različite vrste spaljene gline u
sastavu kuća, kao što su na primjer debeli slojevi podnica
te dijelovi izgorenih fortifikacija. Glavna karakteristika ter-
moremanentnog tipa magnetizacije bitna za interpretaciju
magnetskih istraživanja jest jako magnetsko polje tem-
peraturom prerađenih struktura na naselju. Drugo bitno
svojstvo objekata s termoremanentnim tipom magnetiza-
cije jest jasna bipolarnost magnetskih anomalija, u smjeru
sličnom kao što je usmjerenje današnjega zemaljskog
magnetskog polja. Potrebno je naglasiti da se to odnosi
samo na arheološke objekte in situ, dok se usmjerenje
magnetskog polja fragmenata s termoremanentnim tipom
magnetizacije na sekundarnim mjestima, po pravilu, bitno
razlikuje od tog smjera.
Na rezultatima magnetske metode jasno se prepoznaju
brojna područja relativno jačih magnetskih anomalija indu-
ciranog, ali najviše termoremanentnog tipa magnetizacije,
za koje se pretpostavlja da su posljedica temperaturnih
promjena gline na mjestima kuća eneolitskog naselja.
Prikazi gradijentnog mjerenja dosta su kontrastniji i time
kompleksniji, ali upućuju na širok spektar magnetskih ano-
malija s izvorima plitko ispod površine, kao i na samoj povr-
šini. Prepoznaju se magnetske anomalije od arheoloških
objekata inducirane i termoiremanentne magetizacije, kao i
od subrecentnih poljoprivrednih aktivnosti, u vidu parcelnih
granica i sl.
Na odvojenim rezultatima mjerenja razlika u magnetskom
polju na donjem i gornjem senzoru vide se isključivo jači
arheološki izvori magnetskih anomalija koji se pripisuju
isključivo termoremanentnom tipu magnetizacije spaljene
gline. Na taj se način bolje vide tlocrtni oblici tih anoma-
lija, kao i relativne razlike u veličini arheoloških objekata u
smislu njihova volumena na osnovi jačine anomalija.
Literatura
Dizdar 2001 M. Dizdar, Latenska naselja na vinkovačkom
području, Disertacije i monografje, 3, Zagreb, 2001.
Iskra-Janošić 1984 I. Iskra-Janošić, Arheološka istraživa-
nja na području općine Vinkovci, Izdanja HAD, 9, Zagreb,
1984: 143 – 152.
Korda 1954 J. Korda, Vinkovci i okolica, Vodič kroz
Vinkovce i okolicu izdan u čast devete godišnjice oslobo-
đenja Vinkovaca 13. travnja 1945, Vinkovci, 1954.
Miloglav 2016 I. Miloglav, Keramika u arheologiji –
Lončarstvo vučedolske kulture na Vinkovačkom području,
Acta Musei Cibalensis, 7, Vinkovci, 2016.
Mušič 2017 B. Mušič, Izvješće o geofizičkim istraživanjima
na arheološkom lokalitetu Stari Mikanovci – Damića gra-
dina, neobjavljeno izvješće, Gearh d.o.o., Maribor, 2017.
Potrebica, Dizdar 2002 H. Potrebica, M. Dizdar, Prilog
poznavanju naseljenosti Vinkovaca i okolice u starijem
željeznom dobu, Prilozi IAZ, 19, Zagreb, 2002: 79 – 100.
Virc 1979 Z. Virc, Damića gradina u Starim Mikanovcima,
Godišnjak Ogranka Matice hrvatske Vinkovci, 8, Vinkovci,
1979: 269 – 281.
dr. sc. Ina Miloglav
dr. sc. Branko Mušič
79
Summary
In the course of November 2016 geophysical research was
conducted at the prehistoric site of Damića gradina in Stari
Mikanovci near Vinkovci. The site is located in the centre
of Stari Mikanovci at an elevated settlement of the tell type
which is today occupied by an elementary school. A lar-
gescale rescue archaeological excavation was conducted
in 1980 during the construction of the foundations of the
elementary school. The excavations showed the continuity
of occupation from the Sopot culture, through the Baden
culture, Vučedol culture, Vinkovci culture up to the Bosut
culture, but the life on the site ended during the later phase
of the Middle La Tène period in the second half of the 1st
century BC.
Since the 1980 archaeological excavations were con-
ducted only where the foundations were laid, the stratigra-
phy of the site was quite unclear and did not give a wider
picture of the settling pattern. Given the fact that the site is
still occupied by the elementary school, it is only possible
to conduct non-destructive archaeological investigations.
In the course of 2016 geophysical surveys were carried
out on an available part of the site plateau. Magnetic sur-
veys covered an area of 3,250 m2. The main archaeological
goals of the magnetic method were the remains of furnaces
and burned clay within houses as well as negative struc-
tures such as ditches and larger pits. Negative structures
generally have a higher magnetic susceptibility, carrying
somewhat higher induced magnetisation than the sur-
rounding area. The survey results clearly indicate numer-
ous areas of relatively stronger magnetic anomalies of the
induced magnetisation, but predominantly of the thermore-
manent magnetisation, which is assumed to represent the
outcome of temperature changes of clay within houses of
the Eneolithic settlement.
Redni broj: 38
Lokaliteta: Šarengrad – Klopare
Naselje: Šarengrad
Grad/općina: Ilok
Pravni status: P-5308
Razdoblje: SV
Vrsta radova: zaštitno iskopavanje
U lipnju i srpnju 2016. zaštitno je arheološki istraženo
nalazište Šarengrad – Klopare na zemljištu obitelji Osuski.
Lokalitet je istražen u suradnji Instituta za arheologiju,
Muzeja grada Iloka i Gradskog muzeja Vinkovci, vlastitim
sredstvima i sredstvima Ministarstva kulture. Voditelj istra-
živanja bio je Marko Dizdar.
Nalazište Šarengrad – Klopare smješteno je na istočnome
rubu Šarengrada, sjeverno od ceste prema Iloku, odnosno
južno od položaja Gradac, na kojem su prilikom terenskog
pregleda 2003. zabilježeni površinski nalazi prapovijesne,
rimske i srednjovjekovne keramike (Dizdar et al. 2004: 46).
Na položaju Gradac smješta se kamena utvrda, koja je bila
vidljiva još krajem 19. st. (Balen-Letunić, Radman Livaja
2008: 422, sl. 4). Groblje je smješteno na izduženoj terasi
 Hrvatski arheološki godišnjak 13/2016
Grob 14 (foto: A. Rimpf)
Detalj groba 14 s pojasnom garniturom (foto: A. Rimpf)
orijentacije sjeverozapad-jugoistok, odnosno u surduku
kojim je nekada tekao potok Smrdan. Nalazište je eviden-
tirano 2006. tijekom iskopa zemlje za nasipavanje obale
Dunava u Šarengradu, kada je uništen nepoznat broj gro-
bova. Djelatnici Instituta za arheologiju obišli su nalazište te
su u profilu iskopa zabilježili postojanje kosturnih grobova.
Tom su prilikom za Muzej grada Iloka analizirane dvije
keramičke posude te je na temelju njih, kao i duboko uko-
panih raka, pretpostavljeno kako se radi o ranosrednjovje-
kovnome groblju na redove. Iskopavanja su bila usmjerena
na sačuvani istočni dio nalazišta, odnosno na površinu koja
se prema istoku nastavlja na rub postojećega iskopa te se
nalazi u posjedu obitelji Osuski. Tijekom iskopavanja istra-
žena je sonda 1, dimenzija 24x14 m, odnosno istražena je
površina od 336 m2. Prosječna dubina iskopa iznosila je
otprilike od 0,40 do 0,70 m, a dokumentirana stratigrafija
isključivo odgovara geološkim slojevima prapora (lesa), od
svjetlosmeđega do crvenkastosmeđega koji se izmjenjuju,
što se posebno dobro prepoznaje u profilu nekadašnjega
iskopa. Jednako tako, u južnome dijelu sonde koja je obu-
hvatila najniži dio padine, odnosno prema nekadašnjem
potoku Smrdanu, izdvojen je sloj sivosmeđega lesa, koji
je vjerojatno nastao erozijom te nakupljanjem sedimenta u
podnožju lesne grede.
Tijekom istraživanja pronađena su 32 groba, od kojih je u
cijelosti istraženo 27, dok se preostalih pet većim dijelom
nalaze uz istočni rub iskopa te su predviđeni za istraživanje
80
Detalj groba 13 s keramičkom čašom (foto: A. Rimpf)
Keramičke posude iz groba 18 (foto: A. Rapan Papeša)
2017. godine. Grobovi su raspoređeni u pet prepoznatih
redova, pri čemu su pojedine grobne cjeline na zapadnome
rubu iskopa oštećene prijašnjim iskopavanjem zemlje, tako
da su u njima sačuvane uglavnom kosti potkoljenica. Ipak,
pojedini dublje ukopani grobovi na spomenutome dijelu
nalazišta na dnu raka sačuvani su u cijelosti. Osim grobova,
istražena su i dva novovjekovna kanala (SJ 12 i SJ 32).
Svi su pronađeni grobovi kosturni, pri čemu su pokoj-
nici položeni na leđa u ispruženome položaju, s rukama
uz tijelo, na dno pravokutnih raka koje ponekad imaju
doglavno i donožno udubljenje. Grobovi su orijentirani
u smjeru zapad-istok, s glavom na zapadu i pogledom
prema istoku. Za pojedine se ukope na temelju kompakt­
nosti antropoloških ostataka pretpostavlja da su pokojnici
bili umotani u platno ili kožu. Većina grobova ukopana je
iznimno duboko (do 3 m relativne dubine), no posebno se
izdvajaju duboko ukopne rake većih dimenzija, s ukopima
muškarca i konja. Pronađena su tri takva ukopa, u kojima
su zabilježeni i ostaci drvene grobne arhitekture. Kosturni
ostaci u pojedinim grobovima, posebno dječjim, izrazito su
slabo sačuvani, no pronađeni nalazi upućuju na njihovu
rodnu pripadnost. U zapunama raka zabilježeni su i rijetki
ulomci prapovijesne keramike te rimskih opeka i životinj-
skih kostiju, koji su na južnu padinu nalazišta najvjerojatnije
dospjeli spomenutom erozijom.
U većini grobova zabilježeni su i tragovi pogrebnoga rituala,
najčešće u vidu prilaganja popudbine: keramičkih posuda,
 Vukovarsko-srijemska županija, HAG 13/2016

drvenih vjedrica, jaja i životinjskih kostiju. Keramičke

posude pripadaju loncima, lončićima i čašama izrađe-
nima na lončarskom kolu, smeđe, crne ili narančaste boje.
Pojedine posude ukrašene su urezivanjem vodoravnih ili
višestrukih valovitih linija, dok se na pojedinim posudama
od tzv. žute keramike uočavaju tragovi slikanja crnom
bojom. U dvama ukopima pronađeni su i željezni okovi
drvenih vjedrica. U većini grobova pronađene su kosti nogu
goveda koje su, kao i keramičke posude, položene u pre-
djelu nogu pokojnika. U pojedinim grobovima zabilježene
su i ljuske (kokošjih) jaja, koje se ponekad nalaze i unutar
keramičkih posuda.
U grobovima se, uz kosturne ostatke pokojnika, najčešće
nalaze dijelovi nošnje i nakita te predmeti za svakodnevnu
uporabu, dok su uz ukope konja pronađeni dijelovi njihove
opreme. Od dijelova nošnje u grobovima muškaraca najče-
šće se nalaze brončani okovi pojasnih garnitura, koje pri-
padaju tzv. industriji lijevane bronce (Dekan 1972), karak-
terističnoj za kasno avarsko doba. Prepoznaje se nešto
stariji tip s kopčom i jezičcima ukrašenima vegetabilnim
motivom S-lozice i okovima s grifonima, ali i mlađi tip s pri-
kazom drveta života (Zábojník 1991: T. 14, 48; T. 22, 91;
T. 39, 241). Za grobove žena karakteristični su različiti
oblici nakita, kojem pripadaju naušnice, niske sastavljene
od različitih perli te prstenje (Čilinská 1975). Naušnice su Brončani okov s grifonom iz groba 14 (foto: A. Rapan Papeša)
uglavnom brončane, a izdvajaju se one s ovalnim karikama
i privjeskom od staklenih perli, zatim naušnice s okruglim
karikama i privjeskom od granula složenih u grozdoliki
privjesak te lunulaste naušnice s grozdolikim privjeskom.
Pronađene su i jednostavne okrugle brončane karičice,
kao i srebrne S-karičice. Niske su najčešće sastavljene od
malih smeđih okruglih perli tipa proso, kao i tamnijih perli
tipa zrna dinje – „melonekern”. Prstenje je također izra-
đeno od bronce sa zalemljenim krunama. U grobovima
žena pronađene su i jednostavne željezne četvrtaste pre-
đice. Skupini predmeta za svakodnevnu uporabu pripadaju
nalazi željeznih noževa raznih dimenzija te jedna koštana
iglenica sa sačuvanim željeznim iglama u unutrašnjosti.
Iznimno su važni nalazi konjske opreme te opreme konja-
nika u trima grobovima kojima pripadaju željezne žvale,
željezna falera te željezni stremeni. Ukopi konja i konjanika
pripadaju tipu 1 po A. Kissu (1963: 153) koji je zabilježen u
ranoavarodobnim i u kasnovarodobnim ukopima. U spome-
nutim ukopima konj se nalazi s desne strane pokojnika te je
suprotne orijentacije. Kasnoavarodobnu dataciju svakako
potvrđuju nalazi stremena s četvrtastom ušicom i ravnom
pravokutnom pločicom za upiranje (Garam 1987; 1995:
358). Žvale također pripadaju kasnoavarodobnim tipovima
s dvama krakovima spojenima s ušicama, s obručima na
krajevima kroz koje su provučene psalije. O postojanju
sedla, koje je vjerojatno bilo drveno, svjedoče nalazi željez­
nih pređica na predjelu trbuha konja. Posebno je zanimljiv
ukop, najvjerojatnije psa, oko 1 m iznad ukopa jednoga
od konjanika s konjem. Riječ je o običaju koji je poznat u
kasnoavarodobnom društvu, no nije čest (Tóth 2013).
Arheološka istraživanja ranosrednjovjekovnoga groblja
na redove 2016. na nalazištu Šarengrad – Klopare potvr-
dila su pretpostavku kako se radi o kasnoavarodobnom
groblju. Ovogodišnji nalazi najviše sličnosti pokazuju
s nalazima prikupljenima tijekom istraživanja groblja
Gole njive u Privlaci (Šmalcelj 1973; 1976; 1981b), ali i Brončani jezičac sa S-viticom iz groba 14 (foto: A. Rapan Papeša)

81
 Hrvatski arheološki godišnjak 13/2016
s drugim istovremenim grobljima diljem Karpatske kotline
(Dimitrijević 1957; Burić et al. 2012; Rapan Papeša
2012). Preliminarna kronološka i tipološka analiza nalaza,
posebno nakita i nošnje, upućuju na dataciju istraženoga
dijela groblja Šarengrad – Klopare u 8. st., što spome-
nuto nalazište svrstava u red najistaknutijih lokaliteta toga
razdoblja u sjevernoj Hrvatskoj (Vinski 1958; Šmalcelj
1981a; Tomičić 1994; 2000). Inače, iz samoga Šarengrada
do sada nisu bili poznati avarodobni nalazi, iako u oko-
lici postoji više dokaza o boravku Avara na tom prostoru.
Jednako tako, grobni ritual te pronađeni nalazi odgovaraju
poznatoj slici širega područja, s najbližim usporedbama na
istovremenim grobljima u južnoj Bačkoj te istočnoj Slavoniji
(Otok, Privlaka, Nuštar, Čelarevo), uz prepoznate pojedine
lokalne specifičnosti koje izdvajaju to nalazište kao jedno
od najistaknutijih avarodobnih nalazišta u južnoj Panoniji
te prvo arheološki istraženo kasnoavarodobno groblje na
prostoru hrvatskoga Podunavlja.
Literatura
Balen-Letunić, Radman-Livaja 2008 D. Balen-Letunić,
I. Radman-Livaja, Izvorište arhivskih podataka: Izvadci iz
putnih bilježnica Josipa Brunšmida o rimskim nalazima s
Dunavskog Limesa, VAMZ, 3. ser. sv. XLI, Zagreb, 2008:
417 – 438.
Burić, Hulina, Lapić 2012 M. Burić, M. Hulina, J. Lapić,
Bapska – Gradac, HAG, 8/2011, Zagreb, 2012: 53 – 55.
Čilinská 1975 Z. Čilinská, Frauenschmuck aus dem 7.-8.
Jahrhundert im Karpatenbecken, Slovenská Archeológia,
vol. XXIII, Bratislava, 1975: 63 – 97.
Dekan 1972 J. Dekan, Herkunft und Ethnizitäz der gegosse-
nen Bronzeindustrie des VIII. Jahrhunderts, Slovenská
Archeológia, vol. XX-2, Bratislava, 1972: 317 – 452.
Demo 1996 Ž. Demo, Vukovar – Lijeva bara, povijest
jednog arheološkog nalazišta (tragovi, istraživanja, zname-
nja), Zagreb, 1996.
Demo 2009 Ž. Demo, Ranosrednjovjekovno gro-
blje bjelobrdske kulture – Vukovar-Lijeva bara (X.-XI.
Stoljeće), Musei Archaeologici Zagrabiensis, Catalogi et
Monographie, VI/1-2, Zagreb, 2009.
Dimitrijević 1957 S. Dimitrijević, Četiri groba iz novootkri-
vene slavenske nekropole u Otoku kod Vinkovaca, OA, vol.
II, Zagreb, 1957: 21 – 38.
Dizdar, Šiljeg, Ložnjak Dizdar 2004 M. Dizdar, B. Šiljeg,
D. Dizdar, Rezultati terenskog pregleda područja grada
Iloka godine 2003., Obavijesti HAD, 1, god. XXXVI/2004,
Zagreb, 2004: 45 – 50.
Garam 1987 É. Garam, Pferdegräber die awarenzei-
tliche Gräberfeld in Tiszafüred, Alba Regia, vol. XXIII,
Szekesfehervar, 1987: 65 – 125.
Garam 1993 É. Garam, Katalog der awarenzei-
tlichen Goldgegenstände und der Fundstücke aus den
Fürstengräbern im Ungarischen Nationalmuseum,
Catalogi Musei Nationalis Hungarici – Seria Archeologica,
I, Budapest, 1993.
Garam 1995 É. Garam, Das awarenzeitliche Gräberfeld
von Tiszafüred, Cemeteries of the Avar Period (567–829)
in Hungary, Vol. 3, Budapest, 1995.
Garam 2001 É. Garam, Funde byzantischer Herkunft in
der Awarenzeit vom Ende des 6. bis zum Ende des. 7.
82
Jahrhunderts, Monumenta Avarorum Archaeologica, 5,
Budapest, 2001.
Hutinec 2013 M. Hutinec, Novi nalaz avarske pojasne gar-
niture s borovskog Gradca, Poster-presentation, Znastveni
skup „Arheologija na Dunavu”, Vukovar, 8. – 11. 10. 2013.
Ilkić 2006 M. Ilkić, Nalazi seobe naroda i ranog srednjeg
vijeka iz Sotina, Prilozi IAZ, 24, Zagreb, 2006: 277 – 285.
Ilkić 2010 M. Ilkić, Arheološka topografija srednjovjekov-
nog Sotina, in: Stjepan Gunjača i hrvatska srednjovjekovna
povijesno arheološka baština, (ur. T. Šeparović), Split,
2010: 383 – 401.
Kiss 1963 A. Kiss, Az Avarkori Lovas-Temetkezés
Szokásának Vizsgálata [Über das Brauchtum der awaren-
zeitlichen Reiterbestattungen], Janus Pannonius Múzeum
Évkönyve (1962), Pécs, 1963: 153 – 162.
Mrkobrad 1980 D. Mrkobrad, Arheološki nalazi seobe
naroda u Jugoslaviji, Fontes Archaeologiae Iugoslaviae,
III, Monografije, 6, Beograd, 1980.
Rapan Papeša 2012 A. Rapan Papeša, Nuštar – avar-
sko groblje (park dvorca Khuen-Belassy), HAG, 8/2011,
Zagreb, 2012: 65 – 68.
Seoba 1962 Seoba naroda – arheološki nalazi jugoslo-
venskog Podunavlja, (ur. D. Dimitrijević, J. Kovačević, Z.
Vinski), Narodni muzej Zemun, Zemun, 1962.
Simoni 1986 K. Simoni, Neobjavljeni okovi i jezičci nakit-
nog stila Blatnica iz Arheološkog muzeja u Zagrebu, VAMZ,
3. ser., sv. XIX, Zagreb, 1986: 217 – 228.
Szentpéteri 2002 J. Szentpéteri, Archäologische
Denkmäler der Awarenzeit in Mitteleuropa, Varia
Archaeologica Hungarica, XIII/1, Budapest, 2002.
Šmalcelj 1973 M. Šmalcelj, Privlaka – Gole njive,
Nekropola VII.–IX. stoljeća – Sistematska iskopavanja,
Arheološki pregled, 15, Beograd, 1973: 117 – 119.
Šmalcelj 1976 M. Šmalcelj, Privlaka – Gole njive, Nekropola
VIII.–IX. stoljeća, Arheološki pregled, 18, Beograd, 1976:
127, 128.
Šmalcelj 1981a M. Šmalcelj, Stari Jankovci – Gatina,
Avaroslavenska nekropola, Arheološki pregled, 22,
Beograd, 1981: 142, 143.
Šmalcelj 1981b M. Šmalcelj, Privlaka – Gole njive,
Avaroslavenska nekropola, Arheološki pregled, 22,
Beograd, 1981: 143, 144.
Tomičić 1994 Ž. Tomičić, Vukovo i okolni kraj u starohrvat-
sko doba, u: Vukovar, Vjekovni hrvatski grad na Dunavu,
(ur. I. Karaman), Koprivnica, 1994: 92 – 109.
Tomičić 2000 Ž. Tomičić, Arheološka slika ranoga sred-
njeg vijeka na prostoru međurječja Drave, Dunava i Save,
u: Hrvati i Karolinzi, Međunarodni projekt Karlo Veliki i stva-
ranje Europe, Dio prvi – Rasprave i vrela, (ur. A. Milošević),
Split, 2000: 142 – 161.
Tóth 2013 Z. Tóth, Animal Graves in the Early Mediaeval
Period in the Carpathian Basin, Archeometriai Műhely, vol.
2013/X/3, Budapest, 2013: 237 – 241.
Uglešić 1994 A. Uglešić, Nalazi seobe naroda iz zbirke
Mate Ilkića, Radovi FFZ, vol. 20, Zadar, 1994: 145 – 152.
Vinski 1958 Z. Vinski, O nalazima 6. i 7. stoljeća u
Jugoslaviji s posebnim obzirom na arheološku ostavštinu iz
vremena Prvog avarskog kaganata, OA, III, Zagreb, 1958:
13 – 67.
Zábojnik 1991 J. Zábojník, Seriation von Gürtelbeschlag­
garnituren aus dem Gebiet der Slowakei und Österreichs
 Vukovarsko-srijemska županija, HAG 13/2016
(Beitrag zur Chronologie der Zeit des awarischen
Kaganats), in: K problematike osídlenia stredodunajskej
oblasti vo včasnom stredoveku, Nitra, 1991: 219 – 321.
Marko Dizdar
Anita Rapan Papeša
Andrea Rimpf
Summary
Rescue archaeological excavations of the Šarengrad-
Klopare site revealed an early mediaeval cemetery that,
based on the findings, dates to the Late Avar period. The
cemetery is located on a steep slope of the high loess pla-
teau above the Danube. An unknown number of graves at
the site were destroyed by the exploitation of soil in 2006
and only two ceramic pots were saved. The deceased were
laid in very deep graves and accompanied by attire, jewel-
lery and items of everyday use.
Ceramic vessels and remains of animal bones testify to
funerary ritual. The most prominent burials are those of
three horsemen with horses and their equipment. Based
on the discovered finds, explored part of the cemetery of
Šarengrad-Klopare can be dated to the 8th century. It repre-
sents the first archaeological investigated Late Avar ceme-
tery in the area of the Croatian Danube region and one of the
most prominent Late Avar sites in the southern Pannonia.
Redni broj: 39
Lokalitet: Tovarnik – granični prijelaz
Naselje: Tovarnik
Grad/općina: Tovarnik
Pravni status: postupak u tijeku
Razdoblje: A, SV
Vrsta radova: zaštitno iskopavanje, arheološki nadzor
U ožujku i travnju 2016. zaštitno je arheološki istraženo
područje međunarodnog cestovnoga graničnog prijelaza u
Tovarniku, nakon otkrića grobova devastiranih proširenjem
kolnika, u cestovnom jarku IV. Odlukom Konzervatorskog
odjela u Vukovaru predviđeno je zaštitno istraživanje
šest evidentiranih grobova i prostora između stacionaža
0+660,00 i 0+620,00, te nadzor zemljanih radova tijekom
gradnje ceste, odnosno skidanja sloja humusa južno od
državne ceste D-46 i postojećeg kolnika državne ceste
između stacionaža 0+620,00 i 0+590,00. Voditelj arheološ-
kih istraživanja bio je Srđan Đuričić, mag. arheo., a voditelj
nadzora Krešimir Lerotić, dipl. arheo. Stručnu ekipu činili
su Josip Bazo i Josip Galiot.
Arheološko nalazište na graničnom prijelazu smješteno je
oko 2 km istočno od središta naselja Tovarnika, između
graničnog prijelaza Tovanik (Republika Hrvatska) i granič-
nog prijelaza Šid (Republika Srbija), na tzv. ničijoj zemlji.
Prostor obuhvaćen zaštitnim arheološkim istraživanjima i
nadzorom rasprostire se na k.č. 3704/1, 2895/1 i 3596/1,
k.o. Tovarnik, sve u vlasništvu Republike Hrvatske.
Zaštitna istraživanja odvijala su se u dvjema fazama. U
prvoj fazi istraženi su grobovi i arheološke formacije u
83
Druga faza zaštitnih istraživanja nakon uklanjanja sloja asfalta i
posteljice ceste (foto: K. Lerotić)
cestovnom jarku IV, zona sjeverno i južno od cestovnog
jarka IV te prostor sjeverne kolničke trake. U drugoj fazi
istražen je prostor ispod stare sjeverne kolničke trake i
pomoćne trake. Arheološki nadzor odvijao se u dvjema
fazama. U prvoj fazi uklonjen je sloj humusa između cestov-
nog jarka IV i sjeverne kolničke trake, a u drugoj je uklonjen
sloj asfalta, stare sjeverne kolničke trake i pomoćne trake.
Tijekom nadzora evidentirani su arheološki objekti.
U prostornoj dispoziciji arheološke formacije pojavljuju
se na cijeloj dužini od stacionaže 0+660,00 do 0+590,00.
Najgušća koncentracija evidentirana je južno od državne
ceste D 46, s tendencijom opadanja brojnosti prema
zapadu i sjeverozapadu. Arheološkim istraživanjima evi-
dentirana su tri kulturna horizonta, od kojih su dva arhe-
ološkog karaktera. Najstariji horizont čine antički objekti
na koje je nasjelo kasnosrednjovjekovno groblje, a iznad
njega je od kraja 19. st. nastalo pravoslavno groblje, što
se jasno vidi u slojevima (stratigrafiji). Treći horizont čine
recentne intervencije (cesta), koje su oštetile ili u potpuno-
sti uništile arheološke objekte.
Objekti antičkog horizonta pojavljuju se na cijeloj istraže-
noj zoni lokaliteta. Njihova disperzija nije ujednačena, dok
je međusoban razmak relativno velik. Većina je objekata
u većoj ili manjoj mjeri oštećena naknadnim intervenci-
jama, posebice grobovima iz kasnoga srednjeg vijeka,
koje je oštetila gradnja suvremene ceste s popratnom
infrastrukturom.
Objekti se mogu podijeliti na otpadne jame (unutar čijih
su zapuna pronađeni ukopi životinja – uglavnom konja) te
bunare s većom količinom pokretnoga arheološkog materi-
jala, najviše građevnog (tegule, opeka…).
Arheološke pojave i nalazi datirani u kasni srednji vijek
rasprostiru se po cijelom lokalitetu, s koncentracijom na
istočnom dijelu, gdje je uočeno i preklapanje pojedinih
objekata, posebice u jugoistočnom kutu. Broj arheoloških
pojava smanjuje se prema zapadu gdje su znatno rjeđe,
a po svojoj primarnoj funkciji mogu se podijeliti na jame,
kanale, peći i grobove. Prve su tri kategorije sporadične,
dok grobovi čine dominantnu skupinu. Prilikom arheološ-
kih istraživanja evidentirano je 112 grobova, od kojih nisu
istražena četiri: 64, 65, 67 i 74, zbog toga što većim dijelom
idu pod profil, izvan trase. Grobovi su ispunjeni jako tamno
sivkastosmeđom (Munsell: 10 YR 3/2) rahlom zemljom
 Hrvatski arheološki godišnjak 13/2016
Otpadna jama iz antike s ukopom konja (foto: K. Lerotić)
Grob 61 i 51 (foto: K. Lerotić)
glinovito-prahastog sastava, s primjesama ili bez njih, ili
tamno sivkasto-smeđom zemljom (Munsell: 10 YR 4/2).
Rake su pravokutnog oblika u tlocrtu, sa zaobljenim kuto-
vima, a dubina im varira od 0,20 do 0,60 m. Kosturi su
orijentirani u smjeru istok-zapad, uz manji otklon od neko-
liko stupnjeva. Dominiraju kosturi odraslih osoba i adoles-
cenata, dok su dječji kosturi znatno manje zastupljeni. U
položaju ruke nije primijećeno pravilo. Najviše je pokojnika
pokopano s objema rukama položenima na trbuh, dok su
obje ruke položene na prsa, zdjelicu i ispružene uz tijelo
zastupljene u manjoj količini. Unutar depozita grobova osim
kostura evidentirana je i manja količina pokretnoga arheo-
loškog materijala, prije svega ulomaka keramike, životinj-
skih kostiju te građevnog materijala, koji su sekundarno
dospjeli unutar zapune groba prilikom njegova zatrpavanja.
Pronađeni su predmeti od metala, ponajprije bronce (ukos­
nice, gumbi), dok su u manjoj mjeri zastupljeni predmeti
od srebra ili s tragom posrebrenja. Od ostalih materijala
evidentirani su i koštani te kameni predmeti.
Literatura
Bulat 1960 M. Bulat, Topografska istraživanja Limesa u
Slavoniji i Baranji, OZ, XII, Osijek, 1960: 39 – 52.
Dizdar, Ložnjak Dizdar 2009 M. Dizdar, D. Ložnjak Dizdar,
Terenski pregled područja općina Ilok, Lovas i Tovarnik u
2008. g., AIA, V/2009, Zagreb, 2009: 117 – 121.
84
Minichreiter 2007 K. Minichreiter, Arheološki lokaliteti na
trasi Iločke transverzale, brze ceste od Iloka do Lipovca,
AIA, III/2007, Zagreb, 2007: 89 – 92.
Srđan Đuričić
Summary
Rescue archaeological excavations conducted in the
course of 2016 at the site of International border cross-
ing in Tovarnik identified three cultural horizons of which
two have archaeological character. The oldest horizon are
Antiquity-period structures. The site was later occupied
by a late medieval graveyard and an Orthodox graveyard
of the second half of the 19th century. The third horizon
encompasses all recent interventions which damaged or
completely destroyed archaeological features (the late
medieval graveyard). The Late Antiquity structures (waste
pits and wells) suggest that the site represents a periph-
eral area of a settlement of unknown character and size or
maybe a larger villa rustica (locals have reported on find-
ing different metal items and the remains of architecture
on nearby fields as well as a vaulted structure in the town).
The late medieval cultural horizon includes pits, furnaces
and channels as well as a skeletal row cemetery. Although
pits, furnaces and channels can be dated to the Late Middle
Ages, stratigraphically they precede the row cemetery. The
late medieval cemetery constitutes the largest part of the
archaeological features. The rescue archaeological exca-
vations encompassed only a smaller part of the cemetery
and the remaining parts should be looked for southwards,
eastwards and northwards.
Redni broj: 40
Lokalitet: Vinkovački Banovci
Naselje: Vinkovački Banovci
Grad/općina: Nijemci
Pravni status: postupak u tijeku
Razdoblje: P
Vrsta radova: probno iskopavanje
Od 9. svibnja do 16. lipnja te od 19. rujna do 7. listopada
2016. trajala su arheološka istraživanja u Vinkovačkim
Banovcima, na položaju Šuma i Renovac. Istraživanja su dio
projekta Hrvatske zaklade za znanost (UIP-11-2013-5327)
Pogrebni običaji i društvo kasnog brončanog doba na
jugu Karpatske kotline. Jedan je od projektnih zadataka i
točno lociranje groblja kulture Belegiš II, od kojih ni jedno
zasad nije pronađeno u istočnoj Slavoniji. Tragom poda-
taka iz arhiva Gradskog muzeja Vinkovci, u Vinkovačkim
Banovcima pronađena je urna kulture Belegiš II, stoga
je lokalitet odabran za probno istraživanje. Lokalitet u
Vinkovačkim Banovcima istražio je Institut za arheologiju.
Voditeljica istraživanja bila je dr. sc. Daria Ložnjak Dizdar,
a u istraživanju je sudjelovao i dr. sc. Marko Dizdar te četiri
radnika. Iskopavanja u Vinkovačkim Banovcima realiziraju
se u suradnji s Gradskim muzejom Vinkovci, uz sudjelova-
nje Maje Krznarić Škrivanko, muzejske savjetnice i vodite-
ljice Arheološkog odjela.
 Vukovarsko-srijemska županija, HAG 13/2016
Vinkovački Banovci, istražena sonda 1 (foto: D. Ložnjak Dizdar)
Vinkovački Banovci, ukop za konstrukciju kuće SJ 5 (foto: D.
Ložnjak Dizdar)
Istražene su tri različite lokacije u Vinkovačkim
Banovcima: 1) položaj Šuma, k.č. 450, 165, k.o. Vinkovački
Banovci, 2) položaj Renovac, k.č. 449, k.o. Vinkovački
Banovci, 3) položaj Renovac, k.č. 123, k.o. Vinkovački
Banovci. Položaje Šuma i Renovac danas dijeli željeznička
pruga, a arheološka su istraživanja pokazala da se radi o
jedinstvenom lokalitetu.
U terenskom dnevniku M. Klajna, prvog kustosa Gradskog
muzeja Vinkovci, sredinom 20. st. zabilježeni su podaci
o nalazima urni Belegiš II, pokraj željezničke stanice u
85
Vinkovačkim Banovcima na njivi Race Petkovića. Dvije
urne čuvaju se u fundusu Gradskog muzeja Vinkovci
(Dizdar 2011: 403, 404). Tijekom probnih istraživa-
nja iskopano je pet sondi različitih dimenzija: sonda 1
(32,50x1,50 m) i 4 (33,70x1,60 m) na položaju Šuma te
sonde 2 (16x1,70 m), 3 (11x1,80 m) i 5 (86x1,50 m) na polo-
žaju Renovac. Arheološkim istraživanjima u Vinkovačkim
Banovcima ukupno je istražena površina od 149,67 m2.
U sondama 3, 4 i 5 nisu otkriveni arheološki ostaci. U
sondama 1 i 2 otkriveni su dijelovi prapovijesnih naselja
(sopotske kulture i kulture Belegiš II).
U sondi 1 otkriveni su ostaci ukopane konstrukcije dijela
kuće sopotske kulture. Sondom je istražen jedan dio kuće
većih dimenzija. Radi se o konstrukciji nadzemne kuće s
ukopanim jarcima u kojima su bili temelji nadzemne drvene
konstrukcije. U sredini kuće otkriveni su pravokutni izdu-
ženi ukopi za konstrukciju koja je nosila krov takve veće
nastambe. Kuće takvih konstrukcija u cijelosti su istražene
na nalazištu Kruševica kod Slavonskog Broda (Miklik Lozuk
2006). Istočno od kuće istraženi su dijelovi jama (SJ 19, 21)
te vjerojatno dio bunara (SJ 23), sudeći prema vodi koja se
pojavila već na 0,40 m od gornjeg ruba istražene struk-
ture. Položaj naselja sopotske kulture, potvrđen probnim
arheološkim istraživanjima u Vinkovačkim Banovcima,
dopunjava kartu naseljenosti vinkovačkog kraja u mlađem
kamenom dobu (Krznarić Škrivanko 2006: 12; Krznarić
Škrivanko 2015: sl. 22). Sudeći prema nalazima u son-
dama 1 i 2 i rezultatima terenskih pregleda u Vinkovačkim
Banovcima, radi se o istočnom dijelu naselja sopotske kul-
ture koje je imalo veću površinu.
Sjeverno od pruge nalazile su se sonda 2 i 3. U sondi 2
otkriveni su dijelovi nekoliko jama sopotske kulture te u
zapadnom dijelu sonde jama kulture Belegiš II (SJ 31),
čime je potvrđeno da se rubna zona kasnobrončanodob-
nog naselja nalazi u blizini današnje željezničke stanice.
Prema površinskim nalazima spaljenih kostiju, istovre-
meno groblje treba tražiti prema sjeveroistoku ili istoku. Ti
položaji zbog usjeva nisu bili dostupni za probna istraživa-
nja. U sondi 2 bile su iznimno visoke podzemne vode, što
je otežalo dokumentiranje istraženih jama.
U sondi 3 nisu otkriveni arheološki tragovi. U sondi 4, koja
se nalazila istočno od sonde 1, otkriven je sloj sive masne
zemlje, vjerojatno ostaci paleovodotoka. U sondi 5 u sloju
humusa SJ 1 pronađeni su ulomci srednjovjekovne i prapo-
vijesne keramike. Nakon poliranja sonde, uočeno je kako
nema sačuvanih arheoloških struktura.
Otkrivena jama kulture Belegiš II potvrđuje postojanje
pretpostavljenoga kasnobrončanodobnog nalazišta u
Vinkovačkim Banovcima, na položaju uz željezničku prugu
(Korda 1960, 58). S obzirom na to da u sondama 1, 3, 4 i 5
nisu pronađeni tragovi iz kasnoga brončanog doba, pretpo-
stavlja se da se naselje nalazilo sjeverozapadnije na blago
povišenoj gredi koja se polako diže iz nizine uz Spačvanski
bazen. Karta rasprostranjenosti naselja Belegiš II na pro-
storu istočne Slavonije (Forenbaher 1991: 48; Ložnjak
2001: sl. 3) dopunjena je ovim iskopavanjima, ali i dalje
ostaje otvoreno pitanje uporabe krajolika u odnosu isto-
vremenoga groblja i naselja. To se pitanje u sklopu arhe-
oloških istraživanja u sklopu projekta BAMPICa testira na
dvama nalazištima – Sotinu i Vinkovačkim Banovcima (koja
se nalaze u dvama različitim krajolicima: Sotinu, koji je na
 Hrvatski arheološki godišnjak 13/2016

Ložnjak 2001 D. Ložnjak, Nalazišta brončanog doba na

vinovačkom području, Prilozi IAZ, 18, Zagreb, 2001: 33
– 61.
Miklik Lozuk 2006 L. Miklik Lozuk, Kruševica – Njivice,
HAG, 2/2005, Zagreb, 2006: 51 – 53.

Daria Ložnjak Dizdar

Marko Dizdar

Summary

During archaeological excavations carried out in the

course of 2016 in Vinkovački Banovci five probes were
investigated. The excavations were conducted at three dif-
ferent sites: 1. the site of Šuma, cadastral parcel no. 450;
2. the site of Renovac, cadastral parcel no. 449; the site of
Renovac, cadastral parcel 123. Although a railway divides
the sites of Šuma and Renovac, the research has shown
that they form a single site. The excavations have revealed
settlements of the Sopot Culture and Belegiš II Culture.

Redni broj: 41
Lokalitet: Vinkovačko Novo Selo – Zablače
Naselje: Vinkovci
Grad/općina: Vinkovci
Pravni status: P-4983
Razdoblje: P, SV
Vrsta radova: zaštitno iskopavanje

Istraživanja na lokalitetu Vinkovačko Novo Selo – Zablaće

Vinkovački Banovci, sonda 2 nakon istraživanja (foto: D. Ložnjak (Borinci – Blato – Vinka) nastavljena su i 2016. godine
Dizdar) (k.č. 160/1, 160/10, 160/9, 160/5, 160/8, k.o. Vinkovačko
Novo Selo). Istraživanje je provedeno na temelju struč-
visokoj lesnoj zaravni uz Dunav i Vinkovačkim Banovcima, nog mišljenja Konzervatorskog odjela u Vukovaru, jer se
na prvim osojnim gredama uzdignutima od ravnice uz predmetna građevina nalazi u neposrednoj blizini pre-
Spačvanski bazen i Savu). Sve su sonde nakon istraživa- ventivno zaštićenoga arheološkog nalazišta Zablače
nja i dokumentiranja zatrpane, a pokretni nalazi poslani su (Borinci – Vinka – Blato) kraj Vinkovačkog Novog Sela.
na konzervaciju. Budući da navedenom nalazištu nije poznat krajnji opseg,
preporučena su probna arheološka istraživanja. Zaštitno
Literatura arheološko istraživanje trajalo je tri radna dana, od 15. do
19. prosinca 2016. Stručna voditeljica istraživanja, finan-
Dizdar 2011 M. Dizdar, O nekim kasnobrončanodob- ciranih sredstvima privatnog investitora, bila je muzejska
nim nalazima iz Gradskog muzeja Vinkovci, u: Panonski savjetnica Maja Krznarić Škrivanko, a zamjenik voditeljice
prapovijesni osviti, Zbornik radova posvećenih Korneliji
Minichreiter uz 65. obljetnicu života, Zagreb, 2011: 403
– 421.
Forenbaher 1991 S. Forenbaher, Nalazišta Belegiš II kul-
ture u istočnoj Slavoniji, OA, 15, Zagreb, 1991: 47 – 69.
Korda 1960 J. Korda, Tragom prošlosti Vinkovaca (Kroz
Zbirke Gradskog muzeja), Gradski muzej Vinkovci,
Vinkovci, 1960.
Krznarić Škrivanko 2006 M. Krznarić Škrivanko,
Istraživanja na Sopotu, u: Od Sopota do Lengyela,
Prispevki o kamenodobnih in bakrenodobnih kulturah med
Savo in Donavo, Annales Mediterranea, Koper, 2006: 11
– 19.
Krznarić Škrivanko 2015 M. Krznarić Škrivanko, Rezultati
Dimitrijevićevih istraživanja Sopota u svijetlu novih istraži-
vanja, OA, 37/38 (2013/2014), Zagreb, 2015: 371 – 395. Rov 1

86
 Vukovarsko-srijemska županija, HAG 13/2016
Rov 2
Objekti u Rovu 2
kustos Boris Kratofil. U iskopavanju su kao stručni dio
ekipe sudjelovali kustosi Hrvoje Vulić i Anita Rapan Papeša
iz Gradskog muzeja Vinkovci.
Godine 2014. lokalitet je zaštitno arheološki istražen prili-
kom gradnje Bioplinskog postrojenja Vinka (PIK Vinkovci),
na površini oko 4500 m2, potom je 2015. dodatno istražena
površina od 650 m2, a 2016. bagerom su iskopani probni
rovovi ukupne površine 675 m2 koji su potvrdili postojanje
naselja starčevačke/sopotske kulture smješteno sjevernije
od sopotskog naselja na Bioplinskom postrojenju Vinke,
istraživanog 2014. i 2015. godine.
Na prostoru predviđenom za gradnju skladišta smrznute
robe s pratećim objektima (strojarnicom i trafostanicom)
bagerom su iskopani probni rovovi dužine 375 m i širine
1,80 m (Rov 1 dužine 186 m i Rov 2 dužine 189 m).
Preko cijelog nalazišta prostiru se velike površine inten-
zivno obrađivanoga poljoprivrednog zemljišta, stoga se do
nivoa ukopa objekata u zdravici strojno skidao oraći sloj.
Kako je riječ o nalazištu čiji je kulturni sloj, ako je postojao,
uništen intenzivnom strojnom obradom zemlje, pronađeni
su samo ukopani objekti, među kojima su izdvojene jame
različitih dimenzija i ukopi velikih zemuničkih objekata.
U Rovu 1 identificirano je 25 objekata ukupne površine
104,1 m2. U Rovu 2 identificirano je 26 objekata ukupne
površine 46,7 m2. Po sredini lokaliteta, što se vidi na crtežu
i fotografiji, ukopan je velik recentan drenažni kanal, širine
oko 50 m, odnosno suvremena nivelacija starog vodotoka,
koji povezuje pogon tvornice Vinka i kanal Dren, koji se
87
nalazi nešto sjevernije. Budući da je recentan kanal ukopan
puno dublje u zdravicu, na tom su području uništeni i svi
arheološki objekti.
Prilikom istraživanja na poziciji Vinkovačko Novo
Selo – Zablaće (Borinci – Blato – Vinka) otkriveno je naj-
veće ravničarsko naselje sopotske kulture na vinkovač-
kom području, koje se rasprostiralo na površini većoj od
10 ha, a svjedoči o dugotrajnom opstanku na jednome
mjestu, planiranoj gradnji i održavanju naselja, gradnji
zemuničkih i nadzemnih stambenih objekata s pećima i
skladišnim prostorima. Na osnovi triju analiza AMS 14C
ljudskih zuba, naselje je datirano u razdoblje između 5300.
i 5064. g. pr. Kr. (analiza AMS C-14 u Isotoptech Zrt. u
Debrecenu na zubnim ostacima iz grobova 1, 2 i 3. Grob 3,
6223+/-33 BP (5300. – 5064. g. pr. Krista)).
Literatura
Krznarić Škrivanko 2015 M. Krznarić Škrivanko,
Preliminarno izvješće s arheološkog istraživanja sopot-
skog sela na poziciji Vinkovačko Novo Selo – Zablaće
(Borinci-Vinka-Blato) // Godišnjak Matice hrvatske Ogranak
Vinkovci, 32 (2014.), Vinkovci, 2015: 197 – 216.
Krznarić Škrivanko 2015 M. Krznarić Škrivanko,
Vinkovačko Novo Selo – Zablaće, HAG, 11/2014, Zagreb,
2015.
Krznarić Škrivanko 2016 M. Krznarić Škrivanko,
Vinkovačko Novo Selo – Zablaće, HAG, 12/2015, Zagreb,
2016.
Rajić Šikanjić, Premužić, Krznarić Škrivanko 2017 P.
Rajić Šikanjić, Z. Premužić, M. Krznarić Škrivanko, Rib
anomalies in a Neolithic period skeleton from Croatia//
Antropologischer, anzeiger. 74 (2017), 2; 123 – 130.
Maja Krznarić Škrivanko
Summary
Archaeological investigation at the site of Vinkovačko
Novo Selo-Zablaće (Borinci-Blato-Vinka) were resumed
in the course of 2016. In 2014 archaeological excavations
were carried out prior to the construction of the Vinka (PIK
Vinkovci) biogas plant on a surface area of 4500 m2. In
2015 an additional surface of 650 m2 was investigated.
In the course of 2016 new trial trenches over a total sur-
face area of 675 m2 were dug, confirming the existence
of a Starčevo/Sopot Culture settlement to the north of
the Sopot settlement at Vinka. The entire excavated area
encompasses agricultural land which has been intensively
used, and a ploughing layer was mechanically removed
down to the level where archaeological features dug into
natural soil appeared. Since a cultural layer, if it ever
existed, was destroyed by ploughing, only structures dug
into the ground were found, amongst which pits of different
sizes were identified as well as large dugouts. In Trench
1 25 structures were identified on a total surface area of
104.1 m2. In Trench 2 26 structures were identified on a
total surface area of 46.7 m2. The excavations yielded
the largest lowland settlement of the Sopot Culture in the
Vinkovci area, stretching across a surface area larger than
10 ha. It testifies to its long-standing inhabitation, planned
 Hrvatski arheološki godišnjak 13/2016

construction and maintenance of the settlement, construc-

tion of dugouts and above-ground dwellings with furnaces
and storage rooms. Based on three AMS 14C analyses of
human teeth, the settlement was dated between 5300 and
5064 BC.

Redni broj: 42
Lokalitet: Vinkovačko područje (Vinkovci – Blato,
Vinkovci – Sopot, Marinci – Segetac, Bršadin – Pašnjak
pod selom)
Naselje: Vikovci, Marinci, Bršadin
Grad/općina: Vinkovci, Nuštar, Trpinja
Pravni status: Z-4914, Z-6090, P-4514
Razdoblje: P, A
Vrsta radova: terenski pregled

Institut za arheologiju u Zagrebu, u suradnji s Institutom

za arheologiju Sveučilišta Kardinal Stefan Wyszynski u
Varšavi, između 20. i 22. travnja 2016. geofizički je istražio i
geološki uzorkovao lokalitete Sopot i Blato kod Vinkovaca,
Segetac kod Marinaca i Pašnjak pod selom kod Bršadina
u Vukovarsko-srijemskoj županiji. Istraživanje je bilo dio
zajedničkog miniprojekta Geoarchaeological prospection of
Slavonia region Instituta za arheologiju u Zagrebu i Instituta
za arheologiju Sveučilišta Kardinal Stefan Wyszynski u
Varšavi. U istraživanju su sudjelovali Katarina Botić, znan-
stvena novakinja iz Instituta za arheologiju (voditeljica
istraživanja), Danimirka Podunavac, dipl. arheo. iz Našica
(zamjenica voditeljice istraživanja) te prof. Leszek Marks,
Department of Climatic Geology, Faculty of Geology,
Warsaw University (voditelj grupe za geološko bušenje),
dr. Fabian Welc, Institute of Archaeology, Cardinal Stefan
Wyszynski University in Warsaw (GPR, Magnet), prof.
Jerzy Nitychoruk, Pope John Paul II State School of Higher
Education in Biała Podlaska, dr. Aleksandra Majecka,
Institute of Geology, Warsaw University, dr. Radosław
B. Mieszkowski, Institute of Hydrology and Engineering
Geology, Faculty of Geology, University of Warsaw
(ERT/GPR) te Michalina Czyżnikowska, dipl. geoarheolo-
ginja, Varšava. Istraživanja su financirali Institut za arheo-
logiju u Zagrebu, Institut za arheologiju Sveučilišta Kardinal
Geoarheološki terenski pregled 2016., položaji lokaliteta (izradila:
K. Botić; podloga: Geoportal)
Preliminarni rezultati magnetnog snimanja na lokalitetu Segetac
(izradili: F. Welc, R. Mieszkowski)
Stefan Wyszynski u Varšavi te Geološki fakultet Sveučilišta
u Varšavi.
1. Vinkovci – Sopot
Lokalitet Sopot kod Vinkovaca nalazi se u zaštićenoj zoni
arheološkog nalazišta, na desnoj obali Bosuta (k.č. 5971/2,
k.o. Vinkovci II). Radi se o umjetnom uzvišenju od 3 m, elip-
tičnog oblika i okruženom dvostrukim sustavom jaraka, tj.
kasnoneolitičkom telu (Mušič et al. 2011a; 2011b; Krznarić
Škrivanko 2012a; 2015: 371, 372, 381; Bakrač et al. 2015).
Lokalitet je istražen neinvazivnim metodama (magnetna
metoda i tomografija električne otpornosti – ERT) te je
primijenjeno geološko bušenje (Botić 2017: 142 – 146,
sl. 4 – 6). Snimljen je plato zapadno od tela: izrađena su
tri ERT profila, svaki u dužini od 190 m, te je magnetom
snimljena površina veličine 20x80 m (četiri kvadranta veli-
čine 20x20 m, snimalo se na svakih 25 cm razmaka smje-
rom SI-JZ). Oprema za snimanje magnetom sastojala se
od Grad 601 magnetometra (Bartington) i Grad–01–1000L
cilindričnoga gradiometarskog senzora i upotrebljavala se
za ručno snimanje (bez kolica). Geološki je bušeno jedno
mjesto do dubine od 3,65 m, uporabom opreme za geo-
loško bušenje i svrdlima promjera 5 – 10 cm. Jezgre su
fotografirane, a svakih 10 cm uzeti su uzorci za daljnje ana-
lize. Snimanja ERT i magnetnom metodom pokazala su da
se arheološke cjeline javljaju i na zapadnom dijelu platoa,
iako je njihova dubina znatno plića od dijela na kojem se
tel nalazi. Magnetno snimanje pokazalo je postojanje još

88
 Vukovarsko-srijemska županija, HAG 13/2016
jednog, nešto plićeg jarka približno jednake širine kao
i otprije otkriven drugi vanjski jarak oko tela (Mušič et al.
2011a; 2011b; Krznarić Škrivanko 2015). Sjevernim dijelom
jarak blago zaokreće prema zapadu.
2. Vinkovci – Blato
Lokalitet Blato kod Vinkovaca nalazi se na SZ rubnom
dijelu grada sjeverno od željezničke pruge, a I od ceste
za Borince (k.č. 4277/1, k.o. Vinkovci II). Radi se o blagoj
uzvisini koja se spušta prema jugu. Lokalitet je poznat od
1878. g., a u novije vrijeme istraživan je 1998. i 2010.,
kada je istražen rov veličine 500x5 m. Na tom su nalazi-
štu do sada prikupljeni predmeti iz različitih prapovijesnih
razdoblja, a tijekom probnih iskopavanja otkriveno je nizin-
sko naselje latenske kulture (Dizdar 1998; 1999; 2001a;
2001b; 2003; 2006; Dizdar, Radman-Livaja 2004; Dizdar,
Tonc 2013; Ložnjak 2001; Majnarić-Pandžić 2009).
Lokalitet je istražen primjenom magnetne metode i ERT-a
(Botić 2017: 144, 146, 147, sl. 7). Uz ekipu je dan na
lokalitetu proveo i djelatnik Gradskog muzeja Vinkovci,
B. Kratofil. Snimljen je SI dio lokaliteta: izrađen je jedan
ERT profil u dužini od 190 m, u nastavku površine snimane
magnetom prema JZ te je magnetom snimljena površina
veličine 20x60 m (tri kvadranta veličine 20x20 m, 25 cm
razmaka smjerom SZ-JI). Nije bilo geološkog uzorkova-
nja. Snimanje ERT nije pokazalo važnije rezultate, vjero-
jatno zbog glinasto-pjeskovite podloge i činjenice da na
tom dijelu nisu vidljive veće arheološke cjeline. Snimanje
magnetnom metodom pokazalo je da se moguće manje
arheološke cjeline javljaju duž sjeveroistočne strane, tj. na
prostoru bliže današnjem kolnom putu. Snimanja su tako-
đer obuhvatila i rov istražen 2010. godine.
3. Marinci – Segetac
Lokalitet Segetac nalazi se na zapadnom ulazu u selo
Marince, tj. na njegovoj sjevernoj strani (k.č. 749/1 i 749/2,
k.o. Marinci). Na lokalitetu su pronađeni ostaci sopotskog
i latenskog naselja (Krznarić Škrivanko 2008: 60; 2012b:
34), ali zasad nije arheološki istražen. Lokalitet obuhvaća
čestice: 246 – 251, 746, 747, 748/1, 748/2, 749/1, 749/2,
750/1, 751/1, 751/2, 752 – 755).
Rezultati ERT snimanja na lokalitetu Bršadin – Pašnjak pod selom:
crvenom strelicom označen je geoelektrični profil, žuto su ozna-
čene anomalije (moguće arheološke cjeline), a svjetlozeleno su
pozicije geoloških bušotina (izradili: L. Marks, J. Nitychoruk, A.
Majecka, F. Welc, R. Mieszkowski)
89
Istraživalo se primjenom magnetne metode i ERT-a (Botić
2017: 146 – 147, sl. 8 – 9). Na zapadnom dijelu lokaliteta
izrađen je jedan ERT profil u dužini od 190 m te je magne-
tom snimljena površina veličine 20x40 m (dva kvadranta
veličine 20x20 m smjerom S-J na istočnom dijelu lokaliteta,
25 cm razmaka smjerom I-Z). Nije bilo geološkog bušenja.
Snimanja ERT i magnetnom metodom pokazala su da se
arheološke cjeline javljaju na I i na Z dijelu lokaliteta. ERT
profil pokazao je kako se arheološke cjeline nalaze na naj-
višem dijelu grede čiji je smjer I-Z te da se može očekivati
sloj od nekoliko metara. Magnetno snimanje pokazalo je
postojanje jarka širokog približno 5 m, na istočnom dijelu
lokaliteta koji je na južnoj strani presječen modernom insta-
lacijom. Na površini se te anomalije ne vide golim okom.
Na magnetnim snimkama također su vidljive brojne rupe
od stupova. Na tom je dijelu tijekom pregledavanja povr-
šine ustanovljen materijal latenske kulture koji ovom prili-
kom nije prikupljen.
4. Bršadin – Pašnjak pod selom
Lokalitet Pašnjak pod selom (k.č. 1040/1, k.o. Bršadin)
smješten je južno od centra naselja Bršadina u koritu rijeke
Vuke. Radi se o uzvišenjima eliptičnog oblika: I od kolnog
puta nalazi se jedno uzvišenje, dok se Z nalaze dva spojena
uzvišenja, koja se u smjeru I-Z protežu oko 200 m, a smje-
rom S-J oba uzvišenja široka su približno 80 m. Relativna
visina u odnosu na okolni prostor iznosi oko 2 m. Moguće
je da se radi o kasnoneolitičkom naselju. Lokalitet se nalazi
na sezonski plavnom području, na kojem je moguća regu-
lacija toka rijeke Vuke i stoga je ugrožen.
Istraživalo se primjenom neinvazivne metode (ERT), uz
geološko bušenje (Botić 2017: 146 – 149, sl. 10 – 11). Nije
bilo georadarskih i magnetnih istraživanja. Snimljeno je
područje duž Z dijela I uzvišenja, preko kolnog puta i duž
obaju Z uzvišenja: izrađen je ERT profil u dužini od gotovo
290 m. Geološki se bušilo na prvom Z uzvišenju (do 2,80 m)
te u prostoru I od kolnog puta, a između I i prvog Z uzvi-
šenja (do 2,30 m). U geološkoj bušotini rađenoj na prvom
Z uzvišenju vidljiv je debeo kulturni sloj, koji završava na
otprilike 1,80 m, a ispod slijedi geološki sloj. U drugoj geo-
loškoj bušotini rađenoj na nizinskom dijelu između kolnog
puta i I uzvišenja nije bilo tragova kulturnog sloja, a sloj s
organskim ostacima javlja se do dubine od oko 0,85 m.
Primjena geofizičkih metoda pokazala se izrazito korisna u
otkrivanju arheoloških cjelina koje nisu vidljive golim okom,
na lokalitetima ili dijelovima lokaliteta koji nisu arheološki
istraženi. Tim je metodama moguće u kraće vrijeme i sa
znatno manje sredstava dobiti rezultate koji mogu služiti
kao smjernice za buduća arheološka istraživanja ili zaštitu
lokaliteta. Geološka uzorkovanja na lokalitetima ili blizu
njih omogućavaju rekonstrukciju ekoloških uvjeta u vrijeme
naseljavanja lokaliteta te rekonstrukciju paleoklimatskih
pokazatelja.
Literatura
Bakrač et al. 2015 K. Bakrač, M. Krznarić Škrivanko, S.
Miko, N. Ilijanić, O. Hasan, First palynological results from
the archaeological site of Sopot, Croatia, GC, 68/3, 2015:
303 – 311.
 Hrvatski arheološki godišnjak 13/2016
Botić 2017 K. Botić, Preliminarni rezultati geofizičkih istra-
živanja i geoloških uzorkovanja na lokalitetima istočne
Slavonije 2016. godine, AIA, XIII, Zagreb, 2017: 141 – 151.
Dizdar 1998 M. Dizdar, Nekropola keltsko-latenske kul-
ture u Vinkovcima, Obavijesti HAD, XXX/1, Zagreb, 1998:
38 – 43.
Dizdar 1999 M. Dizdar, Željezno doba, u: Vinkovci u svijetu
arheologije, Vinkovci, 1999: 39 – 48.
Dizdar 2001a M. Dizdar, Latenska naselja na vinkovač-
kom području, Dissertationes et Monographiae, 2, Zagreb,
1999.
Dizdar 2001b M. Dizdar, Nalazišta latenske kulture na
vinkovačkom području, Prilozi IAZ, 18, Zagreb, 2001:
103 – 134.
Dizdar 2003 M. Dizdar, Prilog poznavanju kasnoga latena
u istočnoj Slavoniji, OA, 27, Zagreb, 2003: 337 – 349.
Dizdar 2006 M. Dizdar, Nalazi staklenih narukvica latenske
kulture u Podravini, Prilozi IAZ, 23, Zagreb, 2006: 67 – 128.
Dizdar, Radman-Livaja 2004 M. Dizdar, I. Radman-
Livaja, Finds of Roman Bronze Ware on Celtic Sites in
Eastern Slavonia, in: Actes du XIVème Congrès UISPP,
Universitéde Liège, Belgique, 2–8 septembre 2001, Section
13, The Roman Age, General Sessions and Posters, Le
Secrétariat du Congrès (ed.), BAR IS 1312, Oxford, 2004:
49 – 53.
Dizdar, Tonc 2013 M. Dizdar, A. Tonc, Finds of fibulae from
1st century BC in Croatia: Trade and exchange between
Eastern Alps, the Danube and the northern Adriatic area
before and during Roman conquest, in: Verwandte in
der Fremde? Fibeln und Bestandteile der Bekleidung als
Mittel zur Rekonstruktion von interregionalem Austausch
und zur Abgrenzung von Gruppen vom Augreifen Roms
während des 1. Punischen Krieges bis zum Ende des
Weströmischen Reiches, Akten des Internationalen
Kolloquiums, Innsbruck 27. bis 29. April 2011, Grabherr G.,
Kainrath B., Schierl T. (eds.), IKARUS Band 8, Innsbruck
University Press, Inssbruck, 2013: 49 – 75.
Krznarić Škrivanko 2008 M. Krznarić Škrivanko, Kanal
Dunav – Sava (op. Nuštar, Vinkovci), HAG, 4/2007, Zagreb,
2008: 58 – 61.
Krznarić Škrivanko 2012a M. Krznarić Škrivanko,
Nastavak sustavnog istraživanja eponimnog lokaliteta
Sopot: (14. godina istraživanja), Rezultati geofizičke pros-
pekcije i geološkog sondiranja, Godišnjak za kulturu, umjet-
nost i društvena pitanja, 29(2011), Ogranak MH Vinkovci,
2012: 93 – 106.
Krznarić Škrivanko 2012b M. Krznarić Škrivanko,
Nalazišta sopotske kulture na vinkovačkom području, Acta
Musei Cibalensis, 5, Vinkovci, 2012: 11 – 46.
Krznarić Škrivanko 2015 M. Krznarić Škrivanko, Rezultati
Dimitrijevićevih istraživanja Sopota u svjetlu novih istraži-
vanja, OA, 37/38(2013/2014), Zagreb, 2015: 371 – 395.
Ložnjak 2001 D. Ložnjak, Nalazišta brončanog doba na
vinkovačkom području, Prilozi IAZ, 18, Zagreb, 2001: 33
– 61.
Majnarić-Pandžić 2009 N. Majnarić-Pandžić, On the South
Pannonian Population in the Late Iron Age, in: Keltske štu-
dije II, Studies in Celtic Archaeology, Papers in honour of
Mitja Guštin, Tiefengraber G., Kavur B., Gaspari A. (eds.),
Protohistoire Européenne, 11, Éditions Monique Mergoil,
Montagnac, 2009: 235 – 245.
90
Mušič et al. 2011a B. Mušič, M. Krznarić Škrivanko,
I. Medarič, Geofizikalna raziskava 2010, Arheologija v
letu 2010 – Arheologija za javnost, Strokovno srečanje
Slovenskega arheološkega društva Ljubljana, Mestni
muzej, 17.–18. marec 2011, knjiga sažetaka, 2011a: 37.
Mušič et al. 2011b B. Mušič, M. Krznarić Škrivanko, I.
Medarič, Sopot, HAG, 7/2010, Zagreb, 2011: 84 – 87.
Katarina Botić
Summary
During April 2016, Zagreb Institute of Archaeology, in coop-
eration with the Institute of Archaeology, Cardinal Stefan
Wyszyński University in Warsaw and Faculty of Geology,
University in Warsaw, conducted geophysical survey and
geological sampling at the archaeological sites of Vinkovci-
Sopot, Vinkovci-Blato, Marinci-Segetac and Bršadin-
Pašnjak pod selom. The geological samples collected during
the survey will be used for the reconstruction of paleoeco-
logical and paleoclimate conditions of Northern Croatia.
Multiple non-invasive geophysical methods confirmed the
existence of new cultural layers (the sites of Sopot, Segetac
and Pašnjak pod selom) or archaeological features (e.g. the
existence of a new ditch around the western part of the
Sopot site or the eastern ditch around part of the Segetac
site with possible remains of wooden houses on the same
site). The use of geophysical methods has proven to be
extremely useful in identifying archaeological features that
are not visible on the surface of sites or parts of sites, which
have not been archaeologically explored. These methods
can be used to obtain results that can serve as guidance
for future archaeological research or site protection with
fewer resources in shorter periods of time.
Redni broj: 43
Lokalitet: Vinkovačko područje (1022 km2)
Naselje: Andrijaševci, Ivankovo, Vinkovci, Rokovci,
Retkovci, Novi Jankovci, Ostrovo, Gaboš, Mirkovci,
Cerić, Vinkovačko Novo selo, Cerna, Bobota, Orolik,
Šiškovci
Grad/općina: Vinkovci, Ivankovo, Andrijaševci,
Markušica, Nuštar, Trpinja, Stari Jankovci
Pravni status: postupak u tijeku
Razdoblje: P, A, SV, NV
Vrsta radova: rekognosciranje
Vinkovački kraj 2016. rekognosciran je u dvama navratima
– od 10. do 20. travnja te od 23. do 29. rujna. Lokalitet
je tijekom 12 radnih dana istražio Gradski muzej Vinkovci,
prilikom čega je obuhvaćena površina nešto veća od 7 km2.
Voditelj istraživanja bio je kustos Hrvoje Vulić, a zamje-
nica voditelja kustosica Anita Rapan Papeša. U istraživa-
njima su sudjelovali i muzejska savjetnica Maja Krznarić
Škrivanko i kustos Boris Kratofil te ukupno 34 operatera na
detektoru metala, što je omogućilo pronalaženje iznimno
velike količine metalnih nalaza. Rekognosciran je isključivo
oraći sloj poljoprivrednih površina, do dubine od oko 20 cm.
Takvim arheološkim pregledom terena istodobno se dobiva
 Vukovarsko-srijemska županija, HAG 13/2016

uvid u arheološki krajolik Vinkovaca i okolice te se spašava

velika količina metalnih nalaza.

Svim sudionicima podijeljene su karte područja predvi-

đenih za rekognosciranje, s vidljivim brojkama katastar-
skih čestica, kao pribor za spremanje nalaza i označa-
vanje položaja (katastarske čestice) na kojem su nađeni.
Pregledavana su polja kojima je bilo moguće prići, ovisno o
zasađenim poljoprivrednim kulturama. Nalazi su prikupljani
odmah nakon uočavanja, pri čemu se provjeravala točnost
zabilježene lokacije. Pregledani su lokaliteti poznati iz litera-
ture, kao i lokaliteti zabilježeni prilikom prijašnjih rekognos-
ciranja, a o kojima je bilo potrebno prikupiti više informacija.
Pregledom terena u blizini otprije poznatih lokaliteta otkri-
veni su i neki novi. Rekognoscirani su lokaliteti katastarske
općine Vinkovci: Kamenica, Ljeskovac, Leskovac, Nuštar-
-Ervenica, Blato. Na području k.o. Vinkovačko Novo Selo
pregledan je lokalitet Lisičak. U k.o. Ivankovo pregledani su
lokaliteti Dren, Slatina i Nadiševci. Na prostoru k.o. Cerić
pregledan je lokalitet Plandište. U k.o. Andrijaševci rekog­
noscirani su lokaliteti Veliki Kamenik, Gole njive, Groblje,
Greginci. U k.o. Rokovci pregledan je lokalitet Rudina stare
krčevine. U k.o. Cerna pregledan je lokalitet Crkvište. U
k.o. Retkovci pregledan je lokalitet Opolenac. Na području
k.o. Novi Jankovci pregledani su lokaliteti Oljmoš, Gole
njive, Gradina i Malat. Lokalitet Malat dijelom se nalazi i u
k.o. Mirkovci. U k.o. Ostrovo pregledan je lokalitet Budžak,
a u k.o. Gaboš lokalitet Sokolovac. Na području k.o. Bobota
pregledan je lokalitet Orašje. U k.o. Orolik pregledan je
lokalitet Krčevine. U k.o. Šiškovci pregledan je lokalitet
Selište. Lokalitet Malat dijelom se nalazi i u k.o. Mirkovci.
Ukupno je pregledano 26 lokaliteta, od kojih je većina bila
poznata od prije, ali ovim rekognosciranjem puno je jasnije
definirana njihova površina te razdoblja kojima pripadaju.
1. Lokalitet Kamenica (k.č. 5008, 5009) otprije je poznat,
nalazi se južno od pruge Vinkovci – Brčko i istočno od
ceste Vinkovci – Tovarnik. Rekognosciran je jer je nepo-
znati počinitelj izorao više od polovice lokaliteta. Nalazi su
iz antike.
2. Ljeskovac – Leskovac (k.č. 5896). Lokalitet se nalazi sje-
verno od južne zaobilaznice Vinkovaca i jugozapadno od
lokaliteta Dirov brijeg. Pronađeni materijal može se datirati
u mlađe željezno doba, antiku, srednji i novi vijek.
3. Lokalitet Nuštar – Ervenica (k.č. 6343/1, k.o. Vinkovci).
Pronađeni su nalazi iz antike.
4. Blato (k.č. 4277/1, k.o. Vinkovci). Pronađeni su nalazi
iz mlađeg kamenog doba i antike. Lokalitet je poznat duže
vremena, prvi ga je istražio Šime Ljubić krajem 19. st. Radi
se o nizinskom naselju latenske kulture. Probno je istražen
1998. i 2010., kada su u istočnom dijelu nalazišta uočeni
nalazi sopotske kulture i brončanog doba.
5. Lisičak (k.č. 146, k.o. Vinkovačko Novo Selo). Lokalitet
koji je ubiciran prethodnim rekognosciranjima uz pomoć
volontera detektorima za metal. Uočeni su nalazi iz mlađeg
željeznog doba, antike, srednjeg i novog vijeka.
6. Lokalitet Dren – Krčevine nalazi se sjeverno od Bosuta
na području šume Dren. Nalazi se na pravcu komunika-
cije koja funkcionira od prapovijesti do ranog novog vijeka.
Prikupljeni nalazi mogu se datirati u mlađe željezno doba,
antiku, razdoblje seobe naroda, srednji i novi vijek.
Figura Merkura
7. Slatina (k.č. 3861, 3856) jest lokalitet koji se nalazi
zapadno od lokaliteta Dren te sjeverno od lokaliteta Veliki
Kamenik – Gole njive. Pronađeni je materijal iz starijeg i
mlađeg željeznog doba, antike, srednjeg i novog vijeka.
8. Opolenac (k.č. 13) se nalazi na sjevernom dijelu velike
katastarske čestice, jugozapadno od farme Slatina.
Pronađeni materijal može se datirati u antiku i srednji vijek.
9. Nadiševci (k.č. 3428, 2423) – pronađen je materijal iz
mlađega kamenog doba, antike i srednjeg vijeka.
10. Cerić – Plandište (k.č. 1440, k.o. Cerić). Lokalitet je
smješten na povišenoj lesnoj gredi eliptičnog oblika,
cca 600x300 m, s prirodnim usjekom oko platoa, koji je
naknadno dorađen u opkop. Pronađeni su nalazi iz eneo-
litika (kostolačka kultura), mlađeg željeznog doba i antike
(villa rustica). Lokalitet je poznat dugo vremena.
11. Veliki Kamenik – Gole njive (k.č. 3) nalazi se u Općini
Andrijaševci, zapadno od rijeke Bosuta i južno od farme
Slatina, a dijelom ulazi u šumu Luščić. Pronađen je mate-
rijal iz mlađega željeznog doba, antike i srednjeg vijeka.
12. Lokalitet Groblje I (k.č. 17/1, 17/3) nalazi se uz rijeku
Bosut. Na njemu je pronađen materijal iz brončanog doba,
mlađeg željeznog doba, antike, srednjeg i novog vijeka.
13. Lokalitet Groblje II nalazi se na k.č. 17/4 i na njemu su
uočeni nalazi iz mlađeg željeznog doba, antike, srednjeg i
novog vijeka.
14. Greginci (k.č. 8 – 9) – lokalitet se nalazi sjeverno od
svinjogojske farme u Andrijaševcima. Pronađeni materijal
može se datirati u antiku.
15. Rudina – Stare krčevine (k.č. 1055/1, 1054). Lokalitet
se nalazi na južnom izlazu iz sela Rokovaca na desnoj
obali Bosuta. Pronađeni materijal može se datirati u antiku
i srednji vijek.
16. Cerna – Crkvište (k.č. 2070 – 2077), novoprepoznati
lokalitet s nalazima iz antike.
17. Oljmoš (k.č. 1005, 1006) se nalazi sjeverno od ceste
Mirkovci – Privlaka, u neposrednoj blizini Bosuta. Lokalitet

91
 Hrvatski arheološki godišnjak 13/2016
dijelom vjerojatno zalazi i u šumu. Pronađeni materijal
može se datirati u antiku.
18. Gole Njive (k.č. 1011/1) jest lokalitet koji se nalazi južno
od lokaliteta Oljmoš, ali čini se da se radi o drugom lokali-
tetu. Pronađeni materijal može se datirati u mlađe željezno
doba i antiku.
19. Gole njive 2 (k.č. 1033) nalazi se uz tzv. Privlačku gra-
dinu i vjerojatno je dio istog lokaliteta. Pronađeni materijal
može se datirati u mlađe željezno doba i antiku.
20. Gradina (k.č. 1033). Radi se o dobro poznatom i istraži-
vanom lokalitetu s nalazima od prapovijesti do antike, naj-
poznatijem po utvrđenom naselju latenske kulture. Budući
da je dio površine Gradine bio izoran, prilikom pregleda-
vanja terena uočeni su nalazi iz mlađega željeznog doba.
21. Lokalitet Malat nalazi se južno od ceste
Vinkovci – Tovarnik, na povišenom dijelu lesnoga grebena.
Najveća gustoća nalaza potječe s dijela lokaliteta koji se
nalazi oko crkve sv. Pantelejmona, a nalaza ima na čitavu
prostoru između naselja Mirkovaca i Novih Jankovaca.
Uočeni su nalazi iz brončanog doba, mlađeg željeznog
doba, antike, srednjeg i novog vijeka.
22. Budžak (k.č. 910 – 912) nalazi se sjeverno od ceste
Nuštar – Ostrovo i sjeverno od lokaliteta Žankovac, na
kojem se nalazi velik rimski objekt, vjerojatno villa rustica.
Pretpostavlja se da je riječ o istom lokalitetu. Pronađeni
materijal može se datirati u antiku i srednji vijek.
23. Sokolovac (k.č. 425). Lokalitet se prostire u duljini od
više od kilometra, na gredi južno od ceste Gaboš – Ostrovo,
a sjeverno od potoka Vučice. Kako ostale čestice nisu bile
raspoložive zbog usjeva, rekognoscirana je samo čestica
425. Pronađeni materijal može se datirati u antiku i srednji
vijek.
24. Bobota – Orašje (k.č. 2081 – 2084), pronađen je mate-
rijal iz srednjeg vijeka.
25. Orolik – Krčevine (k.č. 1070, 1071, 1095 – 1098), pro-
nađen je antički materijal i materijal iz mlađega kamenog
doba.
26. Šiškovci – Selište (k.č. 195), pronađen je materijal iz
antike.
Tijekom pregledavanja navedenih lokaliteta pronađeno
je više od 3000 metalnih predmeta, ulomci keramičkih
posuda i utega, kamene i koštane alatke. Takav način obi-
laska terena pokazao se iznimno korisnim za usvajanje
novih informacija, ubiciranje novih lokaliteta, ali i produblji-
vanje spoznaja o već poznatim arheološkim nalazištima.
Hrvoje Vulić
Boris Kratofil
Maja Krznarić Škrivanko
Anita Rapan Papeša
Summary
An archaeological reconnaissance survey of Vinkovci
area was conducted in the spring and autumn of 2016.
The survey enabled a better understanding of previously
known archaeological sites and archaeological settlement
patterns, along with the discovery of previously unknown
sites. Metal detector operating volunteers participated in
the survey. Metal artefacts from the Bronze Age, Early and
Late Iron Ages, Antiquity and Middle Ages were found.
92
Redni broj: 44
Lokalitet: Vinkovačko područje (Ivankovo – Dren,
Markušica – Gradina, Gaboš – Mišljenovci (tumul),
Jankovačka dubrava – tumuli, Vinkovački Banovci –
Šuma, Vinkovački Banovci – Šuma (iza škole))
Naselje: Ivankovo, Markušica, Gaboš, Stari Jankovci,
Vinkovački Banovci
Grad/općina: Ivankovo, Markušica, Gaboš, Stari
Jankovci, Nijemci
Pravni status: –
Razdoblje: P, A, SV
Vrsta radova: geofizička istraživanja
Od 19. do 21. listopada 2016. geofizički su istra-
ženi lokaliteti Ivankovo – Dren, Markušica – Gradina,
Gaboš – Mišljenovci, Stari Jankovci – Dubrava (tumul)
i Vinkovački Banovci – Šuma. Radovi su bili dio
Projekta evidencije i registracije arheoloških nalazišta 2
(PERAN), financiranog sredstvima Ministarstva kulture i
Vukovarsko-srijemske županije. Stručna voditeljica istraži-
vanja bila je muzejska savjetnica Maja Krznarić Škrivanko,
zamjenik voditeljice kustos Boris Kratofil, oboje iz Gradskog
muzeja Vinkovci. Lokalitet su geofizički snimili Cornelius
Meyer, Lise Goossens i Ekkehard Schoherr, svi iz Eastern
Atlas gmbh. Ukupna snimljena površina iznosi 301.208 m2.
Ivankovo – Dren
Lokalitet Dren nalazi se u jugoistočnom uglu katastarske
općine Ivankovo, uz samu granicu s općinom Vinkovci,
sjeverno od rijeke Bosuta. Lokalitet nije bio poznat djelat-
nicima vinkovačkog muzeja do 2013. godine, kada dobi-
vaju prve izvještaje o nalazima iz mlađega željeznog doba i
antike. Donacijom Ivana Brkića iz Vinkovaca, koji na lokali-
tetu skuplja nalaze više od 40 godina, Muzej je dobio neko-
liko tisuća predmeta s lokaliteta Dren koji pokazuju da je
lokalitet naseljen od kasnoga brončanog doba do ranoga
srednjeg vijeka te se prostire na području od cca 2 hektara
u smjeru istok-zapad. Nalazi istočno i zapadno od lokali-
teta Dren potvrđuju pretpostavku da je lokalitet pozicioni-
ran na komunikaciji uz rijeku Bosut. Posebno su zanimljivi
dokazi o metalurškoj djelatnosti (polufabrikati fibula, otpad
od lijevanja, brončana šljaka) iz latena i antike. Rezultati
geomagnetnih snimanja na površini od 90.957 m2 potvr-
dila su postojanje arheoloških objekata na položaju Dren
u Ivankovu. Nakon geofizičkih snimanja lokalitet je preven-
tivno registriran (P-4961).
Jankovačka dubrava – tumuli
Tumule kod Starih Jankovaca opisao je još 1878. Š. Ljubić,
koji je i sam pokušao istražiti jedan od njih. Muzejski
povjerenik A. Bogetić istražio je središnji tumul u kojem
je pronašao više predmeta, na osnovi kojih je tumule
datirao u bakreno doba. Povjerenik M. Gutalo istražio je
četvrti i peti tumul. U četvrtom tumulu naišao je na tragove
pepela i ugljena s ostacima spaljenih ljudskih kostiju te na
ulomke više bakrenih predmeta, dok je u petom tumulu
otkrio kostur koji je bio položen u smjeru zapad-istok.
Između grobnih humaka otkriveni su i rimski grobovi. Od
nalaza iz tumula u Starim Jankovcima Š. Ljubić spominje
komad ploče od olova, ulomke različitih posuda te jedan
željezni obruč. Na osnovi opisa istraživanja tumula kod
 Vukovarsko-srijemska županija, HAG 13/2016
Ivankovo – Dren, rezultati geomagnetnih istraživanja
Rezultati geomagnetnih istraživanja na tumulu u Starim Jankovcima
Starih Jankovaca, pretpostavlja se kako se radi o tumu-
lima iz starije faze starijega željeznog doba koji su sadr-
žavali paljevinske, a možda i kosturne ukope. Iako je na
istočnoslavonsko-srijemskom prostoru poznat veći broj
tumula iz starijega željeznog doba, istraživanja u Starim
Jankovcima ostala su do danas jedina, što onemogu-
ćava njihovo jasno kulturno i kronološko vrednovanje.
Ipak, kako se radi o grobnom ritualu koji uključuje ukop
pod zemljanim humkom, pretpostavlja se kako će njihova
istraživanja zasigurno dati drukčiju sliku nego ravna gro-
blja daljske kulture.
93
Rezultati geomagnetnih istraživanja na Gradini u Markušici
Rezultati geomagnetnih istraživanja tumula u Gabošu
Tijekom rekognosciranja područja Velika međa uz
šumu Jankovačka dubrava, između Vinkovaca i Starih
Jankovaca, na površini su uočeni nalazi rimske keramike.
U šumi su otkrivena tri tumula, koja su nažalost oštećena u
Domovinskom ratu (u njih su bili ukopani topovi kojima se
pucalo na Vinkovce). Tristotinjak metara sjeverno od ceste
Vinkovci – Jankovci otkriven je tumul koji se nalazi u oranici
i teško se razlikuje od okolnog prostora. Zbog dubokog izo-
ravanja lokalitet je geofizički snimljen, kako bi se potvrdilo
da se radi o tumulu. Snimanja na površini od 42.957 m2
potvrdila su postojanje grobnih komora u tumulu u Starim
 Hrvatski arheološki godišnjak 13/2016
Rezultati geomagnetnih istraživanja na položaju Šuma u
Vinkovačkim Banovcima
Rezultati geomagnetnih istraživanja na položaju Šuma (iza škole)
Jankovcima. Nakon geofizičkih snimanja i taj je lokalitet
preventivno registriran (P-5174).
Gaboš – Mišljenovci
Na desnoj, višoj obali Vuke, na povišenoj gredi koja se
proteže u smjeru Gaboša, nalazi se blago eliptično uzvi-
šenje orijentacije zapad-istok. Nalazište Mišljenovci uni-
štava se intenzivnom obradom zemljišta (duboko oranje
do 0,50 m dubine) te se u brazdama vide dijelovi gorenih
podnih osnova sopotskih kuća, u kojima je dosad pokupljeno
94
(osim keramičkih i dr. pokretnih nalaza) dvjestotinjak gli-
nenih kugli (grijači). Nalazište spominje J. Brunšmid, kao i
K. Minichreiter. S. Dimitrijević navodi lokalitet kod Gaboša,
koji bi mogao biti na Mišljenovcima. Budući da se lokalitet
nalazi u sklopu oranice koja se duboko izorava, prioritet su
bila geofizička istraživanja, zatim sondiranje lokaliteta.
Petstotinjak metara jugoistočno od sopotskog naselja nalazi
se maleno uzvišenje promjera oko 30 m i visine 1,5 m. Tumul
koji se vidi i na austrougarskim kartama (1806. – 1869.) spo-
minju Zdenko i Ksenija Vinski 1962. i 1978. godine. Budući
da područje na kojem se nalazi sopotsko naselje nažalost
nije bilo pogodno za snimanje (duboke brazde nastale
nedavnim izoravanjem), na Mišljenovcima je 2016. snimljen
samo tumul. Rezultati magnetnih snimanja na površini od
37.703 m2 potvrdila su postojanje grobne komore na tumulu
Mišljenovcima, ali i dr. objekte. Nakon geofizičkih snimanja
registriran je lokalitet na Mišljenovcima (Z-7125).
Markušica – Gradina
Jugoistočno od sela Markušice (s desne strane ceste
na ulazu u selo), na blago povišenom položaju (toponim
Gradina) uz desnu obalu Vuke nalazi se utvrđeno naselje
blago četvrtastog oblika s jasno vidljivim zemljanim bede-
mom. S triju je strana okružen vodom, s istočne strane
nalazi se rijeka Vuka, a s južne i zapadne strane prokopan
je kanal. Površinskim pregledom po izoranim brazdama
nalaze se ulomci latenske keramike i brončani predmeti.
Površina cijelog naselja (ukupno 53.628 m2) geomagnetno
je snimljena, čime je potvrđeno postojanje utvrđenoga
keltskog naselja. Nakon geofizičkih snimanja i taj je lokali-
tet registriran (Z-7119).
Vinkovački Banovci – Šuma
U terenskom dnevniku prvog kustosa Gradskog muzeja
Vinkovci M. Klajna, sredinom 20. st. zabilježeni su podaci
o nalazima urni Belegiš II, pokraj željezničke postaje u
Vinkovačkim Banovcimaa na njivi Race Petkovića, a koje se
čuvaju u muzeju. U proljeće 2016. vinkovački muzej i Institut
za arheologiju pregledali su teren, prilikom čega je uočena
gusta naseljenost prostora Vinkovačkih Banovaca, koji se
nalaze na gredi koja se blago uzdiže iz ravnice uz rijeku
Bosut, odnosno spačvanski bazen. Osim nalaza sopotske
kulture, po površini oranica nalaze se brončanodobni, željez­
nodobni, rimski i srednjovjekovni ulomci keramičkih posuda.
Institut za arheologiju u Zagrebu u sklopu istraživačkog pro-
jekta Hrvatske zaklade za znanost Pogrebni običaji i društvo
kasnog brončanog doba na jugu Karpatske kotline, u surad-
nji s Gradskim muzejom Vinkovci u svibnju 2016. probno je
arheološki istražio položaje Renovac i Šuma u Vinkovačkim
Banovcima. Prilikom toga u sondama 1 i 2 otkriveni su objekti
i nalazi sopotske kulture. Sudeći prema terenskom pre-
gledu, radi se o istočnom dijelu naselja, koje je imalo veliku
površinu, a središnji dio naselja nalazio bi se u centru sela.
Osim naselja sopotske kulture, potvrđeno je i kasnobronča-
nodobno nalazište na položaju uz željeznički prugu (Marko
Dizdar i Daria Ložnjak Dizdar, Izvještaj o arheološkim istra-
živanjima u Vinkovačkim Banovcima, Institut za arheologiju,
srpanj 2016.). Geofizičko snimanje dviju pozicija na površini
od 41.565 m2 i 35.059 m2 (76.624 m2) potvrdilo je postojanje i
mlađeželjeznodobnih i rimskih objekata na položaju Šuma u
Vinkovačkim Banovcima. Lokalitet je u postupku registracije.
 Vukovarsko-srijemska županija, HAG 13/2016
Literatura
Brunšmid 1888 J. Brunšmid, Tragovi prethistorijskih nase-
obina u Srijemu, VHAD, X, Zagreb, 1888: 5 – 71.
Brunšmid 1900 J. Brunšmid, Prethistorijski predmeti želje-
znoga doba iz Šarengrada u Srijemskoj županiji, VHAD,
ns. IV, Zagreb, 1899 – 1900: 59 – 70.
Brunšmid 1900 J. Brunšmid, Gradine na Vuki između
Nuštra i Gaboša, VHAD, ns. IV, 1899. – 1900., Zagreb.
Dimitrijević 1968 S. Dimitrijević, Sopotsko-lenđelska kul-
tura, Monographiae Archaeologicae, I, Zagreb, 1968.
Dimitrijević 1979 S. Dimitrijević, Arheološka topografija
i izbor arheoloških nalaza s vinkovačkog tla, u: Corolla
memoriae Iosepho Brunšmid dicata, Izdanja HAD, 4,
Vinkovci, 1979: 133 – 282.
Dizdar 2001 M. Dizdar, Nalazišta latenske kulture na vinko-
vačkom području, Prilozi IAZ, 18, Zagreb, 2001: 103 – 134.
Klajn 1950 – 1966 M. Klajn, Terenski dnevnik, interna
dokumentacija, Gradski muzej Vinkovci, 1950. – 1966.
Kratofil 2016 B. Kratofil, Rezultati zaštitnih arheološ-
kih istraživanja i drugih aktivnosti Arheološkog odjela
Gradskog muzeja Vinkovci za 2014. i 2015. godinu,
Godišnjak Ogranka Matice hrvatske u Vinkovcima 33 (za
2015.), Vinkovci, 2016: 145 – 169.
Krznarić Škrivanko 2012 M. Krznarić Škrivanko, Nalazišta
sopotske kulture na Vinkovačkom području, Acta Musei
Cibalensis, 5, (ur. D. Petković), Vinkovci, 2012: 11 – 46.
Krznarić Škrivanko 2012 M. Krznarić Škrivanko, Nastavak
projekta arheološkog istraživanja sopotskih lokaliteta:
arheološko sondiranje na sopotskom lokalitetu Zverinjak
kraj Nuštra i rezultat sustavnog površinskog pregleda
povučja (područje uz rijeku Vuku): (15. godina istraživa-
nja). Godišnjak za kulturu, umjetnost i društvena pitanja,
30, Vinkovci, 2012: 139 – 158.
Krznarić Škrivanko, Rapan Papeša, Vulić 2013 M.
Krznarić Škrivanko, A. Rapan Papeša, H. Vulić, Vinkovačko
područje, HAG, 9/2012, Zagreb, 2013: 55 – 60.
Ložnjak Dizdar 2001 D. Ložnjak Dizdar, Nalazišta bron-
čanog doba na vinkovačkom području, Prilozi IAZ, 18,
Zagreb, 2001: 33 – 61.
Ložnjak Dizdar, Dizdar 2017 D. Ložnjak Dizdar, M. Dizdar,
Arheološka istraživanja u Sotinu i Vinkovačkim Banovcima
2016. godine, AIA, XIII (1), Zagreb, 2017: 26 – 33.
Vinski 1962 Z. Vinski, O utjecajima istočnoalpske halštat-
ske kulture i balkanske ilirske kulture na slavonsko-srijem-
sko Podunavlje, ARR, Zagreb, 1962: 263 – 293.
Vinski-Gasparini 1978 K. Vinski-Gasparini, Osvrt na
istrazivanja kasnog broncanog i starijeg zeljeznog doba
u sjevernoj Hrvatskoj. Zusammenfassung: Ruckblick auf
die Forschungen der spaten Bronzezeit und der alteren
Eisenzeit im nordlichen Kroatien, Izdanja HAD, 2, Zagreb,
1978: 129 – 146.
Maja Krznarić Škrivanko
Summary
Geophysical surveys of the sites of Ivankovo-Dren,
Markušica-Gradina, Gaboš-Mišljenovci, Stari Jankovci-
Dubrava (a tumulus) and Vinkovački Banovci-Šuma were
conducted in the course of 2016. The surveys were carried
95
out within a project of documenting and listing of archaeo-
logical sites.
The project was developed by the Vinkovci Municipal
Museum and the surveys were carried out by Cornelius
Meyer, Lise Goossens and Ekkehard Schoherr of
Eastern Atlas gmbh. A total surveyed area is 301,208 m2.
Archaeological features were confirmed on all of the sites.
Redni broj: 45
Lokalitet: Vinkovci – arheološka zona grada (A i B)
Naselje: Vinkovci
Grad/općina: Vinkovci
Pravni status: Z-4447
Razdoblje: P, A, SV, NV
Vrsta radova: zaštitna iskopavanja, arheološki nadzor
Od siječnja do prosinca 2016. djelatnici Arheološkog odjela
Gradskog muzeja Vinkovci istražili su zaštićenu i registri-
ranu arheološku zonu A i B u Vinkovcima, koje su upisane u
Registar nepokretnih kulturnih dobra RH, a koje se raspro-
stiru na površini od 5.945.833 m2. Istraživano je ukupno 18
lokacija, a riječ je o probnim i zaštitnim istraživanjima, kao i
arheološkim nadzorima.
Probno arheološko istraživanje:
1. Nuštar – Zidine/kapela sv. Ane
Zaštitno su arheološki istražene lokacije:
1. Ulica J. Kozarca 44
2. Ulica Dirov brijeg
3. Ulica hrvatskih kraljeva 28
4. Vatrogasna ulica 28
5. Ulica D. Žanića Karle 79
Arheološki su nadzirane sljedeće lokacije:
1. Ulica J. Kozarca b.b.
2. Srijemska ulica 16
3. Ulica Ćirila i Metoda 14
4. Zagrebačka ulica 37
5. Raskrižje Ulice M. Gupca i Ulice R. Boškovića
6. Ulica kneza Zdeslava 16
7. Ulica Ivana Domca
8. Jošine – Industrijska zona b.b.
9. Ulica I. Domca, Ulica S. Mađera i Ulica lipa
10. Nazorova ulica, Nazorov blok i Ulica J. Dalmatinca
11. Ulica J. Kozarca – nerazvrstana cesta
12. Ulica M. Gupca 2
Na pozicijama Ulica J. Kozarca b.b., Ulica Ćirila i Metoda
14, Zagrebačka ulica 37, Ulica kneza Zdeslava 16 i Ulica I.
Domca nadzirano je iskopavanje temelja za gradnju obitelj-
skih kuća, stambenih i pomoćnih objekata. U navedenim
iskopima nisu uočeni arheološki nalazi.
Prilikom zaštitnoga arheološkog istraživanja za dograd-
nju stambene zgrade u Vatrogasnoj ulici 28 pronađeno je
nekoliko ulomaka keramike iz mlađega željeznog doba.
Zaštitno arheološko istraživanje na poziciji u Ulici hrvatskih
kraljeva 28 rezultiralo je nalazom dvaju ukopanih objekata.
Radi se o jami s prapovijesnom i rimskom keramikom i
 Hrvatski arheološki godišnjak 13/2016
Karta istraživanja 2016. godine
Iskop u Ulici D. Žanića Karle
Iskop u Jošinama
kostima te o grobu u kojemu je pronađen samo čavao i
jedan komad željeza – vjerojatno dijelovi lijesa iz groba koji
je bio opljačkan.
Infrastrukturni radovi nadzirani su na pozicijama: raskrižje
Ulice M. Gupca i Ulice R. Boškovića (prilikom gradnje sema-
fora), Jošine – Industrijska zona b (reciklažno dvorište),
Ulice I. Domca, Ulica S. Mađera i Ulica lipa (javna rasvjeta),
Nazorova ulica, Nazorov blok i Ulica J. Dalmatinca (nadzor
96
izmjene električnih instalacija), Ulica J. Kozarca – nerazvr-
stana cesta (nadzor infrastrukturnih instalacija) i Ulica M.
Gupca 2 (nadzor prilikom gradnje parkirališta s popratnim
instalacijama). Prilikom navedenih nadzora nisu pronađeni
arheološki nalazi.
Pozicije u Srijemskoj ulici 16 i Ulici Dragutina Žanića Karle
79 istražene su zbog legalizacije nezakonito građenih obje-
kata. Na poziciji u Ulici Dragutina Žanića Karle pronađena
su dva ulomka prapovijesne keramike.
Iskopi na pozicijama u Ulici Josipa Kozarca b.b. (neraz-
vrstana cesta), Ulici Josipa Kozarca (odvojak), Ulici
Josipa Kozarca 10, Kamenici, Trgu bana J. Šokčevića
i Vinkovačkom Novom Selu – Zablaće, bit će obrađeni u
zasebnim izvještajima o istraživanjima.
Vinkovci i okolica rekognoscirani su u travnju i rujnu 2016.
godine, što je obrađeno u posebnom izvještaju.
Maja Krznarić Škrivanko
Anita Rapan Papeša
Hrvoje Vulić
Boris Kratofil
Summary
In the course of 2016 the Vinkovci Municipal Museum car-
ried out more than 18 supervisions and excavations within
the protected archaeological area of Vinkovci. Most of the
research yielded no finds. The excavations at Dirov brijeg
Street have significantly expanded the understanding of the
inhabitation of the area to the west of the Dirov brijeg site.
The excavations at 44 J. Kozarca Street confirmed the impor-
tance of the site of Krnjaš during prehistory and Antiquity.
Redni broj: 46
Lokalitet: Vinkovci – Ervenica, sjever (AN 4)
Naselje: Vinkovci
Grad/općina: Vinkovci
Pravni status: Z-7400
Razdoblje: –
Vrsta radova: zaštitno iskopavanje
Od 19. do 30. rujna 2016. zaštitno je arheološki istražena
trasa gradnje istočne zaobilaznice Vinkovaca, I. dionica, II.
faza, na lokalitetu AN 4 Vinkovci – Ervenica, sjever. Voditelj
istraživanja bio je Ivan Radman Livaja iz Arheološkog
muzeja u Zagrebu.
Istraživani prostor, pravokutnog tlocrta i površine 5853 m2,
otkopavan je strojno do dubine od 60 cm (humusni sloj),
a iskopana zemlja odlagala se na rub otkopanih sondi.
Istraživanja su počela od južnog prema sjevernom dijelu trase
ceste. Prilikom iskopavanja na cijeloj dužini zadane trase nisu
uočene nikakve arheološke strukture. Zbog preciznijeg defi-
niranja slojeva iskopavane su geološke sonde (cca 2x2 m) do
sloja pijeska s primjesama gline i lesa, odnosno do vodone-
propusnog sloja gline (cca dubine 1,20 – 1,60 m). Ukupno je
riječ o 25 strojno iskopanih geosondi te tri geosonde iskopane
ručno. Cjelokupna je otvorena površina istražena te fotograf-
ski i nacrtno dokumentirana. Tijekom istraživanja redovito je
 Vukovarsko-srijemska županija, HAG 13/2016

Summary

In the course of September 2016 rescue archaeological

excavations were carried out at the site of AN 4 Vinkovci-
Ervenica-north, located on the route of the east bypass of
the City of Vinkovci, section I, phase II. During the excava-
tion no archaeological structures were registered. A con-
clusion was reached that a potential archaeological site
is located somewhere nearby, but outside the route of the
future bypass.

Redni broj: 47
AN 4, istraženi dio Trase 1 i 2 s geosondama (pogled sa sjevera Lokalitet: Vinkovci – Grabik (AN 5)
prema jugu) Naselje: Vinkovci
Grad/općina: Vinkovci
Pravni status: –
Razdoblje: SV
Vrsta radova: zaštitno iskopavanje

Od 29. kolovoza do 17. rujna 2016. zaštitno je arheološki

istražena trasa gradnje istočne zaobilaznice Vinkovaca,
I. dionica, II. faza, na lokalitetu AN 5 Vinkovci – Grabik.
Voditelj istraživanja bio je Miroslav Nađ iz Arheološkog
muzeja u Zagrebu.

AN 4, geosonda 3 (pogled s juga prema sjeveru)

izrađivan plan lokaliteta u programu AutoCAD, te su se geo-

detski snimali svi objekti, kao i rubovi iskopa. Definirano je
19 stratigrafskih jedinica. Pretpostavljene arheološke struk-
ture, definirane probnim rovovima (Dizdar 2016), detaljno su
istražene te je utvrđeno da se radi biogeološkim formacijama
(što su potvrdila i dva geologa) koje su jako slične arheološ-
kim strukturama, a izostao je arheološki materijal. Definirani
su recentni kanali za visokonaponski energetski kabel te
recent­ni manji kanali, nastali zbog aktivnosti poljoprivrednih
strojeva (dubine 60 – 70 cm). Dvadeset i osam probnih sondi
(u sloju pijeska s primjesama gline i lesa, odnosno vodone- Srednjovjekovna zemunica s dvjema pećima (foto: N. Gostinski)
propusnog sloja gline) također nisu pokazale nikakve arhe-
ološke strukture. Ipak, prilikom ponovnog pregleda površine
humusnog sloja uočena je široka rasprostranjenost fragme-
nata opeke, kao i sporadične pojave sitnih ulomaka keramike
te je zaključeno da se potencijalni arheološki lokalitet nalazi
u neposrednoj blizini, ali ipak izvan gabarita istraženog dijela
trase buduće ceste.

Literatura

Dizdar 2016 M. Dizdar, Izvještaj o probnim istraživanjima

na izgradnji istočne obilaznice Grada Vinkovaca, 1. dio-
nica, I. faza od km 0+000 do 5+490, Zagreb, svibanj 2016.

Ivan Radman Livaja

Nina Gostinski
Miroslav Nađ Rekonstruirana posuda, kraj 12./početak 13. st. (foto: M. Nađ)

97
 Hrvatski arheološki godišnjak 13/2016
Ulomak keramike s početka 14. st. (foto: M. Nađ)
Istraženi Sektor 2 s geosondama, južni dio (pogled s juga prema
sjeveru)
Istraženi Sektor 3 s geosondama (pogled sa sjevera prema jugu)
Istraživani prostor, relativno pravokutnog tlocrta i povr-
šine cca 3800 m2 (radnog naziva – Sektori 1 i 2; sektori
su odvojeni tzv. lenijom/poljskim putem) te cca 1800 m2
(koji je udaljen od sektora 1 i 2 oko 100 m; radnog naziva
– Sektor 3) otkopavani su strojno do dubine od 40 do
60 cm (humusni sloj). Iskopana zemlja odlagana je na
rub otkopanih sondi. Istraženi prostor sjeverno od polj-
skog puta tzv. lenije (Sektor 1) nije pokazao postojanje
arheoloških slojeva. Nakon 11 m iskopa u zapadnom
98
dijelu Sektora 2 pojavile su se arheološke strukture
srednjovjekovnih karakteristika. Daljnjim istraživanjem
objekt je definiran kao kasnosrednjovjekovna zemu-
nica s dvjema pećima, vjerojatno sezonskog karaktera,
koje su upotrebljavane tijekom dužeg razdoblja. Prema
nalazima keramike, taj je objekt bio u upotrebi od kraja
12./početka 13. st. do početka 14. st. Zanimljivo je i to da
osim dviju peći koje su upotrebljavane u zemunici (južna
je peć nakon nekog vremena upotrebljavana kao ulaz
te je napravljena druga), utvrđeno i postojanje vatrišta
izvan nje. Daljnje istraživanje nije pokazalo eventualnu
prisutnost naselja.
Daljnji iskop do stacionaže 2+861 nije pokazao prisutnost
arheoloških struktura. Radi preciznijeg definiranja slojeva,
kopane su geološke sonde (cca 2x2 m) do sloja pijeska s
primjesama gline i lesa (cca dubine 1,20 m); tri u Sektoru 1
te jedna u Sektoru 2.
U Sektoru 3 (stacionaže 3+040 – 3+150), strojno su isko-
pavane trase kao i u predhodnim sektorima. U Sektoru 3
nisu se pojavile arheološke strukture, mada je raspored
pojedinih geoloških struktura sugerirao na njihovo posto-
janje. Po preporuci konzervatora, radi preciznijeg definira-
nja slojeva, iskopavane su geološke sonde (cca 2x2 m) do
sloja pijeska s primjesama gline i lesa (cca dubine 1,20 m),
odnosno do sloja sterilne gline; tri u Sektoru 1, deset u
Sektoru 2 te četrnaest u Sektoru 3. Cjelokupna je otkopana
površina istražena te fotografski i nacrtno dokumentirana.
Tijekom istraživanja redovito je izrađivan plan lokaliteta u
programu AutoCAD te su se geodetski snimali svi objekti
i rubovi iskopa. Definirane su 44 stratigrafske jedinice.
Ukupna istražena površina iznosi 5529 m2.
Literatura
Dizdar 2016 M. Dizdar, Izvještaj o probnim istraživanjima
na izgradnji istočne obilaznice Grada Vinkovaca, 1. dio-
nica, I. faza od km 0+000 do 5+490, Zagreb, svibanj 2016.
Filipec 2012 K. Filipec, Srednjovjekovno groblje i naselje
Đakovo – Župna crkva, Zagreb, Odsjek za arheologiju,
2012.
Sekelj Ivančan 2001 T. Sekelj Ivančan, Early medieval
pottery in Northern Croatia. Typological and chronological
pottery analysis as an indicator of the settlement of the teri-
tory between the rivers Drava and Sava from the 10th to
the 13th centuries AD., Oxford, Archaeopress, Publishers
of British Archaeological Reports, 2001.
Miroslav Nađ
Nina Gostinski
Summary
In the course of 2016 rescue archaeological excavations
were carried out at the site of AN 5 Vinkovci-Grabik on
the route of the east bypass of the City of Vinkovci, sec-
tion I, phase II. A late medieval dugout with two furnaces
was investigated. It was occupied seasonally throughout
a longer period of time. The finds suggest that the build-
ing was in use from the end of the 12th/beginning of the
13th centuries to the beginning of the 14th century. Further
investigation established no settlement remains.
 Vukovarsko-srijemska županija, HAG 13/2016

Redni broj: 48
Lokalitet: Vinkovci – istočna zaobilaznica
Naselje: Vinkovci, Mirkovci, Nuštar
Grad/općina: Vinkovci, Nuštar
Pravni status: postupak u tijeku
Razdoblje: P, A, SV
Vrsta radova: terenski pregled, probno iskopavanje
Od studenoga 2014. do travnja 2016. godine trajali su teren-
ski pregled, probna iskopavanja te arheološki nadzor prili-
kom gradnje istočne zaobilaznice grada Vinkovaca, tijekom
čega su otkrivena dosad nepoznata arheološka nalazišta.
Voditelj istraživanja bio je Marko Dizdar iz Instituta za arhe-
ologiju, dok je zamjenik bio Hrvoje Vulić iz Arheološkoga
odjela Gradskog muzeja Vinkovci. Trasa zaobilaznice,
duljine oko 7,5 km, prolazi preko niza blagih uzvišenja na
čijim su površinama prikupljeni keramički, kameni i metalni
nalazi, koji su upućivali na postojanje arheoloških nala-
zišta iz svih razdoblja. S obzirom na to da su na prostoru
grada Vinkovaca poznata brojna nalazišta, od kojih je tek
dio istražen, zaštitna iskopavanja na novootkrivenim nalazi-
štima omogućit će prikupljanje važnih spoznaja o infrastruk-
turi naselja iz svih razdoblja za prostor istočne Slavonije.
Istraživanja su financirana sredstvima Hrvatskih cesta d.o.o.
Trasa zaobilaznice počinje s istočne strane rijeke Bosuta,
prelazi preko Ervenice sjeveroistočno od grada Vinkovaca
te završava na južnome ulazu u selo Nuštar. Radi se o rub-
nome dijelu grada na kojem su već bila poznata pojedina
arheološka nalazišta, prije svega na osnovi prikupljenih
površinskih i slučajnih nalaza te manjih zaštitnih istraživa-
nja (Dimitrijević 1979).
U prvoj fazi gradnje zaobilaznice Vinkovaca otkriveno je i
istraženo nalazište AN 1 Vinkovci – Jošine, koje je polo-
ženo na uzvišenju uz samu rijeku Bosut (Dizdar 2014).
U prvoj fazi istraživanja trase istočne zaobilaznice pregle-
dana je trasa, prilikom čega su uočena arheološka nalazišta,
uvijek smještena na blagim uzvišenjima uz koja je nekada
protjecao manji paleovodotok. Za potvrdu njihova postoja-
nja te dataciju na osnovi prikupljenih površinskih nalaza,
uslijedila su probna iskopavanja rova širine 2 m. Na svim je
nalazištima ispod sloja humusa debljine do 0,60 m izdvojen
sloj smeđe do tamnosmeđe ilovače, u kojoj su prepoznate
zapune ukopanih objekata, čime su potvrđene pretpostavke
o postojanju arheoloških nalazišta, odnosno potreba za
zaštitnim arheološkim istraživanjima (Dizdar, Vulić 2016).
Rezultati terenskoga pregleda odgovaraju dosadašnjim
spoznajama o nalazištima u jugoistočnom dijelu Vinkovaca,
na kojima su tijekom prijašnjih istraživanja također zabilje-
ženi nalazi iz svih razdoblja (Dizdar 2014: sl. 2).
Arheološko nalazište AN 2 Mirkovci – Prišinci položeno je
na uzvišenju koje se blago spušta prema jugu i zapadu, dok
se prema sjeveru strmo spušta prema nekadašnjem vodo-
toku s čije je sjeveroistočne strane smješten rubni dio pri-
gradskoga naselja Mirkovaca. Na površinama oranica pri-
kupljeni su ulomci prapovijesne i srednjovjekovne keramike.
U probnim iskopavanjima uočena je veća koncentracija
zapuna prapovijesnih objekata koje upućuju na postojanje
naselja koje je moguće datirati u eneolitik i brončano doba.
S istočnoga dijela obližnjeg položaja na Ervenici poznati
su keramički ulomci kostolačke kulture (Krznarić Škrivanko
1999a: 22), pri čemu su na istom položaju zabilježeni i kera-
mički ulomci srednjobrončanodobne grupe Belegiš I (Dizdar
1999: 32). Jednako tako, na položaju Silos, koji se nalazi
svega nekoliko stotina metara jugozapadno, pronađena su
dva kosturna groba iz mlađe faze starijega željeznog doba,
odnosno srijemske grupe (Majnarić-Pandžić 1980).
Arheološko nalazište AN 3 Vinkovci – Milovanci smje-
šteno je na blagom uzvišenju na jugoistočnom rubu
Vinkovaca, na čijoj su površini prikupljeni iznimno brojni
nalazi iz svih razdoblja koji upućuju na njegovu intenzivnu
naseljenost. Tijekom pregledavanja terena i probnih iskopa-
vanja prikupljeni su keramički, metalni i kameni nalazi koji
pripadaju prapovijesti (neolitik, mlađe željezno doba), antici
te posebno kasnom srednjem vijeku. Najstariji nalazi priku-
pljeni na Milovancima najvjerojatnije pripadaju sopotskoj
kulturi, kojoj se pripisuje i nedaleko naselje na Jošinama,
gdje su zabilježeni i keramički ulomci starčevačke kulture
(Dizdar 2014). Nalazi iz rane faze sopotske kulture zabilje-
ženi su na južnom i istočnom dijelu Ervenice, o čemu svje-
doče i rezultati zaštitnih istraživanja 1997. u Ulici M. Gupca
137, gdje je otkriven dio naselja s ukopanim objektima
(Krznarić Škrivanko 1997; 1999: 17, 18). Naselje sopotske
kulture zabilježeno je i na položaju Trbušanci, koji se nalazi
u meandru Bosuta oko 2 km jugoistočno od Vinkovaca
(Dimitrijević 1966: 37; 1979: 135; Krznarić Škrivanko
1999: 18). Sva dosad otkrivena naselja sopotske kulture na
području grada Vinkovaca smještena su na blagim uzviše-
njima, najčešće uz rijeku Bosut, čime se potvrđuje iznim­na
važnost prostora Vinkovaca u poznavanju materijalne
ostavštine eponimne sopotske kulture. Na Milovancima su
otkriveni i keramički ulomci iz mlađega željeznog doba koji
se vjerojatno mogu pripisati naselju Skordiska. Za najbližu
usporedbu može poslužiti naselje koje se nalazilo upravo
na Ervenici (Dimitrijević 1979: 146; Dizdar 1999a: 42, 45).
Prikupljeni antički nalazi upućuju na postojanje manjega
Arheološka nalazišta na trasi istočne zaobilaznice Vinkovaca (izra-
dio: M. Dizdar)

99
 Hrvatski arheološki godišnjak 13/2016
Pogled na arheološko nalazište AN 5 Vinkovci – Grabik (foto: M.
Dizdar)
naselja smještenoga nedaleko od Cibala, vjerojatno uz pro-
metnicu koja je vodila prema istoku (Iskra-Janošić 1999),
dok se kasnosrednjovjekovni nalazi mogu povezati s nase-
ljem zabilježenim u izvorima (Petković 2006: 231, 342, 343).
Arheološko nalazište AN 4 Vinkovci – Ervenica sjever
položeno je na blagom uzvišenju sjeveroistočno od
Vinkovaca, a jugoistočno od Nuštra. Uzvišenje se blago
spušta prema jugu i zapadu, dok s istočne strane pro-
tječe potok Ervenica. Na površinama oranica prikupljeni
su malobrojni keramički ulomci, pri čemu je najveća kon-
centracija nalaza zabilježena sjeveroistočno od trase gdje
se također nalazi istaknuto uzvišenje koje ipak nije izravno
ugroženo. Tijekom probnih iskopavanja pronađeno je tek
nekoliko arheoloških objekata na južnim i istočnim padi-
nama uzvišenja koji upućuju na to da je riječ o rubnom
dijelu naselja položenoga bliže potoku Ervenici. Nedaleko
od trase zaobilaznice, u južnome dijelu Nuštra pronađeno
je kasnoavarodobno groblje na redove (Rapan Papeša
2012), dok su na oranicama smještenima južnije od trase
zaobilaznice prikupljeni rimski keramički ulomci te metalni
predmeti (nalazište Vinkovci – Ervenica Zapad).
Arheološko nalazište AN 5 Vinkovci – Grabik položeno
je na dvama izduženim ovalnim uzvišenjima sjevero­
istočno od Vinkovaca, odnosno od prigradskoga naselja
Male Bosne. Na površinama oranica prikupljeni su ulomci
srednjovjekovne keramike i opeka koji upućuju na inten-
zivnu naseljenost uzvišenja. Nalazište je također zabilje-
ženo u terenskom pregledu trase kanala Dunav – Sava,
kada su također prikupljeni ulomci srednjovjekovne kera-
mike (Krznarić Škrivanko 2008: 59). Najveća koncentra-
cija arheoloških objekata dokumentirana je na zapadnije
položenom uzvišenju, a radi se o zapunama jama i rupa
za stupove s ulomcima srednjovjekovne keramike koji upu-
ćuju na postojanje naselja. Nešto je manja koncentracija
arheoloških cjelina na istočnije položenom uzvišenju koje
pripada istome vremenu. Srednjovjekovni keramički ulomci
vjerojatno se mogu povezati s naseljem zabilježenim u
povijesnim izvorima (Petković 2006).
Arheološko nalazište AN 6 Mirkovci – Kamenica 2 polo-
ženo je na istaknutom ovalnom uzvišenju južno od željez­
ničke pruge Vinkovci – Tovarnik, odnosno istočno od neka-
dašnjega manjeg paleovodotoka. Na površinama oranica
prikupljeni su ulomci rimske te srednjovjekovne keramike
i opeka. Ulomci rimskih opeka možda potječu s nedale-
koga kasnoantičkog kompleksa Kamenica, a mogli su
biti upotrebljavani i tijekom srednjega vijeka (Dimitrijević
100
1979: 181; Vulić 2015). U probnim iskopavanjima koncen-
tracija arheoloških objekata dokumentirana je na zapadnim
padinama uzvišenja položenima izravno iznad paleovodo-
toka, odnosno otkriven je tek rubni dio nalazišta. U sloju
humusa zabilježeni su i pojedinačni ulomci prapovijesne
keramike, koji upućuju na mogućnost postojanja prapovi-
jesnoga naselja ili groblja. S položaja Kamenica, no bez
točnijih podataka o mjestu pronalaska, u Gradskome
muzeju Vinkovci pohranjeni su karakteristični keramički
ulomci grupe Belegiš II (Ložnjak 2001: 35, T. 2: 5). Nešto
istočnije uz željezničku prugu, na sjeverozapadnom rubu
Mirkovaca, na površinama još jednoga ovalnog uzvišenja
prikupljeni su brojni keramički ulomci iz svih razdoblja koji
potvrđuju gustu naseljenost istočnoga dijela Vinkovaca.
Prilikom terenskog pregleda i probnih iskopavanja trase
istočne zaobilaznice grada Vinkovaca otkrivena su dosad
nepoznata arheološka nalazišta, čija će buduća zaštitna
istraživanja omogućiti prikupljanje novih spoznaja o nase-
ljenosti Vinkovaca tijekom svih razdoblja. Brojnošću i
raznovrsnošću prikupljenih nalaza izdvajaju se nalazišta
smještena južno od naselja Mirkovaca (AN 2 Mirkovci –
Prišinci i AN 3 Vinkovci – Milovanci), na kojima su zabilje-
ženi tragovi naseljavanja iz svih razdoblja.
Literatura
Dimitrijević 1966 S. Dimitrijević, Rezultati arheoloških
iskopavanja na području vinkovačkog muzeja od 1957. do
1965. god., u: 20 godina muzeja Vinkovci, Vinkovci, 1966:
35 – 99.
Dimitrijević 1979 S. Dimitrijević, Arheološka topografija
i izbor arheoloških nalaza s vinkovačkog tla, u: Corolla
memmoriae Iosepho Brunšmid dicata, Izdanja HAD, 4,
Vinkovci, 1979: 133 – 282.
Dizdar 1999 M. Dizdar, Brončano doba, u: Vinkovci u svi-
jetu arheologije, Vinkovci, 1999: 31 – 37.
Dizdar 1999a M. Dizdar, Željezno doba, u: Vinkovci u svi-
jetu arheologije, Vinkovci, 1999: 39 – 48.
Dizdar 2014 M. Dizdar, Terenski pregled dionice državne
ceste D-2 – sjeverna obilaznica Virovitice, AIA, vol. X,
Zagreb, 2014: 169 – 173.
Dizdar, Vulić 2016 M. Dizdar, H. Vulić, Terenski pre-
gled i probna iskopavanja na izgradnji istočne obilaznice
Vinkovaca, AIA, vol. XII, Zagreb, 2016: 167 – 169.
Dizdar, Vulić 2017 M. Dizdar, H. Vulić, Terenski pre-
gled i probna iskopavanja na izgradnji istočne obilaznice
Vinkovaca, AIA, vol. XIII, Zagreb, 2017: 123 – 125.
Iskra-Janošić 1999 I. Iskra-Janošić, Rimsko razdoblje, u:
Vinkovci u svijetu arheologije, Vinkovci, 1999: 51 – 63.
Krznarić Škrivanko 1997 M. Krznrić Škrivanko,
Prapovijesno naselje na Ervenici u Vinkovcima, OA, vol.
21, Zagreb, 1997: 205 – 215.
Krznarić Škrivanko 1999 M. Krznarić Škrivanko, Mlađe
kameno doba, u: Vinkovci u svijetu arheologije, Vinkovci,
1999: 11 – 19.
Krznarić Škrivanko 1999a M. Krznarić Škrivanko,
Bakreno i rano brončano doba, u: Vinkovci u svijetu arheo-
logije, Vinkovci, 1999: 21 – 29.
Krznarić Škrivanko 2008 M. Krznarić Škrivanko, Kanal
Dunav – Sava (op. Nuštar, Vinkovci), HAG, 4/2007, Zagreb,
2008: 58 – 61.
 Vukovarsko-srijemska županija, HAG 13/2016
Ložnjak 2001 D. Ložnjak, Nalazišta brončanoga doba na
vinkovačkom području, Prilozi IAZ, vol. 18, Zagreb, 2001:
33 – 61.
Majnarić-Pandžić 1980 N. Majnarić-Pandžić, Vinkovci kod
Silosa – kasnohalštatski grobovi, Arheološki pregled, vol.
21, Beograd, 1980: 39, 40.
Petković 2006 D. Petković, Srednjovjekovna naselja
sjeverozapadnog dijela vinkovačkog kraja, Acta Musei
Cibalensis, 3, Nova serija, br. 1, Gradski muzej Vinkovci,
Vinkovci, 2006.
Rapan Papeša 2012 A. Rapan Papeša, Nuštar – avar-
sko groblje (park dvorca Khuen-Belassy), HAG, 8/2011,
Zagreb, 2012: 65 – 68.
Vulić 2015 H. Vulić, Kamenica – An Early Christian
Complex, u: Neue Forschungen zum früher Christentum in
den Balkenländern (Vienna), (ed. R. Pillinger), Wien, 2015:
69 – 72.
dr. sc. Marko Dizdar
Hrvoje Vulić
Summary
Field survey, probing and archaeological supervision car-
ried out in the period between November 2014 and April
2016 on the route of the construction of the east bypass
of the City of Vinkovci have identified hitherto unknown
archaeological sites. The research was conducted by the
Institute of Archaeology in cooperation with the Vinkovci
Municipal Museum. The route of the bypass runs through
the city outskirts and across mild slopes located to the
northeast of the Bosut River and ends at the southern
entrance to the village of Nuštar. Archaeological sites
have already been known in this part of Vinkovci due to
surface finds and small-scale rescue excavations. The
field survey identified five archaeological sites with sur-
face finds such as ceramic, stone and metal finds from
all periods. However, most of the finds include ceramic
weights dating to the Middle Ages, although prehistoric and
Antiquity-period finds were also identified on some of the
sites, especially those located in the south-eastern part of
the city, i.e. south of the village of Mirkovci. Future rescue
excavations will enable new insights into the inhabitation of
Vinkovci throughout all periods.
Redni broj: 49
Lokalitet: Vinkovci – ulica Dirov brijeg (k.č. 5848)
Naselje: Vinkovci
Grad/općina: Vinkovci
Pravni status: Z-4447
Razdoblje: P, A, SV
Vrsta radova: zaštitno iskopavanje
Od 13. do 19. studenog 2016. arheološki je nadzirano isko-
pavanje zemlje prilikom rekonstrukcije – dogradnje uto-
varne rampe u ulici Dirov brijeg, na k.č. 5848, k.o. Vinkovci
(bivša tvornica Vintex Vinkovci), a od 19. studenog do 14.
prosinca 2016. lokalitet je i zaštitno arheološki istražen.
Stručna voditeljica istraživanja, financiranih sredstvima
101
Pozicija iskopavanja u odnosu na keltsko naselje Dirov brijeg
privatnog investitora, bila je muzejska savjetnica Maja
Krznarić Škrivanko, a zamjenik voditeljice kustos Boris
Kratofil. U iskopavanju su kao stručni dio ekipe sudjelovali
kustosi Hrvoje Vulić i Anita Rapan Papeša iz Gradskog
muzeja Vinkovci, dvojica arheoloških tehničara i do 15
radnika.
Katastarska čestica 5848 istražena je jer se ta lokacija
nalazi u sklopu zaštićene i registrirane arheološke zone B
u Vinkovcima. Tijekom nadzora uočen je veći broj objekata
ukopanih u predzdravični sloj i zdravicu. S Konzervatorskim
odjelom u Vukovaru dogovoreno je da nakon nadzora sli-
jedi arheološko istraživanje. S obzirom na to da je investi-
toru bilo važno da se istraživanje dovrši u prosincu, dogo-
vorena je gradnja šatora (cca 150 m2), koji će se po potrebi
pomicati po horizontali, iznad objekata koji će se u tom tre-
nutku istraživati. Ukupna istražena površina iznosila je oko
1500 m2 te je obuhvatila prostor buduće utovarne rampe.
Ulica J. Kozarca nalazi se u današnjoj gradskoj četvrti
Krnjaš, koja se rasprostire na lijevoj višoj obali Bosuta
prije zavoja kojim Bosut skreće prema jugu, jugozapadno
od središnjega gradskog trga. Područje od utoka potoka
Nevkoša u Bosut, gdje je smješten keltski oppidum, naziva
se Dirov brijeg. Ulica Dirov brijeg nalazi se s vanjske jugo­
istočne strane keltskog naselja i okomita je na rijeku Bosut.
Dosadašnja istraživanja na Krnjašu pokazala su kontinui-
tet života u svim prapovijesnim razdobljima, od neolitičke
starčevačke, odnosno sopotske, preko eneolitičke lasinj-
ske i vučedolske kulture, brončanodobne vatinske i kulture
Belegiš I do starijeg (srijemska i bosutska k.) i mlađega
željeznog doba. Naselje mlađe faze starijega željeznog
doba, III. faza bosutske kulture, odnosno horizont kaneli-
rane keramike, otkriveno je na i Dirovu brijegu, kao i s lijeve
strane utoka potoka Nevkoša na području Krnjaša.
Na području Dirova brijega tijekom starijega željeznog doba
svoja naselja imaju „panonci”, što se iščitava u sklopu sri-
jemske i bosutske kulture. Na različitim istraživanim pozici-
jama na Dirovu brijegu otkriveni su dijelovi naselja s ukopa-
nim objektima, jamama i kanalima. Stanovništvo koje oko
280. g. pr. Kr. naseljava područje Dirova brijega i Krnjaša
jest ono koje je dočekalo rimsku okupaciju Panonije. Radi
se o keltskim pridošlicama, čija se plemenska zajednica
naziva Skordiscima. Oni bedemima i opkopom utvrđuju
svoje naselje na Dirovu brijegu (oppidum). Na različitim
pozicijama na Dirovu brijegu istraženi su objekti i nalazi koji
potvrđuju njihovu prisutnost.
 Hrvatski arheološki godišnjak 13/2016
Objekti ukopani u zdravicu
Objekt starčevačke kulture
Latenska jama SJ 29
Područje današnjeg Krnjaša nalazi se extra muros jugoza-
padnog dijela Cibala. Nalazi iz antike vežu se uz keramičar-
sko radioničko središte Krnjaš. U kasnoj antici na prostoru
Krnjaša razvilo se manje naselje izvan Cibala. Na osnovi
prikupljenih nalaza, ono je djelovalo tijekom kasnorim-
skog razdoblja, najvjerojatnije od kraja 3. i u 4. st. Iako po
broju nalaza daleko skromniji kasnosrednjovjekovni nalazi
upućuju na nastavak kontinuiteta života na Krnjašu, to je
naselje satelitsko i gravitiralo je središtu posjeda Sv. Ilija na
području obližnje Meraje.
Naselje na Krnjašu i Dirovu brijegu nastavlja se preko
blago povišene grede prema jugozapadu, gdje su u
Teninoj ulici prikupljeni nalazi starčevačke kulture, a na
102
južnoj zaobilaznici ranorimsko i srednjovjekovno naselje
Liskovac. Očito je cijela povišena greda koja u smjeru jugo-
zapada ide uz Bosut naseljena od prapovijesti do srednjeg
vijeka i do današnjih Vinkovaca.
Strojnim iskopom do relativne dubine od 0,70 m uklonjen je
sloj humusa – SJ 1 (7.5 YR 3/1 very dark gray) i predzdra-
vični sloj SJ 2 (10 YR 5/8 yellowish brown) do sloja zdra-
vice SJ 3 (2.5 Y 5/6 light olive brown), prilikom čijeg su poli-
ranja izdvojene zapune ukopanih objekata koje su upisane
u Popis SJ te su fotodokumentirane.
Izdvojeni objekti označeni su brojkama, a nakon pražnjenja
ponovo su fotografirani i dokumentirani. Nakon iskopavanja
slijedilo je fotodokumentiranje i geodetsko snimanje svih
objekata. S obzirom na zabilježene stratigrafske odnose i pri-
kupljene nalaze, identificiran je 31 objekt, a na osnovi nalaza
iz njih može se govoriti o kontinuitetu života i na području
jugozapadno od naselja na Dirovu brijegu. Najstarijem hori-
zontu pripadaju ostaci starčevačkog naselja s plitko u zdra-
vicu ukopanih pet objekata. Radi se o jamama SJ 15, SJ 31,
SJ 41 i SJ 79. Uglavnom je riječ o ovalnim jamama s vrlo
malo nalaza, jedino bi objekt SJ 75 mogao biti dio radnog
objekta. Objekti su zapunjeni ulomcima keramike starče-
vačke kulture, nešto kostiju i nekoliko posebnih nalaza utega,
pršljena, litike, a u zapuni jame SJ 30 iskopan je rog jelena
starog oko 12 godina i teškog oko 450 kg, sa šest parožaka.
Idućem horizontu naseljavanja pripadaju ostaci naselja
plitko u zdravicu ukopanih pet objekata nositelja sopot-
ske kulture. Radi se o jamama SJ 21 (zaokruženo), SJ 16
(zaokruženo), SJ 45 (zaokruženo) i SJ 51 (zaokruženo).
Uglavnom se radi o ovalnim jamama s vrlo malo nalaza,
jedino bi objekt SJ 73 mogao biti dio jednoga radnog
objekta. U jamama ima vrlo nalaza. Signifikantne su noge
zdjela, tipičnih za sopotsku kulturu.
Idućem horizontu naseljavanja pripadaju dva objekta iz sta-
rijega željeznog doba, plitko ukopanih u zdravicu. Radi se
o jamama SJ 11 (zaokruženo) i SJ 57 (zaokruženo), s vrlo
malo nalaza grube keramike. Signifikantan je dio čepaste
ručke sa šalice, koja se datira u kasni halštat, 5. – 4. st. pr.
Kr. Naselje iz mlađe faze starijeg željeznog doba, III. faza
bosutske kulture, odnosno horizint kanelirane keramike,
otkriveno je na i Dirovu brijegu, kao i s lijeve strane utoka
potoka Nevkoša na području Krnjaša (J. Kozarca kućni br.
62–68). Dio stariježeljeznodobnog naselja s ukopanom
zemunicom i nadzemnom kućom otkriveno je i 2015. na
nerazvrstanoj cesti u Ulici J. Kozarca.
Najmlađem prapovijesnom horizontu pripadaju ostaci
keltskog naselja s ukopanim jamskim objektima, koji se mogu
vezati uz utvrđeno naselje plemena Skordiska na Dirovu bri-
jegu, a koje se nalazi stotinjak metara sjeveroistočnije. Radi
se o jamama SJ 22 (zaokruženo), SJ 29 (zaokruženo) i SJ 9
(zaokruženo). Osim jame SJ 29, uglavnom se radi o jamama
s vrlo malo nalaza. U zapuni jame SJ 28 od 29 pronađena
je veća količina keramičkih ulomaka. Radi se uglavnom o
naseobinskoj keramici (zdjele, lonci, pithosi, kantharosi)
rađenoj na kolu te o nekoliko posuda rađenih rukom.
Pronađeno je i nekoliko jama zapunjenih srednjovjekov-
nom keramikom. U jami SJ 36 od 37 (zaokruženo) nađen
je željezni nož. Osim toga, ispražnjeno je i nekoliko jama u
kojima nije bilo nalaza.
Lokalitet Krnjaš, odnosno Dirov brijeg kao dio arheološki
zaštićene zone Vinkovaca A i B, gdje svim gradnjama
 Vukovarsko-srijemska županija, HAG 13/2016
prethode arheološki nadzori i iskopavanja, još su jednom
pokazali da su s razlogom jedan od najvažnijih lokaliteta
u Hrvatskoj.
Literatura
Andrić 2007 S. Andrić, Vinkovci u srednjem vijeku,
Područje grada Vinkovaca od kasne antike do kraja turske
vlasti, Matica hrvatska Ogranak Vinkovci / Hrvatski insti-
tut za povijest Slavonije, Srijema i Baranje 9, Vinkovci –
Slavonski Brod, 2007.
Brunšmid 1902 J. Brunšmid, Colonia Aurelia Cibalae –
Vinkovci u staro doba, VHAD, NS VI, Zagreb, 1902: 121,
122.
Dimitrijević 1979 S. Dimitrijević, Arheološka topografija
i izbor arheoloških nalaza s vinkovačkog tla, u: Corolla
memoriae Iosepho Brunšmid dicata, Izdanja HAD, 4,
Vinkovci, 1979: 133 – 282.
Dizdar 2013 M. Dizdar, Vinkovci in the Iron Age / The
oldest town ine Europe, (ur. A. Durman), Gradski muzej
Vinkovci&Privlačica, Vinkovci, 2013: 39 – 46.
Iskra Janošić 2001 I. Iskra Janošić, Urbanizacija Cibala i
razvoj keramičarskih središta, HAZU, Centar za znanstveni
rad u Vinkovcima i Gradski muzej Vinkovci, Posebna izda-
nja XIII, Zagreb – Vinkovci, 2001.
Krznarić Škrivanko 2010 M. Krznarić Škrivanko, Vinkovci
u prapovijesti, Monografija Vinkovaca, (ur. D. Švagelj),
Matica hrvatska Ogranak Vinkovci, Vinkovci, 2010: 11 – 23.
Ložnjak Dizdar 2013 D. Ložnjak Dizdar, Vinkovci in the
Bronze Age / The oldest town ine Europe, (ur. A. Durman),
Gradski muzej Vinkovci&Privlačica, Vinkovci, 2013: 34 – 38.
Maja Krznarić Škrivanko
Summary
In November 2016 archaeological supervision was con-
ducted of earthworks during the reconstruction - exten-
sion of a loading station in Dirov brijeg Street in Vinkovci
(cadastral parcel 5848, former Vintex Vinkovci factory). It
was followed by rescue archaeological excavations which
ended in mid-December. Based on the stratigraphy and
finds identified at the site of Krnjaš in Dirov brijeg Street,
a total of 31 structures were identified. The oldest horizon
can be associated with the remains of a Starčevo Culture
settlement with five shallow structures dug into the natural
soil, mostly oval pits with few finds. SJ 75 could represent
part of a working facility. The pits were filled with pottery
fragments of the Starčevo Culture, some bones and sev-
eral weights, spindle whorls and lithics.
The next horizon encompasses the remains of a settlement
of the Sopot Culture with five shallow structures dug into the
natural soil, mostly oval pits with few finds. Only SJ 73 could
represent part of a working facility. More significant finds
include bowl feet typical of the Sopot Culture. The Early
Iron Age inhabitation horizon includes two shallow struc-
tures dug into the natural soil, actually pits with few finds
of coarse pottery. Cup handles date the settlement to the
Late Hallstatt Period, i.e. 5th – 4th century BC. The young-
est prehistoric horizon includes the remains of a Celtic set-
tlement with pit structures, which can be associated with
103
the fortified settlement of the Scordisci tribe at Dirov brijeg,
located a few hundred meters to the north-east of the site.
Only one of the excavated pits yielded a large quantity of
settlement pottery (bowls, pots, pithoi, kantharoi), mostly
thrown on wheel. Also found were several pits filled with
medieval pottery. A knife was found in one pit. The site of
Krnjaš as well as Dirov brijeg Street have once again proven
the importance of the listed archaeological area of Vinkovci.
Redni broj: 50
Lokalitet: Vinkovci – Ulica Josipa Kozarca 44 (k.č. 3399)
Naselje: Vinkovci
Grad/općina: Vinkovci
Pravni status: Z-4447
Razdoblje: P, A
Vrsta radova: zaštitno iskopavanje
Od 17. do 26. kolovoza 2016. zaštitno je arheološki istra-
živana pozicija u Ulici J. Kozarca 44 u Vinkovcima (k.č.
3399, k.o. Vinkovci), na površini od 40 m2. Stručni vodi-
telj istraživanja, financiranih sredstvima privatnog investi-
tora, bio je Boris Kratofil, zamjenik voditelja bio je Hrvoje
Vulić, a sudjelovala je i Maja Krznarić Škrivanko, svi dipl.
arheo. iz Gradskog muzeja Vinkovci. Također je sudjelovao
jedan arheološki tehničar i dvoje studenta arheologije (Edi
Grabar i Monika Jovanović).
Ulica J. Kozarca nalazi se na području Krnjaša, koji se
rasprostire na lijevoj višoj obali Bosuta, jugozapadno od
središnjega gradskog trga. Krnjaš se rasprostire od početka
Ulice J. Kozarca do utoka potoka Nevkoša u Bosut, a od
utoka Nevkoša nalazi se Dirov brijeg. Dosadašnja istraži-
vanja pokazala su kontinuitet života u svim prapovijesnim
razdobljima: od neolitičkih starčevačke (kućni br. 10, 38,
62) i sopotske (kućni br. 62, J. Kozarca – odvojak b.b.),
preko eneolitičke lasinjske (kućni br. 62), kostolačke (kućni
br. 10) i vučedolske kulture (kućni br. 60), brončanodob-
nih vatinske (kućni br. 24, 28, 38, 70) i kulture Belegiš I
(kućnim br. 24, 28) do starijeg i mlađeg željeznog doba
(kućni br. 38, 52, 62 – 68, 80b, Dirov brijeg).
Godine 2015. arheološki je istraženo nekoliko pozicija u
Ulici J. Kozarca, što je rezultiralo novom slikom naseljenosti
Pozicija istraživanja u Ulici J. Kozarca 44
 Hrvatski arheološki godišnjak 13/2016
Ukop jame SJ 5
Grob 1
Rimski novac u grobu
Krnjaša tijekom prapovijesti. Osim starčevačkog ukopa u
Ulici J. Kozarca 10, u zapadnom profilu sonde otkrivena
je žrtvena jama, s iznimno složenom grobnom kompozi-
cijom unutar jame, koja je pripisana kostolačkoj kulturi.
Iskopavanje u Ulici J. Kozarca – odvojak b.b. (k.č. 3386/6),
pokazalo je dva horizonta naseljavanja. Objekti ukopani u
predzdravicu pripadaju ostacima keltskog naselja s jamskim
objektima i bunarom. Stariji horizont u zdravicu ukopanih
objekata pripada stariježeljeznodobnom naselju, s ukopa-
nom zemunicom i nadzemnom kućom. Ukopan u zdravicu
istražen je objekt koji je na osnovi nalaza (brončana igla
i vatinska amfora) pripisan nositeljima vatinske kulture.
Osim toga, u sondi je iskopano nekoliko ranorimskih jama
te nekoliko srednjovjekovnih jama i peć. Istraživanje neraz-
vrstane ceste u Ulici J. Kozarca b.b., pokazalo je da se na
104
velikom do sada neizgrađenom platou, koji su okruživale
Ulica J. Kozarca i Ulica I. Kozarca, može pratiti kontinuitet
života od prapovijesti pa do srednjeg vijeka. I na toj su pozi-
ciji pronađeni objekti starčevačke i sopotske provenijencije,
paljevinski grobovi vinkovačke kulture, brončanodobne i
željeznodobne jame, rimski kosturni i paljevinski grobovi,
a najstariji je ukop desetak grobova koji su datirani u 6. st.
Nalazi iz antike povezuju se s keramičarskim radioničkim
središtem Krnjaš (prema I. Iskra-Janošić). Tijekom kasne
antike na području uz jugozapadni rub Cibala intenzivno se
pokopavalo te su na njemu građeni stambeni ili radni objekti.
Na osnovi prikupljenih nalaza, ono je djelovalo tijekom
kasnorimskog razdoblja, najvjerojatnije od kraja 3. i u 4. st.
U nastavku prapovijesnog naselja na Krnjašu nalazi se još
jedno prapovijesno naselje, Dirov brijeg, na kojem je do
sada potvrđeno postojanje naselja stariježeljeznodobne
bosutske grupe i utvrđeno keltsko naselje nositelja ple-
mena Skordiska. Očito je cijela povišena greda, koja se u
smjeru jugozapada prostire uz Bosut, naseljena od prapo-
vijesti preko srednjeg vijeka, sve do danas.
Zaštitno je istražena površina dimenzija 4x10 m, na kojoj je
predviđena gradnja pomoćnog objekta. Strojnim iskopom
do relativne dubine od 0,30 m uklonjen je tamnosiv sloj
humusa SJ 1. Ispod sloja humusa izdvojen je tamnosmeđi
sloj SJ 2 (2.5Y 3/3), prilikom čijeg su ručnog iskopavanja
pronađeni brončanodobni keramički ulomci i životinjske
kosti. U sloj SJ 2 bili su ukopani jamski objekti. Nakon
što su oni ispražnjeni, fotodokumetirani i ucrtani, ručno je
skinut sloj 2, ispod kojeg je izdvojen smeđi predzdravični
sloj SJ 3 (2.5Y 4/3), prilikom čijeg su poliranja izdvojene
zapune ukopanih objekata.
Najviše jamskih objekata pripada srednjem brončanom
dobu, odnosno vatinsko-belegiškoj kulturi. Količinom nalaza
posebno se ističe jamski objekt SJ 4/5, u južnom profilu
sonde, u kojem su nađene brojne životinjske kosti i ulomci
brončanodobne keramike, kao i brončana igla. Riječ je o tipu
igle koji se u literaturi naziva krilastom ili rogolikom iglom.
Tijelo igle ima presjek u obliku romba, a vrat je proširen i
raskovan u ovalnu pločicu s reljefnim ukrasom, po kojem
je taj tip igala u dijelu literature dobio naziv Vulva-Nadeln.
Reljefni ukras nalazi se samo s jedne strane, dok je s druge
strane površina ovalnog proširenja glatka. Od glave igle
sačuvan je samo početak karakterističnih rogolikih, tj. krilastih
izbočenja. Taj tip igala rasprostranjen je na prostoru čitave
Karpatske kotline u vrijeme srednjega brončanog doba, dio
je repertoara metalnih nalaza većeg broja kultura i nalazi ih
se i u grobovima i u kontekstu naselja i ostava.
U istu jamu bio je ukopan i grob 1. Radi se o kosturnom
ukopu u raku, koja je ukopana u zdravicu, orijentacije
zapad-istok. Kostur je bio u lošem stanju, sačuvana je
samo lubanja, dio šake i dijelovi nogu, na osnovi kojih se
može zaključiti da je pokopana osoba mlađe dobi. U jednoj
šaci pronađeno je više komada rimskog novca, na osnovi
kojeg se može zaključiti da se radi o ukopu iz kasne antike.
Grob se nalazi na samom rubu sonde, tako da njegov kraj-
nji istočni dio nije mogao biti iskopan.
U JZ uglu sonde iskopana je jama većih dimenzija,
SJ 16/17, ukopana u zdravicu, u kojoj je također prona-
đena srednjobrončanodobna keramika, koja se može pripi-
sati vatinsko-belegiškoj kulturi, a od posebnih nalaza ističe
se keramički pršljen. Ostali istraženi jamski objekti puno
 Vukovarsko-srijemska županija, HAG 13/2016
Tlocrt ukopanih objekata
su manjih dimenzija, s nalazima brončanodobne keramike,
među kojima se ističe nekoliko ukrašenih ulomaka licenske
keramike, a pronađeno je i nekoliko ulomaka rimske kera-
mike, zbog toga što su prapovijesne objekte presijecale
otpadne jame iz antike.
Na osnovi nalaza može se zaključiti da se radi o rubnom
dijelu naselja vatinsko-belegiške kulture iz srednjega
brončanog doba, što je u skladu s rezultatima prethodnih
arheoloških iskopavanja u neposrednom susjedstvu. Na
obližnjem kućnom br. 38, godine 2012. također je istražen
dio naselja vatinske kulture, uključujući i jednu poluzemu-
nicu. Prisutnost manjih jamskih objekata i rupa od stupova
sugerira da se u ovom slučaju radi o rubnom dijelu naselja
s otpadnim jamama i pomoćnim prostorijama. Osim toga,
pronađeni su i grobovi iz antike. Radi se o kasnoantičkim
ukopima iz 4. st., kada je današnji Krnjaš bio dio rimskih
Cibala izvan gradskih zidina.
Literatura
Dizdar 2001 M. Dizdar, Nalazišta latenske kulture na vinko-
vačkom području, Prilozi IAZ, 18, Zagreb, 2001: 103 – 134.
Iskra Janošić 2001 I. Iskra Janošić, Urbanizacija Cibala
i razvoj keramičarskih središta, Zagreb – Vinkovci, 2001.
Krznarić Škrivanko 2007 M. Krznarić Škrivanko, Vinkovci
– Ulica J. Kozarca 52, HAG, 3/2006, Zagreb, 2007: 45 – 63.
105
Krznarić Škrivanko 2008 M. Krznarić Škrivanko, Vinkovci
– J. Kozarca, HAG, 4/2007, Zagreb, 2008: 78, 79.
Krznarić Škrivanko 2012 M. Krznarić Škrivanko, Vinkovci
– J. Kozarca 14, HAG, 8/2011, Zagreb, 2012: 88 – 90.
Krznarić Škrivanko 2013 M. Krznarić Škrivanko, Vinkovci
– J. Kozarca 38, HAG, 9/2012, Zagreb, 2013: 55 – 60.
Krznarić Škrivanko 2014 M. Krznarić Škrivanko,
Prezentacija arheološkog nalazišta na Krnjašu u Ulici
J. Kozarca 38, Rodna kuća Ivana Kozarca, (ur. Z. Virc),
Vinkovci, 2014: 23 – 28.
Ložnjak Dizdar 2013 D. Ložnjak Dizdar, Vinkovci in
the Bronze Age, The oldest town in the Europe, (ur. A.
Durman), Gradski muzej Vinkovci& Privlačica, Vinkovci,
2013: 34 – 38.
Potrebica, Dizdar 2002 H. Potrebica, M. Dizdar, Prilog
poznavanju naseljenosti Vinkovaca i okolice u starijem
željeznom dobu, Prilozi IAZ,19, Zagreb, 2002: 79 – 99.
Boris Kratofil
Summary
In the course of August 2016 rescue archaeological exca-
vations were carried out at 44 J. Kozarac Street in Vinkovci
(cadastral parcel no. 3999), on a surface of 40 m2. The
finds suggest that the site represents a peripheral part of a
Middle Bronze Age Vatin-Belegiš Culture settlement, which
corresponds to the results of the archaeological excava-
tions at a nearby location. The excavations at the site of
38 J. Kozarac Street conducted in 2012 also revealed part
of the Vatin Culture settlement, including a semi-dugout.
The presence of smaller pit structures and postholes is
an indication of the peripheral part of the settlement with
waste pits and auxiliary facilities. Apart from these finds,
also found were Roman-period graves. They can be dated
to the 4th century when today`s Krnaš was outside the city
walls of Cibalae.
Redni broj: 51
Lokalitet: Vučedol – Kukuruzište Streim
Naselje: Vukovar
Grad/općina: Vukovar
Pravni status: Z-4321 (arheološka zona Vučedol)
Razdoblje: P
Vrsta radova: sustavno iskopavanje
Od 1. rujna do 12. listopada 2016. organizirana je peta kam-
panja sustavnih arheoloških istraživanja lokaliteta Vučedol
na položaju Kukuruzište Streim (V-12/16). Lokalitet su
istražili Muzej vučedolske kulture (nositelj istraživanja) i
Odsjek za arheologiju Filozofskog fakulteta Sveučilišta u
Zagrebu. Voditelj istraživanja bio je prof. dr. sc. Aleksandar
Durman s Filozofskog fakulteta u Zagrebu. Zamjenica
voditelja bila je Mirela Hutinec, dipl. arheo. (Muzej vuče-
dolske kulture). U istraživanjima su kao dio stručne i teh-
ničke ekipe sudjelovali Mirna Crnković, dipl. arheo. (Muzej
vučedolske kulture), 23 studenta arheologije s Odsjeka za
arheologiju u Zagrebu (u sklopu terenske nastave) i tehni-
čar Ivan Pavešković-Burazer (Muzej vučedolske kulture).
 Hrvatski arheološki godišnjak 13/2016
Sonda V-12/2016, zračna fotografija (foto: D. Puharić)
Kuća 18 (foto: A. Durman)
Istraživanje na poziciji Kukuruzište Streim započelo je
2012., kada je otvoren novi, peti iskopni blok u sklopu
sustavnih istraživanja Vučedola. U kampanji 2012. pro-
nađeno je: srednjovjekovni sloj izmiješan s humusom, dio
srednjovjekovnog nasipa naselja s mogućom drvenom
palisadom, četiri srednjovjekovne otpadne jame, četiri
zemljane peći vinkovačke kulture, bedem vinkovačke kul-
ture, grob 1 (kosturni grob s dislociranim ljudskim kostima i
nekoliko ulomaka životinjskih kostiju) te sloj kasne vučedol­
ske kulture SJ 024.
U sloju vučedolske kulture zabilježene su ruševine i podnice
triju vučedolskih kuća, čije se istraživanje nastavilo u sezoni
2013. Tom je prilikom u potpunosti istraženo pet stambenih
objekata/kuća (ruševina i podnica) i ostali pripadajući objekti
(šest vatrišta, 26 jamskih objekata, temelji zidova kuća od
lesnih nakupina, kanali, rupe od stupova, podnice i ruševine
kuća i dr.). Ispod već istraženih (kuće br. 5, 6, 7 i 8), defini-
rana su još tri moguća stambena objekta.
106
PN 1550 in situ (foto: I. Pavešković Burazer)
Istraživanje 2014. usmjereno je na uklanjanje mlađih slo-
jeva vučedolske kulture (SJ 024 i SJ 135), istraženih obje-
kata kuća 1 – 5 i 7 te istraživanje starijih slojeva vučedolske
kulture SJ 191 s ukopanim kućama br. 8 – 11 te njihovim
pripadajućim objektima. Istraživanje 2015. usmjereno je
na uklanjanje mlađih slojeva vučedolske kulture (SJ 135 i
SJ 191), istraženih objekata (kuća) 9, 10, 12 te istraživanje
starijih slojeva vučedolske kulture SJ 191 i 270 s ukopanim
kućama br. 12 – 21 te njihovim pripadajućim objektima.
Primaran cilj istraživačke kampanje 2016. bio je nastaviti
i završiti istraživanje sonde V-12 na položaju Kukuruzište
Streim. To je mjesto na kojemu se planira gradnja planeta-
rija u sklopu Arheološkog parka Vučedol. Definirane su 83
stratigrafske jedinice (SJ 271 – SJ 354). Uklonjeni su mlađi
slojevi vučedolske kulture i istražen odnos između mlađih i
starijih slojeva u sklopu istraženih objekata. Uklonjene su
kuće istražene u kampanji 2015. (kuće 6, 11, 13) te definirani
objekti parcijalno uočeni u prošlogodišnjoj kampanji – kuće
 Vukovarsko-srijemska županija, HAG 13/2016
16, 21, 22. Tako je ukupno istraženo pet kuća (K 22 – K 26).
Uz njih je istraženo i 14 jama (J 58 – J 71). Najveća je jama
J 69, koja se nalazila ispod kuća K 6 i K 13 i uočena je kao
depresija u terenu već tijekom kampanje 2014. godine.
U istraživačkoj kampanji 2016. zabilježene su ukupno 83
stratigrafske jedinice (SJ 271 – SJ 354). Radi se o kultur-
nom sloju – slojevima kasne, klasične i rane vučedolske
kulture (zapunama i ukopima jamskih objekata, kanalima,
pećima i ognjištima, ruševinama, zidovima, supstrukci-
jama, temeljima, podnicama kuća, rupa od stupova kuća
i ograda). S nalazišta je izdvojen sav arheološki materijal
– ulomci keramike, metala, kamena, kućnog lijepa (zabilje-
ženi i prikupljeni u 158 vrećica s nalazima, N 959 – N 1116).
Evidentirano je 336 posebnih nalaza (PN 1300 – PN 1635),
koji su pomno zabilježeni s obzirom na okolnosti pronala-
ska. Zabilježena je i točka apsolutne visine/dubine te su
nalazi fotografirani in situ. Također su prikupljena 173 uzo-
raka (U 971 – U 1144), a čine ih životinjske kosti, zemlja,
ugljen, zgura, školjke i puževi. Materijal je poslan na dalj-
nje arheološke analize. Nastavak istraživanja sonde V-12
predviđa se i 2017., kako bi se ona u potpunosti istražila.
Literatura
Durman 1988 A. Durman, Vučedolska kultura, u: Katalog
izložbe Vučedol – treće tisućljeće p.n.e., Zagreb, 1988.
Durman, Hutinec, Roksandić 2014 A. Durman, M.
Hutinec, D. Roksandić, Vučedol – kukuruzište Streim,
HAG, 10/2013, Zagreb, 2014.
dr. sc. Aleksandar Durman, red. prof.
Mirela Hutinec
dr. sc. Danijela Roksandić
Summary
In the period from 1 September to 12 October, 2016 archae-
ological excavations were conducted at the site of Vučedol
- kukuruzište Streim (Streim Cornfield). The research was
resumed within the probe opened in 2012 and excavated in
2013, 2014, 2015 and 2016. The aim of this year`s excava-
tions was to remove later layers of the Vučedol Culture as well
as to define correlation between later and earlier layers within
the excavated structure. A total of five houses and 14 pits
were investigated. According to the finds (336 individual find-
ings including: weights, fragments of grindstones, bone tools,
ceramic vessels and cult objects) cultural layers can be dated
to the late, classical and early phases of the Vučedol Culture.
Redni broj: 52
Lokalitet: Vukovarsko-srijemska županija, šire područje
Naselje: –
Grad/općina: –
Pravni status: –
Razdoblje: P, A, SV, NV
Vrsta radova: zračno rekognosciranje
Godine 2016. (zaključno s 15. studenoga) Institut za arhe-
ologiju iz Zagreba organizirao je arheološka daljinska
107
istraživanja lokaliteta Vukovarsko-srijemske županije.
Istraživanja su manjim dijelom financirana sredstvima
Ministarstva kulture te sredstvima Instituta, a jednim dije-
lom i autora istraživanja (u slobodno vrijeme). U istra-
živanjima su sudjelovali dr. sc. Bartul Šiljeg kao voditelj,
dr. sc. Hrvoje Kalafatić, kao zamjenik voditelja (Institut za
arheologiju) te suradnici Krešimir Šobat i Simona Celcner.
Lokalitet je rekognosciran i snimljen iz zraka 21. lipnja
2016. na liniji Vera, Trpinja, Pačetin, Marinci, Banovci, Otok,
Ivankovo, Vinkovci, Mirkovci, Nuštar, Gaboš, Markušica.
Letjelo se iz čepinske zračne luke, radi proučavanja kako
se vide arheološki ostaci tijekom prelaska iz proljeća u ljeto.
Po dosadašnjim saznanjima od 2014. do 2016. godine
(Šiljeg, Kalafatić 2015: 135 − 141; 2016: 213 − 222), tre-
balo bi letjeti u nešto ranijem terminu sazrijevanja pšenice.
U trima promatranim godinama, datumski gledano to je
uvijek bilo različito u rasponu od 1. do 15. lipnja.
Istraživanja su se dijelom preklapala s istraživanjima u
Osječko-baranjskoj županiji 2014. godine. Naime, budući da
je riječ o dvjema županijama sa sličnom geološkom osno-
vom, bilo je korisno uspoređivati vidljivost arheoloških loka-
liteta na obama područjima te na osnovi analiza pojavnosti
arheoloških lokaliteta na zračnim snimkama obaju područja
otkrivati i slabije vidljive lokalitete. Na taj je način utvrđen veći
broj lokaliteta u objema županijama. Za analizu su upotreblja-
vane snimke cikličkih snimanja Državne geodetske uprave
RH s mrežnih stranica Geoportal i ARKOD, Ministarstva
graditeljstva i prostornoga uređenja, Informacijskog sustava
prostornog uređenja (ISPU) (https://ispu.mgipu.hr/) te
GoogleEarthPro, na kojoj se nalaze satelitske snimke od
2006. do danas. Godine 2016. dronom je snimljen i dio
lokaliteta u Vukovarsko-srijemskoj županiji. Ova je godina
posebno posvećena snimanju dronom u svim godišnjim
dobima kako bi se vidjelo je li moguće prepoznavati lokali-
tete u različitim uvjetima i otkriti kako ti uvjeti utječu na vid-
ljivost poznatih lokaliteta. Dron se pokazao vrlo korisnim za
pojedine lokalitete i manje arheološke zone.
Praćenje pojedinih lokaliteta/zona kroz cijelu godinu omo-
gućilo je prepoznavanje novih dijelova lokaliteta (novi
Tordinci – Vinogradska mlaka, ortofoto prikaz snimke 2014. –
2016. (Geoportal.dgu.hr)
 Hrvatski arheološki godišnjak 13/2016
Tordinci – Vinogradska mlaka, sopotska kultura, lipanj 2016. (foto:
H. Kalafatić)
Nuštar – Zidine, ortofoto prikaz prije 1968. (ispu.mgipu.hr)
kružni oblici, jame, manje skupine tumula), primjerice na
lokalitetu Tordinci – Vinogradska mlaka (Krznarić Škrivanko
2012: 35), gdje se uz poznata dva veća kruga prepoznaje
još jedan manji.
U istraživanje su uključeni i povijesni kartografski prikazi
Habsburške Monarhije: prva vojna izmjera (1763. – 1787.)
i druga vojna izmjera (1806. – 1869.). Na povijesnim
vojnim izmjerama prikazana su uzvišenja koja se danas
prepoznaju kao višeslojna nalazišta. Kombiniranjem zrač-
nih snimki te kartografskih prikaza otkriveni su novi lokali-
teti. Snimka iz 1968. prikazuje jasno gradište iznad Vuke,
zapadno od Bogdanovaca, koje ima podgrađe i vjerojatno
još jednu manju srednjovjekovnu utvrdu na padini prema
koritu Vuke. Na istim snimkama vidi se i zemljana utvrda u
Nuštru (Zidine), koja je danas u zaraslom šumarku u minski
sumnjivom području. Obje utvrde prikazane su i na vojnim
izmjerama Habsburške Monarhije.
Rekognoscirana je većina uočenih nalazišta te je na
većini uočen arheološki materijal (uglavnom keramika).
108
Bogdanovci – Gradina, usporedan prikaz: karta druge vojne
izmjere (1806. – 1869.) Habsburške Monarhije (gore); ortofoto
prikaz 1968. (ispu.mgipu.hr) (sredina) i ortofoto prikaz snimke
2014. – 2016. s Geoportala (dolje)
Preliminaran pregled keramike pokazao je da se radi o lokali-
tetima iz gotovo svih arheoloških razdoblja, ali najviše iz neo-
lita, kasnobrončanog doba, antike i kasnoga srednjeg vijeka.
Tijekom arheoloških zračnih istraživanja 2016. otkriven je
cijeli niz ostataka arheoloških struktura, koje su tek manjim
dijelom evidentirane u arheološkoj literaturi. Posebnost je
takva pristupa dobivanje i prostornog rasporeda pojedinih
nalazišta, što svakako pomaže u zaštiti pojedinog lokali-
teta. Na temelju novih 50-ak lokaliteta proučenih 2016.,
prepoznato je preko 200 arheoloških lokaliteta na području
istočne Slavonije u razdoblju od 2014. do 2016. godine, što
pokazuje koliko je vrijedna ta metoda otkrivanja i proučava-
nja arheoloških lokaliteta.
Literatura
Krznarić Škrivanko 2012 M. Krznarić Škrivanko, Nalazišta
sopotske kulture na vinkovačkom području, Acta musei
Cibalensis, 5, Vinkovci, 2012: 11 – 46.
 Vukovarsko-srijemska županija, HAG 13/2016
Šiljeg, Kalafatić 2015 B. Šiljeg, H. Kalafatić, Zračna
arheologija u istočnoj Slavoniji 2014. godine, AIA, Vol. XI,
Zagreb, 2015: 135 – 141.
Šiljeg, Kalafatić 2016 B. Šiljeg, H. Kalafatić, Zračno reko-
gnosciranje, Osječko-baranjska županija 2015. godine,
AIA, Vol. XII, Zagreb, 2016: 213 – 222.
Bartul Šiljeg
Hrvoje Kalafatić
Summary
The basis of the research was a comparative image study
of 4 cyclic photogrammetric surveys made by Republic of
Croatia State Geodetic Administration from 1997 to 2015.
Satellite imagery and Internet geographic services, such as
Google Earth, Bing maps, Croatian Internet geodetic and
agricultural map services were also extensively used in this
research. The spatial analysis of aerial images was com-
bined with online historical map and images. A valuable
resource is the digitalized vertical images from 1968, which
have been available since 2015 (produced by Military
Geographical Institute, Belgrade). Sites were selected
according to the results of the above-mentioned analysis to
conduct aircraft photographic surveys from 2014 to 2016.
UAVs have been used to record target areas and sites,
which significantly increased the number of newly discov-
ered sites. The satellite imagery and aerial photography
data were compared with the results of a systematic field
survey. Consequently, more than 200 archaeological sites
(50 new sites in 2016) were identified throughout the area.
Redni broj: 53
Lokalitet: Županjska Posavina
Naselja: Strošinci, Soljani, Drenovci i Posavski
Podgajci
Grad/općina: Vrbanja, Drenovci
Pravni status: –
Razdoblje: A, SV
Vrsta radova: terenski pregled
Od 21. listopada do 15. studenog 2016., tijekom 15 radnih
dana, pregledavano je područje županjske Posavine, za
potrebe izrade arheološke topografije županjske Posavine.
Voditelj radova bio je Hrvoje Tkalac, dipl. arheo., iz
Zavičajnog muzeja Stjepan Gruber iz Županje, a program
je financiralo Ministarstvo kulture.
Drugu godinu zaredom rekognoscira se županjska
Posavina, i to njezin najistočniji dio, gdje ima nešto malo
naznaka o potencijalnim arheološkim lokalitetima te je
nastavljeno pregledavanje područja od mjesta na kojem
je ono zaustavljeno prije godinu dana. Kao i prethodne
godine, tako je i ove godine bila nužna suradnja s policijom
jer je terenski pregled podrazumijevao kretanje uz samu
istočnu državnu granicu. Cijelo vrijeme istraživanja bilo je
loše vrijeme s kišom, stoga je većinu vremena pregleda-
vana spačvanska šuma, u kojoj je pronađeno nekoliko loka-
cija s uglavnom srednjovjekovnim materijalom te ponešto
109
Izvaljeni panj (foto: H. Tkalac)
antičkog. S obzirom na to da se radilo u šumi, morala je biti
primijenjena drugačija metodologija nego na oranicama jer
je tlo bilo pokriveno lišćem. Da bi se mogla pronaći neka
arheološka lokacija, rekognosciranje je usmjereno prema
vodama, jer su ljudi uvijek živjeli blizu vode, bila to trajna ili
privremena naseobina. Prvo su pregledavani panjevi izva-
ljeni iz zemlje i ako su u njihovu korijenju pronađeni ulomci
keramike ili lijepa, s tog je područja odmah uklonjeno lišće,
tj. uslijedilo je poliranje te se tako dolazilo do rezultata. Uz tu
metodu pregledavane su i hrpice zemlje koju su krtice izba-
civale na površinu te se i na takvim mjestima također znao
pronaći pokoji ulomak sitne keramike, što je bio dovoljan
znak da se i ondje nastavi pregledavanje terena. Dakako,
promatran je i krajobraz te su se pokušali uočiti obrisi koji
bi upućivali na mogući opkop, uzvišenje blizu vode i slične
odrednice koje bi mogle upućivati na život u prošlosti. Uz
određenu količinu sreće, pronađeno je 11 zanimljivih loka-
cija. Nisu sve uočene lokacije arheološki lokaliteti, jer se u
šumi teško može razaznati početak i kraj lokaliteta, stoga
su snimljene sve lokacije s nalazima. Na karti su prikazane
grupacije nalazišta koje su uglavnom uz vodu.
1.
U šumi sjeverno od naselja Strošinaca pod rijekom
Studvom pronađena je keramika iz srednjeg vijeka i lijep te
u krugu od nekoliko stotina metara nađene su još tri loka-
cije, tako da se ne zna jesu li to četiri ili jedan/dva lokaliteta,
a svi su srednjovjekovni.
2.
U šumi sjeverno od naselja Soljana uočena je lokacija
s keramikom iz srednjeg vijeka, međutim nema jasne
granice.
3.
U šumi sjeverno od naselja Vrbanje pronađena je lokacija
s antičkom keramikom.
4.
Kod izletišta Zvizdangrada, u šumo sjeverno od naselja
Soljana započela je potraga za lokalitetom radi informa-
cije dobivene još prije 50-ak godina, kad su šumski radnici
ispod izvaljenog stabla uočili arheološke nalaze. Tragom
tih informacija, tijekom pregledavanja šireg područja prona-
đeno je pet lokacija sa srednjovjekovnim materijalom, sve
 Hrvatski arheološki godišnjak 13/2016
Vrbanja
P.Podgajci Soljani
Područje rasprostiranja (izradio: H. Tkalac)
Ulomci keramike (foto: H. Tkalac)
u krugu od 150 m (potencijalno jedan lokalitet). Lokalitet
nema jasne granice, a okvirno se datira u srednji vijek.
5.
Na samoj državnoj granici, gdje se spajaju rijeka Studva i
pritoka Smogva, pregledan je teren zbog starih navoda o
rimskom lokalitetu ili logoru na tom području. Taj je podatak
dobiven od šumara koji su na tom području prije više deset-
ljeća sadili mladu šumu topola na specifičnoj konfiguraciji
terena te su nalazili rimske novčiće, keramiku itd. Tijekom
obilaska na jednom je mjestu nađeno nešto malo rimske
keramike. S obzirom na potencijalnu veličinu područja,
koja iznosi nekoliko stotina jutara šume, to bi područje
110
Strošinci
trebalo dodatno pregledati. Nema jasne granice lokaliteta,
a datira se u antiku.
6.
U šumi sjeverno od naselja Posavskih Podgajaca pokušala
se utvrditi već duže vrijeme nepoznata lokacija srednjovje-
kovnog posjeda Alšana, posebice stoga što se sa samom
lokacijom licitira od jedne točke do druge. U pomoć je pri-
stigao šumarski inženjer iz nadležne šumarije, koji je uputio
na mjesto za koje on misli da nečega ima. Pronađeno je
dosta ulomaka srednjovjekovne keramike u neposrednoj
blizini uzvišenja, ali još uvijek nije moguće potvrditi je li pro-
nađena lokacija Alšana, pogotovo jer su zasada u uži izbor
 Vukovarsko-srijemska županija, HAG 13/2016

Metodologija u šumi (foto: H. Tkalac)

uzete četiri šumske table, odnosno 400 jutara (= 230 ha).

Nema jasne granice lokaliteta, a datacija je srednji vijek.

7.
U šumi sjeverno od naselja Strošinaca pronađen je još
jedan potencijalni lokalitet, također uz rijeku Studvu.
Pronađena je veća količina srednjovjekovne keramike te je
zaključeno da je riječ o novom, slučajno otkrivenom lokali-
tetu bez jasne granice.

8.
U šumi sjeveroistočno od naselja Strošinaca pronađena je
lokacija sa srednjovjekovnim nalazima, također uz rijeku
Studvu. Nema jasne granice lokaliteta, a datira se u srednji
vijek.

Hrvoje Tkalac

Summary

In the course of the autumn of 2016 a filed survey was

undertaken in the villages of Strošinci, Soljani, Drenovci
and Posavski Podgajci within the territories of the Vrbanja
and Drenovci Municipalities. The aim of the project was to
map archaeological sites of the Županja Posavina region.
A total of 11 Antiquity period and medieval sites were
identified.

111
 Hrvatski arheološki godišnjak 13/2016

BRODSKO-POSAVSKA
ŽUPANIJA

54 Bicko Selo – Veliki brijeg 66 Mačkovac – Crišnjevi i Oštrovi 79 Sredanci – Bebrinske

55 Cesta Batrina – čvor Lužani (A3) 67 Oprisavci – Vrtlovi 80 Stara Gradiška – tvrđava (kula
56 Cesta Mala Kopanica – Novi Grad 68 Oprisavci – Žabljača Kavalir)
57 Dolina – Babine Grede 69 Rušćica 81 Stružani – Vrtlovi
58 Garčin – Ul. Surevica 70 Sikirevci – Trubljevine 82 Stružani – Vrtlovi – Kućišta – Vel.
59 Gornja Vrba – k.č. 852 71 Sl. Brod – Filipovićeva 68 Trstenik
60 Gornja Vrba – Savsko Polje 72 Sl. Brod – Galovo 83 Utvrda Bijela stijena
61 Gornja Vrba – Savsko Polje 73 Sl. Brod – Galovo 84 Utvrda Rašaška
62 Gornji Bogićevci – utvrda Sv. Ivan 74 Sl. Brod – k.č. 4117 (spomenik) 85 Vodovod Sikirevci – Oprisavci
Trnava 75 Sl. Brod – kanal Glogovica 86 Zadubravlje
63 Jaruge – Gođevo 76 Sl. Brod – rijeka Sava, lok. Poloj 87 Završje – Gradina
64 Jaruge – Gođevo – Berava 77 Sl. Brod – Trg pobjede 1
65 Kupina – Selište – Kućišta 78 Sl. Brod – Ul. A. Štampara 6

112
 Brodsko-posavska županija, HAG 13/2016

Redni broj: 54
Lokalitet: Bicko Selo – Veliki brijeg
Naselje: Bicko Selo
Grad/općina: Garčin
Pravni status: Z-1703
Razdoblje: P, SV
Vrsta radova: zaštitno iskopavanje

U kolovozu i rujnu 2016. zaštitno je arheološki istra-

žen lokalitet Veliki brijeg kod Bickog Sela, zbog gradnje
Regionalnoga vodovodnog sustava istočne Slavonije,
dionica Sikirevci – Oprisavci. Lokalitet je istražila tvrtka
Delmat Galiot d.o.o. iz Splita. Za stručnu voditeljicu istra-
živanja imenovana je Nikolina Burica, dipl. arheo., a uz
nju stručnu ekipu čine: Marica Milić, dipl. arheo., Kristina
Vinarić i Samira Škiljević, dokumentaristice.

Arheološko nalazište Veliki brijeg nalazi se 700 m jugo­

istočno od naselja Bicko Selo u općini Garčin. Sa sje-
verne strane lokalitet je omeđen je trasom autoceste
Zagreb – Lipovac, istočnu i južnu granicu čini melioracijski,
lateralni kanal Biđ. Zapadna granica definirana je manjim
odvodnim kanalom, koji je djelomično u funkciji. Unutar tih
parametara nalazi se izduženo uzvišenje, koje se pruža u
smjeru jugozapad-sjeveroistok. Cijelim prostorom domi-
nira blago uzvišen ravničarski reljef, a osnovna je namjena
prostora uglavnom poljodjelska. Istražena zona obuhvaća
uzak parametar od 5 m te zahvaća samo sjeverni rubni dio
zaštićenoga kulturnog dobra u dužini od 473,69 m.
Predradnje na trasi činilo je iskolčenje terena u njegovim
vanjskim parametrima i unutar ugovorene zone. Zaštitna
istraživanja izvedena su metodom širokog otkopa, u kom-
binaciji strojnog i ručnog iskopa. Strojno je uklonjen sloj
humusa i zemlje poremećene poljodjelskim aktivnostima,
dok je ručnim iskopom istražena svaka arheološka formacija.
Stratigrafske promjene evidentirane su na čitavu lokali-
tetu, s tendencijom širenja prema jugu i sjeveru. Na osnovi
sastava zapuna i oblika ukopa, sve stratigrafske promjene
mogu se podijeliti na promjene nastale djelovanjem vege-
tacije, promjene nastale djelovanjem čovjeka tijekom povi-
jesti i u novije vrijeme te promjene za koje nije moguće
utvrditi proces nastanka. Prikupljeni arheološki materijal
Kostur u grobu 1 (foto: S. Đuričić)
upućuje na postojanje dvaju arheoloških kulturnih horizo-
nata. Prvi predstavljaju nalaze datirane u kasno brončano
doba, dok se kosturni grob na osnovi grobnih nalaza datira
u prijelaz iz kasnoga srednjeg vijeka u novi vijek.
Arheološki nalazi datirani u kasno brončano doba evidenti-
rani su u SJ 59/60, 97/98 i 99/100. Većinom je riječ o manjim
objektima smještenima na uzvišenju, nepravilnoga kruž-
nog oblika, ispunjenih tamno sivkastosmeđom (Munsell:
2.5Y 3/2) zbijenom masnom i teško mrvljivom zemljom gli-
novita sastava. Među nalazima dominiraju ulomci keramike,
grube fakture, oksidacijsko pečene s primjesama u sastavu.
Prijelaz iz kasnoga srednjeg vijeka u novi vijek definiran je
jednim kosturnim ukopom na krajnjem istočnom rubu trase.
Ukop (SJ 63) pravokutnog je oblika u tlocrtu 2,00x0,55 m,
okomitih stijenki i ravnog dna dubine 0,15 m, zapunjen
(SJ 61) maslinasto smeđom (Munsell: 2.5 Y 4/4), zbije-
nom, masnom i teško mrvljivom zemljom glinovita sastava.
Unutar ukopa evidentiran je kostur (SJ 62), najvjerojatnije
ženski, položen na leđa u smjeru istok-zapad, s ispruženim
i djelomično dislociranim kostima ruku i nogu. Od nalaza
se izdvajaju brončane igle pronađene oko lubanje koje su
služile kao dekorativno-funkcionalni predmeti.

Literatura

Marković 1994 Z. Marković, Sjeverna Hrvatska od neolita

Ukop kasnobrončanodobne otpadne jame SJ 98 (foto: S. Đuričić) do brončanog doba, Koprivnica, 1994.

113
 Hrvatski arheološki godišnjak 13/2016
Vinski-Gasparini 1973 K. Vinski-Gasparini, Kultura polja
sa žarama u sjevernoj Hrvatskoj, Monografije FF Zadar,
Zadar, 1973.
Nikolina Burica
Summary
In the course of August and September 2016 rescue
archaeological excavations were conducted at the site
of Veliki brijeg near Bicko Selo due to the construction of
the Eastern Slavonia Regional water supply system, the
Sikirevci – Oprisavci section. The rescue excavations
yielded a Late Bronze Age cultural layer. Scanty prehistoric
burials confirm activities at Veli Brijeg, but it is not possible
to establish their duration and character due to scarcity of
finds. The same applies to late medieval or post-medieval
graves recorded in the easternmost part of the site, which
give a new perspective on the period during which the site
was used. However, it remains unknown if the burial is iso-
lated or part of a larger cemetery.
Redni broj: 55
Lokalitet: Cesta Batrina – čvor Lužani (A3)
Naselje: Batrina, Lužani
Grad/općina: Nova Kapela, Oriovac
Pravni status: –
Razdoblje: P, SV
Vrsta radova: rekognosciranje
U lipnju 2016. godine rekognosciran je teren i zabilježeni
arheološki lokaliteti u zoni trase državne ceste D49 na
dionici 001, Batrina – čvor Lužani (A3). Voditelj arheološ-
kih istraživanja bio je Josip Lozuk, dipl. arheo., iz Muzeja
Brodskog Posavlja iz Slavonskog Broda.
Područje dionice ceste obuhvaća oko 2,25 km na prostoru
katastarskih općina Batrina i Seoce. Širina pregledanog
terena iznosila je oko 100 m. Jednim dijelom trasa pro-
lazi kroz oranice, a drugim dijelom kroz naselje Batrinu.
Prilikom obilaska terena utvrđeno je postojanje triju arhe-
oloških lokaliteta, koji dotad nisu bili evidentirani: Batrina
Područje lokaliteta Batrina – Kućište i Selište
114
– Selište, Batrina – Kućište i Seoce – Klanik. Trasa pred-
metne ceste D49 prolazi preko nalazišta Seoce – Klanik u
dužini od oko 200 m.
1. Batrina – Selište
Na izrazito povišenom prostoru južnog dijela sela Batrine
od crkve u selu prema istoku pronalaze se tragovi srednjo-
vjekovne keramike, lijepa i slično. Nalazi se prostiru između
ceste i južnijeg vodotoka Rinovica, u dužini od oko 600 m i
širine oko 250 m. Nađeno je više desetaka srednjovjekov-
nih artefakata. Radi se o naselju koje je postojalo tijekom
srednjeg vijeka i na kojem je nastalo današnje selo Batrina.
2. Batrina – Kućište
Na izrazito povišenom prostoru sjevernog dijela sela
Batrine, od crkve u selu prema istoku pronalaze se tragovi
srednjovjekovne i prapovijesne keramike, lijepa i slično.
Nalazi se prostiru od predmetne ceste prema sjeveru u
dužini od oko 600 m i širini oko 300 m. Nađeno je više
desetaka prapovijesnih i srednjovjekovnih artefakata. Radi
se o naselju koje je postojalo u prapovijesti i srednjem
vijeku i na kojem je nastalo današnje selo Batrina. Lokalitet
se prostire sa sjeverne strane predmetne ceste.
3. Seoce – Klanik
Na blago povišenom prostoru koji presijeca predmetna
cesta u neposrednoj blizini čvorišta Lužani, pronađeni
su fragmenti prapovijesne keramike. Radi se o prostoru
okvirne veličine 200x200 m. Nađeno je više desetaka pra-
povijesnih (brončano doba) artefakata. Radi se o manjem
Područje lokaliteta Seoce – Klanik
Pokretni nalazi s lokaliteta Batrina – Selište
 Brodsko-posavska županija, HAG 13/2016

naselju, koje je nastalo i nestalo u brončanom dobu, a

smješteno je na krajnjem istočnom dijelu predmetne trase.

Trasa predmetne ceste D49 prolazi preko nalazišta Batrina

– Selište i Batrina – Kućište, u dužini od oko 600 m. Kako
te lokalitete dijeli samo predmetna cesta, očito je da se radi
o jedinstvenom lokalitetu.

Josip Lozuk

Summary

Reconnaissance of the route of the state road D 49, section

001, Batrina – Lužani junction (A3) was carried out in the
course of June 2016. The section encompasses a 2.25 km Lokaliteti Novi Grad – Mala Kopanica
long area within the cadastral municipalities of Batrina
and Seoce. The surveyed area is about 100 m wide. The
route partly passes through plough-lands and the village
of Batrina. The survey established the existence of three
hitherto unknown archaeological sites: Batrina-Selište,
Batrina-Kućište and Seoce-Klanik.

Redni broj: 56
Lokalitet: Cesta Mala Kopanica – Novi Grad, trasa
cestovnog kolnika na L 42046
Naselje: Mala Kopanica, Novi Grad
Grad/općina: Velika Kopanica, Oprisavci
Pravni status: –
Razdoblje: P, SV
Vrsta radova: rekognosciranje
U ožujku i travnju 2016. rekognosciran je teren i zabilje-
ženi arheološki lokaliteti u zoni trase cestovnog kolnika na
L 42046 (Ž 4218 – Mala Kopanica – Ž 4210 – Novi Grad)
na dionici Mala Kopanica – Novi Grad. Voditelj arheološ-
kih istraživanja bio je Josip Lozuk, dipl. arheo., iz Muzeja
Brodskog Posavlja iz Slavonskog Broda.
Područje dionice ceste obuhvaća oko 3,1 km na prostoru
katastarskih općina Mala Kopanica i Novi Grad, a koja pro-
lazi katastarskim česticama: 378, 320, 361, 371, 369, sve
k.o. Novi Grad te 476, 440, 196, 431/1, 195, 470, 465, 463,
458, 457, 452, 449, 450, 445, 443, 439, 438, 436, 431/3, 393/1,
sve k.o. Mala Kopanica. Širina pregledanog terena iznosi oko
100 m. Trasa prolazi uglavnom kroz oranice. Prilikom obila-
ska terena utvrđeno je postojanje triju arheoloških lokaliteta,
koji dosada nisu bili evidentirani: Mala Kopanica – Matkovača,
Mala Kopanica – Androvače i Novi Grad – Dvorine.
1. Mala Kopanica – Matkovača
Na povišenoj lesnoj gredi 1400 m južno od autoceste
Zagreb – Lipovac nalazi se lokalitet Matkovača. Ondje su
pronađeni ostaci prapovijesne i srednjovjekovne keramike,
lijepa i slično. Nalazi se prostiru u dužini od oko 150 m i
širini oko 100 m, a predmetna cesta presijeca lokalitet u
smjeru sjever-jug. Nađeno je više desetaka prapovijesnih
i srednjovjekovnih artefakata. Radi se o manjem naselju,
koje je vjerojatno nastalo u brončanom dobu, a ponovo je
naseljeno u srednjem vijeku.
Novi Grad – Dvorine
2. Mala Kopanica – Androvače
Na povišenom prostoru oko 150 m južno od lokaliteta
Matkovača, nalazi se arheološko nalazište Androvače. Na
terenu su uočeni tragovi srednjovjekovne i prapovijesne
keramike, lijepa i slično. Nalazi se prostiru u dužini od oko
100 m i širini oko 70 m, a predmetna cesta prelazi preko
krajnjega istočnog ruba lokaliteta u smjeru sjever-jug.
Nađeno je više desetaka prapovijesnih i srednjovjekovnih
artefakata. Radi se o malom naselju koje je postojalo u pra-
povijesti i srednjem vijeku.
3. Novi Grad – Dvorine
Na blago povišenom prostoru, koji presijeca predmetna
cesta oko 200 m južnije od lokaliteta Androvače, pronađeni
su fragmenti prapovijesne i srednjovjekovne keramike. Radi
se o lokalitetu Dvorine, prostoru okvirne veličine 150x200 m.
Nađeno je više desetaka prapovijesnih i srednjovjekovnih
artefakata. Radi se o naselju koje je nastalo u brončanom
dobu, a ponovno je naseljeno u srednjem vijeku.
Josip Lozuk
Summary
Reconnaissance of the route of the roadway of L 42046,
section Mala Kopanica – Novi Grad was carried out in the
course of March and April 2016. The section encompasses

115
 Hrvatski arheološki godišnjak 13/2016

a 3.1 km long area within the cadastral municipalities of

Mala Kopanica and Novi Grad. The surveyed area is about
100 m wide. The route passes through plough-lands. The
survey established the existence of three hitherto unknown
archaeological sites: Mala Kopanica-Matkovača, Mala
Kopanica-Androvače i Novi Grad-Dvorine.

Redni broj: 57
Lokalitet: Dolina – Babine Grede
Naselje: Dolina
Grad/općina: Vrbje
Pravni status: postupak u tijeku
Razdoblje: P
Vrsta radova: sustavno iskopavane

Od 26. rujna do 28. listopada 2016. trajala su arheološka

istraživanja na položaju kasnobrončanodobnog naselja
Babine Grede u Dolini. Na k.č. 131/5,6 i 132, k.o. Dolina,
istražena je sonda veličine 11x8 m. Lokalitet je istražen
u suradnji Instituta za arheologiju, u ime kojeg su sudje- Zračna snimka kuće SJ 172, crvena točka (foto: M. Hucaljuk)
lovali Daria Ložnjak Dizdar i Marko Dizdar, te Gradskog
muzeja Nova Gradiška, u ime kojeg je sudjelovala Marija
Mihaljević. U arheološkim istraživanjima sudjelovao je
i Mario Gavranović iz Instituta za orijentalnu i europsku
arheologiju (OREA) Austrijske akademije znanosti iz Beča.
Zemlju je tijekom istraživanja iskopavalo devet radnika,
a istraživanja su financirali Ministarstvo kulture i Institut
za arheologiju, prema dozvoli Konzervatorskog odjela u
Slavonskom Brodu.

Institut za arheologiju i Gradski muzej Nova Gradiška

od 2009. arheološki istražuju lokalitet Dolina, položaj
Glavičice. Na tom je položaju uočeno groblje pod tumulima
koje je, prema površinskim nalazima, smješteno sjevero-
zapadno od istodobnog naselja na uzvišenoj gredi, koja
se proteže uz rijeku Savu, sjevernije od današnjeg nasipa.
Dosad je u četirima kampanjama istraženo šest tumula
(tumuli 5, 6, 8, 9, 10 i 11) i ostaci jednog razorenog tumula
(12), koji su prilikom geodetskog snimanja zabilježeni kao
tumuli 12 i 13. Tijekom istraživanja na položaju Draganje
otkriven je jedan ravan paljevinski grob. Prema nalazima,
tumuli se datiraju u prijelaz iz kasnoga brončanog u sta-
rije željezno doba. Radi se o paljevinskim grobovima pod
tumulom, gdje su ostaci pokojnika, nakon spaljivanja na
lomači, sakupljeni u urnu ili recipijent od organskoga mate-
rijala i položeni na mjesto pokopa, nakon čega je zajednica
načinila zemljani humak nad grobom koji je, sudeći prema
nalazima ukopa za stup na sredini tumula, imao i vanjsku
oznaku.
Dosadašnja istraživanja (2009. – 2015.) jasno su poka-
zala kako se grobove pod tumulima može datirati u kratko
razdoblje od najviše 80 – 100 godina, u vrijeme prijelaza
iz kasnoga brončanog u starije željezno doba (Mihaljević,
Ložnjak Dizdar 2015).
Nakon geofizičkih istraživanja naselja na položaju Babine
Grede, godine 2015. započeta su istraživanja naselja radi
provjere horizontalne i vertikalne stratigrafije naselja, za
koje se pretpostavlja da je istovremeno groblju na položaju
Glavičice.
Istražena sonda 1 (foto: Daria Ložnjak Dizdar)
Godine 2015. na položaju Babine Grede istražen je
gornji dio sonde 1, veličine 11x8 m na k.č. 131/5,6 i 132,
k.o. Dolina. Tijekom istraživanja otkrivena su tri stambena
horizonta iz kasnoga brončanog doba, s ostacima nabi-
jenih podnica kuća, ognjišta te ukopima stupova i jama
(Ložnjak Dizdar et al. 2016). Sva tri horizonta naseljavanja
datiraju se u kasno brončano doba, horizont Ha A2-Ha B1,
odnosno u 11. i 10. st. pr. Kr. U nastavku istraživanja sonde
1, godine 2016. otkriveno je i istraženo još devet horizo-
nata naseljavanja.
Ispod 3. horizonta otkriven je horizont mjestimičnog zarav-
navanja od žute masne gline (4). Ispod njega nalazio se
horizont (5) urušenja zidova kuće, s većom količinom
kućnog lijepa i keramike te slojevi oko kuće iz vremena uru-
šavanja. Ispod slojeva urušenja otkrivena je mjestimično
izgorena podnica kuće dimenzija 7,50x5,00 m, orijenta-
cije sjever-jug. Prema položaju pravilnih urušenja istoč-
nih zidova kuće uočen je ulaz na istočnoj strani dimenzija
0,70 m. Ispod urušenja pronađeni su utezi za tkalački stan
in situ u jugoistočnom uglu kuće te veći broj keramičkih
posuda, koje su vjerojatno pale s polica koje su se nalazile
u južnom i zapadnom dijelu kuće.

116
 Brodsko-posavska županija, HAG 13/2016
U sjeveroistočnom dijelu kuće otkriven je pršljen. U sredi-
štu kuće nalazilo se ognjište popločeno keramikom kruž-
nog oblika.
Zidovi kuće bili su konstruirani od stupova pronađenih uz
zidove. U unutrašnjosti kuće pronađen je i središnji stup,
u južnom dijelu kuće uočen je manji kanal pravokutnog
oblika orijentacije istok-zapad, što je možda bio temelj za
neku pregradu unutar kuće. Istočni dio kuće bio je jače
zahvaćen vatrom, dok je zapadni dio kuće slabije gorio.
Oko kuće nalazio se sloj svijetlo sivosmeđe zemlje, koji je s
podnicom kuće 6. istraženi horizont u Dolini.
Ispod 6. horizonta nalazio se niz stupova u smjeru sjever-
-jug te nizovi stupova u smjeru istok-zapad. Ispod podnice
i slojeva oko kuće nalazio se niz ovalnih jama u smjeru
sjever-jug, vezanih uz veću konstrukciju koja se prostire
prema zapadu. U tom horizontu (8.) nalazi se sloj poravna-
nja od žute zemlje u južnom dijelu sonde, na kojem je doku-
mentirano nekoliko ognjišta. Ispod žutog sloja zaravnanja
otkriven je prosloj sive zemlje (9. horizont) iznad negorene
podnice starije kuće u južnom dijelu sonde 1.
U južnom dijelu sonde 1, nakon iskopa žutog i sivog sloja
otkrivena je podnica kuće od žute nabijene zemlje (10.).
Na podnici kuće otkrivena su tri ognjišta. Nakon istraže-
nog horizonta 10. otkriven je sloj žutosive zemlje (11.), na
kojem su zabilježeni ostaci još triju ognjišta. Tek istkopom
smeđeg sloja zemlje otkrivena je razina zdravice, žute pje-
skovite zemlje, prilikom čega su otkriveni nizovi stupova u
zapadnom dijelu sonde koji su vjerojatno povezani s nekim
objektom zapadno od sonde 1. Uz južni profil otkriveno je
ognjište koje je bilo načinjeno samo od pročišćene zemlje.
U istočnom dijelu sonde otkriven je veći pravokutan ukopan
objekt, vjerojatno radni prostor, te dva stupa. Time je istra-
žen najstariji horizont ljudske aktivnosti u sondi 1 u Dolini.
Sonda 1 je zatrpana, a nalazi i uzorci prikupljeni tijekom
istraživanja poslani su na daljnje analize i obradu.
Bogata stratigrafija sonde 1 u kasnobrončanodobnom nase-
lju Babine Grede u Dolini svjedoči o strateškoj važnosti pri-
rodno uzdignute grede uz rijeku, gdje su se u 11. i 10. st. pr. Kr.
u naselju odvijale intenzivne aktivnosti. Uzdignuti položaj bio
je mjesto koje su stanovnici naseljavali da bi bili sigurni od
hirovite rijeke uz koju su živjeli, pa je ostala sačuvana strati-
grafija brojnih aktivnosti u kratkom razdoblju od 100 do 150
godina, prema tipokronološkoj analizi.
Prostor Posavine u mlađoj fazi kasnoga brončanog doba
slabo je istražen. Istraživana su naselja Novigrad na
Istočni profil sonde 1 (foto: Daria Ložnjak Dizdar)
117
Savi (Majnarić-Pandžić 1993; 2000) i u novije su vrijeme
zaštitno istražena naselja Draganje i Stružani (Miklik-
Lozuk 2012). Istraživanjem naselja Babine Grede pokušao
se ustanoviti tip nastambi i vrsta stratigrafije u odnosu na
dosad istraživana istovremena nizinska naselja u Posavini.
Prema preliminarnim rezultatima istraživanja, naselje na
Babinoj Gredi u Dolini istovremeno je starijem naselju u
Donjoj Dolini (Marić 1964) te paralele za keramičke nalaze
ima u naselju Novigrad na Savi (Majnarić-Pandžić 1993).
Suprotno podacima o infrastrukturi naselja u Donjoj Dolini,
koji se odnose na naselje datirano u starije željezno doba
i Novigrad na Savi, u Dolini stanovnici nisu gradili sojenice
na tom dijelu naselja, nego se prema nalazima podnica
može utvrditi kako su živjeli u nadzemnim kućama, iako
nizovi stupova u pojedinim horizontima sugeriraju da su u
određenim fazama možda bile upotrebljavane slične kon-
strukcije, što se možda može povezivati s vlažnijim razdo-
bljima i obilnijim oborinama.
Rezultati dobiveni arheološkim istraživanjima zasad su dje-
lomice potvrdili rezultate magnetske prospekcije, kojom su
uočene veće količine zapečene zemlje, što je dosad pre-
poznato kao ognjišta, a neke strukture prepoznate su kao
urušenja gorenih zidova. Usporedba magnetometrijskih i
arheoloških istraživanja upućuje na nužnost definiranja i
testiranja metodologija geofizičkih i arheoloških istraživa-
nja, prije definiranja konačnih interpretacija o infrastrukturi
naselja. Vertikalna stratigrafija dokumentirana na položaju
Glavičice dokazuje kako su stanovnici Doline u kasno
brončano doba boravili na gredi na kojoj su zabilježene
intenzivne naseobinske aktivnosti.
Literatura
Ložnjak Dizdar et al. 2016 D. Ložnjak Dizdar, M.
Mihaljević, M. Gavranović, Dolina – Babine grede – istra-
živanje kasnobrončanodobnog naselja u Posavini 2015.
godine, AIA, vol. XII, Zagreb, 2016: 93 – 98.
Majnarić-Pandžić 1993 N. Majnarić-Pandžić, Prilog
poznavanju naselja i naseljenosti brodskog Posavlja u
kasno brončano doba, Izdanja HAD, sv. 16, Zagreb, 1993:
149 – 161.
Majnarić-Pandžić 2000 N. Majnarić-Pandžić, Brodsko
Posavlje u brončano i željezno doba – posljednja dva tisuć-
ljeća prije Krista, u: Zbornik radova sa znanstvenog skupa o
Slavonskom Brodu u povodu 750. obljetnice prvog pisanog
spomena imena Broda, Slavonski Brod, 2000: 103 – 130.
Marić 1964 Z. Marić, Donja Dolina, GZM, XIX, Sarajevo,
1964: 5 – 128.
Mihaljević, Ložnjak Dizdar 2015 M. Mihaljević, D. Ložnjak
Dizdar, Dolina na Savi, Život uz rijeku na kraju kasnog
brončanog doba, katalog izložbe, Nova Gradiška, 2015.
Miklik-Lozuk 2012 L. Miklik-Lozuk, Stružani, život naselja
kroz stoljeća, Slavonski Brod, 2012.
Daria Ložnjak Dizdar
Summary
In the course of September and October 2016 archaeo-
logical excavations were carried out at the Late Bronze Age
site of Babina Greda in Dolina. Two previous seasons of
 Hrvatski arheološki godišnjak 13/2016
excavations at the site had confirmed the existence of a
Late Bronze Age settlement on a natural elevation along
an inactive river distributary. The excavations revealed
structures that belong to house floorings made of packed
earth as well as hearths, posts and working areas cut
into the ground. The first three horizons were explored in
2015, revealing complex vertical stratigraphy. They encom-
passed the area between the houses. The same applies for
the horizons 4, 7-9 and 11, explored in 2016. The horizons
5 and 6 revealed a destruction layer and remains of a rec-
tangular-shaped house with parts of inventory, which was
destroyed by fire. In the horizon 10, the northern part of
the rectangular-shaped house with the hearth was identi-
fied, whilst the horizon 12 revealed a row of posts along the
western part of the probe as well as a working area. All the
horizons can be dated to the Late Bronze Age, Ha A2-Ha
B1, i.e. from the 11th to 10th centuries BC as confirmed by
14C dating of bone and charcoal samples.
Redni broj: 58
Lokalitet: Garčin – Ulica Surevica
Naselje: Garčin
Grad/općina: Garčin
Pravni status: –
Razdoblje: P
Vrsta radova: terenski pregled
U lipnju 2016. arheološki je pregledan teren na području
trase gradnje kanalizacijske mreže u Ulici Surevica u
Garčinu, na k.č. 47/1 i 800, k.o. Garčin. U rekognoscira-
nju terena sudjelovali su Lidija Miklik-Lozuk (voditeljica) i
Željko Matuško iz Muzeja Brodskog Posavlja u Slavonskom
Brodu, a radovi su financirani sredstvima naručitelja.
Naselje Garčin udaljeno je oko 17 km istočno od Slavonskog
Broda, a smješteno je između južnih obronaka Dilj gore
i savske ravnice. Ulica Surevica vodi iz samog centra
Garčina prema sjeveru i istoimenome malenom naselju na
padinama Dilj gore. Ukupna dužina planirane trase gradnje
kanalizacijske mreže u Ulici Surevica iznosila je 290 m, a
Trasa kanalizacijske mreže u Ulici Surevica u Garčinu, pogled
prema jugu i centru sela (foto: L. Miklik-Lozuk)
118
njezina gradnja planirana je na prostoru s istočne strane
ulice. Investitor i izvođač radova obavili su najveći dio
strojnog iskopa za kanalizacijsku mrežu, mimo sklopljenog
ugovora s Muzejom Brodskog Posavlja. Iskopani rov bio
je širok oko 1,5 m, a u njegov dublji dio (na cca 1,5 m)
polagane su cijevi za kanalizaciju, dok su u plići dio (na
cca 1 m) polagane cijevi za vodu i plin (što nije bio pred-
met ugovora s investitorom). U otvorenom dijelu iskopa u
dužini od oko 30 m (odnosno u kojem su bili vidljivi profili i
dno) na istočnoj strani profila uočena je manja arheološka
jama s nakupinom ugljena. U izbačenoj zemlji iznad jame
uz ugljen je pronađen i jedan ulomak keramike. Na površini
strojno iskopanog i zatrpanog rova u dužini od oko 220 m
nisu pronađeni drugi arheološki nalazi.
Sjeverno od trase kanalizacijske mreže u Ulici Surevica u
Garčinu, u dužini od 200 m, uočena je, iskopana i potom
zatrpana trasa vodovodne mreže (koja nije bila predmet
ugovora), a koja je prošla preko arheološkog lokaliteta
Garčin – Selište (lokalitet se nalazi izvan trase obuhvata
predmetne kanalizacijske mreže). Iako je iskop bio zatrpan,
na površini rova pronađeni su ulomci keramičkih posuda iz
devastiranih arheoloških objekata.
Lidija Miklik-Lozuk
Summary
In the course of 2016 the Museum of Brodsko Posavlje
from Slavonski Brod conducted a field survey on the route
of a sewer system in Surevica Street in Garčin. The total
length of the sewer system was 290 m. The utmost part of
the earthworks was conducted irrespective of the contract
concluded with the Museum. In the undisturbed part of the
trench, a smaller pit with charcoal was identified. In the
earth dug out and deposited above the pit a pottery shard
was found. There were no other archaeological finds on the
surface of the backfilled trench.
North of the sewer system, a 200 m long backfilled trench
for the water supply network was registered. It passes
through the archaeological site of Garčin-Selište. Pottery
sherds from the destroyed archaeological structures were
found on the walking surface of the backfilled trench.
Redni broj: 59
Lokalitet: Gornja Vrba – k.č. 852
Naselje: Gornja Vrba
Grad/općina: Gornja Vrba
Pravni status: –
Razdoblje: –
Vrsta radova: terenski pregled
Krajem veljače 2016. organiziran je jednodnevan arhe-
ološki pregled terena na k.č. 852, k.o. Vrba, radi plani-
rane gradnje zgrade za sport i rekreaciju „svlačionica s
pomoćnim prostorijama i tribinom”, za Nogometni klub
Omladinac iz Gornje Vrbe. Predmetna građevina planirana
je na lokacijama u blizini arheoloških nalazišta na području
Luke Slavonski Brod. Voditeljica rekognosciranja bila je
Ivana Artuković Župan iz Muzeja Brodskog Posavlja, a uz
 Brodsko-posavska županija, HAG 13/2016
Gornja Vrba, karta s ucrtanim pregledanim područjem (podloga:
geoportal.dgu.hr/; ucrtala: I. Artuković Župan)
nju je sudjelovao i Ante Arelić, muzejski tehničar Muzeja
Brodskog Posavlja. Rekognosciranje je financirao investi-
tor, Općina Gornja Vrba. Na pregledanom području nisu
evidentirani arheološki nalazi.
Ivana Artuković Župan
Summary
At the end of February 2016 a detailed archaeological
survey of cadastral parcel no. 852, the cadastral municipal-
ity of Vrba was carried out, prior to the construction of a
sport and recreational facility. The building site was in the
vicinity of the archaeological sites in the area of the Port
of Slavonski Brod. No archaeological finds were detected.
Redni broj: 60
Lokalitet: Gornja Vrba – Savsko Polje
Naselje: Ruščica
Općina/grad: Klakar
Pravni status: P-5640
Razdoblje: P, SV
Vrsta radova: zaštitno iskopavanje
Od 30. svibnja do 16. lipnja 2016. tvrtka Arheolog
d.o.o. zaštitno je arheološki istražila lokalitet Gornja
Vrba – Savsko Polje, na k.č. 320/1, 321/1, 322/1, 323/1
i 324/1, sve k.o. Ruščica. Voditelj istraživanja bio je Mario
Bodružić, zamjenica voditelja Jelena Burić, a kao doku-
mentarist sudjelovao je Tomislav Zojčeski (svi dipl. arheo.).
Osim stručne ekipe, u istraživanjima je sudjelovalo 18 fizič-
kih radnika. Naručitelj zaštitnih arheoloških radova bila je
Javna ustanova Lučka uprava Slavonski Brod, a izvršitelj
tvrtka Arheolog d.o.o. iz Ugljana.
Ovogodišnja su istraživanja nastavak zaštitnih arheoloških
istraživanja lokaliteta 2015., koja su prekinuta zbog neri-
ješenih imovinsko-pravnih pitanja u svezi s ogradom koja
omeđuje sjevernu stranu čestica k.č. 320/1, 321/1, 322/1,
323/1 i 324/1. Nakon rješavanja spomenutih problema
započelo je arheološko istraživanje dijela čestica, ukupne
površine oko 1400 m2. U dogovoru s nadležnim konzer-
vatorom odlučeno je da se oznake stratigrafskih jedinica,
119
nalaza, uzoraka, posebnih nalaza i sva ostala dokumen-
tacija nastavi na prethodno prikupljenu i obrađenu doku-
mentaciju iz dviju kampanja istraživanja 2015., radi lakše
obrade podataka i interpretacije nalazišta. Terenska doku-
mentacija uključivala je: terenski dnevnik, popis stratigraf-
skih jedinica, popis posebnih nalaza, popis nalaza i popis
uzoraka. Svi istraženi arheološki objekti snimljeni su GNSS
mjernom stanicom.
Tijekom istraživanja dokumentirane su ukupno 333 stra-
tigrafske jedinice, koje se većinom odnose na zapune i
ukope arheoloških formacija različitog tipa. Dokumentirani
su ostaci zemunica, otpadnih jama, izduženih jama, stu-
pova i jama za stupove te jedan bunar. Na istočnom dijelu
dokumentiran je jedan naplavinski sloj, koji nije sadržavao
pokretan arheološki materijal, ali je iskopan ručno jer su
unutar i ispod njega bile ukopane jame i drugi objekti. U
kronološkom smislu istraživanja su potvrdila prethodne
rezultate dobivene na osnovi građe prikupljene tijekom
istraživanja 2015. godine. Gotovo sve istražene arheo-
loške formacije mogu se pripisati naselju iz srednjeg neo-
litika, točnije sopotske kulture. Samo je jedna manja jama
sadržavala pokretan arheološki materijal, koji se na osnovi
tehnoloških i tipoloških svojstava može datirati u kasni
srednji vijek.
Jedini istraženi arheološki objekt iz kasnoga srednjeg vijeka
jest manja jama SJ 1947/1948, koja se nalazila uz južni rub
istražene površine, a njezina je zapuna djelomično otkrivena
tijekom istraživanja u listopadu 2015. i privremeno doku-
mentirana kao SJ 1488 (ta je oznaka poslije poništena).
Jama je nepravilnog tlocrta, banjastog presjeka, ukopana u
zdravicu. Zapuna joj je bila sastavljena od kompaktne glina-
ste ilovače (2.5 Y 5/4 light olive brown) s 5% gareži. U njoj
su pronađena 42 ulomka kasnosrednjovijekovne kuhinjske
i stolne keramike. Ulomci grube kuhinjske keramike deko-
rirani su paralelnim urezanim linijama, a stolne keramike
oslikanim ukriženim linijama crvene boje. Osim posuda,
pronađena su i dva ulomka peke. Posebno su izdvojeni
nalazi jednoga cjelovitog lonca i metalnog noža.
Većina istraženih arheoloških formacija odnosi se na jame,
dijelove zemunica, kanale, stupove i slične formacije, koje
pripadaju objektima neolitičke faze, a koje se na osnovi
karakteristika pokretnoga arheološkog materijala (u prvom
redu keramike) mogu datirati u rane faze sopotske kulture.
Ostaci iz te faze pronađeni su na gotovo cijeloj istraženoj
Otvorena površina tijekom istraživanja, pogled sa zapada
 Hrvatski arheološki godišnjak 13/2016
Kasnosrednjovjekovni lonac iz jame SJ 1947 – 1948 (PN 124)
površini, koja iznosi 1400 m2, tako da se do sada istraženi
areal sopotskog naselja povećao na otprilike 7400 m2.
Pokretni arheološki materijal neolitičke faze činili su nalazi
keramike, životinjskih kostiju, obrađenog i neobrađenog
kamenja te litike. Do trenutka pisanja ovog izvještaja zavr-
šena je primarna obrada materijala te je on razvrstan na
nalaze i uzorke s pripadajućim oznakama i popisom. Na taj
su način izdvojena 73 skupa nalaza (oznake N 441-514;
keramika, obrađene kosti, glačani i drugi obrađeni kamen,
metal i dr.) te 47 skupova uzoraka (oznake U 303 – 350;
životinjske kosti, neobrađeno kamenje, kućni lijep s otis-
cima, ugljen i ostalo). Osnovne karakteristike keramičkog
skupa nalaza i dalje su nepromijenjene. Finu keramiku
karakterizira siva faktura s malo primjesa, dok je gruba
keramika nepotpuno oksidirana s više vidljivih primjesa.
Među ukrasnim repertoarom najčešće su plastične aplika-
cije poput bradavica i traka te utiskivanje prstima u stijenku
posude ili na aplicirane trake. Rjeđe se javljaju urezivanje
i ubadanje. Posebno su izdvojeni nalazi kamenih glačanih
alatki, kamenih bruseva i žrvnjeva, koštanih alati, keramički
pršljenovi i druge vrste nalaza (PN 89 – 108, 117 – 125).
Rezultati istraživanja potvrdili su pretpostavke nastale
nakon istraživanja prethodne godine: da se areal sopot-
skog naselja proteže dalje prema sjeveru, odnosno unutar
neotkupljenih čestica k.č. 874/1, 874/2, 641, k.o. Vrba i
k.č. 318, k.o. Ruščica. Daljnja istraživanja pratit će potrebe
investitora, odnosno dinamiku radova i vjerojatnog otkupa
spomenutih čestica. Sav prikupljeni arheološki materijal,
nalazi i uzorci, pohranjeni su u Muzeju Brodskog Posavlja.
Literatura
Dimitrijević 1968 S. Dimitrijević, Sopotsko-lenđelska kul-
tura, Zagreb, 1968.
Miklik-Lozuk 2004 L. Mikik-Lozuk, Kruševica – Njivice,
HAG, 1/2004, Zagreb, 2005.
Miklik-Lozuk 2010 L. Miklik-Lozuk, Luka Slavonski Brod,
HAG, 6/2009, Zagreb, 2010.
Novak 2016 M. Novak, Bioarheološka analiza ljudskih
koštanih ostataka s lokaliteta Gornja Vrba – Savsko Polje,
Zagreb, 2016.
Mario Bodružić
120
Summary
In the course of 2016 rescue archaeological excavations
were carried out at the site of Gornja Vrba-Savsko Polje at
cadastral parcels nos. 320/1, 321/1, 322/1, 323/1 i 324/1
of the cadastral municipality of Ruščica. The excavations
encompassed a surface of about 1400 m2. Based on mov-
able finds, the investigated structures can be dated to the
late medieval and Neolithic phase. Only one pit belongs to
the late medieval phase, whilst the majority of the inves-
tigated archaeological features can be identified as pits,
dugouts, channels, posts and similar structures and dated
to the Neolithic period (early phase of the Sopot Culture).
Redni broj: 61
Lokalitet: Gornja Vrba – Savsko Polje
Naselje: Ruščica
Grad/općina: Klakar, Gornja Vrba
Pravni status: P-5640
Razdoblje: P, SV
Vrsta radova: zaštitno iskopavanje
Od 20. srpnja do 27. kolovoza 2016. tvrtka Arheolog d.o.o.
zaštitno je arheološki istražila lokalitet Gornja Vrba – Savsko
Polje, na k.č. 874/1, k.o. Vrba i k.č. 641, k.o. Ruščica. Ta
su istraživanja nastavak zaštitnih arheoloških istraživa-
nja iz 2015. i lipnja 2016. godine. Tijekom ove kampanje
ukupno je istražena površina od 14.864 m2. Voditelj arhe-
oloških istraživanja bio je Mario Bodružić, zamjenica vodi-
telja Jelena Burić, a stručnu ekipu činili su i Andrija Nakić,
Tomislav Zojčeski te Eva Buća (svi dipl. arheo.). Osim
stručne ekipe, u istraživanjima je sudjelovalo do 25 fizič-
kih radnika. Naručitelj zaštitnih arheoloških radova bila je
Javna ustanova Lučka uprava Slavonski Brod, a izvršitelj
tvrtka Arheolog d.o.o. iz Ugljana.
Zbog lakše obrade podataka i interpretacije nalazišta, a
u dogovoru s nadležnim konzervatorom, odlučeno je da
se oznake stratigrafskih jedinica, kao i sve ostale teren-
ske oznake nastave od prethodnih kampanja. Terenska
dokumentacija uključivala je: terenski dnevnik, popis stra-
tigrafskih jedinica, popis posebnih nalaza i popis nalaza.
Svi istraženi arheološki objekti snimljeni su GNSS mjernom
stanicom. Prethodnim dogovorom s investitorima osiguran
je odvoz većeg dijela iskopane zemlje, tako da je tijekom
istraživanja veći dio površine bio istovremeno otvoren, što
je omogućilo bolji pregled i organizaciju istraživanja. Gornji
humusni sloj iskopavan je strojno, bagerima žlice širine
2 m, uz stalnu prisutnost arheologa. Dubina iskopa varirala
je od 30 do 60 cm, ovisno o razini prapovijesnog humusa,
a vodilo se računa da se ne zadire u kulturne slojeve, odno-
sno depozite. Različita visina prapovijesnog humusa djelo-
mično se može, osim intenzivnim oranjem zemljišta, obja-
sniti i jakim utjecajem vode na površini terena i formiranjem
tzv. naplavinskih slojeva, koji su tijekom iskopa zamijećeni
i dokumentirani na nekoliko pozicija. Oni su većim dijelom
iskopavani strojno, po potrebi i naknadno, nakon što bi
se utvrdilo da u njihovoj razini nema ukopanih arheološ-
kih objekata i da oni sami po sebi ne čine kulturni depozit.
 Brodsko-posavska županija, HAG 13/2016

keramike), mogu se datirati u rane faze sopotske kulture.

Objekti iz te faze otkriveni su na većini otvorene površine.
Na krajnjem sjevernom dijelu površine (posljednjih 120 m)
nije zabilježen ni jedan objekt, jamski ili nadzemni, tako da
se sa sigurnošću može ustanoviti da areal naselja na tome
mjestu prestaje. Također, zanimljivo je i postupno opadanje
broja zemunica i drugih dublje ukopanih objekata prema
sjeveru, dok se uredno javljaju nadzemni objekti, vjerojatno
kuće, kakvi su otkriveni i tijekom istraživanja 2015. godine.
Nadzemni objekti na lokalitetu najbrojniji su primjerci neo-
litičkih kuća do sada otkrivenih na području Slavonije.
Najbolje sačuvani primjeri upućuju na osnovne sastavne
elemente: izdužene jame smještene uz bočne zidove
objekta; uski kanali koji pripadaju ostacima zidova objekta,
sačuvani najčešće na bočnim (istočnim i zapadnim) stra-
Istočna polovica otvorene površine tijekom istraživanja, pogled sa nama, a rjeđe na pročelju i začelju; šire jame za stupove
sjeverne strane unutar kojih je bilo moguće dokumentirati jedan ili više
ležišta stupova; ležišta stupova – uske jame za vertikalne
Nakon iskopavanja površine uslijedilo je njezino struganje stupove, postavljene unutar osnovnog plana kuće (gdje
kako bi se jasno definirale granice i obrisi kulturnih depo- su vjerojatno imali funkciju nosača krova) ili unutar bočnih
zita, odnosno zapuna. Depoziti koji su na osnovi sastava i kanala, tj. zidova (rjeđe).
arheološkog materijala definirani kao kulturni iskopavali su Nadzemni objekti većinom su pravokutnog ili blago tra-
se ručno. pezoidnog oblika u tlocrtu, orijentirani u smjeru S-J, s
Dokumentirane su ukupno 1032 stratigrafske jedinice neznatnim otklonom prema SZ. Primijećeno je da sličan
(SJ 2041 – 3073), čemu treba pribrojiti i deset jama, odno- smjer imaju gotovo svi ukopani objekti izduženog oblika
sno objekata uz južni rub koji su djelomično istraženi u koji pripadaju toj fazi. Ta karakteristika daje tlocrtnom planu
prethodnoj kampanji. Dokumentirane stratigrafske jedinice naselja dojam poprilično pravilne organizacije prostora,
odnose se na ostatke zemunica, otpadnih jama, izduženih
jama, kanala, stupova i jama za stupove te bunare. Kao i
u prethodnim istraživanjima, većina arheoloških formacija
odnosi se na objekte iz neolitičke faze (sopotska kultura),
dok se tek nekoliko njih na temelju preliminarne analize
pokretnoga arheološkog materijala moglo datirati u kasni
srednji vijek. Prikupljen pokretni arheološki materijal razvr-
stan je na posebne jedinice radi obrade i pohrane. Na taj
su način izdvojene 134 jedinice nalaza (N 516 – 660) i 63
jedinice uzoraka (U 352 – 415). Među nalaze su svrstani
ulomci keramike, obrađeno kamenje, životinjske kosti s tra-
govima obrade, obrađeno kamenje i dr., dok obrada litičkog
inventara tek slijedi. Među uzorcima su pohranjene živo-
tinjske kosti, kućni lijep s otiscima, neobrađeno kamenje i
ugljen. Posebno su izdvojeni nalazi predmeta od glačanog
kamena (sjekire, dlijeta), keramički pršljeni, žrvnjevi, dije-
lovi koštanih alata i sl. (PN 126 – 165).
Ukupno četiri objekta otkrivena tijekom ove kampa-
nje na temelju pokretnoga arheološkog materijala bilo
je moguće datirati u kasni srednji vijek. Radi se o trima
jamama (SJ 2075/2076, 2258/2259, 2366/2367) i jednom
većem bunaru (2708/2709). Svi su sadržavali keramički
materijal, a nekoliko ulomaka iz zapune bunara imalo
je ukrase izvedene tehnikom žlijebljenja. Budući da su
pronađeni u poprilično raštrkanoj tlocrtnoj dispoziciji, ti
objekti ne upućuju na moguću međusobnu funkcionalnu
povezanost. Sukladno interpretaciji kasnosrednjovjekov-
nih objekata iz prethodnih istraživačkih kampanja, mogu
se tumačiti kao tragovi povremenog boravka i privrednog
iskorištavanja lokaliteta.
Većina istraženih arheoloških formacija odnosi se na jame,
dijelove zemunica, kanale, stupove i slične formacije, koje
pripadaju objektima iz neolitičke faze, a na osnovi karak-
teristika pokretnoga arheološkog materijala (u prvom redu Grob 4

121
 Hrvatski arheološki godišnjak 13/2016
Dio sopotske keramike iz SJ 2189
koji je donekle narušen pojavama direktno superponiranih
objekata na kojima se može uočiti i blag pomak u usmje-
renju. Ta pojava otvara mogućnosti naknadnog faziranja i
reinterpretacije podataka u smislu izdvajanja dviju ili više
faza u životu naselja ili gradnji objekata. Najbliže analogije
takvim objektima pronađene su na sopotskom lokalitetu
Kruševica – Njivice kod Slavonskog Šamca (Miklik-Lozuk
2004). Zanimljivo svojstvo svih takvih objekata na terenu
jest nedostatak podnica, vatrišta i sličnih formacija unutar
objekata. Na osnovi dosadašnjih saznanja teško je reći je
li to povezano s određenim postdepozicijskim procesima,
destrukcijom zbog intenzivne obrade zemljišta ili ih jedno-
stavno nije ni bilo unutar kuća. Objekti zemuničkog tipa na
tom dijelu naselja bili su rijetki pa je moguće pretpostaviti
i određenu diferencijaciju između sjevernog i južnog dijela
naselja (istražen 2015.) u pogledu funkcije i privrednih
aktivnosti.
Posebno je zanimljiv nalaz u ovoj kampanji pokop prona-
đen unutar izdužene jame SJ 2889/3018/2890 uz zapadni
rub njezina ukopa (Grob 4). Tijelo pokojnika bilo je polo-
ženo u zgrčenac, orijentirano u smjeru J-S (s glavom na
južnoj strani), pogledom prema zapadu. Bioarheološka
analiza koštanih ostataka pokazala je da se radi o kosturu
žene u odrasloj dobi (18 – 40 godina). Uz kostur nisu pro-
nađeni nikakvi materijalni ostaci u vidu priloga.
Rezultati preliminarne analize pokretnoga arheološkog
materijala uklapaju se u dosadašnje spoznaje utvrđene
obradom materijala iz prethodnih kampanja. Keramički
skup nalaza može se podijeliti na finu keramiku, često
tanjih stijenki, ujednačeno sive fakture s malo primjesa i
grubu, često nepotpuno oksidiranu keramiku s više pri-
mjesa. Od ukrasa se najčešće javljaju plastični ukrasi,
poput bradavičastih aplikacija, plastičnih traka i kombina-
cija utiskivanja prstima. Osim toga, javlja se i jednostavno
urezivanje i ubadanje tupim predmetom. Posebno su
izdvojeni nalazi kamenih glačanih alatki, kamenih brusova
i žrvnjeva, koštani alati, keramički pršljenovi i druge vrste
nalaza (PN 125 – 165).
Prethodnim istraživanjima utvrđen je areal rasprostiranja
naselja iz te faze na površini od oko 7400 m2. Ako se tomu
pridoda i okvirno polovica površine na kojoj se tijekom ove
kampanje javljaju objekti iz sopotske faze, dolazi se do
ukupno 13.000 m2 do sada istražene površine sopotskog
122
Kamena glačana sjekira PN 133
naselja. Budući da se areal naselja širi i na susjedne
čestice prema istoku i zapadu, a na jug vjerojatno do obala
Save, valjalo bi očekivati nove nalaze i spoznaje u svezi s
tim sve važnijim lokalitetom rane sopotske kulture.
Literatura
Bodružić 2015a M. Bodružić, Izvještaj o zaštitnim arhe-
ološkim istraživanjima lokaliteta Slavonski Brod – Luka
2015, Slavonski Brod, 2015.
Bodružić 2015b M. Bodružić, Izvještaj sa zaštitnih arhe-
oloških istraživanja lokaliteta Gornja Vrba – Savsko polje
2015, Slavonski Brod, 2015.
Bodružić 2016 M. Bodružić, Izvještaj sa zaštitnih arheo-
loških istraživanja lokaliteta Gornja Vrba – Savsko polje
2016, Zagreb, 2016.
Dimitrijević 1968 S. Dimitrijević, Sopotsko-lenđelska kul-
tura, Zagreb, 1968.
Miklik-Lozuk 2004 L. Mikik-Lozuk, Kruševica – Njivice,
HAG, 1/2004, Zagreb, 2005.
Miklik-Lozuk 2010 L. Miklik-Lozuk, Luka Slavonski Brod,
HAG, 6/2009, Zagreb, 2010.
Novak 2016 M. Novak, Bioarheološka analiza ljudskih
koštanih ostataka s lokaliteta Gornja Vrba – Savsko Polje,
Zagreb, 2016.
Mario Bodružić
Summary
In the course of July and August 2016 rescue archaeo-
logical excavations were carried out at the site of Gornja
Vrba-Savsko Polje on cadastral parcels 874/1, the cadas-
tral municipality of Vrba and 641, cadastral municipality
of Ruščica. A total surface area of 14804 m2 was investi-
gated. The investigated features can be dated to the late
medival and prehistoric periods. The late medieval phase
can be associated with several pits and a well, which prob-
ably represent the remains of occasional occupation. The
prehistoric phase encompasses the features that belong to
an early Sopot Culture settlement. Previous excavations
established that the settlement covered a surface area of
7400 m2. If we add approximately a half of the surface area
 Brodsko-posavska županija, HAG 13/2016
with the Sopot-phase features established during this cam-
paign to that number, a total area of the Sopot settlement
investigated so far increases to 13000 m2.
Since the settlement area spreads over nearby cadastral
parcels in the east and west, and up to the Sava river bank
in the south, new finds and insights into the early Sopot
Culture site can be expected.
Redni broj: 62
Lokalitet: Gornji Bogićevci – utvrda Sv. Ivan Trnava
Naselje: Gornji Bogićevci
Grad/općina: Gornji Bogićevci
Pravni status: P-4645
Razdoblje: SV
Vrsta radova: sustavno iskopavanje
U rujnu 2016. Gradski muzej Nova Gradiška nastavio
je sustavno arheološko iskopavanje lokaliteta Gornji
Bogićevci – ivanovačka utvrda Sv. Ivan Trnava. Voditeljica
istraživanja bila je dr. sc. Marija Mihaljević, viša kustosica
Arheološkog odjela Gradskog muzeja Nova Gradiška,
uz zamjenicu Marinu Matković, mag. archeo., Danimirku
Podunavac, dipl. arh., dva člana stručne ekipe i sedam
fizičkih radnika. Konzervatorski nadzor proveli su Ratko
Ivanušec, dipl. pov. umjet., i Petar Seletković, prof., iz
Konzervatorskog odjela u Slavonskom Brodu. Istraživanje
je financirano sredstvima Ministarstva kulture, Brodsko-
-posavske županije i Općine Okučani.
Lokalitet Sv. Ivan Trnava smješten je oko 2 km jugoistočno
od središta naselja Gornjih Bogićevaca. Nalazi se na
k.č. 691, k.o. Smrtić, (toponim Gradina, Varošine), u nizin-
skom predjelu između dvaju potoka – Dračevca i Starče,
a s triju je strana okružen oranicama. Utvrda Trnava s pri-
padajućim istoimenim posjedom, čije se ime sačuvalo u
nazivu potoka i naselja između Nove Gradiške i Okučana,
bila je dio velikog sklopa zemljišnih posjeda za koje je
poznato da ih je viteški red ivanovaca (hospitalaca) držao
Završno stanje istraživanja lokaliteta Sv. Ivan Trnava u 2016.
godini (foto: K. Šobat)
123
Zračna snimka ognjišta na južnoj strani (foto: K. Šobat)
oko Psunja, odnosno na području oko granice između
dviju tadašnjih županija, požeške i križevačke. Zanimljivo
je istaknuti da ime dvaju današnjih naselja Bogićevci
(Gornji i Donji) potječe od istoimenog narodnog naziva za
red ivanovaca.
Građevni ostaci ivanovačke utvrde Sv. Ivan Trnava nisu
se očuvali do današnjih dana te se ona danas u prostoru
izdvaja isključivo prema konfiguraciji terena. Prema tipolo-
giji tlocrta, ta utvrda pripada tipu nizinske utvrde s pravokut-
nom središnjom jezgrom okruženom dvama obrambenim
nasipima i grabama, koje su u vrijeme njezina funkcioni-
ranja vjerojatno bile ispunjene vodom (tzv. Wasserburg).
S istočne te dijelom sa zapadne strane utvrde naziru se
mogući ostaci treće grabe, čiji je vanjski nasip s vremenom
mogao biti razvučen zbog intenzivne poljoprivredne djelat-
nosti na prostoru oko tog kompleksa. Pretpostavlja se da
je utvrdu u srednjem vijeku okruživala močvara. Vanjske
tlocrtne dimenzije kompleksa iznose oko 107,4x107,4 m, a
središnja pravokutna jezgra oko 38,0x24,2 m. Prvi obram-
beni nasip danas je većim dijelom deformiran, stoga je
nejednake debljine, u prosjeku 6 – 7 m. Debljina drugoga
obrambenog nasipa iznosi oko 3 m.
Istraživanje 2016. nastavak je prethodnih dviju kampa-
nja 2014. i 2015. godine. Arheološkim je iskopavanjima
2014. obuhvaćen sjeveroistočni prostor središnje pravo-
kutne jezgre utvrde. Ta je cjelina obilježena u prostoru kao
Sonda 1 i Sonda 2 (poslije preimenovane u Sondu A i B).
Preliminarni rezultati pokazali su da se radi o fortifikaciji
u čijoj je gradnji kao jedan od osnovnih građevnih mate-
rijala upotrebljavano drvo. Arheološkim iskopavanjima
2015. istraženi je prostor proširen na sjeverozapadni dio
središnje jezgre na kojem su otvorene dvije nove sonde,
C i D. Ukupna novootvorena površina iznosi 332 m2.
Unutar Sonde B (prošlogodišnja Sonda 2) otvoren je uži
poprečni probni rov u smjeru istok-zapad, kojim je usta-
novljeno da se otprilike na sredini istočne padine središnje
jezgre utvrde nalazi uži nepravilan sloj ispunjen gustom
koncentracijom usitnjenog grumenja zapečene zemlje,
položen u smjeru sjever-jug. Vrlo sličan sloj, približno jed-
nake orijentacije, ustanovljen je i na zapadnoj padini sre-
dišnje jezgre utvrde, u jugozapadnom dijelu Sonde D. U
jugoistočnom dijelu te sonde otkrivene su dvije nakupine
kamena i opeke, nepravilne kružne forme, koje se nalaze
 Hrvatski arheološki godišnjak 13/2016
Radna snimka s prikazom stupova i ognjišta (foto: M. Mihaljević)
u liniji s istovjetnim kamenim strukturama otkrivenima uz
istočni rub Sonde C. Formacije su postavljene u pravilnim
razmacima od 3,0 do 3,5 m i položene su u smjeru sje-
ver-jug. Pretpostavlja se da se radi o ojačanjima drvenih
stupova koji su ograđivali određeni prostor ili su možda
mogli nositi kakvu nadzemnu konstrukciju. Najzanimljiviji
je nalaz unutar Sonde C struktura nepravilne poligonalne
forme, približnih vanjskih dimenzija 8x8 m, koju čini naboj
sastavljen od većih i manjih komada kućnoga lijepa,
prosječne širine 0,25 – 0,35 m i debljine 0,25 – 0,40 m.
Unutar te strukture, na oko 0,5 – 0,6 m dubine, javlja se
tamnosivo-crni sloj, obilato ispunjen ulomcima životinjskih
kostiju i keramike, s većom i izduženom koncentracijom
dijelova cjelovitijih posuda uz unutarnji sjeverozapadni,
jugozapadni i istočni rub strukture. Čišćenjem je ustanov-
ljeno da se sloj dalje proteže ispod navedene strukture u
svim smjerovima. Uz unutarnji jugozapadni rub iste struk-
ture javlja se veća ovalna struktura sastavljena od sipkoga
žućkasto-bjelkastog sloja okruženog užim crnim slojem
gorenja.
Godine 2016. nastavljeni su radovi započeti prethodne
godine u Sondama C i D. Uz već otvorenu površinu od
332 m2, strojnim je iskopom u sjeverozapadnom dijelu
Sonde D otvorena nova površina od 102 m2. Na samom
sjeverozapadnom uglu sonde, na padu prema sjevernoj
padini središnje jezgre utvrde, otkrivena je nepravilna
polumjesečasta struktura od zapečene zemlje, u kojoj se
uočava nekoliko kružnih zapuna žućkaste boje, koje bi
mogle biti zapune ukopa od stupova. Veća koncentracija
usitnjenih čestica zapečene zemlje zapažena je i u jugoza-
padnom dijelu te sonde. O karakteru tih dviju tvorbi još je
rano govoriti. Otprije otkrivene nepravilne kružne strukture
od kamena i opeke, koje se nalaze u jugoistočnom dijelu
te sonde, najprije su presječene, a potom i uklonjene, kao
i one u istočnom dijelu Sonde C. Uklanjanjem je ustanov-
ljeno da strukture nisu imale vlastiti ukop, već su bile uko-
pane u postojeći sloj. Tek kod dvaju primjeraka nakon ukla-
njanja nakupine u donjem se sloju počela uočavati sivkasta
kružna zapuna, koja bi mogla pripadati zapuni stupa koji
su te tvorbe učvršćivale. U Sondi C najprije je uklonjena
struktura od kućnoga lijepa, nakon čega se nastavio pratiti
navedeni tamnosivo-crni sloj s obiljem keramike i životinj-
skih kostiju. Paralelno je oko uklonjene strukture sa svih
124
Snimka početnih obrisa ognjišta (foto: M. Mihaljević)
strana započelo spuštanje razine zemlje, kao i na zapadnoj
padini središnje jezgre utvrde. Pri samom dnu padine poči-
nje se jasno uočavati plavkastozelen mastan i vlažan sloj,
koji bi mogao pripadati ostacima nekadašnje prve grabe, a
čije je postojanje već ustanovljeno i u jugozapadnom dijelu
Sonde D. U donjoj polovici zapadne padine javljaju se
obrisi izduženoga tamnosmeđeg sloja, s gustom koncen-
tracijom usitnjenih čestica zapečene zemlje, koji podsjeća
na slične pojave uočene protekle godine u Sondama B i D,
a čiji će se karakter pokazati u nekom od idućih istraživa-
nja. Praćenjem navedenog sloja s nekoliko većih nakupina
keramike i životinjskih kostiju ustanovljeno je da one tvore
obrise pravokutnoga oblika (objekta?), položenog u smjeru
sjever-jug, unutar kojega je na južnoj strani ustanovljeno
postojanje ognjišta ovalnog oblika s nekoliko faza obnav-
ljanja, od kojih su trenutačno vidljive dvije. Slična struktura,
ali znatno manjih dimenzija i nepravilnije forme, ustanov-
ljena je sa sjeveroistočne strane navedenog oblika, o čijoj
tehnici gradnje svjedoči nekoliko djelomično očuvanih
drvenih greda, pronađenih unutar i izvan njegova urušenja.
Godine 2016., kao tijekom prijašnjih istraživanja lokaliteta,
prikupljeni su brojni nalazi pokretnoga arheološkog mate-
rijala, među kojima su najzastupljeniji ulomci keramičkog
posuđa, a prate ih razni uporabni predmeti od keramike
(pekve, utezi), metala (noževi, klinovi) i kamena (brusovi).
Keramika je većinom pečena u tonovima smeđe, sive i
crne boje, a rjeđe u tonovima crvenkaste i oker boje. U
većoj su mjeri zastupljeni ulomci grubljeg kuhinjskog
posuđa, dok se u nešto manjoj mjeri javljaju i ulomci finijeg
stolnog posuđa. Među kuhinjskim posuđem od oblika se
izdvajaju lonci, zdjele i tanjuri, s jače ili slabije izvijenim
rubom, koji je s gornje strane zaobljen ili ravno te koso
odrezan, dok mu je vanjska strana uglavnom naglašena i
najčešće oštrije ili višestruko profilirana. Od ukrasa su pri-
sutna široka rebra, urezane vodoravne linije ili jednostruke
valovnice, ukras izveden utiskivanjem kotačića u više
vodoravnih nizova te ukras u vidu vodoravnog niza široko
raspoređenih otisaka vrha prsta. Među stolnim posuđem
od oblika su zastupljene čaše, vrčevi i boce, rađeni naj-
češće u crvenkastim i oker tonovima. Od ukrasa se jav-
ljaju crveno oslikani pravolinijski motivi izvedeni izravno na
vanjskoj površini posuđa ili na bjeličastom premazu te uža
ili šira rebra izvedena u više vodoravnih nizova. Prikupljeni
 Brodsko-posavska županija, HAG 13/2016
arheološki materijal preliminarnom analizom datiran je od
13. do 16. st.
Marija Mihaljević
Marina Matković
Danimirka Podunavac
Summary
Systematic archaeological excavations of the fortress of
Sv. Ivan Trnava (St. John Trnava) in Gornji Bogićevci were
continued in the course of 2016. The fortress represents
part of a series of landed estates that the chivalric Order of
St John held around Psunj.
The remains of the fortress have not been preserved and
can only be discerned by observing the land configuration.
According to the layout typology, this fortress represents
a lowland hillfort with a rectangular central nucleus sur-
rounded by two ramparts and ditches, which were prob-
ably filled with water (so-called Wasserburg). In the areas
to the east and north of the fortress, possible remains of a
third ditch can be discerned. Its outer embanked boundary
could have been levelled due to intensive land cultivation.
It can be assumed that in the early Middle Ages the fortress
was surrounded by a swamp. The outer complex measures
about 107.4 x 107.4 and the central rectangular nucleus
measures about 38 x 24.2 m.
The excavations that began in probes C and D last year were
continued in 2016. Apart from the previously investigated
surface of 332 m2, an additional area of 102 m2 in the NW
part of probe D was investigated by mechanical excavations.
Redni broj: 63
Lokalitet: Jaruge – Gođevo
Naselje: Jaruge
Grad/općina: Sikirevci
Pravni status: Z-4833
Razdoblje: P
Vrsta radova: zaštitno iskopavanje
U lipnju 2016. zaštitno je arheološki istražen dio lokali-
teta Gođevo kod Jaruga, u sklopu gradnje Regionalnog
vodovodnog sustava istočne Slavonije, dionica Sikirevci
– Oprisavci, u Brodsko-posavskoj županiji. Istražena zona
obuhvatila je istočni i zapadni dio lokaliteta širine 5 m i
dužine 81,71 m, od stacionaže 3+102,67 do 3+147,91 i
od stacionaže 3+298,02 do 3+333,49. Za voditelja istraži-
vanja imenovan je Krešimir Lerotić, dipl. arheo., a stručnu
ekipu činili su i Srđan Đuričić, Stipe Pavlinović, Nikolina
Burica i Sanda Vučičić, dipl. arheolozi, te dokumentaristi,
Josip Bazo, aps. arheo., Josip Galiot, student arheologije i
pomoćni radnici iz okolnih mjesta.
Arheološko nalazište Gođevo kod Jaruge smješteno je
južno od autoceste Zagreb – Lipovac. Nalazištem dominira
ravničarski reljef s jedva primjetnim uzdignućem u središ-
njem dijelu te manjim ulegnućima, istočno i zapadno od
njega. Istražena zona podijeljena je na zapadni i istočni
dio, koji obuhvaćaju k.č. 39/2 i k.č. 41/4, k.o. Jaruge.
125
Formacija nastala biokemijskim procesom truljenja biljaka (foto: K.
Lerotić)
Arheološka istraživanja zasnivala su se na metodi širo-
kog iskopa. Strojni iskop odvijao se ravnom žlicom širine
2,20 m. Njime je uklonjen površinski sloj humusa i orane
zemlje (SJ 01), čija dubina nije ujednačena i kreće se od
0,60 do 0,70 m, ispod kojeg je uočen sloj arheološki ste-
rilne zemlje u koji su ukopani objekti. Nakon uklanjanja
sloja humusa ručno je zaglađena radna površina te su defi-
nirane i dokumentirane sve promjene i ukopane formacije.
Tijekom zaštitnih arheoloških istraživanja na nalazištu su
definirane 33 stratigrafske jedinice, od kojih se tri odnose
na slojeve, 15 na zapune i 15 na ukop. Među tim pojavama
nisu uočene formacije koje bi se sa sigurnošću mogle izdvo-
jiti kao arheološke, nego su evidentirane promjene u radnoj
površini nastale kao rezultat prirodnih procesa povezanih s
dekompozicijom biljaka ili suvremenih ljudskih djelatnosti,
stoga se prema sastavu mogu podijeliti u dvije skupine:
1. Formacije povezane s biokemijskim procesom trulje-
nja biljaka, nepravilnoga kružnog oblika u tlocrtu i manjih
dimenzija. Zapunjene su glinovitom zemljom tamnosive
boje, s primjesama manganova oksida. Njima se pripisuju:
SJ 9/10, SJ 20/21 i SJ 22/23.
2. Recentni, strojno iskopani objekti, koji su raspršeni na
cijelom prostoru istražene zone, s tendencijom širenja
prema sjeveru i jugu izvan istraženog prostora. Među
evidentiranim objektima razlikuju se strojni iskopi, koji su
povezani sa zemljanim radovima prilikom i nakon gradnje
autoceste A3, te kanale.
Literatura
Dizdar 2008 M. Dizdar, Kanal Dunav – Sava (op. Gundinci,
Velika Kopanica i Sikirevci), HAG, 4/2007, Zagreb, 2008:
91 – 93.
Marković 1994 Z. Marković, Sjeverna Hrvatska od neolita
do brončanog doba, Koprivnica, 1994.
Krešimir Lerotić
Summary
In the course of June 2016 rescue archaeological excava-
tions were conducted at the site of Gođevo near Jaruga
prior to the construction of the Eastern Slavonia Regional
 Hrvatski arheološki godišnjak 13/2016

water supply system, Sikirevci – Oprisavci section in the

Brod-Posavina County. No archaeological structures or
finds were registered, probably due to large-scale human
influence on environment and interventions that completely
changed it.

Redni broj: 64
Lokalitet: Jaruge – Gođevo – Berava
Naselje: Jaruge
Grad/općina: Sikirevci
Pravni status: Z-4834
Razdoblje: P, SV
Vrsta radova: zaštitno iskopavanje Ukop neolitičke jame SJ 14 (foto: K. Lerotić)

U lipnju 2016. zaštitno je arheološki istražen lokali-

tet Gođevo – Berava pokraj sela Jaruge, zbog gradnje
Regionalnoga vodovodnog sustava istočne Slavonije, dio-
nice Sikirevci – Oprisavci. Na trasi vodovoda lokalitet se
rasprostire od stacionaže 2+569,84 km do 3+087,08 km, a
istražen je njegov sjeverni dio, u širini od 5,00 m i dužini od
517,24 m. Voditelj istraživanja bio je Stipe Pavlinović, dipl.
arheo., a članovi stručne ekipe bili su Milka Mrduljaš, Srđan
Đuričić, Krešimir Lerotić, Sanda Vučičić, Nikolina Burica, dipl.
arheolozi, te Josip Bazo i Nikolina Ostović, dokumentaristi.

Arheološko nalazište Gođevo – Berava nalazi se oko 1 km

sjeveroistočno od mjesta Jaruga. Sjevernu stranu lokaliteta
definira trasa autoceste A3 Zagreb – Lipovac, dok mu južnu
stranu zatvara šumski pojas oblika dvostrukog slova S uz
tok potoka Berave. Istražena zona prolazi preko dijelova
k.č. 108/1, 108/2, 109/1, 109/2, 110/2, 110/3, 111/2, 112/2,
113/2, 114/2, 115/2, 116/2, 117/3 i 117/1, sve k.o. Jaruge.
Istraživanja su započela na zapadnom kraju trase (staci-
onaža 3+087,08) i nastavljena su prema istoku. Strojno
je uklonjen sloj humusa i zemlje poremećene poljodjel-
skim radovima (definiran kao SJ 01) s pomoću žlice širine
1,70 m. Debljina sloja humusa i poremećene zemlje nije
ujednačena i kreće se od 0,40 do 0,60 m, dok je strojni
iskop mjestimično dosezao i do 0,90 m dubine, prateći
konfiguraciju terena i pojavu promjene boje na zdravici.
Nakon uklanjanja sloja humusa radna je površina ručno
Uklanjanje humusa i definiranje arheoloških objekata (foto: S.
Đuričić)
Zapuna kasnobrončanodobne jame (foto: K. Lerotić)
zaglađena te su definirane i obilježene promjene na radnoj
površini. Slijedilo je pražnjenje jama, prikupljanje materi-
jala unutar depozita te njihovo dokumentiranje. Na terenu
su uobičajeno bila prisutna četiri arheologa, dok je fizičke
radove obavljalo od tri do devet radnika iz okolnih naselja.
Na istraženoj površini dokumentirano je 159 stratigrafskih
jedinica. Na osnovi rezultata istraživanja, stratigrafskih
odnosa i depozita unutar njih, evidentno je da se radi o
jednoslojnom lokalitetu s više kulturnih horizonata, od kojih
dominira prapovijesni horizont (neolitički i kasnobrončano-
dobni horizont), a u manjoj je mjeri zastupljen i kasnosred-
njovjekovni horizont.
Neolitički horizont čine nalazi koji se mogu datirati u pri-
jelaz iz starčevačke u sopotsku kulturu. Nalazi koji po
svojim svojstvima pripadaju tom horizontu evidentirani
su u SJ 13/14, SJ 21/22, SJ 37/38, SJ 43/44, SJ 45/46,
SJ 51/52, SJ 55/56, SJ 143/144, SJ 145/146, SJ 147/148 i
SJ 156/157. Sve navedene stratigrafske jedinice smještene
su na zapadnom dijelu lokaliteta. Među nalazima domi-
nantnu skupinu čine ulomci posuda više tipova, ukrašenih
barbotinom i kaneliranim barbotinom te plastičnim bradavi-
cama ili trakom te rogolikim ili polumjesečastim aplikama.
Kasnobrončanodobnom horizontu mogu se pripisati
SJ 13/14, SJ 15/16, SJ 17/18 i SJ 31/32. Ukopani objekti
većinom su pronađeni na zapadnom dijelu istražene zone
i po karakteru se mogu označiti kao otpadne jame. Među
nalazima iz horizonta kasnoga brončanog doba dominira
keramika. Pretežno se radi o keramici grube fakture, bez
primjesa, većim dijelom neukrašenoj. Na pojedinim se

126
 Brodsko-posavska županija, HAG 13/2016

Lozuk 2008 J. Lozuk, Stružani – Vrtlovi, Kućište, Veliki

Trstenik – jug, HAG, 4/2007, Zagreb, 2008: 102 – 104.
Marković 1994 Z. Marković, Sjeverna Hrvatska od neolita
do brončanog doba, Koprivnica, 1994.

Stipe Pavlinović

Summary

During June 2016 rescue archaeological excavations were

conducted at the site of Gođevo-Berava near the village
of Jaruge due to the construction of the Eastern Slavonia
Regional water supply system, Sikirevci – Oprisavci section.
The excavation encompassed only the northern section of
the site. It was established that it is a one-layered archae-
ological site with several cultural horizons. The prehistoric
horizon was detected in the western part of the site. It encom-
passes small and larg dug-outs of unknown function. The
late medieval and early post-medieval horizon was identified
in the eastern part of the site. It mainly encompasses waste
pits with larger quantities of pottery, bones and burnt soil.

Redni broj: 65
Lokalitet: Kupina – Selište – Kućišta
Naselje: Kupina
Grad/općina: Velika Kopanica
Pravni status: Z-1708
Razdoblje: P, A
Zapuna kasnosrednjovjekovne otpadne jame (foto: S. Đuričić) Vrsta radova: zaštitno iskopavanje

ulomcima nalaze ukrasi plastičnih rogolikih aplikacija te su U lipnju 2016. zaštitno je arheološki istraženo nalazište
pojedini obodi dorađeni plastičnom trakom ukrašenom uti- Selište – Kućišta kod mjesta Kupine, u sklopu gradnje
skivanjem prsta. Ta se keramika može datirati u razdoblje Regionalnoga vodovodnog sustava istočne Slavonije, dio-
kulture polja sa žarama. nice Sikirevci – Oprisavci, u Brodsko-posavskoj županiji.
Na istočnom dijelu terena evidentirani su objekti koji se mogu Istražena je zona širine 5 m i dužine 814 m, koja u odnosu na
datirati u kasni srednji vijek i početak novog vijeka, odnosno projekt vodovoda zauzima prostor od stacionaže 9+984,45
od 14. do 16. st. Riječ je o disperziranim i najčešće izolira- do 10+799,08. Za stručnog voditelja istraživanja imeno-
nim cjelinama. Tom horizontu pripadaju SJ 45/46, SJ 70/71, van je Srđan Đuričić, a uz njega stručnu ekipu čine: Sanda
SJ 78/79, SJ 80/81, SJ 82/83, SJ 94/95, SJ 107/108, Vučičić te Josip Bazo i Gabrijela Pimpi, dokumentaristi.
SJ 116/117, SJ 118/119, SJ 124/125, SJ 130/131 te struk-
tura SJ 134 i zapuna SJ 155. Većinom je riječ o jamama Arheološko nalazište Selište – Kućište nalazi se oko
izduženoga ovalnog ili nepravilnoga kružnog oblika blago 500 m sjeveroistočno od mjesta Kupine. Cijelim prostorom
zakošenih stijenki i ravnog ili konkavnog dna. Po svojoj
namjeni većina se može okarakterizirati kao otpadne
jame s ulomcima posuda i kostima. Zapunjene su glinovi-
tom zemljom, od smeđe boje (Munsell: 10YR 4/3) do vrlo
tamnosive boje (2.5Y 3/1), s primjesama gareži i lijepa. Od
nalaza iz kasnoga srednjeg vijeka izdvaja se keramika, koja
ujedno čini većinu nalaza. Riječ je uglavnom o ulomcima
grube fakture s većom količinom raznih primjesa, posebice
kalcita. Od oblika prevladavaju lonci i zdjele. Keramika je
većim dijelom neukrašena, dok su poneki ulomci ukrašeni
vodoravnim urezanim linijama ili višestrukim valovnicama.
Osim ulomaka keramike, česti su i nalazi životinjskih kostiju.

Literatura

Bojčić, Radić 2004 Z. Bojčić, i M. Radić, Srednjovjekovni Strojno uklanjanje sloja humusa i zemlje poremećene poljodjel-
grad Ružica, Osijek, 2004. skim aktivnostima (foto: K. Lerotić)

127
 Hrvatski arheološki godišnjak 13/2016

Ukop kasnobrončanodobne jame (foto: K. Lerotić) Zapuna latenske otpadne jame (foto: K. Lerotić)

dominira ravničarski reljef s manjim uzvisinama. Jedna

takva manja uzvisina uočena je i na spomenutom nalazištu,
a približno se proteže u smjeru istok-zapad. Nalazište je
smješteno između autoceste A3 na sjeveru te poljskog puta
na jugu. Istražena zona obuhvaća sjeverni dio lokaliteta i
približno prati liniju autoceste. Istraživanjem su obuhvaćeni
dijelovi k.č. 214, 215/2, 216/2, 217/1, 217/2, 217/3, 217/7,
218/2, 218/3, 288/1, 288/3, 289/1 i 289/2, sve k.o. Kupina.
Zaštitno arheološko istraživanje započelo je na istočnom
dijelu lokaliteta i nastavljeno je prema zapadu. Lokalitet je
istražen metodom širokog otkopa, prilikom čega je strojno
uklonjen humus i zemlja poremećena poljodjelskim aktiv-
nostima, do arheološke sterilne površine u koju su uko-
pani arheološki objekti. Nakon uklanjanja sloja humusa
započeto je zaglađivanje otvorene površine te definira-
nje i dokumentiranje svih stratigrafskih promjena koje su
nastale antropomorfnim ili prirodnim putem.
Ukupno je evidentirano 349 stratigrafskih jedinica. Najveći
broj jedinica odnosi se na zapune (170), s pripadajućim uko-
pima (170). Tijekom istraživanja evidentirano je pet slojeva,
od kojih su četiri geološkog nastanka, a jedna stratigrafska
jedinica pripada novijem nasipavanju. U prostornoj dispozi-
ciji zamijećene su dvije zone s najgušćom koncentracijom.
Prva se nalazi na istočnom dijelu trase, dok je druga smje-
štena na zapadnom dijelu. Međuprostor nije u potpunosti
prazan, već se objekti pojavljuju na znatno većoj udaljeno-
sti. Od ukupnog broja istraženih objekata materijal je pro-
nađen samo u 58 jama, dok je ostatak od 112 jama bez
nalaza. Na osnovi pokretnih nalaza, može se govoriti o jed-
noslojnom lokalitetu s prapovijesnim (kasno brončano doba
i mlađe željezno doba), antičkim i recentnim horizontom.
Najviše istraženih objekata može se datirati u kasnu
broncu, odnosno kulturu polja sa žarama. Tom razdo-
blju pripadaju SJ 132/133, 138/139, 140/141, 144/145,
146/147, 148/149, 156/157, 158/159, 168/169, 190/191,
192/193, 222/223, 282/283, 302/303, 312/313, 318/319,
328/329, 336/337 i 346/347. Većinom je riječ o manjim uko-
panim otpadnim jamama i ostacima ukopa stupova nad-
zemnih konstrukcija. Većinu nalaza čine ulomci keramike
grube fakture. Tipološki gledano, dominiraju lonci s ravnim
vratom i izvijenim obodom. Među ukrasima dominira pla-
stična traka s ubodima prsta. Od ostalih nalaza prikupljena
je manja količina osteološkog materijala, koji većinom pri-
pada preživačima.
Zapuna antičke jame
Objekti iz mlađega željeznog doba evidentirani su na neko-
liko mjesta u istraženoj zoni. Većina ih se nalazi na istoč-
nom dijelu trase, dok je na zapadnoj samo evidentirana
jedna jama koja se može pripisati tom horizontu. Nalazi
tog horizonta evidentirani su u: SJ 44/45, 70/71, 80/81,
82/83, 84/85, 94/95, 100/101, 116/117, 142/143, 174/175
i 330/331. Od prikupljenih nalaza dominiraju ulomci kera-
mike grube fakture s primjesama, rađeni rukom od gline
lošije kvalitete. Tipološki su najzastupljeniji grafitirani lonci,
masivnijih stijenki izduženog tijela, blago naglašenog vrata
i izvijena oboda te ulomci zdjela i nekoliko ulomaka cje-
diljki. Slabije su zastupljeni ulomci keramike finije fakture,
rađene na lončarskom kolu od dobro pročišćene gline bez
primjesa. Tipološki su najzastupljenije zdjele S-profilacije,
a u znatno manjoj količini pronađeni su i ulomci masivnih
loptastih pitosa. Od ostalog materijala pronađena je manja
količina osteološkog materijala, među kojim dominiraju
kosti preživača.
Tijekom istraživanja na istočnom dijelu trase evidentirano
je nekoliko jamskih objekata, unutar čijih je zapuna prona-
đen antički materijal. U prostornoj dispoziciji nije uočena
pravilnost, a međusobna udaljenost objekata upućuje na
to da je riječ o rubnom dijelu najvjerojatnije antičkog nase-
lja, koje se nalazi u neposrednoj blizini. Tom horizontu
pripadaju SJ 24/25, 50/51, 52/53, 74/75, 88/89, 106/107,
118/119, 172/173 i 273/274.

128
 Brodsko-posavska županija, HAG 13/2016
Literatura
Brukner 1981 O. Brukner, Rimska keramika u jugoslaven-
skom delu provincije Donje Panonije, Beograd, 1981.
Marković 1994 Z. Marković, Sjeverna Hrvatska od neolita
do brončanog doba, Koprivnica, 1994.
Srđan Đuričić
Summary
In the course of 2016 rescue archaeological excava-
tions were conducted at the site of Selište-Kućišta near
Kupina as part of the construction of the Eastern Slavonia
Regional water supply system, Sikirevci – Oprisavci sec-
tion. The excavations established numerous stratigraphic
changes with or without archaeological deposits as well
as two zones with more dense archaeological structures.
The first zone is located in the eastern and the second
in the western part of the investigated area. Both of the
zones are located on slight elevations. The site encom-
passes several cultural horizons. The oldest horizon can
be associated with the Late Bronze Age and Urnfield
Culture. The second horizon can be associated with finds
dating from the Late Iron Age. The third cultural horizon
encompasses Antiquity-period structures. Due to a limited
excavation area, the exact relationship and transition from
the Late Iron Age to Antiquity cannot be determined for
the time being.
Redni broj: 66
Lokalitet: Mačkovac – Crišnjevi i Oštrovi (naselje i
nekropola)
Naselje: Mačkovac
Grad/općina: Vrbje
Pravni status: P-177
Razdoblje: P
Vrsta radova: sustavno iskopavanje
U listopadu i studenom 2016., Gradski muzej Nova
Gradiška nastavio je sustavna istraživanja brončano-
dobne nekropole u mjestu Mačkovcu. Istraživanje je
financirano sredstvima Ministarstva kulture. Voditeljice
iskopavanja bile su Marina Matković i Marija Mihaljević,
prof. (Arheološki odjel Gradskog muzeja Nova Gradiška).
Zamjenik voditelja bio je dr. sc. Hrvoje Kalafatić iz Instituta
za arheologiju.
Nekropola u Mačkovcu nastala je na gredi koja se prostire
smjerom sjeverozapad-jugoistok i blago nadvisuje okolni
nizinski plavni teren te za visokih voda i poplava ostaje
neplavljena. Na prostoru nekropole istraženo je 125 m²,
odnosno kvadranti M/8, N/8, O/8, K/10 i M/14. Ove su
godine istraživanja nastavljena na prošlogodišnju mrežu
kvadranata veličine 5x5 m, označenih slovima od zapada
prema istoku i brojkama od juga prema sjeveru. Sve su
strukture i situacije nacrtane u mjerilu 1 : 20 ili 1 : 10 te
fotografski dokumentirane i snimljene geodetskom stani-
com. Uz pet navedenih kvadranata dodatno su istražena
129
Nalaz keramike in situ PN 507
tri kontrolna rova, koji su pozicionirani u svim smjerovima
od nekropole da se konačno potvrdi opseg i rasprostiranje
nekropole. Ove godine istražen je veći broj ukopanih struk-
tura nađenih na različitim dubinama i u različitim stanjima
te dijelovi groba 92.
U kvadrantu M/8 nisu otkrivene zapune, samo nekoliko
fragmenata keramike. Kvadrant N/8 ima jednu strukturu
uz južni profil SJ 376/377. Vjerojatno je riječ o geološkoj
tvorbi. Kvadrant O/8 nema zapunu, a prikupljena su dva
nalaza litike (PN 498 i 500) i nekoliko fragmenata kera-
mike (PN 499). Kvadrant K/10 nema zapunu, pronađeno
je nekoliko fragmenata keramike i nakupina keramike iz
ranoga brončanog doba. Kvadrant M/14 ima nekoliko stra-
tigrafskih jedinica, i to više stupova i ukop s keramikom,
koja ulazi u zapadni profil, vjerojatno ostatak GR-92 iz
2012., gdje su pronađeni fragmenti keramike. U jugoistoč-
nom rovu (rov 1) pronađen je ukop SJ 388/389, s kerami-
kom i nakupina ugljena. Jugozapadni rov (rov 2) imao je
nakupinu keramike i ugljena. U sjeverozapadnom rovu (rov
3) pronađena je slabo vidljiva struktura s jednim litičkim
artefaktom. Prilikom iskopavanja u sondi je osim grobova
pronađeno i više ukopa različite namjene, od stupova do
manjih jama iz ranoga brončanog doba.
Grob 92 ima sličan grobni ritual, kao i svi dosad pronađeni
grobovi. Spaljene pokojnikove kosti, s kojih je u većini slu-
čajeva uklonjen ugljen i pepeo, skupljene su u posudu te
se polažu u zemlju s dnom posude okrenutim prema gore.
U zapuni groba, koji je ove godine konačno potpuno istra-
žen (G 92), i oko njega pronađeni su fragmenti keramike.
Riječ je o fragmentima koji su u pravilu slabo očuvani i koje
je oštetila vatra na pogrebnoj lomači prilikom spaljivanja
pokojnika.
Nekropola pripada brončanodobnom naselju na
Crišnjevima, koje je bilo važan centar kulturne grupe
Barice – Gređani. Ima brojne analogije u nekro-
polama Gređani – Bajir, Stari Perkovci – Dobrevo,
Đakovo – Štrosmajerovac, Čepinski Martinci – Dubrava,
Bošnjaci – Popernjak, a i u brojnim nekropolama bosan-
ske Posavine. Nekropola se preliminarno datira u kraj
srednjega brončanog doba i ranu fazu kasnoga bronča-
nog doba, od 14. do 12. st. pr. Kr.
 Hrvatski arheološki godišnjak 13/2016
Ovogodišnjim istraživanjima određene su granice nekro-
pole u svim smjerovima i dobivena je konačna površina
cjelokupnoga ukopnog prostora. Ove je godine pregledan
i prostor naselja, prilikom čega je uz brojne keramičke
nalaze pronađena i brončana sjekira.
Literatura
Čović 1958 B. Čović, Barice – nekropola kasnog bronza-
nog doba kod Gračanice, GZM, XIII, Sarajevo, 1958: 77
– 96.
Kalafatić 2008 H. Kalafatić, Zaštitna istraživanja lokali-
teta Čepinski Martinci – Dubrava na trasi autoceste Beli
Manastir – Osijek – Svilaj 2007. i 2008. g., AIA, 5, Zagreb,
2008: 20 – 26.
Kalafatić et al. 2014 H. Kalafatić, M. Čavka, M. Mihaljević,
„Through the Looking Glass” – Late Bronze Age Burial
Rite Seen through Computed Tomography Assisted
Techniques, European Association of Archaeologists, 20 th
Annual Meeting, Abstracts of the oral and poster presenta-
tions, Istanbul, 2014.
Kalafatić et al. 2016 H. Kalafatić, S. Radović, M. Čavka,
M. Novak, M. Mihaljević, R. Šošić-Klindžić, A rare find of
bone beads from the Late Bronze Age cemetery in the
Southern Carpathian Basin, Close to the bone: current stu-
dies in bone technologies / (ed. Selena Vitezović), Institute
of Archaeology, Beograd, 2016: 146 – 153.
Karavanić et al. 2002 S. Karavanić, M. Mihaljević, H.
Kalafatić, Naselje Mačkovac – Crišnjevi kao prilog pozna-
vanju početaka kulture polja sa žarama u slavonskoj
Posavini, Prilozi IAZ, vol. 19, Zagreb, 2002: 47 – 62.
Karavanić et al. 2003 S. Karavanić, M. Mihaljević, H.
Kalafatić, Istraživanje brončanodobnog naselja Mačkovac-
Crišnjevi (1999.-2002.), Obavijesti HAD, XXXV/1, Zagreb,
2003.
Marijan 2010 B. Marijan, Crtice iz prapovijesti Slavonije
(brončano doba), Osijek, 2010.
Mihaljević, Kalafatić 2004 M. Mihaljević, H. Kalafatić,
Istraživanje brončanodobnog naselja Mačkovac-Crišnjevi
u 2003. g., Obavijesti HAD, XXXVI/2004, Zagreb, 2004:
40 – 44.
Mihaljević, Kalafatić 2006 M. Mihaljević, H. Kalafatić,
Mačkovac – Crišnjevi, HAG, 2/2005, Zagreb, 2006: 48, 49.
Mihaljević, Kalafatić 2008 M. Mihaljević, H. Kalafatić,
Mačkovac – Crišnjevi, HAG, 4/2007, Zagreb, 2008: 90, 91.
Minichreiter 1983 K. Minichreiter, Pregled istraživanja
nekropola grupe „Gređani” u Slavoniji, Anali Zavoda za znan-
stveni rad u Osijeku, 2, 1982.-1983., Osijek, 1983: 7 – 122.
Marija Mihaljević
Hrvoje Kalafatić
Summary
During October and November 2016 systematic archaeo-
logical excavations of a Late Bronze Age necropolis in
Mačkovac were continued. This year`s campaign resulted
in determining the borders of the necropolis and defining a
total surface of the burial ground. A survey of the settlement
area was also carried out, yielding numerous pottery finds
and a bronze axe.
130
Redni broj: 67
Lokalitet: Oprisavci – Vrtlovi
Naselje: Oprisavci
Grad/općina: Oprisavci
Pravni status: Z-4906
Razdoblje: P, A
Vrsta radova: zaštitno iskopavanje
U lipnju 2016., u sklopu gradnje Regionalnoga
vodovodnog sustava istočne Slavonije, dionica
Sikirevci – Oprisavci, zaštitno je arheološki istražen lokalitet
Vrtlovi kod Oprisavaca, između stacionaža 19+767,06 km
i 20+244,21 km izvedbenog projekta. Istraživanja je izvela
tvrtka Delmat Galiot d.o.o. iz Splita. Za stručnu voditeljicu
istraživanja imenovana je Nikolina Burica, dipl. arheo., a uz
nju stručnu ekipu činili su Krešimir Lerotić, dipl. arheolog, te
Josip Galiot i Samira Škiljević, dokumentaristi.
Arheološki lokalitet Vrtlovi nalazi se oko 500 m sjeverno
od središnjeg dijela naselja Oprisavaca, a južno autoce-
ste Zagreb – Lipovac, dionice Slavonski Brod – Velika
Kopanica (dionica od 397,700 km do 397,950 km). Cijelim
prostorom dominira ravničarski reljef, čija je osnovna upo-
treba u poljodjelske svrhe. Na temelju doznačene geodet-
ske podloge i projektne dokumentacije iskolčena je trasa u
vanjskim parametrima po lomnim točkama. Unutar defini-
ranih gabarita trase lokalitet je istražen metodom širokog
iskopa, uz upotrebu stroja za uklanjanje sloja humusa,
zemlje poremećene poljodjelskom aktivnošću i recentnih
slojeva nasipavanja, nakon čega je uslijedilo zaglađivanje
površine, detektiranje i definiranje stratigrafskih promjena.
Zaštitnim arheološkim istraživanjem evidentirano je 112
stratigrafskih jedinica, od kojih se najviše brojeva odnosi
na ukope/zapune, dok manji broj na slojeve. U prostor-
nom su rasporedu sve arheološke formacije smještene na
manjoj uzvisini ili uz nju, u smjeru sjever-jug. Prikupljena je
manja količina pokretnih arheoloških nalaza, većinom ulo-
maka keramičkih posuda više tipova, koje se mogu datirati
u kasnu broncu, mlađe željezno doba i antiku.
Arheološki objekti koji su datirani u kasnu broncu pojavljuju
se na cijeloj arheološkoj zoni lokaliteta i zauzimaju njezin
najveći dio. Većinom je riječ o manjim jamama nepravil-
nog oblika, zapunjenima glinovitom zemljom s primjesama.
Prostor uzvisine (foto: S. Đurčić)
 Brodsko-posavska županija, HAG 13/2016
Ukop kasnobrončanodobne otpadne jame SJ 63 (foto: K. Lerotić)
Zapuna jame datirane u mlađe željezno doba (foto: S. Pavlinović)
Nalazima iz tog razdoblja pripadaju ulomci keramike i frag­
menti životinjskih kostiju.
Mlađeželjeznodobne formacije definirane su u centralnom
dijelu arheološke zone, točnije po sredini uzvisine. Unutar
zapuna pronađena je manja količina pokretnoga arheo-
loškog materijala, a po sastavu se može reći da se radi o
otpadnim jamama.
Antički materijal definiran je samo u SJ 109/110, koji se
nalazi u središtu arheološki istražene zone.
Literatura
Majnarić-Pandžić 1988 N. Majnarić-Pandžić, Prilog
poznavanju kasnoga brončanog doba u sjeverozapadnoj
Hrvatskoj, ARR, 11, Zagreb, 1988: 9 – 27.
Marković 1994 Z. Marković, Sjeverna Hrvatska od neolita
do brončanog doba, Koprivnica, 1994.
Vinski-Gasparini 1973 K. Vinski-Gasparini, Kultura polja
sa žarama u sjevernoj Hrvatskoj, Monografije FF Zadar,
Zadar, 1973.
Nikolina Burica
Summary
In the course of 2016 rescue archaeological excavations
were conducted at the site of Vrtovi near Oprisavci as part
of the construction of the Eastern Slavonia Regional water
131
supply system, Sikirevci – Oprisavci section in the Brod-
Posavina County. The excavations yielded archaeological
remains which can be dated to the Late Bronze Age, Early
Iron Age and Antiquity. The structures associated with
these three horizons are located on an elevation. Finds
primarily include pottery shards and animal bones. Since
the investigated areas are relatively small, the number of
archaeological features and their distribution suggest that
the investigated area belongs to the periphery of the site.
The centre of the site is probably located to the south of the
section and follows the configuration of the elevation.
Redni broj: 68
Lokalitet: Oprisavci – Žabljača
Naselje: Oprisavci
Grad/općina: Oprisavci
Pravni status: Z-1710
Razdoblje: P, SV
Vrsta radova: zaštitno iskopavanje
U kolovozu i rujnu 2016. zaštitno je arheološki istražen dio
lokaliteta Žabljača kod mjesta Oprisavaca. Istraživanja su
se odvijala u sklopu gradnje Regionalnoga vodovodnog
sustava istočne Slavonije, dionica Sikirevci – Oprisavci.
Istražena je zona u širini od 5 m, između stacionaža
20+805,07 i 21+250,20 km izvedbenog projekta. Na
temelju odluke o odabiru ponuditelja, posao je dodije-
ljen tvrtki Delmat Galiot d.o.o. iz Splita. Voditelj istraži-
vanja bio je Krešimir Lerotić, dipl. arheo., a stručnu ekipu
činili su i Slavko Galiot, dipl. arheo., te Josip Bazo, aps.
arheologije.
Zaštićeno arheološko nalazište Oprisavci – Žabljača smje-
šteno je oko 350 m sjeverno od sela Oprisavaca. Lokalitet
se nalazi u izrazito ravničarskom kraju, s blagim uzdignu-
ćem vidljivim u središnjem i na zapadnom dijelu nalazišta.
Sjevernu stranu lokaliteta omeđuje autocesta A3 Zagreb
– Lipovac, odnosno njezin odvodni kanal, na jugu i istoku
nalazište omeđuju obradive površine, poljski putovi te
manji odvodni kanal, koji prolazi uz istočni rub lokaliteta.
Većina istražene površine, koja iznosi 2 385 m2, obuhvaća
krajnji sjeverni dio lokaliteta.
Zapuna kasnobrončanodobne otpadne jame SJ 164 (foto: K.
Lerotić)
 Hrvatski arheološki godišnjak 13/2016
Ukop latenskog objekta SJ 116 (foto: K. Lerotić)
Ukop kasnosrednjovjekovne otpadne jame SJ 56 (foto: S.
Pavlinović)
Istraživanja su započela na istočnom kraju predmetne loka-
cije, strojnim uklanjanjem sloja vegetacije, humusne zemlje
i zemlje poremećene poljodjeljskim radovima u prethodno
zacrtanoj širini radnog prostora budućeg vodovoda od
5 m, i to cjelokupnom dužinom istražene zone od dubine
0,40 – 0,60 m. Nakon strojnog iskopa uslijedilo je ručno
zaglađivanje površine, definiranje i dokumentiranje zatečenih
stratigrafskih promjena, ručno pražnjenje i dokumentiranje
zapuna i nalaza u njima te na kraju dokumentiranje ukopa.
Tijekom zaštitnih arheoloških istraživanja ukupno je evi-
dentirana 191 stratigrafska jedinica, od kojih se najveći broj
odnosi na ukope i zapune. Nakon obrade materijala utvr-
đeno je da je riječ o jednoslojnom nalazištu bez vertikalne
stratigrafije, na kojem su evidentirana tri kulturna razdoblja,
od kojih su dva arheološki horizonti. Najstariji je dokumen-
tirani prapovijesni horizont s dvjema kulturnim pojavama,
zatim slijedi kasni srednji vijek i na kraju intervencije iz
suvremenog doba.
Prapovijesni kulturni horizont evidentiran je u središnjem, a
posebice na blagom uzvišenju na zapadnom dijelu lokali-
teta. Tom se horizontu pripisuje daleko najveći broj arheo-
loškog materijala. Prema dokumentiranim nalazima, mogu
se raspoznati dva perioda naseljavanja, horizont kasnoga
brončanog doba te kasna faza mlađega željeznog doba,
koja je ujedno i dominantna kulturna pojava na lokalitetu.
132
Objekti i pripadajući materijal iz kasnoga brončanog doba
može se pripisati kulturi polja sa žarama. Riječ je o manjem
broju jama grupiranih na malom prostoru zapadnog dijela
lokaliteta, koje same po sebi čine izdvojenu cjelinu. Objekti
manjih ili većih dimenzija i različitih oblika u tlocrtu zapu-
njeni su masnom zemljom prahovito-glinovitog sastava
neujednačenih boja. Među nalazima u zapunama obje-
kata iz kasnoga brončanog doba dominantan materijal čini
keramika. Najčešće je riječ o keramici grube fakture, izra-
đenoj ručno, od dobro pročišćene gline, koja je najvećim
dijelom neukrašena.
U horizont mlađega željeznog doba može se svrstati
ukupno 21 objekt. Većina kasnolatenskih objekata, njih
16, rijetko je raspoređena (grupirana) na blagom uzdig­
nuću u zapadnom dijelu, dok je pet objekata prostorno
izolirano na istočnom i središnjem dijelu lokaliteta.
Kasnolatenski objekti različitih su oblika u tlocrtu, od kruž-
nih i ovalnih do nepravilno izduženih, dok im dimenzije
variraju, ovisno o namjeni. Uglavnom je riječ o manjim ili
većim ukopima stupova, otpadnih jama i jama nepoznate
namjene. Izdvaja se ukopan objekt većih dimenzija, smje-
šten u središtu najgušće koncentracije kasnolatenskih
ukopa. Objekti su zapunjeni masnom zemljom prahovito-
-glinovitog sastava, tamne sivosmeđe boje u više nijansi.
Od prikupljenog materijala iz kasnolatenskog horizonta
također prevladavaju nalazi keramike, od kojih najveći
broj pripada gruboj keramici rađenoj ručno ili na sporom
lončarskom kolu, dok znatno manji broj ulomaka pripada
keramici fine fakture.
Horizont kasnoga srednjeg vijeka na lokalitetu karakterizi-
raju rijetki objekti raštrkani po središnjem dijelu istražene
zone, s jednim izoliranim ukopom koji je dokumentiran
zapadnije. Oblici istraženih objekata nepravilnog su kruž-
nog ili nepravilno ovalnog oblika u tlocrtu i različitih dimen-
zija. Svi dokumentirani objekti imali su funkciju otpadnih
jama, s većim brojem pokretnih nalaza u zapunama koje
čini masna zemlja, prahovito-glinovitog sastava, tamne
sivosmeđe boje.
Literatura
Majnarić-Pandžić 1988 N. Majnarić-Pandžić, Prilog
poznavanju kasnoga brončanog doba u sjeverozapadnoj
Hrvatskoj, ARR, 11, Zagreb, 1988: 9 – 27.
Marković 1994 Z. Marković, Sjeverna Hrvatska od neolita
do brončanog doba, Koprivnica, 1994.
Vinski-Gasparini 1973 K. Vinski-Gasparini, Kultura polja
sa žarama u sjevernoj Hrvatskoj, Monografije FF Zadar,
Zadar, 1973.
Krešimir Lerotić
Summary
In the course of 2016 rescue archaeological excavations
were conducted at the site Žabljača near Oprisavci as
part of the construction of the Eastern Slavonia Regional
water supply system, Sikirevci – Oprisavci section.
Archaeological finds can be associated with two cultural
horizons. Prehistoric features were mainly registered in the
western part of the excavated area. The Late Bronze Age
 Brodsko-posavska županija, HAG 13/2016
horizon encompasses several burials which are isolated
from the rest of the site and restricted to its westernmost
part. Most of the archaeological finds can be dated to the
Late La Tène period. The distribution and function of those
features, primarily a large dugout, support the existence
of a small one-layered lowland settlement. Several scat-
tered late medieval features were found in the eastern and
central parts of the investigated area. These features/pits
contained a considerable quantity of movable archaeologi-
cal finds, primarily pottery and daub shards.
Redni broj: 69
Lokalitet: Ruščica
Naselje: Ruščica
Grad/općina: Klakar
Pravni status: postupak u tijeku
Razdoblje: P, SV
Vrsta radova: terenski pregled
Sredinom lipnja 2016., tijekom četiri dana arheološki je pre-
gledan teren na području trase gradnje oborinske kanaliza-
cijske mreže naselja Ruščice. Predmetna građevina pla-
nirana je na lokacijama u blizini arheoloških nalazišta na
području Luke Slavonski Brod. Voditeljica rekognosciranja
bila je Ivana Artuković Župan iz Muzeja Brodskog Posavlja,
a uz nju je sudjelovao i Željko Matuško, muzejski tehničar
– crtač. Rekognosciranje je financirao investitor: Općina
Klakar. Na pregledanom području utvrđeno je postojanje
četiriju lokaliteta, od kojih je jedan, Ruščica – Glogove,
već otprije poznat i upisan u Registar kulturnih dobara
Republike Hrvatske (P-4699), a ovim je terenskim pregle-
dom utvrđeno njegovo širenje prema istoku.
1. Ruščica – Lađice
Lokalitet se nalazi na blago povišenom prostoru, sjeverno
od jugoistočnog kraja sela. Pronađeni su fragmenti pra-
povijesne (starčevačke), srednjovjekovne i novovjekovne
keramike te kamenih jezgri i nožića. Vjerojatno je ondje bilo
prapovijesno naselje i srednjovjekovno selište. Nalazi: više
desetaka artefakata. Datacija: prapovijest, srednji vijek.
Rasprostiranje: k.č. 149/1, 149/2, 149/3, 149/4, 149/6 i
150/1, k.o. Ruščica.
Karta s prikazom trase oborinske kanalizacijske mreže naselja
Ruščica i pronađenih lokaliteta (obilježeni brojkama) (izvor: http://
geoportal.dgu.hr/; ucrtala: I. Artuković Župan)
133
2. Ruščica – Podbrežje
Na blago povišenom prostoru pronađeni su fragmenti pra-
povijesne i novovjekovne keramike. Vjerojatno je ondje
bilo prapovijesno naselje. Nalazi: desetak artefakata.
Datacija: prapovijest, novi vijek. Rasprostiranje: k.č. 134/2,
k.o. Ruščica.
3. Ruščica – Glogove
Na blago povišenom prostoru pronađeni su fragmenti pra-
povijesne i srednjovjekovne keramike. Vjerojatno je ondje
bilo prapovijesno naselje i srednjovjekovno selište. Nalazi:
više desetaka artefakata. Datacija: prapovijest, srednji
vijek. Rasprostiranje: k.č. 112/1, 111/1, 111/2, 103 i 101,
k.o. Ruščica.
4. Ruščica – Bregovi
Na blago povišenom području u sjevernom dijelu sela
pronađeni su fragmenti prapovijesne, srednjovjekovne
i novovjekovne keramike te kameni nožić. Vjerojatno je
ondje bilo srednjovjekovno selište. Nalazi: više desetaka
artefakata. Datacija: prapovijest, srednji vijek, novi vijek.
Rasprostiranje: k.č. 253, 254/1, 254/2, 362, 363, 364,
239/24, 239/23, 239/22, 239/21, 239/20, 239/19, 239/18,
238/3, 239/4, 238/5, 239/6, 238/7, 239/8, 238/8 i 236/2,
k.o. Ruščica.
Ivana Artuković Župan
Summary
Archaeological field survey was carried out in mid-June
2016 on the route of the construction of a surface runoff
sewer system in Ruščica (the Municipality of Klakar). The
survey established the existence of four sites. One site
was known from earlier research and has been listed in the
Cultural Heritage Registry (P-4699), but this year`s survey
showed that the site expands to the east.
Redni broj: 70
Lokalitet: Sikirevci – Trubljevine
Naselje: Sikirevci
Grad/općina: Sikirevci
Pravni status: Z-1714
Razdoblje: SV
Vrsta radova: zaštitno iskopavanje
U srpnju 2016. zaštitno je arheološki istražen lokalitet
Trubljevine kod Sikirevaca, u sklopu gradnje Regionalnoga
vodovodnog sustava istočne Slavonije, dionica Sikirevci
– Oprisavci. Za voditelja istraživanja imenovan je Srđan
Đuričić, dipl. arheo., a stručnu ekipu činili su Krešimir
Lerotić, dipl. arheo., te Josip Bazo i Sandra Sučić u funkciji
dokumentarista.
Arheološko nalazište Trubljevine nalazi se oko 500 m sje-
verno od mjesta Sikirevaca, na k.č. 389, 399/1, 399/2,
399/3, 400, 401/1 i 401/2, sve k.o. Sikirevci. Istraženi su
sjeverni dijelovi navedenih katastarskih čestica. Reljefno
gledano, arheološko nalazište Trubljevine smješteno je
 Hrvatski arheološki godišnjak 13/2016
Zapadni dio lokaliteta Trubljevine (foto: S. Đurčić)
Zapuna otpadne jame SJ 22 (foto: S. Pavlinović)
Ukop otpadne jame SJ 16 (foto: S. Đurčić)
u ravničarskom kraju s manjim devijacijama u prostoru,
koji čini jedva zamjetno prirodno uzdignuće orijentirano
u smjeru sjeverozapad-jugoistok, s padom prema jugu,
istoku i zapadu. Uzdignuće obuhvaća zapadni dio istra-
žene zone.
Metodologija rada zasnivala se na širokom strojnom iskopu
širine 5 m, uz praćenje stratigrafskih promjena koje su
nastale kao rezultat ljudskog ili prirodnog djelovanja na
spomenutom prostoru tijekom prošlosti ili u novije vrijeme.
Nakon micanja sloja poremećenog zemljoradnjom, ali i
134
nasipavanjima, definiran je arheološki sterilan sloj unutar
kojeg su ukopani objekti s arheološkim depozitom.
Zaštitnim arheološkim istraživanjima na arheološkom nala-
zištu Trubljevine evidentirano je i dokumentirano 48 stra-
tigrafskih jedinica, od kojih je 20 jedinica okarakterizirano
kao zapune, 20 kao ukopi, dok osam jedinica čini slojeve.
Arheološki nalazi evidentirani su samo u četirima formaci-
jama, i to: SJ 15/16, 18/19, 20/21 i 22/23. Riječ je o sred-
njovjekovnim otpadnim jamama, u kojima je prikupljena
manja količina pokretnih arheoloških nalaza među kojima
dominiraju ulomci posuda više tipova, ulomci životinjskih
kostiju, kućnog lijepa i gareži.
Literatura
Bojčić, Radić 2004 Z. Bojčić, M. Radić, Srednjovjekovni
grad Ružica, Osijek, 2004.
Lozuk 2008 J. Lozuk, Stružani – Vrtlovi, Kućište, Veliki
Trstenik – jug, HAG, 4/2007, Zagreb, 2008: 102 – 104.
Srđan Đuričić
Summary
In the course of 2016 rescue archaeological excavations
were conducted at the site of Trubljevine near Sikirevci as
part of the construction of the Eastern Slavonia Regional
water supply system, Sikirevci – Oprisavci section. The
rescue archaeological excavations encompassed smaller
part of the site, which on the basis of finds can be dated to
the Late Middle Ages. Recorded features are located on a
small elevation which lies along a NE-SW axis, and can be
dated to the Middle Ages. Although barely noticeable, the
elevation has favourable drainage characteristics. It is safe
from floods and enables favourable conditions for human
habitation.
Redni broj: 71
Lokalitet: Slavonski Brod – Filipovićeva 68
Naselje: Slavonski Brod
Grad/općina: Slavonski Brod
Pravni status: Z-4953
Razdoblje: P, SV
Vrsta radova: probno iskopavanje
Krajem rujna 2016. tijekom jednog dana probno je arhe-
ološki istražen lokalitet u Filipovićevoj 68 u Slavonskom
Brodu (k.č. 6964, k.o. Slavonski Brod). Navedena loka-
cija nalazi se u sklopu zaštićenoga arheološkog nalazišta
unutar gradskog područja Slavonskog Broda. Voditeljica
istraživanja bila je Ivana Artuković Župan, dipl. arheo., a
stručnu ekipu činio je i Ante Arelić, muzejski tehničar, tako-
đer iz Muzeja Brodskog Posavlja. Radove je financirao pri-
vatni investitor.
Probno je arheološki istražena površina veličine oko
5 m², radi dogradnje postojeće obiteljske kuće. Strojem
su iskopana dva probna rova, oba na prostoru predviđene
dogradnje. Probni rov 1 prolazi čitavom njezinom dužinom.
 Brodsko-posavska županija, HAG 13/2016
Slavonski Brod – Filipovićeva 68, total terena (foto: A. Arelić)
Proteže se u smjeru sjeverozapad-jugoistok. Probni rov 2
nalazi se istočno od probnog rova 1 i okomit je u odnosu
na njega. Proteže se u smjeru jugozapad-sjeveroistok.
Prosječna širina rovova iznosila je 0,50 m, a okvirna dubina
iskopa 0,70 – 1 m. Dužina probnog rova 1 iznosila je 6 m,
a probni rov 2 bio je dug 4 m.
Ispod gornjeg sloja travnjaka, betona i građevnog otpada,
na samom sjevernom dijelu probnog rova 1 uočen je sloj
žućkaste boje, dužine svega oko pola metra, južno od
kojega se nalazio sloj zemlje, smeća i građevnog otpada,
koji je na južnom dijelu prokopan dublje kako bi se utvrdilo
postojanje žućkastog sloja, odnosno zdravice ispod njega.
Što se tiče stratigrafske situacije probnog rova 2, odmah
ispod sloja betona, zemlje i građevnog otpada pojavio se
jednoličan sloj žućkaste zemlje, tj. zdravica. Tijekom istra-
živanja nije uočeno postojanje kulturnog sloja, kao ni arhe-
oloških objekata i pokretnih nalaza.
Ivana Artuković Župan
Summary
A one-day probe excavation at 68 Filipovićeva Street in
Slavonski Brod was conducted at the end of September
2016. The position is located within a protected archaeo-
logical site in Slavonski Brod. No cultural layers, archaeo-
logical objects or movable finds were discovered.
Redni broj: 72
Lokalitet: Slavonski Brod – Galovo
Naselje: Slavonski Brod
Grad/općina: Slavonski Brod
Pravni status: Z-4953
Razdoblje: P
Vrsta radova: sustavno iskopavanje
U srpnju 2016. Institut za arheologiju nastavio je sustavna
arheološka istraživanja na zemljištu Galovo u sjeveroistoč-
nom dijelu Slavonskog Broda. Lokalitet se istražuje svake
godine od 1997., pod stručnim vodstvom dr. sc. Kornelije
Minichreiter, znanstvene savjetnice (u mirovini) i
dr. sc. Zorka Markovića, višega znanstvenog suradnika iz
135
Instituta za arheologiju u Zagrebu. Arheološka istraživanja
financirana su sredstvima Ministarstva kulture i Instituta za
arheologiju iz Zagreba (terensko vozilo i terenski pribor).
U ovogodišnjim radovima nastavljen je iskop u dijelu nase-
lja istraženog 2015., koji se nastavlja s njegove južne
strane (Minichreiter 2016: 71 – 76). To je rubno zemljište
do iskopa širokoga obalnog pojasa recentnog kanala, koji
odvodi vodu iz južne ciglarske bare prema jugu do kanala
koji omeđuje parcele u smjeru istok-zapad. Tijekom pri-
jašnjih istraživanja na tom je prostoru otkriveno pet grob-
nih jama, i to u sjevernom dijelu tri grobne jame, od kojih
jedna velika grobna jama (16x7 m) s trima ukopima, zatim
mala grobna jama (1,5x1 m) s dječjim ukopom i grobna
jama (5x5 m) s jednim ukopom. U južnom dijelu obredno-
-ukopnog prostora otkrivene su dvije jednako oblikovane
grobne jame (5x5 m), sa po jednim ukopom. Istočno od tih
dviju grobnih jama, godine 2015. na udaljenosti od desetak
metara prema istoku otkrivena je velika radna zemunica
SJ 3316/3317 u kojoj su nađeni ostaci triju peći, tkalačkog
stana, mnogo ulomaka keramike, komadi žrtvenika i kame-
nih izrađevina.
Ove je godine nastavljeno istraživanje terena zapadno i
južno od radne zemunice 3316/3317. Nakon toga je u kva-
drantima I/3, I/2, J/3, J/2 i K/3, K/2 istražen SJ 003 prapo-
vijesni subhumus i SJ 004 prapovijesni humus u kojem su
se pojavljivali rijetki ulomci keramike, malo litike i komadi
lijepa s otiscima šiblja. Nakon istraženih SJ 003 i SJ 004
i poliranja istražene površine u kvadrantima H/4, I/4, I/3,
I/2, J/3, J/2 i K/3, K/2 na dubini prapovijesnog lokaliteta (na
prosječnoj dubini od oko 95 m nadmorske visine) jasno su
se ocrtali sljedeći objekti:
Radna zemunica 4188/4189
U kvadrantima J/3 d i K/3 b, d otkriven je dio velike zemu-
nice 4188/4189, koja zalazi prema istoku u neistraženi dio
terena. Zemunica se proteže uz istočni profil kvadranata
u dužini od 6,10 m (smjerom sjever-jug) i u širini u istra-
ženim kvadrantima 1,40 m. U sjeverozapadnom prostoru
zemunice otkriveni su ostaci peći SJ 4190/4191, koja
zalazi u istočni profil kvadranta. Unutar zemunice otkrivena
je manja količina ulomaka keramike i litike. Arheološka
Galovo, radna zemunica SJ 3316/3317 i jarak velike drvene
ograde 3496/3497 (foto: K. Minichreiter)
 Hrvatski arheološki godišnjak 13/2016
Galovo, jarak velike drvene ograde 3496/3497 i detalji nizova rupa
od stupova ukopanih u dno jarka (foto: K. Minichreiter)
građa pripada stupnju Linear A starčevačke kulture. Jarak
velike ograde 3496/3497 u jugoistočnom se dijelu spaja s
radnom zemunicom 4188/4189. Na žalost, ostaci ugljena
nisu nađeni ni u jarku, ni u tom dijelu zemunice, pa se ne
može sa sigurnošću tvrditi je li jarak stariji od zemunice.
Ipak, prema sadašnjem se izgledu može pretpostaviti da
je zemunica mlađa od jarka i da je ukopana preko jarka
ograde. Daljnji iskop zemunice omogućit će jasniju sliku o
odnosu tih dvaju objekata.
Jarak velike drvene ograde 3496/3497
Zapadno od velike radne zemunice 3316/3317 otkriven je
dio jarka (smjera SZ-JI) velike drvene ograde u dužini od
18 m. Jarak se dalje nastavljao prema SZ u iskopani dio
ciglarske bare, a u svojem južnom dijelu zalazi u neiskopan
profil kvadranta u kojem je otkriven zapadni rub zemunice
4188/4189, koja će biti istražena iduće godine. Jarak je u
gornjem dijelu bio širok 80 – 90 cm, a na dnu 50 – 70 cm.
Bio je ukopan u zdravicu oko 50 cm. Na dnu jarka otkriveni
su nizovi rupa od većih stupova različite veličine, promjera
od 15 do 50 cm, poredani jedan do drugoga u jedan, dva ili
tri reda, ovisno o njihovoj veličini. Stupovi su bili plitko uko-
pani u dno jarka – zdravicu, i to od 2 do 10 cm, pa u jarku
zatrpani prapovijesnim humusom (tamnosmeđa zemlja).
Uočeno je da su u nizovima stupova u razmaku od po
2 m ukopani posebno veliki stupovi promjera 40 – 50 cm.
Između gusto poredanih stupova bilo je sigurno gusto
isprepleteno šiblje. Ograda je imala vrata – prolaz u dijelu
zapadno od velike zemunice 3316/3317, što je vidljivo u
najgornjem sloju jarka po rijetkim stupovima poredanima
u dužini od 2 m. Nalazi ostataka komada pečene zemlje
s otiscima šiblja upućuju na to da je i ta ograda u donjem
dijelu bila učvršćena oblijepljenom glinom. To je bio uobiča-
jen način gradnje ograda i u idućim razdobljima. Navedena
se velika ograda prema sjeverozapadu sigurno nadovezuje
na početak (završetak) velike ograde otkrivene prve godine
istraživanja južno od velike grobne jame 9. Može se pret-
postaviti da je bila građena oko središnjeg dijela naselja
(grobne jame i možda radne jame zemunice 3316/3317).
Naselje starčevačke kulture na Galovu u Slavonskom
Brodu ove je godine (u 20. sezoni sustavnih arheoloških
istraživanja) donijelo veliko arheološko otkriće. Posebnost
136
su naselja rane starčevačke kulture na Galovu među osta-
lim i brojne ograde koje su otkrivene u prijašnjim istraživa-
njima i koje su ograđivale (izdvajale) ukopni prostor unutar
naselja. Ovogodišnje otkriće dijela velike ograde oko
središnjeg dijela naselja dokazuje novu dimenziju organi-
zacije života ranog neolitika u početnim fazama razvitka
starčevačke kulture i upotpunjuje slike naselja i života prvih
europskih poljodjelaca.
Literatura
Minichreiter 2016 K. Minichreiter, Slavonski Brod, Galovo
arheološka istraživanja 2015., AIA, XII-2016, Zagreb,
2016: 71 – 76.
Kornelija Minichreiter
Summary
Systematic archaeological excavations which began 1997
at the site of Galovo in the north-east of Slavonski Brod
were continued in July 2016. This year`s excavations
encompassed the area to the west and east of the work-
ing dugout SJ 3316/3317 discovered in 2015. West of the
dugout there were a ditch SJ 3496/3497 and a 18 m long
section of a wooden fence, which lies on a NW-SE axis.
Postholes ranging from 15 to 50 cm in diameter were found
at the bottom of the ditch. The posts were arranged in one,
two or three rows, depending on their size. Larger posts of
40 – 50 cm in diameter were placed within the rows at a
distance of 2 m from each other. The posts were probably
enclosed by a wattle fence. The fence had a 2 m wide gate
located west of the large dug-out 3316/3317. The frag-
ments of baked earth with wattle imprints found at the site
prove that the lower sections of the fence were covered
with clay. This fence represents a continuation of the fence
SJ 20 discovered in 1997. It can be assumed that the fence
encircled the central part of the site. The ditch 3316/3317
associated with the fence continues to the NW.
Redni broj: 73
Lokalitet: Slavonski Brod – Galovo
Naselje: Slavonski Brod
Grad/općina: Slavonski Brod
Pravni status: Z-4953
Razdoblje: P
Vrsta radova: geofizičko istraživanje
Dana 19. travnja 2016. Institut za arheologiju u Zagrebu,
u suradnji s Institutom za arheologiju Sveučilišta Kardinal
Stefan Wyszynski u Varšavi geofizički je istražio i geološki
uzorkovao lokalitet Galovo u Slavonskom brodu. Istraživanje
je bilo dio zajedničkog miniprojekta Geoarchaeological
prospection of Slavonia region Instituta za arheologiju u
Zagrebu i Instituta za arheologiju Sveučilišta Kardinal Stefan
Wyszynski u Varšavi, a obuhvatilo je i lokalitete Sopot i
Blato kod Vinkovaca, Segetac kod Marinaca te Pašnjak
pod selom kod Bršadina u Vukovarsko-srijemskoj župa-
niji. U sklopu istraživanja uslijedilo je i geološko bušenje
 Brodsko-posavska županija, HAG 13/2016
Preliminarni rezultati radarskog i ERT snimanja te položaj geološke bušotine na lokalitetu Galovo (izradili: L. Marks, J. Nitychoruk, A.
Majecka, F. Welc, R. Mieszkowski)
na području uz Sovsko jezero u općini Čaglin (k.č. 2207/1,
k.o. Sovski dol) u Požeško-slavonskoj županiji, uz dozvolu
Upravnog odjela za gospodarstvo i graditeljstvo Požeško-
-slavonske županije, jer se spomenuto jezero nalazi unutar
zaštićenog područja ekološke mreže. U istraživanju su
sudjelovali Katarina Botić (Institut za arheologiju, voditeljica
istraživanja), Danimirka Podunavac, dipl. arheo. iz Našica
(zamjenica voditeljice), prof. Leszek Marks (Department of
Climatic Geology, Faculty of Geology, Warsaw University,
voditelj grupe za geološko bušenje), dr. Fabian Welc
(Institute of Archaeology, Cardinal Stefan Wyszynski
University in Warsaw; GPR, Magnet), prof. Jerzy Nitychoruk
(Pope John Paul II State School of Higher Education
in Biała Podlaska), dr. Aleksandra Majecka (Institute of
Geology, Warsaw University), dr. Radosław B. Mieszkowski
(Institute of Hydrology and Engineering Geology, Faculty
of Geology, University of Warsaw; ERT/GPR) te Michalina
Czyżnikowska, dipl. geoarheologinja iz Varšave. Istraživanja
su financirali Institut za arheologiju u Zagrebu, Institut za
arheologiju Sveučilišta Kardinal Stefan Wyszynski u Varšavi
te Geološki fakultet Sveučilišta u Varšavi.
Lokalitet Galovo u Slavonskom Brodu sustavno se istra-
žuje od 1997. (Minichreiter 2007a: 32). Važnost toga rano-
neolitičkog lokaliteta starčevačke kulture potvrđena je pro-
nalaskom više stambenih i radnih objekata, ljudskih ukopa
te brojnim ostacima peći za pečenje keramike te brojnim
ostacima keramičke i litičke proizvodnje (Bunčić 2009;
137
Minichreiter 1997; 1999; 2002; 2003; 2004; 2006; 2007a;
2007b; 2008; 2010; Minichreiter, Botić 2010 itd.). Lokalitet
je smješten na J dijelu zemljišta, na kojem se dvadesetak
godina iskopavala glina za ciglanu. Tim su iskopima nepo-
vratno uništeni dijelovi prapovijesnog naselja. Nalazi star-
čevačke kulture javljaju se na dubini oko 80 cm od današ-
nje površine. Tek se u kasnom brončanom dobu na tome
mjestu javlja nekropola, a život se nakon toga ne obnavlja.
Lokalitet je istražen u travnju 2016. primjenom neinvaziv-
nih metoda (georadarska snimanja – Ground Penetrating
Radar System, GPR i tomografija električne otpornosti –
Electrical Resistivity Tomography, ERT) te geološkim buše-
njem (Botić 2017: 141, 142, sl. 1 – 3). Predviđeno geo-
magnetsko snimanje nije bilo moguće zbog vremenskih
uvjeta. Istraživanja su obuhvatila prostor uz zapadni i južni
profil arheološki istraženog prostora. U zapadnom dijelu,
na prostoru dužine oko 56 m, uslijedilo je ERT snimanje.
Na istom je prostoru snimano i georadarom (upotrebljavan
je MALÅ RAMAC II System, kompatibilan s GPR antenama
od 250 i 500 MHz) kako bi se usporedbom rezultata mogla
dobiti jasnija slika o mogućim arheološkim cjelinama.
Rezultati anomalija potvrđeni su u dvama slučajevima
ručnom bušilicom.
Geološki je bušeno samo jedno mjesto do dubine od 9 m,
uporabom opreme za geološko bušenje i svrdlima promjera
5 – 10 cm. Jezgre su fotografirane, a svakih 10 cm uzeti
su uzorci za daljnje analize. Za te je uzorke već tijekom
istraživanja izmjerena magnetska susceptibilnost. To je
 Hrvatski arheološki godišnjak 13/2016
Snimanje ERT profila na južnom dijelu lokaliteta Galovo, pogled
prema jugu (foto: K. Botić)
mjerenje moguće upotrebljavati za dobivanje slike o godiš-
njoj količini oborina te ponekad može služiti kao pokazatelj
godišnje temperature (Welc et al. 2016: 59). Na južnom
dijelu lokaliteta georadarski je snimljena površina veličine
6x10 m, koja je i ERT snimljena u dužini od oko 37 m. Bolji
rezultat dobiven je ERT snimanjem, koje je pokazalo kako
se prema J javljaju još dvije velike arheološke cjeline.
Na području uz Sovsko jezero u Požeško-slavonskoj župa-
niji istog je dana uslijedilo geološko bušenje do dubine od
5 m uz J rubni dio jezera te je i za te uzorke već tijekom
istraživanja izmjerena magnetska susceptibilnost. Riječ je
o jedinom paleojezeru na tom području, a uzorci su priku-
pljani radi usporedbe s uzorcima s lokaliteta Galovo, odno-
sno rekonstrukcije okolišnih i klimatskih uvjeta u mikroregiji.
Preliminarni rezultati na lokalitetu Galovo pokazuju šire-
nje arheoloških slojeva prema Z i J od dosad istraženog
prostora. Iako su snimke s J dijela lokaliteta kvalitetnije i
pokazuju veću koncentraciju mogućih arheoloških cjelina,
isto se može zaključiti i na Z dijelu lokaliteta jer su snimke
slabije kvalitete provjerene ručnim bušenjem. Slabiju kva-
litetu snimki uzrokuje sloj oko 80 cm debljine koji prekriva
lokalitet. U završnim rezultatima očekuje se odgovor na
pitanje od čega se taj sloj sastoji te kakvi su bili klimatski
uvjeti prije, za vrijeme i nakon završetka naseljavanja rano-
neolitičke starčevačke kulture na tom lokalitetu. Dobiveni
će rezultati omogućiti rekonstrukciju holocenske klime na
138
prostoru Posavine. Usporedba klimatskih uvjeta i arheo-
loških ostataka omogućit će detaljniji uvid u vrijeme i život
ranoga neolitika istočne Hrvatske i mlađih razdoblja.
Literatura
Botić 2017 K. Botić, Preliminarni rezultati geofizičkih istra-
živanja i geoloških uzorkovanja na lokalitetima istočne
Slavonije 2016. godine, AIA, XIII, Zagreb, 2017: 141 – 151.
Bunčić 2009 M. Bunčić, Kameni nalazi starčevačke kul-
ture s nalazišta Galovo u Slavonskom Brodu – Rezultati
litičke analize iz zemunice SJ 291, Prilozi IAZ, 26, Zagreb,
2009: 29 – 308.
Minichreiter 1997 K. Minichreiter, Zoomorfna idolopla-
stika obredno-ukopnog prostora starčevačkog lokaliteta na
Galovu u Slavonskom Brodu, Prilozi IAZ, 13/14, Zagreb,
1997: 7 – 22.
Minichreiter 1999 K. Minichreiter, Ranoneolitički ukopi i
pogrebni običaji u naseljima starčevačkog kulturnog kom-
pleksa, Prilozi IAZ, 15/16, Zagreb, 1999: 5 – 19.
Minichreiter 2002 K. Minichreiter, Žrtvenici i idoli starče-
vačkog naselja na Galovu u Slavonskom Brodu, Prilozi
IAZ, 19, Zagreb, 2002: 11 – 30.
Minichreiter 2003 K. Minichreiter, Prilog poznavanju
ornamentike na gruboj keramici starčevačkog naselja na
Galovu u Slavonskom Brodu, Prilozi IAZ, 20, Zagreb, 2003:
15 – 26.
Minichreiter 2004 K. Minichreiter, Radionica glinenih pred-
meta i tkanine u naselju starčevačke kulture na Galovu u
Slavonskom Brodu, Prilozi IAZ, 21, Zagreb, 2004: 5 – 16.
Minichreiter 2006 K. Minichreiter, Novi radiokarbonski
datumi rane starčevačke kulture u Hrvatskoj, Prilozi IAZ,
23, Zagreb, 2006: 5 – 16.
Minichreiter 2007a K. Minichreiter, Slavonski Brod, Galovo
– Deset godina arheoloških istraživanja, Monografije
Instituta za arheologiju, 1, Zagreb, 2007.
Minichreiter 2007b K. Minichreiter, Bijelo slikani linear A
stupanj starčevačke kulture u Hrvatskoj, Prilozi IAZ, 24,
Zagreb, 2007: 21 – 34.
Minichreiter 2008 K. Minichreiter, Radna zemunica 291
u naselju starčevačke kulture na Galovu u Slavonskom
Brodu, Prilozi IAZ, 25, Zagreb, 2008: 15 – 32.
Minichreiter 2010 K. Minichreiter, Nadzemni objekti u
naseljima starčevačke kulture, Prilozi IAZ, 27, Zagreb,
2010: 15 – 32.
Minichreiter, Botić 2010 K. Minichreiter, K. Botić, Early
Neolithic burials of Starčevo culture at Galovo, Slavonski
Brod (Northern Croatia), Documenta Praehistorica,
XXXVII, Ljubljana, 2010: 105 – 124.
Welc et al. 2016 F. Welc, K. Toychiew, M. Suska-Malawska,
L. Marks, M. Mętrak, Paleoclimatological and geoarchae-
ological significance of the Holocene loess – soil succe-
ssions of the Tien Shan foothills of Uzbekistan, Studia
Quaternaria, Vol. 33 – no. 1, 2016: 57 – 68.
Katarina Botić
Summary
During April 2016, the Zagreb Institute of Archaeology, in
cooperation with the Institute of Archaeology, Cardinal Stefan
 Brodsko-posavska županija, HAG 13/2016

Wyszyński University in Warsaw and Faculty of Geology,

University in Warsaw, conducted a geophysical survey
and geological sampling at the sites of Galovo and Sovsko
jezero near Slavonski Brod. The investigation was carried
out within the mini project of Geoarchaeological prospec-
tion of Slavonia region, which also included Vinkovci-Sopot,
Vinkovci-Blato, Marinci-Segetac and Bršadin-Pašnjak
pod selom archaeological sites in the Vukovar and Srijem
County. During the survey geological samples were col-
lected. They will be used for the reconstruction of paleo-
ecological and paleoclimate conditions of Northern Croatia.
By using multiple non-invasive geophysical methods, new
archaeological features were confirmed in the southern
and western parts of the Galovo site.

Ostaci peći sj 25/26 prije i nakon pražnjenja zapune

Redni broj: 74
Lokalitet: Slavonski Brod – k.č. 4117, 4118, 4119 (spo-
menik, II. faza)
Naselje: Slavonski Brod
Grad/općina: Slavonski Brod
Pravni status: Z-4953
Razdoblje: NV
Vrsta radova: zaštitno iskopavanje

Od 12. do 17. prosinca 2016. tvrtka Arheolog d.o.o. iz

Ugljana zaštitno je arheološki istražila lokaciju II. faze
gradnje Spomen-obilježja djeci poginuloj u Domovinskom
ratu u Republici Hrvatskoj, na k.č. 4117, 4118 i dio 4119,
k.o. Slavonski Brod. Ta se lokacija nalazi unutar arheo-
loškog nalazišta gradskog područja Slavonskog Broda.
Financijska sredstva za arheološko istraživanje osiguralo
je Ministarstvo hrvatskih branitelja. Voditeljica arheološkog
istraživanja bila je Jelena Burić, dipl. arheo., a zamjenik
voditeljice Mario Bodružić, dipl. arheo. U arheološkim istra-
živanjima sudjelovala su trojica fizičkih radnika.
Predmetno arheološko istraživanje nastavak je istraživanja
I. faze gradnje spomen-obilježja u studenom 2015. godine.
Arheološka sonda iz zraka
Ulomci keramičkih posuda (obodi i dna)
Tijekom arheoloških istraživanja I. faze gradnje otkriveni
su arheološki objekti s pokretnim arheološkim nalazima
iz novog vijeka (razdoblje turske dominacije pa sve do
Drugoga svjetskog rata). Istraživana lokacija nalazi se
u neposrednoj blizini franjevačkog samostana i zgrade
Gradskog magistrata. Taj prostor pripada području barok­
nog naselja, koje se intenzivnije razvija nakon gradnje
barokne tvrđave. Nakon bombardiranja u Drugom svjet-
skom ratu postao je dio javne površine, koja je ostala neiz-
građena sve do danas (Uzelac-Schwendemann 2011). U
neposrednoj blizini (radijus od dvjestotinjak metara zračne
linije) nalazi se nekoliko arheoloških lokaliteta na kojima su
prikupljeni nalazi od prapovijesnog do novog doba.
Arheološki je istražen sjeveroistočni dio iskopnog polja
II. faze gradnje spomen-obilježja. Istražena površina iznosi
oko 130 m². Na navedenoj površini strojno su uklonjeni
površinski slojevi do razine zdravice (geološke osnove).
Prosječna dubina strojnog iskopa iznosila je oko 0,75 m.
Nakon ručnog poliranja iskopne sonde i njezinih profila
definirano je ukupno 47 stratigrafskih jedinica od kojih: dva
sloja, sedamnaest jama (raznih dimenzija), dva bunara,
jedna peć, temeljna stopa novovjekovnog zida, ostaci
novovjekovne podrumske prostorije i jedna jama vapne-
nica. Tijekom istraživanja prikupljena je i veća količina
pokretnih nalaza, uglavnom ulomaka glazirane keramike
i životinjskih kostiju te novovjekovnih metalnih predmeta.

139
 Hrvatski arheološki godišnjak 13/2016

S obzirom na sadržaj depozita arheoloških objekata,

moguće je zaključiti da su na lokalitetu prisutni tragovi ljud-
ske aktivnosti od 16. st. pa sve do početka 20. st.

Literatura

Uzelac-Schwendemann 2011 S. Uzelac-Schwendemann,

Šetalište braće Radića i Trg Svetog Trojstva u Slavonskom
Brodu, Slavonski Brod, 2011: 49, 50.
Vučetić 2009 R. Vučetić, Urbanizacija Slavonije do 19. sto-
ljeća, u: Slavonija, Baranja i Srijem: vrela europske civiliza-
cije, sv. I, Zagreb, 2009: 271 – 285.

Jelena Burić

Summary Iskop jugoistočne temeljne stope, pogled s jugozapada (foto: A.

Nađander)
During December 2016 rescue archaeological excavations
were carried out on the construction site for the Memorial
to the children killed in the Homeland War (2nd phase), on
cadastral parcels 4117, 4118 and partly 4119, the cadastral
municipality of Slavonski Brod. The excavations resulted
with numerous movable finds, primarily glazed pottery and
animal bones as well as postmedieval metal items. Based
on the deposits of archaeological features, human occupa-
tion of this site can be dated to the period between the 16th
and 20th centuries.

Redni broj: 75
Lokalitet: Slavonski Brod – kanal Glogovica (od Ulice
M. Gupca do Ulice N. Š. Zrinskog)
Naselje: Slavonski Brod
Grad/općina: Slavonski Brod
Pravni status: Z-4953 Keramički nalazi uočeni u novovjekovnom nasipu prilikom iskopa-
Razdoblje: NV vanja jugoistočne temeljne stope (foto: I. Beg Jerončić)
Vrsta radova: arheološki nadzor
arheološkog nadzora bila je Andreja Nađander, dipl. arheo.
Od ožujka do srpnja 2016. godine arheološki je nadzirana i prof. pov.). Sredstva za predmetna istraživanja osigurao
rekonstrukcija i gradnja spojne ceste od Ulice M. Gupca do je naručitelj, tvrtka Hrvatske ceste d.o.o. Područje zemlja-
Ulice N. Š. Zrinskog (D 423) u Slavonskom Brodu. Radove nih radova i rekonstrukcije obuhvaća parcele k.č. 2959,
je nadzirala tvrtka Kaukal d.o.o. iz Splita (voditeljica 2971/5, 4899, 5026/4 i 3048/1, k.o. Slavonski Brod.

Nadzirano je iskopavanje četiriju temeljnih stopa za upor-

Sjeverni profil jugoistočne temeljne stope s vidljivim slojem nasipa
(foto: A. Nađander)
njake mostova kružnog toka. Iskop za prvu temeljnu stopu
(upornjak) započet je na sjeverozapadnoj obali kanala
Glogovice na k.č. 2959 i 5026/4, k.o. Slavonski Brod.
Dužina iskopa za prvu (sjeverozapadnu) temeljnu stopu
bila je oko 50 m, a dubina od 2 do 10 m (iskop je u više
navrata produbljivan i proširivan kako bi se zadovoljile
mjere sigurnosti na radu). Prilikom arheološkog nadzora
uočena je sljedeća stratigrafija: travnati i humusni sloj te
sloj asfalta, sloj geološke osnove (žućkasto-smeđa praho-
vita glina, srednje drobljiva, bez nalaza, može se pratiti do
gotovo 3 m dubine), sloj tamnije sivo-smeđe kompakt­ne
gline debljine od oko 1,0-1,5 m bez nalaza (vjerojatno
aluvijalnog podrijetla) te sloj žućkaste, prilično kompaktne
gline prošarane sivkastim linijama (žilama), također bez
nalaza, na relativnoj dubini od otprilike 4-4,5 m. Na rela-
tivnoj visini od oko 2 m na sjevernom dijelu iskopa uočena

140
 Brodsko-posavska županija, HAG 13/2016
Stakleni nalazi uočeni u novovjekovnom nasipu prilikom iskopava-
nja jugoistočne temeljne stope (foto: I. Beg Jerončić)
je recentna cijev s otpadnim materijalom, koja je ukopana
u geološku osnovu. Slična stratigrafija uočena je i prili-
kom iskopa sjeveroistočne temeljne stope (upornjaka) na
k.č. 2971/5, k.o. Slavonski Brod, čija je dužina oko 40 m
te dubina oko 7 m. Unutar površinskih slojeva uočeni su
i dijelovi električnih instalacija na relativnoj dubini od oko
1 m. U drugoj fazi radova iskopane su temeljne stope za
jugozapadni i jugoistočni upornjak. Područje iskopa za
jugoistočnu temeljnu stopu nalazi se na k.č. 3048/1. Iskop
je dug 30-ak m u dužinu, 5 m u širinu i 7 m u dubinu.
Neposredno ispod humusnog sloja, u sjeveroistočnom
uglu iskopne površine za jugoistočni upornjak, u blizini
betonskog šahta uočen je tamniji rahao sloj, koji se nalazi
na otprilike 30 cm relativne visine, debljine 60 – 160 cm
i unutar kojeg su pronađeni novovjekovni ulomci stakla,
keramike, opeke… Sloj je najvjerojatnije nastao prilikom
nasipavanja područja za gradnju šahta u neposrednoj
blizini ili možda prilikom gradnje mosta preko kanala
Glogovice. Ispod sloja nasipa nalazi se sloj geološke
osnove od 40 cm do 160 cm relativne visine i može se pra-
titi do dna iskopa na oko 7 m relativne visine. Stratigrafija
registrirana prilikom iskopa jugozapadnog upornjaka (na
k.č. 4899) slična je onoj zabilježenoj prilikom iskopa sje-
verozapadne i sjeveroistočne temeljne stope. Na teme-
lju položaja i karakteristika slojeva zaključeno je da nisu
potrebne dodatne mjere zaštite kulturnih dobara.
Literatura
Lozuk 1993 J. Lozuk, Arheološka topografija brodskog
Posavlja, Izdanja HAD, 16, Zagreb, 1993.
Marković 1994 M. Marković, Brod, kulturno-povijesna
monografija, Matica hrvatska – ogranak Slavonski Brod,
Slavonski Brod, 1994.
Andreja Nađander
Summary
From March to July 2016 archaeological supervision was
implemented over the earthworks on the reconstruc-
tion and construction of the road between M. Gubec
and N. Š. Zrinski Streets (D 423) in Slavonski Brod. The
141
supervision included the excavation of four abutment
foundations of a future roundabout bridge. During the
supervision of the excavation for the north-eastern, north-
western and south-western foundations no archaeological
finds were registered, but in the area excavated for the
south-eastern foundation a fill with post-mediveal pottery
was found. The position and quality of the layers did not
demand additional measures.
Redni broj: 76
Lokalitet: Slavonski Brod – rijeka Sava, lokalitet Poloj
Naselje: Slavonski Brod
Grad/općina: Slavonski Brod
Pravni status: P-5139
Razdoblje: NV
Vrsta radova: podvodno istraživanje
Podvodna arheološka istraživanja na lokalitetu Poloj i
rekog­nosciranje rijeke Save na području Slavonskog
Broda trajala su u više navrata od srpnja do listopada 2016.
godine. Radove je vodio Krunoslav Zubčić iz Odjela za
podvodnu arheologiju Hrvatskoga restauratorskog zavoda,
a u istraživanju su sudjelovali i vanjski suradnici Anton
Divić, Goran Trninić, Karlo Kolundži, kao i članovi Kluba za
podvodne aktivnosti „Marsonija”. Financijska sredstva za
istraživanje osiguralo je Ministarstvo kulture.
Na lokalitetu Poloj, koji se okvirno može datirati u kraj 16.
i početak 17. st., dokumentiran je površinski sloj ostataka
keramičkih posuda na riječnom dnu, od kojih je dio izvađen
tijekom istraživanja. Zbog jakog utjecaja riječne struje, pre-
gledano je veće područje nizvodno od lokaliteta, na kojem
je pronađen dio otplavljenih pokretnih nalaza. Zbog jake
riječne struje i nemogućnosti zabilježavanja pozicije nalaza
klasičnim metodama, one su snimljene upotrebom plutače
na kojoj se nalazio GPS uređaj. Tijekom istraživanja nisu
utvrđeni ostaci drvene konstrukcije ispod ostataka sloja
keramičkih nalaza, kako se očekivalo nakon prošlogodiš-
njeg uviđaja. Osim triju drvenih greda, koje se nalaze u bli-
zini ostataka keramičkih nalaza, nisu nađeni tragovi drvene
konstrukcije te se može pretpostaviti kako ostatak broda
treba tražiti na širem području nalazišta. Na jednoj od drve-
nih greda uočeni su ostaci utora metalnih klanfi, koje su od
antike upotrebljavane za povezivanje dasaka oplate broda.
Rijeka Sava – lokalitet Poloj, keramički poklopac (foto: K. Zubčić)
 Hrvatski arheološki godišnjak 13/2016
Rijeka Sava – lokalitet Poloj, dio izvađene keramike (foto: K. Zubčić)
Prilikom istraživanja prikupljeno je više stotina komada
keramičkih nalaza, među kojima je prepoznatljivo nekoliko
tipova posuda raznih dimenzija. Osim keramičkih nalaza,
pronađen je i ostatak mehanizma za okidanje puške
(mehanizam na kolo).
Godine 2016. rekognoscirana je rijeka Sava u Slavonskom
Kobašu i Donjoj Bebrini. Na položaju kod Slavonskog
Kobaša, na kojem su prije desetak godina pronađeni ostaci
rimskog mosta, skenirano je riječno dno upotrebom side-
-scan sonara. Snimljeno je područje od položaja Pričaca do
Slavonskog Kobaša, u ukupnoj dužini od oko 7 km. Analize
snimki nisu pokazale vidljive ostatke pilona ili stupova
mosta, stoga je potrebno ponovno pregledati područje,
uz pomoć ronioca koji su sudjelovali u prvom pregledu u
organizaciji Muzeja Brodskog Posavlja. Druga je pregle-
dana lokacija (upotrebom side-scan sonara) kod Donje
Bebrine. Ukupna dužina pregleda iznosi oko 3,5 km. Dio
prapovijesnog lokaliteta uništen je erozijom rijeke Save,
što je vidljivo i na zračnim fotografijama. Na pregledanom
području pronađeni su ostaci prapovijesne keramike, no s
obzirom na loše uvjete ronjenja i vrlo kratak period istraži-
vanja, navedeno je područje potrebno detaljnije pregledati
tijekom budućih istraživanja.
Literatura
Bikić 2003 V. Bikić, Gradska keramika Beograda (16-17.
vek), Arheološki institut, Posebna izdanja, 39, Beograd,
2003: 75 – 77.
Krunoslav Zubčić
142
Summary
Underwater archaeological excavations at the site of Poloj
and reconnaissance of the Sava River in the territory of
Slavonski Brod were conducted successively in the period
between July and October 2016. The excavations at the
Poloj site established the existence of a large quantity of
pottery dating between the end of the 16th and beginning
of the 17th centuries. Most of the finds include pots and
other types of vessels. During the excavations, a wooden
construction was not identified under the layer with pottery
finds. This year`s excavations showed that the finds move
along the river bed due to strong river currents. The sur-
face area of the site located in more shallow parts of the
river was covered with geotextile and fastened with metal
wedges to the river bed. Apart from Poloj, the reconnais-
sance of the Sava River was also conducted in Slavonski
Kobaš and Donja Bebrina.
Redni broj: 77
Lokalitet: Slavonski Brod – Trg pobjede 1
Naselje: Slavonski Brod
Grad/općina: Slavonski Brod
Pravni status: Z-4953
Razdoblje: –
Vrsta radova: probno iskopavanje
U srpnju i listopadu 2016. Muzej Brodskog Posavlja
probno je arheološki istražio Trg pobjede 1 u Slavonskom
 Brodsko-posavska županija, HAG 13/2016
Slavonski Brod – Trg pobjede 1, probni rov 1 u atriju hotela nakon
istraživanja, pogled prema jugu (foto: A. Arelić)
Slavonski Brod – Trg pobjede 1, probni rovovi 2, 3 i 4 na vanjskom
dijelu hotela nakon istraživanja (foto: A. Arelić)
Brodu radi rekonstrukcije hotela Park (k.č. 2564,
k.o. Slavonski Brod). Navedena lokacija nalazi se unutar
registriranoga arheološkog nalazišta gradskog područja
Slavonskog Broda. U probnom arheološkom iskopavanju
i istraživanju sudjelovali su voditeljica Lidija Miklik-Lozuk,
Ante Arelić i Željko Matuško, svi iz Muzeja Brodskog
Posavlja. Probno iskopavanje financirano je sredstvima
naručitelja radova.
143
Trg pobjede nalazi se sjevernije od Korza, odnosno
glavnoga gradskog trga koji je 2002. i 2003. brodski
muzej zaštitno arheološki istražio radi rekonstrukcije
trga. Tijekom istraživanja Korza, najveća koncentracija
arheoloških nalaza i objekata uočena je na južnom dijelu
gradskog trga, na prostoru bližem rijeci Savi, a pronađen
je dio naselja iz kasnoga brončanog i mlađega željeznog
doba, grobovi iz vremena rimske dominacije te dio sje-
vernog bedema i opkopa srednjovjekovnog Broda. Izvan
granica srednjovjekovnog Broda, prema sjeveru, arheo-
loški nalazi bili su sporadični i uglavnom se radilo o ulom-
cima novovjekovne keramike. Udaljenost od obrambene
linije srednjovjekovnog Broda do Trga pobjede iznosi
oko 180 m.
Na Trgu pobjede 1 u Slavonskom Brodu arheološki su
istražene dvije lokacije i u dvjema etapama, prateći dina-
miku izvođenja građevinskih radova na rekonstrukciji
hotela Park – u unutrašnjosti hotela u prostoru atrija (probni
rov 1) i na jugozapadnom dijelu hotela na prostoru bivše
otvorene terase i pratećih pomoćnih objekata (probni rov 2,
3, 4). Ukupno su istražene četiri probne sonde postavljene
u smjeru sjever-jug.
Probni rov 1 (dužine 8,80 m i širine 2,50 m) istražen je
na prostoru atrija u unutrašnjosti hotela Park, a relativna
dubina iskopa iznosila je 1,93 m. U probnom rovu uz
ostatke recentnijeg kanala (SJ 5) bila je prisutna sivo-plavi-
časta zemlja (Munsell: Gley 2 4/5 BG, 10 BG dark greenish
gray i Munsell: Gley 1, 4/5 G dark greenich gray), u čijoj
je zapuni pronađen manji broj ulomaka životinjskih kostiju
i opeka. Moguće je pretpostaviti kako ta zapuna (SJ 4)
možda čini sam završetak jednog od trokutastih obrambe-
nih jaraka brodske tvrđave.
Probni rovovi 2, 3 i 4 bili su pozicionirani na vanjskome
jugozapadnom dijelu hotela Park, na prostoru bivše otvo-
rene terase i porušenih pratećih pomoćnih objekata.
Prostor na kojem je bio postavljen probni rov 2 (dužine
13,30 m, širine 2,30 m i relativne dubine 1,25 m) i probni
rov 3 (dužine 4,60 m, širine 2,30 m i relativne dubine
1,41 m) bio je u potpunosti prekopan i zatrpan recentnom
šutom, očito tijekom same gradnje hotela Park u prvoj
polovici 20. st. Vertikalna stratigrafska situacija u prob-
nom rovu 2 i 3 bila je gotovo identična: ispod sloja šute
i drugoga građevnog otpada (SJ 1, dubine 85 – 90 cm)
pojavio se sloj žute, sterilne ilovače – zdravice (SJ 2). U
probnom rovu 4 (dužine 11,70 m, širine 3,40 m i relativne
dubine 1,73 m), postavljenom južnije od probnih rovova 2 i
3, u vertikalnoj stratigrafskoj situaciji, uz ostatke recentnog
djelovanja (betonska ploča, sloj šljunka, sloj šute i građev-
nog otpada, presloja), na dubini od 1,20 m pojavio se sloj
tamnije zemlje (SJ 5, mogući ostatak kulturnog sloja), koji
je mjestimično pomiješan sa žutim preslojem. Sloj, SJ 5
bio je relativne dubine oko 18 cm i u njemu, osim sporadič-
nih ulomaka životinjskih kostiju, nisu pronađeni arheološki
nalazi ni arheološki objekti.
Tijekom probnoga arheološkog iskopavanja i istraživa-
nja na Trgu pobjede 1 radi rekonstrukcije hotela Park na
k.č. 2564, k.o. Slavonski Brod, istražena su četiri probna
rova, s ukupno istraženom površinom od 104 m2. Arheološki
nalazi nisu pronađeni.
Lidija Miklik-Lozuk
 Hrvatski arheološki godišnjak 13/2016
Summary
During July and October 2016 probe archaeological exca-
vations were conducted at 1 Pobjeda Square in Slavonski
Brod prior to the reconstruction of the Park Hotel (cadastral
parcel no. 2564, the Slavonski Brod cadastral municipality).
The rescue excavations encompassed four trial trenches
with a total surface area of 104 m2, which were located in
the hotel lobby and south-western outer area of the hotel.
No archaeological finds were registered.
Redni broj: 78
Lokalitet: Slavonski Brod – Ulica Andrije Štampara 6
Naselje: Slavonski Brod
Grad/općina: Slavonski Brod
Pravni status: Z-4953
Razdoblje: NV
Vrsta radova: zaštitno iskopavanje
Od 7. do 18. kolovoza 2016. zaštitno je arheološki istra-
živan lokalitet u Ulici Andrije Štampara 6 (k.č. 4605/1,
k.o. Slavonski Brod). Voditeljica istraživanja bila je Jelena
Burić, dipl. arheo., a njezin zamjenik bio je Tomislav
Zojčeski, dipl. arheo. Radovi su obavljeni uz pomoć dvojice
fizičkih radnika, a nadzirao ih je nadležni konzervator Petar
Seletković iz Konzervatorskog odjela u Slavonskom Brodu.
Financijska sredstva za istraživanje osigurala je naručite-
ljica – Martina Vrkljan, Slavonski Brod.
U dogovoru s nadležnim konzervatorom određena je zona
istraživanja u gabaritima budućega stambeno-poslovnog
objekta, na površini od 350 m2. Područje istraživanja obu-
hvaćalo je zapadni dio k.č. 4605/1. Prethodno je utvrđeno
da je površina istraživanja u novije doba bila intenzivno
nasipavana radi nivelacije terena, vjerojatno prilikom grad-
nje stambenog objekta na kućnom broju 6, koji je građen
početkom 20. st. Taj je objekt većim dijelom srušen tije-
kom pripreme terena za buduće radove, a dijelovi njego-
vih temelja još su uvijek bili vidljivi. Radovi su se odvijali
u trima iskopnim sektorima, kako bi se zemljani materijal
lakše deponirao na preostalom području čestice.
Gornji slojevi recentnog humusa i nasipa iskopavani su
bagerom, upotrebom ravne žlice širine 120 cm, uz nepre-
stan nadzor arheologa. Utvrđeno je da se spomenuti slo-
jevi javljaju do –1,5 m relativne dubine, nakon čega je
utvrđena razina pojave svjetložute pjeskovite gline, koja
vjerojatno čini geološku osnovu terena. Iskop je nastav-
ljen snižavanjem površine na tu razinu, prilikom čega se
vodilo računa o promjeni sastava, boje i konzistencije tla te
o pojavi mogućih starijih antropogenih slojeva ili struktura.
Nakon strojne pripreme terena, otvorena je površina oči-
šćena i dokumentirana, a ostali slojevi i depoziti iskopavani
su ručno.
Tijekom istraživanja dokumentirano je ukupno 58 stratigraf-
skih jedinica. Dio dokumentiranih formacija bilo je moguće,
na osnovi uvida u stanje objekta, prije istraživanja dovesti
u vezu sa stambenim objektom iz 20. st. (otpadne jame,
ostaci temelja i ukopane podrumske prostorije). Osim toga,
utvrđeno je i postojanje ostataka starijeg objekta, koji se
144
Ukopana prostorija SJ 39 i zid SJ 28
na osnovi pokretnoga arheološkog materijala iz jama i slo-
jeva s kojima je povezan može datirati u 19. stoljeće. Ta je
pretpostavka potvrđena katastarskim mapama s početka
i sredine 19. st., koje na tome mjestu pokazuju postoja-
nje većeg kompleksa građevina, čiji se raspored mijenja
krajem 19. st. U tu je fazu, na osnovi pokretnih nalaza, bilo
moguće datirati većinu ostalih istraženih slojeva, jama,
rupa za stupove i dva bunara.
Keramički ulomci pronađeni tijekom istraživanja veći-
nom pripadaju kućnoj kuhinjskoj i stolnoj keramici,
koju obilježavaju razni oblici pretežito tanjura, zdjela i
lonaca. Svi se ulomci mogu tek okvirno datirati od 17.
do 19. st., pri čemu se vide refleksije turskih utjecaja
u lokalnoj keramičkoj industriji. Ti su utjecaji najvidlji-
viji u glazuri zdjela i tanjura, odnosno mrljastim prelje-
vima na osnovnoj glazuri, koji se povezuju s posttur-
skim razdobljem na tim prostorima. Zdjela iz bunara
SJ 12 sa smeđom baznom glazurom i bijelim linijskim
preljevom imala je vodoravno postavljenu ručicu ispod
oboda, a česte su u 18. st. Nalazi iz otpadne jame SJ
43, uz glazirane vrčeve i zdjele, sadrže i tamnosive
grafitirane boce s ukrasom girlandama i okomitim para-
lelnim crticama izvedenim kotačićem, a koji se mogu
datirati u kraj 17. i 18. st. Iz iste jame potječe i nalaz
potkova čizmi, koje su poznate iz Ružica Grada, a dati-
raju se od 17. do 19. st. Zbog datacije je važan nalaz
bakrenoga austrijskog novčića kreutzera, iskovanog
1812. godine.
Jelena Burić
Summary
In the course of August 2016 rescue archaeological exca-
vations were conducted on the construction site of a resi-
dential and commercial building at 6 Andrija Štampar Street
in the centre of Slavonski Brod. The excavations revealed
two construction phases of which the earlier can be dated
to the early post-medieval period, i.e. in the period between
the 17th and 19th centuries on the basis of movable finds.
The excavation results enable a better understanding of
the urban development of Slavonski Brod in the above-
mentioned period.
 Brodsko-posavska županija, HAG 13/2016
Redni broj: 79
Lokalitet: Sredanci – Bebrinske
Naselje: Sredanci
Grad/općina: Donji Andrijevci
Pravni status: Z-4835
Razdoblje: –
Vrsta radova: zaštitno iskopavanje
U kolovozu i rujnu 2016. tvrtka Delmat Galiot d.o.o. iz
Splita zaštitno je arheološki istražila lokalitet Bebrinske
kod Sredanaca, u sklopu gradnje Regionalnoga vodovod-
nog sustava istočne Slavonije, temeljni cjevovod Sikirevci
– Oprisavci. Za stručnu voditeljicu istraživanja imenovana
je Nikolina Burica, dipl. arheo., a uz nju stručnu ekipu čine:
Marica Milić, dipl. arheo., te Samira Škiljević i Gabrijela
Pimpi, u svojstvu dokumentaristica.
Arheološko nalazište Bebrinske nalazi se oko 700 m
jugozapadno od naselja Sredanaca. U odnosu na trasu
temeljnog cjevovoda, lokalitet se nalazi između staci-
onaža 15+906,45 i 15+994,18 km. U mikroreljefnom
pogledu riječ je o manjoj gredi dužine 100 m, koja se
proteže u smjeru istok-zapad i široka je 30 m u smjeru
sjever-jug. S južne strane nalazi se poljski put te neko-
liko odvodnih kanala, dok je sa sjeverne strane autoce-
sta Zagreb – Lipovac, dionica Slavonski Brod – Velika
Kopanica, s dvama odvodnim kanalima paralelnima
s autocestom. Istraživanjima je zahvaćen manji dio
lokaliteta.
Prilikom istraživanja primijenjena je metoda širokoga
strojnog iskopa te ručnog pražnjenja zapuna, koje su
evidentirane samo na istočnom dijelu istražene zone.
Riječ je o SJ 4/5 6/7 i 8/9. Zapune su sastavljene od
svijetlo maslinastosmeđe boje (Munsell: 2.5Y5/4) do
sive (Munsell: 2.5Y 6/1), masne i zbijene zemlje glino-
vita sastava, s primjesama od kojih dominira raspadnuta
organska tvar u omjeru 5%. Unutar zapuna nije pronađen
arheološki materijal.
Prirodna formacija SJ 8/9 (foto: S. Đurčić)
145
Literatura
Lozuk 1993 J. Lozuk, Arheološka topografija brodskoga
Posavlja, Izdanja HAD, 16, Zagreb, 1993: 31 – 38.
Nikolina Burica
Summary
During August and September 2016 rescue archaeological
excavations were carried out at the site of Bebrinske near
Sredanci. The excavations were conducted within the frame-
work of the construction of the Eastern Slavonia Regional
water supply system, the Sikirevci – Oprisavci section.
During the excavations no archaeological layers or finds
were registered. The archaeological site should be looked
for on elevations north and south of the excavated area.
Redni broj: 80
Lokalitet: Stara Gradiška – tvrđava (kavalir-kula)
Naselje: Stara Gradiška
Grad/općina: Stara Gradiška
Pravni status: Z-1300
Razdoblje: NV
Vrsta radova: sustavno iskopavanje
U sklopu revitalizacije i obnove povijesnih fortifikacijskih
građevina barokne tvrđave u Staroj Gradiški, dijela sje-
verne kurtine i katne longitudinalne kavalir-kule, prateći
dinamiku zaštitnih radova obnove, arheološki su istražene
određene lokacije unutar nekadašnjeg kompleksa tvrđave.
U skladu sa smjernicama konzervatorskog nadzora, godine
2016. za konzervatorske radove i preliminarna arheološka
iskopavanja predviđene su tri lokacije. Istražena je Cjelina
2 – prostor zapadno od građevine kavalir-kule (pozicija
buduće rampe kavalir-kule). U srpnju su započela, a potom
prekinuta te u studenom 2016. nastavljena konzervator-
sko-arheološka istraživanja na prostoru oko kavalir-kule
(k.č. 184/38, k.o. Uskoci). Tijekom nastavka konzervator-
sko-arheoloških istraživanja otvorena je sonda (600 m2),
koja se nastavlja na probnu sondu iz 2015. godine.
Voditeljica arheoloških istraživanja bila je Marina Matković,
mag. archeo., uz zamjenicu dr. sc. Mariju Mihaljević
(Gradski muzej Nova Gradiška), te uz pomoć tehničara
Ante Ćalušića i radnika koji su ručno iskopavali teren.
Radove je nadzirao nadležni Konzervatorski odjel iz
Slavonskog Broda, a istraživanja su financirana sredstvima
Spomen područja Jasenovac, za potrebe revitalizacije i
obnove kavalir-kule.
Tijekom arheoloških iskapanja prostorne cjeline zapadno
od povijesne građevine kavalir-kule pronađeni su ostaci
zidova prostorne dispozicije zapad-istok i sjeverozapad-
-jugoistok, u odnosu na arhitektonski korpus kavalira. Iako
je riječ o preliminarnim arheološkim istraživanjima, prema
analizi povijesnih kartografskih podloga fortifikacijskog
sklopa tvrđave Stara Gradiška s kraja 18. i prve polovice
19. st., utvrđuje se kako su na tom prostoru postojali gra-
đevinski sklopovi.
 Hrvatski arheološki godišnjak 13/2016

Ostaci zidova zapadnog kraka kavalira (pogled sa sjevera) (foto: K. Šobat)

Ostaci drvenih stupaca (pilona) postavljenih okomito u zemlju Plitka zdjela (tanjur) (foto: M. Mihaljević)

Na povijesnim planovima prikazana je ubikacija u pro-
storu, kao i tlocrtni oblici određenih fortifikacijskih sklopova
kompleksa tvrđave Stara Gradiška, pa tako i građevine
kavalira. Longitudinalna građevina kavalira izvorno je bila
branjena iz smjera juga, odnosno rijeke Save, bastionom
sv. Leopolda, koji je na kartografskim podlogama označen
brojkom IV. Za analizu ostataka zidova zapadno od kor-
pusa kavalir posebno je važna kartografska podloga iz
1837., s prikazom vojnih i građanskih zgrada kompleksa
tvrđave koji je izradio Thom Wenzbauer, fortif. Hauerpolir.
Na tom je planu, ali i na onima iz prijašnjih godina (1791.,
1824. i 1827.), ucrtan izvoran tlocrtni oblik građevine
kavalira, koji se razlikuje od današnjeg stanja. Kavalir s
kraja 18. i početka 19. st. na zapadnoj je strani, u širini
polovice zapadnog pročelja, imao produžetak ili krak sa
sedam manjih prostornih jedinica, odnosno prostorija. S
obzirom na to da te prostorije nisu bile izdužene kao pre-
ostale nadsvođene prostorije (kazamati) kavalira, može se

146
 Brodsko-posavska županija, HAG 13/2016
pretpostaviti da se radi o pomoćnim prostorijama, koje su
služile za funkcioniranje građevine i vojske. Zapadni krak
kavalira pratio je izduljenu os korpusa kavalira u dužini
triju prostornih jedinica, nakon čega su se u dijagonalnom
rasporedu nastavljale još četiri manje prostorije. Takav
neobični tlocrtni oblik produžetka kavalira pratio je već
utvrđenu, odnosno zadanu planimetrijsku matricu tvrđave.
Zapadni krak kavalira, s ukupno sedam manjih prostorija,
srušen je tijekom naknadnih pregradnji i adaptacija, prili-
kom čega je građevina poprimila današnji tlocrtni oblik i
arhitektonski volumen.
Tijekom arheoloških iskopavanja 2016. na relativnoj dubini
od 8 do 10 cm pronađeni su ostaci južnog zida zapadnog
trakta kavalira te u produžetku djelomično dijagonalan južni
zid u dužini od 11,68 m istoga tog kraka. Zidovi su debljine
81 – 83 cm i zidani su opekama veličine 30x15x7,5 cm.
S unutrašnje su strane zida samo djelomično otkriveni
ostaci poprečnih zidova unutrašnjih prostorija, i to krajnje
zapadne prostorije u dužini od 109 cm (zapadni zid), odno-
sno 160 cm (istočni zid). Poprečni su zidovi te prostorije
bili izrazito debeli (141 – 143 cm), što upućuje na to da su
te prostorije bile nadsvođene bačvastim svodovima, kao i
kazamati u preostalom korpusu građevine kavalira.
Južno od ostataka zapadnog kraka kavalira u dijagonalnom
su rasteru otkriveni ostaci drvenih stupaca (pilona) okomito
položenih u zemlju. Okrugli su stupci različite debljine i
stupnja očuvanosti. Njihova debljina kreće se od 10, 13,
14, 22, 23 do 32 cm. Unatoč tome što su istraživanja bila
preliminarna, može se zamijetiti da su stupci postavljeni u
zemlju u dijagonalnoj osi, s različitim razmakom.
Prema nekim naznakama i ostacima drvenih elemenata,
stupci su bili povezani drvenim elementima čineći svoje-
vrsnu drvenu konstrukciju. S obzirom na prostornu dispo-
ziciju tih drvenih stupaca, u odnosu na zgradu kavalira te
na položaj vanjskoga obrambenog bedema, koji se može
vidjeti na povijesnim planovima tvrđave, drveni stupci
(piloni) vjerojatno su ostaci drvene konstrukcije iz jezgre
ili unutrašnjeg lica horizontalnog kraka bedema, koji je
spajao bastion sv. Leopolda IV. i bastion sv. Ferdinanda V.
Na taj zaključak upućuje analiza i stanje prostora i
građevina na kartografskoj podlozi tvrđave iz 1791.
(Kvočić 2008: Plan Tvrđave Stara Gradiška iz 1791,
KAW-KS: Inland C VII Env. B/1 Alt Gradisca No 65 / Inv. br.
186). Nešto dalje južno od tih stupaca pronađena je zidana
struktura od opeka koja svojim oblikom, dijagonalnom osi
u prostoru, upućuje na to da se vjerojatno radi o mogućoj
odvodnoj kanalici sustava odvodnje obrambenog bedema
ili dijelu cjeline nekoga arhitektonskog sklopa, koji je bio
prislonjen na unutrašnje lice bedema, što će se utvrditi tije-
kom iduće kampanje arheoloških istraživanja.
Arheološkim istraživanjima 2016., uz otkrivene građevne
strukture, prikupljena je i pokretna arheološka građa koja
pripada novom vijeku. Među pokretnim su nalazima ulomci
keramičkog posuđa, ulomci stakla i metalni nalazi. Prilikom
otkopavanja plitkoga površinskog humusnog sloja debljine
10 – 15 cm, pojavio se sloj riječnog pijeska debljine 25 cm,
kojim je nasut i niveliran cijeli teren oko kavalir-kule. Ispod
njega pojavio se kulturni sloj masne tamnosive boje s
mnogo raznolikih nalaza (radno označena SJ 04). Na pozi-
ciji sektora A (gdje su otkriveni ostaci temelja pomoćnih
prostorija kavalir-kule) nije bilo nikakvih arheoloških nalaza.
147
U sektoru B, gdje su ostaci brojnih drvenih trupaca različi-
tih dimenzija, bilo je mnogo raznolikih keramičkih i nešto
metalnih nalaza. U sektoru C, uz odvodni kanalić u zapuni
(na relativno maloj površini) ima dosta nalaza. Izdvaja se
ulomak lončića ravnog vrata i ruba, zaravnjenog oboda
(usta), koji je ukrašen urezanom crtom, a na vanjskim sti-
jenkama urezanom dvostrukom valovnicom. Među priku-
pljenom keramikom prepoznatljivi su oblici lonaca, plitkih
zdjela, tanjura, vrčeva, šalica, zdjela na nogama, tava na
nogama i sl. Među nalazima brojnošću se izdvajaju ulomci
tanjura pečeni u smeđozelenim i smeđobijelim bojama, koji
su dodatno cakljeni. Ta vrsta posuđa ukrašena je motivima
točkica, spirala, kružića i stiliziranih vitica. Osim tih tanjura
i plitkih zdjela, česti su i ulomci tanjura/zdjela u zelenoj
cakljenoj boji, čiji su rubovi različito profilirani. Ulomci
tanjura/plitkih zdjela prema oblikovnim i dekorativnim obi-
lježjima preliminarno se mogu determinirati domaćim proi-
zvodima, radom lokalnih radionica iz postosmanskog raz-
doblja (17./18. st.).
Uz tanjure, česti su i nalazi lonaca čiji je rub izvijen prema
van, vrat kraći, a središnji je dio (trbuh) jako zaobljen, s
dnom manjeg promjera. Ti su lonci sivo-crne boje, nago-
reni ili upotrebljavani vani na otvorenom ognjištu. Osim tih
lonaca, nađeno je nešto ulomaka i cijelih profila lončića
izvučenog ruba, koji imaju oštar lom na prijelazu iz vrata
u trbuh, grublje su fakture i oker do smeđe boje. Kao finija
keramika izdvaja se vrč izvučenog ruba, blage S-profilacije,
s ručkom koja spaja vrat i trbuh, a ukrašen je trima hori-
zontalnim crvenim trakama. Osim tog vrča, nađeno je i
nekoliko ulomaka lonaca finije fakture smeđe boje, izvijena
i profilirana ruba, na vratu ukrašenih tankim crvenim tra-
kama. Nešto su rjeđi ulomci kuhinjske keramike, tamno-
smeđi lonci, sivocrnog presjeka, grublje fakture s plastič-
nom trakom na vratu te s utisnutim kosim kratkim crtama.
Rjeđe su zastupljeni ulomci tava na nogama, ulomci zdjela
na nogama, poklopci zdjela, stope od zdjela na nižim prste-
nastim nogama i sl. Među finijom su keramikom sivocrni
ulomci keramike tankih stjenki, ukrašeni otiscima za koje
se također pretpostavlja da pripadaju postosmanskom raz-
doblju. Među metalnim nalazima izdvajaju se kovani čavli
različitih dimenzija, harpun, potkova za obuću i dr.
Također su nađeni veslo i drveni pločasti ulomak kružnog
oblika (pršljen), perforiran po sredini, vjerojatno od ribar-
skih mreža. Prilikom arheoloških istraživanja prikupljeni su
raznoliki nalazi, koji donekle upotpunjuju podatke o načinu
života na tom prostoru. Najveći dio nalaza pripada domaćoj
proizvodnji, koja je vjerojatno bila pod osmanskim utjeca-
jem, a moguće je i da su neki ulomci importirani i trgovačkim
putovima, što nije čudno jer se radi o graničnom području
s negdašnjim Turskim Carstvom. Za sada se najbrojnija
skupina cakljenih i oslikavanih nalaza keramičkog posuđa
preliminarno može datirati od kraja 17. st. do kraja 19. st., s
tim da se neki oblici mogu datirati i u početak 20. st. Turski
se utjecaj na keramici očituje i u narodnoj/etnološkoj kera-
mici 20. st.
Prilikom arheoloških istraživanja otkriveni su ostaci građev-
nih gospodarskih sklopova kavalir-kule, zidani opekama
baroknih dimenzija, te veći broj drvenih trupaca različitih
dimenzija za koje se pretpostavlja da mogu biti iz 17. i
18. st. jer se u tom razdoblju gradilo i drvenom građom, što
 Hrvatski arheološki godišnjak 13/2016

potkrepljuju pisani izvori i objavljena literatura. Daljnja će

istraživanja vjerojatno pokazati je li što ostalo iz kasnoga
srednjeg vijeka i osmanskog razdoblja. Tu mogućnost
potvrđuje i J. Kljajić, navodeći da su obnove tvrđave Stara
Gradiška bile česte te da je barokna građevinska shema
novim gabaritnim odnosima u cijelosti izmijenila dotadaš-
nje graditeljsko nasljeđe (Kljajić 2003: 61). S obzirom na
to da se tek otkriveni građevni sklopovi i kulturni slojevi
nalaze na relativnoj dubini od otprilike 35-40 cm, nakon
uklanjanja tamnosivog sloja s brojnim nalazima iz postos­
manskog razdoblja, očekivana je i pojava kulturnih slojeva
iz starijih razdoblja. Ne treba zaboraviti da je područje kom-
pleksa tvrđave Stara Gradiška nedovoljno arheološki istra-
ženo i stoga svaki pomak iznosi na vidjelo vrijedne podatke
i mijenja naše spoznaje o arheološkoj i graditeljskoj baštini
(Kljajić 2002: 403 – 418). Micanje sloja humusa (foto: S. Đurčić)

Literatura

Kljajić 2002 J. Kljajić, Stara Gradiška – grad mrtvih „mrtav

grad”, HAnt, 8, Pula, 2002: 403 – 418.
Kljajić 2003 J. Kljajić, Stara Gradiška u 18. st., Peristil, Vol.
46., No.1., Zagreb, 2003: 59 – 84.
Kvočić 2008 D. Kvočić, Tvrđava u Staroj Gradiški, Elaborat
povijesnih istraživanja, konzervatorska i arhitektonska
dokumentacija, Arhing, Nova Gradiška, 2008.

Marina Matković
dr. sc. Marija Mihaljević

Summary

The project of the revitalisation and reconstruction of his-

toric fortification buildings within the Baroque-period for-
tress in Stara Gradiška, included archaeological excava-
tions on several locations within the fortress. Following the
conservation guidelines, investigated were three probes.
The excavations revealed the remains of a cavalier (built
of bricks of typical Baroque-period dimensions) and a large
number of logs of different sizes which can be dated to the
17th and 18th centuries. They were used in the construc-
tion of various buildings as confirmed in written sources.
Redni broj: 81
Lokalitet: Stružani – Vrtlovi
Naselje: Stružani
Grad/općina: Oprisavci
Pravni status: Z-1717
Razdoblje: –
Vrsta radova: zaštitno iskopavanje
U kolovozu i rujnu 2016., u sklopu gradnje Regionalnoga
vodovodnog sustava istočne Slavonije, dionica Sikirevci
– Oprisavci, zaštitno je arheološki istražen lokalitet Vrtlovi
kod Stružana (između građevinskih stacionaža 14+841,75
i 15+904,45). Voditelj arheoloških istraživanja bio je Stipe
Pavlinović, dipl. arheo., a sudjelovali su Slavko Galiot, dipl.
arheo., i Josip Bazo u ulozi dokumentarista, svi iz tvrtke
Delmat Galiot d.o.o. iz Splita.
Formacija nastala raspadanjem organskog materijala (foto: S.
Đurčić)
Lokalitet Vrtlovi nalazi se oko 200 m sjeverozapadno od
naselja Stružana. Prostor koji obuhvaća lokalitet definiran
je trasom autoceste A3 na sjeveru te lokalne ceste prema
mjestu Stružanima. Na istoku granicu lokaliteta čini degra-
dirana šuma, a na zapadu manji odvodni kanal. Prostor je
ravničarskog karaktera, s manjim uzvišenjima te depre-
sijama. Na temelju projektne dokumentacije iskolčena je
trasa zaštitnih istraživanja, nakon čega je uslijedilo strojno
uklanjanje sloja humusa i zemlje unutar označene istra-
žene trase širine 5 m. Nakon toga započelo je poliranje i
evidentiranje svih stratigrafskih promjena te ručno pražnje-
nje zapuna.
Zaštitnim arheološkim istraživanjima utvrđeno je više geo-
loški horizontalnih slojeva bez arheološkog materijala.
Unutar slojeva zamijećene su stratigrafske promjene koje
su evidentirane po čitavoj dužini terena, bez pravilnosti u
razdaljinama. Istraživanjem zapuna utvrđeno je da su stra-
tigrafske promjene nastale na dva načina, i to djelovanjem
čovjeka u novije vrijeme i prirodnim biokemijskim proce-
sima prilikom raspadanja organskog materijala. Objekti koji
su nastali djelovanjem čovjeka mogu se podijeliti na kanale
i jame nastale zbog strojnog iskopavanja korijenja drveća
prilikom gradnje autoceste. U zapunama tih objekata veći-
nom je pronađena manja ili veća količina recentnog mate-
rijala. Formacije nastale prirodnim putem, i to biokemijskim

148
 Brodsko-posavska županija, HAG 13/2016
Ukop recentnog kanala SJ 33/34 (foto: S. Đurčić)
Ukop SJ 17 u čijoj su zapuni evidentirani tragovi gareži i lijepa
(foto: S. Đurčić)
procesom truljenja biljaka, većinom su nepravilnog oblika u
tlocrtu i manjih dimenzija te zapunjene zbijenom zemljom
glinovitog sastava s primjesama, bez nalaza. Tijekom istra-
živanja evidentirane su dvije jame (SJ 16/17 i SJ 18/19),
unutar čijih su zapuna pronađeni manji komada lijepa i
gareži. Osim tih nalaza, nije pronađen databilan pokretni
arheološki materijal te ostaje otvoreno pitanje njihova
postanka.
Literatura
Filipec 2007 K. Filipec, Bregovi – Stružani, HAG, 3/2006,
Zagreb, 2007: 67, 68.
Stipe Pavlinović
Summary
In the course of August and September 2016 rescue
archaeological excavations were carried out at the site
of Vrtlovi near Stružani. The excavations were con-
ducted within the framework of the construction of
the Eastern Slavonia Regional water supply system,
Sikirevci – Oprisavci section. The excavations revealed
stratigraphic changes which can be divided to natural and
149
man-made. Also identified were several pits which yielded
no datable finds, but the fill contents (a lot of coal and
daub) suggest the existence of a possible archaeological
site in the surrounding area.
Redni broj: 82
Lokalitet: Stružani – Vrtlovi – Kućišta – Veliki Trstenik
Naselje: Stružani
Grad/općina: Oprisavci
Pravni status: Z-4956
Razdoblje: SV
Vrsta radova: zaštitno iskopavanje
U lipnju i srpnju 2016., u sklopu gradnje Regionalnoga
vodovodnog sustava istočne Slavonije, dionica Sikirevci
– Oprisavci, zaštitno je arheološki istražen lokalitet Vrtlovi
– Kućišta – Veliki Trstenik kod mjesta Stružana. Voditelj
arheoloških istraživanja bio je Srđan Đuričić, mag. arheo.,
a sudjelovali su Sanda Vučičić, mag. arheo., te dokumen-
taristi Ljiljana Živkovi i Josip Galiot, kao i devet pomoćnih
radnika.
Arheološki lokalitet Vrtlovi – Kućišta – Veliki Trstenik nalazi
se oko 500 m sjeveroistočno od naselja Stružana te obu-
hvaća križanja autoceste A3 i A5. U reljefnom je pogledu
riječ o prostoru u kojem se smjenjuju blaga uzvišenja i izra-
zito nizinska poplavna područja. Tijekom gradnje autoceste
A5 i pripadajućeg križanja s autocestom A3 istražen je veći
dio lokaliteta.
Lokalitet je 2016. istražen metodom širokog otkopa.
Strojno je skidan sloj vegetacije i humusa, poremećen
poljoprivrednim radovima, označen kao SJ 01, do dubine
od 0,50 do 0,60 m, ispod kojeg se nalazi sloj sterilne
zemlje u koju su ukopani arheološki objekti. Zbog nepra-
vilnog oblika trase vodovoda istraživanje je podijeljeno
na sektore: Sektor 1 – istok (od stacionaže 12+904,38
do 13+190) na kojem se nalazila degradirana šuma s
odvodnim kanalima. Sektor 2 (od stacionaže 13+401,34
do 13+557,73), koji karakterizira uzvišenje na središ-
njem djelu i Sektor 3 – zapad (od stacionaže 13+943,13
Ukop otpadne jame SJ 96 (foto: S. Đurčić)
 Hrvatski arheološki godišnjak 13/2016
Ulomci keramičke peke (PN – 3) iz otpadne jame SJ 29 (foto: S.
Pavlinović)
Ukopi nosivih stupaca nadzemne konstrukcije (foto: S. Pavlinović)
do 14,472,09), koji je geomorfološki ujednačen s manjim
uzvišenjem.
Zaštitnim istraživanjima ukupno je evidentirano 120 stra-
tigrafskih jedinica, među kojima je najviše onih koje se
odnose na zapune/ukope, dok osam jedinica čine slojeve,
a dvije jedinice čine otiske. Veći dio jedinica vezan je uz
prirodne procese kojima je promijenjen kemijski sastav tla.
Također je evidentiran manji broj promjena koje su nastale
u novije vrijeme, a odnose se na komunikacijske putove,
odvodne kanale te iskope za obranu nastale u vrijeme
Domovinskog rata. Manji dio stratigrafskih promjena imaju
arheološki karakter. Većinom je riječ o ukopanim jamama
različitih veličina i namjene. U prostoru se arheološki objekti
pojavljuju u horizontalnoj stratigrafiji, i to samo u sektoru 2
i 3, te su vezani uz manja uzvišenja pogodna za boravak i
naseljavanje.
Na osnovi pokretnih arheoloških nalaza prikupljenih iz
zapuna, može se reći da je istražen dio srednjovjekovnog
lokaliteta znatno većih gabarita. Pronađene arheološke for-
macije po namjeni je moguće razvrstati u jame otpadnog
karaktera i ukope stupaca nadzemnih konstrukcija. Jame
otpadnog karaktera evidentirane su u sektoru 2 i 3, a karak-
teristične su po sastavu zapune koju karakterizira zbijena
zemlja glinovito-prahastog sastava, s manjom količinom
150
nalaza. Među nalazima dominiraju ulomci posuda, a
tipološki su najzastupljeniji ulomci lonaca grube fakture
s primjesama, ukrašeni urezanim linijama ili ubodima, te
plastično izvedena traka s ubodima prsta. Manja količina
nalaza može se tipološki odrediti kao ulomci keramičkih
peka grube fakture, s dosta primjesa organskog materijala
i/ili kalcita, debelih stijenki i loše pečene. Od keramičkih
upotrebnih predmeta pronađeno je nekoliko ulomaka kera-
mičkih lula mediteranskog oblika, turskog tipa, od kojih su
sačuvane većinom čašice s tuljcem ili bez njega. Metalni
su predmeti slabo zastupljeni i riječ je o ulomcima željez­
nih noževa u različitim stupnjevima sačuvanosti. Ostaci
nadzem­nih konstrukcija prepoznati su po ukopima stu-
paca, koji su većinom uočeni na prostoru sektora 2.
Literatura
Bojčić, Radić 2004 Z. Bojčić, M. Radić, Srednjovjekovni
grad Ružica, Osijek, 2004.
Lozuk 2008 J. Lozuk, Stružani – Vrtlovi, Kućište, Veliki
Trstenik – jug, HAG, 4/2007, Zagreb, 2008: 102 – 104.
Srđan Đuričić
Summary
In the course of June and July 2016 rescue archaeo-
logical excavations were carried out at the site of Vrtlovi-
Kućišta-Veliki Trstenik near Stružani. The excavations
were conducted within the framework of the construction
of the Eastern Slavonia Regional water supply system, the
Sikirevci – Oprisavci section. The excavations revealed the
remains of a late medieval and post-medieval settlement.
The archaeological finds and features were registered only
in sectors 2 and 3, which represent smaller elevations with
favourable living conditions. The features include waste
pits and post pits which belong to an aboveground building.
The movable finds mostly include shards of coarse pottery
which typologically encompasses pots, baking lids and lids.
Also found were several fragments of Turkish-type pipes,
a fragment of whetstone and two fragments of iron knives.
Redni broj: 83
Lokalitet: Utvrda Bijela stijena
Naselje: Bijela Stijena
Grad/općina: Okučani
Pravni status: Z-6386
Razdoblje: SV
Vrsta radova: sustavno iskopavanje, konzervacija
U lipnju i srpnju 2016. nastavljena su sustavna arheološka
istraživanja središnje jezgre utvrde Bijela stijena pokraj
Okučana (k.č. 329/1, k.o. Bijela stijena). Voditeljica arhe-
oloških istraživanja bila je Marija Mihaljević, uz stručnu
ekipu koju su činili: Marina Matković, mag. archeo., teh-
ničar Ante Ćalušić, u suradnji s Ratkom Ivanušcem, dipl.
pov. umj. i Petrom Seletkovićem, prof. povijesti i arheo-
logije iz Konzervatorskog odjela u Slavonskom Brodu.
Prema smjernicama konzervatorskog nadzora, arheološka
 Brodsko-posavska županija, HAG 13/2016

su istraživanja nastavljena na prostoru palasa te uz ovalan

obodni zid na istoku i zapadu.

Arheološka istraživanja 2016. nastavljena su na prostoru

središnje jezgre utvrde Bijela stijena, s ciljem uklanjanja
kulturnih slojeva unutar druge prostorije palasa i dvorišnog
dijela uz istočni obodni zid. Tijekom istraživanja prona-
đeni su ostaci kulturnih slojeva iz kasnoga srednjeg vijeka
(13./14. st.) te novog vijeka (16./17. st.) koji pripadaju raz-
doblju turske nazočnosti u prostoru utvrde.
U prošloj sezoni arheoloških istraživanja na zapadnoj strani
utvrde otkrivena je prostorija palasa, a ove su godine istra-
živanja u tom dijelu nastavljena te je sjeverno od prostorije
P1 otkrivena i prostorija P2. Za razliku od prostorije P1,
zidovi su prostorije P2 bolje očuvani te je očuvan i zapadni
zid prostorije koji nije očuvan u prostoriji P1. Iz prostorije
P1 ulazilo se u prostoriju P2 kroz polukružno zaključen
prolaz. U istoj osi nalazi se još jedan takav prolaz i na
sjevernom zidu prostorije P2, za koji se može pretposta-
viti da vodi u još jednu prostoriju. Također je na istočnom
zidu prostorije P2 otkriven prolaz u dvorište. Uz taj je prolaz
pronađen masivan polukružni nadvoj izrađen od kamena
pješčenjaka, ulomljen u dva dijela. Pretpostavlja se da je
taj nadvoj stajao nad prolazom na istočnom zidu prostorije Snimka dvorišta prije početka radova (foto: M. Matković Vrban)
P2 te je vodio iz palasa u dvorište. U odnosu na vanjsku
ovalnu zidinu, uključujući i zidove obrambene kule koji pri-
padaju starijoj romaničkoj graditeljskoj fazi utvrde, zidovi
prostorija zidani su kamenom lomljencem i lomljenim rim-
skim opekama. U odnosu na starije zidove romaničke gra-
diteljske faze koji su završno grubo dersani, vanjska proče-
lja tih prostorija bila su ožbukana tankoslojnom vapnenom
žbukom zaglađene strukture, kao i kvadratični stupci arkad-
nog trijema, što upućuje na to da su prostorije vjerojatno
podignute u sklopu znatne pregradnje i proširenja utvrde
s kraja 15. st. ili početka 16. st. Nastavljena su arheološka
iskopavanja i na istočnoj strani utvrde uz unutrašnju stranu
istočnoga obodnog zida, koji je nekada služio kao dvorišni
prostor. Već su u prvoj sezoni iskopavanja potvrdila kako je
vanjska zidina pripadala najstarijoj romaničkoj graditeljskoj
fazi utvrde. Nakon uklanjanja slojeva u tom dijelu utvrde,
otkriveni su ostaci drvenih stupova u nizu, u smjeru sjever-
-jug. Pretpostavlja se da su nosili drvenu konstrukciju koja Snimka kulturnih slojeva i struktura u dvorišnom dijelu (foto: M.
je mogla služiti kao pod gornje etaže. Istražen je i dvorišni Matković Vrban)
dio između prostorije P2 i vanjskoga obodnog zida, gdje je
otkriven 5. stupac arkadnog trijema te se u sjevernom pre-
sjeku sonde vidi i 6. stupac arkadnog trijema, koji se nalazi
u osi s ostalim arkadnim stupcima. Osim toga, istraživan je
i zapadni obodni zid, gdje su otkriveni ostaci kontrafora s
vanjske strane te je utvrđeno da se zapadni zid prostorije
P2 naslanja na obodni zid.
Po načinu zidanja, vanjskoj obradi zida na kojima su pro-
nađeni, ostaci zaglađene pročelne vapnene žbuke upućuju
na zaključak da su dvorišni arkadni trijem, cisterna i palas
izvedeni potkraj 15. i početkom 16. st., u razdoblju veće
pregradnje i proširenja utvrde. U tom je razdoblju utvrda
osim unutrašnje pregradnje dodatno utvrđena masivnim
vanjskim kontraforima, koji su dozidani na vanjsku ovalnu
zidinu radi obrane od artiljerijske vatre. Konzerviran je
otkriveni zid palasa i zapadne obodne zidine.
Arheološkim istraživanjima 2016., uz nepokretne nalaze,
kamenu arhitektonsku plastiku i građevni materijal, u svim Snimka prostorija P1 i P2 prije istraživanja (foto: M. Mihaljević)

151
 Hrvatski arheološki godišnjak 13/2016
Zračna snimka nakon istraživanja 2016. (foto: K. Šobat)
Snimka nadvoja portala (foto: M. Matković Vrban)
arheološkim cjelinama prikupljena je veća količina osta-
loga pokretnog arheološkog materijala. Među nalazima je
najbrojnije keramičko posuđe te manjim dijelom metalni,
koštani, kameni i stakleni nalazi. Prikupljena keramika u
svim istraženim cjelinama većinom pripada kuhinjskom
posuđu, uz koje je prikupljena i nekolicina ulomaka stol-
noga keramičkog posuđa. Među ulomcima kuhinjskog
posuđa prepoznatljivi su ulomci lonaca i zdjela. Kao i tije-
kom dosadašnjih iskopavanja, najzastupljeniji su rubovi
keramike koji su jednostavno odrezani, koso prema unutra
ili ravno završeni i blago izvijeni te ulomci s izraženijim
profilima prema van. Ukrašavanje posuđa izvedeno je ure-
zivanjem vodoravnih linija, plitkim žlijebljenjem, s jedno-
strukom ili s više horizontalnih nizova valovnica. Nađeno
152
je više rubova i ulomaka trbuha ukrašenih točkastim ubo-
dima (lonci i zdjele). Keramika je pečena u tamnosmeđoj i
sivocrnoj boji (lonci, lončići, zdjele i dr.). Stolna je keramika
manje zastupljena među ovogodišnjim nalazima, a izdva-
jaju se ulomci čaša, boca, vrčeva i zdjela. Keramičko stolno
posuđe ukrašeno je premazima crvene boje, a u tu skupinu
finog posuđa ubraja se i majolika. Također su pronađeni i
keramički pećnjaci, uglavnom čašasti, iako je pronađeno i
nekoliko ulomaka cakljenih pećnjaka. Prikupljeno je i dosta
metalnih ili kovinskih nalaza, i to dijelovi odjeće, obuće,
oruđa, oružja, alata te kućni uporabni predmeti i sl. Također
je uz istočni obodni zid pronađena veća količina kamenih
kugli raznih promjera. Pokretni arheološki nalazi mogu se
okvirno datirati od 14. do 17. st.
Marija Mihaljević
Ratko Ivanušec
Marina Matković
Summary
In the course of June and July 2016 systematic archae-
ological excavations were undertaken in the central part
of the Bijela stijena fortress (cadastral parcel 329/1,
the Bijela Stijena cadastral municipality) near Okučani.
 Brodsko-posavska županija, HAG 13/2016
Archaeological excavations were continued within the
palas and along the oval perimeter wall in the east and
west. Also investigated were the second palas room and
courtyard along the eastern perimeter wall as well as the
outer side of the western perimeter wall. The excavations
established that the approach to the courtyard from the
palas lead through a passage on the eastern wall of the
room P2. The room also enabled approach to other palas
rooms along southern and northern walls. A lot of movable
finds were collected. They include pottery shards and other
metal utilitarian artefacts, metalwork items, stone spheres,
bone items, fragments of dressed stone and animal bones.
All these finds can be provisionally dated to the period
between the 14th and 17th centuries.
Redni broj: 84
Lokalitet: Utvrda Rašaška (Račeša)
Naselje: Bobare
Grad/općina: Okučani
Pravni status: Z-7260
Razdoblje: SV
Vrsta radova: sustavno iskopavanje, konzervacija
U lipnju i srpnju 2016. arheološki je istraživana sjevero-
istočna strana utvrde Rašaška (k.č. 149, k.o. Bobare).
Zračna snimka arhitektonskog sklopa (prostorija P1 i P2 s kosturnim ukopima) (foto: K. Šobat)
153
Voditeljica arheoloških istraživanja bila je Marija Mihaljević
(Arheološki odjel Gradskog muzeja Nova Gradiška), uz
stručnu ekipu koju su činili Marina Matković i tehničar Ante
Ćalušić. Istraživanja se provode u suradnji i po smjernicama
konzervatorskog nadzora Ratka Ivanušeca (dipl. pov. umj.) i
Petra Seletkovića (prof. povijesti i arheologije) iz nadležnog
Konzervatorskog odjela u Slavonskom Brodu. Arheološka
istraživanja financirana su sredstvima Ministarstva kulture,
Grada Nove Gradiške i Brodsko-posavske županije.
Godine 2016. arheološki je istražena sjeveroistočna strana
uvale Rašaška, u nastavku na sondu 1 (istraživanu tije-
kom proteklih sezona) u smjeru od istoka prema zapadu.
Tijekom istraživanja 2015. otkrivene su dvije prostorije (P1 i
P2) i cilj je ovogodišnjih istraživanja bio te prostorije istražiti
do zdravice kako bi se njihovi zidovi mogli konzervirati, ali
i kako bi moglo biti nastavljeno uklanjanje slojeva zasipa i
ostatka urušenja (arheoloških slojeva) te određivanje vanj-
ske tlocrtne dimenzije građevnih ostataka na tom dijelu sre-
dišnje jezgre utvrde. Istraživanjima u prostoriji P1 otkriveno
je ukupno devet kosturnih grobova, od kojih su dva dječja.
Pokojnici su položeni na leđa u ispruženom položaju, ori-
jentirani u smjeru zapad-istok. Položeni su u zemlju jedan
do drugoga, tako da nije bilo preslojavanja. U prostoriji
P2 pronađeno je ukupno deset kosturnih ukopa (odraslih
osoba) i mnogo dislociranih kostiju (moguće je da potječu iz
starijih faza ukopavanja, a prisutne su kosti i odraslih osoba
 Hrvatski arheološki godišnjak 13/2016

Zračna snimka nakon istraživanja (foto: K. Šobat) Lonac PN359 in situ (foto: M. Mihaljević)

i djece). U toj su prostoriji grobovi orijentirani oko središnjeg

postamenta, paralelno sa zidovima prostorije. Ukopani su u
običnu zemlju te se neki od njih i međusobno preslojavaju,
što govori o više faza ukopavanja u toj prostoriji, za razliku
od prostorije P1, gdje je prisutna samo jedna faza ukapa-
nja. U grobovima nije bilo nalaza na temelju kojih bi se oni
mogli precizno datirati, stoga će se o pokojnicima i vremenu
njihova ukapanja nešto više znati nakon svih potrebnih ana-
liza. Budući da se nakon podizanja grobova u prostoriji P1
pojavio nov kulturni sloj, koji je potrebno temeljito istražiti,
u ovoj sezoni nisu istražene prostorije P1 i P2 do zdravice,
što ostaje u planu za sljedeću sezonu istraživanja. Širenjem
sonde prema zapadu otkrivena je prostorija P3 (zapadno
od P2) i moguća prostorija P4 (zapadno od P1). Prostorija
P3 najvjerojatnije je bila povezana s prostorijom P2, tako
da se na istočnom zidu prostorije P3 nalazio ulaz u prosto-
riju P2 preko stube koja je ostala sačuvana, iako sam ulaz
nije ostao očuvan. U prostoriji P3 otkriveno je popločenje
od rimskih opeka i kamena uz južni zid prostorije, a tako-
đer je pronađena i veća količina dijelova poprečnih svodnih
rebara na kojima su očuvani tragovi žbuke i boje. Sjeverni
zid nije u potpunosti očuvan, a s njegove je vanjske strane
otkriven poremećen kosturni grob odrasle osobe u vrlo
lošem stanju. Prostorija se nastavlja prema zapadu, tako
da tom sondom nije otkriven njezin zapadni zid. Moguća
prostorija P4 nalazi se zapadno od prostorije P1 te nema
očuvanih zidova, a unutar P4 otkriven je kosturni grob odra-
sle osobe. Otkriveni zidovi prostorije P3 pokazuju jednake
karakteristike kao i zidovi prostorija P1 i P2 te se smatraju
istovremenima, dakle njihova gradnja datirana je u 13. st.
Tijekom nastavka arheoloških istraživanja na sjevero­
istočnoj strani središnje jezgre utvrde u svim arheološkim
cjelinama prikupljeni su mnogobrojni arheološki nalazi,
među kojima su najzastupljeniji ulomci keramičkog posuđa,
kamena plastika, metalni te koštani nalazi. Među mnogo-
brojnim pokretnim nalazima najzastupljenije je kuhinjsko
keramičko posuđe, a također je zastupljena i stolna kera-
mika. Od ulomaka kuhinjskog posuđa najzastupljeniji su
ulomci lonaca i zdjela. Grublja keramika pečena je u svijetlo
i srednje sivoj do sivocrnoj boji te smeđoj do tamnosmeđoj
boji. I dalje su prisutni rubovi keramičkih posuda koji su jed-
nostavno odrezani, koso prema unutra ili ravno završeni te u
manjem broju blaže izvijeni prema van. Posude su ukrašene
Restaurirana posuda PN359 (foto: M. Matković Vrban)
tehnikama urezivanja, žigosanja i dr. Prepoznatljivi su motivi
urezanih valovnica te žigosani kraći kosi urezi organizirani
u vodoravnu traku. Od fine stolne keramike zastupljene su
boce, čaše te čaše na nozi i zdjele. Ta je keramika finije
fakture, tanjih stijenki, pečena u tonovima svjetlosive, oker i
svjetlosmeđe boje. Među stolnom keramikom najzastuplje-
niji su ulomci čaša ukrašenih oslikavanjem crvenom bojom,
horizontalnim kanelurama, urezivanjem kosih zareza i žigo-
sanjem. Također su pronađeni i ulomci majolike, iako ove
sezone u vrlo malom broju. Uz keramičke nalaze brojni su i
metalni nalazi, od kojih su najbrojniji predmeti svakodnevne
uporabe kao što su kovani čavli, klinovi, okovi, noževi, dije-
lovi odjeće i obuće, dijelovi oruđa i alata (razne karike), ali i
oružja (strelice). Među metalnim nalazima izdvaja se topuz
lukovičastog oblika s perima (PN=246) te križnica mača
(PN=340). Pronađeno je i nekoliko primjeraka srednjovje-
kovnog novca, čija će datacija biti poznata tek nakon čišće-
nja i konzervacije. Među kamenom plastikom najbrojniji su
dijelovi poprečnih svodnih rebara i njihovi ulomci, zatim
ulomci stupića, polustupića i sl. Od koštanih predmeta pro-
nađeno je nekoliko pisaljki raznih oblika. Pokretni arheološki
nalazi preliminarno se mogu datirati u 13. – 16. st.
Marija Mihaljević
Ratko Ivanušec
Marina Matković

154
 Brodsko-posavska županija, HAG 13/2016
Summary
In the course of June and July 2016 archaeological exca-
vations were conducted in the north-eastern part of the
Rašaška fortress. The excavations encompasses the
rooms P1 and P2, unearthed during the previous season.
The probe was expanded west of P1 and P2, where a room
named P3 and a possible room named P4 were identified.
The walls of P3 were built of ashlar (same as the walls of
P1 and P2). The excavations in P3 revealed a brick and
stone flooring, numerous fragments of transverse ribs and
stairs along the eastern wall (it seems that the entrance
to P2 was here). Numerous movable finds were collected
(shards of ceramic glasses, pots and metal items). The use
of sandstone ashlars represents a distinctive feature of the
Rašaška fortress. The stone dressing, design of architec-
tural details and modelling suggest that the fortress can be
dated to the first half of the 13th century when the Knights
Templar were mentioned as the owners of the Račeša land.
Movable archaeological finds can be provisionally dated to
the period between the 13 and 16th centuries.
Redni broj: 85
Lokalitet: Vodovod Sikirevci – Oprisavci
Naselje: –
Grad/općina: Sikirevci, Velika Kopanica, Donji Andrijevci,
Oprisavci, Garčin
Pravni status: –
Razdoblje: –
Vrsta radova: arheološki nadzor
Od 15. studenog 2015. do 25. studenog 2016. arhe-
ološki su nadzirani zemljani radovi tijekom gradnje
Regionalnoga vodovodnog sustava istočne Slavonije,
dionica Sikirevci – Oprisavci, od stacionaže 0+00,00
do 23+715,00 km. Nisu nadzirani dijelovi trase na kojim
se nalaze zaštićena i registrirana arheološka nalazišta.
Stručni voditelj arheološkog nadzora bio je Slavko Galiot,
dipl. arheo., a stručnu ekipu činili su Srđan Đuričić, Stipe
Pavlinović, Krešimir Lerotić, Sanda Vučičić, svi dipl. arhe-
olozi, te Josip Bazo, Josip Galiot, Petra Nikolić i Mariela
Martinov, studenti arheologije/dokumentaristi. Radove je
nadzirala tvrtka Delmat Galiot d.o.o. iz Splita.
Trasa cjevovoda Sikirevci – Oprisavci prati smjer pružanja
autoceste A3 Zagreb – Lipovac, s manjim odstupanjima na
nekoliko pozicija. Započinje kod budućeg objekta za pri-
premu vode CCS Istočna Slavonija – Sikirevci, a završava
kod budućeg vodospremnika Bicko Selo.
Metodologija arheološkog nadzora usklađivana je s tije-
kom i dinamikom građevinskih radova. Zona građevinskog
iskopa iznosila je između 2,30 i 2,80 m, dok je dubina vari-
rala između 2,40 i 3,00 m. Ovisno o konfiguraciji terena i
predviđenoj dubini postavljanja cijevi, dolazilo je do većih
ili manjih odstupanja od navedene uobičajene širine i
dubine rova. Na nekim stacionažama prema projektu gra-
đeni su betonski šahtovi za muljne ispuste i zračne ventile,
zbog čega je iskopni rov znatnije proširivan i produbljivan.
Instalacijski kanal nije iskopavan pravilnim redoslijedom
155
Uklanjanje sloja humusa (foto: S: Đuričić)
po dionicama, već se istodobno radilo na nekoliko razli-
čitih dionica, s ciljem njihova konačnog povezivanja.
Arheološki je nadziran svaki segment strojnog iskopa na
svim dionicama.
Tijekom arheološkog nadzora evidentirane su 43 strati-
grafske jedinice, od čega se 26 jedinca odnosi na slojeve,
devet jedinica na zapune i osam na ukope. Većina je slo-
jeva geološkog postanka, dok su evidentirane zapune i
ukopi recentnog datuma, a povezani su s radovima prili-
kom gradnje autoceste A3 Zagreb – Lipovac.
Slavko Galiot
Summary
In the period between November 2015 and November
2016 archaeological supervision was conducted over the
earthworks on the construction of the Eastern Slavonia
Regional water supply system, Sikirevci – Oprisavci sec-
tion. The supervision did not include previously protected
and registered archaeological sites. During the supervi-
sion there were no archaeological layers which would
demand the suspension of works and implementation of
rescue archaeological excavations. Apart from geologi-
cal layers, also detected were more recent layers which
can be associated with the construction of the nearby A3
Zagreb – Lipovac motorway.
Redni broj: 86
Lokalitet: Zadubravlje
Naselje: Zadubravlje
Grad/općina: Garčin
Pravni status: –
Razdoblje: –
Vrsta radova: terenski pregled
Krajem kolovoza 2016., tijekom jednog dana, arheološki
su pregledane k.č. 56/4, 56/5 i 58, k.o. Zadubravlje, radi
gradnje poslovnih građevina – proizvodne hale za obradu
drva s pilanom i skladišta gotovih proizvoda. Predmetna
lokacija nalazi se u općini Garčin, istočno od Slavonskog
Broda, na području na kojemu su poznati evidentirani arhe-
ološki lokaliteti kojima se ne zna točna granica, a gdje su
 Hrvatski arheološki godišnjak 13/2016

Nalazište Završje – Gradina u literaturi je poznato kao nala-

Zadubravlje, karta s ucrtanim područjem terenskog pregleda
(crvena boja) i granicama pregledanog područja (plava boja) (pod-
loga: geoportal.dgu.hr/; ucrtala: I. Artuković Župan)
mogući arheološki nalazi. Voditeljica rekognosciranja bila
je Ivana Artuković Župan iz Muzeja Brodskog Posavlja,
a uz nju je sudjelovao i Mario Kauzlarić, viši restaurator
Muzeja Brodskog Posavlja. Rekognosciranje je financirao
privatni investitor. Na pregledanom području nisu evidenti-
rani arheološki lokaliteti.
Ivana Artuković Župan
Summary
At the end of August 2016 archaeological reconnaissance
of the cadastral parcels 56/4, 56/5 and 58 of the Zadubravlje
cadastral municipality were conducted due to future con-
struction works on commercial buildings – a production hall
for wood processing with a sawmill and warehouse. The
site is located in the Municipality of Garčin, within the area
where archaeological sites were previously identified but
their borders were not precisely defined. No archaeological
sites were recorded during the reconnaissance.
zište iz kasnoga brončanog doba i srednjeg vijeka (Petrović
1971; Lozuk 2015). Lokalitet se nalazi na južnim padinama
Dilja na izduženom jezičku masiva Torište, odnosno dije-
lom na vrhu uzvišenja zvan Vrebac (257,6 m n. v.) iznad
utoka Stinjevačkog potoka u Javor. Položaj na uzvišenju
omogućava kontrolu dvaju prirodnih putova u unutrašnjost
Dilja, koji se račvaju u podnožju Torišta. Pretpostavljena
je veličina nalazišta oko 650x300 m, na nekoliko terasa
i s vidljivim ostacima, vjerojatno zemljanih bedema
(Lozuk 2015: 49).
Muzej Brodskog Posavlja 1962. sondažno je istražio nala-
zište, prilikom čega je utvrđeno postojanje nekoliko terasa
te ostaci bedema. U nekoliko sondi položenih na južnom
dijelu nalazišta utvrđeno je postojanje kulturnog sloja i
nalaza (keramika, kameni kalup) datiranih u kasno bron-
čano doba (Petrović 1962). Ostali površinski nalazi upu-
ćuju i na zaposjedanje te uzvisine u željeznom dobu, antici
i srednjem vijeku (Lozuk 2015: 48, 49).
Nakon pregledavanja keramičkih nalaza i ulomka kalupa iz
istraživanja 1962., ustanovljeno je kako se radi o visinskom
naselju iz mlađe faze kasnoga brončanog doba. Nakon
toga geomagnetski su snimljena dostupna područja nalazi-
šta radi utvrđivanja njegove veličine.
Danas je prostor Gradine u Završju uglavnom obrastao
niskim grmolikim raslinjem ili šumom te postoji tek nekoliko
manjih površina, odnosno pašnjaka, voćnjaka ili vinograda.
Tijekom dva dana istražene su dostupne površine. Ukupno

Redni broj: 87
Lokalitet: Završje – Gradina
Naselje: Završje
Grad/općina: Sibinj
Pravni status: postupak u tijeku
Razdoblje: P, SV
Vrsta radova: geofizičko istraživanje

Od 15. do 16. listopada 2016. geofizički je istraženo nalazi-

šte Završje – Gradina. Radove su obavili Institut za arheo-
logiju i Institut za orijentalnu i europsku arheologiju (OREA)
Austrijske akademije znanosti, u suradnji s Muzejom
Brodskog Posavlja. Lokalitet je geofizički izmjerila tvrtka
Eastern Atlas GmbH & Co. KG iz Berlina. U istraživanjima
su sudjelovali M. Gavranović (OREA institut Austrijske aka-
demije znanosti), Lidija Miklik Lozuk i Josip Lozuk (Muzej
Brodskog Posavlja) te Marko Dizdar i Daria Ložnjak Dizdar,
koja je bila voditeljica istraživanja (Institut za arheologiju).
Istraživanja su financirana u okviru projekta BURIAL OREA
Instituta Austrijske akademije znanosti, koji se odvija u Završje – Gradina, geofizički izmjerene zone (izrada: Eastern
suradnji s Institutom za arheologiju u Zagrebu. Atlas)

156
 Brodsko-posavska županija, HAG 13/2016
Snimanja na sjeveroistočnom dijelu nalazišta (foto: D. Ložnjak Dizdar)
je snimljena površina od oko 20.000 m2, pri čemu se vodilo
računa da se izmjere sve tri terase te najviši plato u naselju.
Površine su izmjerene strojem LEA MAX system; LEA D2 sa
senzorima 7 x Fluxgate Föster Gradiometer 4.032 CON650
i mjeren je magnetni otpor tla. Mjerenjem su dobiveni rezul-
tati koji upućuju na tragove ljudskih aktivnosti i ostatke kon-
strukcija nastale ljudskom rukom na svim trima terasama,
kao i na najvišem platou.
Na najjužnijoj terasi (1), gdje je zbog niske vegetacije bilo
moguće magnetometrijsko mjerenje, dobiveni su pozitivni
rezultati s naznakama pravokutnih struktura, koje se u pra-
vilnom rasporedu pružaju uz rub terase Na istom platou
pretpostavlja se položaj sondi iz 1962., koje je iskopavala
K. Petrović. Ostaci koji su vidljivi na snimci vjerojatno se mogu
povezati sa strukturama naselja iz kasnoga brončanog doba.
Mjerenja na južnijem platou (2) također su pokazala tra-
gove vjerojatno rupa za stupove u pravilnom nizu, kao i
postojanje jednog većeg objekta u jugozapadnom dijelu
ispitane površine. S obzirom na pokretne nalaze iz svih
razdoblja, bez arheoloških je iskopavanja teško sa sigur-
nošću datirati dokumentirane strukture.
Na sjeveroistočnom dijelu nalazišta (3), koje se nalazi
blago na padini, uočeni su ostaci jarka u smjeru sjever-jug
te ostaci jama. Na jugozapadnom, povišenom dijelu terase
uočljiva je koncentracija pravilnijih struktura, vjerojatno
nekadašnjih nadzemnih objekata.
Na najsjevernijem i najvišem dijelu nalazišta (4), toponim
Vrebac, bilo je moguće snimiti dvije manje površine jer se taj
dio nalazi pod šumom. S obzirom na konfiguraciju terena,
na tom se mjestu može očekivati i ulaz u nekadašnje visin-
sko naselje u nekom od razdoblja uporabe tog prostora.
157
Magnetometrijska istraživanja potvrdila su postojanje tra-
gova ljudske djelatnosti na svim četirima ispitivanim dije-
lovima nalazišta. Bez arheoloških istraživanja teško je sa
sigurnošću interpretirati rezultate.
Literatura
Lozuk 2015 J. Lozuk, Srednjovjekovne utvrde Brodskog
Posavlja, Slavonski Brod, 2015.
Petrović 1962 K. Petrović, Izvještaj o izvršenom obila-
sku terena i arheološkim radovima na području Brodskog
posavlja, Završje, 22.-24. XI 1962., Arhiv Muzeja Brodskog
Posavlja.
Petrović 1971 K. Petrović, Od 1300. god. pr. n. ere do pro-
dora Rimljana u Panoniju, u: Oriovac, Prilozi za povijest
mjesta, Oriovac, 1971: 22 – 24.
Daria Ložnjak Dizdar
Mario Gavranović
Lidija Miklik Lozuk
Summary
In the course of October 2016 geophysical surveys at the
site of Završje-Gradina on the southern slopes of Dilj were
conducted. The finds from small-scale probe excavations
conducted in 1962 together with surface finds suggest that
this strategic elevation was used throughout several period
(the Late Bronze Age, Early Iron Age, Antiquity, Middle
Ages). Magnetometric research confirmed the traces of
human activity on all four examined parts of the site.
 Hrvatski arheološki godišnjak 13/2016

POŽEŠKO-SLAVONSKA
ŽUPANIJA

88 Bangradac 93 Pakrac – Stari grad

89 Ivandol – Njive 94 Pakrac i Lipik – šire područje
90 Kagovac – tumul 2 95 Požega – Trg sv. Terezije
91 Kaptol – Čemernica 96 Tulnik – tumuli
92 Kaptol – Gradci

158
 Požeško-slavonska županija, HAG 13/2016
Redni broj: 88
Lokalitet: Bangradac
Naselje: Podgorje
Grad/općina: Kaptol
Pravni status: P-5624
Razdoblje: P
Vrsta radova: zaštitno iskopavanje
Godine 2016. Centar za prapovijesna istraživanja zaštitno
je istražio utvrđeno prapovijesno naselje na lokalitetu
Bangradac iznad sela Podgorja. Voditelj istraživanja bio je
dr. sc. Hrvoje Potrebica.
Prilikom pregleda lidarskih snimki nastalih tijekom istraživa-
nja nalazišta Kagovac 2014. u okviru projekta ENTRANS,
na položaju Vranovac iznad sela Podgorja uočeno je utvr-
đeno gradinsko naselje. Prema dostupnim podacima iz
starih (austrougarskih) karata i katastarskih planova, otkri-
veno je kako se na tome mjestu nalazi položaj označen
toponimom Bangradac. Tijekom arheološkog pregledava-
nja terena otkriveno je da se na položaju Bangradac zaista
nalazi gradinsko naselje opasano bedemom. Površinskim
pregledom prostora unutar bedema pronađeno je mnoštvo
keramičkih ulomaka, koji naselje na Bangradcu datiraju u
mlađu fazu kasnoga brončanog doba (10. i 9. st. pr. Kr.).
Također je uočeno kako je 2015. godine velik dio bedema
devastiran zbog sječe i izvlačenja stabala u šumi.
Zbog svega navedenog, godine 2016. zaštitno je istra-
ženo navedeno utvrđeno prapovijesno naselje. Na temelju
postojećih podataka te s obzirom na težak stupanj deva-
stacije velikog dijela bedema na jugozapadnoj strani gra-
dine, odlučeno je da se organizira manje zaštitno istraži-
vanje te da se istraži presjek bedema. Određeno je da se
dobije presjek uz sam kraj devastiranog dijela kako bi se
utvrdio izgled i način gradnje bedema te kako bi se pobliže
odredila njegova kronološka pripadnost.
Ispod humusnog sloja (SJ 01) nalazio se sloj žutosmeđe
glinaste zemlje oko panja (SJ 02). Na zapadnom kraju pre-
sjeka ispod njih uočen je kompaktan sloj loj crvenkasto-
smeđe zemlje (na najvišem dijelu bedema crvenije zbog
gorenja), koji sadržava veliko kamenje, manje lomljeno
kamenje te izgorene komadiće drva. Sloj se prema zapad-
nom kraju presjeka bedema spušta prateći konfiguraciju
terena. Pri dnu tog sloja uočeni su veći i pravilniji ostaci
Mjesto presjeka bedema
159
Crtež presjeka bedema u smjeru istok-zapad, pogled prema
sjeveru
izgorenog drva. Moguće je da su to ostaci tankih drvenih
izgorenih greda, koje su mogle činiti drvene okvire kakvi su
poznati na dolenjskim nalazištima iz istog razdoblja. Ti bi
se drveni okviri zapunjavali kamenjem i zemljom te bi činili
osnovnu konstrukcijsku jedinicu prilikom gradnje bedema.
Na istočnoj strani presjeka, ispod humusnog sloja javlja se
sloj smeđe zemlje s dosta lomljenog kamenja u strukturi.
On je vrlo sličan sloju smeđe rahlije zemlje ispunjenom
komadima lomljenog kamenja dimenzija do 10 cm u najši-
rem dijelu (SJ 04). SJ 04 je sloj nasipa bedema na kojem
je stajala kamena struktura bedema (SJ 03). Na kame-
noj strukturi pronađeno je dosta ulomaka keramike, koja
bi potvrđivala dataciju u kraj kasnoga brončanog doba, i
manja posuda in situ. Na krajnjem zapadnom istraženom
dijelu bedema vidljiva je zapuna od tamnije smeđe zemlje
s komadićima izgorenog drva (SJ 06). Ispod SJ 04 i SJ 06
nalazi se kompaktan žutosmeđ glinast sloj, bez ostataka
materijalne kulture (SJ 08).
Preliminaran je zaključak bio da je riječ o iznimno snaž-
noj fortifikaciji, koja je inicijalno građena od drvenih kaseta
ispunjenih nabijenom zemljom, a nakon toga dodan je
sloj kamena. Zasada je teško reći je li riječ o istovremenoj
konstrukciji ili ta dva konstruktivna elementa odgovaraju
različitoj fazi gradnje bedema. Način gradnje podsjeća na
bedeme kakvi su uočeni na prostoru Dolenjske i na nekim
drugim alpskim nalazištima istog razdoblja. Nažalost,
šumska mehanizacija u potpunosti je razorila jugozapadni
dio bedema, koji je bio najbolje vidljiv na lidarskim snim-
kama pa će dopunske podatke svakako trebati potražiti
presjekom istočne strane bedema i sondiranjem unutar
gradine.
dr. sc. Hrvoje Potrebica
Summary
In the course of 2016 rescue archaeological excava-
tions were conducted at the fortified prehistoric site of
Bangradac, above the village of Podgorje. The site was
identified by examining 2014 LiDAR data. The aim of the
excavation was to obtain a cross-section of the rampart,
especially its demolished segment in order to establish its
original appearance and structure, as well as chronological
affiliation. The preliminary conclusion is that the structure
 Hrvatski arheološki godišnjak 13/2016
is extremely strong. It was originally built of wooden boxes
filled with packed earth and a stone layer was added at a
later stage. It is difficult to say whether those two construc-
tion elements belong to the same construction period. The
construction of the rampart bears a resemblance to those
in Dolenjska and other Alpine sites of the same period.
Redni broj: 89
Lokalitet: Ivandol – Njive
Naselje: Ivandol
Grad/općina: Brestovac
Pravni status: Z-7276
Razdoblje: SV, NV
Vrsta radova: sustavno iskopavanje
U listopadu 2016. nastavljena su arheološka istraživanja
na lokalitetu Njive kod naselja Ivandola, na k.č. 206/1,
k.o. Busnovi. Voditeljica istraživanja bila je Marija Mihaljević
(Gradski muzej Nova Gradiška), uz zamjenicu voditeljice
Marinu Matković, tehničara Antu Ćalušića i dr. Arhitektonsku
plastiku analizirao je Zorislav Horvat. Istraživanja je financi-
ralo Ministarstvo kulture.
Lokalitet Njive nalazi se na izduženom grebenu sa sre-
dišnjim uzvišenjem, na istaknutom platou Babje gore,
Snimka dijela obodnog zida (foto: M. Mihaljević)
160
neposredno uz mjesno groblje (356 m n. v.). Sjeverno od
lokaliteta prolazi županijska cesta, koja povezuje Požegu
s Novom Gradiškom. Prema dosadašnjim spoznajama,
smatra se da se na prostoru današnjeg naselja Ivandola
u srednjem vijeku nalazio posjed Odolya (Odola/Odolja).
Lokalitet je prvi probno istražio Gradski muzej Požega
1999., pod vodstvom Dubravke Sokač Štimac, a 2013.
započela su sustavna istraživanja lokaliteta, čija je vodi-
teljica Marija Mihaljević. U dosadašnjim je arheološkim
istraživanjima otkrivena rotunda s polukružnom apsi-
dom oko koje su ukopani kosturni ukopi, većinom djece.
Pronađeni su i brojni pokretni arheološki nalazi, datirani od
13. do 16. st.
Godine 2016. istražen je jugozapadni dio platoa, kvadranti
B/2,3 i C/2,3 te područje oko obodnog zida na južnom dijelu
platoa, u kvadrantima D/2 i E/2,3,4. Cilj je ovogodišnjih
istraživanja bio utvrditi granicu rasprostiranja groblja te nje-
govu slojevitost, za što je odabrana pozicija jugozapadnog
ruba platoa, koja se nalazi u osi rotunde. Na tom se dijelu
platoa također nalazi nakupina posloženih klesanaca
(kvad­rant C/2) te se pokušalo utvrditi čine li oni nekakvu
smislenu formu, odnosno nastavlja li se takva pojava i
može li biti dio nekakva zida. Oko obodnog zida na južnom
dijelu platoa uklonjen je SJ 001 na padini platoa i počišćena
su urušenja zemlje nastala u vremenu od prošlogodišnjeg
istraživanja. Na jugozapadnom dijelu platoa otkriveni su
kosturni grobovi (podjednako zastupljeni i odrasli i djeca),
Snimka više grobnih ukopa (foto: M. Mihaljević)
 Požeško-slavonska županija, HAG 13/2016

muzej Požega. Na lokalitetu se sljedeće godine planira

nastavak arheoloških istraživanja i konzervacija rotunde.

dr. sc. Marija Mihaljević

Marina Matković

Summary

Archaeological excavations at the site of Njive near Ivandol

were continued in the course of 2016. The excavations were
conducted in the SW and southern parts of the plateau in order
to determine the site`s stratigraphy and surface area in relation
to the rotunda as well as to establish whether the remains of
stone structures exist in this part of the plateau. Only inhuma-
tion graves were found. A total of 30 graves were investigated,
and all of them were aligned with a view on the rotunda (on a
SW–NE axis). Most of the graves did not contain finds. The
most outstanding finds include two bronze rings from grave
G-47 and medieval coins with the motif a cross. The horizon-
Nalaz brončanog prstenja in situ u G-47 (PN 207, PN 208) (foto: tal and vertical arrangement of the graves is very dense, and
M. Mihaljević) many of them were damaged by later burials. A lot of dislocated
human bones were found, which suggests that the cemetery
ukupno njih 30. Većinom su orijentirani u smjeru jugozapad- was in use over a longer period, with numerous burials over a
-sjeveroistok, odnosno usmjereni su prema rotundi. Grobovi relatively small area. The finds date the site to the late medi-
su gusto raspoređeni i horizontalno i vertikalno, tako da su eval and post-medieval periods. Analyses of the osteological
mnogi u većoj ili manjoj mjeri oštećeni naknadnim ukopima. material and conservation and processing of metal finds, espe-
Zapune grobova svojom se bojom i sastavom gotovo i ne cially coins, will enable more precise dating and information.
razlikuju od sloja SJ 004 u koji su ukopani, a u zapunama
grobova većinom nema nikakvih nalaza, tek pokoji ulomak
keramike. Jednako tako nema tragova drvenih lijesova, a
nisu očuvani ni tragovi raka. Najniža razina grobova leži na Redni broj: 90
bjeličastom glinastom sloju SJ 091, a na pojedinim su mje- Lokalitet: Kagovac – tumul 2
stima vidljivi obrisi mogućih grobova ukopanih u taj sloj (u Naselje: Lukač, Vetovo
ovoj sezoni nije se išlo dalje od SJ 091 te su ti mogući gro- Grad/općina: Kutjevo
bovi ostavljeni za sljedeće sezone istraživanja). Od poseb- Pravni status: P-5005
nih se nalaza ističu dva (brončana?) prstena pronađena Razdoblje: P
na lijevoj ruci odraslog pokojnika iz groba G-47 (PN=207, Vrsta radova: zaštitno iskopavanje
PN=208), a pronađen je još i par spojenih „omega” kop-
čica na prsima djeteta iz groba G-58 (PN=210). Posebni Godine 2016. nastavljeno je zaštitno istraživanje na pra-
su nalazi pronađeni u grobu G-43 (srednjovjekovni novac povijesnom lokalitetu Kagovac iznad sela Lukača. Voditelj
i ulomak aplike u vrlo lošem stanju), dok u ostalim grobo- istraživanja bio je dr. sc. Hrvoje Potrebica.
vima nisu pronađeni nikakvi posebni nalazi. U sloju SJ 004
pronađeno je jako puno dislociranih ljudskih kostiju i nešto Nalazište Kagovac nalazi se na šumskoj zaravni iznad sela
keramike, dok metalnih nalaza gotovo i nije bilo, tek pokoji Lukača. Na tom je mjestu ubicirano 15 grobnih humaka
čavao. Keramika je vrlo usitnjena, prisutni su ulomci kuhinj-
skog i stolnog kasnosrednjovjekovnog posuđa, pečeni u
tonovima od svjetlosive do tamnosive boje te nešto lošija
keramika smeđe boje s narančastim presjekom, a ukra-
šavani su kotačićem, valovnicama, plastičnim trakama,
horizontalnim linijama i sl. Od posebnih nalaza u SJ 004
pronađen je srednjovjekovni novac malog promjera u vrlo
lošem stanju, na kojem se u sredini razabire motiv križa
(PN=211). Metalni nalazi tipični su za kasni srednji, ali i
novi vijek te u ovom trenutku ne pružaju dovoljno informa-
cija za precizniju dataciju, a više će biti poznato nakon nji-
hove konzervacije, posebice nalaza novca.
Svi su nalazi trenutačno pohranjeni u Gradskom muzeju
Nova Gradiška, a metalni nalazi upućeni su na konzervaciju
u Arheološki muzej u Zagrebu. Osteološki materijal upućen
je na analizu u Hrvatsku akademiju znanosti i umjetnosti.
Nakon analiza i obrade nalazi će biti predani u Gradski Položaj tumula 2 na lidarskoj snimci zapadne nekropole

161
 Hrvatski arheološki godišnjak 13/2016

Fotografija pronađenih struktura unutar tumula 2 Crtež pronađenih struktura unutar tumula 2

Crtež zapadnog dijela presjeka istok-zapad (sjeverno lice)

(tumula). Groblje je pripadalo obližnjem gradinskom nase-

lju s terasama, na brdu Gradcu smještenom sjeveroistočno
od njega. S obzirom na to da je područje groblja bilo izlo-
ženo neovlaštenom iskopavanju u prošlosti, započela su
zaštitna istraživanja. Tijekom proteklih dviju godina istražen
je tumul 1, s iznimno bogatim ženskim grobom iz samog
početka starijega željeznog doba (8. stoljeće prije Kr.).
Također, pronađen je i ravan halštatski grob smješten
između dvaju tumula, sjeverno od tumula 01, ukopan u
kostolačko naselje. Obavljena su i geofizička te lidarska
snimanja te je nalazište arheološki pregledano.
Cilj kampanje 2016. bio je nastaviti istraživanje tumula, kao
i ravnih grobova te eneolitičkog naselja između njih, kako bi Završno stanje istraživanja tumula 2 u 2016. godini
se utvrdili njihovi međusobni geografski i kronološki odnosi.
Tumul 2 ubraja se u najveće na zapadnoj nekropoli. Ima četvrtini tumula. Ispod humusnog sloja definirani su slojevi
promjer od oko 20 m te je visok oko 4 m. Radi praćenja nasipa tumula: sloj žutosmeđe rahle zemlje (SJ 02) te
kontrolnih profila, tumul je podijeljen na četvrtine (križna sloj crvenkastosmeđe zemlje, pun primjesa razmrvljenog
metoda iskopa tumula) te su radovi započeli skidanjem kamena u strukturi (SJ 04). Uklanjanjem nasipa, u središ-
humusnog sloja (SJ 01) na sjeverozapadnoj i jugozapadnoj njem dijelu tumula pronađena je velika kamena struktura

162
 Požeško-slavonska županija, HAG 13/2016
koja, po svoj prilici, čini kameni obzid komore (SJ 07).
Obzid je sagrađen od suhozidno naslaganoga neobra-
đenog kamenja (amfibolita) većih dimenzija. Čišćenjem
kamenja te uklanjanjem slojeva nasipa tumula oko SJ 07,
uočen je vrlo rasut pepeljast sloj s primjesama karbonizi-
ranog drveta te komadića keramike (SJ 05). Definiranjem
njegovih granica oko kamenog obzida komore uočena je i
zapuna od stupa na jugozapadnoj četvrtini tumula (SJ 10),
koja je ispražnjena (ukop SJ 15). Na sjeverozapadnoj
četvrtini tumula uz istočno lice sjevernog dijela uočeni su
ostaci drvenih kolaca od zasad nepoznate strukture. Na
jugozapadnoj četvrtini tumula ispod panja pronađen je set
keramičkih posuda koji je bio ukopan u SJ 02, a sastojao
se od jedne dvojne posude (poput one iz naselja Sv. Petar
Ludbreški) te od zdjelice u kojoj se nalazila još jedna manja
posuda. Oko njih nisu pronađene nikakve druge arheo-
loške strukture.
Kako se ne bi ugrozili nalazi u komori, istraživanje tumula
zaustavljeno je na tome mjestu, a proširena je sonda
između tumula 3 i tumula 2. U dijelu proširenja koji je naj-
bliži primarnom prostoru sonde 1 pronađen je okrugao
tarac od spaljenog lijepa, a u ostatku sonde bili su samo
geološki slojevi koji daju dobru podlogu za razumijevanje
nastanka monumentalnog tumula 2, pogotovo u vezi s
kostolačkim naseljem na kojem je podignuta ta nekropola.
dr. sc. Hrvoje Potrebica
Summary
Rescue archaeological excavations at the Kagovac site
were continued in the course of 2016. The site is located
on a forested elevation above the village of Lukač and con-
sists of 15 burial mounds (tumuli). The burial site belonged
to a nearby terraced hill-fort settlement on the Gradac hill
which is located in the NE. The excavations of Tumulus
2 began this year. With a diameter of 20 m and height of
4 m, it represents one of the largest mounds in the west-
ern part of the necropolis. In order to obtain control cross-
sections, the tumulus was divided in four parts (the quad-
rant method of excavating tumuli), of which the north-west
and south-west quadrants were unearthed. After removing
the deposit in the central part of the tumulus, a large stone
structure was found. It probably represents a boundary
wall of a chamber. The boundary wall was built of larger
undressed stones constructed in the drywall technique.
After removing stones and deposits around the drystone
chamber wall appeared an ash-like layer with traces of
carbonised wood and small pottery shards as well as a
post fill in the south-west quadrant. Remains of wooden
stakes, which belong to an unknown structure, were iden-
tified in the north-west quadrant. A set of pottery vessels
was found in the south-west quadrant. It consists of a dual
vessel (similar to the one found in Sv. Petar Ludbreški) and
a bowl with another, smaller bowl inside. In order not to
jeopardise chamber finds, the excavation of the tumulus
was stopped in this phase, and the probe between tumuli 3
and 2 was extended. In the part of the extended dig closest
to the original area of probe 1, a circular paving of burnt
daub was found, whilst the rest of the probe yielded only
geological layers.
163
Redni broj: 91
Lokalitet: Kaptol – Čemernica, tumul IV
Naselje: Kaptol
Grad/općina: Kaptol
Pravni status: Z-2778
Razdoblje: P
Vrsta radova: zaštitno iskopavanje
Od travnja do lipnja 2016. Centar za prapovijesna istra-
živanja revizijski je zaštitno istražio tumul IV na položaju
Čemernica (k.č. 804, k.o. Kaptol). U istraživanju su sudje-
lovali: voditelji istraživanja dr. sc. Hrvoje Potrebica i Marta
Rakvin te Miroslav Vuković, Marko Ceković, kao i studenti
s Odsjeka za arheologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu.
Istraživanje je inicirano na temelju odluke vlasnika zemlje
g. Domagoja Petrića da iskrči svoje zemljište radi rigo-
lanja vinograda. Tumul IV prvi je put istraživan 1967.
u sklopu istraživanja groblja pod tumulima na položaju
Kaptol – Čemernica šezdesetih i sedamdesetih godina
20. st., pod vodstvom V. Vejvode i I. Mirnika iz Arheološkog
muzeja u Zagrebu (Vejvoda, Mirnik: 1971; 1991). Prema
arheološkoj vrijednosti grobnog inventara, tumul IV u struč-
noj je literaturi označen kao kneževski (Vinski-Gasparini
1987: 193) te slovi kao jedan od najvažnijih i najbogatijih
tumula s prostora jugozapadnog dijela Karpatske kotline.
Tijekom posljednjih 15 godina Centar za prapovijesna istra-
živanja te tim stručnjaka s Filozofskog fakulteta Sveučilišta
u Zagrebu proveo je niz revizijskih istraživanja na položaju
Čemernica. Rezultati tih istraživanja otkrili su postojanje
elemenata kompleksnih grobnih struktura pod tumulima,
a posebice revizijsko istraživanje tumula III 2009., kada
su otkriveni ostaci rijetke monumentalne grobne konstruk-
cije s ceremonijalnim prilaznim hodnikom (dromosom)
(Potrebica 2009: 101 – 105). Na temelju rezultata tog i
ostalih revizijskih istraživanja grupe tumula na Čemernici,
Centar za prapovijesna istraživanja odlučio je revizijski
istražiti tumul IV radi pronalaska odgovora na još neodgo-
vorena pitanja o izgledu, načinu gradnje te strukturi grobne
komore, kao i pokušaja utvrđivanja položaja keramičkog
inventara pronađenog tijekom prethodnog istraživanja u
samoj komori te eventualnog pronalaska novog, odnosno
preostalog materijala.
Nalazi iz tumula IV prikupljeni tijekom istraživanja 1967. godine
(prema: Pavičić et al. 2013: 4, 5)
 Hrvatski arheološki godišnjak 13/2016
LiDAR-ska snimka položaja tumula IV (izrada: M. Ceković)
Rezultati revizijskog istraživanja 2016. godine (foto: M. Vuković)
Točan položaj tumula IV na terenu bilo je moguće utvrditi
prema podacima iz literature (Vejvoda, Mirnik 1991: shema
1, 2) te na temelju LiDAR-ske snimke terena, snimljene u
okviru projekta ENTRANS, na kojima je uočena blaga uzvi-
sina zaravnjenoga gornjeg dijela, promjera 36 m.
Ispod zaravnjenja na najvišem dijelu tumula, na dubini od
oko 0,8 m pojavila se struktura od naslaganog kamenja
koja se širila prema jugu i zapadu. Nakon definiranja njezi-
nih granica (dimenzije strukture iznose 7x6,7 m) uočeno je
da je riječ o strukturi visine oko 0,2 m, koja je na svojim kra-
jevima bila kompaktnija, dok je na središnjem dijelu mje-
stimično nedostajalo kamenje. Ispod strukture nalazio se
164
tanak sloj sivosmeđe zemlje s komadićima karboniziranog
drva, u kojem su nađeni ukopi od stupova simetrično raspo-
ređeni u tri para. Prilikom proširivanja sonde prema sjevero-
zapadu nađen je sloj masne paljevine, u čijoj su se strukturi
mogli uočiti komadići spaljenih kostiju i bronce. Praćenjem
njezinih krajeva prema sjeveru uočene su pravilne dugačke
zapune od plavkastosive zemlje s rubovima omeđenima
narančastosmeđim linijama, kao i ostaci drvenih tesanih
dasaka sjeverno i istočno od njih, koje su se protezale u
smjeru sjever-jug. Prilikom traženja istočnog sloja komore
uočen je sloj koji su činili izmiješani sloj nasipa tumula te
plavkastosive zemlje, odnosno raspadnutih ostataka drva.
U tom su sloju pronađeni manji komadi razlomljenih drve-
nih dasaka. Takvo miješanje stratigrafskih slojeva može se
protumačiti kao posljedica intenzivne obrade zemlje zbog
koje je uništen sjeveroistočni dio komore. Ispod tog sloja
uočeni su ostaci paljevine sa spališta te drvenog sanduka
u kojem su se nalazili. Zapune plavkastosive masne zemlje
protumačene su kao ostaci drvenih dasaka grobne komore
u koju su bili položeni drveni sanduci koji su sadržavali
paljevinu s lomače.
Revizijsko istraživanje pokazalo je kako se pod tumulom IV
nalazila masivna drvena komora dimenzija 5,5 x minimalno
5 m, građena od masivnih drvenih greda položenih u smjeru
istok-zapad. Dno komore sastojalo se od tesanih dasaka
položenih u smjeru sjever-jug, čiji su djelomično sačuvani
ostaci pronađeni u sjeverozapadnom dijelu komore.
Preklapanjem skice iz istraživanja tumula IV iz 1967.
(Vejvoda, Mirnik 1991: 20) s crtežom situacije revizij-
skog istraživanja u mjerilu, dobiven je prikaz međusobnih
odnosa između struktura iz obaju istraživanja koji je poka-
zao da dimenzije sanduka bogatog ratničkoga groba iz
1967. odgovaraju dimenzijama sanduka iz jugozapadnog
kuta komore (1,6x1,8 m) te je zaključeno da se radi o istom
elementu, odnosno da sanduk ratničkoga groba odgovara
sanduku u jugozapadnom kutu komore. Revizijskim istraži-
vanjem utvrđena je pozicija, gabariti te dosezi istraživanja
iz 1967. godine. Utvrđeno je mjesto iskopa, kao i dijelovi
komore koji nisu bili obuhvaćeni njime.
Istraživanje je dalo odgovore na pitanja o konstrukciji
grobne komore te rasporeda ukopa u njoj. Pokazalo se
kako je tumul IV imao monumentalnu grobnu konstrukciju,
koja se sastojala od masivne drvene grobne komore u kojoj
su se nalazila dva drvena sanduka. Takva situacija upu-
ćuje na dvojni simultani ukop pod tumulom. Uz konstruk-
ciju same komore nastavljalo se kameno popločenje, koje
je najvjerojatnije bilo natkriveno te je moglo imati funkciju
prilaznog hodnika u komoru, čime je dodatno naglašena
monumentalnost cijele konstrukcije. Valja napomenuti
kako je komora s popločenjem jednako orijentirana (sje-
veroistok-jugozapad) kao i komora s prilaznim hodnikom
(dromosom) u tumulu III. Time se na Čemernici otvara
mogućnost rasprave o organizaciji tumula u prostoru te nji-
hovu rasporedu u krajoliku.
Literatura
Pavičić et al. 2013 M. Pavičić, H. Potrebica, Zlatna dolina
na pragu Europe, Prikaz materijala iz kneževskog tumula
6 s nekropole Kaptol – Gradci, Gradski muzej Požega,
Požega, 2013.
 Požeško-slavonska županija, HAG 13/2016
Potrebica 2010 H. Potrebica, Kaptol – Čemernica, HAG,
6/2009, Zagreb, 2010: 101 – 105.
Vejvoda, Mirnik 1971 V. Vejvoda, I. Mirnik, Istraživanja
prethistorijskih tumula u Kaptolu kraj Slavonske Požege
(prethodni izvještaj), VAMZ, Vol. 5, Zagreb, 1971: 183
– 210.
Vejvoda, Mirnik 1991 V. Vejvoda, I. Mirnik, Prethistorijski
Kaptol, u: Kaptol 1221.-1991., Kaptol, 1991: 9 – 23.
Vinski-Gasparini 1987 K. Vinski-Gasparini, Grupa
Martijanec-Kaptol, u: Prahistorija jugoslavenskih zemalja,
Vol. V, Gvozdeno doba, Sarajevo, 1987: 182 – 231.
Marta Rakvin
Summary
A revisionary excavation of Tumulus IV at the Čemernica
site was conducted from April to June 2016. The tumulus
had been excavated in 1967, and marked as princely by
the archaeological literature due to the value of the grave
inventory. It has been regarded as one of the most impor-
tant and richest tumuli in the south-western part of the
Carpathian Basin. The revisionary excavation established
the position, dimensions and achievements of the 1967
excavation. The excavation also provided answers about
the chamber construction and arrangement of the burials
inside. Tumulus IV had a monumental tomb, which con-
sisted of a wooden grave chamber with two wooden cof-
fins. A stone pavement ran along the tomb. It was most
probably covered, functioning as an entrance hallway to
the chamber, which probably added to the monumentality
of the whole structure.
Redni broj: 92
Lokalitet: Kaptol – Gradci (naselje)
Naselje: Kaptol
Grad/općina: Kaptol
Pravni status: Z-4420
Razdoblje: P
Vrsta radova: geofizička istraživanja
Godine 2016. Centar za prapovijesna istraživanja i tvrtka
GEARH d.o.o. geofizički su istražili utvrđeno naselje
Položaj gradine i tumula uključenih u istraživanje (crveni kružići)
165
Kaptol – Gradci, kao i tumule 16 i 17 istoimene nekropole.
Voditelji istraživanja bili su prof. dr. sc. Hrvoje Potrebica i
doc. dr. sc. Branko Mušič.
Arheološki ciljevi geofizičkih istraživanja na prapovijesnom
lokalitetu Kaptol u Požeškoj kotlini (primjenom magnetske
metode (Geometrics G-858), niskofrekvencijske elektroma-
gnetske metode (CMD Miniexplorer), georadarske metode
(GSSI SIR3000m 400 MHz antena) i geoelektričnog karti-
ranja (Geoscan RM15)) jesu otkrivanje ostataka stambenih
objekata, komunikacija i metalurških radionica u naselju te
sastava tumula s njihovom bližom okolinom općenito, kao
i ostataka grobnih komora i manjih jaraka oko tumula na
nekropoli.
Magnetska metoda (Geometrics G-858)
Zadatak je arheološke geofizike da prepoznaje magnet-
ske anomalije, koje su posljedica različitih tipova arhe-
oloških struktura, a koje su istodobno i nositelji različitih
tipova magnetizacije. Na naselju u Kaptolu magnetska
metoda upotrebljavala se kao glavna geofizička metoda.
Magnetnom se metodom uspješno otkrivaju zidane struk-
ture od kamena i/ili opeke, kao i negativne forme, odnosno
njihove zapune (jarci i jame) te posebno učinkovito objekti
s tzv. termoremanentskim tipom magnetizacije, koji je tipi-
čan za pečenu glinu (ognjišta, peći za pripremanje hrane,
keramičke peći, peći za taljenje metala, kućni lijep i sl.).
Teoretski, najveća dubina na kojoj se magnetnom meto-
dom može otkriti neka arheološka struktura ovisi o kontra-
stu u susceptibilnosti između arheoloških ostataka i zemlji-
šta u kojem se nalaze te njihovoj veličini, obliku i položaju
ispod površne.
Glavni arheološki ciljevi magnetske metode bili su tako
utvrđivanje postojanja ostataka kamenih temelja kuća,
kućnog lijepa, komunikacije odnosno ulice u naselju, razli-
čitih peći u kućanstvu te keramičarskih i metalurških peći,
kao i spaljene gline u drugim formama te negativnih struk-
tura (jarci, veće jame i sl.). Negativne strukture po pravilu
su nositelji nešto više inducirane magnetizacije od okoline.
Fizikalni princip magnetizacije sličan je kao kod kamenih
konstrukcija.
Na rezultatima magnetske metode na naselju se sasvim
jasno prepoznaju područja relativno jačih linearnih magnet-
skih anomalija za koje se može pouzdano tvrditi da se radi
o arheološkim ostacima prapovijesnih kuća i komunikacija,
odnosno ulica između kuća. Dosta je iznenađujuće da se
radi o pravilnom rasteru ulica. To već izgleda kao urbani-
stičko planiranje manjega grada s uređenim stambenim
dijelom i potencijalnim javnim površinama te industrijskim
kvartom s pećima za preradu željeza. Manja područja
koja su u tlocrtu približno okrugla i posjeduju jak termore-
manentan tip magnetizacije jesu razne peći, koje su bile
otkrivene i prilikom arheoloških istraživanja 2015. godine.
U slučaju jakih magnetskih anomalija termoremanentnog
tipa, moguće je da je riječ o pećima i otpadnim jamama
vezanima uz proizvodnju željeznih predmeta.
Magnetskim istraživanjima obuhvaćen je i krajnji sjeverni
dio prapovijesne nekropole s dvama tumulima. Preliminarni
rezultati gradijentnog načina mjerenja nisu pokazali
magnetski kontrastan odjek kamenih komora, nego je više
izgledalo da se radi o magnetnijem sastavu plašta tumula.
 Hrvatski arheološki godišnjak 13/2016
Položaj istraženog prostora 1 na gradini
Položaj gradine i tumula uključenih u istraživanje (crveni kružići)
Nakon primjene naprednijih postupaka obrade, vidi se jako
dobra korelacija između magnetskih anomalija i arheološki
dokumentirane kamene komore.
Niskofrekvencijska elektromagnetska metoda (CMD
Minieksplorer)
Na lokalitetu Kaptol (lokacija „Kovačnica”) primijenjena je
niskofrekvencijska elektromagnetna metoda CMD Mini-
Explorer. Instrument je bio namješten na Hi-depth način, s
očekivanom maksimalnom dubinom do 1,8 m. Primjenom
niskofrekvencijske elektromagnetske metode nastojali su
se potvrditi prethodni rezultati magnetometrije. Prijašnja
istraživanja pokazala su da je CMD Mini Explorer metoda
izrazito komplementarna magnetometriji jer omogućava
da se prate promjene u distribuciji anomalija s promjenom
dubinskog dosega. Ta karakteristika elektromagnetnih
metoda osobito je korisna prilikom planiranja arheoloških
166
istraživanja jer se prema dobivenim podacima može proci-
jeniti vjerojatna dubina na kojoj se nalaze arheološki ostaci.
Na rezultatima druge zavojnice (Receiver 2) mogu se
prepoznati anomalije s malim vrijednostima konduktivno-
sti, odnosno visokootporne anomalije relativno pravilnoga
četvrtastog oblika, koje bi mogle biti ostaci antropogenih
aktivnosti. Anomalije s nešto nižim vrijednostima i nepravil-
nog oblika gravitiraju oko najjačih anomalija. Prema nave-
denom bi se moglo zaključiti da su najviše anomalije poten-
cijalni ostaci nekadašnjih peći za preradu metala, oko kojih
se nalaze deponiji otpadnih produkata (šljake).
Georadarska metoda (GSSI SIR3000, 270 i 400 MHZ
antene)
Dubina zahvata georadarskih snimanja ovisi o frekvenciji
odašiljačke antene. S pomoću antene centralne frekvencije
400 istražena su dva tumula. Dubina zahvata u danim okol-
nostima iznosi cca 2,5 m, uz dobru vertikalnu i lateralnu
lučljivost, koja omogućava otkrivanje slojeva nasipavanja
u plaštu, kao i kamene elemente centralne komore. Osim
frekvencije antene, na dubinu zahvata znatno utječe i kon-
centracija vode u zemljištu. Teren je snimljen u razdoblju
bez kišnih dana, pa koncentracija vode u tlu nije imala nika-
kav štetan utjecaj na rezultate georadarskih istraživanja u
smislu manje dubine penetracije EM signala. Na jednom
se tumulu jasno prepoznaju georadarski signali od kamene
komore, dok su na drugom tumulu ti signali dosta diskretniji
(?) pa se tek na preciznijoj usporedbi rezultata georadar-
skih snimanja i arheoloških iskopavanja vidi dobra korela-
cija između georadarskih signala i tlocrta komore.
Među naprednije postupke obrade georadarskih signala
svrstava se i modeliranje georadarskih signala na način
 Požeško-slavonska županija, HAG 13/2016
Rezultati magnetometrije na istraženom prostoru 2
Položaj istraženog prostora 2 na gradini
direktne interpretacije. Za georadarski model upotrijebljeni
su rezultati iskopavanja, odnosno arheološki profil u smjeru
jednoga od radarskih profila koji je upotrebljavan za uspo-
redbu signala na tome mjestu.
Metoda geoelektričnog kartiranja (Geoscan RM 15.
Geoscan Research)
U ovim je kontekstima ta metoda djelotvorna za otkrivanje
zidova i slojeva urušavanja. Najveća dubina na kojoj se
mogu otkriti ostaci arhitekture, odnosno kamene komore u
tumulu, ovisi o udaljenosti između mjernog para elektroda.
Najviše vrijednosti otpora bile su izmjerene na tumulima.
Dio tih visokih vrijednosti otpora uzrokovan je kamenim
167
sastavom plašta tumula, a dio sigurno i kamenim komo-
rama u tumulima.
Zaključak
Magnetskom metodom najdjelotvornije se prepoznaju
anomalije nastale kao rezultat termoremanentnog tipa
magnetizacije karakterističnog za sve arheološke ostatke
koji su pretrpjeli promjene prilikom izloženosti visokim
temperaturama. U prapovijesnom arheološkom kontek-
stu to su najčešće sve vrste zapečene gline (ognjišta,
peći za pripremu hrane, kućni lijep itd.), kao i veći dio
otpadaka, koji se pojavljuju u talioničkim i kovačkim
radionicama za prerađivanje željeza (ostaci talioničkih
peći, kovačkih ognjišta, otpada, zgure i sl.). Na osnovi
tih karakteristika, na rezultatima magnetske metode
mogu se prepoznati brojni prapovijesni arheološki ostaci
raznovrsnih objekata i raznih djelatnosti, ako se mjerilo
magnetometrima dobre razlučivosti u gustoj mreži para-
lelnih profila.
Niskofrekvencijskom elektromagnetskom metodom otkri-
vaju se lateralne i vertikalne promjene u magnetskom
susceptibilitetu i električnoj provodljivosti, koje su poslje-
dica prisutnosti arheoloških ostataka. Najčešće se radi o
promjenama u magnetskim svojstvima koje se prepoznaju
i na rezultatima magnetske metode, ali se najnovijim instru-
mentom CMD Miniexplorer dobiva i uvid u dubinu izvora
magnetskih anomalija jer mjeri in-phase vrijednosti za tri
intervale dubine, do maksimalne dubine od 1,8 m. Često
su arheološki objekti zbog toga jasnije vidljivi u tlocrtu pa
 Hrvatski arheološki godišnjak 13/2016

Rezultati magnetometrije na istraženom prostoru 3

Posebno su važne iznimno precizne topografske karte

napravljene na osnovi lidarskih snimanja. Rezultat je
detaljan mikroreljef, koji se ponajprije upotrebljava za
identificiranje površinskih oblika koji se mogu povezati
s arheološkim ostacima, odnosno tragovima raznih dje-
latnosti u arheološkoj prošlosti. Na lidarskim su slikama
jasno vidljive brojne terase kojima je bio korigiran pad
terena prema zapadu, bedem i ulazi u naselje te tumuli
i brojne manje topografske anomalije potencijalno arhe-
ološkog izvora za koje još nema racionalnih objašnjenja.
Na temelju postojećih rezultata geofizičkih istraživanja
dobit će se odgovori na pitanja povezana sa svojstvima
Položaj istraženog prostora 3 na gradini nekih lidarskih oblika. U svakom je slučaju najdjelotvor-
nija kombinacija različitih metoda koje su opisane u ovom
se uz procjenu dubine time može napraviti i jednostav- izvješću. Najdjelotvornijom se ipak pokazala magnetska
nija procjena veličine objekata. Mjerenja konduktivnosti metoda, zbog iznimno širokog spektra arheoloških obje-
tim instrumentom omogućuju prepoznavanje negativnih kata po formi i sastavu, koje može registrirati na osnovi
struktura kao što su jarci i veće jame, koji su obično dobri malih promjena u magnetskim svojstvima, stoga joj je
kolektori vlage i time područja bolje električne provodljivo- posvećeno najviše pozornosti. To vrijedi za izmjerenu
sti. Na prapovijesnom lokalitetu Kaptol ta je metoda upo-
trebljavana samo na pretpostavljenom području željezar-
skih radionica, gdje se na površini pojavljuju razni otpaci
željezarskih djelatnosti, a magnetskom metodom bilo je
utvrđeno više objekata s termoreminentnim tipom magneti-
zacije koja odgovara bipolarnim magnetskim anomalijama
koje stvaraju razne vrste peći in situ, a na nekim mjestima
nešto slabijih magnetskih anomalija i bez jasnog bipolar-
nog karaktera. Najvjerojatnije se radi o jamama s otpacima
od proizvodnje željeznih predmeta.
Georadarska metoda i geoelektrično kartiranje upotre-
bljavani su samo na području dvaju tumula na nekropoli
južno od naselja. Obje se metode u pravilu primjenjuju za
otkrivanje čvrstih struktura, kao što su na primjeru Kaptola
kamene konstrukcije grobnih komora. Istraživanja geora-
darskom metodom i metodom geoelektričnog kartiranja
željela se provjeriti mogućnost tih tehnika za dobivanje
informacija o sastavu i debljini plašta tumula, položaju i
veličini kamene grobne komore te o mogućim drugim arhe-
ološkim ostacima kao što su ravni grobovi, tragovi vatrišta
za rituale itd., u neposrednoj okolici tumula. Rezultati magnetometrije na tumulima 16 i 17

168
 Požeško-slavonska županija, HAG 13/2016
2D prikaz rezultata niskofrekvencijske elektromagnetne metode
Rezultati georadarskog istraživanja tumula 17
površinu i za razvoj novih postupaka obrade za identi-
fikaciju posebnih arheoloških objekata, koji inače nisu
standardni ciljevi te metode. Ponajprije se to odnosi na
kamene obzide grobnih komora koje nisu idealne za
magnetsku metodu, ali je ipak precizno definiran tlocr-
tan oblik i dimenzije komore, koja je prije toga arheološki
istražena pa su na raspolaganju bili svi parametri za kre-
iranje magnetskih modela.
dr. sc. Hrvoje Potrebica
Summary
In the course of 2016 a geophysical survey was con-
ducted at the fortified site of Kaptol-Gradci as well as
tumuli 16 and 17 at the necropolis of the same name.
The magnetic method has proven to be the most effi-
cient in identifying anomalies which result from the ther-
moremanent type of magnetisation as a property of all
archaeological remains that underwent certain changes
due to the exposure to high temperatures. Prehistoric
archaeological contexts usually includes all types of fired
clay (hearths, ovens, house daub, etc.) as well as waste
products resulting from workshops for iron smelting and
smithing. The most recent instrument CMD Miniexplorer
enables an insight into the depth of the source of mag-
netic anomalies. Hence, layout of archaeological struc-
tures is clearly visible, which allows the assessment
of their depth and size. This method was applied over
the assumed workshop area, whereas the use of the
magnetic method established the existence of several
169
structures with thermoremanent type of magnetisation.
Bipolar magnetic anomalies result from various types of
kilns whereas slightly weaker magnetic anomalies, with-
out a clear bipolar character, point to pits which contain
waste from iron making.
The geo-radar method and geo-electric mapping were car-
ried out on the two tumuli at the necropolis south of the
settlement. Both of the methods have been used for dis-
covering solid structures such as the stone structure of the
grave chambers in the case of Kaptol. The aim was to test
the possibilities of the methods in obtaining information
on the composition and width of mounds, the position and
size of grave chambers and other possible archaeological
remains such as flat graves, traces of ritual unstructured
hearths, etc. in the vicinity.
A very important facet are extremely accurate topographic
maps made on the basis of the lidar measurements. The
result is a detailed micro relief, which can be used primarily
for identifying surface forms associated with archaeological
remains i.e. traces of different activities in the archaeologi-
cal past. Lidar images have reveal numerous clearly visible
terraces which were used to amend sloping grounds to the
west, the rampart, the settlement gates as well as tumuli,
as well as numerous small topographic anomalies belong-
ing to a possible archaeological source which cannot be
rationally explained. Based on the results of the geophysi-
cal research, it can be concluded that the combination of
the various methods described in this report has proved to
be very efficient.
Redni broj: 93
Lokalitet: Pakrac – Stari grad
Naselje: Pakrac
Grad/općina: Pakrac
Pravni status: P-6347
Razdoblje: SV
Vrsta radova: geofizičko istraživanje
Od 22. do 24. rujna 2016. georadarskom je metodom
(GSSI SIR3000, 400 i 270 MHz antene) izmjereno pod-
ručje na kojem se nalaze ostaci Staroga grada Pakraca.
Voditeljica arheološkog projekta Stari grad u Pakracu
bila je Tea Lokner, dipl. arheo., kustosica Muzeja grada
Pakraca.
Stari grad Pakrac bio je jedna od najvećih utvrda u zapad-
noj Slavoniji. Kameni grad u obliku nepravilnog peterokuta
ojačava sedam kružnih kula na uglovima te još jedna naj-
veća obrambena kula u unutrašnjosti. Oko utvrde nalazio
se velik opkop ispunjen vodom koji je, kada bi se podigao
pokretan drveni most, bio dodatno osiguranje. Unutar
utvrde vjerojatno je bila smještena i prva hrvatska kovnica
novca, za koju se pouzdano zna da je djelovala u Pakracu
sredinom 13. st., prije preseljenja u Zagreb 1260. godine.
Godine 1922. ruši se najveća kula, a posljednji su ostaci
porušeni sredinom 50-ih. Od starog je pakračkoga grada
ostao očuvan samo manji dio vanjskog zida te povišena
konfiguracija terena.
 Hrvatski arheološki godišnjak 13/2016
Georadarski signali na različitim intervalima dubine za cijelu istraženu površinu Staroga grada na aerofotografiji (Arkod) i tlocrtom utvrde
iz 1864. g.; upotrebljavan je kontrastniji prikaz sivih tonova za naglašavanje bolje sačuvanih, odnosno masivnijih ostataka arhitekture
kvadratnom funkcijom
Položaj površina istraženih georadarskom metodom na području
Staroga grada: A – na aerofotografiji (Arkod), B – na prikazu tlocrta
pakračke utvrde iz 1864. g. (Arhiv Muzeja grada Pakraca), C – na
aerofotografiji (Arkod) i tlocrtu pakračke utvrde iz 1864. g., D – na
tlocrtu utvrde iz 1762. g.
Godine 2016. vremenski uvjeti i stanje površine bili su opti-
malni za georadarska istraživanja. Na svim površinama
istraženima georadarskom metodom udaljenost između
paralelnih profila iznosila je 0,5 m, a dimenzije kvadranata
prilagođavale su se situaciji na terenu. Georadarskim su
170
istraživanjima obuhvaćene sve dostupne površine unutar
gabarita Staroga grada.
U arheološkoj praksi horizontalni rezovi georadarskih
signala znače serije „tlocrta” na odabranim dubinama.
Horizontalni rezovi georadarskih signala na dubinama oda-
branima na osnovi najilustrativnijih pozitivnih rezultata pri-
kazani su nijansama sivih tonova za vremenske intervale
povratnih signala od cca 10 do 50 ns, što u danim okolno-
stima odgovara dubini od približno 2 m.
Na tim prikazima mogu se prepoznati i različite građevin-
ske faze, ako se one odražavaju u različitom smjeru arhi-
tekture. Takvi prikazi georadarskih signala napravljeni su
na osnovi odabira arheološki relevantnih prikaza na odre-
đenim intervalima dubina. Osnovni kriterij prilikom odabira
pojedinih horizontalnih rezova georadarskih signala jesu
jačina povratnih signala i njihove tlocrtne forme. Tako su
izdvojeni samo horizontalni rezovi s relativno jačim geora-
darskim signalima u linijama, odnosno pravilnijim tlocrtnim
formama. Oboje upućuje na arheološki izvor georadarskih
anomalija.
Rezultati georadarskih istraživanja pokazuju veliku razno-
likost u amplitudama, dubinama i tlocrtnim oblicima izmje-
renih georadarskih signala. Dubine horizontalnih rezova
za pojedina područja na prikazima međusobno se malo
razlikuju, jer su odabrani najkarakterističniji intervali geo-
radarskih signala za svako od istraženih područja, odno-
sno kvadranata. Tamnije linije i površine pravilnih tlocrtnih
oblika prikazuju relativno jače georadarske signale od
čvrstih struktura, kao što su ostaci zidova i slojevi uruša-
vanja. Amplitude georadarskih signala prikazane su nešto
 Požeško-slavonska županija, HAG 13/2016

kontrastnijim prikazima, s raspodjelom sivih tonova kva-

dratnom funkcijom.

Literatura

Mušič 2016 B. Mušič, Izvješće o geofizičkim istraživanjima

na arheološkom lokalitetu Pakrac – Stari grad, Rezultati
istraživanja georadarskom metodom, Gearh d.o.o.,
Maribor, 2016.
Muzej http://www.muzej-pakrac.hr/?vrsta=3&id=32

doc. dr. Branko Mušič

Summary

In the course of September 2016 a geo-radar survey was

undertaken of the remains of the old town of Pakrac. It rep-
resents one of the largest fortresses in Western Slavonia.
It is made of stone in the shape of an irregular pentagram Položaj pregledanih lokacija: 1. Dobrovac – Kućište, 2. Klisa –
and reinforced by seven round towers at the corners and Kućište, 3. Filipovac – Tabor, 4. Toranj, 5. Brekinska, 6. Batinjani,
a keep within the fortress. The fortress was surrounded 7. Donji Čaglić – Mjestne rudine, 8. Donji Čaglić – Kućište
by a moat filled with water, which provided an additional
defence when the draw-bridge was raised. The keep was
demolished in 1922, and the last remains of the fortifica-
tion in the mid-1950s. Only a small segment of the curtain
walls and elevated terrain configuration have remained of
the original town.
The geo-radar survey encompassed all available surfaces
within the fortress. The results show a diversity of ampli-
tudes, depths and layout of the recorded geo-radar signals.
Darker lines and regular-shaped forms represent relatively
stronger geo-radar signals than solid structures such as
the remains of walls and layers of demolition.

Redni broj: 94 Lokacija Dobrovac – Kućište

Lokalitet: Pakrac i Lipik – šire područje
Naselje: –
Grad/općina: Pakrac, Lipik
Pravni status: –
Razdoblje: P, SV, NV
Vrsta radova: terenski pregled
Od 25. do 28. listopada 2016. pregledan je teren pakračko-
-lipičkog kraja, u sklopu studentskog projekta „Sustavno
rekognosciranje pakračko-lipičkog kraja”, koji je financirao
Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu. Voditelj projekta
bio je Matko Maršić, a sudionici u projektu bili su Ivana
Hanžek, Tea Lokner i Katarina Šprem. Voditeljica istraživa-
nja bila je Rajna Šošić Klindžić.
Prema toponimima i prijavama lokalnog stanovništva,
odabrano je osam položaja za koje je smatrano da imaju
arheološki potencijal. Korištena je metodologija za standar-
dni sustavan terenski pregled s bilježenjem položaja GPS
uređajem. Tijekom pregleda, pregledane su sljedeće loka-
cije u Požeško-slavonskoj županiji: Dobrovac – Kućište,
Klisa – Kućište, Filipovac – Tabor, Brekinska. Batinjani,
Donji Čaglić – Mjestne rudine te Donji Čaglić – Kućište.
Neke lokacije nije bilo moguće obići zbog opasnosti od
miniranih područja ili zbog toga što su bile pod gustom
vegetacijom (primjerice Toranj). Nalazi pronađeni na nave-
denim lokacijama mogu se datirati od prapovijesti (sopot-
ska, lasinjska i korenovska kultura, kasno brončano doba)
do srednjeg, odnosno novog vijeka.
Na lokaciji Dobrovac – Kućište pregledana su tri položaja.
U blizini navedene lokacije godine 2012./2013. zagre-
bačka tvrtka Geoarheo d.o.o. arheološki je istražila dio
trase magistralnog plinovoda Dobrovac – Kutina. Područje
rekognosciranja prošireno je dalje prema jugu te su, uz već
utvrđene prapovijesne kulture, otkrivene i nove, dotada
nespomenute. Ujedno, lokalitet je pružio najviše materijala
za obradu. Među nalazima prikupljenima tijekom terenskog
pregleda bilo je lomljenog i glačanog kamenog oruđa, kera-
mike, lijepa, kvarca te jedan komad opsidijana.
Na lokaciji Klisa – Kućište pregledana su dva položaja
na kojima su također uočeni nalazi koji se mogu dati-
rati u prapovijest (lijep, keramika te lomljeno kameno
oruđe), no u nešto manjem broju. Svrdlom su izbušeni
uzorci zemlje na nekoliko različitih mjesta na lokaciji.
Oni su pokazali prisutnost fragmenata lijepa te je tako
potvrđen kulturni sloj i postojanje prapovijesnog lokali-
teta na tom položaju. Osim toga, pronađen je i ulomak

171
 Hrvatski arheološki godišnjak 13/2016
Lokacija Klisa – Kućište
Lokacije Filipovac – Tabor
Lokacija Brekinska
tamnoplavoga ukrašenog stakla, vrlo vjerojatno novovje-
kovnog podrijetla.
Na lokaciji Filipovac – Tabor pronađen je velik broj ulomaka
opeka koje su mogle biti istovarene na položaju kao otpad,
no ako se pronalaze duž cijele njive uz prisutnost lomlje-
noga litičkog materijala, moguće je da se na tom položaju
nalazi neotkriven prapovijesni lokalitet. Pronađen je i jedan
ulomak keramike.
Lokalitet Brekinska poznat je po ostavi s vučedolskim
sjekirama pronađenima 1872. (Durman 1983: 39; Lokner
2013: 93), stoga je taj položaj zanimljiv. Na lokaciji
172
Lokacija Batinjani
Lokacija Donji Čaglić – Mjestne rudine
Brekinska 1 pronađen je velik broj opeka i keramike. Manji
je broj keramike glaziran, što može upućivati na novovje-
kovno podrijetlo. Osim toga, pronađen je ulomak keramike
crvene boje, s kvadratnim urezanim ukrasima, za koji se
pretpostavlja da pripada srednjem vijeku. Pronađeno je
i nekoliko metalnih predmeta te jedan komad litike. Na
Brekinskoj 2 pronađen je samo velik broj opeka. Brekinska
3, s druge strane, dala je samo nalaze keramike, od kojih
su dva komada glazirana. Brekinska 4 siromašnija je nala-
zima te je na njoj prikupljen samo jedan komad glazirane
keramike.
Lokacija Batinjani poznata je lokalnom stanovništvu, koje
se zbog slučajnih nalaza obratilo pakračkom muzeju. Dok
Batinjani 1 nisu dali nalaze, Batinjani 2 bili su nešto boga-
tiji. Uz nalaze keramike, prilikom terenskog pregleda pro-
nađeni su i lijep, litika, glačani kamen te kvarc. Takvi nalazi
upućuju na postojanje još neotkrivenog lokaliteta na tom
položaju. Na položaju Batinjani 3 prikupljen je samo jedan
komad keramike te jedan komad opeke.
Na lokaciji Donji Čaglić – Kućište pronađen je najveći
broj opeka, više od sto komada. Uz to, pronađen je jedan
komad keramike i jedan komad litike te dva kvarca, koja
se mogu nalaziti u prirodnom obliku te ne moraju nužno
upućivati na postojanje lokaliteta.
Donji Čaglić – Mjestne rudine 1 imao je sličan rezultat: uz
veći broj ulomaka opeka pronađen je manji broj keramike i
litike te željeza i kvarca. Na lokaciji Donji Čaglić – Mjestne
rudine 2 pregledana su dva položaja bogatija nalazima. Uz
 Požeško-slavonska županija, HAG 13/2016

velik broj opeka, pronađen je i velik broj ulomaka keramike,

mala količina lijepa i litike te metala i kvarca.

Literatura

Durman 1983 A. Durman, Metalurgija vučedolskog kultur-

nog kompleksa, OA, 8, Zagreb, 1983: 1 – 87.
Lokner 2013 T. Lokner, O ostavi vučedolskih bojnih sjekira
iz Brekinske, Zbornik povijesnog društva Pakrac – Lipik,
8 – 9, Pakrac – Lipik, 2012 – 2013: 93 – 99.

Matko Maršić
Ivana Hanžek
Tea Lokner
Katarina Šprem
Rajna Šošić Klindžić

Summary

In the period from October 25 to October 28, 2016, a sys-

tematic field survey of the Pakrac-Lipik area was carried out
as part of the student project Systematic Reconnaissance
of the Pakrac-Lipik Region. Based on toponyms and reports
from the local population, eight sites that were assumed
to have archaeological potential were selected. The meth-
odology for a standard systematic field survey with GPS
positioning was used. The following sites in the Požega-
Slavonia County were surveyed: Dobrovac-Kućište, Klisa-
Kućište, Filipovac-Tabor, Brekinska, Batinjani, Donji Čaglić- Ostaci kamenog zida na zapadnom dijelu Trga sv. Terezije, pogled
Mjestne Rudine and Donji Čaglić-Kućište. JI-SZ (foto: V. Ciganović)

Redni broj: 95
Lokalitet: Požega – Trg sv. Terezije
Naselje: Požega
Grad/općina: Požega
Pravni status: Z-2798
Razdoblje: SV, NV
Vrsta radova: arheološki nadzor

Od svibnja do rujna 2016., u ukupnom trajanju od 40 radnih

dana, arheološki su nadzirani zemljani radovi u sklopu
obnove Trga svete Terezije u Požegi. Radovi su, među osta-
lim, podrazumijevali rekonstrukciju postojećeg vodovoda,
kanalizacije te električnih i plinskih instalacija. Osim na Trgu
svete Terezije, površine oko 5394 m2, nadzor je obuhvatio i Kameni klesanac, detalj (foto: V. Ciganović)
lokalitet u Ulici Ivana Pavla II., površine 2278 m2. Navedeni
trg i ulica nalaze se na k.č. 1421/1, k.o. Požega. Voditeljica
arheološkog nadzora bila je arheologinja Dubravka Sokač-
Štimac, prof., a investitor radova i nadzora Grad Požega.

S obzirom na to da se radi o prostoru zaštićene arheološke

zone te zaštićene kulturno-povijesne cjeline grada Požege,
arheološki nadzor bio je neophodan kako bi se pravodobno
i na odgovarajući način dokumentirali potencijalni arheološki
nalazi. Lokalitet je istražen 2006. i 2007. na nekoliko lokacija
unutar površine trga te su pronađeni ostaci srednjovjekov-
nih građevina s pokretnim arheološkim nalazima. Arheološki
nadzor 2016. bio je potaknut potrebom zaštite potencijalnih
nalaza na površini koja prethodno nije bila zaštitno istražena. Ulomci keramičkih lula iz 16. – 17. st. (foto: D. Sokač-Štimac)

173
 Hrvatski arheološki godišnjak 13/2016
Tijekom spomenutog nadzora, na zapadnom i jugoza-
padnom dijelu trga te u zapadnom i istočnom dijelu Ulice
Ivana Pavla II., na dubini od 0,30 do 0,50 cm pronađeni
su mnogi ostaci ljudskih kostiju. Na zapadnom dijelu trga
pronađen je i kameni zid smjera istok-zapad, u dužini od
5 m, širok 0,90 m. Na središnjem dijelu trga zatečeni su
temelji ograde i postolja spomenika fra Luki Ibrišimoviću.
Spomenik je četiri puta mijenjao lokaciju unutar površine
trga: najprije je bio postavljen na sjevernom dijelu trga (kod
današnjega Dijecezanskog muzeja), zatim je stajao na sre-
dišnjem dijelu trga (ispred crkve sv. Terezije Avilske, današ-
nje katedrale), nakon toga postavljen je na južnom dijelu
trga, a sada se nalazi na njegovu zapadnom dijelu.
Prilikom kopanja rova uz fasadu pročelja župnog dvora na
sjeveroistočnom dijelu trga pronađeni su temelji kamenog
zida, dužine 5, a visine 1,5 m. Tijekom zemljanih radova uz
zgradu gimnazije na istočnom dijelu trga otkriveni su mnogi
kameni klesanci od vapnenca pješčenjaka, koji upućuju na
veliku srednjovjekovnu građevinu – možda prvu požešku
srednjovjekovnu crkvu sv. Pavla, koja se prema mišljenju
nekih autora nalazila na prostoru između Kamenitih vrata
(sjevernog ulaza u srednjovjekovnu Požegu opasanu
kamenim bedemima) i utvrde (koja se nalazila na brdu u
neposrednoj blizini današnje katedrale). Spomenuta crkva
stradala je prilikom turskog napada na utvrdu 1537. godine.
Na trgu su tijekom radova prikupljeni različiti pokretni nalazi:
ulomci keramičkih lula iz 16. – 17. st., dijelovi keramičkih
posuda iz 16. st., keramički lonci iz 15. – 17. st. te dio kera-
mičkog poklopca iz 16. st. U zapadnom dijelu Ulice Ivana
Pavla II. pronađeni su željezni čavli iz 16. st., topovska
kamena kugla iz 15./16. st., ulomci ocakljenih keramičkih
zdjela iz 15. – 16. st. te željezno ojačanje za obuću iz 16. st.
Arheološki materijal s Trga svete Terezije u Požegi ima
analogije u materijalu s lokaliteta crkve pohođenja Blažene
Djevice Marije u Voćinu i Ružica grada. Nakon završetka
arheološkog nadzora prikupljeni pokretni arheološki nalazi
pohranjeni su u Gradskom muzeju Požega, a radovi na ure-
đenju trga dovršeni su sukladno projektnoj dokumentaciji.
Literatura
Buturac 1977 J. Buturac, Crkveno-kulturna povijest
Požege i okolice 1227 – 1977., Zagreb, 1977.
Sokač-Štimac 2008 D. Sokač-Štimac, Požega – Trg sv.
Terezije, HAG, 4/2007, Zagreb, 2008: 112 – 114.
Sokač-Štimac 2008 D. Sokač-Štimac, Srednjovjekovna
Požega: rezultati arheoloških istraživanja na Trgu sv.
Terezije 2006. i 2007. godine, katalog izložbe, Gradski
muzej Požega, Požega, 2008.
Sokač-Štimac, Korać 2007 D. Sokač-Štimac, Z. Korać,
Požega – Trg sv. Terezije, HAG, 3/2006, Zagreb, 2007: 91, 92.
Dubravka Sokač-Štimac
Summary
From May to September 2016 archaeological supervi-
sion was conducted over the earthworks within the recon-
struction of Sveta Terezija Avilska Square in Požega. The
supervision also encompassed Ivana Pavla II Street. The
works included the reconstruction of the existing water
174
supply system, sewer system as well as electricity cables
and gas pipelines. Since the area is located within the
listed archaeological zone and cultural and historic site of
Požega, the archaeological supervision was a precondi-
tion for the in-time and appropriate recording of potential
archaeological finds. The rescue archaeological excava-
tions conducted in 2006 and 2007 on several locations on
the Square identified the remains of medieval buildings and
movable archaeological finds. During the 2016 supervision
both immovable and movable medieval and post-medieval
finds were recorded.
Redni broj: 96
Lokalitet: Tulnik – tumuli
Naselje: Tulnik
Grad/općina: Pleternica
Pravni status: R-505
Razdoblje: P
Vrsta radova: geofizička istraživanja, geoarheološke
bušotine
Godine 2016. Centar za prapovijesna istraživanja i tvrtka
GEARH d.o.o. proveli su niz nedestruktivnih zahvata na
pretpostavljenim prapovijesnim tumulima kod sela Tulnika.
Voditelji istraživanja bili su prof. dr. sc. Hrvoje Potrebica i
doc. dr. sc. Branko Mušič.
Arheološki ciljevi geofizičkih istraživanja tumula na pra-
povijesnom lokalitetu Tulnik u Požeškoj kotlini primjenom
magnetske metode (Geometrics G-858), georadarske
metode (GSSI SIR3000, 400 i 270MHz antene), geoe-
lektričnog kartiranja (Geoscan RM15) i 2D geoelektrične
tomografije (ARES) bili su utvrđivanje sastava tumula,
odnosno tumulima sličnih morfoloških formi općenito te
posebno anomalija u fizičkim poljima koje bi upućivale na
antropogene promjene (ukopi, arheološki slojevi, kamene
grobne komore, negativne strukture kao što su primjerice
jarci oko tumula i sl.). Osnovna je svrha tih geofizičkih
istraživanja nedestruktivan uvid u sastav tumula i tumu-
lima sličnih formi za razlikovanje mehanizama nastanka
te prikupljanje informacija za definiranje tumulima sličnih
prirodnih tvorevina. Ciljevi za različite metode unutar toga
Položaji istraživanih tumula
 Požeško-slavonska županija, HAG 13/2016

generalnog cilja bili su različiti, a svi su bili usmjereni u

prepoznavanje što više detalja u iznimno raznolikim for-
mama te sastavu tumula i tumulima sličnih antropogenih
formi. U okviru projekta izgrađivala se pionirska strate-
gija geofizičkih istraživanja takvih objekata jer ne postoje
objavljeni rezultati sličnog istraživanja. Zbog takve prirode
i raznolikog karaktera istraživanog medija, bilo je potrebno
dosta eksperimentiranja za rješavanje nedoumica, čak
u fazi provedbe mjerenja za pojedine metode i tehnike.
Strategija se nadopunjavala na osnovi analize prethodnih
rezultata.
Magnetskom metodom i metodom električnog otpora istra-
žena je izravnata površina tumula, kao i njegova okolina,
dok je georadarskom metodom istražena samo površina
tumula.

Magnetska metoda (Geometrics G-858, Geometrics ltd)

Magnetskom metodom najdjelotvornije se prepoznaju
anomalije koje su rezultat termoremanentnog tipa magne-
tizacije, što je odlika svih arheoloških ostataka koji su pre-
trpjeli promjene prilikom izloženosti visokim temperatu- Dijagonalna linija magnetskih gradijenata i točkaste magnetske
rama. U arheološkom su kontekstu to najčešće sve vrste anomalije
zapečene gline, kao i veći dio otpadaka koji se pojavljuju u
talioničkim i kovačkim radionicama (ostaci peći, lomljena
zgura i sl.). Magnetometrijom su se željele otkriti magnet-
ske anomalije, koje bi upućivale na termoremanentan tip
magnetizacije spaljene gline, induciran tip magnetizacije
spaljene gline, kao i negativne strukture kao što je primje-
rice jarak oko tumula jer su negativne strukture po pravilu
nositelji nešto jače inducirane magnetizacije od okoline.
Na rezultatima magnetske metode na izravnatoj površini
tumula jasno se prepoznaje linija relativno jačih magnet-
skih gradijenata, koji su posljedica kontrasta u magnet-
skim svojstvima 10 – 20 cm debelog sloja s fragmentima
kosturnih ostataka, odnosno olupina školjaka i puževa te
upućuje na kraću promjenu režima sedimentacije s doto-
kom više terigene komponente u vidu sitnog šljunka, pije-
ska i gline smeđe boje. Neke su tanke stijenke mekušaca
još dobro sačuvane, što upućuje na kratak transport. Sve
to upućuje više na prirodan postanak materijala tumula, Rezultati magnetometrije
što je u kontradikciji s njegovom formom i topografskim
položajem. Iznenađujući je i nagib spomenutog sloja, koji Georadarska metoda (GSSI SIR3000, 270 i 400 MHZ
iznosi skoro 45° u odnosu na izravnatu, horizontalnu povr- antene)
šinu tumula. To je dosta neobično jer bi se za sedimente U arheološkoj praksi horizontalni rezovi georadarskih
taložene u priobalnim dijelovima Panonskog mora mogao signala znače serije „tlocrta” na odabranim dubinama.
očekivati više subhorizontalan položaj slojeva. Prema Horizontalni rezovi georadarskih signala (time slices) na
tome i ostalim topografskim karakteristikama objekta, dubinama odabranima na osnovi najilustrativnijih pozitiv-
nikako ne treba odbaciti početne pretpostavke da se radi nih rezultata prikazani su nijansama sivih tonova i bojenih
o antropogenoj formi. paleta. Na rezultatima georadarskih istraživanja prepo-
U okolini tumula bile su izmjerene brojne manje i veće znaju se linije relativno jačih georadarskih signala, koji
uglavnom izometrične magnetske anomalije, od kojih je upućuju na slojeve materijala u tijelu tumula. Na osnovi
dio nastao zbog manjih komada suvremenog željeza, dok tih rezultata, može se zaključiti da se općenito radi o trima
su neke veće anomalije najvjerojatnije posljedica termore- sekvencijama materijala različitog sastava.
manentnog tipa magnetizacije spaljene gline (žuto). Izvor
širokog pojasa inducirane magentizacije s južne strane Metoda geoelektričnog kartiranja (Geoscan RM 15.
tumula nije jasan, ali je moguće da se radi o magnetskom Geoscan Research)
efektu zapune jarka sa spaljenom glinom (zeleno), što Ta se metoda uglavnom upotrebljava za geoelektrično
upućuje na moguće arheološke ostatke u vidu deponija kartiranje, što znači da očitavanja prikazuju integralne
i slično. Ostale su linearne magnetske anomalije najvje- vrijednosti otpora za neki volumen zemljišta do određene
rojatnije nastale zbog modernih i starijih granica među dubine. Rezultate te metode moguće je prikazati samo
parcelama. tlocrtno. To je u takvu kontekstu djelotvorna metoda za

175
 Hrvatski arheološki godišnjak 13/2016
otkrivanje zidova i slojeva urušavanja. Najveća dubina na
kojoj se mogu otkriti ostaci arhitekture zavisi od udaljenosti
između mjernog para elektroda, koji kod standardne kon-
figuracije iznosi 0,5 m, što znači detekciju ostataka do naj-
veće dubine od cca 1 m. Rezultati geoelektričnog kartira-
nja, slično kao i rezultati magnetske i georadarske metode
na izravnatoj površini tumula, prepoznaju dijagonalne linije
koje se interpretiraju kao slojevi sedimenata različitog
sastava, odnosno granulacije.
2D geoelektrična tomografija (ARES, GF Instruments)
Osnovni cilj 2D geoelektrične tomografije bio je provjera-
vanje prisutnosti grobnih komora u dvama tumulima. Na
osnovi dosadašnjih rezultata istraživanja tumula geofizič-
kom metodom (magnetska metoda, georadarska metoda,
metoda geoelektričnog kartiranja i niskofrekvencijska elek-
tromagnetska metoda) može se zaključiti da su, kad je riječ
o prepoznavanju kamenih komora u tumulima, najpouzda-
niji rezultati 2D geoelektrične tomografije.
Na rezultatima 2D geoelektrične tomografije prepoznaju
se brojna anomalna područja. Na slikama su naznačena
strelicama. Opći je dojam da se radi o umjetno prerađe-
nom vrhu topografski izdignutom terenu u formi tumula.
Anomalna područja na 2D geoelektričnim profilima imaju
manje i veće izometrične presjeke, kao i horizontalne
slojeve odmah ispod današnje površine. To se odnosi na
dubinu do cca 3 m. Na većoj dubini materijal je homogene
građe i relativno nižih vrijednosti otpora u rasponu koji se
pripisuje glini, odnosno pješčanoj glini. Taj je zaključak
potvrđen i probnom bušotinom. Opći je dojam da je riječ o
prirodnoj osnovi od gline i pješčane gline, u kojoj se nalaze
objekti višeg otpora (250 – 700 Ohm.m), što može biti
jedino posljedica tijela kamene građe i prema tome najvje-
rojatnije arheološkog izvora jer se u toj prirodnoj sredini ne
očekuju slojevi kompaktnih stijena.
Rezultati georadarskih istraživanja izravnate površine tumula
176
Geofizička su istraživanja tumula, zbog morfoloških formi
i relativno većeg udjela vode u plaštu tumula, iznimno
zahtjevna bez jednoznačne strategije koja bi dala arheo-
loški važne rezultate. Zbog toga su istraživanja tumula u
Požeškoj kotlini primjeri geofizičkih istraživanja primjenom
kombinacije različitih i time komplementarnih metoda, pri-
likom čega se rezultati uglavnom međusobno dopunjuju
(multi-method approach), a na nekim mjestima i potvrđuju
mjerenjima različitih fizičkih svojstava tumula s identič-
nim rezultatima. Ispostavilo se da je moguće dobiti rele-
vantne odgovore jedino primjenom kombinacije različitih
metoda jer se na taj način rezultati međusobno potvrđuju i
nadopunjuju.
Geoarheološka bušotina
Mjesto pretpostavljenog tumula 3 kod Tulnika geološki je
izbušeno da bi se provjerio sastav njegova donjeg dijela.
Osnovni cilj bio je provjeriti sastav pretpostavljenog tumula
za potvrđivanje rezultata 2D geoelektrične tomografije.
Zbog konfiguracije terena nije bilo moguće bušenje s vrha
tumula pa je odlučeno da se provjeri sastav na mjestu
gdje je bilo to moguće. Iako položaj bušotine zbog ogra-
ničenja uvjetovanog konfiguracijom terena nije bio opti-
malan u odnosu na postavljene ciljeve, rezultati bušenja
bitno su pridonijeli interpretaciji rezultata 2D geoelektrične
tomografije.
Jezgra bušotine potvrđuje iznimno homogenu građu prirod-
nih sitnozrnatih sedimenata, s prevladavajućom granulaci-
jom gline i silta te sitnozrnatog pijeska. Sastav sedimenata
na cijelom intervalu dubine od 6 m upućuje na sedimentaciju
u mirnome vodnom okolišu ispod razine utjecaja pritoka s
kopna. Vrijednosti specifičnog otpora dobivene inverznom
metodom 2D geoelektričnih pseudosekcija na dubini ispod
2,5 – 3 m odgovaraju takvu geološkom sastavu. Iz toga se
može zaključiti da je donji dio geoelektričnog profila, kao
 Požeško-slavonska županija, HAG 13/2016
Rezultati 2D geoelektrične tomografije
Rezultati geoelektričnog kartiranja
Jezgra istražene geoarheološke bušotine
što je bilo pretpostavljeno, prirodnog izvora, dok je gornji
dio profila iznad 2,5 m, koji iskazuje veliku heterogenost s
izometričnim i (sub)horizontalnim slojevima visokog otpora,
najvjerojatnije antropogenog izvora. Ne čini se mogućim da
bi se prirodnim putem tako brzo i drastično promijenila sre-
dina sedimentacije u mirnom vodnom okolišu, koji je jasno
čitljiv iz jezgre bušotine. To znači da se najvjerojatnije radi
o antropogenim intervencijama i time potencijalno arheo-
loškim ostacima, jer na površini nema naznaka o interven-
cijama u moderno doba.
Može se zaključiti da su takve geoarheološke bušotine
iznimno važne za arheološku interpretaciju rezultata geo-
fizičkih istraživanja, a osobito rezultata 2D geoelektrične
177
tomografije, koja upućuje na potencijalne (geo)arheološke
promjene u prirodnom sastavu geološke podloge i na
većim dubinama.
dr. sc. Hrvoje Potrebica
Summary
In the course of 2016 geophysical surveys and geo-archae-
ological probes were carried out at a site with prehistoric
tumuli near the village of Tulnik. The main purpose of the
research was to enable a non-destructive insight into the
composition of the tumuli and tumulus-like structures, with
the aim of establishing mechanisms of their creation and
gathering information that would be used in defining tumu-
lus-like structures of natural origin.
Magnetometry was used in the area around a tumulus to
measure numerous small and large isometric magnetic
anomalies, some of which are visible due to small pieces
of contemporary iron, whilst certain greater anomalies pro-
bably resulted from the thermoremanent type of magneti-
sation of burnt clay (yellow). The source of a wide area of
magnetisation on the south side of the tumulus is unclear,
but it is possible that it represents magnetic effect of the
ditch fill with burnt clay (green), which points to possible
archaeological remains such as a waste dump. Other
linear magnetic anomalies probably resulted from the pre-
sence of contemporary and older boundaries between land
plots. The geo-radar survey results show the lines of relati-
vely strong geo-radar signals that point to layers of material
in the tumulus body. The results suggest there are three
sequences of material of different composition. The results
of geo-electric mapping on the flattened surface area of
the tumulus show diagonal lines which can be interpreted
as layers of sediment of different composition, i.e. granu-
lation. The results of 2D geo-electric tomography suggest
that the structures of higher resistance in the natural clay
and sandy clay soils should be associated with a body built
of stone, i.e. an archaeological source. Geo-archaeological
probing is especially important for this method. The best
results in geophysical research of tumuli can be achieved
by combining several different complementary methods.
 Hrvatski arheološki godišnjak 13/2016

VIROVITIČKO-PODRAVSKA
ŽUPANIJA

97 Cesta Suhopolje – Slatina 101 Virovitica – Petrovac

98 Nova Bukovica – Sjenjak 102 Zvonimirovo – Veliko polje
99 Virovitica – Gradski park (kula)
100 Virovitica – Gradski park (zapadni
ulaz)

178
 Virovitičko-podravska županija, HAG 13/2016
Redni broj: 97
Lokalitet: Cesta Suhopolje – Slatina
Naselje: –
Grad/općina: Virovitica, Slatina
Pravni status: –
Razdoblje: P, A, SV
Vrsta radova: rekognosciranje
Godine 2016. pregledana je trasa buduće Podravske brze
ceste, dionice Suhopolje – Slatina, za potrebe izrade stu-
dije utjecaja na okoliš za planiranu gradnju. U izradi stu-
dije sudjelovale su arheologinje Katarina Botić iz Zagreba,
Marija Mihaljević iz Nove Gradiške, Silvija Salajić iz
Virovitice te Dragica Šuvak, ravnateljica Zavičajnog muzeja
u Slatini. Radove je financirao Zavod za prostorno planira-
nje d.d. Osijek.
Podravska brza cesta planirana je prijašnjih godina te je
tako 2005. dr. sc. Kornelija Minichreiter iz Instituta za arhe-
ologiju u Zagrebu izradila studiju utjecaja, a 2013. arhe-
ološke tvrtke Kaukal d.o.o. i Delmat Galiot d.o.o. istražile
su područja kod Virovitice i Suhopolja (arheološki nalazi
pohranjeni su u Gradskom muzeju u Virovitici). Opsežna
studija tada je obuhvatila arheološku baštinu i sve potrebne
mjere zaštite, ali sada je odmak od deset godina zahtije-
vao provjere i moguće nadopune. U međuvremenu je i dio
trase ceste doživio određene promjene, pa je bilo potrebno
napraviti samo dionicu ceste od Suhopolja do Slatine.
Na trasi Podravske brze ceste izdvojeno je sedam arhe-
oloških lokaliteta, koje je potrebno istražiti prije gradnje
Trasa Podravske brze ceste s arheološkim lokalitetima
179
ceste. Tijekom obilaska terena potvrđeni su otprije usta-
novljeni arheološki lokaliteti obuhvaćeni studijom. Najviše
lokaliteta smješteno je u Orešcu i oko njega, uz rimsku
magistralnu cestu, čime se potvrđuje važnost antičkog
Bolencija, ali i kontinuitet naseljavanja od prapovijesti do
srednjeg vijeka. Veća gustoća nalaza zabilježena je i na
slatinskom području. Manje promjene odnosile su se na
novija saznanja o lokalitetu i nalazima, koji su utjecali na
dataciju.
Arheološki lokaliteti na suhopoljskom području:
1a) Suhopolje – Kapan, lokalitet Dubrava (neolitik, laten,
rimsko doba; karta: 1)
1b) Suhopolje – Kapan, lokalitet Ivanac (Ivanjac), (eneolitik
(badenska kultura) i srednji vijek; karta: 1)
2a) Orešac, lokalitet Glogovac (prapovijest i rimsko doba;
karta: 2)
2b) Orešac, lokalitet Krajnja lenija (prapovijest, mlađe
željezno doba i srednji vijek; karta: 2)
3) Orešac, lokalitet Stojakuša ili Žuto Brdo, k.o. Orešac
(rimsko doba i srednji vijek; karta: 3)
4) Orešac, lokalitet Rastik, k.o. Orešac (prapovijest, antika
i srednji vijek; karta: 4).
Arheološki lokaliteti na slatinskom području:
5) Bakić, lokalitet Podbara, k.o. Bakić (prapovijest; karta: 5)
6) Bakić, lokalitet Palućak, k.o. Bakić (srednji vijek; karta: 6)
7) Slatina, lokalitet Turbina, k.o. Slatina (srednji vijek; karta: 7).
Silvija Salajić
 Hrvatski arheološki godišnjak 13/2016
Summary
In the course of 2016 a field survey was undertaken on the
route of the future Podravina speedway, Suhopolje – Slatina
section for the purpose of an environmental impact assess-
ment study. The survey established the existence of seven
archaeological sites dating to prehistory, Antiquity and the
Middle Ages.
Redni broj: 98
Lokalitet: Nova Bukovica – Sjenjak
Naselje: Nova Bukovica
Grad/općina: Nova Bukovica
Pravni status: Z-3075
Razdoblje: P
Vrsta radova: zaštitno iskopavanje
Od 22. kolovoza do 12. rujna 2016. Institut za arheolo-
giju iz Zagreba, u suradnji s Općinom Nova Bukovica i
Zavičajnim muzejom u Slatini, nastavio je arheološka istra-
živanja prapovijesnog lokaliteta Nova Bukovica – Sjenjak
kod Slatine. Radove je vodio dr. sc. Saša Kovačević, viši
znanstveni suradnik Instituta za arheologiju iz Zagreba.
Stručnu ekipu činili su apsolventi arheologije Filozofskog
fakulteta u Zagrebu, a u istraživanjima su sudjelovali fizički
radnici iz Nove Bukovice. Istraživanja toga kompleksnog
prapovijesnog naseobinskog lokaliteta dio su istraživačke
Plan istraženog dijela lokaliteta na Sjenjaku od 2011. do 2016.
(izradio: M. Mađerić)
180
teme „A3: Naselja” unutar Strategije znanstvene djelatnosti
Instituta za arheologiju 2014. ‒ 2019. Istraživanja su usmje-
rena na daljnje razotkrivanje elemenata kasnobrončano-
dobne i latenske naseobine na položaju Sjenjak i dobivanje
informacija o izgledu, strukturi, rasteru i međuodnosu dvaju
prapovijesnih naselja, koja su u Novoj Bukovici činili nad-
zemni i ukopani objekti (Kovačević 2001; 2017). Radove
je financiralo Ministarstvo kulture, a financijsku, logističku
i drugu pomoć istraživanjima osigurali su i Općina Nova
Bukovica, Institut za arheologiju iz Zagreba te Zavičajni
muzej u Slatini. U Zavičajnom muzeju u Slatini privremeno
je i pohranjen prikupljeni arheološki materijal.
Ovogodišnja arheološka istraživanja nastavljena su sje-
verno uz parcelu od prošlih godina, na k.č. 197, k.o. Gornja
Bukovica, koja se nalazi u vlasništvu Marina Špoljara. Na
kraju istraživanja, istočni je dio prošlogodišnje sonde na
području k.č. 197 zatrpan, dok su se istraživanja nastavila
u smjeru zapada, prema poljskom putu, odnosno prema
cesti Slatina ‒ Našice.
Istraženo je 656 m2 lokaliteta, a ukupna istražena površina
sada doseže 5246 m2. Istražena je k.č. 197 u cijeloj širini
njive, od sjevernog do južnog ruba. Pri tome je otkriveno 59
novih objekata, odnosno 118 novih stratigrafskih jedinica.
Tijekom istraživanja prikupljeno je 75 vrećica pokretnoga
arheološkog materijala. Većinu nalaza čini kasnobrončano-
dobna i kasnolatenska keramika. Pronađeno je 48 poseb-
nih nalaza, a prikupljeno je i 19 uzoraka za interdiscipli-
narne analize. Arheološka sezona 2016. ističe se posebno
bogatim pokretnim nalazima, među kojima je i veći broj
posebnih nalaza od metala, keramike i kamena.
Istraživanja su započela neposredno uz područje istra-
živano prethodne godine, sjeverno uz sondu iz 2014.,
zapadno uz arheološku sondu od prethodne godine, i dalje
na južnoj padini brežuljka na kojem se smjestio lokalitet
(Kovačević 2017). Oraći sloj pažljivo je uklonjen bagerom,
nakon čega je započelo poliranje, definiranje i dokumenti-
ranje novih arheoloških cjelina. Cilj je bio nadovezati se na
zapadni rub prošlogodišnjeg iskopa kako bi se uspješno
povezali objekti otkriveni prethodnih godina s ovogodišnjom
situacijom (Kovačević 2016). Posebno se to odnosilo na
prošle godine definiran velik ukopan kasnolatenski objekt
SJ 1506, 1507 u □ m-n/XVII-XVII, na SJ 1211, naseobinski
sloj koji je istražen uz rub njive, ali i na ostale ukopane
i nadzemne objekte naselja iz kasnoga brončanog i mla-
đega željeznog doba te njihov neposredan okoliš. Namjera
je bila istražiti objekte koji su se pružali u neiskopani dio
terena na zapadu, skupiti uzorke za nove interdisciplinarne
analize te usporediti novootkrivene nalaze s otprije pro-
nađenim brončanodobnim i latenskim nalazima, kako bi
se dobila što potpunija slika tog dijela lokaliteta. Tijekom
istraživanja 2016. cilj je bio i otvoriti što je moguće veću
površinu lokaliteta, kako bi se razjasnila zamršena strati-
grafsko-kulturna situacija u posljednjih nekoliko godina, te
razotkriti potencijalno ključne elemente za rekonstrukciju
izgleda kasnobrončanodobnog naselja.
Vertikalna stratigrafija dijela lokaliteta istraživanog 2016.
u kontekstu naseobinskih slojeva jednostavna je i dobrim
dijelom uvjetovana oštećenjima arheoloških slojeva i struk-
tura zbog dugotrajne intenzivne zemljoradnje. Složenosti
stratigrafske slike lokaliteta znatno pridonosi neprestano
 Virovitičko-podravska županija, HAG 13/2016
Nadzemna kuća, vjerojatno iz kasnoga brončanog doba, područje
□ o-n/XIX-XXI iz 2015. u postupku digitalne rekonstrukcije (foto:
M. Mađerić)
ispreplitanje i presijecanje ukopanih objekata koji pripadaju
raznim fazama obaju prapovijesnih razdoblja, što jasno
govori o intenzitetu života na tome mjestu u prošlosti. Iako
je i sezona 2016. bila obilježena upravo takvom, slože-
nom arheološkom situacijom, izdvojene su i zaokružene
cjeline koje pripadaju naselju iz kasnoga brončanog i iz
mlađega željeznog doba. Posebice su zanimljivi objekti s
obiljem pokretnih nalaza, kao i, čini se, objekti radioničkog
ili pomoćnog karaktera. Nakon plitkoga oraćeg sloja SJ 01
pojavljuje se zdravica SJ 02 s ukopanim objektima. Novost
u odnosu na arheološka istraživanja 2013. bila je pojava
arheološkog sloja SJ 1211, iz kasnoga brončanog doba. To
je bilo prvi put od početka istraživanja da se na lokalitetu
javlja intaktan naseobinski arheološki sloj, što je u arheo-
loškom smislu važna informacija. U nastavku istraživanja
2016. znatno siromašniji ostaci tog sloja ponovo su uočeni
uz južni rub k.č. 197, na jugu sonde. U tipologiji objekata
otkrivenih ovogodišnjim istraživanjima ističu se svi tijekom
prijašnjih analiza uočeni tipovi objekata: rupe od stupova
‒ ostaci nadzemnih objekata, manje i veće otpadne jame,
naseobinski sloj.
Među objektima kasnoga brončanog doba istraživanima
2016., ističu se otpadne jame, gotovo pravilno kružnog
tlocrta s obiljem nalaza, koji su ponovo dokaz trajnog i
intenzivnog života ljudi u naselju kulture polja sa žarama
na Sjenjaku, a najvažniji je nalaz iz tog razdoblja u istra-
živanjima ove godine veći objekt SJ 1571, 1572 ispunjen
iznimno bogatim i raznovrsnim pokretnim nalazima, koji
će znatno upotpuniti sliku svakodnevice kasnobrončano-
dobnog naselja. Među elementima kasnolatenskog nase-
lja posebno su zanimljivi veći ukopani radni ili stambeni
objekti pravokutnog i nepravilnog tlocrta SJ 1506, 1507 i
SJ 1583, 1584.
Naseobinski sloj SJ 1211
Tijekom arheoloških istraživanja 2013. otkriven je arhe-
ološki sloj za koji se pretpostavilo da se radi o ostacima
naseobinskog sloja jednog od dvaju prapovijesnih nase-
lja na Sjenjaku. SJ 1211 sastoji se od sivosmeđe zemlje
s dosta keramike, lijepa i ugljena, a javlja se neposredno
181
ispod oraćeg sloja SJ 01 te iznad zdravice SJ 02. Iako se
u odnosu na zdravicu sloj SJ 1211 jasno izdvaja bojom i
sastavom, znatno ga je teže izdvojiti od oraćeg sloja SJ 01
kojemu je poprilično sličan prema boji i sastavu.
Čini se da se ne radi o sloju naplavine ili pojavi uzrokova-
noj nekim drugim prirodnim djelovanjem. Debljina sloja, na
najsačuvanijem mjestu uz južni profil sonde, iznosila je oko
20 cm. Sloj je najsačuvaniji uz rubove njiva na području
istraživanom od 2013. do 2015., te se postupno gubi
prema sjeveru i njivi na kojoj se istražuje. Sloj mjestimično
ima više nalaza, a ponegdje manje.
Na temelju preliminarnog pregledavanja materijala, moglo
bi se raditi o intaktnoj arheološkoj cjelini iz kasnoga bron-
čanog doba, koja je ostala sačuvana na području razmeđa
njiva, gdje se plugom oralo znatno pliće. Ove godine, tije-
kom terenskih radova uz sam rub arheološke sonde, na raz-
međi njiva ponovo se pojavio isti sloj. Identična mu je boja i
konzistencija, no odmah je uočeno da je ove godine znatno
siromašniji pokretnim arheološkim nalazima. Pretpostavlja
se da se ostaci sloja bogatiji pokretnim nalazima, koji su
istraživani 2013., nalaze u blizini nekoga većeg objekta u
naselju, zbog čega je i zasićenost sloja pokretnim nalazima
bila veća. No, to je zasad teorija koju valja provjeriti tijekom
nastavka istraživanja.
Rupe od stupova i nadzemni objekti
Rupe od stupova među najbrojnijim su nepokretnim arheo-
loškim nalazima u Novoj Bukovici. Tako je bilo i tijekom arhe-
ološke sezone 2016. godine. Neke rupe od stupova već su
prilikom istraživanja po zajedničkim karakteristikama (kao
što su promjer, morfologija i dubina te međusobni raspo-
red) mogle pripadati istom nadzemnom objektu. Čini se da
su rupe od stupova, a time i vertikalni drveni nosači koji su
bili u njima, unutar kasnolatenskog horizonta znatno većeg
promjera od onih iz naselja kasnoga brončanog doba.
Uz navedene grupacije rupa od stupova, u kojima su otprije
prepoznate osnove pravokutnih ili kružnih nadzemnih obje-
kata ili konstrukcija, postojalo je još nekoliko desetaka
raznih drugih rupa od stupova, od kojih se neke daju pove-
zati u linije. Za sada je još nejasno je li riječ o nadzemnim
objektima iz kasnoga brončanog ili mlađega željeznog
doba (ili iz obaju razdoblja), kao i koja je bila njihova svrha.
Može se pretpostaviti da su i unutar kasnobrončanodob-
nog naselja na Sjenjaku postojali nadzemni objekti kao
što su ograde ili drugi pomoćni nadzemni objekti kojima
se zasada ne može definirati ni izgled ni funkcija. Tijekom
istraživanja 2016. pronađeno je više rupa od stupova raznih
dimenzija, koje se čine raspršene po cijeloj ovogodišnjoj
sondi, no detaljnija analiza cijelog prostora obaju prapovi-
jesnih naselja istraživanih u proteklih nekoliko sezona tek
slijedi, a time i detaljna građevinsko-strukturalna interpre-
tacija nalaza.
Rupe od stupova obično su, kao i u većini slučajeva pret-
hodnih godina, zapunjene svijetlo do tamnosivom zemljom,
obično s manje nalaza. Ove godine zapune rupa od stu-
pova relativno su se lako prepoznavale i definirale. Većina
rupa od stupova ukopana je vertikalno u geološku podlogu
te im se stranice pod blagom kosinom spuštaju do dna.
Ponekad se javljaju rupe od stupova koje na dnu imaju
otisak vertikalnoga drvenog nosača ili njegova vrha, koji
se čini znatno manji od promjera rupe u koju je bio ukopan.
 Hrvatski arheološki godišnjak 13/2016
U rupama od stupova javlja se ponešto ulomaka prapovije-
sne keramike, obično grube i ponekad kulturno-kronološki
odredive.
Otpadne jame
Tijekom sezone 2016. istraženo je više objekata iz kasnoga
brončanog i mlađega željeznog doba, koji se mogu defini-
rati kao otpadne jame.
Među objektima iz kasnoga brončanog doba obiljem pokret-
nih nalaza, među kojim prevladavaju keramički ulomci
zdjela i lonaca (katkada ukrašeni apliciranim dekoraci-
jama, kosim i horizontalnim kaneliranjem i facetiranjem),
ističe se SJ 1571, 1572. Radi se o dubljem objektu većih
dimenzija, nepravilnoga kružnog tlocrta. Bio je zapunjen
izrazito masnom, tamnosivom zemljom s obiljem nalaza.
Među nalazima valja posebno izdvojiti sloj urušenja od
slabo pečene ili zapečene zemlje. Na početku se činilo da
je riječ o nekoj vrsti peći koja je bila vezana uz ukopani
dio objekta, no vjerojatno je ipak riječ o peći ili ognjištu iz
naselja koje je, nakon što mu je prestala primarna funk-
cija, deponirano u tu otpadnu jamu. Pri samom dnu jame
Ukopani objekt iz mlađega željeznog doba s dvjema željeznim
alatkama i posudom rađenom na kolu (foto: S. Kovačević)
182
Idealna digitalna rekonstrukcija nadzemne kuće, područje □ o-n/
XIX-XXI iz 2015. (foto: M. Mađerić)
pronađeni su ostaci slabo pečenoga rešetkastog dijela peći
ili ognjišta.
Važno je istaknuti da je, nakon prestanka izvorne funkcije
objekta, većina ukopanih objekata iskorištena za saniranje
naseobinskog otpada. Dobar je primjer takva objekta veći
kvadratni, dublje ukopan objekt SJ 1383, 1384 (istraživan
2015.), ali i veći objekti kao SJ 1506, 1507 ili SJ 1583, 1584
(istraživani 2016.), koji vjerojatno pripadaju podrumskom
dijelu nekih pomoćnih ili radnih objekta. I oni su nakon pre-
stanka izvorne funkcije zatrpani naseobinskim otpadom.
Također, postoje i objekti koji su osmišljeni, iskopani i upo-
trjebljeni kao otpadne jame. U nekim je slučajevima teško
razlikovati izvornu od sekundarne funkcije pronađenog
objekta, no to nije slučaj s ukopanim objektima SJ 1225,
1226 i SJ 1251, 1252 (istraženima 2015.) ili jamom SJ 1571,
1572 (istraženom ove godine). S velikom se sigurnošću
može pretpostaviti da su ti objekti osmišljeni i upotreblja-
vani isključivo za saniranje otpada iz naselja kasnoga bron-
čanog, odnosno mlađega željeznog doba.
Veliki kompleksni ukopani objekti SJ 1506, 1507
i SJ 1583, 1584
Među najvažnije i najzanimljivije objekte mlađega željez­
nog doba istražene 2016. na Sjenjaku svakako se ubraja
i veći objekt nepravilnog tlocrta, koji je s vanjske i unu-
trašnje strane ruba imao ukopane rupe od stupova raznih
dimenzija. To je SJ 1506, 1507 u □ m+n/XVII+XVIII.
Prilikom definiranja objekt se jasno ocrtavao tamnosivom
zapunom. Zapuna objekta sastojala se od izrazito tamno-
sive do crne zemlje s komadićima ugljena i lijepa te obilja
karakterističnih keramičkih grubljih i finijih, kvalitetno izra-
đenih i ukrašenih ulomaka kasnolatenske kulturne pri-
padnosti. Unutrašnjost tog plitko ukopanog objekta gos-
podarske namjene podijeljena je na više razina. Stijenke
objekta mjestimice se pod blagom kosinom spuštaju
prema dnu, dok se mjestimice podvlače pod rub. U unu-
trašnjosti, u dno objekta bilo je ukopano više vertikalnih
drvenih nosača. Veće i pliće rupe od stupova definirane
su i uz vanjski rub objekta, a sa sjeverne strane tijekom
istraživanja 2015. definirana su i moguća ukopana ognji-
šta. Objekt je snimljen u AutoCAD-u, ali je nakon istraži-
vanja skeniran i nacrtan u Agisoftu. Kako se taj tip kom-
pleksnoga ukopanog objekta iz mlađega željeznog doba
 Virovitičko-podravska županija, HAG 13/2016
Velik ukopan objekt SJ 1506, 1507 tijekom istraživanja 2016. (foto:
S. Kovačević)
javlja u Novoj Bukovici u više navrata, to upućuje na to
da se radi o važnom arhitektonskom elementu naselja
latenske kulture, koji su činili pravokutni nadzemni stam-
beni objekti, ali i pliće ili dublje ukopani objekti koji su
vjerojatno imali radnu ili pomoćnu funkciju te bili jame za
zalihe, bunari i sl.
Treći važan kasnolatenski objekt istraživan 2016. jest
SJ 1583, 1584 u kv. l/ XIV+XV. Objekt je definiran nakon
skidanja oraćeg sloja, nalazio se u centralnom dijelu njive i
čini se da je u znatnoj mjeri oštećen oranjem. Danas je on
plitko ukopan, no može se pretpostaviti da je tijekom mla-
đega željeznog doba dubina ukopanog dijela objekta bila
zamjetno veća. Objekt ima izgled pravokutnika blago zao-
bljenih kutova i orijentiran je u smjeru istok-zapad. Stijenke
mu se, koliko je to moguće utvrditi (zbog oštećenosti), ver-
tikalno spuštaju prema ravnom dnu. Na dnu su definirane,
uz kraće zapadne i istočne rubove, rupe od stupova. Rupe
su se jasno ocrtavale te ih je bilo jednostavno definirati i
isprazniti. One su ostaci vertikalne drvene konstrukcije.
Taj ili srodan tip objekta može se naći na drugim lokali-
tetima starijega i mlađega željeznog doba na području
sjeverne Hrvatske i šire („kvadratische halbgrubenhaus”).
Odlike tog tipa objekta jesu pravokutni ili kvadratni tlocrt
zaobljenih uglova, ponekad i sa zemljanom stubom uz
jedan od rubova. Može se zaključiti da se tijekom sezone
2016. upravo taj objekt ističe kao najbogatiji pokretnim
arheološkim nalazima, ne samo iz vremena kasnolaten-
ske kulture, već generalno. U zapuni je pronađeno obilje
kasnolatenskih nalaza, među kojima se ističu ulomci kera-
mičkih posuda koje su izrađene ručno i na kolu. Posebno
su impresivni ulomci velikih pitosa profiliranih rubova, rađe-
nih na kolu. U zapuni objekta pronađeno je i obilje drugih
vrijednih nalaza: ulomak vjerojatno narukvice od bronča-
nog lima, ulomak narukvice od sapropelita, jantarne i perle
od staklene paste i sl.
Plitki i samostojeći kanali
Još jedan tip objekta koji se nije prvi put javio u Novoj
Bukovici jest SJ 1381, 1382 u □ r+s/XVIII+XIX. Radi se
o nastavku užega plićeg kanala nepravilnog, izduženog
tlocrta, kosih stijenki i koritastog dna. Takvi su objekti, plići
kanali raznih dimenzija, često pronalaženi prilikom istraži-
vanja koje je počelo 2000. i nije sasvim sigurno je li riječ
183
o namjerno, ljudskom rukom izrađenim postrojenjima ili o
nekoj vrsti prirodnih tvorevina. Ako se radi o namjenski izra-
đenim objektima, većinom bi po strukturi pokretnih nalaza
u njihovim zapunama pripadali mlađem željeznom dobu.
Taj je objekt imao tipičnu svjetlije sivu zapunu s mrvicama
ugljena, komadićima lijepa i vrlo sitnim ulomcima keramič-
kih posuda.
Sasvim drugom tipu pripadaju ravni i kratki samostojeći
kanali, koji su također pronalaženi tijekom prethodnih
sezona istraživanja u Novoj Bukovici. Ove je godine istra-
ženo nekoliko takvih objekata. Bili su plići i uži, a poneki su
uz uže krajeve imali i udubljenja na dnu.
Tipu samostojećih kanala pripisan je i zanimljiv kasnolaten-
ski objekt SJ 1653, 1654. Radi se o plićem objektu koji je
zasigurno znatno snižen oranjem, vertikalnih stranica i jed-
nostavnog koritastog dna. U zapuni objekta pronađeni su
ulomci tipičnih kasnolatenskih keramičkih posuda rađenih
ručno i na kolu. No, kao dva posebna nalaza iz tog objekta
treba izdvojiti rijedak nalaz poljoprivrednih željeznih alatki.
Iako su u kasnolatenskom naselju u Novoj Bukovici i prije
nalažene metalne alatke, poput željeznog šila, taj dvostruki
nalaz željeznih alatki svakako je izniman te govori o inten-
zivnoj gospodarskoj aktivnosti kasnolatenskih stanovnika
u velikom i očito dobro organiziranom naselju, u razdoblju
koje neposredno prethodi rimskim osvajanjima.
Nakon istraživanja 2016. može se zaključiti da se nakon
nekoliko sezona koje su bile obilježene većim objektima
iz kasnoga brončanog doba, ove sezone češće javljaju
objekti koji pripadaju mlađem željeznom dobu, odnosno
latenskoj kulturi. Ipak, to bitno ne mijenja sliku prapovi-
jesnog Sjenjaka koja se polako zaokružuje intenzivnim
arheološkim istraživanjima. Na jugoistočnoj padini laganih
uzvišenja, koja se postupno spuštaju od zapada prema
istoku i koja se arheološki istražuju, na pogodnoj terasi
prije nego što teren počinje osjetnije koso padati prema
podvodnoj ravnici u smjeru istoka, nalaze se prilično gusto
raspoređeni objekti obaju prapovijesnih naselja. Njihovo
konstant­no ispreplitanje govori u prilog činjenici da su ljudi
tijekom kasnoga brončanog i mlađega željeznog doba iza-
brali praktički identičan položaj na kojem su osnovali nase-
lje (Kovačević 2009; 2013).
Već je sada jasno da su oba prapovijesna naselja na
Sjenjaku kompleksne naseobine koje su se sastojale
od niza različitih tipova objekata. Nekima od njih još nije
otkrivena namjena i u tom će smislu presudna biti teren-
ska istraživanja i analize koje slijede. Posebno su važni
nadzem­ni objekti kasnoga brončanog doba, koji znatno
pomažu prilikom rekonstrukcije izgleda naselja i života
tijekom kulture polja sa žarama na Sjenjaku, u sjevernoj
Hrvatskoj i šire.
Drugu važnu grupu nepokretnih nalaza u Novoj Bukovici
čine veći i dublji nadzemni i ukopani objekti kasnolatenske
kulture, kojima još treba otkriti izvornu funkciju i rekonstru-
irati izgled. Izvjesno je da je latensko naselje u jednom tre-
nutku bilo ograđeno jarkom, no i da je u drugom preraslo taj
okvir te se proširilo izvan njega. To, kao i vrlo bogati i kom-
pleksni pokretni nalazi, svakako govore o važnosti naselja
koje je tijekom mlađega željeznog doba bilo podignuto na
tome mjestu, ali i o intenzitetu života na tom području prije
rimskih osvajanja.
 Hrvatski arheološki godišnjak 13/2016
Literatura
Kovačević 2001 S. Kovačević, Istraživanja prapovijesnog
lokaliteta u Novoj Bukovici na položaju Sjenjak – povijest i
novi rezultati, Prilozi IAZ, 18, Zagreb, 2001: 63 – 78.
Kovačević 2009 S. Kovačević, Nova Bukovica – Sjenjak,
HAG, 5/2008, Zagreb, 2009: 147 – 149.
Kovačević 2013 S. Kovačević, Nova Bukovica – Sjenjak
2012., AIA, IX (1), Zagreb, 2013: 31 – 34.
Kovačević 2016 S. Kovačević, Istraživanja infrastrukture
prapovijesnih naselja lokaliteta Nova Bukovica – Sjenjak,
sezona 2015., AIA, XII (1), Zagreb, 2016: 77 – 81.
Kovačević 2017 S. Kovačević, Nova Bukovica – Sjenjak
2016., AIA, XIII., Zagreb, 2017: 50 – 53.
Saša Kovačević
Summary
In the course of 2016 archaeological excavations of the
prehistoric site Nova Bukovica-Sjenjak near Slatina were
continued. After several seasons characterised by larger
Late Bronze Age features, during this year`s excavations
Early Iron Age (i.e. La Tène culture) features were more
common. Their interspersed layout suggests that people
chose the same location for their settlements in both
periods.
Redni broj: 99
Lokalitet: Virovitica – Gradski park (kula)
Naselje: Virovitica
Grad/općina: Virovitica
Pravni status: Z-2799 (kulturno-povijesna cjelina)
Razdoblje: SV, NV
Vrsta radova: sustavno iskopavanje
Od 1. srpnja do 15. listopada 2016. trajalo je arheološko
iskopavanje temelja sjeveroistočne kule srednjovjekovne
nizinske utvrde u gradskom parku u Virovitici. Voditeljica
iskopavanja bila je Silvija Salajić, tehničku dokumentaciju
izradio je Kristijan Fuis, ing. građevinarstva, a geodetske
snimke Kruno Duršot. U radovima su povremeno sudjelo-
vale tri studentice (Sanja Baškarad, Marija Dominko i Lea
Bakić) te pet fizičkih radnika.
Nastavljeno je iskopavanje unutarnjeg zida temelja kule, čije
je istraživanje započelo 2008. godine. Tada je potvrđen dobro
građen zid od lomljenog kamena i opeke, povezan žbukom
u sjeveroistočnom dijelu unutarnjeg zida, koji je otkopan do
dubine od 1,50 m. Godine 2011. potvrđen je unutarnji zid u
sjevernom dijelu, koji je otkopan samo do dubine od 0,80 m.
Ove godine započelo je iskopavanje zapadnog dijela
unutarnjeg zida. Nakon dokumentiranja popločenja od
opeke, nastavljeno je dublje kopanje prostora između
zapadnog dijela unutarnjeg zida i sredine sonde, gdje je
ostavljen kontrolni profil. On je ujedno i zemljana pregrada
između već otkopanog zida u istočnom dijelu temelja kule.
Sonda dužine 8 m i širine 7 m u gornjem je sloju sadrža-
vala recent­ne nalaze, kao i one iz novog vijeka (odlomci
184
Prolaz od opeke u temelju kule ustanovljen kao tajni prolaz (foto:
S. Salajić)
glazirane keramike, odlomci željeznih predmeta). Tijekom
daljnjeg istraživanja zemlja je sadržavala razlomljenu
opeku, ponegdje kamen i žbuku, a u najvećem broju živo-
tinjske kosti. Keramika, obično manji odlomci su rjeđi, kao
i željezo, koje je u vrlo lošem stanju. U nižim slojevima na
dubini od 2,00 m pojavljuju se i ljušture školjki.
Sonda je u južnom dijelu bila omeđena tunelom građenim
od opeke sa sačuvanim svodom, koji je samo staza poplo-
čena opekom dijelila od Dvorca Pejačević.
Posebno je zanimljiv bio zapadni zid temelja kule u kojem
je pronađen prolaz zidan od opeke. Uzak prolaz širine
0,80 m i dužine 4,40 m, što je ujedno i širina temelja u zapad-
nom dijelu. Prolaz je građen od opeke i sadržavao je odba-
čeni građevni otpad s razlomljenom opekom i kamenom te s
odlomcima žbuke. Na dubini od 1,70 m pronađena je opeka
većeg formata, zaobljenog oblika. U tom je dijelu pronađena
veća nakupina opeka. Daljnjim kopanjem ustanovljeno je
dno prolaza na dubini od 2,00 m. U tom je dijelu pronađeno
nešto više manjih odlomaka keramičkih posuda. Naknadno
je dr. sc. Zorislav Horvat objasnio da se radi o tajnom prolazu.
Prilikom kopanja prostora unutar temelja zida već na
1,90 m dubine pojavljuje se tamna zemlja s proslojima
čađi, koja je sadržavala izrazito puno životinjskih kostiju
i nešto manje odlomke keramike, a rjeđe su se pojavlji-
vali i odlomci predmeta od željeza. U prostoru uz tunel
pronađen je manji odlomak zeleno glaziranog pećnjaka.
Iskopavanjem unutarnjeg zida došla je do izražaja debljina
temelja od 4,60 m.
Mada se zbog stalne vlage u tom dijelu parka nisu mogli
vidjeti obrisi jame, sudeći po gustoći nalaza i mekoći
zemlje, očito se radi o većoj jami koja je označena i foto-
grafirana na dubini od 2,00 m, nakon izravnavanja nivoa
sonde s prolazom. Nakon što je utvrđeno postojanje jame,
zatvorene cjeline s vrijednim nalazima, za koju je potrebna
flotacija, prekinuto je iskopavanje unutarnjeg zida za ovu
godinu te je odlučeno da se radovi nastave iduće godine.
U sjeverozapadnom dijelu platoa otvorena su ti manja
probna rova (sonde) te je iskopavanjem do 2,00 m dubine
utvrđeno da ne postoje ostaci zidanog objekta koji bi pripa-
dali srednjovjekovnoj utvrdi. Također je isto ustanovljeno u
istočnom dijelu platoa, gdje su pronađeni ostaci zidanog
objekta, ali iz novog vijeka.
 Virovitičko-podravska županija, HAG 13/2016

Arheološki nalazi datiraju temelj kule i nadalje u 15./16. st.

Najveću skupinu nalaza čine životinjske kosti sačuvane u
odlomcima. U gornjem sloju pronađeni su odlomci glazirane
keramike i četvrtastog pećnjaka, dok je u nižim slojevima
prisutna kasnosrednjovjekovna keramika, grube izrade, za
svakodnevnu upotrebu. Sačuvana su dna i rubovi masiv-
nih posuda debljih stijenki, ulomak ruba otvora pećnjaka
u obliku visoke čaše s urezanim linijama, odlomak peke
i tarionika, manji odlomak glinenog pršljena. Izdvaja se
masivan odlomak glaziranog pećnjaka zelene boje, koji je
možda pripadao figuri viteza konjanika. Svi su nalazi pri-
kupljeni prilikom iskopavanja unutarnjeg zida temelja kule
oprani, signirani i pohranjeni u beskiselinske kutije u čuva-
onicu Gradskog muzeja u Virovitici. Otkopani zidovi zašti-
ćeni su geotekstilom i natkriveni krovom od lima.

Literatura Arheološko iskopavanja Zapadnog ulaza u virovitičku utvrdu (foto:

S. Salajić)
Adamček 1986 J. Adamček, Virovitica i virovitička župa-
nija u srednjem vijeku, Virovitički zbornik, Virovitica, 1986:
113 – 120.
Horvat 2001 R. Horvat, Povijest grada Virovitice, Matica
hrvatska, Virovitica, 2001.
Salajić 2014 S. Salajić, Srednjovjekovna nizinska utvrda u
Virovitici 2, Virovitica, 2014.

Silvija Salajić

Summary

Archaeological excavations of the foundations of the north-

east tower of the medieval lowland fortress in the Virovitica
City Park lasted from July to October 2016. The excava-
tions of the inner foundation wall of the fortress, which
began in 2008, were continued. Archaeological finds date
the tower foundations to the turn of the 16th century.

Redni broj: 100

Lokalitet: Virovitica – gradski park (zapadni ulaz)
Naselje: Virovitica
Grad/općina: Virovitica
Pravni status: Z-2799 (kulturno-povijesna cjelina)
Razdoblje: SV, NV
Vrsta radova: sustavno iskopavanje

Od 16. rujna do 10. listopada 2016. trajalo je arheološko

iskopavanje Zapadnog ulaza u srednjovjekovnu nizinsku
utvrdu u gradskom parku u Virovitici. Voditeljica iskopava-
nja bila je Silvija Salajić, tehničku dokumentaciju izradio
je Kristijan Fuis, ing. građevinarstva, a geodetske snimke
Kruno Duršot. U radovima su povremeno sudjelovale tri
studentice (Sanja Baškarad, Marija Dominko i Lea Bakić)
te pet fizičkih radnika.
Iskopavanjem 2015. uz bočne zidove Zapadnog ulaza
smanjen je pritisak na zidove čija je statika znatno poreme-
ćena nakon ispražnjenoga unutarnjeg prostora. Zbog istog
razloga započela se uvoziti zemlja kojom se zatrpavaju
iskopani temelji.
Pronalazak kanalizacije u istočnom dijelu (foto: S. Salajić)
Ove godine započelo je kopanje zemlje s građevinskim
otpadom uz istočni zid. Tamo je pronađen veći odlomak
zida i stropa. Pažljivim iskopavanjem postupno je snižavan
nivo između istočnog zida i većeg odlomka. Nakon toga
veći je odlomak laganim pomacima skliznuo prema sredini
sonde, ne oštetivši zidove i razupore.
Nadalje je nastavljeno otkopavanje prostora uz istočni zid,
s kojeg je uklonjen veći odlomak zida. Postupnim snižava-
njem nivoa građevinskog otpada pomiješanog sa zemljom,
oslobođen je prostor iza većeg odlomka zida. Ondje je na
dubini od 2,00 m pronađen ulaz u tunel. Polukružni otvor u

185
 Hrvatski arheološki godišnjak 13/2016
sredini istočnog zida samo je polovično otkopan, jer to nisu
dopuštali veći i manji odlomci zida pronađeni prilikom isko-
pavanja. Polukružni otvor, zidan opekom, manjih je dimen-
zija (0,50 m) pa se po veličini tunela može zaključiti da se
radi o odvodnom kanalu. Godine 2015. stope kanalizacije
bile su vidljive prilikom iskopavanja unutrašnjeg prostora
Zapadnog ulaza, a godine 2009. prilikom iskopavanja pilota
mosta ispred ulaza pronađena je kanalizacija od opeke.
Šuta sadrži većinom u cijelosti sačuvanu opeku većeg
formata, koja se od početka iskopavanja Zapadnog ulaza
sakuplja i slaže. Ove je godine započelo njihovo razvrsta-
vanje, pranje i signiranje te odvoz šute i zemlje s arheološ-
kog nalazišta u gradskom parku u Virovitici.
Nastavljeno je uvoženje zemlje u prostor Zapadnog ulaza i
zatrpavanje temelja zidova do nivoa otkopanog, kako bi se
učvrstili bočni zidovi.
Arheološki nalazi pripadaju novom vijeku. U manjoj koli-
čini pronađeni su odlomci glazirane keramike, porculana i
recentnog željeza i lima te veća količina ulomaka životinj-
skih kostiju.
Na kraju iskopavanja zidovi su zaštićeni geotekstilom, a
Zapadni ulaz natkriven krovom od lima. Nalazi su oprani,
signirani i pohranjeni u beskiselinske kutije u čuvaonicu
Gradskog muzeja u Virovitici.
Literatura
Adamček 1986 J. Adamček, Virovitica i virovitička županija
u srednjem vijeku, Virovitički zbornik, Virovitica, 1986.
Horvat 2001 R. Horvat, Povijest grada Virovitice, Virovitica,
2001.
Salajić 2014 S. Salajić, Srednjovjekovna nizinska utvrda u
Virovitici 2, Virovitica, 2014.
Virovitica 2008 Grupa autora, Srednjovjekovna nizinska
utvrda u Virovitici, katalog izložbe, Virovitica, 2008.
Silvija Salajić
Summary
Archaeological excavations of the West Gate of the medi-
eval lowland fortress in the Virovitica City Park lasted from
September to October 2016. Movable archaeological finds
can be dated to the post-medieval period. These include
small quantities of sherds of glazed pottery, porcelain and
more recent iron and metal sheets as well as larger quanti-
ties of animal bones.
Redni broj: 101
Lokalitet: Virovitica – Petrovac
Naselje: Virovitica
Grad/općina: Virovitica
Pravni status: P-5650
Razdoblje: P, SV
Vrsta radova: zaštitno iskopavanje
Od 27. rujna do 6. listopada 2016. trajala su zaštitna arhe-
ološka istraživanja na lokalitetu Petrovac kod Virovitice. Taj
višeslojni arheološki lokalitet otkriven je prilikom stručnoga
186
IZVJEŠĆE o provedbi zaštitnih arheoloških iskopavanja na lokalitetu Virovitica – Petrovac u 2016. godini
SPO
JN
A
KO PRO
LEK JE
TO KTIR
R Z AN
UREĐAJ ZA
AP I
AD
PROČIŠĆAVANJE
OTPADNIH
VODA
m)
2,8
116
(L =
-7
FK
PROSTOR RASPROSTRIRANJA
LOKALITETAPETROVAC
SPOJ IZ KIŠNOG PRELJEVA I
RETENCIJSKOG BAZENA RB1/3
Prostor rasprostiranja lokaliteta Petrovac kod tvornice šećerane u
Virovitici s istraženom sondom na trasi aglomeracije (izradio: R.
Čimin)
arheološkog nadzora rekonstrukcije i dogradnje sustava
odvodnje i vodoopskrbe aglomeracije Virovitica na trasi
Sabirnog kolektora Jug, između stacionaža 344,00 i
547,20 m. Lokalitet je istražio Muzej grada Koprivnice. Uz
voditelja istraživanja Roberta Čimina i njegova zamjenika
Ivana Valenta, stručnu ekipu činili su i Kristina Brodarić, Ilija
Cikač te Marin Horvat. U istraživanju su kao pomoćni rad-
nici sudjelovali Robert Gigić, Ratko Korša, Darko Gregurić
i Antonio Štefanec te strojar Davor Popec. Naručitelj
radova bila je tvrtka Radnik d.d. iz Križevaca, dok je sred-
stva za predmetne radove osigurala tvrtka Virkom d.o.o. iz
Virovitice. Lokalitet je istražen uz suglasnost vlasnice Lele
Petraš-Vukić, na k.č. 2754, k.o. Virovitica, ukupne površine
od 800 m² (200 m dužine, 4 m širine trase).
Lokalitet Petrovac nalazi se na zemljišnim parcelama
između središta Virovitice na jugu i tvornice šećera na sje-
veru te istočno od Ulice Matije Gupca. Radi se o ravničar-
skom prostoru, koji se nalazi na otprilike 115 m n. v., gdje
se lokalitet prostire u smjeru sjever-jug, na otprilike 400 m
dužine.
Tijekom istraživanja poštivala se i pratila stratigrafska struk-
tura nalazišta, uz primjenu standardne opreme i instrume-
nata za prostorno određivanje i dokumentiranje nalazišta
i nalaza (totalne geodetske stanice). Vođena je i terenska
 Virovitičko-podravska županija, HAG 13/2016

Mlađe željezno doba – ulomci keramičkoga grubog lonca PN 7 (foto: I. Valent)

dokumentacija, u koju su unošeni svi podaci o istraživačkim
radovima i dnevnim događajima koji su bili važni za istraži-
vanje. Prepoznate su 122 stratigrafske jedinice kojima su
označavani ukopi i zapune te druge arheološke tvorevine.
Ukopani objekti unutar te sonde raspoređeni su na dva
pola, među kojima se s obzirom na dataciju pokretnog
materijala pronađenog u zapunama južni dio može defi-
nirati kao jedna veća cjelina, dok se na sjevernom može
izdvojiti šest manjih grupacija. Od šest grupacija objekata
na sjevernom djelu sonde jedna pripada ranom srednjem
vijeku, dvije objektima datiranima u razvijeni srednji vijek,
a tri objektima iz mlađega željeznog doba. Objekti koji se
nalaze na južnom dijelu sonde također se datiraju u mlađe
željezno doba.
Ranosrednjovjekovni objekt SJ 4 interpretiran je kao
poluukopana kuća pravokutnog tlocrta, dimenzija 3x1 m,
smjera istok-zapad. Ima okomite i blago kose stijenke te
ravno dno koje se malo dubi prema zapadnom dijelu. Na
istočnoj se stijenci nalazi jedna rupa za stup, koji je vjero-
jatno činio vertikalnu osnovu dvostrešne krovne konstrukcije.
Pronađena je veća količina kućnog lijepa (4,63 kg), koji je na
sebi imao negative drvenog pruća. Pronađena su 64 kera-
mička ulomka od čak 52 različite posude. Radiokarbonskom
analizom uzoraka prikupljenih u zapuni objekta dobivena je
kalibrirana 591 ± 29 godina, što bi značilo kako bi objekt
mogao pripadati drugoj polovini 6. ili početku 7. st.
Što se tiče keramike koja se može datirati u razvijeni sred-
nji vijek, ona je pronađena u osam objekata grupiranih na

Mlađe željezno doba – najstarija faza peći SJ 105/22 (foto: I.

Valent) Rani srednji vijek – istraženi ostaci kuće SJ 3/4 (foto: I. Valent)

187
 Hrvatski arheološki godišnjak 13/2016
Linijski iskop arheološke sonde dužine 200 m i širine 4 m (foto: R. Čimin)
dvama mjestima. Manju skupinu objekata čini jama SJ 52
te kanali SJ 56 i SJ 60, dok veću čine objekti SJ 110,
SJ 112, SJ 114, SJ 116 i SJ 118. U slučaju objekta SJ 114
radi se o manjoj poluukopanoj kući izduženog tlocrta u
smjeru zapad-istok. Budući da je ulazila pod istočni profil
sonde, ona je tek djelomično istražena. Na njezinu je dnu
pronađena podnica koja se sastojala od zapečenih ulo-
maka kućnog lijepa te dvije manje jame. Na sjevernoj strani
pronađen je ukop za stup, a još je jedan zaseban ukop za
stup sjeverno uz nju. Objekti SJ 110 i SJ 118 po materi-
jalu i veličini definirani su kao otpadne jame, dok se u slu-
čaju SJ 112 radi o stupu. U tu je grupu objekata ubrojena i
manja jama SJ 10.
U sjevernoj polovini sonde prvu grupu objekata datiranih
u mlađe željezno doba čine objekti koji se nalaze na pro-
storu između sjevernog ruba sonde i peći SJ 105/22. U tu
grupu objekata spadaju jame SJ 120, SJ 104, SJ 14, SJ 16,
SJ 18, SJ 20, SJ 24, peć SJ 105 i stup SJ 122. Većina
objekata sadržavala je vrlo malu količinu pokretnoga arhe-
ološkog materijala, osim objekata SJ 104 i SJ 16, gdje
se vjerojatno radilo o većoj kući s jamom. Najzanimljiviji
je objekt peć SJ 105, s većim brojem evidentiranih faza.
Njezina je sačuvana dužina iznosila 90 cm, širina 50 cm, a
visina 30 cm. Unutar njezinih zapuna SJ 21 i SJ 106 pro-
nađena su tek tri ulomka keramike, prema kojima je peć
datirana u mlađe željezno doba. Drugu skupinu objekata
datiranih u mlađe željezno doba čine jame SJ 26 i SJ 30 te
stupovi SJ 34 i SJ 36 oko objekta SJ 32 (kuća). Ukop kuće
ima ovalan tlocrt, okomite stijenke i ravno dno, a pruža se
u smjeru istok-zapad, istražen u najvećoj dužini od 3,45 m i
188
širini od 3 m. U zapuni su pronađena 42 ulomka keramike,
koji čine dijelove čak 37 različitih posuda. Osim keramike,
pronađeni su i ulomci kućnog lijepa, željezni srp, ulomak
staklene narukvice i željezni klin.
U sljedeću su skupinu mlađeželjeznodobnih objekata
ubrojeni stupovi SJ 46, SJ 48, SJ 50, SJ 54 i SJ 58, kanal
SJ 42 te jama SJ 44, u kojima se pronalaze sporadični
ulomci keramike. Odmah na njih nastavlja se 19 istovre-
menih objekata, definiranih od SJ 63 do SJ 101, među
kojima bi se dala izdvojili dva objekta interpretirana kao
kuće, SJ 66 i SJ 80. Prvi je ovalnog tlocrta (3,83x2,95 m)
s dnom u dvjema razinama, s ukupno 164 ulomka kera-
mike koji pripadaju dijelovima 36 različitih posuda. Drugi
je također ovalnog tlocrta (2,55x1,44 m), okomitih stijenki
i ravnog dna, zapunjen dvjema zapunama, SJ 79 (167
ulomaka keramike) i SJ 108 (27 ulomaka keramike), sve-
ukupno s 43 različite posude i dva keramička pršljena.
Radiokarbonskom analizom ugljena prve zapune dobiven
je kalibrirani datum 11 ± 37 godina, što bi značilo da objekt
pripada prijelazu iz stare u novu eru.
Treba spomenuti da su prilikom poliranja sonde pronađeni
i keramički ulomci, koji sugeriraju da se na tom položaju
nalazilo i naselje iz brončanog doba, čiji ostaci nisu pre-
poznati tijekom ovih iskopavanja. Sagledavanje šire slike
lokaliteta onemogućavao je uzak iskop sonde od svega
4 m, što je bila širina trase rovova aglomeracije, ali su ipak
prikupljeni određeni podaci o disperziji naselja u različitim
razdobljima te oblici pojedinih stambenih objekata. Nakon
preliminarne analize pokretnoga arheološkog materijala,
može se reći kako je prvo naselje na tom položaju pripadalo
 Virovitičko-podravska županija, HAG 13/2016

populaciji mlađega željeznog doba s kraja 1. st. pr. Kr., a
nakon čega su uslijedila naselja iz ranoga (6. – 7. st.) te
razvijenoga srednjega vijeka (13. st.). Za starija naselja ne
postoje povijesni izvori i tek ih se okvirno može pripisati
keltskim i staroslavenskim zajednicama, dok je kod najmla-
đeg naselja očito riječ o naselju ili selu koje je već tada
ili stoljeće poslije pripadalo virovitičkom vlastelinstvu istoi-
mene srednjovjekovne županije.
Literatura
Cvekan 1977 P. Cvekan, Virovitica i Franjevci, Virovitica,
1977.
Horvat 2001 R. Horvat, Povijest grada Virovitice, Virovitica,
2001. (pretisak)
Ložnjak-Dizdar 2006 D. Ložnjak-Dizdar, Rezultati zaštit-
noga arheološkog istraživanja prapovijesnog i ranosred-
njovjekovnog naselja Virovitica − Đota 2005., AIA, II/1,
Zagreb, 2006: 48 – 51.
Ložnjak-Dizdar 2007 D. Ložnjak-Dizdar, Virovitica – Đota,
Zapadna virovitička obilaznica: zaštitna arheološka istraži-
vanja 2005./2006. godine (ur. Dubravka Sabolić), katalog
izložbe, Virovitica, 2007: 59 – 66.
Mohorovičić 1986 A. Mohorovičić (ur.), Virovitički zbornik
1234.-1984., Zagreb – Virovitica, 1986.
Sekelj Ivančan, Tkalčec 2015 T. Sekelj Ivančan, T. Tkalčec,
Virovitica Kiškorija jug u ranom srednjem vijeku, Rimsko
selo u provinciji Gornjoj Panoniji: Virovitica Kiškorija jug,
(ur. K. Jelinčić Vučković), Zagreb, 2015: 337 – 346.
Robert Čimin
Ivan Valent
Summary
a doubt represents a settlement or village that belonged to
the landed estate of Virovitica, i.e. a medieval county of the
same name.
Redni broj: 102
Lokalitet: Zvonimirovo – Veliko polje
Naselje: Zvonimirovo
Grad/općina: Suhopolje
Pravni status: Z-4196
Razdoblje: P, SV
Vrsta radova: zaštitno iskopavanje
U listopadu i studenom 2016. zaštitno je arheološki istra-
živano nalazište Zvonimirovo – Veliko polje. U istraživa-
njima su sudjelovali Marko Dizdar i Darija Ložnjak Dizdar
iz Instituta za arheologiju. Za restauraciju i konzervaciju
nalaza zadužen je Mihael Golubić, dipl. konz., iz Hrvatskoga
restauratorskog zavoda, dok je radove nadzirala Viktorija
Ciganović, dipl. arheo., iz Konzervatorskoga odjela u
Požegi. Financijska sredstva osiguralo je Ministarstvo
kulture.
Groblje se nalazi na blagoj, izduženoj uzvisini smještenoj
jugoistočno od sela Zvonimirova. U dosadašnjim istraži-
vanjima na nalazištu su dokumentirana dva vremenska
horizonta pokopavanja. Stariji horizont čine paljevinski gro-
bovi latenske kulture iz mlađega željeznog doba, koji se
rasprostiru po cijeloj površini uzvisine. Mlađem horizontu
pokopavanja pripadaju kosturni grobovi bjelobrdske kulture
iz ranoga srednjeg vijeka, koji su dokumentirani samo na
središnjem dijelu uzvisine, najvećim dijelom istraženim tije-
kom prve faze istraživanja.

In the course of September and October 2016 rescue

archaeological excavations were conducted at the site
of Petrovac near Virovitica. This multi-layered site was
discovered during the archaeological supervision of the
reconstruction and expansion of the drainage and water
supply system of the Virovitica agglomeration. During the
excavation, an area of 800 m2 was investigated, 122 units
of stratigraphy were recorded and 56 features were identi-
fied. Based on pottery shards, most of the features can be
dated to the Late Iron Age, few features to the High Middle
Ages and only one feature to the Early Middle Ages. A pot-
tery shards found during the polishing of the probe suggest
that the location was also occupied by a Bronze Age settle-
ment whose remains were not identified during the excava-
tion. The width of the excavation trenches (4 m) prevented
us from getting a wider picture of the site. Nevertheless,
we acquired information on the settlement layout in dif-
ferent periods and layout of particular housing facilities. A
preliminary analysis of movable archaeological finds sug-
gests that the first settlement on this location belonged to
the Late Iron Age population from the end of the 1st cen-
tury BC. It was followed by Early Middle Age (6th and 7th
centuries) and High Middle Age (13th century) settlements.
There are no historical records on the oldest settlements
and they can be provisionally dated to either Celtic or Early
Slavic communities, whilst the youngest settlement without Grob LT 114 (foto: M. Dizdar)

189
 Hrvatski arheološki godišnjak 13/2016

Grob LT 114 (foto: M. Dizdar)

Grob LT 115 (foto: M. Dizdar)

190
 Virovitičko-podravska županija, HAG 13/2016
Zaštitna istraživanja 2016. obuhvatila su središnji dio uzvi-
sine na kojem su tijekom iskopavanja 2011. – 2015. pro-
nađeni brojni paljevinski grobovi latenske kulture (Dizdar
2016). Po vrhu uzvisine položene su sonde 20 i 21, koje
se sa zapadne strane nastavljaju na iskope od prethodne
godine. Sonda 22 položena je na južnome rubu voćnjaka,
odnosno na putu koji se nalazi prema novome nasadu
voćaka, a obuhvatila je vrh te dio istočne padine uzvisine.
Taj dio nalazišta dosad nije istražen. Godine 2016. istra-
žene su: sonda 20 dimenzija 7x3 m; sonda 21 dimenzija
8x3,10 m; sonda 22 dimenzija 22x3,30 m, odnosno istra-
žena je površina od 114 m2 ili ukupno 3511 m2 nalazi-
šta. Prosječna dubina iskopa iznosila je 1,00 – 1,20 m, a
dokumentirana stratigrafija isključivo odgovara geološkim
slojevima – pijeska te ilovače. U sondi 22, cijelom njezi-
nom dužinom, pronađen je ukop za telefonski kabel širine
0,50 m i dubine oko 0,70 m, koji slijedi južni rub rasprosti-
ranja voćnjaka.
U iskopavanjima su pronađena dva groba (LT 114 – LT 115)
sa spaljenim ostacima pokojnika koji pripadaju latenskoj
kulturi. Rake su pravokutnoga oblika te zaobljenih uglova.
Veličinom, kao i dubinom ukopa, izdvaja se raka groba
LT 114. Jednako tako, u sondi 20, na dnu sloja humusa
SJ 01, pronađeno je blago svijeno koplje, koje vjerojatno
pripada nekome od uništenih grobova na vrhu uzvisine.
Nije posve isključeno kako se radi o koplju iz groba LT 107,
istraženom 2014. godine, koji se nalazio odmah ispod sloja
humusa, nekoliko metara istočnije (Dizdar 2015: 43). S
obzirom na kompaktnost hrpica spaljenih kostiju u grobo-
vima, posebno u grobu LT 114, može se pretpostaviti kako
su one, s manjim prilozima nošnje, bile položene u materi-
jal od organskoga podrijetla (tkanina).
U ratničkom grobu LT 114 pronađeni su predmeti naoruža-
nja te nošnje. Naoružanju pripada svijeni mač u koricama
grupe 6 (Dizdar 2013: 89 – 114, sl. 14), zatim koplje te umbo
s ručkom štita. Muškoj nošnji pripadaju nalazi željeznih
obruča od pojasne garniture (Dizdar 2013: 177 – 179) te
tri željezne fibule srednjolatenske sheme. U grobu LT 115,
osim većega lonca, pronađene su dvije željezne fibule
srednjolatenske sheme, pri čemu se jedna fibula izdvaja
okruglom pločicom na nožici s udubljenjem te većom
kuglicom na spoju nožice i luka. Spirala fibule sastoji se
od šest izvana spojenih navoja. U grobove je pridodana i
popudbina u hrani i piću, koja je bila položena u keramičke
posude izrađene na lončarskome kolu. Pronađeni su razli-
čito oblikovani lonci, dok se u grobu LT 114 nalazio i kan­
tharos na koničnoj nožici. U obama grobovima životinjske
kosti nalazile su se položene na loncu ili ispod njega.
Istraživanja 2016. na središnjem dijelu uzvisine potvrdila
su dosadašnje spoznaje kako se radi o dijelu groblja s
većim brojem grobova latenske kulture. Pronađeni grobovi
pripadaju većoj skupini koja je tijekom nekoliko sezona
iskopavanja pronađena na istočnoj padini uzvisine u sre-
dišnjem dijelu voćnjaka, a čija je južna granica definirana
2016. godine. Sljedeća je skupina izdvojena na zapadnoj
padini uzvisine te se nastavlja dalje prema jugu, o čemu
svjedoče rezultati istraživanja 2015. godine (Dizdar 2016).
Preliminarna tipološko-kronološka analiza pronađenih
nalaza, posebno naoružanja i predmeta nošnje, pokazuje
kako se grobovi mogu datirati u LT C2 (stupanj Mokronog
IIb) (Božič 1999), odnosno u prvu polovicu i do sredine
191
2. st. pr. Kr. (Majnarić-Pandžić 2001; Tomičić, Dizdar 2005;
Dizdar 2011; 2013), čime se groblje Zvonimirovo – Veliko
polje iznova izdvaja kao jedno od najistaknutijih nalazišta
latenske kulture u južnoj Panoniji.
Literatura
Božič 1999 D. Božič, Die Erforschung der Latènezeit in
Slowenien seit Jahre 1964., AV, 50, Ljubljana, 1999: 189
– 213.
Dizdar 2011 M. Dizdar, The La Téne culture in central
Croatia. The problem of the eastern border of the Taurisci
in the Podravina region, in: The Eastern Celts, The
Communities between the Alps and the Black Sea, eds. M.
Guštin-M. Jevtić, Univerza na Primorskem, Znanstveno-
raziskovalno središče, Univerzitetna založba Annales,
Koper – Beograd, 2011: 99 – 118.
Dizdar 2013 M. Dizdar, Zvonimirovo – Veliko polje, Groblje
latenske kulture 1, Monographiae Instituti Archaeologici, 8,
Zagreb, 2013.
Dizdar 2015 M. Dizdar, Rezultati istraživanja groblja laten-
ske kulture Zvonimirovo – Veliko polje u 2014. godini, AIA,
vol. XI, Zagreb, 2015: 43 – 45.
Dizdar 2016 M. Dizdar, Rezultati istraživanja groblja laten-
ske kulture Zvonimirovo – Veliko polje u 2015. godini, AIA,
vol. XII, Zagreb, 2016: 82 – 85.
Majnarić-Pandžić 2001 N. Majnarić-Pandžić, Grob rat-
nika Lt 12 iz srednjolatenskog groblja u Zvonimirovu kod
Suhopolja u Virovitičko-podravskoj županiji, Prilozi IAZ, 18,
Zagreb, 2001: 83 – 101.
Tomičić, Dizdar 2005 Ž. Tomičić, Marko Dizdar, Grobovi
latenske kulture s Velikog polja u Zvonimirovu – rezultati
istraživanja 1993.-1995., Prilozi IAZ, 22, Zagreb, 2005: 59
– 125.
Marko Dizdar
Summary
A rescue excavation at the Zvonimirovo-Veliko polje site in
2016 was undertaken in the central part of an elevation. Two
cremation graves of the La Tene culture (LT 114 – LT 115)
were found. What particularly stands out is a deep and
large grave pit of warrior burial LT 114 with a bent sword in
scabbard and shield boss together with two ceramic ves-
sels (Figs. 1–2). Two iron fibulae and a pot were found in
another burial LT 114 (Fig. 3). Both of the graves can be
dated to LT C2, i.e. the Mokronog IIb phase.
 Hrvatski arheološki godišnjak 13/2016

BJELOVARSKO-BILOGORSKA
ŽUPANIJA

103 Bijela – benediktinski samostan sv. 107 Severin – Selište

Margarete 108 Stari grad Garić grad
104 Bjelovar – istočna zaobilaznica 109 Streza – pavlinski samostan Svih
105 Daruvar – Stari Slavik – Židovsko svetih
groblje 110 Šuma Obrovi
106 Domankuš – Zidine

192
 Bjelovarsko-bilogorska županija, HAG 13/2016
Redni broj: 103
Lokalitet: Bijela – benediktinski samostan sv. Margarete
Naselje: Bijela
Grad/općina: Sirač
Pravni status: P-5965
Razdoblje: SV
Vrsta radova: zaštitno iskopavanje
Od 11. do 22. srpnja 2016. Služba za arheološku baštinu
Hrvatskoga restauratorskog zavoda provela je petu sezonu
arheoloških istraživanja na nalazištu Bijela, benediktinski
samostan sv. Margarete. Paralelno s arheološkim iskopa-
vanjem, konzervirani su otkriveni ostaci arhitekture. Voditelj
istraživanja bio je Andrej Janeš, dipl. arheo., zamjenica
voditelja Eva Buća, mag. arheo., uz sudjelovanje studenata
s Odsjeka za arheologiju Filozofskog fakulteta Sveučilišta u
Zagrebu – Dominika Balabana, Tee Bušac, Valerije Gligora,
Tee Kokotović, Antonije Podobnik i Sebastijana Stingla te
dvojice pomoćnih radnika. Ostatke arhitekture konzervi-
rao je građevinski obrt „Voluta” iz Gunjavaca. Radove je
nadzirao dr. sc. Krešimir Karlo iz Konzervatorskog odjela
u Bjelovaru.
Ostaci benediktinskog samostana sv. Margarete nalaze se
na ovalnom uzvišenju dužine 120 m, širine 85 m, 500 m
južno od sela Bijela, smještenog jugoistočno od Daruvara.
S jugoistočne je strane brežuljak omeđen strmom padinom
prema potoku Brzici. S ostalih je strana zaštićen dubokim
jarkom.
Istraživanja su nastavljena na području samostanske crkve,
na sjevernom dijelu nalazišta. Tijekom ovogodišnje kam-
panje nastavljeno je istraživanje lađe crkve, a iskopava-
njima su obuhvaćeni kvadranti F/G 15 te djelomično G 14,
tj. područje drugog traveja lađe crkve. Na površini obaju
kvadranta uklonjeni su slojevi urušavanja koji su obilovali
Bijela, benediktinski samostan sv. Margarete, zračna snimka nalazišta tijekom istraživanja (foto: E. Buća)
193
komadima kamenih arhitektonskih elemenata. Ispod njih
pronađeni su slojevi paljevine koji su se prostirali na većini
istražene površine. U sjevernom dijelu □F 15 paljevinski
slojevi presječeni su ukopom u kojem su nalaženi veći
komadi arhitektonskih profilacija (dijelovi svodova, kapiteli
trijumfalnog luka). U tom dijelu, zbog nedostatka vremena,
površina nije istražena do kraja, ali i potrebe za strojem
kojim bi se uklonilo veće kamenje. U istočnom dijelu □G 15
do kraja je istražen velik ukop (SJ 177) te je utvrđeno kako
zauzima površinu južnog dijela trećeg traveja lađe (□G 16
i istočni rub □G 15), do baze polustupa između drugog i
trećeg traveja. Na sjeveru je određen grobom 3, koji nije
uništen prilikom iskopa. U zapadnom rubu ukopa utvrđeno
je kako je presjekao neke grobove. Na ostalom dijelu povr-
šine istražen je sloj koji čine isključivo komadi sedre koji su
bili dio nekadašnjeg svoda drugog traveja lađe. Pod nave-
denim slojem pronađen je paljevinski sloj (SJ 161), u kojem
je nađen srebrni ugarski denar kralja Matije II. iz 1615.
godine. Ispod njega istražen je sloj rastresite bijele žbuke
(SJ 167). Sloj paljevine (SJ 172) prostirao se skoro cijelom
površinom drugog traveja, osim središnjeg dijela, gdje je
presječen naknadnim intervencijama. Iskopavanjem nave-
denih slojeva u cijelosti je otkriven južni ulaz u crkvu, prolaz
za komunikaciju između crkve i samostana. Na području
drugog traveja prikupljeno je 239 ulomaka kamenih arhi-
tektonskih elemenata.
Iskop je spušten do razine zdravice (SJ 136). Kako su u
rubu ukopa SJ 177 primijećeni ostaci grobova, istražen je
dio uz južni zid crkve. Pokazalo se kako je zemlja rahlija
od zdravice, ali jednake boje, te su u nju ukopani grobovi.
Ove su godine istražena tri groba. Dva su groba (G4 i G6)
u donjem dijelu presječena ukopom SJ 177. Zapadno od
njih istražen je u cijelosti sačuvan grob (G5), u kojem su
sačuvani ostaci drvenog lijesa. Radiokarbonskom anali-
zom grob 6 datiran je u sredinu 17. st.
 Hrvatski arheološki godišnjak 13/2016
Bijela, benediktinski samostan sv. Margarete, pogled iz zraka na
istraženu površinu (foto: E. Buća)
Bijela, benediktinski samostan sv. Margarete, tlocrt istraženog
dijela drugog i trećeg traveja (izradila: V. Gligora)
Pronađene životinjske kosti predane su na analizu na
Zavod za anatomiju, histologiju i embriologiju Veterinarskog
fakulteta u Zagrebu, dok je ljudski osteološki materijal ana-
liziran u Antropološkom centru Hrvatske akademije znano-
sti i umjetnosti. Prikupljena je i skromna količina ranonovo-
vjekovne keramike.
Tijekom istraživanja fotogrametrijski je snimljeno istraženo
sjeverno lice južnog zida lađe crkve.
Konzervirani su dijelovi arhitekture zapadnog dijela samo-
stanske crkve. Kako su istraženi zidovi očuvani do skoro
3 m visine, gornji dijelovi nađeni su u razrahljenom stanju.
Započeli su konzervatorski radovi na sjevernom zidu
južnog zvonika (SJ 003), prilikom čega je dozidano novo
lice na sjevernoj strani do visine očuvane jezgre. Isti je
postupak ponovljen na istočnom i dijelu južnog lica, gdje
je rekonstruiran otvor za gredu. Na južnom licu privremeno
je učvršćena niša kako bi se spriječilo urušavanje nadvoja
i osipavanje tog dijela lica zida. Konzerviran je i sjeverni dio
zapadnog zida zvonika (SJ 017), do niše koja se nalazi u
njemu.
Literatura
Andrić 2005 S. Andrić, Benediktinski samostan svete
Margarete u Bijeli, Tkalčić, 9, Zagreb, 2005: 9 – 122.
194
Horvat 1979 Z. Horvat, Benediktinski samostan u Bijeloj,
Peristil, 22, Zagreb, 1979: 55 – 65.
Janeš, Sekulić 2014 A. Janeš, P. Sekulić, Rudina i Bijela:
benediktinski samostani kasnosrednjovjekovne Slavonije,
SHP, III/41, Split, 2014: 185 – 204.
Szabo 1907 G. Szabo, Tri benediktinske opatije u županiji
požeškoj (sv. Jelena de Podborje, Bijela, Rudin), VHAD, 9,
Zagreb, 1907: 201 – 206.
Andrej Janeš
Summary
In the course of July 2016 the Croatian Conservation
Institute conducted the fifth season of excavations at the
Benedictine Monastery of St Margaret in Bijela. The archae-
ological excavations were conducted in parallel with the
conservation works on the architectural remains revealed
so far. The excavations were continued on the position of
the monastery church situated in the northern part of the
site. The excavations of the church nave were continued,
but they also encompassed quadrants F/G 15 and partly
G 14, i.e. the area of the second bay of the nave. A large
cut filled with layers resulting from the demolition of the
church was identified in the central part of the nave. Layers
of demolition, a layer of a demolished vaulted construction
and two layers of burning were uncovered in the southern
part of the second bay. A 1615 silver denar of Matthias II,
king of Hungary, was found in the upper layer. The lower
layer of burning was found on top of the natural soil and
cut within the nave. Three skeletal burials in the southern
part of the second bay were investigated this season. Two
of them (G4 and G6) were located at the point where the
second and third bays meet. They were intersected by
SJ 177. Radiocarbon analysis of a bone dates the use of
grave 6 to the mid-17th century. The only completely pre-
served grave (no. 5) is located north of the southern church
entrance. All the deceased were interred in wooden cof-
fins, the traces of which were found during the excavations.
They were placed on their backs with heads on the west.
Conservation works on the architectural remains of the
western part of the church were carried out in parallel with
the excavations.
Redni broj: 104
Lokalitet: Bjelovar – istočna zaobilaznica grada, Lug
Naselje: –
Grad/općina: Bjelovar
Pravni status: –
Razdoblje: A
Vrsta radova: probno i sondažno iskopavanje
U listopadu 2016., tvrtka Kaducej d.o.o. istražila je trasu
buduće istočne zaobilaznice grada Bjelovara. Trasa zaobi-
laznice duga je 3,5 km, stacionaže 0+070 m – 3+445 m, a
sondažna arheološka istraživanja obuhvatila su cca 50% m
površine trase. Zaobilaznica se nalazi istočno od grada
Bjelovara, proteže se u smjeru sjeveroistok-jugozapad,
od naselja Trojstvenog Markovca na sjeveru, kroz naselje
 Bjelovarsko-bilogorska županija, HAG 13/2016

te o rasprostranjenosti utvrđenih arheoloških tvorevina.

Istraživanje je započelo južno od lokalne ceste
Lug – Novoseljani, u smjeru jugozapada (arheološka
sonda 1). Nastavljeno je na ledini istočno od šume Lug
(arheološka sonda 2). Na temelju pronađenih materijalnih
ostataka, kao i arheoloških tvorevina, arheološke sonde 1 i
2 upućuju na postojanje dvaju arheoloških lokaliteta, odno-
sno vjerojatno jednog lokaliteta koji se proteže u dužini od
cca 450 m, uključujući prostor južnog dijela šume Lug, a
koji je presječen lokalnom cestom Lug – Novoseljani.
Stratigrafija slojeva sastoji se od sloja humusa, ispod kojeg
se rasprostire sloj koji svim svojim odlikama sugerira napla-
vinsko podrijetlo. Naime, riječ je o tamnosivo smećkastoj
prahovitoj glini bez grubih primjesa, vrlo kompaktnoj i teško
drobljivoj, također sa sporadičnim nalazima ulomaka kera-
mike i komadića lijepa. Sukladno konfiguraciji geološke
osnove koja se na sjeveroistočnom dijelu sonde pojavljuje
Pogled iz zraka na probne sonde (36-54) na jugozapadnom dijelu već na 50-ak cm relativne dubine, pa otprilike na 80. metru,
trase (foto: B. Rožanković) gdje se pojavljuje na 80-ak cm relativne dubine, varira i
debljina nataloženih slojeva, kao i pojava sivog sterilnog
Lug, zapadno od naselja Novoseljana, pa do Slavonske sloja na geomorfološkoj depresiji tla. Prema jugozapadu se
ulice i trgovačke zone na južnom izlazu iz grada Bjelovara konfiguracija terena postupno diže, a zdravica se pojavljuje
prema Daruvaru. na dubini do 40 do 50 cm, gdje nestaje naplavinski sloj,
ispod kojeg se rasprostire sloj zdravice na čijem su vrhu
Važno je istaknuti da istražene površine duž trase nisu i dalje vidljivi obrisi zapuna raznih arheoloških tvorevina.
obrađivane te su prekrivene jedino niskim raslinjem, odno- Očituju se kao obrisi tamnosive, masnije prahovite gline s
sno travom, zbog čega se tijekom prijašnjih arheoloških vidljivim tragovima komadića gara i zapečene zemlje na
istraživanja, tj. iskopavanja probnih sondi i pojavila potreba vrhovima tih zapuna, a nerijetko s vidljivim ulomcima kera-
za sondažnim arheološkim istraživanjem. Dinamika mike. Različitih su tlocrtnih oblika i veličina, čime se ujedno
rasprostranjenosti i dužina arheoloških sondi ovisili su o sugerira i moguća interpretacija utvrđenih arheoloških
pronađenom pokretnom arheološkom materijalu, kao i
stanju tla te konfiguraciji terena. Dio trase koji je istražen
probnim sondama (rovovima) nalazi se između stacionaža
0+070 – 1+800, 2+120 – 2+200 i 2+340 – 3+445, odnosno
obuhvaća gotovo cijelu dužinu trase, osim dijela sjevero­
istočno i jugozapadno od lokalne ceste Lug – Novoseljani,
stacionaže 1+880 – 2+320, unutar kojih su istražene
arheološke sonde 1 i 2. Prethodnim arheološkim istraži-
vanjem, odnosno terenskim pregledom, obuhvaćena je
površina trase od 132.000 m² i iskop 54 probne sonde,
ukupne dužine 631 m, odnosno ukupne istražene površine
1072 m². Dužina sondi varira od 80-ak cm pa do preko
100 m dužine, ovisno o konfiguraciji tla, pronađenim arhe-
ološkim ostacima te o prirodnim preprekama kao što su
šume, močvarna zemljišta, potoci i kanali. Iskop probnih
sondi obuhvatio je područje od trgovačke zone na jugo-
zapadnom dijelu grada Bjelovara te prema sjeveroistoku,
zapadno od naselja Novoseljana, južni rub šume uz lokalnu
cestu u naselju Lug, na ledini istočno od šume, sjevero­
istočni dio šume u Lugu, u naselju Trojstvenom Markovcu,
sjeverno od željezničke pruge Bjelovar – Kloštar Podravski.
Uzimajući u obzir geomorfološku sliku istraženog područja,
stratigrafsku interpretaciju utvrđenih slojeva, arheološke
nalaze u vidu ulomaka keramičkih posuda te utvrđivanje
arheoloških tvorevina koje su prisutne kao obrisi zapuna
različitih svojstava i interpretacija, sa sigurnošću se potvr-
đuje postojanje arheološkog lokaliteta na prostoru sjevero-
istočno i jugozapadno od lokalne ceste Lug – Novoseljani,
od stacionaža 1+880 do 2+320, u dužini od cca 440 m.
Dužina arheoloških sondi varira od 110 m pa do Tamni obrisi zapuna arheoloških tvorevina na vrhu sloja zdravice
240 m, ovisno o arheološkim nalazima prilikom iskopa (foto: B. Rožanković)

195
 Hrvatski arheološki godišnjak 13/2016
tvorevina. Dokumentirano je 80-ak arheoloških tvorevina,
od kojih većinu čine obrisi zapuna jama većih dimenzija
koje se protežu izvan okvira sonde, zatim obrisi zapuna
jama manjih dimenzija i nepravilno kružnih tlocrtnih oblika,
jama za stupove i otisci kolaca te obrisi zapuna kanala
različitih širina, koji također izlaze iz gabarita širine sonde.
Gusta rasprostranjenost i raznolikost utvrđenih pojava
važnih u arheološkom smislu te količina ulomaka keramike
i opeke pronađenih prilikom iskopa, ide u prilog činjenici
da se na dijelu trase, između stacionaža 1+880 i 2+120,
rasprostire važan arheološki lokalitet većih dimenzija, tim
više što se lokalitet širi i sjeveroistočno od lokalne ceste,
odnosno od arheološke sonde 1, te se nadovezuje na
arheološke tvorevine pronađene na ledini istočno od šume
Lug, unutar arheološke sonde 2, kao i unutar južnog dijela
šume Lug. Je li riječ o jednom lokalitetu većih razmjera ili
o dvama lokalitetima, pokazat će temeljita zaštitna arhe-
ološka istraživanja, kao i analiza pokretnoga arheološkog
materijala.
Među pokretne arheološke nalaze ubrajaju se nalazi ulo-
maka keramičkih posuda, željezni predmeti i ulomci opeka,
a koji su pronađeni prilikom iskopavanja arheoloških sondi
1 i 2. Nalazi potječu iz sloja naplavinskog podrijetla unutar
arheološke sonde 1 te s vrha zapuna arheoloških tvore-
vina utvrđenih unutar arheološke sonde 2. Preliminarnom
obradom keramičkog materijala, imajući u vidu svojstva
keramike, kao i indikativne oblike oboda i dna keramičkih
posuda, pokretni arheološki materijal datira utvrđene loka-
litete u antiku.
Dženi Los
Summary
In the course of October 2016 probe archaeological exca-
vations were conducted on the route of the future Bjelovar
eastern bypass, road chainage 0+070 – 3+445. Two
investigated probes (1 and 2) had a total length of 350 m.
54 probes were investigated. They had a total length of
631 m and surface area of 1072 m2. The probes confirmed
the existence of an archaeological site located to the NE
and NW of the Lug-Novoseljani local road, road chain-
age 1+880 – 2+320, in a length of ca 400 m, including the
southern part of the Lug forest. On the basis of movable
finds, the site can be preliminarily dated to Antiquity.
Redni broj: 105
Lokalitet: Daruvar – Stari Slavik – Židovsko groblje
Naselje: Daruvar
Grad/općina: Daruvar
Pravni status: R-0434
Razdoblje: A, SV
Vrsta radova: sustavno iskopavanje
Od 12. rujna do 4. studenog 2016. organizirana je nova faza
sustavnoga arheološkog iskopavanja rimskog lokaliteta
Stari Slavik – židovsko groblje u gradu Daruvaru. Voditelj
radova bio je dr. sc. Goran Jakovljević, znanstveni suradnik
i muzejski savjetnik, voditelj arheološkog odjela Gradskog
196
muzeja Bjelovar, uz pomoć pet stručnih djelatnika te 9 – 12
fizičkih radnika, koje je osigurao Grad Daruvar. Broj rad-
nika varirao je sukladno potrebama istraživanja.
Ciljevi ovogodišnjih istraživanja bili su usmjereni na tri
lokacije: nastavak radova u sondi 1, u kojoj u prvoj fazi
radova nije dostignuta dubina intaktnog tla (zdravice), dalj-
nje otkrivanje i praćenje otkrivenoga perimetralnog zida
naselja južno od židovskoga groblja te otvaranje sonde uz
pješačku stazu južno od groblja, na položaju na kojem je
prošle godine uočena veća skupina riječnih valutica. Za
njih se pretpostavljalo da su dio bedema, čija se konfigu-
racija može pratiti uz zapadnu stranu židovskoga groblja.
Otvaranjem nove sonde 3 južno od groblja, a uz pješačku
stazu, pokušao se ustanoviti način gradnje pravilne forme, za
koju se pretpostavlja da je dio unutarnjeg bedema obrambene
namjene. U sondi vel. 9x5 m ustanovljena su dva načina grad-
nje: na hrptu tzv. bedema nalaze se riječne valutice, moguće
s namjenom njegova ojačanja, koje su na južnom dijelu zali-
vene slojem žbuke. S istočne strane tog sloja valutica registri-
rana je površina od sitnoga pločastog kamena, koja na prvi
pogled izgleda kao druga faza gradnje (starija ili mlađa) i koja
trenutačno ima izgled temeljne stope objekta prislonjenog
uz taj tzv. bedem. Međusoban odnos tih dvaju slojeva trenu-
tačno je nemoguće utvrditi bez daljnjih istraživanja.
Najvažniji nalazi registrirani su prilikom produbljivanja
sonde 1. Naime, otkriven je dio kompaktne arhitekture koji
nedvojbeno pripada rimskom razdoblju, a koji se sastoji od
velikih tesanih kamenih blokova, od kojih su neki i lučno
profilirani na rubu. Kameni blokovi u svojoj osnovi čine
polukrug, koji ulazi u zapadni profil sonde. Jedan kameni
blok ostao je sačuvan in situ (60x60x40 cm) te se može
konstatirati da je riječ o licu nekadašnjeg zida, a iza njega
je čvrsta jezgra od većih komada lomljenog kamena zali-
venog žbukom. Osim arhitektonske osnove, pronađeno
je nekoliko velikih dislociranih kamenih blokova, za koje
Rimska apsidalna konstrukcija
 Bjelovarsko-bilogorska županija, HAG 13/2016
Rimska arhitektura ispod mlađih bedema
se može tvrditi da su dio te iste kamene konstrukcije. Na
južnom kraju sonde, odnosno početku nađene poluapside,
registrirana je pravocrtna konstrukcija, koja se također
sastoji od pravilno tesanih kamenih blokova, te sloj ploča-
stog nepravilnog kamena zalivenog žbukom, nejasne funk-
cije i krajnjeg oblika.
Dodatnim radovima sonda 1 proširena je na vel. 4x16 m
te je težište radova usmjereno na skidanje plašta od plo-
častog kamena (vanjski bedem) iznad otkrivene rimske
arhitekture te produbljivanje sonde 1 do intaktnog tla (zdra-
vice). Iz sonde su uklonjeni dislocirani kameni blokovi te,
zajedno s velikim kamenjem pronađenim prilikom skidanja
kamenog plašta, deponirani pokraj sonde kako bi poslužili
prilikom eventualnoga budućeg konzerviranja arhitekture.
Skidanjem kamenog plašta došlo se do najviše točke polu-
kružnog objekta te je on detaljno očišćen. Objekt je dobio
oblik pravilne apside, koja još dijelom ulazi u zapadni profil
sonde, koji je na početku kraka uži, a u tjemenu širi. Vanjsko
lice apside građeno je od pravilnih tesanih kamenih blo-
kova, dok je unutrašnja strana relativno nemarno obrađena.
Ispuna između dvaju lica zida sastoji se od većeg lomlje-
noga kamenog materijala zalivenog žbukom. Unutrašnje
tlo u apsidi spušteno je do razine temeljne stope objekta,
ali nije uočena nikakva posebna promjena u načinu gradnje
i nije pronađen pokretni arheološki materijal.
Prilikom produbljivanja sonde s vanjske strane oboda otkri-
vene arhitekture došlo se do dubine temeljne stope poje-
dinih sastavnica apsidalne konstrukcije te je bilo moguće
odrediti i oblik arhitekture na južnoj strani apside. Temeljna
stopa u tom južnom dijelu građena je od pločastog kamena
i sloja žbuke, koja je služila za nivelaciju terena, a kraj
apsidalnog luka temeljna stopa za sada je samo sloj žbuke
nepravilnog oblika.
Posebnost registrirana u sondi, na njezinu krajnjem sje-
vernom dijelu, jest sloj riječnih valutica istovjetan onom
registriranom u sondi 3. Ni njegova funkcija i namjena te
vremenska pripadnost još uvijek ne mogu biti definirani.
Kako bi se pratio perimetralni zid naselja, sonda 2 pro-
širena je na 6x9 m te je nastavljeno površinsko čišćenje
zida. Njegova se površinska struktura ne mijenja (pločasti
kamen zaliven bijelom žbukom), a čišćenje otežava drveće
i njegovo korijenje, koje pokriva taj dio lokaliteta. Nije bilo
pokretnih nalaza.
197
Sonda 3 – pokrov od valutica
Djelatnici poduzeća Kaducej d.o.o. iz Splita za terensku su
dokumentaciju iz zraka snimili tlocrt sondi te fotografski ski-
cirali sve relevantne profile. Nakon iskopavanja dostignuta
dubina sondi prekrivena je geotekstilom i zaštitnom plastič-
nom folijom te djelomično zatrpana. Za terensku dokumen-
taciju izrađeno je 98 fotografija u boji i 14 dokumentacijskih
crteža.
Rezultati istraživanja pokazali su da će se, usprkos nedo-
statku pokretnih nalaza, vjerojatno u sljedećim kampa-
njama moći definirati oblik i funkcija otkrivenoga arhitek-
tonskog objekta te da će on vrlo lako, nakon primjerenog
konzerviranja, biti pogodan za javnu prezentaciju.
Literatura
Gorenc 1968 M. Gorenc, Veliki Bastaji i Daruvar – antički
lokaliteti, Arheološki pregled, 10, Beograd, 1968: 239 – 244.
Jakovljević 2012 G. Jakovljević, Registar arheološ-
kih nalaza i nalazišta Bjelovarsko-bilogorske županije,
Bjelovar, 2012: 45, 46, br. 137.
Minichreiter 1984 K. Minichreiter, Daruvar – Stari Slavik,
antički arheološki kompleks, Obavijesti HAD, XVI., br. 1.,
Zagreb, 1984: 19, 20.
dr. sc. Goran Jakovljević
Summary
A new phase of systematic excavations of the Roman-
period Stari Slavnik-Židovsko groblje site in the city of
Daruvar was carried out during September and November
2016. This year`s excavations in the northern part of the
site revealed Roman-period architectural remains, i.e. an
apse and walls at its ends. The masonry was made of large
dressed stone blocks covered in white plaster. The func-
tion and size of the building is still unclear, but it is evident
that it extends in all directions. The works also included the
research of a perimeter wall that surrounds the settlement
and cleaning of a structure built of large river pebbles south
of the cemetery, which appears as a cap on top of the city
walls. A total area of 223 m2 was excavated this year. The
architectural remains will be presented after the conserva-
tion works.
 Hrvatski arheološki godišnjak 13/2016
Redni broj: 106
Lokalitet: Domankuš – Zidine
Naselje: Domankuš
Grad/općina: Rovišće
Pravni status: P-4877
Razdoblje: SV
Vrsta radova: sustavno iskopavanje
Od 18. do 30. srpnja 2016. nastavljena su sustavna arheo-
loška istraživanja srednjovjekovnog lokaliteta Zidine u selu
Domankušu. Voditelj radova bio je dr. sc. Goran Jakovljević,
znanstveni suradnik i muzejski savjetnik, voditelj arheološ-
kog odjela Gradskog muzeja Bjelovar, a u istraživanju je
sudjelovalo deset fizičkih radnika.
S obzirom na kratko vrijeme istraživanja, ciljevi kampanje
definirani su u dvjema točkama: na prostoru registriranog
srednjovjekovnoga groblja do kraja istražiti već otkrivene i
nove ukope te na južnom rubu zemljišta, a na mjestu gdje
je na površini nađeno najviše građevnog materijala u vidu
Domankuš – Zidine, ukop LV s deformiranom tibijom
Domankuš – Zidine, pećnjak s početkom godine 15.
198
Domankuš – Zidine, željezni buzdovan sa šest pera
opeke i kamena, proširiti otprije otvorenu sondu u pokušaju
definiranja srednjovjekovne arhitekture, odnosno mjesta
gdje bi mogli biti ostaci crkve sv. Dominika.
U sklopu istraženog dijela srednjovjekovnoga groblja
ukupno je registrirano 19 novih ukopa (ukupno 69), koji su
se svi nalazili u sondi F 4. Karakteristike svih ukopa iden-
tične su onima za ukope nađene prošle godine – u pitanju
je klasično srednjovjekovno ukopavanje na redove, s ori-
jentacijom ukopa u smjeru zapad-istok (glava na zapadu).
Pokojnici su najčešće imali ruke prekrižene na trbuhu ili
prsima, a ukapani su u zemlju bez sanduka. Mnogi su
ukopi uništeni naknadnim ukopavanjima, a dodatan je pro-
blem bio u tome što je na položaju sonde zemlja drastično
uklonjena zemljoradnjom te je plug uništio mnoge ukope.
Od navedenih grobova valja izdvojiti ukop LV, u kojem je
pokojnikova desna tibija deformirana te je pretpostavka da
je za života šepao.
Od pokretnih nalaza treba izdvojiti: nalaze 3 (željezna poja-
sna kopča) i 8 (vjerojatno željezna britva) u dijelu sondi s
registriranim ostacima arhitekture, koji svjedoče o mlađoj
svjetovnoj fazi naselja; nalaz 13 (ulomak pećnjaka s moti-
vom grifona), koji pokazuje gotičku fazu u navedenim son-
dama, tipičnu za 16. – 17. st.; nalaze 6 (željezni buzdovan/
topuz sa šest pera) i ulomak pećnjaka s početkom godine
15., što još preciznije određuje spomenuto razdoblje.
Djelatnici tvrtke Kaducej d.o.o. iz Splita za terensku su
dokumentaciju iz zraka snimili tlocrt sondi i okolnog terena
te izradili fotoskice svih ukopa. Nakon iskopavanja dostig­
nuta dubina sonde prekrivena je geotekstilom i zaštitnom
plastičnom folijom te, s obzirom na mogućnost nastavka
 Bjelovarsko-bilogorska županija, HAG 13/2016
istraživanja, djelomično zatrpana. Tijekom ovogodišnjih
istraživanja prikupljeno je 20 vrećica pokretnoga arheološ-
kog materijala.
Rezultati istraživanja pokazali su da će se tijekom sljede-
ćih kampanja vjerojatno moći više definirati rasprostiranje
srednjovjekovnoga groblja, oblik i veličina pretpostavlje-
noga sakralnog objekta te noviji sloj iz mlađe, „stambene”
faze lokaliteta.
Literatura
Jakovljević 2012 G. Jakovljević, Registar arheološ-
kih nalaza i nalazišta Bjelovarsko-bilogorske županije,
Bjelovar, 2012: 128, br. 353.
Lovrenčević 1990 Z. Lovrenčević, Srednjovjekovne gra-
dine u Bilogori, u: Arheološka istraživanja u Podravini i
Kalničko-bilogorskoj regiji, Izdanja HAD, 14, Zagreb, 1990:
139 – 166.
dr. sc. Goran Jakovljević
Summary
Archaeological excavations at the medieval site of Zidine
in the village of Domankuš were continued in the course of
July 2016. This year`s excavations resulted in the discov-
ery of 19 new burials (a total of 69 burials), which suggests
that the area of the medieval cemetery extends further to
the south-west. Movable finds from the assumed sacred
building and later settlement date the use of that part of the
site to the 16th century.
Redni broj: 107
Lokalitet: Severin – Selište
Naselje: Severin
Grad/općina: Severin
Pravni status: P-4362
Razdoblje: A
Vrsta radova: sustavno iskopavanje
Od 16. kolovoza do 1. rujna 2016. nastavljeno je sustavno
arheološko istraživanje lokaliteta Selište u selu Severinu.
Voditelj radova bio je dr. sc. Goran Jakovljević, znanstveni
Severin – Selište, građevinski sloj nadzemnog objekta
199
Severin – Selište, nazubljene tegule
suradnik, muzejski savjetnik i voditelj arheološkog odjela
Gradskog muzeja Bjelovar, a u istraživanju je sudjelovalo
osam fizičkih radnika.
Tijekom ovogodišnjih istraživanja otvorena je nova probna
sonda vel. 5x5 m, na položaju uz samu obalu ribnjaka isko-
panog prije 35 godina za potrebe vatrogasnog društva, na
kojem je – po izjavi sudionika – prilikom tadašnjih radova
otkriven zid po strukturi sličan onima na već otkrivenoj arhi-
tekturi. Položaj tog zida odgovarao bi pravokutnom obliku
vidljivom na satelitskoj snimci Googlea, unutar kojeg je
iskopan recentan ribnjak. Iako je dostignuta dubina nove
sonde bila i ispod dna današnjeg ribnjaka, rezultati istraži-
vanja – gledajući sve profile i tlocrt sonde – bili su potpuno
negativni.
Nakon otvaranja sonde F 9 i detaljnog čišćenja ostataka
arhitektonike u sondama G 10 i H 10, pokušali su se defini-
rati završeci odvodnih kanala iz većeg i manjeg arhitekton-
skog objekta. U sondi F 9 registrirani su ostaci tog kanala
u vidu manjih komada tegula i vodonepropusne žbuke, ali
bez jasno definirane zidne konstrukcije, jer je ona uništena
oranjem. Ustanovljeno je, međutim, da se tragovi kanala
naziru i u profilu neistražene sonde E 9.
Slična situacija registrirana je i na završetku kanala u sondi
G 10, ali ondje se nastavak ne nazire jer je vjerojatno uni-
šten oranjem. Na sačuvanom dijelu registrirane su speci-
fične nazubljene tegule, koje su se vjerojatno upotrebljavale
ukrštavanjem, tvoreći tako neku vrstu krovne konstrukcije.
U cilju traženja poveznice registrirane arhitekture s eventu-
alnom uništenom nadzemnom arhitekturom uočenom prili-
kom prošlogodišnjih istraživanja, kao veća količina nepo-
vezanih opeka i tegula u sondi I 10 na▼123,49, otvorena je
nova sonda I 11. Na prosječnoj dubini ▼123,73 registrirana
je nova SJ 035, odnosno ostatak vrlo tankoga građevin-
skog sloja (oko 2 cm), s bijelim slojem u podlozi, koji bi
mogao biti ostatak žbuke ili nivelacije. Sloj ulazi u neistra-
ženu sondu J 10, odnosno pruža se prema sredini platoa,
a da je riječ o nadzemnom objektu svjedoče i ostaci krovnih
klobuka iz sonde I 10.
Djelatnici tvrtke Kaducej d.o.o. iz Splita za terensku doku-
mentaciju iz zraka su snimili tlocrt sondi i okolni teren.
 Hrvatski arheološki godišnjak 13/2016

Severin – Selište, pogled na istraženi dio lokaliteta

Literatura Summary

Jakovljević 2012 G. Jakovljević, Registar arheološ-
kih nalaza i nalazišta Bjelovarsko-bilogorske županije,
Bjelovar, 2012: br. 369, 135.
dr. sc. Goran Jakovljević
In the course of 2016 systematic archaeological excava-
tions of the Selište site in the village of Severin were contin-
ued. This year`s excavations encompassed drainage chan-
nels from both of the previously discovered buildings. Their
full length still remains unknown, but the channel in probe

200
 Bjelovarsko-bilogorska županija, HAG 13/2016
G 9 is very interesting due to jagged tegulae in its roofing.
A thin layer of above-ground masonry, which extended to
the plateau`s centre, was found in probe I 11. A total area
of 325 m2 was excavated.
Redni broj: 108
Lokalitet: Stari grad Garić grad (mala kula)
Naselje: Podgarić
Grad/općina: Berek
Pravni status: R-0484
Razdoblje: SV
Vrsta radova: zaštitno iskopavanje
Godine 2016. istražena je mala kula Staroga grada Garića.
Radove je vodio Hrvatski restauratorski zavod, a sredstva
je osiguralo Ministarstvo kulture.
Stari grad Garić grad nalazi se na sjevernim obron-
cima Moslavačke gore, iznad današnjeg sela Podgarića
(k.č. 605, k.o. Šimljanik). Sagrađen je na jezičastom platou
položenom na osi sjever-jug, znatno izdignutom u odnosu
na opkop koji ga okružuje.
Na temelju sačuvanih vrela i dosadašnjih istraživanja nije
moguće utvrditi točno vrijeme i okolnosti gradnje staroga
grada Garića, koji se u poznatim sačuvanim vrelima prvi
put izričito spominje 1256. godine. Od pojavljivanja u saču-
vanim vrelima iz 13. st. pa sve do osmanskog osvajanja
područja Moslavačke gore sredinom 16. st., kao vlasnici
Pogled na malu kulu nakon dovršetka radova 2016. godine (foto: Vektra d.o.o.)
201
staroga grada Garića izmjenjivali su se slavonski banovi i
zagrebački biskupi. Nakon protjerivanja osmanskih snaga
s područja Moslavine krajem 17. st., stari grad Garić više
nije obnavljan te je prepušten postupnom propadanju.
Arheološka iskopavanja staroga grada Garić grada započela
su 1964., prilikom čega je istraženo nekoliko sondi radi odre-
đivanja dubine urušenog sloja te je dokumentirano nekoliko
zidova (zid između kula, zid u unutrašnjosti dvorišnog dijela,
zid gospodarske zgade u južnom dijelu grada te zidovi u jugo-
zapadnom dijelu grada). Tijekom sljedećih dviju sezona arhe-
oloških istraživanja, 1968. i 1969., s gotovo cijelog prostora
grada uklonjen je prosječno 4 m visok sloj urušene građe,
čime je omogućeno određivanje tlocrtne dispozicije staroga
grada Garića. Pritom je istražen „gospodarski objekt”, smje-
šten zapadno od središnje kule, ogradni zidovi cisterne južno
od središnje kule, „stambeni objekt” na središnjem platou,
objekt neodređene namjene s trima prostorijama međusobno
povezanim vratima na južnom platou te prostor uz zapadni
obrambeni zid. Prilikom arheoloških istraživanja 1968. tako-
đer je istražen i sjeverni dio staroga grada te je oko male kule
uklonjen sloj urušene građe dubine oko 4 metra. Arheološka
su istraživanja, unatoč izvrsnim rezultatima, nastavljena tek
1971. godine, i to isključivo na prostoru unutrašnjosti središnje
kule. Rezultati postignuti tijekom četiriju sezona arheoloških
istraživanja predstavljeni su na izložbi Srednjovjekovni Garić-
grad nekada i danas 1973. godine u Povijesnom muzeju
Hrvatske. Prvi konzervatorsko-restauratorski građevinski
radovi započeli su tijekom treće sezone radova 1969. godine.
Tada su zamijenjeni kutni klesanci na središnjoj kuli, konzer-
virani zidovi stambenog objekta na središnjem platou te su
 Hrvatski arheološki godišnjak 13/2016
zapunjene lakune na istočnom i južnom obrambenom zidu.
Nakon što je radove preuzeo Restauratorski zavod Hrvatske
(RZH) 1970. godine, započeo je razvoj projekta idejnog rje-
šenja prezentiranja staroga grada Garića. Konzervatorsko-
-restauratorski radovi na središnjoj kuli započeli su 1971. te su
trajali do 1981., kada su prekinuti. Zbog alarmantnog stanja
središnje kule, Hrvatski restauratorski zavod (Služba za arhe-
ološku baštinu, Odjel za kopnenu arheologiju) godine 2009.
započeo je pripremne radove, čiji je cilj bio stvaranje predu-
vjeta za usklađivanje dokumentacije izrađene prije 30 godina
sa snimkom postojećeg stanja te nastavak arheoloških istra-
živanja i konzervatorsko-restauratorskih građevinskih radova.
Nakon revizijskoga arheološkog istraživanja sjevernog platoa
2010., godine 2011. izrađen je glavni projekt obnove sre-
dišnje kule te je prikupljena sva potrebna dokumentacija.
Građevinski radovi na središnjoj kuli traju od 2012. godine.
Ovogodišnjim je radovima iz unutrašnjosti male kule uklo-
njen sloj debljine oko 4 m, sastavljen od urušene građevne
mase i zemlje, koji je nastao urušavanjem zidova kule.
Nakon toga je, s ciljem utvrđivanja debljine preostaloga
kulturnog sloja, u jugoistočnom kutu unutrašnjosti kule
istražena sonda dimenzija 1,50x1,00 m. Pritom je utvrđeno
kako se ispod preostalog sloja urušenja (SJ 2), debljine
oko 1 m, pojavljuje sloj žute prebačene gline (SJ 4), koji je
nastao vjerojatno prilikom gradnje zidova kule.
Tijekom istraživanja pronađena je izrazito mala količina
pokretnih arheoloških nalaza. Riječ je o nekoliko ulomaka
kasnosrednjovjekovne keramike (ulomci stolnog posuđa
i pećnjaka), koji se obrađuju na Odjelu za restauriranje
kopnenih arheoloških nalaza HRZ-a.
Nakon temeljitog čišćenja, sve novoistražene strukture
dokumentirane su fotografiranjem s kopna i iz zraka te
metodom 3D laserskog skeniranja (Vektra d.o.o.). Prema
tako prikupljenim podacima nadopunjena je postojeća
nacrtna dokumentacija.
Literatura
Karlo 2011 K. Karlo, Rezultati dosadašnjih arheoloških
istraživanja Garić-grada, Radovi Zavoda za znanstveno­
istraživački i umjetnički rad u Bjelovaru, 4, Bjelovar, 2011:
135 – 148.
Pezelj 2011 M. Pezelj, Garić-grad: pregled tehničke doku-
mentacije, Radovi Zavoda za znanstvenoistraživački i
umjetnički rad u Bjelovaru, 4, Bjelovar, 2011: 119 – 133.
Pisk 2014 S. Pisk, Garić grad – povijesna studija, Zagreb,
2014.
Pleše 2011 T. Pleše, Stari grad Garić grad: Izvještaj o
provedenim arheološkim istraživanjima u 2010. godini,
Zagreb, 2011, Pismohrana HRZ
Szabo 1920 Gj. Szabo, Sredovječni gradovi u Hrvatskoj i
Slavoniji, Zagreb, 1920.
dr. sc. Tajana Pleše
Ivana Hirschler Marić
Petar Sekulić
Summary
In the course of 2016, an investigation was carried out into
the small tower of the Stari grad Garić (Old Town of Garić)
202
on the northern slopes of Moslavačka gora. In the period
between the 13th century, when it was first referred to in
historical records and the mid-16th century Ottoman con-
quests of the Moslavačka gora area, bans of Slavonia and
bishops of Zagreb alternated as the owners of the town.
Archaeological excavations, and conservation and restora-
tion works had been conducted intermittently from 1964 to
1981. Archaeological excavations, conservation and resto-
ration construction works as well as documentation works
have been conducted since 2009. The archaeological
excavations of the tower began in 2016 with the removal
of a 4 m-thick layer of demolished masonry and soil within
the tower walls. All of the newly excavated structures were
recorded by photos taken from land and the air and by 3D
scanning.
Redni broj: 109
Lokalitet: Streza – Pavlinski samostan Svih svetih
Naselje: Pavlin Kloštar
Grad/općina: Kapela
Pravni status: P-5737
Razdoblje: SV
Vrsta radova: sustavno iskopavanje, restauratorsko-
-konzervatorski radovi
Godine 2016. nastavljena su arheološka istraživanja loka-
liteta Pavlinski samostan Svih svetih u Strezi. Radove je
vodio Hrvatski restauratorski zavod, a sredstva je osiguralo
Ministarstvo kulture.
Pavlinski samostan Svih svetih u Strezi (nedaleko od
današnjeg sela Pavlin Kloštra; k.č. 791/2, 792, 793, 794/1,
794/2, 794/3, 794/4, 795, 812/1, 812/2, 812/5, 1648, 1649,
k.o. Pavlin Kloštar) osnovan je 1374. godine zakladnicom
magistra Ivana Bisena, kaštelana Bijele Stijene. Tijekom
nešto manje od dvaju stoljeća streški je samostan postao
jedan od najutjecajnijih u tom dijelu kasnosrednjovje-
kovnoga slavonskog prostora. Pavlini su između 1538. i
1547., zbog sve osjetnijih posljedica prodora osmanlijskih
postrojbi, napustili streški samostan te su se sklonili u
sigurniju Lepoglavu. Napušteni je samostan tijekom idućih
stoljeća razgradilo lokalno stanovništvo.
Arheološka istraživanja streškog samostana započela
su 2006. godine. Tijekom sedam sezona istraživanja
(2006. – 2012.; Hrvatski restauratorski zavod) određeni su
vanjski gabariti samostana (ukupna površina oko 3500 m²)
te je u cijelosti istražena crkva Svih svetih, smještena u nje-
govu jugoistočnom dijelu (32,9x9,25 m). Istražena arhitektura
sustavno je dokumentirana fotografiranjem s kopna i iz zraka
(HRZ) te metodom 3D laserskog skeniranja (Vektra d.o.o.).
Prema tako prikupljenim podacima napravljena je cjelovita
nacrtna dokumentacija s pripadajućim tehničkim opisom.
U dogovoru s djelatnicima Konzervatorskog odjela u Bjelovaru
2013. i 2014. istraženi dio streškog samostana tamponski je
konzerviran. Godine 2015. nastavljena su istraživanja koja su
obuhvatila jugoistočni dio samostana površine oko 160 m².
Ovogodišnja istraživanja obuhvatila su sjeverni hodnik kla-
ustra te na njega okomito postavljen hodnik. Također je
revizijski pregledan južni hodnik klaustra, prilikom čega je
 Bjelovarsko-bilogorska županija, HAG 13/2016
Pogled iz zraka na novoistraženi dio samostana (foto: Vektra d.o.o.)
pronađeno 17 kosturnih ukopa. Ponovljeno je dokumentiranje
probnih sondi iz 2006., s ostacima temelja sjevernog i istoč-
nog obrambenog zida, s ciljem utvrđivanja točne prostorne
dispozicije dosad istraženih dijelova samostanskog prostora
te nadopune nacrtne dokumentacije. Nakon istraživanja
novopronađene su strukture dokumentirane s kopna (HRZ),
iz zraka te metodom 3D laserskog skeniranja (Vektra d.o.o.).
Tijekom istraživanja pronađena je velika količina pokret-
nih arheoloških nalaza. Najzastupljeniji su nalazi kasno-
srednjovjekovne keramike (ulomci stolnog posuđa, razni
tipovi pećnjaka i dr.), a brojni su i nalazi metalnih predmeta
(oružje, oruđe, dekorativne aplike, novac i dr.). Sav pro-
nađeni materijal obrađuje se na Odjelu za restauriranje
kopnenih arheoloških nalaza HRZ-a.
Tijekom istraživanja južnog hodnika klaustra pronađeno je
17 kosturnih ukopa (G 100 – G 116), koji su upućeni na
daljnju analizu u laboratorij Antropološkog centra Hrvatske
akademije znanosti i umjetnosti.
Nakon istraživanja sve su novoistražene strukture tam-
ponski konzervirane: prekrivene su zaštitnim materijalom
(geotekstil) na koji je potom nanesen 20 – 40 cm debeo sloj
pijeska, a koji je potom prekriven jednako debelim slojem
zemlje (Coner d.o.o.).
Literatura
Bachleitner, Zins 1999 R. Bachleitner, A. H. Zins, Cultural
Tourism in Rural Communities: The Resident’s Perspective,
Journal of Business Research, 44, 1999: 199 – 209.
Demas 2004 M. Demas, „Site unseen“: the case for reburial
of archaeological sites, Conservation and Management of
203
Archaeological Sites – Special Issue on Protective Shelters
(ur. N. Stanley-Price), ICCROM, 6/3-4, 2004: 137 – 154.
Dočkal 1952 K. Dočkal, Samostan Svih Svetih u Strezi
1375., rukopis, Zagreb, 1952.
Pleše 2012 T. Pleše, Streška bulla plumbea pape Bonifacija
IX., Prilozi IAZ, 29, Zagreb, 2012: 125 – 134.
Pleše, Karlo 2009 T. Pleše, K. Karlo, Monasterium Omnium
Sanctorum de Ztreza Ordinis S. Pauli Primi Eremitae, OA,
33, Zagreb, 2009: 183 – 205.
dr. sc. Tajana Pleše
Ivana Hirschler Marić
Petar Sekulić
Summary
In 2016 archaeological excavations were conducted
at the Pauline monastery of All Saints in Streza. The
monastery was established in 1474 as the foundation
of magister Ivan Bisen. After almost two centuries of
prosperity, due to Ottoman attacks between 1538 and
1547, monks abandoned the monastery and moved to
safer Lepoglava. Owing to the previous archaeological
excavation (2006–2012 and 2015), the perimeter of the
monastery was established, the church of All Saints was
fully investigated and the south-eastern part of the mon-
astery partly investigated. Newly explored structures
were recorded and backfilled. In the course of 2016 the
north hall of the cloister was investigated and the 2006
probes were recorded again, thus completing detail
drawings.
 Hrvatski arheološki godišnjak 13/2016
Redni broj: 110
Lokalitet: Šuma Obrovi, položaji GPŠO-2 i GPŠO-3
Naselje: Grubišno Polje
Grad/općina: Grubišno Polje
Pravni status: P-5055
Razdoblje: SV
Vrsta radova: probno iskopavanje
Od 18. do 29. srpnja 2016. Institut za arheologiju nasta-
vio je intenzivnija istraživanja na nalazištu Grubišno Polje
– Šuma Obrovi, položaj crkve s grobljem (GPŠO-2), a
otvorena je i manja sonda na položaju pretpostavljenog
naselja (GPŠO-3). Istraživanja su obavljena pod suvo-
diteljstvom više znanstvene suradnice dr. sc. Tatjane
Tkalčec i znanstvenog suradnika dr. sc. Siniše Krznara
iz Instituta za arheologiju. Iz Instituta je sudjelovala i
stručna suradnica, dokumentaristica Kristina Turkalj. U
stručnom timu sudjelovao je i diplomirani arheolog Ivan
Valent, kao zamjenik dvoje suvoditelja, te studentica arhe-
ologije Katarina Franušić. Pomoćnu ekipu osigurao je
Grad Grubišno Polje, a činila su je po osmorica mještana
iz grada i okolice. Sredstva za istraživanja 2016. godine
osiguralo je Ministarstvo kulture te nositelj projekta Grad
Grubišno Polje.
Prethodne, 2015. godine obavljena su probna arheo-
loška istraživanja na arheološkome nalazištu Grubišno
Polje – Šuma Obrovi, i to na položajima utvrde (GPŠO-1),
crkve s grobljem (GPŠO-2) te obližnje utvrde Mala
Grob 13 – primjer prosječne očuvanosti kosturnih ostataka (foto: K. Turkalj)
204
Peratovica – Šuma Obrovi (MPŠO) (Tkalčec 2016). Prije
tih radova svi su položaji bili nepoznati stručnoj javnosti,
osim utvrde nazvane Mala Peratovica – Šuma Obrovi,
koja također čini dio tog kompleksa (Jakovljević 2012: 67,
red. br. 186).
Svi položaji koji čine kompleks arheološkog nalazišta
Grubišno Polje – Šuma Obrovi (P-5055) nalaze se unutar
velike k.č. 4265/1, k.o. Grubišno Polje. Lokaliteti su obrasli
šumama i u korištenju su Hrvatskih šuma d.o.o. Istraživanja
se provode u suradnji s upraviteljem Šumarije Grubišno
Polje, Željkom Kirinčićem.
Detaljnije izvješće o rezultatima istraživanja 2016. objav-
ljeno je u godišnjaku Instituta za arheologiju te se na ovome
mjestu donose tek osnovni podaci (Tkalčec, Krznar 2017).
Na položaju Grubišno polje – Šuma Obrovi 2 (GPŠO-2)
otvorene su četiri nove sonde, ukupne površine oko 100 m2
(sonde 3 – 6). Sondama 3 i 5, koje su smještene istočno
od sondi iz 2015., pokušalo se ustanoviti prostiranje
zidova sakralnog objekta te njegove apside, čiji se polo-
žaj mogao pretpostaviti na temelju polukružnog ulegnuća,
koje se naziralo u konfiguraciji terena. Istraživanjem se
djelomično definirao tlocrt svetišta i sjeverne sakristije (?),
no zapadni dio objekta nije pronađen. Sonda 4 postavljena
je u zapadnijem dijelu toga gotovo kružnoga povišenog
položaja. Njome se željelo provjeriti moguće postojanje
drvene crkve. Takva pretpostavka, međutim, nije potvr-
đena ovim istraživanjima. U sondama 3 i 4 pronađeno je
67 grobova. Nalaza u njima gotovo da i nije bilo (samo
su u dvama grobovima in situ pronađene pojasne kopče),
 Bjelovarsko-bilogorska županija, HAG 13/2016

Tkalčec 2016 T. Tkalčec, Kasnosrednjovjekovni arheološki

kompleks Grubišno Polje – Šuma Obrovi – probna arheo-
loška istraživanja u 2015., AIA, XII, Zagreb, 2016: 99 – 112.
Tkalčec, Krznar 2017 T. Tkalčec, S. Krznar, Druga sezona
arheoloških istraživanja kasnosrednjovjekovnog arheološ-
kog kompleksa Grubišno Polje – Šuma Obrovi, AIA, XIII,
Zagreb, 2017. (u tisku)

dr. sc. Tatjana Tkalčec

dr. sc. Siniša Krznar

Summary

In the course of July 2016 the Institute of Archaeology

continued with the investigations at the site of Grubišno
Polje-Šuma Obrovi – a church with a graveyard (GPŠO-2),
and opened a smaller probe at the location of an assumed
settlement (GPŠO-3). The archaeological complex of
Grubišno Polje-Šuma Obrovi encompasses several loca-
tions which include the fortification (GPŠO-1), the church
with the graveyard (GPŠO-2) and the area with settlement
characteristics (GPŠO-3). A nearby fortress, recorded
in literature as Mala Peratovica-Gradina (MPŠO), is also
part of the complex. The initial archaeological investiga-
tion into the complex began in 2015. The 2016 excavations
were focused on the sacred and burial part of the complex
(GPŠO-2), encompassing an area of 100 m2 with negative
of the presbytery foundations and the north sacristy (?) as
well as 67 graves. There were almost no finds, and the
skeletal remains in most of the graves were completely
destroyed. Also investigated was a probe within the area
with settlement characteristics (GPŠO-3).

Pogled na negativ temelja sjeverne sakristije (?) i dijela svetišta

(foto: T. Tkalčec)

a kosti pokojnika gotovo su u potpunosti smrvljene i uni-

štene. S obzirom na to da u grobovima nisu bili prisutni
databilni nalazi, a uglavnom ni kosti pokojnika, stratigrafija
grobova načinjena je na temelju boje i strukture zapune
te međusobnih odnosa grobova. Unutar istraženih sondi
ustanovljena su barem tri horizonta pokopavanja. Veoma
je zanimljiv i naseobinski horizont, koji se u sondi 3 nalazi
iznad grobova, s brojnim ukopima manjih jama i stupova
u kojima ili nije bilo nalaza ili su sadržavali ulomke kera-
mičkih posuda, ponekad ulomke opeke, kao i poremećene
ulomke ljudskih kostiju.
Na položaju GPŠO 3, koji se nalazi dvjestotinjak metara
zapadnije od crkve s grobljem, obavljeno je samo probno
sondiranje manje površine. Unutar otvorene povr-
šine ustanovljeni su arheološki tragovi naseobinskog
karaktera.

Literatura

Jakovljević 2012 G. Jakovljević, Registar arheološ-

kih nalaza i nalazišta Bjelovarsko-bilogorske županije,
Bjelovar, 2012.
Tkalčec 2012 T. Tkalčec, Rekognosciranje srednjovje-
kovnih gradišta na području bilogorskog kraja i Zapadne
Slavonije 2011. g., AIA, VIII, Zagreb, 2012: 115 – 127.

205
 Hrvatski arheološki godišnjak 13/2016

KOPRIVNIČKO-KRIŽEVAČKA
ŽUPANIJA

111 Brezovljani 118 Koprivnički Ivanec – Log – Paraga II

112 Delovi – Poljane 1 119 Plinovod Međimurje – Molve
113 Đelekovec – područje općine 120 Škrinjari 1
114 Đurđevac – Sošice 121 Škrinjari 3
115 Đurđevac – utvrda Stari grad 122 Torčec – Cirkvišče
116 Hlebine – Velike Hlebine 123 Vratinec II
117 Kloštar Podravski – utvrda Gorbonok

206
 Koprivničko-križevačka županija, HAG 13/2016
Redni broj: 111
Lokalitet: Brezovljani
Naselje: Brezovljani
Grad/općina: Sveti Ivan Žabno
Pravni status: Z-2218
Razdoblje: P
Vrsta radova: sustavno iskopavanje
Od 23. kolovoza do 13. rujna 2016. Gradski muzej Križevci
nastavio je sustavna istraživanja neolitičkog nalazišta
Brezovljani. Voditeljica istraživanja bila je mr. sc. Lana
Okroša Rožić, a zamjenica voditelja Iskra Čataj, mag.
arheo. Zemlju je ručno iskopavalo petero radnika. Radovi
su financirani sredstvima Ministarstva kulture, Koprivničko-
-križevačke županije i Općine Sv. Ivan Žabno. Istraživana je
ista čestica kao i prethodne godine, k.č. 2075/2, k.o. Žabno,
na površini od 72 m².
Evidentirano je 20 stratigrafskih jedinica, dok je u popis
posebnih nalaza izdvojeno 19 keramičkih i kamenih pred-
meta. SJ 001 označava sloj oranja debljine 0,25 – 0,30 m.
Tamnosive je boje, a sadržavao je ulomke prapovijesne
keramike, litiku i lijep. Već ispod SJ 001 pojavili su se
obrisi objekata. U zapadnom dijelu sonde 33 pronađen
je zemunički objekt SJ 481. Zid od nabijene zemlje dijeli
ga na dva veća odvojena prostora, no zapadni odjeljak
nije istražen jer ulazi u zapadni profil sonde. Istraživanje
SJ 481 bilo je otežano jer je kroz objekt, u smjeru sjeve-
rozapad-jugoistok, prokopan plinovod. U sjeveroistočnom
dijelu objekta nađeni su ostaci veće kupolaste peći SJ 484,
urušene kupole. Orijentirana je smjeru sjeverozapad-jugo-
istok, a sastojala se od ovalnog i potkovičastog prostora.
Peć SJ 484 sadržavala je zapečenu zemlju, veće komade
lijepa (na nekima su uočeni utori od pruća), gar, nešto kera-
mičkih ulomaka i litike. Zapuna zemunice SJ 481 sastojala
se od smeđe zemlje, veće količine keramičkog materijala
te žutoga zrnatog pijeska.
Jugozapadno od SJ 481, u njezinoj neposrednoj blizini,
nalazi se pliće ukopan prostor SJ 486. Na plićem rubnom
dijelu objekta otkrivene su rupe od stupića. SJ 486 sadrža-
vala je smeđu zemlju i keramiku.
Istočno od SJ 481 i SJ 484 smještena je jama SJ 483. Uz
rub objekta nalazi se više klupica, dok je dno kruškolikog
oblika, s blagim padom u smjeru jugoistoka. SJ 483 sadr-
žavala je sivo-smeđu zemlju, lijep i vrlo malo keramike.
Brezovljani 2016., dio iskopa
207
Brezovljani 2016., tlocrt prostora iskopa
Južno od SJ 483 nalazi se jama ovalnog oblika, SJ 485,
orijentirana u smjeru istok-zapad. Karakterizira je povi-
šen plato u istočnom dijelu te uz sjeverni rub objekta. U
dno objekta ukopana je manja jama. SJ 485 ispunjena
je smeđom zemljom s primjesama sitnog lijepa te dosta
keramike.
Istočno od SJ 483 smještena je jama SJ 482. Orijentirana
je u smjeru sjeveroistok-jugozapad. Sadržavala je smeđu
zemlju, lijep te keramički materijal.
SJ 497 nalazi se istočno od SJ 482. Orijentirana je u
smjeru sjeverozapad-jugoistok. U njezinu sjeverozapad-
nom dijelu smješteno je ognjište ovalnog tlocrta, SJ 498,
građeno na sloju žute masne zemlje. Prilaz ognjištu omo-
gućavao je hodnik s trima ukopanim stubama, koji se
pružao iz smjera sjeveroistoka. Jugoistočni dio SJ 497
čini jama odijeljena od hodnika pregradnim zidićem od
nabijene zemlje.
Ognjište SJ 498 sadržavalo je ulomke keramike i gar.
Zapuna jame u jugoistočnom dijelu SJ 497 sadržavala je
smeđu zemlju, lijep, gar te ulomke keramike.
Tijekom istraživanja pronađeno je obilje arheološkog mate-
rijala. Najbrojniji su ulomci keramičkog posuđa brezovljan-
skog tipa sopotske kulture. Grubu keramiku karakterizira
hrapava površina te primjese drobljenog kamena i pije-
ska u fakturi. Oblici su bute (često se pronalaze kljunaste
ručke), bikonični i zaobljeni lonci. Ukrašavanje grube kera-
mike izvedeno je impressom i plastičnim izbočinama.
Prijelaznu keramiku karakteriziraju primjese pijeska i usit-
njenog kamena u fakturi te površina zaglađenija u odnosu
na površinu grube keramike. Najčešći su oblici te katego-
rije keramike bikonične i zaobljene zdjele.
Fina keramika uglačana je do visokog sjaja. Izrađena je od
pročišćene gline te može biti vrlo tankih stijenki. Zastupljena
je bikoničnim i zaobljenim zdjelama, zdjelama S-profilacije,
bikoničnim manjim posudama, od kojih su neke stajale na
šupljoj zvonolikoj nozi, te bikoničnim loncima. Ukrašavana
je otiscima prsta ili nokta, najčešće ispod ruba i na prije-
lomu posude, kapljičastim ubadanjem, plastičnim izboči-
nama te kombinacijom navedenog ukrašavanja, no jedan
je od najčešćih načina ukrašavanja fine keramike slikanje
crvenom bojom, koje se pojavljuje na vanjskoj ili unutraš-
njoj površini.
Pronađen je i brojan litički materijal. Cijepana litička indu-
strija zastupljena je sječivima, od kojih su neka poluproiz­
vodi, a prikupljeno je i nekoliko kremenih jezgri. Također su
pronađeni i primjerci glačanih kamenih alatki.
 Hrvatski arheološki godišnjak 13/2016
Godine 2016. istraženi su objekti koji čine cjelinu s radio-
ničkim objektima istraženima 2015. te čine središte radio-
ničkog djela naselja brezovljanskog tipa sopotske kulture.
Nakon iskopavanja lokalitet je zatrpan.
Literatura
Dimitrijević 1978 S. Dimitrijević, Neolit u sjeverozapadnoj
Hrvatskoj (pregled stanja istraživanja do 1975. godine),
Izdanja HAD 2, Zagreb, 1978: 81 – 94.
Marković, Okroša 2003 Z. Marković, L. Okroša, Nastavak
istraživanja nalazišta Brezovljani, Obavijesti HAD, XXXV/1,
Zagreb, 2003: 29 – 36.
Marković, Okroša Rožić 2004 Z. Marković, L. Okroša
Rožić, Istraživanja u Brezovljanima godine 2003. i 2004,
Obavijesti HAD, XXXVI/3, Zagreb, 2004: 57 – 62.
Okroša Rožić 2012 L. Okroša Rožić, Brezovljani, neoli-
tičko nalazište, rezultati arheoloških istraživanja, Križevci,
2012.
Okroša Rožić, Salajić 2013 L. Okroša Rožić, Silvija
Salajić, Regionalni tipovi sopotske kulture na virovitičkom
i križevačkom području, (katalog izložbe), Virovitica, 2013.
mr. sc. Lana Okroša Rožić
Summary
In the course of 2016 archaeological excavation were con-
tinued at the Neolithic site of Brezovljani, which belongs to
the Brezovljani type of the Sopot Culture. Among the discov-
ered features, dug-out SJ 481 can be singled out. It consists
of two larger pits. In its northern part, there was a vaulted
kiln which contained burnt soil, house daub bearing wattle
imprints, pottery shards and lithics. In the eastern part of the
excavated area SJ 497 was investigated. In its NW part, an
oval-shaped hearth (SJ 498) was built on a layer of yellow,
greasy soil. A corridor with three dug steps in the northeast
functioned as a passage to the hearth. The southeastern part
of SJ 497 was occupied by a pit with a wall made of packed
earth which divided it from the corridor. An oval-shaped,
east-west oriented pit (SJ 485) was located to the west of
the SJ 497. It was characterised by an elevated plateau in
its eastern part and along the northern edge. A smaller pit
was dug into the bottom of the structure. Together with the
workshop features excavated in 2015, these features repre-
sent the central part of the workshop area of the settlement
belonging to the Brezovljani type of Sopot Culture.
Redni broj: 112
Lokalitet: Delovi – Poljane 1
Naselje: Delovi
Grad/općina: Novigrad Podravski
Pravni status: –
Razdoblje: P, A, SV
Vrsta radova: zaštitno iskopavanje
Od 21. do 25. ožujka i od 4. do 7. travnja 2016., zaštitno
je arheološki istraživan položaj Delovi – Poljana 1. Voditelj
istraživanja bio je mr. sc. Robert Čimin iz Muzeja grada
208
Brončanodobni keramički pršljeni (foto: R. Čimin)
Koprivnice, a sudjelovali su i zamjenik voditelja Ivan Valent,
mag. arheo. te studenti arheologije Ilija Cikač (bacc. arheo.)
i Kristina Brodarić (bacc. arheo.). Pomoćnu fizičku radnu
snagu činilo je 10-ak radnika, koje je ustupio izvođač gra-
đevinsko-zemljanih radova na trasi otpremnog plinovoda
(Monter – strojarske montaže d.d., Zagreb).
Za potrebe gradnje trase otpremnog plinovoda od čvora
Međimurje do centralne plinske stanice (CPS) Molve, arhe-
ološki je pregledana trasa plinovoda na području grada
Koprivnice, općina Legrad, Koprivnički Ivanec, Rasinja,
Koprivnički Bregi, Hlebine, Novigrad Podravski i Virje. Tada
je utvrđeno da trasa prolazi preko sjevernog ruba lokali-
teta Poljane 1, točnije preko dviju poljoprivrednih čestica u
državnom vlasništvu (zakupac Stjepan Antolić iz Drnja), a
utvrđeno je i da se na tom položaju nalazi ranosrednjovje-
kovni materijal te komadi talioničke zgure, koji upućuju na
talioničku djelatnost.
Lokalitet Delovi – Poljane 1 nalazi se sjeveroistočno od
mjesta Delova i oko 1 km istočno od farme za tov junadi,
sjeverno od Delova na putu prema Hlebinama. Riječ je o
nizinskom položaju u čijoj blizini s istočne strane prolazi
manji vodotok, koji je produbljen novim kanalima. Položaj
je poznat otprije i dvaput je arheološki istražen (1974. i
1983.), prilikom čega je zaključeno kako je riječ o višesloj-
nom lokalitetu s naseljima iz eneolitika, srednjeg i kasnoga
brončanoga doba, starijeg i mlađeg željeznoga doba i sred-
njeg vijeka (Kolar-Sušanj 1973: 172, 173; 1974: 58 – 60;
Kolar 1976:106; Marković 1980; Marković 1984a: 295;
1984b; 1984c).
Tijekom istraživanja otvorena je sonda nepravilna oblika,
dimenzija cca 60,10x12,90 m, što iznosi cca 750,00 m2, s
južne strane osi plinovoda. Tijekom istraživanja dodijeljene
su 84 oznake stratigrafskih jedinica, među kojima je prepo-
znato nekoliko grupacija objekata na rubnom dijelu nase-
lja, odnosno definiran je manji broj jama većih dimenzija te
veći broj manjih jama i stupova. Zapune većina objekata
bile su u sličnim tonovima sive boje. Budući da se istraži-
vana sonda nalazila u nižem dijelu u odnosu na preostali
dio lokaliteta, koji se prostire na nekoliko hektara prema
jugu, pronađen je sloj naplavine koji se sastojao od masne
tamnosive boje, koja je u sebi sadržavala mnoštvo ulomaka
 Koprivničko-križevačka županija, HAG 13/2016
Kasnobrončanodobna brončana narukvica (foto: R. Čimin)
keramičkog posuđa i sitnih uzoraka kostiju (SJ 005, 005A).
Taj je sloj prekrio zapune objekata, koji su stoga očuvani u
većem stupnju negoli bi to bilo u slučaju da nije bilo takve
naplavine.
Nakon uklanjanja sloja naplavine (visokog od 0,20 do
0,25 m) i poliranja površine, počele su se uočavati zapune
jama. Među njima nekoliko ih je zanimljivo zbog svojih
dimenzija i veće količine pokretnog materijala, kojeg je u
istraženoj sondi općenito bilo vrlo malo. U objekte stam-
bene namjene eventualno bi se mogla svrstati jama
SJ 003/(004), ovalnoga nepravilnog oblika, presječena
recentnim kanalom SJ 027/(028), s pokrajnjim stupom
SJ 009/(010). U odnosu na zapune drugih objekata, ona
je ovdje mnogo tamnija – crno-sive boje s više ugljena i
lijepa, koji izostaje u drugim objektima. Moguće je da je
riječ o poluukopanoj kući sa stupom koji drži polušatorasto
krovište s ulazom na sjeverozapadnoj strani. Promjer od
otprilike 3 m i dužina do 3,8 m sa stupom dovoljna su povr-
šina za stambeni prostor. Poluukopana zemunica dimen-
zija 2,00x1,30 m mogao bi biti i objekt SJ 047/(048). U
jame s više materijala ubrajaju se: SJ 007/(008), 061/(062)
i 043/(044). Upravo je najzanimljivija posljednja jama
dimenzija 2,30x2,00, dubine od cca 0,70 m, čije okomite
stijenke možda upućuju i na neku drugu namjenu (obrt?).
Splet od sedam jama i stupova u zapadnom dijelu sonde
(SJ 069-081) vjerojatno je dio istoga gospodarstva, odno-
sno manje zajednice koja je funkcionirala na tom pro-
storu. Dio nekoga nadzemnog objekta pravilne orijentacije
sjever-jug svakako su tri stupa SJ 033/(034), 035/(036) i
059/(060), kojima nisu dokumentirani parovi pa je možda
riječ i o nekoj vrsti samostojeće ograde.
U popisu nalaza upisano je 45 jedinica pohranjenih u pla-
stične vrećice. Većinom je riječ o ulomcima keramičkog
posuđa i kućnog lijepa, koji bi se svojim tehnološko-tipološ-
kim karakteristikama mogli datirati u brončano doba, odno-
sno pripadaju starijoj fazi kulture polja sa žarama kasnoga
brončanog doba – grupa Virovitica. Keramika je to grube
fakture, s više primjesa kamenčića i pljeve, a tonovi boje
protežu se od narančaste do smeđe i sive. Među grubom
keramikom prevladavaju lonci, a sporadično se pojavljuju
i zdjele. Fina keramika vrlo je rijetka i najčešće se radi o
sitnim ulomcima šalica s jednom ručkom.
209
Osim toga, pronađeno je i 12 predmeta, koji su izdvojeni
kao posebni nalazi. Među njima su najbrojniji keramički
pršljeni za tkalački stan i/ili predenje niti (PN 004, 005, 007,
011, 012), mahom plosnatoga kružnog oblika s većom
rupom u sredini, a postoji i veći piramidalni uteg s rupom
za vješanje (PN 002). Posebno je zanimljiva i restaurirana
plitka zdjela (PN 010) pronađena u SJ 043/(044).
Pronađena su i dva ulomka kamenih žrvnjeva (PN 008,
009) te kameni brus s jačim tragovima trošenja (PN 006),
a najvažniji nalaz u sloju naplavine (SJ 005) svakako je
par brončanih narukvica (PN 003) s preklopljenim kraje-
vima. Jedna je sačuvana u cijelosti, dok je druga polovična.
Obje su vrlo visoke kvalitete, s graviranjem geometrijskih
motiva. Daljnjom analizom utvrdit će se podrijetlo naru-
kvica te preciznije vrijeme izrade, a preliminarno se mogu
datirati u razdoblje između 13. i 11. st. pr. Kr. Osim navede-
nog, pronađena je i vrlo mala količina životinjskih kostiju, i
to u jako fragmentiranom stanju, koje su u međuvremenu
poslane na stručnu osteološku analizu.
Iako je ovim istraživanjem zahvaćen tek manji segment
naselja kulture polja sa žarama, prikupljeni će materijal pri-
donijeti razumijevanju tog razdoblja na prostoru Podravine,
koje je unatoč velikom broju lokaliteta prepoznatih i ubici-
ranih tijekom sustavnih terenskih pregleda, iznimno slabo
istraženo i poznato.
Literatura
Kolar 1976 S. Kolar, Arheološki lokaliteti u općini Koprivnica,
Podravski zbornik, Koprivnica, 1976: 103 – 116.
Kolar-Sušanj 1973 S. Kolar-Sušanj, Delovi kod Novigrada
Podravskog – prethistorijsko višeslojno naselje, Arheološki
pregled 15, Beograd, 1973: 172, 173, T. XCI-XCIII
Kolar-Sušanj 1974 S. Kolar-Sušanj, Delovi – Novigrad
Podravski – kasnolatensko naselje, Arheološki pregled 16,
Beograd, 1974: 58 – 60.
Marković 1980 Z. Marković, Osvrt na iskapanja u Delovima
1974. godine, Podravski zbornik, Koprivnica, 1980: 324
– 330.
Marković 1984a Z. Marković, Prilog poznavanju kontinu-
iteta naseljavanja terena oko Delova, Podravski zbornik,
Koprivnica, 1984: 295 – 319.
Marković 1984b Z. Marković, Arheološka istraživanja u
koprivničkoj Podravini, katalog izložbe, Koprivnica, 1984.
Marković 1984c Z. Marković, O nekim nejasnim pita-
njima kronologije brončanog doba u sjevernoj Hrvatskoj,
Muzejski vjesnik, 7, Koprivnica, 1984: 52 – 55.
Robert Čimin
Ivan Valent
Summary
In the course of 2016 archaeological excavations were
conducted at the site of Delovi-Poljane. The site was iden-
tified during a field survey of the pipeline route between
the Međimurje junction and Molve central pipeline station
(CPS), DN 300/75. The northeastern part of a Late Bronze
Age Urnfield settlement was investigated. Based on the
movable arcaheological finds, the settlement can be rougly
dated between the 13th and 11th centuries BC.
 Hrvatski arheološki godišnjak 13/2016

Redni broj: 113

Lokalitet: Đelekovec – područje općine
Naselje: Đelekovec, Imbriovec
Grad/općina: Đelekovec
Pravni status: –
Razdoblje: P, A, SV
Vrsta radova: sustavan terenski pregled

U listopadu 2016., u sklopu studentskog projekta

Odsjeka za arheologiju Filozofskog fakulteta Sveučilišta
u Zagrebu, obavljen je ekstenzivan terenski pregled
općine Đelekovec. Projekt je vodila studentica Ivana
Polančec, a uz nju su sudjelovali Izabela Andrašić, Ivan
Kadija, Eugen Lovro Kebet, Iva Levak i Iva Mikačić, dok
su mentorice projekta bile dr. sc. Ina Miloglav, doc. s
Odsjeka za arheologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu i
dr. sc. Andreja Kudelić s Instituta za arheologiju. Projekt Pregledane lokacije na Položajima 1 – 4, 2016. godine (izradio:
je financiran sredstvima Filozofskog fakulteta Sveučilišta M. Vuković)
u Zagrebu.

Ciljano je područje odabrano jer je područje današnje

općine Đelekovec bilo iznimno strateški važno, osobito za
rani srednji vijek (Sekelj Ivančan 2010: 301 – 331), antiku
i prapovijest. Zbog intenzivnih poljoprivrednih aktivnosti,
potencijalni arheološki lokaliteti učestalo se uništavaju
(Šulc 1989), o čemu svjedoči i velika zbirka nalaza kul-
turno-povijesne zbirke Zvijerac, koja se nalazi u obližnjem
mjestu Torčecu. Pretpostavka je da se u blizini nalazio
važan prijelaz preko rijeke Drave, a slučajni arheološki
nalazi svjedoče o prostoru intenzivnih ljudskih aktivnosti.
Unatoč činjenici što područje ima velik arheološki poten-
cijal, širi je prostor tek u posljednje vrijeme sustavno arhe-
ološki istražen, a nalazi iz zbirke Zvijerac slučajni su ili
ciljano prikupljani na topografski važnim lokacijama (Čimin
2015: 15 – 17).
Istraživanje odabranog područja sustavnim terenskim pre-
gledom, odnosno prikupljanje površinskoga arheološkog
materijala, čija analiza omogućuje definiranje distribucije
i učestalosti, omogućilo je identifikaciju rasprostranjeno-
sti ljudskih aktivnosti u prostoru i vremenu. S obzirom na
to da se terenski pregled nastavlja na projekt „Terenski
Planirano područje pregleda (izradila: I. Miloglav)
Primjer prostorne distribucije nalaza na položaju 4 – Bezje (podaci
su obrađeni u programu Quantum GIS) (izradio: M. Vuković)
pregled Gornje Podravine”, organiziran 2015. na trasi
Sigetec i 2014. na trasi Hlebine, za što je bio zadužen
Odsjek za arheologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu u
suradnji s Institutom za arheologiju i Arheološkim muze-
jom u Zagrebu (Kudelić et al. 2015; Kudelić, Sirovica
2015; Kudelić et al. 2017), metodologija pregleda općine
Đelekovec nastavlja se na već započetu dokumentaciju iz
navedenog projekta.
Prije početka terenskog pregleda postavljeno je nekoliko
glavnih ciljeva. Prije svega, primjenom nedestruktivne
metode arheoloških istraživanja željelo se dokumentirati
postojeće stanje arheološke baštine na prostoru općine
Đelekovec i pokušati razumjeti kako se prostor rabio u
prošlosti. Potom je cilj bio formirati bazu podataka za
buduća arheološka istraživanja na pregledanom prostoru,
upotpuniti podatke o naseljavanju močvarnih područja
Gornje Podravine i prostora uz rijeku Dravu općenito te
na osnovi distribucije i analize površinskoga arheološ-
kog materijala pokušati utvrditi distribuciju naselja iz svih
razdoblja, rekonstruirati komunikacijske putove i utvrditi
položaj mogućeg prijelaza preko rijeke Drave (Polančec
2017: 25).
Slijedom postavljene metodologije, prije početka pre-
gleda prikupljeni su svi dostupni podaci o ciljanom

210
 Koprivničko-križevačka županija, HAG 13/2016
području istraživanja: katastarske karte, fotografije
(DOF), zračne snimke, kao i sva postojeća dokumentacija
o registriranim lokalitetima u okolici. Prije samog istraži-
vanja određeno je područje za pregled (Trasa), koje je
podijeljeno na manje prostorne jedinice (Položaje), ime-
novane prema poznatim toponimima na temelju hrvatske
osnovne karte (HOK).
Unutar svakog Položaja napravljena je još detaljnija
podjela krajolika na lokacije, koje obuhvaćaju površinu
njive ili parcele, a koje su u sustavnom terenskom pre-
gledu osnovna prostorna jedinica pregleda. Lokacije su
prije početka istraživanja označene brojčano na karti, a
određene su prema trenutačno vidljivoj parcelaciji zemlji-
šta radi lakšeg snalaženja u prostoru i kartiranja nalaza. Za
kampanju 2016. odabrana su i pregledana četiri položaja, i
to Volače – Log (35 lokacija), SI od sela Pustakovca, zatim
najveći položaj Brestovec, koji je podijeljen na dva dijela
(60 i 13 lokacija), i Bezje (35 lokacija). Ukupno su pregle-
dane 143 lokacije.
Temeljni je uvjet za terenski pregled vidljivost na koju
utječu vremenske prilike i obrađenost tla. S obzirom na to
da je krajem listopada još uvijek uglavnom vedro, a većina
je poljoprivrednih površina obrađena (izorana, potanju-
rana, izdrljana), to je razdoblje bilo najpogodnije za teren-
ski pregled. U terenskoj je dokumentaciji vidljivost ozna-
čena opisnom skalom (loša – dobra – odlična) i postotkom.
Nisu pregledavane lokacije koje su imale vidljivost manju
od 50%.
Teren je pregledavalo osmero ljudi (zajedno ili podijeljeni
u dvije skupine). Zadana lokacija pregledavana je u uspo-
rednim linijama međusobno razmaknutima 10 – 15 m, u
intervalu od minute i pol. Na početku mjerenja vremena svi
su članovi ujednačenim korakom pregledavali teren unutar
svoje linije. Tijekom hodanja zbrajan je i prikupljan pokretni
arheološki materijal vidljiv na površini te je razdvajan prema
vrsti i dataciji. Nakon svakog stajanja dokumentirani su svi
prikupljeni i vizualno identificirani nalazi za svaku pregle-
danu liniju te su u obrascu pridruženi snimljenoj GPS točki.
S obzirom na to da se radi o ekstenzivnom terenskom pre-
gledu, prikupljan je samo dijagnostički materijal (rub, ručka,
dno keramičke posude, ukrašeni ulomci) ili materijal rijedak
za taj prostor (litika, metal, staklo). Svaka je lokacija foto-
grafirana. Osim lokacija, dokumentirane su i četiri tvore-
vine, sve na položaju 2 – Brestovec, a radilo se o vidljivoj
nakupini nagorene zemlje i vapna.
Ovom metodologijom svi sakupljeni površinski nalazi zabi-
lježeni su unutar prostorne mreže koja digitalnom obradom
podataka omogućuje prostornu distribuciju i koncentraciju
nalaza po razdobljima.
Obrada podataka uključila je definiranje i razvrstavanje
prikupljenog materijala prema dataciji te unošenje u pro-
gram Quantum GIS kako bi se pozicija i distribucija mate-
rijala kroz prostor povezala s kronološkim pokazateljima
radi razumijevanja prostornih obrazaca. Preliminarnom
obradom prikupljenih podataka utvrđeno je da je zastu-
pljen prapovijesni, antički, srednjovjekovni i novovjekovni
te recentan keramički materijal, odnosno da je pregle-
dani prostor bio naseljen tijekom svih razdoblja ljudske
povijesti. Podjela na manje prostorne jedinice u krajoliku,
unutar kojih se bilježe površinski nalazi, omogućila je
kvantitativnu analizu gustoće nalaza, njihovu distribuciju
211
Metalni nalazi s položaja Bezje – brončana igla za odjeću i sester-
cij s prikazom Faustine Auguste II. (foto: I. Andrašić)
i odnos, dok će kvalitativna analiza omogućiti sagleda-
vanje šire slike prostora tijekom vremena i korištenja
krajolikom.
Od keramičkih nalaza ističu se ulomci terrae sigillatae,
poklopca antičke peke, mortariuma/tarionika te novo-
vjekovnih lula. Od metalnih nalaza posebno se ističu
brončana igla te brončani sestercij s prikazom Faustine
Auguste II., žene Marka Aurelija na aversu, i Fecunditas
s dvjema sluškinjama i dvoje djece u naručju na reversu.
Novac ima oznaku SC (Senatus consultum/odobrio
senat), a kovan je u Rimu 174. – 175. godine. Svi nave-
deni nalazi (osim novovjekovnih lula) pronađeni su na
položaju Brestovec, a mogu se datirati od 1. do 3. st.
Od ostalih nalaza posebno se izdvajaju fragmenti kame-
nih bruseva, litike, recentnije metalne alatke te staklo
(Polančec 2017: 28).
Što se tiče distribucije nalaza, primijećeno je da na prvom
pregledanom položaju, Volače – Log, ima najmanje
nalaza i oni su uglavnom srednjovjekovni, novovjekovni
ili recent­ni. Drugi položaj, Brestovec, koji je ujedno i naj-
veći, zbog neposredne blizine Drave i bogatstva šume,
najbogatiji je nalazima iz svih razdoblja, od prapovijesti do
sadašnjosti. Na tom su položaju pronađeni svi navedeni
istaknuti keramički i metalni nalazi, osim nekoliko novo-
vjekovnih keramičkih lula, koje su sakupljene na položaju
Bezje (Polančec 2017: 29).
Pregledano područje općine Đelekovec u kampanji 2016.
pokazalo je velik arheološki potencijal, dobivena je distri-
bucija materijala na do sada neistraženom prostoru koja
je nadopunila sliku naseljavanja i organizacije prostora
tijekom svih razdoblja. Sljedeća faza sustavnog terenskog
pregleda na preostalim položajima, planirana za 2017.,
upotpunit će arheološku sliku ciljanog područja te razumije-
vanje korištenja krajolikom kroz prostor i tijekom vremena.
Prikupljeni podaci, zajedno s bazom podataka dobivenom
tijekom spomenutih istraživanja 2014. i 2015., tvore drago-
cjen izvor arheoloških informacija za prostor Podravine te
omogućuju rekonstrukciju obrasca naseljavanja, odnosno
intenziteta korištenja istraženog prostora.
 Hrvatski arheološki godišnjak 13/2016
Literatura
Čimin 2015 R. Čimin, Arheološka nalazišta u općini
Đelekovec, Scientia Podraviana: glasilo Povijesnog druš-
tva Koprivnica, 29, Koprivnica, 2015: 15 – 17.
Kudelić, Sirovica 2015 A. Kudelić, F. Sirovica, Prikaz
rezultata druge faze sustavnoga terenskog pregleda gornje
Podravine, AIA, XII, Zagreb: 2015: 192 – 195.
Kudelić et al. 2015 A. Kudelić, F. Sirovica, I. Miloglav,
Prikaz rezultata prve faze sustavnoga terenskog pregleda
gornje Podravine, AIA, 11, Zagreb, 2015: 104 – 108.
Kudelić et al. 2017 A. Kudelić, F. Sirovica, I. Miloglav, D.
Tresić-Pavičić, Terenski pregled Gornje Podravine – ana-
liza učestalosti i distribucije srednjovjekovnog površinskog
materijala, Zbornik radova 2. međunarodnog znanstvenog
skupa Srednjovjekovna naselja u svjetlu arheoloških izvora,
Serta Instituti Arhaeologici, 6, Zagreb, 2017: 473 – 482.
Polančec 2017 I. Polančec, Terenski pregled općine
Đelekovci, Fragmenti, 5, Filozofski fakultet Sveučilišta u
Zagrebu, Zagreb, 2017: 23 – 33.
Sekelj Ivančan 2010 T. Sekelj Ivančan, Podravina u ranom
srednjem vijeku, Monographiae Instituti Archaeologici, 2,
Zagreb, 2010: 301 – 331.
Šulc 1989 B. Šulc, Registar arheoloških nalaza i nalazi-
šta sjeverozapadne Hrvatske, Informatica museologica,
Zagreb, 1989: 89
dr. sc. Ina Miloglav
Ivana Polančec
Summary
In the course of 2016 an extensive field survey of the
municipality of Đelekovec was carried out as part of a stu-
dent project of the Department of Archaeology, Faculty of
Humanities and Social Sciences in Zagreb. The area was
selected due to its strategic importance, especially in the
periods of the Early Middle Ages, Antiquity and prehistory,
based on the assumption that an important Drava river
crossing had been located in the vicinity. Chance archaeo-
logical finds testify to the intensive use of the area. In spite
of its large archaeological potential, systematic archaeo-
logical research has been conducted only recently. The
preliminary analysis of collected data shows that ceramic
finds can be dated to prehistory, Antiquity, the medieval and
post-medieval periods as well as more recent period, i.e.
that the surveyed area was occupied throughout all periods
of human history. The division of landscape on smaller units
and recoding of surface finds within those units enabled a
quantitative analysis of the density, distribution and rela-
tionship of the finds, whereas the qualitative analysis will
enable us to grasp the big picture of the area through his-
tory and the landscape usage patterns. The next phase of
systematic field survey on the remaining sites, planned for
2017, will provide a complete archaeological picture of the
area and enable the understanding of the landscape usage
through time and space considerations. The collected data
and database made on the basis of the research conducted
in 2014 and 2015 provide a valuable source of archaeologi-
cal information for the territory of Podravina and enable the
reconstruction of a settling pattern.
212
Redni broj: 114
Lokalitet: Đurđevac – Sošice
Naselje: Đurđevac
Grad/općina: Đurđevac
Pravni status: P-5098
Razdoblje: SV
Vrsta radova: sustavno iskopavanje
Od 7. rujna do 18. listopada 2016. godine, tijekom 19 radnih
dana, na južnom dijelu k.č. 2349/1, provedena je prva sezona
arheološkog istraživanja lokaliteta Đurđevac – Sošice.
Ukupna istražena površina iznosila je 388,326 m². Uz vodi-
telja istraživanja, višeg kustosa arheologa, mr. sc. Roberta
Čimina, iz Muzeja grada Koprivnice, stručnu ekipu činili su
zamjenik voditelja istraživanja, Ivan Valent, mag. arheo.,
studenti arheologije Kristina Brodarić i Ilija Cikać te Marin
Horvat, mag. povijesti, Muzej grada Koprivnice. Uz stručnu
ekipu u istraživanju su, kao pomoćni radnici, sudjelovali
Miroslav Radulović i Mladen Posavec, zaposlenici u javnim
radovima Grada Koprivnice, te Branko Brodarić, Anto
Lončarić, Drago Pucan, Vlado Baltić, Marin Čorba i Dragutin
Malnar, zaposlenici u javnim radovima Grada Đurđevca.
Položaj Sošice nalazi se jugozapadno od Đurđevca, točnije
istočno uz cestu koja iz Đurđevca vodi prema Čepelovcu,
kod skretanja za Mičetinac. Na tome je mjestu danas poljo-
privredno zemljište, na kojem su nakon oranja na površini
vidljivi ulomci lomljenih opeka, svijetlog morta i keramike.
Prvu skicu i arheološki zapis o opisanom položaju donosi
Z. Lovrenčević (Lovrenčević 1985: 173), na temelju čijih je
zapažanja, ali i prikaza na austrougarskim vojnim kartama,
zaključeno da se na tome mjestu nalazila srednjovjekovna
crkva sv. Jurja, oko koje se nalazilo istoimeno srednjo-
vjekovno naselje, preteča današnjeg Đurđevca. Teza o
postojanju srednjovjekovnog naselja oko crkve potvrđena
je i terenskim pregledima šireg prostora, tijekom čega su
pronađeni ulomci keramičkih posuda, datirani između 13.
i 16. st. Prvi spomen posjeda koji se veže uz ovo naselje
datira iz 1237., kada se ono spominje u sklopu sintagme
Oxzeu Sengurg, koja označava postojanje crkve uz nase-
lje. Naselje Sv. Juraj spominje se i dalje u ispravama od
13. do 16. st., a 1426. prvi put i kao trgovište. U ispravi
iz 1495. naselje i trgovište spominju se samo pod nazi-
vom Sušica (Pavleš 2013: 174). Crkva sv. Jurja prvi se
put spominje u popisima župa Zagrebačke biskupije 1334.
godine te ponovno 1501. godine (Buturac 1984: 77), dok
se đurđevečko trgovište (Sušica) spominje u popisima
poreza između 1507. do 1520. godine (Adamček, Kampuš
1976: 28, 60, 61, 95, 128). Posljednji zapis iz srednjeg
vijeka o naselju Sv. Juraj datira iz 1548. godine u kojem
se, među ostalim, opisuje i gospodarsko stanje vlastelin-
stva Đurđevac. U njemu se navodi da su naselje i trgovi-
šte napušteni te da se unutar utvrde nalazi svega nekoliko
desetaka ljudi (Adamček 1969: 25 – 27; Pavleš 2013: 174).
Nakon napuštanja naselja i crkve, prvi su zapisi prema
kojima se može vidjeti stanje crkve kanonske vizitacije iz
1659. te ponovno 1680., u kojima se crkva, tj. zemljište spo-
minje samo u kontekstu posjeda koje uživa tadašnja crkva
Blažene Djevice Marije u Đurđevcu (Horvat 1940: 15, 20).
Iako je tada bila u ruševnom stanju, crkva je ponovno
obnovljena nakon 1699., o čemu svjedoči zapis vizitacije,
 Koprivničko-križevačka županija, HAG 13/2016
koji ujedno i datira obnovu do 1706., kada se vizitacija i
provodi (Horvat 1940: 28). Prema zapisu iz župne spome-
nice saznaje se da je crkva sv. Jurja funkcionirala do 1804.,
kada je desakralizirana, te od tada vjerojatno počinje nje-
zina upotreba kao mjesta odvoza građevnog materijala
za potrebe gradnje okolnih kuća i popravaka župne crkve
Blažene Djevice Marije u samome mjestu Đurđevcu.
Istraživanja su 2016. bila usmjerena na utvrđivanje poten-
cijala lokaliteta i realizaciju programa višegodišnjih istraži-
vanja kojima je cilj definirati raster srednjovjekovne crkve
sv. Jurja te istražiti segment višestoljetnog srednjovjekov-
noga groblja. Tijekom istraživanja prepoznato je 120 strati-
grafskih jedinica (SJ), kojima su označavani ukopi, zapune,
slojevi, zidovi i grobovi.
Kako bi se definirao položaj crkve na prostranom zemlji-
štu, otvoren je prvi probni rov duljine 28,5 m, širine 1,80 m,
označen kao Sonda 1 (ukupne površine 59,03 m²). U njoj
je ispod sloja oranja zamijećen pjeskovit sloj, unutar kojeg
su prikupljeni ulomci keramike, manji ulomci opeka te dislo-
cirane ljudske kosti (SJ 2). Budući da je na prostoru cijelog
rova samo na užem prostoru otkriven veći sloj šute (SJ 3),
za koji se smatralo da se radi o sloju urušenja crkve, odlu-
čeno je da će se druga sonda otvoriti paralelno s prvom,
s odmakom od 16 m prema zapadu. Nakon uklanjanja
oraćeg sloja, na središnjem djelu drugog rova uočen je veći
sloj šute na središnjem dijelu rova – SJ 6. Sloj se rasprosti-
rao na širini od oko 12 m te je odlučeno da će se drugi rov,
tj. Sonda 2, pratiti prema zapadu kako bi se ulovio njegov
rubni dio. Sonda 2 tako je poprimila dimenzije cca 16x16 m
te je otvorena na ukupnoj površini od 329,3 m². Nakon
strojnog skidanja humusnog sloja, započelo je poliranje i
dokumentiranje zatečenog stanja.
Sloj SJ 6 prostirao se na površini od oko 12x15 m, a oko
i ispod njega nalazio se sloj SJ 2. Unutar SJ 2 uočene
su jame SJ 10/(11), SJ 26/(27), SJ 28/(29), SJ 41/(42),
SJ 43/(44), SJ 49/(50), SJ 51/(52), SJ 59/(60) i SJ 67/(68)
te stupovi SJ 12/(13) i SJ 14/(15). Zapune tih jama i stu-
pova bile su kompaktne, maslinaste do svjetlosmeđe boje
i u sebi su sadržavale ulomke opeke, razmrvljenu opeku,
svijetli mort te ulomke keramike, čavle i pokoji ulomak
stakla. Unutar SJ 6 uočene su jame SJ 54/(55), SJ 56(57)
i SJ 65/(66), dok su jame SJ 38/(47) i 63/(64) bile ukopane
u oba sloja. Te su jame imale sipku zapunu, koja se sasto-
jala od tamnosmeđe do crne zemlje, unutar koje su također
nalaženi ulomci opeka, razmrvljena opeka, svijetli mort te
ulomci keramike, čavli i pokoji ulomak stakla. Uz navedeno,
u zapuni SJ 63 pronađena su i tri ulomka svodnih rebara.
Keramika unutar jama datirana je od kasnog 17. i u 18. st.
Jame ukopane u SJ 2 interpretirane su kao popratni objekti
tijekom prikupljanja opeke s prostora crkve kada ona više nije
funkcionirala, dok su jame ukopane u SJ 6 i jame ukopane
u SJ 6 i SJ 2 interpretirane kao posljednji, neuspješni poku-
šaji vađenja/prikupljanja opeke s lokaliteta jer se njihovim
pražnjenjem ponovno pojavio sloj SJ 6, kao u slučaju jama
SJ 56/(57) i SJ 65/(66), ili SJ 2, dok je u profilu jame bio vidljiv
SJ 6, kao u slučaju jama SJ 38/(47) i SJ 63/(64). U ovom tre-
nutku iskopavanja, na sjeveroistočnom i jugoistočnom djelu
Sonde 2, a uz njezin istočni profil, djelomično je uklonjen sloj
SJ 6 i započelo je iskopavanje dviju manjih sondi.
Nakon dokumentacije navedenih objekata, slojeva i zami-
jećenih zidova, započelo je micanje cjelokupnog sloja SJ 6.
213
Zapadni profil zvonika (foto: I. Valent)
Pretpostavljalo se da je dubina sloja SJ 6, barem kod istoč-
nog profila Sonde 2, otprilike 30 cm te da se, sukladno padu
terena, smanjuje prema zapadu. Razlog su tome dvije
navedene manje sonde, unutar kojih je bila vidljiva dubina
SJ 6, ali i činjenica da su tijekom iskopa početnog rova
u Sondi 2, unutar SJ 2 uočene duboke brazde od oranja,
unutar kojih se nalazila identična šuta, koja čini SJ 6. Na
temelju toga je i zaključeno da se u slučaju SJ 6 radi o sloju
šute koji je prerovan dubokim oranjem i do 70 cm.
Nakon micanja SJ 6 započelo je ručno čišćenje površina i
definiranje novootkrivenih odnosa. U tom su trenutku pre-
poznati rovovi zidova crkve zapunjeni šutom identičnom
kao i SJ 6. Otkriveno je da se prostor zahvaćen Sondom
2 nalazi unutar zapadne polovine velike crkve, koja na
pročelju ima zvonik, dok se na istočnom djelu Sonde 2
nalazi pročelje starije građevine, koja je zamijećenim rovo-
vima negativa zidova proširena prema zapadu. Šuta koja
se nalazila unutar rovova zidova označena je kao SJ 45.
Nakon uklanjanja SJ 6, na većini prostora broda crkve
uočen je sloj tamnosmeđe boje koji sadrži manje ulomke
opeke, razmrvljenu opeku te manje ulomke svijetlog morta,
SJ 16. U ravnini s njime uočena su još dva sloja – SJ 21 i
SJ 33. Gornja površina tih slojeva bila je uništena oranjem,
no na jednom je dijelu ispod SJ 16 uočen sloj nabijene
tamnosmeđe do crne gline, koji u sebi sadrži komadiće
ugljena, razmrvljenu opeku i tragove gorenja, imenovan
kao SJ 70. Paralelno s njime, na prostoru prepoznatom kao
zvonik, ispod SJ 6 zabilježen je sličan sloj tamnosmeđe i
crne nabijene gline koji u sebi sadrži komadiće ugljena i
razmrvljenu opeku, SJ 69. Oba su sloja (SJ 69 i SJ 70) defi-
nirana kao potencijalne hodne površine. Ispod sloja SJ 16
zabilježen je sloj šute SJ 34, dok se ispod SJ 34, na cijeloj
istraženoj površini nalazi SJ 87 – sloj maslinastog pijeska s
tragovima ugljena, interpretiran kao sloj poremećenih raka,
čija je gornja površina u jednom trenutku mogla i služiti kao
hodna površina.
Paralelno s pražnjenjem SJ 45 ispražnjene su i jame
SJ 40/(48) te SJ 49/(50). Njihovim je pražnjenjem, nakon
micanja SJ 45 iz rova sjevernog zida, potvrđena pretpo-
stavka da je opeka s prostora crkve sustavno odnošena od
istoka prema zapadu jer je utvrđeno kako je rov SJ (46) bio
ukopan u zapunu SJ 40. Nakon pražnjenja zapuna SJ 45,
40 i 49 započelo je fino čišćenje struktura i slojeva. U ovom
su trenutku na prostoru Sonde 2 istražene sve recentne
arheološke strukture, koje su nastale nakon što je (prema
 Hrvatski arheološki godišnjak 13/2016

orijentacije sjever-jug, građenim na identičan način. Unutar

zida SJ 9 zabilježen je stup SJ 108/(109), interpretiran
kao rupa za konstrukciju skele tijekom gradnje zida SJ 71.
Između zidova SJ 9 i SJ 19, uz istočni profil Sonde 2 prona-
đen je zid/struktura građena od crvene opeke vezane svi-
jetlim mortom SJ 8, dok je sjeverno uza zid SJ 19 uočena
struktura/zid/ziđe, građena od kamenja vezanog žutim pje-
skovitim vezivom, imenovana kao SJ 93. Zapadno od zida
SJ 9 uočen je još jedan zid građen od cijelih i polovičnih
crvenih opeka različitih dimenzija i kamenja vezanog svije-
tlim mortom, imenovan kao SJ 35. Orijentiran je u smjeru
sjever-jug i prislonjen je na zapadno lice zida SJ 9. Uočeno
je kako se pojavom zida SJ 19 zid SJ 73 sužavao i njegova
je širina na tome mjestu iznosila 45 cm, a pojavom strukture
SJ 93 se više nije ni mogao pratiti zid SJ 73, točnije njegov
Manja sjeveroistočna sonda (foto: I. Valent) rov. Razlog tome leži u činjenici da je bilo lakše iskoristiti
postojeće zidove i strukture i preko njih graditi zid SJ 73,
spomenutom zapisu iz župne spomenice) crkva prestala nego ih rušiti i ponovno zidati. Tako su stariji zidovi iskori-
funkcionirati. Zbog nedostatka vremena odlučeno je da će šteni kao temelj za novu gradnju. S obzirom na zamijećenu
trenutačna situacija biti i završna te se arheološki slojevi situaciju, utvrđeno je kako je struktura SJ 93, s obzirom na
i situacije neće više istraživati, nego će sve aktivnosti biti upotrebu materijala, vjerojatno starija od zidova/struktura
usmjerene na njihovu dokumentaciju. SJ 8 i SJ 35, kojima trenutačno nije moguće utvrditi rela-
Zamijećeni zidovi i kontrafori crkve i zvonika ispod SJ 45 tivno-kronološke odnose, no jasno je da se dio nalazi sa
građeni su od cijelih i polovičnih komada crvene opeke zapadne strane zida SJ 9, a dio s istočne.
vezanih svijetlim mortom. Zidovi crkve SJ 71 (južni), SJ 72 Uz jugoistočni je profil sonde također istražena manja
(zapadni) i SJ 73 (sjeverni), široki su 90 cm, na pojedinim sonda, na mjestu gdje zid SJ 71 ulazi pod istočni profil. U toj
mjestima u temelju i 95 cm (SJ 73), dok su zidovi zvonika, su sondi uklonjene zapune (SJ 81 – 84,) kojima je bio zatr-
SJ 76 (južni), SJ 77 (zapadni) i SJ 32 (sjeverni), široki 125 pan rov zida SJ 71, te zapuna SJ 114 koja je, kao i zapune
cm. Ugaoni kontrafori crkve, SJ 74 (jugozapadni) i SJ 75 SJ 39, 40 i 103 u manjoj sjeveroistočnoj sondi, dokazala
(sjeverozapadni), široki su 135 cm, u središnjem dijelu dugi tezu da se opeka iz zidova i temelja crkve sustavno uzi-
160 cm, 230 cm na bočnom djelu, dok su kontrafori zvo- mala od istoka prema zapadu.
nika, SJ 78 (jugozapadni) i SJ 79 (sjeverozapadni), široki Nakon micanja navedenih slojeva, u sjevernom su profilu
145 cm, te u sredini dugi 150 cm i na bočnom dijelu 210 cm. manje sonde također uočeni zidovi SJ 19 i SJ 35, prekri-
Sjeverni i južni zid velike crkve, SJ 71 i SJ 73, tek su djelo- veni slojem svijetle maslinasto-smeđe nabijene zemlje, koji
mično istraženi, i to sjeverni u duljini od 11,20 m, a južni u sadrži razmrvljenu opeku i točkice svijetlog morta, SJ 21,
duljini od 10,46 m. Širina zapadnog dijela otkrivene crkve
na unutrašnjem prostoru iznosi 7,69 m, što zajedno sa širi-
nom zidova iznosi 9,49 m širine pročelja. Širina zvonika sa
zidovima iznosi 5,51 m, dok mu je dužina 4,93 m. Površina
unutar zvonika iznosi 10,4 m². Ugaoni kontrafori crkve i
zvonika imaju zanimljiv način vezanja. Nisu, naime, direk-
tno vezani, već su zidovi kontrafora nalijepljeni na uglove
crkve. Također je zamijećeno da su dimenzije opeke koja
se nalazi unutar zvonika veće od one upotrijebljene prili-
kom gradnje crkve. Na prostoru zvonika, uz i ispod SJ 69
zabilježeno je još nekoliko slojeva koji su također u jednom
trenutku vjerojatno služili kao hodne površine ili njezini
popravci – SJ 96, SJ 97, SJ 98, SJ 99, SJ 100, SJ 108, SJ
112. Ispod navedenih slojeva nalazi se sloj maslinastoga
kompaktnijeg pijeska, koji sadrži ugljen i komade opeke,
imenovan kao SJ 101, a interpretiran kao i SJ 87 – sloj
prekopanih raka.
Situacija u manjoj sondi u sjeveroistočnom uglu Sonde 2
otkrila je postojanje pet relativno-kronološki različitih gra-
đevinskih faza, od kojih su opisani zidovi velike crkve činili
posljednju fazu. Micanjem SJ 6 na prostoru manje sonde
uočeno je da se ispod njega na većem dijelu prostora
nalaze opisani slojevi SJ 16, SJ 33, SJ 34 te zapuna SJ 40
i SJ 39, koji su prekrivali zid građen od kamenja veza-
nog žućkastom pjeskovitim mortom, širine 90 cm, orijen-
tacije istok-zapad, SJ 19. SJ 19 vezan je sa zidom SJ 9, Zračna snimka Sonde 2 na kraju istraživanja (foto: I. Valent)

214
 Koprivničko-križevačka županija, HAG 13/2016
koji je prekrivao SJ 6 i sloj urušenja ispod SJ 6, imeno-
van kao SJ 7. Prekrivali su ga i manji lokalizirani slojevi
SJ 20 i SJ 85, s time da je SJ 85 prekrivao i zid SJ 23,
kako je imenovan zid usmjerenja zapad-istok, paralelan sa
zidom SJ 9, koji se spajao sa zidom SJ 19. Nadalje, na
južnom profilu rova zida SJ 71, nakon skidanja slojeva šute
SJ 81-83 uočen je zid građen od lomljenih opeka različitih
dimenzija vezanih tamnosivim pjeskovitim mortom, imeno-
van kao SJ 80. Opeke unutar tog zida nisu vezane nekim
redom, već su samo nabacane.
S obzirom na zamijećene strukture i slojeve te njihove rela-
tivno-kronološke odnose, može se reći da zidovi SJ 9, 19 i
23 čine dijelove najstarije građevinske faze crkve sv. Jurja.
Nakon njih može se datirati zid SJ 93 te nakon njega zidovi/
strukture SJ 8 i SJ 35. Posljednju fazu čine zidovi čiji je
građevni materijal gotovo u potpunosti uklonjen, tj. zidovi
crkve kojoj je definiran zapadni dio broda sa zvonikom,
SJ 32, 71 – 79. S obzirom na dostupne povijesne podatke,
može se pretpostaviti da je na tome mjestu već početkom
13. st. stajala crkva sv. Jurja, no zasad nije moguće sa
sigurnošću potvrditi pripadaju li zidovi SJ 9, 19 i 23 njezinoj
prvoj fazi. Moguće je reći kako otkriveni zapadni dio crkve
sa zvonikom tvori njezinu posljednju fazu, koja je vjerojatno
funkcionirala do sredine 16., tj. do početka 19. st. Tijekom
ove kampanje nisu istraživani grobovi, već je prioritet stav-
ljen na definiranje zamijećenih relativno-kronoloških faza
kako bi u idućim sezonama istraživanje bilo jednostavnije.
Literatura
Adamček 1969 J. Adamček, Opis gospodarskog stanja
vlastelinstava Đurđevac, Prodavić i Koprivnica 1548. g.,
Kaj, VI., Zagreb, 1969: 25 – 28.
Adamček, Kampuš 1976 J. Adamček, I. Kampuš, Popisi
i obračuni poreza u Hrvatskoj u XV. i XVI. stoljeću, IHP
Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb, 1976.
Buturac 1984 J. Buturac, Popis župa zagrebačke biskupije
1334. i 1501. godine, Starine JAZU, knj. 59, Zagreb, 1984:
43 – 107.
Horvat 1940 R. Horvat, Povijest Gjurgjevca, Nakladni
zavod d. d. u Zagrebu, Zagreb, 1940.
Lovrenčević 1985 Z. Lovrenčević, Srednjovjekovne gra-
dine u podravskoj regiji, Podravski zbornik, Koprivnica,
1985: 168 – 199.
Pavleš 2013 R. Pavleš, Podravina u srednjem vijeku.
Povijesna topografija srednjovjekovne Gornje Komarnice
(ludbreška, koprivnička i đurđevečka Podravina),
Koprivnica, 2013.
Robert Čimin
Ivan Valent
Summary
The first season of archaeological excavations at the
site of Đurđevac-Sošice was conducted in the course of
September and October 2016. The archaeological exca-
vations of the church of St George at the site of Sošice
revealed part of a sacred building which can be traced in
historical records from the 13th to early 19th centuries.
During the 2016 excavations, recent layers of rubble and
215
fills, formed after the church had been abandoned at the
beginning of the 19th century, were removed and archaeo-
logical stratigraphy and structures were defined. The exca-
vations established two significant construction phases, i.e.
the façade of an earlier building and its extension to the
west, which includes the construction of a massive church
tower. Apart from the main walls of the two phases, also
identified were several structures/walls which represent
several small-scale construction phases. The results sug-
gest that the site of Sošice was occupied by a small church.
At some point in time it was extended to the west. The
church was used until the mid-16th century when both the
church and surrounding village of St George were aban-
doned due to the Ottoman expansion. At the beginning of
the 18th century the church was restored and it was in use
until its desacralisation at the beginning of the 19th century.
From that time it was used as a source of building material.
Redni broj: 115
Lokalitet: Đurđevac – utvrda Stari grad
Naselje: Đurđevac
Grad/općina: Đurđevac
Pravni status: Z-2986
Razdoblje: SV
Vrsta radova: zaštitno iskopavanje
U studenom 2016. godine zaštitno su arheološki istra-
ženi istočni i južni bedem te istočna kula utvrde Stari
grad u Đurđevcu. Voditelj istraživanja bio je Ivica Valent,
dipl. arheo.
Povod istraživanju bila je namjera Grada Đurđevca da pre-
zentira istočni i južni bedem te istočnu kulu utvrde Stari
grad. Navedena dva bedema povezana su s istočnom
kulom, a omeđuju vanjsko dvorište utvrde te nisu arheo-
loški istraženi.
Južni bedem istražen je na jednom dijelu do svoga teme-
lja. Zbog devastacije na višim visinskim kotama, a zbog
potreba prezentacije, bilo je potrebno istražiti teren do
visine njegova sjevernog lica, što je i učinjeno cijelom
njegovom dužinom, do ulaza u tzv. vanjsko dvorište. Za
potrebe sanacije njegova zapadnog lica bilo je potrebno
sanirati i zapadno lice obrambene jame, koje je devasti-
rano tijekom polaganja strujnog kabla koji je prolazio tim
prostorom. Također je istraženo zapadno lice vučje jame
te je zajedno sa zapadnim licem južnog bedema nakon
istraživanja započela njihova konzervacija i prezentacija.
Tijekom istraživanja sakupljen je uzorak drvenog stupa
(U6), koji je u pravilnom nizu tvorio konstruktivan stup pri-
laznog mosta kroz močvaru prema utvrdi. Uzorak će biti
poslan na analizu C-14. Velik dio autora datira početak
gradnje utvrde u 14. st., odnosno u vrijeme sinova bana
Mikca (Miletić 1989: 78). Postojanje mosta bio je nužan
preduvjet za realizaciju tog poduhvata.
Imajući u vidu visine ulaznog svoda u istočnu kulu, obram-
benih otvora u istočnoj kuli te visinu proširenja na južnom
dijelu istočnog bedema, SJ3b, na dijelu gdje se on pove-
zuje s istočnom kulom, čini se da se može zaključiti kako
se hodna površina na tom prostoru kretala oko 118 m n. v.
 Hrvatski arheološki godišnjak 13/2016

Zračna fotografija cijele istražene površine (foto: J. Jagić)

216
 Koprivničko-križevačka županija, HAG 13/2016
Južni dio istočnog bedema SJ3b, u odnosu na sjeverni dio
istočnog bedema SJ3a, građen je puno robusnije i neu-
glednije. On je povezan s istočnom kulom te je podignut u
isto vrijeme kad i ona. Prikupljen je uzorak drvenog pilota
(U5), koji se nalazio ispod razine temelja istočne kule te je
poslan na analizu C-14. Iako je pretpostavljeno da se radi
o drvenom temeljenju koje se nalazi ispod istočne kule ne
bi li spriječilo propadanje zidova u močvarnom tlu, jednako
je tako moguće da se radi o nekom starom ostatku drvene
arhitekture koja je prethodila zidanoj istočnoj kuli i s njom
povezanim južnim dijelom istočnog bedema. Tijekom istra-
živanja 1985., a jednako tako i tijekom istraživanja 2016.,
otkrivene su razne drvene strukture na nižim visinskim
kotama. U zaključcima istraživanja drvene strukture 1985.,
drveni piloti okarakterizirani su kao nastojanja graditelja
da stabiliziraju i pripreme močvarno tlo kako bi zidovi bili
što bolje temeljeni. Čini se da je potrebno dodatno istra-
žiti područje utvrde na znatno nižim visinama kako bi se
mogao ponuditi decidiraniji odgovor o funkcionalnosti razli-
čitih drvenih struktura pronalaženih tijekom istraživanja.
Problem bi pritom mogle biti podzemne vode, koje izbijaju
na tim dubinama od 116,50 m n. v. do 117 m n. v., a koje
su spriječile da se dodatno istraže pronađene drvene struk-
ture ispred zazidanog luka, SJ65 u sjevernom dijelu istoč-
nog bedema SJ3a.
Očito je da su prilikom gradnje istočnog bedema primje-
njivane dvije različite tehnike te je riječ o različitim fazama
gradnje. Nakon otvaranja zapadnog lica istočnog bedema,
omogućen je uvid u konstruktivno stanje istočnog bedema
te je nakon istraživanja moguće točno vidjeti do koje se
visine zid mora popravljati i ponovo zidati kako bi se pra-
vilno konzervirao i prezentirao.
U objašnjenju funkcije zazidanog luka SJ65 na predjelu
sjevernog dijela istočnog bedema SJ3a čine se bitni
nalazi iz 1985. godine. Tijekom tih istraživanja prona-
đena su dva zidana luka, od kojih je jedan pronađen u
sjeverozapadnom bedemu, a drugi je bio pronađen kao
pregrada u jednoj od prostorija unutar utvrde. U slučaju
zazidanog luka, koji se nalazio unutar prvoga sjeveroza-
padnog bedema, autori arheološkog elaborata ponudili su
objašnjenje da je moguće da se radilo o luku koji je prije
svega imao statičku funkciju u smislu očuvanja zida zbog
močvarnog tla u kojem je bio temeljen (Iveković, Ilakovac
1985: 24). Na dijelu gdje je luk građen zid nije sjedao svom
svojom težinom na močvarno tlo te tako nije riskirao pro-
padanje i pomicanje u mekom močvarnom okolišu. Zidana
proširenja bedema koja su se nalazila na petama luka osi-
guravala su da on što bolje podnese i rasporedi teret zida
koji je nosio. Moguće je podržati tu tvrdnju te cijeli sjeverni
dio istočnog bedema SJ3a definirati kao kronološki mlađi
dio zida u odnosu na južni dio istočnog bedema SJ3b i
s njim povezane istočne kule SJ15. Sjeverni dio istočnog
bedema SJ3a te prvi sjeverozapadni bedem zajedno sa
zapadnim bedemom (čije su gradnje 1985. utvrđene kao
istovjetne) građeni su u isto vrijeme te su oni pokazivali
napor graditelja da poprave bedem koji se nalazio na tim
pozicijama, a koji je popustio zbog propadanja u močvar-
nom tlu i slabe statike. Lukovi su upotrebljavani upravo na
posebno osjetljivim pozicijama kako bi se izbjeglo novo
propadanje bedema zbog mekoga močvarnog tla u kojem
su bili temeljeni ti zidovi.
217
Luk unutar sjevernog dijela istočnog bedema, SJ65 (foto: J. Jagić)
S obzirom na izvedbene sličnosti između prvoga sjevero-
zapadnog bedema, zapadnog bedema (istraživanih 1985.)
i sjevernog dijela istočnog bedema SJ3a, može se zaključiti
kako se radi o arhitektonskim elementima koji su građeni
istovjetno u nekoj od kampanja koje su možda dokumenti-
rane u povijesnim izvorima. Ta je kampanja uslijedila nakon
gradnje četvrtaste kule, koja i danas stoji na ulazu u utvrdu
jer su istraživanja iz 1985. utvrdila kako je prvi sjeveroza-
padni bedem, zajedno sa zapadnim bedemom, stratigraf-
ski mlađi od četvrtaste kule, koja se nalazi na ulazu u samu
utvrdu. Za sigurnu dataciju cijele te kampanje potrebna je i
datacija gradnje današnje četvrtaste kule.
Na temelju tlocrta, a koji Kruhek datira u drugu polovicu 16.
st., zaključeno je da je današnja četvrtasta kula sagrađena
najranije krajem 16. st., a sasvim sigurno do polovice 17. st.,
kada je prvi put dokumentira M. Stier u svojim crtežima đur-
đevačke utvrde. Kula je spomenuta u izvještaju Domenica
del’ Alioa iz 1549. godine te se u izvještaju navodi kako je
u lošem stanju, ali tlocrt s kraja 16. st., na koji se Kruhek
poziva, ne donosi je u formi u kojoj je danas, u smislu da
je izvučena iz poligonalne forme same utvrde, već se ona
nalazi unutar poligonalnog tlocrta utvrde. Upravo zato
Kruhek tvrdi da se izmjena postojeće kule morala dogoditi
od kraja 16. st. pa sve do polovice 17. st., kada je Stier prvi
put crta u svom crtežu utvrde (Kruhek 1983: 98). Miletić
pak opravdano smatra da tlocrt nije sasvim pouzdan povi-
jesni dokument te da i on podrazumijeva autorovu subjek-
tivnost te kontekst nastanka dokumenta. Prema Miletiću,
četvrtasta je kula sagrađena krajem 15. st., kad je utvrda
bila u posjedu Ernušta i kad su na njoj napravljeni najveći
građevinski zahvati, nakon kojih je ona dobila svoje današ-
nje konture. On tlocrt odbacuje kao ne sasvim pouzdan
dokument koji ne mora nužno svjedočiti historijsku stvar-
nost na sasvim vjerodostojan način (Miletić 1988/1989:
80-81). Iako ne treba prihvaćati pisane povijesne izvore
zdravo za gotovo te ih treba izložiti rigoroz­noj kritici, čini
se bitnim istaknuti da su tijekom arheoloških istraživanja
1985. otkriveni zidani temelji jedne druge građevine na
kojima je sagrađena današnja četvrtasta kula. Ti su teme-
lji, izgleda, također bili četvrtastog tlocrta te su imali otklon
od 20 stupnjeva ulijevo u odnosu na današnju kulu koja
stoji na njima. Autori arheološkog elaborata te su ostatke
 Hrvatski arheološki godišnjak 13/2016
okarakterizirali kao ostatke starije kule koja je u nekom
periodu bila porušena i na njezinu je mjestu sagrađena ili
adaptirana nova (Iveković, Ilakovac 1985: 18 – 20). Imajući
sve to na umu, vjerojatno je da su svi spomenuti bedemi
nastali u tijeku neke kampanje početkom 17. st., kojom se
nastojalo popraviti dotadašnje stanje bedema, a za koje je
još 1549. godine već spomenuti Domenico del’ Alio tvrdio
kako stoje nedovršeni (Kruhek 1985: 11, 12).
Za neki decidiran odgovor na velik broj pitanja koja se
nameću iz svih dosadašnjih istraživanja bit će potrebna
revizija istraživanja na prostoru današnje četvrtaste kule,
u nastojanju da se pokuša pobliže stratigrafski i kronološki
definirati njezina gradnja. Stratigrafskim odnosima uspjet
će se potvrditi ili opovrgnuti vrijedni rezultati analize C-14.
Na temelju detalja koji se nalaze na bočnim bedemima
Starog grada u Đurđevcu, može se zaključiti da je jedan
od najvećih napora graditelja utvrde bilo njezino očuvanje
od potpuno neprikladnog i močvarnog terena u koji su bili
ukopani njezini temelji.
Pokretni su nalazi tijekom istraživanja sakupljani i doku-
mentirani s obzirom na arheološki kontekst pronalaska.
Tijekom istraživanja zaključeno je da su stratigrafski odnosi
poremećeni, što je posljedica dugotrajnog korištenja tim
prostorom i objektima. Sakupljeni su brojni ulomci kasno-
srednjovjekovne keramike i stakla te fragmenti kamene
plastike.
Literatura
Drašković 2015 N. Drašković, Izvješće o zaštitnom arheo-
loškom istraživanju na prostoru utvrde Stari grad Đurđevac,
Zagreb, 2015.
Iveković, Ilakovac 1985 D. Iveković, B. Ilakovac, Elaborat
o arheološkim istraživanjima na lokalitetu Stari grad
Đurđevac, u vremenu od 24. lipnja do 24. rujna 1985.
Kruhek 1983 M. Kruhek, Stari đurđevački grad u sistemu
granične obrane od 16. do 19. stoljeća, Godišnjak ZSKH,
8/9, Zagreb, 1983: 85 – 107.
Kruhek 1985 M. Kruhek, Povijesni osvrt na postanak starog
grada Đurđevca., u: Stari grad Đurđevac – konzervatorska
studija, uredila Zlata Jeras Pohl, 1:1–35. Regionalni zavod
za zaštitu spomenika kulture u Zagrebu, Zagreb, 1985.
Miletić 1989 D. Miletić, Neki problemi izvođenja konzer-
vatorsko-restauratorskih radova prigodom obnove Staroga
Grada u Đurđevcu, Godišnjak ZSKH, 14/15, Zagreb, 1989:
59 – 85.
Ivan Valent
Josip Jagić
Summary
A rescue archaeological investigation into Stari grad in
Đurđevac was conducted in November 2016. The excava-
tions encompassed the east and south curtain walls as well
as the east tower which, together with the walls, formed the
outer courtyard of the fortress. The investigation established
the foundations of these structures, their relationships,
levels of preservation and construction techniques as a pre-
requisite for the restoration, conservation and presentation
of those fortress elements as part of tourism promotion.
218
Redni broj: 116
Lokalitet: Hlebine – Velike Hlebine
Naselje: Hlebine
Grad/općina: Hlebine
Pravni status: P-5044
Razdoblje: P, A, SV
Vrsta radova: geofizička istraživanja, zaštitno
iskopavanje
U kolovozu i rujnu 2016. godine, u organizaciji Instituta
za arheologiju iz Zagreba, istražen je lokalitet Velike
Hlebine u Hlebinama. Voditeljica istraživanja bila je
dr. sc. Tajana Sekelj Ivančan, a u iskopavanjima je
sudjelovao Ivan Valent, mag. arheo., zamjenik vodite-
ljice te studentice arheologije Kristina Brodarić i Lucija
Dugorepec, a povremeno i djelatnica Instituta za arheo-
logiju dr. sc. Tatjana Tkalčec, viša znanstvena suradnica
i Ivan Zvijerac iz Torčeca. Pomoćne poslove obavljala su
tri studenta, sondu su strojno iskopavali i zatrpavali djelat-
nici poduzeća GT Jura d.o.o. iz Virja. Radovi su financi-
rani sredstvima Ministarstva kulture. Istražene su oranice
na k.č. 1572 (vl. Andrija i Ljiljana Posavec, uživa obitelj
Belec), k.č. 1573, 1574 (vl. Ljubica Salopek, uživa Kata
Čorba) i k.č. 1575 (vl. Katica Paragiš, uživa obitelj Belec).
Vlasnici su dopustili arheološko istraživanje na tim inače
obradivim površinama pa je iskopavanje obavljeno bez
dodatnih odšteta ili financijskih naknada jer na njivama u
trenutku istraživanja više nije bilo usjeva.
Lokalitet Velike Hlebine smješten je jugoistočno od podrav-
skog mjesta Hlebina, a evidentiran je 90-ih godina prošlog
stoljeća. Na temelju površinskih nalaza zapečenog lijepa,
lomljene zgure i komada keramičkih sapnica, nalazište je
tada prepoznato kao mjesto s mogućom metalurškom dje-
latnosti (Alečković 1996a; 1996b). Tom su prilikom priku-
pljeni površinski nalazi keramike upućivali na to da je taj
položaj bio zaposjedan tijekom kasnoga brončanog doba,
antike i srednjeg vijeka, no u fokusu zaštitnih arheoloških
istraživanja 2016. bili su ostaci koje je moguće vezati uz
obradu metala, ponajprije zbog mnoštva novih površin-
skih nalaza zgure i zapečenog lijepa. Oni su na površinu
dospjeli zbog intenzivne, dublje obrade poljoprivrednih
površina te su upućivali na neposrednu ugroženost nepo-
kretnih arheoloških nalaza, koji se mogu vezati uz obradu
metala, a koji se nalaze veoma plitko, neposredno ispod
oranog sloja.
Izduženo uzvišenje Velike Hlebine obuhvaća velik prostor
od oko 14 ha, na kojem se rasprostiru površinski nalazi.
Kako bi se što preciznije ustanovilo mjesto s ostacima
metalurške djelatnosti te eventualna rasprostranjenost peći
i ostalih dijelova talioničke radionice na većoj gredi Velike
Hlebine, istraživanja su se odvijala u dvjema etapama.
U prvoj etapi, realiziranoj od 17. do 19. kolovoza 2016.,
u interdisciplinarnoj suradnji sa slovenskim kolegama,
započela su nedestruktivna geofizička istraživanja, i to
na površini od 10.000 m² (Mušič et al. 2016). Primjenom
magnetske metode pokušali su se locirati objekti s jakim
termoremanentnim tipom magnetizacije, svojstvenim arhe-
ološkim ostacima koji su pretrpjeli promjene prilikom viso-
kih temperatura, kakav je obično slučaj s različitim pećima.
Uz to, izmjeren je magnetski susceptibilitet gornjeg sloja
 Koprivničko-križevačka županija, HAG 13/2016
Ostaci južnije pozicionirane talioničke peći (SJ 038) s ostacima in
situ zgure u ložištu i kanaliću (foto: T. Sekelj Ivančan)
zemljišta radi utvrđivanja kontaminacije zemljišta minera-
lima željeza kao rezultat srednjovjekovne aktivnosti (ili još
i starije).
Na temelju rezultata neinvazivnih istraživanja na većoj
površini, odabrana je uža pozicija koja je od 29. kolovoza
do 5. rujna 2016. zaštitno istražena. Istraživanjima je
obuhvaćena planirana površina od 206,87 m2, u iskopu
S-1, smještenom pri dnu zapadne padine drugoga
blagog uzvišenja Velike Hlebine. Sonda je bila izdužena
smjerom sjever-jug, u dužini od oko 20 m i širini od oko
10 m. Tijekom iskopavanja vođen je terenski dnevnik,
kao i kompletna dokumentacija prema službenim obras-
cima Instituta za arheologiju, gdje je i pohranjena u ori-
ginalnom obliku (Odjel ARHINDOK). Ukupno su zabi-
lježene 63 stratigrafske jedinice (SJ 001 – SJ 063), od
kojih se mogu izdvojiti slojevi, strukture, ukopi i zapune.
Prikupljeni su svi pronađeni predmeti te je uvedeno
145 vrećica, uglavnom s nalazima keramike, zapeče-
nog lijepa te zgure (N 1 – N 145). Evidentiran je i jedan
poseban nalaz (PN 1). Uzeto je 36 vrećica s uzorcima
zemlje za flotaciju, geofizička ispitivanja, kao i više
komada ugljena za analizu C-14 i analizu vrste drva (U
1 – U 36). Tijekom iskopavanja snimano je digitalnim
fotoaparatom te je ukupno napravljeno 1360 fotogra-
fija. Za sva terenska snimanja geodetskom stanicom
tijekom arheoloških istraživanja bio je zadužen Ivan
Valent, mag. arheo. Digitalizaciju terenske kompletne
nacrtne dokumentacije u odgovarajućim je mjerilima u
AutoCAD-u obradila i nacrtala Kristina Turkalj, stručna
suradnica Instituta za arheologiju, a pohranjena je u
Institutu za arheologiju.
219
Istraživanje je započelo uklanjanjem oranog sloja, koji
je bio debljine od 18 do 41 cm, ovisno o nagibu padine.
Odmah ispod humusa nalazio se sloj sterilne žute pjesko-
vite ilovače na krajnjem sjevernom i južnom dijelu iskopa,
dok je u njegovu središtu bio tanak sivkast sloj, u kojem
su prilikom prijašnjih geoistraživanja zamijećene neke
registrirane tvorevine. Taj sivkasti sloj sadržavao je pone-
što komadića lijepa i zgure, a iz njega potječe i brončani
lijevani privjesak te nekoliko ulomaka keramike ukrašene
češljastom valovnicom. U južnom dijelu sonde pružao se
sloj sivkaste boje, smjera I-Z, širine oko pola metra, nakon
kojeg u južnijem dijelu iskopa više nije bilo arheoloških
ostataka.
U središnjem dijelu sonde pronađen je dio radioničkog
kompleksa za taljenje željezne rude, od kojeg su istražene
četiri talioničke peći in situ, različitog stupnja očuvanosti.
Na temelju okolnosti pronalaska izdvojeni su različiti ele-
menti talioničkih peći, odnosno istraženo je ložište (a),
kanalić (b) i jamica (c) dviju bolje očuvanih peći te tragovi
ložišta drugih dviju, slabije očuvanih peći.
Osim peći, pronađeno je i nekoliko manjih arheoloških tvo-
revina nepravilnih oblika, sličnih sastava zapuna i prikuplje-
nih nalaza, kojima je teško definirati namjenu. To su možda
bile tek jame sekundarno zatrpane talioničkim otpadom,
dok im je primarna funkcija mogla biti primjerice za eksplo-
atacijsku željezne rude. Na takav zaključak navodi primjer
jedne od jama (SJ 012) s dvjema zapunama (SJ 011 i
SJ 045), gdje je na dnu, već u žutom sterilnom sloju pije-
ska, pronađen veći komad zgure ili željezne rude (?), što će
pokazati buduće analize.
Najvažniji nalaz u arheološkim istraživanjima 2016. na
lokalitetu Velike Hlebine odnosi se na pronalazak talio-
ničkih peći in situ. Štoviše, dokumentirana je terenska
situacija koja upućuje na to da se radi o jednoj sigurnoj i
drugoj najvjerojatnijoj superpoziciji kod para pećica. Prema
sadašnjem stanju istraživanja, može se ustvrditi da se na
položaju Velike Hlebine nalazio radionički kompleks za
taljenje željezne rude, a u koje se vrijeme na tome položaju
obrađivalo željezo, pokazat će planirane analize C-14.
Literatura
Alečković 1996a M. Alečković, Noviji arheološki nalazi iz
Hlebinskog dijela Podravine, Podravski zbornik, Vol. 22,
Koprivnica, 1996: 279 – 286.
Alečković 1996b M. Alečković, Noviji arheološki nalazi u
Hlebinama i užoj okolici, Hlebine u srcu, Hlebinski alma-
nah, 2, Koprivnica, 1996: 13 – 18.
Mušič et al. 2016 B. Mušič, I. Medarić, F. Matijević,
Izvješće o geofizičkim istraživanjima na arheološkom loka-
litetu Hlebine-Velike Hlebine, Republika Hrvatska, Maribor,
4. 9. 2016. (rukopis)
dr. sc. Tajana Sekelj Ivančan
Summary
Rescue archaeological excavations conducted at the site
of Velike Hlebine near Hlebine in the summer of 2016
encompassed an area of 206.87 m2. The location of the
probe was based on the results of the geophysical research
 Hrvatski arheološki godišnjak 13/2016
conducted in the spring of 2016, with the aim to collect pre-
cise data on the identification and appearance of parts of
a smelting workshop. The excavations revealed part of
the iron smelting workshop. Four smelting kilns in different
states of preservation were found. The site records show
that kilns were superimposed, for certain in one case and
most probably in the other. Future radiocarbon analysis will
enable the dating of the metallurgical activity at the site of
Velike Hlebine.
Redni broj: 117
Lokalitet: Kloštar Podravski – utvrda Gorbonok
Naselje: Kloštar Podravski
Grad/općina: Kloštar Podravski
Pravni status: P-6136
Razdoblje: SV
Vrsta radova: geofizičko istraživanje
Od 6. do 9. listopada 2016. geofizički je istraživan loka-
litet Kloštar Podravski – utvrda Gorbonok. Istraživanjima
je obuhvaćena površina od oko 2500 m2. Nositelj projekta
bio je Muzej grada Koprivnice, a geofizička istraživanja
Tlocrtna shema lokaliteta Gorbonok prema Zvonku Lovrenčeviću
iz 1972. godine (prema: Lovrenčević 1985)
Rezultati geofizičkih istraživanja na utvrdi Gorbonok (izradio: GeArh d.o.o.)
220
obavila je tvrtka GEARH d.o.o. iz Maribora (Branko Mušič).
Radove je financiralo Ministarstvo kulture.
Utvrda Gorbonok mještanima općine Kloštar Podravski
poznata je duže vrijeme, a smještena je oko 600 m sje-
verno od crkve sv. Benedikta i oko 250 m zapadno od
ceste prema Podravskim Sesvetama. Arheološka istraži-
vanja Muzeja grada Koprivnice započela su u rujnu 2014.
te su nastavljena i 2015. godine, prilikom čega je prepoznat
četvrtast oblik (35x35 m) sa zidanim ugaonim četvrtastim
kulama (4x5 m) i dvostrukim opkopom (širine 8 i 15 m),
preko kojih je vodio drveni most. Zidovi su građeni od
opeke, a temelj u kombinaciji kamen – opeka pojačan drve-
nim pilonima. Utvrda je podignuta već sredinom 14. st., a
napuštena između 1538. i 1552., zbog osmanlijskih pro-
dora, kada je njezin vlasnik bila čuvena obitelj Tahy. Upravo
je stoga lokalitet od nacionalnog značaja jer se nalazi na
zanimljivom strateškom prostoru gdje se potom postupno
stvara nova granica – Vojna krajina.
Nepostizanjem dogovora Općine Kloštar Podravski s većin-
skim vlasnikom zemljišta (Aleksandar Radetić, Rijeka) o
kupoprodaji triju katastarskih čestica, godine 2016. završio
je trogodišnji istraživački rad, stoga su radovi usmjereni na
nedestruktivne arheološke metode, kojima se namjeravalo
prepoznati oblik utvrde i uvidjeti u očuvanost zidanih struk-
tura te ih ostaviti neistražene dok se za to ne steknu povolj-
niji uvjeti.
Tvrtka GEARH d.o.o. ponudila je georadarsku i magnetsku
metodu geofizičkih istraživanja kojom je moguće prepoznati
tlocrtne i dubinske arhitektonske elemente ostataka utvrde,
a ista je tvrtka posljednjih nekoliko godina provela veći broj
sličnih ispitivanja u Hrvatskoj (Virje – Sušine, Hlebine – Velike
Hlebine, Kalnik – Igrišće, Virovitica – Dvorac Pejačević)
s, kako se pokazalo, vrlo konkretnim i kvalitetnim rezulta-
tima. Kombinacijom obiju metoda prepoznat je okvirni tlocrt
kasnosrednjovjekovne utvrde i dobiven je uvid o očuvanim
zidanim i drvenim strukturama, njihovu položaju i dubini.
Kao najvažniji rezultat nedestruktivnih istraživanja ističe
se kružni tlocrtni oblik utvrde koji se nastavlja na dijelove
drveno-zemljanog bedema s komorama istražene 2014.,
a prema rezultatima analize C-14 uzorka drva potječe s
kraja 15. ili početka 16. st. Među zidanim objektima vid-
ljiva je istočna kula paralelna sa zapadnom kulom istra-
ženom i konzerviranom 2015. te središnji zidani objekt
koji bi mogao biti ostatak palasa ili središnje obrambene
 Koprivničko-križevačka županija, HAG 13/2016
Geofizička istraživanja tvrtke GeArh d.o.o. 2016. godine (foto: R.
Čimin)
kule. Za precizno definiranje objekt bi trebalo arheološki
istražiti. Osim toga, bilo je moguće pretpostaviti kako se
preko opkopa utvrde do njezina ulaza pristupalo drvenim
mostom, kao što je čest slučaj na sličnim lokalitetima, a
njegovi su nosači u parovima također prepoznati na južnoj
strani utvrde. Tako postavljena utvrda u velikoj mjeri odgo-
vara shematiziranom tlocrtu/skici, koju je izradio Zvonko
Lovrenčević prilikom obilaska lokaliteta 1972. godine, a
danas se takve formacije ne razaznaju u terenu.
Literatura
Cvekan 1990 P. Cvekan, Od Gorbonuka do Kloštra
Podravskog, Kloštar Podravski, 1990.
Čimin 2014 R. Čimin, Prilagodbe u arhitekturi podravskih
utvrđenja pojavom osmanlijske opasnosti, Podravina: časo-
pis za multidisciplinarna istraživanja, XIII/26, Koprivnica,
2014: 5 – 19.
Čimin 2017 R. Čimin, Vlastelinstvo Gorbonok, Koprivnica,
katalog izložbe, Muzej grada Koprivnice, 2017.
Lovrenčević 1985 Z. Lovrenčević, Srednjovjekovne gra-
dine u podravskoj regiji, Podravski zbornik, (ur. F. Horvatić),
Koprivnica, 1985: 168 – 199.
Pavleš 2014 R. Pavleš, Vlastelinstvo Grabovnik
(Gorbonok), Prilog za poznavanje povijesti Kloštra
Podravskog, Podravski zbornik, 40 (ur. R. Čimin),
Koprivnica, 2014: 29 – 42.
Robert Čimin
Summary
In October 2016 geophysical research was carried out at
the site of Kloštar Podravski – the fortress of Gorbonok.
The research encompassed an area of about 2500 m2. The
aim of the non-destructive archaeological technique was
to identify the layout of the fortress and enable insight into
the preservation of masonry, but to leave them intact for
some future archaeological excavations in more favoura-
ble conditions. The geophysical research provided a rough
layout of the fortress and enabled insight in the preserved
masonry and wooden structures and their positions and
depths. To a great extent, the layout corresponds to a sche-
matic layout/sketch made by Z. Lovrinčević during his visit
to the site in 1972.
221
Redni broj: 118
Lokalitet: Koprivnički Ivanec – Log – Parag II
Naselje: Koprivnički Ivanec
Grad/općina: Koprivnički Ivanec
Pravni status: postupak u tijeku
Razdoblje: P, A, SV
Vrsta radova: zaštitno iskopavanje
Od 14. do 18. ožujka 2016. zaštitno je arheološki istraživan
lokalitet Log – Parag II pokraj Koprivničkog Ivanca, koji se
nalazi na trasi otpremnog plinovoda od čvora Međimurje
do centralne plinske stanice (CPS) Molve DN 300/75. U
istraživanjima su, uz voditelja istraživanja mr. sc. Roberta
Čimina iz Muzeja grada Koprivnice, sudjelovali i zamjenik
voditelja Ivan Valent, mag. arheo., te članovi stručne ekipe:
studenti arheologije Ilija Cikač (bacc. arheo.) i Kristina
Brodarić (bacc. arheo.). Pomoćnu fizičku radnu snagu
činilo je 10-ak radnika koje je ustupio izvođač građevinsko-
-zemljanih radova na trasi otpremnog plinovoda (Monter –
strojarske montaže d.d., Zagreb).
Lokalitet Log – Parag II nalazi se na prijelazu s druge na
treću dravsku terasu, na blago povišenoj gredi smjera
zapad-istok, koja se pruža usporedno uz nekadašnji toka
potoka Gliboka, na nadmorskoj visini od 133,5 do 134 m. Dio
je veće arheološke zone definirane položajima Log – Parag
I – IV, na kojoj je utvrđen kontinuitet naseljavanja od sred-
njega brončanog doba do kasnoga srednjeg vijeka (osim
starijega željeznog doba), koja se nalazi istočno od odlaga-
lišta otpada Piškornica, sjeverno od Koprivničkog Ivanca.
Sam položaj Log – Parag II nalazi se oko 800 m od odla-
gališta. Lokalitet je ubiciran tijekom sustavnih terenskih
pregleda Ivana i Zlatka Zvijerca iz Torčeca, a na njemu je
prikupljen površinski materijal (ulomci keramičkih posuda,
mikroliti, manji metalni predmeti, manje kamene sjekire),
koji upućuje na postojanje naselja iz mlađega brončanog
doba, starijega željeznog doba, antike te ranog, razvije-
nog i kasnoga srednjega vijeka (Zvijerac 2008: 82, 86).
Prikupljeni se materijal nalazi u Muzeju grada Koprivnice i
Arheološkoj zbirci obitelji Zvijerac u Torčecu.
Polovično ispražnjena zapuna poluukopane kuće SJ 065 (foto: R.
Čimin)
 Hrvatski arheološki godišnjak 13/2016
Peć SJ 027 sa zapunama SJ 070, 071, 072 (foto: R. Čimin)
Prilikom terenskog pregleda trase otpremnog plinovoda od
čvora Međimurje do centralne plinske stanice (CPS) Molve
DN 300/75 (na području grada Koprivnice te općina Legrad,
Rasinja, Koprivnički Ivanec, Koprivnički Bregi, Hlebine,
Novigrad Podravski i Virje), utvrđeno je da trasa plinovoda
prolazi kroz dvije poljoprivredne čestice (k.č. 3087/38,
3087/39, k.o. Koprivnički Ivanec) u privatnom vlasništvu
(Miroslav Harači, Ivanjska 118, Koprivnica) na kojima se
nalazi spomenuti lokalitet. Zbog toga je u ožujku 2016.
godine zaštitno arheološki istražena južna strana osi plino-
voda, odnosno sonda dimenzija 55,70x12,40 m, što iznosi
cca 700 m2 površine.
Tijekom istraživanja dodijeljeno je 175 oznaka stratigraf-
skih jedinica, među kojima je prepoznato mnoštvo jama
različitih namjena i dimenzija, rupa od stupova nadzemnih
konstrukcija i poluukopanih kuća. Zapuna većina objekata
jest u različitim tonovima sive boje, što indikativno može
upućivati na istovremenost objekata. Među nepokretnim
arheološkim tvorevinama izdvaja se nekoliko stambenih
i/ili drugih gospodarskih poluukopanih/nadzemnih obje-
kata. U poluukopane stambene (kuće) objekte svrstan je
objekt SJ 064/(065) – ovalna izdužena jama pravilne ori-
jentacije sjever-jug, s više nalaza ugljena i kućnog lijepa.
Ukupne dimenzije očuvanog ukopa od 3,30x1,70 m i
dubine 0,40 m dopuštaju definiciju objekta kao stambe-
nog prostora. Oko objekta nisu pronađeni ostaci drvenih
nosivih stupova pa je konstrukcija dvostrešnog krovišta
vjerojatno bila oslonjena izravno na površinu. Vrlo je slič-
nog sastava i zapuna kuće SJ 074/(075), približno jednake
orijentacije, s time da je nosivu konstrukciju činilo više stu-
pova uz njezine rubove (3). Drugi tip objekata zabilježen
je u istočnom dijelu sonde, a pretpostavka je kako je riječ
o nadzemnoj kući na stupovima, koja se sastojala od dviju
prostorija. Kompozicija objekata SJ 038/(039), 003/(004),
044/(045), 040/(041), 042/(043) i 046/(047) tvori zatvorenu
cjelinu, okomite orijentacije (istok-zapad) na spomenute
objekte pa bi se na temelju toga već možda moglo govo-
riti o nekoj vrsti prostorne organizacije naselja, odnosno
planiranje gradnje. Uzme li se u obzir prostorna površina
koju bi takva građevina mogla zauzimati (5,30x3,00 m),
dolazi se do cca 15-16 m2 zatvorenog prostora, koji je
uistinu dovoljan za stambene namjene. Teško je pretpo-
staviti koja bi od dviju prostorija bila ulazni dio (vjerojatno
manja?), za razliku od jedne druge kompozicije na prijelazu
222
iz 2. u 3. trećinu sonde prema zapadu. Naime, stupovi
SJ 120/(121), 118/(119), 116/(117), 128/(129), 140/(141),
130/(131) i 132/(133) zatvaraju nadzemni objekt orijenta-
cije sjever-jug, uz malen otklon prema zapadu, ali s jasno
otvorenim ulaznim prostorom na jugu. Uz zapadni rub
sonde postoji još 20-ak gusto raspoređenih stupova koje je
teško povezati u smislenu cjelinu, no očito je riječ o nekom
vidu nadzemne gradnje. Osim toga, vrlo je zanimljiv nalaz
duboko poluukopane peći SJ 027 s više slojeva zapune
(SJ 025-026, 070-073), koji upućuju na višekratnu uporabu
iste peći tijekom duljeg razdoblja. Pri dnu se nalazi veći
sloj ugljena i zapečene zemlje (SJ 072-073), koji je zatrpan
glinastom zemljom (SJ 070-071) te ponovo rabljen i zatr-
pan (SJ 025-026). Preostale istražene nepokretne arheo-
loške tvorevine čini nekoliko većih i manjih jama, većinom
otpadnih, u kojima je pronađena veća količina ulomaka
keramičkog posuđa i amorfnog/smrvljenog kućnog lijepa.
Treba spomenuti i nalaz recentnoga melioracijskog kanala
SJ 017/(018), koji prati današnju parcelaciju i nema veze s
antičkim naseljem.
Među pokretnim nalazima dodijeljeno je 68 oznaka, a
uglavnom je riječ o ulomcima keramike i lijepa pohranjene
u zasebne plastične vrećice. Analizom tipološko-kronološ-
kih karakteristika keramičkih ulomaka utvrđeno je da je
riječ o istovremenom keramičkom posuđu, koje bi se moglo
okvirno datirati u 1. i 2. st. Mahom se radi o sitnim ulomcima
fine i mekane fakture, lako lomljivim, koji se protežu od
crvenkasto-narančaste do raznih tonova sive boje. Među
oblicima prepoznati su najčešće lonci i zdjele, a zabilje-
ženo je i fino stolno posuđe – čaša tankih stijenki (PN 001)
te gotovo cjelovita amfora (PN 002). Oba su predmeta pro-
nađena u već spomenutoj kući SJ 064/(065), koja će se
daljnjom analizom moći preciznije datirati. Osim navedenih
izdvojenih predmeta, pronađen je i manji metalni nedefi-
niran predmet (PN 003) unutar SJ 080/(081), vjerojatno
kuhinjski nož.
Na lokalitetu Log – Parag II ovogodišnjim zaštitnim rado-
vima istražen je manji segment jednoslojnog naselja iz
razdoblja ranog Rimskog Carstva. Iako su dosadašnje
spoznaje o tom lokalitetu upućivale na višeslojnost, to
ovom prilikom nije potvrđeno. Svi pokretni nalazi upućuju
na antiku (1. – 2. st.), kada je na tom položaju podignuto
ruralno naselje, a posebna važnost ovih iskopavanja jest
činjenica da je riječ o do sada jedinom takvu naselju istraži-
vanom u Podravini uopće. Ovo je iskopavanje stoga pružilo
nove spoznaje o obrascu naseljavanja Podravine početkom
naše ere, a posebna je vrijednost prepoznavanje manjeg
broja stambenih i pomoćnih objekata, koji pokazuju da su
podjednako rabljena oba načina gradnje nastambi, i to u
nekom planiranom obliku, odnosno postojala je prostorna
organizacija naselja. U ovom slučaju vjerojatno nije riječ
o središnjem dijelu naselja jer se površinski nalazi kera-
mike pružaju i stotinjak metara dalje prema zapadu (prema
položaju Log – Parag I, ali i prema istoku, prema položa-
jima Koprivnički Ivanec – Crna mlaka 1-3). Među pokretnim
arheološkim materijalom najzanimljiviji su nalazi amfora za
vino i čaša za piće, čija će daljnja analiza pružiti uvid u
gospodarske, trgovinske i komunikacijske antičke puteve.
Poznato je kako nedaleko od lokaliteta prolazi više pravaca
antičkih komunikacija i vjerojatno su stanovnici tog naselja
sudjelovali u gradnji velike rimske ceste Poetovio – Mursa.
 Koprivničko-križevačka županija, HAG 13/2016
Literatura
Zvijerac 2008 I. Zvijerac, Iz najstarije đelekovečko-
imbriovečke prošlosti, u: Općina Đelekovec. Povijesno-
-zemljopisna monografija (ur. Dragutin Feletar i Hrvoje
Petrić), Đelekovec, 2008: 57 – 90.
Robert Čimin
Ivan Valent
Summary
Archaeological excavations of the site of Koprivnički Ivanec
– Log-Parag II were conducted in the course of 2016. The
site was identified during the field survey of the pipeline
route between the Međimurje junction and Molve central
pipeline station (CPS), DN 300/75. A probe measuring
700 m2 was opened, revealing part of a large early Roman-
period settlement (1st century–beginning of the 2nd cen-
tury). Some of the structures found in the probe can be
interpreted as residential, whereas others can be associ-
ated with economic activities within the settlement.
Redni broj: 119
Lokalitet: Plinovod Međimurje – Molve
Naselje: –
Grad/općina: Koprivnica, Legrad, Rasinja, Koprivnički
Ivanec, Koprivnički Bregi, Hlebine, Novigrad Podravski,
Virje
Pravni status: –
Razdoblje: P, A, SV
Vrsta radova: terenski pregled
Od 9. ožujka do 6. travnja 2016. pregledana je trasa otprem­
nog plinovoda od čvora Međimurje do centralne plinske sta-
nice (CPS) Molve DN 300/75, koja se proteže kroz područje
grada Koprivnice te općina Legrad, Rasinja, Koprivnički
Ivanec, Koprivnički Bregi, Hlebine, Novigrad Podravski i
Virje. Duljina trase iznosila je 30,5 km, a pregledane su obje
strane linije plinovoda, u širini od desetak metara. Teren je
pregledao voditelj istraživanja Robert Čimin (Muzej grada
Koprivnice), a uz njega su u pregledima sudjelovali arheo-
log Ivan Valent te student arheologije Ilija Cikač.
Teren je pregledavan usporedno sa zaštitnim istraživa-
njima na pojedinim lokalitetima na trasi plinovoda koji su
već bili poznati, no nakon što je trasa plinovoda postavljena
te tijekom jakih proljetnih kiša.
1. Zablatje – Veliko polje
Lokalitet se nalazi u ravničarskom prostoru, oko 1,3 km
sjeveroistočno od zadnjih kuća u Zablatju. Na njemu je
prikupljena manja količina keramike te nekoliko ulomaka
kućnog lijepa. Većina se materijala može datirati u novi
vijek, a jedan se ulomak može datirati u srednji vijek.
2. Zablatje – Laze
Položaj Zablatje – Laze nalazi se u ravničarskom prostoru
uz potok Segovinu, oko 700 m zapadno od južnog ulaza u
223
selo. Na njemu je pronađen svega jedan ulomak keramike,
koji se može datirati u kasni srednji vijek.
3. Zablaje – Krči
Oko 400 m južno od potoka Segovina, jugozapadno od
Zablatja, a zapadno od Imbriovca, na položaju Krči priku-
pljeni su ulomci keramike te kućnog lijepa. Položaj se nalazi
u ravničarskom predjelu koji se blago i nezamjetno izdiže
prema jugu. Većina se prikupljenog keramičkog materijala
može datirati u novi vijek, dok se pet ulomaka može datirati
u brončano doba.
4. Zablatje – Lug
Položaj Zablatje – Lug nalazi se u ravničarskom prostoru
koji se prostire južno od potoka Segovina, a udaljen je od
njega otprilike 800 m, tj. oko 400 m južnije je od položaja
Krči. Unatoč lošoj preglednosti terena, pronađena su dva
ulomka tijela keramičkih posuda koji se mogu datirati u rani
srednji vijek.
5. Imbriovec – Jablanec 4
Položaj Jablanec 4 smješten je u ravničarskom prostoru
oko 1,3 km zapadno od južnog ulaza u Imbriovec. Trasa pli-
novoda na tome je mjestu prošla kroz središnji dio većega
višeslojnog lokaliteta. Većina se prikupljenog keramičkog
materijala može datirati u rano brončano doba, nekoliko se
ulomaka može datirati u antiku, a petnaestak u rani srednji
vijek.
6. Imbriovec – Jablanec 3
Položaj Zablatje – Jablanec 3 otprije je poznat iz sustavnih
terenskih pregleda Ivana Zvijerca iz Torčeca, a nalazi se
oko 200 m južno od položaja Jablanec 4. Prilikom pregleda
pronađena je tek manja količina materijala, no dostatna da
bi se potvrdile prethodne spoznaje o tome da se na polo-
žaju nalazi naselje iz brončanog doba te razvijenog/kasnog
srednjeg vijeka.
7. Imbriovec – Jablanec 1/2
Položaj Jablanec 1/2 također je zabilježen tijekom teren-
skih pregleda g. Zvijerca. Nalazi se oko 400 m južno od
položaja Jablenec 3. Oznaka 1/2 odnosi se na cjelokupan
prostor lokaliteta, koji tijekom prijašnjih terenskih pregleda,
zbog makadamskog puta koji ga presijeca, razdijeljen na
dva položaja. Na obama su položajima prepoznate tri faze
okupacije – iz brončanog doba, antike te kasnog srednjeg/
novog vijeka.
8. Imbriovec – Zakerčki
Položaj Zakerčki nalazi se u ravničarskom prostoru, oko
1,1 km jugozapadno od izlaza iz Imbriovca. Tijekom pre-
gleda na njemu je bila posađena uljana repica, što je ote-
žalo terenski pregled, no unatoč tome, uz ulomke novovje-
kovne opeke, pronađena je i manja količina keramičkoga
arheološkog materijala. Dio materijala može se datirati u
prapovijest, no za većinu je to nemoguće zbog usitnjenosti.
9. Koprivnički Ivanec – Piškornica 2
Položaj Koprivnički Ivanec – Piškornica 2 nalazi se oko 350 m
istočno od smetlišta Piškornica, u prirodnoj potolini koja je
u nekom trenutku vjerojatno bila tok potoka Gliboki, koji se
 Hrvatski arheološki godišnjak 13/2016
Pogled na trasu plinovoda prema lokalitetu Peteranec – Vratnec
II (foto: I. Valent)
danas nalazi 400-ak metara prema sjeveru. Na položaju je
prikupljena manja količina keramičkog materijala koji se može
razvrstati u dvije skupine – prvoj pripadaju ulomci brončanog
doba, a drugoj dva komada koji se mogu datirati u antiku.
10. Koprivnički Ivanec – Log – Parag II
Položaj Log – Parag II također je otprije poznat. Zabilježeno
je kako se na tome mjestu nalazilo naselje iz kasnoga bron-
čanog doba, antike te ranog, razvijenog i kasnoga sred-
njeg vijeka. Položaj se nalazi sjeverno od prilazne ceste
prema smetlištu Piškornica, tj. oko 750 m istočno od ulaza
na deponij. Na sjeverozapadnom dijelu pruža se potolina
koja je 3-4 m niža od smještaja lokaliteta, a nalazi se na
položaju bivšeg toka potoka Gliboka.
11. Koprivnički Ivanec – Crna mlaka 3
Položaj Crna mlaka 3 smješten je u ravničarskom prostoru,
dvjestotinjak metara istočno od položaja Log – Parag II, uz i
unutar zapadnog dijela šume Lug, unutar koje se proteže još
idućih 70-ak metara. Na trećini rasprostiranja, uz rub šume,
prekinut je odvodnim kanalom. Na njemu je sakupljena
veća količina kućnog lijepa, kuhinjske, stolne i građevne
keramike te zapečenih komada zemlje, koji vjerojatno pri-
padaju uništenim pećima čiji su tragovi zabilježeni na trima
mjestima. Prikupljeni se keramički materijal može podijeliti u
dvije grupe – jednoj pripadaju ulomci antičkog materijala, a
drugoj ulomci keramike razvijenog/kasnog srednjeg vijeka.
12. Koprivnički Ivanec – Crna mlaka 2
Otprilike 50 metara istočno od položaja Crna mlaka 3,
unutar šume Lug, zabilježen je položaj na kojem je prona-
đena manja količina antičke keramike.
13. Koprivnički Ivanec – Crna mlaka 1
Položaj Crna mlaka 1 ubiciran je uz sjevernu stranu maka-
damskog puta koji vodi prema koprivničkom gradskom
smetlištu Piškornica, točnije sjeverno od mjesta gdje trasa
plinovoda prelazi spomenutu cestu. Na tom je mjestu priku-
pljena manja količina veoma sitnih keramičkih ulomaka, od
kojih se tri mogu datirati u antiku, a ostatak u srednji vijek.
Iako su položaji Crna mlaka 1 – 3 smješteni veoma blizu jedan
do drugoga, oni su tijekom terenskog pregleda razdvojeni
jer zbog loše preglednosti trase na tome dijelu na prostoru
između njih nisu primijećeni nikakvi nalazi. No, s obzirom na
činjenicu da su položaji smješteni veoma blizu jedan dru-
gome, a na svima je pronađena antička keramika, vjerojatno
224
se u slučaju položaja Crna mlaka 1 – 3 radi o jednom lokali-
tetu čija se jedna faza funkcioniranja sigurno može datirati u
antiku, možda čak povezati i s položajem Log – Parag II.
14. Peteranec – Vratnec II
Lokalitet Peteranec – Vratnec II otprije je poznat u arhe-
ološkoj literaturi kao naselje iz bakrenog doba, srednjeg i
kasnog brončanog doba, mlađeg željeznog doba te ranog i
razvijenog srednjeg vijeka (Marković 1986: 155; 1995: 114;
1996: 21; 1997: 34, 35; 1999; Sekelj Ivančan 1995: 141;
1999; Marković, Zvijerac 2000: 57), a 1997. probno je i
zaštitno arheološki istražen (Marković 1999; Sekelj Ivančan
1999). Prilikom terenskog pregleda trase plinovoda prona-
đena je uglavnom srednjovjekovna keramika, nekoliko ulo-
maka koji bi mogli pripadati prapovijesti, ali bez točnijeg
datiranja, te nekoliko ulomaka koji se mogu datirati u rani
novi vijek. Uz ulomke keramike pronađen je i jedan izlizan
primjerak antičkog novca.
15. Peteranec – Cerine VII
Lokalitet Cerine VII također je otprije poznat u literaturi i u
nekoliko je navrata sustavno arheološki istražen. Lokalitet
je prepoznat kao naselje iz kasnog brončanog doba (kultura
polja sa žarama) te mlađeg željeznog doba (Marković 1994;
Kulenović 2004). Prilikom pregleda prikupljen je materijal iz
kasnog brončanog doba te veća količina kućnog lijepa.
16. Peteranec – Cerine X
Lokalitet Cerine X nalazi se u ravničarskom prostoru sje-
verno od bivše željezničke stanice u Peterancu. Zabilježen
tijekom prijašnjih terenskih pregleda g. Zvijerca iz Torčeca.
Na njemu je prikupljena manja količina keramičkog materi-
jala koji se može datirati u završetak ranog i početak razvi-
jenog srednjeg vijeka. Prilikom terenskog pregleda trase
plinovoda pronađena je uglavnom novovjekovna keramika,
no i jedan ulomak koji se ne može sa sigurnošću datirati, te
komad litike koji se može datirati u prapovijest.
17. Peteranec – Gamilice
Položaj Gamilice nalazi se u ravničarskom prostoru 500 m
sjeverno od pročistača za vodu u selu Herešina. Na tom je
položaju prikupljena veća količina novovjekovne kuhinjske,
stolne i građevinske keramike te dva ulomka koji se mogu
datirati u razvijenim srednji vijek.
18. Herešin – Podgorice I
Položaj Podgorice 1 nalazi se u ravničarskom prostoru, uz
napuštenu kuću koja se nalazi uz šumarak 300 m sjeverno
od pročistača za vodu u mjestu Herešinu. Na položaju su
pronađeni keramički ulomci koji se mogu datirati u rani novi
vijek te kasno brončano doba.
19. Herešin – Podgorice II
Podgorice II nalazi se 150 m sjeverno od pročistača za
vodu u selu Herešinu. Na njemu je prikupljena keramika
koja se može datirati u rani novi i novi vijek te manja koli-
čina keramike koja se može datirati u starije željezno doba.
20. Herešin – Ograd I
Položaj Ograd I nalazi se u ravničarskom prostoru 200 m
istočno od pročišćivača za vodu u selu Herešinu. Na njemu
 Koprivničko-križevačka županija, HAG 13/2016
je, osim jednog manjeg ulomka koji se ne može točno dati-
rati, prikupljen keramički materijal koji se može datirati u
rani novi ili novi vijek.
21. Herešin – Ograd II
Položaj Ograd II nalazi se 300 m istočno od pročišćivača
za vodu u selu Herešinu. Na njemu je prikupljena veća
količina kućnog lijepa i nekoliko ulomaka keramike, koji se
okvirno mogu datirati u brončano doba.
22. Herešin – Đurice
Lokalitet Đurice nalazi se u ravničarskom prostoru, s južne
strane kanala Bistra, 800 m istočno od pročišćivača za
vodu u selu Herešinu. Na njemu je pronađena manja koli-
čina keramičkog materijala koji se može razvrstati u dvije
skupine. Prvoj pripadaju ulomci okvirno datirani u brončano
doba, a drugoj ulomci iz ranog novog/novog vijeka.
23. Herešin – Grušnice
Položaj Grušnice nalazi se u ravničarskom prostoru,
1,5 km istočno od sela Herešina, 300 m južno od kanala
Bistra. Pronađeni keramički materijal datira se u razvijeni
srednji vijek.
24. Peteranec – Petrovci
Lokalitet Petrovci nalazi se na blago uzvišenom položaju
kroz koji se uzdižu dvije manje grede visine 30-ak centi-
metara. Iako je lokalitet poznat još od 1976., kada se spo-
minje i u arheološkoj literaturi, nikada nije istraživan (Kolar
1976: 113). Lokalitet se prostire na velikoj površini i iznimno
je bogat nalazima te je shodno tome na njemu i prikupljena
velika količina kasnosrednjovjekovnog keramičkog materi-
jala, a zabilježeni su i ostaci triju razrušenih peći.
25. Peteranec – Rastiki
Položaj Rastiki smješten je u ravničarskom prostoru jugo-
zapadno od položaja Petrovci, oko 350 m sjeverno od
potoka Koprivnice. Na njemu su prikupljeni ulomci keramič-
kih posuda te nekoliko ulomaka keramičkih kugli, na teme-
lju kojih se lokalitet može datirati u razvijeni srednji vijek.
26. Hlebine – Dlakovice
Položaj Dlakovice poznat je iz prijašnjih terenskih pre-
gleda i na njemu je zabilježeno naselje iz brončanog doba.
Položaj se nalazi u ravničarskom prostoru, južno od sela
Valentovaca, uz šumu Krči. Prilikom terenskog pregleda pri-
kupljena su četiri ulomka novovjekovnog kućnog lijepa, jedan
ulomak prapovijesne keramike te jedna kamena alatka.
27. Delovi – Poljane
Položaj Delovi – Poljane 1 već je dugo poznat u arheo-
loškoj literaturi i u dvama je navratima zaštitno arheološki
istražen. Sjeverni se dio lokaliteta nalazi u manjoj potolini,
nakon koje se prema jugu penje prema blagom uzvišenju
te zatim prelazi u ravničarski. Na lokalitetu su prepoznata
naselja iz kasnog brončanog i starijeg željeznog doba te
ranog srednjeg vijeka (Kolar 1976: 106, 112; Marković
1984: 296 – 298, 301; Sekelj Ivanča 1995: 137; Sekelj
Ivančan 1999: 192). Prilikom pregleda trase plinovoda
na položaju je prikupljen keramički materijal ponajprije iz
kasnog brončanog doba te nekoliko ranosrednjovjekovnih
225
ulomaka. Uz ulomke keramike prikupljeno je i nekoliko
komada talioničke zgure te jedan ulomak keramičke puha-
lice, što sugerira da se na tom položaju talila željezna ruda.
28. Delovi – Bjeljevine
Položaj Bjeljevine nalazi se u ravničarskom prostoru, oko
2 km istočno od farme za tov junadi u Delovima. Nalazi
se podno veće pješčane grede smjera zapad-istok. Na
njemu je prikupljena manja količina keramičkog materijala,
kućnog lijepa i keramičkih kugli. Dio materijala može se
datirati u brončano doba, dok se ostatak može datirati u
kasnije razdoblje ranog srednjeg vijeka ili u sam početak
razvijenog srednjeg vijeka. Srednjovjekovni se materijal
može povezati s položajem Poljane 5, koji je otkrio Ivan
Zvijerac iz Torčeca, koji se nalazi na prostoru spomenute
grede i njezine padine.
29. Novigrad Podravski – Slivice
Lokalitet Slivice nalazi se u ravničarskom prostoru jugo-
zapadno i južno od spremnika za vodu postrojenja „CPS
Molve”. Položaj je zabilježen tijekom prijašnjih terenskih
pregleda i na njemu je, kao i tijekom ovog pregleda, pro-
nađen uglavnom litički materijal. Središnji se dio položaja
proteže uz i oko dvije jedva zamjetne grede uzdignute za
oko 20 do 30 centimetara od okolnog terena, koje se pro-
težu tristotinjak metara u smjeru jugozapad-sjeveroistok,
dok se širi areal položaja pruža idućih 400 m prema jugo­
istoku. S obzirom na pronađeni materijal, lokalitet se može
datirati u starija prapovijesna razdoblja, možda bakreno ili
rano brončano doba.
Prilikom terenskog pregleda otpremnog plinovoda od
čvora Međimurje do centralne plinske stanice (CPS) Molve
DN 300/75 na području grada Koprivnice, općina Legrad,
Koprivnički Ivanec, Rasinja, Koprivnički Bregi, Hlebine,
Novigrad Podravski i Virje zabilježeno je 29 položaja na
kojima su otkriveni arheološki lokaliteti. Četiri su lokaliteta
otprije poznata u arheološkoj literaturi, dva su iskopavana,
dok je još četiri lokaliteta tijekom prijašnjih terenskih pre-
gleda zabilježio g. Ivan Zvijerac iz Torčeca, no materijal
prikupljen na njima nije bio objavljen.
Na pojedinim je položajima zabilježeno naseljavanje u
jednom razdoblju, dok su pojedini lokaliteti naseljavani u
više navrata. Prema materijalu koji je na njima sakupljen,
lokaliteti se mogu datirati od bakrenog doba do novog
Pogled na trasu plinovoda prema lokalitetu Peteranec – Cerine VII
(foto: I. Valent)
 Hrvatski arheološki godišnjak 13/2016
Linija trase plinovoda kod lokaliteta Herešin – Đurice (foto: I.
Valent)
vijeka. Otkrivena su tri položaja koja se okvirno mogu
datirati u prapovijest, dva položaja na kojima je zabilje-
žen materijal iz bakrenog doba, 13 koji se mogu datirati
u brončano doba te jedan datiran u starije željezno doba.
Otkriveno je i sedam antičkih lokaliteta, tri ranosrednjo-
vjekovna, deset koji se mogu datirati u razvijeni i/ili kasni
srdnji vijek te šest na kojima je uočena novovjekovna
keramika.
Literatura
Kolar 1976 S. Kolar, Arheološki lokaliteti u općini Koprivnica,
Podravski zbornik, Koprivnica, 1976: 103 – 116.
Kulenović 2004 I. Kulenović, Arheološka istraživanja
na naselju Cerine VII kod Koprivnice, Podravski zbornik,
Koprivnica, 2004: 315 – 328.
Marković 1984 Z. Marković, Prilog poznavanju kontinui-
teta naseljavanja terena oko Delova, Podravski zbornik,
Koprivnica, 1984: 295 – 319.
Marković 1986 Z. Marković, Počeci istraživanja lokaliteta
Cerine III, Podravski zbornik, Koprivnica, 1986: 152 – 160.
Marković 1994 Z. Marković, Rezultati početnih arheološ-
kih istraživanja kompleksa nalazišta Cerine kraj Koprivnice
(katalog izložbe), Koprivnica, 1994: 1 – 8.
Marković 1995 Z. Marković, Koprivnica i najbliža okolica
od pretpovijesti do kasnog srednjeg vijeka, Podravski zbor-
nik, 19/20, Koprivnica, 1995: 107 – 127.
Marković 1999 Z. Marković, Početna arheološka istraživa-
nja nalazišta Vratnec 2 kraj Koprivnice, Podravski zbornik,
23/24, Koprivnica, 1999: 179 – 184.
Marković, Zvijerac 1984 Z. Marković, I. Zvijerac,
Arheološko-povijesni slijed naseljavanja Torčeca i okolice, u:
Torčec, Povijest Torčeca (ur. Dragutin Feletar), Bibliotheka
Historia Croatica, knjiga 21, Bjelovar, 2000: 44 – 59.
Sekelj Ivančan 1995 T. Sekelj Ivančan, Catalogue of
Medieval Sites in Continental Croatia, BAR International
Series, 615, Oxford, 1995.
Sekelj Ivančan 1999 T. Sekelj Ivančan, Ranosrednjovjekovni
arheološki nalazi na lokalitetu Vratnec 2 kraj Koprivnice,
Podravski zbornik 1999, Koprivnica, 1999: 185 – 197.
Robert Čimin
Ivan Valent
226
Summary
In the course of the spring 2016 archaeological supervi-
sion, i.e. a field survey was undertaken on the route of
the pipeline between the Međimurje junction and Molve
central pipeline station (CPS), DN 300/75. The route
encompassed the territories of the City of Koprivnica and
the Municipalities of Legrad, Rasinja, Koprivnički Ivanec,
Koprivnički Bregi, Hlebine, Novigrad Podravski and Virje
in a length of 30.5 km. The survey of the route established
29 archaeological sites dating from the Eneolithic to the
post-medieval period. Three sites can be determined as
prehistoric, but without more precise dating. Based on the
finds, two of the sites can be dated to the Copper Age, 13
to the Bronze Age and one site to the Early Iron Age. The
supervision also established seven Antiquity-period, three
early medieval and ten late medieval sites as well as six
sites with finds of post-medieval pottery.
Redni broj: 120
Lokalitet: Škrinjari 1
Naselje: Škrinjari
Grad/općina: Sv. Ivan Žabno
Pravni status: postupak u tijeku
Razdoblje: P, A, SV, NV
Vrsta radova: zaštitno iskopavanje
Od 14. lipnja do 14. srpnja 2016. tvrtka Geoarheo d.o.o.
zaštitno je arheološki istražila lokalitet Škrinjari 1, na dijelu
trase gradnje nove željezničke pruge za prigradski promet
na dionici Gradec – Sveti Ivan Žabno, između stacionaža
km 8+905,00 do km 9+200,00. Istražena je površina od
17.754 m2.
Ukupno je istraženo 835 stratigrafskih jedinica, koje veći-
nom pripadaju eneolitičkoj lasinjskoj kulturi, a zabilježeni
su i nalazi latenoidne keramike, kao i nalazi datirani u
period prijelaza iz kasnog srednjeg u novi vijek.
Naselje lasinjske kulture na tom položaju karakteriziraju
nalazi višećelijskih ukopa, velikih dimenzija. Prisutno
je stepenasto oblikovanje, s nekoliko nivoa ukopa, dok
tlocrtno pravilno raspoređeni ukopi jama za stupove
Višećelijski objekt lasinjske kulture (foto: J. Goričanec)
 Koprivničko-križevačka županija, HAG 13/2016
Keramički ulomci lasinjske kulture (foto: N. Lete)
Poklopac sa zoomorfnom ručkom (lasinjska kultura) (foto: N. Lete)
i kolce sugeriraju postojanje nekog oblika nadzemne
strukture ili nadstrešnice. Tijekom istraživanja navedenih
objekata pronađena je veća količina keramičkih ulomaka,
a zabilježeni su i nalazi glačanih kamenih alatki, kao i
cijepanog kamenog materijala. Vatrište s dvjema uzasto-
pnim fazama uporabe zabilježeno je na središnjem dijelu
prostora, prema kojem su usmjereni navedeni višećelij-
ski objekti. Pronađen je velik broj ukrašenih keramičkih
ulomaka, s ukrasima izvedenima u tipičnim lasinjskim
motivima, metodom urezivanja i ubadanja te ispunom
inkrustracije, a zabilježeni su i nalazi cijepanih kamenih
alatki. U slojevima vatrišta pronađena je jedina cjelovita
lasinjska posuda (na nozi) i jedini zabilježeni nalazi živo-
tinjskih kostiju na lokalitetu Škrinjari 1. Moguće je pret-
postaviti zajedničku, odnosno javnu namjenu navedenog
vatrišta.
Lasinjskom naselju moguće je pripisati i nalaze ukopa
radnih jama, jama za vađenje gline te kanale s ukopom
kolaca koje je moguće označiti kao drvene pregrade, a koji
su zabilježeni isključivo na istočnoj strani iskopne površine.
Nalazi iz mlađih perioda svjedoče o nastavku uporabe tog
položaja u povijesnim razdobljima. Nekoliko ulomaka late-
noidne keramike, pronađenih tijekom iskopa površinskog
sloja jednog od višećelijskih lasinjskih objekata, datirani
su najranije u 1. st. U kasni srednji vijek, odnosno prijelaz
iz kasnog srednjeg u novi vijek (14. – 17. st.) datirani su
227
nalazi keramičkih ulomaka iz četiriju ukopa manjih dimen-
zija. Modernom razdoblju pripada nalaz opekarske peći, o
kojoj postoje podaci i iz etnografskih podataka za područje
općine Sv. Ivan Žabno, koji navode da su se peći za peče-
nje opeke na području sela Škrinjara upotrebljavale u prvoj
polovici 20 st. do sredine 1950-ih godina.
Literatura
Dimitrijević 1979 S. Dimitrijević, Lasinjska kultura, u:
Praistorija jugoslavenskih zemalja III, (ur. A. Benac),
Eneolitsko doba, Sarajevo, 1979: 137 – 181.
Dizdar 2013 M. Dizdar, Zaštitna arheološka istraživa-
nja nalazišta AN 4 Poljana Križevačka 1 na trasi autoce-
ste A12, dionica Gradec – Kloštar Vojakovački, AIA, IX,
Zagreb, 2013: 69 – 75.
Homen 1981 Z. Homen, Novo nalazište lasinjske kulture
u Bukovju kraj Križevaca, Muzejski vjesnik, 4, Varaždin,
1981: 15 – 19.
Jelinčić 2009 K. Jelinčić, Rimska keramika lokalne pro-
izvodnje na području hrvatskog dijela rimske provincije
Gornje Panonije, doktorska disertacija, Zagreb, 2009.
Ložnjak Dizdar, Tkalčec 2014 D. Ložnjak Dizdar, T.
Tkalčec, Terenski pregled predjela lijeve obale srednjeg toka
rijeke Glogovnice, Prilozi IAZ, X, Zagreb, 2014: 182 – 191.
Minichreiter, Marković 2009 K. Minichreiter, Z. Marković,
Zaštitna istraživanja na trasi autoceste Slavonica prapovi-
jesnog, rano i kasnosrednjovjekovnog naselja Bentež kod
Beketinaca 2007. i 2008. godine, AIA, V, Zagreb, 2009: 27
– 32.
Pavleš 2009 R. Pavleš, Srednjovjekovna topografija
Cirkvene, Žabna i njihove okolice, Cris, XI, Križevci, 2009:
17 – 29.
Jelena Lapić
Summary
In the course of June and July 2016 rescue archaeological
excavations were conducted at the site of Škrinjari I, on
the route of the future suburban railroad Gradec – Sveti
Ivan Žabno. An area of 17754 m2 was excavated. The rese-
arch revealed a settlement of the Eneolithic Lasinja Culture
characterised by cuts of large multi-room buildings, works-
hop pits, clay pits, multi-layered unstructured hearths and
ditches with stake holes. First-century finds of the La Tène
features and finds dated between 14th and 17th centuries
were also recorded.
Redni broj: 121
Lokalitet: Škrinjari 3
Naselje: Škrinjari
Grad/općina: Sv. Ivan Žabno
Pravni status: postupak u tijeku
Razdoblje: P, A, SV, NV
Vrsta radova: zaštitno iskopavanje
Od 1. do 24. kolovoza 2016. tvrtka Geoarheo d.o.o.
zaštitno je arheološki istražila lokalitet Škrinjari 3, na
 Hrvatski arheološki godišnjak 13/2016
Višećelijski objekt iz rimskog razdoblja (foto: J. Goričanec)
Lukovičasta fibula (foto: N. Lete)
dijelu trase gradnje nove željezničke pruge za prigradski
promet na dionici Gradec – Sveti Ivan Žabno, između sta-
cionaža km 9+950 i 10+260. Istražena je površina veli-
čine 11.979 m2.
Dokumentirano je i istraženo 737 stratigrafskih jedinica,
većinom antičkih, a zabilježeni su i nalazi iz prapovijesti,
kasnog srednjeg te novog vijeka.
Prapovijesni su nalazi malobrojni te je tek dva ukopa
moguće pripisati sopotskoj kulturi lokalne varijante, i to s
obzirom na tip posuda (trbušasti te bikonični lonci) i ukras
(niz otisaka prsta u trakama na trbuhu posude i mrljasto
pečenje tipično za tip Sopot-Brezovljani). S obzirom na
228
malu količinu preostalog keramičkog uzorka, kao i netipič-
nost pronađenih ulomaka, nije moguće preciznije odrediti
kojem prapovijesnom razdoblju pripadaju. Faktura ulo-
maka i način izrade jedini su kriterij datacije tih ulomaka u
prapovijest.
Antičkom (rimskom) razdoblju pripisani su jamski ukopi,
među kojima je moguće razlikovati višećelijske objekte,
ukope većih dimezija, otpadne kanale te samostalne
ukope manjih dimenzija. Navedeni objekti karakterizirani
su zapunom gotovo istovjetnom slojevima, od tamnosive
nabijene ilovače s primjesama opeke, gara te nalazima
keramike, metala i stakla. Analiza pokretnog arheološ-
kog materijala sugerira duži vremenski raspon boravka
rimskog stanovništva na tom lokalitetu, od druge polo-
vice 1. st. pr. Kr. do 4. st. Najindikativnija vrsta keramike
jesu fragmenti posuđa izrađenog od kvalitetne rimske
keramike, ukrašene geometrijskim ukrasom naslijeđe-
nim iz latenskog perioda, koja se datira od druge polo-
vice 1. st. pr. Kr. do 1. st. Pronađeni su i nalazi keramike
tankih stijenki koji se s obzirom na fakturu i tip ukrasa
datiraju u 1. st., a zabilježena su i dva ulomka obojene
keramike, tipične za rimsku provincijsku proizvodnju kao
imitacija terrae sigillatae. Riječ je o fragmentima koji su
prekriveni narančasto-smeđim premazom, dok ukras čine
zarezi kotačićem, u kombinaciji s urezivanjem (kanelure).
U kontekstu kategorije posebnih nalaza osobito je zani-
mljiv nalaz željezne lukovičaste fibule koja je, osim igle,
potpuno očuvana. Lukovičaste fibule, kao što je poznato,
zastupljene su na području čitava Rimskog Carstva, od
polovice 3. do prve polovice 5. st.
 Koprivničko-križevačka županija, HAG 13/2016
Na temelju pronađenih keramičkih ulomaka, u kasni srednji
vijek (14. – 15. st.) datiran je ukop jednog jamskog objekta.
Nalazi glazirane keramike datirane u 16. – 17. st. zabilje-
ženi su u površinskim slojevima lokaliteta.
Literatura
Dizdar 2013 M. Dizdar, Zaštitna arheološka istraživa-
nja nalazišta AN 4 Poljana Križevačka 1 na trasi autoce-
ste A12, dionica Gradec – Kloštar Vojakovački, AIA, IX,
Zagreb, 2013: 69 – 75.
Jelinčić 2009 K. Jelinčić, Rimska keramika lokalne pro-
izvodnje na području hrvatskog dijela rimske provincije
Gornje Panonije, doktorska disertacija, Zagreb, 2009.
Ložnjak-Dizdar 2012 D. Ložnjak-Dizdar, Zaštitna arhe-
ološka istraživanja nalazišta AN5 Poljana Križevačka na
trasi autoceste A12 Sv. Helena – GP Gola, Prilozi IAZ, VIII,
Zagreb, 2012: 63 – 68.
Minichreiter, Marković 2009 K. Minichreiter, Z. Marković,
Zaštitna istraživanja na trasi autoceste Slavonica prapovi-
jesnog, rano i kasnosrednjovjekovnog naselja Bentež kod
Beketinaca 2007. i 2008. godine, AIA, V, Zagreb, 2009: 27
– 32.
Pavleš 2009 R. Pavleš, Srednjovjekovna topografijha
Cirkvene, Žabna i njihove okolice, Cris, XI, Križevci, 2009:
17 – 29.
Pavlu 1971 I. Pavlu, Pražska keramika 12. a 13. stoleti,
Praehistorica, IV, Praha, 1971.
Jelena Lapić
Summary
In the course of August 2016, rescue archaeologi-
cal excavations were conducted at the site of Škrinjari
3, on the route of the future railroad Gradec – Sveti
Ivan Žabno. The excavations encompassed an area of
11979 m2, establishing burials from three periods: pre-
history, Antiquity (Roman) and the Late Middle Ages.
Prehistoric finds are scarce and can be ascribed to a
local type of the Sopot culture. Antiquity is characterised
by multi-room pit features, larger cuts, waste channels
and free-standing small cuts. The analysis of the movable
finds suggest a longer period of the Roman occupation,
from the second half of the 1st century BC to 4th century
AD. A burial dating to the 14th – 15th centuries belongs to
the medieval phase.
Redni broj: 122
Lokalitet: Torčec – Cirkvišče
Naselje: Torčec
Grad/općina: Drnje
Pravni status: P-4097
Razdoblje: SV, NV
Vrsta radova: zaštitno iskopavanje
Od 1. do 26. kolovoza 2016., Institut za arheologiju proveo
je posljednju sezonu arheoloških istraživanja na lokalitetu
Torčec – Cirkvišče. Voditelj istraživanja bio je dr. sc. Siniša
229
Krznar, a u istraživanjima su sudjelovali Kristina Turkalj
(zamjenica voditelja) iz Instituta za arheologiju, dr. sc. Željka
Bedić (Antropološki centar HAZU), Ivan Valent, mag.
arheo., te studenti arheologije Lucija Dugorepec, Kristina
Brodarić, Ilija Cikač i Eugen Lovro Kebet, kao i braća Ivan i
Zlatko Zvijerac iz Torčeca. Istraživanja su financirana sred-
stvima Ministarstva kulture.
Lokalitet je prije arheoloških istraživanja u literaturi bio
poznat po slučajnom nalazu lubanje psa položene u kera-
mičku posudu (Sekelj Ivančan et al. 1999). Prvi je put probno
arheološki istražen 2002. (Sekelj Ivančan, Tkalčec 2003),
a sustavna istraživanja uslijedila su 2009, 2011. – 2015.
godine. Dosadašnjim je istraživanjima na lokalitetu otkri-
ven grob iz ranog srednjeg vijeka, župno groblje koje se
može datirati od kraja 12. do početka 18. st. te skromni
ostaci crkve (Krznar 2016). Tijekom svih sezona istražen je
istočni, uzvišeniji dio parcele k.č. 5284/6, k.o. Đelekovec.
Kako bi se ustanovio sjeverni i zapadni rub groblja te
njegov odnos s poganskim/praznovjernim ritualom pola-
ganja pseće lubanje u posudu, godine 2016. istražen je
zapadni parcele, smješten neposredno uz cestu koja iz
Torčeca vodi u Đelekovec. Istražene su četiri sonde (sonda
2 – 5), ukupne površine 190 m2.
Sonda 2 jedina je orijentirana u smjeru sjever-jug i njome
se htio ustanoviti sjeverni rub groblja. Njezine dimenzije
iznose 14,5x1,5 m, ali je utvrđeno da je u potpunosti ste-
rilna te da se rub groblja nalazi južnije od nje.
Sonda 3 smještena je 50 m južnije od Sonde 2 te je za
razliku od nje orijentirana u smjeru zapad-istok. Dimenzije
sonde iznose 19,5x3 m, a njezin je položaj odabran tako
da obuhvati i područje na kojem je 1999. pronađena spo-
menuta posuda sa psećom lubanjom. U skladu s očeki-
vanjima, u istočnom dijelu sonde pronađen je zapadni rub
groblja, no ono što je iznenadilo bio je pronalazak ostataka
naselja u njezinu zapadnom dijelu. Istraženo je pet većih
objekata i nekoliko manjih jama i rupa od stupova. Na teme-
lju nalaza, ponajprije keramike, ali i datuma C-14, funkcio-
niranje naselja može se preliminarno datirati u 13. i 14. st.
Unutar sonde ustanovljen je i jarak, mlađi od naselja, koji
se dijagonalno proteže kroz kvadrant D 11 i koji je svojim
ukopom oštetio starije objekte. Kako zapadno od jarka nisu
pronađeni grobovi, nego se oni nalaze isključivo s njegove
Istražene sonde na lokalitetu Torčec – Cirkvišče (crtež: K. Turkalj)
 Hrvatski arheološki godišnjak 13/2016
istočne strane, može se tvrditi da se radi o ogradnom jarku
župnoga groblja. U istočnoj četvrtini sonde, dakle prostoru
omeđenom navedenim jarkom, pronađeno je 14 grobova.
Zanimljivo je da je nekoliko grobova ukopano u istu veliku
zajedničku raku u zdravici. Može se pretpostaviti da se radi
o ukopima članova obitelji, kakvi su pronađeni i na ranono-
vovjekovnom groblju uz crkvu sv. Martina u obližnjem Virju
(Čimin 2016: 111 – 113).
Dio srednjovjekovnog naselja – jama SJ 901 (foto: S. Krznar)
Krunica iz groba 385 (foto: E. Balić)
230
Sonda 4 smještena je južno od Sonde 3, a njezine dimenzije
iznose 15,5x3 m. Iako je od Sonde 3 udaljena samo 15 m,
nakon što je skinut orani sloj ustanovljena je sasvim dru-
gačija geološka podloga. Ispod humusa na tom se mjestu
nalaze slojevi šljunka i oblutaka različitih boja i dimenzija.
U toj je sondi pronađeno relativno malo naseobinskih osta-
taka pa se može pretpostaviti da se ondje nalazi južni rub
naselja. U istočnom dijelu sonde pronađena su dva manja
paralelna kanala. Ukopani su u šljunkovitu zdravicu i ispu-
njeni tamnom zemljom i šljunkom te se vjerojatno radi o
nastavku ogradnog jarka groblja koji je zbog drugačije geo-
loške podloge na tome mjestu puno pliće i uže iskopan. Uz
istočni rub sonde istraženo je sedam grobova.
Sonda 5 otvorena je kako bi se utvrdile promjene u geo-
loškoj podlozi te vežu li se kanali pronađeni u Sondi 4 na
ogradni jarak pronađen u Sondi 3. Dimenzije Sonde 5 iznose
16,6x3 m, s dodatnim nepravilnim proširenjem (cca 2x3 m)
na zapadnom rubu. Unutar te sonde nisu pronađeni geo-
loški slojevi šljunka zamijećeni u Sondi 4. Kao i u preostalim
dvjema sondama, i u zapadnom dijelu te sonde pronađeni
su ostaci naselja, no ogradni jarak groblja ondje je udaljen
svega 4 m od njezina zapadnog ruba. Dakle, na tom je mjestu
pronađena najzapadnija točka groblja, od koje ogradni jarak
skreće prema sjeveroistoku i jugoistoku. Kako je tom sondom
 Koprivničko-križevačka županija, HAG 13/2016
Nalaz gumba iz groba 394 in situ (foto: S. Krznar)
obuhvaćena najveća površina groblja, u njoj je pronađen i
najveći broj grobova – 48. Grobovi su dosta gusto ukopani,
no ipak nema toliko presijecanja kao na istočnom, starijem
dijelu groblja istraživanom u prijašnjim sezonama.
U svim trima sondama pronađeno je 69 grobova. Na teme-
lju karakterističnih nalaza kao što su krunice, prstenje,
gumbi te svetačke medaljice, većina se grobova može dati-
rati u rani novi vijek.
Literatura
Čimin 2016 R. Čimin, Osobitosti kasnosrednjovjekov-
noga i novovjekovnoga groblja uz župnu crkvu sv. Martina
u Virju, u: Groblja i pogrebni običaji u srednjem i ranom
novom vijeku na prostoru sjeverne Hrvatske, (ur. S. Krznar,
T. Sekelj Ivančan, T. Tkalčec, J. Belaj), Zbornik Instituta za
arheologiju, 4, Zagreb, 2016: 107 – 122.
Krznar 2016 S. Krznar, Cirkvišče, ritualno mjesto starih
Torčanaca, u: Arheologija Torčeca, Izbor iz Arheološke
zbirke obitelji Zvijerac, (ur. R. Čimin), Muzej grada
Koprivnice, Koprivnica, 2016: 55 – 61.
Sekelj Ivančan et al. 1999 T. Sekelj Ivančan, S. Kužir, M.
Bauer, Z. Marković, Slučajni nalaz lubanje Canis Familiaris
položene u srednjovjekovnu keramičku posudu s lokaliteta
Torčec – Cirkvišče kraj Koprivnice, Prilozi IAZ, Vol. 15 – 16,
Zagreb, 1999: 61 – 79.
231
Sekelj Ivančan, Tkalčec 2003 T. Sekelj Ivančan, T. Tkalčec,
Arheološko nalazište Torčec – Cirkvišće, Podravina, Vol. II,
br. 4, Koprivnica, 2003: 5 – 36.
dr. sc. Siniša Krznar
Summary
The eight season of archaeological excavations at the
Torčec-Cirkvišće site was conducted in August 2016.
This year`s excavations were also carried out on cadas-
tral parcel 5284/6, in its western part, by the road leading
to Đelekovec. This position was chosen to establish the
graveyard boundaries and its relationship to an accidental
find of a vessel with a dog`s skull. Four probes with a total
surface area of 190 m2 were investigated. The northern-
most probe 2 was completely sterile, but the other three
probes yielded, as expected, the western edge and a sur-
rounding ditch of the graveyard. The graves found in these
probes can be dated to the early post-medieval period.
Apart from the graves, also investigated was part of a set-
tlement which can be dated to the 13th and 14th centuries.
Redni broj: 123
Lokalitet: Vratnec II
Naselje: Peteranec
Grad/općina: Peteranec
Pravni status: postupak u tijeku
Razdoblje: P, SV
Vrsta radova: zaštitno iskopavanje
U travnju 2016. zaštitno je arheološki istraživan lokalitet
Vratnec II pokraj Peteranca, koji se nalazi na trasi otprem­nog
plinovoda od čvora Međimurje do centralne plinske stanice
(CPS) Molve DN 300/75. Istraživanja je vodio mr. sc. Robert
Čimin iz Muzeja grada Koprivnice, a u radovima su kao čla-
novi stručne ekipe sudjelovali i zamjenik voditelja Ivan Valent,
mag. arheo., te studenti arheologije Ilija Cikač (bacc. arheo.)
i Kristina Brodarić (bacc. arheo.). Pomoćnu fizičku radnu
snagu činilo je desetak radnika, koje je ustupio izvođač gra-
đevinsko-zemljanih radova na trasi otpremnog plinovoda
(Monter – strojarske montaže d.d. Zagreb).
Lokalitet Vratnec II (k.č. 36, k.o. Peteranec; državno zemlji-
šte) nalazi se s desne strane ceste od Koprivnice prema
Đelekovcu, nakon odvojne ceste prema Torčecu. Riječ je
o arheološkom lokalitetu koji su evidentirali Ivan i Zlatko
Zvijerac iz Torčeca te na kojem su prikupljeni površinski
nalazi keramike koji upućuju na postojanje naselja iz ene-
olitika, kasnog brončanog doba, mlađeg željeznog doba te
srednjeg vijeka (Marković 1996: 21; 1997: 34, 35). Lokalitet
je prvi put probno i zaštitno arheološki istražen 1997., u
suradnji Muzeja grada Koprivnice i Instituta za arheolo-
giju. Tom su prilikom istražene četiri manje sonde ukupne
površine 155 m2, u kojima su definirani objekti naselja
lasinjske kulture (bakreno doba) i ranog srednjega vijeka
(10. – 12. st.) (Marković 1999; Sekelj Ivančan 1999).
Tijekom terenskog pregleda trase otpremnog plino-
voda od čvora Međimurje do centralne plinske stanice
 Hrvatski arheološki godišnjak 13/2016
Istraživanje sonde C (foto: K. Brodarić)
(CPS) Molve, DN 300/75 (na području grada Koprivnice te
općina Legrad, Rasinja, Koprivnički Ivanec, Koprivnički Bregi,
Hlebine, Novigrad Podravski i Virje), utvrđeno je da trasa
plinovoda prolazi kroz otprije utvrđen prostor rasprostiranja
lokaliteta Vratnec II. Tijekom navedenog razdoblja, početkom
travnja 2016. lokalitet je zaštitno arheološki istražen.
S obzirom na veličinu lokaliteta, ali i smjer pružanja trase
plinovoda, odlučeno je kako će se kroz lokalitet raditi pre-
sjek u vidu manjih sondi, koje su smještene uz istočni rub
čestice k.č. 36, k.o. Peteranec, sjeverno od trase plinovoda.
Tako je sonda A istražena u površini od cca 370,00 m2
(30,00x13,00 m), sonda B u površini od cca 372,30 m2
(28,00x13,50 m) i sonda C u površini od cca 261,30 m2
(21,00x12,50 m), što ukupno iznosi 1003,60 m2.
Površinskih je ulomaka keramike bilo vrlo malo, što ponekad
i ne znači manji broj nalaza pod oranim slojem. Situacija sa
sondom A pokazala je kako je pronađen tek sloj naplavine s
licenskom keramikom, odnosno ljudi su na tom prostoru bora-
vili u srednjem brončanom dobu, no nisu zabilježene nepo-
kretne arheološke tvorevine kao dokaz postojanja naselja.
Slična je situacija i sa sondom B, gdje su pronađena dva
jamska objekta s vrlo malo nalaza (tek nekoliko ulomaka
keramike). Riječ je o stupu SJ 003/(004) uz JZ rub sonde,
u čijoj se blizini nalazila i plitka jama manjih dimenzija
SJ 005/(006) te je očito riječ o dijelu naselja koje se proteže
zapadnije od sonde.
U sondi C prikupljeno je najviše nalaza, no i u njoj je zabi-
lježeno relativno malo objekata. Kompozicija triju jam-
skih objekata u pravilnom nizu (SJ 007/(008), 009/(010) i
011/(012)) vjerojatno upućuje na to da su dio jednoga gos-
podarstva ili domaćinstva, što dokazuje vrlo sličan sastav
232
zapune, kao i pokretni nalazi unutar njih. Radi se o trima
jamskim objektima s ravnim dnom, među kojima je najveća
jama ovalnog oblika SJ 011/(012), dimenzija 1,41x0,95 m,
što nije dovoljno za stambenu namjenu. SJ 007/(008) još je
manja jama, a SJ 009/(010), s dimenzijama 1,71x1,20 m,
možda bi mogla biti dio poluukopane kuće.
Pokretni nalazi pokazuju odlike licenskokeramičke kulture
srednjega brončanoga doba, među kojima se razlikuje fina i
gruba keramika. Finu keramiku čine vrčevi i šalice uglačane
crne keramike, s karakterističnim vrpčastim ukrasom popu-
njenim inkrustacijom, dok je gruba keramika zastupljena
većim ulomcima lonaca i drugih oblika posuđa. U posljednjim
navedenim objektima prikupljena je po jedna vrećica nalaza.
Čitava situacija na lokalitetu Vratnec II upućuje na to da
je u trima sondama istražen rubni prostor srednjobron-
čanodobnog naselja, koje se očito svojim većim dijelom
proteže sjevernije, gdje novoprikupljeni površinski ulomci
keramike pokazuju veću zastupljenost i upućuju na središ-
nji dio naselja bliže potoku Vratnecu. Dijelovi eneolitičkog,
kasnobrončanodobnog, mlađeželjeznog te ranosrednjovje-
kovnog naselja, koji su otprije poznati, nisu dokumentirani
tijekom ovogodišnjih istraživanja.
Literatura
Marković 1996 Z. Marković, Osvrt na nekoliko novoprona-
đenih nalazišta iz koprivničke Podravine, Muzejski vjesnik,
18/19, Bjelovar, 1996: 19 – 25.
Marković 1997 Z. Marković, Osvrt na neke pretpovijesne i
srednjovjekovne nalaze u Podravini, Podravski zbornik, 23,
Koprivnica, 1997: 33 – 52.
 Koprivničko-križevačka županija, HAG 13/2016

Dio licenskih keramičkih nalaza ukrašenih vrpcom (foto: R. Čimin)

Marković 1999 Z. Marković, Početna arheološka istraživa-
nja nalazišta Vratnec 2 kraj Koprivnice, Podravski zbornik,
23/24, Koprivnica, 1999: 179 – 184.
Sekelj Ivančan 1999 T. Sekelj Ivančan, Ranosrednjovjekovni
arheološki nalazi na lokalitetu Vratnec 2 kraj Koprivnice,
Podravski zbornik, 23/24, Koprivnica, 1999: 185 – 197.
Robert Čimin
Ivan Valent
junction and Molve. A total surface area of 1003.6 m2 was
investigated. The results suggest that three investigated
probes encompass the edge of a Middle Bronze Age settle-
ment. The settlement predominantly extended on the area
to the north, which is more abundant in surface finds, while
the central part of the settlement was probably located near
the Vratnec stream. Parts of Eneolithic, Late Bronze Age,
Early Iron Age and Early Middle Age settlements, known
from previous excavations, were not recoded this year.

Summary

In April 2016 rescue archaeological excavations were con-

ducted at the site of Vratnec II near Petranec which is located
on the route of the gas pipeline between the Međimurje

233
 Hrvatski arheološki godišnjak 13/2016

MEĐIMURSKA ŽUPANIJA

124 Belica – Crkva Uznesenja BDM 130 Lapšina – ostaci dvorca Lapšina
125 Čakovec – Stari grad 131 Međimurje – trasa plinovoda
126 Črečan 132 Otok – Feričanci
127 Domašinec – Gorica 133 Sveti Martin na Muri
128 Domašinec – područje općine 134 Šenkovec – Čestinka
129 Donji Vidovec – područje općine 135 Vratišinec – Grahorišče

234
 Međimurska županija, HAG 13/2016
Redni broj: 124
Lokalitet: Belica – Crkva Uznesenja BDM
Naselje: Belica
Grad/općina: Belica
Pravni status: Z-1108
Razdoblje: NV
Vrsta radova: arheološki nadzor
Od 18. do 25. listopada 2016. arheološki je nadzirano isko-
pavanje zemlje za potrebe izmjene u župnoj crkvi Uznesenja
BDM u Belici (k.č. 4657/1, k.o. Belica). Voditeljica istraživa-
nja bila je Martina Matijaško, a kao volonterka u istraživa-
nju je sudjelovala i Marina Šimek, prof. arheo. i prof. germ.
Investitor radova bila je RKT župa Uznesenja Blažene
Djevice Marije iz Belice.
Iskopavan je prostor svetišta, sakristije, bočnih kapela i
istočnog dijela broda crkve, tj. istočno od trijumfalnog luka
u brodu crkve. Radovi, a time i arheološki nadzor, zapo-
čeli su u brodu crkve uklanjanjem šesterokutnih betonskih
ploča kojima je crkva popločena 1886. godine. Istodobno
je u današnjem svetištu pneumatskim čekićem uklanjano
Barokno svetište župne crkve u Belici nakon uklanjanja podnice
(foto: M. Matijaško)
Sjeverni profil baze barokne oltarne menze (foto: M. Matijaško)
235
popločenje od istarskog mramora i armiranog betona,
postavljeno 1986. godine. Ručni se iskop odvijao para-
lelno s arheološkim evidentiranjem otkrivenih struktura.
Iskopavano je do dubine od 50 cm od vrha postojećeg poda
pa je time uvjetovana i dubina evidentiranja arheoloških
slojeva. To je pravilo promijenjeno u slučaju S.J. 07 jer je
bilo nužno definirati izgled i dubinu do koje doseže otkri-
vena baza oltarne menze iz barokne faze crkve. Utvrđeno
je da se radi o strukturi u obliku krnje četverostrane stepe-
ničaste piramide zidane od opeka. Gornji je red dimenzija
165x100 cm. Struktura je visoka 86 cm, a ukopana je u
zdravicu.
Župna crkva Blažene Djevice Marije u Belici prvi se put
spominje u popisu župa zagrebačke biskupije 1501., kada
se navodi kao beate virginis in Belycz. Budući da se ne
spominje u popisu iz 1334., može se pretpostaviti da je
osnovana u drugoj polovici 14. ili u 15. st. Prva crkva u
Belici bila je gotička kapela opisana u kanonskoj vizitaciji iz
1688. kao stara mala zidana jednobrodna crkva s nadsvo-
đenim svetištem i tabulatom u brodu. U vizitaciji iz 1702.
spominje se da je potpuno ruševna. Već sljedeće godine
župnik Nikola počinje graditi novu, baroknu crkvu pa tako
crkva u Belici postaje prva barokna sakralna građevina na
prostoru Međimurja. Godine 1747. u vizitaciji se spominje
dozidana nasvođena sakristija s južne strane svetišta, nad-
svođena kripta i bočni drveni zvonik. Između 1716. i 1886.
crkva je popločena opekom, a zatim je staro popločenje
zamijenjeno novim od betona. Prilikom arheološkog nad-
zora otkriveno je spomenuto popločenje od opeke, kao i
zapadni zid barokne sakristije s tragovima sive žbuke na
unutarnjoj strani. Također, u zapadnom kutu južne histori-
cističke kapele, djelomično ispod oltara, otkrivena je ošte-
ćena bolta od opeke, koja je dio svoda kripte iz sredine
18. st. Ovom prilikom kripta nije istraživana, već je odlu-
čeno da će nastalo oštećenje svoda biti sanirano kapom od
betona na koji je položen nov pod.
Barokna je crkva pregrađena i dograđena 1890., prema pla-
novima koje je 1889. izradio arhitekt Herman Bollé. Tom je
prilikom u crkvi pronađen kamen s uklesanom 1597., što
je vjerojatno godina obnove starije gotičke kapele. Crkva je
pretvorena u veću historicističku građevinu križnog tlocrta.
Svetište je prošireno prema istoku, a pridodane su i dvije
bočne kapele koje se odlikuju neogotičkim obilježjima.
Uređena je i unutrašnjost crkve, prilikom čega se posebno
ističe glavni oltar, čiji je projekt također izradio Herman Bollé.
Ovim, ali i prethodnim arheološkim nadzorima u dvorištu
crkve (voditeljica Ivančica Peharda) djelomično je utvr-
đen izgled barokne crkve u Belici čija je gradnja započela
1703. godine. Crkva je imala kvadratno svetište dimenzija
7x7 m, dok su dimenzije broda vjerojatno bile identične
onima današnjega zapadnog dijela broda crkve. Treba
očekivati da će daljnja istraživanja prilikom uređenja poda
i instalacija u istočnom dijelu broda crkve dati odgovore
na to kako je crkva tada doista izgledala. Ostaje nerazjaš-
njeno pitanje gotičke kapele, koja je postojala na mjestu
današnje crkve, ali je srušena prije gradnje barokne.
Prilikom arheološkog nadzora prikupljeno je vrlo malo
pokretnih nalaza. Pretežito se radilo o kovanim čavlima
– vjerojatno iz ljesova. Uočeno je nekoliko dislociranih
ljudskih kostiju. Zanimljiv je nalaz svetačke medaljice
s likom svetog Josipa s Djetetom Isusom na aversu i
 Hrvatski arheološki godišnjak 13/2016
Medaljica s likom svetog Josipa s Djetetom Isusom na aversu
(foto: M. Matijaško)
Djelomična rekonstrukcija tlocrta barokne crkve Uznesenja BDM
(crtež: M. Matijaško)
nedeterminiranim likom u profilu na reversu. Medaljica je
otkrivena u sloju šute, koji je u 19. st. nasipan istočno od
baroknog svetišta, tj. ispod podnice današnjeg svetišta
crkve.
Nakon arheološkog nadzora i izrade dokumentacije gornji
dio barokne baze oltarne menze snižen je na visinu
potrebnu za postavljanje novog poda crkve. Barokna pod-
nica potpuno je uklonjena, dok su zidovi baroknog svetišta
sačuvani u visini na koju su sniženi prilikom historicističke
obnove. Pokretni nalazi te uzorci opeka i kamena iz poplo-
čenja predani su u Muzej Međimurja Čakovec.
Literatura
Horvat Levaj, Stepinac 2012 K. Horvat Levaj, D.
Stepinac, Belica, Župna crkva Uznesenja Bl. Dj. Marije.
Konzervatorska studija s arhitektonskom dokumentacijom
postojećeg stanja i idejnim prijedlogom obnove/uređenja
crkve, Zagreb, 2012.
Martina Matijaško
236
Summary
In the course of October 2016 archaeological supervision
was conducted over the earthworks at the site of the Church
of the Assumption of the Blessed Virgin Mary in Belica.
The works encompasses the eastern part of the nave, side
chapels and sacristy. The excavations were carried out by
hand, up to 50 cm below the existing floor level in the nave,
revealing structures which belong to the Baroque phase
of the church. Also uncovered was part of the crypt under
the south side chapel. The excavations revealed that bricks
remaining from the Gothic phase were reused for the flooring
of the Baroque church. During the Historicistic reconstruc-
tion, the eastern church wall was lowered and reinforced to
carry a step of the flooring of the new sacristy. The movable
finds were few, which is not unusual for a sacred site. An
interesting find is a medal with an image of St Joseph and
the child Jesus on the front side. This and previous supervi-
sions partly defined the Baroque phase of the church. The
issue of the Gothic chapel which was demolished prior to the
construction of the Baroque church still remains unresolved.
Redni broj: 125
Lokalitet: Čakovec – Stari grad
Naselje: Čakovec
Grad/općina: Čakovec
Pravni status: N-23
Razdoblje: SV, NV
Vrsta radova: sustavno iskopavanje
Od 20. rujna do 25. listopada 2016., u organizaciji Muzeja
Međimurja Čakovec, nastavljena su sustavna arheološka
istraživanja nalazišta Stari grad Čakovec, na k.č. 2415/2,
k.o. Čakovec, a površina obuhvaćena iskopom iznosila je
32 m². Voditeljica iskopavanja bila je Branka Marciuš, viša
kustosica arheoloških zbirki Muzeja Međimurja Čakovec, a
program je financiran sredstvima Ministarstva kulture.
Stari grad Čakovec najvrjednije je nepokretno kulturno
dobro Međimurja i jedan je od najvažnijih primjera graditelj-
ske kulturne baštine u Hrvatskoj. Riječ je o jedinstvenom,
višeslojno očuvanom sklopu plemićke stambene i obram-
bene arhitekture, čiju je povijesnu jezgru činio srednjovje-
kovni burg, koji je tijekom ranoga novog vijeka preobliko-
van u bastionsku utvrdu renesansnoga stila. Danas očuvan
sklop čakovečkoga Staroga grada čini četverokutna palača
s dvorištem, dijelovi utvrde s dvorištem i ostaci unutarnjega
opkopa. S namjerom stvaranja potpunije povijesne slike i
objektivnije ocjene sadašnje spomeničke vrijednosti, Muzej
Međimurja Čakovec od 2013. organizira arheološka istraži-
vanja ostataka utvrde u arheološkom sloju.
Predmetom arheoloških radova 2016. bio je prostor jugo-
zapadnoga dijela utvrde, točnije položaj nekadašnjega
unutarnjeg opkopa i bedema, a sve s ciljem boljeg spo-
znavanja načina utvrđivanja toga dijela sklopa. Na temelju
poznatih povijesnih izvora, pretpostavlja se da su na spo-
menutom prostoru između zapadnoga i južnoga bastiona
tijekom vlasništva plemićke obitelji Ernušt postojale drvene
kurtine čakovečkoga burga, s jugozapadnom drvenom
 Međimurska županija, HAG 13/2016
kružnom polukulom na uglu njihova spoja, a jednak je
izgled navedenoga dijela utvrde zadržan i tijekom razdoblja
kada je gradom gospodario Nikola IV. Zrinski. Tek sredi-
nom 17. st., kada Nikola VII. Zrinski modernizira i preobli-
kuje osmerokutnu u peterokutnu bastionsku utvrdu, kurtine
i kružnu polukulu zamjenjuje ravan bedem koji je spajao
zapadni i južni bastion. Pretpostavlja se da je spomenuti
novi jugozapadni bedem činio zemljani nasip s palisa-
dom, što potvrđuju i dva povijesna prikaza iz druge polo-
vice 17. st.: tlocrt vojnoga inženjera Giovannija Giuseppea
Spallae iz 1670., te nedavno otkriven tlocrt vojnoga inže-
njera Johanna Antona Zunggea iz 1680. godine (Végh
2018: 46 – 47). Može se pretpostaviti da jugozapadni dio
utvrde nikada i nije bio građen čvrstim građevnim materija-
lom, zbog specifične prirodne konfiguracije terena, točnije
močvarnoga zemljišta i opkopa punjenih potokom Trnava.
Iskopavan je središnji prostor nekadašnjega unutarnjeg
opkopa i bedema, s pomoću sonde izduženoga oblika, čija je
najveća relativna dubina iskopa iznosila 3,5 m. Neposredno
ispod humusnoga sloja, na prosječnih 164,90 m n. v. otkri-
ven je zasip opkopa, koji je činila smeđesiva zemlja s mno-
gobrojnim otpadnim građevnim materijalom te ulomcima
kasnonovovjekovnoga keramičkog posuđa i pećnjaka.
Donja visina zasipa nalazila se na prosječnih 162,60 m
n. v., što znači da je relativna otkrivena visina zasipa ili
dubina opkopa iznosila 2,3 m. Na južnom dijelu sonde, na
Arheološki iskop na položaju nekadašnjega jugozapadnog unutar-
njeg opkopa utvrde (foto: B. Marciuš)
237
Pogled na drvene kosnike zemljanoga nasipa (foto: B. Marciuš)
relativnoj dubini od 30 cm otkriven je dio kružne strukture,
otprije zabilježene tijekom geofizičkih istraživanja. Radi
se o betonskoj podlozi, prosječne debljine 25 cm, koja je
vjerojatno imala funkciju temeljne ploče spomenika u čast
poginulima u Prvom svjetskom ratu, koji je 1929. podignut
na tom dijelu današnjega Perivoja Zrinskih (Šestak 2019:
102). Ispod zasipa opkopa otkrivena je njegova zapuna,
koju je činila sivosmeđa glinasta zemlja s primjesom sit-
noga šljunka, čija je prosječna donja visina ustanovljena na
162,05 m n. v. Ispod zapune otkriven je geološki sloj sivoga
glinastog šljunka.
Pretpostavlja se da su tijekom iskopavanja sonde na sre-
dišnjem prostoru jugozapadnoga dijela utvrde otkriveni
ostaci dijela unutarnjega jugozapadnog opkopa petero-
kutne bastionske utvrde, a s obzirom na to da su pokretni
arheološki nalazi otkriveni prilikom iskopavanja zasipa dati-
rani u kasni novi vijek, može se pretpostaviti da je to ujedno
i razdoblje kada je spomenuti jugozapadni unutarnji opkop
i zatrpan.
Na sjevernom je dijelu sonde, na prosječnih 164,60 m n. v.
i na relativnoj dubini od 50 cm, otkriven zasip zbijene svje-
tlosmeđe glinaste zemlje interpretiran kao zemljani nasip,
unutar čije je padine otkriven jedan red koso i okomito
nabijenih stupova u geološki sloj sivoga glinastog šljunka.
Za razliku od kosnika otkrivenih unutar arhitektonske struk-
ture zapadnoga bastiona, kosnici su na položaju nekadaš-
njih jugozapadnih bedema bili usmjereni prema unutarnjoj
strani, točnije prema kruni ili gornjoj plohi nasipa, a vjero-
jatno su imali funkciju učvršćenja i stabilizacije unutarnje
strukture padine nasipa. Vanjski niz činili su stupovi kruž-
noga presjeka i prosječne širine 16 cm, koso zabijeni pod
kutom od oko 45° u relativno pravilnim razmacima od oko
40 cm te očuvani u prosječnoj dužini od 2 m. Unutarnji niz
činili su stupovi kružnoga presjeka te prosječne širine 14
cm, okomito zabijeni u relativno pravilnim razmacima od
oko 50 cm te očuvani u prosječnoj dužini od 70 cm. Budući
da je analizom stratigrafije ustanovljeno kako su zemljani
nasip i opkop u međusobnom stratigrafskom odnosu,
pretpostavlja se da su nastali i funkcionirali istodobno. To
potvrđuje i način gradnje drvene konstrukcije učvršćenja
padine nasipa, koja se razlikuje od one otkrivene unutar
bedema zapadnoga bastiona, stoga se može pretpostaviti
da je nastala tijekom drugoga, vjerojatno mlađeg razdoblja.
 Hrvatski arheološki godišnjak 13/2016
Literatura
Šestak 2019 A. Šestak, Domorodci! Medjimurci! Suženjstvu
je našemu kraj!, Čakovec, 2019: 102.
Végh 2018 F. Végh, Nepoznati tlocrt čakovečke utvrde iz
1680. godine, Za kronologiju građevinarstva Nikole VII.
Zrinskog, Podravina: časopis za multidisciplinarna istraži-
vanja, 34, Koprivnica, 2018: 46.
Branka Marciuš
Summary
In the course of autumn 2016 archaeological excavations
of Stari grad of Čakovec (Old Town of Čakovec) were
continued over a surface area of 32 m2. The excavations
encompassed the southwestern part of the fortress, i.e. the
area of the former inner ditch and curtain walls, up to a
depth of 3.5 m. Under a layer of humus a pile of rubble, and
sherds of late medieval pottery and stove tiles was uncov-
ered. Under the pile a fill of the ditch was established. It
consisted of grey-brownish earthenware and stove tiles.
A geological layer of grey clayish gravel was under the
ditch fill. Based on movable materials, we assume that it
represents the remains of the inner southwestern ditch of
a five-angle bastion, which was filled during the late post-
medieval period. A pile of compact light-brown clayish
earth found in the northern part of the probe can be inter-
preted as an embanked boundary with a row of inclined
and upright posts thrusted into the geological layer of grey
clayish gravel. The posts were probably used to reinforce
and stabilise the inner slope of the embanked boundary.
Since the analysis of the stratigraphy has established the
link between the embanked boundary and ditch, it can be
assumed that they were constructed at the same time.
Redni broj: 126
Lokalitet: Črečan
Naselje: Črečan
Grad/općina: Nedelišće
Pravni status: –
Razdoblje: P
Vrsta radova: sustavno iskopavanje
Od 4. do 18. srpnja 2016. arheološki je istraživano nala-
zište Nedelišće – Črečan, na k.č. 865/1, k.o. Črečan.
Nositelj radova bio je Hrvatski restauratorski zavod,
Služba za arheološku baštinu, Odjel za kopnenu arheo-
logiju. Voditeljica istraživanja bila je Lea Čataj, konzerva-
torica arheologinja (HRZ), a zamjenica voditeljice Josipa
Caričić, dipl. arheo. U istraživanjima je sudjelovao još
jedan diplomirani arheolog te pet studenata arheologije.
Ministarstvo kulture za te je radove osiguralo sredstva u
iznosu od 30.000,00 kn.
Arheološko se nalazište smjestilo na brežuljku na samome
sjevernom rubu naselja Črečana. Prvi arheološki nalazi
dokumentirani su 1977., kada je kao slučajan nalaz u
Muzej Međimurja u Čakovcu dospjela glačana sjekira.
238
Djelatnici Muzeja Međimurja 2010. pregledali su teren
na brežuljku iznad naselja te tom prilikom prikupili neko-
liko ulomaka prapovijesne keramike. Kako bi se potvrdilo
postojanje prapovijesnog naselja, godine 2015. lokalitet
je probno arheološki istražen, prilikom čega je istraženo
deset sondi veličine 2x2 m i ukupna površina od 40 m2.
Tom su prilikom u trima sondama u južnom dijelu istraže-
nog područja pronađeni tragovi naselja lasinjske kulture,
dok su nešto sjevernije pronađeni mogući tragovi naselja iz
kasnog brončanog/starijeg željeznog doba.
Arheološka istraživanja 2016. bila su usmjerena na istra-
živanje lasinjskog naselja te je istražena jedna sonda (11)
dimenzija 5x5 m, ukupne površine 20 m2 (kontrolni profil
širine 1 m ostavljen je po sredini sonde). Istražen je dio
jednog objekta (SJ 28), koji je zauzimao gotovo cijeli pro-
stor sonde i izlazio je izvan njezinih gabarita. Otkriven je
samo dio njegova južnog ruba pa njegove dimenzije nisu
poznate. Dva radiokarbonska datuma iz dviju zapuna tog
ukopa (SJ 29, SJ 34) datirane su u isti vremenski raspon:
4178. – 3975. g. pr. Kr. U gornju zapunu tog objekta uko-
pana je manja jama (SJ 27/SJ 30), koja se dalje širila izvan
sjevernog i zapadnog profila, a datirana je uzorkom ugljena
u razdoblje između 4081. i 3959. g. pr. Kr. Južno od velikog
objekta otkrivena je jama nešto manjih dimenzija, koja se
prema istoku širila pod kontrolni profil (SJ 35/SJ 36). Nakon
istraživanja, sonda je zatrpana.
Pokretni keramički nalazi, među kojima se ističu bikonične
zdjele i lonci te vrčevi, svojim oblicima i načinom ukraša-
vanja (paralelne žlijebljene/urezane linije i/ili nizovi uboda),
karakterističnima za lasinjsku kulturu, jasno podupiru radi-
okarbonske datume. Ove je godine pronađeno preko 50
ulomaka žlica s tuljcem za nasad ručke, nekoliko posuda
s karboniziranim ostacima hrane, kao i nekoliko karbonizi-
ranih sjemenki, koji upućuju na to da je riječ o prostoru na
kojemu se obrađivala, a možda i konzumirala hrana. Od
ostalih nalaza treba izdvojiti relativno velik broj glačanih i
Nedelišće – Črečan, SJ 27 tijekom istraživanja (foto: L. Čataj)
 Međimurska županija, HAG 13/2016
Nedelišće – Črečan, ulomak vrča, PN 29 (foto: L. Čataj)
cijepanih kamenih izrađevina, pri čemu se može izdvojiti
nekoliko sjekira i dvije strelice.
Dio keramičkog materijala poslan je na restauraciju, a
arheobotanički nalazi na analizu. Slijedi stručna obrada
pronađenih keramičkih i kamenih nalaza.
Prema dosadašnjim rezultatima, može se pretpostaviti da
se naselje širi dalje prema jugu. S obzirom na malu istra-
ženu površinu, zasada se ne može ništa zaključiti o veličini
i organizaciji naselja, što će utvrditi tek buduća istraživanja.
Literatura
Dimitrijević 1979 S. Dimitrijević, Lasinjska kultura, u:
Prapovijest jugoslavenskih zemalja, III, (ur. A. Benac),
Sarajevo, 1979: 137 – 181.
Lea Čataj
Summary
In the course of 2016 archaeological excavations of a
Lasinja-culture settlement located on a hill north of the vil-
lage of Črečan were continued. Based on two AMS C14
analyses, a large building (SJ 29/SJ 34/SJ 28) was dated
to the period between 4178 and 3975 BC. A small pit was
cut in the upper fill of the building. On the basis of C14
analysis of charcoal, it can be dated between 4081 and
3959 BC. The pottery finds are characteristic of the Lasinja
Culture (biconic bowls and jugs, decorated with grooved/
incised lines and/or series of punctures). The excavations
conducted so far suggest that the settlement spreads
southwards.
239
Redni broj: 127
Lokalitet: Domašinec – Gorica
Naselje: Domašinec
Grad/općina: Domašinec
Pravni status: –
Razdoblje: A
Vrsta radova: probno iskopavanje
U listopadu i studenom 2016. Hrvatski restauratorski zavod,
Služba za arheološku baštinu, Odjel za kopnenu arheolo-
giju probno je arheološki istražio lokalitet Gorica u naselju
Domašincu. Kako su otprije bili poznati slučajni i površinski
nalazi, lokalitet je istražen kako bi se utvrdila njegova vrsta,
veličina i stanje očuvanosti. Iskopavanje, koje je financi-
ralo Ministarstvo kulture, obuhvatilo je k.č. 8260 i 8262, k.o.
Domašinec. Radove je arheološki nadzirala dr. sc. Marijana
Korunek iz Konzervatorskog odjela u Varaždinu. Voditeljica
istraživanja bila je Marijana Krmpotić, a njezina zamjenica
Ivana Hirschler Marić.
Lokalitet je smješten na blago povišenoj gredi smjera sje-
verozapad-jugoistok, na kojoj se prostire i današnje naselje
Domašinec, a najviša mu se točka nalazi na 151 m nad-
morske visine. U sklopu probnih istraživanja otvorene su
četiri sonde, na potezu od najvišeg dijela lokaliteta duž nje-
gove sjeverne padine, prilikom čega je istražena ukupna
površina od 52,5 m². U sondi smještenoj na najvišem dijelu
nalazišta (S-1) evidentirani su ostaci arhitekture. Sačuvani
su negativi zidova, mjestimično s ostacima temelja zidova
od žbuke i krupnog šljunka. U jednoj su prostoriji također
ustanovljeni ostaci donjih dijelova stupića hipokausta.
Kulturni sloj na tome je dijelu gotovo u potpunosti deva-
stiran oranjem. Ostaci arhitekture nalaze se vrlo plitko te
djelomično započinju već u sloju oranja. Od pokretnih su
nalaza na tome dijelu nalazišta zabilježeni gotovo isključivo
ulomci građevne keramike. Sonda S-3 nalazila se 10 m
sjeveroistočno od sonde S-1. Budući da u njoj nisu nađeni
nikakvi arheološki nalazi, njezin položaj označava kraj zida-
nog objekta prema sjeveru. U sondi S-4, smještenoj 30-ak
m sjeveroistočno od S-3, evidentiran je dio samo jednoga
ukopanog objekta, a nalazi su bili skromni. Najsjevernije se
nalazila sonda S-2, postavljena na dijelu lokaliteta gdje su
bili primjetni brojniji površinski nalazi ulomaka keramičkih
posuda. Smještena je 113 m sjeveroistočno od S-1, odno-
sno 66 m od S-4. Stratigrafija u toj sondi bitno je različita
od one u sondi S-1 na vrhu uzvišenja. Ondje nisu zabilje-
ženi ostaci arhitekture, već su pronađeni objekti ukopani u
zdravični sloj, nejasne namjene, a nađena je i veća količina
pokretnih arheoloških nalaza. Uglavnom je riječ o ulomcima
Brončana koljenasta fibula (foto: M. Krmpotić)
 Hrvatski arheološki godišnjak 13/2016
Ostaci antičkog zidanog objekta u sondi S-1 (foto: I. Hirschler Marić)
antičkih keramičkih posuda, a evidentirani su i keramički
pršljen, metalni predmeti te ulomci kamenih žrvnjeva.
Probno iskopavanje lokaliteta Gorica u Domašincu poka-
zalo je kako se na tome položaju nalazi antički lokalitet,
uvelike devastiran višegodišnjim oranjem i gradnjom kuća.
Može se pretpostaviti da je riječ o vili rustici, koju pokretni
arheološki nalazi datiraju između 2. i 3. st.
Literatura
Brukner 1981 O. Brukner, Rimska keramika u jugoslo-
venskom delu provincije Donje Panonije, Disertationes et
Monographiae, XXIV, Beograd, 1981.
Ciglenečki 1990 S. Ciglenečki, K problemu datacije
nastanka rimskodobnih višinskih utrdb v jugozhodnoalpske
prostoru, AV, 41, Ljubljana, 1990: 147 – 176.
Koščević 1980 R. Koščević, Antičke fibule s područja
Siska, Zagreb, 1980.
Kovrig 1937 I. Kovrig, Die Haupttypen der kaiserzeitlichen
Fibeln in Pannonien, 1937.
Mikl Curk 1987 I. Mikl Curk, Rimska lončena posoda na
Slovenskem, Ljubljana, 1987.
Nemeth-Ehrlich, Kušan Špalj 2007 D. Nemeth-Ehrlich, D.
Kušan Špalj, 2000 godina Andautonije, Od rimskog grada
do arheološkog parka, Zagreb, 2007.
Ožanić Roguljić 2016 I. Ožanić Roguljić, Tipologija rimske
keramike iz Vinkovaca, Monografije Instituta za arheolo-
giju, 10, Zagreb, 2016.
dr. sc. Marijana Krmpotić
Ivana Hirschler Marić
240
Summary
Probe archaeological excavations conducted in 2016 at
the site of Gorica in Domašinec established the existence
of an Antiquity-period archaeological site. The remains of
masonry were identified at the highest point of an elon-
gated elevation. The remains are very shallow and were
almost completely destroyed by ploughing. Antiquity period
buildings of unknown function were dug into the ground at
the foot of the northern slope of the elevation. They yielded
considerable quantities of movable archaeological finds
dating from the 2nd to 3rd centuries AD.
Redni broj: 128
Lokalitet: Domašinec – područje općine
Naselje: Domašinec, Turčišće
Grad/općina: Domašinec
Pravni status: –
Razdoblje: P, A, SV, NV
Vrsta radova: arheološko rekognosciranje
U listopadu i studenom 2016. Hrvatski restauratorski zavod,
Služba za arheološku baštinu, Odjel za kopnenu arheologiju,
rekognoscirao je područje općine Domašinec. Rekognosciranje
je dio programa Arheološkog parka Turčišće – Goričan, koji
financira Ministarstvo kulture, a voditeljica je Marijana Krmpotić.
Cilj rekognosciranja bio je sustavno evidentiranje arheo-
loških lokaliteta na području općine, čime je obuhvaćeno
 Međimurska županija, HAG 13/2016
Karta arheoloških nalazišta na području općine Domašinec (podloga: DGU; izradila: M. Krmpotić)
Karta Općine Domašinec s označenim rekognosciranim područ-
jem i zonama arheoloških lokaliteta (podloga: DGU; izradila: M.
Krmpotić)
točno pozicioniranje otprije poznatih slučajnih nalaza te
ubiciranje novih potencijalnih arheoloških lokaliteta. Na
temelju rezultata rekognosciranja uslijedit će probna isko-
pavanja, kako bi se odredio karakter lokaliteta i njihov
potencijal za prezentaciju u okviru arheološkog parka.
Godine 2016. rekognoscirana je površina od 23 km²,
čime je obuhvaćen južni dio općine i područja naselja
Domašinec i Turčišće. Primijećena je tendencija grupira-
nja arheoloških lokaliteta u trima zonama na rekognosci-
ranom dijelu općine.
Prvu zonu čine lokaliteti smješteni uz tok rijeke Trnave,
raspoređeni uz obje njezine obale. Preostale dvije zone
241
smještene su na blago povišenim gredama, na kojima leži
i dio današnjeg naselja Domašinca.
Greda toponima Gornjak – Vrti nalazi se južno od ceste koja
vodi od Domašinca prema Gardinovcu, dok greda topo-
nima Gradišće leži istočno od ceste za Dekanovec. Na toj
gredi nalazi se i antički lokalitet Gorica, probno istražen ove
godine. Nedostatak lokaliteta na potezima između navede-
nih zona može se objasniti plavnim karakterom tog područja.
Površinski i slučajni nalazi upućuju na nalazišta iz različitih
razdoblja prapovijesti, antike, srednjeg i novog vijeka.
Popis lokaliteta (karta): 1 – Jezverčica (P, SV/NV), 2 – Pri
Pilju (P, NV), 3 – Zavrtje (P, SV, NV), 4 – Malo Trnče (P, NV),
5 – Dvorišće (P, SV, NV), 6 – Capaš (SV), 7 – Gradišće II
(P), 8 – Gradišće I (SV), 9 – Močvare – Rulek (P), 10 –
Močvare (P), 11 – Kačak (P, NV), 12 – Slokovec (P, NV), 13
– Broci (P, NV), 14 – Biškupec (P, SV, NV), 15 – Streljana
Dnika (P, A), 16 – Murščak – Streljana Dnika (P, A), 17 –
Mali Štuk (P, SV), 18 – Gornjak (P, SV, NV), 19 – Vrti I (NV),
20 – Vrti II (SV, NV), 21 – Gorica (A), 22 – Gardišće II (P,
SV), 23 – Gardišće I (P, SV, NV), 24 – Beli Pilj (A/SV?).
Literatura
Registar 1997 Registar arheoloških nalaza i nalazišta sje-
verozapadne Hrvatske, Bjelovar, 1997.
Teržan 1990 B. Teržan, Starejša železna doba na sloven-
skem Štajerskem, Ljubljana, 1990.
Tomičić 1983 Ž. Tomičić, Brončana statua Herakla iz oko-
lice Goričana u Međimurju, VAMZ, 15, 1983: 15 – 25.
Tomičić 1984 Ž. Tomičić, Sumarni osvrt na rezultate arhe-
oloških istraživanja područja Međimurja u razdoblju od
1972 – 1982. godine, Muzejski vjesnik, 7, 1984: 56 – 65.
Tomičić 1985 Ž. Tomičić, Rezultati pokusnih arheoloških
istraživanja kraj Dvorišća u Međimurju, Muzejski vjesnik,
8, 1985: 63, 64.
 Hrvatski arheološki godišnjak 13/2016
Tomičić 1986 Ž. Tomičić, Arheološka slika antike u
Međimurju. Međimurje, časopis za društvena pitanja i kul-
turu 9, 1986: 183 – 218.
Vidović 1979 J. Vidović, Arheološka istraživanja u
Međimurju u 1978. godini, Muzejski vjesnik, 2, 1979: 35
– 37.
Vidović 1984 J. Vidović, Nastavak istraživanja perioda sta-
rijeg željeznog doba na lokalitetu – Goričan ‘82, Muzejski
vjesnik, 7, 1984: 93 – 97.
Vidović 1987 J. Vidović, Najnovija sustavna arheološka
istraživanja nekropole kod sela Dvorišća kraj Turčišća u
Međimurju, Muzejski vjesnik, 10, 1987.
Vidović 1989 J. Vidović, Nekropola tumula kraj sela
Dvorišće kod Turčišća u Međimurju, Izdanja HAD, 14,
1989: 77 – 88.
Vinski-Gasparini 1987 K. Vinski-Gasparini K., Grupa
Martijanec-Kaptol, u: Prapovijest jugoslavenskih zemalja,
V, Sarajevo, 1987: 182 – 231.
dr. sc. Marijana Krmpotić
Summary
Archaeological reconnaissance of the territory of the
Municipality of Domašinec was conducted in the course
of 2016 with the aim of systematic recording of archaeo-
logical sites. The reconnaissance established three zones
of archaeological sites: the first zone located along the
Trnava river, and two zones on elongated elevations called
Gornjak-Vrti and Gradišće. The survey established a total
of 24 sites dating to prehistory, Antiquity, the medieval and
post-medieval periods.
Redni broj: 129
Lokalitet: Donji Vidovec – područje općine
Naselje: Donji Vidovec
Grad/općina: Donji Vidovec
Pravni status: postupak u tijeku
Razdoblje: A, SV, NV
Vrsta radova: terenski pregled
U listopadu i studenom 2016. godine, u organizaciji Muzeja
Međimurja Čakovec organiziran je ekstenzivni terenski pre-
gled područja općine Donji Vidovec, koji je uglavnom obu-
hvaćao područje fluvijalne grede sjeverno od sela Donjeg
Lazec, pogled na nalazište iz smjera jugoistoka (foto: B. Marciuš)
242
Vidovca. Voditeljica radova bila je Branka Marciuš, viša
kustosica arheoloških zbirki Muzeja Međimurja Čakovec,
a spomenuti program financiran je sredstvima Ministarstva
kulture.
Pripremni radovi obuhvaćali su analizu relevantne literature
i muzejske dokumentacije te pregled povijesnih i suvre-
menih kartografskih izvora, na temelju kojih su određene
lokacije pretpostavljenoga arheološkog karaktera. Pažnja
je posebno usmjerena na blaga prirodna uzvišenja uz
vodotoke, koja su zbog ocjeditoga tla imala idealne uvjete
za naseljavanje. Kratko su anketirani i stanovnici sela te
su prikupljeni podaci o poznatim nalazištima i dosadašnjim
slučajnim nalazima područja općine, ali i vrijedne priče te je
zabilježena i usmena predaja.
Predmetom terenskoga pregleda bila je ravnica omeđena
potocima Rakovnica, Vidovec i Bistrec. Vidljivost je terena
bila uglavnom dobra jer su pregledavane površine uglav-
nom služile kao oranice.
Najprije je pregledana površina položaja Čičanje, oko
800 m sjeverozapadno od sela. Nalazište je smješteno
na blagom prirodnom uzvišenju, oko 200 m sjeverno od
potoka Bistreca. Spomenuti je položaj poznat već od sre-
dine prošloga stoljeća kao lokacija iz srednjega vijeka,
međutim površinskim pregledom ustanovljeni su nalazi
opeke i keramičkoga posuđa datirani u rimsko razdoblje,
na temelju kojih je na Čičanju pretpostavljeno postojanje
nalazišta naseobinskoga karaktera.
Terenski je pregled obuhvatio i cjelokupnu površinu
Bistričkoga polja na kojem je ustanovljeno postojanje
triju arheoloških lokacija. Prva lokacija, nazvana Bistričko
polje I, smještena je na njegovu sjevernom dijelu, točnije
oko kilometar sjeveroistočno od sela te oko 150 m južno
od potoka Rakovnice. Sljedeća lokacija utvrđena je na sre-
dišnjem dijelu polja, uz potok Vidovec, na blago uzvišenom
platou koji je poznat pod toponimom Lazec, dok je posljed-
nja (treća) nazvana Bistričko polje II, otkrivena oko 500 m
sjeveroistočno od sela, na krajnjem istočnom dijelu polja.
Radi se o blagom prirodnom uzvišenju sa zapadne i južne
strane omeđenom potocima Bistrec i Vidovec. Površinskim
pregledom svih triju lokacija otkriveni su pokretni arheo-
loški nalazi ulomaka keramičkoga posuđa iz ranoga i razvi-
jenoga srednjeg vijeka te je pretpostavljeno postojanje
nalazišta naseobinskoga karaktera.
Posljednje i prema vremenu nastanka najmlađe arheološko
nalazište ustanovljeno je na području obilježenom topo-
nimom Gorčak, neposredno uz sjeverni rub sela i potoka
Bistričko polje II, pogled na nalazište iz smjera sjeveroistoka (foto:
B. Marciuš)
 Međimurska županija, HAG 13/2016
Bistrec. Prilikom pregledavanja površine spomenutoga pod-
ručja ustanovljeni su mnogobrojni pokretni arheološki nalazi,
odnosno ulomci opeke i keramičkoga posuđa, koji sugeri-
raju postojanje naseobinskoga nalazišta iz novoga vijeka.
Branka Marciuš
Summary
An extensive filed survey of the territory of the municipality of
Donji Vidovec was conducted in the course of October and
November 2016. It encompassed the area of a fluvial eleva-
tion north of the village of Donji Vidovec, precisely the plain
bordered by the Rakovnica, Vidovec and Bistrec streams. A
questionnaire was used to gather information from the village
residents on sites and chance archaeological finds in the ter-
ritory. At the site of Čičanje, located about 800 m north-west
of the village, Roman period brick and pottery finds were
identified. The field survey encompassed the entire area of
the Bistričko polje with three archaeological sites in its north-
ern, central and eastern parts. Early and High Middle Ages
pottery found during the filed survey of the three sites give
rise to the assumption on the existence of a settlement. The
youngest archaeological feature was established at the site
of Gorčak. The survey conducted there yielded numerous
movable archaeological finds of brick and pottery, suggest-
ing the existence of a post-medieval settlement.
Redni broj: 130
Lokalitet: Lapšina – ostaci dvorca Lapšina
Naselje: Lapšina
Grad/općina: Sveti Martin na Muri
Pravni status: postupak u tijeku
Razdoblje: NV
Vrsta radova: geofizičko istraživanje
Od 27. do 30. listopada 2016., u organizaciji Muzeja
Međimurja Čakovec, geofizički su istraženi ostaci dvorca
Lapšina. Radovima su obuhvaćene k.č. 2438 i 2439,
k.o. Sveti Martin na Muri. Voditeljica programa bila je
Branka Marciuš, viša kustosica arheoloških zbirki Muzeja
Dvorac Lapšina, povijesni prikaz građevine iz djela Status familiae
Patachich (Patačić 1740: 33)
243
Dvorac Lapšina, rezultati georadarske metode (izradio: B. Mušič)
Međimurja Čakovec, a geofizičke radove izvodila je tvrtka
Gearh, s voditeljem istraživanja doc. dr. Brankom Mušičem
i suradnicima Filipom Matijevićem i Margaretom Mikić.
Program je financiran sredstvima Ministarstva kulture.
Arheološko nalazište Dvorac Lapšina nalazi se oko 2 km
zapadno od naselja Sveti Martin na Muri, na 179 m nad-
morske visine. Prema dosad poznatim podacima, pret-
postavlja se da gradnju utvrde na spomenutoj lokaciji u
16. st. pokreće Juraj IV. Zrinski, radi obrane rijeke Mure
od osmanske opasnosti. Nakon Zrinskih, građevina mije-
nja nekoliko vlasnika, a 1698. dolazi u vlasništvo Baltazara
Patačića. Pretpostavlja se da je utvrda nakon prestanka
ratnih opasnosti preoblikovana u dvorac, a njegov je izgled
poznat iz djela Status familiae Patachich. Nakon Patačića,
dvorac obnavljanju njegovi novi vlasnici grofovi Althan.
Početkom prošloga stoljeća građevina je srušena, a gra-
đevni je materijal raznesen (Horvat 1956: 33, 34).
Geofizička istraživanja s primjenom georadarske metode
(GSSI SIR 3000) i geoelektričnoga kartiranja (Geoscan
RM15) izvedena su na lokaciji građevine, a ukupna istra-
žena površina iznosila je 3500 m². Svrha je radova bila
utvrditi točan položaj, izgled i stanje očuvanosti. Na svim
površinama istraženima georadarskom metodom udalje-
nost između paralelnih profila mjerenja iznosila je 0,5 m,
dok je prilikom geoelektričnoga kartiranja udaljenost mjer-
nih točaka u oba smjera iznosila 1 m. Dubina zahvata geo-
radarskih snimanja iznosila je 2,5 m.
Rezultati georadarskih istraživanja pokazali su iznimnu
raznolikost u amplitudama, dubinama i tlocrtnim oblicima
izmjerenih georadarskih signala. Ustanovljeno je postojanje
relativno jakih signala koji su interpretirani kao ostaci arhitek-
ture, slojevi urušavanja ili popločenja i čvrste podne strukture.
Literatura
Horvat 1956 A. Horvat, Spomenici arhitekture i likovnih
umjetnosti u Međimurju, Zagreb, 1956: 33, 34.
Patačić 1740 A. Patačić, Status familiae Patachich sive
notia illius universalis honorifica aeque ac utilis ex archivis
et documentis authenticis desumpta, Beč, 1740: 33.
Branka Marciuš
 Hrvatski arheološki godišnjak 13/2016
Summary
Geophysical survey of the Lapšina Castle was carried out
in the autumn of 2016. This archaeological site is located
2 km to the west of Sveti Martin na Muri (spot height 179 m).
It represents a fortress transformed into a castle during the
post-medieval period. Since the building was destroyed at
the beginning of the 20th century and the masonry looted,
the aim of the geophysical survey was to establish the exact
location, layout and state of preservation. The geophysical
survey with the use of geo-radar method (GSSI SIR 3000)
and geo-electric mapping (Geoscan RM15) was carried
out on the location of the building, over a surface area of
3500 m². The results of the geophysical survey show a variety
of amplitudes, depths and layouts of the geo-radar signals.
Relatively strong signals can be interpreted as the remains
of architecture, layers of demolition and solid flooring.
Redni broj: 131
Lokalitet: Međimurje – trasa plinovoda
Naselje: –
Grad/općina: Štrigova, Gornji Mihaljevec, Sveti Martin
na Muri, Selnica, Vratišinec, Podturen, Dekanovec,
Domašinec, Donji Kraljevec, Goričan, Prelog, Sveta
Marija, Donji Vidovec, Kotoriba, Donja Dubrava
Pravni status: –
Razdoblje: P, A, SV, NV
Vrsta radova: rekognosciranje, arheološki nadzor,
probno iskopavanje
Od 9. ožujka do 25. travnja 2016. trajala su arheološka
istraživanja na lokaciji gradnje otpremnog plinovoda
Karta plinovoda s naznačenim arheološkim lokalitetima (izradila: M. Matijaško)
244
DN-300/75 od čvora Međimuje do centralne plinske stanice
(CPS) Molve, u dijelu koji prolazi Međimurskom županijom,
kao i na eksploatacijskim poljima „Vučkovec” (bušotinski
radni prostori Vuč-3 i Vuč-1/5, priključni plinovodi DN-100
i DN-250), „Vukanovec” (čvor Vukanovec, BRP Vuk-1 i pri-
ključni plinovod DN-150) i „Zebanec” (BRP Zb-2 i priključni
plinovod DN-100). U arheološkim istraživanjima sudjelovali
su Martina Matijaško (voditeljica istraživanja), Marina Šimek
(zamjenica voditeljice) i Fabijan Novak (student arheolo-
gije). Glavni investitor radova bila je INA-INDUSTRIJA
NAFTE d.d., Zagreb, a plinovod je gradio konzorcij izvo-
đača pod vodstvom tvrtke Integrirani tehnički servisi d.o.o.
(STSI d.o.o.), Zagreb. Prema potrebi, izvođač radova za
arheološka istraživanja osigurao je pomoćne radnike, stro-
jeve i geodetsku uslugu.
Istraživanja su se sastojala od rekognosciranja prostora
gradnje svih navedenih objekata plinovoda, arheološkog
nadzora prilikom gradnje manjeg dijela trase otpremnog pli-
novoda, koji u vrijeme kada je arheološka ekipa poznavana
na teren još nije bio dovršen, kao i probnih iskopavanja na
mjestima koja su prilikom rekognosciranja prepoznata kao
potencijalno zanimljive arheološke lokacije. Treba napo-
menuti kako se ni u jednoj fazi arheoloških istraživanja nije
izlazilo iz okvira zadane širine radnog prostora trasa plino-
voda (10 m), eksploatacijskih polja i čvorova. Nakon arhe-
oloških istraživanja prikupljena pokretna arheološka građa
primjereno je obrađena te zajedno s propisanom dokumen-
tacijom predana u Muzej Međimurja Čakovec.
I. Rekognosciranje trase plinovoda
Arheološki pregled terena otpremnog plinovoda DN 300/75
od čvora Međimurje (karta: P1) do CPS Molve obuhvatio je
 Međimurska županija, HAG 13/2016
Arheološki nadzor iskopa južno od Goričana (foto: M. Matijaško)
prostor Međimurske županije, tj. do mosta na Dravi u Donjoj
Dubravi. Za rekognosciranje, kao i arheološka iskopava-
nja na trasi plinovoda u dijelu koji se proteže Koprivničko-
-križevačkom županijom, bili su zaduženi djelatnici Muzeja
grada Koprivnice. Sustavno su pregledani površinski dije-
lovi na kojima su većim dijelom već biti sagrađeni rudarski
objekti i postrojenja. Rekognosciranje je trajalo periodično
od 9. ožujka do 19. travnja 2016., tj. paralelno s arheološ-
kim nadzorom iskopa i probnim iskopavanjima. Pregledana
su 43 km trase plinovoda, a uočeno je nekoliko lokacija
koje su poslije probno istražene (karta: 1 – 5), kao i povr-
šinski nalazi koji su samo registrirani (karta: A – C).
Grahorišče/Pri Ribnjaku kod Vratišinca (karta: A)
Lokalitet je među lokalnim stanovništvom poznat kao
„rimski grad”. Na preoranom polju nešto izvan trase uočeni
su tragovi pečene zemlje, opeke, prapovijesne, antičke i
recentne keramike, međutim vrh uzvisine koja čini glavni
dio lokaliteta (k.č. 928 – 931, k.o. Vratišinec) i preko kojeg
prelazi trasa otpremnog plinovoda u vrijeme pregleda
terena već je bio obrastao visokim žitom, a ponovno je
zasađen i vinograd, stoga je sondiranje bilo nemoguće.
Kramarovo kod Domašinca (karta: B)
Pronađeni su površinski nalazi nekoliko ulomaka prapovi-
jesne keramike bez drugih relevantnih arheoloških pokaza-
telja (k.č. 3186 – 3205, k.o. Domašinec).
Krog/Čret kod Donje Dubrave (karta: C)
Pronađen je površinski nalaz potpuno sačuvane eneo-
litičke glačane kamene sjekire/čekića, s rupom za nasad
drška (k.č. 2747, k.o. Donja Dubrava).
Eksploatacijsko polje „Vučkovec”
Trase priključnih plinovoda DN-100 i DN-250 ukupne dužine
6,7 km te BRP Vuč-3 i Vuč-1/5 (karta: P3, P4) rekognosci-
rane su 14. travnja 2016. godine. Na temelju stručne litera-
ture utvrđeno je da se u neposrednoj blizini trase DN-100,
kod naselja Železne Gore, nalaze ostaci antičke vicinalne
ceste Poetovio – Curta – Halicanum. Osim toga, u blizini je
i lokalitet Trnovčak, na kojem su od 1979. do 1981. istraži-
vani antički tumuli iz 1. i 2. st. Budući da je velik dio trasa
plinovoda već bio zarastao u visoku vegetaciju, posebna je
245
Domašinec – Krtinjak, struktura S.J. 02 (foto: M. Matijaško)
pozornost obraćena na mjesta navedenih poznatih arheo-
loških lokaliteta. Utvrđeno je da je trasa DN-100 mimoišla
lokalitet Trnovčak za oko 250 m te on nije oštećen. Nisu
utvrđeni novi arheološki lokaliteti ili zanimljivi položaji.
Eksploatacijsko polje „Vukanovec”
Čvor Vukanovec, BRP Vuk-1 (karta: P2, P5) i priključni
plinovod DN-150 u dužini od oko 3 km arheološki su pre-
gledani 14. travnja 2016. g. U vrijeme pregleda terena pli-
novod na trasi već je bio dovršen, a sama trasa obrasla
u gustu vegetaciju, stoga je rekognosciranje bilo otežano.
Prilikom pregleda nisu uočeni nikakvi površinski arheološki
tragovi.
Eksploatacijsko polje „Zebanec”
Dio trase koji se odnosi na eksploatacijsko polje „Zebanec”
rekognosciran je 14. travnja 2016. godine. Dijelovi trase
priključnog plinovoda DN-100, koji povezuje BRP Zb-2
(karta: P6) i čvor Međimurje (karta: P1), bili su zasađeni
poljoprivrednim kulturama pa je vizualni pregled bio otežan.
Također, oba su navedena objekta bila sagrađena i ogra-
đena žičanom ogradom, što je omogućilo pregled isklju-
čivo trase DN-100, duljine oko 1,5 km, na kojoj nisu uočeni
površinski arheološki tragovi.
II. Arheološki nadzor
Arheološki nadzor zemljanih radova na otpremnom pli-
novodu DN-300/75 obavljen je u široj okolici naselja
Goričana, kao jedinom dijelu plinovoda koji u to vrijeme nije
bio dovršen. Arheološki je materijal uočen na svega jednoj
lokaciji te je tom prilikom prikupljen i dokumentiran. Radi
se o lokaciji Buci kod Goričana, koja je sondirana nakon
završenog iskopa na dijelu radnog prostora trase koji nije
bio poremećen (karta: 2).
III. Probno arheološko istraživanje
1. Domašinec – Krtinjak
Lokalitet se nalazi na sjeveroistočnom dijelu povišenog
platoa, koji nosi naziv Gardišče/Krtinjak, a na kojem se
djelomično nalazi samo naselje Domašinec. U predjelu
Krtinjak nema stambenih objekata, već su ondje vinogradi
 Hrvatski arheološki godišnjak 13/2016

i oranice. Lokalitet je u više navrata obilazio arheolog

Muzeja Međimurja Čakovec, Josip Vidović, koji je prikupio
nalaze iz kasnog brončanog te starijeg i mlađeg željeznog
doba. Prilikom rekognosciranja trase plinovoda na površini
je prikupljen arheološki materijal datiran u kasno brončano
i starije željezno doba, stoga je uslijedilo probno iskopava-
nje (21. – 25. travnja 2016. godine).
Sonda I (6x4 m) otvorena je na sjevernom dijelu trase pli-
novoda, u smjeru zapad-istok (k.č. 2878, k.o. Domašinec),
a naknadno je proširena u jugoistočnom uglu za dodatna
3 m2 kako bi se potpuno istražila struktura S.J. 02. Radi
se o nepravilnoj strukturi unutar S.J. 01A, koja se sastoji
od rastresitog sloja sitnog kamenja utisnutog u zapečenu
zemlju, a sve leži na sporadično raspoređenim oblutcima.
Od nalaza unutar S.J. 02 treba istaknuti isključivo keramiku
iz kasnog brončanog/starijeg željeznog doba. Zanimljivo
je da u sastavu nema tragova ugljena, gara ili paljevine,
životinjskih kostiju ni kućnog lijepa. Funkcija strukture nije
sa sigurnošću utvrđena – možda se radi o ostatku pod-
nice ili podloge za neku drugu strukturu unutar naselja.
Osim spomenute keramike iz kasnog brončanog/starijeg
željeznog doba, na lokalitetu su u sloju S.J. 01A otkriveni i Donji Vidovec – Bistrečko polje, ranosrednjovjekovni lonac (rekon-
ispremiješani nalazi koji se mogu pripisati lasinjskoj kulturi strukcija i foto: M. Matijaško)
te antičkom razdoblju (željezni ključ). Osim toga, u jugoza-
padnom kutu S. I. otkriven je ostatak podzemne oznake tri- keramike iz kasnog brončanog/starijeg željeznog doba,
gonometrijske točke katastarske mreže I. reda, vjerojatno životinjske kosti i kamen. Vjerojatno se radi o naseobin-
s kraja 19. st. Oznaka se sastojala od keramičke pločice skom sloju iz kasnog brončanog ili starijeg željeznog doba.
s oznakom X i uspravnoga masivnog keramičkog tuljca Sloj S.J. 04/05 izražen je u sjevernom dijelu S.I. Od nalaza
iznad same oznake. treba izdvojiti prapovijesnu i antičku keramiku, životinjske
kosti i utruske ugljena. Sloj je najbolje sačuvan u koritastom
2. Goričan – Buci kanalu širine 60 cm (S.J. 08) koji zapunjava. Kanal se pro-
Katastarski naziv Buci, uz nazive Gmajna i Gorinka, u teže kroz sondu u smjeru sjeveroistok-jugozapad, a nije mu
arheološkoj se literaturi veže uz nekropolu tumula grupe utvrđena namjena. Iako u njemu ima nalaza prapovijesne
Martijanec – Kaptol, međutim potez trase otpremnog pli- keramike, znatni su ostaci iz antike, točnije 2. st.
novoda na položaju Buci do danas nije arheološki istra-
žen. Taj novi lokalitet otkriven je prilikom rekognosciranja 3. Goričan – Igla (Kota 143)
trase, a potvrđen je prilikom nadzora nad iskopom rova Lokalitet je otkriven 1977. prilikom pregleda terena radi grad-
za polaganje plinske cijevi. Lokalitet je sondiran od 18. do nje trase Jugoslavenskog naftovoda. Nešto poslije je i son-
31. ožujka 2016. godine. Sonda I (4x20 m) postavljena je diran te je utvrđeno kako se radi o višeslojnom nalazištu iz
na istočnom dijelu trase plinovoda u smjeru sjeverozapad- eneolitika, ranog brončanog i starijeg željeznog doba. Trasa
-jugoistok (k.č. 896, k.o. Donji Kraljevec). Utvrđena su dva otpremnog plinovoda prolazi sjeveroistočnim dijelom lokali-
kulturna sloja. Sloj S.J. 03 izrazit je u južnom dijelu sonde, teta, koji ranije nije istraživan pa je odlučeno da će probno
a u sjevernoj se polovici podvlači pod S.J. 04/05 i presječen iskopavanje uslijediti 10. ožujka 2016. godine. Otvorene su
je kanalom (S.J. 08). U sloju dominiraju nalazi prapovijesne dvije sonde dimenzija 3x10 m u smjeru sjeverozapad-jugo­
istok na južnom dijelu trase plinovoda (k.č. 925, k.o. Donji
Kraljevec). Iskop je vršen strojno jer nije bilo znatnih tra-
gova arheoloških struktura kao ni znatnijih pokretnih nalaza.
Pronađeni su isključivo sitni, izmrvljeni ulomci prapovijesne
keramike te se može zaključiti kako se glavnina naselja na
Igli nalazi zapadnije, na povišenom položaju.

4. Donji Vidovec – Bistrečko polje

Goričan – Buci, iskop kanala S.J. 08 s nalazom ulomka terra sigi-
llata zdjele (foto: M. Matijaško)
Nakon što je lokalitet Bistrečko polje kod Donjeg Vidovca
zabilježen kao zanimljiv prilikom rekognosciranja, probno
iskopavanje trajalo je od 5. do 12. travnja 2016. g.
Sonda I (6x4 m) otvorena je na sjevernom dijelu trase pli-
novoda u smjeru sjeverozapad-jugoistok (k.č. 1640, k.o.
Donji Vidovec). Istražena je strojno do dubine od 80 cm, a
u njoj nije bilo arheoloških nalaza.
Sonda II (8x3 m) otvorena je na južnoj strani trase plino-
voda u smjeru sjeverozapad-jugoistok. Nakon početnog

246
 Međimurska županija, HAG 13/2016
strojnog iskopa, na dubini od oko 20 cm uočen je trag
tamnije smeđe zemlje (S.J. 03), s nalazima srednjovje-
kovne keramike, životinjskih kostiju, kamena, pečene
zemlje i utrusaka ugljena. Utvrđeno je da se radi o zapuni
jame duboke svega 20-ak cm, čiji je materijal datiran u rani
i razvijeni srednji vijek. Posebno je zanimljiv nalaz keramič-
kog lonca izrađenog na spororotirajućem kolu i dorađenog
rukom, koji je ukrašen duboko urezanim cik-cak linijama, a
može se datirati u sam početak 9. st.
5. Donji Vidovec – Koti
Nakon što su prilikom rekognosciranja na lokalitetu Donji
Vidovec – Koti na površini uočeni ulomci keramike, koji su
datirani u kasno brončano/starije željezno doba, probna su
istraživanja trajala od 6. do 12. travnja 2016. g. Sonda I
(6x4 m) otvorena je na sjevernom dijelu trase plinovoda
u smjeru zapad-istok (k.č. 4023/1, k.o. Donja Dubrava).
Strojno je istražena do dubine od 70 cm, a u njoj je utvr-
đena samo manja ovalna jama duboka oko 20 cm, ukopana
u zdravicu. U zapuni jame bilo je utrusaka pečene zemlje
i iznimno sitnih komada prapovijesne keramike. Funkcija
jame nije utvrđena. Sonda II (6x4 m) otvorena je na južnom
dijelu trase plinovoda u smjeru zapad-istok (k.č. 4026/2,
k.o. Donja Dubrava). Utvrđen je sloj zemlje s nalazima pra-
povijesne i antičke keramike, životinjskih kostiju i kamena.
Na dubini od 35 cm od površine u tom je sloju otkriven
ulomak terra sigillata posude, tipa Drag. 18/31 (duboka
zdjela na prstenastoj nozi) iz kraja 1./2. st. Na ulomku je
sačuvan ostatak žiga majstora [...OF]. Također, zanimljiv
je okrugao ukop većih dimenzija. Možda se radi o donjem
dijelu bunara, koji je uništen u gornjim slojevima. U zapuni
su pronađene veće količine životinjskih kostiju, kamen
i ulomci keramičkih posuda (npr. zdjelice s turbanastim
rubom). Nalazi se mogu datirati u kasno brončano/starije
željezno doba.
Literatura
Brukner 1981 O. Brukner, Rimska keramika u jugoslo-
venskom delu provincije Donje Panonije, Dissertationes et
Monographiae, 24, Beograd, 1981.
Dular 2013 J. Dular, Severovzhodna Slovenija v pozni
bronasti dobi, Opera Instituti Archaeologici Sloveniae, 27,
Ljubljana, 2013.
Gračanin 2010 H. Gračanin, Rimske prometnice i komu-
nikacije u kasnoantičkoj Južnoj Panoniji, Scrinia Slavonica
10, Slavonski Brod, 2010: 9 – 69.
Mikl-Curk 1969 I. Mikl-Curk, Terra sigillata in sorodne vrste
keramike iz Poetovija, Dissertationes, 9, Beograd, 1969.
Registar 1977 Registar arheoloških nalaza i nalazišta
sjeverozapadne Hrvatske, Drugo dopunjeno izdanje (ur.
Marina Šimek), Varaždin, 1977.
Sekelj Ivančan 2010 T. Sekelj Ivančan, Podravina u
ranom srednjem vijeku, Rezultati arheoloških istraživanja
ranosrednjovjekovnih nalazišta u Torčecu, Monographiae
Instituti archaeologici, 2, Zagreb, 2010.
Tomičić 1984 Ž. Tomičić, Sumarni osvrt na rezultate arheo-
loških istraživanja područja Međimurja u razdoblju od 1972.
- 1982. god. (I), Muzejski vjesnik, 7, Čakovec, 1984: 56 – 65.
Tomičić 1985 Ž. Tomičić, Sumarni osvrt na rezultate arhe-
oloških istraživanja prostora Međimurja u razdoblju od
247
1972. do 1982. god. (II), Muzejski vjesnik, 8, Koprivnica,
1985: 26 – 36.
Martina Matijaško
Summary
Archaeological research of the pipeline route between
the Međimurje junction and Molve central pipeline station
(CPS), DN 300/75, in the territory of the Međimurje County
and on the exploitation fields of Vučkovec, Vukanovec and
Zebanec were conducted in the course of March and April
2016. The research encompassed the reconnaissance of
the route and accompanying buildings as well as archaeo-
logical supervision over a smaller part of the route where
works were still in progress. Probe archaeological excava-
tion were conducted at sites which had been considered to
have archaeological potential.
By the time the archaeologists arrived, junction pipelines
and all accompanying buildings in the exploitation fields
Vučkovec, Vukanovec and Zebanec had been already
finished and the sites were covered with thick vegetation.
Surface movable times were not identified, and it was
established that the works did not destroy the archaeologi-
cal site of Trnovčak near Železna Gora.
The route of the distribution pipeline DN-300/75 was
under construction only in the wider territory of Goričan,
but it had passed through several previously known sites,
i.e. Grahorišče/Pri Ribnjaku near Vratišinec (prehistory,
Antiquity, Middle Ages), Domašinec-Krtinjak (prehistory,
Antiquity, post-medieval period) i Goričan-Igla (prehistory).
Out of these sites, probe archaeological excavations were
conducted only at the site of Goričan-Igla prior to the exca-
vation of the trench for laying pipes.
Redni broj: 132
Lokalitet: Otok – Ferenčica
Naselje: Otok
Grad/općina: Prelog
Pravni status: P-1399
Razdoblje: A
Vrsta radova: geofizičko istraživanje
Od 29. listopada do 2. studenog 2016., u organizaciji
Muzeja Međimurja Čakovec, nastavljena su geofizička
istraživanja nalazišta Ferenčica. Radovi su obuhvaćali
katastarske čestice 6245/2, 6246, 6644, 6645 i 6646,
katastarske općine Prelog. Voditeljica programa bila je
Branka Marciuš, viša kustosica arheoloških zbirki Muzeja
Međimurja Čakovec, a geofizičke radove izvodila je tvrtka
Gearh, s voditeljem istraživanja doc. dr. Brankom Mušičem
i suradnicima Igorom Medarićem, Filipom Matijevićem i
Margaretom Mikić. Spomenuti program financiran je sred-
stvima Ministarstva kulture.
Arheološko nalazište Ferenčica nalazi se oko 3 kilometra
zapadno od grada Preloga, na 152 m nadmorske visine
i neposredno uz državnu cestu Čakovec – Koprivnica.
Usmena predaja položaj povezuje s pričom o nestalom
 Hrvatski arheološki godišnjak 13/2016
Ferenčica, geoelektrično kartiranje na sjevernom dijelu nalazišta
(foto: M. Mikić)
Ferenčica, rezultati magnetske metode (izradio: B. Mušič)
gradu, dok literatura s kraja 19. i prve polovine 20. st. na
položaju Ferenčice spominje postojanje vojne utvrde. Od
1963. godine, kada je lokalitet prvi put istražen, pa do
danas, nalazište je bilo predmetom nekoliko arheoloških
iskopavanja i geofizičkih istraživanja, koja su rezultirala
spoznajom i pretpostavkom o postojanju rimske vile rustike.
248
Geofizička istraživanja s primjenom magnetske metode
(Geometrics G-858) i geoelektričnoga kartiranja (Geoscan
RM15) obuhvatila su sjeverni dio arheološkoga nalazišta,
a ukupna istražena površina iznosila je 5200 m². Na svim
istraženim površinama udaljenost između paralelnih profila
mjerenja iznosila je 0,5 m.
Cilj primjene magnetske metode bio je otkriti ostatke arhi-
tekture, točnije slojeve urušavanja rimskih krovnih opeka,
zatim peći i spaljene gline u različitim formama te negativ-
nih struktura poput jaraka i sl. Izmjerene magnetske ano-
malije činile su linije induciranoga tipa magnetizacije, inter-
pretirane kao zidovi od kamena i veće površine relativno
jače magnetizacije s termoremanentnim tipom magnetiza-
cije, koje čine arheološki ostaci raznih vrsta opeka ili peći.
Geoelektričnim kartiranjem potvrđeno je postojanje osta-
taka zidova otkrivenih magnetskom metodom. Prepoznato
je i nekoliko područja s relativno višim vrijednostima otpora,
ali bez jasno prepoznatljivih tlocrtnih formi, interpretiranih
kao arheološki slojevi s loše očuvanim ostacima arhitek-
ture. Na sjevernom je dijelu istraživanoga područja utvr-
đeno postojanje pojasa viših vrijednosti, interpretiranoga
kao ostaci prilazne ceste.
Branka Marciuš
Summary
Geophysical surveys of the site of Ferenčica were con-
tinued in the course of October and November 2016.
The site probably represents part of a Roman country
estate (villa rustica). The geophysical survey with the use
of magnetic method and geo-electric mapping encom-
passed the northern part of the site, on a surface area of
5200 m². The recorded magnetic anomalies consisted of
the induced magnetisation lines, interpreted as masonry,
and larger areas of relatively strong magnetisation with
thermoremanent type of magnetisation, interpreted as the
archaeological remains of various types of brick or kilns
The geo-electric mapping confirmed the remains of walls
which had been identified by the magnetic method. Also
identified were several areas of relatively higher resistance
which lacked layouts with clearly defined lines. They were
interpreted as archaeological layers with poorly preserved
architectural remains. A strip of land with higher values was
identified in the northern part of the investigated area. It
probably represents the remains of a road.
Redni broj: 133
Lokalitet: Sveti Martin na Muri
Naselje: Sveti Martin na Muri
Grad/općina: Sveti Martin na Muri
Pravni status: –
Razdoblje: P, A
Vrsta radova: sustavno iskopavanje
Od 12. rujna do 5. listopada 2016. arheološki je istra-
živano nalazište Sveti Martin na Muri, na k.č. 4, 6, 9,
10, 56, 1623 i 1628, k.o. Sveti Martin na Muri. Nositelj
radova bio je Hrvatski restauratorski zavod, Služba
 Međimurska županija, HAG 13/2016

Sveti Martin na Muri, ortofotografija sonde 22 (foto: D. Bergant, izradila: E. Buća)

za arheološku baštinu, Odjel za kopnenu arheologiju.
Voditeljica istraživanja bila je Lea Čataj, konzervatorica
arheologinja, a zamjenica voditeljice Ivana Hirschler
Marić, konzervatorica arheologinja, obje djelatnice
Hrvatskog restauratorskog zavoda. U istraživanjima su
sudjelovala i dva diplomirana arheologa, pet studenata
arheologije te pomoćni radnici. Ministarstvo kulture osi-
guralo je sredstva u iznosu od 50.000,00 kn, a Općina
Sveti Martin na Muri platila je pet pomoćnih radnika
i smještaj arheološke ekipe te pružila veliku logističku
podršku tijekom istraživanja.
U sezonama 1977./1978., 1985. i 2002./2003. istraženo je
ukupno 19 sondi. Rezultati istraživanja, kao i brojni slučajni
nalazi te podaci iz Antoninova itinerara govore da se na tome
mjestu nalazio antički Halicanum. Godine 2015. lokalitet je
sondažno istražen kako bi se provjerilo širi li se izvan granica
zaštite te ustanovilo postoje li kakvi arhitektonski ostaci antič-
koga naselja. Istraženo je 18 sondi i površina od 108,60 m2,
a otkriven je dio radioničkog dijela naselja te nekoliko sred-
njovjekovnih jama izvan centra današnjeg naselja.
Tijekom istraživanja 2016. iskopano je devet sondi ukupne
površine 76 m2. Tri su sonde (20, 23 i 25) istražene u već

249
 Hrvatski arheološki godišnjak 13/2016
Sveti Martin na Muri, avers novca s Teodozijevim poprsjem (foto:
L. Čataj)
otprije pretpostavljenom radioničkom dijelu naselja, podno
povišenog platoa. Nešto zapadnije, u sondi 22, otkriveni su
veoma devastirani tragovi objekta, koji se nalazi u pretpo-
stavljenom stambenom dijelu naselja.
Bogatu stratigrafiju, ali bez tragova arhitekture, poka-
zale su sonde 24 i 26, koje se nalaze nešto dalje južno.
U sondi 24, ispod antičkih slojeva, na oko 2 m relativne
dubine pronađen je sloj s prapovijesnim nalazima, koji se
preliminarno datiraju u kasno brončano doba. U sondi 26,
iskopanoj blizu otprije otkrivenih srednjovjekovnih grobova,
pronađeni su antički slojevi.
U najistočnijoj sondi 27, koja se nalazi na povišenom
platou, otkriven je kanal, u čijoj su zapuni pronađeni antički
nalazi.
U sondi 21, na krajnjem sjeverozapadu i u sondi 19, na
krajnjem jugozapadu istraženog područja, pronađeni su
samo recentni nalazi.
Od pokretnih je nalaza pronađena velika količina keramike,
čija je analiza još u tijeku. Od ostalih nalaza treba izdvojiti
devet primjeraka antičkog novca datiranog u 4. st. (antički
je novac analizirao I. Mileusnić iz Pomorskog i povijesnog
muzeja Hrvatskog Primorja u Rijeci), brončanu lučnu fibulu
i srebrni prsten.
Literatura
Tomičić 1986 Ž. Tomičić, Arheološka slika antike u
Međimurju, Međimurje, časopis za društvena pitanja i kul-
turu, 9, Čakovec, 1986: 183 – 218.
Vidović 2003 J. Vidović, Arheološki nalazi i nalazišta anti-
knog doba u Međimurju, Katalog i vodič stalnim postavom,
Čakovec, 2003.
Lea Čataj
250
Summary
Probe archaeological excavations of Sveti Martin na Muri,
most probably Roman Halicanum, were continued in the
course of 2016. Nine probes with a total surface of 76 m2
were excavated. Three probes (20, 23, 25) were excavated
in the workshop area. Extremely devastated architectural
remains were identified in probe 22, located in the presup-
posed residential part of the settlement. In probe 24, south
of the abovementioned probes, Late Bronze Age finds were
found under the Roman ones Antiquity period finds were
uncovered in probe 26, located near the previously exca-
vated medieval graves. The excavations also yielded part of
an Antiquity period channel in a probe on an elevated pla-
teau, where the centre of today`s settlement is located. The
excavations in the north-westernmost part of probe 21 and in
the south-westernmost part of probe 19 yielded only recent
finds. Most of the discovered movable founds are Roman
pottery, whilst nine 4th-century Roman coins, a bronze bow
fibula and silver ring represent outstanding finds.
Redni broj: 134
Lokalitet: Šenkovec – Čestinka
Naselje: Šenkovec
Grad/općina: Šenkovec
Pravni status: –
Razdoblje: P
Vrsta radova: sustavno iskopavanje
Od 17. kolovoza do 9. rujna 2016. arheološki je istraži-
vano nalazište Šenkovec – Čestinka. Nositelj radova bio
je Hrvatski restauratorski zavod, Služba za arheološku
baštinu, Odjel za kopnenu arheologiju. Voditeljica istra-
živanja bila je Lea Čataj, konzervatorica arheologinja, a
zamjenica voditeljice dr. sc. Marijana Krmpotić, viša kon-
zervatorica arheologinja, obje djelatnice HRZ-a. Kao vanj-
ski suradnici u istraživanjima su sudjelovala dva diplomi-
rana arheologa, šest studenata arheologije i dva učenika,
pomoćna radnika. Za te je radove Ministarstvo kulture osi-
guralo sredstva u iznosu od 50.000,00 kn.
Položaj Čestinka čini brežuljak gotovo pravilnog kružnog
oblika u naselju Šenkovcu. Njegov je veći dio sjeverno i sje-
verozapadno od današnjeg brda Čestinke u potpunosti uni-
šten eksploatacijom gline za potrebe obližnje ciglane. Njezini
su djelatnici naišli na arheološke nalaze, čiji je dio (nekoliko
kamenih sjekira) poklonjen Muzeju Međimurja u Čakovcu.
Prilikom obilaska terena prikupljena je veća količina uglavnom
prapovijesne i u manjoj količini srednjovjekovne keramike.
Tijekom arheoloških istraživanja 2014. istraženo je pet
sondi ukupne površine 40 m2, u kojima je ustanovljena
vertikalna stratigrafija. Djelomično je ili u potpunosti istra-
ženo ukupno 46 objekata, od kojih su 42 datirana u rano
brončano doba (vinkovačka kultura), a svega četiri u kasno
brončano dobu. U sondi 3 pronađen je mogući kasnoene-
olitički zgrčen ukop.
Godine 2016. istražene su dvije sonde ukupne površine
33 m2. U sondi 6 pronađena su dva horizonta naseljavanja,
mlađi iz kasnog brončanog doba te stariji iz ranog brončanog
 Međimurska županija, HAG 13/2016
Šenkovec – Čestinka, sonda 6, horizont ukopa vinkovačke kulture (foto: L. Čataj)
doba. Ista stratigrafska situacija uočena je i u obližnjoj sondi 1
iz 2014. godine, iz koje su pokretni nalazi i AMS radiokarbon-
ski datumi potvrdili datiranje dvaju horizonata u razdoblje vin-
kovačke kulture (2470. – 2381. g. pr. Kr.) i prijelaza iz kasnog
brončanog u starije željezno doba (979. – 818. g. pr. Kr.).
Sonda 7 imala je nešto složeniju stratigrafsku situaciju s još
jednim horizontom ukopa, koji bi mogao pripadati kasnom
eneolitiku. Tome u prilog govori AMS radiokarbonski datum
dobiven iz ukopa mogućega groba, koji je datiran između
3109. i 2890. g. pr. Kr. S tim u vezi nalaz je iz sonde 3
iz 2014. godine, gdje je pronađen još jedan mogući grob,
uzorkom ugljena datiran između 2696. i 2470. g. pr. Kr. Nije
posve sigurno radi li se o zgrčenim ukopima, jer su se kosti
zbog kisele zemlje gotovo u potpunosti raspale. Budući da
u navedenim mogućim grobovima, osim glačane alatke
u grobu iz 2014. godine, nije bilo priloga, za sada ostaje
upitna i njihova kulturna pripadnost. Nalazi su u fazi resta-
uriranja, nakon čega će uslijediti njihova stručna obrada.
Literatura
Črešnar 2010 M. Črešnar, New research on the Urnfield
period of Eastern Slovenia, A case study of Rogoza near
Maribor, AV, 61, Ljubljana, 2010: 7 – 119.
251
Črešnar 2010 M. Črešnar, Poskus določitve kulturne sku-
pine Kisapostag v vzhodni Sloveniji, Zbornik soboškega
muzeja, 15, Murska Sobota, 2010: 107 – 134.
Dimitrijević 1982 S. Dimitrijević, Die frühe Vinkovci –
Kultur und ihre Beziehungen zum vučedoler Substrat im
Lichte der Ausgrabungen in Vinkovci 1977/1978, OA, 7,
Zagreb, 1982: 7 – 36.
Dular 2013 J. Dular, Severovzhodna Slovenija v pozni bro-
nasti dobi, Ljubljana, 2013.
Hirschler 2009 I. Hirschler, Vinkovačka kultura, u: L. Čataj
(ur), Josipovac Punitovački-Veliko polje I, eneolitičko, bron-
čanodobno i srednjovjekovno naselje, Zagreb, 2009: 141
– 171.
Marković 2010 Z. Marković, Prilog poznavanju vinkovačke
kulture, Prilozi IAZ, 27, Zagreb, 2010: 33 – 50.
Lea Čataj
Summary
Archaeological excavations of the Čestinke hill in Šenkovec,
which began in 2014, were continued in the course of 2016.
Two probes (6 and 7), totalling 33 m2 were investigated. In
probe 6, two settlement horizons were identified. The older
 Hrvatski arheološki godišnjak 13/2016
horizon belongs to the Early Bronze Age Vinkovci Culture,
whilst the younger belongs to the Late Bronze Age – Early
Iron Age transition period. Apart from the two horizons, an
older, Aeneolithic layer was identified in probe 7. It can be
associated with a possible burial (bones were completely
disintegrated due to acidic soil), dated by AMS radiocarbon
analysis between 3109 and 2890 BC.
Redni broj: 135
Lokalitet: Vratišinec – Grahorišče
Naselje: Vratišinec
Grad/općina: Vratišinec
Pravni status: postupak u tijeku
Razdoblje: A
Vrsta radova: probna iskopavanja
U kolovozu i rujnu 2016. u organizaciji Muzeja Međimurja
Čakovec organizirana su probna arheološka iskopava-
nja nalazišta Grahorišče kod sela Vratišinca. Radovima
su obuhvaćene k.č. 925 i 931, k.o. Vratišinec, smještene
jugozapadno od sela, neposredno uz potok Brodec, na
uzvisini zvanoj Grahorišče i Pri ribnjaku. Usmena pre-
daja spomenuti položaj veže uz priču o potonuloj crkvi i
postojanju rimskoga grada, dok vlasnici oranica svjedoče
o slučajnim nalazima nakita i keramičkih posuda. Na
području nalazišta, prema pričanju nekoliko vlasnika ora-
nica s područja Grahorišča, pronađen je i rimski novac.
Probna arheološka iskopavanja, čija je voditeljica bila
Grahorišče, pogled na nalazište i položaj arheoloških sondi (foto: B. Marciuš)
252
Branka Marciuš, viša kustosica arheoloških zbirki, orga-
nizirana su s ciljem otkrivanja pravoga karaktera, opsega
i očuvanosti nalazišta. Program je financiran sredstvima
Ministarstva kulture.
Prije početka iskopavanja rekognoscirane su dvije čestice
smještene na najvišoj koti nalazišta (k.č. 929 i 930,
k.o. Vratišinec) te su pronađeni površinski nalazi ulomaka
rimskoga građevnog materijala. Kako je na navedenim ora-
nicama bila zasađena vinova loza, arheološke su sonde
bile postavljene na susjednim česticama. Tako su dvije
sonde smještene zapadno, na k.č. 931, a sljedeće dvije
sjeverno, na k.č. 925.
Prva iskolčena sonda – orijentirana u smjeru SI-JZ – bila
je smještena na sjevernoj polovici k.č. 931. Prilikom nje-
zina iskopavanja otkriveno je postojanje vrlo „jednostavne”
stratigrafije. Prvi humusni sloj, čija je prosječna relativna
debljina iznosila 15 centimetara, činila je smeđa pjeskovita
zemlja s vrlo rijetkim recentnim pokretnim nalazima (uglav-
nom ulomcima keramičkoga posuđa). Drugi sloj činila je
svjetlosmeđa pjeskovita zemlja, jednake prosječne rela-
tivne debljine, u kojoj pokretni nalazi nisu otkriveni, a ispod
njega utvrđeno je postojanje sloja svjetlosmeđe pjeskovite
zemlje. Jednaka stratigrafija otkrivena je i u preostalim
trima sondama.
Dakle, probna arheološka iskopavanja nalazišta
Grahorišče rezultirala su nedostatkom arheoloških nalaza,
što iznenađuje s obzirom na postojanje (iako rijetkih) povr-
šinskih nalaza rimskoga građevnog materijala na središ-
njem dijelu nalazišta. Pretpostavlja se da je takva situacija
 Međimurska županija, HAG 13/2016
Grahorišče, pogled na blagu uzvisinu sjeveroistočno od nalazišta (foto: B. Marciuš)
posljedica devastacije nalazišta. Naime, sedamdesetih
godina prošloga stoljeća na području Grahorišča komasi-
rano je poljoprivredno zemljište i reguliran potok Brodec.
Prilikom spomenutih radova, prema pričanju nekih od vla-
snika oranica na području Grahorišča, uzvisina je nalazišta
iznivelirana. Izgled terena prije radova jasno je vidljiv na
Osnovnoj državnoj karti Mursko Središće (5 K 27 – 40),
mjerila 1 : 5000, nastaloj 1956. godine. Naime, na spome-
nutoj je karti vidljivo nekadašnje zavojito korito i meandar
potoka Brodeca neposredno uz sjeverozapadni rub uzvi-
sine Grahorišča, stoga se smatra da je nalazište deva-
stirano sedamdesetih godina, prilikom uređenja novoga
korita potoka Brodeca.
Za vrijeme probnih iskopavanja rekognoscirano je pod-
ručje blage uzvisine, sjeveroistočno od Grahorišča, na
kojoj je uočeno postojanje brojnih površinskih nalaza. Radi
se uglavnom o ulomcima rimskoga građevnog materijala
i rjeđe keramičkoga posuđa, koji upućuju na postojanje
arheološkoga nalazišta naseobinskoga karaktera. Uz rim-
skodobne, pronađeni su i ulomci prapovijesnoga i novo-
vjekovnoga keramičkog posuđa, koji potvrđuju kontinuitet
naseljavanja položaja Grahorišča od najstarijih arheoloških
do najmlađih povijesnih razdoblja. Zbog brojnosti i raznovr-
snosti površinskih arheoloških nalaza, može se pretposta-
viti da se radi o očuvanom dijelu nalazišta koji bi u buduć-
nosti trebalo sustavno istražiti.
Branka Marciuš
253
Summary
Probe archaeological excavations of the site of Grahorišče
near the village of Vratišinec were conducted in the course
of 2016. The excavations were carried out on cadastral par-
cels 925 and 931, south of the village and near the Brodec
stream, on an elevated position called Grahorišče and Pri
Ribnjaku. The excavations were conducted with the aim of
discovering the true character, area and state of preser-
vation of the site. They were carried out north and west
of the highest point of the site, but yielded very „simple“
stratigraphy. The agricultural land consolidation in the ter-
ritory of Grahorišče and regulation of the Brodec stream
conducted in the 1970s, caused the levelling of the eleva-
tion, and, most probably destroyed the site. The research
also encompassed reconnaissance of the area located on
a mild elevation northeast of Grahorišče, which is covered
in large quantities of finds. It can be assumed that this area
represents a preserved part of the site, and it should be
systematically investigated.
 Hrvatski arheološki godišnjak 13/2016

VARAŽDINSKA ŽUPANIJA

136 Drenovec – Gradina Kukma 142 Utvrda Čanjevo – Gradišće

137 Jalžabet – Bistričak 143 Utvrda Grebengrad
138 Kelemen – desna obala Plitvice 144 Varaždinska županija
139 Martijanec 145 Varaždinske Toplice – Gradski park
140 Petrijanec – Ul. V. Nazora 14 146 Vrbanovec – Ul. R. Krušeca, tumul
141 Rivalno – Cufta

254
 Varaždinska županija, HAG 13/2016
Redni broj: 136
Lokalitet: Drenovec – Gradina Kukma
Naselje: Drenovec
Grad/općina: Varaždinske Toplice
Pravni status: P-4875
Razdoblje: P, A, SV
Vrsta radova: probno iskopavanje
Od 2. do 21. studenog 2016. trajalo je arheološko istraži-
vanje na Gradini Kukma. Voditeljica radova bila je ravna-
teljica Zavičajnog muzeja Varaždinske Toplice, Spomenka
Vlahović, dipl. arheo. U terenskoj ekipi na terenu sudjelovalo
je ukupno troje radnika: Pero Tišljar, Robert Miščević i volon-
ter Damir Mrvčić. Arheološka istraživanja financirana su
sredstvima Ministarstva kulture i Grada Varaždinskih Toplica.
Lokalitet Gradina Kukma nalazi se na području Hrvatskih
šuma d.o.o. u blizini sela Drenovca, nedaleko od
Varaždinskih Toplica. Arheološki terenski radovi izvedeni
su sondiranjem lokaliteta na k.č. 1163/1, k.o. Drenovec.
U prvoj fazi radovi su se odvijali podno Gradine Kukma,
na mjestu gdje je nađena tzv. kružna konstrukcija II, dok
su u drugoj fazi izvedeni na najvišem dijelu lokaliteta, gdje
je otvorena nova sonda br. VII. Arheološko istraživanje
trajalo je 15 dana i nadzirali su ga predstavnici Hrvatskih
šuma, Podružnice šumarije Ludbreg, u dogovoru s
Konzervatorskim odjelom iz Varaždina.
Na mjestu nalaza kružne konstrukcije II, u sondi V, ručno su
uklonjene grane, lišće i niža vegetacija, koja je nikla direktno
na samom nalazu i u njezinoj blizini. Već nakon površinskog
čišćenja slojeva mogla se jasno vidjeti polukružna građe-
vinska struktura lica zida. Zid je u gornjem dijelu bio građen
od sitnijih ulomaka kamena, dok je naknadnim radovima
utvrđeno da su u donjem segmentu zida ulomci kamena
većih dimenzija i pravokutnog oblika. Ustanovljeno je da se
fragmenti kamena s donje strane nalaze na žutoj masnoj
glini ilovači, u kojoj su otkriveni razni ulomci većih i manjih
kamenih oblutaka i kremena raznih boja. Na zapadnoj je
strani ožbukan dio zida u donjem segmentu, tj. na površini
kamena bili su vidljivi ostaci svjetložute žbuke. Zid je na
tom položaju otvoren u dužini od 7,5 m, a najviša sačuvana
visina iznosi 120 cm. Ožbukani sloj u donjem segmentu
zida zatečen je u visini od 50 cm. Stratigrafski slojevi na tom
Čišćenje kružne konstrukcije II (foto: S. Vlahović)
255
dijelu pokazali su sljedeću sliku: sloj 1. masna žuta nabijena
ilovača (40 cm); sloj 2. taman sloj, gar i zemlja (10 cm); sloj
3. izrazito crvena zapečena zemlja pomiješana sa sitnim
šljunkom (30 cm); sloj 4. crni gar (10 cm); sloj 5. crvena
zapečena zemlja (20 cm) i sloj 6. pojava strukture polu-
kružnog kamenog zida. Zid je na tom položaju otvoren do
dubine od 160 cm, a nakon toga je otkriven i pod prekriven
sitnim ulomcima kamenja, žute masne ilovače, kao i sitnim
pijeskom te debljim slojevima crnog masnoga gara. Prilikom
čišćenja strukture na zapadu u segmentu poda, u sloju s
crnim garom otkrivena je kamena kugla. Polukružni zid oči-
šćen je i na istočnom i južnom dijelu unutrašnjosti kružne
konstrukcije. I na tim položajima izdvojeni su nalazi u obliku
raznovrsnih riječnih oblutaka, koji na površinama pokazuju
vidljive tragove obrade u vidu odbijanja od jezgre, jedno-
strano ili obostrano, raznih oblika i dimenzija. Gornja povr-
šinska struktura zida na južnom području otkrila je poseban
građevinski vez, koji se sastojao od većih kamenih ulomaka
između kojih su slagani sitniji ulomci. Pretpostavaka je da
je takav građevinski slog bio upotrebljavan zbog statičkog
rasterećenja zida, kao i njegove stabilizacije.
Čišćenje otkrivenog zida bilo je posebno teško na južnom
dijelu nalazišta, gdje je korijenje triju visokih stabala javora
uraslo u donju strukturu poda i zidova. Struktura zida otvo-
rena je na istoku u dužini od 6,5 m i do dubine od 160 cm.
Na tom je položaju donja struktura zida sadržavala ostatke
žbuke bljedožućkaste boje na površini kamena, slične onoj
zatečenoj na području zapada.
Najbrojniju grupu arheoloških nalaza u objektu kružne kon-
strukcije čine ulomci litičkog materijala (otkriven je ukupno
131 komad). Većinom se radi o raznim kamenim oblutcima
i kamenu raznih boja – od zelene, crvene, smeđe, crne,
ružičaste, sive do žute. U toj grupi nalaza treba izdvojiti
i jednu podgrupu sitnih arheoloških nalaza u vidu šplitera
ili odbojaka koji su nastali tehnikom odbijanja od riječnih
oblutaka ili kamena. Zastupljeni su od svjetloružičaste,
sive, crne, crvene i sive boje.
Vrlo je vjerojatno da velika većina litičkog materijala priku-
pljenog na lokalnim izvorima potječe s teritorija Kalničkog i
Topličkoga gorja. Dio sirovinskog materijala podrijetlom je
iz sekundarnih poznatih ležišta, s obala potoka ili rijeka s
navedenog područja. Nađeni oblutci s tragovima obrade,
kao i ulomci raznog kamenja, pripadaju najjednostavnijim
Izbor nalaza oblutaka iz kružne konstrukcije II (foto: S. Vlahović)
 Hrvatski arheološki godišnjak 13/2016
Izbor ulomaka keramike iz sonde VII s gornjeg platoa Gradine
Kukma (foto: S. Vlahović)
alatkama za „transformacijske aktivnosti”, poput strugala,
grebala, bušila i tzv. izrađevine s jednostavnom linearnom
obradom poput dubila (bušila) ili svrdla te alatki za polira-
nje. Svi nalazi govore u prilog vrlo različitih ljudskih aktiv-
nosti na lokalitetu Gradina Kukma, s naglaskom na težište
tehnologije s izradom i uporabom što jednostavnijih alatki,
bez neke formalne obrade. Može se pretpostaviti da su
one nakon određenog razdoblja uporabe jednostavno bile
odbačene u samoj blizini. U ovom slučaju, većina je otkri-
vena u strukturi kružne konstrukcije II u sondi V, kao i na
nalazu kamenog kružnog zida, gdje su mnogi zatečeni u
debelom sloju žute nabijene ilovače, stoga se može zaklju-
čiti da zbog svoje veličine nisu bile namijenjene ratovanju,
lovu ili poljodjeljskoj aktivnosti na spomenutom području.
Jedna je od najvažnijih zajedničkih karakteristika upo-
raba jednostavne tehničke obrade tzv. cijepanja lomljenja,
možda radi obrade i dorade keramike.
Godine 2016. iskopana je i nova sonda VII, koja je pozici-
onirana u gornjem, najvišem segmentu lokaliteta Gradina
Kukma. Dimenzije sonde iznosile su 300x300 cm, a pružala
se u smjeru sjever-jug. Sonda je pozicionirana na grebenu
na kojem je vizualno zamijećena veća količina obrađenog
kamenja, kao i površinski nalazi sitne keramike. Radovi na
terenu odnosili su se na uklanjanje sitnijega granja drveća,
rezanje korijenja i raznoga grmlja šumskog bilja. Nakon
čišćenja utvrđeno je da se radi o dijelu strukture zida
širine 110 cm i dužine 300 cm koji je otvoren do dubine od
100 cm. Otkrivene strukture pokazale su da je zid građen
od ulomaka kamena, bez uporabe vezivnog materijala.
Najbrojniju grupu arheoloških nalaza u sondi VII čine sitniji
ulomci keramike iz sloja 2. U tom sloju otkriven je fragment
tamnosmeđe keramike, izrađen od fino pročišćene gline
dužine 5,5 cm, dio ručice. Otkriven je i fragment ruba kera-
mičke zdjelice, tankih stijenki, tamnosive boje, od fine pro-
čišćene gline s primjesom sitnih zrnaca pijeska. Fragment
je dug 3,7 cm i pripada manjoj zdjeli. Iz istog sloja potječe
i vrlo sitan fragment dug 3 cm, koji pripada ravnom dnu
zdjelice, grube izrade, nejednake boje pečenja, s dodatkom
zrnaca pijeska glini s debljinom stijenki 1 cm. Jedan sivo-
crni fragment keramike s lagano izvijenim obodom prema
van, dužine 7,5 cm, otkriven je u dosta oštećenom stanju
256
i s mnogo lomova na površini. Na nalazu su prisutni tra-
govi gareži s unutrašnje strane. Spomenuti nalaz keramike
može se svrstati u grupu keramike tankih stijenki. Jedan
fragment keramike prikazuje obod dužine 4,9 cm, naranča-
ste je boje pečenja, a tragovi gareži vidljivi su s unutarnje
strane. Fragment je dio gornjeg blago izvinutog oboda kera-
mike prema van. Šest fragmenata sitne keramike pokazuju
različite boje pečenja – od svjetlosive, narančaste, do crne
boje te svi mjestimično na površini imaju tragove gareži.
Nalazi pripadaju grupi keramike tankih stijenki i fine fakture
izrade. U istom sloju 2 otkriven je i fragment keramike svijetle
oker boje, promjera stijenke 0,4 cm. Fragment je izrađen od
pročišćene gline bez tragova zrnaca pijeska, a prisutni su i
tragovi obrade u vidu linija na unutarnjem dijelu strukture.
Fragment se može svrstati u grupu fine glatke keramike.
Jedan fragment keramike odnosi se na lagano izvinut obod
keramike narančaste boje pečenja, tankih stijenki. Tragovi
gara vidljivi su na vanjskim i unutarnjim stranama. Radi se o
finoj keramici narančaste boje pečenja. Još jedan fragment
keramike s lagano izvinutim obodom prema van, narančaste
boje pečenja, kao i prethodni sadrži tragove gara. I on se
može svrstati u grupu fine keramike, tankih stijenki s promje-
rom oboda 0,5 cm. Fragment keramike svjetlonarančaste
boje odnosi se na lagano izvinut obod prema van i može se
svrstati u grupu keramike tankih stijenki. Tragovi gareži pri-
sutni su na vanjskim i unutarnjim stranama, a promjer oboda
iznosi 0,6 cm. Devet fragmenata svijetle oker boje keramike
izrađeno je od pročišćene gline, a na svima su prisutni tragovi
gareži s vanjske strane. I ti se nalazi mogu svrstati u grupu
keramike tankih stijenki. Nađeni fragmenti većinom pokazuju
dijelove manjih zdjela, tj. uporabne keramike. Pet je fragme-
nata tamnosive boje i pripadaju grupi keramike tankih stijenki
od pročišćene gline, s tragovima gareži na vanjskoj strani.
Posebnu grupu nalaza sonde VII čine litički nalazi. Otkriveno
je ukupno sedam nalaza, a svjedoče o tome da su se ljudi
na području lokaliteta Gradina Kukma bavili različitim aktiv-
nostima. Na temelju nalaza sonde VII može se zaključiti
kako najbrojniju grupu pokretnog arheološkog materi-
jala čine manji fragmenti svakodnevne keramike većinom
fine obrade od pročišćene gline i tankih stijenki. Jedna je
od karakteristika spomenutih nalaza da u potpunosti izo-
staje ukras na njihovoj površini. Većina je fragmenata bež
ili narančaste boje pečenja sa zadebljanim obodom (rub) i
mogu se datirati u kasni srednji vijek. Nalazi fragmenata s
ravnim dnom sivocrne i smeđe boje mogu se datirati u kasni
srednji vijek, odnosno u 15. i 16. st., dok se nekoliko nalaza
s izvinutim obodom prema van može datirati u razvijeni
srednji vijek, od 11. do 12. st. Litički materijal sa spomenu-
tog područja svjedoči u prilog činjenici da su se na području
lokaliteta Gradina Kukma odvijale različite aktivnosti.
Istraživanje govori u prilog tome da među arheološkim
materijalom prevladavaju nalazi litičkog karaktera, što
potvrđuje tezu o prisutnosti ljudi i organiziranoj aktivnosti.
Daljnja arheološka istraživanja dat će točniji odgovor na
pitanje što se na spomenutom području i u samoj blizini
lokaliteta izrađivalo i obrađivalo te kako se živjelo.
Literatura
Horvat 2012 G. Horvat, Šume Kalnika, Tonimir, Varaždinske
Toplice, 2012.
 Varaždinska županija, HAG 13/2016
Karavanić 1992 I. Karavanić, Prijedlog osnovnog stru-
kovnog nazivlja za srednji i mlađi paleolitik, OA, vol. 16.,
Zagreb, 1992.
Registar 1990 Registar arheoloških nalaza i nalazišta sje-
verozapadne Hrvatske, Muzejsko društvo sjeverozapadne
Hrvatske, sekcija arheologa i preparatora, Varaždin, 1990.
Sokač-Štimac 1979 D. Sokač-Štimac, Prethistorijske
kamene sjekire požeške kotline, Vjesnik Muzeja Požeške
kotline, 2-3., Slavonska Požega, 1979.
Špoljar 2012 D. Špoljar, Rezultati arheoloških reko-
gnosciranja Ravne gore i okolnih područja, Arheologija
Varaždinskog kraja i srednjeg Podravlja, Izdanja HAD, vol.
28., Zagreb, 2012.
Težak-Gregl 2001 T. Težak-Gregl, Glačane kamene ruko-
tvorine neolitičkog i eneolitičkog razdoblja u Hrvatskoj, OA,
vol. 25., Zagreb, 2001.
Vlahović 2015 S. Vlahović, Izvješće o arheološkom istra-
živanju lokaliteta Gradina Kukma – Varaždinske Toplice
2015., Zavičajni muzej Varaždinske Toplice, 2015.
Vrdoljak 1992 S. Vrdoljak, Nalazi s lokaliteta Kalnik-Igrišće
kao primjer metalurške djelatnosti kasnog brončanog doba
u sjeverozapadnoj Hrvatskoj, OA, vol. 16., Zagreb, 1992.
Spomenka Vlahović
Summary
Archaeological excavations at the hillfort of Kukma in the
vicinity of the village of Drenovec near Varaždinske Toplice
were conducted in the course of November 2016. The exca-
vations revealed the remains of walls with a circular lay-out
and movable finds, predominantly dressed stone fragments.
Brown and black, and brown pottery shards with flat bottoms
can be dated to the Late Middle Ages, spanning the 15th and
16th centuries, while the shards with everted rims can be
dated to the High Middle Ages (the 11th and 12th centuries).
Redni broj: 137
Lokalitet: Jalžabet – Bistričak
Naselje: Jalžabet
Grad/općina: Jalžabet
Pravni status: Z-1945
Razdoblje: P
Vrsta radova: prospekcija
Od 26. rujna do 14. listopada 2016. trajala su istraživanja
lokaliteta Bistričak u Jalžabetu iz starijega željeznog doba.
Nakon opsežnih priprema, Institut za arheologiju pokrenuo
je arheološka i multidisciplinarna istraživanja tog lokaliteta.
Jedini ispravan pristup tako kompleksnom prapovijesnom
lokalitetu poput ovoga uz potok Bistričak jest paralelno
istraživanje nekropole i naselja te cijelog prapovijesnog
krajolika u kojem se nalazi lokalitet. Institut za arheologiju
iz Zagreba, koji je preuzeo projekt arheoloških istraživanja
Jalžabeta nakon višedesetljetne pauze, odlučio je zapo-
četi novu fazu istraživanja, i to geofizičkim istraživanjima
izabranih položaja na lokalitetu (Šimek-Kovačević 2014).
Voditelj istraživanja bio je dr. sc. Saša Kovačević, viši znan-
stveni suradnik u Institutu za arheologiju, dok su u radovima
257
Gomila prije početka krčenja šume i raslinja 2016. (foto: S.
Kovačević)
sudjelovali i studenti arheologije Sveučilišta u Zagrebu i
Zadru. Radovi su financirani sredstvima Ministarstva kul-
ture, a financijsku, logističku i drugu pomoć osigurao je i
Institut za arheologiju iz Zagreba.
Lokalitet u Jalžabetu nalazi se oko 2 kilometara istočno od
centra Jalžabeta, s lijeve strane ceste Jalžabet – Ludbreg,
uz sam južni rub dravske ravnice. Nizinskim, blago valovi-
tim područjem dominira velik tumul Gomila, a zapadno od
njega teče potok Bistričak. Pretpostavljalo se da naselje iz
starijega željeznog doba leži u blizini, vjerojatno zapadno
od potoka Bistričaka. Naziv Breški u lokalnom govoru ozna-
čava više blagih uzvišenja, brežuljaka, koji su danas sniženi
obrađivanjem tla, dok su u prošlosti sigurno bili dobro vid-
ljivi. Pretpostavka da su „breški” zapravo prapovijesni tumuli
dosad nije bila potvrđena, s obzirom na to da je probno son-
diran tek velik tumul Gomila te je istražen jedan tumul istočno
od Gomile (tumul 2) (Šimek 1998; 2001). Gomila u Jalžabetu
spomenik je europskog i svjetskog značenja i jedan je od
najvećih grobnih humaka u srednjoj Europi, promjera oko
65 m, a sačuvane visine veće od 8 m. Prve sustavne pre-
glede terena na prostoru sjeverozapadne Hrvatske s ciljem
ubiciranja i kartiranja tumula starijega željeznog doba, pro-
vela je 1956. ekipa Arheološkog muzeja u Zagrebu (Vinski-
Gasparini 1961, s literaturom). Uslijedilo je probno sondiranje
jalžabetskog tumula, koje je 1963. proveo Arheološki muzej u
Zagrebu (Vinski-Gasparini 1978). Na padini Gomile otvorene
su dvije sonde. Sondom na istočnoj padini Gomile doprlo
se do kamene konstrukcije od oblutaka, da bi potom sonda
bila zatrpana. Paralelno su započela istraživanja u obližnjem
Martijancu, koja su se pokazala ključnima za definiranje kul-
turno-kronološkog razvoja starijega željeznog doba u sjever-
noj Hrvatskoj (Vinski-Gasparini 1961; 1978; 1987).
Tijekom pregledavanja šireg područja Bistričaka 1989. uz
jednu od oranica istočno od Gomile primijećeni su komadi pje-
ščenjaka, izbačeni oranjem. Nakon probnog sondiranja, koje
je proveo Gradski muzej Varaždin, uslijedilo je zaštitno istra-
živanje humka nazvanog tumul 2 (Šimek 1998). Istraživanja
je vodila Marina Šimek, koja je i danas suradnica na projektu.
Bogatstvo grobnih priloga, ostaci složene grobne arhitekture
te tragovi kompliciranoga pogrebnog ritusa, označili su tumul
2 kao posebno vrijednu grobnu cjelinu iz starijega željeznog
doba kontinentalne Hrvatske (Šimek 2001).
Za sezonu 2016. planirano je uklanjanje raslinja s gigant-
skog tumula Gomile i prva geofizička istraživanja lokaliteta
Carov jarek i Bistričak.
 Hrvatski arheološki godišnjak 13/2016
Početak čišćenja Gomile 2016. (foto: S. Kovačević)
Ekipa Eastern Atlasa tijekom geofizičkih istraživanja na Gomili
(foto: S. Kovačević)
Ove su godine istražene k.č. 427, 428 i 429, k.o. 331139
Jalžabet (sama Gomila). Kako je dio područja koje bi moglo
biti geofizički istraženo bio pod kukuruzima i drugim kultu-
rama, povoljni su položaji morali biti odabrani na licu mjesta,
nakon dolaska ekipe za geofizička mjerenja. Arheološka istra-
živanja ni u kojem trenutku nisu zadirala u kulturne slojeve.
Nakon dolaska na lokalitet u ljeto 2016., uočeno je da je
Gomila ozbiljno oštećena. Na vrhu tog prapovijesnog spo-
menika iskopana je golema rupa, dimenzija 3x3 m, oko 2 m
dubine. S obzirom na to da su u zemlji koju su pljačkaši rasuli
oko sonde otkriveni tragovi spaljenih kostiju i spaljene amor-
fne grudice bronce, pretpostavljeno je da je uništen i ukraden
inventar jednog naknadnog, pretpostavlja se prapovijesnog
paljevinskog ukopa u tumul. Opljačkana je sonda pregledana
i ograđena. Pljačkaški pohod morao se dogoditi u tijekom pro-
tekle godine, vjerojatno u proljeće ili ljeto, pod okriljem gustog
zelenila, kojim je tumul bio obrastao. Poslije je otkriveno da
je pljačka nastavljena i nakon sezone radova 2016. godine.
U rujnu 2016. godine Institut za arheologiju u Zagrebu
započeo je raščišćavati i krčiti šumu i raslinje na lokalitetu
iz starijega željeznog doba Jalžabet – Bistričak, preciznije
na položaju Gomila. S obzirom na to da više desetljeća
nitko nije kosio i sjekao raslinje s velikog tumula, koji je
prvorazredno kulturno dobro, veliki su napori uloženi kako
bi se tumul očistio i pripremio za geofizička istraživanja
ekipe pod vodstvom Corneliusa Meyera iz specijalizirane
tvrtke Eastern Atlas GmbH & Co KG, Berlin.
Ekipa Eastern Atlasa 13. i 14. listopada 2016. geora-
darski je i geomagnetski istražila lokalitet, a rezultati su
258
Područje koje je geofizički istraženo 2016. (izvor: Eastern Atlas,
Berlin)
potvrdili da se na položaju Carev jarek, zapadno od potoka
Bistričaka, nalaze ukopane naseobinske strukture. Time je
još solidnije potvrđena slutnja o položaju naselja starijega
željeznog doba u Jalžabetu, što je, uz čišćenje Gomile,
jedan od najvažnijih rezultata inicijalne faze arheoloških
istraživanja u Jalžabetu. Također je utvrđeno da se u nepo-
srednoj okolici Gomile i istraženog tumula 2 nalaze pod-
ručja za koja se može pretpostaviti da se radi o do sada
neprepoznatim, sniženim tumulima, ali i drugim, brojnim
ukopanim strukturama zasad nepoznatog podrijetla. To je
važan podatak koji još više učvršćuje pretpostavku da se
u Jalžabetu oko velikog tumula smjestila nekropola stari-
jega željeznog doba, a preko potoka istovremeno naselje.
Posljednji skup podataka odnosi se na samu Gomilu. Čini
se da je oko gigantskog tumula postojao jarak te da se u
tumulu nalazi velika kvadratna grobna komora, najvjerojat-
nije slične konstrukcije onoj iz tumula 2.
Rezultati radova su zadovoljavajući. Uz ograničena finan-
cijska sredstva, s Gomile je uklonjeno raslinje i prikupljen
je cijeli niz novih informacija kojima su postavljeni solidni
temelji za nastavak sustavnih arheoloških i interdisciplinar-
nih istraživanja kompleksnoga arheološkog krajolika, koji
se nalazi s obiju strana potoka Bistričaka.
Literatura
Šimek 1998 M. Šimek, Ein Grabhügel mit Pferdebesttatung
bei Jalžabet, Kroatien, in: Das Karpatenbecken und die
osteuropäische Steppe, Hänsel B., Machnik J. (eds.),
 Varaždinska županija, HAG 13/2016
Südosteuropa-Schriften 20, Prähistorische Archäologie in
Südosteuropa 12, München, 1998: 493 – 510.
Šimek 2001 M. Šimek, Weitere Aspekte von Grabhügel II
in Jalžabet bei Varaždin, in: Die Drau-, Mur-, und Raab-
Region im 1. vorchristlichen Jahrtausend, Akten des
internationalen interdisziplinären Symposiums von 26.
bis 29. April 2000. in Bad Radkersburg, Lippert A. (ed.),
Universitätsforschungen zur Prähistorische Archäologie,
78, Bonn, 2001: 311 – 318.
Šimek, Kovačević 2014 M. Šimek, S. Kovačević, Jalžabet
– Bistričak: u susret novim istraživanjima, Prilozi IAZ, 31,
Zagreb, 2014: 231 – 238.
Vinski-Gasparini 1961 K. Vinski-Gasparini, Iskopavanje
kneževskog tumulusa kod Martijanca u Podravini, VAMZ,
3. s. 2, Zagreb, 1961: 39 – 66.
Vinski-Gasparini 1978 K. Vinski-Gasparini, Osvrt na istra-
živanja kasnog brončanog i starijeg željeznog doba u sje-
vernoj Hrvatskoj, u: Izdanja HAD, sv. 2, Varaždin, 22. – 25.
X. 1975., Zagreb, 1978: 129 – 146.
Vinski-Gasparini 1987 K. Vinski-Gasparini, Grupa
Martijanec – Kaptol, u: Praistorija jugoslavenskih zemalja,
V, Sarajevo, 1987: 182 – 232.
Saša Kovačević
Summary
Archaeological excavation of the Late Iron Age site of
Bistričak in Jalžabet were conducted in the course of
November and October 2016. After extensive prepa-
rations, archaeological and multidisciplinary research
was launched. The research included investigation into
the necropolis as well as a wider prehistoric landscape.
Geophysical surveys were carried out at several selected
sites. They confirmed the existence of settlement fea-
tures at the site of Carev jarek, located to the west of the
Bistričak stream. The research also identified several, so
far unknown reduced tumuli and other dug structures of
unknown origin in the vicinity of the large tumulus at Gomile
and the excavated tumulus 2. This information is very sig-
nificant because it confirms the assumption that an Early
Iron Age necropolis was located around the large tumulus,
on the east bank of the Bistričak stream in Jalžabet. In
the course of the 2016 excavations, the large tumulus at
Gomila was cleared of vegetation and prepared for future
archaeological investigation. A robbery dig was discovered
during these works.
Redni broj: 138
Lokalitet: Kelemen – desna obala Plitvice
Naselje: Kelemen
Grad/općina: Jalžabet
Pravni status: –
Razdoblje: A
Vrsta radova: zaštitno iskopavanje
Od 17. do 19. svibnja 2016. Gradski muzej Varaždin zaštitno
je arheološko istraživao korito rijeke Plitvice (k.č. 3782,
k.o. Kelemen). Voditeljica istraživanja bila je Lovorka
259
Štimac-Dedić, dipl. arheo., a u istraživanju su sudjelovali
Jere Drpić, arheolog na stručnom osposobljavanju, Josip
Cepanec, preparator za kamen, i dr. sc. Marijana Korunek
(Konzervatorski odjel u Varaždinu). Radove je financirao
Gradski muzej Varaždin.
Lokalitet je 1947. otkrio Stjepan Vuković te ga je zbog bli-
zine Bartolovca registrirao pod tim imenom, dok danas taj
položaj pripada k.o. Kelemen. Sa sjeverne je strane loka-
litet omeđen rijekom Plitvicom, čijom je regulacijom djelo-
mično i uništen. Arheološkim istraživanjima Branke Vikić-
Belančić, 1962. i 1963., prema karakteru nalaza utvrđeno
je postojanje rimske vile rustike te sjecište puteva prema
Ludbregu (Iovia) i Varaždinskim Toplicama (Aquae Iasae).
Teren je pregledan nakon dojave da se na sjevernom
rubu lokaliteta u samom koritu rijeke Plitvice nalazi bačva.
Razina vodostaja rijeke tada je bila iznimno niska, a nalaz
je bio iznad razine vode pa se moglo raspoznati da daske
vidljive na površini čine neku vrstu drvenog recipijenta.
Bačva je zahvaćena bagerom koji je u sklopu uređenja
obale čistio korito rijeke (Hrvatske vode). Nalaz je bilo
potrebno što prije izvaditi kada se za to stvore povoljni
uvjeti jer bi ga svaka veća promjena vodostaja rijeke
Plitvice dodatno uništila.
Zbog otežanog pristupa uvjetovanog specifičnom konfigu-
racijom terena, iskopan je podest u koritu rijeke kako bi
se olakšao pristup nalazu, čišćenje i naposljetku vađenje.
Čišćenjem površine korita oko nalaza utvrđeno je da je
lokalitet na tom dijelu presječen regulacijom jer se iznad
nalaza bačve nazire taman kulturni sloj debljine 50 cm, iz
kojeg ispada antički građevni materijal, paljevina, keramika
i životinjske kosti.
Prilikom pražnjenja masne ispune bačve utvrđeno je da je
sve do dubine od 60-ak cm bila kontaminirana. Tek kad
je uklonjena sva ispuna, bilo je moguće vidjeti sedamna-
est drvenih dasaka bačve, promjera 78 cm. Daske su bile
različite dužine i širine, od čega je najveća dužina daske
iznosila 100 cm, a prosječna debljina dasaka bila je 2,5 cm.
Prilikom vađenja dasaka u profilu se pojavio trostruki drveni
obruč, koji je za razliku od čvrstih dasaka bačve bio mekši
i znatno delikatniji za vađenje. Nalaz bačve vrlo vjerojatno
upućuje na ostatak konstrukcije bunara, koji se upotreblja-
vao u sklopu rimske vile. Zbog uništenoga gornjeg dijela
Položaj nalaza bačve u koritu rijeke Plitvice (foto: L. Štimac-Dedić)
 Hrvatski arheološki godišnjak 13/2016
Nalaz bačve u koritu rijeke Plitvice (foto: L. Štimac-Dedić)
konstrukcije ne može se pretpostaviti o kakvoj se vrsti
bunara radilo jer se u antici javlja nekoliko tipova u kojima
se bačve upotrebljavaju kao konstruktivni dijelovi.
Materijal pronađen u ispuni vrlo je vjerojatno u bačvu dospio
iz kulturnog sloja koji se nalazi neposredno iznad nje jer zbog
radova Hrvatskih voda na površini korita materijal konstan-
tno ispada i povlači se po površini. Nalaznici su sav taj mate-
rijal s površine ugurali u bačvu i dodatno je kontaminirali.
Zbog takve kontaminacije keramički materijal u ispuni nije
mogao biti referentan za dataciju bačve jer određene vrste
keramike opstaju kroz čitav period Carstva. Isti je slučaj i
s pronađenim novcem Konstancija II. (337. – 361.), koji je
također vrlo vjerojatno u bačvu dospio iz gornjih slojeva.
Radiokarbonskom analizom drva nalaz je datiran kalibrira-
nim datumom od 79. do 126. godine. Taj vremenski raspon
odgovarao bi kronološkim okvirima postavljenima na teme-
lju arheoloških istraživanja 1962. i 1963. godine, u kojima se
početak života na tom lokalitetu datira u drugu polovicu 1. st.
Literatura
Albrecht 2014 N. Albrecht, Römerzeitliche Brunnen und
Brunnenfunde im rechtsrheinischen Obergermanien und in
Rätien, Online-Publikation Heidelberg: http://www.ub.uni-
heidelberg.de/archiv/16484, Manheim, 2014.
Vikić-Belančić 1968 B. Vikić-Belančić, Istraživanja u
Jalžabetu kao prilog upoznavanju života u zaleđu dravskog
limesa, VAMZ, vol. 3, no. 1, Zagreb, 1968: 75 – 101.
Lovorka Štimac-Dedić
260
Summary
Following a tip on a barrel located in the northern part of the
Roman villa in Kelemen, a rescue archaeological excavation
was conducted in the bed of the River Plitvica in May 2016.
The excavation identified the remains of a Roman-period
well, dated by radiocarbon analysis from 79 to 126 AD.
Redni broj: 139
Lokalitet: Martijanec
Naselje: Gornji Martijanec, Donji Martijanec, Jalžabet
Grad/općina: Martijanec, Jalžabet
Pravni status: Z-2948
Razdoblje: P
Vrsta radova: LiDAR izmjera
U studenom 2016. organizirana je aerofotogrametrijska i
LiDAR izmjera šireg područja oko poznatih stariježeljezno-
dobnih lokaliteta na prostoru Martijanca te grobnog humka
u Jalžabetu. Program je realizirao Hrvatski restauratorski
zavod, Služba za arheološku baštinu, Odjel za kopnenu
arheologiju, a voditeljica mu je bila Marijana Krmpotić.
Lokalitet je izmjerila tvrtka Vektra d.o.o. iz Varaždina, a
investitor je bilo Ministarstvo kulture.
Izmjerom je obuhvaćeno područje koje na jugu uključuje
Arheološku zonu „Pri Gomili”, u okviru koje se nalazi jedan
od najvećih stariježeljeznodobnih grobnih humaka na pro-
storu Hrvatske, a koji do sada nije bio istraživan. Prema
istoku, obuhvaćeno je područje do položaja istraženoga
grobnog humka Gomilica/Gamulica, dok je na sjeveru
izmjera uključila lokalitet Gradišće. Navedeni lokalitet smje-
šten je u Donjem Martijancu te najvećim dijelom devastiran
gradnjom današnjeg naselja. Na tome se lokalitetu nalaze
ostaci srednjovjekovnoga gradišta, podignutog na starijem,
prapovijesnom naselju, sudeći prema slučajnim nalazima
iz kasnoga brončanog, odnosno starijega željeznog doba.
Ni taj položaj do sada nije bio arheološki istraživan. Cilj
izmjere bio je dobiti model reljefa kako bi se utvrdilo ima li na
navedenom prostoru još neevidentiranih grobnih humaka
te kako bi se prije bilo kakvih zahvata dobili podaci o još
3D model LiDAR izmjere humka Gomila u Gornjem Martijancu
(izrada: Vektra d.o.o.)
 Varaždinska županija, HAG 13/2016
Aerofotogrametrijski i LiDAR-om izmjereno područje
Martijanca (izrada: Vektra d.o.o.)
neistraživanim lokalitetima. Na samome humku Gomila
izmjera je pokazala postojanje velikoga kružnog udubljenja
u centralnom dijelu humka koje je moglo nastati prilikom
pljačke ili zbog propadanja, odnosno slijeganja komore.
Također je napravljena aerofotogrametrijska i LiDAR
izmjera velikoga grobnog humka u Jalžabetu, od Gomile
udaljenog oko 3,7 km zračene linije prema sjeverozapadu,
jer se može pretpostaviti da je riječ o dijelu iste stariježe-
ljeznodobne cjeline, koja je obuhvaćala dio Podravine oko
Jalžabeta i Martijanca.
Aerofotogrametrijskom i LiDAR izmjerom obuhvaćeno je
područje od oko 100 ha.
Literatura
Šimek 1998 M. Šimek, Rezultati dosadašnjih arheološ-
kih istraživanja i konzervatorskih zahvata na području
Varaždinske županije, Radovi Zavoda za znanstveni rad
HAZU Varaždin 10-11, 1998: 455 – 475.
Vinski-Gasparini 1961 K. Vinski-Gasparini, Iskopavanje
kneževskog tumulusa kod Martijanca u Podravini, VAMZ,
vol. 2, no.1, Zagreb, 1961: 39 – 66.
Vinski-Gasparini 1978 K. Vinski-Gasparini, Osvrt na
istraživanja kasnog brončanog i starijeg željeznog doba
u sjevernoj Hrvatskoj, Izdanja HAD 2, Zagreb, 1978: 129
– 148.
dr. sc. Marijana Krmpotić
Summary
Aerophotogrammeric and LiDAR measurements of
the wider area of Early Iron Age sites in the territory of
Martijanec and the burial mound in Jalžabet were carried
out in the course of November 2016. They encompassed a
surface area of 100 ha. The aim of the survey was to iden-
tify new burial mounds and provide additional information
on sites which had not been excavated. The survey results
of the burial mound of Gomila show a significant depres-
sion in its central part, probably resulting from robbery digs.
Redni broj: 140
Lokalitet: Petrijanec – Ulica Vladimira Nazora 114, k.č. 14
Naselje: Petrijanec
Grad/općina: Petrijanec
Pravni status: P-1360
Razdoblje: A, NV
Vrsta radova: zaštitno iskopavanje
Od 14. do 29. lipnja 2016. Arheološki odjel Gradskog muzeja
Varaždin zaštitno je arheološki istraživao lokalitet u Ulici
Vladimira Nazora 114 u Petrijancu, k.č. 14, k.o. Petrijanec.
Voditeljica istraživanja bila je Lovorka Štimac-Dedić, dipl.
arheo., a u istraživanju su sudjelovali Jere Drpić, arheolog
na stručnom osposobljavanju (GMV) i Josip Cepanec, pre-
parator (GMV). Investitor je bila Općina Petrijanec.
oko
Naselje Petrijanec nalazi se 12 km zapadno od Varaždina,
uz cestu koja vodi prema Ptuju. Prvi arheološki nalazi zabi-
lježeni su već 1797. prilikom gradnje ceste, a 1805. otkriven
je skupni nalaz zlatnog nakita i novca. Intenzivirana gradnja
nakon Drugog svjetskog rata rezultirala je sve češćom poja-
vom nalaza, a probnim sondiranjima 1969. potvrđeno je i
postojanje rimskog naselja. Otkriće skupnog nalaza srebr-
nog posuđa i novca 2005. ponovno je podsjetilo na važnost
tog lokaliteta. Od 2016. pregledava se šire područje naselja
radi utvrđivanja novih lokacija za arheološka istraživanja.
Dvorište u Ulici Vladimira Nazora 114, sjeverno od ceste
koja vodi prema Ptuju, zaštitno je istraženo neposredno
Pogled na zapadni dio S I (foto: A. Švoger)
261
 Hrvatski arheološki godišnjak 13/2016
Nalaz keramičkog lonca u S.J. 05 (foto: L. Štimac-Dedić)
prije gradnje nove kuće. Sonda I, dimenzija 13x4 m, otvo-
rena je uz južni rub dvorišta. Rušenje kuće, prekopavanja
za izmjenu starih infrastrukturnih instalacija i postavljanje
novih odvijalo se bez arheološkog nadzora, stoga su uni-
šteni skoro svi arheološki slojevi u većem dijelu planirane
površine iskopavanja.
Recentan sloj šute (SJ 01) rasprostirao se neravnomjerno
čitavom površinom sonde, pri čemu je njegova debljina
ponegdje varirala i do 100 cm, što je rezultat brojnih iskopa za
instalacije. Nakon njegova skidanja, u istočnom dijelu sonde
javio se sloj taraca na dubini od 60 cm (SJ 02). Ta je struk-
tura s nabijenim slojem kamenja i opeke ulazila u sjeverni
profil, dok je na svome rubnom južnom dijelu uništena tije-
kom nekih od prijašnjih prekopavanja. Ispod taraca vidljiv je
ostatak uništenoga renesansnog sloja, na koji je ta struktura
sjela vrlo vjerojatno u 18. st. U krajnjem sjeveroistočnom uglu
sonde pronađen je ostatak crnoga paljevinskog sloja (SJ 03)
s komadićima drva i željeznih čavala, a koji je uništen ukopom
za električne instalacije. Tek u zapadnom dijelu sonde omo-
gućena je jasnija interpretacija kroz slojeve i pokretni mate-
rijal. U tom se dijelu sonde ispod šute na dubini od 60 cm
pojavio zid od blokova žutog pješčenjaka bez veziva (SJ 04),
tvoreći oblik slova L. Unutar te građevinske strukture izbio
je rahao sloj crvenkaste boje s tragovima paljevine (SJ 05),
mljevene opeke i uništenih dijelova nabijenih podova i zidova,
u kojem je pronađeno najviše pokretnog materijala. Mnoštvo
keramičkog posuđa i pećnjaka pripada 16. i 17. st., iako je
sporadično zabilježen i koji antički fragment opeke.
U jugozapadnom uglu sonde na dubini od 45 cm (SJ 06)
javio se izrazito crn paljevinski sloj, vrlo vjerojatno ostatak
urušene peći ili neke vrste ložišta. Taj sloj ulazi u profile
sonde, polukružnog je oblika i u njemu su pronađeni fra-
gmenti spaljene opeke i pećnjaka. Ispod novovjekovnih slo-
jeva na dubini od 80 cm nalazi se sloj sitnog pijeska i šljunka
(SJ 07), zatim nešto vlažniji sloj šljunka s glinom (SJ 08),
koji u jednom dijelu uz južni rub sonde prelazi u antičku
šutu (SJ 09). U tom urušenju pronađena je fragmentirana
antička opeka s pečatom ptujske radionice majstora Julija
Firmina, rimska keramika, građevni metal i novac iz 3. st.
Okomito ispod novovjekovnog zida (SJ 04) pojavio se vrlo
262
Pećnjak s prikazom Svete obitelji (foto: A. Švoger)
kompaktan i čvrst antički zid (SJ 10) dug 3,5 m, vjerojatno
dio antičke arhitekture otkrivene 1969. istočno od tog polo-
žaja. Prema svemu sudeći, renesansna nastamba nastala
je na antičkim temeljima, a uništena je i srušena tijekom
požara, o čemu svjedoče fragmenti spaljene drvene arhi-
tekture, zemljanih podova i zidova, a dodatno je uništena
novom gradnjom u 18. st. te recentnim prekopavanjima.
Literatura
Mirnik 2008 I. Mirnik, Maksimijanov aureus iz skupnog
nalaza u Petrijancu 1805. god., Archaeologia Adriatica 11,
Zadar, 2008: 433 – 452.
Šarić 1979 I. Šarić, Antičko naselje u Petrijancu. Izdanja
HAD, Zagreb, 1978: 177 – 195.
Šarić, Tomičić 1969 I. Šarić, Ž. Tomičić, Istraživanja
arheološke podloge Petrijanca. Dokumentacija AO GMV,
Varaždin, 1969.
Šiša-Vivek, Leleković, Kalafatić 2005 M. Šiša-Vivek, T.
Leleković, H. Kalafatić, Ostava rimskog novca i srebrnog
posuđa iz Petrijanca (Hoard of Roman Coins and Silver
Dishware from Petrijanec), OA, 29, Zagreb, 2005: 231
– 345.
Valentić, Horbec, Jukić 2005 M. Valentić, I. Horbec,
I. Jukić, Hrvatska na tajnim zemljovidima 18. i 19. st.,
Varaždinska županija, Zagreb, 2005: 130, 131.
Lovorka Štimac-Dedić
Summary
A rescue archaeological excavation was conducted in the
courtyard of the house at 114 V. Nazora Street in Petrijanec,
north of the road leading to Ptuj. The excavation revealed
the remains of structures which can be dated to the 18th
century, Renaissance and Antiquity. A Renaissance-period
layer of demolition yielded most of the finds, including pot-
tery, stove tiles, rubble and ashes. Since only Antiquity period
finds were registered in the territory of Petrijanec so far, the
results of this research improve the knowledge of its history.
 Varaždinska županija, HAG 13/2016
Redni broj: 141
Lokalitet: Rivalno – Cufta
Naselje: Rivalno
Grad/općina: Martijanec
Pravni status: P-4153
Razdoblje: P
Vrsta radova: probno istraživanje, rekognosciranje
Od 31. listopada do 17. studenog 2016., s prekidima zbog
lošeg vremena, tvrtka ARHOS d.o.o. iz Sračinca probno
je arheološki istražila lokalitet Cufta kod sela Rivalna,
k.č. 1169/2, k.o. Slanje. Voditeljica radova bila je Marina
Šimek, mag. arheo. U istraživanju su sudjelovali studenti
arheologije Fabijan Novak, Luka Bogdanić i Stjepan
Marinković. Financijska sredstva osigurali su Ministarstvo
kulture i Općina Martijanec.
Na osnovi terenskih podataka i prikupljenih arheoloških
nalaza s lokaliteta Cufta kod sela Rivalna, to je nalazište
definirano kao vjerojatna naseobina iz starijega željeznog
doba. Markantan položaj južno od Martijanca i Križovljana,
oveća nepravilna uzvisina koja se za oko 24 m uzdiže od
ceste Križovljan – Slanje i odvojka za Rivalno, idealna je
pozicija i dobro strateško mjesto za organizaciju nase-
lja. Sjeverozapadno, na oko kilometar zračne udaljeno-
sti, nalazi se velik tumul Gomila (Gamula), a oko 1300 m
zračne udaljenosti prema sjeveru položaj Gamulice, prvi
tumul istočnohalštatskog kruga istraženog na tlu Hrvatske.
Takav razmještaj grobova, odnosno nekropole i Cufte s
koje se pruža pogled na široko okolno područje, išli su
u prilog pretpostavci o postojanju naselja. Nalazi kera-
mike iz starijeg željeznog doba, u više navrata prikupljeni
tokom rekognosciranja S. Vukovića (predmeti u Gradskom
muzeju Varaždin), K. Vinski-Gasparini i M. Šimek (predmeti
u Gradskom muzeju Varaždin), potvrđivali su pretpostavke
o naseobinskom karakteru Cufte.
Istraživana čestica nalazi se oko 50 m istočno od najvišeg
dijela Cufte. Njezinu sjevernu-sjeveroistočnu granicu ozna-
čava oštra padina zarasla u gusto, teško prohodno raslinje,
a koja se spušta do ceste za Rivalno. Prema jugu parcela
završava kod poljskog puta i jarka, koji je vjerojatno ostatak
starog kanala.
Prije početka iskopavanja površinski je pregledana par-
cela, ali i okolne čestice. Vrlo skromne površinske nalaze
čine maleni fragmenti novijih opeka, ulomak zeleno oca-
kljene keramičke posude (vjerojatno 19. st.), sitan fragment
Lokalitet Cufta, označeno mjesto istraživanja, pogled sa sjevera
(foto: M. Šimek)
263
Cufta, radovi u sondi I, pogled s juga (foto: M. Šimek)
kamenine (19. st.), malen ulomak prapovijesne keramike te
rub keramičkog lonca (novi vijek).
Tri probne sonde iskolčene su od najvišeg dijela parcele
prema sjeveru, s time da je jedna sonda, odnosno probni
rov, otvorena na samom rubu oranice uz početak strme
padine. To je mjesto odabrano zbog podatka da je naj-
veća količina fragmentiranih posuda i piramidalnih utega
prikupljena 1961., kada je kustos varaždinskog muzeja
Stjepan Vuković uz pomoć suradnika Martina Štanglina
iz Martijanca pregledavao teren, a nalazi su otkriveni u
vojnom rovu JNA. Rov je bio iskopan na sjeveroistočnoj
padini Cufte i njime je bio zahvaćen kulturni sloj prapovijes­
nog naselja. Prije početka sondiranja, tijekom višekratnih
pregleda padine i čišćenja njezinih pojedinih dijelova, nije
pronađeno mjesto rova iz 1948. godine. Jedan probni rov
otvoren je i na južnom dijelu parcele, 30 m sjeverno od
poljskog puta.
Sonda I (S I), dimenzija 3x6 m, nije pokazala ostatke pra-
povijesnog sloja, a u stratigrafskoj slici razlikovale su se
ove stratigrafske jedinice:
SJ 01 – orani sloj, sitni malobrojni ulomci novijih opeka:
0 – 30 cm;
SJ 02 – žutosmeđi pjeskovit rahao sloj bez nalaza:
30 – 50/60 cm;
SJ 03 – svjetliji, žut tvrd sloj, glinovit s malo pijeska, zdra-
vica: 50/60 cm;
SJ 04 – manji okomit ukop iz SJ 01 do SJ 03, kružnog
tlocrta, promjer oko 30 cm: ispuna sivkasta pjeskovita
zemlja s pet malih ulomaka novijih opeka; fragmenti jed-
nake boje i kvalitete kao i ulomci nađeni na površini; radi
se o novijem ukopu, vjerojatno privremenom, za neki stup.
Probni rov 1 (R 1) širine 1 m, a dužine 6 m, iskopan je južno
od sonde I, s međuprostorom od 5 m. Rov 1 bio je arhe-
ološki negativan, s trima stratigrafskim jedinicama (SJ 01,
02 i 03 – kao i u S I).
Probni rov 2 (R 2) širine 1 m, a dužine 5 m, iskolčen je uz
sjeverni rubni dio parcele, na samom rubu prema strmoj
padini, kako bi bio što bliže eventualnom mjestu gdje je
1961. prikupljena naseobinska keramika. I on je bio steri-
lan, s jednakim stratigrafskim jedinicama kao i u R 2.
Probni rov 3 (R 3) širok 1 m, a dug 6 m, iskolčen je i istra-
žen na južnom dijelu parcele. Nažalost, ni ondje nisu
 Hrvatski arheološki godišnjak 13/2016
Humak evidentiran tijekom pregleda terena, pogled s juga (foto:
M. Šimek)
zabilježeni ostaci kulturnog sloja, a stratigrafske jedinice
identične su onima u R 1 i R 2.
Na kraju radova zatrpane su sve istražene površine,
ukupno 35 m². Na lokalitetu Cufta, na k.č. 1169/2,
k.o. Slanje, tijekom probnih arheoloških istraživanja nisu
otkriveni arheološki tragovi ni ostaci naselja iz starijega
željeznog doba, koje je (sudeći prema prijašnjim nala-
zima) na tome povišenom platou ipak postojalo, ali očito
na nekom drugome mjestu. Možda bi ostatke naselja tre-
balo tražiti na prostoru kojim se svojedobno JNA koristila
kao strateškim položajem tijekom vojnih vježbi (dakle, na
sjevernoj do sjeveroistočnoj padini) jer je negdje na tom
dijelu oštećen kulturni sloj iz kojeg su prikupljeni keramički
nalazi. Temeljitiji pregled strme padine pretpostavlja ukla-
njanje gustog raslinja, koje sada onemogućava čak i kre-
tanje po tom dijelu Cufte.
Jedini registriran ukopan objekt, evidentiran probnim son-
diranjem, potječe iz novijeg vremena i ne može se dati-
rati u arheološka razdoblja. Jako fragmentirane opeke
na površini oranica, a u većoj koncentraciji na k.č. 1168,
k.o. Slanje, najvjerojatnije su ostaci stambenog objekta,
koji se u 19. st. nalazio ondje. Naime, na Cufti je bila kuća,
kojoj danas nema traga, u kojoj je živio Maximilian Prince,
podrijetlom iz Bavarske, vlasnik sirane u obližnjem Marofu.
Nakon što su zatrpane istražene površine, uslijedilo je jed-
nodnevno rekognosciranje terena u okolici Cufte.
Položaj 1 – oranice istočno i sjeveroistočno uz Cuftu.
Pregledan je teren do ceste na sjeveru (cesta koja vodi
prema selu Rivalnu); bez nalaza.
Položaj 2 – područje sjeverno od Cufte i ceste za Rivalno,
toponim Kozinščak; pregledane oranice koje se postupno
uzdižu prema sjeveru, orane u smjeru Z-I. Pregled moguć
na pojedinim vrlo malim dijelovima, koje ne prekrivaju ostaci
kukuruzovine; prikupljeno nekoliko malih fragmenata kera-
mike iz starijeg željeznog doba te mikrolit oštećena vrha.
Položaj 3 – istočni dio obradivih površina, graniči sa
šumarkom u kojem je evidentiran humak kružnog tlocrta,
visine 2 – 2,5 m, a promjera oko 10 m. Humak je zemljan,
obrastao niskim raslinjem, na njemu raste tanje drveće;
djeluje pravilno. Južno podnožje humka prelazi u široku i
ravnu terasu, a suprotna strana završava uz rub oranice.
264
Oko 10 m sjeverno od humka, na spomenutoj oranici pri-
mijećeni su grumeni sivog lapora te konglomerata pijeska,
paljevine, pepela, zgure. Možda je na tome mjestu u novije
vrijeme postojao neki objekt, a tvrd sloj mogao bi biti osta-
tak naboja, nabijenog zasipa nekoga vanjskog prostora.
Nije isključeno da zemljani humak u neposrednoj blizini,
a i terasa niže njega, imaju veze s eventualnim objektom.
Položaj 4 – oranice sjeverno od položaja 2, smjer oranja je
J-S; na zapadnoj strani završavaju višim raslinjem i jarkom;
teren se postupno penje i na višim dijelovima oranica pri-
kupljeno je najviše površinskih nalaza iz starijeg željeznog
doba: radi se o fragmentima grube smeđe keramike lošije
izrade, ulomcima velikih crnih posuda, dijelovima vrlo kva-
litetne crne keramike finih tankih stijenki, donjem dijelu
crne posude s plitko žlijebljenom dekoracijom. Nađeni su
i ulomci dna grubih i jedne fine posude te uvučeni rubovi
zdjela. Na dvama mjestima na površini oranice uočena je
jača obojenost tla te je na tome mjestu plug očito oštetio
ukopane objekte.
Pregled je završen na najvišem dijelu, kod poljskog puta,
koji vodi u smjeru sjeveroistoka.
Površinski nalazi prikupljeni su, dakle, na dvama položa-
jima, no kako je udaljenost između njih nešto manja od
200 m, vjerojatno su obje pozicije dio istog, novootkrive-
nog naselja. Navedeno rekognosciranje dodalo je na kartu
arheoloških lokaliteta Martijanca i okolice jedno novo nala-
zište iz starijega željeznog doba, ali upućuje i na potrebu
učestalih pregleda cijelog područja, a osobito terena južno
od Martijanca i Križovljana.
Arheološki su nalazi nakon ovogodišnjeg istraživanja pre-
ventivno obrađeni (očišćeni, slijepljeni, signirani) te su
zajedno s terenskom dokumentacijom i izvještajem predani
nadležnom muzeju – Gradskom muzeju Varaždin.
Literatura
Horvat R. Horvat, Podaci o Slanju i okolici, privatna arhiva,
fotokopija
Jalšovec 2011 M. Jalšovec, Naseljenost istočnog dijela
varaždinske dravske nizine u razdoblju od paleolitika do
ranog srednjeg vijek, Prikaz utemeljen na arheološkom
materijalu i dokumentaciji Arheološkog odjela Gradskog
muzeja Varaždin, diplomski rad, rukopis, Zagreb, 2011: 65;
kat. br. 9 – 21.
Registar 1977 Registar arheoloških nalaza i nalazišta sje-
verozapadne Hrvatske, drugo dopunjeno izdanje, (ur. M.
Šimek), Bjelovar, 1977: br. 281, 287.
Marina Šimek
Summary
A probe archaeological excavation was conducted at the site
of Cufta near Rivalno in the course of October and September
2016. The elevation of Cufta is located south of Martijanec,
the village which has become the eponymous site of the
Early Iron Age Martijanec group, i.e. Martijanec-Kaptol group
following the discovery and excavations of the burial mound
of Gamulica. The elevated position overlooking a wider area,
as well as the proximity of Gamulica and the large unexca-
vated Gomile burial mound suggest that an Early Iron Age
 Varaždinska županija, HAG 13/2016
settlement was located at Cufta. Surface finds support this
assumption. But, the excavations on a plough-field, over a
surface area of 35 m2 yielded no features. A filed survey of
the area to the west and north of the probe revealed remains
of destroyed dug-outs, shards of course and fine black Early
Iron Age pottery and a microlith at Kozinščak as well as a
burial mound with a diameter of 10 m and height of 2 – 2.5 m
in the grove along the eastern boundary of plough-fields.
These finds show that the Early Iron Age settlement was
located at Kozinščak and that the wider area of Martijanec
and Križovljan is rich in archaeological sites.
Redni broj: 142
Lokalitet: Utvrda Čanjevo – Gradišće
Naselje: Čanjevo
Grad/Općina: Visoko
Pravni status: Z-2947
Razdoblje: P, SV, NV
Vrsta radova: arheološko iskopavanje
Od 16. svibnja do 3. lipnja 2016. trajala je trinaesta kam-
panja arheoloških istraživanja na srednjovjekovnoj utvrdi
Čanjevo, za koja je bila zadužena Služba za arheološku
baštinu Hrvatskoga restauratorskog zavoda. Voditelj
istraživanja bio je Josip Višnjić, mag. arheo., zamjenik
Siniša Pamić, dipl. arheo., a u radovima su sudjelovali i
Čanjevo, pogled na utvrdu nakon završenih arheoloških istraživanja 2016. godine (foto: S. Pamić)
265
Nenad Kuzmanović te osmorica pomoćnih fizičkih radnika.
Arheološka istraživanja na tom lokalitetu traju od 2003., a
ovogodišnji radovi nastavak su višegodišnjeg projekta koji
financira Ministarstvo kulture.
Budući da u povijesnim ispravama nije pronađena ni jedna
grafika ili nacrt s prikazom utvrde, uvid u oblik i razmje-
štaj prostorija omogućilo je jedino arheološko istraživanje.
Arheološkim istraživanjem 2016. definiran je oblik utvrde i
razmještaj prostorija njezina središnjeg dijela, u kojem su
istražene strukture i zemljani slojevi do matične stijene.
Nakon čišćenja urušenja otkrivena je pravokutna prostorija
s ulazima prema zapadnom dijelu utvrde te stubište koje je
vodilo do središnjeg dijela utvrde. Na dijelu otkrivene pro-
storije matična stijena pada prema jugu te je unutrašnjost
prostorije nivelirana slojem gline, koji je ujedno bio hodna
površina. Zidovi koji omeđuju prostoriju građeni su tijekom
više razdoblja te najstariju fazu čine sjeverni i istočni te dio
zapadnog zida, dok južnu stranu zatvaraju bedemi s kulom
iz 16. st. Najmlađa je struktura dozidana do sjevernog zida
sa zapadne strane stuba, kojom se površina podijelila na
dvije prostorije, jednu veću i jednu manju. Iz veće prostorije
stube vode prema središnjem dijelu utvrde. Ostala je saču-
vana samo podloga stuba izrađena od manjeg neobrađe-
nog kamenja i žbuke, dok nedostaju originalna gazišta. Na
središnjem dijelu utvrde otkriveno je više zidova iz različitih
razdoblja, kao i isklesano udubljenje u matičnoj stijeni, koje
je moglo služiti kao bunar.
 Hrvatski arheološki godišnjak 13/2016

Redni broj: 143

Lokalitet: Utvrda Grebengrad
Naselje: Mađarevo (šire područje naselja)
Grad/općina: Grad Novi Marof
Pravni status: Z-3440
Razdoblje: SV, NV
Vrsta radova: arheološki nadzor, zaštitno iskopavanje

Od 24. listopada do 8. prosinca 2016., u ukupnom traja-

nju od deset radnih dana, arheološki je nadzirano rašči-
šćavanje centralne kule utvrde Grebengrad, kako bi se
mogla adekvatno sanirati. Radove je arheološki nadzi-
rao Konzervatorski odjel u Varaždinu, a voditeljica je bila
dr. sc. Marijana Korunek.

Ostaci utvrde Grebengrad smješteni su na istočnom rubu

Ivanščice, ispod vrha Velikog Lubenjaka, na kojem je
Čanjevo, istraženo stubište koje vodi u središnji dio utvrde (foto: nekada bio kamenolom iz kojeg se vadio kamen za nje-
S. Pamić) zinu gradnju. Grebengrad je građen na nepristupačnoj litici,
na platou, koji je od masiva Ivanščice odvojen dubokim
Na sjevernoj strani utvrde istražene su strukture i arhe- prokopom. Građen je tijekom duljeg razdoblja i postupno
ološki slojevi između starijeg bedema iz 15. stoljeća te prilagođavan novim načinima ratovanja, zbog opasnosti
mlađeg iz 16. stoljeća. Dio struktura bio je očišćen i istražen koje su tom prostoru prijetile tijekom stoljeća. Pisani izvori
tijekom prijašnjih kampanja, no ne do kraja temelja, odno- daju djelomičan uvid u povijest te utvrde od 13. do početka
sno matične stijene. Arheološka istraživanja zaustavljena 18. st., kada se ona već navodi kao ruševina. Od napušta-
su radi sprječavanja destabilizacije i urušavanja najmlađe nja utvrde građevinska konstrukcija bila je izložena nepo-
pronađene strukture na tom dijelu, temeljene na zemlji. voljnim vremenskim utjecajima i vandalizmu, što je dovelo
Na površini ispred istočne kule, uz zemljane slojeve s dosta
keramičkog materijala, pronađen je i temelj nosača mosta
kojim se ulazilo u utvrdu. Temelj mosta ima dimenzije
1,5x3 m i građen je od većih, nepravilnih blokova kamenja,
sačuvan u visini od oko 70 cm. Most je povezivao stijenu
s istočne strane utvrde, koja je jednim dijelom i uništena
mehanizacijom prilikom radova prije početka samih arhe-
oloških istraživanja.
Pokretni arheološki materijal i u ovoj je kampanji bio mno-
gobrojan. Najbrojniji su keramički nalazi i životinjske kosti,
slijede metalni nalazi te nekoliko ulomaka stakla. Nalazi se
datiraju od 16. do 18. st. Na matičnoj stijeni pronađeno je i
nekoliko ulomaka prapovijesne keramike.
Na temelju rezultata ovogodišnjih istraživanja, mogu se Tlocrt utvrde Grebengrad (prema Szabo 1920), Ministarstvo kul-
dati konačne smjernice za daljnje radove, kako za arheo- ture, Planoteka, TBMF 45057
loška istraživanja tako i za konzervatorsko-restauratorske
radove prilikom sanacije utvrde. Završetak arheoloških
radova i građevinska obnova iskopanih zidova pridonijet
će i prezentaciji utvrde u kulturno-turističke svrhe.

Siniša Pamić

Summary

The thirteenth season of archaeological excavations at the

medieval fortress of Čanjevo was conducted in the course
of May and June 2016. The excavations in the central part
of the fortress were carried out down to the bedrock. The
foundations of a bridge girder leading to the fortress gate
were found in front of the east tower. The girder was built
of large, irregular stone blocks. Movable archaeological
finds are associated with the fortress and can be dated the
period from the 15th to 18th centuries, but also include sev- Pogled na sondu 1, stanje prije radova 2016. godine (foto: M.
eral small shards of prehistoric pottery. Korunek-Medved)

266
 Varaždinska županija, HAG 13/2016
Pogled na sondu 1, stanje nakon radova 2016. godine (foto: M. Korunek-Medved)
do njezina propadanja, pa je taj objekt do danas očuvan
kao ruševina te će se u konačnici kao takav i prezentirati.
Utvrda Grebengrad može se, s obzirom na kote današ-
njih hodnih površina, podijeliti na nekoliko nivoa. Ulazni
dio nalazi se na prosječnoj aps. visini od 483,70 m, a na
tom su dijelu vanjski zidovi najočuvaniji na sjeveroistočnoj
strani, gdje se u sjevernom zidu nalaze zazidana vrata, naj-
vjerojatnije nekadašnji ulaz u utvrdu. Zidovi na istočnom i
južnom dijelu danas su slabije očuvani nego na tlocrtu iz
1920., a na zapadnoj se strani taj plato naslanja na sre-
dišnju kulu utvrde. Iz tog se ulaznog dijela na središnji
plato ulazi kroz otvor koji je evidentno naknadno proširen.
Središnji plato sastoji se od glavne/centralne kule, odno-
sno palasa, koji je izrađen na prirodnoj stijeni (aps. visina
497,24 m), a tlocrtno je nepravilnog oblika, upravo zbog
prilagođavanja konfiguraciji terena. Koliko se danas može
prepoznati, to je bila građevina koja se sastojala od triju
etaža, a očuvani otvori i brojni detalji uvelike će pomoći pri-
likom definiranja raspodjele prostora unutar objekta i deter-
minacije njegovih građevinskih faza. Sjeverno i zapadno od
palasa nalazi se dvorište, danas na aps. visini 482,68 m.
Taj je centralni plato s palasom i dvorištem nepravilnog pra-
vokutnog tlocrta, a okvirnih je dimenzija 60x40 m. Na južnoj
strani centralnog platoa utvrde nalazi se kula pravokutnog
tlocrta, sa zaobljenim uglovima na južnoj, vanjskoj strani.
U njezinoj unutrašnjosti očuvana je kasnosrednjovjekovna
arhitektonska plastika, koja dokazuje da je riječ o kapeli.
Današnja hodna površina u njoj (aps. visina 487,40 m),
zapravo se nalazi okvirno nešto više od pola metra iznad
konzola koje nose polustupove (službe), a nekada su bile
dio svodne konstrukcije. Kapela se sastojala od dvaju svo-
đenih prostora, svetišta i jednobrodne lađe. Ona svojim
267
svetištem i dijelom istočnog zida lađe tlocrtno izlazi izvan
linije obrambenih zidova, dok je veći dio lađe integriran u
korpus same utvrde. Sa zapadne strane tog središnjeg
platoa nalazi se nešto uži i niži plato nepravilnog pravokut-
nog tlocrta, dimenzija oko 42x18 m, prosječne aps. visine
478,54 m, koji na zapadnoj strani završava kulom kružnog
tlocrta. Sjeverni i južni zid koji omeđuju taj plato danas
su slabo očuvani, a vidljivi su isključivo s vanjske strane
utvrde. Kružna kula izrazito je oštećena, a samo na južnoj
strani očuvan je njezin zid do visine od oko 7 m. Zapadno
od te kružne kule nalazi se posljednji te ujedno najniži plato
utvrde Grebengrad, na aps. visini 468,14 m, koji se sužava
prema zapadu i završava na prirodnoj stijeni, koja se strmo
spušta prema podnožju brijega. Na tom su dijelu zidovi
također slabije očuvani i većim su dijelom prekriveni vege-
tacijom. Ukupna duljina utvrde, računajući i prirodnu stijenu
na njezinu zapadnom kraju, iznosi oko 178 m, dok njezina
širina varira od oko 50 m pa do tek nekoliko metara.
Na utvrdi se već više godina odvijaju radovi, a 2016. zapo-
čela je građevinska sanacija očuvanih zidova centralne
kule – palasa. Radovi su počeli raščišćavanjem unutarnjeg
prostora centralne kule, nakon čega je teren izniveliran
kako bi mogla započeti sanacija zidova. Prostor predviđen
za raščišćavanje obuhvaćao je sjeverni dio unutrašnjosti
centralne kule (sonda 1) te kapelu (sonda 3). Radovi su
započeli u sondi 1, iz čijeg je zapadnog dijela najprije tre-
balo ukloniti vegetaciju i nisko raslinje, a nakon toga zapo-
čelo je snižavanje terena. Najviši dio urušenja bio je na
spoju zidova 1 i 2, a sastojao se od opeke, veziva, kamena,
crjepova te dvaju ulomaka topovskih kugli. Nakon uklanja-
nja tog urušenja, utvrđeno je da je ono ležalo na zidu koji
je unutar sonde 1 prigrađen zidu 1. Njegova širina iznosi
od 120 cm do 60 cm uz živu stijenu i građen je od opeke.
 Hrvatski arheološki godišnjak 13/2016

Kapela, fragmentarno očuvan gotički prozor otkriven na zapadnom zidu lađe (foto: M. Korunek-Medved)

S unutrašnje je strane ožbukan, a žbuka djelomično prelazi pronađeno opločenje i sedrena struktura. Daljnjim snižava-
i na živu stijenu. Zid se pod pravim kutom nastavlja dalje njem terena na tom dijelu, u središtu sonde, determinirana
uza zid 2 centralne kule, a ondje je s unutrašnje strane je struktura kružnog tlocrta, građena od opeke, za koju je

268
 Varaždinska županija, HAG 13/2016
zaključeno da pripada cisterni te da zajedno s navedenim
zidovima i sedrenom strukturom čini cjelinu, koja je sveu-
kupno naknadna intervencija na tom prostoru, što je zaklju-
čeno prema visinama otvora, ležajeva i dr.
U sondi 3 započeli su radovi kojima se pokušao definirati
ulaz u kapelu, ali su zaustavljeni zbog nepovoljnih vremen-
skih prilika. Na zapadnom zidu lađe pronađen je fragmen-
tarno očuvan gotički prozor kapele (donja zona prozora), koji
je poslije, prilikom pregradnje i dogradnje utvrde, zazidan.
Tijekom istraživanja definirane su 32 stratigrafske jedinice,
a pokretnih je arheoloških nalaza bilo jako malo, većinom
se radilo o ulomcima recentne keramike. Svi su radovi foto-
dokumentirani, a sonda 1 i kapela snimljene su 3D meto-
dom (Geobiro d.o.o., Čakovec).
Literatura
Adamček 1973 J. Adamček, Vlastelinstvo Greben, Kaj, br.
4-5, god IV, Zagreb 1973: 16 – 23.
Horvat 1998 Z. Horvat, Ulazi u burgove 12. – 15. st.,
Prostor, No. 6, 1 – 2 (15 - 16), 1998: 41 – 66.
Horvat 1999 Z. Horvat, Kapele u burgovima 13. – 15.
st. u kontinentalnoj Hrvatskoj, Prostor, Vol. 7, No. 2 (18),
Zagreb, 1999: 181 – 198.
Horvat 2007 Z. Horvat, Branić – kule na burgovima konti-
nentalne Hrvatske od 13. do 15. stoljeća, Prostor, No. 15, 1
(33), Zagreb, 2007: 27 – 41.
Horvat 2009 Z. Horvat, Stambeni prostori u burgovima 13.
– 15. st. u kontinentalnoj Hrvatskoj, Prostor, No. 17, 1 (37),
Zagreb, 2009: 33 – 51.
Korunek 2012 M. Korunek, Pregled utvrda, burgova i
kaštela na području Varaždinske županije, Izdanja HAD,
vol. 28, Zagreb, 2012: 227 – 250.
Korunek 2014 M. Korunek, Utvrda Grebengrad kod Novog
Marofa, GZSKH, 36/2012, Zagreb, 2014: 67 – 82.
Korunek 2015 M. Korunek, Problematika očuvanja i revi-
talizacije fortifikacijske arhitekture na primjeru Puste Bele,
Pake i Grebengrada, Radovi Zavoda za znanstveni rad
Varaždin, br. 26, Varaždin, 2015: 93 – 105.
Košćak 1998 A. Košćak, Remetinec i Oštrice, Zagreb –
Remetinec, 1998.
Košćak 1973 I. Košćak, Od Grebengrada do Novog
Marofa, Kaj, IV, br. 4-5, Zagreb, 1973: 71 – 73.
Laszowski 1902 E. Laszowski, Hrvatske povijesne građe-
vine, Knjiga I, Zagreb, 1902.
Miletić 2012 D. Miletić, Plemićki gradovi kontinentalne
Hrvatske, Zagreb, 2012.
Szabo 1920 G. Szabo, Srednjovječni gradovi i Hrvatskoj i
Slavoniji, Zagreb, 1920.
Szabo 1940 G. Szabo, Hrvatsko Zagorje, Zagreb, 1940.
dr. sc. Marijana Korunek-Medved
Summary
The remains of the Grebengrad fortress are located on
the eastern edge of Ivanščica, below the hilltop of Veliki
Lubenjak, on an inaccessible plateau. It was built over a
long period of time and gradually adapted to new ways of
warfare. Written sources give us partial insights into its his-
tory, from the 13th to the beginning of the 18th century,
269
when it was already listed as a ruin. Since the abandonment
of the Grebengrad fortress, its walls have been exposed to
adverse weather conditions and vandalism, leading to its
demolition. The fortress has been preserved to this day as
a ruin, and will be ultimately presented as such.
The reconstruction of the preserved walls of the central
tower began in 2016. The clearing of the central tower was
archaeologically supervised. The inner space of the central
tower was opened, and the ground was levelled to enable
the restoration of the walls. The clearing area included
the northern part of the interior of the central tower (probe
1), and the chapel (probe 3). The western part of probe 1
was first cleared of vegetation, and afterwards the lower-
ing of the terrain started. The highest level of demolished
masonry was at the junction of walls 1 and 2, and consisted
of brick, binder, stone and tiles. Two fragments of cannon
balls were found inside. A layer of demolition lay on the wall
enclosed by wall 1 within probe 1. This wall was made of
brick and plastered. It forms a right angle with the wall next
to wall 2 of the central tower, where an insulation and tuff
structure were found. Further lowering of the terrain in this
area revealed a circular structure made of brick, which was
concluded to belong to a cistern, and makes a whole with
the abovementioned walls and tuff structure. In probe 3,
an attempt to define the entrance to the chapel was made,
but was stopped due to adverse weather. A fragmentary
Gothic window of the chapel was found on the west wall
of the nave.
In the course of the archaeological supervision, 32 strati-
graphic units were defined, but there were very few mov-
able archaeological finds, mostly recent pottery shards.
Redni broj: 144
Lokalitet: Varaždinska županija – šire područje
Naselje: Kelemen, Šemovec, Novakovec, Zbelava,
Lunjkovec, Kapela Podravska, Trnovec, Petrijanec,
Nova Ves, Babinec, Kolarovec, Visoko
Grad/općina: Varaždin, Ludbreg
Pravni status: –
Razdoblje: A
Vrsta radova: terenski pregled
Od ožujka do svibnja 2016. Arheološki odjel Gradskog
muzeja Varaždin pregledao je teren na kojem su smještene
rimske vile na području Varaždinske županije, radi utvrđi-
vanja stanja do sada evidentiranih i zaštićenih nalazišta,
ubiciranja potencijalnih te eventualnog pronalaska novih
lokacija. Voditeljica istraživanja bila je Lovorka Štimac-
-Dedić, dipl. arheo., a dio stručne ekipe bili su Jere Drpić,
arheolog na stručnom osposobljavanju (GMV) te naiz-
mjence Josip Cepanec, preparator (GMV) i Andrej Švoger,
fotograf (GMV). Teren je dronom u Kelemenu snimila tvrtka
Vektra d.o.o. iz Varaždina.
Terenskim pregledom obuhvaćeni su lokaliteti rimskih vila
u Varaždinskoj županiji, smješteni uz trasu magistralne
rimske ceste, koja je iz Petovione (Poetovio) vodila prema
Sirmiju (Sirmium) te položaji na sporednim rimskim cestama
uz koje su smještena naselja i antička gospodarstva.
 Hrvatski arheološki godišnjak 13/2016
Digitalni ortofoto nalazišta u Kelemenu – vidljive trase rimskih
cesta (Vektra d.o.o.)
1. Kelemen
Lokalitet se nalazi 10 km jugoistočno od Varaždina uz rijeku
Plitvicu, koja ga omeđuje sa sjeverne strane. Pozicija na
kojoj je istraživana arhitektura još je uvijek blago povišena,
ali sve intenzivnija obrada tla suvremenom mehanizacijom
postupno devastira lokalitet, iako još uvijek mnoštvo mate-
rijala izlazi na površinu. Na području istočno od vile vidljiv
je povišen plato s tragovima šljunka i djelomično vidljivim
tamnim mrljama. Snimka dronom pokazala je vrlo dobro
vidljiv trag ceste, koja je vodila prema Ludbregu, te oko-
mito na nju drugi krak koji je vodio prema Varaždinskim
Toplicama. Pronađeno je mnoštvo antičke keramike,
opeke, kućnog lijepa i nešto metala.
2. Novakovec – Gornje Sjenokoše
Sjeverno od trase antičke ceste u meandru rijeke Plitvice,
otprilike 5 km istočno od položaja rimske vile u Kelemenu,
nalazi se položaj Gornje Sjenokoše, omeđen meandrom
rijeke Plitvice. Nakon oranja na površini je vidljivo mnoštvo
antičke krovne opeke i keramike.
Položaj lokaliteta
270
3. Šemovec – Lug
Položaj Šemovec – Lug nalazi se sjeveroistočno od rimske
vile u Kelemenu te nekoliko kilometara zapadno od jedine
istražene vile na području Varaždinske županije, Šemovec
– Kupinje. Na području tog lokaliteta zračne snimke poka-
zuju ostatke građevine ili ograde većih dimenzija te se pret-
postavlja da bi taj položaj mogao biti u vezi s objektima
spomenutih vila. Prilikom pregleda pronađeno je vrlo malo
novovjekovne keramike i antičke opeke.
4. Zbelava
Zapadno od Kelemena nalazi se naselje Zbelava.
Nepoznanica je antički lokalitet koji se već dugi niz godina
pokušava locirati prema slici iz 1966., koja se nalazi u foto-
dokumentaciji Arheološkog odjela muzeja, a prikazuje kon-
ture većih pravokutnih prostora. Vrlo je teško snalaziti se u
prostoru prema staroj fotodokumentaciji jer je zbog današnje
vegetacije krajolik potpuno izmijenjen. Od nalaza je priku-
pljeno nešto prapovijesne, antičke i novovjekovne keramike.
5. Trnovec – Goričnica
Lokalitet se nalazi na krajnjem sjeverozapadnom rubu
naselja Trnovca, kilometar istočno od ulaza u Varaždin.
Istočno od tog položaja 1959. pronađena su dva razorena
rimska groba. Tradicija spominje da se ondje nalazilo gro-
blje, crkva, selo, pa čak i neko naselje u srednjem vijeku
pod nazivom Ivank. Nakon oranja na površinu izlazi krovna
opeka, rimska keramika, terra sigillata i metal.
6. Kapela Podravska
Naselje je smješteno 7 km sjeveroistočno od Ludbrega. Na
istočnom perifernom dijelu naselja vidljiv je povišen plato,
na čijem je jednom dijelu smješteno imanje na kojem su
70-ih godina 20. st., prilikom iskopavanja zemlje za temelj
kuće i drugih radova, pronađeni ostaci arhitekture, vrlo
 Varaždinska županija, HAG 13/2016
Pogled prema povišenu položaju rimske vile u Kelemenu (foto: L.
Stimac-Dedic)
Terenski pregled na položaju Visoko – Huban (foto: A. Švoger)
Površinski nalaz nakon oranja (foto: L. Štimac-Dedić)
vjerojatno antičke. Pregledano je čitavo okolno područje
naselja, ali bez rezultata. Nešto antičke keramike i stakla
javlja se na poljima iza kuća.
7. Lunjkovec/Martinić
Zapadno od sela Lunjkovca na položaju Brzine, sa sje-
verne strane omeđenom potokom Črnec, nalazi se lokalitet
koji je 2000. probno iskopavan, prilikom čega su pronađeni
prilično devastirani ostaci antičke arhitekture. Na čitavu se
271
području javljaju nalazi keramike, u rasponu od prapovije-
snih do novovjekovnih.
8. Visoko-Huban
Položaj Huban nalazi se otprilike 2 kilometra jugozapadno
od naselja. Za vrijeme pregleda bio je pod ranim usjevom
pa se nije moglo mnogo toga uočiti, tek nešto malo rimske
keramike, opeke, kućnog lijepa i većih kamenih blokova,
koji upućuju na moguću antičku građevinu.
9. Babinec
Naselje je smješteno 10 km zapadno od Petrijanca, uz
cestu koja spaja Varaždin i Ptuj. Ostaci arhitekture, rimske
krovne opeke, životinjske kosti i keramika pronađeni su
prilikom kopanja temelja za kuću. Pregledano je područje
sjeverno i južno od naselja, a od nalaza je uočeno nešto
nedeterminirane keramike.
10. Kolarevec
Na svom se istočnom rubu spaja s Babincem. Upravo na
spoju tih dvaju naselja nalazi se obiteljska kuća, gdje se
spominje da je vlasnik pronašao arhitekturu u svom dvo-
rištu. Pregledana su polja iza te kuće, ali zasad nije pro-
nađeno ništa indikativno, nalazi su šturi i nedeterminirani.
11. Nova Ves
Južno od Petrijanca prema Novoj Vesi pregledane su obra-
dive površine na kojima se spominju pronalasci antičkih
temelja, keramike i stele. Prilikom ovogodišnjeg pregleda
terena pronađena je samo novovjekovna keramika.
12. Petrijanec
Naselje se nalazi 12 km sjeverozapadno od Varaždina, uz
cestu koja Varaždin spaja s Ptujem. Antički nalazi zabilje-
ženi su po čitavu naselju, a ovogodišnjim su se pregledom,
zbog budućih istraživanja, pokušali utvrditi potencijalni
položaji koji nisu prekriveni arhitekturom. Pregledano je
čitavo područje naselja te obradive površine s južne strane
i dio sjevernog dijela naselja. Od nalaza je na poljima pro-
nađena rimska keramika.
Literatura
Fulir 1969 M. Fulir, Topografska istraživanja rimskih cesta
na varaždinskom i međimurskom području (1960-1967),
Rasprave, VI, Ljubljana, 1969: 365 – 429.
Vikić Belančić 1969 B. Vikić-Belančić, Istraživanja u
Jalžabetu kao prilog upoznavanju života u zaleđu dravskog
Limesa, VAMZ, 3.s, III, Zagreb, 1968: 75 – 101.
Šimek 1992 M. Šimek, Rezultati najnovijih rekognosciranja
okolice Varaždina, Muzejski vjesnik, 15, Kutina, 1992: 28 – 31.
Šimek 1997 M. Šimek, Zaštitna istraživanja na trasi auto-
ceste Zagreb-Goričan dionica Varaždin, 1997: 12 – 17.
Lovorka Štimac-Dedić
Summary
A field survey of Roman villas in the territory of the
Varaždinska County was conducted in 2016, with the aim of
establishing the condition of registered and listed sites and
 Hrvatski arheološki godišnjak 13/2016

locating potential and completely new archaeological sites.

The survey encompassed all of the sites along the route
of the Roman road between Poetovio and Sirmium as well
as settlements and villas along local Roman roads, in total
twelve sites.

Redni broj: 145

Lokalitet: Varaždinske Toplice – Gradski park
Naselje: Varaždinske Toplice
Grad/općina: Varaždinske Toplice
Pravni status: Z-3441
Razdoblje: A
Vrsta radova: zaštitno iskopavanje, konzervatorsko-
-restauratorski radovi

Od 15. rujna do 14. studenog 2016. nastavljena su dugogo-

dišnja sustavna arheološka istraživanja i zaštitni radovi na
arheološkom lokalitetu u gradskom parku u Varaždinskim
Toplicama (k.č. 334/1). Voditeljica radova bila je Dora Kušan
Špalj, a zamjenica voditeljice Nikoleta Perok, iz Arheološkog
muzeja u Zagrebu. Radove je financiralo Ministarstvo kulture.

Radovima je obuhvaćen prostor svetišta i kupališta rim-

skog kompleksa u gradskom parku. Arheološki je istra-
žen zapadni dio svetišta, u slojevima iz 1. st., dok su se
konzervatorsko-restauratorski radovi izvodili na prostoru
hramova, kupališta i samog izvorišnog bazena. Godine
2016. započelo je vraćanje opločenja oko izvorišta, čije su
ploče tijekom prethodnih godina izvađene radi arheološ-
kih istraživanja. S obzirom na to da su istraživanja, kao i
konzervatorski radovi, obuhvatili područje prirodnog izvira-
nja, termalna voda neprekidno je ispumpavana iz izvorišta
(uz kontinuiran nadzor rada pumpi tijekom 24 sata). Zbog
nestabilnosti terena uz mjesto izviranja, za vrijeme arheo-
loških istraživanja nastavljene su konzultacije s inženjerom
geostatike.
Ove su godine dovršeni konzervatorsko-restauratorski
radovi na najzapadnijem zidu sjevernog trijema te su zapo-
čeli radovi na istočnom zidu središnjeg hrama. Također
su nastavljeni konzervatorsko-restauratorski radovi u
prostoru kupališta, na zidovima, zidnim slikarijama i žbu-
kama. Nastavljeni su i radovi na muzeološkoj prezentaciji
postavljanjem interpretacijskih ploča na prostoru kupališta i
svetišta. Svi nalazi i situacije detaljno su dokumentirani 3D
skeniranjem (Vektra, Varaždin).
Arheološka istraživanja
Godine 2016. arheološki je istražen zapadni trijem sveti-
šta (površine oko 50 m2), u slojevima iz 1. st. Na tom su
prostoru, ispod nivoa trijema (2. – 4. st.), nađene još dvije
starije faze zidova, a koje upućuju na faze gradnje u 1. st.
U tom je razdoblju izvorište bilo ograđeno na širem pro-
storu, a kao dio te konstrukcije na istoku i zapadu nala-
zile su se apside. Istočna apsida istražena je još 2001., a
apsida u zapadnom dijelu svetišta istražena je ove godine.
Istraživanje je pokazalo da se radi o konstrukciji djelomično
građenoj od žutog pješčenjaka, s mjestimično sačuvanom
hidrauličkom žbukom u donjem dijelu zida te sačuvanom
podnicom. Prilikom čišćenja podnice uočeno je više rupa
Arheološka istraživanja na prostoru zapadnog trijema svetišta –
zidovi i apsida 1. st., pogled prema jugu (foto: D. Kušan Špalj)
od drvenih kolaca, što možda upućuje na drvenu konstruk-
ciju upotrebljavanu prilikom gradnje svoda apside.
Ovogodišnja su istraživanja pokazala da je prije faze
zidova s apsidama postojala još jedna starija faza, od
koje je nađen zid koji se proteže u smjeru sjever-jug i
jedna pravokutna niša, čiji se zidovi djelomično nalaze
ispod zida i poda apside. S obzirom na nalaz novca
cara Vespazijana u sloju kojim je zatrpana ta starija faza
zidova, može se pretpostaviti da je konstrukcija s apsi-
dama građena u posljednjim desetljećima 1. st. Čini se
da su i pravokutna niša i nešto starija apsida imale „deko-
rativnu” funkciju u konstrukcijama koje su ograđivale pri-
rodni izvor te da su u njima možda stajale neke skulpture
ili reljefi. U istraživanjima je nađeno mnogo keramike,
krovnih opeka, a zanimljivi su nalazi više uljanica te jedna
kockica za igru.
Opločenje oko izvorišnog bazena
U 2. st. prostor oko izvorišnog bazena bio je opločen veli-
kim kamenim pločama, od kojih je ostala sačuvana velika
količina (oko 200 m²). Dio je ploča u dobru stanju i zahti-
jeva samo detaljno čišćenje, ali ima i mnogo onih kojima su
potrebni kompleksni konzervatorsko-restauratorski radovi
na površini, kao i spajanje odlomljenih dijelova. Zbog
arheoloških su istraživanja sve ploče pomaknute s origi-
nalnog položaja, što je omogućilo i postavljanje drenaže

272
 Varaždinska županija, HAG 13/2016

vraćene restaurirane ploče. Za pomicanje ploča upotreblja-

Konzervatorsko-restauratorski radovi na južnom zidu izvorišnog Konzervatorsko-restauratorski radovi na podnim i zidnim žbukama
bazena, pogled prema istoku (foto: D. Kušan Špalj) u prostoriji 9 (foto: D. Kušan Špalj)

Opločavanje sjeverno od izvorišnog bazena, pogled prema sjeveru (foto: D. Kušan Špalj)

na cijelom prostoru. Godine 2016. započelo je vraćanje
ploča, a ujedno i realizacija projekta grijanja kao rješenja
za zaštitu ploča od smrzavanja. Nakon što je na cijelom
prostoru oko izvorišta (oborinska se voda nagibom gline i
drenažnim cijevima odvodi prema izvorištu) uspostavljena
drenaža, započelo je postavljanje sustava grijanja i vraća-
nje kamenih ploča na prostoru sjeverno od izvorišta. U tu
je svrhu najprije nasipan sloj batude i zatim su položene
cijevi, kroz koje će strujati voda i zagrijavati ploče (energija
termalne vode upotrebljavat će se za zagrijavanje vode u
sustavu). Na cijevi grijanja zasipan je sitan šljunak te su
van je bager jer su one bile teške i do 1000 kg. Prema pro-
jektu, grijanje će se uspostaviti nakon što sve ploče budu
vraćene na svoj originalan položaj, a radi se o višegodiš-
njem projektu.
Konzervatorsko-restauratorski i zaštitni radovi
Godine 2016., osim arheoloških istraživanja, organizirani
su i konzervatorsko-restauratorski radovi na izvorišnom
bazenu, zidovima, zidnim žbukama, freskama te je skinuta
i postavljena zimska zaštita.

273
 Hrvatski arheološki godišnjak 13/2016
Konzervatorsko-restauratorski radovi na južnom zidu izvo-
rišnog bazena
Tijekom listopada istražen je južni zid izvorišnog bazena,
u zapadnom dijelu. Budući da se radi o dijelu zida koji je
bio jako nagnut prema sredini bazena i nije mogao stajati
samostalno, presložena su tri reda kamenih blokova. Tom
je prilikom umetnuta „kajla” od umjetnog kamena s unutar-
nje strane zida, kako bi se površina gornjih redova izrav-
nala te kako bi se mogla vratiti i kamena ograda. Radovi
su obuhvatili i detaljno čišćenje te učvršćenje pojedinih
kamenih blokova (lijepljenje dijelova, ugradnja šipki). Kako
bi se pojačala stabilnost zida, kameni blokovi međusobno
su povezani, a dva natpisa koja su bila sekundarno upo-
trijebljena u zidu, zamijenjena su blokovima od umjetnog
kamena. Natpisi su posvećeni nimfama, ali zbog oštećenja
površine ostali tekst nije u potpunosti vidljiv i detaljnija će
interpretacija biti moguća nakon konzervatorsko-restaura-
torskih radova. Nakon dovršetka radova, zid je učvršćen
konstrukcijom od drvenih hrastovih pilota, cijelom dužinom
s unutarnje strane izvorišnog bazena. Tijekom konzer-
vatorsko-restauratorskih radova na zidu, bilo je moguće
istraživanje jugozapadnog ugla izvorišnog bazena, gdje
su nađena tri drvena hrastova pilota, a prilikom ispira-
nja zemlje nađeno je oko 400 rimskih kovanica. Izvođač
radova: Zottmann, Gmbh.
Konzervatorsko-restauratorski radovina zidovima hramova
Godine 2016. dovršeni su konzervatorsko-restauratorski
radovi na najzapadnijem zidu sjevernog trijema svetišta te
je započela sanacija istočnog zida središnjeg hrama. Zid
je bio u iznimno lošem stanju jer je prilikom „privremene”
konzervacije 60-ih godina prošlog stoljeća, unutar opne od
kamena i cementa, „zatvoren” originalan zid. Zbog prodira-
nja vode, zemlja koja je ostala unutar originalnih dijelova
zidova izazvala je oštećenje vidljivo na površini lica zida.
Prilikom čišćenja zida, ustanovljeno je da se unutar njega
nalaze velike količine zemlje (pomiješane i s originalnom
žbukom), a što je prilikom smrzavica dodatno oštećivalo
zid. Budući da se radi o velikoj površini zida, godine 2016.
radovi su obuhvatili sjevernu polovicu zida, a 2017. pred-
viđen je nastavak radova. Radovi su se sastojali od detalj-
nog čišćenja zida (skidanje cementnih slojeva i uklanjanje
zemlje), zamjene dotrajalog i popucalog kamenja te zida-
nja novog lica zida. Izvođač radova: Gradnja Havojić.
Konzervatorsko-restauratorski radovi na žbukama i zidnim
slikarijama
Godine 2016. uslijedili su i opsežni radovi na podnim i zidnim
žbukama u prostoriji s toplim zrakom (prostorija 9), u sjever-
nom dijelu kupališta iz 4. st. Očišćeni su i učvršćeni otpali
dijelovi podne i zidne žbuke, obrubljena je sačuvana žbuka
na zidu, a novom su žbukom (sastavom i bojom usklađe-
nom s originalnom) zatvorena veća oštećenja. Uslijedilo je
redovito održavanje zidnih slikarija u prostorijama kupališta
4. st., odnosno površinsko čišćenje i obrubljivanje ošteće-
nih dijelova. Izvođač radova: Dagmar Dammann.
Konzervacija i restauracija zidova kupališta iz 4. st.
Konzervirani su i restaurirani i zidovi u sjevernom dijelu
kupališta iz 4. st. S obzirom na to da se radi o prostoru koji
je natkriven trajnom nadstrešnicom i tako nema opasnosti
274
od smrzavanja, radovi su obuhvatili čišćenje stare kon-
zervacije (s cementom žbukom) te fugiranje novom (pro-
duženom žbukom). Pritom su u potpunosti sačuvani
svi originalni dijelovi zida (kamen, opeka i žbuka) te su
samo učvršćeni novom žbukom. Izvođač radova: Dagmar
Dammann, Gradnja Havojić.
Zimska zaštita
U travnju je skinuta zimska zaštita i uređen je lokalitet, a u
studenom je postavljena zimska zaštita. Pokriveni su svi
osjetljivi dijelovi arhitekture te konzervirani zidovi, kao i
kameni blokovi opločenja.
Ostalo
Svi su nalazi detaljno dokumentirani te je prostor zapadnog
trijema i samog izvorišnog bazena 3D skeniran radi provjere
stabilnosti svih zidova. Fotogrametrijski su izmjereni detalji
oslika kupališta i bazilike, čime je nadopunjena postojeća
baza podataka o ukupnoj situaciji i stanju kompleksa.
Ilustracije
Aquae 2015 Aquae Iasae – Nova otkrića iz rimskog razdo-
blja na području Varaždinskih Toplica / Recent Discoveries
of Roman Remains in the Region of Varaždinske Toplice,
katalog izložbe Arheološki muzej u Zagrebu, Zagreb, 2015.
Kušan Špalj, Nemeth-Ehrlich 2012 D. Kušan Špalj, D.
Nemeth-Ehrlich, Aquae Iasae – Varaždinske Toplice - arhe-
ološka istraživanja rimskog izvorišnog bazena i okolnog
prostora, Izdanja HAD, sv. 28, Zagreb, 2012: 107 – 129.
Nemeth-Ehrlich, Kušan Špalj, Kušan 2011 D. Nemeth-
Ehrlich, D. Kušan Špalj, The results of the latest excavations
at the Roman forum in Aquae Iasae – Varaždinske Toplice,
Acta of the 4th International Colloquium The Autonomous
Towns of Noricum and Pannonia, Koper, 2011: 211 – 232.
Vikić-Belančić, Gorenc 1980 B. Vikić-Belančić, M.
Gorenc, Varaždinske Toplice-Aquae Iasae u antičko
doba,Varaždinske Toplice, 1980.
Dora Kušan Špalj
Nikoleta Perok
Summary
Archaeological excavations and protective works at the
archaeological site in the City Park in Varaždinske Toplice
were carried out from September to November 2016.
Archaeological excavations were conducted in the western
part of the sanctuary, i.e. 1st-century layers, over a sur-
face area of 50 m2. Two earlier walls were found under the
2nd–4th-century portico. The walls can be associated with
the 1st-century reconstruction, when the wider area of the
spring was enclosed. The excavations yielded a lot of pot-
tery and roof tiles. Amongst the finds stand out oil lamps
and a dice.
The works on restoring the original paving around the
spring and installing the heating in the area north of the
pool began in the course of 2016. The conservation and
restoration works encompassed the westernmost wall of
the north porch of the sanctuary and the eastern wall of
the central temple. The conservation and restoration works
 Varaždinska županija, HAG 13/2016
were also undertaken on the walls and plasters in the west-
ern part of the bath. Works for the museum presentation
were also continued – interpretation boards were installed
in the area of the bath and sanctuary. All of the situations
and finds were documented by 3D scanning.
Redni broj: 146
Lokalitet: Vrbanovec – Ulica Rudolfa Krušeca, tumul
Naselje: Vrbanovec
Grad/općina: Martijanec
Pravni status: Z-6048
Razdoblje: P?
Vrsta radova: arheološki nadzor
U studenom 2016., tijekom dva radna dana arheološki
je nadzirano postavljanje javne rasvjete u odvojku Ulice
Rudolfa Krušeca u Vrbanovcu. Radovima su obuhvaćene
k.č. 686/1, 767 i 769, k.o. Martijanec, u neposrednoj bli-
zini zaštićenog arheološkog lokaliteta (Vrbanovec – tumul).
Sam tumul do danas nije istraživan, ali se smatra da pripada
širem području stariježeljeznodobne nekropole pod tumu-
lima, koja se rasprostire u široj okolici naselja Martijanca i
Jalžabeta (Vinski-Gasparini 1961: 39). Radove je nadzirala
Martina Matijaško, a investitor je bila Općina Martijanec.
Tumul u Vrbanovcu i početak iskopa (foto: M. Matijaško)
Iskopavanje rova za električne instalacije (foto: M. Matijaško)
275
Radovi su započeli strojnim i ručnim iskopom na krajnjoj sje-
vernoj točki trase. Iskopane su četvrtaste jame, dimenzija
80x80x100 cm, za baze betonskih stupova javne rasvjete.
Prilikom iskopa nisu uočeni kulturni slojevi i pokretni arheo-
loški nalazi. U jame su postavljene metalne oplate u koje je
nasipan beton. Nakon sušenja betona, nastavljen je strojni
iskop rova za električne instalacije javne rasvjete. Rov je
kopan do dubine od 80 cm, a širine do 40 cm. Duljina rova
iznosila je 190 m. Na samom dnu iskopa uočena je žuta
traka, koja označava trasu rova telefonskih instalacija.
Time je potvrđeno da rov prati prethodne iskope za elek-
trične i telefonske instalacije u tom dijelu Vrbanovca. Ni na
toj poziciji nije bilo arheoloških nalaza.
Arheološki lokalitet tumul u Vrbanovcu izniman je spome-
nik kulture. Stoji na raskrižju ulica, a lokalno se stanovniš-
tvo njime koristilo kao bazom za križ, što je čest slučaj sa
sličnim arheološkim spomenicima. Prilikom nadzora nisu
uočeni arheološki tragovi povezani sa samim tumulom.
Literatura
Vinski-Gasparini 1961 K. Vinski-Gasparini, Iskopavanje
kneževskog tumulusa kod Martijanca u Podravini, VAMZ,
3.s., II, Zagreb, 1961: 39 – 66.
Martina Matijaško
Summary
In 2016, during the earthworks on the construction of
new street lighting in Rudolf Krušec Street in Vrbanovac,
archaeological supervision was conducted near the listed
archaeological site of Vrnabovec-tumulus. The tumulus
has not been excavated so far, but it belongs to a wider
area of the Early Iron Age necropolis with burial mounds in
the territory of Martijanec and Jalžabet. No archaeological
features or finds were registered.
 Hrvatski arheološki godišnjak 13/2016

KRAPINSKO-ZAGORSKA
ŽUPANIJA

147 Donja Stubica – Stari grad 151 Plemićki grad Vrbovec

148 Dvorac Veliki Tabor 152 Samci – dvorac Oršić
149 Lobor – Majka Božja Gorska 153 Špičak
150 Mali Komor – Vrci

276
 Krapinsko-zagorska županija, HAG 13/2016

Redni broj: 147 za njezinu konzervaciju. Istraživanja su otkrila sačuvanu

Lokalitet: Donja Stubica – Stari grad drvenu supstrukciju. Utvrđeno je da su grede položene
Naselje: Donja Stubica paralelno sa zidom i uz njega, dok se ispod zida nalaze
Grad/općina: Donja Stubica okomito postavljeni tanji kolci/daske. Možda se može pret-
Pravni status: Z-6615 postaviti kako je zid SJ 364 položen na tzv. „drveni roštilj”,
Razdoblje: P, SV, NV
Vrsta radova: sustavno iskopavanje

Od 4. do 18. srpnja 2016. nastavljena su arheološka istra-

živanja na utvrdi Donja Stubica. Stručna voditeljica istra-
živanja bila je dr. sc. Ivana Škiljan iz Muzeja Hrvatskog
zagorja, a sudjelovala su i tri apsolventa arheologije
(M. Mađerić, D. Blažević i J. Zorić), jedna studentica arhe-
ologije (M. Šobak) te dvojica radnika. Radovi su financirani
sredstvima Ministarstva kulture.

Sektor Ulaz unutar kvadranta A/6i u potpunosti je istražen

do razine zdravice, a istraživanja su obuhvatila i sektor
Sredina u kvadrantima B, C, D/5, 6, 7. Sektor Ulaz bilo
je neophodno istražiti do razine zdravice iz više razloga.
Naime, duboko utemeljen zid SJ 364, koji je otkriven još
2012., nužno je adekvatno zaštititi, odnosno konzervirati,
što je sada moguće planirati za 2017. godinu. Također, s
obzirom na pronalazak drvene grede (SJ 750) (otkrivene još
2013.) sačuvane na dubini od 3 m od razine humusa uz zid
na istočnoj strani, za interpretaciju te zanimljive konstrukcije Skica istraženih građevina i osnovnih faza funkcioniranja: plavo –
bilo je također važno utvrditi situaciju s njegove zapadne drvene strukture (od 1321. do 1431.); smeđe – Zapadna prostorija
strane, u kvadrantu A/6. Međutim, prije svega, radovi (nedefnirano?); žuto – Jugozapadna prostorija (od 16. do 17./poč.
su započeli time što je iz zemlje izvađena drvena greda 18. st.); zeleno – ostaci drvene konstrukcije pretpostavljenog mosta
SJ 750, duga 4 m, jer su ove godine osigurana sredstva (ulaz) (okvirno od 1472. do 1521.) (izradili: M. Mađerić, I. Škiljan)

3D model istraženih sektora Ulaz, Zapadna prostorija i Sredina (izradio: M. Mađerić)

277
 Hrvatski arheološki godišnjak 13/2016
Sektor Sredina, ostaci požara (SJ 771) i niz rupa za stupove u
smjeru sjever-jug (foto: dr. A. Glivar)
Sektor Ulaz, zid SJ 364 – Z10 (kameni temelj nosača mosta) i
ostaci drvene konstrukcije, možda manje drvene kule koja je
mogla stajati na gornjoj, drvenoj konstrukciji mosta (SJ 885, 891,
919, 945, 946, 951) (foto: J. Zorić)
Sektor Ulaz, kameni temelji (nosači mosta) ispod kojeg su masivne
drvene grede (SJ 701) datirane od 1472. do 1521., CalAD s 39,3%
vjerojatnosti (foto: J. Zorić)
odnosno kako dvije okomite veće i dugačke grede, zajedno
s kraćim i tanjim daskama, drže čitavu kamenu supstrukciju
zida (zidani temelj nosača mosta, tzv. „babicu”). Nakon 15
dana iskopavanja, u sektoru je zabilježeno 30-ak stratigraf-
skih jedinica (od kojih se posebno ističe taman sloj SJ 805
i kompaktan sloj narančasto-žuto-sive ilovače SJ 880, u
kojem je pronađen popriličan broj posebnih nalaza – novca,
majolike, brončanih i željeznih predmeta karakterističnih za
drugu polovicu 15. i 16. st., te urušenje koje se sastoji od
većih komada kamenja – SJ 864). Na zapadnoj strani od
278
zida i ispod njega, na istoj razini kao i već dokumentirana
supstrukcija, također su pronađene sačuvane tri okomito
položene drvene grede, koje su složene tako da u odnosu
na zid čine oblik pravokutnika. Spomenute grede, promjera
cca 10-20 cm, ukopane su u zdravicu i možda čine ostatke
manje drvene kule, koja je mogla stajati na mostu. Čitava
je situacija detaljno dokumentirana, a drvena arhitektura
prekrivena je geotkestilom i zalivena s 1,5 m3 sitnog pije-
ska. U sektoru Sredina, u trenutačno „otvorenoj” površini od
otprilike 200 m2, dovršena su iskopavanja kulturnih slojeva
iz vremena nakon dokumentirnog gorenja (koje se okvirno
datira oko 1535. godine, kada se u povijesnim izvorima spo-
minje da bi utvrdu trebalo zapaliti i iznova sagraditi). Riječ
je o ostacima kamene arhitekture SJ 873, dokumentiranih
u vidu većeg kamenja koje se javlja ispod fizički odvojenih
nabijenih estriha (SJ 496, 875) i debelog sloja nasipanog
šljunka SJ 497, koji je protumačen kao sloj niveliranja za
gradnju novog zdanja poslije razornog požara. Uz spo-
menuto gorenje, koje je dokumentirano na gotovo čitavu
sektoru, veže se niz izdvojenih slojeva naboja od ilovače
(SJ 906, 907, 908, 621), zapuna (SJ 912, 913, 914, 916,
911, 910) i njihovih ukopa (uglavnom je riječ o ukopima
rupa za stupove koji dokumentiraju tlocrt drvene spomenute
faze) i debelog kompaktnog sloja gara SJ 771, koji je mjesti-
mično preslojen gorenom zapečenom ilovačom, a koji upu-
ćuju na razoran požar. Trenutačno se razaznaje dio tlocrta
drvenih struktura u vidu niz rupa za stupove većih promjera,
koji se proteže u smjeru S-J po sredini kvadranta D – 5/6/7.
Spomenuti debeo sloj gara SJ 771 dokumentiran je još
2013. godine u kvadrantu C 5/6, no tek ove sezone otvoren
je u svim svojim gabaritima na čitavu sektoru Sredina, i to
u kvadrantu C, D – 5/6/7. U njemu je pronađena iznimno
velika količina pokretnih arheoloških nalaza – gotovo čitavi,
ali i usitnjeni ulomci kuhinjske keramike sa stijenkama
tamnima od gorenja (u popis nalaza uvedeno je zasigurno
preko 50 vrećica), nešto ulomaka gotičkih čaša, velika koli-
čina metalnih čavala, ali i drugih metalnih nalaza, koji će
tek biti restaurirani, te velika količina životinjskih kostiju. Od
posebnih nalaza izdvajaju se nalazi dvaju komada vrha stri-
jele za samostrijel, koplja, ulomka majolike i kopče, novca
itd. Spomenuti sloj mjestimično je debeo čak 50 cm te zbog
velike količine nalaza, u nedostatku radnih dana, na pro-
storu čitava sektora nije sasvim uklonjen. Gar SJ 771 u pot-
punosti je dokumentiran i snimljen dronom iz zraka, tako da
je dobivena vrlo važna ilustracija razornosti požara i pro-
stiranja drvene faze. Sloj gorene ilovače narančaste boje
SJ 908 i sivi kompaktan sloj SJ 909 dokumentirani su ispod
njega i sugeriraju da će se budućim istraživanjima situacija
prije požara također moći arheološki razjasniti. Svi dijelovi
terena koji su neistraženi, a na kojima su već započela
istraživanja, prekriveni su geotekstilom i najlonom.
Literatura
Škiljan I. Škiljan, Tahy i njegov „grad” – arheološka istra-
živanja Starog grada u Donjoj Stubici, u: Franjo Tahy
i Tahyjev grad u Donjoj Stubici (ur. I. Škiljan), katalog
izložbe, Muzeji Hrvatskog zagorja, Muzej seljačkih buna –
Grad Donja Stubica, u pripremi
dr. sc. Ivana Škiljan
 Krapinsko-zagorska županija, HAG 13/2016

Summary

Archaeological excavations of Donja Stubica fortification,

the Entrance sector, were carried out in the course of 2016.
The excavations revealed the foundations of the bridge
girders with wooden substructions dating from the second
half of the 15th century and the beginning of the 16th
century. The excavation of layers associated with a dev-
astating fire were continued in the Central sector. The fire
caught the wooden structures which were visible as a row
of large post holes. Based on the movable finds and his-
toric records, the fire can be dated to the mid-16th century.

Redni broj: 148

Lokalitet: Dvorac Veliki Tabor
Naselje: Hum Košnićki
Grad/općina: Desinić Nadzor iskopa sonde za vodospremnik; kvadranti L / M – 30, 31,
Pravni status: Z-3072 slojevi SJ 5, 6, 7, 8, 3 (foto: I. Škiljan)
Razdoblje: P, SV, NV
Vrsta radova: arheološki nadzor, sustavno iskopavanje

U travnju i prosincu 2016. obavljen je arheološki nadzor,

a tijekom srpnja dovršena su i arheološka istraživanja sje-
verne stražarnice dvorca Veliki Tabor. Stručna voditeljica
istraživanja bila je dr. sc. Ivana Škiljan iz Muzeja Hrvatskog
zagorja. U sustavnim istraživanjima sudjelovala su tri
apsolventa arheologije (M. Mađerić, D. Blažević i J. Zorić),
jedna studentica arheologije (M. Šobak) te jedan radnik.
Istraživanja su financirana sredstvima Ministarstva kulture.

U travnju je nadzirana gradnja vodospremnika za klimati-

zacijski uređaj, za što je bila zadužena tvrtka Ingrad d.o.o.
(investitor: Hrvatski restauratorski zavod). Iskopana je sonda
veličine 10x10 m, dubine 3,5 m izvan uže gradske jezgre,
na velikotaborskom uzvišenju uz zapadnu kulu dvorca (kulu
A). Prilikom nadzora sonda je ucrtana na generalni plan te
obuhvaća kvadrante L / M – 30, 31. Ispod šljunka se proteže
debeo sloj nasipanog ispremiješanoga građevnog materi-
jala, sastavljen od zemlje sa sporadičnim primjesama većih
komada opeke, crijepa, manjih komada kamenja te nalazima
keramike, pećnjaka i čavala. U spomenutoj šuti, debeloj cca
1 m, pronađen je najveći broj nalaza. Prilikom pregledavanja
Sjeverna stražarnica; slojevi SJ 380, 384, 385 (345, 350, 372, 378,
379) (foto: J. Zorić)
Skica istraženih struktura na velikotaborskom platou (izradio: M.
Mađerić)
nalaza ustanovljeno je da su oni očito izvađeni iz svojeg ori-
ginalnog konteksta jer je riječ o ispremiješanom materijalu,
okvirno datiranom između 16. i 18. st. Ispod sloja šute na
zapadnom dijelu sonde ustanovljen je i dokumentiran tanak
mastan sloj sive boje, s primjesama gara i većim brojem
čavala, s koncentriranijim primjesama gara. U smjeru istoka,
na njega se nastavlja vrlo sličan sloj, s nešto više primjesa
smeđe zemlje. Uz istočni rub sonde izdvojen je i sloj žbuke,
koji se nastavlja u istočni profil, a iznad njega dokumentirani
su veći komadi kamenja. Spomenuti slojevi nalaze se iznad
žutog tvrdog nabijenog lapora, u kojem je dokumentiran i
jedan ukop relativno pravilnog kružnog oblika s nešto tamni-
jom zapunom sive boje, bez nalaza. Analizom pokretnih
arheoloških nalaza može se zaključiti kako se uklapaju u već
poznat repertoar pokretne arheološke građe, otkrivene prili-
kom brojnih istraživanja dvorca. Riječ je uglavnom o ulom-
cima novovjekovne keramike, iz koje su izdvojeni ulomci
zeleno glazirane keramike i keramike s premazom. Izdvojeni
su ulomci čaše ukrašene urezivanjem u stilu kasne gotike i
dio stope vrča ukrašene kotačićem. Dva ulomka keramike s
premazom čine dijelove majoličke posude, međutim suviše
su sitni da bi se mogli sa sigurnošću datirati u 16., odnosno
u 17. st. Izdvojena je nekolicina kasnogotičkih ulomaka peć-
njaka, reljefno ukrašenih motivima kakvi su već zabilježeni
prilikom istraživanja dvorca.

279
 Hrvatski arheološki godišnjak 13/2016

mogli su također eventualno služiti za pridržavanje krovne

konstrukcije. Iskopano je više različitih kulturnih slojeva
(SJ 360 – SJ 389), u kojima je pronađen veći broj keramič-
kih posuda i nešto jednostavnih zdjelastih pećnjaka (poput
PN 31), koji pružaju dovoljno elemenata za rekonstrukciju.
Radi se o boci PN 30, ukrašenoj nizom urezanih valov-
nica, i posudi s dvjema ručkama, koja je na otvoru ukra-
šena plastičnom apliciranom trakom (N 269) i loncima s
jednostavno profiliranim trakastim rubovima (poput N 408,
N 411 i N 413), karakterističnima za rani novi vijek. Bitno je
naglasiti da se nakon zanimljivoga „glavnog zbivanja” (koje
se veže uz slojeve gara i gorenja SJ 297 i 298, u kojima su
pronađeni brojni metalni nalazi – ostaci svojevrsne meta-
lurške aktivnosti, što je dokumentirano još 2013. godine),
u preostalim kulturnim slojevima (koji se prate do dna
temelja stražarnice) uopće ne naziru ostaci aktivnosti na
tom prostoru. Riječ je o slojevima vezanima uz samu grad-
nju sjeverne stražarnice, kao i slojevima definiranima kao
priprema za gradnju, u smislu niveliranja prirodne padine
brda (SJ 388 – žut laporast sloj s komadima šljunka, žbuka
SJ 383) jer je stražarnica građena uz sjeverni rub uzvišenja
na kojemu se nalazi dvorac Veliki Tabor te gabaritima izlazi
izvan okvira platoa, čineći isturenu građevinu na vanjskom
obrambenom zidu koji slijedi sam rub središnjeg uzviše-
nja. Možda SJ 384 (sterilan lapor sive boje iznimno tvrde
Sjeverna stražarnica; skica struktura istraženih 2016. godine (izra- konzistencije), koji se proteže čitavom površinom stražar-
dio: M. Mađerić) nice i ispod temelja tzv. jugoistočne pregradne prostorije,
označava pripremu terena za opisano funkcioniranje te
Nadzor u prosincu djelomično je obuhvatio gradnju bio-
loške septičke jame, za što je bila zadužena tvrtka Ingrad
d.o.o. (investitor: Hrvatski restauratorski zavod). Naime,
jama je iskopana na dijelu središnjeg uzvišenja velikota-
borskog platoa (kvadranti M / N / O – 43, 44, 45), koji je
već istražen 2006. godine. Prilikom iskopavanja probnog
rova uz sjeverni rub velikotaborskog platoa, sjeverno od
zapadne kule (kule D), na dubini od cca 1 m otkriveni su
ostaci kamenog zida. Riječ je o zidu od klesanog kamena
vezanog žbukom. Zid je identičan ostacima vanjskog
obrambenog zida dvorca Veliki Tabor, kakvi su ubicirani
uz sjevernu stražarnicu, međutim puno je manje sačuvan.
Može se preliminarno zaključiti da je na tome djelu uzvi-
šenja zid sačuvan u puno lošijem stanju. Istraživanja su
obuhvatila rov dimenzija cca 2x1 m, što ne pruža veći broj
informacija, međutim pruža dovoljno za zaključak da u dalj-
njoj prezentaciji velikotaborskoga vanjskog obrambenog
zida arheološka istraživanja treba planirati i uz sjeverni rub
čitava uzvišenja. Također, bitno je napomenuti da sonda
nije istražena do razine zdravice, već samo do razine na
kojoj se pojavljuju kameni ostaci.

Arheološka istraživanja sjeverne stražarnice vanjskog

obrambenog zida dvorca Veliki Tabor 2016. godine završna
su istraživanja te važne cjeline vanjskog kompleksa dvorca.
Utvrđeno je da sjeverna stražarnica ima dokumentirane
ostatke palisade, odnosno rupe za stupove koji bi upućivali
na svojevrsnu drvenu strukturu ili ophod, ali koja se pro-
teže u smjeru sjever-jug, po sredini unutrašnjeg dijela gra-
đevine. Riječ je o rupama manjih dimenzija, cca 10-15 cm,
ukopanih u sloj žbuke, SJ 387. Također su definirana dva
veća ukopa relativno pravilnog kružnog oblika, SJ 372 Veliki Tabor – sjeverna stražarnica; keramički nalaz (izradila: M.
i SJ 378, koji prate polukružni kameni zid stražarnice, a Galić)

280
 Krapinsko-zagorska županija, HAG 13/2016

građevine. U sklopu ovogodišnjih istraživanja konzervirani

su i metalni nalazi, a izrađeni su i arheološki crteži pokret-
nih nalaza. Planira se nasipavanje zemljom unutrašnjosti
iskopane stražarnice do razine praga, kako bi se stražar-
nica napokon kao cjelina mogla predstaviti javnosti in situ.
U tom smislu može se planirati svojevrstan arheološki park
s infotablom, a taj vrijedni konzervirani prostor upotreblja-
vati ponajprije u edukativne svrhe.

Literatura

Škiljan I. Škiljan, Veliki Tabor – from Late Medieval

Fortress to Renaissance Castle, u: Fortifications, defence
systems, structures and features in the past. Proceedings
of the 4th International Scientific Conference on Mediaeval
Archaeology of the Institute of Archaeology, Zbornik
Instituta za arheologiju / Serta Instituti Archaeologici, Vol. Pogled na istraženi dio srednjovjekovnoga groblja (foto: K. Filipec)
13, Zagreb, u pripremi

dr. sc. Ivana Škiljan

Summary

In the course of 2016, archaeological supervision and

excavations were conducted at the Castle of Veliki Tabor.
The supervision was carried out on a plateau surrounded
by the outer defensive wall, outside the historic complex.
The excavations of the northern guardhouse revealed the
remains of levelling layers which were interpreted as the
preparation for construction works. Also discovered were
early medieval finds, mostly pottery.

Redni broj: 149

Lokalitet: Lobor – Majka Božja Gorska
Naselje: Lobor
Grad/općina: Lobor
Pravni status: Z-4325
Razdoblje: P, A, SV, NV
Vrsta radova: zaštitno iskopavanje
Od 4. do 30. srpnja 2016. trajala su zaštitna arheološka
i školska istraživanja na nalazištu Lobor – Majka Božja
Gorska. Voditelj istraživanja bio je dr. sc. Krešimir Filipec,
izv. prof. s Odsjeka za arheologiju Filozofskog fakulteta
Sveučilišta u Zagrebu i predsjednik Centra za ranosrednjo-
vjekovna istraživanja Zagreb-Lobor (CRSI). U arheološkim
istraživanjima sudjelovala je dr. sc. Zdravka Hincak, izv. prof.
s Odsjeka za arheologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu
te antropologinja Ana Mikulka, koje su radile antropološke
analize, u okviru Bioarheološke škole u baroknoj grobnici.
Dokumentaciju na terenu vodile su arheologinje Petra
Nikšić i Katarina Lukić, a završnu dokumentaciju izradila
je tvrtka Arheoplan d.o.o. iz Dubravke, pod vodstvom Nele
Kovačević. U istraživanjima je u okviru terenske nastave
sudjelovalo tridesetak studenata arheologije iz Zagreba te
kao ispomoć šest pomoćnih radnika, studenti iz Lobora,
Zlatara i okolice. Nakon završetka iskopavanja započela je
sanacija iskopa te obrada arheološkog i osteološkog mate-
rijala. Zaštitna arheološka istraživanja i konzervatorski
Pogled na grob 956, sa S-karičicama (početak 13. st.) (foto: K.
Filipec)
radovi financirani su sredstvima Ministarstva kulture, sred-
stvima Općine Lobor i Odsjeka za arheologiju Filozofskog
fakulteta u Zagrebu, u okviru terenske nastave za studente
arheologije te sredstvima CRSI-ja.
Cilj je bio arheološki istražiti prostor uz vanjski sjeveroza-
padni dio baroknog cinktora te nastaviti radove na mjestu
na kojem su oni zaustavljeni 2015. godine. Svrha je bila
iskopati kanal uz vanjski zid baroknog cinktora kako bi
u tome dijelu mogla započeti sanacija temelja i donjeg
dijela zida cinktora te kako bi se mogao postaviti kanal
za odvodnju oborinske i slijevne vode. Teren je bio vrlo
zahtjevan za istraživanje jer je unatoč suhim ljetnim mje-
secima zemlja na tome mjestu bila vrlo vlažna. Otvorena
je površina od 20 m², a duljina sonde iznosila je 10 m
te širina 2 m. Najveća dubina iskopa bila je oko 1,40 m.
Arheološki slojevi bili su prilično poremećeni zbog različi-
tih novovjekovnih i recentnih radova, najviše zbog gradnje

281
 Hrvatski arheološki godišnjak 13/2016
baroknog cinktora, stoljetnog trgovanja uza nj te podizanja
privremenih štandova i šatora. U gornjim slojevima nađen
je veći broj novovjekovnih kovanica, kao dokaz posjećiva-
nja prošteništa i trgovanju uza nj. Istraženo je dvadese-
tak grobova. Najstariji grobovi pripadaju ranoj fazi pokopa
uz predromaničku crkvu, ali najveći broj pripada vremenu
pokopa u kasnoj fazi postojanja predromaničke crkve
i groblja uz kasnoromaničku crkvu. Nađen je velik broj
poremećenih grobova, što je posljedica relativno atraktiv-
nog mjesta za pokope u srednjem vijeku ispred crkve. Nisu
nađeni kasnosrednjovjekovni i novovjekovni grobovi jer je
to pozicija izvan kamene ograde groblja. U grobovima su
nađene već karakteristične željezne, brončane i srebrne
obične i S-karičice, različitih veličina (sasvim male i vrlo
velike), trojagodne naušnice od filigranske žice, lijevano
prstenje te željezni nožići. U najmlađem sloju grobova
(grob 854) nađena je brončana kopča s okovom, inače
vrlo rijedak nalaz na lokalitetu. Između grobova nalaženi
su sitni ulomci antičke i kasnoantičke keramike, kova-
nice i metalni predmeti te ulomci prapovijesne keramike.
Neposredno uz zdravicu i u njoj nađene su rupe od stu-
pova nekog prapovijesnog objekta s kasnobrončanodob-
nom keramikom (HaB2).
Literatura
Filipec 2013 K. Filipec, Aquileian Missionary Center in
the Frankish Lower Pannonia at the turn of the eighth into
the ninth century, Hortus artium medievalium: journal of
the International Research Center for Late Antiquity and
Middle Ages, 19, Zagreb, 2013: 301 – 310.
Hincak et al. 2016 Z. Hincak, K. Filipec; P. Iacumin; F.
Cavalli; D. Mihelić; V. Jeleč; A. Korušić, Rekonstrukcija
života nepoznatog čovjeka – interdisciplinarni pristup, Acta
medica Croatica, 70, Zagreb, 2016: 155 – 164.
dr. sc. Krešimir Filipec
Summary
Archaeological excavations at the site of Our Lady of
the Hills in Lobor were conducted in the course of 2016.
The aim of the excavations was to investigate the space
along the exterior north-western part of the Baroque
enclosure wall. The excavations encompassed a surface
area of 20 m2, up to a depth of ca 1.4 m. Archaeological
layers were greatly disturbed due to various post-medi-
eval and more recent works, primarily the construction
of the Baroque enclosure wall. Numerous modern-age
coins associated with pilgrimages and a market-place
were found in the upper layers. Twenty odd graves were
investigated. The oldest graves belong to the earliest
phase of burials near the pre-Romanesque church, but
the largest number of graves belong to a later phase
of the pre-Romanesque church and graveyard. No late
medieval or post-medieval graves were found. Small
shards of Antiquity and Late Antiquity pottery, coins,
metal items and prehistoric pottery were found in spaces
between the graves. Close to the natural soil, postholes
of a prehistoric structure, together with Late Bronze Age
pottery, were found.
282
Redni broj: 150
Lokalitet: Mali Komor – Vrci
Naselje: Mali Komor
Grad/općina: Mače
Pravni status: P-5066
Razdoblje: P
Vrsta radova: probno iskopavanje
Od 19. do 28. srpnja 2016. arheološki je istraživano
nalazište Mali Komor – Vrci, na k.č. 1891/2 i 1891/8,
k.o. Mače. Voditeljica istraživanja bila je Lea Čataj,
konzervatorica arheologinja, a zamjenica voditeljice
dr. sc. Marijana Krmpotić, viša konzervatorica arheolo-
ginja, obje iz Hrvatskog restauratorskog zavoda, Službe
za arheološku baštinu, Odjela za kopnenu arheologiju. U
istraživanjima je sudjelovalo još troje diplomiranih arhe-
ologa i četiri studenta arheologije. Radove je financiralo
Ministarstvo kulture, koje je osiguralo sredstva u iznosu
od 20.000,00 kn.
Lokalitet Vrci u Malom Komoru smješten je na blagoj terasi
podno jugozapadne padine brda, a 2016. je istražen da bi
se ustanovilo postojanje prapovijesnog naselja, na koje su
upućivali površinski nalazi. Istraženo je devet sondi ukupne
površine 56 m2. Sonde 5 i 8 postavljene su na padini koja
se relativno strmo spušta prema jugu. Osim nekolicine
površinskih nalaza, sonde nisu pokazale tragove ljudskog
boravka na tom prostoru. Slična je situacija bila i sa son-
dama 1, 2 i 4, postavljenima na terasi i na njezinu rubu.
Sonda 9, jedina postavljena na k.č. 1891/8, nije dala pozi-
tivne rezultate.
Bogata arheološka stratigrafija pokazala se u sondama
3, 6 i 7, gdje su osim prapovijesnih keramičkih i litičkih
nalaza uočeni i ukopi. Posebno su zanimljive u tom smislu
bile sonde 6 i 7, u kojima se u zdravici ocrtavao velik broj
rupa od kolaca i stupova (ukupno 103). Ti nalazi svakako
dokazuju postojanje nadzemnog stambenog objekta (ili
više njih). U sondi 7 iznad zdravice pronađena je plitka
jama većih dimenzija (SJ 24/25) s mnoštvom arheoloških
nalaza, ukopana u prapovijesni sloj (SJ 10). Stratigrafska
situacija u toj sondi upućuje na postojanje dvaju hori-
zonata naseljavanja. Uzorak ugljena iz zapune jedne
rupe od stupa datira horizont ukopa kolaca i stupova u
sondama 6 i 7 (stariji horizont naseljavanja) u razdoblje
4614. – 4494. g. pr. Kr. S obzirom na navedene podatke,
Digitalni model reljefa s položajem sondi 1-8 (snimili: M. Banda, M.
Babeli, izradila: A. Fundurulić)
 Krapinsko-zagorska županija, HAG 13/2016
Ortofotografija sonde 7 (snimio: T. Zojčeski, izradila: E. Buća)
može se pretpostaviti da se prapovijesno naselje širi
prema sjeveru i istoku od parcele 1891/2. Nakon istraživa-
nja, sonde su ručno zatrpane.
Keramički nalazi, koji uglavnom potječu iz SJ 24 (mlađi
horizont), pokazuju velike sličnosti s keramikom kasne
sopotske i kasne lenđelske kulture (žlice s tuljcem za nasad
drška, S-profilirane zdjele, često s malim bradavičastim
aplikacijama…). Od lomljenih izrađevina (analizu izradila
A. Barbir iz Odjela za kopnenu arheologiju HRZ-a) valja
izdvojiti jednu strelicu, četiri komada s obradom koji imaju
sjaj srpa te jednu kombiniranu alatku izrađenu od radiola-
rijskog rožnjaka. U arheobotaničkoj analizi četiriju uzoraka
zemlje, koju je izradila A. Barbir, izdvojena su samo dva
karbonizirana ulomka zrna pšenice. Dio keramičkog mate-
rijala poslan je na restauraciju, nakon čega će uslijediti
stručna obrada nalaza.
Literatura
Dimitrijević 1968 S. Dimitrijević, Sopotsko-lenđelska kul-
tura, Monographiae Archaeologicae, I. Zagreb, 1968.
Lea Čataj
Summary
Archaeological excavations into the prehistoric site of
Mali Komor-Vrci were conducted in the course of 2016
and encompassed a surface area of 56 m2. Excavations
in probes 6 and 7 yielded rich archaeological stratigraphy
with 103 post and stake holes cut into the natural soil. This
older settlement horizon was dated by AMS radiocarbon
analysis to the period between 4614 and 4494 BC. A pit
marked as SJ 24/25 and cut into the prehistoric layer no.
10 belongs to the younger horizon. Pottery finds from the
fill correspond to the Late Sopot Culture or Late Lengyel
Culture pottery.
283
Redni broj: 151
Lokalitet: Plemićki grad Vrbovec
Naselje: Klenovec Humski
Grad/općina: Hum na Sutli
Pravni status: Z-3779
Razdoblje: SV
Vrsta radova: konzervacija
Od 25. rujna do 25. listopada 2016. nastavljena je kon-
zervacija otkrivene arhitekture na lokalitetu Plemićki
grad Vrbovec (Veliki Gradiš, Veliko Gradišće u Klenovcu
Humskom kraj Huma na Sutli), pod vodstvom Tatjane
Tkalčec iz Instituta za arheologiju. U radovima je jedan
dan sudjelovala i studentica arheologije Katarina Lukić.
Novčana sredstva za konzervatorske radove osiguralo je
Ministarstvo kulture te Općina Hum na Sutli. Dozvolu za
radove izdao je Konzervatorski odjel u Krapini. Zidarske
poslove obavljala je tvrtka Arhitekton iz Poredja.
O svim arheološkim radovima na lokalitetu redovito se objav-
ljuju stručni i znanstveni radovi, a ukupni rezultati dosadašnjih
radova objavljeni su i u monografskom izdanju (Tkalčec 2010,
za izbor poslije objavljene literature usp. i Tkalčec 2015).
Konzervacija arhitekture na lokalitetu odvijala se sustavno
tijekom više dosadašnjih arheoloških kampanja. Opsežniji
arheološki radovi 2014. rezultirali su otkrićem masivnih
zidova kule burga te su one konzervirane tijekom dviju
idućih godina, što nije dovršeno ni u ovoj sezoni. Dinamiku
radova diktiraju osigurana financijska sredstva.
Godine 2016. nastavljena je konzervacija, odnosno kon-
solidacija arhitekture zidova sjevernog i zapadnog dijela
kule te njezina spoja na južni dio zapadnog obodnog zida
jezgre burga. Zbog izloženosti sjevernim vjetrovima i hlad-
nijoj klimi, upravo su ti dijelovi arhitekture kule odabrani za
hitnu intervenciju, odnosno procijenjeno je da ih je nužno
prvo zaštititi. Osim toga, konzerviran je i čitav zid SJ 52,
odnosno južni zid istočne trapezoidne prostorije (za zid
SJ 52 i ostale stratigrafske jedinice koje se navode u dalj-
njem tekstu usp. tlocrt u Tkalčec 2013: 109, sl. 1).
Kako je detaljnije izvješće o radovima objavljeno već na
drugome mjestu (Tkalčec 2017), ovdje se ukratko navode
radovi: fugiranje sjevernog lica zida SJ 69; zidarski radovi
na tlocrtu zida SJ 69 – odvijali su se čitavom njegovom
Pogled od zapada na obrambenu kulu prije konzervatorskih
radova (foto: M. Vuković, 2015.)
 Hrvatski arheološki godišnjak 13/2016

Tkalčec 2013 T. Tkalčec, Nastavak arheoloških istraživa-

nja burga Vrbovca u Klenovcu Humskom 2012. godine,
AIA, IX, Zagreb, 109 – 115.
Tkalčec 2015 T. Tkalčec, Novi pogledi na stara obrambena
zdanja: burg Vrbovec u Klenovcu Humskom, arheološka
istraživanja 2014. godine, AIA, XI, Zagreb, 2015: 63 – 73.
Tkalčec 2017 T. Tkalčec, Burg Vrbovec u Klenovcu
Humskom – nastavak arheološko-konzervatorskih radovi
na kuli u 2016. godini, AIA, XIII, Zagreb (u tisku)

dr. sc. Tatjana Tkalčec

Summary

Pogled od jugozapada na konzervirani zapadni dio obrambene In 2016 conservation works continued at the site of the
kule (foto: T. Tkalčec) burg of Vrbovec in Klenovec Humski. The 2014 large-scale
archaeological excavations resulted in a discovery of the
dužinom (dozidavanje samo radi stavljanja završne kape, massive walls of the tower, and were followed by conserva-
fugiranje); konzervacija južnog dijela zida SJ 61: dozida- tion over the next two years. The approach to the conserva-
vanje radi postizanja željenog pada ziđa, odnosno izbje- tion was based on repairs and consolidation, and excluded
gavanja nakupljanja oborinskih voda, stavljanje završne reconstruction and additions. The wall faces were grouted
kape i fugiranje; konzervacija zapadnog dijela obrambene and the walls were filled only to enable hard capping, but
kule: konsolidacija i popunjavanje te fugiranje lica donjeg with a respect to the original building technique and style.
ukošenog dijela kule SJ 196, građenog od iznimno velikih
kamenih blokova, na manjem (sjevernijem) dijelu dozida-
vanje radi postizanja željene nivelacije konzerviranog zida;
konzervacija jezgre zida zapadnog dijela obrambene kule: Redni broj: 152
veće dozidavanje na dijelu gdje je nedostajalo mnoštvo Lokalitet: Samci – dvorac Oršić
ziđa, što je prouzročilo veliku denivelaciju u kojoj su se Naselje: Samci
nakupljale oborinske vode, fugiranje završne kape; kom- Grad/općina: Gornja Stubica
pletni zidarski radovi na zidu SJ 52 (konsolidacija, fugira- Pravni status: Z-2087
nje sjevernog i južnog lica te ugaonih dijelova lica zapadne Razdoblje: SV, NV
strane – ulaza; popunjavanje pri temelju denivelacija uzro- Vrsta radova: sustavno iskopavanje
kovanih trošnošću kamena živca).
Pristup konzervatorskim radovima bio je isključivo sanacij- Od 31. svibnja do 25. lipnja 2016. trajala su arheološka
ski i konsolidacijski, odnosno nije se ulazilo u rekonstrukcije istraživanja lokaliteta utvrda Samci – dvorac Oršić. Stručna
i nadogradnje, već je fugirano lice zidova te podignut uglav- voditeljica istraživanja bila je dr. sc. Ivana Škiljan iz Muzeja
nom jedan red kamena kako bi se načinila zaštitna kapa. Hrvatskog zagorja, a u istraživanjima su sudjelovala tri
Međutim, na određenim dijelovima jezgre zapadnog zida apsolventa arheologije (M. Mađerić, D. Blažević, J. Zorić),
kule, manjim dijelom i njezina lica, bilo je potrebno popu- jedna studentica arheologije (M. Šobak) te dvojica radnika.
niti oštećenja u puno većoj mjeri kako bi se načinili prirodni Radovi su financirani sredstvima Ministarstva kulture.
padovi koji oponašaju ruševine, a ujedno onemogućuju
nakupljanje vode u rupama i jamama. Pri tome se maksi-
malno, kako je spomenuto, poštivao izvorni način gradnje.
Konzervacija je uključivala: 1. suho čišćenje; 2. razgrad-
nju zida do zdrave osnove; 3. mokro čišćenje (miniwas-
hom); 3. zidanje; 4. njegovanje žbuke i 5. zimsku zaštitu
konzerviranog zida. Vezivno sredstvo – produženi vapneni
mort – sastojalo se od sipine (< 4 mm) iz lokalnog kame-
noloma kraj Pregrade, vapna i cementa, i to u omjeru
(1 : 3 : 6 – cement : vapno : sipina). Upotrebljavan je kamen
sa samoga lokaliteta, a sipina iz lokalnog kamenoloma kod
Pregrade. Zidovi koji ove godine nisu konzervirani nakon
radova prekriveni su geotekstilom, kako bi se zaštitili do
nastavka konzervatorskih radova.

Literatura

Tkalčec 2010 T. Tkalčec, Burg Vrbovec u Klenovcu

Humskome, Deset sezona arheoloških istraživanja,
Zagreb, 2010. Dvorac Oršić s označenim položajem sonde 5 (foto: A. Glivar)

284
 Krapinsko-zagorska županija, HAG 13/2016

unutrašnjem prostoru koji omeđuju zidovi, a koja je isko-

pana do razine podnice, preostalo je još 0,5 m kulturnog
sloja unutar sonde uz vanjska lica „pravokutnog uteme-
ljenja”. Unutarnja su lica ziđa, prema tome, u potpunosti
otkrivena te se sljedeće godine ipak mogu planirati konzer-
vatorski radovi na kamenoj arhitekturi in situ.
Istraživanja su, dakle, gotovo u potpunosti otkrila temelje
sačuvane starije arhitekture unutar gabarita sonde 5, koja
vrlo prepoznatljivo odgovara ucrtanoj situaciji na katastar-
skom planu iz 1861. godine. Očito pravokutno ziđe Z-2
zatvara jugozapadni ugao građevine trapezoidnog tlocrta
(kaštela?) renesansnih karakteristika, čija se tlocrtna dis-
pozicija nastavlja u smjeru sjevera i istoka na današnju
(arheološki neistraženu), terasu dvorca Oršić, i završava
na mjestu sačuvanih i konzerviranih ostataka zidova danas
vidljivih na terasi. Spomenuti ugao nekadašnjeg zdanja
vidljiv u dvorištu dvorca u literaturi se tumači kao „baza
snažnog potpornjaka” na nekadašnjem spoju sjevernoga
i istočnoga obrambenog zida (Regan 2011: 40), pa bi,
sukladno tome, zid Z-2 činio bazu snažnog potpornjaka na
spoju južnoga i zapadnoga zida nekadašnje građevine.
Ove sezone tlocrtna dispozicija ziđa Z-2 upotpunjena je
otkrićem njegova logičnog nastavka u smjeru istoka u kva-
drantu D-11 (Z-3, SJ 53), koji se nastavlja u istočni profil
i neistraženi dio sonde, a sačuvan je na razini kamenom
zidane podnice u unutrašnjosti građevine (SJ 20). Kamenom
Ostaci nekadašnje utvrde u dvorištu baroknog dvorca; prikaz arhe- zidana podnica sa zidom Z-2 zatvarala je dvije pravokutne
ološkog nadzora 2012. i istraživanja 2016. (izradio: M. Mađerić) šupljine, od kojih je zapadna bila ispunjena otpadnim gra-
đevnim materijalom bez nalaza, dok je južna obilovala
Iako je vanjski bedem dvorca probno istražen 2008. i 2009., pokretnim arheološkim nalazima. Tlocrtna dispozicija zida
a 2011./2012. godine arheološki je nadzirano iskopavanje Z-2 i položaj pravokutnih šupljina na južnom i zapadnom
sondi smještenih neposredno uz sam dvorac, kada su licu otkrivenog ugla starijeg zdanja sugeriraju da su služile
otkriveni ostaci kasnosrednjovjekovne kamene arhitekture za odvod ili higijensko odbacivanje otpada, odnosno da je
(zida Z-2) u sondi 5, tek ovogodišnja istraživanja otkrila su
sačuvane kulturne slojeve iz prijelaza iz kasnog srednjeg
u rani novi vijek. Iako se dio nalaza otkrivenih in situ može
datirati u razdoblje funkcioniranja baroknog dvorca, većina
nalaza potječe iz 16. i 17. st., kada je lokalitet funkcioni-
rao kao centar manjeg posjeda sa zidanim plemićkim zda-
njem, vrlo vjerojatno kaštelom. Castrum Samci spominje
se u 15. st. kao vlasništvo obitelji Hennyngh, a u mlađim
izvorima Samci se nazivaju plemićkim dvorom (kurijom) i
u vlasništvu su plemićke obitelji Petričević, da bi od 17. st.
prešli u ruke plemićke obitelji Oršić.
Osnovni cilj ovosezonskih arheoloških istraživanja zidova
u sondi 5 bio je proširiti sondu u mjeri koja je dovoljna
kako bi se otvorila sva lica starije kamenom zidane arhi-
tekture i omogućila njihova konzervacija. U tom je smislu,
u okviru raspoloživih sredstava, planirano istraživanje kul-
turnih slojeva unutar opsega sonde (koja je proširena na
dimenzije 10x5 m) do razine zdravice, kako bi se zidovi
otkrili do krajnje razine njihovih temelja, te dio konzervacije
samih zidova. Međutim, s obzirom na neočekivano velik
broj pokretnih arheoloških nalaza i vrlo veliku dubinu ute-
meljenja zidova, raspoloživa sredstva nisu bila dostatna
kako bi se sonda u potpunosti istražila do razine zdravice.
Ipak, bitno je napomenuti da su istraživanja zaustavljena
praktički na sloju koji se preliminarno može protumačiti
kao predzravica, a iskopavano je, u tako proširenoj sondi, Sonda 5 s ostacima jugozapadnog pravokutnog ugla i dvjema pra-
djelomično i do dubine od čak 3 m od razine humusa. vokutnim šupljinama u zidu nekadašnjeg plemićkog zdanja prije
Naime, sudeći prema dubini temelja zidova utvrđenoj u gradnje baroknog dvorca (foto: A. Glivar)

285
 Hrvatski arheološki godišnjak 13/2016
3D model sonde 5, nakon uklanjanja otpadnoga građevnog mate-
rijala SJ 18 (izradio: M. Mađerić)
Posebni nalazi PN 30 i 31 u zapuni SJ 22 u zahodskoj sabirnici
(foto: I. Škiljan)
riječ o pravokutnim otvorima/šupljinama u zidovima koje su
često služile kao latrine, kakve su primjerice dokumentirane
i u dvorcu Veliki Tabor. Riječ je o svojevrsnoj kanalizaciji koja
sakuplja otpad sa stambenog dijela građevine, često smje-
štenog na katu. U prilog toj pretpostavci svakako ide i činje-
nica da je svaka šupljina na dnu vanjskog zida imala uzak i
nizak polukružno nadsvođen otvor. Otvori su, prema tome,
smješteni na dnu južnog i zapadnog lica zida Z-2, stoga se
može pretpostaviti da su otvori za odvod neophodni kako
bi latrina mogla funkcionirati. Također, južna pravokutna
zidana šupljina bez dvojbe je služila za sakupljanje otpada
jer je zapuna (dubine cca 1,5 m) obilovala odbačenim
pokretnim arheološkim nalazima. U gornjem djelu zapune
crne boje s primjesama gara i pepela otkriveni su zanimljivi
pokretni nalazi (podbačene posude od keramike, stakla i
porculana), koji uglavnom dokumentiraju život u vrijeme
funkcioniranja baroknog dvorca. Međutim, u donjem dijelu
zapune otkriven je velik broj kostiju (životinjskih, od kojih
su prepoznati ostaci sitnih glodavaca), velika količina ulo-
maka posuđa, od kojih se posebno ističe velik broj gotovo u
potpunosti sačuvanih keramičkih i staklenih vrčeva, lonaca,
zdjela, tanjura, čaša, ali i nešto metalnih nalaza i pećnjaka.
286
Spomenuti nalazi datiraju se u 16. i 17. st., u vrijeme prije
funkcioniranja dvorca Oršić. Posebno je važan nalaz novca
s upisanom godinom 1572. Nalazima slijedi obrada i resta-
uracija, a najdublji, sjeverni profil osiguran je daskama od
daljnjeg obrušavanja. Vrijedni ostaci kamenih zidova plani-
raju se konzervirati i posjetiteljima Muzeja seljačkih buna u
budućnosti prezentirati u vidu manjeg arheološkog parka.
Sonda i ostaci arhitekture prekriveni su geotekstilom, a pri-
stup sondi zaštićen je drvenom ogradom.
Literatura
Čičko 2004 B. Čičko, Gornjostubički kraj u prošlosti,
Hrvatsko zagorje, Časopis za kulturu, 2004., br. 1-2, Donja
Stubica, 2004: 7 – 28.
Regan 2011 K. Regan, Stubičke utvrde i njihovi gospo-
dari, Osamsto godina pisanoga spomena Stubice (1209.
– 2009.), zbornik radova, Donja Stubica, 2011: 27 – 49.
Škiljan 2014 Škiljan, I., Arheološki nadzor na lokalitetu
Samci u Gornjoj Stubici, Hrvatsko zagorje, Donja Stubica,
2014: 134, 135.
Škiljan I. Škiljan, Kasni srednji i rani novi vijek na području
između Ivanščice i Medvednice – bogatstvo arheo-
loške i spomeničke baštine, u: Tajne između Ivanščice
i Medvednice – baština skrivena pod zemljom, katalog
izložbe, MHZ – Muzej seljačkih buna, Gornja Stubica, u
pripremi
dr. sc. Ivana Škiljan
Summary
Archaeological excavations at the site of Samci-Oršić
Castle conducted in 2016 revealed the south-eastern part of
a trapezoidal building with Renaissance features. Its layout
continues to the north and east up to today`s (archaeo-
logically uninvestigated) terrace of the castle. The movable
finds date from the end of the 16th to 19th centuries, i.e. the
period before and during which the castle was in use.
Redni broj: 153
Lokalitet: Špičak
Naselje: Bojačno
Grad/općina: Zagorska sela
Pravni status: Z-6793
Razdoblje: P
Vrsta radova: zaštitno iskopavanje
Godine 2016. nastavljena su arheološka istraživanja pra-
povijesnog lokaliteta Špičak u selu Bojačnom, na najza-
padnijoj točki Hrvatskog zagorja. Nositelj projekta bio je
Institut za arheologiju iz Zagreba, a voditeljica istraživanja
bila je dr. sc. Ivančica Pavišić.
Visinsko prapovijesno naselje Špičak smješteno je na jugo-
zapadnoj strani Koštrunova brijega, s položajem na gra-
dini II-Špičak. Topografski položaj Špičaka uvjetovan je
rasprostiranjem povoljnih terasa za naseljavanje. Akropola
koja dominira gradinom II-Špičak ima ujednačen položaj
 Krapinsko-zagorska županija, HAG 13/2016
Špičak – tragovi urušenja kuće D i ostaci lončarske peći
pojedinih terasa (zapadnih i jugozapadnih), pogodnih za
komunikaciju i podizanje prapovijesnih stambenih obje-
kata. S istočne i sjeveroistočne strane gradine spuštaju
se strme padine spram crkve sv. Martina, koje su ujedno
bile i prirodan obrambeni bedem prapovijesnog naselja. Na
jugozapadnoj padini gradine II-Špičak, jedna od dviju istak­
nutih zapadnih terasa svojim zaštićenim položajem unutar
usjeka između dviju gradina, pogodovala je podizanju pra-
povijesne kuće D. Na jugoistočnom, najisturenijem dijelu
akropole nastavljena su daljnja istraživanja dviju strukturnih
cjelina: a) ostataka lončarske peći i b) arhitekture kuće D.
Radovi su usmjereni na čišćenje glinenog lijepa s otkrivene
lončarske peći za pečenje keramike. Peć je smještena na
najvišoj točki akropole, prateći konfiguraciju terena gotovo
zaravnjenog platoa gradine u dužini od cca 2,80x2,20-2,0 m.
Oklesani živac upotrebljavan je za podlogu lončarske peći,
na koju je nanesen deblji sloj gline za formiranje ognjišta. U
vrlo plitkom kulturnom sloju (0,10 – 0,15 cm), uzduž cijele
površine rasprostiranja tragova peći pružali su se raspršeni
sipki tragovi žarko crvenog zapečenog lijepa. Zidovi peći
građeni su od gline raznih debljina. Očuvani deblji masivniji
zapečeni komadi lijepa pravokutne ili četvrtaste forme pratili
su vanjske rubove ognjišta peći. Tanji dijelovi zapečene gline
pripadali su stijenkama zidova peći. Središnja površina peći
bila je ispunjena drugim tipom zapečenoga glinenog lijepa,
uz čije se unutrašnje stijenke pružaju uzdužne rebraste povr-
šine. Oni su upućivali na tragove pruća s ispunama, koje
su služile za ojačanje svoda kupolaste konstrukcije peći.
Pojedinačni nalazi ulomaka keramičkih posuda s tipološkim
karakteristikama naseobinske keramike iz starijeg željeznog
doba javljali su se raspršeni ponajviše oko ognjišta peći.
Prema dosadašnjim spoznajama, struktura peći sastojala
se od pretprostora koji je ocrtavao sloj nabijene gline, pomi-
ješan s komadima drobljenog crvenog kamenja, odakle je
vodio ulazni kanal u vatrište. Struktura kamene građe slu-
žila je za obradu gline i pripremu keramičkog posuđa za
pečenje, što potvrđuje i nalaz četvrtaste kamene menze s
popratnim nalazima dviju kamenih gladilica fragmentarne
plosnate sjekire. Slijedio je drugi sloj s podizanjem ognjišta
nanošenjem debelog sloja gline, koji su flankirali rubnjaci
zapečenog lijepa. Međuprostor između ulaznog kanala
u vatrište vjerojatno je bio odijeljen drvenom pregradom
podignutom na osnovama dvaju četvrtastih kamenih blo-
kova na bočnim stranama peći. Prema postojećoj tlocrtnoj
287
Špičak – urušenje lončarske peći
situaciji urušenja središnje kupole peći i obrisa ognjišta,
peć je imala ovalan oblik. Nedostatak rešetke na ognjištu
peći upućuje na to da je peć imala zajednički prostor za
loženje i pečenje keramike u središnjoj kupoli. Na osnovi
svih tih nalaza i tipoloških oblika zapečenog žarko crvenog
lijepa, zasada se može utvrditi da se radi o nadzemnom
tipu peći s kupolom i centralnom komorom.
Tijekom istraživanja otvorene su dvije uzdužne sonde, I i J,
veličine (8x2 m). Iskop je odražavao i nadalje slijed kamene
ruševine kuće D, čiji su se temelji proširivali spram sjeve-
roistočnog dijela akropole gradine II-Špičak. Pojedinačni
nalazi manjih komada kućnog lijepa po glinenoj podnici pra-
tili su slijed protezanja klesanih kamenih blokova. Unutar
stambenog dijela arhitekture javljao se kulturni sloj s osta-
cima popratnih arheoloških nalaza, među kojima prevla-
davaju ulomci keramike, životinjske kosti i nešto ulomaka
željezne zgure. Svi ti popratni arheološki nalazi upućuju
na daljnji slijed protezanja istoimenog stambenog objekta
kuće D. Objekt je podignut na osnovi kamena živca s gli-
nenom podnicom i kamenom nadgradnjom kuće građene
u tehnici suhozida. Popratni arheološki nalazi i kamena
ruševina pripadaju istoimenoj arhitekturi kuće D. Radi se o
stambenom objektu iz starijeg željeznog doba, podignutom
na prijelazu iz stupnja Ha B3 u Ha C, između 750. i 650. g.
pr. Kr. Ovogodišnja su istraživanja potvrdila da se kamena
arhitektura ruševnog objekta – kuće D širi i nadalje spram
plošne terase akropole uzduž glavne gradinske prometnice
na gradini II Špičak. Tijekom idućih istraživanja treba pratiti
slijed protezanja urušenja kuće radi utvrđivanja cjelokup­
noga gabarita stambene površine.
dr. sc. Ivančica Pavišić
Summary
Archaeological excavations of the hillfort of Špičak in the
village of Bojačno were conducted in 2016. The works were
focused on removing daub from a pottery kiln. Two rectangu-
lar probes (I and J) with the remains of the previously investi-
gated ruined stone house D were opened. The house repre-
sents an Early Iron Age dwelling, constructed in the transition
period between Ha B3 and Ha C, i.e. from 750 to 650 BC.
 Hrvatski arheološki godišnjak 13/2016

GRAD ZAGREB I
ZAGREBAČKA ŽUPANIJA

154 Budinjak – kapela sv. Petke 164 Stari grad Žumberak 173 Zagreb – Radićeva ulica
155 Budinjak – nekropola 165 Sv. Križ Brdovečki – naselje i nekropola 174 Zelingrad (castrum)
156 Črnkovec – k.č. 306/28 166 Šćitarjevo – Župna livada 175 Željeznička pruga Gradec – Sv. Ivan
157 Donje Orešje – Graci – Topolnjak 167 Šćitarjevo – Župni dvor Žabno
158 Drenje – Laduč 168 Velika Gorica – istočna zaobilaznica 176 Željeznička pruga Gradec – Sv. Ivan
159 Kladešćica – kapela sv. Kuzme i 169 Velika Gorica – istočna zaobilaznica, Žabno
Damjana AN 1 177 Željeznička pruga Gradec – Sv. Ivan
160 Lubena – Salajci 2 170 Velika Gorica – istočna zaobilaznica, Žabno
161 Okešinec – Sipćina AN 2 178 Žumberak – crkva sv. Nikole biskupa
162 Salajci I 171 Velika Gorica – Kurilovec – Belinščica 179 Žumberak – utvrđene pećine
163 Spilja Veternica 172 Zagreb – Kaptol 28 i 31

288
 Grad Zagreb i Zagrebačka županija, HAG 13/2016
Redni broj: 154
Lokalitet: Budinjak – kapela svete Petke
Naselje: Budinjak
Grad/općina: Samobor
Pravni status: Z-1583
Razdoblje: SV/NV
Vrsta radova: zaštitno iskopavanje
U rujnu 2016. nastavljeni su radovi na nalazištu kapela
sv. Petke u Budinjaku (k.č. 2914, k.o. Budinjak). Istražena
je površina veličine 130 m², s prosječnom dubinom iskopa
50 cm. Stručna voditeljica istraživanja bila je Morena Želle,
dipl. arheo. i povj. umjetnosti iz Zaprešića, a zamjenica
voditeljice Marta Rakvin iz Javne ustanove „Park prirode
Žumberak – Samoborsko gorje”. Voditelj je projekta Javna
ustanova „Park prirode Žumberak – Samoborsko gorje”, a
ovogodišnji radovi financirani su sredstvima koja su osigu-
rali Ministarstvo kulture i Zagrebačka županija.
Grkokatolička kapela sv. Petke, čiji su arheološki ostaci
pronađeni 2006. na brdu iznad Budinjaka pokraj rimoka-
toličke kapele sv. Petronile iz 19. st., građena je najvjero-
jatnije u 17. st. i jedina je zasad poznata sakralna građe-
vina na području Hrvatske, čiji tlocrt ima oblik četverolista.
Konzervacija Sv. Petke trajala je od 2008. do 2013. godine.
Geofizičkim istraživanjima 2012. godine potvrđen je pret-
postavljeni arheološki potencijal šireg prostora uz kapelu
sv. Petke, na kojem su pronađeni ostaci još dviju sakralnih
građevina. Glavnim ciljevima istraživanja i zaštite pridru-
ženo je stoga utvrđivanje formalnih i kronoloških značajki
svih sakralnih objekata, koji su na lokalitetu sačuvani u
arheološkoj razini, ali i rješavanje njihovih međusobnih
prostornih odnosa. Godine 2014. i 2015. istražen je najveći
dio kamenog tlaka – strukture, koja je uz vanjsku stranu
temelja sv. Petke pronađena 2011., a interpretirana je kao
element uređenja hodne površine oko kapele. Ciljevi ovo-
godišnjeg istraživanja bili su nastavak denivelacije terena
u neposrednoj okolici sv. Petke i provjera dijela rezultata
geofizičkih istraživanja – onih koji se tiču pretpostavljenih
arheoloških struktura na površini između kapele sv. Petke i
kapele sv. Petronile.
Godine 2016. istražena je površina koja se sa zapadne i
jugozapadne strane nadovezuje na iskop oko kapele sv.
Petke i doseže do apside Sv. Petronile. Prema izvješću o
Iskop između kapele sv. Petke i kapele sv. Petronile (foto: M.
Cekić)
289
geofizičkim istraživanjima (Mušić 2013), na spomenutom
dijelu lokaliteta očekivani su ostaci manjega groblja s više
kamenih grobnica na dubini od 20 do 30 cm, a moguće i
manje, jednostavne staze i/ili manje kamene ograde uz
staze ili oko groblja. Nakon uklanjanja plitkoga humusnog
sloja, na iskopnoj su površini zatečene strukture različitog
sastava i podrijetla. Uz apsidu Sv. Petronile evidentirane
su stratigrafske jedinice recentnog podrijetla, nastale kao
posljedica obnove rimokatoličke kapele potkraj sedam-
desetih i početkom osamdesetih godina prošlog stoljeća
– zapuna jarka iskopanog radi polaganja uzemljenja za
kapelu sv. Petronile (od rahle sivosmeđe zemlje s dosta
ulomaka manjih oblutaka, recentne opeke i manje koli-
čine degradiranog morta) te dvije pojave čija se funkcija
nije mogla sa sigurnošću utvrditi (zemlja pomiješana sa
šoderom i zemlja s ostacima morta svjetlosive boje).
Zapuna jarka za uzemljenje nije pražnjena, a ispod osta-
lih opisanih pojava na najvećem dijelu površine nalazio
se sloj kompaktnije zemlje, debljine desetak centimetara,
koji je ležao na zdravici. Jedina pronađena struktura, na
temelju oblika i sastava (kamenje i ostaci degradiranog
veziva), protumačena je kao dio kamenog tlaka kojim je
bila uređena hodna površina između kapele sv. Petke i
kapele sv. Petronile. Uz ulomke novovjekovnih i recentnih
keramičkih posuda, u tome dijelu iskopa pronađena su i
četiri novčića, od kojih je najstariji krajcar s kraja 17. st.
U dijelu iskopa udaljenijem od Sv. Petronile, ispod plit-
kog sloja humusa nalazio se homogen sloj kompaktnije
zemlje, debljine do tridesetak centimetara, pod kojim
je evidentirana zdravica. Jedinu zabilježenu strukturu
činilo je nekoliko komada neobrađenog kamena srednjih
dimenzija, poslaganog na način koji sugerira formu nalik
uskome zidu. Vrste pokretnih nalaza s tog dijela iskopa i
njihove kronološke značajke ne odudaraju od nalaza iz
iskopa uz apsidu Sv. Petronile. Uglavnom se radi o ulom-
cima novovjekovnih i recentnih keramičkih posuda, dok
je nalaz novca rjeđi i ograničen je na samo jedan slabo
čitljiv primjerak.
U skladu s definiranim ciljevima, tijekom ovogodišnjeg
iskopavanja praćeni su rezultati geofizičkih istraživa-
nja i njihova interpretacija, koja je sugerirala postojanje
manjega groblja na površini između kapele sv. Petke i
kapele sv. Petronile, kao i moguće tragove staza i manjih
ograda oko njih ili oko groblja. Umjesto tragova groblja,
Kameni tlak, uređenje hodne površine između kapela (foto: M.
Cekić)
 Hrvatski arheološki godišnjak 13/2016
Novac iz 17. st. (foto: M. Cekić)
na površini na kojoj je pretpostavljeno njegovo postojanje
pronađena je struktura čiji je sastav od kamena i veziva
uzrokovao specifične rezultate geofizičkih mjerenja, a
položaj u neposrednoj blizini kapela utjecao na njezinu
interpretaciju. Na temelju usporedbe otkopane strukture s
rezultatima dosadašnjih iskopavanja, zaključeno je da se
radi o kamenom tlaku kojim je uređivana hodna površina
oko kapela. Za razliku od opisane interpretacije geofizič-
kog istraživanja koja nije potvrđena, onu koja pretpostavlja
postojanje staza i manjih ograda prilično uvjerljivo svojim
karakteristikama potvrđuje struktura od nekoliko komada
neobrađenog kamena, koja sugerira formu nalik uskome
zidu. Pri tome treba naglasiti da se u oba slučaja radi o
strukturama manjih dimenzija i formi koje uvelike odstu-
paju od pravilnih i lako raspoznatljivih oblika. Posve je
drugačija situacija s ostacima sakralnog objekta, koji je
zahvaljujući geofizičkim istraživanjima ubiciran dvade-
setak metara južnije od kapela sv. Petke i sv. Petronile
– zahvaljujući jasnom tlocrtu s raspoznatljivim prostor-
nim dijelovima karakterističnima za sakralne građevine.
Neupitno je da se radi o arheološkom potencijalu, čiji je
razmjer potrebno utvrditi nastavkom istraživanja.
Literatura
Mušič 2013 B. Mušič, Izvješće o geofizikalnim istraži-
vanjima na arheološkom lokalitetu Budinjak – Sv. Petka,
Gearch d.o.o., (arhiva Javne ustanove „Park prirode
Žumberak – Samoborsko gorje”), 2013.
Želle 2007 M. Želle, Budinjak – kapela sv. Petke, HAG,
3/2006, Zagreb, 2007: 170 – 172.
Želle 2008 M. Želle, Budinjak – kapela sv. Petke, HAG,
4/2007, Zagreb , 2008: 184 – 186.
Želle 2012 M. Želle, Budinjak – kapela sv. Petke, HAG,
8/2011, Zagreb, 2012: 256 – 258.
Želle 2013 M. Želle, Budinjak – kapela sv. Petke, HAG,
9/2012, Zagreb, 2013: 297 – 300.
Želle 2015 M. Želle, Budinjak – kapela sv. Petke, HAG,
11/2014, Zagreb, 2015.
Morena Želle
290
Summary
Continued excavations at the site of St Petka in Budinjak
were carried out in September 2016. The Greek Catholic
Chapel of St Petka was built most probably in the 17th
century. Its archaeological remains were identified near the
19th-century Roman Catholic Church of St Petronila. It is
the only church with a quatrefoil ground plan in Croatia.
Geophysical research conducted in 2012 confirmed the
assumed archaeological potential of the wider area of the
Chapel of St Petka, in which the remains of two more sacred
buildings were identified. In order to check the results of
geophysical research, in 2016 excavations were under-
taken in the area west and south-west of the probe around
the Chapel of St Petka, up to the apse of St Petronila. The
features found there resulted from the restoration of the
Roman Catholic Chapel in the 20th century as well as
backfilling of stone gravel on walking surfaces around the
chapel from the 17th century onwards.
Redni broj: 155
Lokalitet: Budinjak – nekropola
Naselje: Budinjak
Grad/općina: Samobor
Pravni status: Z-1584
Razdoblje: P, NV
Vrsta radova: sustavno i zaštitno iskopavanje
U lipnju i srpnju 2016. arheološki je istražen lokalitet
Budinjak, na k.č. 176/1 i 178, k.o. Budinjak. Stručnu ekipu
činili su voditelj istraživanja Želimir Škoberne, zamje-
nica voditelja Aleksandra Bugar i muzejski tehničar Boris
Bošković iz Muzeja grada Zagreba te vanjski suradnici,
arheolozi Morena Želle, Ivan Cvitković i Vladimira Pavić.
Ekipa fizičkih radnika angažirana je među lokalnim stanov-
ništvom iz obližnjih žumberačkih sela. Istražena je povr-
šina od 202 m2. Istraživanja su omogućena sredstvima
Ministarstva kulture i Gradskog ureda za obrazovanje, kul-
turu i sport Grada Zagreba.
Arheološki lokalitet Budinjak nalazi se u središnjem
dijelu Žumberačke gore, u naselju Budinjaku. Na zaravni
Tumul 87 tijekom istraživanja (foto: B. Bošković)
 Grad Zagreb i Zagrebačka županija, HAG 13/2016
Budinjak – halštatsko groblje, položaj sondi A i B i tumula 87 istra-
ženih 2016. godine (izradio: B. Bošković)
Grob 3 (foto: B. Bošković)
Budinjačko polje smješteno je grobište iz starijeg željez­
nog doba s više od 140 tumula, a u neposrednoj blizini,
na vrhu prirodnog brežuljka, koji se naziva Židovske kuće,
locirana je halštatska gradina. Lokalitet se sustavno arhe-
ološki istražuje više od trideset godina. Najveći dio građe
čuva se u Muzeju grada Zagreba, a manji u Samoborskom
muzeju. Zahvaljujući veličini nalazišta i važnosti nalaza,
definirana je kulturna grupa pod imenom Budinjak, kao
291
Tlocrt tumula 87 i položaj grobova (izradio: B. Bošković)
stariježeljeznodobna kulturna pojava u Hrvatskoj (Škoberne
2004: 131 – 159). Građa je do sada u manjoj mjeri objav-
ljena. Naselje i grobište kraj Budinjaka čine jedno od naj-
važnijih ranohalštatskih nalazišta unutar njezina raspro-
stiranja u srednjoj Europi (Škoberne 2002; 2004). Zbog
važnosti nalaza, posebice nakon otkrića tzv. kneževskih
tumula i jedinstvenih metalnih kaciga, sav metalni mate-
rijal restaurira se u radionicama Römisch-Germanische
Zentralmuseum u Mainzu (Egg et al. 1999; Škoberne 1995;
1999; Škoberne, Bugar 2017). Arheološki lokalitet Budinjak
nalazi se unutar Parka prirode „Žumberak – Samoborsko
gorje” te je uklopljen u pješačku poučnu „Stazu kneževa”
koja je otvorena 2004. godine (Želle 2004: 259 – 261).
Budući da se cijeli prostor grobišta nalazi unutar manje
ili više pošumljenog polja s puno niskog raslinja, naročito
paprati, prije samog istraživanja 2016. odabrane su loka-
cije temeljito ručno očišćene i pokošene. Tijekom prijašnjih
istraživanja utvrđeno je da se grobovi, osim unutar tumula,
pojavljuju i u okolici tumula te su u tipologiji ukopa na
Budinjaku označeni kao grobovi u ravnom terenu (Škoberne
1999: 21, 22; Škoberne, Bugar 2017: 35). Da bi se utvr-
dila cjelovita slika prostora grobišta, ciklički se istražuju
i čistine između tumula radi prikupljanja podataka o vrsti
ukopa na cijelom spomenutom arealu. Godine 2016. kao
prostor istraživanja odabrana je čistina između istraženih
tumula 37, 40, 44 i 44a, južno od staze koja vodi kroz polje
iz smjera JZ prema SI te tumul 87 smješten neposredno
uz spomenuti put, s njegove sjeverne strane. Sonde A i B
ukupne površine 102 m2 nisu sadržavale grobove, a unutar
njih pronađen je manji broj ulomaka halštatske keramike.
U sondi B definiran je i plitak rov s dosta drvenog ugljena
u sastavu zasipa te vrlo sitni ulomci crvenkaste, vjerojatno
novovjekovne keramike. Istraženo je i oko 100 m2 m, čime
je obuhvaćen tumul 87. Tijekom iskopavanja u središnjem
dijelu tumula uočen je veći proboj, koji je djelomice ošte-
tio i dislocirao pojedine nalaze unutar grobne jame groba
3. Na samom tumulu izraslo je i drvo koje nije posječeno,
a korijenje je također dijelom dislociralo nalaze. Prilikom
istraživanja tumula pronađena su ukupno tri groba. Dva
su groba sa slabo sačuvanim kostima (grob 1 i 2) bila
naknadno ukopana u postojeći tumul. Grobne jame orijen-
tirane su u smjeru SZ-JI, dužine 1,10 i 1,18 m, s lubanjama
 Hrvatski arheološki godišnjak 13/2016
na SZ strani. U zasipu grobova nisu pronađeni nalazi. Riječ
je o novovjekovnim grobovima koji pripadaju groblju oko
crkvice sv. Nedjelje, udaljene 40-ak metara od tumula 87.
Crkvica je bila temeljena na halštatskom tumulu 69 te je
2011. godine dijelom istražena (Škoberne 2012: 258 – 261),
a istraživanja su se nastavila i sljedećih godina (Želle
2013: 295 – 297; 2014: 227, 228; Škoberne 2014: 231).
Datirana je u razdoblje od 16. do 18. st., pa se u tom ras-
ponu datiraju i pripadajući grobovi. Grob 3 pripada starijem
željeznom dobu. Nalazio se u središnjem dijelu tumula, a
grobna jama bila je orijentirana u smjeru SZ-JZ, te duga
2,80 m i široka 0,95 m. Jama je dijelom bila oštećena spo-
menutim većim ukopom. Dijelovi keramičkih halštatskih
posuda pronalaženi su po čitavu dnu grobne jame, a pro-
nađeni su i jako korodirani predmeti od željeza, najvjero-
jatnije dijelova nakita. Uvriježeno je da se slabo očuvani
metalni predmeti iz budinjačkih grobova iz zemlje podižu u
bloku zemlje te se naknadno u radionicama RGZM-a vade
i restauriraju. Dugogodišnje iskustvo rada na tom lokalitetu
i na restauraciji čini navedenu metodu najprihvatljivijom za
očuvanje vrlo krhkih i loše očuvanih metalnih nalaza. Na
definiranje dijelova halštatske nošnje, posebice željeznih
predmeta, stoga je često potrebno čekati dugotrajnu resta-
uraciju. Prema tipologiji ukopa na budinjačkom groblju, taj
grob pripada tipu 11, odnosno tipu pojedinačnog kostur-
noga groba u manjem tumulu (Škoberne, Bugar 2017: 37).
Grob 3 može se datirati u 8. st. pr. Kr. Nakon istraživanja
tumul je ponovo nasut, čime se čuva ambijentalna vrijed-
nost poučne „Staze kneževa”.
Literatura
Egg et al. 1999 M. Egg, U. Neuhäuser, Ž. Škoberne, Mit
einem Beitrag von Dietrich Anker, Ein Grab mit Schüsselhelm
aus Budinjak in Kroatien, Jahrb. RGZM 45, Teil 2, Verlag
des Römisch-Germanischen Zentralmuseums, Mainz,
1999: 435 – 472.
Škoberne 1995 Ž. Škoberne, The early Iron age ceme-
tery at Budinjak in the Žumberak mountains (Northwestern
Croatia), Archäologisches Korrespondenzblatt 25/3, Verlag
des Römisch-Germanischen Zentralmuseums, Mainz,
1995: 291 – 299.
Škoberne 1997 Ž. Škoberne, Budinjak, gradišče in grobi-
šče iz starejše železne dobe, Gorjanci – Dolenjski zbornik
1997, Novo mesto, 1997: 92 – 98.
Škoberne 1999 Ž. Škoberne, Budinjak – kneževski tumul,
Muzej grada Zagreba, Zagreb, 1999.
Škoberne 2001 Ž. Škoberne, Budinjak in Libna – čelade
istega livarja, katalog izložbe, Krško, 2001.
Škoberne 2002 Ž. Škoberne, Pregled pretpovijesnih arhe-
oloških istraživanja u Žumberku, katalog izložbe Žumberak
od prapovijesti do kasne antike, Zagreb, 2002: 32 – 81.
Škoberne 2003 Ž. Škoberne, Nalaz neuobičajene više-
glave igle s budinjačke nekropole, OA, 27, Zagreb, 2003:
199 – 210.
Škoberne 2004 Ž. Škoberne, Grupa Budinjak, katalog
izložbe Ratnici na razmeđu Istoka i Zapada – Starije želje-
zno doba u kontinentalnoj Hrvatskoj, Zagreb, 2004: 131
– 159.
Škoberne 2012 Ž. Škoberne, Budinjak – nekropola, HAG,
8/2011, Zagreb, 2012: 258 – 261.
292
Škoberne 2014 Ž. Škoberne, Budinjak – nekropola, HAG,
10/2013, Zagreb, 2014: 230 – 233.
Škoberne, Bugar 2017 Ž. Škoberne, A. Bugar, Od
Budinjaka do Mainza – Von Budinjak nach Mainz, katalog
izložbe, Muzej grada Zagreba, 2017.
Želle 2004 M. Želle, „Staza kneževa” – primjer poučne
pješačke staze na Žumberku s prezentiranim arheološkim
lokalitetima, HAG, 1/2004, Zagreb, 2005: 259 – 261.
Želle 2013 M. Želle, Budinjak – kapela svete Nedjelje s
grobljem, HAG, 9/2012, Zagreb, 2013: 295 – 297.
Želle 2014 M. Želle, Budinjak – kapela svete Nedjelje s
grobljem, HAG, 10/2013, Zagreb, 2014: 227, 228.
Želimir Škoberne
Aleksandra Bugar
Summary
In the course of June and July 2016 archaeological exca-
vations were undertaken at the site of Budinjak, on cadas-
tral parcels 176/1 and 178. A surface area of 202 m2 was
investigated. The archaeological site of Budinjak is located
in the central part of the Žumberak Mountains and it rep-
resents an Early Iron Age necropolis with more than 140
tumuli. A Hallstatt hill-fort is situated at the top of a hill
called Židovske kuće. Previous research has shown that
graves, apart from the tumuli themselves, can be found in
their vicinity.
In 2016 the excavations were conducted in the area
between the investigated tumuli 37, 40, 44 and 87. No
graves were found in probes A and B, but the excavations
yielded smaller quantities of Hallstatt and post-medieval
pottery. The excavations encompassed tumulus 87 with
three burials. Two of them represent subsequent inter-
ments that belong to the graveyard around the Church of
St Nedjelja. The church was built on the Hallstatt tumulus
69, and it dates from the period between 16th and 18th
century. Grave 3 belongs to the Early Iron Age, i.e. the
8th century BC. It was situated in the central part of the
tumulus.
Redni broj: 156
Lokalitet: Črnkovec – k.č. 306/28
Naselje: Črnkovec
Grad/općina: Velika Gorica
Pravni status: P-2568 (Arheološka zona Andautonija)
Razdoblje: A
Vrsta radova: arheološki nadzor
Dana 16. i 17. svibnja 2016. arheološki je nadziran iskop
za trakaste temelje stambenog objekta u selu Črnkovcu, na
k.č. 306/28, 306/1 dio i 306/2 dio, k.o. Črnkovec. Nadzor
je obavila Tatjana Pintarić, dipl. arheo. iz Muzeja Turopolja
u Velikoj Gorici. Vlasnik čestice 306/28 i investitor gradnje
bio je g. Tomislav Martinović, iz Velike Gorice.
Navedene katastarske čestice nalaze se unutar šire zone
zaštite Arheološkog područja rimskoga grada Andautonije
(zona B). Teren je iskopavan do relativne dubine od 80 cm
 Grad Zagreb i Zagrebačka županija, HAG 13/2016
Pogled na iskop za trakaste temelje
te širine od 50 cm. Cijeli je iskop sterilan, a sastojao se
od sloja humusa (30-ak cm) i kompaktne smeđe ilovače
(u sjeverozapadnom dijelu iskopa, na dubini od otpri-
like 75-80 cm uočen je sloj muljevitog (naplavnog) sitnog
šljunka i pijeska).
Stručni nadzor pokazao je negativan rezultat u smislu
postojanja ikakva kulturnog sloja ili njegovih tragova na
navedenoj čestici.
Tatjana Pintarić
Summary
Earthworks on a dig for the foundation of a house on cadas-
tral parcel 306/28 in the village of Črnkovec were archaeo-
logically supervised in the course of May 2016. The land
parcel is located within the wider protected zone (zone B)
of the Roman city of Andautonia. No cultural layers were
identified.
Redni broj: 157
Lokalitet: Donje Orešje – Graci – Topolnjak
Naselje: Donje Orešje
Grad/općina: Sveti Ivan Zelina
Pravni status: P-3663
Razdoblje: P, A
Vrsta radova: zaštitno iskopavanje
Godine 2016. zaštitno je arheološki istraživan prapovije-
sni lokalitet Graci – Topolnjak u Donjem Orešju. Voditeljica
istraživanja bila je Romana Mačković, dipl. arheo. iz Muzeja
Sveti Ivan Zelina.
Lokalitet se nalazi na proplanku iznad naselja Orešja
Donjeg, na kojem su šume privatnih vlasnika, a na kojem
su nekad, prema pričanju stanovnika, bili pašnjaci i vino-
gradi. Na proplanku su vidljivi suhozidi te razbacana kera-
mika i kućni lijep, koji je isprala kiša. Lokalitet se nalazi pod
šumom, tako da je nalaze (koji su na vrlo maloj dubini, od
50 do 80 cm) vjerojatno oštetilo korijenje i erozija zemlje.
293
Keramika in situ u sondi 1 (foto: R. Mačković)
Sonda 1, položaj ostatka nastambe (foto: R. Mačković)
Suhozidi su također oštećeni raslinjem, a vjerojatno i odvo-
zom kamena.
Budući da je na suprotnom brijegu (Pogorišće) 1984. istra-
živano prapovijesno naselje, a s obzirom na pronađen
arheološki materijal, može se očekivati da se i na lokali-
tetu Graci nalazi naselje iz istog perioda, samo na puno
većoj površini. Arheološka istraživanja lokaliteta Graci
– Topolnjak traju već nekoliko godina. Lokalitet je prvi
put istražen 2009. na istočnoj strani platoa, kada je utvr-
đen položaj stambenog objekta. Godine 2011. istražen
je predio Topolnjak, na kojem je otvorena jedna probna
sonda, kojom je utvrđen kulturni sloj, ali nije pronađen nika-
kav objekt. Sljedeće su godine pronađeni ostaci nastambe
na zapadnom dijelu platoa, s većom količinom arheološkog
materijala, keramike i kućnog lijepa. Idućih nekoliko godina
pronađeno je više mogućih ostataka nastambi te velika
količina arheološkog materijala.
U prvoj fazi 2016. nastavljeno je istraživanje sonde zapo-
četo prethodne godine. Ovogodišnja sonda imala je dimen-
zije 2x3 m i nalazila se na rubu padine. S obzirom na bli-
zinu padine, materijal je bio razvučen te je velika količina
materijala nađena na površini. Unutar sonde, na dubini od
45 cm pronađena je velika količina kućnog lijepa i kera-
mike, bez vidljivih ostataka nastambe. S obzirom na koli-
činu materijala, može se pretpostaviti da se u blizini nalazi
nekakav objekt, koji će se pokušati pronaći tijekom budućih
istraživanja.
 Hrvatski arheološki godišnjak 13/2016

tlu, koje su se iscrtavale nakon poliranja. Također su izmje-

rene duljine i širine svih zidova u sondi. Tijekom iskopa-
vanja vođen je terenski dnevnik i detaljna dokumentacija
(popisi: stratigrafskih jedinica, nalaza, posebnih nalaza,
fotografija, uzoraka).
Iskapanjima je uklonjen sloj zemlje uz sjeverni profil sonde
te je otkrivena veća nakupina građevne opeke i kamenja
pomiješanog s ostacima žbuke i fresaka. Ispod toga poja-
vio se crn sloj zemlje, koji se u presjeku proteže na svega
2 cm i koji je bogat nalazima u odnosu na gotovo prazan
gornji sloj nabijene gline. Pretpostavka je da se radi o
paljevinskom sloju, koji se ponavlja na istoj razini i u nekim
drugim dijelovima sonde.

Kamena struktura u sondi 2 (foto: R. Mačković)

Sonda otvorena u drugoj fazi istraživanja bila je oko 100 m

udaljena od prve. U ovoj fazi započelo je iskopavanje sonde
veličine 2x4 m, a istražena je do dubine od 75 cm. U toj je
sondi pronađena manja količina kućnog lijepa i keramike te
veća količina kamena, za koje nije moguće utvrditi pripada
li podu nastambe.

Romana Mačković
Pogled na ostatke rimske arhitekture
Summary

Rescue archaeological excavations of the prehistoric site

of Graci-Topolnjak in Donje Orešje were conducted in the
course of 2016. The first probe revealed the remains of a pos-
sible dwelling which was oriented east-west and located on a
slope. It will be excavated in the following seasons. Movable
archaeological finds correspond to Bronze and Early Iron
Age period finds. The second probe yielded only few finds,
whilst the existence of a dwelling cannot be identified.

Redni broj: 158

Lokalitet: Drenje – Laduč
Naselje: Drenje
Grad/općina: Brdovec
Pravni status: Z-6712
Razdoblje: A Snimka istraženog dijela lokaliteta
Vrsta radova: zaštitno iskopavanje

U rujnu 2016. nastavljeno je arheološko istraživanje ostataka

rimske vile rustike na lokalitetu Drenje – Laduč. Voditelj istra-
živanja bio je Ivan Cvitković, arheolog iz Muzeja Brdovec, a
stručnu ekipu činili su arheologinje Nikolina Kordić (voditeljica
dokumentacije) i Mirjana Biljan te studenti arheologije i rad-
nici. Sondu je na kraju istraživanja dronom snimio Miroslav
Vuković s Filozofskoga fakulteta u Zagrebu, a repere (geo-
detske točke) postavila je tvrtka Geotopo iz Zaprešića.

Prethodno je s terena uklonjen gust korov. Tijekom prvog

tjedna istraživanja postavljena je koordinatna mreža te su
dani brojevi stratigrafskih jedinica zidovima i strukturama u Koštani žeton ukrašen koncentričnim krugovima

294
 Grad Zagreb i Zagrebačka županija, HAG 13/2016

Gomila kamenja nepravilne strukture nalik ruševini tako-

đer je otkrivena u središnjem dijelu sonde. Obje gomile
nabacanog kamenja obuhvaćaju unutarnje rubove
velike prostorije kvadratnog tlocrta, koja zauzima naj-
veći dio sonde. Još jedna gomila nabacanog kamenja
pronađena je uz južni profil sonde. Među gomilom toga
kamenja nađeno je nekoliko komada brončanog novca,
a uz jugozapadni zidić, koji se usjekao u južni profil
sonde, pred kraj arheoloških istraživanja pronađen je
sloj polomljene keramike pomiješane s kostima i kame-
njem koje je vjerojatno otpalo sa zida. Zbog nedostatka
vremena, u tom je sloju ostao dio keramičkog posuđa
i kostiju te je njihovo otkrivanje ostavljeno za iduća
iskopavanja.
Od pokretnog arheološkog materijala najviše je keramike
(grube i fine), među kojom su nađeni malobrojni ulomci sive
pečatne keramike (nalik panonskoj pečatiranoj keramici),
ulomak rimske svjetiljke te nešto ulomaka sigilatne kera-
mike. Među metalnim nalazima najviše je novca (11), među
kojim su malobrojni komadi s jasno vidljivim prikazima, a
dosta je novca uništeno do neprepoznatljivosti prikaza. Na
jednome novcu, pronađenom prilikom pregledavanja odba-
čene zemlje, jasno se ističe Konstantinov kristogram na
reversu te potpis sisačke kovnice. Nalazi kostiju na terenu
su prilično rijetki, no sačuvan je jedan koštani žetončić Ostaci negativa temelja kapele i kula (foto: M. Houška)
ukrašen koncentričnim krugovima s gornje strane, koji je
možda bio igraći žeton.
Na kraju je sonda pokrivena geotekstilom, učvršće-
nim kamenjem te posutim slojem zemlje radi što bolje
konzervacije.

Ivan Cvitković

Summary

Archaeological excavations of a Roman villa at the site of

Drenje-Laduč were continued in September 2016. Movable
finds include coarse and fine pottery, i.e. few shards of grey
impressed pottery and sigilata as well as a shard of a lamp.
Metal finds include coins (11) but most of them are in a
poor condition which makes them unidentifiable. One coin
has the Constantine’s Christogram on one side and the
mark of the Siscia mint on the other.
Redni broj: 159
Lokalitet: Kladešćica – kapela sv. Kuzme i Damjana
Naselje: Kladeščica
Grad/općina: Sveti Ivan Zelina
Pravni status: postupak u tijeku
Razdoblje: A, SV
Vrsta radova: zaštitno iskopavanje
Godine 2016. zaštitno su arheološki istraživani ostaci
kapele sv. Kuzme i Damjana, pokraj naselja Kladešćice.
Voditeljica istraživanja bila je Romana Mačković, dipl. arheo.
iz Muzeja Sveti Ivan Zelina.
Kapela se nalazi 6 km sjeverno od grada Sv. Ivana Zeline.
Radi se o uništenoj kapeli i kuli, vjerojatno iz 13. st.
Istraživanje unutrašnjosti kule (foto: M. Houška)
Povijesni podaci o kapeli vrlo su šturi i svode se tek na
nekoliko vijesti. Crkvenog objekta (crkve ili kapele) posve-
ćenog sv. Kuzmi i Damjanu, ne samo da nema danas, nego
ga prema kanonskim vizitacijama nije bilo ni u 17. i 18. st.
u župi Sv. Ivana u Zelini ni u bilo kojoj od okolnih župa. To
je samo dokaz da je kapela srušena prije tog vremena. S
obzirom na blizinu Zelingrada (oko 2 km), moguće je da je
to bila dvorska kapela.
U tlu su još vidljivi samo iskopi temelja nekadašnje kapele,
a to je bila četvrtasta građevina okrenuta u smjeru istok-
-zapad. Na istočnoj strani nalazi se četverokutno svetište.
Oko kapele razbacane su kamene ploče, najvjerojatnije
od poda. Jugoistočno od kapele nalazi se okrugla građe-
vina promjera 10 m, čiji su zidovi sačuvani u visini od 1 m.
Njezina funkcija za sada nije poznata, a po svom je obliku
najvjerojatnije bila kula.
Kapela i kula nalaze se na proplanku obraslom šumom.
Stabla rastu unutar kapele i na zidovima kule te svojim

295
 Hrvatski arheološki godišnjak 13/2016

Lubena – Salajci II, na dijelu trase gradnje nove željezničke

pruge za prigradski promet na dionici Gradec – Sveti Ivan
Žabno, između stacionaža km 2+930,00 do 3+195,00.
Istražena je površina od 17413 m2. Investitor radova bila je
tvrtka HŽ Infrastruktura d.o.o.

Dokumentirano je i istraženo 748 stratigrafskih jedinica,

Ostaci žbuke na zidovima (foto: M. Houška)
korijenjem razaraju ostatke. Prošle godine započeto je
istraživanje kule, prilikom čega je definiran mogući ulaz u
nju, ali s obzirom na korijenje stabala koje raste na zido-
vima kute, istraživanja su zaustavljena.
Ovogodišnjim istraživanjima definiran je unutarnji zid kule
na kojem su pronađeni ostaci žbuke. Zid je solidno građen
od lomljenog kamena, u gornjem sloju dosta oštećen dje-
lovanjem atmosferilija i korijenjem stabala. Nalaza nije bilo.
Za sada se nije došlo do poda kule te je nepoznata njezina
dubina. Također nije utvrđeno pripada li otvor pronađen
prošle godine ostacima vrata ili je samo urušeni dio zida.
Područje oko kapele i kule snimljeno je detektorom metala,
ali nisu pronađeni nikakvi ostaci.
koje najvećim dijelom pripadaju kasnoj lasinjskoj kul-
turi srednjeg eneolitika, a zabilježene su i arheološke
strukture te nalazi iz kasnog srednjeg vijeka. Lokalitet
Lubena – Salajci II smješten je na blago povišenoj
gredi, koja se pruža u smjeru sjever-jug, s blagim otklo-
nom prema JZ, između naselja Salajaca na sjeveru i
Lubene na jugu. Na zapadnoj strani grede teče rijeka
Glogovnica, istočno, u smjeru JZ-SI, potok Lubenica, a
sjeverno potok Prašnica. Na nadmorski najvišem dijelu
platoa navedene grede dokumentirano je i istraženo
osam kompleksnijih arheoloških struktura. Riječ je o
višećelijskim objektima kasne lasinjske kulture, nepra-
vilnih, najčešće izduženih tlocrta, stepenastog izgleda,
s nekoliko nivoa ukopa. Prostorno-tlocrtno pripadajući
ukopi jama za stupove sugeriraju postojanje nadzemnih
dijelova tih arheoloških struktura. Također, lasinjskom
nalazištu moguće je pripisati i veći broj ukopa jama za
stupove, koji prostorno sugeriraju postojanje ogradbe-
nih struktura. Tijekom istraživanja navedenih višećelij-
skih objekata pronađena je velika količina keramičkih

Romana Mačković

Summary

Rescue archaeological excavations of the remains of

the Chapel of Sts Cosmas and Damian near the village
of Kladeščica were conducted in 2016. The site encom-
passes the destroyed Chapel and a tower, probably dating
from the 13th century. The walls were preserved only in the
foundations. The chapel is a square building, oriented east-
west. A square sanctuary is in the east. Stone tiles, prob-
ably from the flooring, lie everywhere around the Chapel. A
circular building is located to the south-east of the Chapel.
It is 10 m in diameter, with walls preserved up to a height of
1 m. Its function is unknown, but on the basis of its ground Zračna snimka objekta lasinjske kulture na lokalitetu Lubena –
plan, it might have been a tower. Salajci II (foto: J. Goričanec)

Redni broj: 160

Lokalitet: Lubena – Salajci II
Naselje: Lubena
Grad/općina: Gradec
Pravni status: postupak u tijeku
Razdoblje: P, SV
Vrsta radova: zaštitno iskopavanje

Od 11. srpnja do 10. kolovoza 2016. godine tvrtka

Geoarheo d.o.o. zaštitno je arheološki istražila lokalitet Restaurirana keramička posuda lasinjske kulture (foto: J. Lapić)

296
 Grad Zagreb i Zagrebačka županija, HAG 13/2016
ulomaka kasne lasinjske kulture, glačane kamene indu-
strije (brusovi, sjekire, dlijeta, čekići i motike), kao i
nalaza cijepane litičke industrije.
Nastavak života na tom položaju zabilježen je u srednjem
vijeku, u koji je datirano svega desetak stratigrafskih jedi-
nica, među kojima se ističe ukop kanala dužine preko
50 metara te ukop bunara. Analiza malobrojnog pokret-
nog materijala, među kojim prevladavaju keramički ulomci,
datira nalazište u kasni srednji vijek (13. – 15. st.).
Literatura
Balen 2008 J. Balen, Apsolutni datumi sa zaštitnih istraži-
vanja na prostoru Slavonije kao prilog poznavanju kronolo-
gije srednjeg eneolitika, VAMZ, XLI, Zagreb, 2008: 17 – 35.
Bugar 2011 A. Bugar, Dva srednjovjekovna bunara s loka-
liteta Šepkovčica, VAMZ, 3/XLIV, Zagreb, 2011: 161 – 178.
Dimitrijević 1979 S. Dimitrijević, Lasinjska kultura, u: (ur.
A. Benac) Praistorija jugoslavenskih zemalja, III, Eneolitsko
doba, Sarajevo, 1979: 137 – 181.
Ložnjak, Tkalčec 2014 D. Ložnjak, T. Tkalčec, Terenski
pregled predjela lijeve obale srednjeg toka rijeke
Glogovnice, Prilozi IAZ, X, Zagreb, 2014: 182 – 191.
Minichreiter, Marković 2009 K. Minichreiter, Z. Marković,
Zaštitna istraživanja na trasi autoceste Slavonica prapovi-
jesnog, rano i kasnosrednjovjekovnog naselja Bentež kod
Beketinaca 2007. i 2008. godine, AIA, V, Zagreb, 2009: 27 – 32.
Pavlu 1971 I. Pavlu, Pražska keramika 12. a 13. stoleti.
Praehistorica, IV, Praha, 1971.
Jelena Lapić
Summary
In the course of 2016, rescue archaeological excavations
were conducted at the site of Lubena-Salajci on the route
of the future railroad Gradec – Sveti Ivan Žabno. The exca-
vations encompassed an area of 17413 m2, revealing the
finds which can be dated to the Middle Eneolithic, i.e. the
late Lasinja Culture. Also uncovered were several late
medieval burials (the 13th – 15th centuries).
Redni broj: 161
Lokalitet: Okešinec – Sipćina
Naselje: Okešinec
Grad/općina: Križ
Pravni status: P-4696
Razdoblje: A
Vrsta radova: sustavno iskopavanje
Od 6. do 31. listopada 2016. arheološki je istraživan loka-
litet Okešinec – Sipćina, na k.č. 1088, k.o. Okešinec.
Voditeljica istraživanja bila je Lea Čataj, konzervatorica
arheologinja iz Odjela za kopnenu arheologiju Službe za
arheološku baštinu Hrvatskog restauratorskog zavoda. U
istraživanjima su sudjelovala i dva diplomirana arheologa
te sedam studenata arheologije. Ministarstvo kulture osi-
guralo je sredstva u iznosu od 20.000,00 kn, a Općina Križ
sa Zagrebačkom županijom 30.000,00 kn.
297
Sonda 11 (snimila: E. Buća; izradio: T. Zojčeski)
Lokalitet Sipćina prvi je put 1964. istražila D. Iveković,
kustosica Muzeja Moslavine. Tom je prilikom istraženo
svega 24 m2, a na temelju rezultata istraživanja zaključila
je da se radi o rimskom vojnom logoru, pomoćnoj stanici ili
privremenom boravištu rimske vojske iz 1. i 2. st. Daljnja
istraživanja nastavljena su tek 2012., a obavio ih je HRZ.
Istraženo je osam sondi, ukupne površine 157,25 m².
Ustanovljene su barem dvije faze gradnje, datirane od 1.
do 4. st. Pokretni i nepokretni arheološki nalazi upućuju
na postojanje moguće rimske ladanjske vile (villa rustica).
Godine 2014. istraženo je 24 m2 u dvjema sondama, a pro-
nađeni su ostaci dviju prostorija, čija je gradnja datirana
u 1. i 2. st. Geofizičkim istraživanjima 2013. i 2015. obu-
hvaćen je gotovo cijeli položaj Sipćine, a rezultati upućuju
na ostatke arhitekture koji smjerom svog pružanja odgova-
raju ostacima otkrivenim arheološkim iskopavanjima i time
nadopunjuju tlocrt antičkog kompleksa.
U sondi 11, dimenzija 14x7 m, istraženoj 2016. godine,
otkriveni su, sudeći po dubini ukopa za temelje zidova,
ostaci dvaju objekata u vertikalnoj stratigrafiji. Oba su ori-
jentirana pravilno u odnosu na strane svijeta, jednako kao i
objekti pronađeni tijekom prijašnjih istraživanja.
Mlađa građevina gotovo je u potpunosti devastirana stroj-
nom obradom zemlje. Za sada joj se može pripisati šest
prostorija. Sa sjeverne su strane, gledajući od istoka prema
zapadu, prostorije 1, 2 i 3, a sa zapadne 4, 5 i 6. Prostorije
1, 3, 4 i 6 izlaze izvan iskopa sonde, ali prema položaju
negativa zidova može se pretpostaviti da su dio mlađeg
objekta. U prostorijama 2 i 3 sačuvana je žbukana pod-
nica. Budući da su u prostoriji 2 na podnici (SJ 294) ostali
sačuvani kvadratni otisci, čija udaljenost (mjereno od sre-
dišta do središta otiska) iznosi 60 cm, vjerojatno se radi o
ostacima donje podnice hipokausta i otiscima stupića koji
su nosili njezin gornji dio. Ostaci žbukane podnice otkriveni
su i u prostoriji 3, u kojoj je istražena mala površina. U osta-
lim prostorijama nije bilo tragova podnice te one vjerojatno
nisu bile grijane. Kako su podnice u svim prostorijama vje-
rojatno bile na jednakom ili približno jednakom nivou, one
danas nisu sačuvane, kao ni gornji dio hipokausta.
Prilikom čišćenja ukopa negativa temelja SJ 360 i SJ 321
uočeno je da ispod njih i ispod žbukane podnice SJ 294
postoje stariji slojevi. Oni su vjerojatno vezani uz apsidu
građenu od kamena povezanog žbukom (SJ 427) i ukope
 Hrvatski arheološki godišnjak 13/2016

Ortofotografija sonde 11 (snimila: E. Buća; doradila: L. Čataj)

negativa temelja SJ 469 i SJ 424, koji su oko pola metra of both of the buildings was regular as well as of the other
dublji od onih mlađe građevine te su pripisani starijem buildings found during the earlier excavations. The later
objektu. building was almost completely destroyed. Six rooms have
I stariji i mlađi objekt šire se izvan rubova sonde. been identified so far, two of which had an underfloor heat-
Ovogodišnja istraživanja zaustavljena su na nivou mlađe ing system. Both of the buildings expand outside the probe.
građevine. Sonda je zaštićena geotekstilom i zatrpana s
30-ak cm zemlje.
Prilikom istraživanja pronađena je velika količina građevne
keramike, ulomci mozaika, antička keramika i nekolicina Redni broj: 162
metalnih nalaza, među kojima i jedan primjerak srebrnog Lokalitet: Salajci I
novca sa Salusovom glavom na aversu, datiran u 1. st. pr. Naselje: Salajci
Kr. Nalazi su u fazi restauriranja, a potom i stručne objave. Grad/općina: Gradec
Pravni status: postupak u tijeku
Literatura Razdoblje: P, A, SV
Vrsta radova: zaštitno iskopavanje
Čataj 2013 L. Čataj, Antički građevinski kompleks na loka-
litetu Sipćina u Okešincu, Portal, 4, Zagreb, 2013: 187 Od 22. srpnja do 2. kolovoza 2016. tvrtka Geoarheo d.o.o.
– 200. zaštitno je arheološki istraživala lokalitet Salajci I, na trasi
Čataj, Mušič 2014 L. Čataj, B. Mušič, Okešinec – Sipćina, gradnje nove željezničke pruge za prigradski promet
HAG, 10/2013, Zagreb, 2014.
Iveković 1965 D. Iveković, Kratak izvještaj o probnom
arheološkom iskapanju u Okešincu na području Moslavine,
Vijesti muzealaca i konzervatora Hrvatske, XIV/2, Zagreb,
1965: 45 – 47.
Mušič 2013 B. Mušič, Izvješće o geofizičkim istraživanjima
na lokalitetu Sipćina kod Okešinca, Maribor, 2013.

Lea Čataj

Summary

Probe 11, measuring 7 x 11 m, was investigated at the

Roman-period site of Sipćina in Okešinec. The remains of
two buildings were identified on the basis of the vertical Keramički ulomci kasnog latena/rane antike (dolje lijevo imitacija
stratigraphy and depth of foundation cuts. The orientation terrae nigrae) (foto: N. Lete)

298
 Grad Zagreb i Zagrebačka županija, HAG 13/2016

Summary

Rescue archaeological excavations of the site of Salajci

I on the route of the future railroad Gradec – Sveti Ivan
Žabno revealed the remains of commercial buildings dating
from the late La Tene / Early Antiquity. Also found were late
La Tene / Early Antiquity pottery shards (the only decorated
item is a fragment of terra nigra), and several shards of
Early Bronze Age and medieval pottery.

Redni broj: 163

Lokalitet: Spilja Veternica
Naselje: –
Grad/općina: Zagreb
Pravni status: postupak u tijeku
Razdoblje: P, A
Keramički ulomci iz ranoga brončanog doba (foto: N. Lete) Vrsta radova: zaštitno iskopavanje

na dionici Gradec – Sveti Ivan Žabno. Voditeljica istra- Od 29. lipnja do 8. srpnja 2016. trajala su zaštitna istra-
živanja bila je Karla Hustić, mag. arheo., a investitor HŽ živanja malog opsega u pećini Veternici. Stručnu ekipu
Infrastruktura d.o.o. činili su: dr. sc. Kazimir Miculinić (Hrvatsko biospeleološko
društvo), Krešimir Raguž, dipl. arheo. (Konzervatorski
Mjesto Salajci nalazi se 10-ak km južno od Križevaca, na odjel u Karlovcu, Ministarstvo kulture Republike Hrvatske),
cesti između Cugovca i Križevaca. Lokalitet je smješten dr. sc. Nikola Vukosavljević (Odsjek za arheologiju,
jugoistočno od sela Salajaca na obradivim površinama,
koje blago padaju prema potoku Lubenica na istoku.
Ukupna iskopna površina iznosila je 2400 m2. Ispod sloja
humusa zabilježen je zdravični sloj, u kojem su definirane
jame uglavnom manje i srednje veličine, odnosno ukopi
jama za stupove. Veće jame pravilnog i nepravilnog tlocrta
služile su kao otpadne. Ukopi jama za stupove tlocrtno su
organizirani u pravolinijske sljedove te je moguće pretpo-
staviti da odražavaju dijelove arhitekture gospodarskih
objekata ili ograda.
Gotovo sav pokretan arheološki materijal, osim jednog
nalaza kamenog brusa, čine ulomci keramike iz kasnoga
latena/rane antike. Zanimljivi su ulomci imitacije terrae
nigrae te terrae sigillatae.
Također su zabilježeni i nalazi iz prapovijesti (rano bron-
čano doba), kao i ulomci srednjovjekovne keramike, među-
tim važno je napomenuti da su navedeni nalazi uvijek pro-
nađeni s većom količinom latenskog/antičkog materijala.
S obzirom na navedeno, moguće je zaključiti da je riječ o
nalazištu dijela kasnolatenskog/ranoantičkog naselja, vje-
rojatno njegovu gospodarskome dijelu.

Literatura

Dizdar 2013 M. Dizdar, Zaštitna arheološka istraživa-

nja nalazišta AN 4 Poljana Križevačka 1 na trasi autoce-
ste A12, dionica Gradec – Kloštar Vojakovački, AIA, IX,
Zagreb, 2013: 69 – 75.
Jelinčić 2009 K. Jelinčić, Rimska keramika lokalne pro-
izvodnje na području hrvatskog dijela rimske provincije
Gornje Panonije, doktorska disertacija. Zagreb, 2009.
Ožanić 1998 I. Ožanić, Gradina Osječenica – antičko raz-
doblje, OA, 22, Zagreb, 1998: 27 – 80.
Zapadni profil u sondi 1 prilikom završetka iskopavanja (foto: N.
Karla Hustić Vukosavljević)

299
 Hrvatski arheološki godišnjak 13/2016
Brončana igla i rimski novac iz SJ 104 (foto: N. Vukosavljević)
Filozofski fakultet u Zagrebu), studentica 1. godine arheo-
logije Lucija Fundurulić, Katarina Šprem, dipl. arheo., Eva
Hursa (PP Medvednica) i članovi speleološkog kluba Ursus
spelaeus Hrvoje Cvitanović, Nataša Cvitanović i Neven
Šuica, dipl. arheo.
Tijekom zaštitnih arheoloških istraživanja u pećini Veternici
2016. nastavljeno je iskopavanje u kvadrantu A sonde 1,
započete 2015. godine. Glavni cilj istraživanja u toj sondi bio
je utvrditi pleistocenski stratigrafski slijed i moguće ostatke
materijalne kulture pleistocenske starosti te su istraženi slo-
jevi SJ 108 i SJ 109. Debljina SJ 108 iznosi 5 – 10 cm, dok
debljina SJ 109 iznosi cca 115 cm. SJ 108 čini sloj gline, a
SJ 109 sloj gline s oštrobridim kamenjem različitih veličina.
U SJ 109 pronađeni su malobrojni paleontološki ostaci, koji
uključuju svega nekoliko životinjskih kostiju i ostataka mala-
kofaune. Iskopavanje u sondi 1 zaustavljeno je arbitrarno u
SJ 109 i nije dosegnuta matična stijena.
Istočno od sonde 1, prema unutrašnjosti špilje, na kraju
istraživanja 2015. utvrđeno je postojanje SJ 104, u kojoj
su pronađeni ljudski ostaci rimskodobne starosti. Zbog
toga je odlučeno da se 2016. definira rasprostiranje toga
sloja čišćenjem postojećeg profila uz stazu za posjetitelje
(južno do nje) i u potpunosti istraži taj sloj jer su u profilu
bili vidljivi novi ljudski ostaci. Istražena je površina između
sonde 1, staze za posjetitelje (južno od nje) i špiljske sti-
jene u dužini od cca 4,8 m, širini 0,3 – 1,4 m, a ukupne
površine cca 5 m2. Debljina sloja kretala se od 5 do 20 cm.
Tijekom iskopavanja 2016. u SJ 104 pronađen je fragment
ljudske lubanje (preliminarna analiza), brončana igla (?),
rimski novac, nekoliko vrlo sitnih fragmenata keramike i
kostiju (špiljski medvjed), ali i recentni nalazi (ostaci žaru-
lje, 1 dinar iz 1945. (?)). Mješavina nalaza različite staro-
sti upućuje na postdepozicijske poremećaje, koji su za isti
sloj utvrđeni i tijekom iskopavanja 2015. godine. Brončana
igla (?) i rimski novac, čije tipokronološko određenje tek sli-
jedi, uz radiokarbonske datume ljudskih ostataka, dodatno
podupiru dosadašnje podatke o uporabi Veternice u rimsko
vrijeme.
Kako bi se utvrdilo moguće postojanje SJ 104 sjeverno od
staze za posjetitelje, otkriven je i očišćen profil u dužini od
2,5 m, ali nije utvrđeno postojanje toga sloja.
300
Ovogodišnjim zaštitnim istraživanjima završena su neop-
hodna iskopavanja započeta 2015., čiji je primaran cilj bio
prikupiti ljudske ostatke, na čije su postojanje višestruko
upozoravali speleolozi, i definirati njihov stratigrafski polo-
žaj te starost.
Literatura
Arhiv SO PD Željezničar, Zagreb
Arhiv SK Ursus spelaeus, Karlovac
Vukosavljevic et al. 2016 N. Vukosavljevic, J. C. M Ahern,
K. Raguž, K. Miculinic, Spilja Veternica, HAG, 12/2015,
Zagreb, 2016.
Nikola Vukosavljević
Krešimir Raguž
Summary
In the course of 2016 small-scale rescue archaeological
excavations were conducted in the Veternica cave. The
aim was to collect human fossil remains, the existence of
which was reported on number of occasions by speleolo-
gists. The excavations in probe 1 were stopped arbitrar-
ily at the level of SJ 109, without reaching the bedrock.
Scarce palaeontological remains were found in SJ 109
(a few animal bones and malacofauna). East of probe 1,
in the area closer to the cave centre, a layer SJ 104 was
identified. It contained Roman-period human remains. The
2016 excavations encompassed an area of 5 m2, located
between probe 1, visitors` path and the cave wall. The layer
was between 5 and 20 cm deep. The excavations yielded
a fragment of a human skull, a bronze needle (?), a Roman
coin, a few pottery shards and bones (cave bears) as well
as more recent finds.
Redni broj: 164
Lokalitet: Stari grad Žumberak
Naselje: –
Grad/općina: Žumberak
Pravni status: P-766
Razdoblje: SV
Vrsta radova: zaštitno iskopavanje, konzervacija
Od 24. listopada do 11. studenog 2016. trajala su arheo-
loška istraživanja i konzervatorski radovi na lokalitetu stari
grad Žumberak. Voditelj radova bio je Damjan Lapajne,
dipl. arheo.
Arheološko-konzervatorski radovi započeli su 1988., uz
povremene prekide. Tijekom radova istraženi su i konzervi-
rani kapela Sv. Križa, obrambena kula, unutrašnje dvorište
grada, južna strana bedema s kulom, istočna i dio sjeverne
strane bedema sa sjevernom kulom, kamena peć i ulaz
u grad. Arheološki radovi 2016. nastavljeni su na prošle
godine otkrivenom ulazu u grad, na sjeverozapadnom uglu
bedema.
Iskop je započeo u smjeru ulaza raščišćavanjem raslinja
i uklanjanjem panjeva. Nakon iskopa urušenja krupnog
 Grad Zagreb i Zagrebačka županija, HAG 13/2016

Redni broj: 165

Lokalitet: Sv. Križ Brdovečki – naselje i nekropola
Naselje: Sv. Križ Brdovečki
Grad/općina: Marija Gorica
Pravni status: Z-1136
Razdoblje: P
Vrsta radova: sustavno i zaštitno iskopavanje

Godine 2016. nastavljena su arheološka istraživanja

željeznodobne naseobine u Sv. Križu Brdovečkom, na
k.č. 1540. Voditelj radova bio je Ivan Cvitković, dipl. arheo.
iz Muzeja Brdovec, a u radovima su sudjelovali arheolozi
Nikolina Kordić i Mirjana Biljan te studenti arheologije i rad-
nici. Dokumentaciju je vodila Nikolina Kordić.

Ostaci kule na ulazu u grad Sonda 17, na k.č. 1540, nije dovršena do kraja 2015.,
stoga su radovi nastavljeni ove godine. Sonda nije potvr-
dila pretpostavku da je na tom dijelu lokaliteta bio neki zid
(utvrđenje), s obzirom na blag pad i lagan pristup naseo-
bini. Vjerojatno je zaštita naseobine riješena na neki drugi
način. Sonda je podijeljena na deset kvadranata (A-E, 1-2;
kvadrant 3x3 m). Proširenjem sonde željelo se defini-
rati nastambu, ali to nije bilo moguće. Razbacano kame-
nje (uglavnom neobrađeno) sasvim je sigurno bilo dio
nastambe, ali ga nije bilo moguće definirati kao dio nekog

Tlocrt istraženih struktura staroga grada

kamenog materijala, uz ulaz je, u smjeru istoka, otkri-

vena četverokutna kula. Vanjske dimenzije kule iznose
6x6 m, a debljina zida 1 m. Zidovi su građeni od polu-
obrađenog kamena slaganog u redove s ugaonim kle-
sancima. Zidani su jednako kao i gradski bedemi te su u
skladu s načinom zidanja cijeloga obrambenog sustava.
Na sjevernom i istočnom unutarnjem zidu kule uočena
su dva urušena otvora – moguća vrata na vanjskom
bedemu i širi otvor za koji se pretpostavlja da vodi prema Sonda 17
dvorištu grada.
Novootkrivena kula zaokružuje obrambeni sustav oko
obrambene kule u jedinstvenu cjelinu obrane od napada, a
sastoji se od obrambene kule, dviju bedemskih kula (južne
i sjeverne), ulazne kule i bedema u punom tlocrtu staroga
grada. Sačuvana visina zidova u prosjeku iznosi 2 m.
Radovi su izvedeni u skladu s ugovorenim sredstvima te je
izrađena arhitektonska i fotografska dokumentacija.

Damjan Lapajne

Summary

In the course of October and November 2016 archaeologi-

cal excavations and conservation works were undertaken
at the site of the Old Town of Žumberak. The archaeologi-
cal excavations were continued on the location of the gate
on the north-western edge of the city walls. Sjeverni profil sonde

301
 Hrvatski arheološki godišnjak 13/2016

zida. Godine 2015. lokalitet je bio devastiran, a erozija je

učinila dodatnu štetu. Osim toga, čini se da je na tom dijelu
bila neka intervencija u novije doba, jer je na dubini preko
1 m nađen metalni čep od „jugo kokte” (proizvod iz 60-ih
godina 20. st.). Na istoj je dubini nađena i medaljica sv.
Benedikta. Također valja naglasiti da tu dubinu ne dosiže
rigolanje zemlje pa ono nije moglo devastirati lokalitet.
Od pokretnih nalaza prisutni su standardni ulomci keramič-
kih posuda, uglavnom većih posuda za hranu (lonci, zdjele,
čaše). Nadalje, nađeni su okrugli keramički podmetači (vrlo
često cijeli) i keramički pršljenovi. Međutim, u ovoj kampa-
nji u sondi 17 bilo je iznimno malo nalaza.
Na sjevernom profilu sonde, na dubini oko 1,2 m jasno
se vidi crn sloj (paljevinski), i to dužinom cijele sonde, ali
nije nađen na ostatku sonde 17. Moguće je da je veći dio
nastambe bio na susjednoj čestici, na kojoj je danas šikara.
Sonda 1 SJ 602
Ivan Cvitkovć

Summary

Archaeological excavations of the Iron Age settlement in

Sv. Križ Brdovečki on cadastral parcel no. 1540 were con-
tinued in the course of 2016. Probe 17 confirmed that in
that part of the site there was no wall that belonged to the
remains of houses. A layer of ash visible in the north profile
at a depth of 1.2 m confirms that the greater part of the
house was located on a neighbouring land parcel.

Redni broj: 166

Lokalitet: Šćitarjevo – Župna livada, k.č. 100
Naselje: Šćitarjevo
Grad/općina: Velika Gorica
Pravni status: P-4716 (arheološka zona)
Razdoblje: A
Vrsta radova: sustavno iskopavanje

U svibnju i lipnju 2016. nastavljeno je arheološko istraživa-

nje unutar arheološke zone Andautonija, na lokaciji „Župna
livada” (k.č. 100, k.o. Šćitarjevo). Voditeljica radova bila je
Tanja Pintarić, dipl. arheo. iz Muzeja Turopolja u Velikoj
Gorici.

U Šćitarjevu, nedaleko od Velike Gorice, provodi se više-

godišnje sustavno arheološko istraživanje. Šire pod-
ručje današnjega Šćitarjeva čini jedinstven arheološki
lokalitet – Arheološka zona Andautonija. Na lokaciji koju istra-
žuje Muzej Turopolja (k.č. 100, k.o. Šćitarjevo), na južnom
rubu prvobitne urbane jezgre Andautonije, ustanovljene su
dvije osnovne građevinske i kronološke faze unutar gotovo
400 godina života u rimskome gradu. Istraživanje Andautonije
jest istraživanje gradskog urbanog kompleksa, koji je trajao
tijekom nekoliko stoljeća, kada je mijenjano gradsko područje
te su postojeći objekti često pregrađivani i dograđivani.
Sonda 2/2015. – 2016.
Godine 2014. započet je iskop Sonde 2, veličine
5x12 m, zapadno od završenog iskopa. Prema interpre-
taciji rezultata geofizičkih mjerenja, na tom se položaju
Sonda 2
očekivao pronalazak gradske ulice unutar urbanog rastera
Andautonije, smjera sjeverozapad-jugoistok. Godine 2015.
i 2016. nastavljen je iskop Sonde 2 te je istražena površina
proširena na ukupno 150 m2, 23x6,5 m. Širina otkrivene
gradske ulice iznosi 4,74 m (16 rimskih stopa).
Na navedenoj su površini otkopani humusni i suphumusni
slojevi, do razine površine rimske ulice, odnosno do razine
šljunka na 105,50 m n. v. U sjevernom dijelu sonde otkriven
je sačuvani dio kamenog opločenja na 105,90/105,80 m n. v.
U južnom dijelu Sonde 2 otkopan je gornji dio (polu)kružne
kamene strukture. Njezina je gradnja u tom dijelu presjekla
površinu ulice. U nastavku iskopa napravit će se presjek

302
 Grad Zagreb i Zagrebačka županija, HAG 13/2016

ulice da se utvrdi način gradnje, debljina i vrsta podloge te

utvrdi postojanje mogućih faza gradnje.
Sitan materijal iz iskopa 2016. (ulomci stakla i keramike)
opran je, sortiran te pripremljen za daljnju obradu. Preko
sačuvanog opločenja postavljena je zimska zaštita, koja
uključuje vodonepropusne građevne folije te gornji sloj
zaštitne PVC folije preko cijelog iskopa.

Sonda /2016.
U svibnju i lipnju 2016. konzervirane su građevinske struk-
ture SJ 601 i SJ 602 (izvođač radova Gradnja Havojić).
Zbog zaštitnih su zahvata bili potrebni pripremni radovi
manjeg proširenja sonde (iskop dijela južne kosine), kao
i iskop zaštitnih profila navedenih struktura te njihova dje-
lomična razgradnja. Nakon završetka radova, u taj je dio
iskopa dodatno nasipana manja količina šljunka srednjeg Položaj iskopa (B-5, B-6) na prostoru livade sjeverno od prezenti-
i sitnijeg agregata. I u tom je iskopu postavljena zimska rane arhitekture u arheološkom parku (foto: D. Kušan Špalj)
zaštita – vodonepropusne građevne i PVC folije te drveni
krovići presvučeni katranskom ljepenkom preko sačuvanih
i konzerviranih zidova.

Tatjana Pintarić

Summary

Archaeological excavations in Andautonia, within probe 2

at the site of Župna livada (land parcel 100), were con-
tinued in May and June 2016. According to the results of
geophysical research, this location represents a NW-SE
oriented city street. Part of the street paving, i. e. gravel
was preserved. In addition, structures SJ 601 and 602 in
probe 1 were conserved in 2016.

Redni broj: 167
Lokalitet: Šćitarjevo – Župni dvor
Naselje: Šćitarjevo
Grad: Velika Gorica
Pravni status: P-2568
Razdoblje: A
Vrsta radova: sustavno iskopavanje, konzervatorsko-
-restauratorski radovi
Godine 2016. na prostoru Šćitarjeva izvedeni su radovi na
zaštiti i održavanju prezentirane rimske arhitekture u dvorištu
župnog ureda u Šćitarjevu te arheološka istraživanja na livadi
sjeverno od prezentirane arhitekture. Radovi su trajali od trav-
nja do studenog 2016., a sredstva je osiguralo Ministarstvo
kulture i Grad Zagreb. Radove su vodile Dora Kušan Špalj i
Nikoleta Perok iz Arheološkog muzeja u Zagrebu.
Arheološka istraživanja
U studenom 2016. arheološki je istražen prostor sjeverno od
prezentirane rimske arhitekture, odnosno na livadi istočno
od župnog dvora (sjeveroistočni dio k.č. 94/1). Cilj radova
bio je izrada projekta Interpretacijskog centra Arheološkog
parka te su oni nastavak radova započetih 2015. godine.
Radi se o zemljištu koje je Zagrebačka nadbiskupija dala u
najam Gradu Velikoj Gorici, jednom od partnera u pripremi
navedenog projekta.
Nalaz keramike u B-6 (pitos i lonac) (foto: D. Kušan Špalj)
Istražena je slobodna površina istočno od postojeće
„zgrade za vjeronauk”, u blokovima veličine 6x4 m (B-5,
B-6), ukupne površine oko 50 m2. Odabran je prostor na
kojem i prema geofizičkim istraživanjima nije bilo čvr-
stih struktura ili su bile upitne, pa se željela utvrditi vrsta
nalaza neposredno uz rimske objekte. U bloku 5 nakon
sloja humusa pojavio se sloj gline s nešto gara, u kojem je
bilo dosta keramike (i jedan primjerak brončanog novca),
ali bez čvrstih struktura. U bloku 6 također nije bilo čvrstih
struktura, ali je uočena jedna veća jama ispunjena šutom, a
zanimljivi su nalazi pitosa u glinastom sloju. Blok 5 istražen
je do gline bez nalaza te je zatrpan, dok se istraživanje
bloka 6 planira tijekom idućih godina.
Konzervatorsko-restauratorski radovi na zidovima
U svibnju i lipnju 2016. izvedeni su konzervatorsko-resta-
uratorski radovi na zidovima zgrade kupališta u dvorištu
župnog ureda. Radi se o redovitim postupcima sana-
cije istraženih zidova, koji su početkom 90-ih god. 20. st.
konzervirani i restaurirani. Tako je na nekoliko zidova bilo
potrebno popraviti zaštitne kape kako bi se spriječilo prodi-
ranje vlage u samu strukturu zida. Opsežniji radovi prove-
deni su na objektu zapadno od rimske ulice, na sjevernom
zidu objekta te dvama zidovima smjera SZ-JI. Zidovi su bili

303
 Hrvatski arheološki godišnjak 13/2016
Konzervatorsko-restauratorski radovi na zidovima objekta
zapadno od rimske ulice (foto: D. Kušan Špalj)
u prilično lošem stanju jer su zaštitne kape bile oštećene,
a i na licima zidova bila su vidljiva oštećenja. Zbog toga
je najprije skinut sloj stare konzervacije, a s originalnog
su dijela uklonjene zemlja i trula žbuka. Nakon detaljnog
čišćenja i dokumentacije nađenog stanja originala započeli
su konzervatorsko-restauratorski radovi. Upotrebljavana je
tzv. produžena žbuka u omjeru: 2 calx romana, 3 vapno,
1 cement, 8 pijesak, 1 šljunak, krupno mljevena opeka.
Svi sanirani zidovi u studenom su pokriveni privremenom
zimskom zaštitom, kako bi se omogućilo „dozrijevanje”
vapnene žbuke u uvjetima bez pristupa oborina i smrza-
vice. Izvođač radova bila je tvrtka Gradnja Havojić.
Zimska zaštita na prezentiranoj rimskoj arhitekturi u
dvorištu župnog ureda
U travnju je skinut privremeni pokrov (krovići na zidovima,
plastenik iznad ceste), a u studenom je ponovno postavljen.
Privremeno su pokriveni i svi zidovi obuhvaćeni konzerva-
torsko-restauratorskim radovima tijekom posljednjih triju
godina kako se žbuka zimi ne bi smrzla. Tijekom godine
organizirani su i radovi na održavanju lokaliteta (košenje,
čišćenje korova, manji popravci i dr.).
Literatura
Nemeth-Ehrlich, Kušan Špalj 2003 D. Nemeth-Ehrlich,
D. Kušan Špalj, Municipium Andautonia, The autonomous
towns of Noricum and Panonia, Pannonia 1, Situla, 41,
Ljubljana, 2003: 107 – 129.
Nemeth-Ehrlich, Kušan Špalj 2007 D. Nemeth-Ehrlich,
D. Kušan Špalj, 2000 godina Andautonije, od rimskog
grada do arheološkog parka, Zagreb, 2007.
Nemeth-Ehrlich, Vojvoda 1994 D. Nemeth-Ehrlich, P.
Vojvoda, Andautonija-rimsko urbano središte, u: Zagreb
prije Zagreba (katalog izložbe), Zagreb, 1994: 39 – 45,
71 – 74.
Vikić-Belančić 1981 B. Vikić-Belančić, Etape urba-
nog razvitka Andautonije i antičko nasljeđe Zagreba,
u: Arheološka istraživanja u Zagrebu i njegovoj okolici,
Izdanja HAD, 6, Zagreb, 1981: 129 – 154.
Dora Kušan Špalj
Nikoleta Perok
304
Summary
Conservation and restoration works on the presented
Roman architectural remains in the Parish courtyard in
Šćitarjevo were carried out in 2016. Archaeological exca-
vations were conducted over the area north of the struc-
tures. The works were conducted for the purposes of
preparing the Interpretation Center of the Archaeological
park Andautonia project. The excavations were carried
out within blocks measuring 6 x 4 m (B-5 and B-6), over a
surface area of about 50 m2. In block 5, a layer of humus
was followed by a layer of clay with traces of ash and a
considerable amount of pottery (and a bronze coin), but
no masonry was found. The excavations in block 6 also
yielded no masonry, but they revealed a pit filled with
rubble as well as pithoi in a layer of clay.
Redni broj: 168
Lokalitet: Velika Gorica – istočna zaobilaznica (Zračna
luka Zagreb)
Naselje: Petina
Grad/općina: Velika Gorica
Pravni status: –
Razdoblje: P, SV
Vrsta radova: arheološki nadzor
Između 18. siječnja i 5. travnja 2016. tvrtka NEIR d.o.o.
arheološki je nadzirala zemljane radove prilikom gradnje
prometnice istočne zaobilaznice Velika Gorica – Zračna
luka Zagreb, na području naselja Petine. Stručna vodite-
ljica bila je Anita Penović dipl. arheo., a zamjenik Ozren
Novaković dipl. arheo.
Turopolje, smješteno u samom središtu sjeverozapadne
Hrvatske, omeđeno rijekom Savom na sjeveru, sutokom
Kupe u Savu na jugoistoku i Vukomeričkim goricama na
jugozapadu, karakteristično je po prostranom nizinskom
području s golemim hrastovim šumskim kompleksima.
Tijekom cijele svoje povijesti Turopolje je vezano uz
sam grad Zagreb, o čemu svjedoči i nekadašnje ime tog
područja; Zagrebačko polje. Taj prostor postojao je kao
Ulomci prapovijesne i rimske keramike
 Grad Zagreb i Zagrebačka županija, HAG 13/2016
Lokalitet (0+1120 – 0+1160 m)
Trasa prometnice Velika Gorica – Zračna luka
Turopoljski arhiđakonat, a poslije kao Plemenita općina
Turopolje. Unutar granica Turopolja stanovništvo je bilo
slobodno, nepodložno plemstvu ili bilo kakvu kmetovskom
odnosu. Nakon Drugog svjetskog rata, Plemenita općina
Turopolje postaje općina Velika Gorica.
Prije početka arheološkog nadzora, tvrtka Geoarheo
d.o.o. iz Zagreba rekognoscirala je teren predviđen
za gradnju prometnice, zbog čega su iskopani probni
rovovi, koji su rezultirali definiranjem i iskopavanjem
dvaju arheoloških lokaliteta. Na ostatku terena predviđe-
nom za gradnju prometnice, tvrtka NEIR d.o.o. izvodila
je stručni nadzor.
305
Arheološki nadzor uključivao je strojno skidanje humusa
(SJ 1) na čitavoj dužini trase (1993 m dužine i 40 m širine),
relativne dubine između 20 i 60 cm i prosječne apsolutne
visine od 104,15 m. Nakon skidanja humusa pregledan je
teren, prilikom čega je definirano više stratigrafskih jedi-
nica, koje se mogu podijeliti u geološke i arheološke slo-
jeve. Geološki slojevi sastoje se od zdrave, masne, svje-
tlosmeđe (SJ 2) ili žute gline (SJ 3), žutosmeđeg pijeska
(SJ 4) i sloja šljunka (SJ 5). Navedeni geološki slojevi
otkriveni su duž trase predviđene za gradnju prometnice
ispod sloja humusa (SJ 1). Najdublji geološki sloj jest SJ 5,
koji se nalazio ispod drugih slojeva. Prema konzistenciji
geoloških slojeva, može se reći da je tijekom povijesti taj
kraj često bio naplavljen rijekom Savom, koja se nalazi oko
2 km sjeverno od trase gradnje prometnice.
Arheološki slojevi (nalazi jama; SJ 8 – SJ 31) i keramika
otkriveni su na površini od 1600 m² na području stacionaže
0+1120 m – 0+1160 m. Radilo se o sjeveroistočnom nastavku
već istraženog lokaliteta. Otkriveno je nekoliko ovalnih jama
svjetlosive i rahle zapune te kružne jame crne rahle zapune.
Za vrijeme nadzora otkrivena je prapovijesna (lasinjska kul-
tura) i rimska keramika. Nakon definiranja lokaliteta tvrtka
Geoarheo d.o.o. počela je arheološki istraživati lokalitet.
Na stacionaži 0+480 m – 0+500 m, u sloju humusa, otkri-
veno je više ulomaka prapovijesne i srednjovjekovne kera-
mike. Nalazi na spomenutoj stacionaži ne iznenađuju s
obzirom na to da su pronađeni uz arheološki lokalitet koji
je tvrtka Geoarheo d.o.o. već istraživala. Kako uz keramiku
nisu pronađene arheološke stratigrafske jedinice, nisu bila
potrebna dodatna iskopavanja.
Na stacionaži 0+1010 m – 0+1020 m otkrivena je nakupina
rimskih polomljenih tegula i opeka (SJ 32), koje su uklo-
njene nakon dokumentiranja. Radilo se tek o sporadičnom
nalazu bez ikakve arheologije u blizini, osim iskopanog
lokaliteta koji se nalazio sjeveroistočno, počevši od staci-
onaže 0+1020 m.
Na ostalim dijelovima stacionaže otkriven je tek pokoji
ulomak keramike u samom humusu, za vrijeme njegova
skidanja do zdrave zemlje. Ulomci se uglavnom mogu dati-
rati u novi vijek ili prapovijest.
Zahvaljujući arheološkim nadzorima i iskopavanjima na
području gradnje novog putničkog terminala zračne luke
i samih okolnih prometnica, može se reći da su dobiveni
važni podaci o povijesti spomenutog područja te da će i
ubuduće na tim prostorima biti potrebna konzervatorska i
arheološka zaštita radi očuvanja kulturne baštine tog kraja.
Ozren Novaković
Summary
In the course of 2016 archaeological supervision was con-
ducted over the earthworks carried out for the construction
of the eastern bypass between Velika Gorica and Zagreb
Airport, in the territory of Petina. Archaeological layers (pits;
SJ 8 – SJ 31) and pottery were discovered on a surface area
of 1600m2, road chainage 0+1010 m – 0+1020 m. These
findings represent the north-eastern part of a previously
excavated site. A heap of broken Roman tegulae and bricks
was discovered on road chainage 0+1010 m – 0+1020 m. It
was removed after recording.
 Hrvatski arheološki godišnjak 13/2016

Redni broj: 169

Lokalitet: Velika Gorica – istočna zaobilaznica, lokalitet
AN 1
Naselje: Velika Gorica
Grad/općina: Velika Gorica
Pravni status: P-2568
Razdoblje: P, A, SV
Vrsta radova: zaštitno iskopavanje

Od 30. prosinca 2015. do 27. siječnja 2016. godine tvrtka

Geoarheo d.o.o. zaštitno je arheološki istražila nalazište
AN 1, na trasi gradnje priključne prometnice istočne zaobi-
laznice Velika Gorica – Zračna luka. Predmetno nalazište
dio je preventivno zaštićene arheološke zone Andautonija,
gdje se obuhvat radova odnosio na dio trase prometnice
od stacionaže km 0+500,00 do stacionaže km 0+660,00
te na čvorište i nadvožnjak Selnica. Istražena je površina
od 9647 m2.

Dokumentirano je i istraženo 337 stratigrafskih jedinica,

koje većinom pripadaju srednjem vijeku, a zabilježeni su i
ukopi iz prapovijesti, odnosno eneolitičke lasinjske kulture
te brončanodobne vinkovačke kulture.
Istraženi jamski objekti pokazuju koncentriranje u gru-
pama, sugerirajući složenije sklopove. Prapovijesnom peri-
odu eneolitičke lasinjske kulture moguće je tako pripisati
jamski ukop većih dimenzija, u kojem su zabilježeni ukopi
jama za stupove koji svojom prostornom organizacijom
sugeriraju postojanje nadzemne strukture. U to je raz-
doblje datiran i ukop kanala te jamski ukopi nepravilnog
tlocrta. Od pokretnih nalaza koji pripadaju lasinjskoj kulturi
dominiraju ulomci keramičkih posuda. Zabilježeni su nalazi
ulomaka lončića s ručkom, bikoničnih lončića, zdjela na
povišenoj nozi, bikoničnih zdjela na nozi i bez noge, biko-
ničnih zdjela s ispupčenjima na ramenu, bikoničnog lonca s
cilindričnim vratom na kojem je izveden ukras urezivanjem
i ubadanjem. Dekorativni su elementi izvedeni urezivanjem
te organizirani u snopove paralelnih linija, odnosno ravnih,
zaobljenih, kosih te vodoravno urezanih linija. Također,
zabilježeni su i ulomci s ukrasom izvedenim povezivanjem
Ulomak keramičke srednjovjekovne posude – lonac (foto: N. Lete)
Ulomak keramičke srednjovjekovne posude – vrč (foto: N. Lete)
urezivanja i ubadanja, gdje ubadanje čini bordurni uzorak,
a na nekoliko fragmenata uočen je i motiv „bodljikave žice”.
Na lokalitetu su izdvojeni i posebni nalazi koji pripadaju
lasinjskom kontekstu, gdje je riječ o glačanoj kamenoj sje-
kirici te nalazima lasinjskih žlica. S obzirom na karakteri-
stike keramičkih nalaza, istraženi objekti pripadaju srednjoj
ili klasičnoj fazi lasinjske kulture.
Nalazi brončanodobne vinkovačke kulture malobrojni su te
je riječ o ulomcima grube keramike s ukrasom izvedenim
plastičnim trakama, plastičnim trakama s otiscima prsta
ispod ruba, a zabilježen je i tzv. metličast ukras.
Na nalazištu dominiraju izrazito fragmentirani nalazi ulo-
maka srednjovjekovnih keramičkih posuda. Uočeni su
sljedeći funkcionalni oblici posuda: obični kuhinjski lonci
S-profilacije (srednje veličine ili nešto većih dimenzija, širo-
kog otvora kojem je najveća širina trbuha visoko na samom
prijelazu ramena u trbuh; manji i uži tip lonca uskog otvora,
na kojem je širina otvora ruba manja od širine trbuha, jače
naglašenog ramena; lonci oštro izvučenog ruba prema van,
kratkog vrata i naglašenog ramena; lonci s razvijenim rubom
kod kojeg je gornji dio ruba znatnije izbačen prema van,
izvan linije donje usne), lonci s višim, cilindričnim vratom,
vrčevi (s narebrenim rubom s trima ili četirima narebrenjima)
te poklopci. Moguće je zamijetiti razlike na keramici rađenoj
na spororotirajućem kolu i one izrađene na brzorotirajućem.
Kada je riječ o dekoraciji, uočeni su sljedeći dekorativni
elementi: valovnice (jednostruke, nizovi jednostrukih valov-
nica), vodoravne linije (jednostruke, nizovi jednostrukih linija,
nizovi snopova linija, snopovi linija), zarezi i ubodi (kapljiča-
sti, polumjesečasti, plitki zarezi, kosi zarezi, preplet zareza,
ubodi), ukras kotačićem (jednostruk niz ukrasa, višestruki
nizovi ukrasa) te plastična rebra s ubodima prsta. Također
je zamijećen i potpun izostanak ukrašavanja češljastim

306
 Grad Zagreb i Zagrebačka županija, HAG 13/2016
predmetom. Urezivanjem je najčešće izveden ukras jedno-
struke ili dvostruke valovnice i jedne ili više vodoravnih linija.
Ukras u obliku zareza polegnutih na lijevu ili desnu stranu
načinjen je utiskivanjem tupog predmeta, a kod ukrasa koc-
kastih ili pravokutnih motiva u nizu može se govoriti o ukrasu
načinjenom kotačićem. Od metalnih predmeta definiran je
nalaz noža s trnom za držak. Takav tip noževa poznat je od
ranog srednjeg vijeka i prevladavajući je tip noža do 15. st.
S obzirom na karakteristike keramičkih nalaza, ustanovljeno
je da istraženi objekti s nalazišta pripadaju razvijenom sred-
njem vijeku, odnosno kraju 12. te 13. st.
Literatura
Dimitrijević 1979 S. Dimitrijević, Lasinjska kultura, u: (ur.
A. Benac) Praistorija jugoslavenskih zemalja, III, Eneolitsko
doba, Sarajevo, 1979: 137 – 181.
Minichreiter, Marković 2009 K. Minichreiter, Z. Marković,
Zaštitna istraživanja na trasi autoceste Slavonica prapovi-
jeskog, rano i kasnosrednjovjekovnog naselja Bentež kod
Beketinaca 2007. i 2008. godine, AIA, V, Zagreb, 2009: 27 – 32.
Antonić, Racz N. Antonić, T. A. Racz, Selected Medieval
Finds from site Kobilić 1 in Turopolje, u: (ur. T. Tkalčec)
Srednjovjekovna naselja u svjetlu arheoloških izvora
(Zbornik skupa), u tisku
Bugar 2008 A. Bugar, Naselje ranog srednjeg vijeka Velika
Gorica-Šepkovčica, u: (ur. M. Guštin) Srednji vek – arhe-
ološke raziskave med Jadranskim morem in Panonsko
nižino, Narodni muzej Slovenije, Inštitut za dediščino
Sredozemlja Znanstveno-raziskovalnega središča
Univerze na Primorskem, Ljubljana, 2008: 179 – 193.
Sekelj-Ivančan, Tkalčec 2002 T. Sekelj-Ivančan, T.
Tkalčec, Kasnosrednjovjekovna stolna keramika s nekih
gradišta iz okolice Kutine i Garešnice, Prilozi IAZ, 19,
Zagreb, 2002: 165 – 194.
Sekelj-Ivančan, Tkalčec, Šiljeg 2003 T. Sekelj Ivančan, T.
Tkalčec, B. Šiljeg, Rezultati analize ranosrednjovjekovnih
nalaza i nalazišta u okolici Torčeca, Prilozi IAZ, 20, Zagreb,
2003: 113 – 130.
Sekelj Ivančan et al. 2005 T. Sekelj Ivančan, T. Tkalčec,
D. Slovenec, B. Lugović, Analiza keramike s ranosrednjo-
vjekovnog naselja na položaju Ledine kod Torčeca, Prilozi
IAZ, 22, Zagreb, 2005: 141 – 186.
Jelena Lapić
Summary
Rescue archaeological excavations at the site AN 1 on the
route of the junction road of the eastern bypass between
Velika Gorica and Zagreb Airport encompassed a surface
area of 9647 m2. The finds can be dated mostly to the
Middle Ages, but some Eneolithic Lasinja culture finds and
Bronze Age Vinkovci culture finds were also recorded. Pits
are concentrated in groups, which suggests the existence
of more complex features. The investigated pits belong
to central or classic phases of the Lasinja culture. The
finds of the Vinkovci culture are scarce, and cannot be
dated more precisely. The finds of medieval pottery pre-
vail, and the site can be dated to the end of the 12th and
13th centuries.
307
Redni broj: 170
Lokalitet: Velika Gorica – istočna zaobilaznica, lokalitet
AN 2
Naselje: Velika Gorica
Grad/općina: Velika Gorica
Pravni status: postupak u tijeku
Razdoblje: P, A, SV
Vrsta radova: zaštitno iskopavanje
Od 13. do 25. siječnja te od 16. do 19. ožujka 2016. godine
tvrtka Geoarheo d.o.o. zaštitno je arheološki istražila nala-
zište AN 2, na dijelu područja trase priključne prometnice
istočne zaobilaznice Velike Gorice – Zračna luka, između
stacionaža km 1+020,00 i km 1+120,00 te km 1+120,00 do
km 1+160,00. Istražena je površina od 7654 m2.
Dokumentirano je i istraženo 169 stratigrafskih jedinica
različitih dimenzija, oblika i funkcija datiranih u tri perioda,
eneolitičke lasinjske kulture, antičkog (rimskog) razdoblja
te srednjeg vijeka.
Eneolitičkoj lasinjskoj kulturi pripisan je ukop svega jed-
noga jamskog objekta većih dimenzija, s nalazom keramič-
kih ulomaka te kućnog lijepa. Među keramičkim nalazima
dominira grubo posuđe debelih stijenki, gdje je ukras u
obliku jezičastih protoma, urezanih snopova linija te jednog
motiva „bodljikave žice” zamijećen tek na nekoliko ulo-
maka. Pronađeni su i ulomci lasinjskih žlica.
Objekti iz antičkog (rimskog) razdoblja zabilježeni su
na krajnjem JZ dijelu iskopne površine. Riječ je o osta-
cima temelja četverokutne nadzemne građevine, gdje se
zapuna ukopa sastojala od žbuke, šljunka, neobrađenog
kamenja te ostataka tegula i opeke. Također je pronađena
i struktura kružnog oblika, promjera oko 1,00 m, koja je
građena u tehnici suhozida (od neobrađenog kamenja te
ulomaka opeke i tegula). Unutrašnji, kružni dio strukture
bio je zapunjen ulomcima opeke i tegula te je sadržavao
nekoliko ulomaka rimske keramike, kao i jedan metalni
predmet. Ispod strukture definirana je zapuna od tamno-
sive glinaste zemlje s primjesom šljunka, u koju su bili
vertikalno postavljeni drveni kolci. Namjena strukture nije
poznata. Antici je svakako moguće pripisati i nalaz ukopa
jama za devet stupova, koji su pravilno raspoređeni u
tri linije te čine osnovu četverokutne nadzemne građe-
vine na koju se na SI dijelu veže ukop odvodnog kanala.
Namjena navedene strukture također nije poznata. Od
pokretnih nalaza koji pripadaju rimskom razdoblju domi-
niraju ulomci izrazito fragmentiranih keramičkih posuda
varijabilne kvalitete fakture. Definirano je postojanje
rimske keramičke zdjele i vrča, dok ulomci oboda sugeri-
raju postojanje većeg lonca ili malena pitosa. Zanimljiv su
nalaz ulomci grube, hrapave keramike, koja na površini
ima izražen metličast ukras. Takva proizvodnja i ukras na
gruboj keramici ostavština su keltskog lončarstva, karak-
terističan za 1. i 2. st.
U srednji vijek moguće je datirati ukope četiriju stratigraf-
skih jedinica s malobrojnim keramičkim materijalom, koji
se može podijeliti na dvije skupine – kuhinjsku i stolnu
keramiku. Stolna keramika finije je fakture od pročišćene
gline, svijetle oker boje, dok je kuhinjska keramika grube
fakture s primjesama pijeska i kamenčića, sive, smeđosive
ili tamnosive do crne i narančastosmeđe boje, s tragovima
 Hrvatski arheološki godišnjak 13/2016
Struktura kružnog tlocrta iz antičkog (rimskog) razdoblja (foto: J.
Goričanec)
uporabe na otvorenoj vatri. Samo je na jednom ulomku
uočena plića urezana (žlijebljena) valovnica, s vjerojatnim
početkom snopa paralelnih linija. S obzirom na navedene
karakteristike keramičkog materijala, nije bila moguća pre-
ciznija datacija.
Literatura
Dimitrijević 1979 S. Dimitrijević, Lasinjska kultura, u: (ur.
A. Benac) Praistorija jugoslavenskih zemalja, III, Eneolitsko
doba, Sarajevo, 1979: 137 – 181.
Minichreiter, Marković 2009 K. Minichreiter, Z. Marković,
Zaštitna istraživanja na trasi autoceste Slavonica prapovi-
jesnog, rano i kasnosrednjovjekovnog naselja Bentež kod
Beketinaca 2007. i 2008. godine, AIA, V, Zagreb, 2009:
27 – 32.
Ožanić 1998 I. Ožanić, Gradina Osječenica – antičko raz-
doblje, OA, 22, Zagreb, 1998: 27 – 80.
Vikić-Belančić 1967 B. Vikić-Belančić, Rimska keramička
proizvodnja na području Save i Drave I-IV st. s osobitim
obzirom na proizvodnju glinenih svjetiljki, Zagreb, 1967.
Vikić-Belančić 1979 B. Vikić-Belančić, Keramika grublje
fakture u Južnoj Panoniji s osobitim obzirom na urne i
lonce, AV, Acta Archaeologica, XXVI, Ljubljana, 1979:
25 – 53.
Jelena Lapić
Summary
Rescue archaeological excavations at the site AN 2 on the
route of the junction road of the eastern bypass between
Velika Gorica and Zagreb Airport encompassed a surface
area of 7654 m2. The excavations revealed burials which
can be dated to three periods: the Eneolithic Lasinja cul-
ture, Roman period and Middle Ages. A few pits can be
associated with the Lasinja culture and some of them can
be dated to the Middle Ages. Structures recorded in the
south-westernmost part of the site can be dated to Antiquity
(i.e. the Roman period).
308
Redni broj: 171
Lokalitet: Velika Gorica – Kurilovec – Belinščica
Naselje: Velika Gorica
Grad/općina: Velika Gorica
Pravni status: postupak u tijeku
Razdoblje: P, A
Vrsta radova: sustavno iskopavanje
U rujnu i listopadu 2016., u suradnji Instituta za arheologiju
i Arheološkog muzeja u Zagrebu, arheološki je istraženo
nalazište Kurilovec – Belinščica.
Nalazište je otkriveno prilikom terenskog pregleda krajem
2004. i početkom 2005., a već iduće godine uslijedilo
je i zaštitno arheološko iskopavanje, koje je obuhvatilo
površinu od oko 2540 m² (Burmaz, Bugar 2006; Kudelić
2016). Od 2011. na nalazištu se primjenjuju različite
metode nedestruktivnih arheoloških istraživanja. S ciljem
izrade digitalnog modela reljefa, od 2011. do 2013. total-
nom je stanicom izmjeren širi prostor nalazišta. Lokalitet
je izmjeren pod pretpostavkom da će utvrđena visinska
odstupanja u reljefu upućivati na pojavu pojedinih tipova
arheoloških tvorevina, ponajprije većih elemenata nase-
lja, kao što su opkop, nasip, ulaz u naselje i sl., te dati
bolju osnovu za pretpostavke o mogućim granicama
naselja. Analiza dobivenih rezultata omogućila je definira-
nje mogućih granica naselja te, na prostoru na kojem su
ustanovljene niže visinske vrijednosti, pružila osnovu za
donošenje pretpostavki o postojanju svojevrsnog kanala,
možda potoka ili jarka, smještenog uz brončanodobno
naselje (Kudelić, Sirovica, Tresić Pavičić 2013). Radi pro-
vjere te mogućnosti, godine 2015. provedena su geofi-
zička mjerenja, koja su dodatno osnažila tu pretpostavku
(Kudelić, Mušić 2016).
Arheološka istraživanja 2016. bila su usmjerena na pro-
vjeru rezultata dobivenih primjenom nedestruktivnih
metoda istraživanja ciljanim sondažnim iskopavanjem
manjeg segmenta prostorno (Kudelić, Sirovica, Tresić
Pavičić 2013) i geofizički izmjerene površine (Kudelić,
Mušič 2016). Područje iskopavanja definirano je u odnosu
na sljedeće pokazatelje: (a) područje izrazito niskih visin-
skih vrijednosti (pretpostavljeni kanal) utvrđeno prostor-
nim mjerenjima, (b) izrazitije magnetske anomalije pri-
sutne u oba geofizički izmjerena područja koja se pružaju
paralelno uz pretpostavljeni kanal. Cilj istraživanja bio je
minimalnim destruktivnim zahvatom u arheološki zapis,
sačuvan na nalazištu, prikupiti dovoljnu količinu poda-
taka o uzrocima, procesima i vremenu nastanka prisut-
nih arheoloških tvorevina. Zbog toga je kao najprikladniji
prostor za arheološka iskopavanja definiran rubni sje-
verozapadni dio Područja 1. Na taj je prostor smještena
sonda dimenzija oko 30x5 m, koja se pruža u smjeru
sjeverozapad-jugoistok.
Tlo na nalazištu nije bilo obrađeno, a na površini je zate-
čena niska trava. Ispod sloja stare oranice na dubini od
30-ak cm otkrivene su antropogene i prirodne tvorevine.
Prirodne tvorevine uglavnom su sastavljene od različitih
slojeva sitnog šljunka. U gornjem sloju šljunka, uz sjeve-
rozapadni rub sonde, definirana su dva otiska nepravil-
nog oblika koja su vjerojatno nastala prirodnim procesima
ili oranjem. U zapuni većeg otiska nađeno je nekoliko
 Grad Zagreb i Zagrebačka županija, HAG 13/2016
Položaj sonde u odnosu na geofizički izmjerena područja (izradili: B. Mušič, F. Sirovica)
Jugozapadni profil sonde s prikazom zapuna kanala (izradili: F.
Sirovica, D. Tresić Pavičić)
ulomaka prapovijesnih keramičkih posuda i komad kućnog
lijepa. U dubljim slojevima šljunka otkrivena je glinovita
zapuna ovalnoga ukopa, dimenzija 1x0,7 m, a u njezinu
središnjem dijelu utvrđen je otisak pravilnoga četvrtastog
oblika, zapunjen svjetlijim glinovitim tlom. U objema zapu-
nama nađeni su ulomci brončanodobne keramike i kućnog
lijepa te komadići ugljena. Nešto zapadnije, na udaljenosti
od oko 70 cm, utvrđen je ukop koji većim dijelom ulazi pod
sjeverni profil. Iako je samo manjim dijelom istražen, i u
njegovoj je glinovitoj zapuni bilo moguće definirati pravilan
otisak. U zapunama je ponovo pronađen vrlo fragmenti-
ran brončanodobni keramički materijal, kao i manji komadi
kućnog lijepa.
U središnjem dijelu sonde, na površini dimenzija oko
12,5x5 m, utvrđeno je ilovasto tlo na čijoj su površini zabi-
lježeni ulomci prapovijesnih te recentnih ili novovjekovnih
309
keramičkih posuda. Kako je riječ o području na kojem su
prostornim mjerenjima između 2011. i 2013. zabilježene
niže visinske vrijednosti, već je situacija utvrđena ispod
oranice djelomično potvrdila pretpostavku da se na tom
prostoru nalazi svojevrstan kanal. Kako bi se utvrdili uzroci
njegova nastanka, na tom je prostoru provedeno ciljano
sondažno iskopavanje. Sonda širine jednog metra smje-
štena je uz južni rub istraženog područja, čime je obu-
hvaćena cijela širina kanala. Nakon što je sloj uklonjen,
utvrđeno je da je kanal u cijeloj dužini zapunjen sivosme-
đom pjeskovitom glinom s puno šljunka, ispod koje je bilo
moguće definirati dvije različite zapune. Zapune su depo-
nirane sjeverozapadno i jugoistočno od veće nakupine
šljunka u središnjem dijelu sonde, koja je vjerojatno nastala
zbog djelovanja vode na geološku osnovu. Time su defini-
rana dva rukavca zapunjena različitim vrstama glinovitog
tla, s manjim ili većim količinama šljunka. U zapunama
kanala pronađeni su pretežno sitni ulomci novovjekovnih i
prapovijesnih keramičkih posuda te jedan ulomak antičke
keramike, zatim ulomci opeke i kućnog lijepa te nekoliko
željeznih predmeta.
Iskopavanja su pokazala da je sjeverozapadni rukavac na
sondažno istraženom dijelu kanala širok oko 5,5 m, a dubok
između 1 i 1,2 m. Jugoistočni je rukavac utvrđen u širini od
oko 4 m te do dubine između 1 i 1,9 m. Sjeverozapadna
 Hrvatski arheološki godišnjak 13/2016
Sloj šljunka utvrđen na dnu kanala (foto: A Kudelić)
stijenka kanala relativno se okomito spušta prema blago
nepravilnu dnu, dok se jugoistočna stijenka kanala vrlo
zakošeno spušta prema izrazito neravnom dnu. Na dnu
kanala uz sloj šljunka, mjestimično je utvrđen i sloj pijeska,
koji se javlja ispod njega.
Tijekom istraživanja prikupljena je manja količina nalaza,
većinom ulomaka keramičkih posuda. Keramički materijal
otkriven u zapunama kanala datira se u početak kasnoga
brončanog doba, a slična lončarija otkrivena je i tijekom
istraživanja 2006. godine. U zapuni jame otkrivene sje-
verno od kanala zabilježeni su ulomci keramičkih posuda,
koje stilskim i tehnološkim karakteristikama odudaraju od
kasnobrončanodobnih nalaza, odnosno sadrže lončarske
karakteristike ranog i srednjeg brončanog doba, međutim
zbog nedovoljne količine dijagnostički ulomaka, zasada
nije moguće preciznije definiranje njihove kronološke i kul-
turološke pripadnosti.
Istraživanjima je s jedne strane utvrđeno da se pod-
ručje izrazitijih magnetskih anomalija zabilježenih geofi-
zičkim mjerenjima poklapa s pružanjem ukopa za tele-
fonsku instalaciju zaštićenu opekama. S druge strane,
potvrđena je pretpostavka da se na mjestu zabilježenih
niskih visinskih vrijednosti nalazi stari vodotok širok oko
12 m i dubok između 1 i 2 m. Tome u prilog ponajprije
govore specifično oblikovane stijenke kanala, kao i nje-
govo izrazito neravno dno, ali i tipovi depozita kojima
je zapunjen. U njegovim gornjim zapunama nađeno je
nešto recentnog, odnosno novovjekovnog arheološkog
materijala, dok keramički materijal nađen u njegovim
310
donjim zapunama upućuje na to da je kanal mogao biti
u funkciji u antici, ali i u prapovijesti. Sjeverozapadno od
kanala, nakon uklanjanja mlađeg, možda naplavinskog
sloja šljunka, jasno su definirani manji ukopi. Kako su u
njihovim zapunama utvrđeni otisci četvrtastog, odnosno
kružnog oblika, moguće je tvrditi da je riječ o rupama za
drvene stupove, možda dijelovima strukture ili objekta
koji je samo djelomično zahvaćen ovogodišnjim istraži-
vanjima. Keramički materijal nađen u njihovim zapunama
pokazuje značajke koje odudaraju od standardnih obi-
lježja keramičkih posuda kulture polja sa žarama, kojoj je
pripisano brončanodobno naselje na položaju Kurilovec
– Belinščica. Iako njihovo preciznije kronološko i kulturo-
loško određenje za sada nije moguće, pojava tog mate-
rijala na prostoru sjeverozapadno od istraženog dijela
vodotoka upućuje na složenost aktivnosti na tom polo-
žaju te na specifičan utjecaj prirodnih obilježja na načine
njegove uporabe.
Literatura
Burmaz, Bugar 2006 J. Burmaz, A. Bugar, Izvještaj o
rezultatima zaštitnih arheoloških istraživanja na lokalitetu
Velika Gorica – jug, Zagreb, 2006.
Kudelić 2015 A. Kudelić, Tehnološki i socijalni aspekti
keramičkih nalaza grupe Virovitica u sjeverozapadnoj
Hrvatskoj i njihov arheološki kontekst, doktorska diserta-
cija, Sveučilište u Zagrebu, 2015.
Kudelić 2016 A. Kudelić, Kurilovec-Belinščica brončano-
dobno naselje u Turopolju, Prilozi IAZ, Vol. 33, 2016: 5 – 52.
Kudelić, Mušič 2016 A. Kudelić, B. Mušič, Kurilovec-
Belinščica – rezultati geofizičkih istraživanja, AIA, Vol. XII,
Zagreb, 2016: 122 – 126.
Kudelić et al. 2013 A. Kudelić, F. Sirovica, D. Tresić
Pavičić, Dokumentiranje reljefnih značajki položaja
Kurilovec–Belinščica tijekom 2011. i 2012. godine, AIA, IX,
Zagreb, 2013: 190 – 194.
Andreja Kudelić
Filomena Sirovica
Summary
Archaeological excavations at the site of Kurilovec-
Belinščica were conducted in the course of November
and October 2016. The excavations were focused on
checking the results of non-destructive methods (Kudelić,
Sirovica, Tresić Pavičić 2013; Kudelić, Mušić 2016). The
excavated area was defined in terms of the following
indicators: (a) an area of an extremely low altitude (an
assumed channel), (b) prominent magnetic anomalies
which stretch parallel with the assumed channel. The aim
of the excavations was to use minimally destructive meth-
ods to provide sufficient data on causes, processes and
date behind the archaeological features. The assumption
on the existence of an old stream of water (12 m wide and
between 1 and 2 m deep) on the location of an extremely
low altitude has been confirmed. Roman-period and
Bronze Age pottery were found inside. Archaeological
features found north of the channel contained Early/
Middle Bronze Age pottery finds.
 Grad Zagreb i Zagrebačka županija, HAG 13/2016

Redni broj: 172

Lokalitet: Zagreb – Kaptol 28 i 31
Naselje: Zagreb (Kaptol)
Grad: Zagreb
Pravni status: Z-218 (Kaptol 28), Z-202 (Kaptol 31)
Razdoblje: P, SV, NV
Vrsta radova: sondažna iskopavanje

Od 12. rujna do 21. prosinca 2016., uz manje prekide, tra-

jala su sondažna arheološka istraživanja na parcelama
Kaptol 28 (Znikina kurija) i Kaptol 31 (katedrala) u Zagrebu.
Inicijator istraživanja bio je Prvostolni kaptol zagrebački.
Položaj arheoloških sondi određen je nakon razgovora s
investitorom i predstavnikom Gradskog zavoda za zaštitu
spomenika kulture i prirode, i to na temelju terenskog
izvida, usaglašavanja oko optimalizacije radova u dvorištu
Kaptol 28 te definiranja površine za istraživanje sjeverno
od katedrale, na kojoj je moguće prikupiti najviše podataka
o arheološkoj slojevitosti lokaliteta. Stručnu ekipu tijekom
istraživanja činili su djelatnici Muzeja grada Zagreba: Boris
Mašić, muzejski savjetnik – arheolog (voditelj istraživanja),
Aleksandra Bugar, viša kustosica – arheologinja (zamje-
nica voditelja) i Boris Bošković, muzejski tehničar. Tijekom
istraživanja investitor je angažirao tvrtku Medvedgrad
invest d.o.o. iz Krapine, čiji je djelatnik, Marjan Medved, bio
na raspolaganju arheolozima te znatno pridonio optimizira-
nju i kvaliteti istraživanja.

Kaptol 28
U Sondi 1 (31 m2) pronađen je dio ukopanog objekta koji,
najvjerojatnije, pripada radioničkom kompleksu s kraja
16. – 17. st., stradalom u požaru ili je služio za izradu proi-
zvoda tehnologijom za koju je bila potrebna vrlo visoka tem-
peratura (moguće za izradu staklenih proizvoda). Objekt je
bio duboko ukopan u zdravicu te ispunjen golemom količi-
nom gorene gline i ostacima pougljenjenog drva. Unutar
velike količine sitno lomljenoga grumenja gorene gline pro-
nalaženi su i masivni komadi, ponekad i zaglađeni pa je,
s obzirom na njihovu dijelom ovalnu formu, moguće pret-
postaviti da je objekt bio lučno nadsvođen. Na pojedinim
primjercima uočeni su i konglomerati sitnozrnate troske.
Treba naglasiti da su u zapuni objekta pronađene dvije
brave koje vremenski korespondiraju s pretpostavljenim
Kaptol 28, položaj arheoloških sondi unutar dvorišta
Kaptol 28, Sonda 1, završna faza istraživanja pronađenoga
objekta (foto: B. Bošković)
razdobljem uporabe objekta. Objekt nije bilo moguće istra-
žiti do dna ni ustanoviti njegove gabarite, jer je dubina
iskopa uzrokovala urušavanje profila. U preostalom dijelu
sonde zdravica je ustanovljena vrlo plitko, a u njoj je polira-
njem definirano više naseobinskih ukopa.
Istraživanja u Sondi 2 (16,5 m2) započela su strojnim isko-
pom recentnog sloja, a nedugo potom uočen je zid građen
od kamena koji se pružao cijelom dužinom sjevernog
profila sonde. Otkopan je i zid koji se pod pravim kutom,
organski vezan, nadovezivao na spomenuti, pružajući se
u smjeru juga. Prema svemu sudeći, ti zidovi pripadaju
horizontu gradnje kurije Kaptol 28, možda već i krajem 16.
ili u 17. st. Prilikom daljnjeg iskopavanja i poliranja sonde
utvrđen je niz kasnosrednjovjekovnih i novovjekovnih
jamskih objekata. Širina i dubina njihovih ukopa sugeri-
raju da je riječ o ukopima za stupove, što je u nekoliko
navrata potvrđeno nalazom kamenja kojim su ti stupovi
bili uglavljivani. Takvi stupovi sugeriraju postojanje nekad
visoke nadzemne konstrukcije, koja bi se mogla definirati
kao naseobinski objekt ovećih dimenzija ili kao palisada,
no ne može se isključiti ni mogućnost da su pojedini stu-
povi upotrebljavani prilikom gradnje pronađenog zidanog
objekta, premda su, s obzirom na stratigrafske odnose
ziđa i jama za stupove, neki od njih možda i stariji od pro-
nađenih zidova. K tome, u prilog toj tezi može se nadodati
i činjenica da su neki od stupova mijenjani ili popravljani
pa su jame proširivane, što je uočeno u nekoliko slučajeva

311
 Hrvatski arheološki godišnjak 13/2016
Kaptol 28, Sonda 1, faza nakon poliranja zdravice, odnosno prije
pražnjenja zapune pronađenog objekta (izradio: B. Bošković)
Kaptol 28, Sonda 2, završna faza istraživanja (izradio: B. Bošković)
Ulomci keramike urešeni valovnicom (crteži: M. Škvorc)
u kojima je očito preslojavanje stratigrafskih jedinica defi-
niranih kao ukop i zapuna jame za stup, poglavito u istoč-
nom dijelu sonde.
Među najzanimljivije pokretne nalaze u Sondi 2 svakako
treba ubrojiti ulomke keramičkih posuda, porozne fakture s
dosta primjesa kalcita, urešene motivom valovnice. Ulomci
su pronađeni u intaktnom, tanko očuvanom sloju nad
samom zdravicom. Riječ je o dvama tipovima valovnice:
motiv plitke češljaste valovnice (njem. Kammstrichwellen)
te višeredna valovnica izvedena dubljim užljebljivanjem.
Keramičko posuđe toga tipa datirano je u 8. i 9. st. te
potvrđuje raniji srednjovjekovni horizont naseljavanja
Kaptola – onaj prije utemeljenja biskupije 1094. godine.
312
Kaptol 31 (Zagrebačka katedrala)
Nalazi u Sondi 1 (30,5 m2), otvorenoj sjeverno od katedrale,
pružaju niz detalja koji rasvjetljavaju pojedine građevinske
faze tijekom kojih je katedrala zadobila današnji izgled, i to
u rasponu od početaka gradnje do obnove krajem 19. st.
U važnije nepokretne nalaze može se ubrojiti objekt zidan
opekom, koja je tijekom obnove pod vodstvom Hermana
Bolléa služila kao vapnenica.
Vapnenica je bila obzidana i popločena opekom te drvenim
pregradama podijeljena u tri dijela, u omjerima 1 : 1 : 2 (na
fotografiji označeno: A, B, C). Unutar sjeverne pregradnje
bila je sačuvana žitka masa gašenog vapna (na fotografiji
oznaka A), dok su druge dvije bile ispunjene otpadnim gra-
đevnim materijalom, preostalim nakon završetka Bolléove
obnove.
Što se tiče temelja kule „Puškarnica” i sjevernog bedema,
u istraženom dijelu bilo je zorno uočljivo da je temelj kule
zidan kvalitetnije i urednije od temelja bedema, što je zasi-
gurno posljedica angažiranja inozemnih majstora za zida-
nje kula. Tako je u vrijeme gradnje te kule (1518. – 1519.),
na gradilištu bio angažiran „majstor Petar Nijemac”. Nakon
što je uklonjen južni zid vapnenice, uočena je zidna struk-
tura gotovo prislonjena uz vapnenicu. Na osnovi malog
segmenta pronađenog zida, može se zaključiti samo da je
riječ o duboko ukopanom sjeverozapadnom uglu temelja
građevine te da su za gradnju tih temelja upotrijebljeni i
spoliji s neke starije građevine. Premda istraživači povi-
jesnih izvora navode postojanje stambenih objekata sje-
verno od katedrale već u prvoj polovini 13. st., dubina (od
1,30 m) i širina (od 0,9 do 1,10 m) pronađenog temeljnog
ziđa pretpostavlja monumentalniju građevinu nego što bi to
bio stambeni objekt građen u spomenuto vrijeme. Prema
tome, temelji su morali pripadati objektu znatne visine,
sakralnog ili fortifikacijskog karaktera. Za tako građenu
fortifikaciju nema tragova u povijesnim izvorima datiranima
prije gradnje zidane utvrde oko katedrale, na kojoj se zbog
opasnosti od Osmanlija užurbano radi koncem 15. i u prvoj
polovini 16. st. Dakle, može se pretpostaviti da je riječ o
temeljima sakralnog objekta, što podrazumijeva ili stariju
crkvu ili zvonik. U slučaju da je riječ o temeljima crkve, ona
bi morala biti starija od mongolske provale 1242. godine,
dok bi zvonik morao biti građen prije četvrtog desetljeća
16. st. S obzirom na to da se današnja katedrala nalazi
u gabaritima zacrtanima u vremenu nakon spomenute
Kaptol 31, položaj arheološke sonde sjeverno od katedrale
 Grad Zagreb i Zagrebačka županija, HAG 13/2016

Pogled na sjeverno lice zida pronađenog unutar Sonde 1 (izradio:

B. Bošković)

Dio skulpturalnog prikaza muškarca (izradio: B. Bošković)

provale, nemoguće je da uz nju istodobno postoji još jedna

Kaptol 31, Sonda 1, završna faza istraživanja (izradio: B. Bošković)
crkva pa bi pronađeni temelji morali biti stariji. Bez sumnje,
samo će nastavak arheoloških istraživanja moći razriješiti
te nedoumice.
Od pokretnih arheoloških nalaza svakako treba istaknuti
ostatak skulpturalnog prikaza muškarca, od kojeg je ostao
sačuvan samo torzo. Pronađen je unutar spomenute
vapnenice, zajedno s velikim, pravilno klesanim kamenjem.
Prema dosadašnjim spoznajama, može se datirati oko
1643., kada je biskup Benedikt Vinković od klesara Kozme
Müllera iz Krškog naručio izradu portala. Tijekom Bolléove
obnove taj je portal zamijenjen današnjim. Nadalje, uz više
ostataka oštećenih i odbačenih arhitektonskih elemenata
i kamenog inventara katedrale te ulomaka stakla i kera-
mike, unutar vapnenice pronađene su i dvije oštećene lule
izrađene od steatita, datirane u kraj 19. st. Jedna od njih
izrađena je u radionici Meidling u Beču, što se zaključuje
prema natpisu na luli.

313
 Hrvatski arheološki godišnjak 13/2016

Literatura Redni broj: 173

Deanović 1979 A. Deanović, Zagrebačka katedrala – proš-
lost u sadašnjosti, u: Umjetničke znamenitosti Zagreba III,
Kaj, 2/79: Zagreb, 1979: 3 – 38.
Deanović 1988 A. Deanović, Zagrebačka katedrala od
XI. do sredine XIX. stoljeća, u: A. Deanović; Ž. Čorak,
Zagrebačka katedrala, Zagreb, 1988: 8 – 90.
Demo 2007 Ž. Demo, Opatovina: tragovi povijesti izgu-
bljene u sadašnjosti, Zagreb, 2007.
Dobronić 1991 L. Dobronić, Biskupski i kaptolski Zagreb,
Zagreb, 1991.
Dobronić 1988 L. Dobronić, Zagrebačka biskupska tvrđa,
Zagreb, 1988.
Dobronić 1988 L. Dobronić, Zagrebački Kaptol i Gornji
grad nekad i danas, Zagreb, 1988.
Klaić 1982 N. Klaić, Zagreb u srednjem vijeku, Zagreb,
1982.
Korade 1995 M. Korade, Biskup Benedikt Vinković 1637–
1642., u: (ur. J. Batelja et al.) Zagrebački biskupi i nadbi-
skupi, Zagreb, 1995: 315 – 325.
Sečkar 2011 M. Sečkar, Srednjovjekovna keramika s loka-
liteta Buzin, VAMZ, 3.s., XLIV, Zagreb, 2011: 275 – 327.
Tica 2008 G. Tica, Zgodnjesrednjoveška naselbina Močna
ob Plesnici, u: Srednji vek – arheološke raziskave med
Jadranskim morjem in Panonsko nižino, Ljubljana, 2008:
41 – 45.
Vyšohlid 2016 M. Vyšohlid, Dymky z Archeologickeho vyz-
kumu v Dolnorakovskem meste Hainburg an der Donau, U:
Historia vyroby fajok a archeologicke nalezy fajok na Slovensku
II, Tekovske Muzeum v Leviciach, Levice, 2016: 4 – 10.
Lokalitet: Zagreb – Radićeva ulica
Naselje: Zagreb
Grad/općina: Zagreb
Pravni status: Z-1525
Razdoblje: P, SV, NV
Vrsta radova: arheološki nadzor
Od 1. travnja do početka lipnja 2016. arheološki su nadzirani
zemljani radovi projekta rekonstrukcije komunalne infrastruk-
ture u Radićevoj ulici u Zagrebu. Nadzor je podrazumijevao
svakodnevno praćenje ručnog i strojnog iskopa na gradilištu
te istraživanje u slučaju pronalaska arheoloških struktura.
Stručnu ekipu činili su djelatnici Muzeja grada Zagreba.
Radićeva ulica pripada dijelu zagrebačkog „podgrađa”, u
kojem sve do šezdesetih godina 18. st., nije bilo zidanih
kuća, već se one opisuju kao „djelomično drvene – djelo-
mično zidane”. Povezivala je Gornji grad (Gradec) s pod-
građem te podgrađe i Gradec (kroz Kamenita i Opatička/
Nova vrata) s Gračanima i naseljima na Medvednici, ali i s
naseljima južno od današnjeg Trga bana Josipa Jelačića. U
srednjem i početkom novoga vijeka, od 14. pa do kraja 16.
st., naziva se (posebice njezin južni, donji dio) „Šoštarska”
ili „Njemačka ves” (Vicus sutorum ili Vicus Theutonicorum).

Aleksandra Bugar
Boris Mašić

Summary

Archaeological probe excavations at the sites of Kaptol

28 (Znikina kurija/manor) and Kaptol 31 (the Cathedral)
were conducted in the course of 2016. The most impor-
tant find at the site of Kaptol 28 is a deep dugout in
probe 1, which can be dated to the end of the 16th and
17th centuries. Based on large quantities of bunt clay,
the structure was probably destroyed in a fire or it was
used in the production of items which demand high tem-
peratures. In probe 2, apart from the discovery of walls
which belong to the time of the construction of the manor,
special mention needs to be made of pottery fragments
decorated with a motif of a wave, which can be dated to
the 8th and 9th centuries.
At the site of Kaptol 31, within probe 1, a cut lime kiln was
found. Its walls and flooring were made of brick, and it was
used during the reconstruction of the Cathedral, following
the 1880 earthquake. The southern wall of the kiln leaned
against an older wall built of stone. Based on its dimensions
and the depth of the foundations, it probably represents a
sacred building with spolias in its masonry. According to
the current state of research, the foundation can be dated
to the period before the Mongolian invasion in 1242 (if it
belongs to a church) or the period before the 1530s (if it
represents a church tower). Radovi na dijelu Radićeve ulice kod Krvavog mosta (foto: B. Mašić)

314
 Grad Zagreb i Zagrebačka županija, HAG 13/2016

Dobronjić 1992 L. Dobronjić, Slobodni i kraljevski grad

Zagreb, Zagreb, 1992.
Knežević 2014 S. Knežević, Duga – ulica obrtnika i trgo-
vaca, Zagreb moj grad, 48/VIII (svibanj/lipanj), Zagreb,
2014: 4 – 12.

Boris Mašić

Summary

In the course of 2016 archaeological supervision was con-

ducted over the earthworks carried out during the recon-
Profil iskopa za kanalizaciju u južnom dijelu Radićeve ulice (foto: struction of the city infrastructure. No archaeological fea-
B. Mašić) tures which would demand further excavations were found.
The trench followed the route of the previous infrastructure,
U povijesnim izvorima iz 14. i 15. st. Radićeva se naziva which prevented the devastation of intact layers.
i „Blatna ulica” (Platea lutosa), a u 16. st. nazivana je i
Magna via currualis. Naziv Duga ulica, Longa platea, prvi
se put bilježi 1806. godine.
Nakon uklanjanja kockastog popločenja ulice započeli su Redni broj: 174
zahtjevni radovi na komunalnoj infrastrukturi. Iskop je zapo- Lokalitet: Zelingrad (castrum)
čeo zamjenom postojeće kanalizacije sagrađene 1968. Naselje: –
godine. Dubina na koju je bila položena stara kanalizacijska Grad/općina: Sveti Ivan Zelina
cijev uvjetovala je dubok strojni iskop kako bi bila položena Pravni status: Z-3917
nova, pa su profili iskopa zorno pokazivali iznimnu dubinu Razdoblje: A, SV
kulturnog sloja. Ta dubina mogla se pratiti do mjesta spoja Vrsta radova: zaštitno iskopavanje
Zakmardijeva prolaza s Radićevom ulicom, a u profilu iskopa
(koji je pratio iskop kanalizacije položene 1968. te nisu deva- Godine 2016. nastavljena su arheološka istraživanja
stirani kulturni slojevi) uočeni su drveni piloti. Prema stanju castruma Zelingrad, smještenog 5 km zapadno od grada
očuvanosti tih pilota i njihovoj poziciji, bilo je zamjetno da su Svetog Ivana Zeline. Stručna voditeljica istraživanja bila je
usađeni u samom rubu iskopa, stoga se moglo pretposta- Romana Mačković, dipl. arheo. iz Muzeja Sveti Ivan Zelina.
viti kako su, iz sigurnosnih razloga, na to mjesto postavljeni
1968. godine, prilikom obnove kanalizacijskog sustava. Zelingrad je utvrđen grad, bez naglašene obrambene kule,
Nakon iskopa za kanalizaciju u južnom dijelu Radićeve, a prvi se put spominje u 13. st. Gradski kompleks sastoji
polaganje nove kanalizacijske cijevi započelo je sjeverno se od stambenog dijela s unutarnjim dvorištem i vanjskog
od Krvavog mosta. Zamijećeno je da se smjer kanalizacije dvorišta, koji su opasani obrambenim zidom, s dvjema
iz 1968. više ne pruža sredinom ulice, već je na tom pravcu polukulama na sjeveru i jednom na jugozapadu. Stambeni
bio ukopan zidani kanal, stoga je polaganje nove kanali- dio sastoji se od dviju prostorija na više katova, ispred
zacijske cijevi pratilo smjer pružanja spomenutog kanala kojih je unutarnje dvorište s cisternom za vodu. Vanjsko
pa iskopom nisu devastirani kulturni slojevi. Na tom dijelu dvorište sastoji se od platoa na kojem su se nalazile radi-
u profilu iskopa bilo je vidljivo da je kulturni sloj sve plići te onice te južne zgrade u kojoj se nalazio drugi ulaz u kom-
da se, kako se iskop pomicao prema sjeveru, intaktan sloj pleks grada. Dvije polukule na sjeveru služile su za obranu
zemlje (zdravica) nalazi sve pliće.
Nedugo nakon početka radova na južnom dijelu Radićeve
ulice započeli su radovi u Kamenitoj ulici, i to od njezina
spoja s Radićevom do ulaza u Kamenita vrata. Na samom
početku iskopa bilo je vidljivo da je vodovodna cijev polo-
žena vrlo blizu kanalizacijskog odvoda zidanog od opeke.
Iskop je pratio trasu stare vodovodne cijevi i nije kopano
dublje te nije zamijećen arheološki sloj.
Zaključno, tijekom nadzora nisu pronađeni arheološki slo-
jevi koji bi zahtijevali dodatni angažman arheologa. Dijelom
je to posljedica činjenice da je iskop pratio trasu prijaš-
njih infrastrukturnih instalacija te nisu devastirani intaktni
slojevi.

Literatura

Bogdan 2016 A. Bogdan, Novo ruho jedne od najljepših

zagrebačkih ulica: Obnova Radićeve ulice u Zagrebu,
Građevinar, 68, Zagreb, 2016: 581 – 587. Novopronađena vrata i otvor za uteg

315
 Hrvatski arheološki godišnjak 13/2016
Istraživanje zapadne padine grada
Kontrafor i potporni zid na zapadnoj padini
glavnog ulaza u grad, a sagrađene su početkom 16. st.,
dok je polukula na jugozapadu dograđena na palas i služila
je za obranu južnog ulaza u grad.
Arheološka istraživanja traju od 2001. godine. Te je godine
u unutarnjem dvorištu pronađena cisterna za vodu. Godine
316
2002. arheološkim je istraživanjima utvrđen položaj starog
ulaza u grad te je istražen dio vanjskog dvorišta i počeli
su konzervatorski radovi na novootkrivenim zidovima.
Sljedeće je godine istražena istočna polukula i djelomično
južna padina grada te je saniran južni zid palasa. Godine
2004. istraženo je vanjsko dvorište, u kojem je utvrđen
položaj istočnog obrambenog zida, a iduće su godine
nastavljena istraživanja vanjskog dvorišta te dijela južne
pomoćne zgrade. U toj su zgradi pronađena vrata, drugi
ulaz u grad, koja do tada nisu bila poznata. Južni potporni
zid od 2009. postupno se obnavlja. Godine 2011. zapo-
četo je raščišćavanje urušenog materijala u stambenom
prostoru Zelingrada i tom je prilikom pronađen otvor ispod
razine poda, koji svojim položajem upućuje na mogućnost
postojanja podruma ili vrata.
Ovogodišnja istraživanja započela su kod vrata koja su
pronađena 2015., s namjerom da se ona do kraja defini-
raju. Tijekom istraživanja pronađen je prag vrata te kružni
otvor za uteg, promjera oko 30 cm i sačuvan do dubine
od 70 cm. U otvoru nije bilo utega. Također je otvoren dio
potpornog zida od vrata prema istoku i zapadu, gdje je defi-
niran vanjski plašt te je utvrđena debljina zida od 1 metra.
Ispred vrata nalazi se sloj tvrde zemlje i nema jarka („vučje
jame”), što govori da je uteg podizao rešetku na vratima, a
ne pokretni most.
Nakon toga istraživan je teren oko južne polukule prema
zapadnoj strani. Kako je ondje do sada bio puteljak koji
je vodio oko grada, nije bio očekivan pronalazak znatnijih
 Grad Zagreb i Zagrebačka županija, HAG 13/2016
dijelova arhitekture, međutim pronađen je potporni zid te
jedan kontrafor. Istraživanje je nastavljeno na zapadnoj
strani te je utvrđeno da je situacija nejasna. Sadašnja su
istraživanja pokazala da su do grada vjerojatno vodile
stube ili serpentine od prilazne ceste do južne polukule. Od
nalaza je uočena manja količina keramike i metala (čavli,
okov vrata, dio noža).
Romana Mačković
Summary
Archaeological excavations of the castrum Zelingrad,
located 5 km west of the City of Sveti Ivan Zelina, were
continued in 2016. A door, partly excavated during the pre-
vious season, was defined. This resulted in the discovery
of a shaft in which a weight for lifting the portcullis was
placed. The excavations along the northwest semi-tower
and on the western slopes revealed a supporting wall and
buttress.
Redni broj: 175
Lokalitet: Željeznička pruga Gradec – Sv. lvan Žabno
Naselje: –
Grad/općina: Gradec, Sv. Ivan Žabno
Pravni status: –
Razdoblje: P, A, SV, NV
Vrsta radova: terenski pregled
U ožujku 2016. tvrtka Geoarheo d.o.o. iz Zagreba pregle-
dala je trasu gradnje nove željezničke pruge za prigrad-
ski promet na dionici Gradec – Sv. Ivan Žabno. Voditeljica
radova bila je Jelena Lapić, mag. archeo. iz tvrtke
Geoarheo d.o.o.
Na temelju posebnih konzervatorskih uvjeta Konzerva­
torskog odjela u Zagrebu za gradnju trase željezničke
pruge, propisani su arheološki terenski pregled trase,
arheološki nadzor zemljanih radova te daljnja arheološka
obrada eventualnih arheoloških nalazišta jer je kraj arheo-
loški poznat po kontinuitetu života i arheoloških nalaza od
mlađeg kamenog doba do novog vijeka.
Dužina trase iznosila je približno 12 km, a širina između 20
i 50 m. Trasa je prolazila blago brežuljkastim terenom, gdje
od Gradeca ulazi u močvarni dio između potoka Koruška
i rječice Glogovnice, nakon čega se podiže na povišene
platoe kod Lubene i Salajaca, zatim slijedi daljnju konfigu-
raciju terena kroz obrađene površine kod Remetinca, nakon
čega ulazi u potez močvare i šume te kod Škrinjara ponovno
izlazi u obrađene poljoprivredne površine uz naselja.
Arheološki terenski pregled obuhvatio je čitavu trasu, pri-
likom čega su prikupljeni svi površinski nalazi i podaci o
konfiguraciji terena. Prikupljeni terenski arheološki nalazi
neposredno na terenu snimljeni su GPS instrumentom
Stonex S9 te smješteni na kartu trase. Kao kartografska
podloga upotrebljavana je nacrtna dokumentacija trase
buduće željeznice i ortofotografija tog područja.
Tijekom arheološkog terenskog pregleda pronađeno je
osam arheoloških lokaliteta označenih od AL 1 do AL 8,
317
s velikom koncentracijom površinskih nalaza keramike iz
prapovijesti, antike, srednjeg te novog vijeka.
Jelena Lapić
Summary
A field survey of the construction route of the future railroad
Gradec – Sveti Ivan Žabno was conducted in the course of
2016. The route was about 12 km long and 20-50 m wide.
The survey identified eight archaeological sites marked
from AL 1 to AL 8, characterised by a large quantity of pre-
historic, Antiquity, medieval and post-medieval pottery.
Redni broj: 176
Lokalitet: Željeznička pruga Gradec – Sv. lvan Žabno
Naselje: –
Grad/općina: Gradec, Sv. Ivan Žabno
Pravni status: –
Razdoblje: P, A, SV, NV
Vrsta radova: probno sondiranje
U travnju 2016. tvrtka Geoarheo d.o.o. probno je arheološki
istražila trasu gradnje nove željezničke pruge za prigradski
promet na dionici Gradec – Sv. Ivan Žabno.
Probnom arheološkom iskopavanju prethodio je terenski
pregled u ožujku 2016., kada je evidentirano osam potenci-
jalnih arheoloških lokacija na stacionažama kako slijede: AL
1 (2+765,00 – 2+835,00), AL 2 (2+865,00 – 3+215,00), AL 3
(3+610,00 – 3+700,00), AL 4 (5+560,00 – 5+605,00), AL 5
(8+800,00 – 9+015,00), AL 6 (9+055,00 – 9+200,00), AL 7
(9+900,00 – 10+100,00) i AL 8 (10+120,00 – 10+250,00), s
nalazima ulomaka prapovijesne, antičke, srednjovjekovne
te novovjekovne keramike, kao i litičkim i glačanim kame-
nim pokretnim nalazima. Dužina trase iznosila je približno
12 km, dok je širina bila između 20 i 50 m.
Probno je arheološki istraženo osam navedenih potenci-
jalnih arheoloških lokacija (AL 1 – AL 8), gdje su rezultati
pokazali da se intaktni arheološki slojevi nalaze na dubini
između 0,5 i 0,8 m ispod površinskog sloja humusa, dok je
zabilježena dubina arheoloških slojeva i objekata iznosila
između 0,5 m i 1,5 m.
Izbor nalaza na položaju AN 5 Škrinjari I (foto: K. Hustić)
 Hrvatski arheološki godišnjak 13/2016
Strojni iskop probnih rovova (foto: J. Lapić)
Na lokacijama AL 1 i AL 4 probni rovovi pokazali su nega-
tivan rezultat. Navedeni položaji zabilježeni su na blagim
padinama koje se poljoprivredno obrađuju jer je moguće
pretpostaviti da je arheološki materijal dospio na navedene
pozicije iz neposredne blizine, ali izvan zone radova na
budućoj trasi željeznice.
Nadalje, probnim arheološkim istraživanjima AL 2 djelo-
mično je smanjen jer na jednom dijelu lokacije u probnim
rovovima nisu pronađeni nalazi. Arheološka lokacija AL 3
potvrđena je u cijelosti. Arheološke lokacije AL 5 i AL 6,
koje su u neposrednoj blizini jedna drugoj, djelomično su
smanjene i spojene u jedan arheološki lokalitet. Arheološke
lokacije AL 7 i AL 8 također su preciznije definirane, djelo-
mično smanjene i spojene u jedinstvenu cjelinu.
S obzirom na navedeno, probnim rovovima sigurno su odre-
đena četiri arheološka nalazišta (AN 2 Lubena – Sajalci 2,
AN 3 Salajci 1, AN 5 Škrinjari 1, AN 7 Škrinjari 3), ukupne
površine 49.453 m2.
318
Zabilježena nalazišta pokazuju nalaze iz sljedećih razdo-
blja: AN 2 Lubena – Salajci 2 (prapovijest, srednji vijek),
AN 3 Salajci 1 (prapovijest, antika), AN 5 Škrinjari 1
(prapovijest, srednji vijek), AN 7 Škrinjari 3 (prapovijest,
antika).
Literatura
Brukner 1981 O. Brukner, Rimska keramika u jugosloven-
skom delu provincije Donje Panonije. Beograd, 1981.
Dimitrijević 1961 S. Dimitrijević, Problem neolita i eneolita
u sjeverozapadnoj Jugoslaviji, OA, V, Zagreb, 1961.
Dimitrijević 1979 S. Dimitrijević, Lasinjska kultura, u: (ur.
A. Benac) Praistorija jugoslavenskih zemalja, III, Eneolitsko
doba, Sarajevo, 1979: 137 – 181.
Ložnjak Dizdar, Tkalčec 2014 D. Ložnjak Dizdar, T.
Tkalčec, Terenski pregled predjela lijeve obale srednjeg
toka rijeke Glogovnice (Tučenik, Buzadovec, Poljana
 Grad Zagreb i Zagrebačka županija, HAG 13/2016
Križevačka, Cubinec), AIA, X/2014., Zagreb, 2014: 182
– 191.
Sekelj-Ivančan, Tkalčec 2002 T. Sekelj-Ivančan, T.
Tkalčec, Kasnosrednjovjekovna stolna keramika s nekih
gradišta iz okolice Kutine i Garešnice, Prilozi IAZ, 19,
Zagreb, 2002: 165 – 194.
Jelena Lapić
Summary
Probe archaeological excavations on the construction route
of the future railroad Gradec – Sveti Ivan Žabno were con-
ducted in the course of April 2016. Archaeological trenches
identified four sites (AN 2 Lubena-Sajalci 2, AN 3 Salajci 1,
AN 5 Škrinjari 1, AN 7 Škrinjari 3), with a total surface area
of 49453 m2.
Redni broj: 177
Lokalitet: Željeznička pruga Gradec – Sv. lvan Žabno
Naselje: –
Grad/općina: Gradec, Sv. Ivan Žabno
Pravni status: –
Razdoblje: –
Vrsta radova: arheološki nadzor
Od travnja do rujna 2016. trajao je arheološki nadzor
zemljanih radova na trasi gradnje nove željezničke pruge
za prigradski promet na dionici Gradec – Sv. Ivan Žabno.
Radove je obavila tvrtka Geoarheo d.o.o. iz Zagreba.
Arheološkim terenskim pregledom cjelokupne duljine
trase (od stacionaže km 0+000,00 do 12+400,00) prona-
đeno je osam arheoloških lokaliteta, s velikom koncentra-
cijom površinskih nalaza keramike iz prapovijesti, antike,
srednjeg i novog vijeka. Probnim arheološkim istraživa-
njima dva su potencijalna nalazišta poništena jer su na
tim lokacijama probni rovovi pokazali negativan rezultat.
Probna sondiranja pokazala su da je neke lokalitete bilo
moguće povezati u jedinstvenu cjelinu. Konačni rezul-
tati probnih istraživanja pokazali su da je moguće defi-
nirati četiri arheološka nalazišta na sljedećim staciona-
žama: Lubena – Salajci II (km 2+930 – 3+195), Salajci I
(km 3+610 – 3+700), Škrinjari I (km 8+905 – 9+200) te
Detalj arheološkog nadzora zemljanih radova (foto: J. Lapić)
319
Zračna snimka tijekom nadzora zemljanih radova (foto J.
Goričanec)
Škrinjari III (km 9+950 – 10+260), gdje su arheološka istra-
živanja pokazala postojanje naselja iz prapovijesti (neolitik,
eneolitik), antike te srednjeg vijeka.
Arheološki nadzor obavljen je s ciljem uočavanja potenci-
jalnih arheoloških lokaliteta koji možda nisu bili zamijećeni
tijekom arheološkog terenskog pregleda zbog nepristupač-
nosti terena (travnato, močvarno ili zaraslo područje) te
moguće recentne antropogene aktivnosti, koja je rezultirala
uklanjanjem površinskih indikatora arheološke provenijen-
cije položaja. Tijekom nadzora zemljanih radova nisu pro-
nađeni nalazi, kao ni indikatori arheološke aktivnosti.
Jelena Lapić
Summary
From April to September 2016 archaeological supervision
was conducted over the earthworks carried out over the
construction route of the future railroad Gradec – Sveti Ivan
Žabno. During the supervision no traces of archaeological
features or movable finds were detected.
Redni broj: 178
Lokalitet: Žumberak – crkva sv. Nikole biskupa
Naselje: Žumberak
Grad/općina: Žumberak
Pravni status: Z-1887
Razdoblje: SV, NV
Vrsta radova: zaštitno iskopavanje
Od 8. do 22. kolovoza 2016. trajala su zaštitna arheološka
istraživanja oko crkve sv. Nikole biskupa u Žumberku.
Voditeljica istraživanja bila je dr. sc. Ana Azinović Bebek,
konzervatorica arheologinja, uz sudjelovanje Andreja
Janeša i Petra Sekulića, konzervatora arheologa iz Odjela
za kopnenu arheologiju Hrvatskog restauratorskog zavoda.
U okviru terenske nastave, u istraživanju je također sudje-
lovalo šest studenata Odsjeka za arheologiju Filozofskog
fakulteta u Zagrebu. Sredstva za radove osiguralo je
 Hrvatski arheološki godišnjak 13/2016
Žumberak, crkva sv. Nikole biskupa, grobovi tijekom istraživanja 2016. godine (foto: V. Gligora)
Ministarstvo kulture, a Općina Žumberak osigurala je
strojno iskopavanje terena.
Namjera ovogodišnjih istraživanja bila je daljnje definira-
nje rasprostiranja groblja i grobljanskog zida. Otvorena je
sonda 1 veličine oko 6x4 m, s prosječnom dubinom iskopa
oko 100 cm. Definirane su 62 stratigrafske jedinice – od
toga su dio arheološki slojevi, dio grobovi (njih 52), a dio
zidane strukture. Izdvojeni su posebni nalazi (njih 90), nešto
keramičkih, kovinskih i staklenih ulomaka, koji se obrađuju
u Odjelu za restauriranje arheoloških kopnenih nalaza
HRZ-a. Kosturi iz grobova analizirani su u Antropološkom
centru HAZU.
Ovogodišnjim istraživanjima potvrđeni su podaci o načinu
i fazama groblja oko crkve sv. Nikole biskupa. Grobovi su
položeni na terase (definirane su dvije), vrlo gusto i nepra-
vilno poredani, a pratili su orijentaciju crkve. Grobljanski
zidovi zidani su od nepravilnog kamenja položenog na
zdravicu te uz uporabu vrlo male količine veziva. Očuvani
su u visini od cca 20-40 cm.
Nalazi u grobovima potvrđuju gornju dataciju groblja, dok
donja granica još nije potvrđena. Prema nalazima i povi-
jesnim izvorima, to može biti 14. st., međutim potrebno je
istražiti veći prostor groblja, kako bi se mogao dobiti točan
podatak o počecima ukopavanja na groblju oko crkve sv.
Nikole biskupa u Žumberku. Ovogodišnjim i prošlogodiš-
njim istraživanjem identificiran je znatno veći broj ukopa u
lijesu nego prijašnjih godina, a rake su se mogle prepoznati
samo grobovima ukopanima u zdravicu. Nakon istraživanja
sonda i zidovi prekriveni su geotekstilom zatrpani, a cijeli
prostor obilježen je signalnim trakama.
320
Literatura
Azinović Bebek 2007 A. Azinović Bebek, Žumberak – crkva
sv. Nikole biskupa, HAG, 3/2006, Zagreb, 2007: 184, 185.
Azinović Bebek 2009 A. Azinović Bebek, Novovjekovni
nalazi u grobovima 17. i 18. stoljeća oko crkve sv. Nikole
biskupa u Žumberku, VAMZ, 3. s., XLII, Zagreb, 2009: 463
– 488.
Cvitanović 1985 Đ. Cvitanović, Sakralna arhitektura baro-
knog razdoblja – knjiga I. Gorički i gorsko-dubički arhiđako-
nat, Zagreb, 1985.
Protokoli Protokoli kanonskih vizitacija arhiđakonata
Gorice, godina 1756/66, knjiga 122/V, str. 119v; godina
1821, knjiga 127/X, str. 280.
dr. sc. Ana Azinović Bebek
Summary
Rescue archaeological excavations around the church of
St Nicholas the Bishop in Žumberak were conducted in the
course of 2016. This year`s investigations confirmed the
existing insights into the nature and phases of a graveyard
around the church. The graves were laid on terraces. They
were positioned in a dense and irregular manner, follow-
ing the orientation of the church. The walking level from
the period of the interment is 1 m lower than the present.
According to the finds from the graves, it can be dated to
the 14th century, but a larger part of the graveyard still
needs to be investigated in order to precisely establish its
beginning.
 Grad Zagreb i Zagrebačka županija, HAG 13/2016

Redni broj: 179 Summary

Lokalitet: Žumberak – utvrđene pećine
Naselje: – The fortified caves research project (2007-2015) was con-
Grad/općina: – tinued in 2016. Documentation for two (out of five known)
Pravni status: – caves in the territory of Žumberak was completed, which
Razdoblje: SV, NV includes the caves of Židovske kuće and Hrenov grič.
Vrsta radova: rekognosciranje, dokumentiranje Layouts of speleological features was made as well as
other technical drawings, i.e. ground plans and section
Godine 2016. nastavljen je projekt (2007. – 2015.) istraživa- drawings.
nja utvrđenih pećina u Hrvatskoj speleološkog kluba Ursus
spelaeus iz Karlovca, u suradnji s Konzervatorskim odjelom
u Karlovcu. Voditelji istraživanja bili su speleolog Hrvoje
Cvitanović i Krešimir Raguž (arheolog iz Konzervatorskog
odjela u Karlovcu). Istraživanja na Žumberku u Zagrebačkoj
županiji financira Ministarstvo kulture, a u njima su sudje-
lovali speleolozi Nataša Cvitanović, geolog Neven Šuica i
dr. Boris Olujić s Odsjeka za povijest Filozofskog fakulteta
Sveučilišta u Zagrebu.

Iako je od 2007. godine evidentirano oko 100 utvrđenih

pećina u čitavoj Hrvatskoj, još nisu sve ubicirane i doku-
mentirane. Tako je 2016. godine na prostoru Zagrebačke
županije nastavljeno ubiciranje, rekognosciranje i doku-
mentiranje speleoloških objekata sa zidovima.
Na području Žumberka dopunjena je dokumentacija (spe-
leološki nacrti speleoloških objekata i nacrtna dokumen-
tacija, tj. tlocrti i presjeci njihovih zidova) za dvije pećine
od pet poznatih na Žumberku, dakle Židovske kuće kod
Cerovice i špilje Hrenov grič. U toj su pećini također pro-
nađeni i ostaci keramičkih posuda, koje je samo okvirno
moguće datirati u srednji/novi vijek.
Predmetno je područje rekognoscirano, ali nisu pro-
nađene nove utvrđene pećine. Do sada su pregledane
utvrđene pećine na području Zagrebačke županije
(Zidana pećina nad slapom Brisalo na Slapnici, Židovska
kuća kod Budinjaka i Vranjačka pećina kod Vranjačkog
slapa) i jedna na području Karlovačke županije (Hrenov
grič, koju istražuje Morena Želle). Međutim, područje
Žumberka detaljno je (svakako parcijalno) rekognosci-
rano, s posebnim osvrtom na speleološke objekte koje
spominje usmena predaja, u čijem se slučaju prema indi-
cijama može očekivati barem još nekoliko pećina u koje
se narod skrivao, a imaju li ostatke zidova utvrdit će dalj-
nja istraživanja. Dvije pećine (Zidana pećina i Židovska
kuća kod Budinjaka) geodetski su snimljene, s arhitek-
tonskom snimkom zidova (dokumentaciju je izradila tvrtka
Arheoplan d.o.o.).

Literatura

Arhiv SO PD Željezničar, Zagreb

Arhiv SK Ursus spelaeus, Karlovac
Božić et al. 2009 V. Božić, H. Cvitanović, N. Matoš, K.
Raguž J. Štefančić, Utvrđene pećine, u: Arheologija i turi-
zam u Hrvatskoj, (ur. S. Mihelić), Zagreb, 2009: 416 – 429.
Raguž, Cvitanović 2016 K. Raguž, H. Cvitanović,
Utvrđene pećine Zagrebačke županije, HAG, 12/2015,
Zagreb, 2016.

Krešimir Raguž
Hrvoje Cvitanović

321

SISAČKO-MOSLAVAČKA
ŽUPANIJA
180 Bojna – Brekinjova kosa
181 Donja Jelaska, Zapolić – sustav
zaštite
182 Kutina – Sečevine Okoli
183 Osekovo – Ciglenice
184 Plinovod Bosiljevo – Sisak
185 Sisak – Frankopanska ul.
Hrvatski arheološki godišnjak 13/2016
186 Sisak – Pogorelac
187 Sisak – Rimska ulica (Holandska
kuća)
188 Sisak – Rimska ulica (k.č. 950/1)
189 Sisak – Stari grad
190 Sisak – Stari grad
191 Sisak – Stari grad – dvorište
322
192 Sisak – Sv. Kvirin
193 Sisak – Ul. S. S. Kranjčevića i Trg
bana J. Jelačića
194 Sisak – Ul. S. S. Kranjčevića i Ul. A. i
S. Radića
195 Sisak – željeznički kolodvor
196 Stari grad Jelengrad
 Sisačko-moslavačka županija, HAG 13/2016
Redni broj: 180
Lokalitet: Bojna – Brekinjova kosa
Naselje: Bojna
Grad/općina: Glina
Pravni status: Z-6929
Razdoblje: P, SV
Vrsta radova: zaštitno iskopavanje, LiDAR izmjera
U rujnu i listopadu 2016. arheološki je istraživano nalazište
Bojna – Brekinjova kosa, na k.č. 1817, k.o. Bojna. Voditeljica
istraživanja bila je dr. sc. Marijana Krmpotić, a njezin zamje-
nik Petar Sekulić, oboje iz Odjela za kopnenu arheologiju
Službe za arheološku baštinu Hrvatskog restauratorskog
zavoda. Radove je financiralo Ministarstvo kulture.
Arheološki lokalitet Brekinjova kosa smješten je oko
1,5 km sjeverno od naselja Bojne, na zapadnim obroncima
Trgovinske gore. Riječ je o visinskom položaju najveće
nadmorske visine 352 m, izdignut stotinjak metara iznad
tokova potoka Sivca i Bojne, koji ga omeđuju.
Godine 2016. arheološki je istražen istočni dio vršnog
platoa nalazišta te dio njegove istočne padine, u ukupnoj
površini od 2100 m². Na navedenom dijelu nalazišta pro-
nađeni su ostaci prapovijesnoga gradinskog naselja te dio
ranosrednjovjekovnoga groblja.
Dosad je, tijekom triju sezona istraživanja Brekinjove kose,
istraženo nešto manje od 8000 m² prapovijesnoga gradin-
skog naselja. Ustanovljena stratigrafija uobičajena je za
visinska naselja šire regije, tj. najstariji sloj čine eneolitički
Bojna, Brekinjova kosa, pogled na nalazište s istoka (foto: E. Buća)
323
nalazi (lasinjska i vučedolska kultura), potom je položaj
napušten i ponovno naseljen u kasnom brončanom dobu
te se naselje vjerojatno kontinuirano razvijalo do u starije
željezno doba. Većina prapovijesnih objekata evidentira-
nih 2016. datirana je u starije željezno doba, samo jedan
objekt u kasno brončano doba, a u zapunama su prona-
đeni i rijetki, prebačeni ulomci eneolitičkih posuda vučedol-
ske i lasinjske kulture. Istraženo je nekoliko većih objekata
iz starijeg željeznog doba, koji su bili plitko ukopani, dok
su im nadzemnu konstrukciju, načinjenu od drva oblije-
pljenog ilovačom, nosili drveni stupovi. Na istočnoj padini
vršnog platoa, na dijelu gdje se teren postupno spušta
prema nižem platou nalazišta, evidentirana su dva niza
rupa od stupova. Može se pretpostaviti da je riječ o osta-
cima obrambene konstrukcije u vidu dvostruke palisade,
kojom je branjen pristup vršnom platou s istočne strane. Na
temelju sporadičnih keramičkih nalaza iz zapuna rupa, ta
se konstrukcija može tek okvirno datirati u kasno brončano
doba do starijeg željeznog doba.
Pokretnim arheološkim nalazima iz prapovijesti pripadaju
ponajviše ulomci keramičkih posuda. Skromni kasnobron-
čanodobni nalazi upućuju na povezanost s kulturom polja
sa žarama, rasprostranjenom u međuriječju Save i Drave
te u sjevernoj Bosni. Stariježeljeznodobna keramika pak
pokazuje neke opće karakteristike kulturnih skupina raspro-
stranjenih na jugozapadnom panonskom, odnosno jugo-
istočnom alpskom području, razvijenih na tradiciji kulture
polja sa žarama. Također su primjetne sličnosti s istovre-
menim nalazima sa susjednog područja uz rijeku Kupu,
 Hrvatski arheološki godišnjak 13/2016

koje se u literaturi često veže s Kolapijanima. Dio kamenog

Bojna, Brekinjova kosa, grob 13 (foto: G. Bilogrivić)
kalupa, pronađen u erodiranom sloju, upućuje na lokalnu
metaluršku djelatnost, vjerojatno povezanu s bogatim
ležištima željeznih, bakrenih i drugih ruda na Trgovinskoj
gori. Rezultati radiokarbonskih analiza uzoraka ugljena iz
zapuna objekata datiraju stariježeljeznodobno naselje u
razdoblje od druge polovine 7. st. pr. Kr. do kraja 5. st. pr. Kr.
Godine 2016. nastavljeno je istraživanje ranosrednjovje-
kovnoga groblja, ubiciranog prethodne godine, ukopanog
na površini prapovijesne gradine. Ove je godine istraženo
11 grobova te nekolicina ukopanih ranosrednjovjekovnih
objekata, među kojima i ostaci drvene ograde na jugoistoč-
noj padini. Grobovi smješteni bliže vršnom platou ukopani
su u redovima, dok se na padini redovi gube te se na tome
dijelu nalazišta pojavljuju pojedinačni grobni ukopi. Rake
su uglavnom uklesane u stijenu, a rjeđe ukopane u sterilnu
zemlju, orijentirane u smjeru zapad-istok s manjim odstupa-
njima. Uz neke grobove pronađeni su ostaci istovremenih,
plitko ukopanih vatrišta, ili su se tragovi paljevine nalazili
pri vrhu zapuna samih grobova. U zapunama raka gotovo
su redoviti manji ulomci ranosrednjovjekovnih keramičkih
posuda, a u nekoliko grobova registrirani su ostaci drvene
konstrukcije. Zabilježena su dva tipa drvenih konstruk-
cija. Prvu čine jednostavni ljesovi od vodoravno položenih
dasaka, pri čemu su daske međusobno pričvršćene bez
uporabe metalnih predmeta. Drugom tipu pripadaju rake s
plitkim kružnim udubljenjima u kutovima, koja nalikuju na
rupe od stupova. Između navedenih udubljenja pronađeni
su karbonizirani ostaci vodoravnih dasaka, na uglovima
učvršćenih željeznim klanfama. Prilozi su zabilježeni samo
u jednom grobu (grob 22), gdje se uz noge pokojnika nala-
zio kasnoavarski keramički vrč. Bogatstvom opreme pokoj-
nika izdvaja se grob 21, u kojemu su u visini stopala prona-
đene dvije srebrne kopče s jezičcima. Na pojasu su nađena
dva ranokarolinška jezičca, a također brončani okov i rano-
karolinška kopča. Kosturni ostaci pokojnika ostali su djelo-
mično sačuvani u samo dvama grobovima, dok su u osta-
lima, zbog kiselosti zemlje, u potpunosti propali.
Većina ranosrednjovjekovnih nalaza datirana je na teme-
lju rezultata radiokarbonske analize i pokretnih nalaza od
kasnog 8. st. do ranog 9. st. Jedan grob i ostaci ograde
datirani su radiokarbonski te upućuju na mogućnost da
neki grobovi i objekti potječu još iz kasnog 7. st.

Literatura

Bekić 2016 L. Bekić, Rani srednji vijek između Panonije i

Bojna, Brekinjova kosa, ranokarolinška kopča iz groba 21 (foto:
J. Škudar)
Jadrana: ranoslavenski keramički i ostali arheološki nalazi
od 6. do 8. stoljeća, Monografije i katalozi, 27, Pula, 2016.
Čučković 2004 L. Čučković, Kolapijani, u: (ur. D. Balen-
Letunić), Ratnici na razmeđu istoka i zapada, Zagreb,
2004: 173 – 209.
Filipec 2008 K. Filipec, Kratak nacrt kristijanizacije hrvat-
skog dijela Panonije u ranom srednjem vijeku, Crkvena kul-
turna baština, 6, Zagreb, 2008: 52 – 56.
Filipec 2009 K. Filipec, Problem kronologije grobalja 9. i
10. stoljeća u sjevernoj Hrvatskoj, SHP, III/36, Split, 2009:
113 – 124.
Gunjača 1995 Z. Gunjača, Groblje u Dubravicama kod
Skradina i druga groblja 8-9. stoljeća u Dalmaciji, u: (ur.
N. Budak), Etnogeneza Hrvata, Zagreb, 1995: 159 – 289.

324
 Sisačko-moslavačka županija, HAG 13/2016

Madiraca 2016 V. Madiraca, Bojna – Brekinjova kosa,

HAG, 12/2015, Zagreb, 2016.
Majnarić-Pandžić 1985 N. Majnarić-Pandžić, Prilog
poznavanju kasnog brončanog i starijeg željeznog doba na
Kordunu i Baniji, Izdanja HAD, 10, Zagreb, 1985: 29 – 43.
Milošević 2000 Grupa autora, (ur. A. Milošević) Hrvati i
Karolinzi II, katalog izložbe, Split, 2000.
Petrinec 2009 M. Petrinec, Groblja od 8. do 11. stoljeća
na području ranosrednjovjekovne hrvatske države, Split,
2009.
Toth 1982 E. H. Toth, Seltsame Bestattungsriten in awa-
rezeitlichen Gräberfeldern in der Region zwischen deer
Donau und der Theiss, Cumania VII, 1982: 165 – 189.

dr. sc. Marijana Krmpotić AN 1 Selišće – Lipovica, pogled prema jugoistoku (foto: A.
Radovčić)
Summary

Archaeological excavations at the site of Bojna-Brekinjova

kosa were conducted in the course of September and
October 2016. The excavations encompassed the east-
ern, topmost part of the plateau, thus continuing the last
year`s excavations. The investigations were carried out in
the eastern part of the multi-layered hillfort site, including
the remains of a defensive construction that protected the
plateau in the east. Most of the features found this year
belong to the Early Iron Age, spanning the period between
the second half of the s century and the end of the fifth cen-
tury BC. Inhumation graves and several other dug features,
including a wooden fence on the south-western slope, can
be dated to the Early Middle Ages. The elements of the
burial ritual included fires above or near the graves, buri-
als in wooden coffins or wooden constructions with four
posts in the corners as well as medieval pottery shards AN 1 Selišće – Lipovica, pokretni nalazi (foto: A. Radovčić)
in the grave fills. Grave offerings were registered in one
case only. Only one deceased among eleven graves inves- tehničar dokumentarist sudjelovao je Ante Radovčić, karto-
tigated in 2016 had rich personal possessions, including grafske priloge i podloge napravio je Marin Kraljev, a povije-
valuable early Carolingian metal items. Most of the graves sna i kulturna obilježja šireg prostora proučila je Marica Milić,
can be dated to the period between the late eight and early dipl. arheologinja i prof. povijesti. Terenski pregled i izradu
ninth centuries, but radiocarbon analyses of one of the konzervatorske podloge financirale su Hrvatske vode.
graves and fence point to a slightly earlier period.
Za potrebe vrednovanja pojedinačnih kulturnih dobara na
području predviđenog zahvata gradnje nasipa izvršena je
preliminarna procjena na temelju postojećih podataka iz evi-
Redni broj: 181 dencije službe zaštite kulturne baštine, raspoložive stručne
Lokalitet: Donja Jelenska, Zapolić – sustav zaštite od literature te na osnovi terenskog pregleda. Terenski pregled
voda obavljen je na osnovi kartografskih podloga, koje je osigu-
Naselje: Donja Jelenska, Stružec (Zapolić) rao investitor. Tom je prilikom rekognoscirano šire područje
Grad/općina: Popovača planirane trase gradnje nasipa u dužini od oko 6,7 km, odno-
Pravni status: – sno projektnim zadatkom određen prostor od stacionaža
Razdoblje: P, NV 0+801,50 na jugu do stacionaže 5+962,08 na sjevernom dijelu
Vrsta radova: rekognosciranje planirane prve faze projekta, odnosno stacionaže 0+0,00 do
stacionaže 1+600,00 druge faze projekta. Napravljen je vizu-
U svibnju 2016., za potrebe izrade konzervatorske podloge alni uvid u širi prostor predmetne trase, izrađena je fotograf-
zaštite kulturnih dobara, rekognoscirano je područje grad- ska dokumentacija te je prikupljena manja količina površin-
nje Sustava zaštite naselja Donja Jelenska i Zapolić od veli- skih nalaza, koji su uz pomoć GPS instrumenta pozicionirani,
kih voda Save i potoka Vlahinička, u Sisačko-moslavačkoj primarno obrađeni i analizirani.
županiji, na prostoru općine Popovača. Voditelj arheološkog
rekognosciranja bio je Vedran Katavić, prof. povijesti i arhe- AN 1 Selišće – Lipovica (arheološko nalazište); stacio-
ologije, a zamjenik Tomislav Jerončić, dipl. arheo., obojica naža 1+200,00 – 1+400,00, 1. etapa gradnje, k.č. br. 857/1,
iz tvrtke Kaukal d.o.o. Prilikom terenskog pregleda kao k.o. Stružec. Otprilike na stacionaži 1+ 350,00, oko 210 m

325
 Hrvatski arheološki godišnjak 13/2016
AN 2 Cerenka – Stružečko, oranica – dio istočnog ruba predmetne
trase, pogled prema sjeveru (foto: A. Radovčić)
AN 2 Cerenka – Stružečko, pokretni nalazi (foto: A. Radovčić)
AN 3 Lukavec, oranica – sjeverni dio predmetne trase, pogled
prema jugoistoku (foto: A. Radovčić)
istočno-jugoistočno od zone obuhvata, primjećuje se kupo-
lasta ovalna zemljana formacija dimenzija 35,0x75,0 m,
uzdignuta u visini od otprilike 2,0 m nad okolnim prosto-
rom obrađene oranice. Dominantan prostor obrastao je
i neprohodan, a arheološki potentnu strukturu okružuje
zamjetna razlika u vegetaciji, što upućuje na postojanje
opkopa. Na prostoru oranice, unatoč optimalnoj pregledno-
sti, pronađeni su rijetki ulomci keramike. Riječ je o dvama
manjim erodiranim ulomcima crvenopečene keramike
grube fakture s organskom primjesom, vjerojatno iz pra-
povijesti. Sam prostor oranice, koja graniči sa šumovitim
prostorom, svojim manjim sjeverozapadnim rubnim dijelom
ulazi u zonu obuhvata te se lokalitet nalazi u neizravnoj
zoni utjecaja.
326
Područje gradnje s obzirom na vrstu terena
AN 3 Lukavec, pokretni nalaz (foto: A. Radovčić)
AN 2 Cerenka – Stružečko (arheološko nalazište);
stacionaža 3+000,00 – 3+200,00, 1. etapa gradnje,
k.č. br. 18, k.o. Stružec. Istočno u zoni obuhvata pruža
se oranica na čijoj su površini uz idealne uvjete pregled-
nosti uočeni rijetki keramički nalazi. Radi se o dvama
manjim erodiranim ulomcima, vjerojatno opeke. Ulomak
posude deblje stijenke od crveno pečene, fino proči-
šćene gline sa sitnim primjesama kalcita i tragovima
utisnutog kola na unutrašnjoj stijenci tijela, vjerojatno
je novovjekovnog podrijetla. Otprilike 200 m istočno od
ruba obuhvata primjećuje se blago uzdignuta geološka
struktura, tzv. greda, kao eventualno arheološki potentno
područje. Predmetna oranica mogla bi pripadati zapad-
nom rubnom području pretpostavljenog arheološkog
 Sisačko-moslavačka županija, HAG 13/2016

lokaliteta. Lokalitet se nalazi u izravnoj i neizravnoj zoni

utjecaja.

AN 3 Lukavec (arheološko nalazište); stacionaža

1+0,00 – 1+200,00, 2. etapa gradnje, k.č. br. 1817-1830,
k.o. Potok. U zoni obuhvata pružaju se oranice na čijim
su površinama uz idealne uvjete preglednosti uočeni uče-
staliji pokretni nalazi. Radi se o sitno erodiranim ulomcima
keramičkog posuđa i zapečene zemlje. Ulomci keramičkog
posuđa načinjeni su od crveno pečene, fino pročišćene
gline s tragovima primjesa te bez jasno vidljivih tragova
lončarskog kola. Dvjestotinjak metara istočno od ruba obu-
hvata primjećuje se blago uzdignuta greda kao eventualno
arheološki potentno područje. Na tom prostoru pronađen
je ulomak ruba keramičke posude dubokog recipijenta koji
upućuje na prapovijest. Sam prostor oranice koji ulazi u
zonu obuhvata mogao bi pripadati perifernom području
pretpostavljenog arheološkog lokaliteta, čije bi središte
činila spomenuta greda. Lokalitet se nalazi u izravnoj i
neizravnoj zoni utjecaja.

Literatura

Bobovec 1999 A. Bobovec, Arheološka topografija pod-

ručja grada Kutine, Zbornik Moslavine, sv. IV, Kutina, 1999.
Bobovec 2003 A. Bobovec, Arheološka topografija pod-
ručja općina Popovača i Velika Ludina, Zbornik Moslavine,
sv. V-VI, Kutina, 2003.
Bobovec 2006 A. Bobovec, Osekovo – Ciglenice, Stotinu
hrvatskih arheoloških nalazišta, Zagreb, 2006.
Bobovec 2007 A. Bobovec, Kutinska lipa, Kutina – arheo-
loško nalazište iz rimskog razdoblja (II.-IV. st. n.e.), Zbornik
Moslavine, sv. IX-X, Kutina, 2007.
Škiljan 2011 F. Škiljan, Kulturno-historijski spomenici
Moslavine i Kalničko-bilogorskog prigorja, Zagreb, 2011.
Vedran Katavić
Tomislav Jerončić
Summary
In the course of May 2016, a filed survey was undertaken
along a 6.7 km long route of the construction of a flood
embankment. Surface finds were geo-positioned, pro-
cessed and analysed. Three archaeological sites were reg-
istered as follows: AN 1 Selišće-Lipovica, AN 2 Cerenka-
Stružečko and AN 3 Lukavec.
Redni broj: 182
Lokalitet: Kutina – Sečevine Okoli
Naselje: Kutina
Grad/općina: Kutina
Pravni status: postupak u tijeku
Razdoblje: SV
Vrsta radova: zaštitno iskopavanje
U veljači 2016. zaštitno je arheološki istražen lokali-
tet Kutina – Sečevine Okoli, na površini budućeg plino­
voda (k.č. 9131/1, k.o. Kutina). Lokalitet je istražio Institut
Ukop kanala SJ 6
za arheologiju, voditelj istraživanja bio je dr. sc. Hrvoje
Kalafatić, a zamjenica voditelja Mateja Hulina, mag. arheo.
Sudjelovalo je i više radnika.
Istražena je površina od 1600 m2 i iskopom je zahvaćeni
rubni dio srednjovjekovnog naselja. Vertikalna stratigrafija
sastoji se od humusnog sloja (SJ 1) i zdravice od smeđo-
žute pjeskovite zemlje, koja se javlja na 30 – 40 cm dubine
(SJ 2).
Arheološke strukture zabilježene su u srednjem dijelu
iskopa i prema jugu (oko 135 do 155 m od sjevernog
ruba iskopa). Čine ih dva manja nepravilno kružna stupa
na južnom dijelu iskopa (SJ 7/[8] i 9/[10]), sivih zapuna s
garom, okruženih željeznim oksidima. Stupovi su promjera
18 i 22 cm te dubine oko 12 cm, bez nalaza.
Prema sjevernom dijelu zabilježena su još tri stupa, dva
sa sivosmeđim zapunama i komadićima lijepa i gara
(SJ 3/[4] i SJ 11/[12]). Približno su kružnog oblika, kosih
stijenki i zaobljenog dna. Prvi je velik 59x42 cm i dubok
oko 20 cm, a drugi promjera 53 cm, dubine oko 30 cm,
udaljen od prvog 70 cm. Nalaze se u blizini kanala
SJ 5/[6].
Posljednji je stup SJ 15/[16], koji je približno kružnog oblika,
sive glinaste zapune (2.5 Y 5/2 grayish brown), bez nalaza,
veličine 50x37 cm i dubine 14 cm. Nalazi se jugozapadno
od kanala SJ 5/[6] i južno od dvaju spomenutih stupova.
Kanal SJ 5/[6] je plitak, blago zaobljenog ukopa, izdu-
žen u smjeru približno istok-zapad, dužine 5,5 m, širine

327
 Hrvatski arheološki godišnjak 13/2016

Zračna snimka iskopa 2016. (foto: O. Novaković)

Srednjovjekovna keramika s površine i iz humusnog sloja (SJ 1)

75 cm i dubine oko 10 cm. Najvjerojatnije pripada osta-

cima zgrade.
Posljednja je stratigrafska jedinica SJ 13/[14] – recentan
ukop. Proteže se čitavom dužinom iskopa, a u tamnosivoj
zapuni zabilježeni su ostaci plastike i dasaka.
Od arheoloških nalaza pronađeni su ulomci keramike na
površini i humusu (SJ 1), a iz stupova i kanala uzeti su
uzorci. Istražena je sjeverna periferija srednjovjekovnog
naselja, čiji je centar južnije, uz autocestu (najveća koncen-
tracija nalaza potvrđena je terenskim pregledom i zračnom
snimkom). Arheološki nadzor u nastavku gradnje spojnog
plinovoda prema sjeveru na prostoru katastarske općine
Husain nije otkrio arheološke strukture i nalaze.
Hrvoje Kalafatić
Mateja Hulina
Summary
In February 2016, the Institute of Archaeology conducted
archaeological rescue excavations of the medieval site of
Kutina-Sečevina Okoli (cadastral parcel 9131/1, the cadas-
tral municipality of Kutina). The excavations over an area
of 1600 m2 revealed the outskirts of a medieval settlement.
Redni broj: 183
Lokalitet: Osekovo – Ciglenice
Naselje: Osekovo
Grad/općina: Popovača
Pravni status: Z-3656
Razdoblje: A
Vrsta radova: sustavno iskopavanje
Od 10. listopada do 15. studenog 2016. godine Odsjek za
arheologiju Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti istra-
živao je ostatke rimske rustične vile na položaju Ciglenice,
u selu Osekovu pokraj Popovače. Voditelj radova bio
Ostaci drvene građevine (foto: O. Novaković)
je dr. sc. Tino Leleković, a financirani su sredstvima
Ministarstva kulture.
Cilj istraživanja postupno je otkrivanje rimske arhitek-
ture, s konačnom namjerom konzervacije i prezentacije
ostataka u vidu arheološkog parka. Arheološko nalazište
Ciglenice kod Osekova može se odrediti kao jednostavno
arheološko nalazište. Riječ je o nalazištu s horizontalnom
stratigrafijom, na kojem su ostaci rimske vile ukopani u
geološku osnovu (zdravicu). Razina očuvanosti razmjerno
je ujednačena, tako da se prema dosadašnjim istraživanja
može zaključiti da su od zidane arhitekture očuvani samo
temelji i dijelovi sustava odvoda otpadnih voda te ostaci
hodne plohe iz antike. Nažalost, nalazi tesera upućuju na
to da su podnice građevina koje se upravo istražuju bile
ukrašene mozaicima, no oranjem su one u tolikoj mjeri
oštećene, da nije nađen ni jedan dio očuvanoga mozaič-
nog poda.
Upravo zbog takva stanja očuvanosti, prilikom iskopava-
nja primjenjuje se jednostavna metodologija. Strojno je
izmješten oraći sloj, koji varira od 50 do 70 centimetara.
Nakon uklanjanja oraćeg sloja, površina se ručno uređuje
struganjem te se dokumentira fotografijom i geodetskim
premjerom. Nakon dokumentiranja slijedi iskopavanje

328
 Sisačko-moslavačka županija, HAG 13/2016
Zračna snimka iskopa 2016. (foto: O. Novaković)
pojedinih dijelova arhitekture i ukopa kako bi se arheo-
loške pojave istražile u potpunosti. Istraživanje je 2016.
bilo usmjereno na iskopavanje otprije utvrđenih pojava,
kao što su jame i kanali u zapadnom dijelu iskopa. Osim
istraživanja tih ukopa, strojno je proširen iskop prema
sjeveru kako bi se razjasnile granice zidane arhitekture
otkrivene tijekom prijašnjih kampanja, ali i kako bi se ispi-
talo moguće širenje iskopa prema sjeveru. U prvom je
redu namjera bila odrediti sjeverni rub glavne građevine
vile (stan vlasnika vile). Duboko oranje jako je uništilo sje-
verni dio središnje građevine, zbog čega je teško odrediti
točan izgled i dimenzije temelja te se tek može pretpo-
staviti da se ta građevina ne nastavlja dalje prema sje-
veru. Iznimno zanimljivim podatkom pokazali su se ostaci
drvenih greda, koje oblikuju građevinu četvrtastog tlocrta,
a koja smjerom i orijentacijom prati zidanu građevinu.
Vjerojatno je riječ o nekoj od starijih faza sklopa, ali ono
što te grede jasno pokazuju jest da se kompleks nastav-
lja prema sjeveru te da zidana faza ne određuje granice
čitava sklopa vile.
dr. sc. Tino Leleković
Summary
The excavations of the Roman villa at Ciglenice in the vil-
lage of Osekovo were continued in the course of 2016. The
site has got a horizontal stratigraphy. Masonry has been
329
preserved in the foundations, including the parts of a sew-
erage and the remains of an Antiquity-period walking sur-
face. The investigation focused on the excavation of previ-
ously identified features (pits and channels). A dig running
to the north was extended in order to define the layout of
the walls found there.
Redni broj: 184
Lokalitet: Plinovod Bosiljevo – Sisak
Naselje: –
Grad/općina: Vojnić, Sisak
Pravni status: –
Razdoblje: P, A, SV, NV
Vrsta radova: terenski pregled
U ožujku i travnju 2016. godine tvrtka Geoarheo d.o.o. iz
Zagreba pregledala je trasu gradnje magistralnog plino-
voda Bosiljevo – Sisak DN 1000/100, sveukupne dužine
101 km. Sisačko-moslavačkom županijom predmetna
trasa prolazila je u širini od 18 m od stacionaže na km
43+700 (Sučevići) u općini Vojnić do km 101+000 kod rafi-
nerije Sisak. Popis lokaliteta u Karlovačkoj županiji vidi u
ovom broju HAG-a pod red. br. 203.
Trasom je dominirao blago brežuljkast teren prekriven
livadama, pašnjacima, oranicama te šumama, koji je na
 Hrvatski arheološki godišnjak 13/2016

Položaj arheoloških lokaliteta (AL 7 – AL 13) i pojedinačnih arheoloških nalazišta (PAN 8 – PAN 16) na trasi plinovoda u Sisačko-
-moslavačkoj županiji (izrada: J. Goričanec)

Zračna snimka položaja AL 11 (Selo Glinsko) (foto: J. Goričanec)

pojedinim dijelovima prelazio u teško prohodne/nepro-

Arheološki pokretni materijal prikupljen na položaju AL 7 (Crevari)
(foto: K. Hustić)
hodne močvare. Močvarni krajolik zabilježen je kod mjesta
Crevara te se protezao do mjesta Barbira, zatim od mjesta
Šatornja do Sela Glinskog te na dijelu trase između Gornjeg
Komareva i Capraških poljana. Zaobilaženi su dijelovi
predmetne trase koji su prema podacima Hrvatskog centra
za razminiranje još uvijek minirani ili potencijalno opasni
(dio trase istočno od mjesta Gaja te dio trase između Donje
Budičine i Klobučaka).
Tijekom arheološkog terenskog pregleda prikupljeni su
svi površinski nalazi, kao i podaci o promjenama konfigu-
racije terena. U slučajevima loše vidljivosti detektirane su
promjene u krajoliku nastale antropogenim djelovanjem.
Prikupljeni terenski arheološki nalazi snimljeni su GPS

330
 Sisačko-moslavačka županija, HAG 13/2016

instrumentom Stonex S9 neposredno na terenu i smješteni

su na kartu trase.
Na predmetnoj trasi na području Sisačko-moslavačke župa-
nije, prema dostavljenoj dokumentaciji Studije o utjecaju na
okoliš, bila su predviđena četiri moguća arheološka loka-
liteta/područja. Tijekom arheološkog terenskog pregleda
zabilježeno je sedam arheoloških lokaliteta (AL 7 – AL 13),
s većom koncentracijom površinskih nalaza keramike
iz prapovijesti, antike, srednjeg i novog vijeka. Također
je zabilježeno i devet pojedinačnih arheoloških nalaza
(PAN 8 – PAN 16), karakteriziranih pojedinačnim ili malim
brojem (do 5) nalaza pokretnog arheološkog materijala.
Studijom o utjecaju na okoliš gradnje predmetne trase
između stacionaža km 84+000 i km 85+000 bila je pred-
viđena trasa antičkog vodovoda, Gornja Bačuga, koja nije
potvrđena terenskim pregledom. Najsačuvaniji dio navede-
nog antičkog vodovoda pronađen je kod mjesta Hrvatskih
Čuntića, na udaljenosti više od 1 km od trase, na temelju
čega je pretpostavljen njegov smjer današnjom cestom
Jabukovac – Petrinja.

Jelena Lapić

Summary

In the course of March and April 2016 an archaeological field

survey was conducted along the route of the construction
of the pipeline between Bosiljevo and Sisak DN 1000/100,
in a length of 57.3 km in the territory of the Sisak-Moslavina
County. The survey established seven archaeological sites Sisak – Frankopanska ulica, arheološki nadzor zemljanih radova
(AL7-AL13) with surface pottery finds dating to prehistory, (foto: D. Bergant)
Antiquity, the medieval and post-medieval periods.
recentne nalaze, sadrži i ulomke novovjekovne opeke te
sporadične nalaze manjih ulomaka novovjekovnih kera-
mičkih posuda. Riječ je o sloju nivelacije, kojim je poreme-
Redni broj: 185 ćen stariji, novovjekovni kulturni sloj. Intaktan kulturni sloj iz
Lokalitet: Sisak – Frankopanska ulica novog vijeka započinje tek na relativnoj dubini od otprilike
Naselje: Sisak 150 cm.
Grad/općina: Sisak
Pravni status: Z-2767 dr. sc. Marijana Krmpotić
Razdoblje: NV David Bergant
Vrsta radova: arheološki nadzor
Summary
U kolovozu 2016. arheološki su nadzirani zemljani In the course of August 2016 archaeological supervision
radovi prilikom gradnje pješačko-prometne površine u was conducted over the construction of the sidewalk
Frankopanskoj ulici u Sisku. Prostor zahvata iznosio je and roadway in Frankopanska Street in Sisak. During
1457,50 m², a obuhvaćao je k.č. 941/1 i dio 941/2, 942 i the supervision, a thick layer of recent backfill was
938/2, k.o. Sisak stari. Radove su nadzirali djelatnici Odjela identified.
za kopnenu arheologiju, Službe za arheološku baštinu,
Hrvatskog restauratorskog zavoda. Voditeljica programa
bila je dr. sc. Marijana Krmpotić, a njezin zamjenik David
Bergant, dipl. arheolog. Redni broj: 186
Lokalitet: Sisak – Pogorelac
Arheološki je nadzor bio propisan jer se lokacija nalazi Naselje: Sisak
unutar zaštićene kulturno-povijesne cjeline grada Siska Grad/općina: Sisak
i zone A Arheološke zone Segestica – Siscia. Prosječna Pravni status: Z-2767
dubina zahvata prilikom zemljanih radova kretala se između Razdoblje: P, A
30 i 50 cm. Iskop relativne dubine od 120 do 150 cm bio je Vrsta radova: sustavno iskopavanje
potreban za vodovodne cijevi i oborinsku odvodnju.
Arheološkim nadzorom utvrđeno je da se u tome dijelu Od 12. do 30. rujna 2016. arheološki je istraživana pozi-
Siska ispod humusa nalazi debeo recentan nasip, koji, uz cija Sisak – Pogorelac. Stručnu ekipu činili su Ivan Drnić

331
 Hrvatski arheološki godišnjak 13/2016
Položaj Sonde 4 (Google maps)
(voditelj), Kristina Brkić, Tomislav Franić (diplomirani
arheolozi) i Marin Mađerić (arheološki tehničar/apsolvent
arheologije).
Istražena je Sonda 4, otvorena u jesen 2014., a radovi
nastavljeni i 2015. godine. Istražena površina u Sondi
4, smještenoj na k.č. 15/3, k.o. Novi Sisak, iznosi 35 m².
Uzevši u obzir da u istraživanju Sonde 3 (kao ni u zaštit-
nom istraživanju na trasi vodovoda uz Aveniju V. Janjica
Cape) nisu zabilježeni tragovi naselja iz željeznog doba,
godine 2014. na prostoru između Sondi 2 i 3 otvorena je
Sonda 4, dimenzija 2x4 m, kako bi se detaljnije definirao
rubni dio naselja. U sljedećim je kampanjama površina
sonde proširena u smjeru zapada, s ukupnom površinom
od 35 m². Istraženi kulturni slojevi potječu iz triju različitih
razdoblja: naseobinski ostaci iz starijeg željeznog doba,
nakon kojih slijedi naseobinski horizont iz antike, datiran u
2. i 3. st., u koji su ukopani kasnoantički kosturni grobovi iz
4. i početka 5. st.
Istraživanje u 2016. godini
Željeznodobni horizont u Sondi 4 po strukturi je sličan
najstarijim slojevima u Sondi 2. U najstarijem kulturnom
sloju istraženom 2016. (SJ 536) zabilježen je sloj kućnog
lijepa, ali i nakupina ulomaka keramičkih posuda u sre-
dišnjem dijelu Sonde 4. Iznad njega nalazio se sterilan
sloj oker-crvene boje (SJ 534), što je iz stratigrafske per-
spektive istovjetno situaciji u Sondi 2 sa stratigrafskim
jedinicama SJ 286 i 287. Na SJ 534 u jugozapadnom
dijelu sonde registrirano je ovalno ognjište (SJ 533), a
iznad njega još jedno mlađe ognjište s tvrdo zapečenom
zemljom (SJ 498), koja se nalazila na naboju od žute
gline (SJ 525). Oko starijeg i mlađeg ognjišta nalazio se
tamnosivi sloj s dosta gara, koji je vjerojatno nastao uče-
stalim uklanjanjem izgorenoga goriva s opisanih ognjišta
(SJ 499). Također, sjevernije od ognjišta registrirano je pet
okruglih/ovalnih, u SJ 534 plitko ukopanih stratigrafskih
jedinica, ispunjenih zapečenom zemljom i velikom količi-
nom gara (SJ 501, 502, 503, 508 i 509), identičnog izgleda
i strukture kao navedene stratigrafske jedinice u Sondi
2. U tome kontekstu istražena je i jama ovalnog obrisa
(SJ 504/514), dimenzija 1x1,3 m, koja je u potpunosti bila
ispunjena gorenim materijalom (gar, pepeo, zapečena
zemlja), dok su u presjeku zapune jasno vidljivi tragovi
barem triju faza gorenja, odnosno triju faza zapunjavanja.
332
Sjeverno od opisane jame nalazio se djelomično istražen
manji ovalan ukop sa sivo-zelenom zapunom s tragovima
gara (SJ 518/519). U istočnom dijelu sonde istražen je
izdužen, nepravilan ukop, čiju je namjenu teško definirati,
a u jugoistočnom kutu i dva ukopa od stupova (SJ 521/522
i SJ 523/524), od kojih je prvi imao dvije zapune, svje-
tlosivu većeg promjera, unutar koje se nalazila manja
zapuna tamnosive boje (isti stup kao i SJ 487). Taj ukop
čini donji dio stupa (SJ 486/487) iz mlađe faze lokaliteta, s
vidljivom zapunom u SJ 494/406.
Iznad sterilnog sloja SJ 534 s opisanim ukopima i vatrištima
nalazio se kompaktan sloj SJ 494 (Sl. 8), s većom količi-
nom životinjskih kostiju i keramičkih ulomaka. U tome sloju
registrirana su i djelomično istražena dva vatrišta: u sje-
vernom dijelu sonde SJ 495 s crveno zapečenom zemljom
i garom te SJ 497 u južnom dijelu. Uz istočni profil sonde
istražen je manji dio plićeg ukopa SJ 492/493, a zapadno
od njega i plići okrugao ukop stupa SJ 490/491, zapunjen
žutim pijeskom. Iznad SJ 494 na cijeloj površini Sonde
4 nalazio se 20 – 30 cm debeo sivozeleni sloj (SJ 406),
definiran još tijekom iskopavanja 2014., s najvećom koli-
činom pokretnih nalaza u željeznodobnom horizontu istra-
ženom u Sondi 4. Iznad njega slijedio je nalazima također
bogat tamnosivi sloj rahlog tla SJ 405. U SJ 406 u istoč-
nom dijelu sonde bili su ukopane dvije rupe od stupova
SJ 476/477 i SJ 486/487, za koje je teže odrediti pripadaju
li objektu iz željeznodobne ili rimske faze naseljavanja.
Posljednji kulturni sloj koji pripada periferiji stariježeljezno-
dobnog naselja jest sloj s velikom količinom kućnog lijepa
i mjestimično spaljenih drvenih dasaka/greda, registriran
na cijeloj površini Sonde 4 (SJ 402a=438=465=470). On
je na nekoliko mjesta probijen naknadnim naseobinskim
antičkim ukopima iz 2. i 3. stoljeća te grobnim ukopima iz
4. i početka 5. st.
U opisanim prapovijesnim slojevima prikupljen je znatan
broj životinjskih kostiju i ulomaka keramičkog posuđa.
Glavninu nalaza čine ulomci grube keramike, ali su zabi-
lježeni i ulomci finog posuđa crne, uglačane površine, izra-
đeni od dobro pročišćene glinene smjese. Na nekoliko ručki
nalaze se plastična zadebljanja, karakteristična za starije-
željeznodobnu keramografsku tradiciju. Među posebnim
nalazima najbrojniji su keramički pršljeni različitih veličina
Ostaci ukopa stupova i kanala rimskog objekta (nacrt: M. Mađerić)
 Sisačko-moslavačka županija, HAG 13/2016
i oblika (zvjezdoliki, stožasti, bikonični, plosnati, pirifor-
mni). Također, pronađeno je nekoliko ulomaka piramidalnih
utega, glačalica za keramiku, ulomak pokretnog ognjišta
te alatka od roga s tragovima glačanja na vrhu i pravilnim
rezom na bazi.
U središnjem i zapadnom dijelu registrirani su ukopi koji
se sa sigurnošću mogu datirati u rimsko razdoblje. Tragovi
građevinske aktivnosti iz rimskog razdoblja sastoje se od
plitkog kanala kosih stranica (SJ 472/473), orijentacije jugo-
zapad-sjeveroistok, ukopanog u SJ 406. Zapunu kanala
čini pjeskovito tlo, a osim keramičkih ulomaka, u njoj se
nalazilo i dosta ulomaka tegula (opeka) i nešto kamena.
Opisani kanal završava ovalnim ukopom s dvjema vrlo
dubokim rupama od stupova (SJ 478 i 479), na koje se u
pravoj liniji u smjeru jugoistoka nadovezuje još jedan ukop,
također s dvjema rupama za stupove (SJ 474/475) te još
jedan u smjeru sjeverozapada (SJ 481/482). U liniji kanala
nalazio se plitak pravokutan ukop s okruglom rupom od
stupa u sjeverozapadnom uglu (SJ 482/483). Dubina
opisanih rupa za stupove upućuje na potrebu kvalitetnog
temeljenja stupova građevine, čija se namjena na sadaš-
njem stupnju istraženosti ne može preciznije definirati, ali
nedvosmisleno potvrđuje postojanje drvene arhitekture na
toj poziciji u 2. i 3. st.
Iznad sloja s kućnim lijepom (SJ 402a=438=465=470) sli-
jedio je tanji prijelazni sloj s miješanim željeznodobnim i
rimskim materijalom SJ 402, a iznad njega rimskodobni sloj
s keramičkim materijalom iz 2. i 3. stoljeća (SJ 401), čija se
debljina povećava od istoka sonde, gdje iznosi 15 – 20 cm,
do 50 – 60 cm u zapadnom profilu. Taj sloj u Sondi 3, smje-
štenoj 10 m zapadno od Sonde 4, definiran kao SJ 301,
doseže debljinu od 1,3 m. Za razliku od Sondi 1 i 2, u
kojima nema tragova naseljavanja iz antike, u humusnom
sloju Sonde 4 (SJ 01) zabilježen je isključivo rimskodobni
materijal.
Groblje
Tijekom iskopavanja 2016. istraženo je pet grobova (gro-
bovi 18 – 22), od kojih su grobovi 18 i 19 registrirani tije-
kom prošlogodišnjeg istraživanja. Od groba 23 definirana
je samo lubanja, dok ostatak kostura, orijentacije istok-
-zapad, ulazi pod zapadni profil sonde. U dosadašnjim
istraživanjima u Sondi 4 otkriveno je ukupno 20 kosturnih
grobova.
Grob 18 – kostur je bio položen u smjeru JI-SZ, a nalazio
se uz južni profil Sonde 4. Donji ekstremiteti bili su disloci-
rani mlađim ukopom groba 13. Godine 2015. istražen je dio
oko zdjelice, gdje je pronađeno trideset perli izrađenih od
zlatnog lima. Zbog erozije profila između dvaju istraživanja
(2015. i 2016.), bilo je moguće istražiti središnji dio kostura.
Antropološka analiza utvrdila je da se radi o ukopu žene,
stare između 25 i 35 godina.
Grob 19 – definiran je 2015. godine, a 2016. istražen
je gornji dio kostura, orijentacije I-Z. U istraženom dijelu
groba nisu zabilježeni tragovi grobne arhitekture ni prilozi.
Antropološka analiza utvrdila je da se radi o ukopu muš-
karca, starog između 25 i 30 godina.
Grob 20 – kostur je bio položen u smjeru SZ-JI, a nalazio
se u sjevernom dijelu Sonde 4. Nedostatak grobne arhitek-
ture upućuje na pokop u raku u drvenom sanduku ili u plat-
nenom omotaču. Grobni prilozi nisu zabilježeni. Donji dio
333
Grob 21 (foto: I. Drnić; nacrt: M. Mađerić)
nogu uništen je mlađim ukopom groba 15. Antropološka
analiza utvrdila je da se radi o ukopu žene, stare između
30 i 40 godina.
Grob 21 – kostur je bio položen u smjeru JZ-SI, a nala-
zio se u južnom dijelu Sonde 4. Uz noge pokojnice bile su
položene dvije keramičke posude (zdjela i vrč) te stakleni
balzamarij. Na lijevoj zdjelici pronađena su dva primjerka
brončanog novca, što upućuje na mogućnost da su se
nalazili u vrećici koja je visjela na pojasu. U predjelu oko
vrata, na desnoj strani, pronađeno je osam staklenih perli.
Iznad glave nalazila se masivna željezna spojnica, što upu-
ćuje na pogreb u drvenom sanduku. Antropološka analiza
utvrdila je da se radi o ukopu žene, stare između 40 i 45
godina.
Grob 22 – kostur je bio položen u smjeru Z-I, a nalazi se
uz južni profil Sonde 4. Vrlo je dobro očuvan, ali mu je
nedostajala lubanja. Iznad desne zdjelice nalazio se pred-
met diskoidnog oblika s okruglom perforacijom u sredini,
a lijevo od njega, uz kralježnicu, profiliran cilindrični pred-
met. Makroskopskom analizom utvrđeno je da su oba
predmeta izrađena od slonovače, a njihova je funkcija do
sada, nažalost, nerazjašnjena. Uz palac lijeve noge pro-
nađena je uvijena brončana žica s petljom, a još jedan
komad nalazio se u zapuni groba. Uz noge pokojnika bila
je okomito položena jedna tegula. Antropološkom ana-
lizom utvrđeno je da se radi o ukopu muškarca, starog
između 30 i 35 godina.
U Sondi 4 istraženi su kulturni slojevi iz starijeg željeznog
doba, u kojima je prikupljen keramički materijal istovjetan
onome iz svih naseobinskih horizonata Sonde 2 te starije-
željeznodobnom horizontu u Sondi 1. Za razliku od nave-
denih horizonata u Sondama 1 i 2, gdje su zabilježeni tra-
govi naseobinskih objekata s jasno definiranim ostatcima
arhitekture, u Sondi 4 nisu registrirane slične strukture, što
upućuje na to da je istraživan periferni dio naselja. Tu tvrd-
nju potvrđuju i rezultati geofizičkih istraživanja te pozicije
2014. godine.
Stariježeljeznodobni slojevi iz Sonde 4 prema strukturi naj-
sličniji su najstarijim slojevima iz Sonde 2, s velikom količi-
nom keramičkog materijala i životinjskih kostiju te vatrištima
i rupama za stupove koje upućuju na postojanje nadzemnih
 Hrvatski arheološki godišnjak 13/2016

objekata građenih s okomitim stupovima zabodenima u tlo, Redni broj: 187

kao zidnom osnovom čije tlocrte, zbog nedovoljnih infor-
macija, nije bilo moguće rekonstruirati. Posljednji registri-
ran sloj željeznodobnog naselja jest sloj urušenja s kućnim
lijepom i mjestimično zabilježenim tragovima gorenog
drva. Slijedi rimskodobni naseobinski sloj iz 2. i 3. stoljeća,
s masivnim ukopima za stupove, koji upućuju na postoja-
nje drvene arhitekture na toj poziciji. Najmlađu fazu čine
kasnoantički grobovi iz 4. i s početka 5. st., koji su ukopani
u rimski i željeznodobni naseobinski sloj. U Sondi 4, kao
uostalom ni u Sondi 2, nije zabilježen naseobinski horizont
iz mlađeg željeznog doba, što potvrđuje prethodno postav-
ljenu tezu da je naselje iz 3. – 1. st. pr. Kr. na Pogorelcu bilo
znatno manje od stariježeljeznodobnog i da je funkcioniralo
bliže rijeci Kupi, barem njezinu današnjem toku, kao i na
lijevoj obali rijeke.
Literatura
Dular 1982 J. Dular, Halštatska keramika v Sloveniji,
Ljubljana, 1982.
Dular 2008 J. Dular, Prazgodovinske lesne gradbene teh-
nike in njihova terminoligija, Annales, Series historia et
sociologia, 18/2, Ljubljana, 2008: 337 – 348.
Grahek 2016 L. Grahek, Stična. Željeznodobna naseobin-
ska keramika, Opera Instituti Archaeologici Slovenia, 32,
Ljubljana, 2016.
Migotti 2007 B. Migotti, Kasnoantičko groblje na Štrbincima
kod Đakova – iskopavanja u 2002. i 2003., ARR, 15,
Zagreb, 2007: 141 – 246.
Migotti 2009 B. Migotti, Kasnoantičko groblje na Štrbincima
kod Đakova – iskopavanja u 2004. i 2005., ARR, 16,
Zagreb, 2009: 107 – 224.
Migotti, Leleković 2013 B. Migotti, T. Leleleković,
Iskopavanja kasnoantičkog groblja na Štrbincima kod
Đakova u 2007. i 2008. godini, ARR, 17, Zagreb, 2013:
227 – 299.
Lokalitet: Sisak – Rimska ulica (Holandska kuća
– dvorište)
Naselje: Sisak
Grad/općina: Sisak
Pravni status: Z-2767 (arheološka zona Segestica
– Siscia)
Razdoblje: A, SV, NV
Vrsta radova: zaštitno iskopavanje
Godine 2016. nastavljeno je zaštitno arheološko istra-
živanje na lokalitetu Sisak – Holandska kuća – dvorište.
Voditeljica radova bila je Iskra Baćani iz Gradskog muzeja
Sisak.
Nakon definiranja jedne faze rimske arhitekture tijekom
istraživanja 2015., s pripadajućom podnicom i urušenjima
iz kasne antike, istraživanje 2016. rezultiralo je definira-
njem još nekoliko faza rimske arhitekture, upućujući od
samog početka na to da se radi o vrlo kompleksnom lokali-
tetu, s nekoliko faza funkcioniranja iz doba antike.
Kosturi koji su otkriveni tijekom prve faze istraživanja 2015.,
istraženi su i definirani do kraja. Radi se o trima ukopima odra-
slih osoba – dva muška, jednom ženskom te jednom dječjem.
Neočekivano, analiza uzorka kostiju metodom C-14 pokazala
je da se radi o ukopima iz 11. st., što u dosadašnjim arheo-
loškim istraživanjima u Sisku još nije zabilježeno ni potvrđeno
analizama. Ti su ukopi svakako važni za nove spoznaje o
životu na području današnjeg Siska u srednjem vijeku.
Nakon definiranja kasnoantičke arhitekture, unutar zona
temeljenja te nakon uklanjanja vapnenih podnica i njihovih

Ivan Drnić

Summary

In the course of September 2016 archaeological excava-

tions were conducted at the site of Sisak-Pogorelac. The
excavations were carried out in Probe 1, measuring 35 m2.
The probe was opened in 2014, and the works were contin-
ued in 2015. The investigation encompassed Late Iron Age
layers with pottery finds and no traces of a settlement. This Ostaci rimske podnice (foto: I. Baćani)
suggests that the area represents the peripheral part of the
settlement. These layers were followed by a Roman settle-
ment layer of the second and third centuries with massive
postholes, which suggest the existence of a wooden struc-
ture. The youngest phase encompasses Late Antiquity
graves of the fourth and beginning of the fifth centuries.
The graves were dug into the Roman and Iron Age settle-
ment layers. The excavations in Probe 4 did not confirm
the existence of a Late Iron Age settlement layer, which
corroborates the hypothesis that the third to first c. BC set-
tlement at Pogorelac was smaller than the Early Iron Age
settlement and located closer to the Kupa River, i.e. its cur-
rent course. Skupni nalaz novca (foto: B. Suntešić)

334
 Sisačko-moslavačka županija, HAG 13/2016
Rimske zidane strukture (foto: I. Baćani)
podloga te nasipa i drenaža kojima su nivelirane starije
faze gradnje, počeli su se javljati novi opečni zidovi, čvrste
i solidne gradnje od čitavih opeka, s kompaktnim kamenim
temeljima. Na jednom je segmentu zida obostrano dobro
očuvana žbuka debljine oko 2 cm. Inače je u slojevima
povezanima s tom fazom arhitekture pronađena velika koli-
čina fragmenata bojenih fresaka, jednobojnih, ali i s biljnim
ornamentima. Osim brojnih fresaka, pronađen je i veći broj
kockica mozaika, osmerokutnih opeka, fragmenata mra-
mornih oplata te šupljih zidnih opeka. Svi ti nalazi, uz one
pokretne, govore da se radi o luksuznoj arhitekturi, bogato
opremljene unutrašnjosti, datiranoj u 2./3. st.
Pri kraju istraživanja, nakon probijanja podnice opisane
arhitekture, ispod slojeva pepela i gara te grubog pijeska
pronađena je još jedna, starija faza arhitekture. Istražena
arhitektura pripada reprezentativnoj zoni arhitekture
Siscije. Monumentalnost, dimenzije, način gradnje zidova,
spoliji, baze stupova pronađene u šuti kojom je lokalitet bio
zatrpan, luksuzna oprema interijera te postavljanje arhi-
tekture u kontekst već istraženih lokaliteta u neposrednoj
blizini upućuju svakako na iznimno važan segment Siscije
unutar bedema, u blizini ostalih velikih i važnih građevina,
termi, carda itd.
Od pokretnih nalaza, unutar jednog segmenta arhitekture,
u debelom sloju žbuke pronađen je iznimno rijedak skupni
nalaz novca, datiran u početak 4. st. Budući da se radi o
novcu cara Constantina, s reversom Gloria exercitus, može
se pretpostaviti da je položen u žbuku prilikom gradnje ili
nivelacije građevinskih slojeva.
335
Keramički materijal sadrži ulomke stolnog, grubog do
finog, luksuznog posuđa lokalne proizvodnje i uvezenog iz
drugih radionica. Nalazi datiraju od 1. st. do kasne antike,
s vrlo sporadičnim srednjovjekovnim ulomcima keramike.
Najstariji nalaz novca za sada je Augustov sestercij, kovan
17. g. pr. Kr. Od ostalih pokretnih nalaza ističu se koštana
ukosnica, keramičke svjetiljke s radioničkim pečatom, sta-
klene perle, tarionici, ulomci fine keramike izrađeni u tehnici
terrae sigillatae, zatim ukrašeni barbotinskom tehnikom itd.
Iskra Baćani
Summary
Rescue archaeological excavations at the site of Holandska
kuća – the courtyard in Sisak were conducted in the
course of 2016. In 2015, Late Antiquity architecture was
defined, and this year`s excavations revealed several more
Antiquity-period phases. The excavations also encom-
passed the graves identified during the 2015 excavations
(three adult burials – two male and one female – and a
child burial). To our surprise, the radiocarbon analysis of a
bone sample dated the burials to the 11th century. Previous
archaeological excavations in Sisak had not recorded such
result.
After defining the Late Antiquity architecture, new firm and
solid brick walls with stone foundations appeared. Layers
associated with this architectural phase yielded a large
quantity of fresco fragments as well as mosaic tesserae,
 Hrvatski arheološki godišnjak 13/2016

octagonal bricks, the fragments of marble plates and

hollow bricks (tubuli). All of these finds, along with the mov-
able ones, speak in favour of a luxurious building with a
rich interior. This phase of architecture can be dated to the
turn of the third century. By the end of the excavations, an
earlier architectural phase was identified under the layers
of ash and coarse sand.
The investigated architecture belongs to a representative
urban area of Siscia. The monumentality, size, construction
of the walls, the column bases found in the backfilled rubble
layers, luxurious interiors and location of the site within a
wider framework of the previously investigated sites point
to an extremely significant part of Siscia located within the
city walls, in the vicinity of other grand and significant build-
ings, baths, cardo, etc.

Redni broj: 188

Lokalitet: Sisak – Rimska ul. (k.č. 950/1) – Solarni cvijet
Naselje: Sisak
Grad/općina: Sisak
Pravni status: Z-2767 (arheološka zona Segestica
– Siscia)
Razdoblje: A, NV
Vrsta radova: arheološki nadzor

Dana 20. i 21. prosinca 2016. arheološki su nadzi-

rani zemljani radovi u okviru projekta „Solarni cvijet”, na
k.č. 950/1, k.o. Sisak stari. Voditeljica radova bila je Rosana
Škrgulja iz Gradskog muzeja Sisak. Zid i urušenje (foto: R. Škrgulja)

Područje radova nalazi se unutar zaštićene zone „Segestica
– Siscia”. U prošlosti je istraživano okolno područje – u
Rimskoj ulici b.b. (Lučka kapetanija, 2009.), Rimskoj ulici
25 (200.8) te 1950-ih sama obala Kupe. Strojno je isko-
pavana površina od 2x2 m, dubine 1,2 m. Nakon gornjeg
sloja humusa i recentnog šljunka sitne granulacije, ukupne
debljine 20 – 30 cm, pojavio se recentan nasip debljine
80 – 90 cm. U nasipanom sloju pojavljuju se ulomci recentne
i rimske keramike te ulomci rimskog građevnog materijala
(žbuke, opeka, tegula). U istočnom dijelu iskopa, na dubini
od otprilike 127 cm (na visini od 99,9 m n. v.) pojavili su se
ostaci rimske opeke vezane vapnenim vezivom. Strojni je
iskop tada zaustavljen, a površina je ručno očišćena. Nakon
čišćenja potvrđeno je da se radi o rimskom zidu, koji je oči-
šćen, izmjeren te fotografski i geodetski dokumentiran.
Zid (Zid 1) proteže se cijelom sondom u smjeru SI-JZ (vid-
ljiva je dužina 2 m) i nastavlja se u južni i sjeverni profil.
Širok je 45 cm, građen je od cijele i ulomaka rimske opeke
obilno vezane vapnenim vezivom, bez primjese lomljene
opeke.
Sa zapadne strane presjekao je urušenje (Urušenje 1),
koje se sastoji od nakupine hidrožbuke i ulomaka rimske
opeke, s tragovima žbuke bez primjese opeke. Urušenje
je dimenzija 100x70 cm i proteže se uz južni dio sonde te
se nastavlja u južni profil. U ostatku sonde, odnosno SZ
dijelu, ispod recentnog nasipa nalazi se sloj fino granuli-
rane tamne zemlje, kasnoantički kulturni sloj.
Prema stratigrafskoj situaciji, može se zaključiti da zid
1 pripada mlađoj fazi rimske gradnje, koja je presjekla
urušenje iz starije faze. Prisutnost hidrožbuke sugerira da
je urušenje povezano s termama, koje su na tom području
dokumentirane 50-ih godina proteklog stoljeća.
Rosana Škrgulja
Summary
In the course of December 2016 archaeological supervi-
sion was conducted over the earthworks on land parcel
950/1, the cadastral municipality of Sisak. The earth-
works were carried out within the framework of the “Solar
flower” project. A surface area of 2 x 2 was excavated by
machines to a depth of 1.2 m. A recent backfilled layer,
which was between 80 and 90 cm deep, was identified
under a 20 – 30 cm deep layer of humus and recent
gravel. The backfilled layer contained the shards of
recent and Roman pottery as well as Roman construction
materials (plaster, bricks, roof tiles). In the eastern part
of the dig, at a depth of 1.27 m, appeared the remains
of Roman bricks bound with lime plaster. The machine
excavation was stopped and the excavations carried
out by hand confirmed that the masonry represents a
Roman wall. The wall (Wall 1) stretches (for 2 m) in the
NE-SW direction within probe and extends outside the
excavated area in the south and north profiles. The wall
is 45 cm wide, built of whole and crushed bricks bound
with lime mortar. The wall intersected a demolition layer
(Demolition 1), which consists of a heap of hydraulic

336
 Sisačko-moslavačka županija, HAG 13/2016
plaster and shards of Roman bricks with the traces of
plaster. The demolition measuring 100 x 70 cm stretches
along the southern part of the probe and extends into the
south profile. Based on the stratigraphy, Wall 1 belongs
to a late Roman construction phase, which intersected
the earlier Demolition. The presence of hydraulic plaster
suggests that the Demolition can be associated with the
Roman baths recorded in this area in the 1950s.
Redni broj: 189
Lokalitet: Sisak – Stari grad – Dekorativna rasvjeta
Naselje: Sisak
Grad/općina: Sisak
Pravni status: Z-3487
Razdoblje: NV
Vrsta radova: arheološki nadzor, probno iskopavanje
U svibnju 2016., tijekom pet radnih dana, probno je arhe-
ološki istraženo područje oko utvrde Stari grad u Sisku.
Stručna voditeljica bila je Rosana Škrgulja, dipl. arheo. iz
Gradskog muzeja Sisak, a u istraživanju su sudjelovala
dvojica fizičkih radnika.
Radovi su uključivali iskop trakastih rovova oko utvrde za
postavljanje elektroinstalacija (po jedan sa svake strane
Pogled na južnu kulu i Kupu (foto: R. Škrgulja)
337
Ostaci žbuke u rovu za rasvjetno tijelo (foto: R. Škrgulja)
utvrde, ukupno tri) te iskop rovova i betonskog postolja za
lampe, također ukupno tri. Rov s istočne strane i ispred
utvrde, kao i svi rovovi za rasvjetna tijela, iskopani su
prije sklapanja ugovora o nadzoru s muzejom te ih nije
nadzirala ovlaštena osoba. U iskopanoj zemlji pronađeni
su pokretni arheološki nalazi iz antike i novog vijeka,
uglavnom ulomci keramike te ostaci drvenih greda, koji
su poslani na dendrokronološku analizu na University of
Arizona (Tucson, SAD).
Nadzirano je ručno iskopavanje rovova za rasvjetna tijela
ispred utvrde (RT1 i RT2) i rov za elektroinstalacije iza
utvrde, s kupske strane. Rovovi za rasvjetna tijela 1 i 2 bili
su dugi 95 cm, široki i duboki 25 cm. Na njihovu kraju, na
pokosu jarka oko utvrde, iskopan je pravokutan šaht za
postolje za lampu širine i dužine 60 cm, dubine 25 cm. Na
dnu rova za RT1 zatečen je sloj žbuke s ulomcima opeke i
kamena. U rovu za RT2 pronađeni su ulomci žbuke, ali ne
i kompaktan sloj žbuke kao u rovu za RT1.
Podaci prikupljeni arheološkim nadzorom prilikom postav-
ljanja dekorativne rasvjete moći će se vrednovati tek nakon
sustavnih istraživanja oko utvrde Stari grad. Sloj žbuke
na prostoru uz ulaznu kulu mogao bi se datirati u vrijeme
nadogradnje utvrde u 17. ili 18. st. Izostanak nalaza koji bi
se mogli povezati s bitkom (gar, ostaci municije i oružja)
sugerira da su se radovi izvodili nakon bitke kod Siska
1593. godine.
Rosana Škrgulja
Summary
Probe archaeological excavations followed the earth-
works near the Old Town of Sisak hillfort. The works
included the excavation of strip shafts for electrical instal-
lations around the fortification (three shafts in total, with
a shaft on every side of the fort), and the excavation of
shafts and concrete base for three lamps. The shafts
located to the east of the fort and in front of it as well as
the lighting shafts were dug prior to signing a supervision
contract, and were not archaeologically supervised. In
the excavated soil, movable Antiquity and medieval finds
were found. The finds included pottery shards and the
remains of wooden beams, which were sent for dendro-
chronological analysis.
 Hrvatski arheološki godišnjak 13/2016
Redni broj: 190
Lokalitet: Sisak – Stari grad – Dekorativna rasvjeta
Naselje: Sisak
Grad/općina: Sisak
Pravni status: Z-3487
Razdoblje: NV
Vrsta radova: probno sondiranje
Od 24. svibnja do 1. lipnja 2016. Gradski muzej Sisak
probno je arheološki istraživao područje oko utvrde Stari
grad. Istraživanje je provodio Gradski muzej Sisak (vodi-
teljica Rosana Škrgulja, zamjenica Tea Tomaš Barišić), a
financirao ga je Grad Sisak.
Cilj istraživanja bio je utvrđivanje kulturnih slojeva oko
utvrde. Definirane su dvije probne sonde, jedna ispred
utvrde, zapadno od ulazne kule, a druga iza utvrde, s
kupske strane.
Probna sonda I imala je dimenzije 2x1 m. Ispod recen-
tnih nasipa, debljine oko 80 cm, pojavio se sloj pjesko-
vite gline (SJ 044), definiran u istraživanju 2008., debljine
10 – 20 cm. U njegovu sastavu bili su ulomci žbuke te kera-
mičkih i metalnih predmeta. Nalazi se datiraju u novi vijek.
Ispod SJ 044 nalazio se SJ 070, kompaktan sloj vapna s
Iskopavanje probne sonde II (foto: R. Škrgulja)
Ulomak engobirane keramike (foto: B. Suntešić)
338
ulomcima opeke veličine 5 – 12 cm. Funkcija tog sloja nije
jasna, a zabilježen je i prilikom arheološkog nadzora za vri-
jeme postavljanja dekorativne rasvjete. Moguće je da se
radi o ostacima podloge za popločenje, ali i da su to tra-
govi obnavljanja utvrde nakon bitaka s Osmanlijama. Ta je
struktura zaštićena geotekstilom i zatrpana.
Probna sonda II imala je dimenzije 70x70 cm, a poslije je
proširena na 1,2 m. Na površini se nalazio sloj humusa
s ulomcima opeke i žbuke. Ispod njega je sloj SJ 069,
debljine oko 50 cm, koji se sastojao od pjeskovite zemlje s
ulomcima šute i prozorskog stakla. Taj se sloj može pove-
zati s ratnim zbivanjima u modernom razdoblju, odnosno s
ratovima u 20. st. Naime, u 16. st. na tom su se zidu nalazili
topovi te nije moguće da su prostori bili ostakljeni. Ispod
SJ 069 nalazio se sloj pjeskovite gline, SJ 071. U sloju su
bile primjese žbuke i ulomci opeke te se može povezati
s obnovom i popravcima utvrde u novom vijeku. Ispod
tog sloja nalazio se sloj gara (SJ 072), a ispod njega sloj
pjeskovite gline (SJ 073), jednak sloju 071. U sloju su bili
ulomci gara te ulomci žbuke i manji ulomci opeke. Slojevi
SJ 074 i 075, koji su bili ispod SJ 073, vrlo su mu slični
te se razlikuju samo u različitim omjerima primjesa gara i
žbuke. Sloj gara može se povezati s razdobljem osman-
skih napada na utvrdu, 1590. – 1593. godine. Budući da
se osmansko topništvo nalazilo nasuprot Starom gradu,
na području uz današnju rafineriju, i iz izvora je poznato
da je kupska kortina intenzivno napadana, i gar i ostaci
šute u slojevima ispod jedini su opipljivi trag tih zbivanja.
Na dubini od oko 1 m pojavio se sloj koji je površini imao
više smrvljene opeke i žbuke, kao i u svom sastavu, te se
može povezati s gradnjom utvrde. Ispod njega, na dubini
od oko 1,5 m, pojavio se sloj pjeskovite gline, s jako malo
primjesa (sporadično sitni ulomci opeke i žbuke), koje su u
sloj propale iz sloja iznad. Na dubini od oko 2,2 m više nije
bilo nikakvih primjesa te je na toj dubini definirana zdravica.
Pronađeno je jako malo pokretnih nalaza. Prevladavaju
ulomci keramike, a prikupljeno je i nešto ulomaka stakla,
uglavnom prozorskog, te metala (čahura metka, čavli,
neprepoznatljivi komadi). Keramički predmeti suviše su
frag­mentirani da bi se pobliže odredili. Prema strukturi,
datiraju od 16. do 20. stoljeća. Kronološki su osjetljiviji
ulomci engobiranih posuda, ukupno dva ulomka, vjerojatno
vrča, koji pripadaju klasičnoj renesansnoj sgraffito kera-
mici, iz druge pol. 16. st.
Rosana Škrgulja
Summary
Probe archaeological excavations were conducted after
the earthworks near the Old Town of Sisak hillfort. The
excavations encompassed two probes, with the aim of
establishing cultural layers around the fort. The first probe
was located in front of the fort, to the west of the gate tower,
and other behind the tower, in the area facing the Kupa
River. Probe 1, measuring 2 x 1 m, yielded post-medieval
finds. Probe 2 originally measured 70 x 70 cm, but it was
later extended to a length of 1.2 m. The natural soil was
reached at a depth of 2.2 m and below layers that can be
associated with the construction or reconstructions of the
fort as well as the Ottoman attacks.
 Sisačko-moslavačka županija, HAG 13/2016
Redni broj: 191
Lokalitet: Sisak – Stari grad – dvorište
Naselje: Sisak
Grad/općina: Sisak
Pravni status: Z-3487
Razdoblje: NV
Vrsta radova: probno sondiranje
Od 12. listopada do 16. studenog 2016. trajala su probna
arheološka sondiranja u dvorištu utvrde Stari grad u Sisku.
Istraživanje je vodila Rosana Škrgulja iz Gradskog muzeja
Sisak.
Utvrda Stari grad sagrađena je na sutoku Kupe i Save
sredinom 16. st., zbog pomicanja granice s Osmanskim
Carstvom na Unu i Kupu te sve češćih turskih upada na
područje Posavine, Pokuplja i Turopolja, sve do Zagreba.
Gradnja je započela 1544., a trajala je nekoliko godina.
Prvobitno je zamišljena kao trokutasta utvrda s trima okru-
glim ugaonim kulama, ali je već prije njezina završetka
dodana jedna peterokutna kula ispred sjeverne kurtine
te je, zajedno s drvenom ogradom koja je bila između
istočne i zapadne kule te peterokutne kule, utvrda imala
oblik romba. Drvena ograda/palisada u jednom je trenutku
zamijenjena opečnim zidom. Danas je u punoj visini saču-
van samo zid između zapadne i peterokutne kule (uz rijeku
Kupu), dok je onaj između istočne i peterokutne kule saču-
van u visini od oko pola metra. Utvrdu su Osmanlije opsje-
dali u nekoliko navrata od početka 90-ih godina 16. st., a
upotrebljava se kontinuirano do danas te je doživjela i niz
recentnih preinaka.
Arheološka istraživanja oko Staroga grada od početka
90-ih godina 20. st. odvijala su se u nekoliko navrata.
Prva istraživanja organizirana su u povodu 400. obljet-
nice bitke kod Siska, 1993. godine. Tada su sondirane
sjeverna i istočna kurtina s vanjske i unutrašnje strane
te sve tri kule do razine zdravice. O njima, nažalost, nije
vođena adekvatna dokumentacija. U prvom desetljeću
21. st., radi revitalizacije i prezentacije utvrde, arheološki
je istraživan lokalitet Stari grad – dvorište (2004. – 2005.),
Stari grad – ulaz (2007.), godine 2011. uslijedila su manja
sondiranja terena, a također su redoviti i arheološki nadzori
Opečni zid u sondi I (foto: R. Škrgulja)
339
prilikom komunalnih i infrastrukturnih radova. U okviru pro-
jekta revitalizacije i prezentacije utvrde lokalitet je probno
sondiran u listopadu 2016. godine. Cilj sondiranja bio je
utvrditi stratigrafiju unutar dvorišta utvrde i izdvojiti građe-
vinske faze te utvrditi starost zida između ulazne i petero-
kutne kule. U tu su svrhu do zdravice istražene dvije sonde,
ukupne površine 26 m2.
Jedina pronađena struktura bio je opečni zid, koji spaja
ulaznu kulu s peterokutnom kulom. Ukopan je u zdravicu
na dubini od 30 cm, temelj je dubok 63 cm i siječe slojeve
nastale u vrijeme gradnje utvrde i u vrijeme bitaka 1590-ih
godina i neposredno nakon njih te se smatra da je građen
nakon toga, u 17. ili 18. st. Zid je solidno građen od rimskih
opeka vezanih vapnenom žbukom. Temeljna stopa gra-
đena je od ulomaka rimske opeke i kamenja povezanog
većom količinom vapnene žbuke. Prije tog opečnog zida
ondje je stajala drvena ograda, koja se spominje i u izvo-
rima. Također, ostaci karboniziranih kolaca/dasaka možda
su pripadali drvenoj ogradi.
Interpretacija nalaza u ovom se trenutku može smatrati
samo preliminarnom, zbog veličine sondi i karaktera materi-
jala u njima. Na osnovi stratigrafije, izdvojene su tri faze oko
utvrde. Prva je faza gradnje i razdoblje do bitke, druga je
razdoblje nakon bitke i treća je recentna faza – 19. i 20. st.
Prvu fazu u sondi 1 definiraju slojevi SJ 028, 014, 015, 009,
a u sondi 2 slojevi do SJ 017. Slojeve 014 i 015 u vrijeme
bitaka za Sisak datiraju nalazi projektila te komadi spaljenih
kolaca, koji su možda bili dijelovi drvene ograde/palisade,
koja se nalazila između ulazne i peterokutne kule, ulomci
posuda koje su gorjele s obiju strana, što pokazuje da dje-
lovanje vatre nije bilo u sklopu redovite uporabe posuda
(kuhanje). Nakon bitaka za Sisak, vjerojatno početkom
17. st., teren je niveliran slojem pjeskovite gline te započi-
nje druga faza, koja traje vjerojatno do 18. st. i prestanka
opasnosti od Turaka.
Ta je faza karakterizirana nasipima šljunka, zemlje i šute,
kojima se niveliralo dvorište (SJ 016, 004, 005). Recentna
faza definirana je recentnim nasipom SJ 001, u kojem se
nalazi i stariji materijal.
Među pokretnim nalazima prevladavaju ulomci keramič-
kih posuda raznih namjena, zatim željezni čavli i komadi
željeza nepoznate namjene, jedan ulomak stakla te ulomci
Sloj s ostacima drva (foto: R. Škrgulja)
 Hrvatski arheološki godišnjak 13/2016
Ulomci keramike (foto: B. Suntešić)
životinjskih kostiju i komadi žbuke. Od posebnih nalaza
pronađena su dva željezna projektila te komadi željeza.
Od keramičkih nalaza prikupljeni su ulomci keramičkog
kuhinjskog i stolnog posuđa te dijelovi kaljeve peći – peć-
njaci. Keramičke posude po kvaliteti sirovine i izrade mogu
se podijeliti na tri vrste: grubu keramiku (s većim primje-
sama kremena, tinjca i pijeska), keramiku srednje kvali-
tete (s primjesom pijeska i manjih čestica kremena i tinjca)
te na kvalitetnu keramiku (izrađenu od dobro pročišćene
gline). U posljednju skupinu pripada i glazirana keramika te
majolika i druge keramičke vrste, koje su u ono doba bile
skupe. Pronađena su samo dva ulomka staklene posude.
Potrebno je napomenuti da keramičke vrste upotrebljavane
od 16. do 18. st. na području Hrvatske nisu u dovoljnoj mjeri
publicirane da bi se mogla napraviti precizna kronologija.
Metalni su nalazi uglavnom dijelovi premeta kojima se ne
može pobliže odrediti namjena, željezni čavli i klinovi. Od
zanimljivijih se javljaju željezni balistički projektili – topov-
ske kugle, srednjeg kalibra, dva komada. Oba pripadaju
slojevima datiranim u vrijeme bitaka za Sisak 90-ih godina
16. stoljeća. U Gradu Ružici analogni projektili datirani su
u razdoblje od 15. do 17. st., a u Velikom Taboru u 16. st.
Rosana Škrgulja
Summary
Probe archaeological excavations in the courtyard of the Old
Town in Sisak were conducted from October to September
2016. The aim of probing was to establish the stratigraphy
of the courtyard and its construction phases and enable
dating of the wall between the gate tower and five-sided
tower. Two probes with a total surface area of 26 m2 were
opened up. The first phase encompasses layers SJ 028,
014, 015, 009 within Probe 1 and SJ 017 within Probe 2.
The layers 014 and 015 can be dated to the period of the
Battle of Sisak (the finds of projectiles and burnt stakes
that probably belonged to a wooden fence/palisade). The
area was probably backfilled and levelled with a layer of
clay after the Battle of Sisak, at the beginning of the 17th
century, when the second phase began. It lasted until the
beginning of the 18th century. The recent phase can be
associated with a backfilled layer SJ 001 which contains
340
older finds as well. Movable finds include pottery shards,
iron nails and iron pieces of unknown purpose, a piece of
glass, animal bones and plaster pieces.
Redni broj: 192
Lokalitet: Sisak – Sv. Kvirin
Naselje: Sisak
Grad/općina: Sisak
Pravni status: Z-2767 (arheološka zona Segestica
– Siscia)
Razdoblje: A, NV
Vrsta radova: sustavno iskopavanje
U kolovozu i rujnu 2016. nastavljena su arheološka istra-
živanja u sklopu realizacije Arheološkog parka Sveti Kvirin
u Sisku (k.č. 600/1, 600/2, 601, 602/2, k.o. Sisak Stari).
Voditeljica istraživanja bila je Rosana Škrgulja (Gradski
muzej Sisak), a istraživanje je financiralo Ministarstvo
kulture.
Na poziciji su tijekom prethodnih kampanja pronađeni
ostaci rimske arhitekture te ostaci barokne crkve sv.
Kvirina, po kojoj je lokalitet dobio ime. Godine 2016. istraži-
vana je površina od 300 m2. Ovogodišnje istraživanje imalo
je tri cilja: 1. definiranje geološkog sloja uza zid SJ 004; 2.
definiranje zida SJ 281; 3. definiranje urušenja u zapad-
nom dijelu iskopa.
Zid SJ 004 dio je kompleksa iz najstarije zidane faze na
poziciji. Siječe aluvijlani sloj SJ 630 (pjeskovita glina),
dubok preko 2 m, nastao taloženjem materijala sa stijenke
obrambenog jarka oko rimske kolonije Siscije. U sloju je pro-
nađena cjelovita snažno profilirana fibula (1. st., Koščević
1980: 21) i gotovo cjelovita keramička uljanica s pečatom
majstora Communisa, koji je djelovao u Modeni (Mutina) u
posljednjoj trećini 1. st. (70. – oko 96.; Petru 1972: gr. 831;
Plesničar-Gec 1972: 111, 346). Ostale nalaze iz tog sloja
čine smrvljeni komadići kamena, žbuke i opeke (prosječne
veličine od 3 do 5 cm), koji su u sloj dospjeli odlamanjem
sa SJ 004 i njegova temelja.
U Bloku 28 ■ A 2/3, B 2/3 sondiran je zid SJ 281, koji se
proteže u smjeru S-J. S južne strane na njega se pod
pravim kutom prema istoku nastavljao zid, koji je u pot-
punosti devastiran. SJ 281 izveden je u opus caementici-
umu, samo je gornji, završni red popločan cjelovitim ope-
kama, jednako kao kod struktura s kojima je vezan. Bio
je obložen drvenim daskama, čiji ostaci nisu bili pogodni
za dendrokronološku analizu te su analizirani metodom
C-14 na Institutu Ruđer Bošković. Kalibrirana je starost
izražena u povijesnim godinama 55. – 89. g. (47,3%) te
102. – 122. g. (20,9%), a centralna vrijednost kalibrirane
starosti 79. g. Takav rezultat ne omogućava definitivno
razrješavanje povijesnih okolnosti nastanka te strukture.
Vjerojatno je sagrađena u vrijeme Flavijevaca, kada je
Siscija kolonizirana i kada se diljem grada podižu zidani
opečni objekti (Lolić 2014). Nalazi iz gornjih slojeva u koje
je zid ukopan također se datiraju od 1. do 2. st., te je za
sada nemoguća preciznija datacija. Zid SJ 281 povezan je
sa SJ 004 i na njega vezane strukture te bi se ta datacija
odnosila na čitav sklop.
 Sisačko-moslavačka županija, HAG 13/2016

Zračna snimka lokaliteta (foto: T. Franić)

Urušenja u zapadnom dijelu iskopa – u proteklim kampa-

njama (2010., 2011., 2012., 2013.) utvrđeno je da je ukop
SJ 452, koji se nastavlja u sjeverni profil, te nije definiran u
punoj širini i dubini, ostatak opkopa oko rimskog naselja.
Ove su godine u Bloku 27 ■ E 4 i E 5 istraživani ostaci uru-
šenja zidova i prostor između njih. Urušenja zidova različitih
su dimenzija i orijentacije, koji na tome mjestu nisu stajali
u izvornoj poziciji. Radi se o većim i manjim urušenjima
opečnih struktura, koja su najvjerojatnije otplavljena u jarak.
Nakon istraživanja uz te strukture prema uputama nadlež-
nog tijela iskopan je manji drenažni jarak, a strukture su pre-
krivene netkanim 300-gramskim geotekstilom i plastičnom
ceradom. U istraživanju tog dijela pronađeno je razmjerno
malo pokretnih nalaza. Najviše je ulomaka keramike,
rimske i recentne, te nekoliko metalnih predmeta, grumeni
šljake i nekoliko ulomaka staklenih predmeta. Među važnije
nalaze ubrajaju se dva komada rimskog novca, pronađe- Urušenja u sjevernom dijelu sonde (foto: I. Boras Brlić)
nog u slojevima koji su se taložili na urušenjima u opkopu i
između njih, te jedna nedovršena brončana strelica. Samo protohistorijskog razdoblja do srednjeg vijeka. U rimskom
je jedan komad novca bio čitak (PN 1), AE 2 Valentinijana kontekstu upotrebljavaju se od vremena kasne republike do
II. (375. – 392.). Cjelovita željez­na strelica s vrhom plosna- kasnoantičkog razdoblja (Radman-Livaja 2004: 57). Budući
tog presjeka i nasadom na tuljac s krilcima pronađena je da je to nedovršen primjerak, treba pretpostaviti da je izra-
u istom sloju. Tuljac pronađenog primjerka nije do kraja đen u Sisciji. Tvornica oružja (fabrica armorum) u Sisciji
raskovan i svijen jer je riječ o poluproizvodu. Taj tip stre- epigrafski je potvrđena u 3. st. (Lolić 2003: 134). Kako je
lica bio je vrlo jednostavan za izradu te se upotrebljavao od ona dospjela u jarak, može se samo spekulirati. Sudeći po

341
 Hrvatski arheološki godišnjak 13/2016
mjestu nalaza, moguće je da je u trenucima krize upotri-
jebljen i taj nedovršeni primjerak ili je on iz nekog razloga
odbačen. U svakom slučaju, moguće je da se tvornica
oružja nalazila u blizini lokaliteta. Ti nalazi također sugeri-
raju da su urušenja dospjela u jarak još u antici.
Strukture 281 i 004, te čitav sklop kojem pripadaju, dati-
rale bi se od druge pol. 1. st. do početka 2. st., dok su
strukture u jarku već bile odlomljene krajem antike. Nakon
istraživanja sonde su prekrivene geotekstilom i zaštitnim
slojem zemlje, a pokretni nalazi očišćeni su i konzervirani u
Gradskom muzeju Sisak, gdje su i pohranjeni.
Literatura
Koščević 1980 R. Koščević, Antičke fibule s područja
Siska, Zagreb, 1980.
Lolić 2003 T. Lolić, Siscia, u: M. Šašel-Kos, P. Scherrer
(ur.) The Autonomous Towns of oricum and Pannonia,
Situla, 41, Ljubljana, 2003.
Lolić 2014 T. Lolić, Urbanizam antičke Siscije na temelju
analize i interpretacije povijesne i moderne nacrtne doku-
mentacije, doktorska disertacija, Sveučilište u Zagrebu,
Zagreb, 2014.
Miloglav 2013 I. Miloglav, Preliminarni izvještaj s istraživa-
nja na lokalitetu Sv. Kvirin u Sisku, Zagreb, 2013.
Petru 1972 S. Petru, Emonske nekropole, Ljubljana 1972.
Plesničar-Gec 1972 L. Plesničar-Gec, Severno emonsko
grobišče, Ljubljana, 1972.
Radman-Livaja 2004 I. Radman-Livaja, Militaria Sisci­
ensia, Zagreb, 2004.
Rosana Škrgulja
Summary
In 2016 archaeological excavations were continued at the
site of St Kvirin in Sisak, within the framework of the realisa-
tion of the St Kvirin Archaeological Park. During the previ-
ous campaigns, the important remains of Roman buildings
and the Baroque-period church of St Quirine were found.
This year`s excavations encompassed an area of 300 m2.
The discovered features include a geological layer along the
wall SJ 004, the wall SJ 281 and a demolition layer in the
western part of the probe. The walls 281 and 004 as well as
the entire building complex can be dated from the second
half of the first to the beginning of the second century.
Redni broj: 193
Lokalitet: Sisak – Ulica S. S. Kranjčevića i Trg bana J.
Jelačića – fontana
Naselje: Sisak
Grad/općina: Sisak
Pravni status: Z-2767 (arheološka zona Segestica
– Siscia)
Razdoblje: A, NV
Vrsta radova: zaštitno iskopavanje
U srpnju i kolovozu 2016. trajalo je arheološko istraživanje
na lokaciji Sisak – Pješačka zona – fontana. Istraživanje je
342
provodio Gradski muzej Sisak, a voditeljica je bila Rosana
Škrgulja. Istraživana je površina od 60 m².
Pozicija se nalazi na raskrižju Trga bana J. Jelačića i Ulice
S. S. Kranjčevića. Prema rezultatima dosadašnjih arhe-
oloških istraživanja, taj se prostor u antici nalazio unutar
perimetara rimskog bedema (Lolić 2014). Prostor se u
novom vijeku nalazio na sjecištu dviju važnih prometnica:
one uz Kupu, smjera sjever-jug, otprilike na liniji današnje
Rimske ulice, koja se spajala na cestu prema Zagrebu i
one koja je južni dio naselja presijecala linijom istok-zapad
te je bila jedina prometnica koja je prelazila preko Save na
širem području i zbog toga bila iznimno važna. Objema se
dolazilo do skele ili mosta na Kupi te su bile žile kucavice
u prometnom i gospodarskom smislu. Posljednja se od
antike upotrebljavala kao glavna prometnica preko Save
dalje prema istoku. Tijekom 1990-ih i 2002./2003. godine
arheološki je istraženo područje južno od pozicije, prilikom
čega su pronađeni ostaci rimske arhitekture iz više faza.
Na fontani je utvrđena dubina kulturnih slojeva od preko
pet metara, koji su datirani u novovjekovno, srednjovje-
kovno i rimsko razdoblje.
Novovjekovni/moderni horizont
Ispod recentnog navoza, na dubini od 40 cm uočen je opečni
kanalizacijski kanal, smjera zapad-istok, zidan u drugoj polo-
vici 19. st. Sjeverno i južno od kanala definirani su slojevi koji
su sadržavali materijal datiran od antike do 19. st.
Srednjovjekovni horizont
Na oko 99,7 m n. v. pojavljuje se niz zeleno-smeđih slojeva,
urušenja i nakupina rimske opeke, koje je mjestimično bilo
teško razdvojiti, te slojevi pjeskovite gline s manje ili više
primjesa, s ostacima vatrišta i gorene zemlje. Pokretni
nalazi iz tog horizonta datirani su u kasnu antiku te rani i
razvijeni srednji vijek.
Rimski horizont
Ispod srednjovjekovnog horizonta pojavljuje se rimski
horizont. Ispod sloja rahle prahovite crne zemlje, SJ 49
(paleohumus), pomiješane s ulomcima rimske opeke,
nalazili su se ostaci devastirane rimske arhitekture te niz
slojeva s većom ili manjom koncentracijom ulomaka rimske
opeke. Ta se faza na osnovi numizmatičkih nalaza datira
u 4. st. Pronađene strukture pripadaju ostacima zidova,
postamenta i stupa. Pojavljuju se na visini od oko 99,20
m n. v. i sve su devastirane do razine temelja. U južnom
dijelu sonde pronađena je struktura (SJ 46), građena u
tehnici opus caementicium. Temelj, širok 50 cm te visok
70 cm, građen je od opeke i kamena s obilnom uporabom
vapnene žbuke, dok je na vrhu upotrebljavana isključivo
opeka. Na njega se prema jugu (SJ 75) i istoku (SJ 76)
nastavlja po jedan opečni zid, a sa zapadne strane ima
istaku, tako da su tlocrtne dimenzije 90x50 cm. Zidovi
SJ 75 i 76 samo su manjim dijelom iskopani, jer se nastav-
ljaju u istočni i zapadni profil. Sjeverno od SJ 46, u liniji
s njim, nalazi se struktura SJ 43. Temelj, širok 50 cm te
visok 70 cm, građen je od lomljene opeke i kamena pove-
zanog vapnenim vezivom, dok su gornja dva reda zidana
od većih komada opeke (možda i cijelih). Na njima je stajao
kameni postament. Između struktura SJ 43 i 46 nalazili
 Sisačko-moslavačka županija, HAG 13/2016

Zračna snimka lokaliteta (foto: T. Franić)

su se slojevi žbuke, koji su najvjerojatnije otpali sa samih
stupova, a možda i s greda ili lukova koje su ih spajale.
Prije gradnje tih struktura teren je izniveliran slojem pje-
skovite gline. Ispod njega bio je kulturni sloj debljine oko
20 cm, a potom se pojavljuje krupan pijesak sačuvan samo
u tragovima, debljine 1 – 5 cm. Moguće je da se radi o
ostatku ceste, iako nije pronađena druga cestovna infra-
struktura. Slojevi u koje su ukopani postamenti stupova i
temelji zidova sadrže rimski materijal iz 2. – 3. st. Slojevi
prije zdravice upućivali su na prisutnost drva i paljevine.
Sadržavali su ostatke drva, gara, keramike i kostiju. Iz te
najstarije faze nisu pronađeni ostaci struktura in situ, iako

343
 Hrvatski arheološki godišnjak 13/2016
Ostaci rimske zidane arhitekture (foto: S. Gospodinović)
ostaci drva sugeriraju postojanje drvene strukture. Drvo je
na dendrokronološkoj analizi. Kada je riječ o dataciji i kul-
turnoj pripadnosti najstarijih slojeva, keramički nalazi dati-
rani su u rimsko carsko razdoblje, od 1. do početka 2. st.
Ispod tog najstarijeg rimskog sloja nalazila se zdravica, na
dubini od 96,30 m.
Istraživana pozicija upotrebljavana je u 1. st. te s kraćim
prekidom sve do suvremenog doba. Rimski horizont obu-
hvaća slojeve i strukture od ranocarskog do kasnoantičkog
perioda (od 1. do 5. st.). Predrimski slojevi nisu utvrđeni.
Nakon sloja drvene arhitekture, situacija nije jasna. Moguće
je da se na poziciji nalazila cesta te nakon toga otvoren
prostor. Visokogradnje nije bilo, sve do zidanih objekata u
2. st. ili početku 3. st. Nakon gradnje, fontana je bila dio
stambenog dijela jedne od insula Siscije. Sljedeća faza,
kasna antika, markirana je razgradnjom struktura iz druge
faze i gradnjom bedema, koji na lokalitetu nije evidentiran,
ali pouzdano je prolazio nekoliko metara zapadnije. U litera-
turi je već naznačeno sažimanje gradskog teritorija, a arhe-
ološka istraživanja u posljednjih desetak godina prikazuju,
čini se, rapidno propadanje objekata sagrađenih u 1. i 2. st.
Kako se te promjene događaju između 2. i 4. st., može se
pretpostaviti da su za propadanje struktura „odgovorni” tzv.
markomanski ratovi i sve što je slijedilo nakon njih. U sred-
njem vijeku, na poziciji također nije bilo gradnje, te je prostor
vjerojatno imao tranzitnu funkciju, koju je zadržao do danas.
344
Literatura
Pregled 2001 Grupa autora, Pregled zaštitnih arheoloških
istraživanja Gradskog muzeja Sisak, Gradski muzej Sisak,
2001.
Wiewegh 2004 Z. Wiewegh, Otkriće kule zapadnih zidina
rimske Siscije, ARR, 14, Zagreb: 2004: 121 – 140.
Rosana Škrgulja
Summary
Archaeological excavations at the site of Sisak-Pedestrian
zone-Fountain were conducted in the course of July and
August 2016. The evidence of human occupation in the
investigated area can be dated from the 1st century up to
the present day. The Roman horizon encompasses layers
and structures dating from the Early Empire to the Late
Antiquity periods (the 1st-5th centuries). The excavations
have confirmed the 1st century Roman layers with wooden
architecture. Pre-Roman layers were not found.
However, the situation after the layer of wooden architec-
ture is not clear. It is possible that a road passed here.
Multi-storey buildings were not constructed before the
second or the beginning of the third centuries. The next
phase, Late Antiquity period is characterised by the dis-
integration of the structures from the previous phase and
construction of the curtain walls, which have not been
found at the site, but were confirmed a few meters to the
west. The reduction of the city area was suggested in lit-
erature, and the archaeological excavations conducted
over the past ten years have shown the decay of the build-
ings constructed in the 1st and 2nd centuries. Since the
changes can be dated to the period between the second
and fourth centuries, they can probably be associated
with the Marcomannic Wars and the aftermath. No build-
ings were constructed at the site in the Middle Ages. Only
medieval pottery shards were found. The earliest pottery
has porous walls and was decorated with a motif of a
wave (on one fragment only), which can be dated to the
seventh and eigth centuries. The largest percentage of
the pottery finds belongs to the pottery types used from
the ninth to 13th centuries. In order to establish precise
dates, a chronology of the pottery types found in Sisak
should be made.
Redni broj: 194
Lokalitet: Sisak – Ulica S. S. Kranjčevića i Ulica A. i S.
Radića
Naselje: Sisak
Grad/općina: Sisak
Pravni status: Z-2767 (arheološka zona Segestica
– Siscia)
Razdoblje: A, NV
Vrsta radova: arheološki nadzor
Od 5. srpnja do 19. kolovoza 2016. arheološki su nadzi-
rani zemljani radovi na lokalitetu Sisak – Pješačka zona
(Ulica A. i S. Radića i Ulica S. S. Kranjčevića). Nadzor je
 Sisačko-moslavačka županija, HAG 13/2016
Ugao kule rimskog bedema (foto: T. Franić)
Dio rimskog objekta (foto: T. Tomaš Barišić)
Rimske strukture u rovu (foto: M. Carić)
financirao Grad Sisak. Arheološki nadzor obavili su arhe-
olozi Gradskog muzeja Sisak (Iskra Baćani i Tea Tomaš
Barišić) te vanjski suradnici Mario Carić i Tomislav Franić.
Arheološki nadzor obavljen je prilikom svih zemljanih
iskopa, odnosno širokog iskopa za niveliranje terena te
345
Klesani monolitni kameni blok na opečnom zidu (foto: M. Carić)
iskopa rovova i šahtova za različite instalacije (vodovodne,
odvodne, strujne i optičke, cjevovoda za navodnjavanje).
Većina iskopa odvijala se strojno, a rovovi su bili široki do
1 m te oko 1,4 m relativne dubine. Arheološki nalazi javljali
su se na relativnoj dubini od 1 m.
Tijekom arheološkog nadzora, uz brojne pokretne nalaze
(ulomci rimskodobne keramike te nešto metalnih nalaza)
pronađeni su i nepokretni arheološki nalazi, tj. ostaci rim-
skih zidanih struktura. Sve su strukture arheološki defini-
rane i dokumentirane te nakon toga prekrivene geotekstilom
i slojem čiste zemlje. U Ulici S. i A. Radića dokumen-
tirane su tri strukture, dok ih je šest pronađeno u Ulici
S. S. Kranjčevića. U istočnom dijelu Ulice S. S. Kranjčevića
uočen je najvažniji nalaz. Radi se o obrađenom kamenom
monolitnom bloku, smjera S-J, s uklesanim križnim utorima
za nasad, na koji se sa sjeverne i južne strane nastavljao
zid od rimskih opeka. Širenje iskopa radi definiranja struk-
ture nije bilo moguće zbog postojećih instalacija. U zapad-
nom dijelu iste ulice, odnosno njezinu spoju s Rimskom
ulicom, prilikom kopanja revizijskog okna vodovoda prona-
đena je devastirana rimskodobna kanalizacija sačuvana na
1 m dubine. Ispod nje dokumentirana je vrlo dobro očuvana
obrambena kula bedema Siscije, na 1,5 m relativne dubine.
U istom oknu, u njegovu zapadnom profilu, na dubini od
1,2 m pronađeni su ostaci devastiranoga rimskog zidanog
kanala.
Uz antičke strukture, prikupljeni su i brojni nalazi zidane
kanalizacije iz druge polovice 19. st., koji se javljaju već na
dubini od 50 cm. Te su strukture također dokumentirane.
Mario Carić
Summary
Earthworks at the site of Sisak-Pedestrian area (A. and S.
Radić Street and S. S. Kranjčević Street) were archaeo-
logically supervised in the course of July and August 2016.
The supervision was carried out over a wide levelling dig
as well as digs for shaft and manhole. The shafts were up
to 1 m wide and 1.4 deep. Archaeological finds appeared
at a depth of 1 m.
 Hrvatski arheološki godišnjak 13/2016
Apart from various movable finds, Roman masonry was
also found. Three structures were detected in S. and A.
Radić Street and six structures in S. S. Kranjčević Street.
The most outstanding find was discovered in the eastern
part of S. S. Kranjčević Street: a dressed monolithic stone
block with cross-shaped slots to which a Roman brick wall
attached. In the western part of the same street, i.e. on
its junction with Rimska Street, the excavations revealed
a destroyed Roman-period sewer at a depth of 1.5 m; a
tower of the Siscia city walls at a depth of 1.5 m and the
remains of a destroyed Roman channel built of masonry.
Numerous finds of a 19th sewer were revealed at a depth
of 50 cm.
Redni broj: 195
Lokalitet: Sisak – Željeznički kolodvor – pothodnik
Naselje: Sisak
Grad/općina: Sisak
Pravni status: Z-2767 (arheološka zona Segestica
– Siscia)
Razdoblje: P, A
Vrsta radova: zaštitno iskopavanje
Od svibnja do srpnja 2016. trajala su arheološka istraživa-
nja na lokalitetu Sisak – Željeznički kolodvor. Arheološke
radove izvele su tvrtke Arheo plan d.o.o. iz Konavala
i Kaukal d.o.o. iz Splita, dok je građevinske radove,
Dio foruma predviđen za gradnju pothodnika, pogled prema sjeveru (foto: A. Radovčić)
346
odnosno strojni iskop uz nadzor i upute arheologa, izvela
tvrtka Nexe gradnja d.o.o. iz Našica. Stručna vodite-
ljica arheološkog istraživanja bila je Maris Kristović, dipl.
arheo., a zamjenici Vedran Katavić, prof. pov. i arheo.
te Tomislav Jerončić, dipl. arheo. Ostatak stručne ekipe
činili su: Andreja Nađander, dipl. arheo., Ante Paro, dipl.
arheo., Tomislav Franić, dipl. arheo. te tehničari/doku-
mentaristi Ante Radovčić, Tihomir Validžija i Marin Kraljev.
Ovisno o intenzitetu i vrsti poslova, sudjelovalo je do
deset pomoćnih radnika. Radovi su financirani sredstvima
HŽ Infrastrukture d.o.o.
Prethodno se arheološki istraživalo (nadzor strojnog
iskopa i zaštitna arheološka istraživanja 2013. i 2014.
godine) u sklopu radova na rekonstrukciji kolosijeka, gra-
đenju pothodnika, perona i nadstrešnica na Željezničkom
kolodvoru Sisak, na k.č. 2366/1, k.o. Stari Sisak. U tom
je periodu istražena gotovo čitava površina lokaliteta (od
2812 m² istraženo je 2363 m²), dok je na preostalih 450
m² na razini antičkog foruma istraživanje privremeno
zaustavljeno. Nakon konzerviranja i uklanjanja kamenih
ploča foruma (prema naputku Hrvatskog vijeća za kulturna
dobra), godine 2016. nastavljena su arheološka istraživa-
nja na središnjem dijelu lokaliteta namijenjenog za gradnju
pothodnika.
Arheološka istraživanja započela su strojnim uklanja-
njem sloja kompaktne gline (SJ 67), uz nadzor i upute
arheologa. Riječ je o sloju antičke nivelacije i izdizanja
antičke hodne površine. Ujedno je i kompaktnija podloga
 Sisačko-moslavačka županija, HAG 13/2016
Drvena oplata bunara i greda (SJ 2069) (foto: A. Radovčić)
Temelj zida (SJ 1556) i ukop (SJ 1527), pogled prema jugozapadu
(foto: A. Radovčić)
za kameno popločenje po potrebi umjetno nanesena do
debljine od 0,7 m te unutar nje nisu registrirani nikakvi
pokretni ili nepokretni arheološki nalazi. Nakon strojnog
otkopa uslijedio je ručni iskop, uređivanje i definiranje
iskopane površine i profila te dokumentiranje i pozicio-
niranje arheoloških tvorevina. Profili istražene površine
većim dijelom nisu okomiti, nego su ukopavani s poko-
som, radi osiguravanja sigurnosti na radu, očuvanja kon-
strukcijske statike budućeg pothodnika, ali i sprečavanja
odronjavanja profila zbog prodiranja oborinskih voda s
površine. Neposredno ispod SJ 67 registriran je ostatak
podnice (SJ 164), koja se protezala od jugoistočnog ugla
istražene površine prema sjeveroistočnom. Sastavljena
347
Objekt 1, pogled prema jugozapadu (foto: A. Radovčić)
Ulomak egipatske posude (PN 2034), 1. st. (foto: A. Paro)
je od kompaktnog sloja kamena lomljenca različitih
dimenzija, povezanog žbukom u čvrstu strukturu debljine
0,15 – 0,30 m i zauzima prostor dimenzija 9,0x5,0 m. U
neposrednoj blizini istražen je bunar s nekoliko različitih
zapuna, u kojima su pronađeni keramički, koštani i kameni
arheološki nalazi iz razdoblja od 1. st. pr. Kr. do 1. st. Na
oko 2 m dubine pronađeni su ostaci drvene oplate na svim
njegovim stijenkama, dok je ukupna dubina iznosila oko
4,0 m. Temelj zida (SJ 1556), koji se pružao gotovo para-
lelno sa sjevernim rubom istraženog polja, sastavljen je
od uglavnom neobrađenog ili grubo obrađenog kamena
vezanog rahlom žbukom u dužini od 4,0 m (širine 1,15 m i
visine 0,76 m). Ostatak zida očitovao se kroz ukop dužine
 Hrvatski arheološki godišnjak 13/2016
Završni tlocrt
oko 18,0 m. Osim kamenih struktura uništenih naknadnom
devastacijom, postoje i dokazi o funkcioniranju drvene
arhitekture u fazi prije nastanka foruma, što se očituje
kroz ukope jama za stup i druge arheološke tvorevine. Na
lokalitetu je stoga definiran i istražen veći broj stratigraf-
skih jedinica unutar različitih faza urbanističkog razvoja
Siska tijekom prapovijesti i antike. Unatoč vrlo komplek-
snim relativnim odnosima samih SJ, različitim presloja-
vanjima i preturbacijama, presijecanjima, devastacijama
i niveliranju, sve arheološke tvorevine mogu se podijeliti
u devet skupina kraćeg ili dužeg perioda funkcioniranja
prostora.
Tlocrt objekta 1
348
Tri su faze nivelacije te je u trećoj, najstarijoj nivelacijskoj
fazi uočen objekt 1, orijentacije istok-zapad. Pravokutnog
je oblika (dimenzije 5,0x3,0 m), s ukopima drvenih greda
(paralelno uz južni temelj niz je od 14 otisaka drvenih
kolaca – SJ 1613, u sjeverozapadnom i jugozapadnom
uglu, uz objekt…). Unutar treće faze ističe se i žućkast
pjeskovit sloj (SJ 1572), debljine od 0,20 do 0,40 m i koji
se rasprostire na sjeverozapadnom i zapadnom području
istražene površine. Presječen je ukopima jama za stup
(SJ 1582, 1584, 1586 i 1588 – nižu se po osi sjever-jug te
su sličnih dimenzija). Smještaj i karakteristike samog sloja
podsjećaju na podnicu objekta koji je omeđen konstrukci-
jom jama za stupove sa svih strana. Moguće je da je to
posljednja faza objekta registriranog kao objekt 2.
Iduću, četvrtu fazu čini sloj gara (SJ 1644), koji se raspro-
stire gotovo cijelim lokalitetom, a najviše je koncentriran
na središnjem, jugoistočnom i jugozapadnom dijelu. Riječ
je o uništenim starijim drvenim objektima, a unutar sloja
pronađeni su ulomci keramičkih posuda, željeza te fibule
(PN 2035), koja se može datirati u posljednja desetljeća
1. stoljeća prije Krista i prva desetljeća 1. stoljeća. Slijedi
peta faza, koju uglavnom obilježavaju nizovi jama za stup
orijentiranih prema osi sjeveroistok-jugozapad, što čini
otklon od orijentacije dotad istraženih struktura pa je pretpo-
stavka da su to prvi tragovi latenskog drvenog objekta. Na
području objekta 2, nakon uklanjanja SJ 1572 i djelomično
 Sisačko-moslavačka županija, HAG 13/2016
SJ 1644, uočena je peć ili ognjište (SJ 1624/1625) te je
objekt 2 u toj fazi dokumentiran u vidu sloja (podnice)
SJ 1626, koja je omeđena ukopima SJ 1664 (na sjevero-
zapadu), SJ 1666 (na istoku), odnosno SJ 1650 na jugo-
zapadu. U toj je fazi u središnjem dijelu istražene površine
evidentirano i postojanje trećeg objekta vezanog uz objekt
2, iako je moguće da se radi o dvjema prostorijama većeg
objekta, pri čemu bi ih razdvajao zid SJ 1665.
U slojevima pete faze češći su nalazi latenske tradicije, ali
su miješani s nalazima rimske provenijencije pa se može
pretpostaviti da je riječ o slojevima koji reflektiraju prijelazni
period latena i rane antike. U idućim fazama iskopavanja
registrirano je još slojeva i tvorevina, odnosno ukopa jama za
stupove, a keramika je u potpunosti latenska. Najdublja isko-
pna, odnosno najstarija faza jest geološka osnova, zdravica
od pjeskovite zelenkastožute gline, bez nalaza (SJ 1778).
Tijekom istraživanja na lokalitetu Željeznički kolodvor –
pothodnik pronađena je veća količina pokretnih arheo-
loških nalaza (oko 600 skupnih nalaza), koji su po odre-
đenim značajkama podijeljeni i registrirani na tri različita
popisa (Popis nalaza, Popis uzoraka te Popis posebnih
nalaza). Sveukupno gledajući, najviše je keramičkih ulo-
maka, a amfore čine najveći postotak keramičkog materi-
jala (poklopci za amfore, amfore tipa Dressel 6B, Dressel
7, Pascual 1, „mrkva-amfore” – Camulodunum 189…).
Od prapovijesne, odnosno lokalne keramike, prevlada-
vaju ulomci ručno rađenih posuda (uglavnom lonaca
manjih i većih dimenzija), ukrašenih metličastim motivima.
Prikupljena je i nekolicina ulomaka uljanica, među kojima
prevladavaju volutne, a što se tiče terrae sigillatae, tipo-
loški prevladavaju ulomci tanjura okomitog oboda, zdjelica
s naglašenim rebrom i vrčeva. Ulomci keramike tankih
stijenki dokumentirani su u 45 posebnih nalaza (zanimljiv
je nalaz ulomka egipatske posude – PN 2034). Drugi su
po zastupljenosti metalni predmeti (32 od bronce, 10 od
željeza i 1 od srebra). Među metalnim predmetima posebno
je izdvojen novac, međutim prije restauracije i konzerva-
cije nije ga bilo moguće preciznije očitati. PN 2009 mogao
bi pripadati manjoj srebrnoj nominali keltskog novca, dok
ostali primjerci veličinom i oblikom odgovaraju rimskim
ranocarskim nominalama. Fibula koja je registrirana kao
PN 2021 očuvana je loše, ali se razaznaju karakteristike
tipa Podzemelj (ako se daljnjom obradom utvrdi da se radi
o tipu Podzemelj, to bi mogao biti prvi primjerak fibule tog
tipa koji je pronađen u arheološkom kontekstu na području
Siska).
Literatura
Dizdar, Božič 2010 M. Dizdar, D. Božič, O nekim oblicima
fibula s kasnolatenskog naselja Virovitica - Kliškorija sjever,
Prilozi IAZ, 27, Zagreb, 2010.
Ožanić Roguljić 2007 I. Ožanić Roguljić, Keramika tankih
stjenki s tri odabrana položaja u Vinkovcima, Prilozi IAZ,
24, Zagreb, 2007.
Vukelić 2011 V. Vukelić, Povijest sustavnih arheoloških
istraživanja u Sisku od 16. st. do 1941. g., doktorski rad,
Zagreb, 2011.
Maris Kristović
Tomislav Jerončić
349
Summary
Archaeological excavations at the site of the construction
of a subway of the Railway Station in Sisak, which began in
2013, were continued in the course of May and June 2016.
The area represents the north-eastern part of the Forum
of Roman Siscia. The 2013 and 2014 excavations partly
encompassed the area of the future subway to the north
of the Station, but only to the level of stone pavement of
the Forum. After the slabs were removed and temporar-
ily deposited, the excavations continued in 2016. Below
an Antiquity-period levelling layer laid for the construc-
tion of the Forum, there were prehistoric layers and struc-
tures. Based on the remains of wooden structures, several
phases in the development of the prehistoric Sisak were
identified. Notwithstanding occupational safety and the risk
of destabilising the Station building, which prevented us
from excavating the entire surface area, the investigation
enabled a lot of information. It shed a new light on the life of
prehistoric communities in this area, especially the break-
ing period of the construction of the new Roman city on the
prehistoric ruins.
Redni broj: 196
Lokalitet: Stari grad Jelengrad
Naselje: –
Grad/općina: Popovača, Velika Ludina
Pravni status: Z-3632
Razdoblje: SV
Vrsta radova: sustavno iskopavanje, konzervatorski
radovi
Godine 2016. nastavljeni su arheološki i konzervator-
ski radovi na starom gradu Jelengradu. Nositelj projekta
je Hrvatski restauratorski zavod. Arheološka istraživanja
provedena su sredstvima Grada Popovače, konzerva-
torski radovi sredstvima Ministarstva kulture, a Sisačko-
-moslavačka županija financirala je izradu glavnog projekta
za rekonstrukciju i obnovu svodne i krovne konstrukcije te
stubišta pravokutnog objekta sa svodovima.
Stari grad Jelengrad nalazi se na Moslavačkoj gori,
oko 30 km sjeveroistočno od Popovače (k.č. 4641,
k.o. Katoličko Selište). Smješten je iznad doline Jelenskog
potoka, kroz koju je najvjerojatnije prolazila cesta koja ga je
povezivala sa starim gradom Moslavinom i Garić-gradom s
jedne te obližnjim Košutgradom s druge strane. U pisanim
se vrelima Jelengrad prvi put spominje tek u darovnici Jurja
Čupora Moslavačkog 1460. godine (Zarwaskw), no može
se pretpostaviti da je bio sagrađen stoljeće prije. Nadalje,
pretpostavlja se da su stari grad osvojile osmanlijske
postrojbe 1545., no nije poznato jesu li se njime koristile.
Nakon tog vremena Jelengrad nikada nije obnovljen.
Jelengrad je građen na izduženom, jezičastom platou
položenom na osi istok-zapad, znatno izdignutom od
opkopa koji ga okružuje, a oko kojega se i danas jasno
mogu razaznati zemljani nasipi. Vanjski obrambeni zidovi
staroga grada građeni su u skladu s morfologijom terena,
tvoreći tako nepravilan, znatno izdužen pravokutnik blago
 Hrvatski arheološki godišnjak 13/2016

Stari grad Jelengrad, pogled na objekt sa svodovima sa zapadne strane nakon arheoloških istraživanja te konzerviranja i rekonstrukcije
zidne mase 2016. godine (foto: T. Kučinac)

350
 Sisačko-moslavačka županija, HAG 13/2016

izlomljenih linija. Ulaz u stari grad Jelengrad smješten je Pleše, Sekulić 2013 T. Pleše, P. Sekulić, Jelengrad i
na istočnoj strani, a čuvala ga je pravokutna ulazna kula. Košutrag – dva moslavačka stara grada, Prilozi IAZ, 30,
S obzirom na položaj grada, sjeverni je zid imao obram- Zagreb, 2013: 69 – 92.
benu namjernu, pa je shodno tome bio rastvoren otvorima
(u pravilu ljevkastim strijelnicama) u parternoj razini te u dr. sc. Tajana Pleše
nivoima (pretpostavljene) prve i druge „hodne etaže”. U Teodora Kučinac
najzapadnijem dijelu grada smještena je pravokutna kula, Petar Sekulić
dok se uz zapadni dio južnog zida nalazi pravokutan, dvo-
etažni objekt sa svodovima. Summary
Sustavna arheološka istraživanja Jelengrada započela su
2012. godine. Do 2015. potvrđena je stratigrafska slika Archaeological excavations and conservation works at the
staroga grada, s gotovo cijele površine unutrašnjosti grada Old Town of Jelengrad were continued in the course of
uklonjena je (do visine pretpostavljenog izvornog hodnog 2016. Jelengrad is located on the Moslavačka Mountains,
sloja) urušena građa te je napravljena snimka postoje- about 30 km NE from Popovača. It is assumed that the
ćeg stanja, s tehničkim opisom objekta. Nadalje, od 2014. fortress was built in the 14th century and deserted around
rekonstruira se i konzervira zidna masa staroga grada 1545 when the Ottomans occupied the entire Moslavačka
Jelengrada, čime su obuhvaćeni sjeverni dio istočnog pro- Mountains. In the course of 2016 the excavations in the
čelja i istočni dio sjevernog vanjskog zida. Godine 2015. western part of the town were finished, and the conserva-
provedeno je fazno istraživanje, statička konsolidacija te tion and restoration construction works were continued.
građevinski radovi konzerviranja i rekonstrukcije pravokut-
nog, dvoetažnog objekta sa svodovima u sjeverozapad-
nom dijelu staroga grada.
Godine 2016. dovršeno je arheološko istraživanje zapad-
nog dijela staroga grada Jelengrada. U potpunosti su
arheološki istražene prva etaža dvoetažnog objekta sa
svodovima, jugozapadnog dijela grada te zapadne kule.
U zapadnoj je kuli tijekom ovogodišnjih istraživanja prona-
đeno obilje pokretnih arheoloških nalaza. Uz veliku količinu
keramičkih pećnjaka, najbrojniji je nalaz čak 1301 komada
vrhova strelica za samostrel različitih tipova, pronađenih u
unutrašnjosti zapadne kule, kojima svakako valja pribro-
jiti i nalaz 102 primjerka iz istraživanja prethodne godine.
Pronađeni primjerci strelica karakteristični su za razdoblje
od 14. do 16. st. U istome je sloju također pronađeno još 65
primjeraka željeznih projektila za vatreno oružje.
Ovogodišnji građevinski radovi konzerviranja i rekonstruk-
cije obuhvatili su konzerviranje svih temelja objekta sa
svodovima, uključujući rekonstrukciju zapadnog temelja
do visine od +10 cm u odnosu na pretpostavljeni hodni
sloj prve etaže, pregradni zid koji povezuje jugoistočni kut
pravokutne, zapadne kule i sjeverozapadni kut objekta sa
svodovima (uključujući rekonstrukciju pravokutne niše s
ravnim nadvojem) te južni zid pravokutne kule (uključujući
rekonstrukciju pravokutne strijelnice ljevkastog presjeka)
(C.D. Gradnja d.o.o., LuGa Projekt d.o.o.). Tvrtka Vektra
d.o.o. iz Varaždina izradila je glavni projekt za rekonstruk-
ciju i obnovu svodne i krovne konstrukcije te stubišta pra-
vokutnog objekta sa svodovima. Nakon radova, novoistra-
ženi su dijelovi staroga grada Jelengrada dokumentirani
fotografiranjem (HRZ) te metodom 3D laserskog skenira-
nja (Vektra d.o.o.), a prema čemu je dopunjena nacrtna
dokumentacija s pripadajućim tehničkim opisom.

Literatura

Kruhek 2002 M. Kruhek, Srednjovjekovni utvrđeni gradovi

i posjedi u Moslavini, Kutina: povijesno-kulturni pregled s
identitetom sadašnjice (ur. D. Pasarić), Kutina, 2002: 93
– 125.
Pisk 2007 S. Pisk, Topografija Garića, Gračenice i
Moslavine, magistarski rad, Zagreb, 2007.

351
 Hrvatski arheološki godišnjak 13/2016

KARLOVAČKA ŽUPANIJA

197 Bukovlje
– Crkvišće
198 Doljani
Žumberački
– Gradina
199 Kamensko –
rimski brodolom
200 Karlovačka
županija –
speleološki
objekti
201 Končalovići
– Gradina
202 Lasinja –
Gradišće,
Britveci,
Talijanovo brdo
203 Plinovod
Bosiljevo – Sisak
204 Stari grad
Barilović
205 Stari grad
Drežnik
206 Stari grad Slunj
207 Utvrđene pećine
Karlovačke
županije
208 Viničica

352
 Karlovačka županija, HAG 13/2016
Redni broj: 197
Lokalitet: Bukovlje – Crkvišće
Naselje: Bukovlje
Grad/općina: Generalski Stol
Pravni status: P-4949
Razdoblje: P, A, SV
Vrsta radova: zaštitno iskopavanje
Od 29. kolovoza do 16. rujna 2016. trajala su arheo-
loška istraživanja lokaliteta Crkvišće u Gornjem Bukovlju.
Voditeljica arheoloških istraživanja bila je dr. sc. Ana
Azinović Bebek, uz sudjelovanje Petra Sekulića, Ivane
Hirschler Marić i Tomislava Marketina iz Službe za arhe-
ološku baštinu Hrvatskog restauratorskog zavoda, Valerije
Gligore, studentice arheologije te nekolicine fizičkih rad-
nika koji su iskopavali zemlju. Radove je iznosom od
116.000,00 kuna financiralo Ministarstvo kulture. Općina
Generalski Stol otkupila je zemljište na kojem se nalazi
kasnoantička crkva u iznosu od 35.000,00 kn, jer je prvo-
bitna privatna vlasnica zabranjivala arheološka istraživanja
na svojoj zemlji. Općina je također pokrila razliku u trošku
izrade zaštitnog krova, u iznosu od 3.800,00 kn.
Ove su godine radovi bili usmjereni na istraživanje crkve.
Ukupno je izdvojeno 78 posebnih nalaza, uzeto je 15 uzo-
raka žbuke i gara te su definirane 52 stratigrafske jedinice
(dio su slojevi, a dio zidane strukture). Prilikom istraživa-
nja izdvojeni su brojni nalazi kasnoantičke keramike, vojne
opreme i oružja te predmeta za svakodnevnu uporabu.
Izdvojene su i životinjske kosti, koje su predane na analizu
na Veterinarski fakultet. Angažirani su i potražni psi, koji su
locirali grobove te će se oni istražiti sljedeće godine. Svi su
pokretni arheološki nalazi na obradi u Odjelu za restaurira-
nje kopnenih arheoloških nalaza. Izveden je i zaštitni krov
od jelovih greda i daski iznad crkve, a služit će kao zimska
zaštita, zaštita od atmosferilija i propadanja do obnove
crkvenih zidova.
Lokalitet Crkvišće jedan je od najvažnijih sustavno istraži-
vanih lokaliteta iz kasne antike na području sjeverozapadne
Hrvatske. Riječ je o kasnoantičkoj visinskoj utvrdi na stra-
teškom položaju nad rijekom Mrežnicom. Prirodno zaštićen
položaj dodatno je osnažen obrambenim zidovima debljine
Pretpostavljena situacija nakon istraživanja 2016. godine (izrada:
P. Sekulić prema Gearh d.o.o. i Vektra d.o.o.)
353
Bukovlje – Crkvišće, zračna snimka istražene crkve (foto: arhiv
HRZ-a)
oko dva metra te minimalno dvjema kulama. Na najvišem
dijelu platoa nalazi se jednobrodna crkva sa sačuvanim
ožbukanim subselijem, katedrom i vjerojatno sakrarijem,
koji čine standardan namještaj kasnoantičkih crkava.
Radiokarbonska analiza potvrdila je dataciju crkve u 5. st.
Dosada su istražene kasnoantička crkva 2012., sonda s
uglavnom prapovijesnim nalazima 2013. te dvije kasnoan-
tičke prostorije 2014. i 2015. godine.
Jedna od mogućih funkcija tih objekata bila bi smještaj za
vojnu posadu. Ustanovljeni su tragovi naseljavanja iz ene-
olitika, kasnog brončanog doba, starijeg željeznog doba,
kasne antike te srednjeg i novog vijeka. Kasnoantička
visinska utvrda na strateškom položaju nad zavojem rijeke
Mrežnice nalazi se na platou koji je u obliku nepravilnog
trokuta. Plato se blago uzdiže prema sjeveru, s dužinama
110 (zapad) x 80 (sjeveroistok) x 85 m (zapad). Na zapadu
je položaj prirodno zaštićen i strmom padinom. U blizini
lokaliteta pretpostavlja se i postojanje trase antičke pro-
metnice Romula – Senia. Detaljnim terenskim pregledom
ustanovljeno je da je utvrda imala najmanje dvije kule na
istočnom obrambenom zidu.
Literatura
Azinović Bebek, Sekulić 2012 A. Azinović Bebek, P.
Sekulić, Generalski Stol – Crkvišće, Izvještaj o zaštitnim
arheološkim istraživanjima u 2012. g., Zagreb, 2012.
Azinović Bebek, Sekulić 2013 A. Azinović Bebek, P.
Sekulić, Generalski Stol – Crkvišće, Izvještaj o zaštitnim
arheološkim istraživanjima u 2013. g., Zagreb, 2013.
Azinović Bebek, Sekulić 2014 A. Azinović Bebek, P.
Sekulić, Kasnoantičko nalazište Crkvišće Bukovlje kod
Generalskog Stola, SHP, III. serija, sv. 41, Split, 2014: 165
– 176.
Ciglenečki 1987 S. Ciglenečki, Höhenbefestigungen aus
der Zeit vom 3. bis 6. Jh. im Ostalpenraum. – Dela 1.
razreda SAZU, 31.
Ciglenečki 2008 S. Ciglenečki, Castra und
Höhensiedlungen vom 3. bis 6. Jahrhundert in Slowenien,
Höhensiedlungen zwischen Antike und Mittelalter – RGA-E,
Band 58, 2008: 481 – 532.
 Hrvatski arheološki godišnjak 13/2016
Zubčić 2007 K. Zubčić, Rijeka Mrežnica, HAG, 3/2006,
Zagreb, 2007: 217 – 219.
Ana Azinović Bebek
Summary
Archaeological excavations at the site of Crkvišće in
Gornje Bukovlje were conducted in the course of August
and September 2016. It represents one of the most promi-
nent systematically investigated Late Antiquity sites in
north-western Croatia and a Late Antiquity fortification on
the prominent location above the Mrežnica River. This nat-
urally protected location was reinforced with a 2 m wide
curtain walls and at least two towers. At the highest point of
the plateau there is a single nave church with a preserved
plastered subsellium, cathedra and probably a sacrarium,
which all represent a standard equipment of Late Antiquity
churches. The church was dated by the radiocarbon analy-
sis to the fifth and sixth centuries. So far the Late Antiquity
church and a probe with mostly prehistoric finds as well as
two Late Antiquity military barracks have been excavated.
Redni broj: 198
Lokalitet: Doljani Žumberački – Gradina
Naselje: Doljani Žumberački
Grad/općina: Ozalj
Pravni status: postupak u tijeku
Razdoblje: P
Vrsta radova: terenski pregled
U studenom 2016. nastavljen je sustavan intenzivni povr-
šinski pregled arheološkog nalazišta Gradina u Doljanima
Žumberačkim (k.č. 1242, k.o. Sekulići). Stručna voditeljica
istraživanja bila je Morena Želle, dipl. arheo. i pov. umjetno-
sti iz Zaprešića, a članovi stručne ekipe Katarina Franušić,
Eva Hursa, Goran Tomac i Marko Gašić. Voditelj je projekta
Javna ustanova „Park prirode Žumberak – Samoborsko
gorje”, a istraživanja su financirana sredstvima Ministarstva
kulture. Ukupno pregledana površina iznosila je 1100 m2.
Kasnobrončanodobno/stariježeljeznodobno naselje na
Gradini u Doljanima Žumberačkim evidentirano je tijekom
Grabljanje kvadrata prije pregleda (foto: M. Želle)
354
terenskog pregleda 2008., a projekt intenzivnog arheo-
loškog pregleda Gradine započeo je 2010. godine. Cilj je
projekta prikupljanje podataka o temeljnim značajkama
arheološkog nalazišta te razvoj strategije njegova daljnjeg
istraživanja i zaštite. Sustavan pregled 2010. započeo je na
južnome rubu nalazišta, a plan njegova izvršenja podrazu-
mijevao je realizaciju intenzivnog pregleda na cijeloj površini
naselja, koja iznosi 16.000 m2. Tijek istraživanja pokazao
se, nažalost, mnogo sporijim od očekivanoga (prosječno
1500 m2 godišnje), ponajviše zbog skromnih raspoloživih
financijskih sredstava, no djelomično i zbog zahtjevnog
fizičkog stanja lokaliteta, koji je obrastao šumskom vege-
tacijom. Zbog svega navedenog, nakon četiri godine inten-
zivnog pregleda donesena je odluka o promjeni strategije
istraživanja – pregled cjelokupne površine lokaliteta kao cilj
koji je definiran prije početka provedbe programa zamije-
njen je novim, kojim se nastoji osigurati reprezentativnost
uzorka. Budući da to podrazumijeva uključenost svih mor-
fološki karakterističnih dijelova nalazišta i svih ekspozicija
njegovih površina, upravo su ti kriteriji bili presudni prilikom
odabira sljedećih površina za pregled. Nakon 2015. pregle-
dano je otprilike 52% površina koje su smještene na bede-
mima, najvećim dijelom južnih, jugozapadnih i jugoistočnih
ekspozicija (ukupno 31 kvadrat) i manji uzorak površina
sjevernih i sjeverozapadnih ekspozicija (ukupno 10 kva-
drata) te otprilike 23% površina koje su smještene u unu-
trašnjosti naselja unutar bedema, od čega manji broj kva-
drata u južnoj polovini nalazišta (ukupno osam kvadrata)
i veći broj u sjevernoj polovini nalazišta (14 kvadrata). S
obzirom na navedeno, prioritetnima za pregled ocijenjene
su površine unutrašnjosti naselja, osobito u južnome dijelu
nalazišta, kao i površine istočne ekspozicije na bedemima.
Intenzivan površinski pregled 2016. najvećim je dijelom
obuhvatio istočni dio južne polovine nalazišta, dok su samo
dva kvadrata pregledana u zapadnom dijelu sjeverne polo-
vine prapovijesnog naselja. Kao i proteklih godina, prije
pregleda na spomenuti dio arheološkog nalazišta aplici-
rana je mreža s kvadratima dužine stranica 10 m. Površina
svakoga kvadrata prije pregleda očišćena je grabljanjem
radi postizanja veće vidljivosti, a potom je svaki kvadrat
označen trakom i fotografiran. Uz podroban pregled i pri-
kupljanje svih površinskih nalaza, zbog slabe je vidljivo-
sti u svakom kvadratu iskopana po jedna probna sonda
malih dimenzija (shovel test pit, 25x25x25 cm), a mjesta za
iskope definirana su metodom nasumičnog odabira.
Prikupljanje površinskih nalaza (foto: M. Želle)
 Karlovačka županija, HAG 13/2016

Nalaze prikupljene na pregledanim kvadratima gotovo bez
iznimke čine ulomci keramičkih posuda, kojih je tijekom
ovogodišnjeg istraživanja prikupljeno oko 4 kg. U najve-
ćem broju slučajeva nalazi su identificirani kao ulomci
grubog kuhinjskog posuđa bez specifičnih profila, pre-
težno crvene (ciglaste) i tamnije smeđe površine, pone-
kad sendvič ili dvobojnog presjeka. Iako tijekom pregleda
nisu uočeni ulomci znatnije dijagnostičke vrijednosti, pri-
kupljeni keramički nalazi općim tehnološkim i stilskim zna-
čajkama uklapaju se u dosad utvrđenu kronološku sliku
lokaliteta te se mogu datirati u kasno brončano doba ili
starije željezno doba.
Usporedbom rezultata ovogodišnjeg i prijašnjih pregleda,
zaključeno je da gustoća površinskih nalaza uvelike ovisi
o morfološkim značajkama kvadrata, pri čemu kvadrate
izrazitih nagiba, koji su smješteni na bedemima, karakte-
rizira daleko veća gustoća nalaza od one koja je prisutna
na zaravnjenim površinama naseobinskog platoa. Jedina
je iznimka od opisane situacije dio bedema na sjevernom
rubu naselja, na kojem je zabilježena iznimno niska gustoća
nalaza. Tomu također treba pridodati i činjenicu da nedo-
staju rezultati pregleda istočnog dijela bedema, koji zbog
slabe prohodnosti zasad nije istražen. Prilikom donošenja
zaključaka o distribuciji površinskih nalaza ne bi trebalo
zanemariti ni ekspoziciju pojedinih dijelova nalazišta. Tomu
u prilog svjedoče već uočene razlike između jugozapadnog
i jugoistočnog dijela bedema, kao i spominjana neočeki-
vano mala gustoća nalaza na sjevernom dijelu bedema.
Na temelju dosad prikupljenih podataka tek je djelomično
moguće pretpostaviti odgovore na neka od pitanja koja su
formulirana u ciljevima istraživanja, a za donošenje ute-
meljenih zaključaka površinski pregled trebalo bi sustavno
provesti na cijeloj površini arheološkog nalazišta ili barem
na svim njegovim karakterističnim dijelovima.
The density of surface finds greatly depends on the mor-
phological characteristics of quadrants as well as exposure
of individual parts of the site.
Redni broj: 199
Lokalitet: Kamensko – rimski brodolom na rijeci Kupi
Naselje: Kamensko
Grad/općina: Karlovac
Pravni status: postupak u tijeku
Razdoblje: A, NV
Vrsta radova: podvodno istraživanje
Od kolovoza do listopada 2016. u više je navrata reko-
gnoscirana i arheološki istražena rijeka Kupa i njezini
pritoci. Radove je vodio je Krunoslav Zubčić iz Odjela za
podvodnu arheologiju, Hrvatski restauratorski zavod, a u
istraživanju su sudjelovali i Pavle Dugonjić iz Odjela za
podvodnu arheologiju (Hrvatski restauratorski zavod), kao
i vanjski suradnici Anton Divić, Haris Hadžagić, Ivan Drnić,
Nikica Spudić, Neven Lete, Denis Paulić i članovi francu-
skog tima iz „Centre national de la recherche scientifique”
(CNRS, Centre Camille Jullian), pod vodstvom dr. Giulie
Boetto: Alba Fereira Dominguez, Pierre Poveda, Alex
Sabastia, Vincent Dumas, Axel Eeckman i Loic Damelet.
U istraživanju su sudjelovali i Ozren Pleše (vlasnik opreme

Literatura

Želle 2011 M. Želle, Doljani – Gradina, HAG, 7/2010,

Zagreb, 2011: 330 – 332.
Želle 2014 M. Želle, Doljani Žumberački – Gradina, HAG,
10/2013, Zagreb, 2014: 295, 296.
Želle 2015 M. Želle, Doljani Žumberački – Gradina, HAG,
11/2014, Zagreb, 2015.
Želle 2016 M. Želle, Doljani Žumberački – Gradina, HAG,
12/2015, Zagreb, 2016.

Morena Želle

Summary

An intensive field survey of the archaeological site of

Gradina in Doljani Žumberački (cadastral parcel 1242, the
cadastral municipality of Sekulići) was continued in the
course of November 2016. A Late Bronze Age/Early Iron
Age settlement at Gradina was first recorded during the
2008 field survey, and the project of intensive archaeo-
logical field survey was launched in 2010. The intensive
survey, which included collecting surface finds, was carried
out in the southern part of the prehistoric settlement, over
a surface area of 1100 m2. The finds include almost 4 kg Kamensko, rimski brodolom, stanje lokaliteta i površinskog sloja
of Late Bronze Age or Early Iron Age course kitchenware. opeka 2015. godine (izradio: A. Divić)

355
 Hrvatski arheološki godišnjak 13/2016
Kamensko, rimski brodolom, oplata i teret opeke (foto: L. Damelet)
Kamensko, rimski brodolom, spoj dasaka oplate broda (foto: L.
Damelet)
za snimanje side-scan sonarom) te članovi Kluba za
podvodne aktivnosti „Vodomar” iz Karlovca. Financijska
sredstva za zaštitno arheološko istraživanje osiguralo je
Ministarstvo kulture, a troškove francuskog tima financiralo
je Ministarstvo vanjskih poslova Republike Francuske.
Tijekom istraživanja 2016. dokumentiran je površinski sloj
ostataka brodske konstrukcije i očišćeno je područje od
cca 13 m uz brodsku konstrukciju, koju je moguće popra-
titi i prema uzvodnom dijelu, gdje je pronađen pramčani dio
broda. Izmjerena širina broda iznosi 2 m, a dokumentirane
su i metalne spojnice, koje spajaju dijelove brodske kon-
strukcije. Središnji je dio tereta opeke između rebara br. 9 i
10 izvađen, čime je omogućen pristup drvenom dnu broda,
koji je detaljnije dokumentiran. Opeke su vađene po principu
numeriranih stupaca, što je omogućilo detaljno dokumentira-
nje i numeriranje svake pojedine opeke. Nakon dokumenti-
ranja dna broda, opeke su ponovo vraćene u njegov središ-
nji dio te su nakon pokrivanja geotekstilom zatrpane slojem
pijeska. Na većem dijelu opeka nalazi se simbol grčkog slova
„alfa”, a na nekim su primjercima uočeni otisci potplata cipele.
Zbog zaštite trupa i rebara broda, opeke su bile položene na
granje promjera od 4 do 13 cm, što je sprečavalo izravan
kontakt teškog tereta i brodske konstrukcije. Dno broda kon-
struirano je od triju, odnosno četiriju dasaka širine od 20 do
38 cm. Povezano je s bokovima koji su izrađeni tehnikom
prisutnom prilikom izrade monoksila (prvi dio konstrukcije
356
izrađen je od jednog komada drva). Daske između kojih se
nalazi materijal biljnog podrijetla, koji je služio za zaptivanje,
povezane su metalnim spojnicama, a biljni materijal uočen je
i u brojnim zakrpama na trupu broda. Rebra broda rađena su
iz dvaju dijelova, koji se bočno preklapaju na sredini broda,
a s trupom su povezana drvenim klinovima. Razmak između
rebara br. 9 i 10 iznosi 140 cm. To nije uobičajen razmak u
brodograditeljskoj praksi, no s obzirom na čvrstoću bokova,
koji su izrađeni od jednog komada drva, bilo je moguće spa-
jati rebra na većem razmaku. Na zapadnom (uzvodnom)
dijelu iznad rebra br. 10 nalazi se masivna drvena greda, za
koju se može pretpostaviti da je riječ o uporištu pete jarbola.
Položaj oslonca za jarbol na prednjem dijelu broda u blizini
pramca upućuje na to da je riječ o jarbolu za teglenje broda.
Tijekom istraživanja prikupljeno je 28 uzoraka drva za utvr-
đivanje vrste, a svi su konstruktivni dijelovi broda pregledani
te je njihov je položaj određen u odnosu na sredinu izvornog
trupca koji je upotrebljavan za njihovu izradu.
Prilikom intervjua s pjeskarom Ivanom Drenjačevićem
dobivene su pozicije triju novovjekovnih brodoloma. Dva
se nalaze na lijevoj obali Kupe, kod istezališta čamaca u
Selcu, a treći je veći drveni brod sa zašiljenim pramcem,
pronađen kod mjesta Gradca. Zašiljen pramac nije karak-
terističan za modernije brodove te se može pretpostaviti
da je vjerojatno riječ o starijem plovilu, no potrebna su
dodatna istraživanja kako bi se sa sigurnošću mogla potvr-
diti njegova starost.
Literatura
Šarić 1986 I. Šarić, Rimski brončani materijal izvađen iz
rijeke Kupe kod Karlovca, Arheološka istraživanja na kar-
lovačkom i sisačkom području, Izdanja HAD, 10, Zagreb,
1986: 69 – 89.
Krunoslav Zubčić
Summary
The archaeological investigation and reconnaissance of
the Kupa River and its tributaries was carried out on sev-
eral occasions from August to October 2016. A surface
layer with the remains of a Roman-period ship construc-
tion was documented and an area of ca 13 m along the
construction was cleared. According to the measurements,
the width of the ship was 2 m. Also documented were metal
straps that connected parts of the construction. The load of
bricks in the central part, between ribs nos. 9 and 10 was
removed, thus opening the way to the wooden keel, which
was also documented. The keel was made of three, i.e.
four 20 - 38 cm wide planks that were attached to the ship`s
hull. Its construction technique corresponds to that used for
dugout vessels (the first part of the construction was made
of once piece of wood). The width between ribs nos. 9 and
10 was 140 cm. In the western (upstream) part, over rib 10,
there was a massive wooden beam which probably repre-
sents a base for the mast. The position of the base in the
front part of the ship shows that it was used for towing. The
excavations also revealed three new sites with the remains
of post-medieval ships, which will be investigated in the
upcoming season.
 Karlovačka županija, HAG 13/2016
Redni broj: 200
Lokalitet: Karlovačka županija – speleološki objekti
Naselje: –
Grad/općina: –
Pravni status: –
Razdoblje: P, SV
Vrsta radova: terenski pregled
Od 10. do 16. listopada 2016. godine Odsjek za arheologiju
Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu pregledavao je
speleološke objekte u Karlovačkoj županiji. Istraživanja je
vodio dr. sc. Nikola Vukosavljević s Odsjeka za arheologiju
Filozofskog fakulteta u Zagrebu, a članove stručne ekipe
činili su speleolozi Hrvoje Cvitanović i Nataša Cvitanović iz
Speleološkog kluba Ursus spelaeus iz Karlovca. Radove je
financiralo Ministarstvo kulture.
Arheološki pregled speleoloških objekata uključivao je pre-
gled površine uz uporabu speleološke čeone LED rasvjete.
Arheološka građa pronađena na površini tijekom terenskog
pregleda prikupljena je, adekvatno označena i privremeno
pohranjena na Odsjeku za arheologiju Filozofskog fakul-
teta, do završetka obrade.
Tijekom ovogodišnjih istraživanja arheološki je rekognosci-
rana špilja Mramornjača, špilja u Rebićima, Varičakova špilja,
špilja kod mosta u Bariloviću i špilja Tounjčica. Zbog nepri-
stupačnosti terena nije pregledana Tepavčeva pećina kod
Hrvatskog Blagaja, iako je to bilo planirano. Cilj ovih istraživa-
nja bio je utvrditi potencijal za buduća arheološka iskopavanja.
Pogled na rijeku Koranu iz unutrašnjosti špilje Mramornjače (foto:
N. Vukosavljević)
Špilja Tounjčica, ostaci zidova (foto: N. Vukosavljević)
357
Špilja Mramornjača smještena je u blizini mjesta Donjeg
Nikšića u općini Slunj. Špilja je smještena tik iznad rijeke
Korane, na njezinoj desnoj obali (koordinate: 45°09’53.3’’ N,
15°32’30.2’’ E). Ulaz u špilju je velik, s orijentacijom prema
jugozapadu, i nalazi se na nadmorskoj visini od 187 m.
Na površini špilje nisu pronađeni arheološki ostaci, osim
recentnih kostiju, koje vjerojatno pripadaju ostacima lisice.
Zbog iznimno dobrog položaja špilje i njezine orijentacije,
potrebna su probna arheološka iskopavanja kako bi se
utvrdilo postojanje mogućih tragova boravka čovjeka u
prapovijesti, ali i u mlađim razdobljima. Tijekom terenskog
pregleda primijećeni su tragovi recentnoga gorenja u špilji.
Varičakova špilja nalazi se na području ekološke mreže
– (POVS) Području očuvanja značajnom za vrste i stani-
šta HR 2001180 Sustav Panjkov ponor – Varičakova špilja,
zbog čega je kontaktirana Javna ustanova za upravljanje
zaštićenim prirodnim vrijednostima na području općine
Rakovica te je zajedno sa zaposlenicima Javne ustanove
organiziran posjet špilji. Špilja je smještena kod mjesta
Nove Kršlje (koordinate: 45°00’30.0’’ N, 15°44’12.9’’ E;
292 m n. v.). Malen ulaz, veličine cca 4,5x1,5 m, orijentiran
je prema sjeverozapadu. Tijekom terenskog pregleda na
površini su primijećeni i prikupljeni ulomci srednjovjekovne
lončarije, uz moguće prapovijesne ulomke. Na špiljskoj
površini zabilježeni su i ostaci faune, koji bi mogli pripadati
pleistocenu (Ursus spelaeus?). Zbog arheološke građe na
površini špilje, u budućnosti su potrebna probna arheo-
loška iskopavanja, prije svega u ulaznoj dvorani.
Unutrašnjost špilje u Rebićima, pogled s ulaza (foto: N.
Vukosavljević)
Špilja Tounjčica. Pogled iz unutrašnjosti prema ulazu. Na desnoj
strani vidljiva je niša s ostacima arhitekture. (foto: N. Vukosavljević)
 Hrvatski arheološki godišnjak 13/2016
Špilja u Rebićima nalazi se u blizini zaseoka Rebića
kod mjesta Donje Dubrave u općini Ogulin (koordinate
45°19’15.8’’ N, 15°20’27.3’’ E). Špilja je smještena u
maloj vrtači na nadmorskoj visini od 204 m. Ulaz koji
je orijentiran prema sjeveroistoku približne je veličine
5x3 m. Špilju čini jedna velika dvorana. Na površini su
pronađeni ostaci faune potencijalno pleistocenske staro-
sti, kao i ulomci srednjovjekovne i prapovijesne (?) lon-
čarije. Zbog blizine špilje Zale (cca 5 km zračne linije),
u kojoj su pronađeni važni arheološki ostaci iz kasnoga
gornjeg paleolitika, mezolitika i kasnog brončanog doba,
iznimno su važna probna arheološka iskopavanja na tom
nalazištu.
Špilja Tounjčica nalazi se u Tounju (općina Tounj), u nepo-
srednoj blizini kamenoloma (koordinate: 45° 14’55.2’’ N,
15°19’23.8’’ E, 161 m n. v.). Tijekom posjeta špilji primije-
ćena je višestruka devastacija speleološkog objekta, o čemu
je obaviješten nadležni Konzervatorski odjel u Karlovcu.
Na samom ulazu, u niši na lijevoj strani od ulaza, zabi-
lježeni su ostaci arhitekture koji prilikom prijašnjih posjeta
špilji nisu bili vidljivi. Na špiljskom stropu vidljivi su i tra-
govi žbuke koji prate linije vidljivih zidova. U unutrašnjo-
sti špilje zabilježena su višestruka prekopavanja špiljskih
sedimenata iz kojih je izbačeno nekoliko željeznih pred-
meta, koji su predani nadležnom konzervatorskom odjelu
radi konzervacije.
Špilja kod mosta u Bariloviću nalazi se na desnoj obali
Korane u blizini samoga mosta i nasuprot Staroga grada
Barilovića (koordinate: 45°22’34.3’’ N, 15°32’32.0’’ E,
128 m n. v.). Pregledom špiljske površine pronađeno je
nekoliko keramičkih ulomaka, koji vjerojatno pripadaju
srednjem vijeku, s tim da nekoliko ulomaka sugerira i
moguće datiranje u prapovijest. Pronađen je i jedan komad
rožnjaka bez ikakvih dijagnostičkih obilježja. Radi se o
krhotini ili prirodno raspucanom komadu.
Istraživanja u području kordunskog krša neophodno
je nastaviti zbog dokumentiranja ljudske prisutnosti u
mlađim i starijim prapovijesnim razdobljima, a osobito u
svjetlu recentnih nalaza iz špilje Zale kod Tounja, gdje
su otkriveni kasnogornjopaleolitički i mezolitički slo-
jevi, čiji nalazi svjedoče o intenzivnim kontaktima tog
prostora s jadranskom obalom, ali i udaljenijim kraje-
vima sjeveroistočne Italije (Zala 2015). Prostor kordun-
skog krša i Ogulinsko-plaščanske udoline čini točku u
kojoj se dodiruju dvije geomorfološke i kulturne regije
Hrvatske, a to su panonska i dinarska Hrvatska. Upravo
ta dodirna točka, odnosno dodirni prostor, važna je za
sagledavanje dinamične slike prapovijesnih komunika-
cija i kontakata.
Literatura
Zala 2015 Grupa autora, Arheologija špilje Zale, Od pale-
olitičkih lovaca skupljača do rimskih osvajača, (ur. N.
Vukosavljević, I. Karavanić), Katedra Čakavskoga sabora
Modruše, Modruš, 2015.
Nikola Vukosavljević
358
Summary
Speleological structures in the Karlovac County were
archaeologically surveyed in the course of October
2016. This included the reconnaissance of the following
caves: Mramornjača, Špilja in Rebići, Varičakova špilja,
the cave near the bridge in Barilović and Tounjčica. The
aim of the research was to establish their potential for
future archaeological excavations. In Mramornjača, no
archaeological surface finds were identified, but it would
be useful to conduct probe archaeological excavations
due to its strategic location and orientation. Surface finds
in Varičakova špilja include medieval pottery shards, and
possibly prehistoric pottery. Also registered were the
remains of fauna dating to the Pleistocene (Ursus spe-
laeus?). Two items of fauna remains possibly dating to
the Pleistocene period and fragments of medieval and
prehistoric pottery (?) were identified on the surface of
Špilja in Rebići. In the Tounčica cave we noticed multi-
ple recent devastations and the remains of masonry at
the entrance that had been not registered during previ-
ous surveys. The survey of the cave near the bridge in
Barilović revealed several fragments of pottery probably
dating to the medieval period, but a few items might be
dated to prehistory. A piece of chert was also found, but it
lacks any characteristic marks.
Redni broj: 201
Lokalitet: Končalovići – Gradina
Naselje: Končalovići
Grad/općina: Barilovići
Pravni status: postupak u tijeku
Razdoblje: P
Vrsta radova: sustavno iskopavanje, rekognosciranje
Od kolovoza do studenog 2016. zaštitno je arheološki
istraživan lokalitet Gradina u Končalovićima. Voditelj
istraživanja bio je Sanjin Mihelić, dipl. arheo., a zamjenik
voditelja dr. Ivan Radman-Livaja, obojica iz Arheološkog
muzeja u Zagrebu. Stručnu ekipu činila je i Iva Perković,
dipl. arheo. Kao član stručne ekipe, zadužen za arhe-
ološki i konzervatorski nadzor, na terenu je boravio i
Krešimir Raguž iz Konzervatorskog odjela u Karlovcu. U
istraživanju su sudjelovala i četvorica pomoćnih radnika:
Miro Peraković, Zdravko Jakovac i Antonio Magdić iz
Karlovca te Zlatko Peraković iz Barilovića. Nastavljeno je
i geodetsko snimanje započeto 2011. godine (Poduzeće
Arheoplan d.o.o.).
Prapovijesno naselje na Gradini nad Končalovićima neda-
leko od Barilovića smješteno je na istaknutom brdu nad
zavojem rijeke Korane, na apsolutnoj visini od 206 m.
Naselje je djelomično omeđeno zaštitnim bedemom od
zemlje pomiješane s kamenom, dok je na preostalom
dijelu prirodno zaštićeno konfiguracijom terena. Prostor u
podnožju Gradine, prema rijeci, čini zaravnjen teren, tako-
zvana luka.
Po svojim karakteristikama, to naselje u potpunosti odgo-
vara specifičnom tipu naselja uobičajenom za završno
 Karlovačka županija, HAG 13/2016

osim nešto malo ulomaka lijepa, jer se radilo o predzdra-

vici i zdravici – sloju žute zemlje, istovjetnu sloju SJ 05 u
sondi 2. U istočnom sektoru slojevi su samo djelomično
iskopani 2013. i nastavljeni 2014., tako da su radovi
2015. bili usmjereni na istraživanje slojeva SJ 08, 09 i
10, koji su zapravo dijelovi zemljanog bedema. Godine
2016. ponovno je otvorena sonda S3 da bi se utvrdila
točnost dokumentacije koju je prošle godine izradila
tvrtka Arheoplan d.o.o. te je bila dovršena naknadno.
Ustanovljeno je 100-postotno podudaranje dnevnika
istraživanja, radnih nacrta i skica te samih profila s digital-
nom i fotogrametrijskom dokumentacijom.

Sonda 3A
Sonda 3A 2015. bila je pravokutnog oblika, dimenzija
Položaj Gradine nad Končalovićima 6x1,5 m, orijentirana u smjeru istok-zapad te postavljena
tako da od sonde 3 nastavlja potpuni presjek bedema.
razdoblje kasnog brončanog doba te za starije željezno Zbog složenosti stratigrafske situacije između tih dviju
doba u široj karlovačkoj regiji: naime, riječ je o gradinskim sondi ostavljen je arbitraran profil (širine 1 m), kojim su
naseljima manjeg opsega, smještenima povrh kanjona sonde S3 i S3A podijeljene na zapadni i istočni sektor.
rijeke, a na njezinu zavoju udesno, i to u pravilu na desnoj U toj je sondi tek započet rad 2015. i u gornjim je sloje-
obali. vima stratigrafska situacija (humus, kamen, zemlja) isto-
Naime, radi se o gradinama nad kanjonima Mrežnice, vjetna istočnome dijelu sonde S3. Jednaku situaciju poka-
Korane i Dobre, koje se nalaze nad desnom stranom zuje nastavak rada i 2016. godine. Prema većoj količini
kanjona. Sve su te gradine smještene upravo na zavo- kamena i prostiranja početnih slojeva u sondi 3A, sonda
jima rijeka, i to na desnim zavojima, a k tome se redovito je produžena još 4 m nizbrdo prema istoku. Ukupna veli-
pod sjevernim obroncima gradina nalaze i luke, odno- čina sonde S3A iznosi 1,5x10 m. U svim slojevima ispod
sno ravnice uz samu vodu. Također je zanimljivo da sve kamena situacija je slična onoj u sondi 3, kad se radi o
te gradine imaju približno pravokutan tlocrt vrlo sličnih prva 4 m od zapada prema istoku, međutim u nastavku
dimenzija (kraćih stranica 40 – 60 m, a dužih stranica
70 – 100 m) i istoga položaja, pri čemu je duža stranica
pravokutnika usporedna s rijekom. Na gotovo svim gradi-
nama ustanovljeno je ili primijećeno postojanje ostataka
zemljano-kamenih bedema (negdje prilikom iskopavanja,
a negdje tijekom pregledavanja terena). Također je zani-
mljiv podatak da je na najmanje trima gradinama primi-
jećena i formacija koja bi se mogla nazvati „tumuloidnim
bedemom”. Svi su ti „tumuloidni bedemi” na jugozapad-
nim kutovima gradina, i to na kraju bedema prema strmoj
strani nad kanjonima rijeka. Još jedan dodatan podatak
koji može poslužiti kao vrijedna analogija u prilog hipotezi
o „tumuloidnom bedemu”: na mjestima koja se, prema
konfiguraciji zemljano-kamenih nasipa zasad mogu sma-
trati mjestima ulaza u gradinu, ti se tumuloidni bedemi
nalaze s desne strane.
Na lokalitetu Gradina 2016. godine istraživane su dvije
sonde: sonda S3 (dimenzija 1,5x7 m) otvorena u kampanji
2013. i novootvorena sonda S4 (dimenzija 11x8 m). Sonda
S3 također je produžena prema istoku za 6 m 2015. godine
te za još četiri metra 2016. godine, što čini sondu S3A od
ukupno 10 m.

Sonda 3
Sonda 3 pravokutnog je oblika, dimenzija 7x1,5 m, orijen-
tirana u smjeru istok-zapad, postavljena tako da svojim
istočnim dijelom zahvaća dio bedema. Zbog složenosti
stratigrafske situacije po sredini sonde ostavljen je arbi-
trarni profil, kojim je sonda podijeljena na zapadni i istočni
sektor. Zapadni sektor sonde 3, koji je gotovo u potpu-
nosti istražen 2013., u cijelosti je istražen do zdravice
2015., a unutar slojeva nisu pronađeni pokretni nalazi, Sonda S3 na Gradini

359
 Hrvatski arheološki godišnjak 13/2016
Sonda S3A na Gradini
sonde pojavljuje se puno kamenja, i to daleko više nego
u sondi 3 u slojevima s kamenom. Tolika količina kamena
bila je ne samo metodološki i dokumentacijski problem,
nego i fizički problem zbog težine i strmosti terena te su
se radovi odvijali sporo. Svakako, uočeni su i dokumenti-
rani novi elementi bedema i načina njegove gradnje, kao
i postojanje manjeg broja nalaza (statistički daleko manje
nego u naseobinskim slojevima sonde S3, ali znatno više
nego u gornjim dvama slojevima početnih istraživanja u
prva 4 m sonde S3A). Također se radi o nalazima ulomaka
keramičkih posuda i lijepa, koji se okvirno mogu datirati u
brončano doba.
Sonda 4
Ove je godine ponovno otvorena Sonda 4 – pravokutnog
oblika, dimenzija 11x8 m, paralelna sa sondama 2 i 3,
postavljena tako da svojim istočnim dijelom zahvaća dio
bedema. Prethodne je godine skinut sloj SJ1 i uočeno je
da je u Z dijelu odmah ispod zdravica (kao u sjeveroza-
padnom dijelu sonde S2 2013. godine). U istočnom dijelu
sonde situacija je u gornjim slojevima istovjetna situa-
ciji u S3. Godine 2016. ispolirana je površina sonde te je
stvarno stanje u sondi S4 (površina), kao i dnevnici istra-
živanja, nacrti i skice, uspoređeno s digitalnom dokumen-
tacijom tvrtke Arheoplan d.o.o. Dokumentacija je dovršena
naknadno te je ustanovljeno potpuno podudaranje svih
vrsta dokumentacije.
Ove je godine nakon vrlo preciznih i mukotrpnih polaga-
nih istraživanja u prethodnim kampanjama potvrđeno
i dokumentirano nekoliko podataka: dokumentiran je
izgled bedema s unutrašnje strane gradine; dokumenti-
ran je i rekonstruiran proces gradnje bedema, također s
unutrašnje strane gradine; dokumentirane su i rekonstru­
irane barem dvije faze naselja – jedna prije i druga nakon
gradnje bedema (uvjetne faze prema stratigrafskoj situa-
ciji). Ove je godine samo potvrđen rezultat prošlogodišnjih
istraživanja. Međutim, otvorena su i nova pitanja: naime,
bedem se s istočne strane dosta nisko i daleko spušta, a i
nalaze se veće količine kamena, te tek treba utvrditi vanjski
oblik, izgled i način gradnje bedema.
Istraživanjima na Gradini u Končalovićima dodatno je pro-
širen skup saznanja o prapovijesti na području Korduna, a
nalazi iz dosad istraženih sondi potvrđuju prijašnju tezu o
360
Gradini kao prapovijesnom naselju, koje se okvirno može
datirati u kasno brončano i starije željezno doba, iako
prema preliminarnom pregledu keramičkih nalaza ne treba
odbaciti mogućnost nalaza barem iz starijih brončanodob-
nih razdoblja (pokoji komad keramike sliči tzv. lasinjskoj
kulturi).
Literatura
Mihelić, Raguž, Štefančić 2012 S. Mihelić, K. Raguž, J.
Štefančić, Končalovići – Gradina, HAG, 8/2011, Zagreb,
2012: 325, 326.
Mihelić, Raguž, Štefančić 2013 S. Mihelić, K. Raguž, J.
Štefančić, Končalovići – Gradina, HAG, 9/2012, Zagreb,
2013: 397, 398.
Mihelić, Raguž, Štefančić 2014 S. Mihelić, K. Raguž, J.
Štefančić, Končalovići – Gradina, HAG, 10/2013, Zagreb,
2014: 298 – 300.
Mihelić, Raguž, Štefančić 2015 S. Mihelić, K. Raguž, J.
Štefančić, Končalovići – Gradina, HAG, 11/2014, Zagreb,
2015.
Mihelić, Raguž 2016 S. Mihelić, K. Raguž, Končalovići –
Gradina, HAG, 12/2015, Zagreb, 2016.
Sanjin Mihelić
Krešimir Raguž
Summary
Rescue archaeological excavations at Gradina in
Končalovići were conducted from August to November
2016. Gradina is a Bronze Age hillfort above the Korana
River. During this and previous years` investigations the
inner side of the rampart was documented, the process of
the construction of the walls was documented, and at least
two phases of the settlement were recorded – one preced-
ing and another following the construction of the walls (con-
ditional phases based on the stratigraphy).
The excavations at Gradina in Konačalovići have signifi-
cantly elucidated the prehistory of Kordun, and the finds
from the previously excavated probes confirm the earlier
thesis that Gradina was a prehistoric settlement which can
be dated to the Late Bronze and Early Iron Ages. There is
also a possibility of dating the site to earlier phases of the
Bronze Age (some of the pottery finds are very similar the
so-called Lasinja Culture).
Redni broj: 202
Lokalitet: Lasinja – Gradišće, Britveci, Talijanovo brdo
Naselje: Crna Draga, Lasinja
Grad/općina: Lasinja
Pravni status: postupak u tijeku
Razdoblje: P
Vrsta radova: terenski pregled, sondažno iskopavanje
Ujesen 2016. uslijedila je još jedna sezona pregleda pro-
stora općine Lasinje, s posebnim naglaskom na položaj
Talijanovo brdo. Voditeljica radova bila je dr. sc. Jacqueline
Balen iz Arheološkog muzeja u Zagrebu.
 Karlovačka županija, HAG 13/2016
Talijanovo brdo, sonda 8 (izradio: M. Mađerić)
Lokalitet Talijanovo brdo prirodan je brijeg (lokalitet je gra-
dinskog tipa), koji se nalazi blizu rijeke Kupe. Godine 2016.
nastavljeno je istraživanje samog platoa te su istražene
sonde 7 i 8. Dosadašnjim istraživanjima ustanovljeni su
isključivo ukopani objekti. Međutim, zbog male istražene
površine, uvjetovane gustom šumom i raslinjem, još uvijek
nije moguće definirati je li riječ isključivo o radnim ili o
stambenim prostorima. Organska građa, naime, gotovo da
i nije prisutna u istraženim objektima, zbog velike kiselosti
zemlje, što svakako dodatno otežava moguću interpreta-
ciju funkcije objekata. Manje količine kućnog lijepa sugeri-
raju da su na položaju Talijanovo brdo postojale nadzemne
strukture.
Upravo svi elementi na položaju Talijanovo brdo, poput
toga da je riječ o jednoslojnom nalazištu, isključivo s hori-
zontalnom stratigrafijom te malom iskopanom površinom,
karakteriziraju i velik broj ostalih lasinjskih nalazišta, zbog
čega je na prostoru Hrvatske evidentan nedostatak lasinj-
skih nadzemnih objekata. Tek velikim infrastrukturalnim
radovima, kao što je to bio slučaj na istoku Hrvatske, mogle
bi biti otkrivene veće naseobinske površine te bi se moglo
utvrditi da su pripadnici lasinjske kulture živjeli u velikim
nadzemnim objektima.
Keramika je najzastupljenija među materijalom prikuplje-
nim tijekom istraživanja, a u potpunosti se uklapa u već
poznat repertoar lasinjske kulture. Rađena je od pjeskovite
gline, često s primjesama pijeska i drobljenog kamenja,
a u rijetkim slučajevima dodavan je i organski materijal.
361
Talijanovo brdo, lomljevina pronađena prilikom istraživanja (foto:
I. Krajcar)
Obrada vanjske površine, odnosno kakvoća izradbe, varira
od grube preko glatke keramike pa do primjeraka s ugla-
čanom površinom. Kod grube keramike vidljivi su komadići
primjesa u glini, površina je slabo zaglađena i neravna te
je najčešće svjetlijih boja (od svjetlooker i oker do svje-
tlocrvene pa sve do sive i svjetlosmeđe). Keramika finije
obrade (glatka i uglačana) ima zaglađenu površinu, s malo
ili nimalo neravnina i u znaku je tamnijih tonova, od različi-
tih nijansi sive do potpuno crne.
Velik dio ulomaka ostao je tipološki neopredijeljen, jer se
uglavnom radi o dijelovima tijela posuda te manjim ulom-
cima rubova i dna.
Analizom oblika može se izdvojiti nekoliko funkcionalnih
tipova posuđa: lonci, zdjele, šalice i žlice. Lonci su najčešće
većih dimenzija, a služili su uglavnom za skladištenje i pri-
premanje hrane. Njihov promjer ruba uglavnom je manji od
promjera tijela ili ramena i visina im prelazi najveći promjer
posude. Za razliku od njih, zdjele i šalice široke su i plitke
posude, čija je visina manja od najvećeg promjera. Šalice
su nešto manjih dimenzija i obično imaju jednu ručku sa
strane. Dosadašnjim istraživanjima nije potvrđen tip plitke
tave, relativno nov tip u lasinjskoj keramografiji.
Ukrašavanje posuda karakteristično je ponajviše za one
s finijom fakturom. Uglavnom je riječ o urezivanju, dok
su plastičnim aplikacijama različitih oblika i otiskivanjem
ukrašene posude grublje fakture, no najveći je broj ipak
neukrašen.
Literatura
Balen 2011 J. Balen, Lasinja (općina) – Gradišće, Britveci,
Talijanovo brdo, HAG, 7/2010, Zagreb, 2011: 335 – 338.
Balen 2013 J. Balen, Lasinja – Talijanovo brdo, HAG,
9/2012, Zagreb, 2013: 398, 399.
Balen 2014 J. Balen, Lasinja – Talijanovo brdo, Gradišće,
Britveci, HAG, 10/2013, Zagreb, 2014: 300, 301.
Balen 2015 J. Balen, Lasinja – Talijanovo brdo, HAG,
11/2014, Zagreb, 2015.
 Hrvatski arheološki godišnjak 13/2016

Balen 2016 J. Balen, Lasinja – Talijanovo brdo, Gradišće, dužine u iznosu od 101 km. Karlovačkom županijom
Britveci, HAG, 12/2015, Zagreb, 2016. trasa je prolazila od početne stacionaže na km 0+000
(Lipovšćak) u općini Bosiljevo do km 43+750 (Sučevići)
dr. sc. Jacqueline Balen u općini Vojnić. Širina trase iznosila je 18 m. Popis loka-
liteta u Sisačko-moslavačkoj županiji vidi u ovom broju
Summary HAG-a, pod red. br. 184.

A new season of archaeological field surveying in the ter- Trasom je dominirao brežuljkast teren prekriven šumama,
ritory of the Municipality of Lasinja, especially at the site livadama te obrađenim površinama u blizini naselja. Tijekom
of Talijanovo brdo, was conducted in the autumn of 2016.
The site represents a natural elevation (of a hillfort type)
near the Kupa River. In the course of 2016 the excava-
tions of the plateau, within probes 7 and 8, were continued.
Previous excavations revealed only dugouts. Since only a
small area has been opened so far, it is still not possible to
establish if they were used as housing or working facilities.
Organic materials are poorly preserved due to the acidity of
the soil, which aggravates the interpretation of the features.

Redni broj: 203

Lokalitet: Plinovod Bosiljevo – Sisak
Naselje: –
Grad/općina: Bosiljevo – Vojnić
Pravni status: –
Razdoblje: P, A, SV, NV
Vrsta radova: terenski pregled

U ožujku i travnju 2016. tvrtka Geoarheo d.o.o. iz

Zagreba pregledala je trasu gradnje magistralnog pli- Arheološki pokretni materijal prikupljen na položaju AL 2 (Lipovšćak
novoda Bosiljevo – Sisak DN 1000/100, sveukupne – Podrebar) (foto: K. Hustić)

Položaj arheoloških lokaliteta (AL 1 – AL 6) i pojedinačnih arheoloških nalazišta (PAN 1 – PAN 7) na trasi plinovoda u Karlovačkoj županiji
(izrada: J. Goričanec)

362
 Karlovačka županija, HAG 13/2016
Zračna snimka položaja AL 2 na trasi plinovoda (Lipovšćak –
Podrebar) (foto: J. Goričanec)
arheološkog terenskog pregleda prikupljeni su svi površin-
ski nalazi, kao i podaci o promjenama konfiguracije terena.
U slučajevima loše vidljivosti detektirane su promjene u kra-
joliku, nastale antropogenim djelovanjem. Prikupljeni teren-
ski arheološki nalazi neposredno su na terenu snimljeni
GPS instrumentom Stonex S9 i smješteni na kartu trase.
Na predmetnoj trasi na području Karlovačke županije,
prema dostavljenoj dokumentaciji Studije o utjecaju na
okoliš, bilo je predviđeno sedam potvrđenih/mogućih arhe-
oloških lokaliteta/područja, pet položaja u području utjecaja
te 19 položaja izvan područja utjecaja gradnje magistral-
nog plinovoda. Tijekom arheološkog terenskog pregleda
potvrđeno je arheološko područje Lipovšćaki, kao prvi ubi-
ciran arheološki lokalitet (AL 1). Na području Karlovačke
županije tijekom arheološkog pregleda terena zabilježeno
je sveukupno šest arheoloških lokaliteta (AL 1 – AL 6), s
većom koncentracijom površinskih nalaza keramike iz pra-
povijesti, antike, srednjeg i novog vijeka. Također je zabi-
lježeno i sedam pojedinačnih arheoloških nalaza (PAN 1
– PAN 7) karakteriziranih pojedinačnim ili malim brojem (do
pet) nalaza pokretnog arheološkog materijala.
Jelena Lapić
Summary
An archaeological field survey was carried out in March and
April 2016 on the route of the construction of the pipeline
between Bosiljevo and Sisak, Dn 1000/100, which encom-
passes 43.7 km in the territory of the Karlovac County. The
field survey established six archaeological sites (AL 1 – Al
6) with larger quantities of surface finds dating to prehis-
tory, Antiquity, medieval and post-medieval periods.
Redni broj: 204
Lokalitet: Stari grad Barilović
Naselje: Barilović
Grad/općina: Barilović
Pravni status: Z-295
Razdoblje: P, SV, NV
Vrsta radova: zaštitno iskopavanje
Od 26. rujna do 7. listopada 2016. trajala su arheo-
loška istraživanja Staroga grada Barilovića. Voditeljica
363
istraživanja bila je dr. sc. Ana Azinović Bebek, uz sudje-
lovanje Andreja Janeša iz Službe za arheološku baštinu
Hrvatskog restauratorskog zavoda, studentice Valerije
Gligore te četvorice fizičkih radnika koji su iskopavali teren.
Radove je u iznosu od 40.000,00 kn financiralo Ministarstvo
kulture, a Općina Barilović donirala je strojni iskop šute te
odvoz zemlje i šute.
Namjera ovogodišnjih arheoloških zaštitnih radova
bila je definirati stratigrafiju prostora između unutarnje
okrugle kule i četverokutne kule, starog ulaza u grad,
stoga je na tom prostoru postavljena sonda. Ukupno
su definirane 42 stratigrafske jedinice, od toga su dio
arheološki slojevi, a dio zidane strukture. Izdvojeni su
posebni nalazi (njih 45) i keramički ulomci srednjovje-
kovnih i novovjekovnih posuda koji se obrađuju u Odjelu
za restauriranje arheoloških kopnenih nalaza HRZ-a.
Također je uzeto osam uzoraka povijesne žbuke te tri
uzorka gara. Od arheoloških slojeva dominantni su oni
koji pripadaju kasnom srednjem vijeku. Izdvojeni su
nalazi životinjskih kostiju, koji su predani na analizu na
Veterinarski fakultet.
Istraživanjima su definirana tri različita poda iz triju
potvrđenih povijesnih faza života na Starom gradu
Bariloviću. Najmlađi pod, načinjen od drvenih greda i
dasaka, pripada civilnoj fazi 19. i 20. st. Pod od kame-
nih ploča pripada fazi kada je u gradu bila smještena
vojska Vojne krajine od 17. do 19. st., dok je najstariji
pod također načinjen od kamenih ploča, iz vremena ple-
mićke obitelji Barilović, odnosno 15. st. Među nalazima
dominira novovjekovna keramika iz civilne faze plemić-
koga grada Barilovića. Radi se o kuhinjskoj keramici,
kao i staklenom posuđu pronađenom na mjestu urušene
kuhinje iz 19. st.
Stari grad Barilović arheološki se počeo istraživati
2002., kada su stvoreni uvjeti za sigurno izvođenje
radova. Naime, Stari grad prije 2002. bio je u sta-
tički iznimno lošem stanju. Istraživanja su nastavljena
2003., zatim je napravljena pauza, za vrijeme koje je
saniran čitav južni obrambeni zid Staroga grada te je
2006. godine organizirana još jedna kampanja arheo-
loških istraživanja. Potom je saniran kompletan plašt
vanjskih obrambenih zidova Staroga grada te sjevero­
istočna ulazna kula. Godine 2010. otvoren je dio grada
u kojem je pronađen vanjski zid prvog dvorišta iz 15.
st., sanirani su svi istraženi zidovi i napravljena je
zimska zaštita. Arheološka istraživanja 2011. nastav-
ljena su od sonde istražene 2010. prema sjeveru uz
zapadni obrambeni zid. Arheološka istraživanja 2012.,
2013. i 2014. nastavljena su dalje prema istoku, a 2015.
istražena je velika okrugla kula u unutrašnjosti Staroga
grada.
Istraživanjima su potvrđene tri faze života na Starom
gradu Bariloviću: 1. faza plemićkog grada Barilovića, 15.
i 16. st.; 2. faza Vojne krajine, od 17. do kraja 19. st.;
3. faza civilne uprave, kraj 19. do polovine 20. st. Osim
načelno jasne razlike u arhitektonskim ostacima, tu istu
podjelu lako je pratiti i među pokretnim arheološkim nala-
zima. Posebno se izdvaja i prapovijesni sloj identificiran u
jugozapadnom dijelu grada, gdje su izdvojeni eneolitički i
kasnobrončanodobni nalazi.
 Hrvatski arheološki godišnjak 13/2016
Stari grad Barilović, podovi istraženi 2016. godine (foto: arhiv HRZ-a)
Literatura
Azinović Bebek 2007 A. Azinović Bebek, Stari grad
Barilović, HAG, 3/2006, Zagreb, 2007: 219 – 221.
Fras 1988 F. J. Fras, Cjelovita topografija karlovačke Vojne
krajine, Gospić, 1988: 233 – 237.
Kruhek, Horvat 1983 M. Kruhek, Z. Horvat, Barilović grad,
GZSKH, 8-9, Zagreb, 1982-1983: 121 – 136.
Laszowski 1902 E. Laszowski, Hrvatske povijesne građe-
vine, Zagreb, 1902: 219 – 224.
Lopašić 1985 R. Lopašić, Oko Kupe i Korane, Zagreb,
1895: 35 – 42.
Stari grad Barilović 2014 Grupa autora, 10 godina arhe-
oloških istraživanja, (ur. A. Azinović Bebek i M. Krmpotić),
Hrvatski restauratorski zavod, Zagreb, 2014.
Ana Azinović Bebek
Summary
Archaeological excavations at the site of the Old Town of
Barilović were conducted in September and October 2016.
This year`s excavations were focused on defining the stra-
tigraphy between the inner round tower and the square
tower, a former town entrance. The excavations revealed
364
three different flooring levels which correspond to the three
confirmed historic phases of the town. Among the finds,
post-medieval pottery from the civic phase prevails. It
includes kitchenware and glass vessels found on the loca-
tion of a 19th century kitchen.
Redni broj: 205
Lokalitet: Stari grad Drežnik
Naselje: Drežnik Grad
Grad/općina: Rakovica
Pravni status: Z-291
Razdoblje: NV
Vrsta radova: sustavno iskopavanje
U studenom 2016. tvrtka Kaducej d.o.o. iz Splita arheološki
je istražila prostor unutar Staroga grada Drežnika, u sklopu
nastavka sanacije urušenih zidova i temelja dijela ostataka
ziđa Staroga grada Drežnik u Drežnik Gradu.
Stari grad Drežnik smješten je nekoliko stotina metara
jugozapadno od naselja Drežnik Grada, koje se nalazi
sjeveroistočno od Plitvica i istočno od naselja Grabovca,
na cesti koja povezuje glavnu ličku magistralu s Bosnom
 Karlovačka županija, HAG 13/2016
Pogled iz zraka sa zapada na Stari grad Drežnik (foto: B.
Rožanković)
i Hercegovinom. Već sam položaj grada na rubu litice
kanjona lijeve obale rijeke Korane ističe njegovu stratešku
važnost i ulogu u povijesnim previranjima toga kraja.
Njegov položaj u prostoru, kao i arhitektonski elementi
gradnje, upućuju na važan obrambeni karakter zdanja.
Ime Drežnik spominje se u pisanim izvorima već u 12. st.,
kao i opetovano od 13. do 15. st., dok se srednjovjekovna
utvrda spominje u drugoj polovici 15. st. Početkom 14. st.
oblast grada Drežnika dolazi u posjed knezova krčkih
Frankopana, iako se u povijesnim dokumentima sve do
potkraj 15. st. još nigdje ne spominje utvrđeni grad. Krajem
16. i tijekom 17. pa sve do kraja 18. st., postojanje utvrde
usko je povezano s turskim prodorima i osvajanjima, pod
čijom vlašću doživljava preinake i gradnje (izvor: Kruhek
2009). Stari grad Drežnik ima karakter utvrđenog feudal-
noga grada, koji je u okviru povijesnih okolnosti stekao i
karakter pogranične utvrde nakon oslobađanja od turske
vlasti krajem 18. st.
Zatečeno stanje Staroga grada upućuje na trapezoidnu
tlocrtnu osnovu, od koje su vidljivi ostaci ugaonih zidnih
konstrukcija perimetarnog obrambenog zida, rekonstruirani
SI zid i rekonstruirana kružna kula na istoku, dva tlocrtno
polukružna i stepeničasto konstruirana prostora, koja su
usporedno vezana tjemenom za jugoistočni zid, kao i pre-
gradni zidovi prostorija, odnosno pojedinačnih objekata
unutar perimetra zida.
Cilj istraživanja bio je definirati prostorne jedinice jugo-
zapadnog unutrašnjeg dijela utvrde i arheološke slojeve
unutar tog prostora, kao i iskop dviju sondi izvan perimetra
vanjskih zidova grada. Predmet istraživanja je prostorija
JZ i djelomično prostorija SZ, koje su omeđene vanjskim
zidom bedema II, zidom III, te pregradnim zidovima H
i I, koji su istovjetni i pregradnim zidom J. Smještene su
na sjeverozapadnom dijelu unutrašnjeg prostora utvrde.
Prostorije (SZ veličine 34,2 m²; JZ veličine 15,6 m²) među-
sobno su odijeljene zatečenim zidom J, debljine cca 45 cm
i sačuvane visine cca 30 cm, orijentacije SZ-JI s ostacima
praga, odnosno prolaza između tih dviju prostorija, dok su
od jugoistočnog prostora odvojene zidovima H i I, koji je
također prekinut prolazima tj. pragovima, sačuvane visine
cca od 25 do 80 cm, orijentacije SI-JZ.
365
Sonda 1 zauzima prostor od 15 m² JZ prostorije omeđene
zidovima III, I i J, čija sačuvana visina prije istraživanja
iznosi cca 0,3 m. Kao intaktan nivo prostorije od kojeg je
započelo istraživanje rasprostiru se slojevi koji se sastoje
od nabijenoga glinovitog pijeska u funkciji naboja te u tom
smislu imaju arheološku interpretaciju. U sastavu imaju
veći postotak manjeg kamena lomljenca i tragova gore-
nja. Pretpostavlja se da su služili kao hodna površina,
koja se rasprostirala ispod debelog sloja urušenja i šute,
a koja predstavlja najmlađu fazu uporabe prostora grada.
Radi se o nivou podnice u obliku nabijenog sloja pijeska,
koji se rasprostire i u ostalim prostorima grada, u JI i SZ
prostoriji. Tome u prilog ide sloj sivog, krupnog pijeska,
koji se rasprostire cijelom površinom JZ prostorije, a koji
ima svojstva nasipa te obiluje ulomcima keramike i služi
kao podloga podnice. Ispod spomenutog sloja nasipa
pijeska rasprostiru se slojevi nasipa pjeskovite gline s
obilnim tragovima gorenja, također s većom količinom
nalaza ulomaka keramike, kao i sloj naboja sastava gli-
novitog praha, tvrdog i kompaktnog, s većom koncentra-
cijom sloja gara, iz čega proizlazi da je bio pod utjecajem
visokih temperatura, odnosno gorenja, kako bi se postigla
tvrdoća i kompaktnost podne površine. Sloj definira nivo
hodne površine unutar prostora JZ prostorije, na relativnoj
dubini od cca 85 cm, te se smatra starijom fazom uporabe
prostora JZ prostorije. Nakon uklanjanja sloja podnice,
uočeni su manji slojevi različitih sastava, s tragovima
morta, gareži i pijeska. Budući da je na tom nivou istraži-
vanje završeno, pretpostavlja se postojanje starije hodne
površine, odnosno podnice na većoj relativnoj dubini, tim
više što se na definiranom nivou još ne pojavljuju temelji
ukopa zidova koji zatvaraju JZ prostoriju, a čija otkrivena
visina iznosi cca 1-1,2 m. Isti slojevi koji se rasprostiru u
prostoru JZ prostorije, pojavljuju se i u južnom kutu SZ
prostorije, koja je odijeljena zidom J, što upućuje na činje-
nicu da je zid J mlađi od najstarije faze prostorija JZ i SZ
jer siječe spomenute slojeve. Nadalje, zid J naslanja se
Ortofoto SI dijela Staroga grada Drežnika (foto: B. Rožanković)
 Hrvatski arheološki godišnjak 13/2016
Pozicije sondi 1 i 2 SZ i JZ prostorije (foto: B. Rožanković)
na zid H, koji dijeli jugoistočni i sjeverozapadni prostor
grada te time upućuje na jedan prostor sjeverozapadnog
dijela grada.
Sondu 2 čini iskop od 8 m² u prostoru SZ prostorije, na
njezinu jugozapadnom dijelu, gdje je zidom J odvojena
od JZ prostorije, a s jugoistočne strane omeđena zidom
H. Prateći stratigrafiju slojeva, cilj iskopa bio je utvrditi
postojanje stuba za koje se pretpostavljalo da se nalaze
uza zid H, iako nisu pronađene. Stratigrafija slojeva razli-
čita je od stratigrafije utvrđene unutar prostorije JZ, a
sastoji se od slojeva urušenja i nasipa. Iskop je zaustav-
ljen na relativnoj dubini od 1,2 m, na kojoj se pojavljuju
isti slojevi kao u JZ prostoriji, čime se još više potvrđuje
pretpostavka da ti slojevi upućuju na postojanje starije
hodne površine, koja je na većoj relativnoj dubini, te da
je postojao jedan jedinstven prostor koji je na toj dubini
razdijeljen zidom J. Otkriven je prag zida J na jugozapad-
nom dijelu sonde te prag između zidova H i I na jugoistoč-
noj strani sonde koji leži na zubu zida (M). Pretpostavka
je da se na relativnoj dubini od cca 1,2 m sjeverozapadni
prostor grada pregrađuje zidom na SZ i JZ prostoriju te
da se u tim prostorima stratigrafija slojeva događala neo-
visno jedna o drugoj.
Prema naputku Konzervatorskog odjela u Karlovcu, uz
ostatke sjeveroistočnog vanjskog bedema iskopana je
sonda 3, s ciljem utvrđivanja dna ziđa, odnosno pojave
geološke podloge. Uklanjanjem sloja recentnog nasipa
kamenja, na relativnoj dubini od 0,5 m utvrđena je geo-
loška podloga prirodne stijene, na koju je djelomično polo-
žen bedem i sloj glinovitog praha kao zdravica koja se
rasprostirala unutar usjeklina prirodne stijene. Otkriveno
je naličje sjeveroistočnog bedema u sačuvanoj visini od
0,8 m, a sastoji se od pravilnog sloga velikih pravokutnih i
manjih kockastih kamenih blokova.
Sonda 4 pozicionirana je uz jugoistočni zid Staroga grada
Drežnika, s njegove vanjske strane, uz ostatke vanjskog
bedema s kojim zatvara kut. Cilj iskopa sonde 4 bio je utvr-
đivanje postojanje podnice i na kojem se nivou pojavljuje.
Dno sonde, odnosno dubina iskopa, arbitrarno je određena
jer dublji iskop nije bio moguć zbog konzistentnosti, odno-
sno rastresitosti slojeva. Stratigrafiju slojeva čine slojevi
urušenja vanjskog zida grada koji se sastoje od velikih
366
Istražene sonde 1 i 2 SZ i JZ prostorije (foto: B. Rožanković)
komada i blokova kamenja te sloja crvenkastog glinovitog
praha, koji je vjerojatno služio kao naboj i nasip tamno-
smeđe pjeskovite gline pomiješane s manjim kamenjem,
unutar kojeg je pronađen jedan ulomak keramičke posude
novovjekovnog podrijetla. Zbog sigurnosnih razloga iskop
je zaustavljen na relativnoj dubini od cca 2,6 m. Iz toga
proizlazi zaključak da je istraženi prostor dio infrastruk-
ture Staroga grada Drežnika, u kojem se mogu prepoznati
vjerojatno dvije hodne površine koje bi trebala potvrditi
dodatna i proširena istraživanja.
Slijedi zaključak koji pretpostavlja najstariju fazu uporabe
sjeverozapadnog prostora grada, koji je omeđen zidovima
I, II, III, kao perimetarnim zidovima, te zidovima H i I, koji
odvajaju sjeverozapadni i jugoistočni dio grada. Relativna
dubina najstarije faze, odnosno dubina pojave podnice naj-
starije faze, arbitrarno se definira jer je iskopavanje zau-
stavljeno prema nalogu konzervatora. Da se radi o jedin-
stvenom prostoru dokazuju i slojevi koji se rasprostiru na
cca 1,2 m relativne dubine, a koji su otkriveni na prostoru
JZ i SZ prostorije, te su presječeni zidom J, koji u mlađoj
fazi dijeli prvobitno jedinstven sjeverozapadni prostor
grada na dvije prostorije, a koji se naslanja na zid I. U JZ
prostoriji slijedi međufaza definirana slojem podnice te naj-
mlađa faza koja se pojavljuje na relativnoj dubini od 0,3 m,
u obliku nabijenog i kompaktnog sloja pijeska, koji objedi-
njuje cijeli sjeverozapadni i jugoistočni prostor grada. Da je
SZ prostorija djelovala neovisno o JZ prostoriji, dokazuju
slojevi većeg kamenja i tamne pjeskovite gline pomiješane
s velikom količinom manjeg i većeg kamenja, koji su slu-
žili kao slojevi za nivelaciju terena, odnosno za pripremu
podnice od spomenutog sloja nabijenog pijeska, koji se
rasprostire cijelim istraženim prostorom te se smatra naj-
mlađom fazom.
Što se nalaza tiče, u najvećoj je mjeri prisutan keramički
materijal, odnosno ulomci keramičkog posuđa pronađe-
nog u gotovo svim istraženim slojevima. Naime, osim vrlo
grube keramike, pronađeni su ulomci porculanskog posuđa
s oslikanim dekoracijama ili glazurom na unutrašnjim stra-
nama stijenki. Također je pronađeno nešto željeznih čavala
i većih klinova pravokutnih presjeka i pločastih glavica, kao
i uporabni predmeti poput kamenog brusa, ulomka grla sta-
klene boce i ulomka keramičke lulice.
 Karlovačka županija, HAG 13/2016

Literatura

Kruhek 2009 M. Kruhek, Drežnik Grad srednjovjekovno

naselje i kaštel Frankopana na Korani, Rakovica, 2009.

Dženi Los

Summary

Archaeological excavations at the site of the Old Town of

Drežnik were conducted in November 2016 within the pro-
ject of the rehabilitation of demolished walls and foundations.
Written sources mention the name of Drežnik in the 12th
century and a fortified town at the end of the 15th century.
The current state of the town points to a trapezoid layout.
The aim of the research was to define units within the SW
part of the fortification and archaeological layers in that area
as well to excavate two probes outside of the town walls.

Redni broj: 206

Lokalitet: Stari grad Slunj
Naselje: Slunj
Grad/općina: Slunj
Pravni status: Z-3173 Stari grad Slunj, snimka iz zraka (foto: A. Kovačević)
Razdoblje: SV, NV
Vrsta radova: arheološki nadzor

U srpnju i kolovozu 2016., tijekom 18 radnih dana, arheološki

je nadzirano iskopavanje zemljanog materijala na lokalitetu
Stari grad Slunj. Voditeljica istraživanja bila je Maris Kristović,
dipl. arheo., a zamjenica Eva Žile, mag. archeo. i mag. hist.
art. Ostatak stručne ekipe činili su Petra Nikšić, mag. archeo.
i Antonio Kovačević, tehničar. Radove su nadzirali Sonja
Jakšić, dipl. ing. arh. i Krešimir Raguž, dipl. arheo., djelatnici
Konzervatorskog odjela u Karlovcu. Lokalitet je iskopavala
tvrtka Građevinski obrt Špelić iz Slunja, dok je za arheološki
nadzor bila zadužena tvrtka Arheo Plan d.o.o. iz Konavala.
Radovi su financirani sredstvima Grada Slunja.

Programom je bio predviđen stalan arheološki nadzor

prilikom otkopavanja, utovara i odvoza zemljanog mate-
rijala, vođenje dokumentacije, izrada završnog izvještaja
i dokumentiranje završnog stanja, koje će biti nastavak
Izvještaja o arheološkom nadzoru 2015. godine. Zona
provođenja propisanih aktivnosti bila je zapadna polovica
dvorišta Staroga grada Slunja, odnosno prostor unutar
zidova površine cca 290,00 m2. Svrha izvođenja zemlja-
nih radova bila je definiranje povijesne plohe dvorišta, za
koju se pretpostavljalo da je ravna površina unutar Staroga
grada. Prilikom nadzora otvoren je i istražen nastavak S 1
u zapadnoj polovici dvorišta.
Nakon uklanjanja zemljanih slojeva, evidentirani su ostaci
zidova koji pripadaju ostacima prostorija djelomično defi-
niranih tijekom istraživanja 2015. (prostorije B i D) i ostaci Stari grad Slunj – zapadni dio (foto: A. Kovačević)
zidova novopronađene prostorije (prostorija E). Definiran je
izgled zapadne polovice dvorišta Staroga grada. Sonda je dvorišta pada od istoka prema zapadu te prati prirodan
istražena do ostataka podnice, odnosno naboja za nju, ili pad terena. U južnom dijelu dvorišta pronađena su dva
do pretpostavljene razine hodne površine, za koju je, kao stupa, a ostatak temeljne stope trećeg stupa pronađen je
i u prijašnjim istraživanjima, evidentirano da na prostoru tijekom prošlogodišnjih istraživanja. Stupovi najvjerojatnije

367
 Hrvatski arheološki godišnjak 13/2016

pripadaju ostacima trijema, koji se nalazio u dvorištu. U sje-

verozapadnom, odnosno jugozapadnom uglu dvorišta evi-
dentirani su pravilni četvrtasti prostori omeđeni podzidima
i zidovima, te s ostacima podnice vjerojatno čine zasebne
cjeline dvorišta. U ovoj fazi istraživanja ne može se utvrditi
funkcija tih prostora, ali vjerojatno su se takvim načinom
gradnje rješavale visinske razlike prirodnog pada terena
unutar Staroga grada. U središnjem dijelu dvorišta defini-
ran je zid nepoznate funkcije i bunar rađen od sedre. Oko
bunara pronađen je sloj pijeska obrubljen slojem nepro-
pusne glinaste zemlje. Sterilan sloj nepropusne gline ima
funkciju zadržavanja i skupljanja vode, a sloj pijeska ima
funkciju filtriranja vode u bunar.
Tlocrt pronađenih prostorija i dvorišta podudara se s tlocr-
tom Staroga grada koji je izradio B. W. Schernding 1790.
godine. Tijekom arheološkog nadzora prikupljen je manji Pećina Tounjčica
broj pokretnih arheoloških nalaza keramike, metala, gra-
đevnog materijala te uzoraka životinjskih kostiju. Pokretni
materijal okvirno je datiran u kasni srednji i rani novi vijek.

Maris Kristović
Eva Žile

Summary

In the course of July and August 2016 archaeological super-

vision was conducted over the earthworks at the site of
the Old Town of Slunj. The supervision encompassed the
western part of the courtyard with the aim of defining his-
toric paving. Also registered were the walls that represent
the remains of the rooms partly uncovered during the 2015
excavations as well as the remains of a newly found room.
The layout of the western part of the courtyard was defined,
which includes the remains of a flooring that slants from the
east to the west, in line with the configuration of the land. In
the southern part of the courtyard, there were the columns of
a porch. Square-shaped areas that probably represent differ-
ent parts of the courtyard were uncovered in the NW and SW
corners of the courtyard. In the central part of the courtyard,
there was a wall of unknown function and a well made of tuff.
The layout of the rooms and courtyards is consistent with a
layout made by B. W. Schernding in 1790. Small quantities
of late medieval and post-medieval movable archaeologi-
cal finds were found during the supervision.
Redni broj: 207
Lokalitet: Utvrđene pećine Karlovačke županije
Naselje: –
Grad/općina: –
Pravni status: postupak u tijeku
Razdoblje: SV, NV
Vrsta radova: rekognosciranje, dokumentiranje
Godine 2016. nastavljena je realizacija projekta istraži-
vanja utvrđenih pećina u Karlovačkoj županiji. Voditelji
istraživanja bili su Hrvoje Cvitanović (SK Ursus spelaeus
iz Karlovca) i Krešimir Raguž (Konzervatorski odjel u
Karlovcu). Sredstva za radove osiguralo je Ministarstvo
kulture, uz vlastita sredstva.
Keramički poklopac u S1
Projekt speleološkog kluba Ursus spelaeus iz Karlovca, u
suradnji s arheologom Konzervatorskog odjela u Karlovcu,
od 2007. jest istraživanje utvrđenih pećina u Hrvatskoj.
Provodi se arheološko i speleološko rekognosciranje te
dokumentiranje utvrđenih pećina na području Karlovačke
županije, a od 2008. istraživanje se širi i na Ličko-senjsku
županiju te 2009. i na Zagrebačku, Šibensko-kninsku,
Zadarsku, Splitsko-dalmatinsku i Dubrovačko-neretvansku
županiju, kao i na Hercegovinu. Od početka 2010. počinje
istraživanje tog fenomena i u susjednoj Sloveniji, u suradnji
s Društvom za raziskovanje jam iz Ljubljane. Dosad je u
Hrvatskoj otkriveno oko 100 utvrđenih pećina, ali je taj broj
veći.
Težište istraživanja 2016. bilo je na arheološkom istraži-
vanju Pećine Tounjčice, u kojoj je nakon što su nepoznati
počinitelji devastirali prostor, u unutrašnjosti otkriven zid,
a također su u drugoj dvorani pronađeni i tragovi potrage
metal-detektorom. U više su navrata također rekognosci-
rane, speleološki istraživane i dokumentirane druge pećine.
Jedan je dio istraživanja ponovno bio posvećen istraži-
vanju Gornje Baraćeve pećine, gdje je nastavljeno crta-
nje ljudskih ostataka u „Baraćevoj aveniji”, tj. istraživanja
„paleolitičkom metodom“, gdje se svaka pojedina kost (ili
drugi nalaz) crta u mjerilu. Na tom je lokalitetu takav pri-
stup od početka, a proteklih je godina dao sjajne rezultate.
Naime, iako su kosti naizgled razbacane, dosad je na 4 – 5
mjesta (od toliko pokušaja) ustanovljeno da su kosti otpri-
like na „originalnome mjestu”. Činjenica jest da se kopalo

368
 Karlovačka županija, HAG 13/2016
Kameni zid u pećini Tounjčici
Dva mača u S2
uz rubove kanala i u nepristupačnoj „Baraćevoj aveniji”, ali
distribucija ostataka pojedinih pokojnika čudesno je pra-
vilna te svakako i znakovita, ali i posebno dragocjena za
interpretacije nalazišta. Takvim je pristupom prošlih godina
precizno istraženo jedno vatrište.
Također je pregledano i nekoliko speleoloških objekata na
području Slunja, Rakovice, Krakara i Drežnice, Ogulina…,
za koje se prema pričama lokalnog stanovništva dalo
posumnjati da postoji bedem ili zid ili da su se u njima „ljudi
skrivali od Turaka”.
Tako je rekognoscirana jama Vidrilovka na brdu Pišteniku
između Plaškoga i Ličke Jesenice. Ondje je još J. Fras
zabilježio postojanje ljudskih ostataka iz turskoga vremena.
Ta se jama nalazi na visokom brdu, na koje se potrebno
penjati nekoliko sati. U unutrašnjosti je pronađeno dosta
ljudskih ostataka, a radi se o ostacima najmanje nekoliko
desetaka ljudi. Pronađeni su i ulomci keramičkih posuda
koji se po analogiji mogu okvirno datirati u novi vijek (sred-
nji/novi vijek), kao i ostaci gara. Uzete su dvije bedrene
kosti: za analize C-14 i za analizu radioaktivnog izotopa
stroncija, kao i uzorak stijene s dna jame, također za ana-
lizu radioaktivnog izotopa stroncija. Neke od analiza rade
se u suradnji s University of Wyoming iz SAD-a, primjerice
antropološke analize ljudskih ostataka.
I ove su godine, osim proučavanja sekundarnih izvora,
organizirana i opsežna arhivska istraživanja, kao i
anketiranje mjesnog stanovništva i kolega speleologa.
Rekognosciranjem je tako pronađena još jedna pećina s
369
Ulomci dvaju mačeva
ljudskim ostacima – pećina Gornji brijeg uz rijeku Kupu u
okolici Bosiljeva. Uzet je ostatak petne kosti radi analize
C-14. Također je uočeno i prikupljeno nešto površinskih
ulomaka keramičkih posuda, koji se mogu datirati u srednji/
novi vijek. Istraživanja su vođena u suradnji s paleontolo-
gom dr. Kazimirom Miculinićem, koji je i vodio istraživanja
pleistocenskih slojeva (metoda istraživanja kao u arhe-
ologiji) i geologom Nevenom Šuicom (obojica su članovi
kluba). Istraživanja su provedena u suradnji s University
of Wyoming iz SAD-a, a u njima su sudjelovali i dr. James
Ahern te osam studenata University of Wyoming te dr.
Boris Olujić i dr. Nikola Vukosavljević s Filozofskog fakul-
teta Sveučilišta u Zagrebu i Iva Perković u sklopu surad-
nje Ministarstva kulture, Sveučilišta u Zagrebu i University
of Wyoming. U istraživanju su sudjelovali i speleolozi
SK Ursus spelaeus iz Karlovca Nataša Cvitanović, Tin
Rožman, Goran Fehervari i Vlado Božić iz SD Željezničar
iz Zagreba.
Godine 2016. istraživana je i pećina Tounjčica. U unutraš-
njosti pećine postavljene su tri sonde (S1 veličine 2x2 m
u istočnoj dvoranici ulaznog prostora pećine i sonde S2
i S3 u dvorani iza ulaznog prostora pećine). U sondi S1,
koja je postavljena uz ostatke kamenog zida, pronađeni
su ulomci keramičkih, uglavnom novovjekovnih posuda.
Iako su slojevi u pećinama ponekad teško čitljivi i izmije-
šani, kao i u slučaju Tounjčice, tj. sonde S1, utvrđeno je
nekoliko stvari (uz pomoć geologa i SK Ursus spelaeus i
SD Željezničar). Naime, u navedenom je slučaju vjerojatno
bilo nanošenja slojeva u starijim povijesnim ili prapovije-
snim razdobljima, ali možda i miješanja. Ipak, ispod prvih
nekoliko stratigrafskih jedinica počela se pojavljivati i bron-
čanodobna keramika, a niže i lasinjska, zajedno s bronča-
nodobnom. Međutim, prema dnu iskopanog dijela sonde
lasinjska je keramika ipak bila nešto učestalija u odnosu
na brončanodobnu. Zanimljiv su slučaj i sonde S2 te S3.
One su postavljene u drugoj dvorani – iza ulaznog prostora
na dvama „zgodnim” mjestima, odnosno na iskopu od rupa
koje su napravili tragači metal-detektorom (Devastacija je
prijavljena i MUP-u, kao dio zajedničke akcije na nivou EU
– „Pandora”, kojom se provode daljnji koraci i postupci.). U
cijeloj su dvorani pronađeni ljudski ostaci, ali i brojni metalni
nalazi: rimski ključ, igle, noževi, razni klinovi, jedan dio vje-
rojatne konjske opreme (radne)…, međutim posebno treba
izdvojiti nalaz dvaju ulomaka mača, tj. jedan željezni držak
 Hrvatski arheološki godišnjak 13/2016

i jedan željezni mač s trnom (također necjelovit). Ondje su

sonde tek postavljene i u njima je započet rad te su u cije-
loj dvorani prikupljeni i mapirani pokretni nalazi, ali će tek
buduća istraživanja i analize utvrditi kontekst i datacije toga
zanimljivog višeslojnog lokaliteta. Uzeti su i uzorci koji će
se poslati na analizu C-14 u SAD, kao i uzorci za analize
aktivnih izotopa kisika, dušika i stroncija. Metalni predmeti
poslani su na restauraciju u Arheološki muzej u Zagrebu.
I ove su godine napravljene dvije geodetske snimke
pećina i njihovih zidova – špilja Hrenov grič kod Obreža
Vivodinskog i špilja Tounjčica (snimke je izradila tvrtka
Arheoplan d.o.o.).
Svaka od tih utvrđenih pećina upisana je u katastar spe-
leoloških objekata, kao i u evidenciju Ministarstva kulture
(baza podataka Konzervatorskog odjela u Karlovcu).

Literatura

Arhiv SO PD Željezničar, Zagreb

Arhiv SK Ursus spelaeus, Karlovac
Raguž, Cvitanović 2013 K. Raguž, H. Cvitanović, Utvrđene
pećine Karlovačke županije, HAG, 9/2012, Zagreb, 2013.
Raguž, Cvitanović 2014 K. Raguž, H. Cvitanović, Utvrđene
pećine Karlovačke županije, HAG, 10/2013, Zagreb, 2014.
Raguž et al. 2015 K. Raguž, H. Cvitanović, B. Olujić,
Utvrđene pećine Karlovačke županije, HAG, 11/2014,
Zagreb, 2015.
Raguž, Cvitanović 2016 K. Raguž, H. Cvitanović,
Utvrđene pećine Zagrebačke županije, HAG, 12/2015,
Zagreb, 2016.

Krešimir Raguž
Hrvoje Cvitanović

Summary Sonde 7 i 10, pogled iz zraka (foto: M. Vuković)

Archaeological excavations of the Tounjčica cave near
Tounj began in 2016. Apart from the remains of a wall,
there were numerous pottery finds as well as other mov-
able archaeological and paleontological finds. The first
season of archaeological excavations has shown that the
pottery finds can be dated to the Late Bronze/Early Iron
Ages and medieval/post-medieval periods as well as the
Eneolithic Lasinja Culture. Human remains were dated to
the end of the third or the beginning of the fourth centuries.
Also worth mentioning are metal finds, especially two frag-
ments of iron swords.
istraživanja bio je dr. sc. Boris Olujić, izv. prof., a u istraži-
vanju su sudjelovali dr. sc. Iva Perković, mag. pov. i arheo.
(zamjenica voditelja), Filip Matijević, mag. pov. i arheo.
(dokumentarist), Margareta Mikić, mag. pov. i student
diplomskog studija prapovijesne arheologije. U istraživa-
nju su također sudjelovali dr. sc. Branko Mušič (Oddelek
za arheologijo, Filozofska fakulteta, Univerza v Ljubljani,
Gearh Maribor), Miro Vuković, magistar arheologije (doku-
mentarist Odsjeka za arheologiju Filozofskog fakulteta
Sveučilišta u Zagrebu) i Neven Šuica, dipl. ing. geol. iz
Karlovca. Kao fizički radnici sudjelovali su Mihael i Milan
Božičević iz Skradnika kod Josipdola. Istraživanja su finan-
cirana sredstvima Ministarstva kulture.

Redni broj: 208 Viničica je prostrano brdsko uzvišenje (hum), koje domi-
Lokalitet: Viničica (kota 420) nira širim prostorom Ogulinske udoline. Riječ je zapravo o
Naselje: Skradnik, Šušnjevo Selo, Čakovac Oštarijski, dvojnom kompleksu Velike (kota 420) i Male Viničice (kota
Munjava, Josipdol 350,7). Ta je dvojna gradina bila kontinuirano i intenzivno
Grad/općina: Josipdol naseljena tijekom brončanog i željeznog doba. Tijekom
Pravni status: P-3677 antike u podnožju se nalazilo naselje municipalnog statusa.
Razdoblje: P, A Sustavno je istraživanje započeto u okviru projekta „Naselja
Vrsta radova: sustavno iskopavanje i komunikacije u kontekstu veza jadranskog priobalja i unu-
trašnjosti u prapovijesti i antici”, (2002. – 2006.), a nastav-
Od 21. rujna do 22. listopada 2016. trajala je nova ljeno u okviru projekta „Ekohistorijski aspekti naseljavanja
sezona arheoloških istraživanja lokaliteta Viničica. Voditelj hrvatskog krša u prapovijesti i antici” (130-1300644-0639;

370
 Karlovačka županija, HAG 13/2016

voditelj dr. sc. Boris Olujić, izv. prof.). Istraživanje je dio Modruša. Bespilotnom letjelicom snimljene su i konačne
obvezne terenske nastave diplomskog studija stare povije- situacije ovogodišnje faze istraživanja.
sti na Odsjeku za povijest Sveučilišta u Zagrebu. Sva navedena nedestruktivna istraživanja preduvjet su
Od siječnja do svibnja 2016. obavljene su pripreme za nastavka samog arheološkog iskopavanja. Nakon čišće-
sustavno arheološko istraživanje planirano u rujnu iste nja vrlo guste vegetacije uklonjeni su zaštitni sloj zemlje
godine. U tom razdoblju dovršena je obrada pokretnih te geotekstili sa sondi 7 i 10, čiji je iskop započet prijašnjih
nalaza i uzoraka prikupljenih tijekom prethodnih godina godina. Nakon toga obavljeno je georeferenciranje, utvr-
istraživanja te priprema za objavu dosadašnjih istraživanja. đivanje i provjera stojnih geodetskih točaka, postavljenih
Radi se o iznimno velikoj količini pokretne građe, ponajprije također tijekom prethodnih kampanja.
ulomaka keramike, pršljenaka, utega za tkalački stan, živo- U sondi 7 nastavljeno je spuštanje stratigrafske jedinice
tinjskih kostiju, metalnih i koštanih predmeta i dr. Dovršene 34 (sloj svjetlije žućkaste zemlje) uz sam jugoistočni profil
su konzervacija i restauracija nalaza te su oni sada spremni sonde 7, započeto prethodnih godina, na nivo stratigrafskih
za prezentaciju. Ostaje problem njihova prihvata i pohrane
u najbližoj muzejskoj instituciji, Zavičajnom muzeju Ogulin,
Pučkog otvorenog učilišta.
Kao osnovna priprema za istraživanje, godine 2016. s loka-
liteta je uklonjena gusta vegetacija te je pokošena trava te je
nastavljeno prošlogodišnje geodetsko snimanje i geofizičko
istraživanje (magnetnom i georadarskom metodom) platoa
Viničice. Geofizički je istražen prostor urbanog kompleksa
Modruša. Tim je trogodišnjim programom predviđeno cjelo-
vito istraživanje ukupnosti bogate kulturne baštine prostora
općine Josipdol. Time se stvaraju i temeljne postavke za
nastavak istraživanja Viničice i Modruša. Lokalitet su geo-
fizički snimili i istražili Filip Matijević i dr. sc. Branko Mušič.
Zračno snimanje čitave zone istraživanja bespilotnom je
letjelicom obavila tvrtka Lupercal M.T. j.d.o.o. iz Zagreba.
Ta je tvrtka iz zraka snimila cjelinu kompleksa Viničice i Sonda 10, 17. listopada 2016. (foto: B. Olujić)

Pogled iz zraka (foto: M. Vuković)

371
 Hrvatski arheološki godišnjak 13/2016
Sonda 7, detalj (foto: B. Olujić)
Radna fotografija (foto: B. Olujić)
jedinica 11 i 13. Ta se stratigrafska jedinica širi prema sje-
vernom rubu sonde. U tom sloju, ali samo u dijelovima
uz samu stijenu, sporadično se pojavljuje i nešto tamnija
zemlja. Nastavljeno je i čišćenje stratigrafske jedinice
11 (sloj izrazito tamne, smeđe zemlje, s tragovima gara,
brojnim ulomcima keramike, lijepa i životinjskih kostiju).
Ispod stratigrafske jedinice 11 počinje se pojavljivati svje-
tlija zemlja prošarana garom, stratigrafska jedinica 13,
vjerojatno podnica na koju su pale drvene konstrukcije
nastambe te ostali pokretni materijal. Izvađeno je doku-
mentirano kamenje uz sjeverni rub sonde. U stratigrafskoj
jedinici 34 nije bilo nalaza. U jedinicama 11 i 13 nađena je
372
keramika i kućni lijep. Čišćenjem tih stratigrafskih jedinica
dolazi se do kombinacije narančaste zemlje i tamnijih mrlja
(vjerojatno tragova gorenja) s dosta nalaza keramike. Ta
vrlo masna, tvrda zemlja narančaste boje, prošarana žutim
i tamnijim mrljama, nazvana je stratigrafskom jedinicom 41.
Ona se nalazi ispod jedinica 11 i 13, iznad poslije usta-
novljene jedinice 42, na istoj razini s jedinicom 34, a tije-
kom iskopa ustanovljen je velik broj ulomaka keramičkih
posuda. Skidanjem te jedinice dolazi se do novog, naran-
častog sloja s tamnim mrljama, ali bez ikakvih nalaza.
Radi se o stratigrafskoj jedinici 42. Ta je jedinica slična sj.
34, osim što je prošarana tamnim mrljama. Uz istočni rub
sonde 7 nastavljeno je praćenje stratigrafske jedinice 11 te
se naposljetku došlo do stratigrafske jedinice 42. Radi se
o sterilnom sloju, zdravici u toj sondi. Time je istraživanje
sonde 7 dovršeno. Iskop je označen geotekstilom te je u
sondu vraćena izbačena i pregledana zemlja.
Tijekom ovogodišnje kampanje nastavljeno je i istraživanje
sonde 10, čije je istraživanje započeto 2012., a nastavljeno
2013. i 2014. godine. Tijekom prethodnih istraživanja u
sondi 10 definirane su tada stratigrafske jedinice 36, 37 i
39. Stratigrafska jedinica 36 nalazila se u zapadnom uglu
sonde, nešto svjetlija crvenkasta zemlja omeđena većim
kamenjem, a u njoj je pronađeno izrazito mnogo ulomaka
keramike i posebice kućnog lijepa. U stratigrafskoj jedi-
nici 36 zemlja je iznimno masna i uočen je nešto manji
broj nalaza. Stratigrafska jedinica 37 sloj je nešto svjetlije
smeđe zemlje, a prostire se kroz južni, središnji i istočni
dio sonde. U sredini sonde nalazi se i nakupina sitnijeg
 Karlovačka županija, HAG 13/2016
kamenja te je radna pretpostavka da se radi o nivelaciji
stambenog prostora. Poput sj. 36 nešto je svjetlija od izra-
zito tamne sj. 11. Kod te nakupine sitnijeg kamenja nalazi
se sloj vrlo tvrde nabijene zemlje (podnica?), koja je defi-
nirana kao sj. 39. Čišćenjem sj. 39. (vrlo tvrda, svjetlije
crvenkasto smeđa, glinasta i vrlo masna zemlja) utvrđeno
je da se ona širi prema južnom i zapadnom dijelu sonde 10,
ispod sj. 37. U svim tim stratigrafskim jedinicama prona-
đen je izrazito velik broj ulomaka keramike i kućnog lijepa.
Stratigrafska jedinica 11 nalazi se isključivo u sjeverom
dijelu sonde 10. U toj stratigrafskoj jedinici, kao i u Sondi
7, pronađeno je najviše nalaza. Uklonjeno je kamenje iz
istočnog dijela sonde, dokumentirano u kampanji 2015.
godine. Nastavljeno je definiranje prijelaza stratigrafske
jedinice 11 i 39 u istočnom dijelu sonde, s vrlo malo nalaza
keramike i kućnog lijepa. Nastavljeno je i čišćenje strati-
grafske jedinice 36, od zapadnog prema istočnom dijelu
sonde. Nastavljeno je i čišćenje stratigrafske jedinice 11 uz
sjeverni rub sonde. Pojavljuje se novi sloj svjetlije smeđe
zemlje, prošaran narančastim mrljama, poslije nazvan
stratigrafska jedinica 40. U njoj je pronađen velik broj ulo-
maka keramike, lijepa i kostiju. U ostalim dijelovima sonde
nastavljeno je čišćenje ostataka stratigrafskih jedinica 36 i
37. Na istoj razini kao i stratigrafska jedinica 40, u sjeve-
roistočnom rubu sonde 7 pojavljuje se utabana, vrlo tvrda
zemlja svjetlije, narančaste boje, bez ikakvih nalaza. Radi
se o stratigrafskoj jedinici 43. Čišćenjem stratigrafskih jedi-
nica 40 i 43 na kraju se dolazi do stratigrafske jedinice 36.
Zaključeno je da se zapravo radi o sterilnom sloju, zdravici.
I ondje je iskop označen geotekstilom na koji je vraćena
pregledana zemlja.
Tijekom istraživanja pronađena su četiri posebna nalaza,
dva u sondi 7 (keramički kolotur i ostatak ljudskog zuba?) i
dva u sondi 10 (brusni kamen i ostatak posude s probuše-
nim dnom – cjediljke). U sondi 7, u stratigrafskoj jedinici 11
izoliran je jedan uzorak gorenog drva.
Istraživanje je vođeno prema svim pravilima struke, uz
praćenje i dokumentiranje stratigrafske strukture, vođen
je terenski dnevnik s pripadajućim obrascima, sve su
faze istraživanja nacrtno i fotografski dokumentirane te
je napravljen terenski popis pokretnih nalaza i uzoraka.
Osigurana je privremena zaštita nalazišta do nastavka
istraživanja i početka trajne konzervacije te je također
osigurana privremena pohrana nalaza i uzoraka. Analiza
nalaza još je u tijeku, iako se već sada može zaključiti da
se u radi o jasnom kontinuitetu toga višeslojnog naselja,
s tragovima više faza naseljavanja, od kojih se najmlađa,
ujedno i posljednja, može datirati u 1. st. pr. Kr. Radi se
ujedno i o četrdesetak centimetara debelom sloju razara-
nja, izrazito tamnom, s brojnim tragovima gorenja.
Dosadašnjim istraživanjima utvrđeno je dovoljno eleme-
nata na kojima se može graditi strategija budućih sustavnih
istraživanja većih razmjera (stratigrafski odnosi, geodetska
podloga). Važnost, intenzitet te količina nalaza upućuju
na to da se radi o važnom središnjem naselju tijekom
dužih povijesnih razdoblja. Ovogodišnjim istraživanjem
nastavljen je sustavan rad na pripremi dijelova lokaliteta
za prezentaciju, obrada pokretnih nalaza, ali i otvaranje
većih površina naselja radi njegove cjelovite zaštite i pre-
zentacije. Sustavno arheološko iskopavanje te priprema
373
pojedinih dijelova tog lokaliteta za prezentaciju planira se
nastaviti i iduće godine.
Literatura
Babić, Trbojević-Vukičević 2008 K. Babić, T. Trbojević-
Vukičević, Arheozoološka analiza animalnih koštanih osta-
taka s lokaliteta Viničica – Josipdol (2002.-2004.), Povijest
u kršu, Zbornik radova projekta „Naselja i komunikacije u
kontekstu veza jadranskog priobalja i unutrašnjosti u pra-
povijesti i antici”, Alpium IIllyricarum studia, vol. 1 (ur. B.
Olujić), Zagreb, 2008: 101 – 105.
Olujić 2007 B. Olujić, Sustavno arheološko istraživanje
lokaliteta Viničica kod Josipdola, Modruški zbornik, 1/2007,
Modruš, 2007: 53 – 69.
Olujić 2007a B. Olujić, Povijest Japoda, Zagreb, 2007.
Olujić 2008 B. Olujić, Iskopavanje lokaliteta Viničica 2002.-
2004., Povijest u kršu, Zbornik radova projekta „Naselja i
komunikacije u kontekstu veza jadranskog priobalja i unu-
trašnjosti u prapovijesti i antici”, Alpium IIllyricarum studia,
vol. 1 (ur. B. Olujić), Zagreb, 2008: 87 – 99.
Olujić 2011 B. Olujić, Istraživanje arheološkog lokaliteta
Viničica kod Josipdola (2005. – 2010.), Modruški zbornik,
4-5, Modruš, 2011: 137 – 158.
Olujić 2014 B. Olujić, Viničica (kota 420), HAG, 10/2013,
Zagreb, 2014.
Olujić 2015 B. Olujić, Viničica (kota 420), HAG, 11/2014,
Zagreb, 2015.
Olujić, Šuica 2012 B. Olujić, N. Šuica, Geološki doprinos
rekonstrukciji životnog prostora u prošlosti na primjeru
arheološkog lokaliteta Viničica kod Josipdola, Zbornik
radova IV savjetovanja geologa BiH sa međunarodnim
učešćem, (ur.: F. Skopljak, A. Filipović, N. Đurić), Sarajevo,
2012: 523 – 536.
dr. sc. Boris Olujić
Summary
Systematic archaeological excavations of the site of Vinčica
near Josipdol were conducted in the course of 2016. The
final aim of the project is the creation of an archaeological
park. The project includes the research of all aspects of the
diachrony of life in this area, from prehistory, Antiquity to
the early post-medieval period.
 Hrvatski arheološki godišnjak 13/2016

ISTARSKA ŽUPANIJA

209 Bale – sv. Marija Velika

210 Červar – uvala Busuja
211 Dvigrad
212 Guran – srednjovjekovno naselje
213 Kaštel sv. Jurja
214 Koromačno – uvala Koromačno
215 Kršan – Kaštel Kršan
216 Limski kanal
217 LIžnjan – rt Uljeva i uvala Kuje
218 Loron – Santa Marina
219 Medulin – Puntica, podmorje
220 Medulin – uvala Bijeca
221 Monbrodo
222 Mušego
223 Mutvoran
224 Oprtalj – Ul. M. Laginje 5
225 Otok Sv. Andrija
226 Otok Veruda – podmorje
227 Paz – kaštel Paz
228 Plomin
229 Plomin Luka
230 Poreč – Decumanus
231 Poreč – Trg Marafor
232 Poreč – Trg slobode 5
233 Premantura – uvala Debeljak
234 Pula – Amfiteatar
235 Pula – bazilika sv. Marija Formoza
236 Pula – Danteov trg
237 Pula – Držićeva ul. i igralište OŠ Centar
238 Pula – Glavinićev uspon
239 Pula – Luka Pula
240 Pula – Malo rimsko kazalište
241 Pula – Park grada Graza
242 Pula – Uspon sv. Franje Asiškog
243 Pula – utvrda Verudela i topnička bitnica
sv. Ivan
244 Rabac – uvala Rabac i uvala Prtlog
245 Račice – kaštel Račice
246 Rovinj – crkva sv. Ciprijana
247 Sipar (k.č. 1132)
248 Sutivanac – Sv. Ivan Krstitelj
249 Sveti Ivan Kornetski
250 Tar – Stancija Blek
251 Umag – Ul. D. Alighierija
252 Utvrda Petrapilosa
253 Utvrda Stari Rakalj
254 Utvrda Turnina
255 Veli Piruzi – podmorje
256 Vrsar – Monte Ricco
257 Vrsar – Sv. Marija od mora
258 Vrsar – vodovod
259 Žminj – Kaštel Žminj

374
 Istarska županija, HAG 13/2016
Redni broj: 209
Lokalitet: Bale – Sv. Marija Velika, benediktinski
samostan
Naselje: Bale
Grad/općina: Bale
Pravni status: Z-598
Razdoblje: A, SV, NV
Vrsta radova: sustavno iskopavanje, konzervacija
U listopadu 2016. organizirana je nova kampanja drugog
ciklusa arheoloških te konzervatorskih istraživanja samo-
stanskog kompleksa sv. Marije Velike kod Bala. Voditelji su
bili prof. dr. Miljenko Jurković i dr. Ante Milošević, u sklopu
redovite djelatnosti Međunarodnog istraživačkog centra za
kasnu antiku i srednji vijek Sveučilišta u Zagrebu. Projekt
financira Ministarstvo kulture.
Sakralni kompleks Vele Gospe kod Bala u Istri, koji se
sastoji od ranosrednjovjekovne crkve sv. Marije i dogra-
đenoga joj prostranoga samostana s južne strane i
kapele u jugozapadnome uglu, sustavno se istražuje
od 1995. godine. U prvom ciklusu iskopana je i potom u
potpunosti konzervirana bazilika te njezino neposredno
okružje, a nalazi skulpture muzealizirani u lapidariju
župne crkve u Balama (Jurković, Caillet 2007; Chevalier,
Jurković, Matejčić 2009). Jednako je tako istražena i pri-
vremeno konzervirana kapela jugozapadno od crkve. U
drugoj fazi istraživanja, od 2002., sustavno se istražuje
vanjski obod samostana, počevši od začelja velike bazi-
like sv. Marije, s grobljem. U dosadašnjem istraživačkom
radu u potpunosti su istražene istočna i južna vanjska
strana samostana, a vanjski su perimetralni zidovi samo-
stana s tim dvjema stranama u potpunosti konzervirani
(Jurković, Marić 2006; Jurković, Milošević, Marić 2007).
Godine 2011. započeo je novi istraživački ciklus, kojim
se želi definirati vanjski zapadni obrub samostanskog
sklopa. U listopadu 2016. organizirana je nova kampanja
konzervatorski radovi arheološka istraživanja
Shematski tlocrt iskopina samostana s označenom zonom istraži-
vanja 2015. i 2016. godine (crtež: A. Milošević)
375
tog ciklusa arheoloških te konzervatorskih radova na
području zapadnog zida, kao i gospodarskog objekta na
tom prostoru.
Kampanja 2016. nastavak je prethodne, iz listopada 2015.,
kada je otvoren dugačak potez zapadnog zida, sve do gos-
podarskog objekta kvadratne osnove, koji je u kampanji
2015. u potpunosti istražen, a nakon istraživanja privre-
meno konzerviran. Godine 2016. dovršena je konzervacija
tog objekta, a radove je izvodila tvrtka Kapitel.
Nastavljena je i konzervacija zapadnog zida sjeverno od
gospodarskog objekta te je započelo ograničeno arheo-
loško sondiranje daljnjih zidnih struktura prema sjeveru.
U istraženim sondama, začudo, i to prvi put tijekom dugo-
godišnjeg istraživanju lokaliteta, sitnih je nalaza bilo mini-
malno, tek nekoliko fragmenata srednjovjekovne kera-
mike, čija obrada slijedi. Također, prvi put nije pronađen
ni jedan fragment ranosrednjovjekovne skulpture. Možda
je razlog to što je pronađena ponešto drugačija struktura
zidova, koji odaju antičko podrijetlo, stoga je otkrivanjem
te zidane strukture zaustavljeno ovogodišnje arheološko
istraživanje, a sredstva su iskorištena za konzervaciju
zapadnog zida i gospodarskog objekta, istraženih pret-
hodne godine.
Literatura
Caillet, Jurković, Chevalier, Matejčić 1999 J.-P. Caillet,
M. Jurković, P. Chevalier, I. Matejčić, Velika Gospa près
de Bale (Istrie) : quatrième campagne de fouilles (1998),
HAM, 5, Zagreb – Motovun, 1999: 219 – 228.
Caillet, Jurković, Matejčić 1996 J.-P. Caillet, M. Jurković,
I. Matejčić, Le complexe paléochrétien et haut médiéval de
Velika Gospa près de Bale (Istrie): première campagne de
fouilles, HAM, 2, Zagreb – Motovun, 1996: 133 – 136.
Chevalier, Jurković, Matejčić 2009 P. Chevalier, M.
Jurković, I. Matejčić, Velika Gospa près de Bale (Istrie)
II. L’église Velika Gospa pres de Bale. Vol. II, Zagreb –
Motovun, 2009.
Chevalier, Matejčić, Caillet, Jurković 2000 P. Chevalier,
I. Matejčić, J.-P. Caillet, M. Jurković, Sveta Marija (Velika
Gospa) près de Bale (Istrie) : cinquième campagne de fou-
illes (1999), HAM, 6, Zagreb – Motovun, 2000: 183 – 188.
Jurković, Caillet 2007 M. Jurković, J.-P. Caillet (ed.),
Velika Gospa près de Bale (Istrie) I. L’église Velika Gospa
pres de Bale, Vol. I, Zagreb – Motovun, 2007.
Jurković, Caillet, Matejčić 1997 M. Jurković, J.-P. Caillet,
I. Matejčić, L’église Santa Maria Alta près de Bale (Istrie):
campagne de fouilles 1996, HAM, 3, Zagreb – Motovun,
1997: 225 – 232.
Jurković, Marić 2006 M. Jurković, I. Marić, Bale – bene-
diktinski samostan i crkva sv. Marije Velike, HAG, 2/2005,
Zagreb, 2006: 240 – 243.
Jurković, Milošević, Marić 2007 M. Jurković, A. Milošević,
I. Marić, Bale – benediktinski samostan i crkva sv. Marije
Velike, HAG, 3/2006, Zagreb, 2007: 223 – 225.
Marušić 1983 B. Marušić, Contributo alla conoscenza
dei monumenti storico-artistici di Castrum Vallis e del suo
territorio, Atti del Centro di ricerche storiche-Rovigno, XIII,
Trieste – Rovigno, 1983: 19 – 55.
Matejčić, Jurković, Caillet, Chevalier 1998 I. Matejčić, M.
Jurković, J.-P. Caillet, P. Chevalier, Velika Gospa près de
 Hrvatski arheološki godišnjak 13/2016
Bale (Istrie) : campagne de fouilles 1997, HAM, 4, Zagreb
– Motovun, 1998: 189 – 198.
prof. dr. sc. Miljenko Jurković
dr. sc. Ante Milošević
Summary
The 2016 excavation campaign of the Benedictine monas-
tery of St Mary the Great near Bale focused on the western
outer wall, as a follow-up of the previous campaign. Since
the new trenches had revealed a complex system of walls,
we decided to use the financial resources for the conserva-
tion of the previously excavated parts of the western wall.
The peculiarity of the 2016 campaign is a total lack of early
medieval fragments of sculpture, as well as an astonishing
scarcity of ceramics. It is probably due to chronology – in
fact, the structures revealed seem to belong to Classical
Antiquity. That will be the focus of consecutive archaeologi-
cal campaigns.
Redni broj: 210
Lokalitet: Červar – uvala Busuja
Naselje: Červar
Grad/općina: Poreč
Pravni status: R-109
Razdoblje: A
Vrsta radova: podvodno istraživanje
Od 26. rujna do 16. listopada 2016. trajala su podvodna
arheološka istraživanja na antičkom ribogojilištu u uvali
Busuja. Lokalitet se istražuje od 2005. godine. Ekipa se
sastojala od voditelja Vladimira Kovačića (Zavičajni muzej
Poreštine/Museo del territorio parentino Poreč/Prenzo)
i Marie-Brigitte Carre (Centre Camille Jullian, Aix en
Provence), Guilhema Chapelina arhitekta (Centre Jean
Bérard, usr 3133, CNRS/EFR, Naples), Loïca Dameleta,
fotografa i Vincenta Dumasa, topografa (Centre Camille
Jullian, umr 7299, Université Aix-Marseille-CNRS, Aix en
Provence) te arheologa Alberta Bravo Morata, Alessandre
dell’Anna, Maurizia di Bartolo, Anaïs Di Meglio (Master
of Maritime and Coastal Archaeology, Università di Aix
Tlocrt ribnjaka
376
Urušeni zid (foto: L. Damelet)
Marseille), Antoinea Boissona (Université di Montpellier) i
Erice Florido (Università di Lecce, odgovorna za hiperba-
rično osiguranje).
Blizina obale i mala dubina zahtijevale su minimalnu
opremu. Tri motorne pumpe, dvije za mamut-sisaljke i
jedna za vatrogasni šmrk, bile su montirane na malenu
čamcu, koji je ujedno služio i kao promatračnica za pra-
ćenje ronioca i niskotlačnog montiranog kompresora za
rad nargile. Istraživanja su usmjerena na dvije konstrukcije
unutar ribnjaka: sustav zatvaranja vratnica između bazena
te bočne konstrukcije ribnjaka u dodiru s morem.
Vrata B/K i K/L
Dovršen je iskop prvih vrata te su otkrivena druga vrata.
U oba su slučaja nađene dvije zidane vratnice s utorom
u koji ulaze drvena klizna vrata. Ona su zatvarala ulaz i
bila prislonjena na zidanu podnicu. Nadalje, uz vrata B/K
nalazi se horizontalna šupljina širine 6 – 8 cm, koja je
okrenuta nasuprotnim zidovima i prelazi preko cijele otkri-
vene površine. Ta je šupljina vjerojatno nastala truljenjem
jedne drvene planke ugrađene u zid. Nije poznata njezina
funkcija, no takva šupljina nije nađena u bočnim zidovima
vrata K/L.
Vrata C/H
Otkriven je zid 14, koji je uništen na razini praga duljine cca
2,30 m. Kao i u prethodnom slučaju, na vratima su nađene
dvije planke uzidane u ziđe (B 128 i 129) i razdvojene
utorom koji odgovara širini vertikalnog ulaza.
Osvrt na bazene E i M
Dvije sonde napravljene su u bazenima E i M, i to na njiho-
vim bočnim stranama, koje su u izravnom dodiru s morem.
U oba je slučaja iskop otkrio postojanje zidnih otvora prema
moru. Otvori se sastoje od kamenih slojeva složenih u dva
reda te čine rešetkast zid. Dvije velike ravne ploče pokri-
vaju otvore koji imaju konusan oblik: šire su prema mora,
a uže prema unutrašnjosti bazena. U oba bočna bazena
nađena su tri reda otvora. Pred kraj istraživanja s vanjske
strane bazena M uočeno je šest drvenih stupova grupiranih
po dva u dva reda. Stupovi su okruglog i četvrtastog pre-
sjeka, a uz njih su nađene i drvene daske izvan bazena E.
Sve što je nađeno odmah je prekriveno i zaštićeno.
 Istarska županija, HAG 13/2016
Rešetkast propusni zid (foto: L. Damelet)
Mnogi elementi ostaju nepoznati, kao što je razlog ume-
tanja drvenih dasaka na razini pragova između bazena,
koji vjerojatno oslabljuju tu krhku strukturu, zbog čega je
zid 14 na tom dijelu slomljen te je pao u bazen H. Ujedno,
otkriće rupičavosti zida važna je činjenica za razumijeva-
nje funkcioniranja građevine. Rezultati bioarheoloških i
ihtioloških studija također daju izvanredne podatke. Ostaci
jegulje (Anguilla anguilla) nađeni su ispod dviju drvenih
vratnica na dnu bazena B (studija M. Tillier i N. Rovira
(ASM, UMR 5140, CNRS-Università di Montpellier)). Radi
se o mladoj jegulji, koja je još trebala biti u slatkoj vodi, ali
je ubačena u ribnjak, a možda je uhvaćena u delti rijeke
Mirne. Moguće je da se ribogojilište upotrebljavalo za skla-
dištenje jegulja prije prodaje ili konzumacije.
Karpološke analize pokazuju povezanost vodenih biljaka
koje su tolerantne ili netolerantne na slanost. Možda se
morska voda u ribnjaku miješala sa slatkom vodom, no o
tome za sada nema nikakvih drugih arheoloških spoznaja
ni dokaza (studija M. Tillier i N. Rovira (ASM, UMR 5140,
CNRS-Università di Montpellier)).
Literatura
Tillier et al. 2016 M. Tillier, L. Bouby, N. Rovira, D. Lefèvre,
Carpologie en contexte portuaire romain: Economie
végétale et environnement des sites de Caska (Ile de
Pag, Croatie), du Castélou/Mandirac (Narbonne) et d’Arles
Rhône 3. U: Sanchez C., Jézégou M.-P. (dir.), Les ports
dans l’espace Méditerranéen antique. Narbonne et les
systèmes portuaires fluvio-lagunaires, Actes du colloque
de Montpellier des 22-24 svibanj 2014, Supplément à la
Revue Archéologique de Narbonnaise
Vladimir Kovačić
Marie-Brigitte Carre
Summary
Underwater archaeological excavations at the location of
an Antiquity-period fish hatchery in Busuja Cove were con-
ducted in the course of September and October 2016. The
research focused on two constructions within the facility:
the system for closing off the gate between pools and side
constructions in contact with the sea.
377
Redni broj: 211
Lokalitet: Dvigrad
Naselje: Kanfanar
Grad/općina: Kanfanar
Pravni status: Z-587
Razdoblje: SV, NV
Vrsta radova: arheološki nadzor, zaštitno iskopavanje
U rujnu 2016. nastavljena je sanacija ruševina srednjo-
vjekovnoga grada Dvigrada. Nositelj programa je Općina
Kanfanar. Voditeljica arheoloških radova bila je Martina
Barada, dipl. arheo. iz tvrtke Arheo TiM d.o.o. Pula. Za
čišćenje, iskop i konsolidaciju bila je zadužena tvrtka
Kapitel d.o.o. iz Žminja. Za fotogrametrijsko snimanje i
izradu dokumentacije angažirana je tvrtka Centurion d.o.o.
iz Pule. Sredstva za radove osigurali su Ministarstvo kul-
ture i Istarska županija.
Predmetni radovi obuhvatili su konsolidaciju zidova obje-
kata 6 i 7, smještenih uz glavnu ulicu, južno od središnjeg
trga, nastavak konsolidacije južnog dijela zapadnog zida
objekta 2, smještenog sa JZ strane središnjeg trga te sje-
vernog dijela objekta 43(60), smještenog uz južni bedem.
Sukladno prethodnom odobrenju Konzervatorskog odjela u
Puli, tijekom čišćenja sloja urušavanja unutar objekata 6 i 7
te sjevernog dijela objekta 43(60) organiziran je arheološki
nadzor, koji je naknadno prerastao u zaštitno arheološko
istraživanje. Arheološkim radovima obuhvaćen je i prolaz
sa zapadne strane objekta 6.
Tijekom čišćenja urušenja unutar objekata upotrebljavan je
malen priručni stroj, dok su svi ostali arheološki radovi izve-
deni isključivo ručnim iskopom. Veći dio urušenog kamenog
materijala reupotrijebljen je za konsolidaciju samih obje-
kata, a višak materijala pohranjen je na osigurani deponij
unutar lokaliteta. Za konsolidaciju zidova upotrebljavano je
hidraulično vapno i pijesak granulacije 0 – 4 mm.
Objekt 6
Objekt 6 smješten je uz glavnu gradsku ulicu, s južne strane
središnjeg trga i nasuprot crkvi sv. Sofije. Radi se o jednom
od većih objekata unutar naselja, unutarnjih dimenzija
cca 6,7x8,5 m. Ulaz se nalazi sa zapadne strane, a objekt
je izvorno s objektom E7 bio povezan vratima na istočnom
zidu, u visini prvog kata. Na sjevernom zidu, koji je sačuvan
Objekt 6 – ostaci mlina, pogled prema zapadu (foto: M. Barada)
 Hrvatski arheološki godišnjak 13/2016
Objekt 7 – ostaci peći, pogled prema jugu (foto: M. Barada)
Objekt 43 – pogled prema sjeveru (foto: M. Barada)
gotovo u punoj visini, nalaze se dva kvadratna prozora s
kamenim ertama, svaki na jednom katu. Objekt je većim
dijelom temeljen na matičnoj stijeni. S obzirom na to da je
u potpunosti bio zarastao, arheološkim i konzervatorskim
radovima prethodilo je višednevno uklanjanje raslinja. Zbog
opasnosti od urušavanja, uz sjeverni zid postavljena je
skela te je prije arheoloških radova započela konstruktivna
378
sanacija i konzervacija navedenog zida. Krajnjih 1 – 1,5 m
sačuvane visine bilo je destabilizirano te je zid na tom dijelu
u potpunosti prezidan. Osim sanacije kruništa, obnovljene
su dvije niše u visini drugog kata na unutarnjoj strani zida
te je rekonstruiran prozor na drugom katu, uz ugradnju
novih kamenih okvira. Nakon sanacije sjevernog zida
započelo je čišćenje unutrašnjosti objekta, uz arheološki
nadzor. Unutrašnjost je bila zatrpana urušenim kamenim
materijalom do visine prvog kata. Debljina sloja urušava-
nja (SJ 601) varirala je od cca 0,5 m u SZ dijelu prosto-
rije do cca 2 m s južne strane. Ispod sloja urušavanja, u
središnjem dijelu prostorije nalazio se sloj vapnene žbuke
(SJ 602), za koju nije sa sigurnošću utvrđeno pripada li
jednoj fazi urušavanja objekta 6 ili je nabacana iz susjed-
nog objekta 7. U ostatku prostorije, po čitavoj površini nala-
zio se sloj pepela i izgorenih zrna pšenice (SJ 603), a isti
sloj evidentiran je i ispod sloja žbuke, nakon njegova ukla-
njanja. Ispod paljevinskog sloja u središnjem dijelu objekta
pronađeni su ostaci postrojenja za mljevenje žita (SJ 609)
s kamenim postamentom i željeznim klinom u sredini te
dva para kvadratnih kamenih rupa s istočne i zapadne
strane. U SI uglu, nasuprot ulazu u objekt, nađeni su ostaci
stuba, koje vode prema naknadno zazidanim vratima na
istočnom zidu, a kroz koja se ulazilo u objekt 7. Uz južnu
stranu stuba (SJ 605), nalazila se pravokutna kamenica do
vrha napunjena izgorenim zrnjem pšenice. Neposredno uz
ulaz u objekt pronađene su još dvije kamene posude, koje
 Istarska županija, HAG 13/2016
su vjerojatno služile za pohranu brašna. Među sitnim nala-
zima prevladavaju ulomci renesansne kuhinjske keramike
i stolnog posuđa. Između objekta 6 i susjednog objekta 17
nalazi se prolaz prema glavnoj gradskoj ulici na sjevernoj
strani. S južne strane prolaza nalazi se ograđen prostor,
koji je vjerojatno služio za smještaj životinja.
Objekt 7
Objekt 7, nepravilnog četvrtastog tlocrta, unutarnjih dimen-
zija cca 5,4 m (istočni i južni zid) x 6,7 m (zapadni zid) x 4,7 m
(sjeverni zid), nalazi se s istočne strane objekta 6. Zapadni
zid (SJ 7002) tog objekta većim je dijelom ujedno i istočni
zid objekta 6, i kako je već prethodno navedeno, u njegovu
sjevernom dijelu nekad su se nalazila vrata (SJ 7003),
kojima je bila omogućena direktna komunikacija između
tih dvaju prostora. Unutar sjevernog zida pronađen je prag
glavnog ulaza (SJ 7005) u objekt. Čitav objekt podignut
je na matičnoj stijeni (SJ 703), koja je očito ravnana kako
bi se u unutrašnjosti dobila ravna hodna površina. U JZ
dijelu prostora, ispod sloja urušavanja (SJ 701) pronađeni
su ostaci peći (SJ 702), dok je u ostatku objekta sloj uru-
šavanja dosezao do matične stijene. Nije poznata visina
objekta, ali pretpostavlja se da se radi o prizemnom objektu,
koji je zajedno s objektom 6 činio jedinstven gospodarski
ili gospodarsko-stambeni kompleks. Peć je sigurno imala
Objekt 43 – ulomci ranosrednjovjekovne kamene plastike (foto: M.
Barada)
Tlocrt Dvigrada s oznakom pozicije istraživanja
379
javnu funkciju i najvjerojatnije je služila za pečenje kruha, a
možda i neke druge hrane. U prilog tome govori i pronala-
zak dviju manjih kamenih posuda, koje su služile kao mjere
za brašno.
Objekt 43(60)
Sloj urušavanja u objektu 43(60) djelomično je raščišćen
tijekom arheoloških istraživanja 2015. godine. S obzirom
na to da tada nije bilo sigurno radi li se o jednom ili dvama
objektima, sjeverni dio objekta bio je označen brojkom 60.
Tijekom nastavka arheoloških istraživanja utvrđeno je da
se radi o jedinstvenom objektu, koji je višekratno preu-
ređivan te će nadalje biti označen brojkom 43. Objekt je
pravokutnog tlocrta, nadozidan direktno na južni bedem.
Izvorno jedinstven prostor, u posljednjoj je fazi pregradnim
zidom podijeljen u dva dijela, svaki sa zasebnim ulazom
na zapadnoj strani. Na početku ovogodišnjih arheoloških
radova evidentiran je sloj urušavanja krova od kamenih
škrila (SJ 002) te je bio djelomično izmiješan sa slojem
urušavanja zidova objekta (SJ 001), većim dijelom uklo-
njenim tijekom radova 2015. godine. Prilikom pregledava-
nja urušenog kamenog materijala pronađeno je nekoliko
ulomaka ranosrednjovjekovne kamene skulpture te jedan
ulomak kamene tranzene. U JZ dijelu južnog dijela objekta,
ispod sloja urušavanja, djelomično je sačuvano kameno
opločenje od nepravilnih kamenih ploča, dok je u ostatku
objekta evidentiran sloj tamne zemlje s ostacima većih
komada žbuke i dosta životinjskih kostiju. S obzirom na
nalaze ranosrednjovjekovne skulpture te na geodetsku
snimku iz 1954. godine, na kojoj je ucrtan objekt s polu-
kružnom, izbočenom apsidom na južnoj strani, u JZ dijelu
objekta otvorena je manja sonda, veličine 1x1 m, koja je
naknadno za još 1 m produžena prema sjeveru. U sondi je
otkriven dio zida (SJ 005), položenog u smjeru J-S, širine
cca 45 cm i vidljive dužine cca 1 m. Zid je vezan vapne-
nom, crvenkastom žbukom i ulazi ispod južnog bedema.
Ostaci apside nisu evidentirani, a također nije moguće
sa sigurnošću tvrditi radi li se o sakralnom ili stambenom
objektu. Na temelju malobrojnih sitnih nalaza i načina zida-
nja, moguće je zaključiti da se radi o ostatku ranosrednjo-
vjekovnog objekta. Za konačne zaključke potrebna su dalj-
nja istraživanja. Radi ispitivanja temelja pregradnog zida,
u sjevernom dijelu objekta otvorena je još jedna sonda, u
kojoj se ispod sloja tamne zemlje (SJ 004) pojavljuje sloj
izrazito tamne, skoro crne, rahle zemlje (SJ 201) s nala-
zima prapovijesne keramike. Na samom kraju ovogodišnjih
radova, ispod SJ 201 uočene su dvije velike kamene ploče,
za koje je utvrđeno da su pokrovne ploče groba isklesanog
u matičnoj stijeni. Zbog vremenskog i financijskog ograni-
čenja, grob nije istražen, nego je preliminarno zaštićen te
je istraživanje planirano iduće godine.
Literatura
Bradara 2003 T. Bradara, Nalazi kasnosrednjovjekovne i
renesansne glazirane keramike u Istri (od 14. do 16. sto-
ljeća), Harch, 32, Pula, 2003.
Bradara 2006 T. Bradara, Kasnosrednjovjekovna i rene-
sansna keramika s područja Istre – stolno posuđe od 14.
do 16. st. / Le ceramiche bassomedievali e rinascimentali
in territorio Istriano – Il vaselame da mensa dei secoli XIV-
XVI, Pula, 2006.
 Hrvatski arheološki godišnjak 13/2016

Jelinčić, Lonza 2007 J. Jelinčić – N. Lonza, Statut dvi-
gradske općine, Pazin-Kanfanar, 2007.
Juroš Monfardin 2001 F. Juroš Monfardin, Dvigrad: povi-
jesno-arheološka skica, HArch, 30/1999, Pula, 2001.
Martina Barada
Summary
The works on the rehabilitation of the remains of the medi-
eval town of Dvigrad were continued in 2016. They encom-
passed the consolidation of the walls of Buildings 6 and
7, located along the main street, and a continuation of the
consolidation of the southern part of the western wall of
Building 2, located in the SW part of the central square
as well as the northern part of Building 43 (60), located
next to the south curtain walls. During the clearing of the
aforementioned buildings, archaeological supervision was
carried out, but it later grew into a rescue archaeological
excavation. The excavations in Buildings 6 and 7 revealed
a unique public complex with a mill in the basement of
Building 6 and an oven in Building 7. Building 43 was con-
structed beside the south curtain wall, on the location of
an early medieval building. A prehistoric grave was identi-
fied in the northern part of the building, but it has not been
investigated.
Redni broj: 212
Lokalitet: Guran – srednjovjekovno naselje
Naselje: Guran
Grad/općina: Vodnjan
Pravni status: Z-4014
Razdoblje: SV
Vrsta radova: sustavno iskopavanje, konzervacija
kampanji označena kao SJ 028. Zbog relativno malog broja
radnih dana, koje su vremenske prilike dodatno svele na
svega devet, odlučeno je da se iskopavanje usmjeri na uže
područje u nastavku otprije definirane ZSJ 17 prema jugu te
jednako tako na mjestu ZSJ 5, perimetralnog zida naselja.
Zid ZSJ 5 otkriven je u smjeru juga u daljnjih 6 – 7 m
duljine. Sačuvan je samo jedan red većeg kamenja, koji
je bio djelomično vidljiv na površini i prije uklanjanja vege-
tacije. S njegove vanjske strane, udaljen 1 m, otkriven je
novi niz većeg kamenja, paralelan sa ZSJ 5 i lagano kon-
veksno zakrivljen prema zapadu. Označen je kao ZSJ 26
te se najvjerojatnije radi o vanjskom licu perimetralnog zida
(bedema?) nekadašnjeg utvrđenog naselja. Između tih
dvaju zidova nalazi se ispuna od zemlje i uglavnom manjeg
kamenja. Na samom južnom kraju istražene površine na
površini su vidljiva tri velika kamena, priklesana i zarav-
njena prema unutarnjem dijelu naselja, a grube površine
prema van. Taj podatak, kao i činjenica da se dalje prema
jugu, u šumi, jasno vidi nastavak kamenog nasipa, pru-
žaju osnove za pretpostavku da se perimetralni zid naselja
nastavlja u tome smjeru.
Na drugoj strani istraživanja su započeta uklanjanjem preo-
stale zemlje oko panja uza ZSJ 15, na mjestu gdje su u pret-
hodnoj kampanji pronađena četiri srebrna novčića. Osim
ponekog ulomka keramike i kosti, nije bilo drugih nalaza.
Istodobno je započelo iskopavanje u nastavku prošlogodiš-
nje sonde 2 prema jugu, gdje je neposredno ispod površine
otkriven zid širine 60 cm (ZSJ 20), koji se pruža u nastavku
ZSJ 17. Nakon gotovo 5 m duljine, na ZSJ 20 izravno se
nastavlja ulazni prag (ZSJ 29), izrađen od tri veća, obra-
đena i upotrebom zaglađena kamena. Ukupne je širine
oko 1,70 m. Na pragu su jasno vidljivi utori od nekadašnjih
jednokrilnih vrata. U unutrašnjosti te zgrade, s obiju strana
praga, u smjeru istoka pruža se po jedan okomit zid, svaki
oko 50 cm širine. Južni zid (ZSJ 30) naizgled se prekida

Od 11. do 23. listopada 2016. organizirana je petnaesta

kampanja arheoloških istraživanja na području srednjovje-
kovnoga naselja Gurana kod Vodnjana. Voditelj projekta bio
je prof. dr. sc. Miljenko Jurković (Međunarodni istraživački
centar za kasnu antiku i srednji vijek Sveučilišta u Zagrebu).

Iskopavanje se odvijalo u zapadnom dijelu naselja, gdje je

osnovni cilj bio nastojati utvrditi daljnje pružanje perimetral-
nog zida naselja prema jugu, ceste koja se proteže s nje-
gove unutarnje strane, kao i raster zgrada u neposrednoj
blizini. Istraženo područje izravno se nastavilo na ono iz
prethodne godine te je označeno kao sonda 3. Prije isko-
pavanja uklonjen je dio šume te nisko raslinje i ostala vege-
tacija, a potom je uslijedio strojni iskop malim bagerom. Na
taj je način uklonjen veći dio SJ 001, koji čini humusni sloj
pomiješan s velikom količinom uglavnom manjeg kame-
nja, urušenog s nekadašnjih okolnih građevina. Ručnim
iskopom, koji je uslijedio, utvrđeno je da se ispod SJ 001
također proteže sloj urušenja, u sličnoj dubini (oko 20 cm),
no riječ je o kompaktnijoj sivo-smeđoj zemlji s velikom koli-
činom kamenja te relativno brojnim ulomcima keramike i
kosti. Sloj je označen kao SJ 002. Utvrđeno je da se između
perimetralnog zida naselja i zgrada s njegove unutraš-
nje strane i dalje prema jugu proteže cesta, u prethodnoj Situacijski plan istraženog područja (snimka: A. Borzaconni)

380
 Istarska županija, HAG 13/2016
Kameni ulazni prag (ZSJ 29) (foto: G. Bilogrivić)
nakon manje od 1 m duljine, dok se sjeverni (ZSJ 31)
nastavlja i otkriven je u duljini od 2,5 m. Između tih dvaju
zidova i praga otkriven je vjerojatan ostatak nekadašnjeg
izvornog popločenja (SJ 005). Ono se sastoji od nepravil-
noga manjeg pločastog kamenja, međusobno povezanog
žbukom, čiji su ostaci jasno vidljivi na mnogim mjestima.
Na 2,5 m istočno od praga u popločenju je vidljiv i četvrtast
mramorni ulomak. Upravo na tome mjestu, na površini je
otkriven i srebrni novčić (PN 017), mezanin venecijanskog
dužda Andrije Dandola, kovan sredinom 14. st.
Nakon praga ZSJ 29 u smjeru juga nastavlja se novi zid
širine oko 60 cm, ZSJ 24. Taj se zid pruža u duljini od oko
6 m, nakon čega se prekida. Postoje naznake da se zid
nastavlja okomito u smjeru istoka, no zbog nedostatka vre-
mena nije se mogao temeljito istražiti. Nakon toga zida, u
smjeru juga nalazi se prostor (prolaz?) širine 50 cm, koji je
bio zapunjen urušenjem SJ 006. U tome urušenju, na vrlo
malom području pronađen je jedan cjelovit željezni nožić
(PN 011) te ulomak još jednoga (PN 010), kao i relativno
brojni ostaci životinjskih kostiju i ulomaka keramike. Nakon
toga prolaza otkriven je ugao nove zgrade. Integralno
povezani zidovi (ZSJ 28) pružaju se dalje u smjeru istoka i
juga. U ovoj kampanji otkriveni su tek njihovi počeci jer se
nalaze na samome južnome kraju sonde.
Među najzanimljivijim nalazima arhitekture svakako je pra-
vokutna struktura, koja se nalazi uza zid ZSJ 24, s njegove
zapadne strane. Radi se o dvama međusobno okomitim
zidovima (ZSJ 22 i 23) i trima stubama (ZSJ 21), koji su
naknadno prizidani na ZSJ 24 te je najvjerojatnije riječ
o nekadašnjem stubištu koje je vodilo na kat te zgrade.
ZSJ 22 i 23 prilično su kvalitetno građene, od priklesanih
većih i manjih četvrtastih kamenih blokova, s obilatom
upotrebom žbuke. Žbuka je sačuvana na više mjesta te
je uzet njezin uzorak iz ZSJ 23. Cijela struktura dimen-
zija je 3,5x1,1 m, sačuvane visine oko 0,5 m. S unutraš-
nje strane ispunjena je uglavnom manjim neobrađenim
kamenjem. Ispuna nije pražnjena, nego je samo površin-
ski očišćena. Na tome mjestu, tik uza ZSJ 24 pronađen
je keramički pršljen (PN 004) te vrh kasnosrednjovjekovne
željezne strelice (PN 005). Od ostalih važnijih pojedinačnih
nalaza valja istaknuti ulomak kamene prozorske profilacije
(PN 009) i brončanu okruglu pojasnu kopču (PN 007). Oba
su nalaza prikupljena u SJ 002, sa zapadne strane ZSJ 28.
Također, prilikom uklanjanja panja zapadno od ZSJ 24 i
381
Vanjsko stubište rezidencijalnog objekta (foto: G. Bilogrivić)
28, u njegovu korijenju otkriven je veći obrađeni kameni
ulomak s rupom (PN 002), mogući ostatak praga, prekle-
san od nekog starijeg kamenog predmeta.
Sa zapadne strane ZSJ 20, 29, 22 i 28 istražena je povr-
šina širine 1 m, gdje je nakon uklanjanja SJ 002, uglavnom
debljine 15 – 20 cm, utvrđen relativno dobro očuvan naboj
nekadašnje ceste, koji se sastoji od manjeg nepravilnog
kamenja i crvenkaste zemlje (SJ 028) i koji je na jednome
dijelu prekinut živom stijenom (SJ 030). Ispred zapadnog
lica praga ZSJ 29 također se nalazi živa stijena, djelomično
priklesana, vjerojatno radi formiranja ulaza u zgradu.
Zaključno se može reći da su ovogodišnja istraživanja
zapadnog dijela utvrđenog srednjovjekovnog naselja
Guran ispunila očekivanja. Utvrđeno je daljnje pruža-
nje perimetralnog zida prema jugu, kao i nastavak bloka
zgrada. Ovogodišnji nalazi arhitekture također omogu-
ćuju pretpostavku o postojanju reprezentativnije zgrade
na tome mjestu, no to će se moći potvrditi tek daljnjim
iskopavanjima.
Literatura
Jurković 2013 M. Jurković, Srednjovjekovno fortificirano
naselje Guran – od karolinškog castruma do ruralnog
naselja: dinamika mikroregionalnog razvoja, Peristil, 56,
Zagreb, 2013: 25 – 36.
Jurković, Terrier, Marić 2011 M. Jurković, J. Terrier, I.
Marić, Ranosrednjovjekovno naselje Guran, HAnt, 20,
Pula, 2011: 109 – 134.
Terrier, Jurković, Marić 2014 J. Terrier, M. Jurković, I.
Marić, Aux confins de l’empire carolingien, les fouilles
archéologiques de l’ancienne agglomération médiévale de
Guran en Istrie (Croatie), HAM, 20/1, Zagreb – Motovun,
2014: 291 – 304.
prof. dr. sc. Miljenko Jurković
dr. sc. Goran Bilogrivić
Summary
The 15th campaign of archaeological excavations of the
medieval fortified settlement Guran focused on its western
part, as a continuation of the 2015 excavations. A continua-
tion of the road between the outer city wall in the west and
 Hrvatski arheološki godišnjak 13/2016
residential structures in the east was confirmed. Likewise,
an additional 6 – 7 m of the defensive wall, i.e. its founda-
tion remains, was uncovered. On the other side of the road,
excavations also continued towards the south, fully unco-
vering the remains of the western wall and beginning of the
southern wall of a residential structure. Approximately in
the centre of its western, street-oriented wall, a stone thres-
hold with deep marks of a doorpost was found. On the inner
side of this building, on each side of the threshold there
is a perpendicular wall stretching eastwards. The remains
of paving were visible between the walls and threshold. It
consists of small stone panels bound with mortar. Among
the most interesting architectural remains is a rectangular
structure adjacent to the southern segment of the building’s
western wall. With three remaining steps it most probably
represents the remains of an outer staircase that once lead
to the upper level of the building. Besides a large quan-
tity of 12th – 15th c. potsherds and fragments of animal
bones, small finds were rare – for example: several iron
knife blades, an arrowhead, a ceramic spindle whorl, and a
silver mezzanine of Doge Andrea Dandolo (1343 – 1354).
Redni broj: 213
Lokalitet: Kaštel sv. Jurja
Naselje: Nova Vas
Grad/općina: Brtonigla
Pravni status: Z-608
Razdoblje: P, A, SV
Vrsta radova: probno sondiranje
Godine 2016. arheološki je sondiran kaštel sv. Jurja. Ti su
radovi obavljeni u sklopu izrade konzervatorske podloge
koju je naručila Općina Brtonigla, radi dobivanja doku-
menta koji bi bio temelj realizacije projekta osnivanja arhe-
ološkog parka Santi Quaranta i koji bi dao jasne smjernice
za daljnje istraživačke i zaštitne radove na lokalitetu. Za
arheološke radove bio je zadužen Hrvatski restauratorski
zavod, Odjel za kopnenu arheologiju u Juršićima. Voditelj
istraživanja bio je Josip Višnjić, mag. arheo., zamjenik
Tihomir Percan, dipl. arheo., u radovima je sudjelovao i
Nenad Kuzmanović, dok je pet pomoćnih radnika za arhe-
ološka istraživanja osigurao obrt Orbanić iz Žminja.
Sv. Juraj, položaj kaštela iznad doline rijeke Mirne (foto: J. Višnjić)
382
Građevinski i arheološki ostaci kaštela sv. Jurja (među
lokalnim stanovništvom, u starijim tekstovima i karto-
grafskim prikazima poznat i pod imenima castello di San
Giorgio, castello di Santi Quaranta) smješteni su na samom
rubu jezička hrpta (62 m n. v.), koji se strmo spušta prema
dolini rijeke Mirne. Udaljeni su 3,8 km od ušća rijeke, no
prije regulacije vodotoka njezino je ušće bilo istočnije te
je kaštel nadzirao sigurnu i prostranu luku. Vidljivi ostaci
naselja pružaju se u tlocrtnoj formi nepravilnog trapezoida
na južnim padinama brežuljka.
Ovogodišnja arheološka sondiranja provedena su radi
utvrđivanja vertikalne i horizontalne stratigrafije nalazišta.
Određeni povijesni podaci, kao i podaci dobiveni rekognos-
ciranjem terena, upućivali su na mogućnost da se radi o
višeslojnom lokalitetu s iznimno dugim trajanjem. S obzi-
rom na to da se radilo tek o probnim arheološkim sondi-
ranjima, odlučeno je da će se sonde postaviti uz bedeme
naselja, na mjestima za koja se pretpostavljalo da bi mogla
ponuditi najveću količinu stratigrafskih podataka. Sve četiri
istražene sonde pozicionirane su uz same bedeme, s time
da su dvije pozicionirane uz sjeverni bedem, jedna uz južni
bedem gornjeg dijela naselja, a jedna uz južni bedem sre-
dišnjeg dijela naselja. Približne dimenzije sondi bile su
3x2 m, no dosezale su znatnu dubinu. Tako je sonda 1 istra-
žena do 4 m dubine, sonde 2 i 3 imale su približnu dubinu
od 3 m, dok je sondom 4 tek tlocrtno definiran međuodnos
građevinskih struktura na sjeverozapadnom kutu kaštela.
Istražene su sonde priskrbile uistinu znatnu količinu poda-
taka s obzirom na opseg istraživanja te prvi put osigurale
konkretne podatke o stratigrafiji nalazišta, razdobljima
naseljenosti, trajanju života na tom položaju te kontinui-
tetu, odnosno diskontinuitetu njegove uporabe. Također su
prikupljeni novi podaci o obrambenim strukturama naselja
i njihovoj kronologiji te je osigurano dovoljno materijala na
temelju kojeg se mogu dati smjernice za daljnje istraživanje.
Pokretni arheološki nalazi potvrdili su pretpostavku o nasta-
njenosti lokaliteta još u prapovijesti. Prilikom istraživanja
u sondama 1, 2 i 3 prikupljena je manja količina ulomaka
keramičkih posuda, koje se na temelju karakteristika mogu
datirati u kasno bakreno i rano brončano doba, kao i nešto
veći broj onih koji se mogu datirati u kasno brončano i rano
željezno doba. Lokalitet je nakon tog razdoblja bio napu-
šten na duže vrijeme. Sljedeći ustanovljen naseobinski
horizont datira najvjerojatnije u 4. i 5. st., a naselje nastavlja
Sv. Juraj, sonda 4 nakon istraživanja (foto: J. Višnjić)
 Istarska županija, HAG 13/2016
funkcionirati i u idućem periodu, što je potvrđeno većom
količinom nalaza koji se mogu datirati od druge polovice
5. do prve polovice 7. st. Na temelju prikupljenih podataka,
teško se sa sigurnošću može utvrditi kontinuitet uporabe
naselja u idućem periodu. Dio nalaza iz sonde 2 ipak daje
naslutiti da je kaštel upotrebljavan i tijekom idućih stoljeća,
a i povijesni izvori, za koje postoji mogućnost da već od
10. st. spominju Sv. Jurja, daju naslutiti isto. Sljedeći, arhe-
ološkim nalazima zasigurno potvrđen naseobinski horizont
datira od 12. do 14. st., nakon čega je naselje napušteno.
Josip Višnjić
Summary
Archaeological probing was conducted in 2016 at the site
of the castle of St George as a prerequisite for the reali-
sation of the project of the Santi Quaranta archaeological
park. Four probes were opened near the curtain walls,
on the locations that were assumed to yield the greatest
amount of stratigraphic information. Movable finds confirm
the assumption that the site was inhabited in prehistory. A
small quantity of Late Copper Age and Early Bronze Age
pottery shards and larger quantities of Late Bronze Age
and Early Iron Age pottery shards were collected in probes
1, 2 and 3. After the Early Iron Age, the site was abandoned
for a longer period. The next settlement horizon can prob-
ably be dated to the fourth and fifth centuries. The settle-
ment was used until the first half of the seventh century.
Some finds from probe 2 suggest that the castle was used
over the few next centuries, same as historical sources,
which might have mentioned St George`s castle already in
the tenth century. After the archaeologically corroborated
settlement horizon of the 12th – 14th centuries, the settle-
ment was abandoned.
Redni broj: 214
Lokalitet: Koromačno – uvala Koromačno
Naselje: Koromačno
Grad/općina: Raša
Pravni status: postupak u tijeku
Razdoblje: NV
Vrsta radova: podvodni terenski pregled
Godine 2016., nakon pisane dojave ronioca Franje
Prskala, u uvali Koromačno obavljen je jednodnevni
uviđaj nad ostacima drvene brodske olupine. Uz prona-
lazača su sudjelovali Ida Koncani Uhač, viša kustosica
iz Arheološkog muzeja Istre, Marko Uhač, konzervator iz
Konzervatorskog odjela u Puli i Lucio Lorencin iz udruge
Eko more iz Medulina.
Ronjenje je obavljeno na lokaciji uvale Koromačno
(44˚58’10.35’’ S; 14˚07’04.57’’ I), gdje se na središnjem
dijelu na dubini od otprilike 7 m nalaze ostaci broda koji
se sastoje od drvene oplate građene od platica položenih
stično na kosturu, građenom u kombinaciji drvenih rebara
i željeznih ukruta. Na cijeloj površini olupine nalaze se
brojni željezni dijelovi (čavli, dijelovi rebara, svornjaci i dr.).
383
Uvala Koromačno, izmjera brodskih ostataka (foto: L. Lorencin)
Olupina se sastoji od triju većih elemenata razasutih na
površini od 100 m2. Brod se okvirno može datirati na kraj
19. ili početak 20. st.
dr. sc. Ida Koncani Uhač
Marko Uhač
Summary
A one-day inspection into the remains of a wooden ship at
a depth of about 7 m in Koromačno Cove was conducted in
the course of 2016. The shipwreck consists of three larger
parts spread over a surface of 100 m2. The ship can provi-
sionally be dated to the end of the 19th and the beginning
of the 20th centuries.
Redni broj: 215
Lokalitet: Kršan – Kaštel Kršan
Naselje: Kršan
Grad/općina: Kršan
Pravni status: Z-351
Razdoblje: SV, NV
Vrsta radova: arheološki nadzor, zaštitno iskopavanje
U lipnju 2016. Odjel za kopnenu arheologiju Hrvatskog
restauratorskog zavoda organizirao je arheološki nadzor i
zaštitna arheološka istraživanja u sklopu nastavka radova
građevinske i konstruktivne sanacije kaštela Kršan, na
kvadratnoj kuli. Nadzor je bio nužan s obzirom na to da
je u sklopu građevinskih radova bilo potrebno odraditi i
određene pripremne radove, koji su obuhvaćali zemljane
iskope. Voditelj istraživanja bio je Josip Višnjić, mag.
arheo., zamjenik Siniša Pamić, dipl. arheo., u radovima
je sudjelovao i Nenad Kuzmanović, dok je pet pomoćnih
radnika za arheološka istraživanja osigurala tvrtka Kapitel
d.o.o. iz Žminja. Cjelokupno istraživanje financirala je
Općina Kršan.
Budući da je objekt prethodno analiziran u sklopu izrade
konzervatorske podloge Kršanskog kaštela, pokazalo se
da se radi o jednom od najstarijih dijelova kompleksa te se
 Hrvatski arheološki godišnjak 13/2016
Kršan, kaštel gledan sa sjeveroistoka (foto: J. Višnjić)
Kršan, kaštel, platforma kule s ostacima sustava odvodnje (foto:
J. Višnjić)
arheološki nadzor prilikom čišćenja kule pokazao nužnim
radi prikupljanja podataka o slojevima i strukturama koje bi
datacijski mogle odgovarati vremenu nastanka i uporabe
tog dijela kompleksa, kao i vremenu postupnog propada-
nja, odnosno urušavanja građevinskih struktura.
Predmetni arheološki nadzor proveden je na dvjema loka-
cijama unutar kule. Prva od njih nalazila se u prizemlju
objekta u kojemu je bila nataložena veća količina otpada,
koji se u njoj nakupljao u dugom periodu napuštenosti,
dok se druga lokacija nalazila na najvišoj platformi kule,
koja počiva nad križno-rebrastim svodom. Ondje je, zbog
uočenih nalaza, nadzor prerastao u zaštitno arheološko
istraživanje.
Radovi su rezultirali nizom važnih novih spoznaja, unatoč
relativno maloj planiranoj površini istraživanja. Radovima
u prizemlju kule definirana je razina podnice objekta, no
pokazalo se i da je sama kula vjerojatno bila upotreblja-
vana relativno dugo, a djelomično i recentno čišćena. Na
takav zaključak navode pokretni arheološki nalazi, datirani
između 18. i 20. st.
Tijekom radova na platformi kule pronađen je do sada nepo-
znat sustav odvodnje, povezan sa sačuvanim vodorigama i
384
križno-rebrastim svodom, koji se na temelju stilskih karak-
teristika može datirati u drugu polovicu 15. st. Njegovo
postojanje pokazuje da kula, barem od kasnog srednjeg
vijeka, nije bila prekrivana krovnom konstrukcijom.
Svi radovi stvorili su pretpostavke za izradu projekata ure-
đenja same kule, čijom bi realizacijom ona ponovno trebala
biti stavljena u funkciju, dok će dio pronađenih građevin-
skih struktura moći biti i prezentiran.
Josip Višnjić
Summary
Archaeological research in 2016 was conducted as part
of the rehabilitation of the castle of Kršan. Archaeological
supervision was carried out on two locations in the square
tower. The works in the basement of the tower defined
the level of its flooring, showing that the tower was in use
for a long period of time, and was partly cleared recently.
Movable archaeological finds of the 18th – 20th centuries
support this conclusion. The works on the tower`s platform
have revealed a so-far unknown drainage system, which is
connected to the 15th century gargoyles and groin vaults.
Their existence shows that the tower did not have a roof, at
least from the Late Middle Ages.
Redni broj: 216
Lokalitet: Limski kanal
Naselje: –
Grad/općina: Vrsar
Pravni status: postupak u tijeku
Razdoblje: P
Vrsta radova: sustavno iskopavanje
Od 10. srpnja do 20. kolovoza 2016., u sklopu projekta
Hrvatske zaklade za znanost „Arheološka istraživanja
kasnog pleistocena i ranog holocena na prostoru Limskog
kanala”, arheološki su istražena četiri lokaliteta na području
Limskog kanala: Romualdova pećina, Abri Kontija 002,
pećina kod Rovinjskog Sela i Lim 001. Navedena istra-
živanja dio su trogodišnjeg projekta, kojim se namjerava
pokušati proniknuti u pitanja koja se odnose na srednji i
gornji paleolitik te mezolitik na prostoru Limskog kanala i
nastavak su istraživanja iz 2014. i 2015. godine. Stručnu
Položaj istraživanih lokaliteta
 Istarska županija, HAG 13/2016
i tehničku ekipu činili su: dr. sc. Ivor Janković (Institut za
antropologiju u Zagrebu, voditelj istraživanja), Darko Komšo
(Arheološki muzej Istre u Puli, zamjenik voditelja istraživa-
nja), dr. sc. James Ahern (University of Wyoming, SAD),
dr. sc. Rory Becker (Eastern Oregon University, SAD), Maja
Čuka, dipl. arheologinja (Arheološki muzej Istre u Puli),
Katarina Gerometta (Sveučilište Jurja Dobrile u Puli, zamje-
nica voditelja istraživanja), magistri arheologije Antonela
Barbir, Žan Budim, studenti arheologije Goran Tomac,
Dario Maršanić, Nikola Babić, Petar Krnjus, Vera Jelenić,
studenti antropologije Sarah Caldwell (Purdue University,
SAD) i Dominic Clay (Eastern Oregon University, SAD).
Metodologija istraživanja
Primijenjena metodologija pratila je standarde istraživanja
paleolitičkih lokaliteta. Teren je iskopavan manjim alatom
(špahtle i drugi sitan alat), prema horizontalnoj i vertikalnoj
stratigrafiji, a sav sediment prosijavan je kroz 3-milimetar-
sko sito. Vođen je i terenski dnevnik te fotografska i druga
dokumentacija. Nadalje, za sve važnije nalaze pronađene
in situ, kao i uzorke za radiometrijsko datiranje i druge
vrste analiza, uzimala se točna pozicija u trima dimenzi-
jama. Profili su geoarheološki uzorkovani. Zbog karakteri-
stika sedimenta (tvrd i zabrečan sediment) modificirana je
metodologija istraživanja lokaliteta Lim 001 te se prilikom
istraživanja iskopavalo prema arbitrarnim slojevima (AS)
dubine oko 5 cm, a sav sediment slao se na mokro sijanje
i flotaciju u Arheološki muzej Istre u Puli.
Romualdova pećina (k.o. Sošići, k.č. 312/1, k.č. Lim
– Draga)
U sklopu projekta ARCHAEOLIM 2014. i 2015. sondažno
je istražena Romualdova pećina (Janković et al. 2016),
a nova sezona radova nastavljena je od 11. srpnja do
13. kolovoza 2016. godine. Tijekom ovogodišnjih istraživa-
nja nastavljena su iskopavanja u Sondi 3 u jugozapadnom
dijelu ulazne dvorane pećine. Nalaze je moguće podijeliti
u dvije glavne kategorije: životinjske kosturne ostatke i
litičke nalaze. Nakon završetka terenskog dijela istraživa-
nja, započelo je pranje i dokumentiranje nalaza te ostale
Romualdova pećina, litički nalazi iz Sonde 3
385
Položaj sondi u Romualdovoj pećini
pripremne radnje u laboratoriju. Napravljena je i fotodoku-
mentacija, baza podataka te odvojeni uzorci za radiometrij-
sko datiranje i ostale standardne analize. U tijeku je analiza
materijala. Preliminarna analiza litičkih nalaza upućuje na
srednjopaleolitičke odlike pronađenog materijala, što je u
suglasju s rezultatima iz prijašnjih istraživanja (Janković et
al. 2016). Arheološki su najbogatije stratigrafske jedinice
SJ 20 – SJ 21. U njima je in situ mapirano ukupno 109
litičkih nalaza što, uzimajući u obzir i prostornu distribu-
ciju nalaza, sugerira in situ epizodu proizvodnje litike. U
tijeku je detaljna analiza nalaza iz SJ 20-21, koja će pomoći
razjašnjavanju situacije.
Abri Kontija 002 (k.o. Gradina, k.č. 940/2, k.o. Stran)
Abri Kontija 002 manji je pripećak na sjevernoj strani
Limskog kanala koji je otkriven 2007., kada su pod vod-
stvom D. Komše u njoj postavljene dvije manje sonde
dimenzija 40x40 cm (Komšo 2008b). U sondama su zabi-
lježeni nalazi 20-ak kamenih izrađevina. U sklopu projekta
ARCHAEOLIM 2014. godine na lokalitetu je postavljena
manja sonda (1,5x1,5 m), istraživanja u njoj nastavljena su
2015., a nova istraživanja trajala su od 11. srpnja do 16.
kolovoza 2016. godine. U sondi su pronađeni brojni nalazi
pleistocenske faune, tragovi gorenja, litički i drugi nalazi
(Janković et al. 2016). Ta je sonda proširena u smjeru juga
te je dobila nazive C i D. Dimenzije novog dijela sonde
iznose 150x150 cm, a cijele sonde 300x150 cm (kvadranti
Tloris lokaliteta Abri Kontija 002 s položajem sonde
 Hrvatski arheološki godišnjak 13/2016
Abri Kontija, jugozapadni profil sonde (crtež: D. Maršanić)
Abri Kontija, litički nalazi
A1, A2, B1, B2, C1, C2, D1, D2, dimenzija 75x75 cm).
Tijekom ovogodišnjih istraživanja prikupljeni su brojni nalazi
litike, faune, tragovi gorenja i dr., što govori u prilog konti-
nuiranoj uporabi prostora na lokalitetu Abri Kontija 002 tije-
kom kasnog pleistocena. Nije primijećen hijatus u uporabi
prostora, a dodatno širenje sonde tijekom budućih istraži-
vanja, kao i precizniji kronološki reperi (rezultati apsolutne
datacije na temelju poslanih uzoraka) u kombinaciji s rezul-
tatima geoarheoloških analiza, omogućit će precizniju kro-
nološku, arheološku i ekološko-klimatsku sliku tog prostora
tijekom navedenog razdoblja. Tijekom istraživanja 2016.
pronađen je jako velik broj nalaza (mapiran je 951 nalaz,
a prosijavanjem sedimenta sakupljeno je nekoliko tisuća
dodatnih nalaza). Najbrojniji su nalazi litike i životinjskih
kostiju (razni sisavci). Konzistentno su prisutni i tragovi
gorenja. To govori o iznimno bogatom i kontinuirano nase-
ljenom nalazištu, s potencijalom da postane ključan loka-
litet za proučavanje kasnog pleistocena na tom području.
Lim 001 (k.č. 940/32, k.o. Gradina)
Lim 001 malen je pripećak u podnožju velikih stijena
zapadno od današnjeg restorana, na sjevernoj strani
Limskog kanala. Ulaz je maksimalne visine 2 m, dužine 8 m
(Komšo 2008a). Zahvaljujući urušenom kamenju koje je
386
Lim, sjeveroistočni profil sonde (crtež: D. Maršanić)
Lim, litički nalazi
zaustavilo eroziju, u pripećku se očuvalo nešto sedimenta.
Godine 2008. D. Komšo na lokalitetu je postavio manju
probnu sondu dimenzija 1x1 m, u kojoj je dosegao dubinu
od 30 cm. U sedimentu su pronađeni litički nalazi, uključu-
jući trapeze, probušeni morski pužići (C. rustica), riblje kosti
te veća količina morskih školjaka. Na temelju tipoloških
odlika litičkih nalaza, D. Komšo nalazište je okvirno datirao
u kasni mezolitik. U sklopu projekta ARCHAEOLIM, godine
2015. započeta su manja sondažna istraživanja lokaliteta
(Janković i sur. 2016), koja su nastavljena i 2016. godine.
Kao nastavak na prijašnju sondu iz iskopavanja D. Komše,
istočno od nje i direktno se nastavljajući na njezin istočni
profil, postavljena je sonda dimenzija 1x1 metar (Sonda
2), s dodatnom podjelom na kvadrante veličine 50x50 cm
(A1, A2, B1, B2), istočno od starije sonde iz istraživanja D.
Komše, i direktno se nastavlja na njezin istočni profil (rub).
Ovogodišnja istraživanja trajala su od 1. do 16. kolovoza
i nastavila su istraživanje u Sondi 2 te Sondi 1 iz istraži-
vanja D. Komše kako bi se dobio bolji uvid u horizontalnu
i vertikalnu stratigrafiju. Tijekom istraživanja primjenjivana
je ista metodologija kao i 2015. godine te je lokalitet istra-
živan prema arbitrarnim slojevima, uz dodatno prosijava-
nje i mokro sijanje sedimenta u laboratoriju. Nalazi in situ
zabilježeni su u trima dimenzijama (ukupno 11 litičkih i tri
 Istarska županija, HAG 13/2016
koštana nalaza). Tijekom istraživanja uzeti su uzorci za
apsolutnu dataciju, kao i geoarheološke analize.
Pećina kod Rovinjskog Sela (k.č. 446/285, k.o. Rovinjsko
Selo)
Pećina kod Rovinjskog Sela smještena je na južnim obron-
cima Limskog kanala, pod lokacijom Kamenjača. Pećina
pred ulazom ima veći natkriven plato trokutastog oblika,
dimenzija 13x10 m i 4 metra visine. Ulaz u pećinu visok je
130 cm i širok 4,5 m. Na platou je 2007. D. Komšo posta-
vio probnu sondu površine 2,25 m2. Prikupljeni su nalazi
kremenih izrađevina, faune te ljuštura kopnenih i morskih
mekušaca, a na dnu mezolitičkoga sloja zabilježeno je i
jedno vatrište. Prikupljeni nalazi upućuju na to da je riječ o
nalazištu, okvirno datiranom u mezolitik ili u sam kraj gor-
njega paleolitika (Komšo 2008b). Nova sezona istraživa-
nja trajala je od 15. srpnja do 1. kolovoza 2016. godine.
Postavljena je nova sonda (sonda 2), dimenzija 1x1,5 m,
sjeveroistočno od probne sonde iz 2007. godine. Tijekom
istraživanja u sondi je prikupljeno vrlo malo nalaza, nekoliko
komada litike, fragment keramike, fragmenti školjki i neko-
liko životinjskih kostiju. Na temelju nalaza moguće je preli-
minarno zaključiti da je, iako je lokalitet bio posjećivan tije-
kom prapovijesti, nedostatak veće količine nalaza moguće
objasniti na dva načina. Moguće je da se radi o kratko-
trajnoj stanici (što je s obzirom na smještaj i morfologiju
Pećina kod Rovinjskog Sela, postavljanje sonde na lokalitetu
Pećina kod Rovinjskog Sela, litički nalazi, terenska fotografija
387
nalazišta, posebice vrlo lijep i relativno velik ravan plato
pred ulazom u pećinu, manje vjerojatno). Druga je moguć-
nost da je velik dio sedimenta, a time i nalaza, ispran. Iako
lokalitet nije pokazao velik potencijal, uvid u geoarhelo-
giju nalazišta (posebice sedimentacijske procese), kao i
eventualna manja sonda u samoj pećini, mogli bi pomoći u
odgovorima na pitanja koja se odnose na uporabu pećine
kod Rovinjskog Sela.
Literatura
Janković et al. 2016 I. Janković, D. Komšo, J. C. M.
Ahern, R. Becker, K. Gerometta, S. Mihelić, K. Zubčić,
Arheološka istraživanja u Limskom kanalu 2014. i 2015.
Lokaliteti Romualdova pećina i Abri Kontija 002, pećina
kod Rovinjskog sela, Lim 001 i podvodni pregled Limskog
kanala. HArch, 46, Pula, 2016: 5 – 23.
Komšo 2008a D. Komšo, Limski kanal, HAG, 4/2007,
Zagreb, 2008: 264 – 268.
Komšo 2008b D. Komšo, Mezolitik u Hrvatskoj, OA, 30,
Zagreb, 2008: 55 – 92.
dr. sc. Ivor Janković
Darko Komšo
dr. sc. James C. M. Ahern
dr. sc. Rory Becker
dr. sc. Katarina Gerometta
dr. sc. Barbara Cvitkušić
mr. sc. Sanjin Mihelić
Summary
Archaeological investigations into four sites in the area of
the Limski channel were conducted in the course of July
and October 2016. They encompassed the Romualdova
cave, Abri Kontija 002, the caves near Rovinjsko Selo and
Lim 001. The research was conducted within a three-year
project, which aims at elucidating the issues related to the
Upper and Middle Palaeolithic, and Mesolithic in the area
of the Limski channel.
Redni broj: 217
Nalazište: Ližnjan – rt Uljeva i uvala Kuje, podmorje
Naselje: Ližnjan
Grad/općina: Ližnjan
Pravni Status: R-110
Razdoblje: A, NV
Vrsta radova: podvodno istraživanje
Od 16. do 25. listopada 2016. djelatnici Međunarodnog
centra za podvodnu arheologiju u Zadru istražili su četiri
brodoloma na rtu Uljeva i u uvali Kuje kod Ližnjana.
Arheološki su istraženi položaji Uljeva A, B i C, dok je na
Uljevi D napravljena videodokumentacija i fotodokumenta-
cija radi izrade 3D modela. Ovogodišnja istraživanja nasta-
vak su višegodišnjih istraživanja koja traju od 1998. g., a
ove ih je godine sufinanciralo Ministarstvo kulture. Stručni
voditelj arheološkog istraživanja bio je dr. sc. Luka Bekić,
njegov zamjenik Mladen Pešić, a ostatak stručne i tehničke
 Hrvatski arheološki godišnjak 13/2016
Ronilac docrtava plan lokaliteta Uljeva A na osnovi batimetrijskog
plana (foto: R. Surić)
ekipe činili su arheolozi Maja Kaleb i Roko Surić te polaznici
praktične radionice podvodne arheologije, Sara Ćorković,
Robert De Hoop, Nicole Schoute i Ahmed Al Siyabi.
Koliko je pličina bila opasna za moreplovce svjedoče ostaci
čak četiriju brodoloma rasutih po hridinama ispred rta
Uljeva, koji s lijeve strane zatvara ulaz u prostranu uvalu
Kuje kod Ližnjana. Geološki gledano, teren je velika pod-
vodna hrid duga preko 200 m uzduž obale i široka preko
50 m od obale, na kojoj se manje stijene izmjenjuju od
dubine od 5 do 0,5 m. Brodovi koji su doživjeli nesreću na
tim hridinama vjerojatno su se raspali zbog jakih valova koje
bura podiže na tom prostoru, a teret im se rasuo po mor-
skom dnu. Zbog takve konfiguracije morskog dna, nalazi
su zaglavili u škrapama među stijenama, a dio je naknadno
zatrpan pijeskom i sitnim kamenjem. Opisane karakteri-
stike ne idu u prilog očuvanju drvene konstrukcije, čiji dije-
lovi u ovoj kampanji nisu pronađeni ni na jednome mjestu.
Kako bi se nalazi dokumentirali u prostoru, odlučeno je tre-
tirati svaku jamu na nalazištu kao zasebnu cjelinu. Na taj
način riješen je problem kvadratne mreže, koju je na takvoj
vrsti terena gotovo nemoguće postaviti. Ucrtavanju jama
uvelike je pomoglo skeniranje morskog dna višesnopnim
sonarom, koje je provela tvrtka Harpha Sea iz Slovenije
2014. godine. Snimanjem morskog dna dobivena je bati-
metrijska, georeferencirana karta podmorja na lokalitetu.
Računalnom obradom takvih karata načinjeni su precizni
nacrti jama. Na taj je način svaki pronađeni predmet pripi-
san nekoj od jama, kojoj se zna točan položaj unutar pozi-
cije brodoloma. Smatra se da će konačno mapiranje nalaza
dati neki obrazac, po kojem će se moći zaključiti nešto više
o veličini brodova i načinu na koji su se raspali.
Kao i tijekom svih dosadašnjih kampanja, na brodolomu
Uljeva A prikupljena je veća količina pokretne arheološke
građe, nego na brodolomu Uljeva B. Glavninu građe na
tim dvama brodolomima čini keramika, dok je na Uljevi C,
osim ulomaka keramičkog posuđa, tijekom iskopavanja
pronađeno mnoštvo opeka i stakla. Osim ronilaca, bitan
dio posla obavljala je ekipa na brodu, koja je dokumen-
tirala arheološku građu odmah nakon njezina vađenja na
površinu. Tom dokumentacijom utvrđena je ukupna težina
nalaza, broj ulomaka amfora i njihova težina, a potom su se
tipološki odredivi ulomci pakirali za daljnju obradu, dok su
388
Pogled na dio brodoloma Uljeva D, s ostacima imbreksa i tegula
(foto: R. Surić)
se svi ostali ulomci vraćali u istu jamu u kojoj su pronađeni.
Arheološki nalazi koji su se uzimali prolazili su kroz sljedeći
stupanj dokumentacije, koji je obuhvaćao fotografiranje i
sortiranje nalaza, a potom i pakiranje u mrežice zajedno
sa signaturom. Na taj način predmeti su pripremljeni za
transport i proces desalinizacije u Odjel za restauriranje i
konzerviranje MCPA u Zadru.
U ovogodišnjoj kampanji arheološkim istraživanjem na bro-
dolomu Uljeva A pronađeno je mnoštvo ulomaka amfora i
ulomaka kuhinjskog posuđa. Ove je godine istraženo deset
jama. Na batimetrijskoj karti izvučeni su obrisi jama pa su
se nalazi tijekom iskopavanja sedimenata u jamama mogli
dokumentirati i pozicionirati. Do sada je iskopano 25 jama,
u kojima je sveukupno pronađeno 2338,8 kilograma nalaza
koji su izvađeni na brod. Od toga je zabilježeno 5145 ulo-
maka amfora, od kojih 51 šiljak, 51 čep, 132 dijelova ručki i
62 dijela oboda. U većini su se jama, osim ulomaka amfora
koje pripadaju tipu Lamboglia 2, mogli pronaći i ulomci
kuhinjskog posuđa i tegula.
Na Uljevi B ove je godine istraženo pet jama. S obzirom
na to da teren na lokalitetu Uljeva B karakterizira velik broj
relativno sličnih malenih, no dubokih jama, do izražaja je
došlo korištenje batimetrijskom kartom za dobivanje plana
nalazišta. Na taj su način dobiveni precizni obrisi jama, a
ronioci su se na osnovi takva plana lakše snalazili u nizu
sličnih jama na morskom dnu. Iako se u istraženim jamama
pronalaze ulomci amfora, glavninu nalaza čine brojni dijelovi
tzv. egejskoga grubog posuđa, od kojih su neki ulomci dobro
sačuvani, s obzirom na uobičajen stupanj sačuvanosti osta-
lih otkrivenih predmeta. Na Uljevi B pregledano je sveuku-
pno 376,4 kilograma nalaza, među kojima se izdvaja 3061
ulomak amfora, od čega 56 šiljaka, 5 čepova, 111 dijelova
ručki, 73 dijelova oboda, 11 čavala, 9 balastnih kamenova i 3
ulomka stakla. Među ulomcima amfora i dalje prevladavaju
nalazi sjevernoafričkih tipova, koji se datiraju od 3. do 5. st.
Osim antičkih brodoloma, na hridi Uljeva nalazi se i brodo-
lom iz novog vijeka, Uljeva C. Na njemu je ove godine istra-
ženo osam jama. Najveći postotak nalaza s tog lokaliteta
pripada opekama i krovnom crijepu, koji su najvjerojatnije
činili brodski balast, a u trenutku brodoloma zajedno s brod-
skim teretom rasuli su se po morskom dnu. Od brodskog
tereta pronađeni su brojni ulomci novovjekovnog staklenog i
keramičkog posuđa, dok su od dijelova brodske konstrukcije
 Istarska županija, HAG 13/2016
Uvala Kuje s označenim pozicijama pronađenih balastnih hrpa
(izrada: R. Surić / https://maps.google.com/)
pronađeni razni klinovi i čavli. Brojni ulomci koji tipološki pri-
padaju novovjekovnom stolnom glaziranom posuđu gotovo
su u potpunosti izgubili glazuru, pa se ukras na nekim mje-
stima nazire samo u tragovima, što otežava precizniju tipo-
lošku dataciju. Razlog za tako lošu očuvanost treba tražiti u
činjenici da je nalazište smješteno relativno plitko, gdje na
morsko dno djeluju snažni valovi. Među ovogodišnjim nala-
zima ističe se konglomerat metalnih klinova i nalaz okruglog
stakla, možda od novovjekovnih naočala. Na osnovi prona-
đenog, brodolom bi se mogao datirati u 17. st.
Brodolom Uljeva D prvi je put pregledan tijekom prošlogo-
dišnje kampanje. Tada je ustanovljeno da se radi o antičkom
brodolomu s teretom tegula, imbreksa i tubi fittilia. To nala-
zište nije iskopavano, već je napravljena fotografska i vide-
odokumentacija radi izrade 3D modela. Glavnina nalaza
nagomilana je u jami dimenzija 10x6 m te u pukotinama
među stijenama istočno od jame. Nalazište je snimljeno pod-
vodnom kamerom, a potom su iz dobivenih snimaka izvu-
čeni isječci, koji su upotrijebljeni za izradu modela. Za izradu
modela upotrebljavan je program Agisoft – Photoscan, a s
pomoću njega načinjen je i ortofoto plan lokaliteta.
Paralelno s iskopavanjima na hridi Uljeva, u ovoj je kam-
panji rekognosciran jedan dio uvale Kuje, a potom je usli-
jedilo i iskopavanje na jednoj od balastnih hrpi. Pregledom
je ustanovljeno da se na istočnoj strani uvale na dubini od
2 do 4 m nalazi više balastnih hrpi. Balastna hrpa B1 u
sjeveroistočnom dijelu uvale Kuje, na dubini od oko 2 m,
pregledana je i istražena. Istražen je rov dimenzija 3x1 m,
na središtu hrpe, ne bi li se pronašlo što više nalaza koji
bi mogli razjasniti njezin karakter. Iskopavanjem je pro-
nađena veća količina građevnog otpada, kao što su polo-
mljene opeke i crijep, no i velik broj ulomaka keramičkog
posuđa koje se na osnovi stilskih karakteristika može dati-
rati u 17. st. Gotovo se sa sigurnošću može zaključiti da su
nalazi keramičkog posuđa, zajedno s građevnim otpadom,
bili u funkciji balasta.
Ovogodišnjim istraživanjem nadopunjena je slika o vrsti nala-
zišta na hridinama pred rtom Uljeva i u uvali Kuje. Unatoč
činjenici da su ostaci brodoloma znatno uništeni zbog karak-
tera podvodnog terena te zbog pristupačnosti nalazišta, ipak
su dragocjen izvor podataka za arheološku znanost.
389
Literatura
Bekić 2012 L. Bekić, Launch of Systematic Research
of Roman Period Shipwrecks at Cape Uljeva / Početak
sustavnih istraživanja antičkih brodoloma na rtu Uljeva.
Potopljena baština / Submerged Heritage, 2, Zadar, 2012:
34 – 38.
Bekić 2013 L. Bekić, Rt Uljeva A i B, Ližnjan, HAG, 9/2012.
Zagreb, 2013.
Bekić 2013 L. Bekić, Continued Research of the Roman
Period Shipwrecks at Cape Uljeva near Ližnjan / Nastavak
istraživanja antičkih brodoloma na rtu Uljeva kod Ližnjana,
Potopljena baština / Submerged Heritage, 3, Zadar, 2013:
31 – 34.
Bekić 2014 L. Bekić, Three Shipwrecks at Cape Uljeva
near Ližnjan / Tri brodoloma na rtu Uljeva kod Ližnjana,
Potopljena baština / Submerged Heritage, 4, Zadar, 2014:
25 – 32.
Bekić, Surić 2015 L. Bekić, R. Surić, Fourth Shipwreck
Found at Cape Uljeva near Ližnjan / Pronađen četvrti
brodolom na Uljevi kod Ližnjana, Potopljena baština /
Submerged Heritage 5, Zadar, 2015: 8 – 15.
doc. dr. sc. Luka Bekić
Summary
Underwater investigations conducted in 2016 helped to
determine the character of the sites at the Cape Uljeva
and Kuje Cove. Three Antiquity period shipwrecks and one
post-medieval shipwreck have been identified so far. The
excavations in Kuje Cove proved the connection between
the two sites. They revealed four new groups of ballast
heaps that were spread over the eastern part of Kuje Cove
at a depth of 2 – 4 m. One of them was probed, and accord-
ing to the finds, it can be dated to the 17th century.
Redni broj: 218
Lokalitet: Loron – Santa Marina
Naselje: Tar, Vabriga
Grad/općina: Tar – Vabriga
Pravni status: Z-4099
Razdoblje: A
Vrsta radova: sustavno iskopavanje
Od 27. lipnja do 18. srpnja 2016. trajalo je arhološko istra-
živanje na poluotoku Loronu, na kojem se nalaze ostaci
rimskih struktura. Voditelji istraživanja bili su Davor Munda
(Zavičajni muzej Poreštine) i Corrine Rousse (Aix-Marseille
Universite, Centre Camille Jullian, Ecole francaise de
Rome), u suradnji s Gaetanom Benčićem (Zavičajni muzej
Poreštine) i Kristinom Gergetom Sotončić (Ministarstvo
kulture). U istraživanjima je sudjelovala arheološka ekipa
koja se sastojala od 20 članova. Istražene strukture kon-
zervirala je i restaurirala licencirana tvrtka Macuka d.o.o.
Od 1994. godine Zavičajni muzej Poreštine nositelj je pro-
jekta međunarodnog arheološkog istraživanja na poluo-
toku Loronu, u kojem su zastupljene sljedeće institucije:
 Hrvatski arheološki godišnjak 13/2016
Malen spremnik za vodu/bazen ESP 8 (foto: C. Rousse)
Tlocrt antičke cisterne i prostorija zapadno od nje (izradio: V.
Dumas)
Aix-Marseille Universite, Centre Camille Jullian, Ecole franca-
ise de Rome. Uz njih, projekt financiraju Ministarstvo kulture,
Općina Tar – Vabriga/Torre – Abrega te Turistička zajednica
Tar – Vabriga. Od 1994. do 2013. godine istraživanja su bila
usmjerena ponajprije na južni dio poluotoka, odnosno na veliku
gospodarsku vilu, koja je datirana od 1. st. pr. Kr. do 6. st. Radi
se o vrlo važnom arheološkom lokalitetu, koji je u rimsko doba
390
bio jedan od glavnih centara proizvodnje keramike na sjever-
nom Jadranu. Od 2013. istraživačka kampanja proširena je
i na sjevernu stranu poluotoka, gdje je identificirana antička
cisterna, velika maritimna vila te ostaci antičke uljare.
Tijekom ovogodišnje kampanje nastavljeno je iskopavanje
zapadno od velike cisterne koja je istražena 2013. i 2014.
godine, a 2015. godine istražen je prostor između objekata
koji su smješteni zapadno od nje. Osim hodnika, sondirana je
i vanjska struktura zida cisterne do temelja te je u potpunosti
istražen zidani spremnik za vodu/bazen, smješten u sjevero-
zapadnom kutu veće cisterne, koji je otkriven tijekom proš-
logodišnje kampanje. Zapadno od cisterne nalazi se 17 m
dug zid, koji zatvara uzak hodnik postavljen u smjeru I-Z i
unutar kojeg su istražene četiri manje zidane strukture, koje
su se naslanjale na zid cisterne i koje treba interpretirati kao
kontrafore. Istraživanjem je utvrđeno da je hodnik (ESP 2)
vjerojatno kanal većih dimenzija, popoločen tehnikom opus
spicatum, te da se proteže dalje prema jugozapadu. U tom
su području otkriveni brojni kasnoantički materijalni ostaci,
koji se mogu datirati u 4. st., odnosno u razdoblje kada se
taj dio kompleksa već transformira/napušta. Zapadno od
hodnika identificirano je više prostorija pravokutnog oblika
postavljenih u nizu i koje su bile građene od dobro klesanih
kamenih blokova povezanih žbukom i posloženih u pravilne
redove. Radi se, dakle, o nizu vrlo pravilnih identičnih pro-
storija pravilnog tlocrta većeg rimskog kompleksa, koji se
u terasastom obliku protezao sve do obale. Prema dosad
pronađenim materijalnim ostacima, kao i samoj tehnici grad-
nje istraženih zidova, može se pretpostaviti da je život u tom
 Istarska županija, HAG 13/2016
Hodnik/kanal ESP 2, popoločen tehnikom opus spicatum (foto: C.
Rousse)
sektoru vile bio posebno intenzivan tijekom srednjocarskog
razdoblja, a da već u 4. st. doživljava velike transformacije.
U sjeverozapadnom kutu veće cisterne tijekom ovogodiš-
nje kampanje u potpunosti je istražen spremnik za vodu/
bazen (ESP 8), koji je bio otkriven 2015. godine. Spremnik
je bio građen od 80 cm debelih zidova, koji su s unutrašnje
strane bili ožbukani hidrauličnom žbukom, te je bio poplo-
čen jednakom tehnikom kao i pod velike cisterne, odnosno
manjim opekama položenima u tehnici „riblje kosti” (opus
spicatum). Manji bazen bio je povezan s velikom cisternom s
pomoću manjeg otvora, koji se nalazio u njegovu jugozapad-
nom dijelu, odnosno voda je tekla od veće cisterne prema
manjem spremniku. U stratigrafiji malog bazena pronađen je
materijal s kraja 2. i 3. st., što dokazuje da je upotrebljavan
relativno kratko te da je rano izgubio svoju primarnu funkciju,
za koju je i građen. Od pokretnih nalaza tijekom ovogodišnje
kampanje sakupljeno je oko 3000 ulomaka, i to: gruba kera-
mika lokalne proizvodnje, fina keramika istočnog i afričkog
podrijetla, brojni stakleni i metalni ulomci te (kao i tijekom
prošlogodišnje kampanje) brojne kovanice. Među nalazima
su brojni oni koji se mogu datirati od 1. do 3. st., odnosno u
razdoblje osnivanja i prve faze gradnje kompleksa, ali jed-
nako su brojni bili i nalazi iz 4. i s početka 5. st., odnosno
iz razdoblja transformacije/napuštanja tog dijela kompleksa.
Nakon istraživanja sve su nepokretne arheološke strukture
privremeno zaštićene geotekstilom te naknadno konzervi-
rane i restaurirane.
Literatura
Kovačić et al. 2011 V. Kovačić, A. Marchiori, Y. Marion,
G. Rosada, C. Rousse, F. Tassaux, Loron-Lorun, Parenzo-
Poreč, Istria, Una villa maritima nell-agro parentino: la
campagna di ricerca 2010, HAnt, 20, Pula, 2011.
Matijašić 1988 R. Matijašić, Gospodarstvo antičke Istre,
Pula, 1998.
Tassaux et al. 2001 F. Tassaux, R. Matijasić, V. Kovačič,
Loron (Croatie): un grand centre de production d’amphores
à huile istriennes (Ier-IVe s. ap. J.-C.), Bordeaux, Ausonius,
2001.
Davor Munda
391
Summary
Systematic archaeological excavations at the site of
Loron-Santa Marina were conducted in the course of July
and June 2016. The excavations encompassed the area
between the buildings located to the west of the large
cistern. Based on the finds and masonry, the occupation
of this sector of the villa was most intensive during the
Middle Empire Period, but it underwent a great transfor-
mation as soon as the fourth century. Among the discov-
ered finds, the most numerous are those dating from the
first to third century, related to the first construction phase,
but the finds of the fourth and beginning of the fifth cen-
tury are equally numerous. The latter refers to the period
of the transformation when this part of the complex was
deserted.
Redni broj: 219
Lokalitet: Medulin – Puntica, podmorje
Naselje: Medulin
Grad/općina: Medulin
Pravni status: –
Razdoblje: –
Vrsta radova: podvodno istraživanje
U svibnju 2016. godine pregledano je podmorje rta Puntica
kod Medulina, južno od uvale Portić, radi izrade projekta
gradnje luke nautičkog turizma Puntica – Medulin, a na
temelju posebnih uvjeta Konzervatorskog odjela u Puli.
Stručna voditeljica bila je Ida Koncani Uhač, viša kusto-
sica iz Arheološkog muzeja Istre, a u pregledu su sudje-
lovali djelatnici muzeja: kustosica Aska Šopar, kustos
vježbenik Žan Budim te restauratorica Andrea Sardoz.
Vanjski stručni suradnici, ronioci koji su pomogli prilikom
pregleda, bili su Lucio Lorencin, Vladimir Kirac, Valter
Kirac, Roberto Steffanutti, Zdenka Šverko i Petar Krnjus,
student dodiplomskog studija arheologije na Sveučilištu
u Zadru.
Zbog smanjenje vidljivosti terena te mogućnosti postoja-
nja arheološkog lokaliteta (prema pričanju lokalnih ribara),
podmorje je tijekom stabilnih meteoroloških uvjeta pregle-
dano u nekoliko navrata. Morsko dno, na dubini od 2 do
4 m, prekriveno je finim, žitkim muljem, zbog kojeg nije bio
Područje podmorskog pretraživanja na Puntici kod Medulina
 Hrvatski arheološki godišnjak 13/2016
moguć kvalitetniji vizualni arheološki pregled. Na morskom
dnu, osim recentnog odbačenog otpada, nisu uočeni arhe-
ološki nalazi.
dr. sc. Ida Koncani Uhač
Summary
An underwater archaeological survey of the Cape Puntica
site near Medulin, south of Portić Cove was carried out in
May 2016. The inspection was conducted for the purpose
of a project documentation for the construction of a nautical
tourism port. Apart from recent waste, no archaeological
finds were detected.
Redni broj: 220
Lokalitet: Medulin – uvala Bijeca
Naselje: Medulin
Grad/općina: Medulin
Pravni status: R-111
Razdoblje: A
Vrsta radova: podvodno istraživanje
Od 16. do 27. svibnja 2016. trajala su podmorska arheo-
loška istraživanja u uvali Bijeci, na lokaciji potopljene struk-
ture na istočnom dijelu uvale (44°48’41’’N; 13°56’12’’E).
Prethodno, u siječnju 2016., tvrtka Harpha Sea d.o.o. iz
Kopra izradila je multibeam-snimku lokaliteta. U istraživa-
nju su sudjelovali: Ida Koncani Uhač, stručna voditeljica,
viša kustosica (Arheološki muzej Istre), Andrea Sardoz,
restauratorica (Arheološki muzej Istre), dr. sc. Davor
Bulić, znanstveni novak (Sveučilište Jurja Dobrile u Puli),
Petar Krnjus, student dodiplomskog studija arheologije na
Sveučilištu u Zadru te ronioci Lucio Lorencin, Valter Kirac,
Vladimir Kirac, Roberto Stefanutti i Zdenka Šverko, svi čla-
novi udruge Eko more iz Medulina i Aldo Kočevar. Prilikom
podizanja drvenog elementa iz mora, sudjelovali su i roni-
oci Christian Petretich te Aldo Kočevar. Fotogrametriju i 3D
model nalazišta, izradio je Bojan Bradač, dipl. ing. geode-
zije. Zračne snimke izradila je tvrtka Aero foto 3D iz Pule.
Na istočnom dijelu uvale 2015. ubicirana je i topografski
dokumentirana građevina od vapnenih klesanaca, građena
Multibeam-snimka istraživane građevine (izrada: Harpha sea d.o.o.)
392
u tehnici opus quadratum. Tvori je pravokutna prostorija,
od koje se s južne i zapadne strane nastavljaju kanali, dok
je na sjevernoj strani sačuvan drveni element. Vanjske
dimenzije zidova građevine iznose 17x6,45 m, a unutarnje
16x5,26 – 5,95 m. Gornja sačuvana visina zidova prosto-
rije nalazi se na dubini od –1,07 m. Građevina se pruža u
smjeru sjever-jug.
Na njezinu sjevernom dijelu, na dubini od –1,29 do –1,48 m,
nalazio se horizontalno položen drveni element nalik na
sanduk ili dasku s perimetralnim drvenim stranicama, koje
su za element bile pričvršćene drvenim čavlima. Drveni
element s južne strane ima izrađen kružni otvor promjera
40 cm. Dužina drvenog elementa iznosi 4,15 m, a širina
0,57 m.
Sa sjeverne strane elementa dokumentirane su dvije kva-
dratne grede (okomito zabijene u tlo) i dva drvena pilona,
dok je ispod njega čitavom dužinom utvrđeno postojanje
drvenih pilona, koji su najvjerojatnije služili za utemeljenje
strukture.
Radi ugroženosti drvenog elementa, koji se nalazio unutar
kupališne zone u plitkom moru, nakon istraživanja podig­
nut je iz mora. U tu je svrhu prethodno izrađena odgova-
rajuća konstrukcija od polikarbonatnih ploča. Prije odva-
janja drvenog elementa od muljevitog sedimenta, ispod
elementa podvučeni su metalni „noževi”. Nakon što je
element pažljivo odvojen od mulja, ispod noževa postav-
ljena je polikarbonatna ploča debljine 10 mm te je sve
povezano elastičnim trakama. Iznad toga postavljena je još
jedna polikarbonatna ploča kako bi se dobio tzv. „sendvič-
-sistem”, koji je spriječio pomicanje drvenog elementa.
Radi onemogućavanja pomicanja elementa prilikom tran-
sporta, konstrukcija je na rubnim dijelovima fiksirana pla-
stičnim bragama kroz prethodno izbušene rupe. Element je
izvađen u jednom komadu te je nakon vađenja premješten
u prethodno izrađen desalinizacijski bazen i desalinizira se
u Arheološkom muzeju Istre.
Ove je godine istražen istočni dio pravokutne prostorije.
Ondje je utvrđeno postojanje ostataka drvenih dasaka, koje
su mogle služiti prilikom gradnje istočnog perimetralnog
zida. Na sredini zapadnog zida prostorije, prema zapadu je
utvrđen zidani kanal, koji je s građevinom povezan kame-
nom cijevi (sifonom) istraživanom 2015. godine. Tijekom
ovogodišnjih istraživanja uklonjen je površinski sloj na
području sjeverno i južno od kanala, čime je ustanovljeno
postojanje drvenih konstrukcija s vanjske strane strukture.
Model građevine (izrada: B. Bradač)
 Istarska županija, HAG 13/2016

Detalj otvora na sjevernom kraju drvenog elementa (foto: A.

Prekalj)

Situacijski plan strukture s pozicijama istraživanima 2016. godine Sjeverni dio elementa s kvadratnim gredama (foto: A. Prekalj)

S obzirom na ugroženost drvenih konstrukcija i nedostatak

vremena, na tom je dijelu napravljena preliminarna doku-
mentacija, a konstrukcije su prekrivene sedimentom.
Južni kanal građevine tvore dva paralelna zida, sačuvana
u dužini od 24 m. Kanal je na trima mjestima pregrađen
ustavama od kojih su se sačuvale kamene baze s iskle-
sanim utorima za zatvaranje drvenih zapornica. Kameni
prag (1) ugrađen je u centralnu pravokutnu prostoriju, od
koje se prema jugu račva kanal. Njegove dimenzije iznose
70x30 cm.
Kameni prag (2) ugrađen je na sredini južnog kanala.
Njegove dimenzije iznose 2x0,50 m. Na gornjoj plohi praga
također se nalazi utor kvadratnog presjeka, dimenzija
63x6 cm. Kameni prag (3) ugrađen je na krajnjem južnom
dijelu kanala. Njegove dimenzije iznose 2,95x0,45 m. Od
toga se kamenog praga prema kraju kanala nastavljaju dva,
vertikalno ugrađena monolitna bloka. Dimenzije zapadnog Detalj kvadratne grede i pilona (foto: D. Bulić)
bloka iznose 1,30x0,57 m, a istočnog 1,40x0,50 m.
Tijekom arheološkog istraživanja, a u povodu održava- pet različitih lokacija. Stručno vodstvo odradili su arheolozi
nja Međunarodnog dana muzeja (s ovogodišnjim temom Ida Koncani Uhač, Aska Šopar, Žan Budim i student arhe-
Muzeji i kulturni krajolici) u uvali Bijeca arheološki je lokali- ologije Petar Krnjus. Za razgledavanje staze bile su osigu-
tet prezentiran in situ, u vidu edukativne podvodne staze na rane brodice (batane) lokalnih vlasnika, uz pomoć kojih su

393
 Hrvatski arheološki godišnjak 13/2016
Podizanje drvenog elementa iz mora (foto: P. Krnjus)
Čišćenje drvenog elementa prije uranjanja u bazen s vodom (foto:
Z. Grbin)
posjetitelji kroz staklo mogli vidjeti podmorske arheološke
lokacije. Za posjetitelje je omogućeno razgledavanje nala-
zišta u ronilačkom odijelu, s maskom i disalicom, tzv. snor-
keling, za što je bio zadužen instruktor i voditelj ronjenja
Lucio Lorencin. Podvodnu arheološku stazu razgledalo je
120 posjetitelja.
dr. sc. Ida Koncani Uhač
394
Summary
An underwater archaeological excavation of a Roman-
period building in the eastern part of Bijeca Cove was con-
ducted in the course of May 2016. The building consists
of a rectangular-shaped room from which channels run
southwards and westwards, and in its northern part there is
a wooden feature. The outer dimensions of the building are
17 x 6.45 m, and the inner are 16 x 5.2-5.95 m.
Redni broj: 221
Lokalitet: Monbrodo
Naselje: Rovinj
Grad/općina: Rovinj
Pravni status: P-5412
Razdoblje: P, A
Vrsta radova: probno iskopavanje
Od 8. do 29. srpnja 2016. godine Arheološki muzej Istre, u
suradnji sa Zavičajnim muzejom grada Rovinja, Institutom
za mediteranske studije sa Sveučilišta iz Busana te
Sveučilištem u Ljubljani, probno je arheološki istražio
prapovijesnu gradinu Monbrodo. Istraživanje te gradine
bilo je dio projekta pod nazivom „Bronze Age Settlement
Hierarchies in Istria, Croatia”, Institute for Mediterranean
Studies Busan University of Foreign Studies, koji financira
National Research Foundation of Korea (NRF) u suradnji s
Arheološkim muzejom Istre iz Pule i Zavičajnim muzejom
grada Rovinja, koji su kao partneri projekta sufinancirali
istraživanje.
Monbrodo je smješten oko 5 km južno od Rovinja, u nepo-
srednoj blizini uvale Cisterna, na uzvišenju ovalnog oblika
na nadmorskoj visini od 30,6 m. Sam je vrh brda zarav-
nat, površine oko 5500 m², a cjelokupan teren prekriven je
gustom šumom, dok je na samom platou zabilježena niska
vegetacija.
Pregledom zračnih snimki navedenog područja uočeno je
da razlike u vegetaciji upućuju na postojanje zidova kruž-
nog oblika. Prije početka istraživanja rekognoscirano je
područje te je uočeno nekoliko suhozida, međutim zbog
guste vegetacije nije definiran njihov točan broj, stanje
očuvanosti i točna orijentacija. Zahvaljujući snimkama
LiDAR te pregledavanjem terena definirano je šest osnov-
nih zidova na zapadnoj padini brda, od kojih su tri koncen-
trična, a ostala tri polukružna, te su djelomično međusobno
povezani s radijalnim zidovima. Radi lakše dokumentacije,
definirani zidovi označni su brojkama od 1 do 6.
Ukupno su istražene dvije sonde u kojima su prikupljeni
ulomci antičke, željeznodobne i brončanodobne keramike,
ostaci životinjskih kostiju, morskih školjaka, puževa i ribljih
kostiju te ulomci željeznodobnih fibula, kao i jantarna perlica.
Sonda 1 postavljena je na sjeverozapadnom dijelu samog
vrha brežuljka, s unutrašnje strane zida 2 (zid bedema).
Početne dimenzije sonde 1 iznosile su 2x2 m, a daljnjim
istraživanjem, zbog pronađenih struktura, sonda je proši-
rena za još 2x2 m prema istoku te je podijeljena na osam
kvadranata A1-2, B1-2, C1-2, D1-2, dimenzija 1x1 m.
 Istarska županija, HAG 13/2016

Zbog ograničenog opsega istraženog područja, interpreta-

cija istraženih slojeva i struktura neminovno je preliminarna.
Zbog boljeg razumijevanja otkrivenih kamenih struktura,
potrebno je računati na buduća istraživanja. Na temelju tre-
nutačnog stupnja istraženosti, uključujući preliminarne ana-
lize sitnih nalaza, moguć je sljedeći sažetak situacije u sondi
1, počevši od dna: prvo naseljavanje na tom brdu pratilo je
djelomično izravnavanje terena, vjerojatno kako bi se omo-
gućilo nesmetano penjanje po strmoj padini na tome mjestu,
a na taj se način istodobno dolazilo do građevnog materijala.
Vrijeme te faze nije jasno utvrđeno, a kao radna hipoteza
moguće je da je riječ o ranom ili srednjem brončanom dobu.
Potom je područje zapunjeno zemljom i manjim kamenjem
(SJ 17-16), koje je djelomično bilo sabijeno u gust sloj.
Trenutačno nije moguće utvrditi je li taj proces bio prirodan
ili antropogen. Keramika u tim nižim slojevima upućuje na
srednje brončano doba. Sljedeće slojeve (SJ 15; 13) karakte- Topografska i ortofoto karta s označenim položajem nalazišta
rizira izmjena nakupina kamenja, pri čemu se veličina kame- (izradila: M. Čuka)
nja smanjuje od dna prema vrhu. Udio keramike i kostiju u
tim slojevima upućuje na naseljavanje, no nije moguće pre-
ciznije specificirati o kakvim se aktivnostima radilo, zbog
nepostojanja ikakvih konkretnih struktura. U tom smislu valja
napomenuti da sonda 1 nije pružila dokaz o postojanju zida
u to vrijeme. Razlog bi mogao biti taj što ostaci starijeg zida
leže nešto zapadnije, izvan područja iskopavanja.
Dok sitni nalazi iz donjih slojeva odgovaraju materijalu
poznatom s Monkodonje, što lokalitet ugrubo datira u sred-
nje brončano doba, gornji su slojevi (SJ 13; 9) sadržavali
tipove keramičkih posuda koje bi mogle biti mlađe, vjero-
jatno iz kasnog brončanog doba ili čak ranog željeznog
doba. Čini se da je to vrijeme u sondi 1 predstavljeno prije-
lazom između nižih slojeva koji su svjetliji (SJ 17-15; 13; 9)
i gornjih slojeva koji su znatno tamnijih nijansi (SJ 6; 5; 3-1).
Sloj kamenja SJ 11 koji je dijelio SJ 13 i SJ 9 mogao je
funkcionirati kao popločenje poda, koji je potom preslojen
otpadnim materijalom (SJ 9). Nije utvrđeno je li nakupina
gline SJ 10 ostatak vatrišta koje je pripadalo tom podu ili je
riječ o otpadnom materijalu iz mlađe faze te će tu situaciju
trebati razjasniti tijekom budućih istraživanja.
Uočljiva razlika između kvadranata A1, B1 i C1 s jedne LiDAR snimka nalazišta
strane i A2, B2 s druge strane, koja je postala osobito pri-
mjetna od sloja SJ 9, upućuje na činjenicu da je kamena na donjem rubu zida u kvadrantu A1. Gornji slojevi s pove-
konstrukcija u A2 i B2 (SJ 12) postavljena nakon što je u ćanom količinom ulomaka antičke keramike mogli bi biti
slojevima SJ 9 i SJ 13 ukopana građevinska jama. Isto mlađi, dok način uporabe platoa Monbroda, zbog nedo-
vrijedi za kamenje u kvadrantima C2, D1, D2 (SJ 21). U statka dodatnih tragova, ostaje nejasan.
ovom je slučaju građevinski jarak djelomično bio vidljiv u
dnu kvadranta C1 i u južnom profilu sonde. Zbog skromnih Sonda 2 bila je postavljena s unutrašnje strane polukruž-
dimenzija sonde teško je ponuditi jasnu interpretaciju obiju nog zida 4, koji je smješten na zapadnoj padini brda, na
struktura. Iako se istočna granica strukture SJ 21, koja terasi širine oko 10 m. Dimenzije sonde 2 iznose 1x4 m.
se protezala u smjeru sjever-jug, nalazila izvan gabarita Pravokutan oblik sonde uvjetovan je gustom vegetacijom
sonde, može se utvrditi da se radi o ostacima masivnog te je ona smještena na čistini koja je okružena velikim drve-
zida. Struktura SJ 12, koja se sastojala od znatno manjeg ćem. Sonda 2 podijeljena je na četiri kvadranta (A1-A4)
kamenja, mogla bi se tumačiti kao temelj za veću konstruk- koji su iznosili 1x1 m. Sjeverni rub sonde prvobitno je bio
ciju koja nije bila nužno građena od kamena. Velika stijena postavljen nekoliko centimetara od zida 4, međutim dalj-
(SJ 4) u sredini sonde onemogućuje daljnje tumačenje njim je istraživanjem sonda proširena do samog zida da bi
odnosa između struktura SJ 12 i SJ 21. Ipak, čini se da je se mogao definirati njegov konačan izgled.
ta pravokutna stijena nekada bila u uspravnom položaju. Situacija definirana tijekom iskopavanja može se sumirati
U tom je smislu zanimljivo da se kamena struktura SJ 12, na sljedeći način: gornji, tamniji slojevi (SJ 01; SJ 02) bili su
kao i kameni sloj SJ 11, proteže ispod zida br. 2 (SJ 20). razmjerno tanki i poprilično prožeti korijenjem. Što se tiče
Ta okolnost upućuje ne samo na to da je zid mlađi, nego i strukture na površini kvadranta A4 (SJ 7), ispostavilo se da
na datiranje u 4. st. pr. Kr. zbog certosa fibule pronađene se vanjski nizovi kamenja i ispuna ne protežu ispod sloja

395
 Hrvatski arheološki godišnjak 13/2016
Sonda 1, SJ 12 – 14 (foto: A. Hellmuth Kramberger)
Sonda 1, SJ 4, 12, 18, 24 (foto: A. Hellmuth Kramberger)
Južni profil sonde 1, kvadranti A1, B1, C1 (izradila: A. Hellmuth
Kramberger)
396
Sonda 2, SJ 7, 8 (foto: S. Müller)
SJ 02, već se radi samo o jednom sloju kamenja, koje se
ne nastavlja dublje u vertikali. Sljedeći sloj (SJ 8) započeo
je promjenom boje sedimenta u tamnu crvenkastosmeđu
(5 YR 2.5/2), ali je zadržao jednaka svojstva kao i gornji
sloj, osim činjenice da se zemlja doimala zbijenije. Osim
skromne količine manjeg kamenja, sloj je mjestimično
sadržavao ulomke prapovijesne i antičke keramike. Osim
toga, uočeni su razbacani komadi drvenog ugljena i koma-
dića gline. Taj sloj, debeo između 50 i 70 cm, protezao se
sve do matične stijene brda (SJ 18), koja se činila posve
netak­nuta u tom području. Kako je već bilo vidljivo s vanj-
ske strane zida br. 4, potvrđeno je da suhozidna konstruk-
cija leži na matičnoj stijeni te da nema pokazatelja naknad-
nih narušavanja uzrokovanih kopanjem.
Na temelju spoznaja prikupljenih tijekom istraživanja sonde
2, gotovo se posve sigurno može pretpostaviti da se na
prostoru iza zida br. 4 nisu nalazile naseobinske strukture.
Relativno malen broj prapovijesnih i antičkih keramičkih
nalaza na tome mjestu najbolje se može objasniti eroziv-
nim procesima koji su prenosili materijal s platoa nizbrdo.
Moguće je i da je na tome mjestu sporadično završavao
otpadni materijal iz naselja. Nadalje, nije isključeno ni da je
čitava terasa zapunjena umjetno, što bi odgovaralo premisi
da je zid br. 4 postavljen izravno na matičnoj stijeni. U tom
je slučaju prvo bio sagrađen zid, a potom je prostor padine
između zida i brda bio ispunjen zemljom koja je mogla
biti donesena s drugog mjesta na Monbrodu. U svakom
 Istarska županija, HAG 13/2016

excavations of two relatively small probes have yielded infor-

mation relevant to the understanding of the site occupation
in terms of a local settlement system. It can be concluded
that Monbrodo was inhabited from the Middle Bronze Age to
the Late Iron Age (the 4th century BC), but the current state
of research does not enable us to establish if the site was
occupied continuously or in several phases. Although the
exact site area has not been established, it seems that it was
restricted to the area enclosed by circular walls. There is also
evidence of human occupation during later periods. Antiquity-
period finds suggest that the plateau was occupied at that
period, but the occupation character remains unknown.

Redni broj: 222

Lokalitet: Mušego
Naselje: Rovinj
Grad/općina: Rovinj
Pravni status: P-5134
Razdoblje: P
Vrsta radova: probno iskopavanje

Od 23. studenog do 20. prosinca 2016. Arheološki muzej

Istre, u suradnji sa Zavičajnim muzejom grada Rovinja,
probno je arheološki istražio prapovijesno nalazište
Mušego. Istraživanje je financirano sredstvima Arheološkog
muzeja Istre.

Riječ je o prapovijesnom nalazištu, koje je smješteno na

istoimenom brežuljku (kota 103,8) jugoistočno od Rovinja
(Gauss-Krugerova projekcija –x 5398393, y 4992260).
Izbor nalaza u sondi 1 (izradila: A. Hellmuth Kramberger) Od 2006. do 2009. godine sustavnim arheološkim istraži-
vanjima utvrđeno je da se na navedenom nalazištu nalaze
slučaju, popločeni put koji se nalazio na površini i polu- kamene, brončanodobne gomile (tumuli), različitog pro-
kružni zid br. 4 mogu se interpretirati kao razmjerno recen- mjera i visina, od kojih su pojedine prethodno oštećene
tne konstrukcije izgrađene radi poljoprivrede ili za potrebe ili prekopane te su dokumentirane u stručnoj literaturi. U
opskrbe položaja u Drugom svjetskom ratu. istom periodu djelomično su rekonstruirana tri tumula (T06,
T07 i T09). Spomenutim je istraživanjima također utvrđeno
Literatura da kamene konstrukcije brončanodobnih tumula leže na
neistraženim neolitičkim slojevima.
Bekić 1996 L. Bekić, Sustav gradina na Rovinjskom Glavni cilj arheološkog istraživanja 2016. bio je utvrditi
području, HArch, 27, 1996: 19 – 92. rasprostiranje neolitičkih slojeva na navedenom području.
Buršić-Matijašić 2007 K. Buršić-Matijašić, Gradine Istre.
Povijest prije povijesti, Pula, 2007.
Hänsel et al. 2015 B. Hänsel, K. Mihovilić, B. Teržan,
Monkodonja. Istraživanje protourbanog naselja bron-
čanog doba Istre. Knjiga 1 – Iskopavanje i nalazi gra-
đevina/ Forschungen zu einer protourbanen Siedlung
der Bronzezeit Istriens. Teil 1 – Die Grabung und der
Baubefund. Monografije i katalozi, Arheološki muzej Istre,
25, Pula, 2015.

Maja Čuka
Anja Hellmuth Kramberger
Sebastian Müller

Summary

Probe archaeological excavations at the prehistoric hillfort

of Monbrodo were conducted in the course of 2016. The Topografska karta s označenim položajem nalazišta

397
 Hrvatski arheološki godišnjak 13/2016
Sonda 1 s označenim kvadrantima (foto: Z. Grbin)
Početak iskopa sonde 1 (foto: Ž. Budim)
Kraj iskopa sonde 1 (foto: Z. Grbin)
Sonda 1 – crtež jugozapadnog profila (izradio: D. Maršanić)
398
Također je, zbog potencijalne opasnosti da se u sjevernom,
nerekonstruiranom dijelu tumul T09 uruši, bilo nužno istra-
živanje navedene zone prije nastavka rekonstrukcije.
U navedenom razdoblju istražen je neolitički sloj u sjever-
nom dijelu tumula T09 te je istraženo i pet probnih sondi u
neposrednoj blizini tumula T06 i T07. Od ukupno šest istra-
ženih sondi, samo je u sondi 1 zabilježen kulturni neolitički
sloj te su prikupljeni ulomci neolitičke keramike, životinjskih
kostiju, kremena i kućnog lijepa.
Sonda 1 bila je postavljena na sjeveroistočnom dijelu
tumula T09 i pružala se u smjeru sjeverozapad-jugoistok
te je bila podijeljena na 13 kvadranata dimenzija 1,5x1,5 m
(kvadranti A1-2, B1-2, C1-2, D1-2, E1-2, F1-2 i G2 ime-
novani su od jugoistoka prema sjeverozapadu). U sondi 1
zabilježeno je ukupno šest stratigrafskih jedinica, od kojih
je nužno spomenuti SJ 3, koja je sadržavala veće i srednje
urušeno kamenje s nešto malo sedimenta između i ispod
kamenja koje je najvjerojatnije nekada bilo dio tumula,
međutim danas je, zbog erozije i ostalih antropogenih utje-
caja tijekom povijesti, u sekundarnom položaju. Unutar
SJ 4 zabilježeni su ulomci kućnog lijepa, kremena i neoli-
tičke keramike. Navedeni je sloj sadržavao ranoneolitičke
(impresso) i srednjoneolitičke (danilske) ulomke keramike
te je riječ o tankom sloju koji je bilo nemoguće razdvojiti
jer je najvjerojatnije pomiješan zbog erozije. Unutar kva-
dranta C1 zabilježena je i kamena struktura (SJ 5) vidljive
dužine 1 m i širine oko 1,10 m, koja se sastoji od dvaju
redova kamenja spojenih u suhozidnoj tehnici te je unu-
tarnji dio (međuprostor) zapunjen manjim kamenjem. Riječ
je o strukturi koja je orijentirana u smjeru jugozapad-sje-
veroistok te ne prati smjer kretanja prstena tumula pa je
njezina namjena nepoznata. Djelomično počiva na neoli-
tičkom sloju, a djelomično na matičnoj stijeni te se najvje-
rojatnije radi o starijoj strukturi u odnosu na brončanodobni
tumul. Nakon istražene zone iskopa, zaključeno je da se
tanak neolitički sloj nastavlja u jugozapadnom profilu ispod
tumula T09 te sadržava ranoneolitičke i srednjoneolitičke
ulomke keramike. Riječ je o miješanom sloju koji je nemo-
guće razdvojiti zbog miješanja tijekom erozije i gradnje u
brončanom dobu.
Sonda 2, dimenzija 1,5x3 m, bila je postavljena na sjevero-
zapadnom rubnom dijelu tumula T8, u smjeru istok-zapad.
Na početku istraživanja bila je dimenzija 1,5x1,5 m, među-
tim naknadno je proširena za 1,5x1,5 m te je podijeljena na
kvadrante A1-2. Unutar navedene sonde nisu zabilježeni
arheološki nalazi.
Sonda 3 bila je smještena između tumula T6 i T7, u smjeru
sjeveroistok-jugozapad, dimenzija 1,5x3 m. Unutar sonde
3 također nisu zabilježeni arheološki nalazi.
Sonda 4 smještena je na istočnoj strani tumula T8 u smjeru
istok-zapad, u obliku slova L, dimenzija 1,5x3x1,5 m te
je bila podijeljena na tri kvadranta 1,5x1,5 m (A1-2 i B1),
međutim unutar nje nisu zabilježeni arheološki nalazi.
Sonda 5, dimenzija 1,5x1,5 m, bila je smještena na jugo-
istočnom rubu tumula T6. Unutar SJ 1 zabilježeno je
svega nekoliko ulomaka neolitičke keramike, koji su ondje
dospjeli najvjerojatnije zbog erozije te nije zabilježen kul-
turni sloj.
Sonda 6, dimenzija 1,5x1,5 m, bila je smještena jugoi-
stočno od tumula T8 te unutar nje nisu zabilježeni arheo-
loški nalazi.
 Istarska županija, HAG 13/2016
Ulomak impresso-keramike (foto: D. Maršanić)
Kremena alatka (foto: D. Maršanić)
Tijekom arheoloških istraživanja 2016. dokazano je da
je očuvani neolitički sloj zabilježen u neposrednoj blizini i
ispod tumula T9 te da se nastavlja u sam profil očuvanog
dijela tumula. Arheološki nalazi upućuju na to da je riječ
o srednjem i ranom neolitičkom dobu. Zabilježen kulturni
sloj prilično je tanak te je najvjerojatnije zbog erozije tla te
naknadne gradnje samog tumula u brončanom dobu izmi-
ješan pa je nemoguće razdvojiti rane i srednjoneolitičke
slojeve. Također je zabilježeno da je tumul T9 u istraženom
dijelu prilično loše očuvan te je nemoguće točno odrediti
smjer i izgled vanjskog prstena tumula. Na ostatku istraže-
nog područja nisu zabilježeni relevantni arheološki slojevi.
Literatura
Batović 1979 Š. Batović, Jadranska zona, Praistorija jugo-
slavenskih zemalja, II, Neolitsko doba, Sarajevo, 1979: 473
– 634.
Čečuk, Radić 2005 B. Čečuk, D. Radić, Vela spila: više-
slojno pretpovijesno nalazište Vela Luka-otok Korčula, Vela
Luka, 2005.
Marijanović 2012 B. Marijanović, Ravlića pećina, prapovi-
jesno naselje, Mostar, 2012.
Mihovilić 1987 K. Mihovilić, Pregled prahistorije Istre od
starijeg neolitika do početka romanizacije, Izdanja HAD,
11, 1, Pula, 1987: 49 – 63.
Mihovilić et al. 2011 K. Mihovilić, B. Hänsel, B. Teržan,
Burial Mounds of the Bronze Age at Mušego near
Monkodonja. Results of the Excavations 2006-2007
Ancestral Landscape. Burial mounds in the Copper and
Bronze Ages (Central and Eastern Europe – Balkans
399
– Adriatic – Aegean, 4th-2nd millennium B.C.), TMO 58,
Maison de l’Orient et de la Méditerranée, Lyon, 2011: 367
– 373.
Maja Čuka
Summary
Probe archaeological excavations at the prehistoric site of
Mušego, located on the eponymous hill southeast of Rovinj
were conducted in the course of November and December
2016. The archaeological investigation conducted from
2006 to 2009 established the existence of Bronze Age stone
mounds (i.e. tumuli) of various diameters and heights. A par-
tial reconstruction on three tumuli (T06, T07 and T09) was
carried out during the same period. The excavations revealed
that the Bronze Age tumuli lie on unexamined Neolithic layers.
The main aim of the 2016 investigation was to establish the
distribution of the Neolithic layers in the abovementioned
area. A preserved Neolithic layer was recorded near and
under tumulus T9, and it extends into the cross-section of
the preserved part of the tumulus. Movable finds point to
the Early and Middle Neolithic. The recorded cultural layer
is quite thin. Due to the soil erosion and subsequent con-
struction of the Bronze Age tumulus, it is intermixed, and it
is impossible to isolate Early from Middle Neolithic layers.
The investigated part of tumulus T9 was poorly preserved,
and it is impossible to determine the direction and appear-
ance of the outer ring of the tumulus.
Redni broj: 223
Lokalitet: Mutvoran
Naselje: Mutvoran
Grad/općina: Marčana
Pravni status: Z-2988
Razdoblje: P, A, SV, NV
Vrsta radova: sustavno iskopavanje, arheološki nadzor
U rujnu i listopadu 2016. u Mutvoranu su nastavljena arhe-
ološka istraživanja i sanacija gradskih bedema. Prilikom
Mutvoran, pogled na unutarnji sjeveroistočni kut bedema kaštela
(foto: T. Percan)
 Hrvatski arheološki godišnjak 13/2016
Mutvoran, pogled na istraženi sjeveroistočni kut kaštela iz zraka
(foto: J. Višnjić)
arheoloških radova radnici Službe za arheološku baštinu
Hrvatskog restauratorskog zavoda otkrili su više faza gradnje
kaštela, s popratnim kulturnim slojevima. Voditelj istraživanja
bio je Tihomir Percan, a u istraživanjima je sudjelovalo od
tri do pet radnika tvrtke Macuka iz Sv. Petra u Šumi, koja je
bila zadužena za građevinsku i statičku sanaciju istraženog
dijela. Cjelokupne radove financirala je Općina Marčana.
Mutvoran se nalazi na dominantnoj uzvisini (oko
190 m n. v.) iznad doline Mandalene, koja se proteže od
Manjadvoraca te krivuda ispod Mutvorana sve do zaljeva
Budava ispod dobro poznatog prapovijesnog i antičkog
lokaliteta Nezakcij. Naselje je elipsoidnog oblika, a ostaci
prapovijesnog bedema građenog od velikih kamenih blo-
kova na mjestima su vidljivi i danas u temeljima zidova.
Prapovijesno su naselje okruživala dva vijenca zidova, dok
je s istočne strane, gdje je pristup bio najlakši, najvjerojat-
nije postojao kompleksniji obrambeni sklop.
Zbog djelomičnog urušavanja na sjeveroistočnom uglu
bedema, neposredno uz kvadratnu kulu sačuvanu u visini
od preko 4 m, započelo je ovogodišnje istraživanje i sama
sanacija tog dijela bedema i kule.
Gotovo cjelokupna površina bedema oko Mutvorana bila je
prekrivena bršljanom i inim gustim raslinjem te je bilo nužno
prvobitno očistiti čitav prostor predviđen za istraživanja i
400
sanaciju. Predmetna kula u Mutvoranu prije svega imala je
građevinsku i statičku namjenu. Naime, nakon što je uklo-
njen SJ 1, postalo je vidljivo da je ona zapunjena i građena
bez unutarnjeg praznog prostora. Može se zaključiti da je
prije svega njezina uloga bila ojačati postojeće bedeme te
je vrlo vjerojatno imala ulogu kontrafora. Građena je kle-
sanim manjim i srednjim velikim kamenim blokovima, koji
su povezani vapnenom žbukom, a sačuvana visina iznosi
nešto više od 4 m. Na dijelu na kojem je dio zida urušen i
gdje se pretpostavljeni bedem lomi i skreće u smjeru juga,
najvjerojatnije je ta kula završavala upravo u liniji tog zida.
Nažalost, njezino istočno lice nije pronađeno ni definirano
te se tako nešto ne može ustvrditi sa stopostotnom sigur-
nošću. Stoga valja zaključiti kako je zapravo riječ o građe-
vinskom sklopu bedema na kojem je bilo nužno premostiti
skretanje zida za 90 stupnjeva i upravo zbog tog loma zida
napravljeno je ojačanje koje izlazi iz njegove pravilne linije.
Također je djelomice istražen i sjeverni dio bedema, čija
je širina iznosila nešto manje od 1 m, ali jednako tako i
strukture s unutarnje i vanjske strane bedema oko sjevero-
istočnog kuta. Nadalje, otkriven je i zid SJ 20, koji se pruža
u smjeru istok-zapad i koji je sačuvan samo u svojim teme-
ljima. Građen je pravilnim kamenim pločama povezanima
žbukom i prilagođen položaju matične stijene, koja se na
tom dijelu stepenasto uspinje u smjeru juga. Širina tog zida
iznosi nešto manje od 0,6 m, a sam zid nastavlja se ispod
istočnog profila sonde, ali jednako tako i ispod postojećih
pronađenih zidova prema zapadu. Riječ je o strukturi koja
pripada najmlađoj fazi podizanja neke konstrukcije u antici
ili srednjem vijeku te je taj dio zida najstariji od svih prona-
đenih i dokumentiranih struktura.
Prema navedenom, evidentirane su minimalno tri faze
gradnje tog dijela bedema. Najstarijoj fazi pripada zid
građen od pravilnih kamenih klesanih blokova širine oko
0,8 m i povezan vapnenom žbukom (SJ 2). U sljedećoj fazi
nadodana je puna kula (SJ 7), koja je imala statičku funkciju
kontrafora, a u posljednjoj fazi s unutarnje strane bedema
sagrađen je zid (SJ 7) paralelan sa SJ 2. Prostor između
tih dvaju zidova (SJ 2 i SJ 7) zapunjen je šutom, žbukom i
kamenjem raznih veličina. Time je taj bedem dobio na širini
te je na tom dijelu bio širok čak 2,7 m. Iako se razaznaju
čak tri faze gradnje na tom dijelu bedema, vrlo je vjerojatno
da su one nastale sukcesivno u vrlo kratkom razdoblju i
zapravo čine jednu cjelinu. Uz te tri faze, koje su vremen-
ski, ali i građevno međusobno povezane i gdje je riječ
nadogradnji i pregradnji te statičkom učvršćivanju, najsta-
riju fazu gradnje čine ostaci zida SJ 20, koji prethode svim
ostalim pronađenim zidanim konstrukcijama. Naravno, ne
smiju se zanemariti ni slojevi (SJ 17, SJ 21) evidentirani
u škrapama matične stijene ili tik iznad nje, koji pripadaju
prapovijesnom, napose brončanodobnom i željeznodob-
nom horizontu lokaliteta u Mutvoranu. Međutim, nisu pro-
nađene nikakve zidane strukture ili ostaci stambenih ili gos-
podarskih objekata prapovijesnog podrijetla, što i ne čudi.
Naime, prilikom gradnje mlađih konstrukcija čitav je prostor
bio dobro očišćen sve do dubine matične stijene, kako bi se
novoizgrađeni objekti mogli temeljiti upravo na njoj.
Količina pokretnog arheološkog materijala (keramika,
metal, kosti, kamen, staklo), s obzirom na površinu istra-
ženu u ovogodišnjim istraživanjima, zanemariva je, no valja
uzeti u obzir da su većinu evidentiranih i istraženih slojeva
 Istarska županija, HAG 13/2016

činila urušenja zidova i šuta te je u njima bilo zastupljeno

malo arheoloških nalaza. Bez obzira na to, prije svega valja
izdvojiti nalaze koji pripadaju srednjovjekovnom horizontu
života u Mutvoranu. Najviše je keramike prikupljeno u SJ
9, u kojoj je uz srednjovjekovnu pronađen i određen broj
ulomaka prapovijesne keramike. Kronološki gledano, naj-
stariji srednjovjekovni ulomci pripadaju drugoj polovici 14. i
početku 15. stoljeća.
Zahvaljujući ovim istraživanjima u suradnji Ministarstva
kulture, Općine Marčana, tvrtke Macuka d.o.o. i Hrvatskog
restauratorskog zavoda, obogaćene su spoznaje o fazama
gradnje srednjovjekovnog Mutvorana, kao i spoznaje o sta-
rijem prapovijesnom brončano/željeznodobnom naselju. S
druge strane, otvaraju se nova pitanja u svezi sa životom
na tom lokalitetu u (kasnoj) antici.
Ulica ispred kuće sa šahtom za kanalizaciju ispred kuće (foto: M.
Tihomir Percan Plohl)

Summary

The excavations and rehabilitation of the curtain walls in

Mutvoran were continued in November and October 2016.
The NE corner of the walls was defined together with the
already visible tower. The excavations confirmed the ear-
lier assumptions on several building phases of the tower
and an earlier (Antiquity-period) phase. They also revealed
the remains of Bronze Age layers and pottery. The out-
standing strategic position that enables a good view over
the Mandalena valley explains the continuity of occupation
at Mutvoran, from a prehistoric hillfort to a medieval castle.

Redni broj: 224

Lokalitet: Oprtalj – Ulica Matka Laginje 5 (k.č. 6498/2,
k.o. Oprtalj)
Naselje: Oprtalj
Grad/općina: Oprtalj
Pravni status: R-0043
Razdoblje: NV
Vrsta radova: arheološki nadzor

Godine 2016. arheološki su nadzirani zemljani radovi na

k.č. 6498/2, k.o. Oprtalj, zbog spajanja na sustav javne odvod-
nje k.č. zgr. 628. Predmetna lokacija smještena je u strogom
centru grada Oprtlja tj. unutar zaštićene kulturno-povijesne
cjeline. Voditeljica arheološkog nadzora bila je Daria Domazet,
dipl. arheo., zamjenica Manuela Plohl, dipl. arheo., a izvođač
radova bio je Infinitum d.o.o., Lokvini 31, Kmeti, iz Umaga.
Prostor istraživanja bilo je kameno popločenje na prilaz­
nom putu koje služi za ulaz u dvije stambene jedinice u
nizu. Usporedno s popločenjem intra muros grada Oprtlja,
gdje je vidljiv sličan kameni pokrov, osim kamenih uskih
traka koje su ondje postavljane dijagonalno i čine slovo X,
na istraživanom kamenom pokrovu kamene trake para-
lelno su naslagane u prosjeku svakih 35 cm kamenog pri-
laza. Kamene su trake blago ispupčene maksimalno 1 do
2 cm, a njihova je funkcija izrazito uporabna. Naime, pri
usponu su služile kao uporište za hodanje jer je prilazni put
relativno strm.
Shematski prikaz pozicije arheološkog nadzora (crtež: M. Plohl)
Kameni pokrov opločen je lomljencem od mjesnog kamena
pješčenjaka. Kameni kvadri položeni su „na nož” u zemlju i
ne koriste se nikakvim vezivnim sredstvom, osim sitnih, ne
većih od 1 cm, kamenih „kajli”, koje su zabijanjem u praz­
nine između kamenja dodatno učvršćivale kamenje te je
na taj način popločenje dodatno učvršćeno, a uski prostori
između kamenja popunjeni su zemljom.
Metodologija rada uključivala je numeriranje svakog izva-
đenog kamena i njegovo slaganje u red paralelan s kame-
nim iskopom, čime se vraćanje maksimalno pojednostav-
nilo. Blokovi su vađeni od najniže točke kanala prema
najvišoj, a istim su redoslijedom i vraćani nazad.

401
 Hrvatski arheološki godišnjak 13/2016

Redni broj: 225

Lokalitet: Otok Sv. Andrija – dvorac Hütterot s crkvom
sv. Andrije
Naselje: Otok Sv. Andrija
Grad/općina: Rovinj
Pravni status: Z-7332
Razdoblje: A, SV, NV
Vrsta radova: sondažno iskopavanje

Od 11. do 28. travnja 2016. istražene su tri arheološke

sonde u prostoru crkve sv. Andrije, koja je danas sastavni
dio građevinskog sklopa dvorca Hütterott na otoku Sv.
Andrija (Crveni otok) kod Rovinja. Lokalitet je istražen za
potrebe izrade konzervatorske podloge kompleksa neka-
dašnjeg dvorca Hütterott. Naručitelj radova bilo je podu-
zeće Maistra d.d. iz Rovinja. Voditeljica arheološkog istra-
Ugrađeni sustav odvodnje (foto: M. Plohl) živanja bila je Martina Barada, dipl. arheo. iz Arheo TiM
d.o.o. Pula, a teren je iskopavala tvrtka Kapitel d.o.o. iz
Iskopni kanal dug je 6 m i nalazi se neposredno kraj ulaza Žminja.
uz podnožje zida kuće, gdje dužinom oko 150 cm prati liniju
kuće, a onda mijenja smjer prema kamenom opločenju, Crkva sv. Andrije longitudinalna je, jednobrodna građe-
koje siječe usporedno sve do 1 m pred sabirnim šahtom vina s kupolom u središnjem dijelu te prigrađenim zvoni-
javne odvodnje na državnoj cesti. kom i sakristijom s južne strane. Tijekom povijesti crkva je
Ispred kuće u iskopu vidljiva je crvenkasta zemlja. Prilikom doživjela brojne preinake. Najstariji danas vidljiv dio čini
otvaranja kanala vidljivi su tragovi temeljne stope kuće.
U tom sloju nije bilo arheoloških nalaza. Unutar iskopnog
kanala na kamenom opločenju također nije bilo arheološ-
kih slojeva. Velika je vjerojatnost da je to područje već bilo
prokopavano zbog izostanka materija bilo koje vrste.
Posljednjih 2 m kamenog opločenja uz samu cestu
nema istaknute kamene trake, kao što je to slučaj s
ostatkom opločenja, ali njihovi su tragovi vidljivi i upu-
ćuju na neadekvatno preslagivanje kamenja, najvjero-
jatnije prilikom iskopavanja za spajanje na vodovodnu
mrežu obiju kuća.
Nakon iskopa položene su cijevi javne odvodnje koje su
zatrpane sipinom, a nakon čega je uslijedilo vraćanje
kamenog pokrova. Prilikom vraćanja kamenog pokrova sli-
jedio je jednak princip kao i prilikom nastanka popločenja, a
odnosi se na upotrebu malih kamenih „kajli”, koje dodatno
učvršćuju kamenu konstrukciju.
Kamena opločenja u Oprtlju datiraju se u drugu polovicu 18.
i 19. st., što je vidljivo na pragovima renesansnih zdanja,
gdje opločenja jasno prelaze pragove. Približan terminus
mogao bi se primijeniti i u ovom slučaju, što potvrđuje i
činjenica o gradnji niza kuća kojima je to zajednički prilaz,
a datiraju se u drugu polovicu 18. st.

Daria Domazet

Summary

In the course of 2016 archaeological supervision was

conducted over the earthworks in the centre of Oprtalj,
on cadastral parcel no. 6498/2, carried out for the pur-
pose of connecting the building on cadastral parcel 628
to the existing sewer system. The investigated access
road was made of stone tiles arranged in horizontal rows.
No archaeological layers were detected, and the stone
paving can be dated to the second half of the 18th and
19th centuries. Tlocrt crkve s označenim pozicijama sondi

402
 Istarska županija, HAG 13/2016
središnja kupola, čija je kružna baza uzdignuta nad ugao-
nim trompama, datirana u rani srednji vijek. U to je vrijeme
crkva činila dio benediktinskog samostana, koji su u 15. st.
preuzeli franjevci te ga zajedno s crkvom temeljito obnovili.
Franjevački samostan ukinut je dolaskom francuske vlasti,
1809. godine. Godine 1890. otok kupuje obitelj Hütterott
te kompleks crkve i samostana doživljava novo temeljito
preuređenje.
Cilj sondažnog arheološkog istraživanja bio je utvrditi sta-
rije faze gradnje crkve jer se u znanstvenoj literaturi navodi
da je sada vidljivoj crkvi prethodila građevina križnog
tlocrta. Jedna sonda otvorena je u južnoj bočnoj prostoriji
(sakristiji), a dvije sonde u središnjem dijelu crkve.
Sonda 1
Sonda veličine 227x524 cm iskopana je u južnoj bočnoj
prostoriji, odnosno nekadašnjoj sakristiji crkve. Cilj son-
diranja na toj poziciji bio je utvrditi eventualno postojanje
ostataka zidova južnog kraka križne građevine, za koju
se pretpostavljalo da je postojala u starijoj fazi gradnje.
Naime, u starijoj znanstvenoj literaturi navodi se podatak
da je izvorno na poziciji sadašnje crkve sv. Andrije posto-
jala crkva, odnosno kapela, križnog tlocrta, s jednom polu-
kružnom apsidom. Te podatke donosi i P. Vežić, navodeći
pritom da su bočne niše u križištu vjerojatno zazidani otvori
krakova te na temelju istovjetnog načina izvedbe tambura
s kupolom na ugaonim trompama nalazi analogije s rano-
kršćanskom krstionicom pulske katedrale i memorijalnom
kapelom sv. Katarine na istoimenom otoku u pulskom
zaljevu (Vežić 2013). Nakon uklanjanja podnice i betonske
podloge (SJ 1001), u istočnom dijelu sonde pojavile su
se recentne cijevi za vodu i oborinsku odvodnju. Na osta-
lom dijelu, ispod betonske podloge, nalazio se sloj šute, a
ispod njega sloj smeđe, rahle zemlje s dosta životinjskih
kostiju (SJ 1003). U SI dijelu, uz ulaz u sakristiju, nalaze se
ostaci zidane pravokutne konstrukcije, podijeljene na dva
dijela i s vapnenom podnicom. Unutar konstrukcije nađeno
je nekoliko nabačenih ljudskih kostiju, ali se ne može sa
sigurnošću tvrditi da se radi o grobnoj konstrukciji. Južno
od konstrukcije u sloju crvenkaste zemlje (SJ 1004), koji
u istočnoj polovici sonde seže do matične stijene, nađena
je veća količina nabacanih ljudskih kostiju, među kojima
dio samo jedne lubanje. Moguće je da su kosti u nekom
trenutku premještene iz grobne konstrukcije od kame-
nih ploča (grob 1) koja se nalazi u SZ dijelu sakristije, jer
unutar groba nije bilo kostiju. Otprilike na sredini sonde
pronađena je temeljna stopa zida (SJ 1006), položena u
smjeru S-J. Iako je prvobitna pomisao bila da se možda
radi o istočnom zidu južnog kraka crkve, ubrzo je zaklju-
čeno da bi to bilo moguće jedino u slučaju da je otvor
prema južnom kraku bio mnogo uži nego što je postojeća
niša. Naime, širina pronađene temeljne stope iznosi oko
70 cm, a njezino vanjsko lice nalazi se u ravnini istočnog
ruba niše crkve. To znači da bi zid, unatoč tome što vjero-
jatno nije bio širi od 50 cm, prekrivao trećinu sadašnje niše,
tj. eventualnog zazidanog otvora. Temeljna stopa vezana
je vapnenom žbukom i položena direktno na matičnu sti-
jenu, a sačuvana je u prosječnoj visini od svega 20 cm. Na
sjevernom kraju vezana je za zid koji se proteže u smjeru
I-Z i većim se dijelom nalazi ispod zida južne niše crkve. S
obzirom na to da nije bilo nikakvih sitnih nalaza uza zidove
403
Sonda 1 – pogled na zapadni dio sonde prema sjeveru (foto: M.
Barada)
i da sačuvana visina zidova nema osobitih građevinskih
i stilskih karakteristika, nije moguće donositi zaključke o
izvornoj namjeni i preciznoj dataciji pronađenih zidova.
Radi definiranja dužine zida (temeljne stope), sonda je pro-
širena prema jugu, međutim utvrđeno je da se zid stapa
s matičnom stijenom, koja je vjerojatno dijelom poslužila
kao temelj te nije moguće sa sigurnošću utvrditi njegovu
punu dužinu. U zapadnom dijelu sonde, iznad matične sti-
jene nalazio se sloj tamne zemlje (SJ 1008), čija je debljina
varirala ovisno o dubini matične stijene koja pada prema
zapadu. U navedenom sloju nađena je veća količina ulo-
maka antičke i kasnoantičke keramike, dijelova amfora,
ulomaka tegula, pršljenaka te stakla. Prema sredini sonde
sloj se miješa sa slojem crvenkaste zemlje (SJ 1004) te je u
zoni miješanja također pronađen sličan arheološki materi-
jal. Pretpostavlja se da se radi o sloju kojim je u nekom tre-
nutku nasut teren kako bi se postigla nivelacija terena, ali
je sigurno da potječe s otoka i da svjedoči o kontinuiranom
životu na otoku od rimskog razdoblja. Od pokretnih nalaza
treba još istaknuti dio kamenog stupa, nađenog u istočnoj
polovici sonde. Nalaz je ostavljen in situ jer se nalazi nepo-
sredno ispod postojeće vodovodne cijevi, koja je u funkciji i
između matične stijene te ga nije bilo moguće izvaditi.
Sonda 2
Sonda veličine 400x430 cm iskopana je u središnjem
dijelu crkve, od istočnog kraja središnje kupole do ulaza u
zvonik. Tom se sondom nastojalo utvrditi postojanje polu-
kružne apside koju spominje P. Kandler (Kandler 1846). U
većem dijelu sonde ispod popločenja, betonske podloge
i šute nalazio se sloj sivkaste rahle zemlje (SJ 2005) s
nabacanim ljudskim kostima i nekoliko sitnih ulomaka fine
renesansne keramike databilne u 15. i 16. st. U središnjem
dijelu sonde sloj je djelomično presječen slojem svijetlog
vapna s primjesama sitnog kamenja (SJ 2011), ispod kojeg
se nalazila grobnica (grob 2) i ostaci kvadratne konstruk-
cije građene od opeke i manjim dijelom od priklesanog
kamenja. Nakon uklanjanja vapnene podloge, ponovno
se pojavljuje sloj sivkaste rahle zemlje, kojom je ispunjen i
grob 2, u zapadnom dijelu sonde, dok se u istočnom dijelu
sonde pojavljuje sloj crvene zemlje (SJ 2014). U zapad-
nom dijelu sonde i uz sjeverni rub vrlo plitko, praktički ispod
 Hrvatski arheološki godišnjak 13/2016

Erizza, koji je bio dužd u Veneciji od 1631. do 1646. godine

i prikazan je na aversu. Na Rv. je prikazana Bogorodica
s Djetetom u mandorli od 18 zvijezda. Novčić je bio polo-
žen uz bok kostura s južne strane. Osim novčića, u grobu
je nađena i brončana medaljica, na kojoj se nazire prikaz
Majke Božje iz Loreta, te nekoliko koštanih perli i koštanih
ukrasa nađenih u visini vrata i ramena sjevernog kostura.
Grob 5 – nalazi se uz sjeverni rub crkve, položen u smjeru
I-Z, kao i dva prethodno opisana groba. Konstrukcija formi-
rana djelomično od žive stijene, a dijelom zidana, uništena
je u JZ dijelu recentnim šahtom. Za razliku od prethodnih
dviju grobnica, svi kosturi, kojih je također bilo više, nađeni
su nabacani u grobnicu, do čega je vjerojatno došlo pri-
likom gradnje odvodne cijevi i šahta. Zanimljivo je da je
među kostima uočeno i nekoliko sitnih rebara, koja pripa-
daju dječjem kosturu. Sitnih nalaza nije bilo.
Na temelju navedenog, jasno je da su gradnjom opisanih
Sonda 2 – pogled sa zapada (foto: M. Barada) grobnica poremećeni i uništeni stariji slojevi te je to vjero-
jatno glavni razlog nedostatka nalaza starijih građevinskih
betonske podloge popločenja, pojavljuje se matična stijena faza crkve. Arheološki slojevi djelomično su poremećeni
te je vidljivo da je sjeverni zid crkve temeljen direktno na također i prilikom postavljanja odvodne cijevi, koja više nije
njoj. Matična stijena pada prema istoku, a u SI uglu vid- u funkciji, u sjevernom dijelu sonde te gradnjom kvadratne
ljivo je da je priklesavana te se čini da tvori početak luka, konstrukcije istočno od groba 2. Osim navedenih nalaza u
odnosno pretpostavlja se da je činila temelj sjeverne strane grobu 2 i spomenutih ulomaka fine renesansne keramike,
apside (SJ 2008). Sa suprotne strane, u JI uglu, također u sondi su izvan arheološkog konteksta nađene i dvije slije-
je vidljivo lučno zaobljenje (SJ 2006), koje tvori nekoliko pljene medaljice te više ulomaka barokne kamene plastike.
nepravilnih kamena i djelomično matična stijena. Pozicija
odgovara pretpostavljenoj poziciji apside starije građevine Sonda 3
te je moguće da su navedeni nalazi jedini ostaci starije Sondom 3 pokušala se utvrditi pozicija južnog zida zapad-
crkve. Nije moguće sa sigurnošću reći radi li se o upisanoj nog kraka crkve. Prvobitno je otvorena sonda veličine
ili izbočenoj polukružnoj apsidi, a također zbog nedostatka 150x150 cm na poziciji uz gotički trijumfalni luk i zazidani
sitnih nalaza nemoguće je točno datirati navedene arhitek- prolaz u južnom zidu. Sonda je poslije proširena prema
tonske ostatke. Donošenje konačnog zaključka otežava i istoku u dužini od 160 cm i u širini od 40 do 70 cm, kako bi
prisutnost djelomično zidane grobnice (grob 3), čiji južni zid se dobili podaci o temeljenju južnog ziđa crkve. U krajnjem
(SJ 2007) svojim istočnim rubom zadire u početak apside,
a najvjerojatnije je poremetio ili potpuno uništio južni zid
starije crkve. Unutar sonde 2 pronađene su ukupno tri
grobnice, sve iz kasnog srednjeg i novog vijeka.
Grob 2 – smješten je u središnjem dijelu, uza zapadni rub
sonde i položen je u smjeru I-Z. Za formiranje grobne kon-
strukcije većim je dijelom upotrebljavana matična stijena, a
s istočne je strane dijelom zidana od nepravilnog kamenja.
U grobnici se nalazilo najmanje sedam kostura, od kojih
su ostaci triju bili samo nabacani u gornjem sloju, dok su
ostaci ostalih četiriju u donjem sloju položeni u grob s gla-
vama na zapadu. Samo za jedan kostur može se utvrditi
točan položaj na leđima, s rukama prekriženima na trbuhu.
Sitnih nalaza nije bilo. Kosturi pronađeni in situ nisu vađeni
te grobnica nije istražena do kraja kulturnog sloja.
Grob 3 – nalazi se južno od groba 2, položen također u
smjeru I-Z. Zidan je samo s južne strane, dok je na osta-
lim trima stranama za formiranje grobne konstrukcije
iskorištena matična stijena. Moguće je da je za južni zid
grobnice djelomično iskorišten zid starije crkve, ali to se
ne može sa sigurnošću zaključiti i vjerojatnije je da je južni
zid grobnice zapravo poremetio ili sasvim uništio južni zid
crkve. Kao i u grobu 2, i ondje su u gornjem sloju bile samo
nabacane ljudske kosti, dok su na dnu grobnice pronađena
dva kostura in situ, položena na leđima direktno na matičnu
stijenu. Taj grob, odnosno najstariji ukop u njemu, datiran
je pronađenim mletačkim zlatnim cekinom Francesca Zlatni cekin dužda F. Erizza (AV)

404
 Istarska županija, HAG 13/2016
istočnom rubu sonde, odmah ispod opločenja nalazio se
sloj tamne zemlje, identičan sloju u zapadnom dijelu sonde
1 (SJ 1008), u kojem je pronađeno nekoliko sitnih ulomaka
antičke keramike. Navedeni sloj seže do matične stijene
koja pada prema jugu, gdje se nalazi 40-ak cm ispod
razine recentnog poda. Vidljivo je također da je zid južne
niše temeljen izravno na matičnoj stijeni. Južni zid zapad-
nog kraka, odnosno ulaznog dijela crkve, nije pronađen.
Pretpostavlja se da je u potpunosti uništen prilikom gradnje
zidane grobnice (grob 4), položene u smjeru J-S. Radi se o
grupnoj grobnici u kojoj su, kao i u prethodno opisanima, u
gornjem sloju, neposredno ispod popločenja i tanjeg sloja
šute i zemlje, bile nabacane ljudske kosti. Na dnu grobnice
nađeni su ostaci još dvaju ukopa, s napomenom da su ti
kosturi bili zaliveni vapnom te se pretpostavlja da su pokoj-
nici bolovali od kuge, čije su epidemije u Istri bile česte
upravo tijekom renesanse. Grobnica je očito višekratno
upotrebljavana tijekom dužeg razdoblja, od 15. do 17. st.
Od pokretnih nalaza unutar grobnice prikupljeno je neko-
liko ulomaka fine renesansne keramike, željezni čavao,
nekoliko ulomaka stakla te pojasna kopča. Kosturi na dnu
grobnice nisu izvađeni te samim time nije završeno nje-
zino istraživanje. Kosti koje su pripadale ostalim pokojni-
cima i koje su bile nabacane u gornjem sloju, vraćene su
u grobnicu.
Arheološko sondiranje dalo je vrlo malo rezultata u smislu
otkrivanja starijih građevinskih faza crkve. Umjesto očeki-
vanih nalaza arhitektonskih ostataka, nađeno je pet gro-
bova, od kojih su četiri iz kasnog srednjeg i novog vijeka
i prilikom čije su gradnje uništeni ostaci starijih građevin-
skih faza. Zbog vremenskog ograničenja, grobovi 2 i 4 nisu
istraženi do kraja kulturnog sloja te se očekuje nastavak
istraživanja. Nakon istraživanja svi iskopi prekriveni su
geotekstilom i zatrpani materijalom iz iskopa.
Literatura
Benussi 1927 B. Benussi, Dal convento di S. Andrea
sull’isola di Serra presso Rovigno, AMSI, 39/1927: 185
– 218.
Degrassi 1957 A. Degrassi, I porti romani dell’Istria, AMSI,
n.s. V/1957: 24 – 81.
Kandler 1846 P. Kandler, L’isola di San Andrea, l’Istria, 37,
145, 198.
Šonje 1982 A. Šonje, Crkvena arhitektura zapadne Istre,
Područje Porečke biskupije od IV-XVI st., Zagreb – Pazin,
1982: 83.
Vežić 2013 P. Vežić, Memorije križnog tlocrta na tlu Istre
i Dalmacije, Ars Adriatica, 3/2013, Zadar, 2013: 21 – 52.
Martina Barada
Summary
Three probes were excavated in April 2016 in the area of
the church of St Andrew for the purpose of preparing the
conservation documentation of the former Hütterott castle.
The archaeological probing provided few information on
earlier building phases of the church. Five graves were
found. Grave 1 was empty. Based on the construction of
405
stone tiles, it can be dated to the early medieval period.
Other graves represent collective burials, which were use
throughout a longer period of time. The graves ruined most
of the remains of the earlier building phases of the church,
if they had ever existed.
Redni broj: 226
Nalazište: Otok Veruda – podmorje
Naselje: Pula (otok Veruda)
Grad/općina: Pula
Pravni Status: R-110
Razdoblje: NV
Vrsta radova: podvodno istraživanje
Od 29. ožujka do 19. travnja 2016. trajala su podvodna
arheološka istraživanja kod otoka Verude pokraj Pule.
Istraživanja su bila sastavni dio suradnje Međunarodnog
centra za podvodnu arheologiju iz Zadra, Rimsko-
-germanske komisije (RGK-DAI), Sveučilišta u Dresdenu
(HTW) te tvrtke UWA-Logistik. Zahvaljujući sredstvima
zaklade Honor Frost te ugovorom između Njemačkog
arheološkog instituta (DAI) i MCPA Zadar, stvoreni su uvjeti
za podvodno arheološko istraživanje. Stručni voditelj pod-
vodnog arheološkog istraživanja bio je dr. sc. Luka Bekić,
zamjenik Mladen Pešić, a sudjelovali su i podvodni arhe-
olozi: Maja Kaleb i Roko Surić, Roman Scholz i Dominic
Hosner te Andreas „Eckbert” Grundman. Pomoćni roni-
oci bili su Borna Krstulović, Sandra Kamerla Buljić i Enis
Buljić iz ronilačkog centra Indie. Osim ronilačkog dijela
ekipe, u istraživanju je sudjelovao i prof. dr. Marko Block
Berlitz i njegov tim računalnih stručnjaka sa Sveučilišta u
Dresdenu, čiji je zadatak bio izrada dijela dokumentacije
na nalazištu.
Djelatnici Međunarodnog centra za podvodnu arheologiju
Zadar tijekom rekognosciranja podmorja Istre 2013. otkrili
su dotada nepoznat brodolom kod otoka Verude pokraj
Pule. Prepoznat je zahvaljujući oblom balastnom kame-
nju grupiranom u karakterističan elipsoidni oblik, a ispod
nakupine kamenja uočeni su drveni elementi brodske kon-
strukcije. S obzirom na lako pristupačnu lokaciju uz samu
turističku plažu, taj je nalaz bio prioritet za istraživanje, koje
je trebalo organizirati u prvom pogodnom trenutku.
Pregled balastne hrpe na početku istraživanja (foto: R. Surić)
 Hrvatski arheološki godišnjak 13/2016

podvodna iskopavanja upotrebljavana je vodena pumpa,

koja je crijevom povezana s mamut-sisaljkom, s pomoću
koje se usisavao sitan sediment na brodolomu. Na ispustu
mamut-sisaljke nalazila se košara za filtriranje koja je pro-
puštala sitne čestice pijeska, a istodobno zadržavala osta-
tak usisanog sedimenta. Kada bi se napunile, košare su se
izvlačile na površinu, gdje je tim na brodu pregledavao saku-
pljeni materijal. Na taj su način otkriveni i najsitniji nalazi.
Osim indikativnih drvenih elemenata, koji su mjestimično
bili vidljivi na nalazištu, nije se sa sigurnošću moglo utvr-
diti koliki je postotak brodske konstrukcije sačuvan. Projekt
istraživanja isplaniran je u skladu s pretpostavkom da će se
ispod balastnog kamenja pronaći još drvenih konstruktivnih
elemenata. Nad nalazište je postavljena već spomenuta
aluminijska konstrukcija kako bi se ubrzao proces doku-
mentacije, koja prilikom istraživanja brodoloma s ostacima
brodske konstrukcije oduzima najviše vremena. Pronađeni
drveni elementi u pravilu su bili poprilično oštećeni djelova-
njem brodskih crva, no i dalje su zadržali dovoljnu kompakt­
nost i čvrstoću za potrebe dokumentacije na mjestu (in situ).
Veći dio pronađenih brodskih elemenata ostao je in situ te
su mogli biti analizirani. Tom analizom ustanovljeno je da
su od broda djelomično sačuvana rebra, oplata i kobilica.
Četvrtasta rebra masivnih dimenzija upućuju na zaključak
da je jedrenjak morao biti većih gabarita. Debljina rebara
varira od 13 do 17 cm, dok im je visina oko 13 cm. Na
pojedinim mjestima rebra se udvostručuju, no zbog nepot-
Lokalitet tijekom istraživanja (foto: M. Pešić) pune sačuvanosti ne može se ustanoviti u kojoj mjeri. Na
nekim su mjestima u rebrima vidljive oble i četvrtaste rupe,
Pregledom iz 2013., ustanovljene su okvirne dimenzije bro- kroz koje su prolazili željezni klinovi, koji su spajali rebro
doloma te su pronađeni i površinski nalazi brodskog tereta,
koji se uglavnom sastojao od dijelova rastaljenih metalnih
predmeta. Analiza pronađenih predmeta pokazala je da se
radi o novovjekovnom brodolomu. Također je načinjena
analiza AMS C-14 uzorka drvene strukture, čiji je rezultat
uputio na drugu polovicu 16. st. Cilj ovogodišnjih istraživa-
nja bio je u potpunosti istražiti i dokumentirati brodolom te
ga bolje zaštititi. Prvi korak ovogodišnjih istraživanja bio je
detaljan pregled nalazišta, kako bi se ustanovile njegove
jasne granice, ali i uočile promjene u odnosu na stanje iz
2013., a potom se izradila fotodokumentacija samog nala-
zišta prije istraživanja.
Sljedeći korak bilo je postavljanje aluminijske konstrukcije
na nalazištu, a njezina funkcija bila je pojednostavljenje
dokumentacije i povećanje kvalitete i preciznosti fotografija
upotrebljavanih za izradu 3D modela brodoloma. Njemački
dio tima konstruirao ju je i dovezao iz Njemačke u dijelo-
vima, a potom je na obali u kampu Indije probno testirana,
jer se prvi put trebala upotrijebiti prilikom istraživanja bro-
doloma Veruda. Sama konstrukcija imala je mogućnost
pomicanja po tračnicama, koje su se nalazile na bočnim
stranama brodoloma, a na njoj se nalazio pomičan most,
kojim se dobivala vrijednost „x” i „y” osi, dok se vrijednost
„z” osi dobivala s pomoću metalne cijevi s mjernom trakom
i razuljom (libela), što je omogućilo brzo i precizno doku-
mentiranje. Cijelom sustavu instalacija na morskom dnu
zabilježena je precizna GPS pozicija, pa su dobiveni doku-
mentacijski rezultati bili i georeferencirani.
Iskopavanja su započela tako da se balastno kamenje s
brodoloma prikupljalo u vreće i zatim podvodnim padobra-
nima premještalo dalje od same brodske konstrukcije. Za Mjedeni ukrašeni nosač (foto: R. Surić)

406
 Istarska županija, HAG 13/2016
s rebrom i rebra s oplatom. Rebra se pružaju u smjeru
sjeverozapad-jugoistok.
Oplata je načinjena od dasaka neravnomjernih dimenzija.
Na sjevernom dijelu nalazišta puno je bolje sačuvana.
Ustanovljeno je da se radi o vanjskoj brodskoj oplati, koja
je željeznim klinovima bila povezana s rebrima. Debljina
oplate iznosi 5 – 7 cm. Osim donje oplate, na južnom dijelu
nalazišta pronađeni su i dislocirani drveni elementi, za koje
se pretpostavlja da bi mogli biti dijelovi gornje oplate, odno-
sno palube. Daske oplate smještene su u smjeru sjevero-
istok-jugozapad. Pronađen je i drveni element za koji se
pretpostavlja da se radi o ostatku kobilice broda. Debljina
mu varira, a visina iznosi 10 cm. Pruža se u smjeru sjevero-
istok-jugozapad. Uzeti su uzorci s većine brodskih eleme-
nata te će se analizirati da bi se saznala vrsta drva od kojeg
je načinjen pojedini element.
Nakon podrobnije analize relativno dobro očuvane brod-
ske konstrukcije brodoloma moći će se zaključiti je li pri-
sutan dovoljan broj ključnih elemenata, uz pomoć kojih bi
se mogao rekonstruirati izgled broda te njegove originalne
dimenzije. Također valja napomenuti da su svim slojevima
nalazišta pronalaženi veći ili manji komadi pougljenjenog
drva, što navodi na zaključak da je brod nastradao u požaru.
Prilikom pomicanja balastnog kamenja, osim drvenih ele-
menata uočeni su brojni drugi arheološki nalazi povezani
s tim brodolomom. Čini se da se brodski teret sastojao od
metalnih predmeta, koji su u većoj ili manjoj mjeri izgu-
bili svoju prvobitnu funkciju. Većina ih je rastaljena te su
se na brodu prevozili kao oštećen metal, poluproizvodi ili
ingoti koji su bili namijenjeni daljnjoj preradi. Zastupljeni
su nalazi od bronce, bakra, mjedi, kositra, željeza i olova.
Nekim se predmetima mogla prepoznati prvobitna funkcija
te su zastupljeni: ulomci kotlova, dijelovi zdjela, svijeć-
njaka, kadionice, kipić itd. S obzirom na to da se brodolom
nalazi u relativno plitkom moru, može se pretpostaviti da je
određeni postotak brodskog tereta izvučen iz mora nepo-
sredno nakon havarije, a u prilog tom zaključku ide i gotovo
potpun nedostatak većih predmeta. Zanimljiv je podatak
da je većina nalaza brodskog tereta uočena na sjevernoj
polovini nalazišta, što je vjerojatno prouzročeno time što se
brod prevrnuo na tu stranu.
Druga skupina nalaza pripada predmetima koji su funkcio-
nalno u vezi s brodskom konstrukcijom i balastom. Velika
količina željeznih čavala i klinova raznih dimenzija upućuje
na zaključak da su drveni elementi bili povezani s njima.
Željezni klinovi bili su najvjerojatnije u kombinaciji s bronča-
nim „maticama” – predmetima četvrtastog presjeka s kruž-
nom rupom. Tom zaključku u prilog ide nalaz inkrustriranog
željeznog klina, koji prolazi kroz maticu. Ipak, za neke od
tih predmeta, posebice za vrlo brojne brončane „matice”,
valjalo bi pretpostaviti da su dio brodskog tereta otpadnog
metala, jer su neke vrlo oštećene ili dijelom rastaljene.
Brodskoj opremi pripadale bi i željezne topovske kugle.
U istu skupinu spada i brodski balast, uglavnom oblo kame-
nje prosječnog promjera 30 cm. Kamenje je očito riječnog
podrijetla i najvjerojatnije ne potječe s hrvatske obale,
uglavnom vapnenačke. Na tom brodolomu uočena je zani-
mljiva pojava „dvojnog” balastnog materijala. Naime, osim
oblutaka pronađena je i određena količina usitnjenoga gra-
đevinskog otpada – žbuke, dijelova opeka, crijepa, no i sit-
nijih ulomaka keramičkog i staklenog posuđa te izgorenih
407
djelića životinjskih kostiju. To upućuje na djelomično popu-
njavanje balastnog kapaciteta broda s otpadnim materija-
lom. Na zaključak da se najvjerojatnije radi o balastu upu-
ćuje položaj takva materijala među rebrima broda, potom
velika fragmentiranost materijala te pronalazak građevne
šute – opeka i žbuke. Pojava takva balastnog materijala
u novovjekovnim brodovima uz istarsku obalu nije rijetka
pojava, čemu svjedoči istraživanje jedne balastne hrpe s
takvim materijalom u uvali Kuje pokraj Ližnjana na istočnoj
istarskoj obali te obližnjem brodolomu Uljeva C. Analiza
keramičkih ulomaka pronađenih u funkciji balasta upućuje
na drugu polovinu i kraj 16. te početak 17. st. Sitni nalazi koji
su okarakterizirani kao dio balasta nisu se pojedinačno mje-
rili, već su se okvirno smještali u kvadrante dimenzija 2x2 m.
Trećoj i ujedno najslabije zastupljenoj skupini pokretnih
nalaza pripadaju predmeti brodskog inventara. Tek se
nekolicina ulomaka keramičkih posuda i dio staklene čaše
s ukrasom u obliku lavlje glave mogu pripisati toj skupini.
Kao ključan uvjet za razlikovanje brodskog inventara od
nalaza iz balasta bila je veličina, odnosno krhkost samog
predmeta, kao i njegova očuvanost te funkcija. Pronađeni
nalazi mogu se okarakterizirati kao proizvodi venecijan-
skih radionica s kraja 16. i prve polovice 17. st. Nalazima
brodskog inventara bilježena je precizna pozicija unutar
nalazišta.
Svi su nalazi sada privremeno pohranjeni u odjelu za kon-
zerviranje i restauriranje MCPA u Zadru, gdje će se obav-
ljati svi potrebni restauratorski i konzervatorski radovi, a
potom će se uslijediti tipološka analiza pronađenog mate-
rijala. Tijekom tog procesa u Zadru je, s pomoću opreme
RGK-DAI, već napravljeno nekoliko stotina XRF analiza
metalnih predmeta iz brodskog tereta, kao i fotografije
detalja elektroničkim mikroskopom, što će pomoći u meta-
lurškim analizama.
Nakon iskopavanja drvena brodska konstrukcija prekri-
vena je sitnim pijeskom, a potom je preko toga postavljena
zaštita geotekstilne tkanine. Povrh geotekstila iznova je
dodan pijesak, a potom je vraćeno i balastno kamenje,
što je stvorilo trajnu zaštitu za otkrivene drvene elemente.
Iduće godine arheološka ekipa planira novi pregled radi
praćenja stanja zaštite nalazišta.
Neuobičajen teret, koji je taj brod prevozio u trenutku poto-
nuća, unikat je među jadranskim brodolomima iz novoga
vijeka. Tijekom istraživanja zaključeno je da je brod u tre-
nutku potonuća prevozio metalni otpad, ingote i metalne
poluproizvode. Oni su najvjerojatnije bili namijenjeni dalj-
njoj preradi, čemu u prilog ide činjenica da je većina metal-
nog brodskog tereta gotovo u potpunosti rastaljena ili na
sebi nosi tragove taljenja.
Dokumentirani su svi drveni dijelovi, kao i nalazi željeznih
klinova i čavala, što poslije može biti ključno za rekonstru-
iranje brodske konstrukcije. Tijekom iskopavanja nalazišta
uočeni su i nalazi koji su okarakterizirani kao dio brodskog
balasta, što otvara daljnje mogućnosti interpretacije broda.
Malen broj nalaza koji se može pripisati brodskom inven-
taru upućuje na zaključak da je brod vjerojatno bio opljač-
kan prije potonuća ili je inventar još u ono vrijeme izronjen
s potonulog broda.
Nakon terenskog istraživanja, čini se da se taj brodolom
može povezati s važnim povijesnim svjedočanstvom, i to
opisom Uskočkog pohoda na Rovinj 1597. godine. Naime,
 Hrvatski arheološki godišnjak 13/2016
Nacrt drvenih elemenata brodske konstrukcije (izrada: M. Pešić,
R. Sholz)
u ožujku te godine čak se 500 uskoka na 17 brodova upu-
tilo na pljačkaški pohod u Rovinj. Nakon uspješne pljačke
u Rovinju, na putu prema Kvarneru, kod Verude, opljačkali
su i zapalili još jedan usidren brod, po svemu sudeći onaj
koji je upravo istražen. Arhivska će se istraživanja sva-
kako nastaviti, čime će navedena hipoteza biti potvrđena
ili odbačena.
Relativno plitko more u kojem se nalazi brodolom omogu-
ćilo je istraživanje u iznimno kratkom razdoblju, za manje
od mjesec dana, čemu je uvelike pripomogla i uporaba
aluminijske konstrukcije za dokumentiranje. Rezultati toga
novog tehničkog pristupa digitalnoj podvodnoj dokumenta-
ciji pokazali su se izvanrednima te su nacrti i modeli izra-
đeni vrlo precizno i brzo.
Literatura
Bekić 2013 L. Bekić, Rekognosciranje šireg podmorja
Rovinja i Pule 2013, Potopljena baština / Submerged
Heritage, 3, Zadar, 2013: 46 – 50.
Bekić, Surić 2016 L. Bekić, R. Surić, Istraživanje bro-
doloma u podmorju otočića Veruda, Potopljena baština /
Submerged Heritage, 6, Zadar, 2016: 9 – 16.
Novak 2004 G. Novak, Jadransko more u sukobima i bor-
bama kroz stoljeća, II, Split, 2004.
Scholz, Bekić, Pešić 2016 R. Scholz, L. Bekić, M. Pešić,
Fotobasierte Dokumentationsmethoden in der limnischen
und maritimen Archäologie, Skyllis, 16/1, 2016: 9 – 19.
dr. sc. Luka Bekić
Summary
Underwater archaeological excavation of a shipwreck
near Veruda Island (Pula) were carried out in the course
of March and April 2016. The shipwreck was discovered
in 2013. Massive wooden elements suggest that it was a
large wooden sailing ship. The cause of the shipwreck-
ing at the safe anchorage was most probably a fire, as
evidenced by numerous burnt wooden beams. At that
moment, the ship was loaded with metal waste and semi-
finished goods. Scarce finds, which can be associated with
the ship`s equipment, point to the possibility that the ship
was looted or that the load was taken out shortly after the
wreckage. Based on the discovered finds, the ship can be
408
dated to the end of the 16th century or the beginning of the
17th century. Historical records suggest that the ship was
looted and set on fire by the Uskoks in 1597, after their
marauding attack on Rovinj.
Redni broj: 227
Lokalitet: Paz – kaštel Paz
Naselje: Paz
Grad/općina: Cerovlje
Pravni status: P-6217
Razdoblje: SV, NV
Vrsta radova: sustavno iskopavanje, konzervatorsko-
-restauratorski radovi
Godine 2016. Odjel za kopnenu arheologiju Hrvatskog
restauratorskog zavoda nastavio je s projektom arheo-
loških istraživanja i građevinske sanacije najugroženijih
dijelova kompleksa kaštela u Pazu. Voditelj projekta bio je
Josip Višnjić, zamjenik voditelja Tihomir Percan, a u arheo-
loškim istraživanjima sudjelovali su i Siniša Pamić, Nenad
Kuzmanović te studentica arheologije Emina Paćalat, kao
i pet pomoćnih fizičkih radnika. Građevinske radove obav-
ljala je licencirana tvrtka Kapitel d.o.o. iz Žminja, a usluge
građevinskog nadzora ovlašteni arhitekt Emil Jurcan d.i.a.
iz Zadruge Praksa. Za poslove 3D skeniranja i dopunjava-
nja postojeće arhitektonske snimke stvarnog stanja bila je
zadužena tvrtka Vektra d.o.o.
Cilj arheoloških istraživanja 2016. bio je daljnje definiranje
prostora koji se nalazi unutar gabarita nekadašnjeg palasa,
a na kojem je već prethodne godine utvrđen postupan
razvoj građevinskih struktura, koje su se sukcesivno doda-
vale i nadograđivale. Ta se pozicija stoga pokazala kao ide-
alno mjesto za prikupljanje informacija o arheološkoj strati-
grafiji lokaliteta, o njegovu nastanku, razdoblju uporabe te
arhitektonskom razvoju.
Prema sačuvanim ostacima, čini se kako je najstariji dio
utvrde činio objekt koji je za sada tek djelomično defini-
ran. Njegov nekadašnji tlocrtan oblik za sada nije moguće
jasno definirati, no prema sačuvanim tragovima na terenu,
može se pretpostaviti da se u smjeru istok-zapad protezao
Paz, južni zid kaštela tijekom građevinskih radova (foto: J. Višnjić)
 Istarska županija, HAG 13/2016
Paz, kaštel, pogled na arheološku sondu nakon istraživanja (foto: J. Višnjić)
u dužini od 15 m. U sljedećoj razvojnoj fazi na spomenuti
je objekt, na njegovu jugoistočnom kutu, dozidana kula
dimenzija 7,7x7,7 m. Podnica kule bila je popločena kame-
nom slaganim na nož (SJ 32). Ona je, prateći konfiguraciju
terena, lagano padala prema jugu. Čini se da je u toj fazi
razvoja kaštela na istočnoj strani kule bio sagrađen još
jedan manji objekt, od kojeg je u dosadašnjem tijeku istra-
živanja pronađen tek zid usmjeren od kule prema istoku.
U posljednjoj fazi razvoja spomenuta je kula inkorporirana
u novoizgrađenu zgradu palasa, koja se i danas prepo-
znaje na terenu, dok je na jugozapadnom kutu sagrađena
nova kvadratna kula. Arheološki nalazi datiraju te radove
u 16. st., što najvjerojatnije znači da pripadaju obnovi
Messalda Barba. Podaci o tom građevinskom zahvatu
sačuvani su na ploči koja je nekoć bila uzidana nad ula-
znim vratima utvrde, a u koju je uklesan grb obitelji Barbo
s natpisom Messaldus Barbus 1570 aedificium hoc antiqu-
iss. Ploča se danas nalazi u kapelici obližnjeg dvorca
Belaj. S obzirom na vrijeme gradnje, izraženi su procesi
postupnoga gubitka obrambenih funkcija i sve izraženije
preobrazbe feudalnih utvrda u izrazito rezidencijalne ili čak
ladanjske prostore.
Među pokretnim arheološkim nalazima prevladavaju
ulomci keramičkih posuda i različitih kaljevih peći. Nađeni
su ulomci grubog kuhinjskog posuđa, koje se na temelju
karakteristika može datirati u 15. i 16. st. Osim toga, pro-
nađeni su i ulomci glaziranog majoličkog ili engobiranog
posuđa, koje se po stilskim karakteristikama može datirati
409
od kraja 15. do početka 17. st., no i onog mlađeg, koje se
može datirati u 17. i 18. st. Pronađena je i veća količina ulo-
maka triju kaljevih peći. Starija peć, kojoj pripadaju zeleni
glazirani ulomci pećnjaka s geometrijskim i florealnim moti-
vima, na temelju paralela može se datirati u 16. st. Ulomci
tamnosmeđih pećnjaka, ukrašenih vegetabilnim motivima i
zelenih neukrašenih pećnjaka, mogu se datirati u kraj 17.
i 18. st.
Arheološka istraživanja prethodila su građevinskoj sanaciji
najugroženijih dijelova objekta. Kao početna točka obnove
odabran je statički najugroženiji dio, odnosno istočni dio
južnog zida palasa. Riječ je o dijelu objekta koji je u drugoj
građevinskoj fazi razvoja bio upotrebljavan kao kula, a
poslije je inkorporiran u zgradu palasa.
Josip Višnjić
Summary
The project of archaeological excavations and construc-
tional rehabilitation of the most endangered parts of the
castle complex in Paz continued in 2016. The aim of this
year`s excavations was to further define the area within the
former palas. This part of the building was first used as a
tower, but later was incorporated into the palas. Among the
discovered movable finds, prevail pottery finds and stove
tiles, dating from the end of the 15th to the end of the 18th
centuries.
 Hrvatski arheološki godišnjak 13/2016
Redni broj: 228
Lokalitet: Plomin
Naselje: Plomin
Grad/općina: Kršan
Pravni status: R-0039 (urbanistička cjelina Plomin)
Razdoblje: SV, NV
Vrsta radova: arheološki nadzor
Od 16. studenog do 7. prosinca 2016. djelatnici Službe
za arheološku baštinu Hrvatskog restauratorskog zavoda
arheološki su nadzirali radove na dijelu južnog bedema
u povijesnoj jezgri Plomina. Voditelj arheološkog nadzora
bio je Josip Višnjić, mag. arheo., zamjenik Siniša Pamić,
dipl. arheo. Izvođač građevinskih radova bila je tvrtka
Fidal d.o.o. iz Rijeke, koja je ujedno i osigurala fizičku
radnu snagu, dok je geodetsku snimku napravila tvrtka
A.G.G. d.o.o. iz Pule.
Program obnove i sanacije južnog bedema u Plominu
obuhvatio je dio od saniranog dijela bedema 2014. godine
do k.č. 23/24. Na predmetnom području bio je sagrađen
kameni zid povezan cementnom žbukom, koji je uklonjen u
cijeloj svojoj visini. Arheološki je nadzirano uklanjanje zida
vrta i svi zemljani radovi, prilikom čega su dokumentirani
dijelovi originalnog južnog bedema, kao i više međusobno
Plomin, pogled na istražene strukture (foto: S. Pamić)
Plomin, pogled na sjeverni profil (foto: S. Pamić)
410
povezanih struktura. Pronađene strukture bile su dio
objekta koji više nije sačuvan, a ucrtan je na katastrima iz
1820. i 1870. godine.
Nakon uklanjanja preostalog dijela zida vrta na k.č. 23/24,
iskopavan je debeo sloj nasipa zemlje, smeća, opeka i cre-
pova kojima se zatrpavala površina vrta, na čijem je mjestu
stajao urušen dio bedema i kvadratni objekt, čiji su teme-
lji pronađeni tijekom arheološkog nadzora. Ostaci zidova
objekta nastavljaju se prema sjeveru i nalaze se ispod
preostale, neiskopane površine vrta. Objekt je bio pregra-
đen na dva dijela, što pokazuje i mapa katastra iz 1870.,
a pronađeni su pregradni zidovi između kojih je bio prolaz
u sjeverni dio objekta. Granica iskopa bila je na mjestu
pronađenih pregradnih zidova te nije istražen sjeverni
dio objekta. Unutrašnja strana objekta bila je popločana
neobrađenim kamenjem, a detaljnijim čišćenjem površine
otkrivena je linija bedema koji je srušen prilikom gradnje
objekta. S vanjske, južne strane originalnog dijela južnog
bedema dograđen je uži zid, koji se širi prema dnu kao
ojačanje samog bedema.
Siniša Pamić
Summary
Archaeological supervision of the works conducted on a
section of the south city walls of the historic core of Plomin
was carried out in November and December 2016. Buildings
belonging to several building phases were discovered. Also
discovered were the foundations of the city walls drawn in
the 1820 and 1870 cadastre plans, and destroyed by the
construction of later buildings.
Redni broj: 229
Lokalitet: Plomin Luka
Naselje: Plomin Luka, Plomin
Grad/općina: Kršan
Pravni status: R-0039
Razdoblje: A
Vrsta radova: revizijsko iskopavanje
Između 28. listopada i 11. studenog 2016. na k.č. 527/12,
k.o. Plomin, trajalo je revizijsko arheološko istraživanje
lokaliteta Plomin Luka. Stručnu arheološku ekipu činili su:
Davor Bulić, voditelj istraživanja, Klara Buršić-Matijašić,
Robert Matijašić i Katarina Gerometta. U istraživanju je
sudjelovalo i četvero studenata diplomskog studija povi-
jesti Filozofskog fakulteta u Puli. Istraživanje je nastavak
radova koji se oslanjaju na terenski pregled šireg područja
Plominskog zaljeva u listopadu 2015. godine. Cilj istraživa-
nja bio je dokumentiranje i vrednovanje postojećeg stanja
arheološkog nalazišta na lokalitetu Plomin Luka. Investitor
je Ministarstvo kulture, a logističku pomoć i uklanjanje
vegetacije s nalazišta osigurala je Općina Kršan.
Nedaleko od najdubljeg, unutarnjeg dijela Plominskog
zaljeva, odnosno suvremene TE Plomin, od početka proš-
log stoljeća poznati su ostaci rimske arhitekture (Gnirs
1911: 174; Forlati Tamaro 1928: 401 – 405), a čija preciznija
 Istarska županija, HAG 13/2016
Pogled s istoka na ostatke rimske arhitekture i mozaike u prostorima A i B – D (foto: D. Bulić)
ubikacija zasad nije moguća. Zaštitnim arheološkim istraži-
vanjima 1982. i 1983., prilikom gradnje stambenih zgrada
TE Plomin, manjim su dijelom istraženi ostaci rimske arhi-
tekture stambenog karaktera, 20-ak m istočno od ceste
koja vodi prema Plomin Luci. Pregledom terena 2015.
zabilježeno stanje arhitektonskih ostataka rimske arhitek-
ture istraživane 80-ih godina prošlog stoljeća, upućivalo je
na njezino sustavno propadanje. Stabla i druga vegetacija
rasli su pokraj rimskih zidova i na njima, zbog čega su oni
razgrađeni i uništeni. Primaran cilj ovogodišnjih istraživanja
bio je uklanjanje vegetacije s rimskih arhitektonskih osta-
taka, revizijsko arheološko istraživanje i izrada adekvatne
dokumentacije arhitektonskih ostataka.
Istraženo područje, na površini od oko 130 m2, određeno
je područjem na kojem se prostiru ostaci arhitekture istra-
živani 80-ih godina 20. st., a koji su se zbog guste vege-
tacije jedva nazirali. Nakon uklanjanja vegetacije i humu-
snog sloja s arhitektonskih ostataka, započela je njihova
dokumentacija.
Godine 1982/83. većim su dijelom istražene dvije prostorije,
jedna uz drugu, radnih naziva prostorija „A” i prostorija „B”,
u kojima su zabilježeni mozaički podovi od bijelih tesera s
crnim obrubima. Istočno od prostorija „A” i „B” tada je tako-
đer istraženo nekoliko zidova koji su nastali prilikom mlađih
graditeljskih intervencija od nastanka prostora s mozaič-
kim podovima. Od prvih istraživanja do danas, u prosto-
riji „A” izraslo je stablo topole čije je korijenje devastiralo
411
ostatke rimske arhitekture. Dvije topole izrasle su i unutar
apside, oko 6 m istočnije od stabla iznad mozaičkog poda,
te su također negativno utjecale na arhitektonske ostatke.
Kako bi se utvrdilo stanje mozaičkog poda u prostoriji „A”,
otkopan je njegov manji dio, površine oko 2 m2, u sjevero-
istočnom kutu prostorije. Mozaik je zabilježen na relativ-
noj dubini od 10 cm. Iznad mozaika nalazio se sloj šljunka
debljine 3-4 cm, iznad kojeg je površinski humusni sloj. U
tom djelu prostorije „A” mozaik je razmjerno dobro saču-
van, iako je korijenje stabla odvojilo tesere od podloge i na
jednome mjestu probilo mozaik. Zidovi prostorije „A” saču-
vani su u jednom do dvama redovima kamenja, u visini
od 13 do 28 cm iznad mozaičkog poda. Vidljiva mozaička
površina sastavljena je od bijelih tesera s dvjema užim
crnim trakama. Bijele tesere uz sjeverni i istočni zid pro-
storije čine traku širine 71 cm sa sjeverne i 74 cm s istočne
strane. Nakon rubne bijele površine slijede dvije uže pravo-
crtne crne trake, sastavljene od četiriju i triju redova tesera.
Između crnih traka bijelo je polje od četiri reda tesera.
Sjeverno od prostorije „A” 1982/83. istraživana je prosto-
rija s mozaičkim podom radnog naziva prostorija „B”. Zbog
ograničenog vremenskog opsega istraživanja, revizijskim
istraživanjem nisu otkopani sjeverni, istočni i zapadni zid te
prostorije, iznad kojih se nalazi sloj zeleno-smeđe glinaste
zemlje debljine od 0,5 do 1 metra. Ta je situacija suprotna
zatečenom stanju na ostalom istraživanom djelu, gdje su
ostaci rimske arhitekture bili prekriveni slojem humusa
 Hrvatski arheološki godišnjak 13/2016
Geodetska situacija istraživane arhitekture (izradio: D. Bulić)
najveće relativne debljine 10 cm. Vjerojatno je razmjerno
debeo zemljani sloj iznad zidova prostorije „B” nanesen pri-
likom kultivacije susjedne parcele.
Prema dostupnoj dokumentaciji iz 1982/83., južni dio
prostorije „B” tada nije bio istraživan. Riječ je o području
između zida koji odjeljuje prostorije „A” i „B” i zida iz mlađe
graditeljske faze i prostire se usporedno s južnim zidom
prostorije „A” te je od njega udaljen 1,2 m. Tom je pregrad-
njom prostorija „B” razdijeljen na dva dijela te je u južnom
dijelu nekadašnje prostorije „B” formirana razmjerno uska
i dugačka prostorija, označena kao prostorija „D”. Na tom
je mjestu zabilježena veća količina tegula i imbreksa, odla-
ganih prilikom istraživanja 80-ih godina 20. st., a među
tim keramičkim materijalom pronađen je ulomak tegule sa
žigom [PANSI…].
Kako bi se potvrdilo ili opovrgnulo postojanje mozaika u
tome krajnjem južnom djelu prostorije „B”, koji je pregrad-
njom u mlađoj fazi postao izdužena prostorija „D”, postav-
ljena je sonda dimenzija 2x1,2 m. Osim ulomaka tegula i
nedijagnostičkih ulomaka antičke keramike, u tom su sloju
pronađena dva loše sačuvana i nečitka brončana novčića.
Sudeći prema njihovoj veličini, odnosno promjeru od 1,2 i
1,5 cm, vjerojatno potječu iz kasne antike.
I na tom je mjestu zabilježen mozaik jednake fakture kao i
u susjednoj prostoriji „A”. Nakon rubnog bijelog polja širine
80 cm, slijedi crna pravocrtna traka širine 5 cm, koju čine
četiri reda tesera. Gradnjom zida iz mlađe graditeljske
faze, koji je razdijelio prostoriju „B” i definirao sjevernu gra-
nicu prostorije „D”, vjerojatno je uništen mozaik u sjever-
nom dijelu prostora „D”.
Prilikom istraživanja početkom 80-ih godina 20. st. zabi-
lježen je mozaik južno od prostorije „A”. Taj je prostor tada
označen kao prostorija „C”, a mozaik je zabilježen samo
u njegovu sjeverozapadnom kutu, budući da nije istražen
preostali dio te prostorije. Na tome mjestu nije potvrđeno
postojanje mozaika, već samo vapnene podnice moza-
ika, na čijoj se gornjoj površini uočavaju otisci tesera, koje
su (poput mozaika u prostorijama „A” i „B”) bile slagane
dijagonalno.
412
U skladu sa zadanim ciljevima i svrhom istraživanja, koji su
bili usmjereni na dokumentiranje prethodno istražene arhi-
tekture, prilikom recentnih revizijskih istraživanja nisu pro-
nađeni sitni arheološki nalazi, osim manje količine uglav-
nom nedijagnostičkih ulomaka antičke keramike i stakla. Ta
je činjenica otežavajuća okolnost za preciznu kronološku
determinaciju pojedinih faza gradnje i pregradnje nave-
dene arhitekture. Tegula sa žigom radionice Pansiana i
nečitki brončani, vjerojatno kasnoantički novčići pružaju
osnovu za okvirnu dataciju nalazišta između 1. i 5. ili 6. st.,
a razmjerno skromni ostaci arhitekture upućuju na stam-
benu namjenu građevine.
Iako nedostaju podaci o pokretnim arheološkim nalazima i
njihovu stratigrafskom kontekstu, na temelju vidljivih zidova
mogu se barem u smislu relativne kronologije izdvojiti naj-
manje tri graditeljske faze.
Prvoj fazi pripadaju ostaci prostorija „A” i „B”, u kojima su
zabilježeni bijeli mozaici s crnom pravocrtnom bordurom,
kao i tragovi mozaika vidljivih u njegovoj podlozi u prosto-
riji „C”. Zidovi tih prostorija široki su 45 cm i građeni su
od tanjeg, izduženog klesanog kamenja, s tendencijom
pravilnog uslojavanja. Toj fazi vjerojatno treba pripisati i
površinski nalaz tegule sa žigom Pansiana, koja se datira
u početak 1. st. (Matijašić 1983: 964 – 969). U drugoj fazi
sagrađena je apsida polumjera unutarnjeg luka oko 2 metra
i širine zida 70 cm. Toj ili možda sljedećoj graditeljskoj fazi
vjerojatno pripadaju i dva zida sjeverno i južno od apside.
Najmlađoj graditeljskoj fazi pripadaju zidovi širine 60 cm,
koji su zadržali orijentaciju prostiranja zidova iz starijih faza
i čijom je gradnjom uništen mozaik u prostoriji „B”.
Nakon istraživanja svi arhitektonski ostaci prekriveni su
drenažnom tkaninom, a na mjestima mozaičkih površina
nasipana je zemlja debljine 10 – 15 cm. Raspoloživi podaci
sakupljeni prilikom revizijskih istraživanja nisu dostatni
za konkretnije zaključke o funkcionalno-sadržajnim zna-
čajkama istraživane rimske arhitekture, kao ni preciznije
tvrdnje o apsolutnoj kronologiji intervencija na građevini.
Istraživana je arhitektura nedvojbeno u vezi s municipi-
jem Flanona, međutim zbog ograničenih istraživanja nije
moguće utvrditi pripadaju li arhitektonski ostaci urbanoj
jezgri antičkog grada, čija je preciznija ubikacija još uvijek
nepoznata, ili je riječ o rustičnoj vili suburbanog karaktera.
Literatura
Forlati Tamaro 1928 B. Forlati Tamaro, Fianona.
Edificio romano e iscrizioni varie, Notizie degli scavi. Atti
dell’Accademia Nazionale dei Lincei, Notizie degli Scavi di
Antichità, Roma, 1928: 401 – 405.
Gnirs 1911 A. Gnirs, Aus Flanona, Jahrbuch für
Altertumskunde, 5, Wien, 1911: 174, 175.
Matijašić 1983 R. Matijašić, Cronografia dei bolli laterizi
della figulina Pansiana nelle regioni Adriatiche. Mélanges
de l’École française de Rome 95, 2, Roma, 1983: 961 – 995.
doc. dr. sc. Davor Bulić
Summary
Revisionary archaeological excavations of the site of Plomin
Luka (cadastral parcel 527/12, the cadastral municipality of
 Istarska županija, HAG 13/2016
Plomin) were conducted in the course of 2016. The exca-
vation encompassed the remains of a Roman residential
building, previously excavated in 1982 and 1983 during the
construction of apartment buildings in Plomin Luka, near
the Plomin thermal power plant. The aim of this year`s
investigation was to clear the remains of the Roman build-
ings of the vegetation, conduct revisionary excavations
and prepare an adequate documentation. Scarce movable
finds date the site from the first to fifth/sixth centuries, and
the architectural remains point to at least three construction
phases.
Redni broj: 230
Lokalitet: Poreč – Decumanus 20 (k.č. 127)
Naselje: Poreč
Grad/općina: Poreč
Pravni status: Z-2544 (kulturno-povijesna cjelina)
Razdoblje: A, SV, NV
Vrsta radova: probno sondiranje
Godine 2016. Zavičajni muzej Poreštine probno je arheo-
loški istražio lokalitet u Ulici Decumanus 20 u Poreču. Prva
faza istraživanja trajala je od 19. veljače do 18. ožujka,
a druga od 5. do 15. prosinca 2016. godine. Lokalitet je
istražen prilikom zemljanih radova tijekom rekonstrukcije i
nadogradnje građevine na k.č. 128, 130 i dijelu k.č. 127
i k.č. 129, k.o. Poreč. Stručni voditelj istraživanja bio je
arheolog Zavičajnog muzeja Poreštine Davor Munda. Za
geodetsko snimanje svih sondi bila je zadužena tvrtka
Geostudio d.o.o. iz Poreča. Troškove nadzora u potpu-
nosti je financirao privatni investitor, koji je osigurao i svu
potrebnu radnu snagu.
Prva faza istraživanja
Katastarske čestice 127, 128, 129 i 130, k.o. Poreč,
smještene su unutar zaštićene kulturno-povijesne cje-
line grada Poreča. Predmetne čestice nalaze se u sre-
dišnjem dijelu porečkog poluotoka, duž glavne gradske
ulice Decumanus, odnosno s njezine sjeverne strane. Na
njihovu prostoru sagrađeno je više objekata različitih veli-
čina, od kojih su neki i međusobno povezani. Katastarska
čestica 127 jedina je koja je mogla biti probno arheološki
istražena jer na njoj nisu bili sagrađeni nikakvi objekti.
Tijekom prve faze istraživanja na predmetnoj je čestici
postavljena probna sonda veličine 5 m (S-J) x 8 m (I-Z),
koju je naknadno, zbog količine identificiranih arheoloških
struktura, bilo neophodno proširiti izvan prvobitnih gaba-
rita. Tijekom prve faze istraživanja identificirano je i doku-
mentirano sveukupno 23 različitih stratigrafskih jedinica,
a najbolje je istražen zapadni dio katastarske čestice k.č.
127. Prema stratigrafiji, pronađenim pokretnim nalazima
te tehnici gradnje samih struktura, može se rekonstruirati
njihov kronološki slijed. Najstariji, iako malobrojni prona-
đeni keramički ulomci, mogu se datirati u antiku (1. – 2. st.).
Oni su nađeni u više zemljanih slojeva, kao i u procjepima
matične stijene (SJ 022). Najbrojniji su, međutim, bili u
sloju SJ 013/020, u kojem je pronađeno i najviše ulomaka
stakla te se s pravom može reći da je kronološki to i bio
najstariji antropogeni sloj iz prve faze istraživanja. Dok
413
su keramički ulomci iz 1. – 2. st. dosta rijetki, u gotovo su
svim slojevima pronađeni brojni ulomci koji se mogu dati-
rati u kasnu antiku/rani srednji vijek. Prema tehnici grad-
nje, dubini na kojoj je bila postavljena te nalazima u sloju
u kojemu je ona bila utemeljena, tzv. „kontrafor SJ 004A”,
može se smatrati najstarijom strukturom identificiranom
tijekom prve faze istraživanja na prostoru k.č. 127. Ona je
možda sagrađena već tijekom antike ili najkasnije tijekom
kasne antike. Ista je sigurno upotrijebljena i u mlađim raz-
dobljima jer se zid SJ 004 naslanja na njezino zapadno
lice. Zid SJ 004 pokazuje sigurno barem dvije faze gradnje.
U prvoj, starijoj fazi, kameni su blokovi manji i nepravilniji,
dok su u mlađoj fazi kameni blokovi veći i pravilnijeg oblika.
Obje faze pokrivene su žbukom iz druge faze gradnje, koja
se može datirati najkasnije u kasni srednji vijek. Tijekom
prve faze istraživanja u sjeverozapadnom dijelu k.č. 127
pronađen je i manji bunar (SJ 014), građen od grubo kle-
sanih kamenih blokova povezanih žbukom. Gornji dio
bunara bio je pokriven monolitnim kamenim blokovima, u
kojima je bila isklesana veća okrugla rupa. Na njima su bili
dobro vidljivi tragovi gdje je izvorno bilo postavljeno grlo,
odnosno krunište samog bunara, koje je naknadno uklo-
njeno ili uništeno. Prema stratigrafskoj situaciji i nalazima
oko njega, bunar se može datirati u srednji vijek. Bunar je
sigurno izvan funkcije prije početka 19. st. jer nije označen
na Franciskanskom katastru iz 1820. godine. Najmlađa
struktura pronađena tijekom prve faze istraživanja jest
struktura SJ 005, koju treba interpretirati kao neku vrstu
manjeg podzemnog spremnika. Može se pretpostaviti da
je spremnik građen najvjerojatnije u drugoj polovici 19. st.,
a zatrpan između dvaju svjetskih ratova. S obzirom na to
da je na čitavu području k.č. 127 pronađeno relativno malo
novovjekovne glazirane keramike, naspram velike količine
rimske, uglavnom kasnoantičke keramike, može se pret-
postaviti da su objekti čiji su zidovi identificirani u istočnom
(SJ 003, SJ 007, SJ 008 i SJ 010) i u zapadnom dijelu
(SJ 004) k.č. 127 bili u ruševnom stanju već u 17. st., kada
više arhivskih izvora svjedoči o lošem stanju grada Poreča.
Druga faza istraživanja
Tijekom druge faze u potpunosti su istražene sve arheološke
strukture koje su otkrivene tijekom prve faze. S obzirom na
to da su prilikom prve faze istraživanja, kada je lokalitet
iskopavan isključivo ručno, detaljno definirani stratigrafski
Bunar SJ 024 u središnjem dijelu k.č. 127 (foto: D. Munda)
 Hrvatski arheološki godišnjak 13/2016
K.č.127 nakon istraživanja, pogled prema zapadu (foto: D. Munda)
odnosi unutar predmetne čestice, tijekom druge faze istra-
živanja upotrijebljen je manji bager, kojim su uklonjeni gornji
zemljani slojevi. Naravno, sve su otkrivene zidane strukture
istražene i iskopane isključivo ručno. Tijekom druge faze
istraživanja u potpunosti su iskopane i dokumentirane arhe-
ološke strukture koje su samo djelomično otkrivene tijekom
prve faze (SJ 003, SJ 007, SJ 010, SJ 016) te su otkrivene
nove strukture koje nisu identificirane tijekom prve faze
istraživanja, poput zidova SJ 025 i SJ 026. Prema stratigra-
fiji, pronađenim arheološkim pokretnim nalazima te tehnici
gradnje samih struktura, može se definirati njihov krono-
loški slijed. Najstarije identificirane zidane strukture unutar
katastarske čestice 127, k.o. Poreč, jesu zidovi SJ 025 i
SJ 026, koji su sigurno građeni već u 1. i 2. st. Tijekom prve
faze istraživanja u središnjem dijelu k.č. 127 identificiran
je zid SJ 010. Tijekom druge faze ustanovljeno je da on
nije ništa drugo nego dio još jednog manjeg bunara trape-
zoidnog oblika (SJ 024). Ukupna dužina bunara u smjeru
I-Z iznosila je 236 cm, širina zapadne strane iznosila je
167 cm, a istočne 193 cm, dok je njegova ukupna saču-
vana visina iznosila 82 cm. Vanjska struktura bunara bila
je građena od kamenih blokova različite veličine i različitog
stupnja obrade povezanih grubom žbukom smećkastooker
boje. Bunar SJ 024 vjerojatno treba datirati u kasnu antiku
ili rani srednji vijek, te je prema tehnici gradnje i stratigraf-
skim odnosima građen kada i donji dijelovi zida SJ 004.
Bunar je sigurno upotrebljavan duže vrijeme jer je poprav-
ljan više puta. Tijekom obiju faza istraživanja utvrđeno je da
većina pronađenih keramičkih ulomaka pripada posudama
koje se mogu datirati u kasnu antiku. Iako je pronađeno i
nešto ulomaka koji se mogu datirati u 1. i 2. st., i to uglav-
nom uz samu temeljnu stopu zida SJ 026, tijekom druge
faze istraživanja na k.č. 127 ojačana je pretpostavka koja je
proizašla već tijekom prve faze, odnosno da je u tom dijelu
grada Poreča naseljenost bila posebno intenzivna u kasnoj
antici i ranom srednjem vijeku.
Nakon istraživanja, u dogovoru s nadležnim konzervator-
skim odjelom, sve su otkrivene nepokretne arheološke
strukture pokrivene debelim 300-gramskim polipropilen-
skim geotekstilom te ponovno zatrpane pijeskom i zemljom.
Literatura
Baldini 1997 M. Baldini, Parentium – Topografia antica,
Atti CRSR, XXVII, Rovinj, 1997.
414
Budicin 1998 M. Budicin, Aspetti storico–urbani nell’Istria
veneta, Collana degli Atti del Centro di Ricerche Storiche di
Rovigno, n. 16, Rovinj, 1998.
Katastar Franciskanski katastar grada Poreča, Državni
arhiv u Trstu, Catasto Franceschino, mappe 328b
Prelog 2007 Milan Prelog, Poreč, grad i spomenici,
Zagreb, 2007.
Davor Munda
Summary
Probe archaeological excavations at 20 Decumanus Street
in Poreč (on cadastral parcel no. 127) were conducted in the
course of 2016. During the first phase of the excavations,
a probe across the western part of the parcel was opened.
The oldest pottery finds can be dated to the first and second
centuries. Late Antiquity and early medieval finds were
recorded in almost all of the investigated layers. The earliest
masonry structure belonging to the first phase represents
the so-called “buttress 4A”, which might have been built as
soon as Antiquity or during the Late Antiquity at the latest.
A small medieval well, built of roughly dressed stone blocks
bound with mortar, was revealed in the NW part of the parcel.
The youngest structure is a sort of a smaller underground
container, constructed during the 19th century. During the
second phase of investigation, all archaeological features of
the site were excavated and recorded. The oldest revealed
masonry structures are walls SJ 025 and SJ 026, which
were built as soon as the first and second centuries BC. The
most interesting structure is a small trapezoidal well in the
central part of the plot, which probably can be dated to the
Late Antiquity and early medieval periods.
Redni broj: 231
Lokalitet: Poreč – Trg Marafor
Naselje: Poreč
Grad/općina: Poreč
Pravni status: Z-2544 (kulturno-povijesna jezgra)
Razdoblje: A, SV, NV
Vrsta radova: sondažno iskopavanje
Od početka veljače do kraja ožujka 2016. trajalo je sondažno
arheološko istraživanje na Trgu Marafor u Poreču, u dijelu
k.č. 10/3 (zona A) i 14 (zona B), k.o. Poreč. Ovogodišnja
istraživanja nastavak su radova započetih 2006., koji su
dio izrade projekta cjelovitog uređenja Trga Marafor, uklju-
čujući prezentaciju antičkog foruma. Investitor radova bio
je Grad Poreč, Upravni odjel za komunalni sustav. Lokalitet
je sondažno istražila tvrtka Arheo TiM d.o.o. iz Pule, a isko-
pavala ga je tvrtka Kapitel d.o.o. iz Žminja. Uz voditeljicu
radova, Martinu Barada, u arheološkom istraživanju kao
stručni suradnici sudjelovali su prof. dr. sc. Ivan Matejčić i
Sanja Knežević, dipl. arheo. Lokalitet je geodetski snimila
tvrtka Geoplan d.o.o. iz Poreča.
Trg Marafor nalazi se na zapadnom rubu povijesne jezgre
Poreča. Današnji trg prekriva središnji dio antičkog foruma.
Rubni dijelovi antičkog foruma nalaze se većim dijelom
 Istarska županija, HAG 13/2016
Marafor – zona A, pogled sa sjevera (foto: M. Barada)
ispod mlađih građevina, odnosno zelenih površina na sje-
vernoj strani. Tijekom prijašnjih arheoloških istraživanja pro-
nađeni su dijelovi rubnih kanala s istočne, južne i sjeverne
strane te stubišta sa zapadne strane, na temelju čega je
utvrđeno da je antički forum imao četverokutan oblik, sa
stranicama nešto dužima od 43 m (150x150 rimskih stopa).
Zona A (južni dio k.č. 10/3, k.o. Poreč)
Zona A obuhvatila je SZ dio antičkog foruma. Središnji
dio zone, u površini od 60 m², istražen je 2006. godine.
Površina istraživanja ovom je prilikom proširena prema
sjeveru, zapadu i jugu te je ukupno istraženo 252 m²
(21x12 m). S južne strane iskop je bio limitiran postojećim
ogradnim zidom, odnosno ulicom koja od zapadne obale uz
postojeće građevine vodi do današnjega Trga Marafor. Sa
sjeverne i zapadne strane površinski sloj humusa i nasipa
koji se sastoji od građevnog otpada, uklonjen je s pomoću
malog stroja, a sav ostali iskop i čišćenje prethodno istra-
ženog dijela odvijali su se ručno. U SI dijelu sonde prona-
đeno je više zidova, od kojih se tri pružaju u smjeru S-J i
prelaze preko kamenog žlijeba, koji čini sjeverni rub antič-
kog foruma. Zid SJ 017 nastavak je zida pronađenog tije-
kom istraživanja 2006. godine. Okomito na njega položen
je zid SJ 019 i oba su zida međusobno strukturno pove-
zana, odnosno čine dio istog objekta. Unutar zida SJ 019
nađen je novčić s čitljivom godinom 1881. Zapadno od
SJ 017, a sjeverno od kamenog žlijeba antičkog foruma,
ispod veće betonske ploče, koja je prekrivala i dio antič-
kog opločenja, pronađen je sloj žbuke (SJ 024) i većih
415
urušenih kamenih blokova, sve u razini antičkog opločenja.
Nekoliko većih kamenih ploča pronađeno je i nakon ukla-
njanja zidova SJ 017, 019, 021 i 022. Moguće je pretpo-
staviti da se radi o ostacima trijema, koji se nalazio uz sje-
vernu stranu foruma. Na zapadnoj strani sonde pronađeni
su ostaci dviju stuba koje su vodile prema hramovima. Na
prvoj stubi sa sjeverne i južne strane otkrivene su kamene
zidane strukture, čija namjena nije sa sigurnošću utvrđena.
Istočni zid sjeverne strukture (SJ 007) evidentiran je već
tijekom istraživanja 2006. i tada se mislilo da se radi o zida-
nom podestu, odnosno ogradnom dijelu stubišta. Tijekom
istraživanja utvrđeno je da se radi o naknadnim pregrad-
njama pristupnog dijela prema hramovima, pri čemu je
druga stuba skraćena, a treća je u potpunosti uklonjena.
Na temelju malobrojnih sitnih nalaza, pretpostavlja se da
su strukture nastale u kasnoj antici. Zbog nemogućnosti
širenja iskopa prema jugu, južna struktura (SJ 008) samo
je djelomično istražena. Na južnom rubu sonde pronađen
je dugačak zid (SJ 003) u smjeru I-Z, paralelan s recent­
nim ogradnim zidom. Većim je dijelom položen direktno
na antičko opločenje, a u zapadnom dijelu prelazi preko
strukture SJ 008 i stuba. U središnjem je dijelu zid SJ 003
položen na zemljani nasip i strukturno je povezan sa
zidom SJ 013, koji se pruža u smjeru S-J. Opus gradnje
i arheološki nalazi, kao i kod ostalih prethodno spomenu-
tih zidova, ne pokazuju graditeljske elemente starije od
18. st. Antičko opločenje u južnom dijelu iskopa iznimno
je dobro očuvano. Novootkrivene kamene ploče nastav-
ljaju prethodno utvrđene nizove u smjeru zapad-istok.
 Hrvatski arheološki godišnjak 13/2016
Marafor – zona A, SI ugao (foto: M. Barada)
Od sitnih nalaza, osim spomenutog novčića iz 1881.
godine, uza zidove objekata sagrađenih neposredno na
antičkom forumu pronađeni su ulomci keramike koji se
datiraju od renesanse do početka 20. st. te ulomci por-
culana iz 19./20. st. Svi su ulomci nađeni u istom sloju,
odnosno u nasipu koji je nastao niveliranjem terena nakon
bombardiranja tijekom Drugog svjetskog rata. Na području
ostataka stubišta prema hramskom prostoru i naknadnih
struktura na stubištu, materijal je isključivo antički, a pre-
vladavaju nalazi ulomaka tegula i amfora. Na kraju istraži-
vanja, na dvjema pozicijama (KV C2 i KV C3) na kojima su
nedostajale kamene ploče antičkog foruma iskopavalo se
do kraja kulturnog sloja, odnosno do matične stijene koja je
mjestimično dosezala do dna kamenih ploča. Osim manje
količine životinjskih kostiju, nije bilo sitnih nalaza.
Zona B (k.č. 14, k.o. Poreč)
Zonom B obuhvaćena je zelena površina na sjevernoj strani
središnjeg dijela antičkog foruma. Iskop je sa sjeverne i
zapadne strane bio limitiran postojećim građevinama, a s
istočne strane ulicom koja od današnjeg Trga Marafor vodi
prema sjevernoj obali. Ukupno istražena površina iznosi
53 m² (sonda 6x8 m i dva „šlica” veličine 3,4x0,8 m prema
građevini sa sjeverne strane). Čitava površina iskopa bila
je prekrivena slojem trave i humusa (SJ 101), ispod koje
se nalazio sloj građevne šute, prosječne debljine 50 cm
(SJ 102). Kameno opločenje antičkog foruma (SJ 103) pro-
nađeno je uz južni i istočni rub iskopa, u širini 1,5 – 2 m. U
središnjem dijelu iskopa, do zapadnog ruba, u razini antič-
kog opločenja pronađena je podnica od opeka (SJ 107),
iskopane površine cca 4x4 m. Uz SZ stranu podnice od
opeka, u istoj razini sačuvan je dio mlađeg kamenog oplo-
čenja (SJ 108), veličine 2,5x1,2 m, za koje su djelomično
iskorištene kamene ploče antičkog foruma. Uz istočni rub,
neposredno uz ulicu, pronađeni su temelji zida, širine
40 cm, zidanog vapnenom žbukom (SJ 104). Unutar zida
nalaze se dvije kamene stube (SJ 105), koje se spuštaju
od današnje ulice prema podnici od opeka. Okomito na
zid SJ 104, s južne strane pronađeni su tragovi još jednog
zida položenog u smjeru JZ-SI. Pretpostavlja se da pro-
nađeni zidovi, stube i pod od opeka čine cjelinu, odnosno
da se radi o ostacima srednjovjekovne građevine, nastale
na nekadašnjem antičkom forumu. U SZ uglu iskopa, na
416
Marafor – zona B, pogled sa SZ (foto: M. Barada)
poziciji na kojoj nije bilo antičkog opločenja, iskopana je
manja sonda (1,5x1,5 m) kako bi se evidentirali eventualni
stariji slojevi. Iskopavalo se do kraja kulturnog sloja, odno-
sno do pojave matične stijene, cca 70 cm od visine antič-
kog opločenja. Unatoč očekivanju, u sondi nije bilo sitnih
nalaza. Sa sjeverne strane iskopa otvorena su dva „šlica”,
s ciljem pronalaska sjevernog ruba antičkog foruma, ali
kameni žlijeb, odnosno rubnjak, nije pronađen.
Arheološkim radovima 2016. gotovo je u potpunosti istra-
žen sjeverni rub antičkog foruma. Unatoč naknadnim
gradnjama i smanjenju prostora trga već od srednjeg
vijeka, antičko opločenje relativno je dobro sačuvano te
je u budućnosti moguće planirati njegovu prezentaciju.
Apsolutna visina pronađenog antičkog opločenja iznosi
3,54 m na zapadnom rubu u zoni A, do 3,43 u zoni B.
Literatura
Baldini 1997 M. Baldini, Marafor – forum coloniae Iualiae
Parentium, Izdanja HAD, 18/1997, Zagreb, 1997: 125
– 135.
Barada, Uhač 2007 M. Barada – M. Uhač, Poreč – Marafor,
HAG, 3/2006, Zagreb, 2007: 260, 261.
Kandler 1908 P. Kandler, Il foro romano di Parenzo, Atti
e memorie della Società Istriana di archeologia e storia
patria, XXIV, Parenzo, 1908.
Suić 1976 M. Suić, Antički grad na istočnom Jadranu,
Zagreb, 1976.
Martina Barada
Summary
Probe archaeological excavations on the northern side of
the former Roman forum were conducted within the project
of the reconstruction of Marafor Square in Poreč. The exca-
vations encompassed a total area of more than 300 m2.
Apart from the forum, investigated were the remains of the
buildings whose foundations were laid over an Antiquity-
period pavement. The reduction of the surface area had
begun as early as the Middle Ages and was intensified in
the period between the 18th and 19/20th centuries.
 Istarska županija, HAG 13/2016
Redni broj: 232
Lokalitet: Poreč – Trg slobode 5 (k.č. 357)
Naselje: Poreč
Grad/općina: Poreč
Pravni status: Z-2544 (kulturno-povijesna cjelina)
Razdoblje: NV
Vrsta radova: arheološki nadzor
Od 1. do 17. veljače 2016. trajao je arheološki nadzor pri-
likom rekonstrukcije stambeno-poslovne građevine na k.č.
357, k.o. Poreč. Stručni voditelj bio je arheolog Zavičajnog
muzeja Poreštine Davor Munda. Troškove nadzora i radnu
snagu u potpunosti je financirao privatni investitor, odno-
sno vlasnik objekta, koji se nalazio na predmetnoj čestici.
Katastarska čestica k.č. 357, k.o. Poreč, smještena je
unutar zaštićene kulturno-povijesne cjeline Poreča, na
svega pedesetak metara istočno od same starogradske
jezgre, odnosno prostora omeđenog bedemima, koji se
od 1. do početka 19. st. u pravnom, političkom i admini-
strativnom smislu definirano kao grad Poreč. Prije početka
nadzora na predmetnoj se čestici nalazio manji objekt
građen početkom 20. st. Taj se objekt naslanjao na jednu
od takozvanih Berlamovih palača, palaču Vascotto, koja
je građena 1894. u neohistoricističkom stilu. Nakon što su
demontirani zidovi stare zgrade, pojavila su se recent­na
popločenja izrađena od betona i keramičkih pločica.
Katastarska čestica imala je dva nivoa, viši na sjevernoj
strani i niži na južnoj. Prije početka arheološkog nadzora,
visinska razlika između njih iznosila je oko 60 cm. Zemljani
radovi odvijali su se manjim bagerom po sektorima, a
kopalo se sve do matične stijene i do masne crvene zemlje
(zdravice). Na južnom je dijelu matična stijena pronađena
dosta duboko, dok se u sjevernom dijelu čestice na više
mjesta ona pojavila vrlo plitko. Masna crvena zemlja (zdra-
vica) nalazila se uglavnom u procjepima žive stijene. Na
čitavoj površini iskopa, između recentnih starih popločenja
i matične stijene, javljao se dosta ujednačen sloj tamno-
smeđe rahle zemlje s primjesama sitnog kamenja (SJ 004).
Samo mjestimično javljali su se slojevi nešto svjetlije boje,
uglavnom nasipni pjeskoviti slojevi bez nalaza. Unutar
sloja koji je činila tamnosmeđa rahla zemlja pronađeno
je svega nekoliko ulomaka odlomljenih životinjskih kosti i
nekoliko ulomaka keramike novijeg datuma. U konačnici
se može reći da tijekom arheološkog nadzora na k.č. 357
Ostaci životinjskih kostiju i ulomka keramike iz sloja SJ 004
417
nije identificiran ni jedan relevantan arheološki sloj i nisu
pronađene nepokretne arheološke strukture. Iako je pred-
metna čestica potencijalno bila jako zanimljiva, na njoj nisu
pronađeni nikakvi važni ostaci.
Literatura
Baldini 1997 Marino Baldini, Parentium – Topografia
antica, Atti CRSR, XXVII, Rovinj, 1997.
Katastar 1820 Državni arhiv u Trstu, Catasto Franceschino,
mappe 328b, 1820.
Pozzetto 1999 Marco Pozzetto, Giovanni Andrea, Ruggero
e Arduino Berlam. Un secolo di architettura, Trst, 1999.
Prelog 2007 Milan Prelog, Poreč, grad i spomenici,
Zagreb, 2007.
Davor Munda
Summary
Archaeological supervision over the reconstruction of a
residential and commercial building located on cadastral
parcel no. 357, the cadastral municipality of Poreč, was
conducted in the course of February 2016. The parcel has
two levels: higher on the northern side and lower in the
south. No archaeologically relevant layers or immovable
archaeological structures were found.
Redni broj: 233
Lokalitet: Premantura – uvala Debeljak
Naselje: Premantura
Grad/općina: Medulin
Pravni status: postupak u tijeku
Razdoblje: A
Vrsta radova: podvodno istraživanje
Godine 2016. Arheološki muzej Istre istražio je ostatke
antičkog broda u uvali Debeljak u Premanturi. Istraživanje
su vodili Ida Koncani Uhač iz Arheološkog muzeja Istre i
Marko Uhač, konzervator iz Konzervatorskog odjela u Puli,
a sudjelovali su Žan Budim, kustos vježbenik iz Arheološkog
muzeja Istre, dr. sc. Davor Bulić, znanstveni novak na
Sveučilištu Jurja Dobrile u Puli, članovi udruge Eko more
Pogled na uvalu Debeljak i radnu bazu (foto: Aero foto 3D)
 Hrvatski arheološki godišnjak 13/2016
Vidljiva brodska rebra prilikom pronalaska 2015. (foto: I. Đokić)
Izrada preliminarne dokumentacije vidljivih dijelova brodske kon-
strukcije (foto: I. Koncani Uhač)
Fiksiranje zaštitne mreže iznad lokaliteta (foto: I. Koncani Uhač)
iz Medulina: Lucio Lorencin, Valter Kirac, Vladimir Kirac,
Roberto Stefanutti, Robert Čupev i Aldo Kočevar. Sredstva
za istraživanja osiguralo je Ministarstvo kulture.
Postojanje nalazišta s ostacima brodske konstruk-
cije, Arheološkom muzeju Istre 2015. prijavili su Lucio
Lorencin iz udruge Eko more i Igor Đokić iz Ronilačkog
kluba Centar iz Medulina. Nakon dojave, djelatnici AMI-ja
i Konzervatorskog odjela u Puli obavili su stručni arheo-
loški uviđaj te je utvrđeno postojanje brodske konstrukcije
418
iz antike. Brodolom se nalazi na dubini od 3 m, dok okvirne
vidljive dimenzije iznose 9x5 m. Na konstrukciji je utvrđena
sačuvanost od minimalno 20 brodskih rebara. Brodska
konstrukcija izvedena je tehnikom stičnog spajanja brod-
skih platica, sustavom jezičac/utor, što upućuje na antičko
podrijetlo broda. Između brodskih rebara i oko konstrukcije
pronađeni su ulomci kasnoantičkih amfora, koji bi se tipo-
loški mogli odrediti kao Late Roman 1.
S obzirom na to da se brodska konstrukcija nalazi unutar
kupališne zone, nakon prvog uviđaja 2015. i preliminar-
nog dokumentiranja nalazišta, hitno su poduzete mjere
prekrivanja brodske konstrukcije geotekstilom i pijeskom.
Radove je proveo i financirao Arheološki muzej Istre
(stručna voditeljica bila je Ida Koncani Uhač) s nadlež-
nim Konzervatorskim odjelom u Puli i roniocima klubova
Ronilačkog saveza Istarske županije, koji su volontirali pri-
likom zaštite lokaliteta.
Nakon što su 2016. osigurana financijska sredstva, na loka-
litetu je napravljena fizička zaštita mrežom. U tu je svrhu
izrađeno 14 betonskih blokova s ušicama te je nabavljena
armaturna mreža (pet komada). Elementi zaštitne kon-
strukcije (blokovi i mreža) kamionskom dizalicom dovezeni
su do plaže te spušteni u more. Prethodno je obavljena
nacrtna, fotografska i videodokumentacija te su uzeti uzorci
drva za analizu metodom AMS. Zračnu snimku nalazišta
dronom izradila je tvrtka Aero foto 3D iz Pule. Nakon doku-
mentiranja brodske konstrukcije i uzimanja uzoraka drva,
vidljivi brodski ostaci prekriveni su geotekstilom, pijeskom
i kamenjem. Da bi prekrivanje bilo obavljeno točno iznad
ostataka, paralelno s kobilicom broda rastegnut je konop
(dug 10 m), koji je bio osnova za pozicioniranje mreže.
Elementi za zaštitu brodske konstrukcije do pozicije su pre-
vezeni radnim brodom te su uz pomoć bova i vitla spušteni
na morsko dno oko lokacije. Nakon što su ronioci pozicio-
nirali betonske blokove oko ostataka konstrukcije, na njih
su fiksirane armaturne mreže. Lokalitet je iznad mreže
dodatno prekriven pijeskom i kamenjem.
U planu je arheološko istraživanje brodske konstrukcije
sljedeće godine. Za radove je ugovorena međunarodna
znanstvena suradnja između Arheološkog muzeja Istre i
Centre Camille Jullian (CCJ – CNRS) iz Aix-en-Provence
(Sveučilište u Marseilleu).
Radiokarbonska analiza starosti uzorka platice broda teh-
nikom AMS (koju je proveo Beta Analitic Inc. u Londonu)
dala je rezultat starosti od 1660 ± 30 BP, kalibriran između
335. i 425. godine (vjerojatnost 95%), koji se podudara s
amforama pronađenima na lokalitetu.
dr. sc. Ida Koncani Uhač
Summary
Underwater archaeological excavations of a shipwreck
in Debeljak Cove in Premantura were conducted in the
course of 2016. The shipwreck was identified at a depth
of 3 m. At least 20 ribs of the original construction were
preserved. The fragments of Late Antiquity amphorae of
the Late Roman I type were found between the ribs and
around the construction.
Since the shipwreck is located within the swimming area,
following the inspection in 2015 and preliminary recording
 Istarska županija, HAG 13/2016
of the site, protection measures were undertaken and a
protective metal netting was placed over the site in 2016.
Based on the AMS radiocarbon dating of a plank, the ship-
wreck was dated to 1660 ± 30, and calibrated to 335-425
(at a 95 per cent probability), which corresponds to the
amphorae found at the site.
Redni broj: 234
Lokalitet: Pula – Amfiteatar
Naselje: Pula
Grad/općina: Pula
Pravni status: Z-863
Razdoblje: A
Vrsta radova: sondažno iskopavanje
Od 21. ožujka do 28. travnja 2016. Arheološki muzej Istre
u Puli sondažno je arheološki istraživao područje unutar
Amfiteatra u Puli (k.č. zgr. 1800, k.o. Pula). Stručnu ekipu
činili su: voditeljica istraživanja, kustosica Silvana Petešić,
kustosica Aska Šopar i kustosica pripravnica Aneta
Vežnaver. Crtaću dokumentaciju izradio je muzejski teh-
ničar Ivo Juričić. Fizičke radove arheološkog istraživanja
obavljali su zatvorenici Zatvora u Puli. Geodetske poslove
odradila je tvrtka AGG d.o.o. iz Pule. Odvoz otkopanog
Amfiteatar, pogled na odvodni kanal u južnom ulaznom hodniku u borilište (foto: A. Šopar)
419
materijala i ponovnog zatrpavanja istraženih sondi te pre-
mještaj velikog kamenog sjedala gledališta obavila je tvrtka
Kapitel d.o.o. iz Žminja. Cjelokupne radove financirao je
Arheološki muzej Istre u Puli.
Arheološki radovi unutar pulskog amfiteatra obavljali su se
ponajprije s ciljem utvrđivanja trase za polaganje niskona-
ponskog električnog kabela te odabira pozicije za izradu
šahta i temelja električnog ormara. U tu je svrhu otvoreno
osam sondi na površini južnoga glavnog ulaznog hodnika,
smještenog po dužoj osi amfiteatra (sonde 1, 2, 3, 4, 6,
8, 9 i 10). Na zapadnoj strani kraće središnje osi amfitea-
tra, u zoni gdje se nekoć na prvom katu gledališta nalazila
počasna loža, otvorena je sonda 5. Prostirala se na dijelu
površine borilišta i okolnog hodnika te prostorije iznad koje
se nekad nalazila počasna loža. U krajnjem jugozapad-
nom dijelu iste prostorije istražena je sonda 7. Iznimno je
bila otvorena još jedna sonda na sjevernom dijelu objekta,
unutar jedne od trapezoidnih prostorija, koje su nekoć bile
namijenjene držanju zvijeri (carceres) (sonda 11). Ukupna
istražena površina iznosila je oko 115 četvornih metara.
U početnoj fazi istraživanja otvorene su četiri sonde na povr-
šini južnog, a ujedno i glavnog ulaznog hodnika u borilište.
U širini od 2 m, prva je sonda bila pozicionirana na liniji
pružanja drugog koncentričnog zida amfiteatra, gledajući iz
 Hrvatski arheološki godišnjak 13/2016
Amfiteatar, antička vapnena podloga uz istočni rub južnog ulaznog
hodnika u borilište, pogled prema jugu (foto: A. Šopar)
Amfiteatar, odvodni kanal u južnom ulaznom hodniku u borilište,
pogled prema jugu (foto: S. Petešić)
smjera borilišta. Ostaci tog zida nalaze se između veće i
manje trapezoidne prostorije (carceres), smještene s istočne
i zapadne strane glavnog ulaza. Sonda se prostirala cije-
lom širinom ulaznog hodnika (3,80 m). Sjevernije, počevši
od zone gdje južni radijalni ulazni hodnik prekida kontinuitet
onog koncentričnog hodnika koji opasuje borilište, prema
jugu se pružala sonda 2. Smještena po sredini glavnog hod-
nika, otvorena je u širini od 1,80 m te dužini od 3,10 m. Treća
je sonda bila otvorena nešto južnije od prve, a nalazila se na
potezu gdje se prema istoku i zapadu zidovi hodnika spajaju
s trećim koncentričnim nosivim zidom gledališta, gledajući
iz smjera borilišta. I četvrta je sonda, jednako kao i poto-
nja, bila otvorena po sredini južnog radijalnog hodnika, ali
u liniji unutarnjeg zidnog plašta amfiteatra. Dimenzije obiju
sondi prvobitno su iznosile 2x2 m. Naknadno je istražena
još jedna sonda u istom koridoru (sonda 6). Nalazila se pri
samom ulazu, uz istočni pilon vanjskog plašta amfiteatra
(1x2,70 m). Već prilikom iskopavanja prve sonde, nakon
uklanjanja površinskog sloja šljunka izmiješanog s pjeskovi-
tom zemljom, uz njezin istočni rub, uočena je plitko ukopana
420
elektroinstalacijska cijev, za koju će se poslije ustanoviti
da se proteže duž cijele dionice južnog ulaza amfiteatra, a
vodi u podzemnu prostoriju ispod borilišta. Navedeni sloj,
jednako kao i sljedeći, zabilježen je u svim onim sondama
otvorenima u južnoj zoni istraživanja. Sloj koji se nalazio
ispod sastojao se od smeđe zemlje sa sitnim kamenjem
i recentnim nalazima, od kojih se mogu izdvojiti ulomci
novovjekovne keramike s otisnutim ukrasom tzv. Terraglia,
austrijski novčić iz 1903. godine te brončani novac Vittoria
Emanuela III. (1869. – 1947.). Ondje su zabilježeni i rijetki
nalazi iz antike i kasne antike (ulomci tegula, amfora, kuhinj-
ske keramike, freske, stopica staklenog kaleža). Nakon
uklanjanja potonjeg sloja, uz istočni rub iskopa otkrivene
su u nizu postavljene opeke, uz koje se u smjeru sjever-
-jug protezala željezna vodovodna cijev iz šezdesetih godina
20. st. Uz nasuprotni, zapadni rub otkriven je još jedan niz
opeka, koji je bio postavljen iznad električnog kabela. Po
sredini sonde 1 i sonde 2 nalazio se sloj sivosmeđe zemlje
s nešto većim kamenjem. Premda je sadržavao nalaze rim-
skih tegula, heksagonalnih keramičkih podnih pločica te
stolne keramike, i taj je nasip nastao recentno, sudeći po
nalazima novovjekovne lulice, dijela staklene boce iz 20. st.
i jednog metka. Taj sloj nije zabilježen prilikom iskopavanja
onih sondi koje su se nalazile južnije (sonde 3, 4, 6, 8, 9 i
10). Naime, iskop je u većem dijelu sondi 3 i 4 mjerio od 20
do 30 cm u dubinu, budući da se već na tim razinama poja-
vila tvrda vapnena žbuka, odnosno podloga rimskog oploče-
nja hodnika. Iznimku čine njihovi rubni dijelovi, gdje su bile
postavljene recentne instalacije pa je iskop bio nešto dublji.
Vodovodna cijev, koja se prostirala cijelom istočnom stra-
nom južnog hodnika, što je dodatno zabilježeno iskopima
sondi 6, 8, 9, i 10, bila je zatrpana nasipom od tamnosmeđe
zemlje s kamenjem velikih dimenzija. Već prilikom iskopa-
vanja prvih dviju sondi, ispod posljednjeg zabilježenog sloja
sastavljenog od crvenkaste pjeskovite zemlje izmiješane s
kamenjem malih dimenzija i s vrlo rijetkim i sitnim nalazima
amfora, otkrivene su dvije, međusobno razmaknute antičke
zidane strukture, postavljene u smjeru sjever-jug te podig­
nute na sloju koji je pokrivao dno sonde, a sastojao se od
krupnog lomljenog kamena vapnenca izmiješanog s vapne-
nom žbukom. Nalaz je upućivao na odvodni kanal, koji se
nekoć nalazio ispod uređene rimske hodne površine južnog
ulaznog koridora. Kako je spomenuto, u probnim sondama
smještenima južnije (sonde 3 i 4) otkrivena je tvrdo nabijena
vapnena podloga nekadašnjeg kamenog popločenja, i to na
svega 20-ak do 30-ak cm ispod današnje hodne površine.
Nakon tih otkrića uslijedila su proširenja svih sondi, koje su
se u konačnici pružale cijelom širinom južnog hodnika. Osim
toga, spojene su sonde 1 i 2, od kojih je zadnja dodatno
proširena prema sjeveru, na površinu borilišta. Spajanjem i
proširenjima tih dviju sondi otvorena je površina u dužini od
11,50 m i u prosječnoj širini od 3,80 m. Naknadnim iskopom
još triju sondi (sonde 8, 9 i 10), otvorena je čitava dionica uz
klesane kamene strukture amfiteatra, koje s istoka limitiraju
cijeli južni ulazni koridor. Širina tih sondi iznosila je najviše
do 1,20 m. Naknadno je produžen iskop najjužnije sonde
(sonda 6), koja je u dužini od jednog metra obuhvatila i povr-
šinu izvan amfiteatra. Time je na tom potezu u potpunosti
otkrivena recentna vodovodna cijev koja je, pružajući se cije-
lom dužinom južnog ulaznog hodnika, završavala u beton-
skom šahtu na površini borilišta. Tom je prilikom odlučeno
 Istarska županija, HAG 13/2016

da se cijev ukloni jer više nije bila u funkciji. Također su uklo-

njene i opeke koje su se uz nju protezale na nekoliko odvo-
jenih pozicija. Za potrebe postavljanja navedene vodovodne
cijevi, u južnoj je zoni ulaznog hodnika, na 30 cm udaljenosti
od njegova istočnog ruba, u širini od oko 40 cm napravljen
tridesetak centimetara dubok te više od 21 m dug kanal u
originalnoj tvrdoj vapnenoj podlozi nedostajućeg opločenja.
Odlučeno je da se u istom tom kanalu postavi nov električni
kabel. Uz nasuprotni, zapadni rub hodnika, gotovo cijelom
dužinom postavljen je električni kabel, koji napaja reflektor,
a koji se nalazi na visokom stupu unutar prostorije smje-
štene u blizini borilišta, zapadno od glavnog hodnika. I u
tom je slučaju intervenirano u dijelu izvorne rimske vapnene
podloge. Kako bi se električno napajanje dovelo do rasvjet-
nog stupa smještenog u susjednoj prostoriji, prokopana je
originalna vapnena podloga na kojoj leži jedan od kamenih
blokova zidne strukture ulaznog hodnika. Električni kabel
provučen je ispod najsjevernije pozicioniranoga velikog
rubnog kamenog bloka.
Iskopom u sjevernoj zoni južnog hodnika amfiteatra i na
dijelu borilišta otkriven je rimski odvodni kanal u dužini od
9,40 m (nepotpuno). Širina mu većim dijelom iznosi 1,20 m.
Prema krajnjem južnom završetku kanal se postupno širi pa
udaljenost između njegovih dvaju nasuprotnih zidova iznosi
1,70 m. Na tom se mjestu kanal račva u dva kraka, od kojih
jedan skreće pod kutom prema zapadu, a drugi prema
istoku, odnosno prema prolazima koji vode u dvije bočne
prostorije, u kojima su se u antici za potrebe predstava
držale zvijeri prije njihova neposrednog izlaska u borilište.
Kanal završava kod južnih uglova navedenih prolaza. U Amfiteatar, pogled na istočno lice zida odvodnog kanala (foto: A.
tom dijelu lice kanala od lomljenog kamena nije sačuvano. Šopar)
Preostala dionica kanala raspoznaje se po pravilno lomlje-
nom kamenu vapnencu, uslojenom u jednom do dvama zemlje. Slojevi su se međusobno razlikovali jedino po boji.
redovima. Struktura njegova dna sastoji se od kamenja Prvi iskopan sloj bio je cervenkastosmeđe boje, a sljedeći
većih dimenzija izmiješanog s vapnenom žbukom. U toj crvene. Posljednji sloj zemlje koji je počivao na živoj stijeni
zoni istraživanja iskop je prema sjeveru sezao do betonske bio je tamnocrven. Završetkom iskopa u tom dijelu sonde 5,
ploče, kojom je recentno pokrivena prostorija koja se pruža otkriveno je istočno lice onog zida odvodnog kanala, koji opa-
ispod borilišta, po njegovoj dužoj osi. Kanal je završavao suje cijelu zapadnu polovicu borilišta. Visina originalnog dijela
četvrtastim otvorom na južnoj stijenci podzemne prostorije. zida kanala iznosi 1,25 m. Temeljen je na živoj stijeni, a na
Kao što je već spomenuto u uvodnom dijelu, također je isko- vrhu je djelomično rekonstruiran. Ispod rekonstrukcije nalazio
pavana i zapadna strana kraće središnje osi amfiteatra, na se krak vodovodne cijevi koji se uz betonsku ploču pružao
mjestu gdje su se sačuvali ostaci prostorije iznad koje se prema zapadu. Prateći smjer cijevi, otvoren je manji iskop
nekad nalazila počasna loža (sonda 5). U kontinuitetu je istra- na površini gdje se nalaze ostaci zidova prostorije koja se
žen i manji dio površine borilišta. Iskopom te sonde otkriven je izvorno nalazila ispod počasne lože. Uklanjanjem recent­nog
jedan manji segment armiranobetonske ploče (3,50x2,20 m), nasipa otkrivan je dio cijevi koji se protezao između betonske
koja natkriva radijalni ulazni hodnik. Taj hodnik vodi iz smjera ploče i temelja južnog zida navedene prostorije. Na tom je
ulaza, pozicioniranog na sredini zapadnog dijela vanjskog mjestu iskop završio pojavom izvorne antičke vapnene žbuke
plašta amfiteatra, u podzemnu prostoriju ispod borilišta. izmiješane s kamenjem. U jugozapadnom uglu iste prosto-
Južno od ploče istraženo je do nivoa pojave žive stijene, koja rije, neposredno uz zapadni i južni zid koji je formiraju, otvo-
se u odnosu na razinu površine borilišta nalazi na dubini od rena je sonda 7, dimenzija 1x1 m. Sonda je istražena kako bi
oko 1,60 m. Prilikom iskopa zabilježena su zaredom tri recen- se ustanovilo može li se u tom uglu instalirati električni ormar,
tna sloja. Nakon njihova uklanjanja, u potpunosti je otkriven, za čije je temelje potreban iskop ispod današnje hodne povr-
djelomično uništen, zidani šaht s vodovodnom cijevi. Kako bi šine. Nakon uklanjanja površinskog sloja humus­ne zemlje i
se nastavio iskop, šaht je uklonjen. Cijev, za koju je utvrđeno sljedećeg sloja od pjeskovite smeđe zemlje, već na dubini od
da se nadalje pruža prema borilištu, nije bila aktivna pa je i 15 cm zabilježena je pojava vapnene podloge izvorne hodne
ona na kraju uklonjena. Iskop, koji je isprva mjerio 2x2 m, površine, u kojoj je u vapno pridodana znatna količina usitnje-
postao je znatno otežan pojavom još jedne betonske struk- nog kamena i keramike.
ture na nešto nižem nivou. Struktura je sa sjevera smanjila Tom je prilikom obavljeno i nekoliko intervencija u sjevernoj
površinu iskopa za pola. Slojevi koji su uslijedili nakon ukla- zoni amfiteatra (sonda 11). Naime, oštećena je horizontalno
njanja recentne strukture šahta nisu dali nikakve pokretne postavljena armiranobetonska ploča unutar veće trapezoidne
arheološke nalaze. To se odnosi na tri sloja izrazito masne prostorije, smještena istočno od sjevernog ulaznog hodnika u

421
 Hrvatski arheološki godišnjak 13/2016
Amfiteatar, sonda 7 u uglu koji tvore zidovi prostorije ispod poča-
sne lože, pogled prema zapadu (foto: S. Petešić)
Amfiteatar, veća trapezoidna prostorija smještena istočno od sje-
vernog ulaznog hodnika u borilište (foto: A. Šopar)
borilište. I ta je prostorija nekoć bila namijenjena držanju zvi-
jeri. Iznad dijela betona nalazio se velik kameni blok sjedala
gledališta, s uklesanim stubama. Kako bi se uklonio ostatak
betona, blok je trebalo premjestiti. Za te potrebe podignuta
je skela, na kojoj je postavljeno vitlo s pomoću kojega je
kameno sjedalo podignuto i premješteno sjevernije, izvan
zone radova. Uslijedio je iskop površinskog sloja zemlje
s vegetacijom, koja je pokrivala i ostatak betonske ploče.
Nakon toga razbijen je i uklonjen preostali dio betonske
ploče, pri čemu se pojavila zidana struktura antičkog kanala,
temeljena na živoj stijeni. Površina koja je bila obuhvaćena
iskopom sezala je sve do južnog i istočnog zida prostorije, a
prema sjeveru do netom premještenog kamenog bloka sje-
dala (16,20 m²). Južno od antičkog kanala otkriven je recen-
tan betonski šaht iz kojega vodi manji kamenom oblikovan
kanal, a koji završava kod južnog zida antičkog kanala. Stariji
kanal specifičnog je zaobljenog tlocrta i pruža se nadalje
kroz zapadni prolaz u glavni sjeverni ulazni hodnik. Ondje se
spaja s glavnim kanalom, koji vodi prema podzemnoj prosto-
riji. Jednak takav kanal otkriven je u ovoj sezoni na površini
južnog ulaznog hodnika. Sudeći po nalazu kanala u sjever-
noj prostoriji namijenjenoj zvijerima, može se očekivati da se
422
jednak takav kanal nalazio i u prostoriji na suprotnoj strani,
uz južni ulazni hodnik. Oko kanala otkrivena je tvrda vapnena
podnica, koja je na dvama mjestima uništena zbog postavlja-
nja suvremene električne instalacije s metalnom trakom uze-
mljenja. Završna je situacija geodetski snimljena, a potom je
sve prekriveno geotekstilom i zatrpano zemljom.
Silvana Petešić
Summary
In the course of 2016 probe archaeological excavations were
conducted within the Amphitheatre in Pula. The aim of the
excavations was to set a route for low-voltage power cables
and select a location for the shaft and foundations of an elec-
trical cabinet. Probes were opened in the main south entrance
corridor that leads to the arena. The excavations revealed a
drainage channel, which runs along the northern part of the
main corridor and, on its southern end, splits into two arms that
diverge through two lateral, trapezoidal rooms used for keep-
ing beasts. The original lime-based bedding of an Antiquity
pavement was preserved in the remaining part of the hallway.
Two probes were opened on the western side of the shorter,
central axis of the Amphitheatre, within a zone that corre-
sponds to the honorary loge on the first floor. The exca-
vations in the probe, which also encompasses part of the
arena, revealed a small segment of the eastern face of the
wall of a drainage channel that encloses the entire west-
ern half of the area. In the second probe, located within
the room below the honorary loge, the Antiquity lime-based
bedding of a pavement was found.
Several interventions were carried out in the northern part of
the Amphitheatre. A damaged reinforced-concrete slab within
a large trapezoidal room, located to east of the north entrance
corridor to the arena, was removed. This room was also used
for keeping beasts. After removing the remaining part of the
slab, a round-shaped Antiquity-period drainage channel was
found. The channel runs through the western passage to the
main north-entrance corridor, where it connects to the main
channel, which runs to an underground room.
Redni broj: 235
Lokalitet: Pula – bazilika sv. Marije Formoze
Naselje: Pula
Grad/općina: Pula
Pravni status: Z-4449
Razdoblje: A
Vrsta radova: revizijsko iskopavanje
Tijekom jeseni i zime 2016., u sklopu višegodišnjeg projekta
Arheološkog muzeja Istre, nastavljena su sustavna arhe-
ološka istraživanja i konzervatorsko-zidarski zahvati na
području bazilike sv. Marije Formoze u Puli, s ciljem uređe-
nja budućeg arheološkog parka. Radovi su financirani sred-
stvima Ministarstva kulture i Arheološkog muzeja Istre.
Ranokršćanska bazilika sv. Marije Formoze u Puli, nakon
kompleksa Eufrazijeve bazilike, najvažniji je spomenik
sakralne arhitekture Justinijanova doba na tlu Hrvatske.
 Istarska županija, HAG 13/2016

Bazilika – južni brod, podni mozaici (foto: Ž. Ujčić)

423
 Hrvatski arheološki godišnjak 13/2016
Bazilika – sjeverni lateralni zid s lezenama, zazidana bočna vrata
(foto: Ž. Ujčić)
Bazilika – južna sakristija, podni mozaik (foto: Ž. Ujčić)
Južna sakristija
U južnoj sakristiji (u dijelu prema južnom mauzoleju) doku-
mentiran je ostatak podnog mozaika. Motiv rubno prati
arhitekturu sakristije kružnoga tlocrta, a očuvana je samo
dodirna bijela vrpca i dio neprekinute višebojne pletenice.
Taj je mozaik najbolje očuvan na istočnom (začeljnom)
dijelu sakristije (do 49 cm širine). Prilikom restaurator-
skih zahvata 1921., nad tim je mozaikom nasuta zemlja
te je iznad zidana novoprojektirana lezena. Nalaz izvornog
mozaika opet potvrđuje da je tadašnjim zidarskim zahva-
tima zrcalno preslikan izgled južnoga kraka na području
pripadajuće izvorne sakristije. Na taj je način negirana ta
sakristija, a južni mauzolej bio je izdvojen iz izvornog kom-
pleksa bazilike kao samostojeći objekt. Nadalje, uočeno je
da su i zidna dionica južne stranice pročelja južne sakristije
i sjeverna lezena pročelja južnog mauzoleja tada zidarski
prerađeni, jer su također smješteni na poroznoj betonskoj
posteljici, sloju zemlje i austrougarskim kanalićima od
opeke te nemaju uporište direktno na izvornom temelju.
Smjernicama statičara obavljeno je injektiranje i podzida-
vanje navedenih rekonstrukcija na izvornu temeljnu stopu.
Južni brod
Najveća sonda (16x7,5 m) ove etape otvorena je na
prostoru južnog broda do postojećeg južnog mauzo-
leja. Dokumentiran je dio temeljnog zida južne kolonade
(širina od 90 do 95 cm) i temeljnog zida južnog lateral-
nog zida bazilike (širina do 1,06 m). Na samom temelju
424
Bazilika – sjeverozapadni kut s lezenom i detalj temelja trijema
(foto: Ž. Ujčić)
kolonade očišćen je ulomak oštećenog podnog mozaika
(1,68x1,32 m). Središnji višebojni motiv prikazuje pletenu
košaru s voćem između para nasuprotnih dugonogih ptica
močvarica. Prikaz je bio smješten simetrično (košara u sre-
dištu), očito izvorno između dvaju stupova kolonade, pa
širina izduženog ukrasnog polja vjerojatno odgovara širini
baze stupova. Motiv je bio namijenjen pogledu iz središ-
njeg broda.
U južnome brodu dokumentiran je veći ulomak višebojnog
podnog mozaika (2,15x1,60 m), uz temeljni zid lateralnog
zida. Glavna ploha ukrašena je simetrično postavljenim sti-
liziranim motivima listova vinove loze (peterolatični listovi)
i manjih kvadrata spojenih pletenicama. Višebojna rubna
vrpca istovjetna je okviru već poznatih podnih mozaika iz
sjevernog broda – neprekinuta „S” vitica tvori niz nasu-
protnih stiliziranih cvjetova s trima laticama (poput ljiljana).
Naravno, tako dekoriran okvir uobičajen je za justinijan-
ske bazilike sjeverne Afrike i Ravene. Uz više odbačenih
ulomaka podnog mozaika, pronađena su još dva manja
ulomka in situ, koji su odmah strapirani. Jedan je dokumen-
tiran u južnom brodu (kod ulaza u sakristiju), drugi izvan
broda (pred ulazom u južni mauzolej). Svi navedeni podni
mozaici položeni su u kvalitetnu vapnenu podnicu učvr-
šćenu slojem ukošenog manjeg kamenja i škrilja. Tesere
od vapnenca, mramora i opeke javljaju se u bijeloj, sivoj,
crnoj, oker, crvenoj, ružičasto-crvenoj i više nijansi zelene
boje. Veće su podne plohe mozaika zaštićene prije zime
(rubno opšivene, prekrivene geotekstilom i šljunkom u
drvenom sanduku) prije strapacije.
Konzervatorsko-zidarski radovi
Nakon što je uklonjeno nekoliko naslonjenih drvarnica u
obližnjem vrtu, cjelokupan ostatak sjevernog lateralnog
zida bazilike (cca 30 m duljine i mjestimice očuvan cca 3 m
visine) zidarski je obnovljen pri nekoliko gornjih redova
kruništa, a osobito niz pripadajućih lezena na vanjskoj
fasadi. U pretposljednjoj oštećenoj lezeni tog lateralnog
zida (blizu sjeverne sakristije) dokumentirano je nekoliko
radijalnih „klinova” korijena luka. To je ostatak oštećenih
bočnih vrata, prepoznatljivih i u okomitoj fugi s unutarnje
strane toga zida. Vrata su naknadno djelomice prezidana
i poništena gradnjom stambene zgrade. Ta vrata očito
pripadaju izvornoj izvedbi bazilike, iako su postavljena
 Istarska županija, HAG 13/2016
Bazilika – nakon konzervatorsko-zidarskih zahvata, luk na bočnim
vratima (lijevo) i južni lateralni zid s lezenama (desno) (foto: Ž.
Ujčić)
asimetrično u odnosu na ritam lezena i kolonade. To je
bila komunikacija iz sjevernog broda prema izvornom sje-
vernom mauzoleju (koji je bio istovjetan danas očuvanom
južnom mauzoleju) i izglednom benediktinskom samo-
stanu (ili pripadajućem rektorskom kompleksu). Također,
time je potvrđeno da je bazilika (uobičajeno) na bočnim
fasadama imala po dva ulaza.
Drugi bolje očuvan zazidani bočni prolaz na istom lateral-
nom zidu (bliže zapadnom pročelju) pravilnije je smješten
između dviju lezena. Pri vanjskoj fasadi tog otprije pozna-
tog prolaza (širina 155 cm) iskopana je sonda (3x5 m)
i utvrđena razina temeljne stope (AV 1,96 do 2,02 m).
Istom je prilikom zidarski rekonstruiran „paleobizantski”
luk tog bočnog prolaza, u skladu s nekoliko kamenih radi-
jalnih „klinova” zatečenih u izvornoj žbuci (vapno, pijesak,
sitan šljunak). Opus zazidanog dijela prolaza tih vrata
dovršen je kamenom naglašeno različitih dimenzija, bez
fugiranja, kako bi se naglašenim kontrastom i bočnim
fugama estetski odvojio od zidova bazilike. Inače, svi
zidarski radovi oponašali su izvorni opus s reutilizarnim
(patiniranim, godinama prikupljanim) lokalnim kamenom,
vapnenom žbukom te fugiranjem unutarnjih i vanjskih
fasada. Na objema fasadama sjevernog lateralnog zida
detektiran je ritmički niz uobičajenih utora za skelu (prva
razina poprečnih drvenih greda) upotrebljavanu prilikom
gradnje bazilike.
Iz sjeverozapadnog kuta bazilike uklonjeni su recentni
zidovi (vrtna ograda) te je otvoren pogled prema izvor-
nim ostacima vanjske fasade (s ritmom lezena) sjever-
nog zida bazilike. Iskopom u kutu bazilike (sonda 2x3 m)
potvrđen je detalj organskog protezanja temelja (stopa
1,86 m AV) lateralnog zida dalje prema zapadu, što upu-
ćuje na postojanje trijema ili atrija na prednjem pročelju
bazilike u izvornom projektu. U svega jednom redu opusa
utvrđena je širina zadnje lezene (62 cm) te je zidarski
nadograđen i dio toga kuta bazilike. Dozidan je temelj
zapadnog pročelja bazilike do utvrđene visine građevin-
ske stope. U skladu s očuvanim izgledom ostataka sje-
vernog lateralnog zida, sada je na saniranim temeljima
zidarski izveden gotovo cjelokupan pravac i južnog late-
ralnog zida bazilike do prezentacijske visine (cca od 0,80
do 1,30 m), s istovjetnom širinom bočnih vrata i ritmom
lezena na vanjskoj fasadi.
425
Literatura
Gnirs 1902 A. Gnirs, Die Basilica St. Maria Formosa oder
de Caneto in Pola, Mitteilungen der Zentralkommission
fur Erforschung und Erhaltung der Denkmalpflege, XXVIII,
Wien, 1902: 57 – 62.
Kandler 1876 P. Kandler, Notizie storiche di Pola, Parenzo,
1876: 171 – 177.
Marušić 1967 B. Marušić, Kasnoantička i bizantska Pula,
Pula, 1967: 52, 53.
Morassi 1924 A. Morassi, La chiesa di Santa Maria Formosa
di Canneto in Pola, Bolletino d’arte IV, vol. I, Roma, 1924: 1
– 25.
Ujčić 1993 Ž. Ujčić, Stucco dekoracija južne kapele bazi-
like Sv. Marije Formoze u Puli, Diadora, 15, Zadar, 1993:
237 – 258.
Ujčić 2004 Ž. Ujčić, Ranokršćanska bazilika sv. Marije
Formoze u Puli, Katalog, 68, Pula, 2004: 1 – 56.
Ujčić 2005 Ž. Ujčić, Pula – bazilika sv. Marije Formoze,
HAG, 1/2004, Zagreb, 2005: 157, 158.
Ujčić 2010 Ž. Ujčić, Pula – bazilika sv. Marije Formoze,
HAG, 6/2009, Zagreb, 2010: 386 – 389.
Ujčić 2012 Ž. Ujčić, Pula – bazilika sv. Marije Formoze,
HAG, 8/2011, Zagreb, 2012: 388 – 390.
Željko Ujčić
Summary
In the course of the autumn and winter 2016 archaeological
excavations and conservation works were carried out in the
area of St Mary Formosa in Pula, within the framework of
the realisation of the archaeological park. In the south sac-
risty, the remains of an original floor mosaic were identified.
The pattern of a continuous multi-coloured plait runs along
the edges of the sacristy. During the restoration works con-
ducted in 1921, a new pilaster strip was added over the
mosaic. It was carried out as a copy of the southern arm
of the cross-shaped mausoleum, resulting in the complete
negation of the sacristy and separation of the south mau-
soleum from the original basilica complex.
A segment of a multi-coloured floor mosaic with a motif of
a plaited basket with fruit between two birds was recorded
in the south nave. This depiction was evidently located
between two columns of a colonnade. Next to the founda-
tion of the south lateral wall, there was a mosaic with a
stylised motif of wine grape and small squares intercon-
nected with plaits.
Conservation works were carried out on the remains of the
north lateral wall of the basilica, with a series of pilaster strips
along its outer face. Near the north sacristy identified were
the remains of an arch belonging to a former side doors
that connected the north nave with the north mausoleum.
A “paleo-byzantine” arch of the second lateral hallway was
reconstructed further to the west (closer to the main façade
of the basilica). The NW angle of the basilica was cleared
of more recent walls, and the original façade with pilaster
strips was presented. A probe on the position of the angle
confirmed the direction of the foundation of the lateral wall,
which stretches to the west and thus points to the existence
of a porch or atrium on the front façade of the basilica.
 Hrvatski arheološki godišnjak 13/2016

Redni broj: 236

Lokalitet: Pula – Danteov trg
Naselje: Pula
Grad/općina: Pula
Pravni status: Z-5638 (kulturno-povijesna cjelina)
Razdoblje: A
Vrsta radova: sondažno iskopavanje, arheološki
nadzor

Godine 2016. zaštitno je arheološki istražena zapadna

strana Danteova trga u povijesnoj jezgri Pule. Lokalitet je
istražila tvrtka Arheo TiM d.o.o. Pula. Voditeljica istraživa-
nja bila je Martina Barada, a zamjenica Teodora Šalov.

Danteov trg nalazi se na južnom rubu zaštićene povijesne

jezgre grada Pule. Trg je u današnjim gabaritima formiran
u drugoj polovici 19. st. Od antike do početka 19. st., na
južnom dijelu današnjeg trga nalazio se gradski bedem,
čiji se pravac iščitava i na povijesnom katastru iz 1820.
godine. Sa sjeverne strane trga 1389. podignuta je kapela
u čast ukazanja Bl. Djevice Marije, što se dogodilo 10. listo-
pada 1388. godine. Sredinom 15. st. augustinci grade novu
crkvu Gospe od Milosrđa (Misericordia), samostan i hospi-
cij. Samostan je ukinut 1780. godine, ali hospicij nastavlja
s djelovanjem do 1842. godine. Dana 27. prosinca 1851.
crkva i nekadašnji samostan stradali su u požaru. Godine
1854. crkva je obnovljena, a na mjestu nekadašnjeg samo-
stana sagrađeno je kazalište (Teatro Nuovo). Godine 1867.
otvaranjem prve pučke škole s istočne strane, formira se
današnji Danteov trg, koji je tijekom povijesti više puta
mijenjao naziv (Pian della Madonna, Piazza della legna,
Piazzale delle scuole comunali). Današnja središnja javna
fontana sagrađena je 30-ih godina 20. st. na mjestu prve
fontane iz 1872. godine. S obzirom na to da izgled i ras-
pored prostorija navedenog samostanskog kompleksa nisu
poznati te zbog potencijalne mogućnosti pronalaska gro-
blja iz istog razdoblja te pronalaska antičkog bedema, na
području čitava trga tijekom zemljanih radova neophodni
su arheološki radovi. Godine 2016. radovima su obuhva-
ćene dvije pozicije – uz SZ ugao trga postavljen je pilomat
s pripadajućom infrastrukturom, a uz JZ ugao podzemni
kontejneri za prikupljanje selektiranog otpada. Oba su
zahvata praćena arheološkim radovima.
Tlocrt Danteova trga s ucrtanom pozicijom gradskog bedema
(izradio: B. Nefat)
Pogled na zid u kanalu 3 (foto: M. Barada)
Arheološki nadzor
Arheološki nadzor, u ukupnom trajanju od četiri radna dana,
odvijao se krajem rujna 2016., tijekom iskopavanja za ugrad-
nju pilomata i iskopavanja kanala za polaganje infrastrukture
neophodne za njegovo funkcioniranje. Investitor predmet-
nih radova bio je Grad Pula, a za iskopavanje i postavljanje
pilomata bila je zadužena tvrtka Zanitel d.o.o. Pula. Planirana
lokacija radova nalazi se uz SZ ugao trga, u neposrednoj bli-
zini nekadašnjeg augustinskog samostana i hospicija (poslije
kazališta). Osim iskopa za gradnju pilomata na sredini ceste
uz zapadni rub trga, radovi su obuhvatili iskop triju kanala za
postavljanje kabela električne energije te širi iskop za postav-
ljanje ormarića za električnu energiju. Maksimalna dubina
iskopa iznosila je 70 cm. Kanal 1, širine 40 cm, protezao se
u smjeru I-Z, od trga do zgrade na k.č. zgr. 211., k.o. Pula.
Okomito na njega, prema ulazu u dvorište na k.č. zgr. 228/2,
k.o. Pula, iskopan je kanal 2, jednake širine. U kanalima 1 i
2 nije bilo arheoloških nalaza. Ispod asfalta nalazio se samo
sloj nasipa od smeđe rahle zemlje izmiješanog s dosta kame-
nja razne veličine i ponešto građevnog otpada (kanalice,
opeka). Na samom rubu Danteova trga napravljen je širi iskop
(cca 250x90cm) za postavljanje ormarića električne energije.
Od iskopa za ormarić, u smjeru JI-SZ, protezao se manji
kanal 3, koji se spajao na kanal 1. U kanalu 3, na spoju s isko-
pom za ormarić električne energije, na dubini 29 cm od vrha
postojećeg asfalta pronađen je dio zida (SJ 003), položenog u
smjeru SI-JZ. Zid je građen od pravilno uslojenog priklesanog
kamena, vezan bijelom vapnenom žbukom, s malo primjesa
opeke. Djelomično je sačuvana vanjska žbuka koja je fina,
vapnena, svjetlosmeđe boje. Širina zida iznosi 42 cm. Dužina
nije poznata, kao ni dubina, jer je ovom prilikom zid samo doku-
mentiran i geodetski je snimljen njegov pravac. S južne strane
bio je vidljiv u dužini od 71 cm, a sa sjeverne strane u dužini od
47 cm. Zid se nalazio unutar sloja nasipa (SJ 002), bez sitnih
arheoloških nalaza te ga je teško datirati u neki uži vremenski

426
 Istarska županija, HAG 13/2016
okvir. Prema načinu zidanja i s obzirom na činjenicu da na
toj poziciji nema ucrtanih građevina na katastrima iz 19. st.,
s velikom se vjerojatnošću može pretpostaviti da zid pripada
kasnoj antici ili ranom srednjem vijeku. Nakon dokumentiranja
dopušteno je djelomično uklanjanje gornjeg reda kamena radi
prolaska kabela za električnu energiju. Prije polaganja kabela
zid je zaštićen geotekstilom, stiroporom i tanjim slojem rizle.
Sondažno arheološko istraživanje
Sondažno arheološko istraživanje obuhvatilo je jugoza-
padnu stranu Danteova trga, u okviru gradnje podzemnih
kontejnera za selektirani otpad, odnosno za potrebe defi-
niranja konačnih pozicija predmetnih kontejnera s obzirom
na očekivane arheološke nalaze. Radovima je, u trajanju
od pet radnih dana početkom studenog 2016. godine, obu-
hvaćena površina od cca 40 m². Investitor radova bilo je
komunalno poduzeće Pula Herculanea d.o.o. iz Pule, a
teren je iskopavala tvrtka Vintijan d.o.o. iz Pule. Sonda veli-
čine 10x3 m, u smjeru jug-sjever, bila je postavljena uz JZ
rub Danteova trga, na postojećoj prometnici. U sjevernoj
polovici sonde ispod asfalta, podloge za asfalt i tampona,
pojavio se sloj nasipa od smeđe rahle zemlje izmiješane
s dosta kamenja različite veličine i ponešto građevnog
otpada, ponajprije ulomaka opeke. Identičan sloj u tom
dijelu sonde javlja se do dna iskopa, čija je maksimalna
dubina iznosila 3,5 m od vrha postojećeg asfalta. U istoč-
nom profilu položena je stara infrastruktura, ali osim toga
nema promjene u sastavu sloja.
Za razliku od sjeverne strane sonde, u južnoj se polovici
odmah ispod sloja tampona pojavio širok zid, položen
u smjeru JZ-SI, za koji je vrlo brzo zaključeno da je dio
Nalazi uz gradski bedem (foto: M. Barada)
427
Pogled na sjeverno lice gradskog bedema (foto: M. Barada)
gradskog bedema. Zid je građen od većih, pravilno klesa-
nih kamenih blokova. Na sjevernom vanjskom licu vidljivo
je da su fuge vrlo uske te da su na jednom dijelu ugrađeni
spoliji. Unutrašnjost je od neobrađenog kamena, poveza-
nog svijetlom vapnenom žbukom, s primjesama mrvljene
opeke. Bedem je sa sjeverne strane iskopan do vrha
temeljne stope, koja se nalazi na dubini od oko 2,25 m
od vrha postojećeg asfalta. Temeljna stopa nejednake je
širine, a šira je od bedema za 15 – 20 cm. U zapadnom
profilu vidljivo je „koljeno”, odnosno bedem je u JZ uglu
sonde spojen sa zidanim proširenjem građenim na jednak
način kao bedem od pravilno klesanog kamena i širokim
60 cm. S obzirom na to da je predmetno sondažno istraži-
vanje provedeno ponajprije u cilju izrade projekta ugradnje
podzemnih kontejnera za selektirani otpad, bedem ovom
prilikom nije istraživan, nego je samo evidentiran te je geo-
detski snimljen njegov pravac. Širina i dužina bedema obu-
hvaćene ovim iskopom iznose cca 3 m. Nakon dokumenti-
ranja, bedem je zaštićen geotekstilom i tamponom, a iskop
je proširen za 3 m prema sjeveru. Iskop i istraživanje bili
su otežani zbog stalnog pritoka morske vode, zbog čega
nije bio moguć iskop uz bedem do kraja kulturnog sloja,
odnosno ispod razine temeljne stope. Sitnih je nalaza bilo
vrlo malo i uglavnom se radi o ulomcima amfora Dressel A
i Dressel B, ulomcima tegula i ponešto kuhinjske keramike.
Većina je nalaza iz sloja nasipa. Neposredno uz bedem
i na samom bedemu nađen je ulomak tijela uljanice tipa
firmalampen, dno staklene bočice i nekoliko ulomaka fine
kućne keramike. Na temelju spomenutih nalaza, pretpo-
stavlja se da dio pronađenog bedema pripada 1. – 3. st.,
međutim evidentirani spoliji unutar zida upućuju na moguć-
nost mlađe datacije, odnosno na naknadne građevinske
zahvate. Konačan zaključak bit će moguć jedino u slučaju
budućeg zaštitnog ili sustavnog arheološkog istraživanja,
koje je preporučljivo na čitavu području trga.
Martina Barada
Summary
Rescue archaeological excavations on the western side of
Dante Square in the historic core of Pula were conducted
 Hrvatski arheološki godišnjak 13/2016

in the course of 2016. The excavations revealed the seg-
ments of a Late Antiquity or medieval building on the NW
side of the Square as well as part of Roman city walls along
the SW part of the Square. Scarce movable finds can be
dated to the period between the first and third centuries.
koji je ležao direktno na kasnoantičkoj zidanoj konstrukciji
s temeljnom stopom, registriran je nalaz manjeg dijela arhi-
tektonskog elementa, koji je dio baze stupa, a transportiran
je u Arheološki muzej Istre – Pula. Prilikom produbljivanja
iskopnog kanala na istočnom i jugoistočnom dijelu igrališta
u neposrednoj blizini zatvorene terase slastičarnice i pizzerije

Redni broj: 237

Lokalitet: Pula – Držićeva ulica i igralište OŠ Centar
Naselje: Pula
Grad/općina: Pula
Pravni status: Z-5683 (kulturno-povijesna cijelina)
Razdoblje: A, NV
Vrsta radova: arheološki nadzor, zaštitno iskopavanje

Od 1. veljače do 11. travnja 2016. trajao je arheološki

nadzor nad građevinskim radovima obnavljanja popločenja
na području Držićeve ulice i gradnje betonskih temelja nove
žičane ograde, novih elektroinstalacija i odvodnog sustava
na igralištu OŠ Centar – Pula u Puli. Investitor radova bio
je Grad Pula, a glavni izvođač radova Ceste d.o.o. Pula.

Nakon strojne demontaže postojećega starog betonskog

zida žičane ograde igrališta, započelo je iskopavanje
kanala oko igrališta za novu betonsku temeljnu konstruk-
ciju nove žičane ograde i polaganje nove elektroinstalacije
rasvjete do dubine od 0,90 m. Tijekom radova na nekoliko
mjesta na sjeveroistočnom djelu igrališta bilo je iskopano
više temeljnih zidanih konstrukcija, koje čine dva veća i veći
broj manjih pregradnih temeljnih zidova iz austrijskog raz-
doblja. Dimenzije dvaju većih austrijskih temeljinih zidova
bile su: širina cca 0,60 m i nejednaka visina od 0,30 do
0,70 m. Prvi zid (br. 1) bio je dug 24 m, a drugi (br. 3) 9,6 m.
Oba pripadaju temeljnim ostacima austrijskih zgrada, sru-
šenih prilikom savezničkog bombardiranja Pule u Drugom
svjetskom ratu. Nastavkom iskopa na dubini od otprilike
0,60-0,70 m utvrđeno je da su austrijski temeljni zidovi
ležali izravno na zidanim ostacima temelja nekakva kasno-
antičkog objekta (br. 2, 4). Zbog toga je dubina iskopa uz Sjeveroistočni dio igrališta: austrijski zid br. 1, koji leži na zidu
samo igralište, kao i na njegovu sjeveroistočnom djelu, bila br. 2, s temeljnom stopom nekog kasnoantičkog objekta (foto: N.
do 1,20 m. Na glavni vanjski austrijski temeljni zid (br. 1) Bencetić)
u Ulici Marina Držića uz igralište vezala su se četiri manja
pregradna recentna temeljna zida (1a, 1b, 1c i 1d), od kojih
su 1a i 1b bili izravno povezani na registrirani drugi glavni
austrijski temeljni zid (br. 3) dug 9,6 m i koji je jednako tako
ležao na ostacima kasnoantičkog zida s temeljnom stopom
(br. 4). I ondje je dubina iskopa iznosila 1,20 m. Zbog regi-
strirane recentne i kasnoantičke arhitekture, taj dio igrališta
bio je većim dijelom iskopan. Austrijski glavni i bočni zidovi
spajali su se pod pravim kutom formirajući oblik niša. Prva
dva registrirana bočna austrijska zida (br. 1a i 1b) bila su
duga 5,60 m, te široka 0,40 – 0,60 m.
Na dubini od 1,20 m u području rubnog djela sjeveroistoč-
nog prostora igrališta ispod kasnoantičkog zida s temeljnom
stopom, evidentirani su nalazi dvaju usporednih zidova (br. 5
i 5a), koji vode od igrališta direktno prema Ulici Marina Držića.
Zbog manje površine iskopa, dubine i položaja zidova, zidanu
strukturu nije bilo moguće istražiti do kraja, ali se pretpostav-
lja da je riječ o zidanim temeljima nekakva antičkog objekta. Pogled na Držićevu ulicu i igralište OŠ Centar prije građevinskih
Tijekom strojnog iskopa duž recentnog zidanog zida (br. 1), radova (foto: R. Zlatunić)

428
 Istarska županija, HAG 13/2016
(Sergejevaca 44), na dubini od 1,20 m registrirani su ostaci
nekakve zidne konstrukcije (br. 6), koji vjerojatno pripadaju
kasnoj antici. Smjer jednog dijela zida vodi ispod sadašnje
zatvorene terase slastičarnice i pizzerije u ulici Sergejevaca
44, dok drugi dio vodi prema mjestu na kojem se nalazi iskop
za rukometni gol. Zbog mogućnosti registriranja novih zidova
Geodetska podloga s položajem nalaza u Držićevoj ulici i igralištu
OŠ Centar (podlogu doradio: R. Zlatunić)
Sjeveroistočni dio igrališta: austrijski zidovi br. 1 i 3, koji izravno leže
na zidovima s temeljnom stopom nekog kasnoantičkog objekta br.
2 i 4, te pregradni bočni zidovi br. 1a i 1b (foto: R. Zlatunić)
429
i arheoloških istraživanja, projektanti i izvođači radova predvi-
đenu su dubinu iskopa za rukometne golove od 0,50 m sma-
njili na 0,40 m. Nakon završetka iskopavanja sondi za koševe
i rukometne golove te šalovanja i betoniranja novih temeljnih
zidova ograde igrališta, započelo je postavljanje novih elek-
tričnih instalacija u dijelu Držićeve ulice, kućni br. 2 (Slovenski
dom). Tom je prilikom izvađen jedan red kamenih ploča i isko-
pan kanal dubine 0,40 – 0,50 m. Nakon radova kamene ploče
popločenja na dijelu Držićeve ulice vraćene su na isto mjesto.
Prilikom iskopavanja kanala za postavljanje novih odvodnih
cijevi, električne i telefonske instalacije u području od igra-
lišta pa do ugrađenih ormarića za električnu struju na kući
u Držićevoj ulici, te na postojeću slivnu cijev u Dobrilinoj
ulici, na trasi iskopa najprije su izvađene kamene ploče. Na
tom prostoru nije bio nalaza, osim manjega registriranog
recentnog austrijskog zida (br. 7) u Dalmatinovoj ulici, na
dubini od 0,80 m. Taj se zid pod pravim kutom spajao s
već registriranim austrijskim zidom duž cijelog igrališta u
Držićevoj ulici te je vjerojatno pripadao istoj temeljnoj cjelini
srušenih austrijskih stambenih objekata.
Nakon fotodokumentiranja i iscrtavanja tehničke dokumen-
tacije u mjerilu 1 : 20 te geodetskog smještaja arhitekton-
skih nalaza, svi su zidovi prije daljnjih radova prekriveni
geotekstilom te zaštićeni zaštitnim slojem pijeska i šljunka
debljine 0,20 – 0,40 m.
Literatura
Zlatunić, Mahić R. Zlatunić, A. Mahić, Rezultati arheološ-
kih istraživanja na području De Villeovog uspona i nove
spoznaje o rimskoj uličnoj komunikaciji, kanalizacijskom
sustavu i stambenim objektima u starogradskoj jezgri Pule,
HArch, Pula, u pripremi
Romuald Zlatunić
Summary
From February to April 2016 archaeological supervision
was conducted over the earthworks carried out for recon-
struction of pavement in Držićeva Street and reconstruc-
tion of part of the playground of Centar – Pula Elementary
School. The remains of the foundations of an Austrian-
period building (the 19th and beginning of the 20th centu-
ries) and remains of Roman-period buildings were found.
Redni broj: 238
Lokalitet: Pula – Glavinićev uspon (k.č. 14/3 i 14/4, k.o.
Pula)
Naselje: Stari grad
Grad/općina: Pula
Pravni status: Z-5638 (kulturno-povijesna cjelina)
Razdoblje: P, A, SV, NV
Vrsta radova: zaštitno iskopavanje
Od 5. listopada 2015. do 25. siječnja 2016., tijekom 52 radna
dana, zaštitno je arheološki istražen Glavinićev uspon u
Puli, na k.č. 14/3 i 14/4, k.o. Pula. Istraživanje je započelo
kao probno radi dobivanja podataka o količini i kapacitetu
 Hrvatski arheološki godišnjak 13/2016

Fotogrametrijska snimka lokaliteta nakon istraživanju (snimka: Srednja tehnička škola Pula)

Rimsko kućno svetište (lararium) (foto: T. Šalov) Ostaci prapovijesne peći (foto: M. Barada)

arheoloških istraživanja. Nedugo nakon početka iskopavanja, zaštitna. Istraživala se ukupna građevinska površina, koja je
ulaskom u kulturne slojeve, probna su istraživanja prerasta u iznosila 200 m². Lokalitet je istražila tvrtka Arheo TiM d.o.o.

430
 Istarska županija, HAG 13/2016
iz Pule, pod vodstvom Teodore Šalov, a zamjenica je bila
Martina Barada. U pojedinim su etapama u istraživanju sudje-
lovali i arheolozi: Sanja Knežević i Veseljko Bašić. Radove je
financirala privatna investitorica, Sajonara Miljevac.
Glavinićev uspon nalazi se na južnoj padini povijesne jezgre
Pule. Lokalitet se dužom stranom pravokutne forme naslanja
na današnju ulicu i posljednja dva stoljeća upotrebljavao se
kao obradivo poljoprivredno zemljište, da bi preraslo u zapu-
štenu zelenu površinu. Istraživanje je započelo u gornjem,
sjevernom dijelu lokaliteta. Nakon uklanjanja površinskog
sloja zemlje i raslinja, ubrzo se pojavio visoki sloj antičke
„šute”, koja je obilovala fragmentima fresko-ukrasa, fine i
grube kuhinjske keramike, ulomcima amfora itd. Iskopani
fragmenti obojene žbuke datirani su, prema gruboj procjeni
kolegice Astrid Mirjane Majkić, od 1. st. pr. Kr. do 2. st. Sloj
„šute” nalazio se unutar antičke arhitekture, koja je prema
posebnim nalazima, nalazima fine kuhinjske keramike, koli-
čini i kvaliteti fresko-ukrasa te ostalom materijalu, pripadala
rimskom domusu, koji je nešto poslije doživio određene pre-
inake. Prema nalazima i stratigrafiji, domus se može datirati
od 1. st. pr. Krista do 3. st. Tek pri kraju istraživanja mogao
se sagledati kontinuitet življenja na istraženom području.
Utvrđeno je da se u gornjem dijelu istraženog dijela loka-
liteta u kontinuitetu živjelo od prapovijesti do kasne antike.
Otkrivene su dvije prapovijesne peći i sporadični prapovije-
sni slojevi s ostacima kućnog lijepa i prapovijesne keramike,
iz čega se da naslutiti da je ondje nekad postojala prapo-
vijesna nastamba, datirana od 9. do 8. st. pr. Kr. (Mihovilić
2010: 30). U vrijeme Rimskog Carstva, iznad prapovijesnih
slojeva nastanio se luksuzni rimski domus, zatrpan u kasnoj
antici, nakon čega započinje život u donjem dijelu lokaliteta.
Dok su se u gornjem dijelu otkrivali pravilni rimski zidovi, fra-
gmenti fresaka, mramornih oplata, fine kuhinjske keramike,
brončanih i koštanih predmeta, u donjem (južnom) dijelu
lokaliteta, većina zidova bila je izrađena u suhozidnoj formi,
„plutajući” na zemlji, nepravilna i loše kvalitete. U kulturnim
slojevima između tih zidova nalazi se datiraju od kasne
antike do početka baroka, odnosno od 4. st. do kraja 18. st.,
nakon čega prostor prestaje služiti u stambene svrhe, pre-
pušta se zaboravu, zatrpava te pretvara u obradivo zemlji-
šte. U južnom dijelu lokaliteta specifičnost je interpolacija
ulomaka obrađenih, kamenih dijelova antičke arhitekture
(baze i dijelovi stupova, kapiteli i dr.). Istraživanjem su usta-
novljena tri kućna praga, jedan iz antike, dok se preostala
dva mogu datirati od kraja kasne antike do sredine baroka.
Kućni pragovi po svom položaju upućuju na to da je ulica u
tom dijelu bila 20 – 30 cm šira nego što je to danas.
Na kraju istraživanja, na jugozapadnom dijelu lokaliteta
pronađen je sloj kasnoantičke „šute”, u kojem se nalazila
velika količina antičke fine kuhinjske keramike te četiri
kompletno sačuvane antičke svjetiljke (uljanice), koje su se
nalazile neposredno iznad ostataka malenog kućnog sveti-
šta (lararium), obično posvećenog zaštitniku kuće.
Od nalaza su najzastupljeniji: fragmenti grube prapovi-
jesne keramike, ručke amfora „rodski tip”, koje su služile
za prijevoz vina s Rodosa, tip amfora koji spada u kasne
helenističke prototipove koji datiraju od kasnog 1. st. pr. Kr.
do sredine 2. st.; ručke amfora Dressel 2-4, grčko-rimske
amfore zastupljene uglavnom na zapadnom Mediteranu. Te
su amfore najzastupljenije prilikom prijevoza vina u ranom
431
Rimskom Carstvu, a datiraju od kraja 1. st. pr. Kr. do sredine
2. st. (https://archaeologydataservice.ac.uk/). Od fine kuhinj-
ske keramike zastupljeni su ulomci keramike tankih stijenki,
afričke crvenoglačane keramike, ponešto terae sigillatae.
Od posebnih nalaza najzastupljenije su koštane igle (od
kojih jedna ima izrezbarenu glavu kobre), četiri uljanice (od
kojih jedna s trokutastim nosom i prikazom rozete), tri ulja-
nice s volutnim nosom i prikazima amfore, gladijatora i volka.
Pred kraj istraživanja investitorica je odustala od prvobitne
namjene gradnje hostela te je odlučila iskoristiti prostor
za gradnju parkirališta. U dogovoru s konzervatorima,
istraženi arhitektonski ostaci prekriveni su geotekstilom i
zatrpani slojem rizle u debljini od 20-ak cm, uz arheološki
nadzor. Materijal je nakon pranja i čišćenja fotografiran i
signiran te je još u fazi obrade.
Literatura
Mihovilić 2010 K. Mihovilić, Na početku je bila peć – želje-
znodobno naselje i nekropola uz temelje Arheološkog muzeja
Istre u Puli, Katalozi Arheološkog muzeja Istre, sv. 82.
https://archaeologydataservice.ac.uk/
Teodora Šalov
Summary
Rescue archaeological excavations at the Fran Glavinić
Gradient (Glavinićev uspon) were carried out in the period
between October 2015 and January 2016. The excavations
encompassed an area of 200 m2. The initial probing of the
site later grew into rescue archaeological excavations which
yielded the remains of two prehistoric furnaces with prehis-
toric pottery, remains of house daub, remains of the masonry
of a Roman domus with various finds, amongst which espe-
cially stand out the remains of a fresco decoration. Prehistoric
layers were partly covered with the Roman domus whose
northern part was filled during the Late Imperial Period and
has not been used for living purposes ever since. The lower,
southern part of the site underwent many transformations
in the period between the Late Antiquity and the end of the
18th century. In this area, no prehistoric or Antiquity-period
layers were found. The movable finds can be dated from
the ninth to 17th centuries. By the end of the excavations, a
Roman home sanctuary – Ialarium was discovered, with no
established parallels so far.
Redni broj: 239
Lokalitet: Pula – Luka Pula (uvala Monumenti i otoka
Sv. Katarina)
Naselje: Pula
Grad/općina: Pula
Pravni status: –
Razdoblje: A, NV
Vrsta radova: terenski pregled kopna i podmorja
U siječnju 2016. Arheološki muzej Istre arheološki je pregle-
dao kopno i podmorje uvale Monumenti te otoka Sv. Katarina
u Puli. Stručna voditeljica radova je bila Ida Koncani Uhač,
 Hrvatski arheološki godišnjak 13/2016

viša kustosica iz Arheološkog muzeja Istre, a stručni surad-

nici bili su dr. sc. Davor Bulić sa Sveučilišta Jurja Dobrile u
Puli, Marko Uhač iz Konzervatorskog odjela u Puli te roni-
oci Lucio Lorencin, Valter Kirac, Vladimir Kirac i Igor Đokić.
Multibeam-izmjeru zone obuhvata izradila je tvrtka Harpha
sea d.o.o. iz Kopra. Financijska sredstva za predmetne
radove osigurala je tvrtka Kermas Istra d.o.o. iz Vodnjana.

Interesno područje uvale Monumenti (Mulimenti) ome-

đeno je rtom Monumenti na zapadu, a uvalom Valelunga
(Vela draga) na istoku. Južno od uvale nalazi se otočić
Sv. Katarina, koji je mostom povezan s obalom na zapad-
nom dijelu rta Monumenti.
Podmorje je pretraženo na temelju multibeam-snimke, koja
je olakšala ronjenje na predmetnom području, odnosno
arheološko podmorsko pretraživanje obavljano je zaronom
ronilačkog para na utvrđenim lokacijama. Područje zahvata,
radi lakšeg podmorskog pregleda, označeno je po zonama Zona A: 1. nasipani plato, 2. austrijsko sidro, 3. granata, 4. beton-
(ukupno pet zona). Pregled ronioca u paralelnim prav- ski blok za privezivanje brodova
cima izvodio se na način da bi se grupa ronioca poredala
u „strijelce”, u liniji paralelno s obalom. Svaki je ronilac na
taj način vidio ronioca sa svoje lijeve i desne strane. Time
su se vidna polja preklapala, što je omogućilo detaljan pre-
gled terena i sigurnost sudionika pretraživanja. Arheološki
ili drugi podmorski nalazi označeni su te ih je pregledao
podvodni arheolog. U okviru pretraživanja podmorja foto-
dokumentirani su nalazi, a također su prikupljeni određeni
pokretni arheološki nalazi koji se trenutačno nalaze na
laboratorijskoj desalinizaciji u Arheološkom muzeju Istre.

Zona A obuhvatila je područje zapadno od otoka

Sv. Katarina prema rtu Mulimenti, do oko 10 m sjeverno
od mosta koji spaja Sv. Katarinu s kopnom. Najveća je pre-
gledana dubina podmorja na navedenom području 12 m. Pregledano područje uvale Monumenti i Sv. Katarine, označeno
Jugozapadno od ruba otoka Sv. Katarina, na dubini između na batimetrijskoj podlozi po zonama
2 i 5 m uočen je nasipan plato od nepravilnog kamenja (1),
koji je po svemu sudeći ostao nedovršen.
Uza zapadni rub otoka, morsko je dno do dubine od otpri-
like 5 m kamenito, nakon čega prelazi u muljevito. Prema
sjeveru zone, u blizini mosta, na dubini od 11 m utvrđen je
nalaz željeznoga austrijskog admiralitetskog jednokrakog
sidra (2). Oko nalaza sidra pronađeni su ulomci rimske gra-
đevne keramike (tegule).
Južno od mosta, na vanjskom dijelu zone utvrđeno je postoja-
nje granate duge oko 80 cm (3), koja vjerojatno datira iz peri-
oda kada je prostorom gospodarila JNA. Granata je odlično
očuvana, stoga se preporuča da je pirotehničari uklone.
U smjeru korijena mosta, sa strane otoka Sv. Katarina
utvrđeno je postojanje triju betonskih blokova s lancima za
vezivanje brodova (4).
Jugozapadno od mosta u podmorju su pronađeni pokretni
nalazi iz novog vijeka (staklena tintarnica, staklena bočica, Zona A, jugozapadni dio Sv. Katarine, nasipani plato
keramička lula i metalni austrijski vrč). Također je priku-
pljena keramička šalica s oznakom JNA. od Sv. Katarine, dno je do dubine od oko 6 m kamenito,
nakon čega prelazi u muljevito.
Zona B obuhvaća podmorje sjeverozapadno od lukobrana Iznimka je sprud (5), koji se pruža sjeverno od Sv. Katarine
otoka Sv. Katarina, do mosta koji spaja otok s kopnom pa sve do uvale Monumenti. Čini se da se radi o prirodnoj
prema obali uvale Monumenti te zapadno od austrij- formaciji širokoj oko 5 m.
skog mula. U zoni B, na sjeverozapadnom dijelu uvale U uvali Monumenti mjestimično se uočavaju ostaci zidanih
Monumenti, morsko je dno muljevito te se zbog toga teško struktura. Ondje su utvrđeni ostaci strukture koja se pripi-
uočavaju arheološki ostaci. Na području sjeverozapadno suje nalazu rimskog ribnjaka (vivarium) (6).

432
 Istarska županija, HAG 13/2016
Zona A, nalaz admiralitetskog sidra
Zona A, novovjekovni nalazi iz podmorja
Struktura se nalazi na dubini od 1 do 1,5 m. Od strukture su
vidljive vanjske i unutarnje linije lica, osobito na sjeverozapad-
noj strani, gdje se prepoznaje ugao objekta. Vanjska širina
strukture mjerena u smjeru jugozapad-sjeveroistok iznosi
34 m, a u smjeru sjeverozapad-jugoistok 34 m. Građevina je
po sredini podijeljena na dva bazena, od kojih svaki zauzima
površinu od 200 m². Sa sjeverozapadne strane objekt je bio
povezan s kopnom dvama usporednim nasipima na udalje-
nosti od 4 m, ukupne dužine 20 m. Moguće je da se između
tih dvaju nasipa nalazio još jedan manji bazen za uzgoj ribe.
Oko strukture pronađeni su keramički ulomci trbuha rimskih
amfora, koje bi mogle pripadati ulomcima tipa Lamboglie 2
ili Dressel 6A te ulomci rimske građevne keramike (tegule,
imbreksi).
Struktura ribnjaka dio je pripadajućeg kompleksa rimske
arhitekture, koja se vjerojatno nalazila u obalnom pojasu.
433
Zona B: 5. nasip, 6. ostaci rimskog ribnjaka, 7. ostaci strukture
mula (?), 8. ostaci drvenog vojnog plovila
Zona B, rimski ribnjak
S obzirom na poznate podatke o postojanju gospodarsko-
-stambenog kompleksa u uvali Monumenti, može se pret-
postaviti da je navedena struktura bila u posjedu rimskog
kompleksa koji je istraživao C. Gregorutti. Zapadno od
strukture ribnjaka, u podmorju su na dubini od oko 2-2,9 m,
uočeni tragovi pravokutne strukture građene od kame-
nih blokova (7). Oblik strukture upućuje na lučki uređaj
koji bi mogao pripadati rimskome molu. Neposredna bli-
zina rimske vile s ribnjakom opravdava i smještaj mola za
potrebe rimske vile. Naravno, bez konkretnih arheoloških
istraživanja u podmorju, zasad su to tek pretpostavke. U
neposrednoj blizini navedene strukture utvrđeni su ostaci
tereta građevnih keramičkih opeka austrijske datacije.
Istočno od strukture ribnjaka, u podmorju, na dubini od oko
2,1 m, ispred čela austrijskog mula pronađeno je drveno
plovilo (8). Vidljiva sačuvana dužina plovila iznosi 12 m, a
 Hrvatski arheološki godišnjak 13/2016
Zona B, ostaci vojnog plovila
Zona B, pokretni nalazi
Zona D: 9. ostaci strukture
širina oko 4 m. Utvrđeno je postojanje kobilice s nekoliko
nizova duplih rebara. Brodska oplata sastoji se od nizova
platica te unutarnje drvene oplate. Dijelom iznad broda vid-
ljiv je brodski teret, pješačka municija u kutijama te drugi
željezni dijelovi, čime se ta olupina može okvirno datirati u
20. st. U toj su zoni prikupljeni pokretni arheološki i povije-
sni nalazi.
434
Zona C obuhvatila je kopneni dio otoka Sv. Katarina i dio
podmorja istočno i jugozapadno od otoka. Na kopnu nisu
utvrđeni arheološki tragovi. Morsko je dno, kao i u ostalim
zonama, pri obalnom dijelu kamenito te od 1 m dubine pre-
lazi u pijesak i mulj. Na južnom dijelu uz otok Sv. Katarinu
uočeno je dosta obraslog alata za mali ribolov. Također su
uočeni nalazi dijelova posuđa iz blagavaonice vojne kuhi-
nje iz razdoblja SFRJ. Na istočnom dijelu podmorja, bliže
obali, uočene su derutne betonske konstrukcije te rampe s
ostacima metalnih šina.
Zona D obuhvatila je područje istočno od austrijskog
mola u uvali Monumenti prema istoku te do lukobrana na
Sv. Katarini. Morsko je dno u priobalnom dijelu kamenito,
dok od dubine od oko 1 m prelazi u muljevito. Zona obiluje
mnoštvom staklenih nalaza (parfemske bočice, tintarnice,
bočice za lijekove, pivske boce i recentne druge boce i sta-
klenke). Također se uočavaju ostaci tanjura i šalica, uglav-
nom od plastičnog ili aluminijskog materijala, karakteristič-
nog za vojne blagovaonice JNA. U toj su zoni, na dubini od
1,5 m, uočeni ostaci rastresene formacije (9), od koje se
može ustanoviti jedna linija lica zida. Zbog slabe očuvano-
sti strukture, teško je utvrditi izvornu namjenu građevine.
Zona E obuhvatila je područje uvale Monumenti do uvale
Valelunga na istoku zaljeva. Morsko je dno već u samom
plićaku muljevito. Prilikom pretraživanja terena, od dubine
do 6 m, vidljivost je bila smanjena. U podmorju su utvrđeni
ulomci rimske građevne keramike i amfora.
Zona F obuhvatila je područje dubljeg dijela zaljeva,
istočno od Sv. Katarine. Najveća pretražena dubina na tom
dijelu iznosi 15 m. Morsko je dno muljevito i djelomično
kamenito. Duž čitave uvale na morskom dnu (kamenitom
i muljevitom) vidljivi su krateri kao posljedica savezničkog
bombardiranja u Drugom svjetskom ratu. Na području zone
F, krateri se mogu atribuirati minimalno dvama bombarder-
skim naletima savezničkih zrakoplova između 9. siječnja
1944. i 6. svibnja 1945. godine. Na cjelokupnom području
pregledanom multibeamom ukupno su utvrđena 22 mjesta
koja se mogu okarakterizirati kao mjesta udara zrakoplov-
nih bombi.
dr. sc. Ida Koncani Uhač
Summary
Land and underwater archaeological surveys of Monumenti
Cove and the island of St Catharine was conducted in
January 2016. The underwater survey was based on pre-
viously prepared multibeam data, which enabled more
efficient investigation. The surveyed area was divided into
zones.
Zone A encompassed the area to the west of Monumenti
Cove, towards the Cape Monumenti and up to 10 m north
of the bridge that connects the island of Catherine with the
mainland. The seabed was inspected up to a depth of 12 m.
Zone B encompassed the area northwest of the pier on the
island of Catherine up to the bridge that connects the island
of Catherine with the mainland, towards Monumenti Cove,
and west of the Austrian pier. The remains of a Roman fish
 Istarska županija, HAG 13/2016

hatchery were identified at a depth of 1 – 1.5 m. The build-

ing was divided into two parts, each of which has a surface
area of 200 m2. The fish hatchery probably belonged to a
Roman building complex on the mainland. The remains of
a rectangular building built of stone blocks were identified
to the west of the hatchery, at a depth of 2 – 2.9 m. It might
be associated with a harbour facility. A wooden vessel was
found at a depth of 1.5 m, to the east of the hatchery, in
front of the Austrian pier. It was loaded with infantry ammu-
nition dating to the 20th century.
Zone C encompassed the inland part of the island of
Catherine with part of seabed east and SW of the island.
Zone D encompassed the area east of the Austrian pier
in Monumenti Cove up to the pier on the island of St
Catherine. Poorly preserved masonry was identified at a
depth of 1.5 m, but it is difficult to determine its purpose.
Zone E encompassed Monumenti Cove up to Valelunga
Cove in the east of the bay.
Zone F encompassed deeper areas of the bay, east of the
island of Catherine. The inspection revealed craters, prob-
ably resulting Allied bomb attacks.

Redni broj: 240

Lokalitet: Pula – Malo rimsko kazalište
Naselje: Pula
Grad/općina: Pula
Pravni status: Z-865
Razdoblje: P, A, SV, NV
Vrsta radova: sustavno iskopavanje
Od 7. siječnja do 18. ožujka i od 29. travnja do 14. lipnja
2016. godine Arheološki muzej Istre u Puli arheološki je
istraživao lokalitet Pula – Malo rimsko kazalište (k.č. 91,
92, 93, 94/1, 3094, k.o. Pula). Stručnu ekipu činili su:
voditeljica istraživanja kustosica Silvana Petešić, zamje-
nica kustosica Aska Šopar te kustosice Aneta Vežnaver i
Nikolina Bencetić. Crtaću dokumentaciju izradio je muzej-
ski tehničari Ivo Juričić. Fizičke su radove obavljali zatvo-
renici Zatvora u Puli. Geodetske poslove odradila je tvrtka
AGG d.o.o. iz Pule. Konzervatorsko-restauratorske zahvate
nad nosivim zidovima jugoistočnog dijela gledališta kazali-
šta izvela je tvrtka Murador građevinski obrt, Pula. Za odvoz
otkopanog materijala bila je zadužena tvrtka Kapitel d.o.o.
Žminj. Financijska sredstva osigurali su Istarska županija,
Ministarstvo kulture i Arheološki muzej Istre u Puli.
Arheološko istraživanje 2016. bilo je kontinuiran nastavak
radova iz prethodne sezone. Obuhvatilo je onu zonu lokali-
teta koja se nalazi na najvišem platou centralnoga gradskog
brežuljka. Upravo je na istočnoj padini tog brežuljka u antici
sagrađeno kazalište, a nalazilo se unutar perimetra obram-
benih gradskih zidina. Orijentirana po dužoj osi u smjeru
sjever-jug, scenska je zgrada kazališta s istoka zatvarala
cijeli objekt. Prema zapadu je formirana polukružna orke-
stra, od koje se postupno uzdizao ljevkast prostor za gleda-
telje. Prilikom gradnje donjeg kata gledališta, većim je dije-
lom iskorištena prirodna padina brežuljka. Na prethodno
stepenasto prilagođenu živu stijenu padine bili su polo-
ženi veći klesani kameni blokovi, koji su formirali stube za
Pogled prema jugu na novootkrivenu dionicu vanjskog koncentrič-
nog zida kazališta (lijevo) i potpornog zida s kontraforima (desno)
(foto: A. Šopar)
sjedenje. Kao nosiva konstrukcija gornjeg kata gledališta
podignuti su masivni koncentrični i radijalni zidovi. Tijekom
niza kampanja istraživanja, počevši od 1903., postupno
su otkrivani arhitektonski ostaci toga značajnog, a nekoć i
velebnog rimskog zdanja. Kako bi se u cijelosti istražilo, a
potom adekvatno prezentiralo i ponovno upotrebljavalo za
razne kulturne manifestacije, Arheološki je muzej Istre već
šestu godinu zaredom provodio sustavna arheološka istra-
živanja površine Malog rimskog kazališta, pa i šire.
Cilj ovogodišnje istraživačke kampanje bio je nastavak
otkrivanja zapadnog segmenta vanjskog koncentričnog
zida kazališta, kao i zida koji je integralni dio antičke tro-
brodne vodospreme smještene zapadno od kazališta.
Istraživanjem je bila obuhvaćena površina od oko 250 m2.
Premda su se radovi odvijali na cijeloj toj površini, najveći
je intenzitet arheoloških zahvata ostvaren u prostoru koji
formiraju predzadnji i vanjski koncentrični zid kazališta,
zatim u prostoru između potonjeg zida i recentno otkrivene
zidane strukture s kontraforima te na površini koja se pro-
stire u krajnjem sjevernom dijelu zadane zone istraživanja.
Iskopom je uklonjena znatna količina nasipnih slojeva, od
kojih su pojedini zabilježeni tek u ovoj sezoni istraživanja,
a pojedini su djelomično bili istraženi tijekom radova 2014.
i 2015. godine.
Tako je u krajnjoj sjevernoj zoni iskopa dovršeno uklanjanje
sloja sastavljenog od lomljenog kamena, od kojeg domi-
niraju ono srednjih i velikih dimenzija (SJ 147). U sloju su
zabilježeni nalazi iz raznih razdoblja, od prapovijesti, preko

435
 Hrvatski arheološki godišnjak 13/2016
Malo rimsko kazalište u Puli, snimka iz zraka s označenom zonom istraživanja (foto: Z. Grbin)
antike do novog vijeka. Uslijedio je nasipni sloj smeđe
zemlje izmiješane s kamenjem srednjih dimenzija (SJ 162).
Sadržavao je brojne ulomke grube keramike iz predrim-
skog, histarskog razdoblja te sitne dijelove uvezene kera-
mike s crnim premazom. Svi su ti nalazi bili izmiješani s
onima iz razdoblja rimske vlasti nad tim područjem. Premda
u manjoj količini, iz tog su razdoblja zastupljeni ulomci
amfora, poklopci amfora, kuhinjska keramika, sitni dijelovi
stolne keramike tankih stijenki i terrae sigillatae. Nekoliko
nalaza novovjekovne glazirane keramike, prozorskog
stakla i ulomak keramike s otisnutim ukrasom tzv. terraglia,
čija je proizvodnja započela sredinom 18. st. i trajala je sve
do početka 20. st., svjedoče o prilično recentnom postanku,
kako tog, tako i prethodnog sloja. Istodobno je bio uklonjen
i manji sloj crne zemlje kružnog tlocrta (SJ 163), nastao pri-
likom ukopavanja manje betonske strukture u obliku gljive,
koja je nekoć u tom dijelu terase služila kao jedna od baza
okomitih metalnih nosača recentne ograde. Spomenuta je
struktura bila smještena u blizini predzadnjeg koncentrič-
nog zida kazališta. I taj je sloj nastao prebacivanjem dijela
starijeg kulturnog sloja ispunjenog znatnom količinom
rimske kuhinjske keramike, u koji su sekundarno dospjeli
i nalazi novovjekovne glazirane keramike.
Nakon što je SJ 162 bio uklonjen, u krajnjoj je sjevernoj
zoni radova otkrivena jedna zidana struktura položena na
436
dijelu zadnjeg koncentričnog zida kazališta, u smjeru sje-
ver-jug. Dužina joj je iznosila 5,4 m te je bila uslojena s
najviše do četiri reda kamena lomljenca raznih dimenzija,
povezanih vapnenim mortom (SJ 166). Imala je samo jedno
lice, i to ono istočno. Struktura se protezala paralelno sa
zidom koji je ubiciran već tijekom istraživanja 2014. Riječ je
o nastavku istog onog zida s kontraforima koji je integralni
dio antičke vodospreme (Zid 43). Zapadno od zida SJ 166
te iznad zida 43 nalazio se svjetlosmeđ pjeskoviti sloj s
nešto malo kamenja manjih dimenzija i s nalazima samo
jednog ulomka tegule i dijela kuhinjske keramike s češlja-
stom valovnicom (SJ 167). Istočno od zidane strukture s
jednim licem, u prostoru koji s istoka zatvara većim dijelom
rekonstruiran potporni zid terase, nalazio se sloj smeđe
zemlje sa sitnim kamenjem i s nalazima antičke i novo-
vjekovne keramike (SJ 168). Južno od toga evidentirana
je tamnosmeđa, gotovo crna zemlja, također s vrlo sitnim
kamenjem i s nalazima grube histarske i antičke kuhinj-
ske keramike (SJ 165). Ispod sloja SJ 168 pronađena je
nakupina velikog kamena lomljenca izmiješanog sa sipkom
smeđom zemljom (SJ 169). I u tom su sloju zetečeni nalazi
grube keramike te antičke i novovjekovne keramike. Nakon
što su uklonjena potonja dva sloja, ustanovljeno je da se
ispod spomenutog zida s jednim licem nalazi pravokutan
otvor širine 60 cm i visine 40 cm. Djelovao je poput kanala,
 Istarska županija, HAG 13/2016

premda u ovom slučaju ne može biti riječi o tome. U pred- prostora koji tvore predzadnji (Zid 32) i vanjski koncen-
njem dijelu otvora nalazila se ispuna od smeđe masne trični zid zapadnog dijela kazališta (Zid 31). Sastojao se od
zemlje s nalazima prapovijesne i antičke keramike (SJ nabijenog lomljenog kamena, mjestimično pomiješanog s
170). U preostalom dijelu zatečena je praznina s dubokom vapnenom žbukom (SJ 64). Među nalazima prikupljenima
rupom. Pritom je bilo vidljivo istočno lice antičkog Zida 43, tijekom iskopavanja toga sloja količinski je najzastupljenija
na koji su pod pravim kutom bila naslonjena dva para- gruba histarska keramika, ali i rimska kuhinjska keramika
lelna novootkrivena zida, međusobno udaljena 60 cm (zid proizvedena na lončarskom kolu. Zastupljena je i kera-
južno – SJ 180 i zid sjeverno – SJ 181). Uslijedio je iskop mika tipa Gnathia (4. st. – 175. g. pr. Kr.), zatim keramika s
sloja nabijenog kamenja izmiješanog sa svjetlosmeđom crnim premazom, koja se proizvodila od 4. do 1. st. pr. Kr.,
zemljom, koji je ispunjavao prostor između zida 166 i zida i siva venetska keramika iz istog razdoblja. Od rimskih
43. Označen je kao SJ 171 i sadržavao je, uz keramiku nalaza pronađeni su ulomci tegula, kanalica, amfora,
histarskog razdoblja, i dva ulomka novovjekovne glazi- sigilatnog posuđa i keramike tankih stijenki. Zabilježen je
rane keramike. Uočeni su i kameni blokovi koji su, ležeći i jedan nalaz novovjekovne keramike. U istom prostoru,
djelomice na paralelno postavljenim zidovima 180 i 181, ali isključivo uz istočno, odnosno unutarnje lice završnog
natkrivali dio prostora koji su limitirali. Blokovi su zatečeni zida kazališta, nalazio se i sloj tamnosmeđe zemlje izmije-
polomljeni, a bili su sastavni dio zida SJ 166. Preostalo je šane s kamenjem, među kojim su se nalazili i veći primjerci
kamenje već odavno palo u dubinu. Južno od novootkri- lomljenog kamena vapnenca nekakve zidane strukture
vene zidane strukture (SJ 180), koja se proteže od Zida 43 (SJ 164). Lomljeni kamen, s obzirom na dimenzije, mogao
i zadnjeg koncentričnog zida kazališta (Zid 31), nalazio se je pripadati i samom zidu kazališta. Taj je nasip popunja-
sloj od kamenja i smeđe zemlje (SJ 178). Njegovim isko- vao prostor između spomenutog nasipa i zida kazališta, a
pom ustanovljeno je da je u blizini kontakta zida kazališta sadržavao je istu kategoriju nalaza kao i prethodni. Ispod
i zida s kontraforima umetnuta jedna manja zidana forma- sloja SJ 64 nalazio se još jedan nasip, ali od tamnosmeđe
cija trokutastog tlocrta (SJ 182). Sloj je bio bogat prapovi- masne zemlje s kamenjem (SJ 176). Prostirao se unutar
jesnom grubom keramikom, izmiješanom s helenističkom cijele dionice tog koridora. I ondje su prikupljeni nalazi koji
i rimskom keramikom. U istom prostoru uslijedio je tanak se s obzirom na tipologiju ne razlikuju od onih pronađenih u
sloj od vapnene žbuke s kamenjem, u kojemu su prona- prethodnim dvama slojevima. Jedina razlika očituje se u još
đena tri ulomka grube prapovijesne keramike (SJ 184). nekoliko vrsta nalaza, a to su keramički pršljenovi iz histar-
Ustanovljeno je da sva tri novootkrivena zida leže na poto- skog razdoblja, helenistička reljefna keramika, poklopci
njem sloju te se protežu od zida kazališta na istoku do zida
s kontraforima na zapadu. Ispod sloja s vapnom nalazio se
sloj od tamnosmeđe zemlje s kamenjem srednje veličine
(SJ 185). Nalazi u tom sloju svedeni su na velik broj histar-
ske, ručno izrađene keramike, nešto keramike s crnim pre-
mazom, fragmente fresaka i ulomke amfora tipa Dressel
6A. Može se zaključiti da, s obzirom na dataciju, ni jedan
nalaz ne prelazi u 1. st. I dalje se kopalo u dubinu pa je evi-
dentiran još jedan tanak vapneni sloj (SJ 186). Zauzimao je
sjevernu polovicu prostora. Ležao je na sloju nešto svjetlije
smeđe zemlje s kamenjem (SJ 187). Zbog velike dubine
iskopa u vrlo malom prostoru, potonji sloj nije u potpuno-
sti istražen te je prikupljeno samo nešto malo prapovijesne
keramike.
Istočno od zida SJ 166 i južno od spomenutog otvora,
dijelom na ostacima zadnjeg koncentričnog zida kazališta,
zabilježena je mekana vapnena žbuka sa sitnim kamenjem
(SJ 173). Ispod se nalazila nakupina lomljenog kamena
vapnenca, od kojeg je većina sadržavala tragove vapne-
nog morta (SJ 179). Vjerojatno je riječ o ruševini vanjskog
zida kazališta, pokraj kojega su se nakupine i nalazile. Na
krajnjem sjeveroistočnom dijelu zone istraživanja, u kutu
koji oblikuje potporni zid gornjeg platoa, dokumentirana
je tvrda vapnena žbuka (SJ 174), nastala iznad lomlje-
nog kamena, među kojim se ističe velik blok isklesan od
kamena vapnenca. Potonje se nalazi dijelom iznad završ-
nog zida kazališta te dijelom iznad polukružnog svoda niše,
koja je vidljiva na sjevernom licu potpornog zida gornjeg
platoa. Niša se nalazi na povišenom nivou, otprilike u razini
sjevernog lučnog ulaza u kazalište.
U ovogodišnjoj kampanji istraživanja također je nastav-
ljen iskop nasipnog sloja, koji je zabilježen već u prethod- Pogled na istočno lice vanjskog zida kazališta i na kontrafore koje
noj sezoni istraživanja, a pružao se duž gotovo cijelog preslojava (foto: S. Petešić)

437
 Hrvatski arheološki godišnjak 13/2016
amfora, ulomci rimskih uljanica, keramičke podne kockice,
kamene tesere i ulomci fresaka. Nakon što je iskop tog
sloja dovršen te uklonjena spomenuta nakupina lomljenog
kamena (SJ 179), evidentirana u sjevernom dijelu prostora,
uslijedio je iskop sloja kamenja srednjih dimenzija, izmije-
šanog s pjeskovitom zemljom (SJ 188). Tijekom njegova
uklanjanja otkriveno je postojanje još dvaju kontrafora, koji
pripadaju Zidu 34. Prilikom gradnje završnog, vanjskog
koncentričnog zida kazališta, došlo je do preslojavanja triju
kontrafora onog zida koji se u blagom luku pruža od sje-
vernog zida vodospreme nadalje prema sjeveru (Zid 34).
Dakle, time je utvrđeno upravo ono što se i pretpostavljalo
prije početka radova na tom prostoru. I taj je sloj bio bogat
nalazima, osobito grubom histarskom keramikom i kera-
mikom s crnim premazom. Pronađena je i keramika tipa
gnathia i siva venetska keramika. Rimskodobni nalazi zate-
čeni su u znatno manjoj količini. Prikupljeno je tek nekoliko
ulomaka kuhinjske keramike, amfora, poklopaca amfora,
jedan dio kanalice, terrae sigillatae i uljanice te nekoliko
cijelih pršljenova i tesera. Zbog potrebe odvoza otkopa-
nog materijala, posljednja su dva sloja iskopavana samo
u sjevernoj polovici tog prostora. Naime, dublje je kopano
samo sjeverno od pozicije gdje vanjski zid kazališta ima
najnižu visinsku kotu pa je upravo na tome mjestu odvoz
bio najmanje zahtjevan. Netaknuti nasipi poslužili su za
postavljanje sustava tavalona koji su služili za odvoz. Osim
toga, svi su navedeni slojevi u toj zoni kazališta istraženi u
prilično velikom opsegu pa je zaključeno da bi taj stupanj
istraženosti mogao biti sasvim dovoljan. Također, nastojao
se ubicirati i sljedeći kontrafor Zida 43, za koji se pretpo-
stavljalo da bi mogao biti upravo u blizini ostavljenog pro-
fila. Iskopom sloja 188 otkrivena su dva, od ukupno četiri
kontrafora Zida 43. Treba istaknuti da je najjužniji kontrafor
otkriven već 2014. Daljnjim radovima došlo je do promjene
sloja. Riječ je o tankom svijetlom pjeskovitom sloju s kame-
njem malih i srednjih dimenzija bez nalaza (SJ 189). Ispod
se nalazio nasipni sloj smeđe zemlje, s većom količinom
manjeg i većeg kamenja (SJ 190). I u tom sloju među nala-
zima dominira gruba histarska keramika, dok su rimsko-
dobni predmeti tek sporadični nalazi. Iskop potonjeg sloja
nije dovršen. Time se u sjevernoj polovici prostora između
dvaju koncentričnih zida kazališta došlo do dubine od
3,35 m.
Istodobno je iskopavana krajnja južna zona radova u bli-
zini rimske vodospreme, odnosno u prostoru koji s istoka
limitira vanjski koncentrični zid kazališta (Zid 31), a sa
zapada zid s kontraforima (Zid 43). Kako bi se iskop obavio
do nivoa žive stijene, postavljena je skela pa su se radovi
znatnim dijelom odvijali uz pomoć vitla, kojim se podizao
iskopani materijal sakupljen i pregledan u tačkama. Svi
slojevi koji su u tom prostoru uklonjeni zabilježeni su i
tijekom istraživanja 2014. Iskop u ovogodišnjoj kampanji
samo je nastavak istraživanja onih stratigrafskih jedinica
koje se prije nisu mogle u potpunosti istražiti prema sje-
veru jer se u toj zoni nalazilo stablo čempresa. Ono je u
međuvremenu uklonjeno pa su se radovi mogli nastaviti.
Zabilježeno je više nasipnih slojeva, koji su se nizali u
dubinu, a nastali su zapunjavanjem trokutastog prostora
nakon rušenja gornjih dijelova dvaju otkrivenih konrafora
Zida 43. Pritom je u nasipima, koji su svi odreda sadrža-
vali veću količinu kamenja raznih dimenzija izmiješanih
438
Južna dionica zida s kontraforima (lijevo) i vanjskog zida kazališta
(desno), pogled prema sjeveru (foto: A. Šopar)
sa zemljom, pronađen znatan broj nalaza koji pripadaju
željeznodobnoj, histarskoj kulturi. Nešto je manje zastu-
pljena uvezena keramika, datirana od 4. do 1. st. pr. Kr.
Vrlo su sporadično zastupljeni rimskodobni nalazi, poput
tegula, amfora, poklopaca amfora, terrae sigillatae,
kuhinjske keramike, pršljenova, fresaka, tegula, kanalica
i tesera. Slojevi su nastali nasipavanjem tog prostora,
pri čemu su se pomiješali nalazi koji pripadaju različitim
kulturama, od kojih dominiraju oni iz razdoblja Histra.
Tijekom iskopavanja tog dijela lokaliteta dokumentiran je
još jedan kontrafor Zida 34. Istočni završetak tog kon-
trafora preslojen je vanjskim zidom kazališta. Time je u
ovogodišnjoj sezoni istraživanja dokumentirana cijela
zapadna dionica vanjskog zida kazališta, ali i zida koji je
južnom kraćom stranom organski povezan sa sjevernim
zidom vodospreme. Ustanovljeno je da se taj zid nadalje
pruža u blagom luku prema sjeveru u dužini od najmanje
35 m. Njegov sjeverni završetak nije ustanovljen zbog
ograničenog iskopa. U sjevernoj zoni radova iskop je u
dvama navratima bio proširen prema zapadu i sjeveru,
upravo da bi se navedeni zid otkrio u cijelosti. Međutim,
ustanovljeno je da se on i nadalje pruža, ulazeći u sje-
verni profil sonde. Taj je antički zid vrlo kvalitetne građe
i impozantne visine (oko 5,60 m) te na istočnom licu
ima četiri masivna kontrafora, raspoređena u pravilnim
razmacima od 4,5 m. Jedino je onaj najjužniji, a time i
najbliži vodospremi, vidljiv u cijelosti. Drugi je djelomično
preslojen zidom kazališta, dok se donji dijelovi sljede-
ćih dvaju kontrafora mogu vidjeti tek unutar perimetra
kazališta, u prostoru koji tvore njegov zadnji i predzadnji
koncentrični zid. Prilikom gradnje kazališta postojeći, a
time i stariji, zid s kontraforima nije bio srušen. Zapadna
dionica završnog zida kazališta sagrađena je tako da
su kontrafori korisno upotrijebljeni u konstrukciji novog
zida, prilikom čega je ostvarena ušteda u materijalu i vre-
menu gradnje. Na potezu kontakta dvaju zidova, sužena
je debljina zida kazališta pa je i na tom dijelu iskorišten
stariji zid. Sve navedeno upućuje na redoslijed gradnje
objekata kojima su navedeni zidovi pripadali te ujedno
dokazuje da je gradnji kazališta prethodila gradnja same
vodospreme.
 Istarska županija, HAG 13/2016
U južnoj zoni radova, zapadno od zida s kontraforima,
odnosno izvan perimetra kazališta, iskopana su još tri
sloja, koja su se paralelno pružala od vodospreme nada-
lje prema sjeveru. Sudeći po nalazima, slojevi su pripadali
kasnoj antici.
Literatura
Girardi-Jurkić 1995 V. Girardi-Jurkić, Arheološka spome-
nička baština u urbanim cjelinama i pejzažnom prostoru
Istre, HAnt, 1, Pula, 1995: 17 – 20.
Mlakar 1979 Š. Mlakar, Malo scensko pozorište, Kataloška
jedinica 169. a, b, c, Antički teatar na tlu Jugoslavije (Atique
Theater in the Territory of Yugoslavia), Katalog izložbe,
Novi Sad, 1979: 137 – 139.
Mlakar 1981 Š. Mlakar, Iz inventara svjedočanstava o
kazališnom životu u antičkoj Puli, Antički teatar na tlu
Jugoslavije, Saopštenja sa naučnog skupa, 14-17. 4.
1980., Novi Sad, 1981: 91 – 110.
Petešić 2015 S. Petešić, Malo rimsko kazalište u Puli,
HAG, 11/2014, Zagreb, 2015: 363 – 366.
Silvana Petešić
Summary
Archaeological excavations at the highest plateau of the
Small Roman Theatre in Pula were conducted in the course
of 2016. The aim of this campaign was to follow the west-
ern segment of the outer concentric wall of the Theatre as
well as a wall that belongs to the Antiquity cistern located to
the west of the Theatre. The excavations encompassed an
area of 250 m2. In the south-easternmost part of the dig, the
bedrock was reached. Apart from the final concentric wall, it
is precisely on this location that the southern segment of an
Antiquity wall was discovered. The wall was 35 m long and
5.6 m high. With its southern, shorter side it was connected
with the northern wall of the cistern. It is slightly curved and
has four buttresses at regular intervals on its eastern outer
face. The masonry extends further to the north and is partly
in contact with the outer concentric wall of the Theatre. The
appearance of the contact suggests the sequence of the
construction of the buildings to which the walls belonged. It
was established that the wall of the Theatre partly overlaid
three out of the four buttresses, which proves that the con-
struction of the cistern preceded the Theatre.
Numerous backfilled layers were removed during the exca-
vations. Some of them were created during the construc-
tion of the Theatre, and others resulted from the accumu-
lation during different periods after the Theatre had lost
its original purpose. Numerous movable finds span the
period from the Iron Age Histri up to the 20th century. They
predominantly include hand-made pottery of the Histrian
period as well as imported fourth – first century BC wares
such as Gnathia ware, grey Veneto pottery, black-coated
pottery and Hellenistic relief pottery. Roman-period pottery
includes very small fragments of sigillata and kitchenware,
fragments of amphorae, amphorae lids and roof and con-
struction tiles. Kitchenware belongs to the Late Antiquity
and early medieval period. Post-medieval glazed pottery
was also found.
439
Redni broj: 241
Lokalitet: Pula – Park grada Graza
Naselje: Pula
Grad/općina: Pula
Pravni status: Z-5638 (kulturno-povijesna cjelina)
Razdoblje: A, SV, NV, SD
Vrsta radova: sondažno iskopavanje
Godine 2016. sondažno je arheološki istražen JZ dio Parka
grada Graza u Puli, odnosno južni dijelovi k.č. zgr. 72, 73
i 74, k.o. Pula. Istraživanja su trajala šest radnih dana, a
obuhvaćena je površina od cca 40 m². Ta su istraživanja
dio gradnje podzemnih kontejnera za selektirani otpad,
odnosno za potrebe definiranja konačnih pozicija predmet-
nih kontejnera, s obzirom na očekivane arheološke nalaze.
Lokalitet je istražila Martina Barada, dipl. arheologinja iz
poduzeća Arheo TiM d.o.o. Pula, a iskopavala ga je tvrtka
Roveria Usluge d.o.o. iz Bršćića.
Park grada Graza nalazi se na zapadnom rubu povijesne
jezgre grada Pule. Područje današnjeg parka od antike do
Drugog svjetskog rata bilo je područje kontinuirane grad-
nje, o čemu (osim arheoloških nalaza) svjedoče i povijesni
katastri iz 19. st. Današnji Park grada Graza formiran je
nakon Drugog svjetskog rata na mjestu nekadašnjih građe-
vinskih čestica. Naime, povijesno središte Pule, posebno
njegov zapadni rub, okrenut prema moru, u bombardira-
nju krajem spomenutog svjetskog rata doživio je teška
razaranja, kada su zgrade na području današnjeg parka i
parkirališta uništene do temelja te nisu obnavljane. Upravo
zbog toga te pretpostavljenog nalaza ostataka porušene
arhitekture, Konzervatorski odjel u Puli propisao je potrebu
sondažnog arheološkog istraživanja prije početka gradnje
podzemnih kontejnera.
Metodologija istraživanja bila je prilagođena otežanim
uvjetima rada (visoka razina mora i stalan pritok otpadnih
voda), zbog čega istraživanje nije bilo moguće do kraja
kulturnog sloja, nego do maksimalne dubine nešto veće
od 2 m od današnje hodne površine (odnosno do kote
AV –1,52 m). Unatoč konstantnom radu pumpe, na većim
dubinama nije bilo moguće ispumpati vodu te je na dijelu
na kojem je za potrebe gradnje potrebna dubina iskopa
iznosila 3 m, zemlja (odnosno mulj) vađena direktno iz
Pogled na stube (SJ 009) i dio stupa (foto: M. Barada)
 Hrvatski arheološki godišnjak 13/2016
Pogled na iskop prema istoku (foto: M. Barada)
Terra sigillata, mramorna oplata, tesserae i ulomak freske (foto:
M. Barada)
vode te poslije ispirana kako bi se prikupili eventualni arhe-
ološki nalazi.
Sukladno uvjetima konzervatora, prvobitno je otvoren
minimalno potreban iskop prema predloženom projektu
predmetne gradnje, veličine 10x3 m, na južnim rubovima
k.č. zgr. 72 i 73. Točno na južnoj granici navedenih čestica,
ispod sloja trave i humusa (SJ 001) te tanjeg sloja šute
(SJ 002), pronađena su dva praga (SJ 004) položena na
zid od pravilno uslojenih redova kamena (SJ 005). Zid se
proteže u smjeru JI-JZ. U gornjem dijelu vezan je cemen-
tnom žbukom, dok je vezivo u donjim dijelovima isključivo
vapneni mort. Okomito na taj zid proteže se zid SJ 006
slične strukture, koji je većim dijelom sačuvan samo u visini
temeljne stope, unutar kojeg je evidentiran i jedan spolij.
Naknadno je utvrđeno da su zidovi SJ 005 i SJ 006 među-
sobno vezani i da pripadaju istoj građevini. Zid SJ 006
također je vezan svijetlom vapnenom žbukom, s napome-
nom da je na više mjesta uočen dodatak finog sivog pije-
ska. U sjevernom rubu iskopa pronađen je otvor za koji se
prvobitno mislilo da je neki odvodni kanal, međutim nakon
izbacivanja nanosa mulja utvrđeno je da se radi o peći
(SJ 007), strukturno vezanoj za zid SJ 006. Širina otvora
peći iznosi 140 cm, visina 115 cm, a unutarnja dubina peći
iznosi 250 cm. Na dnu peći nalaze se kamene ploče. Svod,
na kojem su uočljivi tragovi gorenja, napravljen je od oko-
mito položenih klesanaca i u sredini ima formiran kvadratni
otvor, koji se zatvarao. Uz ulazni otvor sa zapadne strane
440
vidljiv je dimnjak formiran od kupa kanalica. U peći, osim
velike količine izgorenih životinjskih kostiju, među kojima
prevladavaju kosti goveda, nisu nađeni drugi arheološki
nalazi.
S obzirom na navedena nalaze i u cilju pronalaženja naj-
boljeg rješenja za polaganje planiranih kontejnera, iskop
je proširen prema zapadu za oko 2 m te prema istoku do
ruba zelene površine, odnosno do istočnog ruba k.č. zgr.
74. Širenjem iskopa prema zapadu, u južnom profilu uočen
je zid (SJ 008), koji se proteže u istom smjeru kao i zid
SJ 005, ali nešto drugačije strukture. Ovom prilikom nije
bilo moguće otvarati južno lice navedenih zidova te je zbog
toga nemoguće sa sigurnošću utvrditi njihovu međusobnu
povezanost. Vjerojatno se radi o zidovima iz istog razdo-
blja, odnosno južnim licima zgrada, čije se konture mogu
očitati u povijesnim katastrima iz 19. st. Sitan arheološki
materijal ne daje puno temelja za preciznu dataciju nave-
denih zidova jer se, kako je već navedeno, radi o materijalu
koji je pronađen u višestoljetnim nanosima mulja te zbog
visoke razine mora nije bilo moguće definirati jasne arhe-
ološke slojeve. Prema načinu zidanja i ulomcima renesan-
sne keramike pronađenih u profilu ispod pragova te nalaza
unutar strukture zida SJ 006, kao i na temelju povijesnog
katastra, pretpostavlja se da građevine kojima pripadaju
navedeni zidovi nisu nastale prije početka 17. st., ali ni
nakon početka 19. st. Okomito na zid SJ 008 pronađen
je temelj (SJ 011) još jednog objekta, građen većim dije-
lom od antičkih spolija. Iako nisu pronađeni sitni arheološki
nalazi koji bi precizno datirali strukturu, gotovo se sigurno
može zaključiti da se radi o istočnom temelju austrougar-
ske zgrade iz druge pol. 19. st. Naime, arheološkim istraži-
vanjima posljednjih desetak godina na području današnje
Flaciusove ulice evidentirane su gotovo identične strukture
sigurno datirane u to vrijeme, pri čemu se to ponajprije
odnosi na pronađene ostatke nekadašnjeg hotela Central
u neposrednoj blizini. Također, sama linija zidova odgovara
pozicijama zgrada ucrtanima na povijesnom katastru, a
isto se može zaključiti i iz arhivskih fotografija.
Istočno od navedenog temelja nalaze se tri kamene stube,
koje se spuštaju do razine pronađenog antičkog pločnika
(AV –1,52). Stube (SJ 009) nisu strukturno vezane za zid
SJ 011. Pretpostavlja se da su istodobne s pločnikom te su
ostavljene vjerojatno zbog ojačanja temelja austrougarske
zgrade. Uz njih je pronađen i dio okruglog stupa, promjera
41 cm. Antički pločnik (SJ 016), na najvišoj AV –1,43 evi-
dentiran je i istočno od zida SJ 006. Dalje prema istoku,
uz pločnik su pronađeni temelji (SJ 012) antičkog objekta
(domusa), pri čemu su dijelovi zapadnog i istočnog teme-
lja sačuvani u maksimalnoj visini od 50 cm, dok se temelj
južnog zida nazire samo u tragovima. Iznad sačuvanog
temelja istočnog zida antičkog objekta nalazi se mlađi zid
(SJ 017), strukturno vezan za zid SJ 005. Unutarnja širina
antičkog objekta (smjer I-Z) iznosi 4,30 m, a bez širenja
istraživanja prema sjeveru nije moguće utvrditi njegovu
dužinu. Preliminarnim pregledom nalaza iz mulja unutar
objekta i u njegovoj neposrednoj blizini te prema načinu
zidanja, moguće ga je datirati u 2. st., ali precizna data-
cija bit će moguća tek nakon obrade sitnog arheološkog
materijala.
Martina Barada
 Istarska županija, HAG 13/2016
Summary
In the course of 2016 probe archaeological excavations were
conducted in the SW part of the Park of the City of Graz in
Pula, i.e. southern parts of cadastral parcels 72, 73 and 74,
the cadastral municipality of Pula. The excavations revealed
the remains of the Roman Imperial Period, post-medieval
period and the period of the Austro-Hungarian government
in Pula. Due to constant inflow of water and rising of the sea
level, the excavations could not have encompass all cultural
layers. Most of the movable finds were uncovered in mud,
which was constantly created due to water inflow. Most finds
include the fragments of Antiquity pottery, mainly amphorae.
Within the foundations of an Antiquity-period building, there
were several pieces of fine pottery (terra sigillata), two black
and one blue mosaic cube (tesserae), a fresco fragment
and several pieces of marble plates. The finds identified in
the upper layers and in the masonry of later walls can be
dated to the High Middle Ages and Renaissance.
Redni broj: 242
Lokalitet: Pula – Uspon sv. Franje Asiškog (k.č. 36,
37/1, 37/2 i 38, k.o. Pula)
Naselje: Pula
Grad/općina: Pula
Pravni status: Z-5638 (kulturno-povijesna cjelina)
Razdoblje: –
Vrsta radova: geofizička istraživanja
U kolovozu 2016. geofizički je istražen lokalitet Uspon sv.
Franje Asiškog u Puli (k.č. 36, 37/1, 37/2 i 38, k.o. Pula)
za potrebe izrade projektne dokumentacije za gradnju
poslovne građevine (hotel). Istraživanjima je obuhva-
ćena površina od 600 m2. Voditelj istraživanja bio je Glišo
Rašković, dipl. ing. geol., a u radovima su sudjelovali Hrvoje
Švarić, dipl. ing. geol., i Hrvoje Hlupić, dipl. ing. geol., svi iz
tvrtke Geos d.o.o. iz Rovinja. Radove je financirala tvrtka
Real Resource d.o.o. iz Pule.
Predmetna se lokacija nalazi unutar zaštićene kulturno-
-povijesne urbanističke cjeline grada Pule. Istraživani je
Prostor koji je georadarski snimljen (kvadranti 01 – 06)
441
Prikaz horizontalnih georadarskih presjeka po kvadrantima (crvena
i žuta boja označavaju položaj mogućih nalaza kamenih zidova)
teren zaravnjen – na jednom su dijelu postojeće građevine,
a na ostalim su dijelovima terena travnjak i vrt. Lokalitet je
podijeljen na nekoliko razina (najniža na 8,2 m n. v., sred-
nja na 8,6 m n. v. i najviša na 12,4 m n. v.).
Uzimajući u obzir dogovoreni program istraživanja te sve
specifičnosti u inženjersko-geološkim karakteristikama
terena i građevnog tla, planirani su i izvedeni sljedeći
radovi: analiza dokumentacije o geološkim istraživanjima
šireg terena; prospekcijski pregled i detaljno geološko kar-
tiranje lokacije te okolnog terena; izrada fotodokumentacije
svih zapažanja važnih za istraživanja; georadarsko snima-
nje i geoelektrično snimanje.
Geofizička metoda istraživanja obuhvatila je georadar-
sko snimanje (instrument pulseEKKO PRO – antenski set
od 200 i 500 MHz) i geoelektrično snimanje (Syscal Kid
Switch 24).
Geoelektrično snimanje obavljeno je duž dviju trasa na
kvadrantima 01 i 04, da bi se preko vrijednosti o prividnoj
specifičnoj otpornosti materijala dobile dodatne informa-
cije o sastavu tla, eventualnom postojanju većih kamenih
struktura unutar nasipa i o kontaktu s geološkom podlo-
gom – matičnom stijenom. Lokalitet je snimljen geoelek-
tričnim instrumentom Syscal Kid Switch 24 s 24 elektrode.
Razmak između elektroda bio je 1,0 i 1,5 m, čime je posti-
gnuta zadovoljavajuća gustoća snimljenih točaka u odnosu
na dubinski zahvat, koji u ovom rasporedu iznosi 4 – 5 m.
Prospekcijskim pregledom teren je probno snimljen ante-
nama od 200 i 500 MHz kako bi se odredila optimalna
antena za detaljna istraživanja, s obzirom na ciljanu dubinu
i distribuciju eventualnih arheoloških nalaza.
Probnim snimanjem i kalibriranjem georadarskog instru-
menta s pomoću obaju antenskih setova utvrđeno je da
se s obzirom na građu terena (gornji sloj sastoji se od gli-
novitih materijala, što je ograničavajući faktor prilikom geo-
radarskih snimanja) i ciljanu dubinu, bolji podaci dobivaju
antenskim setom od 200 MHz, koji je upotrebljavan na cije-
lom istraživanom području.
Na taj su način u grubo locirane pozicije na kojima se
mogu očekivati arheološki nalazi te je određena približna
 Hrvatski arheološki godišnjak 13/2016

necjelovite i oštećene te pomiješane s navezenim materi-

jalom da se jasno ne izdvajaju na georadarskim profilima.

Hrvoje Švarić

Summary

Geophysical excavations at the site of the St Francis

of Assisi Gradient (Uspon Sv. Franje Asiškog) in Pula
(cadastral parcels 36, 37/1, 37/2 and 38) were conducted
in August 2016 for the purposes of preparing the project
Preklopljeni prikaz georadarskog profila 08 i geoelektričnog profila for the construction of a commercial building (hotel). The
1 (kvadrant 04) excavations encompassed a surface area of about 600 m2.
The excavated area is located within the protected cultural
ciljana dubina snimanja, a shodno tome i tip antene koji je and historic core of Pula. The results of the excavations
najpogodniji za istraživanja. Ukupno je snimljeno 100 pro- suggest that regular-shaped underground structures were
fila do dubine od 4,0 m na šest kvadranata. Snimljeno je found in quadrants 01 and 04, but the same cannot be said
cca 530 m2 prostora, odnosno cca 1200 m georadarskih of the features found in quadrants 02, 03, 05 and 06.
profila. Kvadranti su postavljeni tako da se snimanjem obu-
hvati što veći prostor te da se oni geometrijski optimalno
smjeste, uz neka ograničenja kao što su različiti nivoi
terena i veće nakupine šute. Redni broj: 243
Lokalitet: Pula – utvrda Verudela i topnička bitnica
Preklapanjem georadarske snimke s geoelektričnom Sv. Ivan (Aquarium)
pojašnjene su moguće pojave u podzemlju. Gledano Naselje: Pula
u cjelini, georadarskim snimanjem mogu se dobiti dobri Grad/općina: Pula
rezultati prilikom pronalaženja kamenih struktura unutar Pravni status: Z-4023
zemlje (npr. zatrpani zidovi), koje se prikazuju kao jaka Razdoblje: NV, SD
kontrastna sredina, dok se različiti slojevi zemlje mogu Vrsta radova: zaštitno iskopavanje
vrlo teško uočiti. U tom slučaju može se determinirati
devastiran prostor i odvojiti od prirodne strukture tla, U posljednjem tjednu 2015. i početkom 2016., u ukupnom
posebno ako je materijal kojim je zatrpavano heterogene trajanju od pet radnih dana, arheološki je istraživana unu-
građe. Može se zaključiti da su bez obzira na otežane trašnjost utvrde Verudela u Puli. Arheološki radovi dio su
uvjete (na nekim mjestima neravna površina) dobiveni stručne analize prostora te bi rezultati istraživanja trebali
zadovoljavajući rezultati. Zahvaljujući uporabi antene od ponuditi smjernice za optimalno rješenje gradnje plani-
200 MHz (čija je rezolucija dovoljno velika za primjenu u ranog poligonalnog bazena. Lokalitet je istražila Martina
arheologiji, a istodobno je dostatna moć prodiranja kroz Barada, dipl. arheo. iz tvrtke Arheo TiM d.o.o. Pula, a za
relativno suho glinovito-pjeskovito tlo) precizno su detek- iskopavanje je bila zadužena tvrtka Kapitel d.o.o. iz Žminja.
tirane relevantne pojave u podzemlju. Geoelektričnim sni-
manjem dvaju profila tomografije, neke od pojava snimlje- Gradnja obalne blindirane poligonalne utvrde Verudela
nih georadarom potvrđene su i razjašnjene u kontekstu s (Fort Verudella) započela je 1881., a završena 1882.
geološkom građom. godine. Ugradnjom topova u čeličnoj kupoli 1886. postaje
U ovom se slučaju može zaključiti da je cijeli istraživani
prostor formiran nasipavanjem i dovoženjem materijala
u cilju izravnavanja padine. Razlika u visinskim kotama
Uspona Franje Asiškog uz sjeverni dio parcele k.č. 36 do
južnog dijela parcele 299/1 iznosi čak 4 m, što je podatak
koji potvrđuje da je velika količina materijala dovezena za
izravnavanje etaža.
Prema rezultatima istraživanja, s relativno se velikom
sigurnošću može reći da su pronađene pravilne podzemne
strukture u kvadrantima 01 i 04.
U kvadrantima 02, 03, 05, 06 to se ne može sa sigurno-
šću tvrditi jer nisu uočene pravilne i u prostoru povezane
strukture. Izražene anomalije mogu biti uzrokovane mate-
rijalom iz navezenog nasipa (kamen, opeka), a u dubljim
dijelovima takve promjene može uzrokovati i geološka
građa terena. Moguće je da su neke od anomalija uzro-
kovane zakopanim cijevima. Ne može se u potpunosti
isključiti pojava arheoloških nalaza i u tim kvadrantima, ali Pogled na unutarnje dvorište prije početka istraživanja (foto: M.
ako postoje ostaci takvih struktura, one su u tolikoj mjeri Barada)

442
 Istarska županija, HAG 13/2016
Pogled na iskop nakon istraživanja i crtež iz 1886., s prikazom presjeka obrtajne kupole za topove (foto: M. Barada/nacrt preuzet iz
Krizmanić 2009)
blindirana stalna utvrda, dodatno opremljena električnim
reflektorom prije 1890. U njezinoj neposrednoj blizini nalazi
se obalna kazamatirana topnička bitnica Sv. Ivan (San
Giovanni/Cunfida) građena od 1881. do 1885. godine.
Utvrda Verudela i baterija Sv. Ivan, zajedno s manjom
baterijom na njihovu spoju, zbog obrane su povezane u
jedinstven sklop. Tehnika gradnje utvrde je tradicijska, fino
obrađenim vidljivim kamenom od lokalnog vapnenca. Oko
utvrde proteže se obrambeni rov izdubljen u živoj stijeni.
Nakon 1918. utvrda gubi izvornu namjenu, ali do 1947.
ostaje u vojnom posjedu. S obzirom na to da je bila neupo-
trebljiva za vojne svrhe, utvrda je 1947. prepuštena Gradu
Puli, koji ju predaje na upravljanje turističkom resortu. Do
kraja 1980-ih utvrda se upotrebljava za različite namjene
(trgovina, diskoteka, frizerski salon), a nakon toga biva
napuštena i u velikoj mjeri devastirana te se rabi kao odla-
galište i spalionica otpada.
Godine 2002. korisnik postaje Aquarium Pula d.o.o., te
zahvaljujući tome započinje sanacija i redovito održavanje
utvrde, koja tada dobiva novu namjenu te postaje centar
za oporavak morskih kornjača i preuređuje se u akvarij.
Također se u dvama navratima održavaju Međunarodne
radionice arhitekture fortifikacije, radi stručne valorizacije i
ekspertize prenamjene utvrde za potrebe akvarija.
Za potrebe izrade glavnog projekta gradnje bazena za
morske pse i uređenja unutarnjeg dvorišta, odnosno neka-
dašnje pozicije obrtajne kupole za topove, Konzervatorski
odjel u Puli propisao je potrebu sondažnog arheološkog
istraživanja. Bilo je predviđeno otvaranje šest sondi, veli-
čine 1,5x1,5 m, pozicioniranih na vrhovima poligona pro-
jektiranog bazena, međutim već prilikom otvaranja prve
sonde pokazala se potreba za prerastanjem sondažnog u
zaštitno arheološko istraživanje na čitavoj površini dvorišta.
Današnje središnje dvorište utvrde Verudela, a nekadašnja
pozicija obrtajne kupole za topove, zauzima površinu od cca
50 m2. U rubnim dijelovima sačuvano je izvorno kameno
opločenje (SJ 002), dok je središnji dio prekriven recent­
nim betonom (SJ 001). Za oblikovanje izvornog opločenja
djelomično je iskorišten kamen živac, koji je samo prikle-
san. S istočne strane i u SI dijelu djelomično je provedena
443
infrastruktura. Iskop je započeo na poziciji SZ vrha poligo-
nalnog bazena. Nakon uklanjanja betona (SJ 001) pojavio
se sloj nasipa od zemlje i krupnijeg kamena (SJ 003), pro-
sječne debljine 15 cm. Ispod nasipa (SJ 003), na AV 29,59 m
uočen je zid od velikih klesanih kamenih blokova (SJ 005), a
širenjem sonde ubrzo su uočeni i drugi zidovi (SJ 004, 006
i 007), koji zajedno tvore pravokutnu konstrukciju ispunjenu
nasipom zemlje, pomiješane s komadima opeke i žbuke te
s velikim brojem nalaza različitih predmeta i ulomaka od
željeza (SJ 008). Nakon konzultacije s nadležnim konzer-
vatorskim odjelom, odlučeno je da se zaštitno arheološki
istraži čitava površina dvorišta. Nakon uklanjanja betona, na
ostatku površine vidljiv je jednak stratigrafski slijed – ispod
recentnog betona (SJ 001) nalazio se tanji nasipni sloj
zemlje s krupnijim kamenjem (SJ 003), kameno opločenje u
rubnim dijelovima (SJ 002) te matična stijena (SJ 011), koja
je djelomično iskorištena za opločenje. S istočne strane
otkrivena je još jedna pravokutna konstrukcija, paralelna s
prethodno navedenom na zapadnoj strani i jednakih dimen-
zija. Obje su konstrukcije, dimenzija 110x351 cm, ukopane
u pod. Bočni zidovi građeni su od većih, pravilno klesanih
kamenih blokova, a uz obje konstrukcije nalazi se po jedan
kanal zidan opekom i djelomično kamenom te obložen
finom, zaglačanom žbukom. Kanali su dugi oko 250 cm i
široki 27 cm, s time da je kanal uz zapadnu konstrukciju
smješten s njezine istočne strane, dok je kanal uz istočnu
konstrukciju smješten sa zapadne strane. Južno od kon-
strukcija i kanala, u sredini se nalazi još jedna manja pra-
vokutna konstrukcija (60 x 181 cm), također ukopana, ali
s dvjema razinama poda, od kojih je viši (SJ 016) obložen
finom zaglačanom žbukom, dok za niži, zbog vode i mulja,
nije mogla biti utvrđena točna dubina. Pravokutna ukopana
konstrukcija, dimenzija 110x351 cm, smještena u zapad-
nom dijelu dvorišta, građena je od većih, pravilno klesanih
kamenih blokova. Prosječna dubina iznosi 80 cm. U zapad-
nom zidu (SJ 005) uočene su dvije male niše, čija funk-
cija za sada nije poznata. Na dnu se nalazi matična stijena
(SJ 011), iznad koje je mjestimično uočen sloj zaglačane
žbuke (SJ 010). Sa SZ strane nalaze se ostaci nedefinirane
željezne strukture (SJ 009), vjerojatno dijelovi postrojenja
 Hrvatski arheološki godišnjak 13/2016

Literatura

Bilten 2012 Bilten Međunarodne ljetne škole arhitekture,

Verudela 2006. i 2008., Zagreb, 2012.
Krizmanić 2009 A. Krizmanić, Pulska kruna, knjiga II,
Pula, 2009: 116 – 119.

Martina Barada

Summary

The excavations of the inner part of the Verudela fortress

in Pula were conducted in the last week of 2015 and at
the beginning of 2016. The rescue archaeological exca-
Pokretni nalazi (foto: M. Barada) vation in the central part of the aquarium located in the
former Austro-Hungarian fortress revealed original build-
za pokretanje obrtajne kupole. Postrojenju pripadaju vje- ings which accommodated equipment that provided power
rojatno i veći vijci (ukupno osam komada) raspoređeni na for operating gun turrets. They were originally on the loca-
dnu konstrukcije. U prilog razmišljanju da se radi o kon- tion of today`s courtyard. The find is extremely important
strukciji koja je bila u funkciji pokretanja obrtajne kupole as it enables a better understanding of how the fortress
za topove govori i velik broj metalnih, uglavnom željeznih functioned in its early phase, spanning the period from the
nalaza u sloju nasipa (SJ 008), kojim je bila ispunjena end of the 19th century to the beginning of the Second
pravokutna konstrukcija, te arhivski crteži na kojima su u World War.
presjeku vidljive obje pravokutne konstrukcije, zajedno s
kanalima te manja središnja konstrukcija. Pravokutna kon-
strukcija u istočnom dijelu dvorišta građena je na identičan
način i identičnih je dimenzija kao i zapadna konstrukcija te Redni broj: 244
je također bila ispunjena nasipom zemlje, pomiješanim s Lokalitet: Rabac – uvala Rabac i uvala Prtlog
komadima opeke i žbuke te ulomcima željeznih predmeta Naselje: Rabac
(SJ 008). Manje niše, identične onima iz zapadne konstruk- Grad/općina: Labin
cije, ondje su smještene na istočnom zidu (SJ 019). Na dnu Pravni status: R-112
se također nalazi matična stijena (SJ 011), djelomično pre- Razdoblje: A, NV
krivena žbukom te osam većih vijaka. Ono što razlikuje tu Vrsta radova: podvodni terenski pregled
konstrukciju jest okrugao otvor (SJ 022) u sredini podnice,
dijelom zidan od priklesane matične stijene, a dijelom od Godine 2016., nakon dojave ronioca iz Ronilačkog centra
klesanih, zaobljenih kamenih blokova, promjera 53 cm i Girandella iz Rapca o postojanju arheološkog nalazišta u
neodređene dubine. U otvoru se nalazi voda. Pretpostavlja podmorju uvale Rabac i uvale Prtlog, nedaleko od nase-
se i da je ta konstrukcija služila smještaju dijelova postro- lja Rapca, napravljen je podmorski arheološki uviđaj.
jenja za pokretanje obrtajne kupole. Istu funkciju imala je i Jednodnevni pregled obavljen je na dvjema lokacijama:
manja konstrukcija (60x181 cm), smještena u sredini, južno na lokaciji pristaništa (45˚02’50.5’’S, 14˚09’18.2’’I) i loka-
od dviju većih. Konstrukcija je podijeljena u dva dijela – u ciji za koju ronioci pretpostavljaju da se radi o brodolomu
južnom je dijelu žbukano dno (SJ 016) na višoj razini, svega (45˚02’43.8’’S, 14˚09’01.5’’I), ali pregledom takav nalaz
30 cm od razine opločenja, dok je sjeverni dio ispunjen nije pronađen. Podmorski pregled obavili su Ida Koncani
vodom. Zbog prisutnosti vode i mulja, dubina u sjevernom
dijelu određena je neprecizno na oko 70-80 cm od razine
opločenja. Čitava konstrukcija ožbukana je fino zaglača-
nom žbukom, oker žute boje u južnom dijelu, a crvene u
sjevernom. U profilu sjevernog zida vidljiva je željezna cijev,
ali s obzirom na to da nije nađen njezin nastavak prema
sjeveru, nije sigurno radi li se o kanalizacijskoj cijevi ili dijelu
koji je pripadao pumpi ili nekom drugom elementu postro-
jenja. Južno od manje konstrukcije nalazi se još jedan kva-
dratan otvor, također ispunjen vodom čija je funkcija zasad
nepoznata. Osim dvaju metaka austrougarske ili talijanske
proizvodnje, ostale pokretne nalaze čine predmeti ili ulomci
od željeza. Uglavnom se radi o vijcima i maticama raznih
veličina, alkama koje su mogle služiti za podizanje poklo-
paca ili sl., dijelovima raznih cijevi i kvadratnim pločicama.
Svi nalazi pripadaju isključivo vremenu gradnje i korištenja
utvrdom u vojne svrhe, odnosno razdoblju od kraja 19. st. Uvala Prtlog, nalaz necjelovite amfore tipa Dressel 6A (foto: I.
do početka Drugog svjetskog rata. Koncani Uhač)

444
 Istarska županija, HAG 13/2016
Uvala Prtlog, nalaz necjelovite zdjele (foto: I. Koncani Uhač)
Uvala Prtlog, nalaz gornjeg dijela fažanske amfore (foto: I. Koncani
Uhač)
Uhač, viša kustosica iz Arheološkog muzeja Istre i Marko
Uhač, konzervator iz Konzervatorskog odjela u Puli te roni-
lac Lucio Lorencin iz udruge Eko more iz Medulina i Daniel
Mohorović iz RC Girandella.
Podmorje u uvali Rabac pregledano je do dubine od 25 m.
Radi se o stjenovitoj obali, koja strmo pada do dubine od
37 m, a po stjenovitoj se padini uočavaju pokretni nalazi,
koji datiraju od rimskog do novovjekovnog razdoblja. Od
rimskog su materijala pronađeni dijelovi različitih tipoloških
oblika amfora, dok su od novovjekovnog materijala prona-
đeni nalazi grubih kuhinjskih kotlića s ušicama za pridrža-
vanje i keramičkih zdjela venetske ili padske proizvodnje
od 16. do 17. st. Pronađeni nalazi govore u prilog da je
uvala bila upotrebljavana kao pristanište.
445
Ronjenje na sjeveroistočnoj obali uvale Prtlog obavljeno je
do dubine od 15 m. Ondje su pronađeni ulomci amfora,
od čega jedna amfora, necjelovito sačuvana, pripada ole-
arii tipa Dressel 6B. Na široko prstenastom obodu nalaze
se dva žiga Lekanijeve radionice iz Fažane. Obje pozicije
svjedoče o mjestima kojima se koristilo u plovidbi akvato-
rijem istočne istarske obale i trgovini s rimskom Albonom.
dr. sc. Ida Koncani Uhač
Marko Uhač
Summary
An underwater archaeological survey in the coves of Rabac
and Prtlog near Rabac was undertaken in the course of
2016. In Rabac Cove, movable archaeological finds dating
from the Roman to post-medieval periods were identified
on the stone slope of the coast. The Roman-period finds
include fragments of various types of amphorae, whilst
post-medieval finds encompass coarse kitchen pots and
pottery produced in Veneto and Padua region, which can
be dated to the 16th and 17th century. The inspection in the
NE part of Prtlog Cove resulted in a discovery of amphorae
fragments of which one amphora belongs to olear of the
Dressel 6B type. On the wide ring-shaped rim there are two
stamps of Laecanius` workshop at Fažana.
Redni broj: 245
Lokalitet: Račice – kaštel Račice
Naselje: Račice
Grad/općina: Buzet
Pravni staus: Z-3266
Razdoblje: NV
Vrsta radova: sondažno iskopavanje
Od 4. do 8. travnja 2016. trajala su sondažna arheološka istra-
živanja za potrebe izrade glavnog projekta uređenja kaštela
Račice u Račicama. Voditeljica sondažnog arheološkog istra-
živanja bila je Martina Barada, dipl. arheo., iz tvrtke Arheo
TiM d.o.o. Pula, a lokalitet je iskopavala tvrtka Kapitel d.o.o. iz
Žminja. Naručitelj radova je investitor Laika d.o.o. iz Zagreba.
Kaštel Račice u povijesnim se izvorima prvi put spominje
1312., a oblik u kojem je sačuvan do danas dobiva u baroku.
Osim zgrade kaštela, kompleksu pripada i gospodarski
Sonde 1 i 2 (Foto: M. Barada)
 Hrvatski arheološki godišnjak 13/2016
Sonda 3 (foto: M. Barada)
objekt, smješten zapadno od kaštela unutar ograđenog
dvorišnog prostora. Nakon pregleda povijesnog katastra
i analize vanjskih zidova, može se zaključiti da je i spo-
menuti gospodarski objekt tijekom posljednjih 150 godina
mijenjao svoj oblik.
Za potrebe izrade glavnog projekta uređenja kaštela Račice
iskopano je pet arheoloških sondi: dvije sonde u prizemlju
sjevernog dijela kaštela, jedna u južnom dijelu te dvije sonde
sa sjeverne strane pristupnog puta prema kaštelu. Cilj sondi
unutar objekta bio je utvrditi ne samo eventualno postojanje
arheoloških slojeva i nalaza, nego i pružiti podatke o sastavu
tla i uputiti na uzroke nastalih vertikalnih pukotina na zido-
vima objekta. Sondama na pristupnom putu pokušale su
se utvrditi moguće pozicije trase buduće komunalne infra-
strukture. S obzirom na to da potencijalne pozicije planirane
septičke jame i cisterne još uvijek nisu poznate, one nisu
sondirane te je u budućnosti potrebno planirati iskopavanje
još dviju arheoloških sondi na pozicijama spomenutih građe-
vina. Ovogodišnje arheološko istraživanje nastavak je istra-
živanja i izrade stručne analize povijesnog razvoja i sadaš-
njeg stanja kaštela Račice, u okviru kojeg je godine 2015.
istraženo pet arheoloških i dvanaest građevinskih sondi.
Sonda 1
Sonda veličine 150x150 cm iskopana je u JI uglu sjeverne
prizemne prostorije kaštela, u ravnini puškarnica na južnom
zidu. Matična stijena pojavila se neposredno ispod beton-
skog poda (SJ 001), debljine svega 1 – 2 cm. Južni zid polo-
žen je direktno na matičnu stijenu (SJ 002), iako se mjesti-
mično uočava tanak sloj rahle zemlje između zida i matične
stijene. Paralelno s južnim zidom prostire se kanal širine
17 – 25 cm. Kanal je nastao priklesavanjem matične sti-
jene, iako je moguće da je djelomično iskorištena prirodna
pukotina u živcu. Na površini matične stijene također su
vidljivi tragovi obrade. Kanal je bio ispunjen sivom rahlom
zemljom (SJ 003), dok se na dnu kanala, na prosječnoj
dubini 30 cm od vrha matične stijene, nalazi sloj nabijene
zemlje (SJ 004). Nije bilo pokretnih arheoloških nalaza.
Sonda 2
Sonda veličine 100x200 cm iskopana je u JZ dijelu sje-
verne prizemne prostorije, također u ravnini puškarnica na
446
Sonda 5 (foto: M. Barada)
južnom zidu. Slijed stratigrafskih jedinica jednak je kao u
sondi 1. Iako nije prvobitno planirana, ta je sonda otvorena
radi pronalaska kanala u sondi 1, odnosno kako bi se sa
sigurnošću utvrdilo radi li se o prirodnom usjeku ili o ljudskoj
intervenciji. Utvrđeno je da se kanal prostire u nastavku u
istom pravcu kao u sondi 1 te da prolazi ispod zapadnog
zida. I taj dio kanala bio je ispunjen rahlom zemljom što,
osim tragova priklesavanja, također upućuje na određene
intervencije i njegovu uporabu. Na dnu kanala djelomično
se nalazi matična stijena, a djelomično također nabijena
zemlja. U kanalu je nađeno nekoliko ulomaka recentnog
stakla te ostaci novina na talijanskom jeziku, vjerojatno s
početka 20. st.
Sonda 3
Sondom 3 pokušalo se utvrditi postojanje mosta, odno-
sno pronaći njegov SZ kraj („peta”). Prvobitno je otvorena
sonda veličine 180x180 cm, međutim ubrzo se pokazala
potreba za njezinim širenjem prema jugu te u konačnici
veličina sonde iznosi 260x180 cm. Prije širenja sonde dje-
lomično je razidan suhozid sa sjeverne strane kako bi se
eventualno u profilu evidentirao most. Suhozid je vjerojatno
sagrađen u prvoj polovici ili sredinom 20 st. i služio je kao
potpora zemljanom nasipu (SJ 302) uz asfaltirani pristup­ni
put prema kaštelu. Istovjetan suhozid vidljiv je i s južne
strane pristupnog puta. Zapadni rub sonde čini prostrana
matična stijena (SJ 305), koja se dijelom nalazi nepo-
sredno ispod asfaltiranog puta (SJ 301). U ostatku sonde,
ispod asfalta nalazi se nasip od sivkaste, rahle zemlje
pomiješane sa sitnim kamenjem (SJ 302), a koji se prostire
do suhozida (SJ 304) prema sjeveru. U južnom rubu sonde
ispod SJ 302, do dna iskopa nalazi se sloj neobrađenog
kamenja, pomiješanog sa zemljom, žbukom i ostacima
recentnih kupa kanalica (SJ 303). Sitnih nalaza nije bilo.
Uz suhozid se nalazio naboj od kamena i zemlje te mjesti-
mično komada svijetle žbuke (SJ 306), u prosječnoj širini
90 cm prema jugu. Širenjem sonde prema jugu i zapadu
otkriven je zid u smjeru Z-I (SJ 309).
Navedeni zid ima samo južno lice od priklesanog kamena
razne veličine i oblika. S južne strane vidljiva je i proši-
rena temeljna stopa. Zid je vjerojatno u cijelosti bio vezan
žbukom, koja je sada sačuvana samo djelomično, i to
 Istarska županija, HAG 13/2016
uglavnom u donjem dijelu neposredno iznad temeljne
stope. Maksimalna sačuvana visina zida bez temeljne
stope iznosi oko 80 cm. Sjeverno lice zida nije pronađeno,
odnosno vidljivo je da se sa sjeverne strane zid stapa s
ispunom od kamena i zemlje (SJ 306). S obzirom na to da
nije bilo sitnih nalaza, nemoguće je precizno odrediti vri-
jeme gradnje zida. Također nije sasvim jasna njegova funk-
cija. Pomisao da se radi o ogradnom zidu mosta, odnosno
zidu na koji je mogao biti polegnut drveni most, odbačena
je jer navedeni zid ima relativno veliku kosinu u smjeru
sjevera u odnosu na današnji pristupni put i ulazni portal
kaštela te nije logičan smjer pristupa. Provjerom povije-
snog katastra vidljivo je da je pravac pristupa kaštelu ostao
nepromijenjen od 19. st.
Sonda 4
Sonda veličine 133x138 cm iskopana je u prizemlju južne
prostorije kaštela, uz istočni zid, na poziciji između pro-
zora i ulaznih vrata. Pozicija sonde određena je na temelju
zamijećene manje vertikalne pukotine na vanjskoj strani
istočnog zida, a veličinu je dijelom diktirao postojeći drveni
pod (SJ 401). Primaran cilj sondiranja bio je utvrditi način
temeljenja ziđa kaštela te eventualno otkriti uzrok stvaranja
vertikalnih pukotina. Ispod drvenog daščanog poda nala-
zio se tanak sloj betona (SJ 402) te nasipni sloj građevne
šute pomiješane sa zemljom i većim lomljenim kame-
njem (SJ 403). Nije bilo pokretnih nalaza. Matična stijena
(SJ 404), koja ima prirodno puknuće u smjeru SZ-JI, nalazi
se na prosječnoj dubini 50 cm od postojećeg drvenog
poda. Čini se da navedeno puknuće nije razlog vertikalne
pukotine na istočnom zidu. U istočnom profilu sonde vidljiv
je istočni zid kaštela (SJ 405) položen na matičnu stijenu,
bez temeljne stope. Mjestimično se između zida i matične
stijene uočava tanak sloj rahle zemlje (SJ 406). U gornjem
dijelu zid je prežbukan cementnom žbukom.
Sonda 5
Sonda veličine 170x180 cm iskopana je na poziciji SI kraja
pretpostavljenog mosta. Stratigrafski slijed slojeva sličan
je onome kao u sondi 3: ispod asfalta (SJ 301) nalazi se
tanji sloj sive, rahle zemlje s dodatkom sitnijeg kamenja
(SJ 302) te naboj (šuta) od manjeg, neobrađenog kame-
nja pomiješanog sa zemljom i mjestimično svijetlom
žbukom (SJ 303). Između šute i matične stijene (SJ 305)
evidentiran je sloj tamnosmeđe rahle zemlje (SJ 503),
Pogled na kaštel s istoka
447
mjestimično presječen slojem žućkaste žbuke (SJ 502) u
JZ dijelu sonde. Od sitnih nalaza prikupljena su samo tri
sitna ulomka renesansne keramike i dva ulomka recentnog
oslikanog posuđa, sve iz nasipnih slojeva SJ 302 i SJ 303.
Arheološko sondiranje dalo je vrlo malo rezultata u smislu
otkrivanja starijih građevinskih faza kaštela i eventualnog
pristupnog mosta u kaštel. Također je zamjetan nedostatak
pokretnih arheoloških nalaza. Razloge tome treba tražiti u
činjenici da je građevinski sklop građen direktno na pro-
stranoj matičnoj stijeni, djelomično prilagođenoj potrebama
gradnje, što je potvrđeno sondama 1, 2 i 4, te su zbog toga
svi stariji slojevi, ako su i postojali, uklonjeni. Postojeći pri-
stupni put također je tijekom povijesti više puta obnavljan
te su očito uništeni tragovi starijih faza gradnje. Dio zida
pronađenog u sondi 3 nije moguće determinirati kao dio
mosta, a zbog nedostatka pokretnih arheoloških nalaza
nije ga moguće točno datirati.
Martina Barada
Summary
In the course of 2016 probe archaeological excavations
were conducted for the purposes of preparing the restora-
tion project of the Račice Castle in Račice. Five archaeo-
logical probes were opened. Archaeological probing did
not yield many finds associated with earlier construction
phases and an assumed bridge. Movable finds were also
scarce. The reason probably lies in the fact that the com-
plex was built directly on the bedrock, which was partly
adapted to the construction needs. All older layers, if they
ever existed, were removed. The existing path underwent
numerous reconstructions that destroyed the traces of the
earlier construction phases.
Redni broj: 246
Lokalitet: Rovinj – crkva sv. Ciprijana
Naselje: Rovinj
Grad/općina: Rovinj
Pravni status: Z-7312
Razdoblje: SV
Vrsta radova: zaštitno iskopavanje
Godine 2016. arheološki je istražena unutrašnjost i vanj-
ski dio uz crkvu sv. Ciprijana u Rovinju (na k.č. *2212, k.o.
Rovinj). Voditelj istraživanja bio je Damir Matošević, dipl.
arheo., iz Muzeja Grada Rovinja.
Crkva sv. Ciprijana nalazi se na rubu polja, oko 3 km
istočno od Rovinja, na zapadnom podnožju brda Konjski
vrh. Tijekom obilaska crkve krajem 2011. ustanovljeno je
da je u kritičnom stanju te da joj prijeti potpuno urušavanje
ako se hitno ne sanira. Bila je bez krova, a na zidovima na
začelju crkve uočavale su se velike pukotine, što je uvelike
narušavalo njihovu stabilnost. Uz to, južni zid crkve bio je
nagnut prema van i postojala je mogućnost da se svakog
trena uruši. Takvu stanju crkve pridonijela je činjenica da
crkva duže vrijeme nije u funkciji, a neko je vrijeme služila
kao skladište poljoprivrednoj zajednici u Rovinju.
 Hrvatski arheološki godišnjak 13/2016
Radovi s vanjske strane apside
Crkva svetog Ciprijana je jednobrodnog tlocrta, s polu-
kružno izbačenom apsidom, na kojoj se ne uočavaju ostaci
prozora. Na pročelju su se nalazila vrata i jedan prozor
desno od njih. Na vrhu pročelja nalazi se kamena ploča na
kojoj je bio zvonik na preslicu, a ispod nje ostaci okulusa.
Crkva je duga 9,5, a široka 4,5 m.
Sanacija crkve započela je u lipnju i srpnju 2012. godine. Za
vrijeme radova iz crkve i njezina okoliša uklonjena je vege-
tacija, iz unutrašnjosti je izbačena šuta, a kamenje koje bi
se moglo iskoristiti u naknadnoj obnovi crkve složeno je u
prostor crkve. Zidovi koji su se opasno nagnuli i kojima je
prijetilo urušavanje, kao i oštećeni svod apside, poduprti su
drvenim gredama kako bi u tom položaju ostali do konačne
obnove objekta. Za vrijeme čišćenja unutrašnjosti crkve
pronađeni su ulomci kamene plastike. Tijekom sanacije
crkve razidan je i ponovo sazidan južni zid, obnovljena je
apsida i ponovo sagrađen krov. Sanaciju crkve financirao
je Grad Rovinj, a radove je izvela tvrtka Kapitel d.o.o.
Nakon što je crkva sanirana, godine 2016. arheološki je
istražena njezina unutrašnjost te područje s vanjske strane
apside i južnog zida. Budući da je za vrijeme sanacije
pronađeno više ulomaka skulpture, koja je najvjerojatnije
pripadala oltarnoj pregradi, postojala je vjerojatnost da se
pronađu stariji ostaci crkve. Nakon što su iz unutrašnjosti
crkve uklonjeni ostaci krova koji se urušio i smeća koje je
naknadno bačeno u crkvu, na vidjelo je izašlo da je crkva
ostala bez kamenog popločenja. Samo su na nekoliko
mjesta uz rub zida i u apsidi ostale kamene ploče koje su
pokrivale pod, dok se na ostalom dijelu nalazila nabijena
zemlja. Nakon toga započelo je skidanje nabijene zemlje
u cijeloj unutrašnjosti crkve, osim na onim dijelovima na
kojima su se nalazile kamene ploče, ostaci popločenja.
Nakon što je skinut sloj od 30-ak centimetara nabijene
zemlje, istraživan je sloj sterilne zemlje crljenice, a tragovi
starije arhitekture nisu pronađeni, kao ni pokretni nalazi
(keramika, nakit...). U središnjem dijelu crkve i u apsidi na
nekoliko je mjesta uočen kamen živac. Početak sterilnog
sloja uglavnom se podudara s temeljenjem zidova. Jednaka
situacija ponovila se i u sondama s vanjske strane crkve.
Literatura
Demonja 1999 D. Demonja, Istarske romaničke jedno-
brodne crkve s istaknutim apsidama, Radovi instituta za
povijest umjetnosti, 23, Zagreb, 1999: 17 – 32.
448
Mohorovičić 1957 A. Mohorovičić, Problem tipološke kla-
sifikacije objekata srednjovjekovne arhitekture na području
Istre i Kvarnera., Ljetopis JAZU, knj. 62, 1957.
Šonje 1982 A. Šonje, Crkvena arhitektura zapadne Istre,
1982: 325.
Damir Matošević
Summary
The archaeological excavations of the inner and outer
area along the church of St Cyprian were conducted in
the course of 2016. The church is a single nave building
with a semi-circular apse with no visible traces of win-
dows. During the clearing of the inner part of the church in
2012, fragments of dressed stonework were found. It most
probably belonged to a templon. The find gave rise to the
assumption on the existence of an earlier church. During
the 2016 excavations, no traces of earlier masonry or mov-
able finds were found.
Redni broj: 247
Lokalitet: Sipar – k.č. 1132, k.o. Umag
Naselje: Sipar
Grad/općina: Umag
Pravni status: Z-2900
Razdoblje: A, SV
Vrsta radova: zaštitno iskopavanje, konzervacija
Od 20. rujna do 19. listopada 2016. trajala su zaštitna
arheološka istraživanja na lokalitetu Sipar. Voditeljica
zaštitnih arheoloških istraživanja bila je Branka Milošević,
viša kustosica Muzeja hrvatskih arheoloških spomenika u
Splitu. U istraživanju su sudjelovali i arheolozi Vjekoslav
Iličić, Sanja Knežević i Elise Fovet te studentice arheologije
Anika Mijanović i Katarina Franušić. U radovima su poma-
gali i fizički radnici iz tvrtke Kapitel d.o.o. iz Žminja, koja je
također osigurala i malen bager.
Glavna karakteristika zatečenog stanja na lokalitetu prije
početka istraživanja bila je potpuna prekrivenost šipražjem
Prostorija 4/5, dječji grobovi (foto: B. Milošević)
 Istarska županija, HAG 13/2016
Prostorija 8 i 9, situacija tijekom istraživanja (foto: B. Milošević)
i raznom vegetacijom te većim obrađenim komadima
kamena, ali i kamenim nasipom visine oko 1,50 m, koji
su u potpunosti prekrivali lokalitet do neprepoznatljivosti i
onemogućavali su uočavanje zidanih struktura definiranih
tijekom prijašnjeg istraživanja (1964./65. godine).
Nakon početnog raščišćavanja i uređivanja lokaliteta, istra-
živanja su započeta unutar prostorije 3 (PR 3), prostorije
4/5 (PR 4/5), prostorije 6 (PR 6) te prostorije 7 i 7A (PR 7 i
PR 7A), odnosno unutar prostorija iz kojih je tijekom proš-
logodišnje faze uklonjen morski nanos (i koje je Štefan
Mlakar istražio 60-ih godina 20. st.). Istraživalo se do intakt­
nog sloja, u ovom slučaju masnog sloja crvene zemlje ili do
kamena živca jer je tijekom istraživanja 2015. zaključeno
da Mlakarova istraživanja nisu obavljena do kraja kultur-
nog sloja. Istodobno se unutar prostorija 8, 9, 10, 11 i 12
malenim bagerom, uz arheološki nadzor, uklanjao nasipni
kameni sloj (identičan u svim prostorijama te označen kao
SJ01). Također je zaključeno da je sve te prostorije (PR 8,
9, 10, 11, 12) većim dijelom istraživao Mlakar (taj podatak
prije nije bio poznat), ali da je situacija identična situaciji u
PR 3, 4/5, 6, 7 i 7A, odnosno da ni te prostorije nisu istra-
žene do intaktnog sloja, tj. do kamene litice. Nakon ukla-
njanja SJ01 u PR 8, 9, 10, 11 i 12, istraživalo se do kraja
kulturnog sloja samo u PR 8 i 9. Izrađena je fotografska i
ostala propisana tehnička dokumentacija, a visine slojeva,
kao i pojedini posebni nalazi, pozicionirani su totalnom sta-
nicom (V. Iličić).
Ukupno je, unutar svih navedenih prostorija, definirano 47
stratigrafskih jedinica (peći, vapnene podnice, zemljani
kulturni slojevi, slojevi keramičkog materijala – sloj nivela-
cije terena, grobovi...). Pokretni su nalazi sortirani po vrsti
materijala (kameni ulomci – arhitektonski ulomci, ulomci
mortara, brusevi, žrvnjevi; amfore, fina keramika, gruba
keramika, pršljenovi…) i po broju nalaza (N.1, 2, 3…261),
dok su kao posebni nalazi (PN) izdvojeni metalni nalazi
(fibule, igle, čavli, zakovice), olovni nalazi (uteg), koštani
nalazi, karakteristični ulomci keramike (čaša sarius,
amfora s pečatom, tegule s pečatom...) i ima ih 43. Unutar
svih istraženih prostorija, osim unutar prostorije 10, gdje
je istražen/uklonjen samo dio sloja SJ01, definiran je sloj
okarakteriziran kao sloj nivelacije – sloj s keramičkim i
metalnim nalazima (velike količine građevnog materi-
jala: tegule, imbreksi, amfore, poklopci amfora, kuhinjska
keramika, fina keramika: terra sigillata, keramika tankih
stijenki, pršljenovi, fibule, ulomci igala, keramički uteg,
449
olovni uteg…), kao i dosta ulomaka životinjskih kostiju
i školjaka): PR 3 – SJ06, SJ07, SJ14, PR 4/5 – SJ41,
PR 6 – SJ27, PR 7 – SJ45, PR 7A – SJ44, PR 8 – SJ11,
PR 9 – SJ10 i SJ10/17, PR 11 – SJ23 (nije istražena do
kraja), PR 12 – SJ24 (nije istražena do kraja). Keramički,
metalni i ostali pronađeni materijal unutar navedenih slo-
jeva preliminarno je datiran od prve pol. 1. st. pr. Kr. do
kraja 1. st., što bi značilo da je tek prethodio ili je istodo-
ban s gradnjom građevine s pilonima (definirana 2015.).
U PR4/5 otkrivena su dva dječja groba (starost oko 4 mje-
seca), GR1 i GR2. Oba su bila ukopana u SJ41, sloj nive-
lacije, s time da je GR1 bio ukopan u amforu tipa Gaza, a
GR2 bio je bez ikakve grobne konstrukcije. Pretpostavka
je da su oba groba istodobna, a s obzirom na to da je GR1
ukopan u amforu tipa Gaza, što omogućava njegovu data-
ciju, to bi značilo da je najranije vrijeme njihova ukopa 6.,
a najkasnije 7. st. Tijekom istraživanja definirana je i arhi-
tektura, ali i peći koje su vremenski prethodile sloju nive-
liranja i uopće do sada poznatoj arhitekturi na lokalitetu.
Zidovi i peći nalaze se ispod slojeva niveliranja i istodobni
su. Zidovi su (dva zida ortogonalno postavljena jedan u
odnosu na drugi) definirani u PR8, dok su peći definirane
u PR9 i PR4/5, međutim njihova točnija interpretacija bit će
moguća tek u nastavku arheoloških istraživanja.
Nakon završetka istraživanja uslijedilo je snimanje istra-
ženog stanja i 3D lasersko skeniranje (Vektra d.o.o.,
Varaždin), a uz pomoć Javne vatrogasne postrojbe Umag
spaljena je iskrčena vegetacija na lokalitetu. Nakon izrade
dokumentacije uslijedila je planirana konzervacija otkrive-
nih zidova. Prije početka navedenih radova, obavljeni su
pripremni radovi, dovoz i prenošenje materijala. Važno je
napomenuti da je riječ o lokalitetu koji je konstantno izložen
udarima vjetra i mora (ovisnost o morskim mijenama) te da
salinitet kojemu je stalno izložen djeluje dvojako, odnosno
istodobno uvjetuje pucanje i lomljene (listanje) kamenog
ziđa, ali i djeluje na otpornost vapnene žbuke.
Otežavajuća situacija prilikom konzervacije bila je morska
plima, zbog koje je radi prelaska do (polu)otočića upotre-
bljavano terensko vozilo. S obzirom na to da je riječ o dijelu
lokaliteta gdje su nakon arheoloških istraživanja polovinom
prošlog stoljeća (Mlakarova istraživanja) zidovi bili konzer-
virani cementnim mortom, prvo je započela demontaža
Shematski prikaz prostorija istraženih 2016. godine (Vektra d.o.o.,
V. Iličić, B. Milošević)
 Hrvatski arheološki godišnjak 13/2016
starih konzervacija, odnosno kruništa. Nakon toga su
kamenom s lokaliteta i vapnenim mortom podzidane mase
zida i kruništa zidova. Kamen s lokaliteta također je upotri-
jebljen za konzervaciju nepostojećih dijelova zidova kako
bi se osigurala statička stabilnost zida, ali i za zidanje kru-
ništa. Otežavajuća okolnost prilikom radova bila je uporaba
agregata za struju, kao i potpun nedostatak slatke vode na
terenu, koja je svaki dan trebala biti osigurana radi tijeka
radova. Nakon radova lokalitet je zaštićen tako da su istra-
žene prostorije prekrivene geotekstilom zasute kamenom
frakcijom. Jednako su tako određene prostorije zatvorene
drvenom konstrukcijom, koja bi na određen način trebala
onemogućiti slobodno hodanje po površini. Istodobno je
također izrađena drvena konstrukcija koja štiti zapadni
zemljani profil od urušavanja prema istraženom i otkrive-
nom dijelu.
Od 3. do 6. listopada 2016. na lokalitetu je bila organizirana
volonterska arheološka radionica. Sudjelovalo je deset
volontera različitog uzrasta. Cilj radionice bio je upozna-
vanje s metodama arheološkog iskapanja, načinima doku-
mentiranja te prepoznavanje različitih vrsta arheološkog
pokretnog materijala. Istodobno je snimljen i kratak arheo-
loški dokumentarni film o lokalitetu.
Literatura
Marušić 1975 B. Marušić, Neki problemi kasnoantičke i
bizantske Istre u svjetlu arheoloških izvora, Jadranski zbor-
nik, 9, 1973.-1975., Rijeka – Pula, 1975: 335 – 350.
Branka Milošević Zakić
Summary
Rescue archaeological excavations at the site of Sipar
were conducted in the course of September and October
2016. The excavations commenced within room 3 (PR 3),
room 4/5 (PR 4/5), room 6 (PR 6) and rooms 7 and 7A
(PR 7 and 7A), i.e. within the rooms that were cleared of
the sea deposits during the last year`s season (i.e. the
rooms that Š. Mlakar investigated in the 1960s). The
gravel inside rooms 8, 9, 10, 11 and 12 was removed at
the same time. We concluded that Mlakar had investigated
all of the rooms (PR 8 – 12) and that the situation in PR 3,
4/5, 6, 7 and 7A was identical, i.e. the intact layer had not
been reached by those investigations. The 2016 excava-
tions revealed a levelling layer in all of the rooms (apart
from rooms 10, 11 and 12). The layer contained ceramic
and metal finds (large quantities of construction materi-
als: tegulae, imbrices, amphorae, amphorae lids, kitchen-
ware, tableware: terra sigillata, thin walled pottery, spindle
whorls, fibulae, the fragments of pins, a clay weight, a lead
weight...), and lots of animal bones and shells. The finds
can be dated to the period from the first half of the first
century BC to the end of the first century AD, which means
that it preceded or was contemporaneous with the building
with pylons (recorded in 2015). Two children`s burial were
found in PR 4/5. Grave 1 was found in an amphora of the
Gaza type, whilst grave 2 had no construction. The burials
can be dated to the period between the sixth and seventh
centuries.
450
Redni broj: 248
Lokalitet: Sutivanac – Sv. Ivan Krstitelj
Naselje: Sutivanac
Grad/općina: Barban
Pravni status: Z-7361
Razdoblje: P, SV, NV
Vrsta radova: arheološki nadzor
U lipnju 2016. organiziran je arheološki nadzor u traja-
nju od tri radna dana, zbog namjere udruge Baldakin
da na prostoru grobljanske crkve sv. Ivana Krstitelja u
Sutivancu riješi problem kapilarne vlage te da se statički i
građevinski sanira oštećena apsida crkve. Radove je pro-
vela Služba za arheološku baštinu Hrvatskog restaurator-
skog zavoda. Voditelj istraživanja bio je Tihomir Percan,
zamjenik voditelja mr. Josip Višnjić, a sudjelovalo je i
nekoliko pomoćnih radnika iz tvrtke Građevinar Mladen
iz Sutivanca. Cjelokupne radove financirala je Udruga
Baldakin.
Kako je prije svega bila riječ o arheološkom nadzoru dotad
neistraženog prostora, pokušala se razjasniti postojeća
stratigrafska situacija oko crkve te u njezinoj unutrašnjosti.
Nadzirano je prije svega iskopavanje kanala za drenažu s
vanjske strane začelja crkve, gdje su iskopana dva kanala
te uz samu apsidu, s vanjske i unutarnje strane.
Predmetna romanička crkva sv. Ivana Krstitelja na groblju
(oko 250 m n. v.) nekad je bila župna crkva te se upravo
na tome mjestu vrlo vjerojatno nekada nalazio i kaštel.
Valja napomenuti da je sama crkva sagrađena na mjestu
nekadašnje brončanodobne gradine toponima Gradina,
dok je na širem okolnom području evidentirano više
gradinskih naselja iz brončanog doba (Gurla, Bresnica,
Sv. Križ, Stari grad kod Oriča). Čini se da tijekom antike
to područje nije bilo previše rabljeno jer nema materijal-
nih tragova iz rimskog vladanja istarskim poluotokom. U
ranom srednjem vijeku taj je prostor bio naseljen slaven-
skim stanovništvom, a samo se selo u pisanim izvorima
prvi put spominje 1102. godine. Javlja se pod nazivima
Santivanac, Svetivanac, Sveticdanaz, a u Lupoglavskom
urbaru kao Sanct Johanes Perg. Pripadalo je akvilejskom
patrijarhu, a u 14. st. postalo je dio Lupoglavske gospo-
štije. Godine 1525. obitelj Heberstein posjed je prodala
Crkva sv. Ivana Krstitelja, pogled na iskopane kanale za drenažu
(foto: T. Percan)
 Istarska županija, HAG 13/2016
Unutrašnjost apside nakon istraživanja (foto: T. Percan)
Ferdinandu Austrijskom, ali ga je on već 1529. predao u
ruke Petru Kružiću, novom gospodaru Lupoglava. U tom
je razdoblju Sutivanac imao komunski ustroj sa županom
na čelu, što je vidljivo i u glagoljskom natpisu iz 1516., u
kojem se spominje župan Bartul Cvitić. Nakon Uskočkog
rata, na tom je prostoru doseljeno stanovništvo, odnosno
izbjeglice iz Bosne.
Primaran cilj radova bio je građevinska i statička sanacija
apside crkve, koja je bila u prilično lošem stanju, kako bi
nakon toga radovi na drenažnom sustavu same crkve biti
neometani. Najprije su iskopana dva kanala za drenažu
u neposrednoj blizini apside, duboka oko 0,8 m. Osim
početnog sloja trave pomiješane sa zemljom (SJ 1) te
sloja crvene rahle zemlje bez nalaza, ispod toga nisu evi-
dentirane nikakve druge stratigrafske jedinice. Ni u jednom
kanalu nije dosegnuta razina matične stijene, stoga je
slična situacija bila očekivana i u iskopu uz samu apsidu.
Ondje je označena sonda koja prati smjer kretanja apside
u širini od oko 0,6 m. Najprije je uklonjen početni sloj trave,
zemlje i malo kamenja (SJ 1), ispod kojeg se nalazio SJ 2
(sloj crvene do smeđe masne zemlje pomiješane s malo
žbuke i tek ponekim manjim kamenom). U njemu su evi-
dentirani malobrojni ulomci prapovijesne brončanodobne
keramike loše kvalitete i prilično porozne, ali i ulomci ljud-
skih kostiju poput dijelova lubanje. Unutar SJ 2 pronađeno
je i više kovanih željeznih čavala, a prikupljeno je i neko-
liko ulomaka novovjekovne keramike. Taj je sloj bio prilično
debeo te se tek na relativnoj dubini od oko 0,6 m došlo do
novog sloja (SJ 3). Jedino se uz sjeveroistočni dio apside
nakon SJ 2 na dubini od oko 0,6 m pojavila matična stijena
(SJ 4). Sloj SJ 3 prilično je sličan prethodnom SJ 2, samo
što je malo rahliji i gotovo bez kamenja, a sadržavao je
tek poneku kost. U unutrašnjosti crkve istražena je sonda
koja se nalazila u apsidi. Prvo je bilo nužno ukloniti poplo-
čenje (SJ 7) napravljeno od nepravilnih debelih kamenih
ploča. Ispod popločenja (SJ 7) nalazila se podloga od ras-
padnute i smrvljene žbuke pomiješane sa zemljom (SJ 8).
Nakon što je uklonjen SJ 8, došlo se do debljeg sloja
nasipa (SJ 9). Bila je riječ o svjetlosmeđem sloju zemlje
pomiješane s kamenjem i raspadnutom žbukom, u kojem
su tek sporadično pronađene malobrojne ljudske kosti. Na
velikom dijelu površine sonde unutar apside, ispod SJ 9
pojavila se matična stijena (SJ 4), i to prilično plitko. Jedini
evidentirani kulturni sloj koji je intaktan i nije poremećen
451
naknadnim zadiranjem bio je onaj unutar škrapa (SJ 10).
Riječ je o sloju tamne masne zemlje. Sama dubina sonde
u unutrašnjosti apside iznosila je u prosjeku oko 0,5 m,
dok je njezin najdublji dio unutar škrapa dosezao dubinu
od oko 0,85 m.
Nakon što su istraženi ti slojevi, arheološki su radovi zavr-
šeni kako bi se mogla dovršiti predviđena sanacija apside
crkve. Prema istraženim slojevima i nalazima, jasno je
vidljivo da je s vanjske strane apside riječ o pomiješanom
materijalu koji se može datirati od prapovijesti, odnosno
brončanog doba pa sve do nekoliko desetljeća ili godina
unatrag. Nijedna od stratigrafskih jedinica nije kronološki
osjetljiva te ne može poslužiti kao datacijski oslonac.
Intaktni kulturni sloj nalazio se tek unutar škrapa na nešto
dubljoj razini, koja nije uništena recentnijim zahvatima ili
raznim fazama gradnje same crkve. Sve istražene strati-
grafske jedinice snimljene su geodetski, a jednako je tako
vođena detaljna terenska nacrtna i fotografska dokumenta-
cija. Nakon završenih terenskih istraživanja, kao i predvi-
đene sanacije same apside, svi su istraženi dijelovi zasuti
šljunkom nešto deblje granulacije.
Tihomir Percan
Summary
A three-day archaeological supervision preceded the works
of capillary moisture elimination and static and construc-
tion reinforcement at the site of the graveyard church of
St John in Sutivanac. The works were initiated by Baldakin
Association. During the earthworks, several cultural layers
were detected, but they were not intact. Scarce movable
finds can be dated to a wide period between the Bronze
Age and the end of the 20th century.
Redni broj: 249
Lokalitet: Sveti Ivan Kornetski – k.č. 42/7, 42/8 i 42/9
Naselje: Sveti Ivan Kornetski
Grad/općina: Umag
Pravni status: P-5288
Razdoblje: P, A
Vrsta radova: probno iskopavanje
U svibnju 2016., tijekom četiriju dana, probno je arheo-
loški istraženo naselje Sv. Ivan Kornetski, na području
neposredno uz nezakonito građene objekte na k.č. 42/7,
42/8 i 42/9, k.o. Lovrečica, radi određivanja arheo-
loške stratigrafije mikrolokacije na kojoj su objekti gra-
đeni. Dvije arheološke sonde veličine 2x2 m istražila je
tvrtka Arheo TiM d.o.o., a voditeljica istraživanja bila je
Teodora Šalov.
Sv. Ivan Kornetski smješten je na sjeverozapadnoj obali
Istre, oko 4,5 km južnije od grada Umaga. Samo naselje
rasprostranjeno je oko duboke i dobro zaštićene uvale
Kocište (Kacište), na dijelu zvanom Karigador te oko
rta Finida. Zbog lijepoga geografskog položaja i prirod-
nih osobitosti mjesta, područje Sv. Ivana naseljeno je
još od prapovijesti. Ostaci prapovijesnog naselja nalaze
 Hrvatski arheološki godišnjak 13/2016
Nalazi prapovijesne keramike prikupljeni na lokalitetu Rt svetog
Ivana (foto: T. Šalov)
se na poluotoku Finidi iz srednjeg i kasnog brončanog
doba. Ostaci rimskih zidova prvi se put u stručnoj lite-
raturi spominju polovinom 19. st. U prvoj polovini 20. st.
objavljen je i nacrt rimskog pristaništa te slučajni nalazi
rimskoga groba sa zlatnim nakitom i nadgrobna stela
C PLOTIUS-a, bez točnog mjesta nalaza. U srednjem
vijeku Sv. Ivan postaje feud u kojem se u 11. st. gradi
kaštel, a u 13. st. crkva. Brojni ulomci kasnosrednjo-
vjekovne keramike i keramičkog otpada pronađenog u
moru upućuju na mogućnost postojanja keramičarske
radionice, koja je djelovala u 16. i 17. st. Zbog važnosti
svog položaja, Sv. Ivan ucrtan je na najstarijoj sačuvanoj
karti Istre, tiskanoj 1525. godine. Brončanodobno naselje
Punta Finida s kopnene je strane bilo branjeno nasipom.
Slično je i kod prapovijesnog naselja na Školjiću ispred
Funtane. Ostaci naselja na poluotocima Sipar i Sv. Ivan
Kornetski također su vrlo slabo sačuvani. Gnirs spominje
oskudne ostatke antičkih zidova na području Sv. Ivana
Kornetskog, na plaži među šljunkom antičku građu od
opeke, podvodne ostatke i ruševine hidrotehničkog kom-
pleksa. U antici je Sv. Ivan Kornetski važnije naselje,
što najbolje potvrđuju i danas pod morem vidljivi ostaci
antičkog pristaništa, koji se protežu duž čitave uvale. O
naseljenosti također govore i ostaci rimske vile rustike,
pronađene nešto istočnije od srednjovjekovne crkvice sv.
Ivana. Od vile rustike, koja je egzistirala tijekom dužeg
razdoblja (od 1. st. pr. Kr. do 4. st.), sačuvan je i istražen
samo njezin manji, termalni dio, dok je preostali većin-
ski dio uništen novogradnjom. Sve arheološke strukture
ostavljene su na terenu in situ, osim strapiranih mozaika i
njihovih podloga, s iznimkom podloge za mozaik, koja se
i dalje nalazi na svome izvornome mjestu. Probno arhe-
ološko sondiranje neposredno uz nezakonito građene
objekte bilo je potrebno radi određivanja arheološke stra-
tigrafije mikrolokacije na području na kojem se nekada
sasvim sigurno nalazilo prapovijesno naselje iz srednjeg
i kasnog brončanog doba. Dokazi za to pristupačni su
svakom šetaču koji na površini može zapaziti fragmente
prapovijesne keramike.
Otvaranjem Sonde 1 na k.č. 42/8, na mjestu na kojem je
bilo najviše prostora za iskopavanje i gdje nije bilo moguće
oštetiti infrastrukturu, ustanovljeno je da je prostor u bliskoj
452
Pogled na iskopanu Sondu 2 (foto: T. Šalov)
prošlosti kompletno nasut materijalom prilikom iskopavanja
temelja objekata. U tzv. sloju „šute” nađeni su ulomci neoli-
tičke keramike (6500. g. pr. Kr. – 3500. g. pr. Kr.). Riječ je o
sloju nabijene tamno smeđe zemlje s primjesama manjeg
kamenja i ponekim ulomkom rimske keramike i stakla, što
nije neobično s obzirom na blizinu rimske villae rusticae.
Sloj se nalazi neposredno iznad žive stijene, a prije nasi-
pavanja bio je na granici plime i oseke, čije je djelovanje
vidljivo na otkrivenim sitnim fragmentima.
Sonda 2, na k.č. 42/7, dala je iste rezultate, jer je prostor na
kojem je ona otvorena nastao na identičan način, nasipa-
vanjem dijela prema obali otkopanim materijalom prilikom
gradnje objekta.
Iskop u sondama zbog velike količine nasutog materi-
jala nije mogao biti dublji od dva metra, zbog opasnosti
od urušavanja. Na području sondi nisu utvrđeni kulturni
slojevi. Naime, smještene su neposredno uz samu gra-
nicu plime i oseke, što je vidljivo i u sloju koji prethodi
sterilnom sloju (zemlji zdravici) i živoj stijeni. U tom su
sloju nalazi iz prapovijesti i antike sporadični i oblikovani
morskim strujama. Ostali nalazi potječu iz sloja „šute”.
Od nalaza su zanimljiva dva ulomaka keramike cardium
(keramike impresso), najstarija neolitička keramika, ure-
šena ornamentima utisnutima prstima, oštrim predme-
tom ili rubom školjke cardium. U ovom je slučaju ukras
nastao utiskivanjem oštrim predmetom. Riječ je o kera-
mici rasprostranjenoj duž Sredozemlja (Italija, Grčka,
Egipat, Alžir). Na istočnoj jadranskoj obali nađena je u
Smilčiću kraj Zadra, špilji Sredi na Cresu, Crvenoj stijeni
u Hercegovini i drugdje. Ustanovljeni su nalazi prapo-
vijesne keramike s jezičastim ručkama i jedan masivan
ulomak vjerojatno keramičke peke. U sloju nabijene
tamnosmeđe zemlje s primjesama manjeg kamenja
sporadično se pojavljuju nalazi rimske keramike i jedan
ulomak staklene posude (plavo-bijelo staklo). Tu je i
ulomak s bradavičastim ukrasom i valovitom trakom
iznad njega te kameni brus. Sonde su nakon istraživanja
fotografski dokumentirane, geodetski snimljene te zatr-
pane. Materijal je opran, signiran i trenutačno pohranjen
kod Arheo TiM d.o.o.
Teodora Šalov
 Istarska županija, HAG 13/2016

Summary cisterne SJ 056. Ispod SJ 138 uočen je sloj urušenja SJ 157,

ispod kojeg je uočena još jedna zidna struktura – SJ 161.
A four-day probe archaeological excavation in Sv. Ivan Nakon uklanjanja sloja SJ 157 ustanovljena je različita situ-
Kornetski was conducted in May 2016. The excavations acija u dijelu koji omeđuju zidovi SJ 161 i 056 te je tom
encompassed the area next to illegally constructed build- sloju urušenja dodijeljen SJ 163. Uklanjanjem sloja SJ 162
ings on cadastral parcels nos. 42/7, 42/8 and 42/9 with the postupno se došlo do sloja sterilne crvenice (SJ 172), iz
aim of determining archaeological stratigraphy of the site. koje se izdiže kamen živac. Ispod SJ 163 situacija je pone-
Due to the risk of collapse, the dig was limited to a depth of što drukčija i sličnija onoj koja je ustanovljena unutar pro-
2 m. No cultural layers were detected. storije P1 (vidi niže). Opisanim je radovima razjašnjenja
kronologija faza koje su definirane tijekom ovogodišnjih i
prošlogodišnjih istraživanja: slojevi urušenja ustanovljeni
na tom prostoru mogu se datirati u kasnu antiku, jer materi-
Redni broj: 250 jal uglavnom odgovara tom horizontu (ARS, afričke i istoč-
Lokalitet: Tar – Stancija Blek nomediteranske amfore i dr.). Time je moguće ustvrditi da
Naselje: Stancija Blek peć SJ110/111 treba datirati u sam kraj toga razdoblja (6.?,
Grad/općina: Tar – Varbiga 7. st.?), a gradnju P1 još i poslije. Dio opisanih struktura,
Pravni status: Z-4101 npr. SJ 161, zasigurno potječe iz rane antike, u koju je dati-
Razdoblje: A, SV rana i cisterna, no na istraženom području nisu pronađeni
Vrsta radova: sustavno iskopavanje pokretni nalazi iz te faze.

U listopadu 2016. arheološki je istražen lokalitet Tar – Stancija P8 – Kvadranti I 29/30 – L 29/30 – cisterna
Blek, k.č. 549/1. Istraživanja su dio suradnje Zavičajnog Istraživanja na području cisterne, omeđene zidovima
muzeja Poreštine i Instituta za arheologiju te od ove godine i SJ 054-056, nastavila su se na radove započete prethod-
Sveučilišta u Bologni. Voditelj istraživanja bio je dr. sc. Bartul nih godina (Šiljeg, Kovačić, Konestra 2013). U istočnom
Šiljeg, a zamjenica voditelja dr. sc. Ana Konestra. Stručnu dijelu cisterne očišćeno je urušenje SJ 141, koje je pre-
ekipu činili su kustos Gaetano Benčić, prof. (Zavičajni muzej krivalo njezin istočni perimetralni zid. Time je ustanovljeno
Poreštine), dr. sc. Enrico Cirelli (Sveučilište u Bologni) kako se ondje pruža SJ 142, znatno širi zid od SJ 056, no
te deset studenata i apsolvenata Sveučilišta u Bologni. kako je tijekom naknadnih radova utvrđeno SJ 142 doista
Istraživanja su financirana sredstvima Općine Tar – Vabriga/ jest vanjski zid perimetralnoga trostrukog zida cisterne
Torre – Abrega i TZ-a Tar – Vabriga/Torre – Abrega. SJ 054-056, no znatno veće debljine. Uz njegovo unutar-
nje (istočno) lice prislanja se suhozidna struktura SJ 115,
Ovogodišnja je kampanja obuhvatila, uz već istraživani pro- koja prekriva ispunu zida cisterne SJ 055 i njegovo unutar-
stor tzv. Prostorije 8 (P8), i prostor tzv. Prostorije 1 (P1), odno- nje lice SJ 054. Slične je građe i struktura SJ 114, koja se
sno unutrašnjost središnjeg dijela arhitektonskoga sklopa naslanjaju na sjeverni zid cisterne SJ 058, u čijem je sre-
„kule” (Šiljeg, Konestra, Benčić 2016, s ranijom literaturom). dišnjem dijelu međutim utvrđen prekid vanjskog zida koji za
sad nije bilo moguće precizno funkcionalno definirati.
P8 – Kvadranti G/H/I 29/30 (zapadno od zida SJ 059) U središnjem dijelu cisterne definirana je zapuna SJ 104,
Na tom je prostoru, na istoku omeđenom zidom SJ 059 te čijim je uklanjanjem otkriveno lice zida SJ 058 te je potvr-
na zapadu zidom i pragom SJ 070/072, otprije utvrđena đeno prostiranje hidrauličke žbuke po većoj površini.
ispuna od rahle žbuke (SJ 121) ukopana u sloj tamne Primijećeno je da se ispod SJ 099 – „izbočina” uzidana
zemlje (SJ 119 i 122) (Šiljeg, Konestra, Benčić 2016: 140, u SJ 058 – prekida sloj „hidro-žbuke”, što potvrđuje da je
sl. 2) te je nakon njezina uklanjanja definiran ukop (SJ 134). SJ 099 doista ostatak svoda cisterne. Slična je situacija
Uklanjanjem zida SJ 059 ustanovljeno je da se urušenje uočena na lokalitetu Monte Ricco, nedaleko od Vrsara
SJ 138 (145) prostire po cijeloj površini između SJ 143 i zida (Buršić Matijašić, Matijašić 2016).

SJ 0 SJ 11
81 1

SJ 0
SJ 0 SJ 11 56
60 0

SJ 0
55
SJ 0
56
SJ 17
4

SJ 0
H30 56
72.8
I30 0m 73.7
6

Institut za arheologiju
Stancija Blek - Tar 2016.

SJ 0
75
Voditelj istraživanja: dr. sc. Ana Konestra
U suradnji:
Sveučilište u Bologni (dr. sc. Enrico Cirelli),
Zavičajni muzej Poreštine (Gaetano Benčić, prof.)

Opis: Situacija zapadno od cisterne Kvadrant: H-I 30

54-56, 59, 60, 70, 72, 75, 81, 110, 111

73,1
Broj crteža: 73 Stratigrafska jedinica:
143, 161, 172, 174, 309

7 Snimak/Crtež: Nera Šegvić

Mjerilo: 1:20 Datum: 28.10.2016.

Završna situacija na prostoru P8 Završna situacija u unutrašnjosti kule P1 (foto: A. Konestra)

453
 Hrvatski arheološki godišnjak 13/2016
Suhozidna struktura unutar cisterne (foto: A. Konestra)
P1 – Kvadranti I/J 32
Ove je godine prvi put istražen prostor unutar „kule” – fortifi-
kacije, odnosno Prostorija 1 (Cuscito, Riavez 2008: Tab. 1,
731).Time je ustanovljeno kako je većina gradbenih i krono-
loški važnih slojeva odnesena prilikom prijašnjeg čišćenja
sklopa. Originalni slojevi stoga su se sačuvali ispod mlađih
zidova i uz njih, dok je središnji prostor gotovo posve ogo-
ljen. Ipak, nakon uklanjanja sloja šute SJ 158, ustanovljena
je struktura SJ 159, koja se proteže uz, odnosno ispod SJ
058 (južni zid kule), preciznije SJ 056 (sjeverni zid cisterne),
koji se u tom dijelu nalazi ispod SJ 058. Prijašnji su istraži-
vači utvrdili postojanje dviju niša (US 27 i 38), koje su potvr-
đene i ovim istraživanjem, a čini se da je riječ o pozicijama
polupilastara ili kontrafora, posebice uzmu li se u obzir obli-
žnje analogije (Dragonera, Lorun) (Starac 2010: 17, 18, sl.
4, 5; Rousse et al. 2016: sl. 3, 4). Na ostalom su prostoru
utvrđeni slojevi urušenja (SJ 166, 167), podnice (njezinih
ostataka) SJ 165. U slojevima pripreme podnice pronađen
je dosad najstariji materijal, odnosno keramika datirana u
sredinu 1. st., pretežito ulomci zdjelica keramike tankih sti-
jenki, koje je moguće datirati u Neronovo vrijeme.
Zaključna razmatranja
Istraživanja 2016., s obzirom na znatno veći opseg istraže-
noga prostora, dala su posve nove spoznaje o lokalitetu i
fazama života na njemu. Na zapadnom dijelu Prostorije 8
tako su utvrđene starije građevinske faze, dok su uruše-
nja uz njih pomaknula dataciju naknadnih pregradnji i peći
454
SJ 110/111 u nešto mlađe razdoblje – sam suton kasne
antike. Naime, keramički materijal urušenja na kojem je peć
građena može se preliminarno datirati sve do u 6. st. Nalazi
novca iz tih slojeva, iako zbog naslaga na površini nisu čit-
ljivi, također upućuju na kasnoantičku dataciju. Slični nalazi
utvrđeni su probnim sondiranjem na području susjedne par-
cele istočno od lokaliteta (Višnjić 2010: 428, 429). Daljnja
obrada pokretnih nalaza, koji su vrlo brojni i raznoliki, sva-
kako će dati jasniju kronološku sliku faza na tom prostoru.
Podaci dobiveni istraživanjem unutar P1, upućuju na naj-
stariju građevinsku fazu na lokalitetu, koja, iako sačuvana
„u temelju”, daje jasne kronološke pokazatelje. Tako ju je
prema pokretnim nalazima moguće smjestiti u prvu pol. 1. st.
Slična je situacija ponovno utvrđena i na području susjedne
parcele (Višnjić 2010: 428), čime se protezanje najstarije
arhitekture može pretpostaviti na znatno širem području.
Istraživanjima na tom prostoru potvrđeno je da je cisterna
doista dio antičke, odnosno najstarije faze lokaliteta, iako su
pojedina građevinska rješenja zasad bez analogije. Situacija
na području cisterne također upućuje na građevinska rješe-
nja koja do sada nisu bila pretpostavljena (SJ 142), no koja
po svemu sudeći nalaze analogije na području Istre.
Kao i pri kraju prošlogodišnjih aktivnosti, i ove je godine u
Zajednici Talijana u Taru održano predavanje s ciljem pred-
stavljanja rezultata istraživanja 2016. godine i populariza-
cije projekta, a koje je bilo i medijski popraćeno.
Literatura
Buršić-Matijašić, Matijašić 2016 K. Buršić-Matijašić, R.
Matijašić, Projekt RAT-ROPH i arheološko istraživanje u
Vrsaru 2014. i 2015. god., Obavijesti HAD, god. XLVIII,
Zagreb, 2016: 17 – 26.
Cuscito, Riavez 2008 G. Cuscito, P. Riavez, Torre di
Parenzo. Risultati delle analisi architettonico/stratigrafiche,
Archaeologia adriatica, 11, Zadar, 2008: 727 – 737.
Rousse et al. 2017 C. Rousse, D. Munda, G. Benčič, K.
Gergeta Sotončić, V. De Leonardis, V. Dumas, P. Maggi,
M. Tillier, C. Vaschalde, Loron / Santa Marina - Busuja
(Tar-Vabriga, Poreč, Croatie). Campagne de fouilles 2015,
Chronique des activités archéologiques de l’École frança-
ise de Rome [Online], Balkans, Online since 21 June 2016,
connection on 21 February 2017. URL: http://cefr.revues.
org/1595.
Starac 2010 A. Starac, Dragonera. Dva bisera, Monografije
i katalozi 19, AMI, Pula, 2010.
Šiljeg, Konestra, Benčić 2016 B. Šiljeg, A. Konestra, G.
Benčić, Stancija Blek (Tar), kampanja 2015. g.: nastavak
arheološko-konzervatorskih istraživanja i prezentacija
rezultata široj javnosti, AIA, XII, Zagreb, 2016: 139 – 143.
Šiljeg, Kovačić, Konestra 2013 B. Šiljeg, V. Kovačić, A.
Konestra, Nastavak arheološko-konzervatorskih istraživa-
nja lokaliteta Stancija Blek (Tar) u 2012. g., AIA, IX, Zagreb,
2013: 131 – 134.
Višnjić 2011 J. Višnjić, Tar – Stancija Blek, HAG, 7/2010,
Zagreb, 2011: 427 – 430.
Bartul Šiljeg
Ana Konestra
Gaetano Beničić
Enrico Cirelli
 Istarska županija, HAG 13/2016
Summary
Archaeological excavations at Stancija Blek (Tar, Tar-
Vabriga municipality) in 2016 covered the areas of previ-
ously defined Room 8 and Room 1. In fact, research was
carried out to define the western perimeter of the cistern,
an area to the east of it, and to review the presence of
archaeological stratigraphy within the „tower”, where previ-
ous clearings have taken away part of the infill.
In the western part of R8 a more complex stratigraphy
has been determined, providing a better understanding
of the layers excavated in the previous years. A phase,
to which burnt layers and white mortar features can be
link, laid above a reddish layer into which a posthole had
been dug. Below this features, upon removal of the wall
SU 059, layers of destruction were excavated, showing the
presence of two walls belonging, probably, to the earliest
phases of the complex. As the destruction layers yielded
mostly fifth-sixth c. materials, the burnt layers, the mortar
features as well as the oven, must be dated later. One of
the newly established walls (SU161) creates a channel-
like feature along the western wall of the cistern, on whose
bottom a layer of floor preparation was established.
In the eastern part of P8, excavations showed that the
eastern wall of the cistern, though built in a tripartite way,
presents a much thicker external wall (SU142). SU115,
a drywall structure partly built on top of the cistern’s infill
(SU113) and partly on the other two section of the cistern’s
eastern wall (SU054-055), leans onto this wall. A complex
situation has been noted in the northern part of the cistern
as well. Here, two structures are laid above SU054/058,
closing a gap between the walls of P1 and SU142.
This year the excavation was extended to P1, the inner
space of the tower. As this area has been subjected to debris
clearing through a long period of time, almost all stratigraphy
is lost. This area yielded materials datable to the mid-first c.
AD, confirming an early Roman phase of the complex.
Redni broj: 251
Lokalitet: Umag – Ulica Dantea Alighierija
Naselje: Umag
Grad/općina: Umag
Pravni status: Z-2680 (kulturno-povijesna cjelina)
Razdoblje: SV, NV
Vrsta radova: arheološki nadzor
Od 23. studenoga 2015. do 21. ožujka 2016. trajao je arhe-
ološki nadzor nad rekonstrukcijom Ulice Dantea Alighierija
u Rovinju (k.č. 2466). Voditeljica arheološkog nadzora bila
je Branka Milošević iz Muzeja grada Umaga, a u nadzoru
su sudjelovali i Anika Mijanović te Vjekoslav Iličić. Investitor
je bio 6. maj Odvodnja d.o.o., Umag, a izvođač građevin-
skih radova Cesta d.o.o., Pula. Za konzervatorski nadzor
bila je zadužena Kristina Gregeta Sotončić, konzervatorica
iz Konzervatorskog odjela u Puli.
Ulica Dantea Alighierija povijesna je komunikacija grada
Umaga i jedna je od glavnih komunikacija unutar povije-
snog umaškog borga (predgrađa), koji je 1333. godine
455
Danteova ulica, pronađene strukture: zid 1 i grob 2 (foto: B.
Milošević)
zaštićen bedemom. Graniči s umaškim poluotokom (povi-
jesna jezgra Umaga, Castello d’Umago). Na početku
Danteove ulice nalazi se crkva sv. Roka, sagrađena 1514. u
čast zaštitnika oboljelih od kuge. Kada je građena, crkva je
bila smještena extra oppidum et in Burgo Umagi, odnosno
na prostoru između dvaju obrambenih gradskih zidina, u
borgu, pred samim ulazom u kaštel. Ulica Dantea Alighierija
jednim dijelom prolazi i pokraj crkve sv. Katarine, koja je
pronađena prilikom gradnje novoga stambenoga objekta
2008. godine. Uz crkvu sv. Katarine tada je ustanovljeno
postojanje manjega groblja istoimene bratovštine. Kada je
građena, u 17. st., crkva sv. Katarine bila je smještena tako-
đer u borgu. Zabilježeno je da je još 1783. bila u funkciji. U
povijesnim se izvorima spominje da je crkva smještena u
Vrtovima obitelji De Franceschi, a ucrtana je i na akvarelu
Umaga iz sredine 19. st. Ne zna se kada je i zašto srušena.
Površina nadziranog iskopa iznosila je oko 2000 m2.
Građevinski radovi izvođeni su građevinskom mehaniza-
cijom, dok se arheološki dio radova obavljao ručnim isko-
pom, uz pomoć djelatnika Cesta d.o.o. iz Pule. Arheološki
radovi pratili su dubinu i širinu građevinskog iskopa te
se na mjestima gdje su pronađene arheološke strukture
iskopavalo do sloja sterilne zemlje crvenice. Svi slojevi i
strukture dokumentirani su klasičnim oblicima arheološke
dokumentacije (terenski dnevnik, tekstualni opis i popis
svih stratigrafskih jedinica na obrascima, popis nalaza,
fotografiranje svih slojeva i struktura te georeferencirano
fotografiranje pronađenih arheoloških struktura). Grafički
dio dokumentacije čine računalni nacrti pronađenih arhe-
oloških struktura (zidovi, grobovi, popločenja), s pomoću
georeferenciranih fotografija u Gauss-Krügerovu koordi-
natnom sustavu i izrada trodimenzionalnog prikaza grobne
konstrukcije. Nakon arheološkog nadzora uslijedila je pre-
ventivna zaštita nalaza (pranje i sortiranje nalaza), uređe-
nje tehničke dokumentacije i izrada izvještaja. Arheološki
nadzor započet je nakon uklanjanja asfaltnog sloja, kako bi
se mogle definirati moguće arheološke strukture. Asfaltni
sloj nalazio se na visini od 3,47 m n. v. na istočnom dijelu
ulice, prema spoju s Ulicom 1. svibnja i zbog konfigura-
cije terena spušta se prema zapadnom dijelu ulice, prema
spoju s Trgovačkom ulicom, gdje se nalazi na 1,96 m n. v.
Pronađene su i istražene dvije različite skupine grobalja,
popoločenja i zid(ovi). Ljudske koštane ostatke iz grobova
 Hrvatski arheološki godišnjak 13/2016
Umag: a) Danteova ulica (zeleno); b) linija bedema nekadašnjeg
borga (plavo); c) linija nekadašnje obale (žuto); d) crkve u neka-
dašnjem borgu (crveno); e) pronađena groblja (narančasto) (izra-
dila: B. Milošević)
bioantropološki je analizirao dr. sc. Mario Novak (Institut za
antropologiju, Zagreb).
Prva skupina grobova bila je otkrivena na krajnjem istoč-
nom dijelu ulice, gdje je nadzor završavao, pa je samo
istraživanje grobova proteklo neometano. Riječ je o gro-
bovima sa zidanom grobnom konstrukcijom (G1, G2, G3
i G4). Grobovi 1, 2 i 4 istraženi su u potpunosti, dok je G3
samo naznačen jer je izlazio izvan granica građevinskog
zahvata i od njega je bio vidljiv samo zapadni dio zidane
grobne konstrukcije, koja se naslanjala na istočni dio kon-
strukcije G2. Smjer pružanja svih grobnica bio je istovje-
tan, sjeveroistok-jugozapad. G1 nalazio se uz sjeverni rub
ulice, oko 9 m iza postojeće trafostanice u smjeru juga
i spoja s Ulicom 1. svibnja. G1 bio je uništen prokopom
recentne instalacije u svom većem dijelu. Sačuvan je bio
samo dio sjeverne i istočne strane, dok je sa zapadne
strane bio presječen po dužini iskopom kanala za odvod-
nju oborinskih voda, a s južne je strane bio presječen
telefonskom i strujnom instalacijom. Imao je grobnu kon-
strukciju od poluobrađenog kamena vapnenca povezanog
žbukom sivobijele boje. U G1 pronađeni su kosturni ostaci
triju odraslih osoba i jedno dijete. Pronađeni su i dijelovi
kostiju životinjskog podrijetla. G1 orijentiran je u smjeru sje-
veroistok-jugozapad, odnosno prati smjer pružanja ulice.
G1 sačuvan je oko 1,40 m u dužinu, dok je najveća širina
iznosila 0,30 – 0,40 m, a pronađen je na nadmorskoj visini
od 2,50 do 2,70 m. Grob 2 (G2) pronađen je oko 2 m istoč-
nije od G1. Iznad njega bilo je prvo definirano popločenje
456
(3,20 m n. v.) od uglačanih kamenih ploča utopljenih u sloj
sivobijele žbuke, vjerojatno nekadašnja hodna površina
te, odmah u njega, masivan zid (zid 1) građen od kamena
vapnenca pravokutnog oblika, povezanog žbukom sivobi-
jele boje lošije kvalitete. Gornja površina zida nalazi se na
nadmorskoj visini od 3,06 m. Rubno kamenje zida bilo je
obrađeno, dok je ostalo kamenje priklesano ili neobrađeno,
sačuvano u visini od dvaju redova. Zid 1 bio je položen na
sloj crvene zemlje (zdravice) i kamenja na južnom dijelu.
Sa zapadne strane bio je presječen telefonskom i strujnom
instalacijom. Dužina donjeg reda kamenja zida iznosila je
2,74 m, dok mu je dužina u gornjem dijelu iznosila 1,68 m.
Širina mu je 0,80 m i visina 0,50 m. Pružao se u smjeru sje-
veroistok-jugozapad, odmah uz južnu stranu zidane kon-
strukcije groba 2. Grobna konstrukcija G2 bila je građena
od poluobrađenog kamena nepravilnog pravokutnog oblika
poveznog žbukom sivobijele boje lošije kvalitete. Grobna
konstrukcija dijelom je oštećena telefonskim i strujnim insta-
lacijama. U G2 pronađen je veći broj pokojnika (najmanje
32 osobe, od novorođenčadi do starijih odraslih osoba), za
koje se pretpostavlja da nisu položeni istodobno jer su kosti
bile uglavnom nepravilno raspoređene. Pokojnik je orijenti-
ran u smjeru sjeveroistok-jugozapad. Pronađeni su i dijelovi
kostiju životinjskog podrijetla te ulomci keramičke posude
iz novog vijeka. Dijelovi kostura bili su prekriveni vapnom te
su ostali povezani u fragmentima stvrdnutog vapna. Dužina
rake iznosila je 1,74 m, a širina 0,63 m. S južne strane
zida 1 pronađen je grob 4 (G4), većim dijelom uništen pro-
kopavanjem za recentne instalacije vodovodnih cijevi. Za
grobnu konstrukciju iskorištena je južna strana zida 1, dok
je od ostale konstrukcije sačuvan tek manji dio građen od
poluobrađenog kamena vapnenca poveznog žbukom sivo-
bijele boje. U G4 pronađeni su ostaci više pokojnika (četiri
odrasle osobe i tri djeteta), bez drugih arheoloških nalaza,
orijentacije sjeveroistok-jugozapad. G4 sačuvan je oko
2,87 m u smjeru sjever-jug, dok je sama raka sačuvana u
najvećoj širini od 0,41 m u smjeru istok-zapad. Nalazi se
na visini od 2,59 m n. v. Prilikom strojnog iskopa središnjeg
rova, oko 4,60 m od zida 1 u smjeru zapada, definiran je
zid 2. Smjer pružanja zida 1 i zida 2 je jednak, sjeveroistok-
-jugozapad, što je uputilo na to da bi zid 1 i 2 vjerojatno bili
dio iste cjeline, a diskontinuitet je nastao jer između njih
prolazi niz instalacijskih cijevi za telekomunikacije i struju.
Sačuvana dužina zida 2 iznosila je 2,20 m, a širina iznosi
0,65 m. Javlja se na visini od 3,15 m n. v.
Po sredini Danteove ulice, uz kućni broj 20B, u smjeru sje-
veroistok-jugozapad protezao se niz neobrađenog kamena
poredanog u pravilnoj liniji, koja je vjerojatno bila nekadaš-
nji obrub ulice. Kamenje je bilo nepravilnog oblika, polo-
ženo u zemlju bez vezivnog materijala. Dužina mu iznosi
8,87 cm, dok je najveća širina 30 cm.
Drugo groblje pronađeno je na zapadnom dijelu Danteove
ulice, nedaleko od crkve sv. Roka i današnjeg Trga Marije
i Line. Čine ga grobovi bez grobne konstrukcije, položeni
direktno u zemlju (G5, G6 i G7). Grob 5 (G5) uništen je pro-
kopom recentne instalacije u svom većem dijelu. Grobna
cjelina otkrivena je u dužini od 75 cm u smjeru sjever-jug
te 65 cm u smjeru istok-zapad, gdje je iskop prekinut zbog
recentne instalacije. Pronađen je na visini od 1,30 m n. v. U
G5 pronađeni su ostaci više pokojnika (četiri odrasle osobe
 Istarska županija, HAG 13/2016
i četiri djeteta), za koje se može pretpostaviti da nisu polo-
ženi istodobno, jer su kosti bile uglavnom nepravilno ras-
poređene. Unutar G5 pronađena je manja količina ulomaka
keramike i neidentificiran metalni predmet. Od G5 u smjeru
zapada pronađena je manja količina razbacanih kostiju i
keramike, ali nije bilo moguće definirati grobnu cjelinu jer je
sloj bio poremećen recentnim iskopom za instalacije. Grob
6 (G 6) udaljen je 1 m od G5 u smjeru zapada. Sastojao se
od jednostavne rake koja je donjim dijelom ukopana u sloj
zdravice. Grob se većim dijelom protezao ispod prostora
koji ne ulazi u iskop novih instalacijskih rovova, stoga je
iskopan samo istočni dio grobne cjeline. Iskopan je u duljini
od 1,30 m i širini od oko 25 cm. Nalazio se na 1,00 m n. v. U
grobu se nalazio jedan kostur (muškarac, 35 – 40 godina),
položen na leđa s rukama prekriženima na zdjelici, orijen-
tacije sjeverozapad-jugoistok. Unutar grobne cjeline prona-
đeni su i ulomci grube keramike, ostaci morskih školjki, ali
koji vjerojatno ne pripadaju grobnoj cjelini. Iznad groba G6
u smjeru zapada otkrivena je nova grobna cjelina, defini-
rana kao grob 7 (G7). Grob se sastojao od jednostavne
rake, koja je donjim dijelom ukopana u sloj zdravice. G7
sadržavao je jedan kostur (žena, 30 – 40 godina) položen
na leđa, s rukama prekriženima na zdjelici. Ispod ostataka
pokojnika pronađeni su ostaci čeljusti životinjskog podrijetla
i nekoliko fragmenata grube keramike. S istočne je strane
grobna cjelina uništena iskopom recentne instalacije, što
je uništilo i dio ostataka pokojnika. Raka je duga 2,11 m i
sačuvane širine 50 cm, orijentirana kao i G5. Grobna cje-
lina grob 7 (G7) otkrivena je nešto zapadnije od G6. U G7
nalazio se pokojnik položen na leđa, s rukama prekriže-
nima na zdjelici. Ispod pokojnika pronađeni su ostaci čelju-
sti životinjskog podrijetla i nekoliko fragmenata grube kera-
mike. Grobna cjelina dijelom je uništena iskopom recentne
instalacije, što je uništilo i dio ostataka kostura. Raka je
duga 2,11 m i sačuvane širine 0,50 m, orijentacije kao i
ostala dva groba. G7 pronađen je na 0,94 m n. v.
Tijekom arheološkog nadzora pronađena je manja količina
pokretnih nalaza. Uglavnom se radi o ulomcima keramike,
stakla te metalnim i kamenim predmetima. Glavnina nalaza
uočena je unutar grobnih cjelina i oko njih. Keramičke pred-
mete pronađene tijekom arheološkog nadzora čine ulomci
grube keramike, ulomci stolnog posuđa i ulomci građevne
keramike. Prevladavaju ulomci grube neukrašene kera-
mike, iako među grubom keramikom postoje dva ulomka
ukrašena valovnicom. Od stolnog posuđa, četiri ulomka
pronađena unutar G2 pripadaju novovjekovnoj glaziranoj
keramici, odnosno jednostavnim oblicima stolnog posuđa
ukrašenima urezanim ukrasom. Prilikom iskopa oko zida 1
i iznad G2 i G3, pronađeni su ulomci staklenih predmeta.
Zbog fragmentiranosti nije moguće sa sigurnošću odrediti
o kojim je predmetima riječ, ali zacijelo su činili dijelove
čaša, zdjelica ili boca. Ulomci su od prozirnog i bezbojnog
stakla. Od metalnih su predmeta pronađeni uglavnom oni
utilitarne namjene – čavli (manjih i većih dimenzija, kovani,
nepravilnog kružnog ili kvadratnog presjeka), dio potkove,
metalni prsten plosnatog presjeka i nepoznate namjene te
plosnati metalni (bakreni?) predmet trapezoidnog oblika,
također nepoznate namjene. Kao najvažniji metalni pred-
met izdvojen je nalaz okruglog oblika (novac ili medaljon?),
koji je evidentiran kao PN1. Predmet je pronađen uza zid 1,
457
a iznad groba 2, te se ne može sa sigurnošću tvrditi da je
pripadao grobnoj cjelini.
Arheološki nadzor u Ulici Dantea Alighierija u Umagu utvr-
dio je postojanje dvaju grobalja. Groblje na istočnom zavr-
šetku ulice (grobovi G1, G2, G3, G4) za sada se ne može
povezati ni sa jednom poznatom crkvom, ali je sigurno da
se nalazi unutar obuhvata zidina umaškog borga. Groblje
na zapadnom dijelu Danteove ulice (grobovi G5, G6, G7)
vjerojatno je nastalo nakon gradnje crkve sv. Roka i vezano
je uz nju. Za pokretne arheološke nalaze iz tih grobnih cje-
lina može se pretpostaviti da su dio nasipa kojim je borgo
povezan sa starom gradskom jezgrom, a ne namjerno
položeni grobni prilozi.
Oba su groblja vjerojatno funkcionirala od sredine 16. st.
do sredine/kraja 18. st., i bila su relativno mala opsegom.
Literatura
Bolšec Ferri, Milošević 2012 N. Bolšec Ferri, B. Milošević,
Baština Umaga i okolice, Monografija Grada Umaga,
Umag, 2012: 59 – 110.
Bradara 2016 T. Bradara, Blagovanje, Temporis Signa
– Arheološka svjedočanstva istarskog novovjekovlja,
Monografiije i katalozi, 26, Pula, 2016: 103 – 189.
Branka Milošević Zakić
Anika Mijanović
Summary
From November 2015 to March 2016 archaeological
supervision was conducted over the reconstruction of
Dante Alighieri Street in Rovinj (cadastral parcel 2466).
A total supervision area was about 2000 m2. During the
supervision two graveyards were identified. The first
graveyard was discovered in the easternmost part of
the street. The graves were built of stone (graves G1,
G2, G3 and G4). Another graveyard was found in the
western part of the street, not far away from the church
of St Rocco and today`s Square of Mary and Lina. The
graves had no construction, and were buried directly into
the ground (graves G 5, G6 and G7). Both of the grave-
yards were in use from the mid-16th century to the mid-
or late 18th century.
Redni broj: 252
Lokalitet: Utvrda Petrapilosa
Naselje: –
Grad/općina: Buzet
Pravni status: Z-3994
Razdoblje: SV, NV
Vrsta radova: sustavno iskopavanje, konzervatorsko-
-restauratorski zahvati
Godine 2016. Odjel za kopnenu arheologiju Hrvatskog
restauratorskog zavoda nastavio je sustavno arheo-
loško istraživanje na utvrdi Petrapilosa, koja u kontinu-
itetu traju od 2010. godine. Voditelj projekta bio je Josip
 Hrvatski arheološki godišnjak 13/2016
Petrapilosa, prostor vanjskog dvorišta nakon istraživanja (foto: J. Višnjić)
Petrapilosa, ulomci pronađenog koštanog drška noža (foto: S.
Pamić)
Višnjić, zamjenik voditelja Siniša Pamić, a u arheološkim
istraživanjima sudjelovali su i studentica arheologije Karin
Bernardi, Nenad Kuzmanović te pet pomoćnih fizičkih
radnika iz obrta Orbanić iz Žminja. Građevinske radove
obavljala je licencirana tvrtka Kapitel d.o.o. Istraživanja
458
i konzervatorsko-restauratorske zahvate vlastitim sred-
stvima financira Grad Buzet te sredstvima prikupljenima od
Ministarstva kulture i Istarske županije.
Građevinski ostaci Petrapilose (Kostel) nalaze se uz rje-
čicu Bračanu, jednu od pritoka rijeke Mirne, zapadno od
Buzeta. Smještena je na vrhu vapnenačkoga grebena
(119 m n. v.), visoko iznad riječne doline, na mjestu s kojeg
se mogao dobro nadzirati put podno nje.
Ovogodišnja arheološka istraživanja na utvrdi Petrapilosa
odvijala su se na prostoru vanjskog dvorišta utvrde te u
unutrašnjosti crkve sv. Marije Magdalene, a tom je prilikom
istražena površina od 42 m².
Istraživanje u vanjskom dvorištu utvrde odvijalo se
zapadno od zida pronađenog tijekom istraživanja 2014. i
2015. godine. Radi se o temeljnim ostacima zida SJ 1087,
usmjerenog od juga prema sjeveru, koji je organski spojen
s južnim zidom vanjskog dvorišta. Riječ je o starijoj fazi
razvoja vanjskog dvorišta, koje je tada bilo manje od onoga
iz završnih faza razvoja utvrde. Iako nisu pronađeni ostaci
drugih zidova prve faze razvoja vanjskog dvorišta, tragovi
vapnene podnice sugeriraju da je moguće da se u tom
periodu u vanjskom dvorištu nalazila samostojeća zgrada
definirana južnim zidom dvorišta, zidom SJ 1087, te povi-
šenom matičnom stijenom na zapadu.
Istraživanja u crkvi sv. Marije Magdalene obuhvatila su
sjeverozapadni kut objekta radi utvrđivanja stanja temelja
 Istarska županija, HAG 13/2016
crkve prije sanacije sjevernog zida. Ispod djelomično saču-
vanog kamenog popločenja dokumentiran je sloj ilovače
kao podloga za kamene ploče te slojevi kamenja kojim se
nivelirala razina hodne površine jer matična stijena naglo
pada prema sjeveru. Sjeverni zid crkve građen je na strmoj
padini stijene te je zapravo djelomično poslužio kao pot-
porni zid prilikom proširivanja areala utvrde. Zbog toga
zid na unutarnjoj strani sve do podnica crkve nema lice,
što sugerira da je od same gradnje hodna razina ostala
nepromijenjena.
Pokretni arheološki nalazi mogu se datirati od 14. do 17. st.,
što upućuje na dataciju tog dijela kompleksa, odnosno na
period postupnog širenja prvobitne zone utvrde.
Svi arheološki radovi prethodili su konzervatorsko-restau-
ratorskim zahvatima na crkvi sv. Marije Magdalene.
Josip Višnjić
Summary
The systematic archaeological excavations of the
Petrapilosa fort, which began in 2010, were continued
in the course of 2016. The 2016 excavations took place
in the outer courtyard and inside the church of St Mary
Magdalena, over a surface area of 42 m2.
Numerous movable finds can be dated from the 14th to
17th centuries, which suggests the date for this part of the
complex, i.e. the period of a gradual expansion of the ori-
ginal fortress area.
Redni broj: 253
Lokalitet: Utvrda Stari Rakalj
Naselje: Rakalj
Grad/općina: Marčana
Pravni status: Z-1764
Razdoblje: P, A, SV, NV
Vrsta radova: sustavno iskopavanje
Godine 2016. nastavljena su arheološka iskopavanja na
lokalitetu Stari Rakalj iznad Raškog kanala. Prilikom arhe-
oloških istraživanja kaštela otkriveni su ostaci popločenja
dvorišta s bunarom, kao i ostaci zidova iz jedne od faza
gradnje kaštela, uključujući i dio zidova bedema. Voditelj
istraživanja bio je Tihomir Percan, a u istraživanjima su
sudjelovali arheolozi Hrvatskog restauratorskog zavoda
Andrej Janeš i Josip Višnjić, diplomirana arheologinja
Mateja Baričević, studenti arheologije Filozofskog fakulteta
Sveučilišta u Zagrebu Filip Vukoja, Paul Markotić, Antonija
Podobnik i Marko Banda te od tri do pet radnika tvrtke
Macuka. Za sanaciju istraženih dijelova arhitekture bili
su zaduženi djelatnici tvrtke Macuka iz Sv. Petra u Šumi.
Cjelokupne radove financirala je Općina Marčana.
Stari Rakalj nalazi se na povišenom platou istaknutog
brežuljka iznad Raškog kanala (Rt sv. Mikule), na oko
93 m n. v. Dominira okolnim prostorom te dobro kontro-
lira ulazak i izlazak iz Raškog kanala, kao i plovidbeni put
Kvarnerom. Upravo je to jedan od razloga gotovo stalne
naseljenosti Starog Raklja, od prapovijesne gradine pa sve
459
do srednjovjekovnog kaštela, koji je prestao postojati 1510.
godine. Rakalj je od 1275. godine bio u posjedu goričko-
-pazinske grofovije. U povijesnim se izvorima prvi put spo-
minje 1312. kao Castellare de Rachir, kada ga gorički grof
Henrik daje kao miraz svojoj kćeri Elizabeti i njezinu zaruč-
niku Nikoli od Pramberga. Godine 1342., u diobnom ugo-
voru goričkih grofova, spominje se kao Castrum Novum, a
1374. zajedno s cijelom grofovijom prelazi u vlast austrijskih
vojvoda Habsburgovaca. U 15. i 16. st. nekoliko je puta bio
založen vjerovnicima austrijskih vladara, a 1510., tijekom
rata između Venecije i austrijskih vladara (1508. – 1516.),
osvojili su ga i uništili plaćenici susjednog kaštela Mutvorana,
koji je bio pod mletačkom vlašću. Tim je događajem prekinut
kontinuitet života na području Starog Raklja, koji se nakon
toga više ne spominje kao naselje. Preostalo stanovništvo,
zajedno s doseljenicima, odselilo se na prostor današnjeg
Raklja, koji se prvi put spominje 1508. pod imenom Castel
Nuovo detto Rachel. Godine 1536. Rakalj je, zajedno s
Barbanom, kao feud prodan obitelji Loredan.
Radovi su se odvijali na prostoru istočno od samostojeće
kvadratne kule u sektorima VI i X. Potvrđeno je postoja-
nje već poznatih nepokretnih arheoloških nalaza (zidovi
bedema, dvorišta, stambenog dijela itd.), a tijekom ovo-
godišnjih istraživanja pronađen je bunar unutar sektora
X. U kulturnim slojevima prikupljeni su pokretni arheološki
nalazi (keramika, kosti, staklo, metal, školjke, ugljen), koji
se datiraju od brončanog doba pa sve do srednjeg vijeka.
Na cijeloj površini dosegnuta je matična stijena, osim novo-
pronađenog bunara. Na većem dijelu površine sektora X
došlo se do razine popločenja od tankih kamenih ploča ili
škrila (SJ 89). Dio je tog popločenja (SJ 89), izrađen od
opeka, naknadno popravljan, što je vidljivo na nekoliko
mjesta. U □ B 2, na mjestu očekivanog spoja polukružnog
zida (SJ 75) s bedemom (SJ 4), ustanovljeno je kako on
zaokreće prema sjeveroistoku za još oko 0,5 m, nakon
čega mu se gubi trag. Drugi kraj zida SJ 75 nije u potpuno-
sti definiran jer se i dalje pruža u smjeru juga ispod samog
profila iskopa. Gotovo čitavom dužinom zida SJ 75, s nje-
gove unutarnje strane, evidentiran je sloj nabijene gline
zelenkaste boje (SJ 88) širine oko 0,3 m, a nalazio se u
istoj ravnini s popločenjem (SJ 89). Sam zid SJ 75 građen
je od djelomice obrađenog kamenja povezanog žbukom,
a sačuvan je u maksimalnoj visini od oko 0,35 m. Njegova
Stari Rakalj, ostaci polukružnog zida dvorišta zajedno s poploče-
njem i bunarom u sredini (foto: A. Janeš)
 Hrvatski arheološki godišnjak 13/2016
Stari Rakalj, vijenac bunara (foto: M. Baričević)
maksimalna sačuvana, a ujedno i originalna širina, iznosi
oko 0,7 m.
Tijekom istraživanja i čišćenja podnice od kamenih ploča i
opeka (SJ 89) unutar □ A2 (sektor X) primijećeno je da je na
jednom dijelu to popločenje bilo probijeno (SJ 98). Nakon što
je SJ 98 djelomice uklonjena, postalo je vidljivo da taj proboj/
zapuna zapravo zapunjava kružnu konstrukciju građenu od
velikih pravilnih klesanih kamenih blokova (SJ 99), odnosno
bunar. S obzirom na to da je ta konstrukcija pronađena tije-
kom posljednjih dana iskopavanja 2016. godine, dosegnuta
je dubina na kraju iznosila tek nešto više od 1,5 m. U sektoru
VI evidentirano je popločenje od nepravilnijih i debljih kame-
nih ploča (SJ 85). Na mjestima gdje popločenje (SJ 85) nije
bilo sačuvano, što se posebice odnosi na površinu uz sam
južni zid masivne kvadratne kule (SJ 63), pronađen je sloj
tamnosmeđe zemlje (SJ 83), u kojem je prikupljena odre-
đena količina prilično fragmentirane prapovijesne, odnosno
brončanodobne keramike te dva kremena odbojka.
Pokretnog arheološkog materijala nije pronađeno mnogo.
Uglavnom je bila riječ o prilično razlomljenim ulomcima
srednjovjekovne keramike, malo stakla i metala te vrlo malo
prapovijesne keramike, a prikupljeno je i nekoliko kamenih
nalaza. Uz istraživanja koja su obuhvaćala opisana arhe-
ološka iskopavanja, dio radova odnosio se i na konzervi-
ranje nepokretnih arheoloških nalaza, otkrivenih proteklih
godina. Radovima 2016. godine tako su obnovljeni dijelovi
zidova SJ 57 i SJ 45, koji čine dio polukružnog bedema
te nastavak bedema SJ 4 do njegova spoja sa zidovima
SJ 44 i SJ 57. Nakon završetka arheoloških istraživanja
čitava je iskopana površina zaštićena, odnosno prekrivena
geotekstilom, što se posebice odnosi na dio popločenja
(SJ 89) s bunarom (SJ 100) i na zid SJ 75.
Sve istražene stratigrafske jedinice snimljene su geodet-
ski, a jednako se tako vodila i detaljna terenska nacrtna
i fotografska dokumentacija. Iz svih stratigrafskih jedinica,
gdje je to bilo moguće, uzeti su uzorci ugljena ili kostiju za
određivanje starosti radiokarbonskom analizom. Također
su prikupljeni i drugi relevantni uzorci, dok je dio metalnih
nalaza u fazi restauriranja. Zahvaljujući ovogodišnjim istra-
živanjima, obogaćene su spoznaje o gabaritima i fazama
gradnje kaštela u Raklju, kao i spoznaje o starijem bronča-
nodobnom naselju.
Tihomir Percan
460
Summary
Archaeological excavations at the site of Stari Rakalj above
the Raša channel were conducted in the course of 2016.
The excavations revealed the remains of a pavement in the
courtyard of the castle with a well as well as the remains
of walls that belong to one of the construction phases. Also
recorded were cultural layers and residential parts of the
settlement. This year`s excavations were focused on the
area to the east of the freestanding square tower.
Redni broj: 254
Lokalitet: Utvrda Turnina
Naselje: Rovinj
Grad/općina: Rovinj
Pravni status: Z-7033
Razdoblje: SV
Vrsta radova: sustavno iskopavanje, konzervatorsko-
-restauratorski radovi
Godine 2016. Odjel za kopnenu arheologiju Hrvatskog
restauratorskog zavoda nastavio je s projektom arheoloških
istraživanja i građevinske sanacije najugroženijih dijelova
srednjovjekovne kule Turnina kod Rovinja. Cilj arheoloških
istraživanja bio je daljnje definiranje prostora koji se nalazi
sjevernije od kule, a na kojemu su već prethodnih godina
pronađeni ostaci zidanih struktura, koje su sugerirale širenje
lokaliteta i na tom prostoru. Arheološka istraživanja obuhva-
tila su i sjeveroistočni te jugoistočni kut kule radi datacije
najstarijih građevinskih struktura te u istočnom dijelu naj-
sjevernije prostorije prizemlja same kule. Voditelj projekta
bio je Josip Višnjić, zamjenik voditelja Tihomir Percan, a u
arheološkim istraživanjima sudjelovali su i Siniša Pamić te
Nenad Kuzmanović, kao i pet pomoćnih fizičkih radnika.
Građevinske radove obavljala je licencirana tvrtka Macuka
d.o.o. iz Sv. Petra u Šumi, a usluge građevinskog nadzora
ovlašteni arhitekt Emil Jurcan d.i.a. iz Zadruge Praksa.
Poslove 3D skeniranja i dopunjavanja postojećeg arhitekton-
skog snimka stvarnog stanja obavila je tvrtka Vektra d.o.o.
Radovi su financirani sredstvima Ministarstva kulture.
Ostaci kule nalaze se na brdu Turnini, 4 km istočno od
Rovinja. Danas se još uvijek mogu vidjeti četiri sačuvane
prizemne prostorije kule, natkrivene bačvastim svodovima,
te dio još jedne prostorije na prvom katu, također natkri-
vene bačvastim svodom. Prema ostatcima zidova, kao i po
starim fotografijama koje prikazuju stanje prije 1944., jasno
je da se građevina sastojala od centralnog dijela kvadrat-
nog tlocrta, podijeljenog na četiri prostorije, te izbočenog
dijela na jugozapadu kule.
Prilikom istraživanja prostora sjeverno od kule utvrđeno je
da su pomoćni gospodarski objekti, čiji su ostaci ondje pro-
nađeni, najvjerojatnije bili otvoreni prema zapadu. Naime,
nakon širenja sonde zapadnije od prošle godine defini-
rane prostorije 1 i pripadajućeg popločenja, nisu otkriveni
nikakvi tragovi zidova ili širenja hodne površine interijera
objekta pa se može zaključiti da je u fazi funkcioniranja
objekta u razvijenom srednjem vijeku on bio otvoren prema
istoku. Kada se tome dodaju prošle godine otkriveni ulomci
 Istarska županija, HAG 13/2016
Turnina, nalazište prilikom arheoloških istraživanja (foto: J. Višnjić)
Turnina, sačuvani ostaci peći iz prve faze razvoja srednjovjekov-
nog lokaliteta (foto: S. Pamić)
stupova kružnog presjeka i tragovi njihovih postolja, koji se
nalaze nešto sjevernije od ove godine istraženog prostora,
takve pretpostavke zvuče još uvjerljivije.
Na dijelu sonde istraženom u sjevernom dijelu prostorije 1,
istraženi su slojevi koji se nalaze ispod razine djelomično
sačuvane vapnene podnice. Na tom su dijelu, osim slojeva
s većom količinom pokretnih arheoloških nalaza, prona-
đene i građevinske strukture, među kojima se prepoznaju
i ostaci zidane peći. Riječ je o ostacima zgrade koja se
ondje nalazila u ranom srednjem vijeku.
461
U sondama uz sjeveroistočni i jugoistočni kut kule, čije je
istraživanje započeto s ciljem definiranja arheoloških slo-
jeva uz zidove najstarijih faza objekta, utvrđeno je da je u
nekom mlađem periodu, najvjerojatnije u 14. ili 15. st., uz
originalne zidove dozidano skošenje široko 2 m. Može se
pretpostaviti da se radi o pokušajima statičke stabilizacije
tada već očito dotrajalih građevinskih struktura objekta,
koje su djelomično i uništene već u 16. st.
U sondi istraženoj u istočnom dijelu najsjevernije prosto-
rije prizemlja kule otkriveni su tek arheološki sterilni slo-
jevi bez pokretnih arheoloških nalaza. Međutim, ispod
pregradnog zida, koji sudeći prema analizi međuodnosa
zidova pripada drugoj fazi razvoja objekta, pronađen je sloj
paljevine. Nakon radiokarbonske analize, sloj je datiran u
10. st. Takva datacija potvrđuje dosadašnje pretpostavke o
vremenu gradnje i razvoja kule Turnina.
Među pokretnim arheološkim nalazima prevladavaju
ulomci keramičkih posuda. Uglavnom je riječ o ulomcima
grubog kuhinjskog posuđa, odnosno lonaca. S obzirom na
oblike pronađenih posuda, može se zaključiti da se ulomci
pronađeni sjeverno od kule mogu okvirno datirati između
9. i 11. st. te pripadaju najstarijoj fazi naseljavanja tog
lokaliteta, dok se u slučaju nalaza iz ostalih istraženih dije-
lova lokaliteta radi o posuđu proizvedenom u 13. i 14. st.
Pronađeni su i ulomci glazirane stolne keramike, koja je
služila za posluživanje hrane. Riječ je o ulomcima posuda
iz skupina rane venetske invetriate te arhajske majolike.
Takvo je posuđe importirano na područje Istre iz radionica
 Hrvatski arheološki godišnjak 13/2016
sjeverne Italije u 13. i 14. st. Nalazi pokazuju da je taj
lokalitet imao barem dvije srednjovjekovne faze razvoja
te upućuju na vrijeme posljednjeg intenzivnijeg korištenja
objektom.
Arheološka istraživanja prethodila su građevinskim rado-
vima sanacije najugroženijih dijelova objekta te raščišća-
vanju terena oko same kule. Raščišćavanje terena od uru-
šenog materijala (kameni blokovi, vezni materijal – mort,
raslinje) obavljeno je uz jugozapadni dio kule. Konzervacija
je obuhvatila južni perimetralni zid kule te njegov jugo­
istočni kut, što je obuhvaćalo i radove na urušenju koje se
nalazi s njegove vanjske strane. Osim toga, saniran je i
cijeli jugozapadni kut objekta, koji pripada njegovu izboče-
nom dijelu.
Josip Višnjić
Summary
The project of archaeological excavations and a construc-
tional consolidation of the most endangered parts of the
medieval fortress of Turnina near Rovinj was continued in
2016. The finds show that this site had at least two medi-
eval phases and point to the period of the last intensive use
of the structures.
Redni broj: 255
Lokalitet: Veli Piruzi – podmorje
Naselje: Rovinj
Grad/općina: Rovinj
Pravni status: R-110
Razdoblje: A
Vrsta radova: probno podvodno istraživanje
Od 1. do 7. svibnja 2016. trajala je nova sezona pod-
vodnih arheoloških istraživanja ostataka kasnoantič-
kog brodoloma kod otočića Veli Piruzi južno od Rovinja.
Istraživanja su dio suradnje Međunarodnog centra za
podvodnu arheologiju u Zadru (MCPA) i Bavarskog druš-
tva za podvodnu arheologiju (Bayerischen Gesellschaft
für Unterwasserarchäologie, BGfU) iz Njemačke. Stručni
Iskopavanje ispod velikih urušenih stijena (foto: R. Surić)
462
voditelj podvodnog arheološkog istraživanja bio je Luka
Bekić, zamjenik Mladen Pešić, a ostatak stručne i tehničke
ekipe činili su ostali podvodni arheolozi: Maja Kaleb, Roko
Surić, Max Fiederling i Michael Heinzlmeier te vanjski i
tehnički suradnici Marko Srečec, Borna Krstulović i Stojan
Plešnar. Istraživanja je financirala Turistička zajednica
Grada Rovinja, koja je i proteklih godina pomagala arhe-
ološkoj ekipi.
Ostaci kasnoantičkog brodoloma nalaze se među velikim
stijenama na morskom dnu ispred jugozapadne strane
otočića Veli Piruzi. Pregledano je stanje nalazišta, prvi put
nakon olujnog nevremena koje je pogodilo to područje u
veljači. Nakon što je utvrđeno da nalazište nije u velikoj
mjeri devastirano zbog svoje dubine, uslijedilo je poprav-
ljanje, a ako je bilo potrebno i ponovno postavljanje čavala
s brojčanim oznakama referentnih točaka. Numerirane
oznake čine točke mrežišta, a njihovim povezivanjem
konopcem ponovno je definirana mreža kvadranata dimen-
zija 4x4 m. Uz pomoć tzv. mamut-sisaljki u potpunosti su
istraženi kvadranti G, J, K i M te je započeto iskopavanje
kvadranta I.
Iskopavanje ostataka brodoloma i ove je godine započelo
iskopavanjem po kvadrantima, a nakon što je neki od njih
bio završen prelazilo bi se na sljedeći. Na taj bi način pret-
hodno iskopani kvadrant bio zatrpan materijalom iz novo-
započetog. Iskopavana je kamenita padina na kojoj se
izmjenjuju velike stijene i sitan kamen lomljenac. Arheološki
nalazi ponekad su ukopani i do dva metra u sedimentu, što
upućuje na vrlo snažno erozijsko djelovanje valova. Pumpa
za vodu nalazila se na manjem gumenom brodu usidre-
nom iznad samog nalazišta, dok su se istraživači i oprema
nalazili na većem brodu, koji je najčešće bio 50-ak metara
udaljen od samog nalazišta.
S obzirom na loše stanje očuvanosti brodoloma, težilo se
prikupljanju što je više moguće informacija. Primijenjena je
metoda sakupljanja arheološke građe u kojoj se prikupljaju
svi nalazi. Na taj su način svi nalazi pregledani, prebro-
jeni i izvagani, dok su oni važniji dobili i posebnu oznaku
(PN – poseban nalaz). Njima je dodijeljena brojka i izmjeren
položaj unutar kvadranta u kojem su pronađeni. Svi podaci
o nalazima nakon ronjenja unosili su se u unaprijed pripre-
mljene specijalne tablice. Takvom vrstom dokumentacije
Područje oko hridi na kojem je skenirano podmorje (foto: M. Kaleb)
 Istarska županija, HAG 13/2016
Tubi fittili s namjerno probušenom rupom na donjem dijelu (foto:
M. Fiederling)
dobiveni su podaci o prostornoj koncentraciji različitih vrsta
arheoloških nalaza. Nakon dokumentacije zapakirani su
tipološki i kronološki odredivi ulomci, dok je ostatak vraćen
u more, na isto mjesto odakle je izvađen.
Osim klasične nacrtne dokumentacije, ove je godine nala-
zište dokumentirano uz pomoć suvremene digitalne tehno-
logije. Side Scan Sonarom Humminbird 1199 skenirano je
podmorje oko otočića Veliki Piruzi kako bi se napravio grub
3D model podmorja oko cijele hridi. Također je fotografi-
rano područje samog nalazišta te je obradom i unošenjem
u program Agisoft Photoscan izrađen 3D model nalazišta.
Tipološki i kronološki odredivi keramički ulomci već su na
morskom dnu pohranjeni u košare s oznakom kvadranta
koji se iskopava. Takvi su nalazi zatim fotografirani, pre-
brojeni i izvagani, a podaci su uneseni u unaprijed pripre-
mljene tablice. Nalazi za koje je već prilikom iskopavanja
utvrđeno da imaju databilne elemente, fotografirani su na
morskom dnu zajedno s brojkom koja im je dodijeljena
te je nakon toga uzeta pozicija nalaza metodom trilatera-
cije. Nakon dokumentiranja u moru, nalazi su zapakirani
u posebne mrežice s pripadajućom brojkom te izvađeni iz
mora zajedno s ostalim nalazima. Nakon dokumentiranja
in situ, u moru, uslijedilo je ponovno fotografiranje, vaganje
i unošenje podataka u tablicu.
U sklopu ovogodišnjih istraživanja iz mora je ukupno izva-
đeno 777 arheoloških nalaza ukupne težine 98,4 kilo-
grama, koji se mogu podijeliti u nekoliko skupina. U skupinu
keramičkih predmeta ubrajaju se amfore, stolno posuđe,
građevni materijal i ribolovni alat. Ostali nalazi pripadaju
skupinama predmeta od kamena ili od olova. Pronađeno
463
je ukupno 657 ulomaka amfora, ukupne težine 70,3 kg.
Od 657 ulomaka, njih 36 okarakterizirani su kao posebni
nalazi (PN). Riječ je o nalazima dna (9), ručki (16), oboda
(10) i grla (1) amfora. Keramičke posude zastupljene su sa
60 primjeraka, od kojih je 17 u kategoriji posebnih nalaza.
Od građevnog materijala pronađene su tegule (4), imbreksi
(3), opeke (6) i jedan cjelovit tubi fittili, a od ribolovnog alata
četiri keramička utega. U predmete od kamena ubraja se
balastno kamenje (40) i primjerak brusa (1). Od olovnih
predmeta pronađen je uteg za ribolovnu uzicu (1). Ukupno
su izdvojena 54 posebna nalaza, označena brojkama od
74 do 128. Nakon dokumentiranja svih predmeta izvađenih
iz mora, tipološki odredivi nalazi zapakirani su i pripremljeni
za transport u restauratorsku radionicu, dok je ostatak
nalaza vraćen u podmorje na isto mjesto odakle je izvađen.
Na taj način će na nalazištu ostati vidljiv dio tereta broda.
Takvim načinom obrade arheološke građe dobiveni su
podaci o prostornoj koncentraciji tipova nalaza, pa se nacrt
cijelog nalazišta pomalo gradi. Ove godine iskopano je oko
40 m2, a za iduću godinu očekuje se iskopavanje barem
dvostruko veće površine, kako bi istraživanja mogla biti pri-
vedena kraju. Većina predmeta datira se u kasnu antiku,
dok su ostali predmeti kronološki neodredivi zbog njihove
uporabe tijekom dužeg razdoblja. Većinu tereta na brodo-
lomu činile su amfore, i to afričkog podrijetla. Također je
važno napomenuti da je prikupljeno više nalaza grubog
posuđa zvanog Pantellerian ware, koje potječe iz radionica
na otoku Pantelleria kod Sicilije, te je lako moguće da je
istraživani brod nakrcan afričkim proizvodima u amforama
na putu u Jadran stao i na tom otoku, radi opskrbe vodom i
hranom za daljnju plovidbu.
Svi arheološki nalazi trenutačno su u radionici Odjela za
restauriranje podvodnih arheoloških nalaza MCPA u Zadru.
Konačna znanstvena obrada nalaza uslijedit će nakon
desalinizacije i konzervatorsko-restauratorske obrade.
Arheološku ekipu očekuje još barem jedna sezona istraži-
vanja tog devastiranog, ali zanimljivog nalazišta.
Osim arheološkog istraživanja, MCPA Zadar organizirao je
i trodnevni tečaj podvodne arheologije, prema programu
Nautical Archaeological Society (NAS), i to Uvod u prio-
balnu i podvodnu arheologiju i tečaj 1. stupnja priobalne
i podvodne arheologije, koji se sastojao od teorijskog i
praktičnog dijela. Teorijski dio odvijao se u prostorijama
RC Rubini u turističkom naselju Villas Rubin, a praktični
dio u podmorju kod pličine Mučje Sike. Prvi dio praktične
obuke održao se uz sjevernu obalu uvale, dok su se ostala
dva dijela održala u južnom dijelu uvale, na ostacima još
nedefiniranih kamenih podvodnih građevina.
Literatura
Bekić 2014 L. Bekić, Početak sustavnih istraživanja
brodoloma kod hridi Piruzi, Rovinj, Potopljena baština /
Submerged Heritage, 4, Zadar, 2014: 10 – 16.
Bekić, Surić 2015 L. Bekić, R. Surić, Projekt „Rovinjski
brodolomi”, Potopljena baština / Submerged Heritage, 5,
Zadar, 2015: 34 – 38.
Fiederling, Bekić 2014 M. Fiederling, L. Bekić,
Kroatien 2014, Neues Projekt: „Das Schiffswracks
Rovinj”, Jahresbericht Bayerischen Gesellschaft für
Unterwasserarchäologie, 15, 2014: 3.
 Hrvatski arheološki godišnjak 13/2016

Fiederling, Bekić 2015 M. Fiederling, L. Bekić, Kroatien

2015. Die Shiffwracks von Rovinj, Piruzi 2015. Bayerischen
Gesellschaft für Unterwasserarchäologie, 16, 2015: 4.

doc. dr. sc. Luka Bekić

Summary

Underwater archaeological excavations of an Antiquity

period shipwreck near the island of Veliki Piruzi south of
Rovinj were carried out in the course of May 2016. The
excavations on its NW side encompassed an area of 40 m2
and yielded amphorae and other pottery types originating
from the African provinces. Alongside with the excava-
tions, the International Centre for Underwater Archaeology
organised a three-day course in underwater archaeology
in Mučje sike Cove according to Nautical Archaeological
Society (NAS) programme. The course aimed at recording
underwater masonry.

Redni broj: 256

Lokalitet: Vrsar – Monte Ricco
Naselje: Vrsar
Grad/općina: Vrsar
Pravni status: P-5413
Razdoblje: P, A
Vrsta radova: zaštitno iskopavanje, terenski pregled

U rujnu i listopadu 2016. arheološki je istraživan lokalitet
Monte Ricco kraj Vrsara te je rekognosciran okolni teren.
Voditeljica istraživanja bila je prof. dr. sc. Klara Buršić-
Matijašić, a stručnu ekipu činili su prof. dr. sc. Robert
Matijašić, dr. sc. Davor Bulić, Katarina Gerometta, prof.
dr. sc. Maša Sakara Sučević (Pokrajinski muzej Koper),
prof. Giovanni Boschian (Sveučilište u Pisi, Italija) i
Sandra Šoštarić, mag. arheo. (Zagreb). Istraživanje je
dio projekta „Roman Age Transformation and Reuse of
Prehistoric Settlements in Istria” (Rimskodobne preo-
brazbe i ponovna uporaba prapovijesnih gradina u Istri
– Analiza i studija slučaja) Hrvatske zaklade za znanost
(IP-11-2013-2370), voditeljice prof. dr. sc. Klare Buršić-
-Matijašić. Četverogodišnji projekt dijelom je sponzorirala
Komunalna tvrtka Montraker d.o.o. Vrsar, a u istraživanju je
Uzvisina Monte Ricco, 14. 11. 2014. (foto: K. Buršić-Matijašić)
Geodetski pozicioniran prostor iskopavanja (izradio: D. Bulić)
sudjelovalo deset studenata Sveučilišta Jurja Dobrile u Puli
i Sveučilišta u Zadru.
Lokalitet je bio poznat već krajem 19. st. (Marchesetti
1908: 190), a kao gradinu spominju ga i mnogi drugi istra-
živači (Buršić-Matijašić 2007: 281, 282). Unatoč učestalom
spominjanju lokaliteta kao prapovijesne gradine, s nala-
zima antičke keramike, nitko do sredine 20. st. ne navodi
da je na vrhu brežuljka dobro sačuvana rimska cisterna
(Marchesetti govori o lučno nadsvođenim podzemnim pro-
storijama), sve dok zimi 1963/1964. nije počela gradnja
nove vodospreme vrsarskog vodovoda. Nakon terenskog
pregleda arheologa pulskog i porečkog muzeja, uslijedili
su izvještaji i kraći objavljeni tekstovi u kojima se spomi-
nju prapovijesna žarna nekropola, nalazi prapovijesne
i antičke keramike, ostaci oslikane žbuke, pod od opeka
složenih u obliku riblje kosti, pod od mozaika složen od
crnih i bijelih kockica, stube, zidovi, ulomci „rimske late-
noidne keramike”, keramika tankih stijenki i kasnoantička
kućanska keramika (Šonje 1964: 94, 95; Šonje 1966: 318,
319). Osim gradnjom suvremene vodospreme, arheološki
lokalitet većim je dijelom devastiran iskopom kamenoloma
u kojem je eksploatacija, prema mišljenju nekih autora,
započela u rimsko doba, a upotrebljavao se do sredine
20. stoljeća.
Godine 2015. nastavljeno je istraživanje započeto prve
godine provedbe projekta (2014.) u Sondi I, a otvorena
je i druga Sonda II, 20 m južnije, na padini brežuljka/gra-
dine, kota 77 (k.č. 237/1, k.o. Vrsar). Prvi cilj istraživanja

464
 Istarska županija, HAG 13/2016
Cisterna na kraju istraživanja, 13. 10. 2016. (foto: R. Matijašić)
2016. bio je dovršenje čišćenja zidova i ostataka svodova
cisterne radi pripreme za geodetsko snimanje 3D laser-
skim skenerom, kao i pripreme za prvu fazu konzervacije i
nastavak rada u Sondi II. U cisterni je na svodovima i oko
njih očišćen humusni sloj, bez spuštanja u sljedeći arheo-
loški sloj na tom dijelu. U kv. A14 pokraj zida SJ 09 pojavili
su se tragovi malterne podnice (SJ 24), tako da je dobivena
visina hodne površine prostorije zapadno od cisterne.
Istodobno je nastavljeno čišćenje zapadnog zida cisterne,
koji je praćen cijelom dužinom iskopa i istražen je do sje-
veroistočnog ugla, gdje je zid presječen 1963. prilikom
gradnje suvremene vodospreme. Nađeni su ulomci antičke
keramike: ulomci tegula sa i bez žigova, ulomci amfora. Od
vanjskog sjevernog zida cisterne odvaja se uži zid, a u uglu
između njih sačuvana je malterna podnica na otprilike jed-
nakoj visini kao ona iza zapadnog zida cisterne. Podnica
je deformirana, ali kompaktna, iako istražena površina nije
proširena.
Nakon oslobađanja zidova dobivene su dimenzije: širina
vanjskog zida na sjeveru i zapadu cisterne iznosi 1 m,
širina unutarnjeg zida na jugu (sjeverni je slabije sačuvan)
35 cm, a međuprostor između njih širok je 30 cm. Unutarnji
sjeverni zid cisterne u iskopanom je dijelu posve rastočen,
nagnuo se prema središtu cisterne te će se demontirati
nakon snimanja.
Uza zid SJ 09 na spoju s podnicom SJ 26 sačuvana je
i zidna žbuka s oslikom, visine oko 5-20 cm, na dužini
od oko 50 cm. Motiv je oslika preplet koso položenog
pruća, čija kompozicija čini okomito orijentirane rombove
465
izvedene svijetlom bojom na crnoj podlozi, s cvjetovima u
središtu svakog romba. Jednak motiv sačuvan je na većem
komadu zidne žbuke uza zid SJ 27, veličine oko 50x60 cm,
s istovjetnim uzorkom koji predstavlja prikaz stilizirane
vrtne ograde (motiv poznat iz kampanskog slikarstva kraja
1. st. pr. Kr./poč. 1 st.). Ostaci žbuke s oslikom primarno su
zaštićeni privremenim opšavom i pokriveni geotekstilom i
pijeskom te drvenom konstrukcijom koja podupire zaštitne
slojeve. Od posebnih nalaza valja istaknuti ulomak žbuke
s oslikom: donji dio muškog lika odjevenog u kratak halje-
tak, na arhitektonskoj konzoli. Djelo predstavlja kvalite-
tan slikarski rad na žutoj podlozi. Među ostalim nalazima
ističe se nekoliko žigova na tegulama, među kojima i jedan
D.Publicius D.f.
Usporedo sa sjevernim zidom cisterne, sačuvane su dvije
monolitne stube (SJ 37), pokraj kojih je na zidu veći komad
žbuke s oslikom, koje se s razine sačuvane malterne pod-
nice dižu prema istoku, ali zbog nemogućnosti širenja
sonde prema istoku i sjeveru nije moguće definirati kon-
kretnu funkciju.
U isto je vrijeme nastavljeno iskopavanje arheoloških
slojeva u cisterni, kako bi se prije snimanja oslobodio
što veći dio volumena. Rad je nastavljen i nakon snima-
nja laserskim 3D skenerom 22. rujna 2016. (tvrtka Vektra
d.o.o. Varaždin) pražnjenjem materijala, među kojim je bilo
mnogo građevne keramike, koja je izdvojena i evidentirana
po količini u pojedinim slojevima. Do kraja rada iskopan
je gornji sloj središnjeg dijela cisterne. Iz cisterne su 10.
listopada dizalicom izvučeni veliki komadi urušenog svoda,
 Hrvatski arheološki godišnjak 13/2016
koji su odloženi uz poljski put kod suvremene vodospreme.
Nakon toga detaljno je očišćen cijeli prostor zapadne tre-
ćine cisterne, do matične stijene, odnosno pukotine ispod
zapadnog zida. Iskopom je u središnjoj trećini pronađen
početak sačuvanog (?) dijela malternog poda cisterne od
opus signinum, koji se nastavlja u za sada neistraženom
dijelu prema istoku.
Nakon završetka čišćenja zidova cisterne, nastavljen je rad
u Sondi II, koja se prostire kroz dva kvadranta, s poprečnim
zidom SJ 08 i okomitim zidom Sj04. Postupno su se skidali
slojevi SJ 07, SJ10, SJ1. U zapadnom dijelu sonde, između
zapadnog lica zida SJ04 i sjevernog lica zida SJ 08, prona-
đena je znatna količina oboda, dna, ručki i drugih ulomaka
stolnog kuhinjskog posuđa. U svim je slojevima zabilježeno
obilje građevne keramike, koja je izdvojena i evidentirana
u masi i težini.
U SJ 13c bilo je dosta posebnih nalaza, malenih ulomaka
stakla, keramike, nekoliko željeznih čavala, jedan rimski
srebrni republikanski denar s početka 1. st. pr. Kr. (C. Allius
Bala). U neposrednoj blizini i istom sloju bili su brojni ulomci
posude cilindričnog oblika, malog promjera, od crvene kera-
mike. Kako je u jednom ulomku bilo tamnije zemlje, što je
mogući ostatak organske materije, ona je uzeta kao uzorak
za analizu. Osim denara, pronađen je i srebrni kvinarij
(Augustus, 29. – 26. g. pr. Kr.) i dva Augustova brončana asa
s imenom monetarnog magistrata Lurija Agripe (7. g. pr. Kr.).
Sonda II proširena je na sjeverozapadnom dijelu, u ograni-
čenom opsegu do zida SJ 04, koji je koso položen u odnosu
na smjer sonde, jer se u uglu sonde prema zidu pojavila
konstrukcija od ulomaka tegula, nekoliko opeka hipokausta
i kamenja (SJ 2=), koja vjerojatno čini ognjište. U južnom
dijelu sonde, ispod zida SJ08, nastavljeno je istraživanje
po slojevima SJ12, SJ 22, SJ 23, koji su svi tamnijih nijansi
smeđe boje, a dali su dosta ulomaka keramike i nekoliko
metalnih nalaza (čavli).
Teren je sustavno pregledan u više navrata jer je zbog
vremenskih i vegetacijskih uvjeta trebalo prilagođavati
boravak na njemu. Pregledana površina evidentirana je u
GPS-u, kao i mjesta pronalaska litičkog materijala i prapo-
vijesne keramike:
– pregledana je livada/oranica sjeverno od Monte Ricca,
toponim Le Ville; na svježe izoranom terenu s dubokim
brazdama pronađeno je malo nekarakterističnih ulomaka
keramike
– pregledana je oranica zapadno od Monte Ricca, gotovo
bez nalaza, nešto nekarakterističnih ulomaka keramike
– pregledano je uzvišenje koje je na topografskoj
karti označeno kao Kamenjak, kod Marasa (kota 161,
GPS 132 m n. v.), vidljivi su ostaci barem triju ili četiriju
devastiranih tumula, od kojih su dva očito prekapana
– u blizini sela Kontešića pokraj Marasa, na livadi s koje se
vidi selo i u daljini Gradina, zabilježena su četiri moguća
tumula, omanjih dimenzija.
Literatura
Buršić-Matijašić 2007 K. Buršić-Matijašić, Gradine Istre.
Povijest prije povijesti, Pula, 2007.
Buršić-Matijašić, Matijašić 2016 K. Buršić-Matijašić, R.
Matijašić, Projekt RAT-ROPH i arheološko istraživanje u
466
Vrsaru 2014. i 2015. god., Obavijesti HAD, God. XLVIII,
2016, Zagreb, 2016: 17 – 27.
Marchesetti 1908 C. Marchesetti, Relazioni sugli scavi pre-
istorici eseguiti nel 1906, Bollettino della Societá Adriatica
di Scienze Naturali di Trieste, 14, Trieste 1908: 189, 190.
Šonje 1964 A. Šonje, Gavanov vrh, Poreština, Istra,
Arheološki pregled, 6, Beograd, 1964: 94, 95.
Šonje 1966 A. Šonje, Prethistorijski nalazi poslije drugog
svjetskog rata u Poreštini, Jadranski zbornik, 6, Rijeka –
Pula, 1966: 295 – 330.
prof. dr. sc. Klara Buršić-Matijašić
prof. dr. sc. Robert Matijašić
Summary
An archaeological investigation of the site of Monte Ricco
near Vrsar with reconnaissance of the surrounding area
was conducted in the course of September and October
2016. The four-year project envisages the archaeological
investigation of the hillfort and the remains of a Roman cis-
tern with the aim of establishing a chronological sequence
from the prehistoric to Antiquity settlement.
The remains of the Roman cistern dominate the site of
Monte Ricco, which has been known since the late 19th
century. However, the site was devastated by a large reser-
voir and a century-old stone quarry. The excavations were
conducted in the area of the cistern (Probe II) and on a hill-
fort terrace (Probe II), whereas the systematic field survey
confirmed previously known sites (tumuli near Marasi) and
revealed new sites (tumuli near Kontešići).
Redni broj: 257
Lokalitet: Vrsar – Sv. Marija od mora
Naselje: Vrsar
Grad/općina: Vrsar
Pravni status: Z-5468
Razdoblje: A, SV, NV
Vrsta radova: zaštitno iskopavanje
Krajem 2015. i početkom 2016. Odjel za kopnenu arhe-
ologiju (Juršići) Hrvatskog restauratorskog zaštitno je
arheološki istražio neposrednu okolicu romaničke crkve
sv. Marije od mora u vrsarskoj luci (k.č. 313/1 i 313/2,
k.o. Vrsar). Istraživanja su organizirana zbog namjere
Općine Vrsar da započne pripremne radove za sanaciju
i revitalizaciju nekadašnjeg samostanskog sklopa i crkve.
Zona istraživanja zahvatila je dio dvorišta crkve koje se
nalazi neposredno uz već istraženu arheološku zonu, smje-
štenu istočno od predmetnih čestica. Voditelj istraživanja je
bio Josip Višnjić, mag. arheo., zamjenik Tihomir Percan,
dipl. arheo., a u radovima su sudjelovali i Mateja Baričević,
dipl. arheo., te Nenad Kuzmanović, dok je pet pomoćnih
radnika za arheološka istraživanja osigurao obrt Orbanić
iz Žminja. Dokumentaciju s pomoću 3D skeniranja izradila
je tvrtka Vektra d.o.o., a preventivnu konzervaciju prona-
đenih mozaika restaurator HRZ-a Toni Šaina, sa suradni-
cima restauratorima Matkom Kezeleom i Vanjom Udovičić.
Cjelokupno istraživanje financirala je Općina Vrsar.
 Istarska županija, HAG 13/2016

Sv. Marija od mora, istraženi dio kasnoantičkog objekta (snimka: Vektra d.o.o.)

Ukupno je istražena površina od 83 m². Na svim se pozi-
cijama, na kojima nisu pronađeni ostaci mozaika ili drugih
nepokretnih arheoloških struktura, istraživalo do zdravice,
odnosno do matične stijene. Arheološka istraživanja u znatnoj
su mjeri upotpunila dosadašnje spoznaje o kasnoantičkom
rezidencijalnom kompleksu, koji je zauzimao velik dio vrsar-
ske luke. Osim toga, istraživanjima su dobivene osnovne
informacije o rasprostranjenosti i stanju arheoloških nalaza
na predmetnim parcelama i koji bi mogli biti iskorišteni prili-
kom budućeg uređenja te revitalizacije sakralnog kompleksa.

467
 Hrvatski arheološki godišnjak 13/2016
Sv. Marija od mora, detalj sačuvanih mozaika u pomoćnoj prostoriji (foto: M. Baričević)
Nepokretni arheološki nalazi neposredno su vezani uz
objekte pronađene prilikom arheoloških istraživanja 2011. na
k.č. 819/5, k.o. Vrsar, te se u koncepcijskom smislu sasvim
logično nadopunjavaju. Na tom se položaju u kasnoj antici
nalazio kompleks zgrada koji se sastojao od središnje velike
dvorane zaključene potkovastom apsidom na sjevernoj strani,
dok su se istočno i zapadno od nje nalazile pomoćne prosto-
rije unutarnjih dimenzija 5,3x3,9 m. Dosadašnjim su istraživa-
njima definirane najmanje po dvije prostorije sa svake strane.
Središnja prostorija bila je ukrašena raskošnim polikro-
mnim mozaicima, na kojima se isprepliću geometrijski
uzorci s figuralnim motivima, koncepcijski podijeljenima u
tri cjeline. Posljednja su istraživanja pokazala da su i bočne
prostorije, ili bar neke od njih, također bile ukrašene poli-
kromnim podnim mozaicima. Mozaici središnje prostorije
datirani su na temelju stilskih karakteristika u 3. ili 4. st.,
kada se vjerojatno mogu datirati i mozaici pronađeni u
jednoj od bočnih prostorija. Pokretni arheološki nalazi pri-
kupljeni prilikom recentnih istraživanja u velikoj mjeri potvr-
đuju takve pretpostavke. Manji postotak može se datirati u
prva stoljeća naše ere, većina se datira od 3. do 5. st., a
jedan dio svakako pripada 6. i 7. st.
Pronađeni nepokretni arheološki nalazi vjerojatno se mogu
povezati isključivo s periodom izrade samih mozaika pa je
logično zaključiti da je kompleks do tada zauzimao manju
površinu, da bi u 3. ili 4. st. bio znatno proširen i opleme-
njen izradom brojnih podnih mozaika.
Sudeći prema prikupljenim pokretnim arheološkim nala-
zima, taj je prostor kontinuirano upotrebljavan i u ranom
srednjem vijeku, u kojemu još uvijek vlada „šutnja” povije-
snih izvora o Vrsaru.
Od 12. ili 13. st. ondje je smješten karmelićanski, a potom
franjevački samostanski kompleks, čiji se građevinski
ostaci mogu pratiti tek na njegovim obodnim zidovima. Oni
468
najstariji sačuvani su na njegovu sjevernom dijelu. Brojni se
pokretni arheološki nalazi mogu datirati između 13. i 17. st.
Nakon arheoloških istraživanja, svi su ostaci mozaika pre-
ventivno konzervirani, a istraženi dijelovi lokaliteta prekri-
veni su geotekstilom i zatrpani zemljom.
Josip Višnjić
Summary
Rescue archaeological excavations near the Romanesque
church of St Mary of the Sea in the port or Vrsar (cadastral
parcels no. 313/1 and 313/2) were conducted at the end of
2015 and beginning of 2016. The excavations were con-
ducted over a surface area of 83 m2. They have largely
contributed to the understanding of a Late Antiquity resi-
dential complex at the port of Vrsar. It consists of a central
large hall with an apse on its northern side and 5.3 x 3.9 m
auxiliary facilities located to the east and west of it.
The central room was decorated with luxuriant polychrome
mosaics displaying geometric patterns with figural motifs
divided in three units. Recent research has shown that
even side rooms, or at least some of them, were also dec-
orated with floor mosaics. The mosaic in the central room,
and probably the mosaic in one of the side rooms, can
be dated to the third or fourth centuries. A small propor-
tion of finds belongs to the first century AD, whereas the
majority can be dated to the period between the third and
fifth centuries, and some of the finds belong to the sixth
and seventh centuries. The movable finds suggest that
the area had the continuity of use even during the early
medieval period as well as from the 13th to 17th centuries,
when it was occupied by a Carmelite and, later, Franciscan
monastery.
 Istarska županija, HAG 13/2016
Redni broj: 258
Lokalitet: Vrsar – vodovod
Naselje: Vrsar
Grad/općina: Vrsar
Pravni status: R-216; R-0106 (kulturno-povijesna
cjelina)
Razdoblje: P, A, SV, NV
Vrsta radova: arheološki nadzor, zaštitno iskopavanje
Od studenog 2015. do siječnja 2016. trajao je arheo-
loški nadzor nad zemljanim i strojnim radovima na čitavu
području planiranog zahvata rekonstrukcije vodovodnog
ogranka unutar zaštićene kulturno-povijesne cjeline u
Vrsaru. Trasa vodovoda dijelom je prolazila i istraženim
arheološkim lokalitetima. Budući da je već bilo poznato da
se radi o višeslojnom arheološkom nalazištu, istražene su
dvije sonde, ukupne površine oko 36 m². Radove je provela
Služba za arheološku baštinu Hrvatskog restauratorskog
zavoda. Voditelj istraživanja bio je Tihomir Percan, zamje-
nik voditelja Josip Višnjić, a u istraživanjima su sudjelovali
i Mateja Baričević, Nenad Kuzmanović te četiri pomoćna
radnika obrta Orbanić iz Žminja. Cjelokupan arheološki
nadzor, kao i zaštitno istraživanje, financirao je Istarski
vodovod d.o.o. iz Buzeta.
Budući da je bila riječ o istraživanju na mjestu gdje su
otprije poznati arheološki nalazi, iskop je bio usmjeren
upravo na prostor neposredno uz već iskopane dijelove,
Ostaci zidanoga groba u sondi A (foto: T. Percan)
Ostaci pronađenog mozaika (foto: M. Baričević)
469
prije svega antičkih lokaliteta. Zbog toga su postavljene
dvije sonde – jedna dimenzija 3x3 m te druga 11x2,5 m.
Bez obzira na prilično malenu istraženu površinu, iskopa-
vanja su dala i više nego zanimljive rezultate.
Samo naselje Vrsar smješteno je na brežuljku (54 m n. v.)
i nastanjeno još od prapovijesti. Arheološki nalazi svjedoče
o kontinuitetu naseljavanja tijekom antičkog i ranokršćan-
skog razdoblja. U srednjem vijeku grad se razvija unutar
zidina oko kaštela, koji je prvobitno bio drven. Romanička
crkva sv. Marije od mora podignuta je u neposrednoj bli-
zini ranokršćanske crkve pregrađivane u ranom srednjem
vijeku, a nedaleko od nje nalazi se i kompleks antičke vile,
čiji su djelomični ostaci i istraženi ove godine.
Arheološki nadzor pratio je građevinske radove, odnosno
trajao je tijekom strojnog iskopa svih kanala. Tom je prili-
kom na nekoliko mjesta pronađen sloj koji se može datirati
u antiku, ali i prapovijesni sloj. Dijelovi tih slojeva, zajedno
s pripadajućim nepokretnim nalazima, istraženi su ručno,
a prikupljen je i sav pokretan materijal, koji je prije svega
sadržavao prilično razlomljene keramičke ulomke te tek
nekoliko pršljenova i nešto malo stakla.
Kao što je već rečeno, istražene su dvije sonde (sonde A
i B). U njima su pronađeni arheološki nalazi i kulturni slo-
jevi iz novog vijeka, srednjeg vijeka, antike i prapovijesti.
Većina je arheološkog materijala pronađena u dubljim slo-
jevima sonde B.
Sonda A bila je dimenzija 3x3 m. Početni sloj asfalta uklo-
njen je strojno, a ispod njega nalazio se sloj nasipa u kojem
su pronađeni pomiješani nalazi iz antike i srednjeg, ali i
novog vijeka. Ispod tog sloja nasipa nalazio se taman sloj
zemlje pomiješane sa sitnim kamenjem koji je sadržavao
nalaze iz antike. Također, dio površine te sonde bio je uni-
šten prijašnjim iskopima za potrebe postavljanja vodovod-
nog šahta. Tom je prilikom djelomice uništen i zidani grob
koji se pružao u smjeru sjever-jug. Sačuvan je tek manji
dio groba u kojem su pronađene malobrojne ljudske kosti
bez ikakvih priloga. S obzirom na to da je riječ o tipičnom
načinu zidanja grobnice tijekom kasne antike i nedosta-
tak pokretnog arheološkog materijala, taj se grob može
tek okvirno datirati upravo u to razdoblje. Zbog podizanja
morske razine, daljnja arheološka istraživanja u toj sondi
nisu bila moguća.
Sonda B bila je dimenzija 11x2,5 m. Nakon što je strojno
uklonjen asfalt, ručno je uklonjen sloj nabijene zemlje, kame-
nja i pijeska. S obzirom na to da je bila riječ o površini koja
Dijelovi arhitekture iz starije faze (foto: M. Baričević)
 Hrvatski arheološki godišnjak 13/2016
je intenzivno upotrebljavana za postavljanje raznih instala-
cija tijekom proteklih 40-ak godina, sljedećih je gotovo pola
metra bilo prepuno raznih cijevi i kabela. Slojevi koji su evi-
dentirani bili su izrazito pomiješani, a sadržavali su ponešto
nalaza u rasponu od antike do novog vijeka, od čega valja
izdvojiti tek obod balzamarija (PN 1). Nakon što je istražen
taj dio, na jednom su dijelu evidentirani ostaci mozaika koji
se nalazio neposredno ispod cijevi. Napravljen je od bije-
lih, crnih, sivih i nešto crvenih kockica uglavnom geome-
trijskih oblika, a nalazi se prilično plitko ispod SJ 31. Taj je
mozaik vjerojatno povezan i pripada istoj fazi kao i prona-
đeni zidovi, koji su usmjereni SZ-JI (SJ 34, SJ 35). Nakon
što su istraženi slojevi i dijelovi arhitekture koji su pripadali
nešto mlađim fazama, odnosno kasnoj antici, došlo se do
slojeva za koje se može reći kako pripadaju antici, od 1. do
3. st. Riječ je prije svega o zidovima koji su usmjereni jed-
nako kao i već spomenuti zidovi. Dio njih iskorišten je kao
temelj za naknadne dogradnje upravo u kasnoj antici te
se na dijelu zidova jako dobro razabiru dvije faze gradnje.
No, prije svega valja naglasiti da su zidovi koji pripadaju
starijoj fazi građeni od pravilno i fino isklesanih kamenih
blokova povezanih žbukom. S obzirom na prijašnja istraži-
vanja u neposrednoj blizini i usmjerenost tih zidova, može
se zaključiti da oni najvjerojatnije pripadaju kompleksu koji
je istraživao M. Mirabella Roberti 30-ih godina 20. st. No, s
obzirom na to da ne postoji točna ubikacija tog istraživanog
dijela, teško se može bilo što više reći vezano uz te zidove.
Također, navedenu arhitekturu prate i kulturni slojevi koji
su prepuni upravo materijala iz 1. i 2. st., a valja izdvojiti
pršljene, dijelove amfora, teru sigilatu, ali i rimski novac
(PN 23), koji će nakon restauracije omogućiti točnu data-
ciju tih slojeva, a samim time i gradnju zidova. Zbog sku-
čenosti sonde nije bilo moguće ustanoviti cjelovite gabarite
navedene prostorije, a dodatne je probleme stvaralo i pro-
diranje vode te su radovi u određenoj fazi morali biti obu-
stavljeni. Samim time nije se mogla ustanoviti originalna
visina i temelj zidova.
Kako je već rečeno, najveći dio nalaza prikupljen je u
dubljim slojevima sonde B. U gotovo svim tim slojevima
prevladava uniforman materijal, a riječ je prije svega o dije-
lovima amfora, terri sigillatti, grubljem keramičkom posuđu
za svakodnevnu upotrebu, staklu te velikoj količini kera-
mičkih pršljenova i različitih morskih školjki. Što se dublje
zadiralo u te slojeve, to je koncentracija nalaza bila nešto
manja, a sigillata je postajala nešto zastupljenija, dok je
pak s druge strane razlomljenost ulomaka rasla. Nakon
završenih terenskih istraživanja, sonde su prekrivene,
zaštićene geotekstilom te zatrpane, a nakon toga položene
su vodovodne cijevi.
Tihomir Percan
Summary
From November 2015 to January 2016 archaeological
supervision was conducted over the earthworks carried
out for the reconstruction of a segment of the water supply
system within the protected cultural and historic core of Vrsar.
The investigation encompassed a surface area of 36 m2
and was conducted within two probes (Probe A measuring
3 x 3 m and Probe B measuring 11 x 2.5 m) in the immediate
470
vicinity of a previously investigated Antiquity complex. The
supervision has confirmed that the layers are rich in mov-
able archaeological finds and the remains of architecture.
The medieval and post-medieval period finds encompass
pottery from intermixed layers, i.e. an embanked boundary.
Redni broj: 259
Lokalitet: Žminj – Kaštel Žminj
Naselje: Žminj
Grad/općina: Žminj
Pravni status: Z-608
Razdoblje: P, SV, NV
Vrsta radova: zaštitno iskopavanje
Godine 2016. arheološki su istraživani ostaci kaštela
Žminja, s ciljem daljnjeg definiranja arhitektonskih gabarita
kaštela i kompleksne stratigrafije arheološkog nalazišta.
Radove je proveo Odjel za kopnenu arheologiju (Juršići)
Hrvatskog restauratorskog zavoda. Voditelj istraživanja
bio je Josip Višnjić, mag. arheo., zamjenik Tihomir Percan,
dipl. arheo., u radovima su sudjelovali i Siniša Pamić, dipl.
arheo., Nenad Kuzmanović i studentica arheologije Emina
Paćalat, dok je pet pomoćnih radnika za arheološka istraži-
vanja osigurao obrt Orbanić iz Žminja.
Od srednjovjekovne utvrde danas je vidljiva još jedino jugo-
istočna kružna kula, dok su tijekom istraživanja od 2008. do
2010. godine pronađeni ostaci sjeveroistočne kružne kule,
sjevernog bedema kaštela te njegova sjeverozapadnog
kuta. Ovogodišnja sonda postavljena je s vanjske strane
sjeverozapadnog kuta kaštela, na prostoru na kojemu su
se očekivali preostali dijelovi starije srednjovjekovne gra-
đevine, djelomično istražene 2010., potencijalni ostaci kva-
dratne kule i dijelovi bedema.
Istraživanja su potvrdila izrazito arheološko bogatstvo loka-
liteta, koji pokriva razdoblje od brončanog doba do ranog
novog vijeka. Prikupljeni pokretni arheološki nalazi potvr-
đuju da je na platou koji poslije zauzima srednjovjekovni
grad u brončanom dobu također egzistiralo naselje, o čijim
se gabaritima za sada može tek nagađati. Nakon dužeg
perioda u kojemu je prostor bio napušten, tijekom ranog
srednjeg vijeka ponovno postaje mjesto formiranja nase-
lja, čiji se materijalni tragovi za sada svode isključivo na
pokretne arheološke nalaze, koji međutim ipak nedvojbeno
potvrđuju uporabu prostora za stambene svrhe. Sudeći
prema pronađenim arheološkim nalazima, naselje se znat-
nije razvija u 10. ili 11. st., jer brojnost nalaza datiranih
nakon spomenute granice postaje znatno povećana. Iako
tijekom ovogodišnjih istraživanja nisu pronađeni ostaci
nepokretnih arheoloških nalaza iz razvijenog srednjeg
vijeka, oni su poznati iz istraživanja.
Tijekom kasnog srednjeg vijeka na toj se mikrolokaciji gradi
gradski kaštel, što je uvjetovalo rušenje nekih starijih obje-
kata. Gradnja kaštela popraćena je znatnijom promjenom
inventara pokretnih arheoloških nalaza te od tada počinju
dominirati ulomci luksuznijeg, glaziranog stolnog posuđa.
Ta pojava veće količine luksuznijeg i skupljeg posuđa sva-
kako je uvjetovana i karakterom razdoblja u kojem takvo
posuđe postaje dostupno, no ne smije se zanemariti ni
 Istarska županija, HAG 13/2016
Žminj, ostaci sjevernog bedema kaštela (foto: J. Višnjić)
Žminj, kaštel, koštana kockica za igru iz slojeva razvijenog sred-
njeg vijeka (foto: S. Pamić)
činjenica da u kasnom srednjem vijeku ondje ipak borave
pripadnici viših društvenih slojeva, koji su si mogli priuštiti
veću količinu skupocjenijeg importiranog posuđa.
Ovogodišnje istraživanje popraćeno je izradom idejnog pro-
jekta uređenja prostorne cjeline trga Zad kaštela, uz prezenta-
ciju nepokretnih arheoloških nalaza te sačuvane kružne kule.
Uređenjem spomenutih prostora trebalo bi biti riješeno pitanje
adekvatne prezentacije nepokretnih, ali i pokretnih arheološ-
kih nalaza, koji potječu iz samoga grada te bliže okolice.
Josip Višnjić
471
Summary
In the course of 2016 archaeologically investigated were
the remains of the castle of Žminj in order to define the
layout of the castle and its archaeological stratigraphy. The
finds span the period from the Bronze Age to early post-
medieval period. The movable finds confirm that the pla-
teau, on which the castle was constructed, was occupied
by a Bronze-age settlement of an unknown layout. A new
settlement was founded in the Early Middle Ages as testi-
fied by movable finds, which are the only material record
of its existence. The settlement developed in the course
of the tenth or 11th centuries. Although the excavations
did not reveal contemporaneous immovable finds, such
finds have been known from previously published papers.
The castle was constructed in the Late Middle Ages, and
several older buildings were demolished to this purpose.
The construction of the castle is reflected by a significant
change in movable archaeological finds, amongst which
prevail luxurious glazed tableware items.
 Hrvatski arheološki godišnjak 13/2016

PRIMORSKO-GORANSKA
ŽUPANIJA
260 Belgrad – crkva Majke
Božje Snježne
261 Claustra Alpia Iuliarum
262 Cres – Zazid i Šetalište
XX. travnja
263 Crikvenica – Igralište
264 Gorski kotar
265 Gradina Badanj
266 Gradina Solin
267 Grižane – kaštel Grižane
268 Grobnik – kaštel Grobnik
269 Grobnik – kaštel Grobnik
270 Kampor – franjevački
samostan
271 Kastav – Crekvina
272 Krk – Frankopanski kaštel
(dvorište)
273 Krk – Frankopanski kaštel
(kula)
274 Krk – Jurja Križanića 19
275 Krk – trg uz Ul. kralja
Tomislava
276 Krk – vodovod i
kanalizacija
277 Kvarner – mezolitička
naselja
278 Novi Vinodolski – utvrda
Lopar
279 Omišalj – arheološka zona
280 Omišalj – Fulfinum
– Mirine
281 Osor – benediktinska
samostan i crkva
282 Osor 28
283 Otok Rab – arheološka
topografija
284 Otok Rab – uvala Podšilo
285 Puntarska Draga – Luka
Dunat
286 Rab – dvorište „Kuće
rapske torte”
287 Rab – Hotel Arbiana
288 Rab – samostan sv.
Andrije, vrt
289 Rab – samostan sv.
Andrije, vrt
290 Rijeka – Pavlinski trg i Ul.
J. Trdine
291 Selce – Riva, podmorje
292 Supetarska Draga – crkva
sv. Petra
293 Špilja Vorganjska peć
294 Tetinja jama
295 Uvala Martinšćica

472
 Primorsko-goranska županija, HAG 13/2016
Redni broj: 260
Lokalitet: Belgrad – crkva Majke Božje Snježne
Naselje: Belgrad
Grad/općina: Vinodolska općina
Pravni status: Z-5214
Razdoblje: NV
Vrsta radova: arheološki nadzor, zaštitno iskopavanje
Od 13. do 23. rujna 2016. trajao je arheološki nadzor, a
potom i zaštitno arheološko iskopavanje pokraj crkve
Majke Božje Snježne u Belgradu u Vinodolu. Istraživanje
se odvijalo paralelno sa zemljanim radovima postavljanja
drenažnog kanala oko crkve. Voditeljica istraživanja bila je
Tea Rosić iz Muzeja Grada Crikvenice, zamjenica Paula
Androić Gračanin, pripravnica u Muzeju Grada Crikvenice.
Antropološku analizu osteoloških nalaza napravila je
dr. sc. Željka Bedić. Nacrtnu dokumentaciju arhitekture
izradio je Andrej Janeš.
Radovi su počeli strojnim iskopavanjem drenažnog kanala
uz vanjske zidove crkve. Prilikom prokopavanja rova
sa zapadne strane crkve, na dubinu od svega 20-ak cm
strojnim su iskopom otkriveni ostaci arhitekture i brojne
ljudske kosti. Zbog tih je nalaza, u dogovoru s nadležnim
Crkva Majke Božje Snježne u Belgradu, površina obuhvaćena
zaštitnim istraživanjima (foto: Kapitel d.o.o.)
Tlocrt istraženih struktura u Sektoru 1 (izradio: A. Janeš)
473
konzervatorom Željkom Bistrovićem, započelo zaštitno
arheološko iskopavanje.
Prvi arheološki pokazatelj koji se nalazio prilično plitko
ispod današnje hodne površine jest temelj zida (SJ 03), koji
je najprije ustanovljen uza sam zapadni vanjski zid crkve te
se pružao u smjeru zapad-sjeverozapad. Daljnjim, ručnim
iskopavanjima pratio se njegov smjer pružanja te se ubrzo
pronašao i ugao nekadašnje građevine i zid u nastavku,
koji se pruža u smjeru sjevera-sjeveroistoka. Ostaci obaju
temelja široki su 90 cm, a građeni su od uredno priklesanog
kamenja, povezani bijelom vapnenom žbukom, bez tra-
gova usitnjene opeke. Nakon definiranja smjera pružanja
te, očito arhitektonski zatvorene cjeline – odnosno najvjero-
jatnije dijela nekadašnjeg interijera crkve ili njezinih pomoć-
nih prostorija, odlučeno je da će ta površina, imenovana
kao Sektor 1, površine 5x5 m, biti arheološki istražena.
Prvi površinski sloj dekomponiran je strojno. Radi se o
humusnom sloju obraslom u travu, ispod kojega je defi-
niran prvi kulturni sloj – SJ 02, koji čini pjeskast sediment
uglavnom svijetle boje, unutar kojega su nalazi ljudskih
kostiju, opeke, crijepa, nešto ulomaka posuda i metalni
nalazi – željezni čavli, kopče, dijelovi nošnje pokojnika te
krunice i svetačke medaljice. Cijeli sloj obiluje ljudskim
kostima, koje se prostiru na cijeloj površini Sektora 1.
Nije bilo moguće ustanoviti kako su prvobitno izgledali i
gdje su se točno nalazili grobni ukopi. S obzirom na to
da su kosti pronađene unutar većeg i debljeg kulturnog
sloja, bez tragova ukopa i prilično poremećeno, moguće
je pretpostaviti da su pokojnici ondje sekundarno polo-
ženi ili su pak njihova grobna mjesta bila poremećena u
nekim mlađim fazama korištenja tim prostorom. Nakon
ručnog uklanjanja prvog kulturnog sloja pojavilo se neko-
liko zapuna s pripadajućim ukopima, čiju točnu narav nije
bilo moguće utvrditi (zbog očitih prijašnjih perturbacija
unutar istraživanog sektora), te ostaci struktura, odno-
sno ostaci grobnica. Grobnice su djelomično ukopane u
SJ 02, a položene na podnicu (SJ 11), čiji su ostaci defini-
rani u rubnim kvadrantima Sektora 1. Pronađeni su ostaci
najmanje dviju grobnih struktura – grobnica koje su bile
zidane od lijepo obrađenog kamena, povezane žbukom,
te jedne gotovo čitave kamene grobnice (SJ 09), čije pune
gabarite nije bilo moguće istražiti jer ju je u mlađim fazama
negirao zapadni zid današnje crkve. Grobnicu SJ 09 na
hodnoj površini čini kamena struktura izrađena od uredno
klesanih, plosnatih kamenih blokova povezanih bije-
lom vapnenom žbukom. Unutrašnjost grobne strukture,
djelomično zidane, a djelomično istesane u živoj stijeni,
obložena je također žbukom fine izrade. Grobnica je bila
zatvorena kamenim poklopcem, dok je njezina unutraš-
njost bila zatrpana šutom i velikim kamenim neobrađenim
blokovima. S obzirom na to da nije bilo moguće istražiti
istočni dio grobnice, koja se djelomično nalazi pod samim
zidom crkve, a djelomično u njezinu interijeru, ne može
se sa sigurnošću tvrditi kada se to zatrpavanje dogodilo.
Moguće je samo pretpostaviti da ono teče paralelno s
gradnjom današnje crkve ili da se zatrpava radi stabilnosti
zapadnog zida crkve.
U južnom dijelu Sektora 1, osim pojedinačnih nalaza ljud-
skih kostiju koje su razbacane po cijeloj površini, nalazi se
jedan relativno cjelovit ukop odrasle osobe. Iako je kostur
 Hrvatski arheološki godišnjak 13/2016
Grobnica presječena zapadnim zidom crkve (foto: T. Rosić)
gotovo potpuno sačuvan, nisu pronađeni tragovi ukopa,
zapune grobnog ukopa te bilo kakvi ostaci lijesa ili grobne
strukture. Moguće je također pretpostaviti da se i ondje
radi o sekundarnom ukopu. Tijekom iskopavanja Sektora
1 pronađeni su metalni nalazi: dijelovi nošnje, uglavnom
metalne kopčice odjeće, ostaci krunica te svetačke meda-
ljice, koje su datirane u 17. i 18. st.
Arheološka istraživanja partera crkve 1988. nisu ponudila
odgovore na pitanja o kronologiji gradnje jer osim broj-
nih ukopa nisu pronađeni nikakvi tragovi starijih zidova.
Voditelj istraživanja Ranko Starac pretpostavlja da je prvo-
bitna gotička crkva bila građena na višoj razini, moguće
na nekom nasipu, te su joj temelji bili na razini današ-
njega poda. Poslije je dograđivana, a današnji izgled
potječe iz baroka, nakon velike obnove početkom 17. st.
Iskopavanjima 1988. ustanovljeno je da je svetište produ-
ženo, najvjerojatnije krajem 18. ili početkom 19. st. U to je
vrijeme napravljena denivelacija poda svetišta, koje je spu-
šteno na nižu razinu. U podu prezbiterija nalazi se velika
kripta unutar koje je pronađena zidana grobnica petorice
svećenika iz 18. st. Gotovo cijela unutrašnjost crkve bila je
prepuna ukopa. Pronađeno je samo nekoliko zidanih grob-
nica, dok je većina pronađenih ljudskih ostataka bila ispre-
miješana (poremećena) bez grobne arhitekture ili ostataka
ljesova. Pretpostavka je istraživača da se radilo o 70-ak
osoba različite dobi i spola, možda žrtava neke epidemije.
Prema svetačkim medaljicama i sačuvanim nadgrobnim
pločama, datiraju se od 17. do 19. st.
Okolica crkve nije istraživana sve do 2016. godine. U
pokušaju razumijevanja otkrivene arheološke situacije u
Sektoru 1, koja je dosta slična stanju zatečenom unutar
crkve tijekom istraživanja 1988. godine, upotrebljavani su
rezultati prijašnjih istraživanja i dostupni arhitektonski nacrti
građevine. Zanimljivo je da je orijentacija grobnice (otkri-
vene 1988.) u bočnoj kvadratnoj kapeli s istočne strane
crkve bila u smjeru sjeverozapad-jugoistok. Slična je situ-
acija, samo na suprotnoj strani crkve, zatečena u Sektoru
1. Također, gabariti pronađene građevine u Sektoru 1 vrlo
su slični kvadratnoj kapeli na suprotnoj strani, stoga se
pretpostavlja da je negirana kvadratna kapela sa zapadne
strane crkve najvjerojatnije sagrađena u istom zahvatu
kada i istočna kvadratna kapela. Iz nepoznatog je razloga
zapadna kapela izdvojena iz korpusa crkve i uništena do
zone poda. Ukopi u podu kapele poslije su prekopani te
je pokraden dio metalnih predmeta. I dalje postoji pretpo-
stavka da je dio pronađenih kosturnih ostataka sekundarno
ukopan na prostoru Sektora 1.
474
Literatura
Barbarić 2008 I. Barbarić, Crkva Majke Božje Snježne u
Belgradu, Vinodolski zbornik, 12, 2008: 221 – 230.
Bogović 2015 M. Bogović, Vinodol i njegova Crkva, Rijeka,
2015: 276 – 281.
Braut 2012 I. Braut, kataloška jedinica br. 8, u: Czriquenicza
1412 – život i umjetnost Vinodola u doba pavlina (ur. N.
Kudiš), Crikvenica, 2012: 162, 163.
Fučić 1982 B. Fučić, Glagoljski natpisi, 1982: 73 – 75.
Laszowski 1923 E. Laszowski, Gorski kotar i Vinodol,
Zagreb, 1923.
Matejčić 1988 R. Matejčić, Sakralna i profana arhitektura
na području stare župe Vinodol, Vinodolski zbornik, 5,
1988: 249 – 281.
Matejčić 1988a R. Matejčić, Arhitektura u Vinodolu, u:
Prošlost i baština Vinodola, Zagreb, 1988.
Starac 1989 R. Starac, Izvještaj o obavljenim istraživa-
njima u crkvi Marije Snježne u Belgradu, Rijeka, 1989.
Starac 2000 R. Starac, Sakralna arhitektura srednjovje-
kovnog Vinodola, Senjski zbornik, 27, 2000: 45 – 96.
Tea Rosić
Summary
Archaeological supervision, followed by a rescue archaeolog-
ical excavation, was conducted near the church of Our Lady
of the Snow in Belgrad in Vinodol in the course of September
2016. A probe (Sector 1) measuring 5 x 5 m, was opened on
the west side of the church. Its position was determined by the
following structures: the outer walls of an appendage to the
original building, the west wall of the church and south wall of
the sacristy. The identified walls were preserved in the founda-
tions. Layers with high concentrations of human bones were
found within the discovered building. All of the layers were
disturbed by previous works. The only more preserved struc-
ture is a stone-built grave (SJ 09), which was later intersected
by the west wall of the church. It can be assumed that the
structure found in Sector 1 represents the remains of a side
chapel with floor graves. Movable finds include parts of attire,
rosaries and saints medals of the 17th and 18th centuries.
Redni broj: 261
Lokalitet: Claustra Alpium Iuliarum
Naselje: –
Grad/općina: Rijeka, Jelenje, Klana, Čabar
Pravni status: P-5540
Razdoblje: A
Vrsta radova: terenski pregled, LiDAR dokumentacija
Godine 2016. Odjel za kopnenu arheologiju Hrvatskog
restauratorskog zavoda nastavio je s projektom arheo-
loških istraživanja kasnoantičkog obrambenog sustava
Claustra Alpium Iuliarum. Voditelj projekta bio je Josip
Višnjić, zamjenik voditelja Tihomir Percan, a u arheološ-
kim istraživanjima sudjelovali su i Siniša Pamić te Nenad
Kuzmanović. LiDAR dokumentaciju izradila je tvrtka Vektra
d.o.o. Radovi su financirani sredstvima Ministarstva kulture.
 Primorsko-goranska županija, HAG 13/2016
Spomenička baština sustava Claustra Alpium Iuliarum čini
prije svega prostranu arheološku zonu te su arheološka
istraživanja, uz oskudne povijesne podatke, osnovni izvor
prikupljanja podataka o vremenu nastanka i djelovanja tog
sustava, kao i principa njegova funkcioniranja. Zbog njego-
vih specifičnosti, uvjetovanih iznimno prostranim područ-
jem na kojem se on pruža te gustom vegetacijom koja pre-
kriva to područje, osim klasičnih arheoloških metoda, poput
arheološkog rekognosciranja, prilikom predmetnih istraži-
vanja primjenjivane su i neke suvremene nedestruktivne
metode dokumentacije, poput LiDAR snimanja.
Arheološka rekognosciranja terena bila su prije svega
usmjerena na definiranje i lociranje potencijalnih promet-
nica koje su kontrolirane, nadzirane i branjene obrambenim
sustavom. Tijekom istraživanja 2015. na lokalitetu Mlake
– Lipice otkriven je i djelomično istražen sklop obrambenih
struktura, sastavljen od dviju nadzornih kula, koje su flanki-
rale kolni prolaz, što jasno sugerira da je na tome mjestu pro-
lazila prometnica kontrolirana sustavom. Spomenuti lokalitet
nalazi se na dijelu obrambenog sustava, koji se proteže od
izvora Rječine do Željeznih vrata. Sudeći prema konfiguraciji
terena i dosadašnjim istraživanjima, čini se da je to ujedno
bio i jedini prolaz kroz taj segment zidova klaustra.
Claustra Alpium Iuliarum, osjenčani (hillshade) prikaz cjelokupnog
područja snimljenog oko Prezida (izrada: Vektra d.o.o.)
Claustra Alpium Iuliarum, detalj snimljenog područja u hipsometrij-
skoj skali boja, s jasno prepoznatljivim obrambenim zidom klaustra
(izrada: Vektra d.o.o.)
475
Cilj ovogodišnjeg rekognosciranja bilo je stoga definiranje
smjera komunikacija koje su s Grobničkog polja vodile
prema dolini Mlake i koje su najprije bile branjene pote-
zom zidova iznad Grobničkog polja, a potom i drugom,
već spomenutom obrambenom linijom, koja se pružala od
izvora Rječine prema sjeveroistoku. Rekognosciranja su
se temeljila na analizama najstarijih kartografskih prikaza
tog područja i podacima o ondašnjim komunikacijama.
Rezultati rekognosciranja pokazuju da je najizglednija
komunikacija ona koja od Grobničkog polja kroz dolinu
potoka Zala vodi prema sjeveru i dolini Mlake. Drugi je
pravac išao iz smjera Donjeg Jelenja do lokaliteta Ravno,
koji je također bio na samom zidu, a odande kanaliziran
prema dolini Mlake.
Drugi dio istraživanja bilo je LiDAR snimanje. S obzirom na
gustu vegetaciju kojom je prekriveno cjelokupno područje
pružanja sustava klaustra, a koje znatno otežava pronala-
ženje i dokumentiranje njegovih ostataka, trodimenzionalni
i mjerljivi modeli reljefa koji proizlaze iz spomenutog sni-
manja, a s kojih je u potpunosti uklonjena vegetacija, omo-
gućavaju znatno preciznije lociranje struktura te uočavanje
segmenata koji su neprepoznatljivi na terenu. Snimljeno je
6 km² površine kojom su obuhvaćeni dijelovi sustava koji
se pružaju oko Prezidanske doline, jednim dijelom prola-
zeći hrvatsko-slovenskom granicom. Analiza podataka
prikupljenih na taj način omogućila je, osim stvaranja do
sada daleko najpreciznije dokumentacije tog dijela spome-
nika, i pronalazak nekih do sada nepoznatih segmenata,
čime su upotpunjene prijašnje spoznaje. Nakon snimanja,
na temelju prikupljenih podataka, rekognosciran je teren.
Važno je naglasiti da je izrađena dokumentacija nasta-
vak one iz 2015. godine, kada je snimljen dio sustava
iznad Grobničkog polja i na dijelu između izvora Rječine i
Željeznih vrata.
Josip Višnjić
Summary
The project of archaeological research of the Late
Antiquity defensive system of Claustra Alpium Iuliarum
was continued in 2016. Due to its specific character
related to an extremely spacious area and dense vegeta-
tion, apart from classical archaeological methods, also
applied were some non-destructive methods of recording
such as LiDAR imaging. Archaeological reconnaissance
was directed at defining and locating potential roads that
were controlled, supervised and defended by the system.
The aim of this reconnaissance was to define the route of
roads that led from the Grobnik polje to the Mlaka valley.
The results show that the most probable route was the
road running northwards, from the Grobnik polje, through
the Zala stream valley to the Mlaka valley. The other route
lead from Donje Jelenje to the site of Ravno (which was
located at the wall as well) from where it led to the Mlaka
valley. The second part of the research included LiDAR
imaging. An area of 6 km2 was recorded. It encompassed
parts of the system that ran along the Prezidanska valley,
and Croatian and Slovenian border. The reconnaissance
was conducted on the basis of the records acquired by
LiDAR imaging.
 Hrvatski arheološki godišnjak 13/2016
Redni broj: 262
Lokalitet: Cres – Zazid i Šetalište XX. travnja
Naselje: Cres
Grad/općina: Cres (otok Cres)
Pravni status: Z-2685 (kulturno-povijesna cjelina)
Razdoblje: NV
Vrsta radova: sondažno zaštitno iskopavanje
Radovi na oborinskoj kanalizaciji u Cresu odvijala su se
u dva dijela, u proljeće 2015. zaštitno je arheološki istra-
žen lokalitet u ulici Zazid i dvorište Beton-Preloga, dok je
ujesen i zimu 2015./2016. godine trajao stalan arheološki
nadzor u ulici Šetalište XX. travnja, ulici Peškera, uličici
Zazid – Peškera te Trgu sv. Frane. Voditeljica istraživanja
bila je arheologinja Jasminka Čus-Rukonić, mag. art., iz
Creskog muzeja. Investitor radova bio je Grad Cres.
Na području ulice Zazid i Šetališta XX. travnja, u iskopima
za oborinsku kanalizaciju očekivala se pojava temelja
novovjekovnih gradskih bedema grada Cresa. Bedemi su
bili građeni od 1510. do 1620., a bili su zadnji gradski utvr-
đeni prsten, koji je obuhvatio podgrađa (suburbia) Varožinu
(burgus, varoš) i Drevenik na zapadu te Racicu i Prekriž
na sjeveru. Novovjekovni bedemi Cresa krajem 18. st.
prestaju biti u funkciji obrane. U 19. st. postupno počinje
njihovo napuštanje i rušenje. Promjenom načina ratova-
nja u 19. st. napušta se sustav obrane gradova kulama
i bedemima u cijeloj Europi, pa tako i u Cresu. Na Trgu
sv. Frane na poseban oprez prilikom budućih zemljanih
radova upućuje činjenica o slučajnome antičkom sitnom
površinskom nalazu iz Cresa, pronađenom kod crkvice sv.
Marije Magdalene, na predjelu zvanom Zgor Svetoga Duha
iz 1916. godine, dok su na području prostiranja današnjeg
franjevačkog samostana nađeni površinski ostaci, koji
sugeriraju postojanje antičkoga gospodarstava (villae rusti-
cae) te mlađega ranokršćanskog sakralnog sklopa.
Ulica Zazid
Dana 7. travnja 2015. započeo je prvi dio stalnog arheološ-
kog nadzora iskopa za postavljanje nove oborinske kana-
lizacije u ulici Zazid u Cresu i u dvorištu Beton-Preloga, a
završio je 2. lipnja 2015. godine.
Ostatak temeljne stope nekadašnje novovjekovne okrugle grad-
ske kule Sv. Duha
476
Ostaci vanjske oplate novovjekovnoga gradskog bedema u profilu
iskopa kod kućnog broja Zazid 2
Prilikom zaštitnih arheoloških istraživanja 1995. pronađeni
su temelji malog isječka kružnog plašta nekadašnje kule
Sv. Duha (Baluardo di San Spirito), građene krajem 16. st.,
koja je pri tlu imala zidove debljine 180 cm. Unutarnji pro-
mjer kule iznosio je 8 m, a vanjski 11,6 m. Također je u
sklopu starog objekta dječjeg vrtića (nekadašnje kule
Sv. Duha) nađen potez istočnog novovjekovnog bedema,
koji leži na poravnanom kamenu živcu bez temeljne stope,
a zidan je od pravokutnih vodoravno uslojenih blokova kle-
sanaca. U prizemlju zgrade staroga gradskog vrtića (danas
kafića), u popločenju keramičkim pločicama naznačeni su
okrugli temelji kule Sv. Duha, dok je na sjevernom pročelju
zgrade naznačen presjek istočnih novovjekovnih bedema.
Zaštitni arheološki radovi započeli su kod današnje zgrade
kafića na uglu Šetališta XX. travnja i ulice Zazid, neka-
dašnje kule Sv. Duha (Baluardo di San Spirito), gdje je
pronađena temeljna stopa novovjekovnog južnoga grad-
skog bedema, uz koji se u blagom luku nastavlja osta-
tak temeljne stope novovjekovne okrugle gradske kule
Sv. Duha (širine 0,50 m, a visine 0,20 m), što se nadove-
zuje na arheološke nalaze iz 1995. godine. U produžetku
iskopa uz dvorišnu ogradu kod nekadašnjega dječjeg
vrtića u smjeru istoka nije nađen, kako je pretpostavljeno,
ostatak temelja okrugle kule Sv. Duha, već grubo poploče-
nje tipa kaldrma te ono malo finije popločenje od oblutaka
(kogula). Možda je riječ o ostatku starog popločenja ceste
ili čak ostatku popločenja poda okrugle kule Sv. Duha. U
produžetku iskopa, uz dvorišnu ogradu kod nekadašnjeg
dječjeg vrtića u smjeru istoka, u profilu se ispod asfalta
nalazi sloj od 0,30 m nabijene zemlje s lomljenim kame-
njem, da bi se potom na dubini od 60 cm pojavila živa
stijena. Pretpostavlja se da su prilikom gradnje ceste i
postavljanja infrastrukture preostali temelji okrugle ugaone
kule Sv. Duha potpuno uništeni.
Stalan arheološki nadzor slijedio je trasu iskopa za novu
oborinsku kanalizaciju simetralom ulice Zazid, u širini od
oko 1,5 m do relativne dubine od 2,10 m. Prije početka
 Primorsko-goranska županija, HAG 13/2016
stalnog arheološkog nadzora izvođač je strojno digao
asfaltni sloj ceste, nakon toga se nastavio ručni iskop do
ukupne dubine od 1 m, a od te dubine do dubine od 2,10 m
strojno se lomio kamen živac.
Tijekom kampanje u travnju 2015. godine, na dubini od
50 cm od asfalta nađena je temeljna stopa novovjekovnog
južnoga gradskog bedema (širine 1,50 m, visine 0,30 m),
koji je tekao simetralom ulice Zazid, a građen je od nepra-
vilnih klesanaca.
Iskop za oborinsku kanalizaciju tekao je vanjskom, južnom
stranom južnog, novovjekovnoga gradskog bedema, te se
tako (s iznimkom premosnica prilikom radova) bedem mak-
simalno očuvao. U profilu iskopa kod kućnog broja Zazid
7, na dubini od 48 cm od asfalta pa sve do 70 cm dubine
pojavila se unutrašnjost bedema (bez vanjskog, klesanog
lica) od grubog, neobrađenog kamenja vezanog bijelom
žbukom s primjesama sitnog kamenja, u dužini od oko
10 m.
U produžetku iskopa, odmah ispod sloja asfalta pojavio se
gradski bedem u dužini od preko 20 m, sa sačuvanom vanj-
skom oplatom od dvaju redova pravilnih klesanca (od 30
cm visine, 40 cm dužine i 25 cm širine). U iskopu kod kuće
Zazid broj 2 nađeni su izmiješani ulomci ljudskih i životinj-
skih kostiju te ulomci antičke i kasnosrednjovjekovne kera-
mike. Taj se bedem nadovezuje na nalaz bedema i pokraj-
njih gradskih vrata (purterle) iz 1992. godine.
Zbog naravi građevinskih radova, kopalo se nekoliko pre-
mosnica, na temelju kojih se mogla utvrditi širina južnoga
gradskog bedema, a ona je iznosila 1 m, s temeljnom
stopom 1,30 m. Od temeljne stope do asfalta visina je izno-
sila 1 m, a visina očuvanog bedema iznosi 67 cm.
Od okrugle ugaone kule Sv. Duha, simetralom današnje
ulice Zazid, tekla je linija južnih gradskih novovjekovnih
Geodetska snimka južnog novovjekovnoga gradskog bedema u
ulici Zazid
Ostaci pokrajnjih gradskih vrata (purterle) u ulici Zazid iz 1992.
godine
477
bedema, a njih su neposredno pred istočnom okruglom
Morskom kulom na Consu prekinula mala gradska vrata
purterle na kraju današnje Ulice sv. Ćirila i Metoda, širine
2,20 m, a koja su utvrđena tijekom arheoloških istraživa-
nja 1992. godine. Na temelju toga može se zaključiti da
se južni novovjekovni gradski bedem protezao simetra-
lom današnje ulice Zazid, od istočne okrugle Morske kule
na Consu do okrugle ugaone kule Sv. Duha, s pokrajnjim
gradskim vratima (purterle) nasuprot kraju današnje Ulice
sv. Ćirila i Metoda.
Šetalište XX. travnja
Dana 23. rujna 2015. započeo je prvi dio stalnog arheološ-
kog nadzora prilikom iskopa za postavljanje nove oborin-
ske kanalizacije u ulicama Šetalište XX. travnja i Peškera,
uličici Zazid-Peškera i na Trgu sv. Frane u Cresu, a završio
je 25. siječnja 2016. godine.
Na predjelu Nazagrad ili Pra’, današnjem Šetalištu XX.
travnja, tekao je potez istočnoga gradskog novovjekov-
nog bedema, od istaka bedema na sjeveroistočnom uglu
grada do istočnih gradskih vrata zvanih Marcella ili Gracke
vrata iz 1588. godine. Nakon malog istaka bedema, tekao
je do središnjih malih gradskih vrata purterle, da bi se
potom pružao sve do gradskih vrata Bragadina ili Malih
vrata iz 1581. godine. Završio je okruglom ugaonom kulom
Sv. Duha ili Baluardo di San Spirito. Iza 1945. godine impo-
zantan je potez istočne novovjekovne linije gradskih zidina
većim dijelom porušen, ali je ostao dio gradskog zida u
visini od 1 m, kao ogradni zid cvjetnih lijeha.
Zaštitna arheološka sondažna istraživanja uz gradska
vrata Marcella u Cresu obavljena su 2009. godine. Od
gradskih vrata Marcella u smjeru sjevera otkriveni su teme-
lji negdašnjega gradskog istočnog novovjekovnog bedema
Cresa, u dužini od 7 m. Utvrđena je širina zida, odnosno
njezine temeljne stope od 230 cm, dok je njegova visina
iznosila 54 cm. Temeljna stopa gradskog bedema sastav-
ljena je od nepravilnih klesanaca povezanih žućkastom
vapnenom žbukom, a leži na sloju masne crvene gline. Na
sjeveroistočnom dijelu sonde pronađen je niži zid od oko
30 cm, u duljini od 50 cm, koji se na temeljnu stopu grad-
skog bedema nastavlja pod pravim kutom.
Zaštitna arheološka istraživanja oko porta Marcella
2015./2016. samo su potvrdila nalaze iz arheoloških istra-
živanja 2009. godine. Utvrđeno je da je temeljna stopa
široka 2,40 m i da se sastoji od četiriju redova grubo tesa-
nog kamenja, što iznosi 70 cm visine od dna temeljne
stope do asfalta.
Nadzirao se i iskop za oborinsku kanalizaciju simetralom
cijelog Šetališta XX. travnja, no ispod tankog sloja zemlje
crljenice s ulomcima drobljenog kamena, koja se nalazila
ispod asfalta, nalazio se kamen živac. Taj je iskop bio
podosta izmješten u odnosu na ostatke gradskog istočnog
novovjekovnog bedema, a tek ga se dotakao kod gradskih
vrata Marcella.
Trg sv. Frane
Uz potez južnih gradskih bedema uz ulicu Zazid nalazi se i
lazaret (danas Gradska knjižnica i čitaonica Frane Petrića),
mjesto gdje su radi zaštite od epidemija ljudi koji su u grad
dolazili brodovima morali proći karantenu (četrdeset dana)
prije nego što im je dopušten ulazak u grad. Gubljenjem
 Hrvatski arheološki godišnjak 13/2016
Temeljna stopa ispod porta Marcella
svoje prvobitne svrhe, lazaret postaje ubožnica ili Hospicij,
mjesto za udomljavanje starih, bolesnih i nemoćnih osoba.
Lazaret se nalazi neposredno uz crkvicu Sv. Duha (kape-
lica vlastelinske obitelji Petris), koja je kao i on kasnogo-
tička gradnja iz sredine 15. st. Uz njega se originalno nalazi
i grlić zdenca, s grbom nepoznate obitelji iz 14. st.
Na poseban oprez prilikom budućih zemljanih radova upu-
ćuje saznanje o slučajnom antičkom sitnom površinskom
nalazu iz Cresa, uočenom kod crkvice sv. Marije Magdalene
na predjelu zvanom Zgor Svetoga Duha iz 1916. godine,
danas je to Trg sv. Frane. Dok su na području prostiranja
današnjeg franjevačkog samostana nađeni površinski ostaci
koji sugeriraju postojanje antičkoga gospodarstava (villae
rusticae) te mlađega ranokršćanskog sakralnog sklopa.
Na Trgu sv. Frane iskopavalo se 2 m širine na već pret-
hodno prekopanom području te su uglavnom stare cijevi
zamjenjivane novima. U profilu iskopa vidi se sloj kamena,
potom sloj lomljenog kamena miješanog sa zemljom crve-
nicom te potom nabijeni stroj ispod betona, pa unatoč oče-
kivanjima nije bilo nikakvih pozitivnih arheoloških nalaza.
Ulica Peškera
Nastajanje ulice Peškera vezano je uz gradnju benzinske
crpke u Cresu sedamdesetih godina 20. st. Prije toga, to je
bilo područje creskih prigradskih vrtova, kao što je to vid-
ljivo na starome katastru iz 1821. godine. Ogradni su zidovi
vrtova srušeni, a zemlja je odnesena te je probijena nova
ulica, postavljena infrastruktura, a cijelo je područje asfal-
tirano. Ostaci ogradnih vrtnih zidova još su vidljivi nepo-
sredno uz današnju benzinsku crpku. Iskopi za oborinsku
478
Linija prostiranja negdašnjega gradskog istočnog novovjekovnog
bedem Cresa u smjeru sjevera
kanalizaciju nalazili su se i u ulici Peškera, a u iskopu se
nailazilo samo na zemlju crljenicu i kamen živac.
Iz svega navedenog može se zaključiti da su samo u ulici
Zazid pronađeni ostaci temeljne stope i dijela zida južnog
novovjekovnoga gradskog bedema te uz novovjekovna
gradska vrata Marcella dio istočnog novovjekovnoga grad-
skog bedema grada Cresa. U ulici Peškera, dvorištu Beton-
Preloga, uličici Zazid-Peškera te na Trgu sv. Frane, unatoč
pretpostavkama zbog prethodne intenzivne gradnje, nisu
uočeni arheološki tragovi.
Literatura
Ćus-Rukonić 2013 J. Ćus-Rukonić, Ipotesi sull’ubicazione
dei monasteri paleocristiani e altomedioevali nell’insenatura
di Cherso, HAM, 19, Motovun-Zagreb, 2013: 197 – 203.
Ćus-Rukonić 2014 J. Ćus-Rukonić, Najnovija arheološka
nalazišta u Gradu Cresu, katalog, Cres, 2014.
Jasminka Ćus-Rukonić
Summary
The works on a storm sewer in Cres were conducted in two
phases. In spring 2015 a rescue archaeological excavation
was carried out in Zazid Street and in the courtyard of Beton-
Preloga, whilst in autumn-summer 2015/2016 archaeological
supervision was carried out in Šetalište XX. travnja, Peškera
and Zazid-Peškera Streets as well as St Francis Square.
 Primorsko-goranska županija, HAG 13/2016

This investigation has confirmed the data in the litera-

ture, i.e. a thin line of the post-medieval city walls running
from the round corner of St Spirit, along Zazid Street. The
rescue archaeological investigation around porta Marcella
in 2015/2016 only confirmed the results of the 2009 archae-
ological excavations. In Peškera Street, the Beton-Prelog
courtyard, Zazid-Peškera Street and at St Francis Square
there were no archaeological remains.

Redni broj: 263

Lokalitet: Crikvenica – Igralište (Ad Turres)
Naselje: Crikvenica
Grad/općina: Crikvenica
Pravni status: Z-3417
Razdoblje: A
Vrsta radova: geofizičko istraživanje

U rujnu 2016. geofizički je istražen lokalitet Igralište u

Crikvenici. Nositelj projekta bio je Muzej Grada Crikvenice,
a istraživanja su obavili dr. Fabian Welc iz Instituta za arhe-
ologiju Cardinal Stefan Wyszyński Sveučilišta u Varšavi i dr.
Radosław Mieszkowski s Fakulteta za geologiju Sveučilišta
u Varšavi.

Na prostoru glavnog travnjaka nogometnog igrališta u

Crikvenici primijenjene su dvije geofizičke metode: magne- Skica prostora obuhvaćenoga geofizičkim mjerenjima na nogo-
tometar (gradiometar) i georadar (GPR). Glavni cilj istraži- metnom igralištu u Crikvenici (crtež i obrada: F. Welc)
vanja bio je utvrditi pružanje antičke keramičarske radio-
nice otkrivene 1983. na prostoru pomoćnog nogometnog
igrališta. Sustavnim arheološkim istraživanjima od 2006. do
2015. Institut za arheologiju iz Zagreba istražio je veliki radi-
onički kompleks površine oko 1.800 m². Pretpostavka je da
se dio lokaliteta prostire južnije, ispod današnjeg travnjaka
nogometnog igrališta, koje je 2016. geofizički istraženo.
Geofizička istraživanja odvijala su se na prostoru igrališta
prekrivenoga gustim travnjakom i dijelom na atletskoj stazi.
Istražena je zona na sjeveru graničila s betonskim zidom,
koji odvaja stadion od istraživanog prostora. Magnetska
su mjerenja izvedena u šest kvadranta površine 30x30 m i
četiri dodatna manja poligona, dok su istraživanja georada-
rom obuhvatila manju površinu na kojoj je magnetometar
pokazao veću koncentraciju anomalija. Kao rezultat pri-
mjene dviju metoda, na nogometnom igralištu otkrivene su
mnogobrojne anomalije, koje se mogu povezati s ljudskim
djelovanjem u različitim razdobljima, od antike do 20. st.
Prvu skupinu anomalija čini suvremena podzemna infra-
struktura. Mjerenjima je utvrđeno pružanje glavne vodo-
vodne cijevi u smjeru JI-SZ, kao i mreža manjih cijevi ispod
travnjaka. Nešto su starijeg postanka brojne anomalije
utvrđene magnetometrom u istočnom dijelu. One najvje-
rojatnije pripadaju ostacima drveća iz 19. i 20. st. I dalje je
otvorena mogućnost da su to arheološki ostaci otpadnih
jama kakve su otkrivene tijekom arheoloških iskopavanja
radionice.
Najzanimljiviji su rezultati dobiveni u SZ zoni. Kombinacijom
dviju geofizičkih metoda utvrđeni su ostaci keramičarske
peći iz razdoblja Rimskog Carstva. Zbog dimenzija i oblika
može se pretpostaviti da se radi o istom tipu peći kakva je Karta magnetskih anomalija na prostoru nogometnog igrališta u
pronađena u iskopavanjima na pomoćnom igralištu. Takav Crikvenici (crtež i obrada: F. Welc)

479
 Hrvatski arheološki godišnjak 13/2016
Magnetska „slika” keramičarske peći, najvjerojatnije vrlo slične
onoj otkrivenoj iskopavanjem; drugu strukturu vidljivu sjevernije
nije bilo moguće interpretirati na temelju magnetskih mjerenja
(crtež i obrada: F. Welc)
tip peći (Cuomo di Caprio IIb) upotrebljavan je za proizvod-
nju građevinske keramike i amfora te je često građen u
paru ili skupinama. Rezultati dobiveni geofizičkim istraživa-
njima dokazuju da se radionica u antici pružala prema jugu,
ispod današnjeg nogometnog igrališta. Time su potvrđeni
prijašnji nalazi i pretpostavke arheologa. Nažalost, geofi-
zička mjerenja nisu pružila očekivane rezultate u najjuž-
nijem dijelu istraživane zone. Zbog prisutnosti suvremene
vodovodne infrastrukture, na tom dijelu igrališta nije bilo
moguće pronaći arheološke ostatke.
Literatura
Welc et al. 2017 F. Welc, G. Lipovac Vrkljan, A. Konestra,
T. Rosić, Remote sensing of a roman pottery workshop.
Report on a geophysical survey carried out in Crikvenica
(ancient Ad Turres, Croatia), Studia Quaternaria, vol. 34,
no. 2, 2017: 119 – 130.
Tea Rosić
Summary
A geophysical survey at the site of Igralište in Crikvenica
was conducted in the course of September 2016. Two geo-
physical methods were applied on the football field: mag-
netometer and georadar (GPR). The main aim of the inves-
tigation was to identify the layout of the Antiquity-period
480
pottery workshop discovered in 1983 in the area of the
auxiliary field. Systematic archaeological excavations con-
ducted between 2006 and 2015 revealed a large workshop
complex over an area of ca 1800 m2. It had been assumed
that the explored area was just a part of the site covering
the area south of the today`s main football field. The mag-
netic and GPR surveys have revealed numerous anoma-
lies that can be connected to human activities throughout
different periods, from Antiquity to the 20th century. In the
NW part of the excavation, there was a high concentration
of anomalies, which can be interpreted as the remains of
a large pottery kiln. In terms of its form and dimensions,
it is almost identical to the one excavated in the auxiliary
field, and thus confirms the assumption that the complex
covered the southern part of the site.
Redni broj: 264
Lokalitet: Gorski kotar
Naselje: Blaževci, Draga Lukovdolska, Gomirje,
Klanac, Osojnik, Plemenitaš, Razdrto, Veliki Jadrč
Grad/općina: Vrbovsko
Pravni status: –
Razdoblje: P, A, SV, NV
Vrsta radova: terenski pregled
Od srpnja do početka studenog 2016. u više je navrata
pregledan istočni dio Gorskog kotara, na području grada
Vrbovskog. Ovogodišnje su aktivnosti osmišljene kao ini-
cijalna faza istraživanja kraja gotovo potpuno nepoznate
arheološke baštine. Nositelj je projekta udruga Istraživački
i edukacijski centar Processus montanus. Istraživanja je
vodila arheologinja Paula Androić Gračanin, a sudjelovali
su studenti arheologije Filozofskog fakulteta Sveučilišta
u Zagrebu te studenti Odjela za arheologiju Sveučilišta u
Zadru. Program je realiziran sredstvima Ministarstva kul-
ture i vlastitim sredstvima udruge.
S obzirom na pionirski karakter istraživanja, cilj terenskih
pregleda istočnog dijela Gorskog kotara bio je bilježenje
svih arheoloških pokazatelja koji datiraju od prapovijesti
nadalje. Optimizacija pregledanog područja odnosila se
na prospekciju speleoloških objekata (osim jama) te pozi-
cija čija topografija ili pak toponimija upućuje na arheološki
potencijal. Pregledane su i malobrojne lokacije s otprije
poznatim arheološkim pokazateljima te jedini istraživani
lokalitet u tome kraju. Bilježeni su svi arheološki pokazate-
lji, kao i njihov izostanak.
Židovska hiža (k.č. 1083/4, k.o. Plemenitaš)
Pećinski objekt smješten je na strmim liticama iznad rijeke
Kupe, u relativnoj blizini zaseoka Zaumola. Prostran, suh
speleološki objekt proteže se u dužini od 20 m, prosječne
širine 5 m, a visine 4 m. Na kraju pećine strop se verti-
kalno uspinje u obliku tzv. dimnjaka. Na površini, među
sitnim pjeskovitim do siltastim suhim sedimentom ispunje-
nim kamenim krhotinama, kršjem, oblucima i blokovima,
zajedno s guanom ptica i/ili šišmiša, nalaze se i fragmenti
prapovijesne keramike. Od prikupljenih fragmenata ističe
se manji ulomak s jednostavnim metličastim ukrasom.
 Primorsko-goranska županija, HAG 13/2016
Špilja Frašće (k.č. 1765, k.o. Veliki Jadrč)
Špilja se nalazi južno od sela Velikog Jadrča, u istoime-
nom predjelu Frašće. U ožujku 2000. istražena je prili-
kom zaštitnih radova na dionici ceste Rijeka – Zagreb,
dionica Bosiljevo – Vrbovsko. Istraživanja je vodio arhe-
olog Domagoj Perkić (tada u Konzervatorskom odjelu u
Karlovcu). Prilikom istraživanja na lokalitetu su ustanovljeni
tragovi života, koji datiraju u srednje i kasno brončano doba
te srednji vijek (Perkić 2001). Tijekom terenskog pregleda
2016. i dalje se jasno naziru pozicije probnih sondi isko-
pavanih 2000., no nije ustanovljen nov pokretni arheološki
materijal.
„Nedina špilja” (oznaka pećine 01/0519; k.č. 317,
k.o. Klanac)
Riječ je o speleološkom objektu iznimno malog ulaza,
koji se postupno otvara u zavojiti hodnik da bi za 20-ak
metara postao vertikalom. Nalazi se ispod naselja Klanca,
Sustavni terenski pregledi na poziciji Draga Lukovdolska (foto: T.
Ivančić)
Istraživano područje s označenim lokalitetima, pozicijama, potencijalnim i reambuliranim lokacijama (izradila: P. Androić Gračanin)
481
uz istočnu stranu Damaljskog polja. Skučen prostor u sti-
jenskom procijepu nije mjesto u kojem bi bilo ugodno duže
boraviti. Sediment u špilji očito se ne zadržava dugo, već
klizi kroz uske pukotine među stijenama. Ipak, pronađeni
ulomci prapovijesne i srednjovjekovne keramike na povr-
šini plitko nataloženog pijeska idu u prilog tezi da je ta špilja
imala ulogu svojevrsnog refugija. Iako je na ulazu postav-
ljena speleološka oznaka, u speleološkom katastru nije
zabilježen taj objekt, stoga je prilikom istraživanja nazvan
Nedina špilja. Arheološki potencijal toga speleološkog
objekta nije bio poznat prije ovogodišnjih istraživanja.
Pećina Tavan (k.č. 2616, k.o. Gomirje)
Pećina se nalazi iznad naselja Gvozdeni, na platou Tičevo,
koji nadvisuje rijeku Dobru. Strm otvor manjih dimenzija,
koji gleda prema jugozapadu, vodi prema prostranoj i
suhoj dvorani. Na tlu pećine, među kamenim blokovima,
oštrobridnim kamenim kršjem te životinjskim ostacima,
Ulaz u Nedinu špilju – novootkriveni arheološki lokalitet (foto: P.
Androić Gračanin)
 Hrvatski arheološki godišnjak 13/2016
Terenski pregledi Velike Kapele; pogled prema Maloj Kapeli (foto:
T. Ivančić)
pronalaze se ulomci prapovijesne, antičke i srednjovje-
kovne keramike. Taj lokalitet do sad nije bio poznat.
Damaljsko polje i Gradac (k.č. 240 – 245, k.o. Klanac i
k.č. 609, k.o. Klanac)
Podno naselja Damalj i Klanac, istočno od Severina
na Kupi, uz samu rijeku Kupu proteže se omanje polje.
Damaljsko polje danas je tek djelomično obrađivano, no na
zračnim snimkama nastalima između 1950. i 1968. vidljivo
je da je cijelo polje i šira okolica bila poljoprivredno iskoriš-
tavana, dok sam istočni dio polja nosi naziv Žitnica. Danas
se u uskom pojasu uz sam istočni rub polja uzgaja kukuruz.
Na toj se maloj površini pronalaze sitni fragmenti kasno-
srednjovjekovne i novovjekovne keramike. Iznad polja i
magistralne ceste koja ga je presjekla nalazi se uzvišenje
obraslo šumom, toponima Gradac. Pozicija je pregledana,
no nisu prepoznati arheološki pokazatelji.
Veliki Jadrč – Kasunovo brdo – groblje, Velika i Mala
Kapela (k.č. 2, 212 i 1280, k.o. Veliki Jadrč)
Prilikom terenskih pregleda pregledane su pozicije iznad
sela Velikog Jadrča. Na 383 m n. v. nalazi se mjesno groblje
i kapela na poziciji Kasunovo brdo. U okolici je prikupljeno
više sitnih kasnosrednjovjekovnih i novovjekovnih ulo-
maka keramike. S te se kote pruža pogled na Veliku i Malu
Kapelu, istaknute pozicije koje se protežu u smjeru sjeve-
roistoka. I te su lokacije pregledane, no o njihovu je arheo-
loškom potencijalu nedostatno govoriti na temelju terenskih
pregleda jer su najistaknutije kote obrasle u šumu.
Draga Lukovdolska (k.č. 211, k.o. Draga Lukovdolska)
Pregledani položaj nalazi se na zapadnom ulazu u selo
Dragu Lukovdolsku. Pozicija je pokazivala arheološki
potencijal jer se nalazi u neposrednoj blizini lokve koja je
puna vode i u kolovozu, a koja je pak u relativnoj blizini
arheološkog lokaliteta Tetinje jame. Na kartografskim izvo-
rima lokacija je označena toponimom Jezera. Terenskim
pregledom jedine obrađene njive u okolici prikupljeni su
sitni fragmenti srednjovjekovne i novovjekovne keramike.
Zarasla okolica također je pregledana, ali nije dala arheo-
loške rezultate.
Godine 2016. pregledane su i lokacije koje se u općoj i
stručnoj literaturi navode kao arheološki lokaliteti. Među
482
njima je i pećina Zapeć (k.č. 461, k.o. Blaževci), koja se
nalazi na ulazu u istoimeno selo, uz rijeku Kupu. Radi se o
manjoj pećini, čije je tlo tek manjim dijelom prekriveno sedi-
mentom. Detaljno je pregledana površina pećine te ulazni
i pretpećinski prostor, no nije bilo površinskih arheoloških
pokazatelja.
Među pećinskim lokalitetima koji su pregledani tijekom ove
sezone terenskih istraživanja, a na kojima nisu ustanovljeni
nikakvi arheološki pokazatelji, nalaze se i pećina Frašće II
(k.č. 2117, k.o. Osojnik), tzv. Pipištrelova špilja (k.č. 317,
k.o. Klanac) i pećina Sopot (k.č. 1514/7, k.o. Klanac).
Pregledana je i okolica sela Blaževaca, s čijeg šireg pod-
ručja navodno potječe kamena glačana sjekira, koja se čuva
u Povijesnom i pomorskom muzeju Hrvatskog primorja u
Rijeci, a čija točna izvorna lokacija nije poznata. Tijekom
pregledavanja obrađenih površina, kojih je vrlo malo, na
područjima sela Zapeća, Blaževaca i Štefanaca (k.o. Razdrto
i Blaževci) nisu ustanovljeni arheološki pokazatelji.
Literatura
Perkić 2001 D. Perkić, Špilja Frašće, Speleo’zin 14,
Karlovac, 2001: 16 – 18.
Škiljan 2012 F. Škiljan, Kulturno-historijski spomenici
Gorskog kotara i Ogulinsko-plaščanske zavale: s pre-
gledom povijesti Gorskog kotara i Ogulinsko-plašćanske
zavale od prapovijesti do 1881., Zagreb, 2012.
Paula Androić Gračanin
Summary
Targeted filed surveys of the eastern part of Gorski kotar
were conducted in the course of 2016 with the aim of cre-
ating its archaeological topography. Based on vegetation
and configuration of this mountain territory, several areas
of archaeological prospection were selected in the terri-
tory of Vrbovsko. The 2016 field survey resulted in the dis-
covery of new archaeological sites and precise location of
assumed sites, whilst the revision of some of the previously
known sites did not confirm their archaeological character.
Redni broj: 265
Lokalitet: Gradina Badanj
Naselje: Grižane – Belgrad
Grad/općina: Vinodolska općina
Pravni status: R-0405
Razdoblje: A, SV
Vrsta radova: geofizičko istraživanje
U rujnu 2016. geofizički je istražena gradina Badanj. Nositelj
projekta bio je Muzej Grada Crikvenice, a lokalitet su istra-
žili dr. Fabian Welc iz Instituta za arheologiju Cardinal
Stefan Wyszyński Sveučilišta u Varšavi i dr. Radosław
Mieszkowski s Fakulteta za geologiju Sveučilišta u Varšavi.
Gradina Badanj utvrda je smještena u Vinodolskoj dolini, na
strmom obronku brijega iznad rječice Dubračine. U kasnoj
antici, u 4. st., na tom se mjestu gradi prva fortifikacija.
 Primorsko-goranska županija, HAG 13/2016

Gradina Badanj (foto: M. Matejčić)

Taj je položaj vrlo vjerojatno bio naseljen još u razdoblju

Rimskoga Carstva. Namjena kasnoantičke utvrde bila je
nadzor ceste koja je prolazila dolinom. U idućim je stolje-
ćima jezgra utvrde proširena vanjskim prstenom, u kojem
su smještene pomoćne prostorije, a u posljednjoj je građe-
vinskoj fazi nastao objekt na SZ padini. Utvrda je u funkciji
do 14. st. Od 2012. traju zaštitni konzervatorski radovi, koje
financiraju Ministarstvo kulture i Grad Crikvenica.
Tijekom istraživanja 2016. primijenjene su dvije geofizičke
metode: magnetometar (gradiometar) i georadar (GPR).
Ciljevi istraživanja bili su locirati dijelove arhitekture i pro-
naći arheološku stratigrafiju, na temelju čega bi se planirala
buduća revizijska iskopavanja.
Na Badnju su magnetski izmjerena četiri područja (A, B, C,
D). U zonama A i B utvrđeni su slojevi urušenja i nasipa,
s velikom koncentracijom kamena i zemlje. Područja B i
C u središtu utvrde otkrila su različite magnetske anoma-
lije, koje upućuju na prisutnost kulturnog sloja, što se treba Područja magnetskih mjerenja (foto: M. Matejčić, pripremila T.
potvrditi iskopavanjima. Rosić)
Georadarom je napravljeno 26 profila različitih duljina i ori-
jentacija, lociranih po cijeloj površini utvrde. Profili sežu do utvrde. Na nekoliko mjesta otkrivene su potencijalno vrlo
dubine od 4 m. Geološka karbonatna podloga pruža dobre zanimljive arheološke stratigrafije. Od zanimljivijih rezul-
rezultate prilikom geofizičkih mjerenja, iako su na nekim tata izdvaja se profil 07, gdje su ispod glavnog ulaza u
mjestima na Badnju elektromagnetni valovi bili oslabjeli središnji dio utvrde pronađene jame. One su vjerojatno
zbog prisutnosti debljeg pjeskovitog sloja, također geološ- nastale gradnjom gredne konstrukcije za pristup poviše-
kog postanka. U profilima je utvrđena geološka stratigrafija nom ulazu na bedemu. Zanimljiv je i profil 19 unutar SZ
(stijene, pjeskoviti slojevi) i rasprostranjeni tragovi ljud- objekta, gdje je utvrđena lokacija južnog zida građevine.
ske aktivnosti. U većini profila vidljive su zone zapunjene Profil 20 pokazao je veliku akumulaciju urušenja deponira-
kamenom i debelim nasipima nastalima prilikom gradnje nog u različitim razdobljima. U južnom dijelu profila nalazi

483
 Hrvatski arheološki godišnjak 13/2016
Položaji profila GPR mjerenja (pripremio: F. Welc)
Profil 07 (nacrtao i pripremio: F. Welc)
Profil 19 (nacrtao i pripremio: F. Welc)
484
se područje oslabjelog elektromagnetnog signala, vjero-
jatno velika rupa u zidu zatrpana pjeskovitim materijalom.
Profili napravljeni georadarom u središnjem dijelu utvrde
(profili 01 i 02) pokazuju deblje slojeve urušenja, iako je
na mnogim mjestima na hodnoj površini vidljiva stijena. Za
potvrdu tih rezultata potrebna su iskopavanja središnjeg,
najstarijeg dijela Badnja, gdje se mogu očekivati brojni
nalazi.
Tea Rosić
Summary
Geophysical surveys at the Badanj hillfort were conducted
in the course of 2016. Badanj represents a Late Antiquity
and medieval fortress in Vinodol with ongoing conserva-
tion works since 2012. The aim of the geophysical sur-
veys was to locate segments of architecture and identify
archaeological stratigraphy for the purposes of future revi-
sionary archaeological research planning. Two methods
were applied: magnetometer (gradiometer) and geo-radar
(GPR). The research defined the stratigraphy and identi-
fied the remains of human activity. On several locations
identified were two potentially interesting stratigraphic situ-
ations that demand future excavations.
Redni broj: 266
Lokalitet: Gradina Solin
Naselje: Glavani, Kostrena
Grad/općina: Kostrena
Pravni status: P-5627
Razdoblje: P, A
Vrsta radova: sustavno iskopavanje, konzervacija
Od 24. svibnja do 18. lipnja 2016. realizirana je nova
etapa sustavnih arheoloških istraživanja na gradini
Solin povrh Glavana na sjeverozapadnom rubu općine
Kostrena. Radove koordinira i vodi Ranko Starac, kustos
Arheološkog odjela Pomorskog i povijesnog muzeja
Hrvatskog primorja Rijeka. U terenskom radu sudjelovao
je arheolog i dokumentarist Dario Maršanić iz Rijeke. Za
iskopavanje i čišćenje raslinja uz bedemski opasač bili su
zaduženi djelatnici građevinskog obrta Nedeljka Vidovića
iz Triblja, a za sanaciju i konzervaciju nove dionice
Gedetska snimka bedema
 Primorsko-goranska županija, HAG 13/2016
Bedem prije konzervacije
bedema djelatnici građevinske tvrtke Haluba uz Marinića.
Čitavu do sada iskopanu kasnoantičku fortifikaciju snimili
su djelatnici Hrvatskog restauratorskog zavoda – Odjela
za kopnenu arheologiju iz Juršića, pod vodstvom Josipa
Višnjića. Ovogodišnju etapu radova financirala je Općina
Kostrena.
Na gradini Solin, između 2007. i 2010., obavljena su poku-
sna arheološka istraživanja, na jednoj od zaravni pod
vrhom brijega, gdje su ustanovljene taložine koje prekri-
vaju ostatke nastambi iz kasnog neolitika i čitava eneoli-
tika, s povremenom uporabom prostora i krajem bronča-
nog doba, odnosno vršni dio Solina bio je naseljen od kraja
4. do kraja 2. tisućljeća pr. Kr. Od 2010. radovi su usmjereni
na iskopavanje, konzervaciju i prezentaciju kasnoantičkog
bedema s pravokutnim kulama, građenog krajem 3. st., s
povremenom uporabom prostora do kraja 6. st. Taj jedin-
stveni spomenik kasnoantičke fortifikacijske arhitekture na
sjevernom Jadranu zaslužuje cjelovito istraživanje te pre-
zentaciju očuvanih dijelova zidina unutar zelene sportsko-
-rekreacijske zone općine Kostrena.
U dosadašnjim radovima otkopani su ostaci bedema širine
2 m, s četirima kulama, u ukupnoj duljini od 180 m. Bedem
se u obliku lagano izlomljenog pravca pruža u smjeru
zapad-istok te preprečuje lagan pristup štićenom prostoru
s morske, pristupačnije i manje strme padine brijega, slije-
deći pravac brončanodobnog suhozidnog bedema, čiji je
lomljeni kamen upotrebljavan prilikom gradnje kasnoan-
tičkog zida. Do sada su konzervirani ostaci četiriju pravo-
kutnih kula. U središnjem dijelu bedemskog pojasa nalazi
se prolazna kula A, koja ima dvoja vratna otvora. Očito
je na etaži iznad tog pješačkog propusta bio prostor za
stražu. Na istočnom kraku bedema nalazi se kula B, koja
stoji uz vrlo uzak pješački propust u bedemu, naknadno
zazidan suhozidom. Na zapadnom dijelu bedema otko-
pane su kule C i D, koje bočno omeđuju kolni ulaz širine
3 m. Kule imaju oblike nepravilne četvorine, zidovi su im
raznolikih širina, između 65 i 90 cm, zatečene visine do
145 cm. Prema debljini bedema i zidova kula te golemoj
količini urušenog kamenog materijala, bedem je izvorno
bio visok između 3 i 4 m, a širina mu je omogućavala
nesmetan prolazak straže po kruništu. Način gradnje
nije karakterističan za antičko graditeljsko nasljeđe, zbog
činjenice da je za gradnju upotrebljavan lokalni gotovo
485
Bedem nakon konzervacije
neobrađen lomljeni vapnenac, mahom vađen iz prapovi-
jesnog bedema ili iz zatečenih prapovijesnih suhozidnih
kuća. Međutim, upotrebljavano je vrlo čvrsto vapneno
vezivo, u koje su umjesto mrvljene opeke dodavani zate-
čeni ulomci prapovijesne keramike. U vapnenu smjesu
dodavan je šljunčani agregat donesen iz doline draškog
potoka ili sa žala u uvali Martinšćica.
Tijekom radova 2015. iskopani su ostaci bedema širine
2 m, u duljini od 40 m. S obzirom na raspoloživa financij-
ska sredstva, godine 2016. s 28 m duge dionice bedema
uklonjeno je korijenje, zemlja i urušeni dijelovi, na dijelu
između središnje ulazne kule i istočne pravokutne kule.
U tom se dijelu bedem prilično strmo uspinje uz obronak,
na dijelu gradine pod gustim borovima i grmljem. Sadnjom
i rastom borovih stabala lokalitet je vrlo oštećen, pa su
dijelovi zida sniženi ili razneseni djelovanjem korijenja, a
zatečeni su između 60 i 140 cm visine. Dijelovi su ošte-
ćeni djelovanjem vojske i u vojnim operacijama krajem
Drugog svjetskog rata. Tako je raznesen dio bedema uz
istočnu kulu, kada je njemačka vojska iskopavala rovove
i bunkere. Nakon čišćenja zida te dobave neophodnog
lomljenog vapnenca prikupljenog iz urušenja podno zida,
dionica duga 28 m fugirana je i djelomice rekonstruirana
istovrsnim mortom te dostupnim kamenom. Preostali dio
prošle godine iskopanog dijela bedema pripremljen je za
konzervaciju.
Kao i prethodnih godina, nastojali su se očuvati i zaštititi
originalni dijelovi zidnih ploha s vapnenim mortom, a nova
zidanja realizirana su isključivo radi nadomještanja i popu-
njavanja rupa nastalih vađenjem panjeva. Površine zidova
široko su fugirane produžnim mortom sivo-oker boje, odno-
sno biran je pijesak i agregat koji nakon sušenja daje boju
nalik izvornome mortu.
Poseban je problem bio čišćenje korova i drugog brzora-
stućeg raslinja u zoni radova. Unatoč detaljnom čišćenju
i sječi trnja i korova, koju je prije početka radova obavio
Nedeljko Vidović, zbog blage zime, velike količine kiše i
kontaminacije terena novom invazivnom vrstom trava
(vrste divljeg suncokreta, koji u kratko vrijeme izraste do
dva metra visine), ove je godine izrasla vrlo brzo gusta
vegetacija kopriva, trnja i drugog korova. Bez višekratnog
ponavljanja tretmana raslinja šišanjem, sječom te trovanjem
između proljeća i jeseni, ne može se očekivati uređen i oči-
šćen okoliš arheološkog lokaliteta. Takva čišćenja trebala
 Hrvatski arheološki godišnjak 13/2016
bi obavljati komunalna društva iz proračuna Općine, a ne
opterećivati ionako skroman proračun Općine, namijenjen
programima popularizacije i valorizacije kulturne baštine
općine Kostrena.
Ranko Starac
Summary
A new season of the systematic archaeological excavations
at the hillfort of Solin above Glavan in the south-western-
most part of the territory of the Municipality of Kostrena was
conducted in May and June 2016. A 28 m long segment of
the Late Antiquity curtain walls, between the central gate
tower and east rectangular tower, was cleared of roots, soil
and demolition. The segment of curtain walls investigated
during the previous season was repaired.
Redni broj: 267
Lokalitet: Grižane – kaštel Grižane
Naselje: Grižane
Grad/općina: Vinodolska općina
Pravni status: P-4266
Razdoblje: SV, NV
Vrsta radova: pripremni i dokumentacijski radovi
Od 12. do 22. rujna 2016. Služba za arheološku baštinu
Hrvatskog restauratorskog zavoda organizirala je drugu
fazu dokumentacijskih radova postojećeg stanja sred-
njovjekovnog kaštela Grižane. Voditelj radova bio je
Andrej Janeš, dipl. arheo., a u radovima su sudjelovali
studenti s Odsjeka za arheologiju Filozofskog fakulteta u
Grižane, zračna snimka kaštela (foto: J. Višnjić)
486
Zagrebu: Janko Gašpar, Valerija Gligora, Luka Štefan i
Sebastijan Stingl te jedan pomoćni radnik. Radovi su finan-
cirani sredstvima Ministarstva kulture, a nadzirala ih je Mia
Rizner iz Konzervatorskog odjela u Rijeci.
Ostaci grižanskog kaštela nalaze se na strmoj padini
kamene stijene, koja se na istočnoj strani spaja s gorskim
masivom Podolja, neposredno iznad istoimenog sela. S
ostalih je strana padina odvojena strmim liticama od ostatka
Vinodolske doline. Morfologija terena uvjetovala je tlocrtan
izgled samog kaštela, koji zauzima cijelu površinu padine
kružnog oblika. Padina ima izraženu visinski razvedenu
konfiguraciju, koja strmo pada od istoka prema zapadu i
jugu. Visinska razlika između najviše i najniže kote padine
iznosi 40 m. Grižane se prvi put spominje u Vinodolskom
zakonu 1288. godine. Prilikom sastavljanja zakonika bili
su zabilježeni predstavnici Grižana: popovi Ljuban i Petar,
satnik Domjan te Dunat, Dragoljub i Vidomir Vučić.
Zbog velike je površine odlučeno da će se uklanjati samo
raslinje i vegetacija oko samih arhitektonskih ostataka,
čime bi se omogućilo snimanje i dokumentiranje njihovih
ostataka. Dokumentiranje je izvedeno snimanjem totalnom
geodetskom stanicom Leica TS06 Flexline, dok su vidljivi i
očuvani pogledi zidova dokumentirani s pomoću fotoskica.
Dio nedostupnih dijelova snimljen je zračnim fotografira-
njem bespilotnom letjelicom.
Zbog lakšeg dokumentiranja, terenski je rad započeo
podjelom terena u dva sektora. Sektor 1 nalazi se na najvi-
šem dijelu kaštela, koji uključuje najbolje očuvane arhitek-
tonske ostatke te dijelove utvrde koji su se većim dijelom
urušili, kao i dogradnje nastale tijekom Drugog svjetskog
rata. U taj sektor uvrštene su sve strukture koje su pro-
nađene u središnjem dijelu padine. U sektor 2 uvršteni su
arhitektonski ostaci na južnom i zapadnom rubu padine.
 Primorsko-goranska županija, HAG 13/2016
Grižane, jugoistočni dio obodnog zida nakon uklanjanja vegetacije
(foto: A. Janeš)
Grižane, dokumentiranje arhitektonskih ostataka (foto: A. Janeš)
U sektoru 1 dokumentirani su ostaci središnje utvrde,
koji su očuvani na nekoliko mjesta u visini od nekoliko
redova kamenja. Dio izvorne arhitekture očuvao se odmah
zapadno od najbolje očuvanih zidova. Riječ je o dijelovima
nekakve prostorije, a na jednom je dijelu ostao očuvan i
dio prolaza/vrata. Ti su zidovi djelomično uzidani na živu
stijenu. Odmah do njih otkriveni su ostaci pravokutnog
objekta, smjera sjever-jug. Veći dio površine objekta prekri-
ven je izlomljenim komadima betonske ploče, što onemo-
gućuje točno datiranje tih arhitektonskih ostataka. Zapadno
od pravokutnog objekta, na rubu terase, utvrđeni su ostaci
kvadratnog bunkera iz Drugog svjetskog rata. Zapadni zid
bunkera građen je na starijem zidu.
487
U sektoru 2 očišćeni su južni i jugozapadni trakt obodnih
zidova kaštela. Vidljiva su isključivo vanjska lica, koja se
nalaze na rubu padine. Zidovi su mjestimice očuvani u
visini, što je omogućilo dokumentiranje obaju lica. Na osta-
cima zida na samom zapadnom rubu očuvan je prozorski
otvor. Na jugoistočnom dijelu dokumentirani su ostaci pod-
zida, koji je vjerojatno bio dio pristupnog puta. Na njega
se prema zapadu nadovezuju zidovi pretpostavljenog ula-
znog trakta. Uz južni i zapadni rub padine dokumentirani
su zidovi u izrazito lošem, razrahljenom stanju. Na samom
su zapadnom rubu arhitektonski ostaci očuvani u elevaciji,
što upućuje na postojanje nekakvih objekata (stambenih ili
gospodarskih) u tom dijelu utvrde. Unutar područja kaštela
zabilježeno je nekoliko suhozidnih konstrukcija koje je
teško datirati. Moguće je da se radi o podzidima puteva
koji su upotrebljavani tijekom funkcioniranja kaštela ili o
naknadnim intervencijama.
Literatura
Klaić 1901 V. Klaić, Krčki knezovi Frankapani, Zagreb,
1901.
Laszowski 1923 E. Laszowski, Gorski kotar i Vinodol,
Zagreb, 1923.
Szabo 1920 G. Szabo, Sredovječni gradovi u Hrvatskoj i
Slavoniji, Zagreb, 1920.
Andrej Janeš
Summary
The second phase of recording the existing state of the
medieval castle of Grižane was conducted in the course
of September 2016. The castle was mentioned for the first
time in the 1288 Code of Vinodol. Due to a large surface
area, a decision was reached to clear vegetation near
the architectural remains and thus enable their recording.
During the field work, the site was divided in two sectors.
In sector 1 recorded were poorly preserved remains of the
main tower and structures built during the Second World
War. In sector 2 recorded were the remains of the west-
ern and southernmost parts of an enclosure wall with the
traces of buildings. A series of drywall buildings of unknown
date in the peripheral and central parts of the slope were
recorded.
Redni broj: 268
Lokalitet: Grobnik – kaštel Grobnik
Naselje: Grobnik
Grad/općina: Čavle
Pravni status: Z-113
Razdoblje: SV, NV
Vrsta radova: arheološki nadzor
Početkom veljače 2016. trajao je nadzor nad zemlja-
nim radovima prilikom iskopavanja drenažnog kanala
i upojne jame za oborinske vode Grobničkog kaštela
(k.č. 3040, k.o. Grobnik). Stručni voditelj bio je magi-
star arheologije Mario Zaccaria, za glavni nadzor bila
 Hrvatski arheološki godišnjak 13/2016
Iskopana upojna jama (foto: M. Zaccaria)
je zadužena Dolores Čikić Oštrić iz Konzervatorskog
odjela u Rijeci, a izvođač je bila tvrtka Citadela d.o.o. iz
Hreljina (Ružić Selo). Radove su financijski potpomogli
Ministarstvo kulture i Općina Čavle, u cilju revalorizacije
grobničkog kaštela.
Sporna je datacija nastanka grobničkog kaštela. Područje
kaštela bio je prapovijesna liburnijska gradina te su
ostaci tih stanovnika potvrđeni na neposrednom lokali-
tetu Grobišće. Nalazi i izvori svjedoče da je u rimsko doba
ondje bila promatračnica povezana s obližnjim Jelenjskim
limesom te u kasnoj antici kapela sv. Jelene. S obzirom na
stalnu nastanjenost kaštela sve do polovice 20. st. i broj-
nih preinaka shodno brojim stradavanjima, teško je doći do
najstarijih i najizvornijih kulturnih slojeva lokaliteta.
Godine 1288. u Vinodolskom zakonu prvi se put spomi-
nje ime Grobnika. Njegovi su gospodari od 1225. do 1566.
knezovi Frankopani. Tada prelazi u nasljeđe grofovima
Zrinskima sve do 1671., kada su zbog pogibije Petra
Zrinskog i Frana Krste Frankopana u Bečkom Novom
Mjestu u uroti zrinsko-frankopanskoj sva njihova imanja
zaplijenjena. Vrijeme Frankopana i Zrinskih bilo je i vri-
jeme osmanskih provala, uglavnom iz vinodolskog zaleđa
linijom Bakar – Draga – Cernik – Grobnik (polje) – Klana
– Slovenski kras – Novigrad na Soči. Zabilježeni su veći
osmanski prodori preko Grobničkog polja 1470., 1482.,
1493., 1522., 1592., 1532., 1559., 1595. godine, kad je
Grobnik spaljen (1600. i 1601.). Kaštel je još jednom stra-
dao u požaru (1665.), nakon čega se u nekim dijelovima
pojavljuju barokni građevinski elementi. Nadalje Grobik
je vlasništvo baruna Franja Rigonija i austrijske carske
488
Iskopani drenažni kanal prema upojnoj jami (foto: M. Zaccaria)
komore. Kralj Karlo III. 1725. godine daruje Grobnik špa-
njolskim grofovima Perlas, a 1766. prodan je grofu Teodoru
Batthyány. Njegovi ga nasljednici prodaju kneginji Viktoriji
Thurn-Taxis. Naknadni dodaci zajedno s funkcionalnim
promjenama potječu iz 19. st. Zbog nepotpunih podatka
nije moguće vjerodostojno rekonstruirati faze gradnje
kaštela. Godine 1924. posjed nad Grobikom drži Albert
Thurn-Taxis, dok je grad svojina općine. Nakon oslobođe-
nja 1945. kaštel je dan na upotrebu trima obiteljima za sta-
novanje. Godine 1981. pretrpio je brojne preinake, popra-
ćene oskudnom dokumentacijom. Danas se prostorijama
koristi mjesna zajednica, Katedra Čakavskoga sabora
Grobništine.
Drenažni kanal i upojna jama iskopani su 2016. godine
zbog oborinskih voda, koje su se nakupljale u atriju i
nekontrolirano se slijevale po centru kaštela te ugroža-
vale kulturno dobro. Upojna jama iskopana je u dubini od
144 cm i promjera 135 cm. Kanal od vrata tzv. „sokolane”
do upojne jame dubok je 30 cm i širok 52 cm. Utvrđene
su četiri stratigrafske jedinice, od kojih je samo jedna pozi-
tivna što se tiče arheoloških nalaza (SJ 2). Ostalo su ste-
rilni slojevi i živa stijena, odnosno geološka osnova na kojoj
počiva vanjski prsten kaštela. U unutrašnjosti „sokolane”
stratigrafija je sljedeća: obrađeni kameni blokovi od stuba,
zemlja s novovjekim materijalom i ispod vapnenačka pod-
loga, tj. živa stijena. Odmah pokraj izlaza umjesto stuba
bili su postavljeni kameni bloketi, koji su tvorili kogulat kao
hodnu površinu.
U prokopu kanala za odvodnju slivnih voda u tzv. „soko-
lani” do izlaza u upojnu jamu kod vanjskog prstena
obrambenih bedema kaštela već su u prostoru „sokolane”
 Primorsko-goranska županija, HAG 13/2016
Iskop radi kanala za upojnu jamu u „sokolani” (foto: M. Zaccaria)
prije deset godina postavljeni kameni blokovi za stube.
Nakon njihova premještanja i kopanja kanala za upojnu
jamu, pronađeno je jako malo materijala i sve to sekun-
darno izmještenog. Upojna jama otkrila je slojeve nasipa,
koji su postavljeni kako bi se dobila zaravan za vanjski
prsten kaštela, a s kulama i polukulama. Unatoč nedo-
statku pokretnih nalaza, za nasip u kojem je prokopan
upojni bunar zajedno s kanalima može se zaključiti da
je nastao u novom vijeku, zajedno s vanjskim bedemom
grada Grobnika.
Literatura
Blečić 2004 M. Blečić, Grobnik u željezno doba, VAMZ, 3.
s., XXXVII, Zagreb, 2004: 47 – 117.
Blečić 2005 M. Blečić, Kaštel Grobnik, HAG, 2/2005,
Zagreb, Zagreb, 2006: 262 – 264.
Cetinić 1996 Ž. Cetinić, Rezultati novijih arheoloških istra-
živanja Grobišća, Grobnički zbornik, 4, Rijeka, 1996: 188
– 204.
Juretić 2014 I. Juretić, Projekt odvodnje oborinske vode
s površina unutarnjih dvorišta u nivou prizemlja i kata,
Arhitektonski studio d.o.o. Rijeka – studija, 2014.
Lukežić 1988 I. Lukežić, Kulturna povijest Grobinštine,
Grobnički zbornik, 1, Rijeka, 1988: 79 – 118.
Lukežić 1998 I. Lukežić, Grad Grobnik do 1848.godine,
Grobnički zbornik, 5, Rijeka, 1988: 53 – 119.
Miculinić 1988 S. Miculinić, Grad Grobnik, Grobnički zbor-
nik, 1, Rijeka, 1988: 119 – 161.
Mario Zaccaria
489
Summary
At the beginning of February 2016 archaeological supervi-
sion was conducted over the earthworks carried out for the
construction of rainwater drainage channels and a collector
at the castle of Grobnik. The dating of the castle is debat-
able, but the location was used from prehistory, throughout
Antiquity and the Middle Ages to the post-medieval period.
Movable finds were scarce and did not help much in dating
the castle, which had gone through many transformations
and destructions. The curtain walls, i.e. the plateau can be
dated to the post-medieval period with certainty.
Redni broj: 269
Lokalitet: Grobnik – kaštel Grobnik
Naselje: Grobnik
Grad/općina: Čavle
Pravni status: Z-113
Razdoblje: SV, NV
Vrsta radova: arheološki nadzor, sondažno iskopavanje
U listopadu i studenom 2016. trajao je arheološki nadzor
građevinskih radova u sklopu II. i III. faze zaštitnih radova
na grobničkom kaštela u Grobniku b.b. (na k.č. 3040, 3042,
3043, k.o. Grobnik). Građevinski radovi podrazumijevali su
iskopavanje kanala za odvodnju oborinskih voda u cen-
tralnom dvorištu kaštela. Voditelj nadzora bio je arheolog
Matija Makarun, arheolog Mario Zaccaria bio je zamjenik
voditelja i dokumentarist, dok je u ispomoći bila arheologi-
nja Mateja Baričević. Građevinske radove izvodila je tvrtka
Citadela d.o.o.
Početni planirani iskop rovova za postavljanje instalacija za
odvodnju iznosio je 44 m dužine, 0,60 m širine i dubine od
0,40 m do 0,80 m. Trasa kanala vodila je od početka stubi-
šta na jugozapadu, prema tzv. sokolani uz južni i sjeverni
ruba dvorišta.
Arheološkim nadzorom iskopavanja kanala na zapadnoj
strani dvorišta, podno stubišta, utvrđena je sterilnost (živa
stijena nađena je na gotovo 10 cm ispod humusnog sloja).
Slična je situacija ustanovljena i na istočnoj strani kanala,
koji vodi put tzv. sokolane.
Na ostalim dijelovima iskopa, točnije na trima lokacijama,
ustanovljene su zidane strukture te je, uz suglasnost
Konzervatorskog odjela u Rijeci, odlučeno arheološki son-
dirati teren kako bi se stekla šira slika o genezi grobničkog
kaštela, čija je graditeljska povijest malo poznata. Istražene
su tri sonde: A, B i C, koje su obuhvaćale sjeverni, zapadni i
južni dio dvorišta kaštela i koje su u finalnom trenutku obje-
dinjene radi boljeg razumijevanja nalaza.
Sonda A, površine 15 m2, bila je smještena uz zgradu sje-
vernog palasa. Istraživanjem su, uz recentne instalacije,
ustanovljena dva kanala (SJ 002 i 003). Kanal SJ 002
pruža se u smjeru zapad-istok. Riječ je o kanalu čije su
stijenke od obrađenih kamenih blokova i s pokrovom od
kamenih ploča. Definiran je u dužini od 279 cm i širini od
57 cm. Kanal SJ 003 evidentno je mlađeg postanka jer pre-
slojava SJ 002, a pruža se u smjeru sjeveroistok-jugoza-
pad, od južnog plašta sjevernog palasa prema centralnom
 Hrvatski arheološki godišnjak 13/2016
Istraženi dio centralnog dvorišta kaštela u Grobniku (foto: M.
Makarun)
području dvorišta, gdje je pretpostavljena cisterna. Kanal
SJ 003 građen je dijelom od limenih cijevi, a dijelom, u
svojoj južnoj polovici, od opeke. Budući da se pruža od
zidnog plašta sjevernog palasa, može se identificirati kao
oborinski.
Kanali jednakih funkcija, odnosno za slijev oborinske vode
s krova, locirani su i u sondi C, gdje je definiran kanal
SJ 020 u sjeverozapadnom uglu dvorišta te kanal SJ 026 u
zapadnom dijelu dvorišta. Kanal SJ 020 građen je od lime-
nih cijevi, čijim je postavljanjem probijana podnica kogula
(SJ004) te se od spoja zapadnog i sjevernog palasa pruža
put centra dvorišta, odnosno u smjeru cisterne. Treći je
kanal SJ 026 recentan, građen u potpunosti od betona i
pruža se od istočnog plašta trijema zapadnog palasa put
centralnog dijela dvorišta.
Datacija dvaju kanala, odnosno SJ 003 i SJ 020, koji su
istovrsni gradnjom, temelji se na nalazu kovanice od dva
halera iz 1894. godine, nađenoj u zapuni kanala SJ020.
Kanal SJ 002 očito je stariji od prethodnih dvaju, no nje-
gova je datacija upitna jer u zapuni njegova ukopa nije
nađen pokretni materijal.
Arheološkim istraživanjem sondi B i C lociran je zid SJ 011,
koji pripada ukopanom objektu nepravilne kružne forme
koji tek djelomično prati recentno kružno opločenje oko grla
cisterne. Istraživanjem je ustanovljen njegov zapadni i južni
dio. Zid SJ 011 širok je 62 cm, a građen je od lomljenaca
povezanih velikom količinom žbuke. Sondažnim istraži-
vanjima uz njegov vanjski plašt utvrđeno je da zid nema
pravog zidanog lica, što znači da je gradnjom tog objekta
najprije iskopan kružni ukop forme objekta te se uz profile
zidao kamen i žbuka, čime je vanjsko lice zida poprimilo
oblik profila ukopa. Zbog užeg radnog prostora i sigurnosti,
zid je istražen do dubine od 1,80 m, no očito se pruža još
u dubinu.
Nalazi upućuju na mogućnost da je nađeni objekt zapravo
cisterna prikazana na crtežu iz 1877. godine. Naime crtež iz
19. st. donosi pravilan kružni objekt cisterne, dok je nađeni
objekt (zid SJ 011) nepravilan, gotovo jajolikog tlocrta.
Preklapanjem nacrta nađenog objekta SJ 011 i cisterne
s nacrta utvrđeno je da se tek dijelom poklapaju u istoč-
nom dijelu, dok na južnom dijelu zid SJ 011 izlazi iz gaba-
rita ucrtane cisterne, što ne dopušta identifikaciju zidova
SJ 011 s cisternom s nacrta. Osim toga, gradnjom struk-
tura kanala za oborinske vode (SJ 003, 020 i 026) probi-
jen je zid SJ 011 kružnog objekta, što upućuje na njegov
stariji postanak. Budući da istraživanjem objekt nije nađen
490
u potpunosti, njegova je identifikacija upitna, kao i vrijeme
nastanka, jer zbog načina njegove gradnje nije nađen nika-
kav pokretni materijal.
Oko kružnog objekta gotovo na cijeloj površini sonde
C ustanovljeno je opođenje od kamena nabijenog u sloj
zemlje koje prati linije pružanja zida SJ 011 kružnog
objekta. Za sada je pretpostavka da je riječ o podnici nasta-
loj u fazi kasnog srednjeg ili ranog novog vijeka.
Matija Makarun
Summary
In the course of October and November 2016 archaeo-
logical supervision was conducted over the construction
works carried out within the second and third phases of
the protective works at the castle of Grobnik. The con-
struction works encompassed the digging of rainwater
drainage channels in the central courtyard of the castle.
Three probes were opened (A, B and C). The excavations
revealed four drainage channels running to the central part
of the courtyard with a cistern. One channel is more recent
(made of concrete), two of the channels can be dated to the
19th century, whilst the finds do not enable the dating of the
fourth channel. Partly revealed was a wall that belongs to a
building of an irregular circular layout dug in the central part
of the courtyard. The position of that building corresponds
to the location of a 19th-century cistern, but its layout is dif-
ferent and for the time being it is impossible to determine
its purpose. Around the building with a circular layout, there
was stone pavement, which covered almost the entire sur-
face area of probe C. For the time being, we assume that
it represents late medieval or early post-medieval flooring.
Redni broj: 270
Lokalitet: Kampor – franjevački samostan sv.
Bernardina Sijenskog
Naselje: Kampor
Grad/općina: Rab
Pravni status: Z-3033
Razdoblje: SV, NV
Vrsta radova: probno sondiranje
Od 15. ožujka do 7. travnja 2016. trajala su arheološka son-
diranja te snimanje georadarom u crkvama sv. Bernardina
i sv. Eufemije u Kamporu, radi otkrivanja i dokumentiranja
mogućih starijih struktura. Ti su radovi bili dio konzervator-
sko-restauratorskih istraživanja i izrade elaborata graditelj-
skog sklopa franjevačkog samostana i crkve sv. Bernardina
u Kamporu. Teren je sondirala Služba za arheološku
baštinu Hrvatskog restauratorskog zavoda. Voditelj istra-
živanja bio je Josip Višnjić, mag. arheo., zamjenik Siniša
Pamić, dipl. arheo., a u radovima su sudjelovali i Nenad
Kuzmanović te dva pomoćna fizička radnika.
Arheološki su sondirane četiri lokacije u sklopu samostana,
i to u crkvi sv. Bernardina, u klaustru samostana, u blago-
vaonici te u crkvi sv. Eufemije. Veličina i smještaj sondi bili
su određeni prostorom u crkvi sv. Bernardina, u klaustru i
 Primorsko-goranska županija, HAG 13/2016
Kampor, otisak starijeg popločenja u crkvi sv. Bernardina (foto: S.
Pamić)
Kampor, sonda 4 s otkrivenim grobnicama u crkvi sv. Eufemije
(foto: S. Pamić)
blagovaonici, odnosno informacijama dobivenima prilikom
snimanja georadarom u unutrašnjosti crkve sv. Eufemije.
U crkvi sv. Bernardina pronađen je otisak starijeg oploče-
nja, čiji otisak u estrihu odgovara dimenzijama pronađenog
ulomka tavele. Uz to, pronađeni su ostaci žbuke na zidu s
dvjema vidljivim paralelnim crvenim linijama, koje su vje-
rojatno ostatak neke starije nivelacije. Naime, prema ugo-
voru o gradnji, crkva je u 15. st. bila popločana mattonima,
a crvene linije na vapnom ličenom zidu bile su uobičajen
način označavanja postavljanja primjerice visine poda u
15. i 16. st.
U sondi na jugozapadnom kutu klaustra istraženi su samo
zemljani slojevi s nešto malo pokretnog arheološkog mate-
rijala te su otkriveni temelji sjevernog zida refektorija i
zidića cisterne.
U refektoriju se matična stijena pojavljuje na dubini od 15 do
20 cm ispod hodne površine. Sonda je postavljena između
dvaju kamenih stupića koji nose stol, a njihove su baze bile
zalivene u ravnini s betonom. Betonska ploča postavljena
je na tanak zemljani sloj, bez nalaza iznad matične stijene.
Sonda u crkvi sv. Eufemije postavljena je uz južni zid crkve,
a otkrivene su dvije grobnice. Istražena je jedna grobnica
491
koja je bila zatrpana većim neobrađenim kamenjem, a
dokumentirano je više ljudskih kostura koji su bili slabo
sačuvani.
Snimanja GPR metodom u crkvama sv. Bernardina i
sv. Eufemije otkrila su moguće postojanje grobnica. U crkvi
sv. Eufemije snimanje je pokazalo anomalije u relativno pra-
vilnim razmacima uz zidove prostorije, a postavljanjem arhe-
ološke sonde potvrđeno je da se radi o grobnicama. U crkvi
sv. Bernardina najviše anomalija pojavljuje se u Gospinoj
kapeli. One bi također mogle upućivati na grobnice, dok su u
brodu crkve detektirane anomalije ispod stupova pjevališta, a
o čemu se točno radi trebala bi pokazati buduća istraživanja.
Planirani građevinski radovi u sklopu samostana i crkve
sigurno će otkriti nove detalje ili strukture vezane uz gra-
diteljski razvoj samostana koje nisu otkrivene ovim son-
diranjem, kao i pojasniti uočene anomalije prilikom GPR
snimanja.
Siniša Pamić
Summary
In the course of 2016 archaeological probing and geo-radar
surveys were conducted for the purposes of the conserva-
tion and restoration research and study of the complex of
the Franciscan monastery and the church of St Bernardin
(St Bernard) in Kampor. Four probes were excavated: in
the church of St Bernardin, the cloister of the monastery,
the dining room and the church of St. Eufemia. An imprint
of an old pavement and the remains of plaster on the north
wall were detected in the church of St Bernardin. The exca-
vations in the cloister revealed layers of soil with a few
fragments of pottery and animal bones. There were no
archaeological finds in the dining room. The position of the
probe in the church of St Eufemia was determined on the
basis of the GPR survey, and the probing revealed tombs.
Several human burials with accompanying finds and grave
offerings were identified.
Redni broj: 271
Lokalitet: Kastav – Crekvina
Naselje: Kastav
Grad/općina: Kastav
Pravni status: Z-1991
Razdoblje: NV
Vrsta radova: arheološki nadzor
U studenom i prosincu 2016. nadzirani su zemljani radovi
prilikom zamjene i polaganja vodovodnih cijevi na lokali-
tetu Crekvina u Kastvu. Radove je nadzirala Jasna Ujčić
Grudenić iz Arheološkog odjela Pomorskog i povijesnog
muzeja Hrvatskog primorja Rijeka, a za zemljane radove
bila je zadužena tvrtka Kvarner graditeljstvo d.o.o. iz Rijeke.
Nadzor je provođen u dogovoru s dr. sc. Katarinom Horvat-
Levaj, znanstvenom savjetnicom Instituta za povijest umjet-
nosti u Zagrebu. Radove je financirao Grad Kastav.
Na lokalitetu se nalaze ostaci ruševne crkve, koji se nazi-
vaju Crekvina. Crkva je pravokutnog tlocrta, s pravokutnim
 Hrvatski arheološki godišnjak 13/2016
Rov 2, pogled prema sjeveru (foto: J. Ujčić Grudenić)
Stara razglednica s prikazom Crekvine (PPMHP KPO-ZR 3049)
svetištem i dvjema sakristijama. Velikih je dimenzija,
dužine 50,8 m, a širine 24,7 m. Sačuvani zapadni bočni
zid crkve ojačan je kontraforima, koji njegovom dužinom
stvaraju pet kapela. Istočni zid crkve nalazi se ispod hodne
površine, a njegovo postojanje potvrđeno je arheološkim
istraživanjima 2005. godine. Prostor pročelja, svetišta i
broda nije nikada istražen. Autori koji su se bavili istraživa-
njima crkve imali su u prošlosti različita mišljenja o početku
gradnje crkve, smještajući je ponekad u rani, a ponekad u
kasni barok (Matejčić, Peloza). Ni danas se stručnjaci koji
se bave crkvom na Crekvini, E. Dubrović i K. Horvat-Levaj,
nisu usuglasili u mišljenjima, a do zaključaka se dolazilo
isključivo arhivskim istraživanjem.
Prostor na kojem se nalazi ruševina crkve u više je navrata
prekopavan, a najveća devastacija dogodila se 70-ih
godina 20. st., kada je kopan kanal zbog postavljanja
azbestnih vodovodnih i kanalizacijskih cijevi, koje se sada
zamjenjuju. Sjeverni je zid svetišta probijen te kroz crkvu
prolazi cesta, koja je jedini pristup za vatrogasna vozila u
stari grad. U prosincu 2005. tvrtka Geoarheo d.o.o. arhe-
ološki je istražila istočni bočni zid crkve. Tada su otkriveni
temelji istočnog zida te ostaci zida i podnice koji su pripi-
sani starijoj crkvi.
Arheološkim nadzorom 2016. praćen je tijek iskopa, bilje-
ženi su i dokumentirani pojedini arhitektonski nalazi, kao i
pokretni arheološki nalazi, što je bilo dosta otežano zbog
isključivo strojnog iskopa. Radovi su započeli iskopom
rova za bypass (rov 1). Rov je iskopan dubine od 0,60 m,
492
Rov 2, profil, SJ 010, pogled prema istoku (foto: J. Ujčić Grudenić)
a skinut je sloj šute (SJ 001), koji uključuje ulomke krovnog
crijepa, rastresitu žbuku, sitno kamenje te veliko klesano
kamenje koje pripada urušenje crkve. Jedina je struktura
pronađena u tom rovu dio sjevernog (začelnog) zida crkve
(SJ 002), koji je djelomično sačuvan ispod probijenog
otvora. U dogovoru s Konzervatorskim odjelom u Rijeci,
odlučeno je da se zid neće dodatno probijati, već su cijevi
bypassa postavljene iznad njega.
Brojkom 2 označen je rov prokopan zbog izmjene postoje-
ćih azbestnih vodovodnih cijevi. Navedeni rov bio je širok
od 2,80 do 4 m, a dubok cca 2 m. U dijelu tog rova, koji je
proširen u odnosu na rov iz 70-ih, zabilježene su zanimljive
strukture i slojevi koji su se pojavili u njegovu istočnom pro-
filu. Riječ je o slojevima koji govore o stratigrafiji nalazišta
te trima zidovima (SJ 008, SJ 009, SJ 010). Sve te strati-
grafske jedinice devastirane su postavljanjem vodovodnih
cijevi 70-ih godina, a zbog čvrstoće gradnje zidovi su ukla-
njani miniranjem. Radnici su tijekom ovogodišnjih radova
proširivali rov uklanjajući živu stijenu i djelomično slojeve,
no otkrivene strukture (zidove) nisu dodatno oštećivali.
Stratigrafija centralnog prostora nalazišta (objekta) pojavljuje
se u sljedećem rasporedu: sloj nabijene zemlje (SJ 001), sloj
šute (SJ 003), sloj žbuke (podloga za popločenje, SJ 004),
sloj masne smeđe zemlje (SJ 005), sloj pijeska (SJ 007, koji
se pojavljuje mjestimično) i živa stijena (SJ 006).
Svi ti slojevi nestaju 0,50 m južno od zida SJ 008. Naime,
2,5 m južno od vidljivog ulaza u svetište crkve nalazi se
struktura SJ 008, zid smjera Z-I. On je širine 0,75 m, a
sačuvane visine koja je vidljiva u profilu 1,30 m. Sloj žbuke
SJ 004 pojavljuje se iznad temeljne stope zida SJ 008, dok
direktna veza između zida i podloge za popločenje nije vid-
ljiva. Ako su zid i taj sloj jednake datacije, može se očekivati
da se na tome mjestu pronađu ostaci stubišta jer zid saču-
vanom visinom prelazi iznad spomenutog sloja žbuke. Ta
se žbuka, vjerojatno podloga za popločenje, nalazi na rela-
tivnoj dubini od 0,65 do 0,70 m, a debljine je od 3 do 5 cm.
U ravnini ulaza u svetište nalazi se struktura SJ 009, zid
širine 0,95 m, a sačuvana visina iznosi 1,50 m. Nalazi se
na relativnoj dubini od 0,40 m, a temelji mu idu dublje od
iskopane dubine rova (rov je dubine 2 m). On je smjera
zapad-istok, tj. paralelan je sa zidom SJ 008. Između tog
zida i zida SJ 008 nalazi se urušenje i prazan prostor te
se vjerojatno radi o kripti. Udaljenost između njih iznosi
2,5 m. Po načinu su zidanja ti zidovi istovjetni, građeni
 Primorsko-goranska županija, HAG 13/2016

od kamenih blokova različitih veličina te vezani velikom Redni broj: 272

količinom žbuke.
Sljedeća je zabilježena struktura zid SJ 010, koji se nalazi
1,90 m sjeverno od zida SJ 009. Taj se zid pruža u smjeru
SI-JZ i kao takav ne može biti u vezi s postojećom arhitek-
turom, već pripada ostacima objekta koji joj je prethodio.
Nalazi se na relativnoj dubini od 0,30 m, širok je 0,70 m,
a otkopane visine od 1,40 m. Taj zid, s obzirom na smjer
pružanja, mogao bi tvoriti apsidu, no kako je vidljiv samo
u profilu, to se ne može sa sigurnošću tvrditi. Također je
moguće je da se radi o pravokutnom objektu koji je ucrtan
na Martinuzzijevu tlocrtu s početka 18. st. Bitno je napome-
nuti da sjeverno i južno od te strukture nema ostataka sloja
žbuke, ni drugih slojeva koji su zabilježeni južno od SJ 008.
Između tih struktura nalazi se sloj urušenja.
Iako su tijekom istraživanja 2005. pronađeni ulomci pra-
povijesne, antičke i srednjovjekovne keramike, prilikom
nadzora 2016. godine to nije bio slučaj. Malena količina
prikupljenih ulomaka keramike pripada recentnom materi-
jalu te keramici ranog novog vijeka, koja se datira u 16. i
17. stoljeće.
I nakon ovogodišnjeg nadzora ostaju mnoga otvorena pita-
nja kao što su: datacija objekta, izgled pročelja i mogućnost
postojanja zvonika, rješenje broda (dvoranski ili trobrodni
tip), razina popločenja poda i dr. Ne može se sa sigurnošću
tvrditi ni pripadaju li ostaci starijeg objekta sakralnom tipu
građevine ili nekoj vrsti svjetovne gradnje.
Lokalitet: Krk – Frankopanski kaštel (dvorište)
Naselje: Krk
Grad/općina: Krk
Pravni status: Z-131
Razdoblje: A, SV, NV
Vrsta radova: sustavno iskopavanje
Od 9. do 24. studenog 2016. arheološki je istraživan kaštel
u Krku, a radovima je obuhvaćen prostor jugozapad-
nog ugla njegova dvorišta, u kojem je otvorena sonda C.
Voditelj istraživanja bio je Matija Makarun, dipl. arheo., iz
tvrtke Arheo Kvarner d.o.o., dok je asistentica bila Matea
Baričević, dipl. arheo. U istraživanju su sudjelovali i apsol-
ventica arheologije Mirna Vujović, studenti arheologije
Vito Benvin, Juraj Makarun i Filip Pavić te apsolventica
povijesti umjetnosti Franka Toljanić. Vlasnik je kaštela i
nositelj projekta Biskupija Krk. Za konzervatorski nadzor
bila je zadužena Mia Rizner iz Konzervatorskog odjela u
Rijeci. Sredstva za arheološko istraživanje osiguralo je
Ministarstvo kulture.

Literatura

Dubrović 1997 E. Dubrović, Prilog problemu datacije

izgradnje Crekvine u Kastvu, Zbornik Kastavštine, V,
Kastav, 1997: 105 – 118
Horvat-Levaj 2015 K. Horvat-Levaj, Barokna arhitektura,
Zagreb, 2015.
Matejčić 1981 R. Matejčić, Graditeljsko nasljeđe Kastva,
Zbornik Kastavštine, II, Kastav, 1981: 63 – 84.
Skelac, Nodilo 2006 G. Skelac, H. Nodilo, Kastav –
Crekvina, Izvješće o zaštitnim arheološkom istraživanjima,
Zagreb, 2006.
Vučetić, Haničar Bujan 2016 R. Vučetić, I. Haničar Buljan,
Kastav – Gradske zidine, Urbanističko-konzervatorska
studija gradskih zidina Kastva s konceptom prezentacije,
Institut za povijest umjetnosti, Zagreb, 2016.

Jasna Ujčić Grudenić

Summary

In the course of November and December 2016 archaeo-

logical supervision was conducted over the earthworks
for replacing and laying water supply pipes at the site of
Crekvina in Kastav. The remains of architecture, most
probably of a crypt, were recorded in front of the sanctu-
ary in Crekvina. The remains of walls were devastated in
the 1970s when the water supply pipes and sewer were
laid. The remains of an older building below the sanctu-
ary were revealed. Based on its layout, it cannot belong
to the Crekvina complex. It is possible that it represents a
rectangular building drawn in a Martinuzzi`s plan from the
beginning of the 18th century. Sonda nakon istraživanja (foto: M. Makarun)

493
 Hrvatski arheološki godišnjak 13/2016
Sonda C, površine 30 m2, bila je smiješena u jugozapad-
nom uglu dvorišta, te je s južne i zapadne strane ome-
đena zidom kaštela. Istraživanje se nadovezalo na sondu
B, istraženu 2015. godine, u kojoj su nađeni ostaci zidova
(SJ 006, 063 i 064) većeg objekta nastalog u fazi postojanja
kaštela. Taj je objekt građen uz njegov južni zidni plašt. U
zapadnom dijelu sonde B ustanovljeni su tragovi podzem­ne
prostorije spomenutog objekta, koja se očito pružala dalje
prema zapadu. Ukopana prostorija bila je omeđena zidom
(SJ 064) na sjeveru, zidom (SJ 063) na istoku i vjerojatno
zidom kaštela s južne strane. Tijekom istraživanja sonde
C utvrđen je nastavak spomenute podzemne prostorije
prema zapadu i njezin kraj na zapadnom zidu kaštela.
Nakon uklanjanja recentne podnice i sloja tampona, u
sondi C, na 5,82 m n. v., ustanovljena je zidana struktura
sastavljena od ostataka bačvastog svoda (SJ 130), saču-
vanog samo u dijelu u kojem prelazi u lučnu konstrukciju
svoda i zida SJ 143. Budući da linijom pružanja prate zid
SJ 064, nedvojbeno je da pripadaju istom objektu, odno-
sno podzemnoj prostoriji, točnije čine njezin sjeverni zid.
Zidana struktura SJ 143 duga je 3,5 m, široka 0,68 m, u
donjim je dionicama građena od klesanaca uslojenih u pra-
vilne redove te ima ostatke bačvastog nadsvođenja.
Osim sjevernog zida podzemne prostorije, nađen je i njezin
južni zid (SJ 137), udaljen 4,25 m od sjevernog zida. Pruža
se podno južnog bedema kaštela, odnosno na njega je
„nalijepljen” te prati njegovu liniju pružanja. Zid je građen
od poluobrađenog kamena uslojenog u pravilne redove i
povezanog žbukom. Dug je 3,5 m, visok 1,30 m, a širok
0,40 m. Na gornjoj plohi zida sačuvan je žbukani pokos na
kojem se temeljio južni dio lučnog svoda.
Podzemna je prostorija, prema nalazima sondi B i C, bila
duga 13 m i široka 4,25 m. Podnica je bila izvedena u opeci
(dimenzija 19x9x5,5 cm), čiji su tragovi nađeni in situ na
visini od 3,96 m n. v. Na bačvast svod upućuju fragmenti
klesanaca povezanih žbukom, zidanih „na nož”, koji su
nađeni među kamenjem zapune podzemnog objekta.
Među ostalim, nađena je djelomično sačuvana struktura
zida, samo u temeljima, smjera pružanja sjever-jug, mogu-
ćeg pregradnog zida podzemnog objekta.
Budući da su sjeverni i južni zid objekta nadozidani na
zapadni bedem kaštela, neupitno je da je njihova gradnja
započela nedugo nakon 15. st., kada su datirani njegovi
bedemi.
Debeo sloj nasipa sastavljen od velikog broja kamena i
pijeska, koji je zapunjavao podzemnu prostoriju, upućuje
Sjeverni zid (SJ 143) i ostaci bačvastog svoda (SJ 130) podrum-
skog objekta (foto: M. Makarun)
494
na to da je u jednom trenutku objekt negiran i zatrpan.
Materijal nađen u zapuni datiran je u rani novi vijek, od 16.
do 18. st., kada se datira i zatrpavanje te negiranje objekta.
Na točniju dataciju upućuje i nalaz austrijskog kreutziga
iz 1762., koji je nađen u nasipu te stoji kao terminus ante
quem non zatrpavanja prostorije.
Osim podzemne prostorije, datirane u razmeđe 15. i 16. st.,
nađeni su i tragovi starijih nalaza, koji prethode kaštelu.
Nakon uklanjanja slojeva nasipa zapune podzemnog
objekta, bio je utvrđen sloj masnije zemlje, s većom kon-
centracijom antičkog materijala. Ispod zida SJ 143 nađen
je dio pripreme za podnicu građen od žbuke i rimskih
tegula, na kojem je ležao jedan obrađeni kamen izlizane
gornje plohe. Ispod zapadnog bedema kaštela nađena su
još četiri takva obrađena kamena, uglavljena pod teme-
ljem zida. Najvjerojatnije se radi o ostatku podnice rimskog
objekta, koji je uništen u ranom novom vijeku tijekom uko-
pavanja podzemne prostorije.
Na sjevernom djelu sonde C, sjeverno od podzemne pro-
storije, nađeni su slojevi, gotovo od razine hodne površine,
koji su sadržavali nalaze antičkog materijala od 1. do 4. st.
Većinom je bila riječ o slojevima nasipa.
Zanimljiva je pojava inhumacijskog ukopa (Grob 1).
Pokojnik je bio položen u običnu raku bez priloga. Datacija
groba moguća je na temelju nalaza u zapuni ukopa koja
se veže uz kasnu antiku. Visina na kojoj je nađen pokojnik
i nalazi antičke keramike u slojevima ispod groba upućuju
na dataciju u kasnu antiku.
Ispod sloja (SJ 174), u kojem su nađeni ulomci rimsko-
dobne keramike iz 1. i 2. st., definirane su dvije strukture. U
smjeru pružanja sjever-jug, ispod zida SJ 158 nađen je sloj
žbuke, za koju se pretpostavlja da je riječ o ostatku zida
sačuvanom samo u otisku žbuke. Okomito na spomenute
ostatke zida (SJ 177) ustanovljena je linija suhozida dužine
2,20 m i širine 0,70 m. Za sada nije sigurno je li to temelj
zida jer u sloju uz suhozid nisu nađeni tragovi žbuke. Taj je
suhozid (SJ 178) slagan izravno na živu stijenu.
Uz sjeverni profil sonde C nađena je polukružna struktura
(SJ 160) građena od obrađenog i poluobrađenog kame-
nja povezanog s velikom količinom morta. Struktura je bez
zidanog lica, a nastala je tako da je u iskopanu jamu naba-
cano kamenje i mort pa je struktura zadržala oblik jame.
Iskopam za gradnju strukture SJ 160 probijeni su slojevi s
nalazima kasnoantičke keramike te se SJ 160 može dati-
rati nakon spomenutog perioda, no upitno je kada točno. S
obzirom na visinu nalaza, ta se struktura može povezati s
vremenom postojanja kaštela, no točno vrijeme nastanka
ne može se utvrditi.
Matija Makarun
Summary
Archaeological excavations of the castle Kaštel in Krk were
conducted in the course of November 2016. The excava-
tions encompassed the SW corner of the courtyard (probe
C). In the corner enclosed by the south and west castle
walls, the excavations revealed an extension of the under-
ground room identified in probe B. Thus, it was possible
to establish full dimensions of the room as follows: 13 by
4.25 m. The room had a barrel vault ceiling constructed
 Primorsko-goranska županija, HAG 13/2016
of dressed stone and mortar. A thick layer of deposited
stone, sand and fragments of plaster and vaulting was
found in the room. In the northern part of the probe, to the
north of the vaulted room, only Roman-period layers were
found, spanning the period from the Early Imperial to Late
Antiquity periods. A Late Antiquity grave was investigated.
Redni broj: 273
Lokalitet: Krk – Frankopanski kaštel (kula)
Naselje: Krk
Grad/općina: Krk
Pravni status: Z-131
Razdoblje: SV
Vrsta radova: revizijsko iskopavanje
Od 20. do 27. travnja 2016. trajalo je arheološko istraživa-
nje u okviru radova zamjene trošne i derutne drvene pod-
nice u prizemlju tzv. okrugle kule Frankopanskog kaštela u
Krku. To je istraživanje vođeno kao revizijsko jer nije nađen
izvještaj o prijašnjim arheološkim radovima u prizemlju
kule. Kaštel je istražila arheološka tvrtka Arheo Kvarner
d.o.o., nakon potpisivanja ugovora s investitorom, odnosno
Biskupijom Krk, ujedno i vlasnikom objekta.
Prilikom istraživanja definirano je 14 stratigrafskih jedi-
nica te nisu nađeni nikakvi pokretni nalazi. Arheološkom
istraživanju prethodilo je uklanjanje derutne drvene pod-
nice. Daske podnice i grede na kojima su počivale bile su
trule. Nakon njihova uklanjanja započelo je arheološko
istraživanje.
Kula je kružnog tlocrta, s četirima konusnim nišama, koje
razbijaju kružnu dispoziciju prostorije. Niše su lučno nad-
svođene, i to opekama zidanima „na nož”, osim zapadne
niše, koja je nadsvođena klesancima. Način svođenja
zapadne niše identičnog je načina gradnje kao kod topov-
skih otvora u sjevernom zidu kaštela. Osim južne niše, koja
je u funkciji komunikacije prema dvorištu kaštela, ostale
niše imale su militarnu funkciju, odnosno radi se o topov-
skoj niši te puškarnicama. Zapadna je niša topovska, dok
su sjeverna i istočna puškarnice, što se vidi na vanjskom
plaštu s vidljivim kruškolikim otvorima puškarnica. Ipak,
istočna niša nije izvorno bila građena kao puškarnica, već
je riječ o naknadnoj građevinskoj intervenciji. Naime, puš-
karnica je implementirana poslije, zazidavanjem ulaznih
vrata. Ta je puškarnica građena podosta rustično, od polu-
obrađenog kamenja i opeke povezanih žbukom. Dobro su
vidljive pravilne lučne klesane erte ulaznih vrata. Između
kamenih nadvratnika toga negiranog ulaza vidljiv je utor
namijenjen željeznoj rešetki, koja se kroz taj utor dizala,
odnosno spuštala.
Zapadni otvor konusnog je oblika, širine 2,25 m, visine
2,50 m i dubine 3,70 m. Svod je građen od kamenja postav-
ljenog „na nož”. Uz otvor se s obiju strana nalaze dva veća
klesanca u funkciji stopera topova, koji su bili smješteni u
otvoru. Na dnu otvora vidljivo je začepljenje izvedeno veli-
kim kamenim blokom i žbukom.
Sjeverni otvor također je konusnog oblika, širine 1,95 m,
visine 2,60 m i dubine 3,55 m. Lučni svod građen je od
opeka postavljenih „na nož”. Prema kraju otvora uzdiže
495
Prstenast temelj kule te njezina sjeverna i istočna niša (foto: M.
Makarun)
se zidana struktura visine 1 m, dužine 1,18 m i dubine
1,45 m. To je povišenje možda u svezi s funkcijom otvora
kao puškarice, koja je začepljena najvjerojatnije prilikom
finalne obnove. U vanjskom plaštu kule, na mjestu otvora,
djelomično je vidljiv kameni blok s kruškolikim otvorom
puškarnice.
Istočni otvor nema konusan oblik kao zapadni i sjeverni.
Lučno je nadsvođen opekama postavljenima na nož, sve
do kamenih erti negiranog istočnog ulaza u kulu. Visina
otvora iznosi 2,85 m, dubina do vrata 1,70 m, a širina
1,70 m. Odlično su vidljive fino klesane kamene lučne erte
vrata. Vrata su visine 2,50 m i širine 1,66 m. U drugoj su
fazi vrata zazidana, a u njihov je otvor inkorporirana manja
konusna puškarnica s lučnim svodom građenim od opeka
postavljenih „na nož”. Visina puškarnice iznosi 1,10 m,
visina 1,10 m i dubina (do začepljenja) 1,50 m. Prilikom
negiranja i začepljivanja istočnih vrata kule najvjerojatnije
su probijena velika vrata u istočnom zidu kaštela.
Južni otvor u funkciji je komunikacije kule s dvorištem
kaštela. Vrata visine 2,35 m i širine 1,77 m građena su od
velikih klesanaca. Otvor je sve do linije vrata nadsvođen
lučno, opekama postavljenima „na nož”. Nađen je kameni
prag na visini od 5,60 m n. v. U podnici prolaza nađen
je ostatak otvora kanala obrubljen opekom, dimenzija
60x60 cm, koji je nažalost recentno začepljen betonom. Na
pragu je sačuvana jedna opeka (SJ 015) u razini povišenja
praga, koja za sada jedina upućuje na podnicu kule.
Centralni dio prizemlja kule nadsvođen je kupolom građe-
nom od opeka. Nakon uklanjanja drvenog poda utvrđen je
prstenast temelj kule zidan od većih klesanaca uslojenih u
dva reda. Temeljni je prsten promjera 3,50 m i visine 1 m.
Gradnjom temelja dijelom je iskorištena živa stijena. Nakon
uklanjanja sloja pijeska, kojim je bila zapunjena unutraš-
njost temeljnog prstena, pojavio se smeđ tvrd utaban sloj
(SJ 010), na visini od 4,62 m n. v. Sloj je kompaktan i sastoji
od zemlje pomiješane sa žbukom. Manjom sondom uz sje-
verni dio plašta prstenastog temelja ispod sloja (SJ 002)
nakon 5 cm došlo se do žive stijene i zdravice.
U svim četirima otvorima kule, razina podnice, odnosno pri-
preme za podnicu, nalazi se na razini facijesa temelja. Ta
priprema (SJ 004) za podnicu sastoji se od žbuke pomije-
šane s nabijenom zemljom na visini od 5,47 m n. v.
Definirana je i originalna razina podnice prizemlja kule.
Naime, u južnom otvoru kule, koji je služio kao komunika-
cija prema dvorištu kaštela, nađen je kameni prag (SJ 009),
 Hrvatski arheološki godišnjak 13/2016

na visini od 5,71 m n. v. Osim kamenog praga u južnom

otvoru, definiran je i prag ili lastrikat (SJ 008) ispod original-
nog istočnog ulaza u kulu, na visini od 5,70 m n. v. Podno
praga istočnog otvora definiran je sloj nivelacije (SJ 013),
koji se sastajao od nabacanog kamenja i žbuke. U južnom
otvoru nađena je kvadratna konstrukcija od opeke (SJ 006),
očito otvor odvoda. Nažalost, konstrukcija je probijena tije-
kom postavljanja električnih instalacija, dok je otvor odvoda
zapunjen betonom.

Matija Makarun

Summary

In the course of April 2016 an archaeological investigation

was conducted within the framework of replacing wood
flooring in the basement of the so-called round tower of
the Frankopan Castle in Krk. The investigation revealed a
ring-shaped foundation of the tower, built of large dressed
stone blocks in two rows. The foundation ring was 3.5 m in
diameter and 1 m high. Bedrock was partly used in the con-
struction. Also defined was the original flooring level of the
basement. In the southern opening of the tower, which con-
nected it to the courtyard, a stone threshold (SJ 009) was
found at an altitude of 5.51 m. A square-shaped structure of
brick was found in the southern opening. It probably repre-
sents the opening of a sewer. It was intersected by electric-
ity cables and the sewer opening was filled with concrete. Sonda nakon istraživanja (foto: M. Makarun)

sloj rahle tamne, gotovo crne zemlje (SJ 002). U spome-

Redni broj: 274
Lokalitet: Krk – Jurja Križanića 19
Naselje: Krk
Grad/općina: Krk
Pravni status: Z-2684 (kulturno-povijesna cjelina)
Razdoblje: P, A, SV
Vrsta radova: sondažno iskopavanje
Od 2. do 9. ožujka. 2016. trajala su arheološka istraživanja
na lokaciji Jurja Križanića 19 u gradu Krku. Objekt se nalazi
na k.č. 3184, k.o. Krk – grad, u staroj gradskoj jezgri grada
Krka, uz zapadne gradske bedeme u blizini benediktinskog
samostana. Istraživanja su bila dio postupka legalizacije
manjega prizemnog objekta, u kojem je Konzervatorski
odjel u Rijeci propisao sondažno arheološko istraživanje
eksterijera uz spomenuti objekt. Lokalitet je istražila arhe-
ološka tvrtka Arheo Kvarner d.o.o., a voditelj radova bio je
Matija Makarun, dipl. arheo. Investitor istraživanja bio je
vlasnik objekta u procesu legalizacije.
Prilikom istraživanja označeno je sveukupno sedam stra-
tigrafskih jedinica, među kojima se većinom nalaze arhe-
ološki slojevi te jedna struktura zida. Sonda, dimenzija
2x3 m, bila je pozicionirana u vrtu sjeverno od objekta, uz
ostatke zapadnih gradskih bedema očito nastalih u dvjema
fazama gradnje. Donje dionice bedema građene su od veli-
kih „megalitskih” kamenih blokova obrađenih sljubnica, bez
vezivnog materijala. Na velike kamene blokove, najvjero-
jatnije u srednjem vijeku, nadozidan je ostali dio bedem-
skog plašta. Nakon uklanjanja humusnog sloja definiran je
nutom sloju nađen je recentan otpad, uz nekoliko fragme-
nata novovjekovne slikane keramike. Isti nalazi uočeni su i
u donjem sloju (SJ 003). Spomenuti se sloj (SJ 003), kao i
prethodni sloj (SJ 002), sastojao od rahle nasipane zemlje,
međutim bio je svjetlije, smeđe boje.
Na dubini od 24,16 m n. v., ispod sloja (SJ 003) definiran je
sloj masnije smeđe zemlje s većom koncentracijom kame-
nja (SJ 004). U sloju je nađeno svega nekoliko ulomaka
rimskodobne kućne keramike. Ta je keramika isključivo
gruba, debljih stijenki, s primjesom kvarca.
Ispod sloja (SJ 004), na visini od 23,21 m n. v., definiran je
crvenkastosmeđi sloj masne kompaktne zemlje (SJ 005).
Za razliku od sloja iznad (SJ 003), razlikuje se bojom i po
manjem udjelu kamenja. U sloju je, osim keramike debelih
stijenki s primjesom kvarca, nađen i ulomak keramike gnat-
hia i helenističke oslikane keramike.
Iako se očekivalo da će tijekom arheološkog istraživanja
biti pronađeni ostaci velikih pravilnih blokova, poput onih
s vanjske strane plašta bedema, unutarnji plašt bedema
građen je u posve drukčijem opusu. Unutarnji zidni plašt
građen je rustično, od manjeg nepravilnog kamenja, tek
djelomice povezanog žbukom. Temelji toga zida otprilike
su na pola metra višoj koti od temelja vidljivog na vanjskom
plaštu.
Spomenuti se zid nikako ne može staviti u isti vremenski
odnos s nastankom vanjskog „megalističkog” bedem-
skog plašta. Pojava žbuke kao vezivnog sredstva upu-
ćuje na mlađi datum nastanka u odnosu na vanjski plašt
te je bedem očito naknadno obnavljan. Obnova se vidi i u
vanjskom plaštu, gdje se na megalitske blokove nadozida-
vaju gornje dionice zida zidanog od obrađenih klesanaca

496
 Primorsko-goranska županija, HAG 13/2016

i poluklesanaca. Na ostatke bedema prve faze nalijepljen

je i kontraforni pokos, što upućuje na to da su megalitski
blokovi upotrebljavani u svojem originalnom položaju kao
temelj mlađeg zida grada.
U slojevima ispod temelja unutarnjeg zidnog plašta (SJ 004
i 005), među ulomcima protopovijesne keramike debljih
stijenki s primjesama kvarca, pronađeni su tragovi kera-
mike gnathia, datirane od 4. do 3. st. pr. Kr. te oslikane
helenističke keramike. Ta je keramika zasad najkonkret-
niji pokazatelj datiranja megalitskih bedema te potvrđuje
Batovićevo datiranje bedema u 4. i 3. st. pr. Kr.

Matija Makarun

Summary

Archaeological excavations at 19 Jurja Križanića Street

were conducted in the course of March 2016. The building
is located with the historic core of Krk, next to the west city
walls and the Benedictine Monastery. A probe measuring
2 x 3 m revealed prehistoric, Antiquity and medieval layers
as well as the structure of the inner segment of the walls.
The city walls can be dated to the Middle Ages.

Redni broj: 275

Lokalitet: Krk – trg uz Ulicu kralja Tomislava
Naselje: Krk
Grad/općina: Krk
Pravni status: Z-2684 (kulturno-povijesna cjelina)
Razdoblje: A
Vrsta radova: sustavno iskopavanje
Od 15. siječnja do 2. ožujka 2016. trajalo je arheološko
istraživanje na trgu pokraj Ulice kralja Tomislava u Krku (na
k.č. 3194/7, 3194/8, 3194/9, 3194/10, 3194/11, 3194/12,
3194/13, 3194/14, 3194/15, k.o. Krk – grad). U projektu ure-
đenja parka/trga i gradnje zgrade, nadležni Konzervatorski
odjel u Rijeci posebnim je uvjetima propisao arheološko
istraživanje lokacije buduće zgrade na površini od 180 m2.
Površina namijenjena za gradnju objekta nalazi se svega
tridesetak metara zapadno od gradskih bedema, sugerira-
jući moguće arheološke nalaze. Voditelj istraživanja bio je
Matija Makarun, dipl. arheo., iz tvrtke Arheo Kvarner d.o.o.,
njegova zamjenica bila je Paula Androić, dipl. arheo., doku-
mentaristica je bila apsolventica arheologije Mirna Vujović,
a fizičku ispomoć pružio je Predrag Šamanić. Strojni iskop
obavio je građevinski obrt Kimpinski iz Krka. Arheološki
nadzor radova obavio je arheolog konzervator Nino Novak
iz Konzervatorskog odjela u Rijeci.
Nakon uklanjanja recentne podnice i tampona pijeska, na
visini od 5,20 m n. v. definiran je sloj rahle zemlje pomije-
šane s pijeskom i recentnim građevnim otpadom (SJ 003),
a očito je nastao sustavnim nasipavanjem prilikom gradnje
trga. Sloj SJ 003 na nekim je mjestima bio debljine gotovo
3,5 m. Nakon uklanjanja sloja nasipa SJ 003 definiran je
sloj smeđe rahle zemlje SJ 005, na visini od 3,47 m n. v.
U sloju je nađen pomiješan materijal, od antičke do novo-
vjekovne keramike.
Prilozi nađeni u grobu 2, unutar grobljanskog objekta (foto: M.
Makarun)
Ispod sloja SJ 005 definiran je sloj nešto tamnije smeđe
zemlje SJ 006, na visini od 3,23 m n. v. Taj je sloj bio kom-
paktniji od sloja SJ 005, a keramika u tom sloju bila je
isključivo rimskodobna. U zapadnom dijelu površine istra-
živanja, ispod slojeva SJ 005 i 006 pronađena je živa sti-
jena na visini od 3,60 m n. v. Živac je zauzimao površinu
od 40-ak kvadrata, s očitim tragovima priklesavanja i nive-
lacije. Osim tragova nivelacije, na facijesu živca dijelovima
su se nazirali tragovi žbuke (SJ 012).
Nakon čišćenja površine žive stijene definirane su zapune
grobova nepravilnog kružnog i elipsoidnog oblika promjera
do 1,5 m tamnosmeđe, gotovo crne boje. Definirano je sveu-
kupno devet zapuna grobnih ukopa na površini žive stijene.
Tijekom daljnjeg istraživanja utvrđeno je da hrbat žive sti-
jene obrubljuju četiri zida, koja formiraju pravilan kvadratni
objekt. Zid (SJ 013), smjera pružanja zapad-istok, obrublji-
vao je živu stijenu sa sjeverne strane. Zid je definiran u dužini
od 4,10 m, širini 0,60 – 0,65 m, najviše visine do 0,50 m.
Vanjski plašt zida bio je sačuvan tek u najnižem redu gdje
se, tek na malenu uzorku, vidio opus gradnje od pravilnih
klesanaca povezanih žbukom. S istočne strane živu stijenu
obrubljivala je struktura zida SJ 022, smjera pružanja sje-
ver-jug. Spomenuti je zid zatečen u lošem stanju, bez zidnih
plašteva, a sačuvana je samo jezgra zida, sastavljena od
kamenja s velikom količinom žbuke. Ostaci te strukture
stepenasto su se spuštale od gornje plohe žive stijene do
temelja. Sačuvana dužina zida iznosila je 3 m, širina 1 m,
visine do 0,55 m. U najlošijem stanju sačuvanosti bio je zid
SJ 41, koji je omeđivao kvadratan prostor s južne strane,

497
 Hrvatski arheološki godišnjak 13/2016
Lokalitet snimljen nakon istraživanja (foto: M. Makarun)
smjera pružanja zapad-istok. Sačuvan je tek u djelomično
vidljivoj žbuci, s ponekim manjim klesancem te se mogla
tek djelomično definirati njegova dužina od 2 m. Zapadni zid
objekta otkriven je naknadno, prilikom početka građevinskih
radova na objektu, odnosno nakon strojnog uklanjanja viso-
kog profila nasipa na zapadnoj strani lokaliteta. Zid je otkri-
ven tek parcijalno, u dužini od 3 m i širini od 0,50 m. Ta četiri
zida formirala su kvadratan objekt površine 25 m2 (5x5 m).
Položaj svih pronađenih grobova bio je podređen arhitek-
turi, odnosno svi su grobovi (osim centralnog) bili smje-
šteni uza zidove objekta. Svi grobovi nađeni unutar objekta
bili su paljevinski, u običnoj raci, osim groba 8, koji ima
grobnu konstrukciju od tegula. Na temelju grobnih priloga,
od kojih su najviše zastupljene svjetiljke i staklo, uz pokoju
keramičku posudu, ukopi se mogu datirati u 1. i 2. st. Za
dataciju objekta i cjelokupne nekropole najvažniji je nalaz
novca kao prilog iz groba 7, koji se nalazi izvan objekta,
uz njegov sjeverni zid. Riječ je o dvjema brončanim kova-
nicama, od kojih je jedna identificirana kao sestercij cara
Marka Aurelija, koji se kovao od 171. do 172. godine. Taj
nalaz stoji kao terminus ante quem nastanka objekta i gro-
bova unutar njega.
Zbog debljine zidova, koji sugeriraju nosivu funkciju, izoli-
ranosti grobne parcele te tragova žbukane podnice, objekt
je definiran kao mauzolej.
498
Tijekom istraživanja prostora istočno od objekta mauzo-
leja, označenog kao sektor 2, definiran je sloj rahlije smeđe
zemlje s većim udjelom rimskodobne keramike (SJ 023) na
visini od 2,48 m n. v. Nakon uklanjanja tog sloja (SJ 023),
na visini od 2,60 m n. v., svega 1,5 m istočnije od istočnog
zida objekta mauzoleja (SJ 022), nađeni su ostaci još triju
grobova – 10, 11 i 12.
Grobovi 11 i 12 nađeni su u podosta lošem stanju. Riječ
je o ostacima grobova s inhumacijskim ukopima, u kon-
strukcijama građenima od tegula. U grobovima nisu nađeni
nikakvi prilozi koji bi upućivali na njihovu dataciju. Ipak, u
sačuvanoj žbuci groba 12 (SJ 055) nađeno je uzidano grlo
amfore tipa Africana 1 Picollo, koja nastanak groba datira
od 2. do kraja 3. st.
Sjeverno od groba 12 bila je definirana parcijalno sačuvana
struktura (SJ 028), koju je zbog lošeg stanja sačuvanosti
nemoguće identificirati. Spomenuta struktura nađena je
na visini od 2,47 m n. v. Nemoguće je utvrditi je li riječ o
ostatku konstrukcije groba ili nekom drugom objektu. U bli-
zini strukture (SJ 028) nađen je velik kameni blok, no zbog
devastacije ne može se utvrditi čemu on pripada. Uz struk-
turu (SJ 028) nađen je grob 10, odnosno paljevinski grob u
običnoj okrugloj racii.
Nakon završetka istraživanja područja sektora 1 i 2,
odnosno istočno od grobišnog objekta i grobova 11 i 12,
 Primorsko-goranska županija, HAG 13/2016
strojno se uklanjao nasip. Radilo se o dubokom nasipu
rahle smeđe zemlje. U zemlji su bili prisutni stari trsovi,
što upućuje na kultivaciju tog područja. Tek je u istočnom
dijelu prostora namijenjenoga gradnji objekta u profilu bio
vidljiv debeo sloj nasipa građevnog materijala. Ispod sloja
nasipa, na visini od 2,35 m n. v., u sloju rahle zemlje nađeni
su kameni ulomci sarkofaga, ulomak nadgrobnog natpisa
i pokoji fragment neidentificirane profilirane kamene pla-
stike. Osim kamenih ostataka, definirana je i manja koli-
čina tegula, najvjerojatnije ostataka grobnih konstrukcija,
no izvan svog originalnog položaja razasutih u sloju. Očito
je da se radilo o devastiranom ostatku nekropole.
Na dubini od 2,30 m n. v. nađena je živa stijena i sterilan
crveni sloj. Zbog upozorenja geologa o mogućem uruše-
nju zapadnog profila lokaliteta i narušene statike ceste sa
zapadne strane, dobiven je nalog o evakuaciji svih nalaza
nakon istraživanja, što je i učinjeno, čime je završeno arhe-
ološko istraživanje.
Matija Makarun
Summary
Archaeological excavations on a square near King Tomislav
Street in Krk were conducted from January to March 2016.
The excavations over a surface area of 180 m2 were car-
ried out within the framework of the reconstruction of the
park/square and construction of a building on the square.
They revealed the western part of a Roman necropolis, i.e.
a Roman-period tomb interpreted as a mausoleum as well
as several graves outside the building. This 5 x 5 m build-
ing can be dated to the end of the first and the beginning
of the second centuries. In total, 13 graves were found:
nine inside the building and four graves outside. Movable
finds (glass items, pottery, lamps and coins) probably rep-
resent grave offerings. The finds outside the graves mostly
include pottery, mostly kitchenware, and several metal and
glass fragments that can be dated from Antiquity to the
post-medieval period.
Redni broj: 276
Lokalitet: Krk – vodovod i kanalizacija
Naselje: Krk
Grad/općina: Krk
Pravni status: Z-2684 (kulturno-povijesna cjelina)
Razdoblje: A, SV
Vrsta radova: arheološki nadzor
Od 1. do 21. svibnja 2016. trajao je arheološki nadzor
nad strojnim iskopom kanala prilikom rekonstrukcije vodo-
vodne instalacije i gradnje oborinske kanalizacije u gradu
Krku. Radovima su obuhvaćene k.č. 4028, 3524/1, 3570/1,
4018/1 i 3194/1, odnosno područje zapadnog dijela grada
uz zapadne bedeme stare jezgre grada Krka. Arheološki
nadzor vodio je Matija Makarun, dipl. arheo. iz arheološke
tvrtke Arheo Kvarner d.o.o. Investitor radova bio je Grad Krk.
Trasa zamjene vodovodne instalacije započela je od dna
Ulice kralja Tomislava prema jugu do ugla zgrade Lučke
499
Prilozi groba 2
kapetanije, potom je skrenula prema istoku uz obližnji
park, gdje je nakon desetak metara bila usmjerena prema
sjeveru, duž glavne gradske prometnice do zgrade robne
kuće. Arheološki nadzor bio je nužan jer je riječ o zoni grada
Krka u kojoj je tijekom prijašnjih arheoloških istraživanja
ustanovljena rimskodobna zapadna gradska nekropola.
Prilikom nadzora definirano je šest rimskodobnih grobova,
nažalost devastiranih prijašnjim iskopom, četiri kasnosred-
njovjekovna međusobno paralelna zida smjera zapad-istok
te jedan kanal.
Zbog lakše dokumentacije, trasa iskopa kanala podijeljena
je u sektore, i to: sektor 1 (od dna Ulice kralja Tomislava
do ugla zgrade Lučke uprave), sektor 2 (manji kanal koji
je prolazio širinom Bodulske ulice), sektor 3 (kanal isko-
pan od ugla zgrade Lučke uprave prema istoku) i sektor 4
(kanal u smjeru sjevera duž glavne gradske prometnice).
U sektoru 1 iskopni kanal bio je širine 0,90 m te dubine do
1,5 m. Iako se radilo o zamjeni postojećih cijevi, namjera
je bila utvrditi stratigrafiju u profilima iskopa. U profilu spo-
menute trase utvrđeno je šest antičkih grobova. Grobovi
bili su sačuvani tek parcijalno jer su bili presječeni tijekom
prijašnjih iskopavanja za postavljanje infrastrukture 60-ih
godina prošlog stoljeća.
Tragovi groba 1 nađeni su u istočnom profilu iskopa kanala
ispred poštanske zgrade. Ostaci groba sačuvani su par-
cijalno, odnosno grob je bio presječen prijašnjim iskopom
kanala. Riječ je o ukopu groba u živu stijenu promjera
62 cm, dubine 20 cm. Ukop SJ (002) bio je zapunjen crnom
zemljom s tragovima gara (SJ 001). U zapuni je nađeno
svega nekoliko manjih ulomaka stakla i keramike iz rim-
skog perioda.
Grob 2 nađen je u zapadnom profilu iskopa kanala, podno
stubišta poštanske zgrade, na relativnoj dubini od 73 cm.
Poput groba 1, riječ je o paljevinskom grobu u raci, saču-
vanom u profilu iskopa. Ukop groba definiran je u dužini od
60 cm i dubini od 35 cm. Zapuna groba sastojala se od crne
zemlje s tragovima gara. U zapuni su nađena dva priloga, i
to firma-lampa te stakleni balzamarij. Firma-lampa pripada
tipu Loesche IX a, odnosno tipu zatvorenog prstena oko
diska, s plitkom brazdom u obliku slova I na nosu. Na dnu
svjetiljke nalazi se pečat radionice Strobili, a na disku reljef
tragične maske. Svjetiljka je datirana od prve polovice 1. do
prve polovice 2. st. Balzamarij zelene boje nađen u grobu
 Hrvatski arheološki godišnjak 13/2016
Zid (SJ 018), nađen u sektoru 4
(PN 002), tankog izduženog vrata, s malim zvonolikim tije-
lom, datiran je od 1. do 2. st.
Tragovi groba 3 nađeni su u istočnom profilu kanala, 2 m
sjevernije od definiranoga groba 1. Ponovno je riječ o osta-
cima paljevinskoga groba s nalazima fragmenta veće kera-
mičke posude, tek parcijalno sačuvane. Osim keramičke
posude, u grobu nisu nađeni nikakvi prilozi.
Sjeverno od groba 3 nađen je tek djelomično očuvan grob
vidljiv u profilu (grob 4). Grob je također paljevinski, u raci
ukopanoj u živu stijenu. Bio je podosta devastiran i nisu
nađeni tragovi priloga.
U nastavku iskopa kanala od poštanske zgrade prema
jugu, odnosno prema zgradi Lučke kapetanije, ispod sloja
asfalta i tampona definiran je debeo sloj nasipa (SJ 009),
u kojem je bilo dosta recentnog otpada i nije bilo traga
grobova i kulturnih slojeva. Na uglu zgrade Lučke kape-
tanije, gdje kanal skreće prema istoku, nađeni su tragovi
još jednog rimskodobnoga groba (grob 6). Tipološki nije
odudarao od prije nađenih, odnosno riječ je bila o paljevin-
skom grobu u običnoj raci, dimenzija 40x40 cm. U zapuni
groba 6, koja se sastojala od rahle smeđe zemlje s trago-
vima gara, nađena su četiri malena ulomka antičke kućne
keramike i ulomak amfore. Grob je bio znatno devastiran
prilikom postavljanja prijašnjih infrastruktura.
U sektoru 2, iskopom kanala poprijeko Bodulske ulice,
definirana je uglačana živa stijena širine 3 m (SJ 011), a
uz živu stijenu nađeni su ostaci groba 5. Zapuna je bila
kružnog oblika, promjera 70 cm. Nažalost, grob je bio pre-
sječen kanalom za postavljanje struje. U zapuni groba,
koja se sastojala od tamnosmeđe rahle zemlje, nađena su
svega dva manja ulomka antičke keramičke posude.
500
U sektoru 3, od ugla zgrade Lučke kapetanije, iskop kanala
pružao se prema istoku uz malen park. Iskopom kanala
utvrđen je sloj nasipa u kojem je bio prisutan recentan
materijal i ulomci novovjekovne keramike. Sloj se protezao
do dna iskopnog kanala, bez tragova bilo kakvih struktura
ili kulturnih slojeva.
Daljnji iskop protezao se od ugla parka (sektor 3) prema
sjeveru, uz zapadnu liniju glavne prometnice zapadno od
gradske jezgre (sektor 4). Prilikom iskopavanja spomenu-
tog kanala (sektor 4) utvrđena su četiri međusobno para-
lelna zida, koji se pružaju u smjeru zapad-istok. Zid SJ 016,
definiran uz ogradni zid parka, nađen je u tek dvama redo-
vima zidanih klesanaca povezanih žbukom. Širina zida
iznosila je 70 cm, dok je njegova visina iznosila 40 cm.
Sjeverno od strukture zida SJ 016, nađen je zid SJ 018.
Zid je načinom gradnje bio identičan zidu SJ 016, odnosno
bio je građen od pravilnih klesanaca povezanih žbukom,
širine 60 cm i visine 67 cm.
Sjeverno od strukture zida SJ 018, definirana je struktura
zida SJ 019. Spomenuti zid bio je zidan od pravilnih kle-
sanaca povezanih žbukom. Zid je nađen 68 cm od razine
hodne površine. Širina zida iznosila je 74 cm, visina do
85 cm. Sjeverno uza zid definiran je kanal smjera pružanja
zapad-istok (SJ 021). Kanal je bio građen od pravilnih kame-
nih blokova bez vezivnog sredstva. Širina strukture kanala
iznosila je 74 cm, dok je širina odvoda iznosila 30 cm.
Svi su zidovi gotovo identičnog načina zidanja u kombi-
naciji klesanaca i lomljenaca povezanih žbukom. Uz zid
SJ 020 nađeni su ostaci strukture odvodnog kanala, smjera
pružanja zapad-istok, koji iz smjera stare gradske jezgre
vode prema zapadu.
Datacija struktura zidova i kanala upitna je jer nije nađen
ni jedan konkretniji kulturni sloj vezan uz zidove, već je uz
njih ustanovljen tek debeo sloj nasipa s vremenski pomije-
šanim nalazima od novog vijeka do recentnijeg vremena
nastanka. Uvidom u katastarsku snimku iz 1821., moguće
je uočiti da na tom području nema ucrtanih objekata, što
objašnjava da su nastali i nestali prije početka 19. st., no na
temelju načina zidanja moguće ih je datirati u kasni srednji
i rani novi vijek. Nažalost, upitna je identifikacija objekta
kojem su navedeni zidovi pripadali jer su definirani tek u
manjem dijelu.
Matija Makarun
Summary
In May 2016 archaeological supervision was carried out
over a mechanic excavation of a channel, within the frame-
work of the reconstruction of the water supply system and
construction of the drainage sewer system of the city of
Krk. Previous excavations in this part of the city revealed
the west Roman necropolis. During the supervision, six
graves were identified. They were only partly preserved
due to previous earthworks. The graves were located near
the road between the Post and Port Authority. Apart from
the graves, also revealed were four walls and a west-east
channel. Based on the masonry, they can be dated to the
post-medieval period, but the excavation was not large
enough to enable their interpretation.
 Primorsko-goranska županija, HAG 13/2016
Redni broj: 277
Lokalitet: Kvarner – mezolitička nalazišta (Lopar, Goli
otok, otok Sv. Grgur)
Naselje: Lopar
Grad/općina: Lopar (o. Rab)
Pravni status: –
Razdoblje: P
Vrsta radova: terenski pregledi
Ujesen 2016. organizirana je druga sezona projekta istra-
živanja mezolitika na Kvarneru, na otocima Rabu, Golom
otoku i Svetom Grguru. Voditeljica istraživanja bila je Paula
Androić, a investitor Ministarstvo kulture, u okviru pro-
grama zaštitnih radova.
Istraživanje je bilo usmjereno na revizijske preglede otprije
poznatih nalazišta te utvrđivanje postojanja novih mezoli-
tičkih nalazišta na otvorenom. Jedan je od glavni ciljeva tog
projekta evidentiranje mezolitičkih nalazišta te njihova valo-
rizacija, a kako bi se utvrdile smjernice za njihovu adekvatnu
zaštitu i eventualnu prezentaciju. Ovogodišnja terenska
istraživanja važan su doprinos problematici poznavanja i
shvaćanja mezolitičkih lokaliteta na Kvarneru. Terenski su
pregledi bili koncentrirani na sjeverni i sjeveroistočni dio
otoka Raba, točnije Lopar, od uvale Siće na sjeverozapadu
preko rta Dedan, predjela Brajnine, Čužinićeva vrha, Šila
i Podšila do rta Stolac te u manjem opsegu dio poluotoka
Sorinja. Osim toga, pregledani su i otoci Sveti Grgur i Goli
otok. Radi se o katastarskim općinama Lopar, Sveti Grgur
i Goli otok (prije sve Lopar). Prilikom ovogodišnjih teren-
skih pregleda najplodnija se pokazala suradnja s lokal-
nim kolekcionarima litičkog materijala koji, osim što dobro
poznaju teren, često borave na tim otocima. Iako sam kon-
cept sakupljanja pokretnog materijala nije prihvatljiv, oda-
brana je opcija suradnje s kolekcionarima, umjesto prila-
ženja problemu s negativnim predznakom. Kolekcionari su
Prikaz pregledanih područja s označenim mjestima nalaza (zeleno) (izradila: M. Rizner)
501
upozoreni na ilegalnost te djelatnosti te su im dani savjeti
kako postupati s nađenim materijalom, kome prijaviti nalaz
i najvažnije, strogo su odgovoreni od prodaje i poklanjanja
nalaza bilo kome, osim nadležnom muzeju. Organizirani
su zajednički obilasci terena koji su pokazali da su mjesta
nalaza materijala nerijetko ujedno i mjesta ispiranja ili ero-
zije tla, koja svojom dinamikom „daju” nove nalaze. Svi su
rado dali svoje zbirke na osnovnu obradu i dokumentiranje.
Na otoku Rabu najstarije do sada poznato nalazište jest
Punta Zidine, a nalazi se na sjeverozapadnom dijelu polu-
otoka Lopra. Vodonepropusne naslage lapora i njihov
položaj uvjetovale su nastanak izvora pitke vode u dnu
uvale Siće. U neposrednoj blizini izvora nađeno je brojno
kremeno oruđe, koje se po tehnološkoj izvedbi može dati-
rati u gornji paleolitik i mezolitik te u rani neolitik. Nađena
su sječiva, grebala, strugala, pločice s hrptom, svrdla i
strijele te jezgre, odbojci i nešto sirovinskog materijala
(Malez 1974; 1987). Radi se o jednom od rijetkih paleo-
litičkih i mezolitičkih nalazišta na otvorenom na otocima.
Sjeverozapadni dio poluotoka Lopra intenzivno je terenski
pregledan i probno sondiran 1970-ih godina, kada je samo
na području toga lokaliteta sakupljeno više od 300 komada
kremenih artefakata, od čega više od pola oruđa (Malez
1974). Malez je dio prikupljenog materijala datirao u mezo-
litik, međutim novija literatura navodi brojna pogrešna
datiranja određenih tipova alatki (npr. prizmatičnih sje-
čiva tipičnih za neolitik i bakreno doba u gornji paleolitik ili
bifacijalno obrađenih strelica tipičnih za neolitik i bakreno
doba u mezolitik), no dio materijala i dalje uvjetno datira u
mezolitik (Komšo 2006). Tijekom ovogodišnje kampanje u
samoj uvali Siće, oko izvora te na Punti Zidine, nisu nađeni
kremeni artefakti. Osobita je pažnja posvećena području
oko samog izvora, no nije poznato zbog čega su izostali
nalazi. Područje je već više desetljeća poznato kao nalazi-
šte na otvorenom te je poznato da ga obilaze stručnjaci s
područja prapovijesti, paleolitika, mezolitika i neolitika, kao
 Hrvatski arheološki godišnjak 13/2016
Karta područja
i amateri. Osim toga, najgorljiviji hobist, sakupljač i promo-
tor tog nalazišta, kao i susjednog kasnoantičkog (Punta
Zidine), sam je sakupio stotine kremenih alatki i odbitaka,
od kojih je većinu razdijelio različitim „stručnjacima”, koji su
ga posjećivali. U nadi da će pokazivanjem nalaza pobuditi
nečiju znanstvenu znatiželju za lokalitet i potaknut praznim
obećanjima navedenih „stručnjaka”, većinu je nađenog raz-
dijelio te je tako, nažalost (osim pokoje grupne fotografije),
danas od tog lokaliteta sačuvano jako malo, bez razlike u
dataciji nalaza ili slojeva. Nalazi koje je skupio Malez nalaze
se uglavnom u depoima HAZU. Može se zaključiti da je na
navedenom lokalitetu i nalazima učinjena velika šteta.
Samo je područje Lopra nalazima bogatije na samom sje-
vernom dijelu, prateći obalu od rta Dedan, preko područja
Brajnine te predjela Šilo i Podšilo, Dubac do rta Stolac. To
se osobito odnosi na predjele Podšilo, Šilo i Dubac. To su
područja koja se od današnje ceste u početku strmo spu-
štaju prema moru (u smjeru sjevera) te stižu do vrlo blago
položene obale. Strmina i geološka podloga (lapori, sivoze-
leni lapori) uvjetuju pojačanu eroziju te tako kremeni arte-
fakti stalno „ispadaju“ iz slojeva. Nažalost, iako na terenu
postoje mnogi prirodni profili, nije nađen ni jedan koji bi,
osim sporadičnog nalaza obrađenog kremena, sadržavao
i kulturni sloj. Područje između Podšila i Saramića vrlo je
zanimljivo jer je obala strmo položena s vertikalama lapora
u kojima se nalaze slojevi oblutaka rožnjaka. Taj je kamen
slabije kvalitete od kremena, ali se može upotrebljavati kao
sirovina. Bojom i površnom ocjenom teksture neki od nađe-
nih oblutaka odgovaraju dijelu nađenih litičkih artefakata.
Svakako bi se trebalo više posvetiti materiji s arheometrij-
skog i geološkog aspekta, što u sklopu ovog projekta nije
bilo planirano ni moguće.
Godine 2016. također su pregledani i otoci Sveti Grgur i
Goli otok, koji su pravo iznenađenje u istraživanju prapo-
vijesti općenito. Na obama je nađeno nekoliko desetaka
kremenih artefakata datiranih u mezolitik, poneki datiran
u gornji paleolitik, ali i mnogi koje nije moguće datirati ili
pobliže odrediti. Sirovinski materijal odgovara onome nađe-
nom u Lopru, a dosta je nalaza svjetlozelenog kremena.
Nalazi su raspoređeni sporadično, bez očite grupacije ili
područja veće gustoće, stoga se nije moglo odrediti čak ni
502
eventualno postojanje kakva nalazišta. Nisu nađeni prirodni
ni umjetni profili koji sadržavaju kremen. Ustanovljeno je da
nalaza ima najviše ondje gdje nema gradnje nekadašnje
kaznionice te ih ima i na mjestima gdje se nalaze suhozidi i
drugi objekti vezani uz tradicionalno stočarstvo.
Literatura
Komšo 2006 D. Komšo, Mezolitik u Hrvatskoj, OA, 30(1),
Zagreb, 2006.
Malez 1974 M. Malez, Tardigravetijen Lopara na otoku
Rabu, Arheološki radovi i rasprave, VII, Zagreb, 1974.
Malez 1987 M. Malez, Geološki, paleontološki i prethistorij-
ski odnosi otoka Raba, u: (ur. A. Mohoroviĉić) Rapski zbor-
nik: zbornik radova sa znanstvenog skupa o otoku Rabu
održanog od 25. do 27. listopada 1984. g. Zagreb: Grafički
zavod Hrvatske, 1987.
Mia Rizner
Paula Androić
Summary
The second season of a project on the Mesolithic on the
Kvarner was carried out on the islands of Rab, Goli otok
and Sveti Grgur. The research was focused on revisionary
field surveys of previously identified sites and identification
of new Mesolithic open-area sites. One of the main goals of
the project is the identification and valorisation of the sites
in order to set guidelines for their protection and possible
presentation.
Redni broj: 278
Lokalitet: Novi Vinodolski – utvrda Lopar
Naselje: Novi Vinodolski
Grad/općina: Novi Vinodolski
Pravni status: Z-6858
Razdoblje: A, SV
Vrsta radova: sustavno iskopavanje
Od 29. kolovoza do 9. rujna 2016. arheološki je istraživana
utvrda Lopar u Novom Vinodolskom. Voditelj istraživanja
bio je Andrej Janeš, dipl. arheo., dok je zamjenik voditelja
bio David Bergant, dipl. arheo. U istraživanju su sudjelovali
Hrvoje Badurina, prof. povijesti te četiri studenta s Odsjeka
za arheologiju Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu:
Petra Jeršek, Maja Mrvelj, Jelena Maslać i Luka Štefan,
kao i četiri studenta s Oddelka za arheologijo Filozofske
fakultete Univerze v Ljubljani: Matjaž Jenko, Matjaž Krašna,
Danica Mitrova i Peter Tihle. Stručni nadzor obavila je Mia
Rizner, dipl. arheo. iz Konzervatorskog odjela u Rijeci.
Ovogodišnjim je iskopavanjem obuhvaćen zapadni dio sje-
vernog dijela utvrde. Završeno je iskopavanje sonde 13 iz
2015. godine. Utvrđeno je da se na većem dijelu sjever-
nog dvorišta rasprostiru slojevi nastali u srednjem vijeku, a
jedan je uzorak ugljena radiokarbonskom analizom datiran
od sredine 12. do druge polovine 13. st. U južnom dijelu
sonde, prema zapadnom dijelu pregradnog zida SJ 009,
 Primorsko-goranska županija, HAG 13/2016
Utvrda Lopar, zračna snimka istražene površine (foto: J. Višnjić)
Utvrda Lopar, zapadni dio sjevernog dvorišta tijekom iskopavanja
(foto: A. Janeš)
kameni je živac dublji te su u tom dijelu istraženi ostaci
sloja s malenom količinom kasnoantičkog materijala. U
zapadnom kutu sjevernog dvorišta istraženo je ognjište
sastavljeno od slojeva zapečene zemlje, koje je s istočne
strane omeđeno kamenim vijencem. Slojevi vezani za to
ognjište djelomično su preslojavali zapadni dio pregradnog
zida (SJ 009), što upućuje na to da je ognjište bilo djelo-
mično ugrađeno u kasnoantičku arhitekturu.
503
Nakon proširivanja sonde 14 iz 2015. prema zapadu nastav-
ljeno je iskopavanje zapadnog zida sjevernog dijela utvrde
(SJ 008). U istočnom istraženom dijelu otkrivena su ošte-
ćenja južnog lica zida, nastala tijekom sadnje stabala 60-ih
godina 20. st. U cijelosti je istražen južni zid pretpostavljene,
sjeverne kule (SJ 049). Spoj sa zidom SJ 008 u potpunosti
je uništen, kao i sam zapadni rub zida SJ 049. Taj je zid bio
prekriven slojem koji je radiokarbonskom analizom uzorka
ugljena datiran od kraja 9. do sredine 11. st. U ranom sred-
njem vijeku sjeverna je kula izgubila prvobitnu funkciju.
Sonda 13 produžena je prema zapadu te je time zid SJ 008
istražen u punoj širini od 2,5 m. Južno lice istraženo je u
duljini od 9,43 m, a sjeverno u duljini od 5,85 m. Iskopom
je zahvaćeno i područje sjeverno od zida, tj. prostor izvan
utvrde. Ondje je utvrđeno postojanje velike kompaktne
zidne mase, ostataka urušene arhitekture, nastale tijekom
miniranja utvrde 1936. godine. Njezinim kopanjem spustilo
se do razina kulturnih slojeva, koji su obilovali usitnjenim
materijalom i koji se preliminarno može datirati u kasnu
antiku i novi vijek.
Literatura
Faber, Matejčić 1963 A. Faber, R. Matejčić, Izvještaj o
stanju gradine Lopar u Novom Vinodolskom, Vijesti muze-
alaca i konzervatora, 2, 1963: 44 – 47.
Janeš 2012 A. Janeš, Novi Vinodolski – utvrda Lopar,
HAG, 8/2011, Zagreb, 2012: 470 – 472.
 Hrvatski arheološki godišnjak 13/2016

Janeš 2013 A. Janeš, Novi Vinodolski – utvrda Lopar,

HAG, 9/2012, Zagreb, 2013: 513 – 515.
Janeš 2014 A. Janeš, Nove spoznaje o utvrdi Lopar u
Novom Vinodolskom, Preliminarni rezultati arheoloških
istraživanja 2011. – 2013., Vinodolski zbornik, 15, 2014:
7 – 30.
Janeš, Pleština 2015 A. Janeš, I. Pleština, Utvrda Lopar
u Novom Vinodolskom – antička i srednjovjekovna utvrda:
istraživanja 2011. i 2012. godine, Izdanja HAD, 30, Zagreb,
2015: 67 – 75.
Šiljeg 2001 B. Šiljeg, Vojna arhitektura justinijanovog doba
na sjevernom Hrvatskom primorju, magistarski rad, 2001.

Andrej Janeš

Summary Zona obuhvata podijeljena na sektore (1 – uvala Sepen; 2 – rt

Zaglav i 3 – krajnji zapadni dio podmorja)
The sixth campaign of archaeological excavations of the
Lopar fortress in Novi Vinodolski was conducted in the
course of 2016. The north courtyard was completely inves-
tigated. Since the grounds slope to the southwest, medi-
eval layers were best preserved, whilst the remains of Late
Antiquity layers were detected only near the western part
of a wall (SJ 009). A medieval hearth in the western corner
of the courtyard was completely investigated. It was built
in the 12th/13th centuries on top of Late Antiquity build-
ings. The excavations revealed the full width (2.5 m) of the
western wall of the northern part of the fort. It was covered
with a layer dating from the end of the ninth to the begin-
ning of the 11th centuries, based on the AMS radiocarbon
dating. Late Antiquity and post-medieval pottery shards
were found in the lower cultural layers. Dio oboda dolije

ishođenja lokacijske dozvole, za potrebe projektiranja

Redni broj: 279
Lokalitet: Omišalj – arheološka zona Fulfinum – Mirine
(LNG terminal)
Naselje: Omišalj
Grad/općina: Omišalj (otok Krk)
Pravni status: Z-5016
Razdoblje: A, SV, NV
Vrsta radova: terenski pregled (kopno i podmorje)
Od 10. prosinca 2015. do 15. veljače 2016. trajalo je
kopneno i podmorsko rekognosciranje te dokumentira-
nje šireg prostora zaštićene arheološke zone Fulfinum
– Mirine na otoku Krku. Stručni voditelj podmorskog i
kopnenog rekognosciranja bio je dr. sc. Smiljan Gluščević,
dipl. arheo. U arheološkom terenskom pregledu pod-
morja i obalnog pojasa sudjelovali su i Dino Taras, roni-
lac, Đani Iglić i Vedran Dorušić, obojica ronilački instruk-
tori, a u arheološkom terenskom pregledu kopnenog dijela
arheolozi Nikolina Drašković Vlašić i Matija Makarun.
Konzervatorski nadzor obavio je Nino Novak, dipl. arheo.,
iz Konzervatorskog odjela u Rijeci.
Arheološki radovi obavljeni su u sklopu programa istraži-
vačkih radova, izrade studije i ostale dokumentacije prema
zahtjevima norme HRN EN 1473:2008 i posebnim uvjetima
javnopravnih tijela, izdanih za idejni projekt u postupku
građevina na kopnenom i pomorskom dijelu Terminala za
ukapljeni prirodni plin (UPP; engl. LNG), koji se planira gra-
diti na sjeverozapadnom dijelu otoka Krka, na rtu Zaglav,
smještenom između mjesta Omišlja i Njivica.
Arheološki terenski pregled podmorja i obalnog pojasa
Cijela zona obuhvata podijeljena je na tri sektora: prostor
uvale Sepen, prostor ispred rta Zaglav te prostor krajnjeg
zapadnog dijela podmorja. Rekognosciranje podmorja,
odnosno pregledavanje morskog dna (terena), odvijalo se
prema unaprijed dogovorenim pravcima i uz pomoć pod-
vodnih scootera, kojima je omogućen pregled tako veli-
kog prostora. Rekognosciranje se odvijalo najprije uzduž-
nim preronjavanjem, a potom i poprečnim unutar zone
obuhvata.
U uvali Sepen pregledana je površina od oko 42.000 m².
Dno čitave uvale u najvećem je dijelu muljevito, s manjim
dijelovima na kojima se javljaju ostaci manjeg ili većeg
kamena obraslog morskom florom. Jednako se tako javljaju
i očito umjetno oblikovani, odnosno klesani ili priklesani
manji i veći primjerci kamena. Na cjelokupnom prostoru
ispred areala antičkoga grada otkriveno je mnoštvo osta-
taka grubog keramičkog materijala, također dobrim dijelom
obraslog i prekrivenog slojem finog mulja pa je u najvećem
broju slučajeva bilo teško odrediti o kakvu se materijalu radi.

504
 Primorsko-goranska županija, HAG 13/2016
Ipak je bilo moguće prepoznati ostatke imbreksa, tegula,
opeke ili nečeg drugog, poput ostatka velikog recipijenta
za čuvanje tekućina ili žitarica. Na dnu su se ponajviše pre-
poznavali i pojavljivali ulomci glaziranog, ali i neglaziranog
materijala, koji se može povezati s kasnim srednjim i novim
vijekom, čiji kronološki raspon sigurno pokriva vrijeme od
15./16. do 19. st. To bi se, naravno, moglo točnije utvrditi
samo nakon prikupljanja materijala te njegove atribucije i
datacije. U visini foruma, na 2,5 – 3 m dubine, uočena su
dva manja, uvjetno kazano, uzvišenja. Jedno se sastoji od
amorfnog kamena, uz koji se nalaze ostaci debljeg konopa
ili čeličnih sajli, dok se na manjoj udaljenosti od njega
nalazi i drugi, na kojem se zapažaju veći komadi pločastih
blokova. Razloge zbog kojih su ondje dospjeli nije moguće
definirati, međutim s obzirom na podatak da je prije neko-
liko godina u blizini izvađen kameni polustup koji je, kao i
donji dio mlina za masline znatno radiran zbog boravka u
moru, moguće je pomišljati da su i dijelovi tog pločastog
kamena možda dospjeli u more tijekom nespretnog pre-
tovara u brodove jer neki podaci upućuju na odvoženje
kamena s tog lokaliteta u Veneciju, koja je izradila i bitve
za vezanje.
Na prostoru ispred rta Zaglava pregledana je površina od
oko 96.000 m². Na središnjem dijelu toga prostora prona-
đen je zid visok oko 4 m, za koji se može pretpostaviti da je
ostatak recentnih radova tijekom gradnje pristanišnih pro-
stora u sklopu DINA-e. Dno je na tom prostoru pretežito
muljevito, bez ikakvih pokazatelja neke aktivnosti u prošlo-
sti. Jedini su artefakti lopata admiralskog sidra te cjelovito
četverokrako sidro (mačak), za koje se može pretpostaviti
da su recentni.
Na krajnjem zapadnom dijelu podmorja, unatoč sustav-
nom i višekratnom pregledavanju prostora, gotovo i nije
zapažen nikakav ostatak, osim jednog dijela trbuha amfore
koji, s obzirom na posvemašnju fragmentarnost, nije bilo
moguće tipološki i kronološki determinirati.
Na jugozapadnoj strani uvale, na nekoliko je mjesta usta-
novljeno balastno kamenje, što je još jedan vrlo uvjer-
ljiv dokaz o postojanju luke uz taj dio antičkoga grada.
Nekoliko ulomaka glaziranog keramičkog materijala
505
Međutim, s obzirom na to da se na suvremenim zračnim
snimkama nedovoljno dobro razaznaju obrisi lučkih instala-
cija, koje je zamijetila A. Faber, nije moguće sa sigurnošću
odrediti njihovu veličinu i izgled. Doduše, na priobalnom
prostoru između foruma i starokršćanske crkve moguće
je razaznati obrise ostataka nekoga gata, nepoznatog vre-
mena nastanka. Njegov vrh dijelom zalazi i u zonu obu-
hvata LNG terminala u uvali Sepen.
Arheološki terenski pregled kopnenog dijela
Arheološkim istraživanjem i rekognosciranjem obuhvaćen
je cijeli uži i širi prostor obuhvata, a prema smještaju nalaza
i rezultatima određene su četiri osnovne skupine: 1. uži pro-
stor obuhvata; 2. zona mošuna i povijesnih puteva (cesta);
3. zona povijesne ceste i mosta te 4. zona povijesne crkve
sv. Mihovila.
1. Na užem prostoru obuhvata nisu neprijeporno potvr-
đene vijesti koje donosi lokalna tradicija o mogućem posto-
janju prapovijesne materijalne kulture, koja bi imala svojstva
kulturnog dobra na vrhu Zaglava. Reambulacija prostora u
strogoj zoni DINA-e unutar njezine zaštitne žičane ograde,
koja omeđuje prilaznu asfaltnu cestu pristanu na rtu Zaglav,
magistralnu otočku cestu prema Njivicama, odnosno gradu
Krku, graničnu liniju prema naftnom terminalu JANAF-a i
arheološkoj zoni Fulfinum – Mirine, koja pretendira da se
uobliči u arheološki park jedinstven u Primorsko-goranskoj
županiji, uputila je na dvije zone – „A” i „B”, na kojima su
mogući nalazi sa svojstvima kulturnih dobara.
Prostor ili zona „A” zapravo je omanja zaravan povišena
u odnosu na plato DINA-e, nekadašnje omišaljsko polje,
na putu koji prema zapadu vodi do zaštitne ograde bivšeg
industrijskog kompleksa. Tijekom pregledavanja tog pro-
stora uočeni su površinski nalazi fragmenata antičke
rimske keramike, koju se preliminarno može datirati u prva
tri stoljeća poslije Krista. Radi se o fragmentima kućne
keramike (manjih posuda i amfora) te građevne keramike.
Tijekom prijašnjih istraživanja otkriveni keramički, sta-
kleni i metalni grobni prilozi na prostoru zapadne žarne
nekropole lokaliteta Kurilo, svjedoče o visokom životnom
Veliki balastni kamen s novovjekovnom keramikom i staklom
 Hrvatski arheološki godišnjak 13/2016
Nalaz fragmenata antičke instrumentum domesticum
Položaj zone A (žuto) i zone B (plavo) s materijalnim ostacima
pokretne kulturne baštine unutar užeg prostora na ortofoto snimci
standardu stanovnika Fulfinuma. Istočno rimsko groblje
na lokalitetu Siniške nije istraženo jer je ostalo unutar pro-
stora bivše DINA-e. Postoji mogućnost da se pojedinačni
nalazi antičke provenijencije, ustanovljeni terenskim reko-
gnosciranjem, ostaci tog groblja i njegove arhitektonske
opreme.
Posebno je važan i indikativan nalaz ostataka tranzene
– kamene prozorske rešetke, karakterističnog likovnog
gradbenog elementa, koji je obilježio čitavu antiku i rani
srednji vijek, kako profanih tako i sakralnih zdanja. Budući
da je geotehničkim i inženjersko-geološkim istraživanjima
utvrđeno da je na lokaciji „A” odlagalište šute i rasutoga
građevnog materijala duboko do 7,5 m, može se potvrditi
pretpostavka da su ti površinski uočeni kameni fragmenti
dio deponiranog materijala s nekog obližnjeg povijesnog
506
Kameni fragmenti tranzene
lokaliteta, na kojem su se recentno odvijali građevinski
radovi, poglavito zato što je na lokalitetu Mirine očuvana
gorostasna ranokršćanska crkva križnog tlorisa, čiji su
prozorski otvori bili opremljeni sličnim tranzenema, a na
lokalitetu Mohorov nedaleko od tog nalaza pretpostavljen
je položaj crkve sv. Hermagore, čak možda i samostanski
kompleks iz prve trećine 5. st., koja je također mogla imati
takvu likovnu opremu.
Prostor ili zona „B” situirana je na platou DINA-e, sje-
verno od interne komunikacije kompleksa koja vodi prema
rtu Zaglav. Na tom je platou zamjetna manja koncentracija
antičke kućne keramike, koju je također moguće datirati u
prva tri stoljeća, a mogla je propadati nekropoli ili zdanju u
suburbiju antičkog Fulfinuma jer je na toj lokaciji utvrđen
deponij do 3,5 m dubine.
2. Zona mošuna i povijesnih komuniklacija (cesta)
proteže se zapadno od umjetnog platoa DINA-e, u dubinu
šumovitog poluotoka Zaglav. Mošune je, naravno suho-
parno, tehnički moguće opisati kao suhozidne građevine
uobičajeno četvrtastog tlorisa, visine čovjeka, s vratima i
ponekad prozorčićem, poprečnim drvenim krovnim gred-
njakom, s pokrovom od šiblja ili slame (ovisno o resur-
sima neposrednog krajobraza). Kako bi se zaštitio od
vjetrova, pokrov je bio osiguran postavljanjem kamenih
ploča. Zaglavski mošuni pokazuju redom razvijeniji tip kro-
višta s horizontalnom sljemenjačom za dvostrešni krov.
Uz nastambu obvezno imaju i maleno, također suhozidno
predvorje ili minijaturno dvorište, s posebnim ulazom. Te
trajne, kamene nastambe zapravo su skloništa težaka za
vrijeme sezonskih poljodjeljskih radova, spremišta alata i
namirnica, utočište tovara i ovaca (sezonski). Raspoređene
pojedinačno, naoko nasumice u pejzažu, zapravo su polo-
žene vrlo pažljivo i smišljeno markirajući putove, kako one
važnije kolne, s tragovima kotača – spurilama, tako i one
uske prolaze za magarce i ovce. Čitav je poluotok umre-
žen takvim komunikacijama, koje opisuju nepravilne elipse
oko Vrška i Velog vrha, oblikujući se prema prirodnoj kon-
figuraciji terena kroz nekadašnji ruralni i šumski pejzaž do
uvala Batica i Blatna, a jednako tako i do relativno pogod-
nih manjih uvala Dumboka, Dražica i prostrane uvale
Njivice, u kojoj je naselje postojalo u antici, a u 15. st., u vri-
jeme uprave Frankopana, naseljeno je upravo stočarskim
 Primorsko-goranska županija, HAG 13/2016

Sačuvani trag kotača, spurila, udubljen u prirodni kamen Unutarnji svod mosta zidan kamenom

doseljenicima s kopna – Morlacima. Osi tih putova zapravo

vode od Zaglava na sjeveroistok, u prostor nekadašnjeg
omišaljskog polja, smještenog u uvali Sepen. Obrada
i život u tom, nekada iznimno plodnom i vodoplavnom
polju, zapravo su i bili osnovni razlog nastanka zaglav-
skih mošuna. Za datiranje i kronologiju zaglavskih mošuna
nema neposredno precizne odrednice. Za relevantne i
posve egzaktne elemente za preciznije postavke nužna
su, barem na jednoj od karakterističnih mošuna, a svakako
i jedinom zasada ustanovljenome atipičnom suhozidnom
kompleksu, terenska istraživanja arheološkom metodom i
sustavom dokumentiranja. Ovim rekognosciranjem obav-
ljeno je geodetsko pozicioniranje i arhitektonsko snimanje
mošuna – margara, koji su do danas sačuvani na širem
prostoru.

3. Zona povijesne ceste i mosta, zapadno i južno od

Omišlja, čini jednu povijesnu cjelinu jer je jedna cesta iz
nekadašnjeg središta snažne domaće zajednice Fertinata,
zatim kasnoantičkog refugija i bizantske utvrde, srednjo-
vjekovnog kastruma Musculuma, vodila prema disponira-
nom jezeru i njegovu lovnom i šumskom arealu. Put koji se
s gradine spuštao prema jugu, s jednim odvojkom prema
bizantskoj i frankopanskoj utvrdi Fortičina, vodio je kroz
poljoprivredni pejzaž padine, pokraj Gromače, prolazio
pokraj groblja Sv. Duh, da bi iznad polja nastavio kroz danas
vodoplavni i močvarni prostor prema spomenutom jezeru
pa su lovni i drvni resursi u zaleđu Njivica bili razlogom te
omišaljske komunikacije. Trasa „starog puta” i punkt „most”
preko manjeg, izvorno suhozidno obrubljenog potoka pozi-
cionirani su i dokumentirani. Most je postavljen na najširem
dijelu ceste, a zidan je kamenom u ukupnoj dužini od cca
3,5 m, s kamenim polukružnim svodom. Najveća je širina
ceste cca 4,0 m s kamenim rubnjacima, koji su izdignuti od
okolnog (močvarnog) terena za oko 40 cm i sačuvanim tra-
govima kotača – spurilama, udubljenima u prirodni kamen.
Uz rubnjake su oblikovani kanali, od kojih se pružaju gro-
mače. Taj je put, po svemu sudeći, tijekom čitave povijesti
bio ruralna kratica i osnovna poveznica omišaljske i krčke
zajednice preko prostora Dubašnice. Za daljnje razvijanje
slike etno Omišlja i njegove okolice potrebno se posve pri-
bližiti povijesnoj jezgri i prostoru istočno od te jezgre, koji
nadilazi zadatak ove ciljane reambulacije.
Široki kolni put na širem prostoru Zaglava
4. Zona povijesne crkve sv. Mihovila na lokalitetu
Hamčec znatno je uništena teškom mehanizacijom
sedamdesetih godina prošlog stoljeća, vjerojatno za
potrebe polaganja infrastrukture vodovoda, čiji su betonski
podzemni bunkeri i danas zamjetni kao „rane” u pejzažu.
Tim je radovima probijen umjetan usjek kroz prirodno kon-
figuriran, povišen plato. Takva je pozicija vjerojatno mogla
i navesti na promišljanje o situiranju neke utvrde ili nad-
zorne točke na tome mjestu, što u krajnjoj liniji i nije bez
svake osnove. Naime ondje se, u neposrednoj blizini, tek
nešto sjevernije nalazi raskrižje omišaljskog puta prema
Dobrinju i gradu Krku. Takva je pozicija vjerojatno mogla
i navesti na promišljanje o situiranju neke utvrde ili nad-
zorne točke na tome mjestu, što u krajnjoj liniji i nije bez
svake osnove. Naime ondje se, u neposrednoj blizini, tek

507
 Hrvatski arheološki godišnjak 13/2016
Crkva sv. Mihovila na katastarskoj karti iz 1888. godine
Arhitektonska snimka postojećeg stanja s rekonstrukcijom oblika
apside u tlocrtu
nešto sjevernije nalazi raskrižje omišaljskog puta prema
Dobrinju i gradu Krku. Danas se zna da je riječ o ostacima
crkve sv. Mihovila na lokalitetu Hamčec (humak, uzvisina).
Na katastarskoj karti iz 1888. označena je ta crkva s titu-
larom, a jasno je uočljiva i neuobičajena orijentacija crkve
s apsidom na zapadu. Međutim, upravo zahvaljujući iti-
nererskoj slici otoka Krka u 19. st., predlažući i njezinu
dugu povijesnost, može se iznijeti pretpostavka o razlogu
neuobičajene orijentacije crkvene apside, a to je prema
svemu sudeći upravo put prema Krku, za koji je funkci-
onalnije i logičnije da vodi ispred crkvenog pročelja. Za
tu sakralnu građevinu izvori kažu da su je sagradili preci
popa Jakova Frankominića. Posljednji se put spominje
1603., a vizitacija iz 1579. smješta je na predio Kamenjak
(in Caminach). Njezini skromni ostaci nalaze se u nekad
crkvenom drmunu, na lokalitetu Hamčec, istočno od
otočne magistrale, odnosno južno od odvojka stare ceste
za Čižiće i starog puta koji je prolazio istočno od crkve,
s malenim odvojkom iz smjera jezera, dosta daleko od
predjela koji se danas zove Kamenjak. Crkva se nalazila
na vrhu brežuljka, ali je, zajedno s brežuljkom, prepolov-
ljena prokopom prilikom probijanja lokalnog vodovoda.
Od korpusa crkve in situ je sačuvan samo sjeverni dio
508
zida apside, i to u dužini od oko 1,3 m, djelomice zatrpan
zemljom. Na jednom dijelu žbuke apside vidljiv je prije-
laz iz zida u podnicu, a prema ostacima u terenu može
se rekonstruirati čitava linija crkvenog poda u apsidi.
Sjeverno od apside nalaze se dva odlomljena dijela zida
i očito je da se radi o odlomljenim i dislociranim dijelo-
vima iste crkve. Veći komad, okomito postavljen na zid
apside, ima dimenzije 90x120x65 cm, a dimenzije manjeg
komada u neposrednoj blizini iznose 65x45x40 cm, što
je vjerojatno položaj iz doba destrukcije. Struktura zida,
zbog skromnih ostataka prilično nečitka, odaje romaničku
provenijenciju. Oko zidova vidljivi su obilni ostaci vapnene
žbuke, što upućuje na to da je crkva mogla biti svođena.
O vrsti krovnog pokrova svjedoče razbacane krhotine
kupa u okolici. Reambulacijom su geodetski pozicionirani
te arhitektonski snimljeni ostaci s rekonstrukcijom punog
oblika apside.
Literatura
Čaušević-Bully, Valent 2015 M. Čaušević-Bully, I. Valent,
Municipium Flavium Fulfinum, Dijakronijska studija grad-
ske strukture s posebnim osvrtom na forumski prostor,
Prilozi IAZ, vol. 32/2015, Zagreb, 2015: 111 – 146.
Faber 1981 A. Faber, Luka antičkog Fulfina na otoku Krku,
Pomorski zbornik, vol. 19, Rijeka, 1981: 293 – 314.
Faber 1982 A. Faber, Omišalj – antički grad Fulfinum i pret-
historijska gradina, Arheološki pregledi, Vol. 23, Beograd,
1982: 66 – 68.
Faber 1987 A. Faber, Osvrt na neka utvrđenja otoka Krka
od vremena prethistorije do antike i srednjeg vijeka, Prilozi
IAZ, Vol. 3 – 4, Zagreb, 1987: 113 – 140.
Glavičić 2001 M. Glavičić, Fortifikacije na primorskom
obronku Velebita između Senja i Karlobaga, HAnt, Vol. 7,
Pula, 2001: 203 – 215.
Konestra 2015 A. Konestra, Keramika s Foruma Municipia
Flavia Fulfinuma (otok Krk, Hrvatska) – istraživanja 2007. –
2013. g., Prilozi IAZ, Vol. 32., Zagreb, 2015.
Novak 1999 N. Novak, Le choeur de l’église paléochréti-
enne de Mirine près d’Omišalj sur l’île de Krk, HAM, Vol. 5,
Zagreb – Motovun, 1999: 119 – 132.
Novak 2011 N. Novak, Omišalj, Tragovi kršćanskog identi-
teta, Omišalj, 2011.
Novak, Brožič 1996 N. Novak, Brožič, A. Starokršćanski
kompleks na Mirinama u uvali Sapan kraj Omišlja na otoku
Krku, SHP, 3. s., 21 (1995), Split, 1996: 29 – 53.
Pavišić 1983 I. Pavišić, Prilog poznavanju importa u antič-
kom Fulfinumu, Prinosi IAZ, Vol. 1, Zagreb, 1983: 39 – 50.
dr. sc. Smiljan Gluščević
Summary
Land and underwater archaeological excavations, and
recording of a wider area of the site of Fulfinum – Mirine on
the island of Krk were carried out from December 2015 to
February 2016. Archaeological works were carried out for
the purposes of the construction project on land and under-
water parts of the LNG terminal, which has been planned
in the NW part of the island of Krk, at the Cape Zaglav,
between Omišalj and Njivice.
 Primorsko-goranska županija, HAG 13/2016

Redni broj: 280

Lokalitet: Omišalj – Fulfinum – Mirine
Naselje: Omišalj
Grad/općina: Omišalj (otok Krk)
Pravni status: Z-5016
Razdoblje: A, SV
Vrsta radova: pripremni radovi

Od 11. do 23. travnja 2016. trajao je nastavak arheološ-

kih istraživanja na lokalitetu Fulfinum – Mirine u Omišlju.
Istraživanja se provode u okviru dvaju programa, koji
se međusobno nadopunjuju: projekt Općine Omišalj
„Arheološki park Mirine – Fulfinum” te znanstveno-istra-
živački program Udruge aIPAK „Otočno redovništvo na
Kvarneru od 5. do 11. stoljeća”. Posljednji program traje
od 2010., u suradnji s nizom domaćih i stranih znanstvenih
institucija te u partnerstvu s Općinom Omišalj u dijelu pro-
grama koji se izravno tiče područja općine.

Ovogodišnja istraživanja izvedena su na području zone 4,

na predjelu rasprostiranja suburbanog antičkog sklopa, u
čiji se okvir smješta ranosrednjovjekovna crkvica, poznata
pod nazivom „troapsidalna crkva”. Ova djelomično revizij-
ska istraživanja služila su i kao školski teren za hrvatske i
francuske studente, koji bi se kao godišnja aktivnost mogao
organizirati i u okviru budućeg arheološkog parka. Uz arhe-
ološka istraživanja, prilikom posljednjeg sastanka Stručnog
povjerenstva Općine Omišalj za projekt Arheološki park
Mirine – Fulfinum, održanog u studenom 2015., zaključeno
je da bi, u okviru znanstvenog pristupa istraživanju takva
lokaliteta, ali i u okviru muzeološkog projekta, bilo poželjno
proširiti studiju i na okoliš grada u antici, kasnoj antici i
srednjem vijeku. Tako je od ove godine, u sklopu niza novih
znanstvenih suradnji, započeo rad na pitanju paleookoliša,
prehrane bivših populacija, njihovih fizičkih karakteristika,
sanitarnog stanja itd. Te je radove obavila ekipa arheologa
za paleookoliš i geologa iz laboratorija UMR 6249 Chrono-
Environnement du CNRS iz Besançona iz Francuske,
pod vodstvom dr. sc. Hervéa Richarda (CNRS = Centre
national de recherches scientifiques (Francuski nacionalni
centar za znanstvena istraživanja); UMR = Unité mixte
de recherche (znanstvena jedinica, zavod)). Napravljeno
je nekoliko bušotina u omišaljskom jezeru i u dnu uvale
Arheološka topografija uvale Sepen, Mirine – Fulfinum (izradila:
M. Čaušević-Bully)
Tlocrt suburbanog sklopa smještenog u zoni 4 (izradila: M.
Čaušević-Bully, prema snimci Kaducej d.o.o.)
Sepen, kako bi se dobili uzorci sedimenata i eventualnih
tragova polena, sjemenki i ostalih organskih ostataka, koji
su nakon izoliranja poslani i na analizu C-14. Obje datacije
obavio je laboratorij za mjerenje niskih aktivnosti radioak-
tivnog ugljika iz Poznana u Poljskoj. Ekipa paleoparazito-
loga iz laboratorija UMR 6249 Chrono-Environnement iz
Besançona, pod vodstvom Matthieua Le Baillya, uspjela
je izolirati taksone crijevnih parazita na uzorku zemlje iz
kanalizacije unutar antičkog sklopa, što dokazuje zagađe-
nje fekalijama unutar kanala. Taj će nalaz tijekom daljnjih
analiza pomoći i prilikom procjene sanitarnih uvjeta života
unutar suburbanog kompleksa.
Tek započeta istraživanja na zoni 4 omogućila su već sad
bolji uvid u veličinu i rasprostranjenost lokaliteta, za koji se
dosad pretpostavljalo da se radi o antičkoj suburbanoj vili, u
okviru koje se smješta manja crkva. Datum gradnje crkve za
sada se datira u širok vremenski raspon, od 9. do 11. st., no
zasigurno nema izravne veze s antičkim kompleksom koji
je, sudeći prema prvim rezultatima, napušten već u 6. st.
Lokalitet u zoni 4, gdje se nalazi suburbani antički sklop, ima
znatan arheološki potencijal. Ta prva kampanja arheoloških
istraživanja već sad omogućuje nove pretpostavke o njego-
voj funkciji i kronologiji, koji se razlikuju od do sada pretpo-
stavljenih. Prema dosadašnjim prikupljenim podacima, čini
se da je taj suburbani maritimni sklop građen na zapadnim
marginama grada Fulfinuma u mlađim razdobljima antike,

509
 Hrvatski arheološki godišnjak 13/2016
Zračna snimka lokaliteta Mirine – Fulfinum, u prvom planu zona 4
(foto: M. Vuković)
Pogled na odvodni kanal građen od opeke (foto: S. Bully)
sudeći prema prvoj preliminarnoj analizi pronađene kera-
mike (analizu obavili: Ana Konestra iz Arheološkog insti-
tuta u Zagrebu i Ivan Valent). Taj je kompleks, čije točno
rasprostiranje još uvijek nije poznato, posjedovao mari-
timni dio u kojem se nalazilo manje uređeno kupalište s
510
grijanjem, i drugi dio građevina organiziranih na dvama
nivoima, stepenasto, prateći prirodan pad terena. Čini se
da su donji katovi, koji se tek počinju istraživati, bili rezer-
virani za gospodarsku i kućnu funkciju, što potkrepljuje i
nalaz više komada masivnih blokova s utorima namijenje-
nima uglavljivanju drvenih elemenata, možda neke preše
(za masline?). Daljnja istraživanja trebala bi dati nove
elemente za razumijevanje tih gospodarskih instalacija.
Suprotno tom prostoru, za gornje dijelove sklopa, s kojih
se otvara pogled na Riječki zaljev i koji posjeduju kvalitetne
podnice (kao što je opus spicatum), mogla bi se pretposta-
viti rezidencijalna funkcija, iako još nisu pronađeni čvrsti
dokazi za to. Ta manja suburbana vila podlegla je nizu
preinaka i povećanja prostora tijekom čitava razdoblja nje-
zine uporabe, koja seže sve do u 6. st., ako je suditi prema
nalazima keramike. Tako su dodane razne bočne prostorije
(4.1e, 4.1f, 4.1h) s obiju dužih strana centralne građevine –
a njihovo istraživanje tek treba započeti.
Glavni ovogodišnji zaključak jest taj da se u napušten,
djelomično srušen antički sklop upisuje crkva s trima apsi-
dama (4.1a) s bočnom kapelom (4.1b). Zidovi dviju kult­
nih građevina počivaju na obodima poluurušenih antičkih
zidova, no ono što je definitivno začuđujuće jest to da su
antički podovi gornjih prostorija bili savršeno uklopljeni kao
nove podnice crkve i kapele, kao da su još uvijek bili vid-
ljivi prilikom odabira mjesta gradnje crkve iz ranog srednjeg
vijeka. U bilo kojem slučaju, i prema trenutačnom stanju
istraživanja, ni jedan nalaz ne pruža mogućnost pobližeg
datiranja crkve i kapele, koje za sada moraju ostati tek
okvirno datirane između 9. i 11. st., isključivo na temelju
tlocrtnih karakteristika. Što se tiče funkcije, ni jedan nalaz
ne ide u prilog samostanskoj funkciji sklopa, kao što bi to
primjerice bio slučaj s nalazima koji su bili povezani uz
svakodnevni život te istovremeni s crkvicama. Za sada
se može predložiti tek votivna funkcija troapsidalne crkve,
koja se može dovesti u vezu sa svojim položajem na ulazu
u dobro zaštićenu luku Sepen.
Literatura
Čaušević-Bully 2014 M. Čaušević-Bully, La ville de
Fulfinum (île de Krk), Nouveau regard sur le sort d’une
ville antique entre l’Antiquité tardive et le haut Moyen âge,
HAM, 20, Zagreb – Motovun, 2014: 157 – 169.
Čaušević-Bully, Bully 2013 M. Čaušević-Bully, S. Bully,
Kvarner (Croatie). Prospection-inventaire des sites
ecclésiaux et monastiques : campagne 2013, https://jour-
nals.openedition.org/cefr/1059
Čaušević-Bully, Bully 2014 M. Čaušević-Bully, S. Bully,
Archipel du Kvarner (Croatie), Prospection-inventaire des
sites ecclésiaux et monastiques: campagne 2014, https://
journals.openedition.org/cefr/1405
Čaušević-Bully, Bully 2015 M. Čaušević-Bully, S.
Bully, Organisation et architecture des sites ecclésiaux
paléochrétiens de l’archipel du Kvarner (Croatie) – nou-
velles pistes, Adriatlas et l’histoire de l’espace adriatique
du VIe s. a.C. au VIIIe s. p.C., textes réunis par Y. MARION,
F. TASSAUX, Ausonius, Bordeaux, 2015: 247 – 272.
Čaušević-Bully, Bully 2016 M. Čaušević-Bully, S. Bully,
Archipel du Kvarner (Croatie). Prospection-inventaire
des sites ecclésiaux et monastiques : campagne 2015,
 Primorsko-goranska županija, HAG 13/2016
Chronique des activités archéologiques de l’École frança-
ise de Rome, 2016, http://cefr.revues.org/1578
Čaušević-Bully, Valent 2015 M. Čaušević-Bully, I. Valent,
Municipium Flavium Fulfinum, Dijakronijska studija grad-
ske strukture s posebnim osvrtom na forumski prostor,
Prilozi IAZ, Zagreb, 2015.
Jakšić 2007 N. Jakšić, Mirine, HAG, 3/2006, Zagreb,
2007: 297, 298.
dr. sc. Morana Čaušević-Bully
dr. sc. Sébastien Bully
Summary
Archeological ecavations at the site of Fulfinum – Mirine
in Omišalj were continued in the course of April 2016. The
excavations in zone 4 revealed a part of a Late Antiquity
architectural complex, located on the periphery of the
Antiquity city. The complex consists of a small thermal
part and a series of commercial rooms in the north. The
architectural complex was built on two levels, adjusting to
terraces and sloping grounds. Ceramic materials in the
northern part of the probe points to the Late Antiquity. In
lower rooms, a well-constructed brick canal was revealed.
A small church with three pseudo-apses on the back wall
is also located within the complex. It can provisionally be
dated to the period between the ninth and 11th centuries,
i.e. following the collapse of the Late Antiquity edifice.
Apart from the archaeological excavations, this year`s
research also encompassed a probe drilling of the sedi-
ment of a lake in Sepen Cove. The drilling and analysis of
micro and macro organic remains was conducted by the
researchers of the Besançona UMR Chrono-environment
laboratory.
Redni broj: 281
Lokalitet: Osor – benediktinski samostan i crkva sv.
Petra
Naselje: Osor (otok Cres)
Grad/općina: Mali Lošinj (otok Lošinj)
Pravni status: Z-785
Razdoblje: P, A, SV, NV
Vrsta radova: sustavno iskopavanje, konzervacija
U lipnju 2016. organizirana je jedanaesta kampanja arhe-
oloških i konzervatorskih istraživanja benediktinskog
samostana i crkve sv. Petra u Osoru na otoku Cresu.
Istraživanja su dio međunarodnog znanstvenoga projekta
MIC-a za kasnu antiku i srednji vijek Sveučilišta u Zagrebu
i istraživačkog centra ARTeHIS C.N.R.S. iz Dijona te
Konzervatorskoga odjela u Rijeci.
Tijekom ove kampanje iskopavanja su bila usredotočena
na prostor ispred postojeće crkve (sektor V) – vestibul i
zapadni dio romaničke crkve – i na sektor koji graniči sa
zapadnom polovicom crkve na njezinu sjevernom boku
(sektor VI).
S obzirom na bogatstvo nalazišta u smislu stratigrafije i
ukopa (više od 531) i njihovu složenost, bilo je potrebno
511
više od desetljeća da se terenska istraživanja te redov-
ničke crkve počnu privoditi kraju i započne objava sveobu-
hvatnih rezultata.
Tako se desetak godina nakon identifikacije ostataka prve
faze crkvene građevine – otkrivenih u sjevernome zidu
romaničke crkve – uspjela uspostaviti poveznica, na teme-
lju žbuke, s izvornom fasadom otkrivenom tijekom iskopa-
vanja 2015. i na taj način predložiti nov tlocrt crkve (faza 1),
čija bi se gradnja mogla datirati u 6. i 7. st. Ta prva crkva
povezana je i s fragmentima liturgijskog namještaja s kraja
8. – 9. st., koji svjedoči o obnavljanju liturgijskih instalacija
u vrijeme proširenja začelja (faza 2). Među pitanjima koja
još čekaju odgovore, jesu kronološki i funkcionalni odnosi
između građevine prve i druge faze i sjevernih prostor(ij)
a, koji su a priori gospodarske namjene. Treba podsjetiti
da su sjeverno od prvobitne crkve – na mjestu romaničkog
sjevernog broda – pronađene podnice iz istoga razdoblja,
s tragovima gorenja.
Crkva sv. Petra s kraja 8. i 9. stoljeća suvremena je i mauzo-
leju građenim okomito na njezin južni bok, čije je pak posto-
janje potvrđeno u 10. st. Sačuvan tijekom obnove crkve
početkom 11. st., u mauzoleju je do rušenja u 14. st. uko-
pano više od stotinu osoba, većinom redovnika. Redovnici
su pokapani i u crkvi, na privilegiranim pozicijama, a pone-
kad uz grobne priloge (staklene bočice, ulomci opatova ili
biskupova štapa, kositreni kalež). S druge strane, zbog
ukopa žena (prema grobnim prilozima) i djece na prostoru
vestibula, postavlja se pitanje župne funkcije crkve. U ovoj
fazi istraživanja, pretpostavka da je Sv. Petar također bio
sjedište cura animarum grada Osora (ostaci krsnog zdenca
pronađeni u predvorju?) oslanja se isključivo na interpreta-
ciju arheoloških podataka u nedostatku poznatih arhivskih
izvora. S grobovima dviju različitih, ali dijelom suvreme-
nih populacija – redovnika i župljana, to je bogat i jedin-
stven korpus za regiju koji je – i bit će – u središtu interesa
antropologa.
Vestibul crkve (sektor Vb) građen je istodobno s crkvom,
odnosno sastoji se od zida 5.100, koji je produžetak sje-
vernog zida crkve 101 te je vezan sa zidom unutarnjeg
pročelja 5.103 te onim vanjskog pročelja vestibula 5.101.
Predvorje je na sjevernom dijelu dugo 3,32 m, a na južnom
3,04 m, dok mu je unutrašnja širina 11,12 m. Područje obu-
hvaćeno iskopavanjima uključivalo je i prostor širine 1,2 m,
ispred i uz južni zid pročelja.
Sv. Petar – pogled na sjeverni dio vestibula s ostacima ukopane
keramičke posude tijekom istraživanja (foto: I. Marić)
 Hrvatski arheološki godišnjak 13/2016

Sv. Petar – pogled na lokalitet nakon istraživanja (foto: S. Bully)

U vestibul je vodio jedan ulaz probijen na vanjskom zapad-

nom pročelju (5.131), koji je smješten u osi portala unutraš-
njeg pročelja bazilike 5.113. Taj otvor 5.131, širine 2,40 m,
naglašen je dvjema manjim, u prostoru vestibula, istaknu-
tim zidanim strukturama (5.147 i 5.146), okvirnih dimenzija
0,20x0,40 m, čiji se pandani (5.150 i 5.149) nalaze s jedne
i druge strane unutrašnjeg portala 5.113. Vjerojatno je riječ
o sustavu unutrašnjih lezena ili pilastara, koji su prihvaćali
pojasnice središnjeg svođenog traveja ili pak dijafragmat-
ske lukove. To je jedna od najvažnijih točaka arhitektonske
analize vestibula, koju će trebati produbiti, tim više što ti
uski zidani istaci imaju jasnu ulogu u razdiobi unutrašnjeg
prostora predvorja. Ponajprije utvrđuju granice tzv. „central-
nog traveja”, u kojem su grupirani privilegirani ukopi (5.158,
5.134, 5.170 i 5.180), od kojih su tri zidane grobnice. U
tom središnjem dijelu vestibula sačuvani su također tragovi
popločenja (5.106 – 5.1037), koje se nalazi na koti 11,32 m.
Drugi par „lezena” nalazi se sjevernije (5.151 i 5.148) te
zajedno sa zidanim istacima 5.147 – 5.150 omeđuje drugi
„travej”, koji je prilično uži, odnosno širok tek 0,80 m. U
tom „traveju” također je smještena jedna zidana grobnica
(5.133). Međutim, vrhovi ogradnih zidova te grobnice
nalaze se na gotovo jednakoj visinskoj koti kao i popločenje Sv. Petar – bizantski solidus Romana III. Argira (foto: I. Valent)
5.1037, što jasno upućuje na to da je pokrovna ploča grob-
nice bila smještena nešto više te da je nužno tvorila stubu grobnica, već neuobičajena instalacija (Str. 5.140), koja se
prema prostoru koji je zauzimao južnu trećinu vestibula. U sastoji od velike keramičke posude – otprilike 40 cm visoke
tom su pak prostoru, također omeđenom parom „lezena”, i jednakog promjera – ukopane u pod. Otvor posude nala-
sačuvani tragovi pripremnog sloja za pod od žbuke, koji zio se više-manje u nivou pripremnog sloja poda 5.1005,
se nalazi na koti od 11,60 m. Dioba unutrašnjeg prostora što vjerojatno upućuje na postojanje sustava obturacije
vestibula, arhitektonski naglašena „lezenama”, kao i nekom daskom ili pločom.
razlika u visinama podova, također je razvidna u drugači- Južni dio prostora vestibula omeđen je parom „lezena”
joj namjeni sjeverne trećine prostora. Naime, za razliku od 5.146 i 5.149, smještenih s južne strane otvora 5.113 i
ostatka vestibula, u taj dio prostora nije smještena ni jedna 5.131. Uzduž južnoga zida pronađen je radni nivo, koji se

512
 Primorsko-goranska županija, HAG 13/2016

može povezati s podom 5.138, utvrđenim u sjevernoj trećini

prostora. Taj je podni nivo probio zidani temelj (5.191), koji
je malo odmaknut od zapadnog zida 5.101, a nepravilnog
je pravokutnog oblika (cca 0,80x0,80 cm). U mlađoj fazi
ta je zidana struktura porušena i poravnata tankim slojem
žbuke, koji je služio kao priprema za nov pod.
Otkriće vestibula ranoromaničke crkve iznimno je te je
jedan od rijetkih, ako ne i jedini primjer na području istoč-
noga Jadrana. Naime, dosad su bili poznati vestibuli i
razna predvorja uglavnom kasnoantičkih te nekoliko rano-
srednjovjekovnih crkava. To je zasad jedini poznat rano-
romanički primjer, a dodatnu mu važnost pridodaje ana-
logija s predvorjem crkve u Pomposi, koja je dovođena u
izravnu vezu s osorskom opatijom zbog nekoliko razloga.
Osim ideoloških, odnosno reformatorskih koji se odnose na
bl. Gaudencija te njegovih veza s talijanskim istomišljeni-
cima, čija ja prisutnost u Pomposi dobro dokumentirana,
valja ponovno navesti već uočene, a nedavno i dodatno
potvrđene analogije između skulpture kojom je ukrašeno
pročelje crkve u Pomposi te ulomaka pronađenih tijekom
iskopavanja. Iako još uvijek nije u potpunosti riješeno pita-
nje smještaja, odnosno kompozicije pojedinih dekorativ-
nih elemenata, velika je vjerojatnost da je upravo pročelje
pronađenog vestibula bilo ukrašeno dijelom te dekoracije,
koja se sigurno sastoji od dekorativnih frizova. Nadalje,
vestibul crkve iznimno je vrijedan i zbog unutarnje raspo-
djele prostora, na što treba posebno obratiti pažnju prilikom
restauracije svih pilastara i različitih nivoa podnica. Tijekom
iskopavanja vestibula i otkrivanja arhitektonski razvijenog
i funkcionalno „mišljenog” prostora nametnula su se i
druga pitanja. U nedostatku do danas utvrđenih usporedbi,
nastavlja se proučavanje funkcije prostora – s obzirom na
instalaciju keramičke posude u njezinoj sjevernoj trećini – s
uvjerenjem da je to glavni element za razumijevanje tog Samostan sv. Petra – pogled na grobnicu 5.184 (foto: M.
prostora, a i same crkve. Čaušević-Bully)
Ove su godine nastavljena i iskopavanja u sektoru VI (sje-
verno od crkve) započeta u 2015. i bit će završena tek pogrebnim ritualima i kvalitetom grobnih priloga svjedoče
sljedeće godine. To je sektor kompleksne stratigrafije, s o novim i drugačijim spoznajama o kulturi željeznog doba
iznimno gustim ukopima i složen u građevine. Ovogodišnji na području Osora i cresko-lošinjskog arhipelaga. Riječ
se rad fokusirao na iskopavanje 48 ukopa iz razdoblja je o ukopima u fetalnom položaju, čiji su rubovi omeđeni
postojanja romaničke crkve. Uglavnom se radi o običnim okomito postavljenim vapnenačkim pločama. Osteološka
ukopima u zemljanim rakama ili drvenim sanducima, s građa relativno je dobro očuvana i važna za buduće antro-
iznimkom dviju zidanih grobnica prislonjenih uz sjeverni pološke analize.
zid vestibula. U ispuni zidane grobnice 6.168 pronađena Što se tiče grobnih priloga, jedan je ukop bio bogat nala-
su dva solida bizantskog cara Romana III. Argira (1028. – zima. S tipološko-stilskog stajališta, predmeti iz dvaju gro-
1034.), koji mogu poslužiti kao terminus post quem, i jedno bova kronološki su vrlo bliski. Pokojnika iz ukopa 5.184
su od rijetkih materijalnih svjedočanstava Bizanta u Osoru krasio je visokokvalitetan nakit: masivna brončana fibula
za to razdoblje. s dvostrukom spiralnom osmicom, tri brončane narukvice
Nadalje, u istome sektoru potvrđeni su nalazi s kraja kasne s presavijenim krajevima, tri jantarne perlice, osam stakle-
antike, odnosno početaka ranog srednjeg vijeka. Naime, nih kuglica od plavog stakla, dvanaest ulomaka prugastih
ispod sloja srednjovjekovnih ukopa nađeni su ostaci naj- koštanih perli. S obzirom na tipološko-stilsku klasifikaciju
vjerojatnije kasnoantičke arhitekture, koja je očito imala nabrojenih predmeta, kao i prilično graciozan aspekt pokoj-
predominantno gospodarsku namjenu. Stratigrafija uvelike nika, najvjerojatnije je riječ o ukopu žene. Prisutnost masiv-
podsjeća na situaciju uočenu na prostoru sektora IV, toč- nih brončanih fibula jadranskog tipa ili tipa B karakteristična
nije njegovu dijelu koji zauzima južni brod ranoromaničke je za ženske, ponekad dječje, ali nikad za muške ukope.
crkve i prethodi njezinoj gradnji. Skup nabrojenih predmeta sugerira visok status pokopane
Tijekom ove istraživačke kampanje otkrivene su dvije nove osobe. Za to područje, radi se o bogatom ukopu s nizom
grobnice iz željeznog doba, ispod srednjovjekovne zidane ukrasa tipičnih za grobnice osorske protohistorijske zajed-
grobnice (5.186), koja je prislonjena uz pročelje trijema. Te nice, posebice dvije jantarne kuglice poligonalnog oblika,
dvije grobnice sada pripadaju skupini od pet ukopa iz želje- dosad poznate samo iz tumula u blizini osorskoga groblja.
znog doba koje su otkrivene na lokalitetu, a koje različitim Do tada se smatralo da se ta vrsta ukrasa rabi samo za

513
 Hrvatski arheološki godišnjak 13/2016
ukrašavanje igala luksuznih fibula tipa Osor. Njihovo otkriće
u ovom kontekstu govori u prilog postojanju drugih vrsta
uporabe, pri čemu se može zaključiti da su se mogle nositi
pojedinačno kao privjesci, amuleti, ogrlice itd. Staklene i
koštane perlice također su važne, posebice jer su prvi put
u Osoru otkrivene u arheološkom kontekstu, stoga će ovo
otkriće pružiti dodatnu znanstvenu vrijednost za buduće
analize te vrste grobnih priloga.
Literatura
Čaušević-Bully et al. 2017 M. Čaušević-Bully, I. Marić, S,
Bully, M. Jurković avec une contribution de L. Dugorepec et
M. Blečić Kavur, Le monastère de Saint-Pierre d’Osor (île
de Cres) : onzième campagne d’études archéologiques,
HAM, 22, Zagreb – Motovun, 2017.
Jurković et al. 2012 M. Jurković, M. Čaušević-Bully, I.
Marić, S. Bully, Le monastère de Saint-Pierre d’Osor (île de
Cres): sixème campagne d’études archéologiques, HAM,
18, Zagreb – Motovun, 2012: 459 – 476.
Marić et al. 2014 I. Marić, S. Bully, M. Jurković, M.
Čaušević-Bully, Le monastère de Saint-Pierre d’Osor (île
de Cres): huitième campagne d’études archéologiques,
Zagreb – Motovun, HAM, 20, Zagreb – Motovun, 2014:
463 – 479.
Sébastien Bully
Miljenko Jurković
Morana Čaušević-Bully
Iva Marić
Summary
The 11th campaign of the archaeological and conservation
investigations at the Benedictine monastery and the church of
St Peter in Osor on the island of Cres took place in the course
of June 2016. This year`s investigation was mainly focused
on completing the archaeological excavations of the Vestibule
and the area north of the church (sectors V and VI). They
represent the final excavations of the Early-Romanesque
church and its surroundings. The discovery of the vestibule
represents a rare, if not a unique find in the Eastern Adriatic.
It represents a complex edifice in terms of its architecture and
function. The significance of the church also arises from the
analogy with the vestibule of a church in Pomposa that can be
related to the Osor abbey for several reasons.
Redni broj: 282
Lokalitet: Osor 28
Naselje: Osor (otok Cres)
Grad/općina: Mali Lošnji (otok Lošinj)
Pravni status: Z-3081 (kulturno-povijesna cjelina)
Razdoblje: A
Vrsta radova: sondažno iskopavanje
Od 2. kolovoza do 26. rujna 2016. trajalo je sondažno arhe-
ološko istraživanje eksterijera uz objekte na lokaciji Osor
28 (k.č. 15/5 i k.č. zgr. 164, k.o. Osor), u naselju Osoru na
otoku Cresu. Te je radove propisao Konzervatorski odjel
514
Geodetska snimka (izradio: M. Makarun)
u Rijeci u postupku legalizacije nezakonito građenih gra-
đevinskih objekata, koji se nalaze unutar stare gradske
jezgre Osora, u istočnom dijelu naselja uz put koji vodi
prema crkvi sv. Petra. Lokalitet je istražila arheološka
tvrtka Arheo Kvarner d.o.o. iz Vrbnika. Voditelj istraživa-
nja bio je Matija Makarun, dipl. arheo., a u istraživanjima
su sudjelovali studenti arheologije Dalibor Branković i Vito
Benvin, uz ispomoć fizičkih radnika Eme Aničić i Jurja
Makaruna.
Prilikom istraživanja dviju sondi (A i B), ukupne površine
70 m2, definirana je 51 stratigrafska jedinica, među kojima
se većinom nalaze strukture podnica i zidova te arheo-
loški slojevi. Pokretni nalazi većinom su zastupljeni kera-
mikom, čiju je produkciju moguće podijeliti u četiri grupe:
helenistička keramika (crno glazirana, oslikana i keramika
gnathia), antička keramika (amfore i terra sigillata), rano-
srednjovjekovna kućna keramika i novovjekovna glazirana
keramika. Osim keramike, nađena su i 22 posebna nalaza.
Sonda A, površine 50 m2, bila je podijeljena u dva sektora.
Sektor A, odnosno iskop dužine 11 m, širine 1,30 m, smjera
pružanja zapad-istok, nalazio se na istočnom dijelu dvo-
rišta između ogradnog zida parcele sa sjeverne strane i
mobilnih kuća smještenih u istom dvorištu s južne strane.
Prema zapadu, na sektor A nadovezivao se sektor B, odno-
sno velika sonda dužine 8,50 m i širine 5 m. Sonda B imala
je površinu od 20 m2, širine 4,30 m i dužine 4,70 m.
Najstariji nalaz ustanovljen na lokalitetu, datiran u ranocar-
ski period, lociran je u sektoru A u kvadrantu A1, na visini
od 2,23 m n. v. Riječ je zidu (SJ 017) građenom od pravil-
nih klesanaca povezanih žbukom, definiranom u dužini od
1,30 m, širini od 45 m i visini od 1,10 m, smjera SZ-JI. U
slojevima uza zid bila je prisutna rimskodobna keramika
datirana od 1. st. pr. Kr. do 2. st. U kontekstu zida nađena
je tek djelomično sačuvana podnica (SJ 025) većeg kame-
nja povezanog žbukom. U iste vremenske okvire datiraju
se i nalazi masnog crvenog sloja s velikom koncentracijom
ulomaka amfora (SJ 040) definiranima u kvadrantima B1 i
B3 sektora B te u zapadnom dijelu sonde B i struktura zida,
odnosno temelja zida (SJ 039) smjera zapad-istok, nađena
u kvadrantu B1 sektora B.
 Primorsko-goranska županija, HAG 13/2016
Druga faza gradnje, dokumentirana na toj mikrolokaciji,
povezana je s negiranjem starijeg objekta kojem pripadaju
zid (SJ 017) i ostatak podnice (SJ 025) te njegovim zatrpa-
vanjem i djelomičnim preslojavanjem. Iznad ostataka pod-
nice u kvadrantu A1 i u kvadrantima A2, B1 i B3 nađene su
novije podnice sastavljene od nabijenog pijeska, manjeg
kamenja i zemlje (SJ 013 i 019). Fazu gradnje podnice na
temelju ulomaka keramike u slojevima ispod podnice treba
datirati nakon 3. st.
Sljedeća faza gradnje bila je opsežnija i bolje je sačuvana od
prethodnih dviju. Predstavljena je gradnjom većeg objekta
širine 9 m i dužine veće od 8 m. Najveći dio objekta defini-
ran je u sektoru B te sondi B. Objekt se sastojao od dviju
prostorija. Sjeverna prostorija obrubljena je zidom SJ 014 A
sa sjeverne strane i zidom SJ 014 B s istočne strane te
polukružnim zidom SJ 014 D sa zapadne i južne strane.
Zidovi SJ 014 A i B načinom su gradnje istovjetni, građeni
od poluobrađenih klesanaca uslojenih u pravilne redove s
minimalno vezivnog materijala. U istu fazu gradnje datira
se i zid 009 nađen u sektoru A2 sonde A. Zid je jednakog
smjera pružanja kao i zid SJ 014 B te je istovrsnog načina
gradnje kao i prethodno dva spomenuta zida. Osim toga,
gradnjom zidova SJ 014 B i 009, odnosno njegovih temelja,
probijene su podnice druge faze gradnje SJ 013 i SJ 019.
Gradnja tog većeg objekta definiranog u cijelom sektoru B
sonde A i u sondi B odvijala se u dvjema fazama. U prvu se
fazu datira gradnja sjevernog, najvjerojatnije perimetralnog
zida objekta SJ 014 A, na njega okomito položenog zida
SJ 014 B te zida (SJ 009) paralelnog s njim. U drugoj fazi
objekt se proširuje prema jugu gradnjom zida SJ 014 C i
gradnjom polukružnog zida SJ 014 D te se formira sjeverna
prostorija.
Površina sjeverne prostorije iznosila je 22,5 m2
(6,65x3,39 m). Popločenje prostorije bilo je izvedeno od
nepravilnih kamenih ploča utisnutih u zemlju i parcijalno
povezanih žbukom. Zanimljivo je to da se u tankom sloju
direktno iznad podnice našlo mnoštvo školjaka i životinj-
skih kostiju, što bi upućivalo na funkciju prostorije kao kuhi-
nje. U taj sjeverni objekt ulazilo se iz južnog prostora kroz
vrata širine 1,13 m, čiji su tragovi nađeni u istočnom dijelu
zida (SJ 014 D).
U južnom je prostoru pod u maniri sličnoj onoj sjeverne pro-
storije, no bez žbuke (SJ 031) i kamenim pločama utisnu-
tima u zemlju. Osim toga nađeno je stepenasto povišenje
podnice koje je pratilo liniju pružanja zidova SJ 014 C i D. U
zidu SJ 014 C, koji obrubljuje južni prostor s istočne strane,
ustanovljeni su tragovi vrata širine 1,5 m, koja upućuju
Kasnoantički objekt nađen u sondi A (foto: M. Makarun)
515
na komunikaciju iz južnog prostora prema istoku. Dakle
iz južnog, popločanog prostora, interpretiranog kao atrij
velikog objekta, komuniciralo se sa sjevernim objektom i
prema pretpostavljenom objektu na istoku.
Problem se javlja u interpretaciji zida (SJ 009) nađenog u
kvadrantu A2, smjera pružanja sjever-jug, građenog jedna-
kom manirom kao zidovi SJ 014 A i B iz prve faze gradnje
objekta. Taj zid nalazi se 3,20 m istočno od zida SJ 014 A
i u potpunosti je paralelan s njim. Njihov nastanak mora
se datirati u istu fazu, no pitanje je pripada li zid SJ 009
drugom objektu ili je dio istog objekta kojem pripadaju
zidovi SJ 014 A-D.
Prema prvoj pretpostavci, zid SJ 009 bio bi u tom smislu
zapadni perimetralni zid još jednog objekta, koji se nalazio
istočno od velikog objekta nađenog u sektoru B sonde A i
sondi B. Ta pretpostavka uključivala bi i postojanje ulične
komunikacije smjera sjever-jug između tih dvaju objekata.
U drugoj teoriji, zid SJ009 bio je sastavni dio velikog objekta
kao njegov istočni perimetralni zid, formirajući na taj način
još jednu prostoriju s istočne strane, širine 3,20 m, u koju
se ulazilo iz atrija. Nažalost, nisu nađeni tragovi podnice
istočno od objekta, koji bi uvelike razjasnili dvojbu, a povr-
šina istraživanja bila je premala da bi dala više podataka.
Prema nalazima keramike, gradnja objekta dogodila se
nakon 3. – 4. st., kada se datiraju nalazi u sloju na kojem se
temelji zid SJ 014 A. Nalazi kasnoantičke narebrene kera-
mike, koja se proizvodi od 4. do 6. st., u sloju iznad podnice
(SJ 030) potvrđuju tu dataciju.
U sondi B, na samom zapadnom dijelu, nađen je ugao još
jednog objekta, čiji je nastanak datiran u finalnu fazu grad-
nje na tom području. Sjevernim zidom objekt se prislonio i
dijelom preslojio zid prve faze SJ 014 B. Njegova se grad-
nja mora datirati nakon druge faze gradnje većeg objekta,
budući da kotom temeljne stope nadvisuje kotu podnice
velikog objekta. U sloju na kojem se temelje zidovi objekta
nađena je kasnoantička i ranosrednjovjekovna keramika. U
zapuni objekta koju je činio nasip pijeska i građevne kera-
mike nađeni su ulomci glazirane keramike iz 15. i 16. st.,
dakle objekt je morao nastati u kasnoj antici i ranom sred-
njem vijeku, a njegovo napuštanje moralo se dogoditi u 15.
i 16. st.
Matija Makarun
Summary
A probe archaeological excavation at the site of 28 Osor
(cadastral parcel 15/5 and 164, cadastral municipality of
Osor) in Osor was conducted in the course of 2016. The
investigation was a prerequisite for the legalisation of the
buildings built without a permit. The buildings are located
within the historic core of Osor, in the eastern part of the
city, by the road running to the church of St Peter. The
excavation revealed the remains of Early Imperial and Late
Antiquity urban architecture. In the easternmost part of
probe A, an Early Imperial wall with the flooring was found.
All other finds can be dated to Late Antiquity, when a larger
building was constructed at the site. The Late Antiquity
building was constructed in three phases. Apart from the
walls, also uncovered was flooring made of stone pushed
into soil.
 Hrvatski arheološki godišnjak 13/2016
Redni broj: 283
Lokalitet: Otok Rab – arheološka topografija
Naselje: MO Gornja i Donja Supetarska draga, MO
Mundanije, MO Banjol, MO Barbat, MO Kampor
Grad/općina: Rab, Lopar
Pravni status: –
Razdoblje: P, A, SV
Vrsta radova: terenski pregled
Od 5. do 23. rujna 2016. terenski su pregledana pojedina
područja na otoku Rabu te su probno sondirani otprije utvr-
đeni lokaliteti. Istraživanja su bila dio projekta „Arheološka
topografija otoka Raba”, koji je 2013. pokrenuo Institut za
arheologiju u suradnji s Konzervatorskim odjelom u Rijeci
(Lipovac Vrkljan et al. 2014) radi identifikacije i dokumen-
tiranja arheoloških lokaliteta otoka Raba. Voditeljica istra-
živanja bila je dr. sc. Ana Konestra, zamjenica voditeljice
Nera Šegvić, MsC, dipl. arheo., a u istraživanjima su sudje-
lovali Paula Androić Gračanin, mag. arheo., vanjski surad-
nik Ranko Starac, kustos Pomorskog i povijesnog muzeja
Hrvatskog primorja Rijeka te studenti Ines Korošec i Luka
Modrić. Radove je financiralo Ministarstvo kulture.
Terenski pregledi obuhvatili su područje Kampora, Mundanija
i Lopra. Na području Mundanijskoga i Kamporskoga polja
utvrđeno je nekoliko neevidentiranih lokaliteta, mahom
identificiranih na temelju ostataka arhitekture ukomponi-
rane unutar recentnih suhozida i pokretnih nalaza razasutih
po gromačama. Riječ je o položajima Ograde (Supetarska
draga, LOK-89), Derine (Dumičići, LOK-91), Nad Matušani/
Coplaca (LOK-92), Boljfari (Kamporsko polje, LOK-93) i
Tafarije (Kamporsko polje, LOK-94). Ti su lokaliteti smje-
šteni unutar flišnih polja u unutrašnjosti otoka, a njihov ras-
pored upućuje na mogućnost smještanja uz trase (neka-
dašnjih) putova te bi se svi prema položaju i pojedinim
nalazima mogli definirati kao ruralni sklopovi. Površinski
pokretni nalazi upućuju na kasnoantičku dataciju, iako
nisu isključene i starije faze. Sličan je zaključak moguć i
za lokalitet koji se povezuje s crkvom u šumi Dundo (tzv.
Sv. Ciprijan) (Rizner 2012 s ranijom literaturom), s čije se
sjeverne strane proteže više zidnih struktura, uz koje se
javljaju rasuti nalazi antičke građevne keramike.
Pregledan je i položaj Ravnice na rtu Sorinj (LOK-86),
koji spominju kazivači i stručna literatura (Rizner 2012), a
s ciljem utvrđivanja postojanja prapovijesnih te mogućih
kasnoantičkih struktura. Tijekom pregleda evidentirano
je sedam rasutih kružnih gomila, koje bi na temelju pre-
liminarnog uvida mogle biti interpretirane kao destruirani
tumuli, dok nisu uočeni tragovi kasnoantičkog lokaliteta.
Na hrptu koji dijeli Mundanijsko i Kamporsko polje pre-
gledan je položaj uz koji se veže toponim Sv. Kristofor
(LOK-87), kao i položaj Kod Kućine na granici Banjola i
Mundanija (LOK-88), te su utvrđene zidne strukture pret-
postavljene recentnije datacije.
Probnim sondiranjem obuhvaćeni su lokaliteti Za
Markovićem (LOK-70) u Banjolu i Pudarica (LOK-77) u
Barbatu. Na položaju Za Markovićem, na području Snuge
u Banjolu, otprije je utvrđeno postojanje antičke arhitek-
ture i rasutih pokretnih nalaza. U Sondi 1, postavljenoj
sa sjeverne strane antičkoga zida, danas inkorporiranog
u suhozidni potporni zid terase, nisu utvrđeni arheološki
516
Lokalitet Za Markovićem, završna situacija u sondi 2; destruirana
struktura, živac sa slojem žbuke i sloj urušenja (foto: P. Androić
Gračanin)
slojevi, već samo sterilan sediment i kamen živac. U Sondi
2, postavljenoj sa sjeverne strane navedenoga zida, odno-
sno na gornjoj terasi, utvrđena je kompleksnija stratigra-
fija i strukture, no čija je interpretacija, zbog male površine
iskopa, teška. U svakom je slučaju riječ o slojevima uru-
šenja (SJ 009, 013, 015, 016), mogućeg naknadnog kori-
štenja prostorom (SJ 012) te manjim segmentima struk-
tura i moguće podnice u vidu žbuke postavljene na živac
(SJ 014, 017/020, SJ 018). Nalaz Gordijanova brončanog
novca unutar sloja urušenja SJ 009 upućuje na to da su
utvrđene strukture nastale prije pol. 3. st., dok ostali nalazi
govore u prilog kasnoantičke faze korištenja tim prosto-
rom (keramika, staklo). Posebno se ističe i nalaz brončane
posude, vjerojatno vrča, čija će konzervacija i restauracija
omogućiti preciznije tipološko definiranje. Lokalitet na tom
položaju valjalo bi povezati uz nalaze koji su zabilježeni u
blizini crkve sv. Anastazija, smještene tek nekoliko dese-
taka metara zapadnije (Nedved 1990: 22, 23).
Lokalitet iz istog razdoblja probno je sondiran u zaleđu uvale
Pudarica, na istočnom dijelu Barbata. Ponad pristup­ne
ceste za uvalu, u kojoj se nekad smještalo trajektno prista-
nište, u profilu bagerskoga iskopa uočeni su slojevi s antič-
kom građevnom keramikom i ulomci ljudskih kostiju, stoga
je uslijedilo probno sondiranje, čime se želio utvrditi karak-
ter nalaza i spriječiti njihovo daljnje propadanje. Sondom
dimenzija 1,5x1,5 m, orijentiranom u smjeru J-S, zahva-
ćeno je područje na kojem se pretpostavljalo protezanje
dijelom destruirane grobne strukture. Već nakon uklanja-
nja površinskog sloja rastresitog šljunkastog sedimenta
(tzv. pržine, SJ 001), uočena je urušena struktura groba,
odnosno pomiješani ulomci građevne keramike, kamenja
i grumenja žbuke (SJ 003, 005), dok je sjevernije uočen
još jedan sličan sloj, koji se podvlači ispod profila iskopa
(SJ 004). Ispod sloja urušenja definirana je zapuna groba
SJ 006, a daljnjim su spuštanjem definirani i ukopi više
osoba, od kojih je samo jedan kostur pronađen u ispruže-
nom položaju (SJ 007), dakle in situ, dok su ostali zapravo
dio kosturnice (SJ 008/009, SJ 010). Preliminarnom je ana-
lizom utvrđeno da se mahom radi o dječjim ukopima, uz
mogućnost ukopa nedonoščadi, dok je samo jedan frag­
ment kosti moguće povezati uz osobu starije životne dobi.
 Primorsko-goranska županija, HAG 13/2016
Lokalitet Pudarica, situacija u grobu 1 tijekom istraživanja (foto:
N. Šegvić)
Strukturu groba tvori podnica od tegula (SJ 013), okrenutih
s krilcima prema dolje, dok su zidovi (SJ 011, 012), koji su
postavljeni na podnicu, građeni od nepravilnoga kamenja
i žbuke, koja je s unutarnje strane zaglađena. Moguće je
pretpostaviti da je i pokrov groba bio izrađen od građevne
keramike (tegula i imbreksa). Osim nalaza nummusa iz
izbačene zemlje te više ulomaka stakla, na temelju kojih se
grob datira u kasnu antiku, također je pronađena jantarna
perla i jedan željezni čavao. Osim istraženoga groba, na
temelju SJ 004 moguće je pretpostaviti da se na tom polo-
žaju nalazi više kasnoantičkih grobova, odnosno nekro-
pola, koja se uvjetno može povezati uz lokalitet na polo-
žaju Valmartina (LOK-76), udaljen nekoliko stotina metara
prema zapadu (Lipovac Vrkljan et al. 2015; Lipovac Vrkljan
et al. 2016) ili pak uz neki dosad neidentificiran lokalitet u
neposrednoj blizini grobova.
Tijekom istraživanja 2016. tako su prikupljeni novi podaci
o naseljavanju otoka u kasnoj antici, pa iako su do sad bili
poznati pojedini položaji koji su se povezivali s kasnoan-
tičkim nekropolama i ukopima (Rizner 2012), sada su prvi
put istraženi i ukopi iz toga razdoblja. Time je definirana
slika gustoga naseljavanja rapskih polja i lokacija uz obale
Barbata, no tek će daljnja istraživanja i probna sondiranja
pružiti detaljniju kronološku sliku, unutar koje su posebno
upitne starije faze navedenih lokaliteta, koje nije moguće
razaznati iz površinskoga materijala.
Literatura
Lipovac Vrkljan et al. 2014 G. Lipovac Vrkljan, B. Šiljeg,
I. Ožanić Roguljić, A. Konestra, I. Kostešić, N. Šegvić,
Projekt „Arheološka topografija otoka Raba: rezultati teren-
skog pregleda poluotoka Lopara u 2013. godini”, AIA, X,
Zagreb, 2014: 202 – 208.
Lipovac Vrkljan et al. 2015 G. Lipovac Vrkljan, A.
Konestra, Projekt „Arheološka topografija otoka Raba –
rezultati terenskog pregleda na području grada Raba u
2014. godini” i izložba „Arheološka topografija: putovanje
kroz prošlost Lopara”, AIA, XI, Zagreb, 2015: 128 – 132.
Lipovac Vrkljan et al. 2016 G. Lipovac Vrkljan, A.
Konestra, I. Radić Rossi, Rezultati aktivnosti projekta
517
„Arheološka topografja otoka Raba” u 2015. g.: terenski
pregledi, obrada arheološke građe, popularizacija znano-
sti, AIA, XII, 2015: 201 – 205.
Nedved 1990 B. Nedved, Felix Arba, Pregled povijesti i
spomenika otoka Raba u rano rimsko doba, Rab, 1990.
Rizner 2012 M. Rizner, Arheološka topografija otoka Raba,
Rapski zbornik, II, Rab, 2012: 37 – 42.
dr. sc. Ana Konestra
Nera Šegvić
Paula Androić Gračanin
Ranko Starac
Summary
A field survey of several different areas on the island of Rab
and probing of previously chosen sites were conducted in
the course of September 2016. The surveys and probes
were located on the sites of Pudarica and Za Markovićem.
The areas of Mundanijsko and Kamporsko polje were re-
inspected and a number of Roman rural sites was iden-
tified. The field survey of the area of Sorinj revealed a
number of stone mounds, possibly tumuli. The probing in
the area of Pudarica Cove revealed the remains of a Late
Antiquity tomb built of tegulae, imbrices and stone bound
by mortar, with predominantly children’s burials. A probe
located on a terrace over Antiquity-period walls at the site
of Za Markovićem revealed a complex stratigraphy and rich
movable finds, but the scale of the excavation makes the
interpretation very difficult.
Redni broj: 284
Lokalitet: Otok Rab – uvala Podšilo
Naselje: Lopar
Grad/općina: Lopar (otok Rab)
Pravni status: –
Razdoblje: A
Vrsta radova: geofizičko istraživanje
Od 24. do 27. travnja 2016. trajala su geofizička mjerenja
i geoarheološka istraživanja na području uvale Podšilo
na otoku Rabu, gdje je 2009. istražena rimska keramičar-
ska peć (Lipovac Vrkljan, Šiljeg 2010; 2012). Ta su istra-
živanja dio aktivnosti projekta RED – Rimska ekonomija
u Dalmaciji: proizvodnja, distribucija i potražnja u svijetlu
keramičarskih radionica (HRZZ, IP-11-2013-3973). U istra-
živanjima su sudjelovali: voditeljica istraživanja dr. sc. Ana
Konestra i zamjenica voditeljice dr. sc. Goranka Lipovac
Vrkljan (s Instituta za arheologiju u Zagrebu) te suradnici
u geofizičkim mjerenjima dr. Fabian Welc (Institut za arhe-
ologiju Sveučilišta Cardinal Stefan Wyszyński u Varšavi,
Poljska) i dr. Radosław Mieszkowski (Geološki fakultet
Sveučilišta u Varšavi, Poljska). Općina Lopar – Centar za
kulturu i komunalno poduzeće Vrutak pružili su logističku
pomoć u istraživanjima.
Nakon geofizičkih mjerenja, uslijedila su i lokalizirana buše-
nja ručnim svrdlom kako bi se na malom uzorku provjerila
stratigrafija pojedinog područja te su snimljeni i analizirani
 Hrvatski arheološki godišnjak 13/2016
Uvala Podšilo s obilježenim područjima geofizičkih mjerenja i položajem antičke keramičarske peći
pojedini erodirani profili. Geofizička su mjerenja provedena
primjenom triju metoda, odnosno magnetnom metodom,
georadarom i metodom geoelektričnog otpora, za što su
upotrebljavani uređaji Bartington Grad601 British, Mala
RAMAC GPR i Abem Terrameter LS. Mjerni profili bili su
udaljeni 0,5 m, dok su elektrode za mjerenje geoelektričnog
otpora bile postavljene na udaljenostima od 0,75 do 1 m.
Uvala Podšilo smješta se u sjeveroistočnom dijelu flišnoga
loparskog poluotoka, a karakteriziraju je veći žal te strmije
južne padine, dok se sjeverni obronci blaže spuštaju prema
središtu uvale kojim teče potok Tićevo. U više je navrata
reambulacijom šireg prostora uvale utvrđeno postojanje
različitih struktura i nakupina rastresitoga arheološkog
materijala, koje upućuju na postojanje antičke arhitekture
u zaleđu uvale (Lipovac Vrkljan et al. 2014).
Uz sjeverne obale uvale, prema punti Šilo, 2009. istra-
žena je manja rimskodobna četverokutna keramičarska
peć tipa Cuomo di Caprio IIb, za koju se pretpostavlja da
je višekratno upotrebljavana uz pregradnju začelnoga dijela
(Lipovac Vrkljan, Šiljeg 2010; 2012). U samoj zapuni te na
okolnom području utvrđena je manja količina nazala, mahom
ulomaka građevne keramike (tegule, imbreksi) koji se jav-
ljaju u dvjema vrlo karakterističnim keramičkim strukturama,
što upućuje na njihovu proizvodnju unutar istražene peći.
Upravo je taj nalaz, jedan od rijetkih analognih na području
provincije Dalmacije, potaknuo uključivanje lokaliteta Podšilo
u projekt RED, radi boljeg razumijevanja organizacije kera-
mičarske proizvodnje u sklopu jednoga, po svemu sudeći,
ruralnoga gospodarsko-rezidencijalnog kompleksa.
Područja koja su izabrana za istraživanja smještaju se na
južnom i sjevernom obronku zaleđa uvale, odnosno s obiju
518
strana potoka koji ga presijeca, preciznije na položajima
zaravni Podkućine i Beli grad. Ukopno je izabrano pet mjer-
nih područja. Na području koje se u lokalnoj mikrotoponi-
miji naziva Beli grad uočena je veća suhozidna ograda,
danas mahom urušena, unutar čije se strukture javlja veća
količina blokova kamena vapnenca te u manjoj mjeri pje-
ščenjaka, kao i brojni nalazi rimske građevne keramike. S
obzirom na pojedine vrlo pravilne segmente, prvobitna se
interpretacija temeljila na tragovima antičke arhitekture, na
koje je poslije dograđena suhozidna struktura. Na području
poznatom kao Podkućine evidentirani su pak erodirani pro-
fili, unutar kojih je vidljiv uslojen arheološki materijal, koji
se prostire i po padinama ispod profila, a osim pokretnih
nalaza prisutno je i grumenje žbuke. Osim toga, i na tom
je mjestu prisutna suhozidna ograda, građena mahom od
vapnenačkoga kamenja.
Najzanimljiviji rezultati utvrđeni su na područjima 2 (Beli
grad) i 4 (Podkućine), gdje su različitim metodama sa
sigurnošću utvrđeni ostaci arhitekture. Posebno je u slu-
čaju područja 4 jasno vidljiv tlocrt četverokutnog objekta, s
nekoliko unutarnjih pregrada. S obzirom na anomaliju, koja
se u kružnom protezanju nalazi jugoistočno od utvrđene
arhitekture, pretpostavlja se da se ondje prostire prokop ili
pak kanal nastao erozijom. I probne su bušotine potvrdile
postojane arheološke stratigrafije u vidu sloja s grumenjem
žbuke, ugljena i sitnih ulomaka keramike.
Rezultati istraživanja potvrdili su postojanje antičke arhitek-
ture na obama izabranim širim područjima, a posebice u slu-
čaju mjernih područja 2, 4 i vjerojatno 5. Osim toga, u slučaju
područja 2 negirana je prijašnja interpretacija jer se antička
arhitektura nalazi na dubini od barem 0,5 m te nije pove-
ziva uz segmente suhozidne ograde, koji stoga ne bi mogli
 Primorsko-goranska županija, HAG 13/2016

odgovarati dijelovima antičkoga sklopa. Naprotiv, potonji je

po svoj prilici uvelike destruiran upravo prilikom krčenja i
čišćenja okolnih parcela te je građevni materijal „presložen”,
čime je i stvorena suhozidna ograda. Ipak, rezultati govore
u prilog postojanju većeg rimskodobnog naselja na području
uvale, a koje bi valjalo povezati uz aktivnosti istražene kera-
mičarske peći, s kojom zasigurno tvori jednu gospodarsko-
-proizvodnu i vjerojatno rezidencijalnu cjelinu.

Literatura

Lipovac Vrkljan et al. 2014 G. Lipovac Vrkljan, B. Šiljeg,

I. Ožanić Roguljić, A. Konestra, I. Kostešić, N. Šegvić,
Projekt „Arheološka topografja otoka Raba: rezultati teren-
skog pregleda poluotoka Lopara u 2013. godini”, AIA, X,
Zagreb, 2014: 202 – 208.
Lipovac Vrkljan, Šiljeg 2010 G. Lipovac Vrkljan, B. Šiljeg,
Lopar-Podšilo, zaštitno arheološko istraživanje rimske
keramičarske peći 2009., AIA, VI, Zagreb, 2010: 64 – 69.
Lipovac Vrkljan, Šiljeg 2012 G. Lipovac Vrkljan, B. Šiljeg,
Prilog antičkoj topografiji otoka Raba – Rimska keramičar-
ska peć na Loparu, Senjski zbornik, 39, Senj, 2012: 5 – 33.

dr. sc. Ana Konestra

dr. sc. Goranka Lipovac Vrkljan
dr. Fabian Welc
dr. Radosław Mieszkowski
Rezultati geofizičkih mjerenja unutar Područja 2 – Beli grad (izra-
dili: F. Welc, R. Mieszkowski) Summary

A geophysical survey and geo-archaeological investiga-

tion at Podšilo Cove in Lopar on the island of Rab were
conducted in the course of April 2016. In 2009, a Roman
pottery kiln was investigated, and on a number of locations
at the rear of the cove, archaeological material and pos-
sible remains of architecture were identified. The geophysi-
cal surveys were carried out in five areas (on the micro-
locations of Podkućine and Beli grad). The most interesting
results were established in areas 2 and 4, which yielded
the remains of Antiquity-period architecture, i.e. a few walls
that constitute a part of a larger building in the former area,
and a layout of the southern part of the architectural com-
plex in the latter. The excavations have established that a
drywall only uses Antiquity period construction material but
does not represent an extension of the segments of the
Antiquity architecture.

Redni broj: 285

Lokalitet: Puntarska draga – Luka Dunat
Naselje: Kornić, Punat
Grad/općina: Krk
Pravni status: R-0177
Razdoblje: NV
Vrsta radova: podvodno istraživanje

U rujnu 2016. pregledano je podmorje te je organizirano

probno arheološko istraživanje na području luke Dunat,
Rezultati geofizičkih mjerenja unutar Područja 4 – Podkućine (izra- koja se nalazi u dnu Puntarske drage, nedaleko od Punta
dili: F. Welc, R. Mieszkowski) na otoku Krku. Luka je pod nadležnošću Županijske lučke

519
 Hrvatski arheološki godišnjak 13/2016
Položaj luke Dunat (Puntarska draga)
Položaj arheoloških sondi 1 – 7
uprave Krk, otvorena je za javni promet lokalnog znače-
nja, a nalazi se u neposrednoj blizini križanja prometnica
prema Krku, Puntu, Korniću i Vrbniku. Istraživanje je finan-
cirala tvrtka Vecla d.o.o. iz Krka, koja planira dogradnju
postojeće infrastrukture. U istraživanju su aktivno sudjelo-
vali stručnjaci Odjela za arheologiju Sveučilišta u Zadru,
ronioci Ronilačkog kluba Sveučilišta u Zadru ZADRON
i Ronilačkog centra FOKA iz Šimuna na otoku Pagu te
Studio digitalnih medija Novena d.o.o. Prema prethodnom
dogovoru, dio logističke podrške osigurala je i Županijska
lučka uprava Krk. Istraživanje je trajalo četiri radna dana,
što se pokazalo dovoljnim za jasno definiranje postojanja
i sastava kulturnog sloja na području obuhvata projekta.
Sveukupna površina luke iznosi 15.800 m², od čega
12.449 m² otpada na morsko područje. Ime Dunat potječe
od male srednjovjekovne crkve križnog tlorisa, s kupolom
nad središnjim dijelom, najvjerojatnije sagrađene u 12. st.,
koja se ubraja među najvažnije spomenike starohrvat-
ske sakralne arhitekture. Što se tiče nalaza iz antike, oni
(koliko je poznato) do sada nisu zabilježeni na prostoru
Dunata. Najbliže antičko nalazište dijelom je istraženo na
položaju Kanait uz cestu prema Puntu. Na njemu su pro-
nađeni ostaci velikog rimskoga gospodarskog kompleksa
520
te ranokršćanske crkve, na čijim je ruševinama sagrađena
srednjovjekovna sakralna građevina. Očito je stoga da se
u antici taj prostor intenzivno rabio, što je moglo ostaviti
tragove i na širem prostoru Puntarske drage.
Današnja luka Dunat opremljena je većim molom za povre-
men ukrcaj i iskrcaj putnika, operativnom obalom i manjim
molom, na kojima su privezana manja plovila, te pojedinač-
nim privezištima na betonskim blokovima. Novim projektom
planira se gradnja lukobrana te nekoliko linija pontonskih
privezišta sidrenih na betonskim blokovima, koji su uglav-
nom postavljeni paralelno s obalom. Iako se u plitkome pri-
obalju ne planiraju veći zahvati kojima se zadire u morsko
dno, bilo je neophodno provjeriti postojanje arheoloških
nalaza, koji bi mogli biti oštećeni izravnim ukopavanjem u
kulturni sloj i povećanim intenzitetom korištenja lukom.
Istraživanjem je zahvaćeno čitavo područje izravnog utje-
caja projekta dogradnje postojeće infrastrukture. Posao u
podmorju obavljao se prema uobičajenoj metodologiji. Prvi
dan istraživanja bio je posvećen obilasku i dokumentiranju
lokacije s obale te detaljnom podmorskom površinskom
pregledu terena. Sve potencijalno zanimljive pozicije ozna-
čene su malim bijelim plutačama, radi lakšega snalaženja
u prostoru. Sljedećih dana bovama su označene pozicije
za postavljanje sondi, a prije početka podmorskog isko-
pavanja na njih je postavljena odgovarajuća oprema, koja
se sastojala od pomoćnog metalnog mrežišta dimenzija
2x2 m, te vodenih sisaljki za uklanjanje sedimenta, koje su
vatrogasnim crijevima bile priključene na pumpu na obali.
Precizan položaj sondi izmjeren je u odnosu na obalu i
dokumentiran georeferenciranim zračnim snimkama.
Prve dvije sonde postavljene su u istočnom dijelu luke,
na udaljenosti od 8,5 m od vrha manjega istočnog mola
(Sonda 1), te na udaljenosti od 34,5 m (Sonda 2). Položaj
sondi odabran je s obzirom na koncentraciju arheološ-
kih nalaza uočenih u površinskom sloju morskog dna.
Sljedeće dvije sonde postavljene su u produžetku velikog
mola (Sonda 3) te na prostoru istočno od njega (Sonda 4),
a njihov položaj uvjetovan je planiranom gradnjom velikog
lukobrana. Tri sonde (Sonda 5, 6 i 7) postavljene su u naj-
plićem i najuvučenijem dijelu luke. Sondama 5 i 6 pokušalo
se utvrditi eventualno postojanje arheoloških nalaza na lini-
jama na kojima se planira sidrenje pontonskih privezišta,
dok je sonda 7 postavljena na točki najbližoj obali, na kojoj
je bilo moguće podmorsko istraživanje.
Iskop u sondama odvijao se do zdravice, tj. do sterilnog
sloja crvene gline. U slučaju postojanja arheoloških nalaza
izgled sloja fotografski je i fotogrametrijski dokumentiran
in situ, a potom su zanimljiviji nalazi izvađeni i sustavno
inventirani. Preostali nalazi samo su statistički zabilježeni,
jer je uglavnom riječ o nedijagnostičkim ulomcima kera-
mičkog materijala iz ranoga novog vijeka. Sve faze radova
popraćene su fotografskom dokumentacijom. Tijekom pre-
gledavanja podmorja do dubine od 5 m utvrđeno je da je
morsko dno uglavnom muljevito i pokriveno slojem vegeta-
cije karakteristične za takve prostore. Veće stijene i kame-
nje nalaze se u krajnjem sjeveroistočnom dijelu luke te u
priobalnom pojasu njezina najuvučenijeg dijela. Osim toga,
na nekoliko su mjesta locirane gomile balastnog kamena,
od kojih se najviše ističu one u blizini Sonde 2 i Sonde 5.
Na većini pregledane površine dno je potpuno nezanimljivo
te osim recentnog otpada ne sadrži gotovo nikakve tragove
 Primorsko-goranska županija, HAG 13/2016
ljudske aktivnosti. Na nekoliko mjesta uočeni su izolirani
ulomci antičkog i novovjekovnog keramičkog materijala,
kojem nije bilo moguće preciznije odrediti vremensku i
tipološku pripadnost. Sjeveroistočni dio luke pokazao
se, međutim, potencijalno arheološki zanimljivim, jer su
Kulturni sloj s ulomcima građevnog materijala i glaziranog kera-
mičkog posuđa (foto: K. Yamafune)
Fotogrametrijski ortomozaik situacije u Sondi 2 (foto: K. Yamafune)
Ulomak glazirane keramičke posude (foto: K. Batur)
521
u površinskom sloju morskog dna uočeni ulomci smrvlje-
noga građevnog materijala i keramičkog posuđa, za koje
se može pretpostaviti da pripadaju ranom novovjekovnom
dobu.
Među keramičkim ulomcima posebno se ističu smrvljeni
komadići opeke, koji djeluju kao otpad nastao prilikom kera-
mičarske proizvodnje ili kao ostaci od raspadanja proizvoda
loše kvalitete. U Sondi 2, postavljenoj na mjestu najveće
koncentracije keramičkog materijala, utvrđeno je da debljina
kulturnog sloja ne prelazi tridesetak centimetara te da u
njemu nije moguće izdvojiti stratigrafske cjeline. U mulju se,
osim ulomaka, pronalaze i veći komadi, pa čak i potpuno
očuvane opeke, dijelovi kanalica te ulomci jednostavnog i
ukrašenog keramičkog posuđa. Prilikom radova u sondi 2,
postojeća je situacija fotogrametrijski dokumentirana. Ispod
kulturnog sloja nalazi se sterilan sloj crvene gline.
Iako je obrada nalaza još uvijek u tijeku, njihova relativna
ujednačenost i velika gustoća upućuju na ograničeno raz-
doblje intenzivnog korištenja prostorom luke Dunat prije
nekoliko stoljeća. Dubina na kojoj leže nalazi (3 – 4 m)
potvrđuje pretpostavku da nije riječ o ostacima potoplje-
noga naselja, već o nekoj za sada neidentificiranoj aktiv-
nosti u plitkome moru. Vjerojatno je riječ o ukrcaju robe, a
velika količina građevnog materijala sugerira da se možda
na tome mjestu obavljao utovar opeke proizvedene u nekoj
od otočkih radionica. Arhivski zapisi o takvoj djelatnosti za
sada nisu poznati, a jedini podatci iz usmene predaje spo-
minju ukrcaj drvene građe.
Sonde 3 i 4, postavljene na prostoru budućeg lukobrana,
nisu dale nikakvih rezultata. Sloj se sastoji od čistoga mulja
bez arheoloških nalaza, a prilikom podmorskog iskopa vid-
ljivost se drastično smanjuje. Slična je situacija utvrđena i u
Sondi 6, a u Sondama 5 i 7 nalazi se sloj kamenja i mulja,
uz rijetke ulomke arheološke građe, poput one u Sondama
1 i 2. Kulturni sloj debeo do 30 cm, evidentiran u sjeveroi-
stočnom dijelu luke, sadrži više ili manje očuvan keramički
građevni materijal te ulomke keramičkog posuđa raznolike
kvalitete i načina ukrašavanja.
Iako zanimljivo kao podatak o intenzivnom korištenju pro-
storom u ranom novom vijeku, nalazište svojim sadržajem
ne privlači veću arheološku pozornost. Rezultati istraživanja
mogu se, prije svega, iskoristiti za preciznije datiranje nalaza
te kao poticaj za buduća povijesna istraživanja. Rezultatima
probnih arheoloških istraživanja utvrđeno je da u luci Dunat
ne postoje zapreke za realizaciju planirane dogradnje
postojeće infrastrukture, ali je prilikom građevinskih radova
potrebno osigurati stalan konzervatorski nadzor.
Irena Radić Rossi
Katarina Batur
Summary
An inspection of the seabed and probe archaeological exca-
vations of the Dunat port at the rear of Puntarska draga not
far away of Punat on the island of Krk were carried out in
September 2016. The investigation was conducted for the
purposes of extending the existing infrastructure.
The probe archaeological excavation of the seabed resulted
in the discovery of the remains of post-medieval human
activity. For the time being, it is not possible to determine
 Hrvatski arheološki godišnjak 13/2016
the activity but it probably should be related to loading and
unloading of goods for the purposes of maritime transport.
The highest concentration of the finds was revealed in the
NE part of the port. A 30 cm thick cultural layer yielded
more or less preserved ceramic construction material and
pottery shards of varied quality and decoration.
Redni broj: 286
Lokalitet: Rab – dvorište „Kuće rapske torte”
Naselje: Rab
Grad/općina: Rab
Pravni status: Z-2700 (povijesna-urbana cjelina)
Razdoblje: A, SV, NV
Vrsta radova: sustavno iskopavanje, konzervacija
Od 5. do 11. lipnja 2016. nastavljeno je arheološko istraži-
vanje u dvorištu ugostiteljskog objekta „Kuća rapske torte”,
u središtu grada Raba. Istraživanja su se odvijala u organi-
zaciji Međunarodnoga istraživačkog centra za kasnu antiku
i srednji vijek te Sveučilišta u Padovi.
Tijekom dviju istraživačkih kampanja 2015., u kojima je na
lokalitetu u dvorištu ugostiteljskog objekta „Kuća rapske
torte” u gradu Rabu sudjelovao međunarodni tim MIC-a
za kasnu antiku i srednji vijek Sveučilišta u Zagrebu i
Sveučilišta u Padovi, definirane su sljedeće kronološke
faze: 1) gradnja masivne zidne strukture, koja se kao
građevnim materijalom koristi rimskim sarkofazima, pret-
postavljene defenzivne funkcije; 2) faza intenzivne meta-
lurške produkcije smještene uz sam zid; 3) brojni slojevi
korištenja prostorom, najvjerojatnije povezani s kućanskim
aktivnostima; 4) gradnja srednjovjekovne građevine od
priklesanog kamenja; 5) obnavljanje građevine tehnikom
opus incertum.
Nakon arheoloških radova, vlasnik lokaliteta obvezao se
statički osigurati teren podzidavanjem nestabilnoga sje-
vernog perimetralnog zida parcele, što je i uslijedilo 2016.
godine. Tijekom građevinskih radova razina arheoloških
slojeva uz novoizgrađen potporanj spuštena je za 1 m te
je nastavljeno sustavno arheološko istraživanje. Glavni cilj
Istraživani položaj
522
Lokalitet u dvorištu „Kuće rapske torte”, kampanja 2016.
treće kampanje istraživanja bio je nastaviti definirati i doku-
mentirati vrlo kompleksnu stratigrafiju karakterističnu za
urbanu arheologiju u povijesnim gradskim jezgrama.
Istraživački tim usredotočio se na iskapanje slojeva pove-
zanih s metalurškom produkcijom na sjevernom kraju par-
cele. Također, zbog novoizvedenih građevinskih radova,
bilo je potrebno ponovno očistiti recentne slojeve, koji su
onemogućavali neometan nastavak sustavnog istraživa-
nja. Na južnom kraju lokaliteta iskopan je sektor veličine
2x1,60 m te je otkrivena zidna struktura, kao i arheološki
slojevi, datirani u razdoblje prije gradnje velikog zida sa sar-
kofazima. Istodobno je započelo uklanjanje dijela istočnog
zida, koji je datiran u 17./18. st., a koji se naslonio na izvorni
zid sa sarkofazima. Svega tjedan dana istraživačke kampa-
nje rezultiralo je novim spoznajama o starijim fazama loka-
liteta, međutim prepoznata je potreba za nastavkom istraži-
vanja kako bi se mogli interpretirati slojevi stariji od gradnje
zida sa spoliranim sarkofazima, a samim time i dobio uvid u
funkcioniranje tog dijela grada Raba u kasnoj antici i antici.
Literatura
Jurković, Kranjec 2016 M. Jurković, I. Kranjec, Rab –
dvorište „Kuće rapske torte”, HAG, 12/2015, Zagreb, 2016.
prof. dr. sc. Miljenko Jurković
prof. dr. sc. Alexandra Chavarría Arnau
Gian Pietro Brogiolo, prof.
Ivor Kranjec, mag.
Summary
The international research team from IRCLAMA (University
of Zagreb) and University of Padua continued with an
archaeological investigation project of Rab island in 2016.
Besides the excavation in the garden of the St Andrew
Benedictine nunnery, another research campaign was car-
ried out in the city centre, in the courtyard of the “Kuća
rapske torte” shop. The main goal was to continue with
the excavations. They revealed a massive (defensive?)
wall, into which Roman sarcophagi were incorporated, as
well as associated archaeological layers. Furthermore, a
 Primorsko-goranska županija, HAG 13/2016
metallurgy production facility adjacent and posterior to the
wall was also recorded. The archaeologists continued with
the excavation of the production facility in the northern part
of the site. They also excavated and lowered the southern
part, which is characterised by a very complex stratigra-
phy. A new wall was found, together with layers that can be
dated prior the construction of the massive outer wall, most
probably to the Roman period.
Redni broj: 287
Lokalitet: Rab – Hotel Arbiana
Naselje: Rab
Grad/općina: Rab
Pravni status: Z-2700 (povijesno-urbana cjelina)
Razdoblje: SD
Vrsta radova: zaštitno iskopavanje
U prosincu 2016. tvrtka Kaducej d.o.o. iz Splita zaštitno je
arheološki istražila vanjski prostor hotela Arbiana u gradu
Rabu, na području gradnje bazena i spremišta, s ciljem
pronalaska i zaštite mogućih arheoloških ostataka.
Istražene su dvije sonde. Sonda 1 smještena je jugoza-
padno od parkirališta hotela, na platou koji je omeđen
zidom na mjestu budućeg bazena, a sonda 2 na mjestu
budućeg hotelskog spremišta, neposredno uz južno krilo
hotela, a u prostoru vrta.
Sonda 1 čini površinu platoa, koji se nalazi u dijelu stare
jezgre Kaldanac. Plato ili terasasta površina koja je predmet
istraživanja nalazi se ispod Ulice Ivana Rabljanina i crkve
Uznesenja Blažene Djevice Marije, a jugoistočno od parki-
rališta hotela Arbiana. Terasaste površine nastale su unutar
usjeklina u živu stijenu, iz kojih je vađen kamen za potrebe
gradnje obale istočnog dijela poluotoka 30-ih godina proš-
log stoljeća. Predmet istraživanja bila je najniža terasasta
površina veličine 50 m², orijentacije sjeverozapad-jugoistok.
Na istraživanom prostoru zatečena je zapuštena travnata
površina, koja je sa sjeveroistočne strane prema parkiralištu
Položaji sonde 1 i sonde 2 u sklopu vanjskog prostora hotela
Arbiana (foto: B. Rožanković)
523
Položaj sonde 1 i zatečeno stanje površine (foto: B. Rožanković)
hotela omeđena visokim kamenim zidom. Stratigrafija slo-
jeva sonde 1 sastoji se od tankog sloja humusa, rahle, tamno-
sive pjeskovite gline, s velikim postotkom primjesa manjeg
kamenja i recentnog otpadnoga građevnog materijala poput
šute i komada crepova i opeka, staklenog, željeznog i pla-
stičnog otpada, ali sporadično je prisutan malobrojan kera-
mički materijal antičkog podrijetla, poput ulomaka keramičkih
posuda i stijenki amfora. Sloj je recentnog podrijetla i nastao
je radi utvrđivanja i niveliranja terasaste površine. Debljina
sloja varira zbog strme konfiguracije tla. Prostor sonde
zauzima i sloj nakupine razasutih velikih kamenih blokova
i gromada, koji je nastao kao posljedica iskorištavanja pri-
rodne stijene za potrebe gradnje istočnog dijela obale polu-
otoka. Nakon arheološkog istraživanja sonde 1, nameće se
zaključak da pronađeni slojevi nemaju arheološki potencijal,
a ulomci keramičkog materijala i amfora antičkog podrijetla
na tu su poziciju dospjeli nasipavanjem zemlje za potrebe
niveliranja terase. Također nisu pronađene strukture koje bi
upućivale na arheološki potencijal.
Sonda 2 pozicionirana je na uzvišenom prostoru neposredno
uz južno krilo hotela Arbiana, iznad sjeverozapadnog dijela
parkirališta hotela, a obuhvatila je i postojeći prostor hotel-
skog spremišta. Prostor istraživanja bio je vrt s ukrasnim
mediteranskim raslinjem i betonskom stazicom, koja vodi do
sporednog ulaza u hotel. Budući da je prostor povišen, s
istočne je strane omeđen potpornim kamenim zidom visine
cca 3 m. Sonda je bila veličine 50 m², orijentirana u smjeru
sjeveroistok-jugozapad. Stratigrafija slojeva sonde 2 sastoji
se od debelog sloja humusa s primjesama manjeg kamenja
i nalazima ulomaka keramičkih posuda recentnog, ali i antič-
kog podrijetla. Površina iskopa cijelom dužinom presječena
je s recentnom cijevi plinske instalacije. Na relativnoj dubini
od 1 m, ispod sloja humusa na sjeveroistočnom dijelu sonde
rasprostire se sloj nasipa sivoga grubozrnatog pijeska, koji
je pomiješan s većim neobrađenim kamenjem i bez nalaza,
dok je na jugozapadnom dijelu prisutan sloj žutoga glinovitog
praha, koji je prekrivao prirodnu živu stijenu, vjerojatno radi
niveliranja površine, također bez nalaza. Debljina spomenu-
tih slojeva varira ovisno o podlozi, tj. konfiguraciji prirodne
stijene. Nakon uklanjanja slojeva nasipa, na relativnoj dubini
od cca 1,2 m, uočeni su ostaci kamenih zidova, koji su bili u
međusobnoj korelaciji. Budući da su obje strukture položene
na sloj nasipa unutar kojeg je prisutan recentan građevni
 Hrvatski arheološki godišnjak 13/2016

SI profil sonde 1 (foto: B. Rožanković) Pozicija i pogled na sondu 2 (foto: B. Rožanković)

otpad, smatraju se recentnim tvorevinama. Pronađeni

zidovi identičnih su svojstava. Sastoje se od jednog reda
većih kamenih blokova, kombiniranjem pravokutno obra-
đenih i neobrađenih, a međusobno povezanih mortom,
koji u svom sastavu ima velik postotak grubog i krup­nog
pijeska. Dužine su 3 m, širine cca 0,5 m i visine od 0,2 do
0,55 m. Stratigrafskim slijedom, ispod spomenutih recentnih
zidova, rasprostirao se sloj nasipa čija debljina varira od 1
m na jugozapadnom dijelu sonde do cca 1,5 m na sjevero-
istočnom dijelu. Taj je sloj interpretiran kao recentan jer u
svom sastavu (osim većih, neobrađenih komada kamenja)
ima i ostatke građevnog materijala poput najlona, lesonita,
opeka i crepova te ulomke kuhinjskog posuđa s glazurom.
Uz recentne nalaze, pronađeni su ulomci amfora i keramike
antičkog podrijetla, kao i ulomci tegula, međutim prisut-
nost recentnog otpadnog materijala taj sloj determinira kao
recentan. Ispod sloja nasipa, a iznad geološke podloge, tj.
prirodne žive stijene, rasprostire se nekoherentan i rastresit Pogled iz zraka na završnu situaciju unutar sonde 2 s otkrivenim
sloj nasipa građevnog otpada opeka i crepova, čija debljina zidnim strukturama (foto: B. Rožanković)
iznosi cca 0,7 m. Radi se o deponiju ulomaka otpadnoga
antičkog i recentnog građevnog materijala. Taj se deponij ne te ulomaka građevnog materijala kao što su tegule), govori
rasprostire cijelom površinom dna sonde, već samo u istoč- o dislociranom arheološkom materijalu zbog utvrđivanja
nom i zapadnom kutu sonde. statike zidnih struktura i niveliranja prostora terase.
Geološka podloga, odnosno živa stijena u sondi 2, vrlo Arheološka istraživanja na prostoru hotela Arbiana u Rabu,
je razvedena, te upućuje na strmu konfiguraciju terena. unutar sondi 1 i 2, nisu dala rezultate koji bi preciznije datirali
Pojavljuje se na relativnoj dubini od 3,2 m na sjevero- pronađene strukture, odnosno nisu pronađeni slojevi i struk-
istočnom dijelu, dok je na jugozapadnom neposredno ture koje bi upućivale na antičko podrijetlo. Sonda 1 strati-
ispod nasipanog sloja humusa, na 1 m dubine. Na njoj su grafijom slojeva uputila je na recentne intervencije u prostoru
položene dvije masivnije zidne strukture, koje su u među­ radi iskorištavanja prirodne stijene. Slojevi i zidne strukture
sobnom pravokutnom odnosu, a koje zauzimaju veći dio unutar sonde 2 upućuju na noviji kameni objekt, vjerojatno
sonde 2 te su kronološki starije od opisanih zidnih struktura. dio hotelske infrastrukture, te na proces nasipavanja i utvr-
Zidovi su sastavljeni od velikih kamenih neobrađenih i pra- đivanja terasate površine. Iako je pronađena manja količina
vokutnih blokova vezanih mortom grubozrnatog sastava. keramičkog i građevnog materijala antičkog podrijetla, ne
Visina sačuvanosti iznosi od 0,6 do 1,2 m, a širina od 0,4 može se govoriti o antičkom lokalitetu jer je antički materi-
do 0,6 m. Svojom masivnošću dominiraju prostorom istra- jal prisutan u sastavu recentnih slojeva nasipa, zajedno s
žene sonde, ali na temelju fotografija s početka 20. st. te recentnim keramičkim i otpadnim građevnim materijalom.
pronađenih manjih ulomaka recentne opeke među kame-
nim blokovima, nameće se zaključak da se radi o ostacima Dženi Los
manjeg objekta, koji je bio u službi hotela. Toj tvrdnji pri-
donose činjenice da unutar sonde 2 osim recentnih slo- Summary
jeva nije pronađen ni jedan intaktan sloj, koji bi eventualno
sugerirao antičko podrijetlo tih zidova, kao ni vezivno sred- In the course of December 2016, Kaducej l. t. d. from Split
stvo koje je upotrijebljeno u gradnji. Pokretni antički arheo- conducted rescue archaeological excavations in the outer
loški materijal (poput ulomaka keramičkih posuda i amfora area of Arbiana Hotel in the city of Rab. The excavations

524
 Primorsko-goranska županija, HAG 13/2016
were carried out prior to the construction of a pool and stor-
age place, with the aim of identifying and protecting possible
archaeological finds. Although the excavations yielded small
quantities of pottery and construction material of the Antiquity
origin, this location does not represent an archaeological site
because the movable finds were present within recent layers
together with recent pottery and construction waste.
Redni broj: 288
Lokalitet: Rab – samostan sv. Andrije, vrt
Naselje: Rab
Grad/općina: grad Rab
Pravni status: Z-1994
Razdoblje: A, SV
Vrsta radova: geofizička istraživanja
Od 10. do 13. ožujka 2016. na području vrta samostana
sv. Andrije apostola u gradu Rabu trajala su geofizička
mjerenja u sklopu projekta „Tisućljeće rapskog benediktin-
stva”. Nositelj je projekta samostan, a radove je financirao
Grad Rab. Voditeljica radova bila je dr. sc. Ana Konestra s
Instituta za arheologiju, zamjenica Paula Androić Gračanin,
mag. arheo., a u istraživanju su sudjelovali i dr. sc. Branko
Mušič (Sveučilište u Ljubljani i Gearh d.o.o.), koji je bio
zadužen za mjerenja te suradnice Marija Kralj, dipl. arheo.
i Eline Nas, mag. arheo. Lokalitet je istražen georadarskom
metodom (GSSI SIR3000, 400/270 MHz antene) i metodom
Pogled na zapadni dio vrta samostana sv. Andrije apostola i zvonik
katedrale (foto A. Konestra)
525
geoelektričnog otpora (Geoscan RM15). Udaljenost para-
lelnih profila tijekom georadarskih snimanja, kao i ona
između mjernog para elektroda prilikom mjerenja geoelek-
tričnog otpora, bila je 0,5 m.
Samostan benediktinki sv. Andrije smješten je u jugoza-
padnom djelu grada Raba, ponad visokih litica koje se
strmo spuštaju do morske obale. Sa sjeveroistočne strane
flankiran je Ulicom Ivana Rabljanina, koja vodi do trga
ispred katedrale sv. Marije Velike. Unutar samostanskog
vrta smješten je zvonik katedrale iz 12. st., a u samo-
stanskom sklopu nalaze se i crkva sv. Andrije te zvonik iz
1181. godine (Marasović 1987: 295; Domijan 2007: 109,
111, 129). Vrt je danas omeđen visokim zidovima, koji ga
s istoka odvajaju od ulice, a u južnom djelu od trga ispred
katedrale, ali ga štiti i s morske, zapadne strane. Na sje-
veru je vrt od samostana odvojen visokim zidom.
Cilj istraživanja bio je utvrditi arheološki potencijal prostora
samostana sv. Andrije, i to geofizičkim istraživanjima poje-
dinih vrtnih parcela i prostora između njih. Nadalje, cijelo
je područje vrta (oko 700 m2) pregledano te su prikupljeni
reprezentativni površinski nalazi, dok je ziđe koje omeđuje
vrt s morske strane i prema ulici detaljno fotografirano. Na
to područje, naime, povijesni izvori i prikazi grada smještaju
biskupsku palaču, koja je egzistirala sve do 1786., crkvu sv.
Dominika (vjerojatno iz 13. st.) te niz manjih (pomoćnih?)
građevina. Jednako tako, u jugoistočnom dijelu vrta vjero-
jatno je bilo groblje (Badurina, 1: 801; Domijan 2007: 109,
Mlacović 2012: 192, Mlacović 2016 s ranijom literaturom;
Pahljina 2012: 443, 444). Od 1788. godine teren prelazi
u posjed samostana sv. Andrije, koji ga namjerava upo-
trebljavati kao vrt (Badurina, 3: 344). U Franciskanskom
katastru iz 1828. na području vrta vidljiv je zvonik te manja
građevina uz njegovu južnu stranu. U samom južnom
dijelu vrta ucrtana je manja građevina. Dakako, s obzirom
na lokaciju prostora samostana u samoj gradskoj jezgri,
moguće je očekivati i antičke strukture.
Na temelju analize zidova i podnožja zvonika, moguće je
zaključiti da je zid koji omeđuje vrt s morske strane zasi-
gurno pripadao nekoj starijoj građevini, a pojedini kameni
blokovi u podnožju zvonika, na temelju tragova obrade,
mogu se interpretirati kao spoliji (usp. Badurina, 1: 490).
Nadalje, dijelovi zida koji su prislonjeni na zapadno lice
zvonika trebali bi pripadati spomenutoj crkvi sv. Dominika
(sjeverni zid građevine s portalom i trima monoforama),
kao i tragovi zabata. Po svoj prilici, prema izvorima, ali i
karakteristikama te titularu crkve, ona je sagrađena u gotič-
kom stilu, pa bi se mogla datirati u 13. st., kada se i cijela
„kuntrada” naziva po njoj (npr. Badurina, 1: 817). Kapela je
u 16. st. pod patronatom obitelji Tolle (Badurina, 2: 140),
iako se njezinim vrtom koristi biskupska menza, dok je u
17. st. daje restaurirati biskup, što se ponavlja u prvoj polo-
vici 18. st., no krajem istog stoljeća crkva je u ruševnom
stanju te tada postaje, zajedno s ruševinama biskupske
palače, posjed samostana sv. Andrije.
Analizom južnoga zida vrta, unutar kojeg se danas nalazi
restauriran portal s rozetom, vrlo je teško potvrditi njegovu
povezanost s biskupskom palačom (Domjan 2007: 57;
Mlacović 2012), odnosno manjom građevinom koja je
vidljiva iz povijesnih prikaza, posebno ako se sagledava
s unutarnje strane, gdje je razvidno da se portal nalazi
 Hrvatski arheološki godišnjak 13/2016
Horizontalni rezovi georadarskih signala na intervalu dubine 0,8 –
1,2 m (izradio: B. Mušič)
Rezultati mjerenja instrumentom za kartiranje geoelektričnog
otpora Geoscan RM15 (izradio: B. Mušič)
gotovo na samom kutu koji tvore južni i istočni zid pretpo-
stavljene građevine.
Rezultati geofizičkih mjerenja također su, nizom anomalija,
posebno na području oko zvonika te u sjeveroistočnom
kutu istraživane zone, uputili na postojanje brojnih ostataka
arhitekture. Međutim, njihova je dijakronijska interpretacija
vrlo teška jer je to područje od rane antike doživjelo niz pre-
inaka. Rezultati georadarskih mjerenja prikazani su hori-
zontalnim rezovima georadarskih signala na određenim
dubinama od 0,8 do 2,5 m, na kojima se u određenim okol-
nostima u tlocrtnim prikazima mogu prepoznati područja
relativno jačih georadarskih signala, ali uglavnom nejasnih
oblika, pa se može pretpostaviti da je riječ o ostacima arhi-
tekture i slojevima urušavanja. Na rezultatima geoelektrič-
nog kartiranja jasno se prepoznaju područja relativno višeg
otpora, što se povezuje s većom koncentracijom kamenog
materijala. Na osnovi pravilnih tlocrtnih oblika, može se
zaključiti da se već na dubini do 1 m nalaze ostaci zidova.
Amorfniji tlocrtni oblici višeg otpora rezultat su slojeva uru-
šavanja, zapuna kamenim materijalom i slično.
526
Rezultati istraživanja tek su preliminarni, a jedino bi probna
sondiranja te detaljno snimanje i nacrtno dokumentira-
nje zidova omogućili podrobniju analizu te tako pomogli
u boljem razumijevanju dijakronijskih promjena na tome
gradskom prostoru. Osim istraživanja, članovi ekipe održali
su i predavanja za širu javnost, kojoj je bilo omogućeno i
praćenje dijela istraživanja.
Literatura
Badurina O Badurina, Kamporska kronika (knj. 1-6), ruko-
pis, samostan sv. Bernardina sijenskog u Kamporu
Domijan 2007 M. Domijan, Rab – grad umjetnosti, Barbat,
Zagreb, 2007.
Marasović 1987 T. Marasović, Tipologija predromanič-
kih zvonika u Dalmaciji, Rapski zbornik, I, JAZU/SO Rab,
Zagreb, 1987: 289 – 296.
Mlacović 2012 D. Mlacović, Plemstvo i otok, Leykam
International, Zagreb, 2012.
Mlacović 2016 D. Mlacović, A painting of a Renaissance
town: how a source grew to be a prank. The case of seven-
teenth-century painting from St Anthony’s in Rab, u: Alla
ricerca di un passato complesso. Contributi in onore di
Gian Pietro Brogiolo per il suo settantesimo compleanno,
(ur. A. Chavarría Arnau, M. Jurković), University of Zagreb
- International Research Center for Late Antiquity and the
Middle Ages, Zagreb-Motovun, 2016: 285 – 304.
Pahljina 2012 A. Pahljina, Prijedlog za slikara Antonija
Moreschija u Rabu, Rapski zbornik, II, Matica hrvatska –
ogranak Rab, 2012: 443 – 450.
dr. sc. Ana Konestra
doc. dr. sc. Branko Mušič
Summary
Geophysical surveys carried out within the framework of the
Millennium of Rab’s Benedictism project were conducted in
the garden of the monastery of the St Andrew in Rab in the
course of March 2016. The assumption was that the site rep-
resents the location of a bishop`s palace. The surveys encom-
passed all available garden plots and areas between them,
displaying anomalies that can be connected to the existence
of the remains of architecture. However, it is extremely dif-
ficult to identify them due to numerous construction phases
from Antiquity onwards. Apart from the geophysical survey, a
preliminary analysis of an outer wall of the garden was con-
ducted. The wall was recorded by means of photographs.
Redni broj: 289
Lokalitet: Rab – samostan sv. Andrije, vrt
Naselje: Rab
Grad/općina: grad Rab
Pravni status: Z-1994
Razdoblje: A, SV, NV
Vrsta radova: sondažno iskopavanje
Godine 2016. istraživačka ekipa Međunarodnog istraži-
vačkog centra za kasnu antiku i srednji vijek Sveučilišta
 Primorsko-goranska županija, HAG 13/2016
Istraživano područje (izradio: I. Kranjec)
Ulomak rimskog mozaika (foto: A. Chavarría Arnau)
u Zagrebu te Sveučilišta u Padovi organizirala je dvije
istraživačke kampanje u vrtu benediktinskog samostana
sv. Andrije u gradu Rabu.
Cilj arheoloških iskopavanja bio je istražiti lokalitet s iznim­
nim arheološkim potencijalom jer je riječ o relativno velikom
praznom prostoru u srcu rapske povijesne gradske jezgre,
kontinuirano naseljene više od dvije tisuće godina. Prostor
današnjeg vrta samostana, visokim zidom ograđen od
Gornje ulice, smješten između samostanskog kompleksa
Sv. Andrije, zvonika katedrale, rapske katedrale Uznesenja
Bl. Djevice Marije te zapadne litice, više od stoljeća služio
je isključivo za poljoprivredne namjene te se na njemu u
novije vrijeme nije ništa gradilo.
Otvoreno je osam sondi duž cijele parcele. Dvije sonde na
južnom kraju vrta (S1-06 uz istočni perimetralni zid vrta i
S2-06 u središnjem dijelu) rezultirale su pronalaskom rela-
tivno recentnih stratigrafskih slojeva nastalih poljoprivred-
nom obradom te zdravice, odnosno žive stijene na dubini od
0,65 m. Najveća sonda u središnjem dijelu (S3-06/S1-09) dala
je najvažnije rezultate. Otkriće vrlo dobro sačuvanog ulomka
podnog mozaika in situ, zasad okvirno datiranog u 1. st., odno-
sno razdoblje nedugo nakon uspostavljanja rapskog munici-
pija, potvrđuje postojanje dosad nepoznate reprezentativne
rimske građevine (domusa?). Ulomak mozaika izrađen od
crno-bijelih tesera, s geometrijskom dekorativnom shemom,
527
Pogled na vrt samostana s označenim sondama (foto: M. Jurković)
u jugozapadnom dijelu sonde na 1,60 m relativne dubine
omeđen je linijom opeka, a počiva na jasno vidljivom sloju
preparacije od vapnene žbuke i kamenja koji je djelomično
oštećen. Položaj nalaza u predjelu grada koji i u mlađim razdo-
bljima ostaje ključna interesna točka (neposredna blizina kate-
drale te pretpostavljena zgrada biskupije) iznimno je važan za
razumijevanje kontinuiteta gradske organizacije Raba, pogo-
tovo imajući na umu skromne in situ nalaze iz razdoblja Rima.
Stratigrafska analiza slojeva i sačuvanih struktura omogu-
ćuje rekonstrukciju triju osnovnih faza lokaliteta. Prva je
faza reprezentativna rimska građevina, od koje je preostao
samo dio prostorije s ulomkom mozaika, slojevi prepara-
cije podnica i zidane strukture. Definiran je istočni (zidna
struktura USM1012), sjeverni (USM2007) i južni perimetar
rimske prostorije s mozaikom. Datiranje druge faze omogu-
ćuju slojevi direktno iznad mozaika, u kojima su pronađeni
kasnosrednjovjekovni ulomci keramike i suhozidna struk-
tura nepoznate namjene. Velik kronološki jaz između rim-
skog i kasnosrednjovjekovnog razdoblja može upućivati na
dugo trajanje rimskih struktura ili mlađi građevinski zahvat
koji je uništio slojeve iz drugih razdoblja. Drugoj fazi pripada
i najveća pronađena građevina, koja se središnjim dijelom
parcele proteže u smjeru I-Z, dimenzija 15x8 m, zaposjeda-
jući čitavu širinu vrta, od Gornje ulice do litice. U građevini je
bilo moguće definirati tri prostorije: zapadnu prostoriju koja
je gledala na more i imala kamenu podnicu (sloj 1021) s
 Hrvatski arheološki godišnjak 13/2016
Sonda 1 (S1-09) (foto: A. Chavarría Arnau)
Sonda 5 (S5-09) (foto: M. Jurković)
Tloris sondi (izradio: F. Giacomello)
odvodnim kanalom u protezanju I-Z (1009, 3004); pretpo-
stavljenu središnju prostoriju s podnicom od vapnene žbuke
te istočnu prostoriju omeđenu današnjom Gornjom ulicom
(sonde S3-09, S5-09). Prostoriju odlikuje podnica od uredno
poslaganih komada opeke u tehnici opus spicatum (5005),
koju prema perimetralnom zidu vrta zamjenjuje podnica od
velikog kamenja s monumentalnim pragom. Konačnu, treću
fazu odlikuje rušenje struktura, odnosno čišćenje i zaravna-
vanje terena radi poljoprivredne obrade, koja traje do danas.
U trećoj se fazi gradi i cisterna na zapadnoj strani zvonika,
528
od koje je sačuvana hidraulična žbuka. Otvaranjem sondi
uz sam zvonik (S4-06, S4-09) istražen je sloj žbuke, kao
i stratigrafija temeljne stope zvonika, koji je na zapadnom
dijelu nasjeo na kamen živac na dubini od 0,75 do 0,85 m.
Rezultati arheoloških istraživanja potvrdili su pretpostavke
o iznimnoj važnosti lokaliteta u gustom povijesnom ambi-
jentu grada Raba. Iako pretpostavljeni slojevi iz najsta-
rijeg razdoblja rapske biskupije nisu pronađeni, otkriće
reprezentativne rimske građevine sa sačuvanim ulomkom
mozaika govori o kontinuitetu života grada i otoka Raba,
utoliko važnijem uzme li se u obzir malen broj rimskih slo-
jeva i struktura pronađenih in situ na Rabu.
prof. dr. sc. Miljenko Jurković
prof. dr. sc. Alexandra Chavarría Arnau
Gian Pietro Brogiolo, prof.
Ivor Kranjec, mag.
Summary
The international research team from IRCLAMA (University
of Zagreb) and University of Padua continued with an
archaeological investigation project of Rab island in 2016.
Two archaeological campaigns were carried out in June
and September/October with the aim of investigating a
site located in the historic centre of Rab, i.e. the garden of
the Benedictine monastery of St Andrew. The site, located
between the Upper Street in the east, cliff in the west, mon-
astery complex in the north and cathedral in the south, has
been used for agricultural purposes for the last couple of
centuries. It provided a perfect opportunity to investigate
the earliest phases of the urbanization of the town of
Rab. Eight archaeological trenches were excavated. Two
trenches in the southern part of the garden have resulted in
the discovery of a bedrock layer at a depth of 0.65 m, while
the most important results have been revealed in the cen-
tral area of the parcel where five trenches were excavated.
Archaeologists have interpreted three main construction
phases at the site: a Roman phase, related to the extraor-
dinary find of Roman structures (domus?) decorated with
a floor mosaic at a depth of 1.60 m. Unfortunately, only
one segment has been preserved. It can be dated to the
first century, as well as preparatory layers and other walls.
The second phase consists primarily of a large building
(15x8 m) which covers the entire width of the garden`s
central area, looking both at today`s Upper Street on the
east and the sea on the west side. Although the walls were
mainly destroyed, three rooms have been defined, together
with their rock, mortar and brick pavements. The ceramic
material implies much later, late medieval date, which
brings up the question of the chronological continuity of
the site. Finally, during the third phase, the structures were
demolished and the area was transformed into an agricul-
tural parcel. The final trench was excavated to define the
stratigraphy of the cathedral bell tower, where a cistern
covered in hydraulic mortar was found.
The results have confirmed the archaeological potential of
the site and offered new insights into the urbanization of
the historic centre of Rab. The find of the lavishly decorated
Roman building is important since it represents a rare exam-
ple of such structures found in situ on the island of Rab.
 Primorsko-goranska županija, HAG 13/2016
Redni broj: 290
Lokalitet: Rijeka – Pavlinski trg i Ulica Janeza Trdine
Naselje: Rijeka
Grad/općina: Rijeka
Pravni status: Z-2691
Razdoblje: –
Vrsta radova: geofizičko istraživanje
U srpnju 2016. tvrtka Geoarheo d.o.o. iz Zagreba geofizički
je istražila područje uređenja Pavlinskog trga i Ulice Janeza
Trdine u Rijeci. Istražena je površina veličine 1145 m2.
Voditelj istraživanja bio je Goran Skelac, dipl. arheo., iz
tvrtke Geoarheo d.o.o., Zagreb.
Za ciljeve istraživanja određeni su detektiranje i kartiranje
podzemnih struktura kao što su elementi komunalne infra-
strukture, arhitektonskih ostataka i geoloških elemenata
te, s obzirom na rezultate, procjena arheološkog i arhi-
tektonskog potencijala zadane lokacije. Lokalitet je istra-
žen georadarom GSSI SIR 3000 i antenom od 270 MHz.
Izmjereno je ukupno 125 georadarskih profila unutar pet
georadarskih sondi A – E. Dielektrična konstanta, odno-
sno brzina signala kroz tlo utvrđena na terenu, iznosila je
Položaj geofizičkih mjerenja (sonde A – E) (izradio: J. Goričanec)
Rezultati geofizičkih mjerenja na dubini od približno 0,5 m (izradio:
J. Goričanec)
529
8 – 10. Vremenski je raspon bio 100 ns (tzv. time window),
što je nakon testova brzine signala iznosilo približno 4,0 m
dubine georadarskog snimanja. Rezultati georadarskih
profila obrađeni su u programu RADAN 7.0– GSSI, sa slje-
dećim procesima odrade i filtriranja: Position correction,
Surface normalization, Gain range, Migration, Background
removal, Deconvolution, IIR Filters.
Promjene uočene na georadarskoj snimci dosezale su pri-
bližno do 3 m dubine, nakon koje uglavnom nije bilo znat-
nih promjena, osim odraza čeličnih šahtova s površine kroz
koje radarski signal ne prolazi. Nakon georadarskih snima-
nja u smjeru istok-zapad (sonda A), snimljene su georadar-
ske sonde D i E, okomite na smjer sonde A. Rezultati su
potvrđivali rezultate iz sonde A.
Nakon obrade i analize podataka, izdvojeni su sljedeći
rezultati. U plićim slojevima, do 1 m, vidljiva je velika koli-
čina infrastrukturnih komunalnih instalacija, koje su se
rasprostirale po većem dijelu trga, a zamijećene su kao
„koridor” po rubnim dijelovima, bliže kućama, dok je naj-
manja koncentracija zabilježena na centralnom dijelu trga.
Navedeni koridori kontaminiraju izdvajanje arhitektonskih
ostataka, koji su mnogostruko presječeni recentnim gra-
đevinskim intervencijama. Na centralnom dijelu trga bilo
je moguće zamijetiti raster zidova čija orijentacija prati
novovjekovni raster grada. Na većim dubinama, odnosno
na dubinama između 1 i 2,5 m, na istočnom i jugoistoč-
nom dijelu trga izdvaja se ostatak arhitektonskih objekata,
zidova i znatne količine urušenja, koji ne slijede današ-
nji raster grada te se pružaju u smjeru sjeveroistok-jugo-
zapad, što odgovara kasnoantičkom gradskom rasteru.
Zamijećeno arhitektonsko preslojavanje na južnom dijelu
trga, kao i elementi recentnih infrastrukturnih aktivnosti,
očitavali su se kao amorfne strukture jer je izdvajanje
pojedinačnih objekata bilo otežano. U Ulici Janeza Trdine
također je zamijećen veći broj fragmentiranih ostataka
zidova, mnogostruko ispresijecanih brojnim infrastruktur-
nim elementima.
S obzirom na navedeno, zaključeno je da čitav pro-
stor Pavlinskog trga pokazuje znatan arhitektonski
Rezultati geofizičkih mjerenja na dubini od približno 1,5 m (izradio:
J. Goričanec)
 Hrvatski arheološki godišnjak 13/2016

potencijal, s većim ili manjim stupnjem oštećenja naknad-

nim intervencijama.

Goran Skelac

Summary

Geophysical surveys, carried out within the framework

of the reconstruction of Pavlin Square and Janez Trdina
Street, encompassed a surface area of 1145 m2. In total,
125 geo-radar profiles within five geo-radar probes were
made. Changes identified in the recording were almost
3 m deep. A wide net of infrastructure and other construc-
tion additions fragmented older architectural units. It was
possible to identify a shallow, i.e. younger horizon with
numerous walls that follow the current city layout and older
horizon of walls, which diverge from the current layout and
correspond to the Antiquity-period layout. Iskop probne sonde u podmorju (foto: M. Pešić)

Redni broj: 291

Nalazište: Selce – Riva, podmorje
Naselje: Selce
Grad/općina: Crikvenica
Pravni status: –
Razdoblje: NV
Vrsta radova: podvodno istraživanje

U ožujku 2016. Međunarodni centar za podvodnu arheolo-

giju u Zadru (MCPA) probno je arheološki istražio područje
Selca, vezano uz gradnju novog obalnog zida u sklopu ure-
đenja Trga palih boraca u Selcu. Cilj istraživanja bio je utvr-
đivanje arheološkog potencijala na predmetnom području,
sukladno posebnim uvjetima koje je izdao Konzervatorski
odjel u Rijeci, a kojima se propisuju podmorski pregled
terena i iskopavanje triju arheoloških sondi, dimenzija
2x2 m. Stručni voditelj istraživanja bio je dr. sc. Luka Bekić,

Karta luke u Selcu s područjem u kojem ima površinskih arheološ-

kih nalaza (izradio: M. Kaleb)

dok su ostatak ekipe činili Mladen Pešić, Maja Kaleb i Roko

Surić iz MCPA Zadar. Novčana sredstva za istraživanja osi-
gurana su iz proračuna Grada Crikvenice.

Nakon dolaska na lokaciju odlučeno je, prije svega, pregle-

Označeno područje gradnje nove obale i položaji arheoloških
sondi (izradio: R. Surić)
dati morsko dno na lokaciji budućega gradilišta te područje
cijele mjesne lučice. Cilj površinskog pregleda bio je utvr-
đivanje koncentracije i karaktera nalaza na morskom dnu.
Od antičkih su nalaza prepoznati sporadični ulomci amfora
i rimskih lonaca, a mnogi ulomci posuda mogu se datirati
u novi vijek. Uz navedene arheološke nalaze uočeni su i
razni ulomci modernog posuđa i stakla.
Ustanovljeno je da je najveća koncentracija nalaza s povr-
šine morskog dna na južnom dijelu luke (šire područje

530
 Primorsko-goranska županija, HAG 13/2016
ispred današnje dizalice za brodove). Treba istaknuti da je
zbog sloja mulja, koji prekriva veći dio luke, nalaze bilo naj-
lakše uočiti na mjestu gdje je lanac od nepomičnih sidara
za brodice raskopao određen dio dna. Jednako tako, nalazi
su se na dubljem dijelu luke (>5 m) teže uočavali jer je
dno prekriveno debljim slojem mulja. Na morskom dnu na
udaljenosti od nekoliko metara od južnog lica glavnog mola
pronađena su dva u potpunosti sačuvana novovjekovna
vrča i jedna cjelovita keramička posuda većih dimenzija.
U dijelu predmetnog područja, koje se nalazi sjeverno od
glavnog mola, nisu pronađeni površinski arheološki nalazi,
ali su prisutni brojni nalazi iz 20. st., što upućuje na zaklju-
čak da je taj dio recentno nasipavan.
Nakon detaljnog pregledavanja morskog dna i poštivanja
granica predmetnog područja, izabrane su pozicije za prve
dvije arheološke sonde, dimenzija 2x2 m. Sonda A postav-
ljena je sjeverno, dok je sonda B postavljena južno od glav-
nog mola. Postavljene su na najdublje dijelove dna unutar
granica predmetnog područja.
Sonda A postavljena je na dubini od 2,4 do 2,9 m, dok je
sonda B postavljena na dubini od 1,8 do 2,4 m. Arheološkim
istraživanjem sonde A ustanovljeno je da se na tom dijelu
luke mogu pronaći samo sporadični arheološki nalazi, koji
se uglavnom mogu datirati od 18. do 20. st., a na dubini od
4,10 m nailazi se na sterilan arheološki sloj.
Arheološkim istraživanjem sonde B ustanovljeno je da se
na tom dijelu dna nalaze slojevi koji se na osnovi arheološ-
kih nalaza mogu datirati najranije u kraj 18. st., a na dubini
od 3,30 m javlja se sterilan arheološki sloj.
Uz sondu A i sondu B otvorena je i sonda C, koja je postav-
ljena izvan granica predmetnog područja, zbog provjere
arheološke i geološke slike ustanovljene u prvim dvjema
sondama. Istraživanjem je ustanovljena gotovo identična
situacija kao i u prethodnim dvjema sondama, čime je
potvrđena arheološka stratigrafija.
Sve su tri sonde dokumentirane, a u prostor su smještene
tako što su izmjerene udaljenosti između kutova sondi i
georeferenciranih fiksnih točaka na obali. Arheološkim
rekognosciranjem unutar predmetnog područja i u njegovoj
neposrednoj blizini ustanovljeno je da je arheološka građa
na morskom dnu uglavnom koncentrirana na najjužnijem
dijelu lučice, na području u blizini današnje dizalice za bro-
dove. S obzirom na rezultate opisanih podvodnih arheološ-
kih istraživanja, ustanovljeno je da ne postoje arheološki
nalazi koji bi bili zapreka za gradnju novog obalnog zida
u Selcu.
Luka Bekić
Roko Surić
Summary
Probe archaeological investigations in the territory of Selce
were conducted in the course of 2016. The investigations
were conducted prior to the construction of a new coast
wall within the reconstruction of Fallen Soldiers Square.
Three probes were excavated. They were located around
the main pier and the coast where the construction works
had been planned. No archaeological finds were detected.
On the basis of the results, it was concluded that there are
no obstacles to the construction of the new wall.
531
Redni broj: 292
Lokalitet: Supetarska Draga – crkva sv. Petra
Naselje: Supetarska Draga
Grad/općina: Rab (otok Rab)
Pravni status: Z-144
Razdoblje: A, SV
Vrsta radova: probno iskopavanje
U dvjema etapama, tijekom kasnog proljeća i početkom
jeseni 2016., realizirano je probno arheološko istraživanje
zemljane ledine ispred zapadnog pročelja crkve sv. Petra
u Supetarskoj Dragi na otoku Rabu. Voditelj radova
bio je Ranko Starac iz Pomorskog i povijesnog muzeja
Hrvatskog primorja u Rijeci, a povremeno su sudjelovali i
studenti povijesti umjetnosti s Filozofskog fakulteta u Rijeci
i Zagrebu, zatim Robert Kordić, dipl. arheo., iz Barbata,
djelatnici građevnog obrta „Preka” iz Supetarske Drage
te skupina volontera, mahom umirovljenika iz Supetarske
Drage i Gonara, koji su bili zaduženi za fizičke poslove.
Inicijativu za istraživanje potaknuo je župnik Supetarske
Drage, Petar Kordić, uz potporu župljana, koji su željeli ure-
diti prostor dvorišta kod crkve, na način da se sadašnja trav-
nato-zemljana ledina poploči kamenim pločama. Nadležni
Konzervatorski odjel u Rijeci uvjetovao je opločenje trga
zaštitnim arheološkim istraživanjem. Spomenuta ledina,
omeđena crkvom, sa sjevera ogradnim kamenom zidom,
a prema jugu omeđena pročeljem tzv. bratovštinske kuće,
odnosno pročeljem prije više desetljeća porušene zgrade
stare škole, zapravo je dio interijera kompleksa benediktin-
ske opatije sv. Petra. Opatiju je, uz potporu rapskog biskupa
i priora, osnovao kralj Petar Krešimir IV. 1064. godine.
Opatijski sklop bio je u funkciji do gašenja samostanske
zajednice u 15. st. Dobrima opatije (mlinom, solanama,
poljem i šumom s pašnjacima) potom upravljaju komenda-
torni opati, koje je imenovao venecijanski dužd, a samom
crkvom franjevci iz Raba. Dio samostanskih zgrada uz
crkvu postupno je porušen, dio je pregrađen u tzv. bratov-
štinsku kuću, zapravo skladišni prostor, a dio je dograđen za
potrebe škole krajem 19. st. (taj je dio kompleksa porušen
prije više desetljeća). Samostansko krilo južno od crkvenog
začelja pregrađeno je iza Drugog svjetskog rata za potrebe
društvenog doma (sada je to ruševina bez krova), a dio tog
krila postao je župnim stanom, koji je još u funkciji.
Prema analizi šireg područja lokaliteta, nakon detaljnog
obilaska ustanovljeni su ostaci antičke i kasnoantičke
Probni iskop u dijelu ledine – ograđenog dvorišta ispred pročelja
crkve
 Hrvatski arheološki godišnjak 13/2016

Ostaci temelja pročelja porušene zgrade stare škole, bivšeg bene- Ulomci antičkih tegula s tragovima pečata iz nepoznate, vjerojatno
diktinskog sklopa lokalne radionice, iz zasipa između redovničkih ukopa

arhitekture u neposrednoj blizini crkve, zatim u polju

između crkve i nekadašnje solane te još dva veća sklopa
na području obližnjih naselja Matkića i Dumičića. Nedaleko
od crkve prolazi stari kolni put, kojim su bili povezani grad
Rab, prijeko Mundanijskog i Supetarskog polja, uz rub
visoravni Fruga, s područjem Lopara na sjeveru otoka.
Tijekom prijašnjeg obnavljanje crkve otkriveni su ulomci
opreme njezina interijera, poput dijelova pluteja i pilastara
iz ranokršćanskog, predromaničkog i ranoromaničkog
stilskog razdoblja, a dijelovi zidova, poput sjevernog zida
crkvene lađe te crkvenog začelja, pripadaju ranokršćan-
skoj građevini, obnovljenoj u 11. st., s pročeljem i zvonikom
dograđenim u 12. st.
Prilikom prijašnjeg iskopavanja vodovoda i postavljanja
električnih instalacija te podne rasvjete oko crkve, bez
arheološkog su nadzora kopani kanali, u kojima su zate-
čene kosti odnosno, ostaci kostura iz grobova ispred
zapadnog pročelja crkve, ispod puta uz sjeverni bočni zid
crkve te uz vanjsko lice crkvenog začelja. Ondje su nađene
i polomljene te sekundarno upotrijebljene ploče – ulomci
kasnoantičkog sarkofaga. U spremištu blizu crkve nalaze
se otprije pronađeni ulomci kamene crkvene opreme, koji
se ne čuvaju u župnoj kući, poput spomenutih ulomaka
oltarnih ograda. Ondje su dokumentirani do sada nepo-
znati ulomci dijela ranokršćanskog sarkofaga s križem iz Kasnoantički vrč otkriven u zasipu ispred crkve
6. st., jedan pilastar s urezanim prikazom križa iz 5. st.,
dva pilastra s kraja 15. st., dio nadgrobne ploče s natpi- pjeskovita ilovača. Tada je iskop u zoni prvog rova ispred
som jednog benediktinskog opata iz prve četvrtine 14. st., crkvenog pročelja proširen na površinu od oko 40 m2,
natpisna ploča o obnovi crkve iz 18. st., uz više dijelova unutar koje je tijekom druge faze radova u rujnu iskop
baroknih oltara, demontiranih tijekom posljednjih obnova produbljen. U smjeru jugozapada iskopna sonda bila je
prije više desetljeća. omeđena ostatkom temelja pročelja porušene zgrade
Godine 2016. probno je arheološki istražena zemljana stare škole, za koji se pokazalo da se sastoji od više
površina ispred crkvenog pročelja. Zbog nalaza ukopa, gradbeno-kronoloških faza, odnosno da je temelj isko-
brojnih dislociranih kostiju i plitkoće ukopa u odnosu na panog dijela ziđa na 160 cm dubine od današnje razine
hodnu površinu, čitava je površina nakon tih dviju etapa tla. Najdonja, vrlo kvalitetno izvedena struktura čvrstog
radova zatrpana, a dijelovi površine tla na kojima su zate- kamenog zida pripada dijelu izvorne kasnoantičke građe-
čeni ostaci grobnih raka prekriveni su geotekstilom i slojem vine. Na gotovo metar visok kasnoantički zid nadograđen
jalovine, kako bi se iskopavanje nastavilo sljedeće godine. je zid jedne od zgrada benediktinskog stambeno-gospo-
U prvoj fazi, na većoj površini ledine ispred crkve (na oko darskog samostanskog sklopa, koji je nakon napuštanja
60 m2 površine) skinut je površinski sloj kameno-zemlja- bio djelomično porušen te je u 19. st. adaptiran i dogra-
nog tampona, do dubine od 30 cm. U smjeru sjevera, na đen za potrebe škole. Stara zgrada škole bila je proče-
istoj ledini, napravljena su još dva paralelna poprečna ljem okrenuta prema unutrašnjem dvorištu, odnosno
rova, svaki duljine 7 m, širine 1 m, dubine iskopa ledini ispred zapadnog pročelja crkve, tj. s ogradnim je
između 60 i 75 cm, na kojoj je zatečena sterilna žutosiva zidom bila oslonjena na ugao romaničkog zvonika. Drugi,

532
 Primorsko-goranska županija, HAG 13/2016
Ulomak kasnoantičke staklene uljanice, dijela opreme ranokršćan-
ske crkve
Ulomak kasnoantičke prozorske tranzene
sjeverni kraj pročelja škole bio je oslonjen na pročelje tzv.
bratovštinske kuće, zapravo više puta pregrađene sred-
njovjekovne zgrade magazina za prikupljanje uroda i soli
iz obližnje solane. Probni iskop uputio je na postojanje
srednjovjekovnoga groblja na dijelu ledine ispred crkve-
nog pročelja. Probni iskopi iste površine ispred ulaza u
bratovštinsku kuću bili su negativni. Prema tome, u prvim
dvjema etapama istraživanja definiran je smještaj groblja,
unutar ledine na prilazu crkvi, površine 10x7 m. Grobovi
su očito bili do samog pročelja crkve, ali je površina tla
bez arheološkog nadzora već bila popločena bijelim
kamenom. Zatečeno je ukupno sedam ukopa u običnu
zemljanu raku, na vrlo maloj dubini, između 35 i 70 cm
dubine od današnje razine podne površine, odnosno ula-
znog crkvenog praga. Velik dio kostura pokojnika zatečen
je u poremećenom položaju, odnosno velik dio kostura
bio je prekopan te izmiješan sa zemljom i građevnim
otpadom. Tijekom radova izdvojeno je 12 stratigrafskih
533
jedinica. Uz tijela ukopanih, u pravilu muških odraslih
osoba, nije bilo priloga ili tragova nošnje, čak ni čavala od
ljesova. U nekim slučajevima tijela su višekratno ukapana
na isto mjesto, a jedino obilježje grobne rake bila je uz
glavu okomito položena kamena ploča. Iz dijela grobnih
raka izdvojene su kosti za analizu C-14. Prema karak-
teristikama ukopa, onih relativno bolje očuvanih kostura,
riječ je o muškarcima, orijentiranima glavom prema istoku
i nogama prema zapadu, bez priloga, kojima su jedna
ili obje ruke bile prekrižene u donjem dijelu trbuha. U
zemljanom zasipu zatečen je velik broj ulomaka antičke i
kasnoantičke keramike, poput tegula, komadića amfora,
grube kuhinjske keramike, olovnih spojnica te mnoštvo
polomljenog stakla – komadića kasnoantičkih uljanica,
odnosno lumina. Nisu zatečeni tragovi otpadnog materi-
jala iz razdoblja života benediktinskog samostana, a pro-
nađeno je tek nekoliko ulomaka novovjekovne keramike.
Prema tome, omeđen dio ledine ispred ulaza u crkvu bio
je u funkciji redovničkoga groblja, datiranoga između 11. i
15. st. Naravno, čitav parter crkve bio je ukopnim mjestom
(u pisanim vrelima spominje se 18 grobnica), ali prilikom
obnove crkvenog partera nije bilo arheoloških istraživa-
nja, a svakako su ugledniji članovi redovničke zajednice i
opati bili pokapani unutar crkve.
Izrazito velika kiselost ilovastog tla, pomiješanog s vapne-
nim mortom, uzrok su veoma slabo očuvanih kostura.
Prema pokretnim nalazima te tragovima zidova i temelja
ispod pročelja porušene stare škole, može se reći da je
čitav benediktinski kompleks bio građen na osnovi starijega
kasnoantičkog ruralnog sklopa, s ranokršćanskom crkvom.
Ulomci sarkofaga pronađeni u sekundarnom položaju upu-
ćuju i na blizinu kasnoantičke nekropole. Ranokršćanska
crkva, sudeći prema prijašnjim nalazima ulomaka sep-
tuma, bila je adaptirana u 9. st. Istu crkvu, Sv. Petar s
kapelom sv. Ciprijana i velikim posjedom dobivaju reformi-
rani benediktinci, koji tijekom druge polovice 11. i do kraja
12. st. na mjestu stare grade novu crkvu i samostanski
sklop. Nedoumice oko razloga plitkoće ukopa i pristupne
komunikacije prema crkvi, koja se očito pružala središtem
malog redovničkoga groblja, bit će razriješene u novoj fazi
radova, koja će se realizirati 2017. godine. Uzorci kasnoan-
tičkog stakla, kao i uzorci kostiju pokojnika, bit će detaljno
analizirani na Sveučilištu u Padovi.
Sav odabran pokretni arheološki materijal prenesen je na
daljnju obradu u Pomorski i povijesni muzej Hrvatskog pri-
morja Rijeka. Iskopana površina prekrivena je geoteksti-
lom i zatrpana jalovinom te će se iznova otkopati sljedeće
godine, kada će se iskopna površina s preostalim rakama
u potpunosti istražiti, dokumentirati te iskopom doći do ste-
rilne zdravice.
Ranko Starac
Summary
Probe archaeological excavations of an uncultivated land
plot in front of the west façade of the church of St Peter in
Supetarska Draga on the island of Rab were conducted in
the course of 2016. The excavations were conducted prior
to the reconstruction of the church courtyard. The land plot
is a part of the Benedictine monastery of St Peter, founded
 Hrvatski arheološki godišnjak 13/2016
by King Petar Krešimir IV with the support of the bishop of
Rab. The complex was in use until the 15th century when
it ceased to exist. Some of the buildings near the church
were gradually demolished, some of them were recon-
structed into the so-called Confraternity house and some
were reconstructed for the purposes of a school building by
the end of the 19th century (that part of the complex was
demolished several decades ago).
The 2016 archaeological excavations encompassed the
area in front of the west façade of the church, yielding
shallow burials and numerous dislocated bones. For this
reason, the probe was backfilled, apart from the burials,
which were covered with geotextile and overburden. Their
investigation will be continued next year.
Redni broj: 293
Lokalitet: Špilja Vorganjska peć
Naselje: Batomalj
Grad/općina: Baška (otok Krk)
Pravni status: –
Razdoblje: P
Vrsta radova: revizijsko iskopavanje
Od 22. listopada do 3. studenog 2016. Istraživački i eduka-
cijski centar Processus Montanus, u suradnji s Arheološkim
muzejom u Zagrebu, revizijski je arheološki istražio nala-
zište Vorganjska peć, smješteno na padini brda Organa
iznad mjesta Batomalja na otoku Krku. Istraživanje je
vodila Filomena Sirovica, a zamjenik voditelja bio je Sanjin
Mihelić. Stručnu i tehničku ekipu činili su Porin Ščukanec-
Rezniček, mag. arheo., te studenti arheologije Tomislav
Ivančić, Šime Ivić i Martina Korić. Tijekom istraživanja pri-
kupljeni su podaci za fotogrametrijsku izmjeru cjelokupnog
špiljskog prostora, za koju je bio zadužen Dinko Tresić
Pavičić, dipl. arheo. iz tvrtke Kaducej d.o.o.
Područje istraživanja (izradili: F. Sirovica, D. Tresić Pavičić)
534
Ukopi istraženi u sondi 2 ukopani u intaktan neolitički kulturni sloj
(foto: F. Sirovica)
Vorganjska peć jest manja špilja, smještena na nadmor-
skoj visini od 251 m. Sastoji se od jedne izdužene prosto-
rije dimenzija oko 7x4 m, s ulazom na sjeveroistoku. Riječ
je o prapovijesnom nalazištu koje je, zajedno sa špiljama
Jami na Sredi na otoku Cresu te Velom spiljom na Malom
Lošinju, važan izvor podataka o mezolitiku i ranom neo-
litiku na Kvarneru i time neizostavan dio rasprava o tim
razdobljima na istočnojadranskoj obali. Ipak, u kontekstu
mezolitika, Vorganjska peć oduvijek ima marginalnu ulogu
jer jedini poznati materijal koji se veže uz to razdoblje
čini nekoliko kremenih strugala od sivog rožnjaka, koje
je 1950-ih ispred špilje našao V. Ribak iz Zagreba (Malez
1979: 224, 274).
Od 1955. špiljska nalazišta na kvarnerskim otocima, pa tako
i Vorganjsku peć, počinje istraživati Vladimir Mirosavljević
(Batović 1979: 481) te u nekoliko navrata objavljuje svoje
rezultate (Mirosavljević 1959; 1960; 1962; 1968, 1971).
Nažalost, istraživanja u Vorganjskoj peći samo su djelo-
mično objavljena (Mirosavljević 1962), no iz navedenih
podataka može se iščitati da je riječ o nalazištu obilježe-
nom pojavom ranoneolitičkog arheološkog materijala,
među kojim se, uz ulomke keramičkih posuda, ističu i razli-
čiti predmeti od kosti i kremena (Mirosavljević 1962: 179).
Mirosavljević svojim istraživanjima nije ustanovio mezoli-
tičke depozite ni materijal koji bi datirao u to razdoblje pa
je pitanje mezolitika na tom položaju do danas ostalo otvo-
reno. Budući da istraživanja na nalazištu nisu nastavljena,
arheološko iskopavanje provedeno je kao provjera davno
prikupljenih podataka o načinima uporabe špilje u pra-
povijesti te je jedan od temeljnih ciljeva ovog istraživanja
bio revizija stratigrafskog slijeda i njegova odnosa prema
pokretnim arheološkim ostacima.
Sukladno zadanim ciljevima, u unutrašnjosti špilje istra-
žene su dvije sonde, ukupne površine oko 4,5 m2. Kako bi
bila smještena uz sondu Vladimira Mirosavljevića, sonda
1, dimenzija oko 2,5x1 m, postavljena je na temelju objav-
ljenog tlocrta i situacije utvrđene na terenu. Istraživanjem
je utvrđeno da su depoziti u sondi 1 poremećeni te da
objavljeni tlocrt ne odgovara u potpunosti stvarnoj situaciji.
Naime, dobiveni rezultati upućuju na to da je iskop 1950-ih
zahvatio znatno veći dio špilje od onog naznačenog na
tlocrtu te je rekonstruirano da su istraživanja Vladimira
Mirosavljevića vjerojatno obuhvatila površinu dimenzija
 Primorsko-goranska županija, HAG 13/2016
oko 4x3 m, odnosno više od 40% ukupne površine špilj-
ske unutrašnjosti. U sondi 1 utvrđeno je 11 stratigrafskih
jedinica koje, osim tankih površinskih slojeva nastalih veći-
nom boravkom ovaca u unutrašnjosti špilje, čine različiti
tipovi sedimenta i kamenja interpretirani kao zapune starog
iskopa. U tim je zapunama, uz recentan materijal (plastiku
i metal), nađeno i nešto pokretnog arheološkog materijala:
37 ulomaka keramike, 37 fragmenata životinjskih kostiju te
25 fragmenata puževih kućica.
Ulomak danilske keramičke posude (foto: I. Krajcar)
Prosijavanje intaktnih sedimenata (foto: F. Sirovica)
535
Zbog toga je, oko 0,5 m južno od sonde 1, smještena sonda
2, dimenzija 2x1 m. Iako je na temelju do tada utvrđene
situacije bilo moguće zaključiti da taj prostor nije zahvaćen
poznatim istraživanjima, već nakon uklanjanja površinskih
slojeva i na tom su prostoru definirani ukopi koji su, čini
se, nastali u novije vrijeme. Riječ je o dvama djelomično
istraženim ukopima zapunjenima rahlim, tamnije smeđim
tlom, s dosta većeg i manjeg kamenja, u kojem je nađena
i znatna količina pokretnog arheološkog materijala: 78
ulomaka keramike, 83 fragmenta životinjskih kostiju, kao i
jedna puževa kućica. U istom je kontekstu nađena i jedina
alatka otkrivena tijekom ovih istraživanja. Budući da je riječ
o količini materijala koja na znatno manjoj površini i više
nego dvostruko premašuje količine prikupljene tijekom
istraživanja sonde 1, moguće je zaključiti da to područje
nije iskopavano radi prikupljanja arheoloških ostataka, no
njegovi pravi uzroci ostaju nepoznati.
Nakon što su ispražnjeni ukopi, definirana su dva, vje-
rojatno intaktna prapovijesna kulturna sloja s pokretnim
arheološkim materijalom, koji se na temelju preliminarne
analize većinom mogu datirati u rani i srednji neolitik.
Gornji je sloj sastavljen od mekog i kompaktnog glina-
stog praha svjetlije smeđosive boje, s nešto kamenja. U
njemu je nađeno 28 ulomaka keramičkih posuda te 76 frag­
mentiranih životinjskih kostiju i jedan odbojak ili krhotina.
Donji je sloj sastavljen od mekog i kompaktnoga glinastog
praha tamnije sivosmeđe boje, s nešto kamenja. Tijekom
 Hrvatski arheološki godišnjak 13/2016
njegova uklanjanja nađeno je 15 ulomaka keramičkih
posuda, među kojima se ističe ulomak danilske posude, sa
spiralnim ukrasom izvedenim udubljivanjem, nađen u zoni
kontakta gornjeg i donjeg prapovijesnog sloja. U donjem
je sloju nađen i ulomak noge posude ukrašen gustim, pra-
vilno raspoređenim ukrasom Cardium-impresso te ljuštura
školjke čančice (Cardium), kakva se prema pretpostavci
upotrebljava za izvedbu tog specifičnog ukrasa. Prilikom
njegova uklanjanja prikupljena su i 182 fragmenta živo-
tinjskih kostiju te šest fragmenata puževih kućica. Iz obaju
prapovijesnih slojeva prikupljeni su uzorci sedimenta te su
oba tijekom istraživanja prosijavana kroz sita s kvadratnim
otvorima promjera 4 mm. Tom je prilikom izdvojeno i devet
manjih organskih ostataka suzolikog oblika, vjerojatno kar-
boniziranih sjemenaka.
Nakon njihova uklanjanja, utvrđena su još tri različita tipa
sedimenta, u kojima je nađen 21 fragment životinjskih
kostiju te jedan fragment puževe kućice. Takva situacija
za sada onemogućuje precizno definiranje uzroka njihova
nastanka te, iako je vjerojatnije da su nastali prirodnim pro-
cesima, ne treba u potpunosti odbaciti i neke druge moguć-
nosti. Nakon što su uklonjeni, na cijeloj je površini sonde
utvrđena karbonatna stijena, koja je nakon istraživanja
detaljno dokumentirana. Nakon što su snimljeni obrisi i pre-
sjeci istražene sonde, načinjena je njezina fotogrametrijska
izmjera te je dokumentirana stratifikacija vidljiva u profi-
lima. Obje su sonde nakon istraživanja zatrpane kamenjem
i izbačenim sedimentima.
Rezultati istraživanja s jedne su strane omogućili rela-
tivno preciznu rekonstrukciju prostora zahvaćenog
Mirosavljevićevim istraživanjima, dok su s druge strane
dali uvid u izvoran stratigrafski slijed te načine deponira-
nja prapovijesnih arheoloških sedimenata. Iako su analize
prikupljenih nalaza i uzoraka u tijeku, za sada je moguće
zaključiti da veći dio nalaza pripada ranom i srednjem neo-
litiku, dok manji dio ulomaka keramičkog posuđa upućuje
na aktivnosti u špilji tijekom mlađih prapovijesnih razdoblja.
Time je nepobitno potvrđena važnost Vorganjske peći za
razumijevanje starijih razdoblja prapovijesti. Ipak, uz jasne
probleme vezane uz rješavanje pitanja namjene i načina
njezine svakodnevne uporabe, nameću se i pitanja o pre-
ciznijoj dataciji utvrđenih arheoloških ostataka. Iako takva
razmatranja u ovoj fazi istraživanja nisu moguća, trebala
bi biti omogućena analizama prikupljenih nalaza i uzoraka.
Literatura
Batović 1979 Š. Batović, Jadranska zona, u: (ur. A.
Benac), Praistorija jugoslavenskih zemalja, 2, neolitsko
doba, Akademija nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine,
Sarajevo, 1979: 473 – 635.
Malez 1979 M. Malez, Paleolitsko i mezolitsko doba u
Hrvatskoj, u: (ur. A. Benac), Praistorija jugoslavenskih
zemalja, 1, paleolitsko i mezolitsko doba, Sarajevo, 1979:
195 – 295.
Mirosavljević 1959 V. Mirosavljević, Jamina Sredi, prilog
prethistorijskoj kulturi na otoku Cresu, ARR, 1, Zagreb,
1959: 131 – 174.
Mirosavljević 1960 V. Mirosavljević, Prethistorijski objekti
na otoku Cresu, Ljetopis JAZU, 64, Zagreb, 1960: 204
– 218.
536
Mirosavljević 1962 V. Mirosavljević, Impresso-cardium
keramika na otocima Cresa, Lošinja i Krka, ARR, 2, Zagreb,
1962: 175 − 211.
Mirosavljević 1968 V. Mirosavljević, Vela spilja, prethisto-
rijsko nalazište na otoku Lošinju, ARR, 6, Zagreb, 1968:
27 – 60.
Mirosavljević 1971 V. Mirosavljević, Jamina Sredi dans
l’ile de Cres, u: (ur. G. Novak) Epoque prehistorique et
protohistorique en Yougoslavie: Recherches et résultats,
Beograd, 1971: 102 – 105.
dr. sc. Filomena Sirovica
Sanjin Mihelić
Summary
Revisionary archaeological excavations at the site of
Vorganjska peć were conducted in the course of 2016. The
site represents a small cave on a slope of Organ hill above
Batomalj near Baška on the island of Krk. In the mid-20th
century the site was investigated by Vladimir Mirosavljević
who also published the results. Consequently, Vorganjska
peć has become one of the three most important sites
for the research of the Neolithic in the Kvarner. Since the
original investigations were never continued, the 2016
excavations were carried out with the aim of checking their
results. The 2016 results have enabled a precise recon-
struction of the area excavated during the previous inves-
tigation and enabled an insight into the original stratigra-
phy and types of deposition of prehistoric archaeological
sediments.
Redni broj: 294
Lokalitet: Tetinja jama
Naselje: Gorenci
Grad/općina: Vrbovsko
Pravni status: postupak u tijeku
Razdoblje: P, A, SV, NV
Vrsta radova: probno iskopavanje
Od 29. kolovoza do 11. rujna 2016. trajala su probna
sondažna istraživanja u Tetinjoj jami – pećinskom loka-
litetu u istočnom dijelu Gorskoga kotara. Istraživanja
je vodila arheologinja Paula Androić Gračanin (Udruga
IEC Processus montanus), a sudjelovali su studenti
arheologije Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu
te studenti Odjela za arheologiju Sveučilišta u Zadru.
Sondažna iskopavanja financirana su sredstvima
Ministarstva kulture.
Tetinja jama (k.č. 3047, k.o. Lukovdol) nalazi se oko
400 metara južno od goranskog naselja Gorenaca, zase-
oka nešto poznatijeg Lukovdola. Taj pećinski lokalitet leži
u omanjoj vrtači okruženoj šumom, s ulazom na nadmor-
skoj visini od 373 m, koji gleda prema sjeveru. U radijusu
od otprilike 500 metara nalaze se dva izvora vode, a od
Tetinje jame do rijeke Kupe zračna udaljenost iznosi nešto
manje od 2,5 km. Tetinja jama jest špilja s izrazito strmim,
gotovo jamskim ulazom, koji završava u formi pripećka, a
 Primorsko-goranska županija, HAG 13/2016

Početak istraživanja u Tetinjoj jami (foto: P. Androić Gračanin)

12

10

4
KADUCEJ d.o.o.
Papandopulova 27, Split

Tlocrt.

Ministarstvo kulture Republike Hrvatske

2
IEC Processus Montanus, Rudolfa Strohala 127,
51316 Lokve

MInistarstvo kulture, Konzervatorski odjel u

Rijeci
Paula Androić Gračanin, mag. arheologije

Dinko Tresić Pavičić, dipl. arheolog

Tetinja jama, Lukovdol

(Gorenci)

0
studeni, 2016.
0 2 4 6 8 10 12 14 16 m

Dokumentiranje ognjišta u Sondi 1 (foto: T. Ivančić) Tlocrt Tetinje jame (izradio: D. Tresić Pavičić)

koji je uskim otvorom povezan s omanjom dvoranom. To
je nalazište poznato od polovice prošlog stoljeća, kada je
u minimalno dvama navratima potvrđen njegov arheološki
karakter.
Cilj inicijalnih sondažnih iskopavanja 2016. bio je provje-
riti otprije postavljene teze o uporabi Tetinje jame u željez­
nom dobu te detaljno dokumentirati lokalitet. Probnim
sondiranjem istražena je manja površina pretpećinskog,
pećinskog te samog špiljskog prostora unutar Tetinje jame.
Postavljene su tri probne sonde.
Prva sonda postavljena je u ulaznom dijelu pećine, uz južni
zid tog svojevrsnog abrija. Na samoj površini sakupljeni
su ulomci novovjekovne, kasnosrednjovjekovne i prapo-
vijesne keramike. Dimenzije sonde iznosile su 2,5x1,5 m,
dok je orijentacija sonde pratila smjer pružanja špiljskog
objekta. Unutar sonde 1 istraženo je sveukupno pet strati-
grafskih jedinica, unutar kojih su evidentirani tragovi više-
kratne ljudske aktivnosti. Istraživani slojevi poremećeni su
djelovanjem jazbinskih životinja, što ponajviše potvrđuje
iskopani keramički materijal. U svim istraženim slojevima
sonde 1 najbrojniji su arheološki pokazatelji fragmenti pra-
povijesne keramike; neukrašeni dijelovi tijela posuda koji
zajednički dijele karakteristike kuhinjskog posuđa debe-
lih stijenki, grube površine neujednačene boje, u čijim se

537
 Hrvatski arheološki godišnjak 13/2016
frakturama, a često i na samoj površini, prepoznaju veće i
manje različite ikluzije. Pokoji rijedak ukras pokazuje karak-
teristike tipične za srednje i kasno brončano doba. Među
opisanom keramikom, u plićim se slojevima ističu i sitni, no
malobrojni ulomci posuda, koji bi se mogli datirati u starije
željezno doba. U mlađim je slojevima sonde 1 definirano
jedno veće ognjište, unutar i oko kojeg se nalazila velika
količina nagorenih životinjskih kostiju (ovaca/koza) te
gruba brončanodobna keramika. Ispod tog sloja zamjetno
se smanjivao broj nalaza. Tek je djelomično istraženo
još jedno ravno vatrište koje se nalazilo u samom JI kutu
sonde. O poremećenoj stratigrafiji eksplicitno svjedoče dva
manja keramička ulomka kasnoantičke datacije, koja su
iskopana u najstarijim kulturnim slojevima sonde 1. Gotovo
proporcionalno opadanju broja keramičkih nalaza, u sondi
1 raste količina lomljenog vapnenca, manjih krhotina i većih
blokova. Iskopavanjima u toj sondi nije dosegnuta matična
stijena jer se na relativnoj dubini većoj od 1,20 m nalazio
arheološki sterilan, geološki sloj.
Arheološka sonda 2 postavljena je u samoj vrtači, na otvo-
renom. Tim se manjim sondažnim iskopavanjima planirala
provjeriti aktivnost ispred ulaza u špilju. Uzimajući u obzir
današnji oblik ulaznog svoda te prisutnost većih vapnenač-
kih blokova, koji leže na površini ispred špilje i na ulazu u
nju, moguće je pretpostaviti da je strop tog objekta nekada
natkrivao puno veću površinu. Iskopavanjima na toj lokaciji
nisu ustanovljeni znatniji tragovi ljudske aktivnosti u pret-
pećinskom prostoru, već su se u iskopavanom sedimentu
nalazili manji nedijagnostički ulomci prapovijesne kera-
mike. Sonda 2 istražena je do matične stijene.
Sonda 3 postavljena je u samoj dvorani Tetinje jame. Do
nje se morao raščistiti prolaz zatvoren većim vapnenačkim
kršjem i blokovima te erodiranim humusnim sedimentom.
Nakon razgrtanja prolaza, već na samoj površini dvorane
dimenzija 9,5x3 m prikupljena je veća količina keramič-
kih ulomaka različitih posuda. S površine su prikupljeni
ulomci kuhinjske i stolne kasnosrednjovjekovne keramike
(14. – 16. st.), no i među njom je prevladavala gruba prapo-
vijesna keramika. Sonda 3 postavljena je otprilike u središ-
njem dijelu dvorane, bliže južnom zidu pećine. Dimenzije
joj iznose 1,5x1 m, a orijentacijom prati pružanje speleološ-
kog objekta. Unutar tipične pećinske stratigrafije u površin-
skim se slojevima nalazi izmiješan kasnosrednjovjekovni
i brončanodobni keramički materijal. Nakon njihova isko-
pavanja slijedi horizont „slojevitih torti”, odnosno naizmje-
ničnih tanjih uslojenja nagorene zemlje, pepela i gara s
rasutim ugljenom. S obzirom na vremensku ograničenost
i narav istraživanja, to su ujedno bili i posljednji istraživani
slojevi. Sonda je istražena do relativne dubine od 40 cm,
a za bolje razumijevanje tog lokaliteta potrebno je nastaviti
istraživanja.
Literatura
Kruhek 1981 M. Kruhek, Postanak i razvitak naselja i život
naroda u prošlosti, u: Gorski kotar, Delnice, 1981: 281 – 309.
Malez 1959 M. Malez, Speleološka istraživanja krša u
1956. godini, Ljetopis Jugoslavenske akademije znanosti
i umjetnosti, 63, Zagreb, 1959: 340 – 354.
Paula Androić Gračanin
538
Summary
Preliminary probe excavations of the prehistoric cave site
of Tetinja jama in the east of Gorski kotar were conducted
in the course of August and September 2016. The excava-
tions encompassed a surface area of 8 m2 inside and in
front of the cave. Their results point to a repeated human
presence over a long period of time. Because of the distri-
bution of layers in the probes, the main resource for under-
standing the character of this site is typological and techno-
logical as well as statistical analyses of pottery fragments.
The existing dana point to two phases of the most intensive
occupation of the site: in the mid-/Late Bronze Age and
in the Late Middle Ages, while some of the finds suggest
frequent, but short-term use of the hideout throughout the
centuries.
Redni broj: 295
Lokaliteti: Uvala Martinšćica
Naselje: Punta Križa (otok Cres)
Grad/općina: Mali Lošinj (otok Lošinj)
Pravni status: Z-836
Razdoblje: A, SV
Vrsta radova: sustavno iskopavanje
Od 27. lipnja do 15. srpnja 2016. nastavljena su sustavna
istraživanja na crkvenom ranokršćanskom sklopu
Martinšćica (Punta Križa) na otoku Cresu. Istraživanja
se odvijaju u okviru programa „Otočno redovništvo na
Kvarneru od 5. do 11. stoljeća”. Hrvatsko-francuska
suradnja na tom programu Udruge aIPAK odvija se u
suradnji s nizom znanstvenih institucija od 2010. godine.
Glavni su partneri UMR 6298 ARTeHIS pri CNRS-u
(Dijon-Auxerre), École française de Rome (Francuska
škola u Rimu) od 2012., Sveučilište Bourgogne Franche-
Comté/UMR 6249 Chrono-Environnement od 2015.
godine.
Dosadašnji rezultati
Prva kampanja terenskog rekognosciranja uvale
Martinšćica obavljena je još 2010., nakon koje je 2011.
godine slijedila i kampanja topografskih snimanja ostataka
vidljivih na površini i pod gustom šumom mediteranskog
hrasta, izrade prvog tlocrta velike crkve „Martinšćica 1” i
njezine bočne kapele „Martinšćica 1bis”, popraćene plitkim
sondiranjima, koja su omogućila lakše iščitavanje zidova.
Iduća, 2012. godina bila je posvećena arheološkoj studiji
sačuvanih elevacija crkve „Martinšćica 1” i njezine bočne
kapele „Martinšćica 1bis”. Sljedeće dvije godine bile su
posvećene sondažnim istraživanjima šireg konteksta rano-
kršćanskog sklopa, dok su sustavna istraživanja crkve
započela 2015. godine. Kampanje sustavnih arheoloških
istraživanja 2015. i 2016. usmjerene su na prostor velike
crkve „Martinšćica 1”, i to na apsidu (prostor Ia), njezino
začelje (prostor VIII), prostor isturenog svetišta (prostor
Ib), dijelom sjeverni krak transepta (prostor Ic) te na dvije
bočne prostorije smještene sa sjeverne strane (sakristije
IIIa i IIIb). Istraživanje crkve trebalo bi omogućiti definira-
nje svih njezinih faza gradnje i preinaka te razjašnjavanje
 Primorsko-goranska županija, HAG 13/2016

Zračna snimka crkve Martinšćica 1 neposredno nakon istraživanja 2016. (foto: M. Vuković)

multipliciranja bočnih aneksa i njihove funkcije. Cilj je jed-

nako tako shvatiti vezu između rezidencijalnog sklopa (vile)
i kršćanskog svetišta te do kraja ispitati hipotezu o smješta-
nju rane redovničke zajednice.
Navedeni prvi radovi omogućili su sljedeće preliminarne
rezultate:
- u uvali Martinšćica nalazi se znatna maritimna vila, koja bi
se mogla upisati u vrlo širok raspon uporabe od 1. do 7. st.,
s uočenom fazom rekonstrukcije i/ili povećavanja između
3. i 4. st.;
- maritimna vila ne samo da je upotrebljavana u kasnoj
antici, dakle u trenutku gradnje ranokršćanske crkve, već
je u tom razdoblju dobila i pretpostavljeni salutatorij, odno-
sno dvoranu za primanje, prepoznatu zahvaljujući arheo-
loškom iskopavanju potkovičaste apside u sjeverozapad-
nom dijelu vile;
- tlocrt ranokršćanske crkve u obliku grčkog križa poznat
od 50-ih godina 20. st. ispravljen je i nadopunjen novim
nalazima vestibula, vanjskog vestibula (= egzonarteksa),
portika i bočnih aneksa, koji upućuju na više različitih faza Detaljan tlocrtni prikaz istraženog dijela crkve Martinšćica 1 (izvor:
gradnje. Udruga aIPAK / APAHJ / UMR Chrono-environnement i UMR
ARTEHIS CNRS / EFR)
Glavni rezultati istraživanja 2016. godine
Druga kampanja (2016.) sustavnih arheoloških istraži- pružila je jasan uvid u razvijeni sustav liturgijskih insta-
vanja velike crkve ranokršćanskog sklopa Martinšćica lacija, unatoč lošoj očuvanosti, te je omogućila nalaz

539
 Hrvatski arheološki godišnjak 13/2016
Pogled na dvije sakristije i dio svetišta crkve Martinšćica 1 nakon istraživanja (foto: S. Bully)
kvalitetne kamene plastike. Navedeni nalazi navode na
pitanje funkcije i statusa velike crkve, pogotovo imajući na
umu i izniman nalaz monograma urezanog na stražnjem
licu fragmenta mramorne oltarne menze. Uz klupu za sve-
ćenstvo otkrivenu 2015., vrlo detaljna analiza negativa
u žbuci i iščupanih dijelova zida upućuje na postojanje i
povišenog svetišta (bema), omeđenog oltarnom pregra-
dom, u koje se moglo ući kroz tri otvora. Jama pronađena
u samom središtu tako definiranog prostora svetišta odgo-
vara mjestu gdje se zasigurno trebao nalaziti oltar, podi-
gnut iznad oltarnoga groba, ukrašenog mramornom opla-
tom. Istraživanja su također omogućila pronalazak dviju
sakristija smještanih sjeverno od crkve. Jedna od sakri-
stija imala je podnicu izvedenu u mozaiku geometrijskih
motiva, a u sjevernom zidu otkriveni su tragovi u negativu
kanala za odvod vode. Druga sakristija, mlađa od prve i
dakle sagrađena u mlađoj fazi, prislanja se prvoj s istočne
strane. Ima puno grublju podnicu od jednostavne žbuke,
ali kao i prva, ima i odvod za evakuaciju vode u sjeve-
roistočnom uglu. Tragovi kolaca za stol (nosač lavaboa)
vidljivi su u jugoistočnom dijelu podnice te uz njega još
jedan negativ kanala za odvod vode u zidu aneksa. Čitava
podnica nosi tragove rupa za kolce, koji bi mogli pripadati
nekoj mlađoj fazi uporabe tog prostora. Takav je slučaj
zasigurno i s prvom sakristijom, gdje je pod od mozaika
pokriven slojem nove hodne površine s ognjištem. Taj
nalaz upućuje na vrlo moguću promjenu funkcije aneksnih
prostorija. Zasad se čini da aneksne prostorije, pa i ona
u začelju apside, imaju jasnu kućnu funkciju. Prostorija
540
pridodana apsidi, koja ima privilegiran odnos sa svetištem
jer se u nju ulazilo isključivo iz prostora svetišta, nema
grobišnu funkciju, što se očekivalo prije ovogodišnjih
istraživanja.
Unatoč tome što je lokalitet izoliran, crkva na Martinšćici
bila je očito predmetom ozbiljnog „ogoljavanja”, zbog čega
je zdanje lišeno većine dekorativnog i vrijednog materijala,
no i sami njegovi ostaci upućuju na izvorno bogatstvo i vri-
jednost te na jedinstvenost arhitekture.
Prema trenutačnom stanju istraživanja, može se dati radna
pretpostavka o postojanju vile i ranokršćanske crkve, koje
su mogle pripadati osorskom biskupu između 5. i 6. st. U
mlađoj fazi, čiji datum tek treba precizirati, sudeći prema
relativno-kronološkim i stratigrafskim odnosima, crkva je
preinačena smanjenjem liturgijskog prostora te dodatkom
više bočnih prostorija. Iako tu fazu tek treba bolje okarak-
terizirati, čini se da crkva u njoj mijenja i funkciju i status,
što navodi i na pomisao o postojanju redovničke zajednice.
Na temelju navedenih i do sada prikupljenih arheoloških
podataka, mogu se predložiti prvi kriteriji za određivanje
tipa lokaliteta te predložiti nove interpretacije koje se tiču
statusa i funkcije takva tipa zdanja, odnosno lokaliteta.
Istraživanja koja su planirana za 2017. na južnoj bočnoj
kapeli (Martinšćica 1bis) i aneksu VIIIb prislonjenom na
apsidu kapele, koja svojim načinom gradnje i stratigrafskim
odnosima vremenski odgovara aneksu VIIIa, trebala bi
znatno obogatiti spoznaje o funkciji kapele. Radna hipo-
teza jest da se radi o memorijalnoj kapeli, no nova istraži-
vanja tek je trebaju potvrditi ili opovrgnuti.
 Primorsko-goranska županija, HAG 13/2016

Literatura point to the existence of a very complex archaeologi-

cal site. It encompasses an Antiquity villa and a Late
Čaušević-Bully, Bully 2015 M. Čaušević-Bully, S. Bully, Antiquity church complex that developed from a church
Archipel du Kvarner (Croatie). Prospection-inventaire with the Greek-cross plan.
des sites ecclésiaux et monastiques: campagne 2014, The site spans a long period of time, from the Early Imperial
Chronique des activités archéologiques de l’École frança- period to the end of the post-medieval period. Two cam-
ise de Rome, 2015., http://cefr.revues.org/1405 paigns of archaeological excavations of the large church
Čaušević-Bully, Bully 2015 M. Čaušević-Bully, S. have revealed an array of its features: a large bench for
Bully, Organisation et architecture des sites ecclésiaux priests along the inner wall of the apse, the remains of a
paléochrétiens de l’archipel du Kvarner (Croatie) – nou- bema surrounded by a fifth-century mosaic, a place for the
velles pistes, Adriatlas et l’histoire de l’prostor adriatique altar hole, a series of side rooms and two sacristies on the
du VIe s. a.C. au VIIIe s. p.C., textes réunis par Y. Marion, F. NE side, of which one was decorated with a floor mosaic.
Tassaux, Ausonius, Bordeaux, 2015: 247 – 272. The investigated layers point to the household use of some
Čaušević-Bully, Bully 2015 M. Čaušević-Bully, S. Bully, of the side rooms (i.e. a hearth, the remains of fauna, home-
poglavlja: Otočni samostani i crkveni sklopovi na kvarner- made pottery), whilst the archaeological excavations have
skim otocima-Monastères et complexes ecclésiaux insula- pointed to the existence of a graveyard of later date than
ires du Kvarner, Sveti Petar kod Ilovika, značajna pomor- the large church, but earlier than the abovementioned side
ska postaja sjevernog Jadrana: ranokršćanska crkva i rooms as well as liturgical equipment of high workmanship
samostan-Saint-Pierre d’Ilovik, station maritime majeure (i.e. sculpture, marble plates, window glass, a monogram
du Nord de l’Adriatique: une basilique paléochrétienne et on the fragment of an altar mensa).
un monastère i Obale u opasnosti-Les côtes en danger, u:
Aquilleia, Salona, Appolonia, Putevima Jadrana od 2. st.
pr. Kr. do početaka srednjeg vijeka / Un itinéraire adria-
tique du IIe s. av. J. C. au début du Moyen Âge, (ur.: M.
Čaušević-Bully, F. Tassaux), Arheološki Muzej u Zagrebu-
Ecole française de Rome, Zagreb, 2015: 98 – 103, 104
– 107 i 54 – 159.
Čaušević-Bully, Bully 2015 M. Čaušević-Bully, S. Bully,
Redovništvo na Kvarnerskim otocima od 5. do 11. stoljeća:
nova arheološka istraživanja lokaliteta Sveti Petar kod
Ilovika i Martinšćica na Punta Križi, Istraživanja na otocima,
Izdanja HAD, 30, Zagreb, 2015: 77 – 102.
Čaušević-Bully, Bully 2016 M. Čaušević-Bully, S. Bully,
Archipel du Kvarner (Croatie). Prospection-inventaire
des sites ecclésiaux et monastiques : campagne 2015,
Chronique des activités archéologiques de l’École frança-
ise de Rome, 2016., http://cefr.revues.org/1578
Čaušević-Bully, Tassaux 2015 M. Čaušević-Bully, F.
Tassaux, Aquileia-Salona-Apollonia. Un itinéraire adria-
tique du IIe s. av. J.C. au début du Moyen Âge, u: Aquileia,
Salona ,Apollonia, Putevima Jadrana od 2. st. pr. Kr. do
početaka srednjeg vijeka, katalog izložbe, Arheološki
muzej u Zagrebu i Francuska škola u Rimu, 2015.
Mohorovičić 1954 A. Mohorovičić, Prilog analizi razvoja
historijske arhitekture na otocima Lošinju i Cresu, Ljetopis
JAZU, 59, Zagreb, 1954: 211 – 226.
Mohorovičić 1957 A. Mohorovičić, Problem tipološke kla-
sifikacije objekata srednjovjekovne arhitekture na području
Istre i Kvarnera, Ljetopis JAZU, 62, Zagreb, 1957.

dr. sc. Morana Čaušević-Bully

dr. sc. Sébastien Bully

Summary

Systematic archaeological investigations at the Early

Christian site of Martinšćica (Punta Križa) on the island
of Cres were continued in 2016. The Early Christian
complex is located in the area of Punta Križa, about
9 km from its Antiquity-period urban centre of Osor.
Preliminary reconnaissance and probing of the cove

541
 Hrvatski arheološki godišnjak 13/2016

LIČKO-SENJSKA
ŽUPANIJA

296 Brinje – Stari grada Sokolac 302 Otočac – Stari grad

297 Caska – podmorje 303 Podvelebitsko primorje i zaleđe
298 Caska – Sv. Juraj 304 Ribnik – Grad
299 Karlobag – Drvišica 305 Sinac – Bobinac – Kozerina pećina
300 Košljun 306 Smiljan – Crkvina pod Bogdanićem
301 Novalja – antički vodovod Talijanova 307 Udbina – Gradina
buža 308 Udbina – stolnica sv. Jakova

542
 Ličko-senjska županija, HAG 13/2016
Redni broj: 296
Lokalitet: Brinje – Stari grad Sokolac
Naselje: Brinje
Grad/općina: Brinje
Pravni status: Z-2710
Razdoblje: P, SV, NV
Vrsta radova: zaštitno iskopavanje
Od 25. srpnja do 5. kolovoza 2016. trajala su arheološka
istraživanja u palasu staroga grada Sokolca u Brinju.
Voditeljica istraživanja bila je dr. sc. Ana Azinović Bebek,
zamjenik voditeljice bio je Andrej Janeš, oboje iz Službe
za arheološku baštinu Hrvatskog arheološkog zavoda, uz
sudjelovanje četvero studenata i dvojice radnika koji su
iskopavali zemlju. Za stručni nadzor radova bio je zadu-
žen Hrvoje Giaconi, iz Konzervatorskog odjela u Gospiću.
Istraživanja je je financiralo Ministarstvo kulture.
Istraživanjem je obuhvaćen južni dio palasa, tj. zapadni dio
njegove južne polovice. Istražena je ukupna površina od oko
40 m². U sklopu pripremnih radova 2015. strojno je iskopano
50 – 70 cm šute, čime je obuhvaćena duplo veća površina od
istražene, a dio neistražene površine istražen je ove godine.
Dodijeljeno je ukupno 29 stratigrafskih jedinica, od toga
su dio arheološki slojevi, a dio zidane strukture. Izdvojeno
Stari grad Sokolac, istražena peć u SZ kutu sonde (foto: arhiv HRZ)
Stari grad Sokolac, zračna snimka (foto: arhiv HRZ)
543
je 38 posebnih nalaza i keramički ulomci prapovijesnih,
kasnosrednjovjekovnih i novovjekovnih posuda, koji se
obrađuju u Odjelu za restauriranje arheoloških kopnenih
nalaza Hrvatskog restauratorskog zavoda. Uzeta su četiri
uzorka ugljena i dva uzorka drva, od kojih su tri poslana na
radiokarbonsku analizu, te dva uzorka žbuke koji su ana-
lizirani u Prirodoslovnom laboratoriju HRZ-a. Od arheološ-
kih slojeva dominantni su oni koji pripadaju kasnom sred-
njem vijeku. Izdvojeni su nalazi životinjskih kostiju, koji su
predani na analizu na Veterinarski fakultet.
Ovogodišnjim istraživanjima potvrđena je stratigrafska situ-
acija. Nakon sloja šute javljaju se slojevi s dominanto vojno-
-krajiškim materijalom (keramika, dijelovi oružja, dosta
životinjskih kostiju). Ispod poravnanja iz vremena Vojne
krajine (SJ 8 – identificiran već tijekom istraživanja 2014.)
dominiraju slojevi s pretežno materijalom iz frankopanske
faze (keramika, staklene čaše, metalni nalazi svakodnevne
uporabe). Među nalazima frankopanske faze ističe se peć
pronađena u sjeverozapadnom kutu sonde. Prapovijesni je
sloj i ove godine određen kao željeznodobni. Nakon istraži-
vanja napravljene su zračne snimke, a sonda i zidovi pre-
kriveni su geotekstilom i zatrpani.
Literatura
Fras 1988 J. Fras, Cjelovita topografija karlovačke vojne
krajine, Gospić, 1988.
Horvat 1985 Z. Horvat, Burg u Brinju i njegova kapela,
Peristil, 27-28, Zagreb, 1985: 41 – 67.
Horvat 2000 Z. Horvat, Srednjovjekovna sakralna arhitek-
tura u Brinju i okolici, Senjski zbornik, 27, Senj, 2000: 97
– 146.
Klaić 1901 V. Klaić, Krčki knezovi Frankapani, Zagreb,
1901.
Kukuljević Sakcinski 1869 I. Kukuljević Sakcinski, Grad
Brinjski, Njeke gradine i gradovi u kraljevini Hrvatskoj, II,
Zagreb, 1869: 2.
Miletić, Valjato Fabris 2003 D. Miletić, M. Valjato Fabris,
Sokolac, Frankopanski plemićki grad u Brinju, Mala biblio-
teka GZSK, Svezak, 10, Zagreb, 2003.
Nadilo 2002 B. Nadilo, Utvrda Sokolac iznad Brinja,
Građevinar, 54, Zagreb, 2002: 302 – 312.
Premerl 1971 T. Premerl, Grad Sokolac u Brinju,
Arhitektura, 109-110, Zagreb, 1971: 44 – 47.
Szabo 1920 Gj. Szabo, Sredoviječni gradovi u Hrvatskoj i
Slavoniji, Zagreb, 1920.
dr. sc. Ana Azinović Bebek
Summary
Archaeological excavations in the palas of the old town of
Sokolac in Brinje were conducted in the course of 2016.
Previous investigations have identified two phases of life.
The Frankopan phase encompasses the finds of glass
and pottery that originate from luxurious Middle European
workshops and a kiln in the SW corner of the probe. The
Military Frontier phase encompasses items that can be
related to military everyday life. A prehistoric layer was
dated to the Iron Age based on the radiocarbon analysis
and pottery finds.
 Hrvatski arheološki godišnjak 13/2016

Redni broj: 297

Lokalitet: Caska – podmorje
Naselje: Caska
Grad/općina: Novalja (otok Pag)
Pravni status: R-381
Razdoblje: A
Vrsta radova: sustavno istraživanje

Od 9. svibnja do 2. lipnja 2016. trajalo je istraživanje kom-

pleksnog arheološkog nalazišta u uvali Caski na otoku
Pagu. Istraživanje je provedno pod vodstvom Odjela za
arheologiju Sveučilišta u Zadru i Sveučilišta Aix-Marseille
(CNRS, Centre Camille Jullian). U istraživanju su tako-
đer sudjelovali članovi Ronilačkog kluba Sveučilišta u
Zadru – ZADRON, Udruga podvodnih aktivnosti Rostrum
te Studio digitalnih medija Novena d.o.o. Sredstva za Situacijski plan nalazišta s označenim mjestima istraživanja 2016.
radove osigurali su Ministarstvo kulture, Grad Novalja i (izradio: V. Dumas)
Ministarstvo vanjskih poslova Republike Francuske.

Godine 2016. istraživanja su bila usmjerena na čišćenje

i dokumentiranje priobalnog objekta izrađenog od trupaca
unutar tzv. Zone C pred Tunerom. Riječ je o dijelu nalazi-
šta u plitkome podmorju uvale, koje je otkriveno 2007., a
istraživanja su trajala od 2009. do 2012. godine. U tome
razdoblju otkriveno je sveukupno pet četverokutnih okvira
koji su činili dio nekog objekta pristanišne ili gospodar-
ske namjene. Četvrtasti okviri bili su izrađeni od uslojenih
trupaca i okomito zabijenih pilona te ispunjeni lomljenim
kamenjem. Četiri takva okvira pružaju se u smjeru sjever-
-jug, tj. od obale prema većoj dubini. Nakon 12 m struktura
zaokreće u smjeru istoka i nastavlja se paralelno s obalom. Pogled iz zraka na priobalni objekt (tamniji dio označuje još neistra-
Njezina čitava površina dobro se razaznaje na zračnim ženo područje) (foto: E. Šilić)
fotografijama nalazišta. U zoni C radovi su svojedobno
prekinuti, jer se podmorsko istraživanje usmjerilo na zonu
D pred crkvicom sv. Antona, u kojoj su pronađeni dobro
očuvani ostaci drvenog broda iz rimskog vremena, poznati
pod imenom Caska 2.
Radovi u podmorju bili su usmjereni na definiranje situacije
u zoni C, tj. praćenje smjera pružanja priobalnog objekta
izrađenog od drvenih okvira, ispunjenih neobrađenim
lomljenim kamenom. Za rad je upotrebljavano metalno
mrežište izrađeno od kvadrata dimenzija 2x2 m, kojim je
obuhvaćena sveukupna površina od 96 m2. Mrežište je
postavljeno preko prethodno istraženih četvrtastih struk-
tura označenih brojkama 3, 4 i 5, u namjeri da se očiste
do sloja prekrivenoga geotekstilom kako bi se dobio uvid u
cjelinu te u potpunosti razumio način gradnje. Svi otkriveni Horizontalno položena debla na krajevima spojena vertikalnim pilo-
elementi, drveni trupci ili piloni, označeni su progresivno nima zabijenima kroz četvrtaste utore (foto: L. Roux)
rastućim brojkama. Očišćeni okviri označeni brojkama 3 i
4 pružaju se u smjeru sjever-jug, dok se okvir 5 nadove- brodovi, bio namjerno potopljen i iskorišten za temelje-
zuje na istočnu stranu okvira broj 4. U vertikalnom presjeku nje priobalnog objekta. Istraživanje se nastavilo u smjeru
južne strane okvira broj 4 vidljiva su četiri sloja horizontalno istoka, tj. u smjeru pružanja četvrtastih okvira. Prateći smjer
položenih trupaca. Samo pola metra južnije nalaze se dva protezanja okvira broj 5 prema istoku, otkriven je i okvir
dislocirana trupca duljine 2,24 i 2,40 m, koji su možda s broj 6, te niz pilona koji su nekada činili dio konstrukcije.
trupcima činili konstrukcijsku cjelinu. Okvir broj 6 izrađen je od trupaca dimenzija 180x340 cm, a
Tijekom istraživačke kampanje 2016. u cijelosti su otvo- očuvan je u visini od dvaju horizontalno položenih trupaca.
rena još dva četvrtasta okvira u smjeru istoka te nastavak Na jugoistočnom dijelu mrežišta otkrivena su dva horizon-
strukture prema istoku, u kojem se nastavljaju linearni hori- talno položena trupca s pravokutnim utorima i vertikalno
zontalni te vertikalni elementi, ali se gubi oblik četvrtastih zabijenim pilonima na krajevima, koji su vjerojatno činili dio
okvira. Na tome mjestu pronađeni su ostaci još jednog još jednog okvira (okvir 7). Istraživanjem je utvrđeno da
šivanog broda iz antike, koji je, kao i prethodno otkriveni se smjer pružanja pretpostavljenog okvira broj 7 ne može

544
 Ličko-senjska županija, HAG 13/2016

točno definirati te je prema sjeveru potrebno ukloniti još

jedan sloj lomljenog kamena kako bi se odgovorilo na to
pitanje. Četvrtaste konstrukcije, kao i trupci i piloni koji su
vjerojatno s njima nekada činili jednu cjelinu, fotogrametrij-
ski su dokumentirani te ručno izmjereni, nacrtani, opisani i
uzorkovani.
Kao što je rečeno, prilikom istraživanja, u smjeru pružanja
okvira broj 6 i niza pilona, koji se protežu u liniji zapad-istok,
otkriven je dio brodske konstrukcije koji prema karakteri-
stikama gradnje pripada skupini šivanih brodova. Dosada
očišćen dio brodske konstrukcije položen je u smjeru
zapad-istok; duljina mu iznosi 2,5 m, a širina 1 m. Platice
broda uništene su na zapadnoj strani, dok na istočnoj ulaze
pod sediment, što predpostavlja i njihovu znatno bolju oču-
vanost. Unutar istraženoga područja otkriveno je devet
vojeva, odnosno sveukupno dvanaest platica, koje su obi- Pogled na sondu u zoni C i drvene okvire izrađene od horizontalno
lježene oznakama od P10 do P21. Platice se odlikuju pro- položenih trupaca; gore lijevo vidi se djelomično zaštićen dio istra-
sječnom debljinom od 1,3 cm i širinom od 10 do 13 cm. Na žen tijekom proteklih godina (foto: E. Šilić)
zapadnoj strani platice obilježene brojkom 13, primijećen je
šiljast završetak. Platice su povezane prapovijesnom teh-
nikom šivanja, koja se u Jadranu zadržala i tijekom antike.
Iznad sljubova platica postavljen je materijal vegetabilnog
podrijetla, a duž njihovih uzdužnih strana izrađen je niz per-
foracija kroz koje je prolazio konop, učvršćivan s pomoću
malih drvenih čavala i premazivan smolom. Konop koji
povezuje platice provučen je na jednostavan kontinuirani
način (/////), kao i na brodu Caska 1, istraživanom 2009. i
2010. godine.
Na otkrivenom dijelu broda uočena su tri rebra, od kojih je
ono obilježeno oznakom F10 pronađeno in situ. Rebro je
s oplatom povezano s pomoću drvenih čavala i konopa.
Na gornjoj površini rebra F10 primijećeni su urezi, koji su
možda služili za fiksiranje konopa kojim su se privezivala
rebara uz opatu broda. Takve ureze moguće je također
interpretirati i kao osnovu za postavljanje unutrašnje oplate. Otkriveni dio šivanog broda Caska 4 (foto: L. Roux)
Četvrtasti utori na donjem dijelu rebara tipičan su element
šivanih brodskih konstrukcija. Njihova je funkcija sprje- kojim je pravilno, s vanjske i unutrašnje strane, popraćeno
čavanje trenja kojim bi se u slučaju izravnog kontakta s pružanje objekta u obliku slova L, a na kraju je omeđeni
rebrom oštetio vegetabilni materijal iskorišten za šivanje, a prostor ispunjen kamenjem. Na taj je način stvorena suho-
najniži otvori u blizini kobilice istovremeno obnašaju ulogu zidna struktura, koja se izdiže iz okolnog terena u visini
slivnica, tj. otvora za slobodnu cirkulaciju vode u kaljuži. od oko četrdesetak centimetara i ističe se u prostoru. Ona
Uz brod se nalazilo i nekoliko elemenata koji nisu pripadali prati originalan oblik objekta, a kupači je mogu razgledati
originalnoj brodskoj konstrukciji, ali u trenutku kada je brod uz pomoć maske i disalice.
prenamijenjen u temelje za gradnju priobalnog objekta, Opisani način zaštite primijenjen je također i u Zoni D, u kojoj
činili su s njime jednu cijelinu. Sa zapadne strane nalazi su 2011. otkriveni ostaci drvenog broda nazvanog Caska 2.
se trupac postavljen preko brodske konstrukcije, ozna- Brod je u cijelosti istražen tijekom istraživačkih kampanja
čen brojkom 235, koji sa sjeverne strane ulazi u profil, te 2012. – 2015., a za vrijeme radova u njemu su uočeni i
četiri pilona koji omeđuju brod s južne strane i pružaju se u ostaci šivanog broda, nazvanog Caska 3. Privremena
smjeru zapad-istok. zaštita postavljena 2015. ove je godine upotpunjena na
Nakon što su s područja arheoloških sondi uklonjeni pije- jednak način kao što je to učinjeno u Zoni C. Originalan
sak i mulj, a svaki element obilježen i opisan, nalazište oblik broda omeđen je kamenim suhozidom, a omeđena
je fotogrametrijski dokumentirano. Izdvojeni su također i površina potom je ispunjena lomljenim kamenom.
uzorci za ksilološke i dendrokronološke analize, kako bi Sustavno istraživanje i zaštita arheološkog nalazišta duž
se pokušalo preciznije vremenski odrediti starost drvene istočne obale uvale Caske na otoku Pagu, koji su započeli
građe, a također i proučiti odabir vrsta drva iskorištenog probnim sondiranjem 2005., a zadobili međunarodni karak-
za gradnju objekta. Pokretni nalazi u intaktnom kulturnom ter 2009., do sada je otkrivena velika količina podataka
sloju te u površinskom sloju u blizini sonde, uvedeni su u koji su znatno izmijenili dosadašnje predodžbe o uporabi
inventar nalaza, a zatim su izmjereni i fotografirani. šireg novaljskog prostora u antici. Među otkrivenim nala-
U završnoj fazi istraživanja, čitavo je područje zaštićeno zima posebno se ističu neuobičajeni priobalni objekti pri-
in situ. Prije svega, na površinu istraženih drvenih okvira stanišnog i gospodarskog karaktera, dijelom temeljeni na
postavljen je geotekstil. Nakon toga sagrađen je suhozid, namjerno potopljenim brodovima.

545
 Hrvatski arheološki godišnjak 13/2016

Caski kod Novalje. U istraživanjima su sudjelovali djelat-

nici Arheološkog muzeja Zadar: voditelj istraživanja dr.
sc. Hrvoje Manenica (viši kustos), Dino Taras (kustos),
Dušanka Romanović (kustosica) i Robert Maršić (doku-
mentarist). Osim djelatnika muzeja, u istraživanjima je
sudjelovalo pet studenata Odjela za arheologiju Sveučilišta
u Zadru. Svakog radnog dana u istraživanjima bi sudjelo-
vao i jedan djelatnik tvrtke „Arburože” iz Novalje.

Ovogodišnje istraživanje bilo je koncentrirano na južni dio

Detalj međusobnog vezivanja platica (desno) i rebra s utorima na
donjoj strani (lijevo) (foto: L. Roux)
Nalazište u uvali Caski izrazito je ugroženo suvremenom
gradnjom, ali i prirodnim procesima koji već stoljećima
mijenjaju geomorfološku sliku uvale. S obzirom na slože-
nost lokaliteta, koji se sastoji od stuktura različitih namjena
očuvanih u podmorju i priobalju, fizička zaštita in situ, nami-
jenjena dugoročnom očuvanju lokaliteta za buduća istraži-
vanja, nije moguća te je sustavno istraživanje s ciljem spa-
šavanja svih dostupnih podataka za sada najbolje moguće
rješenje, koje jamči pravodobnu reakciju na kontinuirano
propadanje arheološke građe.
utvrde, na kojem su prijašnjih godina započeti arheološki
radovi. Radovi su nastavljeni na mjestu gdje su prošlo-
godišnji radovi zaustavljeni, u jednoj od prostorija utvrde,
radnog naziva Prostorija D. U prethodnoj kampanji uklo-
njen je dio nasipa, odnosno sloja, te je ove godine nastav-
ljeno uklanjanje sloja SJ 8. U navedenoj prostoriji teren je
nagnut u smjeru južne padine brda te su uklonjena tri sloja
(SJ 8, SJ 9 i SJ 11), sve do kamena živca. Ustanovljena je
temeljna stopa južnog zida (zid 24) i zapadnog zida utvrde
(zid 30). Što se tiče pokretnih arheoloških nalaza, prona-
đena su dva metalna predmeta (PN 9 i PN 10). Riječ je o
željeznom nožiću i olovnom predmetu nepoznate namjene.
Osim tih predmeta, pronađeni su fragmenti crne grube
kuhinjske keramike bez ukrasa i iznimno s urezanim ukra-
sima, najčešće pravilnih linija i valovnica. Osim toga, pro-
nađeni su ulomci amfora i antičkih tegula koji su služili kao
dio nasipa prilikom gradnje utvrde, zajedno s kamenom i
zemljom.

Katarina Batur
Irena Radić Rossi
Giulia Boetto

Summary

The site of Caska on the island of Pag was investigated in

the course of May and June 2016. The investigation was
focused on the clearing and recording of a structure near
the coast. The structure was built of logs within so-called
Zone C in front of Turner. It represents the remains of a
docking facility or some other type of commercial building.
Also revealed were the remains of another ship made by
sewing technique. As in the case of the previously uncov- Prostorija D tijekom istraživanja
ered ships, it was also deliberately sunk and used as the
foundation of the above-mentioned structure. The ship was
fully investigated, but only within the boundaries of the
probe.

Redni broj: 298

Lokalitet: Caska – Sv. Juraj
Naselje: Caska
Grad/općina: Novalja (otok Pag)
Pravni status: Z-4702
Razdoblje: A, SV, NV
Vrsta radova: sustavno iskopavanje

U listopadu i studenom 2016. trajao je nastavak sustav-

nih arheoloških istraživanja na položaju Sv. Juraj u Gruba srednjovjekovna kuhinjska keramika s ukrasima iz prostorije E

546
 Ličko-senjska županija, HAG 13/2016

Summary

Systematic archaeological investigation at the site of

St Juraj in Caska near Novalja were continued in the
course of 2016. Two rooms in the southern part of the for-
tress were fully investigated. The finds of coarse kitchen
pottery prevail.

Redni broj: 299

Lokalitet: Karlobag – Drvišica
Naselje: Drvišica
Grad/općina: Karlobag
Pravni status: P-4321
Razdoblje: P, A, SV, NV
Vrsta radova: probno iskopavanje

Od 21. rujna do 13. studenog 2016. trajala su arheološka

istraživanja na lokalitetu Drvišica u Karlobagu. Istraživanje
se sastojalo od arheološkog iskopavanja, obrade podataka

Prostorija E tijekom istraživanja

Istraživanja su nastavljena u Prostoriji E, istočno od istraži-

vane Prostorije D. Radi se u uskoj prostoriji na samim obron-
cima utvrde koja je mogla imati ulogu kao ophod za vojnu
stražu u vrijeme korištenja utvrdom. U toj je prostoriji istra-
ženo nekoliko slojeva (SJ 10, SJ 12, SJ 13, SJ 14 i SJ 15). Grob 7 – završna situacija
Slojevi su neravnomjerni jer je prostorija nalegla na kamen
živac te prate konture terena. Najgornji sloj (SJ 10) bio je
recentan nasip s novijim nalazima, koji se ne mogu dovesti u
kontekst upotrebe utvrde i platoa oko nje. U nižim slojevima
pronađen je jedan novčić (PN 15) i ručica vjedra za vodu
(PN 11). Od ostalih pokretnih arheoloških nalaza zastupljena
je gruba srednjovjekovna kuhinjska keramika s ukrasima
u obliku valovnice i ostaci amfora, koje su služile kao dio
nasipa. Riječ je o lomljenim komadima od više vrsta amfora,
koje su vjerojatno donesene na lokalitet već polomljene.
U ovogodišnjoj arheološkoj kampanji na lokalitetu Sv. Juraj
– Caska u potpunosti su istražene dvije prostorije južnog
dijela utvrde. Istraženi su svi arheološki slojevi do kamena
živca te je sve dokumentirano totalnom stanicom, a naprav-
ljena je fotodokumentacija svih faza istraživanja. Slijedi
konzervacija pokretnih arheoloških nalaza u Arheološkom
muzeju Zadar.

dr. sc. Hrvoje Manenica Pogled na prostor istraživanja i poziciju groba 6

547
 Hrvatski arheološki godišnjak 13/2016
Grob 8 – završna situacija
te geodetskog i zračnog snimanja. Voditeljica istraživa-
nja bila je dr. sc. Vedrana Glavaš s Odjela za arheologiju
Sveučilišta u Zadru.
Budući da su arheološka istraživanja lokaliteta nastavak
prethodnih istraživačkih kampanja, glavni cilj ovog istraži-
vanja bio je nastaviti istraživanje nekropole, stoga je sonda
5 proširena na sjevernoj terasi lokaliteta, gdje je tijekom
dviju prethodnih kampanja locirana i istraživana nekropola.
Arheološko iskopavanje obuhvatilo je površinu veličine
cca 30 m². Istražena su dva prapovijesne groba, dok je
treći (koji je vidljiv na površini) ostao neistražen zbog nedo-
statka financijskih sredstava.
Svi ti grobovi nalaze se u sklopu sonde 5, koja je otvorena
tijekom istraživačke kampanje 2014. na sjevernoj terasi
lokaliteta, čime je proširena u smjeru zapada. Osim kla-
sičnog arheološkog iskopavanja, na Drvišici je nastavljen
projekt u suradnji s Centrom S.PAS (Centar za obuku pasa
specijalne namjene). Psi su upotrijebljeni za pregled terena
na predjelu zapadnog obronka gradine te predjelu Sjeverna
terasa, gdje se planirala prošiti sonda 5. Dokumentiranje
rada pasa provođeno je uz pomoć GPS uređaja. Sve pozi-
cije koje su psi markirali kao mjesto najjačeg intenziteta
mirisa raspadnutog ljudskog tijela označene su točkama uz
pomoć GPS-a, a sniman je i trag njihova rada.
Struktura definirana kao grob 7 sastoji se od kružne suho-
zidne konstrukcije. Struktura je definirana kao SJ 170, a
čine ju neobrađeni i grubo obrađeni blokovi vapnenca.
Dokumentirana visina kružne strukture groba iznosi 70 cm.
Grobna škrinja groba 7 (SJ 175) sastoji se od četiriju
ploča vapnenca. Škrinja djelomično leži na matičnoj sti-
jeni, a djelomično na zdravici. Zapunu škrinje čini tamno
smeđa rahla zemlja s izrazito malom količinom dislociranih
548
i fragmentiranih ljudskih kostiju. Prilikom uklanjanja zapune
pronađeno je 16 nalaza, koji su uvršteni u kategoriju
posebnih nalaza (PN) – brončani tutuli različitih dimenzija,
koštane perlice, ulomci gravirane falere, brončane karičice,
sljepoočničarka s jantarnom perlom, ulomak igle, perlica
od jantara, perlica od žute staklene paste, perlice od plave
staklene paste te ulomak oboda daunijske mat slikane
keramike.
Prilikom proširenja sonde 5, na južnom dijelu definirana je
i kružna struktura groba 6. Struktura definirana kao SJ 171
kružnog je tlocrta i čine je neobrađeni i grubo obrađeni blo-
kovi vapnenca. Tijekom definiranja strukture groba prona-
đen je i ulomak igle. Škrinja groba 6, koja se nalazila u sre-
dištu kružne strukture, sastojala se od dviju ploča. Tijekom
ovogodišnje istraživačke kampanje grob nije istražen do
kraja.
Za razliku od ostalih grobova, koji su do sada istraživani na
Drvišici, grob 8 sastoji se od strukture polukružnog tlocrta
koju čine neobrađeni i grubo obrađeni blokovi vapnenca.
Struktura groba sačuvana je u visini od 55 cm, a naslanja
se na strukturu groba 7. Sloj SJ 168, koji se nalazio unutar
polukružne strukture, sastoji se od 60% oštrobridnog kršlja
do 10 cm veličine i 40% amorfnog vapnenca do 30 cm veli-
čine. Taj je sloj u potpunosti prekrivao poklopnicu grobne
škrinje koja se nalazila na dubini od 35 cm. Grobna škrinja
sastoji se od četiriju vapnenačkih ploča. Zapuna škrinje, za
razliku od ostalih istraženih grobova, sadržavala je samo
dječje dislocirane kosti te brončanu fibulu.
Nekropola Drvišice izrazito je važna jer pruža uvid u način
gradnje i uporabe nekropola tijekom željeznog doba na
prostoru velebitskog primorja. Kružne grobnice promjera
cca do 5 m poredane su na sjevernoj terasi jedna do druge.
Te su strukture vjerojatno građene od 10. do 8. st. pr. Kr.,
 Ličko-senjska županija, HAG 13/2016

što sugeriraju pokretni nalazi i C-14 analiza kostiju. Svaka

struktura sadržavala je ukope više osoba, što upućuje i na
zaključak da se možda radi o obiteljskim grobnicama.

doc. dr. sc. Vedrana Glavaš

Summary

Archaeological excavations at the site of Drvišica in

Karlobag lasted from September to November 2016. Two
graves were investigated: graves 7 and 8. Grave 6 was
identified but not investigated. Grave 7 consisted of a
circular drywall structure with a diameter of up to 5 m. It
contained dislocated human bones and items, which can
be dated to the period between the tenth and eight centu-
ries BC. The groundplan of grave 8 is semi-circular, and it Pogled na brdo Košljun (foto: I. Čondić Begov)
contained dislocated children bones and a fibula. It can be
assumed that the structures were built between the tenth
and eighth centuries BC as suggested by the movable
finds and radiocarbon analysis of bone samples. Each of
the structures contained the burials of several individuals.
They probably represent family tombs.

Redni broj: 300

Lokalitet: Košljun
Naselje: Novalja
Grad/općina: Novalja (otok Pag)
Pravni status: P-5079
Razdoblje: P, A
Vrsta radova: zaštitno iskopavanje Pogled na pregradni zid (foto: T. Alihodžić)

Od 18. listopada do 14. studenog 2016. Arheološki muzej

Zadar organizirao je novu kampanju zaštitnih arheoloških
istraživanja na brdu Košljunu istočno od Novalje na otoku
Pagu. Voditeljica istraživanja bila je Timka Alihodžić, viša
kustosica, a stručni članovi ekipe bili su: Morana Vuković
kustosica, Robert Maršić i Ivan Čondić, viši dokumen-
tarist. Teren su ručno iskopavali studenti arheologije sa
Sveučilišta u Zadru, a istraživanja su financirana sred-
stvima Ministarstva kulture.

Od 2012. do 2015. Arheološki muzej Zadru, u suradnji s

Odjelom za arheologiju Filozofskog fakulteta Sveučilišta
u Ljubljani, arheološki je istražio brdo Košljun primjenom
nedestruktivnih metoda strukturnog pregleda lokaliteta te
je geofizički i zračno snimio teren i pojedinačno istražio
određene prostorije. Ta su istraživanja potvrdila postojanje
niza građevinskih objekata iz antike, koje je još sredinom
19. st. zabilježio i skicirao Mijat Sabljar. Lokalitet se istra-
žuje zbog iznimne važnosti, ali i zbog namjere da se pre-
zentira u sklopu turističke ponude Grada Novalje.
Brdo Košljun smješteno je iznad sjeverne obale Paškog
zaljeva, nedaleko od uvale Caska i brda na kojemu je
smješten Sv. Juraj. Podno Košljuna, na jugozapadnoj
strani nalazi se Novaljsko polje. Arheološka istraživanja
na kopnu i u moru u uvali Caska te oko crkve sv. Jurja,
posljednjih su godina dala sjajne rezultate. Također se od
lokalnog stanovništva moglo čuti da su prilikom obrade
zemljišta – oranja, znali nailaziti na mozaike u Novaljskom
Prostorija zatrpana šutom (foto: T. Alihodžić)
polju. U svakom slučaju, radi se o iznimno bogatom
području, koje je dugo godina bilo arheološki neistraženo.
Početkom 20. st. situacija se bitno promijenila i svaka
nova spoznaja pomaže u stvaranju jasnije slike o naselje-
nosti toga kraja.
Ovogodišnja kampanja bila je bazirana na širi iskop dijela
k.č. 184/2, dužine cca 10 m i širine 5,5 m, jugozapadno
od prostora „atrija”, koji je istražen tijekom prethodnih
kampanja. Na površini su bile vidljive zidane konstruk-
cije nekoga građevnog objekta, međutim nije bilo jasno u
kakvu su odnosu s atrijem na sjevernoj strani i prostorom

549
 Hrvatski arheološki godišnjak 13/2016
Utori u zidovima za drvene grede (foto: T. Alihodžić)
Zračna snimka istraženog prostora (foto: R. Maršić)
s mozaičkim podom na zapadnoj strani. Prilikom spuštanja
nivoa u svim prostorima omeđenima zidovima, vidljivo je
da se radi o iznimno velikom građevnom objektu, koji je
tijekom vremena doživljavao pregradnje. Osim prvog sloja,
biljnog pokrova i humusa, svi su ostali slojevi identični.
Radi se o šuti, tj. kamenju i žbuci od urušenih zidova. U tim
slojevima pronađeno je dosta ulomaka građevne keramike
(tegule, imbreksi, amfore).
Građevinski objekt najvjerojatnije je imao dva nivoa jer
se u zidovima vide utori za drvene grede. Također postoji
mogućnost da je prilikom gradnje objekta iskorištena kon-
figuracija terena te su neke prostorije izvedene kaskadno.
Međutim, za sada je teško bilo što reći o samoj građevini,
njezinoj namjeni i arhitektonskom rješenju. Nakon gradnje
zidova i upotrebe građevnog materijala tegula, imbreksa
i amfora, jasno je da se radi o objektu građenom u širem
razdoblju antike. Također je jasno da se u jednom razdoblju
objekt urušio i prema izostanku slojeva iz mlađih perioda
može se zaključiti da na Košljunu više nikada nisu boravile
neke manje ili veće ljudske zajednice.
Nastavak istraživanja na brdu Košljunu više neće biti
moguć ako se ne osigura konzervacija svih otkrivenih
zidova i mozaika te ne omogući prezentacija cijelog pro-
stora. Projekt sustavnog istraživanja brda Košljun zasi-
gurno će razjasniti problematiku vezanu za taj kraj, potvr-
diti naseljenost u prapovijesti te otkriti razloge prestanka
korištenja tim prostorom kao nekom većom zajednicom ili
gradom.
550
Literatura
Gluščević, Grosman 2013 S. Gluščević, D. Grosman,
Košljun, HAG, 9/2012, Zagreb, 2013: 548 – 551.
Gluščević, Grosman 2015 S. Gluščević, D. Grosman,
Košljun, HAG, 11/2014, Zagreb, 2015: 454, 455.
Timka Alihodžić
Summary
Rescue archaeological excavations at the site of Košljun,
east of Novalja on the island of Pag were conducted in the
course of 2016. The probe measured 10 x 5.5 m. It was
located to the SW of the „atrium” area, which was inves-
tigated during the previous seasons. Walls of a building
were visible on the surface, but its relationship to the atrium
in the north and the room with a floor mosaic is not clear.
As the excavation was lowered, it became clear that it rep-
resents an extremely large building that underwent many
changes over time. It was built in Antiquity.
Redni broj: 301
Lokalitet: Novalja – antički vodovod Talijanova buža
Naselje: Novalja
Grad/općina: Novalja
Pravni status: Z-5746
Razdoblje: A
Vrsta radova: čišćenje i dokumentiranje
Godine 2016. očišćena je i dokumentirana podzemna trasa
antičkog vodovoda i pripadajući nadzemni objekti (utvrda
Gozdenica), na području Novalje na otoku Pagu. U ovo-
godišnjem čišćenju vodovodnog kanala i snimanju posto-
jećega stanja utvrde na položaju Gozdenica sudjelovali
su djelatnici Sveučilišta u Zadru te speleolozi Kluba istra-
živača Liberati. U dogovoru s Konzervatorskim odjelom u
Gospiću, dio radova odvijao se duž same podzemne trase
vodovoda, a usporedo s njima radilo se na nadzemnom
objektu.
Čišćenje vodovodnog kanala Talijanove buže
Antički vodovod Talijanova buža, podzemni kanal očuvan
u dužini od oko 1100 m i isklesan u živoj stijeni, nepobitno
je najimpresivnija i najbolje očuvana antička građevina
u Novalji. Riječ je o jednom od rijetkih primjera antičkih
vodovoda u zapadnom svijetu koji u cijelosti funkcionira
po principu kanata (perz. qanat), tj. dovodi vodu od izvora
do odredišta po principu slobodnog pada. Prosječna širina
vodovodnog kanala iznosi oko 0,6 m, a visina mu varira
od oko 1 do oko 2,3 m. Građen je vjerojatno u 1. st., a
za sada nije poznato koliko je vremena dovodio vodu iz
Novaljskoga polja na morsku obalu. Analizom dobro oču-
vane drvene stropne konstrukcije, kojom je na jednome
mjestu spriječeno urušavanje materijala, potvrđena je nje-
gova uporaba početkom 3. st. U doba kasne antike novalj-
ski je zaljev bio važna luka, a naselje na području Novalje
možda i važno hodočasničko središte pa je vrlo vjerojatno
da je vodovod još i tada bio u uporabi.
 Ličko-senjska županija, HAG 13/2016
Vađenje otpada iz vodovodnog kanala (foto: K. Batur)
Detaljno dokumentiranje i čišćenje podzemnog antičkog vodo-
voda započelo je 2006. godine. Hrvatski geološki institut pre-
uzeo je obvezu postupnoga geodetskog snimanja vodovodne
trase, a dinamika posla ovisila je o prohodnosti pojedinih dije-
lova. Dokumentiranje je započelo snimanjem postojećega
stanja i bilježenjem posebno zanimljivih pojedinosti, a kanal
se čistio po fazama, poglavito pod otvorenim odihama ispod
kojih se nagomilala znatna količina otpadaka. Nakon ponov-
nog otkrivanja devete odihe na položaju Ilovač u Novaljskom
polju, tijekom posljednjih nekoliko godina radovi su usmjereni
i na izvlačenje zemljanih nanosa između osme i devete odihe,
u smjeru polja. Cjelokupno se čišćenje odvijalo pod nadzo-
rom arheologa, u suradnji sa speleolozima i geolozima. Tvrtka
Hidrogeos d.o.o. izradila je hidrogeološku studiju, koja je pri-
donijela razumijevanju odabira pozicije za gradnju objekta,
a godine 2015., pod vodstvom ovlaštene arhitektice Jasne
Zmaić, napravljena je osnovna projektna dokumentacija za
potrebe konačnog uređenja i prezentacije vodovoda u cjelini.
S obzirom na stanje objekta, za 2016. predložen je nasta-
vak čišćenja vodovodnog kanala, sanacija 9. odihe i
postavljanje zaštitnih poklopaca na 7., 8. i 9. odihu. Krajnje
ograničena financijska sredstva odobrena za ovogodišnji
program, ali i novonastala situacija na lokaciji Gozdenica u
Novalji, uvjetovali su izmjenu radnog plana, pa je vodovodni
kanal očišćen do sedme odihe te je dokumentirana utvrda,
za koju se s pravom pretpostavlja da je bila dio vodovod-
nog sustava, tj. da je služila za nadzor nad objektom.
551
Vreće s muljem akumulirane pod sedmom odihom (foto: K. Batur)
Izvlačenje vreća s muljem iz sedme odihe (foto: K. Batur)
Iako se uklanjanje otpada ubačenog kroz odihe te otpad-
nog materijala ostavljenog prilikom prijašnjih radova konti-
nuirano obavljalo tijekom proteklih godina, u vodovodnom
kanalu između prve i pete odihe preostalo je još dosta
materijala koji je bilo potrebno ukloniti. Iako navedeni mate-
rijal nije izazivao veće poteškoće prilikom prolaska kroz
objekt, estetski je dojam na nekoliko mjesta bio prilično
narušen, a i prilikom dokumentiranja bilo ga je potrebno
izmjestiti. Uzimajući u obzir navedene činjenice, ovogo-
dišnji su radovi započeli uklanjanjem svih predmeta koji
su se nalazili na potezu između prve i pete odihe. Riječ
je uglavnom o preostalim drvenim pragovima na koje su
bile položene željezne vodovodne cijevi iz prošlog stoljeća,
kablovima i sajlama iskorištenima za čišćenje tijekom pret-
hodnih godina, plastičnim kantama i drugom otpadu. Sav
nabrojen materijal akumuliran je u nekoliko skupina te izne-
sen u podrumski dio Gradskog muzeja, iz kojeg je poslije
prebačen na otpad. Akcija uklanjanja materijala potrajala je
tri radna dana.
Tijekom čišćenja dijela vodovodnog kanala između sedme
i devete odihe, velika količina nagomilanog mulja ubačena
je u bijele plastične vreće, koje se uobičajeno upotreblja-
vaju za pakiranje i transport poljoprivrednih proizvoda. Dio
materijala izvučen je na površinu, dok je dio pripremljen
za vađenje pod sedmom odihom. Oko sedamdeset bije-
lih vreća ispunjenih muljem uredno je složeno uz sjevernu
stijenku vodovodnog kanala kako ne bi priječilo prolaz
 Hrvatski arheološki godišnjak 13/2016
Pogled iz zraka na rimsku utvrdu na položaju Gozdenica (foto: E.
Šilić)
vodovodnom trasom te kako bi se u slučaju eventualne
potrebe moglo iskoristiti za izradu privremene brane. Takvu
odluku uzrokovale su vremenske prilike, koje su rezulti-
rale povećanom količinom vode u vodovodu i podizanjem
razine iza postojećih brana.
Kako se na osnovi dosadašnjeg iskustva pokazalo da
postojeće brane za sada dobro funkcioniraju i da nema
potrebe za dodatnim privremenim rješenjima, odlučeno
je da se akumulirani materijal ukloni prije negoli se bijele
vreće počnu raspadati od starosti. Kao i tijekom prijašnjih
godina, nagomilani materijal izvučen je uz pomoć privre-
mene konstrukcije postavljene nad odihom, na koju je pri-
čvršćena motorna dizalica s odgovarajućom košarom za
prihvat vreća.
Postavljanje konstrukcije i osiguravanje sigurnih uvjeta
za radove potrajalo je jedan radni dan, dok je izvlačenje
vreća, s obzirom na količinu, potrajalo još tri radna dana.
Sve su vreće uspješno izvučene, čime je vodovodni kanal
za sada u potpunosti oslobođen od svega što se moglo
ukloniti iz njega. S obzirom na to da su peta, sedma, osma
i deveta odiha relativno lako dostupne, postoji opasnost da
se u dogledno vrijeme u vodovodu ponovo akumulira veća
količina otpada i erodirane zemlje, što bi u svakom slučaju
valjalo izbjeći postavljanjem poklopaca.
Čišćenjem su iz kanala u cijelosti uklonjene željezne cijevi,
mulj, kamenje i velika količina nagomilanog otpada pa
je postao potpuno prohodan. Posebno je važno to što je
tijekom radova ponovo očišćena deveta odiha na polo-
žaju Ilovač u Novaljskom polju, a dio vodovodnog kanala
u smjeru polja spojen je s ostatkom u smjeru Gradskog
muzeja u Novalji.
S obzirom na trenutačnu situaciju u kanalu, potrebno
je hitno sanirati stanje devete odihe kako bi se spriječila
daljnja erozija zemlje u početni dio vodovoda te omogu-
ćilo njegovo redovito održavanje u punoj dužini. Osim
toga, potrebno je također što prije postaviti odgovarajuće
poklopce (predložene projektnom dokumentacijom) kako
bi se spriječilo ponovno ubacivanje otpada ili slučajno
upadanje materijala. Poseban su problem otpadne vode
koje se slijevaju u kanal zbog oštećenja crne jame u bližoj
552
okolici Gradskog muzeja. Valja spomenuti da je prilikom
posljednjeg pregleda vodovodnog kanala uočeno ošteće-
nje jednog podzida od opeke. Oba su oštećenja prijetnja
vodovodu, stoga je potrebno u što kraćem roku započeti
njihovu sanaciju.
Snimanje postojećega stanja utvrde na položaju
Gozdenica
Dobro očuvani ostaci utvrde na položaju Gozdenica
(k.č. 1158) nalaze se u neposrednoj blizini četvrte odihe
antičkog vodovoda, koja je danas nedostupna jer se nalazi
unutar napuštenog industrijskog kompleksa. Na tome se
mjestu u budućnosti planira gradnja doma kulture, a projek-
tom se predviđa i prezentacija odihe vodovoda. Donedavno
su zidovi kule bili obrasli gustom vegetacijom, a u sjevero­
istočnom dijelu građevine nalazila se privremena konstruk-
cija, izrađena od dasaka i žičane ograde, koja se svoje-
dobno upotrebljavala kao kokošinjac. S obzirom na pristup
preko k.č. 1159/1, na kojoj se nalazi zapuštena stambena
zgrada, utvrda je uglavnom bila nedostupna.
U listopadu 2016., u dogovoru s novim vlasnicima obiju
čestica, koji namjeravaju sagraditi suvremeni stambeni
objekt na mjestu zapuštenog starog objekta, prostor utvrde
očišćen je i učinjen dostupnim za dokumentiranje postoje-
ćeg stanja. Sukladno posebnim uvjetima Konzervatorskog
odjela u Gospiću, arheološki je istražena k.č. 1159/1, što
nije rezultiralo znatnijim arheološkim nalazima. Tijekom
radova, uz pomoć novaljskog komunalnog poduzeća
Arburoža, uklonjena je vegetacija s područja utvrde, ali
se prilikom toga pazilo da se ne uklone veće biljke, čije
se korijenje ispreplelo sa zidovima. Sukladno iskustvima
na obližnjem nalazištu u uvali Caski, pretpostavljeno je da
bi uklanjanje takvih biljaka ozbiljno ugrozilo njihovo trenu-
tačno stanje. Nakon uklanjanja vegetacije, sa zidova je
uklonjena zemlja i ostale nečistoće, kako bi se postigli pri-
kladni uvjeti za snimanje postojećega stanja. Snimanje je
provedeno fotogrametrijski, uz pomoć autonomne letjelice
i sa zemlje te uz pomoć 3D laserskog skenera. Zidovi koji
trenutačno nadvisuju površinu terena očuvani su u visini
od oko 1 – 2 m. Ulaz u utvrdu nalazi se na zapadnom zidu
te izravno komunicira s prostorom na k.č. 1159/1, koji je
arheološki istražen.
Utvrda Gozdenica – tlocrtna situacija (izrada: B. Kordić)
 Ličko-senjska županija, HAG 13/2016
Zidovi utvrde Gozdenica ugroženi su zbog vremenskih
uvjeta i korijenja vegetacije, stoga bi stanje trebalo pri-
vremeno sanirati prije početka bilo kakvih građevinskih
radova u njezinoj neposrednoj blizini. Osim toga, objekt je
potrebno arheološki istražiti te, sukladno odgovarajućem
projektu, konzervirati sve zidove.
Katarina Batur
Irena Radić Rossi
Summary
The clearing and recording of the underground route of the
Antiquity aqueduct and associated aboveground buildings
(the fortress of Gozdenica) in the territory of Novalja on
the island of Pag were carried out in the course of 2016. A
water supply channel was cleared up to the seventh vent
and the fortress of Gozdenica was recorded. It is assumed
that the fortress was a part of the water supply system, i.e.
that it was used as an observation point.
Now it remains to finish the restoration of the vents and
install covers to prevent the deposition of waste and clog-
ging. When it comes to the fortress of Gozdenica, it is
necessary to monitor the condition of walls and conduct
archaeological excavations.
Redni broj: 302
Lokalitet: Otočac – Stari grad
Naselje: Otočac
Grad/općina: Otočac
Pravni status: Z-5926
Razdoblje: (P), SV, NV
Vrsta radova: sustavno iskopavanje
Od 8. do 20. rujna 2016. trajala je četvrta sezona sustav-
nog arheološkog iskopavanja na položaju Otočac – Stari
grad. Uz voditeljicu istraživanja dr. sc. Tatjanu Kolak (Muzej
Like Gospić), sudjelovali su Iva Maras, muzejska tehni-
čarka MLG i deset pomoćnih radnika. Snimku postojećeg
stanja izradila je tvrtka Arheo Plan d.o.o.
Ovogodišnji planirani zahvat odnosio se na nastavak
iskopa u započetoj sondi S-4, s južne strane postojećeg
recentnoga gospodarskog objekta. Ondje su, već tijekom
prošlogodišnjeg istraživanja otkriveni ostaci prapovijesnog
stambenog objekta. Shodno analizi pronađene pokretne
arheološke građe, koja pripada brojnim ulomcima keramič-
kog posuđa, objekt je datiran u eneolitik, odnosno pripisan
je lasinjskoj kulturi. Izniman nalaz lokaliteta in situ govori o
prvom lokalitetu te široko rasprostranjene kulture, južno od
Kapele. Drugi dio radova orijentiran je uz bedem nekadaš-
njeg Staroga grada na sjevernoj strani i definiranje sjeve-
rozapadne kule.
U S-4 (36 m²) nastavljeno je iskopavanje na dubini od 2 m,
uz južni i istočni profil (Sj. 17, Sj. 16a), gdje je i nadalje otkri-
vena veća količina keramičkog materijala, što je vjerojatno
rezultat akumuliranja zbog pada terena prema jugoistoku.
Iznimno velika koncentracija ulomaka posuda pokazuje
odlike prošlogodišnjih nalaza. Veći dio posuda nešto je
553
Pogled na S-4 (snimka: Arheo Plan, dorada: T. Kolak)
debljih stijenki, ali od bolje pročišćene gline, svjetlosmeđe,
smeđocrvenkaste ili crne boje, ukrašene su urezivanjem,
najčešće motivom riblje kosti, cik-cak, snopovima kosih i
usporednih linija, šrafiranih trokuta ili borovih iglica te uba-
danjem i otiskivanjem (pintadere ili valjka). Na nekoliko su
ulomaka tragovi bojenja crvenom bojom, dok su na poje-
dinim evidentirani ostaci debljeg premaza bijelom bojom.
Pojedini su primjerci glačani. Upotrebljava se i plastično
ukrašavanje, osobito male jezičaste aplikacije, dok su u
manjoj mjeri prisutne bradavičaste istake. Preliminarnim
pregledom utvrđeno je da je riječ ponajprije o bikoničnim
zdjelama, kao i zdjelama na visokoj šupljoj nozi te manje
vrčevima.
Uočen je utjecaj lengyelske kulture, a kod manjeg broja
ulomaka prepoznatljive su odlike kasnoneolitčkih nalaza s
dalmatinskih lokaliteta.
Od svih nalaza izdvaja se primjerak zoomorfne plastike.
Premda je pretpostavljena glava konja, PN 85, izrađena
od fino pročišćene gline sive boje s dosta sitnih kalcitnih
primjesa prilično stilizirana, puna je pozornost posve-
ćena detaljima: glačanje posvijetljenih vrhova ušiju i
njuške, žlijebljeni urezi koji prezentiraju konjsku grivu ili
konjsko oglavlje(?). Figura je na vratu perforirana pa se
može pretpostaviti da je bila pričvršćena na neku osnovu
(drveni štapić i sl.). Uza zapadni profil otkriveno je i vatrište
(Sj. 52), djelomično ograđeno drvenom ogradicom od kol-
čića, koje je, zbog nekontrolirane vatre u jednom trenutku
zatrpano – prekriveno prebačenom zdravicom (Sj. 16a).
Uzorak gara proslijeđen je na analizu C-14 u Institut Ruđer
Bošković u Zagrebu (cal BC 4174-3947; 60,9%).
Očuvane strukture čvrste konzistencije, kućni lijep (Sj. 41),
za koje je prošle sezone pretpostavljeno da čine hodnu
površinu stambenog objekta, više su od sloja prebačene
zdravice, Sj. 16a (Sj. 15 u S-1 iz 2012.), u kojem su također
pronađeni artefakti lasinjske kulture. S obzirom na njegove
djelomično očuvane forme, izdignute iznad spomenute
razine za oko 50 cm, pretpostavljaju svojevrsne „bankove”
ili stolove, dok je nekadašnja hodna razina objekta, barem
u ovoj fazi, u nivou vatrišta.
Tu pretpostavku dodatno može potvrditi situacija u sje-
vernom dijelu sonde, gdje dvije strukture lijepa, odnosno
zapečene zemlje (Sj. 41/30 i Sj. 30) flankiraju svojevrstan
„ulaz” u sam objekt ili pak, otvor između prostorija.
Naime, u sjevernom je dijelu prisutna nešto manja kon-
centracija pokretne građe, ali se izdvajaju alatke: ulomak
mikrolita, cjelovit mikrolit i koštano šilo (PN 95 – 97), kao i
kamena alatka za fino glačanje od laporastog pješčenjaka
(PN 91) te kosti divljači upotrebljavane kao motika i tučak.
 Hrvatski arheološki godišnjak 13/2016
Pogled na lokalitet i položaj S-4 i S-5 (snimka: Arheo Plan)
Dosad je poznato da se u južnom dijelu lokaliteta, neka-
dašnjem otočiću, nalazi velik stambeni objekt – zemunica
ili poluzemunica, koji je možda imao odijeljen radionički i
stambeni dio, a evidentiran je u cijelosti u S-4 te u južnom
dijelu S-1 2012. godine. Kako nisu otkriveni rubovi tog
objekta (eventualne rupe od kolaca i sl.), sonde su očito
zašle u samo središte objekta.
Sonda S-5 pozicionirana je u sjevernom dijelu lokaliteta, uz
sjeverni bedem koji dijelom obuhvaća uz njegovo unutarnje
lice. Oblika je nepravilnog četverokuta, dimenzija 7,50x8,30
m, odnosno 64 m2. Gornji sloj raslinja, ali i recent­noga gra-
đevnog otpada (lomljeni asfalt, pijesak, kamen i sl.) uklo-
njen je strojno do debljine od oko 50 cm.
Odmah ispod plitkog humusnog sloja, na samom sjever-
nom rubu otvoren je perimetralni sjeverni zid bedema
(Sj. 43). Očuvan je visoko, kao i dio arhitekture koja se
veže uz njega unutar zidina prema jugu (Sj. 44). Dio Sj. 43
preslojen je slojem krupnog pločastog kamena kao poplo-
čenje, koje se zasad čini recentno (Sj. 53).
Vrlo se brzo pojavio novi zid, usporedan sa Sj. 43,
odnosno jednake orijentacije, a i građeni su identično,
krupnim, lijepo tesanim pravokutnim i kvadratičnim
kamenom. Relativno uzak prostor između njih (50 cm)
zapunjen je sitnim kamenom i rasutom žbukom (građevnim
554
otpadom – škalja, Sj. 54). Sj. 49 ima usku temeljnu stopu
(Sj. 49a) te široko podtemeljenje zidano sitnijim kamenom
u žbuci (Sj. 57). Sj. 44 na istočnom licu nema evidentiranu
temeljnu stopu, već samo podtemeljenje identično nave-
denom (Sj. 55).
Čini se da je Stari grad imao dvostruki prsten bedema ili
barem u tome njegovom dijelu. Način gradnje upućuje na
to da je riječ o mlađem razdoblju, odnosno vojnokrajiškoj
fazi. Budući da je na toj poziciji pretpostavljena sjeveroza-
padna kula kao dio perimetralnog zida, od koje za sada (do
ovog nivoa iskopa) nije uočena nikakva struktura, možda je
riječ o popravljanju i/ili ojačavanju i/ili pregrađivanju posto-
jećeg bedema.
Posljednja faza građevinskih aktivnosti, dok je Stari grad
još uvijek u svojoj aktivnoj vojno-obrambenoj funkciji, sva-
kako je dogradnja četvrtaste strukture (Sj. 46), koja je razo-
rila ugao (spoj) Sj. 44 i Sj. 49. Zid je građen površno, nejed-
nake širine, ponegdje i opekom, dok je njegova ispuna
(Sj. 45) rasuta žbuka i krupan šljunak.
U isto je vrijeme napravljena i žbukana podnica (Sj. 50),
debljine koja varira od 10 do 25 cm, na podlozi od krupnijeg
šljunka i žbuke, kojoj je jasno definiran istočni rub, u liniji
s istočnim licem Sj. 44. Južna je linija nepravilna i djelo-
mično razorena, a prema zapadu ulazi pod profil sonde.
 Ličko-senjska županija, HAG 13/2016
Keramička konjska glava, pogled na desnu stranu (foto: T. Kolak)
U pravilnoj je dijagonali sijeku tri pliće rupe (do 30 cm
dubine), od kojih je središnja (Sj. 56) potpuno pravilnog
kružnog oblika. Ostale su dvije izgubile prvobitan oblik
kruga (Sj. 58 i Sj. 59). Uzorak drva proslijeđen je na analizu
C-14 (cal AD 1306-1363, 51%). Riječ je o rupama za stu-
pove koji su nosili vjerojatno drvenu nadstrešnicu ili, što je
manje moguće, drveni ophod s unutarnje strane bedema.
Moguće je da su postojale barem još dvije rupe za stupove,
devastirane tijekom vremena.
Uz sam južni rub sonde pojavila se relativno kompaktna
struktura sitnijeg kamena u žbuci (Sj. 60), koja je mogla pri-
padati nekadašnjem dvorišnom popločenju. S obzirom na
to da je prilično neravna, vjerojatnije je riječ samo o podlozi
za nekadašnje popločenje.
U sloju tamnije smeđe zemlje, koji je ponajprije sličio nasipu
(Sj. 42), evidentirani su pokretni nalazi. U gornjim iskopnim
slojevima često su izmješani s recentnim otpadnim materi-
jalom, što je očito rezultat čestog prebacivanja i nivelacije
terena u recentno vrijeme.
Ipak, izdvojena je pokretna arheološka građa datirana u
novi vijek i svakako pripada prepoznatljivom repertoaru 17.
i 18. st., premda pojedini ulomci pokazuju i odlike kasnog
15. i 16. st.
Najveći postotak čine ulomci keramičkog posuđa: od sva-
kodnevne, finije i grublje kuhinjske keramike, izrađivane od
gline tamnosive do crne boje, s dosta kalcitnih primjesa i
bolje pročišćena, ukrašena motivima valovnice u svim vari-
jacijama ili urezivanjem, pa čak i otiskivanjem prsta (što
i nije tipičan motiv tzv. ličke pučke keramike) do ulomaka
finijeg stolnog posuđa, poput kasnomajoličkih vrčeva, por-
culanskih ili glaziranih zdjelica i sl. Ipak je primjetno da je
u odnosu na sonde postavljene južnije (osobito S-3 i S-4)
količina keramike manja.
Tek u iskopnom sloju Sj. 42, koji je od 30 do 50 cm niži
(teren pada prema jugu i jugoistoku) od nivoa žbukane
podnice, evidentirano je nekoliko ulomaka željeznodobne
gradinske keramike.
U grupi kovinskih nalaza nadalje su najbrojniji kovani
željezni čavli i različiti građevinski predmeti, no prona-
đen je i veći dio različitih željeznih okova vrata i prozora,
koje je teško datirati, tim više što je najveći dio tih nalaza
555
Pogled na arhitekturu u S-5 (snimka: Arheo Plan, dorada: T. Kolak)
pronađen u gornjim iskopnim slojevima Sj. 42. Ipak se
izdvajaju bakreni gumbi, od čega je jedno sa službene
odore (PN 92-93), brončani ukrasni čavao (PN 98) neke
škrinjice ili ormara te manji ulomak brončane cijevi pišto-
lja ili puške. Tri djelomično očuvane ili cjelovite kamene
topovske kugle (PN 84, 88, 89) pripadaju nešto starijem
razdoblju, odnosno 16. st. U tom je sloju također prisutna
velika količina životinjskih kostiju, za koju je preliminarnim
pregledom utvrđeno da pripada krupnoj stoci, odnosno
riječ je kostima goveda.
Tijekom ovogodišnjeg istraživanja iskop nije dopro do
zdravice, a sonde su prekrivene geotekstilom i djelomično
zatrapane zemljom.
dr. sc. Tatjana Kolak
Summary
The fourth season of systematic archaeological excava-
tions at the site of Otočac – Stari grad (Old town) was con-
ducted in the course of September 2016. The excavations
in probe S-4 revealed an Eneolithic settlement layer, i.e.
the remains of buildings. Based on movable finds, it can
be ascribed to the Lasinja culture. A considerable quan-
tity of stone and bone tools (microliths, awls, handstones,
smoothing tools) found in the NW part of the probe sug-
gests that this area was used as a workshop. Amongst
the discovered finds, stands out a ceramic head, probably
a horse head, which, though highly stylised, shows high
workmanship.
A new probe (S-5) was opened along the north curtain wall.
The remains of architecture can be dated to the Military
Frontier period, but also visible are certain interventions,
i.e. works and adaptations of the existing defensive wall.
The excavations along its inner face revealed a fragment
of plaster flooring with the traces of postholes, which pre-
supposes the existence of a shelter or covered place. The
movable archaeological finds can be dated to the post-
medieval period and belong to a characteristic repertoire of
the 17th and 18th centuries, although certain finds can be
dated to the late 15th and 16th centuries.
 Hrvatski arheološki godišnjak 13/2016
Redni broj: 303
Lokalitet: Podvelebitsko primorje i zaleđe (područje
grada Senja)
Naselje: Lukovo, Stinica, Čovići
Grad/općina: Senj, Otočac
Pravni status: –
Razdoblje: P, A, SV
Vrsta radova: terenski pregled
Od 9 do 12. studenog 2016. realizirana je nova kampa-
nja programa izrade arheološke topografije Ličko-senjske
županije (Lipovac Vrkljan et al. 2016). Program provodi
Institut za arheologiju u suradnji s Konzervatorskim odje-
lom u Gospiću, a tijekom ove sezone radova pregledano
je više položaja na području grada Senja i grada Otočca,
no zbog loših vremenskih uvjeta nisu pregledani svi
željeni položaji, pa je dio aktivnosti usmjeren na interpre-
taciju zračnih snimki izabranih lokaliteta i pregledavanje
dostup­ne povijesne kartografije. U istraživanjima su sudje-
lovale dr. sc. Goranka Lipovac Vrkljan, u funkciji voditeljice,
dr. sc. Ana Konestra, zamjenica voditeljice, a Nera Šegvić,
MsC, obradila je podatke za GIS sustav i analizirala dio
kartografskih podloga. Radove je financiralo Ministarstvo
kulture.
Istraživanja u sklopu kampanje 2016. koncentrirala su
se na područje naselja Lukova, gdje se prema literaturi
(Ljubović 2002, s ranijom literaturom) smješta veći broj
gradinskih lokaliteta. Prva pozicija do koje se pokušalo
doći jesu Konačići, južno od Ažić Lokve (Ljubović 2002: 9),
međutim zbog nemogućnosti utvrđivanja puta koji vodi do
tog lokaliteta, za što je potražena pomoć i lokalnog sta-
novništva, nije se bilo moguće probiti kroz bujnu vegetaciju
koja prekriva to područje. Slično, zbog problema prilikom
utvrđivanja preciznijeg položaja lokaliteta Glavičica, gdje
se spominju gradina i tumul, za pokušaj njegova lociranja
izabrana je uzvisina Piskulja, na čijem se vrhu nalazi veći
plato. Na potezu od glavne ceste koja se spušta prema
Lukovu i uzvisine Piskulja utvrđeni su ostaci starog kame-
nog puta, čija se trasa prostire na oko 250 m, a on je zabi-
lježen i na Hrvatskoj osnovnoj karti.
Na samoj uzvisini Piskulja utvrđena je suhozidna ograda,
no po svemu sudeći novije datacije, a uz nju nisu utvrđeni
nikakvi nalazi, stoga taj položaj ne bi trebalo povezivati uz
gradinu. Na temelju kontaktiranja s lokalnim kazivačima
utvrđeno je da se Glavičica nalazi uz samu trasu promet-
nice koja se spušta u Lukovo te će taj položaj biti reambu-
liran tijekom sljedeće kampanje.
Zbog podataka dobivenih od lokalnoga stanovništva, pre-
gledan je teren u Stinici, odnosno uvali Velika Stinica, u
koju pojedini kazivači ubiciraju antičke ostatke. Međutim,
ondje nisu utvrđeni nikakvi arheološki pokazatelji, dok su
tijekom ove kampanje geolocirani položaji otprije utvrđe-
nih zidova na poluotoku Pulver (usp. Dizdar, Tonc 2014). U
unutrašnjosti županije pregledana je i geolocirana pozicija
mitreja u naselju Čovići – Rajanov grič (Rendić-Miočević
2015) te su pregledane pojedine lokacije u okolici prijevoja
Baške Oštarije.
Interpretacijom zračnih snimki i povijesne kartografije, za
područja južno od Lukova utvrđeno je niz karakteristika
koje bi mogle upućivati na postojanje arheoloških ostataka,
556
Pogled na naselje i uvalu Lukovo sa sjevera (foto: A. Konestra)
npr. toponim Fortica, pojedine pravilne strukture i sl.
Osim toga, u GIS sustav uneseni su položaji podmorskih
nalaza iz uvale Lukovo i bliže okolice, koji su poznati iz
literature (Ljubović 2002). Za područje Stinice upotreblja-
vane su kartografske podloge dostupne na portalu Mapire
(www. mapire.eu) te je utvrđeno da je na poluotoku Pulveru
tijekom 1. vojne izmjere (1763. – 1787. godine) zabilježeno
postojanje ruševne crkve. Moguće je da su pojedini zidovi
sa žbukom, koji su identificirani na spoju poluotoka Pulvera
s kopnom, upravo ostaci te građevine, dok se na više polo-
žaja, mahom s istočne i južne strane poluotoka, javlja rasut
antički materijal, kakav je zabilježen i u podmorju uvale
(Miholjek, Stojević 2012).
Literatura
Dizdar, Tonc 2014 M. Dizdar, A. Tonc, Terenski pregled
na području novoga trajektnog pristaništa Stinica, AIA, X,
Zagreb, 2014: 197 – 201.
Lipovac Vrkljan et al. 2016 G. Lipovac Vrkljan, A. Tonc, V.
Glavaš, A. Konestra, Ž. Molak Župan, Rezultati terenskih
pregleda na području podvelebitskog Primorja i neposred-
nog zaleđa, AIA, XII, Zagreb, 2016: 196 – 200.
Ljubović 2002 B. Ljubović, Lukovački kraj u prapovijesti,
antici i ranom srednjem vijeku, u: Lukovo kroz povijest,
Gradski muzej Senj, 2002: 3 – 22.
Miholjek, Stojević 2012 I. Miholjek, I. Stojević, Stolno
posuđe i glinene svjetiljke iz podmorja Ortople, OA, 36,
Zagreb, 2012: 143 – 174.
Rendić-Miočević 2015 A. Rendić-Miočević, Monuments
of the Mithraic cult in the territory of Arupium (Dalmatia),
u: Romanising Oriental Gods? Religious transformations
in the Balkan provinces in the Roman period. New finds
and novel perspectives, Proceedings of the International
Symposium Skopje, 18–21 September 2013, (ur: A.
Nikoloska, S. Müskens), Skopje, 2015: 403 – 426.
dr. sc. Goranka Lipovac Vrkljan
dr. sc. Ana Konestra
Summary
A new campaign of a project of the archaeological topogra-
phy of the Lika-Senj County was undertaken in the course
 Ličko-senjska županija, HAG 13/2016
of November 2016. The field survey encompassed the ter-
ritory of Lukovo, Stinici and Čovići as well as several sites
in the area of Bačke Oštarije. The route of the stone road
running to the west of the main road was identified. Several
sites in Velika Stinica Cove were examined but no archaeo-
logical features were detected. The structures on the pen-
insula of Pulver and Mitreum in Čovići were geopositioned.
Redni broj: 304
Lokalitet: Ribnik – Grad
Naselje: Ribnik
Grad/općina: Gospić
Pravni status: Z-301
Razdoblje: P, A, SV
Vrsta radova: sustavno iskopavanje
Od 22. srpnja do 4. kolovoza 2016. trajala je III. sezona
arheoloških istraživanja villae rusticae na položaju Ribnik
– Grad. Voditeljica istraživanja bila je Tatjana Kolak (Muzej
Like Gospić), a sudjelovala je Iva Maras, muz. tehničarka,
Tara Pivac, studentica arheologije, i šest pomoćnih radnika.
Arhitektonsku snimku postojećeg stanja izradila je tvrtka
Arheo Plan. Sredstva za radove osiguralo je Ministarstvo
kulture.
Južni sektor
Otvoren je novi kvadrant K-3, u produžetku prema sjeveru
u odnosu na prošlogodišnji iskop, kao i lokaciju ostatka
podnog mozaika. To je pretpostavljeni stambeni prostor
za gospodara imanja. Otkriveni su temeljni ostaci zida
Ribnik – Grad, pogled s JI na istražene kvadrante 2016. (snimka: Arheo Plan)
557
(Sj. 39), koji se pružaju u smjeru I-Z, kao i njegova dvostru-
kog podtemeljenja, odnosno „vezanja” uz živac. Procijepi
unutar živca zapunjeni su nabacanim kamenom te zaliveni
žbukom. Stoga je ostalo nedefinirano sjeverno lice zida,
premda se donekle razaznaje da bi širina zida u temeljima
mogla biti 80 cm. S obzirom na to da su ostaci temelja
zida evidentirani odmah ispod humusne površine, kao i
sloja oranja, kulturni je sloj prilično tanak. U sloju oranja
pronađeni su ulomci brončanih fibula (fibula tipa Aucissa
i snažno profilirana fibula), koje se datiraju u 1. st., dok je
u procijepu živca sa sjeverne strane zida Sj. 39 pronađen
novac Valentinijana I. (RIC IX, Siscia 14a, tip xvi). Kako je
podloga za podnicu otkrivena u Kv. K-2 (2014.) na nižoj
visini, a pozicija mozaika niža za 20-30 cm u odnosu na
zid, pretpostavka je da Sj. 39 ipak pripada mlađoj fazi
objekta, zajedno sa Sj. 5 (zidom u smjeru S-J), koji je pre-
slojio ostatke mozaika.
Sjeverni sektor
Kv. G-9, H-9 i I-8 otvoreni su u sjevernom dijelu objekta,
koji je imao gospodarsku namjenu, i nadovezuju se na
prošlogodišnji iskop. U Kv. H-9 praćen je sjeverni vanjski
zid objekta (Sj. 16), evidentiran u sezonama 2014. i 2015.,
kao i završetak prošle godine otkrivenog kanala (Sj. 29) u
Kv. H-8. I ondje se pokazalo da je kanal zatrpan velikom
količinom ulomaka krovnih opeka i tesera podnog moza-
ika, uz vrlo malu količinu ulomaka keramičkih posuda,
koje pripadaju repertoaru svakodnevnog posuđa te malen,
novovjekovni željezni ključić. I ondje je kulturni sloj ujedno
sloj oranja. Izdvajaju se i nalazi i dvaju ugarskih denara iz
prvih dvaju desetljeća 17. st. – Matijaš II. (1612.) i Gabrijel
Bethlen (1621.), koji zajedno s dvama venecijanskim
 Hrvatski arheološki godišnjak 13/2016
soldinima iz 1610. i 1611., pronađenima u Kv. G-8 (2015.),
otvaraju mogućnost nalaza ostave iz tog razdoblja (vrijeme
osmanlijske vladavine). Također je moguće da je ostava
već davno izorana i/ili rastresena te su to rijetki očuvani
primjerci.
Kanal Sj. 29 s istočne je strane bio ograđen prizidom
(Sj. 29A), a rub na zapadu činio je zid (Sj. 34), što je
evidentirano i u Kv. H-9, kao i manji dio jame (Sj. 33) uz
južni profil. I Sj. 29 i Sj. 34 spajaju se sa Sj. 16, odnosno
Plan istraženih kvadranata sjevernog sektora 2014. – 2016. (izrada:
Arheo Plan)
Ulomci rane, snažno profilirane fibule (foto: T. Kolak)
Novac Gabriela Bethlena (foto: T. Kolak)
558
Sj. 34 preslojio je Sj. 16, a spoj Sj. 29 i Sj. 16 je devasti-
ran. Zajedno s njima, u smjeru SZ-JI, u blagom se poluluku
spaja i zid (Sj. 41) iz Kv. I-8, koji je najlošije sačuvan od svih
zidova, u širini od svega 55 cm. On dijagonalno siječe kva-
drant u dvjema trećinama površine i završava u negativu,
kamenom živcem.
Sa sjeverne strane vanjskog zida objekta (u svim kvadran-
tima sjevernog sektora), još uvijek se nalaze ostaci kamene
podloge za podnicu (Sj. 30.), rađene od sitnijeg kamena
i riječnih oblutaka u nabijenoj zemlji. Podloga prati smjer
pružanja arhitekture, ali je mjestimice propala. U Kv. G-9,
praćen je također Sj. 16 te ostaci Sj. 30 s njegove sjeverne
strane, a u JI uglu, spoj s prošlogodišnjim zidom (Sj. 32).
dr. sc. Tatjana Kolak
Summary
The third season of the archaeological excavations of a
villa rustica at the site of Ribnik – Grad was conducted in
the course of July and August 2016. The excavations in the
south and north sectors were continued. The north sector
belongs to an economic zone unlike the south sector. The
movable finds are very scarce, but the find of two fibulae
dates the earliest phase of the building to the first century.
The purpose of a channel, which was backfilled with the
fragments of roof tiles and tesserae, remains unclear. The
movable finds confirm the continuity of habitation from pre-
history to the 17th century, but the life of the Roman estate
shows two phases.
Redni broj: 305
Lokalitet: Sinac – Bobinac – Kozerina pećina
Naselje: Sinac
Grad/općina: Otočac
Pravni status: postupak u tijeku
Razdoblje: P
Vrsta radova: terenski pregled, dokumentiranje
U rujnu 2016. nastavljen je projekt istraživanja
Bobinac – Kozerine pećine kod Sinca, speleološkog
kluba Ursus spelaeus iz Karlovca, u suradnji s arheo-
logom Konzervatorskog odjela u Karlovcu Krešimirom
Ragužem, kustosicom Muzeja Like Gospić dr. Tatjanom
Kolak i profesorom s Katedre za staru povijest Odsjeka za
povijest Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu dr. sc.
Borisom Olujićem. Voditelji istraživanja su speleolog Hrvoje
Cvitanović i Krešimir Raguž, a u istraživanjima su sudjelovali
i speleolozi Nataša Cvitanović i Goran Fehervari te geolog
Neven Šuica (svi članovi SK Ursus spelaeus iz Karlovca).
Istraživanja lokaliteta financira Ministarstvo kulture.
Već je 2014. organizirano preliminarno rekognosciranje, s
vađenjem uzoraka iz Bobinac – Kozerine pećine, a istraži-
vanja su nastavljena i 2015., kad je pećina kraće istraživana,
a zbog nevelikih sredstava nastavljeno je dokumentiranje i
uzimanje još potrebnih uzoraka za analize. Tijekom istraži-
vanja 2016. postavljene su dvije sonde: sonda S-1 u donjem
kanaliću nakon dvorane i sonda S-2 u zadnjoj dvorani.
 Ličko-senjska županija, HAG 13/2016
Sonda 1
Sonda 2
U sondi S-1, koja je činila zapravo skoro čitavo dno
kanalića, pronađeni su brojni ulomci keramičkih posuda i
nešto sitnijih životinjskih kostiju. Keramičke posude koje
su, iako razbijene, gotovo cjelovite ili cjelovite, prelimi-
narno se mogu datirati u srednje brončano ili eventualno
u kasno brončano doba. Kako je bilo dosta ostataka
izgaranja drva, uzeto je i nekoliko uzoraka za dataciju.
U sondi 1 istraživanje (kopanje) završeno je do zdravice,
tj. do zasigane kore, koja po analogiji s ostalim pećinama
u na području Like i karlovačkoga kraja, čini granicu
559
pleistocena prema holocenu. Unutar sonde 1 napravljena
je i probna sonda ispod navedenog sloja, radi potvrde
negativnoga nalaza. Ispod je pronađen samo jednolik
sloj crvenkaste ilovače, s manje ili više primjesa sigovine,
kamenčića i dr., tipično za pleistocenske slojeve na spo-
menutom području.
Sonda S-2 postavljena je na mjestu nalaza velikih cje-
lovitih posuda u posljednjoj dvorani pećine. Na čitavu
prostoru te dvorane, izvan sonde S-2, prikupljeni su i
mapirani svi pokretni nalazi, tj. ulomci različitih keramič-
kih posuda. Naime, samo je na manjem dijelu tla u toj
dvorani moguće kopati, jer sav ostali prostor čine stijene
ili vrlo čvrste sige.
U središnjoj prostoriji pećine ili u glavnom kanalu uzet
je uzorak drva, vjerojatnog ležaja, za dendrokronološku
analizu, a napravljena je i 3D fotogrametrija tog „ležaja”.
Također su prikupljeni i mapirani svi pokretni nalazi
iz kanala koji nisu na samom „ležaju” ili mjestu buduće
sonde S-3. Drvo od ostataka ležaja(?) datirano je u raz-
doblje 1387-1230 cal B.C., što se uglavnom poklapa s
novim datumima nalaza u obližnjoj pećini Bezdanjači
(1428-1275 cal BC). Analize je napravila Emily Zavodny s
Pennsylvania state University (SAD). Bobinac – Kozerina
pećina snimljena je i geodetski (dokumentacija je u izradi
– tvrtka Arheo Plan d.o.o.).
Literatura
Arhiv SO PD Željezničar, Zagreb
Arhiv SK Ursus spelaeus, Karlovac
Božić et al. 2009 V. Božić, H. Cvitanović, N. Matoš, K.
Raguž, J. Štefančić, Utvrđene pećine, u: Arheologija i turi-
zam u Hrvatskoj, (ur. S. Mihelić), Zagreb, 2009: 416 – 429.
Olujić et al. 2016 B. Olujić, T. Kolak, K. Raguž, H.
Cvitanović, Utvrđene pećine Ličko-senjske županije, HAG,
12/2015, Zagreb, 2016.
Raguž 2009 K. Raguž, Utvrđene pećine Ličko-senjske
županije, HAG, 5/2008, Zagreb, 2009.
Raguž 2010 K. Raguž, Utvrđene pećine Ličko-senjske
županije, HAG, 6/2009, Zagreb, 2010.
Raguž 2011 K. Raguž, Utvrđene pećine Ličko-senjske
županije, HAG, 7/2010, Zagreb, 2011.
Raguž et al. 2013 K. Raguž, B. Olujić, H. Cvitanović,
Utvrđene pećine Ličko-senjske županije, HAG, 9/2012,
Zagreb, 2013.
Boris Olujić
Tatjana Kolak
Krešimir Raguž
Hrvoje Cvitanović
Summary
The research project of the Bobinac – Kozerine pećine
cave near Sinac was continued in the course of 2016.
Two probes were opened: probe S-1 in the lower
channel after a chamber and probe S-2 in the last cham-
ber of the cave. The excavations in S-1 yielded nume-
rous pottery shards and few animal bones. The pottery is
estimated to date to the Middle or possibly Late Bronze
Ages. The excavations in S-1 reached the natural soil,
 Hrvatski arheološki godišnjak 13/2016

i.e. speleothem crust, which, according to analogies

with other caves in the territories of Lika and Karlovac,
represents the boundary between the Pleistocene and
Holocene.
Probe S-2 was placed on the location where large whole
vessels had been found. Movable finds, i.e. pottery shards
were also collected from the surface of the chamber,
outside probe S-2. Only a small part of the surface area in
the cave is suitable for excavation because it mainly consi-
sts of bedrock or speleothems.
A sample of wood from the central part of the chamber,
i.e. the main channel was selected for the dendrochro-
nological analysis. Movable finds from the channel and
outside the „bearing” or location of future probe S-3 were
also collected. The wood that remained from the „bea-
ring” can be dated to the period 1387-1230 cal BC, which
corresponds to the date of the nearby cave of Bezdanjača
(1428-1275 cal BC).

Redni broj: 306

Lokalitet: Smiljan – Crkvina pod Bogdanićem
Naselje: Smiljan
Grad/općina: Gospić
Pravni status: Z-7372
Razdoblje: SV
Vrsta radova: probno iskopavanje

Od 5. do 24. kolovoza 2016. trajalo je probno arheološko

istraživanje na položaju Crkvina pod Bogdanićem u selu
Smiljanu. To je istraživanje dio projekta potrage za sakral-
nim objektom iz kojeg potječu ulomci predromaničkog ple-
tera. Voditeljica radova bila je Tatjana Kolak (Muzej Like
Gospić), a u istraživanju su sudjelovali studentica arhe-
ologije Tara Pivac, muzejska tehničarka Iva Maras i šest
pomoćnih radnika. Geodetsku snimku pozicije iskopnih
sondi napravila je tvrtka Geoplan iz Gospića.
Pozicija arheološkog lokaliteta, čiji je toponim upućivao na
eventualan položaj srednjovjekovne crkve, nalazi se na
blago povišenom dolinskom terenu, s istočne strane bri-
jega Bogdanića na kojem se nalazi srednjovjekovna utvrda.
Parcela (k.č. 3496), koja je iskopavana u ovoj kampanji,
Pogled na burgove Bogdanić i Krčmar s lokaliteta Crkvine (foto: T.
Kolak)
Pogled s istoka na pozicije probnih sondi (foto: T. Kolak)
nalazi se u privatnom vlasništvu i agrarno se iskorištava, a
lokalitet se proteže i na susjednu parcelu (k.č. 3495, u pri-
vatnom vlasništvu većeg broja osoba), koja je posljednjih
godina zapuštena.
Otvorene su tri sonde uz sjeverni rub parcele, na najvi-
šoj točki, koja je svojom geomorfologijom pretpostavljala
postojanje kulturnog sloja. S-1 i S-2 su dimenzija 5x2 m,
orijentirane u smjeru I-Z, s manjim otklonom, te S-3, dimen-
zija 4x2 m, u smjeru S-J. Humusni sloj, odnosno sloj oranja,
u svim je sondama debljine od 20 do 30 cm. Ispod njega
nalazi se kulturni sloj, uglavnom determiniran manjom
(S-3, S-2) ili većom (S-1) količinom dislociranih kostiju te
ulomcima tzv. ličke pučke keramike i željeznim kovanim
čavlima.
U JI uglu S-1, odmah ispod humusnog sloja (Sj. 1), poja-
vio se sloj relativno kompaktnije žbuke (Sj. 3) te duž cije-
log južnog profila tanka pravilna linija razvučene žbuke, u
smjeru I-Z, s otklonom prema sjeveru.
Tada pretpostavljen negativ zida, s obzirom na to da je bio
u visini oranja, poslije je uklonjen zbog otkrivenih ukopa.
Jedino je ostavljen dio u samom JI uglu kako bi se utvrdila
relacija prosloja žbuke s poslije determiniranim stvarnim
temeljem zida (Sj. 10) jugozapadnog ugla crkve i manjeg
dijela južnog zida lađe.
Temelj Sj. 10 na zapadnoj strani rađen je od većeg neobra-
đenog, mjestimice tek pritesanog velikog kamenja s nešto
ostataka vezivne žbuke, očuvan u jednom redu, na dubini

560
 Ličko-senjska županija, HAG 13/2016
Pogled s JZ na sondu S-1 (foto: T. Kolak)
Brončana karičica u Gr. 21 in situ (foto: T. Kolak)
od 558,56 m n. v., dok je uz istočni profil, u kojem se jasno
vidi negativ zida, viši za 20-ak cm, s obilnim slojem žbuke
i čini se nešto sitnijim kamenom. Između Sj. 10 i Sj. 3, evi-
dentirana je zdravica (Sj. 9). Na cijeloj se površini prote-
zao sloj smeđe rahle zemlje, pomiješan s tragovima gara,
dislociranim kostima, ulomcima keramike, čavlima i prirod-
nim konglomeratima željeza (Sj. 4), ali i ukopima in situ. U
sondi je istraženo pet grobova (Gr. 1, 5, 6, 10, 17), od kojih
su neki djelomično očuvani (Gr. 1, 6), dok je u drugim slu-
čajevima veći dio očuvan u cijelosti, ali se kostur pokojnika
samo djelomično ili polovično nalazio u sondi (Gr. 10, 17).
Svi su pokojnici orijentirani u smjeru I-Z, uz otklon prema
sjeveru i s glavom na zapadu te zapravo prate orijentaciju
arhitekture.
Ispod humusnog sloja S-2, cijelom površinom sonde, sve
do zdravice (Sj. 9) protezao se sloj rahle žute zemlje (Sj. 2)
u koju se ukopavalo. Istraženo je devet grobova in situ, od
čega je Gr. 16. prazna raka. Grob 2, kao i Gr. 16 uz južni
profil, orijentirani su pravilno u smjeru I-Z (glava), dok su
svi ostali ukopi pozicionirani bliže sjevernom profilu i pret-
postavljenom nastavku zida Sj. 10, orijentirani u smjeru
SI-JZ. U tom je dijelu sonde i veći broj ukopa u odnosu na
južni dio, pa su neki od mlađih ukopa devastirali starije. No
kako je to prisutno djelomično ili u manjoj mjeri, moguća
je opcija da su grobovi bili površinski označeni. U prilog
tomu ide i jedna veća kamena ploča, izbačena na povr-
šinu susjedne parcele. Nepravilnog je pravokutnog oblika
561
i debljine 15-ak cm, što bi moglo odgovarati kamenim
poklop­nicama grobova.
U sondi S-3 vrlo se brzo pojavio Sj. 4 (jednako kao i u S-1),
u kojem je istraženo ukupno 13 grobnih ukopa, od čega je
Gr. 27 prazna raka uz južni profil. Na tom su mjestu evi-
dentirana dva zajednička groba, Gr. 12/13 (ukopi djece) te
Gr. 21/22/23 (ukop žene i djelomično očuvani ukopi dvoje
djece). Svi su također orijentirani kao i pokojnici u S-1 i
S-2; oni bliže pretpostavljenom zapadnom pročelju crkve,
SI-JZ, s glavom na JZ, a oni u južnom dijelu sonde, pra-
vilne orijentacije I-Z, s glavom na Z.
Svi su pokojnici izravno polagani u zemlju, u ispruženom
položaju i s rukama položenima u nekoliko varijanti (gdje se
to moglo ustvrditi): obje ispružene niz tijelo (Gr. 8, moguće
24, 26), u nekim slučajevima jedna ruka ispružena niz tijelo
(Gr. 7, 13, 19), prekrižene na trbuhu (Gr. 2, 5), usporedno
na trbuhu (Gr. 15) ili u nekoj od inačica položenih na zdje-
licu te jedna podignuta na toraks. Izdvaja se Gr. 25, gdje
je pokojnikova desna podlaktica bila podignuta na desno
rame. U nekim je slučajevima bilo moguće definirati liniju
rake (Gr. 11, 16, 21, 24, 25, 27), a Gr. 25 vjerojatno je imao
ostatak grobne arhitekture (pločast kamen slagan na nož,
s lijeve strane glave).
Većina pokretnih nalaza odnosila se na ulomke tzv. pučke
ličke keramike i kovane željezne čavle. Deset grobova
sadržavalo je 14 grobnih priloga – Gr. 2 (željezna pojasna
pređica), Gr. 3 (dvije brončane vitice), Gr. 4 (perla), Gr. 7
(brončani prsten vitica), Gr. 8 (par malih srebrnih sljepooč-
ničarki s koljencima), Gr. 9 (brončani prsten vitica), Gr. 14
(željezna pojasna kopča), Gr. 17 (brončani prsten vitica),
Gr. 20 (brončani naprstak i željezna pojasna pređica) te
Gr. 21 (par brončanih jednostavnih karičica).
Prilikom iskopavanja pronađeni su i dislocirani grobni pri-
lozi. Kao takav nalaz ističu se tri srebrne različite naušnice
(trojagodna, naušnica s tri koljenca od namotane žice, jed-
nostavna karičica), pronađene uz južni profil sonde S-2,
u iskopnoj Sj. 2, bez evidentiranih dislociranih kostiju ili
naznake ukopa, premda je u tom dijelu otkrivena prazna
raka (Gr. 16).
U tu kategoriju pripada i nalaz jedne željezne ostruge,
u lošem stanju i u dijelovima, ali vjerojatno s kopčama.
Pronađena je na jedino očuvanim in situ kostima desne
pete ukopa ispred JZ ugla crkve, u S-1. Vjerojatno je taj
ukop dislociran ukopom pokojnika iz Gr. 10.
Uzorci drva i gara za analizu C-14 LSC-B (provedene na
Institutu Ruđer Bošković u Zagrebu) uzeti su iz svih prob-
nih sondi te, barem zasad, pružaju vremenski okvir ukopa-
vanja od početka 12. do sredine 15. st., što prati i pokretna
građa.
Dvije sonde istražene su do zdravice i zatrpane, dok je
sonda S-1 s otkrivenom arhitekturom, prekrivena geo-
tekstilom i građevinskim najlonom te preliminarno zasuta
zemljom.
dr. sc. Tatjana Kolak
Summary
Probe archaeological excavations at the site of Crkvina
below Bogdanić in the village of Smiljan were conducted
in August 2016. The investigation is a part of the project of
 Hrvatski arheološki godišnjak 13/2016

the quest for a sacred building from which the fragments of

the pre-Romanesque wattle piece originate. These exca-
vations have confirmed the toponym of “crkvina” as the
position of a medieval church and revealed a small portion
of the south wall of the nave and possibly SW corner of
the main façade. The church was surrounded by a multi-
layered graveyard. So far 28 in situ burials were found,
thereof two empty grave cuts. The deceased were placed
on their backs directly in soil, on an E-W axis (with their
heads at the west end) and a SW- NE axis (with their
heads at the SW end). The foundation of the south wall
of the nave also reveals this deviation to the south. Grave
finds were identified in 10 graves. Based on the finds that
include plain hoops, hoops with knuckles, three-beaded
earrings and a spur, the site can be dated from the 12th to
15th centuries.

Redni broj: 307

Lokalitet: Udbina – Gradina Avers kovanice Konstantina Velikog (foto: T. Kolak)
Naselje: Udbina
Grad/općina: Udbina
Pravni status: Z-5938
Razdoblje: P, A, SV, NV
Vrsta radova: sustavno iskopavanje

Od 5. do 21. srpnja 2016. trajala je osma sezona sustav-

nog arheološkog istraživanja lokaliteta Gradina u Udbini.
Uz voditeljicu, dr. sc. Tatjanu Kolak (Muzej Like Gospić),
sudjelovali su Iva Maras, muzejska tehničarka i šest
pomoćnih radnika. Snimku postojećeg stanja napravila je
tvrtka Arheo Plan.

Iskop je organiziran u dvama sektorima: istočni dio sa

sondom S-8 te zapadni dio s iskopom uz temelj kule u
sondi S-7. Nakon izrade snimke postojećeg stanja, iskop
Sj. 43A u S-8 i S-9 prekriven je geotekstilom radi preli-
minarne zaštite. Prema dugoročnim planovima istraživa-
nja, kao i u skladu s geomorfologijom terena, nastavljen
je iskop u vršnoj zoni lokaliteta, omeđen ostacima kružne
kule na samom vrhu te obrambenim perimetralnim zido-
vima. Riječ je o gornjem gradu, odnosno palasu staroga
grada.
Zona istraživanja 2016. (izrada: Arheo Plan)
Pogled na Sj. 43A i presjek iskopnog zapadnog profila sonde S-7
(izrada: Arheo Plan)
Posljednja sezona iskopavanja, 2014., završila je isko-
pom S-9 do živca kamena, a time je otvoreno unutarnje
lice zida Sj. 43A do temelja. S obzirom na planiranu kon-
zervaciju u što skorijem roku, ovogodišnji iskop vodio se
iskopom S-8 do zdravice, odnosno živca kamena, a time
bi iskop u tom sektoru bio okončan. Stoga je nastav-
ljeno iskopavanje u S-8 na istočnoj padini, omeđenoj
zidom „prostorije 2” na sjeveru, a na jugu priklesanim
kamenom živcem u formi zidne plohe. U osi Z-I nalazi
se između temelja kule (Sj. 5A) i vanjskog obrambenog
zida Sj. 43 A.
Kulturni je sloj jednak kao i dosadašnjih sezona; riječ je
uglavnom o sloju tamnije smeđe (humusne) zemlje (Sj. 2),
koja upućuje na pojedina razdoblja stagnacije, i građe-
vinskoj šuti (srednje krupno i veće neobrađeno obrušeno
kamenje, uz veće količine rastresene šute), Sj. 22/17, gdje
se kao prosloji pojavljuju sloj gorenja (Sj. 8, 8A) i sloj zape-
čene zemlje (Sj. 6), uobičajeno bliže temelju kule (Sj. 5A).
Plan je bio otvaranje unutarnjeg lica Sj. 43A do dna temelja
kako bi se mogla napraviti dokumentacija prije planirane
konzervacije. Istočni perimetralni zid (Sj. 43A) mjestimice

562
 Ličko-senjska županija, HAG 13/2016
Pogled sa sjevera na sondu S-8 i unutarnje lice perimetralnog zida (foto: T. Kolak)
je očuvan u visini preko 2 m, a u središnjem je dijelu pri-
lično razrušen, kao i njegovo vanjsko lice. Dužina pred-
viđena za konzervaciju iznosi 13 m te se iskopavalo do
dubine od 1,5 m.
Uz veliku količinu životinjskih kostiju, sedam kamenih
topovskih kugli ili tri manje kamene kugle za praćku te
brojne željezne kovane čavle, klinove i različite spojnice
(šipke, kuke), pronađena su i sječiva noževa (PN 360, 364,
382), olovno puščano zrno (PN 362) i dva vrha strelica za
samostrel (PN 369, 370) te orah samostrela (PN 380), što
i dalje pokazuje temeljni razlog gradnje i prvobitnu obram-
benu ulogu staroga grada. Pri dnu se pojavio nov sloj rahle
smeđe zemlje (Sj. 52) kao, očito humusan sloj koji prethodi
gradnji kule, a unutar njega je pronađen primjerak bronča-
nog novca Konstantina Velikog.
U zapadnom sektoru, u S-7 nastavljeno je skidanje identič-
nih kulturnih slojeva kao i u S-8, s tim da je ondje iskopni
profil prilično jasan zahvaljujući geomorfologiji padine. Iz
sloja gorenja (Sj. 8), koji se može povezati uz ratne aktiv-
nosti i razaranje, uzet je uzorak za analizu C-14 (analiza
rađena na Institutu Ruđer Bošković, Zagreb), a kalibrirani
je datum 1489. godina. Također je pronađena veća količina
sjemenki žitarica, a preliminarno je riječ o pšenici i ječmu.
U tom dijelu sektora očekuju se ostaci bunara ili šterne.
U iskopnom profilu pojavio se manji ostatak kompaktne
žbuke, moguće podnice (Sj. 53).
Osim i dalje prisutne svakodnevne grube keramike, koja je
služila za čuvanje i pripremanje hrane, i u ovoj su sezoni
563
potvrđeni nalazi skupocjenoga stolnog keramičkog i sta-
klenog posuđa, što upućuje na civilni život grada. U to se
ubrajaju ulomci majoličke produkcije, koja dijelom zasi-
gurno potječe iz italskih radionica, a vjerojatno i iz nekih
lokalnih radionica s područja Hrvatske, zatim ulomci tzv.
loštičkih pehara, osobito rašireni za vrijeme Matije Korvina
(što je, koliko je poznato, najjužniji nalaz u Hrvatskoj),
potom proizvodi njemačkih šumskih staklana, kao što su
čaše tipa Krautstrunki čaše puhane u kalup s kobaltno
plavom niti i sl.
I kod grublje, svakodnevne kuhinjske keramike, često se
pojavljuju oznake na dnu posude. Među njima se najčešće
ističe jednostavan križ, ali i reljefna oznaka u obliku ribar-
skih osti ili možda glagoljaškog slova A. U Istri su te oznake
datirane u 16. st., no shodno kontekstu nalaza, udbinski
se primjerci svakako mogu datirati ranije. Sav taj reper-
toar pokazuje odlike kraja 14. i 15. st., do početka 16. st.
Evidentriani sloj gorenja potvrđuje kontinuirane vojne (i/ili
pljačkaške) pohode, jer 1524. vojni kaštelan Ivan Kobasić
piše svome gospodaru Ivanu Torkvatu Karloviću da neće
moći obraniti grad od Osmanlija.
dr. sc. Tatjana Kolak
Summary
The seventh season of archaeological excavations at the
site of Gradina in Udbina was conducted in the course of
 Hrvatski arheološki godišnjak 13/2016

July 2016. The excavations were organised in two sectors:

the eastern part with probe S-8 and western part near the
foundations of a tower, within probe S-7. In accordance
with long-term excavation plans and the geomorphology
of the site, the excavations encompassed surface layers,
within the area bounded by the remains of a round tower
and the defensive curtain walls. It is the upper town, i.e.
the palas.
The 2016 excavation yielded large quantities of cereals
(according to preliminary analysis, wheat and barley seeds).
Apart from course pottery, other finds include expensive
tableware and glassware, which point to the civic life of
the town. These finds include majolica ware from Italian
workshops and maybe some local workshops from the ter-
ritory of Croatia, the fragments of so-called Loštice goblets,
German forest glassworks (Krautstrunk type beakers and
mold-blown glass vessels with a cobalt-blue thread. All of Dječji grobovi
these items can be dated to the end of the 14th, 15th and
beginning of the 16th centuries. Udbini. U istraživanju su sudjelovali: Jakov Vučić, viši
kustos iz Arheološkog muzeja Zadar, Tatjana Kolak, muzej-
ska savjetnica iz Muzeja Like u Gospiću i Ivan Čondić, viši
dokumentarist iz Arheološkog muzeja Zadar.
Redni broj: 308
Lokalitet: Udbina – stolnica sv. Jakova Istraživanjem je obuhvaćen jugoistočni kut građevine
Naselje: Udbina koja se prislanja na južnu fasadu katedrale. U tom pro-
Grad/općina: Udbina storu otvorena je sonda površine 25 m². Na navedenom
Pravni status: Z-5932 položaju teren pada prema jugu, pa su početne visine
Razdoblje: SV, NV sonde iznosile od –99 cm do –150 cm u odnosu na reper
Vrsta radova: sustavno iskopavanje 2 (dalje r2).
Iskopavanje je započelo uklanjanjem humusa debljine
Od 28. rujna do 14. listopada 2016. trajala je nova sezona do 30 cm, koji je sadržavao jako malo nalaza, tek jedan
arheoloških istraživanja ostataka stolnice sv. Jakova u čavao i nešto ulomaka opeka. Slijedila je SJ1, smeđa

Sonda tijekom iskopavanja

564
 Ličko-senjska županija, HAG 13/2016

Završna visina iskopa u Sondi A, s istraženim ostacima SJ11

zemlja s dosta kamena, keramike i čavala. U SJ1 bilo je

ukopano šest dječjih grobova. U svim slučajevima orijen-
tacija je bila u smjeru istok-zapad, s glavom na zapadu.
Pokojnici su ukopani u drvenim ljesovima položenima
u običnu zemljanu jamu bez arhitekture. Od priloga u
jednom grobu pronađena je ogrlica od sitnih staklenih
perli i ostaci trake omotane oko glave pokojnika. Nakon
SJ1 izdvojeno je još deset stratigrafskih jedinica. Radilo
se o jamama, podnicama i nasipima nastalima urušava-
njem i zatrpavanjem, odnosno nivelacijom. Posebno su
zanimljive SJ6, SJ5 i SJ11, koje sadrže ostatke lijepa i
neke drvene konstrukcije te ulomke neukrašenih peć-
njaka. Jame i pokretni nalazi svjedoče o uporabi tog pro-
stora u 14. i 15. st. Nakon napuštanja, u 19. st. na tom
su prostoru ukopavana djeca. Nakon završetka radova
dno sonde prekriveno je geotekstilom i plitkim slojem
zemlje.

Jakov Vučić

Summary

Systematic archaeological excavations at the site of Udbina

– the seat of St Jacob were continued in September and
October 2016. The 2016 excavations encompassed the
assumed residential part of the complex, revealing graves,
which can be dated to the 19th century, and features from
the 14th and 15th centuries.

565
 Hrvatski arheološki godišnjak 13/2016

ZADARSKA ŽUPANIJA

309 Asseria 328 Osridak – Gradina 347 Utvrda Pustograd

310 Benkovac – kaštel Benković 329 Otočić Babuljaš – podmorje 348 Vir – Smratina
311 Biograd na Moru – Glavica 330 Otočić Ričul – podmorje 349 Vrana – Ograda kraj Gradine
312 Biograd na Moru – Trg hrvatskih 331 Otok Ugljan – rt Sveti Petar, 350 Zadar – crkva sv. Dominika
velikana podmorje 351 Zadar – crkva sv. Nikole
313 Biograd na Moru – Zvonimirova ulica 332 Pag – Trg sv. Jurja 352 Zadar – k.č. 9691
314 Cvijina gradina 333 Pakoštane – Crkvina 353 Zadar – k.č. 9693
315 Gnalić – podmorje 334 Perušić Benkovački – Kaštel Perušić 354 Zadar – k.č. 10556
316 Jasenice 335 Petrčane – podmorje 355 Zadar – Široka ulica
317 Korlat – Sv. Marija 336 Povljana – rt Rastovac 356 Zadar – Tvornica kruha
318 Kožino – Zablaće 337 Privlaka – Soline 357 Zadar – Ul. Borelli 14
319 Nadin – Gradina 338 Privlaka – uvala Tiraboškovića 358 Zadar – Ul. Madijevaca 8
320 Nin – Gornji most 339 Radašinovci 359 Zadarska županija – arheološka
321 Nin – k.č. 950 340 Rogovo – crkva sv. Roka topografija
322 Nin – k.č. 1167 341 Stari grad Pag 360 Zadarska županija – arheološka
323 Nin – k.č. 1167 342 Šibuljina – gradina Sv. Trojice topografija
324 Nin – šire područje 343 Šopot – Crkvina 361 Zadarska županija – podmorje
325 Nin – Ždrijac 344 Špilja Vlakno 362 Zemunik Donji – Gradina
326 Nin – Ždrijac 345 Tkon – Poljane 363 Zemunik Donji – Gradina
327 Nin – Ždrijac 346 Turanj – Gradina

566
 Zadarska županija, HAG 13/2016

Redni broj: 309

Lokalitet: Asseria
Naselje: Podgrađe
Grad/općina: Benkovac
Pravni status: Z-1310
Razdoblje: P, A, SV, NV
Vrsta radova: sustavno iskopavanje

Od 11. listopada do 14. studenog 2016. trajala su sustavna

arheološka istraživanja u Podgrađu kod Benkovca na loka-
litetu Asseria. Lokalitet su istražili djelatnici Muzeja antičkog
stakla u Zadru, pod vodstvom ravnatelja dr. sc. Ive Fadića.
Stručnu ekipu činili su dr. sc. B. Štefanac, dipl. arheo.,
A. Eterović Borzić, dipl. arheo., V. Jović Gazić, pov. umj.,
N. Cohen, dipl. arheo., J. Šćiran, dipl. arheo. te dokumen-
taristi J. Belevski, dipl. arheo. i pov. umj., i I. Roth, pov. umj.
Stručne poslove obavljala su i tri studenta arheologije. Vanjsko lice željeznodobnog bedema – detalj (foto: B. Štefanac)
Kao vanjski suradnik sudjelovao je M. Ćurković, ravnatelj
Zavičajnog muzeja Benkovac. Za ručni iskop angažirano
je sedam radnika. Istraživanja je nadzirao Konzervatorski
odjel u Zadru.

Arheološko nalazište Asseria smješteno je u središtu juž-

noliburnskog prostora, na razmeđi današnjih Ravnih kotara
i Bukovice. Lokalitet se nalazi 6 km istočno od Benkovca,
u neposrednoj blizini današnjeg sela Podgrađa. Istaknutim
geostrateškim položajem u središtu sjevernodalmatinskog
prostora Aserija je bila jedna od važnijih aglomeracija u
predrimskom i antičkom razdoblju. Zahvaljujući dobroj pro-
metnoj povezanosti, grad je djelovao kao centar opskrbe
i kao mjesto razmjena na putu prema unutrašnjosti pro-
vincije Dalmacije. Aserija je važno liburnsko naselje već Pogled na novootkrivenu dionicu željeznodobnog bedema (foto: B.
u 5. st. pr. Kr., a vrijeme propasti podudara se s koncem Štefanac)

Zračna snimka sjevernog dijela lokaliteta Asseria (foto: M. Gospić)

567
 Hrvatski arheološki godišnjak 13/2016
kasne antike, kada su zbog provala Avara i Slavena napu-
štena mnoga naselja na istočnoj obali Jadrana. U srednjem
i ranom novom vijeku gradina se povremeno nastanjuje, uz
zamjetan proces rustifikacije.
Ovogodišnji arheološki radovi obuhvatili su sjeverni dio
nalazišta na nekoliko pozicija (SEKTOR A i F). Odabir
mikrolokacije za iskopavanje uvjetovan je zonama odre-
đenima u prošlogodišnjoj kampanji (istraživanja 2015.).
Radovi su bili usmjereni na istraživanje kasnoantičkih
slojeva uz vanjski plašt rimskog bedema te na prostor
prapovijesnog obrambenog sustava. U ovoj arheološkoj
Pogled na novootkriveno vanjsko lice antičkog bedema – položaj kod
4. kule (foto: B. Štefanac)
Pogled na novootkrivenu dionicu kasnoantičkog predzida – unutraš-
nje lice (foto: B. Štefanac)
568
kampanji započeto je istraživanje i unutar grada, uz unu-
trašnje lice sjevernog kasnorepublikanskog bedema (pozi-
cija uz 4. kulu), gdje je ustanovljen kasnosrednjovjekovni
horizont.
Prapovijest – željeznodobni bedem
Na temelju recentnih istraživanja dobivene su nove spo-
znaje o morfologiji željeznodobnog obrambenog bedema.
Iskapanjima na sjevernom dijelu gradinske padine ustanov-
ljeno je da je linija utvrđenja prilagođena geomorfološkoj
konfiguraciji. Suhozid je građen na blagoj padini, utemeljen
na matičnoj stijeni. Bedem je prilično dobro očuvan jer je
čitava otkrivena dionica bila prekrivena visokim zemljanim
nasipom. Uz vanjsku stranu registrirane su velike gomile
urušenog materijala koje upućuju na zavidnu veličinu neka-
dašnjeg bedema. Sačuvana visina kreće se od 1 do 2 m, dok
je izvorno bedem mogao biti visok između 3 i 4 m. Vanjsko
i unutrašnje lice sazidano je u suhozidu od pažljivo iza-
branog i složenog lomljenog kamenja, dok je unutrašnjost
ispunjena zemljom te većim i manjim kamenjem nepravil-
nog oblika. Na nekim mjestima, posebice u temeljnoj razini,
uočeni su i veći kameni blokovi. Prilikom iskopa otkriveni su
ulomci grube željeznodobne keramike bez ukrasa. Sav gra-
đevni materijal iz iskopa, koji je pripadao suhozidu, pohra-
njen je u neposrednoj blizini, kako bi se naknadno iskoristio
za konzervaciju prapovijesnog bedema.
Antika – sjeverni kasnorepublikanski bedem
U arheološkoj kampanji 2016. istraživanjima je obuhva-
ćen i najzapaženiji element urbanizma antičke Aserije koji
čine masivni obrambeni bedemi sagrađeni u tehnici opus
quadratum. Sondažno je iskopavan teren uz vanjsko lice
bedema, neposredno uz 4. kulu. Cilj sondiranja bilo je
stjecanje boljeg uvida u stratigrafiju slojeva i morfologiju
bedema. Iskopom je utvrđeno da je vanjsko lice bedema
u potpunosti prekriveno znatnim količinama kamenog
nasipa, bez uočenih promjena u stratigrafskoj slici. Nasip
u cijelosti čini sitno neobrađeno kamenje, s iznimno malo
primjesa zemlje. Tijekom iskopavanja unutar sonde prona-
đeno je tek nekoliko amorfnih ulomaka grube antičke kera-
mike. U ovoj fazi nije utvrđena razina utemeljenja fortifika-
cije, međutim otkriveno je sedam redova rustičnih bunja,
kojima je stečen bolji uvid u način gradnje.
Istraživanje kasnosrednjovjekovnog objekta (foto: A. Eterović Borzić)
 Zadarska županija, HAG 13/2016
Pogled na istražene dijelove kasnosrednjovjekovnog objekta (foto:
A. Eterović Borzić)
Novootkriveni kasnosrednjovjekovni objekt
Kasna antika
Dosadašnja su istraživanja pokazala da kasna antika
donosi znatne promjene u sustavu utvrđivanja grada i
urbanom tkivu. Kronologija života Aserije i njezin pad
za sada se najbolje iščitavaju u dogradnjama i adapta-
ciji fortifikacijskog sustava. Sudeći po brojnim ugrađenim
spolijima u kasnoantičkom obrambenom predzidu, kontra-
forima i grobovima, može se reći da je taj grad doživio
temeljitu devastaciju tijekom 5. i 6. st. Iako je ovogodišnja
kampanja obuhvatila samo dio gradskih zidina, na širem
sjevernom arealu grada stečen je cjelovit uvid u kasno-
antičku obrambenu arhitekturu. Prema stečenim spo-
znajama, može se reći da je kasnoantički sustav građen
na mjestima koja su bila strateški najizloženija i najranji-
vija prilikom opsade. Godine 2016. otkriven je nastavak
kasnoantičkog predzida – PROTEIHIZME, na predjelu
569
između 3. i 4. antičke kule. Iako je na toj lokaciji pred-
zid očuvan u temeljnoj razini, iznimno je važno definiranje
smjera pružanja.
Kasni srednji/rani novi vijek
U ovogodišnjoj je kampanji započelo i istraživanje unutar
grada, uz unutrašnje lice sjevernog kasnorepublikanskog
bedema kako bi se utvrdila cjelokupna stratigrafija tog pro-
stora. U toj zoni istražena je površina od 40 m2. Već na
relativnoj dubini od oko 30 cm otkriveni su ostaci zidova
rađenih u tehnici suhozida, od većeg obrađenog i neobra-
đenog kamenja (SJ 004, SJ 011). U vezanim stratigrafskim
jedinicama pronađena je velika količina keramičkog mate-
rijala, i to ponajprije ulomaka skladišno-transportne kera-
mike i kuhinjskog posuđa. Preliminarnim pregledom dija-
gnostičkog materijala predmete i objekte moguće datirati
od 14. do 16. st.
Literatura
Čače 2003 S. Čače, Aserija u antičkim pisanim izvorima –
tekstovi i komentari, Asseria, 1, Zadar, 2003: 7 – 43.
Fadić 2001 I. Fadić, Bedemi Aserije, HAnt, 7, Pula, 2001:
69 – 89.
Fadić, Štefanac 2014 I. Fadić, B. Štefanac, Fortifikacije
Aserije, Asseria, 13, Zadar, 2014: 37 – 118.
Uglešić 2003 A. Uglešić, Ranokršćanski nalazi iz Aserije,
Asseria, 1, Zadar, 2003: 195 – 207.
dr. sc. Ivo Fadić
dr. sc. Berislav Štefanac
Anamarija Eterović Borzić
Summary
Systematic archaeological excavations at the site of Asseria
in Podgrađe near Benkovac were conducted in the course
of 2016. Asseria was one of the most significant agglom-
erations of the pre-Roman and Roman periods. This year`s
excavations were conducted on several locations in the
northern part of the site, focusing on Late Antiquity layers
along the outer belt of the Roman city walls and the area of
a prehistoric defence system. The excavations were also
started within the city, along the inner face of the north Late
Republican rampart (on the location near the fourth tower),
resulting in a discovery of a late medieval horizon.
Redni broj: 310
Lokalitet: Benkovac – kaštel Benković
Naselje: Benkovac
Grad/općina: Benkovac
Pravni status: N-27
Razdoblje: NV
Vrsta radova: zaštitno iskopavanje
Od 26. srpnja do 2. rujna 2016. trajala su zaštitna arheo-
loška istraživanja na lokalitetu kaštel Benković u Benkovcu.
Voditelj radova bio je Marin Ćurković, dipl. arheo. i
prof. pov., iz Zavičajnog muzeja Benkovac. Istraženo je
 Hrvatski arheološki godišnjak 13/2016
Pogled na kaštel i istražene sonde
Sonda s ostacima objekta s dvjema prostorijama
područje gradnje nove upravne zgrade Zavičajnog muzeja
Benkovac.
Cijeli prostor kaštela Benković mjesto je na kojem su u
dosadašnjim istraživanjima potvrđeni ostaci prapovije-
sne gradine, zajedno s keramičkim arheološkim materija-
lom, čiji su ostaci pronađeni u zapadnom dijelu k.č. 1916,
k.o. Benkovac.
Metodom širokog otkopa istražena je površina od 150 m2,
koja obuhvaća kv. A1, A2, B1. Kvadrati su imali sljedeće
dimenzije: A1 10x5 m, A2 10x5 m i B1 4x4 m, koji je proši-
ren na 6x6 m. Istražen je prostor istočnog ugla ogradnog
zida dvorišta kaštela Benković.
Kaštel Benković smjestio se na brežuljku iznad Benkovca.
Riječ je o malenoj utvrdi, koja svojim položajem dominira
čitavom benkovačkom ravnicom. Kaštel je vrlo jednostavno
kameno obrambeno zdanje. Čini ga dvorište kvadratnoga
tlocrta, u čijemu je dnu visoka četvrtasta kula, zvonasto
proširena pri temelju. Kutovi zidina ojačani su dvjema
okruglim kulama. Naknadne dogradnje umanjuju dojam
570
Sonda s ostacima objekta kružnog tlocrta
tvrđave. Prostorom kaštela danas se koristi Zavičajni
muzej Benkovac.
Pisani izvori i analize potvrđuju da je kaštel zasigurno
postojao u 15. st., a samim brdom na kojem je kaštel
poslije sazidan koristilo se još u prapovijesti. Moćan arhe-
ološki sloj iz brončanoga i ranoga željeznog doba direktno
govori o dugotrajnome naselju u 2. i početkom 1. tisućljeća
pr. Kr. Do prestanka opasnosti od ratovanja kaštel je imao
obrambenu ulogu. Nakon toga upotrebljava se kao stam-
beni prostor. Prema arhivskim dokumentima, vjeruje se da
ga je osnovao član hrvatske plemićke obitelji Benković,
koja se prvi put spominje 1468. godine.
O turskim begovima Benkovićima nema pouzdanijih doku-
menata ni vjerodostojnih izvora, osim saznanja da je grad,
kada su Osmanlije 1527. zauzeli Benkovac, postao feud
bega Benkovića iz Livna (Benkovac je pripadao Gornjoj
Luci, a u crkvenome pogledu Ninskoj biskupiji). Iz opisa
bosanskoga beglerbega Ibrahimpaše iz 1620. doznaje se
da je grad imao malo kuća te da je bio opasan jednom
nenastanjenom kulom, što se ponavlja i u opisu 1624.
 Zadarska županija, HAG 13/2016
godine. Sastavljač povijesti obitelji Begna navodi da je
1650. Karlo de Begna zapalio kulu Benkovich. Godine
1683. Benkovac potpada pod mletačku vlast. Padom
Venecije cijela Dalmacija dolazi pod vlast Austrije. Osim za
vrijeme francuske vladavine, Dalmacija ostaje pod austrij-
skom vlašću sve do 1918. godine. U 19. st. Benkovac se
počinje razvijati kao gradsko naselje ispod zidina kaštela
Benković.
Prilikom pripremnih radova za gradnju nove upravne
zgrade muzeja u istočnom uglu vanjskog dvorišta kaštela
Benković, u kojem su sačuvani ostaci ruševne zgrade s
kraja 19. st., taj je prostor bio obrastao stablima i makijom,
a služio je i kao otpadna jama za bacanje smeća. Nakon
strojnog skidanja površinskog sloja, dijela smeća i vađenja
korijena stabala, započelo je ručno iskopavanje prostora
buduće upravne zgrade. Nakon početnih radnji pojavili su
se ostaci kamenog zida po sredini planiranog iskopa. Radi
se o zidu koji je građen od većih kamenih komada, dije-
lom amorfnog kamenja, dijelom obrađenog s jedne strane.
Debljina zida iznosi 70 cm. Nakon pronalaska zida prostor
je podijeljen na kvadrante A1 i A2, svaki površine 10x5 m.
Uz sjeverni ogradni zid kaštela Benković, na dubini od
20 cm pronađeno je manje popločenje rađeno od većih
kamenih ploča, lomljene benkovačke ploče, nepravilnog
oblika, povezan vapnom. Popločenje je sačuvano na povr-
šini od 3x2 m, dok je ostatak popločenja uništen korijenjem
stabala koje se ondje nalazilo. Radi se o popločenju nave-
dene zgrade s kraja 19. st., koja se nalazila u sjeveroistoč-
nom uglu dvorišnog zida kaštela Benković. Daljnjim isko-
pom ispod pronađenog popločenja javlja se sloj kamenog
naboja, koji je služio kao poravnanje terena za popločenje
zgrade iz 19. st. (SJ8).
U nastavku istraživanja u kv. A2, ispod navedenog SJ8 pro-
nađen je kanal rađen od obrađenog kamenja koji se pruža
u smjeru istok-zapad, širine 35 cm i dubine 15 cm. Lijevo i
desno od kanala sačuvano je izglačano amorfno kamenje,
koje je služilo kao popločenje starijeg objekta, većim dije-
lom uništenog korijenjem stabala (SJ19 i 20) te se pruža
prema rubu iskopa. Na samom rubu iskopa pronađen je
zid Z2, širine 60 cm, građen od većeg amorfnog kamenja,
dijelom klesanog, povezanog žutim mortom, a koji se pruža
u smjeru sjever-jug kroz kv. A1 i A2 te se okomito spaja
sa zidom Z1. Utvrđeno je se radi o vanjskom zidu starijeg
objekta.
Na zapadnoj strani kv. A2, na spoju zida Z2 i SJ19, 20 javlja
se kameno povišenje u obliku kamenih stuba, koje su slu-
žile za ulazak u prostoriju SJ27. Samo stubište dijelom je
oštećeno korijenjem stabala, a građeno je od lomljenog
kamenja, prilikom čega su čeoni kameni ulomci klesani i
obrađeni kao stuba. Na popločenju između stubišta i zida
Z2 pronađen je novčić DALMA ET ALBAN (kraj 17./poče-
tak 18. st.). Vjerojatno je ondje upao prilikom poravnavanja
nivelete novijeg objekta. Cijela prostorija položena je na
kamenu živcu u sloju SJ21, u kojem je pronađeno samo
nekoliko ulomaka grube keramike, nekoliko ulomaka majo-
like iz 16. st. te nekoliko metalnih predmeta.
U kv. A1 kopan je prostor između starog zida prostorije na
jugu i novopronađenog zida Z1. Ispod SJ6, koji čini sloj
nabacanog kamenja i smeća, pojavljuje se nov sloj, nabi-
jeno amorfno kamenje različitih dimenzija koje je služilo
kao poravnanje hodne površine zgrade iz 19. st. Nakon
571
skidanja tog sloja pojavila se nova stratigrafska jedinica
SJ11, u kojoj su pronađeni dijelovi vatrišta (garež) te ognji-
šte ograđeno kamenim pločama položenima na nož, s
kamenim postamentom za kuhanje. Unutar sloja prona-
đeno je nekoliko ulomaka grube keramike, koja se upotre-
bljavala na ognjištu.
U razini s ognjištem javlja se sloj tamnosmeđe zemlje s
većom količinom keramike i nekoliko ulomaka stakla SJ14.
Radi se o gruboj kuhinjskoj keramici i većoj količini majo-
ličke keramike (cvjetno-gotička i renesansna), datiranoj u
kraj 15. st. i prvu pol. 16. st., kao i staklo s kapljičastim apli-
kacijama koje odgovora navedenom razdoblju. Ispod SJ 14
nalazi se sloj žute glinaste zemlje – zdravica.
Istodobno je započelo kopanje na lokaciji južno od zida
kuće iz 19. st., na mjestu gdje se pretpostavlja da će biti
deblji i bogatiji slojevi, zbog toga što se prema jugu živac
iznimno visoko penje. Ta lokacija dobila je naziv kvadrant
B1, dimenzija 4x4 m. Pronađena je polukružna konstruk-
cija građena od klesanog kamenja u suhozidnoj tehnici,
sačuvana u visini donjeg reda temelja zida (20 cm). Taj zid
dobio je naziv Z3. Kv. B1 dijelom je proširen prema sjeveru,
da bi se mogao ispratiti zid. S istočne, unutarnje strane zida
Z3, na dubini od 30 cm pronađen je kameni nasip SJ25,
ispod kojeg se javlja smeđa rahla zemlja s većom količi-
nom keramike SJ26. Radi se o gruboj kuhinjskoj keramici
i većoj količini majoličke keramike (engobirana-gravirana,
cvjetno-gotička i renesansna), datiranoj u kraj 15. st. i prvu
pol. 16. st. Ispod SJ26 nalazi se sloj kamena živca SJ30,
na dubini od 110 cm, ispod zida Z3.
Tijekom arheoloških istraživanja kaštela Benković otkri-
ven je stambeni objekt s dvjema prostorijama, od kojih je
jedna imala popločenje s kanalom za odvod vode (možda
konoba?) i stubištem te prostorijom s ognjištem (vatre-
nica) iz kraja 15. i početka 16. st. Otkriveni je objekt isto-
vremen kaštelu Benković pa se može pretpostaviti da je
bio stambeni dio za posadu kaštela koji je bio naseljen
do trenutka kada su Osmanlije osvojile kaštel Benković.
Objekt je doživio preinaku kada je dograđen sjeverni i južni
dio istog objekta uz novi ogradni zid oko kaštela, koji se
prema nalazima razvio najvjerojatnije početkom 18. st.
Sam objekt nastao je sigurno u 18. st. i dalje funkcionirao
tijekom 19. st. te je najvjerojatnije bio srušen u 20. st. Uz taj
stambeni objekt (kuću) podignuta je sjenica za stoku kruž-
nog oblika, kakve i danas postoje u benkovačkom kraju.
Literatura
Benkovac 1987 Benkovački kraj kroz vjekove, zbornik
radova, I- II, Benkovac, 1987.
Bačić 1989 S. Bačić, Perušić, Split, 1989.
Ćurković et al. 2010 M. Ćurković, M. Jurjević, J. Predovan,
Kaštel Benković, Bukovica i Ravni kotari – vodič kroz kul-
turnu baštinu, Zagreb, 2010.
Gusar, Ćurković 2011 K. Gusar, M. Ćurković, Utvrda
Kličevica – rezultati arheoloških istraživanja 1990. godine,
Benkovac, 2011.
Gusar, Vujević 2016 K. Gusar, D. Vujević, Utvrda u
Zemuniku Donjem u srednjem i novom vijeku – Rezultati
arheoloških istraživanja 2014. godine, Zadar, 2016.
Hrvatska 2002 Hrvatska u doba kneza Branimira, zbornik
radova, Zadar, 2002.
 Hrvatski arheološki godišnjak 13/2016

Jakšić 2000 N. Jakšić, Benkovac i okolica u srednjem

vijeku (vodič), Split, 2000.
Sabljak 1977 A. Sabljak, Izvještaj o konzervatorskim rado-
vima na Kaštelu u Benkovcu, Godišnjak ZSKH, br. 2/3,
Zagreb, 1976/77.

Marin Ćurković

Summary

Rescue archaeological excavations at the site of Kaštel

Benković in Benkovac were conducted in the course of
2016. The excavations were conducted on the location of
a new executive office building of the Benkovac Regional
Museum. Written sources and analyses confirm the dating
of Kaštel to the 15th century, but the hill on which it was built
had been used in prehistory. Archaeological investigations
have revealed a dwelling with two rooms. One of the rooms
had stone flooring with a drainage channel (maybe a cellar, Položaj sonde uz župnu crkvu sv. Stošije (foto: Odjel za arheologiju
i.e. konoba?) and a staircase. Another had a hearth from the Sveučilišta u Zadru)
turn of the 16th century. The building is contemporaneous to
the Benković Kaštel, and it can be assumed that it served as
a dwelling for the company. The building underwent signifi-
cant changes with the extension of the northern and south-
ern part along a new 18th century curtain wall of the castle.
The building was most probably demolished in the 20th
century. A circular cattle shed was built next to the building.
Similar buildings can still be seen in the Benkovac territory.

Redni broj: 311

Lokalitet: Biograd na Moru – Glavica (k.č. 1343)
Naselje: Biograd na Moru
Grad/općina: Biograd na Moru
Pravni status: Z-4244 (kulturno-povijesna cjelina)
Razdoblje: A, SV, NV
Vrsta radova: arheološki nadzor, zaštitno iskopavanje
Od 21. do 27. rujna 2016. trajalo je arheološko istraživanje u
Biogradu na Moru, sjeveroistočno od župne crkve sv. Stošije,
uz ulicu Trg svete Stošije, gdje se nalazi trafostanica čije
je izmještanje predviđeno na prostor uz župni ured, na
k.č. 1343, k.o. Biograd. S obzirom na to da se radi o prostoru
unutar zaštićene kulturno-povijesne cjeline, Konzervatorski
odjel u Zadru propisao je arheološki nadzor, koji se pretvorio
u zaštitno istraživanje. Istraživanja je vodio Marko Meštrov,
dipl. arheo., a stručnu ekipu činili su dr. sc. Jure Šućur, s
Odjela za arheologiju Sveučilišta u Zadru, te studenti tog
Sveučilišta: Dario Brajković, Valentina Volf i Karmela Volf.
Nositelj nadzora i arheološkog istraživanja bio je Zavičajni
muzej Biograd na Moru, koji je i financirao radove.
Predmetna lokacija nalazi se na najvišoj točki poluotoka na
kojem se razvio Biograd na Moru, od čega potječe naziv
Glavica. Prostor sjeveroistočno od župne crkve sv. Stošije
(Anastazije) prvi je put bio arheološki istraživan na početku
20. st. Naime, u razdoblju od 1902. do 1905. na tom je
prostoru don Luka Jelić istražio trobrodnu biogradsku kate-
dralu, no rezultate istraživanja samo je manjim dijelom obja-
vio. Na osnovi njegove dokumentacije, najviše informacija
Grob 1 – osteološki ostaci pokojnika (foto: J. Šućur)
o tim istraživanjima pružio je Frane Buškariol u dva rada,
1988. i 1990. (Buškariol 1988; Buškariol, Jelić 1990). Iako
se mišljenja o izgledu starokršćanske crkve podignute na
tom mjestu razilaze (Vežić 2009), općeprihvaćeno je da je
u mlađoj fazi taj sakralni objekt bio stolnica biogradskog
biskupa. Biogradska katedrala spada u trobrodne troap-
sidalne bazilike s oblim kontraforima te je analogijom sa
sličnim objektima datirana u drugu pol. 9. st. Iza Jelićevih
istraživanja djelovanjem općinskih vlasti uništeni su ostaci
te nije poznato jesu li i u kojoj mjeri očuvani, ali se često
navodi da su uništeni do temelja.
Ukupno je 2016., u sondi veličine 4,5x6 m, definirano šest
grobova, od kojih je pet istraženo. Uočeni su i drugi gro-
bovi, koji se protežu izvan obuhvata iskopa. Grob 6 nije
istražen jer se većim dijelom nalazio izvan sonde, dok se
nad njegovim vidljivim dijelom nalazio aktivan strujni kabel.
Preostalih pet grobova različitog su stupnja očuvanosti, a i
ostale su im karakteristike različite.
U grobu 1 pronađeni su osteološki ostaci dvaju pokojnika
u anatomskom položaju. Pokrov od kamenih ploča očuvan
je sporadično, kao i gornji dio jednog od pokojnika. Oba su
pokojnika položena na dno škrape, pa bočne strane groba
čini matična stijena.
Pokrov groba 2 također je očuvan manjim dijelom, a radi se
o zidanoj grobnici s obilnom upotrebom žbuke elipsoidnog

572
 Zadarska županija, HAG 13/2016
Grob 4 – arhitektura groba (foto: J. Šućur)
oblika. Dno groba čini matična stijena. U grobu su nađeni
osteološki ostaci više osoba.
U grobu 3 pronađeni su osteološki ostaci djeteta u ana-
tomskom položaju, a zbog brojnog kamena u nasipu nije
moguće sa sigurnošću reći pripada li neki od njih arhitekturi
groba ili je riječ o grobu bez kamene grobne arhitekture.
Kao grob 4 označeni su osteološki ostaci više dječjih
kostura pomiješanih među manjim kamenim pločama, bez
jasnog smjera pružanja, pa je vjerojatno riječ o devastira-
nom grobu koji je uništen, jer se nalazi u višim slojevima u
odnosu na ostale.
Grob 5 prekrivalo je više kamenih ploča, a u odnosu na vri-
jeme gradnje očito je najmanje jednom otvaran jer mu zate-
čeni pokrov nije originalan. Naime, radi se o zidanom grobu
pravokutnog oblika, kod kojeg je zbog obilne upotrebe
žbuke na vrhu ostao otisak pravilne pravokutne pokrovne
ploče. Dno groba čini matična stijena. Očuvani su ostaci
najmanje troje djece, a o otvaranju svjedoče i osteološki
ostaci među poklopnicama, koji odgovaraju onima iz unu-
trašnjosti groba.
Nedostatak pokretnih nalaza otežava dataciju grobova,
ali s obzirom na njihov položaj, radi se o srednjovjekov-
nim grobovima koji su upotrebljavani za višekratne ukope.
Također nisu pronađeni tragovi zidanih konstrukcija, pa se
može zaključiti da se biogradska katedrala nije nalazila na
573
prostoru obuhvaćenom tom sondom ili je početkom 20. st.
uništena toliko da nisu preostali ni tragovi temelja.
Literatura
Buškariol 1988 F. Buškariol, Istraživanja don Luke Jelića
u Biogradu na moru na položaju Glavica – biogradski spo-
menici, I, PPUD, 27, Split, 1988: 21 – 55.
Buškariol, Jelić 1990 F. Buškariol, L. Jelić, O katedrali u
Biogradu na Moru, Biogradski zbornik, 1, Biograd i njegova
okolica u prošlosti, Zadar, 1990: 351 – 372.
Vežić 2009 P. Vežić, Katedrala (Sv. Anastazije) u Biogradu,
Diadora, 23, Zadar, 2009: 193 – 206.
Marko Meštrov
dr. sc. Jure Šućur
Summary
Rescue archaeological excavations at the site of Glavica,
located to the NE of the parish church of St Stošija
(Anastasia) in Biograd na Moru were conducted in the
course of November 2016. The excavations revealed five
graves within the probe, and many more outside the dig.
Most of the graves were covered with thin slabs, and the
sides were built of stone and mortar. There were no traces
of grave architecture in one case. Bedrock was used for the
construction of the sides of another one. The lack of finds
makes the dating difficult, but they certainly represent medi-
eval graves, which were reused for subsequent burials.
Redni broj: 312
Lokalitet: Biograd na Moru – Trg hrvatskih velikana
Naselje: Biograd na Moru
Grad/općina: Biograd na Moru
Pravni status: Z-4244 (kulturno-povijesna cjelina)
Razdoblje: –
Vrsta radova: arheološki nadzor
Od 10. do 22. veljače 2016. arheološki su nadzirani
zemljani radovi za potrebe popločenja Trga hrvatskih veli-
kana u Biogradu na Moru. S obzirom na to da se radi o
prostoru unutar zaštićene kulturno-povijesne cjeline grada,
Konzervatorski odjel u Zadru propisao je arheološki nadzor.
Voditelj nadzora bio je Marko Meštrov, dipl. arheo. Nositelj
nadzora bio je Zavičajni muzej Biograd na Moru, a istraži-
vanja su financirana sredstvima Grada Biograda na Moru.
Predmetna lokacija nalazi se izvan bedema starog
Biograda. Prilikom iskopa utvrđeno je da se na dubini od
30 cm od visine asfaltnog puta nalazi zdravica (kameni
živac) te nije pronađen arheološki materijal.
Marko Meštrov
Summary
In the course of February 2016 archaeological supervi-
sion was conducted over the earthworks for the paving of
 Hrvatski arheološki godišnjak 13/2016

Hrvatski velikani Square in Biograd na Moru on cadastral

parcel no. 1343, the cadastral municipality of Biograd. The
parcel is located within the historic city core. The excava-
tions revealed the bedrock at a depth of 30 cm. No archae-
ological finds were identified.

Redni broj: 313

Lokalitet: Biograd na Moru – Zvonimirova ulica
Naselje: Biograd na Moru
Grad/općina: Biograd na Moru
Pravni status: Z-4244 (kulturno-povijesna cjelina)
Razdoblje: SV
Vrsta radova: arheološki nadzor

U svibnju 2016. u centru Biograda na Moru arheološki je

nadzirano iskopavanje kanala za visokonaponski strujni
kabel, za što je bila zadužena Elektra Zadar. Širina iskopa
bila je otprilike 50 cm, dužina 120 m, a protezao se od
Narodnog trga Ulicom kneza Borne preko Zvonimirove ulice
do Trga sv. Stošije, odnosno do trafostanice. Voditeljica
nadzora bila je Morana Vuković, dipl. arheo., a stručnu
ekipu činili su Timka Alihodžić, dipl. arheo. i dokumentarist
Ivan Čondić, svi djelatnici Arheološkog muzeja Zadar.

Upravo su neke od tih ulica još 2008. zaštitno arheološki

istražene prilikom postavljanja nove odvodne infrastrukture
i uređenja povijesne jezgre grada (Jurić 2008). Tim je istra-
živanjima obuhvaćen širi prostor, a pronađeni ostaci pri-
padaju srednjovjekovnoj stambenoj ili sakralnoj te grobnoj
arhitekturi.
Iskop kanala započeo je na istočnom rubu novouređe-
nog Narodnog trga, na početku Ulice kneza Borne, gdje
se instalacije spajaju na postavljeni visokonaponski kabel.
Kanal prati liniju postojeće mreže kanalizacije te vodo-
voda. Cjelokupan iskop u toj ulici sastoji se od nasipa, šute
i recentnog materijala te je na tom potezu pronađen jedan
ulomak keramike, rub srednjovjekovne posude manjih
dimenzija, s valovitim ornamentom.
Na 35. metru iskopa u Zvonimirovoj ulici, prestala se pra-
titi postojeća infrastruktura, koja na tome mjestu skreće,
dok se novi iskop nastavlja ravno. Ondje se kamen živac
naglo podigao, tako da u idućih 10 m asfalt naliježe prak-
tički direktno na kamen živac, s minimalnim nasipom. Iako
se na prvi pogled činilo da se radi o sterilnom području,
čišćenjem je utvrđeno da je situacija kompleksnija. Kamen
živac ondje se javlja u nekoliko poprečnih redova grebenja,
a prostor među njima mjestimično je dubok i više od 1 m.
Na tom su potezu definirane tri situacije koje su, po nalogu
konzervatora, i istražene u sklopu nadzora.
Situacija 1 – Grob 1
U škrapi između dvaju grebena kamena živca smješten je
grob. Položaj i struktura postojećeg živca iskorištena je kao
dio arhitekture groba, dok su ostatak činile kamene ploče
položene na nož te iste takve položene vodoravno, koje su
služile kao poklopnice groba. Istočni kraj groba devastiran
je prilikom iskopavanja kanala za vodu ili kanalizaciju, što se
jasno očitovalo promjenom boje zemlje, pojavom crvenice s
grubim sitnim kamenjem i sivim pjeskovitim nasipom te kosti
Iskop u Zvonimirovoj ulici (foto: M. Vuković)
s tragovima prijeloma (u ovom slučaju recentnog presije-
canja prilikom iskopavanja). Tijekom daljnjeg istraživanja u
tom su grobu pronađeni ostaci više pokojnika dječje dobi te
je utvrđeno da je ondje ukopano najmanje šest osoba.
Situacija 2
Ispod asfalta definiran je sloj većeg amorfnog kamenja,
koje je bez nekog jasnog reda ispunjavalo taj međupro-
stor, dok je između njih izmiješana crvenica i siva zemlja
te sporadični komadi žbuke. Nakon uklanjanja tog sloja,
nađeni su manji izdignuti izdanci kamena živca ispunjeni
crvenicom, dok se u sjeverozapadnom rubu profila pojav-
ljuje nejasna struktura kamena živca i amorfnog kamenja
povezanog žbukom. Nalaza keramike i kostiju nema.
Situacija 3 – Grob 2
U nastavku kanala prema crkvi sv. Stošije, u jednoj od udu-
bina kamena živca pronađen je Grob 2. I ondje je za kon-
strukciju groba iskorišten kamen živac te je također vidljiva
intervencija nastala prilikom iskopavanja kanala na jugoistoč-
noj strani u vidu crvene zemlje s kamenjem i tankim slojem
sive pjeskulje. Kod tog su ukopa vidljive dvije faze upotrebe.
Prva je tipičan srednjovjekovni ukop s pločama postavljenima
na nož, popločenjem na dnu i poklopnicama koje su saču-
vane u jugoistočnom kraju groba. U središnjem je dijelu kao
podloga groba iskorišten kamen živac. Druga faza groba oči-
tuje se u proširenju, nadogradnji obzida od srednje velikog
kamenja povezanog žbukom. U jugoistočnom dijelu ta je kon-
strukcija poprilično uništena, a sjeverozapadni kraj groba pre-
kinut je kanalom za telekomunikacije i temeljima same kuće,
zbog čega se nije išlo dalje u profil. Cjelokupan prostor tog

574
 Zadarska županija, HAG 13/2016

naslanja na kamen živac te u kanalu dalje prati njegovo

uspinjanje sve do nivoa pod samim asfaltom.
U daljnjem iskopu kanala, u idućih desetak metara, spušta se
kamen živac i zapunjen je smeđom i crvenom zemljom, bez
ikakvih nalaza ili naznaka uporabe. Nakon toga se ponovo
pojavljuje nasip i tragovi recentnog djelovanja, telefonski
kabeli, vodovodne instalacije itd. Sve do krajnje točke, odno-
sno ulaza u sam zid trafostanice, situacija je nepromijenjena.

Literatura

Jurić 2009 Miro Jurić, Biograd na Moru, HAG, 5/2008,

Zagreb, 2009: 479 – 482.

Situacija 1 – Grob 1 (foto: M. Vuković) Morana Vuković

Summary

In the course of May 2016 archaeological supervision was

conducted over the earthworks on the excavation of a
trench for laying high-voltage electric cables. The trench
was about 50 cm wide and 120 m long. It extended from
Narodni Square, along Knez Borna and Zvonimirova
Streets to St Stošija Square. The trench runs along the
existing sewer and water supply systems. Consequently,
unearthed layers mostly consisted of backfilled soil, rubble
and recent finds. Only two graves were found.

Situacija 3 – Grob 2 (foto: M. Vuković)

Redni broj: 314

Lokalitet: Cvijina gradina
Naselje: Kruševo
Grad/općina: Obrovac
Pravni status: Z-1311
Razdoblje: P, A
Vrsta radova: sustavno iskopavanje

Od 6. listopada do 4. studenoga 2016., tijekom 17 radnih

dana, Arheološki muzej Zadar arheološki je istraživao nala-
zište Cvijina gradina u Kruševu kod Obrovca (k.č. 969/1,
k.o. Kruševo). Istraživanja je vodila Natalija Čondić, viša
kustosica Arheološkog muzeja Zadar. Kao članovi stručne
ekipe sudjelovali su: Ivan Čondić i Robert Maršić, doku-
mentaristi Arheološkog muzeja Zadar te vanjski suradnici

Satelitska snimka Biograda na Moru s označenom linijom iskopa

(http://preglednik.arkod.hr; izradila: M. Vuković)

ukopnog mjesta bio je sasvim zapunjen neuredno stavljenim

ljudskim osteološkim ostacima. Vjerojatno se radi o kosturnici
koja je u nekom trenutku nadograđena na postojeći grob ne
bi li poslužila kao mjesto deponiranja ljudskih ostataka. Među
kostima je pronađena jedna veća brončana alka s polovicom
jagodastog privjeska te jedna karičica. Nije bilo drugih nalaza.

U nastavku kanala vidljiva je žbuka i poneki kamen, osta-

tak grobne arhitekture, na jugozapadnoj strani, koja se Grobni humak prije početka istraživanja (foto: I. Čondić)

575
 Hrvatski arheološki godišnjak 13/2016
Pogled na grobni humak nakon istraživanja (obzid, živac na dnu)
(foto: I. Čondić)
Pogled na sondu 5 i konstrukciju istraženoga groba (foto: R. Maršić)
– studenti arheologije Ana Divić i Adrian Kusačić te tri fizička
radnika. Radovi su financirani sredstvima Ministarstva
kulture.
Ove je godine istražen jedan od grobnih humaka (tumula)
u neposrednoj blizini gradine te je na području nekropole
na jugozapadnoj padini lokaliteta otvorena sonda dimen-
zija 5x5 m.
Humak je bio oko 150 m (zračne linije) udaljen od ruba
nekropole Cvijine gradine, u smjeru istoka. Bio je smje-
šten između dvaju stupova priključnog dalekovoda
TS Obrovac – TS Zelengrad, sagrađenog 2013. godine.
Zbog pozicije na kojoj je postojala konstantna ugroženost
objekta (mogući prolasci vozila za potrebe održavanja ili
popravljanja dalekovoda), u ovoj je kampanji započelo nje-
govo istraživanje. Riječ je o humku promjera 7,20 m, saču-
vane visine od prosječno 50 cm, građenom od kamenja i
zemlje. Obzid je bio jasno vidljiv u cijelom opsegu (pojedino
je kamenje blago dislocirano u odnosu na osnovnu liniju
obzida), a na samom vrhu zapažala se blaga udubina u
promjeru od oko 1,5 m. Može se pretpostaviti da se ondje
nalazio (vidljiv) grob, koji je u nekom trenutku devastiran.
Istraživanjem je ta pretpostavka uglavnom i potvrđena:
po sredini humka pronađena je veća količina polomljenih,
dosta usitnjenih i razbacanih ljudskih kostiju te mogući
576
ostaci arhitekture groba. Kosti su pronalažene razbacane
na prostoru promjera 2,5 do 3 m oko središta humka, što
govori da je grobna arhitektura odavno devastirana. U
humku je pronađeno malo arheološkog materijala: kao vje-
rojatni ostaci grobnih priloga u zoni u kojoj su se nalazile
kosti pronađene su dvije savijene brončane žice, jedna
perla i jedna brončana alkica. Od ostalih nalaza u humku je
pronađeno svega nekoliko manjih ulomaka keramike.
Na prostoru nekropole (jugozapadna padina gradine), uz
sjeverozapadni rub sonde 4 iz 2012. godine, otvorena
je nova sonda dimenzija 5x5 m, označena kao sonda 5.
Otvaranju sonde prethodilo je uklanjanje navoza zemlje i
kamenja s profila nekadašnjeg iskopa, čime je omogućen
prostor za nastavak radova. Većinu površine sonde 5 zau-
zima visok živac formiran u obliku širokih ploča. Među stije-
nama je istražen jedan djelomično devastiran grob velikih
dimenzija (unutrašnje dimenzije 294x150 cm), dobro saču-
vane grobne arhitekture. Orijentiran je u smjeru SZ-JI, a
njegov je jugoistočni rub ustanovljen još prilikom istraživa-
nja 2012. u sjeverozapadnom profilu tadašnje sonde 4. U
grobu su pronađeni ostaci priloga (perle, privjesci, prstenje
itd.), koji grob okvirno datiraju u mlađe željezno doba.
Literatura
Abramić, Colnago 1909 M. Abramić, A. Colnago,
Untersuchungen in Norddalmatien, JÖAI, 12, Wien, 1909:
13 – 112.
Batović 1963 Š. Batović, Razvoj istraživanja prapovijesti u
Dalmaciji, Radovi FFZ, 2, Zadar, 1963.
Colnago 1915 A. Colnago, Untersuchungen in
Norddalmatien, JÖAI, 18, Wien, 1915: 175 – 188.
Colnago, Keil 1905 A. Colnago, J. Keil, Archäologische
Untersuchungen in Norddalmatien, JÖAI, 8, Wien, 1905:
32 – 50.
Čače 1993 S. Čače, Broj liburnskih općina i vjerodostoj-
nost Plinija (Nat. hist. 3, 130; 139 – 141), Radovi FFZ, 32
(19), Zadar, 1993: 1 – 36.
Čondić, Nedved 2006 N. Čondić, B. Nedved, Cvijina gra-
dina, HAG, 2/2005, Zagreb, 2006: 299 – 300.
Čondić 2007 N. Čondić, Cvijina gradina, HAG, 3/2006,
Zagreb, 2007: 331 – 333.
Čondić 2007 N. Čondić, Cvijina gradina u Kruševu kod
Obrovca, Obavijesti HAD, 1, Zagreb, 2009: 73 – 81.
Čondić 2008 N. Čondić, Cvijina gradina, HAG, 4/2007,
Zagreb, 2008: 390 – 393.
Čondić 2009 N. Čondić, Cvijina gradina, HAG, 5/2008,
Zagreb, 2009: 484, 485.
Čondić 2009 N. Čondić, Istraživanja na Cvijinoj gradini u
Kruševu kod Obrovca, Diadora, 23, Zadar, 2009: 9 – 22.
Čondić, Jurjević 2011 N. Čondić, M. Jurjević, Cvijina gra-
dina – nekropola, HAG, 7/2010, Zagreb, 2011.
Čondić, Jurjević 2013 N. Čondić, M. Jurjević, Cvijina gra-
dina – tragom zaboravljene prošlosti, katalog, 2013.
Glavinić, Kubitschek M. Glavinić, W. Kubitschek, Ein
Denarfund in Dalmatien, JÖAI, 1, Wien, 1898: 83, 84.
Šeparović 2005 T. Šeparović, Revizija skupnog nalaza
rimskog novca iz Kruševa kod Obrovca, VAPD, 72, Split,
2005: 71.
Natalija Čondić
 Zadarska županija, HAG 13/2016
Summary
Archaeological excavations of Cvijina gradina in Kruševo
near Obrovac were conducted in the course of 2016. The
excavations encompassed a mound (tumulus) next to
the hill-fort and a 5 x 5 probe on the necropolis on the
SW slope. The mound was 7.2 in diameter and 50 cm
high, formed mostly of stone and earth. In the central
part there were the remains of a completely looted grave
(crushed bones, possible remains of grave architecture,
with the finds of two twisted bronze wires, a bead and
bronze loop). Within the necropolis (probe 5), a partly
devastated large grave was explored. It can be dated to
the Late Iron Age.
Redni broj: 315
Lokalitet: Gnalić – podmorje
Naselje: Tkon
Grad/općina: Tkon (otok Pašman)
Pravni status: Z-13
Razdoblje: NV
Vrsta radova: sustavno podvodno istraživanje
Od 1. kolovoza do 8. listopada 2016. trajalo je podvodno
arheološko istraživanje brodoloma kod otočića Gnalića na
jugozapadnom kraju Pašmanskoga kanala. Istraživanje
je organizirano pod vodstvom Sveučilišta u Zadru.
Financijsku i logističku potporu dali su Ministarstvo kulture,
Općina Tkon i Udruga za promidžbu podvodne arheologije
(FUWA) iz Koblenza.
Brodolom kod otočića Gnalića službeno je otkriven
1967., iako je već znatno prije bio poznat lokalnim riba-
rima i roniocima. Koliko je danas poznato, devasta-
cija lokaliteta započela je početkom šezdesetih godina
prošloga stoljeća, a dio nalaza odnesen je u Njemačku
i Belgiju. Prva istraživanja trajala su od 1967. do 1973.,
nakon čega je nastupilo razdoblje dužeg prekida. Godine
2012., uz podršku Ministarstva kulture, ponovo je zapo-
čelo istraživanje brodoloma, s ciljem pokretanja sustav-
noga interdisciplinarnog istraživačkog projekta. Probno
Položaj mrežišta i dijelova nalazišta istraživanih od 2012. do 2016.
(crvena linija: mrežište postavljeno preko nalazišta 2016.; žuto: novi
kvadrati zahvaćeni podmorskim iskopom)
577
istraživanje 2012. potvrdilo je opravdanost takva stava,
pa je sustavno istraživanje započelo iduće godine, a
nastavilo se do danas.
Ciljevi istraživačke kampanje 2016. bili su: 1) ponovno otkri-
vanje očuvanoga dijela kobilice i pripadajućih elemenata
brodske konstrukcije, s ciljem nastavka rada na detaljnom
dokumentiranju situacije na nalazištu; 2) uklanjanje manje
skupine balastnog kamenja u sredini sjevernog dijela nala-
zišta, kako bi se otkrio prekriveni dio brodske konstrukcije i
3) nastavak iskopa u južnom dijelu nalazišta, na mjestu na
kojem je uočena skupina greda za koje se pretpostavlja da
je riječ o dijelovima prve palube.
Istraživanje je započelo postavljanjem pomoćnog metal-
nog mrežišta sastavljenog od kvadrata dimenzija 2x2 m,
kojim je obuhvaćena površina od 188 m2, od čega je detalj-
nije istražena površina od 44 m2, tj. kvadrati A20 – A25,
B20 – B22, C20 – 21, D19 – D20 i E19 – E20. Ostatak
mrežišta roniocima je olakšavao snalaženje te osiguravao
čvrstu podlogu tijekom čišćenja i izrade dokumentacije u
pojedinim kvadratima.
Nakon postavljanja pomoćnog metalnog mrežišta zapo-
čelo je uklanjanje velike količine vreća s pijeskom koje
se svake godine postavljaju nad nalazište, prethodno
zaštićeno geotekstilom. Unutar prvog mjeseca istra-
živanja rad je bio usmjeren na iskop u novim kvadra-
tima, čišćenje konstrukcije, vađenje nalaza te uklanjanje
balast­nog kamenja. S površine svih prijašnjih sondi uklo-
njena je privremena zaštita, a konstrukcija je uređena
za potrebe dokumentiranja. Osim toga, stare i dijelom
propale oznake elemenata brodske konstrukcije, rukom
napisane na linoleumu, zamijenjene su novim tiskanim
oznakama, jasno vidljivima na fotografijama i fotograme-
trijskim modelima.
Dva do četiri metra južnije od mjesta na kojem je utvrđen
prijelaz od potpalublja prema gornjoj palubi, leže skupine
okruglog prozorskog stakla poslaganog u nizove, oblo-
ženog slamom. Sudeći prema situaciji u kvadratu D20,
u kojem je očuvan pleteni organski materijal, stakla su
vjerojatno bila prevožena u pletenim košarama. Do takva
se zaključka došlo već i prilikom prijašnjih istraživanja.
Na spomenutom je području (kvadrati E20, D20) tijekom
prethodne i ovogodišnje kampanje prikupljen niz nalaza,
koji upućuju na činjenicu da su se u tome dijelu broda
Čišćenje nizova okruglih ploča prozorskog stakla u kvadratu E20
(foto: K. Yamafune)
 Hrvatski arheološki godišnjak 13/2016
Fotogrametrijski ortomozaik situacije na nalazištu 2016. godine (K. Yamafune)
Detalj fotogrametrijskog 3D modela središnjeg dijela nalazišta sa
sandukom za brodsku pumpu (desno: podzid građen od balastnog
kamena s ciljem sprečavanja osipanja pijeska u očišćeni dio sonde)
(izrada: K. Yamafune)
Detalj sanduka kaljužne pumpe (foto: K. Yamafune)
578
Donji dio kaljužne pumpe (foto: K. Yamafune)
nalazili osjetljivi predmeti. Tijekom istraživanja koja su
prethodila ovogodišnjima, otkriven je niz olovnih plombi s
utisnutim simbolima na površini. Takve plombe služile su
za označavanje tekstila tijekom trgovanja, a pronađene su
i na purpurnom damastu, pa je moguće da su se na prvoj
palubi originalno nalazile bale tekstila. Iako ove godine
nisu pronađene olovne plombe, neuobičajeni nalazi
poput velikih ovalnih boca s uvučenom bazom, visokim
vratom i profiliranim otvorom, dodatno su sugerirali da se
taj dio broda upotrebljavao za transport osjetljivijih pred-
meta. S obzirom na izrazitu osjetljivost nalazišta u tom
dijelu sonde, iskop se odvijao polagano, pa brodska kon-
strukcija nije u cijelosti dosegnuta ni očišćena za potrebe
dokumentiranja.
Posebno zanimljiv detalj broda otkriven je na području kva-
drata A19 – A20 i B19 – B20. Riječ je o prostoru omeđenom
 Zadarska županija, HAG 13/2016
drvenim daskama, u koji se slijevala voda iz brodske kalju­že
te o donjem drvenom dijelu kaljužne pumpe. Budući da je u
pitanju iznimno rijedak nalaz, tijekom sljedeće godine pla-
nira se dovršenje detaljnog čišćenja toga prostora i analiza
svih dijelova spomenute strukture.
Tijekom drugog mjeseca istraživanja stručna ekipa
usmjerila se na izradu dokumentacije na nalazištu.
Polovicom rujna očišćeni elementi brodske konstruk-
cije omogućili su izradu detaljne fotografske i gra-
fičke dokumentacije te bilježenje zanimljivih pojedino-
sti. Fotogrametrijska dokumentacija izrađena je, prije
svega, uz pomoć ronilaca, a potom je, u okviru radio-
nice Breaking the Surface, održane u Biogradu na Moru
početkom listopada 2016., lokalitet snimljen s pomoću
autonomne bespilotne ronilice (AUV – autonomnus
underwater viechle). Za potrebe dokumentiranja nalazi-
šta iskorištena je ronilica Girona 500, opremljena DSLR
stereo sustavom, LED svjetlima, panoramskom kame-
rom, Bumblebee2 sustavom stereokamera i Imagenex
Delta T multibeam sonarom.
Nakon istraživačke kampanje i fotogrametrijskog doku-
mentiranja nalazišta, brodska konstrukcija ponovo je pre-
krivena geotekstilom i vrećama s pijeskom, u očekivanju
nastavka radova. Kao i prijašnjih godina, preliminarna
obrada nalaza odvijala se u radnom prostoru u Tkonu,
u kojem su svi do sada izvađeni predmeti pohranjeni na
desalinizaciju. Kontinuiranim mjerenjem količine soli u vodi
utvrdilo se da postupak desalinizacije još nije završen ni
za jednu skupinu nalaza, iako se nalazi prikupljeni 2012. i
2013. približavaju stanju u kojem će ih biti moguće izvaditi
iz vode i dalje tretirati.
Uzimajući u obzir iznimno zanimljive rezultate istraživanja
brodoloma kod otočića Gnalića, veliki trud koji je uložen
u dosadašnja istraživanja te znatna financijska sredstva
koja ulažu inozemni partneri, istraživanje brodoloma kod
otočića Gnalića nužno je kontinuirano nastaviti. Jedino je
sustavnim istraživanjem moguće otkriti sve zanimljivosti
povezane s brodom Gagliana grossa te na njegovu pri-
mjeru pridonijeti proučavanju pomorske trgovine kasne
renesanse. Vrijednost tog nalazišta tim je veća zahvalju-
jući povijesnim podacima koji i dalje izlaze na svjetlost
dana iz Državnog arhiva u Veneciji, a kojima se priča
upotpunjuje te pridonosi povijesnoj rekonstrukciji poli-
tičko-ekonomske situacije u europskom i mediteranskom
prostoru.
Irena Radić Rossi
Katarina Batur
Summary
Underwater archaeological excavations of a Renaissance
period shipwreck near the islet of Gnalić were conducted
in the course of 2016. This year`s activities were focused
on identifying the construction under the stone ballast in
the northern part and continuation of the excavations in
the southern part of the site, where a group of beams was
revealed. The beams probably represent parts of the first
deck. The research began with placing an ancillary protec-
tive metal netting, consisting of 2 x 2 m squares, over an
area of 188 m2, of which 44 m2 were investigated.
579
Redni broj: 316
Lokalitet: Jasenice
Naselje: Jasenice, Rovanjska, Zaton Obrovački
Grad/općina: Jasenice
Pravni status: postupak u tijeku
Razdoblje: P, A, SV/NV, SD
Vrsta radova: terenski pregled
Od 15. travnja do 23. lipnja 2016., s kraćim prekidima,
trajala je prva faza terenskog pregleda općine Jasenice.
Voditeljica pregleda bila je Neda Kulenović Ocelić, a
u istraživanju su sudjelovali arheolozi Igor Kulenović,
Martina Dubolnić Glavan, Vedrana Glavaš, Ivan Huljev i
Nikola Malnar. Sredstva za istraživanje osigurala je Općina
Jasenice, u sklopu programa Javnih potreba u kulturi, u
okviru projekta „Kulturna baština na prostoru Općine
Jasenice”.
Ovim projektom započeto je sustavno i neselektivno popisi-
vanje i evidentiranje kulturne baštine, a osnovni je cilj izrada
prostorne baze podataka radi stvaranja osnove za pomnije
planiranje intervencija u prostoru, kao načina zaštite i oču-
vanja kulturne baštine. Riječ je o slabo i arbitrarno arheo-
loški istraženom području, stoga je cilj terenskog pregleda
otkrivanje novih i reevaluacija poznatih arheoloških lokali-
teta (podaci o arheološkoj topografiji ili pojedinačnim lokali-
tetima: Batović 1979; 1983; 1987; Colnago 1928; Dubolnić
Glavan 2015; Šarlija 2010; 2012; Vulić et al. 2009.).
Prva faza terenskog pregleda obuhvatila je južni dio općine
Jasenice, područje obrovačko-zrmanjske terase ili zaravan
u koju je usječen kanjon rijeke Zrmanje. Čitavo područje
istraživanja pripada tipu klasičnog dinarskog krša. Zaravan
kao područje niske reljefne energije omogućuje sustavan
pregled terena pravilnim kretanjem prostorom, s manjim
odstupanjem, u skladu s konfiguracijom terena. Svi članovi
ekipe kretali su se ujednačenom brzinom, na međusobnoj
razdaljini od 50 do 100 m, uglavnom smjera S-J jer kretanje
prostorom u osnovi nije ograničeno parcelama i ogradama.
Na taj je način ukupno pregledano oko 20 km2, prosječno
po radnom danu između 0,5 i 0,7 km2. Tragovi kretanja
svakog sudionika zabilježeni su ručnim GPS-om (Garmin
eTrex 10, eTrex 20). Otkrivene strukture i nalazi također su
kartirani ručnim GPS-om (pozicije struktura, tragovi struk-
tura, pozicije nalaza). Dokumentacija otkrivenih struktura i
nalaza, uz osnovnu dokumentaciju, uključuje i sljedeće ele-
mente: izrada tlocrta – skica objekata, speleoloških nacrta,
izrada fotoarhiva istraživanja, izrada GIS baze prostornih
podataka. Podloga za kartiranje lokaliteta službene su
državne karte i podaci topografske izmjere TK 1 : 25.000,
HOK 1 : 5000, vertikalne satelitske snimke koje se upotre-
bljavaju preko WMS servisa (geoportal.dgu.hr). Lokaliteti
su kartirani u koordinatnom sustavu HTRS96/TM. Prilikom
terenskog pregleda prikupljeno je oko 550 točaka prostor-
nih podataka različitih vrsta i preko 500 km duljine tragova
kretanja terenske ekipe.
Materijalni ostaci ljudskog djelovanja na krškim područjima
vidljivi su i sačuvani na sljedeće načine: strukture pozitivne
forme (zidovi objekata, ograda, vojnih grudobrana, mirila,
terase s podzidima i nasipima, gomile: krčevine, tumuli,
vapnenice, urušeni objekti, nasipi – većinom vojne struk-
ture za zaštitu tehnike, bunkeri), strukture negativne forme
 Hrvatski arheološki godišnjak 13/2016
Lokaliteti evidentirani prilikom terenskog pregleda 2016. godine
(ukopani vojni položaji i vojne zemunice, bunari/ cisterne,
kamenolomi, putovi/ceste), distribucije površinskih nalaza
(u vrtačama, odnosno na obradivim površinama, na struk-
turama nastalima čišćenjem tla, na višeslojnim nalazištima,
povezane sa strukturama te na kršu) i prirodne strukture
(lokve, speleološki objekti). Površinski su nalazi jedina
osnova za dataciju lokaliteta, a njihova je očuvanost uglav-
nom slabija te je većinu nalaza i lokaliteta moguće samo
okvirno datirati u šira razdoblja. Većina lokaliteta otkrive-
nih prilikom terenskog pregleda nije bila poznata u stručnoj
literaturi. U tom su kontekstu iznimno važna novovjekovna
naselja i mirila te distribucije površinskih nalaza na kršu i
u vrtačama, kao nova vrsta arheoloških izvora na području
istraživanja. Razdoblje koje je najintenzivnije obilježilo pro-
stor svakako je Domovinski rat. Vojne utvrde još su uvijek
dobro sačuvane i vidljive na terenu. U nastavku teksta sli-
jedi popis i kratak opis lokaliteta.
1. Rovanjska – Uvala Rovanjska
Lokalitet je poznat u stručnoj literaturi (Šarlija 2010). Na
suhozidnim ogradama i gomilama prisutni su depoziti
rimskih tegula i imbreksa, amfora, kamenih blokova sa
žbukom, ulomak žrvnja i utega. Površinski nalazi prisutni
su na obali i u moru. Položaj lokaliteta i vrsta pokretnih
nalaza upućuju na rimski stambeno-gospodarski objekt.
2. Jelovac – Rt Baljenica
Kamena gomila smještena je uz veću lokvu, nepravilnog
je kružnog tlocrta, promjera 15,5 m, a visine oko 1,5 m.
Površinski nalazi nisu otkriveni. Plašt gomile je oštećen.
S obzirom na mikrolokaciju gomile te odsutnost ograda i
krčevina, vjerojatno je riječ o tumulu (Šarlija 2010).
3. Rt Baljenica
Kamena gomila smještena je na samom rubu rta Baljenica.
Nepravilnog je kružnog tlocrta, promjera 10,5 m, visine
1 – 1,5 m. Gomila je oštećena ukopavanjem triju kruž-
nih ukopa u plašt gomile. Površinski nalazi nisu otkriveni.
580
S obzirom na mikrolokaciju gomile te odsutnost ograda i
krčevina, vjerojatno je riječ o tumulu (Šarlija 2010).
4. Rt Baljenica
Kamena gomila smještena je na sredini grebena, na naj-
višoj točki rta Baljenica. Nepravilnog je tlocrta, dimenzija
6x9 m, visine oko 1 m. Djelomično je uništena probijanjem
puta. Površinski nalazi nisu otkriveni. S obzirom na mikro-
lokaciju gomile te odsutnost ograda i krčevina, vjerojatno je
riječ o tumulu (Šarlija 2010).
5. Jelovac
Kamena je gomila nepravilnog kružnog tlocrta, promjera 15 m,
visine oko 2 m. Plašt gomile u većoj je mjeri uništen prilikom
gradnje vojnih položaja preslagivanjem kamenja u obliku dvaju
dugih rovova te prilikom strojnog pošumljavanja. Površinski
nalazi nisu otkriveni. S obzirom na mikrolokaciju gomile te
odsutnost ograda i krčevina, vjerojatno je riječ o tumulu.
6. Pećina u Novskom ždrilu
Pećina u Novskom ždrilu jedan je od najpoznatijih loka-
liteta na području Općine Jasenice (primjerice: Batović
1979). Lako je pristupačna, smještena 10-ak metara
ispod vrha kanjona. Ispred pećine nalazi se manji ravan
plato. Ulaz je većih dimenzija, pravilnog polukružnog
oblika, dobro osvijetljen. Iz glavne dvorane prolazi vode
u dodatne kanale. U oba se kanala i sjevernoj dvorani
nalaze površinski nalazi ulomaka keramičkih posuda.
Na nekoliko su mjesta vidljivi ostaci ognjišta uz stijenke
kanala (ostaci gara i karboniziranog drva, stijenke su na
mjestima crne od gara).
7. Razvršje – Patkin kuk
Lokalitet je poznat u literaturi (primjerice: Batović 1983).
Zid građen suhozidnom tehnikom tvori nepravilan pravoku-
tan tlocrt. Sačuvan je u visini do 1 m, a u širini od oko 3 m.
Na zidovima se nalazi veća količina ulomaka prapovijesnih
posuda. Uočeno je više prekida zida u širini od oko 2 m
 Zadarska županija, HAG 13/2016
(mogući ulazi). Prema površinskim nalazima, taj se lokalitet
može okvirno datirati u mlađu prapovijest.
8. Dračevac
Riječ je o poznatom višeslojnom nalazištu (primjerice
Batović 1983; 1987), čije su najistaknutije i najbolje vid-
ljive faze terase na padinama brežuljka (vjerojatno mlađe
željezno doba) i ranonovovjekovnoj utvrdi. Širi prostor
lokaliteta iznimno je narušen novijim intervencijama: rud-
nicima boksita i naknadnom uporabom iskopa rudnika za
odlaganje otpada. Sama je utvrda u lošem stanju jer je izni-
mno stradala u ratnim razaranjima tijekom Domovinskog
rata. Tijekom istog razdoblja, trasa starog puta (podputina)
strojno je proširena i modificirana.
9. Turska gromila
Turska gromila danas je većinom uništena. Sačuvano je
oko 20% od izvorne gomile, promjera oko 13 m, a maksi-
malne sačuvane visine od 1 m. Prema navodima kazivača
A. V., gomila je uništena odnošenjem kamena za potrebe
gradnje. Prikupljen je jedan ulomak prapovijesne kera-
mičke posude. Vjerojatno je riječ o uništenom tumulu.
10. Vulića Dolac
U vrtači u Vulića Dolcu na površini obrađenih oranica i
na strukturama nastalim čišćenjem tla (podzidi, suhozidi,
gomile) prikupljeni su površinski nalazi, koji se mogu dati-
rati u prapovijest i novi vijek.
11. Gromile
Na predjelu Gromile uočeno je više kamenih gomila većih
dimenzija nepravilnog oblika (dimenzije 14x25 m, visine
oko 2 m). Na površini su prikupljena tri ulomka grubih kera-
mičkih posuda. Prema morfologiji gomila, vjerojatno je riječ
o urušenim objektima.
12. Turska gromila
Kamena gomila Turska gromila u većoj je mjeri uništena.
Prema iskazu kazivača A. V. i V. V., gomila je uništena odno-
šenjem kamena za potrebe gradnje. Nepravilnog je kružnog
oblika, promjera oko 14 m, nejednake visine – maksimalno
sačuvane od oko 1,5 m. Na površini gomile prikupljeni su
ulomci prapovijesnih keramičkih posuda. Vjerojatno je riječ
o tumulu.
13. Zališće – Livodica
Na zaravnjenom terenu predjela Zališće dokumentirana je
prapovijesna ograda. Dva paralelna zida građena suho-
zidnom tehnikom tvore nepravilan izdužen oblik kružne
osnove s pravokutnim završetkom s jugoistočne strane
(oblik ključa). Zid je debeo oko 1-2 m, a urušenja na mje-
stima oko 2,5-3 m. Najveća sačuvana visina zida iznosi
otprilike 1,5 m. Ograda je znatno oštećena prilikom gradnje
i modernizacije magistralne ceste, prilikom čega je presje-
čena na dva dijela. Prikupljeni su ulomci prapovijesnih kera-
mičkih posuda, koje se mogu datirati u mlađu prapovijest.
14. Blaževac
Na južnim padinama sjeverno od dolca Blaževac dokumen-
tiran je manji zaseok: ostaci četiriju stambenih objekata
te dviju suhozidnih ograda, koje čine naseobinsku cjelinu.
581
Južno od objekata nalaze se slabije sačuvane terase. Prema
površinskim nalazima, zaseok se može datirati u novi vijek.
15. Maslenica – Šarića redine
U profilu puta dokumentiran je kulturni sloj s novovjekovnim
arheološkim nalazima (ulomci keramičkih posuda, stakla,
školjke, kosti, metal). Debeo je oko 1 m, crno-smeđe boje,
s izrazito visokom koncentracijom nalaza.
16. Maslenica – Crkvina
Toponim Crkvina uža je oznaka u Maslenici. Na Crkvini je
dokumentiran objekt pravokutnog tlocrta, kraćom stranom
orijentiran u smjeru SI-JZ. Unutarnje su dimenzije objekta
3,6x7,2 m. Debljina zida iznosi 0,65 m, a sačuvan je u mak-
simalnoj visini od 1,2 m (sjeverni zid). Objekt je građen u teh-
nici vezanja žbukom. Zid je pravilne strukture. Prema lokalnoj
predaji, riječ je o sakralnom objektu posvećenom sv. Petru.
17. Jasenice – Srid sela
Na obrađenim njivama u vrtači te na strukturama nastalima
prilikom čišćenja tla prikupljena je veća količina površinskih
nalaza. Većinom je riječ o ulomcima keramičkih posuda te
nekoliko ulomaka stakla. Nalazi se mogu datirati u prapovi-
jest, antiku i novi vijek. Najveća količina nalaza prikupljena
je južno od crkve sv. Jeronima.
18. Gornji Burilovac – Strana Zubkova
Na strukturama nastalima prilikom čišćenja tla u vrtači
Gornji Burilovac otkriveni su površinski nalazi. Prikupljeno
je nekoliko ulomaka grubih prapovijesnih keramičkih
posuda. Danas se većina njiva ne obrađuje, stoga nije bilo
moguće utvrditi distribuciju nalaza.
19. Stinata glavica
Na južnim padinama Stinate glavice otkrivene su naseo-
binske strukture: stambeni objekti, stariji suhozidi, terase,
gomile te velika količina površinskih nalaza. Većina stam-
benih objekata rasprostranjena je u dvama paralelnim
redovima u jednakom smjeru. Zaselak se prema površin-
skim nalazima može okvirno datirati u srednji/novi vijek.
20. Šibenik – Šarlići
U vrtači Šibenik prikupljeni su površinski nalazi na struk-
turama nastalima tijekom čišćenja tla. Prikupljeno je više
ulomaka novovjekovnih grubih keramičkih posuda.
21. Kosa – kanjon Zrmanje
Uz rub kanjona Zrmanje dokumentiran je segment puta.
Nejednake je širine (najveća je oko 2 m). Struktura je blago
usječena u stijenu ili poravnata te prati konture padina
kanjona. Oko te ceste otkrivena je velika količina površin-
skih nalaza. Prikupljeni su ulomci keramičkih posuda, koji
se mogu datirati u prapovijest i novi vijek.
22. Šibenik
Na rtu kanjona rijeke Zrmanje smještena je utvrda Šibenik
(Šarlija 2010; 2012). Dobro je vidljiva obrambena kula,
dvije prostorije pravokutnog tlocrta i dva podzidana pro-
stora, odnosno terase. Obrambena kula kvadratnog tlocrta
sačuvana je u visini od oko 2 m. Dvije prostorije pravo-
kutnog tlocrta sačuvane su do 1 m visine. Na površini su
 Hrvatski arheološki godišnjak 13/2016
uočljivi i slabije sačuvani temelji građevina, koje nije bilo
moguće definirati. Prikupljena je veća količina arheoloških
nalaza iz prapovijesti, antike i novog vijeka.
23. Kosa
U blizini položaja kosa dokumentiran je manji zaseok:
ostaci stambenih objekata pravokutnog tlocrta, gomile,
suhozidne ograde te terase. Objekti su raspoređeni u dva
reda. Prikupljena je manja količina ulomaka grubih kera-
mičkih posuda, koji se prema tehnološkim karakteristikama
mogu datirati u novi vijek.
24. Kosa – jaruga
U jarugi istočno od Kose, na terenu koji je ograđen većom
stočarskom ogradom, smještena je cisterna ili bunar kruž-
nog tlocrta. Unutar i izvan ograde dokumentirana je distri-
bucija površinskih nalaza te prikupljeno više ulomaka pra-
povijesnih keramičkih posuda.
25. Halan
Na podzidima i ogradnom zidu vrtače prikupljeno je više
ulomaka novovjekovnih keramičkih posuda. Vidljive su
dvije faze čišćenja i ograđivanja vrtače.
26. Halan
Na podzidima i ogradnom zidu vrtače prikupljeno je više
ulomaka novovjekovnih keramičkih posuda. Vidljive su
dvije faze čišćenja i ograđivanja vrtače.
27. Gromila
Na položaju Gromila dokumentirana je kamena gomila pro-
mjera oko 10 m, a visine oko 1,5 m. Na gomili je sagrađeno
više vojnih položaja. Sudeći prema položaju i morfologiji
gomile, vjerojatno je riječ o tumulu.
28. Gromila
Na istočnim padinama brežuljka Gromila dokumentiran
je manji speleološki objekt. Riječ je o pripećku s jamskim
ulazom. Ulaz je podzidan u suhozidnoj tehnici. Nisu otkri-
veni nalazi, vjerojatno je riječ o novovjekovnom pastirskom
objektu.
29. Halan
U vrtači su vidljive dvije faze čišćenja i ograđivanja. Veća
količina ulomaka novovjekovnih keramičkih posuda pri-
kupljena je na starijem ogradnom zidu vrtače. Uz ogradni
zid smještena su tri suhozidna objekta, sačuvana u
temeljima.
30. Vrtača
U vrtači su dokumentirane dvije faze čišćenja tla i grad-
nje ogradnog suhozida. Na starijem suhozidu prikupljeni
su ulomci grubih novovjekovnih keramičkih posuda. Uz
istočnu stranu starijeg suhozida dokumentiran je suhozidni
objekt pravokutnog tlocrta.
31. Ograda Križ
Unutar ograde Križ dokumentirano je 13 stambenih obje-
kata te više gomila. Teren oko stambenih objekata je kul-
tiviran, vidljive su stare terase, suhozidi i starija podjela
zemljišta. Zaseok je otkriven prilikom terenskog pregleda
582
2009. godine, a datiran je između 14. i 16. st. (Vulić et al.
2009).
32. Mirila
Uz cestu prema Gračacu dokumentirana su mirila, ori-
jentirana u smjeru I-Z. U lošem su stanju, a većina ih je
uništena prilikom obnove ceste. Primjerci koji su ostali
sačuvani u lošem su stanju, urušeni. Ukupno ih je saču-
vano oko 20 primjeraka. Većinom je riječ o primjercima
rustikalnog stila, građenima od lomljenog pločastog amorf­
nog kamena. Neki su primjerci ukrašeni grubo uklesanim
križevima. Kamene ploče uništenih primjeraka ugrađene
su u nasip ceste.
33. Bobarica
Dokumentirana je kamena gomila kružnog tlocrta, promjera
od 7 m, visine oko 0,5 m. Presječena je dvjema brazdama
prilikom strojnog pošumljavanja. Površinski nalazi nisu
otkriveni. S obzirom na mikrolokaciju gomile te odsutnost
ograda i krčevina, vjerojatno je riječ o tumulu.
34. Mirila
Većina mirila građena je od lomljenih amorfnih kamenih ploča
te je tek nekoliko primjeraka građeno od priklesanih kamenih
ploča pravilnog pravokutnog oblika. Stilski bi pripadali rustič-
nom stilu. Orijentirana su u smjeru S-J. Svi su primjerci saču-
vani, ima ih više desetaka, iako su u lošem stanju.
35. Rončevići
Kamena je gomila nepravilnog kružnog tlocrta, promjera
8 m te visine otprilike 0,5 m. Na gomili je sagrađen vojni
položaj. Otkriven je jedan ulomak grube prapovijesne kera-
mičke posude. Vjerojatno je riječ o tumulu.
36. Bravar
Kamena je gomila nepravilnog kružnog oblika, dimenzija
9x10 m, a visine 1 m. Na gomili je sagrađen vojni položaj.
Površinski nalazi nisu otkriveni. Mogući tumul.
37. Krivež
Kamena gomila nepravilnog kružnog oblika, promjera
17 m, visine oko 2 m. Na gomili je sagrađeno više vojnih
položaja. Prikupljeno je nekoliko ulomaka grubih keramič-
kih posuda. Vjerojatno je riječ o tumulu.
38. Krivež
Gomila je nepravilnog kružnog oblika, promjera oko 12 m,
najveće visine oko 1,5 m. Na gomili je sagrađeno više
vojnih položaja. Prikupljen je ulomak brusa. S obzirom na
mikrolokaciju gomile te odsutnost ograda i krčevina, vjero-
jatno je riječ o tumulu.
39. Bravarica
Kamena gomila promjera oko 13 m, a visine oko 0,5 m.
Na gomili je sagrađen vojni položaj. Površinski nalazi nisu
otkriveni. Smještaj i izgled gomile upućuju na mogućnost
da je riječ o prapovijesnom tumulu.
40. Bravarica
Monumentalna kamena gomila smještena je na manjoj gla-
vici kod Bravarice (Dubolnić 2015). Pravilnog je kružnog
 Zadarska županija, HAG 13/2016
Segment bojišnice iz Domovinskog rata – distribucija vojnih struktura
tlocrta, promjera oko 20 m, a visine oko 2,5 m. Na više
je mjesta oštećena gradnjom vojnih položaja. Otkrivena su
dva ulomka keramičkih posuda.
41. Čude
Sjeverno od zaseoka Čude smješteno je više kamenih
gomila te brojne suhozidne strukture, koje presijecaju i
pregrađuju novije ograde. Prikupljeno je nekoliko ulomaka
grubih keramičkih posuda. Teren je zarastao u visoko rasli-
nje, stoga je slabo prohodan i vidljiv
42. Marovac
Tumul je kružnog tlocrta, promjera oko 8 m, visine do 1 m.
Grob je opljačkan, vidljiva je kamena škrinja. Dio kamena
je upotrjebljen za gradnju vojnog položaja.
43. Marovac
Kamena je gomila kružnog tlocrta, promjera oko 10 m,
visine do 1 m. Na njezinu je vrhu sagrađen vojni položaj.
Nalazi nisu otkriveni. Mogući tumul.
Literatura
Batović 1979 Š. Batović, Jadranska zona, Praistorija jugo-
slavenskih zemalja, II, Sarajevo, 1979.
Batović 1983 Š. Batović, Kasno brončano doba na istoč-
nom jadranskom primorju, Praistorija jugoslavenskih
zemalja, IV, Sarajevo, 1983.
Batović 1987 Š. Batović, Ostatci nastambi željeznog doba
na našem primorju, ARR, 10, Jugoslavenska akademija
znanosti i umjetnosti, Zagreb, 1987.
Colnago 1928 J. Colnago, Srednjovječne kule i gradine
oko Novigrada i Karina, SHP, II, sv. 2, 1928: 127 – 135.
Dubolnić Glavan 2015 M. Dubolnić Glavan,
Rekognosciranje trase plinovoda na prostoru južnoga
Velebita i Bukovice (grad Obrovac) tijekom 2009. godine,
Diadora, Zadar, 2015: 23 – 51.
583
Šarlija 2010 T. Šarlija, Prometno značenje Jasenica u
prapovijesti i antici, Radovi Zavoda za povijesne znanosti
HAZU u Zadru, 52/2010., Zadar, 2010: 1 – 43.
Šarlija 2012 Z. Šarlija, Jasenice pod vlašću Osmanlija i
Mlečana od XVI. do konca XVIII. stoljeća, Povijesni prilozi,
43, Zagreb, 2012: 135 – 175.
Vulić et al. 2009 Š. Vulić, M. Bilić, A. Ivišić, Izvještaj o pro-
vedenom rekognosciranju na lokalitetu Pariževačka gla-
vica, Jasenice, neobjavljeni stručni izvještaj, 2009.
Neda Kulenović Ocelić
Summary
The first phase of a field survey project was conducted in
the area of Jasenice municipality in the course of 2016.
A total of 20 km2 was surveyed. The basic archaeological
features in the karstic area were defined, i.e. positive and
negative features, surface finds distribution and natural
features. Most of the sites discovered during the survey
were hitherto unknown and only a handful of known sites
were revisited and revalued. The best represented period
is by all means the early modern period (hamlets, paths,
enclosures, surface finds, mirila), followed by the prehis-
toric period (enclosures, hillforts, tumuli, surface finds).
The Roman period is the least represented. The finds were
discovered at four locations, two of which are multi-period
sites. Military structures from the Homeland War in Croatia
undoubtedly exert the strongest presence and the number
of such structures is by far the greatest. The structures
dating from this period have been recorded for the first time
at the level of an individual feature.
Redni broj: 317
Lokalitet: Korlat – Sv. Marija
Naselje: Korlat
Grad/općina: Benkovac
Pravni satatus: Z-2807
Razdoblje: SV
Vrsta radova: zaštitno iskopavanje
Od 17. studenog do 2. prosinca 2016. trajala su arheo-
loška istraživanja na lokalitetu Korlat – Sv. Marija (crkva
Uznesenje BDM) – Runjavica, srednjovjekovna crkva
s grobljem (k.č. 624/1, k.o. Korlat), na kojem je prilikom
građevinskih radova pronađen grob. U arheološkim istra-
živanjima sudjelovali su: Marin Ćurković, dipl. arheo.,
ravnatelj Zavičajnog muzeja Benkovac (voditelj istraživa-
nja), dr. sc. Jure Šućur asistent na Odjelu za arheologiju
Sveučilišta u Zadru, te osam studenata. Povremeno je u
ispomoć dolazio Marko Meštrov, dipl. arheo., ravnatelj
Javne ustanove Agencija Han Vrana. Investitor radova bio
je Grad Benkovac.
Dan prije početka istraživanja zaprimljen je poziv da su pri-
likom gradnje ispraćajne dvorane na Korlatu pronađeni gro-
bovi i ljudske kosti. Djelatnici Zavičajnog muzeja Benkovac
na lokaciji u podnožju crkve sv. Marije u Korlatu, južno od
novog asfaltiranog puta, u iskopu 1 uočili su grob i kosti
 Hrvatski arheološki godišnjak 13/2016
Pogled na istraživanu sondu (u prvom planu) i groblje s crkvom (u
pozadini)
Lokalitet tijekom istraživanja
pokojnika. U suglasnosti s investitorima i Konzervatorskim
odjelom u Zadru, dogovoreno je da se radovi prekinu te da
se pronađeni grob očisti i dokumentira.
Prilikom istraživanja uočeno je da se grobovi šire prema
vrhu brijega na zapad i penju paralelno s cestom prema
vrhu brijega. Otvorena je sonda dimenzija nepravilnog tra-
peza površine (11x5 m) 55 m2. Na tom prostoru pronađeno
je 14 grobova, u dvama visinskim nizovima, te jedan grob
koji je ukopan u kamen živac. Radi se o grobnicama koje su
pravokutnog tipa, dijelom zidane, a dijelom obložnice izra-
đene od lomljenog kamena postavljenog na nož. Grobovi
na višoj razini imaju popločan pod od lomljenih pločica. U
trima grobovima pronađeni su višestruki ukopi, a u trima
dječji ukopi. U ostalim grobovima položen je jedan pokoj-
nik. U četirima grobovima pronađeni su arheološki nalazi
(dva para brončanih karičica, dva brončana prstena i jedan
par jednojagodnih naušnica). Na istočnoj strani sonde,
ispod dijela groba 6, uz sam rub profila iskopa pojavio se
nov grob u smjeru istoka, prema prostoru na kojem se pla-
nira gradnja ispraćajne dvorane.
Pronađeno je groblje prema nalazima datirano od druge
pol. 9. st. do druge pol. 10. st. i čini niži sloj ukopa, dok
je drugi red ukopa zbog nedostatka nalaza teže datirati,
ali prema tehnici pokapanja datira se u srednji vijek (11. –
15. st.). Grobovi su dokumentirani crtežima, fotografijom,
sonda je snimljena, napravljen je presjek totalnom stani-
com te je cijeli lokalitet snimljen iz zraka.
584
Pogled na istražene grobove
Prilikom istraživanja pregledan je i okolni prostor, naj-
više sjeverni dio od novog puta na groblje, gdje je od
1997. do 1999. Arheološki muzej Zadar istraživao i
pronašao 15-ak grobova, koji su bili dijelom ukopani u
živac, s nalazima iz nešto starije faze (8. – 9. st.), sedam
grobova s nalazima posuda i nožem te deset grobova
iz mlađe faze (11. – 15. st.). Tijekom pregledavanja
terena na toj je poziciji pronađen dio jedne grozdolike
srebrne naušnice s pozlatom (9. – 10. st.), dva olovna
pršljena te jedan ulomak srednjovjekovne keramike s
valovnicama. Utvrđeno je da se groblje pruža od pod-
nožja brežuljka uz stari i novi put prema groblju skroz
do vrha brijega, gdje se nalazi današnja crkva sv. Marije
i aktivno groblje.
Crkva Uznesenja Blažene Djevice Marije, sagrađena na
vrhu brežuljka Runjavica, spominje se već u 11. st. Tip je
jednobrodne pravokutne građevine s polukružnom apsi-
dom. Građena je u kamenu. Zbog izražene dužine naosa
nasuprot plitkoj apsidi, evidentno je da je crkva produži-
vana. O sveobuhvatnoj obnovi 1751. svjedoči glagoljski
natpis uzidan nad bočnim vratima južnog pročelja. Tragovi
keramike u iskopima grobova oko crkve govore o kon-
tinuitetu kultnog mjesta, tj. naseljenosti brežuljka još u
prapovijesti.
Novi su rezultati samo pokazatelji da su istraživanja
dala važne rezultate te da bi se istraživanje lokaliteta
Korlat – Sv. Marija trebalo nastaviti i tijekom idućih godina.
 Zadarska županija, HAG 13/2016

Literatura

Burić 2001 T. Burić, Korlat kraj Benkovca, Katalog Hrvati i

Karolinzi, Split, 2001.
Delonga 1988 V. Delonga, Pregled srednjovjekovnih arhe-
oloških lokaliteta benkovačkoga kraja, Benkovački kraj
kroz vjekove, Zbornik, 2, Benkovac, 1988: 77 – 83.
Jakšić 1985 N. Jakšić, Topografija pravca via Magna cesta
vocata tendens per Lucam, SHP, m. serija, 14, Split, 1985:
325 – 344.
Jakšić 2000 N. Jakšić, Benkovac i okolica u srednjem
vijeku (vodič), Split, 2000.
Jurić 2002 R. Jurić, Novija istraživanja srednjovjekovnih gro-
blja na zadarskom području, HAnt, 8, Pula, 2002: 295 – 312.
Jurić 2007 R. Jurić, Istraživanje srednjovjekovnih nalazišta
u Korlatu kod Benkovca, SHP, III, 34, Split, 2007: 267 – 280.
Pavlović, Pavlović 1993 A. Pavlović, E. Pavlović, Korlat,
crtice iz povijesti, Korlat – Zadar, 1993.

Marin Ćurković

Summary

Archaeological excavations at the site of Korlat – St Mary

(the Church of the Assumption of the Blessed Virgin Mary)
– Runjavica were conducted in the course of November
2016. A grave was unearthed during the construction works Kožino – Zablaće, rekognosciranje (foto: R. Maršić)
carried out on a graveyard of the medieval church. A probe
measuring 55 m2 was opened. The excavations revealed
fourteen graves in two vertical rows and a grave in the bed-
rock. The graves can be dated from the second half of the
ninth to 15th centuries.

Redni broj: 318

Lokalitet: Kožino – Zablaće
Naselje: Kožino
Grad/općina: Nin, Zadar
Pravni status: –
Razdoblje: P, A, SV, NV
Vrsta radova: rekognosciranje

Od 25. listopada do 10. studenog 2016., tijekom 11 radnih

dana, arheološki je pregledan širi prostor sjeveroistočno
od naselja Kožino i jugozapadno od Bokanjačkog blata
(udoline smjera sjeverozapad-jugoistok, dužine 4 km i
širine 1,5 km). Cilj rekognosciranja bio je lociranje srednjo-
vjekovnog sela Zablaća s pripadajućom crkvom sv. Tome.
Voditelj radova bio je Mate Radović, kustos Muzeja ninskih
starina Arheološkog muzeja Zadar, a ekipu su uz voditelja
činili: Jure Mustać dipl. arheo. i pov. umjet., Petar Panza,
mag. arheo., Leona Mišić i Maja Vidović, studentice arheo-
logije, te dokumentarist Arheološkog muzeja Zadar Robert
Maršić, prof. Radovi su financirani sredstvima Ministarstva
kulture.

Po vrlo teškom i na mjestima potpuno neprohodnom terenu

otkriveno je više arheoloških formacija. Na položaju gdje se
prema kartografskim izvorima i objavljenoj literaturi spomi- Kožino – Zablaće, tegulae pronađene tijekom rekognosciranja (foto:
nje crkva sv. Tome zatečena je vrlo gusta i teško prohodna R. Maršić)

585
 Hrvatski arheološki godišnjak 13/2016
borova šuma, na čijem je istočnom dijelu uz cestu koja
vodi prema Bokanjačkom blatu, u parceli ograđenoj finim
suhozidom, pronađena oveća kamena gomila, koja bi
mogla skrivati ostatke crkve. Sjeverno od tog položaja loci-
rana su dva prapovijesna kamena humka. Prvi promjera
24,50 m i visine 1,50 m te drugi promjera 26,10 m i visine
0,75 m. Sjeveroistočno od crkve pronađeni su ostaci dvaju
vrlo kompleksnih sustava suhozida, koji bi mogli biti ostaci
srednjovjekovnih kuća, sa svim pratećim sadržajima. Za
dobivanje šire slike točnog tlocrta trebalo bi ukloniti rasli-
nje, koje u velikoj mjeri prekriva zidove. Tijekom obilaska
terena pronađeno je 75 keramičkih ulomaka crepova,
među kojima je bilo i antičkih tegula, zatim dva novovje-
kovna glazirana keramička ulomka, jedan komad brončane
žice te tri ulomka koja su pripadala željeznim predmetima.
Također, na čitavu pregledanom prostoru locirano je više
kamenih gomila nastalih tijekom čišćenja zemljišta i pri-
preme za sadnju poljoprivrednih kultura. Na dijelu njih
pronađeni su ostaci antičke keramike, ponajprije tegula. O
rasteru i koncentraciji navedenih keramičkih nalaza, kao i
GPS podacima, nešto će se više moći reći nakon analize
svih prikupljenih podataka.
Literatura
Arhiva Arheološkog muzeja Zadar
Fototeka Arheološkog muzeja Zadar
Jakšić 2000 N. Jakšić, Draga Sv. Krševana u Diklu,
Hrvatski srednjovjekovni krajobrazi, Split, 2000: 257 – 286.
Petricioli 1955 I. Petricioli, Tri romaničke građevine u
Diklu, SHP, III., sv. 4, Zagreb, 1955: 173 – 181.
Majda Dadić
Summary
An archaeological field survey of the area NE of Kožino and
SW of Bokanjačko blato was conducted in October and
November 2016. The aim of the reconnaissance was to locate
the medieval village of Zablaće with the church of St Thomas.
On a location that corresponds to cartographic records and
data from the literature, a very dense forest was detected. In
its eastern part there was a large stone mound, which might
hide the remains of the church. Two prehistoric stone mounds
were to the north. The remains of two very complex drywall
systems were identified to the NE of the church. They might
represent the remains of medieval houses.
Redni broj: 319
Lokalitet: Nadin – Gradina
Naselje: Nadin
Grad/općina: Benkovac
Pravni status: Z-3024
Razdoblje: P, A, SV, NV
Vrsta radova: sustavno iskopavanje
Od 3. svibnja do 7. lipnja 2016., u suradnji Sveučilišta u
Zadru, Sveučilišta u Maineu (SAD) i Sveučilišta u New
Paltzu (SAD), nastavljena su sustavna istraživanja Gradine
586
u Nadinu. Voditeljica istraživanja bila je doc. dr. sc. Martina
Čelhar (Sveučilište u Zadru), zamjenik izv. prof. dr. sc. Gregory
Zaro (University of Maine), a od stručne ekipe sudjelovali su
doc. dr. sc. Karla Gusar, doc. dr. sc. Igor Borzić (Sveučilište
u Zadru), izv. prof. dr. sc. Kenneth C. Nystrom (New Paltz
State University) te 30 studenata S Odjela za arheologiju
Sveučilišta u Zadru i Odjela za antropologiju Sveučilišta u
Maineu i New Paltzu.
Nakon što je prošle godine istraženo šest probnih sondi
na različitim dijelovima gradine, da bi se omogućilo razu-
mijevanje dubine depozita, kronološka sekvenca i integri-
tet arheološkog zapisa, uočeno je da sonda B ima najbolji
potencijal za daljnja istraživanja te je odlučeno da se pro-
stor uz nju proširi dodavanjem triju kvadranata površine
5x5 m, koji su označeni kao kvadrati B1, B2 i B3.
I na tom djelu istraženog prostora izostaju neporemećeni
slojevi, koji bi se mogli vezati uz najmlađu fazu okupacije
lokaliteta. Keramički i metalni nalazi iz kasnog srednjeg i
ranog novog vijeka nađeni su tek unutar triju najviših slo-
jeva, a u njima se nalazi i velika količina antičke pa čak i
prapovijesne građe. Svi keramički nalazi okvirno se mogu
datirati od kraja 14. do kraja 16. st. Glazirani nalazi potječu
iz radionica talijanskih pokrajina Veneto, Emilije Romagne,
Lombardije i Marche, dok je gruba keramika lokalne pro-
izvodnje. Svi se nalazi u potpunosti podudaraju s onima
dosad otkrivenima na zadarskom području.
Situacija je povoljnija kada je riječ o starijim periodima, s
odlično očuvanim ostacima kasnoantičke i ranorimske arhi-
tekture, koja svjedoči o kontinuiranim promjenama unutar
urbanog tkiva. Prema svemu sudeći, riječ je o stambenoj
arhitekturi, u čijem su slučaju vidljive barem dvije građevin-
ske faze. Najrecentnije intervencije odnose se na gradnju
dvaju kasnoantičkih zidova, koji se tehnikom gradnje (zidovi
s dvama licima od slabo obrađenog kamenja i s malom
količinom žbuke, slabije uslojeni od ranorimskih zidova) na
prvi pogled razlikuju od starije rimske arhitekture. Takvo
kronološko određenje nedvojbeno potvrđuje njihov stra-
tigrafski položaj i uporaba spolija (dio kapitela, grede...),
koji su inkorporirani u njihov zidni plašt. Zidovi su paralelni
jedan s drugim i nema naznaka istovremenih poprečnih
zidova koji bi ih povezivali. Međutim, evident­na je uporaba
već postojećih, starijih zidova u tu svrhu. Naime, dva zida
koja čine kut starije i znatno duže prostorije na različite su
načine iskorišteni prilikom nove arhitektonske artikulacije
prostora. Sjeverniji kasnoantički zid ne pruža se cijelom
dužinom istražene sonde, već samo do identično orijen-
tiranog zida starije konstrukcije na koji se prislonio. Južni
se, pak, kasnoantički zid pruža cijelom dužinom sonde i
preslojio je zid starijeg objekta suprotne orijentacije. Time
je dio tog mlađeg zida, po svemu sudeći, iskorišten kao
poprečni zid objekta, čija je dužina manja od onog iz pret-
hodnog razdoblja.
Prostorija koju je negirala kasnoantička gradnja, djelo-
mično inkorporiravši dijelove njezine arhitekture, svakako
je starija, no s obzirom na to da ove godine nije dosegnuta
njezina temeljna stopa, teško je nešto konkretnije zaključiti
o vremenu u kojem je građena, ali svakako je riječ o sta-
rijem rimskom periodu. Zbog odabrane strategije budućih
sustavnih istraživanja te pozicije, nije se istraživalo do zdra-
vice. Glavni istraživački fokus bit će usmjeren na prostor
 Zadarska županija, HAG 13/2016
Nadin – Gradina, zračna fotografija lokaliteta s položajem sondi (foto: P. Iglić)
Sonda B, ostaci arhitekture iz predrimskog, antičkog i kasnoantičkog
razdoblja (foto: M. Čelhar)
oko sonde B. Svake godine namjerava se otvoriti nekoliko
novih kvadrata i istražiti ih otprilike do razine ranorimskih
slojeva. Kad se dosegne rub naselja (potez megalitskog
bedema), što bi trebalo biti ostvareno 2017. i 2018., na cije-
loj toj površini nastavit će se istraživanje starijih slojeva. To
je odlučeno da bi se lakše pratila stratigrafska situacija na
većoj površini.
Neposredno prije samog završetka ovogodišnje kampanje
u kv. B3 definirana je površina niza kamenja, koje izgle-
dom odgovara nizovima kamenja koji zatvaraju kut u sondi
kvadratu B (2015. g.) i koji su protumačeni kao arhitektura
iz mlađeg željeznog doba. Slična gradnja, s uporabom
velikih lomljenih kamenih blokova, uočljiva je i na nadin-
skoj nekropoli, gdje oni čine dio grobne arhitekture. Iako
su otkriveni tek površinski, tezu da čine dio predrimskog
objekta potvrđuje i činjenica da se pružaju jednako kao i
jedan niz kamenja otkriven prošle godine, pa je moguće
587
Dio rimske carske skulpture (foto: G. Zaro)
da je riječ o njegovu nastavku, koji je presječen gradnjom
ranorimskog objekta.
Dodatno je istražena i manja probna sonda (2x2 m) na
položaju koji lokalno stanovništvo naziva Crkvina. Riječ
je o ruševini kvadratnog tlocrta, unutrašnjih dimenzija
8,35x8,35 m, čiji su zidovi na pojedinim dijelovima saču-
vani i do 2 m visine. Na vanjskoj sjeveroistočnoj strani
tijekom Domovinskog rata sagrađen je bunker (JNA), koji
je uništio dio građevine. Zidovi su građeni od obrađenog
kamenja, s obilnom uporabom žbuke. Uočeno je nekoliko
otvora u korpusu zidova, od kojih se tri ulaza nalaze na
sjeverozapadnom zidu, jedan ulaz (ili prozor?) na sjevero­
istočnom zidu te jedan uzak prolaz na jugozapadnom zidu,
blizu zapadnog kuta građevine. Vanjski prostor u koji vodi
potonji mještani Nadina označili su kao mjesto na kojem je
stajao minaret džamije, dok samu strukturu interpretiraju
kao ostatke džamije. Ispred pročelnog zida s trima ulazima
 Hrvatski arheološki godišnjak 13/2016
Sonda B, plan situacije u sondi B nakon istraživanja (izradila: M.
Grgurić)
Crkvina, plan džamije s označenom pozicijom sonde (sonda A1)
(izradio: G. Zaro)
nalazi se veća količina kamenog urušenja, mogućeg tri-
jema. Tlocrtna dispozicija i odnos te građevine naspram
tvrđave naizgled se podudaraju s prikazom džamije na
grafici Nadina iz 1704. godine.
Odabir pozicije za probnu sondu ograničavalo je nekoliko
čimbenika. Kutovi građevina sačuvani su u znatnoj visini,
ali nisu stabilni i svako iskopavanje blizu njih potencijalno
je moglo uzrokovati njihovo urušenje. S obzirom na to,
odlučeno je da se sjeverna polovica koja je intaktna ostavi
za istraživanje u trenutku kad se konzerviraju i stabiliziraju
zidovi objekta. Južna je polovica pak dijelom uništena grad-
njom bunkera, i to ne samo konstrukcijom bunkera koja je
nasjela na kut građevine, već i činjenicom da je za nasipa-
nje bunkera iskopana veća jama unutar Crkvine. Stoga se
kao najbolja opcija nametnuo prostor u blizini južnog kuta
588
prostorije, ali opet dovoljno odmaknut od njega, gdje je zid
građevine znatno stabilniji zbog činjenice da je očuvan u
manjoj visini.
Istraživanjem su definirani različiti arheološki slojevi, od
kojih oni na vrhu pripadaju sloju urušenja krova (veća
količina sedre i krovnih crepova) i gornjih dijelova zida.
Podnica je bila ožbukana te je radiokarbonskom analizom
datirana u 16. i prvu polovicu 17. st. Materijal iz slojeva
neposredno ispod podnice i dalje sadrži materijal iz kasnog
srednjeg i ranog novog vijeka, dok se pri dnu sonde taj
materijal počinje miješati s većom količinom rimske građe.
Međutim, budući da je dosegnuta dubina od 2,95 m, nije
bilo moguće nastaviti iskopavanje na tako malenoj povr-
šini. Iako nije nađena konkretna pokretna arheološka
građa istočne provenijencije, koja se može vezati uz
osmanlijsku prevlast u Nadinu, što je uostalom slučaj i na
ostalim suvremenim lokalitetima u Dalmaciji, s obzirom na
tlocrtnu dispoziciju, grafičke prikaze Nadina i neke povije-
sne podatke, može se s velikom sigurnošću pretpostaviti
da je taj objekt upravo džamija koja je čest motiv na povi-
jesnim likovnim prikazima Nadina. Naime, tipičan su oblik
džamija na prostoru bivše Jugoslavije jednoprostorne gra-
đevine s kupolama, koje su počivale direktno na zidovima,
a ne na stupovima (Redžić 1982: 50, 51). Kupola od sedre
bila je prekrivena crepovima. U islamskoj arhitekturi, dža-
mije na prednjoj strani ispred ulaza imaju trijem, koji tako-
đer može biti nadsvođen manjim kupolama, dok se desno
od ulaza nalazi minaret (Redžić 1982: 50, sl. 43, sl. 45;
Freely 2011: 24).
Literatura
Blaeu 1704 J. Blaeu, Nouveau théâtre d’Italie, ou
Description exacte de ses Villes, Palais, Églises, &c. Et
les Cartes Geographiques de toutes ses Provinces, Tome
Premier, Contenant. Les Duchés de Savoyw & de Piémont.
La Republique de Gennes. Les Duchés de Milan, Parme,
Modene, & Mantoüe. Les Republiques de Venise, de
Lucques, & le grand Duché de Toscane, Amsterdam, 1704.
Freely 2011 J. Freely, A History of Ottoman Architecture,
WIT press, 2011.
Redžić 1982 H. Redžić, 1982, Islamska umjetnost,
Umjetnost na tlu Jugoslavije, Beograd – Zagreb – Mostar,
1982.
Martina Čelhar
Gregory Zaro
Summary
Archaeological excavations at the site of Gradina in Nadin
were continued in the course of 2016. Probe B, opened in
2016, was expanded with three digs measuring 5 x 5 m.
The excavations established the remains of well-preserved
Late Antiquity and Early Roman buildings as well as a sec-
tion of Pre-Roman architecture, partly explored during the
previous season. Upper layers with movable finds belong to
the late medieval and post-medieval periods. A small probe
was opened on the location that the locals call “Crkvina”.
It most probably represents a mosque constructed here
during the Ottoman occupation.
 Zadarska županija, HAG 13/2016

Redni broj: 320

Lokalitet: Nin – Gornji most
Naselje: Nin
Grad/općina: Nin
Pravni status: Z-3992 (kulturno-povijesna cjelina)
Razdoblje: NV
Vrsta radova: arheološki nadzor

Od 3. prosinca 2015. do 25. siječnja 2016., tijekom 25

radnih dana, arheološki je nadziran iskop na trasi za
postavljanje svjetlovodnih kabela (SVK) UPS Nin – UPS
Vrsi, na k.č. 1915 i 1483, k.o. Nin – Zaton, a uključivao je
i položaj Gornjeg mosta u Ninu (dio k.č. 1915). Arheološki
nadzor vodila je mr. sc. Majda Dadić, dipl. arheo., kusto-
sica Arheološkog muzeja Zadar, Muzeja ninskih starina,
uz stručnu i tehničku pomoć Mate Radovića, dipl. arheo.
(Muzej ninskih starina), zatim Ivane Botice i Suzane
Malović, obje diplomirane arheologinje i vježbenice Muzeja
ninskih starina, te dokumentarista Arheološkog muzeja
Zadar Roberta Maršića, prof. Radove je financirala tvrtka
Ericsson Services d.o.o. iz Zagreba.

Iskop za postavljanje kablova pružao se rubnim sjever-

nim dijelom prometnice Ilirska cesta (k.č. 1915, k.o. Nin
– Zaton) te zapadnim i sjeverozapadnim rubnim dijelom
prometnice Put sv. Jakova (k.č. 1483, k.o. Nin – Zaton), i to
od smjera područja grada Nina na jugu pa prema sjevero-
istoku, do granice koja dijeli općinu Nin i općinu Vrsi. Rov
za postavljanje svjetlovodnih kabela u dužini od cca 2 km
bio je širok 20 – 40 cm, vrlo rijetko i 50 – 60 cm, a kopan je
na dubini do 70 – 80 cm, na pojedinim mjestima samo do
dubine od 50 cm, a još rjeđe do dubine od 1 m. Dionica je
uključivala i prokop prometne zaobilaznice, koja se pruža
s jugoistočne strane ninskog otočića (Ilirska cesta), a koju
čini nasip nastao nakon 1995. te ondje nije bilo kulturnih
slojeva, a iskop se sastojao od zemlje crvenice pomiješane
s neobrađenim kamenjem. U dijelu dionice sjeveroistočno
od Gornjeg mosta iskop je bio sivkastoga glinastog, ali i
smeđeg i svjetlosmeđeg pjeskovitog sastava. Međutim,
na dijelu Ilirske ceste, a prije skretanja za prometnicu Put
Ždrijaca, u dužini od 20-ak m, u iskopu je bilo nasutog neo-
brađenog kamena, a prema samom skretanju za Ždrijac
bile su postavljene recentne betonske konstrukcije i cijevi.
Nin – Gornji most, položaj arheološkog nadzora, pogled s jugoistoka
(foto: M. Dadić)
Nin – Gornji most, položaji otkrivene podnice i zida, pogled s jugoza-
pada (foto: M. Dadić)
Nasuto neobrađeno kamenje pronađeno je i na okuci
između položaja Solane i položaja Cromarisa. Nešto je
neobrađenog kamena bilo i na krajnjem sjeveroistočnom
dijelu dionice u Zukvama, i to u dužini od 50 do 70 m. Nije
bilo pokretnih arheoloških nalaza.
Dio dionice kopanja rova uključivao je i površinu Gornjeg
mosta, i to krajnji sjeveroistočni dio, koji do tada nije
bio pod arheološkim nadzorom ni arheološki istražen.
Arheološki nadzor Gornjeg mosta obavio je Arheološki
muzej Zadar, od studenog 2007. do travnja 2008., prilikom
obnove mosta (tvrtka Ploter d.o.o. iz Zadra). Konzervacija
mosta na krajnjem sjeveroistočnom dijelu, gdje se spaja s
prometnicom Ilirska cesta (k.č. 1915), izvedena je tako da
nije definiran završetak ogradnih zidova, a ni hodne povr-
šine mosta, nego se konzervatorskim postupkom jasno vidi
da se most pruža i dalje.
U projektu za postavljanje svjetlovodnih kabela predviđeno
je kopanje rova dužine cca 5 m s vanjske jugoistočne rubne
strane mosta te je u smjeru sjevera trebao ići dužinom od
cca 2 m unutar strukture mosta (most je na sjeveroistoč-
nom rubnom dijelu širok 5 m) i dalje se prema sjeveroistoku
pružati smjerom od cca 20 m do spoja s već postojećem
tzv. kabelskim zdencem.
U dogovoru s nadležnim konzervatorom iz Konzervatorskog
odjela u Zadru, odlučeno je da se dionica skrati i da se
kopa uz sjeverozapadni rub Ilirske ceste. Neposredno
ispod sloja asfalta i podloge za asfalt nađena je podnica od
bijele žbuke i manjeg kamenja, debljine 10 – 12 cm, koja se
pruža u smjeru jugoistoka, a sačuvana je u širini od 3,30 m
i na visini od 0,2688 do 0,2372 m n. v. U smjeru sjevernog

589
 Hrvatski arheološki godišnjak 13/2016

okružuje otočić na kojem je smješten povijesni grad Nin.

Voditelj radova bio je Mate Radović, a ekipu je činila i Majda
Dadić, oboje kustosi Muzeja ninskih starina Arheološkog
muzeja Zadar. Investitor je bila tvrtka Nin Gradnja d.o.o.
iz Nina.

Uz unutrašnje lice prstena bedema širine 1,40 m, koji se

Nin – Gornji most, otkriveni zid koji se pruža pravcem sjevernog
ogradnog zida mosta, pogled sa zapada (foto: M. Dadić)
ogradnog zida mosta, a na dionici kopanja rova, nađen je
i zid, sačuvane širine 40 cm. Zid je bio u lošem stanju, a
na njegovu sjevernom licu bili su vidljivi tragovi uporabe
betona. Sačuvan je na visini od 0,1418 m n. v. I podnica i
zid srušeni su nakon dokumentiranja unutar gabarita rova
za postavljanje kabela.
prema vrhu sužava do širine od 1,20 m (koji je i konzervi-
ran), a na udaljenosti od 1,5 m prema jugoistoku, nadziran
je iskop dimenzija 7,4x4,4 m. Na početku radova zatečena
se zemljana površina nalazila na 1,05 m n. v., a kopalo
se do 1,5 m dubine od hodne zemljine površine, odnosno
do –0,45 m n. v. Cijela površina iskopa do 1 m dubine (do
0,05 m n. v.) bila je od rahle tamnosmeđe zemlje, s pokojim
neobrađenim kamenom. Na dubini od 1 m, a na sjevero-
zapadnoj polovini iskopa, osobito prema krajnjem sjeve-
rozapadu pa sve do dna iskopa, uočava se iskop nešto
drugačije boje i sastava. Od dubine 1 – 1,5 m (od 0,05 do
–0,45 m n. v.) otkopni je sloj svjetlije smeđe boje, s nešto
neobrađenog kamena, ali i morskog kamena (tzv. pješče-
njaka). Zbog blizine bedema moguće je da se radi o nje-
govu rastresenom perifernom dijelu.
Na drugoj polovini iskopa (jugoistočnoj) nisu se uočavale
velike razlike u boji iskopa nakon prokopane dubine od
1 m. Zemlja jest nešto svjetlija, osobito na jugozapadnom
profilu, ali se uočio tek pokoji neobrađeni kamen više negoli
na dubini manjoj od 1 m.
Od arheoloških nalaza u sjeverozapadnom profilu uočen je
narančasto pečen keramički ulomak tegulae ili amfore, na

Majda Dadić

Summary

Archaeological supervision was conducted over the earth-

works on the excavation of a trench for laying fiber-optic
cables between UPS Nin and UPS Vrsi. The supervi-
sion encompassed cadastral parcels 1915 and 1483, the
cadastral municipality of Nin-Zaton, including Gornji most
(the Upper bridge) in Nin on cadastral parcel 1915. Under
a layer of asphalt on the position of Gornji most, identified
were the traces of flooring made of white plaster and small
stones, running to the SE. The preserved remains were Nin – sjeverozapadni prsten bedema, pogled s jugozapada na polo-
3.3 m wide. A 40 cm wide wall was unearthed in the direc- žaj arheološkog nadzora, k.č. 950 (foto: M. Dadić)
tion of the northern fence wall of the bridge.

Redni broj: 321

Lokalitet: Nin – k.č. 950
Naselje: Nin
Grad/općina: Nin
Pravni status: Z-3992 (kulturno-povijesna cjelina)
Razdoblje: A, SV, NV
Vrsta radova: arheološki nadzor

Dana 15. prosinca 2016. u povijesnoj jezgri grada Nina (na

k.č. 950, k.o. Nin – Zaton) arheološki je nadziran iskop za
gradnju bazena. Iskopavano je područje nedaleko od unu-
tarnjeg lica sjeverozapadnog dijela prstena bedema, koji Pogled s jugoistoka na položaj arheološkog nadzora (foto: M. Dadić)

590
 Zadarska županija, HAG 13/2016

dubini od 1,25 m. Voda je počela nadirati na 1,45 m dubine

(–0,40 m n. v.), iako je razina mora i viša za 40 cm. Radovi
su obavljeni u vrijeme zimske oseke pa se voda pojavila na
nižoj nadmorskoj visini.

Literatura

Arhiva Arheološkog muzeja Zadar

Majda Dadić

Summary

On 15 December 2016 archaeological supervision was

conducted over the excavation of a pool in the historic core
of Nin. The dig measured 7.4 x 4.4 m, reaching a depth of
1.5 m. A fragment of a tegula or amphora was identified in
the NW profile.

Redni broj: 322

Lokalitet: Nin – k.č. 1167
Naselje: Nin
Grad/općina: Nin
Pravni status: Z-3992 (kulturno-povijesna cjelina)
Razdoblje: A
Vrsta radova: arheološki nadzor

Dana 22. rujna 2016. arheološki je nadziran strojni iskop

na k.č. 1167, k.o. Nin – Zaton, koja se nalazi unutar zašti-
ćene kulturno-povijesne cjeline grada Nina. Strojni iskop
proveden je za potrebe instalacije preljevne septičke jame
privatnog stambenog objekta, a njegova ukupna površina
iznosila je 16 m². Voditelj arheološkog nadzora bio je Damir
Martinov, dipl. arheo. iz tvrtke Arheolog d.o.o.
Tijekom zemljanih radova, na relativnoj dubini od 0,30 m,
uz sjeveroistočni kraj iskopnog polja otkriven je antički zid
u smjeru pružanja jugoistok-sjeverozapad. Izveden je od
kamenih klesanaca pravokutnog oblika, vezanih sivom
žbukom. Sačuvan je u visini od oko 0,70 m (širini od
0,47 m), a otkriven je u dužini od 3 m, koliko su dopuštale
granice iskopnog polja. Uza zid, na dubini od 1 m od vrha
Zid antičkog bazena (foto: N. Malnar)
iskopa, nalazila se podnica ožbukana vodonepropusnom
žbukom, koja se rasprostirala čitavom površinom iskopne
sonde te se nastavljala i izvan njenih granica. Navedene
strukture dio su iste građevinske konstrukcije, a najvjero-
jatnije pripadaju ostacima bazena iz rimskog perioda koji je
služio za prikupljanje i daljnju distribuciju vode po antičkom
Ninu.
Damir Martinov
Summary

Archaeological supervision during the machine excavation

Podnica i zid antičkog bazena (foto: N. Malnar)
on cadastral parcel no. 1167, the cadastral municipality of
Nin-Zaton, was conducted in September 2016. A total sur-
face area of the dig was 16 m2. Along the NE edge of the
dig, a SE-NW running Antiquity wall was unearthed. It was
made of rectangular ashlar stones bound with lime plas-
ter. It was preserved up to a height of 0.7 m (and width of
0.47 m). It was 3 m long within the excavated area. Along
the wall, at a depth of 1 m, the excavations revealed a floor-
ing with water-proof plaster which spread all over the dig
and extended outside its boundaries. The aforementioned
structures belong to the same building, most probably the
remains of a Roman period pool, which was used as a
reservoir for accumulation and supply of water across the
Antiquity-period Nin.

591
 Hrvatski arheološki godišnjak 13/2016

Redni broj: 323

Lokalitet: Nin – k.č. 1167
Naselje: Nin (Dvorine)
Grad/općina: Nin
Pravni status: Z-3992 (kulturno-povijesna cjelina)
Razdoblje: P, A, SV
Vrsta radova: probno iskopavanje

Od 15. do 23. studenog 2016. trajala su probna arheo-

loška istraživanja na k.č. 1167, k.o. Nin – Zaton, grad Nin.
Lokalitet je istražen zbog mogućih građevinskih zahvata na
predmetnoj čestici, a koja se nalazi na prostoru kulturno-
povijesne cjeline grada Nina. Istraživanja je obavila tvrtka TEGULE ZID TEMELJNA STOPA NIN - DVORINE 2016.
CRTEŽ BROJ:

MJERILO:
03

1 : 25

Arheolog d.o.o. Probna istraživanja financirala je naručite-

KAMEN SADRŽAJ: CRTEŽ SJEVEROZAPADNOG PROFILA SONDE DATUM: 7.2.2017.
R. Martinova 1
IZRADA:
Mario Bodružić, dipl. arheolog 23275, Ugljan

ljica Ana Boršić-Kolarić (Kvarte 25, Perušić-Kvarte). Crtež SZ profila sonde

U dogovoru s Konzervatorskim odjelom u Zadru, odlu-

čeno je da se otvori sonda površine 20 m2 (dimenzija
10x2 m). Dokumentirane su ukupno 33 stratigrafske jedi-
nice, od čega 15 slojeva, deset struktura te četiri ukopa
i zapune. Prikupljen je pokretni arheološki materijal iz 16
stratigrafskih jedinica. Istraživanja su prekinuta 23. stude-
noga 2016., nakon što je na cijeloj površini sonde izbila
podzem­na voda, na dubini od oko –1,1 m. Otkrivene
strukture zidova pokrivene su geotekstilom, nakon čega je
sonda zatrpana.
Veći dio nalaza činili su ulomci keramičkih posuda iz razli-
čitih perioda, zatim staklo, životinjske kosti te ljušture ško-
ljaka i metal. Od metalnih nalaza pronađen je samo jedan
željezni čavao, dok su ostale vrste nalaza (primjerice
novac) potpuno izostale, tako da je keramika (i u manjoj
mjeri staklo) poslužila kao jedini kronološki osjetljiviji mate-
rijal, na temelju kojega su se mogli datirati i interpretirati
istraženi slojevi. Nakon završetka istraživanja, sav priku- Ulomci rimskih uljanica (PN 1 i 2)
pljeni materijal predan je u Muzej ninskih starina u Ninu,
gdje je nakon pranja obavljena preliminarna analiza (kusto-
sica Majda Dadić, dipl. arheo.).
Većinu prikupljene keramike kronološki je bilo moguće
datirati u rimskodobni period. Među njom su prevladavali
ulomci amfora, dok se ostalo posuđe javljalo u manjim
količinama. Od fine keramike prisutna je terra sigilata, a
posebno su izdvojeni nalazi rimskih lucerni (PN 1 i 2) te
ulomak rimske tegule s pečatom (PN 3). Rimskodobna
keramika bila je prisutna u gotovo svim istraženim sloje-
vima (osim zapune srednjovjekovne jame SJ 11), što je
uobičajena pojava na višeslojnim lokalitetima, gdje se
naknadnim aktivnostima (poput ukapanja) arheološki
materijal iz starijih slojeva „izbacuje” na aktivnu površinu
i ostaje u sastavu mlađih slojeva. Tim procesima može
se objasniti pojava veće količine rimskodobne keramike
u srednjovjekovnim slojevima, kao i pojava nekoliko ulo- Srednjovjekovna keramika s ukrasom jednostruke valovnice i hori-
maka prapovijesne keramike unutar slojeva koji pripadaju zontalnih linija
rimskodobnom i kasnosrednjovjekovnom razdoblju. Na
temelju preliminarne analize pokretnog arheološkog mate- otkriven je sloj nabijene zemlje i kamenja, također s
rijala, istražene slojeve i strukture bilo je moguće podijeliti nalazima srednjovjekovne keramike, koji je interpreti-
u tri osnovne faze: srednjovjekovnu, kasnu rimsku i ranu ran kao ostatak komunikacije (puta ili kaldrme), a bio je
rimsku fazu. položen izravno na rimskodobni sloj SJ 10 na dubini od
Slojevi i strukture srednjovjekovne faze dosezali su naj- –0,5 m. Očito je da se u srednjem vijeku prostor s jedne
veću dubinu uz SZ rub sonde (–0,98 m), južno od stari- i druge strane rimskodobnog zida SJ 4 upotrebljavao na
jeg zida SJ 4 te su prekrivale njegovu temeljnu stopu različite načine. U inventaru nalaza keramičkih ulomaka
SJ 27 (–0,72 m). Na dijelu sonde sjeverno od tog zida unutar superponiranih slojeva južno od zida SJ 4 brojnost

592
 Zadarska županija, HAG 13/2016
ulomaka srednjovjekovne keramike opadala je razmjerno
dubini slojeva. Gornji slojevi SJ 6 i SJ 14 sadržavali su
nešto veći broj srednjovjekovnih ulomaka, od kojih se
posebno mogu izdvojiti primjeri lonaca od crno pečene
keramike, jednoličnog presjeka s dosta primjesa, koja na
sačuvanim dijelovima vrata i gornjeg dijela trbuha posuda
ima ukras jednostrukih valovnica i pravocrtnih linija. Prema
tipološko-tehnološkim svojstvima, može se datirati u razvi-
jeni srednji vijek. Slične tehnološke osobine imala je sred-
njovjekovna keramika u ostalim slojevima te faze, s tim da
se ukrašavanje javljalo rijetko.
Ispod njih otkrivene su strukture i slojevi kasne rimske faze,
većinom građevinskog karaktera. Činili su ih bolje izvedeni
zidovi SJ 4/27 i 15 (presječeni ukopima srednjovjekov-
nih jama) te većim dijelom uništena struktura popločenja
SJ 20/25, položena u ravnini njihovih temeljnih stopa.
U najstariju, također rimskodobnu fazu, uvršteni su slo-
jevi koje zbog izbijanja podzemne vode nije bilo moguće
istražiti do kraja te strukture tih starijih zidova nisu istra-
žene do razine temeljne stope. Među pokretnim arheološ-
kim materijalom najstarijih rimskodobnih slojeva tijekom
preliminarne analize utvrđeni su različiti komadi grubog
kuhinjskog posuđa, ulomci sjevernoitalske keramike
tankih stijenki, ulomci pompejanskog crvenog posuđa,
nekoliko ulomaka lonaca s vertikalnim obodom i ukrasom
na ramenu, tzv. istočna B sigilata i dr. Nalazi iz najstarije
rimskodobne faze općenito se mogu datirati od sredine
1. do 2. st.
Literatura
Batović 1970 Š. Batović, Istraživanje liburnskog naselja u
Ninu 1969. godine, Diadora, Zadar, 1970.
Kolega 2009 M. Kolega, Srednja ulica grada Nina – svje-
dok vremena: arheološka istraživanja od 2000. do 2004.
godine, katalog izložbe, Arheološki muzej Zadar, Zadar,
2005.
Pedišić, Poldrug 2008 I. Pedišić, E. Poldrug, Antički ope-
karski pečati iz fundusa Muzeja grada Šibenika, OA, 81,
Zagreb, 2008.
Vikić-Belančić 1976 B. Vikić-Belančić, Antičke svjetiljke u
Arheološkom muzeju u Zagrebu, VAMZ, 9, Zagreb, 1976.
Mario Bodružić
Summary
Probe archaeological excavations on cadastral parcel no.
1167, the cadastral municipality of Nin-Zaton, the city of
Nin, were conducted in the course of November 2016.
The excavations preceded possible construction works.
A probe of 20 m2 was excavated. Based on a prelimi-
nary analysis, the stratigraphy of the site can be divided
into three basic phases, from the Roman (mid-first cen-
tury AD) to the medieval periods. The excavations were
stopped at a depth of 1.2 m below the surface level due to
the appearance of underground water. Some of the oldest
Roman-period layers were probably not reached by the
investigation. Based on a few prehistoric pottery shards,
the existence of even deeper prehistoric (Liburnian) layers
can be assumed.
593
Redni broj: 324
Lokalitet: Nin – šire područje
Naselje: –
Grad/općina: Nin, Vir, Vrsi
Pravni status: –
Razdoblje: P, A, SV, NV
Vrsta radova: terenski pregled
Od ožujka do kolovoza 2016. trajao je periodički arheološki
terenski pregled triju ciljanih prostornih mikrocjelina na pro-
storu grada Nina te općina Vir i Vrsi. Voditeljica radova bila
je dr. sc. Martina Dubolnić Glavan, djelatnica Zavoda za
povijesne znanosti Hrvatske akademije znanosti i umjetno-
sti u Zadru. Sudjelovali su arheolozi: prof. dr. sc. Miroslav
Glavičić, Mate Mustać, dipl. arheo., prof. pov., Neda
Kulenović Ocelić, mag. archeo., doc. dr. sc. Tomislav
Fabijanić, doc. dr. sc. Igor Kulenović te studenti arheologije
Iva Škoro i Marin Severović. Sredstva za istraživanja omo-
gućila je Turistička zajednica Grada Nina i Javna ustanova
NP Paklenica.
Istraživanja primorskog dijela Ravnih kotara na širem
prostoru Nina nastavak su rada na stručnom projektu
„Arheološka topografija šire okolice Nina, terenski pregled i
kartiranje arheološke baštine 2012. – 2013.”, provedenom
na prostoru grada Nina (k.o. Nin, Zaton, Ninski Stanovi) te
općina Privlaka i Vir 2012. i 2013. godine. Tim istraživa-
njima dokumentirano je 319 lokaliteta, koji se mogu dati-
rati od prapovijesti (paleolitik) do novog vijeka (Dubolnić
Glavan 2013; 2013a; 2013b; 2015).
Ovogodišnjim istraživanjima objedinjeni su rezultati dosa-
dašnjih istraživanja. Terenski pregled nastavljen je na
izabranim prostornim mikrocjelinama, kao pojedinačnim
istraživačkim zonama u cilju pronalaska, dokumentacije
i inventarizacije novih arheoloških lokaliteta. Terenskom
istraživanju prethodila su opsežna pripremna istraživa-
nja, koja su obuhvatila studiju literature, zračnih i sate-
litskih snimki, povijesnih zračnih snimki te kartografskih
prikaza razmatranog područja. Može se istaknuti studija
arhivske građe s kraja 19. i početka 20. st. pohranjene u
Arheološkom muzeju u Splitu. Primjenjivan je sustavan
terenski pregled, s različitim stupnjevima intenziteta, što
Grad Nin (Ninski Stanovi, Poljaci) i Zadar (Briševo), površinski nalazi
dokumentirani 2016. na širem prostoru Gradine na Kosi poviše
Bokanjačkog blata (podloga: geoportal.dgu; izrada: M. Dubolnić
Glavan)
 Hrvatski arheološki godišnjak 13/2016

Na udaljenosti oko 100-150 m sjeverno od Gradine doku-

mentirane su dvije negativne strukture (ukopi kvadratnog
oblika), zatim jedan kameno-zemljani nasip (pruža se u
smjeru I-Z, usporedno sa sjevernim bedemom gradine) te
jedan nedefiniran objekt – struktura, koji možda pripadaju
dijelovima prapovijesnoga gradinskog lokaliteta ili nekoj od
naknadnih intervencija u prostoru, također vezanih za isti
položaj (ilustracija: br. 2 – 5).
S istočne strane Gradine (prostor k.o. Briševo, Grad Zadar)
dokumentiran je jedan kameno-zemljani nasip, koji se pruža
u smjeru SI-JZ, usporedno s istočnim bedemom gradine,
a možda čini dio spomenutoga gradinskog lokaliteta. Uz
ugaženu pristupnu stazu, koja izlazi na uzvišenje Gradina
s istočne strane, zabilježena je kamena gomila – vjerojatno
prapovijesni grobni humak (ilustracija: br. 6 – 7).
Tijekom istraživanja pregledan je položaj Gradina i tek
manji dio okolnog krajolika. S obzirom na lošu vidljivost i
parcijalan pregled istraživanog terena, vrlo je teško odre-
diti namjenu i funkciju dokumentiranih lokaliteta te njihov
odnos prema višeslojnom nalazištu na položaju Gradina.
Više odgovora zasigurno bi pružio intenzivniji terenski pre-
gled i geofizička istraživanja šireg prostora grebena Kosa
poviše Bokanjačkog blata.

Prostor grada Nina i šira okolica obuhvaćena terenskim pregledom Općina Vrsi (Zečevo)
2016. te prijašnjim istraživanjima 2012. – 2013. godine (izrada: M. Na prostoru općine Vrsi sustavno je arheološki pregle-
Dubolnić Glavan) dan poluotok Zečevo (dimenzija 1,5x0,5 km). Terenska
su istraživanja nadopunjena prethodnim arhivskim istraži-
je ovisilo o geomorfologiji i prohodnosti terena, vidljivosti vanjima. Metodologija rada bila je prilagođena vidljivosti i
površine te vidljivosti lokaliteta. Obuhvaćena je površina od morfologiji terena. Članovi terenske ekipe razmješteni su
cca 1,5 km². Površinski nalazi prikupljeni tijekom istraživa- na međusobnoj udaljenosti od oko 20-50 m, dok je nešto
nja obrađuju se u Zavodu za povijesne znanosti HAZU u veći razmak između sudionika bio na sjevernim obron-
Zadru. cima poluotoka. Ondje su padine strmije i izložene buri,
s rijetkom vegetacijom, a samim time i izvrsnom vidljivosti
Grad Nin (Ninski Stanovi, Žerava, Poljaci)/Grad Zadar terena. Istraživanje je rezultiralo većim brojem nalaza iz
(Briševo) raznih razdoblja.
Na prostoru grada Nina pregledan je dominantan položaj Na južnom dijelu poluotoka uz pogodnu uvalu nalazi se
Gradina, smješten na vršnom dijelu vapnenačkoga grebena sakralni kompleks Gospe od Zečeva. Uz crkvicu posve-
Kosa iznad Bokanjačkog blata. Spomenuti položaj pregle- ćenu Blaženoj Djevici Mariji bio je podignut samostan
davan je 2013., no istraživanja su bila manjeg karaktera redovnika pustinjaka. Samostan se spominje u arhivskim
i usmjerena isključivo na prostor unutar bedema gradine
(Dubolnić Glavan 2015). Tijekom ovogodišnjih istraživanja
također je pregledan i uzak potez s istočne strane Gradine
u smjeru zaseoka Poljaka (prostor koji katastarski pripada
Gradu Zadru). Na spomenutom prostoru dokumentirano
je sedam lokaliteta (ilustracija: br. 1 – 7). Istraživani pro-
stor karakterizira ravan i strm krš, zarastao u gustu (mje-
stimično neprohodnu) vegetaciju, što je uvelike otežavalo
terenski pregled i pronalaženje lokaliteta.
Na dominantnom položaju Gradina (kota 66 m) nalazi se
gradinski lokalitet (ilustracija: br. 1.), koji obuhvaća prostor
nepravilnog kružnog oblika, dimenzija oko 113x125 m,
ograđen masivnim suhozidnim bedemom (Batović 1983;
Chapman, Shiel, Batović 1996; Dubolnić Glavan 2015).
Prema nalazima brojnih ulomaka grubog keramičkog
posuđa, upotreba gradine može se okvirno datirati u
željez­no doba. Rijetki ostaci arhitekture te nalazi rimskih
tegula upućuju na mogućnost upotrebe lokaliteta i tijekom
antike. Unutar gabarita gradine, sa sjeverne strane, nalaze Općina Vrsi – Zečevo, položaj nalazišta dokumentiranih teren-
se ostaci talijanske karaule iz prve polovine 20. st. (na kata- skim pregledom 2016. godine (podloga: geoportal.dgu; izrada: M.
starskoj podlozi označeni su toponimom Stara karaula). Dubolnić Glavan)

594
 Zadarska županija, HAG 13/2016
Otok Vir – Školjić (Virić) – Rtina – Prezida, položaj nalazišta doku-
mentiranih terenskim pregledom 2016. te prijašnjim istraživanjima
2012. – 2013. godine (podloga: geoportal.dgu, izrada: M. Dubolnić
Glavan)
spisima u 14. st., sve do ukinuća u drugoj polovini 18. st.
(Jelić 1901; Batović 1997; Dubolnić Glavan 2015). U okviru
crkvenog posjeda pronađeno je nekoliko kamenih spolija
te rimski epigrafički spomenik, koji se spominje u arhivskim
zapisima don Luke Jelića s početka 20. st. Pronalazak rim-
skog nadgrobnog spomenika prijavljen je Konzervatorskom
odjelu u Zadru, nakon čega se započele njegova konzer-
vacija i zaštita.
Tijekom pregledavanja crkve i njezina okoliša pronađeno
je stotinjak ulomaka raznovrsnih keramičkih predmeta, koji
se mogu datirati u širok period, od antike do novog vijeka.
S prostora južno i istočno od crkve potječu nalazi jedne
kremene alatke i jezgre za kremene odbojke. Pronađeni
artefakti nisu tipološki karakteristični pa bi mogli pripadati
bilo kojem razdoblju od paleolitika do neolitika. S istočne
i zapadne strane crkve dokumentirani su nasipi zemlje i
kamenja s udubljenjima po sredini koji vrlo vjerojatno čine
ostatke uništene arhitekture. Distribucija površinskih nalaza
upućuje na zaključak da su se tijekom prošlosti građevine
toga kompleksa pružale na većem prostoru nego danas.
Krajolikom poluotoka Zečevo dominiraju raznovrsni ostaci
suhozidne arhitekture. Dokumentirano je 11 objekata
građenih u tehnici suhozida (gomile, manje prostorije te
zidovi polukružna oblika), koji uglavnom potječu iz kasnog
srednjeg ili novog vijeka. U njihovoj blizini zabilježeno
je deset negativnih struktura (0,5 – 1 m duboki iskopi),
koje su najvjerojatnije služile kao manje kave za vađenje
kamena. Funkcija spomenutih objekata bila je povezana
sa stočarstvom, a pojedini su zasigurno služili kao pastir-
ska skloništa. Suhozidnim strukturama mogu se pribrojiti
ostaci trase puta koji vodi iz uvale Remetovac na sjevernoj
obali Zečeva, u smjeru jugozapada. Trasa puta pruža se u
smjeru SI-JZ. Ostaci su sačuvani u dužini od oko 40-70 m.
Za gradnju staze na nekoliko je mjesta isklesana živa sti-
jena i poravnata hodna površina. Na vršnom dijelu Zečeva
dokumentirana je jedna kamena gomila kružnog oblika,
595
koja prema vanjskim karakteristikama djeluje kao prapovi-
jesni grobni humak.
Na 19 položaja zabilježene su koncentracije pokretnih
nalaza, pretežno ulomaka keramičkog posuđa. Budući da
oni potječu od neke ljudske djelatnosti na tom prostoru, dis-
tribucija materijalnih ostataka upućuje na korištenje krajo-
likom u antici, srednjem i novom vijeku, sve do modernog
doba, i to nevezano samo uz prostor crkve.
Prostor uz uvalu Prezida na istočnom, rubnom dijelu
poluotoka pregrađen je zidom dužine 165 m. Spomenuti
zid građen je od priklesanog većeg kamenja povezanog
žbukom. Pruža se u smjeru sjeveroistok-jugozapad čita-
vom dužinom tankog poteza kopna uz uvalu Prezida. Taj je
djelomično potopljen zid možda antički međaš.
Općina Vir (Školjić, Rtina, Uvala Prezida Gornja)
Na prostoru Općine Vir sustavno je pregledavan istočni
rubni dio otoka uz pomorski prolaz Gaz i otočić Školjić
(Virić), zatim predio Rtina te manji neizgrađeni segment
uz uvalu Prezida Gornja i Donja. Tom prilikom pregledani
su lokaliteti dokumentirani tijekom prijašnjih istraživanja
(Dubolnić Glavan 2013; 2015), a otkriveni su i novi lokali-
teti. Dokumentirano je 19 položaja s arheološkim ostacima
(ilustracija: br. 1 – 19). Prema brojnosti dokumentiranih
struktura i površinskih nalaza, prostor između Privlačkoga
Gaza i predjela Rtina (dimenzija oko 650x600 m) čini arhe-
ološku zonu s iznimno dobro sačuvanim antičkim krajoli-
kom. Okosnicu prostora čini trasa rimske i srednjovjekovne
ceste via communis – koja iz smjera Nina i Privlake prelazi
(danas potopljenim) prostorom Gaza preko otočića Školjića
(Virić) i izlazi na Rtinu na otoku Viru (ilustracija: br. 4).
Na kopnu i u podmorju otočića Školjića (Virić) zabilježeni su
ostaci arhitekture nekolicine objekata (ilustracija: br. 1 – 3).
Prema podatcima koje pružaju zračne i satelitske snimke
te brojnim nalazima rimske keramike, vjerojatno je riječ o
objektima stambeno-gospodarskog karaktera (možda dije-
lovi jedne veće villae maritimae).
Mnogobrojni ostaci suhozidne antičke arhitekture zabilje-
ženi su na predjelu Rtina (potez Rtina – uvala Prezida) sa
sjeverne i južne strane ceste via communis (ilustracija: br.
5 – 7, 10, 13, 16 – 21). Na spomenutom prostoru doku-
mentirano je i nekoliko kameno-zemljanih gomila, vjero-
jatno prapovijesnih grobnih humaka (ilustracija: br. 8 – 9,
14 – 15).
Treba istaknuti i predio između uvala Prezida Donja i
Prezida Gornja. Taj, najuži dio otoka Vira pregrađen je
dugačkim zidom, pa je možda riječ o antičkom ili sred-
njovjekovnom međašu (ilustracija: br. 11). Dio zida koji se
nekoć pružao do uvale Prezida Donja vidljiv je na starijim
zračnim snimkama, no danas više ne postoji, jer je uništen
recentnom gradnjom kuća. Sa zapadne strane dokumenti-
rani su ostaci manje građevine rađene u suhozidu, nedefi-
nirane funkcije (ilustracija: br. 12). Na prostoru oko spome-
nutog zida gusto su građene vikendice, pa je arhitektura
zida samo srećom ostala sačuvana. Lokalitet je iznimno
ugrožen te bi ga trebalo registrirati i zaštititi.
Literatura
Arhiv Arheološki muzej u Splitu, Arhiv don Luke Jelića,
Nona, Reg. I – XV.
 Hrvatski arheološki godišnjak 13/2016

Batović 1983 Š. Batović, Arheološko rekognosciranje sje-

verne Dalmacije u godini 1982., Obavijesti HAD, XV, br. 2,
Zagreb, 1983: 29 – 31.
Batović 1997 Š. Batović, Vrški mjestopisi kroz prošlost,
Zadarska smotra, 4–6, (Domaća rič, 4), Zadar, 1997: 83
– 240.
Chapman, Shiel, Batović 1996 J. Chapman, R. Shiel, Š.
Batović, The Changing Face of Dalmatia, Archaeological
and Ecological Studies in a Mediteranean Landscape,
London, 1996.
Dubolnić Glavan 2013 M. Dubolnić Glavan, Nin – šire
područje, HAG, 9/2012, Zagreb, 2013: 610 – 612.
Dubolnić Glavan 2013a M. Dubolnić Glavan, Arheološka Ostaci amfora u profilu (foto: M. Radović)
topografija šire okolice Grada Nina: terenski pregled i kar-
tiranje arheološke baštine 2012. – 2013., Stručno izvješće,
Grad Nin, Zadar, 2013: 107.
Dubolnić Glavan 2013b M. Dubolnić Glavan, Arheološka
topografija Općine Privlaka: terenski pregled i kartira-
nje arheološke baštine 2012. – 2013., Stručno izvješće,
Općina Privlaka, Zadar, 2013: 172.
Dubolnić Glavan 2015 M. Dubolnić Glavan, Civitas
Aenona: primjer romanizacije liburnske općine, Doktorska
disertacija, Sveučilište u Zadru, Zadar, 2015: 604.
Jelić 1901 L. Jelić, U Ninu na Gospu od Zečeva, Smotra
dalmatinska, god. XIV, br. 48, 15. lipnja 1901., Zadar, 1901.

dr. sc. Martina Dubolnić Glavan

Summary
An archaeological field survey of the territories of the City
of Nin and Municipalities of Vrsi and Vir was continued
in the course of 2016. The survey encompassed karstic
ridges and the narrow littoral area of Ravni kotari. This
year`s survey was resumed within the three micro-areas.
The research revealed a number of movable and immov-
able remains from prehistory to the medieval period.
On the island of Vir (along the route of Školjić – Gaz –
– Rtina – Prezida) identified were numerous Roman-
period architectural remains. A karstic ridge on the penin-
sula of Zvečevo (the Municipality of Vrsi) is characterised
by a well-preserved cultural landscape with numerous
remains from prehistory to the post-medieval period. The
site of Gradina on Kosa above the Bokanjačko blato (Nin/
Zadar) also represents a perspective micro-area for fur-
ther investigation.
Redni broj: 325
Lokalitet: Nin – Ždrijac (k.č. 1213, 1280, 1281, 1914, 1915)
Naselje: Nin
Grad/općina: Nin
Pravni status: Z-3992 (kulturno-povijesna cjelina)
Razdoblje: A
Vrsta radova: arheološki nadzor
Od 23. studenog 2015. do 14. siječnja 2016. arheološki je
nadziran iskop za potrebe gradnje zamjenskog usisnog cje-
vovoda pogona mrjestilišta u Ninu, na k.č. 1213, 1280 i 1281,
1914, 1915, k.o. Nin – Zaton. Radove su nadzirali djelatnici
Ostaci amfore (foto: M. Radović)
Arheološkog muzeja Zadar – Muzeja ninskih starina, kustos
Mate Radović i kustosica pripravnica Ivana Botica.
Radovi su obuhvatili obalnu liniju od županijske ceste 6004 Nin
– Vrsi do vanjske obalne linije poluotoka Ždrijac. Tijekom nad-
zora utvrđeno je da iskop čini nasip zemlje te krupnijeg kame-
nja, među kojim se pronalaze i klesanci, koji su ondje najvjero-
jatnije dospjeli s obližnjih bedema grada Nina. Osim navedenih
klesanaca, nisu uočeni nikakvi drugi arheološki ostaci.
Dana 8. prosinca 2015., prilikom nadzora iskopava-
nja terena uz samu obalnu liniju na položaju Ždrijac, u
zapadnom profilu uočene su pravilno postavljene antičke
amfore, od kojih su neke zbog svoje težine ispale iz profila
te upale u iskop, dok su u pijesku izvađenom iz iskopa
pronađeni ulomci triju različitih amfora. Postojanje amfora
na toj lokaciji poznato je još od 1981., kad ih je prvi put
locirala kustosica Ljiljana Klarin. Tijekom te i iduće godine
izvađeno je preko 20 amfora. Kod većine njih sačuvan je
trbuh i donji dio, dok se gornji dio trbuha i vrat pronalaze
u ulomcima, a nalazi oboda vrlo su rijetki. Ninski župnik
don Čedo Šupraha 1983. poklonio je muzeju ulomke jedne
amfore. Konzervatorica Konzervatorskog ureda u Zadru
Lepa Petri 1985. donijela je više ulomaka amfora u muzej.
Radovi su nakon otkrića amfora na tom dijelu zaustav-
ljeni te je uslijedilo arheološko istraživanje, pod vodstvom
kustosa Dina Tarasa. Nakon istraživanja, u siječnju 2016.
nastavljen je arheološki nadzor, tijekom kojeg nisu uočeni
novi arheološki ostaci.
Mate Radović

596
 Zadarska županija, HAG 13/2016

Summary

Archaeological supervision was conducted over the earth-

works on the construction of a suction pump for the fish
hatchery in Nin. During the supervision discovered were
amphorae that were vertically placed into the sand in a reg-
ular pattern. The amphorae are preserved from the upper
belly to the bottom, whereas the upper parts are missing or
were found in fragments. Further archaeological explora-
tion will provide more information.

Karakteristični presjeci kroz nalazište (priredio: R. Maršić)

Redni broj: 326

Lokalitet: Nin – Ždrijac
Naselje: Nin
Grad/općina: Nin
Pravni status: –
Razdoblje: A
Vrsta radova: zaštitno iskopavanje

Od 7. do 27. siječnja 2016. trajalo je zaštitno arheološko

istraživanje na plaži Ždrijac u Ninu, na području postavlja-
nja usisne cijevi za mrjestilište Cromaris d.d. Istraživanjima
je prethodila dojava kolega iz Muzeja Ninskih starina, koji
su bili u arheološkom nadzoru građevinskih radova na trasi
cjevovoda. Voditelj radova bio je Dino Tarask, dipl. arheo.,

Srednja trećina sonde pod vodom (foto: D. Taras)

iz Arheološkog muzeja u Zadru, a sudjelovali su Robert

Maršić, dokumentarist Arheološkog muzeja Zadar, Mate
Radović, voditelj Muzeja ninskih starina, vježbenici Muzeja
ninskih starina Ivana Botica i Suzana Malović te studenti
arheologije Ines Šelendić, Petar Krnjus i Ivan Klarić.

U području plime i oseke na lokalitetu Ždrijac rekognoscirana

je površina od 13,5x5,5 m te su nivelirom i fotografski doku-
mentirane 22 amfore. Nakon utvrđivanja više amfora in situ na
području trase cjevovoda, zaustavljeni su građevinski radovi
te je započelo zaštitno arheološko istraživanje. Određeno je
područje od oko 150 m2 u širini iskopa cjevovoda. Zbog isko-
panih djelova terena sa sjeverne i južne strane sonde, koji
su ispunjeni morem, istraživanje se odvijalo u trima fazama.
Najprije je istražena srednja trećina sonde, potom južna tre-
ćina, a na kraju i sjeverna trećina, gdje je bagerom naprav-
ljena „brana” zbog prelijevanja mora iz sjevernog iskopa.
Na cijelom prostoru sonde vlada istovrsna stratigrafska
situacija – pri dnu površinskog sloja smeđeg pjeska zamje-
ćuju su amfore. Daljnjim skidanjem smeđeg sloja utvrđuje
se da su amfore na području cijele sonde ukopane u tamno
sivi sloj s ostacima vegetacije, koji se prostire na cijelom
prostoru sonde. Nađene amfore većinom su sačuvane do
visine ramena, sa samo tri primjeraka fragmentiranih grla
(sva nađena unutar amfora) i jednim ukopanim grlom poput
ostalih amfora. U rasporedu ukopanih amfora ne prepo-
znaje se nikakav pravilan raspored. Na cijelome području
sonde dokumentirano ih je 60.
Tlocrt nalazišta s označenim karakterističnim presjecima (priredio: R. Južna je trećina sonde sterilna. U zapadnom profilu pro-
Maršić) nađen je uništen životinjski ukop u površinskom smeđem

597
 Hrvatski arheološki godišnjak 13/2016
Grlo amfore tipa Lamboglia 2 (foto: D. Taras)
Sjeverna trećina sonde (foto: D. Taras)
sloju na razini višoj od amfora, bez priloga i/ili nalaza. Cijelo
je područje istraživanja fotografski dokumentirano i geodet-
ski snimljeno totalnom stanicom.
Tamnosivi sloj s ostacima vegetacije nastavlja se u dubinu i
sterilan je ispod razine ukopanih amfora. U presjeku terena
utvrđen je i sloj gline, koji je primjećen i dokumentiran i na
manjem području u sjeverozapadnom kutu sonde.
Uz zapadni rub iskopa za cijev sa sjeverne strane sonde
utvrđeno je još deset amfora in situ. Budući da su one bile u
području nadzora, fotodokumentirane su i snimljene total-
nom stanicom te izvađene. Utvrđena je jednaka situacija
kao i na području sonde – sterilan površinski sloj i amfore
ukopane u tamnosivi sloj.
Rad su otežavali vremenski uvjeti (kiša, bura), kao i plime
koje su skoro svakodnevno punile sondu s 20 – 30 cm
mora na cijeloj površini jer je tamnosivi sloj bio na nižoj
razini od razine mora.
598
Zapadni presjek nalazišta (foto: D. Taras)
Prilikom čišćenja i pregledavanja dijela amfora sa Ždrijaca
utvrđeno je da je većina ispunjena fragmentima amfora i
tamnosivim sedimentom te da svaka pri dnu ima ostatke
biljne materije, koja je dokumentirana te je odvojena kao
uzorak i poslana na analizu. Neke od amfora prilikom
čišćenja pokazuju moguću ispunu žbukom ili nekom slič-
nom smjesom.
Dino Taras
Summary
Rescue archaeological excavations on Ždrijac beach in
Nin were conducted in the course of January 2016. The
excavations encompassed the area where a suction
pump for Cromaris fish hatchery was installed. The exca-
vations were preceded by the supervision over the con-
struction works, conducted by the colleagues from the
Museum of Nin Antiquities. The reconnaissance covered
a 13.5 x 5.5 m surface in the area affected by tides and
revealed 22 amphorae. After establishing the amphorae
in situ, the construction works were replaced by rescue
archaeological excavations.
Redni broj: 327
Lokalitet: Nin – Ždrijac
Naselje: Nin
Grad/općina: Nin
Pravni status: –
Razdoblje: –
Vrsta radova: podvodni pregled terena
Od 28. siječnja do 2. veljače 2016. trajao je arheološki
pregled podmorja u sklopu gradnje novog usisnog cje-
vovoda mora pogona mrjestilišta na lokalitetu Ždrijac u
Ninu. Voditeljica je bila kustosica Arheološkog muzeja
Zadar, Dušanka Romanović, dipl. arheo., ronilac R***.
Pregledavanje terena financirao je investitor, Cromaris d.d.
S obzirom na mogućnost postojanja arheoloških ostataka,
iskop je zahtijevao arheološki pregled terena i nadzor.
 Zadarska županija, HAG 13/2016

Summary

At the end of January and beginning of February 2016,

an archaeological underwater inspection at the site of
Ždrijac in Nin was conducted within the framework of
the construction of a new suction pump for the fishery.
The inspection encompassed two phases. The first two
meters of the route, up to the „slabs“ represent shallow
sea with sandy seabed covered with shells. There were
no archaeological remains. Behind the so-called slabs,
an area about 200 m long and about 15 m wide was
inspected. Six probes were opened, but they yielded no
archaeological remains.

Pregled iskopanog dijela u dužini od oko 30 m (foto: D. Romanović) Redni broj: 328
Lokalitet: Osridak – Gradina
Naselje: Banjevci
Grad/općina: Stankovci
Pravni status: postupak u tijeku
Razdoblje: SV
Vrsta radova: sustavno iskopavanje

Tijekom dviju istraživačkih kampanja, od 1. ožujka do

7. travnja 2016. te od 15. rujna do 13. listopada 2016.,
trajala su arheološka istraživanja dijela srednjovjekovne
utvrde na lokaciji Osridak – Gradina, koja se nalazi unutar
Parka prirode Vransko jezero. Voditelj istraživanja bio je
dr. sc. Hrvoje Manenica (Arheološki muzej Zadar), a sudje-
lovalo je pet studenta arheologije Filozofskog fakulteta
u Zadru i jedan djelatnik Parka prirode Vransko jezero.
Istraživanja su financirana sredstvima Parka prirode.
Isječak topografske karte s označenim pregledanim dijelom (izvor:
Arkod) Na lokalitetu su prije istraživanja bili vidljivi ostaci dviju cilin-
dričnih kasnosrednjovjekovnih kula, udaljenih 30 m, koje
Pregledan je dio lokaliteta plaže Ždrijac u Ninu, na području su se sačuvale do visine od otprilike jednog metra. Tijekom
kopnene čestice 1213, k.o. Nin – Zaton, u dužini od oko istraživanja otkriveni su ostaci starije utvrde (kula „A”) iz
300 m i širini od oko 15 m u moru. Od toga se otprilike prvih 15. st., koja prethodi kružnoj kuli na istočnom dijelu platoa
200 m nalazi u zoni ukopavanja cijevi (0 – 3 m dubine), a Gradina. Cilindrična kula (kula „B”) naknadno je uzidana u
ostalih 100 m u zoni slobodnog polaganja cijevi s utezima arhitektonske ostatke starije četvrtaste utvrde.
(3 – 5 m dubine). Ta faza gradnje usisnog cjevovoda nije Prva kampanja istraživanja 2016. započela je na pro-
obuhvaćala iskop na kopnenom dijelu plaže, koji je uslije- storu četvrtaste utvrde, radnog naziva kula „A”. Nakon
dio poslije. Nakon dolaska na lokalitet, zatečen je jedan uklanjanja ostataka lomljenog i priklesanog kamena
već iskopan dio, u dužini od oko 30 m i širini od oko 15 m, pomiješanog sa zemljom i pijeskom, uočen je crn goreni
dubine cca 3 m. Najprije je pregledan iskopani dio bazena i sloj (SJ 10), koji svjedoči o stradavanju utvrde u velikom
profili te nisu uočeni nikakvi arheološki ostaci.
Pregled terena odvijao se u dvjema fazama. Prvih 100 m
trase do tzv. „ploča” čini pličina, koja je pregledana hoda-
njem u gumenim čizmama jer zbog dubine (svega 0,5 m)
nije bio moguć pregled ronjenjem. Radi se uglavnom o pje-
skovitom dnu prekrivenom školjkama. Tijekom vizualnog
pregleda na površini nisu uočeni nikakvi arheološki ostaci.
Iza tzv. „ploča”, ronjenjem je pregledano područje u dužini
od oko 200 m i širini od oko 15 m do kraja trase cjevo-
voda. Napravljeno je šest probnih sondi, koje su bile ste-
rilne i nisu uočeni nikakvi arheološki ostaci. Vidljivost je
bila dobra, dno je prekriveno debelim sedimentom pijeska i
školjkama, a najveća postignuta dubina bila je 3 m.

Dušanka Romanović Pogled na utvrdu iz zraka

599
 Hrvatski arheološki godišnjak 13/2016
Prostorija „C”, (SJ 14) sa suhozidom
požaru. Sloj je debeo od 30 do 40 cm. Unutar njega saču-
vali su se ostaci gorenog drva, čiji su uzorci uzeti radi
daljnje analize. Pronađeni metalni predmeti zastupljeni
su većom količinom kovanih čavala četvrtastog presjeka,
različite duljine, koji su bili dio podnice i drvene konstruk-
cije utvrde. Pronađeni su željezni ostaci naoružanja kao
što su vrhovi strelica samostrela, veći projektil samosto-
jećeg samostrela (balista), željezni nož i željezna kuka za
napinjanje strune samostrela.
Keramički materijal zastupljen je ponajprije kuhinjskim lon-
cima od grube keramike, s ukrasima na ramenu posude
i na obodu. Radi se o ukrasima nastalima utiskivanjem i
urezivanjem na svježoj glini, koji su karakteristični za 15.
i 16. st. Stolna bojena glazirana keramika pronađena je
samo fragmentarno, a radi se o uzorcima karakterističnima
za 15. st.
Pronađeni zidovi rađeni su od priklesanog lokalnog kamena
vapnenca, koji je slagan u redove, a na pojedinim dijelo-
vima iskorišten je kamen živac koji je priklesavan. Utvrda
je građena u nekoliko faza, što se vidi iz rastera zidova.
Prema sjeveroistoku na istraženu prostoriju dograđena
je kvadratna prostorija, u koju je poslije uzidana kružna
kula (kula „B”), vjerojatno u 16. st. Na istraženu prostoriju
nastavljaju se dvije prostorije kvadratnog tlocrta prema
zapadnom djelu platoa Gradina te je njihovo istraživanje
predviđeno za buduće arheološke kampanje.
U cilindričnoj kuli (kula „B”) nakon uklanjanja raslinja i sloja
humusa (SJ3) došlo se do podnice (SJ5 i SJ11), koja je
ujedno bila i utvrđenje za temeljne zidove kule. Radi se o
utvrđenju koje je izrađeno od lomljenog kamena i zemlje
po sredini kule, a uz zidove se nalazi nabijena glinasta
zemlja. U dubljim slojevima kamen je postavljen kao ozidan
kružni vijenac s nabijenom glinastom zemljom uz rubove.
Istraživanja u kuli nisu dovršena tijekom ovogodišnje kam-
panje. Nakon istraživanja zidovi su prekriveni geoteksti-
lom, koji je učvršćen kamenom i nasutom zemljom. Isto je
napravljeno i u cilindričnoj kuli (kula „B”), gdje su prekriveni
i zaštićeni ostaci kamenog vijenca u podnici.
U sklopu druge kampanje istraživanja 2016. nastavljeno je
istraživanje prostora koji se nalazi zapadno od otprije istra-
žene kvadratne prostorije (prostorija „A”). Istraženo pod-
ručje omeđuju zidovi (zid 1 i zid 10) te je označeno radnim
imenom prostorija „C”. Nakon uklanjanja gornjeg sloja
nasipa od krupnog lomljenog kamena i zemlje (SJ 13),
600
Ulaz u utvrdu s ostacima stubišta
ustanovljen je goreni sloj neposredno uz zid 1, koji odvaja
prostorije „A” i „C”. Na istome mjestu nađeni su ostaci frag­
mentirane podnice, na kojoj se nalazio sloj gareži (SJ 14).
U sklopu sloja SJ 14 pronađeni su fragmenti grube kuhinj-
ske keramike, koji se okvirno mogu datirati u kasni srednji
vijek (15. st.). Pronađen je i jedan srebrni akvilejski denar,
koji je kovan na kraju 13. st. U sklopu prostora „C” prona-
đen je suhozidni kameni zid s primjesama vapna koji je
nastao poslije, vjerojatno nakon stradavanja utvrde. Zidan
je nepravilno, od većeg grubog kamena, koji nije obrađen.
U ovoj je kampanji zid dokumentiran te će se naknadno
ukloniti. U prostoriji „C” sloj je istražen sve do kamena
živca, a dokumentirani su ostaci fragmentirane podnice
uza zid 1.
Tijekom daljnjeg čišćenja vanjskog obrambenog zida
(zid 10) i uklanjanja nasipa od lomljenog kamena i zemlje
(SJ 15), ustanovljen je ulaz u utvrdu koji ima vanjski prag
napravljen u formi plitkog stubišta od pločastog kamena.
Sam ulaz zidan je od pravilnih klesanih kamenih blokova,
a na podu se nalazi kameno popločenje. Neposredno kod
ulaza s unutarnje strane (SJ 13 i SJ 16) pronađena je jedna
željezna strelica i ostaci keramičkih lonaca grube kuhinjske
keramike.
Obrambeni zid (zid 10) nastavlja se od ulaza dalje u smjeru
zapada te ga je potrebno istražiti tijekom daljnjih arheološ-
kih kampanja.
Nakon završenih istraživanja, zidovi istraženi u ožujku
2016. i istraženi zid 10, pokriveni su geoplatnom na koje je
stavljen nasip od kamena i zemlje.
dr. sc. Hrvoje Manenica
Summary
Two excavation campaigns at the site of Osridak – Gradina
within the Vransko jezero Nature Park were conducted in
the course of 2016. Prior to the excavations, the remains of
two cylindrical late medieval towers at a distance of 30 m
were visible at the site. They were about 1 m high. The
excavations revealed the remains of an older, 15th-century
tower (tower A) which precedes the circular tower in the
eastern part of the Gradina plateau. The cylindrical tower
(tower B) was built into the masonry of an older rectangular
defensive structure.
 Zadarska županija, HAG 13/2016

Redni broj: 329

Lokalitet: Otočić Babuljaš – podmorje
Naselje: Pakoštane
Grad/općina: Pakoštane
Pravni status: postupak u tijeku
Razdoblje: P, A
Vrsta radova: podvodno zaštitno istraživanje

Godine 2016. organizirana je četvrta kampanja istraživanja

podvodnog arheološkog nalazišta kod otočića Babuljaša.
Voditelj istraživanja bio je Mladen Pešić, zamjenik voditelja
dr. sc. Luka Bekić, a u istraživanju su sudjelovali djelatnici
Međunarodnog centra za podvodnu arheologiju iz Zadra
Roko Surić, Maja Kaleb i Zdenka Vrgoč te podvodni arhe-
olozi sudionici Praktične radionice o podvodnoj arheologiji
– Jelena Čelebić (Crna Gora), Barbora Machova (Češka),
Katarina Jerbić (Hrvatska), Elizabeth Briggs (SAD).

Tijekom dosadašnjih iskopavanja istražena je površina

veličine 48 m2, dok je ove godine istraženo deset novih
arheoloških sondi, dimenzija 2x2 m, što ukupno čini 88 m2.
Arheološki sloj u sondama različite je debljine i varira
od 10-ak cm u plićem sloju bliže otoku do oko 40 cm u
dubljem sloju. Nakon što je prošlih godina ustanovljeno
da se prapovijesni materijal javlja unutar sondi kao sekun-
darno deponiran materijal u sloju koji je nastao ispiranjem
s otočića, na dubljim dijelovima sondi iskop je zaustavljen
nakon što su se antički nalazi s brodoloma prestali pojav-
ljivati. Radi učinkovitosti istraživanja i otkrivanja što veće
površine brodoloma, do kamena živca istražena je većina
otvorenih sondi bliže obali, ali je u imenovanim sondama,
koje se nalaze prema dubljem moru, sloj istražen do tre-
nutka kada se u njima pojavljuje tvrd uslojen pijesak (koji
je prošle godine imenovan kao sloj 3). Godine 2016. tije-
kom istraživanja dokumentiran je 71 poseban nalaz, a
nastavno na prijašnja istraživanja ukupno su zabilježena
203 posebna nalaza.
Repertoar arheoloških nalaza pokazuje i dalje ujednačen
teret afričkog keramičkog posuđa i amfora. I dalje su naj-
brojniji nalazi amfora Africana III A (Keay 25, varijante 1),
nešto su manje brojni nalazi forme Africana III B (Keay 25,
varijante 3). Novija istraživanja za sadržaj koji se u njima
prenosio pretpostavljaju vino i riblje prerađevine, a možda
Iskopavanje amfore unutar sonde (foto: M. Pešić)
Nalaz amfore Africana III A u sondi (foto: R. Surić)
u manjoj mjeri i maslinovo ulje (Woodworth et al. 2015: 54).
Pojedinačno su zabilježeni nalazi formi Keay XXXV B, u
kojima su se prenosile riblje prerađevine i Keay XXVII A
(Keay 1984). Jedna amfora varijante kasne forme Africana
I nosila je pečat u vidu dviju utisnutih kružnica, a ona je
treći nalaz amfora s pečatom nađenih na brodolomu (Pešić
2013: 30). Osim amfora, brodolom je prevozio grubo i fino
antičko posuđe. Ove je godine nađeno nekoliko fragmenata
sigilatnih afričkih posuda tipa Hayes 50 B i 53 A. Također
je zabilježen i veći broj ulomaka kuhinjskog posuđa u formi
poklopaca Hayes 195 i dubokih lonaca Hayes 197 (Hayes
1972). Od drugih keramičkih nalaza zanimljivo je istaknuti
nekoliko fragmenata građevinskih tuljaca znanih kao tubi
fittili. Analizom sveukupnog arheološkog materijala zaklju-
čeno je da se brodolom može datirati u kraj 4. i početak
5. st. Dijelovi brodske konstrukcije i dalje nisu zabilježeni, a
jedini su dokazi o ostacima broda pojedinačni ulomci bron-
čanih i željeznih čavala te manji dijelovi olovne oplate, koja
je služila za popravljanje rupa nastalih na drvenoj konstruk-
ciji. Svi brončani i olovni nalazi podvrgnuti su XRF ana-
lizi metala radi određivanja postotka određenog elementa
unutar legure. U budućnosti bi se tom analizom i uspored-
bom s drugim analizama metala iz istog perioda moglo doći
do važnih podataka o podrijetlu broda. Metal je analizirao
Roman Scholz s njemačkog instituta RGK, s kojim MCPA
surađuje već niz godina.
Prapovijesni su nalazi i ove godine činili dio arheoloških
nalaza unutar sondi. I dalje se radi o nalazima koji su u
podmorje dospjeli ispiranjem s obale, većim dijelom manjim
fragmentima, izrazito krhke strukture i zaobljenih rubova.
Ipak se i među njima nalaze pojedini primjerci koji su izra-
đeni od nešto kvalitetnije gline i puno su bolje očuvani od

601
 Hrvatski arheološki godišnjak 13/2016
Lonac forme Hayes 197 (crtež: M. Pešić)
većine prapovijesnih nalaza. Radi se o loptastim posu-
dama s dvjema širokim trakastim ručkama, kakve su se
već nalazile u podmorju Babuljaša. Keramički materijal ima
karakteristike identične nalazima prošlih godina i okvirno
se može datirati u brončano doba. Osim nalaza keramike,
u sloju koji sadrži prapovijesne nalaze često se nalazi oblo
kamenje, koje bi moglo biti sirovina za proizvodnju kre-
mena, manja količina kremenih odbitaka, a čest su nalaz
i životinjski zubi.
Literatura
Hayes 1972 J. W. Hayes, Late Roman Pottery, London-
Roma, 1972.
Keay 1984 S. J. Keay, Late Roman Amphorae in the
Western Mediterannean part I, BAR, International Series,
196 (i), Oxford, 1984.
Pešić 2013 M. Pešić, Istraživanja podmorja otočića
Babuljaša kod Pakoštana, Potopljena baština, 3, Zadar,
2013: 25 – 30.
Woodworth et al. 2015 M. Woodworth, D. Bernal, M.
Bonifay, D. De Vos, N. Garnier, S. Keay, A. Pecci, J.
Poblome, M. Pollard, F. Richez, A. Wilson, The content of
african Keay 25 / Africana 3 amphorae: initial results of the
CORONAM project, Archaeoanalytics, Chromatography
and DNA analysis in archaeology, International Symposium
“Archeoanalytics. Chromatography & DNA analysis in
archaeology”, 2015: 41 – 57.
Mladen Pešić
Summary
The fourth campaign of underwater excavations at an
archaeological site near the islet of Babuljaš was con-
ducted in the course of 2016. A total excavated surface
area over the past four seasons equals 88 m2. The vessel
construction was not found, but numerous items that
constitute an indispensable part of a construction (such
as bronze and iron nails, and lead plating) attest to its
existence. The cargo mainly contained African ampho-
rae, probably for wine or fish products. Most of these
amphorae belong to types Africana III A and B (Keay
25, variant 1 and 3). A small quantity of the amphorae
belong to Keay XXXV B, Keay XXVII A and later Africana
I types. Apart from amphorae, the ship also transported
luxurious African fine and coarse wares of Hayes 50 B,
53 A, 195 and 197 types. All of the finds confirm the
602
dating of the ship to the period between the end of the
4th and 5th century BC. Prehistoric underwater finds that
were washed away from the coast can be dated to the
Bronze Age.
Redni broj: 330
Lokalitet: Otočić Ričul, podmorje
Naselje: Turanj
Grad/općina: Sv. Filip i Jakov
Pravni status: Z-4010
Razdoblje: P
Vrsta radova: podvodno istraživanje
Početkom ljeta 2016. organizirana je treća istraživačka
faza na potopljenom lokalitetu u Pašmanskom kanalu,
između otočića Ričula i turanjskog priobalnog položaja
pod imenom Tukljača. Riječ je o naselju iz srednjega
brončanoga doba, čiji arheološki ostaci leže na približ-
noj dubini od 2 do 3 m. Istraživanja je financirala Općina
Sv. Filip i Jakov, a dio novca donirao je i Alan Mandić iz
Turnja, koji je pružio i znatnu logističku potporu. U istra-
živanjima su sudjelovali djelatnici Odjela za arheologiju
Sveučilišta u Zadru: Mato Ilkić (voditelj), Mate Parica
(zamjenik voditelja) i Dario Vujević, a pomagali su im stu-
denti arheologije Sara Iglić, Paolo Iglić i Šime Vučković.
Potkraj istraživanja ekipi se priključila i arheologinja
Nikolina Stepan.
Tijekom istraživanja prvo je temeljito pregledan širi dio
podmorja radi utvrđivanja zatečenoga stanja prapovije-
snog nalazišta. Na njegovu području nisu uočeni tragovi
devastacije. Odmah potom započelo je plitko sondiranje
s pomoću dviju tzv. mamut-sisaljki, i to kvadranta 9 i 10
(dimenzija kvadranta 2x2 m), u sjeveroistočnom dijelu
arheološkoga nalazišta. Na morskome dnu, ispod tanjih
naslaga pijeska i ostalih sedimenata, uočene su brojne
krupnije nepravilne kamene ploče. Većinom su među-
sobno priljubljene i približno u istoj niveleti. Južno od njih
pojavila su se četiri drvena pilona, skoro pravocrtno zabi-
jena u morsko dno. Taj gornji dio kulturnog sloja sadrža-
vao je i razasute ulomke brončanodobne keramike. Samo
Ričul – podvodni arheološki lokalitet s položajem istraženih sondi
 Zadarska županija, HAG 13/2016
Kameno popločenje iz sondi
su pojedine kamene ploče uklonjene radi utvrđivanja
arheološke situacije ispod njih. Utvrđeno je da leže na
amorfnom kamenju različitih dimenzija, između kojih ima i
ulomaka keramike te životinjskih kostiju. Na dubini kultur-
nog sloja od oko 40 cm primijećena je veća koncentracija
iverja i polegnutih grana. Plitko sondiranje nastavljeno je
u smjeru sjevera. Kvadranti 11 i 12 dali su nešto druga-
čiju arheološku situaciju. Ispod približno 15 cm debele
naslage žutosmeđeg pijeska, u sloju tvrđeg mulja sivka-
ste boje pojavilo se nekoliko polegnutih drvenih greda
nejednake debljine. I ondje je bilo dosta ulomaka kera-
mike pomiješane s kostima različitih domaćih životinja.
Potom je plitko sondirano nekoliko sljedećih kvadranata
(13 – 18), u kojima je otkrivan veći broj nepravilnih kame-
nih ploča, između kojih su drveni piloni duboko zabijeni u
morsko dno. U kvadrantima 19 i 20 bilo je nekoliko nago-
renih drvenih pilona. Sljedeći kvadranti (21 – 22) poka-
zali su da se popločenje nalazi na kamenom nasipu, koji
tvori gusto postavljeno krupnije amorfno kamenje u više
redova. Na tome mjestu nisu uočeni drveni piloni i grede,
a keramika je znatno rjeđa. Slično vrijedi i za kvadrante
23 – 26. U njihovu je slučaju zapažena identična struk-
tura kamenog nasipa. Potkraj treće istraživačke kampa-
nje istražene su još dvije sonde, i to zapadno od dosa-
dašnjeg niza. Dakle, kvadranti 27 i 28 postavljeni su u
podvodnu depresiju, koja na zračnoj snimci izgleda poput
izduženog kanala po sredini arheološkoga nalazišta. U
kvadrantu 27 bile su dvije deblje drvene grede i ponešto
ulomaka keramike. U južnom dijelu kvadranta 28 vidljiv je
ostatak kamenoga nasipa. Središnji dio toga kvadranta
ispunjen je granama promjera između 3 i 8 cm. Pružaju se
u smjeru sjeverozapad-jugoistok. Taj gornji dio kulturnog
sloja, s nalazima drva i ponešto kostiju domaćih životinja,
rasprostire se na dubini od 15 do 40 cm. Podno njega je
pješčani sloj s dosta iverja i ponešto krupnijih ulomaka
keramičkih posuda.
Treća istraživačka kampanja pokazala je da se mnogo-
brojni drveni piloni pružaju približno u smjeru istok-zapad.
Slična orijentacija vrijedi i za nizove nepravilnih kamenih
ploča, a na mjestima gdje one nedostaju sačuvani su drveni
piloni. Taj se uzorak ponavlja. Vjerojatno je riječ o arheološ-
kim ostacima izvornih konstruktivnih elementa prapovije-
snoga naselja. Čini se da su njegovi pojedini dijelovi, koji
su isprva sadržavali samo otpadne depozite, bili naknadno
pokriveni pločastim kamenjem. Naime, ispod nekih dijelova
603
Ulomak brončanodobne keramike
popločenja nalazi se otpadni sloj s keramikom, životinjskim
kostima i sitnim fragmentima drva. To bi moglo upućivati na
to da je brončanodobna zajednica širila svoj životni prostor,
i to zabijanjem novih nizova drvenih pilona, čiji je među-
prostor dodatno zapunila te pokrila kamenim pločama radi
dobivanja stabilne suhe hodne površine.
Literatura
Čelhar et al. 2015 M. Čelhar, M. Ilkić, M. Parica, D. Vujević,
Ričul – underwater prehistoric site in Northern Dalmatia
(Croatia), in: Settlements, culture and population dynamics
in Balkan prehistory, Skopje, 13-14. 03. 2015. Abstracts of
the oral and poster presentations, Skopje, 2015: 44.
Ilkić et al. 2015 M. Ilkić, M. Čelhar, M. Parica, D. Vujević,
Otočić Ričul, podmorje, HAG, 11/2014, Zagreb, 2015: 497,
498.
Ilkić et al. 2016 M. Ilkić, M. Čelhar, M. Parica, D. Vujević,
Otočić Ričul, podmorje, HAG, 12/2015, Zagreb, 2016.
Mato Ilkić
Mate Parica
Summary
The third season of research at an underwater site in the
Pašman channel between the islet of Ričul and the coastal
location of Tukljača in the territory of Turanj was conducted
at the beginning of summer 2016. The site represents a
Middle Bronze Age settlement, whose archaeological
remains were found at a depth of 2 – 3 m. The investiga-
tion has revealed that numerous wooden pylons lie in an
east – west orientation. Numerous rows of irregular stone
slabs have the same orientation. On the positions where
they are missing, wooden pylons were preserved. That
pattern repeats. It probably represents the archaeological
remains of original construction elements of a prehistoric
settlement. It seems that some of its parts (which at first
contained only waste deposits) were subsequently cov-
ered by stone slabs. A waste layer of pottery, animal bones
and small fragments of wood was unearthed under some
segments of paving. This might suggest that a Bronze Age
community extended its living area by placing pylons, back-
filling the area between them, and covering it with stone
slabs in order to obtain a stable and dry walking surface.
 Hrvatski arheološki godišnjak 13/2016
Redni broj: 331
Lokalitet: Otok Ugljan – rt Sveti Petar, podmorje
Naselje: –
Grad/općina: Preko (otok Ugljan)
Pravni status: postupak u tijeku
Razdoblje: SV
Vrsta radova: podvodno rekognosciranje i sondiranje
Od rujna do listopada 2016. trajalo je probno podvodno
arheološko istraživanje brodoloma kod rta Sv. Petar na
otoku Ugljanu. Brodolom je otkriven 2013., u sklopu pro-
jekta Rekognosciranje Zadarske županije (Pešić 2014: 47).
Lokalitet je istražio Međunarodni centar za podvodnu arhe-
ologiju u Zadru. Istraživanja je financiralo Ministarstvo kul-
ture, ali su se odvijala u sklopu projekta stručne razmjene,
koje se dvije godine provodi s danskim podvodnima arheo-
lozima. Stručni voditelj istraživanja bio je dr. sc. Luka Bekić,
zamjenik Mladen Pešić, a ostatak stručne i tehničke ekipe
činili su ostali podvodni arheolozi, Maja Kaleb, Roko Surić,
Zdenka Vrgoč (MCPA), Torben Malm (Kulturministeriet
Slots - og Kulturstyrelsen), Otto Uldum (Langelands
Museum), Andreas Bloch (Vikingeskibsmuseet i Roskilde),
Kasper Sparvath (Strandingsmuseum St. George), Peter
Astrup (Moesgard Museum Aarhus), Roman Scholz
(Römisch-Germanische Kommission).
Ostaci bizantskog brodoloma po teretu amfora datiraju se
u 13./14. st., i to ga čini iznimno rijetkim. Ulomci se nalaze
razasuti na pješčanim poljima i unutar više procjepa u
stijenama na morskom dnu. Riječ je o tisućama ulomaka
amfora koje gusto prekrivaju pješčano dno. Prije početka
iskopavanja cijela je površina nalazišta opet pregledana
radi detaljnijeg utvrđivanja granica, ali i zbog mogućnosti
devastiranja jer se radi o nalazištu na važnom pomorskom
prometnom položaju, a dubina od samo 8 m čini nalazi-
šte lakom metom za znatiželjne posjetitelje. Činjenica da
nije pronađena ni jedna cjelovito sačuvana amfora potvr-
đuje teoriju da je brodolom opljačkan prije dolaska prvih
arheologa. Prilikom pregleda plićeg dijela nalazišta uočena
je stijena koja se izdiže iz dna i na čijoj se gornjoj povr-
šini nalaze gusto koncentrirani inkrustrirani ulomci amfora.
Upravo zbog nalaza amfora unutar procjepa u stijeni,
Stijena za koju se pretpostavlja da je mjesto udara broda (foto: R.
Surić)
604
pretpostavlja se da je možda riječ o mjestu udara broda,
dok su se ostali ulomci, koji se nisu mogli ondje zadržati,
tijekom vremena pomakli u dublje more.
S obzirom na to da se ostaci tereta broda nalaze na mnogo
većem prostoru negoli je uobičajeno, postavlja se pitanje
adekvatnog dokumentiranja nalazišta i nalaza. Budući da
zbog veličine nalazišta nije bila moguća klasična nacrtna
dokumentacija, dokumentiranje je započelo uz pomoć
suvremene tehnologije. Odabrana su polja s najvećom
koncentracijom nalaza i neka ključna područja koja mogu
pomoći prilikom rekonstrukcije samog potonuća te su sni-
mljene videosnimke podvodnim kamerama i nizovi slika
fotoaparatima. Iz videosnimki su u Agisoft programu izvu-
čeni isječci radi izrade 3D modela i ortofoto plana nalazišta.
Svaki je 3D model georeferenciran, odnosno smješten u
prostor uzimanjem GPS pozicija rubnih točaka polja koja
su snimljena. Tim pristupom dobiven je uvid u jedan dio
nalazišta, ali će se takav način dokumentiranja morati
sustavno nastaviti kako bi se pokrio čitav prostor nalazišta,
koje se rasprostire na čak oko 5000 m².
Tijekom ovogodišnje kampanje započeto je probno arhe-
ološko sondiranje. Izabran je procjep među stijenama, u
kojemu je koncentracija nalaza bila dovoljno velika da se
dobiju preliminarne informacije o teretu brodoloma te je
označen kao sonda A. Čavlima s numeriranim oznakama
obilježene su četiri točke koje su činile granice sonde A,
koja je uz pomoć tzv. mamut-sisaljki u potpunosti istražena.
Cilj je tog pristupa da se utvrdi debljina arheološkog sloja
u procjepu među kamenjem, ali i da se sazna sadržavaju li
dublji slojevi, koji su zatrpani pijeskom, arheološku građu.
S obzirom na to da se radi o nalazištu koje se rasprostire
na velikom prostoru i da je odlučeno da će se 2016. istraži-
vati samo sonda A, težilo se prikupljanju što je više moguće
informacija. Tijekom iskopavanja prikupljani su svi nalazi
te su odlagani u košaru, koja je stajala neposredno izvan
sonde. Važniji nalazi, odnosno oni koji su tipološki odredivi,
dobivali su posebnu oznaku (PN – posebni nalaz). Svakom
je dodijeljen broj i triangulacijom im je uzeta točna pozi-
cija unutar sonde. Nakon dokumentiranja pod morem sli-
jedi dokumentiranje na brodu. Neodredivi atipični ulomci u
mreži su vraćeni na morsko dno, a posebni nalazi zasebno
su umotani za transport u laboratorij. Tako su svi nalazi
Morsko dno prekriveno tisućama ulomaka bizantskih amfora (foto:
M. Pešić)
 Zadarska županija, HAG 13/2016

prebrojeni i izvagani, a ti su se podaci unosili u unaprijed

Iskopavanje sonde A dvama mamutima (foto: L. Bekić)
pripremljene specijalne tablice. Tako su dobiveni podaci o
prostornoj koncentraciji arheoloških nalaza. Nakon doku-
mentiranja tipološki i kronološki odredivi ulomci ponovno
su fotodokumentirani i upisani u liste posebnih nalaza, prije
početka desalinizacije.
U sklopu ovogodišnjih istraživanja iz mora je izvađeno 677
arheoloških nalaza i svi pripadaju skupini keramičkih pred-
meta. Riječ je o nalazima amfora i posuda. Prema količini
pronađenih ulomaka amfora, kao i prema nedostatku veće
količine ostalih keramičkih uporabnih predmeta, može
se zaključiti da je taj brod prevozio teret u amforama (ili
prazne amfore?). Postoji mogućnost da pronađene amfore
nisu činile jedini teret, već je ostatak možda bio transporti-
ran u spremnicima od organskog materijala od kojih, naža-
lost, nema sačuvanih tragova.
Sve amfore tipološki pripadaju tipu VII prema Bakirtzisu
(Bakirtzis 1989: 75) i datiraju se u 13./14. st. Proizvodile
su se u bizantskom proizvodnom krugu, a karakteristične
su po manjim dimenzijama, narebrenoj stijenci, bez izraže-
nog vrata i trakastim ručkama koje nadilaze obod. Njihova
pojava na području Jadrana nije česta i za sada je poznat
samo još jedan brodolom s teretom istih amfora, i to u
podmorju otočića Merara (Zmaić 2012: 478), u srednjoj
Dalmaciji. Iako nije pronađen ni jedan cjelovit ulomak, velika
količina nepotpuno sačuvanih amfora ostavlja mogućnost
rekonstrukcije izgleda. U nekoliko je navrata pregledano
cijelo područje nalazišta i pronađeno je i nekoliko ulomaka
amfora, koje vremenski ne pripadaju tom brodolomu, već
se datiraju čak i u tisućljeće prije, što svjedoči o aktivnom
korištenju plovnim putem na čijoj je trasi pronađen i ovaj
važan brodolom.

Literatura

Bakirtzis 1989 Ch. Bakirtzis, Byzantine amphorae, u: (ur.

V. Deroche, J. M. Spieser), Recherches sur la ceramique
Mjerenje i dokumentiranje posebnih nalaza pod morem (foto: L. byzantine. Actes du colloque EFA-Universite de Strasboug,
Bekić) Athens 8-10 avril 1987. Supplements au Bulletin de
Correspondansce Hellenique, 18, 1989: 73 – 77.
Pešić 2014 M. Pešić, Nastavak rekognosciranja pod-
morja Zadarske županije, Potopljena Baština / Submerged
Heritage, 4, Zadar, 2014: 44 – 48.
Zmaić 2012 V. Zmaić, Bizantski srednjovjekovni brodolomi u
podmorju istočnog Jadrana, HAnt, 21, Pula, 2012: 471 – 482.

Luka Bekić
Maja Kaleb

Summary

Underwater archaeological investigation of a shipwreck

Najbolje sačuvana amfora tipa VII prema Bakirtzisu sa Sv. Petra
(foto: M. Kaleb)
near the Cape of St Peter on the island of Ugljan was con-
ducted in the course of 2016. The remains of the Byzantine
shipwreck can be dated to the turn of the 14th century
based on the cargo of amphorae. Thousands of amphorae
fragments cover the seabed over a surface area of about
5000 m2. This year`s research encompassed the fields
with the highest concentration of finds and some of the
key areas that can help in the reconstruction of the ship-
wreck. The site was recorded by photos for the purpose of

605
 Hrvatski arheološki godišnjak 13/2016
3D model and ortophoto image. Only one probe was exca-
vated. It yielded 677 fragments of amphorae, all of which
belong to type VII according to Bakirtzis and can be dated
to the 13/14th centuries.
Redni broj: 332
Lokalitet: Pag – Trg sv. Jurja (podzemni kontejneri)
Naselje: Pag
Grad/općina: Pag
Pravni status: Z-5123 (kulturno-povijesna cjelina)
Razdoblje: SV, NV
Vrsta radova: arheološki nadzor
Od 9. do 12. prosinca 2016. arheološki je nadziran iskop
temelja za podzemne kontejnere na Trgu sv. Jurja u Pagu
(na k.č. 14116, k.o. Pag). Voditeljica nadzora bila je Natalija
Čondić, dipl. arheo., viša kustosica Arheološkog muzeja
Zadar. Nadzor je financirao investitor.
Arheološki nadzor propisao je Konzervatorski odjel u
Zadru, a njime je obuhvaćen pregled već gotovog iskopa
dimenzija 12x5 m i dubine do 3 m. Na tom se prostoru
danas nalazi manje asfaltirano parkiralište. Unutar samoga
iskopa, u njegovim profilima na sjevernoj, istočnoj i zapad-
noj strani, kao i u zemlji s navoza (koji je većim dijelom
odvezen), nisu uočeni arheološki ostaci.
Trg sv. Jurja u Pagu, pogled sa sjevera na položaj iskopa (foto: I.
Čondić)
Iskop temelja za gradnju podzemnih kontejnera, pogled na sjeverni
profil (foto: I. Čondić)
606
Iskop temelja za gradnju podzemnih kontejnera, pogled na zid u
južnom profilu (foto: I. Čondić)
Cijelom dužinom južnog profila iskopa proteže se zid saču-
van u tri do četiri niza kamenja, koje je većim dijelom obra-
đeno. Zid se nastavlja na ogradni zid obližnjeg vrta (koji
se nalazi zapadno od sadašnjeg parkirališta) i vjerojatno
čini njegov nastavak. Vrh zida nalazio se izravno pod asfal-
tom, u razini ceste neposredno uz parkiralište, a pod zidom
je profil iskopa u kojem se ne uočavaju drugi arheološki
ostaci. Zid je očišćen i potom dokumentiran (geodetska
snimka i fotografija zatečenog stanja).
Natalija Čondić
Summary
In the course of December 2016 archaeologically super-
vised were the earthworks for the construction of the foun-
dations of underground containers on Sv. Juraj (St George)
Square in Pag, on cadastral parcel 14116 of the cadas-
tral municipality of Pag. The supervision encompassed
the inspection of a 12 x 5 x 3 m finished dig. Along the
entire southern profile there was a wall, preserved up to the
level of three to four courses of mostly dressed stone. No
archaeological finds were detected within the probe.
Redni broj: 333
Lokalitet: Pakoštane – Crkvina
Naselje: Pakoštane
Grad/općina: Pakoštane
Pravni status: P-1872
Razdoblje: A, SV, NV
Vrsta radova: sustavno iskopavanje
Od 4. listopada do 15. studenog 2016. trajao je nastavak
arheoloških istraživanja lokaliteta Pakoštane – Crkvina,
smještenog uz zapadnu obalu Vranskog jezera. Istraživanja
je vodio prof. dr. sc. dr. h. c. Ante Uglešić, a stručnu ekipu
činili su djelatnici Odjela za arheologiju Sveučilišta u
Zadru: dr. sc. Jure Šućur, doc. dr. sc. Karla Gusar (zamje-
nici voditelja), doc. dr. sc. M. Čelhar, doc. dr. sc. M. Ilkić,
asistentica Kristina Horvat, dokumentaristica Maja Grgurić
 Zadarska županija, HAG 13/2016
Položaj lokaliteta uz Vransko jezero (foto: J. Šućur)
Prostor sjeveroistočno od crkve istražen tijekom ovogodišnje kampa-
nje (foto: J. Šućur)
te Marko Meštrov, dipl. arheo. iz Javne ustanove Agencija
Han – Vrana. Dio stručnih, kao i fizičke radove, obavili
su studenti arheologije Sveučilišta u Zadru. Ovogodišnju
kampanju financiralo je Ministarstvo kulture, a dio čišće-
nja vegetacije i odvoza iskopanog materijala iz prethod-
nih kampanja obavljen je uz financijsku potporu Općine
Pakoštane.
Istraživanja tog sakralnog sklopa započela su 2006., a
dosad su otkriveni ostaci crkve s dvjema pomoćnim pro-
storijama, zvonikom te grobovima unutar i izvan prostorija
(Uglešić, Gusar 2014). Godine 2014. i 2015. u potpunosti
je istražen cjelokupan prostor broda crkve (Uglešić, Gusar
2015; Uglešić, Šućur, Gusar 2016). U ovogodišnjoj kampa-
nji najveća je pažnja posvećena prostoru sjeverno i sjeve-
roistočno od crkve. S obzirom na veliku površinu istraživa-
nja, na najvećem se dijelu iskopavalo do dubine od 0,5 m
607
u odnosu na zatečenu površinu. U potpunosti je definirana
jedna prostorija kompleksa te dvije zidane grobnice, a
uočeno je i pružanje pojedinih zidova u različitim smje-
rovima još neistraženih dijelova kompleksa. Sjeverno od
sakralnog objekta istražena je površina od preko 110 m2.
Na pronađenoj se arhitekturi uočava nekoliko građevinskih
faza, a sama prostorija nije formirana u prvoj fazi. Zapadni
i istočni zid su stariji te je gradnjom dvaju zidova okomito
na njih nastala navedena prostorija, unutrašnjih dimenzija
7x4,4 m. Veća količina kamena pronađena je unutar pro-
storije, što svjedoči o urušavanju njezinih zidova.
Na zapadni zid prostorije prislonjene su dvije zidane grob-
nice (G157, G158), od kojih je u južnoj istražen jedan sloj
ukopa (G157). Radi se o inhumacijskom ukopu jednog
pokojnika položenog na leđa, s glavom na sjevernoj strani
grobnice, a rukama prekriženima na prsima. Južno od pro-
storije istražen je dječji grob (G159), a drugi dječji grob, koji
se dijelom koristi južnim zidom, istražen je u unutrašnjosti
prostorije (G160).
Istražen je i dio ispred pročelja crkve. Na tom prostoru
zbog složene stratigrafske situacije s više konstrukcijskih
i destrukcijskih faza istraživanje sporo napreduje, a prili-
kom ovogodišnje kampanje istražena su dva groba (G154,
G155), kako bi se njihova arhitektura mogla ukloniti i u
budućnosti u potpunosti istražiti sklop zidova, podzida i
urušenja pred zvonikom crkve. Kod obaju grobova radi se
o višestruko upotrebljavanim grobnicama, pri čemu su uni-
štene bočne strane te su se dva groba spojila pod pravim
kutom.
Nalazi nisu bili brojni kao u prethodnim kampanjama, što
ne iznenađuje s obzirom na stratigrafsku poziciju, a među
njima se mogu izdvojiti numizmatički nalazi iz 14. i 15. st.,
te nalazi prstenja (brončani pečatnjak, brončane neukra-
šene i kanelirane vitice) i metalni dijelovi odjeće (željezne
 Hrvatski arheološki godišnjak 13/2016

of the church, one room of the complex was completely

uncovered. It has several construction phases. There are
also two stone-built tombs and several walls, which run in
several directions along unexcavated parts of the site. Two
children`s graves were also investigated. Two grave with
successive burials in front of the church were excavated. A
total investigated surface is about 115 m2. There were not
many finds, but several finds stand out: numismatic finds
of the 14th and 15th centuries, rings, metal clothing items
and metal items of everyday purpose. This also includes a
fragment of a marble column that carried the construction
above a monumental Romanesque tomb.

Redni broj: 334

Grobovi 154 i 155 pred pročeljem crkve tijekom istraživanja (foto: J.
Šućur)
pređice i srebrni gumbi) te metalni predmeti svakodnevne
namjene (gotički ključ s brončanom glavom, potkova,
vilica, alatka za čišćenje motike – otik). Također je prona-
đen ulomak mramornog stupića, koji je nosio konstrukciju
iznad monumentalne romaničke grobnice (G75). Sav pro-
nađeni materijal privremeno je pohranjen u Arheološkom
praktikumu Sveučilišta u Zadru, gdje se analizira i priprema
za konzervaciju.
Ukupno je tijekom ovogodišnje kampanje istraživana povr-
šina od oko 115 m2. Istraženo je pet grobova, a uočena
su dodatna dva, koja ovom prilikom nije bilo moguće istra-
žiti. Veći dio iskopanog materijala iz prethodnih kampanja
uklonjen je s terena. Unutrašnjost crkve, istražena 2014. i
2015., pažljivo je zatrpana do visine koja će omogućiti kon-
zervaciju i vraćanje popločenja. S najvećeg dijela lokaliteta
uklonjena je vegetacija te bi teren, u suradnji s Općinom
Pakoštane i Parkom prirode Vransko jezero, trebao ostati
pristupačan posjetiteljima tijekom cijele godine.
Lokalitet: Perušić Benkovački – Kaštel Perušić
Naselje: Perušić Benkovački
Grad/općina: Benkovac
Pravni status: Z-7121
Razdoblje: SV, NV
Vrsta radova: dokumentiranje
Godine 2016. geoarheološki je snimljen lokalitet Kaštel
Perušić kod Benkovca. Voditelj radova bio je dr. sc. Hrvoje
Manenica (Arheološki muzej Zadar), a sudjelovali su i Marin
Ćurković (Zavičajni muzej Benkovac) i doc. dr. Branko
Mušič (GEARH d.o.o., Maribor).
Neinvazivnom metodom georadara obuhvaćeno je
cjelokup­no područje ostataka srednjovjekovnog kaštela
Perušić. Snimljeni su gabariti unutar kaštela i dijelovi
kaštela za koje se zna da su postojali, a danas se naziru

Literatura

Uglešić, Gusar 2014 A. Uglešić, K. Gusar, Rezultati dosa-

dašnjih arheoloških istraživanja Crkvine u Pakoštanima
(2006.-2012.), Glagoljica i glagoljašvo u biogradskom kraju
(ur. V. Čosić), Biograd – Zadar, 2014: 221 – 234.
Uglešić, Gusar 2015 A. Uglešić, K. Gusar, Pakoštane –
Crkvina, HAG, 11/2014, Zagreb, 2015.
Uglešić, Šućur, Gusar 2016 A. Uglešić, J. Šućur, K.
Gusar, Pakoštane – Crkvina, HAG, 12/2015, Zagreb, 2016.

prof. dr. sc. dr. h. c. Ante Uglešić

dr. sc. Jure Šućur
doc. dr. sc. Karla Gusar

Summary

Archaeological excavations of the site of Pakoštane-

Crkvina on the western coast of Vransko Lake were contin-
ued in the course of 2016. The excavations were focused
on the area to the north and NE of the church, and to, a
smaller extent, the area in front of it. In a dig to the SE Dokumentirani arhitektonski ostaci kaštela u Perušiću

608
 Zadarska županija, HAG 13/2016

pregledanog prostora iznosila je cca 140 m u dužinu i

cca 60 m u dubinu, tj. od obale prema jugu, zatvarajući
površinu od oko 8400 m2. U dubinu se išlo zbog dužine
predviđenog mola (Gat 1) od 35 m, što je nešto dulje od
ostataka starog mola.
Prije podmorskog rekognosciranja pregledavane su zračne
snimke (Arkod i Google). Na osnovi njih bilo je moguće
ustanoviti da se na mjestu na kojemu je predviđena grad-
nja mola nalazi nasip koji se od današnje obale (rive) pruža
u smjeru sjeveroistok-jugozapad. Na tim kartama njegova
dužina iznosi oko 45 m, a širina oko 10 m. Zato se posebna
pozornost posvetila upravo tom nasipu jer predviđeni gat u
sklopu 1. faze – 1. dijela sjeda upravo na njega.
Tijekom razgovora s domaćim stanovništvom, a potom
i podmorskih radova, utvrđeno je da je riječ o ostacima
starog mola, koji je tijekom Drugog svjetskog rata dignut u
zrak, o čemu je kazivao mještanin, gosp. Bruno Martinović,
umirovljeni djelatnik poduzeća Plovput u Zadru. O samom
događaju informaciju je dao gosp. Jurica Vučetić, dipl. iur.,
koji se već dugo bavi razdobljem Drugog svjetskog rata,
Kaštel Perušić iz zraka koji je rekao da su „zbog nepovoljnog razvoja situacije na
jugoistoku Europe, Nijemci 12. kolovoza 1944. započeli
na površini zemlje. Riječ je o ostacima cilindrične kule, koja s razaranjem obale i lučkih postrojenja koja im nisu bila
se izdizala u sredini kaštela, kapelici i pripadajućim vojno- nužno potrebna, a sa svrhom kako, u slučaju saveznič-
stambenim zgradama. kog desanta luke, ne bi bile za korištenje za duže vrijeme.
Ovim snimanjem dobit će se relevantni podaci o temelj- Toga dana uništeni su gatovi u Rogoznici, Primoštenu,
nim strukturnim ostacima kaštela prije budućih arheoloških Vodicama, Petrčanima i Privlaci”. Podatak o rušenju pro-
istraživanja. izlazi iz izvješća III. POS-a, upućenog Stožeru Mornarice,
a nalazi se na 488. stranici knjige Povijesna građa oko
dr. sc. Hrvoje Manenica bombardiranja Zadra u Drugom svjetskom ratu, Kazimira
Pribilovića.
Summary

A geophysical archaeological survey of the site of Kaštel

Perušić near Benkovac was conducted in the course of
2016. The survey encompassed the remains of a medi-
eval castle. They include the remains of a cylindrical tower,
which stood in the centre of the castle, as well as a chapel
and accompanying military and residential buildings.

Redni broj: 335

Lokalitet: Petrčane – podmorje ispred k.č. 1683, 1782
Naselje: Petrčane
Grad/općina: Zadar Zona arheološki pregledanog područja
Pravni status: –
Razdoblje: A, NV
Vrsta radova: rekognosciranje

Godine 2016. obavljen je podmorski pregled i rekognoscira-

nje, a potom i arheološki nadzor u sklopu izvođenja pomor-
sko-građevinskih radova na rekonstrukciji dijela obalnog
zida luke Petrčane. Voditelj radova bio je dr. sc. Smiljan
Gluščević (Arheološki muzej Zadar). Sredstva za istraživa-
nja osigurala je Županijska lučka uprava Zadar.

Rekognosciranje je obavljeno unutar zone obuhvata 1. faze

– 1. dijela, kojemu granice (osim same rive) čine k.č. 1683
na sjevernom dijelu obuhvata i produžetak (prema moru)
k.č. 1782 na južnom dijelu obuhvata. Ukupna površina Izgled prostora s vidljivim ostacima starog mola

609
 Hrvatski arheološki godišnjak 13/2016
Vjerojatan ostatak mlinskog kamena
Grlo amfore tipa Lamboglia 2
Prostor oko tog nasipa, čiji se vrh nalazi na 3 m dubine, sastoji
se od vrlo velikih i velikih nepravilnih kameno-betonskih blo-
kova. Veći kameni blokovi vezani cementom prvobitno su
zatvarali sjeverozapadnu stranu, što je i logično jer je bila izlo-
žena izravnom udaru sjeverozapadnih vjetrova. Zato je očito
da je taj nasip do pred kraj Drugog svjetskog rata služio kao
svojevrstan lukobran, odnosno privezište za manja plovila.
Dno je u predviđenoj zoni prekriveno manjim kamenom
uz obalu, među kojim se nalaze i veći samostalno stojeći
kameni blokovi nepoznatog podrijetla, ali ima i kamena
živca. Taj prvi dio dna u zoni od 15-ak metara od obale
prekriven je i sitnijim kamenom te morskom travom. Na
oko 2 m dubine počinje se javljati pijesak, unutar kojega
se također nalazi poneki veći kamen. Na osnovi pregleda,
ustanovljeni su minimalni arheološki ostaci, odnosno pred-
meti koji imaju kulturnu vrijednost.
610
Djelomično sačuvana tegula
Nešto dalje od vrha starog mola pronađena su dva veća,
šuplja željezna predmeta, desetak metara udaljena jedan
od drugog. Vjerojatno se radi o ostacima željeznih bitvi,
koje su bile ugrađene u mol, od kojih je jedna prilikom mini-
ranja možda pukla na dva dijela.
Uz samu današnju rivu nalazio se i veći polukružan, dosta
debeo kamen, sačuvan nešto manje od polovine. Vrlo je
vjerojatno da se radi o ostatku mlinskog kamena, nepozna-
tog kronološkog i topografskog postanja, premda se zbog
nedovoljne sačuvanosti (nema ostataka središnjeg otvora)
to ne može kazati s potpunom sigurnošću.
Vrlo blizu obale na sjevernom dijelu pregledanog pro-
stora nađeno je nekoliko ulomaka grubljih lonaca, ali i dva
ulomka iznutra, odnosno izvana glazirane keramike, koja
se može datirati u novi vijek. Njihovu točniju atribuciju valja
tek naknadno utvrditi.
Na južnom dijelu predmetne zone, oko 15 – 20 m od starog
mola nađeno je nekoliko ulomaka trbuha amfora različite
debljine i karakteristika, pa se sa sigurnošću mogu datirati
od 1. do 3./4. st. Nađeno je i jedno cjelovitije grlo amfore
tipa Lamboglia 2, uz koje su se nalazila još dva ulomka
keramike. Vrlo blizu amfore registrirana je i dijelom saču-
vana tegula.
Zaključno sa 6. prosinca 2016. započelo je nasipavanje
uz današnju rivu te razbijanje kamenitog dna. Posebna
je pozornost usmjerena na radove na mjestu budućeg
(i staroga) gata, gdje je nasipavanje bilo veće. Ondje je bilo
potrebno napraviti rampu po kojoj će se kretati bager, pa je
arheološki nadzor bio svakodnevan. Nadzirano je i buše-
nje, a potom bageriranje dna izvan nasutog dijela uzduž
današnje rive. Sve što je stroj vadio iz mora, poslije se upo-
trebljavalo za dodatno nasipavanje i poravnavanje terena.
Nije primijećeno da je prilikom radova izvađen bilo kakav
arheološki artefakt, odnosno da je devastiran prostor na
kojemu su nađeni arheološki ostaci.
dr. sc. Smiljan Gluščević
Summary
Underwater inspection and reconnaissance, followed by
archaeological supervision were carried out within the frame
of the construction works for the reconstruction of a seawall
 Zadarska županija, HAG 13/2016
of Petrčane harbour. The inspected area was 140 long,
encompassing a surface area of 8000 m2. In the southern
part of the inspected area identified were several fragments
of amphorae dating from the first to the turn of the fourth
century AD. Also found was a partly preserved tegula.
Redni broj: 336
Lokalitet: Povljana – rt Rastovac
Naselje: Povljana
Grad/općina: Povljana (otok Pag)
Pravni status: postupak u tijeku
Razdoblje: A
Vrsta radova: sustavno iskopavanje
U ožujku i travnju 2016. djelatnici Arheološkog muzeja
Zadar arheološki su istražili prostor rta Rastovac kod
Povljane (k.č. 2139/1, k.o. Povljana), predviđen za grad-
nju turističkog kamp-naselja investitora, tvrtke Nova
Camping d.o.o. Voditeljica istraživanja bila je Morana
Vuković, a stručnu ekipu činili su Timka Alihodžić, kusto-
sica Arheološkog muzeja Zadar, dokumentarist Robert
Maršić, dokumentaristica pripravnica Martina Petrić te
studenti arheologije sa Sveučilišta u Zadru: Petar Krnjus,
Ivan Klarić, Noemi Monteduro, Aleksandra Matura, Slavko
Šarčević, Marko Gašić, Tomislav Ivančić, Nikola Malnar,
Josip Jakopec i Dino Molnar.
Satelitska snimka rta Rastovac (Arkod) s označenim istraženim pozi-
cijama (izradio: R. Maršić)
611
Točkom T 23, utvrđenom tijekom rekognosciranja 2015.
(Vuković 2016), označen je pjeskovit humak veličine
cca 40x20 m u borovoj šumi na samom početku rta Rastovac,
iznad uvale Šepurinac, gdje se nalaze ostaci rimske vile (Jurić
2008; Kurilić 2011). Na površini humka pojavljuje se antički
keramički materijal, pretežito ulomci građevne keramike,
koji su ondje pronalaženi i tijekom prijašnjih rekognosciranja
(Oštarić, Kurilić 2013; Vuković 2016). Stratigrafija lokaliteta je
jednostavna. Humak se sastoji od debelog sloja pjeskovite
narančaste zemlje koji naliježe na kamen živac i nije prisutan
nigdje drugdje na prostoru rta Rastovac, osim na tome mjestu.
U središtu je istražena kamena struktura, koja se proteže
u smjeru sjeveroistok-jugozapad. Radi se o vapnenici pro-
mjera cca 4 m, dubokoj otprilike 1,50 m. Za temelje njezine
strukture iskorišten je kamen živac, na koji su „nasjeli” njezini
zidovi, dok je središnji dio uklesan u njega. Osim preostale
arhitekture vapnenice, pronađen je neiskorišten dio nedo-
voljno pečenog kamenja i ostaci paljevine unutar nje i s nje-
zine zapadne strane, gdje joj je vjerojatno bio otvor. U tom
kamenom nasipu pronađeno je dosta ulomaka keramike,
i to antičke građevne keramike, uglavnom tegula te nešto
ulomaka amfora. U prostoru unutar vapnenice, na dubini od
80-ak cm od njezina vrha, a u sloju morskog pijeska, prona-
đeni su sporadični fragmenti kostiju, vjerojatno ljudskih.
Južno i jugozapadno od vapnenice pronađena su dva cje-
lovita groba.
Grob 1 sadrži jednostavan kosturni ukop u zemlju, bez
grobne strukture i bez priloga. Pokojnik je položen na leđa
Pjeskovit humak prije istraživanja (foto: M. Vuković)
Vapnenica i grob 2, pogled iz zraka (foto: R. Maršić)
 Hrvatski arheološki godišnjak 13/2016
Vapnenica nakon istraživanja (foto: M. Vuković)
Grob 1 (foto: M. Vuković)
u smjeru sjeveroistok (glava) – jugozapad, s ispruženom
desnom rukom, dok je lijeva položena na prsa, a kosti
glave nedostaju.
Grob 2 nalazi se jugozapadno od vapnenice, u produžetku
nakupine otpadnog materijala. Konstrukcija groba sasto-
jala se od kamenja postavljenog na nož u ovalni oblik,
a međuprostor je zapunjen manjim i većim nagorenim
kamenjem te ulomcima potpuno izgorenog kamena, kao
i grumenjem gorene zemlje. Kostur je položen na leđa, s
glavom u smjeru sjeverozapada. Jako je loše očuvan, pa
mu se osim lubanje i dijela nogu pronalazi tek pokoji komad
lijeve nadlaktice, a kosti abdomena u potpunosti izostaju,
osim u vidu sitnih izmrvljenih fragmenata. Priloga nema.
Jugozapadno od vapnenice otkriven je sloj stvrdnutog
vapna površine cca 5 m2, a debljine oko 10 cm. Prokopom
je utvrđeno da nema arheoloških ostataka unutar tog sloja
ili ispod njega.
Osim istraživanja na pjeskovitom humku, otvorene su i dvije
probne sonde na mjestima koja su rekognosciranjem 2015.
utvrđene kao točke T 1 i 2. Na objema se pozicijama radi
o uzdignućima u odnosu na okolni prostor te su bile ozna-
čene kao potencijalni humci ili nasipi. Na njima su otvorene
sonde veličine otprilike 3 m2, dubine 30, odnosno 70 cm.
U objema se sondama iskopavalo do kamena živca, utvr-
đeno je da je sloj sterilan, bez arheoloških struktura ili
nalaza.
612
Grob 2 (foto: R. Maršić)
Literatura
Jurić 2008 M. Jurić, Povljana (općina), HAG, 4/2007,
Zagreb, 2008.
Kurilić 2011 A. Kurilić, Otok Pag (južni dio), HAG, 7/2010,
Zagreb, 2011.
Kurilić 2011a A. Kurilić, Otok Pag od pretpovijesti do kraja
antičkog razdoblja, Toponimija otoka Paga, 2011.
Oštarić, Kurilić 2013 I. Oštarić, Anamarija Kurilić,
Arheološka karta otoka Paga, Novalja, 2013.
Vuković 2016 M. Vuković, Povljana – rt Rastovac, HAG,
12/2015, Zagreb, 2016.
Morana Vuković
Summary
Archaeological excavations in the area of the Cape Rastovac
near Povljana were conducted in the course of 2016. Three
positions were investigated. The most interesting is the posi-
tion of a sandy motte, on the surface of which Antiquity pot-
tery was found, whilst other two locations did not yield results.
The excavations of the motte revealed a stone structure, in
fact a stone kiln. Inside the kiln there were the remains of
unfired stone, coal and fragments of Antiquity construction
ceramics and amphorae as well as scarce bone finds. Two
graves were found to the south and SW of the kiln. Both
were simple skeletal burials without grave offerings.
Redni broj: 337
Lokalitet: Privlaka – Soline
Naselje: Privlaka
Grad/općina: Privlaka
Pravni status: P-5420
Razdoblje: SV
Vrsta radova: sustavno iskopavanje
Od 9. svibnja do 10. lipnja 2016. trajala su arheološka istra-
živanja na položaju Soline u Privlaci sjeverozapadno od
Nina. Voditelj istraživanja bio je dr. sc. Jure Šućur, djelatnik
Odjela za arheologiju Sveučilišta u Zadru. Stručnu ekipu
 Zadarska županija, HAG 13/2016

Rt Soline s istraženim objektom i tragovima solane pod morem (foto: J. Šućur)

činila je i doc. dr. sc. Karla Gusar, također s Odjela za arhe-

ologiju, a potrebno je spomenuti i pomoć Mate Mustaća,
dipl. arheo. i prof. pov. Dio stručnih, kao i fizičke radove,
obavili su studenti arheologije Sveučilišta u Zadru: Dario
Brajković, Marko Matešić, Petra Nikolić, Ivan Višnjić, Ivan
Klarić, Martina Korić, Filip Vukres, Tomislav Ivančić, Zrinka
Vekić, Leona Mišić, Marko Gašić te diplomirani arheo-
lozi Filipa Jurković Pešić i Renato Babić. Konzervatorski
nadzor obavio je Ivan Matković iz Konzervatorskog odjela
u Zadru. Istraživanja je financirala Općina Privlaka.

Toponim Soline označava nizak rt u blizini mosta za otok

Tlocrt istraženog objekta (geodetska snimka: J. Šućur, Renato Babić;
crtež: J. Šućur)
Vir, u sjeverozapadnom dijelu općine Privlaka. Na tom se
rtu, na njegovoj sjeverozapadnoj obali i u plitkom moru
pokraj nje, nalaze ostaci zidova s brojnim ulomcima antič-
kih keramičkih posuda (amfore) i građevnih elemenata
(tegule), dok su se na suprotnoj obali nalazili ostaci izdu-
ženog objekta, čiji je jugozapadni dio označen kao crkva
sv. Kristofora. Naime, Zdenko Brusić 1973. objavio je prvu
arheološku topografiju Privlake i tada je, na temelju analize
povijesnih izvora koji spominju crkvu, ostatke zidova prona-
đene na rtu Soline pripisao ostacima crkve sv. Kristofora,
čiji položaj nije bio poznat, a u starijoj se literaturi ubicirala
u okolicu Nina ili u sam Nin. Navedeni položaj odgovarao je
bitnim karakteristikama iz očuvanih povijesnih dokumenata
– ostaci su bili na obali mora, pokraj solana i „uz put” koji je
iz Nina vodio prema Viru (Brusić 1973).
Prije početka istraživanja objekt je bio vidljiv kao izdužen
pravilan nanos kamena uz jugoistočnu obalu rta, a na jugo-
zapadnom dijelu objekta u površinskom sloju bili su uočljivi
pročelni i dva bočna zida vezana žbukom, dok su se na

613
 Hrvatski arheološki godišnjak 13/2016
Prijedlog rekonstrukcije krajolika na prostoru Gaza u srednjem vijeku
(izrada: F. Domazetović, J. Šućur)
većem sjeveroistočnom dijelu na osnovi kamenog nanosa
mogle pretpostaviti zidane konstrukcije ispod nanosa.
Nakon dokumentiranja zatečenog stanja iskopavanje je
započelo uklanjanjem vegetacije na južnom dijelu objekta
(pretpostavljena crkva). Uslijedilo je dizanje humusa i prvog
sloja zemlje pred pročeljem objekta, a zatim uz bočne zidove.
U unutrašnjosti su najprije uklonjeni samo viši dijelovi, koji su
se nalazili uz zidove, a zatim je uslijedilo iskopavanje na pro-
storu gdje se očekivala apsida crkve. Dio zapadnog bočnog
zida lomi se prema istoku, ali takav ne postoji na suprotnom
zidu, a na samoj sredini ne postoje tragovi apside. Na oba
bočna zida vezana žbukom nastavlja se suhozidna kon-
strukcija. Iskopavanje je zatim nastavljeno prema sjeveru,
kako bi se u potpunosti definirao objekt. U nižem sloju uz
istočni zid, bliže obali mora, uočen je suhozidni podzid.
Arheološkim istraživanjima u potpunosti je definiran
pravokutan objekt vanjskih dimenzija 26,5x8,5 m, unu-
trašnje površine oko 111 m2. Uočljive su najmanje dvije
faze – jugozapadni dio, građen kamenom vezanim žbukom,
gdje su zidovi debeli 95 – 110 cm, i sjeveroistočni građen
suhozidnom tehnikom, debljine 185 – 225 cm, čija je unu-
trašnja strana bila ožbukana. U južnom dijelu očuvani su i
dijelovi žbukane podnice uz bočne zidove, a po sredini u
nižem sloju nalazi se naboj od kamena.
U sjeveroistočnom, suhozidnom dijelu objekta, uočen je
jedan pregradni zid, čiji je zapadni dio lošije očuvan pa nije
siguran njegov potpun opseg. Na sjeverozapadnom uglu
objekta definiran je ulaz, koji je u jednom trenutku vjero-
jatno bio zazidan.
Pokretni su nalazi malobrojni, a najvećim su dijelom pro-
nađeni u sloju iznad naboja podnice južnog dijela objekta.
Većinom je riječ o ulomcima glaziranih keramičkih posuda,
koje se mogu datirati od sredine 14. st. do 16. st. Sav pro-
nađeni materijal privremeno je pohranjen u Arheološkom
praktikumu Sveučilišta u Zadru.
U trenutku kada je postalo jasno da se vjerojatno ne radi o
ostacima crkve sv. Kristofora, počelo se razmatrati gdje bi
se ona mogla nalaziti. Kao najizglednija lokacija nametnuo
se otočić Školjić, sjeveroistočno od rta Soline pa je otočić
snimljen, kao i cijela obalna linija tog dijela Privlačkog
poluotoka. Na samom otočiću uočeni su tragovi nekoliko
objekata, koji su zatim provjereni na samom terenu. To je
614
rezultiralo otkrićem objekta koji je najvjerojatnije crkva sv.
Kristofora. Naime, na sjevernom rtu otočića u blizini većeg
i jasno vidljivog objekta u humusu se ocrtava manji pravo-
kutan objekt s pravokutnom apsidom na istoku. S obzirom
na tlocrt i poziciju koja odgovara podacima iz povijesnih
izvora, najvjerojatnije se radi o sakralnom objektu, odno-
sno crkvi sv. Kristofora.
S obzirom na dimenzije, činjenicu da je sjeveroistočni dio
ožbukan s unutrašnje strane, nedostatak nalaza uobičaje-
nih prilikom istraživanja sakralnih i fortifikacijskih objekata,
a ponajviše s obzirom na ostatke kristalizacijskih bazena
u plitkom moru uz sam objekt s njegove istočne strane,
istraženi objekt najvjerojatnije je služio kao skladište sred-
njovjekovne solane.
Osim dokumentacije samog objekta, dokumentirani su i
ostaci bazena, koji se sastoje od većeg vanjskog nasipa, te
pregrada bazena unutar tog prostora. Vanjski nasip izdiže
se iznad razine dna mora, a njegov se vrh nalazi oko 70 cm
ispod razine današnje plime, što odgovara srednjovjekov-
noj razini mora. Unutrašnje su pregrade vjerojatno također
građene od kamena, ali su prekrivene morskom vegetaci-
jom i ne izdižu se nad razinom dna mora.
Tijekom prošlosti promjene razine mora bitno su mijenjale
izgled razmatranog prostora. Radi se o prostoru Gaza – plitkog
mora između otoka Vira i Privlake. Sudeći po današnjem reljefu
u odnosu na promjene razine mora te kartografske prikaze
starije od 17. st., današnji otok Vir bio je spojen s Privlačkim
poluotokom na prostoru rta Kulina. Ostatak te kopnene pre-
vlake čini otok Školjić, koji se nalazi sjevero­istočno od mjesta
istraživanja. Prema tome, rt Soline prije dizanja morske razine
bio je dio kopna te je s južne strane zatvarao veliku i plitku
uvalu (Lončar, Šućur, Domazetović 2016). Uz glinovitu pod-
logu, to je omogućilo iskorištavanje uvale za podizanje krista-
lizacijskih bazena solane uz koju je podignut istraženi objekt.
Upravo je to najvažniji rezultat – prvo arheološko istraživanje
srednjovjekovnog skladišta soli u Hrvatskoj, a svakako je bitna
i (re)ubikacija crkve sv. Kristofora.
Literatura
Brusić 1973 Z. Brusić, Privlaka kod Zadra, arheološko-
topografski podaci, Radovi Instituta Jugoslavenske akade-
mije znanosti i umjetnosti, sv. XX, Zadar, 1973: 419 – 446.
Lončar, Šućur, Domazetović 2016 N. Lončar, J. Šućur,
F. Domazetović, ArchaeologicalSites as an Indicator
of Enviromental Changes – Examples from Northern
Dalmatia, 24th International Karstological School „Classical
Karst”, Paleokarst, Postojna, Slovenija, 2016.
dr. sc. Jure Šućur
Summary
Archaeological excavations of a building located at Cape
Soline in Privlaka were conducted in the course of 2016. It
is an assumed location of the church of St Christopher. The
investigated building can be associated with medieval salt
pans whose remains are located in the shallow cove. Scarce
finds can be dated from the mid-14th to the 16th centuries,
whilst the remains of architecture belong to at least two
phases. The find of a building with a rectangular apse on the
 Zadarska županija, HAG 13/2016
islet of Školjić is an additional argument that the abovemen-
tioned building is not the church of St Christopher.
Redni broj: 338
Lokalitet: Privlaka – uvala Tiraboškovića
Naselje: Privlaka (Batalaže)
Grad/općina: Privlaka
Pravni status: –
Razdoblje: A
Vrsta radova: probno sondiranje
Od 4. do 7. listopada 2016. trajalo je probno arheo-
loško sondiranje na arheološkom lokalitetu u dnu uvale
Tiraboškovića na prostoru Batalaže u Privlaci, na k.č. 8200
i 8209, k.o. Privlaka. Arheološki lokalitet zaštićen je važe-
ćim prostornim planom Općine Privlaka. Voditelj arheološ-
kog sondiranja bio je Damir Martinov, dipl. arheo., iz tvrtke
Arheolog d.o.o. iz Ugljana, a stručnu i tehničku ekipu činili
su Mario Bodružić, dipl. arheo., Jelena Burić, dipl. arheo. i
Nikola Malnar, student arheologije.
Arheološki lokalitet nalazi se na prostoru Batalaže, između
zaseoka Mletak i Sebačevo, u dnu uvale Tiraboškovića. Na
Položaj lokaliteta na topografskoj karti
Sjeverozapadni ugao antičke građevine (foto: J. Burić)
615
Ulomci rimske opeke i keramike prikupljeni u sondi 2 (foto: J. Burić)
lokalitetu su u profilu čitave obale (u dužini od oko pedeset
metara) vidljivi ostaci antičke arhitekture: dijelovi podnice
ukrašene mozaikom i nekoliko zidova širine šezdesetak
centimetara. Navedene su strukture razlokane i djelomično
dislocirane abrazivnim djelovanjem mora. Lokalitet do sada
nije sustavno istraživan i jedina saznanja o njemu teme-
lje se na pisanju profesora Z. Brusića, koji je smatrao da
su spomenute strukture pripadale „prednjoj, prema moru
okrenutoj” strani antičke zgrade.
Cilj probnog sondiranja bio je ustanoviti stratigrafiju pod-
ručja u neposrednoj blizini lokaliteta, gdje se planira gradnja
stambenog naselja. Zbog toga je smještaj probnih sondi bio
diktiran rasporedom planiranih stambenih jedinica. Strojnim
iskopom otvoreno je jedanaest sondi ukupne površine
208 m2. Prosječna dubina iskopa iznosila je 50 – 60 cm.
U svim je sondama vertikalna stratigrafija bila ista: iznad
geološke osnove – zdravice (sj 3) nalazio se sloj srednje
kompaktne crvenkasto-smeđe zemlje (sj 2), a poviše njega
rahao sloj obrađivane zemlje – oranice (sj 1). Oba su gornja
sloja bila vrlo slična po boji i sastavu zemlje i, suprotno
očekivanjima, siromašna pokretnim arheološkim nalazima.
Nađeno je 29 komada ulomaka rimske opeke i keramike.
Najveća količina nalaza prikupljena je u sondama 2, 6 i
9. Pokretni materijal bio je podjednako rasprostranjen i u
sloju oranice i u sloju ispod njega te je vjerojatno obradom
zemlje dospio s užeg područja lokaliteta.
Arheološki je najzanimljivija bila sonda 2. Na njezinu južnom
kraju otkriven je rub spomenute antičke građevine, točnije
spoj najzapadnijeg u profilu obale vidljivog zida i vjerojatno
vanjskoga sjevernog perimetralnog zida tog objekta. Oba zida
izvedena su od lomljenca vezanog žbukom. Budući da su
se navedene strukture nalazile na samom rubu otkupljenog
zemljišta, nije ih bilo moguće otkriti u čitavoj dužini. No ipak,
nakon sondiranja može se zaključiti da arheološki ostaci vid-
ljivi u profilu obale ne pripadaju prednjoj „morskoj”, nego stra-
žnjoj „kopnenoj” strani antičkog objekta, odnosno da je objekt
bio položen puno južnije nego što se do sada pretpostavljalo.
Literatura
Brusić 1973 Z. Brusić, Privlaka kod Zadra, Arheološko-
topografski podaci, (ur. G. Novak i V. Maštrović), Radovi
instituta JAZU u Zadru, 20, Zadar, 1973: 419 – 446.
Damir Martinov
 Hrvatski arheološki godišnjak 13/2016

Summary samu zonu nalazi navedeni arheološki lokalitet, odnosno

Probe archaeological excavation of the seabed in the cove
of Tiraboškovića in the territory of Batalaža in Privlaka were
conducted in the course of 2016. The profile of the entire
coastline (about 50 m long) exhibits the remains of Roman
architecture: parts of flooring decorated with mosaic and
several walls, which were about 60 cm wide. The aim of
probing was to establish a stratigraphy of the area near the
site where apartment buildings had been planned. Eleven
probes, with a total surface area of 208 m2, were opened.
The most interesting archaeological finds were in probe 2,
where the remains of an edge of an Antiquity building were
found. However, the archaeological remains visible in the
profile of the coast do not belong to the front (sea-facing),
but to the rear (land-facing) part of the Antiquity building,
i.e. the building is located more to the south than it was
originally assumed.
da na prostoru budućeg poljoprivrednog polja nije bilo arhe-
oloških istraživanja, Konzervatorski odjel u Zadru odredio
je posebne konzervatorske uvjete kojima je propisan arhe-
ološki pregled budućih poljoprivrednih nasada.
Terenski pregled prostora gradnje budućih poljoprivrednih
nasada koncentriran je na prostor omeđen lokalom cestom
Vrana – Radašinovci na jugozapadnoj strani, arheološkim
lokalitetom Gradina Samograd na sjeveroistočnoj strani i
zapadno izvorom vode Škorobić.
Radi se o krškom krajoliku, neravnanom terenu prože-
tom kamenim strukturama, dijelom gusto pokrivenom
raslinjem (smreka, grab) visine do 2 m. Na zapadnom je
dijelu prostora teren minimalno prekriven raslinjem, ali je
prožet kamenim strukturama. Istočni dio prostora nedavno

Redni broj: 339

Lokalitet: Radašinovci – k.č. 421, 454 i 522
Naselje: Radašinovci
Grad/općina: Benkovac
Pravni status: Z-6422
Razdoblje: P, A
Vrsta radova: rekognosciranje

Od 16. do 21. svibnja 2016. pregledavana je lokacija budu-

ćeg poljoprivrednog polja na dijelu k.č. 421, dijelu k.č. 454
i dijelu k.č. 522, k.o. Radašinovci, sjeveroistočno od izvora
Škorobić u Vrani, uz cestu Vrana – Radašinovci. Ukupna
planirana površina poljoprivrednog polja iznosi 21,2 hek-
tara. Voditelj istraživanja bio je Marin Ćurković, dipl. arheo.,
a sudjelovali su Marina Jurjević, dipl. arheo. i prof. geografije
te dva studenta Odjela za arheologiju Sveučilišta u Zadru.

Područje između sela Radašinovaca i Vrane, pod koje

spada predmetno područje, bogato je važnom arheološ-
kom i kulturnom baštinom (Gradina Samograd, Z-6422),
stoga je cijelo područje proglašeno arheološkom zonom.
S obzirom na to da se na samom predmetnom polju i uz Ostaci zida

Gradina Samograd Kamena gomila

616
 Zadarska županija, HAG 13/2016
je opožaren te su vidokrug i prohodnost terena izvrsni.
Kroz trećinu terena paralelno s lokalnom cestom pruža
se zemljana jaruga od izvora Škorobić prema istoku i selu
Radašinovcima.
Središnji dio preglednog polja prekriven je makijom srednje
gustoće. Istočni dio predmetnog polja prekriven je gustim
raslinjem visine preko 3 m. Rubni do preglednog polja uz
lokalnu cestu relativno je bez raslinja, dijelom opožaren te
prekriven kamenim strukturama.
Na zapadnom dijelu pregledanog polja, odmah na početku
pregleda uočen je kameni suhozid dužine 30-ak m, širine
3 m, koji se pruža u smjeru istok-zapad. Nedaleko od
njega pa prema uzvišenju na sjevernoj strani polja uočene
su redom kamene gomile različitih veličina. Neke od njih
povezane su suhozidnim gradnjama. Dalje zapadno prema
nastavku preglednog polja uočena su, zahvaljujući opo-
žarenosti polja i dobroj vidljivosti, dva velika kamena zida
građena od velikih nepravilnih blokova u dužini od 20-ak m,
koji tvore ulaz prema gradini. Prilikom pregledavanja zrač-
nih snimki prostora i povezivanjem nalaza uočeno je da
je riječ o gradini omeđenoj kamenim suhozidnim bede-
mom, na kojoj se nalazi velika količina kamenih gomila.
Predmetno polje obuhvaća veći dio utvrđene gradine.
U daljnjem nastavku polja istočno od gradine uz sjeverni
rub zemljane jaruge uočeni su kameni zidovi, koji su služili
kao terase i na jednom je dijelu uočena moguća komuni-
kacija (put?).
Na središnjem dijelu predmetnog polja, sjeverno od jaruge
koja se smanjuje prema istoku, nađeno je nekoliko kame-
nih gomila omeđenih kamenom zidanom konstrukcijom
od klesanog kamenja, dugom 10 m. Nadalje prema istoku
uočena je konstrukcija od nekoliko gomilica i zida, na
čijoj se površini pojavljuje keramika. Sjeverno od te loka-
cije pruža se usjek koji prolazi pored kamenog zida od
klesanaca, sačuvanog u dužini od 12 m i širini od 1,2 m.
Najvjerojatnije se radi o komunikaciji sjever-jug, koja je
vodila prema gradini Samograd (Zamina). Uz usjek je pro-
nađeno nekoliko kamenih gomila.
Cijeli je prostor prekopan zahvaljujući lopovima s detekto-
rima metala, zbog čega se u tlu vide brojne rupice stare
nekoliko dana, što dodatno potvrđuje arheološke nalaze.
Južno od jaruge pronađena je jedna kamena gomila, koja
je dijelom devastirana. Radi se o polovici tumula promjera
preko 20-ak m.
Uz današnju lokalnu cestu uočeni su tragovi kamenih
gomila razbacanih na širem području koje su devastirane
gradnjom lokalne ceste, ali se na njima nalazi dosta ulo-
maka keramike.
Istočni dio pregledanog polja prekriven je gustom šumom
smreke i crnike te se radi o tipičnom krškom krajoliku.
Uočen je vatrogasni put te se njime i lokalnom cestom
omeđuje prostor na kojem nisu pronađeni nikakvi tragovi
arheološke, kulturne, prirodne ni etnografske baštine.
Svi pronađeni objekti numerirani su prema smještaju u pro-
storu, odnosno prema nalasku.
Literatura
Brusić 1978 Z. Brusić, Biogradsko područje,
Rekognosciranje gradina, Arheološki pregled, br. 27,
Ljubljana, 1987: 166, 167.
617
Nedved 1990 B. Nedved, Biogradski kraj u rimsko doba,
Biogradski zbornik, Zadar, 1990: 213 – 246.
Marin Ćurković
Summary
In the course of May 2016, an archaeological survey was
conducted in the area of a future arable land on parts of
cadastral parcels on 421, 454 and 522, cadastral munici-
pality of Radašinovci, NE of the Škorobić stream in
Vrana, along the road between Vrana and Radašinovci.
The inspection has revealed the remains of drywalls and
numerous stone mounds all over the area.
Redni broj: 340
Lokalitet: Rogovo – crkva sv. Roka (Mihovila)
Naselje: –
Grad/općina: Sv. Filip i Jakov
Pravni status: Z-1228
Razdoblje: SV
Vrsta radova: geofizičko istraživanje
Od 22. do 24. listopada 2016. trajala su geofizička istraži-
vanja na području lokaliteta Rogovo, s crkvom sv. Roka,
nekadašnjom crkvom sv. Mihovila, koji se nalazi u zaleđu
Sv. Filipa i Jakova. Lokalitet je smješten na kosi okrenutoj
prema sjeveru, na parceli k.č. 2286, k.o. Sv. Filip i Jakov,
koja je vlasništvo Zadarske nadbiskupije, Župnog ureda
Sv. Filip i Jakov. Istraživanje je organizirano u okviru surad-
nje Zavičajnog muzeja Biograda na Moru, odnosno ravna-
telja Draženka Samardžića i vanjskog suradnika muzeja
Saše Vitalea, mag. arheo., a geofizička mjerenja obavio je
dr. sc. Branko Mušič.
Danas na znanstvenom nivou postoje povijesne spoznaje
te obrađena povijesna građa o Rogovu. Nasuprot tome,
nedostaju adekvatna arheološka istraživanja i sustavno pri-
kupljena arheološka građa, koja bi dala materijalnu potvrdu
dosadašnjih povijesnih podataka. Kao rezultat geofizičkog
istraživanja očekuje se izrada mapa terena koja bi prika-
zivala sve arheološke strukture na tom prostoru, čime bi
se stvorila baza za poznavanje arheologije na lokalitetu
Rogovo. Osim znanstvenog zadatka, stalna je potreba i
aktualiziranje lokaliteta Rogovo kao jednog od najvažnijih
srednjovjekovnih lokaliteta u biogradskoj regiji koji svojom
važnošću nadilazi regionalne okvire te zauzima bitno
mjesto na karti srednjovjekovlja centralne i južne Europe.
Terenska mjerenja georadarskom metodom (GSSI
SIR3000, 400 MHz antena) zahvatila su površinu od
3500 m2. Vremenski uvjeti i stanje površine bili su optimalni
za georadarska istraživanja pa na georadarskim profilima
nije vidljiv štetan utjecaj povišene vlažnosti zemljišta. Na
svim površinama istraženima georadarskom metodom
udaljenost između paralelnih profila bila je 0,5 m, a veličine
kvadranata prilagođavale su se situaciji na terenu.
Radi lakše orijentacije, istražena površina ima južnu stranu
duž fiksne ograde na međi parcele uz koju prolazi maka-
damski put. Slijedi postavljena linija duž zapadne strane
 Hrvatski arheološki godišnjak 13/2016

Georadarski signali na različitim intervalima dubine za cijelu istraženu površinu u okolini crkve sv. Roka (Mihovila); upotrebljavan je kontrastan
prikaz bojene palete za naglašavanje bolje sačuvanih, odnosno masivnijih ostataka arhitekture

ispred pročelja crkve, koja obuhvaća prostor s ostacima
zidova, više neravnina te brežuljcima za koje se pretpo-
stavlja da nisu geološkog podrijetla. Nadalje, istraživana
površina obuhvaća područje sjeverno od Sv. Roka, koje
se nakon zaravni oko crkve blago spušta. Taj je dio terena
ravan, bez vidljivih neravnina ili brežuljaka, a na dijelo-
vima na površinu izbija i geološka podloga. Linija istraži-
vanja na istočnoj strani postavljena je na način da prolazi u
podnožju neravnog terena na kojemu je sagrađena crkva
sv. Roka i zahvaća sve nepravilnosti na terenu. Na vrhu
zaravni u blizini crkve postoje obrisi zidova, ističe se kut
lijepo klesanog širokog bedema nakošenih stranica. Nakon
snimanja velikog pravokutnog prostora, površina je proši-
rena prema istoku u obliku uskog dugačkog pravokutnika,
koji prolazi preko blagog spusta prema zaravni u čijem se
središtu nalazi bunar.
Na području Kv_1, sjeverno uz crkvu sv. Roka prevlada-
vaju točkasti, odnosno manji izometrični signali, koji se
pripisuju ostacima grobova. Ne može se isključiti moguć-
nost da se radi o prirodnim oblicima u geološkoj podlozi
od vapnenca, ali takve georadarske anomalije nisu prepo-
znate na drugim mjestima pa ta činjenica nekako naglašava
mogućnost da se stvarno radi o grobovima ukopanima u
manjim depresijama u vapnencu. Slično kao na području
Kv_3, gdje se nalazi najveći dio arhitektonskog kompleksa,
i na području Kv_4 vrlo se jasno vide ostaci arhitekture,
odnosno jedna veća prostorija. Na područjima Kv_2 i Kv_5
nisu moguće pouzdane interpretacije. To se osobito odnosi

618
 Zadarska županija, HAG 13/2016
na područje 5, gdje karakter georadarskih signala upućuje
više na prirodnu sredinu, odnosno geološku podlogu od
vapnenca plitko ispod današnje površine.
Preliminarne snimke geofizičkog istraživanja otkrile su više
različitih arheoloških struktura, kompleks zidova i mjesta
na kojim se uočavaju koncentrirani arheološki ostaci. Na
snimkama je utvrđeno da se lokalitet širi izvan istraži-
vane površine, što upućuje na veličinu lociranog objekta.
Snimljeni široki zidovi zatvaraju velik pravokutan prostor,
što upućuje na ostatke fortifikacije, a u prilog tezi da se
radi o kaštelu govori i zakošenje vanjske strane bedema.
Kaštel je najvjerojatnije nastao u doba Venecije, u vrijeme
utvrđivanja tog dijela Dalmacije zbog Osmanske opasnosti,
a slični zidovi nalaze se na utvrdi Fortica ljetnikovca De
Soppe na otoku Babcu. Snimka nadalje pokazuje da se
uz istočni rub kaštela nalazila manja crkva s polukružnom
apsidom, vjerojatno crkvica sv. Mihovila. Sličan položaj
ima i crkva sv. Ante, naslonjena na bedeme benkovačkog
kaštela, iako po sadašnjim podacima iz mlađeg doba. Na
široke zidove u Rogovu nastavlja se ograđeno pravokutno
dvorište, gdje sjeveroistočna i sjeverozapadna stranica
čine zidove današnje crkve sv. Roka.
Te spoznaje obvezuju na nastavak geofizičkih istraživanja
na ostatku parcele, ali i planiranje izrade manjih kontrolnih
Položaj površina istraženih georadarskom metodom (Kv_1 – Kv_5)
na području crkve sv. Roka (Mihovila) na Rogovu
619
sondi koje bi potvrdile saznanje o strukturama na dijelo-
vima lokaliteta. Rezultati ovih geofizičkih istraživanja daju
uvid u trenutačno stanje lokaliteta te su najkvalitetnija pod-
loga za buduća arheološka istraživanja i zaštitu.
Literatura
Mušič 2016 B. Mušič, Izvješće o geofizičkim istraživanjima
na lokalitetu Sv. Filip i Jakov – Rogovo, Prostor oko crkve
Sv. Roka, Rezultati istraživanja georadarskom metodom,
Gearh d.o.o., Maribor, 2016.
dr. Branko Mušič
Saša Vitale
Summary
Geophysical surveys of the site Rogovo with the church of
St Roko, previously dedicated to St Michael, in the hinter-
land of Sveti Filip and Jakov, were conducted in the course
of October 2016. The surveys were conducted with the use
of geo-radar method (GSSI SIR3000, 400 MHz antenna)
over an area of 3500 m2. Preliminary results of the geo-
physical survey show several different archaeological
structures, a complex of walls and locations with concen-
trated archaeological remains. The site spreads outside
the surveyed area. The recorded wide walls form a large
rectangular area, which points to the remains of a fortifica-
tion. The slanted outer face of the curtain walls also sup-
ports the thesis that the complex represents a castle. The
castle was probably built during the Venetian governance
when this part of Dalmatia was fortified due to the Ottoman
danger. The recording also shows a small church with a
semi-circular apse along the eastern edge of the castle,
probably the church of St Michael. The encircled rectan-
gular courtyard extends from the wide walls in Rogovo,
and constitutes the NE and NW walls of today`s church of
St. Roko.
Redni broj: 341
Lokalitet: Stari grad Pag
Naselje: –
Grad/općina: Pag (otok Pag)
Pravni status: –
Razdoblje: SV
Vrsta radova: terenski pregled
Od 24. lipnja do 20. srpnja 2016., tijekom šest radnih dana,
organizirano je više kampanja arheološkog rekognoscira-
nja na širem području Staroga grada Paga. Voditelj rekog­
nosciranja bio je dr. sc. Hrvoje Manenica iz Arheološkog
muzeja u Zadru, a sudjelovali su muzejski dokumentarist
Robi Maršić i troje studenata arheologije Filozofskog fakul-
teta u Zadru.
Prilikom rekognosciranja primijenjena je metoda
„Intensive feeld survey”, na način da se pronađeni mate-
rijal bilježio statistički, a u iznimnim se slučajevima priku-
pljao. Područje rekognosciranja podijeljeno je u traktove,
 Hrvatski arheološki godišnjak 13/2016
Primjerci sakupljenog pokretnog arheološkog materijala
Područje rekognosciranja s dijelom traktova
ukupno njih 28. Pronađeni arheološki materijal dati-
ran je u srednji vijek. Prije svega zastupljen je grubom
kuhinjskom keramikom, glaziranom stolnom keramikom i
ostacima crijepa. Metalni nalazi zastupljeni su željeznim
čavlima i troskom. Osim pokretnih nalaza, dokumentirani
su arhitektonski ostaci, kao što su kloake, bunari, ostaci
komunikacija i bedema.
Pronađeni arheološki materijal i ostaci zidova će se klasi-
ficirati prema označenim traktovima, kako bi se dobio uvid
u funkciju i namjenu određenih dijelova grada. Cilj je takva
rekognosciranja uz pomoć arheoloških istraživanja pojedi-
nih dijelova naselja dobiti idejnu rekonstrukciju grada.
dr. sc. Hrvoje Manenica
620
Summary
Several campaigns of archaeological reconnaissance of a
wider territory of the Old Town of Pag were conducted in the
course of 2016. Archaeological finds mainly belong to the
medieval period and include coarse kitchenware, glazed
tableware and roof tiles. Metal finds include iron nails and
slag. Also revealed were architectural remains such as a
sewer system, wells, the remains of roads and curtain walls.
Redni broj: 342
Lokalitet: Šibuljina – gradina Sv. Trojice
Naselje: Šibuljina
Grad/općina: Starigrad
Pravni status: Z-6113
Razdoblje: P, A
Vrsta radova: probno iskopavanje
Od 23. do 28. listopada 2016. Arheološki muzej u Zagrebu
sondažno je istražio arheološku zonu Gradina Sv. Trojice kod
naselja Šibuljina, oko 6 km sjeverno od Starigrada – Paklenice.
Voditelj istraživanja bio je dr. sc. Ivan Radman-Livaja iz
Arheološkog muzeja u Zagrebu, a stručnu ekipu činili su
arheolozi Ozren Domiter, Nina Gostinski, Hana Ivezić i Andrej
Sabljić. Financijska sredstva osigurali su Arheološki muzej u
Zagrebu i Turistička zajednica općine Starigrad.
Otvorena je jedna sonda ukupne površine oko 3 m2, na
k.č. 791/3, k.o. Tribanj, u vlasništvu MZ Tribanj te je pregle-
dana šira okolica gradine, na k.č. 2915/1 i 2990, k.o. Tribanj,
u vlasništvu Općine Starigrad.
Arheološka zona Sv. Trojice obuhvaća gradinsko naselje
pripisano liburnskoj zajednici i bizantsku utvrdu (kastrum)
u neposrednoj blizini crkve Sv. Trojice, iznad magistrale.
Iako je lokalitet već bio poznat, na njegovu je važnost upo-
zoreno nakon devastacije dijela bedema prilikom gradnje
ceste prema zaseocima Jovića i Ađića (Dubolnić 2006:
13-14; 2007: 14).
U travnju 2009. reambulirano je protopovijesno liburnsko
naselje, kao i podnožje gradine sjeverno od bizantske
utvrde, pri čemu je uočeno više pogodnih položaja za son-
diranja (Tonc 2010; Radman-Livaja, Dizdar, Tonc 2009).
Poticaj za istraživanja bio je grobni nalaz datiran u augu-
stovsko doba, koji se tumači kao ukop pripadnika augzili-
jarne rimske postrojbe, po svemu sudeći keltskog podrijetla
(Tonc, Radman-Livaja, Dizdar 2013).
U listopadu 2010. obavljena su prva probna iskopavanja na
terasama u podnožju gradinskog naselja, prilikom čega je
otvoreno šest sondi (ukupno oko 30 m2). Ispod vrlo tankog
sloja humusa nalazi se sloj tamnosmeđe zemlje s kame-
njem i pokretnim nalazima, uglavnom keramičkim, a ispod
njega nalazi se kameni živac. Čini se da je pretežno riječ o
materijalu akumuliranom zbog erozije naseobinskih slojeva
s gornjih terasa, koje su iznimno bogate materijalom (Tonc
2011). U sljedećoj kampanji u listopadu 2012. otvorene su
četiri sonde (ukupno oko 17 m2), dvije na padini u podnožju
gradine sjeverno od bizantskog bedema, između makadam-
ske ceste na istoku i suhozidnih ograda na zapadu, a dvije
na južnim padinama gradinskog naselja, koje su se pokazale
 Zadarska županija, HAG 13/2016
kao mnogo bogatije nalazima. Na istom je dijelu uočen i velik
broj metalnih površinskih nalaza (Tonc 2013). Godine 2013.
istraživanja su nastavljena. Proširena je i dovršena sonda 4,
otvorena 2012., te je potvrđeno da se radi o kulturnom sloju
znatne debljine (oko 1,5 m), s velikom količinom keramike,
amfora, životinjskih kostiju i školjaka. Sonda se nalazi na
južnom rubu naselja, odnosno unutar perimetra suhozidnih
bedema, koji polukružno zatvaraju padine u podnožju gra-
dine, osim na krajnjem južnom rubu gdje je bedem uništen
probijanjem ceste i odnošenjem građe. Materijal prikupljen
u sondi 4 akumuliran je erozijom s gornjih terasa, što odgo-
vara jakoj fragmentiranosti, kao i manjku ostataka stambe-
nih ili drugih konstrukcija koje se mogu pripisati naseobin-
skim strukturama. Otvorene su i tri nove sonde. Sonda 5
nalazi se južno od crkve Sv. Trojice (k.č. 2990), na terasama
gdje je uočen površinski materijal. Sonde 6 i 7 otvorene su u
neposrednoj blizini gradine (k.č. 791/3), odnosno na zaravni
nasuprot ulaza i u vrtači ispod sjevernog bedema. Obje su
bile sterilne (Tonc, Radman-Livaja 2014).
Ujesen 2014. istražene su dvije sonde, obje na vršnom
istočnom platou gradine. Sonda 8 otvorena je na jugoistoč-
nom dijelu gradinskog platoa, južno od ulaza na gradinu.
Sloj zemlje s kamenjem sadržavao je dosta veliku količinu
pokretnih nalaza, ponajprije keramike, ali nisu uočene
strukture koje se mogu tumačiti kao ostaci objekata ili
konstrukcija (ognjišta, zidova i sl.). Materijal je uglavnom
fragmentiran i prisutan u cijelom sloju, bez izraženijih pra-
vilnosti u deponiranju. S obzirom na izražen pad terena,
koji postaje još očitiji nakon skidanja zemljanog sloja, naj-
vjerojatnije se radi o sloju nivelacije, odnosno zatrpavanju
terena u cilju poravnanja hodne površine u blizini bedema.
Slično se može primijeniti na situaciju u sondi 9, otvorenoj
na platou u blizini sjevernog bedema, prema prostoru tzv.
akropole. Također je riječ o vrlo fragmentiranom materijalu,
bez veće koncentracije ili struktura koje se mogu tumačiti
Položaj sondi istraživanih 2015. i 2016. na topografskoj karti
621
kao ostaci objekata, pa bi i ondje moglo biti riječi o nivela-
cijskom sloju. Od pokretnih nalaza ističu se ulomci fibula
tipa Certosa, potom metalni predmet (PN 6) pronađen u
sondi 8, SJ 12, koji podsjeća na aes formatum (nije posve
sigurno bez prethodnog čišćenja), te ulomci keramičke
rešetke, vjerojatno od prijenosnog ognjišta, iz sonde 9
(Tonc, Radman-Livaja, Bertol 2015).
Pokretna građa iz dosadašnjih kampanja omogućila je
okvirno datiranje nalazišta u posljednja stoljeća prije Krista.
Nalazi poput amfora Lamboglia 2, numidskog novca i kera-
mike gnathia, zasigurno datiraju taj lokalitet u okvire heleni-
stičkog razdoblja, odnosno od 3. st. pr. Kr. do kasnorepubli-
kanskog razdoblja, a kraj života gradinskog naselja mogao
bi se datirati u augustovsko ili rano tiberijevsko doba, na
što upućuju nalazi fibula Aucissa i zakovica legionarskih
cipela u podnožju gradine. Na moguću stariju fazu posto-
janja naselja, već u 5. i 4. st. pr. Kr. upućuju nalazi poput
ulomaka fibula tipa Certosa.
Godine 2015. nastavljena su istraživanja na području arhe-
ološke zone Gradine Sv. Trojice. Otvorene su dvije sonde,
obje na južnom dijelu platoa gradine. Sonda 10, dimen-
zija 5x5 m, otvorena je na relativno ravnom dijelu nepo-
sredno uz južni rub središnjeg platoa gradine. Sloj zemlje
s kamenjem SJ 12 neposredno ispod plitkog humusnog
sloja sadržavao je veliku količinu pokretnih nalaza, gotovo
isključivo keramike, i to tzv. gradinskog tipa, ali i nešto fra-
gmenata kasnorepublikanskih amfora, mada u manjem
postotku nego što je to bio slučaj u prethodno istraživanim
sondama. Nalazi importirane italske keramike su bili spo-
radični, odnos­no daleko rjeđi nego što je to prije bio slučaj.
Preliminarnim se uvidom to posuđe mahom može definirati
kao kuhinjsko, odnosno kao utilitarno keramičko posuđe
namijenjeno uporabi u svakodnevnom životu. Cijeli je taj
sloj očito nastao eolskom erozijom. Ispod njega otkriven je
sloj SJ 19, koji je protumačen kao podnica. Međutim, nisu
uočene strukture kao ostaci konstrukcija, poput zidova ili
rupa za nosive grede i kolce, ni rubovi podnice, pa se čini
da se sonda nalazi usred nekog većeg objekta. Uz sjeverni
profil definiran je sloj zemlje s kamenjem – SJ 21, koji djeluje
kao mješavina slojeva SJ 12 i 19, odnosno zemlje s većim
komadima (nakupinama) zapečene zemlje. Sloj se prostire
u čitavoj širini sonde, ali u otprilike 1 m širine od sjevernog
profila, južnu mu granicu definira niz nepravilnog kamenja,
za koji nije posve jasno je li riječ o nekom obliku slučajne
ili namjerno složene konstrukcije. S obzirom na kratak rok
istraživanja, cijela je površina pokrivena geotekstilom i zatr-
pana. Uslijedilo je kopanje probnog rova, tzv. sonde 11,
dimenzija 3x1 m, oko 10 m sjeverno od sonde 10, na povi-
šenom dijelu platoa. Situacija je u potpunosti odgovarala
onome što je otkriveno u većoj sondi: nakon plitkog humus­
nog sloja slijedio je erozijski sloj SJ 12 bogat keramičkim
nalazima, ispod kojeg je otkrivena podnica SJ 19. U prob-
nom iskopu skinuta je podnica kako bi se ustanovilo što se
može očekivati u sondi 10. Situacija je odgovarala otkrićima
iz 2014. godine. Ispod podnice otkriven je sloj SJ 20, koji
je definiran kao sloj nivelacije, odnosno sloj zemlje kojom
su popunjavane prirodne škrape i pukotine kamena živca
radi ravnanja platoa. Taj sloj nivelacije sadržavao je brojne
fragmente keramike (analogne nalazima iz erozijskog sloja)
pomiješane sa zemljom i sitnim kamenjem. Među pokret-
nom građom ističe se vrlo malo ulomaka koji se pripisuju
 Hrvatski arheološki godišnjak 13/2016
Položaji sondi 10, 11 i 13
kategorijama fine stolne keramike i amfora, kao i vrlo malen
broj metalnih predmeta. Pretežno je riječ o loncima prema
van izvijenog oboda, uglavnom tamnocrveno pečenih,
kojima je jedini ukras najčešće traka s otiscima ili bradavi-
časta aplikacija. Javljaju se i pune ručke ovalnog presjeka.
Slične razlike u kategorijama keramičkog materijala uočene
su u usporedbi sondi istraženih 2014. i onih prethodno istra-
ženih na južnim obroncima naselja (Tonc, Radman-Livaja,
Bertol 2015: 85). Moguće je da se radi o kronološkim poma-
cima, odnosno većoj starosti materijala koji se nalazi u
vršnim sondama na platou gradine, naspram onome priku-
pljenom na rubnim dijelovima naselja, za koje se uostalom
i pretpostavlja da se širilo u mlađoj fazi. Na temelju, toga
nalazi u sondama 10 i 11 mogli bi se pripisati starijoj fazi
naselja. Ostali repertoar keramičke građe pripada različitim
posudama tamnocrveno ili tamnosivo pečene boje, s dosta
krupnih primjesa u fakturi. Prikupljeno je vrlo malo metal-
nih nalaza, sitnijih ulomaka od željeza ili bronce, kojima se
uglavnom ne može odrediti funkcija, osim kovane željezne
zakovice PN 1. Prikupljena pokretna građa potvrđuje dosa-
dašnje zaključke o intenzivnom korištenju tim gradinskim
položajem tijekom druge polovice 1. tis. pr. Kr.
Osim sondažnog istraživanja, također je rekognosciran
prostor oko gradine, te je na nekim položajima uočena izni-
mno velika koncentracija školjaka, točnije volaka. Slične
koncentracije volaka na mediteranskim protohistorijskim
i antičkim lokalitetima u pravilu upućuju na proizvodne
centre boja za tkanine. Moglo bi uistinu biti riječ o tra-
govima manje proizvodnje na lokalnoj razini za potrebe
stanovništva gradine i neposredne okolice. Na mjestu
gdje jugozapadne padine ispod akropole završavaju kod
makadamske ceste, nekoliko metara iznad samog zavoja,
otvorena je mala probna sonda 12, veličine 1x1 m, u cilju
provjere stratigrafije i prikupljanja uzorka školjaka. U sloju
crvenkasto smeđe rahle zemlje SJ 22 pronađeno je dosta
ulomaka volaka, ali i životinjskih kostiju te keramike. Riječ
je o vrlo plitkom sloju koji je očito erodiran, stoga se glavna
koncentracija školjaka mora očekivati na višim dijelovima
padine. Također su na deset lokacija postavljeni geodet-
ski poligoni – kod sjevernog bedema kastruma, na južnim
padinama gradine te na vršnom platou, koje će ubuduće
omogućiti precizna mjerenja prilikom izrade planova i sni-
manja totalnom stanicom.
622
Zahvaljujući potpori AMZ-a i lokalne turističke zajed-
nice, istraživanja na području arheološke zone Gradine
Sv. Trojice nastavljena su i u listopadu 2016. godine. S
obzirom na relativno ograničena sredstva, koja su omogu-
ćavala samo kraći boravak manje radne ekipe nego što je
to bio slučaj prethodnih godina, otvorena je samo jedna
sonda, ali na dijelu gradine koji dosad nije bio istraživan,
odnosno na istočnom rubu malenog platoa tzv. „akro-
pole”, odnosno najviše točke gradine. Pretpostavljajući
da je riječ o svojevrsnoj promatračnici, a ne o naseobin-
skom prostoru, očekivala se drugačija arheološka situacija.
Numeracija sonde te stratigrafskih jedinica nastavila se na
onu iz prijašnjih godina.
Sonda 13, dimenzija 1x3 m, otvorena je na istočnom rubu
malog platoa tzv. „akropole”, odnosno najviše točke gra-
dine smještene na njezinu zapadnom dijelu. Ispod plitkog
humusnog sloja, cca 5 cm debljine, nalazi se sloj nazvan
SJ 23 – sloj tamnosmeđe rahle zemlje, sa sitnim kame-
njem, koji je sadržavao izrazito veliku količinu pokretnih
nalaza keramike, životinjskih kostiju i zapečene zemlje.
Najveći postotak pokretnih nalaza iz SJ 23 odnosi se na
keramiku, i to onu tzv. gradinskog tipa, dok se u manjim
postocima nalazi keramika finije fakture, koja se prelimi-
narno može odrediti kao importirana italska keramika.
Nakon početne obrade materijala, odnosno prvog uvida,
pronađena se keramika mahom može definirati kao kuhinj-
sko posuđe, odnosno kao utilitarno keramičko posuđe
namijenjeno uporabi u svakodnevnom životu. Ispod SJ 23,
debljine cca 10 cm, otkriven je sloj tamnosmeđe masnije
zemlje – SJ 24. Zemlja je bila pomiješana s većim kame-
njem te nalazima kostiju, keramike i zapečene zemlje. Od
pokretnih nalaza, jednako kao i u SJ 23, najveći postotak
čini keramika „gradinskog” tipa, iako je u ovom sloju kon-
centracija importirane italske keramike veća nego u SJ 23.
U sjeveroistočnom dijelu sonde 13, SJ 24 je presječen
slojem tvrde zapečene zemlje ovalnog oblika – SJ 25.
Sloj je promjera 33,76 cm te je protumačen kao vatrište
u SJ 24. Ispod se nalazi kamena zdravica SJ 16. Velika
količina nalaza kuhinjskog posuđa, odnosno materijala koji
se u osnovi ne razlikuje od nalaza prethodnih godina na
naseljenom platou, dovela je do zaključka da se istraživani
prostor ne može interpretirati isključivo kao promatračnica.
Položaj je po prirodi takav da je nedvojbeno mogao služiti i
kao promatračnica, no rezultati istraživanja sonde 13 jasno
pokazuju da se na tome mjestu nije sporadično boravilo te
da se „akropola” ne može definirati samo kao stražarski
punkt. Život se na tome mjestu, po svemu sudeći, odvijao
na jednak način kao i na nižem platou.
Literatura
Dubolnić 2006 M. Dubolnić, Prapovijesna nalazišta na
području Starigrada Paklenice, Radovi Zavoda povijesnih
znanosti HAZU u Zadru, 48, Zadar, 2006: 1 – 55.
Dubolnić 2007 M. Dubolnić, Argyruntum i njegov teritorij u
antici, Radovi Zavoda povijesnih znanosti HAZU u Zadru,
49, Zadar, 2007: 1 – 58.
Radman-Livaja, Dizdar, Tonc 2009 I. Radman-Livaja, M.
Dizdar, A. Tonc, Izvješće o terenskom pregledu područja
Tribanj-Krušćica 22.-24. travnja 2009. godine (izvješće,
neobjavljeno)
 Zadarska županija, HAG 13/2016
Tonc 2010 A. Tonc, Terenski pregled područja Tribanj-Kruš­
ćica – Gradina Sv. Trojica, AIA, VI, Zagreb, 2010: 118 – 121.
Tonc 2011 A. Tonc, Rezultati probnih istraživanja na
Gradini Sv. Trojice kod Starigrada-Paklenice 2010, AIA,
Zagreb, VII, 2011: 85 – 87.
Tonc 2013 A. Tonc, Rezultati probnih istraživanja na
Gradini Sv. Trojice 2012. godine, AIA, IX, Zagreb, 2013:
116 – 120.
Tonc, Radman-Livaja 2014 A. Tonc, I. Radman-Livaja,
Rezultati probnih iskopavanja na gradini Svete Trojice
2013. godine, AIA, X, Zagreb, 2014: 140 – 143.
Tonc, Radman-Livaja, Bertol 2015 A. Tonc, I. Radman-
Livaja, A. Bertol, Rezultati probnih iskopavanja na gradini
Svete Trojice 2014. godine, AIA, XI, Zagreb, 2015: 83 – 86.
Tonc, Radman-Livaja, Dizdar 2013 A. Tonc, I. Radman-
Livaja, M. Dizdar: The warrior grave from Sveta Trojica
near Starigrad Paklenica, in M. Sanader, D. Tončinić, I.
Radman-Livaja (eds.), Weapons and Military Equipment
in a Funerary Context (Proceedings of the XVII ROMEC
Conference, Zagreb 2010), Zagreb, 2013: 245 – 258.
dr. sc. Ivan Radman-Livaja
Summary
Probe excavations at the hillfort of Sveta Trojica (the Holy
Trinity) near Starigrad Paklenica continued in 2016. A new
trench, i.e. trench 13, measuring 1 x 3 m, was opened on
the eastern end of the small top plateau of the hillfort. This
vantage point offers an excellent view of the surroundings
of the hillfort, and we assume that it could have been used
as an observation point to control the whole area, both the
seaside and a path leading from the Velebit mountain range.
However, the material found in this trench was just as numer-
ous as in trenches on the lower plateau and quite analogous
- a large quantity of finds consisting primarily of coarse pot-
tery of the so-called hillfort type, with several fragments of
imported tableware. A hearth was also found, implying that
the small top plateau was also inhabited on a regular basis
and that the occupation pattern did not differ from the lower
plateau. Thus, one may not conclude that it was simply an
observation point. However, the excavated area is too small
to offer far-reaching conclusions for the time being.
Redni broj: 343
Lokalitet: Šopot – Crkvina
Naselje: Šopot
Grad/općina: Benkovac
Pravni satatus: Z-1735
Razdoblje: SV
Vrsta radova: sustavno iskopavanje
Od 25. listopada do 12. studenog 2016. arheološki je istra-
živan lokalitet Šopot – Crkvina, srednjovjekovna crkva s
grobljem, na k.č. 420/3 i 8/36, k.o. Šopot. Voditelj istraživa-
nja bio je Marin Ćurković, dipl. arheo. i prof. povijesti.
Lokalitet Crkvina smjestio se podno brijega zvanog Glavica
Grubića, na vrhu kojeg su sačuvani ostaci srednjovjekovnog
623
kaštela ugrađenog u postojeće kuće. Nedaleko od lokali-
teta nalazi se izvor žive vode. Crkva je na lokalitetu jedno-
brodna, dimenzija 12,5x6 m, s trapezoidnom apsidom na
istočnoj i ostatkom unutrašnjeg zida narteksa na zapad-
noj strani. Sačuvana je u temeljnoj zoni do 42 cm visine.
Po stilskim karakteristikama kamenog namještaja pripada
sloju ranosrednjovjekovnih lokaliteta vezanih uz zadužbine
iz vremena kneza Branimira, iako sama crkva ne pripada
vremenu pronađenog kamenog namještaja, nego je nešto
mlađa. Oko crkve nalazi se groblje s kontinuitetom ukapa-
nja, datirano u 13./14. st. Lokalitet je prezentiran javnosti, a
ostaci crkve konzervirani.
Istražena je površina od 36 m2, koja je obuhvatila kv. 45-48,
kv. 52-56 i kv. 60-61. Kvadrati su dimenzija 4x4 m – stara
kvadratna mreža koju su postavili kolege iz Muzeja hrvat-
skih arheoloških spomenika prilikom istraživanja 1984.
– 1986. godine. Arheološki radovi obuhvatili su prostor
zapadno od srednjovjekovne crkve. Stratigrafskom meto-
dom širokog otkopa istražen je prostor oblika nepravilnog
trapeza. Na toj su poziciji prije 30 godina istraživanje zavr-
šili kolege iz MHAS-a, Tonći Burić i Vedrana Delonga, koji
su istražili crkvu i započeli istraživanje nekropole koja se
pruža oko crkve.
Istraživanje je nastavljeno na udaljenosti od 10-ak metara
zapadno od crkve. Pronađeni su ostaci grobova iz sta-
rijih istraživanja te grobovi 3, 4 i 8 (podaci su poznati iz
dnevnika istraživanja 1984. – 1986. godine). Grobovi su
četverokutni, građeni od kamenih ploča na nož i ukopani u
zdravicu. Ti su grobovi ponovno dokumentirani i dignuti. S
obzirom na to da teren izrazito pada, južno od tih grobova
nalazi se linija zida građena od većih monolitnih blokova,
koji čine zaštitu od erozije.
Tijekom nastavka istraživanja, južno od navedenog zida
pronađeno je šest grobova (55 – 60), koji su uglavnom uko-
pani u zdravicu. Grobovi su četverokutni, s obložnicama i
poklopnicama od kamenih ploča. Pet je dječjih grobova,
dok je grob 60 kosturnica s više pokojnika (prema kaziva-
njima, ondje se nalazi kosturnica iz prvih istraživanja don
Mate Klarića 1928. godine, gdje su položene pronađene
kosti). Grobovi su ukopani u zdravicu, osim groba 55, koji
je kao podnicu iskoristio poklopnicu starijega groba i groba
59, koji je popločan kamenim pločama.
Samo je jedan grob imao nalaz – grob 59, u kojem je prona-
đena jednojagodna naušnica koja grob datira u drugu pol.
9. do sredine 11. st. To je izniman nalaz jer je u dosadaš-
njim istraživanjima groblje u Šopotu datirano u 13./14. st.
Jednojagodna naušnica iz groba 59
 Hrvatski arheološki godišnjak 13/2016

Pogled iz zraka na lokalitet i okolicu

Pogled na lokalitet tijekom istraživanja Grob 59

te se može očekivati da se Branimirova zadužbina nalazi

iznimno blizu toga groblja. Grobovi su dokumentirani te je
cijeli lokalitet snimljen iz zraka.
Pregledan je prostor oko utvrde te je utvrđeno postojanje
grobova na padini koja se penje prema glavici Grubić uz
pristupnu cestu, ali i južno prema selu Šopotu, gdje se pro-
teže lokalitet u narodu zvan „Greblje” i „Crkvina”, stotinjak
metara južnije od postojećeg lokaliteta. Navedeni je lokali-
tet potrebno nastaviti istraživati, proširiti zonu istraživanja
te pokušati pronaći Branimirovu zadužbinu, koja je sigurno
sačuvana u tom radijusu, a koja bi bila važan lokalitet u naci-
onalnoj arheologiji jer je na istraženoj lokaciji nađen kameni
namještaj na kojem se prvi put spominje ime Hrvata.

Grob (kosturnica) 60 s ostacima pokojnika iz istraživanja 1928. Literatura

godine
Burić 1986 T. Burić, Šopot kod Benkovca (nastavak revi-
Važnost tog nalaza veća je time što je ondje pronađen i zijskog istraživanja), Obavijesti HAD, 18/1, Zagreb, 1986:
kameni namještaj iz Branimirova vremena (druga pol. 9. st.) 30, 31.

624
 Zadarska županija, HAG 13/2016

Burić 1994 T. Burić – Crkvina u Šopotu kod Benkovca,

Benkovački ljetopis, Zadar, 1994: 45 – 50.
Burić 2006 T. Burić, Boce, čaše i vrčevi kao grobni prilozi u
kasnom srednjem vijeku na sjeverozapadnom i središnjem
Balkanu, HAnt, 14, Pula, 2006.
Delonga, Burić 1984 V. Delonga, T. Burić, Šopot kod
Benkovca – srednjovjekovni lokalitet (revizijsko istraživa-
nje), Obavijesti HAD, 16/3, Zagreb, 1984: 47, 48.
Delonga, Burić 1986 V. Delonga, T. Burić, Šopot kod
Benkovca, Predromanička crkva i srednjovjekovna nekro-
pola, Arheološki pregled, 26/1985, Ljubljana, 1986: 165,
166.
Delonga, Burić 1987 V. Delonga, T. Burić, Crkvina – Šopot
kod Benkovca, Obavijesti HAD, 19/1, Zagreb, 1987: 36
– 38.
Jakšić 2000 N. Jakšić, Benkovac i okolica u srednjem
vijeku (vodič), Split, 2000.

Marin Ćurković

Summary

The site of Šopot-Crkvina, a medieval church with a grave-

yard, was excavated in the course of 2016. The Crkvina Stratum 6 – istraženi slojevi (foto: D. Vujević)
site is located at the foot of the Glavica Grubića hill, on
top of which there are the remains of a medieval castle
built into the existing houses. The church is a single nave
structure, measuring 12.5 x 6 m with a trapezoidal apse at
the eastern end and the remains of the inner narthex on the
western side. The walls were preserved up to a height of
42 cm. According to the style of stone furniture, the church
belongs to a horizon of early medieval sites associated with
the foundations of Duke Branimir, although the church itself
is of a somewhat later date.
In a 36 m2 probe, six graves (nos. 55-60) were found.
They were mostly cut into the natural soil. The graves are
rectangular with side and cover slabs. Five graves were
children`s, while grave 60 represents an ossuary with
many individuals (according to oral reports this is the loca-
tion of an ossuary with the remains of human osteologi-
cal remains found during the 1928 excavations). Only one
grave (grave 59) contained a find of a one-beaded earring,
which dates the grave to the period between the second
half of the ninth and mid-11th centuries. The importance
of this find also arises from the fact that the stone furniture
from the period of Duke Branimir (second half of the 9th
century) was found at the site, and the Branimir`s founda-
tion is probably located near this graveyard.

Redni broj: 344

Lokalitet: Špilja Vlakno
Naselje: Savar
Grad/općina: Sali (otok Dugi otok) Definiranje hodne površine (foto: D. Vujević)
Pravni status: Z-3432
Razdoblje: P projekta koji je odobrila Hrvatska zaklada za znanost
Vrsta radova: sustavno iskopavanje (UIP-2014-09-1545 „Tranzicija i tradicija u špilji Vlakno:
Model prijelaza paleolitika u mezolitik na prostoru Sjeverne
U listopadu 2016. arheološki je istraživana špilja Vlakno Dalmacije”). Voditelj istraživanja bi je doc. dr. sc. Dario
na Dugom otoku. Istraživanja su se vodila u sklopu Vujević s Odjela za arheologiju Sveučilišta u Zadru.

625
 Hrvatski arheološki godišnjak 13/2016
Stratigrafski profil s označenim položajem Stratuma 6 (izradio: D. Vujević)
Kao i posljednjih godina, istraživan je prostor tzv. Istočnog
sektora, gdje se nastavilo definiranje Stratuma 6, nastalog
neposredno prije vulkanske erupcije, koja je u Vlaknu osta-
vila sloj tefre. Tefra i datumi C-14 daju kronološki okvir, koji
fiksira slojeve u vrijeme od 12.710 do 12.120 kal. god. pr. Kr.
Ispod početnih razina stratuma, iskopavanih tijekom pret-
hodne istraživačke kampanje, nastavljaju se nove hodne
površine iz kasnog pleistocena. U ovoj kampanji istražene
su tri razine, a situacija u svim istraženim hodnim površi-
nama je slična. Na središnjem dijelu istraživačkog prostora
u pravilu se nalaze ostaci većeg vatrišta. Sloj tamnosive
zemlje pomiješane s pepelom i komadićima ugljena, oko
kojeg se nalazi širi krug zapečene zemlje, jasno svjedoči
o paljenju vatre. Nedostatak većih, kompaktnih komada
pepela pokazuje da je riječ o kratkotrajnim epizodama, a
u prilog tome ide i tanak depozit između različitih slojeva
vatrišta. Kao i kod starijih stratuma, primjećuje se postavlja-
nje vatrišta gotovo uvijek na isto mjesto. Odabrana pozicija
najbolje je mjesto u špilji, ali na takav uzorak može utjecati
i činjenica da su starija vatrišta, zbog niske stope sedimen-
tacije unutar špilje, mogla biti i vidljiva zajednicama koje
periodično posjećuju Vlakno.
Ostatak hodnih površina čini nabijena glinasta zemlja, dok
se prema rubovima pećine, gdje su i aktivnosti zajednica
bile smanjene, javlja sloj rahle tamnosmeđe zemlje s veli-
kom koncentracijom sitnog kamenog kršja. Kod svih istra-
ženih hodnih površina primjetno je povećanje količine kršja
prema južnom rubu istraženog prostora, a proporcionalno
tome smanjuje se i količina nalaza. Ostaci faune više su
fragmentirani, a litička industrija zastupljena s više odboj-
čića. Uz samu stijenku pećine nalaze se rahli slojevi s veli-
kom primjesom kalcita, koji se trusi sa špiljskih stijena.
Osim sličnosti u prostornim odnosima, kroz sve istražene
slojeve ponavljaju se i gotovo identični skupovi nalaza.
Nalazima dominiraju fragmentirani ostaci faune. Kosti
626
velikih preživača i ekvida čine većinu, ali pronađene su i
kosti lisice, kao i malih glodavaca. U gotovo svakom sloju
pronađeno je po nekoliko ribljih kralježaka. Litički artefakti
pronalaze se u relativno većim količinama, iako je uglav-
nom riječ o tehnološkim kategorijama. Gravetijenski šiljci,
mikrogravete, pločice s hrptom, kao i noktolika i druge vrste
grebala, čine tipičan inventar epigravetijenske zajednice. U
epigravetijenske standarde uklapaju se i druge vrste nalaza.
Koštana industrija zastupljena je s malo nalaza, a većinom
se radi o različitim vrstama ubadala ili fragmentima retu-
šera od jelenjeg roga. Ukrasni repertoar sastavljen je od
probušenih jelenjih očnjaka, omiljenog dekorativnog ele-
menta kasnopleistocenskih zajednica, probušenih pužića
vrste Cyclope neritea i probušenih školjaka Glycimeris sp.
doc. dr. sc. Dario Vujević
Summary
Archaeological excavations were conducted at the site
of Vlakno on the island of Dugi otok in the corse of 2016.
The excavations encompassed the area of the so-called
Eastern sector, where Stratum 6 was defined. The layer
was deposited prior to the volcano eruption that left a layer
of tephra. Three levels were investigated, and the situa-
tion of all of the explored walking surfaces is similar. The
remains of large unstructured hearths usually occupy the
central part of the excavated areas. Packed earth repre-
sents the remains of the walking surfaces, while a layer
of loose brown soil with large quantities of small crushed
stone appears towards the cave walls, where the activities
of the communities were reduced. Along the walls there are
loose layers with ample admixtures of calcite which falls
from the walls. The same type of assemblage appears in
all of the excavated layers. Fragmented fauna remains
 Zadarska županija, HAG 13/2016

prevail. The bones of large ruminants and equidae are

the most frequent, but also found were the bones of foxes
and small rodents. Lithic artefacts are numerous, although
they mostly represent technological categories. Gravettian
points, micro-Gravette, backed bladelets as well as thumb-
nail endscrapers and other types of scrapers make up a
typical inventory of an Epigravettian community. Other
types of finds also fit into their standards, primarily a deco-
rative repertoire, which includes perforated deer canine,
perforated Cyclope neritea snails and Glycimeris sp. shells.

Redni broj: 345

Lokalitet: Tkon – Poljane
Naselje: Tkon
Grad/općina: Tkon (otok Pašman)
Pravni status: Z-7142
Razdoblje: A
Vrsta radova: sustavno iskopavanje

Od 21. do 30. rujna 2016. trajala je druga kampanja

arheoloških istraživanja lokaliteta Poljane nedaleko od
Tkona na otoku Pašmanu. Voditelj istraživanja bio je
doc. dr. sc. Tomislav Fabijanić s Odjela za arheologiju
Sveučilišta u Zadru, a zamjenica je bila Zrinka Brkan Klarin,

Dio kvadranta 2 na južnom rubu gomile (foto: T. Fabijanić)

dipl. arheo. Financijska sredstva osiguralo je Ministarstvo

kulture, a Općina Tkon osigurala je logističku pomoć, uklju-
čujući i prostor za smještaj radne ekipe.

Lokalitet Poljane nalazi oko 1,5 km jugoistočno od centra

Prostor istražen 2016. na JI dijelu gomile (zidovi Sj 8 i 8b) (foto: T.
Fabijanić)
Tkona, gotovo uz morsku obalu. Već krajem 19. st.
don Frane Bulić u časopisu Bulletino di archaeologia e
storia dalmata spominje nalaze rimskih zidova i grobova
nedaleko od zdenca Šipnata, kao i probno iskopava-
nje lokalnog župnika na obližnjoj kamenoj gomili, kada
je navodno na njoj pronašao „križ”. Prema usmenoj pre-
daji, upravo se pod tom gomilom kriju ostaci crkve sv.
Aleksandra. To se mišljenje često potkrepljuje ranokršćan-
skim nalazima koji se čuvaju u zbirci benediktinskog samo-
stana sv. Kuzme i Damjana na Ćokovcu te postojanjem
relikvija sv. Aleksandra Pape (prva polovica 2. st.) u župnoj
crkvi sv. Tome u Tkonu, međutim prostor arheološki nikad
nije istraživan. Sama je gomila nepravilnog izduženog
oblika. Prije istraživanja bila je duga cca 25 m, na najširem
je dijelu široka 7 m, a na najvišem je dijelu visoka 2,5 m.
U rujnu 2015. organizirana je prva arheološka kampanja na
lokalitetu Poljane. Nakon uklanjanja vegetacije, s gomile
su pokupljeni pokretni nalazi, a iskapanja su započela na
jugoistočnoj strani gomile, na mjestu gdje je ona najšira i
najviša. Ustanovljeno je postojanje više stratigrafskih jedi-
nica. Na dnu iskopa, otprilike na razini današnje površine

627
 Hrvatski arheološki godišnjak 13/2016
Ulomak mozaičnog poda pronađen u nasipu gomile (foto: Z. Brkan
Klarin)
okolnih njiva, pronađeni su ostaci više suhozidnih struk-
tura, koje su najvjerojatnije omeđivale gomilu u prethodnim
povijesnim razdobljima te loše očuvani ostaci više zidova
građenih priklesanim kamenom i žbukom. Među pokretnim
nalazima, uz ulomke mahom antičke keramike (uz spora-
dične nalaze kasnoantičke keramike), ističe se novčić cara
Licinija (308. – 324.). Istraživanje 2015. ispunilo je svoju
svrhu jer se dokazalo da gomila uistinu krije ostatke arhi-
tekture iz antike i/ili kasne antike.
U drugoj kampanji istraživanja, godine 2016., nakon ukla-
njanja geotekstila, postavljenog nakon završetka istraži-
vanja 2015., kao i novonarasle vegetacije, odlučeno je da
se nastavi iskop na jugoistočnoj strani gomile, s primarnim
ciljem istraživanja cjelokupnog južnog ruba same gomile. Na
taj će se način popratiti zid rađen uz upotrebu žbuke (Sj 8),
ali će se istodobno omogućiti razmjerno neometan pristup
korpusu gomile. Nakon uklanjanja velike količine neobra-
đenog kamena pomiješanog sa zemljom, istražen je nasta-
vak Sj 8, koji i dalje ulazi u korpus gomile. Zid je istražen u
duljini od 5,5 m, a debljina mu iznosi 0,50 m. Dosta je loše
sačuvan, zapravo sačuvana je temeljna stopa te jedan do
dva reda kamena povezanog žbukom. Na njega se okomito
spaja zid označen kao Sj 8b. Također je debljine 0,50 m, a
istražen je u duljini od 0,90 m. Preostali dio zida trebao bi se
nalaziti na zemljišnoj čestici koja je u prošlosti bila intenzivno
obrađivana pa je moguće da neće biti sačuvan u većoj mjeri.
Međutim, na tom mjestu istraživanje najvjerojatnije neće biti
moguće ni u skorijoj budućnosti jer se prostor i dalje upotre-
bljava (poljoprivredne aktivnosti, kampiranje i sl.). Oba su
zida organski vezana i očito čine kut neke prostorije. Oko
zidova pronađena je velika količina ulomaka tegula i tesera
bijele boje, kao i velika količina antičke keramike, uz spora-
dične nalaze kasnoantičke i narebrene bizantske keramike.
Također, uz sam zid pronađen je i brončani (?) novčić, preli-
minarno datiran u prvu polovicu ili sredinu 4. st.
628
U kvadrantu 2 (južna strana gomile) istražen je suhozid, koji
je najvjerojatnije služio za ograđivanje gomile u prošlosti.
Kako se gomila tijekom povijesti širila, taj je suhozid zatr-
pan, a nakon dokumentiranja je uklonjen. Ispod uklonjenog
suhozida otkrivene su zidne strukture označene kao Sj 13,
Sj 14 i Sj 15. Između tih zidova otkrivena je oveća koli-
čina mozaičnih tesera te dijelovi podloge za mozaični pod
(veća količina tesera pronalazi se i u nasipu južnog dijela
gomile). Prethodno spomenute strukture pripadaju dijelo-
vima do sada nepoznatih prostorija, ali s obzirom na malu
istraženu površinu, u ovom je trenutku nemoguće govoriti o
vrsti i namjeni tih prostorija, ali je nedvojbeno da se nalaze i
na susjednoj zemljišnoj čestici, koja se obrađuje pa istraži-
vanje neće biti moguće. Međutim, s obzirom na keramičke
nalaze, oblik i veličinu tesera, razložno je pretpostaviti da
su one antičkog podrijetla. Nakon istraživanja, otkrivene su
strukture pokrivene geotekstilom.
doc. dr. sc. Tomislav Fabijanić
Summary
The second campaign of archaeological excavations at
the site of Poljane, not far away from Tkon on the island
of Pašman was conducted in the course of 2016. At the
site, there is a single large stone mound that, according to
a local tradition, represents the remains of the church of
St Alexander the Pope. The 2015 excavations established
the existence of an archaeological site under the mound,
yielding the remains of an Antiquity or Late Antiquity archi-
tecture. In 2016, the uncovered walls were more precisely
defined. This campaign did not confirm the remains of the
church mentioned in the literature, but it has established
the remains of an Antiquity-period villa rustica.
Redni broj: 346
Lokalitet: Turanj – Gradina
Naselje: Turanj
Grad/općina: Sveti Filip i Jakov
Pravni status: Z-4092
Razdoblje: P
Vrsta radova: probno iskopavanje
Od 25. listopada do 4. studenog 2016. Odjel za arheologiju
Sveučilišta u Zadru proveo je manja probna istraživanja
ulaza u Gradinu u Turnju, financiranjem iz vlastitih sred-
stava. Voditeljica istraživanja bila je doc. dr. sc. Martina
Čelhar, zamjenik doc. dr. sc. Dario Vujević, a od stručne
ekipe sudjelovali su doc. dr. sc. Mate Parica, Maja Grgurić,
dipl. arheo. te četiri studenta s Odjela za arheologiju
Sveučilišta u Zadru.
Gradina u Turnju nalazi se oko 20 km jugoistočno od Zadra,
na prvom grebenu paralelnom s pružanjem morske obale.
Lokalitet se u literaturi uglavnom spominjao u kontekstu
svojih fortifikacija (Batović 1971: 19, karta 1, br. 6; 1977:
Carte 1, no. 102; 1984; 1990: 124 – 126, 128, 137 – 138,
143, 152, sl. 9, karta 4, br. 24, 6, br. 18, 7, br. 12, T. XV-XVII;
Chapman et al. 1996: 78, fig. 51; Brusić 2007: 21, 29), danas
 Zadarska županija, HAG 13/2016

Turanj – gradina (foto: M. Grgurić)

Prapovijesni bedem, zatečeno stanje (u prvom planu vidljivo zapadno

lice ulaza, u pozadini betonski temelj s metalnom konstrukcijom za
Zračna snimka nakon istraživanja 2016. (foto: M. Grgurić) učvršćivanje odašiljača) (foto: M. Čelhar)

vidljivih u obliku masivnog kamenog nasipa širine od 7 do

15 m. Tijekom površinskog pregleda Šime Batović uočio
je postojanje većeg broja paralelnih suhozidnih lica unutar
korpusa bedema, a sam lokalitet datirao u širi vremenski
okvir kasnog brončanog i željeznog doba (Batović 1990:
124 – 125, 137, 152). Suhozidan bedem potkovastog oblika,
dužine 317 m i širine 7 m, zatvara površinu od oko 1,5 ha, po
čemu se Gradina u Turnju može ubrojiti u red manjih gradina
na prostoru Liburnije. Monumentalnost te suhozidne struk-
ture u kontrastu je s površinski gotovo neuočljivim kulturnim
slojem.
Početna probna istraživanja usmjerena su na istraživanje
ulaznog dijela u gradinu, za koji je na osnovi površinske
prospekcije pretpostavljena izvedba u vidu jednostavnog
prekida linije pružanja bedema. Ulaz nije istražen u cijelo-
sti, već samo u dužini od 2,8 m, i to ponajprije zbog iznim­no
velike količine urušene kamene građe, koju je trebalo uklo-
niti. Širina ulaza na istraženom dijelu varira, odnosno on
se lagano širi prema unutrašnjosti gradine, pri čemu mu
najmanja širina iznosi 1,75 m.
Iskopavanjem je utvrđeno da je ulazni dio djelomično deva-
stiran tijekom Domovinskog rata. Tada je u njega ukopano
uzemljenje za najvjerojatnije nekakav odašiljač, čija je beton-
ska baza i danas vidljiva na površini bedema. Na bedemu
su vidljiva i tri manja improvizirana betonsko-kamena sidri- Zračna snimka nakon istraživanja 2016. (foto: M. Grgurić)
šta za sajle, koje su učvršćivale konstrukciju odašiljača.
Ukop za uzemljenje jasno se površinski prati prema depre- Tom recentnom devastacijom dobrim je dijelom nastradalo
siji u sklopu kamenog korpusa bedema, sa zapadne strane i istočno lice ulaza koje je tada probijeno. Uzemljenje se
ulaza, koja počinje netom ispod betonske baze odašiljača, jasno prati i stratigrafski. Riječ je o ukopu ispunjenom žutom
a zatim skreće i djelomično prati liniju ulaznog prostora. glinastom pjeskuljom, po čijoj sredini prolazi metalna traka.

629
 Hrvatski arheološki godišnjak 13/2016

Površinski je očišćen i manji dio suhozidnog bedema uz

istočnu stranu ulaza u gradinu. Uočeno je da se vanjska
suhozidna lica, koja većim dijelom teku paralelno s pruža-
njem središnjeg suhozida, kod ulaznog dijela međusobno
približavaju, a zatim mijenjaju smjer pružanja i spajaju sa
središnjim suhozidom na dva metra udaljenosti prije ulaza.
Time sjeverozapadni kut središnjeg suhozida ujedno čini i
sjeverozapadni kut samog ulaza.
Tijekom istraživanja nije uočena pokretna arheološka
građa, samo recentni nalazi iz 20. st., stoga još uvijek nije
moguće odgovoriti na pitanje o kronološkom okviru gradnje
te monumentalne strukture.

Literatura

Batović 1971 Š. Batović, Problemi prapovijesti na području

Vrane i Biograda n/M, Radovi Instituta Jugoslavenske aka-
demije znanosti i umjetnosti u Zadru, 18, Zadar, 1971: 9 – 73.
Batović 1977 Š. Batović, Caractéristiques des aggloméra-
tions fortifiées dans la region des Liburniens, Godišnjak Položaj utvrde Pustograd označen na pomorskoj karti
Centra za balkanološka ispitivanja, 13/XV, Sarajevo, 1977:
201 – 225.
Batović 1984 Š. Batović, Rekognosciranje sjeverne
Dalmacije u godini 1983., Obavijesti HAD, XVI, 1, Zagreb,
1984: 25 – 27.
Batović 1990 Š. Batović, Novija istraživanja prapovijesti
u biogradskom kraju, Biogradski zbornik, 1, Zadar, 1990:
85 – 195.
Brusić 2007 Z. Brusić, Pakoštanska luka i druga priobalna
liburnska naselja u Pašmanskom kanalu u odnosu na gra-
dinska naselja u zaleđu i Aseriju, Asseria, 5, Zadar, 2007:
11 – 38.
Chapman et al. 1996 J. Chapman, R. Shiel, Š. Batović, The
Changing Face of Dalmatia, Archaeological and Ecological
Studies in a Mediteranean Landscape, London, 1996. Pogled na Pustograd s jugoistoka, preko uvale Zaklopice

Martina Čelhar Studija digitalnih medija Novena d.o.o., zaduženih za

Summary
A probe at the site of Gradina (hillfort) in Turanj was exca-
vated in the course of 2016. The site is characterised by a
monumental drywall structure (rampart). The excavations
were focused on the northern city hillfort entrance. These
small-scale excavations suggest that the construction of the
entrance area is more complex that previously considered.
Redni broj: 347
Lokalitet: Utvrda Pustograd
Naselje: Tkon
Grad/općina: Tkon (ot. Pašman)
Pravni status: Z-3431
Razdoblje: A
Vrsta radova: snimanje postojećeg stanja
U listopadu 2016. uklonjena je vegetacija te je dokumenti-
rano postojeće stanje utvrde Pustograd na otoku Pašmanu.
Radove je organizirao Institut za pomorsku baštinu ARS
NAUTICA, uz sudjelovanje tvrtke Rudar d.o.o. iz Splita i
izradu dokumentacije.
Utvrda Pustograd nalazi se na samom kraju Pašmanskoga
kanala, na jugoistočnom kraju otoka Pašmana, povrh uvale
Zaklopice i sjeverno od uvale Triluke. Prije nekoliko godina
Općina Tkon uredila je pristupni put i markirala ga planinarskim
oznakama te mjestimično postavila klupe i štapove, kojima se
za pomoć prilikom uspona koriste planinari. Uz velik pristupni
put, s kojeg se odvaja uzak kozji put koji vodi do utvrde, nalazi
se i ploča s imenom te osnovnim informacijama o nalazištu.
Iako se utvrda višestruko spominje u literaturi, a još 1898.
spominje ju don Luka Jelić, podaci o njoj krajnje su oskudni,
a u nekoliko radova ponavljaju se uglavnom prilično slični
kratki opisi.
Godine 1986. Zlatko Gunjača u članku o kasnoantičkim
fortifikacijama duž jadranske obale i otoka zapisao je slje-
deće: „Utvrda na Pašmanu nosi ime Pustograd i mnogo
je prostranija od one na Vrgadi. Perimetralni zidovi joj se
izvijaju i lome prateći konfiguraciju terena a neki, uz njihovo
unutarnje lice prislonjeni objekti, mogli su funkcionirati kao
kule kojih, inače, na vanjskoj strani nema. Od više objekata
koji su postojali unutar utvrde bolje je očuvana jedna stam-
bena zgrada, te cisterna koja se nalazi u njenoj neposred-
noj blizini.” (Gunjača 1986: 127).

630
 Zadarska županija, HAG 13/2016
Pogled na dio utvrde s Objektima A i B nakon uklanjanja vegetacije
Ostaci cisterne za vodu u istočnom dijelu kompleksa (Objekt C)
Sličan opis donosi i pet godina poslije Zdenko Brusić: „Brdo
Pustograd (kota 108) uzdiže se nad uvalom Zaklopnicom na
južnom kraju otoka Pašmana. Zid velikog refugija teče od vrha
niz prisojnu stranu brda zatvarajući veliki nepravilni kružni pro-
stor. Uočavaju se dvije kule, jedna uz zidnu masu okrenuta
prema južnom kraju refugija, a druga uz vrh uzvišenja okre-
nuta prema Pašmanskom kanalu. Unutar perimetralnog zida
refugija uočavaju se dvije građevine, jedna vjerojatno stam-
bena i nedaleko nje cisterna za vodu.” (Brusić 1991: bilj. 24).
Koliko se situacija s obzirom na istraženost objekta,
tj. sustava objekata na uzvisini Pustograd, nije mijenjala,
najbolje pokazuje navod novijega datuma koji potpisuje
Emil Hilje: „Prethistorijska gradina Pustograd na jugoistoč-
nom kraju otoka utvrđena je tijekom 6. st. u doba bizantske
prevlasti. Obrambeni zid koji okružuje vrh brda ima oblik
nepravilnog kruga (oko 85x75 m). Sačuvan je dijelom tek
u temelju, a dijelom u visini od pola do jednog metra. Na
sjevernoj strani sačuvani su temelji jedne kule, a na južnoj
gotovo cijela kula. Unutar prstena zidina su tragovi dviju
građevina, vjerojatno stambene zgrade i cisterne za vodu.
Iako je smještena na istaknutom položaju na brdu s kojeg
se kontrolira pomorski promet na ulazu u Pašmanski kanal,
nema karakter prave utvrde namijenjene vojnoj posadi,
nego više refugijuma, pribježišta za stanovništvo u kritič-
nim trenutcima.” (Hilje 2006: 83).
631
Sve što je donedavno bilo učinjeno svelo se na nekoliko
rekognosciranja, a plan utvrde i snimka postojećega stanja
nikada nisu napravljeni. Stoga je 2015. Institut za pomor-
sku baštinu ARS NAUTICA, u suradnji s Općinom Tkon,
započeo s radom na planiranju i realiziranju aktivnosti
dokumentiranja, istraživanja i prezentiranja očuvanih dije-
lova utvrde.
Stanje na utvrdi bilo je očekivano. Velika količina medite-
ranske vegetacije uglavnom je priječila put obrambenom
zidu kompleksa. Uređeni pristupni put u potpunosti je pro-
hodan, ali je prilično zahtjevan, s obzirom na veliko kame-
nje preko kojeg se pristupa utvrdi. S obzirom na karakter
pribježišta u nemirnim i opasnim vremenima, koji se pripi-
suje utvrdi, logično je očekivati da pogodniji pristupni put
nikada nije ni postojao.
Nakon detaljnog obilaska vidljivih dijelova utvrde, dogovo-
reno je da 2016. započne sustavno uklanjanje vegetacije,
pri čemu se pratio obrambeni zid u smjeru zapada i istoka,
od mjesta na koje se stiže pristupnim putem. Čini se da
se upravo na tome mjestu nalazio i originalan ulaz u unu-
trašnji prostor utvrde. Čišćenje je potrajalo osam radnih
dana, a s obzirom na stanje na terenu, iziskivalo je priličan
trud. Vegetacija kojom su obrasli zidovi sastoji se od guste
makije, koju je najlakše uklanjati opreznim rukovanjem
motornom pilom. S obzirom na strminu padine i na oštru
stjenovitu podlogu na kojoj leži utvrda, uklanjanje vegeta-
cije sporo je napredovalo. Sva posječena vegetacija odba-
civala se niz padinu oko utvrde, kako bi se izbjeg­lo stva-
ranje većih nakupina koje bi zahtijevale poseban odvoz i
narušavale izgled krajolika. Odbačena vegetacija s vreme-
nom se osušila i stvorila markantan prirodan obruč smeđe
boje, kojim je naglašen oblik utvrde.
Osim duž obrambenog zida u smjeru najnižeg južnog dijela
utvrde, vegetacija je uklonjena i s područja stambenog
objekta te manjeg objekta u njegovoj neposrednoj blizini,
za koji se u literaturi pretpostavlja kako bi moglo biti riječi o
ostacima manje cisterne za vodu. S prostora i zidova obje-
kata uklonjeno je drveće i grmlje, koje je bilo potencijalna
smetnja za 3D lasersko skeniranje objekata.
Veći objekt (Objekt A) može se, kao i dosad, interpretirati
kao stambeni, a očuvan je u razini prizemlja i dijela kata. U
zidovima su vidljivi otvori za nosive horizontalne grede, a
pristup objektu nalazi se s gornje, tj. sjeverne strane. Manji
objekt (Objekt B) istočno od stambenoga uobičajeno se
interpretira kao cisterna za vodu.
Nakon čišćenja dijela utvrde uz obrambeni zid zapadno od
pristupnog puta, čišćenje se nastavilo na jednak način u
smjeru istoka. Na velikom platou istočno od ulaznog dijela
utvrde očuvan je komad zida koji teče paralelno s obram-
benim zidom i zaokreće prema njemu, te bi mogao činiti
ostatke još jednog objekta. U makiji u smjeru vrha naziru
se tragovi i drugih, za sada nepristupačnih zidova, pa će
situaciju biti potrebno definirati tijekom nastavka čišćenja
te eventualnog istraživanja utvrde. Dalje u smjeru istoka
dobro su vidljivi ostatci cisterne za vodu (Objekt C), koja se
ne spominje u objavljenim radovima, ali je spominje Marina
Šimičić u diplomskom radu na temu arheološke topogra-
fije otoka Pašmana, u kojemu se poziva na dokumenta-
ciju s rekognosciranja iz 1977., spominjući dvije cisterne
za vodu i donoseći fotografiju objekta (Šimičić 2010: 81,
sl. 86). Objekt C moguće je sa sigurnošću interpretirati kao
 Hrvatski arheološki godišnjak 13/2016
Rezultat skeniranja vanjskog zidnog plašta Objekta A; detalj južnog
zida (izrada: B. Kordić)
Laserski skener na lokaciji uz Objekt A
cisternu za vodu, s obzirom na dimenzije i način gradnje, tj.
ostatke sloja uslojene opeke i vodonepropusne žbuke, koji
pokrivaju unutrašnje lice zidova. Najbolje je očuvan istočni
zid objekta.
Dalje u smjeru sjeveroistoka čišćenje se nastavilo duž
obrambenog zida sve do najviše točke utvrde, na kojoj
se nalaze temelji neke četvrtaste građevine nepoznate
namjene (Objekt D), koja se u literaturi navodi kao sje-
verna kula, a na kojoj se danas nalazi hrvatska zastava,
koja označuje vrh uzvisine. Visina očuvanosti obrambenog
zida varira ovisno o stjenovitoj podlozi, ali se zid može kon-
tinuirano pratiti u punoj dužini.
Otkrivena situacija za sada se ne može identificirati s tlocr-
tom utvrde koji donosi Z. Gunjača, jer na terenu nije uoč-
ljiva razlomljena linija zida koja je prikazana na objavljenom
crtežu. S obzirom na velik napor koji je bilo potrebno ulo-
žiti za oslobađanje zidova od vegetacije, sukladno situaciji
na terenu, raspoloživim financijskim sredstvima i ljudskim
resursima, odlučeno je da će se nastavak zida na sjevernoj
strani utvrde, koji se dijelom nazire u gustoj makiji, očistiti
tijekom sljedeće istraživačke kampanje. Nakon uklanjanja
vegetacije i čišćenja okoliša, uz pomoć tvrtke Rudar d.o.o.
obavljeno je 3D lasersko skeniranje. Laserskim skenerom
snimljeni su svi pristupačni dijelovi koji su tijekom ovogo-
dišnje kampanje pripremljeni za dokumentiranje.
Utvrda Pustograd jedna je u nizu utvrda koje se uobiča-
jeno datiraju u razdoblje Justinijanove rekonkviste, tj. 6. st.,
te se ubraja u lanac utvrda u to vrijeme građenih duž
632
Tlocrtni model utvrde Pustograd (izrada: B. Kordić)
hrvatske obale i otoka. Postojeća literatura i situacija na
terenu pokazale su da je riječ o kompleksu koji do sada
nije detaljno opisan ni istražen, ali se odlikuje velikim arhe-
ološkim i kulturno-turističkim potencijalom. U tome smislu
trebalo bi nastaviti dokumentiranje postojećega stanja cje-
lokupnog kompleksa te započeti arheološko istraživanje na
strateški odabranim lokacijama.
S obzirom na izrazito tešku pristupačnost, svi radovi izi-
skuju dodatne napore, pa je teško predvidjeti dinamiku
kojom će se odvijati daljnji poslovi. Ako se u budućnosti
započne konzerviranje postojećih zidova, sav potreban
građevni materijal najbolje je i financijski najisplativije
dopremiti helikopterom, kao što je učinjeno u slučaju kon-
zerviranja utvrde Tureta na otoku Kornatu.
Literatura
Brusić 1991 Z. Brusić, Nalaz posuda od niskometamor-
fne stijene na otočiću Frmiću kod Biograda i značenje ovog
otočića u režimu plovidbe Pašmanskim kanalom, Diadora,
13, Zadar, 1991: 225 – 240.
Gunjača 1986 Z. Gunjača Kasnoantička fortifikacijska
arhitektura na istočnojadranskom priobalju i otocima,
Obrambeni sistemi u praistoriji i antici na tlu Jugoslavije,
Materijali, 22, Novi Sad, 1986.
Hilje 2006 E. Hilje, Spomenici srednjovjekovnog graditelj-
sktva na Pašmanu, u: (ur. V. Skračić), Toponimija otoka
Pašmana, Zadar, 2006: 63 – 86.
 Zadarska županija, HAG 13/2016

Jelić 1898 L. Jelić, Povijesno topografske crtice o biograd-

skom primorju, VHAD, N. S., 3, Zagreb, 1898: 33 – 126.
Šimičić 2010 M. Šimičić, Arheološka topografija otoka
Pašmana, diplomski rad, Sveučilište u Zadru, Zadar, 2010.

Katarina Batur
Irena Radić Rossi

Summary

The clearing of vegetation and recording of the existing

state of the fortress of Pustograd on the island of Pag was
carried out in the course of 2016. It belongs to a series
of fortresses built along the Adriatic coast that are usually
dated to the period of Justinian`s Reconquista, i.e. the sixth
century. The current state of research suggests that its cha-
racter was not military but refugial. The fortress is located
on a vantage point which enables a good view over the
Pašman channel, and the coves of Zaklopica and Triluke,
and further to the island of Vrgada where another Justinian-
period fortress is located.

Redni broj: 348

Lokalitet: Vir – Smratine
Naselje: Vir, Lozica, Smratine
Grad/općina: Vir (otok Vir)
Pravni status: P-4524
Razdoblje: A, SV
Vrsta radova: sustavno iskopavanje

Od 25. travnja do 4. lipnja 2016. trajala je četvrta kampanja

sustavnih arheoloških iskopavanja lokaliteta Smratine na
otoku Viru. Istraživanja lokaliteta obavljaju se u suorganiza-
ciji Odjela za arheologiju Sveučilišta u Zadru, Arheološkog
muzeja u Zadru – Muzeja ninskih starina i Općine Vir.
Voditelj istraživanja bio je doc. dr. sc. Tomislav Fabijanić
(Odjel za arheologiju Sveučilišta u Zadru), a zamjenici
voditelja bili su Mate Radović (Muzej ninskih starina) i
Grob 5 (foto: T. Fabijanić)
Šime Vrkić, dipl. arheo. U istraživanjima su sudjelovale
Ivana Botica i Suzana Malović, pripravnice u Muzeju nin-
skih starina te studenti arheologije sa Sveučilišta u Zadru.
Arheološka istraživanja financirana su iz donacijskih sred-
stava Općine Vir. U kolovozu 2016. tvrtka Travej d.o.o.
obavila je zaštitne konzervatorske radove na dijelu zidova i
grobnica na lokalitetu. Konzervatorske radove sufinancirali
su Ministarstvo kulture i Općina Vir.

Na lokalitetu su se prije istraživanja uočavali ostaci građe-

Pogled iz zraka na lokalitet nakon arheološke kampanje 2016.
godine (foto: B. Kordić)
vine s apsidom, za koju se moglo pretpostaviti da je riječ o
crkvi. Na postajanje sakralnog objekta upućivao je i topo-
nim Smratina, koji bi se mogao povezati sa sv. Martinom,
iako mjesna predaja povezuje naziv s grobovima, tj. sa
smrću. Istraživanja su započela 2013., kada su otkriveni
ostaci dvaju crkvenih objekata. Stariji objekt pripada rano-
kršćanskom razdoblju (6. st.), a unutar njegovih ostataka
sagrađena je manja crkva, koja se preliminarno datira u
romaničko razdoblje. Prilikom gradnje mlađe crkve kao
spoliji su upotrebljavani ulomci ranokršćanske kamene pla-
stike. U kampanjama 2014. i 2015. istražena je podnica
mlađe crkve (podnica starije minimalno je sačuvana samo
u uskom prostoru između dviju apsida) te prostor ispred
njezina pročelja, kao i prostor sa sjeverne strane crkvi,
na kojem su uočeni ostaci dviju bočnih prostorija starijeg
objekta. Otkriveno je i istraženo više grobova, od kojih

633
 Hrvatski arheološki godišnjak 13/2016
Lokalitet nakon zaštitnih konzervatorskih radova (foto: T. Fabijanić)
se neki mogu povezati uz ranokršćansko razdoblje (npr.
zidane grobnice ožbukane iznutra), a neki uz srednji vijek.
Istraživanja 2016. bila su primarno usmjerena na prostor
sa sjeverne strane starije crkve. Dokazano je postojanje
dviju prostorija. Manja je (unutarnje dim. 3,25x2,7 m) imala
izravnu komunikaciju s istočnim dijelom broda, možda
i sa svetištem starije crkve pa bi se o njoj moglo razmi-
šljati kao o pastoforiji (prothesis ili dijakonikon). U ovoj su
kampanji otkriveni i nedvojbeni ostaci pročelja starije crkve
pa se pokazalo da zid za koji se smatralo da je pročelni
zid ranokršćanske crkve zapravo pripada prostoriji koja
je prizidana na pročelni zid, a koja je mogla imati funkciju
narteksa. Time se pokazala i dužina broda starije crkve od
8,5 m (unutarnja je dužina zajedno s narteksom 12,5 m,
a vanjska iznosi 13,6 m). Također, jasno je i da su prosto-
rije sa sjeverne strane nastale u dvjema fazama. U prvoj
fazi gradnje crkve nastaje već spomenuta manja prostorija
(istodobno s brodom crkve), a zatim će se ta prostorija pro-
širiti prema zapadu za cca 0,7 m te se uz sjeverni zid crkve
dograđuje još jedna prostorija dužine 5,7 m. Nastavljeno je
istraživanje i sa zapadne strane lokaliteta, tj. ispred rano-
kršćanske crkve, gdje je u novoj građevinskoj fazi dogra-
đena još jedna prostorija (egzonarteks?) dužine 3 m. U tom
je prostoru istraženo pet kasnoantičkih grobnica, a još su
dvije grobnice istražene i ispred pročelja egzonarteksa (?).
Nakon završetka arheoloških istraživanja, uslijedili su
konzervatorsko-restauratorski radovi na novootrivenim
zidovima starije crkve te opšivanje i učvršćivanje žbuke u
grobnicama.
Tomislav Fabijanić
Summary
The fourth campaign of systematic archaeological excava-
tions at the site of Smratine on the island of Vir took place
from April to June 2016. Previous excavations revealed the
remains of two church buildings. The older building can be
dated to the Early Christian period (the sixth century). The
younger church lies within the perimeter of the older one,
and was preliminary dated to the Romanesque period. The
2016 excavations were focused on the area to the north
of the older church, encompassing two side rooms. The
main façade of the older church was found and the full
length of the nave established. That means that a room
634
with stone-built graves discovered during the previous
campaigns actually represents the narthex. Another room
was uncovered in front of the Early Christian church (an
exonarthex?). In total, seven new graves were investigated
(thereof five were in the so-called exonarthex).
Redni broj: 349
Lokalitet: Vrana – Ograda kraj Gradine
Naselje: Vrana
Grad/općina: Pakoštane
Pravni status: Z-1736
Razdoblje: SV, NV
Vrsta radova: sustavno iskopavanje
Od 7. do 22. prosinca 2016. trajala su arheološka istraži-
vanja lokaliteta Vrana – Ograda kraj Gradine. Voditeljica
istraživanja bila je doc. dr. sc. Karla Gusar, a stručnu ekipu
činili su djelatnici Odjela za arheologiju Sveučilišta u Zadru
dr. sc. Jure Šućur (zamjenik voditeljice), doc. dr. sc. Dario
Vujević, doc. dr. sc. Mato Ilkić, asistentica Kristina Horvat,
dipl. arheolozi Marko Meštrov i Ana Ivas iz Javne ustanove
„Agencija Han-Vrana” te Filipa Jurković Pešić i Renato
Babić. Dio stručnih, kao i fizičke radove, obavili su stu-
denti arheologije Sveučilišta u Zadru, Dario Brajković,
Marko Matešić, Petra Nikolić, Antonio Uglešić, Ivan Višnjić
i Valentina Volf. Istraživanja su financirana sredstvima
Odjela za arheologiju Sveučilišta u Zadru.
Lokalitet se nalazi sjeveroistočno od srednjovjekovnoga
grada i utvrde Gradina u Vrani, na mjestu koje zbog brojnih
zidova nije moglo biti obuhvaćeno poljoprivrednim rado-
vima te je toponimom Ograda označen kao mjesto gdje se
čuvala stoka. Istraživanja su započela uklanjanjem vege-
tacije i dokumentiranjem zatečenog stanja, nakon čega
je započelo iskopavanje prostora uz sjeverni rub parcele,
gdje se po konfiguraciji terena naslućivalo postojanje
jednog objekta.
Ukupno je istražena površina od 54 m2. Ispod površinskog
sloja (SJ 1-2) brzo su se počela nazirati četiri zida. Objekt
je pravokutnog oblika, orijentiran dužom osi u smjeru SZ-JI,
s ulazom na jugozapadnom zidu. Vanjske mu dimenzije
iznose 8,48x5,26 m, a unutarnje 7,24x4,03 m. Ispod povr-
šinskog sloja slijedili su slojevi s urušenim kamenom, većim
dijelom u tamnosmeđoj zemlji (SJ 3), a uz zidove u svjetlo-
smeđoj zemlji (SJ 4). Ispod njih javljali su se slojevi koji su
se sastojali od tamnosive zemlje (SJ 9) i svjetlosive zemlje
pomiješane sa sitnim ulomcima žbuke i manjim kamenom
(SJ 10). Ispod sloja žućkastog pijeska (SJ 11) uočen je sloj
sedre koji je služio kao podnica objekta (SJ 14). Sloj sedre
po čitavoj je površini objekta ispunjen jamama različitih
oblika i dimenzija. Veći je broj jama nepravilnog ovalnog
oblika, no javljaju se i one kružnog, kvadratnog i trapeza-
stog oblika.
Uz sjeverni ugao prostorije pronađena je veća jama kruž-
nog otvora, promjera 37x40 cm, čija je dubina iznosila
2,45 m. Ima ljevkast otvor, jajoliko tijelo i ravno dno. Po
sredini tijela najveća širina iznosi 1,52 m, dok je širina (pro-
mjer) dna 0,60 m. Vjerojatno se radi o trapu za spremanje
različitih vrsta namirnica koji je izdubljen u sedri. U zapuni
 Zadarska županija, HAG 13/2016
Položaj istraživanja u odnosu na utvrdu Gradina i Maškovićev han (foto: J. Šućur)
Objekt na kraju istraživanja s označenim otvorom trapa (foto: J.
Šućur)
Fotografija i presjek unutrašnjosti trapa (foto i crtež: J. Šućur)
trapa nađene su životinjske kosti, urušeno kamenje, manja
željezna kugla, tj. projektil vatrenog oružja promjera 6 cm
i željezna potkova za obuću. Većina ostalih jama manjih
je dimenzija (većinom promjera 12 – 30 cm), dok im je
635
namjena nejasna. One kvadratnog oblika vjerojatno su
služile za uglavljivanje drvenih greda, a dvije veće konu-
snog oblika s kružnim otvorom izvedene su nešto pravilnije
te su vjerojatno služile kao nekakvo spremište (promjera
52 – 55 cm). Uz jugoistočni zid pronađen je sloj zapečene
crvenosmeđe gline koji je vjerojatno ostatak ognjišta.
Nakon skidanja slojeva do razine sedrene podnice otkrivena
su sva četiri zida rađena od priklesanog kamenja i djelo-
mično ulomaka sedre te su vezani loše očuvanom žbukom.
Zidovi su široki oko 60 cm, a visina im varira od 85 (istočni
ugao) do 140 cm (sjeverni ugao). Zidovi su mjestimično
loše sačuvani zbog djelovanja vegetacije, što se vidi na sje-
veroistočnom zidu iznad kojeg je stablo. Na jugozapadnom
zidu nalazila su se vrata, čiji je otvor u obliku lijevka te je širi
na vanjskoj nego na unutarnjoj strani (110 – 140 cm).
U slojevima su pronađeni keramički, stakleni i metalni
nalazi te životinjske kosti. Sav pronađeni materijal privre-
meno je pohranjen u Arheološkom praktikumu Sveučilišta
u Zadru, gdje se analizira i priprema za konzervaciju.
Među metalnim nalazima najčešći su željezni čavli, a tako-
đer su nađeni dijelovi konjske opreme poput karike sedla
i dijelova žvala, svakodnevni upotrebni predmeti poput
željeznog čekića i okova za vrata i prozore, brončanog
češlja i kopče. Stakleni su nalazi malobrojni, a uglavnom je
riječ o ulomcima staklenih čaša, od kojih je jedna ukrašena
aplikacijama.
Keramički nalazi zastupljeni su grubom i glaziranom kuhinj-
skom te stolnom keramikom. Među grubom keramikom pre-
vladavaju lonci bez ukrasa te oni ukrašeni plastičnim tra-
kama s raznim urezima. Glazirana keramika zastupljena je s
nekoliko vrsta pa se tako javlja jednostavno olovno glazirana
keramika (invetriata) bez ukrasa, zatim engobirana neukra-
šena i oslikana keramika, a posljednju vrstu čini majolika,
među kojom prevladavaju ulomci vrčeva s ukrasom cvjetne
gotike. Svi se nalazi mogu okvirno datirati od 15. do 17. st.
doc. dr. sc. Karla Gusar
dr. sc. Jure Šućur
 Hrvatski arheološki godišnjak 13/2016
Summary
Archaeological excavations of a building at the site of
Ograda near Gradina in Vrana were conducted in the
course of 2016. The site is located to the NE of the medi-
eval town and fortification of Gradina, near its moat. The
rectangle-shaped building was defined. Its longer axis was
oriented NW – SE, and the entrance was in the SW wall. All
stratigraphic layers up to the level of tufa were investigated.
The tufa layer was used as flooring of the building. Its entire
surface was intersected by numerous pits of different
shapes and sizes. Amongst them stands out a 2.45 m deep
circular pit with a funnel-shaped opening, egg-shaped body
and flat bottom. It represents a storage for various types
of provisions. The finds in the excavated layers include
pottery (fragments of coarse and glazed kitchenware and
tableware), glass (fragments of glasses) and metal finds
(nails, horse gear, everyday items) and animal bones. All
of the finds can roughly be dated to the period between the
15th and 17th centuries.
Redni broj: 350
Lokalitet: Zadar – crkva sv. Dominika
Naselje: Zadar
Grad/općina: Zadar
Pravni status: Z-743
Razdoblje: A, SV, NV
Vrsta radova: zaštitno iskopavanje
Godine 2016. arheološki je istraživana unutrašnjost neka-
dašnje crkve sv. Dominika u Zadru. Voditelj istraživanja
bio je doc. dr. sc. Dario Vujević s Odjela za arheologiju,
Sveučilište u Zadru.
Crkva sv. Dominika (k.č. 10566/1), sagrađena 1280., nalazi
se zapadno od Kopnenih vrata. Radi se o jednobrodnoj
gotičkoj građevini dugoj 40 i širokoj 12 m, s apsidom na
istočnoj strani, čiji je monumentalan križno-rebrast svod
reprezentativan primjer ranogotičke arhitekture u našim
krajevima (Hilje 1994). Prema povijesnim podacima,
gradnja je vezana uz stariju crkvu sv. Platona, na čijim
je ostacima sagrađena. Da je riječ o istom položaju svje-
doče i razni arhivski izvori u kojima crkva sv. Dominika još
neko vrijeme nakon gradnje nosi ime i sv. Platona (Krasić
1996). Nepoznate su točne dimenzije i položaj same crkve
Tlocrt crkve sv. Dominika s označenim položajem sonde (crtež: D.
Vujević)
636
Najstariji zidani objekti (foto: P. Iglić)
sv. Platona, ali se pretpostavlja da bi joj mogla pripadati
današnja sakristija, kao i dio crkve sv. Dominika. Iz arhivskih
se izvora saznaje da je u 18. st. crkva sv. Dominika temeljito
preuređena. Uski i visoki gotički prozori bili su zazidani, a
umjesto njih na bočnim je zidovima otvoreno osam četvero-
kutnih prozora (Krasić 1988). Samostan i crkvu 1806. zapo-
sjele su francuske trupe. Poslije njihova odlaska austrijska
je vojska samostan pretvorila u vojarnu, a crkvu u skladište.
Većina je kompleksa 1943. srušena prilikom bombardira-
nja grada. U novije vrijeme na crkvi je obnovljeno nekoliko
izvornih gotičkih prozora, a obnovljena je i rozeta na pro-
čelju. Crkvi nije vraćena njezina izvorna namjena, već ona
služi kao dvorana zadarskog Kazališta lutaka, čija je glavna
zgrada podignuta na mjestu samostana.
Osim manjih zahvata u apsidi prilikom posljednje obnove,
sama crkva nikada nije arheološki istražena. Početkom
2000-ih, Arheološki muzej u Zadru istraživao je okolni
prostor crkve, za potrebe gradnje nove zgrade Kazališta
lutaka, pri čemu su otkriveni dijelovi samostana, kao i razli-
čiti kulturni slojevi, koji se mogu pratiti sve do rimskog vre-
mena. Loše stanje crkve i planirana obnova objekta potakli
su arheološka istraživanja 2016. unutar same crkve. Za
prvu fazu izabrana je površina na središnjem dijelu lađe,
na koju je postavljena sonda veličine 7x7 m.
Na cijeloj površini lađe nalazila se betonska podloga
debljine 10 cm, a ispod nje naboj od krupnog kamenja
debeo od 20 do 25 cm. Naboj je postavljen kao podloga
betonskog poda, o čemu svjedoče različiti recentni nalazi
u njemu (komadi opeke, plastične vrećice, moderno staklo,
komadi industrijski rezanih kamenih pločica i sl.). Osim
recentnih nalaza, pronađeni su i dijelovi obrađenih kame-
nih blokova i različiti spoliji (dovratnik, ploče s rubnom pro-
filacijom, ulomak pilona i sl.).
Prilikom arheoloških istraživanja otkriveni su dijelovi razli-
čitih konstrukcija i kulturni slojevi, koji se mogu pratiti do
dubine od 4 m. No treba napomenuti da dosegnuta dubina
nije i konačna u smislu kulturnih slojeva, nego su istraživa-
nja prekinuta zbog prodiranja podzemnih voda. Najstariji
istraženi slojevi, na 4 m dubine od današnjeg poda crkve,
mogu se datirati u ranu antiku (1. st. pr. Kr./1. st.).
Do dubine od 2,25 m nižu se kulturni slojevi s rimskodob-
nim materijalom, koji se prema karakteristikama može
 Zadarska županija, HAG 13/2016
Grob 25 (foto: D. Vujević)
datirati u kraj 1. ili početak 2. st. Na tim dubinama nema
naznaka građevina. Prvi zidani objekti javljaju se na dubini
od 2,25 m od današnjeg poda crkve. Riječ je o ostatku
jednog objekta, čiji se zid širine 0,60 m, građen s dvama
licima od kamenih blokova povezanih žbukom, prostire po
sredini sonde u smjeru sjever-jug. S njegove istočne strane,
udaljen 20 cm, nalazi se kanal građen od tegula i amorfnog
kamenja povezanog žbukom. Riječ je o odvodnom kanalu,
napravljenom za potrebe drenaže ili kanalizacije.
Zapadno od navedenog zida, na udaljenosti od 1,5 m
nalazi se kut objekta s tanjim zidovima od prethodnog.
Iako bi zid mogao potjecati od nekog zasebnog objekta,
njegova debljina od svega 0,30 m, kao i blizina objekta s
puno masivnijim zidom, otvara mogućnost i da je riječ o
unutarnjoj podjeli prostora jedinstvene građevine.
Precizno vrijeme nastanka građevine/a teško je odrediti.
Stratigrafski, zidovi leže na sloju u kojem najmlađi materijal
pripada kraju 1. i početku 2. st., dok se iznad nalazi sloj s
kasnoantičkom keramikom. Sam bi objekt također mogao
imati i više faza, jer proširenje na središnjem dijelu masiv-
nog zida upućuje na obnovu ili doradu građevine. Nažalost,
zbog činjenice da su zidovi otkriveni na maloj površini,
trebat će pričekati istraživanja cjelokupnog prostora prije
negoli se dobiju konkretni odgovori na pitanja kronologije
i funkcije mjesta.
Na razini navedenih zidova počinju se pojavljivati i prvi
pokopi (sveukupno ih je pronađeno 25). Riječ je o grobu
u JZ kutu sonde, zbog čijeg je ukopa dijelom uništen kut
jednog od zidova. Njegova plitka jama, nepravilnog oval-
nog oblika i obrubljena amorfnim kamenjem, proteže se u
smjeru JZ-SI. Pokojnik je položen na leđa u ispruženom
položaju, s rukama uz tijelo. Na prsima mu je pronađen
brončani novac.
U sloju iznad pronađena su još dva pokopa, od kojih jedan
leži iznad prethodno spomenutog. U istom je pronađena
brončana pojasna kopča tipa Balgota, a ispod lubanje sre-
brna kružna fibula s križnom podjelom. Kopče tipa Balgota
u pravilu se datiraju u razdoblje od druge polovice 6. do
kraja 7. st. (Fabijanić 2008), a datum C-14 dobiven iz kosti
pokojnika datira taj grob u razdoblje od 660. do 770. godine.
S obzirom na datiranje, kao na i činjenicu da se u tom raz-
doblju pokopi u gradu vežu isključivo uz sakralne objekte,
637
Nalazi iz groba 23 (foto: A. Jozić)
može se pretpostaviti da su ti grobovi vezani uz crkvu
sv. Platona. Je li masivan zid između grobova i pripadajući
mu kanal dio te crkve za sada je teško reći. U prilog tome
ide masivnost zida, kao i njegov prostorni položaj i orijenta-
cija koja se poklapa s orijentacijom tlocrta sv. Dominika, no
suprotno navedenom stoji činjenica da grobovi uništavaju
dio okolnih zidova, koji se s njim stratigrafski podudaraju.
Sljedeću fazu pokapanja čine ukopi vezani uz crkvu
sv. Dominika. U najvećoj je mjeri riječ o zidanim grobni-
cama koje se, u većoj ili manjoj mjeri sačuvane, raspro-
stiru na prostoru cijele sonde. Vrhovi grobnica nazirali su
se već nakon skidanja podloge betonskog poda crkve, na
dubini od 30 cm, a pojedine idu do dubine od 1,60 m od
današnje razine crkve. Najčešće su zidane od opeke pove-
zane žbukom, a tek manji broj njih ima i ožbukane stranice.
Među takvima posebno se ističe Grobnica 3, koja na svojoj
istočnoj stranici ima sačuvan velik slikani križ s proširenim
hastama. U ovoj fazi istraženo je 13 grobnica sa zidanom
arhitekturom, a većinom su sačuvane na sjevernoj polo-
vici sonde. U pravilu su orijentirane u smjeru istok-zapad, a
manji broj u smjeru jug-sjever. Sve su grobnice sadržavale
višestruke ukope, a pojedine su poslužile i kao kosturnice.
Kulturni materijal, kao i datumi C-14, pokazuju da su se
grobnice upotrebljavale sve do 17. st.
Ljudske kosti javljaju se već od vrha konstrukcija.
Dislociranost i fragmentiranost kostiju, uz postojanje
raznolikog kulturnog i građevnog materijala u zapuni grob-
nica upućuje na to da su one dijelom bile devastirane.
Najvjerojatnije se to zbilo nakon uklanjanja pokrovnih ploča
i originalnog poda crkve sv. Dominika, možda u vrijeme
posljednje obnove crkve ili u vrijeme nakon što je crkva
prestala funkcionirati kao sakralni objekt. Uz zidane grob-
nice pronađeno je još nekoliko ukopa u zemlju koji strati-
grafski odgovaraju razini zidanih grobnica. Slične grobnice
i slični pokopi istraženi su i u prethodnim istraživanjima,
koja su obuhvatila prostor južno od same crkve (pritom je
istraženo 17 zidanih grobnica s višekratnim ukopima i 23
ukopa u običnu zemlju; v. Jurić 2008).
Sljedeću fazu crkve obilježava i prva devastacija grobnica.
Naime, unutar dviju grobnica pronađeni su kvadratni stupovi
zidani od amorfnog kamena povezanog žbukom koji su u
potpunosti uništili njihov sadržaj. Nije poznato zbog čega su
 Hrvatski arheološki godišnjak 13/2016
Oslikan kristogram na stranici grobnice 3 (foto: D. Vujević)
Zidane grobnice (crtež: D. Vujević)
podignute te konstrukcije. Vjerojatno je riječ o temeljima za
nosivu konstrukciju iznad, ali o kakvoj je konstrukciji riječ,
znat će se tek nakon istraživanja cijele crkve. No ono što se
može reći, jest da su već u sljedećoj, posljednjoj fazi crkve
ti konstruktivni elementi poništeni jer se nakon nekog vre-
mena iznad obiju konstrukcija ponovo pokapalo.
Poništenje konstruktivne namjene kvadratnih stupova
unutar grobnica i pojava novih ukopa iznad vezano je uz
posljednju fazu crkve, koja bi se mogla datirati u 18. st., u
vrijeme kada i povijesni izvori govore da je crkva bila teme-
ljito preuređena. Posljednja faza obilježena je većim gra-
đevinskim zahvatima, zbog kojih je devastiran dio zidanih
grobnica. Unutar sonde pronađene su tri masivne četvr-
taste konstrukcije od amorfnog kamena povezanog crve-
nicom koje idu do 2 m dubine, i koje su devastirale prije
svega grobnice na južnoj strani. U prilog tome ide i velika
638
Jedna od kvadratnih kamenih konstrukcija iz posljednje faze crkve
(foto: D. Vujević)
količina ljudskih kostiju razbacanih oko njih. Namjena pak
tih konstrukcija nije poznata. Nešto nepravilniji oblik, kao
i zakošenost kubusa u odnosu na osnovne linije tlocrta,
upućuje na to da je riječ o konstrukciji koja nije bila vidljiva,
tj. koja čini temelj. Njihov prostorni raspored u L-liniji (pri
čemu je jedna konstrukcija postavljena uz sjeverni zid, dok
su dvije postavljene po sredini crkve) može se povezati s
kamenim nosačima za konstrukciju kata, koji su i danas
vidljivi na sjevernom zidu i koji počinju od sjevernih te idu
do zapadnih vrata crkve. Nije isključeno da su tri navedena
kubusa temelji za konstrukciju kata, tj. bočnog kora crkve.
Isti se spominje u povijesnim izvorima i literaturi, gdje se
navodi da je „od sjevernih do zapadnih vrata crkve vodio
drveni most” (Krasić 1988).
Literatura
Fabijanić 2008 T. Fabijanić, Južnojadranska inačica poja-
snih kopči tipa „Bologna/Balgota”, Archaeologia Adriatica,
11, Zadar, 2008: 129 – 139.
Hilje 1994 E. Hilje, Marginalije uz obnovu crkve sv.
Dominika u Zadru, Glasje, 2, Zadar, 1994: 57 – 66.
Jurić 2008 R. Jurić, Zadar – Sv. Dominik, HAG, 4/2007,
Zagreb, 2008: 412 – 414.
Krasić 1988 S. Krasić, Inventar umjetničkih predmeta u
nekadašnjoj dominikanskoj crkvi u Zadru, PPUD, 27, Split,
1988: 227 – 238.
Krasić 1996 S. Krasić, Generalno učilište Dominikanskoga
reda u Zadru ili Universitas Jadertina: 1396 – 1807., Zadar,
1996.
doc. dr. sc. Dario Vujević
Summary
Archaeological excavations of the inner area of the former
church of St Dominic in Zadar were conducted in 2016. The
church was constructed in 1280. It is located to the west
of the Land City Gates. It is a single nave Gothic building,
40 m long and 12 m wide, with an apse on the eastern side.
According to historical records, its construction is related
to the older church of St Plato, on whose remains it was
 Zadarska županija, HAG 13/2016

built. The Dominicans left the monastery and church after

the French occupation in 1806. The Austrian military forces
converted the monastery into barracks and the church into
a warehouse. Most of the complex was destroyed in 1943
during the aerial attacks on Zadar. The poor condition of
the church and planned reconstruction have prompted
the archaeological excavations within the church. A
7 x 7 m probe was opened in the central part of the nave.
The archaeological excavations have revealed parts of dif-
ferent constructions and cultural layers that can be followed
to the depth of 4 m. The reached depth of cultural layers is
not final, but the excavations were stopped due to under-
ground waters. The oldest investigated layers, at a depth of
4 m from the walking level of the church, can be dated to the
Early Antiquity (the first century BC/ first century AD). Up to
a depth of 2.25 m followed cultural layers with Roman finds,
which can be dated to the period between the end of the first
century or the beginning of the second century. Masonry Prva faza istraživanja malog samostanskog dvorišta (foto: Š. Vrkić)
appears at a depth of 2.25 m from the existing walking level
of the church. The walls were laid on a layer whose young-
est finds can be dated from the end of the first to begin-
ning of the second centuries, while the upper layer contains
Late Antiquity pottery. At the level of the walls appeared
first burials (a total of 25). This layer can be dated from the
second half of the sixth to the eight centuries. Based on
the dating and the fact that in this period city burials were
always associated with sacred buildings, it can be assumed
that the burials are related to the church of St Plato. The
next burial phase encompasses graves associated with the
church of St Dominic. Most of them are stone-built tombs
that covered the surface of the entire probe. In this phase
of the excavations, 13 stone-built walls were investigated.
All of them contained multiple burials, and some were used
as ossuaries. The tombs were in use up to the 17th century. Unutrašnjost istražene cisterne (foto: Š. Vrkić)
According to historical records, the last phase of the church
can be dated to the 18th century. It was characterised by Aničić. Geodetsko snimanje obavili su Maja Gregurić i Jure
significant construction works that largely devastated some Šućur. Novčana sredstva osiguralo je Ministarstvo kulture.
of the stone-built tombs. Also found were three massive
structures built of amorphous stone and bound with terra U kampanji 2016. istražena je cisterna (sonda „I”), koja
rossa, which are almost 2 m deep. Their L-shaped spatial se nalazi ispod južnog krila samostana i prostor ispred
organisation can be related to stone girders of the first floor, cisterne (sonda „J”). Riječ je o manjem dvorištu unutar
i.e. side choir. Historical records (Krasić 1988) mention it. samostanskog sklopa, nastalom nakon većih građevinskih
zahvata u drugoj polovici 18. st. Cijeli je prostor istražen
do razine novovjekovnog popločenja iz vremena posljed-
nje faze samostana. Nakon toga, odlučeno je da se sonda
Redni broj: 351 smanji te je do kraja istražena samo sjeverozapadna polo-
Lokalitet: Zadar – crkva sv. Nikole vina, odnosno prostor ispred cisterne. Istraživanje je pro-
Naselje: Zadar vedeno stratigrafski, od recentnih slojeva i struktura do
Grad/općina: Zadar onih najstarijih iz liburnskog razdoblja. Jedina je iznimka
Pravni status: Z-1337 recentna struktura, odnosno taložnica za oborinske vode,
Razdoblje A, SV, NV koja je povezana s cisternom i zajedno s njom mogla bi biti
Vrsta radova: zaštitno iskopavanje prezentirana prilikom obnove samostanskog kompleksa
te nije uklonjena radi istraživanja starijih slojeva. Tijekom
Od 10. rujna do 15. studenog 2016. trajala je nova kampa- ovogodišnje kampanje dokumentirano je 80 stratigrafskih
nja zaštitnih arheoloških istraživanja unutar sklopa crkve i jedinica i izdvojeno 13 posebnih nalaza.
samostana sv. Nikole u Zadru. Ta su istraživanja započela U arhivskom dokumentu iz 1562. spominje se grad-
2014., s ciljem obnove cijelog sklopa, a nositelj je projekta nja cisterne u samostanu sv. Nikole u Zadru. Po svemu
Međunarodni centar za podvodnu arheologiju u Zadru. sudeći, riječ je o objektu koji se nalazi ispod južnog krila
Voditelj istraživanja bio je dr. sc. Luka Bekić, zamjenik Šime samostana (sonda „I”). Cisterna je pravokutnog oblika s
Vrkić, a stručnu i tehničku ekipu činili su Maja Kaleb, Roko bačvastim svodom, koji nose dva luka građena od masiv-
Surić, Jure Mustać, Dejan Filipčić, Renato Babić i Marijan nih kamenih blokova. Ostatak svoda i zidovi građeni su od

639
 Hrvatski arheološki godišnjak 13/2016
Završna situacija u sondi „J”, s vidljivom taložnicom cisterne, osta-
cima fortifikacijske strukture i rimskih zidova na dnu (foto: Š. Vrkić)
Brončani as cara Augusta iz 1. st. pr. Kr. (foto: Š. Vrkić)
različitog kamenja povezanog crvenkastom žbukom. Na
sredini svoda nalazi se pravokutan otvor, zidan od velikih
kamenih blokova, koji se vertikalno uzdiže sve do drugog
kata te je manjim otvorima bio povezan s okolnim prostori-
jama. Na jugoistočnoj strani nalazi se jedini ulaz u objekt.
Originalno je to bio manji otvor zidan opekama s lukom na
gornjoj strani. Naknadno je proširen u veći četvrtast otvor,
uokviren kamenim pragovima, na kojima se nalaze metalni
dijelovi vrata. Na dnu cisterne nalazi se pod od nabijene
žbuke, u kojoj su pronađeni ulomci glazirane keramike i
stakla. Tijekom prve polovine 20. st. zatrpan je dio cisterne,
nakon čega je napravljen novi pod od pravilnih kamenih
ploča, a središnji dio prezidan širokim zidom kroz koji je
prolazio odvodni kanal, kojim su otpadne vode otjecale u
gradsku kanalizaciju. Istodobno je preko cijelog dvorišta
sagrađen kanal koji je vodio do betonske taložnice ispred
cisterne.
Na samom vrhu dvorišta (sonda „J”) nalazila se recentna
betonska podnica i ostaci popločenja iz vremena kada je
kompleks bio upotrebljavan kao vojna bolnica. Ispod tih
slojeva te sloja šute i građevnog materijala, debelog 0,4 m,
pronađeno je popločenje od nepravilnih kamenih ploča. To
popločenje potječe iz druge polovice 18. st., odnosno iz
vremena posljednje faze uređenja crkve i samostana sv.
Nikole. Ispod tog popločenja nalazilo se drugo popločenje,
koje se sastojalo od manjih ploča nabijenih u sloj crvenka-
ste zemlje i žbuke. Vjerojatno je riječ o hodnoj površini, koja
je upotrebljavana nakon građevinskih radova tijekom druge
640
polovice 16. st. Ispod tog sloja dokumentiran je kanal od
velikih keramičkih cijevi položenih u smjeru jugoistok-sje-
verozapad, odnosno u smjeru istražene cisterne. Ti ostaci
mogli bi potjecati iz istog ili malo starijeg razdoblja. Jedini
ostaci koji bi se mogli pripisati fazi samostana iz kasnog
srednjeg vijeka jesu ostaci kanala i popločenja, koji su
oštećeni prilikom gradnje južnog krila samostana u 16. st.
Iz razdoblja između kasne antike i ranog novog vijeka
potječe ostatak masivne strukture. Sačuvan je samo manji
segment orijentiran u smjeru sjever-jug. Na južnoj je strani
navedena struktura uništena temeljima deambulatorija iz
18. st., a na sjevernoj taložnicom iz 20. st. Za njezinu grad-
nju upotrijebljeno je različito kamenje i spoliji (komad neu-
krašenog stupa). Na osnovi širine veće od 1 m, masivnih
i dubokih temelja, može se zaključiti da je riječ o ostacima
fortifikacije iz razdoblja koje se trenutačno ne može pobliže
odrediti, osim da je nastalo nakon antike.
Na dubini većoj od 1,5 m pronađeni su ostaci rimske arhi-
tekture. Riječ je o jednom objektu koji je nekoliko puta
nadograđivan. Prema preliminarnim podacima, najstarija
faza potječe iz početka rimskog razdoblja u Zadru. Jedan
širi zid, orijentiran u smjeru JZ-SI, na objema stranama
izlazi izvan iskopnog polja. Njegov je sastavni dio tanji zid
koji se odvaja prema sjeverozapadu. Između je pronađena
izvorna podnica od žute gline, nabijena između potučenog
kamena živca. U mlađoj fazi na jugoistočnoj strani nado-
građen je jedan zid plitkih temelja, a dokumentirana je i
podnica objekta iz tog vremena. Još je jedan zid nadogra-
đen na suprotnoj sjeverozapadnoj strani, ali on je samo
djelomično istražen jer se nalazi ispod recentne taložnice.
Tijekom istraživanja pronađena je veća količina pokretnih
arheoloških nalaza. Na samom vrhu pronalaženi su recent­ni
predmeti jer je samostanski kompleks upotrebljavan sve do
druge polovice 20. st. Iz austrijskog razdoblja, kada je cijeli
kompleks bio pretvoren u vojnu bolnicu, potječe manja
količina pokretnih arheoloških nalaza, od kojih se ističe
nekoliko oštećenih glinenih lula, koje se mogu datirati u
19. st. Iz razdoblja posljednjih stoljeća postojanja samo-
stana (16. – 18. st.), potječu brojni ulomci glaziranih kera-
mičkih posuda. Najmanji broj nalaza potječe iz srednjeg
vijeka. Veći broj pokretnih nalaza pronađen je u nekoliko
slojeva datiranih u antiku. Prevladavaju ulomci keramičkih
posuda, dok su metalni i stakleni nalazi rijetki. Izdvojeno
je nekoliko posebnih nalaza kao što su ulomci keramičkih
uljanica i poklopci amfora s oznakama. Od metalnih pred-
meta izdvojen je Augustov brončani as, kovan 7. g. pr. Kr.
Najstariji nalazi potječu iz liburnskog razdoblja, a prona-
đeni su u najnižem sloju u južnom i istočnom kutu sonde
„J”. Osim grubih ulomaka željeznodobne keramike, manji
broj pripada ulomcima oslikanih keramičkih posuda impor-
tiranih s područja Italije.
Literatura
Bekić et al. 2017 L. Bekić, Š. Vrkić, M. Pešić, R. Surić,
Sveti Nikola u Zadru / Saint Nicholas in Zadar, Exhibitiones
archaeologicae ecclesiae s. Nicolai, 1, Zadar, 2017.
Šime Vrkić
dr. sc. Luka Bekić
 Zadarska županija, HAG 13/2016

Summary

A new campaign of rescue archaeological excavations within

the complex of the church and monastery of St Nicholas in
Zadar were conducted from September to November 2016.
The excavations began in 2014, with the aim of reconstructing
the whole complex. Two probes were opened, one in the court-
yard and the second in the basement cistern of the monastery.
The 16th century cistern was fully investigated. The excava-
tions in the courtyard yielded numerous layers of paving,
which testify to its long-standing use as a closed courtyard, as
well as the remains of walls that testify to a Roman settlement
below it. The destroyed remains of the curtain walls cannot be
dated for the time being, but their existence does not come as
a surprise if we take into consideration the character of this
area within the city and dynamics of military threats to this city
agglomeration from the Late Antiquity throughout the entire
medieval and post-medieval periods.

Redni broj: 352

Lokalitet: Zadar – k.č. 9691
Naselje: Zadar
Grad/općina: Zadar
Pravni status: Z-3409 (kulturno-povijesna cjelina)
Razdoblje: NV
Vrsta radova: arheološki nadzor

Dana 14. studenog 2016. tvrtka Arheolog. d.o.o. iz Ugljana

provela je arheološki nadzor na k.č. 9691, k.o. Zadar, koja
se nalazi unutar zaštićene kulturno-povijesne cjeline grada
Zadra. Voditelj nadzora bio je Damir Martinov, dipl. arheo., Pogled na dvorište
a uz njega je u nadzoru sudjelovao Nikola Malnar, student
arheologije.

Prostor predmetne čestice obuhvaća unutrašnje dvorište

stambenog bloka u staroj jezgri Zadra. Dvorište ima četvr-
tast tlocrt površine oko 40 m² te je s triju strana okruženo
stambenim objektima, a s četvrte visokim dvorišnim zidom
u čijem su korpusu vidljivi uzidani kameni spoliji. Arheološki
nadzor uslijedio je nakon što su građevinskim radovima
na navedenom području iskopane četiri jame kvadratnog
oblika, dimenzija 0,90x0,90x0,15 cm, i uklonjen sloj recent­
nog nasipa debljine 15 – 20 cm.
Na sjeverozapadnom dijelu dvorišta otkriven je bunar kruž-
nog tlocrta. Građen je u tehnici suhozida od grubo klesa-
nog kamena, unutar kojeg se nalazila akumulirana voda.
Vanjska strana suhozidne oplate bunara obložena je crve-
nom zemljom, čime je zapunjena praznina između oplate
i ukopa za bunar. Na jugoistočnoj strani bunar je prislo-
njen na stariji zid orijentacije sjeveroistok-jugozapad. Zid
je sačuvan u visini od 0,15 do 0,40 m i širini do 0,80 m.
Vidljiv je u dužini od 5,24 m. Građen je od grubo klesanog
kamenja povezanog sivom vezivnom žbukom. Nadalje,
duž čitave linije istočnog i južnog ruba dvorišta, ispod
zidova okolnih stambenih objekata uočeni su temelji (vid-
ljivi u visini od 0,30 m), u sekundarnoj upotrebi, iskorišteni
kao temelji današnjih zidova. Građeni su od opeke i kle-
sanog kamenja različite veličine, povezanog crvenkastom
žbukom, karakterističnom za zadarsku baroknu gradnju. Crtež dokumentiranih struktura

641
 Hrvatski arheološki godišnjak 13/2016

foundations reused as the foundations of today`s build-

ings. They were built of brick and dressed stone, bounded
with reddish plaster, characteristic of the Baroque-period
masonry in Zadar.

Redni broj: 353

Lokalitet: Zadar – k.č. 9693
Naselje: Zadar
Grad/općina: Zadar
Pravni status: Z-3409 (kulturno-povijesna cjelina)
Razdoblje: NV
Vrsta radova: arheološki nadzor

Dana 20. veljače 2016., po nalogu Konzervatorskog odjela

u Zadru, zaustavljeni su sanacijski radovi u prizemlju
objekta k.č. 9693, k.o. Zadar, koja se nalazi u povijesnoj
jezgri grada te je uslijedio arheološki nadzor. Tom je prili-
kom iskopana sonda površine 16,38 m², relativne dubine
od 1,55 m u odnosu na postojeću hodnu površinu. Voditelj
arheološkog nadzora bio je Damir Martinov, dipl. arheo. iz
tvrtke Arheolog d.o.o.

Od arhitektonskih ostataka uočeni su dijelovi dvaju novo-

vjekovnih zidova (crtež 1: 1, 2; crtež 2a: 1, 2; crtež 2b: 1, 2),
suhozid (crtež 1: 3; crtež 2b: 3) i temelji zida iz baroka
(crtež 1: 4; crtež 2a: 3; crtež 2b: 4).
Novovjekovni zid 1 pružao se u smjeru sjeverozapad-sje-
veroistok te je sačuvan u dužini od oko 0,58 m, visini od

Odnos bunara i starijeg zida

3
4
Na prostoru sjeveroistočnog i istočnog dijela dvorišta
4
nalaze se i ostaci slabo vidljive, prilično oštećene podnice, 3
a na južnom je dijelu uočen čitav kameni žrvanj s djelo-
mično oštećenim kućištem. Čini se da su žrvanj i kućište 2 Pogled 2
sačuvani in situ.
Nažalost, na ovoj dubini iskopa nije bilo moguće preciznije
interpretirati pronađene strukture jer zemljani građevinski
radovi nisu predviđali daljnje spuštanje razine tla dvori-
šta. U dogovoru s nadležnim Konzervatorskim odjelom u 1 4
Pogled 1
Zadru, okončan je arheološki nadzor.

Damir Martinov

Summary

Archaeological supervision on cadastral parcel 9691 of the

cadastral municipality of Zadar, located within the historic
core of Zadar, were conducted in the course of November
2016. The cadastral parcel encompasses the inner court-
yard of a residential complex. The courtyard has a rectan- 2m

gular layout with a surface area of 40 m2. It is surrounded

by buildings on three sides, whilst in the fourth, courtyard - kamen - linija iskopa CRTEŽ BROJ: 1
LOKALITET: ARHEOLOG d.o.o.
wall, there are stone spolia built into the masonry. A circu- K.č. 9693 k.o. Zadar
MJERILO: 1:50
lar-shaped well with water inside was discovered in the NW - žbuka R. Martinova 1,
Ugljan
SADRŽAJ: DATUM: 20.02.2016.
part of the courtyard. It was built of roughly-dressed stone - žbuka
Tlocrt - novovjekovni zid (1, 2),
suhozid (3), temelj zida -

in the drywall technique. Furthermore, along the eastern barok (4) IZRADA: D. Martinov

and southern edge of the courtyard, there were 0.3 m high K.č. 9693, tlocrt

642
 Zadarska županija, HAG 13/2016

3
Redni broj: 354
1 2
Lokalitet: Zadar – k.č. 10556
Naselje: Zadar
Grad/općina: Zadar
Pravni status: P-5029
Razdoblje: A, NV
Vrsta radova: zaštitno iskopavanje

LOKALITET: CRTEŽ BROJ: 2a Od 2. do 8. lipnja 2016. arheološki je istraživana unutraš-

K.č. 9693 k.o. Zadar
MJERILO: 1:25 njost objekta na k.č. 10556, k.o. Zadar, koji se nalazi na
SADRŽAJ:
Pogled 1 - novovjekovni zid (1 i 2),
DATUM: 20.02.2016. 1m prostoru južnog dijela kompleksa palače generalnog mle-
temelj zida - barok (3) IZRADA: D. Martinov
tačkog Providura, sagrađene početkom 17. st. Lokalitet
je iskopavan zbog postavljanja instalacije trafostanice
1
2 i prateće infrastrukture. Voditelj radova bio je Andrija

LOKALITET: CRTEŽ BROJ: 2b

K.č. 9693 k.o. Zadar
MJERILO: 1:25
SADRŽAJ: DATUM: 20.02.2016. 1m
Pogled 2 - novovjekovni zid (1 i 2),
suhozid (3), temelj zida - barok (4) IZRADA: D. Martinov

- zemlja - žbuka LOKALITET: CRTEŽ BROJ: 2

ARHEOLOG d.o.o.
K.č. 9693 k.o. Zadar MJERILO: 1:25
- kamen - neistražena R. Martinova 1,
površina SADRŽAJ: DATUM: 20.02.2016. Ugljan

- žbuka pogled 1, pogled 2

IZRADA: D. Martinov
Struktura sj 18 (foto: A. Nakić)
K.č. 9693, pogled 1 i 2

0,49 m i širini od 0,76 m. Građen je od grublje klesanih

kamenih ploča, povezanih svjetlosivom žbukom.
Novovjekovni zid 2 pruža se u smjeru sjeverozapad-sje-
veroistok te se nalazi uz sjeveroistočni zid postojećeg
objekta, a vidljiv je u dužini od 2,87 m, visini od 0,15 do
0,55 m i širini od 0,30 do 0,51 m. Građen je od neobra-
đenog kamenja povezanog sivom žbukom. Niže, u smjeru
pružanja zida 2, uočen je suhozid dužine 1,80 m i visine
do 0,90 m.
U istočnom, južnom i zapadnom kutu iskopne površine
nalaze se ostaci temelja iz baroka. Mjestimično su sačuvani
do 1,40 m visine, 0,80 m širine i 0,90 m dužine. Građeni
su od neobrađenog kamenja različitih veličina, povezanog
karakterističnom tamnocrvenom kompaktnom žbukom.
Na lokalitetu nisu uočeni pokretni arheološki nalazi.

Damir Martinov

Summary

In February 2016 the Conservation Department in Zadar

stopped the restoration works in the basement of a build-
ing on cadastral parcel 9693, the cadastral municipality of
Zadar, which is located in the historic core of Zadar in order
to enable archaeological supervision. During the supervi-
sion, sections of two post-medieval walls, a drywall and
Baroque-period foundations were identified. There were no
movable archaeological finds. Zid sj 28 (foto: A. Nakić)

643
 Hrvatski arheološki godišnjak 13/2016
Temelji otkriveni ispod zida sj 28 (foto: A. Nakić)
Slojevi i strukture otkriveni tijekom istraživanja
Nakić, dipl. arheo., iz tvrtke Arheolog d.o.o., a u istraživanju
su sudjelovali Nikola Malnar, student arheologije i nekoliko
fizičkih radnika.
U sondi površine 22,37 m² i kanalu dimenzija 2,5x0,6 m
otkriveno je 28 stratigrafskih jedinica: osamnaest slo-
jeva (sj 1, 4, 5, 6, 7, 9, 10, 11, 12, 13, 14, 15, 16, 20,
21, 23, 25 i 27), šest struktura (sj 18, 22, 24, 26, 28 i
29), dvije zapune (sj 2 i 19), jedan ukop (sj 3) i geološka
osnova/živac (sj 17).
644
Keramika iz sloja sj 6 (foto: N. Malnar)
Crtež situacije na kraju arheološkog istraživanja
Iako je dio arheoloških slojeva bio oštećen građevinskim
radovima (koji su prethodili arheološkim istraživanjima)
vertikalna stratigrafija lokaliteta dopušta pretpostavku
o najmanje četirima vremenski zasebnim građevinskim
fazama unutar iskopnog polja.
Najmlađoj fazi pripadaju dijelovi temelja zida (sj 21 i sj 22)
postojećeg objekta koji su otkriveni u kanalu zapadno od
arheološke sonde. U istom je kanalu, desetak centimetra
dublje, otkrivena još jedna struktura (sj 24) izvedena od
lomljenca vezanog žbukom, koju je zbog nemogućnosti
 Zadarska županija, HAG 13/2016
Keramika iz sloja sj 16
detaljnijeg istraživanja teško sagledati u kontekstu ostalih
pronađenih arhitektonskih ostataka.
Sljedeću fazu čini ostatak manje pravokutne strukture
građene od novovjekovne pune opeke, vezane žbukom
(sj 18), koja je vjerojatno bila dio odvodnog (kanalizacij-
skog) sustava.
Njezinom gradnjom oštećen je stariji zid (sj 28), koji se pro-
teže uz zapadni rub iskopnog polja (uz i djelomično ispod
podnog popločanja postojećeg objekta). Zid je orijentiran u
smjeru sjeveroistok-jugozapad. Na sjeveroistočnom dijelu
presječen je temeljima sjevernog zida postojeće prostorije,
a na jugoistočnom kraju na njega se pod pravim kutem
nadovezuje zid sj 26. Oba su zida (sj 28 i sj 26) građena od
jednakog materijala, istim načinom gradnje. Organski su
povezani i dio su iste građevinske cjeline. Zid sj 26 orijen-
tiran je u smjeru sjeverozapad-jugoistok. Prilikom gradnje
postojećeg objekta, sekundarno je iskorišten kao temeljna
stopa južnog zida. S obzirom na dimenzije, tehniku grad-
nje zidova i orijentaciju, koja se uklapa u planimetriju antič-
kog Zadra, zidove sj 26 i sj 28 moguće je ugrubo datirati
unutar rimskog perioda. Ispod zida sj 28 otkriveni su teme-
lji građeni od finije obrađenih klesanaca vezanih žbukom.
Orijentirani su u smjeru sjeveroistok-jugozapad, s blagim
odmakom prema istoku. Na jugozapadnom dijelu podvlače
se ispod zida sj 28, a na sjeveroistočnom su presječeni
temeljima sjevernog zida postojeće prostorije. Uzme li se
u obzir superpozicija u odnosu na SJ 28, kvalitetniji način
gradnje i finija obrada građevnog materijala, može se sa
sigurnošću reći da nisu istovremeni sa zidovima SJ 26 i
SJ 28, već pripadaju nekoj starijoj građevini.
Od prikupljenog pokretnog materijala, osim ulomaka
tegula i imbreksa, najveći dio pripada ulomcima keramič-
kih posuda, životinjskim kostima te, u manjoj mjeri, staklu i
metalnim nalazima (brončani recipijenti i novac). Keramički
se materijal može datirati od 5. st. pr. Kr. do novog vijeka.
Najstariji ulomci keramičkih posuda (5. – 1. st. pr. Kr.)
nađeni su u najdubljem sloju (sj 16). Taj bi sloj možda
mogao biti istovremen s arhitektonskim ostacima najstarije
građevinske faze (sj 29), iako nije isključeno da je stariji.
Zidovi sj 28 i 26 mogli bi se povezati sa slojem sj 13 te sj 6,
koji se čitavom vojom dužinom protezao uza zid sj 28. Oba
su sloja sadržavala ulomke keramičkih posuda rimske,
odnosno kasnoantičke produkcije (3. – 4. st.).
645
Keramika iz sloja sj 13 (foto: N. Malnar)
U plićim slojevima, osim kasnoantičke keramike, bili su pri-
sutni i ulomci novovjekovne glazirane keramike.
Andrija Nakić
Summary
Archaeological excavations within a building on cadastral
parcel 10556, the cadastral municipality of Zadar, located in the
southern part of the 17th-century Palace of the Provveditore
General of Dalmatia in Zadar were carried out in the course of
June 2016. The excavations were conducted with the aim of
constructing a substation and laying accompanying installa-
tions. In a 22.37 m probe and 2.5 x 0.6 m trench, there were 28
stratigraphic units. Although some archaeological layers were
damaged by the construction works that preceded the archae-
ological excavations, vertical stratigraphy of the site points to
the existence of at least four construction phases within the
dig. The pottery can be dated from the fifth century BC to the
post-medieval period. The oldest fragments (fifth to first cen-
tury BC) were found in the deepest layer (SU 16). That layer
might be contemporaneous with the architectural remains of
the oldest construction phase (SU 29). The walls SU 28 and
26 might be linked with SU 13 and 6 that in its entire length
ran along the wall SU 28. Both of the layers contained pot-
tery shards of the Roman, i.e. Late Antiquity production (third
to fourth century). Apart from the Late Antiquity pottery, upper
layers also contained shards of post-medieval glazed pottery.
Redni broj: 355
Lokalitet: Zadar – Široka ulica
Naselje: Zadar
Grad/općina: Zadar
Pravni status: Z-3409 (kulturno-povijesna cjelina)
Razdoblje: –
Vrsta radova: arheološki nadzor
Dana 10. i 11. svibnja 2016. arheološki su nadzirani
zemljani radovi kraj kafića Kompas u Širokoj ulici u Zadru,
koja se nalazi u povijesnoj jezgri grada. Voditelj radova bio
je Dino Tarask, dipl. arheo. iz Arheološkog muzeja u Zadru.
 Hrvatski arheološki godišnjak 13/2016
Rupa za potporanj br. 1, tlocrtno (foto: D. Taras)
Rupa za potporanj br. 2, tlocrtno (foto: D. Taras )
Prilikom iskopa prve rupe za potporanj otvoreno je pod-
ručje veličine 1x1 m. Zona zahvata bila je do dubine od
70 cm. Ispod tampona pod pločama terase utvrđen je sloj
crne zemlje, s ispunom poluobrađenog i neobrađenog
kamena, koje je vjerojatno dio zarušenja.
Prilikom iskopavanja druge rupe za potporanj, također je otvo-
reno područje veličine 1x1 m, sa zonom zahvata do dubine
od 70 cm. Polovinu rupe ispunjava zid, koji se pojavljuje na
33 cm dubine, odmah ispod tampona terase. Temeljna stopa
tog zida pojavljuje se na dubini od 41 cm. Zid je građen krup­
nim i poluobrađenim kamenom te ispunom žbuke s primje-
som sitnoga granulata. Temeljna stopa građena je kamenom
većih dimenzija. Zid je istražen do dna zone zahvata (70 cm)
te je utvrđeno da temeljna stopa ide niže od 70 cm. Druga
polovica rupe ispunjena je slojem crvene kompaktne glino-
vite zemlje s primjesama manjeg kamena (do 10 cm veli-
čine) ispod tampona terase. Sloj počinje na dubini od otpri-
like 25 cm. Ispod crvenog sloja nalazi se sloj crne zemlje s
primjesom sitnijeg kamena i šljunka, koji započinje na 60 cm
dubine te pada paralelno sa zidom do 70 cm u smjeru jugo-
zapada. U njega je ukopana i temeljna stopa zida. Nije bilo
pokretnih nalaza koji bi pomogli u dataciji.
Dino Taras
Summary
Archaeological supervision of the earthworks near Kompas
Caffe in Široka ulica in the historic core of Zadar were
646
conducted in the course of May 2016. Two post pits were
excavated. Each pit measured 1 x 1 m, reaching a depth
of 70 cm. There were no finds in the first pit, whereas in a
half of the second pit there was a wall. It was uncovered at
a depth of 33 cm, and its foundations at 41 cm. The wall
was built of large and semi-dressed stone, bounded with
plaster with admixture of small aggregates. There were no
finds that could enable dating.
Redni broj: 356
Lokalitet: Zadar – Tvornica kruha
Naselje: Zadar
Grad/općina: Zadar
Pravni status: –
Razdoblje: A
Vrsta radova: probno iskopavanje
Od 6. do 22. srpnja 2016., tijekom trinaest radnih dana,
probno je arheološki sondiran prostor bivše tvornice kruha
u Zadru. Prostor bivše tvornice nalazi se relativno blizu
istraženih rimskih nekropola, rimskih cestovnih komunika-
cija te akvadukta, koji je vodio u antički Iader. Lokalitet je
istražila tvrtka NEIR d.o.o. iz Splita. Voditeljica istraživanja
bila je Anita Penović, dipl. arheo., zamjenik voditelja bio je
Ivica Pleština, dipl. arheo., dok su u istraživanjima sudjelo-
vali i Nebojša Cingeli, dipl. arheo., te šest radnika i stude-
nata arheologije.
Ukupno su istražene četiri probne arheološke sonde nepra-
vilnih dimenzija, čije su pozicije određene u dogovoru s dje-
latnicima Konzervatorskog odjela u Zadru.
Sonda 1 smještena je u južnom dijelu predmetne par-
cele, između Casa Minime i Ulice dr. Franje Tuđmana.
Nakon uklanjanja površinskog sloja betona i naboja za
njega, na pojedinim je dijelovima otkrivena matična sti-
jena. Sloj tamnocrvene zemlje SJ 4, koji je zapunjavao
prostor škrapa, pažljivo je istražen te je pronađena manja
količina pokretnih arheoloških nalaza, poput keramike i
stakla. Dvije pozicije unutar te sonde upućuju na moguće
postojanje antičkih paljevinskih grobova. Radi se o dvjema
škrapama, koje izgledaju djelomično priklesane za postav-
ljanje urni, unutar kojih je dokumentirana tamnija zemlja s
dosta gareži te nešto spaljenih kostiju i stakla. Nažalost, ne
Sonda 1 nakon istraživanja
 Zadarska županija, HAG 13/2016

pronađena je jedna pozicija na kojoj se vjerojatno nalazio

grob koji je uništen ili istražen. Na tom dijelu pronađena je
manja količina spaljenih kostiju i stakla. Unutar sloja crvene
zemlje koji je zapunjavao škrape matične stijene prona-
đena je manja količina keramike.
Unutar istraženih sondi prikupljena je manja količina
pokretnog arheološkog materijala. Riječ je uglavnom o
keramičkim nalazima te nalazima kostiju, stakla i metala,
koji se datiraju u rimski period.

Anita Penović

Summary

Archaeological probing of an area within the former bread

factory in Zadar was carried out in the course of July 2016.
The site is located near the excavated Roman necropo-
Sonda 2 nakon istraživanja lises, roads and the aqueduct that lead into Iader. Four
probes were opened. No immovable archaeological struc-
tures or graves were uncovered. The excavations yielded
only a small quantity of movable finds such as pottery,
glass, metal and bones. Based on the site stratigraphy and
bedrock, it can be assumed that urns with ashes of the
dead were buried at five locations.

Redni broj: 357

Lokalitet: Zadar – Ulica Borelli 14
Naselje: Zadar
Grad/općina: Zadar
Pravni status: Z-3409 (kulturno-povijesna cjelina)
Razdoblje: NV
Vrsta radova: arheološki nadzor

Od 28. travnja do 7. svibnja 2016. arheološki su nadzi-

rani zemljani radovi unutar k.č. 10 273, k.o. Zadar, u Ulici
Borelli 14, koja se nalazi u povijesnoj jezgri grada Zadra.
Nadzirana je površina od 85,26 m². Voditelj radova bio je
Rimska keramika iz sonde 4 Mario Bodružić, dipl. arheo. Troškove arheološkog nad-
zora snosio je investitor (Samostan benediktinki sv. Marije
može se reći je li riječ o prethodno istraženim pozicijama
ili o devastaciji.
Sonda 2 smještena je na sjeveroistočnom dijelu predmetne
parcele. Unutar te sonde situacija je istovjetna onoj u sondi
1, s tim da je ondje pronađena samo jedna škrapa s osta-
cima mogućega groba. Također je pronađena manja koli-
čina pokretnih nalaza, poput keramike i kostiju.
Sonda 3 smještena je uz sjeverozapadni rub parcele uz
Ulicu Put Murvice. Nakon što je uklonjen sloj betona i
naboja, započelo je istraživanje sloja crvene zemlje SJ 4,
koji je unutar te sonde bio deblji, odnosno matična stijena
javljala se niže nego u ostalim sondama. U jugozapadnom
profilu primjećuje se da taj sloj sadrži veću količinu osta-
taka gareži i jako fragmentiranog rimskodobnog pokretnog
materijala, poput keramike i stakla. U južnom dijelu sonde
otkrivena je veća količina gareži i nešto keramike i stakla.
Izdvaja se nalaz u potpunosti sačuvane brončane igle s
ušicom.
Sonda 4 smještena je između sondi 1 i 3 te zapadno od
sonde 2, prema Ulici dr. Franje Tuđmana. Unutar te sonde Pravokutna struktura od opeke s otvorom u sredini

647
 Hrvatski arheološki godišnjak 13/2016
Ostatak kaldrme i zid 1 (desno)
Dio pokretnih arheoloških nalaza
u Zadru), a sav prikupljen pokretni arheološki materijal
pohranjen je u Arheološkom muzeju u Zadru.
Nadzor je određen radi praćenja iskopnih i drugih radova
tijekom sanacije podnice u prizemlju postojećeg objekta,
tijekom koje je trebalo ukloniti postojeće popločenje
(kamene ploče dubine 0,1 m) te iskopati dio sloja ispod njih
(0,2 m debljine). Cilj je bio dokumentirati moguće starije
tvorevine i strukture te prikupiti pokretan arheološki mate-
rijal. Tijekom nadzora otkrivena je veća količina pokretne
arheološke građe (ulomci keramičkog posuđa, staklo,
ostaci građevnog materijala, kameni žrvanj). Od arhitek-
tonskih ostataka otkrivena su dva zida, u tlocrtu vidljiva
pravokutna struktura od opeke i dobro sačuvan dio stare
gradske kaldrme.
Prvi otkriveni zid bio je sačuvan u dužini od oko 4,26 m,
širini do 0,30 m (sjeverozapadno lice zida vidljivo, jugoi-
stočno uklonjeno) i visini od 0,12 do 0,15 m. Orijentiran je
u smjeru SZ-JI. Njegovo tjeme bilo je vidljivo na dubini od
0,15 cm u odnosu na prag ulaznih vrata. Na sjeveroistoč-
noj strani naslanjao se na temelje postojećeg objekta,
dok je na jugozapadnoj strani završavao oštećenjem.
648
Bio je građen od djelomično klesanog kamena različite
veličine, povezanog vezivnom žbukom sive boje. Drugi
otkriveni zid pružao se u smjeru jugoistok-sjeverozapad i
sačuvan je u dužini od 5,32 m, širini oko 0,62 m i visini do
0,11 m. Njegovo tjeme otkriveno je na dubini od 0,43 m od
razine praga postojećeg objekta. Na jugozapadnom dijelu
bio je uništen gradnjom temelja postojećeg objekta, a na
sjeverozapadnom kraju nazirao se djelomično sačuvan
ugao objekta kojem je pripadao. Od lica zida, u smjeru
sjeverozapada i sjevera, bili su sačuvani ostaci kaldrme.
Kaldrma je na jugoistočnoj strani bila uništena gradnjom
temeljne stope zidova postojećeg objekta, dok se prema
sjeverozapadu laganim padom spuštala ispod razine
iskopnog polja.
Uz istočni kut postojećeg objekta, na dubini od 0,52 m u
odnosu na prag, otkrivena je pravokutna struktura (dimen-
zija 2,12x1,87 m), većim dijelom izrađena od pune opeke
postavljene okomito (povezane žbukom) i manjim dijelom
od kamenih ploča nepravilnog oblika. Na središnjem dijelu
nalazio se pravokutan otvor (dimenzija 1,40x1,17 m) ispu-
njen zemljom. Na jugoistočnoj strani bila je uništena grad-
njom temelja postojećeg objekta, dok je na sjeveroistočnoj
strani pratila liniju postojećeg zida. Prema naputku nadlež-
nog konzervatora, istražen je središnji otvor te strukture
zapunjen crnom kompaktnom zemljom, s manjom količi-
nom nepravilnog i pločastog kamenja, ulomaka opeka, ulo-
maka keramičkog posuđa i životinjskih kostiju. Na dubini
od 0,89 m pojavio se sloj žute gline, debljine 0,10 m, iznad
kojeg se na jugoistočnoj i jugozapadnoj strani profila nala-
zio po jedan veći pločast kamen. Na dubini od 1,50 m otkri-
ven je nov sloj smeđe, rahlije zemlje i sitnijeg kamenja te
tjeme zida, koji zbog ograničenosti prostora za iskop nije
bilo moguće detaljnije istražiti. Iz istog je razloga u smjeru
kaldrme iskopan rov dužine 1 m, širine 0,40 m i dubine do
0,90 m. Utvrđeno je da se kaldrma sastoji od jednog reda
kamenja, a ispod nje, na dubini od 0,30 m, otkriven je dio
zidane strukture.
Pojavom većeg broja zidanih struktura i arheoloških slo-
jeva, koje samim nadzorom nije bilo moguće jasnije defini-
rati, u dogovoru s nadležnim konzervatorom odlučeno je da
se arheološki nadzor prekine te da započnu zaštitna istra-
živanja. Nadzor je određen radi praćenja iskopnih i drugih
radova tijekom sanacije podnice u prizemlju postojećeg
objekta. Za vrijeme nadzora otkrivena je veća količina
pokretne arheološke građe (ulomci keramičkog posuđa,
staklo, ostaci građevnog materijala, kameni žrvanj). Od
arhitektonskih ostataka otkrivena su dva zida, u tlocrtu vid-
ljiva pravokutna struktura izrađena od opeke i dobro saču-
van dio stare gradske kaldrme.
Mario Bodružić
Summary
In April and May 2016 archaeological supervision was
carried out over the earthworks at 14 Borelli Street in the
historic core of Zadar. It encompassed a surface area
of 85.26 m2, revealing post-medieval masonry. Since it
was impossible to define it by the supervision, the works
were suspended, and rescue archaeological excavations
launched.
 Zadarska županija, HAG 13/2016

Redni broj: 358 novovjekovnog stakla. Tijekom nastavka iskopa utvrđen

Lokalitet: Zadar – Ulica Madijevaca 8 je sloj crne zemlje, mjestimično ispresijecan nasipom od
Naselje: Zadar djelomično obrađenog i neobrađenog kamenja. Unutar
Grad/općina: Zadar tog sloja otkrivene su veće količine pokretne arheološke
Pravni status: Z-3409 (kulturno-povijesna cjelina) građe (keramika, ulomak koštane igle, staklo, kameni
Razdoblje: A, SV, NV brus, ulomci tegula) i veća količina životinjskih kostiju. Kao
Vrsta radova: arheološki nadzor i među prethodno pregledanim materijalom uočeno je da
se javljaju pokretni arheološki nalazi iz širokog razdoblja,
Od 22. do 27. travnja 2016. trajao je arheološki nadzor prili- od antike do novog vijeka, što upućuje na zaključak da je
kom zemljanih radova unutar k.č. 10006, k.o. Zadar, u Ulici
Madijevaca 8, koja se nalazi unutar zaštićene kulturno-
-povijesne cjeline grada Zadra. Nadzorom je obuhvaćena
površina od 34,8 m². Voditelj radova bio je Mario Bodružić,
dipl. arheo. Troškove arheološkog nadzora snosio je inve-
stitor (Samostan benediktinki sv. Marije u Zadru), a sav
prikupljeni pokretni arheološki materijal pohranjen je u
Arheološkom muzeju u Zadru.

Dolaskom na lokaciju zabilježen je iskop na površini od

2,5 m² (debljina iskopnog sloja oko 0,30 m), do dubine od
0,90 m u odnosu na prag postojećeg objekta. Sva isko-
pana zemlja pohranjena je u PVC vreće, a prethodno
uklonjeni ostaci građevinskih elemenata odloženi su sa
strane. Tijekom pregledavanja vreća otkriveni su ostaci
pokretne arheološke građe u vidu 30-ak ulomaka kera-
mike (rimskodobna fina keramika, srednjovjekovna gruba
i novovjekovna glazirana keramika) te nekoliko ulomaka Zid 1 i kameni blok uz njega

6
6
4 Pogled

4 5 Pogled 7
5 7

3
3

2
2
1
1

2m

2m

- kamen LOKALITET: CRTEŽ BROJ: 1 ARHEOLOG d.o.o.

K.č. 10 006 k.o. Zadar
MJERILO: 1:50
- žbuka R. Martinova 1,
SADRŽAJ: Ugljan
DATUM: 30.04.2016.
Tlocrt - obrađeni kameni blok
- kamen - cigla LOKALITET:
(1, 4, 5), liburnski cipus (2), CRTEŽ BROJ: 1 ARHEOLOG d.o.o.
srednjovjekovni zid (3), antički zid (6),
dio stupa (7)
IZRADA: D. Martinov
K.č. 10 006 k.o. Zadar
MJERILO: 1:50
Crtež
- žbuka tlocrta otkrivenih zidova i struktura R. Martinova 1, Cipus nakon vađenja
SADRŽAJ: Ugljan
DATUM: 30.04.2016.
Tlocrt - obrađeni kameni blok
(1, 4, 5), liburnski cipus (2),
- cigla srednjovjekovni zid (3), antički zid (6),
dio stupa (7)
IZRADA: D. Martinov 649
 Hrvatski arheološki godišnjak 13/2016
nastao u novom vijeku. Od arhitekture, otkriveni su ostaci
dvaju starijih zidova, a među arhitektonskim ulomcima pri-
kupljenima u iskopanom sloju dva obrađena kamena bloka
i ulomak stupa.
Prvi otkriveni zid bio je sačuvan u dužini od oko 2,8 m,
širine oko 0,45 m i vidljive visine do 0,30 m. Na jugoistoč-
noj strani uništen je temeljem postojećeg objekta. Njegovo
tjeme nalazilo se na dubini od 0,73 m od praga postojećeg
objekta. Bio je orijentiran u smjeru jugoistok-sjeverozapad.
Građen je od grublje klesanog kamena, većinom pravilnog
oblika, povezanog žbukom. Na njega se, u smjeru sjeve-
rozapada, bez vezivne žbuke nastavljao grubo obrađen
kameni blok dužine 0,9 m, širine i visine oko 0,30 m. Drugi
otkriveni zid pružao se u smjeru jugozapad-sjeveroistok i
sačuvan je u dužini od 1,02 m, širini od oko 0,67 m i visini
do 0,36 m. Na jugozapadnoj strani presječen je temeljima
zida postojećeg objekta. Njegovo je tjeme otkriveno na
dubini od 0,51 m u odnosu na prag ulaznih vrata. Bio je
građen od većeg djelomično obrađenog kamenja nepra-
vilnog oblika, a nije uočena upotreba žbuke. Osim toga,
tijekom iskopa otkriven je veći dio rimskodobnog nadgrob-
nog spomenika (cipusa), uzidan u temelje zapadnog zida
postojećeg objekta, na dubini od 0,45 cm u odnosu na
prag ulaznih vrata. Oštećen je vjerojatno priklesavanjem
prilikom ugradnje, čime je uništen i dio natpisnog polja. Na
temelju osnovnih sačuvanih karakteristika, može se zaklju-
čiti da je pripadao tzv. zadarskom tipu cipusa.
Mario Bodružić
Summary
Archaeological supervision over the earthworks at
8 Madijevci Street (the Madi family Street) in Zadar
(cadastral parcel no. 10006) was carried out in the
course of April 2016. The supervision encompassed a
surface area of 34.8 m2. An additional dig of 2.5 m2 (to
a depth of about 30 cm and 90 cm from the threshold of
the existing building) was revealed upon the arrival to the
site. All of the removed soil was placed in PVC bags, and
the removed remains of masonry were placed aside. A
close inspection later revealed the remains of movable
archaeological finds (Roman tableware, medieval coarse
pottery and post-medieval glazed pottery and several
fragments of post-medieval glass). The excavations have
established the existence of a layer of black soil, which
was occasionally intersected by an embanked bound-
ary made of partly dressed and undressed stone. The
layer contained large quantities of movable archaeologi-
cal finds (pottery, a fragment of a bone needle, glass, a
whetstone, fragments of tegulae) and animal bones. The
finds can be dated from Antiquity to the post-medieval
period, which suggests that it originates from the post-
medieval period. Architectural remains include two older
walls, two dressed ashlars and a fragment of a pillar. The
excavations also revealed the large fragment of a Roman
tombstone (cipus) built into the foundations of the west
wall of the existing building. It was damaged by re-shap-
ing, which destroyed part of the inscription. Based on its
basic characteristics, it can be ascribed to the so-called
Zadar type of cipus.
650
Redni broj: 359
Lokalitet: Zadarska županija – arheološka topografija
Naselje: –
Grad/općina: Starigrad, Jasenice, Zadar, Nin, Vir, Vrsi
Pravni status: –
Razdoblje: P, A, SV, NV
Vrsta radova: terenski pregled
Od ožujka do kolovoza 2016. trajao je arheološki terenski
pregled, pod vodstvom dr. sc. Martine Dubolnić Glavan, dje-
latnice Zavoda za povijesne znanosti HAZU u Zadru. U rado-
vima su sudjelovali arheolozi: prof. dr. sc. Miroslav Glavičić,
Mate Mustać, dipl. arheo., doc. dr. sc. Tomislav Fabijanić,
Neda Kulenović Ocelić, mag. archeo., doc. dr. sc. Igor
Kulenović, zatim studenti arheologije Iva Škoro i Marin
Severović te nadzornik NP Paklenica Duje Bušljeta, spe-
leolog Livio Kotlar i Tomislav Glavan. Istraživanjem je obu-
hvaćeno pet prostornih mikrocjelina, odnosno ciljanih istra-
živačkih zona na prostoru Zadarske županije. Sredstva za
istraživanja omogućila je Javna ustanova NP Paklenica.
Istraživani prostor geološki je izrazito kontrastan: obuhvaća
krševite obronke južnog Velebita (općina Starigrad i općina
Jasenice) i primorske zaravni Ravnih kotara (grad Nin i grad
Zadar, općine Vrsi i Vir). Na spomenutom prostoru već je
prijašnjih godina organizirano nekoliko kampanja terenskog
pregleda (Dubolnić 2006; Dubolnić Glavan 2009; 2010;
2010a; 2010b; 2013; 2013a; 2013b; 2015). To se ponaj-
prije odnosi na prostor općine Starigrad i općine Jasenice
(naselja Modrič i Rovanjska), gdje je 2008. – 2010. prove-
den stručni projekt „Istraživanje i zaštita kulturno-povijesne
baštine Južnog Velebita 2008. − 2010., Inventarizacija i GIS
obrada arheološke i etnološke baštine”. Dokumentirano je
314 lokaliteta, čime je na razmatranom prostoru izrađena
prva inventarizacija kulturno-povijesne baštine (Dubolnić
Glavan 2009; 2010; 2010a; 2010b). Na tom prostranom pla-
ninskom području dosta je još neistraženih i nepoznatih pre-
djela, pa je uslijedio nastavak terenskih istraživanja.
Istraživanja primorskog dijela Ravnih kotara nastavak su
rada na stručnom projektu „Arheološka topografija šire oko-
lice Nina, terenski pregled i kartiranje arheološke baštine
2012. – 2013.” provedenom na prostoru grada Nina (k.o. Nin,
Zaton, Ninski Stanovi) te općina Privlaka i općine Vir.
Tijekom tih istraživanja dokumentirano je 319 lokaliteta, koji
se mogu datirati od prapovijesti (paleolitik) do novog vijeka
(Dubolnić Glavan 2013; 2013a; 2013b; 2015).
Ovogodišnjim istraživanjima objedinjeni su rezultati dosa-
dašnjih istraživanja. Terenski pregled nastavljen je na iza-
branim prostornim mikrocjelinama kao pojedinačnim istra-
živačkim zonama radi pronalaska i dokumentacije novih
arheoloških i etnoloških lokaliteta, nastavka rada na inven-
tarizaciji kulturno-povijesne baštine (GIS) te prikupljanja
podataka za znanstvene analize. Prakticirane su dvije
vrste arheološkog pregleda: ekstenzivni terenski pregled
i klasično rekognosciranje. Obuhvaćena je površina od
cca 2,5 km². Metodologija rada ovisila je o geomorfologiji
istraživanog terena, vegetaciji i vidljivosti terena, cilju istra-
živanja te teškoći pristupa i svladavanja pojedinih lokaliteta.
Zabilježeni lokaliteti mogu se datirati od prapovijesti do
novog vijeka i odrediti kao arheološka i/ili etnološka baština
(A, E) ili eventualno i prirodna baština (P). S površine su
 Zadarska županija, HAG 13/2016

prikupljani arheološki nalazi, koji se obrađuju u Zavodu za trajala je do sredine 20. st. Tijekom istraživanja dokumenti-
povijesne znanosti HAZU u Zadru. rana su i dva nalazišta petroglifa/gravura, koje čine razno-
vrsni znakovi uklesani na stijenama u plitkom reljefu. Paneli
Zona 1: općina Starigrad (NP Paklenica) s petroglifima zabilježeni su u polušpilji Žuta pećina te na
Na prostoru NP Paklenica ubicirano je 13 lokaliteta, od kojih otvorenom na Stijeni uz stazu podno Grabovih dolina.
je šest speleoloških objekata, tri gomile (humci), dva nala-
zišta petroglifa i tri mlina na vodeni pogon. Zona 2: općina Jasenice (Rovanjska)
Dokumentirani se speleološki objekti prema morfologiji Tijekom terenskog pregleda južne strane mjesta Rovanjska
mogu odrediti kao špilje i polušpilje (abri), s tragovima upo- dokumentirano je šest lokaliteta. U okviru sakralnog kom-
rabe tijekom raznih razdoblja. Pećina u Vlakama Donja i pleksa crkve sv. Jurja i pripadajućega groblja, zabilježeni su
pećina u Vlakama Gornja jednostavne su morfologije,
sastavljene od jednog kanala dužine do 20 m, s ostacima
pregradnih suhozida na ulazu. U polušpiljama Paklena
pećina i Žuta pećina zabilježeni su tragovi uporabe tije-
kom novog vijeka. Žuta pećina označena je kao nalazište
petroglifa/gravura na stijenama, i to ponajprije radi značaja
te zasada rijetke vrste nalaza. Tarajlije Tomića peć prema
morfologiji se može definirati kao špilja i polušpilja (dimen-
zije ulaznog otvora jednake su dužini objekta). U objektu su
pronađeni ulomci grubog keramičkog posuđa koji svjedoče
o njegovoj upotrebi tijekom prapovijesti.
Tijekom istraživanja dokumentirane su i tri gomile građene
od nabacanog krupnog kamenja. Sepulkralni karakter
može se s većom sigurnošću utvrditi za gomilu na prijevoju
podno Grabovih dolina (Turski grob) i gomilu na prijevoju
Velikog Rujna, gdje su utvrđeni ostaci tzv. kamenih škrinja
opljačkanih grobova. Prema vanjskim karakteristikama,
gomila podno puta za Ivine vodice mogla bi činiti ostatke
prapovijesnog humka, kao i neke urušene građevine.
Duž toka Velike Paklenice dokumentirana su tri nova mlina
na vodeni pogon. Na donjem dijelu toka Velike Paklenice
nalaze se Jurnovića mlin Donji i Jurnovića mlin Gornji,
koji su pripadali obiteljima Jurlina. Na gornjem dijelu toka
Velike Paklenice ubiciran je Marasović-Smokrovića mlin,
koji je prema lokalnoj predaji pripadao obiteljima Marasović NP Paklenica, položaj pojedinih speleoloških objekata i mlinova
i Smokrović. Paklenički mlinovi potječu iz sredine 19. st. dokumentiranih u donjem dijelu kanjona Velike Paklenice 2016.
(Peričić 1992; Horvat, Živković 2000), a njihova upotreba godine (izrada: M. Dubolnić Glavan)

Istraživačke zone na prostoru Zadarske županije obuhvaćene terenskim pregledom 2016. godine (izrada: M. Dubolnić Glavan)

651
 Hrvatski arheološki godišnjak 13/2016
Jasenice – Pećina u Novskom Ždrilu, pogled na otvor špilje prilikom
izrade topografskog nacrta (foto: M. Dubolnić Glavan)
Nin – Gradina na Kosi poviše Bokanjačkog blata, pogled na ostatke
suhozidnog bedema prapovijesne gradine (foto: M. Dubolnić Glavan)
ulomci stećaka. Stotinjak metara jugoistočno od crkve sv.
Jurja iznova su utvrđeni ostaci rimskog naselja (Dubolnić
Glavan 2007; Šarlija 2010). Prema prikupljenim ulomcima
keramike i ostacima arhitekture, naselje se pruža na kopnu
i pod morem, na prostoru okvirnih dimenzija 150x180 m.
Lokalitet je djelomično potopljen morem te devastiran
recentnim gradnjama i betoniranjem obale.
Na širem prostoru rta Baljenica i predjela Jelovac zabilje-
žene su tri veće kamene gomile, djelomično devastirane
recentnim gradnjama, a pojedine i iskopima središnjeg
dijela. Gomile su građene od nabacanog krupnog kame-
nja, a vjerojatno je riječ o prapovijesnim grobnim hum-
cima. Na sjevernim obroncima Novskog Ždrila topograf-
ski je snimljena špilja Pećina u Novskom Ždrilu (Pećina
u Masleničkom Ždrilu) dužine preko 100 m, koja se šturo
spominje u literaturi (Batović 1979). Po morfološkom tipu,
špilja se može odrediti kao razgranat speleološki objekt.
Tijekom površinskog pregleda pronađeni su ulomci prapo-
vijesne keramike. U unutrašnjosti je primijećeno postojanje
arheoloških kulturnih slojeva, koji su na mjestima devasti-
rani nestručnim iskopavanjima.
Zona 3: grad Nin (Ninski Stanovi, Žerava, Poljaci), grad
Zadar (Briševo)
Na prostoru grada Nina, a manjim dijelom i grada Zadra,
pregledan je dio grebena Kosa iznad Bokanjačkog blata,
652
Ostaci međašnog suhozida na položaju Prezida (otok Vir), pogled sa
sjeveroistoka (foto: M. Dubolnić Glavan)
gdje je dokumentirano sedam lokaliteta. Na dominantnom
položaju Gradina nalazi se gradinski lokalitet koji obuhvaća
prostor nepravilnog kružnog oblika ograđen masivnim suho-
zidnim bedemom (Batović 1983; Chapman, Shiel, Batović
1996; Dubolnić Glavan 2015). Prema nalazima grube kera-
mike, upotreba gradine može se datirati u željezno doba.
Rijetki nalazi antičkih tegula i ostataka arhitekture upućuju
na mogućnost upotrebe lokaliteta i tijekom antike. Unutar
gabarita gradine nalaze se ostaci talijanske karaule iz prve
polovine 20. st. Lokalitet Gradina imao je stratešku važnost
na prostoru u zaleđu Nina i Zadra tijekom povijesti. Oko
150-200 m sjeverno od Gradine dokumentirane su dvije nega-
tivne strukture (ukopi kvadratnog oblika), kameno-zemljani
nasip i nedefiniran objekt – struktura, koji možda pripadaju
dijelovima prapovijesnoga gradinskog lokaliteta ili nekoj od
naknadnih intervencija u prostoru, što je također povezano s
istim položajem. S istočne strane Gradine, na prostoru Grada
Zadra dokumentirana je kamena gomila – vjerojatno prapo-
vijesni grobni humak te jedan kameno-zemljani nasip, koji
možda čini dio spomenutoga gradinskog lokaliteta.
Zona 4: općina Vrsi (Zečevo)
Na prostoru poluotoka Zečevo (dimenzija 1,5x0,5 km)
proveden je sustavan arheološki terenski pregled, a kao
nadopuna terenskim istraživanjima prethodno su prove-
dena arhivska istraživanja. Dokumentirano je 14 pozitivnih
 Zadarska županija, HAG 13/2016
struktura, koje su određene kao arheološki i/ili etnološki loka-
liteti (11 objekata građenih u tehnici suhozida i jedna trasa
puta te dva objekta rađena žbukom), zatim deset negativnih
struktura (plitki iskopi za vađenje kamena), a zabilježeno je
19 pozicija s pokretnim nalazima materijalne kulture (ulomci
predmeta od keramike, kamena, stakla i metala). Na južnom
dijelu poluotoka, uz pogodnu uvalu nalazi se sakralni kom-
pleks Gospe od Zečeva (Jelić 1901; Batović 1997; Dubolnić
Glavan 2015). U okviru crkvenog posjeda pronađeno je
više ulomaka keramike, nekoliko kamenih spolija te rimski
epigrafski spomenik. Prostor uz uvalu Prizda pregrađen je
djelomično potopljenim, dugim zidom, koji je možda antički
međaš.
Zona 5: općina Vir (Školjić, Rtina, uvale Prezida gornja/
donja)
Na prostoru općine Vir sustavno je pregledavan istočni
rubni dio otoka uz pomorski prolaz Gaz i otočić Školjić
(Virić), zatim predio Rtina te manji neizgrađeni segment uz
uvale Prezida gornja i Prezida donja. Dokumentirano je 17
položaja s arheološkim ostacima. Tom prilikom pregledani
su lokaliteti dokumentirani tijekom prijašnjih istraživanja
(Dubolnić Glavan 2013; 2015), a otkriveni su i novi lokali-
teti. Prema brojnosti dokumentiranih struktura i površinskih
nalaza, prostor između Privlačkoga Gaza i predjela Rtina
(dimenzija oko 650x600 m) čini arheološku zonu s iznimno
dobro sačuvanim antičkim krajolikom, čiju okosnicu čini
rimska i srednjovjekovna cesta (via communis). Na kopnu i
u podmorju Gaza i otočića Školjića (Virić) ističu se potopljeni
ostaci arhitekture više rimskih objekata, vjerojatno stam-
beno-gospodarskog karaktera. Mnogobrojni ostaci suho-
zidne arhitekture zabilježeni na predjelu Rtina (potez Rtina
– uvala Prezida) možda pripadaju još jednom antičkom
ruralnom kompleksu. Treba istaknuti i predio između uvala
Prezida donja i Prezida gornja. Taj najuži dio otoka Vira pre-
građen je dugačkim zidom, pa je možda riječ o antičkom ili
srednjovjekovnom međašu. Na čitavu prostoru oko lokali-
teta gusto su raspoređene vikendice, pa je zid samo srećom
ostao sačuvan. Dio zida koji se pružao do uvale Prezida
donja vidljiv je na starijim zračnim snimkama, no danas više
ne postoji jer je uništen recentnom gradnjom kuća. Lokalitet
je iznimno ugrožen te bi ga trebalo registrirati i zaštititi.
Rezultati terenskog pregleda poluotoka Zečeva 2016. godine (izrada:
M. Dubolnić Glavan)
653
Literatura
Arhiv Arheološki muzej u Splitu, Arhiv don Luke Jelića,
Nona, Reg. I – XV.
Batović 1979 Š. Batović, Jadranska zona, Praistorija jugo-
slavenskih zemalja, 2, Sarajevo, 1979: 473 – 635.
Batović 1983 Š. Batović, Arheološko rekognosciranje sje-
verne Dalmacije u godini 1982., Obavijesti HAD, XV, br. 2,
Zagreb, 1983: 29 – 31.
Batović, 1997 Š. Batović, Vrški mjestopisi kroz prošlost,
Zadarska smotra, 4–6, (Domaća rič, 4), Zadar, 1997: 83 – 240.
Chapman, Shiel, Batović 1996 J. Chapman, R. Shiel, Š.
Batović, The Changing Face of Dalmatia, Archaeological
and Ecological Studies in a Mediteranean Landscape,
London, 1996.
Dubolnić 2006 M. Dubolnić, Rezultati rekognosciranja
južnog Velebita (okolica Starigrada Paklenice), Obavijesti
HAD, 2, god. 38, Zagreb, 2006: 51 – 64.
Dubolnić 2007 M. Dubolnić, Argyruntum i njegov teritorij
u antici, Radovi Zavoda za povijesne znanosti HAZU u
Zadru, 49, Zadar − Zagreb, 2007: 1 – 58.
Dubolnić Glavan 2009 M. Dubolnić Glavan, Starigrad
Paklenica (općina), HAG, 5/2008, Zagreb, 2009: 502 – 504.
Dubolnić Glavan 2010 M. Dubolnić Glavan, Velebit –
Starigrad Paklenica (općina), HAG, 6/2009, Zagreb, 2010:
534 – 537.
Dubolnić Glavan 2010a M. Dubolnić Glavan, Speleološki
objekti od kulturnog značaja na prostoru Općine Starigrad
Paklenica i NP Paklenica, Istraživanje i zaštita kul-
turno-povijesne baštine Južnog Velebita 2008. − 2010.,
Inventarizacija i GIS obrada arheološke i etnološke baštine,
Stručno izvješće, sv. I, Zadar, 2010: 127.
Dubolnić Glavan 2010b M. Dubolnić Glavan, Tradicijska
baština Južnog Velebita, Zaseoci (sezonski stanovi) i mli-
novi na prostoru Općine Starigrad Paklenica i NP Paklenica,
Istraživanje i zaštita kulturno−povijesne baštine Južnog
Velebita 2008. − 2010., Inventarizacija i GIS obrada arhe-
ološke i etnološke baštine, Stručno izvješće, sv. VI, Zadar,
2010.
Dubolnić Glavan 2013 M. Dubolnić Glavan, Nin – šire
područje, HAG, 9/2012, Zagreb, 2013: 610 – 612.
Dubolnić Glavan 2013a M. Dubolnić Glavan, Arheološka
topografija šire okolice Grada Nina: terenski pregled i kar-
tiranje arheološke baštine 2012. – 2013., Stručno izvješće,
Zadar, 2013: 107.
Dubolnić Glavan 2013b M. Dubolnić Glavan, Arheološka
topografija Općine Privlaka: terenski pregled i kartiranje
arheološke baštine 2012. – 2013., Stručno izvješće, Zadar,
2013.
Dubolnić Glavan 2015 M. Dubolnić Glavan, Civitas
Aenona: primjer romanizacije liburnske općine, Doktorska
disertacija, Sveučilište u Zadru, Zadar, 2015: 604.
Horvat, Živković 2000 M. Horvat, Z. Živković, Prijedlog
obnove zaselka Marasovići i Srednjeg mlina, Ministarstvo
kulture, Uprava za zaštitu kulturne baštine, Zagreb,
1999.-2000.
Jelić 1901 L. Jelić, U Ninu na Gospu od Zečeva, Smotra
dalmatinska, god. XIV, br. 48, 15. lipnja 1901., Zadar, 1901.
Kuhta Singer 2004 M. Kuhta, D. Singer, Inventarizacija
i GIS obrada speleoloških objekata NP ‘’Paklenica’’,
Paklenički zbornik, 2, Starigrad Paklenica, 2004: 29 – 34.
 Hrvatski arheološki godišnjak 13/2016
Peričić 1992 Š. Peričić, Problem dalmatinskog mlinar-
stva u XIX. stoljeću, Radovi Zavoda za povijesne znanosti
HAZU u Zadru, 34, Zadar, 1992: 161 – 180.
Šarlija 2010 T. Šarlija, Prometno značenje Jasenica u
prapovijesti i antici, Radovi Zavoda za povijesne znanosti
HAZU u Zadru, 52, Zadar, 2010: 1 – 43.
dr. sc. Martina Dubolnić Glavan
Summary
An archaeological field survey of the territory of the
Zadar County was conducted in the course of 2016. The
survey encompassed karstic slopes of South Velebit (the
Municipalities of Starigrad and Jasenice) and the Ravni
kotari littoral plateau (the Cities of Nin and Zadar; the
Municipalities of Vrsi and Vir). Several field surveys were
conducted over the past few years. This year`s survey
was focused on the five micro-locations. A total of 57 sites,
dating from prehistory to the post-medieval period, were
registered and classified as either archaeological and/or
ethnological heritage or even natural heritage.
Redni broj: 360
Lokalitet: Zadarska županija – arheološka topografija
(sjeveroistočni dio)
Naselje: –
Grad/općina: Posedarje, Jasenice, Obrovac i Gračac
Pravni status: –
Razdoblje: P, A, SV, NV
Vrsta radova: terenski pregled
Tijekom prve polovice 2016. terenski je pregledan sjevero-
istočni dio Zadarske županije. Stručni voditelj terenskoga
pregleda bio je dr. sc. Mato Ilkić, a sudjelovali su, ovisno o
mogućnostima, dr. sc. Mate Parica, dr. sc. Dario Vujević,
dr. sc. Martina Čelhar te arheolog Marko Meštrov.
Cilj terenskog pregleda bio je prikupiti što više arheološ-
kih podataka te utvrditi trenutačno stanje lokaliteta na
tome slabo poznatome području, a osobito onih s obiju
Ostaci crkve na Budimu
654
strana južnoga Velebita. Zahvaljujući lokalnom stanovniš-
tvu, saznalo se za položaje pojedinih nalazišta, a u locira-
nju lokaliteta, uglavnom gradinskih, uvelike su pomogle i
zračne fotografije.
Rekognosciranja su započela pregledom Budima.
Smješten je nedaleko od Posedarja, u zapadnom prio-
balju Novigradskog mora. Tu golemu liburnsku gradinu
na bočnim stranama štite duboki i strmoglavi klanci, a na
jugu je markantan bedem od zemlje i kamena. Sudeći po
raznovrsnoj keramici, slučajnim numizmatičkim nalazima,
ali i ostacima sakralne arhitekture, na Budimu se živjelo i u
rimskom razdoblju te izgleda u srednjovjekovlju i sigurno u
ranom novom vijeku.
Oko 1,5 km jugoistočno od Budima nalazi se Gradina.
Smještena je na uzvisini pa dominira okolnim prostorom.
Taj arheološki lokalitet u Podgradini skoro je kružnog
oblika, s promjerom oko 100 m. U novije vrijeme bedem je
presječen te su u njegovu profilu vidljivi ulomci prapovije-
sne keramike.
Nedaleko od Podgradine u smjeru jugoistoka nalazi se
dvojni gradinski lokalitet, većim dijelom zaštićen bede-
mom od lomljena kamena. Smješten je uz rub zapadnog
dijela općine Novigrad. Nije imenovan na topografskim kar-
tama. Udaljen je oko 700 m južno od Novigradskog mora.
Izduženog je oblika. Dug je skoro 350 m, a širok nešto
manje od 100 m. Na površini je vidljivo ponešto ulomaka
keramike grublje fakture.
Pregledan je i Barbakan, toponim koji se nalazi u istočnom
dijelu općine Novigrad. Taj nizinski lokalitet leži na malenu
poluotoku u sjevernom priobalju Karinskoga mora. Na sje-
verozapadnoj strani vidljivi su ostaci nasipa, možda tragovi
bedema.
U zapadnom dijelu općine Jasenice pregledan je loka-
litet Dračevac, na topografskim kartama nazvan još i
Dragačevac. Smješten je poviše zaselka pod imenom
Vulića-Dolac. Gledajući tlocrtno, njegov je bedem u obliku
nepravilnog kruga. Na površini je razasuto ponešto željez­
nodobne keramike, a ima i ulomaka amfora. Na njezinu su
vrhu ostaci utvrde iz srednjega i/ili ranog novog vijeka.
U općini Obrovac pregledan je niz arheoloških lokaliteta,
uglavnom u porječju Zrmanje. Nedaleko od njezina najni-
žeg slapišta smješten je Stari Obrovac. Na tome poviše-
nom položaju uz rub lijeve obale leže arhitektonski ostaci
Ostaci utvrde na Dračevcu
 Zadarska županija, HAG 13/2016

fortifikacije iz srednjovjekovlja i/ili ranog novoga vijeka.
Uokolo ima ponešto grublje keramike, koja upućuje na to
da je ta dominantna pozicija možda bila nastanjena još u
prapovijesti.
Sljedeći pregledani lokalitet smješten je na desnoj obali
rijeke, uz reverzibilnu hidroelektranu kod Muškovaca, no
unutar golemoga bedema od lomljena kamena nisu uočeni
tragovi keramike.
Uz obližnji zaselak pod imenom Berberi, na lijevoj obali
Zrmanje nalazi se neveliko brdo s mnoštvom prapovijesne
keramike dobre fakture, osobito u kulturnom profilu deva-
stiranog dijela na zapadnoj strani toga lokaliteta.
Uzvodno od Zrmanjina toka slijede brojna arheološka nala-
zišta, ponajviše uz rubove prostrana i plodna Žegarskoga
polja. Uz lijevu obalu rijeke, na položaju Nadvoda pregle-
dan je jedan lokalitet koji nije imenovan na topografskim
kartama. Smješten je južno od zaseoka Babića. Riječ je o
manjem izduženom gradinskom naselju, s ponešto prapo-
vijesne keramike unutar kamenog bedema.
Oko 2 km jugoistočno od toga nalazišta, na znatno višoj
poziciji pod imenom Trebačnik, smještena je oveća dvojna
gradina s kamenim bedemom. Na površini je razasuto
mnoštvo prapovijesne keramike grublje fakture i s raznim
primjesama.

Karta lokaliteta: 1. Barbakan, 2. Berberi, 3. Budim, 4. Burzina glavica, 5. Dračevac, 6. Glavica Bukačina, 7. Gradina (Golubić), 8. Gradina
(Komazeci), 9. Gradina (Muškovci), 10. Gradina (Otrić), 11. Gradina (Podgradina), 12. Gradina (Prndelji), 13. Gradine (Velika Popina), 14.
gradinski lokalitet (Nadvode), 15. gradinski lokalitet (uz zapadni rub općine Novigrad), 16. Smokovac, 17. Stari Obrovac, 18. Trebačnik

Stari Obrovac Ulomak prapovijesne keramike s gradine kod zaselka Berberi

655
 Hrvatski arheološki godišnjak 13/2016
Prapovijesna keramika na Trebačniku
Burzina glavica
Nekoliko kilometara istočno od Kaštela Žegarskoga, na
dominantnoj jezičastoj kosi uz lijevu obalu Zrmanje nalazi
se lokalitet pod imenom Gradina. Njegov točan smje-
štaj pokazali su stanovnici obližnjeg mjesta pod imenom
Prndelji. S pristupne je strane na istoku zaštićen bedemom
od lomljena kamena. S južne je strane kanjon Zrmanje,
a sa sjeverne strmoglavi klanac. Uz njegov rub nađen je
novac ilirskog kralja Baleja. Taj nalaz nedvojbeno upućuje
na helenističko razdoblje, kao i ulomak vjerojatno keramike
gnathia, možda importa iz Canose u južnoj Italiji. U svakom
slučaju, to su prvi nalazi takve vrste sa šireg područja
Kaštela Žegarskoga. Nasuprot toga gradinskoga naselja,
tj. na desnoj strani kanjona je, čini se, urezan pristup, koji
se postupno spušta prema Zrmanji, što možda upućuje na
arheološke tragove prastarog prijelaza preko te rijeke.
Pregledana je i Gradina poviše zaselka Komazeca, uz
krševiti rub Žegarskoga polja, oko 5 km južno od Zrmanje.
Široka je približno 70 m, a skoro duplo toliko dugačka. Sa
svih je strana bedem od lomljena kamena. Unutar njega
zamijećeno je ponešto ulomaka keramike slabije fakture,
vjerojatno iz prapovijesti.
Sljedeći je pregledan lokalitet Smokovac. Nalazi se neda-
leko od vrela Krupe. Na zapadu i jugu zaštićen je strmo-
glavim kanjonom rječice Orovače, a na istoku je bedem.
656
Taj gradinski lokalitet širok je oko 120 m, a dug približno
170 m. U nedavnim je vremenima bio većim dijelom pod
poljoprivrednim kulturama pa su krčenjem razgrađeni arhe-
ološki ostaci rimske arhitekture, na što upućuju mnogo-
brojni tesanci ugrađeni u novovjekovne suhozide. U njima
su završili i ulomci rimske keramike i tegula. Uz istočni
rub Smokovca vidljivi su ostaci prastare ceste. No, na tom
se položaju živjelo i prije rimskih osvajanja, ali i poslije, u
srednjem vijeku, na što upućuje prapovijesna keramika, a
osobito otprije nađeni helenistički i srednjovjekovni numiz-
matički nalazi.
Pregledom je obuhvaćena i gradina kod Golubića, oko
2,5 km sjeveroistočno od sutoka Krupe i Zrmanje. Unutar
prstenastog bedema uočena je dosta siromašna pokretna
arheološka građa. Zamijećeno je tek nekoliko sitnijih ulo-
maka prapovijesne keramike grublje fakture.
Rekognosciran je i manji dio inače dosta prostrane općine
Gračac. U tom jugoistočnom dijelu Like terenski je pregle-
dano tek nekoliko lokaliteta. Naime, zbog visoke i guste
vegetacije za neke se položaje moglo samo utvrditi da je
riječ o arheološkim nalazištima, i to zahvaljujući uglavnom
dobro uočljivim kamenim bedemima. Oni su jedino i bili
vidljivi na Gradini kod Otrića. Taj je lokalitet smješten oko
18 km istočno od Gračaca.
U istočnom dijelu gračačke općine nalazi se i položaj pod
imenom Gradine. To su zapravo dva susjedna lokaliteta,
međusobno udaljena nešto više od 300 m, oba uz zapadni
rub prostrana polja kod mjesta pod imenom Velika Popina.
Osim kamenih bedema, na površini su uočljivi ulomci pra-
povijesne keramike. Za ta arheološka nalazišta saznalo se
zahvaljujući lokalnom stanovništvu.
Isto vrijedi i za Burzinu glavicu, prapovijesnu gradinu
s kamenim bedemom te nalazima keramike i novca iz
predcarskog razdoblja. Smještena je oko 7 km sjeverno od
Gračaca.
Približno 1,5 km zapadno od nje nalazi se Glavica
Bukačina. Taj toponim zbog svoga gradinskoga oblika na
manjem uzvišenju uz potok Ljubozvizd upućuje na arheo-
loški lokalitet, no na njemu nije uočen ni jedan artefakt pa
ga za sada nije moguće preciznije datirati.
Literatura
Čače 2007 S. Čače, Aserija i njezino zaleđe: Bukovica,
Zrmanja, južni Velebit, Asseria, 5, Zadar, 2007: 39 – 82.
dr. sc. Mato Ilkić
Summary
A field survey of the NE part of the Zadar County (the
Municipalities of Posedarje, Jasenice, Obrovac and
Gračac) was conducted in the course of the first half of
the 2016. The aim was to gather as many as possible
archaeological data and establish the condition of sites in
that poorly investigated area, especially the ones on both
sides of South Velebit. Thanks to the information provided
by the local population, new sites have been discovered.
The sites, especially hillfort sites, were located on the
basis of aerial maps. The field survey encompassed the
following sites: Barbakan, Berberi, Budim, Burzina glavica,
 Zadarska županija, HAG 13/2016
Dračevac, Glavica Bukačina, Gradina (Golubić), Gradina
(Komazeci), Gradina (Muškovci), Gradina (Otrić), Gradina
(Podgradina), Gradina (Prndelji), Gradine (Velika Popina),
a hillfort site (Nadvode), a hillfort site (the western edge of
the Novigrad Muncipality), Smokovac, Stari Obrovac and
Trebačnik.
Redni broj: 361
Lokalitet: Zadarska županija – podmorje
Naselje: –
Grad/općina: –
Pravni status: –
Razdoblje: A, SV, NV
Vrsta radova: podmorsko rekognosciranje
Godine 2016. djelatnici Međunarodnog centra za podvodnu
arheologiju u Zadru nastavili su program rekognosciranja
podmorja Zadarske županije. Voditelj istraživanja bio je
Mladen Pešić, zamjenik voditelja dr. sc. Luka Bekić, a u
istraživanju su sudjelovali Roko Surić, Maja Kaleb (MCPA)
te Max Fiederling iz Bavarskog društva za podvodnu arhe-
ologiju (BGfU). Rekognosciranja su na pojedinim loka-
cijama provedena zahvaljujući koordinaciji institucija iz
raznih ministarstava RH.
Rekognosciranjem Zadarske županije 2016. pregledano
je 13 novih pozicija, od kojih su na više lokacija utvrđeni
ostaci brodoloma te je otkriveno nekoliko balastnih hrpa,
koje treba dodatno pregledati i utvrditi je li riječ o ostacima
brodoloma ili balastu koji su brodovi izbacivali neposredno
prije ukrcavanja tereta, kao i nekoliko pojedinačnih nalaza.
U sklopu koordinacije, koja je organizirana u suradnji s
Konzervatorskim odjelom u Zadru, MUP-om, Ribarskom
inspekcijom i Carinskom upravom u Zadru, pregledana je
lokacija rt Križ na krajnjem sjeverozapadnom dijelu otoka
Sestrunja. Pregledano je područje uz obalu, na dubini
od 4 do 10 m. Unatoč činjenici da je većina dna prekri-
vena gustom posidonijom, na nekolika stijena pronađeni
su inkrustrirani ulomci amfora i posuđa manjih dimenzija.
Od nalaza koji su ostavljeni na morskom dnu izdvaja se
dio amfore tipa Dressel 2-4, kojoj je sačuvano grlo i dio
Konglomerati amfora na rtu Zanavin na Rivnju (foto: M. Pešić)
657
trbuha, te još jedna ručka amfore. Ostale nalaze čini inkru-
strirana hrpa ulomaka trbuha amfora. U podnožju jedne
stijene pronađeni su nalazi, koji su odvojeni od inkrustata,
i to: ulomak tanjura, dio tubi fittilija, te jedno grlo amfore.
Okvirno se arheološki materijal s tog područja može datirati
u 1. – 2. st., a njegov kontekst nije definiran sa sigurnošću.
Pregledano je i podmorje otočića Kamenjaka, koji se nalazi
jugoistočno od otoka Molata i u neposrednoj blizini oto-
čića Trata. Na samom početku rekognosciranja podmorja
Kamenjaka, na dubini od 7 m pronađeni su ostaci tereta
brodoloma. Vidljivi ostaci tereta nalaze se između visokih
stijena i polja posidonije, u obliku inkrustriranih konglome-
rata različitih dimenzija (npr. 1x2 m, 0,5x1,5 m itd.). Jedan
dio nalazišta devastiran je kopanjem u dubinu. Dio nalazi-
šta koji je prekriven pjeskovitim sedimentom očito skriva
nalaze, što je zaključeno na temelju manjih ručnih iskopa,
a fragmenti amfora mogu se uočiti na području od oko
20x40 m. Riječ je o ulomcima dugih šiljatih dna, dugih cilin-
dričnih trbuha te grla i ručki, koji se mogu pripisati dijelo-
vima više tipova amfora Spatheion. Amfore tipa Spatheion
proizvodile su se na teritoriju sjeverne Afrike, a primjerci s
Kamenjaka pripadaju tipu 1, koji se može datirati od prve
polovice do sredine 5. st. (Bonifay 2004: 125). Od osta-
lih nalaza uočeno je nekoliko dijelova manjih globularnih
amfora s kratkim ručkicama, nekoliko dijelova izduženih
amfora s narebrenim ramenima te obod zdjele.
Nakon dojave stanovnika Sutomišćice pregledana je pozi-
cija na kojoj se smatra da se nalazi njemačka peniša – plo-
vilo ravnog dna za transport, upotrebljavana tijekom Drugog
svjetskog rata. Radi se o lokaciji u Zadarskom kanalu,
istočno od ulaza u uvalu Sutomišćica na otoku Ugljanu.
Prostor oko dobivene GPS pozicije prvo je pregledan Side
Imaging Sonarom i uočena je struktura koja se izdiže s dna
na 42 m dubine i koja odgovara dobivenim informacijama,
te je na tome mjestu obavljen zaron. Konstrukcija broda
ostala je sačuvana, tako da se može prepoznati pramac i
krma, koja je kvadratnog oblika s malom platformom. Iznad
platforme vidljiva je i mala niska ograda. Vidljivi su metalni
uzdužni i poprečni konstruktivni elementi plovila, kao što su
središnji uzdužni pojas (kobilica) te elementi koji se protežu
poprečno (rebra). S vanjske strane vidljiva je trbušasta tra-
kasta izbočina. Na metalnoj konstrukciji ima puno starih
ribarskih mreža, pogotovo na pramcu s lijeve strane, koji je
Nalazi amfora Spatheion s otočića Kamenjaka (foto: L. Bekić)
 Hrvatski arheološki godišnjak 13/2016
Brodolom s teretom kupa kanalica i krovnih opeka s Vrgade (foto:
M. Pešić)
izdignut iznad palubne visine broda. Uzvisina je dužine oko
10 m, a širine oko 4 m.
Tijekom rekognosciranja pregledana je i uvala Sutomišćica
na otoku Ugljanu. Kao pogodna luka koja može pružiti
zaštitu brodovima od jakog sjevernog i južnog vjetra, ta je
uvala upotrebljavana kao sidrište tijekom dugog razdoblja,
sve do danas. Pregledano je područje sjeverno od najve-
ćeg i najisturenijeg mola za vez brodova u uvali, na dubini
od 4 do 12 m, no otkriveno je samo jedno dno amfore.
Pregledano je i nekoliko lokacija na otoku Rivnju. Prva je
pregledana lokacija rt Trogrić na krajnjem sjeveroistoku
otoka. Položaj rta okarakteriziran je kao izrazito nepovoljan
i opasan prilikom jakih sjevernih vjetrova pa je postojala i
velika mogućnost pronalaska arheološkog materijala. Na
istočnom dijelu rta nisu pronađeni arheološki ostaci, dok je
na sjevernom dijelu rta pronađen tek jedan ulomak novo-
vjekovnog vrča. Između usjeka u stijenama, na zapadnom
dijelu rta, na dubini od 5 do 7 m pronađeno je više frag­
mentiranih tijela amfora, no obodi i dna nisu pronađeni.
Debljina stijenki pronađenih ulomaka i ulomak jednog vrata
amfore sugerira da je riječ o amforama tipa Lamboglia 2.
U nastavku rekognosciranja otoka Rivnja pregledano je
područje zapadno od rta Trogrića, odnosno uvala Nozdre i
rt Zanavin. Uvala Nozdre zbog svog položaja nije prigodna
za sidrenje pa ondje nisu očekivani nalazi tipični za sidrište,
a rt Zanavin izložen je vjetrovima pa su upravo ondje očeki-
vani mogući brodolomi. Dno je na tome mjestu prekriveno
gustom i visokom posidonijom. Na navedenoj je poziciji
otkriven brodolom s teretom afričkih amfora tipa Africana
III. Ostaci tereta razasuti su na većoj površini, a vidljivi su
i konglomerati inkrustriranih ulomaka. U površinskom sloju
vide se tragovi devastacije, no unatoč tome uspješno su
pronađeni databilni ulomci oboda i vrata amfora, koji su
izneseni na površinu. Osim amfora, pronađeno i nekoliko
ulomaka afričke sigilate tipa Hayes 50 i Hayes 58, te neko-
liko ulomaka grube posude, koja tipološki može odgova-
rati keramici Pantelerian ware. Preliminarno se brodolom
može datirati u 4. st. U nastavku istog zarona, jugoza-
padno od njega uočena je razasuta hrpa balastnog kame-
nja riječnog podrijetla raznih oblika, veličine oko 10x20 cm.
Uz balast, pronađeno je tek nekoliko ulomaka keramike i
jedno šiljato dno amfore, za koje nije sigurno da se mogu
povezati s balastnom hrpom. Na jugu Rivnja (Rivanjski rt),
658
osim manjeg dijela trbuha amfore, nisu pronađeni tragovi
arheološkog materijala.
Na jugoistočnom dijelu otoka Rivnja pregledan je položaj
ispod brda Zemljačina. Ta je pozicija ujedno i najuži dio
prolaza Veli Ždrelac. Nedugo nakon početka zarona, neko-
liko desetaka metara od obale pronađeni su ostaci brodo-
loma na dubini od 6 m. Morsko je dno pjeskovito s gustom
vegetacijom, ali se na nekim mjestima javlja i kamenito
ravno dno. Na području površine oko 40 m² pronađena je
gusta koncentracija ulomaka trbuha amfora, dok se dijag­
nostički nalazi kao što su obodi, ručke i dna pojavljuju
samo sporadično. Sve su amfore istog tipa, s tankim stijen-
kama oboda izvijenog prema van, tijelom koje se vrećasto
širi prema dolje i kraćim šiljatim dnom. Osim polja razasutih
ulomaka, pronađen je i jedan veći konglomerat ulomaka
amfora, koji sugerira da su u nekom trenutku nalazi bili gru-
pirani. Prema preliminarnim analizama, moglo bi se raditi o
amforama kakve su nađene na brodolomu u Gradu u Italiji.
Na tom su brodolomu, u kombinaciji s drugim amforama,
nađene amfore koje brodolom datiraju u sredinu 2. st.
(Auriemma 2000).
Pregledana je i lokacija na otoku Ugljanu, južna strana polu-
otoka Ovčjaka na sjeverozapadnom dijelu otoka, nedaleko
od mjesta Mulina. Prilikom pregledavanja terena uočene
su dvije slične hrpe oblog kamenja, na dubini od oko 3 m,
koje se od dna uzdižu otprilike 1,5 m. Pronađeno kamenje
nije tipičan lokalni vapnenac ni riječno kamenje tipično za
balast, već se radi o nekoj vrsti „mekog” kamena koji se
lako mrvi, s prosječnim dimenzijama otprilike 30x30 cm.
Prilikom pažljivog pregledavanja samih hrpa nisu uočeni
tragovi arheološkog materijala koji bi uputili na dataciju. Po
stupnju vegetacije koja je vidljiva na oblom kamenju, jedino
što se može zaključiti da hrpe nisu nastale u recentno vri-
jeme. Zbog netipičnog oblika stošca, te hrpe nisu okarak-
terizirane kao ostaci brodoloma. Nedaleko od brodoloma
nađeno je nekoliko ulomaka bizantske rebraste amfore
te jedan ulomak novovjekovnog kotla s ušicom i željezni
dubinomjer.
Na osnovi dojave Marka Meštrova pregledan je intaktan
brodolom s teretom građevnog materijala, i to: krovnih
opeka (tegulae) i kupa kanalica (imbrices), koji se nalazi
u podmorju rta Kranje na Vrgadi. Prilikom zarona najprije
je uočena manja hrpa od nekoliko krovnih opeka. Širim
pregledom okolice, na svega 10 m udaljenosti, lociran je
i konglomerat keramičkog materijala, približnih dimen-
zija 5x15 m i visine oko 1 m. Radi daljnjeg proučavanja,
s morskog su dna podignute tri opeke s pečatima, od
kojih dvije nose jednaku oznaku. Prva je gotovo cjelovito
sačuvana i nosi pečat Q. CLODI AMBROSI, koji se resti-
tuira kao Q(uinti).CLODI(i) AMBROSI, a poznato je da
se radionica tih opeka nalazila u okolici Akvileje te da je
djelovala u 1. st. Standardnih je dimenzija, a one iznose
60x45 cm. Druga je djelomično sačuvana i nosi pečat
C. T. HERMETIS, restituirano C(ai).T(iti).HERMETIS te
se također datira u 1. st. (Matijašić 1989: 63 – 65). Uz
građevni materijal, pronađeno je i jedno ravno dno, koje
svojim oblikom i dimenzijama podsjeća na tip amfore
Forlimpopoli.
U sklopu programa rekognosciranja, djelatnici MCPA pre-
gledali su istočni dio otočića Male Sestrice i istočnu pličinu
otočića Žižnja, ali nije bilo arheoloških nalaza.
 Zadarska županija, HAG 13/2016

Literatura

Auriemma 2000 R. Auriemma, Le anfore del relitto di

Grado e il loro contenuto, Malanges de l´Ecole francaise
de Rome, Antiquite T. 112, No 1., 2000: 27 – 51.
Bonifay 2004 M. Bonifay, Etudes sur la céramique romaine
tardive d’Afrique, BAR, International Series 1301, Oxford,
2004.
Matijašić 1989 R. Matijašić, Rimske krovne opeke s radio-
ničkim žigovima na području sjeverne Liburnije, Arheološka
istraživanja na Krku, Rabu i Pagu i u Hrvatskom primorju,
Znanstveni skup Krk, 24.-27. IX. 1985; Izdanja HAD, sv.
13, Zagreb, 1989: 61 – 73.

Mladen Pešić

Summary
Prapovijesni kulturni sloj i dio zida ukopan u njega
The underwater reconnaissance of the seawaters of the
Zadar County included 13 different locations. Several
unknown shipwrecks, ballast heaps and individual have
been discovered so far. The most interesting are the fol-
lowing: a shipwreck on the islet of Kamenjak with the finds
of fifth century African Spatheion 1 amphorae; the Cape
Zanavin a shipwreck, on the island of Rivanj with African
Afircana III amphorae and Hayes 50 and 58 vessels; a
shipwreck near the island of Rivanj with first and second
century amphorae; a shipwreck from the island of Vrgada
with the cargo of imbrices and bricks with stamps Q(uinti).
CLODI(i) AMBROSI and C(ai).T(iti).HERMETIS; as well as
the find of a WWII metal ship in the territory of Sutomišćica
on the island of Ugljan.

Redni broj: 362

Lokalitet: Zemunik Donji – Gradina
Naselje: Zemunik Donji
Grad/općina: Zemunik Donji
Pravni status: –
Razdoblje: P, A, SV, NV
Vrsta radova: arheološki nadzor

Od 19. siječnja do 4. veljače 2016. trajao je arheološki

nadzor prilikom zemljanih radova na k.č. 2039/1, 2039/3,
2035, 231/11 i 2038/2, k.o. Zemunik, u Zemuniku Donjem.
Nadzor je, sukladno dozvoli, proveden na površini iskopa
budućeg kanalizacijskog sustava Doma za odrasle osobe
Zemunik, koji se nalazi na položaju lokaliteta Gradina.
Voditelj istraživanja bio je Damir Martinov, dipl. arheo.
Za postavljanje budućeg kanalizacijskog sustava, na
istočnoj padini brda Gradina bilo je potrebno iskopati
kanal ukupne dužine 150 m, širine 1,30 m i dubine od
2 do 4 m. Cijela padina Gradine na tom je mjestu u novije
doba strojno iskopavana radi poravnavanja poljoprivrednih
terasa, na kojima su u međuvremenu zasađene masline.
Zbog tih je radova gornji humusni sloj rahle svjetlosmeđe
ilovače bio nejednake debljine (od 0,3 do 1 m). Iz njega
su tijekom radova prikupljeni malobrojni ulomci različite
keramike (rimskodobna, novovjekovna), koja je pronađena
Dio iskopa kanala tijekom radova
u sekundarnom položaju jer vjerojatno potječe s tjemena
brda, gdje su tijekom prijašnjih istraživanja utvrđeni slojevi
iz prapovijesti i antike. Ispod tog sloja utvrđena je pojava
sloja svjetlije ilovače, koji je dosezao dubinu do 4 m (maksi-
malna razina iskopa na trasi). U njemu nisu uočeni nikakvi
pokretni arheološki ostaci, a mjestimično je bio proslojen
pločama žutog kamena matične stijene.
Dana 4. veljače 2016. započelo je spajanje kanalizacijskog
sustava na već postojeći šaht, koji se nalazi uz sam rub
platoa Gradine. Za tu intervenciju bilo je potrebno iskopati
kanal (širine 1,30 m i dubine oko 2 m) u dužini od približno
10 m. Na samom početku, nakon prvog otkopa stroja uočen
je sloj tamne zemlje, unutar kojeg su otkriveni fragmenti

659
 Hrvatski arheološki godišnjak 13/2016

prapovijesne keramike. U taj je zid bio ukopan i ostatak

zida od pravilno slaganog kamenja povezanog žbukom.
Radovi su odmah obustavljeni, a o svemu je obaviješten
nadležni Konzervatorski ured u Zadru.

Damir Martinov

Summary

Archaeological supervision over the earthworks on cadas-

tral parcels 2039/1, 2039/3, 2035, 231/11 and 2038/2 in
the territory of Zemunik Donji was conducted in the course
of January and February 2016. The supervision followed
the earthworks along the route of the sewer system of the
Nursing home in Zemunik, which is located at the site of
Gradina. On the part of the route located at the edge of the
Gradina plateau, no layers of archaeological significance
were detected. However, at the very edge, a layer of intact
black soil and the remains of masonry were uncovered.
The works were stopped, and the Conservation depart-
ment in Zadar was informed.

Redni broj: 363

Lokalitet: Zemunik Donji – Gradina
Naselje: Zemunik Donji
Grad/općina: Zemunik Donji
Pravni status: postupak u tijeku
Razdoblje: P, A, SV, NV
Vrsta radova: zaštitno iskopavanje
Od 3. do 21. svibnja 2016. tvrtka Arheolog d.o.o. zaštitno je
arheološki istražila lokalitet Gradina u Zemuniku Donjem,
na k.č. *231/11, k.o. Zemunik. Cilj istraživanja bio je utvrđi-
vanje i dokumentiranje svih arheoloških struktura na trasi
gradnje kanalizacijskog sustava Doma za odrasle osobe u
Zemuniku. Područje arheološkog iskopa obuhvatilo je trase
kanala u dužini od 19 m i širini od 1,3 m, na području na
kojem je tijekom prethodnog arheološkog nadzora uočena
pojava tamnog sloja s ulomcima prapovijesne keramike i
arhitekture, u vidu kamenih blokova povezanih žbukom.
Voditelj zaštitnih arheoloških istraživanja od 3. do 15. svib-
nja 2016. bio je Mario Bodružić, a od 16. do 21. svibnja
2016. Andrija Nakić. Osim njih, u istraživanjima su sudje-
lovali i Damir Martinov, dipl. arheo., Nikola Malnar, bacc.
arheologije i Marko Bambić (fizički radnik).
U dogovoru s nadležnim konzervatorom, strojno su isko-
pani recentni slojevi šljunka i nasipa, koji se nalaze na
dubini od 0,40 do 1 m od trenutačne hodne površine, uz
stalnu prisutnost i nadzor arheologa. Iskop je započet na JI
kraju kanala, gdje je prekinut tijekom arheološkog nadzora.
Odmah nakon početka iskopa otkriveni su ostaci strukture
od kamenja i žbuke te taman sloj oko njih na dubini od
cca 1 m. Iskop je nastavljen dalje prema sjeverozapadu,
pri čemu se vodilo računa da se ne zadire u kompaktne
arheološke slojeve i strukture koje se nalaze ispod recent­
nih slojeva šljunka (SJ 1) i rahlog nasipa od heterogenog
materijala (SJ 2). Na taj način otvoren je JI dio kanala do
otprilike 12 m dužine, nakon čega je prilikom iskopavanja
Sektor JI s vidljivim prapovijesnim slojem i zidom SJ 10 te kanalom
SJ 8, 22
zahvaćena cijev postojeće kanalizacije. Nakon što je cijev
oštećena, došlo je do nekontroliranog istjecanja fekalnih
voda unutar arheološke sonde te se stručna ekipa morala
udaljiti. Nakon sanacije cijevi utvrđeno je da je na prostoru
u dužini od oko 4 m kontaminirana površina planirana za
istraživanja. U dogovoru s nadležnim konzervatorom, odlu-
čeno je da se zbog sigurnosti radnika i stručne ekipe ne
istražuju niži slojevi. Daljnje otvaranje površine prema SZ u
dužini od cca 5,5 m odgođeno je do zatrpavanja uništene
cijevi.
Dotad otvorena površina na JI dijelu kanala dobila je radnu
oznaku Sektor JI te je započeo ručni iskop i dokumentiranje
arheoloških depozita i struktura. Ukupna dužina iskopne
površine sektora JI iznosila je 8 m, a širina mu je varirala od
1,3 do 2,5 m, zbog nemogućnosti ravnog iskopa zapadnog
profila na mjestima gdje su gornji slojevi bili izrazito rahli.
U Sektoru SI matična stijena otkrivena je na dubini od 2,2
do 2,5 m. Sastojala se od kamena pješčenjaka meke kon-
zistencije, s mjestimično vidljivim vapnenačkim dijelovima,
koji se u koso položenim sinklinalnim gredama protezao
cijelom površinom sonde te blago padao prema JI. Iznad
matične stijene nalazio se tanak sloj nabijene zemlje,
izmiješan sa sitnim kamenjem odlomljene matične stijene
(SJ 27). Budući da se radi o najstarijem sloju, može se
pretpostaviti da je nastao uporabom prostora kao hodne
površine. Keramički materijal iz tog sloja može se datirati
u neolitik i pripisati danilskoj kulturi. Iznad njega, do dubine
od 1,8 m dokumentirana su još tri prapovijesna sloja (SJ

660
 Zadarska županija, HAG 13/2016
26, 21 i 11). Ti se slojevi nalaze u međusobno superponi-
ranim odnosima. Najmlađi sloj, SJ 11, osim keramike, koja
se može pripisati danilskoj kulturi, sadržavao je i nekoliko
ulomaka koje je za sada teško datirati, ali se vjerojatno radi
o nalazima iz brončanog ili željeznog doba.
Dvije strukture, SJ 10 (zid) i SJ 8/22 (kanal za odvodnju),
bilo je moguće datirati u rimsko doba, na osnovi prapovi-
jesnog karaktera slojeva koje su presjekli te rimskodobne
ruševinske slojeve, koji su u superponiranom odnosu na
temeljnu stopu zida SJ 10. Zid SJ 10 (širok oko 0,60 m)
otkriven je u dužini od 1,8 m. Uočena je velika razlika u
načinju slaganja kamenja na JI i SZ licu tog zida. SZ lice
slagano je pažljivim odabirom kamenja, s obzirom na
izgled i veličinu, u pravilne jednake redove. Ta se strana na
osnovi izgleda može interpretirati kao unutarnja. Vanjska
je strana na JI slagana od neobrađenog kamenja vezanog
velikom količinom žbuke. Cijeli objekt bio je ukopan u pra-
povijesne slojeve SJ 11 i 21. Ruševinski slojevi SZ od zida
sadržavali su velike količine tegula, imbreksa, kamenja i
žbuke, kao i nalaze rimskodobne keramike i lucerni te pri-
padaju urušenjima struktura koje je činio SJ 10.
Druga rimskodobna struktura, kanal SJ 8/22, otkrivena
je na istočnom kutu istražene površine. Kanal se sastoji
od dvaju paralelnih zidova povezanih ožbukanom pod-
nicom na dnu (SJ 22), a bio je nadsvođen konstrukcijom
od kamena vapnenca i pješčenjaka, povezanog žbukom
(SJ 8). Unutar kanala izdvojena su i zasebno dokumen-
tirana tri različita superponirana sloja zapune (SJ 23, 24,
25), koji su sadržavali rimskodobni materijal. Kako se kanal
nastavlja pod sjeverni i istočni profil, nisu poznati njegovi
puni gabariti, ali na osnovi položaja i smjera, čini se da je
povezan sa zidom SJ 10 negdje na sjeveru, jer su položeni
pod pravim kutom.
Kasnosrednjovjekovna i novovjekovna faza u tom sektoru
zastupljene su slojevima i strukturama otkrivenima izravno
ispod sloja recentnog nasipa. Nekoliko manjih ukopa, slič-
nih ležištima stupova, bilo je ukopano u prapovijesni sloj
SJ 11. Iznad njih dokumentiran je ostatak urušene ili ras-
formirane strukture SJ 3/4. Njezin je karakter zbog lošeg
stanja u kojem je otkrivena dosta nejasan. Na južnom pro-
filu bilo je očito da je na SZ rubu ukopana u prapovijesne
slojeve, ali joj se prema jugu (prema padini) gubila linija
ukopa. Možda se radi o razrušenom ili rasformiranom dijelu
bedema kasnosrednjovjekovne/novovjekovne utvrde.
Unutar te strukture dokumentiran je i manji sloj zapečene
zemlje koji vjerojatno pripada ostacima vatrišta (SJ 5).
Nakon sanacije oštećene cijevi i njezina zatrpavanja, zapo-
čelo je strojno uklanjanje sloja šljunka i nasipa na SZ dijelu
kanala. Otvorena je površina od oko 5,5 m dužine i oko
1,3 m širine. Taj je dio sonde tijekom istraživanja dobio
Crtež SI profila sonde
661
radni naziv Sektor SZ. Na tom su mjestu već nakon ukla-
njanja recentnih slojeva nasipa i šljunka (SJ 1 i 2) prona-
đeni ostaci arhitekture u vidu nekoliko zidova, različitih teh-
nika gradnje. Na JI dijelu sektora otkrivena su dva kraka
zida SJ 29, građena od lijepo oblikovanih komada pješče-
njaka složenih u pravilne redove, koji se spajaju u pravom
kutu uz južni profil, a nastavljaju pod sjeverni. S unutrašnje
strane JI kraka tog zida otkriven je ostatak starijeg zida
SJ 30, načinjenog od poluobrađenih blokova vapnenca,
povezanih žbukom. Na južnom je dijelu taj zid presječen
zidom SJ 29.
Još jedan otkriveni zid (SJ 40) nalazio se na krajnjem SZ
rubu otkrivene površine te je djelomično uništen ukopom
kanala za kanalizaciju, na koji se treba spojiti buduća trasa
kanalizacije. Između tih struktura, na području od oko 2 m
širine, dokumentirano je nekoliko slojeva s pokretnim arhe-
ološkim materijalom, koji se može datirati u kasni srednji
i rani novi vijek. Nakon njihova uklanjanja otkrivene su
temeljne stope zidova SJ 30 i 40, a površina iskopa suzila se
toliko da nije bilo moguće nastaviti istraživanja. U dogovoru
s nadležnim konzervatorom, odlučeno je da se istraživanja
prekinu jer je na tom dijelu dosegnuta dubina potrebna za
polaganje cijevi budućeg kanalizacijskog spoja.
Literatura
Borzić, Čelhar 2016 I. Borzić, Martina Čelhar, Gradina u
Zemuniku donjem – nalazi iz brončanog i željeznog doba,
Zemunik u prostoru i vremenu, Zadar, 2016.
Gusar, Vujević 2016 K. Gusar, D. Vujević, Utvrda u
Zemuniku Donjem u srednjem i novom vijeku: rezultati
arheoloških istraživanja 2014. godine, Zadar, 2016.
Jakšić 2016 N. Jakšić, Zemunik: srednjovjekovni zadarski
kaštel i turska kasaba, Split, 1997.
Marijanović, Horvat 2016 B. Marijanović, K. Horvat,
Početci naseljavanja na području Zemunika, Zemunik u
prostoru i vremenu, Zadar, 2016.
Mario Bodružić
Summary
Rescue archaeological excavations were carried out on
the route of the sewer system of the Nursing home in
Zemunik, which is located at the site of Gradina (cadas-
tral parcel *231/11, the cadastral municipality of Zemunik).
The archaeological excavations have confirmed a multi-
layered character of the site. The layers can be dated from
the Neolithic (the Danilo culture), over the Roman to post-
medieval periods. All of the investigated buildings were
protected by geotextile, and the movable archaeological
finds were placed in the Zadar Archaeological Museum.
 Hrvatski arheološki godišnjak 13/2016

ŠIBENSKO-KNINSKA
ŽUPANIJA

364 Bilice – Dedića punta 372 Knin – Kapitul 381 Rogoznica – Medine
365 Biskupija – Crkvina 373 Knin – Podgrađe 382 Šibenik – Obala hrvatske ratne
366 Bribirska Glavica – crkva sv. Joakima 374 Knin – Šetalište H. Požara mornarice
i Ane 375 Kornat – uvala Tarac/crkva sv. Marije 383 Šibenik – tvrđava sv. Ivana
367 Burnum – vojno vježbalište i podmorje 384 Šibenik – tvrđava sv. Nikole
(Karlovac) 376 Miljevci – šire područje 385 Utvrda Ključica
368 Čista Mala – Velištak 377 Murter – Gradina 386 Utvrda Nečven
369 Gaćelezi – Privija 378 Orlić – Dolina 387 Žažvić – bazilika
370 Kadina Glavica – Glavčine 379 Otok Bisage 388 Žirje – uvala Juro
371 Knin – Gunjačine stube 380 Podmorje Šibensko-kninske županije

662
 Šibensko-kninska županija, HAG 13/2016

Redni broj: 364

Lokalitet: Bilice – Dedića punta
Naselje: Bilice
Grad/općina: Bilice
Pravni status: Z-5430
Razdoblje: A
Vrsta radova: revizijsko iskopavanje

Od 26. rujna do 7. listopada 2016. trajalo je revizijsko isko-

pavanje arheološkog lokaliteta Dedića punta u Bilicama
kod Šibenika. Stručna voditeljica iskopavanja bila je izv.
prof. dr. Mirja Jarak s Odsjeka za arheologiju Filozofskog
fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Članovi stručne ekipe
bili su izv. prof. dr. Krešimir Filipec (zamjenik voditeljice),
dr. sc. Vendi Jukić Buča, mag. archeo., Petra Nikšić te Dedića punta, smještaj lokaliteta na kartografskoj podlozi
Katarina Lukić, Marko Skuliber i Sebastijan Stingl, studenti
srednjovjekovnog smjera diplomskog studija arheologije
na zagrebačkom Filozofskom fakultetu. Suradnik u isko-
pavanjima bio je mr. sc. Željko Krnčević iz Muzeja grada
Šibenika. Kao fizički radnici sudjelovali su Mate Protega,
Stjepan Škrlin, Joso Gracin i Nenad Bilušić.

Istražena je površina veličine oko 350 m2, prilikom čega

je obuhvaćen samo prostor pružanja starokršćanske
crkve od vrha apsida do pročelja građevine, dok prostor
narteksa nije iskopavan. Starokršćanska sakralna građe-
vina smještena je na razmeđi triju k.č.: 3661/1, 3661/12
i 3661/8, k.o. Bilice. Te čestice već dugi niz godina nisu
obrađivane i s vremenom su prekrivene gustim mediteran-
skim raslinjem i drvećem, tako da se ostaci zidova staro-
kršćanske crkve prilikom obilaska terena nisu mogli uočiti.
Tek nakon uklanjanja raslinja na dijelu k.č. 3661/1, što je
učinjeno na samom kraju kolovoza i početkom rujna 2016.
godine, bilo je moguće jasnije sagledati prostorne odnose
i pozicionirati starokršćansku arhitekturu (raščišćavanje
terena financirala je Općina Bilice, koja je također naručila
izradu geodetske snimke postojećeg stanja – izradio Mario
Mikulandra, dipl. ing. geod.). Približni prostorni odnosi
predočeni su na planu nastalome nakon prvih istraživa-
nja crkve početkom 20. st. Na tom planu, koji se čuva u
Jelićevu arhivu u splitskom Arheološkom muzeju, a objavio
ga je Zlatko Gunjača (Gunjača 1978), shematski je prika-
zan tlocrt trikonhalne crkve, oko 200 m udaljene od obale
16.2231
Dedića punta – pogled iz zraka (foto: M. Vuković)
Prokljanskog jezera. Lokalitet Dedića punta nalazi se na
južnoj obali Prokljanskog jezera, odnosno na području uz
južnu obalu. Od obale jezera teren se blago uzdiže, tako
da je uži prostor na kojem je smještena crkva na dominant­
nome mjestu u odnosu na jezero. Položaj je vrlo pogodan
i privlačan za naseljavanje, a prema informacijama isku-
snijih poznavatelja zemlje i posebno dobar za uzgajanje
poljoprivrednih kultura. Ondje se, dakle, nalaze svi predu-
vjeti za razvoj naselja u antici i ranom srednjem vijeku, pa
je jedan od razloga za prijavu projekta arheoloških istra-
živanja moguće istraživanje naselja (stariji su povjesničari
na područje Bilica ubicirali jedno od hrvatskih naselja koje
izrijekom spominje Konstantin Porfirogenet). Na arhivskom
planu zapadno od crkve prema jezeru teče put, uz koji se,
bliže jezeru, nalazi shematski tlocrt rimske vile rustike. I
danas se na tom dijelu terena vide ostaci koji upućuju na
postojanje ostataka antičke arhitekture.

11.7132

0.9481
Prvi cilj revizijskih iskopavanja na lokalitetu Dedića punta
bio je istražiti očuvanost starokršćanske crkve, koja je
0.7984

bila otkopana početkom 20. st. tijekom istraživanja koja

je vodio Petar Kaer. Nažalost, Kaerov izvještaj o istraži-
vanjima predan za objavu u Starohrvatskoj prosvjeti, zbog
6.8062
S nepoznatih razloga nikada nije objavljen. Neobjavljenim i
nepotpuno sačuvanim izvještajem služio se Z. Gunjača pri-
likom pisanja spomenutog osvrta na lokalitet. Bitno je izni-
19.7138

jeti podatak o nalazima antičkih i srednjovjekovnih grobova

0m 2m 4m 6m
uz kasnoantičku crkvu. U nastavku ove godine započetih
revizijskih iskopavanja realno je očekivati nalaze grobova
Tlocrt crkve (izradio: M. Vuković) na širem području oko crkve. Od autora koji su pisali o crkvi

663
 Hrvatski arheološki godišnjak 13/2016
Sjeverni zid broda crkve tijekom istraživanja (foto: M. Jarak)
na Dedića punti, uz Z. Gunjaču treba svakako spomenuti L.
Jelića, Ć. M. Ivekovića, N. Cambija, M. Zorić, A. Uglešića i
P. Vežića. L. Jelić u opširnijem tekstu na talijanskom jeziku
dao je osvrt na karakteristike crkvene arhitekture. U nje-
govu arhivu sačuvan je precizan tlocrt trikonhalne crkve s
aneksima i uočenim fazama gradnje. Taj je crtež poslužio
kao orijentacija prilikom ovogodišnjih revizijskih iskopava-
nja i u mnogim se detaljima pokazao točnim i pouzdanim.
Drugi tlocrt crkve nalazi se kod Ivekovića. Detalji obaju
tlocrta i njihov odnos spram danas sačuvanih ostataka bit
će razmatrani nakon iskopavanja crkve jer u prvoj kampa-
nji prostor crkve nije istražen do kraja. N. Cambi obradio
Apside presječene suhozidom (foto: M. Jarak)
664
je crkvu u Bilicama u kontekstu proučavanja trikonhalnih
starokršćanskih građevina. Okvirno se te crkve datiraju u
6. st. Detaljniji osvrt na crkvu u Bilicama dala je M. Zorić u
svom neobjavljenome magistarskom radu. Ona je kritički
analizirala podatke iz starije literature i uputila na znače-
nje crkve. A. Uglešić i P. Vežić crkvu u Bilicama razmatrali
su unutar svojih istraživanja ranokršćanske arhitekture u
sjevernoj Dalmaciji, odnosno unutar rasprave o različitim
polikonhnim građevinama. Jasno je da je crkva konstant­no
bila predmetom zanimanja brojnih autora, a u ovom krat-
kom osvrtu spomenuti su samo neki, i to oni koji su se
ponajprije bavili arhitekturom crkve u Bilicama. Dragocjeni
nalazi s tog lokaliteta bili su, međutim, predmetom i drugih
istraživanja, primjerice zagonetni monogrami na plute-
jima kojima su se bavili epigrafičari. Ako se tome pridoda
ubikacija starohrvatskog grada na područje Bilica, jasno
je da su postojali važni razlozi za revizijska istraživanja.
Arhitekturu crkve s vremenom je skrila gusta vegetacija te
je čak i njezin točan položaj pomalo padao u zaborav. Iako
su svi autori koji su pisali o crkvi upućivali na njezino zna-
čenje u okviru proučavanja kasnoantičke i ranosrednjovje-
kovne arhitekture, sama arhitektura nije u dovoljnoj mjeri
proučena te će njezinim iskopavanjem i prezentacijom biti
moguće utvrditi odnose između zidova i provjeriti navode
starijih autora o različitim fazama pojedinih dijelova sakral-
nog kompleksa. Već sada, nakon prve kratke kampanje od
samo deset radnih dana, može se konstatirati da su zidovi
crkve sačuvani u maloj visini i da su mnogo neznatniji od
visoko sačuvanih zidova vidljivih na starim fotografijama iz
Jelićeva arhiva.
Prilikom iskopavanja crkve praćene su stratigrafske jedi-
nice i bilježeni položaji pokretnih nalaza. To su osnovne
dimenzije iskopane arhitekture: dužina crkve od vrha sre-
dišnje apside do ulaza iznosi 19,6 m, brod je širok 7 m, a
širina zajedno s bočnim prostorijama iznosi 16,35 m. Crkva
je orijentirana u smjeru sjeveroistok-jugozapad, što odgo-
vara prikazu na crtežu iz Jelićeva arhiva, dok je Ivekovićev
tlocrt orijentiran točno u smjeru istok-zapad, što se poka-
zalo nevjerodostojnim.
Crkvu je, u liniji apsida, presjekao suvremen suhozid.
Upravo ispod suhozida razabirali su se ostaci kasnoantič-
kog zida crkve, što je pomoglo prilikom određenja točnog
položaja crkve i dobrih rezultata iskopavanja. Pružanje
suhozida preko zidova dviju apsida – sjeverne i središnje
Ulomak kamenog spomenika (foto: M. Jarak)
 Šibensko-kninska županija, HAG 13/2016
– uvjetovalo je podjelu istraživane površine na dva osnovna
sektora. U sektoru 1, zapadno od suhozida, nalazi se naj-
veći dio arhitekture crkve i istražene površine njezinih pro-
storija. U sektoru 2 nalazi se veći dio zida središnje apside
i dio njezine podnice te dio zida sjeverne apside. Tijekom
ovogodišnje istraživačke kampanje suhozid nije uklonjen
jer za to nije bilo vremena ni osobitih razloga.
Na prostoru otkrivene sonde, u oba su sektora evidenti-
rane različite stratigrafske jedinice. Ukupno je izdvojeno
20 stratigrafskih jedinica. Stratigrafska jedinica 1 označava
sloj humusa pokriven travom i drugim raslinjem. Debljina
sloja humusa, koji je prekrivao cijelu površinu sonde, varira
od 1 cm do oko 15 cm. Pod stratigrafskom jedinicom 2
označeni su svi zidovi trikonhalne crkve, inače zasebno
numerirani kao zidovi od 1 do 7. Najveći broj zasebnih
stratigrafskih jedinica dodijeljen je ostacima podnica na
različitim mjestima unutar i izvan zidova crkve. Određeni
broj stratigrafskih jedinica odnosi se na druge otkrivene
strukture. Posljednja je stratigrafska jedinica (20) kamen
živac otkriven izvan prostorije 7. Unutrašnjost trikonhalne
crkve podijeljena je, zbog preciznije dokumentacije, na
pet prostorija. Još su tri prostorije izdvojene unutar zidova
aneksa crkve.
Prostor crkve snimljen je totalnom stanicom. Zbog kiše nisu
snimljeni istraženi prostori dijelova aneksa – sjeveroistočni
i jugoistočni aneks, što slijedi u sljedećoj istraživačkoj fazi.
Podaci mjerenja, sa svim zabilježenim visinama i dimen-
zijama, bit će analizirani i predočeni u proširenom izvje-
štaju o arheološkim istraživanjima u Bilicama 2016. godine.
Uz podatke dobivene totalnom stanicom, u posljednjoj
fazi istraživanja lokalitet je snimljen dronom. To je snima-
nje, početkom studenog 2016., obavio Miroslav Vuković,
dokumentarist s Odsjeka za arheologiju zagrebačkog
Filozofskog fakulteta.
Tijekom iskopavanja pronađen je određeni broj pokretnih
arheoloških nalaza. Riječ je o nalazima ulomaka kera-
mičkih posuda, ulomcima tegula i ulomcima stakla. Uz to,
evidentirana su dva željezna čavla i nekoliko obrađenih
ulomaka kamena. Jedan kameni ulomak sa sačuvanim
profilacijama pripadao je nekom većem spomeniku, možda
dijelu crkvenog namještaja.
Literatura
Cambi 1984 N. Cambi, Triconch Churches on the Eastern
Adriatic, Actes du IX CIAC, II, Thessaloniki – Città del
Vaticano, 1984: 45 – 54.
Gunjača 1978 Z. Gunjača, Rezultati neobjavljenih i naj-
novijih arheoloških istraživanja antičkih i srednjovjekovnih
lokaliteta na šibenskom području, Izdanja HAD, 3, Zagreb,
1978: 69 – 82.
Iveković 1910 Ć. M. Iveković, Die Entwicklung der
Mittelalterlichen Baukunst in Dalmatien, Wien, 1910.
Jelić 1912 L. Jelić, Il complesso monumentale di Bilice
presso Sebenico, Supplemento al Bullettino di archeologia
e storia Dalmata, 35, Split, 1912: 69 – 80.
Uglešić 2006 A. Uglešić, Ranokršćanska arhitektura na
području današnje Šibenske biskupije, Drniš – Zadar, 2006.
Vežić 2011 P. Vežić, Dalmatinski trikonhosi, Ars Adriatica,
1/2011, Zadar, 2011: 27 – 66.
665
Zorić 2001 M. Zorić, Rano kršćanstvo na širem području
grada Šibenika, (neobjavljeni magistarski rad), Šibenik,
2001.
dr. sc. Mirja Jarak
Summary
A revisionary excavation at the site of Dedića punta in Bilice
was conducted in the course of November and October
2016. The excavation encompassed an Early Christian
church, from the apse to main façade, over a surface area
of about 350 m2. The narthex was not excavated during the
campaign. The length of the church from the top of the cen-
tral apse to the entrance equals 19.6 m, width of the nave
is 7 m, and with side rooms it equals 16.35 m. The church
has a NE-SW orientation.
Redni broj: 365
Lokalitet: Biskupija – Crkvina
Naselje: Biskupija
Grad/općina: Biskupija
Pravni status: Z-4302
Razdoblje: A, SV
Vrsta radova: zaštitno revizijsko iskopavanje, preven-
tivna sanacija zidova
Od 21. srpnja do 5. rujna 2016. nastavljena su revizijska
zaštitna iskopavanja na lokalitetu Crkvina (Sv. Marija) u
Biskupiji kod Knina, započeta 2012. godine. U radovima su
sudjelovali dr. sc. Maja Petrinec (voditeljica), Ante Jurčević
(zamjenik voditeljice) i Branka Milošević iz Muzeja hrvat-
skih arheoloških spomenika u Splitu, dr. sc. Goran Bilogrivić
iz Zagreba, Miloš Biserko, mag. arheo., iz Knina i studen-
tica arheologije s Filozofskog fakulteta u Beogradu, Marija
Rašković. Sudjelovale su i dokumentaristice Muzeja hrvat-
skih arheoloških spomenika Maja Marković, Nada Šimundić
Bendić i Silvana Juraga. Istraživanja su financirana sred-
stvima Ministarstva kulture, a radove je nadzirao dr. sc.
Marko Sinobad iz Konzervatorskog odjela u Šibeniku.
Nakon što je s lokaliteta temeljito uklonjeno raslinje, arhe-
ološki radovi odvijali su se na prostoru sjeverne dogradnje
uz srednjovjekovnu baziliku sv. Marije, a bili su koncentri-
rani na dvije zone. Prva je obuhvaćala dijelove prostorije O,
prostorije L i P te s njima povezan dio tzv. klaustra. Druga
zona obuhvaćala je prostorije R i V te prostor između njih.
Najprije su uklonjeni zidovi r1 (djelomično) i r2 (u potpu-
nosti), kako bi se istražile starije strukture uočene ispod
njih prethodne 2015. godine. Unutar zidova prostorije O (ali
ispod razine temeljne stope), u širini od oko 1,5 m istočno
od zida s, a osobito u jugozapadnom uglu na spoju zidova
s i r1 otkriven je intaktan arheološki sloj. Najmlađa struktura
bio je zid r1, ispod kojeg se nalazila presvođena peć, koja
se protezala i ispod nadograđenog dijela zida s u prostoriju
L. Ta je peć znatno oštetila grob 125 otkriven 2015., za koji
se može pretpostaviti da prethodi cjelokupnoj arhitekturi
na tom položaju. Dijelovi novootkrivene kamene peći bili
su istraženi još 2014., a sada je radi cjelovitog definiranja
 Hrvatski arheološki godišnjak 13/2016
Pogled na lokalitet Crkvina u Biskupiji (foto: Z. Alajbeg)
Situacija u prostorijama O, P i L (grob 125, kamene peći i dio kanala
za otjecanje) (foto: A. Jurčević)
situacije ponovo otkopana i prethodno istražena prostorija
L. Iznad peći unutar prostorije L sačuvao se dio kamenog
svoda, a u njezinoj unutrašnjosti pronađen je gar i pepeo te
nagoreni kamen i nešto životinjskih kostiju.
Nakon uklanjanja zida r2 unutar prostorije P istražena je
i druga kamena peć, koja se nalazila ispod vrha kanala
za otjecanje vode, otkrivenog još 1953. u doba revizijskih
istraživanja Stjepana Gunjače. Ta peć bila je prekrivena
666
Dio areala između prostorija R i V istražen 2016. godine (foto: A.
Jurčević)
nagorenim kamenom i pločama te ispunjena garom, pepe-
lom i nagorenim životinjskim kostima, a oštećena je prilikom
gradnje spomenutog kanala, koji je u potpunosti istražen
tijekom prethodnih kampanja. Nakon istraživanja i prekri-
vanja novootkrivenih struktura (kamene peći i ostaci groba
125) geotekstilom, oba su zida (r1 i r2) rekonstruirana.
Ovom je prilikom istražen i zapadni dio unutarnjeg dvori-
šta – koje je u starijoj literaturi nazivano „klaustar” – i to na
 Šibensko-kninska županija, HAG 13/2016

Dijelovi lokaliteta istraženi 2016. g. Kamene peći nakon čišćenja (foto: A. Jurčević)

Pogled na prostoriju R (foto: A. Jurčević)

Tlocrtna situacija u prostorijama O, P i L (grob 125, kamene peći i dio

kanala za otjecanje) (snimka: M. Marković) Pogled na prostoriju V (foto: A. Jurčević)

prostoru između zida r2, zida s i zida austrijskog kanala iz U profilu ispod zida k, u prostoriji V zapaženi su ostaci
19. st. koji se nalazio uz uklonjenu seosku cestu. Ondje je podnice.
sloj nasipa bio najdeblji te se tek pri zdravici pojavio manji
broj nalaza ulomaka keramike i životinjskih kostiju. Literatura
Manje prostorije R i V u sjevernom dijelu kompleksa i
prostor između njih istraženi su do zdravice. Ondje nije Gunjača 1953 S. Gunjača, Revizija iskopina u Biskupiji
bilo intaktnog sloja, već su se u ispremiješanoj i nasutoj kod Knina god. 1950., Ljetopis JAZU, knj. 57, Zagreb,
zemlji pronalazili sitni ulomci keramike i životinjskih kostiju. 1953: 9 – 49.

667
 Hrvatski arheološki godišnjak 13/2016
Jurčević 2009 A. Jurčević, Usporedba skulpture i arhitek-
ture s lokaliteta Crkvina u Gornjim Koljanima i Crkvina u
Biskupiji kod Knina, SHP, 36, Split, 2009: 55 – 84.
Jurčević 2014 A. Jurčević, O klesarskim radionicama koje
su djelovale na lokalitetu Crkvina u Biskupiji kod Knina,
SHP, 41, Split, 2014: 127 – 163.
Petrinec 2009 M. Petrinec, Groblja od 8. do 11. stoljeća
na području ranosrednjovjekovne hrvatske države, Split,
2009.
Petrinec, Jurčević 2015 M. Petrinec, A. Jurčević, Crkvina
– Biskupija: Insights into Chronology of the Site from
Late 8th to 15th Century, u: Swords, Crowns, Censers
and Books (ur. M. Vicelja), Francia Media – Cradles of
European Culture, Rijeka, 2015: 328 – 372.
Petrinec, Vicelja 2015 M. Petrinec, M. Vicelja, Croatian
ducatum and kingdom at the borders of the empires, u:
The Legacy of Charlemagne 814-2014 (ur.: M. Gustin, D.
Hall, E. Schellen), Provincial Government of East Flanders,
Ghent, 2015: 267 – 286.
Maja Petrinec
Ante Jurčević
Summary
Rescue archaeological excavations at the site of Crkvina (St
Mary) in Biskupija near Knin were resumed in the course of
2016. The excavations encompassed the area of the north
extension to the medieval basilica of St Mary, and were
focused on two zones. The first zone covered the parts of
the rooms marked O, L, P and associated part of the clois-
ter. The second zone covered rooms R and V, and the area
in between. The excavations in the first zone revealed two
stone kilns filled with ash, burnt stone and animal bones.
They are older than the architecture of the rooms under
which they were found. Also investigated were the small
rooms R and V in the northern part of the complex, where
the remains of flooring were identified in a profile under
the wall k in the room V. The research also encompassed
the western part of the inner courtyard, where scarce finds
of pottery and animal bones were identified under a thick
layer of deposited rubble.
Redni broj: 366
Lokalitet: Bribirska glavica – crkva sv. Joakima i Ane
Naselje: Bribir
Grad/općina: Skradin
Pravni status: Z-5036
Razdoblje: P, A, SV
Vrsta radova: revizijsko i sustavno iskopavanje
Od 11. travnja do 2. svibnja 2016. trajala su arheološka
istraživanja lokaliteta Bribirska glavica. Istraživanja su
rezultat međuinstitucijske suradnje Muzeja hrvatskih arhe-
oloških spomenika u Splitu (MHAS), Muzeja grada Šibenika
(MGŠ), Sveučilišta Macquarie iz Sydneya i Teološkog fakul-
teta u Oslu u sklopu projekta Varvaria/Breberium/Bribir.
U istraživanjima su sudjelovali Ante Milošević (MHAS –
voditelj projekta), Victor Ghica (Teološki fakultet Oslo),
668
Danijel Džino (Sveučilište Macquarie), Nikolina Uroda,
Branka Milošević, Deni Tojčić (MHAS – arheolozi), Željko
Krnčević (MGŠ – arheolog), Ivana Ožanić-Roguljić (Institut
za arheologiju iz Zagreba – analiza keramike), Andrea
Di Miceli (ArcheoRes/UDSP, Perugia – dokumentacija),
Kelly Reed (Sveučilište u Warwicku – arheobotaničar), Per
Rathsman (Rathsman Arkitekt Kontor AB, Karlstad – arhi-
tekt). Ostaci kostiju analizirani su u Centru za antropolo-
giju HAZU (Željka Bedić i Vlasta Voyroubal). Sudjelovali
su i studenti Sveučilišta Macquarie (Caro Derkenne,
Karen Fallico, Hannah Flood, Luke Griffiths, Rebecca
Hibberd, Caitlin Lawler, Joel Mason, Robert Tuliatu i Nicola
Wesseling), Teološkog fakulteta u Oslu (Brooke i Jesse
Ophoff), Sveučilišta u Zagrebu (Katarina Franušić) te
Sveučilišta u Evori (Merita Dreshaj). Istraživanja su finan-
cirali Ministarstvo kulture, Sveučilište Macquarie i Teološki
fakultet u Oslu.
Aktivnosti unutar projekta Varvaria/Breberium/Bribir odvi-
jale su se u nekoliko smjerova: iskopavanja novootvorenih
sondi u memoriji i oko crkve sv. Joakima i Ane; restaura-
cija i konzervacija zidova rotonde i krova memorije; antro-
pološka analiza kosturnih ostataka; prostorno skeniranje
sondi i procesuiranje podataka; arheobotanička analiza
uzoraka; fotogrametrijsko modeliranje odabranih struktura;
3D modeliranje istraženih dijelova lokaliteta; dokumentira-
nje nalaza u ARK internetskoj bazi podataka; prikupljanje i
analiza postojeće dokumentacije iz prethodnih iskopava-
nja; izdvajanje i analiza uzoraka tla i organskog materijala
prikladnog za datiranje pute, metode C-14; izrada novog
izložbenog postava Zbirke na Bribirskoj glavici.
Arheološka istraživanja 2016. obuhvatila su područje oko
današnje crkve sv. Joakima i Ane. Ukupno je istraženo
osam sondi: T1/T2, T7, T8, T9, T12, T14, T15 i T16.
T1/T2
Ove je godine rastavljen recentan zid koji je dijelio prostor
rotonde te je omogućen pristup intaktnim slojevima poveza-
nima s podnicom rotonde unutar bočne apside. Definirana
je temeljna stopa bočne apside ispod koje se nalazi živac.
Sonde istražene između 2014. i 2016. g. (izrada: V. Ghica)
 Šibensko-kninska županija, HAG 13/2016
Fotoplan istraženog prostora oko crkve sv. Joakima i Ane (foto: A. De Micheli)
Pronađen je tanak sloj morta, za koji se pretpostavlja da
pripada ostacima podnice. Analiza organskog materijala
ispod toga sloja upućuje na to da je podnica nastala iza
polovice 3. st.
T7
U sondi je pronađen velik broj grobnica, od kojih valja istak­
nuti GR23, unutar koje je bilo nekoliko ukopa. Grobnica je
građena uz temeljnu stopu zapadnog zida današnje crkve.
Najstariji ukop unutar groba datiran je (metodom C-14)
između 1290. i 1405. godine, što upućuje na terminus ante
quem za gradnju zapadnog dijela današnje crkve.
T8
Istraživanje te sonde započeto je tijekom prve kampanje,
2014. godine. Unutar sonde pronađeno je 15 grobova u
dvama slojevima, a njihova je datacija otežana zbog nedo-
statka grobnih priloga i dijelova nošnje. Mlađi sloj grobova
669
bio je pokriven zemljanim nasipom, u kojem se nalazilo
dosta ulomaka keramike iz 15. st., kao i novac datiran u
15./16. st. Među grobovima izdvaja se GR45, koji je bio
naslonjen na vanjsko lice zida današnje crkve, gotovo
po sredini apside. Sadržavao je ostatke najmanje deset
osoba, među kojima je bilo osmero djece stare između 0 i
9 – 11 godina, te jedne ženske osobe stare između 35 i 45
godina. Uz taj se ukop mogu vezati nalazi četiriju naušnica
te jedanaest pravokutnih aplika, koje ga datiraju u kasnije
srednjovjekovno razdoblje. Na najnižem nivou te sonde
nalazio se sloj tegula, ispod kojeg je pronađen i čitav jelenji
rog datiran između 545. i 600. godine. Otkriveni su ostaci
podnice i zidovi građevine, koja je s unutrašnje strane bila
premazana hidrauličnom mortom, i to u nekoliko slojeva
koji su ostali mjestimično sačuvani. U središnjem dijelu
podnice nalazilo se udubljenje za taloženje mulja (implu-
vium). Sjeverni zid te građevine ujedno je i južni zid memo-
rije čija je cela, tj. prostorija sa sarkofazima, istražena
 Hrvatski arheološki godišnjak 13/2016

2014. godine. Pretpostavlja se da se radi o cisterni u koju

je utjecala kišnica s krova rotonde.

T9
Sonda je obuhvaćala pristupni dio memorije sa sarkofa-
zima. U južnom je dijelu istražena kosturnica E1, koja je
bila djelomično istražena tijekom prijašnjih kampanja. Na
nekima od kostiju lubanja pronađenih unutar te kosturnice
uočene su leprozne promjene, što je utvrđeno antropološ-
kom analizom. Najniži dio pristupnog hodnika, tzv. stomni-
ona, sadržavao je dvije grobnice, koje svjedoče o sekun-
darnoj upotrebi tog prostora. Analize kostura pronađenog
unutar južne grobnice govore o njezinoj dataciji između
885. i 995. godine.

T12
Istraženi su najniži slojevi sonde izvan apsida W22 i W33.
Otkriven je nivo ophoda izvan rotonde.

T14
U sondi je pronađeno 11 grobova položenih na više nivoa.
Najvjerojatnije pripadaju kasnijem srednjovjekovnom i
novovjekovnom razdoblju. U toj je sondi otkriven zid koji
je istočnim dijelom bio naslonjen na tjeme najzapadnije
apside sjevernog dijela rotonde. Zid je bio usmjeren od tje-
mena apside prema zapadu, a na njega se u istom smjeru
naslanjao suhozid, očito građen u mlađim razdobljima.

T15 (uključuje otprije istražene sonde T5 i T6)

Istraživanje tog dijela lokaliteta započelo je 2014., kada
su iskopane dvije probne sonde (T5 i T6), unutar kojih su
pronađene zidane strukture za koje je tijekom ovogodišnjih
istraživanja utvrđeno da pripadaju zidanim kontraforima
koji su s južne strane ojačavali crkvu (struktura tih oja-
Nalazi iz groba 45 (foto: Z. Alajbeg) čanja jako sliči onima koji su pronađeni tijekom prijašnjih
istraživanja uz crkvu sv. Marije na Dolu). Građa kontrafora
slična je građi sjevernog aneksa današnje crkve, a među
obrađenim kamenom kojim je kontrafor zidan pronađena
je i oštećena glava skulpture iz rimskog razdoblja. Ispod
kontrafora pronađeni su ostaci triju južnih apsida kasno-
antičke rotonde te zid koji se naslanja na tjeme najzapad-
nije apside i ponavlja situaciju opisanu sa sjeverne strane
današnje crkve. Zapadna i srednja apsida rotonde istra-
žene su do živca, no nije pronađen nivo podnice, odnosno
struktura koja bi mogla biti podnica. Kao obložnica groba
koji se nalazio na zidu pronađen je i dobro sačuvan prag
za koji se, prema njegovim dimenzijama, pretpostavlja da
je mogao pripadati ulazu u rotondu.

Materijal prikupljen tijekom istraživanja obrađen je za vri-

jeme kampanje: keramika je analizirana i nacrtana, metalni
predmeti obrađeni su u restauratorskoj radionici MHAS-a.
Svi predmeti pronađeni tijekom istraživanja katalogizirani
su i stavljeni u bazu podataka.
Podaci prikupljeni tijekom istraživanja 2016. pohranjeni su
u bazi podataka ARK, kao i GIS podaci koji sadrže zračne
i satelitske fotografije te geoarheološku kartu lokaliteta. U
ARK bazu unose se i podaci iz prijašnjih istraživanja te teh-
nička i grafička dokumentacija, koja se nalazi u različitim
Rimski portret pronađen kao spolij u zapadnom kontraforu (foto: Z. institucijama. Revidiran je i materijal prikupljen tijekom pri-
Alajbeg) jašnjih istraživanja, koji se čuva na Bribirskoj glavici.

670
 Šibensko-kninska županija, HAG 13/2016

Novopronađeni ostaci rotonde konzervirani su nakon

istraživanja, a sonde su djelomično zatrpane, dok su nad
apside stavljene metalne rešetke.

Literatura

Bakulić 1996 V. Bakulić, Bribirska rotunda, u: Bribir u sred-

njem vijeku, Split, 1996: 37 – 39.
Burić 1996 T. Burić, Arhitektura i skulptura, u: Bribir u sred-
njem vijeku, Split, 1996: 23 – 36.
Ghica, Milošević, Dzino 2015 V. Ghica, A. Milošević, D.
Dzino, Arheološki projekt Varvaria / Breberium / Bribir u
2014. godini, SHP, 42/III, Split, 2015: 7 – 44.
Gunjača 1968 S. Gunjača, Nalaz srednjovjekovnih arhitek-
tura na Bribiru, SHP, III/10, Split, 1968: 235 – 242.

Ante Milošević
Nikolina Uroda

Summary

This report gives the results of the third season of archae- Zračna snimka aglomeracije Burnum 2016. g. (foto: F. Levarda)
ological excavations at Bribirska glavica carried out as
part of the international archaeological project Varvaria/
Berberium/Bribir. The excavation encompassed the modern
graveyard of Bribirska glavica in the immediate vicinity of
the church of Sts Joachim and Ann. Eight trenches were
opened around the present day church of Sts Joachim and
Ann, with the aim of revealing the remains of a polyconch
building and architecture in its vicinity. The southern apses
of the polyconch building were discovered and the southern
wall attached to the western apse of the southern part of
the polyconch building was defined. The attire found in sev-
eral graves in upper layers of the trenches was dated to the
late medieval period (the 15th and 16th centuries). During
the excavations, several ossuaries were found and inves-
tigated. Pottery was analysed and systemised. Digital 3D
reconstructions of the buildings on Bribirska glavica were
made and all of the excavation records have been stored
in web-based ARK database. The architecture discovered
during this year’s excavations has been conserved.

Zračna snimka vojnog vježbališta sa sondama (foto: F. Levarda)

Redni broj: 367

Lokalitet: Burnum – vojno vježbalište (Karlovac)
Naselje: Ivoševci
Grad/općina: Kistanje
Pravni status: Z-3999
Razdoblje: A
Vrsta radova: sustavno iskopavanje

Od 6. srpnja do 10. listopada 2016. trajala su sustavna

arheološka istraživanja na prostoru aglomeracije Burnum,
nedaleko od sela Ivoševaca (općina Kistanje). Cilj istra-
živanja bio je nastavak radova unutar vojnog vježbališta,
smještenog južno od amfiteatra. Voditelj radova bio je
Joško Zaninović iz Gradskog muzeja Drniš.

Arheološka iskopavanja nastavak su prošlogodišnjih istra-

živanja i obuhvatila su prostor sjevernog i sjeverozapadnog Sonda 33 (foto: J. Zaninović)

671
 Hrvatski arheološki godišnjak 13/2016
Sonda 33 (foto: J. Zaninović)
Sonda 34 A, B, C, D (foto: J. Zaninović)
dijela vojnog vježbališta, gdje su locirane sonde 33, 34, 36,
37/2016.
Sonda 33, pravokutnog oblika, postavljena je gotovo na
središnjem dijelu zatvorenog prostora vojnog vježbališta.
Sonda se sastoji od pet stratigrafskih jedinica (SJ), dubine
od 0,60 m do 1 m. Sonda 33 istražena je do kamena
živca, a u njoj dokumentirani slijed stratigrafskih jedinica
672
sugerira da donji slojevi (SJ 3 – 5) sadrže vrijedne nalaze
materijalne kulture: ulomke keramike i stakla, dijelove
vojne opreme i oružja, raznovrsne metalne predmete,
novac i dr.
U Sondama 36 – 37, koje su raspoređene u smjeru SZ,
s unutarnje i vanjske strane dvorane, skinut je površinski
(humusni) sloj te je iskopavanjem potvrđeno slično strati-
grafsko stanje kao i u Sondi 33, s tim da postoji jedna stra-
tigrafska jedinica više (SJ 1 – 6). Veoma je slična i struktura
ostataka materijalne kulture: dominiraju ulomci keramike i
stakla, dijelovi vojne opreme i oružja te velik broj utilitarnih
predmeta.
Arheološki sloj u svim sondama formiran je niveliranjem
terena nasipnim materijalom, koji je sadržavao materijalne
ostatke iz jedne starije faze logora u Burnumu. Opsežni
građevinski radovi, što uključuje i niveliranje terena, odvi-
jali su se u dvjema fazama. U prvoj je fazi, tijekom gradnje
amfiteatra u vrijeme vladavine cara Klaudija, teren nasipan
i izniveliran. Druga faza odnosila se na velike rekonstruk-
tivne radove na amfiteatru i gradnju vojnoga vježbališta za
vrijeme vladavine cara Vespazijana. Sav pronađeni arhe-
ološki materijal tijekom tih iskopavanja, a u usporedbi sa
sličnim materijalom s drugih antičkih lokaliteta, može se
datirati od konca 1. st. pr. Kr. do 80. g.
Zbog planiranih konzervatorskih radova na arhitekturi sje-
verozapadnog dijela vojnoga vježbališta, provedeno je
sondažno iskopavanje s unutarnje i vanjske strane perime-
tralnoga zida (Sonda 34/2016 A, B, C, D). Sonda 34/2016
istražena je do kamena živca, a u njoj je dokumentiran slijed
stratigrafskih jedinica od 1 do 8 (SJ 1 – 8). U tim slojevima
identificirani su vrijedni nalazi antičke kulture, koji se mogu
datirati od 1. st. do kasne antike (3. – 4. st.). Površinski
sloj s obiju strana perimetralnog zida vojnog vježbališta
(SJ 1 – 2), dijelom oštećen i kontaminiran zbog poljopri-
vrednih aktivnosti u nedavnoj prošlosti, sadrži kasnoantički
materijal (keramički i stakleni nalazi). Ostale stratigrafske
jedinice (SJ 3 – 8) sadrže vrijedne nalaze, koji se datiraju u
1. st. (keramika, staklo, novac, dijelovi vojne opreme i sl.).
U stratigrafskim jedinicama SJ 1 – 2, s vanjske strane voj-
noga vježbališta (Sonda 34 A, C) dokumentirani su temeljni
ostaci kasnoantičke arhitekture, uglavnom loše očuvani.
Nakon dokumentiranja prekriveni su geotekstilom i zemlja-
nim nanosom.
Tijekom arheoloških iskopavanja, a radi dokumentiranja
istraživanja, lokalitet je više puta snimljen sa zemlje i iz
zraka, a arhitektura (kojoj slijedi konzervacija) trodimenzio-
nalno je geodetski skenirana.
Joško Zaninović
Summary
Systematic archaeological excavations at the agglomera-
tion of Burnum near Ivoševci (the Municipality of Kistanje)
were conducted from July to October 2016. The aim of the
investigation was to continue with the excavations within the
training ground, located to the south of the Amphitheatre.
The archaeological layer in all of the probes was
formed by levelling the ground and backfilling it with
the soil that contained remains from an earlier phase of
the camp in Burnum. Large-scale construction works,
 Šibensko-kninska županija, HAG 13/2016
including the levelling, were carried out in two phases.
The first phase encompasses backfilling and levelling
during the construction of the Amphitheatre and reign
of Emperor Claudius. The second phase encompassed
large-scale reconstruction works on the Amphitheatre
and the construction of the military training ground
during the reign of Emperor Vespasian. All of the finds
can be dated from the end of the first century BC to the
year 80 AD.
Redni broj: 368
Lokalitet: Čista Mala – Velištak
Naselje: Čista Mala
Grad/općina: Vodice
Pravni status: P-3127
Razdoblje: P
Vrsta radova: sustavno iskopavanje
U listopadu i studenome 2016. na nalazištu Velištak
organizirana je deseta kampanja sustavnog arheološkog
istraživanja. Riječ je o nalazištu naselja na otvorenome
iz razdoblja rane hvarske kulture (tj. rane potfaze kasnog
neolitika, oko 5000. – 4700. g. pr. Kr.), čiji segment smje-
šten unutar k.č. 2382/2, k.o. Čista, djelatnici Muzeja
grada Šibenika sustavno istražuju od 2007. godine.
Voditelj istraživanja bio je Emil Podrug, dipl. arheo.,
stručni tim činili su arheolozi Jelena Jović, Ana Karađole,
Bojan Lazinica, Ivan Huljev i Luka Eraković, a angaži-
rano je i pet radnika koji su iskopavali teren. Istraživanja
financiraju Muzej grada Šibenika, Ministarstvo kulture i
Grad Vodice.
U ovogodišnjoj kampanji otvorena je nova sonda (sonda
I) pravokutnog tlocrta, dimenzija 10x7,5 m, koja čini polo-
vicu bloka 2 – površine predviđene za istraživanja tijekom
sljedećih kampanja. Sonda I postavljena je 12 – 15 m sje-
veroistočno od prostora istraživanog od 2007. do 2015.
godine (blok 1). Ispod humusa i suphumusa (SJ 1 i 2), na
čitavu prostoru sonde I nalazi se 25 – 35 cm debeo intak-
tan sterilan zemljani sloj SJ 167, u kojem je sakupljeno
Čista Mala – Velištak, Sonda I, površina od kompaktno zbijenog
kamenja SJ 168 (foto: E. Podrug)
673
tek nekoliko recentnih sitnih nalaza. Ispod njega, na
60 – 70 cm relativne dubine, nalazi se intaktan kulturni
sloj SJ 169, koji sadrži velik udio sitnih nalaza hvarske
kulture. Unutar sloja SJ 169 nalazi se površina od kom-
paktno zbijenog kamenja SJ 168. Radi se o nekoj vrsti
pokrova otvorene površine unutar naselja koja je ove
godine definirana na otprilike polovici površine sonde I.
Veći je dio dosad otkrivenog segmenta tvorevine SJ 168
u niveleti na gornjoj razini sloja SJ 169, no prema jugu i
istoku gornja je razina SJ 168 zakošena te je na tim mje-
stima preko nje nataložen kulturni sloj SJ 169. Stoga je,
zbog definiranja gornje razine kamenja SJ 168, sloj SJ 169
ove godine istražen tek manjim dijelom. U nastavku istra-
živanja plan je definirati čitavu površinu rasprostiranja te
presjek tvorevine SJ 168, kao i debljinu i sastav kulturnog
sloja SJ 169.
Literatura
Podrug 2010 E. Podrug, Čista Mala – Velištak: prve
tri istraživačke kampanje na nalazištu hvarske kulture,
Diadora, 24, Zadar, 2010: 7 – 25.
Podrug 2016 E. Podrug, Velištak – život naselja kasnog
neolitika (katalog izložbe), Vodice, 2016.
Emil Podrug
Summary
The tenth campaign of systematic archaeological
excavations at the site of Velištak was conducted in
October and November 2016. The site represents a Late
Neolithic (Early Hvar culture) settlement. A probe, meas-
uring 10 x 7.5 m, was opened (Probe 1). A 25 – 35 cm
thick layer of intact sterile soil, spreading all over the
probe, was unearthed under the layers of humus and
subhumus (SU 1 and 2). Under that layer, at a depth of
60 – 70 cm, there was an intact cultural layer, SU 169,
which contained small finds of the Hvar culture. Within
SU 169 identified was an area of compact stone, SU 168,
which was defined over a half of Probe 1 during the 2016
excavations.
Redni broj: 369
Lokalitet: Gaćelezi – Privija
Naselje: Gaćelezi
Grad/općina: Vodice
Pravni status: –
Razdoblje: P, A
Vrsta radova: probno iskopavanje
U ožujku 2016., tijekom četiri radna dana, trajala su arhe-
ološka istraživanja špilje Privija pokraj sela Gaćeleza.
Istraživanje je provedeno u suradnji Odjela za arheologiju
Sveučilišta u Zadru i Muzeja grada Šibenika. Voditeljica
istraživanja bila je doc. dr. sc. Josipa Baraka Perica. U
stručnom timu sudjelovali su izv. prof. dr. sc. Dario Vujević,
doc. dr. sc. Mate Parica, dipl. arh. Toni Brajković, viši kustos
Arheološkog odjela Muzeja grada Šibenika i Ana Karađole,
 Hrvatski arheološki godišnjak 13/2016
Položaj lokaliteta u odnosu na selo Gaćeleze (arkod.hr)
Podzid pred unutarnjim ulazom (foto: dokumentacija Odjela za
arheologiju)
Vanjski ulaz u špilju (foto: dokumentacija Odjela za arheologiju)
mag. arheo. Financijska sredstva za istraživanje osigurao
je Odjel za arheologiju Sveučilišta u Zadru.
Arheološko nalazište špilja Privija nalazi se na prostoru
sela Gaćeleza (k.č. 876/1, k.o. Čista). Špilju su speleolozi
dokumentirali pod nazivom Tucanj. Lokalitet je prvi posjetio
prof. dr. sc. Zdenko Brusić, dok je bio kustos u Gradskom
674
Unutarnji ulaz u špilju (foto: dokumentacija Odjela za arheologiju)
Umjetno napravljena struktura na unutrašnjem ulazu u špilju, ukra-
šena križevima i mogućim monogramima te suvremenim grafitima
(foto: dokumentacija Odjela za arheologiju)
Sonda pred ulazom nakon istraživanja (foto: dokumentacija Odjela
za arheologiju)
muzeju u Šibeniku sedamdesetih godina prošlog stoljeća.
On je i upozorio na lokalitet te je nakon obilaska u proljeće
2012. zaključeno da ga je potrebno arheološki istražiti.
Kratak spomen lokaliteta može se pronaći u radu B. Migotti
(Migotti 1995: 129).
Lokalitet je špilja koja se u potpunosti nalazi pod zemljom
i čiji je vanjski ulaz teško uočljiva pukotina u stijeni. Kad se
 Šibensko-kninska županija, HAG 13/2016
Mogući ulaz u drugu prostoriju špilje (foto: dokumentacija Odjela za
arheologiju)
Urezani križ u gruboj žbuci; unutrašnja strana ulazne konstrukcije
(foto: dokumentacija Odjela za arheologiju)
prođe nepristupačan prirodni hodnik (unutar kojeg se nalazi
podzid od nabacanog kamenja povezanog žbukom), prilazi
se unutarnjem ulazu u špilju koji je izrađen od velikih pravilno
klesanih kamenih blokova, međusobno povezanih mortom.
Unutarnja je strana te ulazne strukture ožbukana i ukrašena
urezanim latinskim križevima proširenih krakova i možda
Kristovim monogramima napravljenima potezima prsta.
675
Prema planu istraživanja otvorena je manja sonda s unu-
trašnje strane špilje, pred ulazom u širini od 1 m, a kopalo
se do dubine od 80 cm. Iskopana zemlja pohranjena je
nekoliko metara od ulaza, formirajući umjetno napravljen
humak.
Cilj istraživanja bio je pronaći materijalne dokaze koji bi
olakšali datiranje konstrukcije na ulazu (za koju postoje
samo pretpostavke da je kasnoantička). Arheološka su
istraživanja, nažalost, dala vrlo skromne rezultate. Ističe
se umjetno napravljen naboj kamenja s nešto ulomaka
žbuke (SJ 3). Unutar te SJ pronađeno je nešto manjih ulo-
maka keramike i iznimno malen ulomak plavkastog stakla
koji se poslije raspao. Taj umjetni naboj nazvan je podni-
com i nalazila se na dubini od 25 cm od površine tla špilje.
Od ostalih nalaza pronađeno je nešto keramike (većinom
prapovijesne), životinjskih kostiju i vrlo maleni ulomci ljud-
skih kostiju. Ulomak ljudske kosti pronađen pri dnu sonde
(70 cm od površine) poslan je na analizu u laboratorij Beta
Analytic (Florida, SAD). Rezultati analize C-14 pokazali su
dataciju 4140 +/- 30 BP (Beta – 449136). Analizirana kost
datirana je u eneolitik.
Zbog položaja špilje i geomorfologije unutrašnjosti, nanosi
zemlje prilikom padalina vjerojatno su uništili slojeve.
Žbuka, a samim time i originalni križevi i mogući mono-
grami, jako su oštećeni suvremenim grafitima. Registriran
je mogući ulaz u drugu prostoriju špilje, neposredno pokraj
ulaza u istraženu, koji se nažalost urušio te nije bilo moguće
provjeriti o čemu se radi.
Literatura
Migotti 1995 B. Migotti, Vrste i namjene ranokršćanskih
zdanja u Dalmaciji, Radovi FFZ, 34 (21), Zadar, 1995: 113
– 144.
doc. dr. sc. Josipa Baraka Perica
Summary
Archaeological excavations in the Privija cave near
the village of Gaćelezi were conducted in the course
of March 2016. The cave is completely underneath the
ground, with the entrance in a hardly visible crack in the
stone. At the end of the unfriendly natural hallway (which
includes a wall made of stone bound with plaster), there
is the inner entrance to the cave made of dressed ashlar
stones bound with mortar. Its inner face is covered in
plaster and decorated with incised Latin crosses with
widening ends and possibly finger-grooved monograms
of Christ. The aim of the investigation was to identify
evidence that would enable dating of the wall at the
entrance (according to the existing data it can be dated
to the Late Antiquity). The archaeological excavations
have yielded very modest finds. Amongst them stands
out an artificial layer of packed stone with scarce plas-
ter fragments (SU 3). It also contained several pottery
shards and a very small fragment of bluish glass. Other
finds include pottery (mostly prehistoric), animal bones
and very small fragments of human bones. The sample
of human bone was dated by the radiocarbon analysis to
the Eneolithic.
 Hrvatski arheološki godišnjak 13/2016
Redni broj: 370
Lokalitet: Kadina Glavica – Glavičine
Naselje: Kadina Glavica
Grad/općina: Drniš
Pravni status: P-5392
Razdoblje: A, NV
Vrsta radova: rekognosciranje, probno iskopavanje
Godine 2016. rekognosciran je i probno arheološki istra-
žen lokalitet Glavičine u Kadinoj Glavici. Riječ je o lokaciji
koja dosad nije arheološki istražena te je temeljni cilj 2016.
bio probnim iskapanjem potvrditi ili opovrgnuti postojanje
augzilijarnog logora te prikupiti sve relevantne podatke o
nataloženim kulturnim slojevima. Voditeljica je bila Silvia
Bekavac s Odjela za arheologiju Sveučilišta u Zadru.
Velik broj nalaza, od kojih su najvažniji epigrafski spomenici
nekoliko pomoćnih postrojbi, kohorta i ala (ala I. Claudia
nova, kohorta III. Alpinorum equitata, kohorta I. Belgarum
equitata, kohorta I. Lucensium equitata, kohorta I. millia-
ria Delmatarum), pronađenih na užem području sjevernog
dijela Petrova polja, ključni su za pretpostavku o postoja-
nju augzilijarnog logora (castellum), u literaturi nazvanog
Promona, na lokalitetu Glavičine, gdje je na zračnim snim-
kama uočen kvadratičan nasip s indikativnim zaobljenim
krajevima, koji odudara od ostalih oblika u krajoliku. Radi
postizanja tog cilja, sveukupno su otvorene tri sonde,
numerirane arapskim brojkama od 1 do 3.
Sonda 1 (k.č. 685/4; E 478038, N 4858670) postavljena
je na južnoj trasi četvrtastog kamenog nasipa, koji zatvara
pravokutnik dimenzija oko 200x200 m. Sonda je postavljena
Zračna snimka kvadratnog nasipa sa zaobljenim vrhovima
3D model sonde 1 s otkrivenom temeljnom stazom južnog bedema
676
da presiječe bedem i uhvati njegovu trasu na južnom dijelu
te odredi njegov položaj naspram depozita. U sjevernom
rubu sonde, na dubini od 0,50 m, uočeni su ostaci građe-
vinske konstrukcije. Kako bi se obuhvatila njena kompletna
širina, odlučilo se proširiti sjeverni profil sonde 1 te se
ručnim stratigrafskim iskopom došlo do prethodno defini-
rane strukture. Otkrivena struktura sastavljena je od većeg
kamenja povezanog debljim slojem žbuke te je interpreti-
rana kao temeljna stopa bedema, čija širina u tlocrtu iznosi
2,50 m, a debljina u profili oko 0,20 m. Nakon pronalaska
temeljne stope južnog bedema u sondi 1 bio je ispunjen pri-
maran cilj istraživanja. Uslijedilo je rekognosciranje i zračno
snimanje lokaliteta kako bi se definirao položaj nove sonde.
Sonda 2 (k.č. 685/4; E 478007, N 4858745) postavljena
je u unutrašnjem dijelu logora, u blizini njegova središnjeg
dijela, na mjestu gdje su zračne snimke pokazale moguće
strukture ispod površine. Kako bi se zahvatio što veći pro-
stor te dobio što cjelovitiji uvid u nalazište, primijenjena je
metoda presjeka (tranšeja). U smjeru sjeveroistok-jugoza-
pad postavljen je jedan rov dimenzija 7x1 m. Tom meto-
dom dobili su se dugački profili, kojima je bilo lakše pratiti
situaciju na terenu te odrediti debljinu depozita. Na jugo-
zapadnom dijelu tranšeja napravljeno je okomito proširenje
kako bi se što bolje odredio kontekst i stratigrafija otkrivene
kamene konstrukcije (peć/ognjište). U sondi 2 pronađene
su neočekivane strukture. Riječ je o arheološkim ostacima,
koji se po nalazu novca Mletačke Republike i ulomku gla-
zirane keramike rađene na lončarskom kolu datiraju u rani
novi vijek. Prema otkrivenim elementima, koje čine kamena
konstrukcija ognjišta ili peći čiju interpretaciju potvrđuje
i deblji sloj pepela nataložen oko same strukture, zatim
Zračna snimka pretpostavljenog naselja elipsastog oblika
3D model istočnog profila sonde 2
 Šibensko-kninska županija, HAG 13/2016

ostaci dviju prostorija (prostorija A i prostorija B) s podnicom Redni broj: 371

od nabijene glinaste ilovače, odijeljenih pregradnim zidom,
a niveliranih uz pomoć potpornog zida, moglo bi se s opre-
zom zaključiti da su otkriveni tragovi naselja čiji se para-
metri elipsastog oblika mogu uočiti i na zračnim snimkama.
Sonda 3 otvorena je zapadno od sonde 2. To je manja
sonda (k.č. 487/4; E 478000, N 4858741), dimenzija
2x2,5 m. Otkrivena struktura u sondi 3 potvrdila je pretpo-
stavku da promjena u boji vegetacije uočena na zračnoj
snimci otkriva kamene konstrukcije pod zemljom. Dobro
vidljiva kamena struktura (kontekstualno povezana sa
strukturama otkrivenima u sondi 2) sastavljena je od pra-
vilno poslaganog kamenja povezanog zemljanim nabojem
i keramikom, a interpretirana je kao potporni zid, koji je na
tome mjestu ciljano postavljen zbog naglog pada terena s
njegove zapadne strane. Najvažniji je nalaz iz sonde 3 sva-
kako novac Mletačke Republike s početka 17. st. Unatoč
tome što je revers u potpunosti korodiran, na aversu se u
sredini vidi krilat lav, oko kojeg teče legenda SAN MARC
VEN, a u odsječku je rimska brojka II, što je oznaka za
nominalnu vrijednost – dva solida, tj. gazeta. Novac je
bio namjerno probušen, vjerojatno i nošen kao pri-
vjesak, a važan je za dataciju otkrivenih struktura u novi
vijek. Iz tog je razdoblja i mnoštvo keramičkih ulomaka. Po
svemu sudeći, novovjekovne strukture preslojile su antički
lokalitet.
Svi nalazi dokumentirani su u svim oblicima klasične arhe-
ološke dokumentacije te su u dogovoru s Konzervatorskim
odjelom u Šibeniku privremeno pohranjeni na Odjelu za
arheologiju Sveučilišta u Zadru.
Silvia Bekavac
Lokalitet: Knin – Gunjačine stube
Naselje: Knin
Grad/općina: Knin
Pravni status: Z-4185
Razdoblje: NV
Vrsta radova: arheološki nadzor
Krajem studenog i početkom prosinca 2016., tijekom
sanacije, konzervacije i rekonstrukcije Gunjaničnih stuba
u Kninu (k.č. 5889, k.o. Knin), trajao je arheološki nadzor
zemljanih radova. Voditelj istraživanja bio je Nebojša
Cingeli, dipl. arheo., iz tvrtke Neir d.o.o. iz Splita.
Reljefan oblik terena na kojem se nalaze stube pada od
sjeverozapada prema jugoistoku. Tijekom radova arhe-
ološki je nadzirana čitava dužina stuba. Istraživanja su
počela u gornjem dijelu stuba (sjeverozapadnom) od
Svačićeve ulice, a završena su u donjem jugozapadnom
dijelu kod Zvonimirove ulice. Cilj istraživanja bio je prona-
lazak izvornog položaja kamenih stuba, kogula i beton-
skog kanala.
Tijekom arheološkog nadzora definirano je šest stratigraf-
skih jedinica, a metodologija istraživanja obavljena je kom-
binirano, strojno i ručno. Strojno je uklonjen sloj nasipa SJ 1,
nastao tijekom deponiranja materijala prilikom zemljanog
iskopa za vodovod. Iz tog nasipnog materijala izdvojeni su
ulomci razgrađenih kamenih stuba. Debljina sloja varirala
je od 1,2 m (uz ogradne zidove i zidove kuća do 0,2 m u
središnjem dijelu šetnice). Također je strojno uklonjen dio
zapune ukopa za vodovodnu cijev SJ 2. Zapuna kanala
spuštena je 0,3 m u odnosu na izvornu razinu stuba. Širina

Summary

Reconnaissance and probe archaeological excavations

at the site of Glavičine in Kadine Glavica were conducted
in the course of 2016. The aim of probing was to confirm
or refute the existence of an auxiliary camp and gather
information on cultural layers. A number of finds, most of
which are epigraphic monuments of several auxiliary units,
cohorts and ale from the northern part of Petrovo polje,
support the assumption on the existence of an auxiliary Položaj Gunjačinih stuba u Kninu
camp (castellum) known as Promona in archaeological
literature. The aerial photos of the site show a rectangu-
lar embanked boundary with rounded ends. Three probes
were opened. Probe 1 was located on the southern route of
the embanked boundary that closes off a rectangle meas-
uring 200 x 200 m. With the find of the foundation of the
south rampart in Probe 1, the aim of the investigation was
fulfilled. Probe 2 was located in the inner part of the camp,
on the position where the aerial photos indicated possible
structures under the surface. Based on Venetian coins and
a fragment of glazed pottery, the archaeological remains
can be dated to the early post-medieval period. Probe 3
was opened to the west of Probe 2. The most important
find was an early 17th century Venetian coin. It was delib-
erately perforated and probably worn as a pendant. The
coin and large quantities of pottery shards are important
for dating the structures found there to the post-medieval
period. This site probably overlaid an Antiquity-period site. Kamena kaldrma djelomično očuvana u gornjem dijelu uz ogradni zid

677
 Hrvatski arheološki godišnjak 13/2016
Dijelovi Gunjačinih stuba gdje je kaldrma najsačuvanija
ukopa varira od 1,2 u gornjem i donjem dijelu do 0,6 m u
središnjem dijelu stuba. Ukop za vodovodnu cijev nalazi se
na središnjem dijelu stuba i u cijeloj dužini sječe kamene
stube i kogulu, koja se nalazi između njih. Ručno je istra-
žen tanak crn sloj SJ 3, koji se nalazio iznad kamene kal-
drme SJ 4.
Kamena kaldrma SJ 4 u rubnim dijelovima stuba načinjena
je od neobrađenog kamenja nepravilnog oblika, dimenzija
od 15 do 30 cm, dok se u središnjem dijelu hodne površine
uz neobrađeno kamenje nalaze i oblutci manji od 15 cm.
Kamena je kaldrma gotovo u čitavoj dužini stuba ostala
djelomično očuvana te je moguća rekonstrukcija. Na poje-
dinim dijelovima nisu ostale očuvane kamene stube, ali
ostao je očuvan negativ, odnosno njezin otisak u kaldrmi. U
gornjem dijelu skala ispod Svačićeve ulice otkriven je obo-
rinski kanal SJ 5, koji se nastavljao na betonski kanal SJ 6,
postavljen uz zapadni rub stuba. Betonski kanal očuvan je
gotovo u cijelosti.
Nebojša Cingeli
678
Summary
The supervision over the restoration and reconstruction of
the Gunjača staircase in Knin (cadastral parcel no. 5889,
Knin municipality) was carried out at the end of 2016. The
structures and position of a stone staircase, stone paving
and structures that belong to a concrete channel were dis-
covered. The stone paving was party preserved. In some
segments stone stairs were preserved but only their „nega-
tive“, i.e. imprint in the stone paving was visible.
Redni broj: 372
Lokalitet: Knin – Kapitul
Naselje: Knin
Grad/općina: Knin
Pravni status: Z-4372
Razdoblje: A, SV, NV
Vrsta radova: revizijsko iskopavanje
Godine 2016. nastavljena su revizijska arheološka istraži-
vanja lokaliteta Kapitul kod Knina. Istraživanja se odvijaju
u organizaciji Muzeja hrvatskih arheoloških spomenika iz
Splita (voditelj istraživanja: Ante Jurčević, dipl. arheo.).
Radove je nadzirao dr. sc. Marko Sinobad, djelatnik nad-
ležnog Konzervatorskog odjela u Šibeniku, a financiralo ih
je Ministarstvo kulture.
Kapitul kod Knina, uz Crkvinu u Biskupiji, sinonim je za
hrvatski rani srednji vijek i ranosrednjovjekovnu arheolo-
giju u Dalmaciji. Istraživanja na Kapitulu, iako poznata po
otkriću važne romaničke bazilike, brojnih kamenih spome-
nika i drugih nalaza, nisu rezultirala konzervacijom i ure-
đenjem lokaliteta. Lokalitet se nalazi oko dva kilometra
jugoistočno od kninske tvrđave na jugozapadnoj, zaravnje-
noj padini brežuljka Gajnjača. Brežuljak se nalazi u nepo-
srednoj blizini željezničkog mosta, ispod kojega se rijeka
Kosovčica ulijeva u Krku.
Kapitul je, pod vodstvom fra Luje Maruna, od 1885. do
1937. istražen u više navrata. Najvažniji rezultati postig­
nuti su tijekom prvih istraživačkih kampanja 1885., 1886. i
1888., odnosno za vrijeme i neposredno nakon probijanja
trase za željezničku prugu kroz lokalitet.
Na Kapitulu se nalazio utvrđen arhitektonski kompleks, koji
se sastojao od četvrtaste utvrde s istaknutim kvadratnim
kulama, unutar koje se nalazila trobrodna bazilika s klau-
strom i prostorijama za stanovanje. Uz arhitekturu je pro-
nađen i velik broj pokretnih nalaza. Kao najstariji izdvajaju
se nadgrobni spomenici vojnika rimske XI. legije, datirani
u sredinu 1. st., a kao najvažniji ploče s imenima hrvat-
skih kraljeva Držislava i Svetoslava. Sva povremena arhe-
ološka istraživanja na Kapitulu od 1885. do 1937. vodio je
fra Lujo Marun.
Najcjelovitiji prikaz Kapitula s nalazima crkvenog namje-
štaja, koje je Marun pronašao tijekom istraživanja 1885. i
1886., objavio je F. Bulić 1888. godine. On je, uz kratak
opis arhitektonskog kompleksa, donio i brojne arhivske
podatke o samom lokalitetu, među ostalim i kartu šireg
područja oko Kapitula 1776. godine (Bulić 1888: T. 1). Na
karti je, na jugozapadnom rubu glavice, velikim slovom A
 Šibensko-kninska županija, HAG 13/2016
Prikaz fortifikacija na Kapitulu 1776. g. (preuzeto iz Bulić 1888.)
Tlocrt bazilike i stambenog kompleksa 1888. g. (preuzeto iz Iveković
1927: 257)
679
označena utvrda. Obrambeni zidovi utvrde protezali su se
od rijeke Krke na jugozapadu do močvara istočno od gla-
vice. Sudeći prema položaju utvrde, jasno je da je fortifi-
kacija, osim zaštite arhitekture unutar nje, imala i funkciju
kontrole cestovnog pravca, koji je vodio od mosta na Krki
prema Kninu.
Tlocrt arhitekture unutar utvrde, nastao nakon Marunovih
istraživanja 1888., prvi je objavio Ć. Iveković 1927. godine
(Iveković 1927: 257). Iveković je na temelju navedenog
tlocrta, terenske dokumentacije i vlastitog istraživanja
izradio idejnu (tlocrtnu) rekonstrukciju cijelog kompleksa i
trobrodne bazilike (Iveković 1927: 256 – 260). Posebnu je
pozornost posvetio potpunoj rekonstrukciji bazilike i zvonika
te je donio vrlo detaljne opise zidova s dimenzijama koje je
zatekao na terenu. Također je objavio i prijepis natpisa koji
se nalazio na pročelju bazilike do 1690. godine. Na natpisu
je bilo navedeno ime graditelja i godina gradnje (prepozit
Dobroslav 1203. godine) te titulari svetaca kojima je crkva
bila posvećena (sv. Bartolomej, sv. Marija i sv. Petar; natpis
je 1690. prepisao fra Ivan Vidović prvi župnik u Kninu
nakon oslobođenja od Turaka; navedeni prijepis pronašao
je S. Zlatović u arhivu franjevačkog samostana sv. Lovre
u Šibeniku te ga objavio (Zlatović 1883: 54, 55); poslije su
ga objavili i komentirali drugi autori: Bulić 1888: 9; Iveković
1927: 263; Gunjača 1948: 47; Delonga 1996: 107 itd.).
 Hrvatski arheološki godišnjak 13/2016
Idejna rekonstrukcija arhitektonskog kompleksa na Kapitulu kod
Knina prema Ć. Ivekoviću (preuzeto iz Iveković 1927: 258)
Idejna rekonstrukcija bazilike na Kapitulu prema Ć. Ivekoviću (preu-
zeto iz Iveković 1927: 264)
Osim epigrafskih spomenika, pronađen je i velik broj
ulomaka crkvenog namještaja bez natpisa, ali se prema
stilskim karakteristikama može pripisati klesarskim radi-
onicama koje su djelovale na tome području od ranog 9.
do kasnog 11. st. (prvu cjelovitu objavu ulomaka skul-
pture s Kapitula vidi u Burić 1988: 91 – 117; opširnije
o toj problematici: Marasović 2009: 503 – 509). Prema
suvremenim proučavanjima ranosrednjovjekovne skulp­
ture, kapitulski nalazi mogli bi se prepoznati kao djela
680
Pogled na ostatke bazilike i bedeme oko nje, snimljeno 1931. g.
(arhiv MHAS-a)
Pogled na Kapitul i talijansku vojarnu nakon čišćenja 2011. g.
(Google Earth)
Pogled na talijansku vojarnu (aksonometrijska snimka: R. Maršić)
nekoliko definiranih radionica. Ovdje se, prije detalj-
nije obrade nalaza, mogu spomenuti klesarska radio-
nica majstora koljanskog pluteja, radionica iz vremena
kneza Trpimira, tzv. dvorska i benediktinska radionica
iz vremena kneza Branimira te romanička radionica iz
Knina.
Uz arheološke nalaze, o važnosti toga lokaliteta može se
suditi i prema sačuvanim povijesnim dokumentima, neovi-
sno o tome je li riječ o diplomatskim spisima u kojima se
 Šibensko-kninska županija, HAG 13/2016
Pogled na sjeverni i sjeveroistočni dio vojarne (izrada: R. Maršić)
Pogled na lokalitet nakon uklanjanja vojarne (foto: A. Jurčević)
spominju opati benediktinskog samostana sv. Bartolomeja,
kao potpisnici ili svjedoci različitih događanja u vrijeme
hrvatskih kraljeva Petra Krešimira IV. i Dmitra Zvonimira
(Gunjača 1949: 46, 47) ili o mlađim dokumentima, koje
je izdao Kninski kaptol (Gulin 1993: 214 – 240; Matijević
Sokol 1994: 69 – 85).
Dakle, prema pronađenim arheološkim nalazima i povije-
snim izvorima, pretpostavlja se da je na tome lokalitetu
najprije u 1. st. sagrađena manja rimska vojna utvrda
u kojoj su boravili pripadnici XI. legije, zatim je u 9. st.
sagrađena predromanička crkva uz koju je, najvjerojat-
nije krajem 10. st., sagrađen benediktinski samostan, i
na kraju, početkom 13. st., kninska katedrala, posvećena
sv. Bartolomeju, Blaženoj Djevici Mariji i sv. Petru, koja
je bila u funkciji sve do 1522., kada taj prostor osvajaju
Osmanlije.
Najveća devastacija lokaliteta dogodila se tijekom Drugog
svjetskog rata. Naime, 1942. talijanska vojska, pripre-
majući teren za gradnju vojno-stambenog kompleksa na
Kapitulu, uklonila je ostatke srednjovjekovne arhitekture
681
te je, na istome mjestu, sagradila vojarnu sa zgradama za
stanovanje, visoke betonske bedeme i bunkere.
Sljedeća devastacija dogodila se prilikom proširenja
kninskog željezničkog kolodvora 1955. godine. Tada su
se pojavili arheološki nalazi koji su sugerirali da se dio
lokaliteta ispod talijanske vojarne ipak sačuvao, među-
tim tada lokalitet nije arheološki istražen nego je, nakon
uviđaja, konstatirano da su tijekom radova uništeni ostaci
srednjovjekovne cisterne i dijela groblja. Jedini nalaz koji
se sačuvao, sarkofag s uklesanim latinskim križem na
poklopcu, naknadno je prenesen u Muzej hrvatskih arhe-
oloških spomenika u Splitu (u sarkofagu se nalazio jedan
pokojnik uz kojeg nisu pronađeni nikakvi nalazi; danas je
sarkofag izložen u lapidariju Muzeja hrvatskih arheoloških
spomenika u Splitu, a podaci o okolnostima pronalaska
nalaze se u arhivu navedenog muzeja). Nedugo nakon
navedene devastacije, na Kapitulu se počinje deponirati
građevinski i komunalni otpad, iznad kojeg će poslije izra-
sti gusta šuma.
Tijekom pripremnih radova u sklopu novih revizijskih
arheoloških istraživanja te tijekom samih istraživanja, od
2011. do 2016., slika se potpuno promijenila. Lokalitet
je postao pristupačan i svjedoči o posebno pogodnom
položaju uz rijeku Krku, u neposrednoj blizini kninske tvr-
đave s kojom vizualno komunicira. Godine 2011. doku-
mentirano je zatečeno stanje, a prije nego što je zapo-
čelo dokumentiranje, uklonjeno je nisko raslinje i šuma
koja se nalazila unutar i oko talijanske vojarne. Vojarna
se prostirala na površini od oko 600 m² i sastojala se
od vanjskog i unutarnjeg dijela. Vanjski, pravokutni dio,
činili su visoki zidovi s okruglim bunkerima na sjever-
nom i zapadnom uglu, a unutarnji, dvije veće pravokutne
zgrade za stanovanje i jedna manja na ulazu u vojarnu.
Cijeli kompleks sagrađen je lijevanim betonom s kame-
nim ojačanjima u temeljnoj stopi. Betonska konstruk-
cija zatečena je u lošem stanju te se urušavala na svim
objektima. Početkom kampanje 2012. s pristupnog puta
uklonjene su velike količine građevnog i industrijskog
 Hrvatski arheološki godišnjak 13/2016

Pogled na istraženu arhitekturu nakon istraživanja 2016. g. (prema istoku) (foto: A. Jurčević)

682
 Šibensko-kninska županija, HAG 13/2016
Pogled na sjevernu apsidu, zvonik i sakristiju nakon istraživanja
2016. g. (prema zapadu) (foto: A. Jurčević)
Ulomci nadgrobnog spomenika vojnika XI. legije
Usporedni prikaz istraženog dijela lokaliteta 2016. g. (A) i tlocrta
nastalog nakon Marunova istraživanja 1888. g. (B)
683
otpada, čime je omogućen nesmetan pristup lokalitetu,
odnosno rušenje i uklanjanje obrambenih zidova i zgrada
unutar vojarne.
Nakon što su ostvareni osnovni preduvjeti, godine 2013.
započela su revizijska arheološka istraživanja pod vod-
stvom Muzeja hrvatskih arheoloških spomenika iz Splita.
Tijekom dvotjedne kampanje pronađeni su ostaci jedne
pravokutne prostorije, dio sjeveroistočnih bedema i
istočna pravokutna kula. Zidovi pravokutne prostorije
s istočne, zapadne i južne strane sačuvani su u visini
temeljne stope, dok je sjeverni zid na nekim mjestima
ostao sačuvan i do jednog metra. Dužina istočnog zida
iznosila je 7,5 m, sjevernog 7 m i zapadnog (koji nije u
cijelosti istražen) 3 m. Širina svih triju zidova iznosila
je od 1,10 m do 1,20 m. Usporedbom dimenzija pravo-
kutne prostorije i njezina odnosa prema sjeveroistočnom
bedemu s dokumentacijom i podatcima Ć. Ivekovića,
zaključeno je da se radi o temeljnim ostacima zvonika
kninske katedrale. Unutar zidova, kao građevni mate-
rijal, bili su ugrađeni ostaci predromaničkog crkvenog
namještaja. Ostali arhitektonski dijelovi, pravokutna kula
na istočnoj padini lokaliteta (na Ivekovićevu tlocrtu ima
oznaku O1) i dio sjeveroistočnih bedema, zbog nedosta-
taka sredstava, istraženi su samo površinski. Time je bila
okončana prva kampanja revizijskih arheoloških istraži-
vanja na Kapitulu.
Nakon dvogodišnje pauze, godine 2016. istraživanja su se
nastavila. Tom je prilikom ustanovljeno da su se uz zidove
zvonika sačuvali i zidovi sakristije (prostorije označene slo-
vima B i C na Ivekovićevu tlocrtu) te da je sjeverna apsida
potpuno uništena. Na mjestu gdje se nalazila sjeverna
apsida pronađeni su lučno oblikovani čvrsti slojevi žbuke
i polukružno isklesana podloga za temeljnu stopu u živcu
(prema podatcima koje je ostavio L. Marun sjeverna je
apsida početkom istraživačkih i građevinskih radova 1885.
porušena (usporedi: Iveković 1927: 262), a kao takva je i
dokumentirana na Marunovu tlocrtu 1888. godine). Uz sje-
verni zid bazilike pronađen je kanal za odvodnju oborinskih
voda (?). Dno je kanala popločano i zidano u vodootpornoj
žbuci, kao i bočni zidovi.
Najveći broj pokretnih nalaza, a uglavnom je riječ o
ulomcima arhitektonske dekoracije i predromaničkog
namještaja, pronađen je unutar zvonika u kulturnom
sloju. Dok su ulomci nadgrobnog spomenika legionara
XI legije najvjerojatnije bili uzidani u sjeverni zid roma-
ničke katedrale, a zatim tijekom devastacije 1942. ugu-
rani u zvonik.
Unutar svih istraženih površina pronađeni su ostaci rasutih
ljudskih kostiju. Najvjerojatnije se radi o posmrtnim osta-
cima pokojnika, koji su pokapani na Kapitulu od 1688. do
1885., a njihove su grobnice devastirane prilikom grad-
nje talijanske vojarne (novovjekovno groblje na Kapitulu
počelo se formirati oko 1688., nakon oslobođenja Knina
od Osmanlija, a ukapanja prestaju 1885., kada željeznička
pruga prolazi kroz lokalitet (groblje); na Kapitulu su se uka-
pali mještani sela Kapitula, Podkonja i Ljubača.
Sudeći prema rezultatima revizijskih istraživanja, može se
zaključiti da se arhitektura na sjevernoj strani katedralnog
kompleksa na Kapitulu, unatoč sustavnim devastacijama,
dosta dobro sačuvala i da se rezultati podudaraju s poda-
cima koje su ostavili Marun i Iveković.
 Hrvatski arheološki godišnjak 13/2016
Literatura
Barada 1931 M. Barada, Episcopus Chroatensis, Croatia
Sacra. Arkiv za crkvenu povijest Hrvata, 1, Zagreb, 1931:
161 – 215.
Barbarić 1993 J. Barbarić, Kninski biskupi i njihova bisku-
pija (o. 1050-1490) u svijetlu novih arhivskih istraživanja,
Kninski zbornik, Zagreb, 1993: 68 – 95.
Barbarić, Kolanović 1986 J. Barbarić, J. Kolanović,
Šibenski diplomatarij, Šibenik, 1986.
Bulić 1888 F. Bulić, Hrvatski spomenici u kninskoj okolici
uz ostale suvremene dalmatinske iz dobe narodne hrvat-
ske dinastije, Zagreb, 1888.
Burić 1988 T. Burić, Ranosrednjovjekovna skulptura s
Kapitula kod Knina, SHP, ser. III, 18, Split, 1988: 91 – 117.
Delonga 1996 V. Delonga, Latinski epigrafički spomenici u
ranosrednjovjekovnoj Hrvatskoj, Split, 1996.
Gulin 1993 A. Gulin, Srednjovjekovni kninski kaptol i nje-
govi pečati, Kninski zbornik, Zagreb, 1993: 214 – 240.
Gunjača 1949 S. Gunjača, O položaju kninske katedrale,
SHP, ser. III, 1, Zagreb, 1949: 38 – 86.
Gunjača 1949a S. Gunjača, Kratak osvrt na prilike i rad
Muzeja u Kninu, SHP, ser. III, 1, Zagreb, 1949: 279 – 294.
Iveković 1927 Ć. Iveković, Kapitul kod Knina,
Rekonstrukcija, SHP, n.s. I, 3-4, Zagreb-Knin, 1927: 252
– 272.
Jakšić 1988 N. Jakšić, O katedralama hrvatske i kninske
biskupije, Radovi FFZ, Razdio povijesnih znanosti, 27 (14),
Zadar, 1988: 115 – 133.
Jarak 2000 M. Jarak, Katedrala hrvatskog biskupa „Iuxta
castrum Tiniense”, Radovi FFZ, Razdio povijesnih znano-
sti, 38 (25), Zadar, 2000: 129 – 142.
Marasović 2009 T. Marasović, Dalmatia praeromanica,
Ranosrednjovjekovno graditeljstvo u Dalmaciji, 2. Korpus
arhitekture Kvarner i Sjeverna Dalmacija, Split – Zagreb,
2009.
Matijević Sokol 1994 M. Matijević Sokol, Struktura i diplo-
matička analiza isprava kninskog kaptola, Rad Zavoda za
povijesne znanosti HAZU u Zadru 36, Zadar, 1994: 69 – 85.
Marun 1890 L. Marun, Viestnik Hrvatskoga arheologičkoga
družtva, Glasnik starinarskog družtva u Kninu, Zagreb,
God. XII. Br. 1, 1890: 30 – 32.
Marun 1890a L. Marun, Viestnik Hrvatskoga arheologič-
koga družtva, Bilježke kroz starinarske izkopine u Kninskoj
okolici od god. 1885 – 1890., god. XII, br. 2, Zagreb, 1890:
60 – 72.
Marun 1891 L. Marun, VHAD, Bilježke kroz starinarske
izkopine u Kninskoj okolici od god. 1885 – 1890., god. XIII,
br. 4, Zagreb, 1891: 123 – 127.
Marun 1892 L. Marun, VHAD, Bilježke kroz starinarske
izkopine u Kninskoj okolici od god. 1885 – 1890., god. XIb,
Br. 1, Zagreb, 1892: 26 – 32.
Marun 1892a L. Marun, VHAD, Redovito tromjesečno
izvješće Kninskog starinarskoga družtva, god. XIV, br. 2,
Zagreb, 1892: 92 – 95.
Marun 1892b L. Marun, VHAD, Bilježke kroz starinarske
izkopine u Kninskoj okolici od god. 1885 – 1890, god. XIV,
br. 2, 1892: 95, 96.
Marun 1894 L. Marun, Ruševine bazilike sv. Bartula na
Kapitulu kod Knina, Spomen knjiga otvora Prvog muzeja
hrvatskih spomenika, Zagreb, 1894: 70 – 77.
684
Marun 1998 L. Marun, Starinarski Dnevnici, Split, 1998:
28, 31, 32, 35, 40 – 41, 46, 52, 59, 69, 73, 77, 78, 89, 183,
189, 294.
Radić 1895 F. Radić, Hrvatska biskupska crkva sv. Marije
u Biskupiji i kaptolska crkva sv. Bartula na sadašnjem
Kapitulu kod Knina, SHP, ser. I, 1, Knin, 1895: 150 – 156.
Smiljanić 1984 F. Smiljanić, Nastanak i razvoj srednjovje-
kovnog Knina, Radovi FFZ, Razdio povijesnih znanosti, 24
(11), Zadar, 1985: 119 – 132.
Smiljanić 1987 F. Smiljanić, Kapitul kod Knina, Radovi
FFZ, Razdio povijesnih znanosti, 26 (13), Zadar, 1987: 215
– 224.
Zlatović 1883 S. Zlatović, Stare narodne zadužbine hrvat-
skih kralja u Dalmaciji, VHAD, 5, Zagreb, 1883: 52 – 55.
Ante Jurčević
Summary
Revisionary archaeological excavations at the site of
Kapitul near Knin were resumed in the course of 2016. That
site, along with Crkvina in Biskupija, is a synonym of the
Croatian Early Middle Ages and early medieval archaeol-
ogy in Dalmatia. Previous excavations at Kapitul, famous for
the discovery of an important Romanesque basilica, stone
monuments and other finds, have not resulted in the con-
servation and presentation of the site. The site of Kapitul is
located about 2 km to the SE of the Fortress of Knin, on the
SW elevated slope of Gajnjača hill. The hill is in the immedi-
ate vicinity of the railway bridge, under which the Kosovčica
river flows into the Krka river. According to the archaeologi-
cal finds and historical records, it can be assumed that at
first there was a small Roman fort of the 11th legion. It was
followed by a ninth-century Pre-Romanesque church, to
which a Benedictine monastery was added at the end of
the 10th century and, finally, at the beginning of the 13th
century, the Knin cathedral dedicated to St Bartholomew,
Blessed Virgin Mary and St Peter. The cathedral was in use
until 1522, when the Ottomans conquered this territory. The
site was investigated on several occasions in the period
between 1885 and 1937. The most significant finds were
discovered during the first campaigns in 1885, 1886 and
1888, i.e. during and immediately after the earthworks on
the railway route. The largest destruction occurred during
the Second World War, when the Italian troops removed the
remains of the medieval architecture as part of the earth-
works for the construction of a military and residential com-
plex which included the barracks and residential buildings,
concrete curtain walls and bunkers. The next destruction
followed during the expansion of the Knin railway station
in 1955. Although the finds suggested that part of the site
had been preserved under the Italian barracks, the excava-
tions were not conducted, and the inspection report only
stated that parts of a medieval cistern and graveyard were
destroyed during the works. The only preserved find was a
sarcophagus decorated with a Latin cross on the top sur-
face. The results of the revisionary excavations suggest
that the architecture on the northern side of the cathedral
complex is still well preserved, despite the systematic
destructions. They correspond to the records obtained from
the previous excavations conducted by Marun and Iveković.
 Šibensko-kninska županija, HAG 13/2016
Redni broj: 373
Lokalitet: Knin – Podgrađe (vojarna konjice)
Naselje: Knin
Grad/općina: Knin
Pravni status: Z-4590
Razdoblje: SV, NV
Vrsta radova: konzervacija
U rujnu i listopadu 2016. konzervirano je 15 m dužnih dije-
lova zida oznake SJ 1 i cijela dužina zida SJ 2, koji pripa-
daju zgradi vojarne konjice u Kninu. Voditeljica konzerva-
torskih radova bila je mr. sc. Katarina Gugo, viši kustosica
iz Kninskog muzeja, a u stručnoj ekipi sudjelovao je Miloš
Biserko, mag. arheo. Radovi su financirani sredstvima
Ministarstva kulture.
Položaj zgrade nekadašnje vojarne konjice prvi je put zabi-
lježen na karti iz 1700. – 1799. (autora Saverija Avesana),
gdje se uz gradsko naselje nalaze Loredanova vrata,
postaja zvana Pijevac, vrata Cornera, vrata Molina, crkva
Sv. Duha ili crkva zvana Od duša, a neposredno uz pre-
bivalište providura nalazi se i taj objekt, zabilježen kao
Vojarna konjice (Bezić 1980: 147).
Na položaju vojarne konjice zabilježen je kontinuitet
života s kraja 13. ili poč. 14. do 17. st. Tijekom istraživanja
Konzervirani zid SJ 2, pogled s juga (foto: K. Gugo)
Konzervirani zid SJ 2, pogled sa sjevera (foto: K. Gugo)
685
pronađeno je 59 metalnih i 158 različitih kuhinjskih pred-
meta te 116 nalaza glazirane keramike. Svi su nalazi kon-
zervirani i izloženi u prostoru Arheološke zbirke na najmla-
đem kaštelu kninske tvrđave Belveder (Gugo Rumštajn,
2013: 1 – 6).
Nastavljena je konzervacija na zidu oznake SJ 2, koji se
pod pravim kutom nastavlja na zid SJ 1. I zid SJ 2 građe-
vinski je i konstruktivno saniran jer je gotovo u čitavoj dužini
izašao iz svoje osi za oko 50 cm i bio pomaknut prema cen-
tralnoj prostoriji stambenog objekta. Prilikom otkopavanja
temeljne stope zida utvrđen je njegov stvarni smjer. Svaki
je red zida označavan i kamen se odlagao po smislenom
redu, a poslije se vraćao na svoje prvobitno mjesto. Omjer
žbuke u zidovima bio je 1 : 3, a sastojao se od pijeska
(kamena nula), bijelog cementa i vapna. Nakon konzerva-
cije zidova uslijedilo je njegovo fugiranje i stavljanje završ-
nog sloja. Omjer koji se tom prilikom rabio bio je 1 : 2, a
upotrebljavani su samo hidraulično vapno Calx Romana i
pijesak (kamena nula).
Literatura
Bezić 1980 B. Bezić, Prilog poznavanju kninske tvrđave,
Fiskovićev zbornik, II, Zagreb, 1980: 137 – 150.
Gugo Rumštajn 2013 K. Gugo Rumštajn, Podgrađe knin-
ske tvrđave, Rezultati istraživanja 2001. – 2006., Knin,
2013.
mr. sc. Katarina Gugo
Summary
The conservation of the walls of the cavalry barracks in
Knin, in a length of 15 m was conducted in the course of
September and October 2016. This site has a continuity
of occupation from the turn of the 14th century to the 17th
century.
Redni broj: 374
Lokalitet: Knin – Šetalište Hrvoja Požara
Naselje: Knin
Grad/općina: Knin
Pravni status: Z-4185 (kulturno-povijesna cjelina)
Razdoblje: NV
Vrsta radova: arheološki nadzor
Od 15. do 25. lipnja 2016. arheološki je nadzirano ure-
đenje Šetališta Hrvoja Požara u Kninu. Riječ je o drugoj
fazi radova na šetalištu (stubištu), koje se sastoji od 96
kamenih stuba s pripadajućim međupodestima. Arheološki
nadzor vodio je Miloš Biserko, mag. arheo. Glavni inve-
stitor bio je Grad Knin, za izvršenje projekta odabrana je
tvrtka Građevinar d.o.o.
Šetalište se nalazi između Ulice Petra Svačića i Ulice fra
Luje Maruna i presijeca jugoistočnu padinu brda Spas.
Lokacija šetališta obuhvaća k.č. 5825, 5805, 5791, 5793,
k.o. Knin. Nakon prvih 27 stuba šetalište stubište zaokreće
prema desno, nakon čega gotovo pravocrtno izlazi na
 Hrvatski arheološki godišnjak 13/2016
Fragmenti keramičke posude iz temeljne stop br. 8 za drvene ruko-
hvate (foto: M. Biserko)
Fragment glazirane keramike iz temeljne stope br. 10 za drvene
rukohvate (foto: M. Biserko)
Ulicu fra Luje Maruna. Arheološki je nadzirano iskopava-
nje kanala za električne kabele s desne strane stubišta,
ukupne duljine 175 m gledano iz smjera Svačićeve ulice,
šest temeljnih stopa za kandelabre, tri temeljne stope za
klupe, dvije temeljne stope za informacijske mape i 15
temeljnih stopa za drvene rukohvate.
Unutar kanala za strujne kabele, ukupne dužine 175 m, nije
bilo nikakvih arheoloških artefakata i nije utvrđeno postoja-
nje arheološke stratigrafije. Kanal je u konačnici prosječne
dubine 40-ak cm. Između 26. i 27. stube, s desne strane
kanala otvorila se rupa približno kvadratnog oblika, smje-
štena između dviju prirodnih stijena. Budući da nije posto-
jala realna mogućnost dodatnog proširenja iskopa, nije
moguće sa sigurnošću utvrditi sadrži li unutrašnjost rupe
elemente ljudskog djelovanja ili je možda u potpunosti
riječ o prirodnom fenomenu. Mjerenjem je ustanovljeno da
dubina rupe iznosi najmanje 1,5 m. Samo desetak metara
niže, također s desne strane unutrašnjosti kanala, otvorila
se manja rupa nepravilnog oblika, dužine 4-5 cm, iz koje se
jasno moglo osjetiti strujanje zraka. Moguće je da je riječ
o povezanom podzemnom sustavu nastalom prirodnim
ili ljudskim djelovanjem, zbog čega bi taj položaj trebalo
dodatno arheološki i geološki istražiti.
Prilikom kopanja prvih pet temelja za kandelabre, dimen-
zija oko 50x50 cm i dubine oko 70 cm, nije bilo nikakvih
arheoloških nalaza, ali svakako treba istaknuti da se s
686
lijeve strane šetališta već na samoj površini mogu nazri-
jeti tragovi urušenih dijelova, koji bi možda mogli biti dio
nekadašnjeg izvornog izgleda stubišta. Vjerojatno je s te
strane mogao postojati nekakav jednostavan suhozid, mje-
stimično kombiniran s prirodnom stijenom, koji je raznesen
tijekom stoljeća. Prilikom pregledavanja otkopane zemlje
iz temelja za kandelabar br. 6 i kanala kopanog do stube
br. 74, dužine oko 2,5 m, primijećeni su ostaci masivne
željezne topovske kugle. Sačuvana je otprilike 1/3 ukupne
mase kugle, a prema slobodnoj procjeni može se datirati u
posljednjih 30-ak godina 17. st.
Dana 24. lipnja 2016. započelo je kopanje temeljnih stopa
za drvene rukohvate, približnih dimenzija 40x40 cm i dubine
oko 65-70 cm. Prvih 15 temeljnih stopa smješteno je s lijeve
strane stubišta gledano iz smjera Svačićeve ulice. Arheološki
nalazi uočeni su unutar temeljnih stopa br. 8, 9 i 10. Najviše
arheoloških nalaza pronađeno je u temeljnoj stopi br. 8,
kopanoj odmah pokraj 17. stube. Pronađeno je ukupno 27
fragmenata keramičke posude na kojoj se vide jasni tragovi
gorenja. Devet od 27 fragmenata nisu zahvaćeni vatrom. Na
fragmentiranim dijelovima jasno se može prepoznati obod i
dno posude. Na pet fragmenata s očuvanim obodom posude
primjetan je apliciran vrpčast ukras. Na ostalim većim frag­
mentima primjetni su širi linijski ukrasi izvedeni tehnikom
žlijebljenja, a između širih linijskih ukrasa, tehnikom ureziva-
nja, izveden je čitav niz manjih linijskih ukrasa.
Prilikom pregledavanja iskopane zemlje iz temeljne stope
br. 9 za drvene rukohvate, uočena je polovica kamenog
projektila promjera 8 cm. Projektil je izrađen od bijelog
krečnjaka. Takvi se projektili mogu datirati u vrlo široko raz-
doblje. Preciznije govoreći, moguće ih je datirati od ranog
brončanog doba pa sve do 15. stoljeća, kada su gotovo
u potpunosti izbačeni iz upotrebe zbog učestalije pojave
vatrenog oružja. Takvi projektili mogli su biti upotrebljavani
u napadačke, ali i u obrambene svrhe. Mogli su biti izbaci-
vani iz različitih tipova praćki ili iz vojničkih konstrukcija kao
što su manji balistri, rimski onageri ili mletačka manganela.
Prilikom pregledavanja iskopane zemlje iz temeljne stope
br. 10 za drvene rukohvate pronađeno je 11 fragmenata
keramike i jedan metalni čavao. Iako je pronađeno samo
Ostatak željezne topovske kugle (foto: M. Biserko)
 Šibensko-kninska županija, HAG 13/2016

11 fragmenata keramike, važno je napomenuti da nije riječ

o jednoj, već o najmanje trima tipološki različitim posu-
dama. Od svih nalaza, posebnu pažnju plijeni ostatak dna
posude na kojem se kao i na ostalih osam fragmenata vide
tragovi gorenja i jedan manji fragment na kojem se pažlji-
vim pregledom može prepoznati kružni motiv. Dva manja
fragmenta pripadaju keramičkom posuđu grubih stijenki.
Jedan fragment keramike pripada luksuznoj glaziranoj
keramici. Fragment je s vanjske i unutrašnje strane pre-
svučen tankim glaziranim žućkastim slojem.

Miloš Biserko

Summary Izvadak iz 3D fotogrametrijskog modela nalazišta – situacija u jugoi-

stočnom dijelu Sonde 2 (foto: E. Šilić)
Archaeological supervision of the earthworks during the
restoration of Šetalište Hrvoja Požara (Hrvoje Požar
Promenade) in Knin was carried out in the course of June
2016. It encompassed 96 stairs with accompanying land-
ings. Archaeological finds include the remains of an iron
cannon ball, a half of a stone ball (projectile), one metal nail
and pottery shards.

Redni broj: 375

Lokalitet: Kornat – uvala Tarac – crkva sv. Marije
(Gospe od Pohođenja, Gospe od Tarca)
Naselje: Vrulje (otok Kornat)
Grad/općina: Murter – Kornati
Pravni status: Z-2546
Razdoblje: A, SV
Vrsta radova: sustavno iskopavanje
Godine 2016., u organizaciji Odjela za arheologiju
Sveučilišta u Zadru, nastavljeno je istraživanje ostataka
ranokršćanskog sakralnog kompleksa na prostoru crkve
sv. Marije (Pohođenja Marijina, Gospe Petrovčića ili Gospe
od Tarca) u uvali Tarac na otoku Kornatu. Voditeljice radova
bile su Irena Radić Rossi i Katarina Batur.
Prostor istražen 2016. g. (foto: E. Šilić)
Lijepo obrađen arhitektonski element iskorišten u funkciji spolija (foto:
I. Radić Rossi)
Arheološko nalazište na položaju crkve Gospe od Tarca
kontinuirano se istražuje od 2012. godine. Tijekom pret-
hodnih kampanja istraživan je sjeverozapadni sektor nala-
zišta, gdje su očišćene i dokumentirane površinski vid-
ljive strukture. Arheološkim iskopom pratilo se protezanje
zidova s ciljem definiranja prostora na kojem se mogu oče-
kivati očuvani dijelovi građevinskog kompleksa. Sukladno
situaciji u jugozapadnom dijelu nalazišta, utvrđeno je da je
većina zidova oštećena u krajnjem dijelu u smjeru obale pa
nije moguće utvrditi njihovu originalnu dužinu. S obzirom
na ograničeno vrijeme istraživanja, situacija u sjeveroza-
padnom dijelu nalazišta preliminarno je dokumentirana, a
otkriveni zidovi prekriveni su geotekstilom i zasuti zemljom
u očekivanju nastavka istraživanja.
Nastavak istraživanja i konzerviranja otkrivenih zidova u
jugozapadnom dijelu nalazišta planiran je za 2016. godinu.
Istraživanjem je zahvaćen prostor između današnje crkve,
velikog suvremenog križa i malog suhozidnog objekta
gospodarske namjene, koji danas više nije u funkciji.
Uz zapadni zid prostorije s krsnim zdencem sjeverno od
današnje crkve tijekom iskopa uočen je sloj ulomaka opeke
i kupa kanalica, kojima je u određenom trenutku teren očito
bio niveliran. Pod spomenutim slojem otkriveni su ostaci
prazne grobnice, građene od velikih blokova lomljenog
kamena i jednog lijepo obrađenog arhitektonskog elementa

687
 Hrvatski arheološki godišnjak 13/2016
iskorištenog u funkciji spolija. Riječ je o četvrtastom kame-
nom bloku ukrašenom uklesanim rombovima, ugrađenom
u zapadni zid grobnice.
U nastavku iskopa u smjeru zapada, tj. prema postolju
velikog križa, otkriven je jugoistočni ugao velike prosto-
rije, čiji su istočni, sjeverni i zapadni zid dijelom istraženi
tijekom istraživačke kampanje 2015. godine. Južni dio
zida, uočen već prilikom probnog istraživanja 2011., pod
vodstvom Marija Radaljca, očuvan je u dužini od svega
1,9 m. S ciljem otkrivanja zida u punom tlocrtu i profilu te
provjere daljnje situacije u smjeru zapada, razgrađena je
privremena suhozidna konstrukcija napravljena kao pod-
loga za oltar koji se postavlja prilikom mise u čast Gospe
od Pohođenja.
U nastavku iskopa u smjeru velikog križa otkriven je pra-
vilno isklesan pravokutan komad kamena. Vjerojatno je
riječ o ulaznom pragu opremljenom žlijebom i rupom za
Grob 49: glava i prsa pokojnika leže pod postoljem velikog križa,
postavljenog prije nekoliko godina (foto: E. Šilić)
Izvadak iz 3D fotogrametrijskog modela nalazišta – tlocrtna situacija
prije uklanjanja dijelova velike suhozidne konstrukcije (foto: E. Šilić)
688
Ukrašeni kameni spolij ugrađen u istočni zid velike suhozidne kon-
strukcije (foto: Z. Brkan Klarin)
odvod vode, za koji nije bilo moguće utvrditi nikakvu izravnu
vezu s ostalim zidovima. Stoga je kameni element uklonjen
iz sonde i na kraju istraživanja ugrađen u novu suhozidnu
konstrukciju privremenog karaktera, koja je zamijenila onu
prvobitnu, razgrađenu tijekom istraživanja.
Iskop u južnom dijelu Sonde 2 znatno su otežavala dva
drveta bagrema, čije se korijenje duboko uvuklo u zidove
te ih dijelom razgradilo. Budući da je riječ o rijetkoj vege-
taciji koja pruža hlad vjernicima tijekom vjerskih obreda
te o zaštićenome krajoliku unutar Nacionalnog parka
Kornati, oba su drveta ostavljena u originalnu položaju.
Osim toga, u neposrednoj blizini križa ušlo se u trag
ostacima kosturnog ukopa pokojnika, koji leže u smjeru
zapad-istok (glava na zapadu). S obzirom na to da glava i
prsa pokojnika leže pod postoljem križa, ukop je označen
kao grob 49 i preliminarno dokumentiran, ali je za sada
ostavljen in situ.
Sudeći prema ostacima kostiju, u sjevernom profilu iskopa
nalazi se vjerojatno još jedan ukop, koji je također dijelom
prekriven postoljem križa, pa je odlučeno da se tijekom
ovogodišnje istraživačke kampanje na tome mjestu ne pro-
širuje prostor zahvaćen iskopom. Sukladno situaciji u osta-
lim grobovima, uz ostatke pokojnika nisu uočeni nikakvi
grobni nalazi ni prilozi, ali je u zemlji pronađena veća koli-
čina morskih pužića – ogrca. Nakon čišćenja i dokumenti-
ranja, ljudski su ostaci privremeno zaštićeni geotekstilom i
pokriveni zemljom, do konačne odluke konzervatora o rje-
šavanju postojeće situacije na terenu.
Čišćenje tlocrtne situacije u Sondi 2 nastavilo se i na
mjestu velikog suhozida iz najmlađe građevinske faze.
S obzirom na to da je riječ o objektu koji nema veću kul-
turno-povijesnu vrijednost, u dogovoru s konzervatorima
 Šibensko-kninska županija, HAG 13/2016
započelo je uklanjanje suhozidne konstrukcije kako bi se
dosegnuli zidovi u dubljim slojevima nalazišta. Za sada
su uklonjeni istočni i dio južnog zida, a tijekom sljedeće
godine planira se uklanjanje ostatka južnog i zapadnog
dijela suhozidne konstrukcije. Veliki blokovi lomljenog
kamena, nakon prethodnog dokumentiranja, uklonjeni su u
istraženi dio sonde između sjevernog pregradnog suhozida
i današnjeg samostojećeg suhozidnog objekta, nakon što
je prethodno postavljena podloga od geotekstila. Prilikom
uklanjanja velikih kamenih blokova istočnog zida suhozida,
djelomično je oslobođen već uočen polukružan kameni
spolij, za koji se pokazalo da je riječ o reljefno ukrašenom
arhitektonskom elementu, koji vjerojatno pripada antičkoj
fazi kompleksa.
Nakon uklanjanja blokova suhozidne konstrukcije, u
cijelosti je oslobođen pristup ostacima objekta s više-
slojnom podnicom, otprije vidljivog u površinskom sloju
nalazišta te djelomično očišćenog i dokumentiranog pri-
likom prijašnjih istraživačkih kampanja. Nakon detaljnog
čišćenja snimljeno je postojeće stanje objekta koji je
potom ponovo pokriven privremenim slojem geotekstila
i kamena. Površina u unutrašnjosti djelomično razgrađe-
nog suhozidnog objekta tek je djelomično istražena 2015.
i 2016., pa je radove na tom prostoru potrebno nastaviti
s ciljem definiranja postojećih objekata i razvojnih faza
kompleksa.
Uređivanje postolja velikog križa (foto: Z. Brkan Klarin)
689
Tijekom ovogodišnjih radova, u dogovoru sa župnikom u
Murteru i nadležnim konzervatorima, postolje križa oblo-
ženo je kamenim suhozidom kako bi se bolje uklopilo u
okolni kulturni krajolik. Osim toga, privremenim je suho-
zidom omeđen i dio istraženog prostora u južnome dijelu
sonde, namijenjen već spomenutom postavljanju oltara pri-
likom vjerskih svetkovina. U nastavku istraživanja planira
se ponovna razgradnja konstrukcije, a nakon istraživanja
realizacija trajnijeg rješenja, koje će zadovoljiti potrebe
vjernika, ali i potrebe prezentacije arheoloških ostataka in
situ.
Istraživanje u sjeverozapadnom dijelu gospodarskog kom-
pleksa za sada još nije privedeno kraju te ga je potrebno
nastaviti tijekom sljedeće godine kako bi se precizno utvr-
dila stratigrafija otkrivenih zidova i interpretirala za sada još
nedovoljno jasna situacija na terenu. S obzirom na to da
je istraživanje u tijeku, sva rješenja realizirana uz pomoć
suhozidnih konstrukcija samo su privremena pa će nakon
arheoloških radova biti potrebno dopuniti projekt prezenta-
cije kompleksa, konzervirati novootkrivene zidove i u dogo-
voru s konzervatorima prezentirati odabrane dijelove.
Prilikom planiranja nastavka istraživanja potrebno je pro-
naći odgovarajuće rješenje za grobove koji su dijelom pre-
kriveni postoljem velikoga križa te odrediti postupak kojim
će se oni u cijelosti istražiti ili dugoročno zaštititi in situ. S
obzirom na to da su svi dostupni ljudski ostaci iz prijaš-
njih istraživanja detaljno antropološki analizirani, predlaže
se da se u dogovoru s konzervatorima pronađe odgova-
rajuće rješenje za vraćanje kostiju na nalazište, tj. njihovo
ponovno ukapanje na odabranome mjestu, uz primjereno
označavanje mjesta ukopa. Svakako bi valjalo predvidjeti
rješenje kojim se neće narušiti postojeće stanje na terenu,
ali će se zadržati trajna uspomena na nekadašnje stanov-
nike otoka.
Irena Radić Rossi
Katarina Batur
Summary
The excavations of the remains of an Early Christian sacred
complex at the site of the church of St Mary (the Visitation,
Our Lady of Petrovčići or Our Lady of Tarac) in Tarac Cove
were resumed in the course of 2016. The excavation
encompassed the area between the church, modern cross
and a small drywall subsidiary building no longer in use.
They commenced along the western wall of the room with a
baptismal font. A layer of bricks and imbrices suggests that
the ground was levelled at a certain point in time. Under
that layer, there was an empty tomb built of undressed
stone and a spolia, i.e. a well-dressed stone element. In
a part of the dig, which lies further west, i.e. towards the
base of the large cross, the south-eastern corner of a large
room was unearthed as well as the remains of an east-
west oriented skeletal burial (grave 49) in the immediate
vicinity of the cross. The layout in Probe 2 was defined on
the location of a large dry-wall from the latest construction
phase. The drywall was removed in order to reach walls
lying deeper. The excavations in the NW, commercial part
of the complex have not been finished and they will be con-
tinued next year.
 Hrvatski arheološki godišnjak 13/2016
Redni broj: 376
Lokalitet: Miljevci – šire područje
Naselje: –
Grad/općina: Danilo, Muć
Pravni status: –
Razdoblje: P
Vrsta radova: terenski pregled
Od 29. kolovoza do 2. rujna 2016. pregledano je šire
područje Miljevaca, u okviru studentskog projekta
„Miljevci: Izvori litičke sirovine u međuriječju Krke i
Čikole”. Stručnu ekipu činili su studenti Šime Ivić (vodi-
telj), Silvija Lasić i Stjepan Marinković s Odsjeka za arhe-
ologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu i Katarina Pavlek
s Odsjeka za geografiju Prirodoslovno-matematičkog
fakulteta u Zagrebu, dr. sc. Rajna Šošić Klindžić s
Odsjeka za arheologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu,
kao mentorica projekta i voditeljica istraživanja te dr. sc.
Josip Halamić, ravnatelj Hrvatskog geološkog instituta,
kao vanjski suradnik.
Studentski projekt „Miljevci: Izvori litičke sirovine u
međuriječju Krke i Čikole” zamišljen je kao doprinos
istraživanju ležišta kamenih sirovina pogodnih za izradu
kamenog oruđa iz prapovijesti u šibenskom zaleđu. Na
tom prostoru poznati su arheološki nalazi iz paleolitika
i mezolitika, a neolitički su lokaliteti prilično dobro istra-
ženi. Unatoč toj istraženosti, podaci o ležištima pogod-
nog kamena dosad su bili manjkavi, odnosno gotovo
nedostup­ni. Proučavanje tih ležišta pruža informacije o
Eocenski rožnjaci u foraminiferskim vapnencima u Danilu
690
Pregledano područje
podrijetlu sirovine u arheološkom materijalu, na temelju
čega se mogu donijeti zaključci o komunikacijama i radi-
jusu kretanja ondašnjih ljudi.
Na temelju svih tih izvora izdvojeno je više užih pozicija kao
predmet terenskog pregleda. Područje Danila odabrano je
zbog navoda o ležištu kremena u originalnoj objavi epo-
halnih istraživanja neolitičkog lokaliteta, zbog prisutnosti
eocenskog fliša i foraminiferskih vapnenaca u okolici polja
te zbog toponima Kremenovo i Kremenjača u formaciji
gornje krede sjeverno od sela.
Zbog navoda o rudniku/kamenolomu kremena u prostor-
nom planu Šibensko-kninske županije i na internetskom
forumu, što se poklapalo sa situacijom na geološkoj
karti, koja pokraj tih sela prikazuje pojase iz razdoblja
gornje jure, pregledan je prostor oko sela Mirlović Polja
i Baljaka, iznad izvora Čikole. Lokalitet Zelovske staje
uvršten je u plan na prijedlog profesora Halamića. Na
području rijeka Krke i Čikole pregledani su gornjokredni
vapnenci, donjoeocenski foraminiferski vapnenci, gor-
njoeocenski prominski konglomerati, suho korito Čikole
i gornji, plići tok Krke zbog mogućih nanosa silikatnih
stijena iz prostora uzvodno. Prominski konglomerati
sadrže znatnu količinu nodula rožnjaka na podvelebitskoj
zaravni sjeveroistočno od Zadra, u koje su vjerojatno
dospjeli trošenjem starijih stijena s Velebita. Zbog toga
se očekivalo da bi se i na tome mjestu mogla zateći slična
situacija. Potočne valutice i konkrecije rožnjaka spominje
Malez u objavi istraživanja dviju špilja u Brini u kanjonu
Čikole, stoga je odlučeno da se pregledaju nanosi u toku
te rijeke.
Danilo
Danilo je skup više sela smještenih uz rub prostra-
nog Danilskog polja, između istočnih padina Trtra na
sjeveru/sjeveroistoku i Crnog brda s Podima na jugu/
jugozapadu. Prostor polja građen je od eocenskog fliša
i mlađih kvartarnih naslaga, a sa svih strana uokviruje ga
pojas donjoeocenskih foraminiferskih vapnenaca, kojima
prethode slatkovodni liburnijski vapnenci i starije forma-
cije gornje krede. Foraminiferski vapnenci čine prijelaz iz
polja u brdovit teren i u najmlađem dijelu njihova slijeda
koji prethodi flišu (turbiditu) pronađeni su noduli rožnjaka
uklopljeni u stijenu.
 Šibensko-kninska županija, HAG 13/2016
Baljci, gornjojurski rožnjaci u slojevima vapnenca
Rožnjak je smeđe ili crne boje, često s kombinacijom
boja unutar istog komada. Može biti i svjetlije smeđe do
sive boje te se u tim slučajevima površina doima manje
glatka i kompaktna. Na odlomljenoj su površini golim okom
jasno vidljivi silicificirani fosili numulita, što ga svrstava u
kategoriju zamjenskih rožnjaka. Numuliti veličine nekoliko
milimetara do jednog ili dvaju centimetara dominiraju i u
okolnoj vapnenačkoj stijeni. Noduli su veličine od nekoliko
centimetara do petnaest centimetara, a nekad i više. Veći
noduli javljaju se u nepravilnijim gomoljastim oblicima. Što
je paket sirovine manji, kvaliteta je uglavnom bolja. Najbolja
je sirovina iznutra crne boje, svjetlopropusna, s oštrim pri-
jelazom prema jasno definiranoj bijeloj okorini debljine više
milimetara.
Okorina čini vrlo dobar supstrat za naseljavanje lišajeva,
koji su na njoj bolje razvijeni nego na okolnom vapnencu.
Zbog toga su noduli skriveni oku slučajnog prolaznika,
ali i vrlo uočljivi onome tko zna da je prisutan rožnjak.
Ležište je pronađeno među kućama zaseoka Vrljaka na
sjevernom rubu polja, kao i u živoj stijeni u koritu suhog
potoka Dabra te nasumično odabranoj poziciji uz cestu
na južnoj strani. Na sjevernoj strani slojevi su položeni
koso ili okomito, a stijene su trošnije, što uvelike olak-
šava branje kamena koji strši između pukotina. Na južnoj
su strani rožnjaci uglavnom presječeni i poravnati s licem
okolne stijene, koju treba razbijati da bi se izvadili. Osim u
živoj stijeni, mogu se pronaći i u gromadama od kojih su
građeni suhozidi. Rožnjaka ima dosta i kad se uoči može
se pratiti poput žile. Vrlo je vjerojatno da ga ima u čitavu
pojasu foraminiferskih vapnenaca, koji opasuju polje u
dužini od petnaestak kilometara. Tehnička kvaliteta varira
– manji paketi sirovine prednjače po zastupljenosti poželj-
nih mehaničkih svojstava. U usporedbi s dosad poznatim
inačicama rožnjaka u Dalmaciji, neki od uzoraka čine se
zaista vrlo dobri.
Koliko bi taj rožnjak bio pogodan za posvjedočene lokalne
tradicije izrade oruđa tek će se vidjeti. Istraženo neolitičko
naselje u Danilu nalazi se gotovo u samom središtu polja,
na maloj udaljenosti od bilo kojeg lociranog ili pretpostav-
ljenog ležišta.
Pokraj okolice polja, zbog toponima je pregledano brdo
Kremenovo sjeverno od Danila, građeno od stijena gor-
njokredne starosti. Nisu pronađene tražene vrste kamena,
691
ali je ondašnji pastir rekao da ime Kremenova potječe od
obližnje lokve Kremenjače. Lokva nije pregledana jer je
oko nje očekivana gusta vegetacija i neprohodnost, koja
sve više karakterizira takva mjesta, a djelomice zato jer je
uz lokvu umjesto ležišta očekivana koncentracija kremenih
artefakata. S obzirom na obližnje ležište uz rub polja, takva
bi situacija bila lako moguća.
Baljci
Sjeverno od izvora Čikole, na zapadnim obroncima Svilaje
nalaze se stijenske formacije iz gornje jure pokraj sela
Mirlović Polja i Baljaka. Geološka karta prikazuje vapnence
i rožnjake lemeškog tipa na području Mirlović Polja (što se
poklapalo s navodima iz izvora), dok je postojanje kame-
noloma u Baljcima poznato iz prostornog plana Šibensko-
-kninske županije i s topografske karte.
Mirlović Polje pregledano je uz pomoć georeferenci-
rane geološke karte, ali nisu pronađeni rožnjaci koji su
na njoj naznačeni. Od lokalnog stanovništva u Mirloviću
dobivena je informacija samo o rožnjaku (u govoru kre-
menu) u Baljcima, odnosno „baljačkoj dragi”. Postojanje
tog ležišta spominje se i u tumaču geološke karte „Drniš”,
pa naglasak u ovom slučaju nije bio na otkrivanju ležišta,
nego na procjeni iskoristivosti i pogodnosti tog materijala
za obradu.
Već na putu prema Baljcima iz smjera Ružića, slojevi
vapnenaca i rožnjaka vidljivi su na mjestima gdje je cesta
usječena u okolne brežuljke. Uzorci su uzeti na jednom od
tih mjesta, kao i u kamenolomu smještenom na ulazu u
napušteno naselje. Taj rožnjak potječe iz gornje jure i pri-
pada u kategoriju lemeških naslaga, koje su također pri-
sutne drugdje na Svilaji i okolnim područjima. Boje vari-
raju od bijele, prljavo bijele, hrđaste ili posutosti hrđastim
mrljama, do sive i plavičasto sive.
Materijal je vrlo obilan, a rožnjak na pojedinim mjestima
dominira kao geološka podloga. Debljina slojeva varira od
manje od jednog centimetra do dvadeset centimetara i više.
Lako ga je prikupiti u obliku velikih blokova, ali uglavnom
se jako mrvi zbog tektoniziranosti ili druge vrste trošenja.
Povremeno se pojavljuju manji kompaktniji komadi kakvi
su se nekada mogli upotrebljavati. Osim rožnjaka, pojav-
ljuju se i veći komadi silicificiranog mikrita, koji je mekši
od čistog rožnjaka, ali je od njega neusporedivo otporniji
na lomljenje, a tvrđi od čistog vapnenačkog mikrita. Kad
bi taj materijal bio izložen procesima erozije i naknadnom
taloženju u vodotocima ili vododerinama, moguće je da
bi utjecaj destruktivnih procesa usitnio blokove podložne
mrvljenju te bi cjeloviti ostali većinom kompaktni i iskoristivi
komadi, koji bi se tad mogli efikasnije pobirati. Budući da se
Zelovske staje, rožnjaci iz srednjeg trijasa
 Hrvatski arheološki godišnjak 13/2016

radi o padini Svilaje nad tokom Čikole, ne bi bilo zgorega Summary

naknadno provjeriti tu mogućnost.
In the late summer of 2016, a six-member team conducted
Zelovske staje a field survey of the Šibenik hinterland. The team consisted
Zelovske staje nalaze se na obroncima Svilaje iznad sela of four archaeologists, a geologist and a geographer. The
Zelova. Osim jurskih, geološku podlogu na tome mjestu aim of this project was to find local sources of raw materials
čine još starije trijaske stijene s tragovima vulkanizma. suitable for making prehistoric stone tools, a subject that
Kako je već bilo rečeno, poveznica tog nešto udaljenijeg has been largely neglected so far. During the survey three
kraja s matičnim prostorom istraživanja bio je Malezov opis sources of stone were documented: lower Eocene chert
sječiva od zelenog kamena iz špilje u kanjonu Čikole. Na outcrops in foraminifera limestone around the Danilo field,
mjestu koje je pregledano nekad se vadio zeolit u komerci- bedded cherts of upper Jurassic age near the village of
jalne svrhe, a u iskopu su ostale dobro vidljive razne vrste Baljci, and an outcrop of both chert and two types of tuff of
stijena, koje se mogu pronaći i uokolo, među biljnim pokro- middle Triassic age at Zelovske staje near Zelovo.
vom. Od zanimljivih vrsta u srednjotrijaskom horizontu
pronađene su veće količine rožnjaka, zelenog tufa zvanog
pietra verde i silicificiranog tufa.
Rožnjak dolazi u lećama i proslojcima debljine nekoliko Redni broj: 377
centimetara, ali može biti i deblji. Javlja se u sivoj i crnoj Lokalitet: Murter – Gradina
boji, često u kombinaciji s naglašenim kontrastom između Naselje: Murter
vanjskog sivog sloja i crne jezgre ili pak u prugastoj izmjeni Grad/općina: Murter – Kornati
boja. Crni je dio voštanog sjaja, dok je sivi nešto grublji. Pravni status: postupak u tijeku
Neki se čine pogodni za izradu kamenog oruđa, no ovom Razdoblje: A
prilikom nisu detaljno testirana svojstva lomljenja. Vrsta radova: sustavno iskopavanje, konzervacija
Zeleni tuf ili pietra verde može biti posut pjegama i
odgovara Malezovu opisu. Često dolazi u paketima veli- Od 24. listopada do 21. studenoga 2016. trajala su arheo‑
čine šake, što bi ga činilo vrlo iskoristivim da se obično loška istraživanja i konzervacija na lokalitetu Gradina u
pod udarcima ne mrvi u sitne komade. Inače su izdanci Murteru. Voditelj radova bio je mr. sc. Željko Krnčević, a stručni
tufa vrlo heterogeni i nije nemoguće da postoje kom- suradnik bio je Luka Eraković, dipl. arheo. Konzervaciju
paktniji primjerci. Treba napomenuti i da su testiranja
materijala, ovdje kao i u Baljcima, izvedena željeznim
čekićem, koji djeluje puno destruktivnije od primitiv-
nih metoda koje se koriste čekićima od kamenih oblu-
taka ili još mekše verzije od životinjskog roga ili drva.
Uporabom autentičnih materijala možda bi porasla i
iskoristivost tih sirovina.
Zeleni ili sivi silicificiran tuf povremeno se javlja u ploča-
stom obliku debljine oko jednog centimetra ili manje, ali se
lomi precizno i predvidljivo, što ga čini tehnološki najpri-
kladnijim materijalom na tom lokalitetu. Je li opisano sje-
čivo izrađeno od tog kamena ili možda prijelaznog oblika
prema prethodno opisanom tufu, tek treba utvrditi. U
svakom slučaju, njegova mehanička svojstva činila bi ga
poželjnim medijem za obradu.

Glavni su rezultat projekta dokumentiranja tri različita leži- Uređenje vidikovca ponad istraženog dijela lokaliteta
šta sirovine pogodne za izradu kamenog oruđa. Eocenski
numulitni rožnjaci dobre kvalitete i prilične dostupnosti pro-
nađeni su u foraminiferskim vapnencima u okolici Danilskog
polja. Uslojeni jurski rožnjaci nešto lošije tehničke kvalitete
zastupljeni su u velikoj količini pokraj sela Baljaka iznad
izvora Čikole. U Zelovskim stajama zabilježeno je više
vrsta kamena iz srednjeg trijasa, od kojih se neke vjero-
jatno mogu izravno poezati s arheološkim materijalom iz
ciljanog područja istraživanja.

Rajna Šošić Klindžić

Šime Ivić
Silvija Lasić
Stjepan Marinković
Katarina Pavlek
Josip Halamić Pogled na sanirani južni dio vile uz kompleks cisterni

692
 Šibensko-kninska županija, HAG 13/2016
Pogled na sanirani južni dio vile uz kompleks cisterni
su izvodili djelatnici tvrtke Keran Company d.o.o. Projekt
se ostvaruje u suradnji s udrugom Argonauta iz Murtera i
Općinom Murter Kornati, koja je financijski podržala pro-
jekt. Usporedo s tim radovima, održan je i arheološki kamp
na kojem je sudjelovalo dvadesetak polaznika, volontera i
predavača. Suorganizatori kampa bili su Filozofski fakultet
Sveučilišta u Zagrebu te Sveučilište u Zadru. Radove je
nadzirao dr. sc. Marko Sinobad iz Konzervatorskog odjela
u Šibeniku.
Prije 50 godina taj je lokalitet arheološki istražen te dje-
lomice konzerviran. Novi sanacijsko-konzervatorski radovi
te arheološka istraživanja počeli su prije sedam godina.
Obavljeno je niz radnji kako bi započela konzervacija, a
dijelom i prezentacija tog lokaliteta. Ove je godine nastav-
ljena sanacija i konzervacija djela vile koji je istražen 2015.
i 2016. godine. Riječ je o prostoriji koja se nalazi JI uz sam
zid velike cisterne. Sanirana su njezina dva vanjska zida.
Najveći dio radova odvijao se na zidu koji je nastavak gor-
njeg zida cisterne i koji se također proteže u smjeru jugo-
istoka. Na taj je način obavljena i svojevrsna priprema za
nastavak istraživanja istočnog dijela tog velikog objekta.
Važno je napomenuti da se na arhitekturi mogu uočiti (za
sada) četiri različita perioda. Čini se da je riječ o vili koja
je sagrađena u 1. st., a koja je preinake doživljavala sve
do srednjeg vijeka. U tome će svakako pripomoći i daljnja
istraživanja.
Uz navedeno, treba spomenuti da su u okviru petog arhe-
ološkog kampa organizirana arheološka istraživanja koja
su bila usmjerena na „treću etažu” cisterne, a radovi su
nastavljeni i na objektu koji se nalazi u moru. Uz nave-
deno, rekognoscirana je Gradina. Zabilježeni su svi poznati
nalazi, a otkriveno je i nekoliko novih položaja s ostacima
arhitekture te obiljem pokretnog materijala.
Literatura
Faber 1998 A. Faber, Rimsko naselje u Murteru, Područje
Šibenske županije od pretpovijesti do srednjeg vijeka:
Znanstveni skup Šibenik, 18-20. X. 1995., Izdanja HAD,
19, Zagreb, 1998: 97 – 122.
Murter 2013 Dani arheologije i epigrafije na Murteru, rujan
2012., (Luka Ježina, Željko Krnčević, Martina Markov
693
Podvinski, Danijela Skelin), Murterski godišnjak, 9 – 10,
Murter, 2013.
mr. sc. Željko Krnčević
Summary
Archaeological excavations and conservation at the site of
Gradina in Murter were carried out in the course of 2016. The
previously excavated part of villa was restored this year. The
finds of architectural remains belong to four different peri-
ods. It seems that the villa was built in the first century, and
underwent several reconstructions until the Middle Ages.
Redni broj: 378
Lokalitet: Orlić – Dolina
Naselje: Orlić
Grad/općina: Biskupija
Pravni status: R-1079
Razdoblje: A
Vrsta radova: konzervacija
U listopadu i studenom 2016. konzerviran je dio zidova na
antičkoj vili u Orliću. Stručna voditeljica konzervatorskih
radova bila je mr. sc. Katarina Gugo iz Kninskog muzeja.
Radovi su financirani sredstvima Ministarstva kulture i
Općine Biskupija.
Rimska vila rustika otkrivena je prije trideset sedam godina
(arheolozi Ljubica Radić i Milojko Budimir). Istraženo je
ukupno 550 m2 prostora vile rustike i ukupno trinaest prosto-
rija. Na vili su tada pronađena i četiri mozaika. Jedan od njih
ponovno je otvoren i ponovno zaštićen te je u dobru stanju.
Tijekom posljednjih godina konzerviraju se zidovi antičke
vile, a ove je godine konzerviran sjeverozapadni zid vile
koji se pruža u dužini od gotovo 25 m, a koji zatvara više
prostorija označenih kao E, G, H, I, J i L (Radić, Budimir
1992) (Budimir, Radić 1986). Prilikom radova najprije je
označen svaki red zida, a potom je zid razgrađen do zdrave
osnove. Za fugiranje i završni sloj zidova upotrebljavalo se
hidraulično vapno.
Konzervacija zida koji zatvara vilu rustiku sa sjeverozapadne strane,
pogled sa sjevera (foto: K. Gugo)
 Hrvatski arheološki godišnjak 13/2016

Literatura

Budimir, Radić 1986 M. Budimir, Lj. Radić, Orlić kod

Knina, Villa rustica, Arheološki pregled, 26, Beograd, 1986:
107 – 110.
Radić, Budimir 1992 Lj. Radić, M. Budimir, Istraživanje
antičkog lokaliteta u Orliću kod Knina, Izdanja HAD, sv. 15,
Zagreb, 1992: 41 – 50.

mr. sc. Katarina Gugo

Summary

The conservation of wall segments of a villa rustica in Orlić

was carried out in October and November 2016. The villa
had been investigated almost four decades ago, over a
surface area of 550 m2 and within 13 rooms. Four mosaics
were found.

Redni broj: 379

Lokalitet: Otok Bisage (Kornatsko otočje)
Naselje: Vrulje, Murter
Grad/općina: Murter
Pravni status: Z-75
Razdoblje: NV
Vrsta radova: podvodno istraživanje

Od 10. do 15. listopada 2016. trajala su podvodna arhe-

ološka istraživanja novovjekovnog brodoloma kod otočića
Bisage na Kornatima. Cilj istraživanja bio je utvrđivanje
stanja lokaliteta i izrada detaljne snimke postojećeg stanja,
radi izrade detaljnog projekta daljnjih radova i određivanja
područja za eventualan iskop. Uz opsežnu fotografsku
i videodokumentaciju, izrađen je i digitalni ortofoto i 3D
model lokaliteta. U istraživanju su sudjelovali voditeljica
istraživanja Vesna Zmaić Kralj i Igor Mihajlović, djelatnici
Odjela za podvodnu arheologiju Hrvatskog restauratorskog
zavoda te vanjski suradnici: Zoran Delibašić, Marin Cvitan
(ronilački centar „Poseidon” na Žirju), Damir Srzić i Vladimir
Danilović. Financijska sredstva za realizaciju programa
osiguralo je Ministarstvo kulture.
U podmorju otočića Bisage, smještenog nedaleko od uvale
Vrulje na otoku Kornatu, nalaze se ostaci novovjekovnog
brodoloma datiranog u 17./18. st. Riječ je o ostacima veli-
kog trgovačkog broda s bogatim orijentalnim teretom nami-
jenjenim europskom tržištu. Nalazište je poznato lokalnim
roniocima od šezdesetih godina prošlog stoljeća, kada je
počelo odnošenje vrijednih nalaza s njega. Nakon prijave
nadležnim tijelima 1978., uslijedilo je istraživanje manjeg
opsega, u organizaciji Muzeja grada Šibenika. Od 1980.,
uspostavom Nacionalnog parka Kornati, devastacija nala-
zišta bila je donekle smanjena, no i dalje postoji potenci-
jalna opasnost od odnošenja sitnijeg pokretnog materijala.
Lokalitet se nalazi na dubini od 30 do 50 m i prostire na
sjenovitoj padini prekrivenoj pijeskom. U površinskom sloju
pijeska pronađeno je keramičko i bakreno posuđe, stakleni
predmeti te dijelovi brodske opreme i drvene konstrukcije.
Na razdaljini od cca 20 m leže tri dobro sačuvana željezna
Bisage, digitalni ortofoto i 3D model lokaliteta (foto: V. Danilović)
sidra približno jednakih dimenzija: duljine 3 m i raspona
krakova oko 2 m. Sidra su izrađena tehnikom lijevanja s
lučno zakrivljenima krakovima i krunom te lopaticama
zašiljenima u formi trokuta duljine 60 i širine 25 – 30 cm.
Na gornjem vrhu nalazi se alka za privez promjera 60 cm.
Drvene masivne grede, koje su bile pripadajući dio takvih
sidara i bile su fiksirane uz osnovnu prečku ispod prstena
s alkom te stajale okomito na krakove, nisu se sačuvale. U
podnožju padine, na dubini od 37 do 40 m, u pijesku leži
sedam željeznih topova. Šest većih topova, izrađenih teh-
nikom lijevanja, bili su dugi oko 250 cm, najvećeg promjera
cijevi oko 60 cm te vanjskog promjera otvora cca 40 cm.
No, svi su u potpunosti korodirali, stoga nije bilo moguće
utvrditi apsolutne mjere širine i kalibra. Na prednjemu dijelu
topa br. 6 nalazi se četvrtast nastavak dimenzija 40x50 cm,
stoga njegova duljina iznosi 310 cm. Uz topove se nalazi
velik željezni predmet četvrtastog oblika, vrlo korodiran i
neprepoznatljiv. Šest metara sjeveroistočno od koncentra-
cije ostalih topova pronađen je manji željezni top 7, duljine
140 cm, izrađen tehnikom lijevanja. Željezni lijevani topovi
javljaju se najranije u 17. st., što se podudara s datacijom
ostalih predmeta na lokalitetu. Takvi željezni okretni topovi
bili su ugrađeni u oplatu broda sustavom vilice i bili punjeni
sa stražnje strane. Pregled lokaliteta u cilju organizacije
daljnjih radova i određivanja područja za eventualan iskop
pokazao je da se najperspektivniji sektor lokaliteta nalazi na
području iznad skupine željeznih topova. Nalazi se na dubini

694
 Šibensko-kninska županija, HAG 13/2016
od 35 m i proteže se do 40 – 45 m ispod stijene na kojoj leže
topovi, gdje konfiguracija dna i debljina pijeska upućuju na
mogući pronalazak konstrukcije broda i drugih predmeta
koji pripadaju brodskoj opremi i trgovačkom teretu.
Na navedenom je području prilikom pregledavanja i doku-
mentacije lokaliteta u površinskom sloju pronađeno i izva-
đeno tridesetak primjeraka glinenih lula. Prema obliku svi
primjerci lula mogu se svrstati u istočni ili mediteranski
tip, sastavljen od čašice, recipijenta za smještaj duhana i
drvene cjevčice s usnikom za uvlačenje dima – kamiše.
U većini slučajeva pronađene su samo čašice izrađene
od vrlo fine i dobro pročišćene crvene gline, bogato ukra-
šene utiskivanjem finim kotačićima, malim žigovima i ure-
zivanjem oštrim alatom. Prema obliku dosadašnji se nalazi
mogu podijeliti u šest grupa, a prema ukrasu na više od
35 inačica. Pronađena su tri drvena kamiša, od kojih su
dva izrađena od vrlo kvalitetnog i čvrstog drva te profili-
rana, dok je jedan potpuno jednostavnog oblika i izrađen
od drva vrlo loše kvalitete. Dva profilirana kamiša, odnosno
usnika za lule, duga su 7,5 cm. Utori u drvu pokazuju da su
bili dodatno ukrašeni. Uz glinene lule, teret se sastojao od
zdjelica polukružnog oblika na prstenastoj nožici, od kojih
su ove godine pronađene tri cijele i deset ulomaka. Uz
njih je pronađen trbuh vrča lukovičastog oblika, bez saču-
vanog izljeva i ručke. Za razliku od vrčeva lošije izrade,
šalice se odlikuju tanjom i sivobijelom stijenkom te finom
bijelom glazurom. Polukružan oblik na prstenastoj nožici
i dekoracija u vidu stiliziranih biljnih i životinjskih motiva u
kobaltno i tamnoplavoj boji na bijeloj podlozi upućuju na to
da proizlaze iz kineskih porculanskih uzora, Min Yao zdje-
lica namijenjenih širokoj i svakodnevnoj uporabi. Zdjelice
se po vrsti ukrasa mogu pripisati proizvodnji osmanskih
keramičkih radionica, koje izrađuju keramičke proizvode
po uzoru na kineski porculan, poput maloazijske Küthaye.
Njihova je proizvodnja najintenzivnija u 17./18. st., što
se datacijski podudara s glinenim lulama iz tereta broda.
Na osnovi nalaza može se zaključiti da je brod stradao u
17./18. st. prevozeći teret osmanskih keramičkih predmeta
za svakodnevnu upotrebu, poput keramičkih i porculanskih
šalica za kavu te glinenih lula. Ti proizvodi, karakteristični
upravo za osmansku tradiciju i kulturu, u ovome su slučaju
bili namijenjeni europskom tržištu. Od osobnih predmeta
posade broda ove je godine pronađena aplika nalik gumbu
u obliku rozete, izrađena od bronce tehnikom lijevanja na
Bisage, tipovi osmanskih keramičkih lula s lokaliteta (crtež: V. Zmaić
Kralj)
695
proboj, kameni brus i jedan keramički tanjur. Prema karak-
teristikama, tanjur nije pripadao teretu broda, već inventaru
brodske kuhinje.
Radi izrade što vjernije dokumentacije lokaliteta, uz
opsežnu fotografsku i videodokumentaciju, s pomoću pro-
grama Agisoft Photoscan, dodatno je izrađen digitalni orto-
foto i 3D model nalazišta. Takav oblik dokumentacije pogo-
dan je za analizu općeg stanja lokaliteta te ispitivanje ili
praćenje promjena na lokalitetu u određenim vremenskim
intervalima.
Literatura
Bekić 2000 L. Bekić, Uvod u problematiku glinenih lula
na području hrvatske, VAMZ, XXXII-XXXIII, Zagreb, 2000:
249 – 279.
Brusić 1986 Z. Brusić, Dio tereta s lađe iz 17. st. potonule
kod otoka Bisaga u kornatskom arhipelagu, PPUD, 26,
Split, 1986/7: 473 – 490.
Gosse 2007 Ph. Gosse, The Archaeology of the Clay
Tobacco Pipe XIX. Les pipes de la quarantaine: Fouilles du
port antique de Pomègues (Marseille), BAR, Int. Ser. 1590,
Oxford, 2007.
Gusar 2008 K. Gusar, Arheološki nalazi keramičkih lula za
duhan iz zbirke Narodnog muzeja u Zadru, Prilozi IAZ, 25,
Zagreb, 2008: 135 – 154.
Vesna Zmaić Kralj
Summary
The underwater archaeological investigation of a post-
medieval shipwreck near the islet of Bisage (the Kornati
archipelago) was conducted in the course of 2016. The
shipwreck lies at a depth of 30 – 50 m, and can be dated
to the 17th/18th centuries. The ship carried an oriental
cargo for the western market. It was armed with cannons,
of which six large iron barrels and one small barrel were
found. The finds at the seabed include three iron anchors,
3 m long and with arms` width about 2 m, parts of wooden
plating and the remains of the cargo, amongst which prevail
Ottoman clay pipes and pottery. A surface layer yielded a
dozen of Ottoman pipes and wooden mouthpieces, painted
semi-circular bowls produced in pottery workshops of the
Ottoman city of Kütahya as well as a Bronze applique, a
plate and a whetstone, which all belonged to a member of
a crew or were used as kitchen utensils.
Redni broj: 380
Lokalitet: Podmorje Šibensko-kninske županije – pli-
čina Lumbarda, pličina kod rta Ljuta, uvala Balun
Naselje: Žirje
Grad/općina: Šibenik
Pravni status: –
Razdoblje: A, SV, NV
Vrsta radova: podvodno rekognosciranje
Od 5. do 10. listopada 2016. nastavljeno je pregledavanje
podmorja otoka Žirja i njegove okolice. Cilj rekognosciranja
 Hrvatski arheološki godišnjak 13/2016
Pličina Lumdarda, grlo amfore tipa Agora G199 i crtež amfore tipa
Agora G199 (http://archaeologydataservice.ac.uk/)
bio je pregledavanje stanja otprije poznatih podvodnih
arheoloških lokaliteta te ubiciranje i evidentiranje novih
lokaliteta te sporadičnih arheoloških nalaza. Pregledano
je podmorje pličine Lumbarda na području Samogradskih
vrata i pličine u blizini rta Ljuta na jugozapadnoj strani
Žirja. Također je provjereno stanje zrakoplova Junkers
Ju 87 „Stuke” iz Drugog svjetskog rata u uvali Balun na
Žirju. U rekognosciranju su sudjelovali voditeljica istraži-
vanja Vesna Zmaić Kralj i Igor Mihajlović, djelatnici Odjela
za podvodnu arheologiju Hrvatskog restauratorskog
zavoda) te vanjski suradnici: Zoran Delibašić, Marin Cvitan
(RC „Poseidon“ na Žirju), Damir Srzić i Vladimir Danilović.
Financijska sredstva za realizaciju programa osiguralo je
Ministarstvo kulture.
Pličina Lumbarda
Na području Samogradskih vrata, između Kornatskog
otočja, svjetionika Blitvenica i otoka Žirja nalazi se nekoliko
pličina, brakova i grebena (pličina Lumbarda, Plitki brak od
Puha, greben Pijat i hrid Bačvica), koji do danas nisu arhe-
ološki pregledani i nisu poznate bilo kakve informacije o
postojanju ostataka brodoloma u njihovoj blizini. Iznimka
je pličina Lumbarda, na koju je upozorio Marin Cvitan iz
ronilačkog centra „Poseidon” na Žirju, koji je prilikom ronje-
nja primijetio željezna sidra, jedan top i skupinu ulomaka
amfora. Pličina započinje na cca 3 m dubine i blagim se
padom spušta do 38 m dubine, gdje započinje okomit zid.
Na sjeverozapadnom dijelu pličine, na 42 – 44 m dubine
nalazi se prostran podvodni špiljski objekt.
Pličina Lumbarda, antički brodolom
Tijekom pregledavanja sjeverne strane pličine Lumbarda,
na dubini od 30 m uočeni su ostaci tereta antičkog bro-
doloma. Riječ je skupini ulomaka amfora raspršenih na
manjem području bez određenog reda. S lokaliteta je izva-
đeno jedno grlo, kako bi se na osnovi njega odredila tipolo-
gija, podrijetlo i datacija nalaza. Tipološka analiza pokazuje
da grlo pripada tipu Agora G199, poznatoj kao „pinched
handle” amfora, prema prepoznatljivim kratkim ručkama s
pregibom pod pravim kutom blago izvučenim prema gore.
Ručke su bifidne i blago udubljene u vertikalnom dijelu.
Tijelo je kratko, cilindrično i horizontalno narebreno, s pre-
poznatljivom izduženom nožicom gljivastog završetka. Vrat
je kratak i cilindričan, a obod lagano izvučen. Isprva su te
696
amfore imale duži vrat i vertikalni dio ručke duži od hori-
zontalnog, za razliku od mlađih primjeraka s kraćim vratom
i podjednakim vertikalnim i horizontalnim dijelom ručke.
Javljaju se od kraja 1./2. st. do kraja 3./4. st., a primjerak
s Lumbarde pripada starijoj varijanti iz 2. st. Mjesto proiz­
vodnje tih amfora nalazilo se na području rimske provin-
cije Kilikije, a najbrojniji nalazi mogu se pratiti na Cipru, u
Maloj Aziji i Egiptu. Manja količina pronađena je na zapad-
nom Sredozemlju, Egejskom moru i u Crnomorskoj regiji,
a pojedini primjerci pronađeni su i u podmorju istočnog
Jadrana. Iako je antički lokalitet na pičini Lumbarda teško
devastiran, tijekom sljedećih arheoloških akcija potrebno
ga je kvalitetno dokumentirati i staviti na popis antičkih
lokaliteta u podmorju Šibensko-kninske županije.
Pličina Lumbarda, brodolom 15./16. st.
Jugozapadno od skupine amfora uočeno je željezno admi-
ralsko sidro (sidro 1), na dubini od 18 m. Na osnovi tipo-
loških karakteristika i bliskih analogija (lokalitet iz 15. st. u
uvali Labotovo na Visu), utvrđeno je da se radi o sidru iz
kasnog srednjeg vijeka, odnosno iz 15./16. st. Sidro je izra-
đeno tehnikom kovanja željeza s lučno zakrivljenim krako-
vima i krunom te lopaticama zašiljenima u formi pravilnih
trokuta, s alkom za privez na vrhu osnove. Jugozapadno
od sidra, na dubini od 30 m evidentirani su brojni pred-
meti koji pripadaju opremi i konstrukciji broda: dio jarbola,
oplata i dio koloturnika. Na 44 m dubine, ispred ulaza u
podvodnu špilju, nađen je dio bakrenog lima, koji je štitio
drvenu brodsku oplatu od crvotočine. Dvadesetak metara
južno, na dubini od 11,3 m, u polju posidonije ležala je cijev
topa. Tipološke i konstruktivne karakteristike željezne cijevi
topa siguran su dokaz da se na pličini nalaze ostaci broda
iz kasnog srednjeg vijeka naoružanog topovima. Cijev
topa duga je 160 cm, vanjski promjer cijevi iznosi 24 cm,
a kalibar 8 cm. Riječ je o vrsti artiljerije koja se proizvodila
od 15. stoljeća i uglavnom izrađivala od kovanog željeza
te punila sa stražnje strane. Cijevi topova izrađivale su
se od niza metalnih traka na koje su se stavljali zagrijani
prsteni, nizani na maloj udaljenosti, kako bi cijev (tromba)
bila čvršća. Takvi primjerci topova, pod nazivom bombarde
ili bombardele, ispaljivali su isključivo kamene kugle. Bili
Pličina Lumbarda, cijev željeznog topa – bombarde (foto: V. Zmaić
Kralj)
 Šibensko-kninska županija, HAG 13/2016
su sastavljeni od dvaju dijelova: cijevi i komore za barut
(cannone), koji su bili ujedinjeni i fiksirani na drveno posto-
lje za topove.
Pličina Lumbarda, novovjekovno sidro
Na sjeverozapadnom dijelu pličine Lumbarda, iznad pod-
vodnog špiljskog objekta, na dubini od 35 m u vertikalnom
je položaju pronađeno veliko željezno admiralsko sidro
(sidro 3), s krakovima inkrustiranima uz stijenu. Sidro je
duljine 200 cm, promjera krakova 160 cm, s lučno zakrivlje-
nim lopaticama, zašiljenima u formi trokuta duljine 60 cm i
prečkom pri vrhu širine 240 cm te alkom za privez promjera
50 cm. Na osnovi tipoloških karakteristika, riječ je o admi-
ralskom sidru iz novog vijeka koje se okvirno može datirati
u 18./19. st.
Pličina Ljuta
Pličina Ljuta nalazi se na sjeverozapadnoj strani otoka Žirja
i počinje na dva metra ispod površine te se spušta do 30 m
dubine, gdje prelazi u okomit zid. Tijekom prošlogodišnjeg
rekognosciranja, na tom je mjestu ubiciran antički lokalitet
s ostacima antičkog tereta keramičkog krovnog pokrova i
amfora. Ove godine pregledana je zapadna strana pličine
od cca 9 do 20 m dubine, na kojoj je pronađena najveća
koncentracija tereta antičkoga krovnog pokrova, tegula i
imbreksa. Pregledan je dublji dio lokaliteta, koji se proteže
prema jugozapadu na dubini od 25 do 30 m, gdje su prošle
godine bile pronađene amfore tipa Dressel 6B. Tijekom
pregledavanja područja pokazalo se da se samo manji
dio amfora zadržao na toj razini te da je većina materijala
skliz­nula preko okomitog zida. To potvrđuje i jedan primje-
rak gotovo cjelovite amfore tipa Dressel 6B, koji se prilikom
pada zaglavio između dviju stijena na rubu padine. Za sada
na amforama tipa Dressel 6B i tegulama nisu pronađeni
žigovi radionica, no postoji mogućnost da se na nepregleda-
nom materijalu i u dubljim slojevima lokaliteta kriju nalazi koji
će dati konkretnije informacije o brodolomu i o teretu broda.
Uvala Balun, olupina Junkers Ju 87 „Stuka”
U rujnu 2014. u uvali Balun sa zapadne strane Žirja otkri-
vena je olupina bombardera Junkers Ju 87 „Stuka” iz
Uvala Balun, Žirje, ortofoto zrakoplova tipa Junkers Ju 87 iz Drugog
svjetskog rata (foto: V. Danilović)
697
Drugog svjetskog rata. Trup i krila zrakoplova (sa sačuva-
nim naoružanjem, kokpitom s instrumentima i sjedalima)
pronađeni su na dubini od 28 m u gotovo cjelovitu stanju,
položeni na kotače. Zrakoplov je pronađen bez motora, no
pokazalo se da se pripadajući motor nalazio na dubini od
40 m, oko 700 m udaljen od pozicije zrakoplova. Njegov
položaj upućuje na to da se prilikom udara u more motor
s nosačima i hladnjakom odlomio i odmah potonuo, dok je
preostali dio zrakoplova još neko vrijeme plutao i potom
potonuo na dno. Arheolozi iz Odjela za podvodnu arheo-
logiju HRZ-a i vanjski suradnici dosad su u dvama navra-
tima stručno pregledali lokalitet. Prvi put, kada je lokalitet
ubiciran nakon dojave, i nekoliko mjeseci poslije, kada je
s olupine izvađen dio kokpita s osnovnim letačkim instru-
mentima i strojnica MG 15 radista strijelca. Nakon prijave
nalaza nadležnom konzervatorskom odjelu, lokalitet je regi-
striran i pravno zaštićen, no u međuvremenu je iz pilotske
kabine nestala upravljačka palica. Nakon dodjele koncesije
ronilačkim centrima sa Žirja i iz okolice, uspostavljena je
kontrola nad kulturnim dobrom, a motor je dopremljen u
neposrednu blizini zrakoplova. Tijekom ovogodišnjeg pre-
gleda lokaliteta ustanovljeno je da nema novih devastacija
na kulturnom dobru. U cilju izrade što vjernije dokumen-
tacije kulturnog dobra, uz opsežnu fotografsku i video-
dokumentaciju, izrađen je i digitalni ortofoto i 3D model
zrakoplova in situ. Takav oblik dokumentacije pogodan je
za analizu općeg stanja i deformacija objekta te praćenja
promjena na njemu u određenim vremenskim intervalima.
Literatura
Mihajlović 2016 I. Mihajlović, Stručno izvješće o reko-
gnosciranju podmorja Splitsko-dalmatinske županije u
2016., Zagreb, 2016.
Zmaić Kralj 2015 V. Zmaić Kralj, Izvještaj o arheološkom
rekognosciranju šibenskog podmorja u 2015. g., Zagreb,
2015.
Zmaić Kralj 2016 V. Zmaić Kralj, Izvještaj o arheološkom
rekognosciranju šibenskog podmorja u 2016. g., Zagreb,
2016.
http://archaeologydataservice.ac.uk/
Vesna Zmaić Kralj
Summary
The underwater reconnaissance of the waters of the
Samograd Gates and the island of Žirje was carried out in
October 2016. Two archaeological sites were identified in
the Lumbarda shallows. The first site contained the remains
of a cargo of second-century Agora G199 amphorae and
the second contained the remains of a 15th/16th century
shipwreck. A large post-medieval iron anchor was also
found nearby. On the site of the 15th/16th shipwreck, there
were numerous items that belonged to the wooden ship
construction and equipment: copper plates, an iron anchor
and a cannon barrel of the bombarda type. The reconnais-
sance also included the inspection of an Antiquity-period
site with the cargo of roof tiles (imbrices and tegulae) and
Dressel 6B amphorae dating from the mid-thrid century to
the end of the third century in the Ljuta shallows near Žirje.
 Hrvatski arheološki godišnjak 13/2016
The condition of a WW II Junkers 87 plane located in Balun
Cove on the island of Žirje was also inspected. A digital
orthographic photo and 3D model of the plane was made.
Redni broj: 381
Lokalitet: Rogoznica – Medine
Naselje: –
Grad/općina: Rogoznica
Pravni status: –
Razdoblje: –
Vrsta radova: rekognosciranje
U veljači i ožujku 2016. rekognoscirano je područje između
uvala Koprišća i Soline kod Rogoznice, poznato i pod nazi-
vom turistička zona Medine. Voditelj rekognosciranja bio je
mr. sc. Željko Krnčević, a stručni suradnik Toni Brajković,
dipl. arheo. Sredstva za rekognosciranje osigurala je tvrtka
„Laguna trade” d.o.o.
Pregledan je cijeli prostor radnog područja i njegova nepo-
sredna okruženja. Pod neposrednim okruženjem podrazu-
mijeva se prostor od oko 200 m2 površine oko perimetra,
u ovom slučaju samo s južne strane jer je na ostalim stra-
nama ili more ili izgrađena površina. Cilj rekognosciranja
bilo je utvrđivanje postoje li na navedenom području arhe-
ološki, kulturno-povijesni ili etnološki ostaci.
Šire rogozničko područje naseljeno je još od prapovije-
sti, o čemu svjedoči dosta tumula – ukopnih mjesta pod
kamenim gomilama – primjerice na vrhu Jagleša u Dragi,
oko vode Bojane, između Drage i Prhova, kao i brojne pra-
povijesne gradine. Najbliže su gradina u Rogoznici, gra-
dina Kruglica i Stupinska glavica. Prvi pisani spomen o
području, koje se sve do 19. st. zvalo poluotok Bosoljina,
a smješteno je između Jadrtovca i Kaštelanskog zaljeva,
donosi Skylax iz Karyadne, spominjući da na njemu živi
narod Hila, po kojima se Bosoljina zvala i Hilički poluotok.
Gotovo uz samu Rogoznicu, koja je geografsko središte
naše strane Jadrana, na rtu Ploča sredinom 90-ih godina
prošlog stoljeća istraženo je helenističko svetište na otvo-
renom, sub divo, posvećeno grčkom bogu Diomedu. U
samoj Rogoznici, kod crkve, na položaju Brca istraženo
Pastirski stan, pogled s juga
698
je nekoliko kasnoantičkih grobova, a postoje podaci da
ih je na vrhu brijega nekoliko uništeno. Oko Rogoznice
otkriveno je nekoliko podmorskih arheoloških lokaliteta,
od kojih je istražen tek onaj na položaju Kopara, a radilo
se o antičkom brodolomu iz 2. st. Iz zaseoka Supin Čeline
potječe nadgrobna reljefna ploča rimske obitelji iz 1. – 2. st.,
koja uz izgubljeni rimski titul Lucija Akutija Tigrina upućuje
na puno prihvaćanje rimske kulture i običaja onoga vre-
mena. Nakon dolaska Hrvata, u rogozničkom se kraju
osnivaju njihova naselja zabilježena i kod bizantskog cara
Konstantina Porfirogeneta. Neka su od njih tò Stólpon i
Basilen ili Bosilen. Don Krstio Stošić piše da Rogozničani
u blizini Gospe od kapelice, koja se nalazi na rtu Gradini,
imaju do 60 „stanova”, kako se nazivaju objekti za stoku i
skrovište za pastire napravljeni u suhozidnoj tehnici. Danas
je na širem području Sabuna, nedaleko od Zmajeva oka,
preostao još samo jedan „stan”, evidentiran na graničnom
području GP 1.
Cijelo područje unutar granica obuhvata radnog područja i
intaktno granično područje (GP) s južne i sjeverne strane
izvan granica obuhvata radnog područja, podvrgnuto
je detaljnim rekognosciranjima, s posebnim osvrtom na
izdvojena područja unutar granica obuhvata radnog pod-
ručja (u daljnjem tekstu IP), koja u novije vrijeme nisu
doživjela bilo kakve vidljive građevinske intervencije. Pod
ostalim prostorom unutar granica obuhvata (OP) urbani-
stičkog plana turističke zone Medine podrazumijeva se
strojevima već očišćen i poravnat prostor na kojem nema
vidljivih ostataka bilo kakve ljudske aktivnosti prije toga.
Na tom prostoru, koji čini glavninu radnog područja, nisu
uočeni nikakvi ostaci površinske keramike ili kakve druge
ljudske izrađevine koji bi se mogli svrstati u definiciju kul-
turnog dobra.
Na temelju terenskog pregleda radnog područja unutar i u
neposrednoj blizini granica obuhvata urbanističkog plana
uređenja turističke zone Medine, utvrđeno je da:
- ne postoji ni jedno ovim pregledom utvrđeno kulturno
dobro (pokretno ili nepokretno) koje se odnosi na arheo-
lošku baštinu (nije prepoznat i utvrđen ni jedan arheološki
lokalitet ili potencijalni arheološki lokalitet i nisu pronađeni
površinski ulomci ikakve ljudske rukotvorine (keramika,
metal, kost...),
Topografska karta šire okolice radnog područja
 Šibensko-kninska županija, HAG 13/2016
- rekognosciranjem je utvrđeno dosta površinskih ulo-
maka geološke strukture, posebno kristala kalcijeva
karbonata;
- osim derutnih suhozidnih struktura (krčevina, obzid), koje
su utvrđene na svim položajima, osim na OP, IP 1, IP 3,
te suhozidne parcelizacije u vidu saća gdje nisko naba-
cano kamenje tvori vrtliće za nasade vinove loze ili maslina
(GP 1, IP 5, IP 6), kulturno dobro utvrđeno je samo na GP 1.
Riječ je o pastirskom stanu rađenom u suhozidnoj tehnici,
koji se nalazi na koordinatama: X (smjer sjever) = 4821274;
Y (smjer istok) = 5577776. Taj pastirski stan nije ugrožen
jer se nalazi izvan granica obuhvata urbanističkog plana
uređenja turističke zone Medine;
- potencijalno kulturno dobro nalazi se na IP 6, koju tvori
više katastarskih čestica. Cijelim je perimetrom ograđeno
suhozidom, koji je na pojedinim mjestima jako narušen.
Područjem IP 6 dominira samonikla vegetacija alepskog
bora, smreke i česmine, a vidljivi su ostaci suhozidne
parcelizacije u vidu saća te na jednome mjestu njegovan
maslinik. Na položaju X (smjer sjever) = 4821691; Y (smjer
istok) = 5577876 uočena je malena priručna cisterna čiji je
vijenac, više u smislu markacije, ograđen kamenim suho-
zidnim vijencem.
Literatura
Babić 1972 I. Babić, Tri srednjovjekovne crkve između
Šibenika i Trogira, PPUD, sv. 19, Split, 1972: 63 – 78.
Barbarić, Kolanović 1986 J. Barbarić, J. Kolanović,
Šibenski diplomatarij, Šibenik, 1986.
Dujmović 1997 F. Dujmović, Srednjovjekovna povijest
Primoštena i Rogoznice, Povid, Šibenik, 1997: 113 – 128.
Friganović M. A. Friganović, Primoštensko-rogoznički kraj
(zemljopisno-demografska skica), Povid, Šibenik, 1997: 9
– 24.
Jelić 1997 L. Jelić, Poluotok Bosoljina, Povid, Šibenik,
1997: 93 – 112.
Kalođera 1997 A. Kalođera, Prostorna valorizacija rogo-
zničkog poluotoka, Povid, Šibenik, 1997: 25 – 52.
Menđušić 1997 M. Menđušić, Prapovijesne gradine primo-
štensko-rogozničkog područja, Povid, Šibenik, 1997: 155
– 168.
Miletić 1997 Ž. Miletić, Rimske ceste na Hilejskom poluo-
toku, Povid, Šibenik, 1997: 196 – 180.
Pedišić 1997 I. Pedišić, Rimska nadgrobna stela iz Stupina
Rogoznica, Povid, Šibenik, 1997: 181 – 187.
Stošić 1997 Don K. Stošić, Primošten, Rogoznica i njihova
sela, Povid, Šibenik, 1997: 129 – 154.
Željko Krnčević
Toni Brajković
Summary
The reconnaissance of the area between the coves of
Koprišća and Soline near Rogoznica (also known as the
Medine tourist zone) was carried out in the course of
February and March 2016. No archaeological features
were found. However, during the survey several ethno-
graphic features were identified (a shepard`s dwelling and
drywalls used for land division).
699
Redni broj: 382
Lokalitet: Šibenik – Obala hrvatske mornarice 1
(k.č. 2623, k.o. Šibenik)
Naselje: Šibenik
Grad/općina: Šibenik
Pravni status: Z-4298 (kulturno-povijesna cjelina)
Razdoblje: NV
Vrsta radova: sondažno iskopavanje
Početkom travnja 2016. sondažno je arheološki istražen
prizemni prostor zgrade na Obali hrvatske mornarice 1 u
Šibeniku (objekt tzv. „bivša Revija/Makale”, na k.č. 2623,
k.o. Šibenik). Stručnu ekipu arheoloških istraživanja činili
su djelatnici tvrtke Neir d.o.o. iz Splita: Nebojša Cingeli
(voditelj istraživanja) i Anita Penović (zamjenica voditelja).
Zgrada „bivša Revija/Makale” smještena je u središnjem
dijelu bastiona Sv. Katarina, ispred operativne obale Makale
u Šibeniku. Objekt i obalu 1874./1875. sagradio je Ante
Makale (Antonio Macale). Današnja je zgrada u tlocrtu pra-
vokutnog oblika (dimenzija: dužina oko 27 m i širina 17 m,
nalazi se na koti +1,39 m n. v.). Objekt je građen planski
od 1874. do 1875., kao jedinstven integralan lučki poslovni
kompleks i kao takav nije doživio promjene do cjelokup­
nog rušenja 1943. godine. Jadransko rudarsko društvo, u
suvlasništvu Ante Makale, zakupilo je 1855. godine 430 m2
obale, što odgovara dijelu tlocrtne površine objekta građe-
nog 1874./1875. i dijelu obale ispred objekta. Godine 1861.
Makale dodatno uzurpira cijeli središnji i istočni dio basti-
ona sv. Katarine, zbog čega ga Općina tuži 1866. godine.
Kao vlasnik bloka s terenima i objektima na bastionu
Sv. Katarina i na nasutoj obali uz bastion, Makale je upisan
u zemljišne knjige od 1886. do 1898., kada vlasništvo nad
blokom preuzima Romano Vlahov, a 1905. vlasništvo nad
blokom preuzima Vicezno Inchiostri. Nakon rušenja objekta
Makale 1943. i završetka Drugog svjetskog rata, parcela
postaje općenarodna imovina, a 1956. ondje se gradi stam-
bena višekatnica. Jedan od ciljeva istraživanja bio je utvrđi-
vanje izgleda površina zidova na kojima su izvorno bili oslici
Položaj sondi unutar Zgrade „bivša Revija/Makale”
 Hrvatski arheološki godišnjak 13/2016
Sjeveroistočni profil sonde 1
te izrada sheme rekonstrukcije pojedinih uzoraka. Ukupno
je otvoreno šest površinskih sondi. Većina motiva i uzoraka
dekoracija izvedene su tehnikom oslikavanja ornamentira-
nim valjkom, koja je česta krajem 19. i početkom 20. st.
Okviri unutar kojih su ornamentirane površine izvedeni su
bojenjem kistom. Prilikom izrade dekoracija upotrebljavane
su boje na bazi vapna. Zbog dotrajalosti objekta, a samim
tim i materijala koji se nalaze unutar njega, nije moguće u
potpunosti rekonstruirati izgled unutrašnjosti. Uništene su
velike dekorirane površine te je bilo moguće utvrditi izgled
pojedinih dijelova dekoracija, ali ne i dekoraciju u cjelini.
Arheološki su istražene dvije sonde i definirano je 13 stratigraf-
skih jedinica. Cilj istraživanja bio je pronalazak arheološkog
potencijala, odnosno arheoloških objekata i zidanih struktura
bastiona sv. Katarine. Unutar prizemnog prostora, u središ-
njem dijelu uz sjeverni zid dvorišta istražena je arheološka
sonda 1 (dimenzija 3x2 m), postavljena u smjeru sjeveroza-
pad-jugoistok. Ispod sloja betonske ploče SJ 1 debljine 5 cm
nalazi se sloj šljunka debljine 5 cm. Ta dva sloja definirana su
kao jedna stratigrafska jedinica, a nastali su tijekom posljed-
njeg preuređenja prostora i podizanja nivoa poda na koti
+1,39 m n. v. Ispod sloja šljunka nalazi se struktura poda SJ 2,
načinjena od kamenih ploča različitih dimenzija, pravokutnih
oblika. Kamene su ploče debljine 8 cm, na površini su glatke
i napiketane te najvjerojatnije potječu s vanjskog popločenja.
Popločenje SJ 2 nalazi se na +1,30 m n. v., a nastalo je najvje-
rojatnije iza Drugog svjetskog rata. U sjevernom dijelu sonde
strukturu poda SJ 2 siječe kanalizacijska cijev SJ 3 i u tom
dijelu nedostaju kamene ploče. Ispod strukture poda nalazi
se naboj od glinovite zemlje, masnog sastava, crvene boje,
SJ 4. Debljina naboja iznosi 8 cm, a unutar sloja nije pronađen
pokretan arheološki materijal. Na +1,10 m n. v. pronađena je
nova struktura poda, ovog puta načinjena od opeka, SJ 5. Pod
je također presječen kanalizacijskom cijevi SJ 3. Ispod opeka
nalazi se naboj SJ 6, sloj glinovite zemlje s manjim ulomcima.
Sloj je debljine 35 cm, a nalazi se na relativnoj dubini od 46
cm. Na +0,92 m n. v. nalazi se sloj šute svjetlosive boje (SJ 7).
Na gornjoj osnovi sloja u tragovima je pronađen otisak kame-
nog poda. Ispod sloja šute ili naboja (SJ 7) nalazi se tanak crn
sloj SJ 8. Sloj je debljine 2 – 3 cm i nalazi se na zaravnatoj sti-
jeni na koti + 0,60 m n. v., a zbog blizine mora i niske nadmor-
ske visine, na relativnoj dubini od 60 cm pojavila se podzemna
voda koja je otežavala istraživanja.
700
Unutar dvorišta, na dijelu gdje nije bila očuvana betonska
podloga, otvorena je sonda 2. Kota dvorišnog poda je na
+1,88 m n. v. Sonda 2 manjih je dimenzija, a unutar nje defi-
nirano je pet stratigrafskih jedinica: sloj betona SJ 1; sloj s
kamenom SJ 10, moguće starije popločenje dvorišta. Ispod
kamena nalazi se sloj naboja s crvenom zemljom SJ 11
(sličan sloju SJ 6); sloj s garom SJ 12 (sličan sloju SJ 8 pro-
nađenim u sondi 1), koji ima pad i prati živu stijenu, koja je u
južnom dijelu na koti +1,61, a u sjevernom na +1,31 m n. v.
Stijena je neravna, a neravnine su ispunjene pijeskom SJ 13.
Prilikom arheoloških istraživanja u sondi 1 otkrivene su dvije
strukture podnica. Kameno popločenje SJ 2 i pod od opeka
SJ 5. Također je definiran sloj šute s otiskom kamena, SJ 7,
na kojem se najvjerojatnije nalazila struktura poda. Živa je
stijena u sondi 1 zaravnata i iznad nje nalazi se crn sloj
SJ 8, najvjerojatnije nastao tijekom uporabe žive stijene
kao radne i hodne površine prije podizanja nivoa podova.
Tijekom sondažnih istraživanja nisu pronađene zidane
strukture te otisci ili tragovi žbuke bastiona sv. Katarine.
Tijekom daljnjih istraživanja, nakon uklanjanja zgrada
„bivša Revija/Makale”, trebala bi se otvoriti veća površina
radi pronalaska tragova struktura bastiona.
Literatura
Ajduković 2016 P. Ajduković, Izvješće istražnih konzerva-
torsko-restauratorskih radova na katastarskoj čestici 2623
u Šibeniku, službena dokumentacija Elaboro d.o.o., Split,
2016.
Popovć 2015 Z. Popović, Historijat ostatka objekta na rivi,
revizija III, Šibenik, 2015.
Nebojša Cingeli
Summary
A probe excavation in the basement of a building at 1 Obala
hrvatske mornarice in Šibenik (so-called „ex Ravija/Makale”
building) was conducted at the beginning of April 2016. The aim
of the investigation was to locate the archaeological features
and masonry that belong to the bastion of St Catherine. The
excavations in probe 1 yielded two flooring structures (stone
paving, SU 2 and brick floor, SU 5). There were no remains
of masonry, imprints or the remains of plaster, which belong
to the bastion of St Catherine. Further investigation, which will
follow the demolition of the building should encompass a larger
surface and enable the identification of the bastion remains.
Redni broj: 383
Lokalitet: Šibenik – tvrđava sv. Ivana
Naselje: Šibenik
Grad/općina: Šibenik
Pravni status: Z-2015
Razdoblje: NV
Vrsta radova: zaštitno iskopavanje
Od 2. do 30 prosinca 2016. trajalo je zaštitno arheo-
loško istraživanje na tvrđavi sv. Ivana u Šibeniku, kao dio
 Šibensko-kninska županija, HAG 13/2016
Tvrđava sv. Ivana u Šibeniku (foto: J. Goričanec)
radova u okviru projekta „Revitalizacija tvrđave sv. Ivana”.
Istražena je površina od 2800 m². Istraživanje je izvela
tvrtka Geoarheo d.o.o. iz Zagreba, a financijska sredstva
osigurao je Grad Šibenik.
Tvrđava sv. Ivana fortifikacijski je objekt na južnoj strani
brijega sjeverno od stare gradske jezgre Šibenika, a gra-
đena je 40-ih i 50-ih godina 17. st., tijekom Kandijskog rata.
Tvrđava prati konfiguraciju terena, okružena je strminama
te izdužena u smjeru S-J. Na najvišem dijelu tvrđave nalazi
se „zvijezda” s dvama velikim, simetričnim polubastionima
okrenutima prema sjeveru. Ispod zvijezde, a prema sje-
veru, sagrađena je „tanaja” izduženoga tlocrta. Na krajnjem
sjeveru tvrđave nalaze se dva polubastiona, slična onima
na zvijezdi. Prema sačuvanim pisanim izvorima i grafičkim
prikazima, tvrđava je više puta dograđivana, a sačuvani
arhitektonski sklopovi pripadaju različitim fazama gradnje.
Cilj arheološkog iskopavanja bio je utvrditi faze gradnje,
stupanj njihove očuvanosti te u kojoj se mjeri arhitektonski
elementi podudaraju s podacima poznatima iz sačuvane
arhivske građe. Navedene strukture prije iskopavanja nisu
bile vidljive jer su bile obrasle vegetacijom i prekrivene
nanosima zemlje i kamenja.
Istraženo je osam arheoloških sondi. Sonda 1 nalazila se
na najvišem dijelu tvrđave, tzv. zvijezdi. Sondom u odnosu
na unutarnje lice parapeta/vanjskog zida grudobrana
obuhvaćen je unutarnji zid grudobrana u čitavoj širini koji
omeđuje više topovskih otvora, koji su mjestimice izvirivali
iznad humusa. Bedemi tvrđave s unutrašnje strane bili su
ojačani masivnim kontraforima, a masivnim strukturama
701
bili su ojačani i SZ i SI ugao polubastiona. Istražene su
i dokumentirane i strukture manjih dimenzija nepoznate
funkcije, manji objekt s podnicom uz unutarnje lice kurtine,
bunker u SI polubastinu i pet manjih zaklona/grudobrana
u SI i I polubastionu, koji se vežu uz fašistička vojna dje-
lovanja u Drugom svjetskom ratu. Na zvijezdi, na platou
južno od današnjeg repetitora, a zapadno od istočne kur-
tine, otvorene su dvije probne sonde (sonda 2 i 3). Pružaju
se u smjeru I-Z i međusobno su paralelne. Tim probnim
sondama pokušao se utvrditi položaj nekadašnje crkvice
sv. Ivana, koja je prema povijesnim podacima postojala na
tome mjestu. Sonda 4 postavljena je na nižoj terasi, sje-
verno od sjeverozapadnog polubastiona i SZ od tribina,
građenih u novije vrijeme. U sondi je definirano južno lice
(pokos) sjeverne kurtine SZ polubastiona srednjih klije-
šta. Sonde 5 i 6 otvorene su okomito na unutrašnje lice
istočne linije bedema sjevernog platoa i pravokutnog su
oblika. Iskop u sondama dosegnuo je razinu kamena živca
(litice). Osim tih probnih sondi, iz dviju su prostorija (ruše-
vine), smještenih na platou JZ od grudobrana, a sjeverno
od cisterne, uklonjeni šuta i smeće. Unutar prostorija istra-
žene su probne sonde 7 i 8. U sondi 7, nakon uklanjanja
cementnog poda te njegove nivelacije od sloja šljunka, koji
su pripadali recentnoj postojećoj prostoriji, otkriven je sloj
rastresite crvenice bez primjesa (SJ 5), ispod čega su defi-
nirana dva zida. U sondi 8, nakon uklanjanja cementnog
poda te njegove nivelacije, i u ovom je slučaju otkriven sloj
rastresite crvenice bez primjesa, ispod kojeg je na južnoj
strani sonde definiran zid te zapuna kanala uz istočni profil
sonde.
 Hrvatski arheološki godišnjak 13/2016
Sjeverni dio tvrđave istražen u Sondi 1 (SZ polubastion, kurtina, SI i I polubastion te unutarnji zid grudobrana) (foto: J. Goričanec)
Zračna snimka novootkrivenih bedema (foto: J. Goričanec)
Prema dostupnim podacima, tvrđava sv. Ivana je, osim
suhozidnog stražarskog utvrđenja, pet puta djelomično
mijenjala izgled i obrambene elemente. Nulta faza sasto-
jala se samo od suhozidne zvijezde građene oko temelja
crkvice (A). Prilikom istraživanja na zvijezdi, uz središnji dio
kurtine, registrirane su strukture koje bi se mogle vezati uz
nultu fazu gradnje. Prva faza obuhvaća ono što se napra-
vilo od postavljanja kamena temeljca do kraja prve opsade
(1. kolovoza – 13. listopada 1646.). Radi se o proširenju
„zvijezde” u današnji oblik (B) te gradnji izdvojene tanaje
(C). Uz tu se fazu mogu povezati brojne, unutar zvijezde
evidentirane obrambene strukture i konstruktivni elementi.
702
Istraživanjima je obuhvaćen prostor grudobrana sjevero-
zapadnog, sjeveroistočnog i istočnog polubastiona, kao i
prostor uz kurtinu koja je spajala SZ i SI polubastion.
Osim prve faze, evidentirane su i istražene strukture koje
se vežu uz treću fazu gradnje tvrđave. Radi se o poprav-
cima na tvrđavi nakon opsade. Uz popravke, treća faza
obuhvaća i gradnju polumjeseca i cisterne (listopad 1647.
– proljeće 1649.), koji nisu bili obuhvaćeni ovim istraživa-
njima (cisterna), odnosno nisu uočene strukture koje bi se
mogle vezati uz polumjesec (C) te faze utvrđivanja.
Druga faza zahvaća ono što se napravilo kompletiranjem
obrane od 8. studenog do druge opsade 1647. godine.
Dakle, tu spadaju „srednja” kliješta (B). Godine 2016. istra-
ženi su i dokumentirani sjeverni i zapadni zid SZ polubasti-
ona srednjih kliješta.
Četvrta faza odvijala se pod nadzorom Onofria del Campa,
o čemu on opširno piše. Riječ je o dodatnom utvrđivanju
tanaje, polumjeseca i bočnih strana obližnje kontraskarpe
te kopanju grebena izvan tanaje.
Peta i konačna faza jest potpuno preoblikovanje tanaje
1656., kada je dodan i bočni, zapadni polumjesec prema
Crnici. Vezano uz tu fazu, istražen je dio zapadnog zida
vanjskih kliješta, SJ 167 (bedem). Već prije, tijekom istra-
živanja 2015., djelatnici Muzeja grada Šibenika istra-
žili su dio zida koji se također može vezati uz tu fazu
utvrđivanja.
 Šibensko-kninska županija, HAG 13/2016

Osim podataka koji se tiču konkretno utvrde, istraživa-

njima se pokušalo ustanoviti gdje je bila smještena crkvica
sv. Ivana i u kojem su opsegu sačuvani njezini ostaci.
Naime, u povijesnim se spisima spominje da šibenski
poglavari već 1525. ističu potrebu za utvrđivanjem položaja
oko crkve sv. Ivana, međutim njihovi se zahtjevi uporno
odbijaju. U tu svrhu istražene su sonde 2 i 3, unutar kojih je
definirano više arheoloških struktura. Budući da su sonde
manjih dimenzija, a pokretnog materijala nema, potrebna
su arheološka istraživanja u širem opsegu da bi se potvrdilo
eventualno postojanje sakralne građevine na tom položaju.
Moguće je da su definirane strukture elementi tvrđave.
Nalazi su pokretnog materijala malobrojni, što je razumljivo jer
je riječ o građevini vojne namjene. Pronađeno je oko 130 ulo-
maka novovjekovne keramike. Među njima oko 20 ulomaka pri-
pada gruboj kuhinjskoj keramici, dok su ostali nalazi keramike
prekriveni s nekoliko vrsta glazure tipične za novovjekovnu
produkciju keramičkog posuđa. Svi ulomci keramike mogu se
okvirno datirati od 16. do 19. st., što odgovara genezi te utvrde.
Osim keramičkih nalaza, pronađeni su: ulomak životinjske
kosti s kružnim izrezima za gumbe, željezna potkova, želje-
zni obruč, dva kremena za pušku kremenjaču, dvije topovske
kugle i dva ulomka stakla te dva brončana solda, koji na aversu
imaju legendu S MARC VEN, a na reversu natpis DALMA ET
ALBAN. Novac je kovala Mletačka Republika u 17. st.

Literatura

Pavić 2016 J. Pavić, Arheologija sv. Ivana – povijesne

okolnosti (prilog dokumentaciji), 2016.

Helena Nodilo
Summary
Rescue archaeological excavations at the fortress of
St John in Šibenik were conducted within the framework of
the project “Project of revitalisation of St John’s Fortress” in
the course of December 2016. The fortress was built in the
17th century during the War of Candia. The excavations
encompassed an area of 2800 m2 and eight archaeological
probes. The aim of the excavation was to determine con-
struction phases, the condition and a degree to which the
architectural remains correspond to the archival records.
Redni broj: 384
Lokalitet: Šibenik – tvrđava sv. Nikole
Naselje: Šibenik
Grad/općina: Šibenik
Pravni status: Z-6516
Razdoblje: SV, NV
Vrsta radova: sondažno iskopavanje
Od 22. veljače do 1. travnja te od 7. do 21. prosinca 2016.
godine trajalo je sondažno arheološko iskopavanje na
tvrđavi sv. Nikole (k.č. 92 ZGR, k.o. Donje Polje). Voditelj
istraživanja bio je mr. sc. Željko Krnčević iz Muzeja grada
Šibenika, a u radovima su sudjelovali diplomirani arheolozi
Jelena Jović i Luka Eraković.
Tvrđava sv. Nikole, unutarnje lice bedema (foto: Ž. Krnčević)
Tvrđava sv. Nikole pomorski je fortifikacijski objekt, smje-
šten na otočiću Ljuljevcu na ulazu u Kanal sv. Ante.
Građena je prema projektu Giana Girolamea Sanmichelija,
a gradnja je započeta 1540. godine.
Arheološkom iskopavanju prethodilo je termografsko mje-
renje zapadnog orekiona i zida s otvorom za top. Nakon
analize termograma uočene su različite građe zone
bedema. Pretpostavljeno je da je u nekoj starijoj fazi otvor
za top bio znatno niže ili da je riječ o otvoru kopnenog ulaza
u tvrđavu. Cilj iskopavanja bio je utvrditi postojanje pretpo-
stavljenog otvora.
Sonda je postavljena na platou tvrđave, u prostoru između
zapadnog orekiona i kortine tvrđave, u podnožju dijela
bedema s otvorom za top. U potpunosti je omeđena zido-
vima, čime je definiran njezin oblik nepravilnog četvero-
kuta: na sjeveroistoku je omeđuje bedem s lukom koji nad-
svođuje otvor za top, a na ostalim trima stranama kameni
zidovi. Maksimalne su dimenzije sonde 6x5,25 m (na sje-
veroistočnoj strani sužava se do 4 m širine), a orijentirana
je u smjeru sjeverozapad-jugoistok.
Prije iskopavanja bilo je vidljivo gornjeg 4,50 m lica
bedema, koji se sastoji od segmenta zidanog od opeke i
segmenta zidanog od kamena, unutar kojeg je niša uokvi-
rena kamenim lukom. U niši se, unutar zida, nalazi četvr-
tast otvor uokviren kamenim gredama. Veći je dio tog zida
ožbukan, a segmenti na kojima nedostaje žbuka pokazuju
da je složen uglavnom od kamena i manjim dijelom od

703
 Hrvatski arheološki godišnjak 13/2016
Tvrđava sv. Nikole, topovski otvor (SJ 40), podnica (SJ 34) i kamena
ploča (SJ 37) (foto: Ž. Krnčević)
opeke. Pod niše (prostora za top) najvećim je dijelom uni-
šten, a njegova razina vidljiva je u bočnim zidovima niše
u obliku kamene istake (na sjeverozapadnom zidu), odno-
sno u negativu (na jugoistočnom zidu). Skidanje zemljanih
slojeva započeto je ispod razine nekadašnjeg poda niše.
Ispod humusa (SJ 1) horizontalno se nižu slojevi zemlje.
U sjeverozapadnoj polovici sonde nalazi se jama (SJ 19),
koja je presjekla starije slojeve. Nakon uklanjanja zemlja-
nih slojeva očišćeno je unutrašnje lice bedema. Otkriven je
segment bedema zidan od većeg neobrađenog kamenja
povezanog i premazanog žbukom, mjestimice popunjen
ulomcima sedre. Ispod njega nalaze se dva segmenta
napravljena od sedrenih blokova povezanih žbukom, SJ 7,
te ispod njega SJ 20. Segment SJ 20 isturen je 10 cm u
odnosu na lice SJ 7. Ispod SJ 20 pronađen je nekadašnji
topovski otvor (SJ 40) dimenzija 2,90x1,10 m (maksimalna
visina izmjerena na najvišoj točki luka), koji je naknadno
zazidan nepravilnim kamenjem povezanim žbukom, slože-
nim u nekoliko redova. Otvor je s gornje strane uokviren
blagim lukom od okomito postavljenih opeka povezanih
žbukom, a s ostalih triju strana definiran je dvostrukim
kamenim okvirom. Ispod luka, uvučen 13 cm od ruba, red
je vodoravno složenih opeka povezanih žbukom. Otprilike
5 cm ispod ruba topovskog otvora nalazi se prag trapezoid-
nog oblika s izbočenjem na sredini (SJ 36), koji se proteže
gotovo čitavom sjeveroistočnom stranom sonde (u dužini
od 3,95 m). Ispod praga nalazi se podnica (SJ 34) žuć-
kastocrvene boje i sastavljena od žbuke pomiješane sa
sitnim ulomcima opeke. Na podnici, a točno ispod izboče-
nja praga, nalazi se veća kamena ploča okružena manjim
kamenjem (SJ 37). Nakon definiranja podnice, sredinom
postojeće sonde iskopana je manja sonda (cca 1x0,5 m).
Ispod podnice pronađen je sloj crne zemlje (SJ 35), ispod
kojeg se nalazi litica (SJ 38). Ukupna dubina svih slojeva,
od površine humusa do razine litice, iznosi 4,50 m.
Prilikom iskopavanja pronađeni su ulomci grube i fine lon-
čarije, životinjske kosti, školjke te metalni i stakleni pred-
meti. Gruba je lončarija lokalne izrade, a među oblicima
prevladavaju lonci. Pod finom lončarijom podrazumijeva
se uvozna talijanska glazirana lončarija, i to jednostavna
704
olovno glazirana lončarija (invetriata), engobirana lončarija
(neukrašena i oslikana), gravirana lončarija i majolika, a od
oblika se javljaju zdjele, tanjuri, lončići i vrčevi. Svi prona-
đeni ulomci lončarije okvirno su datirani od 14. do 17. st. S
obzirom na to da je tvrđava sagrađena u 16. st., ne može
se sa sigurnošću odrediti podrijetlo starijih ulomaka lon-
čarije, koji su možda pripadali ostacima benediktinskog
samostana sv. Nikole, za koji je poznato da se nalazio na
otočiću Ljuljevcu.
mr. sc. Željko Krnčević
Jelena Jović
Summary
Archaeological excavations at the fortress of St Nicholas
(Sveti Nikola) were conducted in the course of 2016. It repre-
sents a maritime fortification located on the islet of Ljuljevac
at the entrance of the St Anthony`s channel. The construc-
tion of the fortress commenced in 1540 according to the
design of Gian Girolamo Sanmicheli. The excavations were
preceded by a thermographic survey of the west orecchion
and a wall with an embrasure. It can be assumed that the
embrasure was originally placed lower or that it represents
the land gateway. The aim of the investigation was to estab-
lish the existence of the assumed embrasure. The probe was
opened on the fortress plateau, between the west orecchion
and a curtain wall, at the foot of the rampart with the embra-
sure. The layers of soil under the hummus were deposited
horizontally. The excavation revealed a 4.5 m long inner
face of the rampart. The revealed segments of the masonry
were built of tuff and undressed stone. Also unearthed was
an embrasure (SJ 40), measuring 2.9 x 1.1 m, which was
filled with stone. The upper side of the embrasure is framed
with an arch made of bricks, whilst the other three sections
consist of double stone frames. Under the sill, there was a
3.95 m trapezium-shaped threshold, which overlaid a floor-
ing (SJ 34) and a large stone slab surrounded by smaller
stones. The flooring was built on top of a layer of black soil
(SJ 35), under which the bedrock was identified. The exca-
vations yielded fragments of coarse and fine pottery, animal
bones, shells as well as metal and glass items. The pot-
tery can be dated from the 14th to 17th centuries. Since
the fortress was built in the 16th century, the earlier pottery
could have belonged to the remains of the Monastery of
St Nicholas, which preceded the fortress.
Redni broj: 385
Lokalitet: Utvrda Ključica
Naselje: Ključ (Miljevci)
Grad/općina: Drniš
Pravni status: Z-2062
Razdoblje: SV
Vrsta radova: sustavno iskopavanje
Od 2. studenoga do 15. prosinca 2016. nastavljena su
arheološka istraživanja na srednjovjekovnoj utvrdi Ključici,
smještenoj u dubokom kanjonu na desnoj obali rijeke
Čikole. Voditelj radova bio je Joško Zaninović, dipl. arheo.
 Šibensko-kninska županija, HAG 13/2016
Pogled na mjesto istraživanja na utvrdi Ključica (foto: J. Zaninović)
Pogled na sondu 1 (foto: J. Zaninović)
Pogled na sondu 1 detalj (foto: J. Zaninović)
Ključica je najveća srednjovjekovna utvrda na drniškom
prostoru, s visokim stupnjem sačuvanosti izvorne arhitek-
ture. Pripada sustavu utvrda koje su podigli velikaši iz obi-
telji Nelipić u 14. st., a služila je za nadzor trgovine između
Primorja i unutrašnjosti te mosta na rijeci Čikoli. Formalno,
podignuta je zbog ometanja trgovine primorskih gradova s
unutrašnjosti.
705
Gotički kapitel (foto: J. Zaninović)
Poligonalni stupić gotičkog prozora (foto: J. Zaninović)
Utvrda se sastoji od utvrđenja i ograđenog podgrađa.
Ima pravokutan oblik s višekatnom okruglom kulom,
koja je smještena sa zapadne strane. Unutar utvrđe-
nja, gotovo u izvornim visinama, sačuvani su zidovi
višekatne palače, kule kružne osnove, kuće katnice
i pomoćnih prostorija prislonjenih uz sjeverni zid te
cisterna za vodu.
 Hrvatski arheološki godišnjak 13/2016

Urlić-Ivanović 1895 G. Urlić-Ivanović, Ključić, grad

Nelipićev u kninskoj županiji; SHP, god. I., br. 2, Knin,
1895: 109 – 111.
Zlatović 1897 S. Zlatović, Topografičke crtice o starohrvat-
skim županijama u Dalmaciji i starim gradovima na kopnu
od Velebita do Neretve, SHP, god. III, Knin, 1897.

Joško Zaninović

Summary

Archaeological excavations at the medieval fortress of

Ključica were resumed in the course of November and
December 2016. Located in a deep canyon on the right-
hand bank of the River Čikola, Ključica represents the
largest medieval fortress in the territory of Drniš, with well-
preserved remains of architecture. It belongs to a system of
fortresses built by the Nelipić family in the 14th century. This
year`s excavations were conducted in the NW part of the
fortress, i.e. on the inner side of the main fortress gateway.

Ulomak gotičkog prozora (foto: J. Zaninović)

Redni broj: 386
Ove je godine istražen sjeverozapadni dio utvrde, s unutar- Lokalitet: Utvrda Nečven
nje strane glavnog ulaza u utvrdu. Ulaz se nalazi između Naselje: Nečven (Promina)
višekatne palače (sjeverno) i obrambenog zida (južno). Grad/općina: Promina
Kulturni sloj bio je nejednake debljine (između 20 i 110 cm), Pravni status: Z-2605
sastavljen isključivo od građevnog otpadnog materijala i Razdoblje: SV
plitkog arheološkog sloja. U naravi, izdvojene su dvije strati- Vrsta radova: zaštitno iskopavanje, konzervacija
grafske jedinice. Arheološki sloj sastavljen je od izmiješane
zemlje i sitnoga kamenja, a u njemu su pronađeni ulomci Od 1. lipnja do 30. rujna 2016. trajali su arheološki i konzer-
keramičkih posuda i krovnoga crijepa te jedna kamena vatorski radovi na srednjovjekovnoj utvrdi Nečven. Voditelj
kugla. Sloj je istovjetan vremenu nastanka današnje utvrde radova bio je Joško Zaninović, dipl. arheo.
(14. st.). U sloju koji se formirao urušavanjem građevina
i nalegao na arheološki sloj pronađeni su kameni ulomci
jednog ili više gotičkih prozora prelomljenog luka, kapitel i
ulomak kamenog poligonalnog stupića. Zbog novonastalog
stanja, uvjetovanog višegodišnjim istraživanjima na utvrdi,
geodetski je snimljeno postojeće stanje. Osim realnog sni-
manja tlocrta utvrde i cjelokupne arhitekture sa svim pre-
sjecima i apsolutnim visinama, očišćen je dio utvrde pla-
niran za arheološka istraživanja. Također su konsolidirani
pristupna platforma i privremeno drveno stubište za ulazak
u utvrdu.

Literatura

Birin 2008 A. Birin, Posjedi Nelipčića na području srednjo-

vjekovnog kotara Promine // Miljevci u prošlosti (s pogle-
dom u budućnost), Zbornik radova sa znanstvenog skupa
Miljevci u prošlosti (s pogledom u budućnost), Visovac –
Drinovci, 2008: 117 – 128.
Diplomatarij 1986 Šibenski diplomatarij, (transkribcija
i obrada Josip Barbarić i Josip Kolanović), Muzej grada
Šibenika, Šibenik, 1986.
Dujmović 1976 F. Dujmović, Postanak i razvoj Šibenika od
1066. do 1409. godine, Spomen zbornik Šibenik, Šibenik,
1976.
Juric 2004 A. Juric, Gradovi, utvrde i sakralni spomenici uz Vanjska strana temeljnoga zida građevine trokutaste tlorisne osnove
Krku i Čikolu, Skradin, 2004. (foto: J. Zaninović)

706
 Šibensko-kninska županija, HAG 13/2016
Pogled na istraženi dio građevine tlorisne osnove (foto: J. Zaninović)
Spoj građevine tlorisne osnove i srednjovjekovnog obrambenog zida
(detalj) (foto: J. Zaninović)
Na sjeverozapadnoj strani sela Nečvena, iznad lijeve
obale rijeke Krke, u 13. ili početkom 14. st. sagrađena je
utvrda Nečven. Sagradila ju je velikaška obitelj Nelipić, a
pod njihovom se vlašću prvi put spominje 21. rujna 1376.
godine. U mlađim povijesnim izvorima Nečven spominje se
još dvaput – kao Nelipićev posjed 1388. godine te 1421.
godine. U prvoj polovici 16. stoljeća, oko 1522. Nečven
su osvojile Osmanlije. Ubrzo je postao sjedište nahije, a
potom i kadiluka. Početkom Kandijskog rata, mletački su
uskoci, na čelu s don Stjepanom Sorićem, godine 1647.
porušili most na Krki podno Nečvena. Godinu dana prije
konačnog protjerivanja Osmanlija i oslobađanja grada
Knina 1688., utvrda Nečven u rukama je Skradinjana, koji
iz nje čuvaju pograničje. Od 18. st. utvrda je trajno napu-
štena te je s vremenom postala „kamenolom” za gradnju
kuća u okolnim selima.
Sredinom 2016. nastavljena su arheološka istraživanja na
utvrdi. Istraživačka kampanja odvijala se uz srednjovje-
kovni sjeveroistočni obrambeni zid, na koji je naknadno
prislonjen objekt trokutaste tlorisne osnove. Njegova je
svrha bila, po svemu sudeći, zaštita starijeg, neadekvatno
građenog obrambenog zida utvrde od topovskih projektila.
S vanjske strane aneksa otvorena je sonda radi utvrđivanja
707
Pogled na ostatke istražene građevine trokutaste tlorisne osnove
(foto: J. Zaninović)
Arheološko iskopavanje (detalj) (foto: J. Zaninović)
vanjskog lica temeljnoga zida i njegove točne debljine
(Blok 1, sonda 1/2016). Također je bilo potrebno utvrditi
izvornu niveletu i pravac komuniciranja, koji je tekao uz
čitavu vanjsku stranu utvrde, a nije bio vidljiv zbog velike
količine urušene zidne mase.
Pošto je utvrđena izvorna niveleta i djelomično raščišćen
pravac komuniciranja, detaljno je istražen sloj između nive-
lete i temeljne stijene. Dubina sloja iznosila je između 10 i
90 cm. Nije uočena arheološka slojevitost, što dokazuje da
je nasipni materijal iz vremena nastanka aneksa. Utvrđeno
je da se nanos sastoji od miješanog materijala (sitnog
kamenja, zemlje i građevnog otpada), a jedini materijalni
ostatci koji su u njemu pronađeni bila su tri kovana željezna
čavla, koji su povezivali drvene gredne konstrukcije naslo-
njene na zidove utvrde.
Budući da se utvrda Nečven nalazi na rubu kanjona rijeke
Krke, a zbog kontinuiteta utvrđenoga mjesta, pretpostavlja
se da je ondje nekoć bila prapovijesna gradina, kao što je to
slučaj s utvrdom Trošenj, koja se nalazi nasuprot Nečvena.
Arheološka su istraživanja pokazala da nema tragova sta-
rijih gradnji, ni ostataka starijih materijalnih kultura.
Arheološka istraživanja rezultirala su sljedećim: nisu pro-
nađeni ostaci materijalnih kultura iz starijih razdoblja, ali
 Hrvatski arheološki godišnjak 13/2016
utvrđen je točan arhitektonski oblik novootkrivene građevine
koja je dozidana uz srednjovjekovni obrambeni zid utvrde
te debljina temeljnih zidova novootkrivene građevine.
Joško Zaninović
Summary
Archaeological and conservation works were undertaken
at the site of the medieval fortress of Nečven. It was built in
the 13th century or at the beginning of the 14th century. The
excavations were conducted next to the medieval NE sec-
tion of a defensive wall, to which a triangle-shaped build-
ing was later added, probably with a purpose to protect the
older, inadequately built defensive wall from cannon fire. On
the outer side of the annex, a probe was opened in order
to define the outer face and exact width of the foundations.
Redni broj: 387
Lokalitet: Žažvić – bazilika
Naselje: Žažvić
Grad/općina: Skradin
Pravni status: P-3971
Razdoblje: A, SV
Vrsta radova: zaštitno iskopavanje, sanacija
Od 10. listopada do 21. studenoga 2016. trajala su arheo-
loška istraživanja, sanacija i konzervacija ostataka bazilike
u selu Žažviću (na k.č. 1150, k.o. Ostrovica). Voditelj istraži-
vanja i radova bio je mr. sc. Željko Krnčević iz Muzeja grada
Šibenika. Radove je izvodila ovlaštena tvrtka Travej d.o.o.
Trobrodna bazilika u selu Žažviću, nedaleko od Bribira,
otkrivena je još krajem 19. st. Fra Lujo Marun piše o tome
da je radovima u Žažviću prethodio slučajan nalaz „sta-
rinskih ruševina”, a među kojima i „nekoliko graditeljskih
komada i 700 komada srebrnih novaca”, koji su poslije i
objavljeni. Istraživanja su započela 1896., a riječ je o
jednom od rijetkih, ako ne i jedinom lokalitetu koji je Marun
do kraja istražio. Tijekom istraživanja otkrivena je veća
trobrodna bazilika s polukružnom apsidom, narteksom i
zvonikom na pročelju. Grobovi su pronađeni unutar bazi-
like i oko nje. U unutrašnjosti tog objekta nađeno je, među
ostalim, i nekoliko ranokršćanskih, ali i predromaničkih ulo-
maka crkvenog namještaja.
Tijekom prošlogodišnjih kampanja s cijelog je lokaliteta
uklonjeno raslinje, nakon čega je utvrđeno da je bazilika
dosta oštećena u odnosu na situaciju koja se može vidjeti
na slici objavljenoj u starijoj literaturi. Naime, vlasnici okol-
nih parcela dobar su dio kamena odvezli nedaleko odavde
da bi napravili poljsku kuću. Nakon toga, započelo je otkri-
vanje dijela arhitekture koji se nalazio pod humusom, kao i
ostalih dijelova građevine.
I ovogodišnja je kampanja morala započeti uklanjanjem
jednogodišnjeg raslinja s cijelog objekta, što će biti problem
prilikom konzervacije jer će trebati obratiti pozornost na to
da se korijenje biljaka i stabala koje je ondje raslo više od
stoljeća izvadi na adekvatan način, a zidovi dobro očiste i
zaštite.
708
Pogled na istražen i konzerviran dio bazilike
Nakon arheoloških istraživanja započela je konzervacija
ostataka bazilike u Žažviću. Područje zahvata radova bio
je pročelni dio bazilike. Radovi su se odvijali na dijelu nar-
teksa koji je u izvorniku vjerojatno bio dio zvonika. Stanje
u kojem su zidovi zatečeni bilo je dosta loše. Uništavanju
zidova najviše je pridonijelo drvenasto raslinje, čije je kori-
jenje bilo u samim strukturama zida.
Dio zidova u kojima je pronađeno drvenasto korijenje bilo
je nužno razidati kako bi se taj dio zida mogao obnoviti na
zdravoj strukturi. Nakon čišćenja i pranja zidovi su popr-
skani biocidima širokog spektra kako bi se zaustavio daljnji
rast korijenja. U dogovoru s konzervatorima i nadležnim
kustosom, odlučeno da se taj dio zida djelomično restau-
rira i konzervira.
Tijekom zidarskih radova rabljen je kamen ispao iz svog
ležišta te kamen pronađen prilikom arheoloških istraživa-
nja. Dio je zida razidan zbog lošeg stanja, a kako bi se
dodatno ojačao dodan je još jedan kameni slog. Nakon
završetka zidanja, reške zidova zapunjene su vapne-
nim mortom tehnikom dersovanja. Vršni dio zida („kapa”)
presvođen je kamenom ispunom uronjenom u vapneni
mort. Kapa je izvedena pod određenim nagibom kako se
na njemu ne bi zadržavala voda.
Literatura
Burić 1986 T. Burić, Kameni namještaj bazilike u Žažviću,
SHP, III. ser., sv. 15, Split, 1986: 165 – 181.
Luschin von Ebengreuth 1903 A. Luschin von
Ebengreuth, Novci nagjeni u Žažviću, SHP, god. 7, sv. 1,
Knin, 1903: 3 – 16.
Marun 1896 L. Marun, Starohrvatska bazilika u selu
Žažviću u bribirskoj županiji, SHP, god. 2, br. 2, Knin, 1896:
116 – 123.
mr. sc. Željko Krnčević
Summary
The archaeological excavations, restoration and con-
servation of the remains of the basilica in the village of
Žažvić were carried out in the course of 2016. The works
 Šibensko-kninska županija, HAG 13/2016

encompassed the main façade of the basilica, i.e. a seg-

ment of the narthex, which had originally constituted part of
the bell tower. The masonry was in poor condition.

Redni broj: 388

Lokalitet: Žirje – uvala Juro
Naselje: Muna (otok Žirje)
Grad/općina: Šibenik
Pravni status: P-5503
Razdoblje: A
Vrsta radova: dokumentiranje

Od 26. lipnja do 2. srpnja 2016. trajalo je dokumentiranje

postojećega stanja nalazišta iz grčkog doba, pronađe-
nog 2015. godine nedaleko od uvale Juro na otoku Žirju.
Dokumentiranje je provedeno u organizaciji Odjela za Manja skupina amfora u posidoniji (foto: D. Frka)
arheologiju Sveučilišta u Zadru i Instituta za pomorsku
baštinu Ars Nautica, uz logističku podršku Ronilačkog
centra Foka, Ronilačkog kluba Sveučilišta u Zadru –
ZADRON i Istraživačke postaje Martinska Zavoda za istra-
živanje mora i okoliša Instituta Ruđer Bošković. Prva akcija
dokumentiranja realizirana je zahvaljujući sredstvima koja
je osigurala tvrtka Maritim d.o.o. iz Ljubljane.

Nakon detaljnog pregledavanja terena i mjerenja uz pomoć

metarske trake, utvrđeno je da se skupina vidljivih nalaza
rasprostire na dubini od 19 do 39 m, u sveukupnoj dužini
od oko 60 m i prosječnoj širini od oko 10 m, iako se poje-
dinačni nalazi uočavaju na kamenitim stubama morskog
dna i na daleko širem prostoru. Stjenovito morsko dno ste-
penasto je oblikovano, a glavne kamene stube s tankim
pješčanim sedimentom nalaze se na dubinama od oko 23,
24, 26,5, 28,5, 30, 32 i 34 m, nakon čega se nastavlja blaga
pješčana padina. Povrh nalazišta, do dubine od 19 m, pro-
stire se široko polje posidonije.
Glavninu nalaza čine u cijelosti ili djelomično očuvane
amfore srcolikog trbuha, s kratkim cilindričnim vratom,
karakterističnim zakošenim obodom i dvjema ručkama,
koje se s vrata spuštaju na rame posuda. Prosječna im je
visina 70 – 75 cm, a prosječna širina najšireg dijela trbuha
oko 40 cm. Riječ je o amforama tipa Korint B, za koje se
zna da su se proizvodile u Korintu i na Krfu u 4. i 3. st. pr. Kr.
Istraživač Farosa Miro Katić utvrdio je postojanje nekoliko
Pogled na glavnu koncentraciju amfora (foto: D. Frka)
Zdjela s postoljima za kuhanje na otvorenoj vatri (lásanon) (foto: M.
Grisonić)
podtipova (Katić 2000), koji se mogu povezati s nalazima
iz podmorja Žirja. Sudeći prema izgledu, amfore se mogu
okvirno datirati u drugu polovicu 4. ili prvu polovicu 3. st. pr.
Kr., ali će točna datacija biti moguća tek nakon što se one
detaljno prouče.
S obzirom na dubinu nalazišta, rad na dokumentaciji orga-
niziran je u dva urona dnevno. Prilikom fotogrametrijskog
dokumentiranja vidljivih amfora i keramičkog posuđa upo-
trijebljene su sljedeće oznake:
- fototočke otisnute na bijeloj podlozi od foreksa, dimenzija
15x15 cm, zalijepljene na bijele keramičke pločice jednakih
dimenzija (30 kom.);
- nizovi fototočaka – trake dimenzija oko 1,5 m, po četiri
fototočke, međusobno udaljene 30 cm (od središta do sre-
dišta točke), otisnute na foreksu, zalijepljene na četvrtaste
šipke mrežišta (8 kom.);
- crne četvrtaste oznake dimenzija 15x15 cm, s bijelim broj-
kama 1 – 9, otisnute na foreksu i zalijepljene za keramičke
pločice jednakih dimenzija, kojima je označena skupina
amfora S1 – S9;

709
 Hrvatski arheološki godišnjak 13/2016

Amfora označena brojkom 100, izvađena s ciljem izrade fotogrametrijskog modela i tehničke dokumentacije (foto: D. Frka)

- malene oznake od crnog kalandera, dimenzija 7x5 cm, s
otisnutim bijelim kodom i mjerilom pri dnu (kod se sastoji
od slova ŽJ u značenju Žirje – Juro, godine 2016. i progre-
sivnog broja), kojima su uz pomoć bijelih vezica označene
amfore i keramičko posuđe;
- malene oznake od žutog kalandera, s otisnutim crnim
kodom identičnim kao u prethodnom slučaju, upotreblja-
vane za označavanje izvađenih nalaza.
Lokalitet je pregledan detektorom metala, tijekom čega
su otkrivene olovne prečkice s ostatkom čavla, dimenzija
20x5x1,5 cm. Pozoran pregled morskog dna rezultirao je
otkrićem niza keramičkih posuda, od kojih su neke pripa-
dale brodskom teretu, a neke vjerojatno opremi broda.
Riječ je pliticama, većim loncima i zdjelama, skifosima i
vrčićima kuglastog tijela, koji su zasigurno pripadali brod-
skom teretu, jer je za sada uočeno četrdeset primjeraka.

710
 Šibensko-kninska županija, HAG 13/2016
Označavanje nalaza i dokumentiranje nalazišta (foto: D. Frka)
Među sedamdeset uočenih posuda ističu se dva kera-
mička držača za zdjele nad otvorenom vatrom (lásana),
od kojih je jedan potpuno očuvan, dok drugom nedostaje
ručka.
Sve cjelovite amfore, grla amfora i keramičko posuđe ozna-
čeni su brojkama pa je za sada zabilježeno 130 primjeraka,
ali je moguće da se još određeni broj nalazi pod pijeskom
na kamenim stubama. Amfora pod kamenom stubom na
razmeđi skupina S.5 i S.6 označena je brojkom 100. Nakon
što je zabilježen njezin položaj, izvađena je za potrebe
izrade fotogrametrijskog modela i tehničke dokumentacije.
Prilikom ispiranja sadržaja, među kamenjem, koje je u unu-
trašnjost amfore dovukla hobotnica, pronađena je i jedna
ručka amfore, dva ulomka trakaste ručke, veći ulomak
oboda i manji ulomak stijenke posude.
Fotografsko i videodokumentiranje nalazišta rezultiralo je
materijalom s pomoću kojeg je izrađen preliminarni situ-
acijski plan. Potrebno je što prije nastaviti istraživanje i
zaštitu nalazišta kako bi se spriječilo njegovo eventualno
oštećivanje.
Literatura
Katić 2000 M. Katić, Uvod u proučavanje keramičkih radio-
nica Farosa, OA, 23-24, Zagreb, 2000: 49 – 58.
Katarina Batur
Irena Radić Rossi
711
Summary
The documenting of the existing state of the underwater
site found in 2015 near the Juro Cove on the island of Žirje
was carried out in the summer of 2016. The site represents
the first well-preserved Greek-period shipwreck in the
Croatian part of the Adriatic. It is located at a depth ranging
from 19 to over 39 m, with the assemblage spread all over
the seabed bedrock. The morphologically complex seabed
makes the in situ protection impossible, and detailed photo,
photogrammetric and graphic documentation, followed by
a systematic excavation, presents a better solution.
Most of the finds include partly or fully preserved amphorae
of the Corinth B type, produced in Corinth and Corfu in the
fourth and third centuries BC. The inspection of the seabed
resulted in a discovery of pottery vessels, some of which
belonged to the cargo and some to the utensils. Amongst
70 odd vessels, two ceramic cooking stands (lásana)
stand out. The first is fully preserved and another missing
a handle. The rarity of the Corinth B amphorae and the
possibility that amphorae were produced in Stari Grad on
Hvar (the Greek colony of Pharos) make the site extremely
significant for future investigations.
 Hrvatski arheološki godišnjak 13/2016

SPLITSKO-DALMATINSKA
ŽUPANIJA

389 Aržano – Maglića greb 415 Most kopno – Čiovo 441 Solin – Ul. dr. F. Tuđmana, k.č. 4966
390 Čitluk – antički Aequum 416 Most kopno – Čiovo 442 Solin – Ul. Jajići, Ul. sv. Anastazije,
391 Dicmo 417 Novo Selo – Bunje Ul. solinske mladeži
392 Dobrinče – crkva sv. Stipana 418 Omiš – Brzet 443 Solin – Ul. kneza Trpimira
393 Dolina rijeke Cetine 419 Otočić Stipanska – bazilika 444 Solin – Vranjic – k.č. 7682/1
394 Dugopolje – Podi 420 Otok Čiovo – pećina Bilosoj 445 Solin – Vranjic – k.č. 778, 7789
395 Dugopolje – Podi – šest tumula 421 Otok Šćedro 446 Solin – Vranjic – Krešimirova ul.
396 Gardun (Tilurium) 422 Podstrana – obalni pojas 447 Solin – Vranjic – rijeka Jadro
397 Grohote – spojna cesta 423 Podstrana – Strožanac – crkva NV 448 Solin (Salona) – antički vodovod
398 Hrvace – Krtelj 424 Podstrana – Strožanac – crkva 449 Solin (Salona) – antički vodovod
399 Hvar – Ispred Arsenala 425 Pučišća – luka 450 Solin (Salona) – Klis, antička cesta
400 Hvar – k.č. 109 426 Ričice – Gradina 451 Solin (Salona) – zapadni bedem
401 Hvar – k.č. 461 427 Rupotina – Rižinice 452 Soline – rimska vila
402 K. Novi i K. Štafilić 428 Seget Donji – fekalni kolektor 453 Split – Čiovska ul., Ul. B. Trogiranina
403 K. Novi i K. Štafilić 429 Sinj – Tvrđava Grad i Meštrovićevo šetalište
404 K. Sućurac i K. Stari 430 Solin – amfiteatar 454 Split – Dioklecijanova p. (Alešijeva 13)
405 K. Štafilić – k.č. 2069 431 Solin – Bencunuše 455 Split – Dioklecijanova p. (Bulićeva 5)
406 K. Štafilić – k.č. 2070/1 432 Solin – Bencunuše 456 Split – Dioklecijanova p. (katedrala
407 K. Štafilić – Resnik – Sikuli 433 Solin – Dioklecijanova ul. 22 sv. Duje)
408 Katuni – rimska cesta 434 Solin – Episkopalni centar 457 Split – Dioklecijanova p. (katedrala
409 Komiža – crkva sv. Nikole 435 Solin – Episkopalni centar sv. Duje)
410 Kučiće – crkva sv. Luke 436 Solin – k.č. 5073/1 458 Split – Dioklecijanova p. (katedrala
411 Lokvičići – Grad 437 Solin – Marusinac sv. Duje)
412 Lovreć – Bošnjakova gradina 438 Solin – Marusinac 459 Split – Dioklecijanova p. (Medulićeva 2)
413 Makarska – Sv. Petar 439 Solin – Porta Caesarea 460 Split – Dioklecijanova p. (Poljana
414 Marina – Drid – crkva Gospe od Sniga 440 Solin – Ul. dr. F. Tuđmana, k.č. 4937/1 kraljice Jelene 2)

712
 Splitsko-dalmatinska županija, HAG 13/2016

461 Split – Dioklecijanova p. (Rodrigova i Dominisova ul.) Redni broj: 389

462 Split – Domaldova ul. Lokalitet: Aržano – Maglića greb
463 Split – Iza Lože 3 Naselje: Aržano, Tijarica
464 Split – Komulovića put (k.č. 1927) Grad/općina: Cista Provo, Trilj
465 Split – Komulovića put (k.č. 1959) Pravni status: postupak u tijeku
466 Split – Manuška Poljana 11 Razdoblje: SV
467 Split – Marmontova ul. Vrsta radova: zaštitno iskopavanje
468 Split – Marmontova i Nigerova ul.
469 Split – Nigerova ul. U studenom i prosincu 2016. zaštitno je arheološki istra-
470 Split – Nodilova i Bosanska ul. žena lokacija „Maglića greb”, između mjesta Aržana i
471 Split – Obala hrvatskog narodnog preporoda 6 Tijarice, u sklopu proširenja i rekonstrukcije ŽC 6135 Cista
472 Split – Obala lazareta – Turistička palača Velika – Dobranje i LC 67097 Dobranje – Tijarica. Za
473 Split – Obala lazareta – Turistička palača arheološke radove bila je zadužena tvrtka Delmat Galiot
474 Split – Obala lazareta i Poljana kneza Trpimira d.o.o. Voditelj istraživanja bio je Slavko Galiot, dipl. arheo.,
475 Split – Sinjska ulica 4 a stručnu ekipu činili su arheolozi Sanda Vučičić i Dejan
476 Split – Solinska ul. Filipčić te studenti arheologije Josip Galiot i Josip Bazo.
477 Split – Solinska ul. i Ul. Domovinskog rata Istraživanje je financirala Županijska uprava za ceste Split.
478 Split – Sustipanski put
479 Split – Tončićeva ul. Radovima je obuhvaćen stećak koji se nalazi uz cestu
480 Split – Trg Republike 2 Tijarica – Aržano, s njezine desne strane (apsolutne koor-
481 Split – Ul. 141. brigade HV-a dinate: Y = 5659242.07, X = 4828466.96, Z = 668.28), a
482 Split – Ul. Domovinskog rata (k.č. 4555/2) po građevinskoj podjeli nalazi se uz stacionažu 5+129,61.
483 Split – Ul. Domovinskog rata (k.č. 5707/2) Prilikom arheološkog istraživanja razgrađen je ogradni zid
484 Split – Ul. kralja Tomislava 5 koji je flankirao grobnu gomilu, uz pomoć stroja na drugu
485 Split – Ul. M. Držića stranu lokalne ceste premješten je stećak, a nakon toga
486 Split – Žnjan je razgrađen i ostatak gomile sve do groba. Ogradni je zid
487 Stari Grad – k.č. 3140/2 jednom stranom bio prislonjen uz grobnu gomilu, a u dijelu
488 Stari Grad – k.č. 3200/4 i 3200/5 gdje je izlazio izvan nje zidan je s dvama licima. Iznad
489 Stari Grad – podmorje samoga groba kao podloga za stećak bilo je poslagano
490 Stari Grad – uvala Brizenica amorfno kamenje, u funkciji sprječavanja proklizavanja ili
491 Starogradsko polje urušavanja kamene konstrukcije pod težinom stećka.
492 Starogradsko polje – Maslinovik Grob su prekrivale četiri masivne poklopne ploče, koje
493 Starogradsko polje – Mirje su skinute, a ispod njih definiran je grob zidan kamenom,
494 Sutina – Mala pećina elipsoidnog oblika. Duže bočne strane groba načinjene
495 Škrip su u suhozidnoj tehnici od priklesanog kamena slaga-
496 Špilja Kopačina nog u dvama redovima. Uže bočne stijenke, ispod nogu
497 Špilja Turska peć i za uzglavnicu, napravljene su od tanje kamene amorfne
498 Trogir – Mornarska ulica ploče. Zapunu groba činila je zemlja i sitnije kamenje, a na
499 Trogir – Obrov 17 dubini do 0,20 m pronađen je recentan materijal: staklo,
500 Trogir – Put Dragulina najlon, aluminijska folija. Pronađeni mletački novčić suge-
501 Trogir – Ul. kardinala A. Stepinca rira da su grob, ponukani pričom o dukatima položenima
502 Velić uz junaka, možda oskvrnuli pljačkaši. Iako su kosti dobrim
503 Vis – luka dijelom bile ispremiješane, pronađene su u formi strukture
504 Vis – podmorje otoka
505 Vis – Viška uvala
506 Vis (Issa) – helenističko-rimska arhitektura
507 Vis (Issa) – rimske terme
508 Vrboska – Kaštilac
509 Živogošće – uvala Dole, Mirine

Položaj grobne cjeline prije istraživanja (foto: D. Filipčić)

713
 Hrvatski arheološki godišnjak 13/2016

pripadajuća gomila, kako bi se stećak mogao vratiti na sta-

bilnu podlogu.

Slavko Galiot

Summary

Rescue archaeological excavations at the site of Maglića

Grobnica nakon micanja poklopnica i dijela zapune (foto: D. Filipčić)
greb (the Maglić`s grave) were conducted in the course of
2016 within the framework of road widening. The site is
located between Aržano and Tijarica. The aim of the exca-
vations was to investigate and relocate the grave and the
grave construction with a mound and stećak. Within the
stone tomb, a dislocated burial without grave finds was
unearthed. A Venetian coin was found in the grave fill. A
probe excavation in the immediate vicinity of the grave has
not yielded finds, which suggests that it is a solitary stećak.
The tomb and the accompanying mound and stećak were
reconstructed in the vicinity. They can be dated to the
second half of the 14th century.

Redni broj: 390

Lokalitet: Čitluk – antički Aequum
Naselje: Čitluk
Grad/općina: Sinj
Pravni status: Z-4690
Razdoblje: A
Vrsta radova: geofizičko istraživanje

Godine 2016. geofizički je istražen prostor u Čitluku, na

kojem se nalazila rimska kolonija Colonia Claudia Aequum.
Poklopni kamen iznad nogu s urezanim znakovima i križem (foto: Istraživanja su se odvijala u suradnji Odsjeka za arheologiju
D. Filipčić) Filozofskog fakulteta u Zagrebu (Miro Vuković), Odsjeka za
arheologiju Sveučilišta u Ljubljani (Petra Basar) i Muzeja
kostura, s tim da je lubanja gotovo zdrobljena od težine Cetinske krajine (Anita Librenjak).
stećka. Prilikom pregledavanja kamenih ploča koje su pre-
krivale grob, na donjoj strani jedne ploče uočeno je više
ureza te križ u krugu, s jasno izraženim hastama. Nakon
istraživanja započela je razgradnja groba i grobne kon-
strukcije. Prilikom razgradnje grobne konstrukcije prona-
đena je jedna rimska fibula i ulomak tegule, izvan kontek-
sta ostatka grobne zapune. Na osnovi C-14 analize kostiju
pokojnika, može se zaključiti da je grob s pripadajućim
stećkom nastao polovinom 14. st.
Da bi se dobila potpuna slika okolnog terena, neposredno
uz grobnu gomilu istražene su četiri sonde, s ciljem dobi-
vanja arheološke situacije terena jugoistočno od stećka (s
druge strane proteže se lokalna cesta Tijarica – Aržano).
Prosječna dubina sondi bila je oko 0,50 m, a u profilu svih
sondi uočena je identična situacija uslojavanja u trima slo-
jevima različite debljine, što je uzrokovano padom terena.
Gornji je sloj humus, drugi je sloj smeđe boje i naslanjao se
na kameni živac, a živac je činio treći sloj. Ni u jednoj od
sondi nisu pronađeni arheološki nalazi.
Nakon zaštitnih istraživanja, a sukladno naputku konzerva-
tora, pripremljen je teren na novoj lokaciji na koju je trebalo
premjestiti grob i stećak. Djelatnici Hrvatskog restaurator-
skog zavoda u Splitu prije vraćanja restaurirali su i zašti- Mozaik zračnih fotografija snimljenih u različita doba godine koji pri-
tili stećak. Grob je rekonstruiran, kao i kameno postolje i kazuje jednak trag u vegetaciji (izradio: M. Vuković)

714
 Splitsko-dalmatinska županija, HAG 13/2016

Colonia Claudia Aequum (ili Aequitas) osnovana je u vri-

jeme cara Klaudija (1. st.) i smatra se posljednjom agrar-
nom veteranskom kolonijom na istočnoj jadranskoj obali
i okolnom području (Cambi 2002: 57; Suić 2003: 41, 63).
Grad je imao pravilan raster ulica, a forum je bio smje-
šten u središnjem dijelu, na sjecištu karda i dekumana
(Suić 2003: 213, Sl. 75). Odstupanje od kvadratnog
tlocrta (urbs quadrata) na istočnom dijelu uvjetovala je
prilagodba prirodnoj konfiguraciji terena (Suić 2003: 213).
Mjesto je, za koloniste iz okolnih područja, bilo urbano
središte s upravnim, religijskim i kulturnim sadržajima
(Cambi 2002: 57). Tijekom analize arhivirane dokumenta-
cije Muzeja Cetinske krajine za područje rimskoga grada
Aequuma, izdvojen je aerofotogrametrijski materijal sni-
mljen 2008. godine. Te zračne snimke upotrebljavane su
za orijentaciju i smještaj u prostor starih planova istraživa-
nja na području antičkoga grada.
Detaljnom analizom zračnih fotografija snimljenih 2008. i
drugih zračnih fotografija dostupnih na javnim portalima
(GoogleEarth, Arkod, Geoportal) utvrđeno je postoja- DRM područja rimskoga grada Aequuma; gore desno detalj elipso-
nje anomalije vidljive u vegetaciji neposredno uz istočna idne depresije (izradio: M. Vuković)
gradska vrata. Radi se o tragu u vegetaciji koji upućuje na
postojanje kružne strukture neposredno uz gradske zidine.
S obzirom na to da promjer te anomalije iznosi cca 50 m,
vrlo je izgledno da se radi o lokaciji na kojoj je nekada stajao
amfiteatar kolonije Aequum. Amfiteatri su, zbog velike
površine koju zauzimaju, često građeni izvan gradskih
zidina ili u periferiji rimskih naselja (Cambi 2002: 73 – 75).
Karakteristična su obilježja konstrukcije amfiteatara elipso-
idno borilište (arena) okruženo gledalištem (cavea), koje
je građeno u koncentrično uspinjućim prstenovima. Nakon
analize zračnih fotografija iz 2008., utvrđeno je da su one
pogodne i za izradu fotogrametrijskog 3D modela terena ili
DRM-a (Digital relief model). Izrađeni model terena topo-
grafski je koloriran kako bi se istaknuli prominentni dijelovi
reljefa. Takav je prikaz otkrio da se na mjestu na kojem su Niska zračna fotografija s naznačenim rubom elipsoidne depresije
primijećeni tragovi u vegetaciji nalazi elipsoidna depresija i geofizičkim mjerenjima konduktivnosti tla (izradili: P. Basar i M.
promjera cca 50 m, koja bi tlocrtno savršeno odgovarala Vuković)
rimskome amfiteatru.
Odsjek za arheologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu za premisom da bi se bilo kakva kamena struktura ispod
potrebe ovog istraživanja osigurao je geofizički aparat – zemlje trebala manifestirati kao manje konduktivno pod-
CMD, čija je primjena u arheologiji za sada na eksperimen- ručje u odnosu na okolno zemljište koje bi trebalo biti više
talnoj razini (Bonsall et. al. 2013). Aparatom se mjeri kon- konduktivno. Zbog toga je i kvadrant inicijalno postavljen
duktivnost tla i njezina magnetska susceptibilnost. Premda tako da obuhvati područje unutar elipsoidne strukture,
se za identificiranje podzemnih struktura za sada najboljom njezin rub i područje koje se nalazi izvan strukture, kako bi
pokazala georadarska metoda geofizičkog pretraživanja, u se dobila što jasnija slika.
ovom je slučaju upotrebljavan CMD jer je Fakultet ustupio Rezultati mjerenja konduktivnosti jasno su pokazali da
aparat bez naknade. Petra Basar, s Odsjeka za arheolo- postoji manje konduktivna polukružna struktura, koja se
giju Sveučilišta u Ljubljani, geofizički je snimila lokalitet i poklapa s tlocrtom elipsoidne strukture vidljive na zračnim
obradila podatke. Cilj istraživanja bio je potvrditi postojanje snimkama i na modelu terena. Nakon mjerenja, područje
elipsoidne strukture na rubu Aequuma. Nakon inicijalnog je snimljeno bespilotnom letjelicom marke DJI Phantom2,
određivanja realnih gabarita mjerenja, rubovi kvadranata što je omogućilo da se niske zračne fotografije preklope s
snimljeni su diferencijalnim GNSS uređajem, čime je osi- rezultatima geofizičkih mjerenja.
gurano da se snimljeni podaci mogu i georeferencirati. Rezultati istraživanja snažno upućuju na mogućnost da
Odabran je kvadrant veličine 40x30 m na južnom dijelu se baš na tome mjestu nalazi amfiteatar grada Aequuma.
elipsoidne strukture, vidljive na zračnim fotografijama, a na Položaj te elipsoidne strukture na samom rubu nekadaš-
tom je mjestu također vidljiv i najveći pad terena na digital- njega grada, njezin tlocrtan izgled i rezultati istraživanja
nom modelu reljefa. činjenice su koje govore u prilog toj tezi. Prilikom snimanja
S obzirom na ciljeve istraživanja, najinteresantniji aspekt i mjerenja na oranici u samom središtu elipsoidne strukture
geofizikalnih mjerenja CMD-om svakako su mjere kon- uočen je i veći broj ulomaka antičke građevne keramike,
duktivnosti tla. U ovom slučaju istraživanja su vođena ostataka žbuke i sitnijih komada kamena. Takvi ostaci

715
 Hrvatski arheološki godišnjak 13/2016

jasno upućuju na zidane strukture koje se očito nalaze
ispod površine, za čiju bi detekciju bilo najbolje mjerenje
područja georadarom. Premda mjerenja konduktivnosti
u sklopu ovog istraživanja upućuju na kružni objekt nalik
amfiteatru, potrebno je mnogo više detalja da bi se ned-
vojbeno moglo potvrditi da je riječ o rimskome amfiteatru.
Sustavna geofizička istraživanja s primjenom više metoda
osigurala bi točniju interpretaciju anomalija vidljivih na
rezultatima dobivenima s CMD uređaja. Opširnija geora-
darska mjerenja na ovome području znatno bi pridonijela
razumijevanju tlocrtne situacije tog potencijalnog objekta i
područja rasprostiranja rimskoga grada Aequuma.
Literatura
Bonsall et al. 2013 J. Bonsall, R. Fry, C. Gaffney, I. Armit, A.
Beck, V. Gaffney, Assessment of the CMD Mini-Explorer, a
New Low-frequency Multi-coil Electromagnetic Device, for
Archaeological Investigations, Archaeological Prospection,
20, 2013: 219 – 231.
Cambi 2002 N. Cambi, Antika, Zagreb, 2002.
Suić 2003 M. Suić, Antički grad na istočnom Jadranu, 2.
izmijenjeno i dopunjeno izdanje, Zagreb, 2003.
Miroslav Vuković
Petra Basar
Anita Librenjak
Summary
Redni broj: 391
Lokalitet: Dicmo
Naselje: Dicmo
Grad/općina: Dicmo
Pravni status: –
Razdoblje: –
Vrsta radova: arheološki nadzor
Od 11. listopada do 22. prosinca 2016. arheološki su nad-
zirani zemljani radovi prilikom rekonstrukcije državne ceste
DC 1 – prolaz kroz Dicmo, od građevinske stacionaže 0+290
do stacionaže 1+045. Radove je nadzirala tvrtka Delmar
Galiot d.o.o. Voditelj nadzora u prvom dijelu bio je Dean
Filipčić, mag. archeo., a potom Slavko Galiot, dipl. arheo.
Članovi stručne ekipe bili su Srđan Đuričić, mag. arheo.,
Barbara Talaja, uni. bacc. arheologije, Josip Galiot, uni.
bacc. arheo., i dokumentarist Josip Bazo.
Zona arheološkog nadzora nalazi se na trasi državne ceste
DC 1 (Split – G. P. Macelj) u mjestu Dicmu. Nadzor trase
započeo je od stacionaže 0+290 do stacionaže 1+045, tj.
od jugozapada prema sjeveroistoku. Praćen je strojni iskop
širine do 3 m i dubine od 0,30 do 0,50 m, koji je obavljen
za potrebe rekonstrukcije kolnika, izradu stajališta za javni
prijevoz, nogostupa te postavljanje uređaja za signalizaciju
i regulaciju prometa.
Ukupno je evidentirano deset stratigrafskih jedinica, od kojih
su četiri sloja, dok ostalih šest stratigrafskih jedinica pripada

A geophysical survey at the site of Čitluk near Sinj, the loca-

tion of Roman Colonia Claudia Aequum was conducted in
the course of 2016. A detailed analysis of the 2008 ortho-
graphic photos and other aerial photos available on public
web sites (GoogleEarth, Arkod, Geoportal) pointed to the
existence of anomalies visible in the vegetation next to the
east city gates. The marks revealed a circular feature of
50 m in diameter, taken as an indication of the location of an
amphitheatre. The results of the aerial photos analysis were
acceptable for further research, i.e. a photogrammetric 3D
terrain model or digital relief model. By using topographic
colouring, prominent parts of relief were highlighted in the
terrain model. The model revealed an ellipsoidal depres-
sion of 50 m in diameter. Its layout could correspond to
a Roman amphitheatre. The geophysical instrument CMD,
whose application in archaeology is still experimental, was Slojevi na trasi dionice (foto: D. Filipčić)
used in measuring conductivity and magnetic susceptibility
of the ground. A 40 x 30 m quadrant was placed so as to
include the area within the ellipsoidal feature, its edge and
an area outside, and get as clearer picture as possible. The
results of the measurements of conductivity showed that
there is a less conductive semi-circular feature that cor-
responds to the layout of the ellipsoidal feature in the aerial
photos and terrain model. The results of the investigation
undoubtedly suggest that this is the location of the amphi-
theatre of Aequum. During the investigation a number of
fragments of Roman ceramic building material, plaster and
stone were found on a plough land, in the centre of the
ellipsoidal feature. Large-scale georadar surveys of the
area could improve the understanding of the layout of the
structure and the territory of Aequum. Arheološke strukture na stacionaži 0+290,00 (foto: D. Filipčić)

716
 Splitsko-dalmatinska županija, HAG 13/2016

ostacima strukture grobova. Evidentirani slojevi nastali su

kao posljedica prirodnih procesa akumulacije i/ili erozije:
SJ 01 označava sloj humusa koji se pojavljuje na većem
dijelu zone nadzora, SJ 02 koji čini svjetložuta pjeskovita
zemlja bez nalaza i primjesa, a sloj SJ 03 evidentiran je na
pojedinim zonama arheološkog nadzora i sastavljen je od
svjetlosive pjeskovite zemlje s primjesama sitnog kamenja,
veličine od 5 do 10 cm, bez nalaza. Uz taj sloj veže se sloj
SJ 04, koji čini svjetlosmeđa pjeskovita zemlja, ispod koje
je matična vapnenačka stijena. Grobne strukture evidenti-
rane su na početku zemljanih iskopa, zbog čega je nadležna
konzervatorska služba zaustavila radove i propisala arhe-
ološka istraživanja od stacionaže 0+290,00 do stacionaže
0+360,00. Od stacionaže 0+360,00 pa do kraja trase nisu
uočeni arheološki slojevi, a evidentirani je materijal recentan.
Profil istočne terase ispod groblja, pogled s jugoistoka (foto: A.
Slavko Galiot Nađander)

Summary bi se prema konzistenciji i sastavu sloja moglo zaključiti da

From October to December 2016 archaeological supervi-
sion was carried out over the earthworks during the recon-
struction of the state road DC 1 – the route through Dicmo.
During the supervision, archaeological features were
recorded between the chainage 0+290,00 and 0+360,00.
Six graves with tombs were identified. There were no
archaeological finds on the rest of the route.
je nastao recentnim nasipavanjem kako bi se izniveliralo
područje za gradnju grobnica ili jednostavnom erozijom tla;
- geološka osnova sastavljena od crvenkastosmeđe praho-
vite gline i kamena živca.
Osim nekoliko ulomaka kućnog lijepa i ulomka prapovije-
sne keramike, nisu nađeni drugi pokretni i nepokretni arhe-
ološki nalazi.
Literatura

Alduk, Gjeldum, Gamulin 2005 I. Alduk, D. A. Gjeldum, A.

Redni broj: 392
Lokalitet: Dobrinče – crkva sv. Stipana
Naselje: Dobrinče
Grad/općina: Lovreć
Pravni status: –
Razdoblje: –
Vrsta radova: arheološki nadzor
U lipnju 2016. arheološki je nadzirano uređenje groblja u
mjestu Dobrinču jer se ono nalazi na prapovijesnoj brončano-
dobnoj gradini bez bedema. Voditeljica nadzora bila je Andreja
Nađander, dipl. arheo. i prof. pov., iz tvrtke Kaukal d.o.o.
Prije zemljanih radova za gradnju betonskog potpor-
nog zida, na području obuhvaćenom građevinskim
zahvatima (padina uz istočni rub groblja – k.č. 3548/61,
k.o. Medovdolac) nalazila se površina zarasla lokalnom
vegetacijom, recentan suhozid (dužine oko 20 m) i otpadni
materijal odbačen prilikom čišćenja groblja. Strojni iskop
započeo je na jugoistočnom rubu groblja, odnosno na
donjoj terasi pod grobljem i sastojao se od niveliranja donje
terase i suhozida za izradu potpornog betonskog zida.
Dužina cjelokupnog iskopa iznosila je 30-ak m, širine od 3
do 5 m, a dubina je varirala od 0,2 do 0,5 m.
Na lokalitetu je uočena sljedeća stratigrafija:
- površinski humusni sloj s većom količinom neobrađenoga
grubo lomljenog kamenja srednje veličine, organskim mate-
rijalom te većom količinom recentnog otpadnog materijala;
- rahao zemljani sloj sastavljen od izrazito rahle svjetlije
crvenkastosmeđe prahovite gline, unutar koje je uočena
veća količina grubo lomljenog srednjeg i većeg kamenja te
Gamulin, Konzervatorski elaborat o kulturnim dobrima na
području obuhvata Prostornog plana Općine Lovreć, 2005.
Andreja Nađander
Summary
Archaeological supervision of the earthworks during the
reconstruction of the graveyard in Dobrinče were conducted
in the course of June 2016. The graveyard is located on a
prehistoric hillfort with no rampart. The earthworks were
carried out on a slope located to the east of the grave-
yard. During the supervision, layers of recent rubble were
detected on the surface. The underlying layers resulted
from the erosion, and movable finds include several pieces
of daub and fragments of prehistoric pottery. There was no
need to implement additional protection measures.
Redni broj: 393
Lokalitet: Dolina rijeke Cetine
Naselje: –
Grad/općina: Trilj, Sinj
Pravni status: –
Razdoblje: P, A, SV
Vrsta radova: terenski pregled
Godine 2016. organizirana je druga faza sustavnoga teren-
skog pregleda doline rijeke Cetine, u kojem su sudjelovali
studenti Odsjeka za arheologiju Filozofskog fakulteta u

717
 Hrvatski arheološki godišnjak 13/2016
Zagrebu, pod vodstvom dr. sc. Helene Tomas, izvanredne
profesorice egejske arheologije i mikenske epigrafije spo-
menutog odjela. Sredstva za istraživanja u osigurali su
Sveučilište u Zagrebu i Institut za egejsku prapovijest u
Filadelfiji (SAD).
Početna pripremna sezona terenskog pregleda započela
je u listopadu 2015., a zatim se nastavila 2016. godine.
Institut za egejsku prapovijest (INSTAP) osigurao je većinu
sredstava za obje sezone istraživanja. Dodatna manja
financijska sredstva namijenjena rekognosciranju doline
izdvojio je Filozofski fakultet u Zagrebu. Glavni aspekt pro-
jekta sastoji se od sustavnog pregleda doline rijeke Cetine
tijekom pet sezona (2015. – 2019.). Međutim, zbog same
veličine, dolinu nije moguće pregledati u cjelini. Izdvojena
su dva područja s najvećom koncentracijom nalazišta
cetinske kulture do sada, a istraživanje jednog od njih pri-
marna je djelatnost u početnoj petogodišnjoj fazi projekta.
Uz to, projekt će vjerojatno uključivati iskopavanje jednog
ili više otkrivenih nalazišta.
Projekt slijedi standardizirane metode primijenjene u
sustavnom rekognosciranju. Timovi se sastoje od četiriju
do pet članova (šetača) i voditelja tima. Razmak između
svakog šetača iznosi 15 m. Šetači broje sve nalaze, ali
prikupljaju samo dijagnostički materijal. Nakon identifi-
kacije arheološkog lokaliteta, prostor se dijeli na mrežu
kvadrata, a nalazi se obrađuju u suradnji s regionalnim
muzejom. Pregledani traktovi, mreža kvadrata i svi nalazi
unose se u GIS bazu podataka. Godine 2016. organizi-
rana su dva tjedna istraživanja. Planirano je da se cjelovit
terenski pregled odvija tijekom četiri tjedna tijekom svake
od tri sljedeće godine (2017. – 2019.). Za tih pet sezona
(2015. – 2019.) odabrano je projektno područje s ukupnom
površinom od cca 20 km2; a 2015. i 2016. pregledano je
otprilike 5 km2.
Polja duž rijeke, na kojima se očekuje pronalazak nase-
lja, bit će stručno geološki pregledana kako bi se utvrdile
promjene aluvijalnih formacija. Budući da su osim nalaza
cetinske kulture poznati i drugi nalazi na tom području
(nalazišta iz paleolitika, neolitika, rimskog i srednjovje-
kovnog razdoblja), u istraživanja su uključeni arheolozi s
odgovarajućim stručnim znanjem za određena razdoblja.
U suradnji s drugim kolegama, bit će dobiven uvid u arhe-
ološku građu iz prethodnih istraživanja cetinske kulture,
Projektno područje i pregledani traktovi
718
Član tima na vrhu krivodolskog tumula
čiji se nalazi danas uglavnom čuvaju u muzejima u Splitu,
Sinju, Šibeniku, Sarajevu i nekoliko manjih regionalnih
muzeja. Svi pokretni nalazi prikupljeni prilikom terenskog
pregleda, nakon obrade, proučavanja i objavljivanja, bit
će biti pohranjeni u Muzej Cetinske krajine u Sinju, koji
je geografski najbliži područjima istraživanja. Djelatnici
muzeja već su pružili pomoć u obradi nalaza iz sezona
2015. – 2016. godine.
Opća topografija područja, posebno arhitektonski ostaci i
cestovne mreže, dodatno se proučavaju uz pomoć austro-
ugarskih karata, nastalih krajem 19. st., koje su dostupne u
digitalnom obliku (www.mapire.eu) te karata državne geo-
detske uprave (https://geoportal.dgu.hr/) i informacijskog
sustava prostornog uređenja (https://ispu.mgipu.hr), uz
naglasak na digitaliziranu ortofoto snimku iz 1968., kada je
istraživano područje poljoprivredno eksploatirano u znatno
većem razmjeru nego danas, tako da su na tim kartama
jasnije vidljivi neki elementi, dok su na sadašnjim kartama
uglavnom prekriveni vegetacijom. Starije karte posebno
su korisne za područje koje sada prekriva drugo najveće
umjetno jezero u Hrvatskoj, nastalo 1958. prilikom gradnje
brane za hidroelektranu Peruća.
Rezultati terenskog pregleda 2016. g.
U lipnju i rujnu 2016. dva tjedna istraživana je dolina Cetine.
Ukupno osam članova terenske ekipe bilo je podijeljeno u
dva tima. Tijekom dva tjedna istraživanja pregledana su
353 trakta. Ako se doda još 308 traktova odrađenih 2015.,
dobiva se ukupno pregledan 661 trakt. Unatoč velikom
broju pregledanih traktova, visoka koncentracija nalaza
otkrivena je samo u nekima od njih, većinom u onima na
južnom dijelu područja istraživanja, tj. na poljima uz rijeku
Cetinu. Na sjevernim dijelovima područja istraživanja
nisu primijećeni nikakvi pokretni nalazi, no na tom čita-
vom području primjećuje se velika koncentracija kamenih
gomila, od kojih su većina bili kameni tumuli, koji su služili
kao mjesta ukopa (mnogo ih je istraženo i iskopavano tije-
kom prošlog stoljeća, no mnogi su i opljačkani).
Većina nalaza prikupljenih u poljima uz rijeku (južni dio
istraživačkog područja) čine nalazi keramike i crepova,
uglavnom iz rimskog i srednjovjekovnog razdoblja. Trakt
AT002 bio je u tom pogledu najbogatiji, a osim toga pro-
nađene su i brojne tesserae te komadi žbuke. Nalazi su
interpretirani kao ostaci rimske rustične vile. Drugi trakt
s drugom najvećom gustoćom nalaza jest AT113, špilja
bogata nalazima iz željeznog doba te nalazima rimske i
 Splitsko-dalmatinska županija, HAG 13/2016
3D model krivodolskog tumula, izrađen na temelju zračnih snimki
srednjovjekovne keramike, kao i životinjskih kostiju. U njoj
su pronađeni i velik komad troske te željezni nož.
Kamena arhitektura i druge značajke povijesnih razdoblja
na tom prostoru uglavnom pripadaju otomanskom peri-
odu (npr. vodenice/mlinice uz rijeku Cetinu). Osim toga, u
jednom traktu odmah uz rijeku (AT021) evidentirane su i
ruševine turske kule. U polju nedaleko od kule pronađen
je ulomak turske lule, kao i kamene ploče koje su ležale u
polju, no njihova izvorna namjena nije mogla biti utvrđena.
Što se tiče ostataka kamene arhitekture iz prapovijesti,
riječ je gotovo isključivo o kamenim gomilama i gradinama
koje se mogu primijetiti u krajoliku, a koje obično imaju kon-
tinuitet uporabe tijekom mnogih razdoblja. Većina kamenih
gomila iskopana je ili opljačkana sredinom prošlog stoljeća.
U potonjem slučaju još se uvijek mogu vidjeti vodoravne
kamene ploče, koje su nekad pokrivale grobove, a prilikom
pljačkanja ostavljane su na vrhu gomila.
Tijekom istraživanja 2015. i 2016. ustanovljena su četiri
arheološka lokaliteta.
Lokalitet 001 (Trakt AT002) – rimska villa rustica
Na početku istraživanja, u listopadu 2015. na oranici u bli-
zini same rijeke primijećen je iznenađujuće velik broj ulo-
maka rimske keramike, crepova, bijelih tesera i komada
žbuke. Nakon savjetovanja s kolegama iz sinjskog muzeja,
potvrđena je sumnja da se radi o ostacima rimske rustične
vile. Taj dio doline bogat je rimskim nalazima. Otprilike
5 km sjevernije, s druge strane rijeke kod sela Čitluka,
nalaze se slabo očuvani ostaci nekad rimskoga grada Ekva
(Aequum). Grad je osnovan u 1. st. kao rimska agrarna
kolonija, a naselili su je uglavnom veterani 7. legije (Legio
VII Claudia Pia Fidelis) u vrijeme cara Klaudija (41. – 45. g.),
koji daje poticaj za uspostavu toga grada (punog imena
colonia Claudia Aequum), a ujedno je to bila jedina kolonija
u unutrašnjosti provincije Dalmacije. Aequum je bio planski
građen grad od 32 ha, opasan zidinama (400x330 m), s
klasičnim obilježjima antičkog urbanizma (urbs quadrata).
Aequum je zapravo bio središte šireg područja u kojem
su živjeli kolonisti, pa nije čudno što je u njegovoj blizini
pronađena villa rustica neke dobrostojeće rimske osobe (ili
romaniziranog starosjedioca).
Lokalitet je od rijeke udaljen otprilike 80 m. Srećom, polje
je za vrijeme terenskog pregleda bilo obrađivano (oranica),
što je rezultiralo mnoštvom nalaza na relativno malenu
području (145 ulomaka keramike, 14 ulomaka crijepa/
tegulae, 87 tesera i komada žbuke). Od lokalnog je seljaka
719
također dobivena informacija o velikom broju rimskih
tegula koje su uklonjene s oranice tijekom čišćenja. Potkraj
te sezone istraživanja napravljena je mreža kvadrata,
nakon čega je uslijedilo intenzivno prikupljanje nalaza.
Prikupljena je još veća količina materijala, uključujući dvije
crne tessere, uz više od 100 bijelih tessera, koje su do tada
već prikupljene, a za koje je sasvim jasno da su pripadale
mozaiku rimske građevine. Postojanje zidne žbuke i moza-
ika upućuju na građevinu vrhunske kvalitete.
Lokalitet 002 (Trakt AT113) – špilja
Tijekom rekognosciranja krške visoravni iznad sela Rumina
u listopadu 2015., tim A uočio je špilju u klisuri urezanoj u
visoravan. Na veliko iznenađenje, špilja je bila mnogo veća
nego što se pretpostavljalo. Špilja se otvara u niz hodnika i
prostora koji završavaju velikim donjim prostorom otprilike
80 m od ulaza. Slaba vidljivost nije omogućila detaljan pre-
gled unutrašnjosti. Špilju naseljavaju brojni šišmiši, a pret-
hodno su je posjećivali (kako su izvijestili u najbližem selu)
speleolozi. Nisu utvrđeni nikakvi dokazi o iskopavanjima ili
pljački, međutim na hrpi istaknutih stijena ostavljene su male
nakupine keramike, koje bi posjetitelji očito mogli primijetiti.
Isti je slučaj bio i sa zahrđalim željeznim nožem ostavljenim
na stijeni blizu ulaza. Vjerojatno je riječ o nalazima koje su
zatekli speleolozi tijekom prijašnjih boravaka u špilji.
Tim A proveo je oko 40 minuta unutar špilje i gotovo u
svakoj pukotini ili na zemlji između stijena, prilikom čega
je uočeno keramičko posuđe pomiješano sa životinjskim
kostima. Prikupljeno je više od 100 ulomaka keramike iz
raznih razdoblja (od kojih je jedna trećina bila dijagno-
stička) i jedna vrećica kostiju. Nakon obrade, u sinjskom je
muzeju potvrđeno da se keramika uglavnom može datirati
u željezno doba (faktura je slična delmatskoj keramici s tog
područja), no postoje i ulomci koji se mogu datirati u rimski
i srednjovjekovni period. Tipološki gledano, željezni nož
također pripada željeznom dobu, ali to će se moći potvr-
diti tek kad se predmet očisti i konzervira. Pronađen je i
velik komad troske i interesantan malen probijen predmet u
obliku ptice (moguće amulet). Špilju je ponovno pregledao
i fotografirao tim B.
Cilj je istražiti povijest te špilje i kontaktirati sa speleolozima
koji su je istraživali. Slojevi koji pripadaju starijim razdo-
bljima (brončano doba i barem neolitik) mogli bi ležati ispod
mlađih slojeva (željezno doba, rimsko i srednjovjekovno
razdoblje). Činjenica da su neka naselja cetinske kulture
otkrivena u špiljama, čini tu špilju mogućim predmetom
budućeg istraživanja u sklopu projekta CeVaS. Za sezonu
2017. planiran je detaljniji pregled špilje i moguće probno
iskopavanje. Valja napomenuti da položaj špilje u klisuri
koja se otvara u dolinu Cetine ima odlične obrambene i
vizualne značajke. Rijeka Cetina jesno se vidi iz špilje, koja
je ujedno i dobro zaštićena zbog otežanog pristupa, pa je
to čini vrlo atraktivnom pozicijom u strateškom smislu. Čak
i ako se budućim iskopavanjima ne dokaže prisutnost sta-
rijih prapovijesnih nalaza, nalazi željeznog doba, rimskog
i srednjovjekovnog razdoblja ipak čine tu špilju privlačnim
arheološkim izazovom.
Lokalitet 003 – kamena gomila (tumul) kod Krivodola
Lokalitet se nalazi izvan određenih granica projektnog
područja, ali radi istraživanja gomile i područja oko gomile
 Hrvatski arheološki godišnjak 13/2016
Gustav I, tumul – opljačkani grob nalazi se na desnoj strani; s lijeve
strane i u pozadini (iza pomaknute grobne ploče opljačkanog groba)
nalaze se grobovi otkriveni prilikom ovogodišnjeg arheološkog
iskopavanja
razmišlja se o izmjeni granica područja istraživanja. Taj je
kameni tumul, čini se, trenutačno najveća kamena gomila/
tumul na cijelom cetinskom području, barem prema dosa-
dašnjim saznanjima. Građena je u potpunosti od nepravil-
nih komada kamena, uglavnom većih dimenzija (barem
na površini), promjera oko 25 m i visine oko 2 m. Gomila
nije opljačkana, iako su vidljiva tri neuspjela pokušaja isko-
pavanja na njezinim krajevima. Na sjevernom brdu iznad
gomile nalazi se velika gradina, a na njezinu je platou pri-
mijećen velik broj keramičkih ulomaka. Nekoliko kilometara
u smjeru zapada nalaze se još dvije kamene gomile, koje
su smještene vrlo blizu jedna druge. Gradina dosad nije
bila istraživana, a prema ulomcima keramike može se dati-
rati u željezno doba.
U listopadu 2015., a zatim i u lipnju 2016., gomile u
Krivodolu posjetili su dr. Marcel Burić i Miro Vuković, s
Odjela za arheologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu, radi
izrade logističkog plana za iskopavanje i snimanja zrač-
nih fotografija. Zbog iznimne veličine i masivnog kamenja
od kojeg je sagrađen tumul, njegovo bi iskopavanje bilo
zahtjevna zadaća, premda bi to bio vrlo privlačan projekt
jer tumul prethodno nije iskopavan ni uspješno opljačkan.
Lokalitet 004 – kamena gomila u Gusićima
U blizini krivodolskog tumula nađena su dva manja kamena
tumula, od kojih je jedan imao vidljive tragove pljačkanja
– grob je bio otkriven i ispražnjen, njegove su vertikalne
bočne ploče još bile in situ, dok je ploča koja je pokrivala
grob bila odbačena tik uz sam grob. Na drugom tumulu,
udaljenom svega 100 m od prvog spomenutog, pronađeni
su tragovi pokušaja pljačke – vidljiva je iskopana rupa,
ali srećom pljačkaši nisu pogodili mjesto groba (jer se ne
mogu vidjeti ploče), pa su odustali. Oba se tumula nalaze
oko 15 minuta hoda od zaseoka Gusića, zbog čega su
nazvani Gustav I i Gustav II.
U rujnu 2016. tim CeVaS odlučio je probno istražiti opljač-
kani kameni tumul Gustav I. Takva je odluka donesena
zbog dva razloga: 1) radi stjecanja određenog iskustva u
iskopavanju kamenih gomila i testiranja metodologije koja
će se primijeniti u iskopavanjima spomenutog neopljačka-
nog tumula; 2) da bi se vidjelo mogu li opljačkani tumuli
tog područja (a većina ih je opljačkana) pružiti bilo kakve
daljnje arheološke podatke koji mogu biti korisni. Probno
720
iskopavanje pokazalo se više nego opravdano, jer su otkri-
vena dva potpuno netaknuta groba.
U oba su groba pronađeni ljudski kosturni ostaci i zubi, koji
će biti poslati na radiokarbonsku analizu. Nažalost, nije bilo
nikakvih grobnih priloga, ali arhitektonski oblik grobova i
cijelog tumula sugeriraju na njegovu dataciju u rano/sred-
nje brončano doba, što djelom spada u razdoblje cetinske
kulture. U osnovi, tumul je poput ostalih cetinskih tumula
poznatih s tog područja.
Kamene gomile na području Rumina
Na sjevernom dijelu područja istraživanja, iznad sela
Rumina nalazi se krška visoravan gdje je prilikom teren-
skog pregleda u listopadu 2015. ustanovljeno više od 20
kamenih gomila. Kamena gomila ne mora nužno imati oblik
prapovijesnog ukopa, jer takva struktura može nastati i pri-
likom čišćenja poljoprivrednih zemljišta. Stoga se u bazi
podataka te strukture navode kao gomile (engl. cairns),
iako su neke od njih zasigurno služile kao grobovi u pra-
povijesti, što se može zaključiti iz vidljivih građevinskih
ostataka, to jest obrađenih grobnih ploča iz opljačkanih
grobova. Na nekoliko lokacija primijećena su udubljenja u
podlozi, ispunjena kamenim blokovima, a možda je riječ o
kamenolomima za kamene humke.
Čak je i preliminarno topografsko istraživanje gomila/tumula
otkrilo neke zanimljive obrasce. Prvo, obično se nalaze u
skupinama te su smješteni na padinama brda iznad doline,
kao da gledaju na nju. U tome se može prepoznati temeljna
ideja – gomile su uzdignute u krajoliku, a naselja su uz rijeku.
Može li takav prostorni odnos upućivati na odnos „svijeta
živih” sa „svijetom mrtvih”, u kojem mrtvi preci s povišenog
položaja iznad doline „čuvaju” nasljednike u dolini? Nakon
što se istraživanje završi i budu evidentirani svi tumuli, bit
će zanimljivo vidjeti postoji li taj prostorni odnos svugdje
u dolini Cetine. Drugi obrazac zbunjuje – oko tih tumula/
gomila nisu pronađeni nikakvi nalazi, čak ni fragmenti
keramike ili litike. To sasvim jasno govori da su mrtvi bili
prostorno udaljeni od živih i da u blizini gomila neće biti
otkriveno nikakvo naselje. Prostorno, mrtvi su smješteni na
brdima iznad doline, iako su vizualno, iz perspektive prapo-
vijesnog stanovnika u samoj dolini rijeke, bili dovoljno blizu.
U sklopu projekta CeVaS, godine 2016. organizirane su
dvije sezone terenskog istraživanja: lipanjska sezona
(tjedan dana) rekognosciranja i prikupljanja arheološkog
materijala te rujanska sezona (dva tjedna) za daljnje reko-
gnosciranje i probno iskopavanje kamenog tumula. Pritom
su pregledana ukupno 353 trakta, a ako se tome pribroje
i traktovi iz 2015., dolazi se do ukupnog broja od 661.
Organiziranje traktova u južnom istraživačkom području
bilo je puno lakše, zahvaljujući jasnim granicama u krajo-
liku (rijeka, ceste, polja). Međutim, područje je naseljeno,
a kuće i vrtovi ponekad su ograničavali hodanje. Na sje-
vernom području uopće nije bilo kuća, ali nedostatak pri-
rodnih granica otežao je istraživanje, stoga se istraživački
tim oslanjao na kompase i GPS kako bi se pravilno obliko-
vali traktovi. Ukupna vidljivost nije bila dobra ni na jednom
području. Južno područje bilo je uglavnom pokriveno
travom, a samo su oranice pružale dobru vidljivost. Dijelovi
sjevernog područja također su bili prekriveni travom, a osim
toga bilo je drveća i gustog trnovitoga grmlja i makije, zbog
 Splitsko-dalmatinska županija, HAG 13/2016
kojih su neki traktovi bili jednostavno neprohodni. Strme
padine klisure Rumin u sjevernom dijelu i naseljeni dijelovi
južnog područja također su bili neprohodni.
Rezultati terenskog pregleda 2015. i 2016. ukupno zado-
voljavaju. Otkrivena su četiri važna nalazišta, od kojih
su sva bila pogodna za iskopavanje (posebno lokalitet
004 – kamena gomila kod Gusića). Preliminarna ana-
liza materijala prikupljenog u pregledanim traktovima nije
potvrdila nalaze iz brončanog doba (većina nalaza pripada
željeznom dobu, rimskom i srednjovjekovnom razdoblju),
ali detaljnija analiza može promijeniti tu sliku.
Dva lokaliteta – Špilja Rumin i Krivodolski tumul – poten-
cijalna su mjesta gdje se može očekivati materijal iz bron-
čanog doba, čak i iz perioda cetinske kulture. Istraživanje
kamene gomile Gustav I ove godine nije dovršeno zbog
neočekivanog otkrića netaknutih grobova. Tumul je još
uvijek izdignut od razine tla pa je moguće da sadrži još gro-
bova. Drugi kameni tumul jednake veličine (Gustav II), koji
leži samo 100 m od Gustava I, zasigurno sadrži netaknute
grobove – pokušaj pljačkanja očito je bio neuspješan, pljač-
kaši jednostavno nisu pogodili pravo mjesto, stoga bi lokali-
tet trebalo što prije istražiti. Moguće je da će eventualni dalj-
nji grobovi u Gustavu I i Gustavu II sadržavati neke grobne
priloge koji će se moći dovesti u vezu s cetinskom kulturom,
a možda čak i one koji bi mogli rasvijetliti kontakte s Egejom.
Cetinska kultura i njezine veze s Egejom najzanimljiviji su
za ovaj projekt. No, kao što je slučaj s bilo kojim sustavnim
istraživanjem, u CeVaS projektu prikupljeno je i mnoštvo
drugih arheoloških podataka sa širokim kronološkim raspo-
nom. Nova nalazišta i uspostavljena koncentracija nalaza
stvorit će detaljnu kartu arheoloških resursa regije i postaviti
prioritete za buduća iskopavanja i istraživanja. Istraživanje
bi trebalo pružiti obilje podataka za proučavanje obrazaca
naselja, prostornih odnosa tumula i naselja, upotrebe
poljoprivrednih zemljišta i teritorijalne organizacije doline,
od prapovijesti do modernog doba itd. Kao i kod mnogih
drugih sličnih projekata, jedan je od ciljeva CeVaS-a i uklju-
čivanje etnološke komponente u istraživački rad.
Na kraju treba naglasiti da je lokalna zajednica bila vrlo
otvorena i uvelike je pomogla projektu. Jedan od ciljeva
ovog projekta jest jačanje lokalne svijesti o njihovoj bogatoj
prošlosti. Razne izložbe i medijske prezentacije povezane
s projektom usmjerit će veću pozornost javnosti na to arhe-
ološki i povijesno bogato područje.
dr. sc. Helena Tomas
Summary
The second phase of a five-year systematic field survey of
the Cetina River valley (2015-2019) was organised in the
course of 2016. Two areas with the highest concentration
of prehistoric Cetina culture pottery were detected. Apart
from Cetina culture sites, there are also other finds in this
territory (Palaeolithic, Neolithic, Roman and medieval sites).
Therefore, experts in other periods also took part in the survey.
In the 2016 survey, 353 tracts were surveyed. A high concen-
tration of finds was identified only in some of them, mostly in
the southern survey area, i.e. on the fields near the Cetina
River. No movable finds were detected in the north, but there
was a high concentration of stone mounds, of which most
721
were tumuli (many were investigated in the 20th century, but
some of them were looted). The results of the 2015 and 2016
surveys are satisfactory. Four significant sites were revealed,
all of which are susceptible to excavations (especially the site
004, a stone mound near Gusići). A preliminary analysis of
the finds has not revealed a single Bronze Age find (most of
them belong to the Iron Age, Roman and medieval periods).
Two sites – the Rumin Cave and Krivodol tumulus represent
potential locations for Bronze Age finds, even the Cetina
culture period. The 2016 excavation of the stone mound of
Gustav I was not completed due to an unexpected find of
intact graves. Another tumulus of the same size (Gustav II)
undoubtedly contains intact graves. It is possible that possi-
ble future finds of graves in Gustav I and Gustav II will contain
grave goods that belong to the Cetina culture and even those
that might enlighten the contacts with the Aegean.
Redni broj: 394
Lokalitet: Dugopolje – Podi
Naselje: Dugopolje
Grad/općina: Dugopolje
Pravni status: Z-6478
Razdoblje: A
Vrsta radova: arheološki nadzor
Od 23. do 30. studenog 2016. arheološki su nadzirani
zemljani radovi prilikom nadogradnje energetske i tele-
komunikacijske infrastrukture na k.č. 1914/149, 1914/32,
k.o. Dugopolje, na području zaštićenoga arheološko nala-
zišta – rimska cesta na predjelu Podi – zapad u Dugopolju.
Voditelj arheološkog nadzora bio je Dinko Tresić Pavičić,
dipl. arheo., iz tvrtke Kaducej d.o.o. iz Splita. Stručni arhe-
ološki nadzor obavili su Saša Denegri, dipl. arheo., i Silva
Kukoč, dipl. arheo, iz Konzervatorskog odjela u Splitu.
Financijska sredstva osigurao je HEP Elektrodalmacija Split.
Nakon uvida u situaciju na terenu, dana 23. studenog 2016.
utvrđeno je da je zemljanim radovima na k.č. 1914/149,
1914/32 obuhvaćena trasa rimske ceste, koja na zaravni Podi
pripada zajedničkoj trasi triju magistralnih cesta, čija je gradnja
Pogled na iskopani kanal i dio nasutog pristupnog puta za strojeve,
na trasi rimske ceste (foto: D. Tresić Pavičić)
 Hrvatski arheološki godišnjak 13/2016
Plan radova nadogradnje energetske mreže s ucrtanom trasom
rimske ceste (prema Gogala 2012) (podloga: geoportal.dgu.hr; izra-
dio: D. Tresić Pavičić)
započeta za vrijeme namjesnika Publija Kornelija Dolabele
(od 14. do 20. g.), koje su povezivale Salonu s unutrašnjim
dijelovima provincije Dalmacije. Zemljani radovi u studenom
2016. obuhvatili su strojno iskopavanje i djelomično proširenje
postojećeg kanala za energetske i telekomunikacijske kabele,
iskopanog 2004./2005. prilikom gradnje čvora Podi, kružnog
raskrižja na državnoj cesti D1, pokraj Dugopolja. Kanal širine
oko 1 m, dubine između 0,80 i 1 m, iskopan je uz jugozapadni
odsječak kružnog raskrižja, od čijeg je rubnika udaljen pri-
bližno 3 m. Uz južni rub kanala mjestimično je nasut iskopani
materijal kako bi se nivelirale blage neravnine u reljefu, čime
je zapravo napravljen put širine oko 6 m koji je strojevima
omogućio lakši pristup gradilištu. Kanal je nakon postavlja-
nja kabela zatrpan, najprije slojem pijeska debljine 0,20 m, a
potom i iskopanim materijalom koji se nalazio uz kanal.
Prilikom arheološkog nadzora utvrđeno je da su zemljani
radovi u studenome 2016. u maloj mjeri ugrozili ostatke
rimske ceste, jer su zapravo provedeni unutar zone radova
iz 2004./2005., kad je prvi put i iskopan kanal za energet-
ske i telekomunikacijske kabele te je uz njega djelomično
nasut put za pristup strojeva. Trasa rimske ceste tada je
devastirana gradnjom čvora Podi, kružnog raskrižja na
državnoj cesti D1, a širi je kulturni krajolik poslije devastiran
gradnjom poslovnih zona.
Literatura
Bojanovski 1974 I. Bojanovski, Dolabelin sistem cesta u
rimskoj provinciji Dalmaciji, Sarajevo, 1974.
Gogala 2012 M. Gogala, Izvješće o zaštitnim arheološkim
istraživanjima na trasi rimske ceste u Dugopolju u gospo-
darskoj zoni Podi – zapad, Split, 2012.
Dinko Tresić Pavičić
Summary
Archaeological supervision over the earthworks carried
out for the upgrading of underground electricity cables and
722
telecommunication lines on cadastral parcels nos. 1914/149
and 1914/32, the cadastral municipality of Dugopolje were
conducted in the course of November 2016. The works took
part within the area of the protected archaeological site - a
Roman road on Podi-zapad. The supervision has shown
that the earthworks do not pose a threat to the site because
they were mainly carried out within the area of the works
conducted in 2004/2005, when an aggregate layer for the
access road had been partly placed. The earthworks car-
ried out during the construction of the junction Podi on the
state road D1 demolished the route of a Roman road, and
a wider cultural landscape was later ruined by the construc-
tion of entrepreneurial zones.
Redni broj: 395
Lokalitet: Dugopolje – Podi – šest tumula
Naselje: Dugopolje
Grad/općina: Dugopolje
Pravni status: P-4019
Razdoblje: P
Vrsta radova: zaštitno iskopavanje
Od 15. do 29. rujna 2016. zaštitno je arheološki istraživano
područje preventivno zaštićenog arheološkog nalazišta
Podi – šest prapovijesnih tumula, nedaleko od Dugopolja.
Istraženo je 15 kameno-zemljanih ovalnih tvorevina vizu-
alno sličnih prapovijesnim tumulima te dva položaja na
kojima su zabilježene indikacije postojanja antičke ceste
(mogući kolotrazi). Voditeljica istraživanja bila je Jelena
Lapić, mag. arheo., iz tvrtke Geoarheo d.o.o.
Tijekom istraživanja materijalni nalazi u obliku ulomaka
prapovijesne keramike pronađeni su jedino u kontekstu
gomile 1. Međutim, s obzirom na to da su ulomci pronađeni
u humusnom sloju te zbog izostanka dokaza antropogenog
djelovanja u konstrukciji gomile, nije moguće sa sigurnošću
zaključiti da je u ovom slučaju riječ o prapovijesnoj gomili.
Prilikom istraživanja prethodno označene gomile 3 utvr-
đeno je da je riječ o navozu građevnog materijala kojim je
vjerojatno zatrpano postojeće prirodno udubljenje u terenu.
Zračna snimka geološke tvorevine označene kao gomila 1 (foto: J.
Goričanec)
 Splitsko-dalmatinska županija, HAG 13/2016

Nakon analize rezultata otkopa probnih rovova na preosta-
lih 11 kameno-zemljanih gomila, s obzirom na stratigraf-
ske odnose te izostanak dokaza antropogenog djelovanja
te arheoloških nalaza i tragova, zaključeno je da je riječ o
geološkim tvorevinama, dok su dvije gomile nastale prili-
kom uklanjanja kamena s tog područja za potrebe poljopri-
vrede te njegova odlaganja na hrpu.
Važno je naglasiti da je istraživano područje dio dugopolj-
ske krške zaravni kao stjenovite površine s kamenjarskim
travnjacima i degradiranom vegetacijom, dakle riječ je
o jednom tipičnom krškom krajoliku (Vrbanac 2013), tzv.
stožastom kršu (kegekarst) kao vapnenačkom krajoliku s
brojnim, blisko smještenim humcima (stožac, tzv. koničan
humak na krškom krajoliku), koji je prošaran zatvorenim
udolinama i uskim krškim dolinama. Vapnenac jače i brže
korodira ispod biljnoga pokrova, gdje ima više humusa, jer
se ondje, zbog biološkog procesa, stvara ugljikov dioksid
koji je aktivniji od ugljikova dioksida iz zraka. Prilikom ota-
panja vapnenca ostaje i nešto netopljivih mineralnih tvari,
u kojima prevladavaju oksidi metala (crvenica, tal. terra
rossa) (Vrbanac 2013). Navedeno je indikacija načina
nastajanja humaka koji su sondirani tijekom ovogodišnjeg
istraživanja te potvrda da je riječ isključivo o geološkim
tvorevinama.
Nakon istraživanja mogućih kolotraga kao indikacije posto-
janja antičke ceste, zaključeno je da (s obzirom na izosta-
nak drugih indikativnih nalaza na širem području te s obzi-
rom na rezultate sondiranja) nije riječ o kolotrazima. Na
stijenama koje se nalaze na tom području uočeni su slični,
višesmjerni tragovi. S obzirom na takve karakteristike sti-
Redni broj: 396
Lokalitet: Gardun (Tilurium)
Naselje: Gardun
Grad/općina: Trilj
Pravni status: Z-2315
Razdoblje: A
Vrsta radova: sustavno iskopavanje, konzervacija
U lipnju i srpnju 2016. održana je dvadeseta uzastop­na
sezona sustavnih arheoloških istraživanja u selu
Gardunu, na mjestu nekadašnjega rimskog vojnog logora
Tilurija. Istraživanja je organizirao Odsjek za arheologiju
Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Stručna vodi-
teljica istraživanja bila je red. prof. dr. sc. Mirjana Sanader,
a njezin zamjenik doc. dr. sc. Domagoj Tončinić. U istra-
živanju su sudjelovali i red. prof. dr. sc. Marina Milićević
Bradač, stručna suradnica dr. sc. Zrinka Šimić-Kanaet,
doc. dr. sc. Ina Miloglav, više asistentice dr. sc. Iva Kaić,
dr. sc. Vinka Bubić i dr. sc. Ana Pavlović, mag. archeo.,
Mirna Vukov i stručni suradnik Miroslav Vuković, mag.
archeo., s Odsjeka za arheologiju Filozofskog fakul-
teta Sveučilišta u Zagrebu, te studenti dodiplomskog i
diplomskog studija arheologije na istome odsjeku – Tina
Bertetić, Jelena Šekrst, Karla Ivak, Filip Medar, Mia Jurić,
Mirko Kežić, Sara Primc, Marija Ivandekić, Ivana Mlinarić,
Vesna Matić, Doris Šugar, Jakov Piškorić, Igor Rumiha,
Leona Valenta, Darija Dugandžić i Erika Trbojević te stu-
dent Sveučilišta u Ankari Tuğcan Ündemir. Za iskopavanje
SJ 64

SJ 18
jena, vjerojatno je riječ o prirodnim strukturama, odnosno
oblicima nastalima zbog topljenja vapnenca zbog djelova-
nja kiša i ostalih atmosferilija. 13 SJ
66
SJ
89

Literatura

Bojanovski 1974 I. Bojanovski, Dolabelin sistem cesta u

12
rimskoj provinciji Dalmaciji, Centar za balkanološka ispiti- SJ 18
58
SJ SJ 67

vanja, Sarajevo, 1974.

SJ 11
Borzić, Jadrić 2007 I. Borzić, I. Jadrić, Novi prilozi arhe- 77 SJ 89

ološkoj topografiji dugopoljskog kraja. Archaeologia SJ

Adriatica, I, Zadar, 2007: 145 – 173. 10
0
01

SJ
Vrbanac 2013 B. Vrbanac, Pojmovnik fenomena krša
SJ 1

(Glossary of karstic phenomena), Nafta, 64 (1), Zagreb, SJ 98

2013: 64 – 76.

Jelena Lapić
11 SJ 98

SJ 97
5
SJ 9

Summary SJ 98

10
Rescue archaeological excavations at the site of Podi – six
SJ 79

prehistoric tumuli, not far away from Dugopolje, were con- SJ 98

ducted in the course of November 2016. The excavations
SJ 88

encompassed 15 oval structures built of stone and soil,

SJ 12

which resemble to prehistoric tumuli as well as two loca-

tions with the possible remains of wheel ruts that were
taken as an indication of a Roman road. The excavations
showed a lack of man-made features. The stone and soil
F G
mounds are the result of geological processes, rubble
dumping and agricultural land-clearing. The wheel ruts are Sonda D, rezultati istraživanja 2015. g. (izradili: I. Miloglav i M.
probably of natural origin. Vuković)

723
 Hrvatski arheološki godišnjak 13/2016
Sonda D, kvadrant F/11, SJ 95, ulomak arhitektonske plastike kao
spolij u zidu
su angažirana dva fizička radnika. Iskopavanje je bilo dio
programskog plana projekta Hrvatske zaklade za znanost
„Between the Danube and the Mediterranean. Exploring
the role of Roman military in the mobility of people and
goods in Croatia during the Roman Era”, a uz potporu
Ministarstva kulture, Splitsko-dalmatinske županije i
Grada Trilja.
Arheološka istraživanja Tilurija kontinuirano traju od 1997.
(Sanader 1998; 2000; 2001; 2002; 2003, 2009; Sanader,
Tončinić, Ožanić 2004; 2005; Sanader, Tončinić, Ožanić,
Miloglav 2006; Sanader, Tončinić, Demicheli, Miloglav
2007, 2008, 2009, 2010, 2011, 2012, 2013, 2014, 2015;
Sanader, Tončinić, Miloglav 2016; Sanader, Tončinić,
Buljević, Ivčević, Šeparović 2014).
Godine 2016. radovi su nastavljeni u sondi D (k.č. 2679,
2663, 2658/1, 2658/2, 2659/1, 2659/2, k.o. Košute),
odnosno na zemljištu koje je Grad Trilj otkupio za
potrebe arheološkog istraživanja. Nakon arheološkog
iskopavanja i geofizičkih istraživanja 2007. i 2009., bilo
je moguće, na razini teoretske pripreme daljnjeg istra-
živanja, pretpostaviti izvorni tlocrt i namjenu antičke
arhitekture, čiji su tragovi dokumentirani u sondi D. Oni
se s malim odstupanjima mogu uklopiti u idealnu rekon-
strukciju sklopa od šest vojničkih spavaonica (centuriae)
jedne legijske kohorte, koje su položene u smjeru sjever-
-jug. Takva se rekonstrukcija zasniva na komparativnoj
analizi antičke arhitekture, čiji su tragovi dokumentirani
u sondi D, tlocrtnom prikazu geofizičkih istraživanja na
sondi D, konfiguraciji terena, karakterističnim tlocrtima
rimskih legijskih logora te ostacima rimske arhitekture u
sondi A (Sanader, Tončinić, Demicheli, Miloglav 2008).
Ostaci arhitekture u sondi A također se tumače kao
niz od šest vojničkih spavaonica, koje su položene u
smjeru istok-zapad, i čine sklop spavaonica jedne legij-
ske kohorte (Sanader 2009; Sanader, Tončinić, Buljević,
Ivčević, Šeparović 2014). Za potrebe iskopavanja pod-
ručje sonde D obuhvaćeno je mrežom od 8x21 kvadra-
nata (A – H/1 – 21), dimenzija 5x5 m. Na osnovi opi-
sane analize, zaključeno je da je na navedenoj površini
moguće obuhvatiti dvije čitave centurije okrenute leđima
724
Sonda D, kvadrant G/11, SJ 97, ulomak arhitektonske plastike kao
spolij u zidu
jedna drugoj (kvadranti D – G/8 – 20). Tijekom istraži-
vanja 2010. – 2015. dokumentirani su zidovi i strukture
koji se uklapaju u pretpostavljeni tlocrt dviju centurija
i potvrđuju ga svojim položajem i dimenzijama, a isto-
dobno zidovi i strukture jasno upućuju na zaključak da su
u sondi D zastupljene još dvije faze (usporedi Sanader,
Tončinić, Miloglav 2015: slika 1). Drugoj fazi pripadaju
zidovi SJ 26, 27 i 46, koji negiraju zidove centurija SJ 3
i 19, iako istodobno sa zidom centurija SJ 17 zatvaraju
jedan objekt, koji ima otklon u odnosu na centurije.
Trećoj fazi u sondi D pripadaju suhozidi SJ 40 – 43, što
ponajprije potvrđuju suhozidi SJ 40 i 41, koji su sjeli na
zidove SJ 19 i 27, dakle na zidove prve i druge faze.
Za strukture koje tvore zidovi SJ 59 – 61 i 68, zajedno
s podnicom SJ 76, nadalje zidovi SJ 12 i 88, te zidovi
SJ 79 i 85, odnosno za strukture od kamena SJ 62 i 69,
teško je na ovom stupnju istraživanja zaključiti jesu li pri-
padali drugoj ili trećoj fazi arhitekture u sondi D. Uzrok je
tome nepotpun tlocrt te nemogućnosti da se navedene
stratigrafske jedinice povežu u jednu cjelinu sa zidovima
SJ 26, 27 i 46 ili sa suhozidima SJ 40 – 43.
Istraživanje je 2016. započelo uklanjanjem SJ 36, čime su
dokumentirani zidovi SJ 95 i 97, strukture od kamena SJ 77
i 101, te slojevi SJ 98 – 100 i 102. Zid SJ 95 nadovezuje
se na zapadni kraja zida SJ 79 i pruža se u smjeru sjever-
-jug. Pritom ulomak arhitektonske plastike, koji je pripisan
kamenoj strukturi SJ 77, pripada zidu SJ 95. Na sjevernom
kraju zida SJ 95 na njega se u smjeru istoka nadovezuje
zid SJ 97, u koji je ugrađen ulomak arhitektonske plastike.
Riječ je o obrađenoj kamenoj ploči s profiliranim rubom
poput natpisnog polja, ali bez sačuvanog natpisa. Zidovi
SJ 79, 95 i 97 tvore jednu istodobnu cjelinu, odnosno
objekt građen tehnikom suhozida i položen u smjeru istok-
-zapad. Sjeverno od navedenog objekta dokumentirana je
kamena struktura SJ 101, koja se može interpretirati kao
zid sa zapadnim i istočnim licem te ispunom od sitnijeg
kamena u sredini. Ni strukturom i dimenzijama, ni polo-
žajem i orijentacijom SJ 101 ne može se jasno povezati
s ostacima centurionskog stana, odnosno zidovima SJ 57
(sa stopom 67), 18 i 11, ali ni s objektom koji tvore zidovi
SJ 79, 95 i 97.
 Splitsko-dalmatinska županija, HAG 13/2016
Sonda D, kvadrant G/13, SJ 56, GAR 16, PN 529
U kvadrantu G/13 istraživanje je započelo uklanjanjem
humusa SJ 1. U istočnom dijelu kvadranta ispod SJ 1
dokumentiran je sloj nabacanog kamenja SJ 56, koji je
tijekom prijašnjih istraživanja dokumentiran i u kvadrantu
G/12. Nakon uklanjanja sloja nabacanog kamenja SJ 56,
koji se nalazio uz istočni profil kvadranta, pronađen je
ulomak s natpisom (GAR 16, PN 529). Sloj nabacanog
kamena SJ 56 najvjerojatnije čini kamenje upotreblja-
vano za gradnju suvremenog suhozida ili suvremene
nivelacije terena, a među nabacanim kamenjem nalaze
se i sekundarno upotrebljavani komadi obrađenog i kle-
sanog kamena iz rimskog razdoblja. Nakon uklanjanja
nabacanog kamena SJ 56, došlo se do SJ 36, a nakon
uklanjanja SJ 36 do dijela zida SJ 18, koji je orijentiran
u smjeru sjever-jug, i do nastavka zida SJ 64, koji je ori-
jentiran u smjeru istok-zapad. Oba su zida poznata iz pri-
jašnjih istraživanja, a uklapaju se u pretpostavljeni tlocrt
centurije, koja se od 2010. istražuje u sondi D, te se mogu
tumačiti kao istočni zid centurije (SJ 18), odnosno kao sje-
verni rub prvog kontubernija uz centurionski stan (SJ 64).
Literatura
Sanader 1998 M. Sanader, Tilurij – rimski vojni logor,
Prethodno izvješće s arheoloških istraživanja u 1997. i
1998., OA, 22, Zagreb, 1998: 243 – 255.
Sanader 2000 M. Sanader, Tilurij – rimski vojni logor,
Obavijesti HAD, 32, 1, Zagreb, 2000: 51 – 62.
Sanader 2001 M. Sanader, Tilurij – rimski vojni logor,
Prethodno izvješće o arheološkim istraživanjima u sezoni
2000., OA, 25, Zagreb, 2001: 183 – 194.
Sanader 2002 M. Sanader, Tilurij – arheološka istraživa-
nja u godini 2002., Obavijesti HAD, 34, 3, Zagreb, 2002:
87 – 97.
Sanader 2003 M. Sanader, Tilurium I., Istraživanja –
Forschungen 1997 – 2001, Zagreb, 2003.
Sanader 2009 M. Sanader, Mannschaftsbaracken mit
Strebepfeilern im Legionslager Tilurium, u: (ur. A. Morillo,
N. Hanel E Martin), LIMES XX Estudios sobre la frontera
romana/ Roman Frontier Studies, Madrid, 2009: 1509
– 1514.
725
Sanader, Tončinić, Ožanić 2004 M. Sanader, D. Tončinić,
I. Ožanić, Tilurij – arheološka istraživanja u 2004. godini,
OA, 28, Zagreb, 2004: 221 – 243.
Sanader, Tončinić, Ožanić 2005 M. Sanader, D. Tončinić,
I. Ožanić, Gardun (Tilurium), HAG, 1/2004, Zagreb, 2005:
219 – 221.
Sanader, Tončinić, Ožanić, Miloglav 2006 M. Sanader,
D. Tončinić, I. Ožanić, I. Miloglav, Gardun (Tilurium), HAG,
2/2005, Zagreb, 2006: 348 – 351.
Sanader, Tončinić, Demicheli, Miloglav 2007 M.
Sanader, D. Tončinić, D. Demicheli, I. Miloglav, Gardun
(Tilurium), HAG, 3/2006, Zagreb, 2007: 391 – 393.
Sanader, Tončinić, Demicheli, Miloglav 2008 M.
Sanader, D. Tončinić, D. Demicheli, I. Miloglav, Gardun
(Tilurium), HAG, 4/2007, Zagreb, 2008: 444 – 446.
Sanader, Tončinić, Demicheli, Miloglav 2009 M.
Sanader, D. Tončinić, D. Demicheli, I. Miloglav, Gardun
(Tilurium), HAG, 5/2008, Zagreb, 2009: 534 – 537.
Sanader, Tončinić, Demicheli, Miloglav 2010 M.
Sanader, D. Tončinić, D. Demicheli, I. Miloglav, Gardun
(Tilurium), HAG, 6/2009, Zagreb, 2010: 586 – 588.
Sanader, Tončinić, Demicheli, Miloglav 2011 M. Sanader,
D. Tončinić, D. Demicheli, I. Miloglav, Gardun (Tilurium),
HAG, 7/2010, Zagreb, 2011: 643 – 646.
Sanader, Tončinić, Demicheli, Miloglav 2012 M.
Sanader, D. Tončinić, D. Demicheli, I. Miloglav, Gardun
(Tilurium), HAG, 8/2011, Zagreb, 2012: 609 – 612.
Sanader, Tončinić, Demicheli, Miloglav 2013 M.
Sanader, D. Tončinić, D. Demicheli, I. Miloglav, Gardun
(Tilurium), HAG, 9/2012, Zagreb, 2013: 706 – 709.
Sanader, Tončinić, Demicheli, Miloglav 2014 M.
Sanader, D. Tončinić, D. Demicheli, I. Miloglav, Gardun
(Tilurium), HAG, 10/2013, Zagreb, 2014: 538 – 541.
Sanader, Tončinić, Demicheli, Miloglav 2015 M.
Sanader, D. Tončinić, D. Demicheli, I. Miloglav, Gardun
(Tilurium), HAG, 11/2014, Zagreb, 2015: 576 – 579.
Sanader, Tončinić, Miloglav 2016 M. Sanader, D.
Tončinić, I. Miloglav, Gardun (Tilurium), HAG, 12/2015,
Zagreb, 2016: 653 – 656.
Sanader, Tončinić, Buljević, Ivčević, Šeparović 2014 M.
Sanader, Z. Buljević, S. Ivčević i T. Šeparovićem, Tilurium,
III., Istraživanja 2002. – 2006. godine, Zagreb, 2014.
dr. sc. Mirjana Sanader
dr. sc. Domagoj Tončinić
dr. sc. Ina Miloglav
Summary
The 20th season of systematic archaeological excavations of
the Roman camp Tilurium in the village of Gardun took place
in June and July 2016. The excavations were resumed in
probe D (cadastral parcels nos. 2679, 2663, 2658/1, 2658/2,
2659/1, 2659/2, the cadastral municipality of Košute), on a land
that the City of Trilj had acquired for this purpose. Following
the archaeological excavations and geophysical survey
conducted in 2007 and 2009, it was possible to estimate a
layout and purpose of a Roman structure, whose traces were
recorded in probe D. Apart from minor deviations, they fit into
the ideal reconstruction of the complex with six north-south
oriented barracks (centuriae) of a legionary cohort.
 Hrvatski arheološki godišnjak 13/2016
Redni broj: 397
Lokalitet: Grohote – spojna cesta D112
Naselje: Grohote, Srednje Selo
Grad/općina: Šolta (otok Šolta)
Pravni status: –
Razdoblje: P, A, NV
Vrsta radova: sondažno iskopavanje
Od 18. veljače do 18. ožujka 2016. trajalo je sondažno
arheološko istraživanje u blizini Grohota, na dijelu planirane
spojne ceste D112, dionica: trajektna luka Rogač – Grohote
D111, od stacionaže 2+500 do stacionaže 2+700. Voditelj
istraživanja bio je Vedran Koprivnjak, dipl. arheo., dok je
zamjenica bila Martina Miletić, dipl. arheo., zaposlenici
tvrtke Contarini d.o.o. te četiri fizička radnika iz Rogača i
Grohota. Konzervatorski su nadzor obavili Silva Kukoč i
Saša Denegri iz Konzervatorskog odjela u Splitu.
Sondažno istraživanje na lokalitetu propisano je zbog
nalaza ulomaka antičke keramike i kamenih arhitektonskih
ulomaka na kamenim gomilama, koje se nalaze na samoj
trasi te uz planiranu prometnicu, dok se u samom selu
Grohotama nalazi kasnoantička bazilika.
Metodologija istraživanja uključila je strojni i ručni iskop
slojeva u arheološkim sondama te deponiranje iskopane
zemlje na trasi pokraj iskopanih sondi. Nakon iskopa, pro-
nađeni su slojevi očišćeni te dokumentirani u skladu s pra-
vilima struke. Strojno iskopavanje zemlje odvijalo se malim
bagerom gusjeničarom s ravnom žlicom.
Lokalitet se nalazi u unutrašnjosti Šolte, gotovo u samom
centru toga izduženog otoka, zapadno od mjesta Grohota
i jugoistočno od Srednjeg Sela. Čitavim otokom dominira
krški reljef s vapnenačkim stijenama, koje formiraju dva
paralelna grebena između kojih su se smjestila tri manja
krška polja ispunjena aluvijalnim nanosima i crvenicom,
dok su se na sjevernim rubovima tih polja razvila naselja
Donje Selo, Srednje Selo, Grohote i Gornje Selo. Tako se
i istraživani lokalitet nalazi na šumom i makijom obrasloj
blago položenoj zaravni neobrađenih polja koja pripadaju
Donjem, odnosno Srednjem polju, a dio je katastarske
općine Srednje Selo.
Na promatranoj dionici dužine 200 m postavljeno je šest
sondi. Položaj i veličina sondi prilagođeni su morfologiji
Sonda 6, živa stijena ispod humusa (foto: M. Miletić)
726
PN 001, čašica keramičke lule s ukrasom, 19. – 20. st. (foto: M.
Miletić)
terena, koji je ispresijecan brojnim suhozidima, a sve-
ukupna istražena površina iznosi 146,6 m2. Sonde 1 – 3
smještene su najbliže današnjoj prometnici koja povezuje
Grohote i Donje Selo, čineći glavnu prometnicu na otoku i
sve se nalaze u predjelu pokrivenom šumom. Sonde 4 – 6
smještene su na sjevernom dijelu promatrane dionice, na
kojem se nalaze neobrađene poljoprivredne površine obra-
sle visokom travom i manjim grmljem.
Vertikalna stratigrafija na lokalitetu pokazala se prilično jed-
nostavnom. Iznad žive stijene nalazi se samo jedan sloj,
kojeg čini zdravica i potvrđuje krške karakteristike tog kraja
(dokumentirana kao SJ 002), a koji se prema horizontal-
nom rasporedu na terenu može podijeliti u dva varijeteta.
Na dijelu pokrivenom šumom nalazi se sloj tamne crvene
masne glinaste zemlje s tragovima organskog truljenja
šumskog pokrova, rastresite u suhom stanju, koja je ozna-
čena kao SJ 001. Za razliku od toga šumskog humusnog
sloja, livadni je humus (SJ 003) nešto svjetlije nijanse i s
većim udjelom pijeska, premrežen mnogobrojnim korije-
njem i sitnim kamenjem, no zapravo se radi o istovrsnoj
crvenoj glinastoj zemlji. Oba su sloja na mjestima duboka
do 0,50 m, ali zbog karakteristika žive stijene, koja je vrlo
neravna, ta dubina izrazito varira, pogotovo jer neki dijelovi
živca strše iznad površine. Ni u jednoj sondi nisu evidenti-
rane arheološke strukture ni građevinski ili kulturni slojevi.
Sveukupno je na terenu pronađeno sedam vrećica s nala-
zima, od čega pet vrećica keramike te po jedna vrećica
građevnog materijala i stakla. Da su nalazi uistinu malo-
brojni još više ističe činjenica da se u navedenih pet vrećica
keramike nalazi tek tridesetak sitnijih ulomaka pretežito
trbuha, a rjeđe oboda ili ručki keramičkih posuda, koje se
prema izgledu i karakteristikama mogu datirati u prapovi-
jest, antiku, kasni srednji i novi vijek. Ti nalazi potječu iz
slojeva šumskog i livadnog humusa SJ 001 i 003. Valja
istaknuti i nalaz dijela keramičke lule, koji nije pronađen u
sondi, već u suhozidu sjeverno od sonde 6, a označen je
kao PN 001. Sastoji se od triju ulomaka čašice i dijela gre-
bena lule izrađene od narančaste gline s narančastocrve-
nim sjajnim premazom. Na čašici je vidljiv žigosan nepreki-
nut vegetabilan motiv palmeta, ispod kojeg je linija reljefnih
kuglastih izbočina, s gornje i donje strane omeđenih kosim
urezanim linijama. Lula je turskog tipa i može se datirati u
19. ili 20. st. Budući da je riječ o toliko maloj količini nalaza,
ne može se pretpostaviti postojanje elemenata arhitekture
 Splitsko-dalmatinska županija, HAG 13/2016
kojima bi pripadali ti nalazi. To je možda indikator činjenice
da su na tome mjestu i u starijim razdobljima postojala
polja, odnosno obradive površine.
Literatura
Koprivnjak 2015 V. Koprivnjak, Stručni izvještaj sa son-
dažnog arheološkog istraživanja na trasi spojne ceste
D112 od trajektne luke Rogač do spoja na D111 na otoku
Šolti; dionica između stacionaža 2+500 i 2+700, neobjav-
ljeno, 2015.
Vedran Koprivnjak
Summary
Probe archaeological excavations on a section of the
planned junction road D112, between the ferry port of
Rogač and Grohote D111 were carried out in the course
of 2016. On a 200 m long route, six probes were opened.
Their total surface area was 146.6 m2. No archaeological
features were found. The hummus layer contained small
quantities of prehistoric, Antiquity, late medieval and post-
medieval pottery shards.
Redni broj: 398
Lokalitet: Hrvace – Krtelj
Naselje: Hrvace
Grad/općina: Hrvace
Pravni status: –
Razdoblje: SV
Vrsta radova: probno iskopavanje
Dana 16. prosinca 2016. arheološki je nadziran iskop za
potrebe premještanja drvenog stupa niskonaponske mreže
u mjestu Hrvacima, na k.č. 4021/1, k.o. Hrvace (kuća
Bilić). Stup je postavljen na sam rub parcele, uz državnu
cestu D1. Parcela se nalazi unutar evidentiranog arheo-
loškog nalazišta Krtelj (kasnosrednjovjekovna nekropola).
Jednako tako, nadležni Konzervatorski odjel u Splitu
Stratigrafski odnosi vidljivi u profilu probne sonde (foto: T. Jerončić)
727
Sjeverni kut probne sonde s ostatkom ljudske lubanje (foto: T.
Jerončić)
propisao je probno arheološko istraživanje uz već postav-
ljen betonski stup, radi procjene eventualne devastacije
arheološkog nalazišta. Voditelj arheološkog istraživanja bio
je Tomislav Jerončić, dipl. arheo., a zamjenica voditelja Ida
Beg Jerončić, dipl. arheo. i pov. umjet., oboje zaposlenici
tvrtke Kaukal d.o.o.
Nakon uvida u zatečene odnose započelo je strojno isko-
pavanje sonde neposredno uz betonski stup za niskona-
ponsku mrežu. Probna sonda (dimenzija 1,1x1,6 m) pozi-
cionirana je uz sam kut parcele, naslanjajući se svojim
jugoistočnim kraćim rubom na ukop betonskog stupa,
razotkrivajući tako njegov širok temelj. Sam stup pri dnu
ima promjer otprilike 40 cm, dok mu je jama za temelj vjero-
jatno šira od 1,2 m. Relativna dubina temeljne jame trebala
bi iznositi 1,8 m u odnosu na hodnu površinu, registriranu
na 314,95 m n. v.
Ispod površinskog nasipanog sloja žućkaste prahovite,
vrlo rahle gline, pomiješane sa sitnim drobljenim i krupnijim
kamenjem debljine 30 – 35 cm, nalazi se žućkastosmeđi sloj
rastresitog rahlog pijeska, pjeskovite gline i sitnog kame-
nja. Taj sloj debljine i do 50 cm nalazi se izravno na pedo-
loškom sloju tupine registrirane na 314,04 m n. v. Prilikom
uređivanja profila sonde uočen je manji dio ukopa u tupinu,
u samom sjevernom kutu sonde. Zapuna je ukopa sivka-
stosmeđa, srednje drobljiva prahovita glina, s manjom kon-
centracijom sitnijeg kamenja. Radi se o samom rubu rake
u kojoj je nakon uklanjanja manje količine zapune uočena
stijenka lubanje pokojnika. Budući da je raka uočena u
samom kutu sonde te se vjerojatno širi prema sjeveru ili
prema istoku, nije ju bilo moguće pomnije istražiti. Raku i
njezinu zapunu vrlo je vjerojatno devastirao prijašnji iskop
vodovodne cijevi koji se pruža ispod i pokraj linije ograde
dvorišta. Prilikom pregledavanja profila sonde uočeno je
da neposredno uz sjeverozapadni rub jame temelja beton-
skog stupa nema nikakvih arheoloških tvorevina koje bi on
devastirao. Za detaljniju procjenu eventualne devastacije
 Hrvatski arheološki godišnjak 13/2016

grobova prouzročene ukopom temelja betonskog stupa

trebalo bi istražiti i preostali prostor oko stupa, što zbog
zatečenih prilika na samom lokalitetu nije moguće jer se
stup nalazi točno između dvaju recentnih infrastrukturnih
kanala, koji su devastirali desetak grobnih cjelina kasno-
srednjovjekovnoga groblja, a do tog je saznanja došao
dr. sc. A. Milošević prilikom sastavljanja arheološke topo-
grafije čitava cetinskog kraja.

Literatura

Milošević 1998 A. Milošević, Arheološka topografija

Cetine, Muzej hrvatskih arheoloških spomenika, Split,
1998.

Tomislav Jerončić

Summary

Probe archaeological excavations at the site of Krtelj (a late

medieval necropolis) were carried out in December 2016
with the aim of determining the devastation that occurred Sonda 1, pogled prema sjeveru, struktura zida SJ 7
during the replacement of damaged wooden electric-
ity poles in Hrvace. The investigation encompassed a
small rectangular area next to a new concrete pole and
revealed part of a human skull in a profile. The grave was
not destroyed by the works but by earlier earthworks on the
installation of two pipes.

Redni broj: 399

Lokalitet: Hvar – Ispred Arsenala (k.č. 4536, k.o. Hvar)
Naselje: Hvar
Grad/općina: Hvar
Pravni status: Z-6398
Razdoblje: A, SV, NV
Vrsta radova: zaštitno iskopavanje

Od 4. do 14. studenog 2016., tijekom deset radnih dana,

trajalo je zaštitno arheološko istraživanje ispred Arsenala
u Hvaru. Voditelj istraživanja bio je Nebojša Cingeli, dipl.
arheo., iz tvrtke Neir d.o.o., Split.

Tijekom arheoloških istraživanja otvorene su dvije sonde,

koje su razdvojene kanalizacijom nastalom 1969. godine.
Obje su sonde smještene u sjevernoj polovici ispred
Arsenala. Sonda 1 pravokutnog je oblika, postavljena u
smjeru sjever-jug, dimenzija 4x2 m. Položaj sonde odre-
đen je projektom obnove Arsenala (na ulazu je postav-
ljena betonska kada za sustav grijanja i hlađenja objekta).
Sonda 2 postavljena je zapadno od sonde 1, pravokutnog
je oblika, dimenzija 6x6 m. Cilj istraživanja u sondi 2 bio
je pronalazak arheološkog potencijala i obalnih zidnih
struktura.
Tijekom istraživanja definirano je 12 stratigrafskih jedinica.
Nakon podizanja kamenog popločenja SJ 2 i betonske
podloge SJ 3, na visini od +1,10 m n. v. na sjeveroistoč-
nom dijelu i +0,99 m n. v. na zapadnom dijelu, otkriven je
sloj građevne šute pomiješan s recentnim otpadom SJ 3
(sloj je najvjerojatnije nastao prilikom zatrpavanja sustava
Struktura obalnog zida SJ 13, od velikih komada klesanog kamena
povezanog crvenom glinovitom zemljom
kanalizacije SJ 5 2001. – 2002. godine). U središnjem dijelu
sonde, u smjeru istok-zapad, pronađena je struktura kanala
SJ 6. Kanal je širine 0,40 m i visine 0,40 m, a ispunjen je
muljem u kojem su pronađeni ostaci životinjskih kostiju. Taj
je kanal tijekom istraživanja unutar Arsenala 2015. definiran
kao SJ 62 i SJ 72. U istočnom profilu sonde 1 pronađena
je struktura praga Arsenala, koja se sastoji od većih pra-
vokutnih komada kamena povezanih crvenkastim vodone-
propusnim mortom. Prag je sa sjeverne strane povezan sa

728
 Splitsko-dalmatinska županija, HAG 13/2016

strukturom Arsenala SJ 1, visokom 0,4 m, koja se nalazi na

koti +0,4 m n. v. Ispred praga nalazi se sloj nasipa SJ 8, s
venecijanskim materijalom. Ispod sloja nasipa nalazi se sloj
s nepravilnim kamenjem. Na pojedinim komadima kamena
pronađeni su tragovi željeznih klanfi. Kamen nije bio pove-
zan u neku strukturu. Moguće je da je postavljen zbog
ojačavanja temelja arsenala. Ispod većih komada kamena
nalazi se sloj nasipa s manjim komadima kamena te se
ispod njega na koti –0,2 m n. v. pojavljuje crn sloj s kasno-
antičkim materijalom. U sondi 2, ispod kamenog popločenja
SJ 2 i betonske podloge SJ 3, u njezinu sjeverozapadnom
dijelu pronađena je struktura obalnog zida SJ 13. Struktura
se sastoji od velikih pravokutnih komada klesanog kamena
povezanog crvenom glinovitom zemljom. Na južnom dijelu
obalnog zida, u smjeru istok-zapad nalazi se malen ogradni
zid, također povezan s crvenom glinovitom zemljom. Zid
je otkriven u dužini od 2 m jer je s istočne strane presje-
čen kanalizacijom SJ 12, a uz arsenal kanalizacijom
SJ 5, a sa sjeverne se strane podvlači pod sjeverni profil.
Operativna obala nalazila se na koti +0,51 m n. v. Pokretni
arheološki materijal pronađen je u dvama slojevima, SJ 8
i SJ 11. Ulomci keramike pronađeni u sloju SJ 8 datirani
su u venecijansko doba, od 15. do 18. st. (tabla: ulomci 3
i 4). Velik broj ulomaka keramike pronađene u sloju SJ 10 Položaj sonde 1 i sonde 2 između kojih se nalaze instalacije
datira se u 4. i 5. st. Riječ je o malenim ulomcima studij-
skog materijala, koji se teško tipološki i kronološki odre- istočnomediteranskih radionica. Izdvojena su dva ulomka,
đuje. Ulomci su uglavnom podrijetlom iz sjevernoafričkih i rub tanjura i dno amfore (tabla: ulomci 1 i 2).

Nebojša Cingeli

Summary

Rescue archaeological excavation in front of the Arsenal

in Hvar was carried out in the course of 2016. Two probes
separated by sewer pipes were opened. In the eastern pro-
file of probe 1 (spot height +0.40 m) a treshold was identi-
fied. It consists of larger rectangular pieces of stone bound
by reddish waterresistant mortar. The treshold is supported
by wooden piles of 12 cm in diameter, which were driven
into a backfilled layer with stone, SU 10. In the NW part of
probe 2, a structure which belongs to a seawall, SU 13,
was unearthed. It was made of large rectangular blocks of
dressed stone bound by red clayish soil. In the 2015 exca-
vations of Mandrać, a north-south oriented wall, SU 7, was
identified in the central part of the probe 1. It is possible that
the wall SU 7 had been connected to the coast wall before
the sewer pipes were laid in 2002.

Redni broj: 400

Lokalitet: Hvar – k.č. 109 (kuća Sarjanović)
Naselje: Hvar
Grad/općina: Hvar
Pravni status: Z-5560 (kulturno-povijesna cjelina)
Razdoblje: A, SV, NV
Vrsta radova: zaštitno iskopavanje

U studenom i prosincu 2016. zaštitno je arheološki istra-

živana unutrašnjost stambene kuće na adresi Petra
Tabla s nalazima Hektorovića 2 u Hvaru (k.č. 109, k.o. Hvar). Ta su istraživanja

729
 Hrvatski arheološki godišnjak 13/2016

Pogled na mozaički pod iz starije faze gradnje (foto: E. Visković)

prethodila građevinskim statičkoj sanaciji i gradnji podrum-

skih prostorija. Stručna voditeljica istraživanja bila je
Ivana Protulipac, dipl. arheo., a nositelj projekta bila je JU
Agencija za upravljanje Starogradskim poljem. Radove je u
potpunosti financirao investitor (vlasnik objekta).

Smatra se da je današnja kuća izvorno pripadala gotič-

kom graditeljstvu, no tijekom vremena uslijedilo je nekoliko
temeljitih rekonstrukcija, koje su izmijenile njezin prvobitan
izgled. Otprilike polovicu prizemlja kuće zauzimao je bunar
zidan od grubo klesanog i lomljenog kamenja, obložen
smjesom gline i crvenice, čija je unutrašnjost bila naknadno
izlivena u betonu. U sjeveroistočnom kutu nalazila se
recentna cisterna, četvrtastog oblika. Pod je bio popločan
kamenim pločama, slojem nabijene tamne zemlje s inkluzi-
jama žbuke i sitnim kamenjem.
S obzirom na to da je istraživanje terena već bilo uvje- Sustav hipokausta iz mlađe faze gradnje (foto: E. Visković)
tovano prijašnjim gradnjama, kao i planiranim iskopom
podrumskih prostorija, određene su četiri istraživačke jedi- redovima. Zid je ožbukan, a potom oslikan freskama. Pod
nice, definirane na temelju stratigrafskih odnosa. Utvrđeno je bio prekriven jednostavnim, ali vrlo kvalitetno izvedenim
je postojanje antičkog stambenog objekta, koji je imao mozaikom. Taj se objekt očito širio izvan okvira današnje
nekoliko faza gradnje. kuće, osobito u smjeru istoka. Tijekom gradnje sustava
Starijoj fazi pripada gradnja sjevernog pročelja, odnosno hipokausta u mlađoj fazi, mozaički je pod prekriven. Stupići
zida građenog od četvrtastih kamenih blokova koji su, uz hipokausta položeni su na žbukanu podnicu, povrh koje se
oblinu uporabu vezivnog materijala, slagani u pravilnim nalazio tanak paljevinski sloj, čiji nastanak treba pripisati

730
 Splitsko-dalmatinska županija, HAG 13/2016
zagrijavanju prostorija, odnosno cirkulaciji vrućeg zraka i
taloženju dima. Prostor između stupića hipokausta ispunja-
vala je rahla tamnosiva zemlja, pomiješana s velikom količi-
nom ulomaka opeke (nastalih kao rezultat uništenja dijelova
hipokausta) i žbuke. Uz brojne ulomke keramike, željeza i
stakla, sadržavala je i brončani novac iz 4. st. (Licinije I.,
Konstancije II., Julijan II.). Pregradni zid, čiji je smjer defini-
ran tijekom prethodne faze, nadograđuje se kombinacijom
manjih lomljenaca i opeke, nakon čega je ožbukan. U isto je
vrijeme prežbukano sjeverno pročelje, čime su prekrivene
freske. Iznad hipokausta nastaje nova podnica s mozai-
kom, no i ona je bila prežbukana u sljedećoj fazi gradnje.
Prilikom uklanjanja recentne cisterne, koja je bila sagra-
đena u sjeveroistočnom dijelu kuće, uočen je sloj pjeskovite
zemlje, iznimno bogate kasnoantičkim materijalom. Osim
uobičajenih ulomaka keramike i stakla, sadržavao je veliku
količinu kasnoantičkog brončanog novca. Sudeći prema
iznimnom broju tesera i čestica žbuke koji su bili umiješani
Iskopna površina unutar kuće – fotomozaik (izrada: A. Devlahović,
I. Protulipac)
Iskopna površina unutar kuće – crtež
731
u zemlju, riječ je o sloju koji se treba vezati uz ostatke
mozaičkog poda iz mlađe faze, uništenog tijekom naknad-
nih gradnji. Područje između bunara, kasnoantičkog zida i
recent­ne cisterne ispunjavala je tamnosiva zemlja s inklu-
zijama žbuke i sitnog kamenja. Karakterizira je velika koli-
čina nalaza, ponajprije građevnog materijala i kasnoantičke
keramike, ali zastupljeni su i stakleni i metalni ukrasni te
uporabni predmeti. Iznimku čini jedan primjerak kovanice s
oznakom Pharos (druga polovica 4. st. pr. Kr.), kao i ulomak
brončane fibule tipa proto-Certosa (6. – 4. st. pr. Kr.).
Prilikom gradnje bunara uništen je mozaičan pod u zapad-
noj polovici kuće, kao i sustav hipokausta koji se nastavljao
i u tom dijelu. Tek je djelomično sačuvana žbukana pod-
nica, na čijoj su površini bili vidljivi otisci stupića hipokau-
sta. Iako se sjeverno pročelje nastavlja u punoj visini, nema
traga mozaiku iz starije faze. Kasnoantička podnica na tom
je dijelu legla izravno na sloj rahle smeđe zemlje, pomije-
šane s mnoštvom ulomaka grube prapovijesne keramike.
Tijekom istraživanja pronađeno je ukupno 140 komada bron-
čanog novca koji se, osim spomenute farske kovanice, datira
u kraj 3. i u 4. st. Nakon analize metodom izotopa ugljika
C-14, utvrđeno je da se mozaički pod iz starije faze može
datirati u sam kraj 1. st., a onaj iz mlađe faze u kraj 3. st.
Između 13. i 15. st. nastaju gradske zidine koje prekrivaju
južni dio mozaičkog poda iz starije faze. Kako bi se tlo nive-
liralo i stvorila baza za gradnju novog objekta, nasipa se
zemlja pomiješana s velikom količinom ostataka građevnog
materijala, keramike i životinjskih kostiju. Srednjovjekovna
kuća nastaje izravno iznad sjevernog pročelja, što je doka-
zalo da se tadašnji ortogonalni raster temeljio na kasnoan-
tičkoj matrici.
Literatura
Bonačić Mandinić 2007 M. Bonačić Mandinić, Rimski
carski novac, I, Split, 2007.
Bonačić Mandinić 2008 M. Bonačić Mandinić, Rimski
carski novac, II, Split, 2008.
Brunšmid 1998 J. Brunšmid, Natpisi i novac grčkih gra-
dova u Dalmaciji, prijevod izvornika s njemačkog jezika,
Split, 1998.
Duboković Nadalini 1987 N. Duboković Nadalini, Hvar
u XIII. stoljeću, Prilozi povijesti otoka Hvara, VIII/1, Hvar,
1987: 27 – 36.
Hayes 1972 J. W. Hayes, Late Roman Pottery, London,
1972.
Ilakovac 1968 B. Ilakovac, Keramika iz antičkog broda
potonulog kod Paklenih otoka, Diadora, 4, Zadar, 1968:
183 – 200.
Katić 2003 M. Katić, Kasnoantički grad na Jadranu – pri-
mjer grada Hvara, PPUD, 38, Split, 2000: 19 – 49.
Katić 2003 M. Katić, Nova razmatranja o kasnoantičkom
gradu na Jadranu, OA, 27, Zagreb, 2003: 523 – 528.
Peacock, Wiliams 1986 D. P. S. Peacock, D. F. Williams,
Amphorae and Roman economy – an introductory guide,
New York, 1986.
Petrić 1987 M. Petrić, Nekoliko podataka o hvarskim ško-
jima u 15. stoljeću, Prilozi povijesti otoka Hvara, VIII/1,
Hvar, 1987: 71 – 79.
Petrić 1975 N. Petrić, O gradu Hvaru u kasnoj antici,
PPUD, 20/1, Split, 1975: 5 – 30.
 Hrvatski arheološki godišnjak 13/2016

Petrić 1989 N. Petrić, Prilozi arheologiji kasnoantičkog

grada Hvara, PPUD, 28/1, Split, 1989: 5 – 23.
Tomasović, Katić 2003 M. Tomasović, M. Katić, Izvještaj
o zaštitnim arheološkim istraživanjima u palači Hektorović
1999. i 2003. godine, Konzervatorski odjel u Splitu, 2003.
Tudor 1995 A. Tudor, Ortogonalna ulična mreža sjevernog
dijela Hvara, Peristil, 38, Split 1995: 67 – 72.

Ivana Protulipac

Summary

Rescue archaeological excavations were carried out in a

house located at 2 Petra Hektorovića Street in Hvar in the
course of 2016. These excavations preceded the construc-
tion works and reconstruction of the basement. The investi-
gation revealed several construction phases of the building.
The north façade, i.e. masonry made of finely dressed stone
blocks and fresco painted, as well as a mosaic floor belong
to an early, end-of-the-first-century phase. The mosaic floor
was later overlaid by a hypocaust system. The masonry built
of small crushed stone and brick, and covered in plaster
was added to a partition wall, whose orientation was defined
during the previous phase. The north facade was also plas-
tered at the same time. The plaster covered the frescos as
well. By the end of the third century, a new mosaic floor was
laid over the hypocaust, but even it was plastered during the
next phase. The construction of a well marked a complete
destruction of the mosaic floor in the western part of the house
as well as the hypocaust system that continues in this part of
the house. New city walls were constructed between the 13th
and 15th centuries directly on the southern part of the mosaic
floor. In order to level the ground for the new structure, soil
intermixed with large quantities of rubble, pottery and animal
bones was backfilled. The medieval house was constructed
over the north facade, which proves that the orthogonal street
layout was based on the late Antiquity matrix.
Redni broj: 401
Lokalitet: Hvar – k.č. 461
Naselje: Hvar
Grad/općina: Hvar (otok Hvar)
Pravni status: Z-5560 (kulturno-povijesna cjelina)
Razdoblje: NV
Vrsta radova: zaštitno iskopavanje
Od 1. do 3. ožujka 2016. zaštitno je arheološki istraži-
vana k.č. 461 i k.č. zgr. 256, k.o. Hvar, zbog adaptacije
već postojeće stambene zgrade unutar kulturno-povijesne
cjeline grada Hvara. Voditeljica istraživanja bila je Andrea
Devlahović, dipl. arheo., kustosica Muzeja Staroga Grada,
uz sudjelovanje Marka Matkovića, kustosa pripravnika.
Financijska sredstva osigurao je investitor (vlasnik zemljišta)
na temelju ugovora sklopljenog s Muzejom Staroga Grada.
Konzervatorski nadzor obavili su Saša Denegri, dipl. arheo., i
Silva Kukoč, dipl. arheo., iz Konzervatorskog odjela u Splitu.
Predmetna lokacija nalazi se u staroj gradskoj jezgri
grada Hvara, oko 115 m južno od zgrade Arsenala, jedne
Položaj istraživanih čestica (podloga: dgu.hr; izradila: A. Devlahović)
Pokretni nalazi otkriveni u nasipnom sloju SJ 02 (foto: M. Matković)
od najvažnijih vojno-pomorskih zgrada na Sredozemlju.
Istraživane čestice zauzimaju površinu od cca 350 m2
i većim su dijelom izgrađene. Iskopno polje, veličine
2,5x1,5 m, postavljeno je sjeverno od postojeće zgrade.
Ispod humusnog sloja (SJ 01) uočen je nasipni sloj s broj-
nim ulomcima kuhinjske keramike (SJ 02). Prevladavali su
ulomci novovjekovne keramike, a materijal koji se datira od
prapovijesti pa sve do 20. st. kronološki je izmiješan. Taj je
nasip ležao iznad ostataka dvaju zidova (u sjeverozapad-
nom i istočnom dijelu istraživane površine), temeljenih na
osnovnoj stijeni (SJ 05). SZ zid (SJ 03) naslanja se na zid
već postojeće kuće i pruža se u smjeru sjever-jug, a istočni
zid (SJ 04) nešto je veći i pruža se u smjeru istok-zapad te
izlazi iz postojećeg nasipa. Zidovi su građeni od uglavnom
neobrađenih manjih kamenih blokova, vezanih žbukom.
Opsegom mala zaštitna istraživanja pokazala su da na tom
prostoru postoji samo veći sloj nasipavanja, koji pokazuje
kronološku izmiješanost materijala unutar cjelokupnog
istraženog volumena te ostaci dvaju zidova građenih od
uglavnom neobrađenih kamenih blokova vezanih žbukom
koje je, bez odgovarajućeg konteksta, teško datirati.
Drugim riječima, prethodnom su gradnjom uništeni mogući
intaktni arheološki slojevi.
Andrea Devlahović
Summary
Rescue archaeological excavations in Hvar were conducted
on cadastral parcels 461 and 256, the cadastral municipal-
ity of Hvar due to the restoration of a building located in

732
 Splitsko-dalmatinska županija, HAG 13/2016
the historic core. A backfilled layer found during the inves-
tigation shows a chronological mixture of finds. The exca-
vations also revealed small segments of two walls built of
undressed stone blocks bound with plaster. Without a con-
text, they cannot be dated. The investigation revealed only
the backfilled layer, which means that previous earthworks
probably destroyed possible intact archaeological layers.
Redni broj: 402
Lokalitet: Kaštel Novi i Kaštel Štafilić – fekalni kolektor
Naselje: Kaštel Novi i Kaštel Štafilić
Grad/općina: Kaštela
Pravni status: Z-3017 (Kaštel Novi), Z-3209 (Kaštel
Štafilić)
Razdoblje: NV
Vrsta radova: arheološki nadzor
Od 8. ožujka 2014. do 15. lipnja 2016. trajao je arheo-
loški nadzor zemljanih radova na području naselja Kaštela
Novog i Kaštela Štafilića, zbog gradnje, rekonstrukcije ili
sanacije fekalnih kolektora i priključka sekundarne mreže
(za kolektor F-0,21,3 Bratimska ulica u Kaštel Novom i
kolektore K-15.1 u Kaštel Štafiliću). Voditelj nadzora bio je
Stipe Pavlinović, zamjenjivala ga je Anita Penović, a foto-
grafsku i terensku dokumentaciju vodili su Ivica Pleština i
Nebojša Cingeli (dipl. arheolozi iz tvrtke Neir d.o.o., Split).
Financijska sredstva osigurao je Inekto d.o.o.
Trasa zemljanih radova unutar zaštićene povijesne jezgre
Kaštela Novog bila je u ulicama Obala kralja Tomislava,
Bratimska ulica, Ulica Milivoja Koludrovića, Ulica sv. Petra
od Kobljuka i Ulica Matice hrvatske, a unutar zaštićene povi-
jesne jezgre Kaštel Stafilića u Bilačkoj ulici. Iskopavanja
su započela na više lokacija, a prilikom nadzora pratila se
dinamika rada izvođača građevinskih radova.
Ukupna dužina trase iznosi 1869 m. Definirano je 15 stra-
tigrafskih jedinica i izdvojeno je pet nalaza keramike. Na
površini su definirani recentni slojevi, koji su se ponavljali na
mjestima nadzora: beton SJ 1, sloj asfaltnog puta i tampona
SJ 2 i sloj recentne šute SJ 3 s novijim instalacijama, do rela-
tivne dubine od 0,55 m. Ispod tih slojeva nalaze se ostaci
kamene kaldrme SJ 4. Na mjestima gdje je kaldrma pro-
bijena otpadnim jamama ili je uklonjena, javljaju se slojevi
starijih nasipa masnog sastava, tamnosive boje, pomiješani
Kameni prag u Bijačkoj ulici u Kaštel Štafiliću
733
Kamena kaldrma SJ 4 u Kaštel Štafiliću
s garom SJ 5, često na nivou podzemnih voda. Na mje-
stima gdje je relativna dubina prelazila 1 m pronađen je sloj
zemlje kompaktne konzistencije SJ 06, sive boje. Jedino je
u južnim dijelovima, tijekom nadzora uz more, pronađena
živa stijena. Arheološka terenska dokumentacija prilago-
đena je projektu i dinamici zemljanih radova. Metodologija
istraživanja bila je kombinirana, strojna i ručna.
U Kaštel Novom, na križanju Ulice Matice hrvatske i Obale
kralja Tomislava, na relativnoj dubini od 0,2 m, pronađen je
zid SJ 7. Struktura zida postavljena je u smjeru istok-zapad.
Na zid su temeljene kuće u prvom redu do mora. Zid ima dva
lica od klesanog kamena u redovima, a na kamenu su prona-
đeni tragovi martelina. Ispuna zida većim se dijelom sastoji od
neobrađenoga sitnog kamena povezanog vapnenim mortom.
Fuge su također ispunjene žbukom. Mort i žbuka pomiješani
su s crvenkastom zemljom. Najviša kota zida pronađena je u
zapadnom dijelu, na koti +0,62 m n. v., a zid je visok 0,65 m i
širok 0,4 m. U istočnom je dijelu presječen ukopom instalacija
te je bio pokriven slojem recentne šute SJ 3.
U sjevernom dijelu povijesne jezgre Kaštel Štafilića, u
Bijačkoj ulici, tijekom arheološkog nadzora na relativnoj
dubini od 0,6 m pronađeni su kamena kaldrma i sjeverna
vrata utvrde Kaštel Štafilića. Površina betonske ulice nalazi
se na koti od oko +2 m n. v. Ispod nje su slojevi nasipa te
ostaci kamene kaldrme SJ 4, pronađeni na koti +1,68 m
n. v. Kameno popločenje pada od sjevera prema jugu. Na
južnom dijelu kaldrme otkriven je kameni prag, vrata sje-
vernog ulaza utvrde Kaštel Štafilića. Kameni prag nalazi se
na koti +1,33 m n. v., a struktura njegove temeljne stope na
koti +0,24 m n. v. Također su pronađene strukture zidova
na kojima se nalaze današnje obiteljske kuće. Zidovi su
građeni od klesanog kamena u redovima, povezanog
vapnenim mortom crvenkaste boje.
Nebojša Cingeli
Summary
Archaeological supervision of the earthworks during the
construction, reconstruction or restoration of a sanitary
sewer collection system and secondary connections (for
F-0,21,3 Bratimska Street collector in Kaštel Novi and
K-15.1 collector in Kaštel Štafilić) in the territories of Kaštel
Novi and Kaštel Štafilić was carried out from March to June
2016. During the supervision 15 stratigraphic units were
 Hrvatski arheološki godišnjak 13/2016

defined, five fragments of pottery were singled out and

two immovable finds were unearthed. The latter includes
a wall (SU 7) at the crossroads of Matica hrvatska Street
and Coast of King Tomislav in Kaštel Novi, as well as stone
pavement and the north gate of the Kaštel Štafilić fortress.
The gate was located in Bijačka Street in the north of the
historic core of Kaštel Štafilić.

Redni broj: 403

Lokalitet: Kaštel Novi i Kaštel Štafilić – kanalizacijski
sustav Kaštela – Trogir
Naselje: Kaštel Novi, Kaštel Štafilić
Grad/općina: Kaštela
Pravni status: Z-3017 (Kaštel Novi), Z-3209 (Kaštel
Štafilić)
Razdoblje: SV, NV
Vrsta radova: arheološki nadzor
Kaštel Novi – Brce, istražena sonda
Godine 2016. arheološki su nadzirani zemljani radovi
u Kaštel Novom i Kaštel Štafiliću, u okviru projekta
Kanalizacijski sustav Kaštela – Trogir, podsustav Kaštela,
dodatna kanalizacijska mreža područja Kaštela, I. faza
(gravitacijski kolektori, tlačni cjevovodi i crpna stanica, II.
grupa). Arheološki nadzor odvijao se unutar svih zaštićenih
kulturno-povijesnih cjelina grada Kaštela. Voditelj nadzora
bio je Ivica Pleština, dipl. arheo., za tvrtku Neir d.o.o., Split.
Za konzervatorski nadzor bila je zadužena Marijeta Babin,
dipl. arheo., iz Konzervatorskog odjela u Trogiru.

Povijesna jezgra Kaštel Novog formirana je nasuprot utvr-

đenog ljetnikovca Pavla Antuna Ćipika s početka 16. st. To
je drugo utvrđeno naselje čuvene trogirske plemićke obitelji
formirano u današnjem Kaštelanskom zaljevu, a radi zaštite
posjeda od pljački Turaka i Vlaha na prijelazu iz srednjeg u
novi vijek. Kaštel Novi (Castel Cippico Nuovo), upravo kao i
netom prije sagrađeno utvrđeno naselje Kaštel Stari (Castel
Cippico Vecchio), opasan je bedemima te se u njega nase-
ljava stanovništvo srednjovjekovnih potkozjačkih naselja.
Naselje Kaštel Novi formirano je u obliku nepravilnog četve-
rokuta, s glavnom komunikacijskom osi koja u smjeru sje-
ver-jug spaja utvrđeni ljetnikovac Ćipikovih sa sjevernim
ulazom u naselje, a danas se taj kardo naziva Velika štrada.
Prilikom početka građevinskih radova na južnom kraju te

Kaštel Novi, tlocrt zida rive

ulice, a samo nekoliko metara sjeverno od utvrđenog ljet-

nikovca Ćipiko, pronađen je segment zida od masivnih
kamenih blokova s bunjasto oblikovanim prednjim licem.
Zid širok oko 1,40 m građen je s dvama licima u tehnici
suhozida. Malobrojni pokretni nalazi ulomaka keramičkog
posuđa sugeriraju dataciju zida u 16. st., odnosno mogu se
povezati s početkom gradnje naselja. Zid se pruža u smjeru
istok-zapad te se podvlači pod stube kuće na zapadu. S
Kaštel Novi, položaj sondi istočne strane devastiran je gradnjom recentnog zidanog

734
 Splitsko-dalmatinska županija, HAG 13/2016
kanala kanalizacije iz prve polovice 20. st., koji se pruža po
središnjoj osi ulice Velika štrada sve do glavnog trga Brce,
koji nastaje neposredno izvan utvrđenog naselja uz sjeverni
ulaz u njega. Budući da struktura recentnog kanala nije bila
pogodna za postavljanje nove kanalizacijske cijevi, kao
jedino rješenje ostalo je polaganje nove cijevi kanalizacij-
skog kolektora na mjestu pronađenog zida. Nakon izrade
konzervatorskog elaborata i projekta, struktura zida pažljivo
je razgrađena te je jedan kameni blok djelomično ispiljen,
a u nastalu šupljinu položena je nova kanalizacijska cijev.
Nakon postavljanja cijevi, ostatak zida složen je u prethodno
zatečeno stanje te je zaštićen geotekstilom i pijeskom.
Na samom kraju ulice Velika štrada, a pred ulazom na trg
Brce, otkriven je djelomično devastiran sjeverni bedem na
mjestu pretpostavljenog glavnog ulaza u naselje. Bedem
je devastiran prilikom gradnje spomenutog zidanog kanala
kanalizacije s početka 20. st. Upravo ta pozicija, već nepo-
vratno razorenog sjevernog bedema, iskorištena je za
polaganje cijevi nove kanalizacije. Arheološki su istraženi
neoštećeni dijelovi bedema istočno i zapadno od deva-
stiranog dijela. Bedem širine 0,70 m građen je od pravil-
nih vapnenačkih klesanaca s dvama licima te ispunom
od manjeg kamena i vapnenog morta. Utvrđeno je da se
bedem nastavlja pod susjednim kućama na istoku i zapadu,
što znači da su sjeverna pročelja kuća u toj liniji naselja
formirana nadogradnjom bedema. Arheološko istraživanje
također je pokazalo da je bedem temeljen relativno plitko
na kamenu živcu, što potvrđuje povijesni izvor, odnosno
dozvola trogirskog kneza za gradnju naselja, u kojoj se
navodi da se utvrđeno naselje gradi na morskim hridima.
Štoviše, građevinski iskopi kroz ulicu Velika štrada pokazali
su da se kamen živac, odnosno morska hrid, nalazi vrlo
plitko ispod hodne površine kroz čitavu dužinu ulice.
U povijesnoj jezgri Kaštel Štafilića tijekom arheološkog
nadzora građevinskih radova nisu pronađene arheološke
strukture ni artefakti. Uz župnu crkvu Uznesenja Blažene
Djevice Marije i javni park južno od crkve položene su
Kaštel Novi, lice zida rive
735
recentne instalacije iz 20. st., čijom je zamjenom uspostav-
ljen nov kanalizacijski cjevovod.
Ivica Pleština
Summary
Archaeological supervision of the earthworks for the con-
struction of the sewer system of Kaštela-Trogir, Kaštela
subsystem was carried out in the course of 2016. The his-
toric core of Kaštel Novi was formed opposite to the 16th
century fortified summer house of Pavao Antun Ćipiko. The
settlement was enclosed by city walls. It had an irregular rec-
tangular layout with a main north-south oriented street that
connected the Ćipiko summer house to the north city gate.
This cardo is called Velika štrada today. A segment of a wall
made of massive stone blocks with rustic pitched face was
unearthed in the southern part of the street and just a few
meters to the north of the Ćipiko summer house. Based on
a few pottery fragments the wall can be dated to the 16th
century, i.e. the time of the construction of the settlement.
The remains of the partly destroyed north city wall were
unearthed on the location of the assumed main settlement
gateway at the end of Velika štrada Steet and the entrance of
Brce Square. The destruction occurred during the construc-
tion of a sewer system at the beginning of the 20th century.
Redni broj: 404
Lokalitet: Kaštel Sućurac i Kaštel Stari, fekalni kolektor
Naselje: Kaštel Sućurac i Kaštel Stari
Grad/općina: Kaštela
Pravni status: Z-3247 (Kaštel Sućurac), Z-2903 (Kaštel
Stari)
Razdoblje: NV
Vrsta radova: arheološki nadzor
Od 8. travnja 2015. do 15. lipnja 2016. trajao je arheo-
loški nadzor zemljanih radova na području naselja Kaštel
Sućurac i Kaštel Stari, zbog zemljanih radova tijekom
gradnje, rekonstrukcije ili sanacije fekalnih kolektora i
priključka sekundarne mreže u Kaštelima na kolektore.
Radove je vodio Stipe Pavlinović, zamjenjivala ga je Anita
Penović, terensku dokumentaciju vodili su Ivica Pleština i
Nebojša Cingeli (dipl. arheolozi iz tvrtke Neir d.o.o., Split).
Financijska sredstva osigurala je tvrtka Vodoprivreda d.o.o.
Trasa zemljanih radova unutar i istočno od zaštićene povije-
sne jezgre Kaštel Sućurca nalazila se u Ulici kralja Tomislava,
Podvorje i Ulici žrtava rata. Reljefan oblik terena na kojem je
nastala najstarija jezgra današnjeg Kaštel Sućurca jesu dva
grebena, koja su se uzdizala nad obalom mora. Teren pada
prema jugu od najviše kote +2,70 m n. v. južno od grebena
do najniže +1,30 m n. v., koliko iznosi riva. Trasa zemljanih
radova unutar zaštićene povijesne jezgre Kaštel Starog bila
je u Ulici Koriolana Ćipika i dijelu ulice Obala kralja Tomislava.
Prilikom nadzora u Kaštel Sućurcu pratila se dinamika građe-
vinskih radova. Ukupna dužina trase iznosi 1869 m. Definirano
je 18 stratigrafskih jedinica. Na površini su definirani recentni
slojevi koji su se ponavljali na mjestima nadzora: sloj betona
 Hrvatski arheološki godišnjak 13/2016
Kaštel Sućurac, tlocrt trase zemljanog iskopa unutar i istočno od
povijesne jezgre s označenim obalnim zidom SJ 7
Kaštel Sućurac, gornja osnova i istočno lice kamenog obalnog zida
SJ 7
Kaštel Stari, kamena kaldrma i istočna vrata utvrde
SJ 1, sloj asfaltnog puta i tampona SJ 2 te sloj recentne šute
SJ 3 s novijim instalacijama, do relativne dubine 0,55 m.
Ispod tih slojeva nalaze se ostaci kamene kaldrme SJ 4. Na
mjestima gdje je kaldrma probijena otpadnim jamama ili je
uklonjena nalaze se slojevi starijih nasipa masnog sastava,
tamnosive boje pomiješani s garom SJ 5, često na nivou pod-
zemnih voda. Na mjestima gdje je relativna dubina prelazila
1 m pronađen je sloj zemlje kompaktne konzistencije SJ 06
sive boje. Jedino je u južnim dijelovima, tijekom nadzora uz
more, pronađena živa stijena. Kako je praćena dinamika rada
736
izvođača građevinskih radova, arheološka terenska doku-
mentacija također je prilagođena projektu i dinamici izvo-
đenja radova. Metodologija istraživanja bila je kombinirana,
strojna i ručna. Tijekom nadzora u ulici Podvorje pronađena
je struktura kamenog obalnog zida rive, SJ 7. Zid se pruža u
smjeru sjever-jug, s otklonom od 30º prema istoku. Otkriveno
je istočno lice zida u dužini od 5 m. Gornja osnova zida gra-
đena je od obrađenih pravokutnih kamenih ploča, s osnovom
koja pada od sjevera prema jugu. U sjevernom dijelu kota
osnove iznosi +0,85 m n. v., a u južnom otkrivenom dijelu
nalazi se na koti +0,79 m n. v. Lice zida građeno je od fino
klesanog kamena poredanog u redove, a ispuna većim dije-
lom od neobrađenoga sitnog kamena povezanog vapnenim
mortom. Mort i žbuka pomiješani su s crvenkastom zemljom.
Uz lice zida pronađen je morski žal.
U istočnom dijelu povijesne jezgre Kaštel Starog, u Ulici
Koriolana Ćipika 1, tijekom arheološkog nadzora na rela-
tivnoj dubini od 0,55 m pronađeni su kamena kaldrma i
istočna vrata utvrde Kaštel Starog. Na površini su definirani
recentni slojevi, koji su se ponavljali na mjestima nadzora:
sloj asfalta SJ 1 (na koti oko +1,76 m n. v.), sloj naboja
ispod asfalta SJ 2 i sloj recentne šute, rastresite sive zemlje
SJ 3 s novijim instalacijama, do relativne dubine od 0,55 m.
Ispod tih se slojeva nalaze ostaci kamene kaldrme, SJ 4
kameno nepravilno popločenje u zapadnom dijelu sonde.
SJ 5 je zid od pravilnih klesanaca smjera sjever-jug. Zid je
u sjevernom dijelu presječen starim instalacijama. SJ 6 je
struktura zida s temeljnom stopom, postavljenog u smjeru-
istok zapad, u jugoistočnom kutu sonde. Zid je povezan sa
zidom SJ 5 i SJ 7 – sloj tamne masne zemlje uz SJ 5 i SJ 6.
Lica zidova građena su od klesanog kamena poredanog
u redove. Ispuna zidova većim se dijelom sastoji do neo-
brađenoga sitnog kamena povezanog vapnenom mortom,
pomiješanim s crvenkastom zemljom.
Nebojša Cingeli
Summary
Archaeological supervision of the earthworks for the con-
struction of a sewage system in the territories of Kaštel
Sućurac and Kaštel Stari was carried out from April 2015 to
June 2016. A structure that belongs to a stone seawall (SU 7)
was unearthed in Podvorje Street in Kaštel Sućurac. The wall
runs on a north-south axis, with a 30º deviation to the east.
During the supervision in the eastern part of the historic core
of Kaštel Stari, stone pavement and the east city gate of the
Kaštel Stari fort were revealed at 1 Koriolan Ćipiko Street.
Redni broj: 405
Lokalitet: Kaštel Štafilić – k.č. 2069
Naselje: Kaštel Štafilić
Grad/općina: Kaštela
Pravni status: –
Razdoblje: A
Vrsta radova: arheološki nadzor
Od 9. do 11. svibnja 2016. arheološki je nadziran iskop
temelja za stambenu građevinu u Kaštel Štafiliću, na
 Splitsko-dalmatinska županija, HAG 13/2016
Sterilan sloj tupine
k.č. 2069, k.o. Kaštel Štafilić. Voditeljica nadzora bila je
Anita Penović, dipl. arheo. iz tvrtke Neir d.o.o., Split.
Tijekom pregledavanja okolnih parcela, ponajprije onih koje
se obrađuju, uočena je manja količina jako fragmentiranih
keramičkih nalaza, koji se mogu datirati u antiku. Ukupno
su definirane tri stratigrafske jedinice: sloj humusa SJ 1, sloj
tamnosmeđe zemlje bez pokretnih arheoloških nalaza SJ 2 i
sloj tupine sa sporadičnom pojavom matične stijene SJ 3. U
početku je bilo planirano da se naprave trakasti temelji kuće,
ali s obzirom na činjenicu da se sterilan sloj tupine nalazio
na većoj dubini od predviđene, iskopana je cjelokupna povr-
šina buduće građevine do sterilnog sloja tupine i matične
stijene. Prilikom strojnog iskopa nisu pronađene nepokretne
arheološke strukture, kao ni pokretni arheološki materijal.
Anita Penović
Summary
In the course of May 2016 archaeological supervision was
conducted during the earthworks for the construction of the
foundations of a building on cadastral foundations 2069, the
cadastral municipality of Kaštel Štafilić. The inspection of the
surrounding land plots revealed a small quantity of pottery that
can be dated to Antiquity. During the earthworks, no immova-
ble structures or movable archaeological finds were detected.
Redni broj: 406
Lokalitet: Kaštel Štafilić – k.č. 2070/1
Naselje: Kaštel Štafilić
Grad/općina: Kaštela
Pravni status: –
Razdoblje: NV
Vrsta radova: arheološki nadzor
Od 7. do 19. listopada 2016. arheološki je nadzirano isko-
pavanje temelja za stambenu građevinu u Kaštel Štafiliću,
na k.č. 2070/1, k.o. Kaštel Štafilić. Voditelj nadzora bio je
Ivica Pleština, dipl. arheo., iz tvrtke Temenos d.o.o., Split.
U neposrednoj blizini predmetne parcele nalaze se ostaci
Kaštela Kvarko. Trogirski plemić Ivan Quarco (Kvarko)
godine 1558. dobio je odobrenje da na položaju Bile
737
Strojni iskop za temelje buduće kuće
(zapadno od kaštela Lodi, Kaštel Štafilić) sagradi svoj
kaštel. Kaštel Kvarko prvi se put spominje 1588. u popisu
stanovništva i tada ima 17 stanovnika. Danas se na obali
mogu vidjeti ostaci zidova kaštela koji formiraju pravokutnik
dimenzija 14,8x18,5 m, položen u smjeru pružanja hridi, tj.
sjeveroistok-jugozapad. Istočni zid bio je položen na hrid, a
ostali su zidovi temeljeni u moru. Na temelju vidljivih ostataka
ne može se reći kojem je tipu utvrde pripadao. Povjesničar
Pavao Andreis piše da je dvorište (corativo) tog kaštela bilo
prostrano i da je ulaz branila jedna kula (torretta). Prilikom
pregledavanja okolnih parcela, ponajprije onih koje se obra-
đuju, uočena je manja količina jako fragmentiranih keramič-
kih nalaza, koji se mogu datirati u antiku.
Ukupno su definirane tri stratigrafske jedinice: sloj humusa
SJ 1, sloj tamnosmeđe zemlje bez pokretnih arheoloških
nalaza SJ 2 i sloj tupine sa sporadičnom pojavom matične
stijene SJ 3. Temelji kuće trebali su se izvesti kopanjem traka-
stih temelja, ali s obzirom na činjenicu da se sterilan sloj tupine
nalazio na dubini većoj od predviđene, iskopana je cjelokupna
površina buduće građevine do sterilnog sloja tupine i matične
stijene. Prilikom strojnog iskopa nisu pronađene nepokretne
arheološke strukture, kao ni pokretni arheološki materijal.
Ivica Pleština
Summary
In the course of October 2016 archaeological supervision
was conducted during the earthworks for the construc-
tion of the foundations of a building on cadastral parcel
no. 2070/1, the cadastral municipality of Kaštel Štafilić.
During the earthworks, no immovable structures or mov-
able archaeological finds were detected.
Redni broj: 407
Lokalitet: Kaštel Štafilić – Resnik – Sikuli
Naselje: Kaštel Štafilić
Grad/općina: Kaštela
Pravni status: Z-3761
Razdoblje: A
Vrsta radova: sustavno iskopavanje
U rujnu, listopadu i početkom studenog 2016. zaštitno
su arheološki istraženi antički Sikuli u Kaštel Štafiliću.
 Hrvatski arheološki godišnjak 13/2016
Istočni blok nakon istraživanja
Pronalazak pet manjih amfora
U istraživanjima su sudjelovali arheolozi Muzeja grada
Kaštela Ivanka Kamenjarin (voditeljica), Ivan Šuta, viši
kustos, Dijana Žaja, mag. archeo., pripravnica u Muzeju
grada Kaštela, te Ivana Klaić, mag. arheo., Dominik Žanić,
dokumentarist i Ante Jureškin, restaurator i fotograf. U
istraživanjima, koja su se odvijala uz potporu Ministarstva
kulture i Grada Kaštela, također je sudjelovalo 12 stude-
nata arheologije, povijesti i povijesti umjetnosti.
Ove je godine istražen prostor stambenog bloka u zapad-
nom dijelu naselja. Godine 2015. istraženi su gornji slo-
jevi u zapadnom dijelu bloka te je otkrivena slabo oču-
vana kasnoantička arhitektura. Ove godine nastavljeno
738
Kućno ognjište
je istraživanje starijeg helenističkog sloja te je definiran
zapadni rub insule i prostorija unutar bloka. U prostoriji
u kojoj je prošle godine pronađena u cijelosti sačuvana
kamenica za ulje (SJ 61), pronađen je dio pitosa (dolija) i
pet amfora, koje su sačuvane gotovo u cijelosti. Uz amfore
je pronađen i cjelovit sivi vrč s jednom ručkom, sivi skifos,
reljefna („megarska”) čaša i zdjela na nozi. Sav pronađeni
materijal bio je ispod sloja urušenja od imbreksa „lakon-
skog” tipa. Pronađeno je dobro očuvano kućno ognjište
od kamenih ploča posloženih u kvadratan oblik. Južno od
te prostorije pronađen je ulaz u drugu prostoriju, koja ima
izražen sloj gareži i tek manju količinu urušenih krovnih
kupa, što navodi na pretpostavku da nije bila natkrivena.
 Splitsko-dalmatinska županija, HAG 13/2016

Redni broj: 408

Lokalitet: Katuni – rimska cesta
Naselje: Katuni
Grad/općina: Šestanovac
Pravni status: –
Razdoblje: A, SV
Vrsta radova: arheološki nadzor, dokumentiranje

U prvoj polovini 2016. arheološki su nadzirani zemljani

radovi prilikom gradnje vjetroelektrana na prostoru Katuna
te su dokumentirani ostaci rimske vicinalne ceste sa spu-
rilama. Voditelj arheološkog nadzora i istraživanja bio je
Tomislav Jerončić, dipl. arheo., zamjenik Vedran Katavić,
prof. pov. i arheo., a u istraživanju su sudjelovali Ana Sunko
Katavić, dipl. arheo., tehničari/dokumentaristi Marin Kraljev,
dipl. oec., i Ante Radovčić. Nadležni konzervatori bili su
Katarina Cvitanić, dipl. arheo., i Ivan Alduk, dipl. arheo., iz
Konzervatorskog odjela u Imotskom. Investitor radova bila
je tvrtka Vjetroelektrana Katuni d.o.o.

Zbog gradnje vjetroelektrane, odnosno svih njezinih pri-

padajućih elemenata, što je uključivalo nasipavanje i isko-
Tlocrt lokaliteta s područjem istraživanja 2016. g. pavanje operativnih platoa s vjetroagregatima, gradnju
pristupnih puteva, iskop kanala za polaganje kabelskog
S istočne strane bloka nastavljeno je istraživanje ulice i
manjeg dijela bloka 1 u zapadnom dijelu naselja. Nakon
uklanjanja stabla oraha, definirani su temelji zidova iz
druge faze naselja i dijela arhitekture iz prve faze naselja.
Pronađeni ostaci ulice dobro su očuvani u južnom dijelu,
gdje je popločenje i ulaz u prostoriju s istočne strane
bloka 2.
Istražene su i dvije probne sonde dimenzija 4x2 m. Položaj
prve sonde bliži je morskoj obali, a odabran je zbog pret-
postavke da bi se ondje mogli pronaći ostaci poprečne
ulice, koja dosada nije pronađena u naselju. Sonda je
postavljena u smjeru druge poprečne ulice zapadno,
nekoliko metara južnije od otprije istraženog dijela, na
kojem je prije bio vinograd u vlasništvu obitelji Svilan, a
uz sjeverni rub parcele nalazi se izdužena gomila koja se
pruža približno u smjeru istok-zapad. Ondje nije pronađen
kulturni sloj, koji je vjerojatno uništen prilikom recentnih
krčenja. Slična je situacija i u drugoj sondi, koja je postav-
ljena istočnije, na liniji glavne ulice naselja u smjeru sje-
ver-jug. Ni ondje sloj nije sačuvan, što navodi na pretpo-
stavku da nije sačuvan kulturni sloj cijelog naselja južnije
od spomenute gomile.

Ivanka Kamenjarin

Summary

Systematic archaeological excavations of the Antiquity site

of Sikuli in Kaštel Štafilić were conducted in the course
of 2016. They represent a continuation of the systematic
excavations of a residential complex in the western part
of the settlement. The western edge of the complex was
defined, and a hearth was found in the room where a stone
container had been unearthed the last year. Five small
amphorae and a few grey vessels were found next to the
hearth. Two probes located south of the previous exca- Položaj lokaliteta i područje gradnje vjetroelektrane na ortofoto
vated area yielded no finds. podlozi

739
 Hrvatski arheološki godišnjak 13/2016
Raskrižje, južni i sjeverni krak (foto: T. Jerončić)
Raskrižje, sjeverni krak (foto: T. Jerončić)
razvoda i priključivanje na postojeću elektroenergetsku
mrežu, pojavila se potreba za stručnim arheološkim nad-
zorom tijekom pripremnih i zemljanih radova te gradnje
vjetroagregata i prilaznih putova u zoni izravnog i neizrav-
nog utjecaja, zbog uvijek prisutne mogućnosti pronalaska
dosada nepoznatih arheoloških lokaliteta, odnosno naila-
ska na nepoznate kulturne slojeve, koje je nemoguće uočiti
prilikom pregledavanja površine terena. Osim toga, unutar
šireg područja zahvaćenoga gradnjom vjetroelektrane, na
740
Srednjovjekovna kaldrma na istočnom kraku rimskog puta (foto: T.
Jerončić)
Spurila, detalj (foto: T. Jerončić)
k.č. 7429, k.o. Katuni, nalazi se i raskrižje rimske vicinalne
ceste, čiji se istočni krak pruža preko prostora koji je zahva-
ćen građevinskim radovima.
Na području Katuna nalaze se dva pravca rimskih vicinal-
nih cesta, koji presijecaju jedan drugi na visoravni Katuni
– Brdo, odnosno Katuni – Prpuša.
Sjeverni krak tog raskrižja pruža se sjeveroistočno preko
položaja Vlake, jugoistočno od zaseoka Gornjih Rubića i
istaknutog položaja Golo brdo, prema položaju Dražica,
 Splitsko-dalmatinska županija, HAG 13/2016
odnosno izvoru Pišćet, a vjerojatno i dalje. Spurile su doku-
mentirane i pozicionirane do otprilike 740 m od samog
raskrižja.
Južni se krak ceste od raskrižja pruža oko 150 m jugoza-
padno pokraj položaja Moči, da bi kod položaja Podimber
skrenuo prema jugu, odnosno jugoistoku. Nakon šezdese-
tak metara spuštanja između Podimbera i Bašićeve drage,
put skreće prema jugozapadu te ga je moguće pratiti još
četrdesetak metara do položaja ispod Podimbera, kojim
slijedi izohipsu na 376 m n. v. prema jugozapadu, odnosno
zapadu. Ondje nedostaju spurile jer je put na tom dijelu
bio građen s podzidom te nasipan zemljom i kamenjem.
Danas su podzidi ostali sačuvani samo u tragovima, dok je
glavnina konstrukcije ceste erodirala.
Istočni se krak te ceste od raskrižja krivudavo pruža prema
istoku, odnosno istoku-sjeveroistoku. Na otprilike 360 m
udaljenosti od raskrižja, trasa rimske ceste vjerojatno je
poslužila kao podloga za gradnju srednjovjekovnog kaldr-
manog puta, čiji su ostaci na tome mjestu još uvijek vidljivi.
Malo dalje prema istoku, rimsku cestu presijeca današ-
nja asfaltirana lokalna prometnica koja povezuje zaselke
Gornje Baliće i Baliće. Šezdesetak metara istočno od
asfaltne ceste uočeno je još nekoliko spurila. Pretpostavlja
se da se taj krak pruža dalje prema istoku, dakle prema
mreži puteva potrebnih za gradnju vjetroelektrane Katuni,
ali prilikom terenskog pregleda nisu uočene spurile i drugi
tragovi rimske ceste. Na tom dijelu visoke zaravni, na otpri-
like 414 m n. v., konfiguracija terena i struktura kamene
litice vjerojatno nisu omogućili stvaranje spurila, odnosno
njihova gradnja i trasiranje nisu bili potrebni.
Zapadni krak rimske ceste pruža se od raskrižja prema
zapadu te ga je moguće pratiti u duljini od otprilike 280 m
zapadno od raskrižja gdje ga presijeca lokalni kaldrmani
put. Nakon toga, rimska cesta blago skreće prema sjevero-
zapadu uzbrdo prema lokaciji gdje je uočeno još nekoliko
spurila, a onda vjerojatno skreće prema zapadu. Zapadnije
od tog položaja nisu uočene spurile.
Istodobno s dokumentiranjem rimske vicinalne ceste,
arheološki je nadzirana (siječanj – lipanj) gradnja vjetro-
elektrane Katuni. Planirana gradnja obuhvaćala je 12 vje-
troagregata te pripadajuću mrežu od 5 km putova koji ih
međusobno povezuju. Zapadno od Gornjih Mandušića,
odnosno sjeveroistočno od pristupnog puta između VA
11 i VA 10, uočen je kameni stolac napravljen od više blo-
kova obrađenog kamena (kameni su stolci u Hrvatskoj vrlo
rijetka zabilježena pojava, a ovaj je tek treći dokumentiran
Kameni stolac zapadno od zaseoka Gornjih Mandušića (foto: T.
Jerončić)
741
i zasad neobjavljen pronađeni kameni stolac na prostoru
današnje Hrvatske). Osim kamenog stolca, koji nije bio
ugrožen gradnjom vjetroelektrane, tijekom nadzora nisu
uočeni drugi arheološki nalazi jer se iskopavalo u nasipnim
ili geološkim slojevima. Također, nije devastirana obližnja
dionica rimske vicinalne ceste.
Literatura
Bešlagić 1985 Š. Bešlagić, Kamene stolice srednjovje-
kovne Bosne i Hercegovine, Djela, knjiga LIX, Sarajevo,
1985.
Jerončić 2011 T. Jerončić, Istraživanje tumula i gradine
na Ledinama u Ravči kod Vrgorca, u: (ur. M. Tomasović),
Arheološka istraživanja na trasi autoceste u Zabiokovlju i
Plini, Makarska, 2011.
Tomislav Jerončić
Summary
An archaeological survey prior to the construction of a wind
farm in the territory of Katuni was carried out in the course of
2016. The inspection revealed the remains of a roman vicinal
road with wheel ruts. A stone chair made of several dressed
stone blocks was detected to the west of Gornji Mandušići,
i.e. NE of the access road between VA 11 and VA 10.
Redni broj: 409
Lokalitet: Komiža – crkva sv. Nikole (Muster)
Naselje: Komiža
Grad/općina: Komiža (otok Vis)
Pravni status: Z-5861
Razdoblje: A, SV, NV
Vrsta radova: arheološki nadzor, zaštitno iskopavanje
Od 6. listopada do 27. studenog 2016. arheološki su nad-
zirani zemljani radovi prilikom obnove crkve sv. Nikole u
Komiži, prilikom čega je uz jugoistočni zid planirana gradnja
drenažnog sustava. Voditelj nadzora bio je Vedran Katavić,
prof. pov. i arheo., a zamjenice Marica Milić, prof. pov. i
arheo., te Ana Sunko Katavić, dipl. arheo. Budući da su
prilikom arheološkog nadzora registrirane zidane strukture
i kosturni ostaci, zbog potreba njihova definiranja i doku-
mentiranja, u radovima su sudjelovali i Tomislav Jerončić,
dipl. arheo., i Ante Radovčić, tehničar, svi zaposlenici tvrtke
Kaukal d.o.o. Logističku potporu arheološkim radovima u
vidu ručnog iskopa, odvoza, deponiranja, zaštite na radu
i osiguravanja iskopa, obavio je glavni izvođač radova,
tvrtka XIA inženjering d.o.o. Split. Sve faze radova popratili
su Saša Denegri, dipl. arheo., i Sanja Buble, dipl. ing. arh.,
iz Konzervatorskog odjela u Splitu. Financijska sredstva
osigurana su iz programa Ministarstva kulture, čiji je nosi-
telj Župni ured sv. Nikole.
Građevinski zahvat predviđao je zemljani iskop dvorišnog
prostora dubine oko 3 m, te otkop dna temelja zida od oko
2 m. U cilju sprječavanja devastacije eventualnih starijih
ostataka arhitekture, registracije stratigrafskih odnosa, kao
 Hrvatski arheološki godišnjak 13/2016
Položaj predmetnih radova na tlocrtnoj podlozi
i utvrđivanja parametara za buduće arheološke radove,
na predmetnoj je lokaciji propisan arheološki nadzor.
Arheološki nadzor i istraživanja odvijali su se uglavnom
unutar uskog prostora između jugoistočnog zida crkve i
jugozapadnog dijela bedema, na površini od 15 m².
Gradnja drenažnog sustava uz jugoistočni zid crkve zapo-
četa je uklanjanjem kamenog zida (SJ 1), koji je vjerojatno
nastao kao posljedica širenja crkve na dvorišni prostor,
radi neke vrste podzida za novonastalu dvorišnu terasu.
Sjeverno, ujedno i jedino lice zida, bilo je zidano od obra-
đenog pravokutnog kamena, pravilno složenog u jedan
red, međusobno povezanog vapnom. Prilikom njegove
razgradnje, u drugom redu pronađen je ulomak antičke
arhitektonske dekoracije, ukrašen jonskom kimom (koju
čini ritmično izmjenjivanje ovula i kopalja) i astragalom tro-
kutaste profilacije. Unutrašnje lice jugozapadnog bedema
(SJ 5) građeno je od manje-više pravilnog pravokutnog
kamenja, obnovljenog betonskim vezivom. Tijekom pregle-
davanja vanjskog dijela obrambenih zidova jasno se uoča-
vaju veće površine zidane od raznih vrsta kamena, pravilno
obrađenog u različitim dimenzijama, što upućuje na neko-
liko faza dogradnje i obnove. Taj je obrambeni zid prema
zapadu nadovezan na fasadu crkve, a na jugu se lomi i
spaja na jugoistočnu kulu. Također, spomenuti dio bedema
ima tri otvora, koji su u funkciji drenaže (s vanjske su strane
742
Jugozapadni dio bedema (SJ 5) s otvorima (SJ 6, 7 i 8) (foto: A.
Sunko Katavić)
zazidani). Nakon uklanjanja zida (SJ 1), u profilu nasipa
registriran je sloj smeđe rahle zemlje sa sitno lomljenim
kamenom, rijetkim ulomcima žbuke i dosta korijenja biljaka
(SJ 3). Pronađeni pokretni arheološki materijal čine ulomci
krovne opeke i žbuke, čavli i životinjske kosti te keramički
nalazi. Prikupljeni nalazi upućuju na recentniju nivelaciju
(dislocirani slojevi) krajem 19. st. Uslijedio je iskop do
dna temelja zida crkve te su registrirani kompaktni slojevi
(SJ 12, 13, 16, 17 i 18), unutar kojih su pronađeni nalazi
poput čavala, opeke, žbuke, kao i ulomci stakla te glazi-
rane novovjekovne keramike. Među posebnim nalazima
izdvajaju se nalazi novca, brončane igle te noža s koštanim
drškom. S obzirom na čitljive nalaze novca, nastanak tih
slojeva može se datirati u duže razdoblje, od 15. do 17. st.
U sjeveroistočnom dijelu iskopnog prostora, na visini od
64,94 m n. v. registriran je zid (SJ 19) smjera sjeverozapad-
-jugoistok, građen od manjeg neobrađenog kamena slože-
nog u redove, međusobno povezanog žbukom. Taj je zid
integriran u sjeveroistočni temelj crkve (SJ 15) te je parale-
lan sa smjerom pružanja jugozapadnog bedema kompleksa
(SJ 5). Ovom prilikom dokumentiran je u dužini od 3 m te se
pruža pod jugozapadni profil sonde u smjeru jugoistočne
kule kompleksa. Sjeverno, na visini od 64,22 m n. v., pro-
nađena je zidana grobnica, grob 1 (SJ 23/24), unutar kojeg
su pokopane četiri osobe, čiji su kosturni ostaci dobro
 Splitsko-dalmatinska županija, HAG 13/2016
Ulomak arhitektonske dekoracije ukrašen jonskom kimom i astraga-
lom (PN 1)
Pogled iz zraka na dvorišni kompleks sv. Nikole (Muster), crveno je
označen prostor radova (foto: T. Jerončić)
očuvani. Pokojnici su položeni jedan do drugog, s glavama
okrenutima prema sjeverozapadu i pogledom prema jugo-
istoku, dok su ruke bile na prsima. Južna stranica grobne
arhitekture djelomično je iskoristila temelj zida (SJ 19),
dok je sama grobnica s unutrašnje strane ožbukana. Kao
grobni prilozi pokojnika pronađeni su ulomci koštane kru-
nice koja ima medaljon s prikazom raspela, nalazi novca,
brončane igle te keramika. Pronađeni predmeti datirani su
od 16. do 18. st. U cilju definiranja spomenute zidane grob-
nice, iskop je proširen prema jugoistoku dvorišta, na povr-
šini od 2,5 m². Prilikom proširenja iskopa, ispod relativno
recentnog sloja tzv. nasipa (SJ 3), datiranog novcem, regi-
striran je sloj rahle smeđe zemlje s više sitnog kamenja,
ostacima ljudskih kostiju i žbuke (SJ 25). Prilikom čišćenja
kosturnih ostataka, na osnovi kostiju lubanje definiran je
veći broj jedinki, dokumentiranih kao grob 2 (SJ 25, 26, 27
i 29). Pokojnici su ukopani bez jasnog reda polaganja. Na
osnovi kronološko databilnih nalaza, može se zaključiti da
ti slojevi nastaju dislociranjem slojeva nastalih u 17. i 18. st.
Tijekom zaštitnog arheološkog nadzora i istraživanja nađeni
su brojni metalni predmeti, ulomci keramičkih posuda te u
manjem broju ulomci stakla, a zabilježeni su i nalazi živo-
tinjskih kostiju te ljudski osteološki ostaci u dvama grobo-
vima. Veći dio metalnih predmeta pripada oblicima koji su
743
Krunica izrađena od kosti, 16./17. st. i ovalna medaljica 17./18. st.
(PN 21)
Venecijanski novac (PN 3)
rabljeni stoljećima, stoga je otežano njihovo preciznije kro-
nološko determiniranje. Ukupno je pronađeno devet primje-
raka novca. Najstariji je primjerak bavarski pfenning (kovan
između 1392. i 1479.), a najmlađi austrougarski filir (heller),
kovan 1897. (av: okrunjeni carski dvostruki orao). Najbrojniji
je novac Venecije, s ukupno pet primjeraka. Najstariji je
primjerak soldina, koji pripada seriji anonimnih kovova
(bez imena dužda), a kovan je prema dekretu Senata od
12. rujna 1565. (av: Krist s aureolom na prijestolju, blago-
slivlja desnom rukom, u lijevoj drži kuglu s križem te natpis
TV SOL DOMIN; rv: lav sv. Marka s aureolom i krilima te
natpis SANCT.MARC.VEN.). Dvije medaljice, dijelovi kru-
nice (zrna su koštana), lanac s karikama i dva križa, pri-
padaju nabožnim predmetima. Svi su, osim jednog križa,
pronađeni unutar dviju grobnih cjelina. Obje su medaljice
ovalnog oblika te su datirane u 17. i 18. st. Među keramikom
prevladava grubo kuhinjsko posuđe, dok je glazirana kera-
mika zastupljena sljedećim podvrstama: invetriata, engo-
biata (lionata, macultata), smaltata, majolika (višebojna rive-
stita, famiglia gotica, alla porcelanea, alla robiana, corona
con fiori e frutti, geometrico fiorito, comprendiata…) itd.
Djelatnici Odsjeka konzervatorstva i restauratorstva
Umjetničke Akademije u Splitu restaurirali su i konzervirali
metalne posebne nalaze. Kosturni ostaci intaktnih jedinki
 Hrvatski arheološki godišnjak 13/2016
Grob 1 (foto: T. Jerončić)
predani su na antropološku analizu udruzi Hrvatski identitet
te je njihova analiza još u tijeku.
Pronađeni arheološki ostaci opravdali su arheološki nadzor
te su uputili i na potrebu za sustavnim arheološkim rado-
vima. Planiranim istraživanjima moguće je ponuditi odgo-
vore na mnogobrojna otvorena pitanja o nastanku i razvoju
kompleksa. Osim pronađenih ostataka arhitekture, koji
pružaju i eventualan prezentacijski potencijal, pronađena
je i znatna količina vrijednih muzejskih predmeta, koji bi u
budućnosti mogli činiti zbirku samostanskih predmeta.
Literatura
Azinović Bebek 2012 A. Azinović Bebek, Novovjekovni
nabožni predmeti nađeni prigodom arheoloških istraživa-
nja na lokalitetima sjeverozapadne Hrvatske, doktorski rad,
Zagreb, 2012.
Beierlein 1897 J. P. Beierlein, Die Medaillen und Münzen
des Gesammthauses Wittelsbach, 1. Band Bayerische
Linie 1, München, 1897.
Beierlein 1901 J. P. Beierlein, Die Medaillen und Münzen
des Gesammthauses Wittelsbach, 1. Band Bayerische
Linie 2, München, 1901.
Burić 2007 T. Burić, Najstariji nalazi krunica u Dalmaciji,
Diadora, 22, Zadar, 2007.
Fisković 1969 C. Fisković, Spomenici otoka Visa od IX. do
XIX. stoljeća, PPUD, 17, Split, 1969.
Gusar 2010 K. Gusar, Kasnosrednjovjekovna i novovje-
kovna glazirana keramika na širem zadarskom području,
doktorski rad, Zadar, 2010.
744
Ostojić 1964 I. Ostojić, Benediktinci u Hrvatskoj i osta-
lim našim krajevima, sv. II, Benediktinci u Dalmaciji, Split,
1964.
Papadopoli 1893 N. Papadopoli, Le monete di Venezia,
Venezia, 1893.
Papadopoli 1907 N. Papadopoli, Le monete di Venezia
Parte II., Venezia, 1907.
Stipan 2015 D. Stipan, Sakralna arhitektura u Komiži na
Visu u renesansnom i baroknom razdoblju, Peristil, 58,
Zagreb, 2015.
Tudor 1994 A. Tudor, Dvije viške crkve i njihovo utvrđiva-
nje u 17. stoljeću, PPUD, 34, Split, 1994.
Žmegač 2009 A. Žmegač, Bastioni jadranske Hrvatske,
Zagreb, 2009.
Vedran Katavić
Marica Milić
Ana Sunko Katavić
Tomislav Jerončić
Summary
Archaeological supervision of the earthworks for the con-
struction of a drainage system at the church of St Nicholas
in Komiža was carried out in the course of October and
November 2016. Numerous archaeological finds and fea-
tures were identified, including the remains of older archi-
tectural structures, graves, geological layers and movable
archaeological finds. These remains point to intensive con-
struction works and adaptations of the southern part of the
monastery courtyard. Earlier structures were completely
destroyed during the construction of a wall of the east chapel
and later integrated into the foundations. In a post-medieval
phase, the courtyard was in use as a graveyard, but later
it underwent a reduction in size and changed its purpose.
Movable archaeological finds can be dated from the end of
the Middle Ages to the post-medieval period, which corre-
sponds to the period of an intensive restoration and con-
struction of the church and monastery, i.e. its defensive
system. Early medieval or Antiquity finds (part of an Antiquity
architectural decoration was reused in the construction of
wall SU 1) were not found during the investigation.
Redni broj: 410
Lokalitet: Kučiće – crkva sv. Luke
Naselje: Kučiće
Grad/općina: Omiš
Pravni status: postupak u tijeku
Razdoblje: SV, NV
Vrsta radova: zaštitno iskopavanje
Od 1. do 16. kolovoza 2016. trajala su zaštitna arheološka
istraživanja župne crkve sv. Luke u selu Kučiću, smješte-
nom u omiškom zaleđu, s lijeve strane donjeg toka rijeke
Cetine. Inicijator istraživanja, koja su prethodila poprav-
cima i saniranju vlage u zidovima crkve, bio je don Slavko
Kovačić, prof. u miru Katoličkog bogoslovnog fakulteta
Sveučilišta u Splitu. Voditelj istraživanja bio je Marinko
Tomasović iz Gradskog muzeja Makarska. Za geodetsko
 Splitsko-dalmatinska županija, HAG 13/2016

Rekonstrukcija i položaj gotičke crkve u odnosu na današnju – crve-

Položaj arheoloških sondi s otkrivenim ostacima u crkvi sv. Luke i nim linijama označeni su njezini neotkriveni i uništeni zidovi, a plavim
izvan nje (izrada: Kaukal d.o.o.) apsida romaničke crkve (izrada: Kaukal d.o.o.)

snimanje terena uoči radova, kao i dokumentiranje tijekom

i nakon istraživanja, bila je zadužena tvrtka Kaukal d.o.o.
iz Splita, a za izradu fotodokumentacije Branimir Šarac i
Marinko Tomasović. Radnu snagu tijekom istraživanja osi-
gurala je tvrtka Pomja d.o.o. iz Kučića. Istraživanja je finan-
cirala Župa sv. Luke evanđelista, Kučiće.

Crkva sv. Luke bila je do posvete Presv. Tijela i Krvi Isusove

1970. jedina crkva u Kučićima. U današnjem barok­nom
izgledu podignuta je između 1745. i 1753. (Kovačić 2016:
21), a krajem 19. st. produžena je prigrađenim kapelama.
Veća starost crkve ogledala se u njezinu prvom spomenu
u izvorima 1620., a 1637. i spomenom groblja uz nju
(Kovačić 1996: 19, 21). To je vrijeme osmanske vlasti u
omiškom zaleđu (od kraja 15. st.), koja je nerado dopu-
štala popravke crkava, dok gradnju novih nikako ili posve
iznimno. Napose je rani spomen sela upućivao na crkvu u
srednjem vijeku. Kučiće se u pisanim izvorima spominju još
1237. (Kovačić 2005: 12 – 15), a potom i u ispravi kneza
Jurja II. Šubića 1315. navodom stanovništva (Cuchani),
kao i susjednih Svinišćana (Yfnien/ses/), Rogozničana
(Rogosnien/ses) i Breljana (Brolanenses; DZ 1910: 394).
Ta sela, s Kučićima u središtu, bila su tada povezana pje-
šačkom komunikacijom upotrebljavanom još u prapovije-
sti i antici (Tomasović 2011: 229 – 231, 254, 255). Naziv
Kučiće etimologijski se vezuje za hridinastu uzvisinu, kuk ili
kuki (Kovačić 2005: 15). Takav je teren crkve sv. Luke i gro-
blja, čiji se okolni prostor još u prvoj polovini 20. st. nazivao
Kučićima, imenom dosta većeg sela. I svojim uzdignutim
položajem u odnosu na polje sugerirao se izgled drevnijeg
lokaliteta, iako bez materijalnih indicija koje bi ga poduprle
(Tomasović 2003: 26 – 28).
Zbog suvremenog je groblja izvanjsko sondiranje bilo
moguće tek na uskoj površini uz crkvu i u njezinoj unu-
trašnjosti. To ograničenje odnosilo se na eventualno
istraživanje srednjovjekovnih grobova, dok izostanak
predaje i druge indicije nisu govorili u prilog položaja
starije crkve izvan opsega današnje ili u njezinoj nepo-
srednoj blizini. Tijekom istraživanja načinjene su tri vanj-
ske sonde uz crkvu, kao i sonde u svetištu i samom pro-
storu crkve.
Uzdignut položaj crkve sv. Luke i groblja u odnosu na okolna polja
(izrada: Kaukal d.o.o.)
Vanjske sonde, sjeverna I (vel. 2,80x2,10 m) i južna II
(vel. 1,70x1,30 m i 2,90x0,90 m), uz spoj svetišta crkve
iz 18. st. i bočnih kapela iz 19. st. pokazale su se steril-
nima. U njima nisu evidentirani ni dijelovi ljudskih kostiju,
što dokazuje da se nije pokapalo uz vanjsku stranu crkve-
nog svetišta. Sonde su pokazale da je crkva temeljena na
živcu, u čijim se procjepima dospjelo do relativne dubine od
0,80 m. To je predočilo i konfiguraciju terena, a objasnilo i
sam naziv sela Kučića u spomenutim pojmovima za hridi-
nast ili stjenovit položaj.
Istraživanja u unutrašnjosti crkve započela su nakon diza-
nja podnih kamenih ploča ispred i s južne strane oltara u
dubokom svetištu. Zbog uskog prostora, a osobito zbog
ukopavanja koljena apside s trijumfalnim lukom crkve u
18. st., nisu uočeni ostaci starije gradnje. Oni su otkriveni
na drugoj strani, u crkvenoj lađi ispred trijumfalnog luka.
Ondje su zatečeni temelji zida širine 0,70 m, točnije dijela
koljena pravokutne apside. Time je postalo jasno da se sje-
verni zid starije crkve pružao prema sjeverozapadu, para-
lelno s današnjim, od kojega je udaljen 0,80 m. Temelj zida

745
 Hrvatski arheološki godišnjak 13/2016
Otkriveni temelji sjevernog zida gotičke crkve – u prednjem planu vidi
se pravilnija linija koljena apside (foto: M. Tomasović)
otkriven je u najvećem dijelu, osim površine na kojoj se
njegovo pružanje nije dovodilo u sumnju. Otkriven je i unu-
trašnji pročelni ugao stare crkve, čime je utvrđena i njezina
dužina bez svetišta. Temelj njezina pročelja, sačuvan u
dužini od svega 1,03 m, većim je dijelom uništen gradnjom
pročelja crkve u 18. st., podignutog uz liniju starog. Ono je
otkriveno u jednom dijelu, u dužini od 2,60 m i širini zida od
0,80 m. Širina vrata iznosila je oko 1,38 m, približno koliko
i današnjeg ulaza s kraja 19. st. Uz ugao otkrivenih temelja
ukopan je grob u smjeru vrata crkve. Otkriven je tek na
svojoj zapadnoj strani, u dužini od 0,35 i širini 0,80 m, jer
se njegov veći dio nalazio ispod podnih ploča na relativ-
noj dubini od 0,40 m. Vjerojatno se radi o srednjovjekov-
nom grobu od nepravilnih obložnica i zatvorenog masivnim
amorfnim poklopnicama.
Otkriveni temelji sjevernog zida stare crkve odaju izgled
različitosti u gradnji. Na istočnijem dijelu imaju pravilne linije,
dok je zapadniji potez zadebljan. U navedenom slučaju nije
riječ o dvjema vremenskim fazama, već o gradnji prilagođe-
noj tlu. Naime, na mjestu koljena apside i uz nju gradnja je
temeljena na živcu, dok se u preostalim dijelovima zid poja-
čavao širom stopom zbog mekšeg tla u širim procjepima
terena i uporabom većeg kamenja za gradnju. Djelomična
rekonstrukcija tlocrtnog izgleda srednjovjekovne crkve
bila je moguća nakon otkrića temeljne stope južnog zida u
dužini od svega 2 m u vanjskoj sondi III (vel. 2,65x0,75 m
i relativne dubine 0,80 m) uza zid nove crkve. Približna
širina unutrašnjosti rane crkve iznosila je oko 3,40 m jer se
debljina temelja južnog zida nije mogla precizno utvrditi. Na
746
Otkriveni temelji sjevernog zida gotičke crkve – u prednjem planu
vidljiva je pravilnija linija gradnje (foto: M. Tomasović)
toj je strani zid crkve iz 18. st. gotovo izbrisao temelje sred-
njovjekovne, jer je za ukopavanje njegove temeljne stope
na dubini od 0,60 m bio potreban iskop u širini oko 1,70 m.
Budući da je sonda pozicionirana na slobodnom prostoru,
nije se mogao otkriti vanjski ugao stare crkve nad kojim su
postavljene metalne stube za zvonik.
U razini stope rane crkve pronađen je ulomak zemljane
posude s urezanom valovnicom (vel. 2,8x4,5x1 cm).
Pripada istom kulturnom sloju srednjeg vijeka, ali zbog
učestalosti motiva nije zahvalan za uže datiranje.
Prilikom dizanja stuba svetišta i donjeg dijela oltara (od
kvalitetnijeg mramora) djelomično je zahvaćena i vanj-
ska temeljna linija apside, dok je unutrašnja ostala ispod
stuba trijumfalnog luka nove crkve. Time su rekonstrui-
rani izgled i veličina pravokutne apside stare crkve, na
južnom dijelu uništene u 18. st. ukopavanjem temelja nove
crkve. Također je omogućena i cjelokupna rekonstrukcija
izgleda stare crkve sv. Luke, s plićom pravokutnom apsi-
dom dubine oko 1,5 m, osjetno manje od svetišta barokne
crkve. Sveukupna je dužina unutrašnjosti starije crkve sa
svetištem iznosila 8 – 8,3 m, a širina oko 3,4 m.
Tip jednobrodnih crkava neraščlanjene unutrašnjosti s
pravokutnom apsidom, kojemu pripadaju otkriveni temelji
ispod barokne sv. Luke, javlja se u 14. st. i karakterističan
je za 15. st. te stilsku pripadnost zrelom gotičkom graditelj-
stvu. Pouzdan odgovor na pitanje o užem vremenu grad-
nje kučićke crkve nije moguć. Crkve sv. Nikole u nedalekim
Gonjim Brelima, kao oblikovno najbližoj analogiji spomenu-
toj 1597., i crkve sv. Kuzme i Damjana u Lokvi Rogoznici
 Splitsko-dalmatinska županija, HAG 13/2016
Unutrašnji pročelni ugao gotičke crkve (foto: M. Tomasović)
Polukružna struktura na istočnoj strani grobnice ispred svetišta (foto:
M. Tomasović)
spomenutoj 1461., s kučićkim Sv. Lukom povezuje gotički
stil i neizravno spomen njihovih sela u istom izvoru 1315.
(Tomasović 2017: 278 – 281). Svejedno, otkrivene temelje
crkve sv. Luke sa sigurnošću valja datirati od druge polo-
vine 14. do sredine 15. st., svakako prije dolaska Osmanlija
u omiško zaleđe.
Istraživanjima se nije ništa doznalo o uređenju i opremi
srednjovjekovne crkve sv. Luke. Njoj je vjerojatno pri-
padala kružna škropionica (vel. 0,21x0,24 m) s reljefnim
istokračnim križem (vel. 8x8,5 cm), danas uz vrata bočne
kapele. Sličan oblik neprofilirane škropionice s masivnijim
križem ponegdje se datira i u starije, romaničko razdoblje
(Žeravica 2011: 361, sl. 42).
U vrijeme spomena Kučića sredinom 13. st. i početkom
14. st. tip jednobrodne crkve s pravokutnom apsidom nije
uobičajen. Takve apside crkava, osobito u izvangradskim
sredinama, učestale su od kraja 14. st., čime ni kučićki
Sv. Luka nije iznimka. Hipotetično domišljanje da selo spo-
menuto u izvorima u 13. i 14. st. nije imalo crkvu, a odjed-
nom je podiže od polovine 14. st., ne treba razmatrati.
Prijašnje mišljenje da se prva kučićka crkva nalazila na
dosta udaljenijem Mijovilišću u prostornom okviru groblja iz
12. – 14. st., da bi se potom ono prenijelo na današnji polo-
žaj uz crkvu sv. Luke, izloženo je primjedbama (Tomasović
2011: 244). Takvo shvaćanje polazilo je od netočne tvrdnje
747
Ugao pročelja gotičke crkve i dio pročelja iz 18. st. (foto: M.
Tomasović)
Otkriveni temelji gotičke crkve na mjestu spoja apside i sjevernog
zida (foto: B. Šarac)
da je crkva sv. Luke podignuta tek nakon odlaska Osmanlija
u 17. – 18. st. Proturječi joj i sam spomen crkve sv. Luke
1620., u vremenu osmanske vlasti, i osobito njezin položaj
u blizini najstarije naseobinske jezgre Kučića. Najstarija
kučićka plemena (Srdanovići, Vukasovići) kuće su oduvijek
imali istočno i južno od crkve, na ravnomjernoj udaljenosti
od Kuka, stoga se ne čini vjerojatnim da se njihova crkva s
pokapalištem nalazila na Greblju (Miovilišću).
Najstarija kučićka crkva, na temelju pretpostavke o posto-
janju u 13. – 14. st. i položaja na kojem su otkriveni njezini
ostaci iz 14. – 15. st., morala je imati polukružnu apsidu.
Njezini ostaci vjerojatno se naziru na istočnoj strani otkri-
vene svećeničke grobnice ispred svetišta, iznutra vel.
2,13x0,51 m. Na površini te strane zidane i ožbukane
komore ocrtava se polukrug širine do 0,52 m. I na unu-
trašnjem licu komore vidljive su neravnine, za razliku od
pravilnije građene zapadne stranice debljine svega 0,11 m.
Očito je za gradnju istočne strane grobnice upotrebljavana
masivna struktura te se stječe dojam je ondje komora „ugu-
rana” u ziđe, gdje polukrug podsjeća na obris polukružne
apside. U tom slučaju radilo bi se o jedinom preostatku
prve, romaničke crkve sv. Luke iz 13. st., čiji su preostali
dijelovi izbrisani gradnjom mlađih crkava.
Uočljivo je da ta grobna komora, usmjerena kao i crkva, ne
stoji u središnjoj osi današnjeg svetišta, jer je pomaknuta
 Hrvatski arheološki godišnjak 13/2016
prema južnoj kapeli. Budući da grobnica nije istražena,
iz pijeteta prema ukopanim svećenicima, čije su stole još
uvijek sačuvane, dopušteno je tek pretpostavljati razloge
takva odstupanja. Slične zidane i ožbukane grobne komore
na temelju samog izgleda teško je pobliže datirati unutar
14. – 18. st., stoga ostaje nepoznato je li riječ o grob-
nici s dugotrajnom uporabom, preuzetoj još od gotičke
crkve i adaptiranoj za nove ukope ili iznova sagrađenoj
1762. – 1763., prilikom gradnje današnje crkve. Gotovo
da nema sumnje da bi u tom slučaju njezin smještaj izvan
osi svetišta bio uvjetovan terenom, prilikom čega je za
grobnicu iskorišten stjenovit procjep. Isto vrijedi i za nešto
manje odstupanje položaja grobnice od središnje osi sve-
tišta gotičke crkve, pri čemu se podrazumijeva da je njezin
oltar bio prislonjen uz dno dosta pliće apside.
Nakon istraživanja i dokumentiranja, istraženi ostaci pre-
kriveni su građevinskim pijeskom, a podne su ploče vra-
ćene na izvorno mjesto. Nađeni ulomak keramičke posude
pohranjen je u Gradskom muzeju Makarska.
Literatura
DZ 1910 Diplomatički zbornik Kraljevine Hrvatske,
Dalmacije i Slavonije (ur. T. Smičiklas), VIII, listine g. 1301.-
1320., Zagreb, 1910.
Kovačić 1996 S. Kovačić, Dobra crikovna i redovnička
u staroj matičnoj knjizi, Zov rodnih ognjišta, List župe Sv.
Luke-Kučiće, II/1(2), Kučiće, 1996: 15 – 26.
Kovačić 2005 S. Kovačić, Najstariji je poznati spomen sela
Kučića u dokumentu od 23. lipnja 1237., Zov rodnih ognji-
šta, List župe Sv. Luke-Kučiće, XI, 1 (20), Kučiće, 2005:
12 – 15.
Kovačić 2016 S. Kovačić, Starije crkve Sv. Luke u Kučićima
(prije osamdesetih godina 19. stoljeća), Zov rodnih ognji-
šta, List župe Sv. Luke-Kučiće, XXII/1(42), 2016: 17 – 31.
Tomasović 2003 M. Tomasović, Arheološke potvrde nase-
ljavanja prostora sela Kučiće od prapovijesti do srednjeg
vijeka: III. Groblja između Dubaca i Podašpilja: Topografsko
opisni podaci i problemi datiranja, Zov rodnih ognjišta, List
župe Sv. Luke-Kučiće, IX/2 (17), Kučiće, 2003: 17 – 32.
Tomasović 2011 M. Tomasović, Arheološka topografija
lijeve strane donjeg toka Cetine, u: Arheološka istraživa-
nja u Cetinskoj krajini, Izdanja HAD, 27, Zagreb, 2011: 229
– 265.
Tomasović 2017 M. Tomasović, Gotička umjetnost u
Primorju, Gorskoj Župi i Radobilji u vremenu Hercega
Stjepana Kosače – između stvarnosti i predaje,
Hercegovina, 3. ser., 3, Mostar, 2017: 273 – 329.
Žeravica 2011 Z. Žeravica, Križevi kao simbol kršćanstva
na srednjovjekovnim kamenim nadgrobnim spomenicima
– mramori (tzv. stećci) u Konavlima, u: Hum i Hercegovina
kroz povijest, I, Zagreb, 2011: 331 – 401.
Marinko Tomasović
Summary
Rescue archaeological investigations of the church of St
Luke in the village of Kučiće in the hinterland of Omiš were
carried out in the course of 2016. Its existing Baroque
appearance is the result of the works conducted from 1745
748
to 1753. At the end of the 19th century two chapels were
added. Two historical records from 1620 and 1637 that
mention a graveyard point to an earlier dating. The refer-
ence to the village in 1237 and 1315 may be taken as an
indication of the existence of the church in the Middle Ages.
Outer probes, probe I in the north and probe II in the south,
opened next to the junction of the sanctuary and a chapel
were sterile. The northern wall and a segment of a facade
corner of an earlier church were unearthed under the trium-
phant arch in the interior of the church. Next to the corner a
medieval burial was partly opened. In the outer probe III, a
2 m long foundation of the south wall was uncovered next to
a wall of the existing church. It is not possible to determine
its width, because an 18th century wall destroyed its founda-
tions. After the altar step was dismantled, the outer foundation
of the apse was detected in a length of 1.5 m. This discovery
enabled the reconstruction of the layout of the old church, a
one-nave structure with the rectangular apse, whose inner
length with the sanctuary equals 8 – 8.3 m. The foundations
can be dated from the second half of the 14th to 15th centu-
ries, prior to the Ottomans. This church type is characteris-
tic of the Gothic style. However, such a church type was not
common at the time of the first reference to Kučići in the histor-
ical sources. The earliest church, which presumably existed
in the 13th and 14th centuries on the same location, probably
had a semicircular apse. Its remains can be discerned on the
surface of a priest`s tomb in front of the sanctuary.
Redni broj: 411
Lokalitet: Lokvičići – Grad
Naselje: Lokvičići
Grad/općina: Lokvičići
Pravni status: Z-7137
Razdoblje: A, SV
Vrsta radova: sustavno iskopavanje
Od 24. listopada do 5. prosinca 2016., uz prekide su trajala
arheološka istraživanja na lokalitetu Grad pokraj mjesta
Lokvičići, Donja Dolića Draga i Postranje, na k.č. 1295 i
5789, k.o. Lokvičići. Riječ je o nastavku sustavnih istraživa-
nja čiji je cilj dokumentiranje i valorizacija lokaliteta i okolnog
prostora te uspostava što kvalitetnijeg upravljanja i korište-
nja kulturnim dobrima Općine Lokvičići. Stručnu arheo-
lošku ekipu činili su voditelj istraživanja Tomislav Jerončić,
dipl. arheo., dokumentarist Marin Kraljev, tehničari Ante
Radovčić i Željko Jeličić te osam radnika (Paulo Begić,
Jozo Matijević, Ivan Bliznac, Mario Juričević, Elvis Milavić,
Josip Matijević, Mario Bilić i Stipe Tičinović), svi zaposlenici
tvrtke Kaukal d.o.o. Nadležni konzervator tijekom istraži-
vanja bio je Ivan Alduk, pročelnik Konzervatorskog odjela
u Imotskom. Istraživanje je financirano u sklopu programa
Ministarstva kulture, čiji je nositelj Općina Lokvičići.
Lokalitet Grad nalazi se na samom vrhu gotovo okomite kli-
sure, nastale urušavanjem kamene litice s oko 437 m n. v.
u duboka krška jezera (Mamića i Knezovića jezero). Gornja
zaravnjena površina, na kojoj se nalaze ostaci utvrde, ima
nepravilno izduljen oblik u tlocrtu, dimenzija oko 70x30-40 m
(dulja je os orijentirana u smjeru sjeveroistok-jugozapad).
 Splitsko-dalmatinska županija, HAG 13/2016
Tlocrt istražene površine
Sonda 3 (foto: T. Jerončić)
Ukupna površina bedemom obzidane utvrde mogla je u
izvornom obliku iznositi do 2100 m², od čega barem oko
300 m² nedostaje na sjeveroistočnom rubu zbog pucanja i
urušavanja dijela uslojenih stijena. Godine 2015. istražena je
površina od otprilike 50 m² na sjeverozapadnom, najvišem
dijelu gornjeg platoa, gdje su zatečene ruševine kamenih
zidova dviju prostorija (sonde 1 i 2), dok su 2016. istražene
tri sonde (sonde 3, 4 i 5), ukupne površine od oko 72 m².
Uzevši u obzir stratigrafsko-kronološke odnose na loka-
litetu ustanovljene tijekom obiju kampanja, moguće je
749
Sonda 5 (foto: T. Jerončić)
Fragmenti keramičkih posuda (foto: I. Beg Jerončić)
Pogled prema sjeveroistoku (foto: T. Jerončić)
pretpostaviti nekoliko dužih ili kraćih faza funkcioniranja,
odnosno propadanja utvrde – od samih početaka gradnje
u antici, preko brojnih pokušaja pregradnji i obnova u antici
i srednjem vijeku, do krajnjeg propadanja, urušavanja i
napuštanja utvrde tijekom turbulentnog srednjeg vijeka:
1. faza gradnje najstarijih zidova (SJ 14, 18, 21, 23 i 65) i
podnica (SJ 9 i 58), njihovo niveliranje s obzirom na pad
terena (kamene litice) prema jugoistoku;
2. faza obnova i dogradnji zidova bedema, odnosno grad-
nja unutarnjih pregradnih zidova poput SJ 19, 20, 28 i 46 te
 Hrvatski arheološki godišnjak 13/2016
Sonda 4 (foto: T. Jerončić)
nadgradnja dotrajalih podnica novim slojem žbuke (SJ 35,
37 i 57);
3. faza dogradnje vanjskog bedema (SJ 62) i njemu para-
lelnog SJ 14 te gradnja unutarnjih zidova prostorija (SJ 10,
11, 12 i 13) i njima pripadajuće podnice (SJ 6);
4. faza uništenja dijela podnica SJ 35 i 57. U toj se fazi
vjerojatno erozivnim procesima odronio veći dio podnice u
južnom uglu objekta unutar sonde 2 i 3;
5. faza nasipavanja slojeva SJ 22, 24, 25 i 26 do razine
podnica SJ 35, 37 i 57;
6. faza urušavanja utvrde, odnosno faza tijekom koje su poje-
dini zidovi i objekti u većoj mjeri urušeni te svojim urušenjem
djelomično zatrpavaju objekte, odnosno niveliraju razinu
hodne površine (SJ 15, 30, 32, 51 i 69). Lokalitet prestaje
funkcionirati kao obzidana utvrda tijekom i nakon te faze;
7. najmlađa faza potpune negacije arhitekture i zatrpavanje
vidljivih dijelova zidova i podnica objekata; u toj fazi lokali-
tet zapravo ne funkcionira kao utvrda jer su ostaci zidova
i vezanih podnica u potpunosti prekriveni slojevima erodi-
rane zemlje (SJ 2, 7, 29).
Budući da se najdublji istraženi kulturni slojevi po pronađe-
nim nalazima mogu datirati u antiku, a kronološki najmlađi,
odnosno gornji slojevi u kasni srednji vijek, može se zaklju-
čiti da su najstariji objekti, kao i sami fortifikacijski sustav,
nastali u vrijeme širenja rimskog utjecaja na istočnoj jadran-
skoj obali i ustrojstva provincije Dalmacije te su uz pojedine
dogradnje, pregradnje i obnove, u ponešto izmijenjenu
stanju nastavili funkcionirati kao strateška utvrda i tijekom
kasnog srednjeg vijeka. Unatoč blizini prapovijesnoga gra-
dinskog lokaliteta Glavica, na lokalitetu Grad zasad nisu
pronađeni nikakvi prapovijesni arheološki nalazi koji bi
mogli svjedočiti o starijoj naseljenosti lokaliteta.
Prikupljena je znatna količina pokretnih arheoloških nalaza,
koji su procesuirani kroz Popise nalaza, Popise uzoraka
te Popis posebnih nalaza. Većinu čine ulomci različitih
750
antičkih i srednjovjekovnih keramičkih posuda (oksidacij-
sko ili redukcijsko pečene, s primjesama kalcita ili bez, gru-
blje ili finije fakture, ukrasi rađeni žlijebljenjem, urezivanjem
ili utiskivanjem…).
Literatura
Alduk 2007 I. Alduk, Prilog poznavanju samostrijela u
srednjovjekovnoj Dalmaciji, SHP, III/34, Split, 2007.
Batović 1983 Š. Batović, Kasno brončano doba na istoč-
nom jadranskom primorju – dalmatska kulturna skupina,
Praistorija jugoslavenskih zemalja, IV, Sarajevo, 1983.
Benac 1985 A. Benac, Utvrđena ilirska naselja I, Delmatske
gradine na Duvanjskom polju, Buškom blatu, Livanjskom
i Glamočkom polju, Djela ANU BIH, knjiga LX, Centar za
balkanološka ispitivanja, knjiga 4, Sarajevo, 1985.
Gudelj 2000 Lj. Gudelj, Utvrda Čačvina, rezultati arheološ-
kih istraživanja 1992.-1996., SHP, III/27, Split, 2000.
Marijan 2001 B. Marijan, Željezno doba na južnojadran-
skom području (istočna Hercegovina, južna Dalmacija),
VAHD, 93, Split, 2001.
Marović 1991 I. Marović, Istraživanje kamenih gomila
cetinske kulture u srednjoj Dalmaciji, VAHD, 84, Split, 1991.
Miletić 1992 Ž. Miletić, Rimska cestovna mreža između
Arauzone i Tragurija, Radovi FFZ, Razdio povijesnih zna-
nosti, 18, Zadar, 1992.
Miletić 1993 Ž. Miletić, Rimske ceste između Jadera,
Burnuma i Salone, Radovi FFZ, Razdio povijesnih znano-
sti, 19, Zadar, 1993.
Šuta 2010 I. Šuta, Prilog poznavanju topografije prapovije-
snih nalazišta na području Labina, Prgometa i Opora, Zbornik
Opor i Kozjak, spona priobalja i Zagore, Kaštela, 2010.
Tomislav Jerončić
Summary
Archaeological excavations at the site of Grad near
Lokvičići were resumed in the course of 2016. The exca-
vations encompassed three probes, with a total surface
area of 72 m². The fortification was constructed in Antiquity
but throughout Antiquity and the Middle Ages it underwent
numerous restorations and reconstructions. Due to neglect
and decay, it was abandoned in the Middle Ages. Most
finds include Antiquity and medieval pottery shards.
Redni broj: 412
Lokalitet: Lovreć – Bošnjakova gradina
Naselje: Lovreć (zaseok Bošnjaci)
Grad/općina: Lovreć
Pravni status: Z-7148
Razdoblje: A, SV
Vrsta radova: sustavno iskopavanje
U rujnu 2016. arheološki je istražen lokalitet
Lovreć – Bošnjakova gradina, koji se nalazi sjeverno od
naselja Lovreća, iznad zaseoka Bošnjaka, na k.č. 3063/1,
k.o. Lovreć. Riječ je o nastavku istraživanja čiji je cilj doku-
mentiranje i valorizacija lokaliteta i okolnog prostora te
 Splitsko-dalmatinska županija, HAG 13/2016
Pogled iz zraka na Bošnjakovu gradinu (foto: T. Jerončić)
Fragmenti srednjovjekovne keramike (foto: A. Nađander)
uspostava što kvalitetnijeg upravljanja i korištenja kulturnim
dobrima Općine Lovreć. Voditeljica arheoloških istraživanja
bila je Andreja Nađander, dipl. arheo. i prof. pov., a sudje-
lovali su Vedran Katavić, prof. pov. i arheo., dokumentarist
Marin Kraljev, dipl. oec. te četiri radnika (Ante Radovčić,
Jozo Matijević, Elvis Milavić i Josip Matijević), svi zaposlenici
tvrtke Kaukal d.o.o. Nadležni konzervatori tijekom istraživa-
nja bili su Ivan Alduk, dipl. arheo., i Katarina Cvitanić, prof.
pov. i dipl. arheo., iz Konzervatorskog odjela u Imotskom.
Arheološki je istraživana jugoistočna prostorija unutar
bedema gradine na Lovreću. Prilikom dolaska na lokaciju
sastojala se od travnato-humusne površine, sa sviju strana
omeđene kamenim zidovima vezanima mortom te ulazom
u prostoriju na zapadnoj strani. Zidove je prethodno konzer-
virala ovlaštena tvrtka Kvinar j.d.o.o. Geodetsku podlogu,
odnosno tlocrt postojećeg stanja struktura, ustupio je nad-
ležni konzervator, a izradila ga je tvrtka Neir d.o.o. iz Splita.
Ukupna površina prostorije 1 (odnosno istražene sonde)
iznosi 45 m². Prostoriju 1 omeđuju kamene zidane struk-
ture: SJ 1 na sjeveru, SJ 2 i SJ 9 na zapadu (odijeljene
prolazom širine 1,62 m), SJ 3 na jugu te SJ 4 na istoku.
751
Otisci drvenih obloga na podnici SJ 10 (foto: A. Nađander)
SJ 1 je djelomično konzerviran, stratigrafski je najmlađi i
vjerojatno je bio u funkciji pregradnog zida dviju prostorija.
Sastavljen je od obrađenog i poluobrađenog kamena veza-
nog mortom, dužine 6,70 m, visine 0,9 m te širine 0,6 m.
SJ 2 je na početku iskopavanja prostorije 1 bio vidljiv u visini
od 20-ak cm. Sastavljen je od obrađenog i poluobrađenog
kamena slaganog u više redova, dužine 4,70 m, širine 0,6 m
te je nakon istraživanja registriran i dokumentiran u visini
od 0,9 m. SJ 9 je također kamena struktura sastavljena od
obrađenog i poluobrađenog kamena u dužini od 5,69 m,
širine 0,53 m i visine 0,50 m. Stratigrafski je SJ 9 istovre-
men sa SJ 3, koji je sačuvan u visini od 20-ak cm te tijekom
kampanje 2016. nije otkopan na novu visinu. Istočni zid
SJ 4 zapravo je vanjski istočni bedem gradine, registriran na
656,65 m n. v., najširi je (1,68 m) i stratigrafski najstariji zid
prostorije 1. Sastavljen je od obrađenog i djelomično obra-
đenog kamena vezanog mortom. Djelomično je restauriran
i konzerviran (u visini od 20 do 70 cm) te ima i registriranu
temeljnu stopu u vidu reda neobrađenog kamena u visini od
30-ak cm. Unutar prostorije tijekom istraživanja otkriven je i
SJ 7 u njezinu sjevernom dijelu. Zajedno sa zidom SJ 1 čini
manju pregradnu prostoriju površine oko 7 m². Sastavljen je
od obrađenog i poluobrađenog kamena, pruža se od zida
SJ 2 prema istoku u dužini od 4,9 m i širini od 0,35 m.
Nakon uklanjanja površinskih i slojeva urušenja registrirane
su podnice. U jugozapadnom dijelu prostorije 1 to je SJ 10
(dužine 3 m, širine 1,20 m, debljine 10 – 15 cm, prilično kom-
paktna, sastavljena od žbuke ili morta sivkasto, svjetlosmeđe
boje s primjesama sitnog pijeska) s paralelnim linearnim
otiscima drvenih obloga širine 15-ak cm i lošije sačuvana
SJ 15. Ostatak podnice SJ 10, koji se rasprostire središnjim
dijelom istražnog polja, registriran je kao SJ 11 (tamniji sloj
kompaktne zemlje pomiješan s ulomcima žbuke). Podnica
SJ 13 nalazi se unutar manje sjeverne prostorije omeđene
SJ 1 na sjeveru, SJ 2 na zapadu, SJ 7 na jugu i SJ 4 na
istoku. Izrazito je dobro očuvana. Pokraj i djelomično ispod
zida SJ 7 ima utor u obliku ravnog izduženog kanala, a kao i
na SJ 11 vidljivi su otisci drvene podne obloge.
Keramički nalazi u slojevima mlađih urušenja (SJ 5, 6 i
8) pripadaju grubim posudama vjerojatno lokalne proiz­
vodnje. Stijenke su uglavnom ispunjene zrncima kalcita i
kremena, a izrađivane su na lončarskom kolu. Ovisno o
 Hrvatski arheološki godišnjak 13/2016
Pogledi zidova
Tlocrt
vrsti i pročišćenosti gline i vrsti pečenja, opažaju se ulomci
smeđe i crvenkaste boje bez ukrasa, uglavnom ulomci sti-
jenki posuda, u velikoj većini lonaca. Osim ulomaka kera-
mičkih posuda iz srednjeg vijeka, pronađeni su i ulomci
keramičkih posuda s obilježjima antičke keramike (proči-
šćena glina, mekana faktura).
Literatura
Alduk 2015 I. Alduk, Arheološka istraživanja u Imotskoj
krajini, Izdanja HAD, 29, Zagreb, 2015.
752
Alduk, Gjeldum, Gamulin 2005 I. Alduk, D. A. Gjeldum, A.
Gamulin, Konzervatorski elaborat o kulturnim dobrima na
području obuhvata Prostornog plana Općine Lovreć, 2005.
Andreja Nađander
Summary
Archaeological excavations at the site of Lovreć-
Bošnjakova gradina north of Lovreć were resumed in the
course of 2016. The excavations were continued on the SE
slope next to the east city walls. There they revealed the
remains of conserved stone masonry of the city walls and
two rooms of which the south room was investigated (room
1 with a surface area of about 45 m²). Also investigated
were demolition layers that belong to a phase of the dev-
astation of the medieval phase as well as stone structures
and flooring that are contemporaneous with the room.
Redni broj: 413
Lokalitet: Makarska – Sv. Petar
Naselje: Makarska
Grad/općina: Makarska
Pravni status: P-4387
Razdoblje: P, A, SV, NV
Vrsta radova: sustavno iskopavanje
Od 26. listopada do 14. prosinca 2016. trajala je, uz povre-
mene prekide, peta sustavna istraživačka kampanja na
lokalitetu Sv. Petar u Makarskoj. Voditelj arheoloških istra-
živanja bio je Marinko Tomasović, dipl. arheo., a u rado-
vima je sudjelovalo sedam radnika. Dokumentaciju je
izradila tvrtka Kaukal d.o.o. iz Splita, a fotografije Brankica
Pejković i voditelj istraživanja. Radove je nadzirala Silva
Kukoč, dipl. arheo., iz Konzervatorskog odjela u Splitu.
Sredstva za radove osigurao je Gradski muzej Makarska.
I u ovoj kampanji nastavljeno je otkrivanje ostataka kasno-
antičke arhitekture utvrde. Temeljni ostaci zida, koji se
pružaju prema jugoistoku, kao nastavak jugozapadnog
zida prostorije istražene i dokumentirane 2011./2012. i
2014./2015. u sondama I – III (Tomasović 2012; 2015;
2016), nastojali su se istražiti na površini veličine 3x1,60 m.
Ona je poremećena strojnim uklanjanjem korijenja velikih
borovih stabala te je grublja antička keramika učestala na
samoj površini. Kronološki je odrediva nalazima oboda
amfora tipova Kaey XXXVA, datiranih od sredine 5. do
početka 7. st. (Keay 1984: 233 – 238), te jedne od podvrsta
Kaey LXII iz 5. – 6. st. (Keay 1984: 309 – 350). Uz sjeverni
rub iskopa, na relativnoj dubini od 0,30 m evidentiran je
suhozid, očišćen u dužini od 3 m, dok je iskop proširen na
jugozapadnoj strani na površini veličine 2x2 m. Suhozid je
načinjen od jednog reda amorfnog kamenja, a možda je
služio kao ograda srednjovjekovnoga groblja. Strukturom je
nalik dokumentiranom suhozidu, nešto istaknutijem prema
van, oko zapadne i sjeverne strane zaravni (Tomasović
2015). U nasipu uz suhozid nađen je izmiješan keramički
materijal, a među kasnoantičkim materijalom tipološki je
odrediv obod amfore Kaey LXII A (Keay 1984: 309 – 319).
 Splitsko-dalmatinska županija, HAG 13/2016
Istraživanje na toj jugoistočnoj strani zastalo je u počet-
nom iskopu te je nastavak predviđen za iduću kampanju. U
razini stope prethodno istražene kasnoantičke arhitekture
nađena je ilirska i kasnohelenistička, sivoglazirana kera-
mika te manji ulomak sigilate.
Glavnina aktivnosti usmjerena je na istraživanje grobova
evidentiranih tijekom protekle kampanje (Tomasović 2016).
Grobovi su ukopani iznad pretpostavljenog pružanja temelj-
nih ostataka kasnoantičkog zida prema jugozapadu. Ta je
arhitektura nastavak jugoistočnog zida istražene prostorije.
Sveukupno je istraženo devet kosturnih grobova, od kojih
su tri zatečena u ovoj kampanji. Svi su grobovi bili ukopani
u pravilnom rasporedu i usmjereni prema sjeverozapadu.
Zatečeni su s djelomično očuvanom gradnjom, a sadržavali
su glavninom poremećene kosture osoba. Osobe su bile
položene na leđa, s glavom na sjeverozapadu i rukama spu-
štenima uz tijelo. Iznimka je grob 6, u kojemu je tijelo polo-
ženo s rukama prekriženima na trbuhu. Numeracija grobova
određena je u pogledu otprije istraženog kosturnoga groba
1 u temeljnoj stopi kasnoantičkog zida (Tomasović 2015).
Grob 2, vel. 1,81x0,35 m i relativne dubine 0,23 m, u
donjem je dijelu imao sačuvane amorfne i pločaste poklop­
nice. Sačuvane su pravilne pločaste obložnice groba
unutar kojega se nalazio kostur odrasle osobe, vjerojatno
žene. Na dno groba nasut je morski žal i obluci. U grobu
nisu zatečeni nalazi. Na desnu stranu prsa ukopane osobe
položen je kamen.
Arheološka sonda s grobovima (crveno) u odnosu na otprije istra-
žene dijelove kasnoantičke utvrde na Sv. Petru (izrada: Kaukal d.o.o.)
753
Grobovi na Sv. Petru nakon čišćenja kostura (foto: B. Pejković)
Grob 3, vel. 0,60x0,23 m i relativne dubine 0,17 m, u
donjem je dijelu imao sačuvane pravilne pločaste obložnice
i amorf­ni kamen kao poklopnicu. Sadržavao je poremećen
kostur. Dno groba načinjeno je kao i kod prethodnog. U
grobu nisu zatečeni nalazi.
Grob 4, vel. 1,75x0,40 m i relativne dubine 0,30 m, s iznim-
kom gornjeg dijela, imao je sačuvane pločaste obložnice.
U grobu je zatečen kostur odrasle osobe bez glave, vje-
rojatno muškarca, dužine 1,65 m. Dno je groba načinjeno
kao i kod prethodnog. U grobu nisu zatečeni nalazi.
Grob 5, vel. 1,70x0,40 m i relativne dubine 0,21 m, imao
je sačuvane amorfne kamene obložnice, bez doglavnice i
donožnice. Sadržavao je kostur odrasle osobe, vjerojatno
muškarca, sačuvan u dužini od 1,58 m. Dno je groba kao
i kod prethodnih. Na prstu desne ruke nađen je brončani
prsten, promjera 2,2 cm i širine 0,3 – 0,6 cm.
Grob 5 A, vel. 1,34x0,47 m i relativne dubine 0,26 m, elip-
soidnog je oblika s amorfnim kamenjem kao obložnicama.
U grobu nisu zatečeni ostaci kostura.
Grob 6, vel. 1,68x0,44 m i relativne dubine 0,17 m, elipso-
idnog je oblika s amorfnim kamenjem kao obložnicama na
južnoj strani. Umjesto poklopnica imao je nabacano kame-
nje. Grob je sadržavao kostur odrasle osobe, vjerojatno
žene, dužine 1,62 m. Na kosturu je zamjećena dislokacija
kukova. Dno groba načinjeno je od nabijene zemlje i kame-
nja. U grobu nisu zatečeni nalazi.
Grob 7, vel. 1,17x0,33 m i relativne dubine 0,16 m, imao je
sačuvane amorfne kamene obložnice. Grob je sadržavao
kostur dužine 0,75 m. Dno groba načinjeno je od kamenja i
pijeska. U grobu nisu zatečeni nalazi.
Grob 8, vel. 1,77x0,35 m i relativne dubine 0,24 m, imao
je djelomično sačuvane amorfne kamene i pločaste
obložnice. Grob je sadržavao kostur odrasle osobe, vje-
rojatno muškarca, dužine 1,40 m. Dno groba načinjeno
je od kamenja i morskog žala. Pri dnu kralježnice kostura
nađene su tri perlice, a na vratnom kralješku koštana per-
lica promjera 0,8 cm. Kod nogu je nađena zavinuta bron-
čana spona (?). Na prsa i trbuh ukopane osobe položen je
kamen (vel. 0,25x0,22 m).
Grob 9, vel. 1,71x0,34 m i relativne dubine 0,16 m, imao je
sačuvane pločaste poklopnice u donjoj polovini te kamene
ploče kao obložnice. Sadržavao je kostur odrasle osobe,
vjerojatno muškarca, dužine 1,60 m. Dno groba načinjeno
je od morskog žala i većih oblutaka.
 Hrvatski arheološki godišnjak 13/2016

Zatečeno stanje grobova 2, 3 i 9, s djelomično sačuvanim

poklopnicama, rezultat je devastacija uzrokovanih razor-
nim korijenjem borovih stabala i njihova strojnog uklanja-
nja. To vrijedi i za grob 4 kojemu je, zajedno s gornjim
obložnicama, uklonjena i lubanja kostura. Ti su grobovi kao
obložnice imali pravilnije ploče, što upućuje na izostanak
poklopnica u preostalim grobovima s obrubom načinjenim
od amorfnog kamenja. Grobovi su zasad datirani u srednji
vijek, vjerojatnije u 11. – 15. st., sudeći po uporabi kasno-
antičkih temelja za ukope (grobovi 2 i 3). Prsten nađen u
grobu 5 nije osjetljiv za datiranje, zbog dugovremenosti
takvih oblika s postupnim proširenjem trake.
Polaganje kamenja na tijelo ukopane osobe u grobovima 2
i 8 upućuje na vjerovanje u nečistu silu, vampire. Takva vje-
rovanja identično su predočena na ranosrednjovjekovnim
i kasnosrednjovjekovnim grobljima srednjodalmatinskog
zaleđa (Miletić 1979: 143, gr. 2; 145, 146, gr. 20, 21, 33;
149, gr. 57, 60; 150, gr. 67, 71; 152, gr. 79, 80, 82; pl. 4, T.
VII; T. XV, T. XVIII; 1982: 133 – 135, gr. 35, T. X,4; gr. 51,
52; gr. 59, T. XI, 3.; Tomasović 2011: 294, 295, sl. 6, T. II,
gr. 6) i širem europskom prostoru (Gardela 2010: sl. 1 – 4).
Veličina kamena kojim se zadržava ili sputava moć „neu-
mrlog” nije presudna za shvaćanje o učinkovitosti takve
zaštite, zadržane više u simboličkoj razini.
U ispuni pojedinih grobova prilikom čišćenja kostura pro-
nađena je raznovrsna keramika. U grobu 4 i 9 nađen je
po jedan ulomak prapovijesne keramike. Ulomak stijenke
češljasto rebraste amfore i netipičan obod afričke crveno-
glačane zdjele nađeni su u grobu 8, zajedno s morskim

Kamenje položeno na ukopanu osobu u grobu 8 (foto: B. Pejković)

školjkama i puževima. Prilikom čišćenja groba 6 nađena

je izmiješana prapovijesna, antička i srednjovjekovna kera-
mika te stijenke staklenog posuđa. U ispuni groba nađene
su i morske školjke te puževi. U praznom grobu 5 nađeni
su ulomci prapovijesne, helenističke i rimske keramike te
morske školjke i puž. Ondje je nađen i ulomak staklene
posude s pečatom u obliku zvijezde i plitkim žlijebom.
Prilikom spuštanja zemljanog nivoa oko grobova 2 i 3,
uočeno je da se temeljna stopa kasnoantičkog zida između
njih lomi i pruža prema jugoistoku. Njezino otkrivanje u dalj-
njem pružanju bit će primaran zadatak u idućoj istraživač-
koj kampanji.
Nakon dokumentiranja sonde su prekrivene geotekstilom
te nasute zemljom. Brojni ulomci nađene keramike te pri-
mjerci staklenog, koštanog i kamenog materijala, očišćeni
su i razvrstani u Gradskom muzeju Makarska.

Literatura

Gardeła 2010 L. Gardeła, Kamienie i śmierć. Groby cza-

Grobovi na Sv. Petru nakon čišćenja kostura (izrada: Kaukal d.o.o.)
rowników i ambiwalencja magii seiðr w epoce wikingów,
Tak więc po owocach poznacie ich (ur. W. Dzieduszycki –
J. Wrzesiński), Poznań, 2010: 273 – 293.
Keay 1984 S. J. Keay, Late Roman Amphorae in the
Western Mediterranean, A typology and economic study:
Catalan evidence, BAR, ser. 196 (i), Oxford, 1984.

754
 Splitsko-dalmatinska županija, HAG 13/2016

Miletić 1979 N. Miletić, Ranosrednjovjekovna nekropola u arheoloških istraživanja, čiji je cilj dokumentiranje i valori-
Koritima kod Duvna, GZM, (N. s., Arheologija), 33/1978, zacija lokaliteta i okolnog prostora te uspostava kvalitetnog
Sarajevo, 1979: 141 – 204. upravljanja i korištenja kulturnim dobrima Općine Marina.
Miletić 1982 N. Miletić, Izvještaj o iskopavanjima sred- Lokalitet su istražili Tomislav Jerončić, dipl. arheo. i Vedran
njovjekovnih nekropola u Buškom blatu, GZM, (N. s., Katavić, prof. pov. i arheo., dokumentarist Marin Kraljev,
Arheologija), 37, Sarajevo, 1982: 123 – 165. tehničar Ante Radovčić te šest radnika (Paulo Begić, Jozo
Tomasović 2011 M. Tomasović, Kasnosrednjovjekovno Matijević, Josip Matijević, Elvis Milavić, Željko Jeličić i
groblje u tumulu 1 na Ogradi (Dražice) u Eracima (Istočna Mario Markovac), svi zaposlenici tvrtke Kaukal d.o.o., Split.
Plina), Arheološka istraživanja na trasi autoceste u Nadležni konzervator bio je dr. sc. Miroslav Katić, pročelnik
Zabiokovlju i Plini, Katalog izložbe (ur. M. Tomasović),
Makarska, 2011: 285 – 322.
Tomasović 2012 M. Tomasović, Makarska – Sv. Petar,
HAG, 8/2011, Zagreb, 2012: 620 – 625.
Tomasović 2015 M. Tomasović, Makarska – Sv. Petar,
HAG, 11/2014., Zagreb, 2015: 598 – 601.
Tomasović 2016 M. Tomasović, Makarska – Sv. Petar,
HAG, 12/2015., Zagreb, 2016: 697 – 699.

Marinko Tomasović

Summary

The fifth season of archaeological excavations at the site of

St Peter in Makarska was carried out in the course of 2016.
The remains of a Late Antiquity fortification were unearthed
further to the SE and SW. Antiquity-period coarseware is
very common on the surface. Its chronological framework
has been determined based on the rims of amphorae that
can be dated from the mid-fifth to early seventh centuries. A
3 m long drywall was unearthed along the northern edge of
the dig. The drywall was made of a single course of amor-
phous stones. It may have been used as a graveyard fence.
Nine burials were investigated. They were partly buried
above the Late Antiquity foundations. The masonry that
belongs to the graves was partly preserved, and the buri-
als were largely disturbed. The graves can be provisionally
dated to the Middle Ages, from the 11th to the 15th cen-
tury judging by the use of the Late Antiquity foundations
for burials (graves 2 and 3). A ring found in grave 5 cannot
be used for precise dating because its form was used over
a long period of time. The stones placed on the bodies of Tlocrt lokaliteta
deceased in graves 2 and 8 indicate a belief in the vam-
pires. The grave fills contained prehistoric, Hellenistic and
Roman pottery, fragments of glass vessels and sea shells,
and snails. The excavations established that the founda-
tion of the Late Antiquity wall bends between graves 2 and
3 and continues to the SE.

Redni broj: 414

Lokalitet: Marina – Drid – crkva Gospe od Sniga
Naselje: Marina (brdo Drid)
Grad/općina: Marina
Pravni status: P-4902
Razdoblje: P, A, SV
Vrsta radova: sustavno iskopavanje

Godine 2016. arheološki je istraživan lokalitet Drid – crkva

Gospe od Sniga, koji se nalazi pokraj mjesta Marine, na
k.č. 3046/1 i 250, k.o. Marina. Ta su istraživanja dio sustavnih Objekt 1 (cisterna) i crkva na lokalitetu Drid (foto: T. Jerončić)

755
 Hrvatski arheološki godišnjak 13/2016
Kameni odvod na objektu 1 (foto: T. Jerončić)
Konzervatorskog odjela u Trogiru. Istraživanje je financi-
rano programom Ministarstva kulture, čiji je nositelj Župa
sv. Jakova apostola u Marini.
Lokalitet se nalazi na brdu Drid, koje se uzdiže 176 m nad
dubokom uvalom u čijem se kraju smjestilo mjesto Marina.
Riječ je o gradinskom naselju, čiji djelomično očuvani
bedemi opasuju dva obližnja vrhunca brda Drid. Tijekom
ovogodišnje kampanje sustavnih istraživanja istražena je i
dokumentirana manja površina – unutrašnjost crkve Gospe
od Sniga i objekt 1.
Objekt 1 – arheološka istraživanja započela su uklanja-
njem zatečenog humusnog sloja tamnosmeđe rahle pra-
hovite gline te su potom uočeni i definirani zidovi (SJ 10,
11, 12, 13). Zidovi obrubljuju objekt 1 u obliku izduljenog
trapeza, koji se pruža u smjeru JI-SZ. Zidovi su građeni
od više ili manje pravilno klesanog kamena povezanog
sivkasto-svjetlocrvenom žbukom. Stupanj sačuvanosti
arhitekture uvelike je ovisio o konfiguraciji kamene litice
na gornjem platou (teren pada prema sjeveru te su se
zbog djelovanja vanjskih utjecaja poput erozije, kao i
dugotrajne napuštenosti lokaliteta, zidovi urušili pod
pritiskom velike količine materijala, a posljedica je toga
gotovo potpun izostanak sjeveroistočnog zida, koji je mje-
stimično sačuvan kao jedan red kamena). Nakon definira-
nja zidova započelo je otkopavanje slojeva koji su zatrpali
podnice, s time da nije istražena čitava površina objekta 1,
već samo prostor neposredno uz pretpostavljene zidove.
U površinskim slojevima te slojevima urušenja prikupljena
je znatna količina keramičkih fragmenata oksidacijski
i redukcijski pečenih posuda finije i grublje fakture, koji
se mogu datirati sve do kasnog srednjeg vijeka. Izravno
ispod njih nalazi se podnica sivkasto-bijele boje, mjesti-
mično dobro očuvane uglačane površine. S obzirom na
to da je navedena žbuka premazana i preko unutrašnjih
stijenki zidova te da je unutar zida SJ 11 ugrađen kameni
odvod, za taj se objekt može pretpostaviti da je služio kao
cisterna za vodu.
Crkva Gospe od Sniga nalazi se na najistaknutijem polo-
žaju gradinskog lokaliteta Drid, na koti od 176,76 m n. m.
Riječ je o crkvi longitudinalnog oblika, manjih dimenzija,
sa zvonikom na preslicu na zapadnom pročelju. Na
istočnom dijelu crkva ima pravokutnu apsidu. Ukupna
756
Podnica od pravilno klesanih kamenih ploča (foto: T. Jerončić)
Ostaci prvobitne polukružne apside (foto: T. Jerončić)
duljina crkve s apsidom iznosi 17,0 m, a širina 5,7 m.
Nakon uklanjanja recentnog poda od keramičkih pločica
i njegove cementne podloge, definirane su starije arhe-
ološke, odnosno arhitektonske strukture. U jugoistočnoj,
odnosno istočnoj polovini unutrašnjosti crkve, registri-
rana je podnica površine 26 m², načinjena od pravilno
klesanih kamenih ploča (SJ 20) slaganih na podlogu
od pjeskovite gline, s većom koncentracijom lomljenog
kamena manjih dimenzija. Sjeverozapadna, odnosno
zapadna polovina, približne površine 28 m², nije poplo-
čana kamenim pločama, već su uočeni zemljani slojevi
na podlozi od nepravilne, djelomično otučene kamene
litice. U udubinama kamene litice pronađena je manja
količina ulomaka keramičkih posuda isključivo prapo-
vijesne provenijencije. Na zapadnom rubu popločenja,
u smjeru sjever-jug pruža se temelj zida (SJ 22), koji
crkvu dijeli na dva gotovo jednaka dijela. Zbog činje-
nice da je taj temelj djelomično prekriven kamenim
popločenjem, može se pretpostaviti da se radi o temelju
zida starijeg zapadnog pročelja crkve, koja je potom u
istoj širini prema zapadu proširena do današnjih gaba-
rita. Istočnije od starijeg kamenog popločenja pruža se
podig­nut podij na kojem je smješten oltar, čija se grad-
nja po uklesanom natpisu može datirati u 19. st. Iza
oltara pruža se pravokutna apsida, koja je popločena
 Splitsko-dalmatinska županija, HAG 13/2016
opekama i betonom. Nakon uklanjanja recentnog poda
unutar apside, uočeno je starije kameno popločenje,
koje načinom gradnje upućuje na postojanje starije
apside polukružnog oblika.
Literatura
Katić 1994 M. Katić, Utvrda Drid, PPUD, 34, Split, 1994.
Tomislav Jerončić
Summary
The archaeological excavations at the site Drid – the
church of Gospa od Sniga (Our Lady of the Snows) near
Marina were carried out in the course of 2016. The exca-
vations encompassed building 1 in the eastern part of the
upper hillfort plateau. The church interior of about 66 m2,
was completely investigated. Building 1, with a total sur-
face area of 130 m2, was investigated to the level of the
flooring. The excavations yielded a considerable amount of
prehistoric, Late Antiquity and medieval pottery.
Redni broj: 415
Lokalitet: Most kopno – Čiovo: spojna cesta 1 (Malo
polje)
Naselje: Trogir
Grad/općina: Trogir
Pravni status: postupak u tijeku
Razdoblje: P, A, SV, NV
Vrsta radova: terenski pregled, arheološki nadzor,
probno iskopavanje
Od travnja do listopada 2016., sklopu izvedbe projekta
Most kopno – otok Čiovo (oznaka projekta TD 364 – P3),
Muzej grada Trogira obavio je terenski pregled i dokumen-
tiranje tradicijske baštine te probno istraživanje i arheološki
nadzor na trasi tzv. spojne ceste 1 (SC1), odnosno spojne
ceste između državne ceste D315 i zaobilaznice D8 u tro-
girskom Malom polju (k.o. Trogir). Voditeljica istraživanja
bila je Lujana Paraman, a u terenskom pregledu trase
sudjelovala je i arheologinja Dobrila Kalebota. Geodetsko
dokumentiranje obavili su Marin Kraljev, Ante Radović
i Željko Jeličić, djelatnici tvrtke Kaukal d.o.o. Split, čiji su
djelatnici obavili i pripremne radove za potrebe dokumen-
tiranja, ručni iskop u probnim sondama i rovovima te su
sudjelovali u intenzivnom terenskom pregledu paleolitičkog
lokaliteta (arheolozi Vedran Katavić, Ana Sunko Katavić,
Tomislav Jerončić, Ida Beg Jerončić, Andreja Nađander i
Marica Milić). Konzervatorski nadzor na projektu vodio je
Miro Katić, pročelnik Konzervatorskog odjela u Trogiru.
Smješteno na kopnu nasuprot Trogira, trogirsko je Malo
polje (zapadni rub plodnog područja oko Kaštelanskog
zaljeva, dužine oko 4 km i širine oko 1,5 km) najbliži
dio teritorija povijesnog Tragurija odnosno njegov ager/
astreja, čiji je prostorni razvoj neodvojiv od povijesti
grada, koji bilježi kontinuitet naseljavanja najmanje od
srednjeg brončanog doba (Babić 1991: 21, bilj. 44) – iako
757
Plan sjevernog dijela trase SC1 s naznačenim probnim rovovima
i dokumentiranom tradicijskom baštinom (autor: L. Paraman; pod-
loga: Google Earth, Hrvatske ceste d.o.o.)
prvi tragovi ljudske prisutnosti u polju sežu i u paleolitik
(Karavanić, Paraman 2018). U prapovijest je moguće
datirati mrežu komunikacija kroz polje, čija su okosnica
putovi koji su prirodnim prijevojima između brda sa sje-
verne strane polja vodili iz prapovijesnog naselja u Trogiru
prema zaleđu. Ishodište je te mreže raskrižje koje se
pruža na kopnu sa sjeverne strane grada uz izvor Dobrić,
odakle se pružaju dvije glavne rute: današnja ulica Put
Dragulina, koja vodi prema brdu Sutlija i zapadnom izlazu
iz polja te vjerojatno današnja Ulica dr. Ante Starčevića,
koja vodi prema istočnom izlazu iz polja i dalje prema
Labinskoj dragi na zapadnom rubu Kaštelanskog polja
te prema istoku. Na važnost tih komunikacija upućuje i
koncentracija prapovijesnih nalazišta – gradina i gomila
uz te prijevoje (Babić 1991: 31, 32). Početak kultivacije i
oblikovanja prostora u polju može se pretpostaviti već u
prapovijesnom i helenističkom razdoblju, uz uzgoj vinove
loze i maslina, koji će ostati okosnica trogirskoga gospo-
darstva do početka 20. st. (Babić 1991: 45, 46). Dolaskom
Tragurija pod rimsku upravu početkom 1. st. na kopnu
nasuprot povijesnoga grada uz putove se uređuju gradska
groblja (položaji Dobrić i Travarica – Ošljak: Bulić 1901b;
Bulić 1904; Slade Šilović 1957; Bilić 2012), dok je polje
limitirano, odnosno katastarski uređeno parcelacijom i
organizacijom zemljišta u pravilnu mrežu omeđenu suho-
zidima i putovima – koja je uz preinake tijekom srednjeg i
novog vijeka sačuvana i danas. Okosnica je rimskog kata-
stra ulica Rimski put, kao glavni dekuman centurijacije,
koji se u smjeru istok-zapad proteže cijelom dužinom polja
i dijeli ga na dva dijela, dok linije karda i sporednih deku-
mana polje dijele na centurije dimenzija oko 710×710 m
(Babić 1991: 44, 50). Unutar te mreže, na temelju teren-
skog pregleda, slučajnih nalaza i nalaza grobova, registri-
rano je postojanje 10-ak rimskodobnih vila rustika i gospo-
darsko-lučkih postrojenja, smještenih uz rubove parcela
veličine 1/4 centurije, s većom koncentracijom uz obalu
 Hrvatski arheološki godišnjak 13/2016
Bunar EB5 i poljski objekt EB9 (foto: M. Kraljev)
Ulomci helenističkog finog i kuhinjskog posuđa iz probnog rova
R41 (N_89, 93) (foto: L. Paraman)
i magistralne putove u polju (Ritrovamenti 1896; Bulić
1901a; 1914; Kortšek 1941; Slade Šilović 1953; Fisković
1957: 213, 218; Jeličić 1981; Babić 1991: 44, 52 – 54;
Gluščević 2004; Radić Rossi 2006; 2009; Zupčić 2007;
Koprivnjak 2016; Paraman 2017). Dostupni podaci govore
o napuštanju stanovanja u polju na prijelazu antike u rani
srednji vijek. U kasnoj se antici, uz cemeterijalnu baziliku
na groblju, starokršćanske crkve podižu i u sklopu objekata
u polju (Bulić 1904; Kortšek 1941; Fisković 1957: 213),
a veći broj crkvica podignut je uz putove tijekom ranog
i razvijenog srednjeg vijeka – P. Andreis u 17. st. bilježi
na prostoru polja postojanje čak 21 crkve (Andreis
1977: 346 – 351), uz koje su većinom postojala i groblja.
Veći dio sakralnih objekata napušten je i/ili porušen za
vrijeme mletačko-turskih ratova, kada je polje branjeno i
brojnim obrambenim kulama od kojih su danas sačuvane
samo dvije (Babić 1991: 126). Nakon ratova samo je manji
dio crkava obnovljen – danas ih je u funkciji tek pet, dok
su od triju sačuvani djelomični ostaci (Fisković 1957: 213,
218; Koprivnjak 2016). Do 1950-ih povijesni kultivirani
agrarni krajolik trogirskog Malog polja bio je u potpunosti
sačuvan. Modernom gradnjom i „urbanizacijom”, posebno
od 1970-ih, taj tisućama godina stvaran krajolik rapidno
nestaje. Ostaci oblikovanja prostora polja kroz terasiranje,
kanaliziranje potoka i oborinskih voda i izradu sustava
odvodnje i natapanja zemljišta, još uvijek su dosta dobro
sačuvani samo u rubnim dijelovima polja.
758
Plan središnjeg dijela trase SC1 s ulomcima lokalnog, helenistič-
kog i rimskodobnog posuđa iz probnih rovova R36, R37 i R39
(N_74, 76, 82) (autor: L. Paraman; foto: L. Paraman; podloga:
Google Earth, Hrvatske ceste d.o.o.)
Terenski pregled i dokumentiranje tradicijske baštine
Trasa SC1 pruža se u istočnom rubnom dijelu trogirskog
Malog polja u dužini od 720 m, spajajući se s magistralnom
cestom D315 u priobalnom dijelu na predjelu Brigi te zao-
bilaznicom D8 na sjeveroistočnom rubu polja, u podnožju
brda Krban (predio „pod Krban”).
Trasa prolazi oranicama koje su manjim dijelom održavane
i zasađene poljoprivrednim kulturama (voćnjak, maslinici),
dok je veći dio zapušten i obrastao u travu i korov ili u šikaru,
posebno u sjevernom dijelu trase iznad zaobilaznice D8.
Najbolji rezultati terenskog pregleda ostvareni su u južnom
dijelu trase, na održavanom zemljištu (k.č. 3047/5, 3048/3,
3047/4) između Ulice kneza Trpimira i Ulice dr. Ante
Starčevića, gdje je u dužini od 160 m tijekom terenskog pre-
gleda zabilježena veća količina novovjekovnog keramičkog
materijala te koncentracija litičkog materijala (rožnjaka) s
manjom količinom litičkih izrađevina, čija je preliminarna
analiza uputila na to da je riječ o paleolitičkom nalazištu na
otvorenom. Na oranicama između Ulice dr. Ante Starčevića
i ulice Rimski put (k.č. 2952/3, 1463/4, 1461/2), vidljivost
je bila znatno smanjena, ali je i na tom dijelu zabilježena
manja količina novovjekovne keramike, kao i sporadični
komadi litičkog materijala, među kojima i nekoliko izrađe-
vina (k.č. 2952/1, k.č. 1461/2). Slična je situacija bila i na
oranicama između Rimskog puta i zaobilaznice D8, gdje je
na parcelama k.č. 1464/5, 1467/2, 1471/3, 1473/3, 1478/2,
1477/2, 1482/2, 1481/1 zabilježen rijedak novovjekovni
 Splitsko-dalmatinska županija, HAG 13/2016
keramički te litički materijal, kao i ulomci antičke keramike
i troske (k.č. 1472/3). Na parcelama k.č. 1469/2, 1481/3
nisu zabilježeni nalazi, dok na k.č. 1470/3, 1473/1, 1313/3
i 1316/5 zbog vegetacije terenski pregled nije bio moguć.
Na parcelama sa sjeverne strane zaobilaznice D8 terenski
je pregled obavljen tek nakon krčenja terena, odnosno prili-
kom početka građevinskih radova na trasi. Nakon prolaska
mehanizacije na površini nije bilo moguće uočiti pokretan
arheološki materijal – osim ulomaka antičkoga građevnog
i keramičkog materijala zabilježenog na suhozidu uz kanal
za odvodnju označen kao EB4 (k.č. 1483/4). Prilikom teren-
skog pregleda (osim paleolitičkog lokaliteta) prikupljeno je
155 pokretnih nalaza.
Tijekom terenskog pregleda zabilježeni su ostaci parcela-
cije, odnosno međašni zidovi i podzidi terasa koje, kao dio
infrastrukture agrarnog krajolika, prate i kanali za odvodnju.
U sjevernim dijelovima polja sačuvani su kanali izrađeni u
tradicijskoj tehnici suhozida, pojedini i s popločanim dnom,
dok su u južnim dijelovima polja stari suhozidni kanali, kao
i pojedini podzidi u drugoj polovici 20. st. zamijenjeni novim
betonskim.
Nakon krčenja zemljišnih parcela oko zaobilaznice D8, na
tome dijelu trase registrirano je više suhozidnih struktura
(podzidi terasa, kanali), od kojih su one bolje očuvane oči-
šćene i fotogrametrijski dokumentirane. Uz njih su zabi-
lježeni, očišćeni i fotogrametrijski dokumentirani objekti
tradicijske arhitekture – dvije poljske kućice i dva bunara,
dok je u južnom dijelu trase dokumentirana i veća kamena
katnica. Ukupno je dokumentirano 15 lokaliteta tradicijske
baštine: suhozidna poljska kućica s betonskim bazenom
za kišnicu (EB1, iznad zaobilaznice D8, k.č. 1510/3, dim.
4,08x3,24 m, bazen 1,78x1 m), suhozidni kanali (EB2, EB3,
sa sjeverne strane zaobilaznice D8, k.č. 1485/4), suhozid
i suhozidni kanal (EB 4, sa sjeverne strane zaobilaznice
D8, k.č. 1483/4), suhozidni bunar (EB5, sa sjeverne strane
zaobilaznice D8, k.č. 1316/4, dim. 3,00x2,50 m), betonski
bazen za kišnicu (EB6, sa sjeverne strane zaobilaznice D8,
k.č. 1311/3), masivni suhozidni podzid (EB7, sa sjeverne
strane zaobilaznice D8, k.č. 1312/1), suhozidni bunar (EB8,
ispod pokosa zaobilaznice D8, k.č. 1480/3, prom. 0,70 m),
suhozidna poljska kućica (EB9, s južne strane zaobilaznice
D8, k.č. 1316/5, dim. 4,5x3,5 m), suhozidni podzid i kanal
s krčevinskom gomilom (EB 10, s južne strane zaobilaz­
nice D8, k.č. 1477/2), kamena katnica (EB17, južni dio
trase, k.č. 3047/3, 3047/5, dim. 4,4x5 m) i kameni podzid
(EB18, južni dio trase, k.č. 3047/5) te tri povijesne komu-
nikacije – rimski dekuman sa sjevernim podzidom (EB11,
ulica Rimski put, k.č. 6299/3), prapovijesna i antička cesta
s južnim suhozidom (EB 19, Ulica dr. Ante Starčevića,
k.č. 6298/4), francuska cesta Strada postale per Spalato
sa sjevernim podzidom i kanalom (EB 12, Ulica kneza
Trpimira, k.č. 3062/3).
Probni rovovi
S obzirom na lošu površinsku vidljivost, kako bi se utvrdilo
postojanje arheoloških slojeva i struktura ispod površine,
prije zemljanih radova na trasi lokalitet je preventivno son-
diran probnim rovovima. Na različite pozicije dužinom trase
postavljen je 41 probni rov (R1 – R41), ukupne površine oko
1200 m2 (2,8% ukupne površine trase). Uklanjanje humus­
nog sloja i sloja oranice, koji je na pojedinim mjestima
759
dosezao debljinu i više od 1 m, obavljeno je strojno, nakon
čega je slijedilo čišćenje i ručni iskop definiranih antropo-
genih značajki i geodetsko dokumentiranje zatečene strati-
grafije u rovovima. U rovovima je prikupljeno 1019 pokret-
nih nalaza.
U probnim rovovima sa sjeverne strane zaobilaznice
D8 (R1 – R15) nisu zabilježene arheološke strukture ni
pokretni nalazi.
U rovovima između Rimskog puta i zaobilaznice D8
pokretni nalazi i antropogeni ostaci zabilježeni su u rovo-
vima: R19 (k.č. 1482/2, ostaci urušenja(?) na dubini od
1,20 m, pokretni materijal iz antike (keramika, novac, sitni
metalni predmeti, ostaci prehrane), novog vijeka, recen-
tan stakleni materijal, litičke izrađevine); R20 (k.č. 1477/2,
ostaci urušenja(?) na dubini od 0,50 m, pokretni materijal iz
novog vijeka); R22 (k.č. 1478/2, sloj plavljenja uz odvodni
kanal, ulomci prapovijesne(?) keramike); R25 (k.č. 1471/1,
plitak ukop na dubini od 0,80 m s rimskim materijalom
(keramika, ostaci prehrane)); R26, R40, R41 (k.č. 1470/1
i 1470/3, erozijski(?) sloj na dubini od 0,80 do 1,00 m,
debljine do 1,5 m, s helenističkim i rimskodobnim materi-
jalom (fino i kuhinjsko keramičko posuđe, amfore, pitosi,
stakleno posuđe, brončani predmeti, građevna keramika,
žbuka)).
U rovovima između Ulice dr. Ante Starčevića i Rimskog
puta, uz dokumentirani sloj plavljenja u blizini odvodnog
kanala u rovu R29 (k.č. 1454/2), u kojemu su zabilježeni i
ulomci prapovijesne(?) keramike, veća koncentracija arhe-
oloških struktura i geoloških slojeva (u kojima je prisutan i
arheološki materijal) zabilježena je na parceli k.č. 2952/4
sa sjeverne strane Ulice dr. Ante Starčevića gdje je postav-
ljeno devet rovova (R31 – R39). U sjevernom dijelu par-
cele, ispod sloja oranice debljine 0,40 – 0,60 m zabilježeni
su ukopi recentnih kanala (R31, R34) i temelj(?) novovje-
kovnog zida (R32). U južnom dijelu parcele u rovovima R38
i R39, ispod sloja oranice na dubini od 0,60 m zabilježen
je debeo erozijski(?) sloj s većom količinom rimskodobnog
Plan južnog dijela trase SC1 (paleolitičko nalazište) s dvostranim
izbočenim strugalom (N_43) iz sonde 2 (autor: L. Paraman; foto: I.
Čulina; podloga: Google Earth, Hrvatske ceste d.o.o.)
 Hrvatski arheološki godišnjak 13/2016
Dijelovi novovjekovne nošnje iz sondi 1 i 3 na paleolitičkom nalazi-
štu (PN_2, 6, 7, 10, 19, 32) (foto: L. Paraman)
keramičkog materijala, debljine i do 1 m (R38). Ispod tog
sloja, na dubini od 0,90 m u rovu R39 zabilježen je i sloj
naplavine u kojemu je prisutna prapovijesna keramika te
ulomci italske crnopremazane keramike (4. – 2. st. pr. n. e.)
i sigilate (1. st.). Sloj plavljenja povezan s odvodnim kana-
lom uz zapadni rub parcele registriran je na dubini od
0,90 m u središnjem dijelu parcele, u zapadnom dijelu
rovova R35 i R36. Na istoj su dubini u rovu R36 istraženi
ostaci urušenja(?), koje je naknadno presječeno ukopom
vjerojatno recentne jame za vatrište u kojoj je pronađen
ulomak oboda prapovijesne(?) zdjele, a u rovu R37 na
dubini od 1,00 m dijelovi većih ukopa nepoznate namjene u
kojima je pronađen malobrojan keramički materijal iz želje-
znog doba i novog vijeka te litički materijal. Nije isključena
mogućnost da je riječ o dijelovima ukopanih možda i pra-
povijesnih(?) objekata.
Uz probne rovove na oranicama, sondiran je i Rimski put
(EB11) i Ulica kneza Trpimira (EB12), u kojima je doku-
mentirana originalna struktura te više faza obnove.
Iako istraživanjem u probnim rovovima nije utvrđeno posto-
janje primarnog lokaliteta na samoj trasi, veća količina pra-
povijesnih, helenističkih i rimskodobnih nalaza pronađena
u slojevima, posebno onima formiranim zbog dugotrajnih
antropogenih i geoloških aktivnosti (poljoprivredne aktiv-
nosti, djelovanje vode) na terasama iznad Rimskog puta
(R26, R40, R41) i Ulice dr. Ante Starčevića (R36, R37,
R38, R39), upućuju na intenzivno korištenje prostorom u
tome razdoblju te na postojanje centara većih aktivnosti iz
tih razdoblja na istočnom rubu Malog polja, u neposred-
noj blizini trase SC1. Usporedba položaja tih nalaza sa
sačuvanom mrežom rimskog katastra upućuje na to da bi
lokalitete trebalo tražiti na prostoru zapadno od trase, u bli-
zini križanja ulice Put Krbana i Rimski put te oko sjevernog
kraka ulice Rimski put. Uz rimskodobne nalaze, posebno
su važni keramički nalazi lokalne (željeznodobne?) izrade
te uvoznog helenističkog finog i kuhinjskog posuđa kao
indikacija da su i u helenističkom razdoblju u polju postojali
gospodarsko-ladanjski objekti, odnosno villae rusticae, što
se do sada u literaturi spominjalo samo kao pretpostavka,
bez arheološke potvrde.
S obzirom na činjenicu da antički nalazi nisu uočeni prili-
kom terenskog pregleda površine te se nalaze u dubljim
slojevima ispod današnje razine oranja, istraživanje na trasi
Spojne ceste 1 još jednom upućuje na potrebu sustavnijeg
istraživanja korištenja trogirskim poljem tijekom povijesti
760
te na potrebu preventivne i trajne zaštite Malog polja kao
sastavnog dijela povijesti samoga grada, pri čemu bi svim
građevinskim radovima u polju trebala prethoditi pokusna
i zaštitna istraživanja, kako bi se na vrijeme detektirali i
zaštitili potencijalni lokaliteti.
Paleolitičko nalazište na otvorenom
Posljednja faza istraživanja na SC1 obuhvatila je intenzi-
van pregled trase i probno istraživanje na registriranom
paleolitičkom nalazištu na otvorenom između Ulice kneza
Trpimira i Ulice dr. Ante Starčevića. U dužini od 160 m u
južnom dijelu trase postavljeno je mrežište s kvadratima
veličine 4x4 m, uz pomoć kojega je zabilježena površinska
koncentracija i distribucija litičkih nalaza.
Na temelju dobivenih rezultata odabrane su tri lokacije koje
su probno istražene kako bi se dobio uvid u stratigrafiju
nalazišta. Sonda 3 (dimenzija 3x3 m) istražena je u sje-
vernom, povišenom dijelu nalazišta. Sonda 1 (dimenzija
3x4,5 m) i sonda 2 (dimenzija 2x2 m) istražene su u južnom
dijelu nalazišta. Iskopavalo se stratigrafski, a sediment je
prosijavan u sitima veličine 4x4 cm. Prilikom istraživanja
nije ustanovljen izoliran sloj s litičkim materijalom, već
su litički nalazi zabilježeni u svim slojevima, u kojima se
javljaju zajedno s materijalom iz mlađih razdoblja, s doku-
mentiranom većom koncentracijom litičkih i drugih nalaza
u površinskim slojevima. Ukupna dubina istraženih slojeva
iznosila je od 0,80 do 1,00 m, a njihova vrsta, kao i ver-
tikalna distribucija nalaza, upućuju na intenzivne poljopri-
vredne aktivnosti na nalazištu.
Prilikom terenskog pregleda i istraživanja prikupljen je
ukupno 11551 pokretni nalaz, od čega je 5812 litičkih.
Ostale nalaze čine rijetki ulomci iz rimskog razdoblja,
među kojima se izdvajaju ulomak keramičke svjetiljke
i staklene narukvice te znatna količina novovjekovnih
nalaza (ulomci stolnog i drugog keramičkog i staklenog
posuđa, metalni nalazi, građevna keramika), među kojima
se izdvajaju ulomci keramičkih lula, kasnosrednjovjekovni
novac, novac s kraja 19. i početka 20. st. te nakit i dije-
lovi nošnje, koji upućuju na intenzivnu aktivnost na tom
području od 16./17. st. nadalje. Zabilježena je i znatna
količina ostataka prehrane (morski puževi i školjke te živo-
tinjske kosti). Preliminarna analiza 5812 litičkih nalaza
utvrdila je da tek nešto više od 1,5% prikupljenih nalaza
pripada litičkim izrađevinama, među kojima centripetalna
jezgra i dvostrano izbočeno strugalo nedvojbeno upućuju
na musterijen i srednji paleolitik, dok nekoliko primjeraka
oruđa upućuje i na gornji paleolitik (Karavanić, Paraman
2018: 19).
Literatura
Andreis 1977 P. Andreis, Povijest grada Trogira, I,
Čakavski sabor, Split, 1977.
Babić 1991 I. Babić, Prostor između Trogira i Splita,
Kulturnohistorijska studija, pretisak izdanja iz 1984. godine,
Zavičajni muzej Kaštela, Kaštel Novi, 1991.
Bilić 2012 M. Bilić, Trogir – Put Dragulina, HAG, 8/2011,
Zagreb, 2012: 698 – 700.
Bulić 1901a F. Bulić, Statuetta di Bacco trovata a Traù,
Buletino di archeologia e storia dalmata, 24, Split, 1901:
16 – 19.
 Splitsko-dalmatinska županija, HAG 13/2016
Bulić 1901b F. Bulić, Ritrovamenti antichi a Traù, Buletino
di archeologia e storia dalmata, 24, Split, 1901: 69 – 70.
Bulić 1904 F. Bulić, Ritrovamenti di un’ antica chiesa a
Traù nell’ a 1903, Buletino di archeologia e storia dalmata,
27, Split, 1904: 20 – 26.
Bulić 1914 F. Bulić, Trovamenti antichi a Zvirače di Seget
presso Traù, Buletino di archeologia e storia dalmata, 37,
Split, 1914: 98 – 102.
Fisković 1957 C. Fisković, Segetski spomenici, VAHD,
56–59/2 (1954–57) (Abramićev zbornik, II), Split, 1957:
213 – 232.
Gluščević 2004 S. Gluščević, Podmorsko istraživanje u
Trogiru i na Pantani, Obavijesti HAD, 36, br. 1, Zagreb,
2004: 124 – 133.
Jeličić 1981 J. Jeličić, Heraklov žrtvenik i ostali nalazi u
Segetu Donjem kod Trogira, VAHD, 75, Split, 1981: 97
– 104.
Karavanić, Paraman 2018 I. Karavanić, L. Paraman,
Paleolitički lovci skupljači na prostoru Trogira i Kaštela, u:
(ur. L. Paraman), Osam stoljeća štovanja štovanja Gospe
od Anđela i prvog franjevačkog samostana u Trogiru,
Knjiga sažetaka međunarodnog znanstvenog skupa,
Trogir, 18. – 19. listopada 2018, Trogir, 2018: 19.
Koprivnjak 2016 V. Koprivnjak, Stručni izvještaj sa son-
dažnog arheološkog istraživanja na lokalitetu sv. Danijel
(sv. Mihovil) u Segetu Donjem na položaju Ivernić (Lavdir),
neobjavljeni stručni izvještaj, Split, siječanj 2016.
Kortšek 1941 J. Kortšek, Važno arheološko otkriće u
Dalmaciji: u trogirskom polju otkrivena je crkvica sv. Lovre iz
IX. ili X. vijeka, koju spominje trogirski historičar P. Andreis
prije 300 godina, Zanimljivi nalazi iz rimskog, starokršćan-
skog, sredovječnog i starohrvatskog doba, Novosti, 70, 11.
3. 1941: 18, 19.
Paraman 2017 L. Paraman, Spasilačko istraživanje
segmenta rimskodobne nekropole u ulici Put Dragulina
u Trogiru, u: (ur. J. Balen, I. Šuta), Okolica Kaštelanskog
zaljeva u prošlosti, Kaštela 2. – 6. listopada 2017., Program
i sažeci, Kaštela, 2017: 14.
Radić Rossi 2006 I. Radić-Rossi, Kopilice/Trogir 2006,
rukopis terenskog dnevnika, Trogir, listopad 2006.
Radić Rossi 2009 I. Radić-Rossi, Arheološka baština u
podmorju Kaštelanskog zaljeva, Archaeologia Adriatica, 2,
Zadar, 2009: 489 – 506.
Ritrovamenti 1896 Ritrovamenti antichi, Buletino di arche-
ologia e storia dalmata, 19, Split, 1896: 160.
Slade Šilović 1953 M. Slade Šilović, Nalazi u Trogiru i oko-
lici, VAHD, 53, (1950–1951), Split, 1953: 268.
Zupčić 2007 K. Zupčić, Kopilice/Trogir 2007, rukopis
terenskog dnevnika, Trogir, ožujak 2007.
Lujana Paraman
Summary
A field survey and recording of traditional heritage as well
as probe excavations and archaeological supervision on
the route of the so-called junction road 1 (SC1), i.e. a junc-
tion road between the state road D315 and bypass D8 at
Malo polje in Trogir were carried out from April to October
2016, within the framework of the implementation of the
mainland – Čiovo island bridge project. The SC1 route
761
runs along the eastern edge of Trogir`s Malo polje – the
ager of the Antiquity Tragurium, where the remains of ten
odd Roman villas and commercial and harbour facilities
have been registered so far within the Roman centuriation
network. In the Middle Ages there were 21 churches. The
route was 720 m long. The field survey of the southern part
of the route, between Knez Trpimir and Dr Ante Starčević
Streets revealed a large quantity of post-medieval pottery
and high concentration of lithic material (chert) with small
quantity of lithic tools, whose preliminary analysis points
to a Paleolithic open-air site. Their visibility on the plough-
lands between Dr Ante Starčević and Rimski put Streets
as well as between Rimski put Street and the D8 bypass
was reduced, but the survey of this area also yielded
small quantities of post-medieval and Antiquity pottery
and sporadic pieces of lithic material, including lithic tools.
The inspection (with the exception of the Paleolithic site)
revealed 155 archaeological finds of various types.
The field survey also revealed the remains of land division,
i.e. boundary walls, terrace walls and drainage channels.
Traditional buildings and better-preserved drywall structures
were documented. Also recorded were three historic com-
munications: prehistoric, Antiquity and post-medieval roads.
The probe archaeological excavations preceded the earth-
works for the construction of the junction road 1 (SC1). 41
trenches with a total surface area of about 1200 m2 were
located on different positions along the route. The excava-
tions yielded 1019 movable finds. Also registered and docu-
mented were various geological layers and man-made struc-
tures and remains that belong to post-medieval and recent
periods, with large quantities of Antiquity finds. The existence
of archaeological sites on the route was not established, but
prehistoric, Hellenistic and Roman-period finds on the ter-
races beneath Rimski put and Dr Ante Starčević Streets
point to an intensive use of landscape and the existence of
a site at the eastern edge of Malo polje, in the vicinity of the
SC1 route. The Hellenistic finds are of the utmost importance
because they represent the first archaeological confirmation
of the use of the polje in the Pre-Roman period and point to
the existence of possible Hellenistic country estates.
The last phase of the investigations on SC1 encompassed
an intensive field survey and probe excavations at an open-
air Paleolithic site located at the crossroad of Knez Trpimir
and Dr Ante Starčević Streets. The intensive inspection of
a 160 m long route revealed the remains of lithic finds over
the entire surface. It was followed by probe excavations on
three locations. The sediment was sieved. Lithic material
was not identified in an isolated layer but rather in all of
the excavated layers, intermixed with later finds. The depth
of the excavated layers ranged from 0.8 to 1 m and their
character as well as vertical distribution point to intensive
agricultural activities.
The filed survey and excavations yielded a total of 11551
individual finds of which 5812 were lithics. Other finds
include rare fragments dating from the Roman period and
a considerable amount of post-medieval finds that point to
an intensive activity in this area from the turn of the 17th
century onwards. The food remains were also identified. A
preliminary analysis of the lithics undoubtedly points to the
Mousterian and the Middle Paleolithic, whilst several tools
point to the Upper Paleolithic.
 Hrvatski arheološki godišnjak 13/2016
Redni broj: 416
Lokalitet: Most kopno – Čiovo: spojna cesta 2 (Čiovo)
Naselje: Trogir, Žedno
Grad/općina: Trogir
Pravni status: Z-3574 (Kobjak)
Razdoblje: P, SV, NV
Vrsta radova: terenski pregled, arheološki nadzor,
dokumentiranje
U studenom 2015. te od travnja do rujna 2016., u sklopu
projekta most kopno – otok Čiovo (oznaka projekta
TD 364 – P3), djelatnici Muzeja grada Trogira pregledali su
teren i dokumentirali tradicijsku baštinu na trasi tzv. spojne
ceste 2, odnosno spojne ceste državne ceste DC 126 na
županijsku cestu ŽC 6136 na otoku Čiovu (k.o. Trogir,
k.o. Žedno), kao i arheološki nadzirali radove na spomenu-
toj dionici. Voditeljica istraživanja bila je Lujana Paraman, a
u terenskom pregledu sudjelovala je i arheologinja Dobrila
Kalebota. Geodetsko dokumentiranje obavili su Marin
Kraljev, Ante Radović i Željko Jeličić, djelatnici tvrtke Kaukal
d.o.o. Split, čiji su djelatnici bili zaduženi i za pripremne
radove za potrebe dokumentiranja te ručni iskop probne
sonde. Za konzervatorski nadzor na projektu bio je zadu-
žen Miro Katić, pročelnik Konzervatorskog odjela u Trogiru.
Trasa spojne ceste 2, duga 1,5 km, pruža se u sjeveroza-
padnom dijelu otoka Čiova. Nastavljajući se na most kopno
– Čiovo (Most hrvatskih branitelja), sjeverni dio trase prolazi
sjevernim podnožjem brda Gradine, smještenog oko 1,5 km
od Čiovskog mosta, zatim nastavlja istočnom padinom
istog brda prolazeći uz jugozapadni rub priobalnog naselja
Mastrinke (predio Miševac) te, prelazeći miševačku dragu,
nastavlja južno od naselja Mastrinke, prolazeći sjevernim
padinama brda Kobijaka do žedanske zaravni, gdje se spaja
Karta šireg područja trase spojne ceste 2, s označenim lokalitetima
tradicijske baštine te prapovijesnim lokalitetima u okruženju (izra-
dila: L. Paraman, podloge: Google Earth, Hrvatske ceste d.o.o.)
762
Aerofotogrametrijska snimka Gradine i prapovijesnih gomila iz
1953. g. (DGU, foto 1953_9035), s fotografijom segmenta sjever-
nog bedema (izradila: L. Paraman)
na županijsku cestu koja povezuje naselja Žedno i Okrug
Gornji, nastalu dijelom na trasi starog kolnog puta, koji je
povezivao trogirsko predgrađe na Čiovu i selo Žedno (Strada
per Xedno = Stari žedanski put; HR-DAST-152-AMD-657,
Fog. IX; Jurić 2005), a čija je zapadna (trogirska) strana
danas sačuvana u obliku makadamskog puta.
U širem okruženju trase registriran je i zaštićen samo jedan
lokalitet. Riječ je o većoj prapovijesnoj gomili i gradinskom
lokalitetu Gradina na istoimenom brdu, lokalitetima dobro
poznatima u literaturi (Babić 1980; Miše 2004), ali dosada
bez detaljnijih analiza i izrađene dokumentacije, pa su prili-
kom terenskog pregleda dokumentirani ručnim GPS uređa-
jem Garmin eTrex. Brdo Gradina (110 m n. v.). Istaknut je
položaj sjeverno od brda Kobijaka, najvišeg vrha zapadnog
dijela Čiova (155 m n. v.), koji se strmo uzdiže iznad južne
obale Trogirskog kanala, između udoline Bili dolac na jugo-
zapadnoj i rasjeda (drage) iznad uvale Miševac na istočnoj
strani. U austrijskom katastru iz 1830. na području je naveden
toponim Cobiak te je lokalitet registriran pod imenom Kobjak.
Ostaci gradine sačuvani su u obliku kružnog prostora
(dimenzije oko 100,00x95,00 m) zatvorenog rasutim suho-
zidom (širine do 8,00 m) sa sjeverne, istočne i jugoistočne
strane te visokim podzidima s južne i jugozapadne strane.
Sredinom ograđenog prostora, u smjeru SZ-JI pruža
se litica, odjeljujući viši vršni dio ograđenog prostora, na
kojem je uz jugoistočni bedem formirana široka zarav-
njena terasa. Na najvišoj točki utvrđenja, na litici se nalaze
i ostaci pravokutne strukture, očito novijeg postanka (dim.
cca 10,00x5,00 m), koja se pruža u smjeru SI-JZ, a po
čijim se suhozidima nalazi dosta ulomaka kasnoantičke
građevne keramike. Niži, zapadni dio utvrđenja raščlanjen
je terasama koje prate blagu padinu zapadne strane uzvi-
šenja, gdje su osim podzida terasa vidljive i veće krčevin-
ske gomile. Na jugoistočnoj strani utvrđenja registriran je
prolaz (ulaz u gradinu), koji vodi prema terasama koje se
pružaju južno, jugoistočno i zapadno od ograđenog dijela
lokaliteta, na padinama brežuljka, na kojima su također vid-
ljivi ostaci podzida te više manjih i većih gomila, a nešto
južnije registrirana je i poljska kućica unutrašnjih dimenzija
 Splitsko-dalmatinska županija, HAG 13/2016
oko 2,00x2,00 m. Ulomci amfora (identificiran je jedan
ulomak amfore iz helenističkog/rimskog republikanskog
razdoblja) i građevne keramike uočeni su i zabilježeni na
više mjesta u utvrđenom prostoru. Na nekoliko su lokacija,
posebno u jugoistočnom nižem dijelu utvrđenja, pronađeni
sitni ulomci prapovijesne keramike – vjerojatno se radi o
ranom/srednjem brončanom dobu.
Navedene ograde na terasiranim padinama brda južno,
jugoistočno i zapadno od utvrđenog dijela lokaliteta inten-
zivno su upotrebljavane u srednjem i novom vijeku, a nije
isključeno i postojanje manjeg naselja na južnoj padini brda
(iznad doline Bili dolac), kako u srednjem vijeku, tako i u sta-
rijim razdobljima, jer je strateška pozicija gradinskog utvrđe-
nja, osim u prapovijesti, sigurno upotrebljavana i u antici.
Sa sjeverne strane tih ograda i utvrđenja prolazio je i stari
pješački put, koji je vodio od Bilinog doca do uvale Miševac
(Strada per Cobiak, HR-DAST-152-AMD-657, Fog. IX).
Osim u literaturi poznate (i u novije vrijeme devastirane)
gomile promjera 20 m, smještene na zapadnom uzvišenju
brda Gradine (91,5 m n. v.), na udaljenosti od 330 m od
istočnog bedema gradine registrirana je još jedna gomila
promjera 9 m, na istaci sjeverne padine brda Kobijaka iznad
uvale Miševac, a u njezinoj blizini i napuštena lokva (EB 15).
Nakon pregledavanja povijesnih aerofotogrametrijskih snimki
(DGU, foto 1953_9035, 1967_4466), utvrđeno je da se veća
gomila (Ø oko 20 m) nalazila i na padinama uz obalu u danas
sagrađenom dijelu uvale Miševac, a dvije manje (Ø oko 8 m)
nalazile su se na sličnom položaju, oko 700 m istočno od
uvale Miševac (današnje naselje Mastrinka).
Tijekom pregledavanja područja sjeverno i istočno od loka-
liteta Gradina i njegova šireg okruženja, utvrđeno je da pra-
povijesni lokaliteti na uzvišenju Gradina nisu ugroženi grad-
njom spojne ceste 2, jer sa sjeverne i istočne strane gradine
(sjeverni dio trase spojne ceste 2, između stacionaža 0+000
i 0+525) nisu uočeni ostaci antropogenih struktura ili aktiv-
nosti, a sama trasa pruža se u istočnom podnožju brda,
na udaljenosti od oko 100 m od istočnog bedema gradine.
S druge strane, na prostoru južno od gradine planirana je
gradnja glavne otočke ceste Čiovo – dionice 2, koja se veže
na spojnu cestu 2, čiji je obuhvat predviđen na udaljenosti
od samo 50 m od južnog bedema gradinskog utvrđenja,
obuhvaćajući dio spomenutih terasa s južne i jugoistočne
Objekt za zaklon u sklopu ograde EB 14 (foto: L. Paraman)
763
strane gradine te je prilikom izrade projekta njezine grad-
nje potrebno predvidjeti arheološko istraživanje i nadzor na
k.č. 5512, 5513 i 5490 (k.o. Trogir).
U nastavku, jugoistočno od miševačke drage (između
stacionaža 0+525 i 1+425), na kojoj su zabilježeni ostaci
uređenog puta i prijelaza preko usjeka, trasa spojne ceste
2 prolazi preko nekoliko zemljišnih parcela (k.o. Trogir:
k.č. 5490, 5491, 5492, 5493; k.o. Žedno: k.č. 24, 15/8,
15/7), na kojima se nalaze ostaci tradicijskog suhozid-
noga graditeljstva u obliku sačuvanih međašnih zidova i
uređenih putova između parcela te tragova unutrašnjeg
uređenja parcela (zidovi, podzidi, krčevinske gomile), koji
su dobro vidljivi na katastarskim podlogama s kraja 19. i
početka 20. st., kao i na aerofotogrametrijskim snimkama
iz 1953. g. (DGU, foto 1953_9035). Uz njih, evidentirano
je nekoliko istaknutih lokaliteta tradicijske baštine, koji su
očišćeni i dokumentirani (EB = etnološka baština).
S jugoistočne strane miševačke drage registrirani su i
dokumentirani ostaci suhozidne ograde s terasama i krče-
vinskim gomilama i objektom za zaklon (EB 14, dimenzije
88,50x46,00 m) na istaci sjeverne padine brda Kobijak
(k.č. 5491, između stacionaža 0+725 i 0+775), oko 60 m
zapadno od spomenute gomile na sjevernom rubu istake.
Moguće je da je riječ o starom vinogradu ili masliniku.
Objekt za zaklon, vjerojatno bunker, smješten je na vrhu
jugoistočnog dijela ovalne krčevinske gomile dimenzija
7,00x3,50 m, izdužene u smjeru SZ-JI, koja je dokumen-
tirana u jugozapadnom dijelu ograde (gomila 2). Objekt je
polukružnog oblika, unutrašnjih dimenzija 1,20x1,00 m i
visine 0,80 cm, s ulazom na sjeverozapadnoj strani.
U blizini je, oko 50 m u smjeru jugoistoka, registrirana i
manja vrtača ili zapuštena lokva (k.č. 5491, između sta-
cionaža 0+800 i 0+825), označena kao EB 15. Riječ je o
manjoj prirodnoj udubini promjera oko 14 m, koju s južne i
istočne strane formira visoka litica, dok je sjeverni i zapadni
dio ograđen niskim lučnim suhozidom temeljnim na nešto
nižoj stijeni položenoj koso prema jugu te ogradom puta koji
se pružao između parcele k.č. 5491 i 5492, povezujući dva
lokaliteta. U prostor se ulazilo sa sjeverozapadne strane, uz
ogradu puta. U južnom, dubljem dijelu vrtače, ispod litice se
vjerojatno zadržavala voda, na što upućuje i veća koncen-
tracija raslinja na tome području. Nakon čišćenja raslinja,
Napuštena lokva? EB 15 s nalazom keramičke posude PN 1 (foto:
L. Paraman, I. Čulina)
 Hrvatski arheološki godišnjak 13/2016
Poljska kućica EB 13 prilikom nalaska i nakon čišćenja (foto: L.
Paraman, M. Kraljev)
Lokva EB 16 (foto: L. Paraman)
taj je dio probno sondiran. U probnoj sondi dimenzija
5,00x1,00 m, postavljenoj približno u smjeru istok-zapad,
utvrđena su dva sloja zapunjavanja: sloj kamenja debljine
cca 1,50 m (SJ 1), načinjen od amorfnog kamenja veličine
do 30 cm i manjeg broja većih stijena, te ispod njega sloj
tamnosmeđe zemlje, pomiješan s manjim amorfnim kame-
njem (SJ 2). Unutar SJ 1, u donjem dijelu sloja zabilježeni
su ulomci rukom rađene keramičke posude, fakture karak-
teristične za lokalnu produkciju željeznog doba i/ili antike
(PN 1) te manji ulomci dviju posuda čija faktura upućuje
na brončano doba, odnosno korištenje položajem u nave-
denim razdobljima. Osim tih nalaza, zabilježen je i komad
rožnjaka, manja količina životinjskih kostiju te ulomak krov-
nog crijepa novijeg datuma. U SJ 2 nisu zabilježeni nalazi.
Tijekom nastavka radova na trasi, uz arheološki je nadzor
strojno uklonjen ostatak SJ 1 u južnom dijelu vrtače, nakon
čega je SJ 2 uklonjen do dubine od 4,50 m, otkrivši u tom
dijelu prirodnu jamu formiranu između okomitih litica, koju
zapunjava SJ 2 i 1.
Na južnom kraju trase, u blizini starog puta Trogir – Žedno,
odnosno županijske ceste ŽC 6136, registrirani su ostaci
dvaju lokaliteta tradicijske baštine. U središnjem dijelu par-
cele, k.č. 15/7 (u blizini stacionaže 1+350), dokumentirani
su ostaci poljske kućice unutrašnjih dimenzija 2,00x2,00 m
te sačuvane visine do 1,00 m, s ograđenim prostorom sa
sjeverozapadne strane, na kojoj je smješten i ulaz u kućicu
(EB 13, dimenzije cijelog sklopa 8,00x3,50 m). Ulomci tankih
kamenih ploča pronađenih prilikom čišćenja upućuju na
mogućnost da je kućica imala kameni krov. Nisu uočeni drugi
nalazi. Oko 50 m prema jugoistoku na istoj parceli, udaljena
20-ak m od županijske ceste (u blizini stacionaže 1+400),
764
registrirana je i dokumentirana uređena lokva manjih dimen-
zija (1,90x1,50 m), formirana na prirodnoj udubini u stijeni (s
unutrašnje strane obložena žbukom), s podzidanim pristu-
pom na južnoj strani te popločenjem od tankih kamenih ploča
s južne i istočne strane. Kao i kod kućice, prilikom čišćenja
nisu pronađeni nalazi koji bi omogućili dataciju korištenja
danas očito zapuštenom lokacijom, ali se lokalitet jasno
uočava na snimci iz 1953. te je po svoj prilici bio održavan i u
drugoj polovici 20. st. Iako su oba lokaliteta pronađena izvan
ruba trase, prilikom gradnje nije ih bilo moguće sačuvati.
Područje otoka Čiova u literaturi je slabo arheološki istra-
ženo. Uz nekoliko registriranih i pretpostavljenih prapovije-
snih, antičkih i kasnoantičkih lokaliteta te brojnih predaja i
legendi povezanih sa starijom poviješću otoka, koja je usko
povezana s povijesti i razvojem Trogira, posebno u sred-
njem vijeku, kada je otok važan za trogirsku, ali i splitsku
komunu (Babić 1980; Babić 2015; Miše 2004), arheološki
je istražena samo crkva sv. Mavra u mjestu Žednu (Burić
2000), koja se nalazi oko 750 m jugoistočno od završetka
spojne ceste 2 na Starom žedanskom putu. Ispod roma-
ničke crkve iz 12./13. st., s pripadajućim grobljem, otkriveni
su ostaci ranorimskog gospodarskog sklopa s cisternom,
temeljito obnovljenog u kasnoj antici, koji je po svoj prilici
bio u funkciji do 7. st. Sjeverozapadno od crkve, bliže putu,
na položaju Čentrasima nalaze se i ostaci srednjovjekov-
nog sela, koji se povezuju sa samom crkvom. Ti ostaci upu-
ćuju na mogućnost postojanja manjih antičkih i srednjovje-
kovnih sklopova i na ostalim pozicijama na otoku Čiovu te
na potrebu intenzivnijeg istraživanja i dokumentiranja arhe-
ološke i tradicijske baštine, koja poput lokvi (EB 15, 16),
otkrivenih na trasi spojne ceste 2, može biti važna za rekon-
strukciju života na otoku, posebno imajući u vidu intenzivnu
urbanizaciju i devastaciju povijesnog krajolika, koja obilje-
žava zapadni dio otoka posljednjih 50-ak godina. Lokalitet
na položaju Gradina, s očuvanim terasiranim ogradama
na južnim i zapadnim padinama brda smještenima iznad
plodne udoline Bilin dolac, pokazuje znatan potencijal za
daljnje istraživanje, o čemu je posebno potrebno voditi
računa prilikom realizacije najavljenog infrastrukturnog
projekta gradnje glavne otočke ceste Čiovo – dionice 2.
Literatura
Arhiv Državni arhiv u Splitu – fond 152 – Arhiv mapa za
Istru i Dalmaciju, Katastar Dalmacije 1830. – 1975. – br.
657 Trogir (HR-DAST-152-AMD-657)
Babić 1980 I. Babić, Gradine i gomile između Trogira i
Splita u odnosu na prirodne puteve, u: (ur. N. Tasić), Putevi
i komunikacije u praistoriji, Materijali, 16, Savez arheološ-
kih društava Jugoslavije, Beograd, 1980: 61 – 67.
Babić 2015 D. Babić, Trogirsko predgrađe na Čiovu u kon-
tekstu izgradnje otoka do XIX. stoljeća, Filozofski fakultet,
Zagreb, 2015. (neobjavljena doktorska disertacija)
Burić 2000 T. Burić, Sv. Mavar – Žedno, SHP, 3. s, 27,
Split, 2000: 9 – 14.
Jurić 2005 A. Jurić, Suvremena čiovska toponimija,
Čakavska rič, 33, br. 1-2, Split, 2005: 145 – 212.
Miše 2004 M. Miše, Arheološka topografija otoka Čiova,
Filozofski fakultet, Zagreb, 2004. (neobjavljen diplomski rad)
Lujana Paraman
 Splitsko-dalmatinska županija, HAG 13/2016

Summary

A filed survey and recording of traditional heritage as

well as archaeological supervision on the route of the so-
called junction road 2 (SC2), i.e. a junction road between
the state road DC 126 and county road ŽC 6136 on the
island of Čiovo (the cadastral municipalities of Trogir and
Žedno) were carried out in November 2015 and from April
to November 2016 within the framework of the implementa-
tion of the mainland – Čiovo island bridge project. The route
of the junction road 2 runs through the NW part of the island
of Čiovo, over the mainland – Čiovo bridge (the Bridge of
Croatian Homeland War Soldiers), over the northern and
southern foots of the Gradina hill, the northern slopes of the
Kobijak hill, south of Mastrinka up to the plateau of Žedno,
where it joins the county road between Žedno and Okrug
Gornji. That road was partly constructed on the route of
the Žedno Old Road connecting Trogir`s suburbs on Čiovo
and the village of Žedno. On the western side of the north-
ern part of the route, there were two listed sites: a prehis- Ulomci mramorne oplate i porfira pronađeni u termama (foto: E.
toric mound and a hillfort on the Gradina hill. The remains Botte)
of the hillfort encompass a circular plateau (measuring
100 x 95 m) enclosed by a loose drywall (up to 8 m wide).
Surface finds suggest that the site was originally formed in
the Bronze Age, but the area was occupied in Antiquity and
Late Antiquity as well. On the hill slopes to the south and
west of the hillfort there are numerous enclosed terraces
and agricultural mounds, which might have been used in
the Late Antiquity and Middle Ages. Apart from these sites,
another prehistoric mound of 9 m in diameter was identi-
fied during the field survey of a promontory on the northern
slope of the Kobijak hill above Miševac Cove. Apart from
the remains of traditional buildings, the field survey of the
route of the junction road 2 revealed several traditional her-
itage sites that were cleared and documented. On the SE
side of Miševac draga, located on the northern slope of the
Kobijak hill also documented were the remains of drywalls Ulomak tegule s pečatom PANSIANA (foto: E. Botte)
with terraces, agricultural mounds, a shelter as well as a
deserted pond with finds that point to its use in prehistory arheologiju (Zagreb), CNRS Centre Camille Jullian, Aix –
and Antiquity. The remains of a recent agricultural house en–Provence, Université Paris-Est Marne-la Vallée, Paris,
and a small pond were registered in the southernmost part u suradnji s Općinom Selca. Istraživanje su financirali
of the route, near the old road between Trogir and Žedno. École française de Rome, Općina Selca, Ministarstvo kul-
ture i institucije uključene u projekt.

Cilj istraživanja 2016. bio je jasno odrediti gospodarski i

Redni broj: 417
Lokalitet: Novo Selo – Bunje
Naselje: Novo Selo
Grad/općina: Selca (otok Brač)
Pravni status: Z-4929
Razdoblje: A
Vrsta radova: sustavno iskopavanje
Od 17. do 28. listopada 2016. nastavljeno je arheološko istra-
živanje lokaliteta Novo Selo Bunje na otoku Braču. Voditeljica
iskopavanja bila je dr. sc. Kristina Jelinčić Vučković (Institut
za arheologiju) u suradnji s dr. sc. Emmanuel Botte (CNRS
Centre Camille Jullian, Aix –en–Provence). Istraživanja su
dio projekta Recherches sur l’exploitation économique de
la Dalmatie à l’époque romaine (IIe s. av. J.-C. – IIe s. ap.
J.-C.), koji financira l’École française de Rome, Institut za
stambeni dio rimske vile, što je i ostvareno. Istražena su
dva dijela, sektor 5 i 6.
U sektoru 5 istraženo je pet prostorija. Ističe se prostorija C,
u kojoj je pronađen hipokaust, bazen i dva ložišta. U sloju
je pronađeno dosta tubula, mramornih obloga i veća tesera
od spartanskog porfira. Zbog svih je nalaza zaključeno da
se iznad hipokausta nalazio kaldarij. Dva ložišta upućuju
na postojanje dviju faza, od kojih je sjeverno ložište pripa-
dalo starijoj, a južno mlađoj fazi. Mlađi prefurnij nalazi se
djelomično iznad prostorije B, koja je zapunjena krupnom
šutom. U njezinu sjeveroistočnom dijelu otkriven je mozaik
in situ. Blizina kaldarija i znatan nasip šute govore u prilog
tome da je ta prostorija u prvoj fazi mogla služiti kao latrina.
Voda iz kaldarija tako se mogla slijevati ondje, a latrine su
uglavnom smještene u blizini kaldarija. Drugim prostorijama
za sada nije moguće odrediti funkciju. Slojevi su znatno

765
 Hrvatski arheološki godišnjak 13/2016
Zračna snimka lokaliteta na kraju istraživanja 2016. g. (foto: E. Botte)
oštećeni poljoprivrednim radovima, a mlađi su zidovi oču-
vani u razini temelja. Nalaz manjih termi u sektoru 5 upu-
ćuje na to da je zapadni dio vile služio u stambene svrhe.
Godine 2015. pretpostavljeno je da je sektor 5 dio gos-
podarskog dijela vile, što je potvrđeno 2016. Istraženi su
južni zid i otkriven je njegov nastavak prema sjeveru. Na
taj je način definirana prostorija u kojoj je smješten velik
mlin za masline, a u prostoriji sjeverno od njega bazen za
filtriranje ulja, čije je dno prekriveno u potpunosti očuvanim
mozaikom od bijelih tesera. U sredini se nalazi kamenica
za prikupljanje nečistoće. U toj se prostoriji, vjerojatno pod
gomilom, nalazila preša. Oko trapetuma (mlina) pronađena
je veća količina žbuke s crvenim slikanjem na bijeloj pod-
lozi, a u zapuni bazena veći komadi mozaika, iznad kojih
se nalazi hidraulička žbuka te manje opeke za opus spica-
tum. Nalaz freski govori da je taj radni prostor bio ukrašen,
podovi su bili prekriveni opekama u tehnici opus spicatum,
a nalaz mozaika prekriven hidrauličkom žbukom govori o
preuređenju i postojanju više faza i tog prostora.
Oba sektora povezuje dugačak južni zid, što govori o plan-
skoj gradnji vile i organizaciji prostora. Metalni i stakleni
nalazi poslani su na konzervaciju, a keramički nalazi na
znanstvenu obradu. Prilikom iskopavanja prikupljeno je i
nekoliko uzoraka zemlje i pepela za antrakološke i arheo-
botaničke analize te životinjske kosti, školjke i puževi.
Nalazi italske i orijentalne sigilate te keramike tankih sti-
jenki i višebrojni nalazi pečata PANSIANA na opekama
govore da je vila građena u 1. st. Također je pronađena
766
afrička sigilata, veća količina ulomaka amfora, raznovrsna
stolna keramika, opeke, ulomci mozaika, staklenih posuda,
prozorsko staklo, staklena narukvica, novac Konstantina
II., ulomci freski, ključ, klinovi i okovi.
Sljedeće godine planira se istraživanje dijela koji povezuje
gospodarski i stambeni dio vile, što je zanimljivo i zbog
visinske razlike od 2 m između njih. Taj će dio biti zahtjevan
za istraživanje jer je prekriven velikom nepravilnom gomi-
lom, a može se očekivati i stubište kako bi se premostila
visinska razlika između termi i središnjeg dvorišta, koje je
na istoj razini kao i gospodarski dio vile.
Literatura
Botte et al. 2016 E. Botte, A. Bertrand, K. Jelinčić, Bunje
(Novo Selo, Croatie), Campagne de fouilles 2015, Cronique
des activités archéologiques de l’École française de Rome
(web izdanje od 10. ožujka 2016.)
Jelinčić 2005 K. Jelinčić, Topografija rustičnih vila na otoku
Braču, magistarski rad, Sveučilište u Zagrebu, Zagreb,
2005.
Jelinčić 2005 K. Jelinčić, Rustična vila na Bunjama kod
Novog Sela na otoku Braču, VAPD, 98, Split, 2005: 121 – 132.
Jelinčić Vučković 2013 K. Jelinčić Vučković, Terenski pre-
gled lokaliteta Novo Selo Bunje na otoku Braču, AIA, IX,
Zagreb, 2013: 167 – 174.
Stančič et al. 1999 Z. Stančič, N. Vujnović, B. Kirigin,
S. Čače, T. Podobnikar, J. Burmaz, The Archaeological
 Splitsko-dalmatinska županija, HAG 13/2016

Heritage of the Island of Brač, Croatia, Adriatic Islands

Project, Vol 2: BAR, Int. Ser, 803, Oxford, 1999.
Turkalj et al. 2016 K. Turkalj, N. Šegvić, E. Botte, A.
Bertrand, Brač Novo Selo Bunje 2015., AIA, XII, Zagreb,
2016: 155 – 159.

dr. sc. Kristina Jelinčić Vučković

dr. Audrey Bertrand
dr. Emmanuel Botte

Summary

The archaeological excavations of the Novo Selo – Bunje

site on the island of Brač were resumed in 2016. The resi-
dential part of a villa with baths was defined in western part
of the site. The excavations revealed a hypocaust and pool
that belonged to the caldarium. The building had two con-
struction phases defined according to their unstructured
hearths: the first, older in the north and the younger in the
south. A room with a mosaic in situ is located to the SE of
the caldarium. It might have been used as a latrine during
the older phase. The eastern part of the villa was used as
a production facility for olives and olive oil. A trapetum was
defined earlier, but these excavations have revealed its
surface area as well as a room to the north that had a pool
for the filtration of olive oil and a press.
The residential and economic parts of the villa were con-
nected with the south wall. That fact points to a planned
and unique construction. The difference in height between
these two parts equals 2 m. It was probably surmounted
by a staircase that presumably lies under a great mound.
Redni broj: 418
Lokalitet: Omiš – Brzet
Naselje: Omiš
Grad/općina: Omiš
Pravni status: Z-5687
Razdoblje: A
Vrsta radova: zaštitno i sustavno iskopavanje
Godine 2016. nastavljena su arheološka istraživanja lokali-
teta Omiš – Brzet. U istraživanjima su sudjelovali djelatnici
Muzeja hrvatskih arheoloških spomenika u Splitu: Nikolina
Uroda (voditeljica), Branka Milošević (zamjenica vodite-
ljice), Ante Alajbeg i Deni Tojčić, arheologinja Mira Ursić,
dokumentaristice MHAS-a Maja Marković i Silvana Juraga,
fotograf Zoran Alajbeg i fizički radnici.
Lokalitet Brzet pokraj Omiša istražuje se od 2004., kada su
prilikom pokušaja proširenja igrališta na prostoru ispred hotel-
skog kompleksa pronađeni ostaci kasnoantičke arhitekture,
tegula, fresaka, stakla i ostalog materijala. Istraživanja su
nastavljena do ove godine, uz promjenu dinamike i intenziteta
radova, ovisno o financijama i prilikama na terenu. Pronađen
je crkveni kompleks, koji se sastoji od jednobrodne crkve s
potkovastom apsidom sa supselijem, transeptom i nartek-
som, još jedne građevine s polukružnom apsidom i konfesi-
jom te pomoćnim prostorijama. Na zidovima građevina saču-
vani su ostaci fresaka koji su opšiveni i ostavljeni in situ.
Zračna snimka lokaliteta (foto: Z. Alajbeg)
Od samog početka radova na terenu postoji problem pro-
diranja vode jer je razina iskopina niža od nivoa potoka,
koji teče otprilike 20 m od sonde, a u blizini je i more, pa
su radovi često otežani. Pokazalo se da što se više sonda
proširuje prema zapadu, voda se sve manje skuplja na
istočnim dijelovima sonde, pa je slijedom te logike pro-
blem pokušan biti otklonjen zadržavanjem vode, odnosno
otvaranjem zapadnog, neistraženog dijela sonde. I ove su
godine zbog prodiranja vode na teren radovi odgađani,
tako da planirani zahvati na lokalitetu nisu mogli biti izve-
deni do kraja.
Na početku istraživanja 2016. očišćeni su i zaravnati profili
iza apside istraživane crkve na južnom dijelu lokaliteta, koji
su se počeli urušavati zbog utjecaja vode. Tijekom čišćenja
nije pronađen relevantan arheološki materijal. Kako bi se
spriječilo daljnje urušavanje, uz profil su postavljeni gabioni
punjeni neobrađenim kamenom, koji je odlagan tijekom pri-
jašnjih istraživanja lokaliteta. Napravljen je zid 7x3 m, koji
bi trebao stabilizirati profil sonde, gradnja takva potpornog
zida planira se oko čitava lokaliteta.
Sa zapadne strane zapadne crkve, uz njezin pročelni zid,
načinjena je sonda veličine 7,2x2,3 m, u kojoj je pronađena
temeljna stopa zida naslonjenog na pročelni zid crkve i s
njim nije organski vezan. Sačuvan je u visini od 0,5 m, a
zidan je s dvama licima od nepravilnih blokova kamenja
povezanog slabim mortom. Uza zapadni dio sonde prona-
đena je struktura zidana od jednog reda kamena, koja se
sa zapadne strane oslanja na živac.
Materijal pronađen tijekom istraživanja pripada kasnoj
antici, a uglavnom je riječ o keramici, staklu i malobrojnim
metalnim nalazima (željezni čavli).
Zbog prodiranja vode, sonda se nije mogla istražiti do kraja
te je istraživanje prekinuto. U budućim će se kampanjama

767
 Hrvatski arheološki godišnjak 13/2016

Gabioni uz južni profil lokaliteta (foto: Z. Alajbeg)

raditi na projektu drenaže kako bi se spriječilo daljnje pro-

diranje vode koja onemogućava istraživanja.

Nikolina Uroda Položaj bazilike na otočiću Stipanski

Summary

The archaeological excavations of the Omiš-Brzet site were

continued in the course of 2016. An Early Christian double
church with adjacent buildings has been investigated since
2004. During this year’s excavations, a retaining wall made
of wire cubes filled with stone was built against the south-
ern profile of the trench in order to prevent further collapse
of the soil. Furthermore, a small trench in front of the west-
ern church revealed a stone wall leaning against the north-
ern wall of the church. Another stone structure was found
in the western part of the trench. Further excavations were
stopped due to water penetration.

Redni broj: 419 Uklanjanje raslinja

Lokalitet: Otočić Stipanska – bazilika
Naselje: –
Grad/općina: Šolta (otok Šolta)
Pravni status: Z-7357
Razdoblje: A, SV
Vrsta radova: arheološki nadzor

U studenom 2016. arheološki je nadzirano čišćenje oko

ostataka starokršćanske bazilike na otočiću Stipanski kod
otoka Šolte te su dokumentirane pronađene strukture. U
arheološkom nadzoru sudjelovali su Anita Penović, dipl.
arheo., i Nebojša Cingeli, dipl. arheo., te članovi stručne
ekipe za geodetsku dokumentaciju i 3D snimanje. Gomila kamenja unutar bazilike

Tijekom čišćenja raslinja oko arheoloških struktura, bilo
je potrebno pripaziti na suhozide koji su nadograđeni na
izvorne zidove bazilike. Uklonjeno je sve na udaljenosti od
3 m, koliko je bilo potrebno za kvalitetnu snimku. Također je
očišćen prostor oko temelja svih struktura radi dokumentira-
nja pojedinih struktura oko crkve, kao i definiranja pružanja
lokaliteta. Napravljena je geodetska snimka bazilike, a zatim
i skeniranje 3D skenerom te fotografiranje. Nakon obrade
dokumentacije izrađen je troškovnik sanacije istočnog i
sjevernog zida bazilike, koji su u vidno lošem stanju te prijeti
velika opasnost od urušavanja preostalih struktura.
Anita Penović
Summary
The clearing of the remains of an Early Christian basil-
ica on the islet of Stipanska near the island of Šolta was

768
 Splitsko-dalmatinska županija, HAG 13/2016
archaeologically supervised. The unearthed structures
were documented. The foundations and walls of the church
were defined. The site was recorded by means of photog-
raphy, 3D scanning and surveying.
Redni broj: 420
Lokalitet: Otok Čiovo – pećina Bilosoj (samostan)
Naselje: Trogir (čiovska strana)
Grad/općina: Trogir
Pravni status: Z-3878
Razdoblje: P, NV
Vrsta radova: zaštitno iskopavanje
U listopadu 2016. zaštitno je arheološki istraživana pećina
ispod samostana Uznesenja Marijina ili Gospe od Drida ili
Sv. Ante na otoku Čiovu, s ciljem prezentacije pećine te
zbog potrebe iskopavanja kanala za elektrifikaciju pećine
(kako bi se osigurali uvjeti za primanje posjetitelja). Voditelj
istraživanja bio je Vedran Katavić, prof. pov. i arheo., a
zamjenik Tomislav Jerončić, dipl. arheo. U istraživanju su
sudjelovali dokumentaristi Marin Kraljev i Ante Radovčić te
četiri pomoćna radnika, svi djelatnici tvrtke Kaukal d.o.o.
Split. Fotodokumentaciju je izradio Zlatko Sunko. Radove
je nadzirao dr. sc. Miroslav Katić iz Konzervatorskog odjela
u Trogiru. Financijska sredstva osigurao je Samostan.
Ulaz u pećinu nalazi se sa sjeverne, dvorišne strane
samostanskog kompleksa. Sadašnji, relativno recentan
ulaz priječi metalna ograda, do koje prema istoku vodi
devet strmih stuba, načinjenih od jednodijelnih i dvodi-
jelnih kamenih pragova, koje povezuju visinsku razliku
nešto manju od dva metra, između današnjeg dvorišnog
prostora i ulaza u pećinu. Ulaznu dvoranu u pećinu čini
izdužen poput hodnika, tunelast prostor dužine 5,5 m,
obzidan i popločan pravilnim, četvrtasto obrađenim kame-
nom, dok je blag bačvast svod načinjen od pravokutnih
kamenih blokova. S lijeve, istočne strane ulaznog pro-
stora u smjeru pećine, odnosno juga, pruža se dovodni
kanal širine 0,40 m, koji je prekriven pravilnim četvrtastim
kamenim pločama. Ulazni prostor vodi dalje u Dvoranu 1
i nepravilnog je izduženog oblika, s manjim proširenjem
prema zapadu. Površina te kupolaste dvorane iznosi oko
Dvorana 2, pogled prema sjeveru (foto: Z. Sunko)
769
32 m², dok je maksimalna visina 5,7 m. Dvorana se nalazi
na oko metar nižoj razini te je s ulaznim prostorom hodnika
povezuje pet stuba, načinjenih od po dva pravilno obra-
đena pravokutna kamena. Simetrično se s obiju strana
ulaza u Dvoranu 1, prislonjene uz zidane sjeverne stijenke
pećine, nalaze ožbukane tvorevine u obliku posuda. Na
istočnoj stijenci (2,0x1,5 m) urezana je 1834. godina, a na
zapadnoj (3,0x1,5 m) 1838., što upućuje na godinu njihova
nastanka. Pod Dvorane 1 u cijelosti je popločan, međutim
znatno je lošije očuvan u odnosu na Ulaznu dvoranu. U
središnji dio poda integriran je dovodni kanal, koji je na
jednom dijelu neadekvatno obnavljan cementom. Kanal
vodi u središnju dvoranu (Dvorana 2), gdje se nalaze
dva bunara. Dvoranu 1 i 2 dijeli znatno uži prirodan lučni
prolaz, dugačak svega nekoliko metara, nakon čega slijedi
monumentalna središnja dvorana. Sama Dvorana 2 strmih
je stijenki, kupolastog oblika, površine oko 107 m². Visina
dvorane iznosi oko 6 m, a na središnjem dijelu stropa vid-
ljiv je otvor za zahvaćanje vode, načinjen od opeke visine
1,30 m. Dvorana 2, kao i prethodne prostorije, gotovo je
u cijelosti popločana pravilnim četvrtastim kamenom. Na
jugoistočnom dijelu dvorane nalazi se stubište, koje vodi
kroz manje pristupačan, dijelom zatrpan prolaz visine do
1 m, širine do 2 m i dužine oko 3 m te dalje vodi u manju
nepravilnu dvoranu površine oko 60 m².
Nakon osiguravanja vidljivosti, arheološki radovi započeli
su dokumentiranjem zatečenog stanja. Uslijedilo je uklanja-
nje građevnog i ostalog otpada, uglavnom deponiranog po
rubovima pećine te površinskog (humusnog) sloja, unutar
kojeg se nalaze recentni nalazi keramike, opeke, plastike,
metala (uglavnom željezni čavli). Sloj je nastao taloženjem
vodenih nanosa te je uglavnom registriran iznad hodne
Prapovijesno grebalo (foto: T. Jerončić)
Fragment majolike (foto: T. Jerončić)
 Hrvatski arheološki godišnjak 13/2016
Presjek pećine
Tlocrt pećine
površine, koju čini pravilno površinski izlizano, četvrtasto
obrađeno kamenje, dimenzija 0,25x0,20 m. Kamenje je
slagano pravolinijski te je međusobno povezano svjetlo-
smeđom kompaktnom tvrdom zemljom sa sitnim tragovima
žbuke. Popločenje je registrirano na gotovo cjelokupnoj
površini pećine, odnosno Dvoranama 1 i 2 te Ulaznoj dvo-
rani (hodniku). Važno je istaknuti da popločenje unutar pro-
laza i same Dvorane 2 uglavnom čini pokrov bunara te je
relativno dobro sačuvano. Na manjim dijelovima Dvorane
2, gdje nedostaje hodna površina, registriran je žućkasto-
smeđ kompaktan sloj s tragovima žbuke, koji je dijelom
770
prekrio zidane ostatke sačuvane uz zapadni i južni rub
Dvorane 2. Vjerojatno pripadaju hodnoj površini starije faze
arhitekture, koja je gotovo u cijelosti devastirana gradnjom
bunara. Na istočnom dijelu Dvorane 2, ispod površinskog
sloja naslućivalo se stubište koje je vodilo prema zatrpa-
nom uskom prolazu u Dvoranu 3. Stubište i prolaz zatrpani
su tamnosmeđim rahlim granuliranim slojem, koji sadrži
ulomke opeke, novovjekovne keramike (nekoliko ulomaka
majolike), metalnih predmeta od željeza i bronce.
Imajući u vidu zatečene odnose, može se zaključiti da je
najkasnije do prve polovice 19. st., odnosno do vremena
nastanka dviju posuda, unutrašnjost pećine poprimila
današnji izgled. Eventualna starija, u izvorima pretpostav-
ljena kasnoantička faza, nije uočena prilikom ovog zaštit-
nog istraživanja. Gotovo je u potpunosti izostao i stariji
pokretni arheološki materijal, izuzme li se površinski nalaz
litičke alatke pronađen 2013. godine.
Nakon arheoloških istraživanja malobrojni pokretni arheo-
loški nalazi primarno su obrađeni i dokumentirani, a nakon
konzervacije i restauracije na Odjelu za restauraciju i kon-
zervaciju Akademije likovnih umjetnosti u Splitu predani su
Muzeju grada Trogira.
Literatura
Škunca 2005 S. J. Škunca, Franjevački samostan na
Dridu, Čiovo – Trogir, Župa Sv. Jakova, Trogir, 2005.
Vedran Katavić
Summary
Rescue archaeological excavations of a cave beneath the
monastery of the Assumption of Mary / Our Lady of Drid / St
Anthony on the island of Čiovo were carried out in the course
of 2016 with the aim of the presentation of the cave and due
to the earthworks on the excavation of a trench for laying
electricity cables (in order to ensure conditions to receive
visitors). A recent surface layer was removed in Rooms 1
and 2, revealing the remains of post-medieval masonry and
a buried staircase and entrance to Room 3. These struc-
tures were not encompassed by this year`s excavations.
Redni broj: 421
Lokalitet: Otok Šćedro
Naselje: –
Grad/općina: Jelsa (otok Hvar)
Pravi status: P-5268
Razdoblje: A
Vrsta radova: sustavno iskopavanje, podvodno
istraživanje
Od 12. do 23. studenog 2016., djelatnici Umjetničke aka-
demije Sveučilišta u Splitu arheološki su istražili uvale
Lovište, Duga Pazuha i Rake u Velom Portu na otoku
Šćedru te rekognoscirali akvatorij otoka Šćedra. Voditeljica
istraživanja bila je J. Tea Katunarić Kirijakov, dipl. arheo.
i pov. umjetnosti te restauratorica arheološke baštine. U
istraživanju su sudjelovali profesionalni ronioci i studenti
 Splitsko-dalmatinska županija, HAG 13/2016

konzervacije i restauracije arheološke baštine Umjetničke

akademije Sveučilišta u Splitu. Istraživanje je bilo dio pro-
grama zaštite kulturnih dobara Ministarstva kulture za
2016. g. Riječ je o nastavku istraživanja 2014. i 2015. g.
(Katunarić Kirjakov 2015; Katunarić Kirjakov 2016).

Veli Porat – uvala Lovište i Duga Pazuha

Odmah nakon dolaska na otok, mještani su upozorili da
se u uvali Lovište, odnosno Duga Pazuha, u samom pli-
ćaku nalazi kosturni ukop. Odlučeno je da se ukop priori-
tetno mora istražiti da ga more ne bi u potpunosti uništilo.
Pokojnik je bio orijentiran u smjeru jugoistok-sjeverozapad,
pri čemu je glava bila na jugu. Ruke su bile prekrižene u
području zdjelice. Apsolutna visina dna ukopa kreće se
od –1 cm do 0 cm. Grobnih priloga nije bilo, a pokojnik je
bio položen na živu stijenu, siku. Pokraj stopala i nedaleko
od groba pronađena su dva nedijagnostička keramička
ulomka, koja po fakturi izgledaju antička. S obzirom na
lošu očuvanost samog ukopa te dugotrajnu izloženost mor-
skim mijenama, teško je reći pripadaju li ti keramički ulomci
samom ukopu. Antropološku osteološku analizu kostura
napravio je dr. sc. Mario Šlaus s Instituta za antropologiju
HAZU. Prema preliminarnoj analizi, za sada se zna da se
radi o starijem muškarcu, vjerojatno iz antike.
U sjeverozapadnom dijelu uvale Lovište registriran je Istraživanje sektora 1 s dolijom, vila maritima uvala Rake, Veli
antički nasip, koji se sada nalazi pod morem. Dug je oko Porat
20 m, a u temeljima širok oko 10 m. Najviša mu se točka
nalazi na –76 cm, a najdublja na –229 cm. i unutrašnje lice zida, veliko je oko 45x40 cm. Prema doliji
zid se širi i čini rubni dio terase od grubo obrađenih stijena,
Veli Porat – uvala Rake, ostaci vile maritime na kopnu koje su priklesane kako bi podržavale donji dio dolije.
i u moru Apsolutna je visina zida i terase oko dolija –1,655 m.
Podvodna istraživanja u uvali Rake nastavak su istraživanja Navedene su strukture prva za sada registrirana faza grad-
lokaliteta 2014. i 2015. godine. Kako bi se istražio kontekst nje u antičkom plićaku ili u priobalju vile. Detaljnija mjerenja
dolije otkopane 2015., označen je sektor 1 u smjeru istok- i studije o razini mora u uvali Rake omogućit će precizniji
-zapad, u širini od 2 m i dužini od 14 m, koji je podijeljen na uvid u razinu mora tijekom antike.
sedam sondi. Sektor 1 gotovo je u cijelosti površinski istra- Druga faza registrirana prilikom istraživanja jest faza
žen te je proširivan s obzirom na pružanje pronađenih struk- destrukcije starijih struktura na području vile. Naime, sve
tura. Na krajnjem istočnom dijelu sektora nalazi se veliko registrirane i istraživane strukture bile su prekrivene nabo-
grubo obrađeno kamenje veličine cca 60x60 cm, poslagano jem od građevnog antičkog materijala, pomiješanog s
u dva reda, ugrađeno u zid koji se pruža u smjeru sjever- mnoštvom ulomaka antičkih zidnih fresaka bijele i žućkaste
-jug. Apsolutna je visina zida –1,135 m. Zid je prislonjen uz boje, kao i s ulomcima prošupljene dolije.
veliku zaravnjenu stijenu dužine 2,5 m, čiji kontekst još nije Nakon istraživanja i dokumentiranja nalaza, u doliji su
sasvim jasan jer još nije u cijelosti očišćena. pohranjeni ulomci zidnih fresaka i dolija, dok se ne stvore
Od te strukture prema zapadu u smjeru dolije pruža se zid uvjeti za njihovu trajnu konzervaciju. Cijeli lokalitet prekriven
širok 1,20 m. Grublje obrađeno kamenje, koje čini vanjsko je geotekstilom i većim kamenjem. U dogovoru s Lučkom
upravom, cijelo je područje zaštićeno i označeno plutačama.

Osnivanje podvodnog arheološkog parka

Sve istražene podvodne strukture iznimno su stabilne i
masivne te ih ne ugrožavaju znatiželjni turisti, koji bi mogli
odnositi njihove dijelove. Vizualno su atraktivne pa su izvr-
stan temelj za uređivanje podvodnog arheološkog parka u
uvali. S tom se idejom slaže i udruga Prijatelji otoka Šćedra,
koja bi se brinula o podvodnom parku. Buduća istraživanja
pod morem i na kopnu bit će usmjerena na osnivanje pod-
vodnog arheološkog parka.

Kopnena istraživanja vile maritime

Volonteri udruge Prijatelji otoka Šćedra uklonili su raslinje
i zemlju sa žive stijene, u kojoj su uklesane stube, doku-
Ukop u plićaku uvale Lovište, odnosno Duge Pazuhe mentirane 2015. godine. Nakon čišćenja pokazalo se da

771
 Hrvatski arheološki godišnjak 13/2016
Novopronađena olovna prečka sidra
se ispod stuba nalaze tragovi antičke žbuke te ostaci zida
zasad nejasnog konteksta, kao i velik horizontalan utor u
živoj stijeni. Prilikom čišćenja pronađen je ulomak tubula
i dio suspenzije hipokausta. Vrlo je moguće da se ondje
nalazio termalni dio vile. Tome u prilog ide i evidentiran
ostatak mozaika, koji se sada nalazi pod šljunkom plaže.
Napravljena je i mala probna sonda uz vanjsko lice
zapadnog suhozida, koji dijeli malo polje u uvali od plaže.
Pokazalo se da se suhozid temelji na antičkom zidu. Nalazi
uz sam zid uglavnom su ulomci rimskih vrčeva i amfora.
Apsolutna je visina zida 1,445 cm, a apsolutna visina dna
temelja zida 0,335 m. Zid je nakon otvaranja probne sonde
ponovo zatrpan. To malo probno istraživanje bit će smjer-
nica za buduća kopnena istraživanja vile.
Podvodni pregled kasnoantičkog brodoloma
Godine 2015. registriran je nov nalaz kasnoantičkog bro-
doloma. S obzirom na nedostatna financijska sredstva,
godine 2016. nije bilo u planu istraživanje samog brodo-
loma, već samo provjera lokacije. Tom prilikom, nedaleko
od nalazišta, registrirana je olovna antička prečka sidra
dužine 1,5 m, s kvadratnim utorom za nasad drvene grede.
Plan za daljnje istraživanje
1. Nastaviti istraživanje podvodnih i kopnenih dijelova vile
maritime u uvali Rake radi njezine trajne zaštite i formiranja
podvodnog i kopnenog arheološkog parka.
4. Organizirati intenzivno rekognosciranje uvale Duge
Pazuhe kako bi se utvrdilo postoji li još ukopa u plićaku ili
u samoj uvali.
3. Izvaditi olovnu prečku sidra iz mora te detaljno istražiti
područje kasnoantičkog brodoloma registriranog 2015.
godine.
4. Provjeriti sve novoprijavljene lokalitete radi njihove trajne
zaštite.
Literatura
Katunarić Kirjakov 2015 T. Katunarić Kirjakov, Šćedro –
podmorje otoka, HAG, 11/2014, Zagreb, 2015: 660 – 663.
Katunarić Kirjakov 2016 T. Katunarić Kirjakov, Šćedro –
podmorje otoka, HAG, 12/2015, Zagreb, 2016: 702 – 704.
J. Tea Katunarić Kirjakov
772
Summary
An underwater excavation in the coves of Lovišta, Duga
Pazuha and Rake in Veliki Porat on the island of Šćedro
as well as reconnaissance of the Šćedro island waters was
carried out in November 2016. A skeletal burial of an older
man, most probably dating to Antiquity, was investigated in
the shallows of Lovište Cove. In its NW part, an Antiquity-
period underwater rampart was registered. The underwater
investigation in Rake Cove was a continuation of the 2014
and 2105 excavations. The site was divided in two sectors.
The surface of sector 1, with the find of a dolium, was fully
investigated. The investigation revealed walls made of stone
that belong to an Antiquity construction phase, and can be
associated with a villa on the coast. A stone-cut staircase on
the mainland was cleared of undergrowth and soil. Traces
of Antiquity plaster and a wall as well as a large horizontal
groove are visible under the staircase. Not far away from
the remains of the Antiquity shipwreck registered in 2015, a
lead Antiquity-period stock was identified. It was 1.5 m long,
with a square-shaped groove for installing a wooden shank.
Redni broj: 422
Lokalitet: Podstrana – obalni pojas kopna i podmorja
Naselje: Podstrana
Grad/općina: Podstrana
Pravni status: postupak u tijeku
Razdoblje: A, SV, NV
Vrsta radova: rekognosciranje kopna i podmorja
Godine 2016. rekognosciran je obalni pojas kopna i pod-
morja općine Podstrana, gdje je planirana gradnja športske
lučice. Arheološko rekognosciranje bilo je potrebno radi
određivanja mjera zaštite u okviru projekta gradnje lučice.
Voditeljica istraživanja bila je Anita Penović, dipl. arheo., iz
tvrtke Neir d.o.o., Split.
U Arheološkom muzeju u Splitu čuva se velik broj pokretnih
arheoloških nalaza iz Podstrane, koji ničim ne zaostaju za
onima iz Salone. Najčešće je riječ o staklenom i keramič-
kom posuđu, firma-lampama, ali nisu rijetki ni metalni pred-
meti: fibule, narukvice i dr. Zanimljivi su nalazi relativno
velikog broja brončanih udica, što pokazuje da je ribarstvo
bila važna grana privređivanja. Svi ti nalazi prikupljeni su
slučajno jer na području Podstrane nikada nije bilo arheo-
loških istraživanja. U doba kasne antike dolazi do promjena
u naseljavanju na području Podstrane. Nemiri prouzročeni
prodorom naroda s istoka te bizantsko-gotskim sukobima,
reflektirali su se i na šire salonitansko područje. U to vri-
jeme ponovno se naseljavaju prapovijesni strateški važni
položaji. Tako su ostaci kasnoantičke arhitekture zabilje-
ženi na gradinama Perunsko i Velikom Mutograsu, koji
tada, kao i u helenističko doba, kontrolira plovidbu Bračkim
kanalom. Također, na položaju Polače nalaze se iznimno
sačuvani ostaci kasnoantičke villae rusticae. S položaja Sv.
Martin potječe ulomak sarkofaga s natpisom u kojem se
spominje postolar Honorato. Najnoviji je arheološki nalaz
iz Podstrane ulomak reljefa s likom Sola Invikta, pronađen
tijekom čišćenja okoliša crkve sv. Martina 2014. godine.
 Splitsko-dalmatinska županija, HAG 13/2016
Rekognoscirano područje
Sačuvan je donji dio reljefa s dijelom slikovnog polja i
donjeg okvira s natpisom koji glasi: (....)MER. INVIC SI
(....). Od figura su očuvana bosa stopala boga u sredini,
čitavo tijelo četveronožne životinje s velikom njuškom i
polukružno svijen rep još jedne životinje na desnoj strani.
Po stilskim se karakteristikama, reljef može datirati u 3. st.
Taj je nalaz veoma važan jer su spomenici sa slikovnim
prikazima podignuti Sol Inviktu (Nepobjedivu Suncu) na
našem području iznimno rijetki.
Podvodno arheološko rekognosciranje područja mor-
skog dijela obuhvata projekta športske lučice Sv. Martin
u Podstrani obavljeno je na čitavu području predmetnog
zahvata te na prostoru koji ga neposredno okružuje, a
koje direktno ili indirektno može biti zahvaćeno radovima.
Rekognosciranje šireg područja bilo je neophodno kako
bi se dobila što potpunija slika rasprostiranja arheoloških
nalaza, odnosno karakter potencijalnog arheološkog nala-
zišta unutar područja obuhvata.
Rekognosciranje je obuhvatilo vizualni pregled i mjerenje
terena, dizanje i površinsko uklanjanje pijeska i mulja te
dubinsku provjeru potencijalnih čvrstih struktura zabija-
njem čeličnih sondi u morsko dno.
Morsko područje predmetnog zahvata obuhvaća prostor od
20.010 m2. Dubina mora kreće se do 4,00 m. Do izobate od
2,00 m dno je uglavnom stjenovito i pjeskovito, a unutar tog
područja uočeni su rijetki ulomci antičke i srednjovjekovne
keramike. Moguće je pretpostaviti da se pronađeni ulomci
na predmetnoj lokaciji nalaze in situ, međutim s obzirom na
njihovu relativnu rijetkost ne upućuju izravno na postojanje
arheološkog lokaliteta. Također, uočeno je nekoliko više
ili manje pravilnih kamenih tesanaca te nekoliko kamenih
blokova. Zbog nedostatka vezivnog materijala ne mogu se
precizno datirati, ali se zbog tipoloških karakteristika može
pretpostaviti da su novijeg podrijetla te ne upućuju na posto-
janje čvrstih arheoloških struktura na navedenom području i
nemaju veze s arheološkim lokalitetima na okolnom području.
Na dubini od 2,00 do 4,00 m dno postaje većinom pjesko-
vito, s dubokim naslagama pijeska i dijelovima pokrivenima
posidonijom (lat. Posidonia oceanica). Na predmetnom
području rekognosciranje je obavljeno metodom zabadanja
tankih čeličnih sondi kako bi se utvrdilo postojanje mogu-
ćih tvrđih slojeva ispod slojeva pijeska, koji bi naslućivali
773
postojanje čvrstih arhitektonskih konstrukcija, međutim
nisu pronađeni navedeni elementi.
Na čitavu području obuhvata ustanovljeno je postoja-
nje izrazito rijetkih ostataka ulomaka antičke i srednjo-
vjekovne keramike na morskom dnu i u plićim slojevima
pijeska. Moguće je pretpostaviti da se pronađeni ulomci
na predmetnoj lokaciji nalaze in situ, ali s obzirom na nji-
hovu relativnu rijetkost ne upućuju izravno na postojanje
arheološkog lokaliteta, iako otvaraju mogućnost postojanja
potencijalnih rijetkih arheoloških slojeva.
Uz današnji mol – pristanište, kao i ispod njega, odnosno u
dijelu njegovih temelja, vidljivi su ostaci arhitektonske kon-
strukcije – zida (kasnoantičkog zida zapadno od područja
obuhvata). Riječ je o strukturi koja se proteže u ukupnoj
dužini od cca 20 m (iako nije vidljiv u punoj dužini raspro-
stiranja), širine cca 0,35 m. Ukupna visina predmetne
konstrukcije ne može se utvrditi bez sondažnih arheološ-
kih istraživanja, koja bi utvrdila temeljnu stopu predmetne
konstrukcije. Zid je građen od pravilno obrađenih kamenih
tesanaca različitih dimenzija (25x10 cm, 35x10 cm i dr.),
izvedenih u jednostavnoj tehnici građenja pravilno posla-
ganih i vezanih mortom. Sa sigurnošću se ne može usta-
noviti kontekst i vrijeme nastanka tog zida, ali je s obzirom
na tipologiju gradnje te ulomke arheološkog materijala,
koji se nalaze neposredno uz njega, najvjerojatnije riječ o
konstrukciji građenoj između 2. i 4. st. Samim je time riječ
o izrazito vrijednom arheološkom nalazu, koji je najvjero-
jatnije bio dio konstrukcije kasnoantičkoga gospodarskog
objekta, čiji se ostaci mogu pratiti dalje na kopnu. Zid je u
svom južnom dijelu očuvan u dvama redovima gradnje, dok
je u plićem dijelu (kako se pruža prema sjeveru) očuvan u
tri i više redova. U krajnjem sjevernom dijelu konstrukcija je
očuvana u pet zidanih redova, ali je horizontalno položena
(srušena). Ne može se sa sigurnošću utvrditi vrsta morta koji
je upotrebljavan kao vezivni materijal. Ostaci te zidane kon-
strukcije pružaju se dalje na kopnu. S obzirom na to da je uz
sam zid koncentracija ulomaka keramike nešto izraženija,
ne može se isključiti ni postojanje još starije arhitektonske
Ostaci zidane konstrukcije u dijelu gdje je sačuvana u dvama redo-
vima – pogled sjever
 Hrvatski arheološki godišnjak 13/2016
Ostaci zidane konstrukcije u dijelu gdje je sačuvana u više redova
– pogled istok
konstrukcije u dubljim slojevima, na koju se u mlađim raz-
dobljima nadovezala novija gradnja zidova pristaništa. S
obzirom na opisane karakteristike predmetnog područja te
na činjenicu da se zbog spuštanja istočne jadranske obale
(otprilike 1 mm godišnje) podigla razina mora, izvjesno je
da se dio današnjeg morskog područja u određenom raz-
doblju povijesti nalazio iznad morske razine, odnosno da
se radilo o kopnenom prostoru. Sukladno tome te sukladno
velikom broju i važnosti arheoloških/arhitektonskih ostataka
na neposrednom kopnu (prije svega antičkoga gospodar-
skog objekta – villa rustica, i mlađih sakralno-gospodarskih
sklopova), može se pretpostaviti postojanje ostataka luke i
lučkih postrojenja te različitih arhitektonskih (villa maritima)
i arheoloških ostataka na području koje je danas morsko
dno. To se pogotovo odnosi na dijelove morskog dna, na
kojem su pronađeni ostaci antičkog/kasnoantičkog zida koji
je i sam najvjerojatnije bio dio kasnoantičke vilae maritimae.
Anita Penović
Summary
The reconnaissance of a coastal area and the seabed in
the territory of the Podstrana Municipality was carried out
in the course of 2016 within the framework of the construc-
tion of a harbour. The underwater reconnaissance revealed
pottery fragments and the remains of masonry that contin-
ues to the mainland.
Redni broj: 423
Lokalitet: Podstrana – Strožanac – crkva Gospe u Siti
Naselje: Podstrana (Strožanac)
Grad/općina: Podstrana
Pravni status: Z-6978
Razdoblje: NV
Vrsta radova: dokumentiranje
Dana 25. srpnja 2016., prilikom uklanjanja postojeće hodne
površine u unutrašnjosti crkve Gospe u Siti u Strožancu u
Podstrani dokumentirano je postojeće stanje poda. Fotografsku
774
Crkva Gospe u Siti, pogled na pod (foto: M. Milić)
i nacrtnu dokumentaciju izradila je ovlaštena tvrtka Kaukal
d.o.o. iz Splita. Geodetsko snimanje te arhitektonski nacrt
nepokretnih arheoloških nalaza napravio je Marin Kraljev, dipl.
oec., uz voditeljicu radova Maricu Milić, dipl. arheo. i prof. pov.
Naručitelj radova bila je tvrtka Kvinar j.d.o.o., Podstrana.
Konzervatorski odjel u Splitu uvjetovao je sondažno arhe-
ološko istraživanje. Izlaskom nadležne konzervatorice
Zrinke Radunić na predmetnu lokaciju, odustalo se od
sondažnog istraživanja te je uvjetovano samo dokumenti-
ranje postojećeg poda u unutrašnjosti crkve, načinjenog od
kamenih ploča i opeka.
Marica Milić
Summary
The floor of the church of Our Lady in Sita located in
Strožanac in Podstrana was recorded during the removal
of the existing walking surface in the course of July 2016.
The floor was made of stone slabs and bricks.
Redni broj: 424
Lokalitet: Podstrana – Strožanac – crkva Gospe u Siti
Naselje: Podstrana (Strožanac)
Grad/općina: Podstrana
Pravni status: Z-6978
Razdoblje: A, SV, NV
Vrsta radova: sondažno iskopavanje
Od 11. do 26. listopada 2016. trajala su sondažna arhe-
ološka istraživanja na lokalitetu crkve Gospe u Siti
(sv. Marije) u Strožancu u Podstrani. Istraženo je dvorište
crkve, na k.č. 674, k.o. Donja Podstrana. Voditeljica arhe-
oloških istraživanja bila je Andreja Nađander, dipl. arheo. i
prof. pov., a sudjelovali su dokumentarist Marin Kraljev, dipl.
oec., te šest fizičkih radnika, svi zaposlenici tvrtke Kaukal
d.o.o. Nadležna konzervatorica bila je Vanja Kovačić, iz
Konzervatorskog odjela u Splitu. Financijska sredstva za
radove osigurao je Župni ured Gospe u Siti iz Strožanca.
 Splitsko-dalmatinska županija, HAG 13/2016
Kasnoantički zid SJ 5, sonda 2 (foto: (A. Nađander)
Sonda 2 (foto: A. Nađander)
Majolika (foto: A. Nađander)
Cilj sondažnog istraživanja na lokalitetu Gospe u Siti u
Strožancu bio je utvrđivanje arheoloških slojeva i struktura
tijekom zemljanih radova prilikom uređivanja javne povr-
šine unutar dvorišta crkve. Prilikom dolaska na lokaciju
utvrđene su travnato-humusne površine te privremeno ure-
đene površine nasute pjeskovitim nasipom. Prilikom arhe-
oloških istraživanja otvoreno je pet sondi, ukupne površine
775
oko 40 m². Strojnim iskopima uklonjen je sloj nasipa ili
humusa (30-ak cm). Utvrđeno je nekoliko faza lokaliteta.
Antička se faza očituje u obliku zidova SJ 5 i SJ 40, koji
tlocrtno odgovaraju arhitekturi registrirane rimske vile s
kraja 4. stoljeća te slojevima i strukturama uočenima na
dnu grobova 1, 2 i 3 (istraživanja od 1990. do 1993.). Iduća
je faza srednjovjekovna, odnosno kasnosrednjovjekovna,
koja se očituje u grobnim cjelinama (grobovi 1 – 5). U toj
je fazi antička struktura SJ 5 sekundarno iskorištena kao
dio grobne arhitekture groba 2. Slojevi i strukture iz antike
potpuno su devastirani te je kameni materijal iskorišten
prilikom gradnje grobnica u između 14. i 18. st., kako je
utvrđeno tijekom prijašnjih istraživanja. Toj fazi pripada i zid
SJ 14, dokumentiran unutar sonde 4, koji je mogao funkci-
onirati kao ogradni zid cemeterijalnog kompleksa od sred-
njeg vijeka pa do novijeg doba. Recentnoj fazi pripadaju
ukopi za instalacije u sondi 5 te recentni nasipni slojevi.
Tijekom istraživanja prikupljeni su ulomci keramičkih
posuda te tegula i imbreksa, a uzorke čine ljudski kosturni
ostaci iz grobova. Ulomci keramičkih posuda mogu se
podijeliti u nekoliko tipova. Prvi je tip crvenkastosmeđa,
oksidacijski pečena keramika, prekrivena slojem prozirne
cakline (invetriata). Najčešći su oblici lonci: olovno glazi-
rani, bikoničnog oblika s naglašenim trbuhom te tijelom
koje se naglo sužava prema dnu. Takvi se oblici na našim
područjima javljaju u 14. st. te traju sve do 19. st. Drugi
je tip keramike tzv. Slip ware keramika, koja je zapravo
oslikana invetriata. Osim uobičajene glazirane keramike,
na lokalitetu su registrirani i ulomci keramike prekriveni
olovnom glazurom u koju je dodan oksid kositra kako bi
Grob 4, sonda 3 (foto: A. Nađander)
 Hrvatski arheološki godišnjak 13/2016

nastala bijela neprozirna glazura – majolika. Pronađeni

ulomci tegula i imbreksa pripadali su rimskom ladanjskom
kompleksu, koji je devastiran tijekom gradnje u srednjem
vijeku. Metalni se nalazi teže preciznije datiraju. Uglavnom
su nađeni u ruševinskim slojevima izvan grobova, osim
kopčice za odjeću od brončane žice, koja je pronađena
unutar zapune groba 1. Takve se kopčice u narodu nazi-
vaju ažulice i služile su za kopčanje odjeće.
Da bi se mogao utvrditi potpun opseg rimske vile i mlađeg
srednjovjekovnoga groblja, tijekom neke od sljedećih arhe-
oloških kampanja potrebno je istražiti površinu zapadno i
južno od crkve Gospe u Siti (Sv. Marija).

Literatura
Jugozapadna strana uvale, rekognoscirana zona
Gjurašin 1997 H. Gjurašin, Kasnosrednjovjekovno groblje
u Strožancu uz crkvu Gospe od Site, SHP, III, 24, Split,
1997.
Gjurašin, Oreb 1997 H. Gjurašin, F. Oreb, Arheološka
iskopavanja u Strožancu nedaleko Splita, Katalozi izložbi,
Split, 1997.

Andreja Nađander

Summary

Probe archaeological excavations at the site of the church of

Our Lady (St Mary) in Sita, Strožanac, Podstrana were car-
ried out in October 2016. The excavations were conducted
within the framework of redesigning the pastoral centre and
presenting Antiquity-period structures. They encompassed
the church courtyard. Five probes were opened, with a
total surface area of about 40 m2. Archaeological layers
and structures were registered in all of the probes, apart
from probe 5. Probe 2 yielded the best finds (three graves
and a wall). The excavations conducted in the period from
1990 to 1993 covered a surface of more than 1000 m2 and
revealed a Roman county estate dating to the end of the
fourth century based on a coin found there. According to
the results of the investigation, the population of a nearby
village were buried within the Late Antiquity complex north
of the church, from the end of the 14th to the beginning of
the 18th century. The 2016 probe excavations have estab-
lished the existence of a graveyard to the west and south
of the church. The architecture and burial type correspond
to the results of the previous excavations.
Redni broj: 425
Lokalitet: Pučišća – luka
Naselje: Pučišća (otok Brač)
Grad/općina: Pučišća
Pravni status: –
Razdoblje: NV
Vrsta radova: podvodno rekognosciranje
Godine 2016. rekognosciran je obalni pojas podmorja u luci
Pučišća na otoku Braču, radi planiranog uređenja obale.
Arheološko rekognosciranje obavljeno za potrebe izrade
mjera zaštite u okviru projekta uređenja obale. Voditeljica
Majolički vrč
istraživanja bila je Anita Penović, prof. pov. i dipl. arheo., iz
tvrtke Neir d.o.o., Split.
Podvodno arheološko rekognosciranje područja morskog
dijela obuhvata projekta uređenja obale u luci u Pučišćima
obavljeno je na čitavu području planiranog zahvata te na
prostoru koji ga neposredno okružuje, a koji izravno ili
neizravno može biti zahvaćen radovima. Rekognosciranje
šireg područja bilo je neophodno kako bi se dobila što pot-
punija slika rasprostiranja arheoloških nalaza, odnosno
karakter potencijalnog arheološkog nalazišta unutar pod-
ručja obuhvata.
Rekognosciranje je obuhvatilo vizualni pregled i mjerenje
terena, dizanje i površinsko uklanjanje pijeska i mulja te
dubinsku provjeru potencijalnih čvrstih struktura zabijanjem
čeličnih sondi u morsko dno. Morsko područje obuhvata
planiranih radova obuhvaća prostor površine 7000 m2, dok
je duljina u liniji istok-zapad od oko 580 m, a rekognosci-
rano je oko 8000 m². Dubina mora unutar predmetnog i
okolnog područja kreće se do 10 m. Do izobate od 1 m dno
je uglavnom stjenovito, a dublje je sve pjeskovito i mulje-
vito. Unutar tog područja uočeni su rijetki ulomci majoličke
keramike i novovjekovnih posuda. Može se pretpostaviti
da se pronađeni ulomci na predmetnoj lokaciji ne nalaze
in situ, međutim s obzirom na njihovu relativnu rijetkost
ne upućuju izravno na postojanje arheološkog lokali-
teta. Na dubini od 1 m dno postaje uglavnom pjeskovito i

776
 Splitsko-dalmatinska županija, HAG 13/2016

muljevito, s dubokim naslagama pijeska i dijelovima pokri-
venima posidonijom (lat. Posidonia oceanica). Na čitavu
području obuhvata, na morskom dnu i u plićim slojevima
pijeska, ustanovljeno je postojanje izrazito rijetkih ostataka
ulomaka majolike, vrčeva, noćnih posuda, novovjekov-
nog stakla, ljekarničkih bočica i municije iz 1943. godine.
Gotovo kompletna površina morskog dna u uvali je oneči-
šćena recentnim smećem – dijelom zbog utjecaja morskih
struja, a većinom zbog ljudskog faktora. Također je uočen
veći broj ostavljenih brodskih sidara.
Anita Penović
Summary
The reconnaissance of the foreshore in the harbour of
Pučišća on the island of Brač was carried out in the course
of 2016 due to planned reconstruction works. The under-
water reconnaissance was conducted along the entire
reconstruction area as wells as its immediate buffer area
that could have been affected by the works. The inspec-
tion of the seabed and shallows revealed the existence of
extremely rare remains of maiolica, chamber pots, post-
medieval glass, pharmacy bottles and 1943 ammunition.
Bosnom i Hercegovinom), nešto istočnije od župne crkve
sv. Ivana Krstitelja. Radi se o arheološkom lokalitetu na
brdu iznad umjetnog jezera, s najmanje dvjema razvojnim
fazama. Prvoj fazi pripada kasnobrončanodobna i željez­
nodobna gradina, na što u prvom redu upućuju brojni
nalazi keramike, ponajprije na sjevernoj padini brda. Na
samom vrhu brda nalazi se manji plato dug oko 30 m i
širok najviše 10 m. Na južnoj i sjevernoj strani platoa jasno
se vide ostaci bedema širokih od 0,50 m do 1 m. Bedemi
su mjestimično sačuvani do 1,50 m visine. Na istočnoj
strani platoa naziru se ostaci jedne kule. Utvrda se prvi
put spominje početkom 15. st., kao jedan od posjeda
hercega Stipana Vukčića Kosače. Tadašnje joj je ime „…
civitate Rieachi…”. U upotrebi je vjerojatno do odlaska
Turaka s ovih prostora u prvoj polovici 18. st. S južne

Redni broj: 426

Lokalitet: Ričice – Gradina
Naselje: Ričice
Grad/općina: Proložac
Pravni status: Z-2801
Razdoblje: SV
Vrsta radova: konzervacija

U studenom 2016. konzervirane su arheološki istražene

strukture na nalazištu Gradina u Ričicama (na k.č. 2338/6,
2338/7, 2338/8, 2338/9, 2338/10, 2338/11, 2338/13,
2338/15, 2348/1, 2348/2, 2348/3, 2349, 2350, 3431/1, k.o.
Ričice). Istraživanje je financirano programom Ministarstva
kulture, čiji je nositelj Općina Proložac.

Brdo Gradina nalazi se u središnjem dijelu sela Ričice

(15-ak kilometara zapadno od Imotskog, uz granicu s Bedem nakon konzervacije (foto: K. Cvitanić)

Pogled na arheološki lokalitet Gradina (foto: I. Alduk) Bedem nakon konzervacije (foto: K. Cvitanić)

777
 Hrvatski arheološki godišnjak 13/2016

strane tvrđave, na padini je vjerojatno postojalo i manje

naselje, tzv. podgrađe. Za tu manju srednjovjekovnu
utvrdu vezana su i dva groblja sa stećcima na obližnjoj
Pratrovoj glavici i u zaseoku Parlovima. Ti su lokaliteti
danas potopljeni jer je 1980-ih sagrađena brana Ričice i
akumulacijsko jezero. Za vrijeme tih radova istražena su i
dva spomenuta groblja, čiji se nastanak i trajanje u 15. st.
povezuju s tvrđavom.
Godine 2015. istražen je bedem na južnoj strani. Bedem je
očišćen u punoj dužini od oko 40 m i širine od oko 2-2,20 m.
Tijekom istraživanja nisu nađeni pokretni arheološki nalazi
koji bi omogućili točniju dataciju. Nakon istraživanja (čišće-
nja) bedema napravljena je dokumentacija arhitekture
bedema, odnosno snimka postojećeg stanja. Godine 2016.
konzerviran je istraženi bedem na južnoj strani Gradine i
tako je spriječeno njegovo daljnje propadanje.

Katarina Cvitanić

Summary

The conservation of archaeologically investigated struc-

tures at the site of Gradina was carried out in the course of
November 2016. The site is located on a hill above the arti-
ficial lake and shows at least two phases. The first phase
encompasses a Late Bronze Age and Iron Age hillfort. On
the hilltop there is a small plateau measuring 30 x 10 m.
The remains of a rampart, up to two meters wide, can be
seen on the southern and northern sides of the plateau.
The rampart is preserved up to a height of 1.5 m. The
remains of a tower can be discerned in the eastern part of
the plateau. On the slope south of the fortress, there was
probably a small settlement, i.e. the suburbium.

Redni broj: 427
Lokalitet: Rupotina – Rižinice (zadužbina kneza Trpimira)
Naselje: Solin (Rupotina)
Grad/općina: Solin
Pravni status: Z-6116
Razdoblje: A, SV
Vrsta radova: zaštitno iskopavanje, konzervacija,
uređenje
Od 6. listopada do 22. prosinca 2016. trajalo je zaštitno
iskopavanje, konzervacija i uređenje lokaliteta Rižinice u
Rupotinama pokraj Solina. Nositelj projekta je Muzej hrvat-
skih arheoloških spomenika iz Splita. Voditelj radova bio
je dr. sc. Ante Milošević, ravnatelj MHAS-a, a aktivnostima
na terenu upravljao je Ljubomir Gudelj, viši kustos muzeja
MHAS-a. Stručnu ekipu činili su diplomirani arheolozi Deni
Tojčić i Mira Ursić, student arheologije Robert Kordić,
studentica povijesti umjetnosti Josipa Ćelić, studentice
umjetničke akademije (smjer Konzervacija-restauracija
arheološke građe) Karmen Bušić i Marita Marković, stu-
dent teološko-katehetskog studija Jure Gudelj, studentica
likovne kulture Nikolina Ćuk te osam radnika. Na terenu su
također radile dokumentaristice MHAS-a Silvana Juraga,
Maja Marković i Nada Šimundić Bendić te fotograf Zoran
Alajbeg. Malu, ali znatnu pomoć prilikom raščišćavanja
Stanje prije i poslije zahvata 2016. g. (foto: Z. Alajbeg)
terena pružili su volonteri povezani akcijom „72 sata bez
kompromisa” te članovi studentske udruge Toma Arhiđakon
iz Splita. Radove je financiralo Ministarstvo kulture te u
manjem dijelu i Grad Solin.
Tijekom gradnje ceste Solin – Klis početkom pedesetih
godina dvadesetog stoljeća lokalitet je djelomice zatr-
pan nasipom omeđenim visokim zidovima te presječen
na dva dijela, što je potvrđeno istraživanjima nakon uru-
šavanja prometnice 2006. godine. Premda problem nije
riješen, u podvozje kolnika oštećene ceste postavljena je
magistralna kanalizacijska cijev sustava Eko kaštelanski
zaljev većeg promjera, a na isti pravac planira se postaviti
i instalacija plinovoda. Taj projekt izazvao je javni prosvjed
mještana naselja Rupotina, među kojima je bilo i nekoliko
vijećnika Grada Solina. Osnovano je Povjerenstvo za pra-
ćenje aktivnosti oko Rižinica, a čine ga predstavnici Grada,
Županijske uprave za ceste, Konzervatorskog odjela u
Splitu, Muzeja Hrvatskih arheoloških spomenika te tvrtke
EVN Croatia plin, investitora gradilišta plinovoda. Na pri-
jedlog povjerenstva postavljanje cijevi kroz oštećenu pro-
metnicu i preko lokaliteta privremeno je zaustavljeno do
pronalaženja prikladnog rješenja.

778
 Splitsko-dalmatinska županija, HAG 13/2016
Godine 2016., tijekom 20 radnih dana, očišćeno je oko
4000 m2 parcele. Jednako tako, uslijedila su arheološka
istraživanja manjeg opsega te spremanje i razvrstavanje
prikupljene arheološke građe.
1. Arheološka istraživanja
U dogovoru s konzervatorima, a nakon upozorenja arhe-
ologa da je riječ o većem i složenijom sklopu otprije
poznatog, započelo je otkrivanje ostatka kasnoantičkog
zida, koji se pruža u smjeru sjever-jug po sredini ostataka
kompleksa, do litice na koju je prislonjen. Radi otkrivanja
tih ostataka, uklonjen je usporedno pružen, novovjekovni
suhozid, koji je podupirao poljoprivrednu terasu, sloj zemlje
te veća količina različitog materijala, koja je početkom
devedesetih godina zgurana sa sjeverne na južnu stranu
udoline radi oslobađanja pristupa djelomice otkrivenim
ostacima povijesnog sklopa. Tada odložen kamen i zemlja
otežavaju nastavak radova, stoga se planira njihovo pre-
mještanje, kao i premještanje ostalog materijala koji ispu-
njava udolinu ispod oštećene prometnice Solin – Klis. Riječ
je o opsežnom zahvatu, koji neće biti moguć bez pomoći
javnih poduzeća lokalne zajednice.
Prije tog zahvata i ponovnog otkrivanja privremeno zatrpa-
nih ostataka antičkog hrama, nužna je obnova prometnice,
odnosno premošćivanje udoline, što bi omogućilo priku-
pljanje oborinskih i protok podzemnih voda te postavljanje
komunalnih instalacija. To je i pretpostavka za nastavak
istraživanja te prezentaciju arheoloških ostataka. Valjalo bi,
također, projektirati ugibališta za parkiranje vozila s obiju
Arhitektura, tlocrt (foto: Z. Alajbeg; doradio: Lj. Gudelj)
779
strana obnovljene prometnice te pristupe za istraživače,
radnike i buduće posjetitelje arheološkog parka.
Novootkriveni zid pružen po sredini kompleksa, a preko
južnog dijela udoline, pomaknut je u odnosu na izvorno
stanje. Građen je obrađenim kamenom povezanim
mortom, zamazanih sljubnica naglašenih crtom. Pod više-
stoljetnim pritiskom podzemne vode taj je zid na nekoliko
mjesta puknut i zavaljen prema istoku, stoga nije uputno
nastaviti njegovo otkrivanje bez prethodne pripreme i oslo-
bađanja šire površine.
Pri litici, na južnom kraju opisanog zida, bilo je odloženo
pet urni. U kamenoj urni, pronađenoj bez poklopca, zate-
čeni su ostaci razbijene staklene posude. Blizu spomenute,
otkrivene su još četiri keramičke urne. Oko njih pronađene
su četiri antičke svjetiljke, dva sačuvana i deset rastaljenih
ili razbijenih staklenih balzamarija, brončana pinceta i fino
obrađena ljekarnička pločica za razmazivanje.
Nedaleko od tog nalaza otkrivena je amfora ispunjena osta-
cima dječjeg kostura, osam primjeraka antičkog novca te
stotinjak ulomaka antičkih keramičkih posuda. Spomenuti
nalazi pripadaju antičkoj nekropoli, nastaloj između sredine
1. i početka 2. st., a svjedoče o počecima pokopavanja na
tom položaju. Sjevernije, a neposredno ispod sadašnje
razine tla, raspoređena je veća skupina srednjovjekovnih
grobova, čije istraživanje za sada nije planirano.
2. Čišćenje i uređenje parcele
Prije neprohodno i zapušteno zemljište, prekriveno gustom
šumom i šikarom, bilo je nužno očistiti radi preglednosti,
 Hrvatski arheološki godišnjak 13/2016

Površina istražena 2016. g. (foto: Z. Alajbeg) Rižinice, urna (foto: Z. Alajbeg)

nastavka arheoloških istraživanja i planiranja ostalih aktiv-

nosti. Na 4500 m2 prikupljeno je oko 20 m2 debla različi-
tih biljaka (graba, smrdelja, bora, brijesta...), a spaljeno
je više desetaka metara kubičnih granja spomenutih sta-
bala, grmlja (brnistre, drače, divlje ruže – šipurike, kupine,
tršlje, pavitin...), korova te svakojakog otpada. Dio je šume
pri potoku prorijeđen, a gusta šikara na strmini sjeverno
od ostataka povijesnog sklopa nije dirana zbog moguće
erozije zemljišta. Pri čišćenju se poštovala činjenica da
je riječ o zaštićenoj ornitološkoj zoni, o čemu valja voditi
računa i prilikom budućeg uređenja površine. Sačuvana su
zatečena stabla maslina, smokve, jabuke, rašeljke, šljive,
oskoruše i divlje kruške te panjevi loza, koje su donedavno
uzgajane na tim terasama. Obrezane i uređene, te su biljke
osnova budućeg uređenja položaja iznimne kulturno-povi-
jesne važnosti, koji pruža i druge mogućnosti privlačenja
posjetitelja. Osim pokazivanja ostataka povijesnih građe-
vina, uzgoja voćnjaka, maslinika, vinograda i drugih poljo-
djelskih kultura, taj je prostor moguće urediti i kao manji
botanički vrt, pogodan za organiziranje nastave, obrazov-
nih radionica i priredbi te kao izletište za mještane i turiste.
Prilikom čišćenja parcele prikupljeno je preko sedam
metara kubičnih nemarno odloženih metalnih predmeta
(žica, oplata, starih kanti, bačava, dijelova različitih stro-
jeva i automobila...), odbačenih plastičnih predmeta i raz-
bijene staklene ambalaže te više automobilskih guma. Sav Rižinice, urne (foto: Lj. Gudelj)
je taj materijal razvrstan, spaljen ili odvezen u pripadajuće
kontejnere. je istražen pojas južno od litice, koji je označen na crtežu, a
Otprije iskopana zemlja i kamen ometali su nastavak prilikom njegova raščišćavanja pronađen je manji ulomak
radova, stoga ih je trebalo ukloniti na prikladnije mjesto. porfirnog reljefa.
Radi toga trebalo je utvrditi južnu granicu sklopa povijesnih Također je obnovljen djelomice urušen suhozid na južnoj
građevina i arheološkog nalazišta te odrediti arheološki strani parcele, a načinjene su strme pješačke staze između
sterilnu površinu gdje se taj materijal može trajno odložiti. terasa, koje pješacima i manjim poljoprivrednim strojevima
Na jednak je način lokalitetu početkom 90-ih godina pri- omogućavaju pristup otkrivenom dijelu lokaliteta. U spo-
stupio istraživač Zlatko Gunjača, kopajući probne rovove menute zidove i pješačke staze ugrađeno je 150 metara
koji su ovom prilikom očišćeni, a dio zdravice proširen je kubičnih kamenja, premještenog s prijašnjeg odlagališta na
i produžen. Dva pokusna rova duga 20 m, odnosno 30 m, kojem je ometalo nastavak arheoloških istraživanja.
široka, 1,5 m, a duboka 1 – 1,5 m, pružena su preko terasa Nakon obnove zatečenog i gradnje novih suhozida,
na južnoj strani parcele. Utvrđena je arheološka sterilnost uređene su tri nove terase, a između njih i prometnice
površine te su spomenuti rovovi iskorišteni za temelje Solin – Klis ostavljeno je dovoljno mjesta za ugibalište i
suhozida koji podupiru terase u dužini oko 50 m. Također parkiranje vozila.

780
 Splitsko-dalmatinska županija, HAG 13/2016
Nakon vađenja pedesetak panjeva posječenih biljaka, na tu
je površinu odloženo oko 500 metara kubičnih zemlje te je
posađeno 18 sadnica maslina, koje s trima zatečenim sta-
blima čine osnovu obnovljenog maslinika. Jedna sadnica
posađena je na sjevernoj strani parcele, a između postoje-
ćih stabala iste kulture. Sadnice su maslina darovane, za
što se pobrinuo stanovnik Rupotine, Marin Matijević.
Na isti način valja nastaviti obnovu suhozida terasa izvan
opsega arheološkog nalazišta, na južnoj i sjevernoj strani
parcele, omogućiti odlaganje materijala koji zastire arheo-
loške ostatke, a teren urediti, kako priliči značenju starosla-
venske osnove imena Rižinice.
Pet kamiona zemlje s lokaliteta odvezeno je ispred zgrade
MHAS-a, dvadeset kamiona prebačeno je u napuštenu
kavu cementare, privremeno odlagalište grada Solina,
odakle će se prema potrebi upotrebljavati za uređenje
javnih površina.
Nakon uklanjanja raslinja, kamena i zemlje iz srednjeg
dijela udoline, omogućen je nastavak arheoloških istraži-
vanja dijela površine ispunjene antičkim i srednjovjekovnim
grobovima te nepoznatim arhitektonskim ostacima, koji se
naziru ispod tla.
Očišćene su dvije betonske kamenice, stubište, bazen na
južnoj strani parcele, a djelomice i betonski kanal, koji ga
je punio vodom iz potoka Rupotine. Ti objekti sagrađeni
su sredinom i tijekom druge polovice dvadesetog stoljeća,
kada se ondašnje zemljište intenzivno obrađivalo. Radi
ukupnog dojma i vraćanja izvorne namjene (zalijevanje
usjeva), vrijedilo bi obnoviti ustavu i dvije napuštene vode-
nice, koje se nalaze stotinjak metara uzvodno od arheološ-
kog lokaliteta, te zadržati uspomenu na posljednju genera-
ciju koja je održavala taj teren prije divlje urbanizacije.
3. Ostalo
Prateći aktivnosti, lokalitet su svakodnevno obilazili razli-
čiti gosti, među kojima brojne kolege iz arheoloških i kon-
zervatorske službe, predstavnici lokalnih vlasti i udruga,
zanimajući se kako napreduju radovi i kakav je način rje-
šavanja problema s plinovodom. Među posjetiteljima bili
su i učenici Osnovne škole don Lovre Katića, područnog
odjeljenja Rupotina. Na temu plinovoda održana su dva
sastanka povjerenstva za Rižinice. Između predstavnika
Grada Solina, mještana Rupotine, Konzervatorskog odjela
u Splitu, MHAS-a, Županijske uprave za ceste te tvrtke
EVN Croatia plin, investitora komunalnog zahvata, usprkos
protivljenju potpisnika tog priloga, dogovoreno je privre-
meno polaganje cijevi preko lokaliteta, premda ideja i nalog
konzervatora o premošćivanju udoline još nisu pretvoreni u
idejni projekt.
Ljubomir Gudelj
Summary
The rescue archaeological excavations and conservation of
the site of Rižinice in Rupotine near Solin were carried out
in the course of 2016. A surface area of about 4000 m2 was
cleared. The investigation of the remains of a north-south
running Antiquity wall located in the centre of the complex
was resumed. Five urns were found at the south end of
the wall. In a stone urn there were the remains of a broken
781
glass vessel. Also found were four ceramic urns. Four
Antiquity lamps, a glass balsamarium, Bronze tweezers
and a well-dressed pharmaceutical smearing plate were
found around them. Not far away there was an amphora
filled with the remains of a child`s skeleton, eight Antiquity-
period coins and a hundred odd pottery fragments. The
finds belong to an Antiquity period necropolis dating from
the mid-first to the beginning of the second century. A large
group of medieval graves occupies the area to the north,
under the existing walking surface.
Redni broj: 428
Lokalitet: Seget Donji – fekalni kolektor
Naselje: Seget Donji
Grad/općina: Seget
Pravni status: Z-2992 (kulturno-povijesna cjelina)
Razdoblje: –
Vrsta radova: arheološki nadzor
Od 11. studenog 2015. do 15. lipnja 2016. arheološki
su nadzirani zemljani radovi u Segetu Donjem, prilikom
gradnje I. etape kanalizacijske mreže priobalnog dijela
općine Seget. Nadzor je obuhvatio područje od stacionaže
1+646,10 do 2+031,20 (k.č. 2456/1, 2412/1, 3212 i 3213,
k.o. Seget Donji), koja je na području kulturno-povijesne
cjeline Seget Donji. Istraživanja je vodio Nebojša Cingeli, a
zamjenjivala ga je Anita Penović, dok je fotografsku i teren-
sku dokumentaciju vodio Ivica Pleština (diplomirani arheo-
lozi iz tvrtke Neir d.o.o.). Financijska sredstva osigurao je
Cestar d.o.o.
Prilikom arheološkog nadzora pratila se dinamika rada
izvođača građevinskih radova. Iskopavana su dva pravca,
obalni i kopneni: na jugozapadu od stacionaže 1+646,10
(na Obali dr. Nikole Lozovine) do stacionaže 1+822,60 (do
križanja s Ulicom akademika Mihe Barada) te smjer sjever-
-jug od Ulice hrvatskih žrtava do stacionaže 2+031,20 m.
Trasa zemljanog iskopa nalaze se na južnom i istočnom
dijelu kulturno-povijesne cjeline Seget Donji.
Ukupna dužina trase iznosi 385,10 m. Definirano je šest
stratigrafskih jedinica. Na površini je definirano nekoliko
slojeva: sloj asfaltnog puta SJ 1, sloj tampona SJ 2 i sloj
makadamskog puta SJ 3. Ispod tih slojeva nalaze se slo-
jevi nasutog kamena nepravilnog oblika, SJ 4, na južnoj
dionici i sloj crvene zemlje, glinovita sastava i kompaktne
konzistencije, SJ, 5 te živa stijena SJ 6.
Budući da je praćena dinamika rada izvođača građevin-
skih radova, arheološka dokumentacija također je prila-
gođena projektu i dinamici izvođenja radova. Zadržane su
oznake čvorova (okana), prostora za postavljane šahtova.
Metodologija istraživanja obavljena je kombinirano – strojno
i ručno. Na prostoru između dvaju čvorova kopao se kanal
širine 0,9 – 1,1 m. Strojno je skidan sloj asfalta SJ 1 i sloj
tampona SJ 2, te je ručno ispolirana i dokumentirana radna
površina. S obzirom na to da nisu utvrđeni kulturni slojevi
i arheološki objekti, a u škrapama nije pronađen pokretni
arheološki materijal, strojno je nastavljen iskop crvene
sterilne zemlje SJ 5 ili žive stijene SJ 6. Nakon završetka
i dokumentiranja iskopa, postavljene su cijevi i prostor
 Hrvatski arheološki godišnjak 13/2016

crkve Gospe Sinjske 1887. godine. Konstrukcija je omo-

Trasa kanalizacijske mreže u Ulici akademika Mihe Barada i Obali
dr. Nikole Lozovine
je vraćen u prvobitan položaj. Čvorovi su upotrebljavani
kao stacionaže. Udaljenost između dvaju čvorova varira
od 10 m do 40 m, što ovisi o konfiguraciji i padu terena.
Ukupan je broj okana ili čvorova 13, u oba pravca.
Obalna dionica, južno od starog sela Segeta Donjeg, ima
ukupno šest okana. Smjer pružanja je istok-zapad. Dionica
je duga 102,73 m, kota terena je ujednačena i iznosi
+1,39 m n. v. na istočnom dijelu i +1,17 m n. v. na zapad-
nom dijelu.
Tijekom istraživanja nije pronađen pokretni arheološki
materijal, kulturni slojevi i arheološki objekti.
gućila stvaranje alternativnog sjeverozapadnog ulaza u tvr-
đavu na poziciji urušenog zapadnog bedema, uz sjevernu
stranu zapadne kule. Duljina rampe prije uklanjanja izno-
sila je oko 8,5 m, a širina između 4 m (na istoku) i 4,8 m
(na zapadu). Na spoju sa zapadnim bedemom rampa je
bila visoka između 1 i 1,8 m. Sastojala se od sjevernog i
južnog suhozida, između kojih se nalazila ispuna od pje-
skovito-glinovite zemlje i sitnog kamenja. Rampa je postav-
ljena na širem povišenom umjetnom platou uz vanjsko lice
zapadnog bedema, koji na sjeveru i jugu također omeđuju
suhozidi. Između suhozida evidentirani su različiti nasipni
ili urušavanjem bedema nastali slojevi, koji su poslužili kao
osnova za gradnju rampe i podupiranje nestabilnog temelj-
nog tla ispod dijela zapadnog bedema uz sjevernu stranu
zapadne kule. Pretpostavljeno je da je plato formiran u
istom razdoblju kada i rampa te da je riječ o konstrukciji
stepenasto-piramidalnog oblika u poprečnom presjeku.
Zemljani slojevi između suhozida uklonjeni su do razine
njihova dna.
Arheološko istraživanje uz sjevernu stranu zapadnog ulaza
u tvrđavu ponajprije je zahvatilo vanjsko lice otprije eviden-
tiranog područja zadebljanja s unutarnje i vanjske strane
zapadnog bedema. Tijekom radova dosegnuta je razina
dna tog zadebljanja, kao i ostatka vanjskog lica zapadnog
bedema, sveukupno u duljini od 12 m u smjeru sjevera.

Nebojša Cingeli

Summary

Archaeological supervision of the earthworks within

the framework of the first phase of a sewage system of
the coastal area of Seget Donji were carried out from
November 2015 to July 2016. No archaeological finds or
cultural layers were identified.

Redni broj: 429

Lokalitet: Sinj – Tvrđava Grad
Naselje: Sinj Zapadna kula i bedem nakon uklanjanja pristupne rampe (foto: V.
Grad/općina: Sinj Madiraca)
Pravni status: Z-5038
Razdoblje: NV
Vrsta radova: sustavno iskopavanje

Od 30. ožujka do 7. travnja 2016. trajala je nova kampa-

nja sustavnih arheoloških istraživanja na tvrđavi Grad
u Sinju, koja se kontinuirano istražuje od 1998. godine.
Tijekom radova istraživano je područje uz vanjsko lice
zapadnog bedema tvrđave, uz pozicije pristupne rampe
i zapadne kule te zapadnog ulaza. Voditelj istraživanja
bio je Vinko Madiraca, dipl. arheo., a zamjenik voditelja
Vedran Koprivnjak, dipl. arheo., obojica djelatnici tvrtke
Pisa trade d.o.o. Radove je nadzirala Dubravka Čerina,
viša stručna savjetnica iz Konzervatorskog odjela u Splitu.

Istraživanje uz vanjsko lice zapadne kule uključivalo je

uklanjanje pristupne rampe, koja je vjerojatno postavljena
tijekom nasipavanja unutar tvrđave za potrebe gradnje Zid propugnakula zapadnog ulaza u tvrđavu (foto: V. Madiraca)

782
 Splitsko-dalmatinska županija, HAG 13/2016
Zadebljanje bedema uz zapadni ulaz u tvrđavu (foto: V. Madiraca)
Spolij s urezanom antičkom igrom triljom (foto: V. Madiraca)
Pritom su uklonjeni nasipni slojevi te je dosegnuta razina
novog sloja, čiji se vrh nalazi u razini temeljne stope zade-
bljanja SJ 477. Visina zadebljanja zapadnog bedema
iznosi 3,65 m, a duljina u bazi oko 7 m. U ziđu konstrukcija
zadebljanja evidentirano je pet novih hatula, zanimljiv spolij
s urezanom antičkom igrom triljom.
Važan podatak moglo bi biti evidentiranje zida vidljivog
u zapadnom profilu sonde pred zadebljanjem zapadnog
bedema. Zid se proteže u smjeru istok-zapad, a istočni
završetak evidentiran je upravo u profilu predmetne sonde
te je vjerojatno riječ o segmentu sjevernog dijela konstruk-
cije propugnakula. Vidljivo je da zid na južnoj strani ima
ožbuk svjetlosmeđe boje, što bi upućivalo na podatak da je
riječ o unutarnjem licu zida.
Literatura
Librenjak, Čerina 2005 A. Librenjak, D. Čerina,
Preliminarno izvješće o zaštitnim arheološkim istraživa-
njima na tvrđavi Grad u Sinju 1998. i 1999. godine, Sinj,
2005.
Madiraca 2011 V. Madiraca, Stručno izviješće o arheološ-
kim istraživanjima na tvrđavi Grad u Sinju, Split, 2016.
Vinko Madiraca
783
Summary
A new campaign of systematic archaeological excavations
at the fortress of Grad in Sinj was carried out in the course
of 2016. The investigation covered the areas next to the
outer face of the west city walls, the approaching ramp, the
west tower and the western entrance. A new wall identified
on the location of the western entrance is very interesting
as it points to the existence of a propugnaculum.
Redni broj: 430
Lokalitet: Solin – amfiteatar
Naselje: Solin
Grad/općina: Solin
Pravni status: Z-3936 (arheološka zona)
Razdoblje: A
Vrsta radova: konzervacija
Od 29. kolovoza do 26. rujna 2016. trajala je druga kampa-
nja konzervatorsko-restauratorskih radova u amfiteatru u
Solinu. Radovima su obuhvaćeni najugroženiji dijelovi pod-
građa amfiteatra na dvjema lokacijama. Nositelj programa
bio je Arheološki muzej u Splitu, a radove je vodila Ema
Višić-Ljubić, viša kustosica, uz stručnu pomoć restaura-
tora Ivanke Vukšić i Duje Ordulja. Stručni nadzor obavio je
ovlašteni arhitekt Ivo Vojnović, a radove tvrtka Plavi oblu-
tak d.o.o. iz Splita. Financijska sredstava osigurali su Grad
Solin i Arheološki muzej u Splitu.
U jugozapadnom dijelu amfiteatra obuhvaćen je dio elip-
soidnog zida III (od radijalnih zidova 15a do 10a) u dužini
od otprilike 15 m, uključujući i dva luka te dijelove poploče-
nja. Lukovi su građeni od slabijega građevnog materijala,
laporastog vapnenca, koji je zbog djelovanja atmosferilija
znatno oštećen, s primjetnim napuknućima. Žbukom su
fugirane sve pukotine i procijepi nastali između segme-
nata luka kako bi se spriječilo njihovo daljnje propadanje.
Nakon što je s dijelova elipsoidnog zida između lukova
detaljno uklonjen sloj zemlje i raslinja, primijećena su
veća oštećenja, naročito izražena na mjestima gdje su se
nekada povezivali s radijalnim zidovima. Kako bi se na
Dijelovi podgrađa amfiteatra obuhvaćeni radovima (foto: I.
Vojnović)
 Hrvatski arheološki godišnjak 13/2016
Jugozapadni dio građevine prije konzervacije (foto: I. Vukšić)
Proces injektiranja zidova (foto: E. Višić-Ljubić)
tim mjestima spriječilo daljnje osipanje strukture zida, taj
je dio konzerviran ispunom od lomljenog kamena pove-
zanog novim vapnenim mortom. Na tom dijelu građevine
uslijedilo je i konstruktivno-konsolidacijsko injektiranje
zida. Saniran je i pilon (10a) umetanjem nekoliko kame-
nih blokova koji su nedostajali. Dijelovi popločenja među
zidovima, rađeni od većih blokova laporastog vapnenca,
također su bili oštećeni i napukli zbog podlokavanja nasipa
na kojima su stajali. Podziđa popločenja sanirana su ume-
tanjem klesanaca, po uzoru na postojeće, te fugiranjem
napuklina.
Sanirana su i dva duga radijalna zida (13c i 14c u drugoj
zoni), koja flankiraju ostatke velikog stubišta na istočnoj
strani amfiteatra. Ti su zidovi konzervirani i sanirani tije-
kom druge polovice pedesetih godina prošlog stoljeća,
međutim veoma su oštećeni zbog protoka vremena, dje-
lovanja atmosferilija te raznih vandalskih postupaka. Na
njihovim je licima, rađenima od novih klesanaca, nedo-
stajalo i po nekoliko redova, tako da su počele propadati
i originalne ispune zidova od lomljenog kamena pove-
zanih mortom. Zaštitne kape u potpunosti su nestale.
Urušene zaštitne kape na zidovima i njihove ispune
učvršćene su i zaštićene izradom novih. Prilikom kon-
zervacije za popunu nestalih dijelova zida upotrebljavan
je kamen deponiran na lokalitetu. Sve su faze radova
dokumentirane.
784
Literatura
Čanak 1960 M. Čanak, Amfiteatar u Solinu – njegova kon-
zervacija i prijedlog za uređenje, Zbornik zaštite spomenika
kulture, 11, Beograd, 1960.
Dyggve 1933 E. Dyggve, L’amphitéàtre, u Recherches à
Salone, II, Copenhague, 1933: 33 – 150.
Višić-Ljubić 2016 E. Višić-Ljubić, Solin – amfiteatar, HAG,
12/2015, Zagreb, 2016: 726, 727.
Vojnović 2016 I. Vojnović, Izvješće o provedenim rado-
vima restauracije i konzervacije dijela amfiteatra u Saloni u
2016. godini, Split, 2016.
Ema Višić-Ljubić
Summary
The second season of conservation and restoration works
in the amphitheatre of Solin was carried out in August
and November 2016. The works encompassed the most
endangered parts of the amphitheatre on two locations.
This includes a segment of the ellipsoidal wall III (from
radial walls 15a to 10a) in a length of about 15 m as well
as two arches and parts of paving in the SW part of the
amphitheatre. Two long radial walls (13c and 14c in the
second zone) that flank the remains of a large staircase on
the eastern side of the amphitheatre were also restored.
Redni broj: 431
Lokalitet: Solin – Bencunuše (hotel Porta Salonae)
Naselje: Solin
Grad/općina: Solin
Pravni status: Z-3936 (arheološka zona)
Razdoblje: A
Vrsta radova: arheološki nadzor, zaštitno iskopavanje
Od 22. prosinca 2015. do 28. studenog 2016. trajao
je arheološki nadzor, a potom i zaštitna arheološka
istraživanja na području planirane gradnje hotela
Porta Salonae u Solinu, na k.č. 4309/1, 4308, 4305/1,
k.o. Solin. Taj je položaj poznat pod nazivom Bencunuše,
a na njemu je ubicirana sjeverna salonitanska nekropola.
Voditeljica arheoloških istraživanja bila je Ana Sunko
Katavić, dipl. arheo., a zamjenici Vedran Katavić, prof.
pov. i arheo., i Tomislav Jerončić, dipl. arheo. U istra-
živanjima su sudjelovali dokumentarist Marin Kraljev,
tehničar Ante Radovčić, te ovisno o intenzitetu i vrsti
poslova i dva fizička radnika, svi djelatnici tvrtke Kaukal
d.o.o. Strojni iskop, uz nadzor i upute arheologa, oba-
vila je tvrtka Marasović d.o.o., što je uz ostala logistička
sredstva osigurao investitor Dolis Inženjering d.o.o.
Nadležna konzervatorica bila je Silva Kukoč, dipl. arheo.,
iz Konzervatorskog odjela u Splitu.
Gradnja hotela planirana je na prostoru na kojem je ubicirana
sjeverna salonitanska nekropola, stoga je Konzervatorski
odjel u Splitu odredio zaštitnu mjeru arheološkog nadzora
zemljanog iskopa prilikom gradnje spomenutog objekta, a
nakon otkrića grobova i zaštitna arheološka iskopavanja.
 Splitsko-dalmatinska županija, HAG 13/2016

Grob 8, faza 4 (foto: A. Radovčić)

Grob 11, faza 2 (foto: A. Radovčić) Staklena perlica (PN 3) iz Groba 9 (foto: A. Radovčić)

Arheološki nadzor započeo je u prosincu 2015., tijekom

strojnog uređivanja i pripreme parcele za građevinske
radove. Nakon uklanjanja veće količine nasipanog otpad-
noga građevnog materijala, prilikom iskopa u sjeveroza-
padnom dijelu građevinske površine primijećeni su ostaci
nekoliko antičkih grobova u amforama, odnosno ispod
tegula. U siječnju 2016. započelo je zaštitno arheološko
istraživanje. Zbog promjene projekta, 12. srpnja 2016.
investitor započeo je iskopavanje na sjevernom dijelu pla-
niranog objekta uz Ulicu don Frane Bulića, bez arheološ-
kog nadzora. Prilikom obilaska lokacije uočeni su ostaci
keramike u sjevernom profilu unutar zdravice te su po
naputcima konzervatora nastavljena arheološka istraživa-
nja tijekom četiri dana. Do kraja istraživanja povremeno Brončana narukvica (PN 6) iz Groba 14 (foto: A. Radovčić)
je arheološki nadzirano iskopavanje manjeg sporadičnog
intenziteta, uglavnom infrastrukturalne naravi. istraženih grobnih ukopa, 11 se može smjestiti u skupinu
Tijekom zemljanih iskopa za gradnju hotela Porta Salonae kosturnih grobova unutar amfora, dok su preostala četiri
na sjeverozapadnom dijelu prostora, površine otprilike ukopana ispod slaganih tegula i imbreksa, odnosno samo
5000 m², istraženo je ukupno 15 pojedinačnih ukopa. Radi tegula. Dvanaest grobova ukopano je u sloj sterilnog pedo-
se o dijelu lokaliteta koji je konfiguracijski prilično niži od loškog sloja, odnosno tupinu, a tri najzapadnija ukopana
okolnog terena, unatoč činjenici da je u recentnoj prošlosti su u tamnosmeđu srednje drobljivu prahovitu glinu, koja
taj prostor nasipavan zemljom i otpadnim građevnim mate- čini zapunu većeg nepravilnog ukopa nepoznate namjene.
rijalom. Kako se gotovo svi registrirani grobni ukopi nalaze Naknadnim radovima zbog izmjene projekta, koji su zapo-
na nižim terasama i padinama, može se zaključiti da je čeli bez arheološkog nadzora, na sjevernom djelu budućeg
recentnim iskopima, koji su prethodili opsežnijem nasipa- objekta, na površini od oko 200 m², tijekom arheoloških
vanju lokaliteta, vjerojatno devastiran dio nekropole. Od 15 istraživanja dokumentirane su strukture za koje se može

785
 Hrvatski arheološki godišnjak 13/2016
Položaj i vrsta istraženih grobova
Faze Groba 8
pretpostaviti da se radi još o trima, u velikoj mjeri devastira-
nim grobnim ukopima.
Sve uočene tvorevine i arheološki ostaci (recentni nasipi i tvo-
revine nastale procesima umjetne nivelacije terena, 15 grobnih
cjelina unutar antičke nekropole, ukopi nepoznate namjene s
arheološkim materijalom, koji se mogu datirati u razdoblje prije
vremena funkcioniranja nekropole te pedološki sloj) dokumen-
tirani su nacrtno i fotografski u svim fazama istraživanja.
Među fragmentima keramike prikupljenima u trima ukopima
nepoznate namjene, ističu se svjetložuti i narančastocrven-
kasti primjerci amfora, od kojih se pojedini mogu tipološki
odrediti kao tip amfore Lamboglia 2, koji se datira u 1. st. pr.
Kr. (raspoznaju se po svom karakterističnom blago vreća-
stom obliku trbuha, uskom vratu, s ručkama blago nakoše-
nima prema unutra i prstenastim okomitim obodom).
Pronađeni osteološki ostaci predani su Sveučilišnom stu-
dijskom centru za forenzične znanosti u Splitu, gdje će biti
analizirani, dok su pokretni arheološki nalazi privremeno
pohranjeni u Arheološkom muzeju u Splitu.
Literatura
Jerončić, Katavić 2012 T. Jerončić, V. Katavić, Izvještaj o
rezultatima sondažnih i zaštitnih arheoloških istraživanja i
nadzora na lokalitetu Solin – Sv. Duje, Split, 2012.
786
Jerončić, Katavić 2012 T. Jerončić, V. Katavić, Izvještaj o
rezultatima zaštitnih arheoloških istraživanja i prosijavanja
devastiranog dijela kasnoantičke nekropole na lokalitetu
Solin – Sv. Dujam, Split, 2012.
Katavić 2008 V. Katavić, Izvještaj o zaštitnom arheološ-
kom nadzoru na lokalitetu Gašpini 3 jug – Kapljuč, Split,
2008.
Šuta 2012 I. Šuta, Topografija kasnorepublikanske Salone
u kontekstu novih nalaza iz Bencunuša, Tusculum, 5,
Solin, 2012.
Ana Sunko Katavić
Vedran Katavić
Tomislav Jerončić
Summary
Archaeological supervision, followed by archaeological
excavations, was carried out at the location intended for the
construction of Porta Salonae Hotel in Solin, on cadastral
parcels nos. 4309/1, 4308, 4305/1, the cadastral munici-
pality of Solin. This area, known as Bencunuše, belongs to
the north necropolis of Salona. Part of the Antiquity period
necropolis was uncovered in the NW part of the site where
two types of burials were identified: in amphorae and cov-
ered by tegulae. It probably represents the westernmost
part of the north necropolis of Salona. Apart from the
necropolis, also found were archaeological features (cuts
of unknown use) which can be dated to an earlier phase.
Redni broj: 432
Lokalitet: Solin – Bencunuše – zapadno od Manastirina
– KIC
Naselje: Solin
Grad/općina: Solin
Pravni status: Z-3936 (arheološka zona)
Razdoblje: A
Vrsta radova: zaštitno iskopavanje, arheološki nadzor
Od 30. studenoga 2015. do 28. travnja 2016. Arheološki
muzej u Splitu proveo je sondažna i zaštitna arheo-
loška istraživanja na području predviđenom za gradnju
Kulturno-informativnog centra (KIC) Salona (k.č. 4305/1
(istočni dio), 4305/2, 4305/3, 4305/4, k.o. Solin), koji se
nalazi zapadno od starokršćanskog lokaliteta Manastirine
u Solinu. Arheološke radove obavili su Ema Višić-Ljubić
(voditeljica istraživanja), Ante Piteša (zamjenik vodite-
ljice), Jagoda Mardešić i Mario Radaljac iz Arheološkog
muzeja u Splitu te arheolozi Nino Švonja, Ivana Garac,
Andrea Fabjanović Bakija, Davorka Vela, Matea Tomić,
Antonio Nađ i studenti arheologije Petar Panza i Vincenco
Pijerov. Dokumentaciju je izradila Ivanka Vukšić, restau-
ratorica AMS-a. Teren je geodetski snimio Kaukal d.o.o.
Radove su nadzirali Saša Denegri i Silva Kukoč iz
Konzervatorskog odjela u Splitu. Radnike za ručni iskop
osigurao je investitor.
Uz KIC, koji se sastoji od recepcije i paviljona, cijeli se
prostor trebao urediti gradnjom novog parkirališta s 30
 Splitsko-dalmatinska županija, HAG 13/2016
Zračna snimka šireg prostora istraživanja (podloga: ARKOD)
parkirališnih mjesta i parkom, sveukupne površine oko
10.000 m2. Ta je lokacija sa sjeverne strane omeđena
Ulicom don Frane Bulića i nalazi se unutar zone B zaštite,
a na istoku i jugu graniči s Arheološkom zonom Solina. Na
tom se prostoru već nalazilo parkiralište sa sjeverne strane
ograđeno zaravnjenim uzvišenjem, ugostiteljski objekt,
hortikulturno uređena površina s dječjim igralištem i šljun-
čana staza, koja vodi do glavnog ulaza u arheološko nala-
zište Salona.
U dogovoru s nadležnim konzervatorima, odlučeno je da
istraživanje započne sondažnim istraživanjima, s pomoću
kojih će biti moguće definirati opseg lokaliteta. Otvoreno
je 15 sondi različitih položaja i dimenzija, ukupne površine
oko 400 m2. Dubina iskopa sondi ovisila je o konfiguraciji
terena i pojavi geoloških slojeva poput tupine ili vapne-
načke kamene litice. Na zaravnjenoj površini sjevernog
uzvišenja postavljene su četiri sonde (1, 2, 4 i 5), a na nje-
govoj južnoj padini tri (3, 6 i 7).
U samo trima sondama (1, 2 i 6) otkriveni su arheološki
ostaci, dok su preostale bile sterilne. U sondama na uzvi-
šenju otkriveno je pet grobnih cjelina, i to tri u amfori, jedan
pod tegulama i jedan bez grobne konstrukcije. U podnožju,
u sondi 6, uz velik broj jednostavnijih tipova grobova (20)
otkrivena je i jedna zidana grobnica s dvjema grobnim
komorama, orijentacije sjever-jug (ZG 1 i 2). Sačuvani
su samo donji dijelovi grobnice, u visini oko 1 m, dijelom
ukopani u tupinoznu stijenu. U svakoj je grobnoj komori
otkriveno više od deset pokojnika, čiji su kosturi bili pre-
kriveni debelim slojem urušene krovne konstrukcije, koja
je bila građena „na nož”, postavljanjem manjih kamenih
ploča i tegula. Na unutrašnjim zidovima komora djelomice
je sačuvana žbuka.
Na preostalom prostoru otvoreno je još osam sondi
(8 – 15), od kojih su četiri (8, 10, 12 i 14) bile sterilne. Uz
južnu stranu ugostiteljskog objekta otvorena je sonda 9,
u kojoj su odmah ispod sloja asfalta i tampona pronađeni
ostaci triju grobova u amforama, koje nije bilo moguće
dalje istraživati zbog ispusta iz obližnje crne jame. U
787
Prostor istraživanja s ucrtanim sondama (izradila: I. Vukšić)
sondi 15, smještenoj zapadnije, pronađena je još jedna
dvojna zidana grobnica, orijentacije sjever-jug (ZG 3 i
4). Grobnica je sačuvana do visine pragova, a građena
je od kamenih klesanaca. Središnji zid između grobnih
komora građen je od dvaju redova kamena, za razliku od
vanjskih zidova koji su imali samo jedno lice. Unutrašnja
lica zidova bila su ožbukana. U svakoj od grobnih komora
pronađeno je nekoliko kostura, postavljenih na zarav-
njenu tupinu. Kosturi su bili prekriveni dijelovima urušene
konstrukcije svoda. Uz istočnu i sjevernu stranu grobnice
pronađeno je osam grobnih cjelina, i to tri pod tegulama
i pet u amfori.
U južnom dijelu terena, na šljunčanoj su stazi jedna do
druge postavljene dvije sonde (11 i 13), u smjeru sje-
ver-jug, u obliku dvaju manjih rovova širine 2 m. U sondi
11 pronađen je zid u dužini od 2,40 m i širini od 0,25 m,
položen u smjeru sjever-jug, na koji se veže kraći zid
postavljen u smjeru istok-zapad. Istočna strana zida cije-
lom je dužinom naslonjena na vapnenački živac. Takav
nalaz upućivao je na još jednu zidanu grobnicu, ali zbog
nemogućnosti širenja sonde prema zapadu nije se kopalo
dublje od sačuvane visine zidova. U sondi 13, postavljenoj
sjevernije, otkrivene su grobne cjeline obiju orijentacija, i
to: tri groba u amfori, jedan pod tegulama i dva u zemlja-
noj raci.
Nakon sondažnog istraživanja zaravnjenog platoa sjever-
nog uzvišenja, na prostoru zapadno od sonde 2 započelo
je spuštanje terena s pomoću manjeg rovokopača. Odmah
ispod površinskog sloja otkriveni su ostaci dviju dvojnih
grobnica. Jedna, smještena zapadnije (ZG 5 i 6), položena
je u smjeru sjever-jug. Grobne komore ne nalaze se na
jednakoj visini. Dno zapadne grobne komore (ZG 6), polo-
ženo na kamenu liticu (vapnenački greben), više je za oko
1,5 m od dna istočne (ZG 5), položeno na sloj lomljenog
kamenja. Ostatak bačvastog svoda vidljiv je na zajednič-
kom središnjem zidu grobnice. Kamena vrata s dovratni-
cima i nadvratnikom očuvana su na istočnoj strani ZG 5.
Druga grobnica s dvjema grobnim komorama (ZG 7 i 8)
 Hrvatski arheološki godišnjak 13/2016
Zračna snimka istraženog zaravnjenog platoa (snimka: A. Bošnjak)
Pojasne kopče iz ZG 2 (foto: T. Seser)
Grob 61 pod tegulama (foto: I. Vukšić)
položena je istočnije. Ulazi s hodnicima za uvlačenje tijela
nalaze se na istočnoj strani, a za njihovu je gradnju dijelom
upotrebljavan vapnenački živac. Zidovi grobnih komora
sačuvani su do visine stropne konstrukcije. Stijenke zidova
komora i hodnika su ožbukane. Pokojnici su bili položeni
na zaravnjenu tupinu. Grobnica pripada tipu presvođenih
zidanih grobnica, s pristupnim hodnikom, a pozzetto, koje
su u velikom broju zastupljene na salonitanskim kršćan-
skim grobljima.
Zaštitna istraživanja na prostoru planirane gradnje rezulti-
rala su otkrićem 57 grobnih cjelina i uputila na postojanje
većega grobljanskog kompleksa, koji se veže uz kršćansko
groblje na Manastirinama. To je uvjetovalo promjenu pro-
jekta kojim se sada respektiralo postojanje zidanih grob-
nica. U dogovoru s konzervatorima, određeno je da će se
sve grobnice prezentirati in situ, uz prethodnu konzervaciju
788
Zidana grobnica (ZG 7 i 8) tipa a pozzetto (foto: I. Vukšić)
Brončani as, druga pol. 2. st. pr. Kr. (foto: T. Seser)
i restauraciju. Nakon toga teren je predan građevinarima,
uz uvjet da se eventualni daljnji radovi mogu obavljati
jedino uz arheološki nadzor, koji je trajao do kraja godine.
U tom je periodu pronađeno još 20 grobnih cjelina, od čega
sedam zidanih grobnica.
Sveukupno je tijekom istraživanja pronađeno 78 grobnih
cjelina, različitog tipa ukopa. Među njima je 11 zidanih
grobnica, i to pet dvojnih i šest s jednom grobnom komo-
rom. Od jednostavnijih tipova grobova prevladavaju ukopi
u amfori (40), zatim pod tegulama (18), u zemljanoj raci (6)
i jedan u drvenom sanduku. Dva su groba devastirana. U
profilu su ostala četiri groba koja nisu istražena. Kod jed-
nostavnijih tipova grobova prevladavaju pojedinačni ukopi,
a u zidanim je grobnicama riječ o višestrukim ukopima.
Točan broj pokojnika utvrdit će se nakon antropološke
analize.
 Splitsko-dalmatinska županija, HAG 13/2016
Među jednostavnijim tipovima grobova najzastupljeniji su
grobovi u amfori. Konstrukcija groba odrasle osobe sasto-
jala se od dviju, odnosno triju amfora, dok je za dječji grob
rabljena jedna amfora. U dvostruko manjem broju zastu-
pljeni su grobovi pod tegulama uobičajene konstrukcije,
koja se sastojala od dvaju, triju ili četiriju redova tegula,
postavljenih u obliku dvoslivnog krova. Uz kraće strane
postavljala se po jedna okomito položena tegula. Spojevi
tegula na vrhu i na stranama povezivani su imbreksima.
Dno groba bilo je pretežito prekriveno vodoravno postav-
ljenim tegulama. Kod pojedinih grobova tijelo pokojnika
polagano je u zemljanu raku i pokriveno tegulama. Tri
groba pod tegulama svojom se konstrukcijom razlikuju od
uobičajene. Kod grobova 12 i 34, umjesto okomito polo-
ženih tegula, uz kraće strane groba nalaze se okomito
postavljeni imbreksi, a kod groba 61 potkoljenice pokojnika
umjesto tegula pokrivene su jednim imbreksom. Na ukop
u drvenom sanduku upućuje nalaz jednog kostura (G 15)
oko kojega je pronađen pravilno raspoređen 21 željezni
čavao. U zemljanoj raci nalazi se manji broj pokopa. Nad
jednim takvim grobom (G 14) položen je drugi grob pod
tegulama (G 6).
Prilikom istraživanja pronađen je određen broj pokretnih
arheoloških nalaza. U manjem broju grobnih cjelina pro-
nađeni su arheološki predmeti, koji čine grobnu opremu
pokojnika poput nakita i dijelova nošnje, kao i grobni pri-
lozi. Svi ti nalazi datiraju grobne cjeline u period od 2. do
6. st. Veći broj predmeta pronađen je u zidanim grobni-
cama. U ZG 2, među kosturima jedanaest pokojnika, pro-
nađene su tri pojasne kopče s ovalnim alkama iz 5. i 6. st.,
od kojih su dvije brončane, jedna srebrna te novac koji nije
definiran. Kopče s ovalnim alkama datirane su u 5. i 6. st.
U ZG 5 pronađene su dvije perle, privjesak od brončanog
novca s prikazom cara Konstancija II. (druga pol. 4. st.) i
željezna kopča manjih dimenzija s ovalnom alkom i neko-
liko ulomaka brončanog novca. U ZG 9 kao grobni prilog u
dnu groba pronađen je keramički vrč s jednom ručkom iz
kasne antike. U ZG 1, u urušenju je pronađena mala bron-
čana kutija ovalnog oblika, s dugmetastim završetkom.
Površina je ukrašena geometrijskim motivom trokutića
koji, okružuju središnji okrugao ukras. Manji broj nalaza
potječe iz preostalih grobova. U grobu 20 pronađena je
brončana narukvica otvorenih krajeva, a u grobu 34 veća
jantarna perla. U dječjem su grobu u amfori (G 44) kao
prilog postavljene dvije staklene trbušaste boce svjetloze-
lene boje, cilindričnog vrata, sa završetkom u obliku lijevka
i blago udubljena dna. Datiraju se u kraj 3. i 4. st. Jedna
se nalazila uz glavu, a druga u dnu groba. Nad grobom 46
pronađeno je oko 15 primjeraka brončanog novca. Osim
sitnih predmeta, u grobnicama su pronađeni i razni kameni
ulomci. U ZG 7 nalazio se veći ulomak prednje strane
kršćanskog sarkofaga, s uklesanim križem i alfom te djelo-
mice sačuvanim monogramom. Nedostaje drugi dio mono-
grama i najvjerojatnije još jedan križ s omegom. Pronađeni
su i ulomci stela, koji su sekundarno upotrebljavani za
konstrukciju grobnica. Međutim, najstariji nalazi na tom
području pronađeni su izvan grobova. Dva brončana asa
iz doba Rimske Republike datirana su u drugu pol. 2. st. i
upućuju na funkcioniranje toga prostora u znatno starijem
vremenu. Iz neposredne blizine potječu još dva republi-
kanska asa iz 2. st. pr. Kr. Tijekom revizijskih istraživanja
789
Manastirina, uz helenistički zid pronađen je jedan primje-
rak (Bonačić Mandinić 2000: 186, kat. br. 1) i drugi na
lokalitetu Bencunuše, smještenom sjeverno od Ulice don
Frane Bulića (Katavić, Jerončić 2012: 651). Sve to upućuje
na postojanje određene aktivnosti na tom širem prostoru u
2. st. pr. Kr.
Istraživanja na toj lokaciji dokazuju da pronađeni grobovi
pripadaju dijelu većeg kršćanskog grobljanskog kom-
pleksa, koji se formirao oko bazilike na Manastirinama i
širio prema zapadu i sjeveru. Groblje prati konfiguraciju
terena koji pada i ne može se utvrditi nikakva organizacija
groblja, bilo u smislu podjele zemljišta za ukope i formiranje
parcela, bilo grupiranje ukopa. Mora se uzeti u obzir to da
su se na tom prostoru događale manje ili veće devasta-
cije, pogotovo od kada je početkom 60-ih godina sjever-
nije sagrađena cesta. I danas se u profilu vide devastirani
grobovi, što upućuje na to da je Ulica don Frane Bulića
presjekla prirodnu padinu i groblje, koje se nalazilo na tom
prostoru.
Literatura
Bonačić Mandinić 2000 M. Bonačić Mandinić,
Numizmatika, u: Salona III, Manastirine. Établissement
préromain nécropole et basilique paléochrétienne à Salone
(ur. N. Duval i E. Marin), Rome-Split, 2000: 183 – 190.
Katavić, Jerončić 2012 V. Katavić, T. Jerončić, Solin –
objekti Sv. Dujam, HAG, 8/2011, Zagreb, 2012: 648 – 652.
Marin, Mardešić 2000 E. Marin, J. Mardešić, Revizijsko
istraživanje (1984.-1997), u: Salona III, Manastirine.
Établissement préromain nécropole et basilique
paléochrétienne à Salone (ur. N. Duval i E. Marin), Rome-
Split, 2000: 87 – 182.
Šuta 2012 I. Šuta, Topografija kasnorepublikanske Salone
u kontekstu novih nalaza iz Bencunuša, Tusculum, 5, Solin,
2012: 149 – 161.
Ema Višić Ljubić
Summary
Archaeological excavations at the site intended for the
construction of the Salona Cultural and Information
Centre (cadastral parcels nos. 4305/1 (eastern part),
4305/2, 4305/3, 4305/4), west of the Early Christian site
of Manastirine, were carried out from November 2015 to
April 2016. The excavations revealed numerous graves of
various types that represent part of a large Christian cem-
etery, which formed around the basilica at Manastirine and
spread to the north and south. Grave finds include items
such as bronze bracelets, silver, bronze and iron belt buck-
les, bronze boxes, beads, iron nails, two glass bottles and
numerous bronze coins. Based on the finds, the graves
can be dated to the period from the second to the sixth
centuries. The earliest finds were found outside the graves.
Two Republican bronze assēs dating from the second half
of the second century point to the use of the area in an ear-
lier period. The excavations resulted in partial alterations in
the project design, which took into consideration the stone-
built tombs. Following the agreement with the conservation
department, all of the tombs will be presented in situ.
 Hrvatski arheološki godišnjak 13/2016
Redni broj: 433
Lokalitet: Solin – Dioklecijanova ulica 22
Naselje: Solin (Japirko)
Grad/općina: Solin
Pravni status: Z-6026
Razdoblje: A
Vrsta radova: arheološki nadzor
Krajem listopada 2016. obavljen je arheološki nadzor u
Dioklecijanovoj ul. 22 u Solinu, zbog zahtjeva privatnog
investitora za izdavanje suglasnosti na elaborat prilaza
na javnu cestu k.č. 8108/15, k.o. Solin. Riječ je o području
Solina na kojem se nalaze ostaci Dioklecijanova vodovoda.
Voditelj nadzora bio je Tomislav Jerončić, dipl. arheo.,
zamjenica voditelja bila je Ida Beg Jerončić, dipl. arheo.
i pov. umjet., dok je nacrtnu dokumentaciju izradio Marin
Kraljev, dipl. oec., svi djelatnici tvrtke Kaukal d.o.o., Split.
Radove su nadzirali konzervatori Silva Kukoč i Saša
Denegri, arheolozi iz Konzervatorskog odjela u Splitu.
Financijska sredstva za građevinske i arheološke radove
osigurao je Vibrobeton d.o.o., u ime vlasnika parcele (Stipe
Balić iz Solina).
Tijekom strojnog iskopa uočena su samo tri različita
zemljana sloja. Prvi je tamniji smeđi sloj lako drobljive
rahle prahovite gline na površini gornje terase, koji čini
površinski humusni sloj nastao kontinuiranom poljo-
privrednom eksploatacijom, debljine od 20 cm do 1 m.
Izravno ispod njega nalazi se sloj svjetlije smeđe, srednje
drobljive, kompaktnije prahovite gline. Sjevernije prema
cesti, ispod uklonjenog betonskog sloja uočen je žućka-
stosmeđ kompaktniji sloj prahovite gline, koji se raspro-
stire do južnog ruba ceste. Glina slične konzistencije i
boje već je uočena duž trase Dioklecijanova vodovoda,
a služila je kao vezivo i vodonepropusni agregat te kao
statička potpora same konstrukcije vodovoda. Tijekom
ravnanja terena i pripreme podloge za nasipavanje uočeni
su pojedini nalazi drobljene žbuke i obrađenog kamena iz
konstrukcije samog akvedukta. Osim toga, nisu pronađeni
nikakvi drugi pokretni arheološki nalazi. Budući da iskop
na sjevernom dijelu predviđene rampe, dakle na dijelu
na kojem je i očekivano pružanje akvedukta, nije prela-
zio dubinu od 25 do 35 cm, sama konstrukcija vodovoda
Stratigrafija vidljiva u profilima gornje terase (foto: T. Jerončić)
790
nije bila ugrožena navedenim radovima. Nakon faze
iskopa, površina predviđena za gradnju rampe nasuta je
jalovinom, na koju je potom postavljena betonska ploča.
S obzirom na dubinu iskopa te trenutačnu očuvanost
Dioklecijanova akvedukta na toj mikrolokaciji, građevin-
skim radovima nije ugrožen integritet kulturno-povijesne
cjeline Dioklecijanova vodovoda.
Literatura
Babić 1991 I. Babić, Prostor između Trogira i Splita, Kaštel
Novi, 1991.
Buškariol 1987 F. Buškariol, Bilice kod Solina – Klis – Grlo,
Obavijesti HAD, XIX/ 1, Zagreb, 1987.
Gudelj 2000 Lj. Gudelj, Izvješće o arheološkim istraživa-
njima Dioklecijanovog akvedukta na Bilicama, Split, 2000.
Rismondo 2003 T. Rismondo, Naselja i naseljavanje na
splitskom poluotoku od prapovijesti do srednjeg vijeka,
HAnt, 11, Pula, 2003.
Šeparović 2000 T. Šeparović, Numizmatički nalazi, u:
Dioklecijanov akvedukt, Split, 2000.
Šuta 2007 I. Šuta, Arheološka istraživanja kod Stare
masline u Kaštel Štafiliću, Kaštelanski zbornik, 8, Kaštela,
2007.
Tomislav Jerončić
Summary
Archaeological supervision at 22 Dioklecijanova Street
in Solin was carried out at the end of October 2016. The
remains of Diolectian`s Aqueduct are located in this area.
Machine excavations on the part intended for the construc-
tion of a ramp, where the Aqueduct was expected, reached
a maximum depth of 25 – 35 cm, and the works did not
pose a threat to the aqueduct. Movable finds include a few
pieces of crushed plaster and dressed stone.
Redni broj: 434
Lokalitet: Salona – Episkopalni centar
Naselje: Solin
Grad/općina: Solin
Pravni status: Z-3936 (arheološka zona)
Razdoblje: A
Vrsta radova: konzervacija
Od 5. srpnja do 12. kolovoza 2016. trajali su neophodni
konzervatorsko-restauratorski zahvati na ostacima građe-
vina u Episkopalnom centru u Solinu. Radovi su se odvijali
na dvjema lokacijama i obuhvatili su zid uz cisternu ispred
Porta suburbia II i istočne zidove građevina u južnom dijelu
tzv. Petrove ulice. Ujedno je postavljen potporanj od masiv-
nih drvenih greda ispod kamene ploče dna vodovoda, koja
je napukla, a nalazi se iznad Porta suburbia II. Nositelj
programa je Arheološki muzej u Splitu, koji je i financirao
radove. Voditeljica je bila Ema Višić-Ljubić, viša kustosica,
uz stručnu pomoć restauratorice Ivanke Vukšić. Za kon-
zervatorske radove bila je zadužena tvrtka Plavi oblutak
d.o.o., a za građevinski nadzor Neven Kunjašić, d.i.g.
 Splitsko-dalmatinska županija, HAG 13/2016
Pogled na zid uz cisternu, nakon zahvata (foto: I. Vukšić)
Pogled na zid uz cisternu, prije zahvata (foto: I. Vukšić)
Sjeverno od ulaza, uz manja gradska vrata (Porta suburbia
II) nalazi se cisterna, građena od velikih kamenih blokova.
Na njezinu istočnu stranu okomito se nastavlja zid, koji je
sačuvan u dužini 3,30 m i najvećoj visini od 1,90 m. Širina
zida iznosi 0,65 m. Zid je u lošem stanju i prijeti mu uruša-
vanje. Na njemu postoji veliko poprečno napuknuće cijelom
širinom, procjep je na donjem dijelu širi, a žbuka je propala
cijelom površinom. Zbog svega toga započela je njegova
hitna sanacija, uz prethodno detaljno uklanjanje zemlje i
raslinja. U strukturi zida, osim vanjskih četvrtasto oblikova-
nih klesanaca i ispune od lomljenog kamena, primijećeni
791
Zidovi građevina u tzv. Petrovoj ulici (foto: E. Višić-Ljubić)
Potporanj od masivnih drvenih greda postavljen ispod ploče dna
vodovoda (foto: I. Vukšić)
su i spoliji, poput masivnije baze stupa u podnožju zida.
Na pojedinim su se mjestima klesanci raspali ili nedostaju,
tako da je prilikom konsolidacije i konzervacije zida na tim
mjestima bilo potrebno umetnuti nove, po uzoru na posto-
jeće. Izrađena je zaštitna kapa, a zid je fugiran.
U tzv. Petrovoj ulici propali su zidovi građevina koje zatva-
raju ulicu sa zapadne strane. Uzrok je tome nedostatak
konzervacije, prodor vode i devastacija. Radovima su obu-
hvaćeni zidovi dviju građevina. Južni zid dužine 6,40 m,
širine 0,70 m, sačuvan u visini od 1,60 m i sjeverni zid
dužine 9,70 m, širine 0,70 m i sačuvane visine od 2,10 m.
Konzervacija južnog zida obuhvatila je unutrašnje i vanjsko
lice građevine s trima kontraforima, a kako se s unutrašnje
strane sjevernog zida nalazi priljubljen još jedan zid, on je s
vanjske strane i unutrašnje strane konzerviran samo koliko
je dopuštala situacija. Zidovi su u cijelosti fugirani te je izra-
đena zaštitna kapa. Sve su faze radova dokumentirane.
Literatura
Dyggve 1951 E. Dyggve, Povijest salonitanskog kršćan-
stva, u: Izabrani spisi, Književni krug, Split, 1989: 19 – 137.
 Hrvatski arheološki godišnjak 13/2016

Gerber 1917 W. Gerber, Die Bauten im nordwestlichen

teile der neustadt von Salona, Forschungen in Salona, I,
Wien, 1917.
Marasović 1998 T. Marasović, Il complesso epiiscopale
salonitano nel VI - VII secolo, u: Radovi XIII. međunarod-
nog kongresa za starokršćansku arheologiju, dio II., supl.,
VAHD, 87 – 89, Split, 1988: 1003 – 1014.

Ema Višić Ljubić

Summary

Conservation and restoration works on the remains of

buildings in the Episcopal Centre in Solin were carried out
in the course of July and August 2016. The works took part
on two locations. They encompassed a wall next to the cis-
tern in front of Porta suburbia II and walls of the buildings Dva ulomka atičkog sarkofaga s prikazom borbe Amazonke i Grka
in the southern part of so-called Peter`s Street. A reinforce-
ment made of massive wooden beams was wedged under
a cracked stone slab of the bottom part of the water supply
system located under Porta suburbia II.

Redni broj: 435

Lokalitet: Solin – Episkopalni centar, istočno od Porta
Caesarea
Naselje: Solin (Salona)
Grad/općina: Solin
Pravni status: Z-3936 (arheološka zona)
Razdoblje: A
Vrsta radova: sustavno iskopavanje

Od 1. do 30. rujna 2016. trajala su arheološka istraživa-

nja u jugozapadnom dijelu Episkopalnoga centra u Solinu, Kanal SJ 010 i zid SJ 008 zapadno od njega
na prostoru s istočne strane Porta Caesarea. Istraživanja
su obavljena u suradnji Arheološkog muzeja u Splitu i
Odsjeka za povijest Filozofskog fakulteta u Splitu. Voditelji
su bili Jagoda Mardešić, a studente s Odsjeka za povi-
jest vodio je Ivan Matijević. Istraživanja je financiralo
Ministarstvo kulture.

Istraživanjem se željelo utvrditi je li se jugoistočna nekro-

pola pružala odmah od gradskih vrata te definirati južnu
granicu starokršćanskog središta grada. Sonda dimenzija
6x7 m, s naknadnim proširenjem od 1,2x2 m, otvorena je
sa sjeverne strane tzv. Via Principalis i istočno od Porta
Caesarea. Riječ je o zaravnjenoj površini južno od insule
istraživane krajem 1960-ih i početkom 1970-ih godina.
Cijeli teren, kao što se može vidjeti posvuda u Saloni, blago
pada od sjevera prema jugu, a nagao pad uočljiv je prema
popločenju ceste.
Na južnoj strani sonde otkrivena su dva suhozida (SJ 002 i
SJ 005). Južni zid (SJ 002) podignut je na zidanom temelju, Poklopac s otvorom nad kanalom SJ 010
koji se nalazi na rubu sjevernog popločenja Via Principalis.
U obama su zidovima pronađeni spoliji, od kojih su tri U istočnom dijelu sonde pronađen je zid SJ 008, koji se
mramorna. Dva su ulomka pripadala mramornom atičkom pruža u smjeru sjever-jug. Na 2,10 m dužine od sjever-
sarkofagu s prikazom borbe Grka i Trojanaca. Ulomke nog profila zid se prekida, a na njega se nastavlja zid
je bilo moguće spojiti, tako da je vidljiv dio scene u kojoj građen u tehnici suhozida. Zid SJ 008 vezan je žbukom
Amazonka na konju napada Grka. Sarkofag se datira od i leži na grebenu vapnenca, koji je priklesan kako bi se
220. do 230. godine. sagradio zid.

792
 Splitsko-dalmatinska županija, HAG 13/2016

S istočne strane zida SJ 008 nalazi se kanal SJ 010, jednako

SJ 37
tako položen u smjeru sjever-jug. Kanal na južnom dijelu 6.403

ima pravokutno proširenje, koje je bilo poklopljeno priklesa-

nom bazom stupa. Ona je u sredini imala kružnu perfora- 3.699
SJ 43 Sonda 2
ciju, koja je bila zatvorena kamenom pločom. Vjerojatno se
6.395
PN 21
5.658
PN 20
5.768

radi o otvoru kroz koji su se u kanalizaciju izlijevale fekalne

5.477
4.520 PN 26
5.482

vode iz inzule, koja se nalazi nešto sjevernije. Kanal SJ 010

ulijeva se u glavni kanal koji ide sjevernom stranom Via SJ 38 5.535
PN 17
5.811
5.565

Principalis. Dno kanala čine tegule, a stranice su izrađene PN 16

5.855

od pločastog kamenja vezanog mortom. 5.886

5.690

U središnjem dijelu sonde (odmah do zida SJ 008) otkri- 6.212

6.399

vena je otpadna jama. Kao jama poslužio je živac koji se SJ 13 SJ 14 PN 14

5.570
5.638

strmo spušta prema jugu. U jami je otkrivena velika koli- PN 13 PN 25

5.537 5.496 5.597
PN 3
5.386 6.052 PN 24
5.620
PN 27

čina keramike, i to uglavnom amfora tipa Lamboglia 2 ili

5.507

5.708

PN 28

Dressel 6b. Osim ulomaka amfora, pronađeno je nekoliko

5.332

SJ 7
SJ 27
ulomaka kampanske keramike, terrae sigillatae, keramike
SJ 26 N
tankih stijenki te grubih kuhinjskih posuda. U jami su prona- 3.347

Sonda 3
3.301

đena tri primjerka novca, od kojih je najstariji republikanski

3.592

PN 12
2.625
W E
2.181

denar iz 134. godine. Druga su dva Tiberijevi dupondiji iz

2.070
2.284

3.620

22./23. – 30. godine. U gornjim je slojevima također pro- SJ 39 S

nađeno dosta keramike i brončanog novca, kao i željeznih

PN 11
3.150 SJ 5
Legenda:

čavala. Novac se može datirati u 2. i 1. st. pr. Kr.

ZAŠTITNO SONDAŽNO
3.162 3,367
Apsolutna visina točke ARHEOLOŠKO ISTRAŽIVANJE

SOLIN, SV. RAFAEL 2016.

2.768 PN 3

Sonda je dokumentirana u mjerilu 1 : 25 te je izrađena foto-

3,367 Položaj i apsolutna visina
2.617 posebnog nalaza
3.254
PN 4 snimka :
Tlocrt lokaliteta s iscrtanim strukturama
3.055
Ukop kanalizacijske cijevi, SJ 5 i označenim apsolutnim visinama

dokumentacija, nakon čega je prekrivena geotekstilom. SJ 39

Sonda 1
PN 5
3.367 2.906 INVESTITOR : Grad Solin
Vrh luka kanala, SJ 13
2.232 KONZERVATORSKI NADZOR : Silva Kukoč, Saša Denegri,
Konzervatorski odjel u Splitu
Vhr podzida ceste, SJ 14
IZVODJAČ : Contarini d.o.o.
3.698 snimio :

Antičke reparature na cesti, SJ 45

SJ 25
Vedran Koprivnjak, dipl. arheol.
iscrtao :

Vedran Koprivnjak, dipl. arheol.

Moderne vodovodne cijevi

Jagoda Mardešić
fotografirala :

Martina Miletić, dipl. arheol.

mjerilo : voditelj istraživanja :

1 : 50 Vedran Koprivnjak, dipl. arheol.

datum : stručna ekipa:

lipanj 2016. Martina Miletić, dipl. arheol.

Summary Tlocrt struktura na lokalitetu (izradili: M. Miletić i V. Koprivnjak)

Archaeological excavations in the SW part of the Episcopal
Centre in Solin, on a location to the east of Porta Caesarea
were conducted in the course of November 2016. The aim
of the excavations was to establish whether the south-
east necropolis spreads immediately from the city gates
and define the southern border of the Early Christian city
centre. A probe measuring 6 x 7 m, with an extension of
1.2 x 2 m, was opened on the northern side of so-called Via
Prinicipalis and east of Porta Cesarea.
Redni broj: 436
Lokalitet: Solin – k.č. 5073/1 (Sv. Rafael)
Naselje: Solin
Grad/općina: Solin
Pravni status: Z-3936 (arheološka zona)
Razdoblje: A
Vrsta radova: sondažno iskopavanje
Od 11. svibnja do 17. lipnja 2016. sondažno je arheološki
istraživana k.č. 5073/1, k.o. Solin, koja se nalazi sjeverno
i zapadno od samostana sv. Rafaela, u središtu Solina.
Voditelj istraživanja bio je Vedran Koprivnjak, dipl. arheo.,
dok je zamjenica bila Martina Miletić, dipl. arheo., zaposle-
nici tvrtke Contarini d.o.o. U radovima su sudjelovala i četiri
fizička radnika s područja Splita. Stručni su nadzor obavili
Silva Kukoč i Saša Denegri iz Konzervatorskog odjela u
Splitu. Investitor istraživanja bio je Grad Solin.
Istraživanje je propisao Konzervatorski odjel u Splitu,
kao dodatnu mjeru zaštite nakon zaštitnog istraživanja
arheologa iz tvrtke Neir d.o.o. 2015. na području k.č. 5073/1,
ispod pretpostavljene antičke ceste. Ta su istraživanja usli-
jedila nakon devastacije dijela struktura rimskih kanala,
rukavca rijeke Jadra i podzida antičke ceste, prilikom iskopa
za kanalizacijske cijevi i pripadajućeg šahta. Istraživanje
2016. obuhvatilo je iskop arheoloških sondi na spomenutoj
čestici, kao i sjeverno od zida samostana, na k.č. 5072,
8230 i 4920/1, radi utvrđivanja postojanja i pružanja arhe-
oloških struktura, koje bi se mogle povezati sa strukturama
otkrivenima tijekom istraživanja 2015. godine.
Metodologija istraživanja uključila je ponajprije ručni iskop
slojeva u arheološkim sondama i deponiranje iskopane
zemlje na području istraživanja. Nakon iskopa, pronađeni
su slojevi i strukture očišćeni te dokumentirani u skladu s
pravilima struke. Nakon istraživanja arheološki su slojevi i
strukture zaštićeni pokrivanjem geotekstilom.
Arheološkim istraživanjima 2016. u trima su sondama evi-
dentirani dijelovi arhitekture koji pripadaju razdoblju antičke
Salone. Riječ je o rimskoj gradskoj ulici koja se pruža u
smjeru sjever-jug (moguća via cardo orientalis), popločenoj
masivnim kamenim pločama i s vidljivim dijelom sustava
odvodnje, kao i dijelom temelja i dna kanala, rukavca rijeke
Jadra, koji je u antici vjerojatno služio kao kanalizacija. Na
objema su strukturama bila vidljiva oštećenja nastala zbog
raznih građevinskih iskopa u modernom dobu.
Stratigrafija lokaliteta govori o dvjema zonama građevin-
skih radova i sedimentaciji površinskog humusa. Gornja,
viša zona obuhvaća područje gradske zelene površine,
livade, sjeverno od ogradnog zida samostana sv. Rafaela.
S obzirom na činjenicu da je na tome mjestu u novijoj
povijesti (70-ih i 80-ih godina 20. st.) sagrađen velik trgo-
vački centar s istočne strane lokaliteta te zgrada INA-e s

793
 Hrvatski arheološki godišnjak 13/2016
Popločana rimska ulica na kraju istraživanja (foto: M. Miletić)
Ulomak ukrašenog arhitektonskog kamena, PN 3 (foto: M. Miletić)
pripadajućim parkiralištem sa sjeverne strane lokaliteta,
osim površinskog humusa (SJ 41), iznad rimskih su struk-
tura evidentirani slojevi deponirane zemlje pomiješane s
modernim i rimskim građevnim materijalom (SJ 40, 42, 43,
44). Dubina slojeva iznad razine rimske ulice iznosi oko
1 m. Sama je ulica, SJ 27, popločana masivnim kamenim
pločama i na južnom je dijelu očuvana u najvećoj širini od
5,5 m. Prema sjeveru i istoku vidljiva je veća količina deva-
stacije modernom gradnjom pa je na samom sjevernom
rubu istražne sonde ulica široka svega 2,5 m. Oko sredine
istraženog dijela ceste evidentirano je popločenje manjim
kamenim pločama, koje se pružaju u smjeru istok-zapad i
794
sasvim sigurno označavaju pružanje kanala za odvodnju.
Valja napomenuti i to da je na nekim mjestima uočen kom-
paktan zemljani sloj s vrlo velikom količinom opeke, SJ 38,
koji pokriva mjesta na kojima kameno popločenje nestaje ili
je oštećeno, a riječ je o antičkim reparaturama. Na kame-
nim su pločama vidljivi i tragovi kola, tzv. spurille.
Donja, niža zona lokaliteta obuhvaća područje zapadno
od ceste koje se nalazi oko 3 m niže od površine livade
na vrhu, odnosno oko 2 m niže od vrha rimske ceste. Na
tom se mjestu nalazi vrlo tanak površinski sloj humusa i
vrlo dubok sloj građevinskih iskopa za kanalizacijski šaht
(SJ 3), prepun modernog otpada te moderne i rimske gra-
đevne šute. Među arheološkim je strukturama svakako naj-
važniji ostatak kanala, rukavca rijeke Jadra, koji čine dva
paralelna pružanja masivnih kamenih ploča (rubovi kanala:
SJ 18 i 39) i ostatak luka vidljiv u betonskom podzidu koji
dijeli dvije zone na lokalitetu. Riječ je, dakle, o konstrukciji
gdje vrlo dobro građen luk počiva na masivnim kamenim
pločama, a cijela konstrukcija prati pružanje antičke ceste.
Sve je to pokazatelj da su strukture kanala i ceste istovre-
mene. Jedinu razliku čine ostaci dvaju zidova, koji poprečno
spajaju stranice kanala (SJ 25 i 26). Prema načinu gradnje,
zidovi su očito nastali poslije, uporabom rimskog građev-
nog materijala, a njihova funkcija ostaje upitna.
Arheološki nalazi evidentirani tijekom ovog istraživanja
potječu iz triju razdoblja: antike, modernog i suvremenog
doba. S obzirom na pronađene antičke strukture i slojeve,
ne čudi podatak da je među prikupljenim materijalom naj-
brojniji upravo antički. Moderni i novovjekovni nalazi vezani
 Splitsko-dalmatinska županija, HAG 13/2016
su uz strukture koje se povezuju uz pregradnje ili parcela-
cije u recentnom razdoblju.
Prema vrsti nalaza, u najvećem su broju evidentirani
ulomci rimskih keramičkih posuda. Uglavnom su to ulomci
posuda za skladištenje (amfore i pithosi) i uporabne kuhinj-
ske keramike, no nađeni su i ulomci fine keramike, terrae
sigillatae, reljefne keramike, kao i posuda tankih stijenki.
Evidentirani su i ulomci uljanica, među kojima se ističe
ulomak iz kanala, SJ 28, koji se s velikom sigurnošću pripi-
suje ranokršćanskom tipu, datiranom u 5. i 6. st. Zašiljena
dna amfora u velikom varijetetu također upućuju na pripad-
nost kasnoj antici, a ističu se i amfore kaneliranog ili nare-
brenog trbuha, kao i posude s ručkama tzv. rodskog tipa.
Te se posude datiraju uglavnom između 4. i 7. st. Ulomci
terrae sigillatae i reljefne keramike datiraju se od 2. do 5. st.
Osim keramike, među antičkim je nalazima najviše građev-
nog materijala, što se uglavnom odnosi na: opeke, tegulae,
imbrexe, žbuku, freske i tesserae mozaika. Nalazi građevnog
materijala uglavnom su deponirani na lokalitetu za potrebe
eventualne restauracije struktura, a među njima su odvojeni
i sačuvani ulomci koji pobliže određuju svoju namjenu ili oni
koji se mogu datirati s većom ili manjom sigurnošću. Među
njima su ulomci kamene plastike (PN 3, 15, 18, 19, 20 i 21)
koji su ukrašeni i pripadaju dijelovima arhitekture ili nadgrob-
nim spomenicima te ulomak kružne opeke, koja potječe iz
stupića sustava podnoga grijanja (hipokaust).
Metalni se nalazi uglavnom odnose na željezne predmete
upotrebljavane prilikom gradnje, poput čavala, klinova i
raznih dijelova koji povezuju elemente strukture. Među
brončanim se predmetima ističe nalaz rimskog novca i dije-
lova drugih sitnih predmeta, uključujuću i jednu iglu za šiva-
nje i jednu za pisanje (stilus), zanimljivog tordiranog tijela
s ostatkom trapezoidnog vrha za brisanje, koja se analogi-
jama može datirati u 4. st. Rimski se novac prije restaura-
cije može samo okvirno datirati. Dupondij, PN 2, iznimka
je i kovan je u 2. ili 3. st. Ostali novac pripada tipu AE 3 ili
AE 4, koji se kuju od početka 4. st. do srednjeg vijeka.
Među nalazima uočeni su i ulomci rimskog staklenog
posuđa, među kojima se ističu dna čaša na manjim
nogama, diskastog oblika, datirana u kasnu antiku (4. – 5.
st.). Ulomci freske ne omogućuju precizniju dataciju. Ističe
se i količina i varijetet životinjskih kostiju, među kojima su
neke macerirane, kao i ljušture puževa i školjaka (spondylus
i cardium), što očito pripada deponiranim ostacima hrane,
a to je tipično za rimske urbane slojeve.
Ostali nalazi dijelovi su novovjekovnih glaziranih keramič-
kih posuda (18. – 20. st.), ulomci stakla i građevnog mate-
rijala, a među metalnim se nalazima ističe brončani novac
i željezna topovska kugla. Novac pripada tipu la gazzetta,
kovanom za vrijeme i nakon venecijanskih ratova protiv
Turaka, posebice Kandijskog i Morejskog rata u 17. st. i
kovan je za vojnike smještene u Dalmaciji i Albaniji, što
govori i legenda na reversu: DALMA ET ALBAN. Topovska
je kugla manjih dimenzija i rađena je od jednog komada
lijevanog željeza. Oba su nalaza uočena u sloju kojim je
zatrpana rimska cesta. Suvremenim nalazima pripada
uglavnom građevinska šuta iz razdoblja nastanka građe-
vina, koje se i danas nalaze na tome mjestu.
S obzirom na važnost antičke Salone i posebno njezinih
novih, planski građenih četvrti (urbs nova orientalis, urbs
nova occidentalis), nalaz gradske ulice s pripadajućom
795
komunalnom infrastrukturom govori mnogo o izgledu
istočnog dijela Salone u kasnoj antici. Ta se cesta ne
pruža u ravnini prema sjeveru u smjeru sjevernih vrata
(Porta Andetria), već se vjerojatnije spaja s via decuma-
nus maxima, koja dolazi iz Urbs Vetus sa zapada. U prilog
tome govori i činjenica da se pronađena cesta poklapa s
parcelizacijom tog dijela Solina i geomorfologijom terena
po kojoj se pružanje ceste može pratiti do moderne pro-
metnice, Ulice braće Radić. Cesta i rukavac na jug bi u tom
slučaju vodili prema južnom izlazu iz Salone i rijeci Jadru.
Kako je nalaz rimske ceste kojoj je očuvano i gornje poplo-
čenje vrlo rijetko, čak i u prepoznatim antičkim cjelinama,
taj se komad gradske ulice svakako može svrstati među
važnija otkrića.
Literatura
Koprivnjak 2015 V. Koprivnjak, Stručni izvještaj sa son-
dažnog arheološkog istraživanja na lokalitetu Sveti Rafael
u Solinu, neobjavljeno
Vedran Koprivnjak
Summary
Probe archaeological excavations on cadastral parcel
5073/1, the cadastral municipality of Solin, located to the
north and south of the monastery of St Rafael in the centre
of Solin were carried out in the course of 2016. Three
probes were opened. Thereof two were placed on the posi-
tion of an earlier devastation and one on a grassy plot to
the NE. The excavations revealed the route of a paved
Roman street running in a north-south direction in a length
of 12 m. This is an important Antiquity street, located in the
eastern part of the city (urbs nova orientalis), which con-
nects the north and south city walls, and touches the major
east-west street (via decumanus) of Salona. As the width
of its widest part equals more than 5.5 m, it is possible that
it represents via cardo orientalis. The remains of wheel ruts
and the direction of a small side channel defined by small
slabs that intersect the road can be seen on its pavement.
Within the probe opened on the devastated area also found
were the remains of a channel, an arm of the Jadro river,
with massive stone slabs and the remains of an arch. This
part of the site lies at a depth of about two meters below the
pavement of a Roman road, and the finds from the whole
site point to its use in the Late Antiquity (fourth to seventh
centuries).
Redni broj: 437
Lokalitet: Solin – Marusinac
Naselje: Solin
Grad/općina: Solin
Pravni status: Z-6578
Razdoblje: A
Vrsta radova: sanacija, konzervacija
Od 26. rujna do 21. listopada 2016. Arheološki muzej u
Splitu nastavio je sanaciju, konzervaciju i restauraciju
 Hrvatski arheološki godišnjak 13/2016
Zidane grobnice u nizu (ZG 2-4) prije konzervacije
Zidana grobnica (ZG 1) nakon radova
arhitektonskih ostataka na lokalitetu Marusinac u Solinu.
Ovogodišnjom su kampanjom obuhvaćene četiri zidane
grobnice, koje se nalaze istočno od istočnog zida
tzv. basilicae discopertae. Sanirana su i znatnija ošte-
ćenja na zidovima mauzoleja i južne bazilike. Stručnu
ekipnu činili su Ema Višić-Ljubić, viša kustosica arhe-
ološkog lokaliteta Salona, Davorka Vela, dipl. arheo., i
Ivanka Vukšić, restauratorica. Sanaciju, konzervaciju
i rekonstrukciju zidova izvela je ovlaštena tvrtka Plavi
oblutak d.o.o. iz Splita. Radovi su financirani sredstvima
Ministarstva kulture.
Tijekom arheoloških istraživanja sjeverne bazilike na
Marusincu 2000., 2005. i 2006. otkrivene su i istražene
četiri zidane grobnice na prostoru istočno od apside tzv.
basilicae discopertae. Jedna (ZG 1) položena je sjevero-
istočno od vanjskog temelja apside bazilike, a preostale
tri (ZG 2, 3 i 4) smještene su južnije od apside uz vanj-
sku stranu Rauma IV i međusobno su povezane. Grobnica
pronađena sjeveroistočno od apside položena je u smjeru
zapad-istok, s vratima na istoku. Budući da se istočni dio
grobnice proteže u profil, nije bilo moguće utvrditi posto-
janje pristupnog hodnika. Grobnica je bila presvođena
bačvastim svodom, čija se zapadna strana urušila te se
796
Zidana grobnica (ZG 1) tijekom radova
Zidane grobnice u nizu (ZG 2-4) nakon konzervacije
stvorio otvor kroz koji se moglo ući u unutrašnjost grob-
nice u kojoj su otkriveni ostaci triju pokojnika. Tri grobnice
u nizu smještene južno od apside orijentirane su u smjeru
sjever-jug, s pristupnim hodnicima na jugu. Nad zapadnim
zidom prve grobnice (ZG 2) i njezinim pristupnim hodnikom
podignut je istočni zid tzv. bazilike, koja je sagrađena u
5. st. Treća grobnica u nizu (ZG 4) nije otkrivena cijelom
širinom jer ulazi u istočni profil, stoga se ne može sa sigur-
nošću utvrditi jesu li bile samo tri grobnice u nizu ili postoji
još grobnica u nastavku. Grobnice su bile nadsvođene
bačvastim svodom građenim od lomljenaca i tegula raznih
dimenzija, složenih u redove i vezanih s dosta morta. Na
zidovima i svodovima grobnica nalaze se slabo očuvani
ostaci žbuke. Pristupni hodnici bili su pokriveni ulomcima
kamenih ploča raznih dimenzija. Svod i pročelje prve grob-
nice nisu sačuvani. Središnja je grobnica tijekom istraživa-
nja zatečena u boljem stanju. Prednje lice i svod sačuvani
su polovično. Krajnja se grobnica prostirala u profil, tako
da je bilo moguće samo otkriti pročelje i dio svoda. Nakon
arheoloških istraživanja, arhitektonski ostaci grobnica
2006. bili su podvrgnuti primarnoj, zaštitnoj konzervaciji,
kojoj je prethodila izrada detaljne arhitektonske dokumen-
tacije zatečenog stanja. Međutim, izloženost spomenika
vremenskim i ljudskim utjecajima prouzročila je brojna
 Splitsko-dalmatinska županija, HAG 13/2016

oštećenja, te je odlučeno da se grobnice podvrgnu cjelo- Redni broj: 438

kupnom konzervatorsko-restauratorskom zahvatu. Lokalitet: Solin – Marusinac, k.č. 4027 – 4031
Iz grobnica je detaljno uklonjeno raslinje i zemlja, a nakon Naselje: Solin
toga su uklonjeni ostaci žbuke, koja je upotrebljavana tije- Grad/općina: Solin
kom zaštitne konzervacije. Najprije je započela restaura- Pravni status: Z-6578
cija bačvastih svodova dviju grobnica (ZG 1 i 3), koji su Razdoblje: A
bili djelomice sačuvani u originalu. Zatim su konzervirana Vrsta radova: rekognosciranje, sondažno iskopavanje
i restaurirana pročelja središnje i krajnje zidane grobnice
u nizu (ZG 3 i 4), uz njihovo prethodno razlaganje i ozna- U svibnju 2016. rekognoscirano je te sondažno arheo-
čavanje svakog kamena kako bi se ti dijelovi poslije mogli loški istraživano područje sjeverno od lokaliteta Marusinac
vratiti na originalno mjesto. Dio izvađenog kamena bio je u Solinu. Radovima su obuhvaćene k.č. 4027 (č.z. 959),
neupotrebljiv za restauraciju pa je nadomješten odgova- k.č. 4028 (č.z.973), k.č. 4029 (č.z. 974), k.č. 4030/1
rajućim klesancima deponiranima na lokalitetu. Svodovi i (č.z. 977), k.č. 4030/2 (č.z. 978), k.č. 4031 (č.z. 975/1),
zidovi grobnica u cijelosti su fugirani. k.o. Solin. Stručnu ekipu činili su arheolozi Anita Penović i
Konzervirana su i restaurirana oštećenja na zidovima gra- Nebojša Cingeli, iz tvrtke Neir d.o.o., Split.
đevina na preostalom dijelu lokaliteta. Naime, znatni kon-
zervatorski zahvati na tom prostoru, koji su obuhvatili sve Rekognoscirano područje nalazi se sjeverno od istraženog
tada vidljive dijelove arhitektonskih ostataka, bili su naprav- i prezentiranog dijela arheološkog nalazišta Marusinac.
ljeni krajem 60-ih godina prošlog stoljeća. U međuvremenu Visinska razlika između k.č. 4026/1, k.o. Solin, na kojoj se
je propala struktura zida na kritičnim mjestima. Sanirani su
istočni i sjeverni zid mauzoleja te istočni zid velike južne,
Anastazijeve bazilike. U apsidi crkve bilo je potrebno kon-
zervirati pristupni hodnik, koji se nalazi ispred sarkofaga
salonitanskog mučenika sv. Anastazija.
Tijekom detaljnog čišćenja arhitektonskih ostataka grob-
nica, pronađen je određeni broj pokretnih nalaza, otkrive-
nih u zemlji koja se urušila na grobnice u nizu. U tom su
sloju pronađeni: dva ulomka profiliranog ruba mramorne
menze koji se ne spajaju, ulomak kamene ploče s natpi-
som te venecijanski novac s kraja 17. st.

Literatura

Marin 1993 E. Marin, Sjeverno svetište na Marusincu u

Saloni, Rezultati revizijskih istraživanja tzv. bazilike dis-
koperte na Marusincu u Saloni, epigrafička i hagiografska
baština, u: Zbornik radova „Splitska hagiografska baština:
povijest, legenda, tekst”, Split, 2014: 231 – 252.
Višić-Ljubić 2006 E. Višić-Ljubić, Salona – Marusinac,
HAG, 2/2005, Zagreb, 2006: 387 – 389.
Višić-Ljubić 2007 E. Višić-Ljubić, Salona – Marusinac,
HAG, 3/2006, Zagreb, 2007: 426 – 429. Područje Marusinca s granicama zaštite: zona A (crveno), zona
B (plavo)
Ema Višić Ljubić

Summary

The restoration and conservation of architectural remains

at the site of Marusinac in Solin was resumed in the course
of 2016. The works encompassed four stone-built graves
to the east of so-called basilicae discopertae. Significant
wall damage on buildings on the rest of the site was
repaired, including the following: the east and north wall of
the mausoleum, the east wall along the main entrance to
the south basilica and a hallway in front of the sarcopha-
gus of St Anastasius, a martyr from Salona, located in the
apse. A detailed clearing of the tombs revealed a number
of movable finds in a layer of collapsed soil: two fragments
of moulded edges of a marble mensa, which cannot be
pieced together, a piece of stone slab with an inscription
and a Venetian coin dating from the end of the 17th century. Položaj arheološke sonde

797
 Hrvatski arheološki godišnjak 13/2016

Godine 2015. s južnog dijela Porta Caesarea pao je velik

blok kamenca, koji je nastao zbog dugotrajnog istjecanja
vode iz akvedukta, koji je prolazio tzv. starim bedemima
iznad luka Porta Caesarea. Voda se slijevala niz južni zid
vrata, na kojem se tijekom vremena nataložio velik blok
kamenca, koji se u jednom trenutku odvojio od zida i pao

Položaj arheološke sonde

nalazi arheološko nalazište i čestica obuhvaćena ovogo-

dišnjim radovima, iznosi oko 2 m. Sonda je pozicionirana
na mjestu gdje bi trebala biti granica budućih katastarskih
čestica, u smjeru istok-zapad, dimenzija 21x2 m. Nakon
uklanjanja niskog raslinja, brnistre i drače, očišćen je širok
potez do južnog dijela zone. Na sjevernom dijelu prilikom
terenskog pregleda nisu uočeni ostaci arheoloških nalaza Fugiranje pilona
ni struktura. Jednako tako, na južnom dijelu predmetnih
katastarskih čestica nisu uočene nikakve arheološke struk-
ture. U sondi su definirane tri stratigrafske jedinice: SJ 1 je
sloj humusa u debljini od 0,20 do 0,35 m, ispod kojeg slijedi
SJ 2, sloj žute kompaktne zemlje bez arheoloških struktura
i nalaza. Na dubini od 1,15 do 1,30 m slijedi SJ 3, geomor-
fološki sterilan sloj tupine.

Anita Penović

Summary

The reconnaissance and probe archaeological excava-

tions of the area to the north of the site of Marusinac in
Solin were conducted in the course of 2016. The probe,
measuring 21 x 2 x 1.3 m, was opened in the area located
within the future boundaries of zones A and B of the site of
Marusinac. The probe did not show archaeological layers,
structures or movable archaeological finds. The reconnais- Radovi na sjevernom pilonu
sance of the area to the north of the planned boundary did
not yield remains that would point to the existence of an
archaeological site.

Redni broj: 439

Lokalitet: Solin – Porta Caesarea
Naselje: Solin
Grad/općina: Solin
Pravni status: Z-3936 (arheološka zona)
Razdoblje: A
Vrsta radova: čišćenje, konzervacija

U lipnju 2016. očišćeni su i konzervirani zidovi Porta Cezareae

u Solinu. Radove je vodila Jagoda Mardešić iz Arheološkog
muzeja u Splitu. Izvođač radova bio je Plavi oblutak d.o.o. iz
Splita, a financirao ih je Arheološki muzej u Splitu. Injektiranje pilona

798
 Splitsko-dalmatinska županija, HAG 13/2016

na južni od dvaju istočnih pilona gradskih vrata Salone.

Južni je pilon oštećen, a budući da ni sjeverni nije bio u
dobru stanju, najprije je očišćen, a zatim konzerviran.
Oba su pilona građena od većih blokova vapnenca loše kva-
litete, tzv. modraca. Za tu vrstu kamena karakteristično je da
se lista, tako da su se blokovi pilona jednim dijelom raspali. S
pilona je uklonjeno raslinje i zemlja, a zatim su isprani vodom.
Nakon toga zapunjene su fuge te je započelo injektiranje.
Prilikom konzervacije upotrebljavani su vapno, pijesak i voda.
Radovi su dokumentirani tehničkom i fotodokumentacijom.

Jagoda Mardešić
Zračna snimka s ucrtanim bedemima antičke Salone i istraživanim
Summary lokalitetom (parkiralište) (podloga: GoogleEarth)

The clearing and conservation of the walls of Porta

Cesarea in Solin were carried out in the course of 2016. In
2015, a large block of lime scale fell off the southern part of
Porta Cesarea. The lime scale was formed due to the flow
of water from the aqueduct that ran along the so-called old
city walls above the arch of Porta Cesarea. The lime scale
block fell on the southern of the two east pylons of Salona`s
city gate. The south pylon was damaged and as the north
one had not been in a good condition either, they were first
cleared and then conserved.

Redni broj: 440

Lokalitet: Solin – Ulica dr. Franje Tuđmana, k.č. 4937/1
Naselje: Solin
Grad/općina: Solin
Pravni status: Z-3936 (arheološka zona)
Razdoblje: A
Vrsta radova: sondažno iskopavanje
Od 4. do 14. listopada 2016. trajala su sondažna arheološka
istraživanja u Ulici dr. Franje Tuđmana u Solinu, na k.č. 4937/1,
k.o. Solin, gdje je predviđena gradnja parkirališta. Spomenuta
lokacija nalazi se na području zone B antičke Salone. Voditelj
istraživanja bio je Tomislav Jerončić, dipl. arheo., a zamjenici
Ana Sunko Katavić, dipl. arheo. i Vedran Katavić, prof. pov.
i arheo. Arhitektonski nacrt nepokretnih arheoloških nalaza
napravio je Marin Kraljev, dipl. oec., dok je tehničar/dokumen-
tarist bio Ante Radovčić. Tijekom istraživanja sudjelovalo je
do šest pomoćnih radnika, svi djelatnici tvrtke Kaukal d.o.o.
Financijska sredstva osigurao je Grad Solin, a radove su
stručno nadzirali Saša Denegri, dipl. arheo., i Silva Kukoč,
dipl. arheo., iz Konzervatorskog odjela u Splitu.
Na prostoru k.č. 4937/1, k.o. Solin (oko 120 m zapadno od
istočnog bedema antičke Salone), ukupne površine oko
900 m², pozicionirane su tri arheološke sonde kvadratnog
oblika (dimenzija 3x3 m), međusobno udaljene 20-ak metara.
Površinski slojevi (SJ 1, 2 i 3) identični su u svim trima son-
dama te su uklonjeni strojno. Riječ je o sloju šljunka i droblje-
nog kamena (SJ 1), sloju smeđe prahovite srednje drobljive
gline bez ikakvih primjesa i pokretnih arheoloških nalaza
(SJ 2), koji je vjerojatno služio kao nivelacija cijelog prostora,
a koji je nasipavan u novije doba te sloju sivkastosmeđe, sred-
nje drobljive nabijene prahovite gline s većom koncentracijom
Sonda 1, pogled sjeveroistok (foto: T. Jerončić)
drobljenih čestica opeke i žbuke te ostalog recentnog i antič-
kog otpadnoga građevnog materijala (SJ 3). SJ 4 (sloj tamno-
smeđe srednje drobljive prahovite gline unutar koje su
pronađeni brojni arheološki pokretni nalazi kasnoantičke pro-
venijencije) također je registriran u svim trima sondama. To
je sloj zatrpavanja, odnosno negacije starijih građevinskih
faza urbanističkog razvoja Salone. Ispod slijedi SJ 5 (glinast
sloj nastao dugotrajnim procesima izlijevanja i poplavljivanja
toka obližnje rijeke Jadra te taloženjem materijala nanesenog
niskom energijom toka rijeke). U sondama 2 i 3 istražena je
još nekolicina ukopa nepoznate namjene.
U sondi 1, ispod sloja antičke nivelacije (SJ 4), otkri-
veni su ostaci arhitekture te je ona uz naputke djelatnika
Konzervatorskog odjela u Splitu proširena prema jugo­
istoku i sjeveroistoku do površine od otprilike 40 m². Time
je obuhvaćena čitava širina spomenutih struktura, čime se
želio otkriti eventualan kontekst i funkcija arhitekture. Tri su
strukture zidane bez vezivnog sredstva, a sastojale su se
od jednog reda više ili manje obrađenog kamena, dok je
jedna struktura, ujedno i najimpozantnija, zidana vapnenim
mortom kao vezivnim sredstvom. Radi se o zidu širine oko
0,80 m (SJ 17), čije je sjeverozapadno lice poslije dozidano
i prekriveno jednim redom kamena i zapunom od srednje
krupnog lomljenog kamena i oblutaka. Pruža se od sjevero­
istočnog do jugozapadnog profila sonde 1 (pod koji se i pod-
vlači), u duljini od 5,6 m, a sačuvan je u visini od oko 0,6 m.
Zanimljivo je da se ispod sloja kasnoantičke nivelacije (SJ 4),
jugoistočno od zida SJ 17, nalazi spomenuti sloj aluvijalno-
-geološkog podrijetla (SJ 5), dok se sjeverozapadnije od

799
 Hrvatski arheološki godišnjak 13/2016

njega nalaze ostale zidane strukture, s pripadajućim podlo-

gama od pijeska, šljunka i oblutaka te dvjema podnicama od
žbuke i lomljene opeke. Konfiguracija terena unutar sonde
1 te stratigrafski odnosi uočenih slojeva i struktura, upućuju
na mogućnost da je SJ 17 služio kao barijera za zaustav-
ljanje više ili manje učestalog poplavljivanja rijeke Jadra na
prostor Salone, koji se prostirao zapadno i sjeverozapadno.
Istraživanje je završeno prekrivanjem pronađenih arheološ-
kih struktura geotekstilom i strojnim zatrpavanjem.
Osim pronađenih zidanih struktura, prikupljena je i znatna
količina pokretnog arheološkog materijala, karakterističnog
za 3. i 4. st. Više od polovice nalaza čine fragmenti različitih
keramičkih posuda, među kojima prevladava grublje kuhinj-
sko posuđe te dijelovi različitih tipova amfori. Zastupljene
su i uljne svjetiljke, i to uglavnom fragmentima diska ili zdje-
lice. Od metalnih nalaza prevladava novac, čiji su aversi Grob G 1, smješten u sjeveroistočnom dijelu sonde
teško čitljivi, iako se razabiru obrisi. Nalazi su primarno
obrađeni, a metal je poslan na konzervaciju na Umjetničku
akademiju u Splitu, Odsjek za konzervaciju – restauraciju.

Literatura

Katavić, Jerončić 2011 V. Katavić, T. Jerončić, Solin –

centar, HAG, 7/2010, Zagreb, 2011.
Piteša 1992 A. Piteša, Crkva sv. Petra i Mojsija u Šupljoj
crkvi, Arheološka mjesta i spomenici, Starohrvatski Solin,
Split, 1992.
Suić 2003 M. Suić, Antički grad na istočnom Jadranu, 2.
izdanje, Zagreb, 2003.

Tomislav Jerončić

Summary
Probe archaeological excavations were carried out in the
course of 2016 at a site intended for the construction of a
car park, on cadastral parcel 4937/1, the cadastral munici-
pality of Solin, in Dr. Franjo Tuđman Street. Three probes
with a total surface area of 59 m2 were opened. The exca-
vations in probes 2 and 3 did not yield archaeological finds
of considerable significance. In probe 1, stone masonry
was found. The most interesting and significant was SJ 17
(a 0.8 wide wall built of stone bound with lime mortar). This
wall was used as an embankment that prevented the Jadro
River from flooding the central and western part of Salona
over a short or long period of time. Large quantities of third
and fourth century archaeological finds were also collected.
Redni broj: 441
Lokalitet: Solin – Ulica dr. Franje Tuđmana, k.č. 4966,
k.o. Solin
Naselje: Solin
Grad/općina: Solin
Pravni status: Z-3936 (arheološka zona)
Razdoblje: A
Vrsta radova: probno iskopavanje
Od 1. do 5. veljače 2016. trajalo je probno arheološko istra-
živanje u Ulici dr. Franje Tuđmana u Solinu, uz istočni rub
Definiranje struktura zidova antičkih objekata
k.č. 4966, k.o. Solin, zbog planirane gradnje prostora za
parkiranje. Čestica se nalazi unutar zone B antičke Salone,
u istočnom dijelu Salone, tzv. Urbs orientalis. Stručnu ekipu
tijekom zaštitnih arheoloških istraživanja činili su: Ivica
Pleština (voditelj istraživanja), Anita Penović, (zamjenica
voditelja), Nebojša Cingeli i Porin Kukoč.
Nalazište je smješteno na prostoru nekadašnjeg rukavca
rijeke Jadra, a na kojem su tijekom prijašnjih istraživanja
dokumentirane strukture obale riječnog rukavca i antičkog
mosta. Prilikom arheoloških istraživanja 1992., na jugoza-
padnom dijelu k.č. 4966, k.o. Solin, pronađene su antičke
strukture. Na k.č. 8232/1, k.o. Solin, u naknadnim istraživa-
njima pronađene su strukture južne obale riječnog rukavca,
gdje je pronađen postament s natpisom carice Priske.
Jednako tako, na k.č. 4960, k.o. Solin, tijekom istraživa-
nja 2004. pronađene su strukture sjeverne obale riječnog
rukavca i strukture antičkih objekata.
Tijekom probnih istraživanja u veljači 2016. definirano je
14 stratigrafskih jedinica. Pronađene su strukture zidova
antičkih objekata i grob (najvjerojatnije iz vremena seobe
naroda). Tijekom istraživanja otvorena je pravokutna sonda
u sjevernom dijelu i dva probna rova – R 1 u južnom, te
R 2 u središnjem dijelu nalazišta. Izdvojena su 22 nalaza:
ulomci finog kuhinjskog posuđa, ulomci amfora, nalazi
metalnih čavala, tesere, ulomci staklenih posuda i fragmenti

800
 Splitsko-dalmatinska županija, HAG 13/2016
životinjskih kostiju. Također su izdvojena tri posebna
nalaza: PN 1 brončani novac, PN 2 ulomak olovnog pečata
i PN 3 brončana zakovica. Sonda 1, smještena u sjevernom
dijelu nalazišta, pravokutnog je oblika u tlocrtu, s dvama
proširenjima na južnom dijelu (dimenzije sonde 8,5x5,2 m).
Ispod sloja humusa i sloja nasipa SJ 1 pronađen je sloj
SJ 2, tamnosmeđe, gotovo crne boje, s ulomcima keramič-
kih posuda. Sloj se nalazi iznad struktura zidova na koti
+6,79 m n. v., a njegova debljina iznosi oko 15 cm. U sondi
1 pronađena su dva paralelna zida – SJ 3 i SJ 5. Zidovi
su načinjeni od pravilnih klesanaca povezanih vapnenim
mortom. Ne može sa sigurnošću tvrditi da strukture zidova
pripadaju istom objektu. Zidovi su povezani pravokutnom
strukturom SJ 4, ali je najvjerojatnije u pitanju mlađa pre-
gradnja prostora između zidova. Struktura pregradnog
zida SJ 4 građena je od nepravilnog kamenja povezanog
mortom i naslonjena je na temeljnu stopu zidova.
Zidovi i podnica pronađeni u sondi očuvani su na koti
+7,66 m n. v. Širina zidova iznosi od 50 do 60 cm, a oču-
vani su u visini jednog reda kamena, ispod kojeg se nalaze
masivne temeljne stope. Na središnjem dijelu sonde nalazi
se razina pjeskovitog sloja u koji su ukopani temelji zidova,
a spuštena je na kotu +5,83 m n. v.
Grob G 1 smješten je u sjeveroistočnom dijelu sonde, a
postavljen je u smjeru istok-zapad. Grob je ukopan u struk-
turu zida SJ 5, dok je zapuna groba rahla zemlja smeđe
boje, pomiješana s kamenjem. Unutar zapune pronađeno
je 14 željeznih čavala pravokutnog presjeka s raskucanom
glavicom. Kostur je bio položen u drveni lijes na leđa, u
smjeru istok-zapad, s glavom postavljenom na zapad.
Raka groba pravilnog je pravokutnog, izduženog oblika.
Rov R 1 nalazi se u južnom dijelu nalazišta, dužine
10,5 m, postavljen u smjeru sjever-jug. Unutar rova prona-
đeni su tragovi najvjerojatnije starijih arheoloških istraživa-
nja (ispražnjen je), a na koti od +5,28 m n. v. pronađen je
riječni žal. Na sjevernom dijelu rova pronađena je struktura
od kamena, koja bi mogla odgovarati položaju sjeverne
riječne obale, na koti +5,90 m n. v.
Rov R 2 nalazi se u središnjem dijelu nalazišta, postavljen
je u smjeru istok-zapad, dužine 4,7 m, a na koti +6,81 m n. v.
pronađena je kamena ploča groba G 2. Grob nije istražen.
Literatura
Cambi 1986 N. Cambi, Salona i njene nekropole, Radovi
FFZ, 25, br. 12, Zadar, 1986: 61 – 108.
Cambi 1991 N. Cambi, Uvod, u: Antička Salona, Split,
1991: 7 – 36.
Cambi 2002 N. Cambi, Kiparstvo, Longae Salonae, I, II,
Split, 2002, I: 115 – 174; II: 44 – 98.
Jeličić-Radonić 2006 J. Jeličić-Radonić, Salona, The Urbs
Orientalis, HAM, 12, Zagreb – Motovun, 2006: 43 – 54.
Jeličić-Radonić 2007 J. Jeličić-Radonić, Aurelia Prisca,
PPUD, 41, Split, 2007: 5 – 25.
Jeličić-Radonić, Sedlar 2009 J. Jeličić-Radonić, A.
Sedlar, Topografija antičke Salone (I). Salonitanska Urbs
vetus, Tusculum, 2, Solin, 2009: 7 – 32.
Mardešić 2002 J. Mardešić, Istraživanja u Saloni od 1970.
do 2000. godine, Longae Salonae, I, Split, 2002: 105 – 114.
Mardešić 2003 J. Mardešić, Salona i Salon, HAnt, 10,
Pula, 2003: 75 – 81.
801
Suić 1976 M. Suić, Antički grad na istočnom Jadranu,
Zagreb, 1976.
Topić 2010 M. Topić, Aqud basilicam orientalem, Tusculum,
3, Solin, 2010: 44 – 62.
Nebojša Cingeli
Summary
Probe archaeological excavations along the eastern edge
of Franjo Tuđman Street in Solin (cadastral parcel 4966,
the cadastral municipality of Solin) were carried out in the
course of February 2016 due to the construction of a car
park. The area is located within the boundaries of Zone
B of Salona, in its eastern part, i.e. Urbs orientalis. The
excavations revealed 14 units of stratigraphy and walls that
belong to Antiquity buildings and a grave. The grave was
dug into the masonry. Its fill contained 14 iron nails with
hammered heads.
Redni broj: 442
Lokalitet: Solin – Ulica Jajići, Ulica sv. Anastazije, Ulica
solinske mladeži, fekalni kolektor
Naselje: Solin
Grad/općina: Solin
Pravni status: Z-3936 (arheološka zona, zona B)
Razdoblje: NV
Vrsta radova: arheološki nadzor
Od početka 2015. do početka 2016. arheološki su nadzirani
zemljani radovi za iskop trase fekalnog kolektora u Solinu,
na području Ul. Jajići, Ul. sv. Anastazije i Ul. solinske mla-
deži. Voditeljica arheološkog nadzora bila je Anita Penović,
dipl. arheo., iz tvrtke Neir d.o.o. Stručni nadzor obavio je
Saša Denegri, viši stručni savjetnik iz Konzervatorskog
odjela u Splitu. Iskop su izveli radnici tvrtke Lasić company
d.o.o. i tvrtke Cetina d.o.o., dok je financijska sredstva osi-
gurao EKO-Kaštelanski zaljev, Ustanova Split.
Prilikom arheološkog nadzora pratila se dinamika rada
izvođača građevinskih radova. Iskopavanja su započela
na više lokacija. U Ulici solinske mladeži, u duljini od oko
400 m, zatečen je identičan sastav iskopanog sloja. Ispod
Ulica sv. Anastazije, jugozapadni dio trase iskopa
 Hrvatski arheološki godišnjak 13/2016
Istočna strana dionice u Ulici Jajići
Spoj s Ulicom Dudini, nasipni sloj
asfalta i asfaltne podloge nalazi se sterilan geomorfološki
sloj, bez arheoloških nalaza i struktura. Zbog postojećih
instalacija i infrastruktura, područje je više puta prekopa-
vano, ali u profilima i nasutom materijalu nema arheoloških
ostataka.
Zemljani iskop u Ulici sv. Anastazije izveden je kombina-
cijom strojnog i ručnog iskopa. Navedena dionica duga je
oko 580 m i nalazi se na zapadnom dijelu obuhvata tog
projekta. Konfiguracija terena identična je Ulici solinske
mladeži. Trasa je ispresijecana postojećom infrastruk-
turom, a ispod asfalta i podloge od pijeska nalazi se sloj
tupine. Nema tragova arheoloških nalaza ni struktura.
Radovi u Ulici Jajići izvedeni su kombinacijom strojnog i
ručnog iskopa. Ta je dionica duga oko 500 m i nalazi se
na spoju s Ulicom solinske mladeži i Ulicom sv. Anastazije.
Na navedenoj dionici nije bilo zemljanog iskopa jer je ispod
asfalta živa stijena, tako da nema arheološkog sloja ni
nalaza.
802
Tijekom arheološkog nadzora iskopa za kolektore otpad-
nih voda Kanalizacijskog sustava Split – Solin u ulicama
Jajići, Solinske mladeži i Sv. Anastazije nije bilo arheološ-
kih nalaza i struktura.
Anita Penović
Summary
The earthworks carried out for the construction of a sewer
system collector in Jajići, St Anastasia and Solinske
mladeži Streets in Solin were archaeologically supervised
from the beginning of 2015 to the beginning of 2016. There
were no archaeological features or movable finds.
Redni broj: 443
Lokalitet: Solin – Ulica kneza Trpimira
Naselje: Solin
Grad/općina: Solin
Pravni status: Z-3936 (arheološka zona)
Razdoblje: NV
Vrsta radova: arheološki nadzor
Od 13. travnja do 6. svibnja 2016. arheološki su nazirani
radovi u Ulici kneza Trpimira u Solinu, zbog širenja županij-
ske prometnice 6253 Split – Klis, za potrebe gradnje nogo-
stupa i novog podzida na njezinu istočnom rubu. Radovima
su obuhvaćene k.č. 4696/5, 4694, 4693, 4692/1 i 4653,
k.o. Solin. Voditelj arheoloških radova bio je Tomislav
Jerončić, dipl. arheo., a zamjenik Vedran Katavić, prof. pov.
i arheo., obojica iz tvrtke Kaukal d.o.o., Split. Za potrebe
definiranja i snimanja uočene strukture sudjelovao je jedan
pomoćni radnik, dok je geodetsko snimanje te arhitektonski
nacrt nepokretnih arheoloških nalaza izradio Marin Kraljev,
dipl. oec., također djelatnik Kaukala. Uklanjanje sloja
betona, ručni iskop i ostale građevinske radove obavila je
Strojni iskop (foto: T. Jerončić)
 Splitsko-dalmatinska županija, HAG 13/2016
Katastarska podloga s ucrtanom trasom salonitanskog akvedukta
i trasom postojeće ceste
Novovjekovni kanal za ispust vode ispod ceste smjera istok-zapad
(foto: T. Jerončić)
tvrtka Pling d.o.o. iz Solina. Nadležni konzervatori bili su
Silva Kukoč, dipl. arheo., te Saša Denegri, dipl. arheo., iz
Konzervatorskog odjela u Splitu.
Ulica kneza Trpimira pruža se u smjeru sjever-jug, a istra-
žena dionica obuhvaća prostor kolizije pravca pružanja
803
postojeće ceste i antičkog salonitanskog akvedukta. Ukupna
dužina iskopane trase, od prostora Bilankuše do skretanja
za Put Zgona, iznosila je oko 70 m, širina do 2,70 m, a pro-
sječna dubina iskopa oko 2,40 m. Prilikom arheološkog
nadzora strojnog iskopa ispod betonskog sloja (SJ 1) ceste
registriran je sloj sitno granuliranoga građevnog materijala,
tzv. jalovine (SJ 2), a ispod njega nivelacijski sloj svjetlo-
smeđe, srednje drobljive prahovite gline bez primjesa (SJ 3).
Registrirani su i podzid (SJ 5) s pripadajućim nasipom (SJ 4)
te kamenje manjih dimenzija (SJ 6), koje je činilo površinu
starije ceste. Ispod je bio sloj tamnije smeđe, teško drobljive
prahovite gline (SJ 7). Na otprilike 25 m od početka iskop­
nog rova uočena je te dokumentirana kamena struktura
(SJ 8/9/10/11). Radi se o bočnim stranicama i zapuni, vje-
rojatno recentnog kanala za ispust vode ispod ceste smjera
istok-zapad. Na posljednjoj dionici pronađena je betonska
cijev većih dimenzija za ispust oborinskih voda, ukopana u
50-ak cm debeo sloj tamnosmeđe teško drobljive prahovite
gline (SJ 12). Sudeći po prethodnim istraživanjima, razina
solinskog akvedukta zbog prirodnog pada vode trebala bi
biti od 2 do 3 m niže od najniže kote iskopnog rova i s obzi-
rom na to da su iskopavani recentni, odnosno nivelacijski
slojevi, pri čemu su u potpunosti izostali pokretni i nepokretni
arheološki nalazi, a definiranjem uočene strukture utvrđeno
je da se radi o novovjekovnom kanalu, nije bilo potrebe za
dodatnim mjerama zaštite kulturnih dobara.
Literatura
Belamarić 1999 J. Belamarić, Dioklecijanov akvedukt,
Konzervatorski odjel Split, Split, 1999.
Suić 2003 M. Suić, Antički grad na istočnom Jadranu, 2.
izdanje, Zagreb, 2003.
Tomislav Jerončić
Summary
The works on the widening of Knez Trpimir Street in Solin
were archaeologically supervised in the course of 2016. The
works were carried out in the area where the existing road
and Antiquity aqueduct collide. The excavations revealed
post-medieval municipal infrastructure and the remains of a
post-medieval road with a retaining wall. Since the level of
the Solin aqueduct should be 2 – 3 m lower than the lowest
depth of a trench (based on previous excavations) there
was no need for introducing additional protection measures.
Redni broj: 444
Lokalitet: Solin – Vranjic – k.č. 7682/1, k.o. Solin
Naselje: Vranjic
Grad/općina: Solin
Pravni status: Z-3936 (arheološka zona, zona B)
Razdoblje: A, NV
Vrsta radova: zaštitno iskopavanje
Od 15. do 29. travnja 2016. zaštitno je arheološki istraži-
vano područje u Vranjicu, na k.č. 7682/1, k.o. Solin, zbog
planirane gradnje obiteljske kuće (vlasnik Marijo Grgić,
 Hrvatski arheološki godišnjak 13/2016
Položaj arheološkog nalazišta na k.č. 7682/1, k.o. Solin
Radna površina proširena na dijelovima gdje su arheološki objekti
izlazili izvan gabarita obiteljske kuće
građ. čestica 37, DPU Vranjic). Arheološko nalazište smje-
šteno je na sjeveroistočnoj obali poluotoka Vranjica, u
neposrednoj blizini Vranjičkog blata u okolici antičke luke
Salone, unutar zone B antičke Salone. Stručnu ekipu arhe-
oloških istraživanja činili su: Nebojša Cingeli (voditelj istraži-
vanja), Anita Penović, (zamjenica voditelja), Ivica Pleština,
Porin Kukoč i Nino Švonja iz tvrtke Neir d.o.o., Split.
Tijekom istraživanja definirane su 32 stratigrafske jedi-
nice te su pronađene strukture zidanih grobova iz antike,
datirane u 3. – 4. st. Ukupno je pronađeno devet grobova,
od čega su dva zidane grobnice, tri u amforama i četiri u
rakama, s ulomcima amfora. Tijekom istraživanja otvorena
je sonda veličine oko 150 m². Svi su grobovi ukopani u
tupinu SJ 32, iznad koje se nalazi sloj humusa SJ 1 i sloj
nasipa SJ 2. Također je na terenu izdvojeno 15 nalaza:
ulomci amfora, nalaz metalnog klina, tesera, šest kovanica
i nekoliko fragmenata freske.
Grob 1 (SJ 3, 4, 5 i 10) čini zidana grobnica pravokutnog
oblika u tlocrtu, načinjena od nepravilnog kamena pove-
zanog vapnenim mortom, očuvana do visine +6,01 m n. v.
Vanjske dimenzije grobnice iznose 2,53x1,50 m, a unu-
tarnje 1,92x1,02 m. Unutrašnjost grobnice žbukana je
dvama nanosima žbuke, hidraulične i fine bijele vapnene.
804
Podnica je grobnice od tegula različitih dimenzija, od 41
do 44x51 cm, debljine od 4 do 7 cm, na koti +5,88 m n. v.
Unutar grobnice, na istočnoj i zapadnoj strani, nalazi se
imitacija jastuka, polukružnog presjeka. Kosti dvaju pokoj-
nika poremećene su i grupirane na istočnoj strani podnice,
a nalaze se na koti od +5,91 do 5,88 m n. v.
Grob 2 (SJ 6, 7, 23) oštećen je prilikom nivelacije terena, a
iznad groba nalazi se sloj humusa SJ 1. Grob je ukopan u
sloj tupine SJ 32. Grobnu strukturu čini nekoliko ulomaka
amfore. Vanjska su i unutarnja zapuna slične, masnog
su sastava, kompaktne konzistencije, svjetlosmeđe boje.
Kostur je položen na leđa u smjeru istok-zapad, s glavom
postavljenom na zapad. Kostur je u gornjem dijelu trošan
i s poremećenim kostima, a najočuvanije su kosti nogu.
Dužina kostura iznosi 1,52 m i nalazi se na +6,01 m. Ukop
je nepravilnog izduženog oblika.
Grob 3 (SJ 8, 9 i 24) oštećen je, a grobnu strukturu čini
nekoliko ulomaka amfore. Vanjska su i unutarnja zapuna
slične, masnog sastava, kompaktne konzistencije svje-
tlosmeđe boje. Kostur je položen na leđa u smjeru istok-
-zapad, s glavom postavljenom na zapad. Kostur je trošan i
s poremećenim kostima. Dužina kostura u tragovima iznosi
1,32 m, a nalazi se na +6,02 m n. v. Ukop groba nepravil-
nog je izduženog oblika.
Grob 4 (SJ 11, 12 i 27) oštećen je prilikom nivelacije terena,
a iznad njega nalazi se sloj humusa SJ 1. Ukopan je u sloj
tupine, a grobnu strukturu čini nekoliko ulomaka amfore.
Vanjska i unutarnja zapuna su slične, masnog su sastava,
kompaktne konzistencije svjetlosmeđe boje. Očuvane su
samo trošne kosti nogu, koje se nalaze na +5,67 m n. v. Na
osnovi kostiju stopala, zaključilo bi se da je kostur položen
na leđa u smjeru istok-zapad, s glavom postavljenom na
zapad. Ukop groba nepravilnog je izduženog oblika i pri-
lično je oštećen tijekom prijašnje nivelacije terena.
Grob 5 (SJ 13, 14 i 25) čini zidana grobnica, smje-
štena u sjeverozapadnom dijelu nalazišta, postavljena
u smjeru istok-zapad te ukopana u tupinu. Nema u pot-
punosti definiranu strukturu. Grobnica je pravokutnog
oblika u tlocrtu, građena od nepravilnog kamena pove-
zanog vapnenim mortom, a najočuvanija kota iznosi
+5,97 m n. v. Djelomično je ožbukana tupina, bez zidanih
struktura. Vanjske dimenzije grobnice iznose 2,10x1,50 m,
a unutarnje 1,90x1,25 m. Unutrašnjost grobnice žbukana
je dvama nanosima žbuke, hidraulične i fine bijele vapnene
oslikane u gornjim dijelovima crvenom, zelenom i plavom
bojom, koje vjerojatno čine vegetabilne motive. Podnica
grobnice sastoji se od tegula različitih dimenzija, od 41 do
44x51 cm, debljine od 4 do 7 cm i dviju kamenih ploča.
Kota podnice kreće se od +5,50 do +5,45 m n. v. Unutar
grobnice nalaze se dva kostura, od čega je jedan cjelo-
vit postavljen na leđa, u smjeru istok-zapad, s glavom
postavljenom na zapad, noge su ispružene, a ruke polo-
žene uz tijelo.
Grob 6 (SJ 15, 16 i 28) bez strukture je ukopan u raku, ošte-
ćen nivelacijom terena. Zapuna je masnog sastava, kom-
paktne konzistencije svjetlosmeđe boje. Očuvane su samo
trošne kosti desne noge i nešto kostiju rebara i kralježnice,
a kosti se nalaze +5,71 m n. v. Na osnovi kostiju stopala,
zaključilo bi se da je kostur položen na leđa u smjeru istok-
-zapad, s glavom postavljenom na zapad. Ukop je groba
pravokutnog izduženog oblika u tlocrtu.
 Splitsko-dalmatinska županija, HAG 13/2016
Uzorci freske s vegetabilnim motivima iz grobnice 5
Grob 7 (SJ 17, 18 i 26) cjelovit je ukopan u sloj tupine, a
grobnu strukturu čini jedna cjelovita amfora. Vanjska su i
unutarnja zapuna slične, masnog sastava, kompaktne kon-
zistencije svjetlosmeđe boje. Cjelovit trošan kostur položen
je na leđa u smjeru istok-zapad, s glavom postavljenom na
zapad, ruke su uz tijelo, s ispruženim nogama, a nalazi se na
+5,47 m n. v. Ukop groba nepravilnog je izduženog oblika.
Grob 8 (SJ 19, 20 i 31) je cjelovit, bez oštećenja, ukopan
u sloj tupine. Grobnu strukturu čini jedna cjelovita amfora.
Vanjska i unutarnja zapuna su slične, masnog su sastava,
kompaktne konzistencije svjetlosmeđe boje. Cjelovit trošan
kostur položen na leđa u smjeru istok-zapad, s glavom
postavljenom na zapad, s rukama uz tijelo te ispruženim
nogama. Ukop groba nepravilnog je izduženog oblika, a
nalazi se na +4,96 m n. v.
Grob 9 (SJ 21, 22 i 29) cjelovit je, bez oštećenja, ukopan u sloj
tupine. Grobnu strukturu čini jedna cjelovita amfora. Vanjska
i unutarnja zapuna su slične, masnog su sastava, kompakt­ne
konzistencije svjetlosmeđe boje. Cjelovit trošan kostur polo-
žen na leđa u smjeru istok-zapad, s glavom postavljenom na
zapad, ruke su uz tijelo, s ispruženim nogama. Ukop je groba
nepravilnog izduženog oblika, na +5,61 m n. v.
Unutar triju grobova, G 7, G 8 i G 9, pronađene su cjelovite
amfore afričkog podrijetla. U grobu G 7 grobnu strukturu
činila je amfora tipa Keay IV-VII (Africana II Grande), koja
se datira od 2. do 4. st. U grobu G 8 pronađena je amfora
koja pripada tipu Keay IX (Tripolitania II), koja se datira od
805
Pokretan arheološki materijal
1. do 4. st. te cilindrična amfora Africana I, Piccolo Keay III,
koja se datira od 1. do 3. st. Amfore su služile za transport
ulja i ribljih prerađevina.
Tijekom istraživanja pronađeno je sedam grobova i dvije
zidane grobnice, koji se pružaju u smjeru istok-zapad, s
glavama položenima na zapad. Nekropola je datirana u
kraj 3. i početak 4. st. Sam teren pada u smjeru sjevera,
kota terena u južnom dijelu iznosi +6,32 m n. v., dok u
južnom iznosi +4,80 m n. v. Tijekom istraživanja utvrđena je
kota niveliranja, odnosno oštećenja terena do +5,70 m n. v.
Grobovi koji se nalaze iznad te kote oštećeni su. Cjeloviti
su grobovi 7, 8 i 9, koji se nalaze u sjevernom dijelu nala-
zišta, dok su grobovi u središnjem i sjevernom dijelu ošte-
ćeni najvjerojatnije u 19. st.
Literatura
Cambi 1986 N. Cambi, Salona i njene nekropole, Radovi
FFZ, 25, br. 12, Zadar, 1986: 61 – 108.
Cambi 1991 N. Cambi, Uvod, Antička Salona, Split, 1991:
7 – 36.
Cingeli 2016 N. Cingeli, Izvješće o arheološkom nadzoru
u Vranjicu 2016., službena dokumentacija Neir d.o.o., Split,
2016.
Jeličić-Radonić, Sedlar 2009 J. Jeličić-Radonić, A.
Sedlar, Topografija antičke Salone (I). Salonitanska Urbs
vetus, Tusculum, 2, Solin, 2009: 7 – 32
 Hrvatski arheološki godišnjak 13/2016

Keay 1984 S. J. Keay, Late Roman Amphorae in Western

Mediterranean, BAR, Int. Series, 136, Oxford, 1984.
Mardešić 2002 J. Mardešić, Istraživanja u Saloni od 1970.
do 2000. godine, Longae Salonae, I, Split, 2002: 105 – 114.
Mardešić 2003 J. Mardešić, Salona i Salon, HAnt, 10,
Pula, 2003: 75 – 81.
Peacock, Williams 1986 D. P. S. Peacock, D. F. Williams,
Amphorae and the Roman Economy, New York, 1986.
Penović 2013 A. Penović, Arheološko istraživanje na loka-
litetu Vranjičko blato 2013. godine, službena dokumenta-
cija Neir d.o.o., Split, 2013.
Robinson 1959 H. S. Robinson, Pottery of the Roman
period, The Athenian Agora, V, New Yersey, 1959.
Suić 1976 M. Suić, Antički grad na istočnom Jadranu,
Zagreb, 1976.
Topić 2010 M. Topić, Aqud basilicam orientalem, Tusculum,
3, Solin, 2010: 44 – 62.
Nebojša Cingeli
Summary
In the course of 2016 archaeological excavations were
carried out prior the construction a family house in Vranjic,
on cadastral parcel 7682/1, the cadastral municipality
of Solin. The site is located on the NE coast of Vranjic
peninsula, near Vranjičko blato and in the environs of the
Antiquity port of Salona (zone B of Salona). The excava-
tions revealed 32 stratigraphic units and graves that can
be dated from the first to fourth centuries. Nine graves
were found, thereof two stone-built graves, three graves
in amphorae and four graves in pits with the fragments of
amphorae.
Redni broj: 445
Lokalitet: Solin – Vranjic – k.č. 7788, 7789, k.o. Solin
Naselje: Vranjic
Grad/općina: Solin
Pravni status: Z-6273
Razdoblje: –
Vrsta radova: arheološki nadzor
Godine 2016. obavljen je arheološki nadzor u Vranjicu, na
k.č. 7788, 7789, k.o. Solin, zbog planirane rekonstrukcije
i dogradnje postojeće građevine (investitor: Tonči Milišić).
Za voditelja istraživanja određen je Vedran Katavić, prof.
pov. i arheo., a zamjenici voditelja bili su Ana Sunko
Katavić, dipl. arheo. i Tomislav Jerončić, dipl. arheo., iz
tvrtke Kaukal d.o.o. Ručni iskop osigurao je investitor.
Radove su konzervatorski nadzirali Saša Denegri, dipl.
arheo. i Silva Kukoč, dipl. arheo., iz Konzervatorskog
odjela u Splitu.
Lokalitet se nalazi na sjevernom dijelu Vranjica, a s obzi-
rom na to da je Vranjic proglašen ruralnom cjelinom i
kopnenom arheološkom zonom, s hidroarheološkom
zonom, bio je potreban arheološki nadzor. Tijekom dva
radna dana istražen je prostor na kojem je planirana
gradnja dodatne prostorije ukupne površine 15 m². Nakon
Kamen živac na samoj površini sonde 1 (foto: T. Jerončić)
iskopavanja sonde 1 (južna) uz već postojeći stambeni
objekt, uočeno je da se kamen živac pojavljuje već
gotovo na samoj površini te nisu uočene nikakve arhi-
tektonske strukture. U sondi 2 (sjeverna) zbog prirodne
konfiguracije vapnenačke stijene, nasip zemljom i gra-
đevnim otpadnim materijalom bio je prilično deblji. Zbog
te činjenice investitor je odustao od daljnjeg kopanja u
dubinu te odlučio temeljiti sjeverni zid na već postojećoj
podlozi od lomljenog kamenja i ostalog recentnoga gra-
đevnog materijala.
Nakon arheološkog nadzora, utvrđeno je da na predmet-
noj lokaciji ne postoji prethodna arhitektura ili neki drugi
nepokretni i pokretni arheološki nalazi, koji bi upućivali na
postojanje arheoloških slojeva. Uočeni predmeti novovje-
kovne, odnosno recentne provenijencije, zapravo su dio
otpadnoga građevnog materijala, koji je služio prilikom
nivelacije, odnosno zatrpavanja te lokacije.
Tomislav Jerončić
Summary
Archaeological supervision on cadastral parcels 7788 and
7789, the cadastral municipality of Solin in Vranjic, was car-
ried out in 2016 prior to the reconstruction and extension of
the existing building. Two trenches along the foundations
of future walls were opened. No remains of architecture or
archaeological layers were detected.
Redni broj: 446
Lokalitet: Solin – Vranjic – Krešimirova ulica, fekalni
kolektor
Naselje: Vranjic
Grad/općina: Solin
Pravni status: Z-6273
Razdoblje: NV
Vrsta radova: arheološki nadzor
Od 14. siječnja do 15. lipnja 2016. arheološki su nadzirani
zemljani radovi prilikom gradnje kolektora otpadnih voda

806
 Splitsko-dalmatinska županija, HAG 13/2016

na podjednakoj udaljenosti jedan od drugog. Udaljenost

između dvaju čvorova varira od 10 do 40 m, što ovisi o kon-
figuraciji i padu terena. Tijekom istraživanja nije pronađen
pokretan arheološki materijal ni kulturni slojevi i arheološki
objekti.

Nebojša Cingeli

Summary

From January to June 2016 archaeological supervision

was carried out over the earthworks for the construction of
a wastewater collector in Krešimirova Street in Vranjic. The
Trasa kolektora otpadnih voda u Krešimirovoj ulici u Vranjicu route was 385.1 m long. No cultural layers or archaeologi-
(označeno crveno) cal structures were found.

Redni broj: 447

Lokalitet: Solin – Vranjic – rijeka Jadro
Naselje: Vranjic
Grad/općina: Solin
Pravni status: Z-6273
Razdoblje: –
Vrsta radova: arheološki nadzor

U lipnju 2016., tijekom sedam radnih dana, arheološki

su nadzirani zemljani radovi na području Vranjica, pokraj
rijeke Jadra, za potrebe komunalnog uređenja šetnice,
tj. postojećeg makadamskog puta. To se područje nalazi
unutar zaštićene arheološke zone Salone (Solin). Projekt
šetnice napravila je tvrtka Jadro d.d. iz Splita. Voditeljica
Sloj tupine SJ 5 na dubini od 0,8 m arheološkog nadzora bila je Andrea Fabjanović Bakija,
dipl. arheo., iz tvrtke Neir d.o.o. iz Splita, a investitor je bio
u Krešimirovoj ulici u Vranjicu, na području k.o. Solin. Grad Solin.
Voditeljica istraživanja bila je Anita Penović, zamjenik
je bio Nebojša Cingeli, a fotografsku i terensku doku- Radovi su se sastojali od strojnog iskopavanja plitkog
mentaciju izradio je Ivica Pleština, svi dipl. arheo., iz kanala uz rub ceste, na lijevoj strani šetnice koja spaja
tvrtke Neir d.o.o., Split. Financijska sredstva osigurala je Meterize, Lučicu, željeznički most do plaže Mramorne, a
Vodoprivreda d.o.o. svrha iskopa bila je postavljanje „korniža”, zaštitnog ruba
ceste, kao i postavljanje rasvjete. Kanal je bio dubok
Ukupna dužina trase iznosi 385,10 m. Definirano je šest 0,20 – 0,30 cm i širok 0,30 cm, a protezao se u dužini
stratigrafskih jedinica. Na površini su definirani sljedeći slo-
jevi: asfaltni put SJ 1, tampon SJ 2 i makadamski put SJ 3.
Ispod tih slojeva nalaze se slojevi nasute šute i salonita
SJ 4 te sloj tupine, glinovitog sastava i kompaktne konzi-
stencije SJ 5 i živa stijena SJ 6.
Kako je praćena dinamika rada izvođača građevinskih
radova, arheološka je dokumentacija također prilagođena
projektu i dinamici radova. Zadržane su oznake čvorova
(okana), prostora za postavljanje šahtova. Metodologija
istraživanja bila je kombinirana, strojna i ručna. Na prostoru
između dvaju čvorova kopan je kanal širine 0,9 – 1,1 m.
Strojno je skidan sloj asfalta SJ 1 i sloj tampona SJ 2 te
slojevi nasute šute i salonita SJ 4, zatim je ručno ispolirana
i dokumentirana radna površina, a budući da nisu utvrđeni
kulturni slojevi i arheološki objekti te nije pronađen pokretni
arheološki materijal, strojno je nastavljen iskop tupine SJ 5
ili žive stijene SJ 6. Nakon dokumentiranja iskopa postav-
ljene su cijevi, a prostor je vraćen u prvobitan položaj.
Čvorovi su upotrebljavani kao stacionaže, s tim da nisu Pogled na iskop (šetnica uz rijeku Jadro)

807
 Hrvatski arheološki godišnjak 13/2016
od cca 200 m. Prilikom iskopavanja nije pronađen arhe-
ološki materijal.
Andrea Fabjanović Bakija
Summary
In June 2016 archaeological supervision was carried out
over the earthworks next to the Jadro River in Vranjic, with
the aim of redesigning a gravel road. The area is located
within the boundaries of the listed archaeological zone of
Salona. No archaeological finds were identified.
Redni broj: 448
Lokalitet: Solin (Salona) – antički vodovod
Naselje: Solin
Grad/općina: Solin
Pravni status: Z-3936 (arheološka zona)
Razdoblje: A
Vrsta radova: sondažno iskopavanje
U lipnju i srpnju 2016., u okviru znanstvenog projekta
„Antički vodni sustavi grada Salone i Dioklecijanove palače
te njihov utjecaj na urbanu održivost”, obavljena su son-
dažna arheološka istraživanja u Solinu. Istraživanja su
vodili Anita Penović, dipl. arheo., i Ivica Pleština, dipl.
arheo., iz tvrtke Neir d.o.o. iz Splita.
U okviru projekta, tijekom arheoloških istraživanja otvoreno
je ukupno pet sondi.
Sonda 1a smještena je unutar kanala akvadukta i s nje-
gove sjeverne strane. Nakon uklanjanja humusa i sloja
šute, dokumentiran je sloj sive zemlje SJ 4, s ulomcima
keramike i tegula. Ispod tog se sloja javlja tupina. Unutar
kanala akvadukta očišćen je sloj recentnog nasipa i kame-
nja te je dokumentiran sloj kalcita SJ 12 na bočnim strani-
cama i dnu kanala. Na dnu se nalazi kamena ploča.
Sonda 1b smještena je istočno od sonde 1a, južno od
akvadukta. Nakon uklanjanja sloja humusa dokumentiran
je sloj sive zemlje SJ 4, u kojem je pronađena veća koli-
čina pokretnog arheološkog materijala, ponajprije tegula
i keramike. Južni zid kanala na tom je mjestu građen od
tankih ploča koje su postavljene okomito, od kojih je jedna
Trasa vodovoda
808
probijena. Južno je pronađena kamena posuda s dvama
ovalnim nasuprotnim probojima, u istoj osi s probojem u
južnom zidu akvadukta. Moguće je da se radi o naknadno
napravljenom priključku za odvod vode iz akvedukta prema
jugu. Kamena posuda ima otvor na dnu, koji je začepljen
tegulom izrezanom u obliku kruga.
Sonda 1c i 1d smještene su istočno od sonde 1b. Svrha
otvaranja sondi na tome mjestu bilo je mjerenje kote dna
kanala akvadukta kako bi se mogao izračunati njegov pad
prema zapadu. Na bočnim je stranicama prisutan sloj kal-
cita, dok je kamena ploča na dnu čista.
Sonda 2 smještena je na južnom dijelu popločane ulice
koja se nalazi zapadno od termi. Popločenje ulice funkcio-
nira kao popločenje kanala koji je istražen na tome mjestu.
Riječ je o odvodnom oborinskom kanalu manjih dimenzija.
Sonda 3 smještena je u Castellumu koji se nalazi sa sje-
verne strane Porta Suburbie. Istražen je sloj šute s dosta
manjeg i većeg kamenja unutar kojeg nisu pronađeni
pokretni arheološki nalazi. Ispod sloja šute pronađen je
mozaički pod, čiji su rubovi žbukom povezani sa zidovima.
Na zidovima Castelluma sačuvana je žbuka te se mogu
razabrati najmanje tri faze njezina nanošenja. Pronađene su
tri brončane kovanice zalijepljene na sam mozaik. U južnom
je zidu dokumentiran ispust za vodu SJ 7, dok ostaci olov-
nih cijevi karakterističnih za taj tip građevine nisu pronađeni.
Ispust se vjerojatno upotrebljavao zbog čišćenja, koje je bilo
potrebno zbog kvalitete i čistoće vode koja je snabdijevala
taj dio grada. Sonda 3 smještena je zapadno od sonde 1a, a
obuhvatila je unutrašnjost kanala akvadukta te prostor južno
Ispust za vodu unutar Castelluma
Sonda 1b
 Splitsko-dalmatinska županija, HAG 13/2016
Presjek podzemnih kanala
od njega. Uz južnu bočnu stranicu pronađen je zid SJ 3,
koji je temeljen na sterilnom sloju tupine SJ 7. Pronađena
je manja količina pokretnog arheološkog materijala, među
kojim se izdvaja ulomak terrae sigilatae. S južne strane Porte
Cesareae očišćena je cisterna na bedemu. Izbačena je veća
količina zemlje i kamenja te je otkriven čvrst naboj od kame-
nja i žbuke, koji je bio podloga dna cisterne. Na bočnim zido-
vima dokumentirani su ostaci hidraulične žbuke crvenkaste
boje, koji su na pojedinim mjestima jako dobro sačuvani.
Sonda 4 smještena je dvadesetak metara zapadno od
bedema koji vodi prema Porta Cesarei. Unutar sonde
pronađena je veća količina kamenja, ostataka tegula i
imbreksa. S južne strane sonde dokumentiran je zid u jako
lošem stanju te je zbog sigurnosnih razloga zaustavljeno
istraživanje, a sonda je zatrpana. Prilikom pregleda par-
cele, koja se nalazi južno od pet mostova, otkriven je kružni
zidani otvor. Nakon čišćenja vegetacije pregledano je pet
podzemnih prostorija, koje su međusobno vezane manjim i
većim kanalima. Svaki luk mosta odgovara jednom kanalu
smjera SI-JZ. Svih pet prostorija poprilično je zatrpano
zemljom, kamenjem i recentnim otpadnim materijalom,
tako da je nemoguće odrediti dubinu i stvarnu površinu.
Sonda 5 smještena je zapadno od bedema koji vodi prema
Porta Cesarei. Unutar sonde pronađena je veća količina
kamenja, ostataka tegula i imbreksa. S južne strane sonde
dokumentiran je zid u jako lošem stanju te je iz sigurnosnih
razloga zaustavljeno istraživanje i sonda je vraćena u prvo-
bitno stanje.
Tijekom najnovijeg pražnjenja i čišćenja ispune kanala
pronađen je pokretan arheološki materijal. Ukupno je
nađeno šest kovanica. Brončani denar, pronađen unutar
Castelluma, zapravo je PN 6 Karakala (Marcus Aurelius
Severus Antoninus Augustus), kovan 196. – 197. godine.
Ostale su kovanice u lošijem stanju te su nečitke. Ulomci
keramike klasificirani su prema vrsti (amfore, kuhinjska ili
stolna keramika). Velik broj ulomaka čine maleni komadi
studijskog materijala, koji je teško tipološki i kronološki
odrediv. Ulomci keramike, proizvodi kasnoantičkih sjever-
noafričkih radionica, pripadaju amforama dugih cilindrič-
nih tijela, s cilindričnim vratom i ljevkasto proširenim ili
prstenastim rubom, koje su služile za transport ulja u 3. i
5. st. Amforama istočnomediteranskog podrijetla pripadaju
ulomci prijelazne fakture, mekše tvrdoće, crvene i oker
boje, datirane u razdoblje od 3. do 6. st.
Anita Penović
Ivica Pleština
809
Summary
The route of the water supply system of Salona in the east-
ern part of the city was archaeologically investigated in the
course of June 2016. The excavations in probes 1a, 1c and
4 revealed its construction types, calcium deposits, lowest
points and archaeological layers. Amongst them stands out
probe 1b where a cut with a stone vessel in the southern
side part of the aqueduct was identified. The vessel has a
hole in its bottom part, which was sealed with a tegula that
was cut in a round shape. The investigation in Castellum
revealed a mosaic at its bottom and a water drain in the
southern wall. Within a cistern located in the southern
part of the Porta Cesarae city gate documented were the
remains of reddish plaster, and a wall-lined channel drain
in its southern part. Movable archaeological finds can be
dated to the period between the third and sixth centuries.
Six bronze coins and small quantities of pottery and glass
were also found.
Redni broj: 449
Lokalitet: Solin (Salona) – antički vodovod
Naselje: Solin
Grad/općina: Solin
Pravni status: Z-3936 (arheološka zona)
Razdoblje: A
Vrsta radova: sondažno iskopavanje
U studenom 2016., u okviru znanstvenog projekta „Antički
vodni sustavi grada Salone i Dioklecijanove palače te
njihov utjecaj na urbanu održivost”, obavljena su sondažna
arheološka istraživanja u Solinu. Istraživanja su vodili Anita
Penović, dipl. arheo., i Ivica Pleština, dipl. arheo., iz tvrtke
Temenos d.o.o. iz Splita.
Za razliku od djelomično sačuvanog vodnog sustava
Dioklecijanove palače, koji je do sada dijelom istraži-
van, vodni sustav Salone velikim je dijelom neistražen.
Izvedbenim planom projekta planirano je istražiti antičke
građevine Salonitanskog i Dioklecijanova vodovoda na
izvoru Jadra te definirati trasu i karakteristike Salonitanskog
vodovoda i kanalizacije. Otvoreno je sedam arheoloških
sondi.
Položaj istraženih sondi s naznačenim potokom Kapljučem
 Hrvatski arheološki godišnjak 13/2016
Istočni zid kanala sonde 1
Sonda 1, dimenzija 2x1,5 m, pozicionirana je na kanali-
zacijskom kanalu smjera sjever-jug, smještenom na trasi
antičke ceste, istočno od Porta Caesareae. Nakon diza-
nja kamene ploče ceste (SJ 1), koja je ujedno poklopnica
kanala, započelo je iskopavanje kanala, koji je bio zatrpan
zemljom (SJ 2) te sastavljen od dvaju bočnih zidova (SJ 3),
građenih pri vrhu u tehnici suhozida, dok je donji dio vezan
mortom. Bočni su zidovi na koti +7,92, a poklopnica na
+8,03. Zidovi su u gornjem dijelu već prije razgrađeni, a
vjerojatno su uništeni prilikom promjene kamene ploče. Pri
dnu kanala nalaze se kameni klesanci većih dimenzija, dok
su na vrhu manji i nepravilni. Dno kanala načinjeno je od
uredno poslaganih nepravilnih kamenih ploča (SJ 4), čija
je kota dna +7,14. U ispuni kanala nalazi se veća količina
keramičkog materijala iz kasne antike i životinjske kosti.
Kanal po sredini antičke ceste skreće prema istoku za 90°.
Sonda 2, dimenzija 2x2 m, pozicionirana je istočno od
sonde 1, na cesti prema Pet mostova. Na toj poziciji nije
pronađen kanal, već ostaci nepravilno poslaganog kame-
nja i ostaci kamenih ulomaka ceste, kao i velika količina
ulomaka keramičkog materijala iz antike i kasne antike.
Sonda je proširena prema sjeveru, preko cijele širine ceste,
ukupnih dimenzija 2x5 m. Kanal nije pronađen, pa se pret-
postavlja da skreće prema jugu prije te pozicije. U sloju
humusa SJ 1 nađen je PN 1, antički dekorativni arhitekton-
ski ulomak s reljefnim geometrijsko-vegetabilnim motivom.
Sonda 3 i 3b – sonda 3 nalazi se na trasi kanala zapadno
od Foruma, a sonda 3b južno od sonde 3 (sjeveroistočno
od teatra). Sonda 3, dimenzija 1,5x1,5 m, pozicionirana
je na mjestu već odmaknutih kamenih ploča, između
dvaju antičkih ulomaka. Kamene su poklopnice (SJ 1)
na koti +6,26, dok su bočni zidovi kanala (SJ 2) na koti
+5,82. Zapadni bočni zid kanala zidan je u tehnici suho-
zida od manjih pravilnih klesanaca različitih dimenzija, dok
je istočni vezan antičkim mortom. U ispuni kanala (SJ 3)
nalazi se manja količina ulomaka keramike i tegula. Dno
kanala načinjeno je od nepravilnih kamenih ploča, na koti
+4,92. Sonda 3b, površine 5x5 m, pozicionirana je južno
od sonde 3 te se nalazi sjeveroistočno od teatra. Nakon
iskopavanja humusa i recentnog sloja (SJ 1), nađeno je
kameno popločenje ceste SJ 2. Uklonjena je kamena ploča
na istočnom dijelu ceste gdje je kanal smjera sjever-jug.
Bočni zidovi kanala (SJ 3) sastoje se od nepravilnog kame-
nja različitih dimenzija, istočni je povezan mortom, a dno je
810
Dekorativni arhitektonski ulomak PN 1
zaglačana tupina (SJ 4) na koti +4,67, dok su bočni zidovi
na +4,64.
Sonda 4, dimenzija 2x2 m, smještena je u areni amfitea-
tra, u osi istočnog lateralnog kanala smjera sjever-jug, uz
sam rub južnog dijela arene. Kameni rub arene nalazi se
na koti +11,37, dok je sama arena već prije iskopavana,
jer je recentan sloj zemlje debljine 0,45 m. Na koti +10,90
nalaze se dva paralelna zida smjera sjever-jug, dok se dno
sastoji od nepravilno poslaganog kamenog popločenja, a
na sjevernom dijelu ima dva reda kamenog popločenja,
vjerojatno radi dobivanja pada kanala. Okomito na zidove
sjever-jug (SJ 3) pruža se zid smjera istok-zapad (SJ 7),
širine 0,60 m. Ispod kamenog ruba arene, pod kanala nači-
njen je od tegula. Iznad zida SJ 7 pronađen je novčić cara
Valentinijana II. (375. – 394.) (PN 2). U ispuni kanala SJ 4
nalaze se ulomci keramike datirani u kasnu antiku.
Sonda 5 nalazila se u smjeru glavne osi amfiteatra, smjera
sjever-jug, u prvom prolazu, a kanal je bio izvorno spojen
s centralnim dijelom arene amfiteatra (Dyggveov arhiv).
Na postojećem otvoru, vjerojatno iz Dyggveova vremena,
postavljena je konstrukcija za vađenje recentnog otpada
(automobilske gume, metalne bačve, plastika…). Visina
recentnog smeća iznosila je 3,5 m, što je uvelike otežalo
iskopavanje uz postojeće uvjete vlage i skliskog mračnog
uskog prostora u sondi 5. Zidani ulaz, načinjen od klesa-
naca manjih dimenzija, na zapadnoj i istočnoj strani zidan
je u visini od 1,71 m, a na sjevernoj i južnoj 0,80 m. Nisu
sačuvane izvorne kamene ploče, iako je u središtu sonde
naslagano sedam velikih kamenih ploča, koje bi mogle
odgovarati obložnicama i podnim pločama kanala. Kanal
je već iskopavan, kao što se vidi na Dyggveovu crtežu, do
dubine od 4,10 m. Naime, nakon iskopavanja nasipnog
materijala došlo se do dubine od 5,5 m i otprije oblikova-
nog dna širokog 0,40 m. Kanal je prema sjeveru premazan
novim cementnim materijalima te je nadsvođen betonom.
Prema jugu, kanal je zatrpan recentnim smećem.
Sonda 6 smještena je istočno od sonde 5, odnosno u osi sa
sondom 4 prema jugu, na trasi sporednog istočnog kanala
u odnosu na glavnu os sjever-jug. Bočni zidovi kanala nači-
njeni su od manjih klesanaca u tehnici suhozida, dok su pri
dnu kanala većih dimenzija. Sloj nasipne zemlje sadržavao
je ulomke keramike i tegula, dok je pri dnu nađen sloj gline.
Dno kanala načinjeno je od tegula. Kanal je širok 0,59 m,
a dubok 1,43 m. Širina dna kanala iznosi 0,53 m, a samo
 Splitsko-dalmatinska županija, HAG 13/2016
je dno na +10,48 m n. v. Pokretni arheološki predmeti iz
ispune kanala u svim sondama datirani su u kasnu antiku,
od 4. do 6. st., što potvrđuje činjenicu da su kanali redovito
održavani i čišćeni.
Rekognosciranje potoka Kapljuča
Cilj pregleda terena s istočne i zapadne strane potoka
Kapljuča obavljen je radi utvrđivanja arheološkog potenci-
jala tog dijela Salone te mogućnosti pronalaska poklopnica
i kanala. Potok Kapljuč nalazi se na k.č. 8096/1, k.o. Solin,
pruža se u smjeru sjever-jug te prati pad terena prema
jugu. Teren je pregledan u zračnoj dužini od 526 m, odno-
sno na površini od 26.300 m2. Čitavo područje pregleda
podijeljeno je u tri dionice.
Prva, sjeverna dionica nalazi se sjeverno do Urbs Vetus,
odnosno sjeverno od bedema Salone. Danas se na tom
dijelu nalazi most i makadamska cesta, na k.č. 8215/4 i
8222, k.o. Solin. Dužina dionice iznosi 190 m, a pregledano
je područje zapadno od potoka (k.č. 5376, 5385, 5386,
5389 i 5390) i istočno od potoka (k.č. 5375, 5374 i 5373,
k.o. Solin). U tom je dijelu potok dosta niži u odnosu na
teren, omeđen je novijim suhozidom i betonskim potpornim
zidom te nisu pronađeni spoliji ili drugi nalazi koji bi upući-
vali na arheološki potencijal.
Druga, središnja dionica nalazi se južno od mosta i maka-
damske ceste, a duga je 185 m. Na zapadnom dijelu pre-
gledane su k.č. 5395, 5397, 5394, 5395 i 5396. Na tim su
Sonda 4
811
česticama vrtovi i maslinici te ih je bilo moguće dobro pre-
gledati. Sam je rub uz potok zapušten te nisu pronađeni
pretpostavljeni ili novi lateralni kanali, koji bi se spajali na
kanal na kojem se danas nalazi potok. S istočne strane
potoka pregledane su k.č. 5345, 5338, 5337, 5335 i 5334,
a u tom je dijelu obilazak terena bio gotovo nemoguć (par-
cele nisu pod nasadima i jako su zapuštene).
Treća, južna dionica pokrivena je makadamskim putem,
ispod kojeg se nalaze cijevi kroz koje protječe voda.
Dionica je istražena u dužini od 151 m, do suvremene brze
ceste na jugu. Zapadna strana potoka, na k.č. 5401/1 i
5405/1, u istoj je niveleti kao i makadamski put. Parcele su
pod nasadima i dobro prohodne, ali je teren dosta visoko.
Istočna strana potoka, na k.č. 5321, 5320 i 5319, pokazala
je najveći arheološki potencijal. Pronađeni su spoliji poklo-
pnica kanala, ugrađeni u ogradni suhozid, a razina terena
niža je u odnosu na potok, odnosno makadamski put.
Literatura
Cambi 1991 N. Cambi, Predgovor, u: Antička Salona, (ur.
N. Cambi), Split, 1991.
Carrara 1991 F. Carrara, Topografija i iskapanja Salone, u:
Antička Salona, (ur. N. Cambi), Split, 1991: 99 – 192.
Gerber 1917 E. W. Gerber, Forschungen in Salona, I,
Wien, 1917.
Jeličić-Radonić, Pereža 2010 J. Jeličić-Radonić, D.
Pereža, Topografija antičke Salone (II), Istraživači Salone
u XIX. stoljeću, Tusculum, 3, Solin, 2010: 167 – 203.
Kähler 1991 H. Kähler, Porta Cesarea u Saloni, u: Antička
Salona, (ur. N. Cambi), Split, 1991: 205 – 240.
Katić 1999 M. Katić, Salonitanski vodovod, Dioklecijanov
akvedukt, (ur. J. Belamarić), Split, 1999: 58 – 63.
Katić 2010 M. Katić, Prethistorijske gradine solinskoga i
kliškoga područja, Tusculum, 3, Solin, 2010: 7 – 19.
Suić 1976 M. Suić, Antički grad na istočnom Jadranu,
Zagreb, 1976: 200, 201.
Šuta 2012 I. Šuta, Topografija kasnorepublikanske Salone
u kontekstu novih nalaza iz Bencunuša, Tusculum, 5, Solin,
2012: 154.
Anita Penović
Ivica Pleština
Summary
Archaeological excavations in seven probes were carried
out in the course of November 2016 within the framework
of the project “Antiquity water systems of the City of Salona
and Diocletian`s Palace and their impact on urban sustain-
ability”. Unlike the partly preserved water supply system of
Diocletian`s palace, which has been partly studied so far,
the water supply system of Salona is unexplored. The pro-
ject investigated Antiquity-period buildings of the Salonitan
and Diocletian`s water supply systems at the source of the
Jadro River and defined the route and characteristics of the
Salonitan water supply system and sewage system. The
probes opened on different parts of the Salonitan sewer
system yielded six units of stratigraphy and a single special
find. The same project encompassed the reconnaissance
of the area around the Kapljuč stream.
 Hrvatski arheološki godišnjak 13/2016

Redni broj: 450

Lokalitet: Solin (Salona) – Klis, antička cesta (k.č.
6383/4, k.o. Klis)
Naselje: Klis
Grad/općina: Klis
Pravni status: –
Razdoblje: A
Vrsta radova: arheološki nadzor

Od 29. do 30. prosinca 2015., uz doradu dokumentacije

početkom 2016., arheološki su nadzirani zemljani radovi
na k.č. 6383/4, k.o. Klis, na trasi antičke ceste Solin
(Salona) – Klis. Voditeljica nadzora bila je Anita Librenjak,
dipl. arheo., iz Muzeja Cetinske krajine – Sinj, a u istraži-
vanjima je sudjelovao i Ivan Petričević, dipl. arheo., koji je
izradio fotodokumentaciju. Stručni nadzor obavljala je Silva
Kukoč, dipl. arheo., iz Konzervatorskog odjela u Splitu.
Financijska sredstva za radove osigurao je Grad Sinj.

Arheološki nadzor na lokalitetu propisan je kao prva mjera

zaštite kulturnih dobara, a prethodio je izvedbenim rado-
vima na projektu Staza Gospi Sinjskoj, hodočasničkom
putu prema marijanskom Svetištu Gospe Sinjske. Taj pro-
jekt odobren je u sklopu programa IPA Hrvatska – Bosna i
Hercegovina. Provedba projekta započela je 2013., potpisi-
vanjem ugovora između Grada Sinja kao vodećeg partnera
s hrvatske strane i Agencije za regionalni razvoj Republike
Hrvatske te između Općine Prozor – Rama i delegacije
Europske unije u BiH.
Trasa Staze Gospi Sinjskoj dijelom obuhvaća istaknutu
dionicu jedne od glavnih rimskih prometnica iz Salone.
Tijekom uređenja staze na dijelu rimske ceste u duljini
od oko 200 m nasut je sloj jalovine, koji je prema konzer-
vatorskim smjernicama bilo potrebno ukloniti kako bi se
Ostaci rubnjaka (desno) i kaldrme rimske ceste (lijevo)
prezentiralo izvorno popločanje rimske ceste. Metodologija
arheološkog nadzora uključivala je ponajprije ručno ukla-
njanje nasutog sloja i njegovo deponiranje sa strane u
neposrednoj blizini puta. Nakon otkrivanja, strukture su
detaljno očišćene te fotodokumentirane. Cilj arheološkog
nadzora bio je otkrivanje i utvrđivanje stanja arheoloških
slojeva i struktura, odnosno utvrđivanja opsega i struk-
tura izvorne rimske ceste, kao i prikupljanja arheološke
građe. Evidentirane strukture pripadaju dobro očuvanim
dijelovima rimske ceste. To se prije svega odnosi na struk-
ture na početnom i na završnom dijelu trase u dužini od
200 m. Cesta je orijentirana u smjeru istok-zapad, a široka
je 3,60 m. Jasno se uočavaju ostaci rubnika s jugoistočne i
sjeveroistočne strane. Upravo su na tim dijelovima današ-
nji put i rimska cesta sačuvani u obliku pravocrtne uzbrdice.
Na ostalim dijelovima trase, posebno onima krivudavima,
širina je dosta smanjena, što je utjecalo na slabu očuvanost
i vidljivost ostataka rimske ceste. Na pojedinim dijelovima
evidentirani su ostaci gornjeg sloja ceste, kaldrme, od pra-
vilno složenih komada kamenih ploča. Tragovi kola (kolote-
čine, spurile) nisu pronađeni prilikom arheološkog nadzora,
međutim prilikom arheološkog pregledavanja terena u
neposrednoj su blizini uočeni njihovi ostaci, što upućuje na
žurnost arheoloških rekognosciranja te sustavnog pregleda
trase rimske ceste i arheoloških istraživanja, zbog nedo-
voljne istraženosti cijelog područja. Prilikom arheološkog
nadzora nisu pronađeni pokretni arheološki nalazi.

Satelitska snimka terena s označenom katastarskom česticom Anita Librenjak

trase ceste (crveno) Ivan Petričević

812
 Splitsko-dalmatinska županija, HAG 13/2016
Summary
Archaeological supervision during the earthworks on cadas-
tral parcel 6383/4, cadastral municipality of Klis was carried
out at the end of December 2015 and beginning of 2016.
The supervision preceded the construction works carried out
within the project of the Path of Our Lady of Sinj – a pilgrims’
route to the Marian Sanctuary in Sinj. The route covers
one of the most prominent Roman roads from Salona. The
archaeological supervision revealed structures that repre-
sent well-preserved Roman road elements such as curbs
and paving stones. No movable finds were detected.
Redni broj: 451
Lokalitet: Solin (Salona) – zapadni bedemi
Naselje: Solin
Grad/općina: Solin
Pravni status: Z-3936 (arheološka zona)
Razdoblje: A
Vrsta radova: čišćenje, dokumentiranje
Od 6. listopada do 10. studenog 2016. trajalo je čišćenje
i dokumentiranje dijela zapadnog poteza bedema Salone,
s južne strane brze ceste Solin – Trogir. Radove je u ime
Arheološkog muzeja u Splitu vodila Jagoda Mardešić, dipl.
arheo., a sudjelovao je Nino Švonja, dipl. arheo., i šest
fizičkih radnika. Snimku očišćenog dijela bedema i kule
izradila je tvrtka Kaukal d.o.o. Sredstva za radove osigu-
ralo je Ministarstvo kulture.
Zapadni potez bedema Salone, s južne strane brze ceste
Solin – Trogir, vidljiv je s ceste i svojevrsna je oznaka
ulaska u Salonu. S vremenom je bio potpuno zarastao u
vrlo gusto raslinje te ga je bilo potrebno očistiti da bi se
ustanovilo stanje zidova. Bedemi su očišćeni u dužini od
23 m, a s njihove zapadne strane otkrivena je kula u dužini
od 8 m i širini od 4,5 m. Širina bedema iznosi 2,5 m, a naj-
viša sačuvana visina 3,4 m. Kula nije u potpunosti očišćena
zbog vlasničkih odnosa. Očišćen je njezin sjeverni dio,
koji je u posjedu Arheološkog muzeja u Splitu. Radovi su
započeli uklanjanjem bršljana i obaranjem stabala, koja su
rasla na bedemima i u kuli. Slijedilo je uklanjanje panjeva i
Bedemi prije čišćenja
813
Vanjsko lice bedema s kulom nakon čišćenja
poslije korijenja. Odvezena su tri kamiona raslinja, zemlje i
smeća. Nakon toga započelo je istraživanje kule. Skinut je
prvi sloj (SJ 001) u dubini od 70 cm. Radi se o recentnom
sloju u kojemu je osim recentnog materijala pronađeno
sedam kamenih ulomaka arhitektonske dekoracije i gornji
dio stele.
Sa zapadne, vanjske strane bedema sačuvani su veliki blo-
kovi koji čine njegovu fasadu, najviše u trima donjim redo-
vima. Ostatak bedema čini središnja ispuna, koja se sastoji
od lomljenog kamena vezanog s dosta morta.
Istočno, unutrašnje lice bedema čini klesano kamenje ujed-
načene veličine i slagano u pravilne redove. Na pojedinim
mjestima, s obaju lica bedema, uočeni su tragovi konzer-
vacije cementom. Nakon istraživanja dokumentiran je oči-
šćeni dio zapadnih bedema (fotografska i arhitektonska
dokumentacija).
Jagoda Mardešić
Summary
Clearing and investigation of the western section of
the western walls of Salona, located to the south of the
Solin – Trogir speedway was carried out in the course of
October and November 2016. The city walls were cleared
in a length of 23 m. On their western side a 8 x 4.5 m tower
was detected. The width of the city walls was 2.5 with a
maximum preserved height of 3.4 m.
Redni broj: 452
Lokalitet: Soline – rimska vila
Naselje: Vloka, otok Sveti Klement
Grad/općina: Hvar (otok Hvar)
Pravni status: Z-6430
Razdoblje: A, NV
Vrsta radova: probno iskopavanje
U lipnju 2016. nastavljena su arheološka istraživanja osta-
taka rimske vile u uvali Soline, na južnoj strani otoka Sv.
Klementa, koja u okviru manjih kampanja traju od 2007.
godine (Petrić 2008; 2009; Ugarković 2010; Kirigin et al.
2010; 2011; Begović et al. 2012; Ugarković et al. 2012;

Institut za arheologiju
Broj crteža: 18
Stratigrafska jedinica:
Datum: 17.06.2016.
Mjerilo: 1:20
Plan vidljivih arhitektonskih struktura dokumentiranih u sondi 18
(izradila: K. Turkalj)
2013; 2014; 2015; 2016; Teichner, Ugarković 2014).
Nositelj projekta bio je Muzej hvarske baštine, u suradnji
s Institutom za arheologiju iz Zagreba. Voditeljica istra-
živanja bila je dr. sc. Marina Ugarković (Institut za arhe-
ologiju, Zagreb), a stručnu ekipu činili su dr. sc. Vlasta
Begović (Institut za arheologiju), Marinko Petrić, dipl. pov.
umjet. (Muzej hvarske baštine), dr. sc. Ivančica Schrunk
(Sveučilište St. Thomas, St Paul, SAD), Kristina Turkalj,
dipl. arheo., dokumentaristica (Institut za arheologiju) i
Thomas Schrunk, M. A. pov. um., fotograf. Sudjelovali su i
studenti i volonteri iz Amerike i Hrvatske.
Arheološka istraživanja 2016. nastavljena su na k.č. 4318 i
4319, k.o. Hvar, sjeverno i zapadno od Zida B. U ovogodiš-
njoj su kampanji iskopane dvije sonde: S 17, s ciljem da se
istraži područje prema moru, zapadno od zida koji se ondje
pružao u smjeru sjever-jug, te S 18, kojom je nastavljeno
dokumentiranje arhitekture sjeverozapadno od bazena s
podnicom načinjenom od rimske vodonepropusne žbuke
(bazen je otkriven tijekom kampanje 2015. godine).
Sonda 17, dimenzija 3x3 m, postavljena je u smjeru
mora, zapadno od sondi 14 i 16 (iz 2014. i 2015. godine).
Sveukupno je dokumentirano devet stratigrafskih jedinica,
od 17000 do 17008, koje su bile zemljani slojevi bez nalaza
arhitekture ili drugih pojava. Nakon humusnih slojeva
(SJ 17000 – 17003), koji su u moderno doba upotrebljavani
za poljodjelsku aktivnost, te modernih sedimentacijskih slo-
jeva (SJ 17004 – 17005), u kojima se nalazi dosta manjeg
kamenja, ulomaka antičke i moderne keramike te tesera,
dokumentiran je debeo paljevinski sloj SJ 17006, pomije-
šan s vlažnom, glinastom zemljom, s nešto tesera i antičke
keramike. Ispod njega, odnosno poviše žive stijene, usta-
novljena su dva glinasta sloja (SJ 17007 i 17008), s nala-
zima antičke keramike. U tijeku radova, sonda je zbog pro-
dora vode sužena na polovicu prvobitnih dimenzija, tako da
je samo njezina istočna polovica iskopana do žive stijene.
Sonda 17 pokazala je da u sjevernijem dijelu prostora,
zapadno od po svemu sudeći perimetralnog zida smjera
sjever-jug (koji je prethodno evidentiran 2013. i 2014. u
sondama 11 i 14 (SJ 11012 i 14006)), nema nikakvih osta-
taka arhitekture. Uočen paljevinski sloj valja povezati s
prethodno dokumentiranom situacijom na prostoru južno
Hrvatski arheološki godišnjak 13/2016
od sonde 17, gdje je sličan paljevinski sloj ustanovljen u
sondama 11 i 15 (2013. i 2015., jugoistočno od S 17) te u
sondama 10 i 12 (2012., jugozapadno od S 17), gdje su
osobito bili evidentirani izgorena podnica i krovni materijal.
Sonda 18 postavljena je sjeveroistočno od sonde 17 i sje-
verozapadno od sjeverozapadnog ugla sonde 16 iz 2015.,
kako bi se definirao neistraženi prostor između perimet­
ralnog zida u smjeru sjever-jug i bazena s podnicom od
vodonepropusne žbuke u tehnici opus signinumi te kame-
nom taložnicom u sredini, koji je 2015. otkriven u sondi 16.
Dimenzije sonde 18 (od sjeverne strane u smjeru kazaljke
na satu) iznosile su: 4,50x1,50x0,75x1,10x3,50x2,80 m, a
Soline 2016.
sveukupno je dokumentirano 14 stratigrafskih jedinica, od
SJ 18001 do 18014. Humusni slojevi (SJ 18000 – 18003),
Sonda: 18
TLOCRTNA SITUACIJA SONDE 18-vektorizacija
Autor crteža: Kristina Turkalj
koji su upotrebljavani tijekom poljodjelskih aktivnosti, prožeti
znatnim udjelom sitnog kamenja, bili su bogati ulomcima
antičke i moderne keramike te brojnim teserama. Uzduž
zapadnog dijela sonde, u smjeru sjever-jug dokumentiran je
zid SJ 18005, koji se nastavlja prema sjeveru i jugu izvan nje-
zinih gabarita. Nastavak je to dionice zida koja je djelomično
dokumentirana 2013. nešto južnije u sondi 11 (SJ 11012), a
potom i 2014. u sondi 14 (SJ 14006). Zid SJ 18005 dokumen-
tiran je na najvišoj apsolutnoj nadmorskoj visini od 0,70 m
(po sredini sonde) te najnižoj od 0,49 m (na južnom dijelu).
Širok je 0,60 m i solidno je izrađen od pravokutnih (duljih i
kraćih) kamenih klesanaca u spoju vapnene žbuke. Zidna
stopa, izrađena od triju redova grubo lomljenog kamena i
vapnene žbuke, dokumentirana je na istočnoj i zapadnoj
strani zida na prosječnoj visini od 0,44 m. Najniži je red na
glinastom sloju SJ 18010, tamnocrvene boje (10 R 3/4),
poviše žive stijene, bogatom nalazima antičke keramike i
tesera. Uz sam južni rub sonde 18 i uz istočne temelje zida
SJ 18005, u zemljanom sloju SJ 18008, ali s dnom ukopa-
nim na apsolutnoj nadmorskoj visini od –0,13 m u glinastom
sloju SJ 18010, dokumentirana je amfora in situ, SJ 18013,
sačuvana do oko tri četvrtine svoje visine. Zapadno od
zida SJ 18005, kao i u sondi 17, nije potvrđena arhitektura.
Ostaci arhitekture pronađeni su istočno od zida SJ 18005.
Zid SJ 18009 pruža se u smjeru istok-zapad te je u sjever-
nom dijelu sonde poprečan i u spoju sa zidom SJ 18005.
Njegova širina i konstrukcija jednake su kao i u slučaju zida
18005, a dokumentiran je na prosječnoj apsolutnoj nadmor-
skoj visini od 0,49 m. Dalje prema istoku, na zid SJ 18009
sjela je okrugla zidana konstrukcija SJ 18011, promjera 2 m,
koja izgleda kao baza ili temelj neke strukture. Obrub (na
najvišoj apsolutnoj nadmorskoj visini od 0,71 m) izrađen
je od manje i više pravilnih kamenih klesanaca spojenih
vapnenom žbukom. Struktura je ispunjena grubim lomlje-
nim, manjim kamenjem u spoju iste, debele vapnene žbuke.
U JI uglu sonde 18 ustanovljen je SZ ugao perimetralnih
zidova (zapadnog SJ 11010 i sjevernog SJ 16007) bazena
s taložnicom (=sonda 16 iz 2015.), na nadmorskoj visini od
0,63 m. Uz sjeverni rub sonde, između zidova SJ 18005 i
SJ 18009, te ispod okrugle strukture SJ 18011, nađena je
podnica SJ 18012 od fine žbuke, pijeska i vrlo sitnog kame-
nja na 0,35 m n. v. Debljina podnice kreće se od 0,07 do
0,10 m. Podnica je na glinastom sloju SJ 18010. Dva mala
segmenta iste podnice nađena su i južno od zida 18009.
Jedan segment uza zid 18009 ostavljen je in situ, a drugi
je izvađen iz zemljanog sloja SJ 18007 i sačuvan. Sudeći
prema dokumentiranoj situaciji, podnica je uništena južno
814
 Splitsko-dalmatinska županija, HAG 13/2016
od zida 18009 te između zidova 18005 i 18014. Uz zapadnu
stranu zapadnog perimetralnog zida bazena s taložnicom
(sonda 16 iz 2015.) dokumentiran je možda kao pojačanje
zida bazena paralelan zid, SJ 18014, na apsolutnoj nadmor-
skoj visini od 0,39 m. Zid je širok 0,50 m kod samog sjeve-
rozapadnog ugla bazena te nešto uži malo južnije, gdje oba
zida izlaze izvan gabarita sonde 18.
Istraženi slojevi obiju sondi bili su bogati pokretnim nala-
zima, posebno velikim brojem kockica mozaika i keramič-
kim materijalom od ranog do kasnog Carstva. Sveukupno
je dokumentirano 2196 keramičkih ulomaka te 3045 koc-
kica mozaika. Građevni je keramički materijal nešto manje
zastupljen u odnosu na ulomke amfora, kuhinjskog i stol-
nog posuđa. Ukupno 203 ulomka (0,1%) činili su dijag­
nostički ulomci (obodi, dna, ručke i poklopci te glazura i
crveni premaz). Većina je kockica mozaika (97%) od bije-
log kamena vapnenca, kockastog ili pravokutnog oblika, u
nekoliko osnovnih veličina, dok je ostatak od kamena sive
boje, a nekoliko je od terakote. Od keramičkih nalaza valja
istaknuti tri četvrtine amfore (SJ 18013) uz južni rub sonde
18, dokumentirane in situ. U paljevinskom sloju SJ 17006
dokumentiran je obod kasnoantičke fokejske sigilate,
Hayes Form 3 iz sredine, odnosno druge polovice 5. st. Još
tri oboda te najraširenije fokejske forme nađena su pojedi-
načno u SJ 17002, 17005 i 17007. Dvadesetak ulomaka
oboda, tijela i dna sjevernoafričke sigilate dokumentirani
su u objema sondama. Od nešto starijeg stolnog posuđa
evidentirani su manji ulomci helenističke crno glazirane,
italske sigilate i posuda tankih stijenki te egejsko kuhinjsko
posuđe. Ulomak diska reljefne svjetiljke ukrašen rozetom,
po svemu sudeći italski import iz 1. st., nađen je u sondi 17
Amfora pronađena in situ, sonda 18, SJ 18013 (foto: E. Visković)
815
(SJ 17007). Keramički nalazi uključuju i više ulomaka cilin-
dričnih košnica. U sondi 18 dokumentirana su tri primjerka
brončanog novca: jedan u SJ 18003 (vrlo tanak, promjer
20 mm, moguće rimski) i dva malena, slabo sačuvana,
vjerojatno kasnoantička, u SJ 18006 i 18007. Od ostalih
metalnih nalaza ističe se tanak, pravokutan brončani pred-
met (iz SJ 18010), koji je možda dio pojasne kopče. Ove je
godine pronađen samo jedan poveći ulomak zidne freske
crne boje u sondi 18, u zemljanom sloju SJ 18008, i to
zapadno od zida SJ 18005.
Zaključno se može istaknuti da je tijekom kampanje 2016.
nastavljeno istraživanje u gospodarskom dijelu vile, u
području sjeverno i zapadno od vidljivog zida B. Zapadni
perimetralni zid do sada je istražen u dužini od oko 8 m.
Sonda 17 potvrdila je dosadašnje stanje da zapadno od
tog zida nema nikakvih ostataka arhitekture, dok su nalazi
u sondi 18 pokazali da se zapadni perimetralni zid nastav-
lja prema sjeveru i da slojevite gospodarske strukture leže
istočno i sjeverno od njega. Čini se da je okrugla zidana
konstrukcija u sondi 18 (SJ 18011, promjera 2 m), koja bi
mogla biti baza neke gospodarske strukture (preše?), bila
funkcionalno povezana s bazenom koji ima podnicu od
vodonepropusne žbuke u tehnici opus signinum i kamenu
taložnicu u sredini, te su najvjerojatnije dio povezanog
kasnoantičkog kompleksa. Arhitektonski ostaci ispod
nivoa okrugle strukture (zid SJ 18009 i podnica SJ 18012)
ponovno su uputili na različite faze pregradnje i upotrebe
prostora te vile. Uz malobrojnije nalaze helenističkih i
ranocarskih keramičkih ulomaka, pronađenih izvan primar-
nog konteksta, prednjače kasnoantički keramički nalazi,
koji sugeriraju naglašeniju ulogu tog lokaliteta tijekom
kasne antike. U tom kontekstu važan je ulomak fokejske
keramike iz druge polovice 5. st., pronađen u paljevinskoj
sloju dokumentiranom u sondi 17.
Literatura
Begović et al. 2012 V. Begović, I. Schrunk, M. Ugarković,
Rimska vila u uvali Soline na otoku sv. Klement kod Hvara:
Preliminarna analiza arhitekture prema geofizičkom istraži-
vanju i sondiranju, Prilozi IAZ, 29, Zagreb, 2012: 143 – 166.
Kirigin et al. 2010 B. Krigin, I. Schrunk, V. Begović, M.
Petrić, M. Ugarković, Istraživanje rimske vile u Solinama
na otoku Sv. Klement (Pakleni otoci), Hvar, AIA, VI, Zagreb,
2010: 53 – 59.
Kirigin et al. 2011 B. Krigin, I. Schrunk, V. Begović, M.
Petrić, M. Ugarković, Hvar, otok Sv. Klement, uvala Soline,
arheološka istraživanja 2011., AIA, VII, Zagreb, 2011: 57
– 60.
Petrić 2008 M. Petrić, Soline – villa maritima, HAG, 4/2007,
Zagreb, 2008: 501 – 503.
Petrić 2009 M. Petrić, Soline – villa maritima, HAG, 5/2008,
Zagreb, 2009: 603 – 605.
Teichner, Ugarković 2014 F. Teichner, M. Ugarković,
Zeugnisse einer römischen Villa maritima auf der Insel des
Heiligen Clemens (Dalmatien), Germania, 90/2012, 2014:
97 – 127.
Ugarković 2010 M. Ugarković, Soline – villa maritima,
HAG, 6/2009, Zagreb 2010: 636 – 638.
Ugarković 2011 M. Ugarković, Soline – villa maritima,
HAG, 7/2010, Zagreb, 2011: 677, 678.
 Hrvatski arheološki godišnjak 13/2016

Ugarković et al. 2012 M. Ugarković, I. Schrunk, V., Begović, Redni broj: 453
M. Petrić, Hvar, otok Sv. Klement, uvala Soline, arheološka Lokalitet: Split – Čiovska ulica, Ulica Blaža Trogiranina
istraživanja 2011., AIA, VIII, Zagreb, 2012: 74 – 78. i Meštrovićevo šetalište
Ugarković et al. 2013 M. Ugarković, I. Schrunk, V. Begović, Naselje: Split (Meje)
M. Petrić, T. Neuhauser, Hvar, otok Sv. Klement, uvala Grad/općina: Split
Soline, arheološka istraživanja 2012., AIA, IX, Zagreb, Pravni status: Z-5329 (kulturno-povijesna cjelina)
2013: 128 – 133. Razdoblje: –
Ugarković et al. 2014 M. Ugarković, I. Schrunk, V. Vrsta radova: arheološki nadzor
Begović, M. Petrić, T. Neuhauser, Hvar, otok Sv. Klement,
uvala Soline, arheološka istraživanja 2013., AIA, X, Zagreb, Od 1. do 22. lipnja 2016. arheološki su nadzirani zemljani
2014: 128 – 133. radovi u Čiovskoj ulici, Ulici Blaža Trogiranina i Meštrovićevu
Ugarković et al. 2015 M. Ugarković, I. Schrunk, V. Begović, šetalištu na prostoru Meja u Splitu, tijekom postavljanja
M. Petrić, Arheološka istraživanja rimske vile u uvali Soline elektrokabela na KB 1 Kv iz TS Meje 6. Arheološki nadzor
na otoku Sveti Klement (Pakleni otoci, Hvar), lipanj 2014. naizmjence su obavljale Marica Milić, prof. pov. i dipl.
godine, AIA, XI, Zagreb, 2015: 87 – 91. arheo., Ida Beg Jerončić, dipl. arheo. i pov. umjet., te Ana
Ugarković et al. 2016 M. Ugarković, I. Schrunk, V., Sunko Katavić, dipl. arheo., iz tvrtke Kaukal d.o.o., Split.
Begović, M., Petrić, Arheološka istraživanja rimske vile u Strojni iskop obavila je tvrtka Livel d.o.o., Split. Nadležna
uvali Soline na otoku Sveti Klement (Pakleni otoci, Hvar), konzervatorica bila je Dubravka Čerina, viša stručna
lipanj 2015. godine, AIA, XII, Zagreb, 2016: 160 – 165. savjetnica iz Konzervatorskog odjela u Splitu. Naručitelj
radova bio je HEP Operator distribucijskog sustava d.o.o.,
Ivančica Schrunk Elektrodalmacija Split.
Marina Ugarković
U cilju sprječavanja devastacije potencijalnih arheoloških
Summary nalaza, prilikom zemljanih radova proveden je arheološki
nadzor trase iskopa u dužini od 180 m. Predmetna trasa
The tenth season of the international archaeological inves- nalazi se na južnim padinama Marjana koje nose naziv
tigations of a Roman villa in Soline Bay on St Clement Meje. Na tom se prostoru nalazi više crkvica, a u prošlosti
(Sv. Klement) near Hvar took place in June 2016. The aim ih je bilo još i više te je njihov kamen nakon urušenja upo-
was to continue the excavation of the production area of trebljavan za gradnju ogradnih suhozida. Tako se u njima
the villa. Two probes were excavated to the north and west može vidjeti obrađeno kamenje s ostacima žbuke, opeke,
of the wall B. Probe 17 had nine stratigraphic units of soil crepovi te kameni pragovi.
layers and no architectural remains. That confirmed that Iskop kanala za postavljanje električnih kabela započet
there were no masonry structures west of the perimeter wall je od TS MEJE 6 na sjeveru, u Čiovskoj ulici, i pruža se
documented in the previous seasons. Probe 18 contained duž istočne strane Ulice Blaža Trogiranina prema jugu do
another segment of this perimeter wall (SU 18005), which
continued to the north, outside the probe. Other architec-
tural remains in probe 18 confirmed at least two building
phases and showed that production spaces extended to the
north and east. A round structure SU 18011, built of rough-
cut stone set in thick lime mortar (2 m in diameter) could
have been the base of an agricultural structure (a press?). It
was adjacent to (and functionally connected with?) a basin
whose floor was made in opus signinum and an imbedded
stone bowl, uncovered in 2015. Under the round structure
was a floor SU 18012, made of fine mortar with sand and
small stones, which belonged to an earlier building phase
and was associated with the wall SU 18005 and a perpen-
dicular wall SU 18009. Another wall SU 18014 was paral-
lel with the wall 18005 and abutted the western wall of the
basin. It could have been added to reinforce that wall. A
large number of white limestone tesserae of various sizes
were found in both probes as well as a fresco fragment.
The ceramic finds include few fragments of Hellenistic and
early imperial ware in addition to Late Roman African and
Phocaean sigillata, Aegean and African kitchenware and
amphorae. There were also several fragments of ceramic
beehives. The most significant was the find of an almost
complete amphora in situ by the eastern face of wall
SU 18005, and a Phocean Hayes 3 fragment found in a
burnt layer. Among the metal finds, there were three bronze
coins and a small bronze plate, perhaps part of a belt buckle. Iskopni kanal u Ulici Blaža Trogiranina, sjeverni dio (foto: M. Milić)

816
 Splitsko-dalmatinska županija, HAG 13/2016

Meštrovićeva šetališta i dalje do Meštrovićeva šetališta br.

68. Dubina strojnog iskopa iznosila je do 0,70 m, a širina
do 0,40 m.
U sjevernom dijelu Ulice Blaža Trogiranina, do križanja
s Drveničkom ulicom, ispod sloja asfalta trasa iskopnog
kanala ukopana je u nasut sloj nastao prilikom gradnje
ulice. Nasip je bio uglavnom od šljunka s dosta recentne
infrastrukture. U nastavku iskopa prema jugu nasip ispod
asfalta činila je smeđa zemlja s dosta nabacana kame-
nja. S istočne strane iskopa pruža se recentna infrastruk-
tura, koja često presijeca kanal u smjeru istok-zapad. U
Meštrovićevu šetalištu, iskop se pruža uz sjevernu stranu
ceste, gdje je također ukopan u nasut recentan sloj. Ispod
sloja asfalta nađena su još tri sloja asfalta, komunikacija
nastalih prije sadašnje. Sa sjeverne strane iskopa, cijelom
se dužinom proteže salonitna cijev na dubini od oko 0,4 m,
a s južne strane, na dubini od oko 0,70 m, ukopan je elek-
troenergetski kabel.

Literatura Položaj sonde, preklop tlocrta današnjeg prizemlja objekta u

Alešijevoj ulici i rekonstrukcije careva stana
Duplančić 2009 A. Duplančić, Crkva sv. Ivana Evanđelista
na splitskome Marjanu, VAPD, Split, 2009.
Petrić 2001 P. Petrić, Marjanske crkve – spomenici,
Marjane, naš Marjane, Split, 2001.

Marica Milić

Summary

Archaeological supervision of the earthworks for laying

underground electricity cables in Čiovska, Blaža Trogiranina
and Meštrovićeva Streets in Meje in Split was carried out in
the course of June 2016. The dig encompassed only recent
layers. There were no movable or immovable archaeologi-
cal finds.

Arheološka sonda postavljena u smjeru sjevera, uz sjeverni i

Redni broj: 454
Lokalitet: Split – Dioklecijanova palača (Alešijeva 13)
Naselje: Split
Grad/općina: Split
Pravni status: N-3
Razdoblje: A
Vrsta radova: zaštitno iskopavanje
Od 20. do 22. siječnja 2016., zbog izrade konzervatorsko-
-restauratorskog elaborata rekonstrukcije kuće anagraf-
ske oznake Alešijeva 13, na k.č. 12489/2, k.o. Split, koja
se nalazi unutar Dioklecijanove palače u Splitu, zaštitno
je arheološki istraženo prizemlje objekta. Stručnu ekipu
tijekom zaštitnih arheoloških istraživanja činili su arheo-
lozi Nebojša Cingeli, Ivica Pleština, Anita Penović i Stipe
Pavlinović, iz tvrtke Neir d.o.o. iz Splita.
Arheološko nalazište pozicionirano je u južnom dijelu
Dioklecijanove palače, unutar careve rezidencije (carev
stan), iznad supstrukcija, presvođenih prostorija (podruma),
visokih oko 8 m. Tijekom arheoloških istraživanja otvo-
rena je sonda dimenzija 1,61x1,38 m, koja je postavljena
istočni zid kuće
u smjeru sjevera, uz sjeverni i istočni zid kuće. Tijekom
istraživanja definirano je deset stratigrafskih jedinica, a
pronađeni su ulomci keramike, kameni arhitektonski ele-
menti, nalazi žbuke s oslicima, nalazi životinjskih kostiju te
metalni nalazi. Također su izdvojena četiri posebna nalaza:
brončani novac (PN 1 i PN 2), brončani medaljon (PN 3)
i dvije perle od staklene paste presvučene bijelom bojom
(PN 4). Istraživanja su se odvijala ručno, ispod sloja beton-
skog poda s pločicama SJ 1 na +8,87 m n. v. pronađeni
su slojevi nasipanja i niveliranja definirani kao SJ 2, na
+8,75 m n. v.
Ispod sloja SJ 3 nalazi se otpadna jama SJ 4, na
+8,47 m n. v. Jama je nepravilnog ovalnog oblika u tlocrtu,
a zapunjena je rahlom zemljom, pomiješanom s ulomcima
keramike, nalazima žbuke s oslikom, nalazima životinjskih
kostiju te metalnim nalazima. Unutar zapune jame prona-
đen je gotički kameni arhitektonski element i četiri posebna
nalaza: brončani novac (PN 1 i PN 2), brončani meda-
ljon (PN 3) i dvije perle od staklene paste (PN 4). Jama
je nastala na mjestu prijašnjeg proboja u strukturu svoda

817
 Hrvatski arheološki godišnjak 13/2016

supstrukcije careva stana. Otvor u svodu nastao je prilikom

postavljanja vertikale za otpadnu vodu SJ 5. U njegovoj se
blizini nalaze još dva otvora, tako da je najvjerojatnije taj
otvor izgubio funkciju za odvod vode, a svod je zapunjen
s nekoliko komada velikog pravokutnog kamenja te je na
njih došla zapuna otpadne jame. Ukop za odvod vode SJ 6
nije u potpunosti istražen, nepravilnog je oblika u tlocrtu
i siječe romaničku podnicu od zemljanog naboja SJ 6 te
grubu antičku podnicu SJ 7 i strukturu svoda od sedre SJ 8.
Otpadna jama SJ 4 ispražnjena je do razine od 94 cm rela-
tivne dubine, odnosno do +7,93 m n. v. Također su pro-
nađene strukture temeljne stope romaničkog zida SJ 9 i
struktura kanala s poklopnicama SJ 10.

Nebojša Cingeli

Summary

Rescue archaeological excavations in the basement of a

house located at 13 Alešijeva Street in Split were conducted
in the course of January 2016 as a prerequisite for con-
servation and restoration documentation for its reconstruc-
tion. The site is located in the southern part of Diocletian`s
Palace, within the Emperor`s residential area (Emperor`s
apartments), above the substruction, i.e. vaulted rooms
(the basement). A probe measuring 161 x 138 cm was
opened along the north and south walls of the house. Ten
stratigraphic units were defined.
Dioklecijanova palača – pozicija arheološkog nadzora (foto: Z.
Sunko)
od 0,63 m. U nasipu sivocrvene zemlje s većim komadima
kamena locirana je postojeća vodovodna cijev smjera sje-
ver-jug, na dubini od cca 0,40 m. Vodovodna cijev bila je
obložena betonom te crvenom opekom uz južni rub iskopa.
Nakon što je ugrađen vodomjer, kamene ploče vraćene su
u prvobitno stanje. Tijekom arheološkog nadzora nije pro-
nađen pokretni arheološki materijal.

Redni broj: 455
Lokalitet: Split – Dioklecijanova palača (Bulićeva 5)
Naselje: Split
Grad/općina: Split
Pravni status: N-3
Razdoblje: A, NV
Vrsta radova: arheološki nadzor
Dana 28. travnja 2016. arheološki su nadzirani zemljani
radovi prilikom spajanja vodovodne mreže i sustava javne
odvodnje u Bulićevoj 5 u Splitu, na k.č. zgr. 1726 (k.č. 12757),
k.o. Split, koja se nalazi unutar Dioklecijanove palače.
Voditeljica nadzora bila je Milka Mrduljaš, dipl. arheo., a
stručnu dokumentaciju izradila je Geographica d.o.o. iz
Splita. Nositelj radova bila je tvrtka Art projekt g.u.t.o. iz
Kaštel Gomilice. Investitor radova bio je Ivo Crnogorac, Split.
Za konzervatorski nadzor bila je zadužena Dubravka Čerina,
viša stručna savjetnica iz Konzervatorskog odjela u Splitu.
Predmetna lokacija nalazi se jugoistočnom dijelu palače,
a sjeverni dio Bulićeve ulice bio je dio Sektora 1, koji su
od 1968. do 1972. istraživali Urbanistički zavod Dalmacije
i University of Minesota. Istraživanja su pokazala da je to
područje, poznato kao Dvorište s mozaicima, bilo rimsko
dvorište okruženo mozaicima u blizini istočnih vrata
Dioklecijanove palače, južno od decumanusa te istočno
od mauzoleja. Mozaici su otkriveni na sjevernoj, južnoj i
zapadnoj strani prolaza ulice.
S lijeve strane ulaza u predmetnu lokaciju uklonjeno je
šest kamenih ploča u pločniku u dužini od 1,05 m i širini
Milka Mrduljaš
Summary
In the course of 2016 archaeological supervision was con-
ducted over the earthworks at Bulićeva 5 in the southern part
of Diocletian`s Palace, carried out for the purpose of con-
necting the building to the existing water supply and sewer
systems. A water supply pipe was identified at a depth of
0.4 m, and no movable archaeological finds were registered.
Redni broj: 456
Lokalitet: Split – Dioklecijanova palača (katedrala sv.
Duje – JZ niša)
Naselje: Split
Grad/općina: Split
Pravni status: N-3
Razdoblje: A
Vrsta radova: zaštitno iskopavanje
Od 30. svibnja do 6. srpnja 2016. trajala su zaštitna arhe-
ološka istraživanja u jugozapadnoj niši katedrale sv. Duje
u Splitu, koja se nalazi unutar Dioklecijanove palače.
Voditeljica zaštitnih istraživanja bila je Milka Mrduljaš, dipl.
arheo., iz tvrtke Art projekt g.u.t.o. iz Kaštel Gomilice.
U jugozapadnoj niši katedrale sv. Duje podignut je kameni
pločnik. Dvije veće polukružne ploče bile su postavljene
bočno, dok su manji četvrtasti komadi, od kojih su neki bili

818
 Splitsko-dalmatinska županija, HAG 13/2016
i fragmentirani, bili postavljeni po sredini niše. Promjer niše
iznosi 3,44 m.
Sve su ploče bile dokumentirane te numerirane. Sam
zahvat podizanja ploča obuhvatio je i prostor između dvaju
granitnih stupova do kojih je, s unutarnje strane, bio pozi-
cioniran po jedan četvrtast šaht. Ispod šahtova bile su
vidljive pločice mozaika, koje su bile dokumentirane i prili-
kom prethodnih arheoloških istraživanja sjeverno od groba
Ž. Dražojevića te u južnom i jugozapadnom dijelu katedrale.
Na samom rubu niše, prema središnjem dijelu katedrale
nalaze se dvije četvrtaste ploče, koje su zbog samog polo-
žaja rubnih, pravokutnih ploča (sekundarno upotrijebljenih
nadvratnika) te željeznih elemenata na pločama, upućivale
na grobove.
Ploče su bile postavljene na nasipu od kamena, zemlje i
morta, debljine cca 0,15 m. Ispod spomenutog nasipa otkri-
ven je izvorni kameni pločnik. Riječ je o pet kamenih ploča
postavljenih okomito na ploče grobova. Na pločama su bili
vidljivi tragovi paljenja (s nekoliko očuvanih željeznih eleme-
nata – klanfi). Od ostalog pokretnog arheološkog materijala
nađene su životinjske kosti, igle, ulomci porfira te novac.
Izvorne kamene ploče protezale su se do kraja niše, odno-
sno do spoja niše sa središnjim dijelom katedrale. Od te
polukružne linije spoja, prema središtu katedrale, s obiju
Katedrala sv. Duje – pogled na jugozapadnu nišu nakon istraživa-
nja (foto: M. Mrduljaš)
Jugozapadna niša – detalj podloge mozaika (foto: M. Mrduljaš)
819
bočnih strana grobova otkriven je mozaik. Kao i prilikom
prethodnih istraživanja, mozaik su činile kvadratne i troku-
taste pločice od alabastera i crnog porfira, a bio je izveden
u tehnici opus sectile.
Ta dva mozaika nisu bila istog stupnja očuvanosti. Kao što
je već spomenuto, na svakom je mozaiku bio postavljen i
šaht, što ih je donekle oštetilo tijekom uklanjanja.
Južni je mozaik bio jako dobro očuvan u cijeloj otvorenoj
površini, veličine 1,54x0,91 m. Nasip iznad mozaika sadr-
žavao je smeđu rahlu zemlju s kamenjem, a od pokretnog
arheološkog materijala pronađene su igle i novac. Uz gra-
nični dio s grobom bila je veća količina morta, a u tom dijelu
mozaika nije bilo, već samo njegova podloga od amfora i
morta. U jugoistočnom dijelu mozaika bila je vidljiva baza
stupa do koje je išao mozaik.
Mozaik sjeverno od grobova trebao je biti na puno većoj
površini od južnog mozaika, ali je bio sačuvan dio koji je
obuhvatio šaht i manji dio na sjevernom rubu. Dimenzije
očuvanog mozaika iznose 0,76x0,68 m.
Površina gdje nije bio sačuvan mozaik imala je samo saču-
vanu podlogu za njega, koju su činili ulomci amfora dužine
i do 0,60 m i mort, a negdje samo mort (istočno od baze
stupa). I na tom je mjestu nasip bio od smeđe rahle zemlje
i kamenja s nalazima novca i igli te tesserae s pozlatom.
Ovim istraživanjima obuhvaćena je površina oko baze
stupa, istočno od grobova, odnosno južno od ulaza u kate-
dralu. Međuprostor je imao kamenu ploču na kojoj je bio
postavljen stup s bazom te škropionicu. Nasip je bio od
smeđe rahle zemlje s tragovima morta. Trokutasto udublje-
nje južno od ulaza bilo je ispunjeno rahlom zemljom, usit-
njenim mortom, komadima sedre i ulomcima amfora.
Milka Mrduljaš
Summary
From May to July 2016 rescue archaeological excava-
tions were carried out in the SW niche of the cathedral of
St Domnius in Split, which is located within Diocletian`s
Palace. During the removal of a layer of deposited stone, soil
and mortar, an original stone pavement was found. It covers
five massive slabs placed atop the grave slabs. On their lat-
eral sides, there was a well-preserved mosaic with square
and triangle shaped cubes made of alabaster, marble and
limestone (opus sectile). A substrate layer of crushed ampho-
rae and mortar was found on its western side. Movable finds
include coins, needles and a gilded tessera.
Redni broj: 457
Lokalitet: Split – Dioklecijanova palača (katedrala sv.
Duje – opločenje)
Naselje: Split
Grad/općina: Split
Pravni status: N-3
Razdoblje: A
Vrsta radova: zaštitno iskopavanje
Od 4. do 8. travnja 2016. trajala su zaštitna arheološka istra-
živanja opločenja sjeverno od grobnice Žarka Dražojevića,
 Hrvatski arheološki godišnjak 13/2016

U zapadnom dijelu, tijekom uklanjanja recentnog morta

pronađene su i dvije pločice alabastera, koje su bile dio
mozaika. Veće količine morta bile su uz granični dio sa
spomenutom grobnicom. Nakon uklanjanja morta na istoč-
nom dijelu, gdje je bio dosta usitnjen, otkriveni su ulomci
amfora. Podloga mozaika sastojala se od razlomljenih
amfora u mortu. Ulomci amfora na nekim su mjestima bili
dugi i do 0,50 m.
Mozaik nije bio sačuvan na cijeloj otvorenoj površini.
Pločice od alabastera, mramora i vapnenca otkrivene su
u jugozapadnom, jugoistočnom te istočnom dijelu, gdje se
mozaik nastavljao ispod oltarnog prostora. Bio je naprav-
ljen u tehnici opus sectile. Samo je nekoliko pločica moza-
ika bilo sačuvano in situ, a ostale su bile fragmentirane.
S ostataka mozaika uklonjena je zemlja i usitnjen mort. Tom
su prilikom pronađene veće količine tessera (bijelih, crve-
nih, svjetloplavih). Pronađene su i tesserae od staklene
paste s pozlatom. Od pokretnog arheološkog materijala,
nakon uklanjanja recentnog morta, pronađena su dva nov-
čića, križ, fragmenti stakla, mramora, amfora te dva ulomka
baze stupa od mramora (od kojih je jedan bio umetnut kao
podupirač između dviju ploča) i spomenute tesserae.
Nakon što su temeljito očišćeni, ostaci mozaika, kao i
ulomci amfora, konsolidirani su te prekriveni zaštitnom
gazom, geoplatnom i pijeskom, a ploče su vraćene u prvo-
bitno stanje.

Milka Mrduljaš

Katedrala sv. Duje – pogled na istraženu površinu (foto: M. Summary

Mrduljaš)
Rescue archaeological excavations of the pavement to the
north of the tomb of Žarko Dražojević within the cathedral
of St Domnius and Diocletian`s Palace were carried out in
April 2016. The dig was 2.5 m long and 1.3 wide. Stone
slabs were laid on recent mortar and brown soil. A mosaic
substrate layer of crushed stone laid in mortar was identi-
fied at a depth of ca 0.15 m. The mosaic made of alabaster,
marble and limestone cubes (opus sectile) was preserved
in the NW, SE and eastern parts, where it continues under
the altar area. Movable finds include stone and glass paste
tesserae, two fragments of a stone base, two coins, and
fragments of glass, marble and amphorae.

Ulomak baze stupa od mramora (foto: M. Mrduljaš)

Redni broj: 458
unutar katedrale sv. Duje u Splitu, koja se nalazi unutar Lokalitet: Split – Dioklecijanova palača (katedrala sv.
Dioklecijanove palače. Voditeljica istraživanja bila je Milka Duje – opločenje)
Mrduljaš, dipl. arheo., iz tvrtke Art projekt g.u.t.o. iz Kaštel Naselje: Split
Gomilice. Grad/općina: Split
Pravni status: N-3
Istraživanja su obuhvatila kamene ploče (označene kao Razdoblje: A
H, I, J i K) uz uzdignuti dio oltarnog prostora, odnosno Vrsta radova: zaštitno iskopavanje
između glavnog oltara i oltara sv. Dujma (izradio Bonino da
Milano), a sjeverno od groba Žarka Dražojevića. Iskop je Od 7. studenog do 10. prosinca 2016. trajala su zaštitna
bio dug 2,50 m, širok 1,30 m te dubok cca 0,15 m. arheološka istraživanja središnjeg opločenja katedrale
Ručno su uklonjene označene ploče, a bile su položene sv. Duje u Splitu, koja se nalazi unutar Dioklecijanove
na recentnom mortu tvrde strukture i smeđoj zemlji. palače. Voditeljica zaštitnih arheoloških istraživanja bila je
Prilikom uklanjanja ploča, između fuga pronađeno je dosta Milka Mrduljaš, dipl. arheo., iz tvrtke Art projekt g.u.t.o. iz
recent­nog materijala (plastične perlice od krunice, novac). Kaštel Gomilice.

820
 Splitsko-dalmatinska županija, HAG 13/2016
Tesserae od staklene paste s pozlatom – detalj (foto: M. Mrduljaš)
Katedrala sv. Duje – pogled na središnji dio nakon istraživanja
(foto: M. Mrduljaš)
Nakon što je istražen južni i jugozapadni dio katedrale, ova
faza istraživanja obuhvatila je njezin središnji dio, koji je
ujedno bio i najveća istražena površina. Za potrebe arheo-
loških istraživanja uklonjeno je 11 kamenih ploča, od kojih
je nekoliko bilo fragmentirano, te jedan kameni prag glav-
nog oltara. Ukupna dužina otvorene sonde bila je 6,86 m,
a širina 1,64 m.
Ispod označenih ploča bio je nasip od smeđe zemlje,
kamena i bijelog morta, debljine cca 0,15 m. Slična situ-
acija zatečena je i prilikom uklanjanja ploča sjeverno od
groba Žarka Dražojevića, te u jugozapadnoj niši.
821
Porfir – detalj (foto: M. Mrduljaš)
Jedan dio sjevernog ruba otvorene površine doticao je
središnju točku građevine (kupola). I upravo je u istočnom
dijelu pronađena velika količina tessera mozaika, koje su
bile od staklene paste, stakla i s pozlatom, a ukrašavale
su kupolu. Tessera je bilo i u tvrdoj strukturi od morta i
kamena, koji je bio tik ispod ploča, u nasipu iznad mozaika
(opus sectile). Osim tessera, ne toliko po količini, koliko po
važnosti, treba izdvojiti i sitne ulomke porfira, kao i veće
ulomke stupova ili Dioklecijanova sarkofaga.
Mozaik nije prekrivao cijelu otvorenu površinu. Sačuvani
dijelovi mozaika nisu bili u ravnini s ostatkom otvorene
površine, ponajprije zbog otkrivene strukture zida u istoč-
nom dijelu sonde. U tom je dijelu teren, načinjen od pod-
loge s amforama, lagano padao prema sjevernom rubu
sonde, gdje je otkriven spomenuti zid. Šupljine na bočnim
stranama zida bile su ispunjene arheološkim materijalom.
Ova arheološka istraživanja obuhvatila su i jedan kameni
prag oltara do grobnice nadbiskupa Diškovića. Ispod praga
također se nastavljao mozaik (opus sectile).
Prema prethodno istraženim sondama u katedrali, a koje su
graničile sa središnjom sondom, mozaik je trebao prekrivati
i tu površinu. Međutim, situacija je bila drukčija – mozaik je
bio sačuvan samo u istočnom i zapadnom dijelu sonde,
zajedno s ulomcima amfora (podloga). Prema središnjem
dijelu, oko spomenute strukture zida, mozaika nije bilo, kao
ni ulomaka amfora, već samo podloga od morta s koma-
dićima opeke. Budući da su s obiju strana strukture zida
bile šupljine, dubine cca 0,60 m, jasno su se vidjeli dijelovi
podnice mozaika – ispod podloge s ulomcima amfora bio je
sloj s većim komadima kamena u vapnenom mortu, a ispod
zaglačan sloj morta. Mozaik su, kao i prije, činile kvadratne
i trokutaste pločice od mramora, alabastera i crnog porfira
izvedene u tehnici opus sectile.
Ulomaka amfora bilo je više u zapadnom dijelu sonde. Bile
su duge i do 0,55 m, i to od svjetlocrvene do tamnosive
(smeđe) gline, s debljim stijenkama. Amfore pripadaju tipu
Tripoli 1.
Spomenuti zid u istočnom dijelu sonde građen je od manjih
i većih komada kamenja povezanog recentnom žbukom,
koja je otpala tijekom čišćenja. Zid je bio dug 0,92 m, a
svojim sjevernim rubom graničio je s centralnom točkom
kupole. Dno je s obiju strana zida bilo od sedre, kamena i
žbuke te je ujedno činilo svod kripte (tjeme). Unutar nasipa
 Hrvatski arheološki godišnjak 13/2016
od svjetlosmeđe, rahle zemlje bilo je mnogo pokretnog
arheološkog materijala, od pločica mozaika te ulomaka
amfora i tessera, koji su zapravo zatrpali te dvije šupljine.
U središnjem dijelu sonde, prema južnom rubu otkrivena je
kružna oznaka od morta, promjera 23 cm.
Milka Mrduljaš
Summary
Rescue archaeological excavations of the central pave-
ment of the cathedral of St Domnius in Split, located
within Diocletian`s Palace were carried out in the course
of November and December 2016. The pavement of the
central part of the cathedral has been the largest area
excavated so far. It measures 6.86 x 1.64 m. The slabs
were laid on a 0.15 m-thick layer of brown soil, stone
and white mortar. The mosaic did not cover the entire
open area – it was preserved in the eastern and western
parts of the probe, together with its substrate layer made
of crushed amphorae. The mosaic consists of rectangle
and triangle cubes of marble, alabaster and limestone
made in the opus sectile technique. In the eastern part of
the dig unearthed was a 0.92 m-long wall made of small
and large pieces of stone bound with recent plaster. The
northern edge of the wall touches the central point of
the dome. Its bottom on both sides of the wall was made
of tufa, stone and plaster, forming at the same time
the vault of the crypt. The movable finds in the eastern
part of the probe include a large amount of glass paste
and gilded tesserae, and small and larger fragments of
porphyry.
Redni broj: 459
Lokalitet: Split – Dioklecijanova palača (Medulićeva 2)
Naselje: Split
Grad/općina: Split
Pravni status: N-3
Razdoblje: A, SV
Vrsta radova: zaštitno iskopavanje
Od 1. do 22. travnja 2016. trajalo je zaštitno arheološko
istraživanje zbog uklanjanja betonske podloge u prizemlju
zgrade anagrafske oznake Medulićeva 2, na k.č. 12489/1,
k.o. Split, koja se nalazi unutar Dioklecijanove palače
u Splitu. Istraživanja su razdvojena zbog tijeka građe-
vinskih radova. Stručnu ekipu tijekom istraživanja činili
su arheolozi: Ivica Pleština (voditelj istraživanja), Anita
Penović (zamjenica voditelja), Nebojša Cingeli, i Porin
Kukoč, arh. tehničar.
Istraživana lokacija nalazi se u južnom dijelu Dioklecijanove
palače, unutar careve rezidencije (carev stan) iznad sup-
strukcija, svjetlarnika (podruma). Visina supstrukcija iznosi
oko 8 m. Podrumi Dioklecijanove palače bili su neistra-
ženi i velikim dijelom zatrpani sve do 1955., kada započi-
nju sustavna arheološka istraživanja. Nakon istraživanja i
rekonstrukcijskih zahvata, podrumi su tijekom više deset-
ljeća samo „popravljani” tijekom hitne sanacije.
822
Prilikom arheoloških istraživanja 2011., u ulicama Dosud,
Alešijeva i Medulićeva, tijekom rekonstrukcije kanalizacij-
ske mreže, u sondi V pronađene su strukture careva stana,
odnosno istočni zid velike trobrodne dvorane (Penović
2012). Mnogobrojni zidovi i lučni otvori na zidovima unutar
palače građeni su opekama i mortom u tehnici opus mixtum.
Tijekom proteklih nekoliko godina obnovljeni su neki od tih
zidova: na lokalitetu u Medulićevoj, na ogradnim zidovima
Jupiterova hrama i Dioklecijanova mauzoleja te na zido-
vima u sjeveroistočnom kvadrantu Dioklecijanove palače.
Ti projekti zahtijevali su primjenu istovrsnih materijala prili-
kom rekonstrukcijskih zahvata. Tako je primjerice zapušten
lokalitet u Medulićevoj ulici, koja se nalazi u zoni prijelaza
supstrukcijskih prostorija prema etažama rezidencijalnog
dijela Dioklecijanove palače, prije svega arheološki istra-
žen, nakon toga uslijedila je statička konstruktivna sana-
cija objekta u neposrednoj blizini, a tek potom i konzerva-
torsko-restauratorski radovi, tj. djelomična rekonstrukcija
zida i lučnih otvora. Arheološkim istraživanjima obuhvaćen
je urušen dio sjeverozapadnih supstrukcijskih prostorija
palače (podrumi). Prilikom konzervatorsko-restaurator-
skih zahvata rekonstruiran je antički sedreni svod, zidovi
te lukovi u tehnici opus mixtum (Doljanin, Cingeli 2015).
Prilikom arheoloških istraživanja 2014./2015. u Hodniku
8 otkriveni su recentniji zidovi, koji čine ostatke temelja
stambenih objekata građenih na prijelazu iz 19. u 20. st.
te rustično formirano popločenje, koje govori o ranom valu
naseljavanja, ne samo istočnog dijela, već i prostorija
zapadnog dijela supstrukcija u sutonu kasne antike ili u
ranom bizantskom dobu, tijekom bizantsko-gotskih ratova
(Supan 2015).
Tijekom arheoloških istraživanja 2016., radi izrade konzer-
vatorsko-restauratorskog elaborata rekonstrukcije kuće u
Alešijevoj 13 (k.č. 12489/2, k.o. Split), otkriven je ukop za
odvod vode, nepravilnog oblika u tlocrtu, koji siječe roma-
ničku podnicu od zemljanog naboja na +8,10 m n. v., te
grubu antičku podnicu na koti +9,93 i strukturu svoda sup-
strukcija palače od sedre na +7,70 m n. v. (Cingeli, Pleština
2016).
Zaštitno arheološko istraživanje 2016. u Medulićevoj 2 u
Splitu započelo je uklanjanjem betonske podloge SJ 1 u
južnoj prostoriji prizemlja približne veličine 4,10x3,08 m
(prostorija 1), a nakon završetka istraživanja i postavljanja
nove ploče uklonjena je betonska podloga SJ 1 i u sre-
dišnjoj prostoriji prizemlja veličine 4,10x1,80 m (prostorija
2). Cilj je istraživanja bio pronalazak i definiranje izvornih
struktura supstrukcija i careva stana Diokecijanove palače.
Tijekom istraživanja definirano je 13 stratigrafskih jedinica.
Pokretan arheološki materijal pronađen je samo u sloju
nasipanja SJ 4, a nalazi su datirani u različita razdoblja:
ulomci keramike u 19. i 20. st., ulomci keramike od 16. do
18. st., nalazi ulomaka amfora u 4. i 5. st., nalazi arhitekton-
skih elemenata te nalazi životinjskih kostiju i nalazi ljudskih
kostiju. Ispod sloja betonskog poda SJ 1 na +8,53 m n. v.,
u istočnoj polovici prostorija otvoren je svjetlarnik 7. Gornji
dijelovi zidova svjetlarnika (dva reda kamena) nisu izvorni.
Kamen je povezan cementnom žbukom. SJ 2 (zapadni zid
širine 40 cm nalazi se na koti +8,09) i SJ 3 (istočni zid na koti
+8,25). U zapadnom dijelu prostorije pronađeni su slojevi
nasipanja i niveliranja definirani kao SJ 4 na +8,05 m n. v.
te struktura od opeka SJ 5 (dimenzija 40x25 cm uz zapadni
 Splitsko-dalmatinska županija, HAG 13/2016

Preklop prizemnih prostorija u Medulićevoj 2, Alešijevoj ulici 13 i dijela supstrukcija Dioklecijanove palače (trobrodne dvorane 6A,
Svjetlarnika 7 i Hodnika 8)

zid prostorije). U jugozapadnom dijelu prostorije, ispod sloja
niveliranja SJ 4 nalaze se ostaci romaničke podnice SJ 8, na
koti +8,06 m n. v. Romanička podnica sastoji se od nabijene
glinovite zemlje svjetlosmeđe boje. Ispod podnice nalazi se
antički mort zida supstrukcija SJ 7. Podnica SJ 8 i struktura
zida SJ 7 presječeni su jamom, odnosno probojem (ošteće-
njem) u strukturi svoda supstrukcije careva stana (istočna
strana križnog svoda dvorane 6A). Otvor u svodu najvjero-
jatnije je nastao prilikom postavljanja vertikale za otpadnu
vodu. Struktura od opeka SJ 5 dio je tog odvoda (oštećenje
svoda nije istraženo). U blizini tog otvora nalaze se još dva
otvora vidljiva u svodu dvorane 6A – u središnjoj prostoriji
ispod betonskog poda SJ 1, na koti +8,53, te sloja nasipa
SJ 4 i cijevi suvremene kanalizacije. U sjevernom dijelu pro-
storije nalazi se kanal SJ 10, ukopan u antički zid supstruk-
cija SJ 7 iznad lučnog prozora između svjetlarnika 7 i dvo-
rane 6A. Kanal se pruža u smjeru istok-zapad, a sam kanal
ima pad nešto više od 30º prema svjetlarniku. U zapadnom

823
 Hrvatski arheološki godišnjak 13/2016
Prijelaz supstrukcijskih prostorija prema etažama rezidencijalnog
dijela Dioklecijanove palače
Kanal SJ 10 u središnjoj prostoriji
se dijelu kanal podvlači pod pregradni zid između središ-
nje i sjeverne prostorije prizemlja zgrade (+7,71 m n. v.),
dok u istočnom dijelu podnica kanala SJ 11 izlazi iz struk-
ture zida supstrukcija u prostor svjetlarnika na koti +7,22.
Unutar kanala nalazi se pregradni zid postavljen u smjeru
lica zida svjetlarnika, na +8,10 m n. v. U središnjoj prosto-
riji, uz zapadni zid prizemlja objekta pronađena su tri reda
antičke opeke povezane mortom, na +8,37 m n. v., i tri reda
kaskadno postavljenih otisaka opeka u mortu od zapada
prema istoku, na +8,25 m n. v. Dokumentirani zidovi i lukovi
građeni su u tehnici opus mixtum. Prilikom istraživanja 2011.
824
otkriveno je da strukture supstrukcijskih prostorija nisu jed-
nakih dimenzija kao strukture zidova na etažama reziden-
cijalnog dijela Dioklecijanove palače, odnosno da su nešto
uže. Nije otkriveno istočno lice zida dvorane. Pronađeni
su otisci antičkih opeka u mortu te je pretpostavljeno da
bi najistočniji red otisaka opeka mogao biti smjer pružanja
(istočno lice) strukture zida etažanog rezidencijalnog dijela
Dioklecijanove palače.
Ispod temeljne stope sjevernog pregradnog zida središ-
nje prostorije, u prizemlju se nalazi struktura lučnog mosta
iznad svjetlarnika 7. Struktura je načinjena od antičkih opeka
i nekoliko komada sedre povezanih mortom. Tijekom arhe-
ološkog istraživanja izdvojen je pokretni arheološki materi-
jal, pronađen ispod betonske podloge u prostorijama 1 i 2.
Unutar sloja nasipanja SJ 4 pronađeni su ulomci keramičkih
posuda te životinjske kosti i dječja lubanja. Nalazi su datirani
u različita razdoblja, ali je sloj SJ 4 najvjerojatnije nastao
kao priprema podloge za betonsku podlogu SJ 1, tijekom
rekonstrukcije zidova svjetlarnika 7, u drugoj polovici 20. st.
Nalazi iz sloja klasificirani su na ulomke keramike datirane
u 19. i 20. st. (porculanska zdjela N 1 i dva ulomka grube
fakture N 2), lonce s glazurom i tanjure datirane od 16. do
18. st. (N 3), ulomke amfora dugih cilindričnih tijela, s cilin-
dričnim vratom i ljevkasto proširenim ili prstenastim rubom
(N 4) iz 4. i 5. st., nalaz morta (N 5), nalaz kamena (N 6),
kameni brus (N 7), staklena boca (N 8), željezni čavao (N 9)
i školjke (N 10). Unutar prostorije 2, u sloju SJ 4 pronađene
su životinjske kosti (N 11) pomiješane s dječjim kostima
(N 12), lubanja i nekoliko fragmenata dugih kostiju te bron-
čana žlica i koštana četkica (N 13) iz zapune kanala SJ 10.
Literatura
Doljanin, Cingeli 2015 A. Doljanin, N. Cingeli, Strukture
zidane opekom u Dioklecijanovoj palači u Splitu, u: Zbornik
radova „Kamen i opeka, građevinski materijali i konzerva-
torsko-restauratorski postupci”, Beograd, 2015: 53 – 66.
Cingeli, Pleština 2016 N. Cingeli, I. Pleština, Izvješće o
arheološkom istraživanju Alezijeva 13, Službena dokumen-
tacija Neir d.o.o., Split, 2016.
Marasović 1962 J. Marasović, T. Marasović, Pregled
radova Urbanističkog biroa na istraživanju, zaštiti i uređe-
nju Dioklecijanove palače od 1955. do 1965., URBS, 4,
Split, 1961-1962, Split, 1962.
Marasović 1968 J. Marasović, Dioklecijanova palača,
Zagreb, 1968.
Marasović et al. 1972 J. Marasović, T. Marasović,
Sh. McNally, J. Wilkes, Istraživanje jugoistočnog dijela
Dioklecijanove palače, URBS, I. dio, 1968-1971, Split,
1972.
Marinković 2010 V. Marinković, Pregled arheoloških
istraživanja i restauratorsko-konzervatorskih zahvata u
Dioklecijanovoj palači u Splitu, Kulturna baština, 36, Split,
2010.
McNally et al. 1977 Sh. McNally, Jerko Marasović,
Tomislav Marasović, Istraživanje Dioklecijanove palače; II
svezak izvještaja Jugoslavensko-američkog istraživačkog
projekta, Urbanistički zavod Dalmacije, Split, 1977.
Mirnik 1980 I. Mirnik, Obloga zidova Dioklecijanove
palače, Vijesti muzealaca i konzervatora Hrvatske, XXIX/1,
Zagreb, 1980.
 Splitsko-dalmatinska županija, HAG 13/2016

Mirnik 1989 I. Mirnik, Roman architectural fragments,

Diocletian´s palace, American – Yugoslav joint excavati-
ons, Vol. 6., University of Minnesota – Urbanistički zavod
Split, Minneapolis, 1989.
Penović 2012 A. Penović, Izvješće o arheološkom istra-
živanju Dosud, Službena dokumentacija Neir d.o.o., Split,
2012.
Perojević et al. 2009 S. Perojević, K. Marasović, J.
Marasović, Istraživanja Dioklecijanove palače od 1985. do
2005., u: Dioklecijan, Tetrarhija i Dioklecijanova Palača o
1700. obljetnici postojanja, Zbornik radova, Split, 2009.
Supan 2015 V. Supan, Izvješće o arheološkom istraživanju
u Hodniku 8, Muzej grada Splita, 2015.
Vojnović 2015 I. Vojnović, Glavni projekt Medulićeva 2,
Službena dokumentacija, Ured Vojnović d.o.o., 2015.

Nebojša Cingeli Tlocrt sjevernog i središnjeg djela Dioklecijanove palače, crveno je

označena k.č. 12663
Summary

In April 2016 rescue archaeological excavations were car-

ried out at 2 Medulićeva Street (cadastral parcel 12489/1,
the cadastral municipality of Split) within Diocletian`s
Palace. The excavations encompassed rooms 1 and 2 of
the building. After the removal of a concrete base SU 1,
the reconstructed structures of a skylight 7 appeared. The
imprints of Antiquity bricks were found in the western part
of room 2, in a transition zone between the substructures
and walls of the residential part of Diocletian`s Palace. The
remains of the structures that belong to the Emperor`s
apartment were identified in 19th and 20th century layers.
Also unearthed was a child`s skeleton, without a pit or fill, Crtež sjevernog profila arheološke sonde
together with pottery finds that belongs to different periods.

Redni broj: 460

Lokalitet: Split – Dioklecijanova palača (Poljana kra-
ljice Jelene 2)
Naselje: Split
Grad/općina: Split
Pravni status: N-3
Razdoblje: A
Vrsta radova: zaštitno iskopavanje

U ožujku 2016., zbog preuređenja prizemnog prostora
unutar stambene zgrade na adresi Poljana kraljice Jelene 2
(k.č. 12663, k.o. Split), koja se nalazi unutar Dioklecijanove
palače u Splitu, provedeno je zaštitno arheološko istraživa-
nje. Voditelj istraživanja bio je Nebojša Cingeli, dipl. arheo.,
iz tvrtke Neir d.o.o., Split.
Tijekom istraživanja definirano je osam stratigrafskih jedi-
nica. Izdvojeno je pet pokretnih nalaza (N 1 nalaz željez­nih
čavala; N 2 nalazi školjaka; N 3 izdvojeni fragmenti kamena
iz SJ 5; N 4 ulomci antičke keramike datirani u 3. i 4. st. iz
sloja gline SJ 7 i ulomci antičkih opeka N 5).
Istraživani prizemni prostor nepravilnog je pravokutnog
tlocrta (dimenzije: dužina oko 4,9 m i širina 3,9 m, a nalazi
se na +7,47 m n. v.). Unutar tog prostora istražena je
arheološka sonda (dimenzija 2x1 m) postavljena u smjeru
Ulomak dna vrča i ulomak keramičkog tanjura
istok-zapad, uz južni zid, odnosno ulaz. Cilj i pretpostavljeni
rezultat istraživanja u sondi bio je pronalazak decumanusa,
koji se pružao od istočnih vrata palače te preko središnjeg
trga Peristila i carda do zapadnih vrata. Ispod antičke ulice,
u njezinu središnjem dijelu, u smjeru istok-zapad, nalazi se
neistražen kanal antičke kanalizacije. Kanal je od arheo-
loške sonde udaljen nekoliko metara u smjeru juga.
Ispod sloja keramičkih pločica i betonske ploče SJ 1 nalazi
se sloj šljunka SJ 2, debljine 10 cm. Te dvije stratigrafske
jedinice nastale su tijekom posljednjeg preuređenja pro-
stora i podizanja nivoa poda. Ispod sloja šljunka nalazi
se struktura poda SJ 3, koji se sastoji od kamenih ploča
različitih dimenzija, nepravilnih oblika. U istočnom dijelu
sonde nalazi se veća kamena ploča debljine 30 cm, koja

825
 Hrvatski arheološki godišnjak 13/2016

najvjerojatnije potječe iz popločenja antičke ulice – decu-

manusa. Na +7,05 m n. v. pronađen je sloj manjih ulomaka
kamena, između kojih se nalazi glina (SJ 5). Usitnjeni
ulomci kamena najvjerojatnije su dijelovi kamenih ploča
antičke ulice. Na +6,85 m n. v. nalazi se tanak sloj pjesko-
vite zemlje s usitnjenom opekom crvenkaste boje (SJ 6).
Sloj lagano pada u smjeru zapada. Ispod sloja SJ 6 nalazi
se glinovit sloj debljine 35 cm, masne konzistencije i kom-
paktnog sastava, s ulomcima antičke keramike datirane u 3.
i 4. st. Na 6,49 m n. v. otkriven je sterilan sloj tupine (SJ 8).
Ulomci amfora pronađeni u sloju gline manjih su dimenzija
te je u pitanju studijski materijal, koji nije bilo moguće tipo-
loški obraditi. Ulomci su narančastocrvene boje, meke tvr-
doće. Izdvojena su dva ulomaka inventarskog materijala,
ulomak keramičkog tanjura terrae sigillatae B, narančasto-
crvene boje i ulomak dna vrča okeržute boje.

Nebojša Cingeli

Summary

In April 2016 rescue archaeological excavations were

carried out in the basement of a residential building at
2 Poljana Kraljice Jelene (cadastral parcel 12663, the
cadastral municipality of Split), located within Diocletians`s
Palace. Eight stratigraphic units were defined and five Rodrigina ulica, iskopni kanal (foto: V. Katavić)
movable finds were singled out. In the eastern part of the
probe identified were large stone slabs, 30 cm thick. They
probably originate from the pavement of an Antiquity street
– decumanus. Amphorae fragments found in a layer of clay
(SU 6) were small and therefore not appropriate for typo-
logical analysis.

Redni broj: 461

Lokalitet: Split – Dioklecijanova palača (Rodrigina i
Dominisova ulica)
Naselje: Split
Grad/općina: Split
Pravni status: N-3
Razdoblje: NV
Vrsta radova: arheološki nadzor

Od 15. do 17. ožujka 2016. trajao je arheološki nadzor pri-

likom zemljanog iskopa za sanaciju kvara na KB 0,4 kV TS
GRAD 3 – KRO 385, na prostoru Rodrigine i Dominisove
ulice u Splitu, koje se nalaze unutar Dioklecijanove palače.
Voditeljica istraživanja bila je Ida Beg Jerončić, dipl. arheo.
i pov. umjet., a zamjenik Vedran Katavić, prof. pov. i arheo.,
oboje iz tvrtke Kaukal d.o.o. Za uklanjanje kamenih ploča
i ručni iskop bili su zaduženi djelatnici tvrtke Point d.o.o.
Split. Sredstva za radove osigurao je HEP ODS d.o.o. Split.
Nadležna konzervatorica bila je Dubravka Čerina, dipl.
arheo. i pov. umjet., iz Konzervatorskog odjela u Splitu.
Dominisova ulica, iskopni kanal (foto: V. Katavić)
Na istraživanom prostoru u doba Dioklecijana bile su smje-
štene radionice, skladišta, zgrade i stanovi za smještaj kamenih ploča od kućnog br. 2 u Rodriginoj ulici na sje-
vojske i careve tjelesne straže. Cilj arheološkog nadzora bio veru te su nastavljeni prema jugu, tj. Židovskim prolazom,
je pronalazak pretpostavljenih arheoloških nalaza i spreča- gdje skreću Dominisovom ulicom do trafostanice. Ukupna
vanja njihove devastacije. Radovi su započeli uklanjanjem dužina iskopa iznosila je oko 35 m, a dubina i širina 0,40 m.

826
 Splitsko-dalmatinska županija, HAG 13/2016
Na sjevernom dijelu iskopa u Rodriginoj ulici, ispod kame-
nih ploča bio je vidljiv nekoliko centimetara tanak sitno gra-
nuliran sloj, a ispod njega plavosivi kompaktan glinast sloj
s tragovima recentne i novovjekovne ambalaže, građevnog
materijala, kamena i sl.
Iskop kanala u Dominisovoj ulici pratio je južnu stranu
ulice, a obavljen je u već postojećem, nedavno napravlje-
nom ukopu za telekomunikacijski kabel.
Prilikom zaštitnog arheološkog nadzora u potpunosti su
izostali pokretni i nepokretni arheološki nalazi, kao jasni
pokazatelji arheološkog nalazišta. Sanacija je obavljena
bez potrebe za dodatnim mjerama zaštite kulturnih dobara.
Literatura
Marasović, Marasović 1997 D. Marasović, J. Marasović,
Obnova povijesne jezgre, 2, Grad Split – Ured za povijesnu
jezgru, Split, 1997.
Marasović 1997 J. Belamarić, Split, od carske palače do
grada, Konzervatorski odjel Split, Split, 1997.
Ida Beg Jerončić
Summary
In March 2016 archaeological supervision was carried over
the earthworks for a repair in Rodrigina and Dominisova
Streets in Split, within Diocletian`s Palace in Split. At the
time of Diocletian, this was the location of workshops,
warehouses, buildings and flats for the army and guard.
The dig was about 35 m long and 0.4 m wide and deep.
There were no immovable or movable finds.
Redni broj: 462
Lokalitet: Split – Domaldova ulica (restoran Sarajevo)
Naselje: Split
Grad/općina: Split
Pravni status: Z-3778 (kulturno-povijesna cjelina)
Razdoblje: NV
Vrsta radova: zaštitno iskopavanje
Godine 2016. zaštitno je arheološki istražena Domaldova
ulica u Splitu, zbog planiranog preuređenja poslovnog pro-
stora u prizemlju objekta te utvrđivanja arheoloških struk-
tura, slojeva i očuvanosti izvornih struktura palače i starijih
slojeva, koja se nalazi unutar zaštićenog područja kul-
turno-povijesne cjeline grada Splita. Stručnu ekipu tijekom
zaštitnih arheoloških istraživanja činili su arheolozi Anita
Penović, Nebojša Cingeli, Ivica Pleština i Porin Kukoč iz
tvrtke Neir d.o.o., Split.
Objekt, odnosno arheološko nalazište, nalazi se između
Domaldove ulice na zapadu i Narodnog trga (Pjace) na
istoku. Proteže se na sedam k.č., prema Austrijskom kata-
stru iz 1831. godine (za k.č. 2318 navodi se da je otvoren
dvor, odnosno loža, a ostale su (2320, 2319, 2316, 2315,
2309, 2310) ostatak prizemlja objekta). Na tom području
tzv. novog dijela srednjovjekovnog Splita nalazila se
gotička palača, koja je više puta pregrađivana, tako da je od
827
Položaj sondi u prizemlju restorana Sarajevo
nekadašnjeg izgleda ostalo malo toga, a čak nije poznato
ni kojoj je splitskoj obitelji pripadala. Navodi se da je imala
jedno od najljepših splitskih gotičkih dvorišta (Bužančić,
Brakus 2011). Također, od nekadašnje palače nije sačuvan
portal ni gotički prozori. U prizemlju je pet sačuvanih repre-
zentativnih lukova, koji se pružaju u oba smjera, od čega
su tri široka luka dijelila ložu od dvorišta. Više je opisano o
novim saznanjima u izvještaju A. Brakus o restauratorsko-
-konzervatorskim istraživanjima 2016., koja su uslijedila
nakon arheoloških istraživanja.
Osim te palače, u Splitu se u isto vrijeme nalazilo još neko-
liko drugih palača. U novom dijelu srednjovjekovnog Splita,
izvan zidina Dioklecijanove palače, uz spomenutu palaču
u Domaldovoj ulici, nalazila se i mala Papalićeva palača.
Sve su ostale bile sagrađene unutar Dioklecijanove palače.
Zaštitno je arheološki istraženo prizemlje objekta, na pet
položaja, kroz četiri sonde, radi definiranja izgleda starijeg
objekta, kao i starijih struktura i kulturnih slojeva te pokret-
nih arheoloških nalaza. Arheološka istraživanja obuhvatila
su područje nekadašnjeg restorana Sarajevo, zbog čega je
cijelo područje radova ispresijecano infrastrukturom.
Sonda 1 postavljena je u sjeveroistočnom dijelu prizemlja,
na prostoru nekadašnje lože. Nakon uklanjanja postojećeg
betonskog poda (SJ 1), pojavio se sloj nasipnog, niveliraju-
ćeg materijala od lomljenog kamenja i crvene zemlje (SJ 2)
iznad žive stijene (SJ 3). Iskop je dug 0,35 m, a živa stijena
nalazi se na +4,40 m n. v.
Sonda 2 pozicionirana je u središnjem istočnom prostoru, u
smjeru istok-zapad, južno u odnosu na tri velika luka. Dvije
zidane strukture smještene su u krajnjem istočnom dijelu
prostorije. Struktura u smjeru istok-zapad (SJ 4) paralelna je
s istočnim zidom postojećeg objekta. Struktura SJ 5 proteže
se u smjeru SI-JZ, presijeca SJ 4, a njezin je nastavak prema
JZ u sondi 4 definiran kao SJ 15. Arheološke sonde otvo-
rene u istočnom dijelu nekadašnje lože te pred današnjim
istočnim ulazom u prizemlje palače otkrile su ostatke zidova
koji pripadaju starijim razdobljima razvoja palače: ostaci zida
 Hrvatski arheološki godišnjak 13/2016
Sonda 2
Sonda 3
unutar lože pružaju se približno u smjeru sjeveroistok-jugo-
zapad, lomeći se pod središnjim pregradnim zidom te spaja-
jući se s tupim kutom zida na jugoistočnom uglu građevine.
U spoju opisanog zida i produžetka nekadašnjeg dvorišnog
dijela nalaze se ostaci portala te se time otvara mogućnost
rekonstrukcije izvornog istočnog pročelja palače.
Od portala su danas, vjerojatno in situ, preostala samo dva
kamena elementa: gornji ugaoni blok s okruglom rupom za
željezne klinove koji su, pričvršćeni o drvo, nosili vratnice,
te manji blok u nastavku, na kojem su još vidljivi tragovi
utora za vratnice. Ostaci portala nemaju nikakva dekora-
tivna obilježja te je njegova datacija otežana, ali se pret-
postavlja njegova pripadnost najstarijoj, romaničkoj fazi
razvoja palače.
Također je otkopavano područje uz drugi stup s istoka,
zbog pronalaska moguće baze, ali nema ostataka teme-
lja, već nasuta zemlja i manje kamenje vezano vapne-
nim mortom. Na središnjem dijelu sonde nalaze se ostaci
kamenih ulomaka arhitekture, u službi drenaže prostora.
Sonda 3 nalazi se u zapadnom dijelu objekta, na položaju
ulaza iz Domaldove ulice. Nakon otkopavanja prvog sloja
u debljini od 15 cm, definirana je struktura objekta SJ 8, od
čega su djelomice sačuvana tri zida, SJ 8 i 14, vjerojatno
dio nekadašnje romaničke kuće. Te strukture pripadaju naj-
starijoj fazi objekta. Površina kuće bila bi 8 m².
Sonda 4 otkopana je u produžetku SJ iz sonde 2, radi defi-
niranja smjera pružanja zidova. Sve strukture sačuvane
su na približno jednakoj koti – visina do 0,50 m, a širina
828
0,45 m. Zidane su tehnikom s dva lica, ispunjena sitnim
kamenom i vapnenim mortom, različitih dimenzija kamenih
klesanaca, od 0,20x0,14 do 0,45x0,21 m i od neobrađenog
kamena.
Treba napomenuti da se na cjelokupnoj podnoj površini
nekadašnjeg restorana Sarajevo nalazile keramičke plo-
čice na betonskoj podlozi, osim Sonde 1 u SI dijelu, gdje je
kamen živac na +4,45 m n. v. Strukture su sačuvane na koti
od +4,65 do +4,70 u ostalim trima sondama (te su struk-
ture najvjerojatnije na istim kotama radi niveliranja podne
površine). Od pokretnih arheoloških nalaza nađena su dva
ulomka noćnih posuda i jedan ulomak majolike lionate,
koja se datira u 17. st. Cjelokupan je prostor već prekopa-
van zbog infrastrukture i drugih zahvata u prostoru, a i vode
koja je uvelike otežavala iskopavanje.
Literatura
Arhiv Arhiv mapa za Dalmaciju, Državni arhiv u Splitu,
HR-DAST-152
Bužančić, Brakus 2011 R. Bužančić, A. Brakus, Virtus i
Fortuna, Tragovi Petrarkinog De Remediisa na pročeljima
splitskih humanističkih palača, Klesarstvo i graditeljstvo,
Vol. XXII, No. 3-4, Pučišća, 2011.
Fisković 1952 C. Fisković, Romaničke kuće u Splitu i
Trogiru, Starohrvatska prosvjeta, Vol. 3, No. 2, 1952.
Kečkemet 2002 D. Kečkemet, Prošlost Splita, Split, 2002.
Kečkemet 2004 D. Kečkemet, Kulturna i umjetnička
baština u Dalmaciji, izabrani radovi, I, Split, 2004.
Novak 2005 G. Novak, Povijest Splita, knjiga druga,
Škuna, Split, 2005.
Anita Penović
Summary
In 2016 rescue archaeological excavations were carried
out in Domaldova Street in Split prior to the reconstruction
of the basement of a building. Four probes were opened
in order to define an earlier building and cultural layers.
Movable finds include two fragments of chamber pots and
a fragment of 17th c. majolica lionata.
Redni broj: 463
Lokalitet: Split – Iza Lože 3
Naselje: Split
Grad/općina: Split
Pravni status: Z-3778 (kulturno-povijesna cjelina)
Razdoblje: NV
Vrsta radova: arheološki nadzor
U lipnju 2016. arheološki je nadzirana izmjena vodovod-
nog mjerila na adresi Iza Lože 3 u Splitu (na k.č. 2250,
k.č. zgr. 10871, k.o. Split). Voditeljica nadzora bila je Anita
Penović, dipl. arheo., iz tvrtke Neir d.o.o. Za ručni iskop bili
su zaduženi radnici tvrtke Point d.o.o. Radove je stručno
nadzirala Dubravka Čerina iz Konzervatorskog odjela u
Splitu. Financijska sredstva osigurao je privatni investitor,
gđa Ines Kardum iz Splita.
 Splitsko-dalmatinska županija, HAG 13/2016

Redni broj: 464

Lokalitet: Split – Komulovića put (k.č. 1927),
Dioklecijanov akvedukt
Naselje: Split
Grad/općina: Split
Pravni status: Z-6026
Razdoblje: A
Vrsta radova: arheološki nadzor

U srpnju i kolovozu 2016. na Komulovića putu (na k.č. 1927)

u Splitu obavljen je arheološki nadzor zbog prezentacije
dijela trase Dioklecijanova akvedukta. Stručnu ekipu činili
su arheolozi: Nebojša Cingeli, Ivica Pleština, Anita Penović,
Porin Kukoč, Klara Šolić i Jelena Nazor iz tvrtke Neir d.o.o.

Položaj sonde iskopa za šaht Arheološki nadzor obavljen je na zemljanoj površini između
tornja A i Tornja B, s njihove sjeverne strane, a južno od
Komulovića puta. Uklanjao se postojeći zemljani nasip
Područje istraživanja smatra se srednjovjekovnim dijelom i kameni suhozid sa sjeverne strane akvedukta. Tijekom
Splita, a nalazi se zapadno od Dioklecijanove palače, sje- nadzora pratila se trasa Dioklecijanova akvedukta, dok je
verno od stare gradske lože. Područje grada Splita obu- na krajnjem zapadnom dijelu sačuvanog dijela vodovoda
hvaća teritorij omeđen poligonalnim bedemima iz 17. st. i prezentiran dio akvedukta, prema projektu prezentacije I.
gradsku luku. Najvažniji su dijelovi Dioklecijanova palača, Vojnovića (projekt je odobrio Konzervatorski odjel u Splitu).
srednjovjekovni dio grada zapadno od palače te vanjski Sjeverni bočni zid akvedukta prilično je oštećen iznad hodne
pojas fortifikacija iz 17. st. Od 12. do 14. st. Split je udvo- kote postojeće površine, a od daljnjeg uništavanja „zaštićen”
stručio svoj teritorij prema zapadu. Novonastali dio grada je gradnjom suhozida, koji je ovom prilikom uklonjen. Svod
uokviren je zidovima na južnoj, zapadnoj i sjevernoj strani. akvedukta konzerviran je i stabiliziran, kao i unutrašnje rame
Struktura grada slijedi urbanizam iz palače, kao i ulične na spoju svoda i bočnih zidova, koji su loše očuvani. Tijekom
pravce, poštivajući vanjske zidove palače, u ovom slučaju nadzora očišćen je, konzerviran i stabiliziran svod akvedukta
njezin zapadni zid. Tada se još uvijek, djelomično u stam-
benoj gradnji i uličnim pravcima, poštuju pravci antičke
centurijacije. U spomenutom dijelu grada nastale su brojne
romaničke i ranogotičke stambene kuće, vijećnica na Trgu,
plemićke palače iz kasne gotike, renesanse i baroka.
Zbog inicijative vlasnika prostora da se na mjesto postojećeg
vodomjera ugradi digitalni vodomjer, propisan je arheološki
nadzor. Istražena je sonda dimenzija 1x0,80x0,40 m, prili-
kom čega su definirane tri stratigrafske jedinice: SJ 1 kamene
ploče, SJ 2 beton i SJ 3 zemlja crvenica. Vodovodna infra-
struktura nalazi se na dubini od 0,40 m. Oko postojeće cijevi
zemljani je sloj više puta prekopavan, a prilikom iskopa sloja
visine 0,40 m nije pronađen pokretni arheološki materijal.

Literatura
Akvedukt prije sanacije
Marasović, Oreb 1977 T. Marasović, F. Oreb, Obrada
graditeljskog nasljeđa u okviru projekta „Splitski poluotok”,
GZSKH, 2/3, Zagreb, 1977: 90.

Anita Penović

Summary

In June 2016 archaeological supervision was carried out

during the installation of a water meter at 3 Iza Lože Street
in Split (cadastral parcels 2250, *10871, the cadastral
municipality of Split). The site, which is located to the west
of Diocletian`s palace and north of the old City loggia, rep-
resents part of the medieval Split. Three stratigraphic units
were defined: SU 1, stone slabs; SU 2, concrete and SU 3,
terra rossa. There were no movable finds. Rekonstrukcija i konzervacija oštećenih dijelova akvedukta

829
 Hrvatski arheološki godišnjak 13/2016

poslovne zgrade Medike i gradnje novog objekta, s ciljem

utvrđivanja arheoloških struktura te očuvanost Dioklecijanova
akvedukta. Stručnu ekipu činili su arheolozi Nebojša Cingeli,
Ivica Pleština i Porin Kukoč iz tvrtke Neir d.o.o.

Zaštitno je arheološki istražena zemljana površina između

Prezentacija akvedukta
te je rekonstruiran sjeverni bočni zid u dužini sačuvanog
izvornog zida. Istočno od prezentiranog dijela akvedukta
nalazi se izvorni Dioklecijanov akvedukt, a istočno od tog
segmenta nalazi se betonska rekonstrukcija vodovoda.
Dalje, istočno od tog segmenta očuvane su stijenke i dno vodo-
voda, ožbukano hidrauličnom žbukom, a vodovod je pokriven
kamenim (austrijskim) poklopnicama, najvjerojatnije uzetima sa
salonitanskog akvadukta tijekom obnove između 1877. i 1880.
godine. Rekonstrukcija Dioklecijanova vodovoda uslijedila je
poslije građevinskih radova u ulicama Put Stinica i Komulovića
put u Splitu, krajem 1997. i početkom 1998. godine. Na foto-
grafijama iz arhiva Mediteranskog centra, na mjestu današnjih
istraživanja vidljive su stijenke izvornog Dioklecijanova vodo-
voda pokrivene kamenim poklopnicama. Također, sa zapadne
strane istraženog akvedukta, ispod ulice Komulovića put nalazi
se izvorni, neistražen dio vodovoda, te bi tijekom rekonstruk-
cije cesta morala biti zaštitno arheološki istražena. Tada bi se
povezala istraživanja početkom i krajem 2015. s istraživanjima
kod Medike 2016. godine. Upravo je na tom potezu nedefiniran
izgled akvedukta jer su drvene grede onemogućavale prolaz.
južne fasade zgrade Medike i sjevernog ogradnog zida
Komulovića puta. Dioklecijanov akvadukt sagrađen je isto-
vremeno s Dioklecijanovom palačom ili ubrzo nakon nje.
Proteže se u duljinu od 9 km od vrela rijeke Jadra, a istra-
ženo je cca 7,3 km. Akvedukt se koristio slobodnim padom
s +33 m n. v., na kojoj se nalazi kota izvora. Voda je do
palače tekla kroz usjeke, tunele i akvedukte te nadzemne
kanale i kanale ukopane u živac. Vodovod je donosio vodu
do Zlatnih vrata, odakle se račva na dva kraka, za potrebe
palače. Akvedukt ima pad od 0,65% do 0,266%, a davao je
13 m³ vode na sekundu, odnosno 1.100.000 m³ na dan, što
je bilo i više nego dovoljno za potrebe stanovnika palače.
Tijekom zaštitnih arheoloških istraživanja 2016., nakon
uklanjanja raslinja, otvorena je površina dimenzija 23x2 m,
postavljena iznad pretpostavljenog pravca kasnoantičkog
vodovoda. Definirano je šest stratigrafskih jedinica, a pri-
likom arheoloških istraživanja primjenjivana je kombini-
rana tehnika strojnog i ručnog iskopavanja. Ispod sloja
nasute zemlje pronađena je betonska obnova akvedukta
SJ 4, ispod kojeg su kamene poklopnice SJ 5, dimen-
zija 0,90x0,5 m, debljine od 0,25 do 0,33 m. Poklopnice

Nebojša Cingeli

Summary

In the course of July and August 2016 archaeologi-

cal supervision was carried out in Komunovića put
(Komunovića Street) (cadastral parcel 1927) in Split due to
the presentation of a segment of the route of Diocletian`s
Aqueduct. During the supervision, an arch of the Aqueduct Istražena dionica Dioklecijanova akvedukta
was cleared, conserved and stabilised and the preserved
remains of the north lateral wall were reconstructed.

Redni broj: 465

Lokalitet: Split – Komulovića put (k.č. 1959),
Dioklecijanov akvedukt
Naselje: Split
Grad/općina: Split
Pravni status: Z-6026
Razdoblje: A
Vrsta radova: zaštitno iskopavanje

U svibnju 2016. zaštitno je arheološki istražen Komulovića put

u Splitu, na k.č. 1959, k.o. Split, zbog planiranog uklanjanja Poklopnice akvedukta

830
 Splitsko-dalmatinska županija, HAG 13/2016
(SJ 5) nalaze se na +23,83 m n. v., a poredane su jedna
pokraj druge u smjeru istok-zapad i vezane su vapnenom
žbukom. Na zapadnom dijelu istražene dionice akvedukta
nalazi se okno rekonstruirano recentnim materijalima, vje-
rojatno na položaju izvornog okna. Unutrašnjost vodovoda
većim je dijelom rekonstruirana cementnom žbukom, dok
je tek na manjem dijelu sačuvana izvorna žbuka. Sa sigur-
nošću je utvrđeno da je riječ o rekonstrukciji Dioklecijanova
Položaj istražene dionice akvedukta
Unutrašnjost kanala akvedukta
831
vodovoda SJ 6. Vodovod je rekonstruiran u cjelokupnoj
dužini od 22,70 m, a recentno betonsko dno vodovoda
nalazi se na +22,52 m n. v. Širina kanala iznosi 0,32 m u
dnu i 0,75 u vrhu ispod poklopnica.
Nebojša Cingeli
Summary
In May 2016 rescue archaeological excavations were carried
out in Komunovića put (Komunovića Street) (cadastral parcel
1959, the cadastral municipality of Split) due to the demoli-
tion of the Medika office building and construction of a new
building. The aim of the investigation was to establish the
condition of Diocletian`s Aqueduct. The dig was 22.7 m long.
Redni broj: 466
Lokalitet: Split – Manuška poljana 11
Naselje: Split (Manuš)
Grad/općina: Split
Pravni status: Z-3778 (kulturno-povijesna cjelina)
Razdoblje: NV
Vrsta radova: arheološki nadzor
Dana 1. srpnja 2016. obavljen je arheološki nadzor na
Manuškoj poljani 11 u Splitu, prilikom zemljanih radova pri-
likom spajanja vodovodne mreže i sustava javne odvodnje.
Naručitelj radova bio je Ivo Žeravica, a izvršitelj arheološ-
kog nadzora tvrtka Kaukal d.o.o. Split. Voditeljica arheo-
loškog nadzora bila je Marica Milić, dipl. arheo. i prof. pov.
Nadležna konzervatorica bila je Dubravka Čerina, dipl.
arheo. i pov. umjet., iz Konzervatorskog odjela u Splitu.
Iskopni rov dug je 4,10 m, širok 1 m i dubok 1,6 m, a zapo-
čeo je uz postojeći kanalizacijski šaht. Ispod sloja naboja
ceste (SJ 1) slijedi sloj smeđe zemlje pomiješan sa sitnim
i krupnijim kamenjem (SJ 2), koji čini nasipani dio kroz koji
su mjestimično položene instalacije (struja, javna rasvjeta).
Ispod, u donjem dijelu iskopa, nalazi se žućkasta zemlja
(SJ 3) – sloj lapora (tupine) bez izražene slojevitosti. Na
zapadnom kraju iskopa uz samu cestu, ispod asfalta na
Južni profil iskopnog rova (foto: M. Milić)
 Hrvatski arheološki godišnjak 13/2016

dubini od 0,70 m pronađena su tri kamena bez tragova

vezivnog sredstva. Nakon čišćenja i fotografiranja te konzul-
tacija s konzervatorskom službom, s obzirom na nedostatak
veziva i arheoloških nalaza, uklonjena su samo dva kamena
jer drugačije nije bilo moguće pristupiti salonitnoj kanaliza-
cijskoj cijevi, koja se nalazi sjeverozapadno od njih. Nakon
njihova uklanjanja, u južnom profilu iskopa bila su vidljiva još
dva kamena, koja svjedoče da je možda ipak riječ o građev-
noj konstrukciji, možda podzidu. Na suprotnoj strani nije bilo
moguće uočiti takvo kamenje jer je ondje već bio sagrađen
kanalizacijski spoj iste građevine te je vjerojatno tada poma-
knuto kamenje. Ni širina iskopa, kao ni njegov doseg, nisu
omogućili da se utvrdi vrsta te kamene konstrukcije.

Literatura

Buškariol 1984 F. Buškariol, Prilozi antičkoj topografiji

Manuša, Kulturna baština, 15, Split, 1984.
Rismondo, Šarić 2005 T. Rismondo, E. Šarić, Arheološka
istraživanja na splitskom poluotoku 2005. – Manuš,
Materijali, 17, Međunarodno arheološko savjetovanje,
Pula, 2005.
Šarić, Rismondo 2006 E. Šarić, T. Rismondo, Split –
Manuš, HAG, 2/2005, Zagreb, 2006: 402 – 404.

Marica Milić
Summary
In July 2016 archaeological supervision over the earthworks
at 11 Manuška poljana in Split was carried out for the pur-
pose of connecting the building to the existing water supply
and sewer systems. There were no archaeological finds.
Iskopni kanal u Marmontovoj ulici, pogled prema jugu (foto: V.
Katavić)
do oko 0,60 m, a na rijetkim dijelovima dubina iskopa dose-
zala je do sivosmeđeg rahlog sloja zemlje, unutar kojeg su
uočeni rijetki ostaci lomljene opeke, žbuke, keramike i sl.
Literatura

Duplančić 2006 A. Duplančić, Splitske zidine u 17. i 18.

Redni broj: 467
Lokalitet: Split – Marmontova ulica
Naselje: Grad
Grad/općina: Split
Pravni status: Z-3778 (kulturno-povijesna cjelina)
Razdoblje: –
Vrsta radova: arheološki nadzor
Od 14. do 27. travnja 2016. trajao je arheološki nadzor
zemljanih radova na dijelu Marmontove ulice u Splitu,
za potrebe iskopa rova za energetski kabel KB1 Kv iz
TS Prokurative. Voditelj nadzora bio je Tomislav Jerončić,
dipl. arheo., a zamjenik Vedran Katavić, prof. pov. i
arheo., obojica iz tvrtke Kaukal d.o.o. Uklanjanje kame-
nih ploča, ručni iskop i ostale građevinske radove oba-
vila je tvrtka Point d.o.o. iz Splita. Nadležna konzervato-
rica bila je Dubravka Čerina, dipl. arheo. i pov. umjet., iz
Konzervatorskog odjela u Splitu.
Predmetna trasa kanala pružala se Marmontovom ulicom
u dužini od oko 65 m. Dubina ručnog iskopa iznosila je do
0,70 m, dok je prosječna širina kanala iznosila 0,5 m. Trasa
kanala uglavnom je dosezala recentne nivelacijske slojeve
i jalovinu, ispod koje se mjestimično uočavala postojeća
recentna infrastruktura. Recentni slojevi dosezali su dubinu
stoljeću, Mala biblioteka GZSKH, 29-30, Zagreb, 2006.
Vedran Katavić
Summary
Archaeological supervision over the earthworks during
the excavation of a trench for laying electricity cables in
Marmontova Street in Split were carried out in the course
of April 2016. In a 65 m long trench there were no movable
or immovable finds.
Redni broj: 468
Lokalitet: Split – Marmontova i Nigerova ulica
Naselje: Split
Grad/općina: Split
Pravni status: Z-3778 (kulturno-povijesna cjelina)
Razdoblje: –
Vrsta radova: arheološki nadzor
Od 9. do 25. studenog 2016. arheološki je nadziran iskop
trase za polaganje električnih kabela u Marmontovoj
i Nigerovoj ulici u Splitu (na KB 1 Kv iz TS GRAD 4).
Voditeljica nadzora bila je Ana Sunko Katavić, dipl. arheo.,

832
 Splitsko-dalmatinska županija, HAG 13/2016
a zamjenik Vedran Katavić, prof. pov. i arheo., oboje iz
tvrtke Kaukal d.o.o. Uklanjanje kamenih ploča, ručni iskop
i ostale građevinske radove obavila je tvrtka Point d.o.o. iz
Splita. Nadležna konzervatorica bila je Dubravka Čerina,
dipl. arheo. i pov. umjet., iz Konzervatorskog odjela u Splitu.
Predmetna lokacija nalazi se unutar zaštićene zone A
Splita, na položaju na kojem se pružaju srednjovjekovne
Prekop preko Marmontove ulice, pogled istok (foto: A. Sunko
Katavić)
Iskopni kanal na prostoru Nigerove ulice, pogled zapad (foto: A.
Sunko Katavić)
833
fortifikacije grada Splita. Trasa iskopnog kanala pružala se
od TS GRAD 4 u Nigerovoj ulici i od nje prema zapadu
preko Marmontove ulice do ugla zgrade u Tončićevoj ulici.
Dužina trase iznosila je oko 35 m, dubina ručnog iskopa
do 0,70 m, dok je širina kanala iznosila od 0,6 do 1,0 m.
S obzirom na to da su tijekom prijašnjeg iskopa prilikom
zamjene stare TS GRAD 4, arheološkog nadzora i istra-
živanja otkriveni arheološki ostaci, očekivalo se njihovo
pružanje prema zapadu. Međutim, na prostoru Nigerove
i Marmontove ulice zatečeni su samo recentni infrastruk-
turni ukopi, dok su unutar dislociranih nivelacijskih slojeva
uočeni rijetki ostaci lomljene opeke, keramike i stakla.
Literatura
Duplančić 2006 A. Duplančić, Splitske zidine u 17. i 18.
stoljeću, Mala biblioteka GZSKH, 29 – 30, Zagreb, 2006.
Ana Sunko Katavić
Summary
Archaeological supervision over the earthworks during
the excavation of a trench for laying electricity cables in
Marmontova and Nigerova Streets was carried out in the
course of November 2016. A series of earlier infrastructural
cuts were identified, but there were no archaeological finds
or cultural layers.
Redni broj: 469
Lokalitet: Split – Nigerova ulica
Naselje: Split
Grad/općina: Split
Pravni status: Z-3778 (kulturno-povijesna cjelina)
Razdoblje: A, SV, NV
Vrsta radova: arheološki nadzor, zaštitno iskopavanje
Od 22. travnja do 1. prosinca 2016. trajao je arheološki
nadzor, a nakon toga i zaštitna arheološka istraživanja u
Nigerovoj ulici u Splitu, zbog potreba rekonstrukcije posto-
jeće TS GRAD 4 i izmjene postojećih elektroinstalacija.
Lokalitet je istražila tvrtka Kaukal d.o.o. Voditelj arheološ-
kog nadzora bio je Tomislav Jerončić, dipl. arheo., a zamje-
nik Vedran Katavić, prof. pov. i arheo. Tijekom zaštitnih
istraživanja dio stručne ekipe činili su Ana Sunko Katavić,
dipl. arheo., zatim tehničari Marin Kraljev i Ante Radovčić te
pet pomoćnih radnika. Sve faze radova pratila je Dubravka
Čerina, dipl. arheo. i pov. umjet., iz Konzervatorskog odjela
u Splitu. Sredstva za nadzor i istraživanja osigurao je inve-
stitor, tvrtka HEP – Operator distribucijskog sustava d.o.o.,
a logističku potporu prilikom arheoloških radova (uklanjanje
kamenih ploča, ručni iskop, odvoz, deponiranje, poštivanje
mjera zaštite na radu, osiguravanje iskopa i sl.) obavio je
glavni izvođač radova, tvrtka Point d.o.o.
Nakon uočenih arheoloških ostataka na prostoru Nigerove
ulice, uslijedilo je uklanjanje hodne površine od kamenih
ploča (SJ 1). Zatim je uslijedio iskop recentnih slojeva (SJ 2,
SJ 3 i SJ 5), koji su služili kao nivelacija hodne površine.
 Hrvatski arheološki godišnjak 13/2016
Tlocrt istražene površine
Ostaci pregradnje ulaznog prostora (SJ 9, SJ 44, SJ 45), pogled
zapad (foto: A. Radovčić)
Neposredno ispod njih registrirani su brojni ostaci arhi-
tekture, koji najvećim dijelom pripadaju zapadnom dijelu
obrambenog sustava. Osnovicu tog sustava čine ostaci
zidanih struktura smjera sjever-jug (SJ 6 i SJ 7).
SJ 6 je istočno lice zida, građeno od pravilnih pravokut-
nih klesanaca, koji su prema dnu većih dimenzija. Od lica
zida sačuvano je šest redova kamena, relativne visine oko
1,2 m i s blagim padom prema istoku (zapadno lice, odno-
sno širinu zida, nije bilo moguće definirati zbog ograniče-
nosti prostora).
834
Prostor između zidova SJ 6 i SJ 7 te popločenje (SJ 31), pogled
sjever (foto: T. Jerončić)
Zid (SJ 8), ostaci ulaznog praga (SJ 51) i dovratnik (SJ 9), pogled
sjeverozapad (foto: A. Radovčić)
Paralelno s tim zidom te na udaljenosti od 0,3 m pri dnu,
odnosno 0,5 m pri vrhu, nalazi se zidana struktura građena
od pravilno obrađenih kamenih blokova i spolija povezanih
žutom glinom (SJ 7). Od lica zida sačuvano je šest redova
kamena, u visini od 1,2 m, s izraženim padom prema
zapadu.
Uzak prostor između SJ 6 i SJ 7 ima koničan oblik kanala,
čije dno čini nepravilno popločano kamenje izlizanih sti-
jenki (SJ 31). Iznad popločenja, u zapuni kanala registrirani
su slojevi SJ 25 i SJ 30. Istočno lice zida (SJ 17) građeno
 Splitsko-dalmatinska županija, HAG 13/2016
Kameni nadvratnik ukrašen kukama, PN 3 (foto: A. Sunko Katavić)
Fragment dna keramičke posude graffita a punta media, PN 27
(foto: I. Beg Jerončić)
je od pravilno obrađenog pravokutnog kamena povezanog
žutom glinom, bez vidnog nagiba i spolija. Sačuvano je u
visini od 1,3 m, odnosno do sedam redova kamena. Zbog
njihove gradnje srušen je i razgrađen prethodni objekt, čiji
su dijelovi arhitekture nanovo upotrijebljeni prilikom grad-
nje SJ 7 i SJ 17. Zapunu između istočnog (SJ 7) i zapad-
nog lica zida (SJ 17) činio je žut kompaktan glinast sloj,
s učestalim nalazima lomljenog i obrađenog kamena te
spolijima, kao i rijetkim nalazima žbuke, novovjekovne gla-
zirane keramike i opeke.
Razdoblju funkcioniranja lica zida SJ 6 i SJ 7 pripadaju i ostaci
arhitekture na istočnom dijelu istražene površine – zidovi
(SJ 10 i SJ 11) i pretpostavljeni nivo funkcioniranja, tj. poplo-
čenje (SJ 24) te na središnjem dijelu istražene površine
zidane strukture (SJ 8, SJ 9, SJ 44, SJ 45, SJ 51).
SJ 10 i SJ 11 paralelni su zidovi smjera sjever-jug, među-
sobno udaljeni 0,8 m, a između njih je popločenje (SJ 24).
Na središnjem dijelu istražene površine pronađeni su ostaci
pročelja većeg objekta. Ostaci zida (SJ 8) istraženi su u
dužini od 8,8 m i paralelni su sa zidom SJ 6, odnosno SJ 7.
SJ 8 građen je od pravokutno obrađenog kamenja manjih
dimenzija, međusobno povezanog žbukom. Na dijelu zida
širine 0,45 m pronađen je prag vrata (SJ 51), a sačuvana
su i oba dovratnika (SJ 9 i SJ 44), s jasno vidljivim uto-
rima i ostacima željeznih okova za vrata. Prostor između
dovratnika u jednoj od faza gradnje objekta bio je zazidan
(SJ 45). Nakon uklanjanja TS, u smjeru pružanja istoč-
nog lica zida SJ 6 također su pronađene zidane strukture,
koje su se na tom prostoru prilagodile zatečenom stanju,
835
odnosno starijim ostacima arhitekture. S obzirom na regi-
strirane odnose, lice zida SJ 6 građeno je neposredno uza
zid SJ 53, koristeći se pritom kontraforom SJ 54 kao svojim
sastavnim dijelom. Imajući u vidu način i tehniku gradnje,
posljednjoj fazi obnove i gradnje fortifikacijskog sustava
u tom dijelu grada pripadaju zidovi SJ 18 i SJ 19, smjera
istok-zapad. Građeni su od lošije obrađenog kamena pove-
zanog žutom glinom. Zid SJ 18, koji pregrađuje prostor
između zida starije faze (SJ 11) i istočnog lica zida (SJ 17),
dug je oko 1,2 m i širok 0,6 m, a sačuvan je u visini od 1,0 m
(odnosno do pet redova kamena). Zidana struktura SJ 19
sačuvana je u jednom redu neobrađenog kamena.
Nakon istraživanja uslijedilo je prekrivanje ostataka arhi-
tekture zaštitnim građevinskim platnom (geotekstilom) i
zatrpavanje sitno granuliranim materijalom te vraćanje
hodne površine u prvobitno stanje.
Tijekom istraživanja dokumentirana su 52 nalaza, 11 uzo-
raka te 30 posebnih nalaza. Većinu nalaza čine ulomci
različitih keramičkih posuda, među kojima prevladava gla-
zirana keramika nastala od druge polovice 15. do kraja
17. st., mahom izrađena u venetskim i srednjotalijanskim
radionicama: majolika, majolika compendiaria, graffita a
punta sottile, graffita a punta media, graffita a punta grossa,
rivestita, kuhinjska invertita, engobiata i berettina colorata.
Od 30 posebnih nalaza najviše je onih od metala, mahom
bronce – ukupno 18, od čega polovicu čini novac (najza-
stupljenije su venecijanske gazette, koje su u optjecaju od
1710. godine). Pojedini detalji brončanog novca (PN 12 iz
SJ 39), sa slabo vidljivim prikazom glave okrenute udesno,
okrunjene zrakastom krunom na aversu i uspravnim
likom ulijevo u kontrapostu na reversu, mogu se uspore-
diti s novcem Klaudija II. (268. – 270.). Restauratorsko-
-konzervatorske radove obavili su djelatnici Odsjeka kon-
zervatorstva i restauratorstva Umjetničke Akademije u
Splitu te su zajedno s ostalim pokretnim nalazima dostav-
ljeni Arheološkom muzeju u Splitu. Među posebnim nala-
zima od kamena izdvajaju se dva primjerka arhitektonske
plastike, baza ili kapitel stupa (PN 2) te ulomak kamena
s kukama i križem (PN 3). Nalazi stakla antičke su pro-
venijencije (iz SJ 39 i SJ 52). Riječ je o jednoj duguljastoj
perlici od tamnoplave staklene paste ukrašene bijelim cik-
-cak linijama po rubu (PN 14) te dio podebljanog ruba sta-
klene posude maslinastozelene boje (PN 21). S obzirom
na kontekst i tipološke karakteristike, nalazi brončanih igala
(PN 17 i PN 18) također su antičke provenijencije. Ovom
prilikom pronađena su i dva olovna balistička projektila u
obliku kugli.
Tijekom zaštitnih arheoloških istraživanja na prostoru
Nigerove ulice u Splitu pronađeni su brojni arheološki
ostaci – zidana arhitektura i pripadajući slojevi s pokret-
nim arheološkim nalazima. S obzirom na međusobne
odnose pronađene arhitekture i pokretne nalaze, može se
zaključiti da pripadaju različitim fazama razvoja zapadnog
dijela grada. Prva faza gradnje može se pretpostaviti još
od rimskog vremena, dok tijekom kasnog srednjeg vijeka
nastaje zidani obrambeni sustav, kao i objekti zaštićeni
gradskim bedemima. Zbog potreba za učestalom obno-
vom i dogradnjom, do sredine 17. st., odnosno gradnje
novih bedema prema Vaubandovu sustavu poligonalnih
bastiona, predmetni prostor unutar zapadnog dijela grad-
skih bedema mjesto je intenzivne gradnje, uvjetovane
 Hrvatski arheološki godišnjak 13/2016

sigurnosnim potrebama. Prilikom obnove, dogradnje i oja-
čavanja obrambenog sustava negirani su postojeći objekti,
a time se drastično mijenja urbana fizionomija zapadnog
dijela grada. Inače, tvrtka Palisada d.o.o. 2011. istraživala
je prostor sjeverno od predmetne lokacije, prilikom čega
su pronađeni ostaci dvaju zidova i brojni pokretni nalazi.
Zidovi slijede smjer obrambenog sustava registriranog
tijekom istraživanja 2016. te su zajedno s pokretnim nala-
zima olakšali funkcionalnu i kronološku interpretaciju (uvid
u Izvještaj o rezultatima zaštitnih arheoloških istraživanja
tvrtke Palisada d.o.o. iz Trilja omogućio je nadležni konzer-
vator iz Konzervatorskog odjela u Splitu).
nadležna konzervatorica bila Dubravka Čerina, viša stručna
savjetnica. Naručitelj radova bio je HEP ODS d.o.o. Split.
Prilikom arheološkog nadzora uočeni su arheološki ostaci
te je na preostalom dijelu trase uvjetovano neznatno pro-
širenje iskopa i zaštitna arheološka istraživanja. Ručni i
strojni iskop rova za polaganje elektroenergetskog kabela
obavljen je uz arheološki nadzor u dužini od oko 35 m, dok
je preostali dio trase kroz Bosansku ulicu zaštitno arheo-
loški istražen u dužini od 20 m.

Literatura

Duplančić 2006 A. Duplančić, Splitske zidine u 17. i 18.

stoljeću, Mala biblioteka GZSKH, 29 – 30, Zagreb, 2006.
Perojević 2012 S. Perojević, Utvrđivanje Splita u XVII. sto-
ljeću, doktorski rad, Zagreb, 2012.

Tomislav Jerončić
Vedran Katavić
Ana Sunko Katavić

Summary

Archaeological supervision followed by rescue archaeo-

logical excavations in Nigerova Street in Split was carried
out from April to December 2016 due to the reconstruc- Položaj iskopanog kanala na katastarskoj podlozi (crveno –
tion of the existing TS GRAD 4 and replacing of electricity nadzor; plavo – istraživanje)
cables. Late medieval and post-medieval defensive sys-
tems of Split were located at this position. The excavations
revealed numerous archaeological remains such as walls,
movable archaeological finds, dislocated and levelling
layers, intact cultural layers that belong to different periods
and geological layers. Based on a preliminary analysis, the
movable archaeological finds can be dated from Antiquity,
through the Late Middle Ages to the post-medieval period.

Redni broj: 470

Lokalitet: Split – Nodilova i Bosanska ulica
Naselje: Split
Grad/općina: Split
Pravni status: Z-3778 (kulturno-povijesna cjelina)
Razdoblje: A, SV, NV
Vrsta radova: arheološki nadzor, zaštitno iskopavanje

U ožujku i travnju 2016. trajao je arheološki nadzor, a potom

je i istražen lokalitet u Nodilovoj i Bosanskoj ulici u Splitu, za
potrebe iskopa trase električnog kabela KB 1,0 kV na pro-
storu TS Nodilova. Lokalitet je istražila tvrtka Kaukal d.o.o.
Voditeljica istraživanja bila je Ida Beg Jerončić, dipl. arheo.
i pov. umjet., a zamjenica Ana Sunko Katavić, dipl. arheo.
Zbog potrebe definiranja pronađenih struktura i izrade nacrtne
dokumentacije, u arheološkim istraživanjima sudjelovali su
tehničar i dokumentarist Marin Kraljev te Ante Radovčić,
također djelatnici tvrtke Kaukal d.o.o. Za strojni i ručni iskop
te ostala logistička sredstva potrebna za arheološki nadzor i Predmetna trasa na prostoru Nodilove ulice, pogled prema jugu
istraživanje bila je zadužena tvrtka Point d.o.o. Split, dok je (foto: A. Sunko Katavić)

836
 Splitsko-dalmatinska županija, HAG 13/2016
Istraživanja su se odvijala u Nodilovoj ulici, a zbog očekiva-
nih arheoloških nalaza i sprječavanja njihove devastacije,
lokalitet je iskopavan pod stalnim arheološkim nadzorom.
Na dijelu trase Nodilovom ulicom širina kanala iznosila je
oko 0,5 m, dok je dubina iskopa iznosila do 0,7 m. Sam
iskop obavljen je strojno, uz postojeću energetsku infra-
strukturu. Prilikom nadzora unutar ispremiješanih nivelacij-
skih slojeva nisu uočeni relevantni arheološki ostaci, već
su samo zamijećeni ostaci otpadnoga građevnog materi-
jala, recentne ambalaže i sl.
Prilikom iskopavanja u Ulici kralja Tomislava, ispod hodne
površine uočena je obrađena vapnenačka struktura SJ 3, koja
je većim dijelom uništena brojnim recentnim instalacijama
ukopanima s njezine sjeverne, istočne i zapadne strane, dok
je na jugu u cijelosti uništena. Struktura vjerojatno pripada
nastavku sličnih ostataka pronađenih na obližnjoj lokaciji pri-
likom arheološkog nadzora 2011. godine (Izvještaj o arheo-
loškom nadzoru u Tomislavovoj ulici u Splitu 2011., autora
Vinka Madirace; dokumentacija Konzervatorskog odjela u
Splitu). Slična kamena struktura SJ 8 pronađena je južnije,
na početku Bosanske ulice, gdje se također radi o priklesa-
noj kamenoj litici, koja je također manjim dijelom devastirana
recentnim instalacijama. Južno uz kamenu strukturu SJ 8
pruža se odvodni kanal širine oko 0,5 m. Stranice, odnosno
rubovi kanala (SJ 11 i SJ 13) zidani su od pravilnih četvr-
tastih kamenih blokova, međusobno povezanih crvenom
gotovo sterilnom kompaktnom glinom, s rijetkim tragovima
gara i keramike na površini sloja. Sam kanal sačuvan je u
visini od triju redova kamenja, do cca 0,25 m visine. Dno
kanala čini vapnenačka geološka osnova, a zapunjen je
Iskopni kanal na prostoru Bosanske ulice, pogled prema sjeveru
(foto: A. Radovčić)
837
plavosivim kompaktnim glinastim slojem SJ 12, unutar kojeg
su pronađeni nalazi keramike, životinjskih kostiju, školjaka,
čavao i sl. Južna stranica kanala (SJ 13) ukopana je u neo-
brađenu kamenu liticu, koja se prema jugu spušta gotovo
punom dužinom trase. Iznad geološke osnove registrirani
su dislocirani i novovjekovni nivelacijski slojevi, kao i recen-
tni infrastrukturalan ukop u liticu. Pri samom kraju iskopnog
kanala, kod vrata od Pisture, uočena je razlika u visini
geološke osnove. Na tom dijelu trase, na potrebnoj dubini
iskopa kanala za energetske vodove, naglo je izostala geo-
loška osnova, a pretpostavlja se da je razlog tome inten-
zivna tisućljetna gradnja, ponajprije fortifikacijskog sustava.
Nakon istraživanja uslijedilo je polaganje kabela, zatrpava-
nje i vraćanje hodne površine u prvobitno stanje.
Prilikom istraživanja pronađeni su ulomci novovjekovne
keramike (dva su primjerka engoba keramike iz 17./18. st.),
ulomak novovjekovne lule, a u novovjekovnom nivelacijskom
sloju SJ 15 prikupljeno je 30-ak komada fino pročišćene,
oksidacijski pečene keramike kasnoantičke produkcije.
Literatura
Duplančić 2007 A. Duplančić, Splitske zidine u 17. i 18.
stoljeću, Mala biblioteka GZSKH, Zagreb, 2007.
Vedran Katavić
Ana Sunko Katavić
Summary
Archaeological supervision and rescue archaeological exca-
vations over the earthworks during the excavation of a trench
for laying electricity cables in Nodilova and Bosanska Streets
in Split were carried out in the course of 2016. The trench
was 55 m long, about 1 m wide, whilst its depth depended
on the construction design (ranging from 0.7 to 0.4 m). Since
the supervision revealed the remains of a fortification build-
ing, the dig was slightly widened, and the rest of the trench
was excavated. During the investigation fragments of post-
medieval pottery and a piece of a post-medieval pipe were
found. About thirty fragments of fine-grained Late Antiquity
pottery were found in a layer of levelling, SU 15.
Redni broj: 471
Lokalitet: Split – Obala hrvatskog narodnog preporoda
6 (bastion Bernardi)
Naselje: Split
Grad/općina: Split
Pravni status: Z-3778 (kulturno-povijesna cjelina)
Razdoblje: NV
Vrsta radova: zaštitno iskopavanje
Krajem ožujka 2016. zaštitno je arheološki istražen lokalitet
na Obali hrvatskog narodnog preporoda 6 u Splitu (barokni
bastion Bernardi), na k.č. 12344, k.o. Split, zbog preuređe-
nja prizemnog prostora unutar stambene zgrade. U arhe-
ološkim istraživanjima sudjelovali su Ivica Pleština, dipl.
arheo. (voditelj istraživanja), Nebojša Cingeli, dipl. arheo.
i Anita Penović, dipl. arheo., te Porin Kukoč, arh. tehničar,
 Hrvatski arheološki godišnjak 13/2016

Istraženi je prostor nepravilnog pravokutnog tlocrta (dužina

oko 11,37 m, širina 9,3 m, a nalazi se na +1,82 m n. m.).
Unutar tog prizemnog prostora istražena je arheološka
sonda (dimenzija 6x1,76 m) postavljena u smjeru istok-
-zapad, uz južni zid objekta, zapadno od ulaza. Definirano je
sedam stratigrafskih jedinica: SJ 1 sloj betona (estrih), SJ 2
sloj nasipa (tampona), SJ 3 struktura baroknog bastiona,
SJ 4 ukop cijevi za kanalizaciju uz zapadno lice bastiona

Crtež struktura – crvenom bojom označen je položaj dijela basti-

ona Bernardi na osnovi rezultata arheoloških istraživanja 2006. i
2016. g.

kao i dokumentaristi Ante Roglić, Klara Šolić te Jelena

Nazor.

Prilikom istraživanja na Obali hrvatskog narodnog pre-

poroda 2006. pronađeno je zakošeno južno lice i ispuna
bastiona Bernardi. Struktura bastiona načinjena je od
vapna, crvenkaste zemlje te neobrađenoga i djelomično
obrađenog kamenja. Zidovi bastiona izrađeni su od fino
obrađenih kamenih blokova, sačuvanih samo u donja dva-
tri reda. Ispuna je sačuvana u visini sve do temelja posto-
jećih kuća građenih na bastionu (neorenesansne kuće
Andrić i Gillardi). Također, prilikom istraživanja duž južnog
ruba bastiona Bernardi pronađeni su ostaci struktura
zidova interpretirani kao ostaci ulice (definirani kao Z13).
Južni rub ulice izrađen je od većih obrađenih kamenih
blokova, dok sjeverni nije sačuvan. Ulica je bila ispunjena
neobrađenim i priklesanim kamenjem vezanim crvenka-
stosmeđom zemljom. Također, tom je prilikom u prolazu Zapadno lice baroknog bastiona
Dobrić (Obala hrvatskog narodnog preporoda 9), sjevero-
zapadno od Kaštela, tijekom iskopa kanala za postavlja-
nje infrastrukture pronađen manji dio zida (definiran kao
Z22). Otkrivena su svega dva reda većih dobro obrađenih
kamenih blokova vanjskog oplošja zida smjera istok-zapad
i vapnena ispuna, koja se nadalje pružala u sjevernom pro-
filu iskopa. Zid se nalazi na liniji pružanja gradskih bedema
(Čerina i Rizmondos 2009). Arheološka istraživanja u Maloj
Papalićevoj palači (2013.) i na adresi Dobrić 6 (2014/15.)
obavljena su uz zapadni zid gradskih bedema. Cilj istra-
živanja bio je pronalazak obrambenog zida srednjovje-
kovnog zapadnog proširenja grada, o kojem piše Toma
Arhiđakon (Penović, Pavlinović 2013; 2015).
Prizemni prostor istraživan 2016. nalazi se na k.č. 12344,
k.o. Split, unutar A zone kulturno-povijesne cjeline grada
Splita, te unutar stambene zgrade na adresi Obala hrvat-
skog narodnog preporoda 6, na mjestu baroknog bedema
Bernardi (građenog od 1662. do 1664.). Tijekom istraživa-
nja definirano je sedam stratigrafskih jedinica. Izdvojena
su dva pokretna nalaza (N 1 – životinjske kosti iz SJ 7 i
N 2 – ulomak amfore datiran u 3. i 4. st. iz sloja gline SJ 2). 3D model baroknog bastiona Bernardi

838
 Splitsko-dalmatinska županija, HAG 13/2016
(tijekom postavljanja cijevi razgrađeni su veliki kameni blo-
kovi) i SJ 5 cijev ukopana u strukturu bastiona u njegovu
središnjem dijelu, SJ 6 sloj crvenkaste šute u sjeveroistoč-
nom dijelu sonde (gdje je pronađeno unutarnje lice bastiona
Bernardi) i SJ 7 sloj sive boje (ispod sloja SJ 6). Zapadna
struktura bastiona SJ 3 načinjena je većim dijelom do neo-
brađenoga kamena povezanog vapnenim mortom, pomije-
šanim s crvenkastom zemljom. Najviša kota bastiona prona-
đena je u istočnom dijelu, na +1,75 m n. v., a u zapadnom
dijelu sonde pronađeno je zapadno lice bastiona s pokosom,
od obrađenog kamenja, očuvano u trima redovima od +1,47
do +0,92 m n. v. Zidovi bastiona građeni su od fino obrađe-
nih kamenih blokova (dva-tri reda), pronađenih tijekom istra-
živanja 2006., međutim tijekom ovogodišnjih istraživanja
nisu pronađeni u strukturi bastiona. Kameni blokovi najvje-
rojatnije su razgrađeni tijekom ukopa za kanalizacijsku cijev
SJ 4. Zidovi bastiona nalazili su se ispod kote +0,92 m n. v.
Literatura
Čerina 2009 D. Čerina, Arheološka istraživanja na Obali
hrvatskog narodnog preporoda, Baština, 35, Split, 2009:
43 – 58.
Kečkemet 2002 D. Kečkemet, Prošlost Splita, Split, 2002.
Kečkemet 2004 D. Kečkemet, Kulturna i umjetnička
baština u Dalmaciji, izabrani radovi, I, Split, 2004.
Novak 2005 G. Novak, Povijest Splita, knjiga druga, Split,
2005.
Penović, Pavlinović 2013 A. Penović, S. Pavlinović,
Arheološka istraživanja – Mala Papalićeva palača,
Službena dokumentacija tvrtke Neir d.o.o., Split, 2013.
Penović, Pavlinović 2015 A. Penović, S. Pavlinović,
Arheološka istraživanja Dobrić 6, Službena dokumentacija
tvrtke Neir d.o.o., Split, 2015.
Nebojša Cingeli
Summary
Rescue archaeological excavations in the basement of a
building at 6 Obala hrvatskog narodnog preporoda in Split
(on the location of the Baroque-period Bernardi bulwark)
were carried out at the end of March 2016. The Bernardi
bastion was constructed in the period between 1662 and
1664. The western structure of the bastion SU 3 was made
of undressed stone bound with lime plaster and reddish soil.
The highest spot height (1.75 m) was in the eastern part.
Redni broj: 472
Lokalitet: Split – Obala Lazareta – Turistička palača
Naselje: Split
Grad/općina: Split
Pravni status: Z-3778 (kulturno-povijesna cjelina)
Razdoblje: NV
Vrsta radova: zaštitno iskopavanje
Od 7. prosinca 2015. do 5. ožujka 2016. trajalo je zaštitno
arheološko istraživanje tijekom rekonstrukcije tzv. Turističke
palače u Splitu, smještenoj na Obali Lazareta u Splitu, koja
839
Satelitska snimka dijela splitske gradske jezgre s naznačenim
sondama (izrada: A. Alajbeg, S. Juraga, M. Marković, podloga
ESRI Satellite®)
se nalazi na samoj obali u blizini Dioklecijanove palače.
Istraživanja su se odvijala na k.č. 9537/1, 9537/3, 9537/4,
9537/5, k.o. Split. Voditelj istraživanja bio je Ante Alajbeg,
a sudjelovali su i Deni Tojčić, Maja Petrinec, Tomislav
Šeparović, Nikolina Uroda te Ante Jurčević, svi arheolozi
Muzeja hrvatskih arheoloških spomenika u Splitu. Tehničku
dokumentaciju izradile su Maja Marković i Silvana Juraga,
a fotodokumentaciju Zoran Alajbeg. Arheološke radove
nadzirali su Dubravka Čerina, Saša Denegri i Silva Kukoč
iz Konzervatorskog odjela u Splitu. Radove je financirao
Grad Split.
Danas su ostaci splitskog lazareta potpuno preslojeni asfal-
tom i zgradama. Taj se dugački kompleks građevina prote-
zao od današnje Lučke kapetanije sve do Nadbiskupske
palače. Lazaret je građen sukcesivno, u pet većih faza.
Gradnja je započela 1582., a dovršena je oko 1629.
godine. Tijekom više od triju stoljeća postojanja lazaret je
služio kao komercijalni, sanitarni, vojni i komunalni sklop
građevina. Porušen je neposredno nakon Drugog svjet-
skog rata, kada su mnoge njegove zgrade bile oštećene
tijekom savezničkih bombardiranja Splita 1943. i 1944.
godine. Ovim su zaštitnim istraživanjem obuhvaćene struk-
ture najstarije graditeljske faze.
Sonda 1 smještena je 5 m sjevernije od sjevernoga pro-
čelja Turističke palače. Nakon uklanjanja površinskih
slojeva pronađena je betonska podnica dvorišta (SJ 9),
odnosno atrija lazareta, koja je bila potpuno sačuvana.
Izrađena je od nekvalitetnog betona s primjesom velikih
komada šljunka. Jednake je strukture i tanak zid, debljine
25 – 30 cm, koji izlazi iz južnog zemljanog profila od juga
prema sjeveru i u sjevernom se dijelu sonde pod pravim
kutom spaja sa zidom smjera istok-zapad. Uz činjenicu da
su rađeni od identične betonske smjese, njihova izravna
povezanost s podnicom svjedoči o tome da su te dvije stra-
tigrafske jedinice nastale istodobno i da tvore jedinstvenu
građevinsku adaptaciju dvorišta lazareta. Od jugoistočnog
prema sjeverozapadnome kutu sonde pruža se kameni
pločnik, pravilno složen u tri reda kvadratnog kamena.
 Hrvatski arheološki godišnjak 13/2016
Tlocrt istraženih struktura (izrada: A. Alajbeg, S. Juraga, M.
Marković)
Sonda 1 prilikom uklanjanja betonskog poda dvorišta lazareta
(foto: A. Alajbeg)
Presječen je dvama betonskim zidovima (SJ 11), kanalom
od betonskih i kamenih ploča (SJ 13) i jamom od palme
(SJ 15), što upućuje na to da je riječ o najstarijoj strati-
grafskoj jedinici na razini dvorišta atrija. Kanal od lijeva-
nih betonskih ploča služio je za odvod oborinske vode, a
budući da presijeca pločnik, betonski pod i zid, može se sa
sigurnošću reći da je riječ o najmlađoj strukturi u sondi 1.
Betonski zidovi, a svakako i kanal, nisu vidljivi ni na jednom
starijem planu lazareta. Plitko temeljeni betonski zidovi
debljine 25 – 30 cm nisu mogli statički izdržati nošenje kata
zgrade, pa je moguće da je riječ o pregradnim zidovima ili
nosačima nadstrešnice. Do razine podnice dvorišta laza-
reta nije bilo arheoloških nalaza. Prilikom čišćenja kanala
pronađen je talijanski novčić od 10 lira s kraja tridesetih ili
početka četrdesetih godina 20. st.
Nakon dokumentiranja, iskopavanje je nastavljeno uklanja-
njem betonske podnice zapadno od betonskoga zida sje-
ver-jug. Temelji zida istok-zapad pronađeni su dvadesetak
centimetara ispod razine podnice, a rađeni su od jednog
reda nepravilnog kamena srednje veličine. Nakon uklanja-
nja podnice pojavili su se ulomci kasne grafitirane keramike
(druga polovica 16. i 17. st.), ali su nađene i ostale vrste
glazirane i grube keramike. Na razini temelja betonskoga
zida pronađena je i kamena konstrukcija za potporu drvene
840
Sonda 3 krajem istraživanja: obalni zid lazareta, peterokutna kula,
suhozidni kanal i monolitni tordirani dovratnik (foto: Z. Alajbeg)
grede – pilota (SJ 16), to jest nosača konstrukcije lazareta,
koji je bio djelomično građen na moru. Iz kamene konstruk-
cije izvađena je solidno sačuvana drvena greda duljine oko
30 cm. Taj kameni potporanj za drvenu gredu nije konstruk-
tivno vezan za podnicu lazareta, što također dokazuje da je
pod atrija naknadna građevinska adaptacija. Oko dva i pol
metra južnije pronađena je još jedna slična konstrukcija od
kamena povezanog žbukom (SJ 18), iz koje je također izva-
đen ostatak drvene grede. Ta je konstrukcija sačuvana na
još nižoj razini i ni na koji način nije povezana s podnicom
dvorišta lazareta. Dakle, pronađene konstrukcije s drvenim
pilotima su, sasvim sigurno, dio izvorne građevinske faze
najstarijeg dijela lazareta i postavljene su između 1582. i
1592. godine. Iskopavanjem je dosegnuta razina od oko
80 cm ispod konstrukcija za drvene pilote, no nisu nađene
druge strukture. Srednjovjekovni i antički nalazi u toj sondi
u potpunosti nedostaju, što dodatno potvrđuje da je taj
dio lazareta građen na moru. U sondama 2, 4, 5 i 6, ispod
Turističke palače, prilikom nadzora zatečeni su zidovi i pod-
nice lazareta koji su bili u upotrebi sve do Drugog svjetskog
rata. S obzirom na to da im nije prijetila opasnost od građe-
vinskih radova, u tim su sondama strukture dokumentirane i
adekvatno zaštićene te su obustavljena daljnja istraživanja.
Radovi u sondi 3 započeli su prilikom nadzora građevinskih
radova bagera uz istočne temelje Turističke palače. Prvo su
otkriveni veliki kameni blokovi u krajnjem jugoistočnom kutu
zgrade. Utvrđeno je da je riječ o obalnom zidu s pokosom
(SJ 26), koji nije vidljiv na starijim tlocrtima lazareta. Taj je
zid ojačan kamenim nasipom (SJ 27) širine skoro 2 m, koji
je sa sjeverne strane također zatvoren zidom (SJ 28). Riječ
je o izvornom obalnom zidu lazareta južnije od kojega je
naknadno sagrađen ojačan zid s pokosom, vjerojatno zbog
bolje apsorpcije udara morskih valova. Po sredini starijega
obalnog zida nadodan je zid koji se pruža prema sjeveru, a
bio je jedan od pregradnih zidova južnih prostorija lazareta.
Najistočniji dio obalnog zida i svi zidovi peterokutne kule,
osim sjevernog, rađeni su od velikih kamenih blokova, slič-
nih dimenzija kao blokovi Dioklecijanove palače. Sjeverni je
zid kule pak rađen od manjeg priklesanog kamena i uteme-
ljen vrlo visoko, stoga vjerojatno ne pripada istoj konstruk-
tivnoj fazi, već je vjerojatno riječ o naknadnoj intervenciji.
 Splitsko-dalmatinska županija, HAG 13/2016
Jugozapadni dio kule popločan je pravilno klesanim kva-
dratnim kamenim pločama, koje se na istoku prostiru do
plitkog betonskog kanala unutar kule. Sjeverniji, to jest veći
dio podnice kule pokriven je podom od opeke. Na Andrićevu
je tlocrtu navedeno da je ta kula 1817. bila u vlasništvu obi-
telji Marcocchia, a u 20. st. u njoj je prvo bila smještena
gostionica „Čiko”, a nešto poslije gostionica „Ivanišević”.
Ta je gostionica nadživjela preostale dijelove lazareta i sta-
jala je ondje nedugo prije gradnje Turističke palače, da bi
konačno i ona bila sravnjena sa zemljom. Ostaci kule 1967.
ili 1968. presječeni su postavljanjem kanalizacijske cijevi za
oborinske vode, promjera oko 0,5 m.
Premda velika površinom, u samo je jednom omanjem sek-
toru sonde 3 pronađen intaktan stratigrafski slijed. Riječ je
o trokutastom dijelu omeđenom sjevernim zidom kule, sta-
rijim obalnim zidom i krajnjom istočnom betonskom trakom
Turističke palače, koji je bio natkriven betonskom podni-
com (SJ 35). U SJ 44 pronađeno je više primjeraka novca,
među kojim dvije mletačke gazzette kovane za Dalmaciju i
Albaniju u 18. st. te dva primjerka osmanlijskih srebrnjaka
kovanih u Egiptu (Mahmud I., 1730. – 1731.; Abdulhamid
I., 1773. – 1774.). Najstariji primjerak novca pronađen je u
nasipu, u istočnome profilu sonde 3. Riječ je o mletačkome
sessinu iskovanom za vrijeme dužda Marina Grimanija
(1595. – 1605.), neposredno nakon gradnje prve zgrade
lazareta. Novac pronađen u lazaretu vrlo je loše sačuvan
zbog destruktivnog djelovanja morske soli. Pronađeno je i
mnogo ulomaka kasnorenesansne i mlađe glazirane kera-
mike. Ostali dijelovi sonde bili su zatrpani nasipom, o čemu
svjedoče nalazi dinara Kraljevine Jugoslavije i talijanskih
lira iz tridesetih godina 20. st.
Vrlo su zanimljivi nalazi baroknih grbova plemićkih obitelji
pronađeni u sloju kod spoja kule i starijeg obalnog zida,
zajedno s mletačkim novcem iz 18. st. Prvi je pronađen grb
mletačke plemićke obitelji Trevisan, a vjerojatno potječe
iz vremena splitskog kneza i kapetana Paola Trevisana
Grbovi mletačkih plemićkih obitelji pronađeni u sondi 3: grb
Trevisan (gore lijevo), grb Marcello (gore desno), grb Farsetti
(dolje lijevo) i grb Emo (dolje desno) (foto: Z. Alajbeg)
841
(1602. – 1605.), manje vjerojatno Angela Trevisana
(1746. – 1748.) ili Zan Pietra Trevisana (1751. – 1754.).
Drugi je grb obitelji Marcello, koji je dao izraditi knez i
kapetan Andrea Marcello (1678. – 1681.). Treći pronađeni
grb pripada venecijanskoj obitelji Farsetti, a vjerojatno
je postavljen u čast zamjenika kneza Giana Giacomoa
Farsettija (1671.). Četvrti je grb obitelji Emo, vjerojatno
izrađen za vrijeme uprave generalnog providura Dalmacije
Angela Ema (1714. – 1717.). S tim u vezi treba podsjetiti da
je upravo Angelo Emo dao nalog za izradu D’Andreisova
tlocrta splitskog lazareta 1715. godine. Mnogo je moguć-
nosti na koji su način ti grbovi mogli biti odbačeni u more
pred kulom lazareta, no jedna se ipak čini najizglednijom.
Mletački senat u 17. st. donio je nekoliko uredbi o zabrani
samopromocije državnih činovnika javnim sredstvima.
Posljedica tih odluka bila jest preklesavanje brojnih natpisa
po naredbi mletačkih vlasti, što se događalo u mnogim dal-
matinskim gradovima. S obzirom na to da su svi grbovi pro-
nađeni u istome sloju, i to u neposrednoj blizini, sa sigurno-
šću se može utvrditi da su odbačeni istodobno. Obiteljski
grbovi s pročelja lazareta uklonjeni su po nalogu mletačkih
vlasti u razdoblju između Emove uprave (1714. – 1717.)
i sporazuma u Campoformiju 1797., kojim su mletački
posjedi u Dalmaciji pripali Habsburškoj Monarhiji. Datiranje
potvrđuju i nalazi mletačkog i osmanlijskog novca.
Važan je nalaz uočen i u krajnjem jugoistočnom dijelu sonde
3, uz suhozidni kanal. Riječ je o potpuno sačuvanom mono-
litnom tordiranom dovratniku u stilu cvjetne gotike, koji je od
baze do kapitela ukupno dugačak 215 cm. Premda nešto
starijih stilskih obilježja, moguće je da je ukrašavao najsta-
riju zgradu lazareta, sagrađenu krajem 16. st.
Nakon zaštitnog istraživanja, odlukom Konzervatorskog
odjela u Splitu trajno su prezentirani ostaci peterokutne
kule lazareta.
Literatura
Alajbeg 2017 A. Alajbeg, Zaštitna arheološka istraživanja
splitskog lazareta (katalog izložbe), Split, 2017.
Duplančić 2007 A. Duplančić, Splitske zidine u 17. i 18.
stoljeću, Zagreb, 2007.
Perojević 2002 S. Perojević, Izgradnja lazareta u Splitu,
Prostor: znanstveni časopis za arhitekturu i urbanizam, sv.
10, br. 2 (24), Zagreb, 2002.
Ante Alajbeg
Summary
Rescue archaeological excavations were carried out during
the reconstruction of the so-called Turistička palača (Tourist
Palace) in Obala Lazareta in Split, located on the very
coastline near Diocletian`s Palace. The excavations were
conducted from December 2015 to March 2016. The inves-
tigation of the Quarantine Station encompassed its oldest
parts built from 1582 to 1592. A dig in the courtyard (probe
1) revealed structures that were in use until the Second
World War. After removing the concrete floor, stone struc-
ture for two timber piles that supported the original building
were unearthed. Numerous fragments of sgraffito pottery
appeared (the second half of the 16th and 17th centuries)
 Hrvatski arheološki godišnjak 13/2016

as well as glazed and coarse pottery. There were no medi-

eval or Antiquity finds in probe 1, which confirms the reports
from written sources that the oldest quarantine station was
partly built over the sea. Probe 3 encompassed the SE
part of the oldest Quarantine Station. Four Baroque coat
of arms that belong to the Trevisan, Marcello, Farsetti and
Emo families were found in a 18th century layer. The family
coat of arms were removed from the façade by the order of
the Venetian authorities in the period between Emo`s gov-
ernment (1714 – 1717) and the Treaty of Campo Formio in
1797 that brought the end of the Venetian rule in Dalmatia.
In the same layer also found were Venetian gazette and
Ottoman silver coins of the 18th century. In the SE corner
of probe 3 there was a monolithic jamb stone decorated
with a twisted cord, which belongs to Flamboyant Gothic.
It was probably belonged to the oldest Quarantine Station.
Movable finds mostly include numerous fragments of Italian
glazed pottery of the 16th to 20th centuries. Also found
were 15 coins, of which a Venetian session of Duke Marin
Grimani (1595 – 1605) is the oldest one and a L.10 coin
from the end of the 1930s or beginning of the 1940s is the
youngest. The remains of a pentagonal tower next to the
eastern façade of Turistička palača were presented.

Redni broj: 473

Lokalitet: Split – Obala Lazareta – Turistička palača
Naselje: Split
Grad/općina: Split
Pravni status: Z-3778 (kulturno-povijesna cjelina)
Razdoblje: A
Vrsta radova: arheološki nadzor
Od 18. studenog do 30. prosinca 2016. arheološki su nad-
zirani zemljani radovi prilikom gradnje arheološkog parka
pokraj Turističke palače na Obali Lazareta na istočnom dijelu
Rive u Splitu, k.č. 9537/1, dio 13827/1, dio 3828/1, k.o. Split.
Voditeljica arheološkog nadzora bila je Ana Sunko Katavić,
dipl. arheo., dok je zamjenik nadzora bio Petar Panza, dipl.
arheo., iz tvrtke Kaukal d.o.o. Split. Nadležni konzervatori
bili su viši stručni savjetnici Saša Denegri, dipl. arheo. i Silva
Kukoč, dipl. arheo., iz Konzervatorskog odjela u Splitu. Strojni
i ručni iskop te ostala logistička sredstva potrebna za arheo-
loški nadzor obavila je tvrtka Mađor company d.o.o., Hrvace.
Financijska sredstva osigurao je investitor, Grad Split.
Ukupna površina gradnje arheološkog parka iznosila je
oko 260 m², dok je dubina ovisila o projektnoj dokumenta-
ciji i zatečenim instalacijama, a i samoj situaciji na terenu
(od 1,5 m do 2 m). Iskop je započeo od sjeveroistočnog
ruba zgrade Turističke palače prema istoku, uklanjanjem
sloja zemlje s dosta recentnog otpada te sloja betona. Tom
prilikom dokumentirane su zidane strukture, koje nisu bile
istražene. Pronađene kamene strukture (zidovi) označene
su brojkama od 1 do 6.
Zid 1 – širina i sačuvana visina iznosi 0,4 m, a istražen je
u dužini od 3 m. Građen je od obrađenog kamena pove-
zanog žbukom. Pruža se pod zapadni profil otkopne povr-
šine, a na istočnom je kraju presječen salonitnom cijevi.
Pruža se u smjeru istok-zapad.
Zid 4 i Zid 5 (foto: A. Sunko Katavić)
Zid 2 – otkriven je u dužini od 2,40 m i pruža se pod sjeverni
profil iskopne površine. Širine je 0,80 m na južnom dijelu i
0,60 m u sjevernom dijelu, gdje je bio djelomično prekriven
betonom. Građen je od pravilno obrađenog kamena pove-
zanog žbukom. Pruža se u smjeru sjever-jug.
Zid 3 – smjera je istok-zapad, a poznat je iz prijašnjih
istraživanja. Zbog njega je inicijalno pokrenut plan grad-
nje arheološkog parka. Poprilično je devastiran recentnim
građevinskim zahvatima.
Zid 4 – širok je 1,1 m, a dokumentiran je u dužini od 6 m te
se pruža dalje pod istočni profil iskopne površine. Građen
je od obrađenog kamena povezanog žbukom i zemljom, a
podijeljen je na dvije razine, zapadnu i istočnu, od kojih je
istočna za 0,3 m viša od zapadne. Viša razina ima i južno lice
od obrađenih blokova. Blokovi su širine oko 0,4 m, a visine
0,3 m. Sjeverno lice zida otkopano je do dubine od 0,4 m te
je, nakon dokumentiranja i zaštite geotekstilom, s njegove
sjeverne strane sagrađen novi betonski zid, sukladno pro-
jektu prezentacije. Pruža se u smjeru istok-zapad.
Zid 5 – položen s južne strane Zida 4 te je gotovo jednake
širine i dužine kao i prethodni, ali vidljivo kvalitetnije izrade.
Sačuvan je u visini od 0,8 m, građen od pravilno obrađe-
nih kamenih blokova povezanih mortom. Kameni su blo-
kovi kvalitetno obrađeni, visine i širine oko 0,4 m, dok im je
dužina oko 0,5 m. Zid se sastoji od triju razina, od kojih je
najviša visoka 0,4 m, srednja 0,25 m, a temeljna je stopa
napravljena od kamenih ploča visine 0,15 m.
Zid 6 – manji zid građen od nepravilnih komada kamena,
koji je istražen u dužini od 1,9 m. Širina zida u sjevernom
djelu iznosi 1 m, a prema jugu je zbog devastacije sačuvan

842
 Splitsko-dalmatinska županija, HAG 13/2016
Južno lice peterokutne kule (foto: A. Sunko Katavić)
Tlocrt zidova
Tordirani stup (foto: P. Panza)
u širini od svega 0,5 m. S istočne strane otkriven je u visini
od 0,3 m, dok se sa zapadne strane spaja s konstrukcijom
kanala koja se pruža u smjeru sjever-jug.
Zapadno i jugozapadno od pozicije kanala strojno je otko-
pano južno i istočno lice zida peterokutne kule. Temelj zida
kule visok je oko 0,5 m te se nalazi ispod površine mora.
Vanjsko lice temelja kule građeno je od obrađenih pravo-
kutnih kamenih blokova visine 0,5 m, a dužine im variraju
od 0,5 m pa do 1 m. Temelj kule sa zapadne strane pre-
sijeca salonitna cijev, dok uz njezin istočni rub leži kanal.
Arheološkim nadzorom popraćeno je i premještanje
843
kamenog polustupa, pronađenog tijekom prethodnih istra-
živanja, na temelj peterokutne kule gdje ne smeta planira-
nim građevinskim zahvatima. Polustup je tordiran i visok
2 m. Nakon završetka arheološkog nadzora nastavljena je
gradnja arheološkog parka.
Literatura
Perojević 2002 S. Perojević, Izgradnja lazareta u Splitu,
Prostor, 2002.
Ana Sunko Katavić
Petar Panza
Summary
The construction works within the framework of the project
of the archaeological park near Turistička palača (Tourist
Palace) in Obala Lazareta in the eastern part of Riva in
Split (cadastral parcels 9537/1, part of 13827/1, part of
3828/1, the cadastral municipality of Split) were archaeo-
logically supervised. A total area equals 260 m2, whilst the
depth of the dig ranged from 1.5 to 2 m (depending on the
project design and situation in situ). The survey revealed
six stone walls (wall 3 had been found earlier and repre-
sents the basis of the archaeological park).
Redni broj: 474
Lokalitet: Split – Obala lazareta i Poljana kneza
Trpimira, istočno od Turističke palače
Naselje: Split
Grad/općina: Split
Pravni status: Z-3778 (kulturno-povijesna cjelina)
Razdoblje: A, NV
Vrsta radova: zaštitno iskopavanje
Od 1. do 22. travnja 2016. trajala su zaštitna arheološka
istraživanja zbog preuređenja prostora istočno od Turističke
palače (Obala lazareta i Poljana kneza Trpimira) u Splitu.
Istraživanja je obavila Zajednica ponuditelja Neir d.o.o. i
Girus d.o.o. U istraživanjima su sudjelovali arheolozi: Anita
Penović (voditeljica istraživanja), Nebojša Cingeli i Ivica
Pleština te Porin Kukoč arh. tehničar i dokumentaristi Ante
Roglić, Klara Šolić i Jelena Nazor. Radove su nadzirale
stručnjakinje nadležnog Konzervatorskog odjela u Splitu,
Silva Kukoč i Dubravka Čerina (više stručne savjetnice).
Financijska sredstva za radove osigurao je Grad Split.
Tijekom arheoloških istraživanja otvorene su dvije sonde.
Sonda 1 izduženog je oblika, postavljena u smjeru sjever-
-jug, dimenzija 20x6 m. Položaj sonde izabran je s ciljem
usporedbe struktura zidova lazareta s nacrtima Vicka
Andrića, nastalima sredinom 19. st. Sonda 2 postavljena je
u sjeveroistočnom dijelu prostora predviđenih građevinskih
radova te je pravokutnog oblika, dimenzija 8x8 m. Cilj je
istraživanja u toj sondi, osim pronalaska struktura lazareta,
pronalazak izvorne obale i provjera premisa o antičkim
strukturama ispred Dioklecijanove palače, na kojima su se
nalazile prostorije lazareta.
 Hrvatski arheološki godišnjak 13/2016

Nacrt splitskog lazareta s ucrtanim istraživanjima 1995./96. (crveno), istraživanjima 2016. (plavo) i dvjema arheološkim sondama tijekom
istraživanja 2016. g. (izradio: I. Pleština)

Obje su sonde smještene južno od kolektora i optičkog

kabela, koji se pružaju u smjeru sjeverozapad-jugoistok.
Tijekom istraživanja definirane su 43 stratigrafske jedinice.
Stratigrafska je slika u sjevernom dijelu sonde 1 i u cijeloj
sondi 2, koje su smještene u dvorištu za karavane, slična.
Pokretni arheološki materijal većim je dijelom pronađen u
sloju nasipanja SJ 22, a nalazi su datirani u različita razdo-
blja (ulomci keramike u 19. i 20. st. te oni koji se datiraju
od 16. do 18. st., kao i nalazi ulomaka amfora iz 4. i 5. st.;
također su nađeni razni arhitektonski elementi te životinj-
ske kosti).
Sonda 1 postavljena je u smjeru sjever-jug, dužine
20 m, a unutar nje definirano je 40 stratigrafskih jedi-
nica. Istraživanja su se odvijala strojno i ručno. Strojno
je uklonjen sloja asfalta SJ 1, koji ima pad od sjevernog
dijela sonde (na +3,00 m n. v.) prema južnom dijelu (na
+2,41 m n. v.). Također je strojno uklonjen i sloj tampona
SJ 2, debljine 0,4 m. Unutar sloja tampona nalazi se struk-
tura starijih prometnica – betonski kolnik SJ 3 postavljen
u smjeru sjever-jug. U sjevernom dijelu sonde nalaze se
optički kabel SJ 4 i ukop kolektora. Unutar sonde nalaze
se i dva recentna ukopa palmi – sjeverni SJ 10, koji je pre-
sjekao dvorišnu kaldrmu i južni ukop SJ 11, koji je ukopan
u strukture zida lazareta SJ 8 i SJ 9. Grubom podjelom
sonda je razdvojena u tri dijela (sjeverni, južni i središnji
dio). Sva tri dijela sonde bila su zatrpana slojem rušenja
lazareta. Sloj rušenja razdvojen je u dva sloja: krupnija
šuta SJ 12 i sitnija šuta SJ 13. Sjeverni dio sonde nalazi
se unutar dvorišta za karavane. Južni dio dvorišta pokri-
ven je kaldrmom SJ 18, koja se sastoji od oblutaka veli-
čine 10-ak cm. Širina kaldrme iznosi 2,66 m i nalazi se
na +1,35 m n. v. (odnosno na 1,60 m relativne dubine). U
sjevernom dijelu dvorišta nalazi se samo naboj SJ 19, koji
je nađen i ispod kaldrme. Južno od kaldrme, uza zid SJ 6
(sjeverni zid prostorija lazareta), nalazi se kanal popločan
opekama. Širina kanala iznosi 28 cm, dubine je 33 cm, a
dno kanala nalazi se na +0,99 (zapadni dio) i +0,94 m n. v.
(istočni dio). U jugozapadnom dijelu kaldrma je oštećena
ukopom palme, veličine 2,30x2,60 m. To je oštećenje pro-
3D model sonde 1 dubljeno te su izdvojena tri sloja nasipanja SJ 20, SJ 21 i

844
 Splitsko-dalmatinska županija, HAG 13/2016

SJ 22 te sloj krupnog kamenja SJ 23 (na –0,29 m n. v.). blokova SJ 23 i njihov odnos s kolonom na koju je temeljen
U središnjem dijelu sonde istraženi su dijelovi dviju pro- zid SJ 6. Južni dio sonde 1 nalazi se ispred lazareta, unutar
storija, strukture zidova i podnica te dvije faze južnog zida splitske luke. Na nacrtima Vicka Andrića u tom se dijelu
lazareta i strukture na kojima su temeljeni zidovi. Sjeverni nalaze tri veće prirodne stijene, sike. Stijenama s nacrta
zid SJ 6 postavljen je u smjeru istok-zapad, a očuvan je do koristili su se i ostali istraživači koji su se bavili izgledom i
+2,36 m n. v. Zid je širok 1,03 m, a građen je od obrađe- razvojem splitske luke. Tijekom istraživanja nije pronađena
nog kamena poredana u dva lica, između kojih se nalazi jedna od tih triju stijena, koje su po planu i preklopu sa svim
ispuna povezana vapnenom žbukom. U gornjoj osnovi zida nacrtima trebale biti u južnom dijelu. Ispod sloja tampona
otkriveni su veći kameni blokovi, ostaci dovratnika prozora SJ 2 nalazi se sloj nasipa SJ 24, koji je najvjerojatnije nasut
i vrata koji su povezivali prostorije s dvorištem. Pregradni tijekom gradnje današnjeg doka pristaništa za brodove. Na
zid SJ 7 postavljen je u smjeru sjever-jug, između zidova +0,51 m n. v. pronađeni su veći komadi kamena (SJ 25),
SJ 6 i SJ 8. Struktura zida slična je strukturi zida SJ 6, poredani jedan preko drugog. Kameni nasip najvjerojat-
oba su lica zida ožbukana, širina iznosi 0,52 m, a očuvan nije je nastao kao lukobran za prošireni južni zid lazareta
je u visini od 0,5 m. U južnom dijelu zida, na mjestu spoja SJ 9. Ispod nasipa pronađen je morski žal (SJ 26), na
sa zidom SJ 8, nalazi se kamena kolona s nastavkom za –0,52 m n. v.
povezivanje s drugim kamenim blokom. SJ 8 (južni zid Sonda 2 postavljena je u sjeveroistočnom dijelu prostora
lazareta) postavljen u smjeru istok-zapad, nalazi se u nacr- predviđenoga građevinskim radovima, nepravilnog je pra-
tima Vicka Andrića, a zid je širok 0,85 m. Na južno lice zida, vokutnog tlocrta, dimenzija 8x8 m. Cilj istraživanja u toj
zidano u tehnici bunjato, naslonjena je novija struktura zida sondi bio je pronalazak struktura lazareta, kao i pronalazak
SJ 9, najvjerojatnije austrijsko ojačanje, koja nije prikazana izvorne obale te provjera premisa o antičkim strukturama
na crtežima Vicka Andrića. Struktura zida SJ 8 očuvana je ispred Dioklecijanove palače, na kojima su se nalazile
do +1,84 m n. v. U središnjem je dijelu struktura zida pre- prostorije lazareta. U sjevernom dijelu sonde 2 nalaze se
sječena ukopom za palmu SJ 11, što je omogućilo uvid u optički kabel SJ 4 i ukop kolektora SJ 5. Ispod sloja asfalta
način zidanja. Južno lice zida rađeno je u tehnici bunjato, a SJ 1 i sloja tampona SJ 2, slično kao i u sjevernom dijelu
veliki kameni blokovi povezani su željeznim klanfama. Zid sonde 1, nalaze se slojevi rušenja lazareta (krupnija šuta
je temeljen na velikim kamenim blokovima SJ 23, pravo- SJ 12 i sitnija šuta SJ 13). Ispod šute, na +1,45 m n. v.,
kutnog oblika u tlocrtu. Južno lice zida SJ 8 očuvano je u
dva reda. Prvi je postavljen u ravni s blokovima ispod, a
drugi red kamena uvučen je 10 cm u odnosu na prvi red
bunjata. Sjeverno je lice zidano barokno, s manjim pravo-
kutnim klesancima. Ispuna zida sastoji se od manjih nepra-
vilnih komada kamena, povezanih vapnenim mortom bijele
boje. Na dijelovima južnog lica, zidanog u tehnici bunjato,
u tragovima je pronađen antički mort. Struktura zida SJ 9
najvjerojatnije je austrijsko ojačanje južnog zida lazareta.
Debljina proširenja zida iznosi 0,90 m, tako da s izvornim
zidom SJ 8 debljina zida iznosi 1,7 m. U središnjem je dijelu
struktura zida, zajedno sa zidom SJ 8, presječena ukopom
za palmu SJ 11. Zid ima samo južno lice, koje lagano pada
na temeljnu stopu. Lice zida načinjeno je od fino obrađe-
nih klesanaca, a ispuna zida sastoji se od neobrađenog
kamena različitih dimenzija, povezanog vapnenim mortom,
pomiješanim s glinovitom zemljom, kompaktne konzisten-
cije i masnog sastava, svjetlosmeđe boje. Temeljna stopa
SJ 23 nalazi se ispod strukture zida SJ 8, na +0,64 m n. v.
Otkrivene su dvije ploče, na mjestu ukopa SJ 11, a njihova
širina iznosi 0,92 m. Na jednu od ploča naslonjena je kolona
na koju je temeljen zid SJ 6. Podnice u prostorijama laza-
reta SJ 15 (u zapadnoj prostoriji na +150 m n. v.) i SJ 16 (u
istočnoj prostoriji na +1,47 m n. v.), načinjene su od betona,
debljine 8 cm, a na njima su urezani grafiti i imena te godina
1921. Najvjerojatnije su nastale kao posljedica podizanja
poda i zaštite od vlage. Ispod betonskih podnica nalaze
se kamene ploče dimenzija 57x106 cm i debljine 6 cm. U
zapadnoj prostoriji definirane su kao SJ 27 i nalaze se na
+1,44 m n. v, dok je u istočnoj prostoriji kamena podnica
na nešto nižoj koti (+1,42 m n. v.). U objema prostorijama
napravljene su manje sonde, odnosno podignute su beton-
ske i kamene podnice, uz južni zid lazareta SJ 8. Cilj istraži-
vanja bio je, osim definiranja slojeva niveliranja i nasipanja
unutar prostorija, otkrivanje načina gradnje velikih kamenih Južno lice zida SJ 8 rađeno u tehnici bunjato

845
 Hrvatski arheološki godišnjak 13/2016
Ulomak porfirnog stupa
nije pronađena kaldrma dvorišta za karavane, već samo
naboj SJ 19. U sondi 1 naboj se nalazio ispod kaldrme. U
sjeverozapadnom dijelu sonde pronađen je dio jednog od
dvaju pregradnih zidova SJ 41, koji je razdvajao dvorište
na dva dijela, sjeverno i južno. Zid je jednim dijelom pre-
sječen ukopom za kolektor iz 1995. godine. Struktura zida
načinjena je od obrađenog kamena, složenog s dvama
licima, između kojih se nalazi ispuna povezna vapnenim
mortom. Zid se pruža u smjeru istok-zapad, a očuvan je
do +2,36 m n. v. Temeljna je stopa zida plitka, nalazi se
na jednom redu kamena, na +1,81 m n. v. U istočnom pro-
filu sonde 2, na +3,01 m n. v., nalazi se ogradni zid SJ 42
postavljen u smjeru sjever-jug, načinjen od fino obrađenog
kamena visine 0,6 m. Pokriven je kamenim poklopnicama
dimenzija 0,5x0,6 m. Zid se nalazi na većoj temeljnoj stopi
SJ 43, visine 1 m. Najvjerojatnije je nastao tijekom prve
polovice 20. st. Zid je otkriven u dužini od 1,5 m, sa sje-
verne je strane presječen ukopom kolektora SJ 5, a s južne
strane zid završava (ne može se sa sigurnošću reći da su
se u tom dijelu nalazila vrata).
Tijekom arheološkog istraživanja izdvojen je pokretan
arheološki materijal, a najveći broj nalaza izdvojen je u
slojevima nasipanja i niveliranja terena. Nalazi su datirani
u različita razdoblja: unutar sloja rušenja lazareta SJ 13 i
sloja s garom SJ 14 nalazi su (od N 1 do N 10) datirani u
prvu polovicu 20. st. Izdvojen je jedan ulomak majoličke
keramike (N 5), datiran od 16. do 18. st. Unutar sloja SJ 22
(sloj nasipanja i podizanja terena koji se nalazi u sondi 2)
nalazi su klasificirani na ulomke keramike (N 11), datirane
od 16. do 18. st. i ulomke keramike (N 12) datirane u 4. i
5. st. Materijal pronađen unutar sonde 2 (N 13 i N 14) čine
ulomci amfora dugih cilindričnih tijela, s cilindričnim vratom
i ljevkasto proširenim ili prstenastim rubom, koje su služile
za transport ulja u 4. i 5. st. Također, od pokretnog materi-
jala izdvojena su tri ulomka porfira.
Nebojša Cingeli
846
Summary
Rescue archaeological excavations for the reconstruction
of the area to the east of Turistička palača (Tourist Palace)
(in Obala Lazareta and Poljana kneza Trpimira) in Split were
carried out in the course of April 2016. The investigation
confirmed the walls known from a layout by Vicko Andrić.
Also revealed were new structures of SU 9, most probably
an Austrian-period reinforcement of the south wall of the
Quarantine Station and a boundary wall made of dressed
stone and cover slabs. The south face of a Quarantine`s
wall was investigated. The wall with a rustic pitched face
was made of large stone blocks bound with mortar and iron
fasteners. Small probes were opened under the Quarantine
building with the aim of finding the original coastline in front
of Diocletian`s Palace. Antiquity-period structures were
not found, and a high level of underground waters and the
proximity of the sea were aggravating the excavations. Also
revealed were large quantities of rubble in a layer of level-
ling made during the construction of the Quarantine Station.
The rubble originates from Diocletian`s Palace. Movable
finds in that layer include marble and porphyry wall panels,
and a fragment of a porphyry column of 70 cm in diameter.
In terms of its diameter the column is similar to the granite
columns in Peristil and Diocletican`s Mausoleum.
Redni broj: 475
Lokalitet: Split – Sinjska 4 (bastioni Cornaro i Priuli)
Naselje: Split
Grad/općina: T Split
Pravni status: Z-3778 (kulturno-povijesna cjelina, zona A)
Razdoblje: NV
Vrsta radova: arheološki nadzor
Od 13. do 30. travnja 2016. trajao je arheološki nadzor u
Sinjskoj 4 u Splitu, zbog zemljanog iskopa za postavljanje
vodovodnih cijevi u dvoru i na cesti ispred Hotela Cornaro
(područje nekadašnjih bastiona Cornaro i Priuli), na
k.č. 10809/1, /2, /3, k.o. Split. U arheološkim istraživanjima
sudjelovali su arheolozi Ivica Pleština (voditelj istraživanja),
Nebojša Cingeli, Anita Penović, Porin Kukoč, arh. tehničar,
i dokumentaristi Ante Roglić, Klara Šolić i Jelena Nazor, svi
iz tvrtke Neir d.o.o., Split.
Arheološko nalazište smješteno je u dvoru i na cesti ispred
Hotela Cornaro, na prostoru između baroknih bastiona
Cornaro i Priuli. Tijekom istraživanja otvorene su tri sonde
i trasa u dužini od 50 m. Sonda 1 pravokutnog je tlocrta,
dimenzija 3,58x1,68 m. Sjevernim je dijelom postavljena
na nogostup, a drugim dijelom na cestu, na mjestu gdje je
predviđen priključak na vodovodnu mrežu.
Sonda 2 postavljena je zapadno od sonde 1, izduženog
je oblika, dimenzija 4,39x1,01 m. Cilj istraživanja u drugoj
sondi bio je mogućnost postavljanja cijevi za vodovodni
priključak ispod strukture zida, koja je otkrivena u sondi 1.
Sonda 3 nalazi se u dvorištu Hotela Cornaro, također je
izduženog oblika, dimenzija 5,45x1,83 m. U prostoru
između sonde 2 i sonde 3, dužine 20 m, nalaze se podrum-
ske prostorije i betonski drenažni kanali.
 Splitsko-dalmatinska županija, HAG 13/2016
Položaj sondi u odnosu na bastione Priuli i Cornaro te pretpostav-
ljenu trasu bedema koji ih je povezivao
Struktura zida SJ 4 koja se sastoji od nepravilnog i neobrađenoga
kamena povezanog vapnenim mortom pomiješanim s crvenka-
stom zemljom
Sjeverno lice bedema SJ 8
Tijekom istraživanja definirano je 11 stratigrafskih jedinica.
U sondi 1 i 2 istražena je struktura zida SJ 4, koja se sastoji
od nepravilnog i neobrađenoga kamena povezanog vapne-
nim mortom, pomiješanim s crvenkastom zemljom. Širina
zida u sondi 2, gdje se nalazi na nižoj razini te mu je struk-
tura očuvanija, iznosi 0,73 m, a očuvan je u visini od 0,5 m.
Zid prati pad terena od istoka prema zapadu te se nalazi na
+8,37 (sonda 1) i +8,19 (sonda 2).
847
Ostalih sedam stratigrafskih jedinica definiranih u sondi 1 i
2 jesu: SJ 1 (sloj asfalta), SJ 2 (sloj nasipa – tampona), SJ 3
(sloj nasipa s južne i sjeverne strane zida), SJ 4 (struktura
zida – najvjerojatnije rubni dio ceste koja je vodila na vrata
Priuli i ogradni zid opkopa baroknog bedema), SJ 5 (ukop
zida SJ 4) i SJ 6 (sloj tupine u sjevernom dijelu sonde 1,
na +7,89 m n. v.), SJ 7 (sloj šute, crvenkaste boje; nalazi
se u južnom dijelu sondi 1 i 2; sloj je visok oko 1 m i naj-
vjerojatnije je nastao nasipanjem te zatrpavanjem opkopa
baroknog bedema).
Sjeverno lice i strukture bedema SJ 8 – ispuna zida nači-
njena je većim dijelom do neobrađenoga kamena pove-
zanog vapnenim mortom pomiješanim s crvenkastom
zemljom. Najviša kota bedema pronađena je u istočnom
dijelu na +8,90 m n. v. Sjeverno lice bedema, s pokosom,
sastoji se od obrađenog kamenja, a očuvano je u trima
redovima od +7,94 m n. v., gdje se nalazi temeljna stopa
širine 0,4 m. Stopa, skarpa bedema SJ 9, nalazi se na sloju
tupine SJ 6, na koti +7,87 m n. v.
U sondi 3, u južnom dijelu, pronađena je temeljna stopa i
sjeverno lice bedema, kortina. Južni dio bedema u cijelosti
je razgrađen tijekom gradnje zgrade pošte, a dio ispune
i kortina spušteni su na kotu +8,90 m n. v. Zapadno od
zgrade pošte nalazi se očuvan dio bedema, od kojeg
se bedem prema temeljnoj stopi spuštao konusno (na
k.č. 10808/3, k.o. Split). Bedem je ostao očuvan samo u
malenu dijelu, gdje nije smetao novim objektima. Na slici iz
1929., prije gradnje zgrade pošte i zgrade Osiguravajuće
zadruge, dio bedema između bastiona Cornaro i bastiona
Priuli bio je očuvan. Danas su u presjeku razgrađenog
bedema vidljive strukture bačvastog svoda (najvjerojat-
nije prostorija, komora unutar bedema). Na udaljenosti od
20 m, sjeverno od lica bedema, u sondama 1 i 2 pronađena
je struktura zida širine 0,7 m. Zid je postavljen u smjeru
istok-zapad, paralelno s bedemom, te bi mogao biti rubni
dio puta koji je vodio na vrata Priuli. Zid je načinjen od
nepravilnog i neobrađenoga kamena povezanog vapne-
nim mortom, pomiješanim s crvenkastom zemljom. Prostor
između bedema i sjevernog zida najvjerojatnije je bio rov.
Na prostoru sjeverno od bastona Priuli, na današnjem Trgu
Gaje Bulata, nalazili su se izvori i pojila za životinje. Od
izvora prema jugu, u smjeru današnje ulice Obrov, nalazio
se kanal kojim je višak vode tekao u more. Moguće je da
je prostor i između sondi 1 i 2 na sjeveru i sonde 3 na jugu,
širine 20 m, bio upravo obrambeni opkop ispunjen vodom.
Dno opkopa nije istraženo jer se između sondi nalaze
podrumske prostorije i betonski drenažni kanali, ali i sloj
šute s antičkom žbukom i mortom, koji su nasuti tijekom
nivelacije terena.
Literatura
Duplančić 2007 A. Duplančić, Splitske zidine u 17. i 18.
stoljeću, Mala biblioteka, Godišnjak ZSKH, Zagreb, 2007.
Kečkemet 2002 D. Kečkemet, Prošlost Splita, Split, 2002.
Kečkemet 2004 D. Kečkemet, Kulturna i umjetnička
baština u Dalmaciji, izabrani radovi I, Split, 2004.
Novak 2005 G. Novak, Povijest Splita, knjiga druga, Split,
2005.
Nebojša Cingeli
 Hrvatski arheološki godišnjak 13/2016
Summary
Archaeological supervision over the earthworks during
the excavation of a trench for laying water supply pipes
was carried out in the courtyard and on the road in front
of Cornaro Hotel (the site of former Cornaro and Priuli
Bastions), 4 Sinjska Street in Split (cadastral parcels
10809/1, 10809/2 and 10809/3, the cadastral municipality
of Split. The works were conducted in the course of April
2016. Eleven stratigraphic units were defined. A wall made
of undressed and irregular stones bound with mortar, SU 4
was investigated in probes 1 and 2. Its width in probe 2 was
0.73 and the preserved height 0.5 m.
Redni broj: 476
Lokalitet: Split – Solinska ulica
Naselje: Split (Stinice)
Grad/općina: Split
Pravni status: –
Razdoblje: NV
Vrsta radova: arheološki nadzor
Dana 12. i 13. svibnja 2016., arheološki su nadzirani
zemljani radovi na dijelu ulice Put Stinica u Splitu, zbog
potreba priključka novonastalog objekta SB toranj na ener-
getsku mrežu TS Solinska 7. Voditelj nadzora bio je Vedran
Katavić, prof. pov. i arheo., iz tvrtke Kaukal d.o.o. Strojni iskop
i ostale građevinske radove obavila je tvrtka Point d.o.o. iz
Splita. Nadležna konzervatorica bila je Dubravka Čerina,
dipl. arheo. i pov. umjet., iz Konzervatorskog odjela u Splitu.
Radove je financirala tvrtka HEP d.o.o.
Mjesto kolizije iskopnog kanala i trase Dioklecijanova vodovoda
(foto: V. Katavić)
848
Na poziciji radova registrirani su ostaci trase vodovoda,
sačuvani u vidu betonske obnove stranica kanala kame-
nim poklopnicama. Pronađeni ostaci trase Dioklecijanova
vodovoda nalaze se na oko 0,80 m relativne dubine,
odnosno na 24,26 m n. v. Ukupna dužina trase energet-
skog kabela iznosila je oko 100 m, dok je arheološki nad-
zirano oko 20 m iskopa, odnosno nešto više od 8 m sa
svake strane uzdužne osi trase Dioklecijanova vodovoda,
sukladno uvjetima nadležnog Konzervatorskog odjela u
Splitu. Širina iskopnog kanala iznosila je 0,80 m, dok je
maksimalna dubina iskopa također dosezala 0,80 m. Na
mjestu kolizije iskopnog kanala i trase vodovoda naprav-
ljen je nešto plići iskop od oko 0,60 m. Strojnim iskopom, uz
konstantan nadzor arheologa, uklonjen je recentan humu-
sni sloj na prostoru zelene površine te asfaltna površina s
prostora istočnog nogostupa Puta Stinica. Nakon toga usli-
jedio je iskop u nivelacijske slojeve zemlje, unutar kojih su
registrirani ostaci građevnog otpada i brojni novovjekovni
ambalažni ostaci. Unutar tih slojeva također je registrirano i
nekoliko infrastrukturnih ukopa. Pokretni i nepokretni arhe-
ološki nalazi u potpunosti su izostali.
Literatura
Belamarić 1999 J. Belamarić, Dioklecijanov akvedukt,
Konzervatorski odjel Split, Split, 1999.
Vedran Katavić
Summary
Archaeological supervision over the earthworks in Put
Sitnice Street in Split were carried out for the purpose of
connecting the building of the new SB tower to the exist-
ing electricity network. During the supervision no archaeo-
logical finds were detected. Apart from that, the depth of
machine excavation did not reach the spot height of the
route of Diocletian`s aqueduct, and no additional protection
measures were necessary.
Redni broj: 477
Lokalitet: Split – Solinska ulica i Ulica Domovinskog
rata (Dioklecijanov vodovod)
Naselje: Split (Ravne Njive)
Grad/općina: Split
Pravni status: Z-6026
Razdoblje: A, NV
Vrsta radova: zaštitno iskopavanje
Dana 11. i 12. travnja 2016. zaštitno je arheološki istra-
živana sonda u neposrednoj blizini križanja Ulice
Domovinskog rata i Solinske ulice, zbog kolizije plani-
rane trase plinovodnog sustava s trasom Dioklecijanova
vodovoda. Cilj zaštitnih istraživanja bio je pozicioniranje i
dokumentiranje vodovoda i njegove eventualne očuvano-
sti, a o rezultatima istraživanja ovisila je i prihvatljivost pla-
nirane trase plinovoda. Voditelj istraživanja bio je Vedran
Katavić, dipl. arheo., dok su stručnu tehničku ekipu činili
Tomislav Jerončić i Marin Kraljev. Ručni iskop obavila
 Splitsko-dalmatinska županija, HAG 13/2016
Ostaci betonske konstrukcije vodovoda, pogled sjeverozapad (M.
Kraljev)
Istraživana površina na predjelu Ravne njive (foto: V. Katavić)
su dva djelatnika tvrtke Kaukal d.o.o. Za strojni iskop i
ostale logističke potrebe istraživanja bila je zadužena
tvrtka Marasović d.o.o. iz Splita. Nadležna konzervato-
rica bila je Dubravka Čerina, dipl. arheo. i pov. umjet. iz
Konzervatorskog odjela u Splitu.
Zaštitna arheološka istraživanja obavljena su u dužini od
10 m te su obuhvatila površinu od oko 16 m². Tom su prilikom
registrirani uglavnom recentni nivelacijski slojevi, nastali
tijekom obnove vodovoda sredinom 20. st., zatim betonska
konstrukcija samog vodovoda i intaktan sloj unutar kojeg
je ukopana južna stranica vodovoda. Recentni nivelacijski
slojevi na južnom dijelu sonde dosezali su do 1,5 m rela-
tivne dubine (radi se o različitim vrstama građevnog materi-
jala, unutar kojeg je uočen veći broj raznovrsnog recentnog
otpada), dok su na sjevernom dijelu iskopa novovjekovni
nivelacijski slojevi bili znatno dublji te su dosezali dubinu do
2,5 m, odnosno do pretpostavljenog dna betonske konstruk-
cije vodovoda (SJ 13). Uvjetovano konfiguracijom terena,
na južnom dijelu iskopa registriran je intaktan sloj sivozelen-
kaste kompaktne gline s tragovima gara, keramike, opeke i
žbuke (SJ 4), unutar kojeg je ukopana južna betonska kon-
strukcija vodovoda (SJ 5). Konstrukcija koničnog završetka
nalazi se na znatno manjoj dubini u odnosu na sjevernu
konstrukciju (SJ 6), a prostor između njih iznosi oko 1,5 m.
849
Stratigrafske jedinice unutar iskopane sonde
Sjeverno od konstrukcije SJ 5, intaktan se sloj SJ 4 nastav-
lja pružati još 0,5 m, gdje završava pravilnim ukopom, koji bi
se mogao interpretirati kao izvorni ukop (nastao za potrebe
gradnje južne stranice Dioklecijanova vodovoda). Prostor
između kraja sloja SJ 4 i sjeverne betonske konstrukcije
SJ 6 zapunjen je sivkastosmeđim kompaktnim slojem, s
učestalim nalazima lomljenog kamena s tragovima žbuke,
ulomcima hidraulične žbuke, kamena i rijetkim ulomcima
novovjekovne keramike (SJ 10). Uočena koncentracija
žbuke i kamena upućuje na blizinu Dioklecijanova vodo-
voda, čiji su izvorni ostaci prilikom posljednje obnove u
20. st. u potpunosti uništeni, a njegova trasa na tom je dijelu
naslijeđena te u cijelosti betonski obnovljena.
Nakon dokumentacijskih radova i konzultacija s nadležnim
konzervatorom, vodovod je prekriven zaštitnim građevin-
skim platnom i zatrpan. S obzirom na rezultate ovogodiš-
njih zaštitnih arheoloških istraživanja, s aspekta očuvanja
arheološke baštine, planirana trasa plinovoda nije uzroko-
vala devastaciju Dioklecijanova vodovoda, koji na ovom
prostoru više ne postoji u svome izvornom obliku.
Literatura
Belamarić 1999 J. Belamarić, Dioklecijanov akvedukt,
Konzervatorski odjel Split, Split, 1999.
 Hrvatski arheološki godišnjak 13/2016
Katanić, Gojković 1972 N. Katanić, M. Gojković, Građa
za proučavanje starih kamenih mostova i akvedukata u
Hrvatskoj, Jugoslavenski institut za zaštitu spomenika kul-
ture, Beograd/Zagreb, 1972.
Vedran Katavić
Summary
In the course of April 2016 an archaeological probe was
opened in the vicinity of the junction of Domovinskog rata
and Solinska Streets in Split due to the collision of the
planned route of a gas pipeline with the route of Diocletian`s
aqueduct. On this position the aqueduct has been pre-
served as a concrete reconstruction of the turn of the 20th
century. The layers contained fragments of plaster as the
sole remains of the original structure, as well as fragments
of post-medieval pottery.
Redni broj: 478
Lokalitet: Split – Sustipanski put (ACI marina)
Naselje: Split (Sustipan)
Grad/općina: Split
Pravni status: Z-3778 (kulturno-povijesna cjelina)
Razdoblje: –
Vrsta radova: arheološki nadzor
U ožujku 2016. organiziran je arheološki nadzor prilikom
rekonstrukcije vodovoda, kanalizacije i hidrantne mreže na
Sustipanskom putu, u ACI marini u Splitu. Izvršitelj arheološ-
kog nadzora bila je tvrtka Kaukal d.o.o. Split. Voditelj nad-
zora bio je Tomislav Jerončić, dipl. arheo., a zamjenik Vedran
Katavić, prof. pov. i arheo. Strojni iskop obavila je tvrtka Trioi
d.o.o., Buzet. Nadležna konzervatorica bila je Dubravka
Iskopni kanal, pogled prema istoku (foto: T. Jerončić)
850
Čerina iz Konzervatorskog odjela u Splitu. Investitor je bila
tvrtka Adriatic Croatia International Club d.d., Opatija.
Kanal je iskopavan na sjevernim padinama poluotoka
Sustipana, a radovi su započeti uklanjanjem asfalta i
asfaltne podloge na prostoru kružnog toka te su obuhva-
tili površinu od oko 120 m uzbrdo prema zapadu. Iskopni
kanal pružao se uz sjeverni kolnički trak, a na dvjema loka-
cijama obavljena su dva preklopa za postojeće objekte,
koji se nalaze s južne strane Sustipanskog puta. Širina
kanala u prvih 50 m, odnosno do drugog šahta, iznosila
je 1,20 m, a nakon toga iskop kanala sužava se na oko
0,5 m. Planirana dubina iskopa trebala je iznositi 1,5 m,
međutim zbog vapnenačke geološke osnove na početku
iskopa, dubina kanala iznosila je oko 1 m. Prilikom stroj-
nog iskopa na istočnom dijelu trase, ispod asfalta i asfaltne
podloge registriran je sloj krupnog nepravilnog kamena,
nastao niveliranjem geološke osnove, koju na tom dijelu
trase čine vapnenačke litice. Na zapadnom dijelu iskopa,
ispod asfaltne površine registriran je žut kompaktan geo-
loški sloj tzv. tupine, unutar koje, osim novijeg vodovodno-
kanalizacijskog ukopa, nisu uočene arheološke tvorevine
ili strukture te je zaključeno da su (ako su i postojale) uni-
štene su prilikom gradnje postojeće komunikacije.
Literatura
Marasović 1961 T. Marasović, Zapadna obala splitske
luke u srednjem vijeku i u prvim stoljećima novoga vijeka,
Split, 1961.
Muljačić 1961 S. Muljačić, Historijat izgradnje priobalnog
pojasa u splitskoj luci, od Matejuške do Sustipana (1850.-
1960.), Split, 1961.
Petrinec, Šeparović 1994 M. Petrinec, T. Šeparović,
Arheološka istraživanja na Sustipanu u Splitu, Obavijesti
HAD, 3, Zagreb, 1994.
Tomislav Jerončić
Summary
Archaeological supervision over the earthworks for the
reconstruction of water supply, sewer and fire hydrant sys-
tems in Sustipanski put Steet, in ACI Marina in Split was
carried out in the course of March 2016. The trench was
120 m long. There were no movable or immovable finds.
Redni broj: 479
Lokalitet: Split – Tončićeva ulica
Naselje: Split
Grad/općina: Split
Pravni status: Z-3778 (kulturno-povijesna cjelina)
Razdoblje: –
Vrsta radova: arheološki nadzor
Dana 21. lipnja 2016. arheološki je nadziran zemljani
iskop u Tončićevoj ulici u Splitu, tijekom radova na elek-
tromreži KB 0,4 Kv TS Bastion – KRO 760. Arheološki
nadzor obavio je Vedran Katavić, prof. pov. i dipl. arheo.,
 Splitsko-dalmatinska županija, HAG 13/2016
Položaj predmetne lokacije u Tončićevoj ulici, pogled istok (foto:
V. Katavić)
iz tvrtke Kaukal d.o.o., Split. Strojni iskop obavila je tvrtka
Livel d.o.o. Split. Nadležna konzervatorica bila je Dubravka
Čerina iz Konzervatorskog odjela u Splitu. Naručitelj
radova bio je HEP Operator distribucijskog sustava d.o.o.
Elektrodalmacija Split.
Predmetna lokacija nalazi se 60-ak m zapadno od barok­
nog utvrđenja grada Splita, unutar zaštićene zone A kul-
turno-povijesne cjeline grada. Tijekom nedavnog arheološ-
kog nadzora i istraživanja pronađene su zidane arheološke
strukture, unutar kojih su pronađeni i ostaci crkvenog
namještaja. U cilju sprečavanja devastacije nepokretnih
arheoloških nalaza, ručni iskop postojećeg kanala popra-
ćen je stalnim arheološkim nadzorom. Radovi su se odvi-
jali na površini od oko 4 m². Nakon uklanjanja asfaltne
podloge, na dubini od oko 0,50 m, unutar smeđeg zemlja-
nog sloja nađeni su kabeli. Budući da se radilo o sanaciji
kabela, čim je otkriveno mjesto kvara, iskop je zaustavljen
te je uslijedila zamjena.
Literatura
Duplančić 2007 A. Duplančić, Splitske zidine u 17. i 18.
stoljeću, Mala biblioteka Godišnjak ZSKH, 29, 30, Zagreb,
2007.
Vedran Katavić
Summary
Archaeological supervision over the earthworks conducted
during the works on the electricity network in Tončićeva
851
Street was carried out in June 2016. Since the earthworks
were conducted within the existing trench, there were no
movable or immovable finds.
Redni broj: 480
Lokalitet: Split – Trg Republike 2 (ulaz iz Marmontove
ulice)
Naselje: Split
Grad/općina: Split
Pravni status: Z-3778 (kulturno-povijesna cjelina, A
zona)
Razdoblje: NV
Vrsta radova: arheološki nadzor
U siječnju 2016. arheološki je nadzirano preuređenje pri-
zemnog prostora unutar stambene zgrade na adresi Trg
Republike 2, ulaz s Marmontove ulice (na k.č. 10984, k.o.
Split) u Splitu. U istraživanjima su sudjelovali Ivica Pleština
(voditelj istraživanja), Nebojša Cingeli, dipl. arheo. i Anita
Penović, dipl. arheo.
Arheološko nalazište smješteno je unutar istočnog krila
Prokurativa. Gradnja istočnog dijela zgrade započela je
1909. i odvijala se u dvama periodima, od 1909. do 1911. i
od 1927. do 1928. godine. Kazališna zgrada, koja je sagra-
đena na Marmontovoj poljani, činila je okosnicu budućeg
sklopa Prokurativa. „Teatro Bajamonti” svečano je otvoren
27. prosinca 1859. godine. Daljnji Bajamontijev plan bila je
gradnja dvaju krila, građevnog sklopa zvanog Prokurative
prema venecijanskim Procurativama. Dana 15. svibnja 1882.
Bajamontijevo kazalište uništeno je u požaru, a zgrada je
poslije obnovljena, ali ne u izvornom obliku. Od 1863. do
1867. građeno je zapadno krilo kompleksa u neorenesan-
snom stilu. Godine 1899. na južnoj strani Marmontove poljane
podignuta je ograda od kamenih stupića, izrađenih još za vri-
jeme Bajamontija. Godine 1905. obnavljalo se zapadno krilo
i tom su prilikom dodani cementni maskeroni i frizevi.
Cilj istraživanja 2016. bio je pronalazak arheološkog poten-
cijala i ostatka zapadnih baroknih bedema, koji su sru-
šeni početkom francuske vladavine u Splitu 1807. – 1808.
godine. Arheološki nadzor obavljen je tijekom preuređenja i
Iskop za upojni bunar sa živom stijenom u prizemlju objekta
 Hrvatski arheološki godišnjak 13/2016

iskopa upojnog bunara u prizemlju objekta, koji se na istoku

nalazi u Marmontovoj ulici, a na zapadu na Trgu Republike
2 (Prokurative). Tijekom nadzora definirane su tri stratigraf-
ske jedinice: betonski pod SJ 1, ispod kojeg slijedi zemljani
naboj SJ 2 te živa stijena SJ 3. Nakon ručnog uklanjanja
betonskog poda SJ 1, debljine 0,20 m, slijedio je ručni iskop
površine 3x5 m radi izvedbe upojnog bunara jer se ispod
objekta nalazi veća količina podzemnih voda. Živa stijena
(SJ 3) na zapadu nalazi se na dubini od 1,20 m, a na istoku
već na 0,50 m. Tijekom istraživanja nije definiran kulturni
sloj te nisu pronađeni arheološki nalazi ili strukture zidova.

Literatura

Kečkemet 2007 Duško Kečkemet, Ante Bajamonti i Split,

Split, 2007.

Anita Penović

Summary

The reconstruction of the basement of a residential build-

ing at 2 Trg Republike, the entrance from 2 Marmontova
Street (cadastral parcel no. 10984, the cadastral municipal-
ity of Split) was archaeologically supervised in the course
of January 2016. The site is located within the east wing of
Prokurative, built during the first three decades of the 20th
century. The investigation did not reveal cultural layers or Iskopni kanal, pogled prema jugu (foto: A. Sunko Katavić)
archaeological finds.
Literatura

Marasović, Oreb 1977 T. Marasović, F. Oreb, Obrada

Redni broj: 481
Lokalitet: Split – Ulica 141. brigade HV-a
Naselje: Split (Mejaši)
Grad/općina: Split
Pravni status: –
Razdoblje: –
Vrsta radova: arheološki nadzor
Od 22. do 26. rujna 2016. arheološki su nadzirani
zemljani radovi u Ulici 141. brigade Hrvatske vojske u
Splitu, za potrebe elektroinstalacija na objektu KB 1Kv
iz TS 10(20)/0,4kV Mejaši 3 (priključak Ante Radina).
Radove su nadzirale Ana Sunko Katavić, dipl. arheo. i Ida
Beg Jerončić, dipl. arheo. i pov. umjet., zaposlenice tvrtke
Kaukal d.o.o. Nadležna konzervatorica bila je Dubravka
Čerina, viša stručna savjetnica iz Konzervatorskog odjela
u Splitu. Radove je financirao HEP ODS d.o.o.
graditeljskog nasljeđa u okviru projekta „Splitski poluo-
tok” (Program za provedbeni urbanistički plan), Godišnjak
ZSKH, br. 2 – 3, Split, 1977.
Rismondo 2003 T. Rismondo, Naselja i naseljavanje na
splitskom poluotoku od prapovijesti do srednjeg vijeka,
HAnt, 11, Pula, 2003.
Ana Sunko Katavić
Summary
The earthworks carried out for the installation of electricity
cables in 141. brigade Hrvatske vojske Steet in Split were
archaeologically supervised in the course of 2016. There
were no archaeological finds.

Područje planiranog zahvata nalazi se unutar zaštićenog Redni broj: 482

arheološkog područja (GUP grada Splita). Strojni iskop u Lokalitet: Split – Ulica Domovinskog rata (k.č. 4555/2)
dužini od 100 m, u smjeru istok-zapad napravljen je izvan Naselje: Split
prometnice (s vanjske sjeverne strane rubnika), a u smjeru Grad/općina: Split
sjever-jug nakon uklanjanja dijela asfalta prometnice uz Pravni status: Z-6026
istočni rub. Predmetna je lokacija zbog gradnje pristupnih Razdoblje: A
cesta i obližnjih objekata dijelom nasuta recentnim gra- Vrsta radova: arheološki nadzor
đevnim otpadom, a ispod se cijelom iskopnom površinom
pruža geološki kompaktan sloj, tzv. tupina. Na temelju Od 12. do 16. ožujka 2016. trajao je arheološki nadzor
zapažanja može se konstatirati da na predmetnoj lokaciji i zaštitno istraživanje u Ulici Domovinskog rata u Splitu,
izostaje potencijalno arheološko nalazište. na k.č. 4555/2, k.o. Split, zbog zemljanih radova prilikom

852
 Splitsko-dalmatinska županija, HAG 13/2016
postavljanja električnih instalacija. Istraživana lokacija nalazi
se unutar zaštićenog područja kulturno-povijesne cjeline
Dioklecijanov vodovod. Istraživanja su obavili Ivica Pleština,
dipl. arheo., i Nebojša Cingeli, dipl. arheo., iz tvrtke Neir d.o.o.
Istražena je čitava trasa zemljanog iskopa. Pozicije na
kojima su pronađene antičke strukture označene su kao
sonda 1 u južnom dijelu i sonda 2 u sjevernom dijelu nala-
zišta. Ukupno je dokumentirano 11 arheoloških slojeva i 10
nepokretnih arheoloških struktura. Svi su nalazi koncentri-
rani na sjevernom i južnom dijelu iskopa. Prilikom kopanja
kanala između tih dviju pozicija nisu otkrivene arheološke
strukture, već samo deblji sloj nasipa između asfalta i ste-
rilnog sloja. Prikupljena je manja količina pokretnog arhe-
ološkog materijala, većinom keramičkih ulomaka, koji se
mogu datirati u kasnu antiku.
Sonda 1 smještena je na sjevernom dijelu iskopa te je
položena od zapada prema istoku. Nakon što je uklonjena
staza parka SJ 1, dokumentiran je sloj smeđe zemlje
SJ 2. Unutar tog sloja, u zapadnom dijelu sonde otkriven
je segment betonskog vodovoda SJ 5, s kamenim poklop­
nicama SJ 6, smjera SI-JZ, koji je sagrađen u drugoj polo-
vici 19. st. Istočno od njega otkriven je sloj crvenkaste
glinaste zemlje SJ 7, unutar kojeg je pronađen segment
Dioklecijanova akvedukta SJ 8, smjera sjever-jug. S nje-
gove istočne strane definiran je ukop samog akvedukta,
koji je bio zapunjen tupinom. Istočno od te pozicije otkri-
vena je vapnena podnica SJ 10, crvenkaste boje, koja
ulazi u sva tri profila iskopa. Prilično je jasno da je ukop
Pretpostavljena trasa Dioklecijanova akvedukta
853
akvedukta uništio podnicu u zapadnom dijelu, tako da je
nedvojbeno riječ o starijoj strukturi. Nakon što je uklonjen
sloj asfalta, dokumentiran je sloj smeđe crvenkaste zemlje
SJ 2, ispod kojeg se nalazio tanak sloj šute SJ 3. Unutar
tog sloja dokumentirano je nekoliko nepokretnih arheološ-
kih struktura. Pronađen je segment Dioklecijanova vodo-
voda SJ 11, smjera JZ-SI. Južno od njega pronađena je
nepravilna struktura SJ 9, koja bi mogla biti dio unište-
nog zida, smjera istok-zapad. Južno od ostataka tog zida
dokumentiran je sloj tamne zemlje SJ 10, u kojem je bilo
dosta keramičkih nalaza. Taj sloj s južne strane omeđuje
nepravilna struktura SJ 8, od nešto kamenja, koja ulazi u
oba profila iskopa. Južno od SJ 8 otkrivena je apsida SJ 6,
zidana od pravilnih klesanaca. Apsida je usmjerena prema
zapadu te ulazi u oba profila iskopa. S unutrašnje strane
apside dokumentiran je sloj tamnosive zemlje SJ 7. Zbog
male širine kanala, taj sloj nije bilo moguće dublje istra-
žiti. Unutar apside nije otkriveno popločenje. Južno od nje
dokumentirana je nepravilna struktura od kamenja i veće
količine žbuke SJ 5. Očito je riječ o starijoj strukturi, odno-
sno zidu koji je uništen prilikom gradnje građevine kojoj pri-
pada dokumentirana apsida SJ 6. Arheološki je nadzirana
cijela dužina kanala za postavljanje električnih instalacija.
Sjeverno od Dioklecijanova akvedukta, koji je pronađen u
sondi 2 (u južnom dijelu iskopa), pa sve do sonde 1 (u sje-
vernom dijelu iskopa), nisu dokumentirani arheološki slo-
jevi i nepokretne arheološke strukture. Ipak, na jednoj je
poziciji iskopana kontrolna sonda radi otkrivanja na kojoj se
dubini javlja sterilan sloj. Između asfalta i sloja tupine doku-
mentiran je deblji sloj šute i nasipa. Pokretan arheološki
materijal nije pronađen. Tijekom arheološkog istraživanja
unutar dvaju kulturnih slojeva (SJ 4 i SJ 10) pronađen je
pokretan arheološki materijal. Sloj nasipanja SJ 4 nalazi
se u sondi 1. Unutar sloja pronađeni su ulomak glazirane
posude N 8 (datiran u 19. st.) i fragment austrijske opeke s
pečatom N 9. Pokretan arheološki materijal datiran u kasnu
antiku pronađen je unutar sonde 2, u sloju SJ 10. Sloj je
smješten između apside i strukture manjeg zida. Unutar
sloja pronađena su ukupno 54 ulomka keramike (N 2),
dvije uljanice (N 1 i N 7), jedan primjerak brončanog novca
(PN 1), četiri sitna fragmenta mramora (N 4), dvije školjke
kamenice (N 5) te fragment vapnene žbuke i ulomci antič-
kih opeka (N 3). Ulomci keramike (N 2) klasificirani su po
vrsti keramike. Radi se o ulomcima amfora te o kuhinjskoj
ili stolnoj keramici. Izdvojena su četiri ulomka najvjerojat-
nije iste amfore (tip LRA1), datirane od 4. do 7. st. Ostali
su ulomci amfora manjih dimenzija i u pitanju je studijski
materijal te tipološka obrada nije bila moguća. Ulomci su
narančastocrvene boje, meke tvrdoće (pronađena su 23
ulomka). Također, izdvojeno je šest ulomaka inventarskog
i deset ulomaka studijskog materijala, žute boje i meke tvr-
doće, različitih vrčeva te dva ulomka kuhinjske keramike
grublje fakture i jedan ulomak tanjura (terra sigillata B).
Prilikom arheološkog istraživanja u Ulici Domovinskog rata,
na parkiralištu i nogostupu kod zgrade županije istražene su i
dokumentirane antičke strukture u dvjema arheološkim son-
dama. Istraživanja su rezultirala novim saznanjima o antič-
kim objektima. Pronađena su dva segmenta Dioklecijanova
vodovoda, na sjevernom i južnom dijelu zahvata. Ti će
nalazi pridonijeti otkrivanju cjelokupne trase vodovoda, kao
 Hrvatski arheološki godišnjak 13/2016

Sonda 1, svod Dioklecijanova vodovoda Sonda 2, objekt s apsidom na zapadu

i izgledu nekadašnjeg terena kojem se vodovod prilagođa-

vao. Na sjevernom dijelu iskopa, unutar sonde 1 dokumen-
tiran je ukop vodovoda, koji je sa svoje istočne strane preki-
nuo stariju strukturu, odnosno antičku vapnenu podnicu. Na
južnom dijelu iskopa otkriveno je više arheoloških struktura.
Osim pronađenog segmenta vodovoda, ističe se pronađena
apsida većeg objekta koja je usmjerena prema zapadu te
zalazi u zapadni i istočni profil iskopa. Širina sonde prila-
gođena je zemljanom iskopu i iznosi 0,6 m, a s istočne se
strane nalazi betonska struktura s poklopnicama te širenje
sonde nije bilo moguće. S južne strane pronađene apside
dokumentiran je zid SJ 5, koji je presječen gradnjom objekta
s apsidom. Moguće je da ostatak tog zida ima veze sa struk-
turama (ovalnim objektom) koje su pronađene 2013. godine,
prilikom istraživanja sa zapadne strane Ulice Domovinskog
rata. Tijekom budućih istraživanja u tom je dijelu potrebno
otvoriti veću površinu kako bi se sve pronađene strukture
dovele u stratigrafski odnos.

Ivica Pleština

Summary

Archaeological supervision and rescue archaeological

Crtež arheoloških istraživanja 2013. i 2016. u Ulici Domovinskog excavations in Domovinskog rata Street in Split (cadas-
rata tral parcel no. 4555/2, the cadastral municipality of Split)

854
 Splitsko-dalmatinska županija, HAG 13/2016
were carried out in the course of March 2016 due to the
earthworks for laying electricity cables. The site is located
within Diocletian`s Palace. Two segments of Diocletian`s
aqueduct were found as well as several other archaeologi-
cal structures. In the southern part, in probe 2, an apse of
a large building and wall SU 5 were found. The wall was
intersected by the building with the apse. It is possible
that the rest of this wall is connected to an oval building
found during the 2013 excavations on the western side of
Domovinskog rata Street.
Redni broj: 483
Lokalitet: Split – Ulica Domovinskog rata (k.č. 5707/2,
PC Small Mall)
Naselje: Split (Manuš)
Grad/općina: Split
Pravni status: –
Razdoblje: A, SV
Vrsta radova: arheološki nadzor
Od 30. lipnja 2015. do 17. veljače 2016. s prekidima
je trajao arheološki nadzor zemljanih radova u Ulici
Domovinskog rata u Splitu, na k.č. 5707/2, k.o. Split, tije-
kom zemljanih radova prilikom gradnje garažno-poslovnog
objekta PC Small Mall. Voditeljica arheološkog nadzora bila
je Anita Penović, dipl. arheo., a zamjenik voditeljice Stipe
Pavlinović, dipl. arheo., iz tvrtke Neir d.o.o. Stručni nadzor
obavili su Dubravka Čerina, Silva Kukoč i Saša Denegri iz
Konzervatorskog odjela u Splitu. Sredstva za radove osi-
gurala je tvrtka Centar Brač d.o.o.
Istraživana lokacija nalazi na splitskom predjelu Manušu
i sa svih je strana omeđena ulicama (Vukovarska na sje-
veru, Livanjska na zapadu, Istarska na jugu i jugozapadu
te Riječka na istoku). Arheološki nalazi na širem području
Manuša upućuju na kontinuitet života od rane antike do
danas. Samo 80-ak metara sjeverozapadno od lokacije PC
Small Mall nalazi se arheološki lokalitet Ad basilicas pictas,
koji označava položaj srednjovjekovne crkve sv. Andrije,
gdje je nad temeljima antičkog sloja nastao starokršćanski
bazilikalni sklop dviju crkvi s krstionicom, koji se obnavlja
u ranom srednjem vijeku. Novije istraživanje dalo je dru-
gačiju interpretaciju tih ostataka. Naime, samo desetak
metara istočnije od lokaliteta Ad basilicas pictas te četrde-
setak metara od sjeverozapadnog ruba lokacije centra PC
Small Mall, godine 2013. obavljeno je zaštitno arheološko
iskopavanje, prilikom čega su otkriveni ostaci zidova za
koje se pretpostavlja da su dio rimskog amfiteatra iz vre-
mena cara Dioklecijana, kao i dio rimskog akvedukta koji je
prolazio uz amfiteatar i pružao se dalje prema jugozapadu.
Svi su navedeni podaci potvrda života na splitskom pre-
djelu Manuš od rane antike i upućuju na važnost lokacije
na kojoj je planirana gradnja poslovnog objekta.
Arheološko istraživanje započelo je bušenjem pilota u
lipnju 2015. i s prekidima je trajalo do veljače 2016. godine.
Metodologija iskopa predviđala je da se najprije izbuše
piloti, njih ukupno 123, na zapadnom, južnom i jugoi-
stočnom dijelu terena. Nakon što su piloti izbušeni i ispu-
njeni betonom, uslijedio je strojni iskop zemljanog sloja,
855
Zračna snimka terena s označenim položajima lokaliteta Ad basi-
licas pictas (1), zidova amfiteatra (2) i položaja budućeg objekta
PC Small Mall (3)
nalijevanje betonske deke, iskopavanje novog zemljanog
sloja, nalijevanje sljedeće betonske deke itd. Piloti su
promjera 0,85 m i bušeni su do dubine od 22 m, ovisno
o konfiguraciji terena, koji pada prema zapadu i jugu.
Sami piloti nisu bušeni redoslijedom kojim su numerirani,
već se postupalo proizvoljno, kako je već bilo predviđeno
dinamikom radova. Dnevno bi se najčešće izbušio jedan
ili dva, a samo iznimno tri ili četiri pilota. Sloj asfalta razli-
čite debljine, od 6 do 20 cm, leži na izravnavajućem sloju
od šljunka debljine 5 – 15 cm. Ispod njega nalazi se sloj
zemljanog nasipa, zatim sloj crvenkaste zemlje te tupina.
Zbog pada terena prema jugu i zapadu, ti se slojevi pojav-
ljuju na različitim dubinama, ovisno o položaju gdje su
bušeni piloti, odnosno kopani rovovi. Najviša je kota terena
+26,11 m n. v. na sjeveroistočnom rubu gradilišta, dok je
najniža kota +19,60 m n. v. na jugozapadnom dijelu gradi-
lišta. Tako se na jugozapadnoj strani terena sloj crvenka-
ste zemlje pojavljuje na relativnoj dubini od oko 1,30 m (na
+19,40 m n. v. u zapadnom kraju rova 2), dok se na jugoi-
stočnoj strani terena pojavljuje već na dubini od 0,50 m (na
+20,53 m n. v. u istočnom kraju rova 2). Također se i arhe-
ološki sterilan sloj tupine pojavljuje dosta plitko, od 1,50 m
na istočnom kraju rova 2 (na +19,53 m n. v.), do najdublje
zabilježene dubine od 2,50 m na sjevernom kraju rova 3
(na +19,21 m n. v.).
Rov 1 iskopan je strojno na zapadnom kraju terena, pra-
teći prvi red pilota koji se pruža prema jugu, približno od
broja 21 do broja 37. Sam rov pruža se u smjeru sjevero-
zapad-jugoistok, a obuhvaća oko 2 m širine s obiju strana
pilota. Kota terena na sjeverozapadnom kraju rova prije
početka iskopa iznosila je +21,43 m n. v. Rov 3 iskopan je
na jugoistočnoj strani terena, približno od pilota 92 do pilota
112. Rov se pruža od pilota 92 prema pilotu 102 u smjeru
zapad-istok te od pilota 102 prema pilotu 112 u smjeru
jug-sjever. Na zapadnom kraju rova kod pilota 92 teren je
na +21,65 m n. v., dok je na sjevernom kraju kod pilota
112 teren na +21,71 m n. v. Rov je dug oko 23 m, širok
 Hrvatski arheološki godišnjak 13/2016
Rov 4, pogled prema istočnom kraju rova gdje se spaja s rovom 3
Rov 6, pogled prema istoku
4,5 – 6,0 m i dubok 3,20 – 3,50 m. Rov 4 prokopan je na
mjestu prethodno srušenog ogradnog zida susjedne zgrade
smještene južno od terena budućeg objekta PC Small Mall.
Rov je dug 22 m, širok 2,40 m i dubok 2,00 m, a pruža se
u smjeru zapad-istok, prateći pilote s njihove južne strane.
Pruža se približno od pilota 68 na zapadu do pilota 92 na
istoku, gdje je naknadno spojen s rovom 3. Na zapadnom
kraju rova, kod pilota 68 teren je na +20,88 m n. v., dok je
na istočnom kraju kod pilota 92 na +21,65 m n. v. Rov 5
iskopan je sjeverno od rova 1, uz raskrižje Vukovarske i
Livanjske ulice, s ciljem prokopavanja terena do postojeće
kanalizacije kako bi se mogla prilagoditi potrebama budu-
ćeg PC Small Mall. Prethodno su iskopane dvije probne
856
sonde da bi se otkrio položaj instalacija i njihova dubina.
Zapadna sonda široka je 1,70 m, duga 2,70 m (smjer JI-SZ)
i duboka 0,90 m. Istočna je sonda široka 2,10 m, duga
2,70 m i duboka 1,80 m. Udaljenost između dviju sondi
iznosi 12 m, a od zapadne sonde do rova 1 oko 12 m. Rov
6 iskopan je neposredno sjeverno uz rov 2 te se također
pruža u smjeru istok-zapad. Iskopan je s namjerom da se
pripremi teren za bušenje 13 specijalnih pilota, koji se ne
nastavljaju na numeraciju prijašnja 123 pilota. Rov je širok
10 m (smjer sjever-jug), dubok najdublje do 1,40 m (na sje-
vernom kraju jer teren pada prema jugu) i dugačak 37 m.
Literatura
Bilić et al. 2009 M. Bilić, A. Ivišić, Š. Vulić, Arheološko istra-
živanje na lokalitetu Nova Color u Splitu, Kulturna Baština,
35, Split, 2009: 59 – 78.
Penović 2013 A. Penović, Arheološka iskopavanja u ul.
Domovinskog rata u Splitu (Izvještaj), Split, 2013.
Anita Penović
Summary
Archaeological supervision over the earthworks on cadas-
tral parcel 5707/2, the cadastral municipality of Split, in
Domovinskog rata Street in Split was carried out from June
2015 to February 2016, during the construction of a garage
and commercial building of PC Small Mall. This included
the drilling of 123 piles and six trenches. During the super-
vision of the excavated soil and trenches, no archaeologi-
cal structures or buildings were found. Several pieces of
Roman and post-medieval pottery were identified, but out-
side an archaeological context.
Redni broj: 484
Lokalitet: Split – Ulica kralja Tomislava 5 (k.č. 13783/1)
Naselje: Split
Grad/općina: Split
Pravni status: Z-3778 (kulturno-povijesna cjelina)
Razdoblje: SD
Vrsta radova: arheološki nadzor
Dana 7. prosinca 2016. arheološki je nadzirano pola-
ganje PEHD cijevi u Ulici kralja Tomislava 5 u Splitu, na
k.č. 13783/1, k.o. Split. Financijska sredstva osigurao
je investitor, Ericsson Nikola Tesla Servisi d.o.o., Put
Tršćenice 10, Split. Voditelj arheološkog nadzora bio je
Dinko Tresić Pavičić, dipl. arheo., iz tvrtke Kaducej d.o.o.
iz Splita. Za stručni arheološki nadzor bile su zadužene
Dubravka Čerina i Silva Kukoč iz Konzervatorskog odjela
u Splitu.
Radovi su obuhvaćali podizanje triju kamenih ploča na
površini dužine 80 cm i širine 50 cm, između postojećeg
zdenca i objekta. Ploče debljine oko 15 cm povezane su
betonom, a postavljene su na podlogu od nabijenog pje-
skovitog tla s manjim kamenjem, debljine oko 5 cm. Ispod
podloge za kamene ploče nalazi se betonski okvir zdenca,
 Splitsko-dalmatinska županija, HAG 13/2016
Završetak iskopa, neposredno prije polaganja cijevi (foto: D. Tresić
Pavičić)
koji je na jednome mjestu probijen kako bi se u zdenac
mogla provući PEHD cijev. Nakon polaganja cijevi, kamene
su ploče vraćene u prvobitan položaj.
S obzirom na to da dubina iskopa nije prešla 20 cm od
vrha pločnika, prilikom arheološkog nadzora utvrđeni su
recent­ni slojevi i strukture, bez arheološke vrijednosti.
Dinko Tresić Pavičić
Summary
Archaeological supervision over the earthworks for laying
PEHD pipes at 5 Kralja Tomislava Street in Split (cadastral
parcel 13783/1, the cadastral municipality of Split) was car-
ried out in December 2016. Since the depth of the dig did
not exceed 20 cm, only recent layers and structures of no
archaeological value were established.
Redni broj: 485
Lokalitet: Split – Ulica Marina Držića
Naselje: Split (Manuš)
Grad/općina: Split
Pravni status: Z-3778 (kulturno-povijesna cjelina)
Razdoblje: –
Vrsta radova: arheološki nadzor
Dana 5. i 6. prosinca 2016. arheološki su nadzirani zemljani
radovi prilikom polaganja električnog kabela kroz Ulicu
Marina Držića, na predjelu Manušu u Splitu. Voditeljica
istraživanja bila je Ida Beg Jerončić, dipl. arheo. i pov.
umjet., a zamjenica Ana Sunko Katavić, dipl. arheo., iz
tvrtke Kaukal d.o.o. Nadležna konzervatorica bila je viša
stručna savjetnica Dubravka Čerina, dipl. arheo. i pov.
umjet. iz Konzervatorskog odjela u Splitu. Strojni i ručni
iskop te ostala logistička sredstva potrebna za arheološki
nadzor obavila je tvrtka Point d.o.o., Split. Naručitelj je bila
tvrtka Tommy d.o.o.
Brojni arheološki nalazi sa šireg prostora Manuša upućuju
na arheološku topografiju prostora u antici, stoga su se
857
Položaj postojećih instalacija u iskopnom rovu (foto: A. Sunko
Katavić)
ručni i strojni iskop rova za polaganje elektroenergetskog
kabela odvijali uz arheološki nadzor uz južni rub stambene
zgrade. Iskopni rov dug je 13 m, a širok 0,8 m. Teren je
iskopavan strojno, na dubini od 0,8 m, a započeo je uz
postojeći rub stubišta stambene zgrade od razvodne kutije.
Ispod sloja asfalta i betona, koji čine hodnu površinu ulice,
slijedi sloj crvenoga građevnog šljunka, u koji su ukopani
postojeći telefonski i električni kabeli te je takav sloj pri-
sutan cijelom istočnom polovicom rova sve do njegove
sredine. Na zapadnoj polovici rova ispod hodne površine
nalazi se sloj šute, koja se javlja mjestimično, a ispod nje
nalazi se kamen živac. Živac i šuta spuštaju se 0,6 m ispod
sloja betona. Tijekom predmetnih radova u potpunosti su
izostali pokretni i nepokretni arheološki nalazi, ponajprije
zbog plitkog iskopa, ali i zbog već postojećih recentnih
infrastrukturnih devastacija. Nakon nadzora uslijedilo je
polaganje kabela, zatrpavanje i vraćanje hodne površine
u prvobitno stanje.
Literatura
Buškariol 1984 F. Buškariol, Prilozi antičkoj topografiji
Manuša, Kulturna baština, 15, Split, 1984.
Rismondo, Šarić 2005 T. Rismondo, E. Šarić, Arheološka
istraživanja na splitskom poluotoku 2005. – Manuš,
Materijali, 17, Međunarodno arheološko savjetovanje,
Pula, 2005.
 Hrvatski arheološki godišnjak 13/2016
Šarić, Rismondo 2006 E. Šarić, T. Rismondo, Split –
Manuš, HAG, 2/2005, Zagreb, 2006: 402 – 404.
Ida Beg Jerončić
Ana Sunko Katavić
Summary
Archaeological supervision over the earthworks for laying
electricity cables in M. Držić Street, Manuš, Split was car-
ried out in the course of December 2016. There were no
movable or immovable finds, primarily due to a shallow dig
and recent infrastructural devastations.
Redni broj: 486
Lokalitet: Split – Žnjan (k.č. 10122/2 i 10131/12)
Naselje: Split
Grad/općina: Split
Pravni status: –
Razdoblje: A, NV
Vrsta radova: arheološki nadzor
Od 25. srpnja do 3. kolovoza 2016. arheološki su nadzirani
zemljani radovi na predjelu Žnjan u Splitu, u jugoistočnom
dijelu k.č. 10122/2 i 10131/12, k.o. Split. Voditeljica nadzora
bila je Milka Mrduljaš, dipl. arheo., iz tvrtke Art projekt g.u.t.o.
iz Kaštel Gomilice. Konzervatorski nadzor obavila je Vanja
Kovačić, viša stručna savjetnica iz Konzervatorskog odjela
u Splitu. Investitor radova je bio Veljko Matijević iz Splita.
Predmetna lokacija nalazi se unutar zaštićenog arheološ-
kog područja (GUP Grada Splita i DPU područja oko crkve
Gospe od Žnjana). Istraživanjima je obuhvaća površina od
64 m². Na početnoj koti od 15,78 m n. v. uklonjen je tanak
sloj humusa s travom. Ispod njega otkopan je deblji sloj
(oko 1 m) tupine bez nalaza. U donjem dijelu tog sloja, na
prijelazu prema sloju s tamnijom, rahlom zemljom, bili su
vidljivi veći odlomljeni komadi kamena.
U sloju tamnije zemlje (debljine cca 0,80 m) otkriveni su
ulomci amfora, opeka te keramike. Budući da je teren
padao od sjeveroistoka prema jugu, tako je i taj tamni, rahli
sloj zemlje lagano nestajao. Vjerojatno se radilo o nanosu
Ulomci amfora (foto: M. Mrduljaš)
858
vode jer je iznad bio put. Ispod tog sloja bio je sterilan žut
sloj gline na 14 m n. v. Prilikom nadzora, na manjem dijelu
jugoistočne parcele, na 14 m n. v., uz nekoliko ulomaka
amfora, pronađena je i recentna opeka.
Milka Mrduljaš
Summary
Archaeological supervision over the earthworks in the SE
part of cadastral parcels 10122/2 and 10131/12, the cadas-
tral municipality of Split, in the area of Žnjan in Split was
carried out in July and August 2016. Movable finds include
several pieces of amphorae, tiles and pottery.
Redni broj: 487
Lokalitet: Stari Grad – k.č. 3140/2 (Ljetno kino)
Naselje: Stari Grad
Grad/općina: Stari Grad (otok Hvar)
Pravni status: Z-5098 (urbanistička cjelina)
Razdoblje: –
Vrsta radova: zaštitno iskopavanje
Od 2. do 4. veljače 2016. trajalo je zaštitno arheološko
istraživanje zbog planirane gradnje sanitarnog čvora na
SZ dijelu današnjeg Ljetnog kina u Starom Gradu, na
k.č. 3140/2, k.o. Stari Grad. Voditeljica istraživanja bila je
Andrea Devlahović, dipl. arheo., kustosica Muzeja Staroga
Grada. Konzervatorski nadzor obavili su Saša Denegri,
dipl. arheo. i Silva Kukoč, dipl. arheo., djelatnici nadležnog
Konzervatorskog odjela u Splitu. Financijska sredstva osi-
gurao je investitor – Grad Stari Grad.
Ljetno kino Stari Grad sagrađeno je početkom 1960-ih
godina, a nalazi se na lokaciji poznatoj kao Njiva, ispod
Jurjevca, nekadašnjeg obiteljskog perivoja obitelji Biankini,
na k.č. 3140/2. Iako se taj prostor ne nalazi unutar zašti-
ćene urbanističke cjeline Staroga Grada, koja je 2008.
uvrštena na Popis svjetske baštine UNESCO-a, zajedno
sa Starogradskim poljem, poznato je nekoliko izvještaja o
pronalascima grobova na tom prostoru. Izvještaji o prona-
lascima grobova na različitim lokacijama na širem prostoru
Njive i Jurjevca (grčkih, rimskih, kao i onih nedatiranih)
potječu iz druge polovice 19. st., kada se intenzivira grad-
nja na tom prostoru. U registru nalazišta objavljenom 1997.
u sklopu projekta „Jadranski otoci”, ti su nalazi označeni
kao: SG0018.01 (toponim Jurjevac – pet grčkih grobova),
SG0018.02 (toponim Jurjevac – grupa rimskih grobova),
SG0019.00 (toponim Njive – nalaz groba), SG020.00
(toponim Kino – nekoliko nedatiranih grobova), SG0021.00
(toponim Obala – rimski grob) te SG0022.00 (toponim
Čitaonica – nekoliko rimskih grobova).
Čestica na kojoj se nalazi Ljetno kino zauzima površinu
od cca 1090 m2 i gotovo je cijela izgrađena (više od 80%).
Tijekom arheološkog istraživanja zemlja je iskopavana
ručno. Istražena je površina od 4,8 m2 (dimenzije sonde:
2,10x2,30 m) i na prosječnoj dubini od 2,3 m, čija je veličina
bila uvjetovana izgrađenošću predmetne čestice. Ovdje
treba napomenuti da je izvođač radova samoinicijativno
 Splitsko-dalmatinska županija, HAG 13/2016
započeo iskopavanje prethodno određenog mjesta, bez nad-
zora arheologa, unatoč dogovorenom početku istraživanja.
Profili sonde (čije su dimenzije 2,10x2,30 m) pokazali su gornji
humusni sloj (SJ 01) te velik nasip grubo lomljenog kame-
nja različitih veličina (dokumentiranog kao SJ 02). Nakon
Digitalni katastar s označenom k.č. 3140/2 i isti prostor na povije-
snom franciskanskom katastru iz 1834. g. (izradila: A. Devlahović)
Geodetska snimka s označenim položajem istražnog polja (izra-
dila: A. Devlahović)
Završna situacija, s označenim stratigrafskim jedinicama (foto: A.
Devlahović)
859
uklanjanja tog sloja, izvođač je zaustavio radove. Sredinom
istražne sonde, u gornjem humusnom sloju proteže se strujni
kabel. Nakon dokumentiranja zatečenog stanja započelo je
uklanjanje sljedećeg sloja (SJ 03), koji je činila crvenosmeđa
relativno rahla zemlja, s ponešto sitno lomljenog kamenja. S
obzirom na pronađeni materijal (sporadični nalazi glazirane
keramike, stakla, metala i komada plastike), jasno je da se
radilo o još jednom nasipnom sloju. Ispod njega registriran je
još jedan nasipni sloj (SJ 04), koji se sastoji od grubo lomlje-
nog kamenja pomiješanog sa zemljom, u kojem nisu registri-
rani pokretni nalazi. Nakon uklanjanja i toga sloja pronađena
je geološka podloga, osnovna stijena (SJ 05) te je time zavr-
šeno zaštitno arheološko istraživanje.
Istraživanje je pokazalo da na predmetnoj lokaciji nisu
ostali sačuvani slojevi koji bi se mogli datirati prije vremena
gradnje ljetnog kina, odnosno da je njegova gradnja uni-
štila moguće arheološke ostatke.
Literatura
Gaffney et al. 1997 V. Gaffney, B. Kirigin, M. Petrić, N.
Vujnović, S. Čače Projekt Jadranski otoci: Veze, trgovina
i kolonizacija 6000. pr. Kr. – 600 god., sv.1, Arheološka
baština otoka Hvara, Hrvatska, BAR, Inter. Ser., 660,
Oxford, 1997.
Andrea Devlahović
Summary
Rescue archaeological excavations prior to the construction
of a sanitary facility in the NW part of Ljetno kino (Summer
cinema) in Stari Grad were carried out in the course of
February 2016. The excavations covered a surface area
of 4.8 m2, reaching a depth of 2.3 m. There were no layers
that could be dated before the 1960s when the cinema had
been constructed, i.e. its construction destroyed possible
archaeological remains.
Redni broj: 488
Lokalitet: Stari Grad – k.č. 3200/4 i 3200/5
Naselje: Stari Grad
Grad/općina: Stari Grad (otok Hvar)
Pravni status: Z-5098 (urbanistička cjelina)
Razdoblje: A
Vrsta radova: zaštitno iskopavanje
Godine 2016. zaštitno je arheološki istraživana k.č. 3200/4 i
3200/5, k.o. Stari Grad, radi gradnje rezervoara za otpadne
vode prilikom rekonstrukcije starije kuće. Voditeljica istra-
živanja bila je Andrea Devlahović, dipl. arheo., kustosica
Muzeja Staroga Grada, a u istraživanju su sudjelovali
Marko Matković, kustos pripravnik muzeja i Sara Popović,
dipl. arheo. Radove je nadzirao Saša Denegri, dipl. arheo.,
djelatnik Konzervatorskog odjela u Splitu. Financijska sred-
stva osigurao je investitor (vlasnik zemljišta).
Urbanistička cjelina Staroga Grada, koja je od 2008. pod
zaštitom UNESCO-a, zajedno sa Starogradskim poljem,
 Hrvatski arheološki godišnjak 13/2016
Prikaz Staroga Grada s linijom koja označava zapadnu granicu
zaštićene cjeline i položajem predmetnih čestica i IP-a (izradila:
A. Devlahović)
Nalaz brončanog novca Valentinijana I. (foto: A. Devlahović)
Završna situacije IP-a (foto: A. Devlahović)
860
područje je za koje vrijede mjere zaštite vezane za gradnju
novih objekata ili adaptacije starih. Budući da u Starome
Gradu sustav odvodnje otpadnih voda nije završen, u
nekim dijelovima grada, prilikom gradnje novih ili adapta-
cije postojećih objekata, investitori moraju ugraditi rezervo-
are za otpadne vode.
Predmetne čestice, ukupne površine 192 m2, nalaze se
u zaštićenoj zoni povijesne jezgre Staroga Grada, 50 m
zapadno od crkve sv. Ivana. Sjeverno od njih nalazi se
nekoliko privatnih vrtova, između ostalog i vrt Plančić, gdje
su 1993. i 1996. u sklopu projekta „Jadranski otoci” istra-
žene tri sonde, koje su dale važne rezultate za poznavanje
povijesti Staroga Grada. S istočne, zapadne i južne strane
čestice su također okružene obiteljskim kućama s vrto-
vima. Iskopno polje (IP) postavljeno je sjeverno od kuće, na
položaju predviđenom za ugradnju rezervoara za otpadne
vode. Prije izlaska na teren, manji dio volumena površine
bio je uklonjen te je nakon dokumentiranja zatečenog
stanja započelo istraživanje ručnim iskopom. Odlučeno je
da je prostor koji su radnici iskopali prije dolaska na teren
premalen za arheološko iskopno polje te je ono prošireno
na dimenzije 2,20x2,40 m.
Nakon toga nastavljeno je uklanjanje površinskog sloja
rahle, smeđe humusne zemlje (SJ 01). Na koti 5,65 m n. v.
(cca 1,10 m ispod hodne površine čestice) uočena je rela-
tivno pravilna struktura (SJ 02) od jednog reda velikog
neobrađenog kamenja, koja se pružala u smjeru sjever-
-jug. Asortiman pokretnih nalaza varira od ulomaka grčke,
rimske pa do novovjekovne glazirane keramike, a ističu se
193 komada pravilnih kamenih kockica – tesera.
Ispod tog sloja, na JZ dijelu IP-a uočena je tamnosmeđa
rahla zemlja, s dosta tragova žbuke i različitih ulomaka
keramike, keramičkoga građevnog materijala i šljake
(SJ 03). U tom je sloju pronađeno najviše pokretnih nalaza
– keramike, životinjskih kostiju, školjaka i šljake, a ističe
se brončani novac Valentinijana I. U sjevernom dijelu IP-a
pojavio se sloj svijetle, izrazito rahle zemlje i velike koli-
čine manjeg, neobrađenog kamenja (SJ 04). Istodobno, u
JI dijelu uočena je manja površina tvrde, nabijene zemlje s
tragovima žbuke (SJ 05). Svi ti slojevi nalazili su se iznad
geološke podloge, osnovne stijene i djelomično na crvenoj
zdravici, koja se nalazi na osnovnoj stijeni. Sloj SJ 04 sa
sigurnošću se može identificirati kao sloj nasipanja, odno-
sno neke vrste zaravnjivanja terena, s obzirom na sastav.
Sloj SJ 03, u kojem dominiraju brojni nalazi komada šljake i
razne keramike, teško je identificirati, s obzirom na veličinu
IP-a, baš kao i SJ 05.
Andrea Devlahović
Summary
Rescue archaeological excavations on cadastral parcels
3200/4 and 3200/5, the municipality of Stari Grad, were
carried out in the course of 2016 and preceded the con-
struction of a wastewater reservoir. It was a small-scale
excavation, but its results have provided certain informa-
tion. An upper layer of levelling contained finds that belong
to different periods. Underlying layers were intact. Based
on immovable finds, they can be dated to the Late Roman
Empire period.
 Splitsko-dalmatinska županija, HAG 13/2016

Redni broj: 489

Lokalitet: Stari Grad – podmorje
Naselje: Stari Grad
Grad/općina: Stari Grad (otok Hvar)
Pravni status: P-5269
Razdoblje: P, A
Vrsta radova: podvodno istraživanje

Od 4. do 12. studenog 2016. Umjetnička akademija

Sveučilišta u Splitu istraživala je podmorje kupališta Bonj,
Kamarete i podno hotela Helios u uvali Staroga Grada na
otoku Hvaru. Voditeljica istraživanja bila je J. Tea Katunarić
Krijakov, dipl. arheo. i pov. umjet., te restauratorica arheo-
loške baštine. U istraživanju su sudjelovali profesionalni roni-
oci i studenti. Istraživanje je financiralo Ministarstvo kulture.

Istraživanje je nastavak radova 2008. i 2015., kada su zapo- Skifos in situ u kamenom nasipu antičke obale (foto: T. Katunarić
čela sustavna istraživanja jedinog izvorno sačuvanog dijela Kirjakov)
antičke obale helenističkog Farosa i mlađe rimske Farije
(Katunarić 2009; Katunarić Kirjakov 2016). Otežavajuća
okolnost prilikom iskopavanja bila je loša vidljivost zbog
morskih struja, koje su donosile mulj s dna uvale pa je
more uglavnom cijelo vrijeme bilo mutno, a ponekad se
nije ništa vidjelo. Slaba vidljivost otežavala je izradu dobre
fotodokumentacije.
Zbog vrlo skromnih financijskih sredstava, prioritet je bio
nastaviti sondažna istraživanja antičke obale na predjelu
Bonj i Kamarete, s posebnim naglaskom na istraživanje
i definiranje drva koje se 2015. pojavilo na dnu sonde
1, odnosno na dubini od –0,60 do –0,80 cm od površine
sonde. Stoga je otvorena sonda 2 veličine 2x2 m uz zapadni
rub sonde 1, orijentacije sjever-jug, s apsolutnim dubinama
od –4,1 m na sjeveru i –4,6 m na jugu. Sonda je proširena
gotovo 1 m prema sjeveru, odnosno prema padini s kera-
mičkim ulomcima kako bi se pratila konfiguracija antičke
obale. Ispod sloja pijeska pojavio se sloj grubo obrađenih Sonda 2, pogled prema sjeveru, ulomci amfora iznad grubo pri-
manjih klesanaca, približne veličine 20x5 cm. Među njima, klesanog pločastog kamenja te velika stijena u jugoistočnom kva-
na dubini od –4 m, pronađen je gotovo cjelovit skifos s drantu sonde (foto: T. Katunarić Kirjakov)
crnim premazom i oslikom (u tragovima vidljivim vijencem
od listića i jasno vidljivim linijama crvene boje). Pokraj njega
bila su i dva ulomka donjeg dijela stolnih vrčeva od žuć-
kaste keramike. Jedan od njih ima crn oslik, vjerojatno s
biljnim motivima. Sama konstrukcija antičke obale nije dalje
istraživana, zbog nedostatka vremena te je nastavak istra-
živanja antičke obale planiran za sljedeću godinu.
Stratigrafija sonde 2 jednaka je kao i u sondi 1. Slojevi se
do –0,60 m dubine ne razlikuju po sastavu i boji (sastoje
se od sivkastog pijeska pomiješanog s muljem i usitnjenim
manjim školjkama). U tome se sloju, uz brojne keramičke
ulomke, uglavnom amfore, nalazilo veće i manje grubo pri-
klesano pločasto kamenje (veličine i do 20x10x5 cm). Čini
se da su naizmjenično u više redova slagani slojevi klesa-
naca i većih ulomaka posuda, uz pomoć neke organske
konstrukcije ili okvira, kako bi se obala u antičko vrijeme pro-
širila. Na tu misao navodi i šupljina koja se proteže cijelom
duljinom ispod nasipa obale, gdje nasip sjeda na morsko Sonda 2, pronalazak stolne zdjele sivih tanjih stijenki (foto: T.
pjeskovito dno. Ako je i postojala nekakva konstrukcija od Katunarić Kirjakov)
organskog materijala, ona se gotovo u potpunosti dezinte-
grirala tijekom vremena. U najdubljim slojevima sondi ipak velika stijena pravilnijeg oblika, veličine 75x50 cm, a nje-
se nalaze ostaci raspadnutog usitnjenog drva i grana. U zino je dno bilo na –0,80 m. Stijena je u antici vjerojatno
jugoistočnom dijelu sonde, na –0,30 m dubine pojavila se stajala na samoj obali.

861
 Hrvatski arheološki godišnjak 13/2016
Nalazi su u površinskom sloju do –0,10 m uglavnom repu-
blikanski, od –0,10 do –0,30 m republikanski i helenistički,
a od –0,30 do –0,60 m helenistički. Među brojnim ulomcima
amfora (od kojih neke na ramenu imaju urezane oznake
poput X), ostalih keramičkih posuda i tegula, izdvojeni su
sljedeći posebni nalazi: u površinskom sloju pronađen je
dio globularne reljefne zdjelice tankih sivih stijenki s trima
nožicama, na dubini od –46 cm od površine sonde uz sje-
verni profil pronađeno je dno skifosa s crnim premazom
te gornji dio skifosa s obodom, na dubini od –60 cm od
površine stajala je stolna zdjela sivih tanjih stijenki (zdjela
je bila postavljena na svoje dno, a u njoj se nalazio kamen).
Također su pronađena četiri mala olovna utega za udice,
jedna mala olovna ploča na dubini od –0,60 do –0,80 m,
ulomak željeza te životinjske kosti i zub (vjerojatno) goveda,
kao i razne školjke, a među njima i spondilusi.
Od –0,60 do –0,80 m počeli su se pojavljivati željeznodobni
slabo pečeni ulomci grubog crnog keramičkog posuđa s
krupnim primjesama kalcita. Mogu se definirati ulomci
makar triju većih lonaca s manjim ručkama i trakastim
ukrasom. Na toj je dubini sloj postao muljevit i mjestimično
izrazito žućkaste boje, s vrlo usitnjenim organskim ili drve-
nim materijalom. Pojavilo se i drvo u dužini od 50 cm u sje-
veroistočnom kutu sonde, koje je nastavak drva iz sonde 1
te se pruža pod kutom od 270 stupnjeva. U jugozapadnom
kvadrantu sonde 2 pojavilo se novo drvo u dužini od 80 cm
te širine oko 2 cm. Pruža se pod kutom od 30 stupnjeva i
ulazi u zapadni profil sonde. Uzeti su samo uzorci, ali ne i
cijeli komadi vidljivog drva, kako bi se sljedeće godine na
istom nivou, a to je dubina od –0,60 do –0,80 m, mogle
otvoriti obje sonde te da bi se mogao utvrditi njihov zajed-
nički kontekst.
Na kraju istraživanja sonda je prekrivena geotekstilom, pod-
ručje iznad drvenih greda učvršćeno je vrećama s pijeskom
te je cijela površina sonde zatrpana kamenjem. Istodobno s
podvodnim arheološkim istraživanjima, studentice Odsjeka
za konzervaciju – restauraciju i Odsjeka za likovnu kulturu
i likovnu umjetnost Umjetničke akademije Sveučilišta u
Splitu provodile su primarne konzervatorske postupke na
nalazima, uz izradu poprane dokumentacije, a na nalazima
iz 2015. izvodile su jednostavnije restauratorske postupke.
Literatura
Katunarić 2009 T. Katunarić, Stari Grad – luka (Priko),
HAG, 5/2008, Zagreb, 2009: 637 – 639.
Katunarić Kirjakov 2016 T. Katunarić Kirjakov, Stari Grad
– podmorje, HAG, 12/2015, Zagreb, 2016: 783 – 785.
J. Tea Katunarić Kirjakov
Summary
Underwater investigations at the beaches of Bonj,
Kamarete and Helios Hotel in the bay of Stari Grad, island
of Hvar, were carried out in the course of November 2016.
The research represent a continuation of the works con-
ducted in 2015 when systematic investigations of the
only original part of the Antiquity coast of the Hellenistic
Pharos and Roman Pharia began. At the bottom of probe
1 appeared timber. Therefore, probe 2 was opened near
862
its western edge. Its stratigraphy was identical to that in
probe 1. Apart from pottery fragments, mostly amphorae,
a layer contained small and large roughly dressed stone
slabs. A whole painted black-gloss skyphos was also
found. It seems that the stone and large pottery fragments
were laid in series of interchanging layers, placed within
an organic construction or frame in order to expand the
coast in Antiquity. If the organic construction ever existed,
it has completely disintegrated over time. A large rock was
uncovered in the SE part of the probe. In Antiquity it prob-
ably stood on the very coastline. The finds in a surface
layer (up to -0.10 m) were mostly Republican, from -1.10
to -0.80 m they were Hellenistic. From -0.60 to -0.80 m
prehistoric Iron Age black course ware sherds appeared.
In the NE corner, unearthed was timber of 50 cm in length,
which represents a continuation of the timber in probe 1. In
the SW quadrant of probe 2 new timber appeared. It was
80 cm long and about 2 cm wide.
Redni broj: 490
Lokalitet: Stari Grad – Uvala Brizenica
Naselje: Stari Grad
Grad/općina: Stari Grad (otok Hvar)
Pravni status: –
Razdoblje: –
Vrsta radova: podvodno rekognosciranje
Godine 2016. arheološki je rekognoscirano podmorje uvale
Brizenica (43°11’38.68”S, 16°34’31.93”I) na sjevernoj
strani Starogradskog zaljeva na Hvaru, za potrebe izrade
Studije utjecaja na okoliš turističkog kompleksa morskog
dijela uvale Brizenica na otoku Hvaru. Voditeljica radova
bila je Ida Koncani Uhač, dipl. arheo.
Morsko dno uvale u priobalnom je dijelu kamenito, a od
dubine od otprilike 4-5 m postupno prelazi u pjeskovito,
s mjestimičnom prisutnošću matične stijene. Od oko 8 m
prema većoj dubini, dno gotovo u potpunosti prelazi u pje-
skovito. Mjestimično se u uvali uočavaju skupine morske
trave Posidonia oceanica.
Tijekom arheološkog pregleda podmorja nisu utvrđeni
nepokretni arheološki nalazi. Od pokretnih arheoloških
Podmorje uvale Brizenica
 Splitsko-dalmatinska županija, HAG 13/2016
nalaza utvrđeni su sporadični keramički nalazi na dubini
između 3 i 5 m. Pronađeno je nekoliko ulomaka građev-
nog materijala rimske provenijencije, tegula i imbreksa. Na
dubini od oko 8 m, pronađena je keramička lula datirana
između 1750. i 1850., proizvedena u Chioggi. Također je
pronađen dio keramičke boce iz 19. st. Antički nalazi nisu
vađeni s pozicije, dok su predmetna lula i boca izvađene i
predane nadležnom Muzeju Staroga Grada.
Pokretni nalazi na morskom dnu govore u prilog sporadič-
nom korištenju uvalom kao sidrištem ili mjestom za čišće-
nje ribarskih alata, prilikom čega su odbačeni pojedini sitni
arheološki nalazi kao dio inventara ribara i pomoraca.
Ida Koncani Uhač
Summary
Underwater archaeological reconnaissance in the waters
of Brizenica Cove on the island of Hvar was carried out in
the course of 201. The inspection was conducted for the
purpose of an environmental impact assessment study for
the planned construction of a tourist complex. The survey
did not establish immovable finds. Sporadic pottery finds
were revealed at a depth 3 – 5 m. Also found were several
pieces of Roman construction materials, i.e. tegulae and
imbrices. An 18th-century pipe and fragment of a 19th-cen-
tury glass bottle were found at a depth of 8 m.
Redni broj: 491
Lokalitet: Starogradsko polje
Naselje: –
Grad/općina: Stari Grad, Jelsa (otok Hvar)
Pravni status: Z-3827
Razdoblje: P, A, SV, NV
Vrsta radova: neinvazivna istraživanja
Godine 2016. nastavljen je sustavan nadzor stanja
Starogradskog polja na otoku Hvaru, s ciljem očuvanja nje-
govih vrijednosti. Nositelj programa monitoringa polja jest
Javna ustanova Agencija za upravljanje Starogradskim
poljem. Voditeljica projekta bila je dr. sc. Sara Popović.
Istraživanja je nadzirao Saša Denegri, dipl. arheo., iz
Konzervatorskog odjela u Splitu. Sredstva je osiguralo
Ministarstvo kulture.
Starogradsko polje aktivan je ruralan krajolik, na kojem se
tijekom milenijskog kontinuiteta korištenja prostorom res-
pektirala njegova osnovna geometrijska struktura, postav-
ljena u 4. st. pr. Kr. grčkom parcelacijom zemljišta. Osim
nacionalne formalne zaštite krajolika (1993.), ono je upravo
zbog najbolje očuvane grčke podjele zemljišta (unutar koje
se nalazi zasad otkrivenih 90 pojedinačnih arheoloških
nalazišta te brojni ostaci etnološke baštine) i nepromije-
njena načina korištenja prostorom, godine 2008. upisano
na Popis svjetske baštine UNESCO-a.
Monitoring polja ne podrazumijeva samo inspekciju i
utvrđivanje fizičkog stanja spomenika, već ujedno mjeri
i evaluira uspješnost provedbe politika očuvanja krajo-
lika. Skupljanjem i analiziranjem podataka on pridonosi
863
sveopćoj učinkovitosti sustava upravljanja baštinom i
mogućnosti da se postignu željeni rezultati. Budući da su
proteklih godina izrađivane tematske karte i registri koji su
bilježili trenutačno stanje arheološke baštine, ali i krajolika
u cijelosti, godine 2016. odlučeno je utvrditi jesu li rezultati
monitoringa pridonijeli konkretnim pozitivnim (i mjerljivim)
pomacima u sprečavanju devastacija unutar zaštićene
zone od njegova provođenja 2011. godine.
Metodologija – retrogradna analiza
Zbog same veličine Starogradskog polja i brojnosti nala-
zišta, monitoring se na prvoj razini obavljao prospekcijom
iz zraka – sportskim zrakoplovom i bespilotnom letjelicom.
Jedini način kojim se mogla evaluirati očuvanost arhe-
oloških nalazišta, kao i definirati vrste promjena koje se
događaju, omogućavala je analiza i komparacija današ-
njeg stanja nalazišta s onim zabilježenim na historijskim
fotografijama. Za svako arheološko nalazište, valorizirano
kao iznimno vrijedno, definirano je postoji li u njegovu obu-
hvatu (određenom prema veličini rasprostiranja koncentra-
cije pokretnog materijala na površini zemlje) devastacija ili
gradnja te ako postoji, uvidom u arhivske fotografije odre-
đeno je kada je do nje došlo. Takva retrogradna analiza
obavljena je za 27 nalazišta s ostacima antičke arhitekture,
popisanima u arheološkoj topografiji otoka Hvara (Gaffney
et al. 1997). Za tu retrogradnu analizu upotrebljavani su svi
dostupni setovi zračnih fotografija prostora Starogradskog
polja: 1944., 1952., 1968., 1986., 1999., 2003., 2005.,
2007. te od 2011. do danas.
Retrogradnom analizom pokušale su se utvrditi promjene
na određenom nalazištu i vrijeme njihova nastanka. Na taj
se način, paralelno s utvrđivanjem trendova u prostoru,
analizirala učinkovitost sustava mjera zaštite. Ujedno se
pokušalo odrediti je li i kakav efekt u prostoru imao upis na
Popis svjetske baštine.
Osim nalazišta, pregledane su lokacije na kojima su zabilje-
žene nezakonite radnje (iskopavanje pijeska), koje obuhva-
ćaju površinom najekstenzivnije destrukcije Starogradskog
polja, te se pokušalo utvrditi je li se stanje tijekom prijašnjih
pet godina popravilo ili pogoršalo.
Evaluacija očuvanosti arheoloških nalazišta
Danas se gotovo na svim nalazištima s ostacima antičke
arhitekture odražava trend koji zahvaća područje cijelog
Pogled na Starogradsko polje 2016. godine
 Hrvatski arheološki godišnjak 13/2016
Primjeri najčešćih devastacija u obuhvatu zaštite (iskop pijeska, odlaganje građevnog otpada, odlaganje strojeva i drugog otpada)
Starogradskog polja, a to je napuštanje obradiva zemljišta.
Od 27 nalazišta tog tipa, njih 19 zaraslo je u gustu vege-
taciju, od čega na sedam lokacija vegetacija već prerasta
u šumu (ili to već jest), dva se nalazišta upotrebljavaju za
odlaganje građevnog materijala, a dva su gotovo u cijelo-
sti srušena prilikom gradnje. Na samo četirima lokacijama
prostor se obrađuje i na svima je zasađen maslinama.
Stanje samih arhitekturnih ostataka na nalazištima, kao i
čestica zemlje na kojima se nalaze, uvelike se razlikuje.
Prema analizi historijskih zračnih fotografija, od 27 nala-
zišta s ostacima arhitekture, na samo osam nije zabilje-
žena nikakva promjena tijekom posljednjih 70 godina, osim
eventualnog zarastanja prostora. Na još deset nalazišta
detektirane su različite intervencije u prostoru, ali one nisu
rezultirale uklanjanjem suhozidnih struktura s lokaliteta.
Put je proširen uz pet nalazišta (uvijek u vremenu koje
je prethodilo formalnoj zaštiti Starogradskog polja), a pri-
likom tih radova nisu rušeni suhozidi u obuhvatu nalazi-
šta. Većina rušenja suhozidnih ostataka na arheološkim
nalazištima dogodila se zbog neke vrste gradnje (infra-
strukturne ili privatne). Osim gradnji piste i trafostanice
na prostoru gdje su zabilježeni arheološki ostaci dviju
vila, na još devet nalazišta s ostacima arhitekture sagra-
đeni su objekti različitih veličina i namjena. Na nalazištu
Slavač, na kamenoj gomili podignut je trim (tradicijski tip
gradnje malog poljskog zaklona), na nalazištima Kupinovik
i JE0072 po jedna stara kamena poljska kućica (napo-
mena: radi uniformnosti podataka, toponimi nalazišta, kao
i šifre lokaliteta ako nije naveden toponim, preuzete su iz
Registra nalazišta u Gaffney et al. 1997). One su građene
prije 1944. pa se ne može znati jesu li prilikom radova sru-
šeni suhozidni ostaci, no svakako nisu tijekom posljednjih
70-ak godina. Na Knežinama je poljska kućica, ukopana
u veliku kamenu gomilu, građena također prije formalne
zaštite polja. Za velik izgrađen, danas napušten, kompleks
kuća na Močama, ne može se sa sigurnošću tvrditi kada je
nastao. On nije postojao 1968., dok 1999. jest, ali za taj dio
polja nije bila dostupna fotografija iz 1986. Prilikom njegove
gradnje srušeni su mnogi suhozidi. Na nalazištima JE0049,
864
Carevac i Mirje nalaze se novije kuće sagrađene nakon
formalne zaštite polja i upisa na Popis svjetske baštine. Na
Mirju pritom nisu rušene suhozidne strukture.
Suhozidi su uklonjeni na dvama nalazištima (Poškujivac i
Carevac), prilikom prilagođavanja terena modernijoj poljo-
djelskoj obradi. Na Poškujivcu su rušeni podzidi terasa u
masliniku te su postavljene gumene cijevi za navodnjava-
nje, a gustirna (očuvana do krune), koja se nalazi po sredini
parcele, sada je izložena eroziji. Na Carevcu su prilikom
vađenja starih loza 2009. srušena dva antička zida dužine
4,5 m i 2 m, ali su po nalogu Konzervatorskog odjela u
Splitu zidovi ponovno sazidani prema postojećim nacrtima.
Detaljnija retrogradna analiza, kao i tabelaran prikaz vre-
mena i vrste promjena na nalazištima, prethodno su objav-
ljeni (Popović 2017).
Trenutačno stanje u prostoru Starogradskog polja
Bez obzira na to što je u fokusu istraživanja prioritet dan
utvrđivanju promjena i evaluaciji stanja arheološke kom-
ponente krajolika Starogradskog polja, nju nije moguće
sagledati izvan konteksta promjena koje se događaju u
širem geografskom okruženju. Za vrijeme nadzora iz zraka
postali su očiti trendovi koji zahvaćaju zaštićeni prostor
Starogradskog polja.
Posve je očito da neke od promjena, poput velikih iskopa
pijeska i zemlje ili odlaganje građevnog otpada, devastiraju
prostor na vrlo velikoj površini te se s jedne strane odraža-
vaju na stanje krajolika u cjelini, a s druge neposredno na
arheološku baštinu.
Za potrebe gradnje novih kuća u gradu i polju, na južnom
rubu Starogradskog polja otvoreni su brojni nezakoniti
iskopi čistog pijeska, budući da je njegov dovoz s kopna
vrlo skup. Za nekoliko iskopa (otvorenih nakon formalne
zaštite i upisa na UNESCO-ov Popis svjetske baštine) nad-
ležni konzervatorski odjel obustavio je radove, ali do sada
nitko nije kažnjen za počinjenje tog tipa devastacije, koja se
i dalje odvija. Tijekom nekoliko posljednjih godina može se
primijetiti da se pijesak sve više nezakonito iskopava izvan
granice obuhvata zaštite Starogradskog polja, odnosno uz
 Splitsko-dalmatinska županija, HAG 13/2016
samu granicu. Za prostor kontaktne (buffer) zone ne postoji
sustav mjera zaštite prostora, što je čini iznimno ranjivom.
Iako se sjeverno od Staroga Grada nalazi odlagalište
otpada (koje nema legalan status, što je slučaj s većinom
odlagališta u RH), sustav odlaganja otpada nije funkciona-
lan. O tome govori iznimno velik broj nezakonitih odlaga-
lišta unutar zaštićene zone Starogradskog polja. Ona se
razlikuju veličinom, a u nekim se slučajevima na određe-
nome mjestu odlažu goleme količine građevnog otpada i
raznog smeća te se već stvaraju umjetna brda.
Uz zapuštanje zemljišta, gradnju, ekstrakciju zemlje i pije-
ska, polje se uvelike devastira zbog nepostojanja adekvat-
nog rješenja za smještaj strojeva i materijala. Zbog toga se
svaki privatnik koji radi u građevinskom sektoru za te potrebe
služi svojom česticom zemlje u polju. Taj trend izravno ugro-
žava arheološka nalazišta uz veće prometnice (npr. Orišac
i JE0035), a godinama nepromijenjeno stanje upućuje na
nemoć sustava da intervenira u takvim situacijama.
Gradnja na više različitih nivoa ugrožava arheološku
baštinu. Građevinska zona Staroga Grada širi se prema
jugu, prostoru visokog potencijala za otkrivanje urbane
arhitekture grada Farosa. Iako je taj prostor u formalnom
obuhvatu zaštite, za svu gradnju unutar posljednjih neko-
liko godina (u blizini crkve sv. Nikole) nije propisan arhe-
ološki nadzor, što taj prostor čini visokorizičnim ako se
nastavi ista praksa.
Prostor koji je zbog gradnje uvelike mijenjan jest kontaktna
zona Staroga Grada i Starogradskog polja. Budući da prostor-
nim planom nije predviđen smještaj većih gospodarskih obje-
kata (npr. skladišta), ona su do sada građena upravo na ulazu
u grad. Osim što su se radovi odvijali bez ishođenja dozvola
i bez ikakva nadzora, takva gradnja (zajedno s odloženom
većom mehanizacijom, građevnim materijalom, kao i elek-
trična trafostanica) čine prvu vizuru posjetiteljima grada i polja.
Na prostoru polja također se uočava trend frekventne ilegalne
gradnje, koja se odvija bez ikakve prostorne zakonitosti.
Većina novih objekata, uz koje najčešće nije vezana revitali-
zacija poljoprivrednog zemljišta (zbog čega se može zaključiti
da im je primarna funkcija smještajna), priključuje se na komu-
nalnu infrastrukturu. Vodovodne cijevi razvode se u sve dije-
love polja, ukopavanjem u putove, odnosno pravce antičke
podjele zemljišta, za sad bez ishođenja ijedne dozvole za rad.
Zaključak
Retrogradnom analizom identificirane su promjene na
suhozidnim strukturama trećine arheoloških nalazišta, a
dogodile su se zbog različitih razloga. Definirano je da se
više promjena događa na nalazištima s ostacima arhitek-
ture (rimskim gospodarskim objektima), nego na prapovije-
snim kamenim gomilama – tumulima. Gomile su u većem
broju rušene prije formalne zaštite Starogradskog polja, ali
ne i nakon. Većina rušenja zidova na nalazištima dogodila
se zbog neke vrste gradnje – infrastrukturne (trafostanica,
aerodromska pista) ili privatne (gradnja kuća, nivelacija
zbog uporabe zemljišta za odlaganje strojeva i građevnog
materijala). S druge strane, velik je broj nalazišta na kojima
nije utvrđeno rušenje suhozida te se smatraju očuvanima,
iako su danas pod gustom neprohodnom vegetacijom.
Neinformiranost vlasnika da se na njihovim posjedima
nalaze arheološki lokaliteti (za što postoji zakonska obveza)
jedan je od ključnih problema službe zaštite spomenika,
865
koji se izravno odražava na stanje arheološke baštine.
Etnološka vernakularna baština, poput kamenih kućica ili
malih poljskih skloništa – trima i teza, lako se razaznaje
u prostoru (zbog čega je njezina vrijednost razumljiva) te
za njezino očuvanje postoji velik interes lokalne zajednice.
Nema razloga za sumnju da bi isti interes postojao i za
arheološku baštinu da je javnost s njom bolje upoznata.
Monitoring Starogradskog polja, uz praćenje i mjerenje
stanja arheološke baštine i trendova na razini krajolika,
evaluira uspješnost provođenja politika njegove zaštite.
Retrogradnom analizom utvrđeno je da bez obzira na
postojanje sustava mjera zaštite za sada ne postoji pravo
rješenje za borbu s nezakonitim radnjama u obuhvatu
zaštite Starogradskog polja.
Literatura
Gaffney et al. 1997 V. Gaffney, B. Kirigin, M. Petrić, N.
Vujnović, S. Čače Projekt Jadranski otoci: Veze, trgovina
i kolonizacija 6000. pr. Kr. – 600 god., sv. 1, Arheološka
baština otoka Hvara, Hrvatska, BAR, Inter. Ser., 660,
Oxford, 1997.
Popović 2017 S. Popović, Koliko je maslina potrebno
da...? Valorizacija arheoloških nalazišta u Starogradskom
polju, VAHD, Vol. 110, No. 2, Split, 2017.
dr. sc. Sara Popović
Summary
Systematic supervision of Stari Grad Plain on the island of
Hvar was continued in 2016, with the aim of preserving its
values. Since thematic maps and registers that recorded the
condition of archaeological heritage and the landscape in
general had been prepared over the past year, in 2016 we
decided to determine if the monitoring results have contrib-
uted to tangible (and measurable) shifts in the prevention of
destructions within the protected area. The existence of a
destruction event or illegal building work was defined for each
archaeological site. It was dated on the basis of aerial photos
in case of a positive finding. This backward analysis was
applied on 27 sites with the remains of Antiquity architecture.
It is obvious that some of the changes, such as earthworks
that include the excavation of sand or disposal of construction
waste have caused the devastation of large areas of the Plain.
In spite of the protection measures, there is no adequate solu-
tion to the problem of illegal activities in Stari Grad Plain.
Redni broj: 492
Lokalitet: Starogradsko polje – Maslinovik (grčka kula)
Naselje: –
Grad/općina: Stari Grad (otok Hvar)
Pravni status: Z-3827
Razdoblje: P, A
Vrsta radova: sustavno iskopavanje
U listopadu i studenom 2016. arheološki je istražena
grčka kula na brežuljku Maslinoviku, koja se nalazi
unutar Starogradskog polja na otoku Hvaru, u sklopu
 Hrvatski arheološki godišnjak 13/2016
Zatečeno stanje, pogled sa sjevera prema jugu; u pozadini je
Vidova gora na Braču (foto: I. Protulipac)
Pogled na jugoistočni kvadrant kule (foto: I. Protulipac)
UNESCO-ove zaštićene zone. Stručni voditelj bio je dr.
sc. Branko Kirigin, a nositelj istraživanja Javna ustanova
Agencija za upravljanje Starogradskim poljem. Financijsku
potporu dalo je Ministarstva kulture.
Ovogodišnja istraživanja nastavak su istraživanja iz 1987.,
2011. i 2012. godine, o čemu postoje detaljni izvještaji, od
kojih su neki objavljeni u domaćoj i inozemnoj literaturi.
Iskopavanja su započela u sondi uz vanjski južni zid kule,
koja je djelomično istražena tijekom prethodne kampanje.
Uz brojne ulomke grčkih krovnih opeka i kupa, otkriven je
veći dio vrča s dvjema ručkama te ulomak dna korintske B
amfore. Riječ je o oblicima posuđa kakvo je pronađeno i
tijekom istraživanja na prostoru Remete vrta (Pharos). Nije
uočeno da je na tom prostoru postojala neka hodna povr-
šina, a raspored i položaj keramičkih ulomaka upućuje na
to da se ondje možda radi o opekama i kupama koje su
pale s krova kule ili su pak ondje dospjele kao dio nekog
nasipanja, zajedno sa zemljom. Sonda je očišćena do
živca, koji tvore tanke ploče vapnenca.
Uz vanjski rub istočnog zida kule površina terena gotovo je
ravna, prekrivena niskim raslinjem i razbacanim pločastim
kamenjem, a nalazi se u visini sačuvanih blokova kule. To
vrijedi za južni dio, dok se na sjevernom dijelu nasip uzdiže
od većega dislociranog kamenog bloka za 60 – 70 cm. Taj
866
uzdignuti dio također je u razini sa zidom kule na sjever-
nom dijelu. Zbog neizvjesnosti hoće li se moći istražiti cijela
dužina vanjskog istočnog zida kule, odlučeno je da se naj-
prije iskopa njegov južni niži dio, stoga je sonda postavljena
uz vanjski dio zida u dužini od 5,45 m i u širini od 1,5 m,
odnosno u visini južnog profila južne sonde pa do velikog
kamenog bloka sa sjeverne strane. Nakon skidanja površin-
skog sloja, u kojem je bilo nekoliko ulomaka grčkih opeka,
pojavio se sloj (SJ 28), koji se sastojao od sitnog kame-
nja pomiješanog s rahlom smeđom zemljom, među kojima
je bilo i većih komada kamenja, ali i velikih kamenih blo-
kova, koji su očito pripadali zidu kule. Ti veliki blokovi nisu
micani. SJ 28 sadržavala je nešto više grčkih opeka, neko-
liko ulomka fine grčke keramike, a u višim dijelovima jedan
ulomak recentne keramike te komad plastike. Među finom
grčkom keramikom nađena su i dva ulomka trbuha posude
sive keramike (obrada tek slijedi te će rezultati možda dati
podatke o vremenu nastanka, a samim time i do kada je
kula bila u funkciji). Iskopavanje je bilo otežano zbog nepra-
vilno raspoređenih velikih i manjih blokova kamenja, koji su
očito pripadali kuli, odnosno pali su ili su odvaljeni s nje.
U južnom dijelu sonde za daljnja je istraživanja ostavljen
prostor na kojem nema većih kamenih blokova. Uzimajući u
obzir stanje u južnoj sondi, živac na tome mjestu nije dubok.
Da bi se dobila pouzdana slika tog prostora, bit će potrebno
proširiti sondu u smjeru istoku i sjevera. Oko sonde sagra-
đen je suhozid kako se profili ne bi urušavali.
Posebno je iskopan prostor na kojem je nekoć bio drugi u
nizu kameni blok južnog kuta kule. Na tom je mjestu rastao
veći grm česmine(?), čije su žile sezale ispod obrušenih
većih kamenih blokova. Spomenuti prostor bio je ispunjen
kompaktnom tamnom zemljom pomiješanom s korijenjem
biljke te pokojim ulomkom grčke keramike.
Razmišlja se o tome da bi obrušene kamene blokove tre-
balo ostaviti in situ, ne bi li se mogao steći dojam kako
je kula srušena. U svakom slučaju, ondje je pronađeno
znatno manje pokretnih nalaza nego u južnoj sondi, gdje je
bilo znatno manje velikih kamenih blokova.
Tijekom prijašnjih iskopavanja u unutrašnjosti kule istra-
žena su tri kvadranta oko centralnog četvrtastog kamenog
bloka. Četvrti kvadrant, jugoistočni, približnih dimenzija
2,5x2,5 m, istražen je samo u površinskom dijelu 1987.,
kada je bio pokriven najlonom, dok je 2012. prekriven geo-
tekstilom te zasut zemljom i obrubljen kamenjem. Nakon
što je uklonjen sloj nabacane zemlje i geotekstil, površina
je očišćena te je započelo skidanje i dokumentiranih SJ 25,
SJ 26 i SJ 27, uočenih 2012. godine.
SJ 25 većim dijelom čini kontrolni profil između SJ 3 (četvr-
tast središnji blok kule) i SJ 4 (južni zid kule) u širini od
oko 50 cm, koji je 1987., 2011. i 2012. služio kao rampa
preko koje se izbacivala zemlja iz tada istraženih triju kva-
dranata unutar kule. Ona se sastoji od kompaktne smeđe
zemlje pomiješane s opekama i kupama, ostacima zape-
čene podnice (uzeti su uzorci za arheometrijsku analizu),
sitnih pougljenjenih ulomaka te pokojeg ulomka fine grčke
keramike. Najveća koncentracija tih ulomaka nalazi se uz
sam unutarnji zid kule. Budući da su svi ulomci neravno-
mjerno raspoređeni i u raznim položajima, najvjerojatnije
se radi o njihovu propadanju s višeg kata kule. Ta SJ leži
na SJ 30, koju čini sitno kalcificirano kamenje, debljine
10 – 15 cm (uzorak je izdvojen za daljnju analizu). Potom
 Splitsko-dalmatinska županija, HAG 13/2016
slijedi tanak sloj gareži, na čijoj se površini nalazio ulomak
trbuha amfore. SJ 30 leži na otprije dokumentiranoj SJ 8,
koja se sastoji od pretežno sitnog kamenja, a koja nije kal-
cificirana i na sebi nema gara. Prilikom uklanjanja jednog
većeg kamenog bloka u jugozapadnom dijelu kontrolnog
profila, otkriven je malen ulomak trbuha prapovijesne kera-
mike, kakva je otkrivena 2012. prilikom iskopavanja sjeve-
roistočnog i jugozapadnog kvadranta.
SJ 25 i 30 protežu se istočnije od kontrolnog profila, ali
ne po cijeloj površini kvadranta, ni uz sam unutarnji zid
kule. Na SJ 27 ležao je sloj nepravilnog kružnog oblika,
promjera 60 – 70 cm, ispunjen manjim ulomcima crvene
podnice i gara (SJ 26). Istočno od spomenutog kontrolnog
profila i uz sam unutarnji zid kule, otprije su uočeni veći
kameni blokovi koji koso padaju prema zidu kule. Nakon
što su uklonjeni, pokazalo se da se SJ 29 i ondje nastav-
lja te da se sastoji od vrlo kompaktne tamnosmeđe zemlje
pomiješane s nekoliko keramičkih ulomaka i ostacima
podnice. Utvrđeno je da se SJ 29 djelomično naslanja na
SJ 4 i SJ 30, te da je ukopana u sloj rahle tamnosmeđe
zemlje pomiješane sa sitnim kamenjem, kakav prevladava
u ostatku kvadranta (SJ 8).
Istraživanja su pokazala da unutrašnjost kule nije sadrža-
vala gustirnu, kako se isprva pretpostavljalo, već se voda
prenosila i čuvala u amforama i pithosima. Ulomci grčke
kuhinjske i stolne keramike (lopades, skyphos, neki oblici
vrčeva) također upućuju na to da se u kuli kuhalo te da je za
to bila potrebna peć ili ognjište, što potvrđuju deblji ulomci
zapečene gline. Ponovan nalaz brončanodobne keramike
nedvojbeno svjedoči o tome da je ondje i prije postojala neka
aktivnost. Prva je asocijacija da se možda radi o kamenom
grobnom humku, kakvi se javljaju na vrhovima obližnjih brda.
Nalaz vrča u SJ 23 južne sonde (foto: I. Protulipac)
867
Literatura
Botteri 1897 G. A. Botteri, Frugamenti Archaeologici a
Cittavecchia, Il Dalmata, Zadar, 21, 8, 1897: 1.
Kirigin 1987 B. Kirigin, Maslinovik – zaboravljena grčka
kula u Starogradskom polju na otoku Hvaru, Obavijesti
HAD, 19/1, Zagreb, 1987: 21 – 24.
Kirigin, Popović 1988 B. Kirigin, P. Popović, Maslinovik: A
Greek tower in the Chora of Pharos, A Preliminary report,
u: Recent Developments in Yugoslav Archaeology, BAR,
IS, 431, Oxford, 1988: 177-1.
Branko Kirigin
Ivana Protulipac
Summary
The fourth season of archaeological investigations of the
Greek fortress on the Maslinovik hill located in Stari Grad
Plain on the island of Hvar, within the boundaries of the
UNESCO inscribed property was carried out in the course
of October and November 2016. The excavations were car-
ried out on three positions. The excavations of the probe
located along the outer southern wall of the fortress were
finished. A new probe was opened along the outer eastern
wall of the tower where the highest concentration of loose
stone blocks was detected. They probably belonged to the
fortress. Finally, the inner SE quadrant of the fortress was
investigated. The excavations revealed a new fragment
of prehistoric pottery as well as Greek pottery and tiles.
The ceramic finds and large pieces of baked clay in the SE
quadrant suggest that there was a stove or hearth in the
fortress, whilst water was stored in amphorae and pithoi.
Redni broj: 493
Lokalitet: Starogradsko polje – Mirje
Naselje: –
Grad/općina: Jelsa (otok Hvar)
Pravni status: Z-3827
Razdoblje: A, NV
Vrsta radova: sustavno iskopavanje
U rujnu i listopadu 2016. arheološki je istraživan lokalitet
Mirje, smješten u jugoistočnom dijelu Starogradskog polja na
otoku Hvaru. Stručne voditeljice istraživanja bile su Barbara-
Klara Olujić, dipl. arheo., i Ivana Protulipac, mag. arheo. Osim
njih, u istraživanjima su sudjelovali i djelatnici Arheološkog
muzeja u Zagrebu. Nositelj istraživanja bila je Javna usta-
nova Agencija za upravljanje Starogradskim poljem. Uoči
iskopavanja prostor je snimljen iz zraka s pomoću drona,
zahvaljujući suradnji s Katedrom za upravljanje prostornim
informacijama Geodetskog fakulteta u Zagrebu. Sredstva za
arheološko istraživanje osiguralo je Ministarstvo kulture.
Sredinom 90-ih godina prošlog stoljeća Starogradsko polje
opsežno je rekognoscirano, prilikom čega su na tom polo-
žaju utvrđeni ostaci rimskih zidova, građevnog materijala
i tegula te veća koncentracija rimske keramike i tesera.
Na njegovu južnom dijelu utvrđeno je postojanje rimske
 Hrvatski arheološki godišnjak 13/2016
Pogled na lokalitet prije čišćenja (snimka: Geodetski fakultet u
Zagrebu)
Pogled s istoka na sondu 1, u pozadini S. P0003 (foto: F. Franković)
3D model sonde 1 (izradio: F. Franković)
868
cisterne. Lokalitetu se pripisuje i manja količina novčića,
a prema kazivanju pojedinih vlasnika susjednih parcela,
u prošlosti su tijekom poljoprivrednih radova pronalaženi
i grobovi. Lokalitet Mirje ne povezuje se samo s rimskim
razdobljem, već i sa srednjovjekovnim/novovjekovnim
ladanjskim životom. Zahvaljujući usmenim informacijama
dobivenima od vlasnika istraživanog zemljišta, utvrđeno je
da se na tome mjestu još sredinom 20. st. nalazio vinograd.
Višegodišnje prokopavanje i obrada zemljišta utjecali su na
miješanje kulturnih slojeva, kao i na devastaciju ostataka
arhitekture radi gradnje suhozida i gomila. U neposrednoj
blizini sve donedavno nalazilo se i odlagalište otpada, čije
je širenje zaprijetilo uništenju cijelog lokaliteta.
Istraživanja su započeta u neposrednoj blizini S. P0001,
koju čini zid očuvan u približnoj visini od 4,5 m. Zid je
omeđen gomilama na kojima je, osim običnog kamenja, bilo
i ulomaka keramike i tesera. Teren je bio obrastao gustom
makijom i korovom, prekriven znatnom količinom smeća
s obližnjega bivšeg vrbovačkog odlagališta otpada, zbog
čega je prostor najprije morao biti raskrčen. Bršljan kojim je
obrastao zid S. P0001 ostavljen je do daljnjega kako se ne
bi ugrozila opstojnost vidljivih arheoloških struktura.
Paralelno s uklanjanjem raslinja, arheološki su iskopavana
dva položaja. Prvi se odnosio na površinsku strukturu u
vidu gomile koja se naslanja na zid S. P0001 u smjeru sje-
ver-jug, čime se željelo utvrditi nastavlja li se spomenuti zid
ispod gomile S. P0002.
Drugi je položaj istražen sondažno. Odlučeno je da će sonda
1 (dimenzija 5x8 m) biti postavljena sjeverno od sačuvanog
zida (numeriran kao S. P0001) između gomila S. P0002 i
S. P0003. Cilj je bio tom sondom ispratiti smjer pružanja zida
S. P0001 te ispitati nastavlja li se zid i ispod površine zemlje.
Također, na samom dnu sjevernog dijela gomile S. P0003
uočeno je da je u gomilu inkorporiran i dio zida sa žbukom,
za koji se pretpostavilo da bi mogao pripadati istoj građevini
kao i S. P0001. Sonda je postavljena tako da, osim što prati
smjer zida S. P0001 po liniji sjever-jug, obuhvaća i dio pro-
stora koji bi trebao razjasniti položaj žbukanog zida ispod
S. P0003 u prostoru te njegov odnos sa S. P0001.
Sonda 1
Unutar sonde 1 otvoreno je ukupno 14 različitih jedinica,
koje su prema stratigrafskim odnosima grupirane u osam
različitih stratigrafskih razina, otkrivene su tri različite struk-
ture (S. 10004, 10005, 10006) te su definirana dva razli-
čita prostora (P. 10001, 10002), vrlo vjerojatno različitih
karaktera.
Nakon uklanjanja humusnog sloja s površine čitave sonde
(stratigrafska razina 1), dosegnut je sloj tamnocrvene
zemlje s inkluzijama vapna i korijenja biljaka, kontaminiran
primjercima modernog otpada (stratigrafska razina 2). Ispod
njega prostirala se rahla smeđa zemlja s primjesom žbuke
i oštrog kamenja (stratigrafska razina 3), pri čemu se vjero-
jatno radi o trošnom materijalu, tj. o šuti, koji je pomiješan sa
zemljom iz gornjih slojeva. Niži dijelovi sadržavali su osjetno
manje kamenih inkluzija te su postupno prelazili u sloj bijele
žbuke, odnosno urušenja (stratigrafska razina 8). U sjeve-
roistočnom dijelu sonde otkrivena je struktura koja se pro-
stire u smjeru sjever-jug, označena kao S. 10004. Struktura
je i prije uočena zbog velike količine žbuke i kamenja te
je odmah pretpostavljeno da se radi o zidu. Ona se pod
 Splitsko-dalmatinska županija, HAG 13/2016
Struktura S. P0001 (foto: B. Olujić)
pravim kutom susreće s drugom strukturom, označenom
kao S. 10006, a koja se pruža u smjeru istok-zapad. Nakon
uklanjanja sloja crvene zemlje s manjim brojem kamenih
inkluzija (stratigrafska razina 4 i stratigrafska razina 6),
uočen je nastavak označen kao struktura S. 10005, prili-
kom čega je zaključeno da se radi o zidu koji se pruža u
smjeru istok-zapad, koji se pod pravim kutom na zapadnoj
strani spaja sa S. 10004. Zemlja zatečena u jugozapad-
nom dijelu (stratigrafska razina 5) nešto je tamnije smeđe
boje, bogata korijenjem, a zabilježene su i inkluzije kamena
oštrih rubova. Moguće je da u stratigrafskom smislu pripada
istom sloju kao i zemlja stratigrafske razine 4, a tamnija
boja može biti posljedica prisutnosti veće količine korijenja i
velikog panja koji se nalazio u tom dijelu sonde. Zbog toga
stratigrafska razina 4 i stratigrafska razina 5 mogu biti pro-
dukt istog depozicijskog procesa, ali su na razlike u njihovoj
pojavi mogli utjecati postdepozicijski uvjeti. Sloj zdravice,
koji je dosegnut u sjeveroistočnom dijelu sonde, sastoji se
od vrlo kompaktne crvenice (stratigrafska razina 7).
Definirana su dva prostora, P. 10001 i P. 10002. Prostor
P. 10001 sa zapadne strane zatvara S. 10004, s južne
S. 10005, a s istočne i sjeverne zatvaraju ga istočni i sje-
verni profil. Još uvijek nije moguće odrediti o kojoj se vrsti
prostora radi, ali je moguće da se radi o vanjskom pro-
storu izvan zdanja kojem su pripadale S. 10004, S. 10005
i S. 10006. Prostor P. 10002 zatvara S. 10004 te istočni
profil s istočne strane, S. 10006, i sjeverni profil sa sjeverne
strane te južni profil s južne strane. Sa zapadne strane
zatvara ga zapadni profil. U dijelu P. 10002 prema istoč-
nom profilu otkriven je velik broj velikog kamenja, koje vrlo
869
Struktura S. P0001 (foto: I. Protulipac)
vjerojatno čini kamen živac te trenutačno nije jasan karak-
ter P. 10002 u tom dijelu.
Površinski radovi – gomila S. P0002
U sezoni 2016. obavljani su i određeni površinski radovi koji
su zahtijevali arheološki pristup i dokumentiranje, a bili su
organizirani oko gomile S. P0002. Radi se o gomili nastaloj
zbog recentnijih poljodjelskih radova, koja se nastavlja na
sačuvani zid (S. P0001) u smjeru sjever-jug i koja nije dio
njegova neposrednog urušavanja. Sama gomila zauzima
veliku površinu i time prekriva znatan dio područja s istra-
živačkim potencijalom. Također, zbog usmjerenja samog
zida S. P0001, smatralo se da se nastavak tog zida možda
nalazi pokriven gomilom S. P0002. Zbog toga je odlu-
čeno da se kamenje koje je činilo gomilu S. P0002 ukloni
kako bi se detaljnije ispitala situacija ispod same gomile te
potencijalno detektirao nastavak zida S. P0001. Kako bi se
izbjeglo urušavanje ili ugrožavanje potencijalnih struktura
koje prekriva, kamenje (stratigrafska razina 1) uklanjalo se
isključivo s istočne strane gomile. Pritom je bio zastupljen
i znatan broj keramičkih ulomaka, koji se mogu datirati
pretežno u antiku. Nakon uklanjanja površinskog kamenja
pojavio se sloj rahle smeđe zemlje s inkluzijama velikog
uglatog kamenja i žbuke, ispod kojeg je ubrzo uslijedio
nov, mnogo kompaktniji sloj zemlje, trošnog materijala i
kamenja (stratigrafska razina 2). Prilikom uklanjanja zemlje
u južnom dijelu jedinice uočeno je kamenje povezano
žbukom koje bi moglo pripadati nastavku S. P0001. Zbog
činjenice da je dosegnut sloj kojem će biti potrebno posve-
titi detaljnu pažnju, ali i činjenice da je taj sloj vjerojatno
 Hrvatski arheološki godišnjak 13/2016

stabilizirao kamenje sa žbukom koje bi moglo biti nastavak
zida S. P0001, odlučeno je da se istraživanje na tom dijelu
zaustavi, prostor zaštiti te da se radovi nastave tijekom
idućih sezona, uz suradnju s konzervatorima.
Literatura
Duboković-Nadalini 1958 N. Duboković-Nadalini,
Srednjovjekovni i noviji spomenici otoka Hvara, Popis spo-
menika otoka Hvara, Split, 1958: 59 – 87.
Duboković-Nadalini 1959 N. Duboković-Nadalini,
Nekoliko topografskih i posjedovnih bilježaka iz XV sto-
ljeća, Prilozi povijesti otoka Hvara, I, Hvar, 1959: 40 – 47.
Fistonić, Vujnović 1994 Z. Fistonić, N. Vujnović, Otkriće
rimske cisterne na lokalitetu Mirje kod Vrboske, Periodični
izvještaj Centra za zaštitu kulturne baštine otoka Hvara,
162, (XXVIII), Hvar, 1994.
Gaffney et al. 1993 V. Gaffney, B. Kirigin, M. Petrić, N.
Vujnović, Kratak pregled procesa uništenja arheoloških
spomenika na otoku Hvaru i prijedlog za njihovo čuvanje i
prezentaciju, Mogućnosti, 1-2, Split, 1993: 215 – 222.
Gaffney et al. 1997 V. Gaffney, B. Kirigin, M. Petrić, N.
Vujnović, S. Čače, Arheološka baština otoka Hvara,
Hrvatska, Projekt Jadranski otoci, svezak 1, BAR, IS, 660
(Dvojezično izdanje: Archaeological Heritage of the Island
of Hvar), Oxford, 1997.
Kirigin 1993 B. Kirigin, Starogradsko polje od prethistorije
do ranog srednjeg vijeka, Mogućnosti, 1-2, Split, 1993: 182
– 207.
Nikolanci 1959 M. Nikolanci, Antikni spomenici otoka
Hvara, Popis antiknih ostataka ili nalazišta, Popis spome-
nika otoka Hvara, Split, 1958: 49 – 58.
Zaninović 1976 M. Zaninović, Novi prilozi arheološkoj
topografiji otoka Hvara, Novija i neobjavljena istraživanja u
Dalmaciji, znanstveni skup u Vodicama, Izdanja HAD, vol.
10-13, Split, 1976: 49 – 62.
Redni broj: 494
Lokalitet: Sutina – Mala pećina
Naselje: Sutina (zaseok Mijići)
Grad/općina: Muć
Pravni status: P-5362
Razdoblje: P
Vrsta radova: sustavno iskopavanje
Od 11. lipnja do 8. srpnja 2016. arheološki je istraži-
vana Mala pećina kod Sutine (smještena na k.č. 2114/1,
k.o. Neorić). Voditelji iskopavanja bili su Ivan Drnić iz
Arheološkog muzeja u Zagrebu i Konstantinos P. Trimmis
sa Sveučilišta u Cardiffu, a stručnu ekipu činili su studenti
Sveučilišta u Cardiffu te vanjski suradnici Arheološkog
muzeja u Zagrebu. Sredstva potrebna za provedbu pro-
jekta osigurali su: Sveučilište u Cardiffu, British Cave
Research Association i Arheološki muzej u Zagrebu.
U Viestniku Hrvatskog arkeologičkog družtva br. 4, tiska-
nom 1882. u Zagrebu, objavljen je prilog pod naslovom
„Nova pećina (špilja)”, koji je uz kraći tekst sadržavao i
skicu špilje, ujedno i prvi objavljen nacrt nekog speleološ-
kog objekta u Hrvatskoj (Granić 1884). Uz detaljan opis
položaja objekta te njegove morfologije, u tekstu se navodi
da su u špilji pronađeni i arheološki ostaci, primjerice ulomci
keramičkih posuda, željezno zvono, kosti itd. Autor priloga
bio je don Miho Jeronim Granić, župnik crkve sv. Petra u
Muću Gornjem, povjerenik tadašnjeg Narodnog muzeja u
Zagrebu, poznat i kao čovjek koji je 1869. pronašao ulomak
oltarne pregrade prilikom obnove crkve sv. Petra u Muću, s
natpisom hrvatskog kneza Branimira, datiran u 888. godinu.
Slijedeći trag Granićeva priloga, članovi Društva za istraživa-
nje i snimanje krških fenomena – Zagreb (DISKF – Zagreb)
posjetili su i istražili taj objekt, koji za hrvatsku speleologiju

Ivana Protulipac
Filip Franković

Summary

Archaeological excavations at the site of Mirje located in

the SE part of Stari Grad Plain on Hvar were carried out in
the course of 2016. Previous reconnaissance established
the remains of architecture and pottery, which can be pre-
dominantly dated to the Roman period. The first campaign
of the systematic excavations was conducted in 2016. The
site was cleared of undergrowth and two positions were
explored. The first one encompassed a top-soil structure
in the form of a mound that leaned against the highest
preserved wall (S. P0001) on a north-south axis. The aim
was to establish whether the wall extends under the mound
S. P0002. Stones bound with mortar that could belong to
the extension of S. P0001 were identified. Another position
was located to the north of the wall S. P0001, between the
mounds S. P0002 and S. P0003. Due to intensive land cul-
tivation and other activities, most of the excavated layers
were contaminated with modern materials. The excava-
tions revealed that the architectural remains continue
under the surface. Položaj Male (Nove) pećine (Geoportal; foto: M. Garašić)

870
 Splitsko-dalmatinska županija, HAG 13/2016
Plan pećine s pozicijama nalaza keramičkih ulomaka prikuplje-
nih tijekom pregleda 2010. g. (plave točke) i sondi iz iskopavanja
2016. g. (izvorni crtež: T. Terzić; grafička obrada: I. Drnić, K. P.
Trimmis, M. Mađerić)
ima veliku simboličku važnost. Cilj te akcije u listopadu 2010.
bio je izrada detaljnoga geodetskog nacrta spilje, geološka i
arheološka prospekcija te fotografsko i videodokumentiranje
objekta, na današnjim kartama zabilježenog kao Mala pećina.
Tijekom arheološkog rekognosciranja špilje, koje je imalo revi-
zijski karakter, ulomci keramičkih posuda pronađeni su na
ukupno osam pozicija, i to u prvoj i drugoj dvorani te u hodniku
koji spaja drugu i treću dvoranu. Neki od ulomaka nalazili su se
na samoj površini, dok je na trima pozicijama materijal priku-
pljen iz iskopanog špiljskog sedimenta, koji su vjerojatno izba-
cile životinje. Potrebno je naglasiti da je i mr. sc. Damir Kliškić
iz Arheološkog muzeja u Splitu posjetio objekt 1998. i 2003. te
pritom prikupio keramički materijal, koji je datirao u rani i kasni
neolitik te srednje/kasno brončano doba (Kliškić 2004).
Položaj i morfološke karakteristike objekta
Špilja Mala (Nova) pećina nalazi se oko jedan kilome-
tar južno od zaseoka Mijića kod sela Sutina u općini Muć
(k.č. 2114/1, k.o. Neorić). Ulaz u špilju, smješten u manjoj
dolini na nadmorskoj visini od 635 m, čini manji, uzak kanal
veličine 1x1,5 m i dužine 2 m, koji vodi do manjeg otvore-
nog prostora, dimenzija 4x6 m. Dalje, uzak prolaz kojim se
može proći samo pužući, vodi u prvu dvoranu špilje dimen-
zija 22x8 m i maksimalne visine 17 m. Iz sjeveroistočnog
ugla dvorane 1 prolaz vodi u drugu dvoranu, koja je i naj-
veća u Maloj pećini, dimenzija 35x14 m. Sa sjeverne strane
22 m dug i maksimalno 1 m visok prolaz vodi po posljednje,
treće dvorane, koja je i najmanja, s dimenzijama 14x7 m.
Ipak, najviša je dvorana 3, s maksimalnom visinom od 24 m
i prirodnim otvorom na vrhu toga „dimnjaka” kroz koji dopire
vanjsko svjetlo. U sredini dvorane 3 nalazi se veći stalagmit.
Istraživanje 2016. godine
Zbog nepristupačnog terena na kojemu se nalazi objekt,
niske temperature i vrlo visokog postotka vlage u špilji
871
(prosjek 98,7%) te potpunog mraka, istraživanje 2016. u
Maloj pećini pokazalo se logistički prilično zahtjevnim. Prije
početka iskopavanja u objektu su provedena mikrookolišna
mjerenja vlage, temperature, intenziteta zvuka te svjetlo-
sti, s ciljem boljeg razumijevanja objekta i toga kako su se
njime koristile prapovijesne zajednice. Ukupno su istra-
žene tri sonde: Sonda 1 u sjeveroistočnom dijelu dvorane
1, Sonda 2 na sjevernom kraju niskog prolaza koji spaja
dvorane 2 i 3 i Sonda 3 u južnom dijelu dvorane 2.
Sonda 1, dimenzija 2,5x1,5 m, smještena je u sjeveroi-
stočnom dijelu dvorane 1, tako da sjeverna i istočna strana
dotiču stijenke špilje, zbog čega nema pravilan oblik. Na
toj se poziciji hodna površina blago spušta prema prolazu
koji vodi prema dvorani 2. Arheološki slojevi bili su prekri-
veni sterilnim slojem špiljskog sedimenta, uključujući manje
depozite kalcita i guana, koji je „zapečatio” kulturne slojeve
i zaštitio ih od oštećenja. Na zidu špilje iznad sonde zabilje-
ženi su tragovi čađe, što upućuje na to da su na toj poziciji
paljene vatre, možda u prapovijesti, ali se ne može isključiti i
recentno podrijetlo, s obzirom na to da se tradicija posjećiva-
nja objekta kod lokalnog stanovništva zadržala do današnjih
dana (o čemu svjedoči i pronađen recentan otpad i grafiti na
zidovima). U istraživanju kulturnih slojeva u Sondi 1 registri-
rano je 67 stratigrafskih jedinica, koje pripadaju trima hori-
zontima korištenja prostorom u ranom i srednjem neolitiku.
Istraživanje u Sondi 1 započelo je iskopavanjem spome-
nutog, uglavnom sterilnog sloja crvenkastosmeđe boje, s
vrlo malo ugljena u sastavu (MP1001), u kojemu je pro-
nađeno nekoliko ulomaka keramičkih posuda. Sloj je bio
nešto vlažniji prema sredini špilje, vjerojatno zbog protoka
vode kroz objekt. Slijedio je sivkast sloj MP1002, tako-
đer s nekoliko keramičkih ulomaka, ali i dvama posebnim
nalazima – koštanim alatkama (SFMP1001 i 004). Ispod
MP1002 zabilježena je situacija definirana kao struktura 1
(feature 1), koja se sastoji od vatrišta MP1003, koje pre-
kriva oko 2 cm pepela u središtu sonde. Sloj je sadržavao
nešto keramike i životinjske kosti te dosta ugljena, što je
razumljivo s obzirom na način na koji je nastao. MP1004
predstavlja zapečenu zemlju ispod vatrišta, a MP1005
kamenje vatrišta koje se nalazilo ispod spaljenog sloja.
U flotiranom uzorku sedimenta prikupljenog na toj poziciji
pronađen je ulomak kamene alatke SF1006. Oko vatrišta i
ispod njega na cijeloj se površini sonde nalazio sloj smeđe
boje, MP1006. U njemu je pronađena koštana alatka, a
sadržavao je i dosta okorine, upućujući na određen protok
vremena između struktura 1 i 2.
Ispod MP1006 nalazio se depozicijski sloj žućkastosmeđe
boje, s manje od 5% ugljena u sastavu, MP1027, koji se
dovodi u vezu s strukturom 2. U njemu su pronađena
dva posebna nalaza: cijepana kamena alatka (SF1008)
i koštana igla (SF1009-10) te ulomci keramike. Struktura
2 sastojala se od trinaest ukopa za stupove (MP1009/
MP1019, MP1010/MP1020, MP1011/MP1021, MP1012/
MP1022, MP1014 (ukop stupa definiran prilikom iskopava-
nja jame), MP1015/MP1023, MP1016/MP1024, MP1025/
MP1026, MP1030, MP1031/MP1032, MP1033/MP1034,
MP1035/MP1036 i MP1040/MP1041), jedne jame
(MP1007/MP1008), vatrišta (MP1013/MP1039) i nakupine
kamenja, koja je vjerojatno imala ulogu temelja/potpornja
za veći stup (MP1037/MP1042).
 Hrvatski arheološki godišnjak 13/2016
Navedeni ukopi stupova čine polukrug i vjerojatno pri-
padaju ostacima drvene strukture, koja je mogla imati
zaštitnu funkciju za posjetitelje špilje. Ukop stupa MP1014
zabilježen je u jami, a nalazio se pod kutom od 45° prema
vatrištu te bi, zajedno s ukopom stupa MP1040/MP1041,
mogao pripadati tragovima jednostavne konstrukcije nami-
jenjene pripremi hrane na vatri. Spomenuto vatrište sastoji
se uglavnom od ugljena, pepela i zapečene zemlje, dok
kamenje, kao u slučaju vatrišta u strukturi 1, nije zabilje-
ženo. Zapuna jame MP1007/MP1008 sadržavala je neko-
liko keramičkih ulomaka. Ukopi stupova MP1016, MP1025
i MP1030 nalazili su se iznad nakupine kamenja istražene
u trima nivoima, koja je mogla imati ulogu temelja/potpor-
nja za veći stup. Iako malobrojni, prikupljeni keramički
ulomci iz toga horizonta odražavaju složenu sliku. Naime,
pojedini dijagnostički komadi nose odlike kasnoneolitičke
hvarske kulture (ili čak i mlađih eneolitičkih kultura), ali je
zabilježeno i nekoliko komada s ukrasom impresso, karak-
terističnim za rani neolitik, stoga će datiranje strukture 2
biti jasnije nakon radiokarbonskih analiza prikupljenih
uzorka.
Slijedio je depozicijski sloj MP1038 crvenkastosmeđe
boje, s manje od 5% ugljena u sastavu, koji je pokrivao
cijelu površinu sonde. U njemu se nalazilo nešto živo-
tinjskih kostiju i keramičkih ulomaka s ukrasom impresso
na nekoliko komada. U jugozapadnom uglu sonde istra-
žena je i jama srednje veličine, duboka 15 cm, u čijoj
su zapuni pronađeni keramički ulomci i životinjske kosti
(MP1044/MP1045). Prilikom daljnjeg iskopavanja defi-
niran je sloj MP1043, u koji su bili ukopani stupovi koji
čine strukturu 3. Po sastavu i boji vrlo je sličan početnom
sloju MP1001, a debljinom od 30-ak centimetara sezao je
sve do stijene, odnosno kamenog dna dvorane 1, koje je
definirano kao MP1067. Struktura 3 sastoji se od devet
ukopa za stupove (MP1046/ MP1047, MP1048/MP1049,
MP1051/MP1056, MP1053/MP1059, MP1054/MP1060,
MP1055/MP1057, MP1061/MP1062, MP1063/MP1064
i MP1065/MP1066) i jedne jame (MP1050/MP1058), a
ulomci keramike impresso datiraju je u rani neolitik. Jedna
skupina ukopa za stupove nalazi se uz špiljski zid, a druga
nešto više prema sredini dvorane 1. Oni vjerojatno pripa-
daju nadzemnoj konstrukciji, kao i u slučaju strukture 2, ali
s obzirom na dvije skupine ukopa, moguće je da se radi
o dvjema različitim konstrukcijama nastalima u različitim
a – c) Istočni profil u Sondi 1 (foto/nacrt: K. P. Trimmis); c) južni
profil u Sondi 1 (foto: K. P. Trimmis); d) Stratigrafija Sonde 1 –
Harrisova matrica (izrada: K. P. Trimmis, I. Drnić)
872
razdobljima. U zapuni jame MP1050, smještenoj u istoč-
nom djelu sonde, pronađeno je nekoliko keramičkih ulo-
maka i životinjskih kostiju, a čini se da je imala i manje
ukope s južne i sjeverne strane. Kamen živac zabilježen
je na dubini od 65 do 75 cm od hodne površine, a nakon
završetka iskopavanja sonda je pokrivena geotekstilom i
zatrpana.
Sonda 2 nalazi se na završetku niskog prolaza, koji pove-
zuje dvorane 2 i 3, na samom ulazu u posljednju dvoranu
Male pećine. Na toj se poziciji hodna površina blago spušta
prema dvorani 3. Dimenzije Sonde 2 iznose 3,05x1,95 m, s
ekstenzijom u sjeverozapadnom uglu dimenzija 0,5x0,75 m.
Prije početka iskopavanja površina sonde bila je prekri-
vena manjim kamenjem, dijelovima stalaktita te izbačenim
sedimentom u sjevernom dijelu uz špiljski zid kao rezul-
tatom (vjerojatno) životinjske aktivnosti. Na toj su poziciji
tijekom rekognosciranja 2010. prikupljeni keramički ulomci
datirani u rani neolitik, što je potvrdilo i datiranje C-14 živo-
tinjske kosti s datumom Cal BC 5780 - 5650 (95%) (Beta
287818), što bi kronološki odgovaralo fazi B kulturne sku-
pine impresso.
Prilikom iskopavanja Sonde 2 registrirano je deset stra-
tigrafskih jedinica. Prvi sloj (MP2001) miješanog sastava
nalazi se na prosječnoj visini od 628,924 m n. v., pro-
sječne debljine 20 cm, i sastoji se od tamnosmeđeg
sedimenta (Munsell: 7.5YR 3/3), s 15 – 20% ugljena.
Postotak ugljena povećava se prema sloju paljevine na
prijelazu slojeva MP2001 i MP2002. U opisanom povr-
šinskom sloju prikupljena je veća količina keramičkih ulo-
maka, životinjskih kostiju i dvije cijepane kamene alatke
(SF2001-2). Keramički ulomci pripadaju kulturnoj skupini
impresso. Slijedi sloj crvenkastog sedimenta (MP2002),
koji se nalazi na cijeloj površini sonde. U njegovu gornjem
dijelu zabilježeno je nešto keramičkih ulomaka, životinjskih
kostiju i jedna kamena alatka izrađena od sivog rožnjaka
(SF2007), ali se koncentracija nalaza znatno smanjuje do
razine kada se sloj može okarakterizirati kao sterilan. U
njega je bila ukopana plića jama (MP2003), koja se nalazi
u južnom dijelu sonde. Zapunu jame činila je tamnosiva
zemlja, s 30 – 35% ugljena i nekoliko keramičkih ulomaka.
Sloj označen kao MP2004, tamnosmeđocrne boje, sastoji
se od spaljene špiljske okorine i kamenja s nekoliko kera-
mičkih ulomaka u zapadnom dijelu sonde. Prostire se na
većem dijelu sonde, s definiranom granicom na sjeveru
na dvadesetak centimetara od zida. Na njemu se nalazi
nakupina kamenja i okorine (MP2008), koja se u gabari-
tima sonde pruža u smjeru jugoistok-sjeverozapad, a koja
se, uz određen oprez, može definirati kao dio suhozidne
konstrukcije. Na njoj su zabilježeni tragovi gorenja kao i
na MP2004, što upućuje na činjenicu da obje stratigraf-
ske jedinice pripadaju istom događaju ili seriji događaja
duboko unutar objekta. Kako bi se konstrukcija relevan-
tno datirala, prikupljeni spaljeni materijal bit će poslan na
analizu C-14. Radi dodatnog istraživanja opisane kamene
konstrukcije, Sonda 2 proširena je u sjeverozapadnom
dijelu. Istražene stratigrafske jedinice MP2005 i MP2006
identične su s MP2001/MP2002. Također, radi definira-
nja stratigrafske slike ispod slojeva MP2004/MP2008, u
južnom dijelu sonde iskopan je rov u kojemu je registriran
sterilan, glinast špiljski sediment (MP2010). Istraživanje
 Splitsko-dalmatinska županija, HAG 13/2016

u Sondi 2 završeno je na prosječnoj dubini od 40 cm od

hodne površine špilje, zaštićena je geotekstilom i zatrpana
iskopanim sedimentom.

Sonda 3, dimenzija 1,5x1,3 m, otvorena je u južnom dijelu

dvorane 2, na ravnoj površini desno od prolaza koji spaja
dvorane 1 i 2. Nalazi se uz špiljski zid, na početku veće
niše koja je dobro sklonište unutar objekta u odnosu na
strujanje zraka i smjer toka vode.
Prvi sloj (MP3001), crvenkastosmeđe boje (Munsell:
5YR 4/4), bio je na površini prekriven s manje od pola cen-
timetra tankom okorinom, a sadržavao je inkluzije ugljena
mogućeg recentnog podrijetla, s obzirom na moderne gra-
fite koji se nalaze na zidu iznad sonde. Njegova je debljina
varirala u okviru sonde (tanak u sjevernom dijelu i deblji u
južnom dijelu). Sadržavao je nekoliko keramičkih ulomaka,
uključujući i jedan s ukrasom impresso te kosti koje su
uglavnom pronađene u sjevernom dijelu sonde. U sjevero-
zapadnom dijelu sonde nalazio se slomljen stalaktit, tako-
đer prekriven tankom okorinom. Stratigrafska jedinica koja
ga je slijedila (MP3002) tamnosive je boje, s 15-ak posto-
taka ugljena u donjem dijelu sloja, za koji se poslije utvrdilo
da je dio mogućeg vatrišta (MP3008-MP3009). Sadržavao
je nekoliko ulomaka keramike, uključujući i jedan s ukra-
som impresso, te životinjske kosti. Stratigrafska jedinica
MP3003 zabilježena je u južnom dijelu sonde i sastoji se
od glinovitog tla bez ikakvih nalaza ili ugljena, a sličnoga je
sastava, uz manju količinu ugljena, i crvenkastosmeđi sloj
MP3004 (Munsell: 5YR 3/4), koji je istražen u sjevernom
dijelu sonde. Stratigrafsku jedinicu MP3007 čini glinast, a) Sonda 2 (foto: I. Drnić); b) kamena struktura u Sondi 2 (foto: K.
žutosmeđ sediment (Munsell: 10 YR 3/4), debljine oko P. Trimmis; nacrt: M. Mađerić, I. Drnić)
1 cm. Kao što je već napomenuto, ispod MP3002 nalazilo
se moguće vatrište MP3008, koje je djelomično prekrio slučajeva bilo moguće spojiti ulomke iste posude. Mlađi
MP3009, crni sloj (Munsell: 5YR 2.5/1) s velikom koncen- slojevi u Sondi 1 te struktura 1 sadržavali su manju količinu
tracijom ugljena i manjim inkluzijama tamnosive gline. Iz keramičkih ulomaka, uključujući i jedan komad crne, gla-
njega je prikupljeno 11 keramičkih ulomaka, od čega tri s čane površine sa zadebljalim rubom ukrašenim okomitim
ukrasom impresso te životinjske kosti. urezima, što je zabilježeno na posudama danilske kulture
Tijekom iskopavanja sloja MP009 otkrivena je nakupina te ulomak trbuha ukrašen gusto postavljenim okomitim i
nagorenog kamenja MP3010 (Munsell: 5YR 3/4), a dodat- vodoravnim linijama izvedenim urezivanjem, koje je jedna
nim iskopavanjem jasnije je definirana skupina kamenja od vodećih tehnika ukrašavanja u srednjem i kasnom neo-
u sjevernom dijelu sonde MP3013, sa smeđim (Munsell: litiku te eneolitiku. Sloj MP1027, vezan uz kontekst struk-
7.5YR 4/4) sedimentom u sredini (MP3012), koji se i nakon ture 2, sadržavao je nekoliko ulomaka s ukrasom impre-
flotiranja prikupljenih uzoraka pokazao sterilnim. MP3014 sso, ali i dva ulomka ukrašena urezanim motivima, koji su
čini sloj smeđeg sedimenta (Munsell: 2.5 YR 3/4) ispod na jednom primjerku ispunjeni bijelom inkrustacijom, što
kamenja, koji je sadržavao nešto ugljena, nekoliko kera- je također odlika danilske i hvarske kulture. U kontekstu
mičkih ulomaka i koštani ulomak, koji je možda alatka strukture 3, svi dijagnostički komadi ukrašeni su karak-
(šilo?) (SF3002). Prilikom daljnjeg iskopavanja sediment je terističnim ukrasom impresso i datiraju najstariji kulturni
postao sterilan, osim nalaza čeljusti i zuba manjeg sisavca, horizont u Sondi 1 u mlađi neolitik. U Sondi 2 najveći dio
a sljedećih 20-ak iskopanih centimetara, sa svrhom pro- dijagnostičkog materijala može se dovesti u vezu s rano-
vjere mogućeg postojanja starijih arheoloških slojeva koji neolitičkom kulturnom skupinom impresso, s ukrasom
nisu registrirani, označeno je kao MP3015-17. Istraživanje izvedenim utiskivanjem: 1) vrha prsta ili nokta, 2) alatkom,
u Sondi 3 završeno je na dubini od 50 cm od hodne povr- 3) školjkama (cardium). S obzirom na malu površinu i
šine. Manja količina nalaza, kao i nedostatak konkretnijih tanak kulturni sloj, u Sondi 3 prikupljeno je relativno malo
struktura u odnosu na Sonde, upućuje na kratak period keramičkog materijala. Svi dijagnostički komadi ukrašeni
okupacije toga dijela špilje. su karakterističnim ukrasom impresso i datiraju kulturni sloj
u Sondi 3 u mlađi neolitik.
Preliminarna obrada prikupljenih nalaza i uzoraka Osim keramičkih nalaza, ukupno je prikupljeno više od
Prikupljeni keramički materijal dosad je samo preliminarno četrdeset uzoraka za flotaciju, a obrada arheobotaničkog
analiziran. Broj prikupljenih ulomaka keramičkih posuda materijala također je u početnoj fazi. Do sada su obrađena
u Sondi 1 iznosi 147, u Sondi 2 iznosi 220, a u Sondi 3 četiri uzorka iz Sonde 2 i sedam uzoraka iz Sonde 3, u
iznosi 48. Materijal je vrlo fragmentiran i u samo je nekoliko kojima je pronađeno 85 karboniziranih biljnih ostataka, od

873
 Hrvatski arheološki godišnjak 13/2016

kojih 49 pripada neidentificiranim žitaricama. Među identifi-
ciranim vrstama nalaze se: ječam (Hordeum Vulgare), dvo-
zrna i jednozrna pšenica (engl. emmer, Triticum dicoccum
i engl. eincorn, Triticum monococcum) te malina (Rubus
ideaus).
Zaključak
Iako je istraživanje Male pećine u početnoj fazi, u kojoj se
raspolaže s relativno ograničenom količinom podataka,
mogući su određeni preliminarni zaključci. Prilikom istraži-
vanja zabilježene su dvije faze korištenja objektom: rano-
neolitička u Sondama 1 – 3 i kasnoneolitička (ili čak i mlađa,
eneolitička) u Sondi 1, što je potvrđeno dijagnostičkim
materijalom (keramičko posuđe) i jednim apsolutnim datu-
mom. Također, keramički materijal, koji je u površinskom
pregledu prikupio D. Kliškić, upućuje na moguće korište-
nje objektom i u mlađim razdobljima (Kliškić 2004). Iako je
analiza mikromorfoloških uzoraka, koja će rasvijetliti odre-
đene aktivnosti unutar objekta, još u tijeku, jasno se mogu
razlikovati različiti koncepti korištenja objektom u ranom i
kasnom neolitiku, odnosno eneolitiku. Tako se mlađe struk-
ture iz Sonde 1 nalaze nedaleko od ulaza, na ravnom i
suhom dijelu špilje, dok su se ranoneolitičke zajednice kori-
stile većim dijelom objekta, čak i nepristupačnim i neugod-
nim, barem iz perspektive suvremenog istraživača, pozi-
cijama, kao što je ona na završetku dugog, niskog kanala
koji spaja dvorane 2 i 3. Analize prikupljenog materijala i
uzoraka, iako u inicijalnoj fazi, također potvrđuju da je Mala
pećina izniman lokalitet važan za proučavanje procesa koji
su uključivali širenje neolitičkog paketa u okvirima ranog
neolitika, kao i one iz kasnog neolitika/eneolitika. Također,
objekt je važan i zbog geografskog položaja na razmeđu
kontinentalnog i mediteranskog ekosustava.
in the first chamber, have confirmed the activities in the
Early and Late Neolithic and Eneolithic. Probes 2 and
3, located deeper in the cave, have revealed only Early
Neolithic presence. This suggests a possible difference in
the use of the cave in the Early Neolithic, with the traces
of occupational and possibly even ritual activities (the
remains of a stone structure in Probe 2), and in the Late
Neolithic/Eneolithic which relied on cattle breeding.
Redni broj: 495
Lokalitet: Škrip
Naselje: Škrip
Grad/općina: Supetar (otok Brač)
Pravni status: Z-6317 (zona Škrip)
Razdoblje: –
Vrsta radova: arheološki nadzor
U travnju 2016. arheološki je nadziran strojni iskop kanala
za polaganje elektrokabela 35 kV i 20 kV na istočnoj strani
najstarijeg otočkog naselja Škripe. Voditeljica nadzora bila
je Andrea Fabjanović Bakija, dipl. arheo. Izvođač građevin-
skih radova bila je tvrtka Berica d.o.o. Nerežišća, a investi-
tor je bio HEP-ODS d.o.o., Elektrodalmacija Split.
Kanal dubine od 0,50 do 0,80 cm, širine 0,80 do 120 cm,
kopao se od ulice Put sv. Roka (od kuće Nikolić-Krstulović,
stambeno-gospodarskog sklopa, a ujedno i spomenika kul-
ture iz 18. st.), preko raskrižja Ulice Stjepana Pulišelića i

Literatura

Forenbaher 2013 S. Forenbaher, T. Kaiser, P. T. Miracle,

Dating the East Adriatic Neolithic, European Journal of
Archaeology, 16, 2013: 589 – 609.
Granić 1882 J. Granić, Nova pećina (špilja), Viestnik
Hrvatskog arkeologičkog družtva, 4, Zagreb, 1882.
Kliškić 2004 D. Kliškić, Prapovijesni lokaliteti na prostoru
Neorića i Sutine, u: Zbornik o Zagori (ur. Z. Veić), knjiga VII,
Split, 2004: 91 – 140.
Marjanović B. Marjanović, Neka pitanja ranog neolitika
istočnog Jadrana, Archaeologica Adriatica, 1, Zadar, 2007:
7 – 54.

Ivan Drnić

Summary

Archaeological excavations of the Mala pećina cave were

carried out in the course of 2016. Mala (Nova) pećina is
located in a mountain area of the Dalmatian hinterland,
which represents a bond between the eastern Adriatic
coastland and the hinterland. The Early and Late Neolithic
(maybe even Eneolithic) site might be crucial for a better
understanding of the relationship between coastal and
hinterland communities. Three probes were opened. The
excavated structures and movable finds in Probe 1, located Strojni iskop u ulici Put sv. Roka

874
 Splitsko-dalmatinska županija, HAG 13/2016

Pjace te se nastavljao ulicom Put Ploča prema Muzeju ulja

i dalje prema Postirima. Prilikom iskopavanja nije pronađen
arheološki materijal.

Andrea Fabjanović Bakija

Summary

Archaeological supervision over the earthworks during the

excavation of a trench for laying electricity cables in the
eastern part of Škrip, the island`s oldest settlement, were
carried out in the course of 2016. There were no archaeo-
logical finds.

Redni broj: 496

Lokalitet: Špilja Kopačina
Naselje: Donji Humac
Grad/općina: Nerežišća (otok Brač) Situacija u sondi 2 na početku istraživanja (foto: D. Kliškić)
Pravni status: Z-4928
Razdoblje: P
Vrsta radova: sustavno iskopavanje

Od 4. do 26. srpnja 2016. trajala je osma kampanja arheo-

loških istraživanja pećinskog lokaliteta špilja Kopačina kod
Donjeg Humca na otoku Braču. Stručni voditelj istraživa-
nja bio je mr. sc. Damir Kliškić, viši kustos pretpovijesne
zbirke u Arheološkom muzeju u Splitu. Stručnu ekipu činili
su diplomirani arheolozi i studenti arheologije. Sredstva za
istraživanje osigurali su Ministarstvo kulture i Arheološki
muzej u Splitu.

Špilja Kopačina smještena je na zapadnoj strani otoka

Brača, i to sa sjeverne strane polja ispred Donjeg Humca.
S ulaza u špilju proteže se pogled na zapadni dio otoka
Brača te dalje preko Bračkih vrata puca pogled dalje na
otok Šoltu. Brojnost lociranih i poznatih prapovijesnih
lokaliteta u bližoj okolici same špilje, dokazuju inten-
zivnost života i naseljavanja tog dijela otoka Brača u
prapovijesti.
Nakon dolaska na lokalitet konstatirano je da se nije dogo-
dila nikakva devastacija na platou ispred špilje i u njezi-
noj unutrašnjosti. Jednako tako, tijekom posljednje godine
nije probijen najlon i nanosi zemlje unutar sonde 2, već
se samo formirao tanak sloj vegetacije. Rubni dijelovi naj-
lona blaže su oštećeni zbog izloženosti atmosferilijama.
Izbačeni sediment iz starijih istraživanja, koji se nalazi oko
sonde 2, djelomično se obrušio zbog kiše, ali nije ugrozio
profile sonde. Prostor oko sonde također je bio prekriven
vegetacijom koju je trebalo ukloniti jer je riječ o radnom pro-
storu oko sonde.
Nakon micanja zemlje i najlona, sonda je ostavljena da se
dobro osuši jer zbog velike vlage ispod najlona istraživa-
nje nije moglo odmah početi. Potom je započelo uklanjanje
vegetacije s prostora oko same sonde te su uređeni profili,
nakon čega je nastavljeno istraživanje u sondi 2.
Sedimentološka je situacija po boji zemlje i po sastavu
ostala jednaka kao i za vrijeme VII. kampanje istraživanja
2015. godine. To daje potvrdu da se još uvijek radi o istom
kulturnom sloju. Problem skučenosti za rad u navedenoj
Izbor obrađenih kremenih alatki iz sonde 1 (foto: D. Kliškić)
sondi bio je dominantan i u ovoj kampanji, glede većih
kamenih blokova otpalih sa stropa špilje, stoga ni u ovoj
kampanji nije bilo moguće smjestiti čitavu ekipu unutar
sonde. Dio ekipe nastavio je s vađenjem i prosijavanjem
sedimenta izvan metalne ograde, na platou ispred špilje
unutar otkopne sonde 1, koji se ondje deponirao nakon
starih arheoloških istraživanja. To je bilo nužno jer se na
tome mjestu želi postaviti još jedna arheološka sonda, a da
bi se došlo do originalnog netaknutog nivoa treba izbaciti
nasuti sediment, koji je ujedno pun zaostalog arheološkog
materijala.
Vrsta i količina prikupljene građe u sondi 2 pokazala se vrlo
sličnom kao i u prošlogodišnjoj kampanji. Najviše je kre-
mene građe, a po brojnosti je zastupljena i koštana građa
životinjskog podrijetla. U manjoj su mjeri pronađene i razne
školjke. Ovogodišnjim istraživanjima potvrđeno je da se
još uvijek istražuje unutar istog kulturno-kronološkog hori-
zonta, kao i u prethodnim kampanjama.
Unutar sonde 1 izvađena je znatna količina nabacanog
sedimenta, veličine oko 3x1 m. Nije se došlo do izvor-
nog nivoa predšpiljskog prostora, što će biti nastavljeno i
tijekom sljedeće kampanje. Sav je sediment vrlo pažljivo
prosijavan te je u ovoj kampanji prikupljena znatna građa,

875
 Hrvatski arheološki godišnjak 13/2016
Izbor obrađenih kremenih alatki iz sonde 1 (foto: D. Kliškić)
Privjesci od školjaka (dio ogrlice) iz sonde 1 (foto: D. Kliškić)
Situacija u sondi 2 nakon istraživanja (foto: D. Kliškić)
među kojom prednjači koštani materijal životinjskog podri-
jetla. Osim toga, prikupljena je znatna količina kremenih
izrađevina. U manjim je količinama prikupljena keramika, a
ističu se importirani primjerci apeninske kulture iz srednje
Italije. Od prikupljene količine školjki ističu se probušeni pri-
mjerci vrste Columbella rustica, koji su služili kao ogrlica.
Nakon arheoloških istraživanja, sonda 2 ponovo je prekri-
vena, najprije geotekstilom te plastičnim najlonom, unutar
kojeg je položeno veće kamenje koje se grupiralo uz
rubove sonde da se do sljedeće kampanje što više zaštite
njezini profili. Potom je prostor sonde ponovo napunjen
876
Keramički ulomci (apeninska kultura) iz sonde 1 (foto: D. Kliškić)
prosijanom zemljom, a sve to protiv utjecaja kiše, eventu-
alne devastacije te zaštite arheoloških profila.
Vrlo je slično prekrivena i sonda 1, da ne bi bila devasti-
rana, te je tako zaštićena do nastavka istraživanja u slje-
dećoj kampanji.
Lokalitet je istražen isključivo ručnim iskopom, uz uporabu
ručnog sita kroz koje su prosijavani sedimenti. Izrađena je
cjelokupna arheološka dokumentacija te je pohranjena u
Arheološkom muzeju u Splitu. Iskopani arheološki materijal
očišćen je i sortiran te pohranjen u muzeju.
Literatura
Čečuk 1992 B. Čečuk, Arheološka istraživanja u špilji
Kopačini na otoku Braču, Obavijesti HAD, 24/3, Zagreb,
1992: 37 – 42.
Čečuk 1993 B. Čečuk, Istraživanja u špilji Kopačini pokraj
Donjeg Humca na otoku Braču, Obavijesti HAD, 25/3,
Zagreb, 1993: 46 – 52.
Čečuk 1996 B. Čečuk, Špilja Kopačina kod Donjeg Humca
na otoku Braču, ARR, 12, Zagreb, 1996: 13 – 30.
Čečuk 2005 B. Čečuk, Kopačina na Braču, Stotinu hrvat-
skih arheoloških nalazišta, Zagreb, 2005: 148, 149.
Karavanić 1992 I. Karavanić, Prijedlog osnovnoga stru-
kovnog nazivlja za srednji i mlađi paleolitik, OA, 16, Zagreb,
1992: 15 – 35.
Kliškić 2007 D. Kliškić, Špilja Kopačina, HAG, 3/2006,
Zagreb, 2007: 443, 444.
Kliškić 2008 D. Kliškić, Špilja Kopačina, HAG, 4/2007,
Zagreb, 2008: 528 – 530.
Kliškić 2009 D. Kliškić, Špilja Kopačina, HAG, 5/2008,
Zagreb, 2009: 648 – 650.
Kliškić 2010 D. Kliškić, Špilja Kopačina, HAG, 6/2009,
Zagreb, 2010: 678 – 680.
Kliškić 2011 D. Kliškić, Špilja Kopačina, HAG, 7/2010,
Zagreb, 2011: 731 – 733.
Kliškić 2015 D. Kliškić, Špilja Kopačina, HAG, 11/2014,
Zagreb, 2015: 664 – 666.
Kliškić 2016 D. Kliškić, Špilja Kopačina, HAG, 12/2015,
Zagreb 2016: 792 – 794.
Malez 1984 V. Malez, Determinirana fauna iz naslaga spilje
Kopačine, Brački zbornik, 14, Supetar, 1984: 140, 141.
Vrsalović 1960 D. Vrsalović, Pretpovijest i Stari vijek,
Brački zbornik, 4, Zagreb, 1960: 31 – 110.
 Splitsko-dalmatinska županija, HAG 13/2016
Vukosavljević et al. 2011 N. Vukosavljević, Z. Perhoč, B.
Čečuk, I. Karavanić, Kasnoglacijalna industrija lomljenog
kamena pećine Kopačine, VAPD, 104, Split, 2011: 7 – 54.
Damir Kliškić
Summary
The eight campaign of archaeological excavations in the
Kopačina cave near Donji Humac on the island of Brač was
conducted in the course of 2016. The excavations encom-
passed probes 1 and 2, and yielded a number of chert
artefacts, animal bone fragments and prehistoric pottery
shards as well as shells.
Redni broj: 497
Lokalitet: Špilja Turska peć
Naselje: Zeljovići
Grad/općina: Dugi Rat
Pravni status: Z-7359
Razdoblje: P, SV
Vrsta radova: sustavno iskopavanje
Od 23. studenog do 27. prosinca 2016. trajala je osma
kampanja sustavnih arheoloških istraživanja u špilji
Turska peć iznad Zeljovića. Lokalitet se nalazi na
k.č. 1992, k.o. Jesenice. Stručni voditelj istraživanja bio
je mr. sc. Damir Kliškić, viši kustos Pretpovijesne zbirke u
Arheološkom muzeju u Splitu, koji je ujedno i nositelj tog
projekta. Stručnu ekipu činio je jedan arheolog pripravnik u
AMS-u i studenti arheologije. Sredstva za istraživanje osi-
gurali su Ministarstva kulture i Općina Dugi Rat.
Prapovijesni pećinski objekt Turska peć nalazi se na
južnom pristranku planine Mosor iznad naselja Sumpetra,
odnosno zaseoka Zeljovića na prostoru općine Dugi Rat.
Ulaz u špilju orijentiran prema jugu nalazi se na odličnoj
poziciji, gdje je zaštićen od udara bure i osunčan je velik
broj sati u godini. U podnožju špilje nalazi se izvor vode,
koji je bio ključan u zadržavanju ljudi u tom objektu. S ulaza
Unutrašnji izgled špilje i stanje prije istraživanja (foto: D. Kliškić)
877
te špilje puca pogled na morski kanal, koji povezuje obalu
s otokom Bračem prema jugu.
Prije samog početka istraživanja pregledana je unutraš-
njost špilje i konstatirano je da se unutar posljednje godine
dogodio nasilan upad u unutrašnjost, ali se na sreću nije
dogodila nikakva devastacija. Nakon dolaska iz špilje je
uklonjena bujna vegetacija i kamena šuta razbacana po
površini. Nakon toga započelo je dizanje zaštitnog najlona,
koji je prekrivao površinu i bočne profile unutar sonde 3. S
obzirom na to da se na najlonu nalazio deblji sloj prosijane
zemlje iz prijašnjih kampanja, ona je prebačena u plastične
vreće. Potom je započelo postavljanje konstrukcija (drvena
i metalna) iznad same sonde kako bi se mogla postaviti
rasvjetna tijela nužna za nesmetan rad.
Nakon pripremnih radova započela su arheološka istraži-
vanja unutar sonde 3. Ovogodišnja istraživanja pratila su
sedimentnu situaciju unutar sonde. Nastavljen je rad unutar
triju kvadranata (B 23, B 24, B 25), koji su prvi put otvoreni
tijekom kampanje 2015. godine. S obzirom na to da se radi
o probojima srednjovjekovnih slojeva u kasnoneolitičke, u
ovogodišnjoj je kampanji zbog stratigrafske kompleksnosti
veći dio vremena utrošen na skidanje slojeva u kvadratu
B 23 i južnom (donjem) dijelu kvadrata B 24. Naime, sedi-
menti u tim kvadratima nisu se skidali za vrijeme prošlogo-
dišnje kampanje te su tijekom ovogodišnjih radova skinuti
svi slojevi koji su se mogli pripisati srednjovjekovnoj aktiv-
nosti. Tako se na kraju istraživanja došlo do slojeva unutar
kojih se u većem broju pojavila kasnoneolitička keramika.
Jednako tako, do kraja ovogodišnjih istraživanja u sjever-
nom (gornjem) dijelu kvadrata B 24 i u kvadratu B 25 skinuti
su preostali slojevi koji bi mogli imati proboje iz srednjeg
vijeka, nakon kojih su se također pojavili slojevi unutar kojih
je bilo učestalije pojavljivanje kasnoneolitičke keramike.
Kada je riječ o arheološkom materijalu iz sonde 3, u ovogo-
dišnjoj kampanji pronađena je mala količina materijala koji
prezentiraju ulomci keramike, metalni nalazi, životinjske
kosti te ostaci školjki i puževa. Treba istaknuti da je na gra-
nici prelaska iz srednjovjekovnih u kasnoneolitičke slojeve
pronađeno nekoliko ulomaka kasnoneolitičke keramike, ali
koji su svojom pozicijom unutar srednjovjekovnih slojeva.
Kada se radi o probojima mlađih u starije slojeve, onda je
takva situacija sasvim normalna.
Izgled i položaj konstrukcije iznad sonde 3 (foto: D. Kliškić)
 Hrvatski arheološki godišnjak 13/2016
Tlocrt špilje s pozicijom sonde 3 i istraživanih kvadrata (foto: D.
Kliškić)
Željezni čavao unutar srednjovjekovnog sloja u sondi 3 (foto: D.
Kliškić)
Tijekom ovogodišnjih istraživanja u navedenim kvadra-
tima u potpunosti su skinuti sedimenti koji se mogu pripi-
sati srednjovjekovnom horizontu špilje. Prilikom sljedećih
istraživanja u sondi 3 predviđa se nastavak istraživanja
netaknutih slojeva kasnog neolitika koji je već sada zastu-
pljen na površini u vidu većeg broja keramičkih ulomaka,
ali oni nisu prikupljani jer pripadaju dubljim stratigrafskim
jedinicama. Kada je riječ o keramičkom kasnoneolitičkom
materijalu, sljedeća kampanja (2017.) sigurno će donijeti
na svijetlo dana atraktivan arheološki materijal, kako je to
do sada i bio slučaj na ostalim dijelovima unutar iste sonde,
ali u dubljim slojevima.
Na kraju istraživanja, skinuta je konstrukcija nad sondom
3, a površina je ponovo prekrivena najlonom te zapunjena
većim kamenjem i prosijanim zemljanim sedimentom.
Ovogodišnja arheološka istraživanja samo su potvrdila
da se u špilji živjelo u srednjem vijeku, kada je taj objekt
878
bio pribježište za lokalno stanovništvo u turbulentnim
vremenima.
Lokalitet je istražen ručnim iskopom, uz korištenje ručnim
sitom za prosijavanje sedimenata, a cjelokupna dokumen-
tacija izrađena je uz uporabu totalne stanice. Cjelokupan
iskopani arheološki materijal očišćen je i sortiran te pohra-
njen u Arheološkom muzeju u Splitu.
Literatura
Jerčić, Novaković, Radovčić 1991 R. Jerčić, A. Novaković,
J. Radovčić, Prethistorijska postaja u Jesenicama (Zeljovići,
Donja Poljica), Mosorska vila, 1, Omiš, 1991: 122 – 128.
Kliškić 2006 D. Kliškić, Ostava sitnog srebrnog sred-
njovjekovnog novca iz Špilje Turska peć iznad Zeljovića
(Sumpetar) kod Dugog Rata, VAPD, 99, Split, 2006: 329
– 367.
Kliškić 2006 D. Kliškić, Špilja Turska peć, HAG, 2/2005,
Zagreb, 2006: 409 – 412.
Kliškić 2007 D. Kliškić, Špilja Turska peć, HAG, 3/2006,
Zagreb, 2007: 449, 450.
Kliškić 2008 D. Kliškić, Špilja Turska peć, HAG, 4/2007,
Zagreb, 2008: 534 – 536.
Kliškić 2011 D. Kliškić, Špilja Turska peć, HAG, 7/2010,
Zagreb, 2011: 733 – 735.
Kliškić 2013 D. Kliškić, Špilja Turska peć, HAG, 9/2012,
Zagreb, 2013: 809, 810.
Kliškić 2014 D. Kliškić, Špilja Turska peć, HAG, 10/2013,
Zagreb, 2014: 620, 621.
Kliškić 2016 D. Kliškić, Špilja Turska peć, HAG, 12/2015,
Zagreb, 2016: 794 – 796.
Reed 2015 K. Reed, From the field to the hearth: plant
remains from Neolithic Croatia (ca. 6000-4000 cal BC),
Vegetation History and Archaeobotany, Volume 24, Issue
5, Berlin Heidelberg, 2015: 601 – 619.
Damir Kliškić
Summary
The eight campaign of archaeological excavations in
Turska peć cave above Zeljovići was carried out in the
course of 2016. The excavations covered probe 3 as well
as three quadrants (B 23, B 24 and B 25). They confirmed
that the cave was inhabited in the Middle Ages when it
was used as a refuge. Future excavations will encompass
layers which, based on their surface finds, can be dated to
the Late Neolithic period.
Redni broj: 498
Lokalitet: Trogir – Mornarska ulica
Naselje: Trogir
Grad/općina: Trogir
Pravni status: Z-3249
Razdoblje: SV, NV
Vrsta radova: arheološki nadzor
Od 11. do 21. travnja 2016. arheološki su nadzirani
zemljani radovi prilikom rekonstrukcije vodovodne mreže
 Splitsko-dalmatinska županija, HAG 13/2016
Trogir – pozicija istražene površine (foto: Z. Sunko)
Kameni pločnik – detalj (foto: M. Mrduljaš)
u Mornarskoj ulici u Trogiru. Predmetna lokacija nalazi se
unutar zone A zaštićene kulturno-povijesne cjeline grada
Trogira. Arheološki nadzor obavila je tvrtka Art projekt
g.u.t.o. iz Kaštel Gomilice. Voditeljica arheološkog nadzora
bila je Milka Mrduljaš, dipl. arheo., a stručnu dokumenta-
ciju izradila je Geographica d.o.o. iz Splita. Konzervatorski
nadzor obavila je Marijeta Babin, dipl. arheo., iz
Konzervatorskog odjela u Trogiru. Investitor radova bio je
Hotel Trogir d.o.o. iz Trogira.
U Mornarskoj ulici rekonstruirana je vodovodna mreža za
kuću koja se nalazi na k.č. 3899, k.o. Trogir. Ploče su uklo-
njene kod postojećeg mjerila vode, prilikom čega je otkri-
ven i kanalizacijski kanal s kamenim poklopnicama dužine
cca 3 m. Budući da je trebalo pratiti vodovodnu cijev prema
glavnom šahtu koji je bio na trogirskoj rivi, kamene ploče
podignute su u cijeloj toj dužini.
Južno od kanalizacijskog kanala otkriven je kameni ploč-
nik na dubini od 1,00 m, dimenzija 1,60x2,60 m. Pločnik
je na južnom rubu bio obrubljen pravilno obrađenim bloko-
vima kamena, koji su na njegovu zapadnom rubu bili većih
dimenzija. Pogled na zapadni rub daje sliku kao da se
radilo o zidu; njegov jugozapadni dio načinjen je od poluo-
brađenog, manjeg kamena, a sjeverozapadni dio ispunjen
je zemljom. U središnjem dijelu pločnik je imao pravilno
položen kamen u dvama redovima koji je lagano padao
prema zapadu. Istočni dio pločnika imao je nepravilno
879
položen kamen, a rubovi su bili od opeke. Sjeverni rub
pločnika činila je betonska stijenka kanalizacijskog kanala.
Uz sam rub kuće, istočno od kamenog pločnika otkriven
je kanal na 0,89 m dubine i širine oko 0,40 m. Dno kanala
bilo je prekriveno zaglađenim kamenom, čije su zapadne
stijenke bile od opeke, a istočne su stijenke zid kuće.
Kamene ploče dna podvlačile su se pod istočni rub ploč-
nika, koji je bio od opeke.
Prilikom daljnjeg uklanjanja novog pločnika, odnosno
praćenja vodovodne cijevi, na dubini od cca 0,60 m otkri-
vena je i kanalizacijska cijev, koja je poprečno sjekla širinu
obrambenog zida iz 14. st. Ostaci spomenutog zida nisu
pronađeni zbog situacije s cijevima i betonom te prodiranja
mora, ali je uz zapadni zid kuće, unutar trase obrambenog
zida, otkriven kameni zid sa zemljanom ispunom (dužine
cca 0,55 m), čiji je istočni rub građen od pravilno složenih
opeka.
Tijekom cijelog nadzora nije pronađen pokretni arheološki
materijal. Nakon što je rekonstruirana vodovodna mreža,
pločnik u Mornarskoj ulici vraćen je u prvobitno stanje.
Milka Mrduljaš
Summary
Archaeological supervision over the earthworks carried
out for the reconstruction of a water supply system in
Mornarska Street in Trogir, i.e. a house located on cadastral
parcel 3899, the cadastral municipality of Trogir was con-
ducted in the course of 2016. Stone paving of 1.6 x 2.6 m,
partly separated with stone blocks was revealed. Along the
house, east of the stone paving, a channel was identified
at a depth of 0.89 m. It was 0.4 m wide. The bottom of the
channel was covered with smooth stone. No movable finds
were identified.
Redni broj: 499
Lokalitet: Trogir – Obrov 17
Naselje: Trogir
Grad/općina: Trogir
Pravni status: Z-3249
Razdoblje: A, SV
Vrsta radova: sondažno iskopavanje
Godine 2016., zbog planirane rekonstrukcije postojeće
građevine anagrafske oznake Obrov 17 u Trogiru, son-
dažno je arheološki istražena k.č. *772/4, k.o. Trogir, koja
se nalazi u povijesnoj jezgri grada. Istražena je probna
arheološka sonda dimenzija 1,3x1,3 m. Voditelj je bio
Tomislav Jerončić, dipl. arheo., dok su tehničke, dokumen-
tacijske i fizičke radove obavili Marin Kraljev, dipl. oec. i
Ante Radovčić, svi djelatnici tvrtke Kaukal d.o.o. iz Splita.
Istraživanje je nadzirao dr. sc. Miroslav Katić, pročelnik
Konzervatorskog odjela u Trogiru. Naručitelj radova bio je
Sebastijan Rodić iz Trogira
Istražena sonda unutar prizemlja privatne kuće na predjelu
Obrov nalazi se unutar prvobitne jezgre grada Trogira, koji
obuhvaća stari grad (civitas) i koji se razvijao na antičkim i
 Hrvatski arheološki godišnjak 13/2016
Pozicija istražene sonde na arhitektonskoj podlozi
Izdvojeni fragmenti kamenih elemenata sekundarno upotrebljava-
nih tijekom gradnje romaničkog zida (foto: T. Jerončić)
ranosrednjovjekovnim temeljima. Pronađena su dva para-
lelna zida, odnosno temelja zida. Oba zida pružaju se u
smjeru istok-sjeveroistok/zapad-jugozapad (zidovi ne
880
Tlocrtni pogled na istraženu sondu (foto: T. Jerončić)
Ulomci keramičkih posuda pronađenih unutar istražene sonde
(foto: T. Jerončić)
slijede antički raster grada) te su međusobno udaljeni oko
0,5 m. Sjeverniji zid (SJ 5) temelj je nedavno srušenog
romaničkog zida, čiji su ostaci još vidljivi unutar samog
objekta. Nalazi se ispod sjevernog ruba sonde, zbog čega
mu je vidljivo samo južno lice zida. Građen je s pokosom, a
dokumentirana su četiri reda (oko 0,60 m) pravilnog četvr-
tastog, pločastog kamena povezanog vapnenim mortom.
Nakon njegove razgradnje uočena je određena količina
antičkih spolija, koji su bili ugrađeni u zid. Južniji zid (SJ 3),
širok oko 0,5 m (istražen u duljini od 1,4 m), građen je dru-
gačijom tehnikom gradnje – kamenje je slagano bez veziv-
nog sredstva, tako da je prostor između kamenja ispunjen
zemljom koja je po boji i konzistenciji gotovo identična okol-
nom sloju. Ukopan je u najstariji evidentiran sloj (SJ 6), koji
je datiran fragmentima različitih antičkih posuda te ulom-
kom kružnog, zadebljalog i šupljeg oboda posude od prozir-
nog, plavkastog stakla (dostavljeni Muzeju grada Trogira).
Sonda 1 istražena je do dubine od otprilike 0,83 m od
gornje hodne površine. Iskopavalo se ručno, uz neprekidno
ispumpavanje naviruće morske vode. Na trenutačno isko-
panoj razini daljnji iskop nije bio moguć zbog pojačanog
pritjecanja mora kroz profile i dno sonde. Na tom su pre-
djelu potrebna opsežnija istraživanja, ponajprije radi pre-
ciznog ubiciranja fortifikacijskog sustava grada i njegova
razvoja tijekom povijesti.
 Splitsko-dalmatinska županija, HAG 13/2016
Literatura
Jović-Gazić 2012 V. Jović-Gazić, Razvoj grada od kasne
antike prema ranom srednjem vijeku: Dubrovnik, Split,
Trogir, Zadar – stanje istraženosti, Archaeologia Adriatica,
5, Zadar, 2012.
Tomislav Jerončić
Summary
A probe archaeological excavation was carried out within
the framework of the reconstruction of a building in the his-
toric core of Trogir, marked as Obrov 17. A 1.3 x 1.3 probe
was opened in the basement of the house, located in the
part of Trogir that developed on Antiquity and early medie-
val foundations. Two parallel walls at a distance of 0.5 were
found. They do not follow the Antiquity layout. Movable
finds include about ten fragments of pottery vessels and
a fragment of the rim of an Antiquity period vessel. Larger
excavations are necessary to determine the function of the
area and precisely locate the fortification system of the city
and its development.
Redni broj: 500
Lokalitet: Trogir – Put Dragulina
Naselje: Trogir (Malo polje)
Grad/općina: Trogir
Pravni status: postupak u tijeku
Razdoblje: A
Vrsta radova: zaštitno iskopavanje
Od 16. svibnja do 7. lipnja 2016., u dogovoru s
Konzervatorskim odjelom u Trogiru, obavljeno je spasi-
lačko arheološko istraživanje u ulici Put Dragulina u zapad-
nom dijelu trogirskog Malog polja (k.č. 2376/1, k.o. Trogir).
Voditeljica istraživanja bila je Lujana Paraman, dipl.
arheo., a u istraživanju su sudjelovali arheolozi Dobrila
Kalebota, Mariela Martinov, Matilda Taras i Mario Bodružić.
Geodetsko snimanje obavili su dokumentaristi Dominik
Žanić (Muzej grada Kaštela) i Marin Kraljev (Kaukal d.o.o.,
Split). Ispomoć u ručnom iskopu pružili su djelatnici tvrtke
Trogir holding d.o.o. i tvrtke Kaukal d.o.o. te volonter Mario
Zulim. Istraživanje je financirao Muzej grada Trogira iz vla-
stitih sredstava, uz potporu Grada Trogira, Muzeja grada
Kaštela i tvrtke Kaukal d.o.o. Radove je nadzirala Marijeta
Babin iz Konzervatorskog odjela u Trogiru. Nakon istraži-
vanja, kosturne ostatke pokojnika antropološki je analizi-
rala Anna Osterholtz (Mississippi State University), a nalazi
su poslani na konzervaciju i restauraciju u Međunarodni
centar za podvodnu arheologiju u Zadru.
Prilikom proširenja privatnog parkirališnog mjesta obitelj-
ske kuće sa sjeveroistočne strane ulice Put Dragulina u
zapadnom dijelu trogirskog Malog polja (k.č. 2376/1), sre-
dinom svibnja 2016. strojno su iskopane četiri kamene
urne. Na teren su pozvani djelatnici Muzeja grada Trogira,
koji su obavili očevid i ustanovili da se radi o ostacima gro-
blja iz 1. i 2. st.
881
Nalazi rimskodobnih grobova u trogirskom Malom polju s ozna-
čenim položajem istraživanja 2016. godine (izvor: Google Earth,
autor: L. Paraman)
Utvrđeno je da su na površini proširenja parkirališta širine
4,3 – 4,9 m i dužine 12,6 m strojno uklonjeni humusni
sloj dotadašnjeg maslinika te dio kulturnog sloja groblja,
a teren je izniveliran do dubine od oko 1 m od postojeće
površine. Uz sjeveroistočni i sjeverozapadni rub iskopa,
u širini od oko 1,5 m do dubine od 2 m iskopan je ukop
za temelj ogradnog zida parkirališta, koji je u potpunosti
uništio kulturni sloj na tom dijelu iskopa. Prema navodima
vlasnika, četiri kamene urne pronađene su upravo u tome
dijelu (Grob 1, 2, 3, 4). U profilima iskopa parkirališta i
temelja zida bile su vidljive još tri kamene urne (Grob 5,
6, 8), grob inhumiranog pokojnika pokriven kamenim plo-
čama (Grob 22) te ostaci sadržaja još nekoliko grobnih
jama (Grob 7, 10). Na izniveliranoj površini parkirališta na
više su mjesta uočeni ostaci keramičkog i ostalog materi-
jala, koji su upućivali na sačuvanost donjeg dijela kulturnog
sloja, dok je na dijelu površine uz samu cestu kulturni sloj u
potpunosti uklonjen tijekom zemljanih radova.
Na djelomično sačuvanoj površini groblja od oko 30 m2
istražena su 32 groba te su evidentirani ostaci dvaju uni-
štenih grobova (Grob 37, 38), dok su četiri groba dokumen-
tirana i djelomično istražena u profilima iskopa za temelje
ogradnog zida parkirališta, čime su ukupno evidentirana 42
groba.
Grobovi su dokumentirani na dubini 0,7 – 1,5 m od povr-
šine okolnog tla. Veći dio istraženih grobova oštećen je
prilikom zemljanih radova i nivelacije terena, dok je dio gro-
bova preslojen i ukopavanjem mlađih grobova (Grob 30,
31, 32, 34, 36, 37, 38, 39). U potpunosti su bila neoštećena
samo četiri groba (Grob 13, 27, 29, 41).
Oko 60% dokumentiranih grobova pripadalo je spaljenim
pokojnicima (25 grobova), a spaljene kosti pokopane su
najčešće u keramičkoj (64%, Grob 9, 11, 12, 15, 16, 18,
19, 20, 26, 27, 29, 32, 33, 36, 39, 42), rjeđe u kamenoj urni
(28%, Grob 1, 2, 3, 4, 6, 7, 8), dok za dva groba (Grob 10,
37) nije bilo moguće ustanoviti o kojem je tipu riječ.
 Hrvatski arheološki godišnjak 13/2016
Plan istraženog dijela groblja Dragulin (autor: L. Paraman)
Pokop u keramičkoj urni Grob 27; pokop djeteta u amfori Grob 25
(foto: L. Paraman)
Većina grobova s kamenom urnom uništena je prilikom
strojnog iskopavanja za temelje ogradnog zida (Grob
1, 2, 3, 4), dok je kod sačuvanih grobova 6, 7 i 8 usta-
novljeno zasipanje grobne jame debljim slojem pepela
nakon postavljanja urne u jamu, a prije polaganja grobnih
priloga – običaj koji je zabilježen na istovremenim gro-
bljima i u drugim gradovima, primjerice u Zadru (Maurin,
Paraman 2013).
Kod dijela grobova s keramičkom urnom u funkciji urne
upotrebljavani su lonci grube fakture, vjerojatno lokalne
produkcije (Grob 9, 15, 16, 18, 19, 27, 29, 36), koji su kod
bolje sačuvanih grobova (Grob 19, 27) imali poklopac,
dok je kod ostalih grobova upotrebljavano uvozno kuhinj-
sko i kućansko posuđe (Grob 11, 12, 20, 26, 32, 33, 37,
39, 42). Urne dvaju grobova (Grob 9, 11) bile su poklo-
pljene keramičkim zdjelicama, ujedno i grobnim prilogom.
Posebnosti u načinu pokopavanja zabilježene su u četi-
rima grobovima. Grobne jame 27 i 29 bile su zatrpane
gareži i pepelom, a urne pokrivene kamenim pločama. Na
vrhu grobne jame Groba 29 uz rub je bilo raspoređeno pet
namjerno razbijenih keramičkih balzamarija, a taj je grob
inače i jedan od onih koji su imali najsadržajnije priloge.
882
Izbor keramičkih nalaza: svjetiljka, balzamariji (foto: L. Paraman)
I u Grobu 12 pronađena je veća količina gareži te dijelovi
više balzamarija, dok je uz rub grobne jame poslagano
veće kamenje. U Grobu 36 uz manju količinu gareži na
dnu grobne jame pronađene su i koštice badema.
Većina grobova sadržavala je grobne priloge položene na
kosti pokojnika unutar urne i/ili oko nje. Prilozi nisu prona-
đeni u samo sedam grobova (Grob 1, 15, 16, 26, 33, 37,
42) – od čega je kod triju sačuvano samo dno (Grob 26, 33,
42), dok su dva potpuno uništena (Grob 1, 37). Među prilo-
zima su najbrojniji balzamariji (21 keramički, 16 staklenih i
1 brončani balzamarij), koji su priloženi u grobnu jamu ili u
urnu na kosti pokojnika u 12 grobova (Grob 2, 3, 6, 8, 10,
11, 12, 19, 27, 29, 32, 36). Poslije balzamarija, u grobnu
jamu najčešće su prilagane keramičke svjetiljke, evidenti-
rane u osam grobova (Grob 8, 11, 12, 18, 20, 27, 29, 32, u
grobovima 6 i 29 po dvije). Keramičke zdjele i zdjelice pri-
ložene su u trima grobovima (Grob 9, 11, 27), a u jednom
je priložen keramički vrčić (Grob 10). Karakterističnim se
prilozima u grobnoj jami ističu grobovi 7 i 8 (kamena urna)
te Grob 36 – u njima je zabilježeno prilaganje astragala
(Grob 36), pisaljke (Grob 8) i dijela pogrebne nosiljke (Grob
7). Potencijalni dijelovi pogrebne nosiljke u obliku željeznih
 Splitsko-dalmatinska županija, HAG 13/2016
Brončani balzamarij in situ, Grob 29 (foto: L. Paraman)
čavli i klinova zabilježeni su i grobnim jamama 29, 32 i 36
(Maurin, Paraman 2013).
Unutar urni, osim balzamarija, zabilježeno je prilaganje
osobnih predmeta pokojnika – nakita i dijelova nošnje
(Grob 4, 9, 27, 29), kozmetičkog pribora (Grob 4, 8, 19),
pribora za šivanje (Grob 4) te astragala (Grob 39). Nalazi
nakita (Grob 6, 27), kozmetičkog pribora i pribora za šiva-
nje upućuju na to da je riječ o ženskim grobovima, dok
nalazi astragala (Grob 36, 39) upućuju na dječje grobove.
Ostali dokumentirani grobovi pripadaju inhumiranim grobo-
vima male djece (nedonoščadi i dojenčadi, 16 grobova),
osim Groba 22, koji nije istražen. Po rimskoj tradiciji,
mala djeca pokopana su polegnuta u plitku grobnu jamu
(56,25%, Grob 13, 14, 17, 24, 28, 30, 31, 34, 38; od čega
je Grob 14 dvojni s vjerojatnim ukopom blizanaca) ili je kao
lijes upotrijebljena amfora (37,5%, Grob 21, 23, 25, 35, 40,
41), u dvama slučajevima obložena većim amorfnim kame-
njem (Grob 35, Grob 41). Iznimka je ukop djeteta iz ošte-
ćenog Groba 5, koje je polegnuto u minijaturnu kamenu
urnu, a posebnosti u ukopu očituju su i u posipanju pepela
i gareži oko urne te sadržajnim grobnim prilozima unutar
urne (tri staklena balzamarija) i u grobnoj jami (tri kera-
mička balzamarija, zdjelica), odnosno karakteristikama
pokopa odraslih pokojnika u urni.
Dječja su tijela u većini slučajeva bila položena u smjeru
istok-zapad (glava na istoku), ponekad s otklonom prema
sjeveru ili jugu, dok je među grobovima u običnoj grobnoj
jami zabilježena i orijentacija u smjeru zapad-istok (Grob
17, 28), sjever-jug (Grob 31) ili jug-sjever (Grob 14).
Osim Groba 5, prilozi su zabilježeni u četirima grobovima
u običnoj grobnoj jami te jednom grobu u amfori. Riječ je
većinom o simboličkim predmetima poput predmeta za
igru (životinjske falange, Grob 13), olovnog privjeska?
(Grob 17) i komada rožnjaka (Grob 24). U Grobu 21 uz
amforu je priložena keramička čaša, a u Grobu 31 staklena
boca s otvorom polegnutim na djetetova usta.
Pronađeni nalazi, karakteristike grobova i stratigrafija
istraženog dijela groblja na položaju Dragulin upućuju na
datiranje grobova sa spaljenim pokojnicima i većine dječjih
grobova od početka 1. do sredine ili kraja 2. st. Iznimka je
Grob 41, koji pripada mlađoj fazi pokapanja na groblju, a
883
Izbor koštanih nalaza: kutijica, češalj, žetoni za igru (falange,
astragali) (foto: L. Paraman)
obilježja amfore karakteristična za afričku produkciju preli-
minarno ga datiraju u 4. st.
Dokumentirani grobovi očito čine samo niži sloj groblja u
kojemu su grobovi ukopani u sloj crvenice između blokova
matične stijene – dok su gornji slojevi, zajedno s eventual-
nim ostacima grobne arhitekture, uništeni prilikom gradnje
parkirališta. Prema broju i gustoći istraženih grobova, pro-
cjenjuje se da je na području obuhvaćenom proširenjem
parkirališta moglo biti pokopano i do 100 pokojnika.
Sporadični slučajni nalazi i manja zaštitna istraživanja u
trogirskom Malom polju od 1960-ih do 1990-ih upućuju
na to da su u Traguriju, kao i u ostalim rimskodobnim gra-
dovima, prilikom dolaska pod rimsku vlast uz magistralne
komunikacije, koje su vodile prema izlazu iz polja, ure-
đena gradska groblja. Središnji dio groblja s kontinuitetom
do bizantskog razdoblja nalazio se na predjelima Ošljak
i Dobrić na kopnu sa sjeverne strane grada, odnosno na
mrežištu komunikacijskih puteva u Malom polju (Bulić
1904; Slade-Šilović 1952; Babić 2016). Današnja ulica Put
Dragulina glavna je komunikacija koja je kroz zapadni dio
Malog polja vodila prema prirodnom prijevoju sa sjeveroza-
padne strane brda Sv. Ilija i dalje u zaleđe. Na postojanje
uređenoga gradskoga groblja uz tu komunikaciju upućivali
su slučajni nalazi iz sredine 1960-ih i kraja 1990-ih godina,
koji kronološki odgovaraju grobovima istraženima 2016.
godine. Riječ je o zasad najstarijim istraženim rimskodob-
nim grobovima na području Trogira.
Literatura
Babić 2016 I. Babić, Trogir, Grad i spomenici, Split, 2016.
Bulić 1904 F. Bulić, Ritrovamenti di un’ antica chiesa cristi-
ana a Trau nell’a. 1903., Bullettino di archeologia e storia
dalmata, 27, Split, 1904: 20 – 26.
Maurin, Paraman 2013 D. Maurin, L. Paraman, Zadar –
Ulica fra Ivana Zadranina, HAG, 9/2012, Zagreb, 2013: 647
– 650.
Slade-Šilović 1952 M. Slade-Šilović, Nalazi u Trogiru i
okolici, VAHD, 53 (1950.-1951.), Split, 1952: 268.
Lujana Paraman
 Hrvatski arheološki godišnjak 13/2016

Summary

Rescue archaeological excavations in Put Dragulina Street

in the western part of Trogir`s Malo polje (cadastral parcel
2376/1, the cadastral municipality of Trogir) were carried
out in the course of May and June 2016. During the expan-
sion of a private car park on the NE side of Put Dragulina
Street a Roman period cemetery of the first and second
centuries was revealed. Apart from four graves that were
uncovered by machine excavation, 38 more graves were
recorded. Most of the graves were damaged by the earth-
works, and some of them by successive burials. Only four
graves were intact.
About 69 per cent of the graves were incineration burials
(25 graves). Incinerated bones were most often placed in
ceramic (64 per cent) or rarely in stone urns (28 per cent).
Most of the graves contained grave goods within the urn Grob 1 (foto: M. Milić)
or close to it. Also found were balsamaria, lamps, ceramic
bowls, small bowls and jugs as well as astragals, styluses
and parts of funeral litter. Within the urns there were jewel-
lery and parts of garment, cosmetic tools, sawing equip-
ment and astragals. Other registered graves contained
inhumation burials of small children (pre-term babies and
infants, 16 graves) which were buried in shallow grave pits
(56.25 per cent) or in coffins made of amphorae (37.5 per
cent). A child burial from Grave 5, laid in a miniature stone
urn represents an exception. Grave goods, mostly sym-
bolic items, were found in six of the graves: toys (animal
phalanxes), lead pendant (?), pieces of chert, ceramic and
glass balsamaria, and other vessels.
The incineration burials and most of the children`s burials
in the investigated part of the graveyard at Dragulin can be
dated to the period from the beginning of the first century to
the mid- or late second century. Grave 41 belongs to a later
burial phase and represents an exception. It can be dated to
the fourth century based on an amphora of African production.

Redni broj: 501

Lokalitet: Trogir – Ulica kardinala Alojzija Stepinca
Naselje: Trogir (Travarica)
Grad/općina: Trogir
Pravni status: Z-3249
Razdoblje: A, SV, NV
Vrsta radova: arheološki nadzor, zaštitno iskopavanje Grob 2 i ostaci podnice oko njega (foto: M. Milić)

Od 9. svibnja do 10. lipnja 2016., uz manje prekide, trajao

je arheološki nadzor prilikom postavljanja niskonapon-
skih kabela HEP-a na kopnenom dijelu zaštićene povi-
jesne jezgre grada Trogira (objekt 25738-KB 1kV Trogir
8 – Prima). Prilikom iskopavanja preko Ulice Alojzija
Stepinca i uz sjeverni dio te ulice pronađena je podnica i
grobovi, koji su istraživani dva dana. Voditeljica arheološ-
kog nadzora i istraživanja bila je Marica Milić, dipl. arheo.
i prof. pov., a zamjenica Ana Sunko Katavić, dipl. arheo.,
obje iz tvrtke Kaukal d.o.o. iz Splita. Lokalitet je strojno
iskopavala tvrtka Pasike, obrt za građevinarstvo i posre-
dovanje u trgovini, Tugare. Nadležna konzervatorica bila
je Marijeta Babin, dipl. arheo., iz Konzervatorskog odjela u
Trogiru. Naručitelj radova bio je HEP d.d. Kompozitni tlocrt istraživanja 1903. te istraživanja 2009./2010. g.

884
 Splitsko-dalmatinska županija, HAG 13/2016

Arheološkim nadzorom obuhvaćen je iskop trase nisko-
naponskih kabela HEP-a na kopnenom dijelu zašti-
ćene povijesne jezgre Trogira. Iskop se pružao od
TS10(20)/0,4 kV TROGIR 8 (Prima) uz zapadni zid parka
Garagnin – Fanfogna, zatim uz sjeverni kolnik Ulice Alojzija
Stepinca (u dužini od 90 m) i uz prijelaz preko ceste do sje-
vernog dijela tržnice te je nastavljen prema zapadu.
Iskop cijelom dužinom prati postojeće instalacije struje.
Širok je 0,80 m, a dubok do 0,60 m. Na samom kraju isko-
pavalo se južno od Ulice Alojzija Stepinca, na sjeveroza-
padnom dijelu tržnice. Kanal se kopao u širini od 0,40 m i
do dubine od 0,50 m.
Prilikom iskopavanja preko Ulice Alojzija Stepinca i uz sje-
verni dio te ulice pronađena je podnica i grobovi te je uslije-
dilo dvodnevno istraživanje. Na tom se dijelu nalazi naboj i
sloj tamnosmeđe zemlje, koji su istovjetni onima na ostatku
iskopa, ali su radovi zaustavljeni u trenutku kada je na dubini
od 0,70 m uočen devastiran grob. Arhitekturu groba čine
dva izdužena pločasta kamena, koja pripadaju očuvanom
sjevernom dijelu bočne strane groba. Nisu uočeni tragovi
ostalih bočnih strana i pokrova groba. Uz ostatke arhitekture
očuvani su osteološki ostaci, ali se kosti ne protežu u profil
iskopa pa se čini da je veći dio groba uništen. Cijeli sloj oko
groba, ali i na razini ispod njega, pokazuje znakove višestru-
kih devastacija (antički i srednjovjekovni nalazi ispremije-
šani su, kao i recentan otpad). U zapuni groba pronađeno je
nekoliko ulomaka keramike i ulomak stakla, a neposredno
ispod kostiju pronađen je ulomak ušice keramičke posude
(kotlića) domaće produkcije, koji se datira u širok raspon
od 14. do 18. st. Nakon uklanjanja groba 1, nastavljeno je
uklanjanje sloja te su na dvama mjestima uočeni ostaci žbu-
kane podnice. U sloju smeđe zemlje, na mjestima između
ostataka podnice pronađena je veća količina bijelih moza-
ičkih kockica. Na prostoru između dvaju očuvanih dijelova
podnice, na otprilike 10 cm dubine u odnosu na podnicu,
pronađeni su dijelovi arhitekture groba 2. Radi se o dvama
glinenim krovnim crjepovima. Na toj razini već izbijaju pod-
zemne vode, a u dogovoru s nadležnim konzervatorima nije
se istraživalo dublje. Grob 2 prekriven je geotekstilom, a s
obzirom na arhitekturu može se datirati u kasnu antiku te
vezati uz kasnoantičku baziliku, čije je ostatke 1903. na tome
mjestu istraživao F. Bulić (tijekom istraživanja 2009./2010.
definiran je južni dio apside i niz zidova).
excavation was conducted. This is the same area where
F. Bulić discovered a Late Antiquity basilica, which was
used until the 17th century. The name used for the site is
Travarica. It is located in the mainland part of Trogir, to the
NW of the bridge that connects the city core to the mainland.
The excavations revealed the remains of paving, mosaics
and two graves, of which the Late Antiquity grave has not
been investigated. Movable finds include pottery that can be
dated from Antiquity to the post-medieval period.
Redni broj: 502
Lokalitet: Velić
Naselje: Velić
Grad/općina: Trilj
Pravni status: Z-5709
Razdoblje: A
Vrsta radova: sustavno iskopavanje
U lipnju, srpnju i prosincu 2016. organizirana je četvrta
uzastopna sezona sustavnih arheoloških istraživanja u
selu Veliću, nedaleko od grada Trilja. Stručni voditelj istra-
živanja bio je doc. dr. sc. Domagoj Tončinić, a njegova
zamjenica red. prof. dr. sc. Mirjana Sanader. U istraživanju
su sudjelovali i viša asistentica dr. sc. Vinka Bubić, doc. dr.
sc. Ina Miloglav, stručni suradnik Miroslav Vuković, mag.
arheo., i viša asistentica dr. sc. Iva Kaić, svi s Odsjeka za
arheologiju Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, te
studenti diplomskog studija antičke arheologije na istome
odsjeku – Domagoj Bužanić, Blaž Glavinić, Karla Ivak,
Jelena Šekrst i Ivan Vidović. Iskopavanje je bilo dio teren-
ske nastave studenata arheologije, a terenski pregled

Literatura

Jović-Gazić 2012 V. Jović-Gazić, Razvoj grada od kasne

antike prema ranom srednjem vijeku: Dubrovnik, Split,
Trogir, Zadar – stanje istraženosti, Archaeologia Adriatica,
sv. 5, Zadar, 2012.

Marica Milić

Summary

Archaeological supervision over the earthworks during the

excavation of a trench for laying low voltage cables in the his-
toric core of Trogir was carried out in the course of May and
June 2016. During the earthworks across Alojzija Stepinca
Street and along the northern part of the same street, paving
and graves were revealed, and a two-day archaeological
Velić, 3D model objekta 3 i 4 izrađen uz pomoć računalnog pro-
grama Agisoft Photoscan, s iscrtanim strukturama zidova (izrada:
M. Vuković)

885
 Hrvatski arheološki godišnjak 13/2016

Velić, rezultati istraživanja 2013. – 2016. g., 3D model objekta izrađen uz pomoć računalnog programa Agisoft Photoscan (izrada: M.
Vuković)

dio studentskog projekta Mapiranje terena i arheoloških

objekata na ranokršćanskom lokalitetu Jabuka – Velić,
koji je financijski podržao Filozofski fakultet Sveučilišta u
Zagrebu.

Godine 2016. istraživanje je nastavljeno na k.č. 213/8,

Velić, 3D model objekta 3 i 4 koloriran u softveru Cloud Compare
(izrada: M. Vuković)
Velić, razmještaj objekata na nalazištu Velić (VEL 15 – 002), s
područjem za koje je izrađen fotogrametrijski 3D model terena uz
pomoć fotografija s niskog štapa
213/9, 227, 228/1, 228/2, 228/3, 228/4 i 226/10,
k.o. Vedrine. Nastavljeno je iskopavanje i dokumenti-
ranje objekta kojem je pripadala prethodno istražena
grobnica (Tončinić, Demicheli 2014; Tončinić et al. 2015;
2016) te je nastavljen terenski pregled šire okolice nave-
denog objekta (Bubić 2015; Tončinić et al. 2015; 2016).
Od 2013. do 2015. na k.č. 228/2, k.o. Vedrine, istražena
je i dokumentirana prostorija s grobnicom s bačvastim
svodom. Prostorija dimenzija 7,86x2,17 m ima pravokutan
tlocrt orijentacije istok-zapad, a u njezinu istočnom dijelu
smještena je sama grobnica s ulazom. Prostorija je sa
sjeverne, južne i istočne strane omeđena zidovima SJ 4,
5 i 6. Unutar grobnice, uz zidove SJ 4 i 5, smještena su
dva zidana ožbukana ležaja za pokojnike SJ 10 i SJ 11,
između kojih se nalazi kanal SJ 12. Na istočnoj strani
ležaja SJ 11, u kutu između zidova SJ 4 i SJ 6, dokumen-
tiran je kameni jastuk za glavu. Uzduž unutrašnje strane
zidova SJ 4 i 5 pružaju se manje pravilno tesane ploče
muljike SJ 9, koje su tvorile bačvast svod. Nasuprot zida
SJ 6 dokumentiran je ulaz u grobnicu kojem se pristu-
palo iz prostorije, prilikom čega je kamen živac (dijelom
tesani?) iskorišten kao stuba za silazak na razinu kanala
SJ 12. Prostorija je sa zapadne strane omeđena zidom
SJ 7, a s južne zidovima SJ 5 i SJ 8. Između zidova SJ 5 i

886
 Splitsko-dalmatinska županija, HAG 13/2016
SJ 8 dokumentiran je ulaz u prostoriju, odnosno prag izra-
đen od kamenih ploča različitih dimenzija, preko kojeg se
silazilo u nju. Na zapadnom kraju zida SJ 5 dokumentiran
je zid SJ 19, koji se od zida SJ 5 nastavlja prema jugu.
Kameni prag, zid SJ 19 te uklanjanje raslinja i iskopa, koji
je svojedobno nastao neovlaštenim iskopavanjem grob-
nice, učvrstili su pretpostavku o postojanju objekta s apsi-
dom južno od prostorije s grobnicom (Tončinić et al. 2016).
Prilikom istraživanja 2016. potvrđeno je postojanje prosto-
rije s apsidom južno od prethodno istražene prostorije s
grobnicom. Nju zatvaraju zidovi SJ 5, 19, 20, 21 i apsida
SJ 22. Činjenica da sjeverna prostorija i prostorija s apsi-
dom dijele zid SJ 5, pokazuje da je riječ o jednom objektu.
Sastavni je dio tog objekta i južna prostorija, koju zatva-
raju zidovi SJ 21, 23 i 24, a koja s prostorijom s apsidom
dijeli zid SJ 21. Do sada dokumentiran tlocrt objekta, koji
se sastoji od sjeverne prostorije s grobnicom, središnje
prostorije s apsidom i južne prostorije, upućuje na zaklju-
čak da se objekt može tumačiti kao ranokršćanska memo-
rija, odnosno grobna kapela.
Arheološki pregled terena nastavljen je i 2016., s namjerom
da se prošire postojeći 3D modeli objekata oko grobnice
(Tončinić et al. 2016). Prilikom izrade fotogrametrijskog 3D
modela terena uz pomoć fotografija s niskog štapa, pro-
širen je i nadopunjen model objekta 4, izrađen je model
objekta 3 te su oba povezana, kako međusobno, tako i s
3D modelom istraženog objekta s grobnicom.
Literatura
Bubić 2015 V. Bubić, Terenski pregled lokaliteta kod Velića,
Izdanja HAD, 29, Zagreb, 2015: 91 – 101.
Šlaus 2013 M. Šlaus, Rezultati antropološke analize ljud-
skog osteološkog materijala s nalazišta Velić kraj Trilja,
stručni izvještaj, Zagreb, 2013.
Tončinić, Demicheli 2014 D. Tončinić, D. Demicheli, Velić,
HAG, 10/2013, Zagreb, 2014: 622 – 624.
Tončinić et al. 2015 D. Tončinić, D. Demicheli, D. Bužanić,
D. Dunjko, B. Glavinić, A. Manhard, Velić, HAG, 11/2014,
Zagreb, 2015.
Tončinić et al. 2016 D. Tončinić, M. Sanader, M. Vuković,
D. Bužanić, D. Dunjko, B. Glavinić, A. Manhard, Velić,
HAG, 12/2015, Zagreb, 2016: 798 – 800.
dr. sc. Domagoj Tončinić
dr. sc. Mirjana Sanader
Miroslav Vuković
Domagoj Bužanić
Blaž Glavinić
Karla Ivak
Jelena Šekrst
Ivan Vidović
Summary
The fourth season of systematic archaeological exca-
vations at the site of Velić, not far away from the city of
Trilj was carried out in the course of 2016. The research
included the investigation of a structure with a previously
investigated tomb as well as a field survey of a wider area.
The layout of the structure, which consists of the north
887
room with the tomb, the central room with an apse and
the south room, suggests that it might be interpreted as an
Early Christian memorial chapel.
Redni broj: 503
Lokalitet: Vis – luka
Naselje: –
Grad/općina: Vis (otok Vis)
Pravni status: Z-5100 (arheološka zona)
Razdoblje: NV
Vrsta radova: podvodno zaštitno istraživanje
Od 23. do 30. rujna 2016. djelatnici Umjetničke akademije
Sveučilišta u Splitu (UMAS) zaštitno su istražili luku grada
Visa, na području planiranog sidrišta između trajektnog
pristaništa i poluotočića Prirova. Voditeljica istraživanja
bila je Tea Katunarić Kirjakov, dipl. arheo. i pov. umjet.,
i restauratorica arheološke baštine. U istraživanjima su
sudjelovali ronioci Kardi Županić, Zoran Milosaljević i
Antonio Nađ, dipl. arheo., te studentice Odsjeka za kon-
zervaciju – restauraciju UMAS-a, uz tehničku podršku
Nautica diving centra Vis. Naručitelj istraživanja bila je
tvrtka Gradina d.o.o., Vis.
Cilj istraživanja bio je utvrditi moguće postojanje arheo-
loških struktura i kulturnih slojeva na području planiranog
sidrišta, koji bi građevinskim radovima bili ugroženi i deva-
stirani, te u skladu s tim odrediti daljnje smjernice zaštite
kulturnog dobra.
Područje viške uvale od trajektnog pristaništa do poluoto-
čića Prirova u antičko je vrijeme bilo sidrište te priobalni
dio Issae, helenističke kolonije osnovane u 4. st. pr. Kr.
Prilikom kopnenih istraživanja otkriveni su važni nalazi
i impozantne strukture teatra, termi, grobne, stambene
i općenito gradske arhitekture te zidine Issae. U samom
plićaku podno Gradine, gdje je smještena Issa, otkriven je
dio zida, stupa i profiliranog arhitrava (Zubčić 2005). U pod-
morju oko Prirova vidljivi su veliki obrađeni kameni blokovi
antičke obale te mnoštvo priraslih ulomaka amfora i drugog
antičkog posuđa.
Situacijsko rješenje predviđenog sidrišta u luci Vis, s ucrtanim
položajem sondi; sonde nisu ucrtane u mjerilu
 Hrvatski arheološki godišnjak 13/2016
Amforište kod Punte od Covika, amofra tipa Dressel 2-4 (foto: P.
Stos)
Amfora tipa Lamboglia 2 kod punte uvale Stonca (foto: P. Stos)
Prije početka sondiranja pregledano je podmorje cijelog
područja planiranoga građevinskog obuhvata. Primijećeno
je da morsko dno strmo pada od plićaka na 5 m dubine
prema sredini uvale. Cijelo dno prekriveno je finim meka-
nim debelim slojem mulja. U tom je dijelu viške uvale cir-
kulacija mora neznatna pa se more lako muti i vidljivost
je vrlo loša. Podmorje bi dodatno zamutilo pristajanje
trajekta. Na morskom dnu nalaze se ulomci keramičkih
posuda iz svih razdoblja, kao i poneki obrađeni klesani
kamen. Većina je nalaza ipak iz antike. Veća koncentracija
keramičkih ulomaka vidljiva je na sjeveroistočnoj padini
dna područja koje je u antičko vrijeme bilo na granici kopna
antičke Issae i mora.
Prema konzervatorskim uvjetima, otvorene su četiri sonde
veličine 2x2 m, na mjestima gdje su predviđeni beton-
ski blokovi muringa te u zoni sidrenja brodova. Sve četiri
sonde orijentirane su prema sjeveru.
Sonda 1 postavljena je u sjeveroistočnom dijelu planira-
nog sidrišta, na apsolutnim dubinama površine od –5,20
do –5,50 m. Dubina iskopa bila je 1,50 m od površine
sonde. Cjelokupan iskopani sloj jednakog je sastava, a
sastoji se od debelog mekanog mulja s algama, sitnim
školjkama i nekoliko komada većeg kamenja. Do dubine od
888
0,60 m pronađena su dva ulomka stijenke trbuha amfore,
dva ulomka trbuha kuhinjskog lonca i ulomak krovne
kupe – imbrexa. Od dubine od 0,60 do 1,50 m sonda je
sterilna, odnosno bez nalaza.
Sonda 2 postavljena je zapadnije od sonde 1, u sjevero-
istočnom dijelu planiranog sidrišta, na apsolutnim dubi-
nama od –7,30 do –7,40 m. Dubina iskopa je 1 m od povr-
šine sonde. Cjelokupan iskopani sloj jednakog je sastava,
a sastoji se od masne pjeskovite zemlje s puno algi i sitnih
smrvljenih te ponekom cjelovitom školjkom, kao što su pir-
jice, mušule i jakopove kapice. U sloju su pronađena dva
antička ulomka trbuha kuhinjskih posuda.
Sonda 3 otvorena je u sjeverozapadnom dijelu planiranog
sidrišta ispod rimskih termi. Apsolutna dubina površine
sonde nalazi se na –6,7 m. Sonda je iskopana do dubine
od 1,3 m od površine. Površinski sloj 1 debeo je 0,20 m i
sastoji se od tvrdog mulja. Sloj 2, na dubinama od 0,20 do
0,8 m od površine sonde, sastoji se od mekšeg pijeska s
usitnjenim školjkicama i algama. Nalaze iz tog sloja čine
novovjekovni ulomci keramičkih tanjura i keramički ulomci
antičkog vrča te fragmenti drva. Sloj 3, na dubini od 0,80
do 1,30 m od površine sonde, sastoji se od krupnijeg pije-
ska izmiješanog s usitnjenim školjkicama i algama. Sloj je
u iskopanom dijelu sterilan.
Sonda 4 otvorena je u zapadnom dijelu planiranog sidri-
šta, u ravnini s nekropolom Mrtvilo. Apsolutna dubina povr-
šine sonde je od –3,80 do –4,10 m. Sonda je iskopana do
dubine od 1,50 m od površine sonde. Sloj 1, od površine
sonde do dubine od 0,80 m, sastoji se od mekanog mulja
s usitnjenima i pokojom većom školjkom te kamenčićima
i morskim algama. Sloj 2 počinje na dubini od 0,80 m od
površine sonde. Sastoji se od krupnijeg pijeska s usit-
njenim školjkicama i pokojom većom mušulom, pirjicom,
kučicom i jakobovom kapicom. Nalaze tog sloja čini 12 ulo-
maka tanjih trbuha amfora i vrčeva, jedan čep od amfore,
tri kamenice i dvije jakobove kapice te dva češera. Na
apsolutnoj dubini od –5,10 m do –5,40 m pojavila su se dva
veća neobrađena kamena dimenzija od oko 0,30x0,10 m,
između kojih je bio morski žal. Na jednom kamenu bila je
prilijepljena kamenica. To bi moglo upućivati da se ondje,
na toj dubini, u antici nalazilo morsko dno. Gotovo na istoj
dubini prilikom zaštitnog sondažnog istraživanja zapadnog
dijela viške luke 2013. utvrđeno je kasnoantičko dno uvale
(Katunarić 2014).
Primarni konzervatorski postupci na nalazima obavljali su
se na samom terenu. Nalazi su mehanički očišćeni meka-
nim i tvrđim četkama te malim dlijetom kako bi se oslobodili
od morskih priraslica. Nakon toga, predmeti su uronjeni u
vodu iz vodovoda radi desalinizacije.
Tijekom istraživanja u kulturnim je slojevima pronađeno vrlo
malo nalaza, što je vrlo neobično za višku uvalu. Razlog za
to može biti u tome što je more na tom predjelu u antici
bilo vrlo plitko. To je bilo močvarno područje s ljekovitim
blatom, zbog kojeg se taj dio uvale naziva Pantor. S obzi-
rom na to, taj dio uvale nije bio pogodan za sidrenje većih
brodova te su se ondje mogle sidriti samo manje barke,
kao što se sidre i danas, koje uglavnom ne nose nikakav
brodski teret ili inventar koji bi se nakon što je postao neu-
potrebljiv bacao u more. Uz to, razlog manjem broju nalaza
u slojevima može biti i produbljivanje uvale više puta tije-
kom prošlosti.
 Splitsko-dalmatinska županija, HAG 13/2016
Amforište kod Punte od Covika
Nakon dojave voditelja Nautica diving centra Vis naprav-
ljen je očevid na do sada neregistriranom amforištu u blizini
Punte od Covika, udaljenom cca 2 km sjeverno od grada
Visa. Na vrlo strmoj padini, na dubini od 18 do 37 m, a u
širini do otprilike 50 m, nalazi se petnaestak grla različitih
tipova amfora te tridesetak ulomaka trbuha amfora, koji se
mogu preliminarno datirati od 1. st. pr. Kr. do 3. st. Pokraj
amfora nalaze se i veći komadi izgorenog drva. Stjenovita
padina prelazi u pješčano dno, gdje se prema tvrdnji roni-
oca, na dubini od oko 43 do 48 m nalaze veći ulomci trbuha
ili cjelovite amfore.
Punta uvale Stonca
Nakon dojave voditelja Nautic diving centra Vis, napravljen
je očevid i u podmorju sjeverne punte uvale Stonca, gdje
se na području od oko 100 m2, a na dubinama od 20 do
26 m, nalazi desetak razasutih grla i cjelovitih amfora te dio
stolnog vrča. Većina je amfora tipa Lamboglia 2, koje se
okvirno mogu datirati u 2. na 1. st. pr. Kr.
Literatura
Katunarić 2011 T. Katunarić, Vis – luka, HAG, 7/2010,
Zagreb, 2011: 742 – 744.
Katunarić 2013 T. Katunarić, Vis – luka, HAG, 10/2013,
Zagreb, 2014: 624, 625.
Zubčić 2004 K. Zubčić, Luka Vis, podvodno istraživanje,
HAG, 1/2004, Zagreb, 2005: 230 – 232.
J. Tea Katunarić Kirjakov
Summary
A rescue archaeological investigation in the port of Vis on
the location of a planned anchorage between the ferry port
and peninsula of Prirovo was carried out in September
2016. The aim of the investigation was to establish pos-
sible archaeological remains at the site. There was an
anchorage and a coastline of the Hellenistic Issa. Four
2 x 2 m probes were opened. Two large undressed stones
measuring 30 x 10 cm with pebbles lying in between them
were unearthed in probe 4, at a depth ranging from – 5.1
to – 5.4 m. The Late Antiquity seabed was established at
the same depth during the 2013 rescue probe excava-
tion of the western part of the Vis port. Finds were scarce,
probably because in Antiquity this position was a marshy
area unsuitable for anchoring, and due to recent machine
dredging.
Following a tip by a diving centre in Vis, two unknown
amphorae sites were surveyed. On a steep slope at the site
of Punta od Covika, at a depth of 18 – 37 m, there were 15
odd pieces of mouths belonging to different amphora types
and 30 odd amphorae bellies that can be approximately
dated from the first century BC to third century AD. Apart
from the amphorae, also found were larger pieces of burnt
wood. The rocky slope turns into a sandy seabed and there,
according to the divers` statements, large pieces of ampho-
rae bellies or complete amphorae lie at a depth of 43 – 48 m.
In the waters near the north cape of Stonca Cove, about ten
fragments of amphorae mouths and complete amphorae
889
lie at a depth of 20 – 26 m. Most of them belong to the
Lamboglia 2 type, approximately dated to the turn of the
first century BC.
Redni broj: 504
Lokalitet: Vis – podmorje otoka (brod Re d’Italia (Vis),
uvala Labotovo (Komiža), rt Gnjila (Komiža))
Naselje: –
Grad/općina: Komiža, Vis (otok Vis)
Pravni status: Z-6496 (zona Vis), Z-2186 (Re d’Italia),
Z-6814 (uvala Labotovo)
Razdoblje: A, SV, NV
Vrsta radova: podvodno rekognosciranje
Od 17. do 21. srpnja 2016. trajalo je arheološko rekog­
nosciranje podmorja otoka Visa. Istraživanja je vodio
Odjel za podvodnu arheologiju Hrvatskog restauratorskog
zavoda, a sudjelovali su: Igor Mihajlović, dipl. arheo. i pov.,
voditelj rekognosciranja, Jurica Bezak, dipl. arheo., Igor
Miholjek, dipl. arheo., Pavle Dugonjić, dipl. arheo., Saša
Denegri, djelatnik Konzervatorskog odjela u Splitu i članovi
Dragor Luxa (Dražen Gorički, Leo Lušić, Aleks Kvarantan
i Neven Lukas). Program rekognosciranja podmorja sred-
nje Dalmacije usklađen je s projektom „Koordinacija za
zaštitu prava i interesa Republike Hrvatske na moru”, u
kojem sudjeluju: Ministarstvo kulture, Konzervatorski odjel
u Splitu, Lučka kapetanija Split, Pomorska policija i Obalna
straža RH.
Prikupljene informacije s precizno izmjerenim, georeferen-
ciranim pozicijama lokaliteta uvrstit će se u kartu arheološ-
kih lokaliteta pučinskih otoka RH, čija je izrada planirana
radi zaštite prava i interesa Republike Hrvatske na moru.
Prema preporuci Ministarstva kulture, većina financijskih
sredstava utrošena je na memorijalni zaron na olupinu tali-
janskog admiralskog broda Re d’Italia, koji je potonuo u
Viškoj bitci 1866. godine. Također su pregledane lokacije
antičkog brodoloma kod uvale Gnjila te srednjovjekovnog
brodoloma kod uvale Labotovo.
U uvali Labotovo, gdje je 2013. otkriven najstariji mle-
tački brodolom na istočnoj obali Jadrana, nastavljen je
uviđaj radi izrade skice nalazišta i dokumentiranja nalaza.
Pronađeni su brojni novi nalazi, koji pripadaju opremi broda
Re d’Italia, postavljanje memorijalne ploče (foto: D. Gorički)
 Hrvatski arheološki godišnjak 13/2016
Uvala Labotovo, grupa sidara kod kojih su nađene topovske kugle
(foto: P. Dugonjić)
Rt Gnjila, ulomci pitosa (foto: P. Dugonjić)
Istraživane pozicije
i trgovačkom teretu. Posebno je važan pronalazak različitih
kamenih topovskih kugli koji je siguran dokaz da je poto-
nuli trgovački brod bio naoružan. Budući da je taj brodolom
890
jedinstven u jadranskim okvirima, odlučeno je da se cijelo
područje lokaliteta pregleda radi određivanja područja za
eventualan iskop. Najperspektivniji sektor lokaliteta nalazi
se na istočnoj strani, gdje se prema procjeni nalazila brod-
ska kuhinja. Iz stručne literature poznato je da se na trgo-
vačkim brodovima u 15. st. brodska kuhinja nalazi u zadnjoj
trećini broda koja je najstabilnija, a i topovi upotrebljavani
kao obrambeno oružje najčešće su postavljeni na krmu.
Konfiguracija dna u istočnom sektoru, radi debljine pijeska,
dopušta pronalazak većih predmeta.
Ostaci antičkog brodoloma, koji je lociran 2014., udaljeni
su 60 – 70 m od najisturenijeg dijela istočnog rta uvale
Gnjila. Prvi tragovi brodoloma, manji ulomci keramičkih
posuda, zamijećeni su uz rub istočne podvodne stijene
na dubini 10 – 12 m. Neposredno ispod ostataka antičkog
sidra, na dubini od 28,3 m, počinje područje na kojem se
nalazi velik broj ulomaka keramičkih posuda. Najuočljiviji
su ulomci nekolicine pitosa. Prilikom rekognosciranja 2016.
prikupljeni su ulomci triju pitosa različitih dimenzija, od kojih
dva imaju karakteristično ravno dno.
Prema preporuci Ministarstva kulture, odlučeno je da se
150 godina od Viške bitke obilježi memorijalnim ronjenjem
na olupini talijanskog admiralskog broda Re d’Italia te
postavi spomen ploča i vijenac svim poginulim mornarima
i vojnicima. Olupina se nalazi oko šest nautičkih milja sje-
verozapadno od Komiže, na otvorenom moru i na dubini
od 120 m. Uz postavljanje memorijalne ploče, cilj ronjenja
bio je i prikupljanje nekoliko vidljivih porculanskih tanjura i
posuda te fotografsko i videodokumentiranje svih vidljivih
elemenata i predmeta. Pozicioniranje pokretnih predmeta
iznimno je važno zbog uočavanja eventualnih devastacija
u budućnosti. U unutrašnjosti broda, nedaleko od jarbola
zamijećeno je nekoliko skupina okruglih i ovalnih tanjura,
uglavnom jako zaraslih. U blizini spomenutih tanjura doku-
mentirana su dva topa, jedan brončani te jedan znatno veći
željezni top. Prikupljeno je pet primjeraka porculanskog
posuđa, vjerojatno iz časničke blagovaonice.
Literatura
Bezak 2012 J. Bezak, Izvješće o arheološkom rekognos-
ciranju podmorja Splitsko-dalmatinske županije, I. etapa
rekognosciranja, Hrvatski restauratorski zavod, Odjel za
podvodnu arheologiju, Zagreb, 2012.
Bezak 2014 J. Bezak, Izvješće o arheološkom rekognos-
ciranju podmorja Splitsko-dalmatinske županije, I. etapa
rekognosciranja, Hrvatski restauratorski zavod, Odjel za
podvodnu arheologiju, Zagreb, 2014.
Jurišić 2000 M. Jurišić, Ancient Shipwreck of the Adriatic,
Maritime transport during the first and second centuries
AD, BAR, IS, 828, Oxford, 2000.
Igor Mihajlović
Summary
Archaeological reconnaissance of the Vis island waters
was carried out in the course of July 2016. This included
a memorial dive on the shipwreck of the Italian admiral
ship Re d`Italia, to commemorate the 150 anniversary of
the Battle of Vis. On this occasion, a plaque and wreath
 Splitsko-dalmatinska županija, HAG 13/2016

dedicated to all the deceased sailors and soldiers were
placed. The shipwreck is located about 6 NM to the NW of
Komiža, at a depth of 120 m.
The oldest Venetian shipwreck site discovered in 2013
in Labotovo Cove was further surveyed and documented
during the 2016 investigation. New finds that belong to the
ship`s cargo and equipment were identified. Amongst them
especially stand out stone spheres, which suggest that this
ship was one of the earliest merchant vessels armed with
artillery in the Mediterranean.
Also inspected were the remains of an Antiquity-period
shipwreck near Gnjila Cove. Right below the remains of an
Antiquity anchor, at a depth of 28.3 m begins the area with
a large number of pottery shards. Fragments of three large
pithoi, of which two have characteristic flat bottoms, were
documented and collected.
Redni broj: 505
Lokalitet: Vis – Viška uvala, novovjekovni brodolom
Naselje: –
Grad/općina: Vis (otok Vis)
Pravni status: Z-6815
Razdoblje: NV
Vrsta radova: podvodno zaštitno istraživanje
Od 18. do 27. listopada 2016. trajalo je podvodno arheološko
istraživanje novovjekovnog brodoloma u Viškoj uvali na
otoku Visu. Istraživanja je vodio Odjel za podvodnu arheolo-
giju Hrvatskog restauratorskog zavoda. U rekognosciranju i
istraživanju sudjelovali su: Jurica Bezak, dipl. arheo., vodi-
telj istraživanja, Igor Mihajlović, dipl. arheo., Pavle Dugonjić,
dipl. arheo., te vanjski suradnici Neven Lukas, Vladan Strigo
i Vladimir Danilović. Radove je nadzirao konzervator Saša
Denegri, dipl. arheo., viši stručni savjetnik Konzervatorskog
odjela u Splitu. Financijska sredstva za podmorsko arheo-
loško istraživanje osiguralo je Ministarstvo kulture.
da je iz stručne literature poznato da su brodovi bili naoru-
žani topovima izrađenima u širokom vremenskom rasponu
ili su npr. ukrcavani na brod kao ratni plijen zbog vrijed-
nosti bronce, nalaz topa s natpisom 1696. uzet je tek kao
naznaka da se brodolom mogao dogoditi u 18. st. Nešto
precizniju, iako preliminarnu dataciju brodoloma u kraj 18.
i početak 19. st., omogućio je nalaz staklene boce koja je
datirana između 1780. i 1820. godine.
Cilj prve faze istraživanja novovjekovnog brodoloma u
Viškoj uvali 2016. bio je početak zaštite ugroženih nalaza,
dokumentiranje brodske konstrukcije i datiranje brodoloma.
Nakon fotografskog dokumentiranja zatečenog stanja, ana-
liziran je položaj topova i predmeta radi određivanja zona
iskopa probnih sondi. Položaj topova na dnu upućuje na
to da je brod nakon potonuća legao kobilicom na dno te da
su ostaci brodske konstrukcije najvjerojatnije orijentirani u
smjeru istok-zapad. Tijekom fotografskog dokumentiranja na
površinskom sloju dna nisu uočeni dijelovi drvene brodske
konstrukcije, stoga obrise broda te njegove stvarne dimenzije
nije moguće sa sigurnošću procijeniti. S obzirom na funkciju,
površinski nalazi koji su fotografski dokumentirani i označeni
na fotomozaiku lokaliteta mogu se svrstati u tri grupe: brod-
sko naoružanje, brodsku opremu i opremu brodske kuhinje.
Brodsko naoružanje, osim brončanog topa izvađenog
2014., sastojalo se od još najmanje osam željeznih topova
koji su najuočljivija grupa nalaza na dnu. Njihov stvaran broj
bit će moguće utvrditi tek nakon iskopavanja cijele površine
lokaliteta, jer postoji realna mogućnost njihova pronalaska

Lokalitet nepoznatog novovjekovnog brodoloma u Viškoj

uvali otkriven je 2014. godine. Otkrio ga je i nadležnom
konzervatorskom odjelu prijavio Antonio Nađ, dipl. arheo.,
koji je suvlasnik ronilačkog centra „An-Ma” iz Visa. Nekoliko
mjeseci nakon prijave na lokalitetu je uslijedio i prvi stručni
uviđaj, uz sudjelovanje nalaznika i logističku pomoć roni-
lačkog centra „An-Ma”. Prilikom uviđaja utvrđeno je da se
na ravnom pješčanom dnu dubine 50 m, u blizini prolaza
između otočića Hosta i rta na kojem je tvrđava Sv. Juraj,
nalaze ostaci intaktnog brodoloma. Na površinskom sloju
dna dokumentirani su brojni predmeti koji pripadaju brod-
skoj opremi, jedan brončani i osam željeznih topova.
Nakon analize prikupljenih informacija i konzultacija s
nadležnim Konzervatorskim odjelom iz Splita, s nalazišta
je, zbog potencijalne ugroženosti, izvađen brončani top i
nekoliko predmeta. Na osnovi reljefnog ukrasa s motivom
krilatog lava, natpisa 1696, koji označuje godinu izrade,
slova A i inicijala S A, top je identificiran kao rad venecijan-
skog ljevača Sigismonda V. Alberghettija. Nalaz tog topa
tipa „aspida” bio je iznimno važan, jer od šesnaest pozna-
tih brončanih topova venecijanskog podrijetla pronađenih u
našem podmorju, samo on ima simbol krilatog lava. Budući Fotomozaik sonde i nalaza (foto: P. Dugonjić)

891
 Hrvatski arheološki godišnjak 13/2016

vanjske oplate u rubnoj zoni te eventualno kobilica broda u

Nalaz bakrenog kotla (foto: P. Dugonjić)
i ispod površinskog sloja pijeska. Svi su izrađeni tehni-
kom lijevanja, no zbog visokog stupnja korozije i morskog
obraštaja nije bilo moguće odrediti njihov tip i kalibar. S
obzirom na dimenzije, četiri se topa mogu svrstati u grupu
topova dužine 165 – 175 cm, a dva topa u grupu dužine
265 – 290 cm. Različite dimenzije upućuju na pretpostavku
da je brod bio naoružan s najmanje dvjema vrstama lijeva-
nih željeznih topova i jednim brončanim topom tipa „aspida”.
Na lokalitetu su definirana četiri predmeta koja su pripadala
brodskoj opremi: sidro tipa mačak s četirima krakovima,
izrađeno tehnikom kovanja, djelomično ukopano sidro
admiralskog tipa i dva drvena diska, koja su bila sastavni
dijelovi koloturnika za dizanje tereta ili pritezanje opute.
Drveni disk izvađen s lokaliteta ima promjer 22 – 23 cm, a
njegova debljina, ovisno o mjestu, odnosno o stupnju oču-
vanosti, varira od 9 do 19 mm. Analizom u Prirodoslovnom
laboratoriju HRZ-a utvrđeno je da je disk najvjerojatnije
izrađen od jedne vrste drva roda gvajaka (lat. Guaiacum
spp.), koje raste na području Srednje Amerike, u sjevernom
dijelu Južne Amerike, zapadnoj Indiji, Hondurasu, Panami,
Kolumbiji i Venezueli. Zbog visoke čvrstoće i otpornosti u
morskim uvjetima, drvo je iznimno cijenjeno u brodograd-
nji, a u našim je krajevima poznatije pod imenom legno
santo. Uzorak istog drva poslan je na datiranje u laboratorij
CEDAD (University of Salento, Lecce, Italija), gdje je meto-
dom mjerenja radioaktivnog izotopa ugljika C-14 utvrđena
starost 271 ± 45 BP (BP=1950.).
Najraznovrsniji su predmeti koji su pripadali opremi brod-
ske kuhinje, a izuzmu li se topovi i najbrojnija vrsta nalaza
na površinskom sloju lokaliteta. Toj grupi nalaza pripadaju
žrvanj, mužar, dva bakrena kotla, kositreni vrč i staklena
boca. Nalazi manjeg bakrenog kotla, žrvnja i mortara,
koji su dokumentirani na prostoru približne površine 5 m2,
sugeriraju da se kuhinja nalazila u sjevernoj zoni lokaliteta.
Nakon fotografskog dokumentiranja stanja in situ, izrađen je
novi fotomozaik lokaliteta i snimljene su fotografije s pomoću
kojih je primjenom fotogrametrijskih tehnika izrađen nacrtni
plan s ucrtanim položajem nalaza. Analiziran je položaj
topova i predmeta te su na planu lokaliteta određene zone
iskopa probnih sondi dimenzija 2x2 m. Planom istraživanja
bilo je predviđeno iskapanje jedne sonde u rubnom dijelu
sjeverne zone ostataka i jedne u središnjoj zoni, gdje nema
površinski vidljivih nalaza. Mjesta su određena s namjerom
da se prilikom iskopavanja pokušaju otkriti ostaci rebara i
središnjoj zoni, uz pretpostavku da su ostaci brodske kon-
strukcije orijentirani u smjeru istok-zapad. Tijekom ovogo-
dišnje etape istraživanja, zbog izrazito tvrdog sastava dna
koji je otežavao iskop i malog broja radnih dana, uspješno
je iskopana samo sonda „A” u rubnom dijelu sjeverne zone
ostataka. Na površinskom sloju dna u sondi prije iskopa
bio je vidljiv samo jedan djelomično ukopan manji bakreni
kotao i recentan otpad u vidu većeg broja staklenih i pla-
stičnih boca. Površinski sloj dna debljine 3 – 5 cm sasto-
jao se od finog pijeska koji je brzo uklonjen, nakon čega
se sastav dna mijenja i pretvara u tvrd konglomerat sitnog
šljunka, korodiranih ostataka metala i gareži. Prilikom isko-
pavanja u sondi je otkriveno osam nalaza: bakreni kotao,
keramički spremnik za tekućine, četiri ulomka keramičkog
tanjura, mjedeni gumb odjevnog predmeta i manji fragment
staklene posude. Bakreni kotao pripadao je posudama
brodske kuhinje koje su služile za pripremu hrane. Sudeći
prema manjim dimenzijama i formi, riječ je pomoćnom
kotlu tzv. visećeg tipa u kojem se iznad otvorenog ložišta
pripremala ili podgrijavala manja količina hrane. Izrađen je
tehnikom iskucavanja iz jedne ploče bakrenog lima, a na
njegovu su obodu sačuvane i pravilne perforacije izdignute
iznad ruba, koje upućuju na to da je imao ručku. Keramički
spremnik visine 23 cm jest posuda za tekućine koja ima
semiglobularnu formu tijela s ravnom prstenastom bazom i
četirima masivnim, istaknutim trakastim ručkama za vješa-
nje. Nalazi bakrenog kotla i keramičkog spremnika novi su
i važni elementi koji se kronološki uklapaju s preliminarnom
datacijom brodoloma u period između 1780. i 1820. godine.
Naime, gotovo istovjetni tipovi posuda pronađeni su na bro-
dolomu talijansko-francuskog brika „Mercurio”, koji je poto-
nuo 1812. tijekom bitke kod Grada u Italiji. Mjedeni gumb
odjevnog predmeta promjera 26 mm sa sigurnošću se
može svrstati u kategoriju osobnih predmeta. Na njemu je
ostala sačuvana mala prstenasta alka kroz koju se prišivao
Nalaz keramičke posude (foto: P. Dugonjić)

892
 Splitsko-dalmatinska županija, HAG 13/2016

na odjevni predmet. Na vanjskoj strani gumba nisu uočene

nikakve oznake i natpisi, no budući da njegova debljina
iznosi samo 1 mm, moguće je da vanjski dekorativni dio
gumba nije ostao sačuvan. Gumbi sličnog tipa pronađeni
su na brodolomima „General Carleton” iz 1785. i „Mercurio”
iz 1812., tako da najvjerojatnije i on pripada istom vremen-
skom okviru. Četiri fragmenta keramičkog tanjura također
su čest tip nalaza na novovjekovnim brodolomima. Oni su
bili dio monokromno glaziranog tanjura sivoplave boje, pro-
mjera 180 mm. Na ulomcima nema dekoracija ili natpisa te
će za određivanje njegova podrijetla biti potrebno zatražiti
mišljene visokospecijaliziranog stručnjaka za taj tip nalaza.

Literatura

Beltrame 2009 C. Beltrame, Il relito del Mercurio e la Pogled na treću prostoriju južno od kuće II, 1 i mjesto nalaza
Battaglia di Grado 1812, Lignano Sabbiadoro, 2009. ostave olovnih utega
Bezak 2014 J. Bezak, Izvješće o arheološkom rekognos-
ciranju podmorja Splitsko-dalmatinske županije, I. etapa
rekognosciranja, Hrvatski restauratorski zavod, Odjel za
podvodnu arheologiju, Zagreb, 2014.
Hardy 2006 M. S. Hardy, Velika Britanija i Vis, Rat na
Jadranu 1805.-1815., Split, 2006.
Morin 1992 M. Morin, entry Alberghetti in „Allgemaines
Künstler-Lexicon”, II, München-Leipzig, 1992: 779 – 784.

Jurica Bezak

Summary

Underwater archaeological excavations of a post-medieval

shipwreck in the bay of Vis were conducted in the course of
October 2021. It was not possible to determine the ship`s
type and dimensions. The traces of burning suggests that
the ship was on fire before it sank. Movable finds are sig-
nificant for determining its date. A small copper cauldron
and ceramic container for storing liquids can be dated to
the period between 1780 and 1820. The analogy for their
dating represent almost identical vessels from the ship-
wreck of the Italian and French brig Mercurio that sank in
1812 during the battle of Grado in Italy. The results of the
excavations, taken in the light of available historical data,
suggest that the shipwreck can be dated to the period
between 1810 and 1812, when the French and English
navies fought for dominance over the island.

Redni broj: 506

Lokalitet: Vis (Issa) – helenističko-rimska arhitektura
Naselje: Vis
Grad/općina: Vis (otok Vis)
Pravni status: Z-5100 (arheološka zona)
Razdoblje: A
Vrsta radova: sustavno iskopavanje
U rujnu i početkom studenog 2016. nastavljena su arhe-
ološka istraživanja helenističko-rimske stambene arhi-
tekture antičke Ise (Issa) na Visu. Istražen je jugoistočni
dio grada, neposredno uz istočno lice istočnih gradskih
zidina. Voditelj radova bio je Boris Čargo, dipl. arheo., iz
Pogled na istraživani dio kuće II, 4 i otkrivenu podnicom unutar nje
Arheološkog muzeja u Splitu. Financijska sredstva osigu-
ralo je Ministarstvo kulture.
Istraživanja su locirana u prostoru inzule II, gdje je istra-
živan stambeni objekt, radno označen kao kuća 1 (II, 1).
Istraživani su kvadranti I, J, K – 1, 2, L, M, N – 3, 2, 1, 0,
1’, 2’, 3’, 4’, 5’.
Dosad su istražene dvije prve prostorije kuće koje su
međusobno povezane. Ovogodišnja istraživanja bila su

893
 Hrvatski arheološki godišnjak 13/2016
Pogled na lokalitet i sva istraživana mjesta unutar inzule II
locirana u trećoj prostoriji, koja je imala zaseban ulaz iz
ulice 1 (stenopos 1). Vrata koja su vodila u tu prostoriju
jednake su veličine kao i vrata koja su vodila u prve dvije
prostorije. Treća se prostorija sjevernim zidom naslanjala
na dvije prostorije kuće 1 (II, 1), no u tom zajedničkom zidu
nisu nađeni nikakvi tragovi vrata koji bi svjedočili o unu-
tarnjoj povezanosti spomenutih prostorija i komunikaciji
unutar kuće. Jednako tako, nisu pronađeni ni tragovi vrata
u južnom zidu, kojima bi ta prostorija bila povezana sa slje-
dećom kućom, radno označenom kao kuća 2 (II, 2).
Treća prostorija građena je u suhozidnoj tehnici, uz upo-
rabu pločastog kamena. Zidovi su izrađeni tehnikom dvaju
lica s manjim lomljenim kamenom s malo glinaste zemlje
kao ispunom između njih. Rad je solidan, a zidovi široki
od 0,5 do 0,6 m. Sjeverni je zid visok 0,7 m, istočni 0,5 m,
zapadni 1 m i južni od 0,3 do 1 m. Unutar prostorije prona-
đene su dvije razine podnice. Najmlađa je bila izrađena od
tankog vapnenog morta i nije pokrivala cijelu površinu, dok
je cca 10-20 cm ispod nje pronađena starija podnica od
glinaste blijedo žutosive zemlje. Unutar te podnice zamije-
ćeni su tragovi naknadnog popravljanja oštećenja nastalih
tijekom dugotrajne uporabe.
894
Jednaka situacija s dvjema podnicama, od vapnenog morta
i glinastom, primijećena je i prilikom prijašnjih istraživanja
u kući II, 1 i I, 1. Uvijek je riječ o tankom vapnenom mortu
koji ne pokriva cijelu površinu prostorija, pa nije sigurno je
li uistinu riječ o siromašnoj i nekvalitetnoj žbukanoj podnici
ili pak o taloženju raspadnute žbuke sa zidova. Spomenuta
je prostorija dijelom ukopana u živu stijenu, koja je u jugo-
zapadnom kutu izlazila iznad razine podnice.
Nakon podizanja dijela podnice u istočnom dijelu prosto-
rije, uočeno je ukapanje jame kružnog oblika u kamenu
liticu dubine oko 0,30-0,40 m, unutar koje je pronađena
ostava(?) olovnih utega, koji su pripadali ribarskoj mreži.
S obzirom na nalaz ulomaka imbreksa, bez drugih oblika
krovne pokrovne keramike, vidljivo je da je krovište prostorije
bilo pokriveno samo imbreksom. Treća prostorija vjerojatno
je bila dijelom kuće II, 1, bez obzira na to što s njome nema
unutarnju povezanost te je treba promatrati u kontekstu skla-
dišno-prodavaoničkog prostora u sklopu kuće II, 1, a koja je
imala odvojen ulaz s ulice 1. Nema nikakvih pokazatelja da je
kuća bila katnica, već je riječ o prizemnici manjih dimenzija.
Od sitnog materijala pronađeno je najviše kuhinjske kera-
mike i one skladišne namjene, prije svega dolija i amfora.
 Splitsko-dalmatinska županija, HAG 13/2016

Pronađen je dio kućnog malog žrtvenika od keramike, zatim

nekoliko komada brončanog novca, brončanih čavala,
nekoliko željeznih čavala, ulomaka staklenih posuda i dr.

Unutar iste inzule u kvadrantima L, M, N – 3, 2, 1, 0, 1’, 2’,

3’, 4’, 5’ podignute su tri stratigrafske jedinice. U kvadran-
tima L, M, N – 3, 2, 1, 0, nije se ušlo u kulturni sloj jer ga je
recentna obrada zemljišta uništila, dok je u 1’, 2’, 3’, 4’, 5’
u prostoru kuće II, 4, pronađena podnica. Riječ je o podnici
od nabijene zemlje s tragovima gareži, koja se povezuje s
ognjištima u istočnom dijelu istraživane prostorije.
Istražen je dio prve prostorije kuće II, 4, u čijem se sjever-
nom dijelu nalazi živa stijena koja nije priklesavana, što je
u dosadašnjim slučajevima uvijek primjetno. Time je funk-
cionalni dio prostorije bitno smanjen. Ta se kuća zapadnim
zidom naslanjala na ulicu 2 (stenopos 2), dok je istočni zid Detalj hipokausta, tepidarija
bio zajednički s kućom II, 2. Njezina površina ni izgled nisu
u cijelosti definirani, iako je nedvojbeno bila pravokutna.
Pronađeno je nekoliko primjeraka brončanog novca, igala,
staklenih ulomaka čaša i veća količina ulomaka kuhinjske
keramike te keramike tankih stijenki, kao i ulomaka sigilate.
Sav pronađeni materijal prenesen je u prostore područne
Arheološke zbirke „Issa”, gdje je započelo pranje predmeta
i privremena inventarizacija.

Boris Čargo

Summary

A continuation of the archaeological explorations of

Hellenistic and Roman residential architecture of the
Antiquity Issa in Vis was carried out in the course of
September and at the beginning of November 2016. The
investigation was conducted in the SE part of the city, next
to the east city walls.
Redni broj: 507
Lokalitet: Vis (Issa) – rimske terme
Naselje: Vis (poluotok Prirovo)
Grad/općina: Vis (otok Vis)
Pravni status: Z-5100 (arheološka zona)
Razdoblje: A
Vrsta radova: sustavno iskopavanje
Od 31. listopada do 14. studenog 2016. trajala su arheo-
loška istraživanja na rimskim termama u Visu. Radovi su
uključivali arheološka istraživanja i primarnu konzervaciju
pronađenog ožbukanja zidova i ostataka hipokausnog
sustava zagrijavanja, nastavak čišćenja prostora sjeverno
od termalne arhitekture i podizanje zemljanog nasipa sa
sjeverne strane termi. Radove je vodio Boris Čargo, dipl.
arheo., iz Arheološkog muzeja u Splitu. Financijska sred-
stva osiguralo je Ministarstvo kulture.
Arheološka istraživanja nastavak su sustavnih istraživanja
toga kompleksa, koja su bila prekinuta 2011. te je time ostao
neistražen dio tepidarija i sjevernog dijela termi. Primaran
je cilj bio u cijelosti istražiti kompleks rimskih termi, utvr-
diti vrijeme njihove gradnje, vrijeme pojedinih pregradnji,
Sjeverni zid termalnog kompleksa i prostor mogućeg drugog kal-
darija termi
funkciju sviju pronađenih prostorija te ih nakon istraživanja
natkriti krovištem i prezentirati javnosti kao arheološki park.
Time bi one postale nezaobilazna točka u kulturnoj ponudi
grada i otoka Visa, a također bi se osigurala sredstva za
njihovo održavanje.
Istraživanja su bila locirana u sjevernom dijelu termalnog
kompleksa, u prostoru tepidarija koji se nalazi istočno i sje-
verno od prefurnija, i prostora koji se nalazi s istočne strane
skladišnog prostora, kvadranti V, Z – 6, 7, 8, 9, prostor od
cca 50 m2.
Iskop u V, Z – 5, 6 i dio 7 nije doveden do samog kraja.
Ondje su podignuti slojevi do cca 30 cm nad hipokausnom
podnicom tepidarija. Treba istaknuti da su svi iskapani slo-
jevi recentni. U samom sjevernom dijelu nalazi se prostor
na kojem se uspjelo ući u prve intaktne slojeve i pronađen
je sjeverni zid termi. Taj je zid lijepo građen od pravilnih
klesanaca s uporabom žbuke, a proteže se u smjeru istok-
-zapad, no sačuvan je u svega dva do tri reda kamena.
Paralelan s njime je drugi zid jednake orijentacije i jednake
tehnike zidanja, udaljen od njega 60 cm. Ovog se trenutka,
s obzirom na to da iskop nije doveden do podnice, ne može
sa sigurnošću govoriti o njegovoj namjeni. Na prostoru
istočno od prefurnija nalaze se ostaci hipokausne konstruk-
cije, pilae i suspenzurae s pokrovnim pločama. Za sada
nema dovoljno podataka o tome kako je izgledala podnica
u toj prostoriji. Njezina se namjena, s obzirom na to da je
bila zagrijavana i nalazila se direktno uz peć, promatra kao

895
 Hrvatski arheološki godišnjak 13/2016

mogući drugi caldarium. Ostaje nejasna namjena drugog

zida, paralelnog sa sjevernim zidom termi.
U kvadrantima Z – 2, 3, 4, 5 započet je iskop preostalog
dijela tepidarija termi. Podignute su dvije stratigrafske jedi-
nice, obje recentne. U trećoj stratigrafskoj jedinici, čiji iskop
nije dovršen, javlja se velika količina tubula, mozaičnih
kockica i ostataka suspenzura. Tubuli svjedoče da je taj
prostor bio zagrijavan i s plašta istočnog zida tepidarija. S
obzirom na to da je u nekoliko tubula pronađena četvrtasta
rupa u njegovoj površini, vidljivo je da su tubuli bili temeljeni
na samoj podnici i da se suspenzure nisu mogle oslanjati
na sam istočni zid, već je uz njega morao biti red stupaca.
Ostaci mozaične podnice u tepidariju već su prije uočeni te je
rekonstruiran uzorak ukrasa. Radi se o crno-bijelom mozaku
s geometrijskim ukrasom kvadrata s križićem u sredini.
Tijekom istraživanja primarno je konzervirano sačuvano
ožbukanje na zidovima te su stabilizirani stupci unutar hipo-
kusne konstrukcije kako ne bi došlo do daljnjeg propadanja.
Nakon istraživanja malobrojni pronađeni pokretni materi-
jal prenesen je u prostore Arheološke zbirke „Issa”, gdje
je započet proces pranja i privremenog inventiranja prona- Geodetska snimka trase s pozicijama sondi (izradila: A. Devlahović)
đene građe.

Boris Čargo

Summary

Archaeological excavations of Roman baths in Vis were

carried out in the course of October and November 2016.
The works included archaeological excavations and first-
hand conservation of the plaster on walls and the remains
of the hypocaust. The area to the north of the bath architec-
ture was cleared and an earthen embanked boundary was
constructed in the north.

Redni broj: 508

Lokalitet: Vrboska – Kaštilac
Naselje: Vrboska
Grad/općina: Jelsa
Pravni status: Z-7070 (urbanistička cjelina)
Razdoblje: –
Vrsta radova: arheološki nadzor, zaštitno iskopavanje

Od 16. do 18. svibnja 2016. arheološki je nadzirano iskopa-

vanje prilikom postavljanja TK mreže na području naselja
Vrboske. Nositelj istraživanja bila je Javna ustanova agen-
cija za upravljanje Starogradskim poljem. Voditeljica istra-
živanja bila je Barbara-Klara Olujić, dipl. arheo., a u istra-
živanju je sudjelovala i Andrea Devlahović, dipl. arheo.,
koja je bila zadužena za geodetsku izmjeru i izradu nacrtne
dokumentacije. Nacrtnu dokumentaciju profila sondi izra-
dio je Porin Kukoč, dipl. arheo. Investitor je bio HEP d.d.
Prije početka iskopavanja pregledana je cijela trasa
postavljanja kabela te je u dogovoru s nadležnim konzerva-
torom odlučeno da se na pet pozicija otvore probne sonde.
Lokalitet je iskopavan mehanički i ručno.
Sonde 1 i 2 otvorene su na k.č. 809/1, a graničile su s
k.č. 809/180. Dimenzije sonde 1 iznosile su 2,4 m duljine i
Sonda 3 (foto: B.-K. Olujić)
3,3 m širine, a dubina iskopa oko 0,60 m. Sonda 2 bila je duga
3,6 m i široka 2 m, te se iskop također spuštao na 0,60 m.
Sonda 3 otvorena je sjeverno od ceste koja spaja Vrbosku i
Soline. Sonda je bila duga 3,2 m i široka 1,7 m, a istražena
je na dubini od cca 0,80 m.
Neposredno oko sonde 4 i 5 nalaze se kuće. Te sonde otvo-
rene su na k.č. 861/9 na granici s k.č. 854/2 i k.č. 854/1.
Dimenzije sonde 4 iznosile su 3,10 m u duljinu i 3 m u
širinu, dok je iskopavano na 0,80 m dubine. Sonda 5 bila
je duga 2,40 m i široka 1,40 m, a iskop dug oko 0,30 m, s
obzirom na to da velike ploče kamena živca nisu dopuštale
dublje prodiranje.

896
 Splitsko-dalmatinska županija, HAG 13/2016
U svim se sondama netom ispod prirodnog raslinja pojav-
ljuje sloj u kojem su pomiješane crvenica, manje vapne-
načko kamenje te veće ploče kamena živca. Sonde su
potom idući dan zatrpane jednakim volumenom zemlje
i kamenja te više nisu površinski vidljive, tj. ne utječu na
kretanje stanovništva i nisu vizualno izmijenile okolinu.
Utvrđeno je da su sve sonde sterilne, odnosno kako ni u
jednoj nije bilo moguće utvrditi postojanje kulturnog sloja.
Literatura
Bracanović 2006 J. Bracanović, Pregled povijesti mjesta
i župe Vrboske, Vrboska i njezine znamenitosti, Zagreb,
2006: 47 – 84.
Duboković-Nadalini 1959 N. Duboković-Nadalini, Nekoliko
topografskih i posjedovnih bilježaka sa Hvara iz XV. vijeka,
Prilozi povijesti otoka Hvara, I, Split, 1959: 40 – 47.
Duboković-Nadalini 1970 N. Duboković-Nadalini, Crkva
Tvrđava u Vrboskoj, Zapisi o zavičaju, Jelsa, 1970: 48 – 60.
Barbara-Klara Olujić
Summary
Archaeological supervision over the earthworks carried out
for the installation of telecommunication lines in the territory
of Vrboska was conducted in the course of 2016. The entire
route was inspected prior to the earthworks, and probes
were opened on five locations. There were no cultural layers.
Redni broj: 509
Lokalitet: Živogošće – uvala Dole, Mirine
Naselje: Živogošće
Grad/općina: Podgora
Pravni status: P-4703
Razdoblje: A, NV
Vrsta radova: zaštitno iskopavanje
Od 28. studenog do 2. prosinca 2016. arheološki je istra-
živano područje nalazišta Mirine u uvali Dole u Živogošću,
na k.č. 5471/1, 5475/3, 6481, 5482, 5483, 5484, 5484/2,
5485, 6489/1, 5489/2, 5490/1, 5491, 5492/1, 5492/1,
5492/2, 5492/3, 5492/4, 5493/1, 5493/2, 5493/3, 5493/4,
5493/8, 5493/9, 5494, 5498/1, 5498/2, 5499/1, 5500/1,
5500/2, 5505/2, 5514, 5515/1, 5516/1, 5516/2 i 5523/1,
k.o. Živogošće. Lokalitet je istražen zbog postavljanja novih
mobilnih kamp-kućica i instalacija nove hidrantske mreže.
Voditeljica istraživanja bila je Milka Mrduljaš, dipl. arheo., a
stručnu dokumentaciju izradila je Skalina d.o.o. za geodet-
sko-katastarsku izmjeru zemljišta iz Splita. Nositelj istraži-
vanja bila je tvrtka Art projekt g.u.t.o. iz Kaštel Gomilice.
Radove su konzervatorski nadzirali Saša Denegri i Silva
Kukoč iz Konzervatorskog odjelu u Splitu.
Tijekom arheološkog nadzora 2013. na nalazištu Mirine
prilikom postavljanja instalacija za infrastrukturu kampa
otkriveni su ostaci prostorija za koje se vjeruje da su dio
rimske villae rusticae. Istraženo je ukupno šest sondi, čije
su pozicije raspoređene po čitavu kampu. Mjesto istraženo
897
Sonda 5 (foto: M. Mrduljaš)
2013. nalazi se na posljednjoj terasi uz samu obalu mora.
S istočne i zapadne strane sonde postavljene su kućice za
smještaj gostiju kampa, s pripadajućim instalacijama. Prve
instalacije postavljene su 60-ih godina, a do danas su obnav-
ljane i nekoliko puta postavljane nove. Arheološki ostaci (pa
i ostaci zidova pronađenih tijekom prijašnjih istraživanja) tim
su intervencijama vidno i nepovratno devastirani.
Cilj istraživanja 2016. bio je utvrditi širenje zidova triju otprije
nađenih prostorija te opseg kompleksa. Prva sonda otvo-
rena je sjeverno od ostataka zidova. Između stare i nove
sonde nalazi se put, nastao tijekom gradnje kampa. Zbog
tog je puta sonda (veličine 5x5 m, dubine oko 1 m) odmak­
nuta oko 10 m od zidova vile. Utvrđena su tri geološka
stratigrafska sloja bez ikakvih naznaka kulturne prisutnosti.
Prvi sloj debljine oko 10 cm sastoji se od krupnijeg i sitnijeg
kamena te šljunka. Drugi je sloj, do dubine od oko 60 cm (koji
odgovara SJ23 iz prijašnjih istraživanja) deluvijalan nanos
kamena, šljunka i crvenosmeđe zemlje (na jednakoj je dubini
na cijeloj površini sonde). Na dubini od oko 60 cm nastavlja
se treći sloj – deluvijalni izmiješan nanos kamena, šljunka i
žutosmeđe zemlje. To je, kao i tijekom prijašnjih istraživa-
nja, posljednji registriran sloj i zdravica. Budući da nije utvr-
đeno širenje kompleksa prema sjeveru, otvorena je dodatna
manja sonda veličine 3x3 m, oko 1,5 m sjeverno od sonde iz
2013. godine. U toj manjoj sondi pojavili su se identični slo-
jevi, uz razliku da je sloj smeđocrvene zemlje bio neravno-
mjerno raspoređen i nalazio se na različitim dubinama. Sloj
žute zemlje opet je označio zdravicu. Površinu sonde presi-
jecale su instalacije za vodu, plin i struju, pa ne treba čuditi to
što nisu otkriveni nikakvi znakovi kulturne prisutnosti.
Sonde 2 – 6 otvorene su uzduž površine kampa. Ni u jednoj
nije otkriveno ništa što bi upućivalo na širenje kompleksa
villae rusticae, i nije bilo pokretnih ili nepokretnih nalaza.
Svih pet sondi imalo je dva identična geološka sloja, sve su
bile veličine 5x5 m i duboke oko 1 m.
Milka Mrduljaš
Summary
The site of Mirine in Dole Cove in Živigošće was investi-
gated in the course of 2016. The excavations were carried
out with the aim of determining the scope of the villa rustica
identified in 2013. Six probes, measuring 5 x 5 m and 1 m
deep were opened. Each of them yielded three geological
layers with no archaeological finds.
 Hrvatski arheološki godišnjak 13/2016

DUBROVAČKO-NERETVANSKA
ŽUPANIJA

898
 Dubrovačko-neretvanska županija, HAG 13/2016

Redni broj: 510

Lokalitet: Baćina – Grebine
Naselje: Baćina – Sladinac
Grad/općina: Ploče
Pravni status: P-4956
Razdoblje: P
Vrsta radova: zaštitno iskopavanje

Od 21. rujna do 19. listopada 2016. trajala je druga kam-

panja zaštitnih arheoloških istraživanja tumula na loka-
litetu Grebine u mjestu Baćina – Sladinac, nedaleko od
Ploča. Lokalitet se nalazi na k.č. 4272/152, k.o. Baćina.
Stručni voditelj istraživanja bio je mr. sc. Damir Kliškić, viši
kustos pretpovijesne zbirke, a zamjenik voditelja istraži-
vanja Mario Radaljac, dipl. arheo., obojica iz Arheološkog
510 Baćina – Grebine muzeja u Splitu, te studenti arheologije. Zaštitna istraživa-
511 Cavtat – otočić Supetar, podmorje nja financiralo je Ministarstvo kulture i Arheološki muzej
512 Cavtat – poluotok Rat u Splitu.
513 Dubrovačko-neretvanska županija,
speleološki objekti Prapovijesni tumul nalazi se na sjevernom obronku brda
514 Dubrovnik – bastion sv. Margarite Grebine u naselju Baćina – Sladinac. Lokalitet je devasti-
515 Dubrovnik – crkva sv. Mihajla u Lapadu ran 2004., nakon što su Hrvatske ceste proširile još jedan
516 Dubrovnik – Gundulićeva poljana kolnički trak prilikom gradnje novog ulaza u grad Ploče.
517 Dubrovnik – Knežev dvor Tada je uništen veći dio sjeverne strane tumula, kao i veći
518 Dubrovnik – Na Andriji dio grobne komore. Nakon tih građevinskih radova postav-
519 Dubrovnik – Rijeka dubrovačka – ljena je metalna ograda protiv odronjavanja kamenja na
ljetnikovac Boždari – Škaprlenda cestu. Prije prve kampanje istraživanja (2014.) skinut
520 Dubrovnik – Rijeka dubrovačka – je segment metalne ograde, koji se nalazio nad sačuva-
ljetnikovac Gučetić – Lazarević nim dijelom tumula i nije se vraćao na svoje mjesto prije
521 Dubrovnik – Rijeka dubrovačka – završetka zaštitnih arheoloških istraživanja. Kako se sam
ljetnikovac Restić-Rastić – Đonovina lokalitet nalazi oko 5 m iznad kolnika, netom prije nastavka
522 Jagnjilo samih zaštitnih arheoloških istraživanja postavljena je gra-
523 Kopila đevinska skela sa sjeverne strane objekta, u visini od oko
524 Lopud – Vrt župnog dvora 4 m iznad kolnika, da bi se radovi na lokalitetu mogli odvi-
525 Lumbarda – kamena gomila na Krmači jati neometano.
526 Osojnik – kamena gomila Prilikom istraživanja 2014. nije sakupljena sva zemlja koja
527 Otok Lokrum – Fort Royala Lokrum se odronjavala od sačuvane grobne komore do nivoa
528 Otok Mljet – pličina sv. Pavao asfalt­ne ceste, stoga je netom prije postavljanja same gra-
529 Otok Šipan – uvala Suđurađ đevinske skele prikupljena preostala zemlja, unutar koje se
530 Podmorje Dubrovačko-neretvanske moglo očekivati još zaostalih arheoloških nalaza. Sva se ta
županije zemlja prosijala te su iz nje prikupljeni svi arheološki nalazi.
531 Polače – zaobilaznica Nakon toga započelo je otvaranje drvenog sanduka, koji je
532 Prud postavljen kao zaštita na kraju istraživanja 2014. godine.
533 Slano – arheološka zona
534 Slano – Knežev dvor
535 Ston – Veliki Kaštio
536 Ston – Veliki Kaštio
537 Suđurađ – crkva Sv. Duha
538 Trpanj – Gradina
539 Vela Luka – Uvala Gradina i poluot. Sv. Ivan
540 Vela spila
541 Vid – rijeka Norin – Bešov vir

Položaj skele za vrijeme istraživanja (foto: D. Kliškić)

899
 Hrvatski arheološki godišnjak 13/2016
Drveni sanduk koji je štitio grobnu komoru do istraživanja (foto:
D. Kliškić)
Nalaz perli od jantara (foto: D. Kliškić)
Nalaz bijelih i žutih staklenih perli (foto: D. Kliškić)
Unutar tog sanduka nalazili su se sačuvani ostaci pokoj-
nika s dijelom nalaza koji nisu izvađeni tijekom istraživanja.
Nakon toga podignute su vreće s pijeskom i zemljom, koje
su se nalazile s južne strane drvenog sanduka. One su
spriječile odronjavanje ili pomicanje sačuvane južne kon-
strukcije same grobne komore i kamenog pojasa južno od
njega.
Da bi se dobila što čišća i preciznija zračna fotografija,
uslijedilo je čišćenje samog okoliša na sačuvanom južnom
platou, da bi mu se moglo nesmetano prići i izraditi potrebna
dokumentacija s te strane.
900
Položaj pokojnika u sačuvanom dijelu grobne komore (foto: D.
Kliškić)
Nalaz brončanih fibula i probušenog novca – privjeska (foto: D.
Kliškić)
Nalaz plavih i modrih staklenih perli (foto: D. Kliškić)
Nakon završetka tih radova, započelo je vađenje nalaza oko
samih kostura te vađenje samih kostura. Naime, na kraju
istraživanja 2014. nije skinut sav naboj oko obaju pokojnika
ni nad njima, koji je bio kombinacija zemlje i mnogobrojnih
raznobojnih malih kamenih oblutaka. Unutar naboja nala-
zili su se brojni arheološki predmeti. Prikupljena je znatna
arheološka građa koja se sastoji od metalnih, odnosno
brončanih i željeznih predmeta, keramike i posebno broj-
nih staklenih i jantarnih perli. U završnoj su fazi dignuti i
spremljeni koštani ostaci pokojnika, koji su ležali na poste-
ljici, odnosno naboju istog sastava te je započelo njegovo
 Dubrovačko-neretvanska županija, HAG 13/2016
skidanje u namjeri da se dođe do prirodnog zemljanog
sloja i da se prikupi zaostala arheološka građa.
Kako bi se potvrdilo da je tumul nastao u vrijeme pola-
ganja pokojnika u grobnu komoru ili je to bilo prije, bilo je
potrebno sondažno ispitivanje jedinog sačuvanog zemlja-
nog dijela oko vanjskog plašta tumula, koji se nalazio s
njegove južne strane. Stoga su s te strane otvorene tri
sonde, koje su trebale dati odgovor na dva pitanja. Prvo,
je li taj tumul iz brončanog doba, pri čemu bi se ostaci
pokojnika iz centralnoga groba izvadili i eventualno pohra-
nili unutar područja neke od otvorenih sondi, te jesu li se
na tom dijelu tumula odvijale neke aktivnosti vezane uz
pokapanje pokojnika, primjerice paljenje vatre, razbijanje
keramičkih recipijenata, deponiranje životinjskih ostataka
itd. Sonde nisu pokazale nikakvu ljudsku aktivnost na
tom dijelu. Kako je tumul na svim ostalim stranama uni-
šten, takve se aktivnosti ne mogu isključiti na uništenim
stranama.
Na kraju ovogodišnjih istraživanja razgrađen je kameni
nanos oko grobne komore i sama kamena grobna komora.
Time se želio dobiti podatak o tome jesu li se u toj zoni, dakle
između zida grobne škrinje i vanjskog kamenog plašta, pri-
likom same gradnje odvijali neki obredi, u smislu razbijanja
ili deponiranja upotrebnih ili ostalih predmeta. Prilikom raz-
gradnje tog kamenog naboja prikupljena je manja količina
keramičke građe, čija interpretacija tek slijedi.
Svim navedenim radovima završena su zaštitna arheo-
loška istraživanja na tome tumulu.
Zaštitna arheološka istraživanja nedvojbeno potvrđuju da
su unutar tog tumula pokopane najmanje dvije osobe, s
brojnim vrijednim prilozima. Nakon pregledavanja do sada
prikupljenog arheološkog materijala, može se pretposta-
viti da je riječ o ukopu iz 3. st. pr. Kr. Pravo vrednovanje
prikupljenog arheološkog materijala zasigurno će dosta
rasvijetliti situaciju na širem prostoru grada Ploča u mlađim
periodima željeznog doba, kako sa narodnosnog tako i s
trgovačkog te gospodarskog aspekta.
Arheološka istraživanja obavljena su isključivo ručnim
iskopom, a svi su sedimenti prosijani. Cjelokupan arheo-
loški materijal i arheološka dokumentacija pohranjeni su
u Arheološkom muzeju u Splitu. Istraživani prostor tumula
Hrvatske ceste ponovo će prekriti metalnom ogradom, da
bi se spriječilo odronjavanje na prostor ceste u podnožju
tumula.
Literatura
Kliškić, Radaljac 2015 D. Kliškić, M. Radaljac, Baćina –
Grebine, HAG, 11/2014, Zagreb, 2015: 681 – 684.
Damir Kliškić
Summary
The second and final campaign of rescue archaeological
excavations at the site of Baćina Grebine in Baćina – Sladinac
near Ploče was carried out in the course of 2016. Movable
archaeological finds include bronze and iron items, pottery
and especially numerous glass and amber beads. At least
two burials were found within the tumulus. They can prob-
ably be dated to the third century BC.
901
Redni broj: 511
Lokalitet: Cavtat – otočić Supetar, podmorje
Naselje: otočić Supetar pokraj Cavtata
Grad/općina: Konavle
Pravni status: Z-55
Razdoblje: A
Vrsta radova: dokumentiranje
Od 12. do 18. lipnja 2016. dokumentirano je posto-
jeće stanje podvodnog arheološkog nalazišta s očuva-
nim teretom dolija kod otočića Supetra u blizini Cavtata.
Dokumentiranje je provedeno u sklopu 2. radionice
ARS NAUTICA: Seafaring through Ages, održane u
Interuniverzitetskom centru u Dubrovniku, u okviru pro-
jekta AdriaS (Archaeology of Adriatic Shipbuilding and
Seafaring, HRZZ, IP-2014-09-8211). Tijekom četiri radna
dana, koliko su dopuštale vremenske prilike, dokumenti-
rano je postojeće stanje nalazišta radi osuvremenjivanja
postojeće dokumentacije. Glavnu logistiku osigurao je
Ronilački centar Epidarum iz Cavtata, koji raspolaže kon-
cesijskim odobrenjem za ronjenje na nalazištu, dok su u
istraživanjima sudjelovali članovi Ronilačkog centra Foka
iz Šimuna, Ronilačkog kluba Sveučilišta u Zadru ZADRON
te studio digitalnih medija Novena d.o.o. iz Zagreba.
Nalazište je smješteno na ravnom pjeskovitome morskom
dnu, oko 200 m jugozapadno od otočića Supetra, pa mu
bez poznavanja točne pozicije nije lako ući u trag. U nje-
govoj se blizini nalazi i odlično očuvan teret amfora iz
3./4. st., koji je zasada zaštićen in situ željeznim kavezom.
Postojanje tereta rimskih dolija kod otočića Supetra pred
Cavtatom službeno je potvrđeno 1996., na osnovi poda-
taka dobivenih od lokalnog stanovništva. Nalazište je tada
nacrtno i fotografski dokumentirano, sukladno dostupnoj
metodologiji rada, te predloženo za podmorsku prezenta-
ciju. Dokumentacijska kampanja sastojala se od ucrtavanja
položaja nalaza, s ciljem izrade plana nalazišta te probnog
iskopa na odabranim mjestima radi provjere postojanja
drvene brodske konstrukcije. Probno sondiranje nije dalo
pozitivnih rezultata, a rezultat dokumentiranja bila je radna
skica nalazišta, koja je, uz kratak opis, objavljena u neko-
liko navrata. Sukladno objavljenim podacima, na nalazištu
je uočeno osam u cijelosti očuvanih dolija te manja količina
Položaj podvodnog arheološkog nalazišta dolija kod otočića
Supetra pred Cavtatom u odnosu na okolni krajolik (foto: E. Šilić)
 Hrvatski arheološki godišnjak 13/2016
Položaj dolija u sedimentu, na primjeru dolije D5 (foto: R. Frka)
Rezultat pojedinačnog fotogrametrijskog snimanja na primjeru
dolije D3 (foto: R. Frka)
ulomaka, na osnovi kojih je pretpostavljeno da se na brodu
nalazilo najmanje deset čitavih posuda.
Akcija dokumentiranja nalazišta u okviru radionice ARS
NAUTICA: Seafaring through Ages započela je analizi-
ranjem do sada objavljene dokumentacije. Kako je već
rečeno, nalazište je u nekoliko navrata samo ukratko opi-
sano u literaturi, a pojedinačni nalazi nisu nikada detaljno
dokumentirani ni preciznije tipološki određeni. Osim toga,
uočene su znatne razlike među skicama objavljenima 2008.
i 2012., pa se provjera stvarne situacije zapravo pokazala
neophodnom. Opisani planovi iskorišteni su kao polazna
točka za dokumentiranje nalazišta, a već tijekom prvog
urona bilo je moguće utvrditi da je plan objavljen 2008.
točniji po pitanju rasporeda nalaza na morskome dnu, ali
je oznaka sjevera na njemu ucrtana u suprotnom smjeru.
Osim toga, već je na prvi pogled uočeno da se orijentacija,
a donekle i položaj izoliranih primjeraka u istočnom dijelu
nalazišta, u cijelosti ne poklapa sa stvarnom situacijom.
Ronjenje na nalazištu organizirano je s broda Ronilačkog
centra Epidaurum, a odvijalo se s dvjema manjim skupi-
nama ronilaca, od kojih je jedna imala zadatak označa-
vanja, opisivanja i mjerenja nalaza, a druga postavljanja
posebnih oznaka za potrebe fotogrametrijskog doku-
mentiranja te izrade fotografske i videodokumentacije.
Kontinuiran rad prilično su ometale vremenske prilike, zbog
902
Priprema za fotogrametrijsko snimanje dolija (foto: R. Frka)
Stvaran položaj dolija prema preliminarnom ortogonalnom prikazu
iz preliminarnog fotogrametrijskog modela nalazišta
kojih je u nekoliko navrata uron odgođen ili je smanjena
ronilačka ekipa.
Za dokumentiranje dolija i izradu plana nalazišta upotre-
bljavana je fotogrametrija, tehnika koja omogućuje preciz­no
pozicioniranje nalazišta, izradu ortogonalnih planova i pre-
sjeka te virtualne 3D modele cjeline i pojedinačnih nalaza.
Za potrebe izrade fotogrametrijske dokumentacije nalazišta
i pojedinačnih nalaza, sve su dolije označene oznakama
koje su se sastojale od slova D i pripadajućeg broja. Na
čitave su dolije postavljene oznake D1 – D8, dok su ozna-
kama D9 – D12 označeni ulomci u glavnoj koncentraciji
nalaza, koji su već uneseni u skicu nalazišta, a dokazuju
prisutnost još najmanje triju primjeraka. Dolija D9 ukopana
je u sediment iz kojeg viri samo obod i dio ramena, ali se
čini da bi mogla biti očuvana u cijelosti.
Za potrebe izrade fotogrametrijske snimke svakog poje-
dinog nalaza iskorišten je kvadrat pomoćnog metalnog
mrežišta, koje se uobičajeno upotrebljava za podmorska
arheološka istraživanja, na koji su pričvršćeni nizovi od pet
fototočaka. Kvadrat je s lakoćom prenošen od nalaza do
nalaza, što je znatno ubrzalo i olakšalo izradu podmorske
dokumentacije. Nakon snimanja izrađeni su pojedinačni
fotogrametrijski modeli dolija, koji će poslužiti kao pod-
loga za izradu nacrtne dokumentacije te planiranje dalj-
njih zahvata. Za potrebe dokumentiranja cjeline nalazišta
 Dubrovačko-neretvanska županija, HAG 13/2016

na morsko su dno postavljeni preostali nizovi fototočaka Summary

te pojedinačni dijelovi metalnog mrežišta, kako bi se raz-
bila monotonija morskog dna i olakšalo računalnom pro- The documenting of the existing state of an underwater
gramu Agisoft PhotoScan sastavljanje fotografija u cjelinu. archaeological site with the preserved dolia cargo near
Zahvaljujući predstavnicima tvrtke Novena d.o.o., položaj the islet of Supetar near Cavtat was carried out in June
nalazišta u odnosu na okolni krajolik snimljen je iz zraka, 2016. The comparative analysis of its current condition and
uz pomoć daljinski upravljane letjelice. a sketch published in 2008 shows certain deviations. The
Tijekom akcije uočeno je i nekoliko ulomaka amfora, od shipwreck with dolia represents a unique site of that kind
kojih ni jedan ne potječe iz istog vremena u koje je datirano in the Adriatic.
nalazište dolija. U jednom slučaju riječ je o manjem ulomku
trbuha rimske kasnorepublikanske amfore tipa Lamboglia 2
(1. st. pr. Kr.), a u dvama slučajevima u pitanju su nešto veći
primjerci kasnoantičkih amfora, koji bi se mogli povezati s Redni broj: 512
obližnjim brodolomom, zaštićenim na morskome dnu. Oba Lokalitet: Cavtat – poluotok Rat
kasnoantička nalaza izvađena su za potrebe dokumentiranja, Naselje: Cavtat
nakon čega su vraćena na mjesta na kojima su pronađena. Grad/općina: Konavle
Na osnovi preliminarnog fotogrametrijskog modela, za Pravni status: Z-1756
sada je izdvojena ortogonalna snimka nalazišta, na kojoj Razdoblje: A
je moguće utvrditi stvarno stanje te odstupanja od dosada Vrsta radova: sustavno iskopavanje, konzervacija
objavljenih planova. Analizom stvarne situacije u odnosu
na skicu objavljenu 2008. utvrđeno je sljedeće: Od 20. listopada do 10. prosinca 2016. trajala su arheo-
1) položaj dolija D1, D2 i D4 – D7 ucrtan je u plan u prilično loška istraživanja, treću godinu za redom, na arheološkom
točnom međusobnom odnosu i orijentaciji nalaza; nalazištu Rat u Cavtatu (k.č. 6/2, k.o. Cavtat). Voditeljica je
2) položaj dolija D3 ucrtan je s pogrešnom orijentacijom i bila Helena Puhara, dipl. pov. umjet. i dipl. arheo., kusto-
nešto južnije od stvarnog položaja dolija; sica Muzeja i galerija Konavala u Cavtatu. Terensku ekipu
3) položaj dolija D8 ucrtan je s pogrešnom orijentacijom i činili su Nikša Grbić, dipl. arheo., zamjenik voditeljice,
bliže glavnoj koncentraciji nalaza; Josip Klaić, dipl. pov. umjet. i bacc. arheo., Lucija Vuković,
4) oznaka sjevera na starom planu okrenuta je u suprot- dipl. pov. umjet., Ana Požar Piplica, restauratorica konzer-
nom smjeru; vatorica te pomoćna ekipa (Ivo Letunić i Oliver Glavinić).
5) u plan nisu uneseni ulomci koji leže u sedimentu sje- Nacrtnu dokumentaciju izradila je tvrtka Arheo plan d.o.o.
verno od dolija D5, označeni kao D12.
Nalazište dolija kod otočića Supetra pred Cavtatom za sada
je jedino nalazište te vrste u Jadranu te se može smatrati
prioritetnim za istraživanje i dugoročnu zaštitu. Iako je posto-
jeće stanje nalazišta dokumentirano odmah nakon otkrića,
tadašnja tehnika i metodologija rada dovele su do određe-
nih nepreciznosti koje su evidentne u dosada objavljenoj
dokumentaciji. S obzirom na to da je precizna dokumenta-
cija temelj za kvalitetno planiranje daljnjih zahvata, teorijsko
i praktično znanstveno istraživanje te zaštitu nalazišta in
situ, primjer nalazišta kod otočića Supetra pred Cavtatom
trebao bi poslužiti kao primjer za nastavak rada na sustav-
nom upotpunjavanju dokumentacije na svim nalazištima na
kojima je ona izrađena isključivo na klasičan način.

Literatura

Frka, Mesić 2012 D. Frka, J. Mesić, Blago Jadrana: roni-

lački vodič po olupinama hrvatskog Jadrana, Rijeka, 2012.
Mesić 1999 J. Mesić, Zaštitna istraživanja i rekognos-
ciranja podmorskih arheoloških lokaliteta tijekom 1998,
Obavijesti HAD, XXXI/2, Zagreb, 1999: 72 – 77.
Miholjek 2008 I. Miholjek, The Project of underwater archae-
ological park in Cavtat, u: (ur. I. Radić Rossi, A. Gaspari,
A Pydyn), Proceedings of the 13th Annual Meeting of the
European Association of Archaeologists (Zadar, Croatia,
18-23 September 2007), Session: Underwater Archaeology,
Hrvatsko arheološko društvo, Zagreb, 2008: 61 – 67.

Irena Radić Rossi

Katarina Batur Lokalitet Rat, bunar

903
 Hrvatski arheološki godišnjak 13/2016
Riječ je o reprezentativnom arhitektonskom sklopu otkri-
venom još 1907., kada je lokalitet prvi put istražen, pod
vodstvom amatera i ljubitelja starina don Nike Štuka i tada
osnovanog Odbora za iskapanje i čuvanje epidaurskih sta-
rina. Smješten na krajnjoj zapadnoj točki poluotoka Rata,
taj strateški pozicioniran kompleks kontrolirao je gotovo
cijeli Župski zaljev, kao i sam ulaz u gradsku luku. Danas
otkriveni ostaci reprezentativnog sklopa terasasto se, padi-
nom poluotoka, spuštaju prema moru. Vidljivi su zidovi
visine i do 2 m, kameno podno popločenje, dio mramornog
stupa i bogato profilirane trabeacije te, od istraživanja 2014.
unutar izdužene, uske prostorije, ostaci žbuke sa zidnim
oslikom in situ. Sačuvani fragment zidnog oslika linearna je
dekoracija izvedena tanjim i debljim crvenim linijama na bli-
jedo ružičastoj, gotovo bijeloj pozadini. Na vanjskim uglo-
vima tanjih linija postavljeni su maleni stilizirani grozdovi.
Tako je zidna ploha bila podijeljena na pravilne četvorine.
Tijekom istraživanja pronađen je i veći broj ulomaka žbuke
s oslikom. Većinom je riječ o fragmentima bijele podloge s
apliciranim crvenim linijama, kakve se nalaze na sačuva-
nom ostatku oslika in situ, ali ima i ulomaka s tragovima
drugih boja, kao što su oker, zelena, plava i crna. Na neko-
liko fragmenata vidljive su i zakrivljene linije pa se može
pretpostaviti da je unutar polja, uokvirenih crvenim linijama
bio i malen, središnji figurativni ili floralni prikaz. Brojni, ali
vrlo fragmentirani pokretni nalazi svjedoče da je taj kom-
pleks bio aktivan od 1. st. pr. Kr. do 4. st.
Lokalitet Rat, ulomci žbuke s oslikom
Lokalitet Rat, snimka presjeka lokaliteta
904
Recentna istraživanja obuhvatila su nastavak istraživanja
unutar uske prostorije sa zidnim oslikom. Zidovi su debljine
gotovo 1 m, a sama prostorija široka je tek 1,6 m i duga
nešto malo više od 8 m. Zid je na čeonim stranama, unu-
trašnjim i vanjskim, građen pravilnim, tesanim kvadrima
povezanima žbukom. Unutrašnjost mu je ispunjena kame-
nim lomljencima utopljenima u obilnu količinu vapnenog
morta. Na zapadnom dijelu prostorija ima rastvoren ulazni
dio, a na suprotnom, istočnom zidu, vidljivi su ostaci niše,
u čijem je podnožju otvor, vjerojatno bunar. On je dijelom
isklesan u živoj stijeni, na istočnoj strani, a ispod zida s
nišom, ozidan je velikim pravilnim tesancima. Prilikom
istraživanja 2015. otvoren je prostor dubine 3 m, tako da
je tijekom ovog istraživanja nastavljeno vađenje ispune
bunara. Kao i prije, nađen je pjeskovit sloj zemlje s dosta
nepravilnog kamenja, a od pokretnih nalaza najveći je broj
ulomaka freske, tegula i životinjskih kostiju. Na dubini od
4 m pojavio se vrh povećeg kamenog bloka, koji je veli-
činom zapunjavao gotovo cijelu širinu bunara. Riječ je o
impozantnom kamenom segmentu arhivolta, težine oko
250 kg, pročelne visine 58 cm, dužine gornjeg dijela 40 cm,
donjeg 28 cm te dubine 62 cm, a s jedne strane ima vid-
ljive ostatke fine žbuke. Također, bunar, dijelom isklesan u
živoj stijeni, ispod zida s nišom, ozidan je velikim pravilnim
tesancima, koji su se na dubini od 3,5 m urušili te je nakon
vađenja segmenta arhivolta započela konzervacija zida da
bi se radovi mogli nastaviti i da bi se spriječilo njegovo dalj-
nje urušavanje. Sačuvani dio kamenog zida podgrađen je
voltanom zidanom strukturom, čija su ramena naslonjena
na živac. Bunar je iskopan do dubine od 5,5 m i nije se
došlo do dna.
Južno od te prostorije otvorena je nova sonda (S 5), dimen-
zija 2x10 m, kako bi se riješilo pitanje završetka zida, koji
se okomito nastavlja na južni zid prostorije s freskom i koji
na svom zapadnom licu ima ostatke fino izvedene završne
žbuke. Nastavak tog zida vidljiv je samo u temeljima.
Cjelokupna dužina zida iznosila bi 4,82 m, a na njega je
vezan ostatak zidane, možda starije strukture od 0,40 m,
na koju se okomito, prema istoku, u iskopu zemlje nailazilo
na znatne količine ostataka žbuke pomiješanih sa zemljom,
ali na nekim dijelovima na ostatke žbuke vezane na stancu.
Što se tiče pokretnih nalaza, kako je već navedeno, naj-
više je ulomaka freske i tegula te ulomaka završne žbuke.
Nađeni su različiti fragmenti keramičkog posuđa, ulomaka
mramora, tesera mozaika, kostiju te nekoliko manjih ulo-
maka arhitektonske plastike i štukodekoracije.
Može se zaključiti da je ta izdužena prostorija bila bačva-
sto presvođena, što potvrđuje (uz velik broj ulomaka sedre
izdvojenih tijekom prijašnjih istraživanja) i kameni segment
arhivolta. Također, prema pronađenim ulomcima štuko-
dekoracije i raznobojnim fragmentima mramornih pločica,
može se pretpostaviti da je gornja zona zidnog oslika bila
zaključena štukoprofilacijom, a donja zona zida, ispod
oslika, vjerojatno je bila dekorirana mramornom oplatom.
Literatura
Cambi 2006 N. Cambi, Antički Epidaur, Dubrovnik,
Dubrovnik, 2006: 167 – 182.
Faber 1966 A. Faber, Prilog topografiji ilirsko-rimskog
Epidaura, OA, 6, Zagreb, 1966: 25 – 38.
 Dubrovačko-neretvanska županija, HAG 13/2016
Menalo 2009 R. Menalo, Cavtat – poluotok Rat, HAG,
5/2008, Zagreb, 2009.
Menalo, Puhara 2013 R. Menalo, H. Puhara, Cavtat –
poluotok Rat, HAG, 9/2012, Zagreb, 2013.
Štuk 1908 N. Štuk, Iskopine u Epidaurumu, (Cavtat,
Ragusa Vecchia), Bulletino di archeologia e storia dalmata,
XXX, Split, 1908.
Štuk 1910 N. Štuk, Iskopine u Epidaurumu, (Cavtat,
Ragusa Vecchia), Bulletino di archeologia e storia dalmata,
XXXIII, Split, 1910.
Helena Puhara
Summary
Archaeological excavations at the archaeological site of
Rat in Cavtat were carried out from October to December
2016. This is a remarkable architectural complex, discov-
ered in 1907. Located at the westernmost point of the Rat
peninsula, this strategic complex had an overview of the
entire Bay of Župa as well as the entrance to the city port.
Numerous, but extremely fragmentary movable finds sug-
gest that the site was active from the first century BC to the
fourth century AD. The latest excavations encompassed
the narrow room with a wall painting.
Redni broj: 513
Lokalitet: Dubrovačko-neretvanska županija – speleo-
loški objekti (špilja u Gaju, špilja Krivača, špilja Debela
ljut, špilja Banova ljut, špilja Kukova peć, Vilinska
špilja, Zmajeva peć, Traverza kod Miljkovića staja,
špilja Babina peć, špilja Crno jezero)
Naselje: Osojnik, Ljubač, Brsečine, Majkovi, Čepikuće,
Trnovica, Mravinca, Ponikve
Grad/općina: Dubrovačko primorje, Ston, Dubrovnik
Pravni status: –
Razdoblje: P, A, SV
Vrsta radova: rekognosciranje
Od 17. listopada do 1. studenog 2016., tijekom deset radnih
dana, arheološki su rekognoscirani speleološki objekti
kao potencijalni arheološki lokaliteti na području općine
Dubrovačko primorje, općine Ston i zapadnom dijelu grada
Dubrovnika. Voditelj radova bio je dr. sc. Domagoj Perkić,
kustos dubrovačkog Arheološkog muzeja (Dubrovački
muzeji), a vanjski suradnik bio je speleolog Hrvoje
Cvitanović iz Speleološkog kluba Ursus spelaeus iz
Karlovca. Financijska sredstva za istraživanja u cijelosti su
osigurali Dubrovački muzeji.
Radovi su obuhvaćali detaljne preglede speleoloških
objekata, prikupljanje površinskih arheoloških nalaza s
bilježenjem mjesta i vrste nalaza u nacrtnoj dokumenta-
ciji te izradu odgovarajuće fotografske dokumentacije. Cilj
istraživanja bio je dobivanje ulaznih podataka za eventu-
alna buduća sustavna arheološka istraživanja, kao i upot-
punjavanje arheološke slike dubrovačkog područja. Za
većinu speleoloških objekata upotrebljavana je postojeća
nacrtna dokumentacija (tlocrt i profil) te je izrađena nova
905
Keramička posuda u špilji Banova ljut, Ljubač (foto: H Cvitanović)
za lokalitete gdje je nedostajala. Svi pregledani speleološki
objekti kartirani su na kartografskim prikazima u mjerilu
1 : 25.000, a prethodno su GPS-om zabilježene koordinate
u sustavu Gauss-Krieger. Svi prikupljeni površinski nalazi
pohranjeni su u Dubrovačkim muzejima.
Špilja u Gaju (Osojnik) – nalazi se oko 1500 m jugoi-
stočno od centra naselja Osojnika, na području zvanom
Gaj. Koordinate položaja prema GPS-u: N = 47 28 922,
E = 65 07 188, NV = 411 m. Katastarska čestica 3400,
k.o. Osojnik. Upotrebljavana je postojeća nacrtna doku-
mentacija (broj objekta 42/92) (Ozimec et al. 2015: 61).
Špilja je duga 20 m, duboka 4 m. Desetak ulomaka kera-
mičkih posuda (moguće od jedne posude) nađeni su samo
na površini, među kamenjem, oko 6,5 m od ulaza, na prije-
lazu prema istočnom dijelu špilje. Za sada je moguće reći
tek da se radi o ulomcima iz prapovijesti.
Špilja Krivača (Osojnik) – nalazi se oko 1900 m sjeverno
od centra naselja Osojnika, na zapadnim padinama
brda, neposredno iznad manjih vrtača zvanih Aline laze-
tine. Koordinate položaja prema GPS-u: N = 47 31 787,
E = 65 05 941. Katastarska čestica 298/1, k.o. Osojnik.
Upotrebljavana je postojeća nacrtna dokumentacija (broj
objekta 42/53) (Ozimec et al. 2015: 62.). Špilja je duga
43 m, duboka 9 m. Pojedinačni ulomci prapovijesnih kera-
mičkih posuda nađeni su oko 11 m od ulaza.
Špilja Debela ljut (Ljubač) – lokalni naziv za strme brdske
padine je „ljut”. Od tuda dolaze i toponimi Banova ljut i
Debela ljut. Špilja se nalazi u istoimenim brdima, koja sa
zapadne strane nadvisuju polje, oko 630 m jugozapadno
od centra naselja Ljubača. Koordinate položaja prema
GPS-u: N = 47 30 336, E = 65 02 207. Katastarska čestica
314, 315, k.o. Ljubač. Upotrebljavana je postojeća
nacrtna dokumentacija (broj objekta 05/227) (Ozimec et
al. 2015: 53). Špilja je duga 105 m, duboka 54 m. Na pro-
storu ulazne dvorane pronađeni su gotovo svi površinski
arheološki nalazi, uglavnom ulomci keramičkih posuda.
Čini se da preostali dio špilje nakon suženja nije upotre-
bljavan. Keramički nalazi pripadaju brončanom dobu, a s
obzirom na njihovu brojnost pretpostavlja se intenzivnije,
no još uvijek povremeno (sezonsko) korištenje špiljom.
O mogućnosti upotrebe špilje kao skloništa u nemirnim
vremenima, najbolje svjedoče ostaci suhozida, dužine
 Hrvatski arheološki godišnjak 13/2016
Keramička posuda iz špilje Banova ljut, Ljubač nakon čišćenja
(foto: D. Perkić)
Položaj lokaliteta
oko 2 m, visine do 1,5 m, koji se nalaze uza zapadni rub
špilje.
Špilja Banova ljut (Ljubač) – nalazi se na južnim padinama
brdskog lanca, nad Ljupčem zvanom Banova ljut, nepo-
sredno ispod današnjeg puta prema Gromači. Koordinate
položaja prema GPS-u: N = 47 31 087, E = 65 02 346.
Katastarska čestica 1/1, k.o. Osojnik. Upotrebljavana je
postojeća nacrtna dokumentacija (broj objekta 42/06)
(Ozimec et al. 2015: 57, 58). Špilja je duga 306 m, duboka
25 m. Arheološki nalazi, ulomci brončanodobne kera-
mike, pronađeni su isključivo na površini prvog dijela
špilje (Dvorana 1), na sipinama, uz veće kamenje. I ondje
je, zbog veće brojnosti površinskih ulomaka keramičkih
posuda, moguće pretpostaviti nešto intenzivnije, ali još
uvijek sporadično (sezonsko) korištenje špiljom.
Špilja Kukova peć (Brsečine), ili kako se ponekad naziva U
Kuka pećina, nalazi se na južnim padinama brda Krsta (kota
347), oko 500 m istočno od naselja Brsečina. Koordinate
položaja prema GPS-u: N = 47 31 429, E = 64 97 593,
Z = 285 m n. v. Katastarska čestica 839, k.o. Brsečine.
Upotrebljavana je postojeća nacrtna dokumentacija (broj
objekta 42/121) (Ozimec et al. 2015: 54). Špilja je duga
81,5 m, duboka 22 m. Na površini špilje, isključivo na pro-
storu Dvorane 1, u njezinu središnjem dijelu, pronađeni
su brojni ulomci keramičkih posuda, numizmatički nalazi,
jedna svetačka medaljica, privjesak, perlica, željezni čavli
906
Suhozidi u špilji Crno jezero, Ponikve (foto: H Cvitanović)
i drugi arheološki nalazi. Keramički nalazi uglavnom pripa-
daju brončanom i željeznom dubu, a manjim dijelom sred-
njem i novom vijeku. Numizmatički nalazi i svetačka meda-
ljica mogu se datirati u kraj 18. st.
Majkovi, Vilinska špilja (Gumanci), ili kako se ponekad
naziva Vilenska peć, nalazi se na jugoistočnim padi-
nama brda Ograđenice (kota 930 i 849), iznad prostora
zvanog Gumanci. Koordinate položaja: N = 47 39 301,
E = 64 94 079, Z = 765 m n. v. Katastarska čestica 1973,
k.o. Majkovi. Upotrebljavana je postojeća nacrtna doku-
mentacija (broj objekta 42/111) (Ozimec et al. 2015, 37). U
ulaznom kanalu, oko 24 m od ulaza, pod kamenjem je pro-
nađen veći broj ulomaka keramičkih posuda, koji se prema
svojim tipološkim oblikovnim elementima mogu okvirno
datirati u kasni eneolitik i rano brončano doba.
Zmajeva peć (Čepikuće) – nalazi se oko 1 km istočno od
Čepikuća i 820 m sjeveroistočno od Podgore. Smjestila se
na gotovo samom vrhu jednog od izdanaka brdskog lanca,
koji se pruža od Ivanje grede (kota 602) prema sjevero­
istoku. Koordinate položaja: N = 47 45 226, E = 64 88 132,
Z = 618 m n. v. Katastarska čestica 435/1, k.o. Čepikuće.
Upotrebljavana je postojeća nacrtna dokumentacija (broj
objekta 03/468) (Ozimec et al. 2015: 41). Ukupna je dužina
špilje 69 m, a dubina 15 m. U gornjoj dvorani, oko 2,4 m
od južnog ulaza, uz zapadni rub špilje pronađeno je neko-
liko ulomaka prapovijesne i srednjovjekovne keramike.
 Dubrovačko-neretvanska županija, HAG 13/2016
Međutim, najzanimljiviji je nalaz ljudskog kostura u donjoj
dvorani (nakon jamskog prolaza od oko 3,5 m), koji već prije
u člancima 1926. spominje Miho Kusijanović (Kusijanović
1926a ). Oko kostura nisu vidljivi bilo kakvi drugi nalazi,
tako da ga zasada nije moguće datirati. Imajući u vidu
činjenicu da je riječ o pojedinačnom kosturu, moguće je da
je netko u prošlosti upao u donje dijelove špilje i više nije
mogao izaći.
Traverza kod Miljkovića staja – traverza (špilja s dvama ula-
zima) (Trnovica) – nalazi se oko 3 km zapadno od Trnovice
i 3 km sjeverozapadno od Točionika. Smjestila se na
blagom uzvišenju u okviru veće kraške zaravni. Koordinate
položaja istočnog ulaza jesu N = 47 50 577, E = 64 84 391,
a zapadnog N = 47 50 593, E = 64 84 339, Z = 366 m n. v.
Katastarska čestica 285/2 i 286, k.o. Trnovica. Međusobna
je udaljenost dvaju ulaza oko 53 m. Upotrebljavana je
postojeća nacrtna dokumentacija (broj objekta 03/479)
(Ozimec et al. 2015: 32). Ukupna je dužina špilje 143 m,
a dubina 15 m. Sporadični površinski nalazi ulomaka kera-
mičkih posuda nađeni su oko 15 m od istočnog ulaza te
oko 12 m od zapadnog.
Špilja Babina peć (Mravinca) nalazi se sa zapadne strane
kanjona potoka Oberdove stine, na području zvanom
Dubac, oko 1 km jugozapadno od Mravnice i 900 m
zapadno od Trnove. Smjestila se točno na prijelazu ver-
tikalnih stijena u kosu padinu prema potoku. Koordinate
položaja: N = 47 40 528, E = 64 88 251. Katastarska
čestica: 304/1, k.o. Banići. Špilja do sada nije bila poznata
u katastru speleoloških objekata, zbog čega je u okviru tih
radova napravljena odgovarajuća nacrtna dokumentacija.
Ukupna je dužina špilje 6,5 m. Na površini oko 1,5 m od
ulaza pronađeni su ulomci keramičkih posuda i mnoštvo
morskih školjaka (priljepci, ogrci), što neupitno govori o
konzumiranju hrane na tome mjestu tijekom starijih razdo-
blja. Kako je riječ o samo nekoliko ulomaka keramike koji
su zasigani, za sada nije moguća njihova datacija.
Položaj lokaliteta
907
Špilja Crno jezero (Ponikve) nalazi se na poluotoku Pelješcu,
oko 700 m sjeverno do sjeveroistočno od Metohije, zaselka
naselja Ponikve. Smjestila se tridesetak metara zapadno od
velike prapovijesne gomile, koja je podignuta na jednom od
zapadnih vrhova Ilijina brda. Kota vrha Ilijinog brda jest 493,
a vrha s gomilom 444,6. Gomila je veličine oko 50x36 m i
visine 9 m, stoga se taj položaj ponekad naziva Ilino brdo pod
„Gomila” (Kusijanović 1926c). O ljepotama špilje, kao i nala-
zima ljudskih kostura u špilji, već je pisao Miho Kusijanović
u svojim novinskim člancima iz 1926. (Kusijanović 1926a;
Kusijanović 1926c). Koordinate položaja: N = 47 44 841,
E = 64 70 689, Z = 420 m n. v. Ulaz u špilju nalazi se u vrhu
katastarske čestice 247/23, k.o. Metohija. Upotrebljavana
je nacrtna dokumentacija speleoloških klubova: Hrvatsko
biospeleološko društvo, SK Karlovac, SK Ursus spelaeus,
SO PD Dubovac (broj objekta 042/141). Ukupna je dužina
špilje 238,5 m, a dubina 94,5 m. Više od polovice ulaza
u špilju pregrađeno je suhozidom. Nakon ulaznog dijela,
u sljedećoj dvorani, prema njezinu dnu, uza zapadni rub
špilje nalaze se dva, a uz istočni rub tri suhozida, u prosjeku
visine do 1 m. Suhozidi su u potpunosti zasigani (očito su
podignuti davno prije) i s njima, kao da se pokušalo napra-
viti podzide u namjeri sprečavanja erozije i dobivanja rela-
tivno zaravnjenih prostora. Površinski arheološki nalazi pri-
kupljeni su na prostoru ulaznog kanala te cijelom prostoru
dvorane 1. Najveća koncentracija nalaza uočena je uz prvi
suhozid kod zapadnog ruba špilje, s njegove gornje strane.
U tom dijelu pronađeni su i dijelovi ljudske lubanje, koji su
analizom C-14 datirani u starije željezno doba (Cal BC 785
to 535). Dublje u špilji, nakon dvorane 1 i suženja, nisu
pronađene keramičke posude, međutim na kaskadama i
u kanalima prema dnu, na četirima mjestima, na površini
su pronađeni ljudski kosturi. Pojedini su sačuvani gotovo
u cijelosti, a njih spominje već Kusijanović 1926. godine. S
jednog od tih kostura uzeta su i dva uzorka, koji su također
analizom C-14 datirani u kasni srednji vijek (Cal AD 1225
to 1285.). Što se tiče keramičkih nalaza, najstariji se ulomci
mogu datirati u rano i srednje brončano doba, a potom se
javljaju i ulomci iz helenističkog i ranog rimskog razdoblja
(ulomci amfora). Ljudski ostaci uz suhozide, zajedno s pra-
povijesnim keramičkim nalazima, upućuju na mogućnost
da je špilja u starijem željeznom dobu upotrebljavana kao
nekropola.
Literatura
Kusijanović 1926a M. Kusijanović, Špilje u okolici Stona,
Novo doba, godina IX, br. 217, Split, 19. 9. 1926.
Kusijanović 1926b M. Kusijanović, Nove pećine u dubro-
vačkom primorju okolo Stona, Doli, Točionik, Čepikuće,
Dubrovački list, 25. 9. 1926.
Kusijanović 1926c M. Kusijanović, Nove pećine u dubro-
vačkom primorju okolo Stona, Ponikve, Dubrovački list, 18.
9. 1926.
Ozimec et al. 2015 R. Ozimec, G. Rnjak, B. Jalžić, D.
Lacković, H. Cvitanović, D. Basara, A. Kovačević, G. Polić,
M. Grgurev, N. Hanžek, P. Rade, F. Kljaković-Gašpić, O.
Antonić, Spelaeologia Ragusina 1, Subterranea Croatica,
Vol. 13, Suppl. 1, Zagreb – Karlovac – Dubrovnik, 2015.
dr. sc. Domagoj Perkić
 Hrvatski arheološki godišnjak 13/2016
Summary
Archaeological reconnaissance of speleological structures
as potential archaeological sites in the territories of the
Municipalities of Dubrovačko primorje and Ston and the west-
ern part of the City of Dubrovnik was carried out in the course
of October and November 2016. The survey encompassed
eleven structures, of which eight yielded archaeological
finds. On the basis of typological features of pottery finds, the
oldest structures can be dated to the end of the Eneolithic.
Most of the other finds can be dated to the Bronze Age, whilst
only scarce finds belong to the Late Iron Age, Late Middle
Ages and high post-medieval period. It is difficult to discuss
the function of the caves without archaeological excavations.
During earlier, prehistoric periods, the caves were probably
used seasonally and occasionally as shelters, shepherds`
dwellings and food storage spots. In the Late Middle Ages
and in high post-medieval period they were used as refuges
due to insecurities and adverse weather conditions. This
territory, under the governance of the Dubrovnik Republic
from 1399, suffered raids by the Vlachs, hajduk groups and
later by the Ottomans who plundered and ravaged villages.
Therefore, drywalls at the cave entrances can be interpreted
as cattle fences and defensive walls. The sepulchral use of
the caves in the Early Iron Age and Late Middle Ages can
be assumed only for Crno jezero in Ponikve. Kukova peć in
Brsečine can be singed out as the most perspective cave for
further archaeological excavations.
Redni broj: 514
Lokalitet: Dubrovnik – bastion sv. Margarite
Naselje: Dubrovnik
Grad/općina: Dubrovnik
Pravni status: N-1
Razdoblje: SV, NV
Vrsta radova: zaštitno iskopavanje
U svibnju, rujnu i listopadu 2016., tijekom 44 radna dana,
trajalo je arheološko istraživanje na bastionu sv. Margarite
u Dubrovniku, na k.č. 4642, k.o. Dubrovnik, u sklopu sana-
cije bastiona. Za arheološke radove bila je zadužena tvrtka
Arheo Plan d.o.o. iz Konavala. Konzervatorske radove
izvela je tvrtka Umjetnička radionica Šarena jezera iz
Bastion sv. Margarite (foto: M. Andrić)
908
Konavala. Voditeljica konzervatorskih istraživanja bila je
Ana Požar Piplica, konzervatorica restauratorica. Izvođač
građevinskih radova bila je tvrtka Građevinar – Quelin d.d.
iz Dubrovnika. Radovi su financirani sredstvima Društva
prijatelja dubrovačke starine.
Program arheoloških istraživanja odrađen je u cijelosti.
Otvoreno je pet sondi u zapadnom dijelu bastiona, radi
nastavka istraživanja starijega gradskog bedema, otkrive-
nog prilikom arheološkog nadzora zemljanih radova u pri-
zemlju bastiona 2014. godine. Tijekom istraživanja 2016.
sonde su otvorene s unutarnje (S2 i S5) i vanjske (S3, S4 i
S6) strane gradskog bedema. Evidentirani su brojni ostaci
arhitekture i slojevi nasipa, u kojima je pronađen veći broj
pokretnih nalaza. Radi se o ulomcima keramike, stakla,
metala i kamene plastike, koji se okvirno mogu datirati u
kasni srednji i rani novi vijek.
Tijekom arheoloških obavljena su i konzervatorska istra-
živanja. Uzeto je šest uzoraka žbuke iz različitih zidova i
zidanih struktura, a radi se o uzorcima s unutarnjeg i vanj-
skog lica gradskog bedema, iz ranosrednjovjekovnog zida
u S3, iz ojačanja u S4, podnice u S6 te iz dviju starijih zida-
nih struktura u S6. Četiri su uzorka izdvojena za kemijske
analize, analize mikropresjeka i veziva, te su u procesu
obrade. Obrađeni se uzorci mogu pripisati gradnji u ranom
srednjem i kasnom srednjem vijeku.
Prema povijesnim podacima te rezultatima arheoloških i
konzervatorskih istraživanja, definirana su tri perioda grad-
nje na lokalitetu.
Prvi period gradnje (do 1426. godine) – radi se o grad-
nji kojoj pripadaju ranosrednjovjekovni zid s ojačanjem
(mogući najstariji gradski bedem) i manji objekt s podni-
com u zapadnom dijelu bastiona te stariji zid, dvije zidane
strukture, podnica u istočnom dijelu bastiona, kao i dvije
zidane strukture, koje se nalaze s vanjske strane bastiona
i nisu bile predmet istraživanja. Podnicu nije moguće pove-
zati s definiranim ostacima arhitekture, kao ni ostatke arhi-
tekture, ali njihov se nastanak može smjestiti u taj period
s kronološkim odmakom, jer su negirane gradnjom grad-
skog bedema, kule te potom bastiona. Tom periodu grad-
nje pripisuju se i stratigrafski najniži slojevi, a to su prikle-
sani, ožbukani kamen živac i sloj urušenja u S5. Ožbukani
kamen živac jest nivelacijski sloj radi uspostave hodne
površine, a evidentiran je u svim sondama, osim u S5, koja
nije istražena do kraja.
Stariji gradski bedem unutar bastiona (foto: D. Kristović)
 Dubrovačko-neretvanska županija, HAG 13/2016
S3 – ranosrednjovjekovni zid, pogled jug (foto: M. Andrić)
Drugi period gradnje (od 1426. do 1570. godine) – riječ je
o gradnji gradskog bedema s četverouglastom kulom. Tom
periodu pripadaju evidentirani gradski bedem i zapadni
zid četverouglaste kule. Prostor bastiona nasipava se, a
evidentiran je i sloj gara s podnicom s unutarnje strane
gradskog bedema, koji se može datirati u taj period. Gar
je nastao kao posljedica požara u kojem su stradale gra-
đevine prislonjene uz gradski bedem, o čemu svjedoče i
povijesni izvori.
Treći period gradnje (nakon 1570. godine) – riječ je o periodu
gradnje bastiona te periodu njegove obnove nakon Velike
trešnje 1667. godine. Periodu gradnje bastiona pripada
ostatak zapadnog zida evidentiran s vanjske strane grad-
skog bedema, dok ostali zidovi bastiona, ulaz, poprečna
zidana struktura i pet zidanih struktura u funkciji ojačanja
bastiona nastaju za vrijeme njegove obnove. Prostor basti-
ona opet se nasipava, o čemu svjedoče početni otkopni
slojevi u svim sondama, koji nastaju prilikom obnove, kada
se zatrpava unutrašnjost bastiona.
Domagoj Kristović
Nela Kovačević Bokarica
Summary
In the course of 2016 archaeological excavations were
carried out at the site of the St Margarita`s bastion in
Dubrovnik, on cadastral parcel 4642, the cadastral munici-
pality of Dubrovnik. The works were conducted within the
project of the bastion restoration. The probes were opened
on the inner (probes 2 and 5) and outer (probes 3, 4 and 6)
sides of the city walls, revealing numerous remains of archi-
tecture and levelling layers with large quantities of mov-
able finds. They include fragments of pottery, glass, metal
items and dressed stonework, which can provisionally be
dated to the late medieval and early post-medieval peri-
ods. Conservation works were conducted simultaneously
with the archaeological excavations. Six plaster samples
were extracted from different walls and masonry structures.
Based on historical records and the results of the archaeo-
logical and conservation investigations, three construction
periods can be defined as follows: the first construction
period (until 1526), the second construction period (from
1426 to 1570) and the third construction period (from 1570).
909
Redni broj: 515
Lokalitet: Dubrovnik – crkva sv. Mihajla u Lapadu
Naselje: Dubrovnik
Grad/općina: Dubrovnik
Pravni status: Z-4391
Razdoblje: SV, NV
Vrsta radova: probno iskopavanje
U travnju 2016., tijekom tri radna dana, trajala su probna
arheološka istraživanja crkve sv. Mihajla u Lapadu,
k.č. 689/1, k.o. Dubrovnik. Istraživanja su bila dio izrade
idejnog projekta rekonstrukcije i konzervatorske doku-
mentacije, tvrtke Studio Presjek j.d.o.o. iz Stona. Glavni
je projektant Maris Božinović Drobac, ovl. arh. Lokalitet
je istražila tvrtka Arheo Plan d.o.o. iz Konavala. Stručni
voditelj istraživanja bio je Domagoj Kristović, dipl. arheo.
i prof. pov., zamjenik voditelja Maris Kristović, dipl. arheo.,
te dokumentaristi Eva Žile, univ. bacc. archeo. i mag. hist.
art. i Antonio Kovačević, građ. tehničar. Arheološki nadzor
obavila je Marta Perkić, dipl. arheo., viša stručna savjetnica
iz Konzervatorskog odjela u Dubrovniku. Radovi su financi-
rani sredstvima Društva prijatelja dubrovačke starine.
Crkva sv. Mihajla u Lapadu spominje se u dokumentima iz
13. st., kao vlasništvo benediktinskog reda. Pretpostavlja
se da je građena prije sredine 13. st., kao predromaničko
zdanje. Stradala je u Velikoj trešnji, nakon čega je poprav-
ljena. Početkom 19. st. stradala je u rusko-crnogorskom
napadu, a oštećena je i u potresu 1822. godine. Prilikom
obnove 1830. crkva je povišena i produljena te je na mjestu
starog trošnog potrijemka sagrađen novi. Uz crkvu se
nalazi važno gradsko groblje.
Tijekom istraživanja unutar crkve otvorene su četiri probne
sonde, u dokumentaciji označene kao S1, S2, S3 i S4. Tri
su sonde otvorene uz sjeverni zid crkve (S1, S3 i S4), dok
je jedna sonda (S2) otvorena uz južni zid crkve. U trima
je sondama (S1, S2 i S3) definirana starija niveleta poda,
tj. kameno popločenje, dok u S4 ona nije evidentirana.
U sondama S1, S2 i S3 tlocrtno su definirani ostaci pet
grobova, od kojih su četiri zidane grobnice te je u S2 defi-
nirana zidana struktura. Evidentiran je jedan ulomak nad-
grobne ploče ukomponirane u stariji pločnik. U sjevernom
dijelu S3 evidentiran je sloj kamena u vapnenom mortu,
dok je u južnom dijelu S2 evidentiran sloj vapnenog morta.
Iako su slojevi na visini starijeg popločenja i pružaju se do
S2 – popločenje (foto: E. Žile)
 Hrvatski arheološki godišnjak 13/2016

Redni broj: 516

Lokalitet: Dubrovnik – Gundulićeva poljana
Naselje: Dubrovnik
Grad/općina: Dubrovnik
Pravni status: Z-3818 (kulturno-povijesna urbanistička
cjelina)
Razdoblje: SV, NV
Vrsta radova: arheološki nadzor

U prosincu 2015. i siječnju 2016., tijekom 18 radnih

dana, arheološki su nadzirani radovi u sklopu sanacije i

S3 – popločenje i grobovi (foto: E. Žile)

zidova crkve, zbog nedovoljne istraženosti ne mogu se sa

sigurnošću povezati s ostacima podloge za barokne bočne
oltare, koji su uklonjeni u 20. st. Dno iskopa u S4 čini beton-
ska ploča.
Prilikom istraživanja pronađeni su pokretni nalazi. Radi se
o šest željeznih čavala pronađenih u zapuni grobova 1 i 5,
ulomku kamene plastike ukrašenom pleterom i kao spo-
liju ugrađenom u popločenje u S3, te kao takav nije vid-
ljiv u cijelosti. Ulomak kamene plastike na osnovi ukrasa S 1 – završno stanje (foto: D. Kristović)
može se datirati u 11./12. st. Ulomak nije uklonjen, a nalazi
šest željeznih čavala i ljudskih osteoloških ostataka nakon
dokumentacije vraćeni su na mjesto pronalaska, u dogo-
voru s nadležnom konzervatoricom.

Nela Kovačević Bokarica

Eva Žile

Summary

Probe archaeological excavations at the site of St Michael`s

church in Lapad, on cadastral parcel 689/1, the cadastral
municipality of Dubrovnik were conducted in the course
of April 2016. The investigations were carried out as part
of the reconstruction project and conservation documen-
tation preparation. Three probes were opened beside the
north wall of the church (probes 1, 3 and 4), and one probe Tlocrt, 1.a faza (izradili: N. Kovačević Bokarica, A. Butorac)
was opened near the south wall. The excavations in three
probes (1, 2 and 3) revealed an earlier floor level, i.e. stone
pavement and the surface remains of five tombs, of which
four were built in stone. In probe 2, a masonry structure was
uncovered. A fragment of a tombstone was incorporated
into the earlier pavement. In the northern part of probe 3,
there was a layer of stone bound with lime mortar, and in
the southern part of probe 2, a layer of lime mortar was
identified. Although the layers have the same spot level
as the earlier flooring and extend to the church walls, they
cannot be associated with certainty to the remains of the
base of Baroque-period altars, which were removed in the
course of the 20th century. The excavations yielded mova-
ble finds (iron nails and a fragment of a dressed stonework
decorated with wattle, which was built into the pavement.
Based on the decoration, it can be dated to the turn of the
12th century. Tlocrt, 1.b faza (izradili: N. Kovačević Bokarica, A. Butorac)

910
 Dubrovačko-neretvanska županija, HAG 13/2016
rekonstrukcije kamenog popločenja na Gundulićevoj poljani
u Dubrovniku (k.č. 2635 s.i., k.č. 4192 n. i., k.o. Dubrovnik).
Arheološke radove izvela je tvrtka Arheo Plan d.o.o.
iz Konavala. Stručna voditeljica nadzora bila je Nela
Kovačević Bokarica, dipl. arheo., zamjenik je bio Domagoj
Kristović, dipl. arheo. i prof. pov., a ostatak stručne ekipe
činili su arheologinje Mira Andrić i Eva Žile te građevinski
tehničari Ante Butorac i Antonio Kovačević. Voditelj pro-
jekta sanacije bio je Maroje Matić, dipl. ing. građ., iz tvrtke
Građevinar – Quelin d.d. iz Dubrovnika, koja je osigurala
radnike za ručni iskop. Arheološko-konzervatorski nadzor
S 2 – unutrašnjost srednjovjekovnog odvodnog kanala (foto: M.
Andrić)
Tlocrt, 1.c faza (izradili: N. Kovačević Bokarica, A. Butorac)
Tlocrt, 2. faza (izradili: N. Kovačević Bokarica, A. Butorac)
911
obavili su djelatnici Konzervatorskog odjela u Dubrovniku.
Radovi su financirani sredstvima Grada Dubrovnika.
Arheološki nadzor izveden je prema programu sanacije i
rekonstrukcije pločnika, u JI dijelu Gundulićeve poljane,
na površini od oko 100 m2. Prilikom nadzora otvorene su
i istražene dvije sonde (S 1 i S 2), do relativne visine od
1,00 m. S 1 otvorena je na cijeloj površini predviđene zone
arheološkog nadzora u JI dijelu Gundulićeve poljane, s
ciljem utvrđivanja starijih zidanih struktura, dok je probna
S 2 otvorena u istočnom dijelu S 1, radi pronalaska sred-
njovjekovnog kanala za odvodnju.
Prilikom nadzora unutar S 1 evidentirani su ostaci starije
poprečne ulice sa zapadnim pročelnim zidom, šest gos-
podarskih prostora (A – F) između kojih je kameno poplo-
čenje, dva suhozida i oborinski odvodni kanal. Recentne
intervencije čine: kameni obruči stupova ograde, temeljna
stopa za spomenik Ivana Gundulića, utori recentnih stu-
pova na pročelnom zidu ulice i instalacije.
Unutar S 2 evidentiran je srednjovjekovni kanal za odvod-
nju te zidana struktura koja čini dno sonde.
Unutar sondi pronađen je pokretni materijal. Radi se o 347
ulomaka keramike, građevnog materijala, metala, stakla i
arhitektonske kamene plastike. Pronađeni pokretni materi-
jal, datiran u razdoblje prije velikog potresa 1667., upućuje
na zaključak da je taj dio poljane poslije potresa zatrpan te
su ulica i gospodarski prostori izvan funkcije.
Prema povijesnim podacima i rezultatima arheološkog
nadzora, utvrđene su dvije razvojne faze gradnje tog
dijela Gundulićeve poljane: 1.a – c faza (14 – ?.) i 2. faza
(? – 1667. g.):
1.a fazi gradnje može se pripisati ostatak zapadnog pročel-
nog zida ulice,
1.b fazi gradnje može se pripisati gradnja gospodarskih
prostora A i B; toj se fazi može pripisati i otisak stuba na
pročelnom zidu ulice u osi s prostorom A te evidentirane
zidane strukture i struktura koja čini dno iskopa u pro-
storu A,
1.c fazi može se pripisati gradnja gospodarskih prostora D,
E i F s popločenjima; prostor A je nasut, negirane su zidane
strukture u unutrašnjosti prostora, uza zapadni zid prostora
prizidane su stube te je na zid dodan prag vrata,
2. fazi gradnje može se pripisati gradnja prostora C.
Tijekom druge pol. 19. i 20. st. događaju se recentne inter-
vencije te poljana poprima današnji izgled. Tom se razdo-
blju može pripisati kameno popločenje poljane, temeljna
stopa za spomenik Ivana Gundulića, utori recentnih stu-
pova na pročelnom zidu ulice, kameni obruči, ograde i
instalacije.
Domagoj Kristović
Nela Kovačević Bokarica
Summary
In the course of December 2015 and January 2016 archae-
ological supervision was carried out at Gundulićeva pol-
jana Square within the framework of the restoration and
reconstruction of stone pavement. The supervision encom-
passed a surface area of about 100 m2. Two probes were
investigated (probe 1 and 2). Probe 1 was opened over
 Hrvatski arheološki godišnjak 13/2016
the entire investigated surface and probe 2 was opened
in the eastern part of probe 1 with the aim of locating a
medieval drainage channel. The investigation in probe 1
revealed the remains of an earlier sideway cross street with
a west-facing façade wall, six commercial buildings (A – F)
with stone paving between them, two drywalls, a drainage
channel as well as more recent interventions. With probe
2, there were a medieval drainage channel and a stone
masonry structure at the bottom of the probe. Movable
finds can be dated prior to the 1667 earthquake, which
suggests that this part of the Square was backfilled after
the earthquake and the street and buildings went out of
use. On the basis of historical records and the results of
the supervision two construction phases were established
as follows: the first a-c phase (14th century - ?) and second
phase (? – 1667). The recent interventions took place in
the 19th and 20th centuries, when the Square assumed its
current appearance.
Redni broj: 517
Lokalitet: Dubrovnik – Knežev dvor
Naselje: Dubrovnik
Grad/općina: Dubrovnik
Pravni status: Z-3818 (kulturno-povijesna urbanistička
cjelina)
Razdoblje: SV, NV
Vrsta radova: arheološki nadzor
Od 10. do 16. prosinca 2015. i od 15. siječnja do 17. veljače
2016., tijekom ukupno 25 radnih dana, arheološki su nadzi-
rani radovi u atriju Kneževa dvora u Dubrovniku. Najprije je
otvorena sonda nepravilnog oblika, smještena na JI dijelu
kolonade u atriju dvora. Konačne gabarite sonda je dobila
proširenjem prema zapadu i istoku. Koordinator projekta
bio je Andrija Tolja, dipl. ing. arh., a voditeljica arheološkog
nadzora bila je dr. sc. Nikolina Topić, dipl. arheo. U radovima
je sudjelovalo 15-ak radnika iz Poslovne udruge izvođača:
Tlocrt sonde u atriju Kneževa dvora
912
Pogled na sondu u atriju Kneževa dvora, JZ – SI
Spegra inženjering d.o.o. iz Splita, Spegra d.o.o. iz Splita,
Neir d.o.o. iz Splita te dva radnika iz tvrtke Građevinar d.d.
iz Dubrovnika (koja u tom projektu sudjeluje kao podizvo-
đač Poslovne udruge izvođača iz Splita). Sondu su geodet-
ski snimili A. Baule, ing. geod., B. Zlojić, geod., i T. Ficović,
geod., a tlocrt i presjeke nacrtala je voditeljica nadzora. Za
konzervatorski nadzor bio je zadužen Konzervatorski odjel
u Dubrovniku. Istraživanje je financirao Grad Dubrovnik, u
sklopu programa Zavoda za obnovu Dubrovnika.
Iskopavanje je obavljeno sondažnom metodom s podje-
lom na stratigrafske jedinice, prilikom čega se vodilo
računa o relativnoj uslojenosti lokaliteta. Sonda se nalazi
na č. zgr. 850 (č. zgr. 4608/2, n.i.), k.o. Dubrovnik, a povr-
šine je cca 88,79 m2. Ustanovljena je dubina i način teme-
ljenja nosivih stupova prizemlja te recentne građevinske
intervencije prilikom posljednje obnove nakon potresa
1979. godine.
Najprije je uklonjeno popločenje, koje čine pravilno obra-
đene kamene ploče pravokutnog, kvadratnog i trokutastog
oblika. Na sjevernoj strani atrija ploče su bile položene
na betonski sloj, dok su na južnoj bile na sloju rizle. Ispod
sloja rizle nalazio se sloj šljunka, zatim je uslijedio deblji
nasip­ni sloj, koji sadržava smeđu zemlju, krupan i sitan
kamen, opeke, kupe, sedru, otpad. S južne strane sonde,
u nasip­nom sloju nađeni su željezni čavli, malo ulomaka
keramike i životinjske kosti te vrlo recentni nalazi. Tim su
slojem zasute betonske strukture i temelji stupova prilikom
obnove početkom 80-ih godina prošlog stoljeća. Na sjeve-
roistočnom uglu sonde prikupljeno je više nalaza.
Prostor između temelja stupova betoniran je tijekom obnove
Kneževa dvora nakon potresa 1979. godine. Između teme-
lja južnih stupova inkorporirana je betonska struktura, koja
se sastoji od dvaju bočnih rebara visine cca 1 m, između
kojih je „kanal”, tj. središnja ispuna visine cca 0,6 m. Na
isti su način povezani temelji na zapadnoj i istočnoj strani
atrija. Na svim stranama sonde izvedene su geomehaničke
bušotine (cca φ = 5, 8, 10, 13, 15 cm), kojima je ustanov-
ljeno da su kameni temelji stupova u atriju temeljeni na
drvenim pilotima u sloju šljunka i mulja. Recentne beton-
ske strukture leže na kamenu pod kojim su slabo sačuvani
drveni piloti, zabijeni u mulj i šljunčani sloj.
 Dubrovačko-neretvanska županija, HAG 13/2016
Zapadni temelji stupova u atriju Kneževa dvora
Sjeverno od južne betonske strukture i zapadno od spo-
menika M. Pracata nalazi se starija kamena struktura (vje-
rojatno kasnosrednjovjekovna), koja se nastavlja prema
sjeveru i zapadu, a kojoj je vidljiv samo ugao, tako da je
trenutačno nije moguće interpretirati. Istočno od te struk-
ture nalazi se betonsko rebro s bočnim pojačanjem.
Na južnoj, zapadnoj i istočnoj strani sonde izvedeno je
nekoliko bušotina u temeljima stupova. U temelju stupa
na JI dijelu sonde bušotinama je ustanovljeno da je temelj
građen od zidanih kamenih blokova, koji su vezani vapnom i
drvenim ugljenom, visine cca 2,5 m, a oslanja se na drvene
pilote koji su zabijeni u mulj. Drvo uglavljeno u sloj pijeska i
mulja pronađeno je prilikom bušenja s obiju strana temelja
stupa. Izvođač je snimio prostor unutar bušotina, što je omo-
gućilo detaljan uvid u stanje temelja na istraženome mjestu.
U temelju središnjeg stupa na južnoj strani sonde s nje-
gove istočne strane napravljena je istražna bušotina.
Zabilježena je slična situacija kao kod JZ stupa, ali nije
pronađeno drvo. Naknadno je izvedena još jedna bušotina
s južne strane temelja, prilikom čega su ispod kamena pro-
nađeni ostaci drva.
U temelju sjeveroistočnog stupa, s njegove južne strane,
također je napravljena istražna bušotina, koja je pokazala
sličan rezultat kao i prethodne. Na sondiranoj poziciji nije
pronađen ostatak drvene konstrukcije. Snimanjem unutar
bušotine ustanovljeno je da je temelj na jednom dijelu
znatno oštećen.
O podrijetlu kamena i drva za gradnju temelja stupova u
atriju dvora postoje arhivski podaci (Libro della Fabrica
del Palazzo Publico di Ragusa, 124 – serija 7, Fabbriche;
arhivske podatke dala je dr. sc. Vedrana Gjukić Bender iz
Dubrovačkih muzeja). Godine 1686. spominje se Frano i
grupa stolara koji trebaju napraviti vitlo, kojim će se podizati
stupovi i kameni ulomci. Navodi se da je Jakob Antunov iz
Komolca kopao temelje da bi se postavili stupovi i stube.
Marko Boškov i Frano Vizulin dovezli su 198 kolaca (pala)
s Mljeta za temelje ispod stupova. Đuro Nikolin i ceh rad-
nika kopali su temelje za kolone (stupove). Spominje se da
je Ilija Sršen s Mljeta donio 228 kolaca za temelje stupova,
a plaćeno mu je da ih donese do palače.
Uzorci drva poslani su na analizu C-14 na Institut Ruđer
Bošković u Zagreb. Utvrđeno je da im je starost u rasponu
913
Ostaci temelja na koje je naleglo stubište, uz SI polustup
od sredine 16. do skoro sredine 19. st. (1561., 1566., 1648.,
1657., 1767., 1840. god.). Ustanovljeno je da su u 16. st.
postavljani drveni kolci ispod kamenih stupova. Dio rezul-
tata podudara se s arhivskim podacima o drvenim kolcima,
koji su doneseni u Knežev dvor radi obnove krajem 17. st.
Analize su pokazale da su drveni piloti u dvoru postavljani i
tijekom naknadnih intervencija (18. – 19. st.).
Ustanovljeno je da je stratigrafija formirana pod ljudskim
utjecajem do dubine od cca –0,50 m n. v., a ispod te razine
definirano je prirodno djelovanje. Sonda je proširena prema
zapadnoj strani te je obuhvatila još dva zapadna stupa i
polustup na sjeverozapadnom uglu. Povezuje ih betonska
struktura s rebrima. Za razliku od otprije definiranih temelja
na sjeveroistočnom uglu sonde, nađen je dosta oštećen
temelj (struktura od kamena, crvenice i morta), na koji je
na zapadnoj strani naleglo stubište koje vodi na kat. Južni
dio temelja bio je djelomično betoniran, no tijekom radova
2016. betonirana je i dionica prema sjevernom oštećenom
temelju.
U građevinarstvu je duga tradicija upotrebe drvenih pilota
kao načina temeljenja od brončanodobne Europe (soje-
nice) do Rima, u kojem je to bila uobičajena tehnologija za
temeljenje različitih građevina. Vitruvije u djelu De archi-
tectura libri decem donosi upute o temeljenju građevina u
mekšim tlima s pomoću pilota. Jednaka tehnologija nastav-
lja se upotrebljavati i u srednjem vijeku, a najpoznatiji je pri-
mjer Venecija. Primjena zabijenih drvenih pilota nastavila
se do druge polovice 19. st., kada ih zamjenjuju drugačije
tehnologije i materijali.
Ustanovljeno je da su temelji stupova u atriju Kneževa
dvora građeni od klesanaca i različitog vezivnog sredstva,
temeljeni na drvenim pilotima (za koje je utvrđena starost
od 16. do 19. st.) u sloju šljunka i mulja. Nakon potresa
1979. uslijedila je obnova, čija je glavna zadaća bila sana-
cija nastale štete i statičko osiguravanje građevine. Tada
su temelji stupova učvršćeni betonskim konstrukcijama,
koje se sastoje od bočnih rebara između kojih je „kanal”,
tj. središnja ispuna. Betonska su rebra s bočnih strana bila
zasuta nasipnim slojem. Tijekom radova ispražnjeni su svi
bočni prostori sa zapadne, južne i istočne strane sonde.
U nasipu s južne i zapadne strane nađeno je malo nalaza
(ulomci keramike, stakla, željezni i recentni nalazi), dok je
 Hrvatski arheološki godišnjak 13/2016
Nalazi (keramika, staklo, zatege, stupić) i uzorak drva
nešto veća količina pronađena u SI dijelu sonde (fragmenti
keramike, stakla, željezni čavli).
Literatura
Grujić et al. 1981 N. Grujić, M. Prelog, I. Tenšek, Knežev
dvor u Dubrovniku, analiza razvoja i stanje, Centar za povi-
jesne znanosti, Odjel za povijest umjetnosti, Zagreb, 1981.
Grujić 1989 N. Grujić, Knežev dvor, u: Obnova Dubrovnika
1979 – 1986, Zavod za obnovu Dubrovnika, Dubrovnik,
1989: 71 – 79.
Grujić 2008 N. Grujić, Onofrio di Giordano della Cava i
Knežev dvor u Dubrovniku/Onofrio di Giordano della Cava
e il Palazzo dei Rettori a Dubrovnik, Renesansa i renesanse
u umjetnosti Hrvatske: zbornik radova sa znanstvenih sku-
pova „Dani Cvita Fiskovića” održanih 2003. i 2004. godine
(ur. P. Marković, J. Gudelj), Filozofski fakultet Sveučilišta u
Zagrebu, Zagreb, 2008: 9 – 50.
Ivšić et al. 2013 T. Ivšić, M. Bačić, L. Librić, Procjene nosi-
vosti i slijeganja bušenih pilota u mekim tlima, Građevinar,
10, Zagreb, 2013: 901 – 918.
Krajcar Bronić I. Krajcar Bronić, Izvještaj o rezultatima
mjerenja – 14C analiza starosti 6 uzoraka drvenih pilota
ispod temelja Kneževa dvora u Dubrovniku, Institut Ruđer
Bošković, Zavod za eksperimentalnu fiziku, Laboratorij za
mjerenje niskih radioaktivnosti, travanj 2016.
Libro Libro della Fabrica del Palazzo Publico di Ragusa,
1686 in 89, 124 – serija 7, Fabbriche
dr. sc. Nikolina Topić
Summary
Archaeological supervision of the construction works in the
atrium of the Rector`s Palace in Dubrovnik were carried out
from December 2015 to February 2016. The area between
the columns was covered in concrete during the recon-
struction of the building following the 1979 earthquake.
The foundations of the columns were reinforced with con-
crete. The 2016 investigation included geomechanical
probes (ca φ = 5, 10, 13 cm), which established that the
stone foundations of the columns in the atrium were built of
dressed stone and other binding materials, and supported
by wooden piles driven into a layer of mud and gravel.
Based on the radiocarbon analysis, the piles can be dated
914
from the mid-16th to mid-19th century. All side areas to the
north, south and east of the probe were emptied. In a back-
filled layer in the southern and western part of the probe,
there were scarce movable finds (fragments of pottery and
glass, iron finds and recent items) whilst the excavations in
the NE part of the probe yielded more finds (fragments of
pottery and glass, iron nails).
Redni broj: 518
Lokalitet: Dubrovnik – Na Andriji
Naselje: Dubrovnik
Grad/općina: Dubrovnik
Pravni status: Z-3818 (kulturno-povijesna urbanistička
cjelina)
Razdoblje: SV, NV
Vrsta radova: arheološki nadzor
U siječnju, veljači, travnju, svibnju i rujnu 2016., tijekom
37 radnih dana, arheološki su nadzirani radovi na loka-
litetu Na Andriji u Dubrovniku (k.č. 4332, 4332/2, 4322,
k.o. Dubrovnik), u sklopu sanacije zidanog kanala mješo-
vite odvodnje. Voditelj projekta sanacije bio je Dragan Čoro,
dipl. ing. arh. iz tvrtke Dom Izgradnja d.o.o. iz Dubrovnika.
Tijekom arheološkog nadzora tvrtka Arheo Plan d.o.o. izra-
dila je nadopunu arhitektonske snimke zidanog kanala mje-
šovite odvodnje. Stručni voditelj nadzora bio je Domagoj
Kristović, dipl. arheo. i prof. pov., zamjenica je bila Maris
Kristović, dipl. arheo., a ostatak stručne ekipe činili su
arheolozi Nela Kovačević Bokarica, Mira Andrić, Eva Žile
te građevinski tehničari Ante Butorac i Antonio Kovačević.
Arheološko-konzervatorski nadzor obavili su viši stručni
savjetnici Zehra Laznibat, d.i.a., Antun Baće, dipl. pov. umj.
i Marta Perkić, dipl. arheo., iz Konzervatorskog odjela u
Dubrovniku. Radovi su financirani sredstvima Društva pri-
jatelja dubrovačke starine.
Lokalitet Na Andriji smješten je u jugozapadnom dijelu povi-
jesne jezgre Dubrovnika, uz potez gradskih zidina i iznad
Staračkog doma „Domus Christi”. Zahvaljujući bogatoj povi-
jesnoj građi, otprije je bilo poznato da su na tom lokalitetu
bila smještena dva od pet poznatih ženskih benediktinskih
samostana u Dubrovniku. To su benediktinski samostani
Južni zid građevine s pilonima (foto: E. Žile)
 Dubrovačko-neretvanska županija, HAG 13/2016
sv. Andrije od Kaštela i sv. Marka u Kalarinji (prvobitno posve-
ćen sv. Bartolomeju). Najstariji pisani dokument koji se odnosi
arheološki lokalitet Na Andriji jest bilješka iz 1170. godine.
Samostan sv. Marka u najstarijim se dokumentima i u 13. st.
naziva imenom sv. Bartolomeja. Samostan je bio organiziran
na strmom terenu s više kaskadnih razina, koje su uvjeto-
vane konfiguracijom terena. Južno krilo samostana nastaje
naknadno, najvjerojatnije kao dodatak samostanu krajem
16. st. Denivelacije u podu i različite vrste podnih obloga
upućuju na prilagodbu samostanskog prostora konfigura-
ciji terena i građevnim strukturama koje su mu prethodile.
Lokalitet Na Andriji arheološki je istražen u više navrata, od
1963. do 2015. godine. Arheološki nadzor 2015. obuhvatio
je prostor nekadašnjeg samostana sv. Marka.
Programom radova 2015. bio je predviđen arheološki
nadzor prilikom iskopa za sanaciju kanala i istraživanje
jedne arheološke sonde. U dogovoru s nadležnim konzer-
vatorskim odjelom istražene su još tri sonde. Tijekom nad-
zora istražen je rov na trasi iskopa, koji je u dokumentaciji
uveden kao rov 2, te četiri sonde (S8 – S11). Dokumentacija
nastala tijekom ovih istraživanja nastavlja se na dokumen-
taciju iz prethodnih istraživanja. Prilikom nadzora evidenti-
ran je veći broj zidanih struktura i popločenja, koji su nastali
tijekom gradnje južnog samostanskog krila, te su uklonjeni
radi potrebe definiranja srednjovjekovne ulice s kanalom i
građevine s pilonima.
Rov 2 otvoren je na trasi iskopa za sanaciju zidanog kanala
mješovite odvodnje, s vanjske strane južnog zida crkve sv.
Marka i pristupnog stubišta samostana. Unutar rova prona-
đeni su: unutarnja samostanska komunikacija, srednjovje-
kovna ulica s odvodnim kanalom, dva groba (G17 i G18),
građevina s pilonima te mnogobrojne zidane strukture, koje
je moguće povezati s navedenim. Unutar sondi (S8 – S11),
koje su otvorene na prostoru južnog samostanskog krila,
pronađene su sljedeće strukture: tri poprečna kanala za
odvodnju i pet zidanih struktura.
Prilikom nadzora utvrđeno je da je najstarija građevina s
pilonima (prije 15. st.), a početkom 15. stoljeća nastaje
odvodni kanal, koji je i danas u funkciji. Vjerojatno s manjim
vremenskim odmakom nastaje srednjovjekovna ulica koja
leži na kanalu.
Kanal i ulica u 15. st. negiraju spomenutu građevinu s pilo-
nima. Sredinom 15. st. (rekonstrukcija crkve sv. Marka)
na zapadnom dijelu ulice povisuje se niveleta pločnika i
Unutrašnjost odvodnog kanala (foto: M. Andrić)
915
povezuje sa stubištem. Srednjovjekovna ulica negirana je
krajem 16. st. gradnjom južnog samostanskog krila, hodna
se niveleta povisuje te je pretvorena u unutarnju samostan-
sku komunikaciju.
Tijekom nadzora pronađeni su pokretni nalazi. Riječ je o
ulomcima kamene plastike, keramike, metala i uzorcima
ljudskih osteoloških ostataka, koji se okvirno datiraju u
kasni srednji i rani novi vijek.
Domagoj Kristović
Eva Žile
Summary
In the course of 2016 archaeological supervision was car-
ried out at the site of Na Andriji in Dubrovnik within the
framework of the restoration of a stone-built drainage chan-
nel. The site is located in the SW part of the historic core,
next to the city walls. Two Benedictine monasteries were
located on this location, St Andrew`s (Sv. Andrija od Kaštela)
and St Mark`s (Sv. Marko u Kalarinji, originally dedicated to
St Bartholomew). The monastery of St Mark was built on a
steep terrain with terraces that follow the configuration of the
land. The supervision was carried out over a trench (trench
no. 2) and four probes (probes 8 – 11). The trench was
opened on the route of the earthworks carried out for the
restoration of the channel along the outer side of the south
wall of St Mark`s church and a staircase to the monastery.
The inspection of the trench revealed a corridor, medieval
street with a side channel, two graves (G17 and G18), a
building with piles and numerous masonry buildings. Within
the probes located in the south wing of the monastery, there
were three cross channels and five masonry structures. The
supervision established that the building with piles was con-
structed first (prior to the 15th century). The channel (still in
use to this day) was constructed at the beginning of the 15th
century. The medieval street that lies on top of the channel
was built slightly later. The 15th century channel and street
negated the building with piles. In the mid-15th century (the
reconstruction of St Mark`s church) the walking level of the
pavement was raised in the western part of the street and
connected to the staircase. The construction of the south
wing of the monastery at the end of the 16th century com-
pletely absorbed the medieval street. Its walking level was
raised and it became a corridor. Movable finds can be dated
to the late medieval and early post-medieval periods.
Redni broj: 519
Lokalitet: Dubrovnik – Rijeka dubrovačka – ljetnikovac
Boždari – Škaprlenda
Naselje: Rijeka dubrovačka (Čajkovići)
Grad/općina: Dubrovnik
Pravni status: Z-4382
Razdoblje: NV
Vrsta radova: sondažno iskopavanje
Godine 2016. sondažno je arheološki istražen ljetnikovac
Boždari – Škaprelenda u Rijeci dubrovačkoj, za potrebe
izrade konzervatorskog elaborata kako bi se odredio nivo
 Hrvatski arheološki godišnjak 13/2016
Pročelje ljetnikovca Boždari – Škaprelenda u Rijeci dubrovačkoj
Crtež arheološke sonde, žutom bojom označene su keramičke
cijevi SJ 7
prezentacije šetnica i arhitekture vrta te nivo oktogonal-
nog bazena unutar zapadnog vrta. Stručnu ekipu činili su
arheolozi Anita Penović (voditeljica istraživanja), Nebojša
Cingeli, Ivica Pleština i Stipe Pavlinović.
Ljetnikovac Boždari – Škaprlenda među prvim je spome-
nicima dubrovačkog područja koji ima sve karakteristike
baroknog stila te se svojim osobinama istaknuo kao jedan
od važnijih spomenika ladanjske arhitekture. Kao i mnogi
drugi ljetnikovci dubrovačkog teritorija, proučavan je i istra-
živan tijekom druge polovine 20. st., no bez obzira na nje-
govu vrijednost, nije pripao onoj rijetkoj skupini ljetnikovaca
koji su obnovljeni tijekom posljednjih nekoliko desetljeća.
Ljetnikovac je građen da bude isključivo rezidencijalnog
karaktera, a svojom reprezentativnošću i luksuznim ure-
đenjem dobiva naziv „Palac”, koji je zadržao do danas.
Podignut je na samoj obali rijeke, a time je pristup čamcem
bio moguć do samog ulaza ili kroz orsan, što je činilo nje-
govu izravnu i neraskidivu vezu s vodom. Upravo je to bilo
jedno od važnijih obilježja i kvaliteta tog rezidencijalnog
zdanja. Ladanjski sklop sastoji se od kuće s prizemljem i
katom te triju vrtova.
Vrt ljetnikovca sondažno je istražen krajem siječnja 2016.,
za potrebe izrade konzervatorskog elaborata za ljetniko-
vac. Zapadni vrt ljetnikovca nalazi se na k.č. 1019, k.o.
Prijevor. Cilj istraživanja bio je određivanje nivoa oktogonal-
nog bazena te sustava dovoda i odvodnje vode iz bazena
916
unutar zapadnog vrta. Arheološka istraživanja 1986. nisu
obuhvatila područje zapadnog vrta (obavili su ih Centar za
povijesne znanosti, Odjel za povijest umjetnosti i Zavod za
restauriranje umjetnina).
Arheološka sonda postavljena je u smjeru sjevera i obu-
hvatila je čitavu strukturu bazena. Prvobitno su planirane
dvije manje sonde, međutim bazen je bio ispunjen velikim
granjem te je odlučeno da se u cijelosti očisti. Dimenzije
sonde: dužina 540 cm i širina 300 cm. Struktura bazena
SJ 1 sastoji se od pravilno poredanog obrađenog kamena,
oktogonalnog oblika u tlocrtu. Klesanci nisu povezani
žbukom, što je utvrđeno nakon čišćenja bazena i uklanjanja
sloja humusa i biološkog obraštaja (SJ 2). S južne strane
bazena prema česmi nalazi se struktura SJ 3 povezana
žbukom, nepravilnog pravokutnog oblika u tlocrtu. S vanj-
ske strane strukture nalazi se živa stijena SJ 4. Unutarnja
strana strukture pravokutnog je oblika, stijenke su okomite
i ožbukane, širine 86 cm. Kroz strukturu SJ 3 prolazi kera-
mička cijev unutarnjeg promjera 5 cm, kroz koju je tekla
voda od česme do bazena. U sjevernom dijelu sonde, sa
sjeverne strane bazena nalazi se ožbukan kanal SJ 5, širine
15 cm i dubine 25 cm, te se nalazi na koti +1,03 m n. v.
Debljina strukture iznosi 15 cm. Također, s južne strane
bazena, unutar strukture SJ 3, nalazi se kameni pravo-
kutnik SJ 6 – obrađen kamen s otvorom promjera 5 cm
(dimenzije kamena: dužina 34 cm, širina 19 i visina 20 cm).
Otvor u kamenu bio je povezan keramičkim cijevima SJ 7,
sustavom vodovoda koji je dovodio vodu iz česme u bazen.
Dno u česmi nalazi se na +1,56 m n. v. Dno cijevi, južno
od kamena, nalazi se na 1,26 m n. v., dok se dno kanala
sjeverno od bazena za odvod vode nalazi na 1,03 m n. v.
Dno bazena sastoji se od ručno obrađenog zaravnatog
kamena, žive stijene, s trošnim ostacima žbukane pod-
nice. Dno bazena nije u cijelosti očišćeno, ostavljen je sloj
zemlje da bi ostali očuvani ostaci strukture žbukane pod-
nice. Visina žbukane podnice nalazi se na +1,17 m n. v., a
kameno zaravnato dno na 1,20 m n. v.
Prilikom arheološkog istraživanja pronađen je sustav za
dovodnju i odvodnju vode oktogonalnog bazena. Voda je
dolazila u bazen keramičkim cijevima, koje su povezane s
česmom. Česma se nalazi na južnoj strani zapadnog vrta,
nimfeja, a otjecala je iz bazena sa sjeverne strane kanalom
u rijeku. Tijekom nastavka istraživanja trebala bi se obratiti
Arheološka sonda unutar zapadnog vrta
 Dubrovačko-neretvanska županija, HAG 13/2016
pozornost na veoma trošnu žbukanu strukturu podnice
bazena, koja se nalazi između zaravnatih površina žive
stijene. Također bi se trebala istražiti pravokutna struktura
južno od bazena kako bi se provjerilo je li ona sastavni dio
oktogonalnog bazena ili struktura starijeg bazena.
Nebojša Cingeli
Summary
In the course of 2016 probe archaeological excavations
were carried out at the site of the Boždari-Škaprlenda
summer house for the purpose of preparing the conser-
vation documentation in order to determine the level of
the presentation of the garden architecture, walks and an
octagonal pool in the west garden. The aim of the probe
excavations was to establish the level of the octagonal pool
as well as water supply and discharge systems. The exca-
vations revealed that the pool was made of dressed stone
laid in regular courses.
Redni broj: 520
Lokalitet: Dubrovnik – Rijeka dubrovačka – ljetnikovac
Gučetić – Lazarević
Naselje: Rijeka dubrovačka (Donje Obuljeno)
Grad/općina: Dubrovnik
Pravni status: Z-4385
Razdoblje: NV
Vrsta radova: sondažno iskopavanje
Godine 2016. sondažno je arheološki istražen ljetnikovac
Gučetić – Lazarević u Rijeci dubrovačkoj, radi izrade kon-
zervatorskog elaborata te određivanja nivoa prezentacije
šetnica i arhitekture vrta. Stručnu ekipu činili su arheolozi
Nebojša Cingeli (voditelj istraživanja), Anita Penović, Ivica
Pleština i Stipe Pavlinović.
Ljetnikovac Gučetić – Lazarević jedan je od najvrjednijih
i najkvalitetnijih cjelina dubrovačke ladanjske arhitekture.
Ono je arhitektonsko, kiparsko, zanatsko te hortikulturno
ostvarenje, na kojem se na vrlo specifičan način gotika
Arheološka sonda u sjeveroistočnom dijelu vrta
917
sreće s renesansom, a poslije kojih nijedno stilsko razdo-
blje ni ukusi stanara nisu preobražavali značajke i izgled
kakav je sklop u konačnici dobio u 16. st. Ljetnikovac je
smješten na sjevernoj strani Rijeke dubrovačke, u nepo-
srednoj blizini vode, kao i mnogi drugi dubrovački ljetni-
kovci. Tu ambijentalnu vrijednost i karakteristiku ljetnikovca
raskinula je gradnja austrijske ceste s južne, a potom i
jadranske magistrale sa sjeverne strane ljetnikovca, odvo-
jivši arhitekturu i hortikulturu ljetnikovca od okolne prirode.
Prilikom posljednje devastacije građevnim je nasipom zatr-
pan i dio sjevernog vrta. Unutar „radijusa ozračja spome-
nika” krajem sedamdesetih godina 20. st. ukomponirana je
čitava stambena četvrt Mokošica.
Ladanjsku cjelinu čine kuća ljetnikovca, cisterna s tera-
som te krilo sa spremištem i orsanom. Sve navedeno u
kontekstu tlocrtne sheme čini formu slova L i okruženo je
vrtovima. Šetnice vrta izvedene su ortogonalnom mrežom
staza, koje tvore pravokutna polja omeđena nižim zido-
vima, unutar kojih se nalazio hortikulturni sadržaj.
Cilj sondažnih arheoloških istraživanja 2016. u vrtu ljetni-
kovca Lazarević – Gučetić bio je izrada konzervatorskog
elaborata za ljetnikovac. Istraživani dio vrta ljetnikovca
nalazi se na k.č. 709 i 720, k.o. Obuljeno, a vrt se nalazi na
k.č. 708/1, 708/2, 710/2, 710/1, 712, 713, 714, 715, 716,
717, 711, 720, 718/1, 19, 709, sve k.o. Obuljeno.
Vrt u ljetnikovcu povezan je u cjelinu, šetnice unutar vrta
ortogonalno su postavljene stvarajući velika hortikulturna
polja. Sjeverni ogradni zid vrta stradao je prilikom gradnje
magistrale i odrona zemlje. Cilj sondažnih istraživanja bio
je pronalazak strukture uz sjevernu šetnicu vrta, na kojoj
je bilo stupovlje za pergole. U sjeveroistočnom dijelu vrta,
na mjestu povezivanja dviju struktura šetnice sa stupov-
ljem, nalazi se struktura bunara. Na tom je mjestu otvorena
arheološka sonda dužine 370 cm i širine 160 cm, postav-
ljena u smjeru istok-zapad. Tijekom istraživanja uklonjen je
sloj zemlje pomiješan s recentnim otpadom SJ 1, nastao uru-
šenjem, erozijom i klizanjem zemljišta. Ispod sloja urušenja
pronađena je struktura suhozida SJ 2, koji je najvjerojatnije
postavljen da bi se spriječila erozija zemljišta. Suhozid se
nalazi na strukturi bunara SJ 3, a bunar je kružnog oblika u
tlocrtu. Struktura bunara građena je od obrađenog kamena,
unutarnjeg promjera 86 cm, a vanjskog 168 cm, dok dubina
bunara iznosi 460 cm i nalazi se na koti od –1,65 m. Bunar je
Crtež arheološke sonde u sjeveroistočnom dijelu vrta
 Hrvatski arheološki godišnjak 13/2016
Ulomak ruba glazirane keramike i ulomak trbuha majolike posude
s istočne i s južne strane povezan sa strukturama uz šet-
nicu vrta, na kojima se nalazi stupovlje za pergole. Tijekom
istraživanja unutar arheološke sonde pronađena su četiri
ulomka keramike N 1. Izdvojena su dva ulomka za crtanje
– ulomak ruba glazirane keramike, koja se proizvodi od 13.
do 18. st., i ulomak trbuha majolike posude s floralnim moti-
vom, datiran od 15. do 17. st. Tijekom arheološkog istra-
živanja pronađena je struktura uz sjevernu šetnicu vrta,
na kojoj je bilo stupovlje za pergole. Struktura se pruža
u smjeru istok-zapad, s malenim otklonom prema jugu.
Tijekom budućih istraživanja trebalo bi u cijelosti istražiti i
pronaći temelje sjevernog ogradnog zida, koji je pokriven
zemljom.
Nebojša Cingeli
Summary
In the course of 2016 probe archaeological excavations
were carried out at the site of the Gučetić-Lazarević
summer house in Rijeka Dubrovačka for the purpose of
preparing the conservation documentation in order to
determine the level of presentation of the garden archi-
tecture and walks. The garden represents a complex in its
own right. The orthogonal organisation of the walks creates
large horticultural areas. The construction works on a state
road and landslips destroyed the northern boundary wall of
the garden. The excavations revealed a structure next to
the northern walk with pergola columns. The structure lies
918
on an east-west axis, with a small deviation to the south. At
the junction of two walks in the NE part of the garden there
was a well. Movable finds include the rim of a 13-to-18th-
century glazed vessel and a belly fragment of a floral motif
maiolica vessel of the 15th-17th centuries.
Redni broj: 521
Lokalitet: Dubrovnik – Rijeka dubrovačka – ljetnikovac
Restić-Rastić – Đonovina
Naselje: Rijeka dubrovačka (Sustjepan)
Grad/općina: Dubrovnik
Pravni status: Z-2462
Razdoblje: NV
Vrsta radova: sondažno iskopavanje
Godine 2016. sondažno je arheološki istražen ljetnikovac
Restić-Rastić – Đonovina u Rijeci dubrovačkoj, zbog izrade
konzervatorskog elaborata te određivanja nivoa prezenta-
cije šetnica i arhitekture vrta. Stručnu ekipu tijekom arhe-
oloških istraživanja činili su arheolozi Ivica Pleština (vodi-
telj istraživanja), Nebojša Cingeli, Anita Penović i Stipe
Pavlinović.
Tlocrt čitavog sklopa ima oblik pravokutnika. Sklop se
sastoji od ladanjske kuće, krila pozicioniranog okomito u
odnosu na kuću te površine unutar ogradnih zidova, koji
čine prednji, stražnji i bočni vrtni prostor. U kontekstu arhi-
tektonskih osobina, ljetnikovac posjeduje određene speci-
fičnosti u odnosu na ostale ljetnikovce dubrovačkog pod-
ručja. To su ponajprije trijem s bočne strane ladanjske kuće
te duže krilo s orsanom, cisternom i prostorijama. Osnovne
odrednice vrtne arhitekture ljetnikovca jesu trodjelnost pro-
stora s obiju strana te njihova povezanost ortogonalnom
mrežom staza.
Najstariji materijalni ostaci koji upućuju na razvojne faze
i funkcije sklopa jesu nalazi otkriveni prilikom dvaju arhe-
oloških istraživanja u vrtu ljetnikovca 60-ih i 80-ih godina
20. st. Radi se o jedanaest fragmenata romaničkog pletera,
koji se datiraju u 12. st.
Cilj sondažnih arheoloških istraživanja 2016. u stražnjem
vrtu ljetnikovca Restić-Rastić – Đonovina bila je izrada
konzervatorskog elaborata za ljetnikovac. Istražen je dio
Južno pročelje ljetnikovca
 Dubrovačko-neretvanska županija, HAG 13/2016

stražnjeg vrta, koji se nalazi na k.č. 361, k.o. Rožat, a ostali klesanci – kamenje poredano u pravilan niz. Kamenje nije
vrtovi ljetnikovca, prednji i bočni, nalaze se na k.č. 359, povezano žbukom te se sa sigurnošću ne može definirati
363, k.o. Rožat. kao struktura kanala. Unutar strukture ogradnog zida vidi se
Danas se sjeverni dio ladanjske kuće, trijem i prostorije u poklopnica koja je presječena kanalom za odvodnju. Kanal
nastavku krila kuće do orsona, kao i dijelovi šetnica nalaze se pruža u smjeru šetnice te prije otvora u ogradnom zidu
pod vodom. Šetnice i vrtovi obrasli su gustom močvarnom prema rijeci prolazi kroz bočnu strana strukture šetnice.
vegetacijom. Cilj sondažnih istraživanja bio je pronalazak Kanal pada prema rijeci, u sjeverozapadnom dijelu nalazi
odvodnih kanala, koji su višak vode odvodili iz stražnjeg se na +0,50 m n. v., u jugoistočnom dijelu na +0,44 m n. v.,
vrta u rijeku. Prilikom istraživanja 1986. (Odjel za povi- a ispred otvora u ogradnom zidu na +0,40 m n. v. Kanal se
jest umjetnosti Instituta za povijesne znanosti Sveučilišta također pruža od ogradnog zida do rijeke u dužini od 6,25 m.
u Zagrebu i Zavod za restauriranje umjetnina u Zagrebu)
otkrivena su dva odvodna kanala u bočnom vrtu, koja pro-
laze kroz strukturu ogradnog zida te višak vode odvode u
rijeku. Šetnice u stražnjem vrtu ljetnikovca, za razliku od
bočnog vrta, tijekom kišnih dana nalaze se pod vodom.
Tijekom istraživanja 2016. otvorene su tri sonde postav-
ljene uz jugoistočni ogradni zid stražnjeg vrta, na mjestima
gdje su pretpostavljeni otvori u strukturi ogradnog zida.
Sonda 1 postavljena je uz zapadni zid orsona i ogradnog
zida na mjestu gdje je prije gradnje orsona bila polovica
vrtnog polja (u bočnom vrtu na istome mjestu polja pro-
nađen je odvodni kanal). Dimenzije sonde iznose: širina
120 cm i dužna 80 cm. Tijekom istraživanja definirane su
stratigrafske jedinice SJ 1 (humusni sloj debljine 20 cm)
i SJ 2 (sloj masnog sastava kompaktne konzistencije
smeđe boje, pomiješanog sa sitnim fragmentim žbuke).
Unutar sloja pronađeni su ulomci keramike (N 1), fragment
manje brončane posude (N 2), željezni čavao kvadratnog
presjeka (N 3) i čahura metka (N 4). Sloj je ispražnjen do
+0,43 m n. v., kada se pojavila podzemna voda, na relativ-
noj dubini od 77 cm (u sondi 2 otvor u strukturi ogradnog
zida izmjeren je na +0,55 m n. v.) te je istraživanje zavr-
šeno. Unutar sonde 1 na očekivanome mjestu nije prona-
đen odvodni kanal.
Sonda 2 postavljena je u središnjem dijelu stražnjeg vrta,
uz vrata koja vode do rijeke te uz sjeveroistočnu strukturu
šetnice. Dimenzije sonde iznose: dužina 280 cm i širina
100 cm. S bočnih strana šetnice nalaze se strukture, arhi-
tektonski elementi vrta, načinjene od obrađenog kamena,
povezane žbukom, širine 50 cm i visine 58 cm. Strukture su
prekrivene poklopnicama, kamenim pločama. Poklopnice
nisu u cijelosti očuvane, a nalaze se na +1,19 m n. v.
Tijekom istraživanja uz strukturu šetnice očišćen je kanal
za odvodnju vode. S jugoistočne strane kanala nalaze se Ulomci keramike

Sonda 2, postavljena uz vrata koja vode do rijeke Sonda 2, struktura kanala

919
 Hrvatski arheološki godišnjak 13/2016
Dno kanala u vanjskom dijelu uz ogradni zid nalazi se na
+0,40 m n. v., u središnjem je na +0,36 m n. v., dok na
mjestu gdje se spaja s rijekom iznosi +0,40 m n. v. Unutar
zapune kanala pronađen je ulomak tanjura od porculana
(N 6) i fragment obrađenog kamena sa žlijebom (N 5).
Sonda 3 postavljena je uz jugozapadni ogradni zid i jugoi-
stočni ogradni zid stražnjeg vrta. S vanjske strane jugoza-
padnog ogradnog zida nalazi se vododerina, koja se pruža
uz ogradni zid prednjeg vrta i kuću. Također, na prostoru
šetnice u tom se dijelu vide oštećenja strukture vrtne arhi-
tekture, kao i oštećenja jugozapadnog ogradnog zida. U
strukturi zida nalazi se otvor i kanal za odvodnju vode.
Sonda je bila duga 280 cm i široka 100 cm. Definirana
su dva sloja: humusni SJ 1 (debljine 20 cm) i SJ 3 (sloj
masnog sastava kompaktne konzistencije smeđe boje
pomiješanog sa sitnim fragmentima žbuke, sličan sloju
SJ 2). Sloj je ispražnjen do +0,43 m n. v., kada se pojavila
podzemna voda na relativnoj dubini od 77 cm te je istra-
živanje završeno. Unutar sonde 3 na pretpostavljenome
mjestu nije pronađen odvodni kanal.
Ukupno su istražene tri arheološke sonde postavljene uz
jugoistočni ogradni zid stražnjeg vrta, na mjestima gdje su
pretpostavljeni otvori u strukturi ogradnog zida Odvodni
kanali izvan vrta od ogradnog zida do rijeke zapušteni su
i zatrpani. Nemogućnost otjecanja viška vode iz vrtova tim
kanalima glavni je razlog zadržavanja vode. Tijekom budu-
ćih istraživanja trebala bi se istražiti mreža kanala, koji naj-
vjerojatnije prate šetnice i arhitekturu vrta.
Literatura
Grujić 1991 N. Grujić, Četiri doba jednog ljetnikovca –
„Džonovina” u Rijeci dubrovačkoj, PPUD, Vol. 31, No. 1,
Split, 1991: 202, f.
Grujić et al. 1988 N. Grujić, V. Marković, D. Stepinac, I.
Tenšek, Z. Bielen, M. Braun, E. Budicin, T. Dorčić, J. Turk,
Elaborat za obnovu i prezentaciju „Ljetnikovac Rastić –
Džonovina u Rijeci dubrovačkoj”, Odjel za povijest umjet-
nosti Instituta za povijesne znanosti Sveučilišta u Zagrebu i
Zavod za restauriranje umjetnina u Zagrebu, Zagreb, 1988:
5, 6.
Jurković 1988 M. Jurković, Prilog određivanju južnodal-
matinske grupe predromaničke skulpture, SHP, 3, 15, Split,
1988: 193.
Nebojša Cingeli
Summary
In the course of 2016 probe archaeological excavations
were carried out at the site of the Restić-Rastić-Đonovina
summer house in Rijeka Dubrovačka for the purpose of
preparing the conservation documentation in order to
determine the level of presentation of the garden architec-
ture and walks. Three probes were opened next to the SE
boundary wall of the back garden, on the positions where
openings in the boundary wall were assumed. In probe 2 a
drainage channel was identified. The level of the channel
bottom falls to the river – in the NW part its spot height is
+0.50 m, in the SE part +0.44 m and in front of the entrance
in the boundary wall +0.40 m.
920
Redni broj: 522
Lokalitet: Jagnjilo – groblje sa stećcima i ostaci gradi-
teljskog sklopa
Naselje: Stravča
Grad/općina: Konavle
Pravni status: P-5572
Razdoblje: SV, NV
Vrsta radova: zaštitno iskopavanje, dokumentiranje
Od travnja do prosinca 2016. trajali su arheološki radovi na
dvama lokalitetima u Jagnjilu, koje se nalazi na području
zaselka Stravče, zvanom Kolići ili kako se nekad zvalo
Grašište, oko 250 m sjeverozapadno od kuća. Istraživalo
se na dvama položajima uz komunikaciju koja ide od
današnjeg Jagnjila i zaseoka Kolića (Grašište) prema
naselju Glavska u Bosni i Hercegovini: na groblju sa steć-
cima i na ostacima graditeljskog sklopa. Radove je izvela
tvrtka Arheo Plan d.o.o. iz Konavala, a financirani su sred-
stvima Društva prijatelja dubrovačke starine.
Arheološkim radovima prethodilo je čišćenje groblja sa
stećcima i čišćenje ostataka graditeljskog sklopa. Očišćena
je trasa srednjovjekovne komunikacije od zaseoka Kolića
do groblja sa stećcima te put sa zapadne strane groblja.
U sklopu radova rekognosciran je i ubiciran lokalitet šireg
područja naselja Stravče te je izrađen elaborat (autor dr.
sc. Domagoj Perkić), fotogrametrijski 3D model lokali-
teta i animacija (tvrtka Lupercal M.T. j.d.o.o. iz Zagreba),
geodetska situacijska snimka (tvrtka Habitat Geo d.o.o. iz
Dubrovnika) te arhitektonska situacijska snimka zatečenog
i završnog stanja (tvrtka Arheo Plan d.o.o. iz Konavala).
Ljudski osteološki uzorci analizirani su u Antropološkom
laboratoriju KBC-a Split, a analiza C-14 obavljena je u Beta
Analytic Radiocarbon Data Labaratory iz Miamija, SAD (13
uzoraka). Antropološkom analizom dobiveni su podaci o
spolu i starosti ukopanih pokojnika. Analizom C-14 dobi-
veni su potpuniji podaci i apsolutne datacije uzoraka. U
cilju dobivanja što potpunijih podataka o zajednici koja
se ukapala na groblju, za DNA analizu iz grobova uzeto
je 11 osteoloških ljudskih uzoraka radi utvrđivanja rodbin-
ske povezanosti. Uzorke je interpretirao prof. Mitchell M.
Holland, s Penn State University, Eberly, SAD. Pokretne
nalaze obradila je Konstanta Mucić, dipl. arheologinja iz
Karta lokaliteta naselja Stravča
 Dubrovačko-neretvanska županija, HAG 13/2016
Groblje sa stećcima i ostaci graditeljskog sklopa, zračna snimka (foto: A. Kovačević)
Muzeja Narona i dr. sc. Domagoj Perkić iz Arheološkog
muzeja – Dubrovački muzeji. Voditeljica konzervacije
metala bila je Antonija Jozić, dipl. ing., s Međunarodnog
centra za podvodnu arheologiju u Zadru.
Groblje sa stećcima
Nakon čišćenja i skidanja humusnog sloja na lokalitetu
Groblje sa stećcima, evidentirane su tri gomile (oznake
080, 080A i 080B), 95 grobova te ostaci suhozidne sakralne
građevine. Istraživanjem je utvrđeno postojanje prapovije-
snog kulturnog sloja te se može zaključiti da su tri gomile
podignute u prapovijesti kao grobni humak, a u srednjem
su vijeku opet upotrijebljene za ukapanje.
Istraživanjem je definirana sakralna građevina, utvrđena je
površina srednjovjekovnoga groblja s 95 grobova, od kojih
su istražena 53. Na gomili 080A evidentirana je suhozidna
sakralna građevina, pravokutnog tlocrtnog oblika, dimenzija
3,80x2,90 m, orijentacije istok-zapad, s ostacima oltara i
ulaza. Sačuvana je u visini od 0,70 m. Unutar nje eviden-
tirana su dva kasnosrednjovjekovna groba koja su anali-
zom C-14 datirana od druge polovice 13. do sredine 15. st.,
što ujedno označava nastanak sakralne građevine i njezin
period funkcioniranja. Sakralna je građevina izvan funkcije
u drugoj polovici 15. st., kada prestaje ukapanje na groblju.
Vjerojatno se radi o crkvi ili grobnoj kapeli naselja Crnoglava,
koje prema povijesnim podacima nestaje u istom razdoblju.
Od 53 istražena groba jedan je na gomili 080, a analizom
C-14 datiran je od prve polovice 11. st. do druge polovice
921
12. st. (razvijeni srednji vijek). Od ukupnog broja istraženih
grobova na gomili 080B evidentiran je 21 grob, od čega je
19 dječjih. Gomila s kamenim obrubom vjerojatno nastaje
u prapovijesti te je u srednjem vijeku iskorištena za ukope,
koji su posljedica većeg broja smrtnosti djece. Gomila je
nakon istraživanja vraćena u prvobitno stanje.
Na osnovi rezultata analize C-14 ukopa iz grobova u
gomili, utvrđeno je da je najstariji grob presječen kamenim
obrubom datiran od prve polovice 11. st. do početka 13. st.
Grob unutar kamenog obruba datiran je od kraja 13. st. do
početka 15. st.
Svi grobovi, osim onih na gomili 080 i 080B, prate smjer
pružanja sakralne građevine. Radi se o grobnim škrinjama,
koje se sastoje od ploča obložnica, poklopnica i nadgrobnih
ploča – stećaka. Pojedine nadgrobne ploče nalazile su se na
kamenom nanosu. Na osnovi rezultata analize C-14 ukopa
iz grobova sa sačuvanim nadgrobnim pločama utvrđen je
razvoj kamenih ploča po načinu obrade. Rustikalnije su obra-
đene kamene ploče starije (13. st.), dok su fino obrađene
mlađe (14. – 15. st.). Ukupno je evidentirano 128 ukopa,
od kojih dva pripadaju najstarije datiranom grobu (razvijeni
srednji vijek), dok 126 pokojnika pripada kasnosrednjovje-
kovnim grobovima. Antropološkom analizom utvrđeno je da
su djeca i fetusi najčešće zahvaćeni aktivnim generalizira-
nim periostitisom, što je i uzrok njihove smrti. Odrasle osobe
najčešće imaju Schmorlov defekt, periostiris i osteoartritis.
Na groblju je pronađen veći broj pokretnih nalaza. Radi
se o nalazima keramike i metala, koji se većinom mogu
 Hrvatski arheološki godišnjak 13/2016

Groblje sa stećcima nakon istraživanja, zračna snimka (foto: A. Kovačević)

Sakralna građevina, zračna snimka (foto: A. Kovačević) Ostaci graditeljskog sklopa, zračna snimka (foto: A. Kovačević)

datirati u prapovijest, a manji broj ulomaka može se datirati
u antički (bizantski) period i srednji vijek. Samo je u G 2
pronađen grobni prilog, a radi se o paru običnih karičica.
Analizom C-14 ukopa iz groba dobivena je datacija od 12.
do druge polovice 13. st. U nasipu između kamene ploče i
poklopnica G 3 pronađen je i srebrni novac sv. Tripuna, koji
se može datirati u drugu polovicu 14. st.
Ostaci graditeljskog sklopa uz komunikaciju
Ostaci graditeljskog sklopa nalaze se uz komunikaciju oko
150 m istočno od groblja sa stećcima. Sastoji se od glavne
građevine s predulazima te pomoćne građevine s ogra-
đenim prostorom. Sklop je djelomično devastiran dvama
poprečnim zidovima i recentnim putem.
Glavna građevina prolazom je odijeljena na sjeverni i
južni dio. Istraživanjem je utvrđeno da je nastala u dvjema
fazama. U početku je to bila jednostavna građevina s trima
ulazima, dvama u istočnom i jednim u zapadnom zidu.
Naknadno je pregrađena dvama poprečnim suhozidima
te je zapunjen ulaz u njezin sjeverni dio, koji je vjerojatno
imao stambenu funkciju. Na taj zaključak upućuje prona-
lazak popločenja, vatrišta i veći broj ulomaka keramike.

922
 Dubrovačko-neretvanska županija, HAG 13/2016

Analizom C-14 uzorka gara dobivena je datacija od late medieval and early post-medieval periods. The com-
početka 16. do druge polovice 17. st. Južni dio građevine plex can be dated to the period of the mid-15th century
vjerojatno se upotrebljavao kao prostor za čuvanje životi- when the Republic of Dubrovnik came into possession of
nja. Na to upućuje pronalazak većeg broja čavala za pot- this part of Konavle.
kivanje i ostruge. Građevini se pristupalo preko istočnog
i zapadnog predulaza. Jugozapadno od glavne građevine
nalazi se pomoćna građevina, koja je s ulazom otvorena
prema ograđenom prostoru. Nije moguće utvrditi namjenu Redni broj: 523
pomoćne građevine. Može se pretpostaviti da se upotre- Lokalitet: Kopila
bljavala za čuvanje životinja. Naselje: Blato
Tijekom istraživanja pronađeni su pokretni nalazi, a radi Grad/općina: Blato (otok Korčula)
se o nalazima keramike, građevnog materijala, metala Pravni status: Z-6585
i kamena. Sve je nalaze prema fakturi i načinu izrade Razdoblje: P
moguće okvirno datirati u kasni srednji i rani novi vijek. Vrsta radova: sustavno iskopavanje
Ostaci graditeljskog sklopa mogu se pripisati periodu kada
Dubrovačka Republika sredinom 15. st. dolazi u posjed tog Od 11. srpnja do 1. kolovoza 2016. trajao je nastavak arhe-
dijela Konavala. Položaj sklopa i veličina glavne građevine, oloških istraživanja i dokumentiranja nekropole prapovi-
uz važnu komunikaciju, upućuje na zaključak da se radi o jesnog naselja Kopila, smještenog na istoimenoj uzvisini
vojnoj građevini, s koje se vjerojatno nadzirala sigurnost sjeverno od Blatskog polja na otoku Korčuli. U radovima
trgovine i prometa prema unutrašnjosti. Graditeljski sklop su sudjelovali dr. sc. Dinko Radić (Centar za kulturu Vela
nalazio se u blizini naselja Crnoglava i nastao je nepo- Luka), dr. sc. Igor Borzić (Odsjek za arheologiju, Sveučilište
sredno nakon nestanka tog naselja i uspostave dubro- u Zadru), Anamarija Borzić Eterović (Muzej stakla u Zadru),
vačke vlasti. dr. sc. Davorka Radovčić (Prirodoslovni muzej, Zagreb),
dr. sc. Ankica Sršen Oros (Zavod za paleontologiju i geolo-
Domagoj Kristović giju kvartara HAZU, Zagreb) i skupina fizičkih radnika.
Nela Kovačević Bokarica
Cilj radova na nekropoli 2016. bio je pripremiti lokalitet
Summary za izradu detaljne tehničke dokumentacije kako bi mogla
započeti izrada elaborata za konzervaciju, a nakon toga
In the course of 2016 archaeological excavations were i prezentaciju lokaliteta. Lokalitet je detaljno očišćen, a
conducted at two sites in Jagnjilo (in the territory of the skinuta je suvišna vegetacija s rubnih (istočnih, južnih
village of Stravče). They are located by the road leading i dijelom zapadnih) dijelova kako bi se stekao uvid u
from Jagnjilo and Kolići (Grašište) to Glavska in Bosnia barem približnu veličinu nekropole. Jedan od ciljeva bio
and Herzegovina and encompass a graveyard with stećci je određivanje broja i veličine suhozidnih kamenih struk-
and the remains of a building complex. At the site with tura, koje definiraju prapovijesne grobnice. Da bi se to
stećci there were three mounds (marked as 080, 080A postig­lo, bila su neophodna iskapanja, ali do visine prvog
and 080B), a medieval graveyard with 95 graves and the ili drugog kamena, odnosno do najviše pola metra dubine.
remains of a drywall sacred building (on mound 080A). The Razlog takva postupanja jest čuvanje (ne otkrivanje, ne
sacred building had been out of use already in the 15th
century when the graveyard was abandoned. It probably
represents a church or graveyard chapel of Crnoglav. 53
graves were investigated. The graves consist of side slabs,
cover slabs and tombstones (slabs) – stećci. Slabs with
rustic dressing are earlier (the 13th century) whilst those
with finer dressing are later (the 14th – 15th centuries). A
total of 128 burials were registered, of which two can be
dated to the High Middle Ages and 126 to the Late Middle
Ages. Movable finds include mostly prehistoric pottery and
metal items, and few of them can be dated to Antiquity (i.e.
Byzantine period) and the Middle Ages.
The remains of a building complex consist of the main build-
ing with pre-entrances and an auxiliary building with an
enclosed area. The corridor divides the main building into
the south and north parts. It has two construction phases.
The radiocarbon analysis of a coal sample provided dating
from the beginning of the 16th to the second half of the 17th
centuries. The southern part of the building was used as a
cattle enclosure. To the SW of the main building there was
the auxiliary building whose entrance faced the enclosed
area. Movable finds include pottery, building materials,
metal and stone items. All of the finds can be dated to the Tri prstena grobnice br. 6 (foto: M. Vuković)

923
 Hrvatski arheološki godišnjak 13/2016
Grobnica 6, skifos gnathia (foto: P. Iglić)
Sondiranje podgrađa gradine Kopila (foto: I. Borzić)
izlaganje suncu i atmosferilijama) vrlo trošnog kamenog
materijala od kojeg su građene grobnice. Nakon čišćenja
konstatirano je da je površina lokaliteta udvostručena,
broj definiranih grobnica povećan je sa sedam na dva-
naest. Postoje naznake da to nije konačan broj jer se u
smjeru sjevera nazire još jedan red grobnica. Materijal
(osteološki, keramički, metalni…), nalažen tijekom pro-
cesa određivanja perimetralnih zidova, uglavnom nije
uziman nego je, ako je to bilo moguće, zatrpavan i ostav-
ljan na terenu.
Istraživan je i zapadni rub nekropole, koji je potpuno uni-
šten u 19. st., prilikom gradnje vinogradarskih podgrađa.
Na tom se prostoru vjerojatno nalazila najstarija grobnica,
oko koje je tijekom idućih stoljeća i formirano groblje.
Recentan suhozid većih dimenzija za sada onemogućava
točniju rekonstrukciju slijeda događanja.
924
Nakon što je teren temeljito očišćen i proširen u smjeru
juga i istoka, uslijedilo je snimanje zidova i tlocrtne situacije
pa će biti dostupan digitaliziran trodimenzionalan crtež uže
jezgre lokaliteta.
Nastavljene su obrada i konzervacija pokretnog materijala,
a dosad nađeni predmeti moći će se vidjeti na izložbi iduće
godine. Naglasak će biti na helenističkom posuđu te stak­
lenim i jantarnim predmetima pronađenima između 2012. i
2016. godine.
U sklopu istraživanja lokaliteta obavljena su i manja istra-
živanja unutar gradinskog podgrađa, na južnoj padini tri-
desetak metara ispod snažnog središnjeg povišenog i
utvrđenog dijela. Cilj je bio pokušaj određivanja stratigrafije
naseljavanja, utvrđivanje kontinuiteta života na lokalitetu,
kao i pokušaj utvrđivanja arhitektonskih elemenata nase-
lja. Manja količina nađenog keramičkog materijala (ulomci
vaza gnathia i lokalno proizvedenih posuda) upućuju na
3. st. pr. Kr. Iskapanja će trebati nastaviti, a preliminarno se
može zaključiti da je lociran potporni suhozid prometnice,
koji vodi prema glavnom ulazu u akropolu.
dr. Dinko Radić
dr. Igor Borzić
Anamarija Borzić Eterović
Summary
Archaeological excavations and recording of the necropolis
of the prehistoric settlement of Kopila, located on the epon-
ymous hill north of Blatsko polje on the island of Korčula
were continued in the course of July 2016. The aim of the
investigation was to determine the area of the necropo-
lis, i.e. the number and exact location of tombs. The site
was cleared and the excavation to the level of the first or
second course of stones revealed twelve tombs of different
sizes. Small-scale excavations in the suburbs were aimed
at defining the retaining wall of a communication route that
leads to one of the entrances of the central hillfort area.
Redni broj: 524
Lokalitet: Lopud – Vrt župnog dvora
Naselje: Lopud (otok Lopud)
Grad/općina: Dubrovnik
Pravni status: P-6301 (kulturno-povijesna cjelina)
Razdoblje: NV
Vrsta radova: zaštitno iskopavanje
U studenom 2016., tijekom pet radnih dana, organizirana
su arheološka istraživanja na lokalitetu Vrt župnog dvora
u Lopudu (k.č. 236, k.o. Lopud), na istoimenom otoku.
Istraživanja su bila dio obnove vrta za potrebe osnivanja
„Muzeja povijesti i života otoka Lopuda”. Stručna voditeljica
istraživanja bila je Nela Kovačević Bokarica, dipl. arheo.,
zamjenik je bio Domagoj Kristović, dipl. arheo. i prof. pov.,
te dokumentaristi Eva Žile, mag. archeol. i mag. hist. art. i
Ante Butorac, građ. tehničar, svi iz tvrtke Arheo Plan d.o.o.
iz Konavala. Arheološki nadzor obavila je Marta Perkić, dipl.
arheo., iz Konzervatorskog odjela u Dubrovniku. Radovi su
financirani sredstvima Dubrovačke biskupije.
 Dubrovačko-neretvanska županija, HAG 13/2016
S 1, završno stanje (foto: E. Žile)
Definiran polukružni zid (foto: E. Žile)
Radovi su obavljeni prema programu istraživačkih radova,
koji su pripremili nositelji projektnog zadatka – akademik
Igor Fisković i Branko Silađin, dipl. ing. arh. Programom
je predviđeno definiranje pronađenog polukružnog zida,
koji je sugerirao apsidu crkve, mogućih zidova vezanih uz
njega te definiranje i uklanjanje recentnih stuba.
Otvorena je jedna sonda (S 1) u krajnjem sjeveroistočnom
uglu dvorišta župnog dvora, a u njoj je definiran otprije
pronađen polukružan zid, manji poprečni zid koji je na
njega nalijepljen i dva uglačana kamena bloka nepoznate
namjene. S obzirom na to da je polukružni zid nalijepljen
na podzid stubišta, zaključeno je da se radi o recentnom
zidu, a ne o apsidi starije crkve, kao što se pretpostavljalo
na početku istraživanja.
Prilikom istraživanja također su djelomično uklonjene
stube koje vode u prostor gornjeg dvorišta, a definirani su
i poprečni zidovi, koji se nalaze u središnjem prostoru vrta
župnog dvora. U sondi nije pronađen pokretan materijal.
Prilikom obilaska lokaliteta, na prostoru gornjeg dvorišta,
kao površinski nalaz pronađen je profiliran kapitel sa saču-
vanim dijelom stupa. Kapitel je oblikovan dvjema jedno-
stavnim profilacijama.
Nela Kovačević Bokarica
Eva Žile
925
Summary
In the course of November 2016 archaeological excava-
tions were carried out at the site of “Vrt župnog dvora” (the
garden of a clergy house) in Lopud on Lopud Island. The
investigation was conducted within the framework of the
garden reconstruction and foundation of the “Museum of
history and everyday life of the island of Lopud”. A probe
was opened in the north-easternmost corner of the court-
yard. During the investigation it was possible to define the
semi-circular wall found during previous investigation, a
small cross wall that was attached to the semi-circular wall
and two polished stone blocks of unknown use. There were
no immovable finds in the probe. A moulded capital with
part of the column represents a surface find.
Redni broj: 525
Lokalitet: Lumbarda – kamena gomila na Krmači
Naselje: Lumbarda
Grad/općina: Lumbarda (otok Korčula)
Pravni status: postupak u tijeku
Razdoblje: P, A
Vrsta radova: sustavno iskopavanje
Godine 2016. arheološki je istraživana kamena gomila
na brdu Krmača pokraj Lumbarde na otoku Korčuli.
Istraživanja je organizirao Centar za prapovijesna istra-
živanja, a u stručnoj ekipi sudjelovali su dr. sc. Hrvoje
Potrebica, Marko Ceković i Miroslav Vuković, s Odsjeka za
arheologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu.
Na temelju dosadašnjih istraživanja i kartiranja kamenih
gomila u okolici Lumbarde, utvrđena je prostorna distri-
bucija prapovijesnih tumula. Za istraživanje je odabrana
kamena gomila na Krmači, klasificirana kao strateški pozi-
cionirana te kao jedna od perspektivnijih pozicija unutar tog
krajolika. Brdo Krmača nalazi se nedaleko od poluotoka
Koludrta te se zbog svojih prirodnih ležišta kamena inten-
zivno eksploatira. Eksploatacija je dosegla tolike razmjere
da je pristup vrhu brda na kojem se gomila nalazi moguć
samo s jedne točke.
Tijekom projektnih sezona 2014. i 2015. izrađena je doku-
mentacija zatečenog stanja kamenih gomila u okolici
Lumbarde, uključujući i onu na Krmači. Primjenom metoda
daljinskog pretraživanja, poput analize zračnih fotografija
i terenskog pregleda, ustanovljena je nova distribucija
kamenih gomila u okolici Lumbarde. Od inicijalnih šest evi-
dentiranih gomila, broj se popeo na 15 (17 ako se uraču-
naju gomile koje su vidljive na starim snimkama, a danas
ih više nema). Tih 15 gomila podijeljeno je na četiri razli-
čite skupine. Naime, njihova prostorna distribucija sugerira
da su gomile izravno povezane s trima većim obradivim
površinama, odnosno poljima: Donje Blato, Gornje Blato
i Mindel. Osim tih triju skupina, kod kojih su gomile raspo-
ređene po rubovima obradivih površina, posebno je izdvo-
jena još jedna skupina strateški pozicioniranih gomila, koje
se nalaze u blizini spomenutih polja, međutim pozicionirane
su na strateški važnim položajima s kojih dominira pogled
nad svim poljima i komunikacijskim rutama, uključujući i
 Hrvatski arheološki godišnjak 13/2016
Distribucija kamenih gomila u okolici Lumbarde (izradio: M.
Vuković)
Zračna fotografija gomile sa svim trima konstrukcijskim slojevima
(izradio: M. Vuković)
morske putove uz obalu. Tijekom terenskih pregleda, na
dvjema gomilama pronađeni su vidljivi ostaci grobnih cisti
te su one vrlo vjerojatno opljačkane.
Uzimajući u obzir izgled, konstrukciju i veličinu, evidenti-
rane su i druge gomile u okolici Lumbarde te su klasifici-
rane kao prapovijesne, premda nemaju vidljive elemente
grobne arhitekture na površini. U pokušaju dokazivanja
navedenih pretpostavki, odabrana je gomila na Krmači jer
pripada u skupinu gomila koje su strateški pozicionirane i
svojim se položajem razlikuju od onih uz polje na kojima
su jasno evidentirane grobne ciste. Drugi faktor prilikom
odabira gomile za istraživanje bilo je stanje očuvanosti, a
važan je element bila i njezina veličina. S obzirom na to
da su neke od gomila i preko 20 m u promjeru, kao jedna
od manjih odabrana je ona na Krmači kako bi se mogla
istražiti u relativno razumnom vremenskom roku. Nakon te
sustavne analize krajolika i dokumentiranih gomila, u stu-
denom 2016. započelo je istraživanje kamene gomile na
Krmači.
Nakon inicijalnog dolaska na teren bilo je potrebno utvr-
diti točnu lokaciju spomenutog puta koji vodi do vrha brda
926
i same gomile. Nakon raščišćavanja guste vegetacije,
izmjerene su njezine dimenzije (11x11,5 m) te je snimljena
zračna fotografija, koja pokazuje stanje prije početka
istraživanja.
Vidljiv površinski sloj kamena na gomili označen je kao
prvi sloj (SJ 01) te je započelo njegovo uklanjanje. Gomila
je razgrađena na samo jednoj polovici, koja je i određena
kao područje koje će biti istraženo. S obzirom na to da je
poznato da su gomile u većini slučajeva konstruirane od
slojeva kamena različitih dimenzija, otvaranjem samo jedne
polovine pokušalo se doći do profila kamene konstrukcije
gomile kroz njezino središte. U većini je slučajeva u praksi
teško diferencirati različite slojeve tijekom razgradnje te
ih dokumentirati na adekvatan način. Nakon uklanjanja
prvog sloja kamena, ispod njega evidentiran je sloj manjeg
kamena (SJ 02), koji se rasprostirao na čitavoj južnoj polo-
vici gomile, a unutar sloja mjestimično se naziru veći kameni
komadi, koji očito pripadaju sloju koji se nalazi ispod.
Nakon definiranja SJ 02 južna polovica podijeljena je na
dvije četvrtine te je nastavljeno uklanjanje sloja manjeg
kamena samo na jugozapadnoj četvrtini. Tijekom ukla-
njanja tog sloja nađen je veći broj keramičkih fragmenata
datiranih u antiku, uključujući i fragment posude, moguće
tipa gnathia. Uz antičku, pojavljuju se i fragmenti prapovi-
jesne, moguće srednjovjekovne, novovjekovne i recentne
keramike. Pronađen je i jedan primjerak kasnoantičkog
brončanog novca. Nakon uklanjanja sloja manjeg kamena,
otkriven je sloj velikog nabacanog kamena okvirne veličine
30-90 cm (SJ 03). Takvim pristupom istraživanju kamene
gomile dobiven je jasan prikaz svih triju konstrukcijskih slo-
jeva – u jugozapadnoj četvrtini SJ 03, u jugoistočnoj SJ 02,
a na području sjeverne polovice SJ 01.
Definiranje tih konstrukcijskih slojeva važno je za razumi-
jevanje postupka nastanaka kamene gomile, a važno je i
zbog eventualnih naknadnih usporedbi s drugim kamenim
gomilama. Nakon definiranja SJ 03 ustanovljeno je da se
taj sloj širi izvan onoga što je inicijalno smatrano osnovnim
gabaritima gomile te da je na svojim rubovima na zapadu
i jugu prekriven slojem smeđocrne masne zemlje (SJ 05).
Taj se sloj prvi put pokazao nakon micanja sloja manjeg
kamena (SJ 02), međutim u to je vrijeme smatran humus­
nim slojem u okolici gomile. Nakon pregledavanja okol-
nog terena ustanovljeno je da je prirodna boja humusa na
Krmači crvenosmeđa, pa je sloj tamne crnosmeđe zemlje
uveden kao nov sloj, SJ 05. Ta nova saznanja uputila su na
potrebu novog definiranja vanjskog ruba kamene gomile
te je prokopan probni rov od ruba SJ 03 na jugozapadnoj
četvrtini gomile prema van. Određen je rov širine jednoga
metra te je nakon uklanjanja vegetacije započela potraga
za vanjskim rubom gomile.
Tijekom prokopa tog probnog rova, uklonjen je i sloj crno-
smeđe zemlje (SJ 05), u kojem je pronađeno nekoliko frag­
menata prapovijesne keramike. Sloj 05 širio se još puna
4 m od inicijalnog ruba gomile, nakon čega je evidentiran
sterilan sloj crvenosmeđe zemlje s prirodnim kamenom
(SJ 07). Sloj crnosmeđe zemlje u dužini od 2 m od inici-
jalnog ruba prekrivao je veliko nabacano kamenje (SJ 03),
a u dužini od dodatna 2 m sloj ispucane i vrlo ravne žive
stijene (SJ 06). Sloj kamene stijene nalazi se ispod sloja
nabacanog kamena (SJ 03), što je evidentno na rubu
rasprostiranja SJ 03.
 Dubrovačko-neretvanska županija, HAG 13/2016

these three groups, a group of mounds located on stra-

tegic positions can be singled out. They are located near
the aforementioned polja, but on strategically important
positions with a good view of the polja and communication
routes, including coastal maritime routes.
The stone mound on Krmača was chosen because it
belongs to the group of mounds on strategic positions
whose location is different from those along the polja. The
excavations clearly defined construction stone layers of the
mound. Finds in layer SU 2 suggest that the mound was
used throughout all periods but speak nothing of the time
it was formed. A possible solution to this problem was a
trench that would identify its edge. The trench revealed a
new layer of bedrock (SU 06) on top of which the mound
lies. During the removal of layer SU 05, which covers both
SU 06 and 03, fragments of pottery were found. They sug-
gest that layer SU 05 was formed during the construction
of the stone mound in a prehistoric period. The trench also
points to the fact that the edge of the mound extends for
four more meters, most probably radially on all sides, and
that its dimensions were larger than initially assumed.

Ortofoto rova nastalog za potrebe definiranja ruba kamene gomile

(izradio: M. Vuković)
Redni broj: 526
Podjelom istraživanja kamene gomile prvo na polovine, a Lokalitet: Osojnik – kamena gomila (G-40)
potom na četvrtine, jasno su dokumentirani konstrukcijski Naselje: Osojnik (Bajkov dol)
kameni slojevi gomile na Krmači. Nalazi iz sloja SJ 02 upu- Grad/općina: Dubrovnik
ćuju na zaključak da je gomila upotrebljavana tijekom svih Pravni status: postupak u tijeku
razdoblja prošlosti, ali ne govore ništa o razdoblju njezina Razdoblje: P
nastanka. Moguće rješenje tog pitanja nalazi se tek tijekom Vrsta radova: zaštitno iskopavanje
iskopa probnog rova u potrazi za rubom kamene gomile.
Probnim rovom evidentiran je novi sloj žive stijene (SJ 06), U listopadu i studenom 2016., tijekom 14 radnih dana, trajala
na kojoj očito leži čitava konstrukcija kamene gomile. su arheološka istraživanja na lokalitetu Osojnik – kamena
Tijekom uklanjanja SJ 05, koji prekriva i SJ 06 i SJ 03, pro- gomila (G-40, prema evidenciji Konzervatorskog odjela u
nađeni su fragmenti prapovijesne keramike, koji upućuju Dubrovniku), na k.č. 3334, k.o. Osojnik, zbog gradnje gos-
na činjenicu da je taj sloj nastao tijekom gradnje kamene podarske građevine – reciklažnog dvorišta (prema glav-
gomile u prapovijesti. Probni rov također je uputio na činje- nom projektu oznake A 302/13, koji je izradila tvrtka Apsida
nicu da se rub gomile produljuje za 4 m, vrlo vjerojatno
radijalno sa svih strana, te da su njezine dimenzije bitno
veće od inicijalnih pretpostavki.
Daljnje istraživanje kamene gomile na Krmači ključno
je za definiranje i interpretaciju ostalih gomila u okolici
Lumbarde, a jednako tako i za razumijevanje krajolika tog
dijela otoka Korčule u prapovijesti i antici.

Hrvoje Potrebica
Miroslav Vuković
Marko Ceković

Summary

In the course of 2016 archaeological excavations were

conducted on the hill of Krmača near Lumbarda, the island
of Korčula. Based on previous investigations and mapping
of stone mounds in the territory of Lumbarda it was pos-
sible to establish their spatial distribution. In total, 15 stone
mounds were recorded in the Lumbarda environs. They
have been divided into four groups. Their spatial distribu-
tion suggests the connection with three large arable areas,
i.e. polja: Donje Blato, Gornje Blato and Mindel. Apart from Gomila G-40 – zatečeno stanje, zračna snimka (foto: A. Kovačević)

927
 Hrvatski arheološki godišnjak 13/2016
Gomila G-40 – završno stanje, zračna snimka (foto: A. Kovačević)
Inženjering d.o.o. iz Dubrovnika). Arheološka istraživanja
obavila je tvrtka Arheo Plan d.o.o. iz Konavala. Sredstva za
radove osigurao je investitor – tvrtka Signalizacija d.o.o. iz
Dubrovnika.
Na širem području Osojnika nalazi se niz prapovijesnih
gradina i pripadajućih im gomila. U obuhvatu planiranih
građevinskih radova nalazi se jedna gomila (G-40), a u
neposrednoj blizini dvije gomile (G-26 i G-27).
Gomila G-40 nalazi se oko 500 m istočno od lokalne ceste
Nova Mokošica – Osojnik, u predjelu Bajkova dola. Riječ je
o položaju koji je u odnosu na Bajkov dol visinski izražen te
pruža dobar pregled na okolni teren. Gomila je podignuta
na prirodnoj konfiguraciji terena koja se sastoji od kamena
živca i zemlje zdravice – crvenice. Gomila je blagog kupo-
lastog oblika i rađena od nepravilno lomljenog krupnijeg i
sitnijeg nanosa kamena, koji je bio izložen atmosferilijama.
Zatečenim stanjem evidentirana su tri zakloništa, koja su
uklonjena nakon dokumentacije. Prilikom istraživanja evi-
dentirana je kamena konstrukcija i prsten gomile te jedan
prapovijesni grob (G1).
Tijekom istraživanja gomile registrirano je 17 stratigrafskih
jedinica, definiranih kao arheološki kulturni slojevi i geo-
loške tvorevine. Arheološke kulturne slojeve čine: kameni
i zemljano-kameni nanos, jedan prapovijesni grob (G1),
ostatak kamenog obruba – prstena te tri recentna zaklo-
ništa, koja su u većoj mjeri devastirala gomilu. Nakon
uklanjanja zakloništa, uklonjena su i dva sloja gomile. Prvi
otkopni sloj činio je kameni nanos gomile s većom kon-
centracijom sitnog kamena i humusnom crnom zemljom na
rubnim dijelovima južne polovice gomile. Završni otkop­ni
sloj činio je nanos tamnosmeđe zemlje i kamena većih
dimenzija. Dno iskopa čini kamen živac i zemlja zdravica.
U središnjem dijelu gomile evidentirani su ostaci grobne
arhitekture (G1). Grobna je arhitektura četvrtastog oblika,
orijentirana u smjeru sjeveroistok-jugozapad. Grob je bio
poklopljen napuknutom nepravilnom kamenom pločom
928
koja je služila kao poklopnica. Bočne stranice groba rađene
su od neobrađenog srednjeg i manjeg kamena nepravilno
složenog u visini jednog reda kamena. Zapunu G1 činio je
sloj sitnog kamena i tamnosmeđe zemlje. Sam ukop činile
su loše sačuvane i dislocirane kosti pokojnika. Dimenzije
groba i zatečeni položaj dugih kostiju upućuju na to se radi
o zgrčenom ukopu, dok pronađeni fragment lubanje upu-
ćuje na položaj glave na sjeveroistoku. Dno groba činio je
sloj djelomično pločastog kamena. Grobni je nalaz jedan
ulomak keramike u zapuni groba. Antropološkom analizom
utvrđeno je da se radi o ženi u dobi od 30 do 39 godina.
Analizom C-14 uzorka zuba dobivena je apsolutna datacija
od 1430. do 1280. g. pr. Kr., s 95% vjerojatnosti (kasno
brončano doba).
U kamenom i zemljanom nanosu gomile i unutar zapune
G1 pronađen je veći broj pokretnih arheoloških nalaza.
Radi se o ukupno 409 ulomaka, od čega je 408 ulomaka
keramike i jedan ulomak metala. Radi se o ulomcima kera-
mike i metala, koji se okvirno mogu datirati u brončano
doba. Pronađen je i manji broj uzoraka ljudskih osteoloških
ostataka i životinjskih kostiju.
Domagoj Kristović
Nela Kovačević Bokarica
Summary
In the course of October and November 2016 rescue
archaeological excavations were conducted at the site of
Osojnik – a stone mound (mark G-40) prior to the construc-
tion of a civic amenity site. The stone mound was erected
on the terrain consisting of bedrock and terra rossa. It is
slightly dome-shaped and made of large and small irregular
crushed stones. The investigation revealed the stone struc-
ture, ring and a prehistoric grave (G1). The grave architec-
ture is square and lies on an NE-SW axis. It was covered
with a cracked irregular slab. The side slabs were made
of irregular stone laid in one course. The anthropological
analysis established that the burial belongs to a woman
aged 30 – 39 years. The carbon-14 analysis gave the date
of 1430 – 1280 BC at a 95 per cent probability (the Late
Bronze Age). A number of movable finds were detected. In
total, 409 shards of pottery and metal items, which can be
approximately dated to the Bronze Age.
Redni broj: 527
Lokalitet: Otok Lokrum – Fort Royal Lokrum
Naselje: otok Lokrum
Grad/općina: Dubrovnik
Pravni status: Z-3818 (kulturno-povijesna cjelina)
Razdoblje: NV
Vrsta radova: arheološko-konzervatorska istraživanja
U kolovozu, rujnu, listopadu i studenom 2016., tijekom 63
radna dana, trajali su arheološko-konzervatorski radovi
na lokalitetu „Tvrđava Fort Royal” na otoku Lokrumu, na
k.č. 5568, 5569, 4322, k.o. Dubrovnik. Radovi su bili dio
izrade Idejnog rješenja rekonstrukcije i revitalizacije tvrđave
Fort Royal na Lokrumu i preliminarnog konzervatorskog
 Dubrovačko-neretvanska županija, HAG 13/2016
Tlocrt tvrđave Royal, 1878. g. (Državni arhiv Austrije, Vojni arhiv,
Beč)
Fort Royal, zračna snimka (foto: A. Kovačević)
Pozicija 3 – postolje za top 3 (foto: D. Kristović)
elaborata tvrtke Studio Lacroma d.o.o. iz Dubrovnika.
Voditeljica projekta bila je Ursula Stanić Siništaj, dipl. ing.
arh. Arheološke radove izvela je tvrtka Arheo Plan d.o.o.
iz Konavala. Voditeljica konzervatorskih istraživanja bila je
929
Ana Požar Piplica, konzervatorica restauratorica. Radovi su
financirani sredstvima Društva prijatelja dubrovačke starine.
Fort Royal smješten je na najvišem vrhu otoka Lokruma
zvanom Glavica (86 m n. v.). Njegova je gradnja započela
u vrijeme francuske okupacije, prema arhivskim izvorima
1808. godine. Izvorno je bila koncipirana kao prostrana
višekutna baterija sa suho građenim bedemima, jarkom
i zemljanim nasipom. U središnjem, nižem dijelu tvrđave
bio je organiziran plato u kojem je bila smještena cisterna,
spremište za streljivo, stambena jedinica za zapovjednika
i vojnike te ostali sadržaji. Ulaz u tvrđavu sa zapadne je
strane bio zaštićen ograđenim zidom.
Prilagođavajući se suvremenoj vojnoj tehnici, 30-ih godina
19. st. znatne dogradnje tvrđave izvode Austrijanci. U
središnjem dijelu tvrđave tada se podiže Maksimilijanova
utvrda kružnog tlocrta.
Prilikom arheoloških istraživanja, koja su ujedno prva na
tom lokalitetu, otvoreno je ukupno 38 arheoloških sondi.
Sonde su otvorene na pozicijama gdje su vidljive zidane
strukture i objekti prikazani na tlocrtu tvrđave iz Vojnog
arhiva u Beču iz 1878. godine. Otvorene su unutar tvrđave
i u jarku. Unutar tvrđave sonde su na sljedećim pozicijama:
glavni ulaz u tvrđavu (S 1, S 1a-b), unutrašnjost tvrđave
(S 2), cisterna (S 4, S 2a), uz unutarnje zidove tvrđave
(S 5 – pozicija 1-3, S 9, S 12), bivši vojni objekt (S 6a-d;
prostor A-C, S 11), bivša zgrada barutane (S 7a-f, S 10a-d)
i Maksimilijanova utvrda (S 8a-f). Izvan tvrđave u jarku su
otvorene sonde označene kao S 3a-c. Tijekom istraživanja
uklonjeno je raslinje iz jarka.
Unutar tvrđave definirane su razne strukture: most s pred­
ulazom i ulazom, starija hodna niveleta tvrđave, vojni
objekt, barutana i Maksimilijanova utvrda, cisterna, kanal iz
Maksimilijanove utvrde, postolja za dio topova s pripadaju-
ćom arhitekturom za manevriranje, temelji žareće peći za
kugle, prostor ispred barutane te djelomično prostor skla-
dišta za lafete topova. Izvan tvrđave definirane su širina i
dubina jarka. Tijekom arheoloških istraživanja potvrđen je
pronalazak većine struktura i objekata vidljivih na tlocrtu
tvrđave iz Vojnog arhiva u Beču, a mogu se pripisati dvjema
fazama gradnje tvrđave, francuskoj (1806. – 1814. g.)
i austrijskoj (1814. – 1878. g.). Evidentirane su strukture
južno od barutane, koje u ovom stupnju istraženosti nije
moguće interpretirati. Prilikom istraživanja nije evidentiran
kanal, koji se prema tlocrtu tvrđave iz Vojnog arhiva pružao
od vojnog objekta do cisterne, kao ni postolje za top uz nju.
Nije utvrđena izvorna hodna niveleta ophoda, kao ni pozi-
cija pretpostavljene cisterne unutar vojnog objekta. Unutar
arheoloških sondi pronađen je pokretan materijal. Radi se
o nalazima keramike, građevnog materijala, metala, kože,
stakla i kamena, koji se mogu datirati u 19. i 20. st.
Konzervatorske sonde otvorene su na prostoru vojnog
objekta (K 1 a, b, c), barutane (K 2 a, b, c), Maksimilijanove
utvrde (K 3 a, b, c), jugozapadnog prostora utvrde (K 4) i ulazne
rampe (K 5). Rezultati konzervatorsko-restauratorskih istra-
živanja potvrdili su zaključke arheoloških istraživanja, prema
kojima je tvrđava građena u dvjema fazama – francuskoj
(1806. – 1814. g.) i austrijskoj (1814. – 1878. g.). Zaključeno
je da francuskoj fazi gradnje pripadaju vanjski zidovi tvrđave,
cisterna, postolja za topove, nadstrešnica, ulaz u zapad-
nom obrambenom zidu i predulaz (sve strukture vezane
 Hrvatski arheološki godišnjak 13/2016
su crvenkastim, roskastim i blijedonarančastim vapnenim
mortom), dok austrijskoj fazi gradnje pripadaju popravci i
ojačanja utvrde, Maksimilijanova utvrda, popločenje unutar
tvrđave s odvodnim kanalom, vojni objekt, žareća peć za
kugle, barutana, ostaci mosta i jarak (sve strukture vezane
sivkastim vapnenim mortom).
Domagoj Kristović
Nela Kovačević Bokarica
Ana Požar Piplica
Summary
Archaeological and conservation works at the site of Fort
Royal on Lokrum were carried out in the course of 2016,
within the project of the reconstruction and revitalisation of
the fortress. In total, 38 probes were opened on positions
with visible masonry and buildings as shown on an 1878 plan
of the fortress from the Vienna War Archives. The investiga-
tion confirmed most of the buildings on the plan. The results
of the conservation and restoration research confirmed the
findings of the archaeological excavations, according to
which the fortress was built during two phases: the French
phase (1806 – 1814) and Austrian phase (1814 – 1878).
Redni broj: 528
Lokalitet: Otok Mljet – pličina sv. Pavao
Naselje: Maranovići
Grad/općina: Babino Polje (otok Mljet)
Pravni status: Z-6178
Razdoblje: NV
Vrsta radova: podvodno zaštitno istraživanje
Od 14. do 23. rujna 2016. Odjel za podvodnu arheologiju
Hrvatskog restauratorskog zavoda istražio je novovje-
kovni brodolom iz 16. st. na pličini Sv. Pavao kod otoka
Mljeta. U istraživanju su sudjelovali Igor Miholjek (voditelj)
i Pavle Dugonjić, obojica iz HRZ-a. Kao vanjski surad-
nici sudjelovali su: Damir Banković (Ronilački centar
Specijalne policije na Malom Lošinju), Vladimir Danilović,
Zoran Delibašić, Arne Hodalič (fotograf slovenskog izdanja
National Geographica), Miljenko Marukić (ronilački centar
Pličina Sv. Pavao, iskop dubljih nanosa pijeska (foto: P. Dugonjić)
930
MM-SUB, Lumbarda), Vlado i Damir Onofri (ECO-MAR),
Domagoj Perkić, Ana Skračić i Goran Trninić. Svi izvađeni
arheološki nalazi nacrtno su i fotografski dokumentirani i
upisani u popis nalaza, a trenutačno se nalaze u prostoru
HRZ-a u Dračevcu u Splitu, u procesu desalinizacije.
Logističku potporu istraživanjima pružio je Nacionalni park
Mljet. Financijska sredstva za zaštitna arheološka istraži-
vanja osiguralo je Ministarstvo kulture.
Ovogodišnja istraživačka kampanja bila je orijentirana na
definiranje i dokumentiranje nalaza u dubljim dijelovima
lokaliteta. Iskop je uključivao kvadrante AE, AF, AM i AN.
Navedeni kvadranti dosad nisu istraživani, stoga se pretpo-
stavljalo da će, s obzirom na dubok sloj pijeska, sadržavati
arheološke nalaze. Prilikom prošlogodišnjih istraživanja
nalazi su dokumentirani u plićim dijelovima nalazišta i na
stijenama, a dublji dio, koji leži na dubini između 42 i 44 m
i koji se nalazi na spoju stijene i pijeska, dosad nije istraži-
van. Na mjesto spoja pijeska i stijene, gdje se nalaze deblji
nanosi pijeska, spuštene su četiri mamut-sisaljke za pod-
vodni iskop. Iskopavani su viši dijelovi pješčanog nanosa,
s obzirom na karakter sloja, tj. pijeska. Naime, zbog nagiba
iskopavanog terena, bilo je potrebno započeti iskop na
višim dijelovima kako iskopani pijesak ne bi zasipavao
otkrivene nalaze. Iskop je uključivao kvadrante AE, AF, AM
i AN. Otkriveni su nalazi među kojima valja izdvojiti kosti
(N1, N6, N13, N22, N23, N35), a ponovno su nađeni živo-
tinjski rogovi, kao i tijekom prijašnjih istraživanja. Nadalje,
valja izdvojiti i staklene nalaze (N21, N25, N27, N28, N29,
N30, N36, N42), čiji su identični primjerci nađeni tijekom
prijašnjih istraživanja, kao i nalaze kamenih topovskih
kugli, čiji će kalibar biti utvrđen znanstvenom obradom (N5,
N14, N17). Posebice su važni nalazi izničke keramike, koja
je u dubljim nanosima pijeska ostala odlično sačuvana,
pa su tako nađeni cjeloviti tanjuri, primjerci tazza, slabije
očuvani primjerci izničke keramike i ulomci druge keramike
(N4, N8, N9, N10, N11, N12, N15, N16, N18, N19, N20,
N24, N30, N31, N32, N33, N34, N37, N39). Među nala-
zima izničke keramike ističe se primjerak koji dosad nije
bio zabilježen na lokalitetu, a to je N26, tj. vaza koja svojim
oblikom odudara od dosad pronađenih oblika na nalazištu i
kao takva je unikatan nalaz. Taj primjerak izničke keramike,
kakav tipološki još nije definiran među nalazima na lokali-
tetu, potvrđuje vrijednost pronađenog tereta. Ove je godine
Pličina Sv. Pavao, nalazi nakon vađenja (foto: P. Dugonjić)
 Dubrovačko-neretvanska županija, HAG 13/2016
Pličina Sv. Pavao, provodnik za užad (foto: V. Danilović)
pronađen i drveni provodnik (N40) za užad, na kojemu su,
čak i nakon više od 400 godina, kotačići još uvijek pokretni!
S obzirom na to da je velik dio brodskog tereta završio na
stijenama iznad pješčane padine, tj. u predjelu koji je istra-
živan tijekom prethodnih kampanja, može se pretpostaviti
da je velika količina nalaza još uvijek prisutna u dubljim
slojevima pijeska, ispod stjenovitog dijela morskog dna.
Budući da je riječ o području nalazišta pokrivenom recent­
nim slojem pijeska, koji je na to područje nanesen prilikom
istraživanja prošlih godina, s obzirom na zaštitni karakter
prijašnjih istraživanja na mjestima gdje su nalazi bili naj-
vidljiviji, a samim time i najugroženiji, potrebno je osigu-
rati financijska sredstva kako bi se i dublji dijelovi lokaliteta
mogli kvalitetno istražiti. Riječ je o području od oko 60 m2,
koje se nalazi između 42 i 46 m dubine. Nedaleko od pro-
stora iskopa nalaze se i brodska sidra, pa nije isključeno
da će se u dubljem dijelu nalazišta pronaći još vrijednih
nalaza. Naime, brodska konstrukcija istražena je u samo
jednom dijelu i proteže se još 10-ak metara u dužinu do 47
m dubine, gdje se nalaze dva brodska sidra, koja su već
dokumentirana. Brodska konstrukcija pokrivena je slojem
pijeska debljine 70 cm, što otežava iskop na tako velikoj
dubini, no moguće je da se upravo u tom sloju pijeska mogu
očekivati novi nalazi, i to ne oni vezani za teret broda, već
za sam brod i njegovu opremu. Kako je vidljivo, na nala-
zištu još uvijek ima pokretnih nalaza koji imaju iznim­nu
arheološku vrijednost, jer izničkog posuđa u svijetu, što u
muzejima, što u privatnim zbirkama, ima svega tri tisuće
komada, dok je na ovom lokalitetu dosad pronađeno sto-
tinjak komada većinom cjelovitog posuđa. Valja naglasiti i
različitost oblika te posebno motiva koji su pronađeni u ovoj
„vremenskoj kapsuli”, jer različitost prikaza potvrđuje da se
motivi ne mogu datirati po fazama, već da su različiti motivi
upotrebljavani istovremeno.
Pavle Dugonjić
Igor Miholjek
Summary
Archaeological investigation of the 16th century post-medi-
eval shipwreck in Sv. Pavao (St Paul`s) shoal near Mljet
were carried out in the course of September 2016. This
year`s campaign aimed at defining and documenting finds
in deeper layers. Amongst movable finds, animal horns,
glass items and stone balls can be singled out. Especially
important finds include Iznik pottery, which were well pre-
served in deeper layers of sand. Whole plates, tazzo items,
poorly preserved items of Iznik ware and other pottery frag-
ments were also found. An Iznik vase stands out in terms of
its form, which differs from all other previously found at this
931
site. This year a wooden rope duct was found. Its wheels
were still, after 400 years, functioning! As said, this site con-
tains movable finds of an exceptional archaeological value
because the number of Iznik ware items worldwide, both in
museums and private collections equals 3000, whilst this
site has so far yielded a hundred odd whole pieces. It is
expected that the excavation of deeper layers of sand will
uncover valuable finds.
Redni broj: 529
Lokalitet: Otok Šipan – uvala Suđurađ, brodolom
Naselje: Suđurađ (otok Šipan)
Grad/općina: Dubrovnik
Pravni status: Z-7213
Razdoblje: NV
Vrsta radova: podvodno istraživanje
Od 10. do 22. listopada 2016. istraživan je brodolom u
uvali Suđurađ na otoku Šipanu. Radovi su provedeni pod
vodstvom Odjela za arheologiju Sveučilišta u Zadru te uz
logističku potporu Udruge za promidžbu podvodne arheo-
logije (Verein zur Förderung der Unterwasser Archaeologie
– FUWA) iz Koblenza u Njemačkoj. Financijska sredstva za
ovogodišnji nastavak istraživanja osigurali su Ministarstvo
kulture i spomenuta njemačka udruga.
Ostaci brodoloma poznati su stručnoj javnosti od sedamde-
setih godina prošloga stoljeća, kad su pod vodstvom Anice
Kisić iz Pomorskog muzeja u Dubrovniku poduzete prve
akcije spašavanja preostale opreme i tereta iz površinskog
sloja nalazišta (Kisić 1979; 2006). Tada je procijenjeno
da je istraženo tek oko 30% nalazišta. Zbog nedovoljnih
financijskih sredstava i logističkih problema, uočeni drveni
dijelovi broda nisu detaljno očišćeni ni temeljito dokumen-
tirani. Zahvaljujući podacima koje je u Državnom arhivu u
Dubrovniku pronašao Stjepan Vekarić, brod je identifici-
ran kao nava Santo Hieronimo (Sv. Jeronim), u vlasništ­vu
dubrovačkog poduzetnika Jere Primojevića, potonula
1576. godine (Vekarić 1987).
Nakon dvaju stručnih očevida i preliminarnog dokumen-
tiranja postojećega stanja nalazišta 2014., u lipnju 2015.
započelo je sustavno istraživanje brodoloma, kojim je
zahvaćena površina od 36 m2, istraživana 1975. godine.
Godine 2016. na mjestu prošlogodišnje sonde postavljeno
Položaj nalazišta kod hridi Mali školj na ulazu u uvalu Suđurađ na
Šipanu (foto: E. Šilić)
 Hrvatski arheološki godišnjak 13/2016
Čišćenje južnog dijela sonde na početku istraživačke kampanje
(foto: S. Nehring)
Okviran položaj mrežišta na radnom ortogonalnom planu nalazišta
je mrežište koje je osim donekle očišćenoga dijela brod-
ske konstrukcije u početku obuhvatilo nastavak broda
prema istoku (kvadrati E1 – E3 i F1 – F3). Mrežište je
naknadno prošireno dodavanjem kvadrata u nizu D i u
nizu E, u smjeru južnoga kraja nalazišta (kvadrati D4 – D7
i E8 – E10), postavljenih s ciljem lakšeg pozicioniranja
ključnih nalaza identificiranih s pomoću detektora metala.
Istodobno s postavljanjem kvadrata u smjeru juga, uklo-
njen je niz kvadrata F, ali su kvadrati dodani na mjestu niza
A (A1 – A3). Iako je sveukupna površina postavljenog mre-
žišta iznosila 19 kvadrata dimenzija 2x2 m, obuhvaćajući
površinu od 76 m2, podmorski iskop odvijao se na znatno
manjoj površini, jer je dio kvadrata bio postavljen isključivo
radi lakše orijentacije ronilaca.
932
Zbog ograničenog vremena istraživanja, pijesak je detaljno
uklonjen samo s površine od 36 m2, tj. na istom prostoru
zahvaćenom iskopom 2015. godine. Kako je te godine
treći red kvadrata bio tek površinski očišćen, tijekom ovo-
godišnje istraživačke kampanje iz njih je uklonjen debeo
sloj sedimenta, pa su elementi brodske konstrukcije postali
jasno vidljivi. Brodska konstrukcija relativno je dobro
očuvana, a elementi olovne obloge, pričvršćeni na vanj-
sku stranu oplate, prekrivaju podvodni dio broda. Olovna
obloga sastojala se od olovnih ploča postavljenih na pri-
jeklop i pričvršćenih metalnim čavlićima, širine 0,5 m, a
dužine do 2,5 m.
Tijekom čišćenja nalazišta problem su stvarale morske
struje, koje su nosile sediment prema južnom dijelu nala-
zišta, uzrokujući lošu vidljivost i zatrpavanje već očišćenih
dijelova brodske konstrukcije. Jedino moguće rješenje tog
problema bilo je postavljanje vodenih sisaljki u položaj sje-
ver-jug, tako da izbacuju sediment južno od sonde. S obzi-
rom na to da bi se time zatrpali brojni dobro vidljivi korodi-
rani metalni elementi brodske opreme, koji još nisu detaljno
dokumentirani, označeni su oznakom C (engl. concretion)
i progresivnim brojem. Obilježavanje se nastavilo prema
tablici započetoj prethodne godine, ali je započelo od
okrug­log broja 20, a tijekom istraživanja dodane su oznake
na 20 elemenata (C020 – C039).
Osim korodiranih predmeta nepoznate funkcije, tijekom
pregleda terena zabilježen je i položaj dvaju korodiranih
sidara (C050 i C051). Sidro označeno kao C050, koje tipo-
loški odgovara kotvi, ali su mu svi krakovi slomljeni, leži
na najdubljem kraju nalazišta, oko pet metara udaljeno od
ostalih površinskih nalaza. Orijentirano je u smjeru sjever-
-jug, s laganim otklonom prema jugoistoku (160°). Vidljiv
dio dugačak je oko 1,40 m, a odlikuje se očuvanom alkom
vanjskog promjera 42 cm te unutarnjeg promjera 32 cm.
Drugo sidro također je slomljeno i dijelom pokriveno sedi-
mentom, a leži u polju rijetke posidonije na padini sjeverno
od nalazišta, udaljeno od njega desetak metara.
Ove godine središnji dio nalazišta sustavno je pregledan
detektorom metala kako bi se utvrdilo postoje li mjesta
na kojima je potrebno obratiti posebnu pozornost prilikom
uklanjanja sedimenta. Tijekom čišćenja brodske konstruk-
cije i pregleda terena detektorom metala, pronađeno je
nekoliko korodiranih predmeta koji su zasigurno pripadali
oputi – metalne omče za lance koje su upotrebljavane za pri-
čvršćivanje i reguliranje pripona (engl. chainplates) te kvad­
ratni provodnici za koloturnike, pronađeni zajedno s korodi-
ranim željeznim šipkama provučenima kroz njihove otvore.
Osim čišćenja brodske konstrukcije i izrade fotograme-
trijske dokumentacije, posebna se pozornost usmjerila
na dokumentiranje postojećega stanja na području južno
i istočno od sonde. Uz pomoć detektora metala obilje-
žena su posebno zanimljiva mjesta na kojima je signali-
zirana prisutnost metala u dubljim slojevima nalazišta ili
su nalazi uočeni odmah pod tankim slojem pijeska. Na
svim su zanimljivijim mjestima postavljene oznake (nao-
pako zabijene boce sa žutom plastičnom etiketom s pro-
gresivnim brojem), a njihov sveukupan broj dosegao je 16
(MD 1 – MD 16). Nalazi i označena mjesta fotografirani
su i uneseni u plan nalazišta te u zasebnu tablicu koja
sadrži informacije o izgledu i položaju uočenih predmeta ili
o pretpostavci o postojanju zanimljivih nalaza pod debljim
 Dubrovačko-neretvanska županija, HAG 13/2016

Oznaka MD 9 na mjestu na kojem su otkriveni kameni žrvanj, dva

keramička vrča, tri primjerka novca Filipa II., nekoliko žetona te tri Čitavi predmeti iz skupine majolike: vrč i dva albarela različitih
različita utega za vagu (foto: S. Nehring) dimenzija (foto: K. Batur)

naslagama sedimenta. Svi vrjedniji predmeti izvađeni su iz

mora nakon prethodnog dokumentiranja, kako ne bi postali
plijenom pljačkaša.
Detektorom metala otkrivena su dva željezna okvira,
izrađena s pomoću oblih šipki koje tvore oblik slova „U”.
Premda je na pri pogled bilo upitno pripadaju li oni doista
brodu ili je riječ o mlađim nalazima, utvrđeno je da na
dvjema trećinama duljine jednog od krakova okvira postoji
spoj s rebrom broda. O funkciji opisanih elemenata bit će
moguće donijeti konkretnije zaključke tek nakon što se situ-
acija detaljnije istraži i jasnije definira.
Među zanimljivim predmetima pronađenima tijekom istra-
živanja svakako treba spomenuti kameni žrvanj promjera
39 cm, debljine 5 cm, s četvrtastom perforacijom dimen-
zija 6x6 cm. Uz njega su pronađena tri primjerka novca
Filipa II. (vidi niže), nekoliko međusobno sraslih žetona, tri
različita utega za vagu te dvije keramičke posude. Sitni su
nalazi izvađeni, dok je žrvanj ostavljen na dnu, pokriven
sedimentom, kako bi se sljedeće godine detaljnije istražio i
dokumentirao kontekst u kojem se nalazi.
Ovogodišnjim istraživanjem obogaćen je repertoar pokret-
nih nalaza. Pronađeni su predmeti koji pripadaju skupi-
nama engobirane keramike i majolike. U majoliku se ubra- Četiri kovanice španjolskog novca iz istraživačke kampanje
jaju čitav keramički vrč i dva albarela (cilindrične tegle s 2016. g. (foto: M. Grisonic)
proširenim vratom, koje su se upotrebljavale za skladište-
nje namirnica ili farmaceutskih proizvoda). Tijekom obrade španjolskog kralja Filipa II. Na aversu je štit s vidljivim
nalaza primijećeno je da sve tri keramičke posude imaju slovom P, a na reversu križ u čijim su poljima naizmjenično
sličnu dekoraciju, zbog čega se može pretpostaviti da su prikazani dvorci i lavovi.
pripadale istom setu posuđa. Na trbuhu se nalazi motiv Brod u vlasništvu trgovca Jere Primojevića, potonuo u uvali
mandorle, unutar koje su postavljeni motivi žutih križeva Suđurađ na otoku Šipanu, jedinstven je nalaz dubrovačke
poslagani u redove, tako da se njihov broj smanjuje prema nave s kraja 16. st. Poznati podaci iz arhivskih dokumenata
dnu posude. Izvan mandorle, stijenka keramičke posude omogućuju proučavanje šireg povijesnog konteksta, a istra-
ukrašena je žutim šestolisnim cvjetovima. živanja koja se sustavno provode već dvije godine donose
Oznake detektora metala otkrile su nalaze manjih dimen- rezultate koji dokazuju da je riječ o lokalitetu s iznimnim
zija, koji bi zbog loše vidljivosti tijekom iskopavanja vje- arheološkim potencijalom. Istraživanje nastavljeno 2016.
rojatno bili teško zapaženi. Posebno su zanimljivi nalazi godine obogatilo je repertoar pokretnih nalaza i potvrdilo
utega u obliku posudice i krnje piramide s upisanim kon- postojanje dobro očuvane brodske konstrukcije u dubljim
centričnim kružnicama na bazi te jednog četvrtastog utega slojevima sedimenta. Osim toga, zahvaljujući uporabi
dimenzija 1x1 cm, s prikazom ljudskog lika koji u ruci drži detektora metala, locirana su potencijalno zanimljiva pod-
žezlo. Osim toga, pronađena su četiri primjerka novca ručja na kojima bi se moglo očekivati još vrijednih pokretnih

933
 Hrvatski arheološki godišnjak 13/2016

nalaza. Nastavak arhivskog i terenskog istraživanja ovog
važnog lokaliteta jedini su način da se na vrijeme spase i
sačuvaju vrijedne informacije o konstrukcijskim karakteri-
stikama broda koji je, pod utjecajem morskih struja i orga-
nizma, izložen stalnoj opasnosti od propadanja.
Literatura
Kisić 1979 A. Kisić, Ostaci potonuloga dubrovačkog broda
iz XVI. stoljeća kraj otoka Šipana, Anali Zavoda za povije-
sne znanosti Istraživačkog centra JAZU u Dubrovniku, 17,
Dubrovnik, 1979: 73 – 79.
Kisić 2006 A. Kisić, La nave ragusea del XVI secolo sul
fondale marino della baia di Suđurađ sull’isola di Šipan, u:
Archeologia subacquea in Croazia. Studi e ricerche (ed. I.
Radić Rossi), Marsilio, Venezia, 2006: 127 – 145.
Vekarić 1987 S. Vekarić, Dva najstarija primjera spaša-
vanja broda u XVII i XVIII stoljeću u Dubrovniku, Adrias
– Zbornik Zavoda za znanstveni i umjetnički rad HAZU u
Splitu, 1, Split, 1987: 65 – 71.
Katarina Batur
Irena Radić Rossi
Summary
A 16th century shipwreck in the cove of Suđurađ, island
of Šipan, was investigated in the course of October 2016.
Due to limited time, the research encompassed an area of
only 36 m2, i.e. the same area investigated in 2015. The
hull is relatively well-preserved, and the elements of a lead
plate attached to the outer side of the plating cover the sub-
merged part of the ship.
The 2016 investigation yielded an array of movable finds
including a grindstone, three pottery vessels, three weights,
several token coins and four coins of Philip II. The use of a
metal detector enabled the identification of potentially inter-
esting areas with movable finds.
iz Ronilačkog kluba Špinut: Bruno Stanić, Vladan Strigo,
Duje Bulaja, Bojan Bonin i Marko Polić. Uz njih, angaži-
rani su i vanjski suradnici: Goran Butajla, Damir Banković
(Ronilački centar Specijalne policije na Malom Lošinju),
Vladimir Danilović, Zoran Delibašić, Anton Divić, Miljenko
Marukić (ronilački centar MM-SUB, Lumbarda), Vlado
i Damir Onofri (ECO-MAR), Ana Skračić, Goran Trninić i
Marko Žarić. Financijska sredstva za zaštitna arheološka
istraživanja osiguralo je Ministarstvo kulture. Dodatna
financijska sredstva u obliku sufinanciranja osigurali su
Javna ustanova NP Mljet, Javna ustanova Park prirode
Lastovsko otočje i Društvo prijatelja dubrovačkih starina.
Radovima je obuhvaćeno istraživanje antičkog brodoloma
na poziciji Zaobraslo Prijeslo, unutar područja NP Mljet,
rekognosciranje određenih pozicija unutar akvatorija NP
Mljet, pregled i rekognosciranje u akvatoriju otoka Lastova i
istraživanje novovjekovnog brodoloma pronađenog u uvali
Brsečine kod Dubrovnika. Istraživanje pojedinih lokaliteta
bilo je nastavak prijašnjih istraživanja, dok je cilj rekognos-
ciranja bio provjera stanja otprije poznatih i pregledavanje
novih podvodnih arheoloških lokaliteta.
Zaobraslo Prijeslo, antički brodolom
Ove je godine organizirana druga istraživačka kampanja
na lokalitetu Zaobraslo Prijeslo, u uvali koja se nalazi na
sjeverozapadnoj strani otoka Mljeta. Uvala je dobro zašti-
ćena poluotokom Posušnim Glavatom na zapadu, Bijelom
glavicom na istoku i otočićem Velikim Maslinovcem na

Redni broj: 530

Lokalitet: Podmorje Dubrovačko-neretvanske županije
(otok Mljet, otok Lastovo, Brsečine)
Naselje: otok Mljet (Pomena, Kozarica, Saplunara),
otok Lastovo (Ubli), Brsečine
Grad/općina: Mljet, Lastovo, Dubrovnik
Pravni status: Z-6562 (podmorska arheološka zona
otoka Mljeta) Z-6561 (podmorska arheološka zona
otoka Lastova, Kopišta i Sušca, te svih otoka arhipe-
laga Lastovnjaci (Donji Škoji))
Razdoblje: A, NV
Vrsta radova: podvodno rekognosciranje i istraživanje

Od 29. kolovoza do 2. listopada te od 10. do 21. listopada

2016., djelatnici Odjela za podvodnu arheologiju Hrvatskog
restauratorskog zavoda istražili su i rekognoscirali lokalitete
na području Dubrovačko-neretvanske županije. U rekog­
nosciranju i istraživanjima sudjelovali su arheolozi HRZ-a:
Igor Miholjek (voditelj), Vesna Zmaić Kralj, Igor Mihajlović i
Pavle Dugonjić. Kao vanjski suradnici sudjelovali su ronioci Rt Cuf, željezni top s obraštajem (foto: P. Dugonjić)

934
 Dubrovačko-neretvanska županija, HAG 13/2016

sjeveru. Na lokalitetu je pronađen antički brodolom s tere-

tom amfora, koje je moguće datirati u 1. st. Brod je, sklanja-
jući se od nevremena, najvjerojatnije naletio na hrid/pličinu
Seku od Maslinovca, koja leži na samom ulazu u duboku,
dobro zaštićenu uvalu. U planu istraživanja za 2016. predvi-
đen je iskop na dubljem dijelu nalazišta, s ciljem definiranja
potencijalnih dijelova tereta u dubljim slojevima pijeska. Isti
je plan primijenjen i na sjeverozapadni dio nalazišta od sek-
tora 1, tj. na dio nalazišta koji se nalazi u dubljem dijelu. Iz
sektora 1 s teretom amfora uklonjen je površinski mulj i te
je on iznova fotografiran radi naknadnog spajanja u jedin-
stven 3D model, s potencijalnim dijelovima tereta koji leže
pod naslagama mulja i pijeska u dubljem dijelu lokaliteta.
Definirane su dvije sonde s istočne (sonda 1) i jugozapadne
strane (sonda 3) sektora 1, s ciljem definiranja rasprostiranja
tereta amfora. Kao što je već spomenuto, na površini nisu
bile vidljive amfore, što ne znači da se ne nalaze pod nasla-
gom trave i pijeska/mulja. U sondi 1 (s istočne strane sek-
tora 1) i sondi 3 (s jugozapadne strane sektora 1) nisu otkri-
veni ulomci amfora ili cjelovite amfore; sporadični ulomak
keramike može se pripisati kontekstu havarije broda i slu-
čajan je nalaz izvan konteksta tereta amfora. S obzirom na
izostanak nalaza u navedenim sondama, moguće je pretpo-
staviti smjer rasprostiranja tereta amfora u smjeru jugoistok-
-sjeverozapad. Prema navedenom, teret prati formaciju dna,
tj. leži na spomenutom pravcu, koji uostalom prati prirodnu
morfologiju morskog dna (iz plićeg dijela prema dubini). Sloj
unutar sonde 1 (dimenzija sonde cca 70x80 cm) definiran
je kao stratigrafska jedinica 1 (SJ 1), u kojoj su uočeni sitni Uvala Brsečine, brodska konstrukcija, ortofotografija (foto: P.
ulomci kuhinjske keramike i komadići karboniziranog drva. Dugonjić)
Iskop u sondi 1 dosegao je konačnu dubinu od –125 cm
(početna dubina označava površinu morskog dna). Sloj nalazi prikupljeni unutar početnih –10 cm od površinskog
unutar sonde 3 (dimenzija sonde 250x150 cm) definiran je sloja, dakle u plićim slojevima pijeska. Kod noge amfore br.
kao stratigrafska jedinica 3 (SJ3) u kojoj je, ispod površin- 85 pronađena su dva ulomka uljanice (N 110), s prikazom
skog sloja pijeska, uočen sloj sastavljen od krupnijih i sitnijih ljudske noge u čizmi. Ispod amfore br. 85 pronađen je trbuh
oblutaka, koji čine kompaktan sloj. Riječ je o balastu broda. i nekoliko ulomaka amfore narebrenog tijela, a u neposred-
Iskop je proširen do amfore br. 101 (amfora Dressel 2-4). noj blizini i dva željezna čavla (N 113). Iskop oko amfora
Dimenzija sonde 3 iznosi 250x150 cm, s dosegnutom dubi- 78, 81, 82, 52, 74 i 86 rezultirao je pronalaskom još jednog
nom od –60 cm. Osim sloja balasta (SJ3), u sondi 3 nisu željeznog čavla kvadratnog presjeka (N 122) i keramičke
uočeni pokretni arheološki nalazi te je iskop premješten na lampice (N 123). Keramička lampica (N 123) pronađena je
dublji dio, tj. liniju sjever-sjeverozapad, ispod amfora otkri- u više ulomaka, no s obzirom na pronađen broj ulomaka,
venih prilikom istraživanja 2015. godine. Navedeno pod- njezina je rekonstrukcija moguća. U središnjem ukrasnom
ručje iskopa definirano je kao sonda 2. Dimenzije prvog polju vidljiv je reljef s prikazom Mitre s frigijskom kapicom i
dijela sonde 2, iskopane na navedenoj liniji (ispod koncen- čizmama (identično uljanici N 110). Nakon sonde 2, iskop
tracije amfora), iznosile su 120x100 cm, dubine –50/–70 cm se premjestio na dubinu od 32 m, tj. u sektor 2, gdje su
od površine morskog dna, a sonda nije sadržavala arheo- otkrivene još tri manje skupine, odnosno koncentracije
loške nalaze. Na cjelokupno područje sonde 2 postavljena amfora: prva je skupina orijentirana oko postavljene točke
su četiri mamuta, na način da se iskopani pijesak taložio na F, a sastoji se od amfora br. 117, 115, 130, 134 i amfore 133,
sjeverozapadnu (dublju) stranu lokaliteta. Sonda je proši- koja se nalazi 4 m istočno od točke F. Druga je skupina ori-
rena do amfora 103, 81 i 85, a 2 m jugozapadno od amfore jentirana oko amfora br. 107, 132, 114, 116, 136, 102 i 106.
81 pronađeno je dno staklene zdjele (N 98, ▼ –10 cm od Treća je skupina orijentirana oko amfora br. 128, 129, 126,
površinskog sloja). Pokraj amfore br. 85, u SJ 3 pronađen 127, 135, 140, 141, 119, 118, 138, a pozicionirane su oko
je ulomak kuhinjske keramike (N 109, ▼ –10 cm od povr- točke E. Umrežene su i izmjerene nove referentne točke E i
šinskog sloja). Iskop je nastavljen i na sjevernom dijelu F u sektoru 2, s točkama C i D, koje su postavljene prilikom
sonde 2, prilikom čega je očišćena amfora br. 92 (amfora istraživanja 2015. godine. Kod amfore br. 118 pronađena
Dressel 6A). Pronađeni su i dno staklene posude (N 100) su dva ulomka ECW keramike, što se podudara s datacijom
te cijela uljanica s manjim oštećenjem, uočena oko 50 cm amfora i drugim nalazima s lokaliteta (druga polovica 2. st.).
zapadno od amfore br. 85 (N 99, ▼ –10 cm od površin- Riječ je o dvama ulomcima posuda N 140 i N 141. U tijeku
skog sloja). Uljanica je na gornjem polju ukrašena prikazom istraživanja u sektoru 2 na dno su spuštene vreće potrebne
(neke) životinje u skoku. Sjeverno od točke D pronađen je za zatvaranje lokaliteta, geotekstil i nove armaturne mreže.
dio posude ECW s ručicom (N 108). Treba primijetiti da su Geotekstilom su prekrivene tri skupine amfora u sektoru 2,

935
 Hrvatski arheološki godišnjak 13/2016
Lokacije na otoku Mljetu
Uvala Brsečine, ulomci topova nakon vađenja (foto: P. Dugonjić)
kao i amfore koje stoje između sektora 1 i sektora 2. Nakon
postavljanja geotekstil je vrećama fiksiran za morsko dno,
nakon čega je na njih stavljena armaturna mreža, također
pričvršćena vrećama pijeska.
Pozicije na južnoj strani otoka Mljeta, (područje NP
Mljet)
Pregledano je područje od uvale Zameđan do punte Križa
(Rat Križa), no na tom potezu nije utvrđeno postojanje
arheoloških nalaza. Na potezu od Donje ponte Hljeba do
uv. Procjep, jedina lokacija na kojoj je pronađen arheološki
materijal bila je lokacija u uvali Procjep, gdje su nađene
samo dvije amfore, koje ne pripadaju ostacima brodoloma
jer u neposrednoj blizini nisu pronađeni drugi ulomci amfora.
Kozarica (područje NP Mljet)
Pregledan je lokalitet koji je 1997. pronašao i prijavio
Hrvoje Potrebica, zapadno od Kozarice, cca 100 m od
same luke. Riječ je o nalazu amfora Grande Africana, s
još trima popratnim tipovima amfora. Preciznija definicija
bit će moguća nakon podrobnije analize. Na dnu ne postoji
konkretna koncentracija amfora, već su nalazi sporadično
razbacani po padini između stijena (u sloju pijeska), do
dubine od 45 m.
Otočić Galičnjak (područje NP Mljet)
U neposrednoj blizini otočića Galičnjaka, na dubini od 6
do 15 m uočena je veća skupina inkrustiranih amfora i nji-
hovih popratnih ulomaka. Dno je prekriveno posidonijom,
a između pojedinih (većih) područja prekrivenih posidoni-
jom nalaze se navedeni ulomci amfora. Na dubini ispod
25 m nisu ustvrđeni arheološki nalazi. Lokalitet je prijavio
Miljenko Marukić.
936
Lokacije na otoku Lastovu
Položaj uvale Brsečine
Rt Cuf (područje PP Lastovo)
Na rtu Cuf nalazi se novovjekovni brodolom koji stariji izvje-
štaji datiraju u 15. st., no riječ je o neprovjerenoj informa-
ciji. Na nalazištu, koje zasad nije detaljnije istraženo, do
ovogodišnjeg je istraživanja uočena samo velika količina
inkrustiranog željeza, među kojim i jedan željezni top. Cilj
istraživanja 2016. bio je definirati rasprostiranje nalazišta i
pronaći pokretne arheološke nalaze kojima bi taj lokalitet
bio pobliže definiran i datiran. S obzirom na to da je morsko
dno bilo prekriveno vrlo gustom morskom travom (posido-
nijom), a uz izostanak opreme za podvodni iskop, područje
istraživanja bilo je ograničeno na dio oko vidljivih nakupina
amorfnog inkrustiranog željeza. Stjenovito dno na dubini
od oko 22 m prelazi u pjeskovito dno prekriveno posido-
nijom. Pojedine su skupine i elementi unutar nakupina
izgledom podsjećali na oblik topa, stoga je s njih detaljno
uklonjena trava, a područje oko njih ručno je iskopano s
pomoću podvodnih skutera, kako bi se dobila bolja slika
samih nakupina i u sloju pijeska uz nakupine eventualno
otkrili pokretni arheološki nalazi. Nakon čišćenja postalo
je jasno da su na dnu vidljivi elementi koji podsjećaju na
željezne topove: njih ukupno 14. S obzirom na propada-
nje željeznog materijala u slanom okruženju, nije moguće
sigurno utvrditi da je riječ upravo o topovima, no s obzi-
rom na morfologiju i izgled inkrustata koji prekriva površinu
tih elemenata, moguće je pretpostaviti da je riječ upravo o
topovima, zbog vidljivih zadebljanja karakterističnih za taj
tip topova. Primijećeno je da svaka cijev na pravilnoj uda-
ljenosti sadržava prstenove i metalnu istaku koja podsjeća
na svornjak topova. Naime, ako je zaista riječ o topovima,
u ovom slučaju nije riječ o lijevanim topovima, već o topo-
vima koji su izrađeni od željeznih šipki, koje su slagane oko
drvene osovine i naknadno učvršćene željeznim obručima,
 Dubrovačko-neretvanska županija, HAG 13/2016
koji su se stisnuli nakon hlađenja. Nakon ponovnog zagri-
javanja radi omekšavanja metala, sjedinjavanja željeznog
materijala, spaljivana je drvena osovina da bi se mogla
lakše ukloniti iz cijevi, tj. unutrašnjosti topa. Najstariji su
topovi upotrebljavali dva do šest obruča, dok se na mlađim
primjercima topova broj obruča povećao. Naknadno je pro-
stor između željeznih komponenti topa ispunjen tekućim
olovom. Takvi primjeri topova pripadaju kasnom srednjem i
novom vijeku, a iz upotrebe su ih potisnuli brončani topovi,
tako da su sredinom 16. st. postali iznimno rijetki. Prednost
takvih željeznih topova jest niži trošak izrade, no s druge
strane nisu dugotrajni, a podložniji su koroziji i propadanju
u morskom (slanom) okruženju.
Na određene su pozicije na lokalitetu postavljene fiksne
točke (A, B i C, čije su udaljenosti i izmjerene), kako bi
navedeni elementi triangulacijom bili lakše i preciznije
ucrtani u plan nalazišta. S obzirom na položaj elemenata,
moguće je reći da su oni orijentirani u smjeru istok-zapad, u
ukupnoj dužini od oko 15 m. Prema navedenom, vjerojatno
je da je brod udario u pličinu Cuf i potonuo na dubinu od 18
do 22 m. Iskopavalo se na granici stijene i pijeska, ispod
veće nakupine željeznih elemenata prekrivenog obrašta-
jem. Kako je pijesak prekriven debelim stupcem posidonije,
čišćenje i iskop su bili iznimno otežani i dugotrajni. Ipak
je očišćen veći prostor oko željeznih elemenata. Prilikom
iskopa oko elemenata i na linijama AB-AC-BC identificiran
je novi element, čiji izgled, tj. oblik upućuje na vilicu s nasa-
dom, na koju je bio učvršćen top. Duljina njezine okomite
prečke iznosi 37 cm, a širina 7 cm. Duljina poprečne prečke
iznosi 40 cm, a bočnih prečki 24 cm. Vilica se nalazi 30 cm
od kraja topa. Taj nalaz dodatno podupire teoriju prema
kojoj su pronađeni željezni elementi doista ostaci topova,
iako je prije konačnih zaključaka na nalazištu potrebno
detaljnije istraživanje. Prilikom izrona, na dubini od samo
4 m pronađena je zgužvana bakrena oplata s rupama i kli-
novima, koja je izvađena na površinu (oplata broda?).
Uvala za Planiku – zaštitni kavez (područje PP Lastovo)
U uvali za Planiku pregledano je arheološko nalazište zašti-
ćeno kavezom. Nisu uočeni tragovi devastacije. Kavez je,
nažalost, potpuno prekriven obraštajem, koji na pojedinim
dijelovima otežava konstrukciju i onemogućava nesmetan
pogled u unutrašnjost kaveza. Osim kaveza, i amfore unutar
njega također su prekrivene gustim slojem obraštaja, što
nije nimalo lijep prizor, pogotovo kada je u pitanju prezenta-
cija podvodnih nalazišta i zaštita nalaza in situ. Središnji dio
kaveza ponajviše je opterećen količinom obraštaja i samo
je pitanje vremena kad će njegova težina nadjačati struk-
turalnu čvrstoću kaveza. Blokovi koji drže pojedine dijelove
kaveza (npr. bočne stranice) na pojedinim su dijelovima
izmješteni (ili možda nespretno postavljeni?) ili, s obzi-
rom na pjeskovito dno, klize nizbrdo prateći nagib terena.
Iznad glavnog dijela kaveza koji prekriva nalazište nalazi
se dio starog kaveza, koji trenutačno nema nikakvu svrhu,
već nagrđuje ionako jadan prizor neodržavanja. Jedna je
šipka očišćena nožem i fotografirana; ispod debelog sloja
obraštaja željezna je konstrukcija sasvim „zdravaˮ, tj. nisu
vidljivi tragovi jače korozije. Postojeći kavez ostvaruje pri-
marnu svrhu zaštite, no prezentacija nije ostvarena na ade-
kvatan način, a potencijalan istraživački rad unutar kaveza
ne zadovoljava standarde sigurnosti u ronjenju, zbog čega
937
je kavez višak i nagrđuje podmorje. Predlaže se micanje
kaveza kako bi se nalazište po potrebi moglo istražiti te
kako bi amfore postale vidljive roniocima turistima. Pitanje
zaštite rješivo je boljom kontrolom djelatnika Parka prirode
Lastovsko otočje te ronilačkog centra, koji ima koncesiju za
ronilačku djelatnost na području Parka, i to na način prema
kojem bi centar na lokaciju češće dovodio ronioce turiste,
čime bi ujedno bio ostvaren periodičan monitoring nalazi-
šta, što trenutačno nije slučaj. Same su amfore inkrustri-
rane za morsko stjenovito dno i nisu lako otuđive, odnosno
potrebno je mnogo truda da bi se one mehaničkim putem
oslobodile i bile lako dostupne za krađu. Upravo je na tom
lokalitetu devedesetih godina bez puno truda dizalicom s
ribarskog broda podignut tadašnji kavez, nakon čega je
otuđeno više amfora.
Otočić Lukovac (područje PP Lastovo)
Oko pola milje sjeveroistočno od Lastova nalaze se tri
manja otočića – Lukovci. Cilj ronjenja na antičkom bro-
dolomu na otočiću, odnosno hridi (pličini Lukovac), bio je
utvrditi postojeće stanje, s obzirom na to da u arhivi HRZ-a
o tom nalazištu nema dovoljno podataka. Lokalitet je pre-
gledan 1990., 1991., 2003. i 2004., kada je utvrđeno posto-
janje ulomaka amfora Lamboglia 2, koje se rasprostiru u
pojasu na dubini od 10 m do konačne dubine od 45 m.
Dimenzije lokaliteta iznose oko 100 m2, a prema količini
ulomaka i izostanku sitnijeg pokretnog materijala, eviden-
tno je da je lokalitet sustavno i intenzivno pljačkan. Olovna
prečka antičkog sidra nalazi se na dubini od 30 m, a uda-
ljena je oko 20 m od veće koncentracije amfora, koja se
nalazi u strmom i uskom usjeku s pješčanom podlogom, a
sadrži desetak cijelih i djelomično razbijenih amfora.
Drašan (područje PP Lastovo)
Pozicija se nalazi sa sjeverne strane otoka Lastova, uz
greben Drašan. Ostaci antičkog brodoloma rasprostiru se
niz kameno i stepenasto dno, na kojem je u prvom dijelu,
na dubini od 8 do 30 m, moguće vidjeti olupinu željeznog
broda Messina. Olupina je uništena djelovanjem mora, no
jasno je moguće prepoznati rebra, dijelove oplate i brod-
ski kotao. Brod nema povijesnu vrijednost. Dio nalazišta
s ulomcima amfora započinje na dubini od oko 10 m te se
spušta do dubine od oko 30-32 m, gdje je moguće pronaći
nešto cjelovitije amfore razasute na području od 20 m2.
Uočeno je oko 15 amfora, od kojih ni jedna nije bila u pot-
punosti cjelovita, no s obzirom na tipološke karakteristike,
moguće ih je definirati kao grčko-italski tip. S obzirom na
to da je lokalitet pregledan 2007., uočeno je da odonda
nema novijih devastacija. Dvije amfore istog tipa (jedna
amfora bez vrata na dubini od 27 m i jedno grlo s ručkama
na dubini od 25 m) nađene su na strmom zidu, koji se pro-
teže po jugozapadnom dijelu grebena, no vjerojatno je riječ
o amforama koje su s broda ispale prilikom njegova poto-
nuća, tako da je najveći dio tereta završio na spomenutom,
istočnom dijelu, tj. padini grebena.
Ubli – brod Peloro (područje PP Lastovo)
Olupina broda Peloro leži na samom ulazu u luku Ubli, na
jugoistočnom rtu Prežbe. Riječ je o brodolomu patrolnog
broda (preuređeni tegljač), koji je plovio pod talijanskom
zastavom, a potonuo je 17. studenog 1918. godine zbog
 Hrvatski arheološki godišnjak 13/2016
podvodne mine. Olupina leži u uspravnom položaju na pje-
ščanom dnu, na dubini od 52 m. Gusto je obrasla različi-
tim morskim raslinjem i spužvama. Olupina je fotografirana
radi dokumentiranja postojećeg stanja.
Jugozapadni rt Prežbe (područje PP Lastovo)
Pregledana je i jugozapadna punta rta Prežba. Stjenovito
dno na dubini od 10 do 15 m prelazi u travnatu zaravan.
Na dubini između 8 i 15 m uočene su veće skupine inkru-
stiranih ulomaka keramike, s tek ponekim dnom i ulomkom
trbuha amfora Lamboglia 2. Iako je lokalitet devastiran i
nema cjelovitih amfora, naznačena je GPS pozicija na
karti, a lokalitet je evidentiran kao antički brodolom.
Pličina Petrovac (područje PP Lastovo)
Pličina Petrovac nalazi se na jugozapadnom dijelu
Lastovnjaka, nedaleko od samog Lastova. Pličina je pre-
gledana 2007., kad su ubicirane četiri olovne prečke antič-
kih sidara, pronađene na dubini od 38 m. S obzirom na
položaj prečaka, riječ je antičkom brodolomu s teretom
prečaka sidra. Iako su 2007. na dubini od 38 do 40 m ispod
samih sidara pronađene i dvije amfore tipa Lamboglia 2,
ovogodišnje rekognosciranje oko pličine nije rezultiralo
pronalaskom brodoloma. Naime, malo je vjerojatno da je
brod prevozio samo četiri olovne prečke sidara. Zasad nije
moguće utvrditi treba li dovoditi u vezu pronađena sidra
i amfore, no sa sigurnošću se može reći da je riječ o još
jednom antičkom brodolomu. Dva su ronilačka para pre-
gledala jugozapadnu i jugoistočnu stranu pličine Petrovac,
no osim sporadičnih nalaza grla amfore Lamboglia 2, koje
vjerojatno pripadaju odbačenoj ambalaži, nisu pronađeni
dodatni arheološki nalazi.
Otok Saplun – uv. Saplun – kavez (područje PP Lastovo)
Nalazište s istočne strane otoka Sapluna pregledano je
kako bi se utvrdilo stanje i moguća devastacija kaveza. Kao
i kavez u uvali za Planiku, i ovaj je prekriven obraštajem. S
obzirom na to da je kavez čišćen 2005., njegovo stanje nije
pohvalno. Očišćen je jedan dio kaveza kako bi se utvrdilo
stanje željezne konstrukcije te je uočeno da je navedeni
kavez u nešto lošijem stanju od kaveza u uvali za Planiku te
su uzete njegove mjere te mjere njegovih pojedinih sekcija.
Iako njegovo trenutačno stanje ispunjava primarnu svrhu,
tj. zaštitu amfora i antičkog brodolom in situ, taj je kavez
(s obzirom na stanje) izgubio prezentacijsku komponentu.
Uvala Brsečine
Ovogodišnje je istraživanje bilo nastavak istraživanja
2003., 2005. i 2015., kada su bili izvađeni dijelovi bronča-
nih topova i napravljena osnovna dokumentacija na loka-
litetu. Istraživanje je 2016. obuhvatilo iskop u sektoru 1,
postavljanje novih referentnih točaka, iskop linije D – N,
gdje je otkriven velik dio brodske konstrukcije, definiranje
smjera pružanja brodske oplate, vađenje ulomka bron-
čanog topa 7 (otkriven 2015.) i ulomka brončanog topa 8
(otkriven 2016.). Iskop u sektoru 1 ograničen je na područje
oko točke C, gdje je u istraživanju 2015. bio otkriven dio
brodske konstrukcije koji nije iskopan i otkriven u većem
opsegu. S obzirom na položaj ulomaka topova 7 i 8 i prona-
lazak inkrustiranog elementa, čiju svrhu nije moguće utvr-
diti (oko kojeg su nađeni topovi 7 i 8 i koji leži na brodskoj
938
konstrukciji), bilo je potrebno definirati dijelove konstrukcije
kako bi se, usporedbom s ostacima konstrukcije u sektoru
2, mogao preciznije ustvrditi smjer pružanja broda. S obzi-
rom na fragmentiranost brončanog naoružanja i dvije jasno
razdvojene skupine balastnog kamenja, odgovor na pitanje
o smjeru pružanja leži upravo u definiranju konkretnih dije-
lova brodske konstrukcije. S obzirom na smjer elemenata
u kvadrantu oko točke C i smjer elemenata u kvadrantu
iskopanom u sektoru 2, postavljene su dvije točke: točka D
i točka N, koje su poslužile kao orijentir za probnu sondu,
tj. probni rov koji je postavljen okomito na kobilicu broda.
S obzirom na veliku količinu drvene konstrukcije koju nije
bilo moguće detaljno očistiti i iskopati, otvoren je manji dio
linije D – N, bliži točki N. Razvučeni su metri između točaka
G – B i G – A, a navedena linija D – N postavljena je u
plan. Na liniji D – N površinski je sloj vrlo tanak (do 10 cm
debljine), nakon kojeg je jasno uočena drvena konstrukcija
i dijelovi limene (olovne?) oplate broda. S obzirom na velik
broj drvenog materijala, nije jasno o kojim je dijelovima
brodske konstrukcije riječ. Ako je brod doživio tešku hava-
riju, na navedenom se mjestu mogu nalaziti dijelovi oplate,
nadgrađa i konstrukcije broda. Za razliku od konstrukcije u
sektoru 1 i sektoru 2, na tome mjestu nije jasno vidljiva ori-
jentacija drvene građe. Najviše ulomaka brončanih topova
pronađeno je oko točke A, dok je dio drvene konstrukcije
zasad najvidljiviji kod točke C i na liniji D – N. Istočno od
točke A pronađen je još jedan veći ulomak brončanog topa,
čiji promjer (kalibar) iznosi 8 cm. Prilikom iskopa dužina
topa definirana je na 80 cm. Top je umjeren u plan od
točaka A i D. Oba su ulomka topova (br. 7 i br. 8) izvađeni
na površinu i predani Dubrovačkim muzejima na konzerva-
ciju i čuvanje. Fotografirani su limovi i balastno kamenje na
plićem i dubljem dijelu lokaliteta kako bi fotografije poslu-
žile za izradu modela navedenih elemenata i ortofotogra-
fiju iz koje je moguće iscrtati navedene elemente, s ciljem
dobivanja cjelovitog plana lokaliteta. Rub područja raspro-
stranjenosti balastnog kamenja u sektoru 3 označen je toč-
kama 1, 2 i 3. Točke su triangulacijom umjerene od već
postojećih točaka (I, J, G). Na jednak je način umjereno i
balastno kamenje iz sektora 2. Kako bi iscrtavanje preko
ortofotografija bilo preciznije, izmjerene su udaljenosti svih
točaka na nalazištu, kao i njihove dubine.
Literatura
Cirelli 2014 E. Cirelli, Typology and diffusion of amphorae
in Ravenna and Classe between the 5th and 8th Centuries
AD, LRCW 4 Late Roman Coarse Wares, Cooking Wares
and Amphorae in the Mediterranean: Archaeology and
archaeometry, The Mediterranean: a market without fron-
tiers, Vol. I, BAR, S2616 (I), Oxford, 2014: 541 – 552.
Kisić 1988 A. Kisić, Rezultati podmorskih rekognosciranja
i istraživanja na dubrovačkom području, Izdanja HAD, 12,
Zagreb, 1988: 153 – 167.
Mihajlović, Jurišić 2010 I. Mihajlović, M. Jurišić, Pregled
podmorskih arheoloških istraživanja na dubrovačkom
području od 1997 do 2005 godine, Izdanja HAD, 24,
Zagreb, 2010: 103 – 111.
Perkić 2009 D. Perkić, Novi podmorski arheološki loka-
liteti na širem dubrovačkom području, Jurišićev zbornik,
Zagreb, 2009: 319 – 337.
 Dubrovačko-neretvanska županija, HAG 13/2016

Ridella 2004 R. G. Ridella, Corino 11 Gioardi: A 16th-cen-

tury Genoese gunfounder, Journal ofthe Ordnance Society,
16, 2004: 27 – 41.
Ridella 2011 R. G. Ridella, Genoese Ordnance Aboard
Galleys and Merchantmen in the 16th Century u Ships &
Guns: The sea ordnance in Venice and Europe between
the 15th and the 17th centuries, 2011: 40 – 56.

Pavle Dugonjić
Igor Miholjek

Summary

Underwater archaeological research and reconnais-

sance of sites in the territory of the Dubrovnik-Neretva
County was conducted in the course of 2016. A number
of sites was inspected. Some of them were investigated.
An Antiquity-period shipwreck in Zaobraslo Prijeslo Cove
represents a valuable site that has not been destroyed. It
is located within the waters of the Mljet National Park. The
inspection of the southern part of the waters of the National
Park has shown that there are fewer archaeological sites in
comparison to its western and northern parts.
The reconnaissance of the waters of the island of Lastovo
has revealed a new rich post-medieval site at the Cape of
Cuf, which will be investigated.
The investigation in Brsečine Cove near Dubrovnik has
revealed a few items of naval artillery and two larger cannon
pieces, of which one had been identified in 2015, whilst the
other still waits for post-excavation analysis. Since eight
parts of Bronze cannons have been revealed so far on site,
more finds are to be expected. Alas, the depth of the sites
prevents further investigation of the hull.
Redni broj: 531
Lokalitet: Polače – zaobilaznica (dio državne ceste
D120)
Naselje: Polače (otok Mljet)
Grad/općina: Mljet (otok Mljet)
Pravni status: –
Razdoblje: A
Vrsta radova: terenski pregled, probno iskopavanje,
arheološki nadzor
U lipnju i rujnu 2015. organiziran je terenski pregled i probno
arheološko sondiranje na trasi gradnje dijela državne ceste
D 120 – zaobilaznica mjesta Polače na otoku Mljetu, a
2016. arheološki su nadzirani zemljani radovi prilikom grad-
nje trase ceste. Voditelj istraživanja bio je Josip Burmaz, a
zamjenica voditelja Helena Nodilo, oboje dipl. arheolozi.
Zaobilaznica djelomice prolazi zaštićenom arheološkom
zonom Polača, u kojoj su registrirani ostaci antičke palače,
pristaništa, dva sakralna kompleksa, utvrda te gospodarski
i termalni kompleks, koji je jedno od najvažnijih arheoloških
nalazišta ne samo na otoku Mljetu, već i na čitavoj istočnoj
obali Jadrana. Unutar zone pojedinačno su zaštićeni slje-
deći objekti: palača (RST-1208), kompleks Istočne bazilike
(RTS-65), kompleks Zapadne bazilike, zgrada tzv. lazareta
Položaji probnih sondi
Ulomci antičke keramike
(RTS-66) te tzv. Sjeverni kompleks. Zbog otkrića antičke
nekropole (grobova) kod Istočne bazilike na k.č. 348/148
i 348/120, k.o. Goveđari, na trasi planirane zaobilaznice
bila su potrebna, nakon uklanjanja raslinja s terena, a prije
početka zemljanih radova, probna arheološka istraživanja,
radi utvrđivanja eventualnih arheoloških kulturnih slojeva,
tj. ostataka spomenute nekropole.
Probno je arheološki sondiran dio trase koji prolazi nepo-
srednom blizinom navedene antičke nekropole. Ukupno je
istraženo šest probnih sondi, koje variraju u dimenzijama,
ovisno o konfiguraciji terena, a s ciljem registriranja poten-
cijalnih arheoloških slojeva i struktura. U sondama 2 i 3 pri-
kupljeni su ulomci antičke keramike, dok su unutar sonde 4
istraženi antički grob(ovi) u amforama, pokriveni kamenim
pločama.
Probna sonda 1 obuhvatila je prostor košare (tora) sagra-
đenog polovicom 20. st., koji je vjerojatno bio u funkciji do
80-ih godina prošlog stoljeća, kada stanovništvo, koje se
do tada pretežno bavilo poljoprivredom, ribarstvom i sto-
čarstvom (koze), prelazi na profitabilniji turizam i djelatnosti
koje su povezane s njim. Iz košare je uklonjeno raslinje,
unutrašnjost je istražena do zdravice koja se na najvećem
dijelu prostorije manifestira kao vapnenačka stijena, dok
je u ostatku prostorije ispod tankog sloja humusa sloj pra-
hovite crvenice s primjesom lomljenca. Uz košaru je, sa
zapadne strane, definiran dio niskog zidića, koji zajedno
s postojećom stijenom zatvara pojilo. Nije bilo arheoloških
nalaza.

939
 Hrvatski arheološki godišnjak 13/2016
Položaj probne sonde 4 i istraživanih grobova u odnosu na istočnu
baziliku
Zapadna bazilika tijekom gradnje zaobilaznice
Uz put, koji kroz šumarak od Istočne bazilike vodi do pje-
šačke staze prema Jezerima, definirane su dvije ravnine
prikladne za postavljanje sondi, istočno i zapadno od
puta, zarasle gustim raslinjem. Probna sonda 2 nalazi se
istočno, a probna sonda 3 zapadno od već postojećeg
puta. Obje su probne sonde dimenzija približno 2x2 m
(dimenzije su određene konfiguracijom terena i gustoćom
raslinja). Stratigrafski, ispod sloja humusa u kojem se
nalazi veća količina korijenja te manjih i srednjih komada
lomljenog kamena, nalazi se sloj prahovite crvenkaste
zemlje s primjesama kamena lomljenca. Geološku podlogu
ispod tih slojeva čini vapnenačka stijena. Od pokretnih
nalaza sakupljeni su fragmenti keramike te ulomci opeke
i crijepa, koji se mogu datirati u antiku. Veći je dio nalaza
iz sloja humusa, iz probne sonde 2, dok su u sloju pra-
hovite crvene zemlje nalazi malobrojni. Pretpostavka je da
su nalazi ondje dospjeli erozijom i ispiranjem tla s obližnjih
arheoloških lokaliteta.
Probna sonda 4, dimenzija 4,5x3,5 m, bila je postavljena
18 m južno od trase zaobilaznice. Uz zapadni rub građevin-
skog iskopa, koji je izveo vlasnik prije nekoliko godina, iskr-
čena je šikara. Ispod sloja humusa isprepletenoga gustim
korijenjem, nalazio se tanak sloj prahovitog crvenkastog
tla, s primjesama manjeg drobljenog kamena i korijenjem.
Sve to nalazilo se poviše vapnenačke stijene. Deblji sloj tla
registriran je uz sjeverni, najniži rub sonde, gdje se tlo talo-
žilo tijekom vremena. Deblji sloj prahovitog crvenkastog tla
nalazio se uz rub sonde/građevinski iskop, a zapunjavao
940
Pozicije pronađenih ulomaka antičke keramike na trasi
Gradnja zaobilaznice poviše Polača
je škrapu, odnosno antički grob. U ostatku sonde, ravna
vapnenačka stijena nalazila se ispod tankog sloja tla, a na
najvišem dijelu sonde izlazila je na površinu.
Grobovi su bili vidljivi u profilu iskopa, na mjestu koje je
vlasnik parcele namjenio za parkiralište (parcela je bila
poravnata tijekom građevinskih radova prije nekoliko
godina). Nalazili su se istočno od Istočne bazilike, od
koje su bili udaljeni približno 30 do 40 m, te 20 do 30 m
sjeverno od osi buduće zaobilaznice. Već prije, prilikom
izlaska na teren djelatnice Konzervatorskog odjela iz
Dubrovnika, uočeni su ulomci amfora uz zapadni rub
građevinskog iskopa, koji su tom prilikom registrirani kao
ostaci više grobova (tri) u amforama, a pokriveni su kame-
nim pločama. Nalazili su se jedan do drugoga u potezu
duljine približno 2 m, što sugerira da su bili poprečno pre-
sječeni građevinskim iskopom (amfore položene u smjeru
istok-zapad, presječene iskopom u smjeru sjever-jug).
Može se zaključiti da se groblje vjerojatno širilo na prostor
devastiran prilikom građevinskih radova. Kamene ploče i
fragmentirane amfore bile su rasute, razvučene u duljini
od približno dva metra, u škrapi širine približno 0,8 m,
a pružale su se u smjeru sjever-jug. Otkriveni grob(ovi)
bili su kosturni u amforama (nađeno je nekoliko razba-
canih fragmenata ljudskih kostiju), pokriveni kamenim
pločama. Grob(ovi) su bili ukopani (položeni) u škrapu u
vapnenačkoj stijeni. Prema subjektivnim kriterijima, izdvo-
jene su dvije potencijalno različite cjeline. Južnija cjelina
bila je pokrivena kamenim pločama, dok se sjeverni dio
 Dubrovačko-neretvanska županija, HAG 13/2016
Očišćeni antički grob prekriven ulomcima amfora
sastojao isključivo od ispremetanih manjih i većih frag­
menata amfora. Kompletan sadržaj potencijalne grobne
cjeline bio je razvučen i nije bilo ostataka kostura. Kao
grobna cjelina sa svim elementima izdvojeni su nalazi
južno od opisanih ulomaka amfora. Uklonjene su kamene
poklopnice, koje su se na tome mjestu jasno uočavale, a
ispod njih nalazila se fragmentirana amfora. Prilikom dalj-
njeg čišćenja grobne cjeline definirani su ostaci amfore in
situ te veoma slabo očuvan kostur. Pokojnik je u amfori bio
položen u škrapu, a grob je bio orijentiran u smjeru sjever-
-jug (smjer škrape). Od nalaza se kao grobni prilog ističe
keramički vrčić, vjerojatno je riječ o ukopu djeteta (što
sugerira veličina očuvanih kostiju). Ako je i bilo više gro-
bova (najviše dva), u drugom su grobu kosti u potpunosti
propale ili su razvučene djelovanjem atmosferilija kojima
su grobovi bili izloženi. Amfore su bile barem napola prelo-
mljene ili prerezane na ramenu kako bi se pokojnik mogao
položiti u njih. Grobovi su mogli biti sastavljeni i od dijelova
dviju amfora, a grla amfora nisu očuvana, već su samo
upotrebljavani dijelovi trbuha. Tipološki amfora očuvanoga
groba odgovara sjevernoafričkim amforama, koje se odli-
kuju dugim, uskim, cilindričnim tijelom različitih debljina,
kratkom nožicom, kratkim vratom i kratkim ručkama prete-
žito zaobljena oblika u središnjem dijelu. Rub amfore polu-
kružno je zadebljan, prstenast ili ljevkast. Visina amfore
većinom varira od 110 do 140 cm, a promjer tijela od 30
do 50 cm. Uvezene se amfore na istočnoj obali Jadrana
u znatnijim količinama pojavljuju od kasnoga 3. do 6. st.
941
Sonda 5 postavljena je uz južni rub građevinskog iskopa,
dimenzija približno 2x2-3 m. Stratigrafska je situacija slična
(gotovo jednaka) kao i u prethodno opisanim sondama.
Ispod tankog sloja humusa ispresjecanoga gustim korije-
njem nalazio se sloj prahovitog crvenkastog tla, s primje-
som manjeg i većeg lomljenog kamena. Sve se to taložilo
poviše vapnenačke stijene, koja mjestimice vidljiva već na
površini. U istraženoj sondi nije bilo pokretnih nalaza.
Sonda 6 smještena je u masliniku, na osi trase, dimenzija
1,9x1,6 m (100 m zračne linije istočno od Zapadne bazilike,
70 m zračne linije sjeverno od antičke čuke na vrhu brda).
Stratigrafski, ispod tankog sloja humusa pokrivenog travom,
može se pratiti sloj crvenkastog prahovitog tla s primjesama
sitnog lomljenca. Ispod toga nalazi se sloj vapnenačke sti-
jene, koji se preslojava s crvenkastim prahovitim tlom. Nešto
fragmentiranih ulomaka opeka nađeno je u sloju crvenice
pomješane s lomljenim kamenom. Kao i u sondama 2 i 3,
navedeni su nalazi na to mjesto dospjeli prilikom ispiranja
tla ili erozijom s obližnje antičke čuke – promatračnice, koja
se nalazi neposredno poviše sonde.
Prilikom pregledavanja terena evidentirano je više gra-
đevinskih struktura, koje se mogu povezati s etnološkom
baštinom otoka, dok nisu evidentirani objekti koji imaju
arheološki potencijal. Na istočnom kraju zaobilaznice,
udaljena 20-ak m južno od postojeće prometnice, nalazi
se kućica građena u tehnici suhozida, s ulazom okrenutim
prema zapadu te s pripadajućom drvenom ogradom i lime-
nim pokrovom. Interpretirana je kao tor/košara, u kojoj su
stanovnici obližnjih Polača držali magarce i sitnu stoku, sve
do prije 30-ak godina. Slični suhozidni objekti nalaze se po
čitavu otoku, a još dva slična nalaze se unutar zone radova
buduće zaobilaznice. Na trasi zaobilaznice mjesta Polače
evidentirano je još nekoliko antropogenih tvorevina recent­
nih ili vremenski neodređenih, poput krčevina, dimenzija
21x1,8-5 m. Struktura je bila načinjena od većeg i manjeg
lomljenog kamena i zemlje bez primjesa, a keramika nije
nađena. Krčevina je vjerojatno nastala prilikom raščišća-
vanja tla za kuću ili poljoprivredno zemljište. Također su
evidentirani ostaci objekta koji asocira na gomilu: veća
nakupina kamena gotovo je kružnog tlocrta, a sačuvana je
samo u najdonjem dijelu. Uz njezin zapadni rub nazire se
pravilan usjek u živoj stijeni. Ni ovdje nisu pronađeni ulomci
keramike ili pravilnije strukture, koji bi potvrdili antropogeni
ili arheološki karakter. Prilikom daljnjeg obilaska terena, a
20-ak m prema sjeveru u odnosu na os trase, u jednom
od maslinika pronađeni su ulomci amfora ugrađeni u suho-
zidnu ogradu uz manju terasu. Budući da se nalazi izvan
zone građevinskih radova, taj je nalaz samo evidentiran da
bi se na to mjesto obratila pažnja prilikom budućih radova.
Unutar zone utjecaja buduće zaobilaznice Polača eviden-
tirane su četiri strukture tipa gumno, a nalaze se južno od
trase uz put koji od naselja Polača vodi prema Jezerima.
Gumno je kružni prostor sa stupom u središtu, tradicio-
nalnog karaktera, čija je glavna namjena bila vršidba žita-
rica. Omeđeno je kamenom ili suhozidom, a pod je mogao
biti od dobro utabane zemlje ili popločen, dok je u sredini
uglavnom bio uglavljen stupić za koji su bile vezane životi-
nje koje su gazile pšenicu tijekom vršidbe.
Arheološki nadzor organiziran je 2016., prema dina-
mici zemljanih radova. Geomorfologija tla uvjetovala je
dinamiku radova, jer se radi o terenu s izrazito tvrdom
 Hrvatski arheološki godišnjak 13/2016
kamenom podlogom, stijenom koja je dijelom prekrivena
zemljom, i to uglavnom u udubinama i pukotinama te
umjetno formiranim terasama koje su upotrebljavane za
poljoprivredu (vrtovi i maslinici). Zemljanog materijala bilo
je srazmjeno malo u odnosu na stjenovitu podlogu. Radovi
su se sastojali od pripreme terena, krčenja makije i gustog
visokog raslinja te zaravnavanja površine dovoljne da omo-
gući pristup mehanizacije za bušenje jama prilikom postav-
ljanja mina. Miniranje tla pokazalo se kao jedino moguće
rješenje s obzirom na kakvoću i tvrdoću kamena, a uz
vibraciju tla bilo je rizično zbog blizine rimskih arhitekton-
skih kompleksa, i to ponajprije zapadne i istočne bazilike
te manjim dijelom palače i promatračnice Kaštio. Budući
da se zapadna bazilika nalazi na nepunih 40 m od trase
zaobilaznice, Konzervatorski odjel u Dubrovniku donio je
posebne mjere, koje su uključile i restauratorske radove
na vanjskoj žbuci u svetilištu bazilike nakon miniranja.
Tijekom zemljanih radova prilikom pripreme terena za pri-
stup mehanizacije, na četirima pozicijama pronađeni su
ulomci rimske keramike i opeke u sekundarnom položaju,
tj. u prebačenoj zemlji na terenu izniveliranom do žive sti-
jene. Prilikom detaljnog pregleda navedenih površina nisu
uočeni nikakvi drugi tragovi koji bi upućivali na mogućnost
postojanja rimskih struktura, grobova, objekata, zidova i
sl. Tijekom istraživanja probnih sondi u lipnju i rujnu 2015.
također su bili pronađeni ulomci rimske keramike, ali bez
arheološkog konteksta, što je najvjerojatnije rezultat ispira-
nja tla i erozije, s neposredne blizine velikog antičkog kom-
pleksa (istočne i zapadne bazilike, promatračnice Kaštio te
same palače s gospodarskim objektima).
Prilikom arheološkog nadzora utvrđeno je da zemljani
radovi prilikom gradnje zaobilaznice 2016., a koji su uklju-
čivali i miniranje terena, nisu ugrozili kulturnu baštinu ni
arheološke lokalitete. Na temelju nekoliko ulomaka rimske
keramike pronađene tijekom nadzora nije bilo moguće
detektirati ni jedan novi arheološki lokalitet. Pronađena je
keramika u sekundarni položaj dospjela ispiranjem tla s
više razine ili nekim drugim procesom. Pokretni nalazi više
sugeriraju aktivnost u polju i arealu oko kompleksa palače
s bazilikama u antici.
Josip Burmaz
Summary
A filed survey and probe archaeological excavations on
the route of the construction of the state road D 120 – the
bypass of Polače on the island of Mljet was carried out in
2015. It was followed by archaeological supervision over
the earthworks in the course of 2016. During the prob-
ing, six probes were investigated. Three probes (PS 1,
4, 5 and 6) were located on spots where the terrain con-
figuration made it possible and two probes were opened
on the axis of the route. The excavations in probes 2, 3
and 6 revealed scarce finds of Antiquity-period pottery
and construction materials. In probe 4 there were Antiquity
graves in amphorae, placed in hollows in the bedrock and
covered with stone slabs. However, previous construc-
tion works destroyed the Antiquity necropolis. One can
say that the probe excavations have not revealed struc-
tures or archaeological features that demand full-scale
942
archaeological excavations and supervision of the earth-
works will suffice.
A field survey recorded ethnological structures on the
very route and within its buffer zone. The archaeological
supervision over the construction works, which included
the mining operations, has established that the works
pose no threat to the cultural heritage and archaeological
sites. Several shards of Roman pottery found during the
supervision did not help in identifying a new archaeologi-
cal site.
Redni broj: 532
Lokalitet: Prud
Naselje: Prud
Grad/općina: Metković
Pravni status: Z-6193
Razdoblje: A, NV
Vrsta radova: probno iskopavanje, arheološki nadzor
U veljači i ožujku 2016. probno su arheološki istraživane
k.č. 3616, 3617, 3799/3, k.o. Vid, unutar zone obuhvata
gradnje Biljnog uređaja za pročišćavanje otpadnih voda
(BUPOV) naselja Prud, a u ožujku, travnju i svibnju 2016.
arheološki je nadziran iskop tlačnog cjevovoda od posto-
jećeg uređaja na k.č. 3839 do k.č. 3616, k.o. Vid. Gradnja
BUPOV naselja Prud bila je dio Projekta zaštite voda od
onečišćenja na priobalnom području 2 (Coastal cities water
pollution control project 2) IBRD 7640/HR, dio 1b: Ulaganja
u obalnu ekološku infrastrukturu voda. Stručni voditelj arhe-
oloških istraživanja bio je mr. sc. Toni Glučina, a zamjenik
Ivan Volarević, dipl. arheo., obojica iz Arheološkog muzeja
Narona. Za snimku i izradu tehničke (nacrtne) dokumenta-
cije angažirana je tvrtka Arheo Plan d.o.o. iz Konavala. U
tehničkoj ekipi bili su djelatnici te tvrtke: Maris Kristović, dipl.
arheo., Eva Žile, studentica arheologije i povijesti umjet-
nosti te tehničar Antonio Kovačević i četiri radnika, koji su
bili zaduženi za fizičku ispomoć. Naručitelj radova bile su
Hrvatske vode, odnosno Metković d.o.o. za vodoopskrbu i
odvodnju otpadnih voda, a izvođač radova Viadukt d.o.o.,
Zagreb. Konzervatorski nadzor obavila je Marta Perkić,
dipl. arheo., iz Konzervatorskog odjela u Dubrovniku.
Karta s prikazom položaja sondi (izradile: N. Kovačević Bokarica,
M. Kristović)
 Dubrovačko-neretvanska županija, HAG 13/2016
Sonda 6/2 – pogled na podzid (foto: M. Kristović)
Arheološka zona i kulturno-povijesna cjelina Narona – Vid
obuhvaća prostor Vida. Pod zaštitom su ostaci antičkoga
grada te tradicionalnog seoskog naselja Vid, koji se nalaze
na području istočnog podnožja manjeg brda uz obalu rijeke
Norin (Norilj), pritoke Neretve, uz rub močvare Vidovsko
blato (Blato) te sjeverozapadno od brda Dragovija. Od
sjevernih gradskih vrata u smjeru Pruda u literaturi se
navode brojne potvrde nalaza različitih tipova grobova te
se smatra da je najveća rimska gradska nekropola bila
upravo uz cestu Vid – Prud. K.č. 3616 i 3617 smještene
su nešto sjevernije od spomenute zaštićene zone na istoč-
nim padinama brda, uz rub močvarnog zemljišta, ispod
ceste Vid – Prud. Zemljište se godinama ne obrađuje i na
početku istraživanja bilo je obraslo gustom vegetacijom.
Na k.č. 3799/3 nalaze se dva rimska natpisa uklesana u
kamenu živcu, na lokalitetu poznatom pod imenom Pod
dedom. Prilikom posljednje obnove ceste trasa je zbog tih
natpisa premještena te su oni vidljivi uz ostatke stare ceste
Vid – Prud.
Na terenu je, nakon krčenja i čišćenja, otvoreno osam sondi,
od kojih je pet smješteno ispod stare ceste Vid – Prud, a pre-
ostale tri u samom trupu stare ceste. Nakon radova i doku-
mentiranja sonde su zatrpane. Sonda 1 (dim. 3,00x1,95 m,
površine 5,80 m²) otvorena je u sjevernom dijelu terena.
Sonda 2 (dim. 3,00x2,00 m, površine 6,15 m²) otvorena
je u sjeveroistočnom dijelu terena, uz rub močvarnog
zemljišta. Sonda 3 (dim. 3,90x1,20 m, površine 4,60 m²)
otvorena je po sredini terena. Sonda 4 (dim. 4,10x1,20 m,
površine 4,65 m²) otvorena je u zapadnom dijelu terena.
Sonda 5 (dim. 3,40x1,60 m, površine 5,40 m²) otvorena
je u južnom dijelu terena. Sonda 6/1 (dim. 3,00x1,10 m,
površine 4,40 m²) otvorena je na k.č. 3799/3, u trupu stare
ceste, zapadno od sjeverozapadnog kuta parcele k.č. 3616.
Sonda 6/2 (dim. 2,50x1,75 m, površine 4,30 m²) otvorena
je 2,40 m istočno od sonde 6/1, uz sam početak parcele
k.č. 3616. Sonda 7 (dim. 3,20x1,30 m, površine 4,25 m²)
otvorena je južnije od sonde 6, u trupu stare ceste, gdje je
nekada bio kamen živac, koji se nazivao Pod babom, a koji
je uklonjen prilikom posljednje obnove ceste Vid – Prud.
Sonda 8 (dim. 4,20x2,55 m, površine 10,70 m²) otvorena je
južnije od sonde 7, također u trupu stare ceste, gdje se uz
zapadnu stranu ceste nalazi visok kamen živac. Na živcu,
koji se naziva Pod dedom, uklesana su dva rimska natpisa.
Sve su sonde iskopavane do sterilnog sloja.
943
Sonda 8 nakon radova (foto: M. Kristović)
U sondama su evidentirani slojevi asfalta, podloge asfalta,
nasipa, zemlje, kamena i zapečene zemlje te sterilan sloj
koji čine kamen živac i zemlja zdravica (crvenica). Osim
toga, u sondi 6/2 pronađen je podzid ceste izrađen od
grubog velikog kamena, s obrađenim zakošenim rubnim
kamenjem. Zid se protezao u smjeru sjever-jug. Datacija
tog zida zasad je upitna te će biti moguća nakon prikuplja-
nja i obrade svih dostupnih podataka o tom lokalitetu. U
zapadnom dijelu sonde 8 iskopavalo se do instalacije (tele-
komunikacije) položene u smjeru S-J, istočno od velikog
kamena živca s uklesanim nadgrobnim spomenicima.
U sondama 1, 2, 3, 4 i 5, unutar iskopanih slojeva, pro-
nađeni su malobrojni keramički pokretni nalazi, a radi se
o ulomcima amfora i finih posuda. Na lokalitet su dospjeli
prirodnim procesima (erozija tla i utjecaj atmosferilija), što i
objašnjava njihovu lošu očuvanost, oštećenost i površinski
sloj nakupina na ulomcima. Te pokretne nalaze moguće je
okvirno datirati u antiku, a dva tipična ulomka finih posuda
(obod i dno) u 1. st. Sonde 6/1, 6/2 i 7 dale su negativne
rezultate, a u sondi 8 pronađeno je nekoliko ostataka
amorf­ne keramike.
Na temelju rezultata arheološkog istraživanja, zaključeno
je da izvođač može nastaviti iskopavanje trase cjevovoda
za BUPOV naselja Prud, uz obvezan arheološki nadzor.
Prilikom arheološkog nadzora u rovu nisu evidentirani
ostaci antičkih arhitektonskih struktura, a u iskopanom
materijalu uočeni su malobrojni amorfni ulomci antičke
keramike. Zbog velike oštećenosti ulomaka, sigurno je da
su na lokalitet dospjeli prirodnim procesima (erozija tla i
utjecaj atmosferilija) ili antropogenim djelovanjem, npr. prili-
kom nasipavanja trase i gradnje današnje ceste Vid – Prud.
Literatura
Bojanovski 1973 I. Bojanovski, Rimska cesta Narona-
Leusinium kao primjer saobraćajnog kontinuiteta, Godišnjak
Centara za balkanološka ispitivanja, 10, Sarajevo, 1973:
137 – 187.
Bojanovski 1977 I. Bojanovski, Dolabelin sistem cesta u
rimskoj provinciji Dalmaciji, ANU BIH, Centar za balkano-
loška ispitivanja, XLVII/2, Sarajevo, 1977.
Cambi 1980 N. Cambi, Antička Narona – urbanistička topo-
grafija i kulturni profil grada, Dolina rijeke Neretve od pret-
historije do ranog srednjeg vijeka, Izdanja HAD, 5, Zbornik
 Hrvatski arheološki godišnjak 13/2016

radova znanstvenog skupa Metković, 4. – 7. X 1977, (ur. Ž.

Rapanić), Split, 1980: 127 – 153.
Marin 2003 E. Marin, Naronitanski Augusteum i arheološka
istraživanja u Naroni 1988.-2001., Arheološka istraživanja
u Naroni i dolini Neretve, Izdanja HAD, 22, Znanstveni skup
Metković, 6. – 9. listopada 2001., (ur. E. Marin), Zagreb –
Metković – Split, 2003: 11 – 50.
Patsch 1996 C. Patsch, Povijest i topografija Narone,
Metković, 1996. (= Carl Patsch, Zur Geschichte und
Topographie von Narona, Wien, 1907.)
Patsch 1997 C. Patsch, Manja istraživanja u Naroni i oko
nje, Metković, 1997. (= C. Patsch, Kleinere Untersuchungen
in und um Narona, Jahrbuch für Altertumskunde 2, Wien,
1908: 87 – 117.) Zona istraživanja, pogled jug (foto: M. Kristović)

mr. sc. Toni Glučina

Summary

In February and March 2016 probe archaeological excava-

tions were carried out on cadastral parcels 3616, 3617 and
3799/3, the cadastral municipality of Vid, within the frame-
work of the Constructed wetlands for wastewater treatment
in the territory of Prud, which is located in the buffer zone of
the site of Narona. Eight probes were opened. Scarce pot-
tery finds, mostly amphorae and tableware, were found in
probes 1, 2, 3, 4 and 5. They probably got there due to natu-
ral processes (soil erosion and weathering). The finds can be
approximately dated to Antiquity, whilst two typical shards of
tableware (rim and bottom) belong to the first century. Probes
6/1, 6/2 and 7 yielded negative results, and in probe 8 there
were only several shards of amorphous pottery. Based on
the excavation results, it was concluded that the construction
works could be continued with archaeological supervision
along the entire route of the piping. During the earthworks,
no Antiquity-period architectural remains were detected.
Redni broj: 533
Lokalitet: Slano – arheološka zona, k.č. 2363, 2364,
2365, 2367, k.o. Slano
Naselje: Slano
Grad/općina: Dubrovačko primorje
Pravni status: –
Razdoblje: –
Vrsta radova: probno iskopavanje
U lipnju 2016., tijekom devet radnih dana, probno je arheo-
loški istraženo područje arheološke zone Slano, k.č. 2363,
2364, 2365, 2367, k.o. Slano. O rezultatima tih sondiranja
ovisila je mogućnost gradnje na tim česticama, odnosno
odluka o kupnji zemljišta. Lokalitet je istražila tvrtka Arheo
Plan d.o.o. iz Konavala. Radovi su financirani sredstvima
tvrtke Ljetnikovac Slano d.o.o. iz Slanog.
Rov 1, istočni profil (foto: M. Kristović)
za urbanistički plan uređenja naselja Slanog 2016., pred-
metno područje istraživanja označeno je kao potencijalna
arheološka zona. Sustav mjera zaštite za taj prostor obu-
hvaćao je probna arheološka istraživanja radi utvrđivanja
eventualnih arheoloških kulturnih slojeva prije bilo kakvih
infrastrukturnih radova.
U neposrednoj blizini zone istraživanja, na prostoru franje-
vačkog samostana i crkve sv. Jeronima te prostoru sjeverno
(bivši Stjepovića vrt), sjeveroistočno i istočno od samostan-
skog kompleksa, utvrđeni su ostaci antičkog naselja i rano-
kršćanskog kompleksa, dok su na prostoru Kneževa dvora
utvrđeni ostaci antičke i kasnoantičke nekropole.
Istraženo je šest rovova (označenih kao ROV 1 – 6). Četiri
rova otvorena su uz sjeverni, južni, istočni i zapadni rubni
dio predmetne zone te još dva rova dijagonalno. Unutar
rovova definirani su sljedeći slojevi: površinski sloj recent­
nog otpada, sloj recentnog kamenog nasipa, sloj rahle
smeđe zemlje te kamen živac i crvenica, odnosno sivožuta
glina kao završni otkopni sloj. Relativna dubina iskopa vari-
rala je od 2,15 do oko 4,25 m, ovisno o pojavi sterilnog
sloja. Prilikom istraživanja nisu utvrđeni arheološki kulturni
slojevi i nisu uočeni arheološki pokretni nalazi.
Maris Kristović

Predmetna zona smještena je u jugoistočnom dijelu nase- Summary

lja Slanog, između franjevačkog samostana i crkve sv.
Jeronima na jugozapadu te Kneževa dvora na sjeveroi- In the course of June 2016 probe archaeological excava-
stoku. Na temelju dosadašnjih rezultata arheoloških istra- tions were carried out within the archaeological zone of
živanja, a u sklopu izrade konzervatorske dokumentacije Slano, on cadastral parcels 2363, 2364, 2365, 2367, the

944
 Dubrovačko-neretvanska županija, HAG 13/2016

cadastral municipality of Slano. The possibility of build-
ing on the parcels, i.e. their purchase depended on the
results of the excavations. The site is located in the SE
part of Slano, between the Franciscan monastery and
St Jerome`s church in the SW and the Rector`s Palace in
the NE. Six trenches were excavated, but they yielded no
cultural layers or movable finds.
Knežev dvor u Slanome građen je na najistaknutijem stra-
teškom mjestu sred slanskog zaljeva, s najboljom moguć-
nosti obrane. Dvor je sagrađen sredinom 15. st. u gotičko-
-renesansnom slogu, s izrazitim fortifikacijskim karakterom.
Četvrtastog je tlocrta, s otvorenim unutarnjim dvorištem,

Redni broj: 534

Lokalitet: Slano – Knežev dvor
Naselje: Slano
Grad/općina: Dubrovačko primorje
Pravni status: Z-963
Razdoblje: A, SV, NV
Vrsta radova: zaštitno iskopavanje

U ožujku i travnju 2016. zaštitno je arheološki istražen

lokalitet Knežev dvor u Slanom, na k.č. zgr. 181, k.č. 2226,
2227, k.o. Slano, u sklopu projekta rekonstrukcije Kneževa
dvora. Radi se o nastavku istraživanja 2014. godine. Voditelj
projekta bio je Matko Vetma, dipl. ing. arh., iz tvrtke Studio
Vetma arh. d.o.o., arhitektonski biro iz Dubrovnika. Lokalitet
je istražila tvrtka Arheo Plan d.o.o. iz Konavala, a za kon-
zervatorski nadzor bile su zadužene više stručne savjetnice
Marta Perkić, dipl. arhe. i Sanja Radović, dipl. ing. arh., iz
Konzervatorskog odjela u Dubrovniku. Radovi su financi-
rani sredstvima Društva prijatelja dubrovačke starine. Nacrt Kneževa dvora iz 1827. g., Lorenzo Vitelleschi

Dvorište Kneževa dvora – završno stanje (foto: D. Kristović)

945
 Hrvatski arheološki godišnjak 13/2016
Grob 1 – arhitektura (foto: D. Kristović)
koje zatvaraju ogradni zidovi dvora. Tijekom stoljeća doži-
vio je niz pregradnji.
Cilj istraživanja 2016. bio je otkrivanje ostataka starije
cisterne i položaja stupa srama. Otvoreno je ukupno sedam
arheoloških sondi (S11 – S17) u dvorištu i lučno svođenim
prostorijama dvora. Prilikom istraživanja evidentirana su
dva suhozida, dvije zidane strukture nepoznate namjene,
dvije faze popločenja, temeljne stope zidova lučno svo-
đenih prostorija, odvodni kanal za oborinsku vodu, dvije
arle, tri poprečna podzida, tri kamena praga i otisak stupa.
Pronađena su četiri groba (G1 – G4) te pet pozicija mogu-
ćih grobova. Tri su groba istražena (G1 – G3).
Prilikom istraživanja utvrđeno je da je Knežev dvor građen
na području nekadašnje antičke, odnosno kasnoantičke
nekropole. Nekropola se pruža prema sjeveroistočnom
dijelu Kneževa dvora te se podvlači ispod pročelnog zida
glavne zgrade i ispod istočnog krila dvora. Grobovi u sjeve-
rozapadnom dijelu Kneževa dvora (G1, G4) pripadaju kasnoj
antici, a prekriveni su tegulama i imbreksima. Grobovi su u
jugoistočnom dijelu dvora stariji, nemaju sačuvanu grobnu
arhitekturu (G3) ili je riječ o ukopu u posudi (amfora?) (G2).
Analizom C-14, kao i pokretnim materijalom pronađenim
tijekom istraživanja, utvrđen je kontinuitet ukopa od prve
polovice 2. st. do prve polovice 6. st. Uzorak gara, nastao
kao posljedica požara, iz sloja tamnosmeđe gline u koji su
ukopani grobovi, analizom C-14 datiran je u drugu polovicu
1. st. Antropološkom analizom ljudskih osteoloških ostataka
iz G 1, 2 i 3, te evidentiranog sloja s ljudskim osteološkim
ostacima, utvrđeno je da se radi o pet pokojnika, od kojih su
tri osobe muškog spola, jedna osoba ženskog spola te je
evidentiran i jedan dječji ukop. Tom periodu pripadaju i dva
evidentirana suhozida u jugoistočnom dijelu dvorišta.
U 15. st. na antičkoj/kasnoantičkoj nekropoli sagrađen je
Knežev dvor. Na osnovi povijesnih podataka i arheološ-
kih istraživanja, mogu se izdvojiti tri razvojne faze gradnje
Kneževa dvora u Slanome, u koje je moguće datirati struk-
ture pronađene prilikom istraživanja:
1. razvojna faza gradnje (1447. – 1667. g.) – Knežev dvor
sastoji se od glavne zgrade te ogradnih zidova, sadrži pro-
pugnakulum, cisternu i stup srama. Prilikom arheoloških
istraživanja nisu utvrđeni propugnakulum, pozicije cisterne
i stupa srama. Utvrđeno je da toj fazi pripadaju temelji
ogradnih zidova, zidana struktura i popločenje u S 11.
2. razvojna faza gradnje (1667. – 1806. g.) – nakon potresa
dvor se obnavlja te se grade istočno i zapadno krilo s lučno
946
svođenim prostorijama. Prilikom arheoloških istraživanja
utvrđeno je da se toj fazi mogu pripisati temelji zidova
lučno svođenih prostorija. Pronađeni temelj u jugoistočnom
dijelu dvorišta upućuje na činjenicu da je i taj dio dvorišta u
nastavku istočnog krila bio zaključen građevinom, tj. lučno
svođenom prostorijom. Toj se fazi mogu pripisati i evidenti-
rana popločenja u S 12 i S 13.
3. razvojna faza gradnje (19./20. st.) – intervencije na
Kneževu dvoru nakon 1806. godine. Uz istočno krilo pri-
zidan je stambeni objekt, dvorište je raščlanjeno arlama i
podzidima sa stupovima. Prilikom arheoloških istraživanja
utvrđeno je da toj fazi pripadaju: odvodni kanal za oborin-
sku vodu, dvije arle, tri poprečna podzida, dva kamena
praga i otisak stupa.
Tijekom istraživanja pronađen je pokretan materijal (kera-
mika, metal, staklo, tegule i imbreksi (krovni crijep) te opeka),
koji se može datirati u antiku, kasnu antiku i novi vijek.
Domagoj Kristović
Nela Kovačević Bokarica
Summary
Archaeological excavations were carried out in 2016 within
the framework of the reconstruction of the Rector`s palace in
Slano. In total, seven archaeological probes (S11-S17) were
opened in the courtyard and vaulted rooms of the Palace.
During the excavation movable finds (pottery, metal, glass,
tegulae, imbrices and brick) were found. They can be dated
to Antiquity, the Late Antiquity and post-medieval period.
The investigation has established that the Rector`s palace
was constructed on top of an Antiquity, i.e. Late Antiquity
necropolis. The necropolis extended towards the NE part of
the Palace, under the façade wall of the main building and
eastern wing of the Palace. Four graves were identified, of
which three were investigated (G1- G3). The radiocarbon
analysis and movable finds established a continuity of the
use of the burial ground from the first half of the second to
the first half of the sixth centuries. In the 15th century the
Rector`s palace was built on top of the necropolis. Based
on historical data and the archaeological excavations three
construction phases can be differentiated: the first phase of
construction (1447 – 1667), the second phase of construc-
tion (1667 – 1806) and the third phase of construction (the
19th and 20th centuries).
Redni broj: 535
Lokalitet: Ston – Veliki kaštio
Naselje: Ston
Grad/općina: Ston
Pravni status: P-5255
Razdoblje: SV, NV
Vrsta radova: arheološko-konzervatorska istraživanja
U prosincu 2015. i siječnju 2016., tijekom deset radnih
dana, obavljeno je arheološko i konzervatorsko istraživa-
nje, zbog nadopune projekta rekonstrukcije tvrđave Veliki
Kaštio u Stonu, k.č. 406/1, 406/2 i 406/3, k.o. Ston, koji
je izradila tvrtka Studio Vetma arh. d.o.o., arhitektonski
 Dubrovačko-neretvanska županija, HAG 13/2016
Tlocrt – položaj sondi (izradili: A. Butorac, N. Kovačević Bokarica;
podloga: Studio Vatma arh. d.o.o.)
Položaj pristupa tvrđavi, pozicija jarka i mosta zabilježena na
nacrtu Velikog kaštela iz Vojnog arhiva u Beču 1823. g. (preuzeto
iz „Veliki Kaštio u Stonuˮ, 1987.)
biro iz Dubrovnika. Stručna voditeljica istraživanja bila je
Ivana Galinović, dipl. arheo., zamjenik i dokumentarist
bio je Domagoj Kristović, dipl. arheo. i prof. pov., a osta-
tak stručne ekipe činili su Nela Kovačević Bokarica, dipl.
arheo., te građevinski tehničar Antonio Kovačević, svi
iz tvrtke Arheo Plan d.o.o. iz Konavala. Građevinske
radove izvela je tvrtka Dom Izgradnja d.o.o. iz Dubrovnika.
947
Za arheološko-konzervatorski nadzor bili su zaduženi viši
stručni savjetnici Konzervatorskog odjela u Dubrovniku.
Radovi su financirani sredstvima Društva prijatelja dubro-
vačke starine.
Radovi su nadopuna arheološko-konzervatorskih istraživa-
nja 2014. godine. Djelomično se radi i o revizijskom istra-
živanju jer su iste pozicije istražene 1986./1987. (o tome:
„Veliki Kaštio u Stonu – konzervatorska dokumentacijaˮ,
Dubrovnik, 1987.). Kronologija gradnje tvrđave utvrđena je
prilikom istraživanja osamdesetih godina (Zavod za zaštitu
spomenika kulture i prirode Dubrovnik). Utvrđene su tri
razvojne faze tvrđave: I. faza gradnje (1386. – 1403. g.),
II. faza gradnje (1403. – 1489. g.), III. završna faza gradnje
od 1489. do 1613. te period devastacije tvrđave u 19./20. st.
Prilikom istraživanja 2015./2016. otvorene su dvije arheo-
loške (S 10 i S 11) i jedna konzervatorska sonda (K 2).
S 10 otvorena je s vanjske strane sjevernog zida predziđa,
zapadno od današnjeg ulaza, s ciljem rekonstrukcije mosta
i originalnog ulaza u tvrđavu, gdje su prilikom arheoloških
istraživanja 1986./1987. evidentirani temelji mosta i zidovi
jarka. Prilikom ovogodišnjih istraživanja evidentirane su
pravokutne baze mosta, zidovi jarka, ostatak ulaznih vrata
na vanjskom licu zida predziđa i dva rubnika staze. Radi
se o ostacima pristupa, rubnicima staze i ulazu u tvrđavu
koji, s predziđem, nastaju tijekom III. razvojne faze grad-
nje tvrđave. Pretpostavlja se da su baze služile kao nosači
drvene podnice mosta. Definirani pristup i ulaz u tvrđavu
zabilježen je na nacrtu Velikog kaštela iz Vojnog arhiva u
Beču 1823. godine. Rubnici staze zabilježeni su na kata-
starskoj snimci 1837. godine. Tijekom istraživanja prona-
đene su i recentne gradnje (zapadni poprečni zid (krak) i
popločenje), koje nastaju u 19./20. st.
Da bi se bolje definirao ulaz u tvrđavu, otvorena je kon-
zervatorska sonda (K 2) na unutarnjem licu sjevernog
S 10 – završno stanje (foto: D. Kristović)
 Hrvatski arheološki godišnjak 13/2016
S 11 – završno stanje (foto: D. Kristović)
predziđa. Sonda je otvorena na mjestu gdje je djelomično
bila vidljiva reška. Prilikom istraživanja utvrđen je otvor
ulaza u širini od oko 1,45 m, koji se uz manja odstupa-
nja poklapa s definiranim otvorom na vanjskom licu zida.
Definiran je i kameni prag ulaza.
S 11 otvorena je unutar „austrijskogˮ objekta između peći
i pročelnog zida objekta, zbog utvrđivanja starijih zida-
nih struktura. Prilikom istraživanja evidentirane su zidane
strukture, koje se mogu pripisati trima razvojnim fazama
gradnje tvrđave. I. razvojnoj fazi pripada zid s temeljnom
stopom u istočnom dijelu sonde, koji je definiran prilikom
istraživanja 1986./1987. godine. Radi se o zapadnom zidu
objekta, koji je vidljiv na nacrtu Velikog kaštela iz Vojnog
arhiva iz 1823. godine. III. razvojnoj fazi pripadaju temelji
objekta položeni u obliku slova „Lˮ te vjerojatno zid starijeg
objekta na koji je sjeo austrijski zid. Evidentirane reške na
austrijskom zidu, kao i način gradnje, upućuju na pretpo-
stavku da je stariji zid bio spojen s istočnim zidom uz koji
je prizidana peć. Zajedno tvore objekt zabilježen na nacrtu
Velikog kaštela iz Vojnog arhiva iz 1823. godine. Pronađeni
su i temelji objekta položeni u obliku slova „Lˮ, koje u ovoj
fazi istraženosti nije moguće interpretirati, a nisu zabilje-
ženi ni na povijesnim nacrtima. Razdoblju devastacije
19./20. st. pripadaju ostatak austrijskog zida s temeljnom
stopom i temelj zida ojačanja peći, koja je definirana prili-
kom istraživanja osamdesetih godina.
Domagoj Kristović
Summary
Archaeological and conservation works were carried out in
the course of December 2015 and January 2016 in order
to amend the reconstruction project of the Veliki Kaštio
fortress in Ston. Earlier investigations established three
construction phases: the first (1386 – 1403), the second
(1403 – 1489) and the third, final phase from 1489 to 1613
with a period of devastation in the 19th and 20th centu-
ries. During the 2015 - 2016 investigation two archaeologi-
cal probes (S 10 and S 11) and one conservation probe
(K 2) were opened. S 10 was located on the outer side
of the north wall of a forewall, to the west of the today`s
entrance. S 11 was opened within the “Austrian” building,
and K 2 was opened in the inner face of the north wall of
948
the forewall. The excavations revealed masonry structures
shown on an 1823 plan of the fortress from the Vienna War
Archives. They can be ascribed to the third construction
phase. In the eastern part of the building, a wall with the
foundations was unearthed. It belonged to a building of the
first phase, located in the SE part of the fortress.
Redni broj: 536
Lokalitet: Ston – Veliki kaštio
Naselje: Ston
Grad/općina: Ston
Pravni status: P-5255
Razdoblje: SV, NV
Vrsta radova: zaštitno iskopavanje
U srpnju, kolovozu i rujnu 2016., tijekom 26 radnih dana, na
lokalitetu Veliki kaštio u Stonu, na k.č. 2195/1, 2200, k.o. Ston,
trajali su dodatni arheološki radovi, zbog definiranja odnosa
tvrđave Veliki kaštio i fortifikacijskog sustava Stona. Riječ je
o istraživanjima koja su nadopuna prethodnih istraživanja
2014. i 2015. godine. Budući da se na istim pozicijama istra-
živalo 1986./1987., djelomično se radi o revizijskom istraživa-
nju. Planirani radovi obavljeni su prema Programu provedbe
dodatnih arheoloških istražnih radova, koji je izradila tvrtka
Studio Vetma arh. d.o.o., arhitektonski biro iz Dubrovnika.
Za arheološka istraživanja bila je zadužena tvrtka Arheo
Plan d.o.o. iz Konavala. Stručni voditelj istraživanja bio je
Domagoj Kristović dipl. arheo. i prof. pov., zamjenica je bila
Maris Kristović, dipl. arheo., a tehničku i stručnu ekipu činili
su Ante Butorac, Antonio Kovačević (tehničari/dokumentari-
sti) te arheologinje Mira Andrić, Eva Žile i Nela Kovačević
Bokarica. Građevinske radove izvela je tvrtka Dom Izgradnja
d.o.o. iz Dubrovnika. Za arheološko-konzervatorski nadzor
bili su zaduženi viši stručni savjetnici: Zehra Laznibat, dipl.
ing. arh., Antun Baće, dipl. pov. umjet. i Marta Perkić, dipl.
arheo., iz Konzervatorskog odjela u Dubrovniku. Radovi su
financirani sredstvima Društva prijatelja dubrovačke starine.
Tvrđava Veliki kaštio smještena je na jugoistočnom punktu
stonskog obrambenog kompleksa. Štitila je grad s morske
strane i ujedno činila najvažniju točku njegove obrane.
Kronologija gradnje tvrđave utvrđena je tijekom istraži-
vanja osamdesetih godina (Zavod za zaštitu spomenika
kulture i prirode Dubrovnik). Utvrđene su tri razvojne faze
tvrđave: I. faza gradnje (1386. – 1403. g.), II. faza gradnje
(1403. – 1489. g.), III. završna faza gradnje (1489. – 1613.)
te period devastacije tvrđave u 19./20. st.
Prilikom istraživanja 2015./2016. otvorena je sonda S 12,
s ciljem definiranja pristupa tvrđavi iz smjera grada, defini-
ranja spoja južnog i istočnoga gradskog zida te utvrđiva-
nja pozicije jarka, za koji se pretpostavlja da je okruživao
korpus tvrđave. Unutar nje otvorene su dvije probne sonde
(S 12A i S 12B) te poprečni rov (rov 1). Sonde i rov otvo-
reni su na poziciji gdje se prema nacrtu iz Vojnog arhiva u
Beču iz 1823. vide južni i istočni gradski zid te zidovi jarka.
Prilikom istraživanja evidentirani su istočni i južni gradski
zid. Uz istočni zid evidentirane su baze stubišta i lučni otvor
s pregradnjom. Uz južni gradski zid evidentirano je ojača-
nje, treća baza mosta s poprečnim zidom i lučnim otvorom
 Dubrovačko-neretvanska županija, HAG 13/2016

Veliki kaštio s područjem radova, zračna snimka (foto: A. Kovačević)

te dva veća i jedan manji prostor. Pronađene zidane struk-

ture mogu se pripisati trima razvojnim fazama gradnje tvr-
đave i periodu devastacije.

I. razvojna faza gradnje pristupnog dijela tvrđave

(1386. – 1403. g.)
Prilikom arheoloških istraživanja djelomično je utvrđena pozi-
cija jarka. Može se pretpostaviti da se jarak u toj fazi pružao
na jugu do sjevernog zida tvrđave, dok njegova sjeverna
granica još nije utvrđena. Istočnu granicu jarka čini evidenti-
ran istočni gradski zid, koji je oblijepljen slojem nepropusne
gline, što je i pretpostavljeni vrh jarka. Dno jarka vjerojatno
čini vrh temeljne stope istočnoga gradskog zida te se prema
tome može zaključiti da visina jarka iznosi oko 1,70 m.

II. razvojna faza gradnje pristupnog dijela tvrđave

(1403. – 1489. g.)
Prema rezultatima arheoloških istraživanja može se pret-
postaviti da se jarak u toj fazi pruža na sjeveru od južnoga
gradskog zida, koji nastaje u toj fazi i izveden je pod kosi-
nom te oblijepljen slojem nepropusne gline, što je pretpo-
stavljeni vrh jarka, do zida prvog predziđa na jugu. Dno
jarka vjerojatno čini vrh temeljne stope južnoga gradskog
zida. Pretpostavljena visina kanala iznosi oko 1,70 m, kao i
na poziciji kod istočnoga gradskog zida.
S 12 – završno stanje, zračna snimka (foto: A. Kovačević)
III. razvojna faza gradnje pristupnog dijela tvrđave
(1489. – 1613. g.)
Evidentirane baze mosta spojene su na bočnim stranama
poprečnim zidovima. Prilikom istraživanja utvrđeno je da
poprečni zid između druge i treće baze mosta sadrži lučni
otvor. Baze mosta nalaze se u osi s vratima u sjevernom

949
 Hrvatski arheološki godišnjak 13/2016

zidu predziđa. U toj fazi jarak se pruža između južnoga

gradskog zida i današnjeg zida predziđa, nastavlja se
prema zapadu te prolazi između baza mosta.

Period devastacije pristupnog dijela tvrđave (19. i 20. st.)

Prostor jarka nasut je i sužen. Nasipavanjem je negiran
lučni otvor između druge i treće baze mosta. Prilikom nasi-
pavanja porušen je istočni gradski zid do današnje nive-
lete. Prema nacrtu iz Vojnog arhiva u Beču iz 1823. godine,
vidljiva je širina jarka i njegov smjer pružanja. Jarak se
pruža od velikog lučnog otvora na istočnom zidu te prolazi
između prve i druge baze mosta. Ucrtani su i zidovi jarka,
koji nisu pronađeni prilikom arheoloških istraživanja, ali ne
može se isključiti mogućnost njihova postojanja, već je vje-
rojatno riječ o zemljanim skošenjima.

Domagoj Kristović
Eva Žile

Summary

In the course of July, August and November 2016 addi-

tional archaeological excavations were carried out at the
site of Veliki kaštio in Ston in order to define the relationship
between the Veliki kaštio fortress and fortification system of
Ston. One probe (S 12) was opened with the aim of defining
the access to the fortress from the city, the junction between
the south and east city walls, and the position of the ditch.
Within the probe, two probes and a cross trench were
opened. The excavations revealed masonry structures that S 2 – završno stanje (foto: M. Andrić)
can be ascribed to three construction phases of the fortress
and the period of its devastation. The position and route of
the ditch throughout all of the phases were established.

Redni broj: 537

Lokalitet: Suđurađ – crkva Sv. Duha
Naselje: Suđurađ (otok Šipan)
Grad/općina: Dubrovnik
Pravni status: Z-509
Razdoblje: NV
Vrsta radova: arheološko-konzervatorska istraživanja

Od srpnja do listopada 2016., tijekom 14 radnih dana,

trajali su arheološko-konzervatorski radovi u sklopu pro-
jekta obnove crkve tvrđave Sv. Duha u Suđurđu na otoku
Šipanu (na k.č. zgr. 99, k.č. 817, 820, k.o. Suđurađ).
Radovi su organizirani prema programu arheološko-kon-
zervatorskih istraživanja, koji je izradila tvrtka Arhita d.o.o.
iz Dubrovnika i koji je ujedno dio projekta obnove crkve.
Voditeljica projekta bila je Zvjezdana Tolja, dipl. ing. arh.
Lokalitet je istražila tvrtka Arheo Plan d.o.o. iz Konavala.
Voditeljica istraživanja bila je bila Maris Kristović, dipl.
arheo., zamjenica voditeljice Nela Kovačević Bokarica,
dipl. arheo., a sudjelovali su tehničari dokumentaristi Mira
Andrić i Ante Butorac. Konzervatorska istraživanja organi-
zirana su u suradnji s tvrtkom Arhita d.o.o. Za arheološko-
-konzervatorski nadzor bili su zaduženi Zehra Laznibat,
dipl. ing. arh., Antun Baće, dipl. pov. umj. i Marta Perkić,
dipl. arheo., iz Konzervatorskog odjela u Dubrovniku.
S 7 – završno stanje (foto: M. Andrić)
Radovi su financirani sredstvima Društva prijatelja dubro-
vačke starine.
Monumentalna crkva tvrđava Sv. Duha sagrađena je na zaravni
male uzvisine, uz sjeverni rub istočnog dijela Šipanskog polja.
Riječ je o jednobrodnom zdanju s transeptom, građenom u
obliku latinskog križa, čija gradnja započinje tijekom druge
polovice 16. st. Posebnost zdanja leži u istovremenom ostva-
rivanju snažnog fortifikacijskog i sakralnog karaktera.
Godine 2016. istraženo je devet arheoloških i pet konzer-
vatorskih sondi. Arheološke sonde uvedene su u dokumen-
taciju kao S1, S2, S3a, S3b, S4, S5, S6, S7 i S8, dok su
konzervatorske sonde uvedene kao K4, K5, K6, K7, K8.

950
 Dubrovačko-neretvanska županija, HAG 13/2016
Unutar prostora crkve otvoreno je sedam arheoloških (S2,
S3a-b, S4, S5, S6 i S8) te dvije konzervatorske sonde (K6
i K7). Arheološke sonde otvorene su s ciljem utvrđivanja
originalne nivelete poda prije barokne obnove i definiranja
dubine podnih slojeva. Ni u jednoj sondi nije pronađeno
izvorno popločenje, već je niveleta definirana prema visini
podloge od žućkastosivog vapnenog morta, koja odgo-
vara podlogama ispod tavela na krovnoj terasi te se može
pretpostaviti da je izvorno popločenje unutar crkve također
bilo od tavela. Utvrđeno je da je u prostoru istočnog kraka
tlocrtna dispozicija bila drugačija od zatečene, što je potak­
nulo detaljniju analizu ukupnog prostora istočnog kraka
crkve tvrđave. U konzervatorskim sondama definirani su
elementi bočnog ulaza i zapunjene niše.
U pločniku krovne terase otvorene su tri konzervatorske
sonde (K4, K5, K8), s ciljem utvrđivanja postojanja starijih
elemenata, koji se odnose na izlaz iz stubišnog prostora, sta-
rijeg popločenja te postojanje tragova vezanih uz formiranje
stražarnice nad bočnim vratima. U sondama su definirana
dva starija popločenja, kanal oborinske odvodnje, izvorni
gabariti izlazne kućice stubišnog prostora i odvodni kanal.
Izvan crkve otvorene su dvije arheološke sonde (S1, S7), s
ciljem utvrđivanja postojanja starije komunikacije iz smjera
šipanskog polja te definiranja dubine temelja crkve i visine
okolnog tla radi drenažnih radova i završnog krajobraznog
uređenja. Tragovi postojanja komunikacije u kontekstu prilaza
crkvi nisu evidentirani. Definiran je način i dubina temelja crkve.
Prilikom istraživanja pronađena su 34 pokretna nalaza.
Radi se o ulomcima keramike, željeznim čavlima i novcu,
koji se okvirno mogu datirati u novi vijek.
Mira Andrić
Zvjezdana Tolja
Summary
Archaeological and conservation investigations were car-
ried out in the course of 2016 within the framework of the
reconstruction project of the church and fortress of the Holy
Spirit on the island of Šipan. The monumental church and
fortress was built on a plateau of a small hill located at the
northern edge of the eastern part of the Šipansko polje.
The church is a single nave building with a transept in the
form of a Latin cross, whose construction commenced in
the second half of the 16th century. A distinctive feature of
the building is the integration of an emphasised fortification
character with the function of a sacred space. Nine archae-
ological and five conservation probes were investigated.
Redni broj: 538
Lokalitet: Trpnj – Gradina
Naselje: Trpanj
Grad/općina: Trpanj (poluotok Pelješac)
Pravni status: Z-4485
Razdoblje: A, SV, NV
Vrsta radova: dokumentiranje
U studenom 2016., tijekom jednog radnog dana, orga-
nizirani su dokumentacijski radovi na lokalitetu Gradina
951
Cisterna nakon radova (foto: A. Kovačević)
u Trpnju, u sklopu konzervacije objekta koji se nalazi na
utvrdi. Dokumentacijske radove izvela je tvrtka Arheo Plan
d.o.o. iz Konavala. Izvođač građevinskih radova bila je
tvrtka Dom izgradnja d.o.o. iz Dubrovnika, pod stalnim nad-
zorom nadležnog Konzervatorskog odjela u Dubrovniku.
Radove je financiralo Ministarstvo kulture, a nositelj pro-
jekta bila je Općina Trpanj.
Zaštitni radovi na arheološkom lokalitetu Gradina u Trpnju
traju od 2014., kada je nakon detaljnog čišćenja lokaliteta
napravljena snimka postojećeg stanja (Geographica d.o.o.
iz Splita), a nakon godinu dana saniran je i konzerviran
južni vanjski obrambeni zid (bez ugaone kule) te je zašti-
ćena cisterna.
Jugoistočni dio lokaliteta u sklopu utvrde očišćen je i kon-
zerviran. Radi se o objektu pravokutnog tlocrta, dimenzija
6,70x3,20 m, najviše sačuvane visine zidova (od sadašnje
nivelete površinskog kulturnog sloja) 2,70 m (22,70 m n. v.).
Objekt je orijentiran u smjeru zapad-istok, smješten 4 m
zapadno od vanjskog istočnog obrambenog zida utvrde.
Građen je tipičnom kasnoantičkom tehnikom zidanja od
grubo obrađenih klesanaca, s tendencijom horizontalnog
uslojavanja uz pomoć pločastog kamena i opeke (tegula),
vezanih obilnim slojem morta. Unutarnji zidovi objekta bili
su premazani debljim slojem žbuke, zaobljenim na uglo-
vima objekta, a koja se sastoji od vapna, vulkanskog
pijeska, sitnih riječnih oblutaka i veće količine krupno
mljevene opeke. Na objektu se prema horizontalnoj reški
(21,44 m n. v.) jasno uočava nadogradnja nešto užeg zida
(debljine 0,60 m), ali u jednakoj tehnici gradnje. Debljina
starijeg sloja vanjskog zida građevine varira od 0,70 m
(južni zid) do 0,80 m (sjeverni zid). U južnom vanjskom zidu,
u približno jednakim razmacima, definirana su tri poprečna
odljevna kanala, od kojih su dva pravokutnog presjeka.
Objekt je gotovo do vrha sačuvanih zidova bio zatrpan
istim slojem izmiješane zemlje i šute (kamenje, sedra,
antički crijep) te je za potrebe konzervacije vidljivih zidova
u unutrašnjosti uklonjen sloj šute do nivelete površinskog
sloja s istočne strane objekta. Dakle, ostali su neistraženi
svi slojevi objekta ispod površine te nije utvrđena kota poda
ni temelja građevine.
Od pokretnih nalaza u sloju šute pronađeno je dosta ulo-
maka krovnog crijepa, većinom tegula različitih profilacija,
 Hrvatski arheološki godišnjak 13/2016
Položaj cisterne u sklopu utvrde (foto: A. Kovačević)
te ulomci različitih tipova kasnoantičkih, odnosno ranobi-
zantskih amfora. Sudeći prema sastavu sloja, objekt je bio
presvođen i pokriven crijepom. Prilikom detaljnog čišćenja
urušenog istočnog zida utvrđeno je da do sadašnje istra-
žene kote objekt nije imao nikakvih otvora, osim kanala
utvrđenih na južnome zidu. Prema sastavu sačuvane unu-
tarnje žbuke, ostacima kanala u funkciji preljeva te same
građe unutar građevine, radi se o još jednoj cisterni u
sklopu utvrde, koja je bila smještena cca 13 m južno od
prve utvrđene cisterne. Prema tehnici zidanja, građevina je
adaptirana već u kasnoj antici, a njezino sustavno istraži-
vanje utvrdit će je li imala izvornu funkciju cisterne.
Prema svim dosadašnjim spoznajama, cisterna se uklapa
u dosadašnju sliku kasnoantičke utvrde iz 6. st., sagrađene
u sklopu tzv. Justinijanova limesa. Nacrtna dokumentacija
izrađena je nakon detaljnog čišćenja, a prije konzervacije
zidova, te nadopunjuje snimku postojećeg stanja utvrde
prije početka svih radova 2014. godine.
Maris Kristović
Summary
In the course of November 2016, one-day documentation
works were carried out at the site of Gradina in Trpanj within
the framework of the conservation of a fortress building.
952
The building is rectangular, measures 6.7 x 3.2 m, with a
maximum preserved wall height of 2.7 m. Its construction
technique is typical of the Late Antiquity.
Movable finds in a backfilled layer within the building
include a lot of roof tiles, mostly tegulae, and shards of dif-
ferent types of Late Antiquity, i.e. Early Byzantine ampho-
rae. Based on the composition of internal plaster, remains
of channels and movable finds, it represents a cistern
within the fortification. The cistern fits into the existing pic-
ture of a sixth-century Late Antiquity fortress built within the
framework of the so-called limes of Justinian.
Redni broj: 539
Lokalitet: Vela Luka – Uvala Gradina i poluotok Sv. Ivan
Naselje: Vela Luka
Grad/općina: Vela Luka (otok Korčula)
Pravni status: Z-4856
Razdoblje. P, A, SV, NV
Vrsta radova: probno iskopavanje, podvodno
istraživanje
Od 24. travnja do 1. svibnja 2016. Odjel za arheologiju
Sveučilišta u Zadru probno je arheološki istražio područje
prokopa i premoštenja kanala između obale i poluotočića
 Dubrovačko-neretvanska županija, HAG 13/2016
Uvala Gradina sa zonama rekognosciranja i iskopavanja
Sv. Ivan u uvali Gradina pokraj Vele Luke na otoku Korčuli.
Ta je istraživanja uvjetovao Konzervatorski odjel u
Dubrovniku. Voditelji istraživanja bili su dr. sc. Mate Parica
i dr. sc. Igor Borzić.
Gradina Sv. Ivana u arheološkoj je literaturi poznata prije
svega kao željeznodobna gradina te kasnoantička/sred-
njovjekovna utvrda/samostan (Lisičar 1963: 74 – 81; Oreb
1972: 124, 127, 128; Radić 2001: 38), dok je uvala podno nje
mjesto pronalaska velike količine antičkih i mlađih ostataka
pokretne građe (Borzić 2009: 82 – 97). Predviđeni infra-
strukturalni radovi na njihovu su prostoru odredili mjesta
i načine arheološkog djelovanja, koje je obuhvatilo rekog­
nosciranje čitava podmorskog dijela uvale s dokumentira-
njem arheoloških ostataka, zatim podmorsko istraživanje u
zoni prevlake koja spaja obalu i poluotočić Sv. Ivana te u
konačnici kopneno istraživanje na samoj prevlaci.
Tijekom rekognosciranja podmorja uvale izdvojene su tri
zone na kojima su pronađene konkretnije količine arheo-
loških ostataka.
Zona 1 nalazi se na sjeveroistočnom dijelu uvale, gdje je
otprije poznata lokacija potopljenog kamenog mola dužine
37 m i prosječne širine 10 m. Nažalost, stanje očuvanosti
konstrukcije takvo je da se bez istraživanja ne mogu detalj-
nije opisati tehnike gradnje te njezin generalan izgled, osim
što se može pretpostaviti postojanje šire baze (operativne
953
obale?) na kontaktu s kopnom. U konstrukciji mola te oko
njega prikupljeni su prilično fragmentirani keramički ulomci
pretežito rimske datacije (amfore i dr.), što potvrđuje i vri-
jeme njegova nastanka. Čini se da se taj lučki objekt u
funkcionalnom smislu mora vezati uz rimska imanja evi-
dentirana na susjednom otočiću Gubeši te onom smješte-
nom na obližnjem polju Bradat (Radić 2001).
Zona 2 odnosi se na istočni dio uvale, na kojem nisu
uočeni tragovi starijih konstrukcija, ali je zamjetna koncen-
tracija fragmentiranog keramičkog materijala, datiranog od
antike pa sve do modernog doba. To je prostor na kojem
je prema kazivanju lokalnog stanovništva i prije pronalažen
keramički materijal, od kojeg se svojom važnošću ističe
nekoliko ulomaka prošupljene dolije. Južna strana pod-
morja uvale predstavlja Zonu 3, gdje su na dubini od 2 m
zabilježene tri nepravilne kamene gomile promjera neko-
liko metara, sastavljene od amorfnog lomljenog kamenja.
Prema tumačenju lokalnog stanovništva, izvjesno je da je
riječ o položajima na kojima su trabakuli izbacivali kameni
balast. Osim navedenog, u istoj su zoni zabilježeni malo-
brojni keramički ulomci željeznodobne, antičke te novovje-
kovne datacije.
Pozicioniranje istraživanog područja u podmorju uvale
Gradine određeno je planiranim infrastrukturalnim rado-
vima u neposrednoj blizini prevlake koja spaja kopno
s otočićem Svetog Ivana. Metodologija istraživanja u
 Hrvatski arheološki godišnjak 13/2016
Pozicija sondi u podmorju uvale Gradina i prevlaci prema gradini
Svetog Ivana
Presjek profila podvodnih sondi u uvali Gradina
Južni profil Sonde 1 na prevlaci
podmorju svela se na istražni rov, koji je na udaljenosti od
20-ak metara usmjeren prema prevlaci. Osnova rova bila
je sonda dimenzija 2x2 m, koja se dosezanjem određene
dubine širila prema prevlaci. Tim načinom napravljeno je
ukupno pet sondi, ukupnog istraženog područja 20 m².
Izrazito mala dubina i specifično otežani uvjeti rada razlozi
su zbog kojih dosegnuta dubina iskopa nije dosezala do
matične stijene, ali i bez toga rezultati istraživanja relativno
su jasni. Na čitavu području iskopa stratigrafska je situa-
cija identična i rezultat je specifičnih mikrouvjeta na tom
dijelu uvale, odnosno mirnog taloženja sedimenta među
kojim dominira pijesak i amorfno kamenje različitih veli-
čina. Površinski sloj (SJ 1) debljine 20-ak cm sastavljen
je od vrlo gustog mulja pomiješanog s većom količinom
sitnog kamenja, a pokretni arheološki materijal uglavnom
je recentne datacije. Stratigrafske jedinice 2 i 3 odvojene
su specifičnom vegetacijom, ali pokazuju vrlo slične odlike
rastresitijeg i svjetlijeg pijeska te velike količine amorfnog
kamenja različitih veličina. Maksimalno dosegnuta dubina
iznosi 80 cm od površine sonde. Unutar slojeva mjesti-
mice su pronađeni tragovi neobrađenih drvenih ostataka,
uglavnom potonulih grana i sličnog, ali ničeg što bi upući-
valo na eventualno postojeću drvenu strukturu. Arheološki
materijal zabilježen u sloju uglavnom pripada fragmentima
keramičkih i staklenih posuda novovjekovne datacije od
16. do 19. st. Među njim ističu se ulomci tzv. kamenine
(18./19. st.), gravirane keramike (17. st.), olovno glazirane
keramike (18./19. st.), tzv. slip ware (16. – 19. st.), turskih
lula (18./19. st.) i drugog. Nešto zapadnije od zone istra-
živanja, praktički na samoj površini, zabilježeni su ostaci
kamene arhitekture starog mola.
Namjera da se zbog infrastrukturalnih radova, odnosno slo-
bodne cirkulacije, ukloni spomenuta prevlaka, odredila je
postavljanje probne sonde i na njoj samoj. Sonda dimenzija
2,5x2,5 m pozicionirana je na zapadnom korijenu prevlake,
a cjelokupno utvrđena stratigrafija rezultat je ljudskog djelo-
vanja vezanog uz artificijelno nasipanje prostora. Zbog izbi-
janja mora nije dosegnut nivo matične stijene te su iskopi
zaustavljeni na relativnoj dubini od cca 1 m. Stratigrafska
slika pokazala je da se postojanje arteficijelne prevlake
može pratiti barem od antike, na što upućuje manja količina
antičke keramike zabilježene u najnižim slojevima (SJ 5).
Zanimljivo je što se iznad spomenutog sloja pojavljuje i
sloj u kojem je uočen prapovijesni, konkretnije željezno-
dobni keramički materijal (SJ 3). Objašnjenje takve obrnute
stratigrafije vjerojatno se mora tražiti u klizanju materijala
s gradine Sv. Ivana, između antike i novog vijeka, možda
uvjetovanom deforestacijom gradine i pojačanom erozijom.
Gornja dva sloja, prema pokretnim nalazima, sugeriraju
vrijeme njihova nastanka tijekom novog vijeka (SJ 2 – gra-
virana keramika), odnosno u slučaju površinskog SJ 1 u
vrijeme nakon Drugog svjetskog rata, u kojem je prevlaka
bila bombardirana. Sve stratigrafske jedinice sastoje se
uglavnom od manjeg ili većeg lomljenog amorfnog kame-
nja, izmiješanog s različitom vrstom zemlje i pijeska, bez
uočenih konkretnijih arhitektonskih oblika. Jedini vidljivi