GRUZ (Kratki povijesni pregled) Ante MARINOVIC, Dubrovnik Kadgod se govori i pige o Dubrovniku naravno i neminovno se misli ina Gruz, i obratno: kadgod se spomene Grut, misli se na Dubrovnik. Velika i doista slavna proslost »krune hrvatskih gradovac, (kako je nag Dubrovnik nadahnuto nazvao koréulanski pjesnik Vidali), ujedno je proslost i nageg Gruda, jer Gruz i Dubrov- nik su jedno, jedna nerazdvojiva cjelina. Cesto se i samo ime Gruz u novije vrije- me zamjenjuje s nazivom Dubrovnik I]. Po tome se ne bi imalo Sto zapravo vise regi od onoga sto je svima vama, bez sumnje, dobro poznato, ali ipak, Gruz ima svojih specifiénosti na koje bih Zelio ukazati u ovo vrlo kratkom osvrtu buduéi da nam je prostor ograniéen. Da je Dubrovnik nastao mnogo ranije, éak koje stoljece prije negoli se do nedavno smatralo, imao sam hrabrosti ustvrditi i javno napisati jos daleke 1922, znagi vee prije cetvrt stoljeéa,’ Sto su nedavna arheoloska otkri¢a, posebno ona u dubrovaé- koj katedrali obavljena pri obnovi starog grada nastradalog u katastrofalnom po- tresu od 1979, bjelodano, pokazala. U svojini pocetimia grad je stisiut na kaménitim; hridinastim otbéicima, skoljima pod Srdem bez imalo plodne, obradive zemiljé. Zato je sasvim razumljivo i prirod- no &to je najstarije zanimanje starih Dubrovéana bio ribolov kojim su se oni u po- éetku bavili iz nuéde, ali koji oni nisu napustali ni kasnije. Jasno je da takav nije mogao, dakako, trajnije ostati zatvoren i izoliran od svog za- eda, na koje je bio prirodno gospodarski upuéen, ako je htio zivjeti i odrzati se. Mozemo vjerovati starim dubrovackim kronikama,? koje priéaju kako je ved u naj- 1 Vidi moju radnju (4.M.), O etniékom sastavu starog dubrovackog drustva (Proces slaviza~ cije Dubrovnika), u »Dubrovnik« — Revija 2a knjizevnost, nauku i drustvena pitanja, izda- vat: Pododbor Matice hrvatske u Dubrovaiku, br. 1-2, 1962., str. 82-90. 2 Pregled svih najstarijih dubrovackih kronigara donio je Ferdo Sisié u svojoj radnji O hrvat: skoj kraljici Margariti, x »Dubrovnike, br. 4-5, 1929. — U najnovije vrijeme sve dubrovaé- ke kronike od onih najstarijih — Miletii versus — Stihovi Milecija iz X1 st., preko najstarijeg, 174starije doba, kratko vrijeme nakon ustrojstva novog grada Ragusiuma, kasnijeg Dubrovnika, a najkasnije krajem 8. i pogetkom 9. stoljeéa, njegovo prvotno ro- mansko stanovnistvo uspjelo naci nekakav modus vivendi s pobjednicima, slaven- skim dosljacima, pa kako je i Dubrovnik, poput ostalih dalmatinskih gradova, na- stojao i uspio dobiti nekakav pojas zemljista oko grada, u povijesnim izvorima dobro poznatu Astareju, zemljiste uz terra fermu, uz évrst zemlju, obalu. Prvotno i najstarije dubrovaéko podruéje izvan danaénjeg starog grada u zidina- ma, sigumo veé od 9 stoljeéa a vrlo vjerojatno i od ranije, bio je upravo Gru u koji je, medutim, spadalo mnogo gire podruéie od onog koje se danas razumijeva pod pojam Gruda. Ono je islo sa zapadne strane obalom od rta Kantafiga (naziv od la- tinskog »caput fici« — rt smokava), koji dijeli usée Dubrovacke rijeke (Omble) od ulaza u Grusku luku, vrhovima susjednih brda Nuncijate (Annunziata), Srda, Bo- sanke i Zarkovice sve do bivSeg bentediktinskog samostana i crkve sv. Jakova u nekadagnjem zaseoku Visnjica na istoku, obuhva¢ajuci,osim juznih obronaka, strana spomenulih brda jos i poluotok Lapad s Montovjernom. U potvrdu toga evo samo nekoliko arhivskih podataka. U arhivskoj seriji »Diversa cancellariae« Historijskog arhiva u Dubrovniku zabiljeZen je izritito podatak kako Danée i Iliji- na Glavica pripadaju podrugju Gruda, (».:.in Gravosa in Dance. 9. Grauosio sub monte sancti Helie...«).* U jednom drugom athivskorn dokument iz 1319. godine (Odluka Malog'dubrovackog vijeca), sasvim jasno stoji zapisaiio kako se podrugje Gruza prostire sve od zapadnih gradskih vrata, (dakle od sami vrata od Pila) do Kantafiga (»...quod vinea Junii de Cerua et vinea illorum de Pabora et illa Domiagne de Mence, que sunt posite extra portam de Ponénte, prope illam ser Tripe de Coret sint ét esse debeanti in districtu et territorio de graivo- sio. «)* lako se predjel od, zapadnih gradskih zidina do Orsule u dokumentima op- éenito nazivlje »extra, muros«, »post muros civitatix, »extra menia,civitatis«,® ipak se u jednom dokumentu iz 1361. citavo podrudje od Kantafiga pa sve do Sv. Jakova ubraja u teritorij, Gruza, (»...possessiones que.sunt a sancto Jacobo de Uisnica.uersus Grauosiam inteligentur esse sub custodia Gravosie.«)' Tek kas: nije su se s vremenom predjeli Pila, Danaéa i Ilijine Glavice izdvojili iz teritorija ‘dosad poznatog djela 6 Dubrovniku s naslovom Hystoria Ragtsii-Povijest Dubrovnika /va- ‘na Conversini iz Ravene, duibrovackog notara od 1384-1390.-g., pa sve'do tajnovijih sinte- ti¢kih djela o cjelokupnoj povijesti Dubrovnika, donio je Dr. Vinko Foreti¢ i svojoj Po Dubrovnika do 1808. Prvi dio — Od osnutka do 1526., Zagreb 1980. g., str. 11-14: 3 Confer Diversa Cancellariae, svezak 11,, str. 106. u Historijskom arhivu u Dubrovnika (u dafjem tekstu HAD). Cf. Diversa Cancellariae, sv. 16., str. 151. u HAD. Cf. Monumenta Ragusina, Libri Reformationum V, izdanje Jugoslavenske Akademije'Zna- fost! i Unyjetnosti GAZU), seiia Monumenta speciantia historiam Slavorumt Meridiona- lium (MSHSM) 29., str, 145-146. (u daljem tekstu Mon.Rag.). 6 Cf. Venditiones Cancellariae (u daljem tekstu Vend.Canc.) 1, str. 1817. w HAD. 1 Cf. Konstantin Jireéek, Die Romanen in den Stadten dalmatiens wahrend des Mittetatters J, Wien 1901., str. 60.; cf. etiam Aleksandar Solovjev, Liber Omnium Reformationum, Beograd 1936., str.$9.; usp.takoder, Josip Luéié, Dubrovacka Astareja (Granice i podrugje do 1366) u »Beritiéev zbornik « Drustva prijatelja Dubrovacke starine, Dubrovnik 1960... str. 49-55, 175i Gruza. Jo8 ranije, krajem 13. stoljeca u poznatom Dubrovaékom Statutu iz 1272. (liber VIL, cap. 64.), spominje se Lapad i uvala Sv. Martina, Sumartin kao jedna Jedinstvena luka (...Totum Gravossium cum Lapido et s. Martino est unus por- tus...«).* Bratstvo sv. Mihajla u Lapadu nosilo je sluzbeni naslov: » Fraternitas s. Michaelis de (in) arboribus de Gravosio«,? dakle »Bratstvo sv. Mihajla medu éempresima (borima) u Gruzu«. To relativno prostrano podruéje (u usporedbi s podruéjem starog Grada u zidina- ma) nije, medutim, bilo naseljeno, ili je bilo vrlo rijetko naseljeno. Najstarije nase- Ije u Gruzu spominje se tek u 13. st.,"° a od 15 st. dubrovacka viastela grade tu svoje Ijetnikovce za odmor. Koliko je to podrugje bilo rijetko naseljeno, najbolje ilustrira podatak da je ono u vrijeme pada Dubrovatke Republike, a to znaéi po- Getkom proslog 19. stoljeéa, prema nekim raéunanjima, moglo brojiti najvise 600—700 stalnih stanovnika."* Gruz, iako prirodno vrlo prikladna i zasti¢ena luka, nije za éitavo vrijeme trayanja Dubrovaske Republike imao znacenje trgovacke luke i nije imao izgradene obale, nego je bio tek samo prirodno skloniste brodova za nevremena. Trgovacka luka Republike bila je gradska luka koju su Dubrovéani izgradili i utvrdili toliko da su mogli za ono vrijeme uspjesno sprijediti svaki nepozeljni ulazak stranih brodova u nju. To isto, medutim, nisu uspjevali u Gruzu. Poznato je, naprimjer, kako su Mle- éani drzali svojim pravom slobodno pristajanje svojih brodova u Gruskoj luci, tako te su vise puta njihovi ratni brodovi, pa iu jaéem sastavu, ulazili i pristajali uy njoj, cime su razumije se, ugroZavali sigurnost dubrovackog podrugja. U vrijeme Spanjolsko-mletackih razmirica 1617—1619. bili su za8li u Grusku luku i pristali u njoj i Spanjotski ratni brodovi bez trazenja dozvole Dubrovaéke viade."* Gruz je u doba Republike’u poéetku neznatno nasélje poljodjelaca i momara a kasnije sve vise i vrsnih brodograditelja. Ve¢ negdje stedinom:14. stoljeéa, preciz- nije 1342.” spominje se i gradnja prvog broda u Grudu. Od tada je brodogradnija sve vise napredovala, a osobito od prve polovice 16. stoljeéa; kad je 1525. dubro- vacka Vlada usvojila za Gruz prevaznu odluku o izgradnji velikog brodogradilista 8 Cf. »De hits qui accipiunt lignum ad vindemiam in certo loco«, cap. LXYV, liber VIL, u V. Bogisié etC. Jireéek, Liber Statutoruni civitacis Ragusii, compositus anno 1272., wizdanju JAZU, zbirka Monumenta historico-juridica Slavorum Meridionalium, vol. 1X, Zagra- biae MCMIV, str. 171. 9 Vidi Kosta Vojiovié, Bratovstine'i obrine korporacije u Republici Dubrovackoj, sv. 1., 4 Monumenta historico-juridica Slavorum Meridionalium, vol. VIL, izdanje JAZ, Zagreb 1899. g. 10 Usp. Pomorska enciklopedija Jugoslavenskog Lekstkografskog zavoda, tom II, Zagreb 1975. g..8.v.»Dubrovnik«, str. 263; usp. takoder Stijepo Obad, Stanovnistvo Dubrovnika u doba pada Republike, w »Beritiéev zbornik« Drustva prijatelia dubrovacke starine, Dub- rovnik 1960. g., str. 241-256., posebno str. 251. 11 Ibidem, str. 251. 12 Usp. Pomorska enciklopedija Jugoslavenskog Leksikografskog zavoda, tom Il, Zagreb 1975. g., sv. »Dubrovnike, posebno str. 270. Laka. 13 Usp. Kap.reg. Siepan Vekarié, O gradnji dubrovackih brodova u XIV stoliecu, u »Pomor- ski zbornik « Drustva za proucavanje i unapredenje pomorstva Jugoslavije, knjiga 1, Zadar 1963. g,, str. 465-476., posebno str. 472. 176u Grugkoj luci,"* éime je likvidirano brodogradiliste u staroj gradskoj luci. Novo Grusko brodogradiliste, najveée u Republici, bilo je privatno, ali privilegirano od Republike. Od sada je, naime, dubrovatka viada podupirala gradnju brodova u Gruzu time &to je mjerama svoje ekonomske politike, osobito izvan teritorija Re- publike, ali i na svom podrugju, tek izuzetno tolerirala i dopuétala i uglavnom ograniéavala, a negdje i sasvim zabranjivala gradnju brodova izvan gruskog skvera. To prvo, najstarije Grusko brodogradiliste, skver, stari nékar«, (kako su ga dub- rovéani nazivali), nalazilo se na opéinskom zemljistu koje se prostiralo od posjeda vlastelina Krista Kabudi¢a-Caboga, (prostor nesto zapadnije od zgrade bivseg Ze- Kieznitkog kolodvora) prema Kantafigu. Odmah slijedece, 1526. godine, sagrade- na je na brodogradili8tu i posebna kamena prizemnica za potrebe brodogradite- Ya! koja je ujedno sluzila i kao smjestaj brodovlasnika za vrijeme dok su se gradili njihovi brodovi, Sto je bio vrlo mudar i koristan potez, jer su na taj naéin, naruéioci brodova mogli nadzirati radove koji su time postali znatno kvalitetniji. Godine 1567.na tom starom »skarud sagradena je i erkva Sv. Nikole, zastitaika pomoraca, na izridito trazenje brodograditelja i brodovlasnika da bi Se u njoj mogli slugiti erkveni obredi prigodom porinuéa brodova."* Nesto kasnije osnovana je uz ovu erkvu i posebna bratovatina, obrtna korporacija, pod nazivom »Fraternitas s. Nicolai de Scharo«, od koje nam se saéuvao Pravilnik ili Statut tek iz.1867. go- dine, ali se bratovitina spominje veé 1594., no nazalost, ranjji statut nije do sada poznat.!” Modda ga ta specifiéna bratovitina nije u potetku ni imala, jer su dubro- vatki brodograditelji, drvodjelci i kalafati bili okupljeni u bratstvu drvodjelaca, a brodogradiligni kovaéi u svom bratstvu kovaéa. No svakako posebna bratovitina sv. Nikole na'skaru spominje se veé u 16. stoljeéu. Od starog skara saéuvano je do danas nekoliko ostataka, kao naprimjer, prostra- no presvodeno skladiste za Cuvanje brodogradevnog alata i drvene grade 2a bro- dove i kao prostor za samu gradnju brodova u prizemlju dvokatnice Luja Soletiéa, pa veliki Zeljezni kolut, priévrééen u Zivu stijenu istoéno od nekadanjeg Gregova skladista, koji je sluzio za izvlacenje brodova."* Ubrzo je stari skar, 2bog sve razvijenije i unosnije brodogradnje, postao pretije- san, pa je osnovan novi skar, od koga se, medutim, nije niSta saéuvalo, Sasuvana je katastarska karta Gruza iz 1837. godine, danas u Arhivu mapa u Splitu, na ko- joj se lijepo vidi uertan taj novi skar, a satuvane su i dvije fotografije istog skara."® I tog ilustrativnog materijala vidi se, kako se novi skar prostirao u wvali koja je 14 Vidio tome opsimije Cvito Fiskavié, Pravilnik bratovitiie, dokumenti o gradnji i ostaci brodogradiligta u Gruiu, u »Beritiéev zbornike Druswva prijatelia dubrovacke starine, Dubrovnik 1960. g., str. 117-147. 15 Tbidem, s118-120. 16 Ibidem, str, 120. dalje. 17 Ibidem, str. 133-146. 18 Ibidem, str, 122. 19 Ibidem, str. 130-133. 177onda dublje zadirala u obalu izmedu ovog nageg dominikanskog samostana sv. Kriza j renesansnog Gunduliéeva ljetnikovea, danas vlasni8tvo obitelji Kesteréa- nek (u kojem je sada gruska Ijekarna). Na mjestu danasnjeg gruskog parka bila je Sroka platforma na koju su se izvlacili, popravljali a i gradili novi brodovi. Taj novi skar bio je ograden polukruznim zidom uz koji su se dizale kucice za spremu brodogradevnog alata i drvene grade za brodove.” Jedini spomen na to brodogra- diliSte cuva jo$ danas obliznja ulica koja nosi naziv Ulica od skara. Osim ta dva velika brodogradilista bilo je uGruzu tijekom proslog 19. stoljeéa, jos osam manjih,"! od kojih su dva na Lapadskoj obali: onaj kraj starog gruskog laza- reta i drugi na Gimanu (brodogradiliste Krile). Sva su ta graska brodogradilista, uz ona manja na ostalom podru¢ju Dubrovacke Republike: na Lopudu, Sipanu, Slanom, Stonu i kasnije Orebiéu, vrlo mnogo pridonijela snaznom razvitku dubro- vaékog pomorstva, temelju dubrovatkog blagostanja kroz stoljeéa, koje je svoj ze~ nit dozivjelo u 16. stoljecu. Brodogradnja je davala-osnovni ton i pedat citavom gospodarskom zivotu Gruza za vi8e od tri stalje¢a, Ona je zapoiljavala prije velikog potresa od 1667. godine preko tisucu Ijudi. Citavi Gruz bio je jedno veliko radiliste — gradiliste brodova koje je svakodnevno odzvanjalo od udaraca brodogradevnog alata u vje8tim ruka- ma vrsnih »prota«, »kalafata«, drvodjelaca, kova¢a, mornara i nauénika. Na na- vozima ‘gruskih brodogradiliata znalo.se istodobno naéi i do tridesetak brodova. Raéuna se dajé samo.od 15. stoljeca, posebiio od osnutka starog Skara (1525), pa do 1667, tj. do katastrofalnog potresa, porinuto u Gruzu u more,oko 600 vecih i 300 manjih brodova i lada (baraka).?? Dubrovaéki brodovi, a to u stvari znat¢i ‘gru3ki brodovi, bili swu citavom pomorskom svijetu na tolikoj cijeni zbog vrsne iz rade i évrstine, solidne opreme i po tome.maritimnih sposobnosti; da.su u Engle- skoj, (izuzetno pomorskoj. zemlji), pasebni tip vrsnog, évrstog broda za prijevoz vrijednijeg tereta krstili nazivom »argosy« — dubrovacki, uz razlitite Vatijante od romanskog naziva za Dubrovnik-Ragusium-Rausium Argusium. ee Ucdevetnaestom stoljegu usao je Grud u novo razdoblje svoje povijesti, Posetkom tog stoljeca, 1806. godine, Napoleonove su trupe usle u Dubrovnik ito je oznaéilo 20 Ibidem. ‘ WW je polozaj ubicirao gruski parok, don Duro Krecak v dubrovaékom fistu »Dubravae C. Fiskovié, Pravilnik bratovstine, dokument? 6 gradnyji i ostaci brodogradilista w Grudu, o2., stt, 133, 22.0 dubrovaékim skverima, o brodograditeljima, 0 brodovima, njihovom broju, dosivostt i u- opée o momarici starog Dubrovnika ops é je su pisali Josip Lueti¢, Mornarica Dubrovatke Republike, Dubrovnik 1962. sti, Brodovlie Dubrovaéke Republike 17. stoljeca, Dubrovnik 1964, Isti, O pomorstvu Dubrovacke Republike u XVII stoljeéu, Dubrovnik 1952;i:¥.A. Baéié, Dubrovacki brodovi u doba procvata dubrovatkog pomorstva u XVI vijeku, Zagreb 1940.;4. Marinovié, Pomorsko-pravni propisi sredovjeénog dubrovackog Statuta, u » Po- morski zbornik« Drustva za proucavanje i unapredenje pomorstva Jugoslavije, knjiga 1., Zadar 1963. g., str. 413-464.; Vidi takoder j Pomorska encikloped@ja leksikografskog zavo- da, tom II, Zagreb 1975., s.v. »Lubrovaike, 23 Usp. Mladen Bosnjak, Dubrovaéko pomorstvo u literaturi, u »Dubrovacko pomorstvo u spomen sto godina nauticke skole u Dubrovniku, MDCCCLI-MCMLIIs, str. 452. 178skori kraj dubrovaéke slobode. Kao sto je dobro poznato, 1808. Napoleon je oku- paciju Dubrovnika pretvorio u aneksiju, da bi 1815. na Beckom kongresu dosao i konaéni kraj Dubrovacke dréavice. U borbama s francuskim trupama na dubro- vaékom podrudju osobito je teSko stradao Gru i Kono, koje su opustoile i popa- lile sjedinjene rusko-ctnogorske éete, kojom prilikom su stradali i gruski skari i mnogi brodovi koji su se zateKli na njima. Gruz se, medutim, ipak brz0 oporavio od tog Soka, pa je ve¢ 1818, porinuta u more, uz velike sveCanosti, pulaka imenom »Gruz«. Medutim, pojava parobroda i s tim v vezi stagnacija gradnje drvenih brodova-jedrenjaka, zadala je konaéni udarac gruskim, kao i ostalim skverima koji su jedan za drugim neminovno odumirali i konaéno svi nestali; jedini se do nasih dana dovukao maleni skver-remont na Gimanu, na Lapadskoj obali, ali se i on ne- davno ugasio. S razlogom je, dakle, pjevao dubrovaéki pjesnik iz druge polovice proslog 19. stoljeca, Antun Kazali: »Gdie je tvoieh trista drieva; — Slavni Gru- Zwmoj?... Gdie je Zamor, gdie je vika, — Gdie je verveé puk?«* Posljednji brod porinut u more s gru’kih navoza bio je, ¢ini se, »Dvanaesti dubrovacki« 1875. godine. Grui se ipak ne predaje. Na mjestu propalih skara Siri se sada zidana obala za ptistajanje vecih brodova i time se Griz postupno, veé tijekom 19. stolje¢a, pre- orijentifa i poginje razvijati kao trgovatéka i putniéka luka. On sada postupno pre- uzima ulogu stare gradske luke’ i postaje glavnom dubrovaékom lukom, ali u pu- nom smislu on to postaje tek od poéétka naseg stoljeca, kad je u Gruz stigla uskotraéna Zeljeznica 1901; gddine. Od tada je Dubrovnik (tj. Gruz)' postao i stvarno, kao Sto je’i prirodno, izlazno-ulaznom lukom za svoje sire balkansko za- lede: Zeljezni&ki uredaji nalazili su se na samoj obali, sto je bilo vrlo prikladno jer je omoguéavalo direktno prekrcavanje robe iz zeljezniékih vagona u brodove i obratno. Grud sé kao vrlo prikladna i zasti¢ena luka sve vise razvijao i napredo- yao. Samo jedan vrio ilustrativni podatak: izmedu dva svjetska rata Gruz je po promietu robe i putnika na treéem mjestu medu nagim lukama, odmah’poslije Su- Saka (Rijeka je tada bila pod Ttalijom) i Splita. Po skladignom prostoru'Gruz je éak bio na’ prvom mjestu, ali po mehanizaciji, nazalost, skoro na posljednjem.”* I umjesto da se’svi napori usnijere u tom pravcu da ‘sé poboljga mehanizacija luke da se uskotraéna Zeljeznicka’ pruga dim prije zamjeni Sirokottacnom normalnog kolosijeka, napravila se nedavno neoprostiva pogreska ukidanjem Zeljeznicke pru- ge.i time izoliralo Dubrovnik.od,njegova neposrednog zaleda. SVe vééim razhiahom tirizma, Gruz postaje putniéko-turisticka luka w’koju pri- staju Veliki ‘prekoodeanski izlethiéki brodovi na'svojim kriznim putovanjima. U tom pogledi je nedavno napravijen dobar potez kad je na gatu Petké izgraden novi vez za Velike trajekte koji povezuju na8ui obalu Jadrana s talijanskom obalom. Du- 24 Antun Kazali u pjesmi »Zlatka« — Usp. C. Fiskovié, Pravilnik bratovitine, dokumenti o gradnji i ostaci brodogradilisia u Gruzu, o.c., str. 139. 25 Usp. Pomorska enciklopedija Jugoslavenskog Leksikografskog zavoda, tom Il, Zagreb 1975.,s.v. »Dubrovnika, str. 263-264.; Usp. takoder Rudolf Jeli¢, Gruska luka, u »Dubro- vaéko pomorstvo u spomen sto godina nautiéke skole u Dubrovniku, MDCCCLU- -MCMLII« str. 417-434, 179brovnik kao eminetno turisti¢ko srediste nema neke osobito razvijene industrije. Ono sto ima od industrije skupa s pomorstvom, kao od starine glavnom gospodar- skom granom, koncentrirano je u Grudu. Shvativsi Grud u njegovoj povijesnoj prostornosti, u njemu je na Lapadskoj strani bilo sijelo bivle Dubrovacke plovid- be, a sada je sjediste Atlantske plovidbe, dok su na Gruskoj obali sve brodske put- nicke agencije i uredi (Luéka kapetanija i ostali). Tue i tvornica ulja i masnih ki- selina »Radeljevié«, tvornica ugljenografitnih proizvoda »Nikola Masanovié« i tvornica boja i lakova »Dubravkav, pa »Dalmacijabilje — poduzeée za prerad i promet Ijekovitim biljem. U Grudu je bilo sjediste prve dubrovacke elektriéne centrale (osnovane 1901), koju je zamjenio sadasnji »Elektrojug« — poduzese za distribuciju elektriéne energije. U njemu je bilo i sjedi8te poduzeéa »Dubrovacki tramvaj« s remizom (osnovano 1910), koje je naslijedilo autobusno poduzece »Libertas« s autobusnim kolodvorom. Tu je i sjediste danasnje dubrovatke trgo- vine, sjedinjeno u poduzecu »Dubrovkinjav, s dyjema robnim kuéama, pa sjediste Dubrovacke banke. Ukorak s gospodarskim razvitkom, Gruz se razvijao iu duhovnom, vjerskom, kul- turnom i uopée drustvenom pogledu. U njemu je, eto, daleke 1437. osnovan i nag slavijenik, Dominikanski samostan sv. Kriza s crkvom, o éijoj vjerskoj, kulturno- prosvjetnoj i odgojnoj delatnosti i o tome sto je sve za Grud znatio, progovorit ée pozvaniji od mene. Ja samo toliko, da neki povezuju's ovo crkvom sv. Kriza- Sancta Crux i sami naziv Gruza kao lukom Sv. Kriza. U talijanskom jeziku se i danas Grud, pored »Gravosac, naziva i »Santa Croce«, Medutim, to nikako ne stoji, jer je ova erkva podignuta relativno kasno, tek sredinom 15. stoljeca dok se naziv Grud znatno ranije spominje, vec od 13. stolieéa”*, Ipak nije sasvim nemo- guée da je Gruz mogao dobiti naziv po mnogobrojnim crkvicama sv. Kriza, raza- sutim po povijesnom podruéju Gruza. Tako, na primjer, Nuncijata (Annunziata) ovdje povrh Kantafiga, zvala se ranije Krstac, pai éitavo brdo Srd zvalo se Mons Chrestac, Krstac, ili btdo Sv. Kriza. Neki opet povezuju romanski naziv Gruza- -Gravosium s romanskim nazivom starog Dubrovnika — Ragusium, Rausium- -Grausiym-Gravosium. Po hrvatskom Herodotu Ivanu LuciéuJoannes Lucius, u poznatom mu djelu De regno Dalmatiae et Croatiae, libri sex, naziv Gruiana- djenuli su njegovi najstariji poznati stanovnici, ilirsko pleme Agravoniti, sto je i najyjerojatnije. U povijesnom prostoru Gruza bilo je vise erkava} crkvica i ptivatnih kapélica; od kojih su najpoznatije one uz viasteoske fjetnikovce kojih je bilo nekoliko.na pod- rudju Gruza i blize okolice. Mnoge su od tih crkvica sasvim nestale bez traga, dok su neke sacuvane tek u bijednim razvalinama.”” Uz visestoljetnu grusku Zupnu cerkvu sv. Mihajla na Lapadu postojalo je od 1290. jedno od najstarijih, ako ne i najstarije dubrovacko bratstvo sv. Mihajla »Fraternitas s. Michaelis de (in) arboribuss, a tu su jo8, uz veé spominjano bratstvo-obrtnu korporaciju pomora- 26 Vidi ovdje moju biljesku br. 10. 27 Sve je te crkve i erkvice opisao /vo Gugi¢, U zagrijaju grada Dubrovnika-Gruz u prodlosti i sadasnjosti, Trogir 1980. g. u poglaviju: Zupa Grud, str. 31-72. 180ca sv. Nikole na Kantafigu iz 1594. godine i bratstvo sv. Burda uz istoimenu ctkvs »Medu Trima erkvamac iz 1436. pa najmlade bratsivo Nase Gospe od Milosrda uz istoimenu crkvu iz 1723. godine, poznatu, izmedu ostalog, i po boga- toj zbirci »ex voraw - zavjetnih plotica s utisnutim brodovima u oluji, spasenim za- govorom Bogorodice. Dobro je poznata vaznost i povijesna uloga dubrovaékih bratovstina i obrtnih korporacija, no to nije tema nagih razmatranja.* Kao iu ostalim krajevima »Lijepe nase«, prve su skole i ovdje djelovale uz crkvei samostane; muska mladez stjecala je prva znanja uz mudke, a Zenska uz zenske samostane, no to su ipak bile samo privatne skole. Prva drzavna javna skola spo- minje se u Grudu tek 1877.” godine. Vrijedno je, medutim, istaknuti kako je veé 1856/57. otvorena ovdje u Gruzu, u okviru Novog skara, specijalna struéna sko- taza gradnju brodova, koja je, nazalost, bila vrlo kratkog vijeka: zatvorena je veé 1860. godine. Na Lapadskoj obali, u prostorijama dvorca Puciéa (kasnije Mitrovié-Kosor), otvorena je 1887. jedna druga specijalna struéna Poljodjelska dvogodiinja skola, koju je — istiem to kao svojevrstan kuriozitet — polazio ka- sniji istaknuti hrvatski politi¢ar, Cavtaéanin Frano Supilo.”” Unasem stoljedu Skolstvo se ui Grudu stalno razvijalo: od onog najnizeg, od djet- jih vrtiéa dostiglo je i najvisi stupanj, preko srednjih sve do vidib i'visokih 4kola i fakulteta. Godine 1923. dtvorena je u Gru2u Pomorska vojna akademija, 1928. potelo je s radom »Djecje zabaviste« u zgradi'zaduzbine Nike Lopitié na Grus- ko} obali, koje su kastiije preuzele éasne sestre dominikanke, koje su od 1941. do 1944, dréale u Gruzui Zensku gimnaziju. Skolstvo se ovdje osobito razvilo posli- Je drugog syjetskog rata. Tu su danas na sirem povijesnom podrugju Gruga Jocira- ni: Srednja pomorska i Visa pomorska skola, koja je nedavno prerasla u Pomor- ski fakultet; tu je i Fakultet za turizam i vanjsku trgovinu, pa vise znanstvenih i struénih ustanova: Zavod za povijesna istrazivanja JAZU (bivsi Historiski In- stitut), zatim Stanica za juine kulture, pa Zavod za izgradnju Dubrovnika i ra- nije Institut za oceanografiju i ribarstvo, koji je pretastao u sadasnji Bioloski in- stitut, koji se preselio u stari grad. Stari je Dubrovnik upravo prednjacio u osnivanju raznih dobrotvornih-socijalnih ustanova. Dobro je poznata ustanova Blagog djela (Opera pia) veé iz. 1300. go- dine. Potetkom naégeg stolje¢a, 1906, osnovano je u Dubrovniku »Dubrovacko si- rotinjsko vijece« koje se brinulo za nezbrinute osobe pod starateljstvom. Svega 28 Opsimije 0 tom predmetu vidi u mojoj radnji (4.M.), Prilog poznavanju dubrovackih bra- tovétina, itamo navedeno) litesaturi, u »Anali Historijskog instituta JAZU u Dubrovnikus, god. I, svezak 1., Dubrovnik 1952, str. 233-245.; Usp. takoder A. Marinovie Universitas-Pravni polotaj otoka Lopuda'u Dubrovatkoj Republici, u »Anal instituta JAZU u Dubrovniku«, god. IL, Dubrovnik 1954., str. 181-238 ; Vidi i G.Gelcich, Le confraternite laicke in Dalmazia, Ragusa 1885, 29 Usp. Zdravko Sundrica, Prilog kronologiji osnivanja osnovnih strijom, u»Dubrovnik« — Revija za knjizevnost, nauku i drustvena pitanja Pododbora Mati ce hrvatske u Dubrovniku, br. 1-2., 1962. g., str, 90-93. 30 O Skolstvu u starom Grutu vidi opsimije kod 1. Gugié, U zagrljaju grada Dubrovnika,... o.., posebno str. 95-99., u poglaviju: Skolstvo, 181godinu dana kasnije, 1907, osnovana je njegova podruznica u Gruzu pri Zupskom uredu sv. Mihajla na Lapadu. Godine 1923. osnovan je, takoder, u Lapadu »Sa/- vator« — Dom za smjestaj i oporavak starih i bolesnih svecenika, Pri veé spome- nutoj zaduzbini Nike Lopizié na Gruskoj obali osnovana je 1932. pucka kuhinja »Trpeza sv. Viahac, koju su vodile é.s. gruske dominikanke. Gruz, izrazita radniéka Getvrt Dubrovnika, nije, medutim, imao svog radni¢kog doma. Zato, a i zbog opéenito losih uvjeta rada, izbio je 1900. godine, pri gradnji Zeljeznicke pruge, radnigki strajk. Nesto kasnije, 1906. i 1907. dosto je do strajka obalnih radnika. Tek 1927. postavijeni su u Radni¢koj ulici temelji Radnickog oma, koji je otvoren tek 1936. i kofim su se, zbog doista bijednog komfora, najvi- Se i jedino koristili prolazni radnici, tj. oni koji su na to bili prisiljeni krajnjom nuédom.! Ida zakljuéimo: u razvoju Gruda jasno su izrazene tri etape: prva i najstarija — Gruz, kao najveée dubrovaéko brodogradiliste; druga —'Gruz kao trgovatka putnicko-teretna luka Dubrovnika i njegova zaleda i treéa suvremena — Gruz kao turisti¢ko-putniéka luka. Bez obzira na to, koja od tri spomenute funkcije Gruzu najvise odgovara, jedno je sigurno: Gruz izoliran od svog prirodnog zaleda, tesko da moze ijednu od njih uspjesno obavijati. Grud je danas jedina veéa luka na obje- ma’stranama Jadrana, koja nije povezana Zeljeznitkom prugom sa svojim zale- dem.’Nad tom bf vige nego Zalosnom éinjenicom odgovorni morali ozbiljno zamisliti. Tna kraju: éestitajuci nasim dragim ocima dominikancima (skupa s €asnim sestra- ma déminikankama) njihov i na’ zajédniéki jubilej, pozelimo im jo8 mnogo godina i stoljeca uspjeSnog Tada i djelovanja na vremenitu i posebno'ha duhovnu Korist svih nas i nasih pokoljenja. U' to ime klicem: vives, crescat, floreat —neka Zivi, neka raste, neka cvjeta nas samostan sv.’Kriza'i s njime ina’ Grud. 31 Usp. L. Gugi¢, U zagrijaju grada Dubrovnika,... 0.c., poglavlie: Socgiaine (Dobrotvorne) ustanove, Str. 99-102, — O Strajkovima u starom Gruzu vidi Pomorska enciklopedija Jugo- slavenskog leksikografskog zavoda, tom I, Zagreb 1975., stt. 273. s.v. »Dubrovaika, 182RESUME Au 13e siéele, la cité pitoresque de Gruz (Gravosium), située a Vouest de la ville de Dubrovnik (Raguse), a été peuplé par les agriculteurs et quelques pé- cheurs. Une jolie baie, bien protégée des vents, favorisa la construction d'un important port avec des chantiers navals, qui permirent le développement du commerce ‘maritime de la République de Raguse. Lauteur distingue trois étapes de Vhistorie de Ia ville de Grud: a) du 13e au 15e siecle, le village traxsformé en bourg, représente un important chantier naval pour les Ragusains; A b) du 15e au 19e siécle, Vagglomération de Grud devint une plaque tournante du commerce extérieur de la République de Saint Blaise; ©) dés le milieu du 19e siécle, la ville de Grud, de plus en plus prospére, com- mence a suppléer le commerce ragusain avec le transport des passagers, notam- ment des touristes admirant ce joyau de U'architecture médiévale et ses chefsd'o- euvre de la Renaissance et du Baroque. L’auteur ne manque pas de souligner qu'un tel développement matériel permit le progres social et favorisa le rayonnement culturel et spirituel'de la ville. 183