SVEUČILIŠTE U SLAVONSKOM BRODU

ODJEL DRUŠTVENO-HUMANISTIČKIH ZNANOSTI

DIPLOMSKI RAD
Sveučilišni diplomski studij Ranog i predškolskoga odgoja i obrazovanja

IME I PREZIME
___________

Slavonski Brod, 2024.

 SVEUČILIŠTE U SLAVONSKOM BRODU
ODJEL DRUŠTVENO-HUMANISTIČKIH ZNANOSTI

DIPLOMSKI RAD
Sveučilišni diplomski studij Ranog i predškolskoga odgoja i obrazovanja

___________

Mentorica diplomskog rada:

izv. prof. dr. sc. ________

Slavonski Brod, 2024.

 I. AUTOR

Ime i prezime:
Mjesto i datum rođenja:
Adresa:
ODJEL DRUŠTVENO-HUMANISTIČKIH ZNANOSTI

II. DIPLOMSKI RAD

Naslov: Izloženost ekranima i emocionalna samoregulacija u djece

Naslov na engleskom jeziku: Exposure to screens and emotional self-regulation in children
Ključne riječi:
Ključne riječi na engleskom jeziku:
Broj stranica: __ slika __ tablica: ___ priloga: ___ bibliografskih izvora: ____
Ustanova i mjesto gdje je rad izrađen: ODJEL DRUŠTVENO-HUMANISTIČKIH
ZNANOSTI Slavonski Brod

Stečen akademski naziv: sveučilišna magistra ranog i predškolskog odgoja i

obrazovanja (univ. mag. praesc. educ.)

Mentor rada: izv. prof. dr. sc. ______

Obranjeno na Odjelu društveno-humanističkih znanosti
dana: ____
Oznaka i redni broj rada: _______
Ispitno povjerenstvo: _________________

IZJAVA
 Izjavljujem da sam diplomski rad izradila samostalno, koristeći se vlastitim znanjem i
literaturom.
U radu mi je pomagala savjetima i uputama mentorica rada izv. prof. dr. sc. _______
_____, i ovim putem joj se iskreno zahvaljujem.

IME I PREZIME
skenirani potpis
SAŽETAK

Ključne riječi:
ABSTRACT

Key words:
SADRŽAJ

1. UVOD.........................................................................................................................2

1.1. IZLOŽENOST EKRANIMA DJECE PREDŠKOLSKE DOBI..........................3

1.2. IZLOŽENOST EKRANIMA DJECE U REPUBLICI HRVATSKOJ...............4

1.3. EMOCIONALNI RAZVOJ DJECE PREDŠKOLSKE DOBI............................5

1.4. EMOCIONALNA SAMOREGULACIJA...........................................................6

2. METODOLOGIJA ISTRAŽIVANJA....................................................................8

CILJ.............................................................................................................................8

2.1. PROBLEMI.........................................................................................................8

2.2. HIPOTEZE...........................................................................................................8

2.4. INSTRUMENTI...................................................................................................8

3. REZULATATI..........................................................................................................9

4. RASPRAVA.............................................................................................................10

5. ZAKLJUČAK..........................................................................................................11

6. LITERATURA........................................................................................................12
 1. UVOD

U suvremenom društvu digitalni uređaji postali su sastavni dio života većine obitelji,
često već od najranije dobi djece. S obzirom na to, izloženost ekranima među predškolskom
djecom postaje sve češća pojava koja izaziva brojna pitanja i dileme među stručnjacima i
roditeljima. Ovaj diplomski rad fokusira se na utjecaj koji izloženost ekranima ima na
emocionalni razvoj i samoregulaciju kod djece predškolske dobi. Emocionalna
samoregulacija je ključna komponenta razvoja koja djeci omogućava da upravljaju svojim
emocijama i ponašanjem u različitim situacijama, a način na koji djeca koriste i reagiraju na
digitalne medije može imati važne implikacije za njihov emocionalni razvoj.

Iako tehnološki napredak pruža brojne koristi, važno je biti svjestan potencijalnih
rizika koje tehnologija može predstavljati za dječji razvoj ako se ne koristi promišljeno i u
skladu s dobi djeteta. Prema stručnjacima, pozitivan ili negativan utjecaj tehnologije na dijete
znatno ovisi o tome kako i kada se dijete počinje izlagati ekranima. Preporučuje se
izbjegavanje izlaganja ekranima prije druge godine života, a važan je i odabir sadržaja te
način na koji dijete koristi tehnologiju. Interaktivno korištenje digitalnih medija, uz aktivno
sudjelovanje i nadzor roditelja, može biti korisno (Roje Đapić i sur., 2020). Rana i pretjerana
izloženost ekranima može dovesti do kasnijeg prekomjernog korištenja istih, što pokazuju i
podaci iz ranije provedenih studija (Force i Canadian Paediatric Society, 2017). Stoga je
ključno slijediti smjernice kako bi način korištenja digitalnih medija bio siguran i poticajan za
pravilan razvoj djece.

U sklopu empirijskog dijela rada provedeno je istraživanje koje ima za cilj izravno
ispitati veze između izloženosti ekranima i emocionalne samoregulacije kod djece u
predškolskoj dobi.

S obzirom na sve veću zabrinutost za dobrobit djece u digitalnom dobu, ovaj rad
nastoji pružiti temeljite uvide i smjernice koje bi mogle koristiti kako roditeljima tako i
stručnjacima koji rade s djecom. Kroz integraciju teorijskih spoznaja i empirijskih istraživanja
težimo doprinijeti boljem razumijevanju ove kompleksne teme koja oblikuje ranu dječju
psihologiju i razvoj.

8
1.1. IZLOŽENOST EKRANIMA DJECE PREDŠKOLSKE DOBI

Djeca danas provode značajan dio svog vremena ispred ekrana, što uključuje
televizore, tablete i aplikacije poput YouTube-a. Studije pokazuju da već od najranijih godina,
počevši od dojenačkog razdoblja, djeca sve više koriste digitalne uređaje, a vrijeme
provedeno pred ekranom se povećava kako djeca stare (Duch i sur., 2013). Istraživanje koje
su proveli Carson i suradnici (2013) otkriva da gotovo sva djeca dolaze u kontakt s ekranima
prije nego što napune dvije godine, dok samo 15% djece u dobi od 3 do 4 godine koristi
digitalne uređaje manje od jednog sata dnevno. Nadalje, istraživanje iz 2020. godine koje su
proveli Rideout i Robb pokazuje da prosječno vrijeme koje djeca između 0 i 8 godina provode
koristeći digitalne medije iznosi 2 sata i 16 minuta na dan. Unutar te iste dobne skupine, 23%
djece ne koristi digitalne medije svakodnevno, dok ih 24% koristi više od 4 sata dnevno.
Unatoč visokom vremenu provedenom pred ekranima, samo 1% tog vremena se koristi za
čitanje e-knjiga (Rideout i Robb, 2020). Televizori, tableti i aplikacije poput YouTube-a
dominiraju vremenom koje djeca provode pred ekranima.

Rideout (2017) je u svojim istraživanjima zabilježio da se vrijeme koje djeca u

Sjedinjenim Američkim Državama provode pred ekranima u ranom djetinjstvu utrostručilo u
roku dvije godine (2011. – 2013). Istraživanje Goode i sur. (2020) pokazuje da se izloženost
ekranima povećala za 32% u posljednja dva desetljeća, s prosječnom dnevnom izloženošću od
jednog do dva sata, pri čemu prevladava gledanje televizije. Već u dobi od 6 mjeseci,
dojenčad je izložena ekranima, što postaje dio svakodnevnih obiteljskih rutina unatoč
preporukama o optimalnom korištenju ekrana tijekom ranog razvoja. Ovakva praksa često se
objašnjava manjom roditeljskom svjesnošću o smjernicama, percepcijom da djeca uživaju dok
gledaju sadržaje na ekranima te korištenjem ekrana kao sredstva za regulaciju ponašanja
djece, kao što je smirivanje tijekom obroka ili kao nagrada za dobro ponašanje. Također,
ekrani se koriste kao obrazovni alat tijekom usvajanja novih znanja, za zabavu i opuštanje
tijekom obiteljskog vremena te u rutinama uspavljivanja (Heller, 2021).

McArthur i sur. (2021) su proveli istraživanje usmjereno na utvrđivanje povezanosti

između vremena provedenog pred ekranom i negativnih posljedica za razvoj djece. U fokusu
istraživanja bili su problemi u ponašanju, kao što su hiperaktivnost, slaba pažnja, loše
raspoloženje i anksioznost te razvojni napredak koji obuhvaća finu i grubu motoriku, socijalne
vještine i usvajanje jezika. Rezultati su pokazali da djeca koja dnevno provode dva do više od
9
tri sata pred ekranima imaju veće izglede za pojavu problema u ponašanju i teškoće u
usvajanju jezika u usporedbi s djecom koja su ekranima izložena do jednog sata na dan. S
obzirom na ove nalaze, istraživanje naglašava važnost ograničenja upotrebe ekrana za djecu
rane i predškolske dobi, u skladu s preporukama stručnjaka, kako bi se izbjegle negativne
posljedice prekomjerne izloženosti ekranima.

Ovaj integrirani pregled provedenih istraživanja jasno pokazuje kako rana i učestala
izloženost ekranima postaje neizbježni dio djetinjstva, naglašavajući potrebu za pažljivim
nadzorom i upravljanjem upotrebe ekrana kako bi se potaknuo zdrav razvoj djece. Osim što se
do sada provedena istraživanja fokusiraju na utjecaj medijskih sadržaja na ekranima, ona
također analiziraju prakse roditeljskog korištenja tih medija i vrednuju smjernice koje
postavljaju vodeći stručnjaci iz tog područja. U nadolazećem poglavlju, predstavljeni su
rezultati novijeg istraživanja o utjecaju ekrana na rani i predškolski razvoj kod djece u
Republici Hrvatskoj.

1.2. IZLOŽENOST EKRANIMA DJECE U REPUBLICI HRVATSKOJ

Roje Đapić i sur. (2020) proveli su istraživanje koje je za cilj imalo predstaviti dio
rezultata istraživačkog projekta o Screen Timeu djece predškolske dobi i njihovim razvojnim
ishodima u Republici Hrvatskoj. Rezultati se temelje na podacima prikupljenim tijekom prvog
nacionalnog istraživanja o upotrebi ekrana u ranom djetinjstvu provedenog u 2017. godini.
Istraživanje je obuhvatilo prigodan uzorak od 655 djece, u dobi od 18 mjeseci do 7 godina ,
koji su pohađali vrtiće u različitim ruralnim i urbanim područjima Republike Hrvatske.

Rezultati istraživanja pokazuju značajnu zasićenost elektroničkim uređajima u

hrvatskim kućanstvima s predškolskom djecom. Svako dijete iz uzorka od 655 djece iz
ruralnih i urbanih područja živi u kućanstvu koje u prosjeku ima 6,35 uređaja. Većina
hrvatskih kućanstava posjeduje mobitele (99,8%), računala (98%) i tablete (79,3%), dok su u
SAD-u igraće konzole prisutne u 80% domova s malom djecom, a 40% u Hrvatskoj.

Djeca se već u drugoj godini života susreću s malim ekranima, s 58,4%

jednogodišnjaka, 87,6% dvogodišnjaka i 95% trogodišnjaka koji redovito provode vrijeme
pred ekranima. Ovi podaci ističu važnost ranih intervencijskih programa usmjerenih na
smanjenje vremena provedenog pred ekranima u ranim godinama.

10
 Roditeljski nadzor i motivacija za omogućavanje pristupa ekranima varira, s 50%
roditelja koji omogućuju pristup ekranima za zabavu i gotovo polovica za edukativne svrhe.
Međutim, više od 60% roditelja koristi ekrane kako bi zaokupili pažnju djece, što može imati
dugoročne negativne posljedice. Samo trećina roditelja koristi programe za ograničavanje
pristupa neprimjerenim sadržajima, a svaki drugi roditelj redovito provjerava internetsku
povijest svojeg predškolskog djeteta.

Zaključno, postoji jasan nesklad između preporučenih medijskih praksi i stvarne

upotrebe elektroničkih uređaja. Čak 50% roditelja nije sigurno u procjeni štetnosti ili
korisnosti elektroničkih uređaja za svoju djecu, što ukazuje na potrebu za boljom edukacijom
i podrškom u razvoju digitalne pismenosti među roditeljima i djecom.

1.3. EMOCIONALNI RAZVOJ DJECE PREDŠKOLSKE DOBI

Emocionalni razvoj djeteta započinje s osjećajem privlačenja prema ugodnim

podražajima, a odbijanjem onih negativnih. Kasnije se razvijaju temeljne emocije poput
radosti, iznenađenja, straha, ljutnje, tuge i gađenja koje su vidljive na izrazima lica (Berk,
2008). Radost igra ključnu ulogu u jačanju veze između djeteta i roditelja, a njeni prvi
znakovi javljaju se već u prvom mjesecu života kroz osmijehe.

Strah je također prisutan od rođenja, pri čemu novorođenčad često reagira strahom i
ljutnjom na neugodne podražaje. Intenzitet ljutnje raste s vremenom, a strah od nepoznatih
osoba postaje posebno izražen u dojenačkoj dobi. Ovaj strah može se smanjiti ako nepoznata
osoba izražava toplinu i želju za igrom (Starc i sur., 2004). Od sedam do deset mjeseci, djeca
počinju povezivati emociju s odgovarajućim izrazom lica. Kroz socijalno oslanjanje dijete
traži od roditelja potvrdu svojih emocionalnih reakcija, što im pomaže u učenju kako reagirati
na nove situacije. Do druge godine života djeca postaju svjesna da reakcije drugih mogu biti
različite od njihovih (Berk, 2008). S vremenom, usklađujući se s naučenim standardima i
normama, djeca razvijaju složene emocije kao što su ponos, krivnja, zbunjenost i prkos
(Lewis, 1993). Primarne emocije poput straha djeca u predškolskoj dobi često miješaju s
drugim negativnim emocijama, ali ga brže prepoznaju. Mala djeca razumiju emocije ovisno o
kognitivnim procjenama u socijalnim interakcijama, pri čemu sposobnost identifikacije

11
emocionalnih izražaja i situacija te razumijevanja vlastitih i tuđih emocija raste s dobi.
Između druge i treće godine, s razvojem jezika, dijete počinje govoriti o emocijama i prenositi
ih svojoj okolini. Djeca u predškolskoj dobi uglavnom prepoznaju širok raspon vlastitih i
tuđih emocionalnih stanja i pokazuju razumijevanje većeg broja tipičnih emocionalnih
izražaja, kao i sposobnost predviđanja emocionalnih reakcija (Oatley i Jenkins, 2000).

1.4. EMOCIONALNA SAMOREGULACIJA

Od 10. do 18. mjeseca, djeca razvijaju vještinu samotješenja, gdje se smiruju

samostalno. U istom razdoblju počinje faza negativizma tijekom koje djeca testiraju granice
(Starc i sur., 2004). Sredinom druge godine javljaju se emocije samosvijesti kao što su stid,
neugoda, krivnja, zavist i ponos, koje proizlaze iz razvijanja samopercepcije. Zavist se
pojavljuje oko treće godine, a ove emocije igraju ključnu ulogu u moralnom ponašanju
djeteta. U prvim mjesecima, samoregulacija emocija djeteta ovisi o roditeljima koji često
koriste preusmjeravanje pažnje na zanimljive objekte. Kasnije djeca uče kontrolirati svoje
emocije kroz fizičke aktivnosti kao što su puzanje ili hodanje. Nakon druge godine proširenje
vokabulara omogućava djeci da bolje opisuju svoje emocije i izraze potrebe za smirivanjem.
U drugoj godini samosvijest prelazi u fazu gdje djeca postaju svjesna svojih osobina i počinju
uspoređivati sebe s drugima, formirajući kategorije poput spola i dobi. Ovo također postavlja
temelje za samokontrolu, koja je ključna za regulaciju ponašanja. Poslušnost koja se
pojavljuje između 12 i 18 mjeseci kasnije vodi do veće svijesti o samokontroli, a djeca koja su
odrasla u podržavajućem okruženju češće su poslušna. Razvijene jezične sposobnosti također
pridonose boljoj samokontroli. Nakon što djeca usvoje poslušnost, postaju svjesna svojih
postupaka i kako oni utječu na druge (Berk, 2008).

Između tri i četiri godine djeca počinju verbalizirati različite strategije emocionalne
samoregulacije. Na primjer, nauče kako smanjiti intenzitet emocija ograničavajući osjetilni
unos, poput prekrivanja očiju ili ušiju kako bi izbjegli neugodne vizualne ili zvučne podražaje.
Promatranjem odraslih kako upravljaju svojim emocijama, predškolska djeca usvajaju te
strategije za samoregulaciju (Starc i sur., 2014). Roditelji koji su topli i strpljivi te koji djeci
pomažu razumjeti i kontrolirati njihove emocije kroz verbalne upute i objašnjavanje strategija,
jačaju sposobnost djece da se nose sa stresom. Suprotno tome, kada roditelji rijetko izražavaju
pozitivne emocije, odbacuju djetetove osjećaje kao nevažne ili imaju poteškoće s
kontroliranjem vlastite ljutnje, djeca često imaju stalne probleme s upravljanjem emocijama.

12
Interakcije s odraslima koje potiču razgovor o emocijama također su ključne za razvoj
emocionalne regulacije kod predškolske djece (Berk, 2015.).

S obzirom na to da se socijalne kompetencije razvijaju kroz interakciju s drugima,

postoji opravdana zabrinutost o utjecaju koji boravak pred ekranima ima na socijalizaciju
djece. Značajne količine vremena koje djeca provode pred ekranima mogu smanjiti prilike za
međusobno druženje i razvijanje socijalnih odnosa. Ovo ograničenje u direktnoj je interakciji
sa sposobnošću djece da efikasno uče i prakticiraju samoregulaciju emocija.

13
 2. METODOLOGIJA ISTRAŽIVANJA

CILJ

2.1. PROBLEMI

2.2. HIPOTEZE

2.3. SUDIONICI

2.4. INSTRUMENTI

14
3. REZULATATI

15
4. RASPRAVA

16
5. ZAKLJUČAK

17
 6. LITERATURA

1. Berk, L. ( 2008 ). Psihologija cjeloživotnog razvoja. Zagreb: Naklada Slap.

2. Berk, L. (2015). Dječja razvojna psihologija. Zagreb: Naklada Slap
3. Carson, V., Tremblay, M. S., Spence, J. C., Timmons, B. W. i Janssen, I. (2013). The
Canadian sedentary behaviour guidelines for the early years (zero to four years of age)
and screen time among children from Kingston. Ontario.Paediatrics & Child
Health, Vol. 18(1). Dostupno na:
https://www.ncbi.nlm.nih.gov/pmc/articles/PMC3680268/
4. Duch, H., Fisher, E. M., Ensari, I. i Harrington, A. (2013). Screen time use in children
under 3 years old: a systematic review of correlates. International journal of
behavioral nutrition and physical activity, Vol. 10, 1-10. Dostupno na:
https://ijbnpa.biomedcentral.com/articles/10.1186/1479-5868-10-102
5. Force, D. H. T. i Canadian Paediatric Society (2017). Screen time and young children:
Promoting health and development in a digital world. Paediatrics & Child
Health, Vol. 22(8). Dostupno na: https://pubmed.ncbi.nlm.nih.gov/29601064/
6. Goode, J. A., Fomby, P., Mollborn, S. i Limburg, A. (2020). Children’s
Technology Time in Two US Cohorts. Child Indicators Research. vol. 13, 1–26
7. Heller N. A. (2021). Infant media use: A harm reduction approach. Infant
behavior & development, Vol. 64. Dostupno na:
https://pubmed.ncbi.nlm.nih.gov/34298189/
8. Lewis, M. (1993). The emergence of human emotions. U: Lewis, M. i Haviland, J. M..
Handbook of emotions. New York: Guilford.
9. McArthur, B. A., Browne, D., Tough, S., Madigan, S. (2020). Trajectories of screen
use during early childhood: Predictors and associated behavior and learning outcomes.
Computers in Human Behavior, Vol. 113.
10. Oatley, K. i Jenkins, J. M. (2000). Understanding emotions. Oxford: Black-well
Published Inc.
11. Rideout, V. (2017). The common sense census: Media use by kids age zero to eight.
Common Sense Media. Dostupno na:
https://www.commonsensemedia.org/research/the-common-sense-census-media-use-
by-kids-age-zero-to-eight-2017

18
12. Rideout, V. i Robb, M. B. (2020). The Common Sense census: Media use by kids age
zero to eight. San Francisco: Common Sense Media.
13. Roje Đapić, M., Bulajn Flande, G. i Selak Bagarić, E. (2020). Mala djeca pred malim
ekranima: Hrvatska u odnosu na Europu i svijet. Napredak : Časopis za
interdisciplinarna istraživanja u odgoju i obrazovanju, Vol. 161 No. 1-2. Dostupno
na: https://hrcak.srce.hr/239891
14. Starc, B., Obradović, Č., Pleša, A., Profaca, B., Letica, M. ( 2004 ). Osobine i
psihološki uvjeti razvoja djeteta predškolske dobi, priručnik za odgojitelje, roditelje i
sve koji odgajaju djecu predškolske dobi. Zagreb: Golden marketing.

19