Branko Milanovi¢

Biblioteka
NASLIJEDE
Dobitnici i gubitnici
Branko Milanovié
DOBITNICI I GUBITNICI Kratka i osebujna povijest globalne nejednakosti
Kratka i osebujna povijest globalne nejednakosti

Naslov izvornika
The haves and the have-nots
A brief and idiosyncratic history of global inequality

S engleskog preveo
Copyright © 2011 By BRANKO MILANOVIC
Dario Cepo
Published in the United States by Basic Books, a member of the Perseus Books Group
Croatian edition published by arrangement with Agentia Literara Livia Stoia
USAD-u objavio Basic Books, clan Perseus Books Group
Hrvatsko izdanje objavljeno u dogovoru s Agentia Literara Livia Stoia

© za hrvatsko izdanje
TIM press d.o.o., Zagreb
Tel.: 01 611 97 13; Faks: 01 61197 14
E-mail: tim.press@tim-press.hr

www. tim-press.hr

Sva prava pridrzana

ISBN 978-953-8075-33-9

Zagreb, 2017.
 ZaN.iG.

<a Wey 2 eee eee

 Sadrzaj

Predgovor hrvatskom izdanju

Predgovor 15
»Odredivanje zakona koji reguliraju tu raspodjelu [na
nadnice, profit i rentu], klju¢ni je problem politike I. POGLAVLJE
ekonomije.“ Prvi esej: Nejednaki ljudi
David Ricardo, Nejednakost izmedu pojedinaca unutar nacije 23

Naéela politicke ekonomije (1983) Slidica 1.1. Romansa i bogatstvo 55

Sli¢ica 1.2. Ana Vronskaja? 59
Sli¢ica 1.3. Tko je najbogatija osoba svih vremena? 63
Sli¢ica 1.4. Kolika je bila nejednakost u Rimskom Carstvu? 68
»Od svih tendencija koje su Stetne za zdravlje ekonomije, Sli¢ica 1.5. Je li socijalizam bio egalitaran? 75
najzavodljivi je i [...] najopasniji fokus na pitanje raspodjele.“ Sligica 1.6, U kojoj biste pariskoj éetvrti trebali Zivjeti
u 13. stoljecu, a u kojoj danas? 83
Robert E. Lucas,
Sligica 1.7. Tko su dobitnici fiskalne preraspodjele? 90
»lhe Industrial Revolution: Past and Future“ (2004) Moée li unutar jedne postojati vise drzava? 96
Slidica 1.8.
Slizica 1.9. Hoée li Kina dozivjeti 2048.? 101
Sligica 1.10. Dva istrazivaca nejednakosti:
Vilfredo Pareto i Simon Kuznets 106

II. POGLAVLJE
Drugi esej: Nejednake nacije
Nejednakost izmedu drZava svijeta 117
Slidica 2.1. Zasto je Marx pogrijeSio? 133
Slitica 2.2. Koliko je danagnji svijet nejednak? 139
Sli¢ica 2.3. Koliko je VaSeg dohotka odredeno
mjestom rodenja? 145
Sli¢ica 2.4. Treba li se cijeli svijet sastojati od
segregiranih zajednica? 149
 Sligica 2.5, Tko su harage? 155
Slicica 2.6. Tri generacije obitelji Obama 160
Sligica 2.7. Je li tijekom deglobalizacije
nejednakost u svijetu porasla? 165
Predgovor hrvatskom izdanju
Ilt. POGLAVLJE
Treéi esej: Nejednaki svijet
Nejednakost izmedu svih ljudi na svijetu 173
Slidica 3.1.
Knjiga koja se nalazi pred vama podijeljena je u tri dijela koja
Gdje se na ljestvici globalne raspodjele
dohotka nalazite VI? ukazuju na tri tipa nejednakosti. Svaki je od tih tipova sastavni
189
Sligica 3.2. Postoji li globalna srednja klasa? dio globalne nejednakosti, no svaki je i sam po sebi vazan. U
195
Sligica 3.3, Koliko se razlikuju Sjedinjene Ameritke Drzave prvom dijelu knjige isticem nejednakost u dohocima izmedu
i Europska unija? 200 pojedinaca koji Zive u istoj drzavi. Rijec je o tipu nejednako-
Slidica 3.4. Zasto su Azija i Latinska Amerika sti koji sviimamo na umu kada razmisljamo o nejednakosti.
zrcalne slike jedna druge? 206 Drugi je tip povezan s nejednakoscu u prosjeénim dohocima
Sli¢ica 3.5, Zelite li znati pobjednika i prije nego Sto izmedu drzava. Taj nam tip nejednakosti takoder cesto padne
utakmica poéne? 211 na pamet, pogotovo kada usporedujemo prosjecan Zivotni stan-
Slicica 3.6. Nejednakost u dohocima i globalna dard u nekoj bogatoj drzavi s onim u siromasnoj. Treci se tip
financijska kriza 217 nejednakosti veze uz razlike u dohocima svih ljudi na svijetu.
Slicica 3.7, Jesu li kolonizatori iskoriStavali kolonije Njega uzimamo u obzir kada razmatramo pitanje ,,globalne
onoliko koliko su mogli? 222 nejednakosti®
Slicica 3.8. Zasto Rawlsa nije zanimala
Sva su tri dijela knjige sli¢no strukturirana. Na poéetku je
globalna nejednakost? 227
Sli€ica 3.9. Geopolitika u svjetlu ekonomije
uvodni esej u kojem se pojasnjava nejednakost unutar drZave,
(ili prosvijetliena njome) potom ona izmedu drzava te na kraju globalna nejednakost.
232
Na taj nacin ¢ifatelj ima priliku upoznati se s temom. Potom
slijedi nekoliko sli¢ica kojima se tema eseja dodatno ilustrira,
Biljeske 241 na pristupacan, gotovo svakodnevan nacin. U tim se kratkim
Odabrana literatura 257 slicicama, primjerice, opisuje nejednakost kako je ilustrira
Kazalo osobnih i zemljopisnih imena 269 europska knjizevnost 19. stoljeca (u djelu Ponos i predrasude
autorice Jane Austen, ili u Tolstojevu romanu Ana Karenjina),
O autoru 273 pokuSava se odgovoriti na pitanje tko je bio najbogatija osoba
svih vremena, kolika je nejednakost u Europskoj uniji te prijeti
9
 Dobitnici i gubitnici Predgovor hrvatskom izdanju

li to njezinu daljnjem Sirenju. Slicice opisuju i nejednakost u

stopama rasta te rastucom nejednakosti u bogatim drzavama.
vrijeme Rimskog Carstva, kao i pod komunisti¢kim rezimima,
Uz to, nejednakosti su u ekonomijama u razvoju — u Kini, Indiji,
te nude odgovor na pitanje koliku opasnost razlike u dohoci-
Vijetnamu itd. — takoder porasle. Ponekad se, kao u slucaju
ma predstavljaju za kinesko jedinstvo. Svaka se slicica moze
Kine, nejednakost vise nego udvostrucila.
citati neovisno o drugima pa Citatelj moze pratiti tijek knjige
Negativna je strana smanjenja globalne nejednakosti vidljiva
ili stvoriti vlastiti plan ¢itanja.
urastucem jazu izmedu prosjecnih stopa rasta u Azijii Europi,
Jako su tri na¢ina gledanja na nejednakost konceptualno ra-
ali - Sto je za nas jo8 vaZnije — u rastucim nejednakostima na
alicita i unatoc tome Sto ih se u knjizi Cesto suprotstavlja, vazno
nacionalnoj razini, kako u azijskim, tako i u europskim drZava-
je shvatiti da su ti tipovi nejednakosti medusobno povezani.
ma. Stoga je tehnicki moguée da u isto vrijeme dolazi do rasta
Izmedu njih nema, niti smije biti stroge podjele. Ilustrirat éu
nejednakosti na nacionalnoj razini i smanjenja nejednakosti
tu medupovezanost s nekoliko primjera koji su trenutno na
na globalnoj. Sada se u globalizaciji dogada upravo to. Stovise,
umu mnogim pojedincima.
tvrdi se da su obje pojave rezultat istoga procesa globalizacije.
Globalna se nejednakost — a rijeé je o nejednakosti u doho-
Ona pomaze da siromagnije drzave rastu brze od bogatijih,
cima svih Judi na svijetu - odnedavno smanjuje, po prvi put
ali za posljedicu ima povecanje dohodovnog jaza izmedu po-
otkad je mjerimo, dakle od industrijske revolucije. Rezultat je
jedinaca u promatranim dru&tvima. U svakoj drzavi nekim
to stalnog porasta dohotka za otprilike 1,3 milijarde Kineza, 8to
ljudima (Zesto najbogatijima) bude bolje, dok ostali gube radna
je presedan u povijesnom kontekstu. Slicno tome, nedavne vi-
mjesta, ne mogu pronaci novo zaposlenje ili prelaze s jednog
soke stope rasta Indije, Vijetnama i Indonezije su iz siromastva
posla na drugi, u nesigurnim radnim uvjetima i gotovo bez
izvukle milijune ljudi, sto je takoder pridonijelo smanjenju glo-
ikakve zastite.
balne nejednakosti, Intuitivno mozemo razumjeti to smanjenje
‘Trebamo obratiti pozornost na jo8 jedan aspekt globalizacije.
globalne nejednakosti smatrajudi da se nejednakost smanjila
Ona je, po svojoj definiciji, proces jednostavnijeg (konatno
jer su dohoci velikog broja vrlo siromagnih ljudi porasli do te
i slobodnog) kretanja dobara, usluga, kapitala, tehnologije i
razine da su oni postali dio necega sto moZemo nazvati ,, glo-
ideja izmedu razlicitih dijelova svijeta. Krajnji je cilj globa-
balnom srednjom klasom* U najvecoj se mjeri uspjeh Azije lizacije svijet bez granica. No jedno je sredstvo proizvadnje
moze pripisati globalizaciji, odnosno slobodnijoj trgovini te
- rad - manje mobilno od ostalih. Manje od 4 posto svjetskog
jednostavnijem kretanju kapitala, tehnologije i ideja.
stanovni8tva Zivi u drzavi u kojoj nije rodeno, dok je gotovo
No ti pozitivni trendovi (manja globalna nejednakost, slo- 40 posto globalnog financijskog bogatstva u stranim rukama.
bodno kretanje kapitala i dobara) imaju i svoje manje pozitivno
Ovaj se aspekt globalizacije odnedavno poéeo mijenjati — broj
nalicje. Smanjenje globalnog siromastva i nejednakosti, koje se
migranata i izbjeglica znacajno je porastao.
dogodilo ponajvise zbog ekonomskog rasta siromagnih driava
Pritom je vaZno razumjeti da su migracijski pritisci, koje
s velikim brojem stanovnika, bilo je popra¢eno mnogo sporijim
Europa trenutno osjeca, rezultat golemih razlika u prosjecnim
10
11
 Dobitnici i gubitnici
dohocima izmedu drzava (odnosno jednog od triju tipova
nejednakosti koje obradujemo u ovoj knjizi), kao i same glo-
balizacije. Ona je omoguéila lakSe uocavanje te goleme ne-
jednakosti, ali i sredstva za relativno jeftino kretanje izme-
du drzava. Buduéi da je razlika u dohocima izmedu drzava
iznimno velika, a njezino bi smanjenje - ¢ak ako siromaégne
drzave ubuduée budu napredovale brie od bogatih — trajalo
najmanje pet ili Sest generacija, vazno je razumjeti da migra-
cijski pritisci na Europu neée prestati tako brzo. Trajat ée, u
manjoj ili veCoj mjeri, barem Citavo stolje¢e. Da ponovimo:
migracije su ukotvljene u strukturnim elementima danasnje
svjetske ekonomije, odnosno u kombinaciji golemih razlika u
prosjecnim dohocima izmedu driava i fizi¢ki (ako ne i pravno)
jednostavnim moguénostima kretanja iz jedne dréave u drugu.
Ako na migraciju gledamo kao na pojavu dugog trajanja, mo¢i
cemo na bolji na¢in formulirati odrzive javne politike koje ce
moci u isto vrijeme pomiriti globalizacijsku ideju svijeta bez
granica sa strahovima stanovnika imigrantskih drzava. O tome
se, medu ostalim, govori i u ovoj knjizi.
Osim pitanja migracija — koje je pitanje od paneuropskog
knjige mogao biti onaj koji se bavi nejednako¢u unutar driava.
To je logi¢no jer smo svi ponajprije zainteresirani i zabrinuti
pitanjima nejednakosti u dohotku i bogatstvu u drugtvima u
kojima zivimo. Hrvatska se, kao i mnoga druga ,,tranzicijska‘
drustva, nalazi u situaciji razmjerno umjerene dohodovne
nejednakosti, prema standardima Europske unije. No per-
cepcija je nejednakosti visa, i to zbog nekoliko razloga. Prvo,
percepcija visoke nejednakosti ¢esto je povezana s miiljenjem
da su neki iznimno visoki dohoci neopravdani te da su proi-
zvod monopolske modi ili politi¢kih veza. U Hrvatskoj, kao iu
12
Predgovor hrvatskom izdanju
mnogim drugim susjednim dréavama, ,,politicki kapitalizam*
(da se posluzimo terminom Maxa Webera) Ziv je i zdrav, Sto
potice nezadovoljstvo obiénih gradana nejednakog¢u u drus-
tvu. Drugo, za starije je generacije, koje se sjecaju razdoblja
socijalizma, trenutna razina nejednakosti izrazito visoka, dje-
lomiéno i stoga Sto je nejednakost u Hrvatskoj uistinu i porasla
(iako ne dramati¢no, kao Sto mozemo vidjeti iz istrazivanja
koje je proveo Danijel Nesti¢). Trece, nejednakost u raspodjeli
bogatstva, potaknuta nevjerojatno velikim bogatstvom nekih
tajkuna, jos je veca od nejednakosti po dohocima, sto privlaci
veliku pozornost — bilo putem Clanaka u novinama u kojima
se prikazuje bogatstvo tajkuna ili time Sto novopeceni bogatasi
postaju novi arbitri ukusa i javnog djelovanja.
Nadam se da ¢e Citateljima ova knjiga biti zanimljiva - po-
gotovo price predstavljene u slicicama. Posebno se nadam da ¢e
uvidjeti svu kompleksnost svijeta u kojem Zivimo. Nije, naime,
rije¢ o svijetu koji prozivijava zlatno doba bez sukoba, koji nam
ponekad nude oni koji snatre o globalnoj medupovezanosti,
ali nije ni rijec o svijetu koji samo Sto ne padne u novo mracno
doba drustvenih i nacionalnih podjela.
Branko Milanovic
New York, travanj 2017.
13
 Predgovor

Ova se knjiga bavi nejednakoS¢u u dohocima i bogatstvu, u

proélosti i danas. Nejednakost se pojavila s nastankom ljudskog
drugtva, bududi da su razlike u mo¢i i bogatstvu nuspojave
svakoga ljudskog druStva.! Nejednakost je po definiciji drus-
tvena kategorija, buduci da je rije¢ o relacijskom fenomenu
(ja sam nejednak samo ako postoji jo’ netko). Nejednakost,
prema tome, moze postojati samo ondje gdje postoji i drustvo.
Robinson Crusoe, sam za sebe, ne moze razviti koncept jedna-
kosti, ali su Robinson Crusoe i Petko mogli. Uz to, nejednakost
ima jos vise smisla kad druétvo ne Cini samo mehanicki zbroj
pojedinaca, nego skupina ljudi koja dijeli odredene karakteri-
stike, poput vlade, jezika, religije ili povijesnog sjecanja.
Svrha pri¢a oko kojih je organizirana ova knjiga bila je po-
kazati, na neobi¢an i zabavan natin, kako je nejednakost u
dohocima i bogatstvu prisutna u mnogim aspektima nagih
Zivota — pri¢ama koje ¢citamo ili raspravama koje vodimo za
kuhinjskim stolom ili u nagim skolama ili uredima - te kako
nejednakost izgleda kad iz razlicitih kutova promatramo neke
dobro poznate fenomene. Cilj je razotkriti vaZnost koju razlike
u dohotku i bogatstvu, obilju i neimaStini, imaju u nagim sva-
kodnevnim Zivotima, kao i njihovu povijesnu vaznost.
Knjiga je organizirana tako da pokaze tri tipa nejednako-
sti. U prvom se dijelu bavim nejednakoScu izmedu pojedi-
naca unutar jedne zajednice — najéeSce nacije. Rijec je o tipu
15
Dobitnici i gubitnici
nejednakosti koju ¢e vecina nas najjednostavnije prepoznati,
jer je rijecé o necemu Cega se prvo sjetimo kada cujemo rijec
nejednakost. U drugom se dijelu bavim nejednako$¢u u doho-
cima izmedu drZava ili nacija — koja nam je takoder intuitivno
bliska, buduci da je primijetimo dok putujemo ili gledamo me-
dunarodne vijesti. U nekim drzavama nam vecina ljudi izgleda
siromasno, au drugima vecina izgleda bogato. Te nejednakosti
»izmedu drzava* oslikavaju se iu fenomenu migracija, kada
radnici iz siromasnijih drzava odlaze u bogate drzave kako bi
zaradili vise i uzivali u visem Zivotnom standardu. U trecem di-
jelu prelazim na temu koja je tek odnedavna postala relevantna
i vazna: globainu nejednakost, odnosno nejednakost izmedu
svih ljudi na svijetu. Taj je oblik nejednakosti zbroj prethodna
dva oblika - nejednakosti izmedu pojedinaca unutar nacija i
nejednakosti izmedu samih nacija. No rije¢ je o novoj temi,
jer smo tek s globalizacijom poéeli usporedivati nasu sudbinu
sa sudbinama pojedinaca diljem svijeta. Unato¢ tome, rije¢ je
o obliku nejednakosti Cija ce vaznost, pod utjecajem daljnjeg
Sirenja globalizacije, sve vise rasti.
Svaki sam od tih oblika nejednakosti ilustrirao kratkim pri-
éama (sli¢icama), neke od kojih nas vracaju u rimska vremena,
dok druge gotovo da su izvadene iz dnevnih novina — primje-
rice, sudbine obitelji Baracka Obame, globalne srednje klase ili
migranata iz drzava Magreba u Europi. Svaku se sli¢icu moze
citati neovisno o drugima i bez nekog to¢no odredenog reda.
U nekim su slucajevima sli¢ice povezane zajedni¢ckom temom,
pa bi sukcesivno ¢itanje bilo mnogo bolje. Unatoé tome svaka
je slicica samostalno djelo.
Svaki dio knjige zapocinje esejom u kojemu je prikazano sto
ekonomisti govore o specifi¢nom tipu nejednakosti. Eseji su
malo zahtjevniji te traze nesto vise usredotocenosti nego slicice,
16
Predgovor
iako su pisani kako bi bili pristupatni zainteresiranom ¢itatelju
ili Citateljici. Cilj im je ponuditi Siri tehnicki uvid u pitanja koja
se spominju u slicicama. Eseji, uz to, nude uvod u literaturu za
one koji bi rado nastavili proutavati teme koje se spominju u
knjizi. Na kraju sam knjige, u dijelu pod naslovom ,,Dodatna
literatura“, naveo popis odabranih publikacija, slozenih po ese-
jima i slicicama, koje zainteresirani Citatelji i Citateljice mogu
konzultirati ako zele znati vise. Navedene knjige i dlanci moj su
za odredenu temu.
Iz osobnog kuta mogu re¢i ne samo da mi je bilo zadovolj-
stvo pisati ovu knjigu, nego je to bio vrlo lagan pothvat. Rade¢i
vise od cetvrt stoljeca na pitanjima nejednakosti, prikupio sam
golemu kolicinu podataka, informacija i zanimljivih pri¢a koje
su mi doslovno nadohvat ruke. Smatrao sam da ¢e biti zabavno
podijeliti th s citateljima i Ccitateljicama. Kada sam odlucio pisati
knjigu, nisam se morao mnogo dvoumiti o tome Sto uvrstiti
ni kako sve to oblikovati. Samo sam trebao zapisati sve ono 0
éemu sam do tada ve¢ mnogo puta, vremenski vrlo ekstenzivno,
razmiéljao i za Sto sam vec imao spremne podatke. Iz osobnog
je iskustva moZda najvaZnije Sto mi je knjiga dala priliku kom-
binirati dvije strasti: strast za brojkama i distribucijama i onu
spram povijesti.
Imao sam tri cilja, ali, naravno, kao i svaki drugi autor, ni-
sam siguran jesam li ih ostvario. Prvo, htio sam da se Citatelji
dobro osjecaju ¢itajuci price, uz nadu da ¢e ona ili on biti u
mogucnosti kombinirati ugodu jednostavnog Citanja s mo-
gucnos¢u ucenja ili promatranja stvari iz sasvim novoga kuta.
Drugo, smatrao sam da je vazno skrenuti pozornost javnosti
na pitanja nejednakosti u bogatstvu i dohocima, koja su, zbog
razlicitih razloga (neki su ,,objektivni’, drugi su rezultat utjecaja
17
 Dobitnici i gubitnici
interesa bogatih), bila pometena pod tepih kako ne bi previse
»uznemiravala“ javnost. Trece, dovodenje pitanja bogatstva i
siromastva u srediste drustvene rasprave, posebice u vremenu
krize, trebalo bi potaknuti dobar stari druStveni aktivizam.
Drugim rijecima, ljudi imaju pravo poéeti propitivati oprav-
danosti odredenih dohodaka i golemih rascjepa izmedu bo-
gatih i siromasnih gradana u mnogim drzavama, ukljucujuci i
Sjedinjene Americke Drzave, kao i izmedu bogatih i siromasnih
drzava svijeta. Pitanja su to koja su neki dominantni segmenti
stvaratelja javnoga mnijenja redovito odbacivali, po mojem
miéljenju s pretjeranom lako¢om, tvrde¢i da su sve ili gotovo
sve nejednakosti nastale kao rezultat djelovanja trzi8ta te se
o njima stoga ne treba raspravljati. Dakle, ne samo da vecina
nejednakosti nije nastala pod utjecajem trzi8ta, nego ovisi o
relativnoj politi¢koj modi (kao Sto nam pokazuju mnogi pri-
mjeri globalnih financijskih kriza), a propitivanje odredenog
fenomena ne moze se ukloniti iz dru8tvene arene pozivajudi se
na ,trziste’. Trzisna je ekonomija drustveni konstrukt, stvorena,
ili bolje receno otkrivena kako bi sluzila ljudima te je propitiva-
nje nacina njezina funkcioniranja sasvim legitimno u svakom
demokratskom drustvu.
Moram ovaj predgovor zavrsiti jednom tehnickom napome-
nom. Napredujuci kroz knjigu, Citatelj ili citateljica ée otkriti
da ona sadrdi rezultate mnostva izra¢una. Svi izraéuni ¢iji
izvori nisu izravno navedeni u biljeskama moji su neobjavljeni
izracuni utemeljeni na razli¢itim izvorima podataka, najviSe
onima iz baza podataka Svjetske banke i istrazivanja World
Income Distribution (WYD), koje sadrze mnogtvo makropo-
dataka i viSe stotina istrazivanja kucanstava iz vecine dréava
svijeta. Smatrao sam da bi bilo nepotrebno zamorno da sam
naveo te izvore za svaku brojku do koje sam do’ao. Ako koga
18
Predgovor
zanima specifi¢na Cinjenica ili izra¢un, bit Ce mi zadovoljstvo
dati tocan izvor (bududi da su svi izvori ionako na mojem pri-
jenosnom racunalu!). Citatelj ili citateljica mogu mi pisati na
adresu elektronitke poste (bmilanovic@worldbank.org ili bran-
ko_mi@yahoo.com). Za sve preostale podatke koji su preuzeti
iz publikacija drugih autora izvori su jasno navedeni u tekstu.
Zadovoljstvo mi je istaknuti pomoc i podrsku koju sam
dobio tijekom pisanja ove knjige. Buduci da je ona rezultat vise
od dvadeset godina rada na ovoj temi, popis ljudi kojima bih
trebao zahvaliti bio bi golem te bi ukljucivao gotovo svakoga
koga sam upoznao i od koga sam nesto naucio. OCito je da to
ne mogu uciniti. Stoga se moram ograniciti samo na one ljude
koji su bili izravno ukljuéeni u stvaranje ovog djela. Njima sam
zahvalio na poéetku svake sli¢ice ili eseja. Uz njih, zahvalan sam
i Timu Sullivanu i Melissi Veronesi, mojim urednicima, koji su
znalacki uredili knjigu; Annetti Wendi, koja je pazljivo prosla
kroz svaku recenicu; Micheleu Alacevichu i Valentini Kalk, o ¢i-
jim sam supstantivnim i korektivnim zahvatima uvelike ovisio;
Gouthami Padam, koja sa mnom radi vise od sedam godina;
Shaohui Chen, Ccija mi je pomoé na kineskim istrazivanjima
kucanstava bila i vise nego dragocjena; Leifu Wenaru, Ccije sam
savjete o pitanjima polititke filozofije, a posebice interpretacije
misli Johna Rawlsa Cesto uzimao u obzir i koji mi je dao izvr-
sne komentare na nekoliko dijelova rukopisa; te Slaheddineu
Khenissiju, na njegovu golemom poznavanju arapskog i mu-
slimanskog svijeta. Naravno, odgovornost za stavove koji su
izneseni u ovoj knjizi samo je moja.
19
I, POGLAVLJE
 PRVI ESEJ

Nejednaki ljudi
Nejednakost izmedu pojedinaca unutar nacije

Sve do pocetka dvadesetog stoljeca pitanje nejednakosti poje-

dinaca u dohocima bilo je podvedeno pod temu funkcional-
ne distribucije nacionalnog dohotka — to jest kako je ukupni
dohodak podijeljen izmedu velikih drustvenih klasa (radnika
i kapitalista).2 Za mnoge je to bilo kljuéno pitanje politicke
ekonomije. Tijekom ranog kapitalizma devetnaestog stoljeca
cinilo se normalnim podijeliti drustvo u nekoliko sasvim ra-
zlititih drustvenih klasa: radnike, koji su prodavali svoj rad i
zaradivali nadnice te su bili relativno siromasni; kapitaliste, koji
su bili vlasnici kapitala iz kojega su zaradivali profit i koji su bili
relativno bogati; i zemljoposjednike, koji su posjedovali zemlju
s koje su primali rentu, a takoder su bili bogati. Distribucija
dohotka izmedu tih triju skupina bila je iznimno vazna za
buduénost drustva. Engleski ekonomist David Ricardo, jedan
od utemeljitelja polititke ekonomije, vjerovao je da ¢e udio
koji ide zemljoposjednicima rasti s porastom broja stanovni-
ka, koji zahtijevaju vise hrane, zbog cega Ce se sve vise poceti
obradivati i manje plodna zemija, sto ¢e dovesti do rasta renti.
Cijene ,,potroSackih dobara“ (hrane) i zemljoposjednickih renti
23
Dobitnici i gubitnici
rast Ce vrtoglavom brzinom. Prema Ricardu, konaéni rezultat
toga bit ¢e pojava stacionarnog stanja u kojem ¢e niski profiti,
stijeSnjeni izmedu rastucih cijena hrane i rente, omoguciti malo
poticaja za Stednju i investicije.? Karl Marx je smatrao da ¢e
povecana mehanizacija, izra%ena u rastu vrijednosti kapitala po
radniku, voditi ka smanjenju povrata na kapital, a dugorotno
ka tendenciji smanjenja profitne stope, koja ¢e ici prema nuli,
Sto ce dovesti do guSenja investicija.
To se promatranje dohodovne distribucije kroz prizmu drus-
tvenih klasa nije promijenilo ni nakon kijuénog preokreta u
povijesti ekonomije, zamjene klasi¢ne ,,politi¢ke ekonomije“
»marginalisti¢kom revolucijom* koja je zapocela oko 1870., a
usredotoéila se na individualnu optimizaciju umjesto na siroku
ekonomsku evoluciju drustvenih klasa. Nije se promijenilo ni
poslije, sintezom tih dviju skola (klasitne i marginalistitke)
u ,neoklasi¢énu marshallovsku ekonomiju“ (prema Alfredu
Marshallu, ekonomistu s Cambridgea), koja je potom preu-
zela primat. Tek je pocetkom 1900-ih distribucija dohodaka
izmedu pojedinaca (a ne izmedu klasa) zainteresirala Vilfreda
Pareta, francusko-talijanskog ekonomista koji je predavao na
Sveuéili8tu u Lausannei, u Svicarskoj. (Njegov je doprinos ista-
knut u Slicici 1.10.).
Otprilike su u isto vrijeme po prvi puta postali dostupni po-
daci o distribuciji osobnih dohodaka. To je ilo ruku pod ruku
s ekonomskim razvitkom (drzave su postajale bogatije) i pro-
sirenom fiskalnom ulogom dréZave. Prvi su statisticki podaci o
distribuciji dohodaka nastali jer su nacionalne drzave trebale
pronaci nacin ,,pravednijeg™ prikupljanja izravnih poreza — te-
meljem dohotka - te kako bi se povecao ukupan porezni priljev,
koji se potom trosio na javno obrazovanje, radnitku invalidnost i,
prije svega, na rat. Ideoloska je promjena, po kojoj su svi ljudi bili
24
Nejednaki ljudi
jednaki pred zakonima pa su samim tim bogati trebali pridonijeti
vise jer su bili bogatiji i imali veci dohodak, takoder bila vazna.
Porezi su trebali biti évr8ée vezani uz dohodak, a za to su bili
potrebni bolji podaci o dohocima i njihovoj distribuciji izmedu
kuéanstava. Ne cudi stoga da su podaci koje je Pareto koristio
kako bi proucavao distribuciju dohodaka izmedu pojedinaca pro-
izisli iz europskih fiskalnih izvora s kraja devetnaestog stoljeca.
Ekonomiste i drugtvene znanstvenike zanimaju tri aspek-
ta nejednakosti. Prvi tip pitanja koji si postavljaju glasi: Sto
odreduje nejednakost izmedu pojedinaca unutar jedne nacije?
Postoje li neke pravilnosti koje utjecu na to da se nejednakost
ponasa na odredeni na¢in ovisno o razvoju druStva? Povecava
li se nejednakost kako se ekonomija razvija - odnosno, je li
procikli¢ka ili anticikli¢ka? U ovom se tipu pitanja treba obja-
sniti pojam nejednakosti. Nejednakost je zavisna varijabla. U
drugom tipu pitanja, nejednakost se pojavljuje kao varijabla
koja pojaSnjava druge ekonomske fenomene. Je li visoka ili
niska razina nejednakosti dobra za ekonomski rast, bolje vla-
danje, privlacenje stranih investicija, Sirenje obrazovanja i tako
dalje? U tim sluéajevima na nejednakost gledamo Cisto instru-
mentalno: zanima nas potiée li ona ili onemogucuje odreden
pozeljan ekonomski ishod. Tre¢i na¢in na koji nejednakost
dolazi u polje interesa druStvenih znanstvenika tice se njihova
prou¢avanja etickih pitanja koja se povezuju s nejednakoé¢cu. U
tim su slu¢ajevima zainteresirani za pitanja pravednosti drus-
tvenih uredenja koja stvaraju razlicite stupnjeve nejednakosti.
Je li rast nejednakosti prihvatljiv samo ako dovodi do porasta
apsolutnog dohotka siromagnih? Treba li se nejednakost koja
je rezultat boljih obiteljskih okolnosti u kojima je netko roden
tretirati drugacije od nejednakosti koja nastaje kao rezultat
bolje obavijenog posla ili veceg truda?
25
 Dobitnici i gubitnici
Kako se mijenja nejednakost kada se u obzir uzme razina
dohotka drustva? Pareto je, temeljeci svoj rad na ograni¢éenom
uzorku poreznih podataka iz europskih gradova i drzZava s
kraja devetnaestog stoljeca, vjerovao u ,,Zeljezni zakon inter-
personalne nejednakosti* koji je tvrdio da razlike u drustvenim
uredenjima (bez obzira na to je li drustvo feudalno, kapitali-
sticko ili socijalisti¢ko) ne utjecu na distribuciju. Elite se mogu
razlikovati; one mogu na razlicite nacine kontrolirati drustvo,
ali to nece previse utjecati na distribuciju dohodaka, a samim
tim ni na razinu nejednakosti. Danas se to popularno naziva
»Zakonom 80/20°, koji oslikava zakljucak da je u odredenim po-
javama 20 posto ljudi odgovorno za 80 posto ishoda i obrnuto
(preostalih 80 posto ljudi stvara samo 20 posto ishoda). Smatra
se da taj zakon postoji u kontroli kvalitete (80 posto svih pro-
blema povezano je s 20 posto proizvoda), biznisu i marketingu,
a nesto ¢emo slicno vidjeti Cak i u sluéaju globalne raspodjele
dohotka (vidi Tre¢i esej). Sto se tie raspodjele dohotka unutar
nacija, Pareto nije uspio formulirati teoriju koja bi ukazala na
promjene unutar nje, iako ,,neuspjeh* nije sasvim prikladan
termin jednostavno stoga Sto je Pareto mislio, i vjerovao, da je
empirijski dokazao da raspodjela dohotka mora biti u manjoj
ili vecoj mjeri fiksna, pa stoga nisu ni postojali zakoni njezine
»promjene* koja bi se dogodila razvojem. Postojao je, istaknuo
je Pareto, samo ,,zakon o njezinoj stalnosti*
Tek je 1955. Simon Kuznets, rusko-ameri¢ki ekonomist i
statistiCar, predlozio prvu pravu teoriju koja objasnjava Sto to¢-
no dovodi do promjena u raspodjeli dohotka. (On je detaljnije
predstavljen, zajedno s Paretom, u Slicici 1.10.) Tvrdio je - a
da pritom, za razliku od Pareta, nije imao pristup vecem broju
podataka (iako je bila rijec o drugacijim podacima, nisu to bili
fiskalni podaci, vec istraZivanja ku¢éanstava) — da nejednakost
26
Nejednaki judi
medu ljudima nije jednaka neovisno o tipu drustva, nego va-
rira na otekivan nacin razvojem drustva. Nejednakost u vrio
siromasnim drustvima mora biti niska, buduci da je dohodak
goleme vecine stanovnistva oko minimuma potrebnog za odr-
zavanje Zivota, a ekonomska razlika medu ]judima gotovo da
ne postoji. Potom, Kuznets tvrdi, kako se ekonomija razvija, a
ljudi prelaze iz poljoprivrede u industriju, dolazi do stvaranja
jaza u prosje¢nim primanjima izmedu industrijskih radnika
(bogatiji) i poljoprivrednika (siromasniji). U industrijskom
sektoru, uz to, dolazi do porasta diferencijacije u dohocima
izmedu pojedinih radnika, vise nego sto je to slucaj u poljopri-
vredi, jer su zadaci koji se moraju obaviti u modernoj industriji
diverzificirani. Prema tome, nejednakost dohodaka raste kako
zbog rastuceg jaza u prosjecnim primanjima izmedu industri-
je i poljoprivrede, tako i zbog porasta nejednakosti izmedu
industrijskih radnika. Konaéno, u jos razvijenijim drustvima
drzava poéinje igrati redistributivnu ulogu (vidi Slicicu 1.7.),
obrazovanje postaje Siroko dostupno te se nejednakost sma-
njuje (vidi Slitice 1.1. i 1.2.), Temeljem tog promisljanja nastala
je poznata ,,Kuznetsova hipoteza‘ o krivulji u obliku obrnutog
slova U, koja ozna¢ava meduodnos nejednakosti dohodaka i
ekonomskog razvitka: prije nego Sto poéne padati, nejednakost
prvo mora rasti.
Ta ideja, doduée, nije bila sasvim nova. Izlozio ju je, ¢ak 120
godina prije, francuski drustveni znanstveniki politi¢ar Alexis
de Tocqueville, a vrijedi je citirati u njezinoj cjelovitosti:
Ako se promotri Sto se dogodilo u svijetu od potetaka druStva,
lako je vidjeti da jednakost prevladava na povijesnim civiliza-
cijskim polovima. Divljaci su jednaki jer su jednako slabi i ne-
uki. Iznimno civilizirani ljudi mogu postati jednaki jer svi na
27
 Dobitnici i gubitnici
raspolaganju imaju sli¢na sredstva za postizanje ugode i sre¢e.
Izmedu tih dvaju ekstrema moze se prona¢i nejednakost uvjeta,
bogatstva, znanja - moé nekolicine, a siromastvo, neukost i sla-
bost svih ostalih. (Memoir on Pauperism [1835])
No kako Tocqueville nije bio ekonomist, za razliku od Kuznetsa,
nije igao dalje od toga, a pogotovo se nije bavio mehanizmom
koji dovodi do stvaranja krivulje u obliku obrnutog slova U.
Od kadje prvi put objavljena 1955., Kuznetsovu su hipote-
zu empirijski testirali mnogi ekonomisti. Sve veéa dostupnost
nacionalnih istrazivanja ku¢anstava o dohocima i potro8nji,
koja predstavljaju kljucne informacije o raspodjeli dohotka,
uvelike je unaprijedila empirijsko prouéavanje Kuznetsove
hipoteze. U na¢elu, hipoteza najbolje funkcionira kada pro-
ucavamo razvitak nejednakosti u pojedinoj drzavi, pratedi
radikalnu transformaciju drZave, od one u kojoj je ekonomija
utemeljena na poljoprivredi, preko one utemeljene na industri-
ji, do ekonomije okrenute usluznim djelatnostima. No u tom
kontekstu uspjeh je hipoteze djelomican. Neke su driave (ito u
odredenim razdobljima) iskazivale krivulju u obliku obrnutog
slova U, dok druge nisu.
Nezadovoljstvo performansama i prediktivnim moguénosti-
ma Kuznetsove hipoteze vodilo je dodavanju novih elemenata
koji su mogli bolje objasniti ponaganje nejednakosti dohodaka.
Te su revizije poznate pod zajedni¢kim imenom ,,progirene“
Kuznetsove hipoteze. Uz razinu dohotka, u obzir se pocinju
uzimati i Cimbenici poput ,,financijske dubine“ ekonomije,
raspona javne potro$snje ili zaposlenosti u drZavnom sektoru,
otvorenosti ekonomije i sli¢no, kao dodatne varijable koje
mogu objasniti nacin kretanja nejednakosti. Na primjer, lo-
gicka je postavka bila da ¢e efikasniji i Siri financijski sektor
28
Nejednaki ljudi
omoguCiti siromasnim pojedincima zajam kako bi financirali
svoje obrazovanje, sto ¢e voditi ka smanjenju nejednakosti,
bududi da su vrata obrazovnog napretka Sirom otvorena za
sve, ono nije vise rezervirano samo za bogate. Javna potrosnja,
odnosno potrognja vlade (kao udio u bruto doma¢em proizvo-
du, odnosno BDP-u), te zapogljavanje u javnom sektoru (kao
udio u ukupnoj radnoj snazi) trebali bi utjecati na smanjenje
nejednakosti, ne samo stoga sto pomazu siromasnima, nego i
stoga Sto ograni¢avaju nejednakost u nadnicama. Veca otvo-
renost trgovinskoj razmjeni u siromasnim bi drzavama trebala
smanjiti nejednakost budué¢i da povecava potraznju za proizvo-
dima koji zahtijevaju nisku specijalizaciju rada (primjerice za
tekstilom), u proizvodnji kojih se te drzave specijaliziraju; to
bi trebalo voditi ka porastu nadnica nekvalificiranih radnika
u usporedbi s nadnicama kvalificiranih radnika ili s profitima
vlasnika kapitala. U bogatim drzavama, otvorenost trgovinske
razmjene trebala bi dovesti do suprotnog ucinka, bududi da
bogate drzave u naéelu izvoze visokotehnoloske proizvode.
Njihova proizvodnja zahtijeva visokokvalificirane radnike (pri-
mjerice, racunalne znanstvenike ili inzenjere) pa zarada ljudi s
fakultetskom diplomom raste u odnosu na one koji imaju samo
osnovnoskolsko ili srednjoskolsko obrazovanje. Zbog toga
dolazi do porasta nejednakosti. Danas bi ekonomisti testirali
tipiénu Kuznetsovu hipotezu ukljucivanjem, uz dohodak, svih
tih cimbenika, a po mogucnosti i citavog niza drugih, cesto to
cine¢i ad hoc (primjerice, dodaju¢ci dobnu raspodjelu ukupne
populacije ili raspodjelu vlasnistva poljoprivrednog zemljista).
Tako dobiveni rezultati bolji su od onih koje dobijemo kada ko-
ristimo samo razine dohotka, ali nisu pretjerano spektakularni.
Nedavno je francuski ekonomist Thomas Piketty objavio
niz empirijskih studija koje je proveo zajedno s nekolicinom
29
Dobitnici i gubitnici
ekonomista (Emmanuelom Saezom, Anthonyjem Atkinsonom,
Abhijitom Banerjeejem), u kojima su pokrili desetak drza-
va. Istrazivanja su potkopala temelje kako Kuznetsove, tako
i ,prosirene“ Kuznetsove hipoteze. Piketty pokazuje da je u
posljednjih cetvrt stoljeca nejednakost u zapadnim drzavama,
nakon dugog zaokreta prema dolje, izrazito porasla. Iako je ta
éinjenica bila poznata jo’ od prije, Piketty je ponudio ,,poli-
ticko* objagnjenje, isti¢uci da do nje dolazi zbog odluka vlada
o povecanju ili smanjenju izravnog oporezivanja trenutnog
dohotka i naslijedenog bogatstva, kao i zbog utjecaja ratova (to
jest unistenja fizickog kapitala i smanjenog dohotka vlasnika
kapitala). Rijec je o polititkoj teoriji raspodjele dohodaka u
kojoj se drustveni stavovi (Sto je pravedno, a Sto nije) i ekonom-
ski interesi odrazavaju u glasanju biraéa i stavovima politickih
stranaka, kao Sto i ratne potrebe ekonomija odreduju putanju
nejednakosti tijekom vremena.
Kako bi pojasnila ¢imbenike koji utjecu na kretanje nejed-
nakosti tijekom dugog razdoblja (cijelo dvadeseto stoljeée),
Pikettyjeva istrazivanja usredoto¢ila su se na fiskalnu statisti-
ku, star i donekle odbagen izvor podataka. Razlozi zbog kojih
je fiskalna statistika, koju je prvi koristio Pareto, zamijenjena
istrazivanjima kucanstava mogu se pronaci u tome Sto fiskalni
podaci pokrivaju samo dio - gornji - raspodjele dohodaka,
buduci da u vecini drzava siromasni ne placaju izravne poreze.
Istrazivanja ku¢anstava, pak, ukljucuju sve. Problem s kori-
Stenjem fiskalnih podataka lezi u tome da zakljuéci koji se iz
njih mogu izvudi vrijede samo uz sljedece dvije pretpostavke:
(1) oporezivi je dohodak razumna procjena zbiljskog dohotka
kucanstava (pri Cemu su najveci porezni platise u isto vrije-
me i najbogatiji gradani), i (2) razvitak ukupne nejednakosti
moze se procijeniti kroz promjenu u udjelu najvise dohodovne
30
Nejednaki ljudi
skupine (primjerice, gornjih | posto poreznih platiga, za koje
vjerujemo da spadaju i u 1 posto najbogatijih). Ni jednu od tih
pretpostavki nije jednostavno obraniti. Oporezivi dohodak,
koji koriste Piketty i njegovi suradnici, naziva se trZisnim (ili
predfiskalnim) dohotkom i ne ukljucuje ni placene poreze ni
socijalne transfere.* Nas, pak, obi¢no zanima Sto se dogada s
nejednakosti raspolozivog dohotka, odnosno dohotka koji pri-
pada kucanstvima i pojedincima nakon sto su platili poreze i
primili socijalne transfere. S obzirom na to, nejednakost se moze
kretati u jednom ili u drugom smjeru ovisno o tome dolazi li do
promjene u poreznom opterecenju ili u socijalnim transferima.
Druga je pretpostavka problematicna jer bi statistika koja prika-
zuje nejednakost u nacelu trebala ukljucivati dohotke svih ljudi,
ane koncentrirati se samo na bogate. MozZe se, primjerice, do-
goditi da udio u dohotku onih na vrhu raste, dok u isto vrijeme
raste i dohodovni udio siromasnih, pri Cemu oba rastu naustrb
udjela srednje klase. Ne bismo onda mogli re¢ci da je ukupna
nejednakost porasla, kao Sto bismo mogli zakljuciti temeljem
proucavanja porasta udjela u dohotku onih na vrhu. Buduéi da
studije Pikettyjevog tipa ovise o toj pretpostavci (za koju znamo
da nije primjenjiva na sva razdoblja i sve drzave), interpreta-
cija njihovih rezultata postaje problemati¢na. Naravno, taj bi
problem bio rijesen ako bismo imali istrazivanja o dohocima i
potrosnji koja datiraju dovoljno daleko u proglost. Ne bismo se
onda trebali koristiti manje preciznim i djelomi¢nim fiskalnim
podacima. Nazalost (kao Sto éemo vidjeti u nastavku), takva
su istrazivanja u bogatim drzavama dostupna tek za razdoblje
nakon Drugog svjetskog rata, a za mnoge dréave u razvoju tek
u posljednjih dvadeset ili trideset godina.
Stim se problemima danas suo¢avaju istrazivanja nejedna-
kosti. Ne bi bilo posteno, niti moguce, istaknuti koje je od tih
31
Dobitnici i gubitnici
razlicitih gledista postalo dominantno. Vjerojatno nijedno. No
sasvim sigurno to dovodi do pitanja koje ide dalje od jednostav-
nog mjerenja nejednakosti ili razumijevanja njezine evolucije,
i pogada u srzZ pitanja o tome je li nejednakost potrebna kako
bi ekonomija rasla i kolika bi, ako je to istina, ona trebala biti.
Kakav je utjecaj nejednakosti na ekonomsku efikasnost? Stalo
nam je do nejednakosti, ili nam je mozda uglavnom stalo do
nejednakosti zato Sto vjerujemo da ona utjece na neke vazne
ekonomske pojave — ponajvige, ekonomski rast: rastu li drzave
s vecom nejednako&¢u brZe ili sporije? Povijesno, odgovori na
to pitanje protezali su se od sasvim jasnog — da je nejednakost
dobra za rast ~ do puno nijansiranijega gledista koje vodi su-
protnom zak]jucku.
Zasto je tome tako? Da bismo to razumjeli, trebamo pro-
matrati nejednakost s aspekta ekonomske efikasnosti, kao ko-
lesterol: postoji ,,dobra“ i ,,losa“ nejednakost, kao Sto postoji
dobar i lo kolesterol.* ,,Dobra“ nejednakost potrebna je kako bi
potaknula ljude da ucée, predano rade, ili riskiraju zapocinjanjem
poduzetnickog pothvata. Nista od toga nije moguc¢e ako zauz-
vrat ne omogucimo odredenu razinu nejednakosti (za ucinke
pnerazumnog* niveliranja dohodaka vidi primjer nejednakosti
u socijalizmu, u Slicici 1.5.). No ,,losa“ nejednakost pojavljuje
se u trenutku - koji nije jednostavno definirati - u kojem se
ona, umjesto da osigura motivaciju za isticanjem, pretvara u
mjeru ocuvanja ostvarenih polozaja. To se dogada kada nejed-
nakost u bogatstvu ili dohacima sluzi za sprecavanje politi¢kih
promjena koje ce imati pozitivan ekonomski ucinak u drustvu
(primjerice, agrarna reforma ili ukidanje ropstva), ili omogu-
éuje obrazovanje samo bogatima, ili osigurava da samo bogati
dobivaju najbolje poslove. Sve to slabi ekonomsku efikasnost.
32
Nejednaki Ijudi
Nema razlike izmedu toga da ne¢ije kvalitetno obrazovanje
uvelike ovisi o bogatstvu njezinih ili njegovih roditelja i toga
da drustvu uskratimo vjestine i znanja velikog dijela njegovih
(siromagnih) ¢lanova. Diskriminacija temeljem naslijedenog
bogatstva, prema tome, ne razlikuje se od svakog drugog oblika
diskriminacije, poput rodne ili rasne. U svim tim slucajevima
drustvo odlucuje ne koristiti vjestine odredene skupine ljudi. $
ekonomskog stajalista takva drustva tesko mogu postati uspjes-
na. Ovisno o obliku nejednakosti koji je dominantan u odrede-
noj drzavi i specificnom razdoblju — ,,pozitivan® koji nam treba
radi poticanja pojedinaca ili ,negativan“ koji osigurava monopol
bogatih — nejednakost mozemo smatrati korisnom ili Stetnom.
Benevolentan pogled na ekonomsku nejednakost — onaj koji
isti¢e da ona osigurava policaje za isticanje pojedinaca — bio je
dominantan dok su ekonomisti vjerovali da 8tede samo bogati
i da bez njih ne bi bilo ni investicija niti stvaranja bogatstva.
Smatralo se da radnici (ili siromaSni) potroSe sve Sto zarade.
Kada bi svi imali jednak (relativno) nizak dohodak, nitko ne
bi Stedio, ne bi bilo investicija, a samim tim ni ekonomskog
rasta. Bogata’i sami po sebi nisu bili vazni, ali je bilo vazno
da oni postoje kako bi Stedjeli, povecavali kapital i osigurali
potrebna sredstva za pokretanje motora ekonomskog rasta.
Bogatasi su trebali posluziti kao mehanizam za individuali-
zaciju Stednje. Oni ne bi trosili ni uZivali i8ta vise od drugih
ljudi. Sav bi njihov vigak jednostavno bio pretvoren u Sstednjui
potom investiran. Asketizam, kao Sto je pisao Max Weber, bio
je kljucan sastojak tog ,,duha kapitalizma*: ,,U stvari, summum
bonum te etike, stjecanje sve viSe i vise novca, kombinirano sa
strogim izbjegavanjem svakog spontanog uZivanja Zivota, iznad
svega je potpuno liseno bilo kakve [...] hedonisti¢ke primjese.
Stjecanje se zamislja necim tako Cistim kao da je samo po sebi
33
 Dobitnici i gubitnici
svrha, da s tocke gledista srece, ili koristi, simog pojedinca,
ono izgleda [...] apsolutno iracionalno.“
Taj ponesto optimistican stav o opravdanosti nejednakosti
dohodaka pod uvjetom da su visoki dohoci iskoristeni za in-
vestiranje, moZda je najbolje izrazen u ovom paragrafu koji je
1920. napisao John Maynard Keynes, poznati engleski ekono-
mist i utemeljitelj moderne makroekonomije:
Drustvo [prije 1914. u Europi] bilo je formirano na natin koji
je kontrolu nad najvecim dijelom porasta dohotka dao u ruke
klasi koja je bila najmanje sklona njegovoj potrosnji. Novi bo-
gatasi devetnaestog stoljeca nisu bili zainteresirani za preveliku
potrogsnju, nego su preferirali mo¢ koju su im davale investicije
umjesto ugode trenutne potrosnje. U biti upravo je nejednakost
u raspodjeli bogatstva omogucila golemu akumulaciju bogatstva
po kojoj se to razdoblje razlikovalo od svih ostalih. U tome se,
u biti, nalazi glavno opravdanje kapitalisti¢kog sustava. Da su
bogati trogili svoje bogatstvo na vlastite uZitke, svijet bi odavno
takav rezim proglasio neodrZivim. No oni su poput péela stedjeli
i sakupljali, Sto je donosilo koristi i zajednici u cjelini.’
Bio je to stav o kapitalistima kao ,,strojevima za Stednju‘ i
poduzetnicima.
No svijet je u isto vrijeme bio pun drugog tipa kapitalistickog
rentijera koji ne bi radio niSta osim opusteno uZivao i éekao
da novac ,,radi* za njega. Prekrasna knjiga Stefana Zweiga o
,»jucerasnjem svijetu", Europi prije Prvog svjetskog rata, svijetu
u kojem je najcjenjeniji kompliment (kako to Zweig pige) bio
»solidan’, najvisa vrijednost gradanska Cast, a razboritost i na-
predak, Cinilo se, trebali su trajati vjecno, moze nam posluziti
za knjizevni opis rentijera. Za bogate je Zivot bio lagan:
34
Nejednaki ljudi
Zahvaljujuci tom neprekidnom umnazanju dobiti, za imucnog
je Covjeka bogacenje u toj epohi sve veceg blagostanja bilo stvar
pasivnog ponaSanja, to vise Sto je dréava i od najvecih prihoda
uzimala na ime poreza tek nekoliko postotaka, a drzavne i indus-
trijske dionice donosile su visoke kamate.*
Iz te se perspektive na bogate nije gledalo kao na strojeve za
stednju i moguce investitore, vec vise kao na parazite koji dobro
zive a rade malo ili gotovo ni’ta. No pogled na nejednakost kao
na Stetnu pojavu, koji dominira posljednjih nekoliko desetljeca,
nije se razvio iz neke eti¢ke perspektive. Zanimljivo je da taj
stav dijeli polaznu tocku s gledanjem na nejednakost kao na
benevolentnu snagu - naime, da trebaju postojati ljudi koji su
spremni investirati - no dolazi do sasvim drugih zakljucaka.
Argumentacija je sljedeca’: judi (bogati, siromaéni ili oni iz
srednje klase) glasaju o visini poreza, uzimajuci u obzir da
prednosti javne potrosnje (koja se financira iz poreza) najvise
idu u korist siromagnih. Vrlo nejednaka druSstva htjet ce gla-
sati za visoke poreze buduci da postoji velik broj ljudi koji ce
imati koristi od socijalnih transfera, koji uopée ne pla¢aju (ili
placaju vrlo male) poreze i koji uvijek nadglasaju nekolicinu
bogatih (vidi Sli¢icu 1.7.). Tako visoko porezno opterecenje
ne potide ljude da investiraju ili predano rade, Sto potom vodi
ka smanjenju stope ekonomskog rasta. Taj je mehanizam sli-
éan strahu, karakteristicnom za devetnaesto stoljece, da ce
ljudi koji nemaju privatno viasnistvo, ako im se da prilika da
glasaju, savleaeid bogate. U naSem se slucaju dogada ista stvar,
osim &to je izvlastenje nesto blaze: ono ne djeluje izravno kroz
nacionalizaciju, nego putem oporezivanja."°
U oba slugaja — i u benignom i u zlo¢udnom obliku eko-
nomske nejednakosti — vazno je da postoje judi koji su spremni
35
Dobitnict i gubitnici
investirati. No u prvom sluéaju, bogati investitori zahtijevaju
visoku razinu nejednakosti. U drugom slucéaju, uvodenje po-
liticke demokracije dovodi do politi¢ke neodrZivosti visoke
nejednakosti. Cak ako bi bogati obe¢ali siromagnima da ¢e
visak prihoda investirati umjesto potrositi pa da su time po-
trebni kako bi doglo do ekonomskog rasta, ne postoji nikakva
mogucnost da to obecanje bude odrzano. Ono, uz to, neée biti
ni vjerodostojno. S obzirom na to, kapitalisti¢ki sustav sam po
sebi mora stvoriti takvu raspodjelu dohodaka prije oporeziva-
nja koja ¢e biti odrziva i koja ne¢e poticati ljude da glasaju za
drakonski visoke porezne stope. Kako bi se to dogodilo, sred-
stva moraju biti raspodijeljena relativno ravnopravno izmedu
ljudi. Kratkorocno ne mozemo utjecati na raspodjelu financij-
skih sredstava, ali moZemo utjecati na raspodjelu obrazovanja
(odnosno onoga Sto ekonomisti nazivaju ,,ljudskim kapitalom*
~ stoga je jasan naglasak na boljem pristupu obrazovanju za
sve. Nije to samo stoga sto se obrazovanje smatra pozeljnim
samo po sebi, pa ¢ak ni stoga Sto bi vi8a razina obrazovanja
izravno vodila ekonomskom rastu, nego i stoga to bi Sira
rasprostranjenost tog sredstva izjednacila raspodjelu dohotka
prije oporezivanja, zbog cega bi cak i oni koji su relativno siro-
magni dva puta razmislili prije nego Sto bi glasali za vise poreze.
Mijenja li promjena u ekonomskom razvitku u isto vrijeme
inaé stav o korisnosti nejednakosti? Vrlo vjerojatno."' U ranim
je fazama razvitka fizicki kapital rijedak. Stoga je vaZno imati
bogate ljude koji su spremni dio svojega dohotka investirati,
umjesto da ga Citavog potrose. Te investicije omogu¢uju sa-
stavljanje vise strojeva ili izgradnju cesta. Kako se ekonomija
razvija, fizicki kapital je sve manje oskudan, dok ljudski kapi-
tal (obrazovanje) postaje relativno vredniji. Kljuéno je u tom
trenutku progiriti mogucnost obrazovanja. No ako je Sirenje
36
Nejednaki ljudi
obrazovanja ograniceno jer ga talentirana djeca siromagnih ne
mogu platiti, rast ce oslabjeti. Prema tome, do istog zakljucka
dolazimo ¢ak i bez uvodenja opéeg prava glasa i demokracije:
da bi u visim fazama ekonomskog razvitka rast bio brzi, obrazo-
vanje mora biti Siroko dostupno, a Siroko dostupno obrazovanje
yodi manjoj nejednakosti.
Empirijski dokazi u¢inka nejednakosti na ekonomski rast
razliciti su. To je vjerojatno neizbjeZno s obzirom na to dau
nekim drzavama i odredenim razdobljima nejednakost moze
ograniciti ekonomski rast (kroz ucinak monopola), dok u dru-
gim trenucima moze pomoci rastu (kroz ucinak poticanja poje-
dinaca). Potrebno je istaknuti da ¢e naé stav o pozitivnim, od-
nosno negativnim ucincima nejednakosti uvijek ovisiti o tome
koliku teZinu stavljamo na pojedini element u dvojbi: drustveni
monopol naspram poticaja. Ako vjerujemo da monopol mo¢i
i bogatstva koje u svojim rukama imaju bogatasi ugrozava
drustvenu stabilnost, a samim tim i ekonomski razvitak, pa cak
i odrzivost drzave, smatrali bismo, kao Sto je smatrao Platon
prije 2400 godina, da su nejednakosti u bogatstvu ili dohotku
drustvena zla protiv kojih se moramo boriti. Nakon Sto su ga
upitali ne bi li njegov prijedlog stednje kao poZeljne osobine
njegovu idealnu drzavu doveo u opasnost da je pokore bogatiji
susjedi, Sokrat je (prema Platonovim rijecima) odgovorio:
»Nego kako [bismo zvali druge zajednice koje nisu idealna dr-
zava]?“ upitao je on.”
»Vece ime treba nadijevati ostalim drzavama, jer je svaka od njih
sastavljena od mnogo drzava, pa nije jedna drzava, kako kazu
u igri. Dvije su, u svakom slucaju, neprijateljske jedna drugoj,
jedna siromagnih a druga bogatih. U svakoj su od ovih jo3 veoma
mnoge, a ako bi se prema njima vladao kao prema jednoj, posve
37
Dobitnici i gubitnici
bi promagio, a ako bi kao prema mnogima, onda ¢es uvijek imati_
mnogo saveznika, a malo neprijatelja, ako ces jednima davati
blago i sredstva mo¢i drugih ili i njih same.“”
No u onim slucajevima u kojima mislimo da je izjedna¢avanje
dohodaka — uz izostanak i mrkve u vidu uspjeha i batine u vidu
neuspjeha — otiélo toliko daleko da se ljudi nece truditi osim
ako im se ne dozvoli da u vecoj mjeri zadrze plodove svojega
rada ili investicija, trebali bismo, koliko god to éudno zvucalo,
izabrati vecu nejednakost.
Nejednakost i ekonomska pravednost. Dohodovna nejedna-
kost vazna je tema i stoga Sto je povezana s dva podrudja koja
su éesto u sredigtu interesa pojedinaca, ali su Cesto tesko po-
mirljiva: ekonomskom efikasnosti i ekonomskom pravednosti.
Ekonomska se efikasnost bavi maksimizacijom ukupnih outpu-
ta ili stope ekonomskog napretka nekog drustva. Ekonomska se
pravednost bavi prihvacenos¢u i odrzivo8¢u danih drustvenih
uredenja. Ekonomska nejednakost iu tom pitanju, oCito je, ima
odredenu ulogu. Nejednakost koja je utemeljena na necijem
nasljedstvu, rasi ili rodu moze se smatrati nepravednom, ¢ak
i kad ne ugrozava ekonomski razvitak, odnosno izvan njezine
éiste instrumentalne vrijednosti. Ako vecina ]judi, ili manji ali
utjecajni dio, smatra da je dani drustveni poredak nepravedan,
odrzivost toga tipa uredenja bit ce dovedena u pitanje.
Kada procjenjuju pozeljnost razlicitih drustvenih urede-
nja, ekonomisti koriste ,,funkciju drustvenog blagostanja‘,
konstrukt koji u nacelu ukljucuje blagostanje (korisnost) svih
élanova zajednice. Cilj je usporediti blagostanje svih Clanova
ujednom drustvenom uredenju s blagostanjem svih clanova u
drugom, kako bi se otkrilo koje je bolje. Najjednostavnije se to
38
Nejednaki judi
. moze uciniti tako da se zbroji pojedinacne korisnosti, na nacin
da je u drustvu koje se sastoji od Alana, Boba i Charlieja ukupna
korisnost (ili blagostanje) drustva jednaka korisnosti Alana plus
korisnosti Boba plus korisnosti Charlieja. Funkcije pojedinacne
korisnosti Alana, Boba i Charlieja takve su da svatko od njih
osigurava pozitivne, iako umanjujuce korisnosti od svakog
dodatnog dolara dohotka. Razumna je ovo i empirijski potvr-
dena pretpostavka: uzmite u obzir to da ¢e vam prvi sladoled
tijekom vruceg dana donijeti vise zadovoljstva od drugoga, a
sasvim sigurno vise zadovoljstva od trecega. Rije¢ je o ideji
koju mozemo podvesti pod op¢i naziv opadajuce grani¢ne
korisnosti dohotka. Temeljem toga, pretpostavite i da Alan,
Bob i Charlie imaju iste funkcije korisnosti. U tom bi slu¢aju
optimalna raspodjela dohotka bila ona koja se temelji na punoj
jednakosti. Ako bismo dali malo vise dohotka Alanu, naustrb
Boba i Charlieja, jasno vidimo (budu¢i da svi imaju opadajuce
ijednake funkcije grani¢ne korisnosti) da ¢e dodatni dohodak
donijeti manje zadovoljstva bogatom Alanu, nego Sto bi donio
siromasnijima Bobu i Charlieju. Stoga bi ukupna korisnost
narasla ako bismo transferirali visak Alanova dohotka do one
tocke u kojoj bi svaki pojedinac imao istu kolicinu sredstava.
Ideja je to koja se krije iza jednog od kljucnih ekonomskih
doprinosa ,,velfaristickom* pristupu, opisanom 1970. u izni-
mno utjecajnom znanstvenom ¢lanku engleskog ekonomista
Anthonyja Atkinsoha. Rijec je o nacinu mjerenja nejednakosti
koje bi nam ujedno omoguéilo da rangiramo pozeljnost razlici-
tih drugtvenih aranzmana." Atkinson je razvio mjeru po kojoj
se nejednakost drustva izracunava kao relativan zbroj ukupnog
dohotka koji je iz perspektive blagostanja ,,izgubljen’, jer bi isto
ukupno blagostanje moglo biti ostvareno manjim ukupnim
dohotkom koji bi bio jednako raspodijeljen medu pojedincima.
39
Dobitnict i gubitnici
Ta se pojava pomalo nezgrapno naziva ,,ravnomjerno raspo-
dijeljenim ekvivalentnim dohotkom* Cak ako je kolaé manji,
sve dok su kriske tog kola¢a jednako raspodijeljene, ukupno
zadovoljstvo koje nam nudi manji kola¢ bilo bi jednako kao i
ukupno zadovoljstvo koje nam nudi veci kola¢, ¢cije su kriske
nejednako raspodijeljene. Recimo da Kuba i Dominikanska
Republika generiraju istu ukupnu kolizinu blagostanja medu
svojim stanovnistvom, ali je ukupni dominikanski dohodak
visi. Stoga je, sa stajalista korisnosti, ,viSak* dominikanskog
dohotka u biti izgubljen: stanovnici Dominikanske Republike
mogu smanjiti taj visak dohotka, raditi manje sati, i potom
ravnomjernije raspodijeliti svoj umanjeni dohodak, kao sto
cine Kubanci. U konaénici necée doci do smanjenja blagostanja.
Stoga nam kolidina ,,izgubljenog* dohotka predstavlja mjeru
nejednakosti.
Mozemo vrlo jednostavno primijetiti da bi, ako postoji
odreden nacin zbrajanja korisnosti razlicitih pojedinaca, bilo
sasvim jednostavno reci koji je slucaj (kubanski ili domini-
kanski) pozeljniji. Problem je, pak, u tome Sto ne postoji neki
opceprihvatljiv na¢cin na koji bismo smisleno kombinirali po-
jedinatne korisnosti. Mozemo se sloziti da ce, op¢éenito, svi
pojedinci iskusiti opadajucu grani¢nu korisnost s porastom
korigtenja kojeg god dobra ili usluge. Ali ne moZemo uspo-
redivati razine tih korisnosti: jedna osoba moze stalno biti na
visoj razini korisnosti od druge osobe. Drugim rijecima, dok
oblik funkcija korisnosti moze biti sli¢an (opada s dohotkom),
njihove razine mogu varirati od pojedinca do pojedinca. Ako
se vratimo na nas primjer, cak da Bob tvrdi kako Zivi u stanju
stalnog blagostanja, ne mozemo biti sigurni da je on uistinu
sretniji od mrzovoljnog Charlieja. Oni bi jednostavno mogli
koristiti razli¢ite mjere korisnosti.
40
Nejednaki ljudi
Uz to, éak ako bismo i znali toénu korisnost sviju te bismo
potom mogli teoretski maksimizirati blagostanje, i dalje bi
postojao eticki problem, jer bi raspodjela koja bi generirala
najveci zbir blagostanja vodila alociranju dohotka uglavnom
pojedincima s visokom funkcijom korisnosti, odnosno onima
koji najbolje pretvaraju dani dohodak u korisnost. Tim je ar-
gumentom krajem devetnaestog stoljeca engleski ekonomist
Francis Edgeworth branio nejednakost — tvrdio je da bogatiji
ljudi s rafiniranijim ukusima zasluzuju vece dohotke, jer oni
izvlace viSe zadovoljstva iz (primjerice) bolje hrane ili vina.
Treba li drugtvo biti uredeno na nacin koji transferira najvise
dohotka onima koji u njemu mogu najbolje uzivati? Treba li
optimalna raspodjela dohotka biti takva da nekolicinu epiku-
rejaca, koji ne mogu zamisliti Zivot bez Sampanjca i kavijara,
financiraju ljudi koji Zive samo na kruhu?
Amartya Sen na tome temelji svoju utjecajnu kritiku, poznatu
pod imenom ,pristup sposobnostima®: ako hendikepirana oso-
ba igrajuci nogomet ne moze ostvariti jednaku koli¢inu korisno-
sti kao Sto to moze ostvariti nehendikepirana osoba, trebamo li
davati sve vise i viSe prilika nehendikepiranim osobama, a sve
manje i manje hendikepiranima, samo zato sto hendikepirani ne
»stvaraju” (kako za sebe tako i za drustvo) dovoljno korisnosti?
Zdravorazumski je takva pretpostavka odvratna. Sen, s druge
strane, tvrdi da bismo trebali pokuSati izjednaciti ,,sposobnost*
svakog pojedinca da uziva koliko moze."
Ukratko reéeno, kada rangiramo razlitite drugtvene aran-
zmane koristeci procjene blagostanja, suocavamo se s tri opci-
je. Prvo, mozemo na jednak na¢in tretirati funkciju korisnosti
svih pojedinaca (iako znamo da to nije slucaj u stvarnom
zivotu), 8to dovodi do maksimiziranja ukupnog blagostanja
do te mjere da su dohoci jednako raspodijeljeni. Ideja je to
41
 Dobitnici i gubitnici
na kojoj se temelji Atkinsonov ,,ravnomjerno raspodijeljen
ekvivalentni dohodak“. Drugo, mozemo pokuéati ,,prona¢i*
pojedince koji su ,,efikasniji* stvaratelji korisnosti, kako bismo
njima dali veci dohodak. Ili, trece, moZzemo uéini upravo su-
protno — davati veci dohodak onima koji, kao u sluéaju Senova
pristupa sposobnostima, pred sobom imaju vi8e izazova uzi-
vati u danim koli¢inama dobara i usluga. To bi moglo dovesti
do smanjenja ukupnog blagostanja, koje bi se mjerilo nekim
jednostavnim postupkom zbrajanja pojedinatnih korisnosti,
pa ne bismo nase procjene vise morali temeljiti na ,,velfari-
sti¢kom* pristupu."*
Sofisticiraniji velfaristicki pristup temelji se na konstru-
iranju funkcije drustvenog blagostanja u koju je ukljucena
korisnost svakog Clana, ali ne dolazi do zbrajanja korisnosti,
vec se umjesto toga samo oslikava razina blagostanja koju je
svaki pojedinac postigao. U tom sluéaju kao pozeljne rangira-
mo samo one situacije u kojima je barem jednom pojedincu
bolje, pri Cemu nikome nije gore. Takva stanja zadovoljavaju
tzv. Paretov kriterij: ako ih odaberemo, mozemo biti sigurni
da se nitko nece buniti. Ali problem nije samo u tome &to je taj
kriterij ultrakonzervativan. On je mnogo vise od toga: gotovo
ga se ne moze pronaci u stvarnom svijetu. PokuSajte se sjetiti
icega Sto bi zadovoljilo Paretov kriterij: ne bi li bolja zdravstvena
zastita bila dobra za vecinu Ijudi? Da, ali neki bi morali vise
platiti za osiguranje pa bi se pobunili. Ne bi li za tolike mnoge
ljude Cudesna odluka da prestanu konzumirati lijekove koji
izazivaju ovisnost bila dobra? Da, ali bi onda proizvodaéi i
prodavaci lijekova (i oni su ljudi, kao i svi drugi) bili na gubit-
ku, pa bi se pobunili. Ne biste li htjeli placati nize poreze? Da,
ali onda ne¢ija socijalna pomoé ne bi mogla biti placena, pa
bi onaj koji socijalnu pomoé prima na takvu odluku sigurno
42
Nejednaki ljudi
ulozio veto. Mozemo tako i¢i unedogled. Koliko god se trudili,
motda nikad neéemo pronaci javnu politiku koja bi zadovoljila
Paretov kriterij. Recept je to, u biti, za nemobilnost, stagnaciju,
necinjenje i — Sto je najvaznije — zadrzavanje moci i privilegija
urukama onih koji njima trenutno raspolazu.
Prema tome, kao Sto je manjkav grubi oblik ,,velfarizma’,
manjkav je i onaj sofisticiraniji. Oba su ogranitena nemoguc-
nos¢u interpersonalne usporedbe korisnosti, Cega je krajnji
rezultat njihova iznimno ograniéena uporaba kao mehanizama
rangiranja alternativnih drugtvenih aranzmana.”’ Zapravo je
te’ko iz utilitarizma ili velfarizma izgraditi teoriju pravednosti
drustvenih aranzZmana. Veliki san Jeremyja Benthama i Johna
Stuarta Milla, oceva utilitarizma, da je pronaden ,,objektivan*
nacin usporedbe razlicitih drustava, vjerojatno je mrtav.
Na rugevinama tog sna izgraden je nedavni pokuSaj stva-
ranja smjernica za pomirenje ekonomske nejednakosti i pra-
vednosti ameri¢kog politickog filozofa Johna Rawlsa. Rawls
je, objavljujuci svoje éuveno ,,nacelo razlike“ u djelu Teorija
pravednosti, objavljenom 1971., tvrdio da se opravdanje svakog
odstupanja od jednakosti moze naci samo u slucajevima kada
je ono potrebno za podizanje apsolutnog dohotka najsiro-
maégnijih. Drugim rijecima, temeljna je pozicija ona potpune
ekonomske jednakosti gradana. Svako odstupanje od te pozicije
mora biti opravdano. Rawlsova Teorija pravednosti radikalno
odstupa od utilitarizma. Iznio je to sasvim nedvojbeno:
Racionalni Covjek ne bi prihvatio osnovnu strukturu samo zato
sto maksimizira zbroj prednosti, ne uzimajuci u obzir trajne
posljedice na vlastita temeljna prava i interese. Stoga se Cini da je
naéelo korisnosti nekompatibilno s konceptom druStvene surad-
nje izmedu jednakih pojedinaca na obostranu korist. Cini se da
\ 43
 Dobitnici i gubitnici
nije u skladu ni s idejom reciprociteta, koja se implicitno oéekuje
usvakom dobro uredenom drustvu."®
Rawls je u samo jednoj, izvrsno formuliranoj recenici povezao
nejednakost i nepravdu: ,,nepravda nije ni’ta drugo do nejed-
nakost koja nije u korist sviju“ i ,,pogotovo ne u korist siromas-
nih" (kako dodaje nekoliko paragrafa kasnije).'° Iako su na taj
nacin nejednakost i nepravda postali neodvojivo isprepleteni, te
unatoc tome Sto je Rawls drzao da ce primjena njegova ,nacela
razlike* voditi relativno uskoj raspodjeli dohotka — jer mnogi
aranzmani koji donose privilegije bogatima, ne donose apso-
lutnu prednost siromasnima — naéelo je razlike kompatibilno
sa Sirokim spektrom ishoda nejednakosti. ‘To na¢elo moze na-
metnuti sasvim strogu jednakost, ako porast dohodaka bogatih
nije potreban za unapredenje dohotka siromagnih. No u isto
vrijeme ono moze pridonijeti sirokoj i rastu¢oj nejednakosti,
gdje svaki dodatni dobitak nesrazmjerno odlazi bogatima, sve
dok postoji, koliko god umjeren, porast dohotka siromagnih.”°
Mjerenje nejednakosti. O¢aranost ekonomista utilitarizmom
posredno je utjecala na jos jedno podrugje koje se tice ekonom-
ske nejednakosti: mjerenje. Mjerenje ekonomske nejednakosti
zapocelo je kao jednostavan, aksiomatski utemeljen zadatak
usmjeren na stvaranje logicnog mehanizma koji bi nejednakost
cjelokupne distribucije mogao svesti na jedan broj. Kljuéni
su aksiomi jednostavni i razumljivi. Primjerice, ako dode do
transfera dohotka od bogatijih prema siromasnima, a ni8ta
se drugo ne promijeni,” mjera nejednakosti mora pasti; ako
dvije osobe zamijene polozaje, mjera se ne bi trebala promije-
niti (to je poznato kao na¢elo anonimnosti); ako sve dohotke
pomnozimo s konstantom, mjera se ne bi trebala promijeniti; i
44
q
Nejednaki ljudi
tako dalje.”” Mjerenje nejednakosti je, u tom slu¢aju, bilo samo
tehnicko pitanje, sli¢no, primjerice, mjerenju temperature. No
dominantni je velfaristicki pristup bio utemeljen na pretpostavci
da to mjerenje izrazava dublju ideju utemeljenu na drugtvenom
blagostanju. Potesko¢ce koje taj pristup pred nas postavlja o¢ite su
ako, primjerice, uzmemo u obzir upravo definirano naéelo ano-
nimnosti. Kako bismo formulirali taj vrlo jednostavan tehnicki
zahtjev unutar koncepta velfarizma, moramo prihvatiti potpuno
nerealisticnu pretpostavku da svi pojedinci dijele istu funkciju
korisnosti. Ako tome nije tako, onda, sa stajalista generiranja
korisnosti, bilo kojih dvoje pojedinaca ne mozZe biti jednako:
jedan, koji predstavlja stroj za generiranje velike korisnosti,
ne moze jednostavno biti zamijenjen drugim, letargi¢nijim
pojedincem, koji ima ,,potesko¢a“ s generiranjem korisnosti.
Napetost izmedu mjerenja nejednakosti utemeljenog na
aksiomima i njegove velfaristicke interpretacije bila je o¢ita
od samih poéetaka. Talijanski ekonomist i statisticar Corrado
Gini, koji je razvio (kao Sto emo vidjeti) najpopularniju mjeru
nejednakosti,.iznio je tu dilemu vec 1921. godine:
Metode talijanskih [protuvelfaristi¢kih] pisaca [...] nisu [...] us-
poredive s Daltonovima [engleski ekonomist koji je bio klju¢éan
zastupnik velfaristitkog pristupa] [...] u onoj mjeri u kojoj je
njihova uloga procijeniti nejednakost dohodaka i bogatstva, a ne
nejednakosti ekonomskog blagostanja, neovisno o svim pretpo-
stavkama koje se ti¢u funkcionalnih odnosa izmedu tih kolicina
i ekonomskog blagostanja ili koje se titu aditivnog karaktera
ekonomskog blagostanja pojedinaca.*
Tako se dugo vremena Cinilo da dominira medu ekonomistima,
velfaristi¢ka je metoda u posljednje vrijeme poéela gubiti na
45
Dobitnici i gubitnici
vaznosti, jer nije dovela do stvaranja snaznih i primjenjivih .
zakljuéaka (,,koje je stanje stvari bolje*), ali i stoga Sto je njezin
krajnji temelj - utilitarizam — filozofski slab.
Sredisnje pitanje glasi kako mjeriti nejednakost. Da bismo
mjerili nejednakost potreban nam je reprezentativan i sluca-
jan uzorak istrazivanja ku¢anstava. U njima se nalaze detalj-
ne informacije o dohotku svih pojedinaca koji su ukljuceni
u istrazivanje, a buduci da su istrazivanja reprezentativna,
odnosno da predstavljaju ¢citavu zajednicu (najéesée cijelu
drzavu), njihove rezultate moZemo pooptiti na cijelu drZavu.
Mozemo koristiti i porezne podatke, ali ¢e nam oni uvijek,
éak iu vrlo razvijenim drzavama u kojima ve¢ina ljudi placa
izravne poreze, dati samo djelomiénu (okrnjenu) raspodjelu
nejednakosti. U poreznim podacima nema siromaégnih, koji
ne placaju poreze. Popise stanovnistva ne mozemo koristiti,
jer su oni, bududi da u na¢elu pokrivaju cijelu populaciju neke
drzave, preveliki da bi isli preduboko. U popisima stanovnis-
tva se prikupljaju samo osnovne informacije poput podataka
o dobi, etniékoj pripadnosti, spolu, mjestu stanovanja i tome
sli¢no, a ne prikupljaju se podaci koji bi nam govorili o pri-
manjima i potrosnji.
No problem s istraZivanjima je u tome Sto su, u najrazvije-
nijim drzavama, prva dostupna istrazivanja zapo¢ela tek nakon
Drugog svjetskog rata. Postoje neka rana i nepotpuna istraZi-
vanja iz Engleske s kraja devetnaestog stoljeca te iz Sjedinjenih
Americkih Drzava i sovjetske Rusije s pocetka dvadesetog sto-
ljeca, ali, unato¢ tome, ne mozZemo govoriti da je ista ozbiljno
i korisno nastalo prije ranih 1950-ih. (Prisjetit cete se da su
Paretove spekulacije nastale temeljem fiskalnih podataka, dok
je Simon Kuznets — ¢ak i 1955. - imao tek desetak istrazivanja
na temelju kojih je mogao izvuci svoje zakljucke.)
46
Nejednaki judi
Situacija je jo$ gora u zemijama u razvoju. U njima Ce-
sto nema relevantnih podataka prije 1970-ih ili éak 1980-ih.
Posebno se to odnosi na afritke nacije, gdje su se istraziva-
nja kucanstava pocela provoditi tek u 1980-ima, uz pomoc
medunarodnih organizacija.* No kako stvari stoje s dvjema
najranogoljudnijim drzavama svijeta? U Indiji su obuhvatna
istraZivanja zapocela 1952., ai danas su gotovo jednaka. U Kini
je prvo istrazivanje provedeno 1978., nakon kulturne revolu-
cije, ali je prvo korisno istrazivanje ono iz 1980. Uz to, neke
drzave ne provode istrazivanja na godignjoj razini; u nekima
se istrazivanja provode svake dvije godine, a u nekima i rjede,
primjerice svakih pet godina. Sto nam sve to govori? Prvo,
tesko je, osim u sluéaju razvijenih i bogatih ekonomija, proi-
zvesti serije godisnjih statistika o nejednakosti utemeljene na
istrazivanjima kucanstava. Drugo, za vecinu cemo drZava moci
ponuditi zakljucke povezane s nejednakoséu tek od 1960-ih,
1970-ih ili 1980-ih, ai tada s velikim prazninama u godinama
za koje istrazivanja nema.
Istrazivanja kucansfava prikupljaju mnogo podataka, ali nas
zanimaju podaci o dohocima i potrognji. Svako se kucanstvo
smatra ,,dohodovnon‘ ili ,,potrosackom* jedinicom, pri éemu
smatramo da svi lanovi kucanstva imaju jednak udio u doho-
cima iu potrosnji. Kako odredujemo istinski dohodak dlana ku-
¢anstva? Tako Sto uzmemo ukupan godisnji dohodak ku¢anstva
(zbrajajuci doprinose svih Clanova) te ga podijelimo s brojem
Judi koji u kuéanstvu tijekom te godine zive. Time dobijemo per
capita dohodak kucanstva koji nam predstavlja kijucan koncept,
jer temeljem njega mozemo rangirati kucanstva i pojedince, kao
i odlutiti koji su od njih bogati a koji siromasni.*
Zasto se inzistira na koristenju per capita mjere? Postoji
filozofski, ali i prakticni razlog. Filozofski se argument temelji
47
Dobitnici i gubiinici
na ideji da sve pojedince treba tretirati na isti nacin. Ako bismo
sva kucanstva tretirali jednako, onda bi judi u vrlo velikim
kucanstvima pojedinaéno vrijedili puno manje od pojedina-
ca u manjim kuéanstvima. Ako je ponder - vazZnost koja je
dana uizratunima - svakog kucanstva 1, tada moj pojedinaéni
implicitni ponder u cetveroclanom ku¢anstvu iznosi jednu
éetvrtinu, dok bi moj pojedina¢ni ponder u dvoclanom ku-
éanstvu iznosio jednu polovinu. Prakti¢ni se argument temelji
na pretpostavci da bi nas mjerenja nejednakosti utemeljena
na ukupnom, umjesto per capita dohotku kuéanstva, mogla
navesti na krivi put. Razlog tome je jednostavan. Zamislite dva
kucanstva s jednakim ukupnim dohotkom, od kojih jedno ima
dva, a drugo deset lanova. Sta mislite, koje od njih je u boljoj
poziciji? Odgovor je o¢it.
Jednostavnosti radi, u na¢elu govorimo o raspodjeli dohot-
ka, cak i kad imamo podatke koji nam pokazuju potroSnju.
No nije rijeé o istim kategorijama. Gotovo uvijek ¢e podaci
utemeljeni na dohotku prikazati veéu nejednakost unutar dane
skupine ku¢anstava nego Sto bi to bio slucaj prilikom koristenja
podataka utemeljenih na potrosnji. Postoje dva jednostavna
razloga zaSto je tome tako. Prvo, u kucanstvu mogu postojati
ljudi Ciji je godisnji dohodak nula, koji, primjerice, financiraju
svoju trenutnu potrosnju iz ustedevine. (Zamislite studente koji
financiraju svoje studiranje iz uStedevine koju su akumulirali
dok su radili.) S druge pak strane ne postoje ljudi Cija je godis-
nja potrogsnja nula. Stoga je raspodjela utemeljena na dohotku
»izduzenija" pri dnu, i samim time manje jednaka (raspodjela
po potrosnji bit ce ,prekinuta“ u nekoj minimalnoj kolitini
potrebnoj za prezivljavanje). Drugo, sliéna se situacija dogada
na drugom kraju distribucije. Postoje mnogi bogati pojedinci
koji dio svojeg dohotka odlu¢e uStedjeti. Njihov je dohodak
48
Nejednaki [judi
stoga veci od njihove potrosnje pa bi gornji kraj distribucije
bio izduzeniji u slucaju dohotka. Mjera nejednakosti bi, prema
tome, pokazivala vise vrijednosti kada kao mjerni instrument
koristimo dohodak, nego kada koristimo potrosnju.
Kako mjerimo nejednakost, nakon Sto prikupimo podatke o
dohotku kucanstava? To pitanje nije jednostavno. Usporedite,
primjerice, mjeru nejednakosti s mjerom nacionalnog dohotka
ili bruto domacim proizvodom. BDP jednostavno zbraja sve
dohotke koje su ostvarili svi judi u drzavi u jednoj godini:
zbrajaju se sve nadnice, svi profiti, sve isplacene kamate i tako
dalje. Potom dobijemo ukupan broj. Kada taj broj podijeli-
mo s ukupnim brojem stanovnika u drzavi dobijemo BDP pa
stanovniku.
No raspodjela dohotka sastavljena je od dohodaka mnogih
ljudi, koje ne Zelimo samo zbrojiti, vec ih zelimo medusobno
usporediti, ali da pritom te visestruke usporedbe budu izraze-
ne jedinstvenim brojem - koji ¢e dobro prikazati raznolikost
te raspodjele. Upravo je u tom problem. Bilo koji broj koji bi
predstavljao raznolikost izmedu dohodaka poput 1, 5, 15, 2009
i 34.564 bio bi donekle arbitraran. Mozemo, primjerice, uzeti
omer izmedu najveceg i najmanjeg broja (34.564 podijeljeno s
1), kako bismo prikazali nejednakost, ali onda bismo izostavili
sve ono Sto se dogada u sredini. Ne bi li, primjerice, raspo-
djela poput 1, 400, 620, 1009 i 34.564 bila manje nejednaka?
Mozemo mijeriti nejednakost i koncentrirajuci se samo na
omjer dohodaka s vrha distribucije; u tom bismo slucaju podije-
lili 34.564 sa zbrojem svih dohodaka (1+5+15+2009+34.564 ili
14+400+620+2009+34.564).”> To je ono sto mjera nejednakosti
~ udio najvisih dohodaka — ini. Postoji gotovo bezbroj opcija.
Jedan od na¢ina na koji se moze smanjiti broj opcija jest pro-
glasiti pozeljnim to da mjera nejednakosti koristi informacije o
49
 Dobitnici i gubitnici
svim pojedincima koji su dio odredene raspodjele. To bi znacilo
da treba uzeti u obzir informacije o dohotku 1, kao io dohotku
5, pa sve do najviseg dohotka od 34.564. Takva, trenutno naj-
popularnija mjera nejednakosti je Ginijev koeficijent, koja nosi
ime talijanskog statisti¢ara i ekonomista Corrada Ginija, koji
ju je definirao 1914., i Ciji se Zivotni vijek djelomiéno poklapa
s Paretovim.” Ginijev koeficijent usporeduje dohodak svakog
pojedinca s dohocima svih ljudi pojedinaéno, a potom se zbroj
svih tih dvostranih razlika u dohotku dijeli s brojem ljudi koji su
ukljuceni u izracun i prosjeénim dohotkom skupine. Kona¢éan
se rezultat moze pronaci u razmjeru od 0 (gdje svi ljudi imaju
jednak dohodak, a nejednakosti nema) do 1 (gdje sav dohodak
neke zajednice ide jednom pojedincu). Prakti¢na je to odlika
Ginijeva koeficijenta: koeficijent ima ,,gornju granicu‘; 1 je
najviga moguéa razina nejednakosti.
Ginijevi su koeficijenti 0 i 1 jednako nemoguc¢i; ne postoji
drzava u kojoj su svi gradani jednako placeni, kao &to ne postoji
ni drzava u kojoj sav dohodak uzme samo jedna osoba (jer bi
utom slucaju svi ostali gradani umrli od gladi). U stvarnom se
zivotu Ginijevi koeficijenti krecu od 0,25-0,3 u najegalitarnijim
drzavama, poput nordijskih dréava, Ceéke i Slovacke u srednjoj
Europi, do 0,6 u drzavama s najvecom razinom nejednakosti,
poput Brazila i Juznoafricke Republike. Cesto se, jednostavnosti
radi, Ginijev koeficijent prikazuje u obliku postotka, pa se kaze
da je nejednakost u drzavi X 43 Ginijeva boda, umjesto da je
nejednakost 0,43. Toga cemo se drZati u ovoj knjizi.
Gdje se u tome nalaze Sjedinjene Ameriéke DrZave? SAD
je jedna od najneegalitarnijih razvijenih drzava. Dok je po-
jedinacéni Ginijev koeficijent vecine drzava Clanica Europske
unije (u Slicici 3.3. prikazan je kolektivni koeficijent) izmedu
30 i 35, americki je koeficijent iznad 40. No nije uvijek bilo
50
Nejednaki Ijudi
_ tako. Nejednakost je u Sjedinjenim Americkim Drzavama bila
najniza krajem 1970-ih, kada je Ginijev koeficijent pao na
oko 35.** Potom je, tijekom vlasti ¢etiriju predsjednika koji su
prethodili Baracku Obami (pod Reaganom, Bushom starijim,
Clintonom i Bushom mladim), Ginijev koeficijent nastavio rasti
do sadaSnje razine. Znaéajan je to porast, kao Sto znaju svi koji
su u tom razdoblju zivjeli u Sjedinjenim Ameri¢kim Drzavama.
Bududi da se Ginijev koeficijent sporo mijenja, ¢ak sui 1 do 2
postotka promjene na godisnjoj razini zna¢ajna. U normalnim
okolnostima - odnosno kada nema dugotrajnog rasta ili pada
nejednakosti - godisnje se kretanje Ginijeva koeficijenta zadr-
zava unutar jednog boda prema gore ili prema dolje.
Kakvo je stanje u drugim drzavama? Ginijev je koeficijent
u tradicionalno egalitarnoj Svedskoj oko 30; u Rusiji, koju su,
u procesu oporavka od komunistickog rezima, potpuno preu-
zeli oligarsi, veci je od 40. Slican je i Ginijev koeficijent Kine.
Nejednakost u Rusiji i Kini - sli¢no nejednakosti u Sjedinjenim
Ameritkim Drzavama - naglo je porasla u posljednja dva de-
setljeca, Latinskoamericke drzave rijetko imaju Ginijev koe-
ficijent nizi od 50, a slitna je situacija u africkim drzavama.
Nejednakost je u Aziji Cesta pojava, iako ne u svim drzavama.
NeSto je veca jednakost u Japanu, Juznoj Koreji i Tajvanu, dok
Ginijevi koeficijenti Malezije i Filipina dosezu latinskoamericke
razine. Ako rangiramo svjetske regije prema razini nejednako-
sti, vidimo da se na vrhu nalazi Latinska Amerika koju u stopu
prati Afrika, potom slijedi Azija, dok je nejednakost najniza u
bogatim te u postkomunistickim drzavama. Iznimku cini neko-
liko drézava koje imaju razmjerno visoku razinu nejednakosti,
poput Sjedinjenih Americkih Drzava i Rusije.
Promatrano iz drugog kuta, mozemo primijetiti da ¢etiri
velika politicko-ekonomska podrucja - Sjedinjene Americke
51
Dobitnici i gubitnici Nejednaki ljudi

Drzave, Europska unija, Rusija i Kina — imaju sli¢nu razinu ne- u Sli¢icama 1.8., 1.9., 3.2. 13.3.), jer nam omogucuje uociti
jednakosti: Ginijevi koeficijenti tih podrugja su oko 40. Razlike prirodu promatrane nejednakosti. To nam je vazno bududi da
i sliénosti izmedu prva dva primjera prikazani su u Sli¢ici 3.3., su politicke implikacije jednog ili drugog tipa nejednakosti
detalji ruske raspodjele dohotka skicirani su u Slicicama 1.4., sasvim razlicite.
1.5.1 1.8., doko Kinii njezinoj buducnosti raspravlja Slicica 1.9.
Ako zelimo, mozemo raS¢laniti brojke koje nam nudi Ginijev
koeficijent kako bismo shvatili nejednakost koja nastaje teme-
ljem razlika u prosje¢nom dohotku sastavnih dijelova pro-
matranog porudja (tzv. nejednakost ,,izmedu komponenti*) i
nejednakost koja nastaje razlikama u osobnom dohotku unutar
svakog od sastavnih dijelova toga podruéja (tzv. nejednakost
»unutar komponente“). Promotrimo, primjerice, Europsku
uniju ili Sjedinjene Ameritke DrZave i njihove sastavne dijelove,
drzave Clanice, poput Spanjolske i Francuske, odnosno savezne
drzave, poput Mainea i Oregona. Mozemo kao primjer uzeti i
Kinu i njezine provincije, poput Sicuana, Junana, Hunana i tako
dalje. Mozemo 2a primjer uzeti i manju drzavu, poput Italije,
i njezine upravne regije, poput Lombardije, Ligurije i Sicilije.
Interpretacija nejednakosti ,,izmedu komponenti* jednostavna
je: ako je nejednakost visoka, najveci dio te nejednakosti nastaje
zbog toga Sto unutar promatranog podruéja pastoje i bogati
i siromagni dijelovi. Ako je udio nejednakosti ,.unutar kom-
ponente“ visok, pretpostavka je da su geografski utemeljene
nejednakosti izmedu razlicitih dijelova malene, dok je svaki
dio promatranog podruc¢ja sastavljen od veoma razlicitih ljudi,
odnosno od bogataa i od siromaha. Primijenimo taj pristup
na pitanje globalne nejednakosti: nejednakosti ,,izmedu kom-
ponenti* temeljile bi se na razlikama u prosje¢nom dohotku
izmedu drzava, dok bi se nejednakost ,,unutar komponen-
te“ temeljila na nejednakosti u osobnim dohocima unutar
svake drzave. Tu cemo ras¢lambu ¢esto koristiti (primjerice
52 53
 SLICICA 1.1.

Romansa i bogatstvo

Ne moze se poreci da je djelo Ponos i predrasude autorice Jane

Austen roman o ljubavi. Manje je, pak, prihvacena ideja da je
rijet io romanu o noveu.”
U knjizi nije precizirano vrijeme u kojem se odvija radnja
romana, a svijet koji je stvorila Jane Austen, u isto vrijeme mi-
nijaturan i bezvremen, ne dopusta pojavu ijednog izvanjskog
dogadaja koji bi nam omogucio da ga bez ikakvih nedoumica
smjestimo u to¢no razdoblje. MoZda je njezin cilj bio ilustrirati
kako su svevremena ljubavna (i novéana) pitanja.
Posredni nam dokazi ipak ukazuju na to da se radnja od-
vija tijekom Napoleonskih ratova, odnosno oko 1810. - 1815.
Glavna je protagonistica drazesna Elizabeth Bennet, druga
od ukupno pet kéeri rodenih u bogatoj obitelji kojoj se na
éelu nalazi gospodin Bennet (ime lika koji je pater familias ne
pojavljuje se u knjizi, éak ga i supruga zove gospodin Bennet).
Elizabeth i njezina obitelj zive ¢arobnim Zivotom engleskog
zemljoposjednitkog niZeg plemstva. Zivot je to ugodne bes-
poslenosti koju prekidaju povremeni odlasci na balove i za-
bave — kao i druStveni traéevi koji nastaju na tim balovima
i zabavama. Elizabeth je prekrasna, inteligentna i, naravno,
neudana. Godisnji je dohodak njezine obitelji oko 3000 funti,
55
Dobitnici i gubitnici
Sto znaci, kada ga podijelimo na sedam Clanova obitelji (pet
sestara i roditelji), da je dohodak po Clanu obitelji 430 funti
(iskljucujuci, kao iu ostalim primjerima koji su ovdje nave-
deni, pripisanu vrijednost kucanstva, koja je vjerojatno bila
velika). Ta razina dohotka smjeSta Bennete u gornjih 1 posto
distribucije po dohocima u Engleskoj tog doba, temeljeno na
izracunima druStvene tablice Engleske Roberta Colquhouna,
nacinjene za rane godine devetnaestog stoljeca.’
Elizabeth upoznaje bogatog udvaraca, gospodina Darcyja,
ciji godisnji dohodak (svi u knjizi) procjenjuju na 10.000 funti.'
Sasvim logiéno, drustveno svjesna (i vrlo ozbiljna) Elizabethina
majka smatra i njega i njegova ne’to manje bogatog prijatelja,
gospodina Bingleyja, vrlo pozeljnim zetovima. Golemi doho-
dak gospodina Darcyja smjesta ga sasvim sigurno u gornju
desetinu najbogatijih 1 posto po distribuciji po dohocima.
Primijetite golem rascjep koji postoji izmedu gornjih | postoi
gornje desetine najbogatijih 1 posto, ili, da se posluzimo suvre-
menom frazeologijom Georgea W. Busha, izmedu ,,onih koji
imaju i onih koji imaju vise“ Iako u nagem primjeru Engleske
devetnaestog stoljeca oni koji imaju i oni koji imaju vise dijele
isti drustveni milje (a Cini se da ¢ak i sklapaju brakove), do-
hodak gospodina Darcyja vise je od tri puta veci od dohotka
Elizabethina oca; prevedeno u per capita iznose (buduci da
gospodin Darcy ne uzdrzava nikoga osim sebe), omjer je veci
od dvadeset naprama jedan.
Necu nikom odati zaplet ako navedem da Elizabeth gaji
odredene nedoumice oko prikladnosti gospodina Darcyja,
koji, bez ikakve suzdrzanosti, iskazuje svoje ,,oboZavanje“ -
eufemizam iz toga doba, koji bi u suvremenoj knjizi bio sasvim
drugacije iznesen. Ali njezina odluka da ga zauvijek odbi-
je sa sobom nosi niz neugodnih implikacija. S obzirom na
56
Romansa i bogatstvo
engleske zakone o nasljedivanju, ako gospodin Bennet umre
bez izravnog muskog nasljednika, njegova ce kuca i uspjesno
imanje prijeci u ruke njegova nepodnoiljivog rodaka, veleéa-
snog Williama Collinsa. U tom ¢e slu¢aju Elizabeth morati
divjeti od vlastitog dohotka, koji se temelji na njezinom udjelu
u 5000 funti koje je njezina majka donijela u brak kao miraz.
Elizabethino je bogatstvo prema tome, kako je to donekle ne-
taktiéno procijenio velecasni Collins - koji je takoder jedan od
njezinih nesretnih udvaraéa — tisucu funti. Gospodin Collins
pretpostavlja da ce ona ostvariti prinos od 4 posto te zaraditi
40 funti u godini. Rijec je o sasvim minornoj svoti, otprilike
jednakoj dvostrukom prosjecnom dohotku u Engleskoj toga
doba. Rije¢ je o dohotku kakvog moze o¢ekivati obitelj nad-
zornika ili mornara u trgovackoj mornarici.*
U tom trenutku na scenu stupa kompromis izmedu ljubavi i
bogatstva., Stavite se na trenutak u polozaj Elizabethine majke,
zabrinute za srecu svoje kceri, i promotrite situaciju. $ jedne
strane, Elizabeth se moze udati za gospodina Darcyja i uZivati u
godisnjem dohotku od 5000 funti (pod pretpostavkom da ona
nije nista pridonijela bra¢noj zajednici u monetarnom smislu
te da gospodin Darcy s njom odlu¢i ravnomjerno podijeliti
svoj dohodak). $ druge strane, Elizabeth moze pasti u svijet
neprekidnog siromastva, sto ce se, prema gospodi Bennet,
sasvim sigurno dogoditi bude li morala preZivljavati s manje
od 50 funti u godini. Dohodovni raspon izmedu tih dviju op-
cija jednostavno je Sokantan: vise od stotinu naprama jedan.
S takvim omjerima, alternativa — da se Elizabeth ne uda ili da
mozZda pri¢eka dok se iza horizonta ne pojavi idealan ljubavnik
- ne dolazi u obzir. Zbilja bi trebala mrziti gospodina Darcyja
da odbije pogodbu koju on presutno nudi!
57
Dobitnici i gubitnici
No mozemo se zapitati je li danas igta drugacije. Kako bi- _
smo preslikali Ponos i predrasude u danasnju Veliku Britaniju,
jednostavno moramo pogledati danasnju distribuciju u doho-
cima. Nakon poreza, ljudi koji se nalaze u gornjih 0,1 posto u
2004. zaradivali su oko 400.000 funti u godini, a oni u gornjih
1 posto zaradivali su u prosjeku 81.000 funti, dok je prosje¢ni
britanski per capita dohodak bio 11.600 funti. Cijena odbijanja
gospodina Darcyjai danas bi bila znaéajna, ali manje Sokantna.
Raspon izmedu dohodaka onih koji se nalaze u gornjih 0,1
posto distribucije i onih koji se nalaze na razini dvostrukog
prosjecnog dohotka je oko sedamnaest naprama jedan, Sto je
mnogo bolje od stotinu naprama jedan.
Jane Austen je, stoga, oslikala ne samo ¢est kompromis ro-
manse i bogatstva, nego nam je omogucila da vidimo da su ulo-
zi razliciti ovisno o vremenu u kojem se dogadaju i distribuciji
dohodaka u drustvu u kojem osoba Zivi, iako je sam kompromis
mozda bezvremen. U egalitarnijim drustvima o¢ekujemo da je
prilikom donosenja odluka o braku ljubav vaznija od bogatstva.
Obrnuto je toéno u iznimno nejednakim drustvima. Ho¢emo
li, temeljem toga, pretpostaviti da ljubav, u vrlo nejednakim
drustvima, postoji samo izvan braka? To je sljede¢e pitanje
kojemu cemo se posvetiti.
58
\ SLIGICA 1.2.
‘Ana Vronskaja?
Svaka nesretna obitelj nesretna je na svoj nacin.*? No jesu li
Aleksej Aleksandrovié Karenjin i Ana bili ba$ toliko jedinstveni?
Ana Karenjina je, naravno, pri¢a o udanoj Zeni koja se zaljubi
u markantnog, elegantnog i neopisivo bogatog mladeg muSkar-
ca, grofa Vronskog. U isto je vrijeme, do odredene mjere, to i
kritika drustvenih normi i licemjerja tadasnjeg drustva, jer da
nije bilo tih elemenata ,,pristojnosti’, Anu druSstvo ne bi odba-
cilo zbog njezine veze s Vronskim te bi mnogo jednostavnije
dobila razvod (iako nije jasno je li se ona istinski htjela rastati,
buduéi da bi u tom slucaju izgubila skrbnistvo nad sinom). Da
su se Ana i Vronski mogli vjenéati, ne bismo mogli odbaciti
pretpostavku da bi njihov brak bio sretan, odnosno - da para-
fraziramo Tolstojevu poznatu pocetnu recenicu — da bi to bio
samo jo jedan u nizu identi¢nih (sretnih) brakova. A mozda i
ne bi. Ljepota Tolstojeva umijeca lezi u njegovoj moc¢i da nam
prikaze kako na sretan brak Ane i grofa ne utjecu samo norme
drustva u kojemu dive, nego i njihove osobnosti.
Priéa o Ani Karenjinoj odvija se oko 1875. u Moskvi, Sankt
Peterburgu i na okolnim ladanjskim imanjima. Vremenski
se poklapa s Tolstojevim zivotom (roman je objavljen 1877.).
Najsire receno, roman opisuje nesretan brak Ane Karenjine i
59
 Dobitnici i gubitnici
gospodina Karenjina - strogog visokopozicioniranog drzavnog
sluzbenika koji ne pokazuje emocije — te njezinu ljubavnu aferu
s gospodinom Vronskim. Ta veza, koja je u pocetku bila tajna,
puna uzbudenja i obecavajuca, a potom se prometnula, izaSav3i
u javnost, u vezu punu sukoba, lazi i o¢aja, unistila je karijeru
Vronskoga te prouzro¢ila bolan i nesretan kraj za oboje.
Na prvi pogled Ana Karenjina ima malo toga zajednickog s
Ponosom i predrasudama. Ako ih se usporedi temeljem njihove
»kemije’, odnosno ,,atmosfere, ozracje Ponosa i predrasuda
slitno je varljivom engleskom ljetu, tijekom kojeg se izmje-
njuju savrseno sunéano vrijeme i tami, prijeteci oblaci. No
tamni oblaci i prateci pljuskovi brzo produ, dok nam u mislima
ostaju samo sjecanja na ljepote ljeta. Suprotno tome, radnja
Ane Karenjine zapocinje poput onih velicanstvenih, toplih
kontinentalnih ruskih ljeta, u kojima se cini da priroda buja
pred nagim ocima, potom se polagano okre¢e tmurngj jese-
ni, a zavrsava dugom, mracnom, turobnom i nepopustljivom
zimom. Cjelokupna je atmosfera toga djela vise zimska nego’ -
ljetna, kao kad u hladnim prosina¢kim danima tesko u svojim
mislima dozovemo sjecanja na ljetnu opustenost.
Ali u jednom je cimbeniku, onome koji nas posebno zani-
ma - nejednakosti dohodaka i polozaja - Ana Karenjina sli¢na
Ponosu i predrasudama. Uzmimo u obzir poéetnu poziciju
nagih heroina u oba romana: one Zive u bogatom, udobnom
kucanstvu koje svi postuju. U jednom je sluéaju ona udana, u
drugom nije. No u oba ¢e sluéaja skoéiti na sasvim novu razinu
bogatstva, ovisno o iducem koraku koji poduzme. Dohodak
gospodina Karenjina ne spominje se nigdje. No iz njegova
razgovora s Aninim bratom, Stjepanom Oblonskim, mozemo
saznati da je 10.000 rubalja za njega vrlo visok dohodak, koji,
kao Sto saznajemo u nastavku knjige, moze oéekivati direktor
60
Ana Vronskaja?
banke.** Uz to znamo da visoka drzavna placa iznosi 3000 ruba-
ja te da Stjepan Oblonski, koji takoder radi u drzavnoj sluzbi,
no na nizem radnom mjestu od pozicije gospodina Karenjina,
zaraduje 6000 rubalja.** Iz svega mozemo zakljuciti, temeljem
vrlo istaknute pozicije koju u drzavnoj sluzbi zauzima, da je
godisnji dohodak gospodina Karenjina izmedu 8000 i 9000 ru-
balja. Sto je, pak, s bogatstvom grofa Vronskog? ,,Svi“ se, sli¢no
kao iu slu¢aju gospodina Darcyja, slazu oko visine njegova
dohotka: 100.000 rubalja godignje. DoduSe, u nastavku romana
saznajemo da bi mogao oéekivati toliki dohodak da polovicu
svojeg nasljedstva nije dao svojem mladem bratu. Stoga je realni
dohodak Vronskoga, kad je upoznao Anu, samo 50.000 ruba-
lja.°° Potom, suoéen s financijskim problemima te nakon Sto
je uspio ponovno ,,preuzeti* polovicu svojeg nasljedstva koju
je brzopleto obecao bratu, njegov se dohodak vrlo vjerojatno
vratio na ~uobicaep razinu od 100.000 rubalja.””
Usredotocimo st sada na skok u bogatstvu koji bi Ana
ostvarila udajom za Vronskoga. S godisnjeg bi dohotka od
oko 3000 rubalja (taj iznos dobijemo nakon Sto vjerojatni do-
hodak njezina supruga podijelimo na njih dvoje i njihovog
sina) skocila na dohadak od preko 30.000 rubalja po osobi
(ponovno pretpostavljajuci da je njezin doprinos, sli¢no do-
prinosu Elizabeth Bennet, nula, te da gospodin Vronski, sli¢no
gospodinu Darcyju, odluci podijeliti svoj s njom i njihovom
kéeri).°** Stoga bi skok, temeljem kojega bi Ana preéla iz zivota
u malenoj pala¢i Karenjinovih, u kojoj je okruzena sluzinéadi,
dadiljama i osobnim pomoénicama, u grofovski nacin zivota
Vronskoga, bio deseterostruk.
Ne postoje drustvene tablice za Rusiju uz pomoc¢ kojih bismo
mogli otkriti gdje se na ljestvici raspodjele dohotka toga vre-
mena nalaze gospoda Vronski i Karenjin. No nema sumnje da
61
Dobitnict i gubitnict
Karenjinovi pripadaju u sam vrh dohodovne ljestvice (mozda
¢ak iu gornjih 1 posto) pa bi, stoga, gospodin Vronski — po-
novno, slic¢no gospodinu Darcyju - morao biti dio créme de la
creme, odnosno u gornjoj desetini najvisih 1 posto, mozda éak
i vise. Primijetite, jos jednom, goleme razlike izmedu bogatih
i iznimno bogatih.
No koje su negativne posljedice za Anu Karenjinu? Mozemo
li nazrijeti i tu (negativnu) stranu raspodjele dohotka? Za Anu,
negativne se posljedice nalaze u njezinoj proglosti. Saznajemo
da ona potjece iz veoma skromne obitelji,” koja je vrlo vjero-
jatno Zivjela na par stotina rubalja po ¢clanu obitelji godignje.”
Njezin je brak s gospodinom Karenjinom bio drustveno pro-
bitacan jer je doveo do petnaest puta viseg standarda Zivota.
Jos jedan brak, ovaj put s gospodinom Vronskim, iznova bi,
kao Sto smo vec vidjeli, povecao njezin dohodak, ovaj put
deseterostruko. Dvama vjencanjima - odnosno, pomitu¢i se
od prosjeka raspodjele dohotka na sam vrh raspodjele - Ana
bi poboljsala svoj Zivotni standard za oko 150 puta (15x10).
Je li situacija u Rusiji danas bolja? Jest. Koriste¢i istrazivanja
kucanstava iz 2005., vidimo da je prosjeéni dohodak per capita
medu gornjih 1 posto oko 340.000 rubalja, Sto je oko Sest i pol
puta vise od prosjeka. Omjer izmedu te dvije tocke u raspodjeli
dohotka 1875, mozemo procijeniti na petnaest naprama jedan
(usporedimo li dohodak obitelji gospodina Karenjina i prosjetni
dohodak). Raspon izmedu dohodaka se, prema tome, smanjio
iu Rusiji. Neka nova Ana, koja bi se ,,popela“ na vrh raspodjele
dohotka u danasnjoj Rusiji, stigla bi sigurno sasvim daleko od
pocetne pozicije (pogledajmo samo slu¢aj Romana Abramoviéa),
no bez obzira na bogatstva ruskih milijardera na koja smo éesto
fokusirani, dobitak u dohotku danas bi bio manji nego u vrijeme
u kojemu je Lav Tolstoj napisao svoj poznati roman.
62
SLICICA 1.3.
Tko je najbogatija osoba svih vremena?
Nije jednostavno usporedivati dohotke iz proslostis danaSnjim
dohocima. Nemamo, primjerice, tecajnu listu koja bi nam po-
mogla pretvoriti rimske sestercije i aseve ili kastiljanske pesose
iz sedamnaestog stoljeca u suvremeni dolar jednake kupovne
moci. Pritom je nejasno sto bi u tom sluéaju mogao znaciti
pojam ,jednake kupovne moci* Taj bi pojam trebao znaCciti
da bi netko s X kolicinom rimskih sestercija mogao kupiti istu
koSaru dobara i usluga, kao is Y koli¢inom americtkih dolara.
No nije problem samo u tome Sto je sadrzaj koSara razlicit (u
rimskim vremenima nije bilo DVD-a), nego je i problematiéno
ograniciti sadrzaj koSare samo na one proizvode i usluge koji
su postojali tada, a postoje i sada, jer bismo brzo uvidjeli da
su se njihove relativne cijene znacajno promijenile. U rimsko
su doba usluge bile relativno jeftine (jer su nadnice bile niske);
danas su usluge, barem u bogatim drzavama, skupe. U sluéaju
kruha i maslinova ulja situacija bi bila obrnuta.
Stoga, ako Zelimo usporediti bogatstvo i dohodak iznimno
bogatih pripadnika nekoliko razlicitih povijesnih razdoblija,
najrazumnijim se Cini staviti ih u njihov povijesni kontekst, a
potom mjeriti njihovu ekonomsku moé¢ temeljem njihove mo-
gucnosti kupovine ljudskog rada (prosjecne umjesnosti) u tome
63
Dobitnici i gubitnici
mjestu, iu tome razdoblju. U odredenoj je mjeri dana koli¢ina
ljudskoga rada univerzalna mjera, odnosno pomocno sredstvo
temeljem kojeg mjerimo blagostanje. Kao sto je pisao Adam
Smith prije vise od dvjesto godina, ,,[...], ion ce biti bogat ili
siromagan prema kolicini tog rada kojom moze raspolagati ili
koju moze kupiti" Uz to, ta koli¢ina u sebi sadrZi unapredenja
utemeljena na produktivnosti i blagostanju tijekom vremena,
buduéi da ce se dohodak suvremene osobe poput Billa Gatesa
mijeriti kroz usporedbu s prosje¢nim dohocima judi koji danas
zive u Sjedinjenim Ameri¢kim Drzavama.
Logi¢no je da krenemo od antickog Rima, budu¢i da po-
stoje podaci o ekstremno bogatim pojedincima, ali i stoga sto
je rimska ekonomija bila dovoljno ,, moderna‘ i monetizirana,
pa je moguca smislena usporedba sa sadaSnjim vremenom,
ili s bliskom proslos¢u. Uzet cemo u obzir tri osobe iz doba
klasi¢nog Rima. Bogatstvo iznimno imucnog trijumvira Marka
Licinija Krasa bilo je, oko 50. godine pr. n. e., procijenjeno na
otprilike 200 milijuna sestercija (HS).” Imovina carskog kucan-
stva cara Oktavijana Augusta oko 14. je godine procijenjena na
250 milijuna HS-a. U kona€nici, vrijednost imetka neopisivo
bogata oslobodenog roba, Marka Antonija Palasa (u vrijeme
Neronove vladavine), procijenjena je 52. godine na oko 300
milijuna HS-a.#
Pogledajmo, primjerice, Krasa, koji se i dalje veze uz ek-
stravagantno obilje (no ne smijemo ga zamijeniti s gr¢kim
kraljem Krezom, Cije je ime postalo istoznatnica za bogatasa).
Temeljem 200 milijuna sestercija i prosjecnom godisnjom ka-
matnom stopom od 6 posto (Sto je u rimskom ,,zlatnom dobu‘,
odnosno prije inflacije iz tre¢eg stoljeca, bila ,,normalna* ka-
matna stopa), Krasov godisnji dohodak mozemo procijeniti
na 12 milijuna HS-a. Procjenjuje se da je prosje¢ni dohodak
64
Tko je najbogatija osoba svih vremena?
rimskih gradana u vrijeme Oktavijanove smrti (14. godine),
iznosio oko 380 sestercija u godini, pa moZemo pretpostaviti
da je sliéno bilo i Sezdeset godina ranije, u vrijeme Krasova
zivota.” Izrazen na taj nacin, Krasov je dohodak bio jednak
dohotku 32.000 ljudi. Toliko mnostvo moglo bi napuniti ot-
prilike polovicu Koloseja.*
Pomaknimo se blize sadasnjemu vremenu i primijenimo
isti misaoni eksperiment na trojicu ameri¢kih ikona bogatstva:
Andrewa Carnegieja, Johna D. Rockefellera i Billa Gatesa.
Carnegiejevo je bogatstvo doseglo vrhunac 1901. nakon sto
je kupio kompaniju U. S. Steel. Njegov je udio u U. S. Steelu
iznosio 225 milijuna americkih dolara. Primijenjujuci na taj
iznos isti prinos od 6 posto te koristeci americki BDP per capita
(u cijenama iz 1901.) od 282 dolara, mozemo zakljuciti da je
Carnegiejevo bogatstvo nadmaSgilo bogatstvo Marka Krasa.
Svojim je godisnjim dohotkom Carnegie mogao kupiti radnu
snagu gotovo 48.000 ljudi toga vremena, a da ne umanji vlastiti
imetak. (Primijetite da se u svim izra¢unima vodimo pretpo-
stavkom da bogatstvo najbogatijih pojedinaca ostaje nedirnuto.
Oni jednostavno koriste godisnji dohodak, odnosno prinos od
bogatstva, kako bi kupili radnu snagu.)
Identi¢an izracun Rockefellerova bogatstva, uzevsi u obzir
njegov vrhunac 1937. (od 1,4 milijarde dolara),” ukazuje na to
da je njegov dohodak jednak dohocima oko 116.000 stanovnika
Sjedinjenih Ameritkih DriZava te godine. Stoga vidimo da je
Rockefeller bio Cetiri puta bogatiji od Krasa i vi8e nego dvostru-
ko bogatiji od Carnegieja. Broj ljudi ciju je radnu snagu mogao
unajmiti zasigurno bi napunio stadion Rose Bowl u Pasadeni,
pri ¢emu bi ih dobar dio ostao pred ulazom.
Kako u ovoj usporedbi prolazi Bill Gates? Magazin Forbes
je njegovo bogatstvo 2005. procijenio na 50 milijardi dolara.
65
Dobitnici i gubitnici
Godisnji mu je dohodak, prema tome, oko 3 milijarde dolara,
a buduci da je americki BDP per capita 2005. iznosio 40.000
dolara, Bill Gates bi, svojim dohotkom, mogao unajmiti 75.000
radnika. To ga smjesta negdje izmedu Andrewa Carnegieja i
Johna D. Rockefellera, ali mnogo vise od ,,siromasnog“ Marka
Licinija Krasa.
No ovaj nam izracun ne odgovara na pitanje kako se no-
siti s milijarderima poput Rusa Mihaila Hodorkovskog ili
Meksikanca Carlosa Slima, koji su i ,,globalni* i ,,nacionalni*
akteri. Dok je 2003. bio najbogatiji Covjek u Rusiji, bogatstvo je
Mihaila Hodorkovskog procijenjeno na 24 milijarde ameri¢kih
dolara.* Uzevsi u obzir globalnu razinu, nije bio bogatiji od
Billa Gatesa. No ako njegovo bogatstvo procijenimo na nacio-
nalnoj razini, koristeci iste pretpostavke kao i ranije, svojim je
godignjim dohotkom mogao kupiti vise od éetvrt milijuna je-
dinica rada po njihovoj prosjeénoj cijeni. Drugim rijecima, ako
usporedbu utemeljimo na relativno niskom dohotku njegovih
sugradana, Hodorkovski je bogatiji, a potencijalno i moéniji
nego Sto je to 1937. bio Rockefeller u Sjedinjenim Ameri¢kim
Drzavama. la ga je potencijalna politi¢ka mo¢ vjerojatno dovela
u srediste interesa Kremlja.
Bez da posegne u svoje golemo bogatstvo, Hodorkovski je
mogao stvoriti vojsku koja bi brojala Cetvrt milijuna ljudi. Sam
je, primjerice, ba’ kao da je u pitanju neka drzava a ne pojedi-
nac, pregovarao s Amerikancima i Kinezima 0 izgradnji novih
naftovoda i plinovoda. Ta ga je potencijalna mo¢ u konaénici
i koStala, dovevsi ga do poslovne i financijske propasti, te ko-
nacno i do zatvora. No poznavajuci rusku povijest, najkradi put
od jednog politicki moénog polozaja do drugoga testo vodi
zaobilazno, preko Sibira. Vjerojatno jos nismo vidjeli sve sto
gospodin Hodorkovski moze ponuditi.
66
Tko je najbogatija osoba svih vremena?
Meksikanac Carlos Slim nadmasuje ¢ak i Hodorkovskog.
Njegovo je bogatstvo, netom prije globalne financijske krize
2009., Forbes procijenio na vise od 53 milijarde dolara. Koristeci
dosada&nji izracun, vidljivo je da Slim moze upregnuti vise
radnika — oko 440.000 Meksikanaca — nego Sto je to mogao
Hodorkovski na svom vrhuncu. Cini se, prema tome, da je
on, ako se lokalna razina uzme u obzir, najbogatiji od svih do
sada spomenutih pojedinaca. Ne postoji stadion u Meksiku,
ukdjucujuci ni Cuveni Azteca, koji bi ugostio sve sunarodnjake
koje gospodin Slim moze unajmiti svojim godisnjim dohotkom.
Dodatna komplikacija koju mozemo uvesti u izracun tice se
velicine stanovnistva. U rimsko je vrijeme Kras upravljao rad-
nom snagom od 32.000 ljudi, odnosno 1 od 1500 Ijudi koji su
uto doba Zivjeli u Rimskom Carstvu. Rockefellerovih 116.000
Amerikanaca Cinilo je veci udio u ameri¢kom stanovnistvu:
1 od 1100 ljudi radio bi za njega. I temeljem ovog izracuna
Rockefeller je pobijedio Krasa.
Mozemo li, dakle, odgovoriti na pitanje tko je od njih bio
najbogatiji? Buduci da i bogati ,.pucaju globalno’, usporedujuci
svoje bogatstvo spram bogatstva ostalih bogatih ljudi koji zive
u drugim drzavama, vjerojatno je Rockefeller najbogatiji, jer
je on mogao upravljati najvecim brojem jedinica rada u tada
najbogatijoj drzavi na svijetu. No kad najbogatiji odluce pre-
uzeti politicke uloge u svojim drzavama (koje ne moraju biti
najbogatije drzave svijeta, nego, primjerice, mogu biti Rusija ili
Meksiko), tada njihova mo¢ moze nadi¢i cak i moé globalno
najbogatijih.
67

SLICICA 1.4.
Kolika je bila nejednakost u
Rimskom Carstvu?
Postoji svojevrsna teorija o nejednakosti po dohocima u pred-
industrijskim ekonomijama. Kuznetsova hipoteza iz 1955.
(vidi Prvi esej i Slicicu 1.10.), koja predstavlja osnovu uéenja
o nejednakosti, prikazuje kretanje ekonomije od one kojom
dominira poljoprivreda do industrijalizirane, moderne eko-
nomije. Pritom je nejednakost prikazana kao krivulja na grafu
koja je nalik na obrnuto slovo U. Nejednakost se, temeljem
te hipoteze, pojavljuje tek u onom trenutku u kojem druStva
otpocinju proces modernizacije, pa bi nejednakost u predin-
dustrijskim drustvima, ukljucujuci i najsofisticiranija medu
njima, poput Rimskog Carstva, trebala biti niska. No tom se
gledistu suprotstavlja slika predindustrijskih druStava kao
kombinacije bijede na dnu i ekstravagantnog bogatstva na
vrhu drustvene ljestvice. Mogu li oba gledista biti ispravna?
Kao Sto ¢emo uskoro vidjeti, odgovor na to pitanje je DA — pri
éemu valja istaknuti da je upravo to razlikovni element izmedu
nejednakosti u predmodernim i nejednakosti u modernim
vremenima,
Zapotnimo skicom drustvene strukture koja je postojala
tijekom razdoblja ranog Carstva. Tu mislimo na razdoblje
koje obuhvaca dva stoljeca nove ere: otprilike od stupanja
68
Kolika je bila nejednakost u Rimskom Carstvu?
Oktavijana (kasnije znanog kao Augusta) na vlast 31. godine
pt.n. e., pa do kraja vladavine ,,pet dobrih careva‘, koji se po-
klapa s dolaskom Komada, sina Marka Aurelija, na vlast 180.
godine. Tim dogadajem zapoCcinje ,,pad“ Rima, kako je proces
slabljenja mo¢i Rimskog Carstva, poznato je, opisao Gibbon.
Na elu je ranog Carstva bio, naravno, car — ne samo po-
liticki, nego i financijski. Koliko je bogat bio car, odnosno,
tocnije, on i njegova obitelj? Procjenjuje se da je godisnji
dohodak kucanstva Oktavijana Augusta iznosio 15 milijuna
sestercija (HS), sto je predstavljalo oko 0,08 posto ukupnog
dohotka cijelog Carstva (koje je u to vrijeme brojalo izmedu
50 i 55 milijuna stanovnika).” To je, u relativnom omjeru,
otprilike osam puta vise od udjela kralja Engleske, Dure
IIl., pocetkom devetnaestog stoljeca.® (Zanimljivo je da je
Duro III. bio britanski kralj u vrijeme kada se odvija rad-
nja djela Ponos i predrasude; vidi Sli¢icu 1.1.) Augustovu je
postumnu novéanu donaciju narodu, koja je bila isplaéena
kako iz javnih, tako iiz njegovih privatnih sredstava, poznati
rimski povjesnicar Publije Kornelije Tacit procijenio na 43,5
milijuna sestercija,"! odnosno na oko 0,2 posto tadaanjega
BDP-a Rimskog Carstva, Usporedbe radi, sliéno bi bilo da
danas George W. Bush, nakon sto mu je prestao mandat
predsjednika, iz osobnih izvora gradanima raspodijeli 30
milijardi dolara.
Augustova dareZljivost nije bila iznimka. Tiberije (koji je
naslijedio Augusta) dao je 33. godine 0,5 posto BDP-a (ili 75
milijardi dolara u danagnjem ameri¢kom dohotku) kako bi
rijeSio krizu bankarske likvidnosti — na sli¢an nacin na koji je to
ucinila i americka Riznica (odn. Ministarstvo financija SAD-a)
2009. Tacitov tekst ima sasvim suvremen prizvuk, osim to jeu
jednom sluéaju novac dao pojedinac, a u drugom vlada:
69
Dobitnict i gubitnici
Dekret kojim se propisivala obveza kupnje i prodaje zemlje [...]
imao je suprotan ucinak, jer kad su kapitalisti primili uplate
gomilali su ih kako bi kupili zemlju kad im je bilo zgodno. Te
su ¢este transakcije snizavale cijenu. No oni s velikim dugovima
teSko su prodavali; stoga su mnogi izbaceni sa svojih posjeda pa
su izgubili ne samo imanje, nego i poloZaj i ugled. Tada je Tiberije
dogao u pomoé€. Podijelio je posebno uglednim bankama sto
milijuna sestercija, s ciljem podjele beskamatnih trogodisnjih
drzavnih zajmova, uz jamstvo u visini dvostruke vrijednosti po-
sjeda. Kreditiranje je na taj nacin iznova pokrenuto; a polagano
su se pojavili i privatni zajmodavci.*
Tiberije je sli¢nu kolicinu sredstava ponovno raspodijelio 36,
godine, kako bi nadoknadio gubitke onima koji su nastradali
u velikom pozaru u Rimu.™* Neron je tu praksu nastavio. U
ranijoj Tacitovoj knjizi, Historije, procijenjeno je da je tijekom
Neronove Ccetrnaestogodisnje vladavine na donacije utrogeno
2,32 milijarde HS-a, odnosno oko deset posto godisnjeg BDP-a.
Odakle je taj novac dosao? Je li bio privatni ili javni? Jesu li ca-
revi uopée razlikovali privatna i javna sredstva? Vjerojatno nisu.
Rimski povjesnicar grckog podrijetla, Kasije Kokcejan Dion,
ovako je opisao Oktavijanov odnos prema javnim i privatnim
sredstvima: ,,Nominalno su javna sredstva bila odvojena od nje-
govih privatnih sredstava, ali je u praksi sam odlucivao kako ée
trositi i jedna i druga.“* Kao Sto je istaknuo Walter Scheidel sa
Stanfordskog sveucilista, jedan od najistaknutijih povjesnicara
koji se bavi Rimom, ponaSanje careva bilo je sli¢no nacinu na
koji se prema javnim i privatnim sredstvima odnose saudijski
vladari ili kako je to Cinio Sadam Husein.*
No u jednu stvar ne trebamo sumnjati. Carevi su bili izni-
mno bogati. Ali nisu bili jedini bogati ljudi u Carstvu. Dosta
70
Kolikaje bila nejednakost u Rimskom Carstvu?
je bogatstva proizislo iz upravljanja provincijama i njihove
pljacke; mozemo to doéarati metaforom poznatog engleskog
ekonomista Alfreda Marshalla: to je bogatstvo ,,iskopano ma-
éem, a ne lopatom.®* Vec smo vidjeli (u Slicici 1.3.) da vjero-
jatno najbogatiji Covjek u rimskoj povijesti nije bio car. Rim
je bio plutokratsko drustvo, gdje je klasno raslojavanje bilo
utemeljeno na kombinaciji nasljednih titula i golemog bogat-
stva. Kako bi oba uvjeta bila ispunjena, postojali su eksplicitni
cenzusi (kvalifikacije utemeljene na bogatstvu) za tri najvise
klase: senatore, konji¢ki odred (vitezove) i dekurione (Clanove
opcinskih vijeca). Prve su dvije klase boravile u Rimu (ili u
ostatku Italije); treca je, kao Sto joj ime govori, bila rasprsena
diljem Carstva. Cenzus za senatore, u vrijeme ranog Carstva,
bio je milijun sestercija (HS), a za vitezove 250.000 HS-a. Kako
bismo te brojke bolje razumjeli, moramo voditi ra¢una o tome
da je prosjeéno bogatstvo senatora vjerojatno bilo oko 3 mili-
juna HS-a, sto pretpostavlja, ako u obzir uzmemo uobicajenu
godisnju kamatnu stopu od 6 posto, dohodak od oko 180.000
HS-a. To je oko petsto puta vi8i dohodak u odnosu na procije-
njeni prosjecni rimski,dohodak toga vremena. Pretvarajuci to
u danasnje americke Aolare, senatori bi mogli biti samo judi
s godisnjim dohotkom (ne bogatstvom!) od oko 21 milijun
dolara.*” Ako se usporeduju s rimskima, danasnji su americki
senatori razmjerno siromagni: njihova je godisnja placa manja
od 200.000 dolara, a njihovo prosjeéno neto bogatstvo procije-
njeno je na 9 milijuna dolara.* Ako pretpostavimo povrat na
njihovo bogatstvo od 6 posto te ako tome pridodamo placu,
njihov bi prosjecni dohodaki dalje bio manji od 700.000 dolara,
Sto je tek djelié dohotka njihovih rimskih kolega.
Rimskih je senatora, doduSe, bilo vrlo malo (mozda oko
600), dok je konji¢ki odred mogao brojati cko 40.000. Brojke
71
Dobitnici t gubitnici
su mnogo nepouzdanije kad u obzir uzmemo dekurione, jer
se potreban imovinski cenzus razlikovao od grada do grada
(ovisio je o lokalnom bogatstvu), pa izra¢un koji zbraja sve
clanove op¢inskih vijeca diljem Carsiva uvelike ovisi o naSim
prtocjenama o broju gradova, velicini opcinskih vijeca i tome
sli¢no. Ali kako bismo dali opéu ideju 0 njihovu broju, mozemo
istaknuti da se procjene krecu od 130.000 do 360.000 judi. Sve
usvemu, zbrojivsi tri najbogatije klase, dolazimo do brojke koja
se nalazi izmedu 200.000 i 400.000 judi. Vrh piramide je, kao
sto mozemo vidjeti, bio sasvim malen, ako se prisjetimo da je
u Rimskom Carstvu toga doba Zivjelo izmedu 50155 milijuna
stanovnika, Vrh piramide predstavljao je manje od i posto
ukupne rimske populacije.”
Ne éudi da je najveci broj ljudi Zivio s vrlo niskim dohotkom
koji je jedva osiguravao, ili je bio tek ne&to visi od egzistenci-
jalnog minimuma. Nagib (brzina rasta dohotka kretanjem od
dohodovno najsiromasnijih prema dohodovno bogatijim klasa-
ma) je bio mnogo plosnatiji nego Sto je u modernim drustvima.
Postotne razlike u dohotku izmedu najveceg broja ljudi bile
su malene. § obzirom na to, gradijent dohotka ravan je sve do
vrlo visoke tocke u raspodjeli dohotka. Potom gradijent brzo
i naglo raste kako se priblizavamo samom vrhu distribucije -
brze nego u danasnjim drustvima. Za razliku od suvremenog
druSstva, koje karakterizira polagan porast nagiba krivulje, u
Rimu se sredina nije mnogo razlikovala od dna. Nedostajalo
je — iako je bilo poneSto — ljudi koje bismo (koristeci suvremenu
terminologiju) nazvali ,,srednjom klasom*~
Sada je jasno zasto su obje naSe pocetne pretpostavke —
da je u anticko doba postojala opca jednakost, ali i drasti¢na
razlika u dohocima — toéne: rijeé je samo o pretpostavkama
koje se odnose na razlicite dijelove raspodjele dohotka. Prvu je
72
Kolika je bila nejednakost u Rimskom Carstvu?
pretpostavku (onu o jednakosti u siromastvu) potvrdio gradi-
jent dohotka duz veceg dijela raspodjele, odnosno standardna
mjera nejednakosti dohotka. Zbirne su to mjere koje u obzir
uzimaju dohodak svih Clanova drustva; buduci da se dohoci
yecine ljudi nisu mnogo razlikovali, ni statistika o nejednakosti
ne moze biti vrlo visoka. Koriste¢i Ginijev koeficijent (vidi Prvi
esej), najdrazu nam mjeru nejednakosti, u ranom je razdoblju
Rimskog Carstva nejednakost procijenjena na 41 do 42 boda.
Razina je to na kojoj se danas nalaze Sjedinjene Americke
Drzave, odnosno progirena Europska unija (vidi Slicicu 3.3.).
U isto je vrijeme potvrdena i druga pretpostavka (0 postojanju
golemog bogatstva u sklopu siroko rasprostranjene bijede). Sve
Sto moramo napraviti jest pogledati ekstremne tocke raspodjele
dohotka. Golem procjep izmedu tih dvaju ekstrema mnogo je
yeci nego iSta Cemu svjedocimo danas.
Postojale su, takoder, i velike prostorne nejednakosti.
Tijekom promatranog se razdoblja Rimsko Carstvo, kojim se
upravijalo iz jednog centra, protezalo na golem teritorij - od da-
nagnjeg Maroka i Spanjolske na zapadu, do istocnih krajeva da-
nagnje Turske i Armenije. Od sjevera prema jugu, prostiralo se
od Engleske do Perzijskog zaljeva (doduSe samo pod Trajanom,
koji je viadao od 98. do 117.; nakon njegove vladavine Carstvo
nije kontroliralo podrugje Zaljeva). Protezalo se na 3,4 milijuna
éetvornih kilometara, odnosno na oko tri éetvrtine podrucja
kontinentalnih Sjedinjenih Ameriékih DrZava. To je podrucje
nastanjivalo izmedu 50 i 55 milijuna stanovnika (gustoca je
naseljenosti, prema tome, bila tek jednu petinu gustoce nase-
ljenosti suvremenih Sjedinjenih Americkih DrZava), koji su
zivjeli na razlicitim razinama razvitkai s razlicitim dohocima.
Ekonomski je povjesnicar Angus Maddison procijenio razmjere
regionalnih dohodaka.® Podruéje talijanskog poluotoka bilo
XN 73
Dobitnict i gubitnici
je najbogatije, i to za oko 50 posto iznad prosjeka cjelokupnog
Carstva. Potom je slijedio Egipat (zitnica Carstva), koji je tako-
der bio malo bogatiji od prosjeka. Nakon njih slijedili su Gréka,
Mala Azija, dijelovi Afrike (Libija i podrucje danaSnjeg Tunisa),
juzna Spanjolska (otprilike prostor danaSnje Andaluzije) te
juzna Francuska (prostor danasnje Provanse). Razlike izmedu
najsiromaénijih regija bile su malene: otoci (Sicilija, Sardinija
i Korzika) su moZzda bili u nesto boljoj poziciji od Galije, po-
tom je slijedila sjeverna Afrika (podrugje danainjeg Alzira i
Maroka), ana samom su se za¢elju nalazile isto¢ne (dunavske)
provincije. Omjer dohotka izmedu najbogatijih i najsiromas-
nijih regija bio je relativno nizak: oko dva naprama jedan.”
Ako analiziramo suvremene dohotke u podrucjima koja
su nekada Cinila Rimsko Carstvo, vidljivo je da su danas ne-
jednakosti mnogo vece. Danas su na vrhu ljestvice Svicarska,
Austrija, Belgija i Francuska, Ciji su BDP-i po stanovniku oko
35.000 ameri¢kih dolara prema paritetu kupovne mo¢i.” Na
suprotnom su kraju ljestvice Tunis i Alzir, ciji BDP-i po sta-
novniku dosezu izmedu 7000 i 8000 americkih dolara prema
paritetu kupovne mo¢i (balkanske su drZave u tek neSto boljoj
poziciji). Stoga je danas omjer nejednakosti izmedu najboga-
tijih i najsiromasnijih ,,provincija“ na podruéju nekadasnjeg
Rimskog Carstva porastao na pet naprama jedan. U isto se
vrijeme promijenio raspored provincija na ljestvici bogatstva.
Opcenito govoreci, tada je Jug bio bogatiji od Sjevera. Danas
je situacija obrnuta. Medutim, prednost Zapada pred Istokom
ostaje nepromijenjena.
74
SLICICA 1.5.
Je li socijalizam bio egalitaran?
Kratak odgovor na pitanje postavljeno u naslov je DA, soci-
jalizam je uistinu bio egalitaran.“ To je jasno ne samo zato
Sto je tranzicija nekadaSnjih socijalisti¢kih drzava u trzisne
ekonomije dovela (u odredenim trenucima) do velikog porasta
u nejednakosti, nego i iz komparativnih istrazivanja nejedna-
kosti u kapitalizmu i u socijalizmu, koja su provodena dok je
socijalizam jo$ postojao. Postalo je uobicajeno u regresijama
Kuznetsova tipa, koje su prikazivale nejednakost kao funkciju
razina dohodaka (vidi Prvi esej i Slicicu 1.10.), koristiti soci-
jalisti¢ke drzave i dohodak kao binarne (dummy) varijable,
odnosno specifi¢ne varijable koje mogu imati vrijednost 0
ili vrijednost 1 (1 ako je drzava socijalisticka, a 0 ako nije), te
otekivati da ce koeficijent uz tu varijablu biti negativan ~ Sto
ukazuje, ako je sve ostalo jednako, na to da socijalisti¢ka drzava
implicira i nizu razinu nejednakosti.”
S obzirom na to, vazno je odgovoriti na ¢etiri pitanja. Koliko
je egalitaran bio socijalizam ako ga se usporedi s kapitalisti¢kim
drustvom? Kako je do te jednakosti doglo? Je li se isplatilo? Koji
su oblici nejednakosti postojali u socijalistickim druStvima?
Ginijev koeficijent socijalistickih drzava kretao se izmedu 25
i35 bodova. (vidi Prvi esej za empirijske vrijednosti Ginijeva
75
 Dobitnici i gubitnici
koeficijenta). Neke su to od najnize registriranih vrijednosti
od kraja Drugog svjetskog rata, kada je mjerenje nejednakosti
postalo uobicajeno u vecini drZava svijeta. Socijalizam je bio
egalitarniji od kapitalizma za otprilike 6 do 7 Ginijevih bodova,
pri cemu su europske kapitalisticke drZave, poput Zapadne
Njemacke, Francuske, Italije i Danske u to doba (1970-ih i
1980-ih) imale Ginijev koeficijent ne&to visi od 30. Mozemo
se izraziti i u postocima, isti¢uci da je socijalizam smanjio ne-
jednakost za oko jednu Cetvrtinu (u usporedbi s potencijalnom
nejednakoscu koja bi bila u kapitalizmu). Rast nejednakosti;
koji se dogodio nakon Sto je doglo do tranzicije iz socijalizma
u kapitalizam 1990-ih, cesto je bio veci: samo se u Rusiji ne-
jednakost udvostrucila. Ipak, nejednakost pod ,,novim* kapita-
lizmom ,,premaésila* je vjerojatno onu nejednakost koja bi bila
prisutna da je rijec o ,normalnim* kapitalisti¢ékim drzavama.
Razlog tomu je velika korupcija u procesu privatizacije koja je
omogucila neopisivo bogatstvo za neke, a siromatvo i nezapo-
slenost za mnoge, kao i 8to su 1990-e, u mnogo vecoj mjeti nego
1970-e i 1980-e, bile ,,desetljece nejednakosti* Nejednakost je
porasla gotovo svugdie, te na nju mnogi nisu gledali kao na
negativnu pojavu, za razliku od vremena kapitalizma blagosta-
nja. Prema tome, postkomunisticke su drzave samo oponaiale
svoje zapadne uzore, dopustajuci da nejednakost naglo poraste
tijekom 1990-ih.
Kako je doglo do vece jednakosti u socijalizmu? Postojao
je citav niz stvari koje su tome vodile. Prvo, nacionalizacija
sredstava za proizvodnju te poljoprivrednih zemljista (odno-
sno agrarna revolucija u nekim drzavama) uni8tila je velika
bogatstva utemeljena na industriji, odnosno posjedovanju
zemlje. Posebno je to toéno u drzavama poput Rusije (nakon
revolucije iz 1917.), te Madarske i Poljske (nakon 1947.), gdje
76
Je li socijalizam bio egalitaran?
su jos uvijek postojali veliki zemljisni posjedi. U svim su
drzavama nestali privatni industrijalci, njihovo je vlasnistvo
nacionalizirano, a burze su zatvorene. Doslo je i do nacio-
nalizacije prirodnih resursa. § obzirom na to, drasti¢no su
umanjeni visoki dohoci. Drugo, puna je zaposlenost utjecala
na nestanak dna raspodjele dohotka, na isti nacin na koji je
nacionalizacija dovela do nestanka njezina vrha. Svi su imali
posao, a neovisno o tome koliko je niska bila nadnica (buduci
da su mnogi od tih poslova bili izmisljeni pa su sami po sebi
imali nisku produktivnost), bila je bolja od alternative -- ne-
zaposienosti. Tre¢e, opée, obvezno i besplatno obrazovanje
povisilo je razinu obrazovanosti stanovnistva, dok su politike
otvorenog ogranicavanja razlika u nadnicama izmedu inte-
lektualnih i manualnih radnika, te kvalificiranih i nekvalifi-
ciranih radnika umanjivale utjecaj obrazovne premije. Dok
u kapitalisti¢kim drustvima svaka dodatna godina obrazo-
vanja u prosjeku povecéa placu pojedinca izmedu 7 i 9 posto,
pod socijalizmom je taj postotak bio upola manji. Stoga je
raspodjela nadnicahila mnogo uza nego u sluéaju kapitaliz-
ma. U konatnici, mreza je razli¢itih socijalnih transfera, od
subvencioniranog prijevoza i subvencioniranih odmaralista
do djecjeg doplatka i mirovina, koje su primali gotovo svi,
dodatno utjecala na poravnavanje dohodaka. Niska diferenci-
jacija u nadnicama i socijalni transferi koji nisu isplacivani ni
po kojoj drugoj osnovi osim onoj demografskoj (primjerice,
svoj djeci, svim \judima starijima od Sezdeset, i tome sli¢no),
naveli su neke ekonomiste na tvrdnju da je pod socijalizmom
moguce predvidjeti dohodak kucanstva samo temeljem de-
mografskih karakteristika: znate li broj djece, dob roditelja,
radi li oboje supruznika ili ne, i tako dalje.® Jasno, ako je to
toéno, sve obrazovanje, trud, vjestine i ostalo Sto pojedinca
77
Dobitnici i gubitnici
razlikuje od drugog, nisu vazne. One ne¢e nimalo voditi ka
porastu dohotka vase obitelji.
U tome je bio problem sa socijalistickim ujednacivanjem.
Njime je otklonjen svaki, ili gotovo svaki poticaj za preda-
nim radom i dodatnim u¢enjem. Poduzetnistvo, naravno,
nije bilo moguce, jer nije postojalo privatno vlasnistvo, pa
nisu postojali ni poduzetnici (da jesu, veoma bi ih se brzo
proglasilo spekulantima i strpalo u zatvor). No éak ako podu-
zetnistvo i ostavimo po strani (jer u gotovo svakom drustvu
tek nekoliko posto ljudi moZemo smatrati poduzetnicima),
ujednativanje je dohodaka otklonilo svaki poticaj za viiom
osobnom produktivnos¢u. Zasto predanije raditi, ako od toga
nece biti nikakve koristi? Doduse, u vrijeme ranog staljinizma,
tijekom prve petoljetke, koristen je oblik sustava placanja po
ucinkn, koji je po svemu bio ekstremniji ak i od onog koji se
koristio u ameri¢kom kapitalizmu tog doba, sto je dovelo do
povecanja razlika u nadnicama. No to je bila iznimka. U ovom
se trenutku bavimo zrelim i uravnotezenim socijalizmom od
1960. do 1989.
Ne iznenaduje da je pomanjkanje poticaja vodilo ka sta-
gnaciji ili sasvim sporom rastu produktivnosti. PresuSile su
i inovacije. Ako niste mogli dobiti nagradu zbog poboljganja
natina kojim se neki proizvod stvara, ili izama nekog novog
proizvoda, zbog ¢cega biste se onda trudili? S tim je povezana
i sljedeca Cinjenica. Ekonomije socijalisti¢kih drzava u svojih
pedeset do sedamdeset godina postojanja nisu proizvele ni-
jedan proizvod Siroke potrosnje koji su mogli izvesti i koji je
uz to bio uspjesan na medunarodnom trzistu. Izvan vojnog
i svemirskog industrijskog kompleksa u Sovjetskom Savezu,
nije postojala nijedna socijalisticka robna marka. Socijalisti¢ki
sustavi nisu uspjeli proizvesti dobro dizajniran automobil,
78
Je li socijalizam bio egalitaran?
stereo opremu, sat ili odjecu. Zapanjujuci je to podatak, s ob-
zirom na to da za vladu s centraliziranim planiranjem, koja je
mogla uloziti koliko god je htjela u Sto god je zamislila, nije
trebalo biti nemoguc¢e uzeti (na primjer) automobil napravljen
na Zapadu te ga ,povratnim inzZenjeringom* dekonstruirati i
temeljem toga stvoriti barem jednako dobar automobil. No cak
ni Isto¢na Njemacka (tehnoloski najrazvijenija socijalisticka dr-
ava) nije uspjela stvoriti nista bolje od Trabanta ili Wartburga,
otuznih kopija zapadnonjemackih automobila. $ obzirom na
pretpostavku da su pomanjkanje poticaja za predanim radom
te inovacija bili kljucni razlozi stagnacije i kolapsa socijalizma,
legitimno je zapitati se je li postizanje bolje razine jednakosti
bilo toga vrijedno.
Kakve su bile nejednakosti u socijalizmu? U na¢elu su bile
politicke po svojoj prirodi. Oni koji su imali vazne politicke
funkcije bili su ,,jednakiji* od ostalih. Drzali su visoke polozaje
u Komunisti¢koj partiji ili u drzavnoj nomenklaturi (pri ¢emu
se te dvije institucije Cesto nije moglo medusobno razlikovati),
bili su direktori velikih poduzeéa, dréavni pjesnicki laureati,
odlikovani clanovi vojske ili policije i tome sli¢no. No kako biste
bili netko u sustavu, i dobili priliku zauzeti odredeni polozaj,
morali ste biti relativno visokorangirani u Komunistickoj par-
tiji, buduci da su se vodeci poslovi rasporedivali samo medu
élanovima te uske skupine. No na njih ne bi trebalo gledati kao
na predstavnike neke srednjovjekovne kaste. U biti ih se mora
promatrati kao pripadnike svojevrsne birokratske meritokra-
cije - mobilnost prema gore i prema dolje u komunisti¢kim
je partijama bila vrlo visoka. Milovan Dilas, jugoslavenski ko-
munisticki voda koji je potom (svojevoljno) postao disident,
vec ih je 1953. nazvao ,,novom klasom*. Taj se termin uspjesno
odrzao.®
79
 Dobitnici i gubitnici
No kad promatramo te nejednakosti, moramo se pozaba-
viti jo’ jednim problemom. Povlastice su bile usko vezane uz
specificna radna mijesta; radilo se o ex officio povlasticama,
poput velikog stana s niskom stanarinom, besplatnih odmora
ulijepim hotelima i vilama, korigtenja ljetnikovaca u drzavnom
vlasnistvu, a za one u najvisim egalonima i automobila s voza-
cem, a moZda i posluge (iako je to bilo vrio rijetko). Ti poje-
dinci nisu, pak, uzivali u zna¢ajno vecem novéanom dohotku.
Povezivanje povlastica i radnog mjesta nije bilo sluéajno: takav
je sustav osiguravao da oni koji popunjavaju te polozaje nece
postati neovisni od onih koji se nalaze iznad njih u stranackoj
strukturi, odnosno previse ,,slobodnomisle¢i*; odstupanje od
partijske linije vodilo bi gubitku polozaja, a sasvim sigurno i
naglom gubitku svih povlastica. Uz to, cinjenica da place ¢ak ni
najviseg kadra nisu bile mnogo vie od placa obiénih radnika
ili sluzbenika znaCila je da nisu bili u moguénosti akumulirati
znacajniju kolicinu novea te ne bi, nakon potencijalne smjene s
polozaja, mogli racunati na osobno bogatstvo. Kao sto smo do
sada vidjeli, osobno bogatstvo predstavlja branu od arbitrarnog
djelovanja vlade te omogu¢uje sredstva za jacanje osobne slo-
bode.” No ako ne posjedujete akumulirano bogatstvo, a sav je
vas dohodak, kao i povlastice koje uZivate, povezan s radnim
mjestom, onda nemate razloga ,,ljuljati brod*
U tom politi¢kom kontekstu valja promatrati jo§ jedan in-
strument usmjeren na postizanje jednakosti - zajaméenu i
obveznu punu zaposlenost. Sli¢no prethodnom primjeru, i
u ovom je sluéaju zaposljavanje bilo koriSteno kao kontrolni
mehanizam. Njegovi su se izvori nalazili u dvije medusobno
povezane tvrdnje: prvo, socijalizam ée eliminirati ckonomske
cikluse (pa Ce uvijek postojati puna zaposlenost); drugo, soci-
jalizam, kao svedrustveni projekt, zahtijeva sudjelovanje svih
80
Je li soctjalizam bio egalitaran?
Zlanova drustva — s obzirom na to, svi su morali raditi (a ne
pesposlicariti) i pridonositi stvaranju novog drustva. No neke
su vlade, posebno sovjetska, ideju pune zaposlenosti inter-
pretirale na vrlo kreativne nacine: disidente bi otpustili, ne bi
im ponudili novo radno mjesto, pa bi ih potom zatvorili zbog
skitnje“ i ,,parazitizma“ — odnosno nevoljkosti da pridonesu
socijalisti¢koj izgradnji~”
lako empirijske studije ukazuju na to da je nejednakost u
socijalizmu bila niska, percepcija mnogih ljudi koji su zivjeli pod
socijalizmom, kao i mnogih zapadnjackih promatraca, bila je da
su nejednakosti izmedu onih na vrhu i ,,ostalih* bile goleme. Ta
je percepcija utemeljena na dvije Cinjenice. Prvo, oni na vrhu (i
pri vrhu) politike hijerarhije imali su pristup dobrima do kojih
obiéni gradani, zbog nestaSice, Cesto nisu mogli doci. Prema
tome, ako je vecina stanovnistva morala stajati u redovima da bi
kupila meso, ili tréati od trgovine do trgovine kako bi pronaila
maslac ili ulje, neometan pristup tim proizvodima (od kojih su
neki ¢ak bili i uvozni) izgledala bi im kao velik luksuz, cak ako
je njihova objektivna vrijednost razmjerno ogranicena. Drugo,
postojali su duboki prijepori - koje su ljudi primjecivali, i koji su
uvelike zivcirali kako one koji su bili protivnici rezima, tako i one
koji su reZimu davali ,,istinsku“ podrsku - izmedu tvrdnji voda
o ekonomskoj superiornosti socijalizma i njihove nezajazljive
zelje za svakodnevnim koristenjem zapadnjackih proizvoda. Nije
bilo komunisti¢ke drzave u kojoj je politicka elita vozila isto¢-
nonjemacke umjesto zapadnonjemackih automobila; nosili su
talijanske a ne bugarske cipele; nisu kupovali ceske nego japanske
stereo uredaje. Bio je to opipljiv dokaz da ni sami nisu vjerovali u
ono Sto govore, pri emu su samo jacali percepciju nejednakosti,
jer su bili i viSe nego o€iti, buduci da je vecini stanovnistva bilo
gotovo nemoguce nabaviti te uvozne proizvode.
81
Dobitnici i gubitnici
Sumnjam da je postojalo vise razloga koji su pridonijeli
razocaranosti stanovnistva komunizmom od razmetljiva po-
tro’ackog ponaganja njihovih voda. Doduée, vrijednost je tih
potroSackih dobara bila gotove trivijalna, ako je se usporedi s
ponasanjem danaégnjih oligarha ili bogataSa na Zapadu, odno-
sno u Latinskoj Americi. Komunisticka je elita bila relativno
siromagna ako je se usporedi s ostalim elitama. No poanta
je da se njihovo ponaSanje toliko isticalo jer je bilo u o&trom
raskoraku s ideologijom koju su zastupali.
Uspon i pad komunizma moze se interpretirati na razlicite
nacine. Sto se tize nejednakosti, moZemo i8citati nekoliko vaz-
nih zakljucaka. Prvo, nedvosmisleno je odbaéena prijeporna
postavka Vilfreda Pareta o ,,zelieznom zakonu“ raspodjele do-
hotka, jer je dokazano da drugaéiji politi¢ki arangmani mogu
dovesti do promjene u toj raspodjeli. Drugo, pokazala je da
ekonomsko izravnavanje (u kombinaciji s politickom prisi-
lom) vodi ka stagnaciji i kona¢noj propasti. Treée, pokazuje
vaznost ponaganja elita, koje ne smije biti u pretjerano veli-
kom raskoraku s ideoloskim opravdanjem njihove vladavine.
Financijske elite s Wall Streeta trebale bi vjerojatno razmisliti
o posljedicama treceg zakljucka.
82
SLICICA 1.6.
U kojoj biste pariskoj Cetvrti trebali
zivjeti u 13. stoljecu, a u kojoj danas?
Mnogi su oéarani pariskim Sesnaestim arondismanom, s do-
bro odrzavanim zgradama, kvalitetnim restoranima, ugodnim
malenim parkovima, obiljem prekrasnih trgovina i ukupnim
ozracjem bogatstva.”! Fiskalni podaci francuske vlade za 2007.
pokazuju da je Sesnaesti arondisman jedna od najbogatijih
pariskih Cetvrti. Uz Sesti, Sedmi i Osmi, u Sesnaestom je aron-
dismanu fiskalni dohodak per capita (odnosno dohodak koji
je prijavljen poreznim vlastima) vise nego dvostruko veci od
pariskog prosjeka.” Kao Sto se moze vidjeti na karti na 87.
stranici, tamnije osjencane bogate cetvrti zauzimaju zapadne
dijelove Pariza, omedujuci rijeku. Na suprotnoj strani toga
spektra, najsiromashije se Cetvrti - Osamnaesti, Devetnaesti i
Dvadeseti arondisman — nalaze na rubu sjeveroistocnog dijela
Pariza. Fiskalni dohodak po stanovniku u tim krajevima ne
doseze ni dvije trecine pariskog prosjeka. Tih nekoliko jedno-
stavnih brojki daju nam uvid u veli¢inu razlika izmedu Cetvrti:
omjer onih na vrhui onih na dnu je oko ¢etiri naprama jedan
(Sto dobijemo ako 2,5 podijelimo s manje od dvije trecine).
Naga karta ukljucuje samo ona podruéja koja sluzbeno spa-
daju u Pariz - dvadeset éetvrti koje se nalaze unutar administra-
tivnih granica (unutar Je périphérique), koje nisu promijenjene
83
Dobitnici i gubitnici
skoro dva stoljeca. Predgrada Pariza su i bogatija, ali i mnogo
siromasnija. Neuilly, predgrade bogato zelenilom (zapadno
od Pariza), primjer je jednog, a predgrada u kojima stanuju
mahom arapski i afri¢ki imigranti, u kojima su 2005. buknuli
uli¢ni neredi, primjer su drugog tipa predgrada. Stoga je omjer
izmedu najbogatijih i najsiromasnijih dijelova pariskog metro-
politanskog podruc¢ja, koje broji 12 milijuna stanovnika (na-
suprot samo 2,5 milijuna, koliko th Zivi u Parizu), mnogo veci.
Nejednakost je najveca u najbogatijim cetvrtima, a najmanja
u najsiromagnijima. Rijec je o prili¢éno jednolicnom odnosu:
Sto je cetvrt bogatija, u njoj je nejednakost veca. To znadi dau
najbogatijim ¢etvrtima Zive i ljudi koji su relativno siromaégni.
Drugim rijecima, najbogatije su Cetvrti razmjerno heterogene.
Ako se usredotocimo na najnizi razred temeljem fiskalnog
dohotka (obitelji su u svim ¢etvrtima podijeljene u istih dva-
naest razreda),” vidljivo je da u taj razred spada petina svih
obitelji koje zive u Sesnaestom arondismany, 8to se ne razlikuje
pretjerano od udjela tog razreda u najsiromasnijim ¢cetvrtima.
Razlika je, pak, ocita kada promatramo udjel bogatih obitelji.
Priblizno jedna petina svih obitelji u bogatim ¢etvrtima spada
u najvisi (dvanaesti) fiskalni razred, dok bogatih obitelji u si-
romagnim krajevima gotovo i nema. Mozemo, stoga, tvrditi da
su u danasnjem Parizu siromaéne obitelji ujednaceno rasprsene
diljem grada, dok su bogate obitelji koncentrirane u nekoliko
bogatih ¢etvrti, a poglavito u Sesnaestom arondismanu, u ko-
jem Zivi vise od 20 posto svih bogatih Parizana, Sto je ¢etiri
puta vise od prosjeka.
Nije jednostavno pratiti promjene u ekonomskoj geografiji
gradova tijekom vremena, ponajvise stoga sto nam nisu dostu-
pni podaci iz ,,duboke* proSlosti. Pariz je ipak iznimka. Postoje
parigki fiskalni podaci s kraja trinaestog i pocetka éetrnaestog
84
U kojoj biste pariskoj cetvrti trebali zivjeti u 13. stoljecu, a u kojoj danas?
stoljeca, koje je nedavno digitalizirao i analizirao ekonomski
povjesnicar sa Sveucilista u Jeruzalemu, Nathan Sussman.”
Stari su podaci, kao i oni iz 2007., izvuceni iz fiskalnih izvora.
U njima se nalaze podaci o prosje¢cnom porezu na bogatstvo
koji je placalo svako kucanstvo, ili, tocnije, koji se placao po
ognjistu (foyer). Ukupno bogatstvo stoga mozemo procijeniti
ako uzmemo u obzir porezne stope koje su se tada primijenji-
vale. Naravno da su tadasnji porezni podaci bili mnogo manje
pouzdani od dana&njih. Oni nisu ukljucivali znacajan dio sta-
novnistva, posebice iznimno bogate (plemstvo i svecenstvo),
koji su bili izuzeti od placanja poreza, kao i vrlo siromasne,
koji nisu posjedovali nikakvu imovinu niti su pladali ikakve
poreze. Uz to, u ovom se slucaju radi o raspodjeli bogatstva,
ane 0 raspodjeli dohotka, a iz brojnih istrazivanja znamo da
je bogatstvo neravnomjernije raspodijeljeno od dohotka. Bez
obzira na sve, mogu¢a je (oprezna) usporedba, posebno ako
koristimo porezne podatke iz 1292., koji su potpuniji od onih
iz ostalih goding Ti podaci ukljucuju gotovo 15.000 ku¢anstava
ili 70.000 pojedinaca (tadasnja je ukupna pariska populacija
procijenjena na 100.000).”*
Pariz tog vremena bio je mnogo manji od danaSnjeg, a bio
je podijeljen u dvadeset ¢éetiri Zupe. Na karti je prikazan pro-
sjecan dohodak tih Zupa (kao i u sluéaju éetvrti, bogatije su
zupe tamnije osjencane). Omjer dohodaka izmedu najbogatije
zupe (St. Jacques), koja bi danas bila dio Prvog arondismana,
i najsiromasnije zupe (St. Marcel), koja bi se danas nalazila u
Petom, bio je oko Sest naprama jedan. Cini se da je omjer iz-
medu onih na vrhu i onih na dnu bio zna¢ajno visi nego Sto je
sluéaj danas, iako to treba uzeti s oprezom zbog dviju sistemskih
pogresaka koje se (srecom po nas) potencijalno ponistavaju.
Naime, podaci iz 1292. odnose se na bogatstvo, koje je uvijek
85
 Dobitnici i gubitnici U kojoj biste pariskoj cetvrti trebali Zivjeti u 13. stoljecu, a u kojoj danas?

neravnomjernije raspodijeljeno u odnosu na dohodak; s druge ‘ RASPODJELA BOGATSTVA:

strane, u njima se ne nalaze, kao sto smo vidjeli, dva krajnja pola PARIZ - 13. STOLJECE (PO ZUPAMA)
distribucije dohotka (bogato plemstvo i siromaini beskuénici).
Ova druga pojava smanjuje mjerenu nejednakost.
Najbogatiji su se dijelovi Pariza tada nalazili na desnoj obali
tijeke Seine te na otoku La Cité, dok je lijeva obala bila mnogo
siromasnija. Podruéje danagnjeg Sesnaestog arondismana nije LaceNDA| Raspodjela bogatstva
bilo dijelom Pariza u trinaestom stoljecu. No éak i letimi¢na ili dohotka

usporedba dviju karata ukazuje na promjene u ekonomskoj | Bogati

=! Prosjek
geografiji bogatstva i siromastva. Najbogatiji su dijelovi ,, migri- i] Siromasni

rali* iz sredigta Pariza i desne obale rijeke puno dalje na zapad, Tevor: Fiskalni podaci iz 1292, i 2007

prelazeci rijeku te ,,povlateci* za sobom i neke dijelove grada

koji su se nalazili na lijevoj obali. NekadaSnji najsiromasniji
krajevi (koji su se u naéelu nalazili na lijevoj obali), danas se
nalaze u sredini dohodovne distribucije, a neki éak i vise, dok
su najsiromasnije postale one cetvrti koje su relativno udaljene
od sredi’ta grada, na sjeveroisto¢nim rubovima Pariza, koji RASPODJELA DOHOTKA:
1292. nisu ni bili njegovim dijelom. PARIZ - 21. STOLJECE (PO CETVRTIMA)
Kako objasniti tu geografsku migraciju? Prema Monique
Pingon-Charlot i Michelu Pingonu, sociolozima urbanizma
iz Francuskog nacionalnog centra za znanstveno istrazivanje,
objasnjenje lezi u cinjenici da je zapadni dio relativno kasno
(tek u devetnaestom stoljecu) postao dijelom Pariza te se ur-
banizirao.”* Bilo je to razdoblje ekonomskog napretka u doba
Napoleona III. i uspinjuce ,,visoke burZoazije“. Pripadnici viso-
kog gradanstva htjeli su imati vise prostora i udobnije stanove i
kuée, a zapadni im je dio Pariza, koji je u to doba bio relativno
nerazvijen, to omogucio. Oni su takoder radije gradili vlastite
kuce nego Sto su se uputali u skupa renoviranja ¢esto oronulih
i skucenih ku¢a smjestenih u éetvrtima pariskog centra. Tom
je »kretanju na zapad* pridonijela i cinjenica da je Fabourg
86 87
Dobitnici i gubitnici
Saint-Antoine, odnosno isto¢ni dio Pariza, tradicionalno bio
industrijaliziraniji (jer u njemu cehovi nisu imali pravo re-
gulacije), pa je samim time bio i manje atraktivan. Bogati su
gradani, stoga, polagano zauzeli zapadne dijelove Pariza, gdje
(kao Sto smo vidjeli) zive i danas.
Sto je, pak, s razlikom izmedu lijeve i desne obale, koja po-
stoji odavno, buduci da je desna obala bila upravno sredi8te, s
dvorom (Louvre), ministarstvima, bogatim i modernim trgo-
vackim ulicama, te burzom, dok su na lijevoj obali prevladavali
studenti i vjerske zajednice? Takvu nam raspodjelu oslikavaju
i porezni podaci iz trinaestog stoljeca. Rije¢ je u isto vriyeme
io uobicajenoj slici Pariza Seinom podijeljenog na dva dijela,
koji ispunjavaju razlicite funkcije. Ugrubo govoreci, desna je
obala predstavljala mo¢, trgovinu i upravu, a lijeva dusu i um.
No je li uvijek bilo tako? Ba i ne. Te podjele nije bilo u rimskoj
Lutetiji (latinsko ime danasnjeg Pariza). Dok su se palaéa i hram
nalazili na fle de la Cité (katedrala Notre-Dame izgradena je
blizu mjesta na kojem je nekada stajala rimska palaéa), ostale
su vazne gradevine, poput arene, kazalista, kupalista i foruma,
bile na lijevoj obali.”” Na desnoj se obali nije nalazio nijedan
vazniji dio grada, sto mozemo vidjeti iz opisa Pariza, koji je 362.
napisao rimski car Julijan I. (necak Konstantina I. Velikog),
koji je pokuSao usporiti Sirenje krscanstva u Carstvu te vratiti
Stovanje antickih bogova. Julijan II., koji je proveo nekoliko
godina u Parizu kao cezar (polozaj koji je bio samo stepenicu
nize od polozaja cara) te kojemu je Pariz bio iznimno drag,
ovako se prisjecao svojeg vremena ondje:
NaSao sam se u zimskim odajama moje voljene Lutetije — tako
Kelti zovu glavni grad Parizana. Malenije to rijecni otok, sa zidom
koji ga sasvim okruzuje i drvenim mostovima koji do njega vode
88
U kojoj biste pariskoj cetvrti trebali Zivjeti u 13. stoljecu, a u kojoj danas?
s obje strane rijeke. Rijeka rijetko raste ili opada, vec je najtesce
iste dubine i zimi i ljeti. [...] Kako stanovnici zive na otoku, vodu
moraju crpsti poglavito iz rijeke. Zima je ovdje takoder razmjerno
blaga, mozda zbog topline s oceana. [...] I dobra vrsta loze raste
u okolini, a neki su ljudi Cak uspjeli uzgojiti i smokve, jer ih zimi
pokrivaju.”
U tim je ranim godinama lijeva obala doista bila bolji izbor,
jer je postojala manja opasnost od poplave. Desna je obala bila
moévarna, sto se i danas vidi u imenu poznate ¢cetvrti Le Marais
(Moévara) koja je tek nakon isuSivanja u dvanaestom stoljecu
postala podobna za izgradnju.
Geografija je pariskog bogatstva Cini se dozivjela znacajne
promjene — od one koja je u rimskim vremenima bila kon-
centrirana na otoku usred Seine (Sto je vjerojatno prirodna
lokacija za stvaranje grada), i na lijevoj obali, do one koja je
u srednjem vijeku pre’la na desnu obalu, pa sve do danasnje
u kojoj je — ako Zelite Zivjeti medu bogatima — najbolja opcija
zapadni dio Pariza.
89

SLICICA 1.7.
Tko su dobitnici fiskalne preraspodjele?
Kada govorimo 0 raspodjeli dohotka, gotovo redovito na umu
imamo raspodjelu onoga to se u ekonomiji naziva ,,raspolozi-
vim dohotkom”. Kao Sto mu ime kaze, rije¢ je o dohotku koji
Kucanstvima preostane za potrosnju ili Stednju, nakon plaéa-
nja izravnih poreza drzavi i nakon &to su primili sve drzavne
dotacije u gotovini, poput socijalnog osiguranja i naknade za
nezaposlenost. No postoji jo’ jedan dohodovni koncept koji
nam je koristan s vremena na vrijeme. Radi se o ,,trzi8nom
dohotku*, odnosno dohotku koji je na raspolaganju nakon sto
smo dobili sve nadnice, profite, rentu i sli¢ne prihode, a prije
fiska (odnosno prije oporezivanja i prije vladinih transfera
stanovnistvu). O<ito je da su ljudi s vrlo niskim trzisnim do-
hotkom isti oni koji ne mogu (ili ne Zele) prodati svoj rad te
koji nemaju neki oblik vlasnistva koji bi im mogao donositi
odredeni dohodak. Cesto, u razvijenim drzavama, oni spadaju
u nezaposlene. No zanimljivo je da se mirovine koje financira
drzava (poput ameritkog socijalnog osiguranja), kao i mirovine
iz privatnih fondova, smatraju ekvivalentnima pla¢ama (koje
su samo odgodene za neko buduée razdoblje) pa ih se ubraja
u trzisni dohodak.”
90
Tko su dobitnici fiskalne preraspodjele?
Znajuci te cinjenice, pokuSat Cemo odgovoriti na Cesto po-
stavljano pitanje: koja dohodovna skupina ostvaruje najvise
dobiti od vladine preraspodjele (putem poreza i transfera)?
Postoji teorija da su u demokracijama, odnosno kada |judi
glasuju o redistributivnim politikama, glavni dobitnici oni u
sredini raspodjele (trzisnog) dohotka. To je logi¢an zakljucak
zbog nekoliko cimbenika. Pretpostavimo da postoji troje judi,
s niskim, srednjim i visokim trzisnim dohotkom. (U ovom
nam je primjeru vazan tr2isni dohodak jer pojedinci temeljem
zaradenog trzisnog dohotka odlucuju o preferiranim politika-
ma potrosnje i oporezivanja.) Siromasna ce osoba podrzavati
visoke porezne stope i visoku razinu drzavne potrosnje jer je
vrlo vjerojatno da ée od takve politike imati koristi. Iz sasvim
suprotnih razloga bogata ¢e osoba preferirati niske porezne sto-
pe. U tom sluéaju Kljucni glas postaje onaj osobe koja se nalazi
u sredini. Koju god stranu podrii, ona pobjeduje dva naprama
jedan. Na taj nacin medijanski glasac, a mogli bismo ga nazvati
i ,glasacem iz srednje klase‘, postaje presudnim glasacem. U
naéelu bismo oéekivali da iz procesa preraspodjele izvuce odre-
denu dobit. Mozda neée imati vise dobiti od siromagne osobe,
jer su porezne stope u na¢elu progresivne (odnosno, rastu kako
raste i tr2isni dohodak), no sasvim sigurno moZemo o¢ekivati
da medijanski glasaé ostvari dobit iz procesa preraspodjele bu-
duci da naposljetku upravo on odlucuje o visini porezne stope,
kao i o dobitima koje uz tu poreznu stopu idu. $ obzirom na
to, on bi trebao biti u boljoj poziciji kada se mjeri raspolozivi
dohodak nego kad se mjeri trzisni dohodak.
Je li tomu tako? Cini se da ba’ i nije, a ponajmanje je ned-
vosmisleno.*” Prvo, znamo da od redistribucije najviSe dobiti
imaju siromagni. Udio njihovog dohotka, koji je u pravilu za-
nemarivo malen ako promatramo tzv. trzisni dohodak, raste
91
 Dobitnici i gubitnici Tko su dobitnici fiskalne preraspodjele?

decil ostvario oko 4 postotna boda dobiti (Sto je sli¢no prosje-

10

ku svih drzava ukljucenih u analizu), no dobit je znatajno, i

a

==
dosljedno, visa u Njematkoj - oko 7 postotnih bodova.
«4
£fe Iz toga se daju iScitati dva neposredna zakljucka. Prvo, u
o
ce, Njematka
razvijenim su drzavama najveci dobitnici preraspodjele oni koji
a ,zapocnu’ kao najsiromasniji, odnosno oni s najnizim trzisnim
su
a.
4 dohotkom. Takav zakljuéak ne iznenaduje. Ono Sto iznenaduje
wn
ga
7)x
a
jest da decili u kojima se nalazi srednja klasa (peti i Sesti), za
a]
3 koje bismo pretpostavili da imaju dobit od preraspodjele, u biti
ats SAD
oO=) a tu dobit ne ostvaruju. Njihov udio ¢ak malo i opada. Uz to, ti
ja
zakljucci vrijede kako za sve razvijene drzave u cjelini, tako iza
svaku pojedinu drzavu. Razina gubitka srednje klase varira od
1970: :
1980 1990
. drzave do drizave, i od godine do godine, ali je uvijek prisutna.
2000 2010
Godina To nas dovodi do pitanja na koje nemamo dobar odgovor:
zasto glasaci srednje klase, 0 kojima odluka, pretpostavljamo,
SLIKA 1. Dobiti od preraspodjele donjeg decila u Sjedinjenim Ameri¢kim Dréavama
i Njemackoj ovisi, glasuju za politike koje ih na kraju ostavljaju s manjim
Napomena: Dobit se racuna prelaskom s tr2ignog na raspolozivi dohodak. udjelom nacionalnog dohotka nego Sto su imali prije glasanja?
Postoje dva mogu¢a odgovora, no ni jedan ne moZemo sasvim
nakon preraspodjele do i dalje malenog, ali razumnijeg udjela. odbaciti niti potvrditi. Prvi je odgovor da medijanski glasaci
Primjerice, u velikim demokracijama izmedu 1980. i 2008. udio glasuju za redistributivne politike kao svojevrstan oblik osigu-
najsiromasnijeg decila (10 posto stanovnistva) u ukupnom ranja. Iako u trenutku u kojem smo promatrali preraspodjelu
trzisnom dohotku bio je vrlo malen — samo 1,2 posto. Nakon osoba ne ostvaruje nikakvu dobit glasanjem za nju, glas joj ipak
preraspodjele udio u dohotku iste skupine ljudi u svim dria- daje ,,za svaki slucaj“ Primjerice, srednja klasa moze prihvatiti
vama porastao je u prosjeku 4,1 posto. Najsiromagniji je decil, visu razinu oporezivanja trenutnog dohotka kako bi se finan-
prema tome, preraspodjelom ostvario gotovo 3 postotna boda. cirala davanja u slucaju nezaposlenosti, nadajuci se da ce, ako
Iste te brojke za drugi decil po siromastvu iznose 3,6 i 5 posto. ih ikad budu trebali, ta davanja moci dobiti. Razumna je to
Porast je to od 1,4 posto. Dobit od preraspodjele svakim novim hipoteza, no tesko dokaziva, osim ako bismo imali longitudi-
(bogatijim) decilom opada, dok ne postane negativna za peti i nalne podatke koji bi proiziéli iz pracenja iste skupine ljudi iz
Sesti decil, a sve negativnija za vige decile. Dobit nije jednaka u godine u godinu (kako bismo sa sigurnoS¢u potvrdili imaju li
svim drzavama, kao Sto nam pokazuje Slika 1., koristeci primjer oni ikakve dobiti od tih transfera). No pretpostavimo da smo
Sjedinjenih Americkih Dréava i Njematke. U prvoj je najnizi uspjeli pratiti obitelji iz srednje klase cijeli njihov Zivot te da smo
92 93
Dobitnici i gubitnici
dokazali da su one ipak ukupni gubitnici u toj preraspodjeli, I
dalje mozemo objasniti njihovo ponaSanje: mozda je njihovo
glasanje za naknade za nezaposlene, €ak ako ih nikad ne isko-
riste, njima vrijedno, poput oblika police osiguranja. Naime,
kada kupimo policu osiguranja od automobilske odgovornosti,
ne ocekujemo da ¢cemo je ikad iskoristiti; ako je iskoristimo
vjerojatno smo u goroj poziciji nego sto bismo bili da je nismo
iskoristili. No njome kupujemo ,,dusevni mir“. Mozda na sli¢an
natin djeluje glasanje za redistributivne politike.
Druga moguénost temelji se na pretpostavci da postoje
transferi od kojih najvise dobiti ima srednja klasa, ali koje nas
koncept raspolozivogdohotka ne uspijeva obuhvatiti. Posebno
je to relevantno za europske drzave blagostanja s javnim zdrav-
stvom i obrazovanjem. Dobiti koje pojedinci ostvaruju iz njih
ne uracunavaju se u raspolozivi dohodak. (Raspolozivi doho-
dak obuhvaca samo dohodak u gotovini koji mozZemo Stedjeti
ili trositi kako zelimo; koristenjem besplatne lijecnicke skrbi
ili besplatnog obrazovanja ne dobivamo gotovinu nego svoje-
vrsnu naknadu u naravi, pa nisu dio raspolozivog dohotka.)
No besplatno se zdravstvo i obrazovanje financiraju iz izravnih
poreza koje placaju gradani. Postoji mogucnost da smo toéno
procijenili porezne troskove srednje klase, ali smo u isto vrijeme
podcijenili dobiti u kojima srednja klasa uZiva zato Sto dio njih
prima u naravi. Prema tome, kada bismo te dobiti pretvorili u
novéanu vrijednost, moglo bi se pokazati da srednja klasa uziva
neto dobit od vladinih redistributivnih politika.
Oba su ova odgovora moguca, ali nazalost nemamo dovolj-
no podataka kako bismo ih neupitno potvrdili. No ostaje nam
jos jedno zanimljivo pitanje. Vratimo se na najsiromasnije, koji
su, kao Sto smo vidjeli, najve¢i dobitnici vladinih redistributiv-
nih aktivnosti. Pretpostavimo da se njihova situacija dodatno
94
Tko su dobitnici fiskalne preraspodjele?
pogorsa: da njihov udio u trzisnom dohotku, koji je vec ionako
malen, dodatno padne. Sto bi se dogodilo? Hoée li se to sma-
njenje otkloniti dodatnim postupkom preraspodfjele ili nece?
Odgovor na to pitanje je neupitno DA. Siromasnima ¢e, u ra-
zvijenim demokracijama, smanjenje udjela u trzisnom dohotku
biti sasvim kompenzirano vladinim politikama preraspodjele
kroz oporezivanje i transfere. Utjesna je to poruka, pogotovo
uvremenima krize. Sustav oporezivanja i transfera nadoknadit
ée svaki novi gubitak onih na dnu ljestvice preraspodjele do-
hotka koji nisu u stanju prodati svoj rad ili ga moraju prodati
vrlo jeftino, a u isto vrijeme nemaju imovinu iz koje bi mogli
ostvariti neku zaradu.
Stoga, neovisno o velikom rastu nejednakosti u raspolo-
zivom dohotku u razvijenim drzavama posljednjih dvadeset
pet ili trideset godina, te neovisno o razlikama u nacionalnim
sustavima oporezivanja i transfera, moZemo zakljuciti da sustav
funkcionira na natin na koji je i zamisljen: kako bi pomogao
onima koji se nalaze na najnizim razinama te kako bi umanjio
udio bogatih u ukupnom dohotku, I dalje zbunjuje zasto nema
dokaza da srednja klasa — ¢iji Clanovi igraju Idjuénu ulogu u
donosenju odluka o razini preraspodjele — ima koristi od tako
ustrojenog sustava. To bi nam moglo ukazivati i na ograni¢e-
nja ekonomske analize, jer je nae ponaSanje tijekom glasanja
ponekad snaznije odredeno ideologijom, na¢elima i vrijedno-
stima. Ne Zivi se, naime, samo od kruha.
95

SLICICA 1.8.
Moze li unutar jedne postojati
vise drzava?
Mnogo se tinte prolilo u objainjavanju razloga iznenadne
propasti komunistitkih etnickih federacija poput Sovjetskog
Saveza, Cehoslovacke i Jugoslavije. Propast je promatrana iz
etnicke, povijesne, politicke, religijske i sasvim kontekstualne
perspektive. Gotovo je neprimjetno proégla sljede¢a Cinjenica
koja je vrijedila kako za Sovjetski Savez, tako i za Jugoslaviju (ali
ne i za Cehoslovacku): obje su drzave bile izuzetno heterogene,
kada se u obzir uzmu razine dohodaka u drzavama od kojih su
one bile sastavljene (u komunizmu su se nazivale republike).
U objema smo se drzavama, stoga, suoéavali s viSe drzava i
vise razina razvoja svake od njih. Uz to su dohodovni rascjepi
koincidirali s etni¢kim, a ponekad i s religijskim rascjepima.
Temeljni razlozi raspada nalaze se, stoga, u preklapanju do-
hotka i religijske pripadnosti, ili dohotka i etni¢ke pripadnosti.
Kada govorimo o regionalnim razlikama u dohotku u
Sovjetskom Savezu i u Jugoslaviji, valja napomenuti da se taj
argument ne kosi s postavkom Slicice 1.5., u kojoj sam tvrdio
da je ukupna nejednakost u dohocima pod komunizmom bila
niska. Prvi se argument odnosi na razlike u prosjecnom do-
hotku izmedu federalnih republika, a drugi na malenu razliku
u interpersonalnim dohocima.
96
Moée li unutar jedne postojati vise drzava?
Sokantno je da je takva opéenito niska interpersonalna
nejednakost supostojala s golemim razlikama u prosje¢nim
dohocima izmedu republika, Taj nam podatak posredno go-
vori da je unutar svake republike interpersonalna dohodovna
nejednakost morala biti ekstremno malena. Zasto? Zato Sto se
ukupna nejednakost izmedu pojedinaca koji Zive u istoj dréavi,
nazovimo tu nejednakost A, moze podijeliti na dva dijela: (B)
interregionalnu nejednakost, odnosno nejednakost utemeljenu
na razlikama u prosjecnim regionalnim dohocima, i (C) inter-
personalnu nejednakost unutar svake regije (vidi Prvi esej).
Stoga, ako je A u Sovjetskom Savezu bila relativno niska, a B
relativno visoka, onda je C morala biti vrlo, vrlo niska.
Sovjetski se Savez sastojao od petnaest republika. U vri-
jeme njegova raspada 1991., jaz, mjeren BDP-om po stanov-
niku, izmedu najbogatije (Rusija) i najsiromasnije republike
(Tadzikistan) iznosio je 6 naprama 1. Vidjet Cemo (u Slidici
3.3.) da je jaz izmedu najbogatije i najsiromagsnije savezne
drzave u Sjedinjenim Americkim Drzavama 1,5 naprama 1.
Pogledajmo jos nekoliko primjera. U Italiji, gdje su regional-
ne razlike notorno velike, jaz izmedu najbogatije regije (Val
d'Aosta na sjeveru, na granici sa Svicarskom) i najsiromagnije
(Kalabrija, na jugoistoku) iznosi 3 naprama 1. U Spanjolskoj,
drzavi poznatoj po regionalnim trzavicama, jaz izmedu naj-
bogatije (Madrid) i najsiromagnije regije (Estremadura) iznosi
1,7 naprama 1. U Francuskoj je jaz 1,6 naprama 1 (regija [le-
de-France, oko Pariza, nasuprot regiji Nord-Pas-de-Calais), u
Njemackoj 1,4 naprama 1 (Berlin nasuprot Tiringije u bivsoj
Isto¢noj Njemackoj). Prema tome, Sovjetski je Savez regionalno
bio mnogo nejednakiji u odnosu na sve te drzave.
Dohoci su tri balti¢ke republike, uz dohodak Rusije, bili
znacajno visi od prosjeka SSSR-a. Sve su ostale republike (njih
97
 Dobitnici i gubitnici
jedanaest) bile siromaSnije od prosjeka.*' Pritom se jaz nije
smanjivao protokom vremena. lako se pokazuje teSkim stvarati
konzistentne statisticke nizove za sovjetske republike — pa se
zakljuéci mogu uzeti u obzir tek nakon Citavog niza upozorenja
~ ako se posluzimo prvim javno dostupnim podacima iz 1958.,
jasno je da je jaz izmedu Rusije (kojaje i tada bila najbogatija
republika) i najsiromasnijih srednjoazijskih republika bio samo
oko 4 naprama 1. Stoga je jasno da je medurepublicki jaz bio
ne samo velik, nego je po svemu sudedii rastao tijekom cijelog
poslijeratnog razdoblja.
U trenutku raspada, na Sovjetski Savez mozemo gledati kao
na konglomerat koji je unutar svojih granica sadrzavao driave
s drasti¢no velikim razlikama u dohocima — u globalnim bi
razmjerima ta razlika bila usporediva s razlikom izmedu Juzne
Koreje i Obale Bjelokosti. MoZe li takay politi¢ki entitet opstati
bez prethodne goleme preraspodjele u korist siromagnih sa-
stavnica, koja bi za cilj imala ja¢anje nacionalnog jedinstva? Ne
bili, pak, takva preraspodjela u konaénici vodila ka pobuni u
bogatijim dijelovima dréave, koji je i plaéaju? Upravo se to do-
godilo u Rusiji, koja je tada joé bila dijelom Sovjetskog Saveza,
kada je Boris Jeljcin izabran na najvisi republicki polozaj. On
je bio glas svih onih koji su se protivili daljnjoj politici subven-
cioniranja. Rusija je stoga, na neki na¢in, zajedno s balti¢kim
republikama, postala najveca zagovornica odcjeplienja. Bogate
su republike jednostavno Zeljele izlaz iz postojeceg aranzmana.
Siromasne nisu mogle uciniti nista do pristati na to.
Primjer je bivSe Jugoslavije bio jos dramatiéniji, ne samo
zbog nacina na koji je doslo do implozije, nego i stoga Sto su
medurepublicke razlike u dohocima bile jo’ veée i mnogo izra-
zenije, buduci da je povrsinom Jugoslavija bila znatno manja
od Sovjetskog Saveza. Jo’ bismo mogli i razumjeti postojanje
98
Moe li unutar jedne postojati vise drzava?
velikih razlika u razinama dohotka na podrugju Sovjetskog
saveza, najvece drzave na svijetu, koja je bila dva i pol puta
veéa od Sjedinjenih Ameri¢kih Drzava. Ali gotovo je nevjero-
jatno da se Jugoslavija, drzava koja je bila velicine Michigana,
sastojala od republika ¢iji je omjer dohodaka bio 8 naprama oe
Nijedna druga europska drzZava nije imala tako visoku razinu
meduregionalne nejednakosti. Na najrazvijenijem je kraju
Jugoslavije (na njezinu sjeverozapadu) bila Slovenija, koja je
u vrijeme raspada, 1991., imala razinu dohotka po stanovniku
jednaku Spanjolskoj. Na suprotnoj je strani toga spektra (na
jugoistoku) bila pokrajina Kosovo, ciji je dohodak po stanov-
niku bio jednak honduraskom. Prema tome, unutar drZave
velicine Michigana sredignja je vlada morala zadovoljavati
potrebe ljudi koji su bili bogati kao Spanjolci, kao i potrebe
ljudi koji su bili na razini stanovnika Hondurasa. Bio je to
nemogué zadatak. Pritom se i u Jugoslaviji, unato¢ tome Sto
je postojala umjerena preraspodjela putem saveznih agenci-
ja, nejednakost izmedu republika samo povecavala. Godine
1952., otkad datiraju prvi podaci za poslijeratnu Jugoslaviju,
Slovenija je bila samo Cetiri puta bogatija (prema BDP-u po
stanovniku) od Kosova. Cetrdeset godina kasnije, kao Sto smo
vidjeli, taj se jaz udvostrucio.
Iz kolapsa komunisti¢kih federacija mozemo nautiti da
je vazan Cimbenik raspada bila nemoguénost komunisti¢kih
vlasti - unatoé njihovu uspjehu u smanjenju interpersonalne
nejednakosti - da smanje goleme, povijesno naslijedene razlike
u dohocima izmedu republika. Vracajuci se na pitanje iz naslova
ove sli¢ice, problem je to koji mori i mnoge druge drzave. Hoce
li Kina, u kojoj postoje nevjerojatno velike regionalne razlike — s
brzorastu¢im primorskim gradovima i mnogo siromagnijom
unutrasnjoscu - ocuvati jedinstvo? Moze li Europska unija u
99
Dobitnici i gubitnici

¢lanstvo primati sve siromasnije drzave bezugroZavanja viasti-

tog jedinstva i opstojnosti? Kako ce Nigerija pomiriti raspodjelu
dohotka od nafte izmedu etnicki i religijski razli¢itih saveznih
drzava medu kojima razlika u dohotku po stanovniku iznosi SLICICA 1.9.
gotovo 4 naprama 1?

Hoée li Kina doZivjeti 2048.?

\

Godine 1970., na vrhuncu sovjetske vojne i politi¢ke modi,

sovjetski je disident Andrej Aleksejevi¢ Amalrik objavio sa-
mizdat pod naslovom Hoée li Sovjetski Savez dozivjeti 1984.
Pitanje ne samo da je bilo provokativno, nego i uistinu suludo:
bio je to rezim koji je raspolagao tisu¢ama projektila, s jasnim
i u¢inkovitim linijama komunikacije i kontrole, s ideoloskom
privlaénoscu koja se protezala daleko izvan drZavnih granica
te s jednom strankom od 20 milijuna Clanova, sastavljenom
od predanih lojalista ili od pragmatika koji su u stranci vidjeli
priliku za viastiti drustveni napredak te su bili predani rezimu.
| Bio je to sustav koji je projicirao ideologsku i vojnu moé diljem
svijeta, koji je tvrdio da je na nacionalnoj razini iskorijenio
krajnje siromastvo i nezaposlenost te stvorio novog, neetnicki
odredenog ,,sovjetskog ¢covjeka™. Ali pokazalo se da je Amalrik
bio u pravu. A njegova procjena datuma konaénog raspada
SSSR-a bila je prili¢no tocna. Sovjetski je Savez sluzbeno prestao
postojati 25. prosinca 1991.
Amalrikov je naslov bio o¢it hommage Orwellovu djelu
1984, Dok je Orwell, na vrhuncu staljinizma, predvidio, ili
bolje reéeno strahovao od nametanja globalne komunistitke
distopije, Amalrik je, na vrhuncu mekSe verzije komunisticke
100 | 101
Dobitnici i gubitnict Hoée li Kina dozivjeti 2048.¢

vladavine, predvidio njezinu propast. Stoga je naslov ove slitice RAZINE DOHOTKA
honmiage smionosti kojom je osamljeni, izolirani disident ranih BDP PO STANOVNIKU U KINESKIM POKRAJINAMA, 2006.
1970-ih postavio tada nezamislivo pitanje.
Rastuéa je nejednakost najveca prijetnja kineskom jedinstvu.
Ne samo da se kineska nejednakost udvostrucila, buduci da je
Ginijev koeficijent narastao sa 28, ranih 1980-ih kada su zapo-
cete reforme, na 45 u 2005.,, nego je problem i u njezinu sastavu.
Da sasvim pojednostavimo, postoje dva tipa nejednakosti (vidi
Slicicu 3.3.): ,ameritki* je tip visoke nejednakosti u kojoj su
bogati i siromasni u manjoj ili vecoj mjeri jednako raspréeni
u drzavi te ne postoji zna¢ajnija geografska koncentracija bilo
bogatih ili siromasnih u odredenim drzavama. Ocito je da
bogati i siromasni Zive u razlicitim ¢cetvrtima, ali ne postoji
»dohodovna segregacija“ na prvoj razini upravno-teritorijalne
podjele (odnosno na razini saveznih drzava). U osnovi postoje
Ravina BNP-1 po stanavnikur
»samo* bogati i siromasni pojedinci, ali ne postoje bogate i si-
30 % Kineskoy, prroafebia
romasne savezne drzZave. Nejednakost je u prosirenoj Europskoj 04130 %
uniji nesto drugacija, jer je u njoj glavni izvor nejednakosti wiroko!
velika razlika izmedu prosje¢nih dohodaka drzava Clanica, pa
su bogati i siromasni geografski koncentrirani. Kineski razvitak
od ranih 1990-ih, kada je fokus na rast pomaknut prema urba-
nim podruéjima, sve vise dovodi do drugog tipa nejednakosti
izmedu siromasnih i bogatih provincija, Sto samo po sebi vodi Kine porastao s 1 (1990.) - Sto zna¢i da je bio sli¢an kineskom
ka vecoj politi¢koj nestabilnosti (vidi prethodnu slicicu). prosjeku — na 1,3 u 2006.; Jiangsu, s 1,3 na 1,6; Zhejiang, s 1,3
Kineski je rast ponajvise koncentriran u primorskim pokra- na gotovo 1,8; Fujian, s 1 na 1,2; i Guangdong, koji se nalazi
jinama. Ukupno ih je pet. Rijeé je i o pet najbogatijih od ukupno na samom jugu, s 1,5 na 1,6. U posljednjih su petnaest godina
trideset ¢etiri upravne regije,** ne ra¢unajudi tri grada (Sangaj, te pokrajine porasle za 20 posto u odnosu na kineski prosjek.
Peking i Tianjin, u kojima je BDP po stanovniku najvisi). Tih Ukupno im je stanovnistvo (2006. - 2007.) brojalo 340 milijuna
pet najbogatijih i brzorastucih pokrajina, koje se protezu u ne- ljudi, Sto je oko ¢etvrtine ukupne kineske populacije. Unato¢
prekinutom pojasu koji ide od sjevera prema jugu (vidi kartu), tome oni stvaraju vise od 40 posto kineskog bruto doma¢eg
su Shandong, ¢iji je BDP po stanovniku u odnosu na ostatak proizvoda.®
102 103
Dobitnict i gubitnici
Ako im pribrojimo Cetiri bogata grada-pokrajine, Peking,
Tianjin, Sangaj i Congéing, njihov udio u ukupnom proizvodu
prelazi 50 posto.” Logiéno je na isti nacin promatrati i poseb-
ne administrativne regije, Hong Kong i Macau, kao prirodni
i, naravno, jos ekstremniji produzetak tog fenomena. Na taj
smo nacin dobili ,,skupinu“ od 5+6 pokrajina i gradova, koji
cine jednu geografski neprekinutu cjelinu, usredotocenu na
trgovinsku razmjenu te imucniju od unutragnjih dijelova Kine.
Ta skupina pocinje predstavljati cjelinu za sebe.
Na suprotnoj su strani toga spektra tri najsiromasnije po-
krajine (Gizou, Gansu i Junan), koje su skliznule na ljestvici,
relativno gledajuci, u odnosu na 1990-e. BDP po stanovniku
Gansua i Junana je tada dostizao 70 posto kineskog prosjeka;
danas je na samo 50 posto. Gizou, najsiromaésnija pokrajina,
pala je s polovice na trecinu kineskog prosjeka. Kao sto smo
mogli o¢ekivati, ubrzani rast bogatih pokrajina i usporeni rast
siromagnih doveli su do dramaticnog porasta omjera izmedu
vrha i dna. Godine 1990., na pocetku velikih industrijskih re-
formi, taj je omjer bio 7 naprama 1; do 2006. narastao je na 10
naprama 1. Pritom u obzir nije uzet dohodak Tibeta, vjerojatno
najsiromagsnije pokrajine (jer te podatke kineski statisticki uredi
ne objavljuju), sto znaci da je taj omjer izmedu onih na vrhu i
onih na dnu jos i vedi.
Omjer 10 naprama | zna¢ajno je veci od omjera koji je
postojao u posljednjim godinama Sovjetskog Saveza (6 na-
prama 1; vidi Slicicu 1.8.). No ostali su cimbenici druga¢iji.
Sovjetski je Savez sluzbeno bio etnicka federacija pa su na
ekonomske rascjepe nakalemljeni etnicli, jeziéni, a ponegdje
i religijski rascjepi. Kinezi (Han) nominalno su jedan narod,
iako govore razlicitim jezicima. Uz to imaju dulju povijest
Zivijenja pod jedinstvenom vlas¢cu nego Sto je, primjerice, bio
104
Hoce li Kina doZivjeti 2048.?
sluéaj s balti¢kim narodima i Rusima, odnosno Tadzicima i
Rusima.”’ Ekonomsko-etnicki rascjepi postoje i u Kini, barem
ako se u obzir uzme pet autonomnih regija (Guangsji-Dzuang,
Unutrasnja Mongolija, Ningsja-Huej, Sjindjang i Tibet), u ko-
jima nekinesko stanovnistvo predstavlja znacajnu manjinu ili
cak vecinu. Sve su te autonomne regije medu najsiromasnijim
dijelovima Kine. Povijesno, Kini nisu strani interni raspadi,
a najpoznatiji je bio raspad koji se dogodio u razdoblju zara-
éenih drzava (izmedu petog i treceg stoljeéa pr. n. e.), potom
onaj u trecem stoljecu nove ere (razdoblje Tri kraljevstva),
dok se posljednji dogodio 1930-ih, kada je Japan na sjeveru
Kine ustrojio svoju marionetsku drzavu, dok je ostatak Kine
bio podijeljen izmedu nekoliko zaracenih strana, od kojih su
najznacajniji bili komunisti Mao Ce-tunga i nacionalisti Cang
Kaj-Seka. Cak i danas postoje dvije Kine, pri ¢emu svaka isti¢e
suverenitet nad ovom drugom.
Stoga se ne mogu zanemiarili, ignorirati i previdjeti opa-
snosti koje nastaju pod utjecajem postupnog ekonomskog
udaljavanja (ali i razlicitog gledanja na ostatak svijeta) izmedu
jedanaest uspjesnih primorskih pokrajina i gradova, te ostatka
Kine. Ako postoji opasnost po kinesko nacionalno jedinstvo,
vjerojatno ée uzrok raspadu biti ckonomska podjela u drzavi.
105

SLICICA 1.10.
Dva istrazivaca nejednakosti:
Vilfredo Pareto i Simon Kuznets
Citatelje Ge moZda iznenaditi da postoji vrlo malo teorija ili
teorijskih uvida o nastanku i evoluciji raspodjele dohotka medu
pojedincima.® To je tim ¢udnije ako znamo da je jedan od
zacetnika moderne ekonomije, David Ricardo, u svojem izni-
mno utjecajnom djelu Nacela politicke ekonomije, abjavljenom
1817., upravo raspodjelu dohotka postavio u srediste interesa
ekonomije.
Kako je do toga doSlo? Postoje najmanje dva razloga. Prvo,
raspodjela kojom se bavio Ricardo takozvana je funkcionalna
raspodjela dohotka. Ona istrazuje kako je nacionalni dohodak
podijeljen medu klasama: profit kapitalistima, renta zemljopo-
sjednicima, nadnice radnicima. Nas, pak, zanima interperso-
nalna raspodjela dohotka, odnosno kako je nacionalni dohodak
podijeljen medu pojedincima, bez obzira na to je li glavni
izvor njihova dohotka vlasnistvo ili rad. Sve dok su svi vlasnici
imovine (ili vecina njih) bili bogati, a svi radnici (ili vecina
njih) siromagni, funkcionalna raspodjela i ona interpersonalna
izgledale su sasvim jednako. Bilo je jasno da ée nejednakost
medu ljudima rasti ako veci dio ,,kola¢a* ode kapitalistima.
Za nadnice je vrijedilo suprotno pravilo. Stoga su pitanja o
funkcionalnoj raspodjeli zasjenila pitanja o interpersonalnoj
106
Dva istrazivaca nejednakosti: Vilfredo Pareto i Simon Kuznets
raspodjeli dohotka. Toénije, interpersonalna je raspodjela pod-
vedena pod funkcionalnu.
Kako su se stvari poéele mijenjati, a srednja se klasa, kojoj
je rad bio glavni izvor dohotka, pocela formirati, vie nije bilo
moguce odrzavati znak jednakosti izmedu interpersonalne i
funkcionalne raspodjele. Ekonomisti su morali pronaci nacin
pojasnjenja raspodjele dohotka medu clanovima i Clanicama
druStva, a ne se samo baviti pitanjem koliki postotak nacio-
nalnog dohotka ide kapitalistima, a koliki radnicima. U tom
trenutku na scenu stupa Vilfredo Pareto, prvi heroj nage price.
No prije nego prijedemo na njegov doprinos, vrijedi spo-
menuti i drugi razlog (koji se cesto ne spominje), zbog kojeg
izucavanje interpersonalne nejednakosti nije popularno. Rijec je
o vrlo jednostavnom razlogu, koji se cesto previda. Bogati ba ne
vole istrazivanja o nejednakosti. Jednom mi je celnik prestiznog
think-tanka sa sjedigtem u Washingtonu rekao da nije izgledno
da ée upravni odbor financirati istrazivanje koje u svojem nazivu
ima rijeci dohodak ili nejednakost u bogatstvu. Da, financirat
ée aktivnosti koje se ticu uklanjanja siromastva, ali je pitanje
nejednakosti sasvim druga stvar. Zasto? Zato Sto me ,,moja°
zabrinutost za problem siromaitva ljudi prikazuje u dobrom
syjetlu: spreman sam pomoci im svojim novcem. Dobro¢instvo
je pozitivna pojava; njime se glade ega onih ukljucenih, koji ta-
kvim moralnim djelovanjem zaraduju bodove, bez obzira na to
koliko su malen iznos siromasnima u biti dali. No nejednakost
je sasvim drugo pitanje: svako spominjanje nejednakosti u prvi
plan postavlja pitanje opravdanosti i legitimnosti mojeg dohot-
ka. Moda se na moje dobro¢instvo nece gledati tako pozitivno
ako netko ustvrdi da je moj dohodak ostvaren na nemoralan
ili nelegalan nacin. S obzirom na to, nejednakost je najbolje
ignorirati.” Slicno tome, Svjetska je banka kljucni izvjestaj 0 toj
107
 Dobitnici i gubitnici
temi odbila nazvati izvje8tajem o nejednakosti. Umjesto toga ga
je, vrlo krotko, nazvala izvje8tajem o ,,pravi¢nosti®. Nedavno je
taj nesklad izmedu o€ite zabrinutosti zbog pitanja siromastva
i nezainteresiranosti za pitanje nejednakosti odlicno sazeo en-
gleski povjesnicar David Kynaston: ,,Svi su spremni govoriti o
eliminiranju siromastva jer je to, na prvi pogled, hvalevrijedan
i moralan odgovor na problem nejednakosti, koji ne dovodi u
pitanje strukture moéi.“*
Nevoljkost hvatanja ukoStac s pitanjem nejednakosti nije
ogranicena samo na kapitalisti¢ka drustva. Kad sam se poceo
zanimati za pitanja nejednakosti, zivio sam i radio u socijalistié-
kom drustvu. U njemu su nejednakost, eufemisti¢ki, smatrali
»osjetljivim" pitanjem, iz na prvi pogled sasvim drugih, ali u
biti istih razloga kao i u kapitalizmu. Svako bi empirijsko istra-
Zivanje raspodjele dohotka provedeno u socijalisti¢kom dru&tvu
pokazalo da postoje razlike u dohotku. Za vode tih drzava to
je bila neugodna ¢injenica, bududi da je njihova ideoloska
privlacnost pocivala na ideji da je prelaskom na socijalizam
nastupila era besklasnog i jednakog drustva. Sigurnije je bilo
vjerovati u tu postavku nego je pretjerano detaljno istrazivati.
Vratimo se sada Vilfredu Paretu. Bio je neobican lik. Roden je
u Parizu kao markiz, u godini revolucija koje su buknule diljem
Europe (1848.). Otac mu je bio Talijan, a majka Francuskinja.
Tecno je govorio, pisao i predavao na talijanskom i francuskom
(na Celu Katedre za politi¢ku ekonomiju Sveudilista u Lausannei
zamijenio je Léona Walrasa, jednog od utemeljitelia moderne
marginalisticke ekonomije). Odgojen je u liberalnom ozragju
druge polovine devetnaestog stoljeca, no u isto je vrijeme bio
izrazit antisocijalist, zadrzavajuci aristokratska shvacanja.” Bio
je i ostao kontroverzan pisac. Kako tvrdi Raymond Aron, Pareto
je u odredenoj meri stvarao nelagodu kako medu predavacima,
108
Dva istrazivaca nejednakosti: Vilfredo Pareto i Simon Kuznets
tako i medu studentima.” Njegov prijezir spram naroda bio je
toliko snazan da je u jednom trenutku pokuSao objasniti kako
su sva religijska i moralna vjerovanja u biti nelogicni osjecaji
koji se nalaze izvan logi¢ko-eksperimentalne metode karakteri-
sti¢ne za znanost, no bez obzira na to moramo ih sacuvati kako
bismo narodu omogucili da u neSto vjeruje, jer bi se bez toga
Jjudi vratili u prirodno stanje. Nakon Sto je odvazno izjavio da
,jajednostavno istrazujem uniformnost pojava’ te da ,,ne Zelim
nikoga ni u Sto uvjeriti®, on je, mozda po prvi put u povijesti
drustvenih znanosti, odbio potencijalne Citatelje upozorenjem
da oni koji imaju neki drugi cilj nece imati poteSko¢a pronaci
nebrojeno mnogo djela koja ¢e im donijeti zadovoljstvo; oni
ovo djelo ne moraju Citati’ Nelagoda, isti¢e Aron, proizlazi iz
Paretova stava koji se temelji na na¢elu da je ono Sto profesori
predaju krivo. No profesori, tvrdi Pareto, moraju ustrajati na
neistini, jer je to jedino sto ¢e narod ikad razumjeti, buduci
da bi poutavanje istine za drustveni poredak bilo pogubno.
Paretovim rijecima, drustvena ravnoteza zahtijeva vjerovanje
u nelogiéne osjecaje.™
Joseph Schumpeter je u svojem monumentalnom djelu
Povijest ekonomske analize ovako opisao Pareta:
Bio je éovjekakih strasti, onakvih koje s uspjehom spre¢avaju
da éovjek vidi i drugu stranu neke politicke medalje ili éak i ci-
vilizacije. Tu je sklonost solidno klasiéno obrazovanje koje mu je
stari svijet ucinilo jednako bliskim kao rodenu Italiju i Francusku
~ ostatak svijeta je za njega jedva postojao — vise pojacavalo nego
ublazavalo.”
Pareto je napisao dvije utjecajne knjige koje su postale eko-
nomski udzbenici. DanaSnja ga ekonomija pamti ponajvise
109
Dobitnici i gubitnici
zbog njegova dva doprinosa: Paretova optimalnost (ili Paretov
optimum) te Paretov ,,zakon* o raspodjeli dohotka. Prvi pojam
ekonomisti koriste na dnevnoj bazi — neizostavan je to alat
svakog ekonomista. On isti¢e da ¢e odredena promjena biti
drustveno prihvatljiva samo ako je njome blagostanje svake
osobe ili poboljgano ili je ostalo nepromijenjeno. U osnovi net-
ko mora ostvariti dobit, a da nitko nije na gubitku. Ekonomske
politike (promjene) utemeljene na toj pretpostavci gotovo da
su nepostojece, jer je prije ili poslije netko uvijek na gubitku.
Stoga je iznimno tesko ispuniti Paretov optimum; realno je rije¢
o pozivu na odrzavanje statusa quo (vidi Prvi esej).
Paretov ,,zakon* 0 raspodjeli dohotka temeljen je na empi-
rijskim promatranjima. Pareto, koji se skolovao za inzZenjera,
bududi da je imao zavidne matematicke vjestine, primijetio je
zanimljivu statistic¢ku pravilnost. Uzmimo, primjerice, razinu
dohotka Y te se zapitajmo koliko ljudi ima dohodak vii od Y.
Neka ta brojka bude N. Potom povisite prag razine dohotka Y
za (recimo) 10 posto. Koliko ée ljudi imati dohodak visi od Y
plus 10 posto? Ocito je da ce brojka biti manja od N. Pareto je
pretpostavio da je otkrio pravilnost, odnosno zakon. Svakim
porastom praga za 10 posto , broj ljudi se smanji za izmedu 14
i 15 posto. Stoga je Paretova konstanta (,,giljotina") izmedu 1,4
i 1,5.” Koristio je porezne podatke iz desetak europskih drzava
i gradova s pocetka dvadesetog stoljeca, koji su pokazali da je
Paretova konstanta prili¢no uspjesna.
§ ideoloskog su stajalista ti rezultati uvelike veselili Pareta.
U svojim je socioloskim radovima tvrdio da su za drustva ka-
rakteristi¢na kruZenja elita. Namjerna je to i posredna kritika
Karla Marxa, kojije u svojem Komunistickom manifestu tvrdio
da je .,.povijest svih dosadaSnjih drustava povijest klasne bor-
be*. Pareto je, pak, tvrdio da je ,,povijest ljudskih drustava [...]
110
Dva istrazivaca nejednakosti: Vilfredo Pareto i Simon Kuznets
povijest zamjene jedne aristokracije drugom“” Za razliku od
Marxa, smatrao je da tako treba nastaviti. Uzaludan je svaki
pokuéaj socijalistickog ,,izravnavanja’. Sve Sto se moze dogoditi
jest da kapitaliste zamijeni nekoliko birokrata ili radni¢kih
voda. To bi bila neka nova elita, ali bii dalje bila elita. Jednakosti
ne bi bilo ni8ta viSe nego u prethodnom rezZimu. Empirijski
podaci ga, Cini se, u tome podupiru. Koju je god drzavu ili
grad odabrao, raspodjela dohotka izgledala je ista, pri cemu
je gotovo isti postotak ljudi ,,giljotiniran® kako se penjemo po
ljestvici raspodjele dohotka, Pareto je pretpostavio da je otkrio
»Zeljezni zakon" raspodjele dohotka.”
Drugi prorok uéenja o raspodjeli nejednakosti, Simon
Kuznets, bio je sasvim drugi tip osobe. Roden 1901. u Ruskom
Carstvu (na prostoru danagnje Bjelorusije), kao izbjeglica iz
komunisticke Rusije emigrirao je u Sjedinjene Ameritke Drzave
1922., gdje je studirao, a potom i predavao na nizu sjevernoa-
merickih sveudilista, ukljucujuci Harvard. Jedan je od uteme-
ljitelja Nacionalnog ureda za ekonomsko istrazivanje, koji se
ranih 1940-ih bavio pitanjem ekonomskih ciklusa. Kuznetsovi
su radovi iznimno empirijski, temelje se na detaljnom proée-
sljavanju vrlo oskudnih podataka koje analizira i prikazuje u
razlicitim formatima. Jedan je od rijetkih ekonomista Cije je
radove (relativno) zabavno ¢itati jer su zanimljivi te Cesto puni
(unatoé protoku vremena) dubokih uvida. U isto ga je vrijeme
iznimno tesko citirati; struktura njegovih recenica, zbog Citavog
niza ograda, zavisnih recenica i trotocja, otezava citiranje ili
jednostavno sazimanje. Ako bismo htjeli iz Kuznetsovih radova
izvuci kratak, upecathjiv iskaz, prvo bismo morali izbaciti dvije
trecine onoga Sto je u toj recenici napisao. Pareto je pisao u
britkim, izjavnim recenicama, tek povremeno provocirajuci i
pretjerujuci, a Kuznets je bio iznimno oprezan. Pareto je tvrdio
111
Dobitnici i gubitnici
da je otkrio zakon tek temeljem nekoliko podataka, a Kuznets
je svaku brojku uzimao s dozom opreza. Pareto je uzivao u vla-
stitom statusu aristokratskog disidenta u akademskoj zajednici,
a Kuznets je bio prototip profesora.
Iz sasvim oskudnog ,,materijala“ Kuznets je 1955. stvorio
pogonsko gorivo moderne teorije raspodjele dohotka, koje se
koristi i danas. Njegova hipoteza isti¢e da je nejednakost niska
uranim faza razvitka, kada su drustva jo’ dominantno agrarna
(bududi da vecina poljoprivrednika Zivi na rubu ili nesto iznad
egzistencijalnog minimuma). Razvitkom industrije dolazi do
migracije ljudi sa sela u gradove, Sto utjece na rast nejednakosti,
ne samo zato sto raste produktivnost i dohoci u nepoljopri-
vrednom sektoru, nego i zato Sto je razlika u dohocima visa u
gradovima (buduci da je u njima veci broj profesija i veca ra-
znolikost vjestina). Naposljetku, kako se druStva dalje razvijaju,
porast njihova bogatstva omogucuje im stvaranje cjelovitog
obrazovnog sustava, cime se smanjuje obrazovna premija koju
su do tada uZivali samo oni malobrojni koji su si mogli priustiti
visoko obrazovanje. Povecano bogatstvo omogucuje odredenu
razinu preraspodjele izmedu klasa: uvodenje socijalnog osigu-
ranja, naknada za nezaposlene i sli¢no. Ukratko, Kuznets tvrdi
da dru&tvena nejednakost, kako se drustvo razvija, ocrtava kri-
vulju u obliku obrnutog slova U - od jednakosti, preko velike
nejednakosti, do povratka k jednakosti.
Suprotan je to zakljucak Paretovu Zeljeznom zakonu ras-
podjele dohotka. Iz Paretova kuta gledanja nigta se ne mije-
nja, bez obzira na to ima li razvoja ili nema, nalazimo li se u
kapitalizmu ili u socijalizmu. Postoje samo razli¢ite elite, dok
je oblik preraspodjele uvijek isti. Iz Kuznetsova kuta gledanja,
razliciti stupnjevi razvoja vode ka razlicitim razinama nejed-
nakosti. Cija se teorija pokazala to¢nijom? Manjim dijelom
112
Dya istrazivaca nejednakosti: Vilfredo Pareto i Simon Kuznets
Paretova, a neSto vecim dijelom Kuznetsova. Iz Paretova je
pristupa prihvaceno da dohoci onih na vrhu prate varijantu
Paretova ,,zakona‘. Brojke mozda nisu svaki put 1,4 ili 1,5,
no dohodovna je ,,giljotina® priliéno o8tra i djeluje. Ipak, ona
vrijedi samo za dohotke onih koji se nalaze na vrhu raspodjele
(najbogatijih 1 ili najvise 2 posto); za sve ostale Paretov zakon
jednostavno ne postoji. Uz to se nejednakost razlikuje izmedu
drzava i drustvenih sustava, a mijenja se i tijekom vremena. Ne
postoji nepokretljivost raspodjele kao Sto je vjerovao Pareto.
Sto je, pak, s Kuznetsovom krivuljom u obliku obrnutog
slova U? O njoj je napisano stotine radova koji je, gotovo u
jednakoj mjeri, i potvrduju i odbacuju. Kada, primjerice, u
odredenoj vremenskoj tocki izradimo graf na kojemu uspore-
dujemo Ginijev koeficijent razlicitih drzava i njihovu razinu
dohotka, dobijemo neSto Sto slici obrnutom slovu U, no, mora
se priznati, samo ako se potrudimo vidjeti ga - na prvi pogled
rezultat slizi bezli¢nom dijagramu rasprSenosti. Cak i u tom
slucaju, neki tvrde da do oblika krivulje dolazi zbog statisti¢ékih
smetnji, odnosno jer u obzir uzimamo i podatke o drzavama
Latinske Amerike, koje ostvaruju osrednje razine dohotka, a
imaju izrazito visoku nejednakost. Ta je nejednakost, pak, re-
zultat specifiténog kolonijalnog naslijeda tih drZava, a ne toliko
Kuznetsove teorije. Upravo te drzave ,,stvaraju“ dojam grbe.
No drugi tvrde da se Kuznetsovu hipotezu treba proucavati u
njezinom izvornom obliku, uzevéi u obzir jednu drzavu koju
se promatra tijekom vremena. Pojavljuje li se krivulja u tom
sluéaju? Donedavno su nam nedostajali dugoro¢ni podaci
koji bi nam pomogli da na taj nacin provjerimo odrzivost
Kuznetsove hipoteze. Sada kada ti podaci postoje za Ccitav niz
drzava, zakljucci nisu jednoznaéni. Tijekom industrijske se re-
volucije nejednakost u zapadnoeuropskim drzavama iu SAD-u
113
Dobitnici i gubitnici

ponaégala u skladu s Kuznetsovim pretpostavkama: doglo je do

naglog porasta nejednakosti, koja je vrhunac dosegla oko 1860.
u Engleskoj i oko 1920. u Sjedinjenim Americkim Drzavama,
nakon ¢ega je pocela opadati.” Za sada je sve u skladu s nasom
teorijom. No u posljednjih smo dvyadeset pet godina svjedoci
ogstrog zaokreta u tom trendu. Ne samo da nejednakost raste
u Sjedinjenim Ameritkim Drzavama i Velikoj Britaniji, nego i
gotovo svugdje drugdje — raspodjela je dohotka postala neega-
litarna i u Kini, Indijii Rusiji. Rast nejednakosti u te tri drzave II. POGLAVIJE
jednostavno se moze objasniti ako se u obzir uzme da je rijeé
o drzavama na sredini (razvojnog) puta. Ali to objasnjenje ne
vrijedi za SAD i zapadnoeuropske drzave. U njima se silazni
trend krivulje iznova pretvorio u uzlazni nakon ere M. Thatcher
i R. Reagana. Stoga sada imamo krivulju koja je vise nalik na
polegnuto slovo S, odnosno: ~~.
No za sada ne postoji jasna teorija koja bi objasnila zasto
razvoj nejednakosti izgleda tako kako izgleda: prvo raste, pa
pada, pa opet raste... Znadi li to da mozemo o¢ekivati novi
pad? Qui sait? Bez obzira na sve, tocno je, da parafraziramo
poznatu izjavu Dostojevskog kako je cjelokupna ruska litera-
tura devetnaestog stoljeca proizagla iz Gogoljeve Kabanice, da
je sve o Cemu govore ekonomisti koji se danas bave pitanjem
jednakosti proizaslo iz Kuznetsova rada, napisanog prije vise
od pola stoljeéa.

114
 DRUGI ESE]

Nejednake nacije
Nejednakost izmedu drzava svijeta

Kada govorimo 0 nejednakosti izmedu drzava svijeta, govo-

rimo o nejednakosti izmedu njihovih prosjeénih dohodaka,
odnosno izmedu BDP-a po stanovniku.™ Iako je taj tip nejed-
nakosti postojao oduvijek — Rimsko Carstvo bilo je bogatije,
per capita, nego Sto su bili Goti koji su ga sruSili - razlike su
medu drzavama bile malene u usporedbi s danaSnjom situ-
acijom. Nije ni moglo biti drugacije, buduci da je vecina na-
cija prije devetnaestog stoljeca jedva prelazila egzistencijalni
minimum. Goleme su razlike u nejednakosti izmedu drzava
tek proizvod industrijske revolucije, koja je, poput Velikog
praska, pogurnula neke drzave prema visokom dohotku, dok
su druge zapele na razini na kojoj su bile tisudljecima. Tek je
tada po¢elo zanimanje za — ili se tek tada shvatila vazZnost -
izuéavanja nejednakosti medu drzavama. Nakon industrijske
revolucije, kada su razlike u prosjeénim dohocima postale
ocite, nejednakost izmedu drzava gotovo je kontinuirano rasla
sve do 1950-ih. Tijekom pojedinih razdoblja nejednakost nije
rasla — primjerice tijekom dvaju svjetskih ratova (vidi Slicicu
2.7.) — no to su bile iznimke.
117
Dobitnici i gubitnici
Razlike u dohotku izmedu drzava dvojake su. Nejednakost
mozemo ra¢unati na nacin da pretpostavimo da svaka drzava
ima istu teZinu ili svakoj drzavi moZzemo dati ponder koji je raz-
mjeran njezinu broju stanovnika. Donedavno su izracuni poka-
zivali iste rezultate, bez obzira na to koju formulu upotrijebili, no
onda su se poéeli razlikovati. Stoga posljednjih trideset godina
moramo biti oprezni i uzimati u obzir koji od njih koristimo.
Jos dva pitanja zasluzuju nasu pozornost. Prvo je pitanje
povezano s porastom broja driava u svijetu. Sto je vise drzava
- bez obzira na koji nacin mjerimo razlike u dohocima izme-
du njih — ukupna ée nejednakost naoko biti veca. (Ako jednu
veliku drzavu podijelite na sve manje i manje dijelove, postoji
mogucnost da cete otkriti dohodovne nejednakosti koje su do
tada bile skrivene u agregiranom drzavnom prosjeku, buduci
da raste moguénost da neki od manjih dijelova budu bogatiji,
a drugi siromaégniji.) To nam moze biti problem, pogotovo ako
suvremeno stanje usporedimo s, primjerice, ranim devetnae-
stim stoljecem, kada je broj drzava bio manji, a podaci o njima
sporadiéni. Broj drzava o kojima postoje podaci o BDP-u po
stanovniku u povijesnim statistikama, koje je sastavio jedan od
vodecih ekonomskih povjesnicara Angus Maddison (a koje ¢e
nam biti kljucan izvor za longitudinalnu usporedbu drzava),
porastao je s oko 50 u 1820., od kada datiraju prvi sustavni
podaci, do 160 na prijelazu u dvadeset prvo stoljece. No sve
dok u nagoj analizi imamo podatke o Kini, Indiji i razvijenim
drzavama, mozemo biti sigurni da je u nju ukljuéena vecina
covjecanstva i najveci dio globalnog dohotka, cak ako u obzir
uzimamo samo ograni¢en broj drzava. Nakon procesa deko-
lonizacije 1960-ih, kada je do’lo do velikog povecanja broja
dréava za koje imamo podatke o BDP-u, problem promjene
u broju drzava nestaje, jer i kad se drzava raspadne (poput
118
Nejednake nactje
Sovjetskog Saveza), mozemo prilagoditi statistiku tako da i
za ranije godine koristimo BDP po stanovniku drzava koje su
upravo stekle neovisnost (primjerice Ukrajine ili Rusije), umje-
sto drzave koja je do tada postojala (SSSR-a). Stoga je moguce
mjeriti nesrazmjer u prosje¢nim dohocima drzava temeljem
gotovo nepromjenjivog broja jedinica.
Drugi se problem tite nacina izrazavanja BDP-a po sta-
novniku tih jedinica, jer on treba biti usporediv kako izmedu
drzava tako i tijekom vremena. Bez zadovoljenja tog kriterija
ostajemo u mraku neznanja. Kako bismo, primjerice, mogli
usporediti dohodak po stanovniku Kine 1850. s francuskim
dohotkom iz 2000. godine? Usporedba je mogu¢a zahvalju-
juci kompleksnom projektu usporedbe cijena, koji je zapoceo
1960-ih. U tom je trenutku projekt bio ograniéen na bogate
drzave, ali se danas proSirio na cijeli svijet. U tim golemim
projektima usporedbe (posljednji je dovrsen 2005. godine; ri-
jec je o najvecem globalnom ekonomskom projektu u svijetu)
struénjaci iz nacionalnih statisti¢kih ureda prikupljaju podatke
o lokalnim cijenama vise od 1000 proizvoda i usluga. Koristeci
kompleksan sustav uzajamno jednakih ko’ara proizvoda izme-
du razlicitih drzava, u konacnici dolazimo do procjene razine
cijena u pojedinoj dréavi. Taj proces, najjednostavnije receno,
prika¢i cijenu na neku robu ili uslugu koja je poznata svakom
turistu koji je putovao u neku drugu drzavu. Primjerice, znamo
da su cijene hrane i usluga u restoranima niske u siromasnim
drzavama. Vrlo dobro jelo u egipatskoj Aleksandriji ko&tat
ée manje od trecine cijene sli¢nog jela u gradu Alexandriji, u
americkoj saveznoj drzavi Virginiji. Mnoge su druge stvari u
siromasnim drzavama jeftinije, poput usluga taksija, manikure
i SiSanja. Takoder znamo da nam se cijene cine visokima kada
putujemo u drzave poput Norveske ili Japana.
119
Dobitnici i gubitnici
Cjelokupni se proces svodi na iskazivanje cjenovne ra-
zine svake drzave. Kao standardna se uzima razina cijena u
Sjedinjenim Ameri¢kim Drzavama, a sve se ostale cijene us-
poreduju s njom. U posljednjem su krugu analize prikupljenih
podataka pokazale da je razina cijena u Kini dosegla 42 posto
ameri¢ke razine cijena, u Indiji 33 posto, u Brazilu 58 posto, a
u Norveskoj 137 posto. Ugrubo bi to zna¢ilo da robe ili usluge
koje u SAD-u kostaju jedan dolar, u Kini koStaju 42 centa, u
Indiji 33 centa, u Brazilu 58 centa, a u Norveskoj dolar i 37
centi. Jasno je da cijene rastu s porastom prosje¢nog dohotka
u drzavi, iako postoje odredene iznimke — primjerice, otocne
drzave imaju vise cijene, zbog visokih transportnih troskova,
u usporedbi s neotocnim drzavama koje se nalaze na istoj
dohodovnoj razini. Japan, recimo, unatoé nizem dohotku po
stanovniku od Sjedinjenih Ameri¢kih Drzava, ima vise cijene.
Taj nam proces medunarodne usporedbe omogucuje da
pretvorimo BDP po stanovniku, primjerice Kine, u jedinice
koje ¢e biti usporedive s drugim drzavama, kao i kroz vrije-
me. Temeljem toga moZemo usporedivati ne samo prostorno
(izmedu drzava), nego i temporalno (izmedu dvaju povijesnih
trenutaka, bilo unutar jedne drzave ili izmedu drzava).
Razmotrimo stanje u Kini i Sjedinjenim Ameri¢kim
Drzavama. Ako je kineska razina cijena tek 42 posto ameri¢-
ke, usporedivsi razinu blagostanja ljudi u Kinii u Sjedinjenim
Ameritkim Drzavama, moramo uzeti u obzir da ce osoba
koja ima 100 dolara u Kini imati vise nego dvostruko vecu
kupovnu moé od osobe koja ima 100 dolara u SAD-u. Kako
bismo to¢no usporedili vrijednost dobara i usluga koji su pro-
izvedeni i potroSeni u Kinis onima u Sjedinjenim Americkim
Drzavama, moramo ,,napuhnuti* kineski dohodak skoro dva
i pol puta (100/42). Znadilo bi to isto kao da svaku uslugu
120
Nejednake nacije
siSanja ili jelo pojedeno u nekoj kafeteriji u kineskom Hunanu
izraZavamo u medunarodnim cijenama, a ne stvarnim cijena-
ma tih usluga u tome mjestu - na taj nacin svaka usluga SiSanja
u Kini ima istu vrijednost kao i usluga Si8anja u Sjedinjenim
Ameri¢kim Drzavama. Konaéna posljedica takve usporedbe
je da ni kineski ni ameri¢ki BDP po stanovniku nece biti
izrazeni u juanima ili americkim dolarima, nego u tzv. PPP
dolarima (od engl. purchasing power parity, odnosno paritet
kupovne modi), zamiiljenoj valuti koja u nacelu vrijedi jed-
nako iu Kini iu Sjedinjenim Ameri¢kim Drzavama. Na isti
se naéin izvodi ra¢unica za sve drzave koje sudjeluju u tom
medunarodnom projektu: stoga kada govorimo o | PPP do-
laru, mislimo na jedinicu zamisljene valute kojom se moze
kupiti ista ko8ara proizvoda u Indiji, kao iu Kini, Francuskoj,
Argentini ili Zambiji.
U nastavku cemo éesto koristiti PPP dolare jer je to jedini
nacin na koji moZemo usporedivati realne dohotke razlicitih
drzava. Kada smo BDP po stanovniku pretvorili u PPP dolare
i ,,fiksirali* ga u odredenu godinu, onda mozemo, koriste¢i
stope rasta BDP-a pojedine drzave, unatrag ,,projicirati* ra-
zinu njezina BDP-a po stanovniku izrazenog prema paritetu
kupovne mo¢i. Time osiguravamo drugu potrebnu dimenziju:
komparaciju kroz vrijeme.
Kratkim ¢emo primjerom pokazati na koji nacin izracun
funkcionira. Pretpostavimo da iz usporedne analize 2005.
saznamo da je realni dohodak po stanovniku u Sjedinjenim
Ameri¢kim Dr%avama 40.000 PPP dolara, a kineski 4000 PPP
dolara (to su otprilike pravi podaci). Kako bismo saznali koliki
im je bio BDP po stanovniku u 2004. moramo uzeti stope rasta
po stanovniku Kine i SAD-a - 8 posto za prvu i2 posto za drugu
drzavu — pa potom podijelimo 40.000 dolara s 1,02 (pri cemu
121
 Dobitnici i gubitnici
dobijemo 39.216 PPP dolara) za Sjedinjene Ameri¢ke Driave,
odnosno 4000 s 1,08 (pri C¢emu dobijemo 3704 PPP dolara) za
Kinu. Mozemo napraviti isti izracun i za sve ostale godine. Sto
»starije” podatke o stopama rasta imamo, to dalje u proglost
mozemo komparirati. Na taj nacin moZemo dodi do odgovora
na pitanje koje smo si postavili na pocetku: na koji naéin bismo
usporedili kineski dohodak iz 1850. i francuski iz 2000. - ili za
bilo koje dvije ili vise drzava u bilo kojoj vremenskoj tocki za
koju imamo potrebne podatke?
Nakon to smo saznali na koji na¢in usporedivati dohotke
razlicitih drzava, moZemo ponuditi nekoliko ilustrativnih izra-
cuna kako bismo ukazali na razlike izmedu BDP-a po stanov-
niku razlicitih drzava koje su postojale u ranom devetnaestom
stoljecu (kada zapocinje prikupljanje potrebnih podataka) i
danagnjih BDP-a. Primjerice, oko 1820. tada najbogatije dr-
zave na svijetu, Velika Britanija i Nizozemska, bile su samo tri
puta bogatije od Kine i Indije, dviju najmnogoljudnijih drzava
svijeta, koje su ujedno bile i medu najsiromasnijima. Danas se
omjer izmedu najbogatijih i najsiromasnijih povecao na vise od
stotinu naprama jedan. Cak je i omjer izmedu Velike Britanije
(koja viSe nije najbogatija drzava na svijetu) i Kine (unatoé nje-
zinu nevjerojatnom ekonomskom rastu u posljednjih trideset
godina) porastao na Sest naprama jedan, odnosno dvostruko
je visi nego prije dva stoljeda.
Mozemo koristiti mnoge sli¢ne usporedbe i mjerenja - uvi-
jek Cemo dobiti jednak rezultat. Razlike u dohocima izmedu
drzava znaéajno su porasle. Upravo je zbog toga analogija
Velikog praska prikladna: u poéetku su dohoci driava bili
zbijeni jedan uz drugi, no s industrijskom revolucijom dolazi
do eksplozije razlika koja je dovela do udaljavanja jedne dréave
od druge. To udaljavanje nazivamo ,,divergencijom dohodaka*
122
Nejednake nacije
Od kraja 1970-ih i poéetka 1980-ih moramo uzeti u obzir
dva tipa razlike u dohocima izmedu drzava. Ako svaka drzava
jma istu tezinu, izratun se provodi kao i do sada. Divergencija
u dohocima éak se i ubrzala jer su bogate drzave ostvarivale
visoke stope rasta po stanovniku, dok su drZave sa srednjim
dohotkom, one Latinske Amerike i isto¢ne Europe, uSle u raz-
doblje stagnacije (koje je u Latinskoj Americi nazvano ,,iz-
gubljenim desetljecem*) ili cak ekonomskog kolapsa koji se
dogodio na samom kraju komunisticke vladavine u istocnoj
Europi i drzavama bivSeg SSSR-a. Uz to, ne iznenaduje da je
Afrika — unatoé tome &to je ve¢ bila najsiromasniji kontinent
- dodivjela razorno razdoblje daljnjeg pada dohotka, koje je u
nekim drzavama dotaklo razinu egzistencijalnog minimuma
(Kongo, Etiopija i Sudan). Te promjene - 8to je drzZava siromas-
nija to je gore proila tijekom posljednja dva desetljeca dvade-
setog stoljeca — objaSnjavaju postojanje divergencije dohodaka
na globalnoj razini.
No situacija je sasvim druga¢ija kada u obzir uzmemo razlike
u dohotku izmedu drzava koje su ovaj put ponderirane temeljem
broja stanovnika. U tom slucaju drzave s vise stanovnika vaznije
su od drzava s manje stanovnika. Dvije ¢e drzave ~ obje siro-
magne i mnogoljudne — vrijediti mnogo, puno vise od desetak
manjih drzava. Rijec je o Indijii Kini, u kojima su zabiljezene ne-
vjerojatne stope rasta. Buduci da su obje drzave krenule s niskih
pozicija, kao vrlo siromaine, njihov je rast utjecao na globalno
izjednaéavanje: velik je broj njihovih gradana dosegnuo razine
dohodaka koje uzivaju Europljani ili Amerikanci. Dostignuce je
to od kolosalne vaznosti. Uz to, ubrzavanje ekonomskog rasta u
Indiji dovelo je do toga da svijet sada ima dva snazna ,,motora"
(Kinu i Indiju) koja djeluju na smanjivanje nejednakosti izmedu
drzava, ponderirane brojem stanovnika.
123
 Dobitnici i gubitnici Nejednake nacije

Prilikom Citanja slicica u ovom poglavlju koje se bave ne-

Ameri¢ke Drzave morale bi se pobrinuti da jedna trecina nji-
jednakoscu izmedu drzava, moramo voditi raéuna 0 nekoliko
hova stanovniStva udvostruci svoj dohodak. Koliko je utila
vaznih argumenata. Nejednakosti su danas vece nego sto su
proizvela“ Kina u posljednjih trideset godina? Buduci da joj je
bile ikada tijekom devetnaestog i veceg dijela dvadesetog sto-
prosjecan broj stanovnika veci od milijardu, i buduci da joj jeu
Ijeca (Sli¢ica 2.1.). Pritom je svijet ekstremno nejednako Inje-
tom razdoblju BDP po stanovniku porastao dvanaest puta, Kina
sto u kojemu se najveci dio nejednakosti izmedu pojedinaca
je »proizvela* 38 utila, Sjedinjene Ameritke Drzave, cijije BDP
moze objasniti njihovirn drZavljanstvom, ponajviée stoga Sto su
po stanovniku od 1950. porastao tri puta, a ciji je progecan broj
prosjecni dohoci toliko razliciti (Slidice 2.2. i 2.3.). No u obzir
stanovnika 220 milijuna, ,,proizvele“ su manje od Cetiri utila.
moramo uzeti i dvije kontradiktorne pojave koje su se javile u
Japan ih je, od 1945. do danas, proizveo osamnaest. Temeljem
posljednjih trideset godina. Prva se ti¢e iznimno zabrinjavajuceg
toga, a uzevsi u obzir poboljsanje blagostanja Covjecanstva,
stalnog rasta nejednakosti izmedu drzava kada promatramo
kineski je uspjeh nemjerljiv — skoro deset puta impresivniji od
samo drzave, a da u obzir ne uzimamo velicinu njihova stanov-
ameri¢kog. To je pozitivna Cinjenica.
nistva. Te su velike razlike u dohocima jedan od glavnih razloga
Stavimo sad te podatke u kontekst apsolutnih dohodovnih
migratornih pritisaka, odnosno Zelje ljudi iz siromagnih drzava
razina. Indijski je BDP po stanovniku u 2007. iznosio 2600
da migriraju u bogate (Sli¢ice 2.4. - 2.6.). Druga se ti¢e iznimno
PPP dolara, kineski 5050 PPP dolara, a ameri¢ki 43.200 PPP
ohrabrujuceg uspjeha Kine i Indije u premoscivanju jaza spram
dolara. Apsolutne su razlike ogromne. Ne Cudi stoga Sto jako
bogatih drzava. Buduci da one imaju mnogo stanovnika, njihov
malo Indijaca ili Kineza ima realne dohotke koji su usporedivi
uspjeh uvelike pridonosi globalnoj jednakosti.
s dohocima ameri¢ke ili zapadnoeuropske srednje klase (Slicica
No ipak bismo trebali dopustiti podacima da govore sami za
2.2.), unatoé snaznom ekonomskom rastu njihovih drzava.
sebe, umjesto da se pretjerano zanosimo neupitnim uspjehom
Kratak pogled na te apsolutne razlike trebao bi biti dostatan
Indije i Kine. Iako je rije¢ o stvarno izvanrednom uspjehu, jaz
da pokopa svaku raspravu o pojavi ,,globalne srednje klase
izmedu njih i bogatih drzava i dalje je golem, a na neki nacin (Slitica 3.2.).
povecava se i dalje. Pogledajmo prvo pozitivnu stranu. Kina
Iz tih razlika proizlazi jo’ jedan zapanjujuci podatak. Ako
Je prije trideset godina zapoéela s nevjerojatnim procesom
BDP po stanovniku u Sjedinjenim Ameri¢tkim Drzavama raste
ekonomskog napretka. Nikada u povijesti svijeta dohoci tako
za samo 1 posto, indijski bi trebao rasti po stopi od 17 posto
velikog broja ljudi nisu porasli do te mjere tijekom toliko du-
(Sto je gotovo nemoguce), a kineski za 8,6 posto, samo kako bi
gog razdoblja. Kako bismo sebi predotili Sto je postignuto,
se zaustavio daljnji rast apsolutnih razlika u dohocima. Kao sto
pogledajmo sljedeci izracun: definirajmo jednu dodatnu jedi-
tvrdi izreka, moramo tréati vrlo, vrlo brzo, samo da bismo ostali
nicu ljudskog blagostanja (,,util®) kao udvostrucenje realnih
na istom mjestu. Ne cudi stoga sto se, unatoc zadivijujucem
dohodaka 100 milijuna Ijudi. Rijeé je o golemoj pojavi. Kako uspjehu Kine (i Indije), razlika u apsolutnim dohocima izmedu
bi osigurale da blagostanje poraste za jedan util, Sjedinjene
bogatih i siromagnim drzava poveéala. Dohodak po stanovniku
124 125
Dobitnici i gubitnici
u SAD-u (1980. godine) iznosio je 25.500 PPP dolara, dokje
kineski bio samo 525 PPP dolara. Apsolutna je razlika, sto-
ga, bila 25.000 PPP dolara; danas je apsolutna razlika 37.000
PPP dolara. Buduci da apsolutne razlike u realnom dohotku
reflektiraju i razlike u produktivnosti, moZemo ustvrditi da se
apsolutni jaz u produktivnosti izmedu Sjedinjenih Ameri¢kih
Drzava i Kine (opet, unato¢ fenomenalnom uspjehu Kine),
znatno povecao.’*' Naravno da se stoga povecao i apsolutni jaz
u blagostanju izmedu prosjeénog Amerikanca i prosjecnog
Kineza. Stoga, kad kineski vode inzistiraju na tvrdnji da je Kina
i dalje siromaina drzava, cine to mozda iz politickih razloga,
ali to ne znaci da govore besmislice.
Dohodovna je divergencija izmedu drzava vazna iz nekoliko
razloga, ukljucujuci migraciju, globalnu nejednakost i sudbinu
kulturne raznolikosti, kojima ¢emo se vise baviti u nastavku
knjige. No vaéna je i zbog jos necega, cime se ne¢emo izravno
baviti — kako je ona utjecala na promjenu nacina razmiéljanja
ekonomista o cimbenicima koji omogucuju bogacenje driave.
Prema starijoj (neoklasi¢noj) ekonomskoj teoriji, globali-
zaciju — Cak ako i ne dovodi do znacajnijeg kretanja ljudi nego
omogucuje samo kretanje kapitala, roba i tehnologija, kao Sto je
sluéaj s trenutnom Globalizacijom 2.0 — bi trebala pratiti kon-
vergencija dohodaka dréava, jer bi pod tim uvjetima siromagne
drzave trebale rasti brze od bogatih. ZaSto? Prvo, zato Sto bi
u uvjetima globalizacije te drzave trebale biti glavni primatelji
izravnih stranih investicija koje dolaze iz bogatog dijela svijeta.
Niske bi nadnice i visoki prinosi na ulozeni kapital kapitaliste
iz bogatih drzava trebali potaknuti na ulaganje. Time bi doélo
do poveCanja stopa rasta siromasnih drzava. Drugo, siroma’ne
drzave mogu relativno jeftino ostvariti pristup tehnologijama
koje su vec razvijene u bogatim drzavama, utvrditi na koji su
126
Nejednake nacije
nacin stvorene te na taj nacin zapoéeti proces tehnoloskog
sustizanja. Za razliku od njih, bogate drzave mogu tehnoloski
napredovati samo ako uvijek iznova ruse granice dotadasnjeg
tehnologkog razvitka. Jednostavnije je kopirati ne&to Sto vec
postoji nego izumiti neSto novo. To je jos jedan razlog zbog
kojeg bi stope rasta siromasnih drzava trebale biti vise nego
stope rasta bogatih. Trece, specijaliziranje na proizvodnju do-
bara u kojima siromasne drzave imaju komparativnu prednost
takoder bi trebalo ubrzati njihove stope rasta. Umjesto da gra-
de tvornice koje bi na trzi8te stavljale robu proizvedenu po
nekompetitivnim cijenama, siromasne bi drzave trebale imati
koristi, barem prema neoklasiénoj teoriji, od fokusiranja na
proizvodnju roba koje mogu dobro napraviti, dok bi sve ostale
proizvode trebale uvoziti. S obzirom na to, otvorenije trgovin-
sko okruzenje pomoglo bi specijalizaciji siromasnih drzava na
proizvodnju samo uistinu korisnih stvari. Cetvrto, zahvaljujuci
besplatnom protoku ideja, siromasne drzave mogu iz bogatih
drzava ,,posuditi* institucije i javne politike koje vode stvaranju
novog bogatstva, Bez globalizacije, siromasnim drzavama nista
od toga ne bi bilo lako dostupno.
To je bila teorija. Praksa je bila sasvim drugacija. Suprotno
zakljuécima neoklasiéne teorije, dohoci su drzava, kao sto smo
je, Sto je zbunilo ekonomiste. Ekonomske je pretpostavke vrlo
jednostavno testirati Ccinjenicama. Je li doslo do prelijevanja
kapitala iz bogatih u siromagne drzave? U na¢elu nije. Kapital
je uglavnom odlazio iz jedne bogate drzave u drugu. Nove su
izravne strane investicije u Sjedinjenim Americkim Drzavama
2007. dosegnule 240 milijardi dolara; u Kini (unatoé svoj me-
dijskoj pozornosti) ostvareno je 138 milijardi dolara izravnih
stranih investicija. Izravne strane investicije u Kini jednake su
127
Dobitnici i gubitnici
razini stranih investicija u Nizozemskoj, a nize od investicija
koje se ostvaruju u Francuskoj ili Velikoj Britaniji. No Kina je
iznimka medu siromasnim drzavama. Druge ostvaruju nize
investicije. Uzmimo za primjer izravne strane investicije u
Indiji. Godine 2007., koja je do tada, Sto se ti¢e priljeva stra-
noga kapitala, za Indiju bila najbolja godina, ona je ostvarila
23 milijarde dolara izravnih stranih ulaganja. Upola manje od
tadasnjih ulaganja u Austriji. Prije te, po svemu, izuzetne 2007,,
Indija je privlatila Cetiri do Sest milijardi dolara na godinu,
koliko se u samo jednom tjednu slije u Sjedinjene Americke
Drizave. Stoga su izravna strana ulaganja u razdoblju njihova
najveceg Sirenja (2000. - 2007.) u prosjeku iznosila samo oko
20 dolara po osobi u Africi, 6 dolara u Indiji, 45 dolara u Kini,
a oko 800 dolara po stanovniku u bogatim drzavama.'” Od
ukupnog iznosa izravnih stranih investicija u razdoblju od
2000. do 2007., gotovo tri Cetvrtine su zavrsile u bogatim dr-
zavama.'? Oéekivali bismo sasvim obrnutu situaciju. Pojava u
kojoj se kapital slijeva iz jedne bogate drzave u drugu, pa ¢aki
ide iz siromasnih drzava u bogate (jer bogatasi u siromasnim
drzavama, u strahu za svoj novac i za svoje Zivote, investiraju
u inozemstvo) zove se ,,Lucasov paradoks*!"4
Lucasovy je paradoks jedinstvena pojava povezana s trenut-
nim procesom globalizacije. Situacija je bila sasvim drugacija u
izvornoj, Globalizaciji 1.0, koju je predvodila Velika Britanija,
a koja je trajala od 1870. do 1914. U tom se razdoblju globalna
ekonomija ponaSala upravo onako kako je predvidjela neo-
Klasi¢na teorija. Kapital je tada uistinu odlazio iz bogatih u
siromasne drzave. Neposredno prije Prvoga svjetskog rata, od
1910. do 1913., éak se dvije trecine svih izravnih stranih inve-
sticija slilo u tzv. zemlje treceg svijeta.’” Taj fenomen mozemo
promatrati i na drugi nacin. Krajem dvadesetog staljeca samo
128
Nejednake nacije
je 5 posto ukupnog transnacionalnog kapitala investiran u dr-
zave Cija je razina dohotka bila najvise jednu petinu americke
razine dohotka, odnosno u siromasne drzave. Taj je udio 1913.
iznosio 25 posto.!"
Transferi tehnologija takoder predstavljaju zagonetku. Ranije
su ekonomske teorije rasta na tehnologiju gledale kao na dobro
koje je dostupno svima, buduci da pojedinac koji tehnologiju
koristi ne umanjuje Sanse drugim pojedincima da koriste tu istu
tehnologiju (primjerice, to Sto ja gledam televizijski program
ili koristim racunalni softver ne umanjuje mogucnosti nekog
drugog da takoder gleda istu seriju ili koristi isti softver). Ta je
pretpostavka upucivala na logi¢éan zakljucak da su siromasne
drzave u stanju jednostavno i gotovo besplatno nabaviti najno-
vije tehnologije. No najnovije gledanje na ekonomski rast tvrdi
da je tehnologija ,,iskljucujuca”. Mozemo zahtijevati od ljudi da
plate kako bi imali pristup tehnologiji; mozemo ih ,,iskljuciti*
— dakle, tehnologija nije besplatna. Microsoft ili farmaceutske
kompanije naplacuju licence siromasnim drzavama za kori-
stenje softvera ili proizvodnju lijekova, iako je grani¢ni trosak
proizvodnje novog softvera ili lijeka minimalan.'”
Ako su te pretpostavke to¢ne vise ne moZemo tvrditi da
siromasne drzave imaju prednost u usporedbi s bogatima.
Sasvim suprotno, sada su svi aduti u rukama bogatih. Zbog toga
pitanje prava intelektualnog vlasnistva zauzima tako istaknuto
mjesto danas. Bogate se drzave zele pobrinuti da na svojim
investicijama dobro zarade. Siromasne drzave na intelektualno
vlasnistvo gledaju kao na jos jednu prepreku svojemu razvitku.
Kako biste razumjeli svu ironiju trenutne situacije, uzmite za
primjer tvrtku Disney Productions, koja jasno i glasno trazi da
se njezina djela zaStite od ,,piratiziranja’, u isto vrijeme stvaraju-
ci uspjesne filmove temeljene na pricama koje su nastale upravo
129
 Dobitnici i gubitnici
u drzavama u kojima se Disney buni protiv ,,piratiziranja*, No
intelektualno je vlasnistvo nad. Tisucu i jednom noéi odavno
isteklo (odnosno nikad nije ni postojalo), dok su Disneyjeva
prava itekako aktualna.
Kao sto smo vidjeli, Globalizacija 2.0 koristi siromagnim
drzavama manje nego Sto su to ekonomisti u pocetku pretpo-
stavljali, pogotovo ako u obzir uzmemo izravne strane inve-
sticije i transfer tehnologija. Sada je dohodovna divergencija
malo jasnija.
Ekonomisti su pritom uveli jo3 jedan cimbenik kojim bi
objasnili divergenciju. MoZda, tvrde ekonomisti, kombiniranje
visokokvalificiranih ljudi i visokosofisticiranog kapitala - u
bogatim drzavama obaju resursa ima na pretek - vodi veéem
rastu proizvodnje nego Sto je to slu¢aj s kombinacijom kapitala
i rada.’ I to donosi vise koristi bogatim drzavama u odnosu
na siromasne. Bogate drzave u tom sluéaju ostvaruju rastu-
ce prinose po opsegu (dva radnika i dva ra¢unala proizvedu
vise nego dvostruko vise u odnosu na jednog radnika i jedno
racunalo), dok siromasne driave, koje se nalaze na nizoj teh-
noloskoj razini, ostvaruju uobiéajene prinose (dva radnika na
dya tekstilna stroja proizvedu toéno dvostruko vise od jednog
radnika na jednom tekstilnom stroju).
Vise se pozornosti posvecuje proizvodnji novih tehnologija i
novih ideja. Umjesto da na stvaranje novih tehnologija gledaju
kao na ¢in koji se odvija uglavnom izvan ekonomske sfere, u
svojevrsnoj Karikaturi ,,Newtonova na¢ela“ tehnologkoga ra-
zvitka (jabuka padne na glavu veoma pametnom ¢éovjeku koji
je odlucio odrijemati), ekonomisti sada tehnologiju smatraju
»ukotvijenom* u institucionalno i kulturalno okru%enje, pod
utjecajem sustava poticaja. Na taj je nacin tehnologija ,,endo-
genizirana’ u dani ekonomski sustav, umjesto da se, strogo
130
Nejednake nacije
ovoreci, nalazi izvan njega (kao neSto Sto se jednostavno do-
godi - ili ne dogodi), Tim je stavom implicirano da Ce bogate
drzZave, koje su stvorile institucionalno okruzenje poticajno za
istrazivanje i razvitak novih tehnologija, iznalaziti nesrazmjer-
no vise otkri¢a. Na ta se otkri¢a i inovacije potom gleda kao
na glavni cimbenik u poticanju ekonomskog rasta — Sto je jos
jedan nacin objasnjavanja rastuce divergencije izmedu bogatih
i siromagnih drzava.
Empirijski dokazi o dohodovnoj divergenciji u posljednjih
su nas trideset godina, prema tome, doveli do (1) detaljnijeg
obraéanja pozornosti na empirijske Cimbenike ekonomskog ra-
sta, tokova kapitala i pristupa tehnologijama, koji su se pokazali
suprotnima od oéekivanja vecine ekonomista prije otpo¢injanja
Globalizacije 2.0; i (2) revizije ekonomske teorije rasta, koja
sada ukljuéuje drugatije gledanje na transfere tehnologije,
novu perspektivu po kojoj je tehnoloski napredak ,,endogen’,
odnosno po kojoj je proizvod specificnih institucija i kultura, te
pridaje vazniju ulogu rastu¢im prinosima po opsegu. Neugodne
Cinjenice povezane s Globalizacijom 2.0 dovele su do teorijskog
preispitivanja i pokuSaja - iako jo8 uvijek ne znamo koliko
uspjesnog - da je se revidira kako bi bolje odgovarala novim
cinjenicama.
131
 SLICICA 2.1.

ZaSto je Marx pogrijesio?

Jedna od tema koja se provlaci kroz Marxova djela, od

Komunistickog manifesta do Kapitala, jest rastuca polarizacija
druStva na radnike i kapitaliste. Kao sto je bilo karakteristi¢éno
za to razdoblje, pretpostavljalo se da radnici Zive blizu egzisten-
cijalnog minimuma, dok vlasnici kapitala postupno gomilaju
sve vece i vece bogatstvo. Ta bi rastuca polarizacija, prema
Marxu, u konatnici trebala dovesti do proleterske revolucije.
Nije to bio sasvim netodéan opis realnog stanja toga vremena.
Velika Britanija, kao tipitno kapitalisti¢ko drustvo iz kojeg je
Marx i izvlacio vecinu svojih zakljucaka, doZivjela je tijekom
osamnaestog pa ¢ak i u prvoj polovini devetnaestog stoljeca
polagan i stalan porast nejednakosti.'” I ostale su razvijene
kapitalistitke drzave, poput Nizozemske i Njemactke, iskusile
porast nejednakosti."° Uz to je nejednakost bila iznimno pola-
rizirajuca — na jednoj je strani stvarala mnogobrojne siromasgne
radnike, dok je na drugoj strani bilo sve manje kapitalista, koji
su pritom bili sve bogatiji.
Kombinirajuci (a) visoku nejednakost unutar razvijenih
kapitalisti¢kih drzava, kao i visoku nejednakost drugdje (u
Indiji, Kini, Rusiji i Latinskoj Americi), s (b) razmjerno malim
razlikama u BDP-u po stanovniku izmedu drzava (primjerice,
133
Dobitnici i gubitnici
1820. je BDP po stanovniku Nizozemske, najbogatije drzave na
svijetu, bio samo tri puta veci od BDP-a po stanovniku Kine,
jedne od najsiromasnijih drzava svijeta)'", dolazimo do (c) slike
globalne nejednakosti koja pokazuje da su dominantne razlike
u dohocima unutar drzava. Ako te razlike unutar drzava nazo-
vemo ,,klasnim* razlikama (temeljem ranije navedene tocke a),
a razlike u prosjeénim dohocima izmedu dréava (tocka b) ,,lo-
kacijskim* razlikama, jasno je da nam klasa u puno vecoj mjeri
nego lokacija objasnjava globalnu nejednakost u devetnaestom
stoljecu. Za sada takav opis savrSeno odgovara Marxovu opisu
stanja. Porast u klasnim razlikama unutar nacija, uz razmjerno
malene razlike u prosje¢nim zivotnim standardima izmedu
nacija, zasijao je sjeme revolucije koja ne bi trebala biti samo
nacionalna, nego i svjetska.
Ali u ironiénoj igri sudbine, upravo su se 1867., tijekom
objave prvoga sveska Kapitala (samo je taj dio objavljen za
Marxova Zivota), stvari pocele mijenjati. Novi podaci o realnim
nadnicama u Engleskoj, koje je objavio Gregory Clark, ukazuju
na to da je izmedu 1867. i 1870. otpoéeo sekularni rast realnih
nadnica koji (uz nekoliko manjih padova s vremena na vrije-
me) traje do danas.'” Uz to, upravo je krajem devetnaestog
iu prvoj polovini dvadesetog stoljeca eksplodirala razlika u
dohocima izmedu bogatog dijela svijeta, koji je obuhva¢ao
drzave zapadne Europe, Sjeverne Amerike i Oceanije, i ostatka
(Afrike, Azije i Latinske Amerike). U tom je razdoblju roden
takozvani ,,treci svijet
Stoga je marksisti¢ka slika drustva, koja je prije samo neko-
liko desetljeéa izgledala logi¢nom, drasti¢no izmijenjena oko
1900. Svijet vise nije bio podijeljen na proletere, koji su svugdje
bili jednako siromagni, i kapitaliste, koji su, neovisno o tome
gdje u svijetu Zivjeli, bili jednako bogati. Sasvim suprotno,
134
| 135
Zastoje Marx pogrijesio?
radnici u razvijenim kapitalisti¢kim drzavama postajali su
bogatiji. Jaz izmedu njih i njihovih, manje sretnih kolega iz siro-
masgnih drzava - bilo da je rijeé o ruskom muZiku ili indijskom
kuliju - poceo je rasti. Solidarnost, za koju se pretpostavljalo da
|
postoji izmedu proletera diljem svijeta, a koja je, kroz poznatu
frazu ,,Proleteri svih zemalja, ujedinite se!“ krasila zastavu
Internacionale, po¢ela je slabjeti i na kraju je nestala.
U drugoj polovini devetnaestog stoljeca pojavio se - a potom
se sve vise Sirio, kako se kraju primicao Zivot Marxova suautora
Friedricha Engelsa (umro je 1895.) — koncept ,,radnicke aristo-
kracije“. Sam ga je Engels spomenuo nekoliko puta.!% Radnici
su u razvijenim kapitalisti¢kim drzavama uvidjeli da mogu
izgubiti mnogo vise od svojih okova, kako je izvorno tvrdio
Marx u Komunistickom manifestu. Kada je Trocki kritizirao
njemacke socijaldemokrate, najmo¢niju lijevu politicku stranku
do 1914. te neupitnu zastitnicu Marxova ucenja, s prijezirom je
pisao da ta njemacka stranka nece voditi radni¢ku revoluciju jer
nije voljna upropastiti savrSeno uredene njemacke travnjake.!"
Iz lijeve se perspektive svijet, u pocetku polagano, a potom
sve brze mijenjao. Proletarijat, klasa koja je mogla dovesti do
svjetske revolucije, vise nije postojala u svim drzavama. Bilo je
sve teze pronalaziti zajednicke tocke izmedu razmjerno bogatih
radnika u zapadnoj Europi i Sjevernoj Americi te radnika koji
su radili u robovskim uvjetima u drzavama koje je kolonizirala
burzZoazija bogatih drzava (ta je burzoazija u isto vrijeme dije-
lila dio plijena s domaéom radnickom klasom, otudujuci tako
radnike jedne od drugih). Revolucionarni je diskurs izmijenjen,
a ta je promjena u konatnici najbolje opisana u izjavi Mao Ce-
tunga da je treci svijet novi proletarijat koji mora zbaciti klase
u bogatim drzavama. Pritom je u potonju skupinu uvrstio i
radnike i kapitaliste prvog svijeta. U tom se trenutku odustalo
Dobitnici i gubitnici Zasto je Marx pogrijesio?

100
mnogo vaznije jeste li dovoljno sretni da se rodite u bogatoj
drzavi nego jeste li pripadnici vise, srednje ili nize klase u
bogatoj drzavi.
Dohodovna je nejednakost izmedu drzava zadala smrtono-
x
2
H

x»
=
zp
_
E otekivati da se solidarnost razvije izmedu siromasnih drzava?
(c) a Lokacia
Lokacija
20
Kilasa
° =
1870 2090
SLIKA 2, Razina i sastav globalne nejednakosti 1870. i 2000. (Ginijeva dekompo-
zicija vremenskih nizova)
Biljeska: Visina stupca pokazuje razinu globalne nejednakosti.
Izvori: Frangois Bourguignon i Christian Morrisson, ,,The Size and Distribution of
Income Among World Citizens, 1820-1990", American Economic Review (rujan
2002.): 727-744; Branko Milanovic, Worlds Apart: Measuring International and
Global Inequality (Princeton: Princeton University Press, 2005), slika 11.3.
od ideja univerzalnog proleterskog bratstva i ,permanentne
revolucije”:6
Marxov se svijet, dakle, stubokom promijenio u nekih 150
godina. Zasto? Zato sto se promijenila globalna raspodjela
dohotka na kojoj je taj svijet bio utemeljen. Oko 1870. globalna
je nejednakost izmedu stanovnika svijeta bila niza nego sto
je danas (vidi Sliku 2.). No nije zapanjujuca velicina te nejed-
nakosti nego promjene u njezinu sastavu. Dok je u poéetku
nejednakost uvelike bila pod utjecajem klase, tijekom vreme-
na je doglo do drasti¢ne promjene, pa je sada ponajvise pod
utjecajem lokacije (80 posto globalne nejednakosti). Danas je
136
san udarac Marxovoj viziji, kao i viziji njegovih sljedbenika,
o solidarnosti izmedu eksploatiranih klasa. No mozemo li
Za takvo je nesto postojala mogu¢nost nakon procesa dekoloni-
zacije 1960-ih, tijekom Maove vladavine Kinom, rasta Pokreta
nesvrstanih i potrage za novim medunarodnim ekonomskim
poretkom 1970-ih. No tu je solidarnost u posljednjih dvadeset
pet godina u pitanje dovelo nekoliko kljuénih ¢imbenika. Prije
svega rije¢ je o fenomenalnom rastu Kine i Indije te polaganoj
»burzoizaciji* nekoliko drzava koje su ranije spadale u tre¢i svi-
jet, poput Tajvana, Juzne Koreje, Malezije i Cilea. Danas Juzna
Koreja i Cile (a sve vise i Kina i Indija) imaju vi8e dodirnih
tocaka s Francuskom i Sjedinjenim Ameri¢kim Drzavama nego
s Angolom i Kambodzom. Uz to, ,,solidarnost“ treceg svijeta
vjerojatno bi se svela na nacionalisti¢ke projekte, kakav je, pri-
mjerice, bio prisutan u japanskoj ideologiji ,,koprosperitetne
sfere“, koju je on nametnuo svojim nemo¢nim azijskim susje-
dima tijekom Drugog svjetskog rata. No nacionalizmi imaju
tendenciju medusobnog poniStavanja. Na temeljima se neko-
liko nacionalizama ne mozZe graditi solidarnost izmedu nacija.
Da zakljucimo, danas nije moguc¢e stvaranje ni globalne klase
niti medunacionalne solidarnosti, jer su temeljni materijalni
uvjeti s kojima se ljudi susrecu jednostavno previse razliciti. I
prijatelji i neprijatelji previse su heterogeni da bismo ih mogli
definirati temeljem kakve binarne sheme, a ponajmanje teme-
ljem binarne sheme definirane samo dohotkom."*
137
Dobitnici i gubitnici

Cinjenica, pak, da je vecina globalne nejednakosti u ovom

trenutku povezana s razlikama u prosje¢nim dohocima izmedu
drzava, odnosno s onime &to nazivamo ,,lokacijom’, samo po
sebi ima vazne implikacije. Sto nam to govori 0 poticajima da SLICICA 2.2.
predano radimo i poboljgavamo viastiti polozaj, a sto o impli-
kacijama o migraciji?
Koliko je danaSsnji svijet nejednak?

Kada razmiiljamo o drzavama, pa i o ljudima, razmisljamo o

prosjecima. Gotovo svakodneyno slusamo informacije o BDP-u
po stanovniku neke drzave. Buduci da smo se na to navikli, go-
| tovo da smo zaboravili Sto to uopée znaci. BDP po stanovniku
mijera je prosjeka. Njime se zbrajaju vrijednosti svih dobara i
usluga proizvedenih u nekoj dréavi (ili na nekom podrucju),
koje se potom podijele s brojem stanovnika koji ondje Zive.
On ne mora predstavljati nitiji istinski dohodak; rije¢ je samo
o aritmetickoj sredini.
Kako bismo dobili istinsku sliku svijeta dohodaka, moramo
rasclaniti prosjeke drzava (poput BDP-a po osobi) u istinske
dohotke koje judi u tim drZavama ostvaruju. Ta nam ,,tocna“
slika svijeta, kao sto emo vidjeti kasnije, ulijeva vi8e samopo-
uzdanja, ali nas i vise uznemiruje nego Sto bi to bilo s prosjec-
nim per capita podatkom. Ulijeva nam vise samopouzdanja jer
pomo¢u nje mozemo vidjeti da u siromasnim drzavama Zive
ljudi koji su bogatiji od nekih ljudi iz bogatih drZava (8to, jasno
je, ne mozemo vidjeti gledamo li samo prosjeke). Ali nas vide
uznemiruje jer €emo naici i na primjere koji pokazuju da su
gotovo svi ljudi koji zive u nekoj bogatoj drzavi u boljoj poziciji
od svih ljudi koji zive u siromasnijoj drzavi.
138 139
Dobitnici i gubitnici Koliko je danasnji svijet nejednak?

stanovnistva. Na isti nacin ,,isjecemo* populacije svih drzava

100

u svijetu. Svaki ¢e dio u nas izracun ,,uci“ s vlastitim prosje-

90
4

kom izrazenim u lokalnoj valuti. Dohotke potom pretvorimo

percentil svjetske raspodjele dohotka
80

u medunarodne (PPP) dolare jednake kupovne moéi, kojima

bi, u naéelu, osoba mogla kupiti istu koli¢inu roba i usluga u
70
rl

Indiji kao i u Sjedinjenim Ameri¢ckim Drzavama, ili drugdje

60

diljem svijeta. Na taj nacin moZemo usporediti dchotke na

50

Ps svjetskoj razini.
Ay
40
i

Nakon sto napravimo nacionalne raspodjele u dvadeset

30
n

‘dohodovnih razredate izra¢unamo njihove dohotke u PPP

20

dolarima, mozemo pronaci gdje se svaka skupina nalazi u glo-

[ balnoj raspodjeli dohotka. Uzmimo ponovno u obzir primjer
10

Sjedinjenih Americkih Drzava. Buduéi da je rijeé o bogatoj

il
i

Th T
o-t

1 10
nacionalni razredi (dvadesvtina)
SLIKA 3. Nejednakost u svijetu, prema drzavama i dohodovnom razredu
Biljeska: Graf prikazuje da se dohodak 5 posto najsiromasnijih Amerikanaca (naj-
nizi nacionalni dohodovni razred 1 na horizontalnoj osi) nalazi na 68. percentilu
svjetske raspodjele dohotka (horizontalna isprekidana linija je na razini 68). Na isti
nacin funkcioniraju i ostale interpretacije.
Da bismo dobili pravu sliku svjetske raspodjele dohotka
moramo, prema tome, kombinirati ta dva aspekta - raspo-
djelu unutar nacije te izmedu nacija - Sto je prikazano na slici
3. Promislite o njezinu nastanku. Uzmimo u obzir Sjedinjene
Ameritke Drzave, koje u naSem primjeru predstavljaju bogatiji
dio svijeta, iako smo mogli upotrijebiti primjer bilo koje bogate
drzave. Cjelokupnu populaciju Sjedinjenih Ameri¢kih Drzava
podijelimo u dvadeset dohodovnih skupina, koje rangiramo
po per capita dohotku kuéanstva, od najsiromasnijih do naj-
bogatijih kucanstava. Svaka skupina predstavlja dvadeseti dio
populacije, Sto znaci da se u svakoj nalazi 5 posto americkog
140
15. 20
drzavi, vecina Ce se njezina stanovnistva nalaziti u vrhu svjetske
raspodjele dohotka. Kao Sto vidimo na Slici 3., najsiromasnijih
se pet posto americkog stanovnistva nalazi na 68. percentilu
svjetske raspodjele dohotka (isprekidana horizontalna linija
na Y = 68). To nam govori da su najsiromasniji Amerikanci u
boljoj poziciji nego vise od dvije trecine svjetskog stanovnistva.
Ljudi koji se nalaze u visim (americkim) dohodovnim razre-
dima u joé su boljoj poziciji, pri cemu najbogatiji Amerikanci
spadaju u najvisi svjetski percentil. Na isti na¢in moZemo izra-
diti raspodjele svih ostalih drzava.
Moramo, pritom, voditi ra¢una o tome da Sjedinjene
Ameritke DrZave nisu samo bogata drzava (pa se njezini gra-
dani stoga nalaze tako visoko), nego je rijeé io drzavi s umje-
renom nejednakos¢u u usporedbi s drugim drzavama svijeta
(no neiu usporedbi sa zapadnoeuropskim drzavama). Raspon
izmedu najbogatijeg i najsiromasnijeg ameritkog dohodovnog
razreda iznosi 32 globalna percentila (100 - 68). U Kinije, pak,
taj raspon puno vedi — prosje¢ni se dchoci kineskih gradana
141
Dobitnici i gubitnici
protezu od 3. do 85. percentila. Brazil, u kojemu je raspodjela
dohotka iznimno neegalitarna, pokriva gotovo cijeli globalni
spektar, rasprostiruci se od najnizeg percentila do najviseg.
Brazil stoga predstavlja svijet u malom, bududi da bi se globalna
raspodjela kretala po liniji koja se nalazi na 45 stupnjeva izme-
du dviju osi te se polagano uspinje od 1. do 100. percentila. U
Brazilu zive neki od najsiromasnijih, ali i neki od najbogatijih
ljudi na svijetu. Na tom primjeru mozemo vidjeti koliko nas
koristenje prosjeka po drzavama moze zavarati. Primjerice,
oko polovine je brazilske populacije u boljoj poziciji od najsi-
romasnijih pet posto americke populacije.
Indija je, pak, prili¢no siromasna. Najsiromasnija dvadeseti-
na njezina stanovnistva nalazi se na 4. svjetskom percentilu, dok
najbogatijih pet posto Indijaca doseze tek 68. svjetski percentil.
Taj posljednji podatak pokazuje nam da najbogatiji Indijci
(kao skupina, iako jako velika skupina - s 50 milijuna ljudi)
imaju isti per capita dohodak kao i najsiromasniji stanovnici
(kao skupina) Sjedinjenih Ameri¢kih Drzava. To je Sokantan i
alarmantan podatak. Postoji mnogo drzava na svijetu u kojima
su najvise dohodovne skupine siromaSnije od najsiromasnijih
dohodovnih skupina u bogatim drzavama. Naravno, ako bismo
nacionalne raspodjele razlomili u jo8 manje skupine - umjesto
u razrede s 5 posto populacije, mogli bismo ih, primjerice, po-
dijeliti u razrede s 1 posto populacije — vidjeli bismo odredeno
preklapanje. No to je preklapanje i dalje vrlo maleno. Ako
usporedimo Indiju i Sjedinjene Americke Drzave, samo oko
3 posto indijskog stanovnistva ima dohotke vise od najnizeg
(najsiromasnijeg) ameri¢kog percentila.
Sli¢ne bismo primjere mogli navoditi bez prestanka.
Umjesto usporedbe Indije i Sjedinjenih Americkih DrzZava,
mogli bismo usporediti Kamerun i Njemacku (samo 5 posto
142
Koliko je danasnji svijet nejednak?
Kamerunaca ima dohodak koji je vidi od dohotka najsiromas-
nijih Nijemaca), Obalu Bjelokosti i Francusku (preklapanje
od 12 posto), Zimbabve i Veliku Britaniju (preklapanje od 8
posto), DR Kongo i Belgiju (preklapanje od 5 posto) i tako
dalje. U mnogim je slucajevima preklapanje zanemarivo malo.
Drzavijanstvo je, stoga, sudbina, jer ono jam¢i visok ili nizak
dohodak. Taj argument ima, kao sto cemo vidjeti u sljedece tri
sli¢ice, goleme ekonomske implikacije. No koncentrirajmo se
uovom trenutku na samo jednu implikaciju situacije u kojoj je
preklapanje u dohocima izmedu bogate i siromasne drzave mi-
nimalno. Pretpostavimo da Sjedinjene Ameritke Drzave trebaju
odlutiti o pruzanju pomodi drzavi koja izgleda poput Brazila ili
drzavi koja izgleda poput Indije, a da pritom ne znamo na koji
ée nacin ta pomoc biti utrogena i tko ce biti njezini krajnji kori-
snici. Argument da ta pomo¢é treba ici Indiji nece biti utemeljen
jedino na Cinjenici da je indijsli prosjeéni dohodak nizi, nego i
na, Sto je potencijalno mnogo vaznije, vrlo niskoj vjerojatnosti
da ce ta pomoc dovesti do ,,regresivnih* transfera, odnosno do
transfera koji ce ici od relativno siromasnog americkog pore-
znog platise bogatijem indijskom primatelju pomoci. Slanjem
pomo¢i drzavama poput Indije, regresivni su transferi gotovo
nemoguci. Ako se prosje¢éni dohodak ameritkog poreznog
platise nalazi na 90. svjetskom percentilu, gotovo da ne postoje
pojedinci (barem ne u statisti¢ki znacajnoj mjeri) u Indiji Ciji je
dohodak oko te razine ili iznad nje. No situacija je drugaéija u
Brazilu. Oko 5 posto brazilskog stanovni8tva ima visi dohodak
od americkog poreznog platise iz naseg primjera. Posljedicno,
regresivni su transferi izmedu Sjedinjenih Ameri¢kih Drzava
i Brazila vjerojatniji nego oni prema Indiji.
»lotna® slika raspodjele dohotka u svijetu trebala bi nam po-
moéi nositi se sa ,,svakodnevnim* problemima poput alokacije
143
Dobitnici i gubitnici

pomoéi koju Salju bogate drzave. Kao sto se u doma¢oj poli-

tickoj areni ne pristaje na to da doznake za nezaposlene, koje
se financiraju iz poreza, primaju pojedinci koji su bogatiji od
poreznog platise, ni u medunarodnoj areni ne bismo trebali SLICICA 2.3.
dopuStati takve ,,regresivne“ transfere. S obzirom na to, mo-
ramo voditi ra¢una ne samo 0 prosjecnim dohocima drzZava,
nego io njihovoj raspodjeli dohotka. Koliko je Vaseg dohotka odredeno
mjestom rodenja?

Veé smo uvidjeli da je svijet vrlo neegalitarno mjesto, ali i da

je ta neegalitarnost sasvim specifi¢na, bududi da danas najveci
dio svjetske nejednakosti proizlazi iz vrlo razli¢itih prosje¢nih
dohodaka izmedu drzava. Dohodak pojedinca stoga uvelike
ovisi o drzavljanstvu, Sto u biti zna¢i da (u svijetu iznimno
malenih medunarodnih migracija) ovisi o mjestu rodenja. Svi
ljudi koji su rodeni u bogatoj drZavi uZivaju u tzv. lokacijskoj
premiji ili renti. Svi oni koji su rodeni u siromagnim drzavama
dobivaju lokacijsku kaznu.
Iz toga sasvim jasno proizlazi da ce u takvom svijetu veci dio
zivotnog dohotka neke osobe biti odreden u trenutku rodenja.
Totnije, koriste¢ci regresijsku analizu u kojoj stvarne dohotke
svih ljudi na svijetu (naravno samo nacelno, buduci da su po-
daci utemeljeni na istraZivanjima nacionalnih dohodaka, koji
se izraduju na uzorku ukupne nacionalne populacije) stavimo
u odnos s prosjeénim dohocima drzava, uvidamo da mjesto
rodenja moze objasniti vie od 60 posto varijance u globalnim
dohocima. Uz to, svakih 10 posto porasta u prosje¢nom do-
hotku (prema BDP-u po stanovniku) drzave rodenja podize
za 10 posto i dohodak pojedinca. Prema tome, nejednakosti
unutar nacije igraju sasvim malenu ulogu u globalnoj raspodjeli
144 145
Dobitnici i gubitnici
dohotka (jer drzavna ,,dohodovna plima“ ravnomjerno podize,
u manjoj ili vecoj mjeri, sve stanovnike te drzave). Problem je
Sto su razine dohodaka u razlicitim drzavama iznimno razlitite,
pa su one u biti glavni cimbenik kojim se objasnjava globalna
nejednakost.
No mozemo otici i korak dalje te pokuSati utvrditi koliko
vrijedi biti roden ne samo u bogatoj drzavi, nego i u bogatoj obi-
telji. Za to koristimo podatke o medugeneracijskoj dohodovnoj
mobilnosti svake drzave (to jest korelaciju izmedu dohodaka
roditelja i njihove djece), kako bismo probabilisticki odredili
dohodovnu skupinu roditelja djece koju trenutno promatramo
u odredenom dohodovnom razredu, u Sjedinjenim Ameri¢kim
Drzavama, Kanadi ili Maroku. Pretpostavimo da je meduge-
neracijska mobilnost u nekoj drzavi mala (kao, primjerice, u
Pakistanu). U tom slu¢aju, pojedinci koje trenutno promatra-
mo u najvisem dohodovnom razredu Pakistana gotovo bez
iznimke potjecu iz obitelji koje su takoder pripadale najviSem
razredu. Sasvim je suprotna situacija u slucaju visoke meduge-
neracijske mobilnosti. U tom sluéaju pojedinci koje trenutno
promatramo u najvisem (ili najnizem) dohodovnom razredu
dolaze iz obitelji koje su nasumicéno raspodijeljene po ljestvici
raspodjele dohotka. U realnom svijetu drzave pokrivaju Sirok
spektar polozaja izmedu tih dvaju ekstrema.
Znajuci taj podatak te mjesto rodenja (odnosno, toénije,
drzavljanstvo), mozemo objasniti pojedinéev dohodak u svijetu
koristeci samo dva ¢cimbenika, pri Cemu su oba povezana s rode-
njem: drzavljanstvo osobe i dohodovni razred njezinih roditelja.
Ti Cimbenici objasnjavaju 80 posto dohotka pojedinca. Preostalih
20 posto ili manje ovisi o cimbenicima nad kojima pojedinac
nema mogucnost kontrole (poput roda, godina, rase, srece),
kao i o cimbenicima koje moze kontrolirati (predan rad, trud).
146
Kolikoje Vaseg dohotka odredeno mjestam rodenja?
Objasnjavajuci dohodak neke osobe na ovaj nacin jasno je
da je udio koji otpada na trud iznimno malen. Da, netko se
moze truditi poboljgati vlastiti polozaj u odredenoj drzavi (uz
pretpostavku razumne dohodovne mobilnosti izmedu gene-
racija), no ti pokuSaji u velikom broju slucajeva mogu imati
sasvim malen utjecaj na njegovu ili njezinu poziciju u globalno}
raspodjeli dohotka.
Taj argument mozemo razumjeti koristedi sljedecu metafo-
ru. Zamislimo globalnu raspodjelu dohotka kao dugacak jarbol
na kojem su razine dohotka ozna¢ene od dna, koji oznacava
egzistencijalni minimum, prema vrhu svjetske raspodjele do-
hotka po kucanstvu. Zamislimo potom plo¢ée koje se protezu
uz jarbol, pokrivajuci raspon raspodjele dohotka pojedinih
drzava. Indijska ce ploéa, primjerice, pokrivati relativno niske
vrijednosti, korejska ¢e se nalaziti izmedu srednjih i visokih
vrijednosti, dok ce americka ploéa pokrivati visoke vrijednosti.
Pojedinac u trenutku svojeg rodenja zauzima mjesto na plo¢i
svoje drzave, cime se jednostavno da iscitati ne samo njegova
ili njezina pozicija na nacionalnoj raspodjeli dohotka, vec ina
globalnoj.
Kako pojedinac moze poboljsati vlastiti polozaj? Njegov
ga trud moze pogurati prema gore na nacionalnoj ploci ako
drustvo ,,odobrava“ dohodoynu mobilnost. Ali s globalnog
stajalista to ne moze igrati preveliku ulogu buduci da je preko
80 posto varijabilnosti u dohotku na globalnoj razini ovisno 0
okolnostima pojedinéeva rodenja. Taj put moze, stoga, poluciti
sasvim skromne rezultate. Pojedinac se moze nadati da ¢e dr-
zava u kojoj Zivi biti uspjesna, buduci da ¢e se tada nacionalna
ploéa pomaknuti uz jarbol, pomicuci u isto vrijeme cjelokupno
stanovnistvo. Ako se to (porast nacionalnog prosjecnog dohot-
ka) dogodi u isto vrijeme kad i rezultati njegova ili njezina truda
147
Dobitnici i gubitnici
(uspinjanje na nacionalnoj plo¢i), moglo bi mozda do¢i do
znacajnog uspinjanja na globalnoj raspodjeli dohotka. Iskustvo
je to kroz koje danas prolaze mnogi mladi Kinezi. Na samom
kraju, postoji i opcija — kao krajnja mogucnost — ,,napustanja
broda*‘, odnosno prelaska s niske plo¢e (siromasne drZave) na
visoku plocu (bogate drzave). Cak ako ne uspije doprijeti do
visih razina raspodjele dohotka nove (bogate) drzave, pojedinac
bi mogao ostvariti znacajnu korist. S obzirom na to postoje tri
nacina na koje pojedinci mogu poboljsati svoj polozaj na lje-
stvici globalne raspodjele dohotka: vlastitim trudom, uspjehom
drzave ili emigriranjem.
Uloga je individualnog truda malena. Pojedinac ne moze
utjecati na stopu rasta drzave u kojoj Zivi. Stoga je jedina pre-
ostala opcija emigriranje. To je tema nage sljedece slitice.
148
SLICICA 2.4.
Treba li se cijeli svijet sastojati od
segregiranih zajednica?
U neegalitarnom svijetu u kojem je razlika u dohocima izmedu
drzava velika, a informacije 0 tim razlikama dostupne svima,
migriranje nije slucajnost, anomalija ili neka posebnost. Ono
je racionalan odgovor na goleme razlike u standardima Zivota
u svijetu.
Kolicina je migratornih tokova malena u usporedbi s po-
tencijalnim svijetom u kojem bi postojala slobodna migracija
radne snage. Trenutno dvadesetina jednog postotka svjetske
populacije siromagnih odlazi iz siromasnih u bogate drzave
(njih najéeSce definiramo kao Clanice Organizacije za ekonom-
sku suradnju i razvoj [OECD)]). Trebala bi, stoga, dva stoljeca da
se [0 posto svjetskih siromaha preseli u bogatiji dio svijeta.1"”
Migracijski pritisci mnogo su veci nego Sto brojke pokazuju.
Gdje su ti pritisci najsnazZniji? Jasno je da na migracije utjecu
cimbenici poput kulturnih afiniteta (isti jezik ili zajednicka po-
vijest), iskustva prethodnih migracija i tome sli¢no, no postoje
dva cimbenika koja nas posebno zanimaju. Rije¢ je o velikim
razlikama u prosjecnim standardima Zivota te o geografskoj bli-
zini. Kada su oni prisutni, moZemo o¢ekivati velike migracijske
pritiske, Cak i ako ostali cimbenici (poput zajednitkog jezika)
izostanu. Pogledamo li kartu svijeta, moZemo identificirati
149
Dobitnici i gubitnici Treba li se cijeli svijet sastojati od segregiranih zajednica?

éetiri neuralgi¢ne tocke: sjevernu Afriku i Spanjolsku (koje

u najuzem dijelu razdvaja samo 13 kilometara Sredozemnog 5 Makedonija vs. Gréka
mora); Meksiko i Sjedinjene Americke Drzave (koje dijele za- 4
-<
foun
ww
a"

‘ oN ON ’ te
jednicku kopnenu granicu); Albaniju i Makedoniju, te Gréku i anny ‘y . Sf Meksixa vs. SAD \
Italiju (koje dijele kopnene granice, ili ih, kao u slu¢aju Albanije
i Italije, razdvaja 85 km Jonskog mora); te Indoneziju i Maleziju
(koje razdvaja 2,8 kim sirok Malajski prolaz). Zanimljivo je da
samo u posljednjem od ¢etiriju primjera ljudi govore istim
jezikom (malajska i indonezijska verzija bahase). U preostala
Masako vs, Spanjalska
su tri sluéaja ekonomski, a ne kulturalni cimbenici kljucni
pokretaci migracija.
Jaz izmedu prosjecnih dohodaka u emigrantskim i imi-
grantskim drzavama veci je od 3 naprama 1 u sva éetiri slucaja t98o on 1989 1965 i970 1973 1386 185 1952 1995 2000 2f05
(nakon Sto uzmemo u obzir nize razine cijena u siromasnim 7

drzavama, Cime smanjujemo jaz u usporedbi s potencijalnim ja- SLIKA 4, Dohodak po stanovniku drzave emigriranja kao postotak dohotka po
stanovniku dréave imigriranja, 1950, - 2007.
zom koji bismo dobili kada bismo cijene usporedivali temeljem
trzignih tecajeva). To znaci da stanovnici siromasnih drézava 14 posto u Maleziji, 9 posto u Grékoj i 7,5 posto u Italiji. 118

mogu, prelaskom granice, poboljgati vlastiti zivotni standard
otprilike tri puta. Ne samo da je jaz sam po sebi velik, nego i
raste. Meksicki je BDP po stanovniku (u PPP dolarima) 1960.
bio 2,5 puta manji od americkog. ‘Taj je jaz 2005. porastao na
1 naprama 3,6. Spanjolska je 1960. bila oko éetiri puta bogatija
od Maroka, danas je sedam puta bogatija. Slika 4. prikazuje
BDP po stanovniku siromaéne drzave izrazen kao postotak
BDP-a po stanovniku (relevantne) bogate drzave. Primijetite
opéi silazni trend u posljednjih ¢etvrt stoljeca. Ne treba stoga
éuditi da dolazi do ja¢anja migracijskih pritisaka.
Razmotrimo li pet drzava primateljica, u svakoj je od njib
udio strane radne snage visok. Strana radna snaga, koja uk-
ljucuje i neprijavijene strance, doseze 15 posto u Sjedinjenim
Ameri¢kim Drzavama, oko 17 posto u Spanjolskoj, najmanje
150
Kao sto smo moglii pretpostaviti, najveci je kontingent strane
radne snage u Sjedinjenim Ameri¢kim Drzavama iz Meksika,
u Spanjolskoj iz Maroka, u Grékoj iz Albanije, a u Maleziji iz
Indonezije.
U jednoj studiji Svjetske banke gradane su u sedam drzava
pitali bi li se preselili u neku drugu drzavu (za stalno, privre-
meno ili ,,kako bi probali kakav je to osjecaj*), kada bi to bilo
legalno."'? Cak 62 posto Albanaca reklo je da bi se stalno ili pri-
vremeno preselilo u neku drugu drzavu; 79 posto Rumunja i 69
posto Rumunjki takoder bi otiglo, kao i73 posto Bangladegana
i 47 posto BangladeSanki. Temeljem ovog malenog uzorka
mozemo iscitati da bi siromasne drzave, u slucaju otvorene
migracijske politike u svijetu, izgubile gotovo polovicu svo-
jega stanovnistva. Politika potpuno otvorenih granica dovela
151
Dobitnici i gubitnici
bi do golemih migracijskih tokova koji bi gotovo ispraznilj
cjelokupne svjetske regije. Ne treba uopée sumnjati da bi velik
dio afri¢kog stanovnistva, pogotovo mladi, preplavio zapadnu
Europu, dio svijeta koji se u DR Kongu kolokvijalno naziva
»tajem’.
No nije vazno samo to da se siromasni pojedinci Zele pre-
seliti u bogate drzave, nego ih ondje moraju éekati i radna
mjesta. Privlacna snaga radnih mjesta (odnosno potraznja za
radnom snagom) utjece na kretanje radne snage, iako je ono
€esto povezano s tzv. neformalnim ili neprijavljenim sektorom.
No dok tu privlaénu snagu ispoljavaju odredena poduzeéa i
sektori, imigracija dovodi do opéenitog otpora, buduci da se
procjenjuje da je na taj nacin lokalno stanovnistvo izgurano s
trZi$ta rada, da radnicima padaju place te, Sto je najvaznije, da
dolazi do uvodenja stranih kulturnih normi.
Pitanje asimilacije migranata nije svugdje jednako vazno,
Pretpostavka je da su drzave koje su nastale procesom imigra-
cije, poput Sjedinjenih Americkih Drzava ili Kanade, otpornije
te imaju vecu snagu apsorpcije pridoslica. Europske drzave,
koje su dugo vremena bile kljuéne emigrantske drZave, imaju
mnogo vise problema u nogenju s kulturoloskim razlikama koje
sa sobom nose imigranti. To je tako Cak i u slucajevima kada
su ti ,,kulturologki razliciti* u biti njihovi drzavljani, rodeni u
zapadnoj Europi. Ni oni nisu potpuno prihvaceni. $ obzirom
na to, druga ili treca generacija Turaka rodenih u Njemackoj
donedavno nije imala pravo na njemacko drzavljanstvo, koje
je bilo utemeljeno na na¢elu podrijetla (ius sanguinis). Medu
Francuzima postoji nimalo suptilna razlika izmedu Francais
de souche (onih s francuskim korijenima) i ostalih. Sve do
velikih nereda 2005., koje su u na¢elu predvodili nezadovolj-
ni sjevernoafricki mladici, francuska vlada taj problem nije
152
Treba li se cijeli svijet sastojati od segregiranih zajednica?
ni uzimala u obzir. Pravno su svi bili - Francuzi. S obzirom
na to, politi¢ku elitu nije zanimalo sto crni ili sjevernoafricki
Francuzi nisu mogli upisati najbolje skole, ni 8to ih nije bilo u
lukrativnim poslovima. Primjerice, na drzavnoj televiziji nije
bilo nijednog crnog voditelja.
Bogati se svijet, bilo pod pritiskom domacée radne snage ili
zbog straha od kulturne raznolikosti, poteo opasavati zido-
vima, stvarajuci na taj nacin svojevrsne globalne segregirane
zajednice. Najsramotnija od njih je ograda na americko-mek-
si¢koj granici koja bi, po zavrsetku, trebala biti dugacka vise
od 1100 km. Mjestimiéno se radi 0 Sest metara visokom beton-
skom zidu, ojatanom preprekama od Zilet-zice te opremljenom
nebrojenim kamerama i senzorima. Meksicki bi zid, nakon sto
bude dovrSen, trebao biti sedam puta dulji te dvostruko vi8i od
Berlinskog zida. Bez obzira na to, procjenjuje se da svake godine
u Sjedinjene Ameritke DrZave ilegalno ude vise od 200.000
Meksikanaca,’ dok ih izmedu 400 i 500 pogine pokuSavajuci
prijeci granicu."”!
Europska unija ne moze podici ogradu koja bi isla preko
Sredozemnog mora, ali umjesto toga koristi stotine glisera kako
bi o¢ajnim Afrikancima i stanovnicima Magreba preprijecila
put do svojih obala. Procjenjuje se da svake godine nekoliko
stotina tisuéa ljudi riskira zivote u nesigurnim ¢amcima koji
ih prevoze najéesce noéu kako ne bi bili otkriveni. Nekoliko
stotina ih u tim pokuSajima pogine.'*’ No zavjet Sutnje obiju
strana okruzuje mrtve. Europljani nisu spremni otkriti razmjere
te humanitarne katastrofe kako ne bi nastetili vlastitom imidzu
»zastitnika ljudskih prava® Afri¢kim drzavama ili nije stalo
do sudbine vlastitih gradana ili ilegalnu emigraciju smatraju
kaznenim djelom (primjerice, kazna za ilegalno emigriranje u
Tunisu bila je od tri do dvadeset godina zatvora, uz novéanu
153
 Dobitnici i gubitnici

kaznu). Cak ni obitelji poginulih nisu previse spremne javno

govoriti o sudbinama svojih najblizih. Prema tome, ti nepoznati
i zaboravljeni ljudi svakodnevno umiru, dok se njihova tijela
raspadaju u hladnoj vodi Sredozemnog mora ili na neizdrzivoj SLICICA 2.5.
vrucini Novog Meksika, a da nitko nije zainteresiran spomenuti
ih, pobrojati ih ili ¢ak priznati da su nekad Zivjeli i umrli.
Jedna od tih skupina su harage iz Magreba, poznati i kao Tko su harage?
»Spaljivaci dokumenata“ Tko su oni?

Zovu ih , spaljivaci dokumenata‘, iako bi ih mogli zvati i ,,spa-

ljivaéi granica® Ime su dobili jer prije nego pokuSaju doci do
Europe zapale svoje osobne dokumente kako bi zbunili policiju.
Naime, europske ih vlade ne mogu vratiti u drzavu podrijetla,
bududi da ne znaju o kojoj je drzavi rijec. Je li harga (jednina
od pojma harage) iz Alzira, Maroka ili Tunisa? Neprijatelja
treba drzati zbunjenog!
Harage su gotovo redovito mladi muskarci, izmedu dva-
deset i trideset pet godina, s podru¢ja Magreba. No kako
bismo razumjeli probleme koji su povezani s Magrebom i
poroznim podru¢jem Europe na Sredozemlju, moramo uzeti
u obzir tri aktera u toj nesretnoj drami. Kre¢uci od juga,
prvi akter su siromagni Afrikanci iz subsaharske Afrike, koji
oéajni¢ki pokuSavaju sti¢i u europski raj. Oni pokuSavaju do
Europe do¢i izravno, brodicama sa zapadnih obala Afrike do
Kanarskih otoka (najblizeg kopna koje se nalazi pod europ-
skom kontrolom), ili ¢e8ce preko sjeverne Afrike, odnosno
Libije, Maroka, Alzira ili Tunisa, odakle pokuSavaju prijeci
u Europu. Mnogi i pogibaju odvazZujuci se na ta opasna pu-
tovanja. Les damnés de la terre Frantza Fanona pretvorili su
se u les damnés de la mer.
154 155
Dobitnici i gubitnici
Drugi akter u toj prici magrepske su harage. Oni su fizi¢ky
blize Europi i mogu izravno prijeéi Sredozemno more. No
udaljenost je od Europe razlicita na razli¢itim to¢kama juznih
obala onoga Sto se, u hladnoratovskoj terminologiji, naziva
»sredozemnim zidom*. S obzirom na to, mnoge se harage oku-
pljaju na podrudju sjeverne Libije i Tunisa. Zuwara i Tripoli
kljucne su polazisne luke iz kojih najées¢e pod okriljem noi
krecu maleni nesigurni brodici pretrpani ljudima, bez svjetala
i sa sasvim primitivnom navigacijom. Oba su grada u Libiji,
koja je postala kljuéna tranzitna drzava, ne samo za Afrikance
— procjenjuje se da ih je oko milijun — nego i za Arape. Oni su
u Libiji ilegalno, radedi u gradevinskoj industriji, kao ribari ili
kuéanski majstori. Iako ih se tretira surovo,'™ strpljivo ¢cekaju
da dode vrijeme polaska, prikupljajuci u meduvremenu izme-
du 1000 i 1500 eura po osobi (upola manje za djecu), koliko
krijuméari ljudima naplacuju prebacivanje, ili ¢ekaju¢i pravi
trenutak - iznimno mraénu noé, dobar vjetar - kako bi se
ukrcali na jedan od nesigurnih brodica.
Treci je akter u toj drami sama Europa, ciljno mjesto svih
putovanja. Kako je porastao dotok imigranata, Europa je pocela
sve vise zatvarati svoja vrata. Gliseri — gotovo militaristicki po
izgledu te opremljeni infracrvenim kamerama — avioni i elek-
tricne ograde koriste se kako bi se otkrilo i vratilo migrante
prije nego sto stignu na europske obale. Frontex, operacija
presretanja koju provodi EU kosta 40 milijuna eura godi8-
nje. Ironicno je da je rijec o istoj kolicini sredstava koje je, za
»transportne troskove’, prikupilo 40.000 afri¢kih emigranata
koji su pristigli u Italiju 2008., sto je bio porast od 75 posto u
odnosu na prethodnu godinu.'* Nakon presretanja, sljedeca
je faza europske strategije ,,obeshrabrivanja“ potpisivanje bi-
lateralnih sporazuma s drzavama koje se obvezuju preuzeti
156
Tko su harage?
migrante, patrolirati morem, te, u slucaju Libije (dugo vremena
najkooperativnije africke drzave), otvoriti izbjeglicke kampove
za potencijalne migrante. U njima oni koji pokuSavaju sti¢ci u
Europu ¢ekaju na odluku o prihva¢anju njihova zahtjeva za
azilom ili o protjerivanju. Europa svoje virtualne granice time
gura sve dalje prema jugu, kako bi osigurala pristizanje Sto
manjeg broja potencijalnih migranata na europsko tlo.
Jer jednom kad stignu na europske obale, problemi postaju
slozeniji. Migrante se ne moze odmah poslati natrag, nego ih
se mora ,,procesuirati’, Sto dovodi do dugih razdoblja cekanja,
tijekom kojih migrante treba hraniti te im osigurati smjeStaj
dok im se s vremenom ne odobri politicki azil, status izbjeglice
ili privremeni ostanak u europskoj drzavi (ako ih se ne protjera
u njihovu drzavu). U tom se trenutku postavlja pitanje gdje s
tim tisu¢ama ljudi koji su prezivjeli putovanje, uspjeli izbjeci
europske glisere-presretacée i stigli u obe¢anu zemlju? Cak i
u tom sluéaju Europa nastoji svoje granice pogurnuti Sto je
dalje moguée od svoje ,,jezgre“. Za tu je svrhu odabran otoci¢
Lampedusa, koji je blizi Tunisu nego Siciliji. Vise od tisucu ]judi
»zatvoreno’ je ondje u kampu koji je izvorno bio predviden za
njih sedamsto. Tu su uvjeti za Zivot nepodnoiljivi. Kamp koji je
izvorno nosio ime ,,Centar za primitak i hitnu pomoc“ u sijecnju
je 2009. vlada Silvija Berlusconija preimenovala u ,,Kamp za
identifikaciju i protjerivanje™.
Promjena imena dovoljno govori. U veljaci 2009. izbjeglice
su se pobunili protiv neljudskih uvjeta u kojima su drzani, oCaj-
ni jer se uvjeti nisu poboljsavali. U kampu je doslo do neredai
tuénjave izmedu ¢uvara i potencijalnih buducih gradana. Dio
je bivseg ,,Centra za primitak i hitnu pomoc™ izgorio.
Lampedusa je samo jedan od europskih kampova. Slican
kamp, Hal Far, postoji ina Malti - u njemu su africki izbjeglice
157
 Dobitnici i gubitnici Tko su harage?

morali izvjesiti golemi natpis ,, Mi smo ljudi!“ kako bi privuklj mogucnosti politickog [...] izrazavanja, rijec je o mladima koji
pozornost prolaznika na ljude koji ondje zive ogradeni Zilet- reagiraju temeljem elemenata koje su konstruirali od unistenog
zicom.'* U Spanjolskoj, koja svake godine protjera 100.000 kulturnog i politickog prostora, koji su njihove vlade ispraznile
ilegalnih migranata, vlada se mora nositi s jo3 morbidnijim od svakog smisla.*!””
problemom — Sto uCciniti s tijelima migranata koje valovi iz- Moie li ova nerjedgiva jednadzba biti rijeSena? Moze li glo-
bacuju na plaze juzne Spanjolske, gdje ljeti plage turiste Zeljne balizirani svijet, u kojemu kapital, roba, ideje i informacije
odmora od svakodnevnih briga. Nedavno je Spanjolska vlada slobodno kolaju, supostojati sa svijetom u kojem je ljudima
trazila od Alzira da preuzme vise od 170 tijela, no Aliirci su onemogucéeno kretanje? Ne samo da ¢e harage iz siromasnih
to odbili uciniti: prvo, stoga sto nisu bili u stanju identificirati drZava biti s nama jos jako dugo, nego ce njihov broj rasti - a
tijela, a drugo, jer nisu mogli biti sigurni da su tijela pripadala s tim i strasna statistika patnje i smrti.
Alzircima (a ne Marokancima ili TuniZanima).'!°
No alzirska je vlada moZda odbila Spanjolski zahtjev iz mno-
go vaznijeg razloga — kako ne bi cula poruku koju harage salju.
Poruku o neuspjehu sjevernoafrickih drustava da svojim mla-
dim ljudima osiguraju nadu u normalan i dostojanstven Zivot.
Problem je to koji ignoriraju ne samo Europljani, nego u mnogo
vecoj mjeri i vlade sjevernoafrickih drzava. O tim ljudima se
donedavno gotovo nije ni pisalo ni govorilo. Cak su i obitelji
bile u strahu priznati da su njihovi bliski bili medu haragama.
Bila je to ne samo nacionalna, nego i obiteljska sramota, koju
je najjednostavnije bilo ignorirati.
Ljudi koji napuStaju drzave u kojima su rodeni zbog izostan-
ka boljeg sutra, nisu samo siromagni, nego ne vide buduénost ni
mjesto za sebe u vlastitim drustvima. Njihovi o¢ajnicki pokusaji
da dopru do Europe nijeme su osude usmjerene prema vlada-
ma koje ne mogu osigurati socijalnu i ekonomsku perspektivu
rastucem broju mladih. Osude su to iekonomske propasti arap-
skih drzava, kao i drzava subsaharske Afrike, te svjedoéanstvo
sve veceg ekonomskog jaza dviju obala Sredozemnog mora.
U biti, kao Sto isti¢e Ali Bensaad, francuski sociolog alzirskog
podrijetla, ,moramo pozdraviti zilavost i hrabrost haraga. Bez
158 159

SLICICA 2.6.
Tri generacije obitelji Obama
Zivoti triju generacija obitelji Obama pruzaju zanimljivu ilu-
straciju nekoliko kjjucnih tema ove knjige.
U prekrasnoj malenoj knjizi Baracka Husseina Obame, Snovi
mojega oca, najvise je paznje dobio te je u najboljem svjetlu prika-
zan njegov kenijski djed - koliko god izniman ¢ovjek bio njegov
otac. Njegov djed, Hussein Onyango Obama, roden je 1895.
Vrlo je mlad napustio roditeljski dom te pokusao neSto uciniti
od sebe, opirudi se pritiscima okoline da se ozeni. Zivedi skro-
mno, nakon godina teskog rada napokon je primio zakasnjela i
nevoljko iskazana priznanja za svoja poljoprivredna umijeca.'"
Onyangov Zivot nije bio obi¢an. Nakon Sto je napustio dom
svojih predaka, odjenuo se zapadnjacki i krenuo u Nairobi po-
traziti posao. Najbolje Sto je taj predan, uporan i vrijedan covjek
mogao pronaci bilo je biti sluga jednom Britancu. Cinilo se da
je Onyango prihvatio takvu sudbinu. Nikad se nije otvoreno
pobunio, govorio je protiv kenijske nezavisnosti, a duboko ga
je uznemirio sinovljev (Barackov otac) brak s bjelkinjom. No
vjerojatno je zamjerao nejednakost, ili je barem bio svjestan
goleme nepravde na kojoj se ona temeljila.
U Keniji 1920-ih i 1930-ih podjele koje polaze od drus-
tvenih polozaja i dohotka nisu bile gotove potpune. One su
160
Tri generacije obitelji Obama
bile potpune. Kako visoki poloZaji nisu bili dostupni crncima,
tako ni niZi poloZaji nisu bili dostupni bijelcima. U ekonomiji
nejednakosti tehnicki se to zove ,izostanak preklapanja" iz-
medu dviju distribucija — svi su bijelci bili u boljem polozaju
od svih crnaca. (Prisjetite se da smo u Sli¢ici 2.2. pokazali da
slitna situacija postoji danas u mnogim usporedbama bogatih
i siromagnih drzava.)
Pritom taj zjapeci jaz mozZemo i brojéano prikazati. Obama
citira radnu knjizicu svojeg djeda, Déepni registar kucnoga
sluge, koju su obvezno morali nositi (rodenjem) svi kenijski
radnici dok su radili ili trazili posao. U knjizicu bi dotadasniji
poslodavci biljezili svoje opaske o radniku, bile one pozitivne ili
negativne. U jednom od rijetkih negativnih komentara, jedan
je Onyangov poslodavac napisao da se on ,,pokazao neadekvat-
nim, a sasvim sigurno ne vrijedi 60 Silinga mjeseténo’.” BiljeSka
je to s pogetka 1930-ih (knjizica mu je izdana 1930.). Uzevsiu
obzir da je prosjetna Onyangova pla¢a bila 60 Silinga mjesecno
(kao Sto stoji u knjizici), godisnji mu je dohodak iznosio 720
Silinga.”° U tom su trenutku, osim njega, u kucanstvu Zivjeli i
njegova supruga i dijete. Stoga je godignji dohodak kucanstva
bio 240 Silinga per capita.”
Zahvaljujuci istrazivanjima ekonomske povijesti Kenije,
znamo procijenjenu raspodjelu dohotka u Keniji za 1927.’”
Najsiromaégnija i daleko najveca druétvena skupina (koja je
brojala 82 posto ukupnog stanovnistva) sastojala se od africkih
zakupaca poljoprivrednog zemljista, s prosjecnim godisnjim
dohotkom od 137 Silinga. Razina je to oko egzistencijalnog
minimuma. Potom slijede africki poljoprivredni radnici (7
njeni dohodak bio 211, odnosno 271 Siling. U to} je skupini
obitelj Obamina djeda. Zivjeli su bolje od 90 posto ukupnog
161
Dobitnici i gubitnici
kenijskog stanovnistva, odnosno bolje od vise od 90 posto
crnog stanovnistva Kenije.
No koliko su tek bili udaljeni od azijske i europske populacije
u Keniji! Procijenjeni je prosje¢ni dohodak per capita Azijaca bio
3300 Silinga, ili oko Cetrnaest puta vise od Onyangove obitelji,
Prosjecan dohodak Europljana (koji su, prema popisu stanov-
nistva, Cinili samo jednu trecinu jednog postotka ukupnog
stanovni8stva) bio je skoro nevjerojatnih 16.000 Silinga. Djed
americkog predsjednika Obame, prema tome, radio je kao kuéni
sluga ili kuhar u domu Ijudi ¢iji je dohodak bio 61 puta visi od
njegova. Onyango je morao raditi citavu godinu da bi zaradio
koliko je njegov britanski poslodavac zaradio u manje od tjedan
dana. Nije to bilo odstupanje, nego ustaljena raspodjela dohotka
pod kolonijalizmom. Kao sto cemo vidjeti u Slicici 3.7., u gotovo
svim kolonijama dohoci najveceg dijela domaceg stanovnistva
bili su jedva iznad egzistencijalnog minimuma te su razlike u
dohocima medu njima bile minimalne. Iako je Obamin djed
bio u gornjih 10 posto stanovnistva temeljem dohotka, jedva da
je zivio bolje od siromasnih seljaka-zakupaca. S druge strane,
na samom vrhu, medu najbogatijih 1 do 2 posto stanovnistva,
medu kojima su uglavnom ili iskljucivo bili kolonizatori, dohoci
su dostizali gotovo nezamislivo visoke razine.
Kao Sto smo vee rekli, bez obzira na to Sto se radnja knjige
Snovi mojega oca uglavnom bavi Zivotom Obamina oca, na
neki smo nacin manje saznali o njemu, a mnogo vise o njegovu
djedu. Bez obzira na to, ono Sto smo saznali o ocu dovoljno nam
je da ilustriramo nove mogucnosti koje je neovisnost donijela
mnogim Kenijcima. Uklonjena je gornja granica dohodaka
i drustvenih polozaja koji su bili na raspolaganju rodenim
Kenijcima. Mogli su se natjecati za najbolje placene poslove,
postati Sefovi, visokopozicionirani javni sluZbenici ili bogati
162
Tri generacije obitelji Obama
trgovci. Tesko je povjerovati da bi pod kolonijalnom vlagcu
Barack Obama stariji dobio priliku studirati u Sjedinjenim
Ameri¢kim Drzavama. DoduSe, ideja da ode na studij u ino-
zemstvo doéla je od dviju Amerikanki koje su smatrale da je
on iznimno pametan i vrijedan. Istina je da su, uz to, postojali
Afrikanci koji su i pod kolonijalizmom bili visokoobrazovani.
No kraj je kolonijalne vladavine uklonio ne samo zbiljske, nego
i psiholoske prepreke koje su onemogucivale stjecanje viseg
polozaja. Sto bi visokoobrazovani Afrikanac mogao uéiniti sa
svojom otmjenom diplomom u drzavi kojom vladaju stranci
— dobiti posao podredenog uredskog sluzbenika? No 1960. sva
su ogranicenja uklonjena.
Barack Obama stariji se, nakon Sto je diplomirao na
Harvardovu sveudilistu, vratio u Keniju. I to je dobra ilustracija
postkolonijalne ere optimizma tijekom koje su ljudi smatrali
da je njihovo legitimno mjesto u njihovoj domovini, koju Ce,
znanjem usvojenim wu najboljim skolama, izvuci iz nerazvije-
nosti i uvesti u suvremeni svijet. Za mlade je Kenijce to bilo
mnogo optimistiénije vrijeme od danasnjeg. I to ne samo zbog
odbacivanja podjarmljenosti i jer su mogucnosti naglo postale
naizgled nepregledne u usporedbi s ograni¢enjima kolonijalne
vladavine, nego i zbog toga sto je dohodovni jaz izmedu Kenije
i razvijenog svijeta bio mnogo manji nego danas.
Paradoksalna je, kao Sto znamo, cinjenica da neovisnost nije
rijegila africke probleme. Stovise, u postkolonijalnom je razdo-
bliu Afrika dodatno nazadovala u odnosu na razvijeni svijet.
Afri¢ke su drZave ili postale siromagnije nego Sto su bile prije
neovisnosti, ili nisu uspjele napredovati istom brzinom kao i
bogati dio svijeta. Dohodovni je jaz izmedu Kenije i Sjedinjenih
Americkih Drzava — koji je iznosio trinaest naprama jedan kada
se Barack Obama stariji vratio u Keniju sa $kolovanja u SAD-u
163
Dobitnici i gubitnici
— narastao na trideset naprama jedan u godini kada je njegov
sin postao predsjednikom Sjedinjenih Ameriékih DrZava.
Zanima me Sto bi Baracku Obami starijemu bilo apsurdnije,
kada se otisnuo na svoje nevjerojatno putovanje prema Novom
svijetu 1960.: vjerovati da ce njegov sin postati celnik drzave koju
do tada nije vidio ili vjerovati da ce njegova domovina, koja je
upravo postala neovisna, postati dvostruko siromaénija (u us-
poredbi sa Sjedinjenim Ameri¢ckim Drzavama) nego Sto je bila?
A Sto je s Barackom Obamom mladim, predsjednikom
SAD-a? Njegova Zivotna prica ukazuje na toliko toga o ¢emu
je veé pisano da se svemu tome moze dodati vrlo malo. No
sukladno nagoj temi, odnosno sukladno rastucoj ,,drZavljanskoj
premiji* koju ostvare oni sretnici koji se rode u bogatom dijelu
svijeta (vidi Sliticu 2.3.), moZzda je najbolje pustiti Baracku
Obami mlademu da to sam objasni. Evo zasto ga je majka od-
ludila poslati iz Indonezije kada je imao samo jedanaest godina,
kako bi zivio s djedom i bakom i pohadao Skolu na Havajima:
Oduvijek je podupirala moju brzu akulturaciju u Indoneziji: to
me ucinilo razmjerno samostalnim, financijski nezahtjevnim i
iznimno pristojnim u usporedbi s ostalom ameritkom djecom.
Naucila me da prezirem mjeSavinu neznanja i arogancije, svoj-
stvenu velikom broju Amerikanaca izvan domovine. No sad je
ve¢ znala [...] koliki ponor dijeli zivotne moguc¢nosti Indonezana
od onih koje se nude Amerikancima. I znala je na kojoj strani
ponora Zeli vidjeti svoje dijete. Ja sam bio Amerikanac, odlucila
je, izivot me ceka negdje drugdje [izvan Indonezije].'*
164
SLICICA 2.7.
Je li tijekom deglobalizacije
nejednakost u svijetu porasla?
Jedna od o¢iglednih istina jednostavne neoklasi¢ne ekonomije
bila je da otvorenost prema kretanju rada, kapitala i dobara -
odnosno, globalizaciji - vise koristi treba donositi siromasnim
zemljama.'™ Taj se zakljucak temelji na tri pretpostavke. Prvo,
siromasne drzave, u odnosu na bogate, ,,proizvode* vise granic-
nog povrata na svaku sljedecu jedinicu kapitala. Buduci da ce
profit u siromasnim drzavama biti veci od profita u bogatima,
kapital ce otici u siromasni dio svijeta. Drugo, tehnologija,
koja je iznimno vazna za ekonomski razvitak, jednostavnije
se razmjenjuje uz otvorene granice. Glavne dobitnice transfe-
ra tehnologija ponovno su siromasne drzave. One ne moraju
platiti gotovo nigta kako bi kopirale tehnologije izumljene u
bogatome svijetu. Dok razvijene drzave moraju uloziti puno
kako bi ostvarile tehnoloske inovacije i stvorile nove proizvode,
za siromagne je drzave relativno jednostavno i jeftino kopi-
rati izume bogatih drzava. One samim time preskacu stadije
tehnoloskog razvitka. Nigerija, primjerice, ne mora uloZiti
vrijeme i trud kako bi izumila tehnologiju bezicne telefonije.
Ona moze ignorirati staru tehnologiju i jednostavno imitirati
Nokiju, uspostavljajuci vlastitu proizvodnju mobitela. Tre¢i i
neSto noviji razlog povezan je s institucijama. Integriranjem
165
Dobitnici i gubitnici Je li tijekom deglobalizacije nejednakost u svijetu porasla?

drzava spoznajemo koje institucije najbolje funkcioniraju,

Pretpostavimo da se svi slazemo da najbolji oblik institucija
ukljucuje snaznu zastitu prava vlasni$tva i financijsku dere-
gulaciju. Temeljem toga, siromasne drzave koje imaju manje
»efikasne™ institucije ponovno ¢e imati koristi, jer ce biti u
stanju imitirati bolje institucije bogatog svijeta.
U Drugom eseju smo vidjeli da te jednostavne pretpostavke Latinska Amerika
ne mozemo uzeti u obzir prilikom objasnjenja svjetskog rasta jutna te Istotna Europa
Zapodna Europa 12nd Europa Ania Svijet
tijekom Globalizacije 2.0. Ta je cinjenica danas vec op¢epo-
znata, stoga su predstavljene druge teorije koje bi objasnile iB i
suvremeni ekonomski rast. Takoder je opceprihvaceno sta- 0
Drug! syjetskirat
Yeilla cepresija
jaliste da je od industrijske revolucije doslo do divergencije u
prosjecnim dohocima izmedu drzava svijeta (vidi Sli¢icu 2.1.). 20 __ =
No Sto se dogodilo u razdoblju deglobalizacije, u kojemu je, ako
SLIKA 5. Dobici i gubici u dohotku
per capita izmedu 1929. i 1933. te izmedu 1938.
je teorija ispravna, trebalo doci do porasta u razlikama izmedu i 1945. (u postocima)
siromasnih i bogatih drzava? Biljeska: Regionalni su prosjeci ponderirani temeljem broja stanovnika. Podaci za
Razdoblje deglobalizacije, koje se naéelno proteze od kraja 1929. - 1933, ukljucuju 43 drzave koje su 1933. imale 1,8 milijardi stanovnika (oko
90 posto ukupnog svjetskog stanovnistva). Podaci za 1938. — 1945. ukljucuju 43
Prvog svjetskog rata do pocetka Drugog svjetskog rata, jedno drzave koje su imale 1,2 milijarde stanovnika (60 posto svjetske populacije), buduci
je od najslabije izuéavanih razdoblja u ekonomskoj znanosti. da Kina nije ura¢unata u taj izracun. $ Kinom bi ukupni svjetski proizvod promijenio
smjer iz pozitivnog (Kao Sto je prikazano na slici) u negativni.
Problem s tim razdobljem je Sto je ono, s ekonomskog stajali- Izvor: Izracunato iz Angus Maddison, Contours of the World Economy: Essays in
Sta, politicko razdoblje par excellence. Oktobarska revolucija Macroeconomic History, 1-2030 AD (Oxford: Oxford University Press, 2004).
1917. iz kapitalistickih je ruku ,,otela“ jednu od kijuénih drzava
svijeta, ito onu s najvecom kopnenom povrsinom. Uspostava sudjeluju donosi korist. Kaos gradanskog rata u Kini te surova
fasizma u Italiji 1922., koji su potom poéele uvoditi drzave kolonizacija Afrike (oba cimbenika, ponovno, politi¢ka su u
u srednjoj i isto¢noj Europi, dodatno je ,,umanjila“ ulogu svojoj biti) dodatno su ogranicili domagaj ,,sLlobodne“ ekono-
ekonomije. FaSisti¢ke su drzave, unato¢ tome sto su ostale mije. Posljednji ¢avao u lijesu bio je rast nacionalsocijalizma
kapitalisti¢ke (jer su Stitile privatno vlasnistvo predanije od u Njemackoj. Prema ekonomistima, meduratno nas razdoblje
liberalnih sustava koje su zbacile), nametnule mnogo ve¢u moze nauciti da politika a outrance ne moze biti dobra za
ulogu drzave u ekonomskoj sferi, promatrajuci trgovinsku ekonomski razvitak.
razmjenu u merkantilisti¢kim terminima, kao igru nultog To je usvakom slu¢aju tocan zakljucak. No uz to je i zani-
zbroja, ane kao aktivnost koja svim drzavama koje u razmjeni mijivo pitanje ima li taj skup negativnih cimbenika o¢ekivani
166 167
Dobitnici i gubitnici
utjecaj na rast siromasnog i bogatog dijela svijeta. Naravno,
svijet je tada bio mnogo ,,manji”. Ne samo Sto se sastojao od
manjeg broja neovisnih drzava u odnosu na danas, nego i za
mnoge od drzava (vecinom za kolonije) ne postoje relevantni
podaci. $ obzirom na to, na uzorak obuhvaéa otprilike 45 dr-
zava i ukljucuje siromasne drzave poput Kine, Nepala i Indije
na jednoj strani spektra, te bogate drzave poput Sjedinjenih
Ameriékih DrZava, Australije i Novog Zelanda na drugoj.
Tako afri¢kih podataka gotovo uopée nema, uzorkom smo
pokrili oko 90 posto globalne populacije, jer je udio afri¢kog
stanovnistva u ukupnoj svjetskoj populaciji tada bio mnogo
nizi nego sto je danas.!**
Kada krenemo s izra¢unom Ccitavog niza mjera o nejedna-
kosti na naSem uzorku drzava, nije vidljiva tendencija rasta ili
smanjivanja nejednakosti tijekom promatranog razdoblja, bez
obzira na to zapoceli mi nase istrazivanje 1913. (netom prije
pocetka Prvog svjetskog rata) ili 1919. (nakon njegova kraja).
Primjerice, 1913. je omjer izmedu dohotka najbogatije i naj-
siromasnije drzave (tj. Sjedinjenih Ameri¢kih DrZava i Kine)
bio manji od deset naprama jedan. Taj je omjer porastao na
dvanaest naprama jedan na pocéetku Velike depresije, a spustio
se na jedanaest naprama jedan 1938. (tada je Nizozemska za-
mijenila Sjedinjene Americke Drzave na poziciji najbogatije
drzave svijeta, dok je Kina i dalje bila najsiromasnija). Mozemo
zakljuciti da svi nemiri i deglobalizacija koju je svijet dozivio
izmedu 1913. i 1938. nisu utjecali na nejednakost izmedu dr-
zava. Kao Sto smo vidjeli, jednostavna nam neoklasi¢éna misao
govori da se trebalo dogoditi sasvim suprotno. No mozemo se -
usredoto¢iti na dva zanimljiva podrazdoblja. Prvo, kakav je bio
utjecaj Velike depresije? Drugo, kakav je bio utjecaj Drugog
svjetskog rata?
168
Je li tijekom deglobalizacije nejednakost u svijetu porasla?
Pocinjemo s drugim, jer je odgovor na to pitanje jasan.
Drugi je svjetski rat, Cak i uovom nepotpunom uzorku, vodio
ka snazZnom poreme¢aju u ravnotezi. Glavne su ,,dobitnice*
rata bile bogate drzave poput Sjedinjenih Ameri¢kih Drzava,
Svicarske, Novog Zelanda, Australije i Kanade. S obzirom na
to, BDP po stanovniku Sjedinjenih Americkih Drzava porastao
je od 1939. do 1945. nevjerojatnih 80 posto (rastuci po suvre-
menim ,,kineskim* godignjim stopama od 10 posto), Kanade
za 60 posto, Australije i Svicarske za 20 posto, Argentine za 10
posto i tako dalje. S druge je strane Njemacka izgubila vise od
20 posto ekonomskog outputa, Sovjetski Savez izmedu 10 i 18
posto,!* Francuska gotovo 40 posto, a Gréka i Japan vise od
polovice, dok podaci za najunistenije drzave istoéne Europe
(Poljsku i Jugoslaviju) ne postoje. Iz drugih izvora mozemo
procijeniti da su njihovi gubici premasgivali 50 posto. Kina je
takoder, iako je ve¢ bila na dnu svjetske ljestvice dohodaka,
pala jos nize u apsolutnim veli¢inama, buduci da se na kaos
gradanskog rata nastavila katastrofa japanske okupacije irata za
nacionalno oslobodenje. Drugi je svjetski rat doveo do goleme
divergencije u dohocima izmedu podskupine bogatih zapadnih
drzava, ali iu cijelom svijetu, Sto je bilo jo8 vaznije. Rat je donio
korist bogatim drzavama na ¢ijem se teritoriju nije odvijao
(iako nisu svi ,,dobitnici“ izbjegli vojne operacije), a unistio
je goleme kolicine fizickog kapitala u zaracenim stranama na
cijim se teritorijima odvijao. Sto se ti¢e regionalnih grupacija,
zapadna hemisfera i Oceanija bili su dobitnici, dok su svi ostali
bili gubitnici (vidi Sliku 5.).
S druge je strane Velika depresija proizvela sasvim drugacije
ucinke. U bogatom dijelu svijeta tri su drzave bile posebno
pogodene — Kanada, Sjedinjene Ameri¢ke Drzave i Njemacka.
Izmedu 1929. i 1933. SAD i Kanada izgubile su po 30 posto
169
Dobitnici i gubitnici

svojeg dohotka per capita. Njemacka je izgubila oko 20 posto

(iako se oporavila 1933., nakon Hitlerova dolaska na vlast),
Nakon njih slijede Francuska, Spanjolska i Nizozemska, koje
su izgubile vise od 10 posto, te Velika Britanija s gubicima od
oko 5 posto i tako dalje. No ¢itav je niz siromaanih drzava
kroz Veliku depresiju proSao razmjerno neokrznut. Japan i
Koreja (tada pod japanskom okupacijom) nastavili su rasti,
kao i Kina (koja je 1930-ih bila najsiromagnija drzava na svi-
jetu). Sovjetski je Savez, ¢ija je prva petoljetka zapocela 1928., Il. POGLAVLJE
narastao za najmanje 20 posto, koliko su rasle i drzave poput
Portugala, Norveske i Turske. Ako gledamo kakav je bio utjecaj
Velike depresije na regije, njome su najpogodeniji bili , zapadni
ogranci*— Sjedinjene Americke Driave, Kanada, Australija i
Novi Zeland (koji su, pak, kasnije bili najveci dobitnici Drugog
svjetskog rata), a najmanje su pogodene bile isto¢na Europa
(zahvaljujuci sovjetskom rastu), juzna Europa i Azija (vidi
Sliku 5.). Sve u svemu, tijekom Velike depresije svijet je izgu-
bio oko 4 posto dohotka per capita. Suprotno tome, Drugi je
svjetski rat, koji je uzeo vise od 50 milijuna ljudskih Zivota,
umanjio globalni dohodak za mozda 0,5 do 1 posto (dodu&e
tek kad ura¢unamo vrijednost svih zrakoplova, podmornica,
streljiva i tenkova, zajedno s potro$nim dobrima).

170
 TRECI ESEJ

Nejednaki svijet
Nejednakost izmedu svih ljudi na svijetu

Pomislili biste da trebamo samo kombinirati nejednakost iz-

medu pojedinaca unutar drzava s nejednakostima izmedu
drzava kako bismo procijenili razmjere globalne nejednakosti
svih ljudi na svijetu. Nazalost, to nije tocno.
Prvo, nedostaju nam relevantni podaci. Od otprilike ra-
nog devetnaestog stoljeca jo’ i moZemo procijeniti podatke
o BDP-ima po stanovniku temeljem kojih se analizira nejed-
nakost izmedu drzava (a to moZemo utiniti ¢ak i za anticka
drustva, poput Rimskog Carstva), a podaci o raspodjeli do-
hotka unutar nacija novijeg su datuma. Mnogo je teZe do¢i
do podataka o istraZivanju ku¢anstava, koji su nam potrebni
kako bismo izracunali razlike u dohocima izmedu pojedina-
ca unutar dréave, nego do zbrojnih vrijednosti proizvedenih
dobara i usluga. Osim toga, ako bismo htjeli stvoriti neSto Sto
bi sli¢ilo globalnoj raspodjeli dohotka, moramo imati podatke
o istrazZivanjima kuéanstava svih vaznih drzava svijeta (kako
onih koje su vazne zbog broja stanovnika, tako i onih koje su
vazne zbog svojeg ukupnog dohotka), obuhva¢ajuci barem 90
posto globalnog stanovni8tva i 90 posto globalnog dohotka. Taj
173