KRSOANSKA SADASNJOS.

T
PRIRUCNICI
BIBLIOTEKA CENTRA ZA KONCILSKA ISTRAzIVANJA,
DOKUMENTACIJU I INFORMACIJE
NJOST, ZAGREB, MARULICEV TRG 14
SVEZAK 7
BIBLlJSKI LEKS IKON
BIBLIJSKI
LEKSIKON
II
KRSCANSKA SADASNJOST
ZAGREB 1972
c
Naslov originala: Kleines Stuttgarter Bibel-Lexikon.
by Verlag Kath. Bibelwerk GmbH Stuttgart und Christliche
Verlagsanstalt Konstanz.
Preveli:
MARtIAN GRGIC, JOSIP KOLANOVIC, MIUENKO ZAGAR
Strucna lektura:
ADALBERT REBIC
Iezicna lektura:
MATE KRIZMAN, MARIJAN NEZMAH
Korektura:
MARIJAN NEZMAH
Graficki uredio:
MARIJAN NEZMAH
Omot:
VLADIMIR ROZIJAN
Tipografi:
GRGO RUMORA, JOSIP STOR. ZELJKO PINTAR
Meteri:
ANTUN BAKAN i SLAVKO NAVRATIL
Izdaje: Kdeanska sadaSnjost. Zagreb, Marulicev trg 14
Odgovara: dr VjekosJav Bajsic, Zagreb, KaptoJ 31
IZdano u Zagrebu 1972.
za hrvatski prijevod: sadasnjost, Zagreb
Tisak: Vjesnikc, Zagreb
PREDGOVOR
Poslije Rjecnika biblijske teologije, koji je iZaSao kao prva
knjiga u nasoj biblioteci ,>Volumina theologica godine 1969,
izdajemo - evo - jos jedan biblijski rjecnik: Biblijski leksi-
kon. Premda opsegom manji, ovaj ce Leksikon znatno pripo-
moci citaocima Biblije, studentima i propovjednicima, jer po
red biblijskih pojmova donosi i bibliiska realia. Time ce za
odret1eno vrijeme, dok ne dobijemo velikog univerzalnog biblij-
skog leksikona, zadovoljiti otvorene potrebe.
Zato ti ga, cijenjeni Citaoce, predajemo u ruke s uvjerenjem
da ces se moci korisno njime posluziti.
Zagreb, Cvjetnica 1972. KRSCANSKA SADASNJOST
PREDGOVOR NJEMACKOM IZDANJU
Sastavljaci ovog Leksikona zele pomoCi citaoeu da bolje
razumije biblijski tekst koji se stvarao tijekom mnogih stolje-
Ca, dijelom u okviru nama stranih kultura i razlicitog misaonog
svijeta. Stoga je svrha ovog Leksikona pokazati i razjasniti tu
mnogovrsnost biblijskih pojmova. Citalae ce radi toga kod
mnogih naziva naCi odgovarajuce raziasnjenje.
Biblija nije nikakav skolski povijesni prirucnik. Nije joj,
nairne, svrha da izvjescuje 0 povijesnim dogadajima. Kad koji
povjesniear opravdano tvrdi da neka predaja nije povijesno
toena, to jos nije nikakav temelj sumnje u istinitost Biblije
iIi opravdanje za slijepo poricanje njezine povijesne vrijedno-
sti. Njegova je tvrdnja vise povod za razmisljan.ie kakav smi-
sao hoce Biblija naglasiti u nekom tekstu (usp. npr. natukni-
eu Aj) i sto on znaci za sadasnje vrijeme. Nije svrha ovih
izlaganja da dovedu citaoea do nasilne promjene njegovih do-
sadasnjih shvacan.ia.
Ovaj Leksikon ne moze nadomjestiti velike biblijske i opce
teoloske strucne rjecnike. Citalae ce kod pojedinih natuknica
dobiti razlicite odgovore. One ce svratiti pozornost na slojevi-
tost biblijskih pitanja. Kod tema kao sto su brak, ljubav, ra-
dost, trpljenje, drZava - necemo se osvrtati sarno na one koji
redovito Citaju Bibliju nego i na sve one koje zanimaju ta
pitanja.
Da bi ova knjiziea ispunila ocekivanja citalaea, zele
Sastavljaci i Izdavac
pisanja biblijskih vlastitih imena uzet je prema Bibliji .Stvarnosti.
Kratice biblijskih knjiga priIag04ene su kojima su se ravnali
njaci pri izradi BibJije .Stvarnosti, izdane u Zagrebu 1968.
.. I ,tot 5>
KRATICE BIBLIJSKIH KNJIGA
Am Amos 2 Ljet Druga knjiga Ljetopi-
Bar Baruh sa
Br Knjiga Brojeva IMak Prva knjiga 0 Maka-
Dj Djela apostolska bejcima
Dn Daniel 2Mak Druga knjiga 0 Maka-
Ef Poslanica Efeianima be.icima
Est Estera Mal Malahija
Ez Ezekiel Mih Mihej
Ezr Ezra Mk Evandelje po Marku
Fil Poslanica Filipljani- Mt Evandelje po Mateju
rna
Mudr
Knjiga Mudrosti
Flm Poslanica Filemonu Nah Nahum
Gal Poslanica Galacanima Neh Nehemija
Hab Habakuk Ob Obadija
Hag Hagaj Otk Otkrivenje
Heb Poslanica Hebrejima
p .
Pjesma nad pjesma-
.1
Hos Hosea rna
Iv Evandelje po Ivanu Pnz Ponovljeni zakon
lIv Prva I vanova posla- Post Knjiga Postanka
nica Prop Propovjednik (Kohe-
2 Iv Druga I vanova posla- let)
nica Ps Psalmi
3 Iv Treca I vanova posla- I Pt Prva Petrova posla-
nica nica
Iz Izaija 2 Pt Druga Petrova posla-
Izl Knjiga Izlaska nica
Izr Mudre izreke Rim Poslanica Rimlja-
Jak Jakovljeva poslanica nima
Jd J udina poslanica Rut Ruta
Jdt Judita I Sam Prva knjiga 0 Sa-
Jl Joel muelu
Job Job 2 Sam Druga knjiga d Sa-
Jon Jona muelu
Jr Jeremija Sef Sefanija
JS Josua Sir Knjiga Sirahova
Kol Poslanica Kolosani- 1 Sol Prva poslanica Solu
rna njanima
I Kor Prva poslanica Ko- 2 Sol Druga poslanica So-
rincanima lunjanima
2Kor Druga poslanica Ko- Suci Knjiga 0 Sucima
rincanima I Tim Prva poslanica Ti-
I Kr Prva knjiga 0 Kralje moteju
vima 2 Tim Druga poslanica Ti-
2Kr Druga knjiga 0 Kra- moteju
l.ievima Tit Poslanica Titu
Lev Levitski zakonik Tob Tobija
Lk Evandelje po Luki Tui Tuial.ike
1 Ljet Prva knjiga Ljetopisa Zab Zaharija
OSTALE KRATICE
akad. - akadski
aram. - aramejski
arap. - arapski
armen. - arnlenski
asir. - asirski
babil. - babilonski
bibl. - biblijski
djel. - djelomicno
dosl. - doslovno
dot. - doticni
ego - egipatski
Ev. - Evandelie
Ev-a - Evandelja
evan. - evandeoski
fen. - fenicki
filist. - filistejski
g. - godina, godine
gl. - glava
grc. - grcki
hebr. - hebrejski
helen. - helenistieki
1- istok
i. - istocni. istoeno
i e. - i cesce
i dr. - i drugi
i sl. - i slieno
istoc. - istocnjaeki
itd. - i tako dalie
izr. - izrae1ski
izv. - izvorno
iz yr. - iz vremena
J -jug
j. - juini, juino
JI - jugo-istok
ji. - jugoistocni, jugoistocno
judo - judejski
jz. - jugozapadni, jugo-
zapadno
kan. - kanaanski
kat. - katolicki
knjiz. - knjizevni
kr. - kratica
krsc. - krscanski
lat. - latinski
leg. - legendarni
c
LXX - Septuaginta
m - metar
Ml. - Mladi
mn. - mnozina
nadm. vis. - nadmorska
visina
namj. - namiesto
nay. - navodni. navodno
nar. - naroCit(o)
npr. - na primjer
NZ - Novi Zavjet
nz. - novozavjetni
odn. - odnosno
opc. - opcenito
op. prey. - opaska prevodioca
otpr. - otprilike
pal. - palestinski
perz. - perzijski
p. Kr. - poslije Krista
polito - politicki
pos. - posebno
pov. - povijesni
pro Kr. - prije Krista
prY. - prvotno, prvotni
rab. - rabinski
relig. - rcligijski, religiozni
rim. - rimski
rkp.(i) - rukopis, rukopisi
s - slijedeCi redak,
" - slijedeca strana
ss - sliiedeCi reci,
" - slijedece strane
sem. - semitski
sir. - sirijski
Sj - siever
sj. - sjeverni, sjeverno
SjI - sjevero-istok
sji. - sjeveroistocni, sjevero-
istocno
Sjz - sjevero-zapad
sjz. - sjeverozapadni, sjeve-
rozapadno
sl. - slika
SP - Sveto pismo
St. - Stariji
st. - stoliece
St. 1. - Stari Istok
sv. - sveti
SZ - Stari Zaviet
sz. - starozavjetni
teol. -
tj. - to jest
tslj. - tisucl.iece
tzv. - takozvani
usp. - usporedi
u yr. - u vrijeme
v. - vidi
Vg. - Vulgata
v. g. - vidi gore
vjer. - vjerojatno
Vel. - Veliki
vI. - vIas tit
v. n. - vidi nize
v. sl. - vidi sliku
Z - zapad
z. - zapadni, zapadno
za Yr. - za vrijeme
zid. - zidovski
9
-+ znak koji upucuje da se
rijec pred strelicom obra-
duje pod natuknicom iza
strelice.
II = usporedna mjesta
Osim toga, poslufit cemo se i drugim, opcerazumljivim
jasnim kraticama.
BuduCi da npr. hebr., arap. i grc. jezik imaju glasove
kojih nema u hrvatskom, mogu se imena itd. najcesce preni-
jeti u pribliZnoj transkripciji, a da se pri tom odvec ne poseze
za dodatnim znakovima (npr. tockama, naglascima), zbog kojih
bi rijeci postale veoma neobicne. Stoga se cesto tih znakova
odriCemo. Postoje razliciti opisivanja glasova izvornog
jezika. Ovaj se Leksikon ne moze na sve obazirati. Ako citalac
poznaje neki odredeni naCin transkripcije, lako ce sam prepo-
znati istu rijec u Leksikonu i kad je donesena u drugacijo,i
transkripciji. Tako npr. moze naci:
mjesto C cesto "k (npr. mjesto Cir - Kir), mjesto S
cesto 5 (npr. mjesto Aser - Mer), mjesto C cesto s
(npr. mjesto Cion - Sion).
Daljnji problem predstavlja pisanje bibl. vlastitih imena
(uklj. i pisaca pojedinih bib!. knjiga). S iedne strane postoje
oblici koje su na temelju hebr. tekstovne predaje utvrdili tid.
ucenjaci prije viSe od tisueu godina. S druge strane po-
stoje oblici koje upotrebljava grc. prijevod SZ (LXX, prije
od 2000 g.) se dijelom oslanjaju na izgovor glasova
u hebr. jeziku, a dijelom na odlike grc. jezika. Taj posljednji
naCin slijedi lat. prijevod Biblije i veCina suvremenih kat. izda-
nja, dok onaj prvi nacin (u velikoj vecini!) slijede Reformatori.
Tako i u prijevodima Biblije postoje znatne razlike. Na
primjer, u nekim prijevodima nalazi se Abdija iIi ,.Sofonijac
(grc. - lat. - kat.), a u drugima Obadijac, odn. ,.Sefanijac.
Te razlike ne pokrecu nikakvih dubljih nacelnih pitanja, nego
odraZavaju povijesne sIucajnosti. Molimo citaoce da ne za-
mjere ako naidu na koji oblik koji im je neobiean. Kod natuk-
nica ovog Leksikona se obaziremo na oba oblika pisa-
nja vlastitih imena i dijelom izricito upucujemo s jednog na
drugi.
Za kratice naziva bib!. knjiga upueujemo na popis
kratica.
A (alta) i 0 (omega), prvo
i zadnje slovo grc. alfabeta,
oznacuju Boga kao pocetak i
sVrSetak svijeta i povijesti
(Otk 1,8; 21,6; usp. Iz 41,4;
44,6; 48,12). U Otk 22,23 tako
se naziva proslavljeni Krist
(usp. Otk 1,17; 2,8).
AARON -+ Aron
A
ABADON Mjesto unistenja,
propasti (Job 26,6; 28,22;
31,12; Ps 88,12; Izr 15,11). Per-
sonificirano kod Job 28,22;
Otk 9,11 (andeo Bezdana,
grc. apollyon).
ABANA J edna od glavnih rije
ka u podrucju -+ Damaska (2
Kr 5,12: inacica: Amana). Da-
nas: nahr baradah.
ABBA Iz aram. izvedeno oslo-
vljavanje u NZ = Otac (izraz
od milja); Isus upotrebljava
prvi put tu rijec u moIitvenom
odnosu s Bogom (Mk 14,36);
to su oslovljavanje preuzeli
takoder krScani grc. govomog
podrucja (Rim 8,15; Gal 4,6).
ABDIJA -+ Obadija
ABDON (uslufan) Ime nekih
osoba, npr. jednog malog -+
suca (Sud 12,13ss; -+ Barak).
A. se zove i grad u podrucju
plemena Aserova (-+ plemena)
(15 21,30).
ABECEDA -+ slovo (3)
ABEL
1. (usp. hebr. hebel = prolaz-
nost) Prema Post 4,2 drugi
sin -+ Adama i -+ Eve, prema
Post 4,8 ubijen od svoga sta-
rijeg brata -+ Kajina (usp.
Mudr 10,3). Bog je primio Abe-
lovu frtvu, a Kajinovu nije
(-+ nomadi). U NZ A. se sma-
tra mucenikom (Mt 23,3511)
svoje vjere (Reb 11,4) i svoje
pravednosti (1 Iv 3,12).
c
2. (potok) Dio naziva mnogih
mjesta (npr. Abel-Keranim,
Abel-Misraim).
ABIB -+ kalendar
ABIGAJILA (otac se radu-
je?)
1. Zena Nabalova koja se po
smrti svoga mufa udala za
Davida (1 Sam 25,2-42).
2. J edna od Davidovih sestara
(1 Ljet 2,16).
ABIRU (otac je ON) Prema
kasnijoj predaji drugi sin-+
Aronov koji je sa svoja tri
brata postavljen za svecenika;
umro bez djece za kaznu zbog
obrednog prijestupa (Izl 6,23;
28,1; Lev 10,1).
ABIJA (Jahve je otac<'). Ime
nekih osoba, npr:
1. Drugi kralj Judeje (oko
916-914. pro Kr.) koji je po-
bijedio izr. kralja-+ Jeroboa-
rna (1 Kr 15,1-8; 2 Ljet 13,1-23).
2. Drugi sin proroka -+ Samu-
ela; sa svojim bratom Joelom
bio je -+ sudac u Beer Sebi
(1 Sam 8,2s).
3. Poglavar svecenickog roda
kojemu je pripadao -+ Zahari-
ja, otac Ivana -+ Krstitelja (Lk
1,5).
ABIMELEK (otac je bog Me-
lek) Ime nekih osoba, npr:
1. U Post 20 kralj Gerara koji
je k sebi uzeo -+ Saru, nav. -+
Abrahamovu sestru. Kad je u
snu saznao da je Sara zapravo
Abrahamova zena, vratio ju je
(usporedni izvjestaj u Post
12,10-20; usp. Post 26,1-11).
2. Sin-+ Gideonov (=Jerubaal)
koji je okrutno pobio svoju
bracu i proglasio se tada kra-
ljem nad Izraelom u -+ Seke-
mu. Poginuo je od zrvnja koji
je bacen s jedne kuIe (tako
Sud 9).
12 ABINADAB _ ABRAHAM
ABINADAB (otac se pokazao
darezljivim) Ime nekih osoba,
npr:
1. Covjek iz Kirjat Jearima ko-
ji je u svojoj kuCi imao -+ Kav-
ceg saveza, dok ga nije David
premo u Jeruzalem (1 Sam
7,1: 2 Sam 6,3).
2. Saulov sin koji je zajedno
s njim poginuo (I Sam 31,2).
ABIRAM (otac je uzviSen)
1. Prema kasnijoj predaji su-
djeluje u pobuni Korahove ee-
te (Br 16,1; Ps 106,17).
2. Sio Hielov (1 Kr 16, 34;-+
Jerihon).
ABISAGA Djevojka Sunamka
koja je Davida u starosti nje-
govala i poslije njegove smrti
postala zenom Adonije (I Kr
Us; 2,1325).
ABISAJ (hebr. znacenje nesi.
gurno) Navodno brat Joabov
i sin Davidove sestre Sarvije
(I Liet 2,16). Davidov vjeran,
nasilan ratni drug (1 Sam 26,
6-9; 2 Sam 2,1824; 21,16s),
kasnije vojskovolta (usp. 2
Sam 10,6-14; 18,2.5.12; 20,6).
-+ Joab i A. (2 Sam 3,30) umo-
riIi su -+ Abnera (2 Sam 3,23
27; -+ krvna osveta). Zbog
njegove osvetljivosti prokleo
ga je David (2 Sam 3,2830).
ABJATAR-+ Ebjatar
ABNER (otac je svjetlo)
Necak i vojskovoda -+ Saulov
(1 Sam 14,50s; 17,55); protiv
volje Davidove proglasio je Sa.
ulova sina kraljem nad Izra
elom (2 Sam 2,S-3,1), je
kasnije na Davidovu stranu;
umorili su ga -+ Joab i -+ Abi-
saj iz -+ krvne osvete (2 Sam
2,123,30).
ABRAHAM Prvi od triju patri
jarha. Njegova poVljest U
Post 11,2725,10 izrasla je tij.,..
kom duge predaje. Uz izvj.,..
staje 0 A. nalazimo i takve ko-
Kreta1'lje patrijarhd. izmedu
Harana i Egipta prema Post
1250. U sj. stepskim pod rue
jima mazda ih je put vodio i
preko Tadmora (Palmire). Ur
Kaldejski, koji kasnija pre
daja povezuje s Abrahamom,
nalazi se preko 1000 km ji. ad
Harana.
ji izv. vrijede za Izaka i Jako-
va iIi su nastali nezavisno 0
njima (tako otpr. Post 22,119).
Pov. A. potjece iz .... Harana
(tek kasnija predaja govori da
je on dosao iz .Ura Kalde}
skog). Imena njegovih roda-
ka nalaze se u okolici Hara-
na kao nazivi m.iesta. Odatle
A. odlazi u potrazi za pasom
iIi u sklopu sire-
nja .... Aramejaca. Taj odlazak
za Bibliju nije slucajan, vee
oeituje Bozje vodstvo (Post
12,1). A. dolazi u Kanaan. On
dj e prima - upravo u sveti-
stu u -+ Sekemu - obeeanje
da ce posjedovati zemlju i
imati potomstvo (Post 15). A.
Boga svoga plemena ko-
ABRAHAM - ADONIJA
13
jega prema bibI. predaji pO-
istovjeeuje s Elom (-+ Bozja
imena), vrhovnim bozanstvom
sir.-kan. podrucja. Kao prvi
udio u obeeanoj -+ zemlji ku-
puje A. poslije smrti -+ Sarine
zemljiSte sa spiljom Makpela
u okolici -+ Hebrona (Post 23).
Nije sigurno kad je A. zivio.
Zakljucei istrazivaca kreeu se
izmedu 19. i 13. st. pro Kr.
Ozbiljni razlozi govore u pri-
log 14. st. Biblija naziva A.
oeem Izrae1a (Iz 51,2' usp.
Mt 3,9; Iv 8,39), primaoeem
Bozjih obeeanja (Lk 1,55.73),
uzorom vjere (Rim 4; usp. Gal
3,9), Bozjim prijateljem (Iz
41,8; Jak 2,23). Isus je veCi od
A. (Iv 8,52-58).
ABSALOM (otae je mir) Sin
-+ Davida i keerke kralja -+ ge-
surskoga -+ Maake (2 Sam 3,3).
o Absalovomu zivotu i njego-
vu pokusaju da naslijedi Da-
vida izvjestava Povijest Da-
vidovih nasljednika (sastav-
ljena zacijelo vee u yr. Salo-
mona, kasnije jedan dio 2
Sam) u 2 Sam 13-19. Prema
toj predaji A. ubija pretenden-
ta na prijestolje Amnona pod
izlikom da osveeuje povrijede-
nu cast svoje sestre -+ Tama-
re; bjezi u Gesur, ali postizava
posredovanjem -+ Joabovim
Davidovo oprostenje. Kasnije
A. uspijeva postiei naklonost
naroda; dize bunu, dade se iza-
brati za kralja u -+ Hebronu i
kreee na -+ Jeruzalem. David
bjezi sa svojim plaeenicima
u -+ Mahanajim. U narednim
vojnim obracunima u sumo-
vitom istocnojordanskom gor-
ju -+ Jabok plemena koja su
se borila za A. podlegla su
Davidovim vojnicima. A. je
protiv izricitog Davidova na-
redenja ubijen.
ADAM Izv. opee ime za covje-
ka iii ljudski rod, u rodoslov-
c
Iju Post 4,25-5,5 dolazi. kao vI.
ime prvog covjeka, praoea
ljudskog roda. Izvjestaji 0 A.
govore 0 covjeku ope., u prao-
eu je oslikana povijest vrste.
Biblija povezuje A. s hebr.
adamah (zemlja, njiva): A. je
srodan sa zemljom, ona je
njegov zivotni prostor. Kao
djeea A. i -+ Eve navode se: -+
Kajin, -+ Abel i -+ Set. Pre-
rna Post 5,5 A. je zivio 930 go-
dina. Osim u izvjestaju 0-+
prapovijesti A. se ne spomi-
nje niti u jednoj starijoj knjizi
SZ, dok u NZ ima znacajno
mjesto (jednozenstvo: Mt 19,
4-6; nauka 0 milosti: Rim 5,12-
-21). Pavao oznacuje A. kao
pralik novog nebeskog A.,
Krista (Rim 5,14); s njime za-
pocinje novo stvorenje, novi
raj. Zbog toga mora svaki krs-
eanin svuCi starog covjeka i
zaodjeti se novim A. (Rim 5,
14; Kol 1,15; 3,9s).
ADAR -+ kalendar
ADONAJ -+ Bozje ime, Bozja
imena
ADONIBEZEK Kan. kralj ko-
ga su Judejci prema Suci 1,5-
-7 pobijedili i osakatili.
ADONIJA (Gospodin je Jah-
ve) Ime nekih osoba, prije
svega: najstariji od Davido-
vih sinova koji su zivjeli jos
za njegove starosti; nastoji se
domoei prijestolja (podrlavan
od -+ Joaba i -+ Ebjatara), te
se jos za zivota Davidova dao
proglasiti kraljem (1 Kr 1,9).
Protivna stranka isposlovala
je Davidovo odobrenje za hit-
no ustolieenje -+ Salomona. A.
je nasao utoCiste kod -+ zrt-
venika (-+ pravo utociSta); htio
je kasnije uzeti za zenu -+ Abi-
sagu (pravo na prijestolje), za-
to je po nalogu Salomonovu
ubijen (1 Kr 2,13-25). Mozda
neizravna zrtva uklanjanja-+
14
ADONIJA - AHASVER
Urije; bib!. izvjestaji 0 nje-
mu sastavlieni su sa stajali-
sta protivnicke stranke.
ADONIRAM (Gospodin je uz-
visen) Davidov i Salomonov
sluZbenik koji se jos zove i
Adoram; kamenovali su ga po-
bunjeni Izraelci kad je htio
priopCiti naredenje -+ Roboa-
movo (2 Sam 20,24; 1 Kr 5,28;
12,18).
ADONIS -+ Tamuz
ADONI-SEDEK (Bog je pra-
vednost) Kan. kralj Jeruzale-
rna, prema JS 10 voda saveza
pet gradova: -+ J eruzalema,-+
Hebrona, Jarmuta, -+ Lakisa
i Eglona; pobijedio ga Josua
u bitki kod -+ Gibeona, u pe-
Cini kod Makede uhvacen i
ubijen.
ADORAM -+ Adoniram
ADRAMITIJA Maloazijski luc-
ki grad u pokrajini -+ Miziji
(Dj 27,2).
ADULAM (zatvoreno mjesto;
kirbet d-sekmadkur) Kan.
grad-ddava (Js 12,15); u A. je
David nasao utoCiste pred -+
Saulom (1 Sam 22,1).
ADUMIM (crveni uspon,
krvavi uspon) Planinski pro-
laz na granici izmedu Jude
i Benjamina (JS 15,7; 18,17),
izmedu J eruzalema i J erihona.
Ime potjece od slojeva crvene
zemlje koja u blizini gostio-
nice milosrdnog Samarijanca
daje krskom krajoIiku izrazit
pecat.
AFEK (korito potoka ras el-
-cen) Naziv nekih gradova u
Kanaanu, medu ostalima kan.
kraljevski grad u Saronskoj
ravnici sto ga je Josua, prema
J8 12,18, osvojio; kasnije ta-
bor Filistejaca (1 Sam 4,1s).
-+ Herod (1) ga je prozvao An-
tipatrida (Dj 23,31).
c
AGAB Krsc. -+ proroJ.,.< iz Je-
ruzalema (Dj 11,28), istovjetan
s Agabom iz Cezareje (Dj 21,
10).
AGAG Kralj Amalecana (Br
24,7?; 1 Sam 15,8-33) koga je
-+ Saul potukao i postedio,
a -+ Samuel pogubio. Nije si-
gurno da Ii -+ Hamanov nadi-
mak Agadanin u Est 3,1 ima
neke veze s Agagom.
AGAPE -+ liubav
AGRAFA-+ kanon
AGRIPA-+ Herod
AGUR Pjesnik izreka iz Sj.
Arabije (Izr 30,1-14).
AHAB Kralj -+ Sj. izr. kraljev-
stva (875-854. pro Kr.), zna-
cajan politicar (blagostanje,
velicanstvene gradnje); ucvr-
stio svoje odnose s -+ Fenica-
nima, napose svojom zenid-
born s -+ Izebelom, trpio je
njezino -+ stovanje Baala i
borbu protiv Jahvinih proro-
ka. Zbog toga je u Knjigama
kralieva ostro osudivan i pri-
kazan kao protivnik -+ Ilije (1
Kr 16,29-22,40); poginuo u bit-
ki protiv Aramejaca (1 Kr 22,
34-40).
AHAJA Rim. pokrajina (od 27.
pro Kr.), glavni grad-+ Korint.
AHASVER -+ Kserkso
Polozaj Ahaje
AHAZ - AHJO
15
AHAZ (Jahve je zahvatio)
Kralj (736-721. pro Kr.) -+ J.
judo kraljevstva; buduCi da se
nije pridrufio savezu Sj.
izr. kraljevstva i Sirije (Da-
maska) protiv -+ Asirije, dosao
je u tezak polozaj. Kad mu je
poIozaj postao u vojnom smi-
siu bezizgIedan, poziva A. kra-
lja Asirije (Tiglat-Pileser III)
u pomoc (danak iz hramske
riznice); time A. zaobilazi pro-
rocanstvo Iz 7, spasava, dodu-
!ie, privremeno svoju zemlju,
ali je posve dovodi pod asir.
utjecaj. trtvuje svoga sina
asir. bogu Molohu; u SP
veoma je negativno prikazan
(2 Kr 16).
AHAZJA (Jahve je zahvatio)
Ime dvaju kraljeva:
1. A. izr. kraljevstvo;
854-853. pro Kr.), sin i nasljed-
nik Ahabov. Zbog njegove
relig. snosljivosti osuduje ga
1 Kr 22,52-54. A. se obraca na-
kon teskog pada s prozora bo-
gu ekronskom (Baal Zebu-
bu, Baal). Ilija mu se
zbog toga prijeti preranom
smrcu (2 Kr 1).
2. A. judo J. kraljevstvo;
842. pro Kr.), sin Atalijin.
Prema 2 Kr 8,28 borio se sa
svojim stricem -+ Joramom
izr. protiv Damaska; Joramje
bio ranjen, a njegov se voj-
skovoda Jehu pobunio pro-
tiv njega i dao A. ubiti (2
Kr 9,27).
AHIJA (brat je Jahve) Ime
nekih osoba, prije svega: Ahi-
ja iz sila, prorok koji je na-
vijestio postavljenje -+ J erobo-
ama za kralia Sj. kraljev-
stva (1 Kr 11,29-36) a kasnije
njegovu propast i propast nje-
gova potomstva (1 Kr 14,5-16).
AHIKAM (brat se uzvisio)
Dvorski cinovnik -+ Josije (2
c
Kr 22,12), zasticuje Jeremiju
za vladanja -+ (Jr
26,24).
AHIKAR Cinovnik asir. kra-
ljeva Sanheriba i Asarhadona;
pada u nemilost, zbog svoje
-+ mudrosti ponovno dolazi u
milost (mnogobrojne staro-
drevne price i bajke). U Tob
(11,20) pojavljuje se kao Ahior,
Tobijin sinovac (leg.).
AHlMAAS (hebr. znacenje ne-
sigumo) Ime nekih osoba, pri-
je svega: sin svecenika Sa-
doka, Davidov dousnik za vri-
jeme AbSaIomove pobune
protiv njega (2 Sam 15,36; 17,
17-21).
AHIMELEK (brat je kralj)
Svecenik u Nobu. Dok je Da-
vid bjezao pred saulom, on
mu je dao prinesene kruho-
ve (usp. Mk 2,26//). Zbog toga
je saul dao smaknuti A. i nje-
gOY rod; umakao je jedino
njegov sin Ebjatar (1 Sam
22,21).
AHINOAMA (brat je ljup-
kost) Ime nekih zena, prije
svega jedne od Davidovih ze-
na (2 Sam 3,2: majka Amno-
nova; Tamara).
AHIOR (brat je svjetlo)
1. -+ Ahikar.
2. Amonski vo.iskovoda; pre-
rna Jdt usprotivio se Holo-
i bio je izrucen Judejci-
rna; nakon niihove pobjede
presao je na zidovstvo.
AHITOFEL (hebr. znacenje ne-
sigumo) Veoma cijenjeni Da-
vidov savjetnik (2 Sam 16,23),
prikljuCio se -+ AbSaIomovoj
pobuni protiv Davida i obje-
sio se kad je vidio da je ta
stvar propaia (2 Sam 17,23).
AHJO je pratio Kovceg sa-
veza kada se prenosio u Je-
ruzalem (2 Sam 6,3s).
16
AJ - ALEGORIJSKO TUMACENJE BIBLIJE
AJ (et-tel) Sem. naseobina ji.
od Betela, od 3000-2000. pro
Kr. Prema JS 7,8 ju je
razorio. U stvari, A. je vee u
to vrijeme bio hrpa
Bib!. je etiologija
koja Bog je zemlju
poklonio.
AJALON (mjesto jelena) Sta-
rokan. grad na putu od obale
Sredozemnog mora prema pla-
ninskom kraju koji se vee
spominje u pismima iz Ama-
rne, oko 20 km sjz. od Jeruza-
lema, nekada arap. selo jalo
(1967. posve razoreno). MoZda
sredite Mjeseceva kulta u ko-
jem se stuje jelen (usp. tako-
der JS 10,12).
AJIN (izvor ill oko) Grad
u podrucju plemena Simuno-
va (JS 19,7) iIi Judina (JS 15,
32). A. se pojavljuje kao En
u mnogim nazivima mjesta.
AKAD Prema Post 10,10 grad
Nimrodov, u vr. Sargona I.
(oko 2350) glavni grad istoime-
nog sem. kraljevstva u sj. Ba-
biloniji. Grad su razoriIi oko
2190. nesem. Gutejci i nije
iskopan. Vladari Ura naziva-
ju se kralj sumerski i akad-
ski, a Kir kralj Babela,
Sumera i Akada.
AKADSKI Istocno-sem. jezik;
ima asir. i babil. narjeeje; pi-
sao se klinovim pismom.
AKARON Ekron
AKIS Prema 1 Sam 27,1-28,2
je David utocite kod
filist. kneza A. u Gatu na svom
bijegu pred Saulom (usp. 1
Sam 21,11-16; mozda 1 Kr 2,
39).
AKON Kan. lucki i trgovacki
grad sj. od Karmela. Spomi-
nje se vee u pismima iz
Amarne; Izraelci ga nisu ni-
kada osvojili (Suci 1,31), ipak
se ubrajao u Aserovu po-
krajinu (JS 19,30); u heleIf. do-
ba prigodno Sele-
ukoviea pod nazivom Ptole-
maida; 47. pro Kr. pripojen
rim. pokrajini Siriji
ja); posjetio ga Pavao (Dj 21,
7).
AKOR (mozda nesreea, jad)
Dolina u gorju izmedu Jeru-
zalema i Jordana (kamenova-
nje Akana JS 7,24ss). Ta doli-
na jeze jednom ee postati
vrata nade (Hos 2,17; Iz 65,
10).
AKSA (kopca za nogu) KCi
Kalebova; on je daje svome
bratu Otnielu za zenu (JS
15,16-19; Suci 1.11-15).
AKSAF Kan. kraljevski grad,
spominje se u pismima iz
Amarne. Josua ga je osvojio
prema JS 12,20.
AKVILA VI. ime:
1. Imueni zidov, poput PavIa
tkalac za vrijeme iz-
gona zidova napustio je Rim
zajedno sa svojom zenom Pri-
skom i u Korint. Kod
njega je Pavao boravio duie
vrijeme (Dj 18,2s). A. i njegova
zena pratili su PavIa u Efez
(Dj 18,18s) i ondje primili k
sebi Apolona. Kasnije su se
vratili u Rim gdje ih je Pavao
zahvalno dao pozdraviti (Rim
16,3s; usp. 1 Kor 16,19).
2. Heksapla.
AKZIB
1. Grad na Sredozemnom mo-
ru sj. od Akona; Izraelci ga
nisu osvojili, a ipak se pribra-
jao (Suci 1.31).
2. Mjesto u Judeji (IS 15,44).
ALEGORIJSKO TUMACENJE
BIBLIJE polazi od uvjerenja
da neki tekst stvarno ozna-
cuje drugo, dublje, ne-
go neposredno izraiava.
ALEGORIJSKO TUMACENJE BIBLIJE - ALEKSANDAR 17-
pa i onda kad nije izravno
naznacen slikovit govor.
Pavao upotrebljava alegoriju
npr. u Gal 4,21-23; 1 Kor 10,4.
On formalno ne mimoilazi
pravila koja vrijede za njega-
vo vriieme, no sadrzajno nje
govo je tumacenje i propovi-
jedanje posve novo. Bitno je
za svako alegorijsko tumace
nie: odredenom tekstu daje
se suvremeno znacenje bez ob-
zira da Ii se dosl. znacenje za-
ddava iIi ne. testo tu dolazi
do izraiaia duhovita, a cesto
i djetinjasta masta, tako da
tumacenje viSe nema niSta
zajednicko s izv. smislom bibl.
mjesta
ALEKSANDAR (branitelj od
ljudi) Ime nekih osoba, prije
svega: Aleksandar Vel. (357-
-323. pro Kr.), osnivac grc.
svjetskog carstva; u SZ spo-
menut poimence saIl10 u 1 Mak
1,1-9, no na njega se izricito-
smjera u nekoIiko videnja u
Dn; potakao je razvitak fid.
-+ dijaspore. 0 A. postoje mna-
gi leg. izvjestaji bez ikakve
pov. vrijednosti (npr. 0 nje-
Aleksandar Vel., lik na sta-
rom novCicu
Vojni pohod Aleksandra Vel. bio je i za Palestinu od velikog
znacenja. Na njegovo se svjetsko carstvo smjera i kod Dn.
Osim Tira (koji je osvojen 332. pro Kr. tek nakon visemjesecne
opsade) on je lako i brzo zauzeo os tale lucke gradove. Kad jq
svladao otpor kod Gaze, bio mu je otvoren put prema Egiptu.
Ondje je osnovao Aleksandriju (331). Mnoga naselja sto se
nalaze na putu kojim je prolazio (na karti oznacena s A)
prozvana su Aleksandrovim imenom, kao Aleksandrija, Alek-
sandropol i sl.
c
18
ALEKSANDAR-AMALECANI
govu posjetu Hramu); -+ hele-
nizam.
ALEKSANDAR BALAS dolazi
na viast 153. pro Kr. kao sin
-+ Antioha IV. Epifana i na-
stoji potisnuti Demetrija I,
kraija -+ Sirije. -+ Makabejac
Jonatan pomogao je A. uz ve-
like ustupke. Konacno je ipak
pobijedio Demetrijev sin, a
Aleksandru je 145. pro Kr. od-
rubijena glava.
ALEKSANDRIJA (arap. isken-
derije) Ime mnogih gradova,
prije svega: grad na Z delte
Nila; 332/1. pro Kr. osnovao
ga -+ Aleksandar Vel.; srediS-
te znanosti i kulture, posred-
nik izmedu Istoka i Zapada,
nakon Rima najveCi grad pret-
krsc. i ranokrsc. svijeta. Sa-
mostaina zid. zajednica s ve-
likim kulturnim ostvarenjima
(-+ Septuaginta, nastojanje da
se zid. predaja filozofski pro-
dubi; -+ helenizam). Njegovo
opadanje pocinje kad su ga
zauzeli Arapi (642. p. Kr.).
Izraz aIeksandri.iska skola
ne razlikuje katehetsku sko-
Iu od znanstvene skole: po-
tonja je do 215. p. Kr. privatna
ustanova i otvorena je svima
(pa i poganima); njezin je naj-
,glasovitiji predstavnik Origen.
Za razliku od -+ antiohijske
skole nije se toliko zanima-
Ia za historijski smisao ne-
kog bibl. mjesta nego viSe za
bozansko otajstvo, koje se tu
nay. izrafava (opasnost od tu-
macenja SP unutar spekula-
tivnog sustava). Tim svojim
-+ alegorijskim tumacenjem
Biblije imala je velik utjecaj
na egzegezu i povijest d02;mi
staroga i srednjega vijeka.
ALELUJA (hvalite Jahvu)
Starodrevni liturgijski poklik
hvaIe, npr. na pocetku Ps
Ills; na kraju Ps 104s; ! ~ 5 s ;
na pocetku i kraju Ps )06;
113; 135; 147-150 (usp. Otk
19,1.3ss).
ALFA IOMEGA -+ A
ALFEJ
1. Otac carinika Levija (Mk
2,14).
2. Otac -+ Jakova (2) (Mk 3,18
II; Dj 1,13).
ALKIM (grc.!lat. oblik za El-
jakim = >>lleka Bog podigne)
Helen. raspolozen Zidov koga
je kralj -+ Sirije, Demetrije I,
proglasio -+ velikim sveceni-
kom; Juda -+ Makabejac bo-
rio se protiv njega (1 Mk 7;
9,54-57; usp. 2 Mak 14,3-13).
ALOJ Mirisava biljka (Ps 45,9;
Izr 7,17; usp. Iv 19,39).
Alai
AMAJLIJA Predmet koji da-
je zdravlje iii zastitu i cude-
snu snagu, cesto je ujedno i
nakit (Pj 4,9). A. teol. popri-
rna drugi smisao i pojavlju-
je se kao resa na odjeci (Br
15,38-41; usp. Mt 23,5) Cesto
je povezana s idolopoklon-
stvom (Post 35,4). Kako su se
A. najcesce uvozile, moze se
nrema nalazima A. utvrditi
..tomet trgovine zemalja iz-
voznica.
AMALECANI Nomadski pIe-
menski savez koji je prigodi-
AMALECANI - AMON
19
ce poduzimao pljackaske pO-
hode prema J Palestine (1
Sam 30,14), te stoga neprija-
telj Izraelu (Pnz 25,17-19). Bi-
bI. predaja vidi pocetak toga
stalnog neprijateljstva u su-
kobu A. s Izrae1cima prigo-
dom izlaska iz Egipta (Izi
17,8-16). Njihovu je moe slo-
mio najprije Saul (1 Sam 15)
a zatim David (1 Sam 27,8;
30,1-20; 2 Sam 8,12). 1 Ljet 4,43
spominje jos ostatke A.
AMARNA Takoder e1-Amarna
iIi Tell-el-Amarna, danasnje
ime negdasnjeg Ahet Atona
(zraka Atonova), prijestol-
nice Amenofisa IV. Ehnatona,
na i. obali Nila, otpr. na pola
puta izmedu Tebe i Memfi-
sa. Za vladanja Amenofisa IV.
(1372-1352. pro Kr.) u njemu
je bio samostaIno razvijen
bogostovni, knjii. i umjetnic-
ki iivot. Njegov arhiv, pi sma
iz Amarne - na akad. jeziku
kIinovim pismom pisane gli-
nene plocice, pronadene 1888.
- vaina su vre1a za povijest,
kulturu i jezik Kanaana. Pi-
sma potjecu od kraljeva broj-
nih gradova-driava kao Bib-
losa, Beiruta, Akona, Aske1o-
na, Megida, LakiSa i Jeruzale-
rna, koji su traiili pomoc pro-
tiv --+ Hetita iIi --+ Habiruana-
ca, naglasavajuCi svoju vjer-
nost prema faraonu iIi optu-
iujuCi svoje susjede kao izda-
jice.
AMASA (obvezao se J ahve)
Ime nekih osoba. prije svega:
sin --+ Abigajile (Davidove po-
lusestre 1 Ljet 2,17?), --+ Ab-
salomov vo.iskovoda (2 Sam
17,25) koga je David pomilo-
vao i postavio vojskovodom
mjesto--+ Joaba (2 Sam 19,14)
a ovaj ga je kasnije ipak muc-
ki umorio kod Gibeona (2
Sam 20,7-13).
c
AMASJA (obvezao se Jah-
ve) Ime nekih osoba, prije
svega: kralj --+ J. jUdo kraljev-
stva (797-779. pro Kr.), pobje-
duje --+ Edomce i tako osigu-
rava slobodan prilaz k moru.
Kad je za svog sina zatraiio
kcer izr. kralja --+ Joasa (na-
sljedno pravo na --+ Sj. kra-
ljevstvo), ovaj ga je pobijedio
i zarobio te opljackao Jeruza-
lem. Amasja je pobjegao u
Lakis i ondje bio umoren (2
Kr 14,1-22).
AMEN (hebr., nepromijenjeno
preuzeto u grc. i lat. = pouz-
dano, zastalno)
1. U SZ odobravanje (1 Kr
1,36; Jr 11,5) iIi pak kletva kad
netko ne ispuni svoju obvezu
(Br 5,22). Bogostovni obrazac
kojim se ieli zakljuciti neko
iScekivanje (Ps 106,48).
2. U NZ liturgijski poklik Bo-
gu (1 Kor 14,16; nebesko bo-
gosluije Otk 5,14; zakIjucak
molitava itd, Rim 1,25; 1 Pt
5,11), ne kao potvrda neke is-
tine nego kao molba da Bog
ispuni koje dana obecanje
(Otk 1,6; 22,10).
3. Samo u Isusovim ustima
rijec potvrdivania (otpr. do-
ista): Mk 3,28; 8,12; 9,1. Luka
to ponajcesce opisuje, prevo-
di iIi naprosto ispusta. Kod
Ivana je cesto udvostrucenje
A., A. (npr. 3,3; 5,19; 8,34).
Proslavljenom se Kristu rijec
A. stavlja u usta kao osobna
oznaka (Ovo govori A., Otk
3,14).
AMNON --+ Tamara
AMON
A) (izvjeiban, spretan) Kralj
--+ J. judo kraljevstva (639-638.
pro Kr.) koga su ubile njegove
sluge (2 Kr 21.19-26). Kod Mt
1,10 naziva se Amos.
20
AMON - AMRAFEL
B) (Skriveni) Bozanstvo
grada Tebe i bog ego kraljev-
stva. Jedino ego bozanstvo ko-
je se poimence spominje u SZ
Or 46,25).
Egipatsko bozanstvo Amon sa
svojom zenom Mut
AMONCI (Amon) Aram. ple-
me koje se u 12. st. naselilo
uz gornji tok -+ Jaboka. Glav-
ni grad -+ Raba. Post 1?,38 tu-
maci da su A. potekh od-+
Lota, priznaje im aram. pod-
rijetlo i plemensku srodnost
s Izraelom. testo su A. vodi-
1i ratove protiv Izraelaca. Po-
bijedio ih ie -+ Jiftah (?) (Su-
d 10,7-11,33), Saul (1 Sam 11),
David (2 Sam 12,26-31),-+ Jo-
safat (?) (2 Ljet 20,1-30) i -+
Juda Makabejac. Od 64. pr:
Kr. pod rim. vlascu, a .potkraJ
2. st. p. Kr. pretapaJu se u
Arape. Nacionalno bozanstvo
-+ Moloh (Milkom) (1 Kr 11,5.
7.33).
AMOREJCI (= zapadni Se-
miti) Sem. nomadi sir.-arap.
stepe. Potkraj 3. tslj. p r o v ~ i
se u -+ Sumer. U uzastopmm
naletima prodirali su u kul-
c
turna podrucja Mezopotamije
i Siro-Palestine. Amorejski su
knezovi ddali u svojoj vlasti
-+ Babilon. -+ Mari i -+ Biblos.
Post 15,16; Am 2,9s nazivaju
Amorejcima cjelokupno pred-
izr. stanovniStvo Kanaana. Si-
gurno je da je na podrucju
kasnijeg Izraela bilo amorej-
skih ddavica (Br 21,21-35; JS
10,1-14). S izr. precima A. ima-
ju zajednicko: naCin tvorbe
vI. imena. razne rijeci i poj-
move, pravne obicaje. Naro-
citi oblik -+ Abrahamove zrtve
(Post 15,9.10.17) potjece od
amorejskog obicaja sklapanja
ugovora.
AMOS (kraCi oblik od Amas-
ja = nosio je Jahve) -+ Pro-
rok, ne prorok od zanata (Am
7,14), nego stocar i uzgajivac
divl.iih smokava iz okolice-+
Tekoe (-+ J. judo kraljevstvo),
oko 10 km j. od Betlehema
(Am 1,1). Ipak je javno na-
stupio u-+ Sj. izr. kraljevstvu
(Am 7,12s) za vriieme -+ Jero-
boama II. (784-744. pro Kr.),
u doba mira (usp. Am 6,13)
i blagostanja (usp. Am 5,11;
3,15; 6.4-6), ostro prekoravao
zbog zloupotreba (npr. podmi-
tljivosti sudaca, Am 5,7.10-12)
i bio konacno protjeran iz Sj.
kraljevstva (Am 7,10-13). Sa-
cuvana Amosova knjiga sadr-
zi slikovite prijetece izreke
protiv poganskih naroda, pro-
tiv Sj. i J. kraljevstva, zatim
opise dozivljaja i videnja, obe-
canja spasenja. Prosla je kroz
viSe redakcija, ali najvecim
dijelom potjece od A.
AMRAFEL Kao kralj Sineara
zajedno s kraljem Kedor-Lao-
merom pobijedio kraljeve So-
dome, Gomore i dr. Konacno
ga je svladao Abram. Nije
vjer. da bi to bio -+ Hamura-
bi.
AMRAM - ANDRONIK
21
A .. \IRAM (nal'od je uzvisen)
Prcma Izi 6,20 otac Arona i
\'Iojsija.

.-1.) (smilovao se Jahve?) VI.
ime, npr.:
1. Prema 1 Sam 1,1 jedha od
Elkaninih zena koja je dugo
bila nepiodna, sto se smatra ..
10 sramotom. 1 Sam 1 opisuje
kako je njezina moIitva usli ..
sana te je postala majkom-+
Samuelovom. Niezin hvalo-
spjev (1 Sam 2,1-10) poslmio
ie kao uzorak za Marijin hva-
lospjev kod Lk 1,46-55.
Stara proroCica kod Isuso-
\"a prikazanja u hramu (Lk

3. Neki nz. apokrifi nazivaju
d.nom i -+ Marijinu majku.
Taj podatak pov. dakako ni-
ie pouzdan, ali je ipak imao
\'eliko znacenie kroz povijest
u poboznosti i umjetnosti.
B) (grc. oblik hebr. skraceni ..
ce: smilovao se Jahve) :lid.
--+ veliki svecenik (6-15. p. Kr.).
Rim. ga je namjesnik 15. p.
Kr. doduse svrgnuo, ali je on
ipak ostao i dalje najutjecaj-
nija osoba u -+ Velikom vije-
eu, premda su velikosvecenic-
ku sluzbu obnosili njegovi si ..
novi, odn. njegov zet -+ Kajfa.
A. ie imao odlucnu rijec kod
sudenja Isusu (prema Iv), kao
i kod sudenja Petru i Ivanu
(Dj 4,6).
ANAKOVCI (Enakovci) U Pnz
2,10 opisuju se A. kao narod
divova. Prema IS 11,21s Josua
ih je gotovo posvema istrije-
bio.
ANANIJA (grc. oblik hebr.
Hanania, milosrdan je Jah-
ve) Ime nekih osoba, prije
svega:
1. Clan prve krsc. zajednice
u Jeruzalemu. Iznenada je
umro sa svojom zenom Sa ..
c
firom jer su oboje zaddali
dio utrska od prodanog ze-
mljiSta (Dj 5,1-10).
2. Krscanin u Damasku koji
obnevidjelog -+ PavIa Iijeci i
krsti (Dj 9,10-19; 22,12 .. 16).
3. -+ Veliki svecenik (oko 47-
-59. p. Kr.), vodi istragu pro-
tiv PavIa u Jeruzalemu (Dj
22,30-23,10), optuzuje ga pred
upraviteljem -+ Feliksom (Dj
24,1-9); pocetkom rim. rata,
66. p. Kr., umorili su ga ne-
prijateIji Rima.
ANATEMA -+ prokletstvo (5)
ANATOT (rlis el-harrube, bli-
zu Skopusa kod Jeruzalema)
Grad u kraju Benjaminovu,
dodijeIjen Ievitima (IS 21,18;
1 Ljet 6,45). U A. je bio pro-
gnan -+ Ebjatar (1 Kr 2,26).
Rodno mjesto Jeremije (Jr
1,1; 11,21; 32,7ss). Poslije ba-
bil. smanjstva ponovno nase ..
ljen (Ezr 2,23).
ANDRIJA (Muzevni) Jedan
od Dvanaestorice (-+ apostol),
prema Iv 1,40-44 brat -+ Pet-
roy, iz Betsaide. Isus ga je
prvog pozvao. U Ev-a se po-
javijuje nekoliko puta (npr.
kad je nastalo pitanje 0 vre-
menu kada ce Hram biti raz-
oren, Mk 13,3s, u Dj spome-
nut llamo u 1,13, i nigdje dru-
gdje u NZ. Leg. su izvjestaji
o Andrijinu djelovanju na
Balkanu i u J. Rusiji te 0 nje-
govu mucenistvu. Iz crkveno-
-polito razloga kasnije mu se,
kao prvopozvanom, pocelo
pripisivati osnivanje crkvene
zajednice u Bizantu.
ANDRONIK (pobjeditelj mu-
zeva)
1. Poganski vladar koji je
dao umoriti -+ velikog svece-
nika Oniju III. i zbog toga
po naredenju -+ Antioha IV.
Bpifana bio pogubljen (2 Mak
4,33-38).
22
ANDRONIK - ANTIOH
2. Zatocenik koga Pavao da
je pozdraviti (Rim 16,7).
ANDEO U starijim dijelovima
SZ ima malo podataka 0 A.
(ali usp. Post 28,12), za razliku
od kasnijih spisa (usp. Ez,
Zah, Dn) koji su vjer. nastali
pod perz. utjecajem. Znacaj.
no je za SZ da preko A. dje.
luje sam Jahve. Prijepomo
je znacenje izraza A. Gospo-
dnji. U Post 22,l1s; Izi 3,2ss
istovjetan je s Jahvom. Jah
ve se nije mogao zamisliti bez
dvorjanika (usp. Job 1,6).
A. tumac spominje se npr. u
Dn 7,16 (usp. Otk 21,9).
I u NZ u Kristu se Bozja dje-
la navijestaju, prate, podupi.
ru i izvode preko A., npr. u
izvjestajima 0 djetinjstvu kod
Lk i u Otk. Oni najcesee ne
djeluju povremeno nego
uvijek (Mt 18,10). Podjela A.
na korove (npr. Prijestolja,
Gospodstva, Vlasti prema Kol
1,16) jest poslijebibl.; -+ ke
rub; -+ seraf. Zabacuje se pre
nagla5eno stovanje A. (Kol
2,18). A. su samo sluge (Otk
19,10; 22,9). Krist je iznad
njih (Heb 1,5), on je nas po-
srednik. Sedam A. predaja
naziva arkandelima (usp. Tob
12,15; Otk 8,2) cija su imena
dijelom legendama. Umjet
nicko prikazivanje (npr. put
ti) ne odgovara bibl. stvamo-
sti.
ANDEO CUVAR-+ andeo
ANTIKRIST (Protukrist) na
ziva se izravni Kristov protiv
nik, (osoba iii poredak?) u
povijesti. Pavao govori 0 A.
kao 0 covjeku grijeha, si-
nu propasti, protivniku koji
se uzdiZe protiv svega 5tO
ljudi nazivaju Bogom iii drZe
za sveto. Najprije mora do-
Ci veliki otpad (2 Sol 2,3-12).
7). Najjasnije je ocrtana slika
A. u Otk, prije svega u Otk 13.
A. je tu zvijer koja ostvaruje
svesvjetsko kraljevstvo. Tu on
sa Sotonom i lafnim proroci-
rna tvori paklensko trojstvo.
Krist dokrajcuje moe A. (Otk
19,11-20) (usp. takoder Mk
13,22//).-+ davao.
ANTILEGOMENA -+ kanon
ANTILIBANON Gorje sto se
proteze usporedo s -+ Libano-
nom na i. strani prodola ko-
jim otjecu Leontes i Orontes.
Njegov je najjufniji i najviSi
dio -+ Hermon. U SZ A. i nje
govi pojedini dijelovi imaju
razliCita imena (Pnz 3,9; Jr
18,14; Ps 29,6; Pj 4,8). U A.
izviru Orontes, Leontes, Bara
da (stari naziv -+ Abana) i je
danod izvora -+ Jordana.
ANTIOH (Otpomi) Ime sir.
kraljeva iz dinastije -+ Seleu-
koviea, od kojih se neki spo-
minju u Mak.
1. A. IV. Bpifan (175-163. pro
Kr.), opljackao je zid. -+
Hram. Da bi ucvrstio svoju
vlast i svoje kraljevstvo otvo-
rio utjecaju helen. kulture,
zahtijevao je od 1:idova da
stuiu i da se klanjaju Zeusu
Olimpskom. Time je izazvao
o njemu govore Ivanove po- Antioh IV Bpifan. Starinski
slanice (1 Iv 2,18.22; 4,3; 2 Iv novae
ANTIOH - APOKALIPTICKA KNJIZEVNOST
23
ustanak -+ Makabejaca. Umro
za vrijeme bojnog pohoda na
Parte.
2. A. V. Eupator (163-162. pro
Kr.) Maloljetni sin Epifanov,
sklopio je mir s -+ Judom
:Makabejcem. Umorio ga nje-
gov necak (1 Mak 6,17-7,4; 2
10,9-14,2).
3. A. VII. Sidet (139-129. pro
Kr.) pobijedio je, uz pomoc
Makabejca simuna, uzur-
patora Trifona, kasnije se
okrenuo protiv simuna (1
:Mak 15-16), sklopio mir s Iva-
nom Hirkanom I, te zaglavio
u bojnom pohodu na Parte.
ANTIOHIJA Ime mnogih gra-
dova; u SP:
1. Glavni grad -+ Sirije, osno-
yan oko 300. pro Kr., velik i
bogat trgovacki grad. Tu je
nastala jedna od prvih zajed-
nica krScana iz poganstva i
sarno ime krscanin (Dj
11.19-26); polaziSte prvih krsc.
misija (Dj 13,1-3; 14,26-28;
15,3540; 18,22). -+ Apostolski
sabor.
I u pobibl. vremenu znacajno
srediSte krscanstva. Zbog na-
zadovanja i pustosenja taj je
grad danas malo selo (antak-
je).
Antiohiiska skola nije biia
neka stalna znanstvena usta
nova iii kakva katehetska
skola (-+ Aleksandrija), nego
srnjer u nauci i tumacenju
Biblije koji su zastupali poje-
dini ucenjaci (npr. Lukijan iz
A., umro 312; Diodor iz Tar-
za, umro prije 394; jedan od
njegovih ucenika bio je Ivan
Zlatousti, umro 407). Tu se
naglasavao pov. smisao SP
nasuprot duhovitom umova-
niu.
2. A. u -+ Pizidiji, pogranicni
grad izmedu Frigije i Pizidi-
je; poeetni misijski uspjeh
(Dj 13,1449, ali Dj 13,50).
ANTIPA
1. -+ Herod (4)
2. Nepoznati mucenik u Per-
gamu (Otk 2,13).
ANTI PATER (oceva slika i
Sin Jasonov, bio je
poslamk-+ Makabejca Jonata
na u Rimu i Sparti (1 Mak
12,1-23; 14,22).
ANTIPATRIDA-+ Afek
ANTISEMITIZAM -+ Zidovi
ANTONIJA Tvrdava na sjz.
uglu hramskog trga, prvi put
spomenuta kod Neh 2,8; ob-
novljena za -+ Hasmonejaca,
preuredena za -+ Heroda (1) i
u cast njegova pokrovitelja
M. Antonija prozvana A. U vr.
Isusovo rim. je posada iz A.
stalno nadzirala hramski trg
(Dj 21,31-36; 22,24). S nepra-
v?m smatraju da je tu
bIla PIlatova sudnica (-+ pre-
torij).
ANTROPOMORFIZAM Sliko-
vit govor kojim se Ijudski ob-
lici (lice: Izi 33,23; usta: Pnz
8,3: oci: 1 Sam 15,19) i pona-
sanje (kajanje: Post 6,6; srdZ-
ba: Izl 15,7; radost: Pnz
28,63) pripisuju Bogu. testo
se upotrebljava u Bibliji, po-
sebno u SZ, ali se u LXX
izbjegava iIi ublafuje. A. omo-
gucuje da se Bog prikafe kao
ziva osoba koja djeluje u po-
vijesti. SZ otklanja opasnost
da se Bog poistovjeti s covje-
kom: Ja sam Bog a ne co-
vjek (Hos 11,9), Boga ne mo-
ze Hram tjelesno obuhvatiti
(1 Kr 8,27), on ne pripada ne-
kom spolu i ne smije se likov-
no prikazivati (Izl 20,4).
APOKALIPSA -+ Otkrivenje
Ivana Apostola
APOKALIPTItKA
NOST KnjiZ. vrsta (obljublje-
na i veoma rasirena od 2. st.
pro Kr. do 1. p. Kr.). Teke
su prilike dale povoda da se
razmglja 0 trpljenju i budu-
coj slavi dobrih. Iz grade, ko-
ju je sacuvala predaja, suvre-
meno se doba nastojalo shva-
titi kao priprava na konacnu
Bozju pobjedu i pobjedu do-
brote. Pri tom su se upotreb-
Ijavale, pored starodrevnib
sIika, jos i kozmologije, umo-
vanja 0 brojevima, pocetnim
slovima, diobama, price 0 ve-
Iikim zivotinjama i andeIima.
Opisivala su se ukazanja,
predznaci svrsetka, posljednje
nevolje, sudnji dan, blazen-
stvo i prokletstvo. U otkri-
venja su se ubrajala videnja,
snovi i dr., i cesto se u njima
posizalo za osobama iz pro-
slih vremena (npr. Adam,
Henok; apokrifne apokalipse
-+- kanon). U SP ima tek neSto
prvih poeetaka i tekstova
apokalipticke knjizevnosti, ko-
ji u usporedbi s neukusnim
mastanjima drugih spisa
djeluju trijezno (pretkrsc: Ez
1,4-28; 10,1-22; 37,1-14; 40-48; Iz
24-27; Zah 9-14; JI 3-4; nar.
Dn 7-12; krsc: Mk 13//; 2 Sol
2,1-12; mnogo pojedinacnih
mjesta a napose Otk).
APOKRIFI -+- kanon
APOLION -+- Abadon
APOLON (skraceni oblik od
Apolonije = koji pripada
Apolonu) Ueen Zidov iz -+-
Aleksandrije, propovijedao u
-+- Efezu (Dj 18,24-26) i -+- Ko-
rintu (Dj 18,27-19,1), u prvom
redu protiv zidovstva; po nje-
mu se prozvala i jedna stran-
ka u toj zajednici (1 Kor
1,12; 3,4s). Dj 18,24-28 nastoje
samostalno misionarsko dje-
lovanje Apolonovo povezati s
apostolima (poucen od Akvile
i njegove zene). Mozda ucenik
Ivana -+- Krstitelja (Dj 18,25);
ne zna se sto se kasnije s njim
dogodilo, Nije vjer. da je on
pisac -+- Poslanice Hebrejima.
APOLONIJE (Apoionu posve-
cen) Ime nekih osoba koje
su za vrijeme -+- Se1eukovica
progonile Zidove, nar. A. iz
Tarza, namjesnik Celesirije i
Fenicije za Seleuka IV. (175-
-164. pro Kr.); ovomu je A.
opisao vrijednost blaga u je-
ruzalemskom -+- Hramu, a on
je poslao Heliodora (2 Mak
3,5-29) da opIjaeka Hram.
APOSTOL (posianik, u tom
znacenju sarno krsc.) U vr.
Isusova djelovanja u Galile-
ji (pojedinaeni pozivi) stvara
se zbor Dvanaestorice (izbor:
Mk 3,13; imena u razIiCitom
redosIijedu: Mt 10,2-4; Mk
3,16-19; Lk 6,14-16; Dj 1,13).
Isus ih salje kao rabini svo-
je ueenike (Mt 10,5; Lk 9,2;
usp. Mk 3,14), njihovo je pro-
povijedanje upravijeno najpr-
vo izr. plemenima (usp. Mt
10,6). Ustaijeni broj dvanaest
( -+- plemena, suci posIjednjih
vremena Mt 19,28) zadrlan je
i nakon otpada -+- Jude (5) (Dj
1,15-26). Dvanaestorica se
nadalje smatraju izaslanici-
ma (poIozaj Dvanaestorice,
osobito Petra, u prvokrsc.
misionarskom djelovanju).
Ima i siri pojam A. Sam je
Isus nazvan A. (Heb 3,1), ali
prije svega glasnici, misiona-
ri (npr. Iv 13,16; 2 Kor 11,5.13;
Otk 2,2). Tako Pavao naziva
samog sebe i svoje suradnike
(npr. Gal 1,1; 2,8; 2 Kor 8,23).
I Dvanaestorica se nazivaju
A. (npr. Mt 10,2; Mk 6,30). A.
predvodi bogosIufno sIavlje
(npr. Dj 20,7-11), osniva i pred-
vodi zajednice (npr. Dj 8,14; 2
Kor 13,10), on je Bozji surad-
nik (1 Kor 3,9). On nije go-
spodar nego sluga (usp. Mk
10,44; 2 Kor 1,24; 4,5), premda
trafi poslusnost (npr. 1 Kor
14,37).
APOSTOL - ARABIJA
25
u NZ (nar. kod Lk i Dj),
3. jos viSe kasnije, pojam se
A. ogranicuje na Dvanaesto-
,ieu (npr. Dj 1,26; Otk 21,14).
Pavao meau njima ima pose-
ban polozaj.
,"a sluzbu A. spada ovlasteno
poslanje u ime Kristovo (usp.
.\It 28,19) ili u Bozje ime (usp.
Gal 1,17), dakle ne pry. u ime

A. prema Dj najprije ostaju
u Jeruzalemu (usp. Dj 8,1).
Leg. su spisi koji govore ka-
ko su A. osnivali pojedine
Crkve po cijelom svijetu kao
i opisi njihova muceniStva.
APOSTOLSKE UPUTE -+ Di-
dahe
APOSTOLSKI OCI Od 17. st.
5kupni naziv za krse. knjizev-
nost razdoblja neposredno na-
kon apostolskog vremena. Ti
,u pisci dijelom bili jos u
osobnoj vezi s apostolima:
poslanice (Klement Rimski,
Ignacije, Polikarp), izvjestaji
u muceniStvu (Polikarp), crk-
propisi (-+ Didahe = Na
uk 12 apostola), propovijed
12. Klementova poslanica),
(Diognetovo pismo),
.:shatoloski pokornicki spis
I Hermin "Pastir), poucni i
!,obudni spisi (Barnabino pi-
smo, mozda ne pripada A. 0.).
APOSTOLSKI SABOR Nije to
>sabor u danasnjem smislu
,ijeCi, nego sastanak predstav-
(Pavao, Barnaba) zajed
r,iee u -+ Antiohiji (-+ krsea-
:-:i iz poganstva) s predstavni
cima zajednice u -+ Jeruzale-
mu i tamosniim -+ apostoli-
rna i starjesinama (oko 49. p.
Kr). Sporazumjeli su se da se
od -+ krscana iz poganstva ne-
ce traziti obdriavanje zid.
bogostovnih propisa (npr. ob-
rezanje) i s1. Tako krseanstvo
niie postalo neka unutadid.
sljedba. Prema Dj 15,20 bile su
im nametnute sarno J akobo-
ve odredbe (uzdriavanje od
mesa zrtvovanog idolima, od
krvi. od razvrata i od udav
ljenih zivotinja, tj. onih koji-
rna krv nije istekla prilikom
ubijanja). Osim temeljnih od
redbi tu su saddani i vreme
nom uvjetovani propisi, kako
bi omogueili euharistijsko za-
jednistvo s -+ judeokrseanima.
Prijeporno je da Ii to treba
povezivati sa samim A. s. ka
ko to opisuju Dj.
APOSTOLSKO VJEROVANJE
Obrazac vjere (jedan od mno-
gih nastao iz krsnog oogoslliZ-
ja i tumacenja vjere). Ne na
lazi se u SP (danasnji je tekst
iz 8. st. a nastao je prosire-
njem teksta iz 4. st.); tek je
u 4. st. smatran apostol
skim (legenda tvrdi da su ga
sastavili -+ apostoli kad su se
razilazili iz Jeruzalema).
ARABA Geoloska usjeklina
koja Palestinu dijeli u smje-
ru S-J: dolina Jordana i nje-
zin prodliZetak izmeau Mrt
vog i Crvenog mora. U Bib-
liji A. oznacuje gotovo isklju-
tivo dolinu Jordana (pnz 1,7;
IS 18.8 i c.). Danas je to is-
kliucivo naziv za udolje j. od
Mrtvog mora.
ARABIJA Poluotok u Aziji;
pradomovina Semita koji su
odavde neprestano u novim
skupinama prodirali u plod-
ne krajeve oko Sredozemlja
(-+ Plodni Polumjesec). SZ
naziva stanovnike danasnjeg
Arapskog poluotoka JiSmael-
cima (Post 25,12ss), Joktanci-
rna (Post 1O,26ss) i Keturitima
(25,1ss).
Arapin u SZ znaci isto sto i
-+ nomad (Iz 13,20; Jr 3,2) i
ope. oznacuje pripadnika pIe-
mena sir.-arap. pustinje i j.
-+ Negeba (2 Ljet 17,11; Iz
21,13; Jr 25,24). Ti sinovi
BIBUOTfKA OBITELJ\
26
ARABIJA - ARARAT
Istoka (Post 29,1; Suci 6,3)
vee rano sudjeluju u karavan-
skoj trgovini (1 Kr 10,15).
Unatoe njihovoj trgovini sa
"""* Salomonom. Arape su sma-
trali neprijateljima izabranog
naroda (2 Ljet 9,14; Neh 2,19);
za """* Jorama su upali u """*
J. judo kral.ievstvo i opljaeka-
Ii kraljevsku palacu u Jeru-
zalemu (2 Ljet 21,16s). U kas-
nijim spisima SZ Arapi su
stanovnici perz. pokrajine A.,
neposredni susjedi pokrajine
Judeje (Neh 4,1). Kasnije os-
nivaju kraljevstvo """* Nabate-
jaca; to je A. koju spominje
Gal 1,17; 4,25. U 2 Mak 5,8 nji-
hov se vladar naziva arap-
ski vIadar.
ARAD (tell arad) Rusevine
grada koji se nalazi 30 km i.
od """* Beer-Sebe. Tvrdava iz
Salomonova vremena, s do
sada jedinim otkrivenim Jab-
vinim hramom s predvorjem
i zrtvenikom (10-7. st. pro
Kr.). Vjer_ podatak iz Suci
1,16 hoee tamosnje sveeenstvo
povezati s Mojsijevim tastom.
Kako to mjesto nije bilo na-
seljeno izmedu 2700. i 1050,
treba kan. kraljevski grad A.
(Br 21,1; 33,40) traziti na dru-
goj toeki j. pustinje.
ARAMEJCI Sem. etnieka sku-
pina izmedu Sirije i Eufrata
koju spominju pisma iz """*
Amarne i jedan natpis Tig-
lat-Pilesera I. SZ naziva pod-
rueje izmedu gornjeg toka
Eufrata i Tigrisa Aram Naha-
rajim, Aram obiju rijeka
(Post 24,10; mlada predaja:
Padan Aram. Post 25,20 i c.).
Ondje se nalazio"""* Haran, Ab-
rahamova domovina. Uz taj
je kraj vezana predaja 0 Ja-
kovu koga Pnz 26,5 naziva A.
U vr. Davida i Salomona po-
stoie medu ostalima i aram.
ddave: Sam'al u sj. Siriji,
"""* Soba izmedu AntiIibanona
i sir.-arap. pustinje u visin-
skoj dolini Leontesa (2 Sam
8,3ss), """* Bet-Rehob (2 Sam
10,6), """* Maaka. """* Gesur i .....
Damask. Asirci su dokrajcili
nezavisnost tih plemena i dr-
zava, a 732. pro Kr. srusili i
kralievstvo Damaska. A. su u
Asiriji imali veIik utjecaj. Nji-
hov jezik ( ..... aramejski) po-
stao je trgovaekim, a kasnije
i svjetskim jezikom. U medu-
vremenu se aram. pleme Kal-
dejaca naselilo u podrucje
usea Eufrata i Tigrisa i sve
viSe sirilo svoiu moe. Ono je
arameiziralo to carstvo i za
vrijeme novobabil. dinastije
zauzelo vodeCi polito polozaj.
ARAMEJSKI Sjz. sem. jezik,
tijesno povezan s hebr. i pun-
skim; postanjem sem. narjee-
je ..... Aramejaca. Nakon pro-
pasti aram. ddava postaje A.
trgovackim i diplomatskim
jezikom a u novobabil. raz-
doblju uopee jezikom Bliskog
Istoka. Nakon povratka iz .....
izgnanstva sve do krsc. vre-
mena narodni jezik u Palesti-
ni i Isusov materinski jezik.
SZ dijelom je napisan A. (Dn
2.4-7,28; Ezr 4,8-6,18; 12-26). U
NZ nalaze se razlieite A. rije-
ei (Mk 5,41; 7,34; 14,36; 15,34;
1 Kor 16,22). Prijeporno je &
Ii su Ev-a napisana prema
aram. predloscima. Sirenjem
islama pocetkom 8. st. arap.
potiskuje A. Danas se njime
govori samo u nekim selima
u Iraku (oko MosuIa) i Siriji
(npr. u Antilibanonu). Kvad-
ratno pismo koje je potisnulo
starohebr. abecedu izv. je
aram.
ARARAT Naziv brdovitog kra-
ja u Armeniji uz srednji tok
Araksa, gdje se prema Post
8.4 zaustavila ..... Noina korab-
lja. A. je vjer. kraljevstvo
Urartu na armen. visoravni,
poznato iz nekih izvora pisa-
ARARAT - ARHEOLOGIJA
27
nih klinovim pismom. Svoj
procvat dozivjelo je izmedu
9. i 7. st. Onamo su pobjegla
'Jba sina -+ Sanheribova posto
su umorili svog oea (2 Kr
19,37). Danas se dvije planine
u Armeniji nazivaju A.
ARAUNA (iIi Ornan) -+ Jebuse-
jae Cije je gumno David ku-
pio radi podizanja zrtvenika,
orema 2 Sam 24,16-25, kako
bi zrtvovanjem otklonio po-
Prema 2 Ljet 3,1 bilo je
co mjesto gdje je Salomon
kasnije podigao -+ Hram.
AREOPAG (Aresov brezu-
]iak) sjz. od Akropole u Ate-
ni, od rijeCi A. izveden naziv
za vrhovnu vlast u Ateni.-+
Pavlov govor na A. (Dj
1 i .19-34) ne treba shvatiti kao
pav. zgodu, vee je to uspore-
divanje prave spoznaje Boga
s grc. mudroscu i isticanje
:1admoCi krscanstva nad tom
rnudroscu (usp. 1 Kor 1,22ss).
ARETA (Kovinar) Ime ne-
kih -+ nabatejskih kraljeva.
ARHELAJ -+ Herod
ARHEOLOGIJA je nauka 0
proslosti koja se zasniva na
sacuvanim materijalnim osta-
cirna. Ti svjedoei proslosti -
razvalina (tell), grade-
yine, grobovi s pogrebnim
Dredmetima polozenim uz po-
kojnika - najcesce se istra-
zuju iskapanjem. Bibl. A. pro-
;natra iskopine i nalaze (orui-
ie, keramiku, nakit) bib!.
rnjesta i nastoji da joj ne pro-
rnakne nista od onoga sto je
rna u kakvoj vezi s Biblijom.
,\;ije njezin zadatak da potvr-
di navode bib!. izvjestaja, ne-
IW da utvrdi pov. istinu. Po-
\'ijest pal. A. zapocinje 1890.
iskapanjem koje je poduzeo
Flinders Petrie u tell el hesi.
su saznanja znacajna
za daljnji arheoloski rad.
1. Humci, koje Arapi nazivaju
tell, umjetni su humci od raz-
valina, a sastoje se od razli-
Citih slojeva naselja koja su
gradena jedno povrh drugo-
gao Najstarije naselje pociva
na stijeni iIi golom tIu. Ono
je razoreno iIi napusteno. Gli-
nene se opeke raspadaju. Sli-
jedeCi naseljenid poravnava-
ju tIo i grade na starim ruse-
vinama. Visina razvaline ra-
ste s brojem naselja. Tell-+
Megido dosize npr. visinu do
21 m.
2. Svrha iskapanja nije skup-
ljanje muzejskih predmeta,
nego povijest nekog mjesta.
Zbog toga sve nalaze, a na-
rocito raspored slojeva, treba
pafljivo promatrati.
3. Oblid kerarnike mijenjaju
se prema kulturnim razdoblji-
rna. Nerazbijeni lond od pe-
cene gline vafno su sredstvo
za medusobno razgranicava-
nje slojeva i odredivanje vre-
mena kad su nastali.
Daljnja su pomoc za odredi-
vanje vremena postanka isko-
panih slojeva radio-karbonske
metode (za razdoblje prije
3000. pro Kr.) i nalazi kovanog
novea (tek od perz. vremena
pa dalje).
Poslije Petriea razvile su se
dvije metode iskapanja. Prva
skida slojeve tella jedan za
drugim. Pri tom se najprije
izmjeri humak, zatim se oslo-
bodi prvi slo.L otkriveni zido-
vi unesu u plan, fotografiraju,
nalazi popiSu, glineno posude
i kovani novae sakupe, razbi-
jeni lond se sastave, oznace
brojevima, toeno opisu i, ako
je moguce, odredi vrijeme nji-
hova postanka. Potom se sloj
skine i s drugim postupa na
isti nacin (primjer: -+ Hasor).
Prema metodi presjeka (son-
diranja) koju su razvili Mor-
timer Wheeler i Kathleen
28
ARHEOLOGIJA
o 25 sokm
,"' ____ '====fl
Najvaznije iskopine u Paiestini sa svojim arap. i bibl. nazi,
vima:
1. tell el-fare
c
2, tell dzemme 3. tell cadzul 4. tell el-hezi =
Eglon 5. tell ed-duwer = Lakis 6. tell bet mirzim = Debir 7.
es-sebbe = Masada 8. hirbet caskaliin = ASkelon 9. tell sanda-
hanne = Maresa 10. camat el-halil = Mamre 11. hirbet et-tubeqa
= Bet-Sur 12 bet dzibrin 13. tell ed-dzedede = Moreset Gad
14. tell zakarije = Azeka 15. tell es-safi 16. tell er-rumele =
Bet Semd 17. bet lahm = Betlehem 18. bet sahur = polje
pastir{i. 19. el quds = leruzalem 20. der en-nasbe = Kirjat
learim 21. 'amwas = Emaus 22. tell dzezer = Gezer 23. tell el
-ful = Gibea 24. tell en-nasbe = Mispa 25. riis el-harrube =
Anatot 26. hirbet qumran 27. cen feska 28. murabba 'at: spilje
sa svitcima 29. tell es-sultiin = lerihon 30. et-tell = Aj 31. betin
ARHEOLOGIJA - ARNON
= Betel 32. hirbet selun = Silo 33. tell balata = Sekem 34. se
bastije = Samarija 33. tell el-flir'a = Tirsa? 36. tell el-hOsn =
Bet Sean 37. tell ta'annek = Tanaak 38. tell el-mutesellim =
Megido 39. tell 'amr = Haroset Goim 40. et-tantura = Dor
41. tell el-'oreme = Kineret 42. tell hum = Kafarnaum 43.
hirbet kerlize = Korozain 44. tell el qedah = Hasor 45. meron
= Merom 46. amm el-awamid = Hamon 47. sur = Tir 48.
dieras = Gerasa 49. 'amman = Rabat Amon, Filadelfija 50.
telellit ghasul 51. dibiin = Dibon 52. miideba = Medeba 53. telt
der'allii = Sukot?
Kenyon, tell se presJece du-
bokim iskopom. Daljnji se is
kopi (sonde) nastavljaju u
pravom kutu prema pronade-
nim zidinama (primjeri: Jeri-
hon, Ofel u Jeruzalemu).
U Palestini djeluju razlicite
arheoloske ustanove: Ecole
Biblique et Archeologique
Franc;aise, Deutsches Evange
lisches Institut fiir Altertums-
wissenschaft des Heiligen
Landes, Israel Exploration
Society, American Schools of
Oriental Research i dr.
Znacajan je doprinos A. za
bibI. znanost: ona potvrduje
Bibliju (npr. osvajanje Sama-
rije: 2 Kr 17), pomaze boljem
razumijevanju Biblije (usp.
tekstove iz nalazista _ Nuzu
i -+ Mari), nadopunja podatke
bibI. povjesnicara (znacenje
-+ Omrija, - Jehuov danak i
dr.), uklapa Bibliju u vecu
cjelinu povijesti i kulture sta-
rodrevnog Istoka (lutanja
Amorejaca i Aramejaca kao
pozadina pretpovijesti Izrae-
la). Ona sili u nekim slucaje-
\-ima da ponovno razmislimo
o odredenom bibI. odlomku
(kao izvjestaj 0 osvajanju_
Jerihona).
ARHIP (krotitelj konja).
"Suborac Pavlov (Flm 2), kr-
scanin u _ Kolosima (Kol
4,17).
ARIMATEJA (vjer. = rentis)
Grad u Judeji, rodno mjesto
vijecnika Josipa iz Arimateje
koji je pokopao Isusovo tije-
10 (Mk 15,43//; Iv 19,38). _ Ra-
rna (2)
ARISTARH (>>Qajbolji vIa-
dar) Suradnik (Dj 19,29) i su-
drug u suianjstvu (Flm 24),
apostola _ PavIa, rodom iz_
Soluna (Dj 20,4).
ARISTEJ (odlican vladar)
Nav. kraljevski Cinovnik (ok<>
250. pro Kr.) koji je, po preda-
ji, iz Jeruzalema doveo u_
Aleksandriju 72 prevoditelja
Mojsijeva Petoknjiija. Oni sa
navodno u 72 dana odjelito
izradili svaki posve isti prije-
vod. Sve je to legenda (0 ko-
joj govori Aristejevo pismo iz
otpr. 140. pro Kr.), dok je u
pozadini toga izvjestaj 0 po-
cetku prevodenja SZ na grc.
( _ Septuaginta).
ARISTOBUL (najbolji savjet-
nik) VI. ime, npr:
1. Eg. Zidov na koga je upra-
vljeno pismo iz 2 Mak 1,10-2,
18, moZda relig. filozof (_ he-
lenizam).
2. _ Makabejd.
ARKANDEO _ andeo
ARNON (sel el-modsib) Pritok
_ Mrtvog mora; prema Br
21,13 granica izmedu _ Mo-
abaca i -+ Amorejaca. J. grani-
ca zemlje koju su zaposjeli
Izraeld (Sud 11.13; takva je'
granica na S -+ Jabok).
-
30
ARON - ASA
ARON (hebr. znacenje nepo-
znato) Za razliku od Mojsi-
ja'< spominje se sarno u mla-
-dim predajama. Prema tim
predajama brat -+ Mojsijev
(Izi 4,14; 6,20) i njegov pomoc-
nik (npr. Izi 7,1; 17,10-13;
19,24). Prema jednom ogranku
predaje ( -+ Mojsijevo Peto-
knjifje) naCinio je ziatno tele
(-+ bik), usprotivio se Mojsi-
.iu (Br 32,1-6.21-24; 12,1-15; usp.
Dj 7,40s), umro na brdu Hor
(Br 20,22-29; 33,38s; Pnz 32,50;
ali prema Pnz 10,6 u Mozeru).
Prema drugom ogranku pre-
daje praotac sinova Arono-
vih, vainog svecenickog pIe-
mena (Izi 28,1), prvi -+ veliki
svecenik (Izi 28s; 39; Lev
8-10). Zbog toga se svi svece-
nici nazivaju kuca Aronova
(Ps 115,10.12; 118,3; usp. Lk
1,5). Aronski (iIi svecenicki)
blagoslov zovu se rijeci Br
6,24-26.
Po Isusu, Velikom sveceniku,
prv. je sveceniStvo postalo iz-
liSnim (Heb 7,11-19).
ARTASASTA Perz. kralj. Za
njegove su vladavine djelovali
-+ Ezra i -+ Nehemija (Neh
5,14). Po svoj prilici istovjetan
s Artakserksom I. Dugorukim
(464-424. pro Kr.).
ARTEMIDA Dievicanska bo-
'fica plodnosti (prv. istoc. pod-
rijetla) koja se napose stovaia
u -+ Efezu. Njezin se hram
smatrao jednim od svjetskih
euda i u njem se cuvao kip
koji je nav. pao s neba. Protiv
PavIa su se pobunili proizvo-
daCi nabofuih predmeta (Dj
19,23-40). Cesto se krivo pois-
tovjecuje s Dijanom (boficom
Mjeseca i Iova).
ARVAD Fen. grad i otok is-
pred sir. obale (Post 10,18; Ez
27,8.11). 1 Mak 15,23 naziva ga
Arad.
Artemida iz Efeza
AS-+novac
ASA (kraCi oblik od Asahel,
uCinio je Bog) Kralj -+ J.
judo kraijevstva (914-874. pro
Kr.; 1 Kr 15,9-24). SP hvali nje-
govu borbu protiv idolopo-
klonstva i obredne prostituci-
je (-+ bludnica). Pritisnut od
-+ Sj. kraijevstva sklapa savez
s -+ Damaskom. Prema 2 Ljet
16,7 vidjelac Hanani protivi se
ASA - ASIRIJA
31
tome savezu. Ljet navodi jos
neke borbe i pobjede.
ASAF (on se smilovao) VI.
ime, npr: prema 1 Ljet 15,17ss;
16,5ss.37; 2 Ljet 5,12 (usp. Ezr
2,41; Neh 7,44); stalez za hram-
sku sluzbu odredenih pjevaca
potjece od A., koji je djelovao
u vrijeme Davida i Salomona.
se pripisuju Ps 50;
73-83.
ASAHEL (stvorio je Bog) VI.
ime, npr. junak Davidov (2
Sam 23,24),
AbiSaja; umorio ga je Abner
(2 Sam 2,18-32).
ASAR HADON Drugi naziv za
-+ Esar Hadona.
Asarhadonov spomenik
-\SENATA (posvecena bozici
Prema Post 41,45.50ss
kcerka Poti-Fere, zen a -+ Jo-
sipova i majka Manasea i
- Efrajima.
ASIDEJCI Hasidejci
ASIRIJA Zapravo ASur, sj. dio
\iezopotamije. NajvaZniji gra-
jO\i u srediSnjem dijelu zem-
i 'e: -+ Asur, Arbailu, Dur-Saru-
kin, Kalah i Niniva. Od po-
cetka pov. vremena do 7. st_
vladalo je u neprekinutom ni-
zu 116 kral.ieva. Vee na prije-
lazu u 2. ts1.1. osnovali su Asirci
trgovacke naseobine u Anato-
liji. Eili su posrednici sumer-
sko-babil. kulture koju su bili
usvojili. Svoj prvi polito uspon
A. ima zahvaliti uzurpatoru
Samsi-Adadu I. (1750-1717). On
je osvojio Mari, stvorio kra-
Ijevstvo koje povezuje Eufrat
i Tigris i siri se preko obala
obiju tih rijeka. Teznju A. za
prevlascu zakoeili su: Ha-
murabi iz Babilona, drlava
Mitanaca i Hetiti. Ostra me-
dusobna razracunavanja i opo-
ra klima razvijali su borbe-
nost toga naroda. Njegovi sa
vode stvorili discipliniranu,
odlicno opremljenu vojsku. Od
13. st. Asirci prodiru prema
Sj, Z i J. Tukulti-Ninurta I.
(1242-1206) osvaja Babilon. Ti-
glat-Pileser I. (1112-1074) izbija
na Sredozemno more i Vansko
jezero. Drugo razdoblje sire-
nja (novoasir. kraljevstvo)
predvodi Adadnirari II. (909-
-889. pro Kr.). Vojni se pohodii
vode sve bezobzirnije i okrut-
nije, zarobljeni se neprijatelji
zlostavljaju, pueanstvo se os-
vojenih podrucja preseljava.
SaImanasar III. (858-824) prvi
napada IzraeI. Jehu mu pla-
Ca danak. Tiglat-Pilesera III.
(745-727) Ahaz zove u pomoc
protiv Sirije i Izraela
(usp. 2 Kr 15,19s; 16,7-18; Iz 7)_
Njegov sin Salmanasar V.
(727-722) opsjeda Samariju.
Sargon II. (722-705) zauzima
taj grad (2 Kr 17,6.30s).
Sanherib (705-681) za Eze-
kije opsjeda Jeruzalem (2 Kr
18,13-16). Svoj vojni pohod
protiv Palestine opisuje u raz-
nim sacuvanim natpisima;
opsada LakiSa prikazana
je na jednom reljefu njegove
32
ASIRIJA - ASURBANIPAL
palace. Za Asarhadona (681-
-669) i Asurbanipala (668-626)
prufa se asir. kraljevstvo od
Perzijskog zaljeva i gorja Za-
gros do Egipta, od armen.
planina do Arap. pustinje.
Asurbanipal promice umjet-
nost i znanost. ureduje bi-
blioteku u svojoj palaci ko-
ja obuhvaca oko to.OOO gline-
nih plocica najvaznijih djela
babil.-asir. kniizevnosti: Ep 0
'Gilgamesu s babil. pricom 0
,opcem -+ potopu, ep 0 bogu
zatorniku Eri, spjev Enuma
,eliS 0 stvaranju svijeta.
Za Nabopolasara iz -+ Babilo-
na i medijskog kralja Kijak-
sara padaju ASur (614. pro Kr.)
i Niniva (612. pro Kr.). A. je
razbijena (usp. Nah 3), novo-
babil. carstvo zagospodarilo
je Medurjecjem.
ASKEZA -+ etika
ASMODEJ (Asmodi) U zid. le-
gendama (npr. Talmudu) zao
duh. U Tob 3.8 on je ubio se-
dam Sarinih muZeva. Ime i
predodZba 0 njemu mozda su
u vezi s perz. demonom esma-
-deva.
ASTIJAGA Posljednji kralj-+
Medijskog kraljevstva, koga
je oko 550. pro Kr. pobijedio
dotadasnji njegov potkralj-+
Kir.
ASUAN -+ Sevan
ASURBANIPAL Kralj novo-
asir. (-+ Asirija) kraljevstva
(668-626. pro Kr.).
Razvitak asir. drZave. U 14. st. pro Kr. Asirija je jos bila
ogranicena na podrucje oko Ninive i Asura. Najvise se prosi-
rila u 7. st. God. 854. sukobio se Salmanasar III. s vojskom
12 saveznickih kraljeva, met1u kojima je bio i Ahab izr. G.
732. Tiglat-Pileser III. zauzeo je Damask a 722. Sargon II.
(2 Kr 19) pokorio Samariju. Ovaj je 689. razorio Babilon.
Asir. kralj Asarhadon (681-669) osvojio je g. 670. Egipat i pobi-
iedio Tirhaku, etiopskog kralja (2 Kr 19,9).
ASDOD - ASTARTA
33
ASDOD Anakitski (JS 11,22), a
od 12. st. filist. grad-ddava.
Glasovito Dagonovo svetiSte
(1 Sam 5,2-5). Vzija
srusi njegove zidine (2 Ljet
26,6). 711. pro Kr. grad zapo-
sjeda Sargon (Iz 20,1). Faraon
Psametih, prema jednom He-
rodotovu izvjestaju, ospjeda
grad 29 g. pocev otpr. od 620.
pro Kr. Ruse ga Makabejci,
a rim. zapovjednik Gabinije
opet ga podize. Prema Dj 8,40
u njem propovijeda -+ Filip.
Danasnji se A. nalazi 7 km sj.
od starog naselja.
(Sretnik)
1. Jedno od izr. plemena. Nje-
govo je podrucje na z. padina-
rna Galilejskog gorja (JS 19,24-
-31 polaze na nj pravo koje
tada jos nije bilo ostvareno).
Kasnija povijest tog plemena
Bozica Astarta
nije poznata. Iz njega potje-
ce -+ Ana (Lk 2,36).
2. Prema Post 49,20 bio je Ja-
kovljev osmi sin, praotac ple-
mena pod (1).
Fen.-kan. bozica plod-
nosti, zena Baalova (u -+ V-
garitu zena oca bogova Ela).
Njezin se kip stovao u Jeru-
zalemu (1 Kr. 15,13), u Izraelu
(1 Kr 16,33), u Baalovu hramu
u -+ Samariji (2 Kr 10,25) a
pokatkad i u J ahvinu hramu u
Jeruzalemu (2 Kr 21,3.7). Nje-
zin je znak - takoder zvan
asera - bilo sveto drvo iIi
obredni stup pokraj Zrtvenika.
Pnz u viSe navrata zahtijeva
da se asere obore (7,5), spale
(12,3), odn. da se uopee ne po-
stavljaju (16,21).
(hirbet askeUin)
Kan. grad-ddava i luka. Spo-
minje se vee u natpisima iz
19. st. 1280. zauzima ga -+
Ramzes II. Od 1200. jedan je
od pet najvaznijih filist. gra-
dova (JS 13,3). -+ Proroci mu
cesto prijete osudom (Am 1,8;
Jr 25,20; 47,5.7). V helen. vr.
neprijateljski raspolozen pre-
ma Zidovima (1 Mak 10,86;
11,60). Od 104. pro Kr. slobod-
ni grad s v!. kovnicom novca.
Mozda rodno mjesto -+ Hero-
da (1), koji je u njem sagradio
krasne gradevine.
Prema Post 10,3
J afetov unuk. Od srednjeg vi-
jeka = Njemacka, askenasko
zidovstvo = njemacki i poljski
Zidovi (koji govore pos. na-
rjccje, zvano jidiS). -+ Se-
farad.
(AStartina mje-
sta) Kan. grad, prijestolnica
basanskog kralja Oga (pnz 1,4;
JS 9,10).
Sem. bozica plod-
nosti. Stovala se na cijelom
Bliskom Istoku. Bozanstvo
34
ASTARTA - AZIJARH
grada -+ AStarota (Post 14,5) i
-+ Sidona (1 Kr 11,5.33; 2 Kr
23,13), srodna je asir.-babil.
bozici zenske plodnosti -+ IS-
tar. stovanje joj je izrazito
seksualno i povezano s prosti-
tucijom. Njezini likovi naro-
cito naglasuju spolne oznake.
U SZ A. se najceSee navodi u
mnozini poput -* Asere i -+ Ba-
ala (Suci 2,13; 10,6; 1 Sam 7,4).
AsUR Grad na Tigrisu (Post
2,14), -+ Asirija.
ATALIJA (svoju je uzviSenost
posvjedoCio Jahve) VI. ime,
npr: kneginja iz -+ Sj. izr.
kraljevstva, prema 2 Kr 8,18
keerka -+ Ahaba i -+ Izebele,
zena -+ Joramova (kralja -+ J.
judo kraljevstva 849-842. pro
Kr.); ima utjecaja na kralja i
na svog sina -+ Ahazju (kult
Baala). Nakon niihove smrti
uklanja kraljevsku obitelj (a-
sim -+ Joasa), vlada sarna (842-
-836), dok je sveeenicki kruga-
vi nisu svrgli i ubili.
ATENA Najvaznije kulturno
srediste antike. U nz. vrijeme
nema polito znacenja. Dj 17,15-
-34 govore 0 djelovanju apa-
stoIa -+ PavIa u Ateni (-+ Area-
pag).
AUGUST (UzviSeni) Rim.
vladar (31. pro Kr-14. p. Kr.).
Za njegove vladavine rodio se
lsus (usp. Lk 2,1). Za vrijeme
A. vladao je dugo vremena mir
u Rim. carstvu.
AUTENTICNOST -* Vulgata
AVA (takoder: Iva) Grad koji
se ce5ee spominje u vezi s-+
Hamatom (2 Kr 17,24; 18,34;
19,13; Iz 37,13). Nalazio se po
svoj prilici u sir. dijelu Veli-
kog asir. carstva. Oko 722. pro
Kr. preseljeni su stanovnici
Ave u -+ Samariju (2 Kr
17,24.31).
AZARJA (pomogao je Jah-
ve) VI. ime, npr:
1. Kralj -+ J. judo kraljevstva
(779-738. pro Kr) koji se u 2
Ljet 26,1-23 naziva Uzija. Nje-
govo se vrijeme odlikuje gos-
podarskim procvatom, prija-
te1jskim odnosima sa -+ Sj.
izr. kralievstvom, podizanjem
vojnih i dr. gradevina. A. opet
zauzima luku Elat. Potkraj
svoie vladavine razbolio se od
-* gube, 5to 2 Ljet 26,16-21 tu-
maci time da je on povrijedio
sveeenicka prava. Suvladar mu
je bio sin-+ Jotam (2 Kr 15,15).
2. Drug -+ Danielov, nay. sas-
tavljac Azarjine molitve (Dn
3,26-45 LXX).
AZEKA (tell zakarije) Mjesto
u -+ sefeli, 27 km sjz. od He-
brona. Kaie se da je Josua tu
pobijedio udruiene kan. kra-
ljeve (JS 10,10), a tu se sabrala
i filist. vojska s -+ Golijatom
za borbu protiv saula (1 Sam
17,1). Utvrdio ga je-+ Roboam
(2 Ljet 11,9),-* Nabukodonozor
zauzeo, a nakon povratka iz
suzanjstva u Nehemijino vri-
jeme ponovo nastanjen (Neh
11,30).
AZIJA u SP ne oznacuje
kontinent, vee iIi kraljevstvo
-* Seleukoviea (1 Mak 8,6), rim.
pokrajinu Aziju (Mala Azija;
Dj 6,9), iIi sarno obalna pod-
rucja Male Azije (Dj 2,9).
AZIJARH Naslov visokih ci-
novnika u rim. pokrajini Aziji
(usp. Dj 19,31). NiSta pobliZe
nije poznato 0 zadaeama nji-
hove sluzbe (kult?).
BAAL (Gospodar) Veoma
prosiren naziv bozanstva (ta-
koder u imenima mjesta i 0-
soba, npr: Baal-Hermon, Suci
3,3; Baal-Gad, IS 11,17; Baal-
-Hasor, 2 Sam 13,23; Esbaal i
Merib Baal, 1 Ljet 9,39s). Tim
se imenom oznacuju veoma
mnoga bozanstva koja imaju
medusobno vrlo malo veze.
Nekoliko primjera:
B. nekog drveta, mjesta itd.
(npr. Hadad-Rimon megidski,
Zah 12,11).
Nar. se u Kanaanu zacetnik
plodnosti naziva B. (-+ uzviSi-
ce), a cesto nosi obiljezja koja
potjecu iz starijeg vremena,
udomacena u dot. kraju i koja
s kultom B. nemaju niSta za-
jednicko (npr. Resef). Baali su
bili veoma obljubljeni (usp.
Suci 6,30) a u grc.-rim. svijetu
Broncani lik fenickog Baala
B
(npr. kod sem. robova) poisto-
vjeCivali su se s tamo pozna-
tim bozanstvima (npr. Zeu-
som, Jupitrom). U Ekronu se
castio Baal Zebub (kojega je
posjetio -+ Ahazja, usp. 2 Kr
1,2-16; -+ Belzebul). -+ Ahab,
-+ Izebela, -+ Ataliia i dr. pro-
micu stovanje B. (1 Kr 16,31ss;
18,17ss; 19,1s; 2 Kr 11,18),-+ Hi-
ja i -+ Jehu bore se protiv tog
stovanja (1 Kr 18,19-40; 2 Kr
10,18-27). Poseban slucaj pred-
stavlja Baal-Berit (= Baal Sa-
veza) iz ~ e k e m a (Suci 9,46;-+
Bozja imena).
i;ensko pocelo kulta plodno-
sti najcesce se zove -+ Asera
iIi -+ Astarta.
BAALA (Gospodarica) Ime
nekih gradova, npr. pogranic-
ni gradic u Judeji (IS 15,9).
BAALAT Drugi izraz za-+ Ba-
alu.
BAALBEK (gospodar doli-
ne) Grad na visoravni izme-
du -+ Libanona i -+ Antilibano-
na (-+ Ce1esirija). U fen. vrije-
me mjesto stovanja Baal-Ha-
dada, -+ Astarte i Adonisa (-+
Tamuz). Mozda pripadao Ve-
likom -+ Davidovu kraljevstvu.
U helen.-rim. yr. kao Heliopo-
lis vaZno srediSte stovanja
Zeusa Heliopolita = Jupiter
H eliopolitanus, Afrodite = Ve-
nere i Hermesa = Merkura.
Glavno bozanstvo B. stovalo
se i na Z rim. carstva. Rim.
vojnici prosirili su njegove
kultne simbole sve do Koblen-
za. U B. se od 2. st. pro Kr. do
3. st. p. Kr. gradio ve1ebni
hramski prostor. Glavni hram
s prostorom za zrtvenik, pred-
vorjem i propilejima, veliCine
300 X 120m, bio je posvecen Ju-
pitru, zatim hram izduzena
36
BAALBEK - BABILONIJA
tlocrta posvecen Veneri i ma-
li, okrugli Merkuru.
BAANA je sa svojim bratom
Rehabom ubio ISbaala, ...... Sau-
sina ....... David ga je osu-
dio na smrt (2 Sam 4,1-12).
BAASA Inacica za ...... Basa
BABEL ...... Babilon
BABILON (= grc.; hebr. Ba-
bel) Glavni grad ...... Babilonije
na Eufratu. Ime se tumaci
akad. puckom etimologijom
kao bab-ili (vrata Bozja), a
u Post 11,9 rijecju baIal (po-
brkati). U povijesti je zna-
cajan kao prijestolnica ...... Ha-
murabija koji je B. ucinio
polito i duhovnim sredistem a
gradsko bozanstvo ...... Marduka
bozanstvom cijelog kraljevs-
tva, i izgradio hramsku kulu
Etemenanki. Mada je bio dva
puta rusen - za Tukulti-Ni-
nurte I. (1242-1206. pro Kr.) i
-+ Sanheriba (689. pro Kr) -
zaddao je B. stanovitu pre-
moe. ...... Nabukodonozor II.
(605-562. pro Kr.) velebno iz-
graduje taj grad. 539. pro Kr.
-+ Kir zauzima B. ...... Aleksan-
dar Vel. htio ga je uciniti
glavnim gradom svoga cars-
tva. Tada poCinje opadati nje-
govo znacenje. Mlade slojeve
(IStarine dveri, Op-
hodna uhca. Mardukov hram
sa ziguratom Etemenanki ve-
liki gradski dvor s vr-
tovima) otkopala je jedna nje-
macka ekspedicija od 1899. do
1917. U Bibliii se B. smatra
simbolom Bogu neprijateljske
svjetske sile (Iz 13,1). Zbog to-
ga je B. u NZ nadimak za Rim
(1 Pt 5.13; Otk 14,8; 17,5). Zi-
gurat Etemenanki (= kuca ko-
ja je. temelj neba i zemlje) vi-
sok .1e 91 m, a zauzima povrsi-
nu od 8281 m2; na nj se na-
d?vezuje prica 0 gradnji Ba-
btlonske kule. Ona donosi ......
etiologiju imena B. i mnogo-
jezika,. zatim daje
sVOJ sud 0 babIl. kulturi u
svjetlu vjere u Jahvu, osuduje
oholo pouzdanje u vlastitu
snagu i polito postupke te po-
kazuje kako Ijudi i narodi bez
Boga ne mogu napredovati. Na
kraju ...... prapovijesti pobuduje
kod Citaoca pitanje: nije li od-
nos Boga prema Ijudima za-
uvijek prekinut. Tako se pri-
pravlja odgovor koji Bog daje
u ...... Abrahamu.
BABILON I BIBLIJA Oznaka
z';\ zastar.ielu znanstvenu pre-
plrku 0 utjecaju babil.-sumer.
kulture na religiju Izraela i
Bibliju.
BABILONIJA Nizina povrsine
od oko 30.000 km2 u donjem
toku Eufrata i Tigrisa u da-
nasnjem Iraku; plodna je usli-
jed povremenih poplava rije-
ka i sustava umietnog navod-
njavanja. Vazni gradovi: ......
Akad. Sipar ....... Babilon, Kis
Borsipa, Nipur, Izin, Lagas:
Uruk, Larsa ....... Ur i Eridu. Ar-
heoloski nalazi svjedoce 0
prethistorijskoj naseobini (oko
30000. pro Kr.) i preko 20 kul-
turnih sredista nastalih iz
pretpismene povije-
stI (od 5000 pro Kr.). Sredinom
4. tslj. pro Kr. upali su u B.
Sumerani; privremeni naza-
dak kulture uskoro je nadok-
naden zamahom graditeljstva
i kiparstva (preporod skulp-
ture). Glavno mjesto i sjediSte
njihovog vrhovnog nebeskog
bozanstva najprije je Uruk.
Tada se srediSte prevlasti na-
izmjence nalazi u KiSu, Uru,
Umi odn. Uruku. Pronalaskom
pisma oko 3000. pro Kr. ( ...... slo-
vo) poCinje za B. prava povi-
jest. Najstarije isprave imaju
gospodarski znacaj. Kasnije
se nalaze kraljevske listine,
kraljevski natpisi i Ijetopisi.
BABILONIJA - BALTAZAR
37
-+ Sargon iz Akada (2350. pr.
kr.) zapoCinje prvo razdoblje
sem. vladavine u Mezopotami-
ji, osniva prvo veliko kraljev-
stvo u povijesti. Kraljevstvo
njegovih nasljednika poslije
160 godina postaje plijenom
Gutejcima. Novo veliko kra-
ljevstvo osniva Umamu (oko
2070-1960). U glavnom gradu
-+ Uru ponovno se gradi bram-
ska kula u cast Nane, bozan-
stva Mjeseca. U 19. st. pr. Kr.
nadiru z.-sem. nomadi (-+ Amo-
rejci) u to kraljevstvo, preuzi-
maju vlast u Larsi i A ~ u r u te
osnivaju prvu babil. dinastiju.
-+ Hamurabi (1728-1686) naj-
poznatiji je njihov vladar. On
osvaja cijelu B., pokorava -+
Mari, prikljucuje -+ Asiriju
svome kraljevstvu. Njegovi na-
sljednici ne mogu zadrlati to
podrucje. Ipak, tek 1530. pr.
Kr. -+ Hetiti ruse prvu babil.
dinastiju. S istoka u zemlju
prodire planinsko pleme Ka-
siti, postaju vladajuCi sloj i
vladaju otpr. do 1150. pr. Kr.
B. tada gubi svoj polozaj veli-
ke sile i svoju kultumu nad-
moe. TeziSte polito moCi prela-
zi na Sj (-+ Asirija). Povijest
slijedeCih st. vrlo je promjen-
ljiva, obiljezena i prodorom -+
Aramejaca. Nakon smrti asir.
kralja -+ Asurbanipala prodiru
s juga -+ Kaldejci. Nabopola-
sar osvaia Babilon i 625. pr.
Kr. proglasava se kraljem. B.
nanovo postaje ve1esilom: na-
ziva se novobabil. iIi kaldej-
sko kraljevstvo. Sjajno doba
za Nabukuduriusura II. (-+
!'ol"abukodonozor II. 605-562. pr.
Kr.). Njegovo se kraljevstvo
prostire od Perzijskog zaljeva
do Mrtvog mora. On zauzima
Jeruzalem (597. i 586. pr. Kr.)
te odvodi vodeCi sloj u izgnan-
stvo. Posljednji babil. kralj
jest Nabonid (556-539. pr. Kr.).
Za njegova boravka u pustinj-
skom gradu Temi suvladar mu
je u -+ Babilonu -+ Be1sazar.
539. pr. Kr. -+ Kir zauzima taj
grad. B. postaje perz. pokra-
jinom.
BABILONSKO SUZANJSTVO
-+ izgnanstvo
BADAN Prema 1 Sam 12,11-+
sudac u Izraelu. B. je po svoj
prilici kraCi oblik za -+ Abdon.
(Biblija Stvamosti prema
LXX i jos nekim starim ko-
deksima cita Barak).
BAHURIM Miestance sji. od
Maslinske gore, prema 2 Sam
3,16 po svoj priIici pogranicno
mjesto. Rodno mjesto Simeja
(2 Sam 16,5-13), skroviSte dva-
ju Davidovih glasnika (2 Sam
17,18); rodno mjesto Azmave-
ta, jednoga od Davidovih ju-
naka (1 Ljet 11,33; usp. 2 Sam
23,31).
BAJKA U njoj se govorom iIi
ponasanjem zivotinja iIi bilja-
ka iznosi neka istina (npr. Su-
ci 9,8-15; 2 Kr 14,9; usp. 2 Kor
11,15-22).
K tome, bajkom se naziva ru-
galica, besmisleno umovanjc,
laz (usp. neke prevodioce tek-
sta Jr 24,9; 1 Tim 4,4; 1 Pt
1,16).
BAKID (sin boga Bakha)
Vojskovoda (do 159. pr. Kr.)
Antioha IV. Epifana i -+ De-
metrija I. Sotera protiv -+ Ju-
de Makabeja i -+ Makabejca
J onatana. Zalagao se za -+ he-
lenizam i za priznanje -+ Alki-
rna -+ velikim sveeenikom.
BALAK Kral.i -+ moapski, po-
zvao je -+ Bileama da proku-
ne Izraelce koii su nadirali
jer se plasio bitke (Br 22-24;
Mih 6,5). Midraska (poucna)
preradba te zgode pretpostav-
lja se u Otk 2,14.
BALTAZAR
1. Babil. ime za -+ Daniela (Dn
1,7; 2,26).
2. -+ BelSazar
38
BALZAM - BARTOLOMEJ
BALZAM Ulje (koje se brzo
skrucuje) , smola s balzamova
grma (= baka-grm?), jedanod
darova kraljice od Sabe Salo-
monu (1 Kr 10,2.10). Trgovacka
roba ( ...... Tir, Ez 27,22; ...... Eze-
kijina riznica, 2 Kr 20,13) vaz-
na za kozmetiku (Pj 4,10.14.16;
Est 2,12), takoder za pomazi-
vanje mrtvaca (2 Ljet 16,14;
usp. Mk 16,1; Lk 23,56; 24,1;
Iv 19,40) i kao kadivo (IzI 25,6).
B. je jos i zajednicki izraz za
raznovrsne mirisave smole ( ......
smola).
BAR (aram. sin) cesto se
javlja kao sastavni dio imena
(npr. Baraba, Bamaba, Barto-
lomej).
BARABA (sin ocev = ucite-
ljev<,) Zatvorenik umjesto ko-
jega bi Pilat bio rado pustio
na slobodu Isusa (Mk 15,6-15//;
Iv 18,39s). Spomo je da Ii je
Baraba bio krivicni iIi polito
prijestupnik (usp. Mk 15,17).
Izvan Biblije nema siguma
svjedocanstva 0 nekom vaz-
menom pomilovanju.
BARAK
1. Prema Suei 4,6-5,15, sin Abi-
noamov iz Naftaliieva Kedesa;
vodio je po nalogu prorocice
-+ Debore izr. plemena Naftali
i Zebulun u borbu i pobjedu
nad Kanaaneima ( ...... suei).
2. Kod 1 Sam 12,11 ...... Ba-
dan.
BARAHIJA ...... Berekja
BARBARI -+ pogani
BARJESUS (sin Isusov)
Zvan i lima, zid. vracar, laz-
ni prorok kod -+ namjesnika
Sergija PavIa na Cipru ....... Pa-
vao ga udara -+ sljepocom, jer
je B. htio namjesnika odvrati-
ti od vjere (Dj 13,6-11).
BAR-JONA (sin Jonin) Na-
dimak Simuna ...... Petra, izve-
den od oceva imena (usp. Mt
16,17).
BARNABA (sin prorostva?,
sin Neba? prema Dj 4,36:
sin utjehe) Prema Dj 9,27s;
13-14 judeokrsc. Pavlov surad-
nik, prenio je jeruzalemskoj
zajedniei sakupliene milodare
(-+ milostinja). Kasnije su se
raziSli jer Pavao nije nametao
-+ krscanima iz poganstva ni-
kakvih zid. propis (Dj 15,36-39;
Gal 2,13). Pripisuje mu se pro-
glas pogansko-krsc. zajednica-
ma (Bamabina poslanica), pun
ostre polemike protiv zidov-
stva, pretjeranog alegorijskog
tumacenja Biblije, s naukom 0
dva puta (-+ Didahe) i s popi-
som kreposti, odn. mana. Po-
slanica je nastala oko 125. p.
Kr., vjer. u Aleksandriji. Mno-
go je eijenjena (-+ apostolski
oei) i cak uVrStena u neke ......
bibIijske rukopise. -+ kanon.
BARSABA (sin Sabe?)
1. Josip B. s nadimkom Justus
(Pravedni), jedan od pred-
lozenih za naslj ednika ...... Jude
Iskariotskoga (Dj 1,23).
2. Nadimak proroka Jude koji
je s ...... Bamabom, -+ Pavlom i
~ Silom bio poslan u ...... Antio-
hiju da bi ondje priopCio za-
kljucak -+ Apostolskog sabora
(Dj 15,22-32).
BARTIMEJ (sin Timejev)
SIijepi prosjak kod Jerihona
koga je Isus iseijeIio (Mk
10,46-5i//; samo ga Mk navodi
poimence).
BARTOLOMEJ (sin Tolma-
jev) Jedan od Dvanaestorice
( ...... Apostol). Spominje se sarno
u popisu apostola (Mk 3,18//;
Dj 1,13). Prema leg. predaji
djelovao je u Indiji, Frigiji
i Velikoj Armeniji; tu mu je
najprije oderana koza a zatim
odrubljena glava. Nesigumo je
miSljenje, sto se uvrijezilo na
Istoku od 9. st. a na Zapadu
od 11. st., koje poistovjecuje
B. s -+ Natanaelom.
BARUH - BASTINA
39
BARUH (blagoslovljeni iIi
nek je blagoslovljen) VI. ime
npr. jednog -+ Jeremijina su-
radnika (Jr 36,432; 32,12-16;
45,1), koji je s njim bio u Egip-
tu (Jr 43,6). Njemu se pripi-
suje Baruhova knjiga (sarno
gre. tekst). Nakon pov. spor
nog uvoda (1,1-14) sIijede: Mo-
litva prognanika (1,15-3,8, za-
jednieki pokornicki psalam),
opomene (3,9-4,4) s himnom
--+ mudrosti i pjesmama utje-
he, odn. tuial.ikama (4,5-5,9).
Raznorodni dijelovi nastali su
odjelito jedan od drugoga.
Najmladi je vjer. tek iz 1. st.
pro Kr. -+ Jeremijino pismo, -+
kanon.
BARZILAJ Prema 2 Sam 17,
27ss (usp. 1 Kr 2,7ss) vjerni
Davidov pristasa. B. je Davi-
da, dok je bjefao pred -+ Ab-
salomom, snabdijevao hranom
i opremom. Prema Ezr 2,61s,
njegovi potomci nakon povrat-
ka iz -+ izgnanstva nisu mogli
dokazati svoje podrijetlo, pa
su stoga bili izluceni iz sve-
ceniStva (-+ svecenik).
BASEMATA (balzam)
1. --+ Ezavova zena (prema Post
26,34 kcerka Hetita Elona, pre-
rna Post 36,2s kcerka Ji!ima-
clova. Proturjecje ovih dvaju
podataka ne da se rijditi).
2. -+ Salomonova kcerka, ze-
na Ahimaasova, koji je bio je-
dan od 12 Salomonovih na-
rnjesnika (1 Kr 4,15).
BAsA (iIi Baasa) 3. kralj -+ Sj.
izr. kraljevstva (910-887. pro
Kr.). Za opsade Gibetona ubio
ie kao vojskovoda svoga kra-
I i a Nadaba, sina -+ J eroboamo-
\a i svu njegovu obitelj. Time
ie ispunio prorostvo -+ Ahijino
protiv Jeroboama. B. se tada
sam zakraljio. Za sve vrijeme
svoje vladavine bio je zaracen
s kraljem -+ J. judo kraljev-
stva, no polueivao je tek djel.
uspjehe, jer je aram. kralj
-+ Ben-Hadad upadao u njego-
vu zemlju. Kako je ustrajao u
Jeroboamovu raskolu (idolo-
poklonstvo), prorekao mu je
prorok Jehu propast njegove
obitelji, koju je iskorijenio Zi-
mri 886. pro Kr. (1 Kr 16,11-13).
BAsAN Plodna visoravan i. od
Jordana na gornjem toku Jar-
muka. Poznata po plodnim pa-
snjacima (Mih 7,14; Jr 50,19;
Nah 1,4), po hrastovima (Iz
2,13; Ez 27,6), po stoci (pnz
32,14; Ps 22,13; Ez 39,18; Am
4,1). B. je bio dio VeIikog Da-
vidova kraljevstva, Sj. izr. kra-
ljevstva, a potom aram. po-
sjed (2 Kr 10,33); za-+ Tiglat-
-Pilesera III. asir. a u 2. st.
pro Kr. nabatejski posjed; pri-
padao je -+ kraljevstvu Hero-
da (1) i njegovim nasljednici-
rna. Izvjestaj 0 pobjedi nad
leg. kraljem Ogom iz B. (Br
21,33-35) valjda sarno istiee
pravo Izraela na taj kraj.
BAsTINA ima u bibI. govoru
sire znacenje nego danas. U
SZ oznacuie svaki posjed koji
se dobiva na temelju prava
(izuzev rada) iIi obecanjem.
Sve je Batje vlasniStvo i on
ga covjeku povjerava: Bozja
je B. izr. narod (Ps 32,12), kan.
zemlja (Izl 15,17), Zakon (Ps
119,111), djeca (usp. Ps 127,3).
stoviSe, i sam je Jahve bas-
tinski posjed (Pnz 10,9; Ez
44,28). Osvajanjem (Neh 9,25-
-26) iIi kockom (Br 26,52-56)
Izraelci bastine zemljiSte,
oranice i kuce. Mudri basti-
ne cast, a lude sramotu (Izr
3,35).
Glede B. u danasnjem smislu
r.alazimo sarno odredbe 0 pra-
vu prvorodenaca (pnz 21,15-
-17) i kceri (Br 27,1-11). Opo-
rucno se nasliedstvo ne spo-
minje, premda je bilo poznato
(usp. Gal 3,17).
40
BASTINA - BELSAZAR
U NZ sz. shvacanje B. u bo-
zanskom odnosu Otac-Sin pro-
siruje se na covjeka. Krist je
kao Sin pravi Bozji bastinik
(Reb 1,2). Krscani su njegovi
subastinici (Rim 8,17). Oni ba-
stine Bozje kraljevstvo kao
dar na svrsetku vremena (Mt
21,43; Ef 1,13s; 1 Pt 1,3ss).
BAT _ mjere
B A T - ~ m B A (Raskosna) le-
na_ Urijina (2 Sam 11,3; usp.
Mt 1,6), koju je _ David zaveo
dok je Urija bio na bojistu.
Kako Davidu nije poslo za ru-
kom da mu prisije oCinstvo,
dao ga je na bojnom polju sta-
viti na takvo mjesto da pogi-
ne (2 Sam 11,1-17). Tada Da-
vid uzme B. za zenu (2 Sam
11,27). Prvi sin kojega je s
njom imao umre a drugi je
- Salomon (2 Sam 12,15.18s.
24). B. uspijeva kasnije kod
Davida da njezin sin Salomon,
a ne njegov prvorodenac_
Adonija bude proglasen za
kralja (I Kr 1,11-40). Kad se
kasnije B. zauzela kod Salomo-
na za Adoniju da po svojoj
zelji uzme za zenu _ AbiSagu
sunamku, on ju je odbio (1
Kr 2,17-23).
BDELIJ Smola balzamova
grma (usp. Post 2,12), izgleda
poput malih zuckastih zrnaca.
U Br 11,7 opisuje se da je
- mana izgledala poput B.
BDJENJE _ budnost
BEDUINI _ nomadi
BEEROT (bunar podzemne
vode) Grad u gibeonskom
kraju (IS 9,17), pripada Benja-
minovu plemenu (IS 18,25; 2
Sam 4,2). Stanovnici toga gra-
da vracaju se iz _ izgnanstva
(Ezr 2,25). 1 Mak 9,4 naziva
ga Beerzet (Bereja). Polozaj
toga mjesta mozda se podu-
dara s el-bire (kod RamaIla-
ha).
BEER sEBA (bunar podzem-
nih voda sedmorice = obi-
lja) Staro kan. bogostovno
mjesto (Post 21,33), 43 km jz.
od Rebrona. Izraelci su ga
preuzeli (1 Sam 8,2; Am 8,14)
i povezali s predajama 0 Ab-
rahamu, Izaku i J akovu. U
IS 15,28 pribraja se Judi, a
u 19,2 simunu (_ plemena).
Nakon _ izgnanstva naseljuju
ga lidovi (Neh 11,27). Tocan
polozaj tog mjesta nije arhe-
oloski zajamcen. U uzrecici
od Dana do Beer sebe ozna-
cuje najjufniji predio Kana-
ana.
BEERZET (1 Mak 9,4) vjer.
je is to sto i _ Beerot.
BEREMOT Naziv za vode-
nog (nilskog) konja; kod Job
40,15-24 opisuje se kao remek-
-djelo Bozjeg _ stvaranja. U
kasnijoj zid. apokaliptickoj
knjizevnosti opisuje se kao.
neman zajedno s _ Levijata-
nom.
BEL Babil. glavno bozanstvo
(mozda = _ Marduk) (usp. Iz
46,1; Jr 50,2). U dodatku Dn
(- kanon) prikazuje se po-
bjeda nad B. u jednom sati-
rickom prizoru (Dn 14).
BELIJAL Zloba. niStavnost, u
2 Kor 6,15 (Belijar) Antikrist;
_davao.
BELsAZAR (Baltazar) (Bel
stitio kralja) Prema pricanju
Dn (15,18s) sin Nabukodonozo-
rov i posljednji aram. kralj
_ Babilonije (5,30); za vrijeme
gozbe opazio je ruku gdje
piSe _ Menetekel, sto mu je
Daniel protumacio (Dn 5). Pov.
gledajuci bio je B. sin Nabo-
nidov, koji je vladao kao po-
sljednji novobabil. kralj i (za
vrijeme svog desetogodisnjeg
boravka u Arabiji) postavio
B. kao namjesnika u Babi-
lonu.
BELZEBUB - BERENlKA
41
BELZEBUB -+ Belzebul
BELZEBUL (hebr. znacenje
nesigurno). Po rijecima -+ fa-
rizeja, poglavica zlih duhova
(Mk 3,22//; neki grc. rkpi Be-
ezebuI. Rijec Belzebub koju
ovdje rabe -+ Vulgata i sir.
-+ prijevodi Biblije, po svoj
prilici naknadno prilagodiva-
nje rijeci Baal Zebub, -+ Ba-
al); -+ davao.
BENAJA (sagradio je Jahve)
Prema 2 Sam 8,18; 20,23; 1
Ljet 27,5s zapovjednik tjeles-
ne straze i Davfdov casnik,
podriao je Salomona u borbi
za nasljede prijestolja (1 Kr
1,8.10.26.32.36s); po Salomono-
vu naredenju ubio njegove suo
parnike Adoniju, Simeja (1 Kr
2,25.46) i -+ Joaba koga je na-
slijedio (1 Kr 2,34s).
BENEDICTUS -+ Zaharija
BEN-HADAD Aram. kraljevi-+
Damaska:
1. B. I. sklapa savez (1 Kr
15,18ss) s kraljem -+ J. judo
kraljevstva (-+ Asa) protiv -+
Sj. izr. kraljevstva (-+ Basa).
2. -+ Salmanasar II. asir. po-
bijedio je 854. pro Kr. savez
koji je mozda predvodio B.
II. Ovaj se potom bezuspjesno
borio protiv -+ Sj. izr. kra-
ljevstva (1 Kr 20,1-34).
3. B. III. bio je oko 790. pro
Kr. porazen od Asiraca i nije
stoga mogao postici viSe ni-
kakva uspjeha protiv -+ Sj. izr.
kraljevstva (-+ Joas; 2 Kr l3,
24s).
BENJAMIN (sin desne ruke
= sin juga iIi srece) Izr.
pleme kojemu je prema Post
35,16-19 praotac bio najmladi
sin -+ Jakova i -+ Rahele. Ja-
kovljev ga blagoslov, valjda
zbog njegove teznje za velikim
djelima i ratobornosti, naziva
vukom grabezljivim, a Moj-
sijev blagoslov Jahvinim lju-
bimcem. Povi.iest njegova
-+ osvajanja zemlje u Kana-
anu sacuvana je kod 15 2-9
u preradenom obliku. Njego-
vu plemenskom podrucju -
izmedu Efrajima i Jude - pri-
padaju gradovi kao-+ Jerihon,
-+ Gilgal, -+ Rama i -+ Mispa
(usp. 15 18,11-28).
Nije vise moguce razjasniti
pOV. jezgru izvjestaja 0 ratu
izr. plemena protiv Benjamina
u Suci 19-21. BuduCi da je
-+ Saul iz plemena Benjami-
nova. zadobiva B. vodecu ulo-
gu u Izraelu, a kasnije se ne-
rado pokorava Davidovoj vla-
sti; nakon podjele kraljevstva
stapa se djeI. s Judom (usp.
1 Kr 11,31-36; 12.20). -+ Pavao
potjece iz Benjaminova pIe.
mena (Rim 11,1; Fil 3,5).
BEREJA
1. Grad u sj. Siriji (danas:
Alep). Prema 2 Mak l3,4 bio
je ondje oko 162. pro Kr. ubi-
jen -+ veliki svecenik Menelaj.
2. Grad u -+ Makedoniji (da-
nas: Veria) koji je-+ Pavao po-
sjetio (Dj 17,10-14).
3. -+ Beerzet
BEREKJA (= Barahija; bla-
goslovio je Jahve) Njegov je
sin Zaharija prema Mt 23,35
ubijen medu hramom i zrt-
venikom. Mozda je to onaj
prorok Zaharija 0 kojem 2
Ljet 24,20s kaie da je kame-
novan. No, ond.ie se kao nje-
gOY otac navodi svecenik Joja-
da. Ni u kom se slucaju tu
ne misli na malog proroka
-+ Zahariju. Njegov se o t a c ~
doduse, zvao B.. ali nije niSta
poznato 0 muceniStvu toga
proroka.
BERENIKA (donositeljica po-
bjede) VI. ime dviju zena:
1. Kcerka Ptolemeja II. Fila.
delfa (285-247. pro Kr.), dru-
ga zena kralja Antioha II.
Theosa (261-246. pro Kr.). Do
42
BERENIKA - BETHESDA
Dn 11,6 spominje se kao kCi
kralja Juga.
2. Kcerka Heroda (6), a zena
nekog Marka, zatim svog stri-
ca Heroda iz Halkide. Nakon
njegove smrti zivi zajedno sa
svojim bratom (-+ Herod [7]).
Zloglasna je njezina veza s
-+ Titom Flavijem. Prema Dj
25s Pavao ju je upoznao u Ce-
zareji.
BESJEDA NA GORI -+ Govor
na gori
BESKVASNI KRUH -+ kvasac
BESMRTNOST -+ zivot
BET (kuca ... ) Dolazi na po-
cetku mnogih slozenica, npr.
Betlehem, Betel.
BETABARA-+ Betanija
Polozaj dviju Betanija
BETANIJA (kuca siromaha
iIi kuca Ananijina)
l. Selo na i. obronku -+ Ma-
slinske gore na cesti J eruza
lem-Jerihon. Nakon -+ izgnan-
stva u njem se nastanilo Be-
njaminovo pleme (Neh 11,32).
Zavicaj Lazara, Marije i Marte
(Lk 10,38; Iv 11,1.18) i simuna
Gubavca (Mk 14,3); prema La-
zaru kasnije prozvano el cazii-
rije.
2. Selo na i. obali Jordana gdje
je Ivan (-+ Krstitelj) krstio
(Iv 1,28; 10,40). Naziva se jos
i Ainon iIi Betabara.
BET-ARABA Mjesto kraj Jeri-
hona (IS 15,6).
BET-AVEN -+ Betel
BET-DIBLATAJIM Prema Jr
48,22 miesto blizu -+ Medebe
koje se spominje na -+ Mesi-
nu stupu.
BETEL (kuca Bozja, bean;
podrugljiv naziv: Bet Aven =
= gresnicka kuca, npr. Hos
5,8). Najprije se B. zvalo sarno
svetiSte, sam grad (Luz) tek
se kasnije prozvao B. (usp.
Suci 1,22-26; kasnije predaje
ne poznaju viSe te razlike, usp.
Post 35,6). Lezi 18 km sj. od
J eruzalema na raskrizju puto-
va J eruzalem-sekem i J eri-
hon-morska obala. Prema Su-
ci 1,22-26 bio je izdajom zauzet,
neko se vrijeme ondje nala-
zio -+ Kovceg saveza (usp.
Suci 20,27; 21,2s). -+ Jeroboam
I. (932-91l. pro Kr.) podigao
je u B. drfavno svetiSte (1
Kr 12,29.32s, -+ bik) da bi tako
u -+ Sj. kraljevstvu stvorio
protutezu Jeruzalemu (-+ J.
kraljevstvo). Pri tom je pri-
miienio stare kultne predaje
koje su mozda utjecale cak i
na -+ patrijarhe (usp. Post 12,
8; 13,3s; nebeske ljestve 28,10-
-22; 35,6-15). Doduse, J. je kra-
ljevstvo privremeno ponovo
zauzelo B. (2 Ljet 13,19), ali je
tada vise od jednog st. bio
pod vlascu -+ Sj. izr. kraljev-
stva.
Na to svetiste ostro se oka-
mila prorocka kritika (nar.
Amos: 3,14; 4,4; 5,5 i napokon
7,10-17). U okviru svojih re-
formi -+ Josija ga je dao sru-
siti (2 Kr 23,15).
BETFAGA (kuca smokava)
Naselje kraj Betanije i. od Je-
ruzalema. Spominje se prili-
kom Isusova ulaska u Jeruza-
lem (Mk 11,111).
BETHESDA Dvostruki rib-
njak sj. od hramskog prosto-
ra, prema Iv 5,2 u blizini Ov-
BETHESDA - BETSABEJA
43
cjih vrata. Oba velika bazena,
sagradena u 2. st. pro Kr. (usp.
Sir 50,3), imala su dufinu otpr.
od 50 i dubinu od 13 m. U
njima se skupljala kisnica iz
gradskog predjela Bezata.
Podzemnim kanalom tekla je
voda prema hramskom pro-
storu gdje se upotrebljavala
za bogoslufje.
Prijepomo je da Ii su bazeni
bili okruzeni s 4 trijema i
petim trijemom na razdionom
zidu izmedu obaju bazena.
Trijemovi su mozda bili sa-
stavni dio kupaliSta, a otpr.
od 135. p. Kr. dio Eskulapova
hrama koji se s i. strane nado-
yezivao na ribnjake. Prilikom
iskapanja izmedu 1959. i 1962.
pronadeni su ostaci zgrade
(galerije s lukovima), u stije-
ni izdubene kupke i zavjetni
darovi namijenjeni bogu zdra-
dja Eskulapu. Moze se pret-
postavljati da su bolesnici u
tim kupkama, a ne u velikim
ribnjacima, traiili ozdravlje-
nje. Na tom je mjestu, spoje-
nom mozda vee u Isusovo yr.
s nekim svetistem, prema I v
5,2-9 Isus izlijecio uzetoga.
BET HORON (kuea boga Ho-
rona) Predizr. bogostovno
mjesto.
1. Gomji B. (bet cur el-foqa)
Pogranicno mjesto izmedu
Efrajima i Benjamina, cuva
prilaz na pal. visoravan (15
16,5; 1O,1Os).
Donji B. (bet cur et-tahta) na
flodnozju brdskog prijelaza
,15 16,3). Salomon ga je utvr-
Jio (1 Kr 9,17; usp. 2 Ljet 8,5).
\'isinska razlika izmedu ta
jva mjesta iznosila je preko
200 m.
BETILUA Betulija
BETLEHEM (kuea kruha iii
kuca bozice Lahamu; bet
:ahnz)
1. B. u Zebulunu (15 19,15).
2. B. u Judeji, desetak km j.
od Jeruzalema, naselje roda
Efrat iii Efrata (1 Ljet 4,4;
odatle B. Efrata, Mih 5,1),
zavicaj JiSaja (1 Sam 16,1) i
njegova sina Davida (1 Sam
16,11-13). Spasenje, koje ima
doCi, neee prema Mih 5,lss
proizaCi iz Jeruzalema, nego
iz neznacajnog B., ne iz kra-
ljevske loze
nego iz druge loze Jisajeva
panja (Iz 11,1).
Prema Lk 2,4-7 (usp. Mt 2,1-12;
Iv 7,42) mjesto Isusova rode-
nja pucanstva).
Gostionica (Lk 2,7) moze
znaciti masovno skloniSte iii
prostoriju u kojem seljackom
dvoriStu, a pod izrazom Bet-
lehemska stalica mozemo mi-
sliti na kakvu spilju. Sklanja-
nje u staju nije bilo ni rijetko
ni nar. neugodno; iznenaduju-
ee je kod Isusova rodenja sto-
viSe ono posve svakodnevno
(pelene). pastiri. Nad spi-
ljom, koju predaja casti kao
mjesto Isusova rodenja, sto-
ji bazilika podignuta jos u
4. st.
BET-MAAKA (odn. Abel Bet-
-Maaka) Aram. grad-drlava na
Sj Palestine (2 Sam 20,14s);
osvojio ga je kralj Damaska
(1 Kr 15,20), a Tiglat-Pileser
III. pripojio ga Asiriji (2
Kr 15,29).
BET PEOR Prema Pnz 3,29
boravili su Izraelci u dolini
nasuprot B. P. prije nego sto
su presli preko Jordana. Pre-
rna Pnz 34,6 ondje je poko-
pan Mojsije.
BET REHOB Aram. grad-drla-
va u yr. Davidovo, sj. od
Amonskog gorja (Br 13,21; Su-
d 18,28; 2 Sam 10,6).
BETSABEJA Bat-seba
44
BETSAIDA- BEtENSTVO
BETSAIDA (bet-sajdii) Nase-
Ije sj. od Genezaretskog jezera
(kasniji naziv: Julija). Iz njeg
potjecu: -+ Filip (5), -+ Andrija,
-+ Petar. Prema Mt 11,21 Isus
je prokleo B. i Korozain zbog
nevjere. Prijeporno je znace-
nje izraza B. kod Mk 6,45
(onamo su posli ucenici na-
kon umnazanja kruha). Ozdra-
vljenje slijepca, 0 kojem go-
vori Mk 8,22-26, dogodilo se
prema tom evandelistu u B.
BET-SUR (hirbet et-tubeqa)
Grad na podrucju -+ Judina
plemena j. od Jeruzalema (IS
15,58); prema 2 Ljet 11,7 utvr-
dio ga je kralj Roboam. Na-
kon -+ izgnanstva sjediSte 0-
kruga, za vrijeme ratova -+
Makabejaca bilo je ogorcenih
borbi za tu tvrdavu (1 Mak
4,29-35; 4,61; 6,726). Danas su
to rusevine grada na najvecoj
nadm. vis. u Paiestini (1000
m. nadm. vis.).
BET-SEAN (tell el hosn) Kan.
grad kraj -+ Genezaretskog je-
zera. Nije spocetka bio osvo-
jen (Js 17,16; Suci 1,27). Nakon
bitke kod -+ Gilboe pribiSe
njegovi stanovnici trupia Sau-
lovih pristasa na zidine (1 Sam
31,10). Salomon ga je ukljucio
s ostalim gradovima, u koji-
rna je bilo pretezno neizr. pu-
canstvo, u poseban upravni
okrug (1 Kr 4,12). Kasnije se
prozvao Scitopolis (2 Mak 12,
29) i bio je jedan od najvafni-
jih gradova -+ Dekapolisa.
BET SEMES (,.kuca sunca)
Naziv mjesta, npr:
1. (tell er-rumele) Pry. kan.
grad-ddava (stovanje sunca),
spomenut u izvjeStaju 0 po-
vratku Kovcega saveza (1 Sam
6,9-15).
2. Grad na podrucju -+ Nafta-
lija. Nije odmah osvojen (Su-
ci 1,33). Tu je kralj -+ J. judo
kraljevstva (-+ Joas) pobijedio
kralja -+ Sj. izr. kraljevstva
(-+ Amasja).
3. = On/HeIiopoi (eg. grad;
.Tr 43,13).
BETUEL
1. Prema Post 22,22s; 24,29
Abrahamov sinovac, otac Re-
beke i Labana (-+ praoci).
2. Grad na podrucju -+ Simu-
nova plemena (1 Ljet 4,30; Be
tul kod IS 19,4 i 1 Sam 30,27).
BETULIJA (Betilua) U Jdt
7-15 rodno mjesto -+ Juditino
i popriste dogadaja (Holofer-
nova opsada).
BEZDAN -+ Podzemlje,
-+ vode
BEZER Prema Pnz 4,41-43
grad-utoCiste (-+ pravo utoci-
sta).
BEZUMNOST ie manjak ra-
zumnosti, nered i nerazbori-
tost (Sir 21,22ss), bespomoe-
nost, glupo savjetovanje (Iz
1911; 35,8) i nadutost (Izr 28,
26; Sir 21,28). Iz B. proizlazi
-+ grijeh (Post 34,7; Jr 29,23).
B. je takoder ne priznati Boga
(Ps 14,1; Jr 4,22), od njega ot-
pasti (pnz 32,621) i obratiti se
tudim bogovima (Jr
B. prijeci ljudima da se pn-
prave na -+ ponovni Kristov
dolazak (Mt 25,1-13; Lk 12,16-
-21) te zavodi ljude u isprazno
blebetanj.e (Ef 5,4; 2 Tim 2,23;
Tit 3,9). Pavao naziva bezum-
nima i pogane ako ne prizna-
vaju Bozji zakon (Rim 1,21s;
2,20) i, ljude koji ne poznaju
vjeru (1 Kor 15,36). On i po-
ruku kriZa naziva ludoscu
jer se protivi ljudskoj predo-
dZbi 0 Bogu (1 Kor 1,18s; 2,14).
BEZENSTVO Prema SZ sra-
mota je za zenu ako nije
udata (usp. Iz 4,1), jednako
kao i neplodnost (-+ brak,
-+ udovica). Prema Lk i Mt
Isus je roden od Djevice (-+
djevicansko rodenje). B. kod
BEZENSTVO - BIBLIJSKA ZNANOST
45
Mt 19,1Oss tumaCilo se odvee
kao tjelesna nesposobnost za
brak a previdalo se da net-
ko moze postati nesposobnim
za brak i zbog odgoja koji je
protivan drustvenosti. U NZ
B. se veoma eijeni (usp. Dj
21,9; 1 Kor 7,8.26.38) a neprija-
teljski se stay prema braku za-
bacuje (1 Tim 4,3). Prema Otk
14,4 B. se prikazuje kao slika
nepodijeljenog nasljedovanja
Krista. -+ etika.
BIBLIA PAUPERUM -+ Bibli-
ja siromaha
BIBLIJA Zbirka spisa SZ i
NZ (-+ kanon), svjedocanstvo
Bozje -+ Objave (-+ nadahnu-
ee). Ona nije naprosto priruc-
nik dogmatskih, etickih ili op-
celjudskih is tina, nego pruZa
uvid u Bozje djelovanje u Ijud-
skoj povijesti. Kako se poje-
dini njezini spisi medusobno
znatno razlikuju oblikom, vre-
menom postanka, odn. izv.
okolinom i izraZajnom sna-
gom, ne moze se npr. napre-
cae tumaCiti neki pojam iz
Poslanice Rimljanima izrazom
iz Knjige 0 sueima.
Naziv B. dolazi od grc. bib-
lia (= knjige; -+ knjiga, -+ svi-
tak). Izraz Sveto pismo iIi
sarno Pismo (Pisma) navodi
se vee u sarnoj B. i najprije
oznacuje SZ (usp. Iv 2,22; Gal
3,22; 1 Pt 2,6).
BIBLIJA SIROMAHA (= Bib-
lia pauperum) Kasnosrednjo-
vjekovna zbirka minijatura
(kasnije drvoreza) s nz. prizo-
rima zajedno sa slikarna iz
SZ i pobudnim (najveema
nebibl.) tekstovima.Bogato
opremljena izdanja nisu bila
pristupacna za siromasnije, no
jeftinija od izdanja Biblije;
smatrala su se niezinim nado-
mjestkom (naziv Biblija siro-
rnaha kasniji).
BIBLIJSKA IZDANJA -+ izda-
nja Biblije
BIBLIJSKA ZNANOST (Egze-
geza) Nastojanje da se Bibli-
ja protumaci u skladu sa znan-
stvenim zahtjevima (-+ biblij-
sko tumacenje). B. z. zahvaea
mnoge probleme i posebna pi-
tanja, npr:
1. Temeljna pitanja (filozofi-
ja jezika; pitanje hermeneu-
tike = pitanje 0 moguenosti
i metodi bibl. tumacenja uop-
ce; kritika egzistencijalnog
tumacenja = kritika bibl. tu-
macenja koje u Bibliji odje-
lito promatra sarno pitanja
u vezi s ljudskom egzistenei-
jorn i koje bi dernitologiza-
cijom htjelo izluciti sve sto
prelazi iznad toga; razlikova-
nje pov.-slikovitog od siste-
matsko-apstraktnog rnislje-
nja).
2. Filoloska pitanja (-+ tek
stovna kritika; filologija izv.
jezika; povijest -+ prijevoda
Biblije; poznavanje -+ biblij-
skih rukopisa; paleografija
itd.).
3. Povijesna pitanja (polit.,
duhovna, relig. strujanja u
svijetu u yr. kad su nastajali
pojedini bibl. spisi itd.).
4. Literarna pitanja (povijest
knjizevnosti, kniiz. oblika, re-
dakcije itd.).
5. Pitanje bibl. teologije i eti-
ke (Bog kao stvoritelj; Stari
savez; Kristov polozaj; Govor
na gori; Pavlova teologija; zi-
vot prve krse. zajednice itd.).
6. Homiletska, katehetska i
dr. pitanja. U svakom pojedi-
nom slucaju uzajamno se pro-
zimlju ti sklopovi pitanja. Je-
dnom je vaznije ovo, drugi
put ono pitanje. Ne smije se
zaobiei nijedno; ali sarno stru-
cnjaei mogu do kraja pronik-
nuti odredena podrucja.
46
BIBLIJSKI PRIJEVODI - BIBLIJSKI TEKST
BIBLIJSKI PRIJEVODI -+ pri-
jevodi Biblije
BIBLIJSKI RUKOPISI J os
neko vrijeme nakon pronalas-
ka tiska Biblija i pojedini nje-
zini dijelovi umnozavali su se
prepisivanjem. Tisuce takvih
B. r., bilo u izv. tekstu (kao-+
Masora, --+ Kumran) bilo u
starim -+ prijevodima Biblije,
l'azlikuiu se staroscu, materi-
jalom na kojem su pisani (-+
-+ svitak, papirusi, pergamene,
papir), sadrfajem i opsegom,
opremom, (djel. inicijali, sit-
noslikarije u bojama, prigodi-
ce u zlatu ili srebru, ili slo-
vima na grimizom natopljenoj
pergameni), brojem stupaca,
vrstom pi sma (maiuscula =
= samo velika slova, minus-
cula = samo mala slova), svoj-
stvima teksta. Mnogi B. r. sa-
drfe i apokrife (-+ kanon). Sta-
rost i glasovitost nekih B. r.
nisu jos jamstvo njihove kri-
ticke vriiednosti. Najpoznatiji
su:
Codex Alexandrinus iz Egipta
(5. st.), --+ Septuaginta i NZ,
u dva stupca, poklonjen Bri-
tanskom muzeju, London;
Codex Ephraemi Rescriptus
-+ palimpsest, napisan oko 500,
sadrfi gotovo samo NZ (djel.),
mjestimicno neCitljiv;
Codex Sinaiticus iz 4. iii 5.
st., --+ Septuaginta i NZ, u 4
stupca, visestruko preprav-
Ijan; pronasao ga C. Tischen-
dorf pod neobicnim okolnosti-
ma 1844. i 1859. Britanski mu-
zej, London, kupio ga od so-
vjetske vlade.
Codex Vaticanus iz 4. st. --+
Septuaginta i NZ, u 3 stupca,
veoma nepotpun. Nalazi se u
Vatikanskoj knjiZnici, izdan
1868/81.
Zapadni tekst: Codex Be-
zae Cantabrigiensis, iz 6. st.,
gotovo samo Ev-a i Dj., mnogo
praznina, pisan dvojezicno
(grc.-Iat.). Sveucilisnoj knjii-
nici u Cambridgeu darovao ga
Beza;
Codex Claromontanus, 6. st.
Sadrfi Paviove poslanice, pi-
san dvojezicno (grc.-lat.), pro-
naden u Clermontu kod Beau-
vaisa, cuva se u Nacionalnoj
knjiznici u Parizu.
BIBLIJSKI TEKST Izv. bibl.
tekst nastoji pronaCi -+ tek-
stovna kritika. U njegovoj po-
vijesti odrazava se povijest
kulture i civilizacije. Prije sve-
ga, dok se rukom prepisivalo
(->- biblijski rukopisi), izvrse-
ne su mnoge preinake (npr.
pogreske, pogresni ispravci
prepisivaca ili Citaca predlos-
ka, preuzimanje uhodanih for-
mulacija). Svaka knjiga ili
skupina knjiga (npr. Pavlove
poslanice) ima razliCitu povi-
Jest teksta. Evo samo nekoliko
napomena:
1. Knjige hebr. predaje -+ SZ,
->- Masora, --+ Kumran, ->- pri-
jevodi Biblije.
2. Knjige grc. predaje SZ (-+
kanon): grc. tekst ovdje nije
prijevod, nego izv. tekst, po-
najcesce prema hebr. predlo-
sku (za Knjigu Sirahovu pro-
1900). Njegova se povi-
Jest podudara s povijescu tek-
sta ->- Septuaginte.
3. B. t. u himnima, molitvama
vjerskim obrascima itd.
kovao se i pod utjecajem Iitur-
gijskih obicaja.
4. Cetiri Ev-a mnogo su utje-
cala jedno na drugo, nar. s ob-
zirol!l na. usporedna mjesta
(-+ smopslS), pogotovu kad je
oko g. 170. evan. harmonija sa-
(Tacijan), preradena
1 prevedena (grc. izvornik iz-
gubIjen).
5. U prenosenju B. t. zadrfa-
Ie su se neke inacice iz ten-
denciozne nz. redakcije krivo-
Marci?na. U Ev-a i Dj
JaSlllJe se naZlre uz neutralni
BIBLIJSKI TEKST - BIBLOS
47
tekst (posljedica neke starije
recenzije koja je pokusala us-
postaviti pratekst) jos i za-
padni tekst! yise nego u dr:u-
gim nz.
jer se tek kasm.le pnml]etllo
da se on dijelom temelji na
sir. predaji): on je iskvaren
(utjecaj usporednih mjesta,
glosa itd.) , ali saddi i
cite inacice zagonetna podn-
jetla.
Osim zapadnog teKsta s pra-
yom razlikujemo i druge re-
cenzije (osobito: cezarejsku;
-+ Heksapla, -+ prijevodi Bi-
blije). Povijest B. t. ne moze
se raziasniti samim rasclanji-
vanjem svjedocanstava prema
recenzijama.
Na kraju povijesti grckog B. t.
(NZ, Septuaginta) nalazi se po-
precan tekst (koim!-tekst) bez
tekstovno-kriticke vrijednosti.
BIBLIJSKO TUMACENJE. U
-+ Bibliji se navijesta da Bog
djeluje medu Ijudima. Pri
se sluzi niihovim naCinom ml-
sljenja i obazire na njihovu
okolinu. Biblija je, dakle, Boz-
ja rijec (-+ nadahnuce), ali se
De moze tumaciti ako se oz-
biljno ne uzme u obzir taj
ljudski naCin miSljenja. B. t.
dakle ne znaci sakupiti i ras-
porediti sto viSe bibl. navoda
koii su nastali, stilizirani i
preradeni u raznim st. odn.
civilizaciiama. Takoder nije is-
pravno bibl. rijeci upotreblja-
vati kao nakit za ukrasavanje
osobnih -+ etickih shvacanja
ili suvremenih iskaza (npr:-+
zena, -+ mir, -+ rat, -+ dda-
va); naivno doslovno tumace-
nie cesto ne zadovoljava. Ne-
rijetko je takoder potrebno
za razjasnjenje koristiti i iz-
vanbibl. svjedocanstva, budu-
Ci da treba pretpostaviti sta-
nja i naCin miSljenja odrede-
ne sredine. Pogotovu se struc-
no znanie ne moze nadomje-
stiti nizanjem bibl. navoda.
Prije nego sto su nastali bibl.
spisi, postojala je zajednica
koja je te spise preuzela u
-+ kanon, djel. ih oblikovala
(npr. -+ Evandelja), a djel. im
pridala novo znacenje (npr.
-+ Pjesma nad pjesmama). Ni
danas B. t. nije samo stvar
pojedinca prema Bogu, ono
se zbiva vise u zajednici i za
zaiednicu (-+ Crkva). Nastoja-
nje da se B. t. izvede sto obu-
hvatnije i brizljivije prema
znanstvenim glediStima pred-
met je -+ biblijske znanosti.
BIBLOS (hebr. Gebal, izv. gu-
blu. danas dzebelj Jedno od
najstarijih naselia na fen. oba-
Ii, 39 km sj. od Beiruta. Poceci
naselja padaju u yr. oko 5000.
pro Kr. U 4. tslj. pro Kr. gos-
podarsko i relig. srediste: tr-
govacke veze s Egiptom (iz-
voz cedrovine, ulja i bakra, ka-
snije takoder uvoz i preradba
-+ papirusa). Bozanstva: Baal-
at, Gebal (gospodarica Biblo-
sa) i Resef (-+ Baal). Njima
se u 3. tslj. podizu hramovi.
Oko 2000. pro Kr. osvojili su
B. sem. -+ Amorejci. Izmedu
1785. i 1580. pro Kr. zaposjeda-
ju ga -+ Hiksi, a potom posta-
je ego protektoratom. U amam-
sko doba (14. st. pro Kr.
-+ Amama) moli Rib-addi
Egipcane za pomoc. Vremenu
fen. nezavisnosti pripadaju:
putopis Ven-Amona koji u B.
zeli kupiti drvo za gradnju bo-
zanske lade Amonove, i 1 Kr
5,15-32 gdje pomazu Giblijci,
odn. ljudi iz Gebala, kod pri-
premanja gradevnog materija-
la za hram. Giblijci se inace
spominju samo jos u JS 13,5
a grad Gebal samo kod Ez
27.9.
Oko 1000. pro Kr. vlada ondje
kralj Ahiram. Na njegovu sar-
kofagu nalaze se najstariji nat-
48
BIBLOS - BJELOKOST
pisi pisani fen. -+ slovima. U 8.
st. B. pada pod asir.-babil., a
537. pro Kr. pod perz. vlast.
Fen. se brodovi, u Kserksovoj
sluzbi, bore u pomorskoj bitki
kod Salamine. S opadanjem
izvoza drva opada i gospodar
sko znacenje B. Jos u rim. vri-
jeme B. je relig. srediste s go-
disnjim svetkovinama u east
Adonisu.
Nejasno je u kojoj je mjeri
grc. naziv Byblos ovisan 0
rijeCima bib lion iIi biblia =
knjige (Biblija).
BICEVANJE Iz SZ poznata
je osuda na batinanje (Pnz
25,2s; usp. 2 Kor 11,24). Jedna
od rim. kazni bilo je B. re-
menjem u koje su eesto bile
umetnute metalne kuglice iIi
komadiCi kostiju. Rim. grada-
nin nije mogao biti osuden na
tu kaznu (Dj 22,25). Prema Mk
15,15// i Isus je bio bicevan.
BIK Na St. I. simbol preobi-
lja snage, zivotnosti i plodno-
sti. Velika bozanstva Babilo-
na, Egipta i Fenicije prikazuju
se u obliku B. Takoder se i Ju-
piter Heliopolski prikazuje 8
bikovima. Bibliia zabranjuje
likove B. (usp. Hos 8,4s8; 13,2)
i prezirno govori 0 salivenom
teletu (Izi 32,4) iIi zlatnom
teletu (1 Kr 12,28). Izvjestaj
Izi 32 zeli u obliku povijesti iz
Mojsijeva vremena osuditi ki-
pove B. u -+ Danu i -+ Betelu
(1 Kr 12,25-33). Bikovi u Jab-
vinim svetistima nisu imali
prikazivati BozJi lik, nego su
slliZili kao Jabvino podnozje.
Kada psalmi govore 0 nasrt-
ljivim bikovima (usp. Ps 22;
92,11), zele predociti dozivljaj
siromaha koji osjeca da ga
pritjesnjuje neumoljiva i ne
oeekivana sila.
BILEAM Sin Beorov, pretkazi-
vac. Prema Br 22-24 trebao je
po nalogu moapskog kralja
-+ Balaka prokleti izr. narod
kad je ovaj prodro u moapsku
zemlju na svom putu iz Egip
ta prema Kanaanu. Umjesto
toga, Bog ga je pozvao da pro-
rokuje (magarica koja govori,
andeo na putu) i blagoslovi Iz-
rael (Br 22-24). Kasnije se spo-
minie kao zavodilac Izraelaca
na idolopoklonstvo (Br 31,8.
16), i zbog toga se u NZ ubra-
ja medu krive uCitelje (2 Pt
2,16; Otk 2,14).
BILHA (bezbriznost?) Pre-
rna Post 30 sluskinja -+ Rahe-
lina i inoea -+ Jakovljeva, rna}
ka -+ Danova i -+ Naftalijeva,
prema Post 35,22 -+ Ruben ju
je obescastio.
BISKUP -+ nadglednik
Polozaj Bitinije
BITINIJA Kraj u sjz. dijelu
Male Azije. Od 65. pro Kr. rim.
pokrajina. Pavao ondje nije
mogao djelovati (Dj 16,7); 1 Pt
1,1 pretpostavlja da u Bitiniji
postoji krsc. zajednica.
BJELOKOST Tvar za izradu
raskosnih predmeta (prijesto-
lje: 1 Kr 10,18 - ukrasi u pa-
laci: 1 Kr 22,39; Ps 45,9; Am
3,15, - postelje: Am 6,4); dobi-
va se od afriekih slonova. U
lirskim slikama -+ Pjesme nad
pjesmama 8 B. se usporeduje
tijelo zaruenika i vrat zarue-
nice (Pj 5,14; 7,5).
BLAGDANI - BLAGOSLOV
49'
BLAGDANI su se slaviIi u obi-
telji (npr. svadba, Post 29,22)
i u narodu, bilo u vezi s obra-
divanjem polja (npr. B. sjeni-
ca, tjedni B.) iIi sa svetko,:a-
njem -+ Saveza, uz preosmls-
ljavanje kan. obicaja (npr. No-
va godina), ili pak s bogosluz-
nim iscekivanjem bozanskog
spasenja (ostra kritika-+ pro-
roka, npr. Iz 1,13s). Uvode se
i novi blagdani (npr. B. Jah-
vina ustolicenja). Iz vremena
poslije izgnanstva potjecu npr.
Purim i Posvecenje Hrama kao
i obicaj da se 0 5 glavnih blag-
dana proCita 5 sz. knjiga (=
Blagdanski svici, megillot). --'
subota, -+ pasha, -+ hodocasce.
Za krscane su stari blagdani
postali izlisni (usp. Gal 4,lOs).
BLAGDAN SJENICA bio je
blagdan zahvale za zetvu
(blagdan berbe: Izi 23,16).
se nije svetkovao na tocno
odreden dan (usp. Lev 23,41).
B. s. postaje kasnije hodocas-
nicki blagdan (Izi 34,22s) s
tocno odredenim datumom, s
-+ etiologijom (spomendan bo-
ravka pod sjenicama prigo-
dom izlaska iz Egipta, Lev
23,42s) i s posebnim obredi-
rna (Br 29,12-38).
Prijepomo je kako je
B. s.: da Ii od novogodlsnJe
svetkovine iii od nomadskog
blagdana satora (prigodorn
prelaska u poljodje1sku
lizaciju iIi poslije Pn-
jepomo .je takoder kohko SUI
trajno iii prigodice, povezam
s B. s. drugi blagdanski
vi koji se dijelorn ne spoml-
nju izricito u SP (npr.: Blag-
obnove Saveza, usp. Pnz
3110ss; kral.ievska svetkovina
odn. svetkovina ustoli-
cenja; svetkovina posvecenja
Hrarna, usp. 1 Kr 8,2).
"Sjenice su bile ispletene od
palmina, vrbova i s1. granja
(usp. Lev 23,40; Neh 8,15). U
doba nakon -+ izgnanstva po-
dizali su ih i na ravnim kra,
vovirna kuca.
U posljednja vremena svi ce
narodi prema Zah 14,16ss hita-
ti u J eruzalern da slave B. s.
U Isusovo doba postojali su
odredeni obicaji. Tako su se
npr. nosile u povorci svecane
kite cvijeca, njima se mahalo
te se pri tom povikivalo-+
Hosana. Svecano se crpla
voda te izlijevala na oltar zr-
tava paljenica (usp. Isusove
aluzije kod Iv 7,37s: ziva vo-
da = izvor-voda). Na prvi
dan B. s. svecano se osvjetlji-
vao jedan dio Hrama (odnosi
Ii se na to Isusova rijee 0
svjetlu svijeta Iv 8,12?).
BLAGDAN USTOLICENJA Ve-
oma su nejasne znacajke i po-
iedinosti te svetkovine. Pove-
zujuCi je s babil. B. u. boga
-+ Marduka, neki srnatraju da
se sliena svetkovina moze pret-
postaviti i u Izraelu. to-
me bi se B. u. J ahvrna za-
jedno s -+ Blagdanom
bio svetkovao kao -+ SvetkoVl-
na nove godine; ta se pretpo-
stavka oslanja na odgovaraju-
ce tumaeenie psalama 0 usta:
licenju (47; 93; 96-99). Drug!
tumaci to ne prihvacaju i svra-
caju pozomost na to -+ Jah-
ve nije bozanstvo pnrode ko-
je bi u izrnjeni prirodnih
va urniralo i uskrsavalo. OSlm
toga, da va-
lja povezlvatl s ustohcenJem.
nekog zemaIjskog kralja. Po-
stoji i drugo turnaeenje, u ve-
zi s Iz 40-55, prema kojem bi
B. u. bio svetkovina kojom se
siavi svesvjetsko i vjecno kra-
ljevstvo Jah,:ino. l!v !>!
smisiu psalml ustohcenJa bill
bogostovne popijevke za tu
prigodu.
BLAGOSLOV je u SZ radnja
(npr. izgovaranje blagoslova).
50
BLAGOSLOV - BLIzNJI
na dobrobit ljudi (protivno:
prokletstvo). B. iIi prokletstvo
poCinje dje10vati Cim je podi-
.ie1jeno (odn. izreceno). Zbog
toga jednom podijeljen B. te-
sko se moze povuCi (usp. pri-
povijest 0 Bileamu, Br 22,2ss;
izvjestaj 0 Izakovu B. nad Ja-
kovom, Post 27,1-40). B. dolazi
{)d Boga, stvorenje ispunja
plodnoscu (Post 1,22.28), po-
djeljuje se -+ praoeima i naro-
du (Post 12,2), otae ga daje
svojim sinovima (Jakovljev B.,
Post 48s), B. podje1juje i Moj-
sije (Pnz 33,1-29), David (2 Sam
6,18) te svecenici. Kad ljudi
blagoslivlju Boga (npr. Suci
5,2.9, mnogi prijevodi: slave,
hvale), to onda znaCi da oni
priznaju Bozju moe i slave je.
Obrazae B. u Br 6,24ss (u
mnogim evangelickim obredni-
eima) naziva se Aronski B.
U NZ nalazimo ista znace-
nja B.: Isus blagoslivlja svoje
ucenike (Lk 24,50), djeeu (Mk
10,16), kruh (usp. Mk 6,41; 14,
22) tako sto za njih Bogu daje
hvalu. On upozorava na B. su-
da za dobre, a prokletstvo za
zle (usp. Mt 25,34.41). Takoder
poboznici i ucenici slave i hva-
Ie Boga u svojim B. (Lk 1,42.
68; Rim 1,25; 2 Kor 1,3). Nz.
poslaniee takoder sadde po-
zdravne B. (npr. Rim 16,24).
BLAzEN je covjek koji pri-
ma -+ spas. Preduvjet za to
jest -+ vjera (npr. Mt 16,17; Lk
11,28), ustrajnost u vjeri (Jak
1,12), budno iScekivanje Gos-
podina (Lk 12,37). -+ blazen-
stva.
BLAzENSTV A predstavljaju
narocit knjiz. rod Blago ... ,
blago onome koji ... , Ps 1,1).
B. su kod Mt 5,3-12 dio-+ Go-
vora na gori i opisuju buduce
stanje u -+ Kraljcvstvu Bozo
jem. Kod Lk 6,20ss imamo sa-
rno neka od tih B.; Mt je naj-
vjerojatnije nacinio sustav, te
osim izv. B. dodao jos neka
druga (npr. na temelju slicnih
-+ rijeci Gospodinovih). Kod
Lk je i okvir drugaCiji nego
kod Mt: istaknuto je buduce
vrijeme spasenja koje sa so-
born donosi temeljitu promje-
nu stanja; kod Lk se na B. na-
dovezuju povici Jao vama ...
BLISKI ISTOK -+ Plodni po-
lumjesee
BLIzNJI Pod tim se misli na
svakog covjeka s kojim sva-
kodnevno dolazimo u dodir;
osim toga na clanove iste obi-
telji, pripadnike is tog pleme-
na, a nar. naroda koji je s Bo-
gom sklopio -+ Savez. SZ u za-
konu Saveza ureduje ponasa-
nje prema B. (Izi 20,13-17; Lev
19,9-18; Pnz 15; 24). Prijestupi
protiv B. smatraju se povre-
dom Saveza (Izi 22,21ss; Iz
1O,ls; Am 2,6ss) sto izaziva
osudu, -+ sud (Mal 3,5). Tudi-
nae se smatra B. onda kad
boravi u zemlH (Lev 19,34).
Ljubav prema B. istiee se kao
vjerska obveza koja ne smije
niti neprijatelja iskljuCiti (Lev
19,13-18; Izr 25,21s; Jr 15,11).
U zidovstvu u Isusovo doba
ljubav prema B. obuhvacala je
sarno one koji su bili vjerni
Zakonu. To Isus otklanja (Mt
5,43). U NZ B. se smatra svat-
ko koji je potreban pomoCi
(Lk 10,25-37). Ljubav prema
B. mjerilo je ljubavi prema
Bogu (Mk 12,31ss//; Jak 2,15;
1 Iv 4,20s) i krsc. zivota (Rim
13,8ss; Gal 5,14). Ona je mo-
guca samo kao plod Bozje lju-
bavi prema ljudima (Mt 12,18;
Iv 3,16; Rim 5,5; Ef 1,5; 2,4)
sto se objavljuje u Isusovoj
ljubavi (Iv 13,1.34; 14,21; 15,9;
1 Iv 3,16) kojom on svoj zivot
daje za ljude (Rim 5,8; 14,15;
1 Kor 8,11). Krsc. ljubav mora
obuhvatiti bracu u vjeri, sve
BLIZNJI - BOG
51
Ijude pa i neprijatelje, te t ~
ko biti svjedocanstvo za Kn-
sta (Mt 5,44ss; Iv 13,34s; Rim
12,9s; Gal 6,1s.10). Ona se tre-
ba nar. oCitovati u milosrdu
(Lk 6,36) i u davanju -+ milo-
stinie (Mt 5,42; Rim 12,13.20;
2 Kor 9,lss; 1 Iv 3,17) . -+ lju-
bay.
BLVD -+ bludnica
BLVDNICA V starini se ce-
sto ne razlikuje kultna pro-
stitucija od profane.
1. Bludnistvo se smatra neCim
obicnim i poznatim (usp. Post
38,15-23; 15 2,1; 1 Kr 3,16).
2. Narocit oblik prostitucije
predstavlja djelatnost hijero-
dula (= muski, a jos viSe zen-
ske, koje se odaju hramskoj
prostituciji). Vjerovalo se da
odnos s njima predstavlja dje-
10 poboznosti (npr. oponasanje
nekog bozanstva koje p r o i z ~ o
di zivot). S drugim kultmm
shvaeanjima (agrarna kultura)
i hijerodulstvo .ie doslo u ok-
vir izr. religioznosti. Protiv
njega su se borili (npr. 2 Kr
23,7) zbog njegove suprotno-
sti s vjerom u Jahvu (-+ noma-
di; -+ Hosea: brak je slika od-
nosa Izraela s Bogom), a ne
iz eudorednih razloga.
3. Prostitucija je slika -+ raz-
vrata (Otk 17,1-6; 19,2; usp.
Izl 34,15s) i izriCito se u 1 Kor
6,15s zabranjuje primaocima
te poslanice (= Kristovim udo-
virna).
4. Na mnogim mjestima Lu-
terova prijevoda Biblije gdje
se spominje rijec B. (npr.
Post 24,14) Luter je slijedio ta-
dasnii nacin izrazavanja: kod
njega izraz Dirne (danas =
B.) nema nikakve veze s pro-
stitucijom, nego znaCi napro-
sto djevojka.
BLVDNOST jest -+ zakonom
zabranjeno spolno opeenje, no
nije istovjetna s pojmom -+
meso. Teskom se kaznom
(cesto i smrtnom) kaznjava
-+ preljub, opeenje s blizom
rodbinom, homoseksualnost.
opeenje sa zivotinjama, opee-
nje sa zenom u vrijeme mje-
secnog pranja (Lev 20,9-21).
V NZ B. oznacuje seksualnu
razuzdanost helen. svijeta
(Rim 1,24; 2 Kor 12,21), pri-
jestupe protiv spolnog zivota
(Gal 5,19), preljub (Mt 5,32) i
idolopoklonstvo (Iv 8,41; Otk
2,21).
BOANERGES -+ Sinovi groma
BOAZ (osoba) -+ Ruta
BOAZ (stupovi) -+ Hram
BOG nije u SP apstraktni
pojam, vee osoba koja se ot-
krlva, npr. u -+ Savezu i -+
Kraljevstvu Bozjem. Poku-
saji da se 0 B. govori jezikom
filozofa ne protive se Bibliji
(usp. Rim 1,20), ali oni uvijek
dovode u opasnost da se ne
uoCi sliiedeee: kad se u SP go-
vori 0 B., ujedno je govor i o
povijesti (npr. jednobostv?
nije pry. pojam nego zaklJu-
cak, usp. tako Ps 97,7 s Iz 43,
10) i 0 dozivljajima kao -+ iz-
lazak iz Egipta, -+ osvajanje
zemlje, uspostava -+ kraljev-
stva i -+ bogostovlja, -+ iz-
gnanstvo i povratak u domovi-
nu, nada u -+ Mesiju; 0 pri-
znanju da je B. dosao u -+ Isu-
su i 0 zivotu prvotne zajedni-
ceo Taj u svijetu dozivljeni
B. -+ pravednosti ipak se ne
zamiSlia kao nadmoeni dio
svijeta. Stoga se uvijek nagla-
savala da se B. ne smije pri-
kazivati -+ slikama (Izi 20,4;
ali usp. i -+ Dura-Europos).
V NZ B. se oCitovao po svome
bastiniku (Heb Us). KrSeani
smiiu B. nazivati Ocem, jer
su braea Kristova (Gal 3,26;
-+ Ocenas). Sarno je B. do-
bar (Mk 10.18), on je stvori-
52
BOG - BOGOSTOVLJE
telj (Mk 13,19) i upravitelj
(usp. Lk 12,24). S B. su poveza-
ni -+ mir (Rim 15,33), -+ nada
(Rim 15,13), -+ strpljivost (usp.
Rim 15,5), -+ vjernost (usp.
Rim 11,29), istinoljubivost (Iv
3,33). On daje onima koji ga
mole (Mt 7,11; -+ molitva). Ni
krseani ne mogu prozreti
Bozje tajne (1 Kor 2,11). Oni
ga trebaju ljubiti (Mk 12,30//;
1 Iv 4,19; -+ ljubav). -+ Troj-
stvo; -+ Bozja nazocnost; -+
Bozja imena.
BOGATSTVO -+ siromastvo,
-+ vlasniStvo.
BOGOBOJAZNI Naziv za po-
gane koji nisu, doduse, posve
preSli na zidovstvo (-+ proze-
liti, pridoslice), ali su prihva-
dvali zid. vjeru u jednoga Bo-
ga i obddavali jedan dio oba-
veza zid. zakona (npr. subo-
tu, propise 0 jelu). Krse. misij-
ska djelatnost (-+ misije) ima-
la je medu njima velik uspjeh
(Dj 17,4).
BOGOJAVUENJE Bozja po-
java u svijetu prouzrokuje
zaokret povijesti, zbiva se kod
poziva (Izi 3; Iz 6,1-13; Jr 1,2-
-10), obeeanja (Post 18; Sud
13,3ss) a mtr. kod sklapanja
Saveza (Post 17,14; Izi 19,18
-20,19). B. se kao pov. dogadaj
datira, lokalizira (Izi 19,18; Iz
6,1; Mk 16,2-8; Lk 24,1; Iv 20,
12) i dozivliava na naroeitim
mjestima kao sto su: brda
(Izi 3; 19; Mk 9,2), mora (Mk
6,48), sator sastanka (Izi 40,
34), Hram (Iz 6). B. ima obi-
ljezje poziva koji je jaci od
covjeka (Iz 6,5; Jr 20,7), kod
njega izaziva strah (Post 28,
17; Mk 6,50; 9,6; Lk 2,9; 24,38;
Iv 6,20), i od njega trazi od-
luku. Covjek pri tom moze
Boga susresti sarno na uda-
ljenosti (Izi 3,6; 33,22ss; Sud
<1,11ss).
Po Kristu se B. zbiva na nov
naCin, a pripravlja ga (Lk 1,
10ss.28ss; 2,9 ss) iIi potvrduje
(Mk 16,51/; Iv 20,12) pojava
andela. Kristovo je utjelovlje-
nje skrovita objava Bozje
-+ slave (Mk 9,2s; Iv 1,14), ko-
.ia ee se razotkriti na svrset-
ku vremena (Mk 13,2611). Zbog
veze s Kristom, B. se nar.
proteze na zaiednicu (Lk 24,30.
41ss; Iv 20,24-29; 1 Kor 15,5ss).
B. se zbiva navijestanjem Bo-
zje rijeci a posve se izjedna
cuje s -+ ponovnim Kristovim
dolaskom (1 Tim 6,14; 2 Tim
4,1.8; Tit 2,13). -+ Objava,
-+ teofanija
BOGOsTOVLJE Na St. I. sa-
rno je po sebi bilo razumljivo
da se iskazuie Stovanje bozan-
stvu, da se ono nastoji ubla-
ziti, 0 necemu upitati itd. I
u Izraelu je B. bilo sastavni
dio zivota. Doduse, Jahvin kult
bio je prozet idejom -+ Saveza;
no, u ostacima tabu-predodzbi
(npr. propisa 0 CistoCi) i ma-
gickih postupaka (npr. -+ po-
mirbeni jarac) pokazuje se da
uglavnom nije stvoreno niSta
novo; prije bi se reklo da je
nasljede ispunjeno novim sa
ddaiem. Pri tom neki kultni
obicaji ipak nisu preuzeti (npr.
kultna prostitudja). IzvjeStaji
govore i 0 bogostovnim rad-
njama patrijarha (-+ zrtva).
Veliku prekretnicu u B. pred-
stavlja -+ osvajanje zem1je
(siedilastvo, obrada zemlje,
kultni obicaji koji su tu na-
deni). Spocetka jos nije bilo
sluzbenog sveeenstva (-+ levi-
ti, -+ sveeenik), vee su odgo-
varaiuee zadaee spadale na
glavara roda. To se mijenja
osvajanjem zemlje. Osim toga,
u J. judo kraljevstvu slliZbe-
no se B. sve vise usredotoCiva-
10 u jeruzalemskom hramu
(-+ Josija, -+ uzvgice), a u tom
BOGOSTOVUE - BOtJA NAZOCNOST
53
je posebno miesto pripadalo
kraliu. -+ Proroci su se zes-
toko obarali na B. (usp. Am
5,21-25; Hos 6,6; Iz 11,17: vise
naglasavaju pravo, praved-
nost, milostinju, milosrde ne-
goli B.). U -+ izgnanstvu i na-
kon izgnanstva srediSte je B.
citanie Zakona. Doduse, nakon
izgnanstva nanovo je ozivlje-
no zrtveno B. u Hramu; no,
zrtve nemaju vise ono znace
nje sto su ga imale prije iz-
gnanstva. B. bez zrtava, koje
se sastojalo u Citanju i tuma
cenju Zakona, molitvi i s1.,
nalazimo i kod zajednice u
-+ Kumranu te kod mnogih
zid. zajednica izvan Jeruzale-
rna (-+ sinagoga).
Razoreniem 2. Hrama (70. p.
Kr.) prestaje zrtveno B. Isus
ne odbacuie B. (npr. propovi
jed u sinagogama, sudjelo-
vanie u hodocasCima u Hram);
no, on ipak stavlja zapovijed
Ijubavi iznad bogostovnih
propisa (Mt 5,23s). Prva krsc.
zajednica polagano se odvo-
jila od hramskog B. (usp. Dj 3,1
sa 17,24s). S Kristom je ko-
nacno prevladano sz. B. (Heb
10,11-14), odn. ono se izvodi
kao nebeska liturgija (usp.
npr: Otk 5,6-14; 15,2-8).
KrSc. zajednice pronalaze no-
ve bogostovne oblike; srediste
im je u slavljenju -+ Vecere
Gospodnje na ..... Dan Go-
spodnji i navijeStanju poruke
o Kristu (usp. Dj 20,7).
BOLESTI oCituju ..... zlo u svi-
jetu. Stoga su cudesna iscje-
ljenja znak ..... spasa i ..... Kra-
Ijevstva Bozjeg koje konacno
svladava zlo (usp. Mt 11,5;
Mk 7,37; Iv 9,3). Kao sto spas
nije proizvediv unutar svije-
ta samog, tako ni ljudski na-
predak ne moze sam posve
ukloniti B. (usp. 2 Ljet 16,12).
Iscjeljenje dolazi konacno od
Boga (usp. Ps 6,3) i postize se
molitvom (Ps 38; Br 21,7ss).
Cesto se B. smatraju Bozjom
kaznom iIi iskusenjem ( ..... zla;
2 Sam 12,15; 1 Kr 13,4ss; Dj
12,23; 1 Kor 11,30ss). Doduse,
B. ne znace da je bolesnik
gresnik (Iz 53,3ss; ..... Job;
..... trpljenje; usp. naprotiv Ps
41,5; Iv 9,2). B. su i sredstvo
da se Bog proslavi: bolesnik
nije cesto tako povrsan niti
preuzetan kao zdrav covjek
(2 Kor 12,7-10). Njega i po-
sjeti bolesnika nisu neka do-
datna dobra diela, vec strogo
mjerilo krsc. zivota (Mt 25,36-
-45). Bog se naziva lijecni-
kom (usp. Izi 15,26; u prene-
senom smislu i Isus: Mk 2,17).
Upotrebljavaju se i lijekovi
(2 Kr 20,7; Lk 10,34). Slabo se
razlikuje dijagnoza od terapi-
je. Tako se istim izrazom
oznacuje viSe B. koje mi raz-
likujemo, kao npr: guba, pri-
stevi, boginje, cirevi, kuga.
BOSMATA ..... Basemata
BOSRA (nepristupacno mje-
sto; busera) Glavni grad .....
Edomaca. Prema Post 36,33
rodno mjesto kralja Jobaba.
Spominje se u ..... prijetnjama
proroka 0 sudu (Iz 34,6; 63,1;
Jr 49,13; usp. Am 1,12).
BOZ-+Ruta
BOZJA IMENA ..... Bozje ime,
Bozja imena
BOlJA NAZOCNOST. SZ jos
nije mislio na nekog svena-
zocnog Duha kad je govorio 0
Bogu. Zbog toga se moglo
govoriti 0 njegovu boravi-
stu: Jahve boravi na pod-
rucju izr. plemena (usp. Suci
11,24 - izvan Izraela stuju se
druga bozanstva), na nekim
brdima ( ..... Sinai, ..... Horeb,
gorje Seir: Suci 5,4; ..... Karmel,
..... Sion). Prebivalista Jahvi-
na stara su svetiSta ..... Betel
(Post 28,16-19) i ..... Beer-seba
54 BOVA NAZOCNOST - BRACA GOSPODINOVA
(Post 21,32) kao i -+ bram u Je-
ruzalemu (2 Ljet 7,lss), ali i
-+ Kovceg saveza (usp. 2 Sam
6,2). Ipak se ta mjesta ne shva-
caju kao mjesta za samog
Boga, vec kao mjesta njegova
djelovanja i pojavljivanja.
Pred Bogom se ne da niSta
sakriti (Jr 23,34; Ps 139,7-12).
On je nazocan u svojim glas-
nicima (-+ andeo), po svojoj
ruci (Iz 8,11), po svom -+ Du-
hu, svome lieu (Izl 34,29) i po
svojoj rijeci (Jr 15,16). Uz to
je postojalo miSljenje prema
kojem Bog prebiva na -+ nebu
i odanle dolazi k ljudima (Post
11,5; 28,12s; Izl 19,18).
BOZJA VLADAVINA -+ Kra-
Ijevstvo Boz.ie
BOlJE IME, BOZJA IMENA
Pravo B. i. u SZ jest -+ Jahve.
Uz to se upotrebljavaju i rono-
ga druga B. i. koja su veCi-
nom vise naslavi nego imena
(npr: Gospod, Svemocni, Pre-
viSnji); ta su imena djel. upo-
trebljavali i drugi narodi za
svoja bozanstva, npr: Adonaj
(-+ Gospod), El, Eljon, Elohim
(v. n.), Eloah, sadaj. Nadalje,
Bog se naziva Gospod nad
vojskama (= Sabaot), tj. kao
gospodar izr. vojske, neba, ne
beskih sila, podvrgnutih kan.
bozanstava (?).
Elohim moze oznaCivati vise
bogova (npr. Suci 9,13); ipak
je to uglavnom oznaka za jed-
nag Boga (neizr.: Baal Zebub
iz -+ Ekrona, 2 Kr 1,2; pravi
Bog: Post 1,1). Rijetko se iz-
raz Elohim upotrebljavao za
nesto bozansko (npr: duhovi
mrtvih, 1 Sam 28.13; Mojsije,
Izl 7,1). Djel. se prihvaca da je
Elohim ostatak iz vremena
kad je Izrae1 stovao vise bo-
gova (18 24,14s). -+ ime(na).
BOZJE KRAUEVSTVO
-+ Kraljevstvo Bozje
BOZJE POSINAsTVO Prema
Hos 11,1 say je narod Bozje
dijete (usp. Rim 9,4). Krscani
su Bozja djeea, subastinici
Kristovi (Rim 8,16s) i braca
(usp. 1 Iv 3,10). 0 radanju
odozgo govori Iv 3,3. Bozja
djeea smiju Boga zvati
Oeem, stoviSe, Abba (= ri-
jec od milja) (Gal 4,6; -+ Oce-
nas).
BOZJE SMILOVANJE -+ mi-
losrde
BOlJI NAROD -+ narod
BOlJI SLUGA -+ Sluga Bozji
BRACA GOSPODINOVA. U NZ
govori se 0 Isusovoj braCi i
sestrama, npr. Mk 6,311: Zar
ovo nije tesar, sin Marijin, a
brat Jakovljev, Josipov, Judin
i simunov? Zar mu se sestre
ne nalaze ovdje medu nama?
Prema evangelickom shvaca-
nju radi se 0 Isusovoj braCi
po tijelu. Prema kat. shvaca-
nju radi se 0 Isusovim roda-
cima (bratiCima), jer se pre-
ma Mk 15,40 i Iv 19,25-27 maj-
ka dvojice od ove brace (Ja-
kova i Josipa) naziva isto tako
sestrom Isusove majke.
B. G. imaju u prvoj Crkvi zna-
cajnu ulogu. Prema 1 Kor 15,7
-+ Jakov (treba ga razlikovati
od Jakova, sina Alfejeva kod
Mt 10,3) dozivio je ukazanje
uskrsnulog Krista. NZ znade
ga kao prvog predvodnika je-
ruzalemske prazajednice (Gal
1,19; 2,9; Dj 12,17; 15,13). Pre-
ma starokrsc. predaji umro
je mucenickom smrcu. Jakov
je bio voda judeokrscana vjer-
nih Zakonu, ali je priznavao
i slobodu od Zakona Pavlovu
poslanju medu poganima. Pre
ma prakrsc. predaji on je
sastavljac -+ Jakovljeve posla-
nice, kao sto se i -+ Judina
poslaniea pripisuje istoime-
nom bratu Gospodinovu.
BRACA GOSPODINOVA - BRAT
55
Prema 1 Kor 9,5 B. G. djelo
vala su u misijama.
BRACA MAKABEJCI Prema 2
Mak 7 sedmero je braee sa svo-
jom majkom uhieeno i prisi
ljavano prekrsiti zid. zakon.
Oni su se protivili, uzajamno
se bodriIi i podnijeli mueenie
ku smrt. Uzori su 2idova vjer ..
nih zakonu. Tu se pojavljuje
evrsta nada u uskrsnuee i pre-
kogrobni -+ zivot (7,9.11.14.23.
29.36; usp. 12,43ss; 14,16).-+
Makabejd (Knjige 0 M.)
BRADA Nav. izraz muskosti
i znak ugleda; mazala se uljem
(Ps 133,2). Odrezati B. bio je
znak sramote (2 Sam 10,4s)
ili tuge (Iz 15,2; Jr 41,5; 48,37);
pri tom su neki naCini siSa-
nja B. bili zabranjeni (tudin-
ski kultovi?) (Lev 19,27; 21,5).
BRAK se u SZ smatra redo-
vitim naCinom zivota (ne po
stoii hebr. izraz za B.). Tko se
od tog usteze, protivi se stva-
ranju (usp. Post 2,24), jer nije
pripravan radati potomstvo
koje se smatra blagoslovom
(Post 17,16; Ps 127.3), za kojim
covjek eezne (Post 25,21), u
kojem se ispunjaju Bozja obe
canja (usp. Post 17,8). Ne imati
djece smatralo se sramotom
(usp. Post 16,4) ili kaznom (Iz
47,9). ZaiedniStvo s Jahvom
opisivalo se eesto kao B. iz
medu naroda i njega (usp.
-+ Hos, -+ Pj, -+ Ijubomor Jab.
vin. Jr 2,2).
U NZ B. se promatra s ovih
glediSta:
1. ISeekivanje se Mesije ispu
nilo, radanje potomstva stoga
ima manju vaznost nego u
SZ.
2. Krscani zive u prijelaznom
vremenu; uskoro ce nadoCi
svrsetak. B. bi mogao orne
sti pripravu na taj dogadaj.
3. B. medu krseanima mora
odgovarati Isusovoj obnovi
(usp. Mk 10,5ss, -+ rastava bra-
ka) i slid bracne veze Krista
s Crkvom (usp. Ef 5,23-32). Lju
bav braenih drugova stika je
Kristove ljubavi (usp. Ef 5,25).
Tu se - kao i u SZ - zajed
niStvo Bozje s njegovim na ..
rodom oznacuje kao B. a isto
tako i u Otk 19.7s; 21,9; 22,17.
Na tih osnovnih po
stavkl treba shvatiti primjed
be 0 nerazrjesivosti B. (usp.
Mk" 10,9/1),.0 prvenstvu koje
BozJe kral.levstvo ima ispred
B. (Lk 18,29), 0 prestanku brae-
ne ustanove kad nadode kona ..
cno dovrsenje (Mk 12,25//). Ta
su glediSta jos ostrija u izja-
varna Pavlovih poslanica zbol?,
Apostolova osobnog stava. No,
nJegove se primjedbe ne smi-
ju shvatiti kao 'preziranje B.
(usp. 1 Kor 7,1-9). Za PavIa je
Bozji dar (1 Kor 7,7). To
sto on ne moze pomiriti B. s
posvemasnjim predanjem Kri-
stu, vjer. je u vezi stirn sto
se H. ope. smatrao nekim imo
vinskim odnosom muskarca.
Udata zena bila je gotovo beg-
pravna. Stoga je muz mogao
viSe zemi iii ciniti pre-
(suprotno krsc. shvaca-
nJu, -+ preljub). -+ leviratski
bra, -+ rastava braka -+ be-
-+ djevieansko rode-
n.le.
B. nisu ugova-
saml b,racm drugovi nego
nJlhove obltelji. Otac zarueni-
ce morao dobi.ti otkupninu.
.le svecanost ponaj-
trajala nekoliko dana (Su-
cl.14!12): Vrhunac te svecano-
bIlo Je dovodenje -+ zaruc-
mce u kucu zarucnikovu (usp
Ps 45,15) i svadbena gozba. .
BRAK S DJEVEROM -+ levi-
rat ski brak
BRANITELJ -+ Paraklet
BRAT Naziv za sina istih ro-
ditelja (usp. Post 37,27) iii za
56
BRAT - BUNARI
druge rodake. U
nesenom znaceniu B. se nazI-
vaju: pripadnik istog naroda
(Lev 19,17; Pnz 15,3.12) u op-
reci prema tudincima (Pnz 1,
16; 15,3), prijatelj (2 Sam 1,26),
drug u sluibi (2 Ljet 31,15;
Ezr 6,20), zajednicka sudbina
s povjerljivim. osobama (Post
49,5; Job 30,29). medu
Izraelcima zaSnIva se na
-+ Abrahamu (Iv 8,39), i ono
je zajedniStvo. .i
vjere. Ovo posl.JednJe nIJe nI-
prema NZ, povlastica
Izraelaca (Mt 3,9). -+ Ponov-
nim rodenjem naravno brats-
tva postaje nadnaravnim i
obuhvaca sve Ijude. Bratska
ljubav znak je -+ Bozjeg posi-
(1 Iv 3,l1s, -+ ljubav), a
temelj je tome otkupiteljska
Kristova smrt (Ef 2,13-18). Lju-
bav prema B. u vjeri ima pred-
nost (Gal 6,10; 2 Pt 1,7), ali
mora biti otvorena za brat-
sku ljubav prema -+ bliznje-
mu (Lk 10,30-37).
NadovezujuCi na misao SZ
vjernici su pravi sinovi Abra-
hamovi (Gal 3,7.29) i medusob-
no braca (usp. npr. Dj 2,29.37).
Oni koji vrse -+ volju Bozju
prava su Kristova braca (Mk
3,31-35//). Ljubav prema bliz-
njemu koji je u bijedi, kakvu
zahtiieva vee Pnz 15,7-11; Lev
19,18, prosiruje se: treba P?d-
nositi slabosti svoga B. (RIm
15,1). Nz. bratstvo ne poisto-
vjecuje se s organiziranom za-
.iednicom. I u -+ zajednici ima
lafne brace (Gal 2,4; 1 Kor 5,
11; 2 Kor 11,26). Bratstvo se
ne sastoii u navezanosti na
Ijude nego s Bogom (1 Sol
1,4). Tko bratu Cini nepravdu,
bit ce krivac samome Kristu
(1 Kor 8,12).
BRIJEG -+ uzviSice
BROJEVI 4. knjiga Mojsijeva
(= Br, Numeri). -+ Mojsijevo
petoknjizje
BUBREZI s pripadnim salom
smatraiu se nar. vrijednom
zrtvom (Izi 29,1322; Lev 3,4;
Iz 34,6), a ujedno i sjedistem
osjecaja, kao su radost
(Izr 23,16), oiadenost (Ps 73,
21) volja i saviest (Ps 16,7;
26,i). Bog ispitu.1e B.. i
tj. ono je na.Jdublje u co-
vjeku (Jr 11,20; 17,10; 20,12;
Otk 2,23).
BUDNOST Prema SZ Bog bdi
nad svojom rijeCi (Jr 1,12) kao
i nad spasenjem i propascu
(Jr 31,28). U NZ neophodna
budna priprava na
dolazak (Mt 24,42ss) I na vJec-
ni zivot (Lk 12,37s; Otk 16,15).
Nuzno je bdieti i m?liti b!
se ispuniIi Kristovi zahtJevI
(Mk 1434-38//; KoI4,2). Opome-
na na B. nar. se upravlja pred-
stojnicima (-+
jednica (Reb 13,17) I vJernlcl-
rna kako bi se mogli suprotsta
viti moCi -+ demona (1 Pt 5,8).
BUDUCNOST -+ ponovni dola-
zak
BUNARI (= bunari vode-pod-
zemnice) imaju uz izvore i ca-
trnje (= zde?ci s
veliko znacenje u PaiestlnI ko-
ja oskudijeva vodom. To me ..
du ostalim pokazuju mnoga
imena mjesta, slozenice rijeCi
bunar (beer), kao Beer Seba.
Beerot. B. s izvor-vodom nazi-
vaju se izvori zive vode: usp.
Isusov razgovor sa Samarijan-
kom na -+ Jakovljevu zdencu
(usp. Iv 4,5). B. se slikovito
primjenjuje na suprugu (IZI'
5,15) i zarucnicu (Pj 4,12-15).
CADOK -+ Sadok
CAR Od pocetka 1. st. pr. Kr.
C. se naziva apsolutni vrhov
ni poglavar u Rim. Carst":u
(prema imenu Caesar, kOJe
se izgovaralo kaesar, u nas
u staroslavenskom cesar;
op. prev.) Prema Lk 2,1 Isus Sf!
rodio u vrijeme C. Augusta
(30. pro Kr. - 14. p. Kr.). Pre
rna Lk 3,15 zapoceo je svoje
javno djelovanje za C. Tiberi
ja (14-37. p. Kr.).
c
Za vladavine C. Augusta zapo
Cinje u zeml.iama oko Sredo
zemnog mora razdoblje mira.
Nadalje, na St. 1. bilo je uobi
cajeno da se kraljevi manje iIi
vise caste kao bozanstva. To
oboje omogucava da shvatimo
zbog cega se vee spocetka zivi
C. slave u bogostovlju, npr.
kao izbavitelji, osloboditelji.
otkupitelji, nosioci spasenja.
Poneki su C. i sami pokusa
vali to stovanje promicati, ve
dna medutim dopusta da im
drugi iskazuju takvo stovanje.
Krscani u tom nisu mogli su-
djelovati uza svu svoju oda-
nost -+ drfavi. U NZ zapravo
se sarno u Otk naziru tragovi
borbe protiv stovanja C. To
se stovanje odrazava u kultu
koji se iskazuje zivotinji.
Osuda zivotinje pokazuje da
krscanstvo to osuduje (-+ Ot-
krivenje Ivanovo).
CARINICI su bili privatne oso-
be kojima je Rim unajmio
pravo za pobiranje carine. Oni
su morali uplatiti odredenu
svotu, a smjeli su i preko toga
utjerivati carinu za vI. uzdrla-
vanje. Ako su pod sobom ima-
Ii Cinovnike. nazivali su se ca-
rinicki starjesine. Zbog svoje
sluzbe i zbog cestih prijevar-
nih postupaka bili su veoma
omrafeni u narodu i poistovje-
Civali su ih s gresnicima (Mt
9,10; 11,19). Bila je sablazan
druZiti se s njima. Znak je
Bozjeg milosrda da je Isus na-
vratio u kucu -+ Zakeja, cari-
nickog starjesine (Lk 19,2-10)
i da je -+ Mateja (Mt 9,9) po-
zvao za apostola.
CARSTVO MRTVIH -+ Pod-
zemlje
CEDAR se u SZ velica zbog
njegove velicine i ljepote (Ez
31,3-7), a cesto se upotrebljava
u slikovitom govoru (2 Kr 14,
9' Ps 92,13). Cedrovinu upo-
t;ebljava -+ David i -+ Salo-
mon za gradnju Dvora i
-+ Hrama (2 Sam 7,2; 1 Kr
6,16-20). Ona se upotrebljava
i za gradnju drugog hrama
(Ezr 3,7). Znacajnu ulogu igra
cedrovina u izr. bogostovlju
kod obreda ociScenja (Lev 14,
1-9.48-53). Bujne sume C. u
Libanonu pretjeranim iskoris-
tavanjem cedrovine za grad-
nju svedene su na bijedne
ostatke.
CEDRON -+ Kidron
CELESIRIJA (uleknuta -+ Si-
rija el beqa.
c
) Prv. dolina iz-
medu Libanona i Antilibano-
na. U 1 Mak 10,69; 2 Mak 3,5;
4,4; 8,8; 10,11 oznacuje j. dio
kraljevstva Seleukovica s glav-
nim gradom -+ Damaskom.
CENZUS -+ popis pucanstva
CESTA -+ ulica
CEZAREJA (Carska) Naziv
mnogih gradova u SP:
1. C. Antiohijska -+ Antiohija.
2. C. Palestinska. C. Stratono-
va (kesa.ri) oko 30 km j. ~ d
Haife. 20-9. pro Kr. dao Je
-+ Herod St. kraj tog mjesta
sagraditi Stratonovu kulu u
58
CEZAREJA - CRKVA
cast earu Augustu. Najznaeaj-
nija luka u Palestini. 6. p. Kr.
sjediSte rim. upravitelja (gra-
devinski natpis Poncija -+ Pila-
ta). Tu je -+ Petar krstio
-+ Kornelija (Dj 10), a Pavao
za yr. -+ Feliksa i -+ Festa od-
sjedio dvije godine u istraz-
nom zatvoru (usp. Dj 23-25).
3. C. Filipova, na podnozju
Hermona i na izvorima Jor-
dana, zvala se izv. Paneion. Iz-
gradio ju je -+ Herod Filip 3.
pro Kr. kao svoju prijestolni-
eu a prozvao u cast Augustu i
utemeljitelju Gaju Filipu. -+
Sinoptieka Ev-a navode da
je tu Petar izrekao svoju mesi-
jansku vjeroispovijest (Mk 8,
27,30; Mt 16,13-20; -+ Mesija).
Polozaj Cilicije
CIUCIJA Pokrajina u Maloj
Aziji. Spominje se vee u vrlo
starim natpisima. Od 66. pro
Kr. rim., kasnije samostalna
pokrajina. Dj 6,9 svjedoee da
su u C. ziv,ieli i zidovi. Nje-
zin glavni grad -+ Tarz rod-
no je mjesto apostola PavIa.
CIMBALE Spominju se ugla-
vnom kao bogostovno glazba-
10 (udaral,ike odn. cinele) (2
Sam 6,5; Ezr 3,10 i dr.).
CIPAR Otok u i. dijelu Sredo-
zemnog mora. Od starine ima
veze s gre. krajevima, s Egi-
ptom i Bliskim Istokom. Naj-
kasnije od pocetka 3. st. pro
Kr. na C. Zlve i zidovi (usp.
1 Mak 15,23; 2 Mak 4,29; 10,
12s; 12,1s). Od 58. pro Kr. otok
dolazi pod rim. vlast. Rodni
kraj -+ Barnabin. UtoeiSte krs-
eana za prvih progonstava (Dj
11,19s). Prema Dj 13,6-12 pro-
konzul C. Sergije Pavao, na-
kon Pavlove pobjede nad Bar-
jesusom, postao je krseanin.
-+ Kitijci.
CIR-+ Kir
CIRENA (Kirena; gre. naseo-
bina u sj. Africi) To podrueje
pripadalo je ddavi -+ Ptoleme-
jeviea (1 Mak 15,23) otpr. od
75. pro Kr. zidovi iz C. bili
su prema Dj 2,10 kod duhov-
skog euda u J eruzalemu; pre-
rna Di 6,9 imali su vI. sinago-
gu u Jeruzalemu (progonstvo
Stjepana). -+ Kirena
CLAUDIUS -+ Klaudije
CODEX -+ kodeks
CODEX ARGENTEUS (sre-
brna knjiga) Rukopis sa sre-
brnim slovima. Codex aureus
= rkp. sa zlatnim slovima;
Codex purpureus = knjiga s
listovima pergamene natoplje-
nim grimizom. Bez tog razli-
kovanja dolazi do pogresnog
nazivanja pojedinih divot-ru-
kopisa imenom Codex argen
teus, npr. rkp. Wulfilinog is
stoenogotskog -+ prijevoda Bi
blije (sada: Sveue. knjizniea,
Uppsala, svedska).
CODEX RESCRIPTUS -+ pa-
limpsest
CORNELIUS -+ Kornelije
CRKVA u SP nije niti neka
zgrada niti vrijeme bogoslui-
ja, vee zajednica ljudi koji vje-
ruju u Krista.
Nz. gre. jezik pozna sarno jed-
nu rijee za C. i -+ zajednicu
(ekklesia, lat. ecclesia). Sto-
ga se na mnogim mjestima
CRKVA - CAM
59
ta rijec jednom prevodi izra-
zorn C., a drugi put izrazom
zajednica. Bog poziva ljude
u C. slobodnim odabranjem
(Rim 8,28ss) sto se zbiva kod
-+ krsta. C. se s Bozjom po-
moCi uputila prema cilju ali
ga jos uvijek nije poluCila.
Prema tome C. nije tek neki
pojam, vee predstavlja zbilj-
sko zajednistvo krseana s Kri-
stom i medusobno. Tome
smjeraju slike i izreke, kao
npr: C. kao Bozji narod (1 Pt
2,10) u Novom -+ Savezu; C.
kao Tijelo (Rim 12,4-8; 1 Kor
12,12-31; kome je Krist Gla-
va: Kol 1,18; Ef 1,22s; usp.
ruka Bozja, Iv 10,29; 1 Pt 5,6;
trs Iv 15,1-5).
To organsko zajednistvo iz-
graduje se u pojedinim zajed-
nicama (usp. pocetke Pavlovih
poslanica, npr. 1 Kor 1,2). U
zajednicama su prisutna sva
dobra sto ih Krist, kao nosi-
lac -+ spasa, daruje ljudima:
njegova rijec, njegov naputak,
njegov primjer,-+ sakramenti,
-+ ljubav, spremnost na slu-
CARANJE -+ vracanje
CAS -+ sat, -+ vrijeme
cAsA od gline, kamena, dra-
gocjene kovine iIi stakla, ako
izuzmemo -+ mjesinu kojom
su se sluiili -+ nomadi, ope. se
upotrebljavala kao posuda za
pice (2 Sam 12,3; Post 40,11;
1 Kr 10,21). U relig. zivotu Iz-
raelaca imala je C. nar. zna-
cenie kod obrednih pranja
(Mk 7,4; Mt 23,25s). Poznata je
C. utjehe nakon pogreba (Jr
16,7), C. zahvale kod zahval
nih zrtava (-+ zahvaljivanje)
(Ps 116,13). U prenesenom smi-
slu saddaj se C. uzima kao
slika covjekove sudbine (Mk
zenje i novi zivot koji se daje
ljudima u prastanju grijeha.
Crkvene strukture nisu bile
isprva utvrdene. Bilo je zajed-
nica koje su predvodili -+ sta-
rjesine, a i takvih koje su
predvodiIi biskupi, odn. prez-
biteri (-+ nadglednik, -+ prez-
biter). Bilo je neophodno da
svaka zajednica bude u vezi s
apostolima i njihovim propo-
vijedanjem. C. ima udjela u
zivotu Uskrsloga, iskazuje hva-
lu Bogu, svjedoci za Krista
i nastoji sluiiti svijetu.
CRKVENICA -+ Sirah
CRVENO MORE Dio Indij-
skog oceana j. od Arabije na-
ziva se Arapsko more. Oba
njegova okrajka, C. m. i Oman-
ski zaljev skupa s Perzijskim,
dijele Arapski poluotok od af-
rickog, odn. azijskog kopna. C.
m. proteze se do Sueskog za-
ljeva i do zaljeva Aqaba koji
skupa okruzuju Sinajski po-
luotok. Prijeporno je koliko
se naziv -+ More rogoza od-
nosi na C. m.
10,38s//; 14,3511; Iv 18,11: C.
trpljenja).
Bozji -+ sud opisuje se kao is-
pijanje c. Bozje srdZbe (Iz
51,22; Jr 49,12), jadikovanja i
zalosti (Ez 23,31ss), koju mo-
raju ispiti oni sto su prije
pili iz babil. C. grijeha (Jr
51,7.17-23; Otk 17.4). U 1 Kor
10,21 C. -+ demonska i C. -+ Go-
spodinova oznacuju poveza-
nost covjeka s jednom od te
dvije sileo Kako je piti iz ne-
Cije C. znak zajednistva' (2
Sam 12,3), polazeCi upravo od
takvog shvaeanja naglasuju 1
Kor 10,16 (c. blagoslova), 1
Kor 11,25.28; Lk 22,20 (c. No-
yoga -+ saveza) zajedniStvo
60
CAM - COVJEK
stoIa, a time i za covjeka spa-
sonosno zivotno zajedniStvo s
Kristom.
CATRNJA je sIuiila za skup-
ljanje kiSnice (Pnz 6,11; 2 Ljet
26,10). Imati vlastitu C. bio je
znak blagostanja i mira (2
Kr 18,31). VIasnik je bio odgo-
voran za nesreee zbog nepo-
krivene C. (IzI 21,33s; Lk 14,5).
Ponekad su se neprijatelji
(Post 37,20.24; Jr 38,6-13) iIi
lesevi mrtvaca bacali u C.
(Jr 41,7).
CETVEROVLASNIK Vladar
jednog od cetiriju dijelova na
koje je bilo razdijeljeno kra-
ljevstvo. U vr. rim. vladavi-
ne to se izvorno znacenje upo-
trebljava ope. za vladare ma-
njih podrucja (nesto kao voj-
voda). Vladara s naslovom C.
susreeemo u SP npr. kod Mt
14,1; Lk 3,1; Dj 13,1.
CINOVNIK Iako su se razIi-
kovaIi Cinom i utj ecaj em, C.
su bili znacaini nosioci kultu-
re, jer su veCinom znali citati
i pisati. Kad se gradanska
vIast nije vise mogla izvrsava-
ti preko -+ starjeSina, plemiea
itd., C. su postaIi neophodni i
imaIi su cesto veIik utjecaj.
Egipat je imao najizgradeniji
sustav Cinovnistva (usp. Post
4O,ls; 41,38-45). U Velikom izr.
kraljevstvu i u ddavama na-
sI.iednicama znademo npr. za
biljeZnika (driavnog pisara,
usp. npr. 2 Sam 8,17; 1 Kr 4,3;
2 Kr 18,18; Jr 36,20; 37,15; Ezr
4,8s) i upravitelja dvora (usp.
1 Kr 4,6). Medu cinovnistvo
spadaju i kraljevi dvorani
(npr. peharnik, komornik). Po-
pis C. naIazimo npr. u 2 Sam
8,16ss; 1 Kr 4,1-6.
CIREVI -+ bolesti
CISTOCA oznacuje kultnu
eudorednu C.:
Kultno necistim smatraju se
osobe iIi stvari za koje se mis-
lilo da su pod demons kim
utjecajem, iii da same imaju
takvu moe, iIi da ne bi smjeIe
stupiti pred Bozju -+ svetost.
Primjeri oneciseavanja: neke
boIesti, spoIno opeenje, rada-
nje, mjesecno pranje (men-
struacija), dodir mrtvaca. Ne-
Cistima se smatra iu i neke zi-
votinje i jela kao i predmeti
zapIijenjeni poganima. Kult-
na neCistoea ne znaci dakle
neki vrednosni sud u smisIu
suvremene etike. Katkada se
nesto namjerice ucini neci-
stim (= oskvrnjenim, npr. ne-
ka kultna mjesta).
Cudoredna C. oznacuje covje-
kovu savrsenost i svetost. Ta-
kav smisao imaju izrazi kao
npr. ciste ruke (Ps 18,21);
neduznost (Ps 26,6); ogranice-
nje C. na spolno podrucje
nije bibI. RazIikovanje kultne
i eudoredne C. ne uzima u
obzir da bibI. pisci ne poznaju
tu razliku i da cesto podrazu-
mijevaju istodobno obje C.
COKOT -+ vino
COVJEK je Bozje stvorenje
(Post 1,27ss; 2,7) ito veoma uz-
viSeno (Ps 8,6-9). On je cje-
lina, a nije sastavljen od
-+ tUeIa i duse: te rijeCi ne
oznacuju dijelove nego bitak
cijelog covjeka: On nema
dusu, vee jest dusa, tj. zivo
biee; on nema tijelo, vee jest
tijeIo, tj. prolazno biee, biee
koje zivi od nade. Kad se spo-
minju zajedno tijelo i dusa
(npr. Ps 84,3) ne misIi se na
dva dijeIa vee na dva vida
Ijudskog bitka iIi na istoznac-
ne pojmove koji se u hebr.
pjesnistvu naizmjence upo-
trebIjavaju (Parallelismus
membrorum, npr. Ps 63,2).
SjediSte su osjeta nar. -+ jet-
ra,-+ bubrezi. TijeIo rijetko
COVJEK - CUDO
61:
zna6 naprosto meso" .. (npr:
Job 2,5). Coviekov gnJeh I
krivnia razorili su odnose C.-
-Bog odn. C.-stvorenje (Post
3,5s.16-19; 8,21,->- grijeh). .
"C. nije neko apstraktno
stvo, vee je
(->- Adam); nije nekl
nik, vee pripada veeOj ejeh-
ni, npr. narodu Saveza. I u
NZ na covjeka se gleda
na cjelinu, a ne kao na
dijelova (usp. Mt 10,28). Nje-
gOY je bitak apsurd!ln. To se
oCituje u tome sto lZ mudro-
sti nastaje ludost (usp. Kor
1,20), a sigurnost kOja se
postize djeIima (->- zakon) ne
vodi k ->- spasu (usp. Ef 2,8s);
ona su viSe povod za hvaIisa-
nje (usp. Rim 3,27). Svaki 6-
talae mora te apstraktne tvrd-
nje primijeniti na svoje prili-
ke: u kojoj je mjeri njegov<?
ponasanje I
bijeg pre.d oSjeea.le?1 da je
konacmel sve besmlsleno? NI-
jedan coviek ne moze toga
rascistiti,; (pa niti ikakva du-
hovna vlast), vee sarno Bog.
Vjera u Boga raste
spoznajemo kako nasa plta-
nia nalaze neocekivane odgo-
Yore. U spasenju mnogih sadr-
zano je i spasenje pojedinaea,
koji nisu osamljeni, vee pripa
daJu tim mnogima.
C. je od ovoga svijeta (usp. Iv
3,6); doduse, on nekako cezne
za neCim sto tama nije obu-
zela, ali joj ne moze umaCi
(usp. Iv 8,43), pa ni onda kad
to zeli. Bog je dolaskom svo-
ga Sina osudio svijet (Iv 3,
19). To ne znaCi da je izrekao
osudu, vee da je darovao no-
vi bitak (usp. Iv 3,17s); C. vise
ne oblikuje svoj svijet sam,
vee s vjerom prihvaca Bozji
svijet. Filozofska i psiholoska
razmiSljanja 0 pojmu osobe".
osobnosti i dr. dolaze u po-
bibl. vrijeme.
CUDO (CUDESA). 0 C. se u SZ
ne izviestava kao. 0
neobicnom dogadaju, vee se
na njih gleda kao na Bozje
djelo. Cudom Bog
svoj narod (IzI3,20;.7,3ss),
desnim ih znakovlma vodi
kroz pustinju (Izl
C. kao znakovi i
radnje nekog ->- proroka
kljuCivo sluie za potvrdu nje-
gova propovijedanja (1 Sam
101-9; 2 Kr 19,29; Ez 4). NZ
pr'etpostav!.ia cudesno Isusov<?
djelovanje kao sarno po sebl
shvatljivo i izvjestava 0 C.
nad prirodom (Mk 6,3044//:
->- umnaianje kruha; Lk 5,1-11),
o ozdravljenjima (Mk 1,4045//;
7,31-37), istjerivanju.
(Mk 5,1-20) i ->- usknSIVanjU
mrtvih (Mk 5,2143//; Lk 7,11-
-17; Iv 11,3344). Isusova su C.
znakovi Bozjega gospodstva
koje se u njemu ocitovalo (Mk
43541/!). Nar. Ivan naglasava
C. u prilog Kristo-
ve tvrdnje da je jedno s Oeem
(Iv 2,11; l1,41ss). BuduCi da
posve sluii njegovu. propo':l-
jedanju, Isus C. kOje
bi trebao izvestl sarno zbog
senzacije iii ako ga zahtijeva-
ju iz nevjere (Mk 6,5; Lk 23,
8-12). Sarno oni dozivljavaju
C koji prilaze Isusu s ->- Vje-
'(Mk 1,40; 6,54ss) i koji
ga za to mole (Mt 8,2; 15,25;
->- poklon). Kako se preko apo-
stoIa
udijeljena im .Ie moe Clllltl
C. (Mk 3,14; Dj 2,43; 4,30), da
bi njihova rijec postala vjero-
dostojna i omoguciIa ljudima.
da priznaju Boga (Rim 15,18s;,
2 Kor 12,12; Gal 3,5).
D
DAGON Prednjeazijsko bozan-
stvo koje se stovalo u Babilo-
niji, Asiriji, Feniciji i Palesti-
ni. U SZ bozanstvo Filisteja-
ca (Sud 16,23; 1 Sam 5,1-5;
1 Ljet 10,10). Naziv D. nije u
vezi s hebr. riieCi dag (riba),
premda je D. u sinagogi u
Dura-Europosu prikazan kao
riblji rep, nego mozda od da-
gan (zito, zitarica).
DAH-*duh
DALILA -* Delila
DALMACIJA Rim. pokrajina
(otpr. od 10. p. Kr.) na Balkan-
skom poluotoku. Prema 2 Tim
4,10 onamo je putovao Tito.
Prijepomo je da Ii Ilirik u
Rim 15.19 oznacuje takoder
D.
DALMANUTA Nepoznat kraj
na Genezaretskom jezeru ka
mo se Isus povukao poslije
drugog -* umnazanja kruha
(Mk 8,10). Usporedna mjesta
kod Mt i neki tekstovi kod Mk
imaju Magdala, Magadan i s1.
DAMASK Poznati trgovacki
:grad u plodnoj, vodom obilnoj
ravnid na raskrizju vaznih ka-
ravanskih putova. Imao je sve-
tiSte -* Hadadrimona (2 Kr
.5,18). U yr. kralja Davida glav-
ni grad jedne ddave -* Ara-
mejaca. Nakon toga je rato-
vao, ali i oddavao mimodop-
'Ske veze s Izrae1om. -* Tiglat
Pileser III. zauzeo je grad 732.
pro Kr., Rimliani 64. pro Kr.
D. se ukljucuje u -* Dekapolis.
U nz. vrijeme postoji u D. ja-
ka zid., a vrlo ranD i jaka krse.
zajednica. Ona je presudna za
-* PavIa (Dj 9).
DAMAs cAN SKI SPIS (najce-
see se skraeuie kao: CD) Pro-
naden u genizi (ostavi) jedne
sinagoge u Kairu 1896. Objav-
lien 1910. Ulomd rukopisa
(9-10. i 11-12. st., ali je tekst
nastao izmedu 50. pro Kr. i 68.
p. Kr.). Ulomd slicna saddaja
pronadeni su u -* Kumranu. D.
s. mogao bi biti u vezi s kum-
ranskim pokretom. Mozda
Damask u D. s. znaci Kum-
ran.
DAN Prv. oznacuie vrijeme od
jutra do veceri; suprotnost no-
Ci (usp. Post 1,5); vrijeme od
24 sata zvalo se D. i noe (usp.
Izi 13,21; 1 Sam 30,12 i dr.).
Prema toj predodZbi vjer. se
pocetak D. smjestao ujutro
(usp. Sud 19,4-9). U kasnije je
vrijeme bio u upotrebi obratan
naziv (i predodzba) noe i D.
(usp. Pnz 28,66). Prema tome
D. zapoCinje s (prethodnom)
veceri (usp. Neh 13,19). Tako
NZ racuna D., nar. -* subotu
(usp. 1 Kor 11,25; Mt 27,62). D.
je bio razdijeljen tek priblizno
prema prirodnim pojavama
(jutro, vecer, podne, zalaz sun-
ca, zora itd.). KraCi vremenski
razmak (kao sto je sat) ne
moze se zasigumo utvrditi u
SZ, ali svakako moze u NZ
(-* sat). -* vrijeme.
DAN Malobroino izr. p l ~ m e
koje potjece od Dana, sma
-* Jakova i Bilhe (Post 30,6).
Prema Sud 18 zauzeli su na
prepad podrucje LaiSa (Lese-
rna), kraja oko izvorista .+
Jordana, i nazvali ga D. (JS
19,47).
Starodrevno bogostovno mje-
sto postaje za -* Jeroboama I.
ddavnim svetistem (Sud 18,
27-29; 1 Kr 12,29; 2 Kr 10,29;
Am 8.14). U izrazu od D. do
Beer-sebe D. oznacuje najsje-
vemiju tocku podrucja nase-
ljena Izraelcima.
DAN GOSPODNJI - DANIEL
63
DAN GOSPODNJI Uskrsli se
svojima ukazao u prvi dan
tjedna (Lk 24,30; Iv 20.19), te
je stoga D. G. postao blagdan-
ski spomendan na Isusovo
->- uskrsnuce, dan sastajanja
(Dj 20,6; usp. 1 Kor 16,1s), dan
slavljenja ->- Vecere Gospod-
n je. Slavio se i kao dan ->- su-
da (usp. Jr 13,6.9; Jl 2,11) i
kao dan iscekivanja ->- ponov-
nog Kristova dolaska. D. G.
smatrao se danom nar. obja-
va (usp. Otk 1,10). Prv. to nije
bio dan poCinka. Tek je ear
Konstantin proglasio nedjelju
u 4. st. p. Kr. zapovijedanim
blagdanom, po primjeru na
sz. subotu. Sve viSe je D. G.
postajao nekako krsc. ->- su-
bota', a da se pri tom nije
mislilo kako su subotnje obve-
ze i slavlja Staroga saveza bile
sarno sjene koje su s Kri-
stom prestale (Kol 2,16s; Mk
2,28//). ->- Judeokrscani su spo-
cetka obdrzavali subotu uz D.
G. (usp. Di 3.1; 5,20.25; 9,20).
Taj je obicaj dokinut kad se
povecao broi krscana iz po-
ganstva (->- zakon).
Prema Lk 17.22.24.27.30 Isus
na sebe primjenjuje D. G. i
sebe s njime izjednacuje. On
je sudae sviieta (1 Kor 4,4),
ali i spasitelj onih koji vjeru
ju (1 Sol 4,15-18).
DANIEL (Bog sudi) VI. ime,
napose: glavno liee u ->- Danie
lu (knjiga), mladi zid. progna-
nik koji pod imenom Balta
zar zivi na babiI. dvoru (Dn
1.7), te unatoc iskusenjima
ostaje odan svojoj vjeri; tu
maCi snove, odgoneta tajan-
stvene natpise i ima videnja.
DANIEL (knjiga) Sz. knjiga,
prozvana tako prema glavnom
lieu; Dn 1-6 (u sebi nejedin-
stven ulomak) opisuje doziv-
Ijaje D. i njegovih drugova na
babiI. dvoru. Dn 7-12 (ponajviSe
u obliku izvjestaja u prvom
lieu) donosi cetiri Danielova
videnja, a Dn 13s zgode 0 Su-
zani, Belu i zmaiu (taj dio sa-
cuvan je sarno u grc. predaji,.
a tako' i pjesma triju mladica
u uzarenoj peCi Dn 3,52-90;->-
kanon).
U svom konacnom obliku naj-
veCi dio knjige potjece otpr.
iz g. 165. pro Kr. Pisae nastoji
ucvrstiti vieru u Boga koji
upravlja Izraelom i spasava
gao To je vrijeme opadanja zi
dovstva (->- helenizam) za An-
tioha IV Epifana (175-163. pr_
Kr.). S tom nakanom iznosi
kao primjer zivot jednog zi9-'
iseljenika, koji stalno osta]e
vjeran Zakonu i uvijek iznova
pobjeduje protivnike zidov-
stva. Daje osvrt koji saddi
to viSe tocnih pojedinosti sto
se viSe priblizava vremenu u
kojem je zivio sastavljac. 8to
dalje zalazi u proslost, to se
u njegovu izvjestaju cesce uo-
cavaju leg. erte. Tako ->- Bal-
tazar (BelSazar) nije bio kralj
(drukcije Dn 5,1), nije ga na-
slijedio ->- Darije (drukcije Dn
5,30s) i dr. To ne znaci da ne
prenOSl i tocna sjecanja (npr.
naslovi sluibenika u Dn 3,2s).
Ali za njegoVll temu u ejelini
pitanje povijesnosti posve je
sporedno. U apokaliptickom
dijelu (Dn 7,12) pokazuje Dn
u razlicitim slikama (vaznim
i za razumijevanje Otk) da,
unatoc os trim sukobima i mu
kama, Bog ipak bijase i osta-
je pobjednik (->- Sin c o v j e c j ~ ,
->- andeo). I onda kad preUZl-
rna motive iz drugih relig. nl'-
zora (npr. astroloske slike) ,
podreduje ih cilju ejelokup-
nog djela. Dn 12,2s saddi naj-
stariji izriciti spomen vjere
u uskrsnuce u SZ Uz njegov
apokalipticki stil dobro pri-
staje njegovo umovanje 0 zna-
cenju brojeva (Dn 9,1-3.24-27).
cetiri kraljevstva u Dn 2 ozna-
-
DANIEL - DAVID
cuju iIi asir. (odn. novobabil.),
medijsko, perz. i grc.-helen.
ddavu iIi pak asir. (novoba-
bil.), medijsko-perz., ddavu
Aleksandra Vel. i ddavu Sele-
ukovica. Ni u kom se sluca-
ju vidokrug sastavljaca ne iz-
dize iznad polito odnosa nje-
gova vremena.
Zgode zabiljezene u Dn 13s
(razradeni motivi, kao u povi-
jesti Suzane - oklevetana ze-
na, mladi mudri sudac; u priCi
o Belu i 0 zmaju - obiljezja
kao u legendi 0 Habakuku,
otisci stopala kao dokaz) osla-
njaju se na sem. predloske,
premda su sacuvani sarno u
grc. tekstu. Izmedu tih i osta-
lih dijelova Dn postoji tek la-
bava veza. Nepoznato je vri-
jeme njihova postanka.
DAN PRIPRA VE Petak u ko-
ji su se izvodile sve pripreme
za slijedecu subotu iIi za sli-
jedeCi blagdan.
DARIJE Ime triju perz. care-
va.
1. D. I. Vel. (522486. pro Kr.)
osigurao je svoju vlast pobje
dom nad ustanickim pokreti-
rna, uredio carstvo (podjela na
satrapije), dao sagraditi kana-
Ie i ceste, brinuo se za strogu
upravu, dopustio nastavak ra-
dova na izgradnji -+ Hrama
(usp. Ezr 4,24-6,15); nije mogao
osvetiti poraz svoje vojske
kod Maratona (490. pro Kr.),
jer je prije toga umro.
2. D. II (424450. pro Kr.) spo-
minje se u Neh 12,22.
3. D. III. (336-330. pro Kr.),
posljednji perz. car; porazio
ga je Aleksandar Vel. (usp.
1 Mak 1,1) kod Isa 333. pro Kr.
i Gaugamele 331. pro Kr., a
umorio ga jedan od njegovih
satrapa.
4. D. Medijac u Dn 9,1 nije
pOV. osoba. -+ Daniel (knjiga).
DARIK -+ novac
DAR JEZIKA nar. je poznat u
korintskoj zajednici (-+ Ko-
rint) i oznacuje neku vrstu
zanesenjacke poboznosti koja
je mogla pojedince uvesti u
zanos a pripisivala se djelova-
nju Duha Sv. (1 Kor 12-14).
Pavao zahtijeva da se govor
tudim jezikom protumaCi, jer
je inace beskoristan za zivot
zajednice (1 Kor 14,26-29).
DAROVI DUHA -+ karizma
DATAN -+ Abiram
DAVID (Ljubimac?) Izr. i
judo kralj (oko 1012-972. pro
Kr.), najmladi sin -+ JiSajev
iz -+ Betlehema u Judeji. 0
njegovu usponu do kraljevske
vlasti 1 Sam 16-2 Sam 2 do-
nosi razne izvjestaje koji se
djel. iskljucuju. D. dolazi na
dvor -+ saulov kao svirac i no-
sac oruija. Stjece naklonost
naroda i -+ Jonatanovo prija-
teljstvo. saul u njem vidi su-
parnika. D. mora bjezati. U
pustinji sakuplja cetu vojni-
Davidovi ratovi prema 1. i 2.
knjizi 0 Samuelu
DAVID - DEMETRIJE
65
ka i postaje vazal-+ Filisteja-
ca. Poslije Saulove smrti D.
u -+ Hebronu postaje kralj
nad -+ Judeiom, a nakon raz-
doblja gradanskog rata i kralj
nad Izraelom (2 Sam 2,8-5,5).
-+ Jeruzalem, koji je osvojio,
postaje polito i relig. srediSte
ddave. Od dvanaest plemen-
skih skupina stvara jedinstven
narod, siri svoje kraljevstvo i
osvaja podrucje Filistejaca,
Moabaca. Amonaca i Edoma-
ca. Jos za njegova zivota po-
Cinje borba za njegovo na-
sljedstvo (2 Sam 13; 15-19,9;
1 Kr 1-2), u kojoj pobjeduje
-+ Salomon. Njegovi obiteljski
sukobi, njegovi prijestupd
protiv -+ Bat-Sebe i -+ Urije
pomracuju mu sliku. Jedin-
stvena drlava koju je on stvo-
rio u Palestini ostaje ideal za
Izraelce. Vec-+ Ljetopisi idea-
liziraju D. i njegovo djelo. S
Davidovim likom povezuje se
nada u -+ Mesiju. Davida sma-
traju pjesnikom tuZaljke za
Saulom i Jonatanom (2 Sam
1,19-27) i oko polovine -+ psala-
rna.
DAVIDOV GROB Prema 1 Kr
2.10; Neh 3.16 i Dj 2,29, D. g.
nalazi se u Jeruzalemu. Na te-
melju ozbHjnih razloga ddi
se da se nalazi na ji. brezulj-
ku. Netocno je mjesto na Z.
brezuljku, koje caste zidovi.
DEBIR (straga) Ime, npr:
1. Prema JS 10.3 ime jednog
eglonskog kralja.
2. Grad u -+ Negebu kraj Reb-
rona. Ne moze se utvrditi to-
can polozaj. Ranije se zvao
Kirjat-Sefer (grad knjiga):
JS 15,15; Sud 11.11. Osvojio ga
OtnieI. Prema JS 21,15 i 1 Ljet
6,43 grad-utociSte.
3. Prema JS 15.7 pogranicni
grad izmedu Jude i Benjami-
na.
DEBORA (pcela)
1. Dadilja Rebekina (Post 24,
59; 35,8).
2. Suditeljica (-+ sud) i pro-
roCica u Efrajimu. U Bozje
ime trazila .ie od -+ Baraka da
pode s ratnicima iz -+ Naftali-
ja i -+ Zebuluna u boj protiv
-+ Sisere. Ta je borba opjeva-
na u jednoj od najstarijih po-
bjednickih pjesama, u Debo-
rinoj pjesmi (Sud 5). Nepo-
znati sastavljac napisao je to
rano sv.iedocanstvo izr. pjes-
niStva pod dojmom same bor-
be (oko 1120. pro Kr.).
DEKALOG -+ Deset zapovijedi
DEKAPOLIS (Desetorogra-
de) PrY. savez 10 gradova
(osim Scitopolisa = Bet-Sean
na i. obali Jordana) s pretez-
no helen. (-+ helenizam) sta-
novnistvom, grc. civilizacijom,
samoupravom pod rim. vrhov-
niStvom. Smatrao se u zemlji
poganskim stranim tijelom.
Broj gradova koji su mu pri-
padali mijenjao se (pokuSaji
susjednih gradova da se i sa-
mi prikljuce kao dio D.). U
NZ D. se spominje kod Mk
5,20; 7,31; Mt 4,25.
DELILA (Dalila) (ustalasali
uvojci) U puckom prieanju
kod Suci 16.4-22 ljubavnica
-+ Samsonova.
DEMA (grc. znacenje nesigur-
no) Suradnik apostola PavIa
(Kol 4,14; Film 24). MoZda
je to ista osoba kao i D.
koji prema 2 Tim 4,10 napusta
PavIa iz ljubavi prema ovo-
me svijetu.
DEMETRIJE (posvecen De-
metri) VI. ime, npr:
1. D. I. Soter (162-150. pro
Kr.), kralj iz porodice Sele-
ukovica koji je umorio svog
prethodnika i nasHno posta-
vio -+ Alkima za velikog sve-
cenika; ponekad se borio pro-
66 DEMETRIJE - DESET ZAPOVIJEDI
tiv -+ Makabejaca (1 Mak 7,1-
-10,50; 2 Mak 14,1-10).
2. D. II. Nikator (149/8-146.
pro Kr.; 130-124. u partskom
zarobljeniStvu). Kralj je iz po-
rodice Seleukoviea. Slabie;
umorio ga Aleksandar Sabinat.
Beskorisni ustupci Makabej
cima (1 Mak 10,67-14,3).
3. D., srebrnar u Efezu. Prema
Dj 19,2340 dize bunu protiv
PavIa da bi spasio svoj obrt.
DEMITOLOGIZACIJA -+ bib-
lijska znanost
DEMONI Prema grc. shvaea-
nju biea snagom sliena bozan-
stvima, koja su ljudima po-
katkad sklona a pokatkad ne-
sklona. Takvo se shvaeanje
valjda razvilo iz dozivljaja ne-
moei pred prirodnim silama
(vatra, zemlja, zrak, voda, a
tako i Sunce i Mjesec), koje se
personificiraju i smatraju bo-
govima. Magijskim zaklinja-
njem, bogosluZnim svetkovi-
nama i pretjerano toenim ob-
ddavanjem propisa te svetih
dana i vremena nastojala se
svladati moe D.
SZ poznaje predodZbe 0 D.,
ali se kloni dualistickog us-
poredivanja D. s Jahvom.
NZ govori takoder 0 D., pos.
u -+ sinoptickim Ev-a. Ali oni
se spominju sarno u odnosu
na Isusovo poslanje: s njima
je povezana -+ opsjednutost
(npr. Mk 5,1-13), bolest (npr.
Mt 9,32; 12,22; Mk 9,17.25), kao
i ope. razorna snaga zla, pre-
docena u liku -+ davla iIi -+
Belzebula (usp. Lk 11,15). Isus
se oCituje kao pobjednik nad
D. (Mk 1,32s//). Po njemu se
uspostavlja Bozje kraljevstvo
(Mt 12,28//) a rusi Sotonino
kralievstvo. U ivanovskom
shvaeanju D. se pojavljuje
pod pojmom -+ svijet (Iv 12,
31; 14,30; 16,11; 1 Iv 4,4) koji
je u posvemasnjoj -+ dualisti-
ckoj opreci s Bozjim svijetom
kao i -+ meso (Iv 3,6; 8,15) i
tama (Iv 1,5; 12,35). Krist
pobjeduje D. (Iv 12,46). Prema
Iv 3,3; 8,12 to mogu i oni koji
vjeruju. Pavao govori 0 D.
izraze sile,
vlastI, prirodne sile svije-
ta (Kol 2,8.20ss), svijet (1
Kor 2,6; 2 Kor 4,4), pokvare-
ni svijet (Gal 1,4). On zna za
od 9-eI?onskog utjecaja,
ah ukazu.1e 1 na to da je krs..
eanin umro svijetu. Njemu
p. viSe pe mogu naskoditi, jer
Je on dIO novog -+ stvorenja (1
Kor 8,6). Upozorava da se ne
treba pretjerano strasiti svi-
jeta, ali opominie da se ne
smije predati svi.letu. Naglasa-
va: sluZenje Bogu oslobada
od' P?ganskog pona-
sanJa. Otklan.1a svaki postu-
paJ.<: koji se da je pod
magl.1skog shvaea-
n]a 1 zabacuje ga kao nevjeru
(Kol 2,18-22).
DERBA Grad u -+ Likaoniji. 41.
pr ... Kr .. -+ Klaudije ga je pri-
POJIO nm. pokrajini Galaciji.
Prema Dj 14,6s.20s Pavao je
u D. dosao na svom prvom
a prema Dj 16,1 na svom
gom misijskom putovanju.
DESET EGIPATSKIH ZALA
-+ zla
DESETINA -+ porez
DESET ZAPOVIJEDI (= de-
kalog) Pry. ne predstavljaju
neku saddajnu cjelinu (obzi-
rom na saddaj pojedinih za-
povijedi: -+ idolopoklonstvo
-+ subota, -+ ljubav, -+
telji, -+ umorstvo, -+ brak
-+ vlasniStvo, -+ zakletva:
-+ etika), vee su sastavljene
od raznolikih elemenata (npr.
zabrane, zapovijedi). Pojedini
su elementi razmjerno stari:
njihovo saZimanje u dekalogc
(lzI 20,1-17; Pnz 5,6-21; Izl 34)
DESET ZAPOVIJEDI - DIDAHE
67
po svoj je priIici mladeg da-
tuma (bogostovlje Saveza do-
lazi kratko nakon rascjepa
kraljevstva 932. pr. Kr?). Za
davno postanje pojedinih za-
povijedi govori takoder njihov
apodikticki oblik:
ras ... ), a ne npr. kazUlstl-
cko pravo (ako ... , onda ... ,
npr. Pnz 15,13ss).
DEUTEROIZAIJA Od kraja
18. st. naziv za nepoznata pis-
ca 40-55. gl. knjige -+ Izaiji-
ne. Prijeporna je jedinstve-
nost i opseg D. Protiv Izaiji-
na autorstva tih poglavlja go-
yore pOV., knjiz. i saddajn!
razlozi. D. je djelovao potkraJ
-+ izgnanstva, kad se nakon
-+ Kirova pobjednickog poho-
da poslije 550. pr. Kr. babil.
vladavina blizila kraju (usp.
Iz 44,28 i 45,1-4 gdje se Kir
naziva pastirom i pomaza-
nikom u sluzbi Jahve). Stil
mu je pjesnicko-lirski (usp. Iz
44,23). Konacno, on VOdl do
zadnjih zakljucaka jednobos-
tvo, jer ne osporava sarno moe
drugih bozanstava, nego i sa-
rno njihovo postojanje (usp.
44,6). Mesijanska prorostva
manje su usmjerena na Me-
siju-Kralja, a viSe na proro-
ka i Slugu Bozjeg izmirite-
Ija.
D. se bitno sastoH od dva di-
jela (s ponavljanjima), naime
izjave 0 Izraelu koji zivi u iz-
gnanstvu (gl. 40-48) i 0 njego-
vu povratku u Jeruzalem (gl.
49-55). U to su uVrStene pje-
sme 0 -+ Sluzi Bozjem. Po ob-
liku se mogu razlikovati i dr.
izvjestaji 0 videnjima, rijeci
utjehe, prorostva, opomene,
poruge, poruke i hvalospjevi.
Najznacajnije su misli D. ove:
Jahve je jedini Bog, stvoritelj
i gospodar povijesti (44,24-28).
Izrael kao vjerni ostatak sma-
tra se nosiocem i posrednikom
spasenja koje dolazi od Boga,
a u njem imaju udjela i po-
ganski narodi (42,5-10); pr?-
past Babilona i
Izraela (46,12-47,4); putovanJe
oslobodenog naroda u Jeruza-
lem (52,7-12), naposljetku pat-
nicki i izmirujuCi Bozji Slu-
ga (usp. gl. 53).
Ni vrijeme ni mjesto postan-
ka D. ne dadu se tocno utvr-
diti. Osim toga ddi se da je
Iz 49-55 nastao u drugom vre-
menu i okolnostima nego Iz
40-48.
DEUTEROKANONSKI -+ ka-
non
DEUTERONOMIJSKA POVI-
JEST DEUTERONOMIJSKA
PREDAJA Misaoni svijet knji-
ge Pnz (-+ Mojsijevo peto)mi-
zje) bio je veoma utJecaJan:
H Suci 1 i 2 Kr (u nesto ma-
1 i 2 Sam, pr?zni
dijelovi Jr i Ez) preradem su
u skladu s duhom i teznjama
Pnz. I neke mlade sz. knjige
pokazuju
utjecaj (npr. 1 i 2 Ljet). Nekl
tumaci Biblije drfe da deu-
teronomijska mjesta ne uka-
zuju sarno na jedan smjer
daje, nego na .suvislo pov ..
10, kojemu OSlm Pnz ponaJpn-
je pripadaju jos i H, Suci,
1 i 2 Sam. 1 i 2 Kr. Smatraju
da ono polazi od davanja za-
povijedi a u -+ izgnanstvu gle-
da Bozju kaznu za neprestano
odstupanje od Zakona.
DEUTERONOMIUM -+ Ponov-
ljeni zakon
DIBON Ime grada, npr. D. ?
Moabu, i. od Mrtvog mora, SJ.
od Arnona. Prema Br 21,30
osvojiSe ga Amorejci, a prema
Br 32,3.34; IS 13,9.17 dodije-
ljen je Rubenu iIi Gadu.
D. je bio poznat po -+ Mesinu
stupu, koji je pronaden 1868.
DIDAHE (Nauk Gospodinov
predan od dvanaestorice apo-
68
DIDAHE - DJELA APOSTOLSKA
stoIa. Cesto se skraceno nazi-
va Nauk dvanaestorice apo-
stoIa) Pobibl. spis (sastavijen
jamaeno u prvoj polovici 2.
st. p. Kr.). -+ Etika u obliku
ueenja 0 dva puta, putu zivota
i putu smrti (usp. -+ Barnaba;
prijeporna je medusobna ovis-
nost iIi postojanje zajednie-
kog izvora). Liturgijska, orga-
nizacijsko-disciplinarna pra-
vila i misli pune eshatoloskog
oeekivanja. Najstariji pobibl.
euharistijski tekstovi, zajedni-
eko ispovijedanje grijeha, zna-
eenje -+ proroka. Zajednicu
predvode biskupi (-+ nadgled-
nik) i -+ dakoni.
DIDIM -+ Toma
DIDRAHMA -+ novae
DUAKONISA -+ dakon (3)
DUANA -+ Artemida
DIJASPORA (rasprSenost)
Usp. biti odbaeen, protjeran
u Pnz 30,4; Neh 1,9; Ps 147,2.
D. se jos primjenjuje za ozna-
ku onoga sto izaziva strah
(pnz 28,25; Jr 34,17; Dn 12,2).
D. oznaeuje nase1javanje zid.
manjine u pogansku sredinu.
Pos. znacenje imaia je D.
u Babiloniji, Mezopotamiji,
Egiptu, Siriji, Grckoj i Rimu.
Vrijednost je D. u tome sto
se preko Izraelaea Bog obja-
via poganima. Sveobuhvatnost
predodZbe 0 Bogu. Velika je
vaznost -+ sinagoge za zid. D.
i za sirenje krscanstva (apo-
stoli navijestaju Ev u sina-
gogama).
DIJATESARON je gre. naziv
za Tacijanovo izdanje evan
delja (-+ bibIijski tekst). U
-+ Dura-Europosu naden je
gre. ulomak D. koji upucuje
na to da je izv. tekst D. bio
gre. a ne sir.
DUETE se u Izraelu smatra-
10 velikim blagom: brojna dje-
ea svrha su -+ braka (usp. Post
24,60). U tom su sIozni opCi
pogiedi St. r. i relig. uvjerenje.
Djeea su dar, sreca i ispunje-
nje braka. (usp. Ps 127,3ss;
128,3), ona su nagrada i Bozji
biagosiov (Izi 1,21; 23,26). Kad
Bog nekome obecava djeeu, to
je znak nar. odabranja (Post
15,5; 22,17).
DINA U predaji 0 plemenskoj
povijesti (-+ plemena) kCi Ja-
kova i Lee. Prema Post 34,25-
-31 obeseastio ju je Sekem;
prema Post 49,S osvetili su je
Simun i Levi. dok kasnija pre-
daja to pripisuje svoj braCi
(Post 34,7-24).
DIONIZUE Prema Dj 17,34
clan atenske gradske uprave
koji se nakon govora na -+ Are-
opagu obratio na krscanstvo.
Leg. su zgode 0 njegovu kas-
nijem zivotu. Kasnije su mu
pripisivani spisi koji potjecu
od drugih pisaca.
DIOTREF (Zeusov hranje-
nik) Istaknuta krsc. osoba.
3 Iv predbaeuje mu drskosti:
sumnjieenje i neprihvaeanje
starjesine; on ne prima
brace.
DJELA APOSTOLSKA Nz.
knjiga (80-85. p. Kr.), nasta-
yak Lk: sirenje Ev. snagom
Duha Svetoga od J eruzalema
do Rima (u 2. dijelu nar. je
Pavao u sredistu izvjestaja);
nije to, dakle, povijest djelo-
vanja svih apostola. Upotreb-
ljavaju izvore: npr. popis po-
staia na Paviovim putovanji-
rna, s kratkim podacima (us-
pjeh u misiji) koje je sastavio
jedan od njegovih pratilaea.
Ne upotrebljavaju Pavlove po-
slaniee, ali se ipak podaci tih
poslaniea veCinom podudara-
ju s onima iz Dj (najtere na-
petosti: obrazae Jakobova pri-
jedloga, -+ Apostolski sabor; u
DJELA APOSTOLSKA - DOEG
69
D,i Pavao se ne prikazuje to-
likim protivnikom judaizma
kao u svojim velikim poslani-
cama, ...... krseani iz POgan-
stva). Govori su slobodno iz-
neseni, no sama njihova pro-
blematika ima pov. pozadinu.
Od uobicajenog sluZbenog tek-
sta Dj razlikuje se njihova
zapadna verzija ( ...... biblijski
tekst).
DJELO(A) Medu Bozja D. ub-
rajaju se ...... stvaranje (Post
1,31; Ps 139.14) i vodstvo nje-
gova naroda (pnz 3,24; Iz 60,
21). Isus je poslan da vrsi Oce-
va D. (Iv 4,34; 17,4). Ona sluZe
kao potvrda njegove poruke te
im je cilj da probude ...... vjeru
u njega (Iv 5,36; 14,12; 15,24).
Covjekova su D. prolazna CPs
90,17), zla (Iv 3.19), podlozna
-+ mesu (Gal 5.19). D. zakona
ne izvode ...... opravdanje (Rim
3,20) i zavode na licemjerstvo
(Mt 23,3.5). Tek ...... krv Kristova
Cisti od mrtvih D. (Heb 9,14).
Dobra D. nisu cov,iekova zaslu-
ga, vee plod milosti (1 Kor
15,10; 1 Tim l,12s), te tako ne-
izravno i Bozja proslava (Mt
5.16). Kod Jak 2.14-24 dobra su
D. znak zive vjere i sluZe kao
potvrda vjere. Covjek neee na
...... Sudu biti suden prema ri-
jeCima, vee prema D. (Mt 16,
27; 1 Kor 3,13s; 2 Kor 11,15;
Otk 2,23).
DJEVICA
U SZ:
1. U obicnom smislu upotreb-
Ijava se za netaknutost (Suci
19,24; Job 31,1) a s obzirom
na pripravu za brak netaknu-
tost djevojke prije braka (Lev
21,13-15; Pnz 22,3-29).
2. Slika za nepokorne gradove
i zemlje (2 Kr 19,21; Iz 47.1);
potlaceni grad = osramoeena
D. (Iz 23,12).
3. Slika za Bozji narod koje-
mu pripada Jahvina ljubav i
koji svoju v,iernost ...... Savezu
ne smije proigrati sluZeei ku-
mirima (Jr 18.13-15; Am 5,2).
4. D. kod Iz 7.14 maci da je
majka ...... Emanuela mlada
zena prije poroda prvog dje-
teta.
U NZ:
1. U opeem znacenju upotreb-
ljava se npr. za 10 D. (Mt
25,1ss), za Anino djevicanstvo
prije braka (Lk 2,36), za Fili-
pove keeri (Dj 21,9).
2. Marijino djevieanstvo prije
Isusova rodenja (Mt 1,23//)
kao i zaceee po Duhu Sveto-
me upueuje na to da je Spa-
siteljevo rodenje cudesan, je-
dinstven stvarateljski Bozji
cin.
3. Djevicanstvo radi Kraljev-
stva Bozjega (Mt 19,12), radi
brige za ono sto je Gospod-
nje (1 Kor 7,34) izraz je
krse. ocekivanja buduenosti i
usmjereno je k svrsetku vre-
mena (usp. Lk 20,35).
4. Djevicanstvo u prenesenom
smislu (2 Kor 11,2) odnosi se
na iskljucivu pripadnost ......
Crkve i njezhIili zajednica
Kristu (usp. Otk 14,4: koje je
Bog otkupio).
U ranom je krseanstvu D. bio
pocasni naziv koji se, kako
proizlazi iz usporedivanja sta-
rih zid. i krse. grobnih natpi-
sa, za razliku od zid. obicaja,
nije dodjeljivao sarno djevoj-
kama nego i krse. zenama i
muZevima.
DJEVICANSKO RODENJE ......
djevica
DJEVICANSTVO isto je sto
i svojevoljno ...... bezenstvo.
DOBROTVORNOST ...... obitelj,
...... gostoljubivost, ...... udovica,
...... milostinja.
DOEG Edomac; prema 1 Sam
21,8 nadglednik ...... Saulovih pa-
stira, odao je ovome da su
70
DOEG - DRAGULJI
svecemCI IZ Noba prnZili po-
moe Davidu (1 Sam 22,9s). Po
saulovu nalogu D. je pobio
svecenike (1 Sam 22,18) jer
kraljevi sluge nisu htjeli na
njih diCi ruku.
DOKSOLOGIJA Pjesme Boz-
joj -+ slavi (grc. doxa). Ona
je ponajcesce dio nekog hva-
lospjeva, koji se ne mora za-
miSljati kao duia pjesma. Ob-
rasci kao koji je slavljen za-
uvijek (2 Kor 11,31) nisu da-
kako D., nego hvalospjevi
skraceni u obrasce. Posebni su
oblik skracenog hvalospjeva
u NZ recenice koje pocinju s
jer.
DOR (stan) Kan. grad na
Sredozemnom moru j. od Kar-
mela. Osnovan je u 14. st. pro
Kr. Oko 1190. osvojili su ga
Tekeli. Spominje se kod IS
11,1-9; 1 Ljet 7;29. Prema 1
Kr 4,11 zauzeo ga David iIi
Salomon, kasnije Asirci, a ne-
ko je vrijeme bio pripojen dr-
zavi Seleukoviea. Nakon toga
pripadao Judeji, a Pompej
mu je dao slobodu: postao je
grad-drlava pod rim. upra-
vom. Danas tel dor kraj et-
-tantilra.
DORKAS -+ Tabita
DOTAN (tell dotan) Pal. nase-
lje sj. od Samarije. Staro kul-
turno mjesto (moZda se spo-
minje u popisu pobjeda Tut-
mozisa III. oko 1480. pro Kr.).
Spominje se u povijestima 0
Josipu (Post 37,17), Elizeju (2
Kr 6,13) i Juditi (Jdt 3,9; 4,6).
DOVRSENJE oznacuje u SZ
zavrsetak nekog vremenskog
razdoblja (Post 29;21) i dola-
zak vjesnika spasenja iIi pro-
pasti (1 Kr 8;24s; 2 Ljet 36,
21s). To D. potkrepljuje Boz-
ju rijec (IS 21,43ss). Unatoe
mnogih ispunjenja narodu su
dana nova obecanja (1 Kr 2,4;
Iz 7,1-16; 9.2-7 i dr.) kojima
se iscekuje D. sto nastupa s
Isusom (Mk 1,15). On je svo-
jom ljubavlju D. starog Za-
kona (Rim 13,10s; Gal 5,14).
BuduCi da ie Krist D., punina
svega stvorenja (Ef 1;23), i krs-
canin se smije nadati da ce
s niim i on biti dovrsen (1 Pt
5,10; Reb 10,14).
DOZIVANJE MRTVIR Naro-
Cit oblik -+ proricanja i -+ pra-
znovjerja. U SZ medu ostali-
rna i Lev 19.31 svjedoci 0 D.
m. Ono se smatra, poglavito
u beznadnim prilikama, mo-
gucnoscu da se dobije savjet
(1 Sam 28). Prema Pnz 18,11
D. m. je zabranjeno jer se
smatra prezirom Boga (Iz 8,
18ss) i otpadom od njega (Lev
20,6; 1 Ljet 10,13). Svrgava-
nje -+ saula pripisuje se i nje-
govu D. m. Ddi se da je duh
mrtvaca u zazivacu duha te
da govori preko njega. Prema
Lev 20;2,7 mora se ubiti zazi-
vac duhova.
DRAGUUI i poludragulji ne
razlikuju se. Isti se nazivi upo-
trebljavaju za D. koji su slie-
na izgleda, a koje mi danas
razlikuiemo.
D. se shvacaiu kao pojam za
ljepotu, snagu i nepropadlji-
vost. Sluiili su kao nakit (npr.
Ez 16,11s) te ukras bogostov-
nih iIi kraljevskih predmeta
(npr. 1 Ljet 29,2s; Ez 28,12s).
Na izvanbibl. podrucju sluze
kao amajlija iIi lijek te se do-
vode u vezu s pojedinim pla-
netima. U SP D. se istieu kao
simboli ljepote, ugleda i savr-
senosti, jer oni pristaju Bogu
(npr. Izi 24,10), andelima (npr.
Dn 10,6), i novom Jeruzalemu
(npr. Iz 54,11s).
Posebno mjesto zauzimaju po-
pisi D.: Izi 28,17-20 (naprsnik
-+ efod[1.] vel. svecenika); Ez
28,13 (odjeca ljudi koji su u
DRAGUUI - DUALIZAM
71
raju); Otk 21,19s (temeljci no-
vog Jeruzalema). U tim se po-
pisima npr. spominju (u prije-
vodu): rubin, topaz, alem,
smaragd, safir, ametist, hija-
cint, ahat, ledae, krizolit,
oniks, jaspis, sard, zlato, kal-
eedon, sardoniks, beril, krizo-
praz. Uz to se brojem 12 htje-
la naglasiti savrsenost.
DRAHMA -+ novae
DRUGI IZAIJA -+ Deuteroiza-
ija
DRzAVA Razvitak Izraela u
D. zapoceo je bo-
gostovnim savezom (kOJl se
veCinom naziva amfiktioni-
ja) 12 plemena nakon-+ osva-
janja zemlje (usp. JS 24,1-28).
Tek (oko 1020. pro Kr.) -+ saul
zadobiva opeu (poglavito voj-
nu) zapovjednicku vlast. U do-
ba-+ Davidove vladavine (oko
1012-927. pro Kr.) ujedinjena
je i polito vlast te protegnuta
na say Izrael: pri tom je osta-
la neka razlika izmedu -+ kra-
ljevstva u Judeji i u ostalom
Izraelu (usp. 2 Sam 5,4ss). D.
osvajanjem neizr. podrucja
privremeno postaje veliko kra-
ljevstvo (2 Sam 8,1-14). Upra-
va zemlie sredena je narocito
pod Saiomonom. Nakon nje-
gove smrti kraljevstvo se ras-
palo na dvije nacionalne dr-
zave: Judeju i Izrael (-+ ras-
ejep kraljevstva). U prvome
se oddala Davidova dinas ti-
ja (usp. 2 Sam 7,8-16). Izrael
je postojao do 722. pro Kr., a
Judeja do 586. pro Kr. (-+ iz-
gnanstvo). Kasnije je ddava
Makabejaea postigla odredenu
nezavisnost. I -+ Herodova (1)
. ie D. bila ovisna 0 rim. ear-
stvu.
Temeljno shvaeanje Izraela 0
D. izrazeno je u teokraciji:
Bozja vrhovna vlast u uskoj
povezanosti s relig. i polito pu-
nomoCi Bozjih izaslanika. Nar.
prije izgnanstva D. se smatra
djelom -+ Saveza s Bogom.
Kritika D. uglavnom je bila
kritika zbog nedovoljne vjer-
nosti Savezu onih koji su njo-
me upravljali (-+ proroci); ide-
alnoi D. ne bi bila uskraeena
poslusnost. I kasnije se pro-
matra polito vlast kao nesto
sto Bog daje (usp. Mudr 6,3).
U NZ ne nalazimo niti rijec
D. niti teoriju 0 D. Usput-
ne izjave odnose se na posto-
jeCi poredak Rim. Carstva. Ne
smije se u teol. razglabanju
previdjeti da se nz. mjesta na
temu D. ogranicuju na kon-
kretne prilike. Krse. teorija 0
D. ne smije se izvoditi iz po-
jedinih redaka, vee iz nacela
llZ. -+ etike (usp. takoder -+ si-
romastvo, -+ vlasnistvo, -+ slo-
boda, -+ mir, -+ pravednost,-+
savjest, -+ rat, -+ ljubav, -+ dan
Gospodnji, -+ naplata). Po-
znata Gospodinova rijec 0 pi-
tanju poreza (Mk 12,17) i Isu-
sovo ddanje pred Pilatom
(usp. Iv 19,11) izraiavaju dui-
nost i granice poslusnosti pre-
rna D. -+ Apostoli pred iid. vla-
seu naglasavaju da se viSe tre-
ba pokoravati Bogu nego lju-
dima (Dj 5,29). U stavu prema
rim. D. prevladava priznanje
i potvrda ddavne (pa i po-
ganske) vlasti (usp. Rim 13,
1-7; 1 Pt 2,13-17) sto je valjda
posljedica teokratskog shva-
eanja D. u SZ. NZ ne nauca-
va djelatno suprotstavljanje.
Mjerilo su mu covjekova po-
nasanja prema D. obveze sto
ih Bog ovoj nalaze; NZ ne
zna za iskvarene oblike D. i
moze biti izazvan na ostru kri-
tiku D. (usp. Otk) .
DUALIZAM (od lat. duo =
= dva). Shvaeanje prema ko-
jem svijet odn. stvarnost po-
Civa na dva suprotna pocela.
U SZ (-+ stvaranje) preuzet
je rasiren mit 0 borbi izmedu
72
DUALIZAM - DUH
sHe kaosa i Boga stvoritelja
(-+ kaos). SP ne zna za vjeru
u viSe bogova koji bi se medu-
sobno boriIi. Kad je rijee 0
-+ demonima, ostaje pri tom
netaknuto Bozje vrhovno gos-
podstvo.
D. u shvaeanju eovjeka (su
protnost ima svo-
je korijene izvan SP (npr. 11
neoplatonizmu). U SP nalaze
se sarno neki tragovi D. (usp.
Mudr 9,15; 1 Pt 2,11). Unatoc
tome on je kasnije u
-+ etici bio vrlo utjecajan (ne-
prihvaeanje svijeta i tijela,
premda je i njih Bog stvo-
rio). To mozda potjece odatle
su izjave. 0 zlim nagnuei-
rna covjeka, npr. kod PavIa,
mogle biti shvaeene dualisti-
eki (suprotnost -+ duh-tijelo)
i neki etieki D. dugo je vre-
mena bio opee shva-
eanje. U njem se skriva neka
vrsta etickog pesimizma ko-
jem je temelj izvanbibl. meta-
fizicki D., premda se to ne
zeli uvidjeti iIi priznati.
D. valia odbaciti. Ali
to ipak ne prijeci da se pri-
znaju odredene razlike, npr.
izmedu Stvoritelia i stvore-
nja, vjere i znanja, miIosti i
siobode.
DUGOTRPNOST je naziv za
strpljivost kojom podnosimo
drugoga, pa i onda kad on da-
je povoda da ga odbacimo
(usp. Izr 19,11). Bog je sarna
D. te stoga daje mogucnost
za obracenje (Ps 86,15; Rim
9,22). D. je plod Du.
ha (Gal 5,22) i proizlazi iz
ljubavi (1 Kor 13,4).
-+ strpljivost.
DUH Hebr. rijee za D. izv.
znaCi vjetra (ruahe,
Izi 10,13), odn. dab zivotae
(Post 7,15; Mt 27,50), stoga
znak da je odredeni covjek
utaZio zed iIi glad iIi da je
ponovno zadobio srcanost (Su-
ci 15,19; izv. tekst Post 45,27).
Jahve je gospodar tog zivot-
nog daba (Post 2,7) i on daje
zivot (Ez 37,1-14). On ga moze
ipak ponovno oduzeti (Job
34,14s). Kasniie se pocinje raz-
miSljati se stirn D. zbi
va poslije covjekove smrti
(usp. Lk 23,46). Izraz D. mo-
ze izrafavati i nacin
(npr. D. vrtoglavi Iz 19,14).
BoZji D. daje narocitu snagu
i izdriljivost (Br 11,25; Suci
14,6; Lk 1,15; 4.14). -+ Proroci
su sv.iesni da ih on vodi. On
ee poCinuti na -+ Mesiji (Iz
l1,2s; Lk 4,18.21; usp. Ez 36,
25ss; Ps 51,12-15) i na -+ Sluzi
Boz,iem (Iz 42,1). Smatralo se
da je on na djelu vee pri stva-
ranju svijeta (Post 1,2). SZ
ne D. kao
sablast i s1. (npr. 1 Kr 22,21)
iIi inace kao neko izvanzemalj-
sko biee. Kasnije se govori 0
zlim duhovima (-+ demoni).
Siom njihove moei svjedoei
da je Isus Mesija (usp. Mt
12,28).
Izraz Bog je D.e nije bio
moguc u SZ (ali usp. Iz 31,3)
jer D. nije oznacavao Bozju
bit, nego njegovo djelovanje.
Tek se kasnije moglo doei do
te pojmovne tvorbe (Iv 4,24).
D. - meso: D. moze oznaea-
vati cijelog eovjeka a ne sarno
jedno podrucje ljudskoga.
Znacenje pozdrava kao I s
D. tvojimc i s1. (Gal 6,18) isto
je kao kad kafemo I s to-
bom. Medutim, i NZ poznaje
diobu na D. i -+ meso (Mk
14,38). To ne znaci da bi co-
vjek bio razdijeljen na ta dva
bitka. Taj dualizam poznaje
tek grc. filozofija. StoviSe, tre-
ba reei da jedan covjek moze
postupati na dva razlicita na-
eina.
D. - Slovo: To Pavlovo su-
protstavljanje (2 Kor 3,6ss)
DUH - DUSA
73
odgovara Apostolovu suprot-
stavljanju -+ Zakonu (usp. Rim
7,6).
Duh Sveti: -+ Trojstvo. I kod
izricaja koji bi mogli ukazi-
vati na trecu bozansku osobu
ne smije se zaboraviti da po-
jam D. Bozji = snaga utje-
ce na stvaranje tog izraza
(grijeh protiv D. kod Mk
3,29: odbijanje snafuog Bozjeg
djelovanja).
Prve zajednice bile su svjes-
ne da su obdarene Duhom.
-+ karizma.
DUHOVI -+ Pedesetnica
DURA-EUROPOS Grad na z.
obali Eufrata, osnovan iIi sa-
graden za Seleukovica Nika-
tora (312-281. pro Kr.). On mu
je dao ime svog rodnog mje-
sta Buropos. U posjedu je Par-

..
A .
!
Dura-Buropos, zidne slikarije
tl sinagogi (prije 256. p. Kr.):
Abraham prima obecanje
ta kao Dura od 100. pro Kr.
Od 165. p. Kr. konacno je u
rim. vlasti te postaje i. upo-
ristem Carstva. 256. p. Kr.
osvaja ga Sasanid Sapur. Za-
tim je grad opustio. Slucajno
je otkriven 1920.
Iskopano medu ostalim: sina-
goga i srediSte krsc. zajedni-
ceo Dobro su se saeuvale jer
su za posljednje opsade bile
zasipane. Sinagoga, koja je sa-
gradena oko 200. p. Kr. i ob
novliena 245., oslikana je una-
toe zid. zabrani slika. Freske
- danas u Sir. nacionalnom
muzeju u Damasku - prika-
zuju gotovo iskljucivo bibl.
zgode. SrediSte krsc. zajedni-
ce preneseno je u Yale-Galle-
ry (New Haven). Nastalo je
pregradnjom neke kuce g. 232.
Oko srediSnjeg dvorista nize
se sedam prostorija. Nar. je
za koju se
mlsh da Je bIla krstionica iIi
muceni.ka: natpisi spo-
mlllJU Boga 1 Krista; slika-
rije prikazuju prizore iz Ev-a.
DUSA (hebr: nefes) Hebr. rio
jee koja se vecinom prevodi
s D. ima siroko macenje: izv.
grkljan, zdrijelo (Iz 5,14), za-
tim disanje, zivotni dab (2
Sam 1,9), zivotna snaga (Jr
38,16), zivot (Izl 21,23: zivot
za zivot), zivo bice (covjek,
Post 46,26; zivotinja, Post 1,24),
krv kao sjediste zivota (Lev
17,14).
Dusu zahvacaju sve zivotne
pojave: ona gladuje (Ps 107,9),
moze klonuti, cezne za Bogom
(Ps 42,6s) i naginje zlu (Izr
10,3). Iz nje proizlazi npr. ra-
dost (Ps 35,9), Ijubav (Post
44,30), pouzdanje (Ps 130,5),
mdnja (Ps 11,5); tu D. maci
isto sto i -+ srce.
D. nije neko zivotno pocelo
koje bi se moglo odijeliti od
tijela i koje moze samostojno
postojati. -+ Smrt nije dijelje-
74
DUM - DAVAO
nje tijela i D. vee istjecanje zi
votne snage tako da preosta-
ne mrtva dusa (Br 6,6) koja
u -+ Podzemlju zivi zivotom
sjene (Iz 14,9). Tek u grc. mi-
sIi nasuprot mrtvom tijelu
stavlja se D. (Mudr 3,lss;
15,8).
Sz. znacenje preuzeto je u NZ.
D. (grc: psykhe) znaci zivot
iIi ziv covjek (Mk 3,4; Mt
16,26), uzima se namjesto
osobe (Dj 27,31) i mjesto ja,
DAKON (sluga)
1. -+ slufenje
2. Nosilac odredene slufbe u
-+ zajednici (npr. poslufivanje
kod stoIa, Dj 6,2; briga za si-
romahe). Prema Dj 6,6 prvi su
D. na poseban naCin dobiIi po-
slanje -+ polaganjem ruku. Pri
tom su zastupali (a uskoro i
na drugim podrucjima) probi-
tke i naCin miSljenja krseana
grc. jezika (heleniziranih) pre-
rna domaeim krseanima. Pre-
rna Dj 6,8s njihova je djelat-
nost obuhvaeala i svjedoee-
nje prema vani, a to je razja-
rilo protivnike prvotne zajed-
nice (-+ Sjepan). U Dj ne po-
stoji izraz D. Pitanje je da
Ii se vee tu moZe govoriti 0 D.
Druga predaja opisuje D. kao
sluzbenika uz biskupa (-+
nadglednik) zajednice (1 Tim
3,8-13; usp. Fil 1,1). Opseg nji-
hove uloge ne da se viSe tocno
odrediti, ako je uopee imao
cvrstih obrisa. NZ, nairne, ne
opisuje njihovo djelovanje,
nego ponasanje i odlike koje
se trate za tu slufbu (1 Tim
3,8-13); no vjer. imaju neku
zadaeu u vodenju zajednice
jer se 0 njima u 1 Tim govori
neposredno iza ",biskupik
ti, mi (Reb 10,38 dusa mo-
ja = ja). Rijetko se D.
upotrebljava u suprotnosti s
-+ tijelom: D. je besmrtna
a Bog ee joj suditi (Mt 10,28).
DVANAEST MALIR PRORO-
KA (knjiga) -+ proroci
DVANAEST PLEMENA -+ ple-
mena
DVOR -+ palaca
DVORJANIN -+ cinovnik
D
U pozadini tih predaja nazire
se Cinjenica da se u mladoj
Crkvi stvorilo podrucje slufbe
za D., na pocetku dakako s jos
vrlo nejasno odredenim ovlas-
tenjima. Tek su na temelju
tog razvitka nastale recene
predaje. MoZda je Luka u Dj
starije izvore protumacio na
temelju tog iskustva. Podrob-
nije obIikovanje dakonske slu-
zbe zbilo se u pobibl. vrijeme.
3. Dakonice: I zene su imale
moguenost da djeluju u krSe.
zajednici (-+ udovica). Prije-
porno je da Ii je diakon
(mnogi prijevodi: slufbenica)
u Rim 16,1 vee naslov, iIi se
tu hoee naglasiti sarno zaslu-
ge Febine. Mozda se u 1 Tim
3,11 ne misIi na supruge da-
kona nego dakonice.
DAVAO (sotona, protivnik) U
SZ D. se u prvom redu shvaea
kao protivnik u smislu tufi-
telja na sudu (Ps 109,6), ubra-
ja se medu Bozje sinove a
u -+ nebu nastupa pred Bogom
kao-+Jobov tufitelj (Job 1,6-
-12; 2,1-7), slicno kod Zah 3,ls.
SZ ne pozna veze izmedu D.
i demona iIi neki pad andela
(1 Kr 22,19-23; Iz 14,12). Kasni-
je zidovstvo I). naziva -+ Beli-
jal i -+ Belzebul, zove ga kne-
DAVAO - EBJATAR
75
zorn tame i poglavicom palih
andela. Javlja se misljenje da
je D. gresnim padom postao
Bozjim neprijateljem te dje-
luje iz --+ zavisti, pozude i po-
hlepe za moeu. U NZ D. je u-
tjelovljenje zla (Mt 13,19), ne-
prijatelj (Mt 13,25.28; Lk 10,19).
On se protivi Bozjem spasi-
teljskom naumu (Mt 4; Mk
4,15), zasljepljuje Ijude da ne
vide Bozju volju (2 Kor 4,4),
vodi u nevjeru i --+ grijeh (Ef
2,2). Naziva se napasnik (Mt
4,3; 1 Sol 3,5), Jaki (Mt 12,29),
otac--+ lazi (Iv 8,44), poglavica
ovoga --+ svijeta (Iv 12,31), bog
EBAL (dzebel islamije) Brdo
sj. od Sekema, oko 940 m viso-
ko. Prema Pnz 11,29 brdo pro-
kletstva; prema Js 8,30-35 na
njem Josua proglasava Mojsi-
jev zakon.
EBED JAHVE --+ Sluga Bozji
E
EBED-MELEK (sluga boga
Meleka iIi kraljev sluga)
Prema Jr 38,7-13 Etiopljanin,
dvorjanin kralja --+ Sidkije;
svojim je zagovorom spasio
proroka --+ Jeremiju, a ovaj mu
je, prema Jr 39,15-18, obeeao
da ee se zbog toga spasiti pri
skorom razorenju J eruzalema.
EBEN HAEZER (stijena po-
moei) Kamen (umjetno obra-
den iIi u prirodnom obliku?)
koji je mozda oznacavao kan.
bogostovno mjesto (usp. 1
Sam 6,18) u blizini --+ Mispe.
Prema 1 Sam 7,12 tu je Samu-
el podigao kamen kao spo-
menik pobjede nad Filistejci-
rna (--+ etiologija?). E. H. spo-
minje se vee u 1 Sam 4,1; 5,1.
Prema 1 Sam 4s kod E. H.
Filistejci su zarobili --+ Kovceg
saveza.
ovoga svijeta (2 Kor 4,4). Ova-
ko se tumaci poraz D. u Isu-
sovoj kusnji (Mt 4,1-11):--+
Isus je jednom zauvijek slo-
mio moe D. i njemu, knezu
ovoga svijeta, oteo moe (Iv
14,30), ali ipak ne konacno,
sto ee se dogoditi tek pri --+
ponovnom dolasku (2 Sol 2,8;
Otk 20,7-10). Za sada su Ijudi
pozvani da se odluce protiv
D., komu se mogu oduprijeti
--+ rijecju Bozjom, --+ vjerom
itd. (Ef 6,11-18). S njime ee
biti pobijeden i --+ Antikrist
kao njegov sluga (1 Iv 2,18; 2
Sol 2,8s).
EBER (onostrani?) Spomi-
nje se npr. u Post 10,21.24s
(popis naroda) kao ime osobe,
a u Br 24,24 kao ime kraja
(mozda podrucje s onu stra-
nu Eufrata, odakle potjecu
--+ Hebreji).
EBIONITI (od hebr. 'ebjon =
= siromasan) Judeokrse. slje-
dba (--+ judeokrseani). Njihovi
se nazori ne mogu tocno odre-
diti jer se ime lOE. primjenji-
valo na razliCite vrste judeo-
krse. skupina. S njima se npr.
dovodi u vezu: zabacivanje
hramskog bogostovlja, djevi-
canskog rodenja, teologije a-
postoia PavIa.
Tzv. Ebionitsko evandeIje na-
pisano je vaIjda u 1. polovini
2. st. p. Kr. (grc.) a sadrZi si-
nopticku okosnicu, ponajvise
preuzetu iz Mt (--+ sinopticka
evandelja) , mnogo je toga iz-
obliceno. Prijepomo je da li
su E. i slicne skupine utjecali
na islam.
EBJATAR (Abjatar) Sin sve-
eenika --+ Ahimeleka; jedini od
svog roda koji je umakao po-
76
BBJATAR - BFEZ
kolju _ Saulovu (1 Sam 22,20).
Sveeenik za Davida (2 Sam
8,17). U borbi za Davidovo na-
sljedstvo stao je protiv _ Sa-
lomona na stranu _ Adonije i
bio prognan (1 Kr 2,26s).
ECCLESIA _ Crkva
ECCLESIASTES _ Propovje-
dnik
ECCLESIASTICUS _ Sirah
EDEN _ Raj zemaljski
EDIKT Pismeni proglas. Pre-
ma Est 8,8 (usp. Dn 6,8) E.
perz. kraljeva bili su neopozi-
vi. Augustov E. kod Lk 2,1-
popis pucanstva.
EDOMCI. Sem. narod koji se
od 13. st. pro Kr. naseljava j.
od Mrtvog mora. S obje stra-
ne Arabe (= produfetak jor-
danske uvale .1. od Mrtvog mo-
ra) razvila se njihova drfava
(usp. popis u Post 36,31-39),
kojoj su se j. granice stalno
mij enj ale. Toj je drfavi pri-
padao i Esjon-Geber odn. _
Elat (na Crvenom moru). Pri
padnost nekih plemenskih
skupina kolebala se izmedu E.
i Izraelaca (npr. Post 36,15
nasuprot H 14,14; Post 36,13
nasuprot Br 26,13). Mozda Pnz
23,7s upueuje na
veze izmedu Edomaca i izr.
Najznamenitiji grad
bio je _ Bosra. Kako su E.
posjedovali moe da sprijeee
prilaz Crvenom moru, uslijed
izr. drZave uskoro
je do vojnih sukoba
(usp. 1 Kr 11,14ss). Nesigumo
je da Ii je to poeelo vee za
vrijeme _ Saula ,(1 Sam 14,47).
Za Davidove vladavine, prema
2 Sam 8,14, to .1e podrucje bilo
jedna od pokra.1ina, ali je na-
kon Salomonove smrti uskoro
opet postiglo nezavisnost (usp.
1 Kr 11,25b). S obzirom na ta-
bogata nalazgta bak-
ra bio je to tezak gubitak za
Izrael. Nakon _ rascjepa kra-
ljevstva podruc.1e Edoma za
kratko vrijeme gubi nezavis-
nost u korist _ J. judo kraljev-
stva (_ Amasja). _ Nabukodo-
nozor II. ga je pokorio (usp.
Jr 49,7-22), ali to nije E. sprije-
cilo da i dalje prodiru na izr.-
judo podrucje (usp. Ez 25,12ss;
35,15). Na glasu je _ mudrost
E. (usp. Obadija 8). _ Ezav._
Idumejci.
EFA
1. Midjansko pleme kojeg se
praotac spomin.1e u Post 25,4
kao _ Abrahamov unuk; Iz 66
velica dromedare iz E.
2._mjere.
EFEZ Grc. grad na z. obali
Male Azije (danas selfuk) u
plodnoj dolini, stjeciste trgo-
vine, civilizacija, religija Isto-
ka i Zapada (npr. kult careva,
vracarstvo, zidovstvo). U nz.
vrijeme svjetski grad, polito i
gospodarsko srediste. Hram_
Artemide u E. smatrao se jed-
nim od svjetskih cuda. _ Pa-
vao je djelovao u E. na svom
3. i 4. misijskom putovanju,
dok nije morao bjefati zbog
pobune srebmara (_ Demet-
Brant Artemide u Efezu. Re-
ljef na starom rim. novcu iz
2. st. p. Kr.
EFEZ - EGIPAT
77
rije). U E. je nekoe postojala
velika krse. zajednica (usp.
Otk 2,1-7). -+ Poslanica Efeza-
nima. -+ Ivan. -+ Marijina je
smrt u E. leg.
EFOD
1. Prema Izi 28.6-14; 29,5 viSe-
bojni, vuneni iIi laneni, zlatom
protkani dio odjeee -+ velikog
sveeenika; nosio se povrh gor-
nje odjeee, na grudima, ukra-
sen draguljima. U jednom sa-
vu E. nalazili su se kamenovi
za proricanje (?) -+ Urim i
Tumim.
2. Lanen E., izraden u obliku
pregace, nosio je -+ Samuel
kod svoje slufbe u svetiStu-+
Silo (1 Sam 2,18) i David kad
je plesao pred -+ Kovcegom
saveza (2 Sam 6.14).
3. E. koji je -+ Gideon dao po-
staviti (Sud 8,26s) a -+ Mihej(1)
izraditi za svoje svetiSte (Sud
17,5); prema 1 Sam 2,28; 14,3
nosili su ga sveeenici a prema
1 Sam 21,10 stajao je u sveti-
stu u -+ Nobu te imao neku
ulogu kod proricanja (1 Sam
23,9; 30,7); opisuje se kao kip
bozanstva, odjeea bozanstva,
predmet kulta iIi spremnica.
EFRAJIM Naziv za srednji dio
brdovitog podrucja sa z. stra-
ne Jordana; prenesen je na
ondje nastanjena izr. plemena
i njihova praoca. Njihova pre-
dnost pred susjednim Mana-
seovim plemenom temelji se
na obilnijem Jakovljevu bla-
goslovu (Post 48,13ss). To se
pleme bori protiv prevlasti
plemena-+Judina a nakon-+
rascjepa kraljevstva dobiva
vodecu ulogu u -+ Sj. izr. kra-
Ijevstvu koje se viSeput nazi-
va E. -+ Josua i Jeroboam 1.
pripadaju E.
EFRATA (plodna zemlja)
1. Naselje u blizini -+ Rame u
Beniaminu (Post 35,16-19; Jr
31,15). Kasnije se krivo pois-
tovjeeuje s 2.
2. Drugo ime za -+ Betlehem
koji je naselio jedan rod iz E.
(Post 48,7; Rut 4,11; Mih 5,1).
EGIPAT (hebr. misraim) Zem-
lja uz Nil, jedno od najstari-
jih nalaziSta ljudske kulture.
Vee u kameno doba tu su se
razvile razne kulture. Prava
povijest pocinje oko 3000. pro
Kr. U slijedeCim tslj. odnos E.
- Mezopotamija je
za povijest svega Bliskog Isto-
ka. nar. Palestine (koja se na-
lazi na prometnid izmedu te
dvije zemlje). Vee prije osnu-
tka Starog kraljevstva (izme-
du 3200. i 2890. pro Kr.) postoji
veza izmedu E. i Biblosa, moz-
da cak i pravo vrhovnistvo E.
nad i. obalom Sredozemnog
mora. Ona je za vrijeme Sred-
njeg kraljevstva (od 2050. pro
Kr.) povezana s E. zivahnom
trgovackom i kultumom raz-
mjenom. Eg. tekstovi toga vre-
Egipat
78
EGIPAT - EHUD
mena spomm.1u vazne grado-
ve u -+ Kanaanu. kao -+ Aske-
Ion i-+ Jeruzalem. Upad Hiksa
u E. oko 1670. pro Kr. i njiho-
vo protjerivanje oko 100 go-
dina kasnije ostavili su tako-
der tragove u Palestini: pro-
tjerani Hiksi naselili su se u
Palestini. E. u nekoliko navra-
ta vojnim pohodima nastoji
ponovno uspostaviti vrhovniS-
tva u Palestini i Siriji. 1480.
Tutmozis III. pobjeduje kod-+
Megida. U vrijeme -+ Amam{:
E. viSe ne moze ostvariti svo-
je vrhovnistvo u Palestini.
Knjiz.-relig. spomenik toga
vremena. pjesma Suneu Ame-
nofisa IV. Eknatona. ima od-
raza kasnije u Ps 104.
U 14. i 15 st. pro Kr., osim osta-
lih nomadskih plemena, bora-
ve u E. i preci rodova kasni-
jeg Izrae1a. Iz izvjestaja na-
stalih u raznim vremenima sa-
znajemo da je E. - nar. i. dio
Delte (-+ Gosen) - bio utoci-
ste za nomade u vr. gladi. -+
Izlazak iz E. mozda se dogo-
dio za vrijeme Ramzesa II.
Nesto kasnije pobjednicki
stup faraona Merenptaha prvi
put spominje ime -+ Izrael. Iz
natpisa se ne moze zakljuCiti
koja se zapravo narodnosna
skupina pod tim misli. Veliko
kraljevstvo -+ Davidovo dugu-
je svoj postanak takoder po-
litickoj slabosti E. Eg. polito
umijeee snazno utjece na Da-
vida. Salomona i njihove na-
sljednike a ego mudrost na -+
mudrost Izraela i Biblije. No
jedva se moze govoriti 0 ne-
kom utjeeaju ego predodzbe
o bogovima na relig. shvaea-
nja Izraela.
Faraon seSonk I. (-+ siSak)
poduzima oko 930. pro Kr. voj-
ni pohod u Palestinu koji nije
ostavio veCih tragova. U slije-
deCim st. druge sHe odreduju
politiku u Palestini i Feniciji:
-+ Aramejci i Asirei. Oko 720.
pro Kr. dolazi u jz. Palestini
po prvi put do neprijateljstva
izmedu E. i -+ Asirije. Poslije
propasti asir. velesile dobiva
faraon -+ Neko. koji je 608. pro
Kr. u bitci kod Megida ubio
-+ Josiju, jos jednom prevlast
nad Palestinom. Medutim.
vee nekoliko godina kasnije
prosiruje -+ Nabukodonozor
svoju vlast sve do granica E.
Jos jednom je Palestina dosla
pod vlast E. Od 323-198. pro Kr.
PtolemejeviCi (-+ Ptolemej)
vladaju E . u koji spada i Pa-
lestina. Njihov kraljevski grad
-+ Aleksandrija postaje vazno
srediSte zid. -+ dijaspore grc.
govora. Tu je uCinjen vaZan
doprinos prevodenju SZ na
grc. (-+ Septuaginta).
Spomo je da li Mt 2,13-25 (bi-
jeg u E.) iznosi pov. zgodu iIi
(po uzoru na leg. zgodu 0 Moj-
siju) prikazuje Isusa kao novog
Mojsija. kao novog narodnog
osloboditelja. Isusov povratak
iz E. shvaea Mt 2.15 u skladu
s Hos 11.1 kao Bozju volju.
EGIPATSKI POTOK (wadi el-
'ariS) Stara granicna rijeka
izmedu Egipta i Kanaana. vo-
dom ispunjena sarno u vr. ki-
sa. Utjece u Sredozemno more
(Br 34.5).
EGLON Ime:
1. Moapskog kralja. -+ Ehud
2. J.-palestinski grad, prema
15 15.39 nedaleko -+ Lakisa;
tocan polozaj nije poznat.
P r ~ m a 15 10.3-35 osvojio ga
Josua.
EGZEGEZA -+ biblijska zna
nost. -+ biblijsko tumacenje.
EGZISTENCIJALNO TUMA-
CENJE -+ biblijska znanost
EGZODUS -+ Izlazak
EHUD Pre.ma Suci 3.12-30-+
sudae koji je pogubio -+ Eglo-
EHUD - ELEAZAR
79
na (moapski kralj) i tako oslo-
bodio svoj narod od moap-
skog jarma.
EKBATANA Glavni grad me-
dijskog cars tva (-+ Medijci);
prema Ezr 6,2ljetno boraviSte
perz. kraljeva. Nije ga osno-
vao tek Arfaksad (usp. Jdt
1,1-4); u SP E. se spominje
tek uzgred, npr. kao mjesto u
kojem je mladi Tobija nasao
zarucnicu (Tob 7,11ss).
EKRON (Akaron) Filist. grad;
konacno je postao zid. tek kad
ga je oko 150. pro Kr. Aleksan-
dar Balas poklonio Jonatanu
-+ Makabejcu (1 Mak 10,89).
Nije sigurno da Ii izvjestaji 0
zauzecu E. u vrijeme sudaca
(Suci 1,18; 1 Sam 7,14) ocitu-
ju trazenje prava za pripo-
jenjem toga kraja, zahtjev za
placanjem danka ili neko pri-
vremeno zaposjednuce. Svaka-
ko se E. kod Am 1,8; Jr 25,20
navodi kao filist. grad. U E.
se stovalo bozanstvo zvano
Baal Zebub (2 Kr l,2s; -+ Aha-
zja).
EL-+ Bozja imena
ELA (hebr. znacenje nepozna-
to) VI. ime, npr:
Kralj -+ Sj. izr. kraljevstva
(887-886. pro Kr.), sin-+ Basin;
umorio ga je -+ Zimri, jedan
od visokih casnika (1 Kr
16,9s).
ELAM, ELAMCI Zemlja, odn.
narod i. od -+ Babilonije; gla-
vni grad -+ Suza nije se mogao
oprijeti -+ Sumeru i -+ Akadu.
Od 13. st. pro Kr. imao je tes-
kih okrsaja s -+ Asirijom i Ba-
bilonijom. Granice izmedu E.
i tih zemal.ia cesto su se mi-
j enj ale. Kultura i civilizacija
E. ne spadaju ni u sem. ni u
indoevropsku etnicku skupinu
(nego azijansku).
Pitanje je da Ii Kedor-Laomer
iz Post 14 ima kakve veze s
tim E. Nejasno je sto znaci
ime E. u Post 10,22.
Najkasnije od 700. pro Kr. E.
se borio kao saveznik Babilo-
nije protiv Asirije, koja ga je
oko 650. pro Kr. pokorila. Na-
kon toga dospio je u sastav
medijsko/perz. carstva (-+ Me-
dijci). E. postaje dio kraljev-
stva Seleukovica. Propast gra-
da Suze pocinje kad su ga
osvojili Arapi.
Elamci se u prorockoj knji-
zevnosti viSe puta spominju
medu tudinskim narodima
(npr. Iz 11,11; Ez 32,24). Osim
toga E. se kod Iz 21,2 pojav-
Ijuju kao neprijatelji Babilo-
nije, ali i kao neprijatelji sa-
me judo drlave (kao podanici
Asirije? usp. Iz 22,6; Jr 49,34-
-39). Prema Ezr 4,9 i E. su bili
naseljeni u -+ Samariji. U Dj
2,9 zidovi iz E. svjedoci su
duhovskog cuda.
ELASAR Prema Post 14,1 pri-
jestolni grad kralja Arioka.
Ranije se poistovjeCivao s ba-
bi!. gradom Larsom.
ELAT Edomska luka (-+ Ed-
omci) u Akabskom zaljevu
(= sji. zaljev Crvenog mora).
Prijeporno je odakle dolazi
ime E. (usp. "Ela u Post
36,41) kao i vrijeme osnutka
(spomenut je u 1 Kr 9,26 a
to je kasniji podatak nego u
2 Kr 14,22?). Svakako je bilo
od veIike vaznosti posjedova-
ti E. (prilaz k moru, trgovina
s j. Arabijom i i. Afrikom).
Morao se uvijek cvrsto brani-
ti. E. je konacno u posljed-
njoj treCini 8. st. izgubljen (2
Kr 16,6), ali je jos daljnih sto-
tinu godina u njemu cvjetala
trgovina.
ELEAZAR (Bog je pomogao)
Ime nekih osoba, npr.
1. Prema Izi 6,23 treci sin
80
ELEAZAR - ELlZEJ
-+ Aronov. Uvijek mu se prida-
vala vodeca uloga (usp. Lev
20,26).
2. Pismoznanac; bio je vjeran
zakonu i podnio muceniStvo
(2 Mak 6,18-31).
ELEFANTINA Otok na NHu
(nasuprot Asuanu). 2:id. upo-
riste u 5. st. pro Kr. s vI.
hramom u cast Bogu Jahu
(Jahve). Brojni, ponajviSe
aram. rkpi (Elefantinski pa-
pirusi, -+ papirus), ali nema
bibl. tekstova. Ti rkpi odra-
zavaju zivot zid. zajednice u
dijaspori.
ELI J ahvin svecenik u -+ SHu
gdie se nalazio -+ Kovceg sa-
veza. U predaji postoji neko-
liko usporednih prikaza: u 1
Sam 1,17.25s; 2,11; 3,1-9 Eli je
vrlo povoljno prikazan. Pre-
rna 1 Sam 4,1S izgleda da je
-+ sudac. Uz to postoji izvje-
staj 0 njegovim nevrijednim
sinovima i n.iihovoj smrti (1
Sam 2.12-17.22-25; 3,10-4,11).
Taj je izvjestaj pod utjecajem
cinjenice da su od Salomono-
va vremena u J eruzalemu Sa-
dokovci bili potisnuli Elijevce
u svecenickoj slmbi (usp. 1
Kr 2,26s). Izvjestaji 0 Samu-
elu tvore daljnji sloj predaja,
u kojem E. nema velikog zna-
cenja (usp. npr. 1 Sam 3).
Razliciti slojevi predaja vise
se ne mogu razluCiti. Zbog to-
ga je prijeporno kakav je za-
pravo E. bio kao svecenik.
ELIEZER (Bog je pomoc-
nik) Ime nekih osoba, npr:
1. Prema Post 15,2 Abraha-
mov sluga.
2. Prema Izi IS,4 Mojsijev sin;
u 1 Ljet 23,15.17 leviti izvode
svoje podrijetlo od E.
3. Prorok koji ustaje protiv
kralja -+ Josafata Judejskog
(-+ J. kraljevstvo; 2 Ljet
20,37).
ELIFAZ iz Temana, prvi od
-+ Jobovih prijatelja (Job
2,11); zastupa u tri govora na-
rodnu predaju po kojoj su Jo-
bove patnje posljedica njego-
vih grijeha (Job 4-5; 15; 22).
Bog ispravlja to krivo shva-
canje u Job 42,7-8.
ELIJAKIM (Bog nek uspra-
vi) Ime nekih osoba, npr:
1. Nadglednik palace judo
kralja -+ Ezekije (-+ J. jUdo
kraljevstvo; 2 Kr IS,18).
2. Jojakim.
ELIMA -+ Barjesus
ELIMELEK (Bog je kralj)
Osoba u Knjizi 0 -+ Ruti. E. se
doselio iz Betlehema u Moab
i ondje umro. Bio je mm No-
emin a Rutin tast.
ELION -+ Bozja imena
ELISA -+ Elizej
ELIZABETA (Bog je savrse-
nos1) -+ povijest djetinjstva
Isusova.
ELIZEJ (Bog je pomogao)
Podrijetlom iz Abel-Mehole;
-+ prorok u Izraelu (2. pol. 9.
st.). 0 njegovu pozivu postoje
razliciti izvjestaji u 1 Kr
19.16.19 i 2 Kr 2,11-13. Poziva
ga -+ Ilija, ciji je ueenik i slu-
ga. On zahvaca snafnije nego
njegov ucitelj Ilija u unutras-
nju i vanjsku politiku svoje
zemlje: u pohodu protiv Mo-
abaca navijesta Bozju rijec (2
Kr 3,16-20), ima znacajnu ulo-
gu u ratovima protiv Arame-
jaca (2 Kr 6,8-23), pomazuje
-+ Jehua za kralja nad Izra-
elom i tako ga potice na dr-
zavni udar protiv vladarske
loze-+ Omrijeve (2 Kr 9,1-10).
Izmedu E. i -+ Joasa postoje
tijesni i povjerljivi odnosi (2
Kr 13,14-19). Izvjestaji 0 nje-
govim cudesima u velikoj su
mjeri oblikovani prema pre-
daji 0 Iliji; oni nastoje E.
ELIZEJ - EPAFRA
81!
prikazati kao veeeg proroka
(usp. 2 Kr 2,14; 4,25-37; 13,20s).
ELKOs Prema Nah 1,1 rod-
no mjesto proroka -+ Nahu-
rna. Nije moguee odrediti po-
lozaj tog mjesta.
ELOAH -+ Bozja imena
ELOHIM -+ Boz.ia imena
ELOHIST -+ Mo.isijevo peto-
knjizje
ELON (hrast) Ime, npr:
1. Prema Suci 12,11 ime jed-
nog-+ suca.
2. Naziv jednog naselja koje
se spominje u 1 Kr 4,9.
ELTEKE Prema H 19,44;
21,23 levitski grad u podrueju
-+Danovu.
ELUL -+ kalendar
EMANUEL (Bog s nama)
Ahaz, kralj (736-721. pro Kr.)
-+ J. judo kraljevstva nije se
bojao sarno velesile -+ Asirije,
nego se smatra da su ga -+
Sj. izr. kraljevstvo i aram. dr-
zava Damask prinudili da pri-
stupi savezu sklopljenom
protiv Asirije. Prema Iz 7,6
izgleda da je i njegova dina-
stija bila ugrozena. Tada mu
-+ Izaija daje znak: mlada ee
zena zatrudnieti i roditi sina
i nazvati ga E. (Iz 7,14).
Hebr. rijee za mladu zenu
moze znaeiti i djevicu. Ka-
ko je gre. prijevod (-+ Septu-
aginta) izabrao gre. rijee ko-
ja ima gotovo sarno to znaee-
nje, i kako je Mt 1,22s to mje-
sto u tom smislu protumaeio,
cesto se drzalo da mjesto u
Izaiji smjera na Isusovo dje-
vicansko rodenje. Drugi npr.
dde da je E. bio sin Ahazov
iIi samog Izaije. To sto ovaj
u prvi mah obeeaje Ahazu
izbavljenje, ne mora se proti-
viti tumaeenju odnosne izreke
u smislu konaena spasitelja.
Ahaz se nije pouzdao u znak,.
nego u asir. moe kojoj se ob-
ratio za pomoe. Asirci su pod-
vrgli Izrael i Damask i na-
metnuli mu teSke dace. Kod
Iz 8,8 E. je prorokov suvre-
menik.
EMAUS
1. Mjesto u Judeji (1 Mak
3,40.57), 24 km z.-sjz. od Je-
ruzalema. Ondje je lezalo se-
10 'amwas koje je 1967. posve-
rna razruseno.
2. Kod Lk 24,13-35 nalazi se
izvjestaj 0 dvojici ueenika ko-
jima se na putu u E. pridru-
zio uskrsli Krist. Taj E. imao
bi biti udalien 60 stadija (ne-
sto preko 12 km) od Jeruza-
lema (Lk 24,13). Neki rkpi kao
i mnogi ucenjaci izjednacuju
ga s onim pod br. 1.
EN -+ Ajin
ENAKOVCI -+ Anakovci
EN DOR (dorski izvor) .ii.
od Tabora. Prema 1 Sam
28,7-25 rodno mjesto zazivaci-
ce duhova kojoj je uspjelo da
se Samuel ukafe saulu.
EN FEsKA -+ Kumran
EN GEDI (jaretov izvor),
Oaza u pustinji Z. od -+ Mrt-
vog mora (usp. Ez 47,10). Pre-
rna 1 Sam 24 David je pred
saulom pobjegao u jednu spi-
Iju kod E. G.
ENOs (covjek) Prema Post
4,26 sin -+ setov (usp. Post
5,6-11). Pocetak stovanja
Jahve. Prvi eoviek u predaji
Keniiaca?
EN-ROGEL-+ Valjarov izvor
ENUMA Ells -+ izvjestaji (}
stvaranju.
EON -+ vrijeme
EPAFRA (pozeljan) Pavlov
suradnik iz Kolosa (Kol 1,7;.
4,12; Flm 23).
82
EPAFRODIT - ETAN
EPAFRODIT (pozeljan) Pa-
vlov suradnik iz Filipa (Fil
2,25-30).
EPlKUREJCl -+ filozofi
EPlSKOPOS -+ nadglednik
ERAST (dostojan ljubavi)
Pavlov suradnik (Dj 19,22), ri-
znicar grada Korinta (Rim
16,23). Prema 2 Tim 4,20 neki
je E. ostao u Korintu. Prije-
porno je da Ii se radi u oba
slucaja 0 istoj osobi.
EREK (Uruk) se nalazio na
->- Eufratu i bio je polito sre-
d.iSte ranog -+ sumerskog kra-
Ijevstva. U Post 10,10 grad -+
Nimroda. U E. su se nar. sto-
vali bog neba Anu i boziea-
-ma ika lnana IStar; njena se
kultna svadba s -+ Tamuzom
svecano slavila.
ESAR HADON (asir.: Asur
je poklonio brata) Asir. kralj
(681-669. pro Kr.) koji je, iz-
gleda, u Samariji naselio tu-
dinee (Ezr 4,2) a kojemu je
-+ Manase (kralj -+ J. judo
kraljevstva) placao danak.
ESENl zid. sljedba, mozda
nastavak -+ Hasidejaea. Nasi
su izvori za proucavanje E.
izvanbibl. E. su se strogo dr-
zali Zakona (osobito se mno-
go traZila cistoca, zbog toga
cesta pranja), zivjeIi su u si-
romastvu i ponajcesCe neoze-
njeni u zajednieama slicnim
samostanskima. Ozenjeni E.
zivjeli su izvan ove zajednice,
ali su bili uiedinjeni u jed-
nom savezu. E. su mozda i
pokret protesta protiv posvje-
tovnjacenog jeruzalemskog
hramskog svecenstva. Prije-
porno je da Ii je shvacanje ob-
nove bogostovlja kod Ez
40-48 bilo E. uzor. Neka nji-
hova naucavanja nisu bila
zid. podrijetla, nego su moz-
da potjecala od parsizma ili
novopitagorstva. Ponajcesce
se i Kumranci (-+ Kumran)
smatraju skupinom E.
ESHATOLOGIJA se bavi svr-
setkom -+ vremena, -+ ponov-
nim Kristovim dolaskom, -+
$udom, ( -+ apokalipticka knji-
zevnost) i prethodnom poja-
yom nevolja, -+ zivotom posIi-
je smrti. Krsc. E. polazi od
uvjerenja da je svako ispu-
njenje u znaku Krista.
ESJON-GEBER Lucki grad
kod -+ Elata; prijeporno je da
Ii je Salomon utemeljio E. ili
je E. isto sto i Elat. Prema 1
Kr 9,26 Salomon je gradio
brodove u E. Lucka postroje-
nja danas su zasuta.
ESTERA (knjiga) Umjetnicki
izvjeStaj 0 progonu i izbav-
Ijenju zidova u perz. ddavi
za Ahasvera (Kserksa 1.,
486-465. pro Kr.), zato sto su
(prikazani u liku zakonu oda-
nog Mordokaja) zabacivali
ddavnu religiju. Ahasver je
uzeo za zenu zid. djevojku
Esteru i ucinio je kraljicom.
Njezina ljepota, domiSljatost
i zagovor otklonili su zlo od
njezina naroda. Neprijatelji
zid. naroda bili su naprotiv
unisteni, ponajprije protivnik
zidova Aman. Opisom tog
oslobodenja Knjiga 0 Esteri
razjasnjava smisao blagdana
Purim na koji se citala. Ona
je stoga legenda 0 blagdanu
( -+ etiologija). Knjiga je na-
pisana u yr. od 300-80. pro
Kr.
EsKOL lme:
1. Abrahamov saveznik (pre-
ma Post 14,13).
2. Dolina, jamacno u blizini
-+ Hebrona, odakle su uhode
donijele lozu s grozdem (pre-
ma Br 13,23s; 32,9; Pnz 1,24).
EsTAOL -+ Sore
ETAN (nepokolebivi) Mud-
rae, prema 1 Kr 5,11 Esra-
ETAN - ETIOPIJA
83
hanin, koji bi prema sastav-
ljacu 1 Ljet 2,6 zapravo tre-
bao biti sin nekog Zeraha.
Ime E. nalazi se npr. i u 1
Ljet 15,17-19 (hramski pjevac),
Ps 89,1 (nav. pjesnik psala-
rna).
ETBAAL Kralj -+ Sidona, otac
-+ Izebele (1 Kr 16,31).
ETIKA. U SP nema nikakvog
etickog sustava ili jedne E.,
nego viSe osnovnih oblika eti-
ckog ponasanja. Nije bibl.
eticki dualizam dusa-tijelo iIi
s1. prema kojemu bi tijelo i
sve tjelesno bilo zlo (-+ tije-
lo).
E. vrsena sarno kao askeza
(vjezbanje u kreposti) radi sa-
me sebe bezvrijedna je. Aske-
za se uvijek mora vrednovati
prema svojim pobudama i
svojoj svrsi.
Neki osnovni obIid:
1. E. -+ nomada.
2. E. Saveza; nacelo: savez s
Jahvom cesto prikazan u sli-
d -+ braka. Osobito su -+ pro-
rod naglasavali obvezu vjer-
nosti prema Jahvi.
3. E. Zakona: nacelo: zakon-
ska odredba ( -+ deuterono-
mijska preda.ia). Taj oblik E.
prvenstveno je iz vremena po-
slije izgnanstva (usp. Neh 8ss),
ali nije llZ. jer je Krist po-
sIjednja svrha -+ Zakona (Rim
10,4). Ne moze se, dakle, sa-
staviti neki sustav krsc. E. iz
propisa SZ.
4. E. iScekivanja; nacelo: na-
da u ono sto je Bog obeeao
i u dolazak Mesije. Ona je
mogla doCi do izraZaja u strp-
ljivoj postojanosti, ali i u na-
silnom polito prevratu (-+ ze-
loti).
5. E. kao mudro zivotno umi-
jeee (-+ mudrost).
6. E. Isusova prema prvim
trima Ev-a; naceIo: -+ Kra-
ljevstvo je Bozje blizu (Mk
1,5). Isus naglasava da je on
Mesija, s njim ono poCinje.
Ta tvrdnja bila je razlog su-
kobima izmedu Isusa i auto-
riteta (-+ farizeji, -+ pismo-
znand).
7. E. blazenstava u -+ Govoru
na gori.
8. E. opreka u -+ Govoru na
gori.
9. E. glavne zapovijedi (=
ljubav prema Bogu i prema
bliznjemu: Mk 12,28-3l!!; lju-
bay prema neprijateljima: Lk
6,27.35; Mt 5,44).
10. E. -+ zlatnog praviIa (Mt
7,12: Sve sto zelite da Ijudi
Cine varna, <:inite i vi njimaf
usp. Lk 6,31).
11. E. -+ nasljedovanja i mu-
ceniStva.
12. E. -+ prvotne zajednice.
13. E. apostola -+ PavIa.
14. E. -+ pastoralnih poslani-
ca. Ovoj je srodna E. ucenja
o dvama putovima (smrt-zi-
vot; -+ Barnaba; -+ Didahe).
ETIOLOGIJA Pricanje koje
nastoji razjasniti neki posto-
jeCi obicaj (Post 32,32), obred,
ime (Izl 2,1-10), gradevinu, po-
lit. stanje (IS 9), rosevine (IS
8) i dr. Na etiolosko pripovi-
jedanje upucuJu ooraSCI sve
do danas (Post 19,37.38; H
6,25 i c.) i kad vas jednog
dana budu pitala vasa djeca
(Js 4,6s).
ETIOPIJA (hebr. kuS) U SZ
naziv za Nubiju, danasnji Su-
dan (Post 2,13; Est 1,1). Sta-
novniStvo je imalo negroidnih
primjesa. KuItura se razvija-
la pod ego utj ecaj em. Prirod-
na bogatstva (Iz 43,3) i trgo-
vina (Iz 45,14) privlacili su
uvijek iznova Egipat da pro-
tegne svoju vlast na E. Oko
1000. pro Kr. E. postaje neza-
visna a za Piankija (751-716)
osvaja Egipat. Sve do prodora
asir. ceta (oko 670. pro Kr.) u
BIBLlOTFKA OBITELJ)
I A
84
ETIOPIJA - EVANDEUA
Egiptu vlada etiopska dinasti-
ja (-+ Tirhaka). Proroci vise
puta spominju Kusane (Am
9,7; Iz 18,1-2), oni slufe kao
robovi u Izraelu (2 Sam 18,21),
zatim kao sluzbenici na jeru-
zalemskom dvoru (Jr 38,7). U
NZ E. oznacuje kraljevstvo u
ji. NUbiji koje postoji od 6.
st. pr. Kr. do 4. st. p. Kr. i
njime cesee upravljaju kralji-
'ce s naslovom kandaka. Odat-
Ie potjece i dvoranin koga Fi-
lip obraea (Dj 8,27ss).
ETNARH (vladar nad naro-
dom) Ime za knezevski na-
slov, kao npr. -+ Makabejac
Simun (1 Mak 15,1), Arhelaj
(usP. Mt 2,22; -+ Herod).
EUFRAT (najdufa rijeka z.
Azije, duga oko 2700 km). Ce-
sto se naziva velika rijeka
iIi jednostavno rijeka, a u
Post 2,14 spominje se kao je-
,dna od cetiriju rijeka u Raju
zemal.iskom. Pritoci su mu
Balih i Habor. Korito rijeke
i podrucje usea mijenjali su
se tokom povijesti. Rusevine
gradova koji su nekoe lezali
na obali danas su udaljene
od E. U bibl. su vrijeme E. i
-+ Tigris imali odvojeno usee.
EUHARISTIJA Slavljenje -+
Vecere Gospodnje, -+ zahva-
ljivanje.
EUNlKA (pobjednica) Pre-
rna 2 Tim 1,5 pobofua majka
-+ Timotejeva (usp. Dj 16,1).
EUNUH oznacuje onoga koji
je prirodnim zahvatom uskop-
Ijen (Mudr 3,14; Mt 19,12), po-
vjerenike nekoga kralja (Post
37,36; 39,1; 1 Kr 22,9; 2 Kr
8,6; 23,11), slufbenika u vojsci
(2 Kr 25,19) i na kraljevskom
dvoru (Est 1,10; 2,3.14; 4,4);
eunuhu je npr. bio povjeren
i odgoj djece. Eunusi radi
kraljevstva Bozjega -+ be-
zenstvo.
EUTIH (sretnik) Prema Dj
20,9s mladie iz -+ Troade koji
je za vrijeme dugog Pavlova
noenog govora zaspao i pao s
prozora treeega kata. Pavao
ga je ponovno vratio u zivot
(-+ uskrisivanje mrtvih).
EVA (hebr. havviih) Ime raz-
nih znacenja; prema Post 3,20
prvi covjek daje to ime svo-
joj zivotnoj drufici, posto ju
je prije (Post 2,23) nazvao
zenom. Biblija tumaCi oba
imena na pucki nacin. E. se
izvodi od pojma zivotan iIi
ona koja daje zivot. Ime
2:ena ('issah) shvaea se kao
zenski oblik od 'is = covjek.
Znacenje zene kao mufice
upueuje na bitnu vezanost s
muskarcem jer je zena po-
stanjem i odredenjem jedno s
njim. Na to misli i izvjestaj
Post 2,18-22 prema kojem je
zena oblikovana od rebra pr-
vog covjeka. Prema Post
4,ls.25 ona je majka -+ Kaji-
na, -+ Abela, -+ Seta. Poput
-+ Adama, i E. se jedva gdje
spominje u drugim dijelovima
SZ. Poimence kod Tob 8,8, a
kod Sir 25.24 misli se na nju.
2 Kor 11,3 govori da je Evu
zavela -+ zmija. 1 Tim 2,13ss, iz
cinjenice sto je E. stvorena
poslije Adama i sto se dala
zavesti, izvodi opravdanje za
podredeni polozaj -+ zene.
EVANI>EUA Evandelje (=
vijest koja veseli, blagovijest)
oznaeuje u NZ navijestanje
Isusovo i navijestanje 0 nje-
mu, govorenom rijecju (usp.
Mt 11,5; Mk 1,1), pOS. 0 njego-
voj muci i njegovu uskrsnu-
cu. Isus nije niSta napisao n i ~
ti je to igdje od svojih uce-
nika zatrazio, nego im je na-
lozio da njegovu radosnu vi-
jest navijestaju po cijelom
svijetu (usp. Mk 16,15). Tek je
mnogo desetljeea kasnije na-
EVANDEUA
85
pisano ono jedno E. u cetiri
razliCita sastava. Od polovice
2. st. ti se spisi nazivaju lOE.
po Mateju, Marku, Luki i
Ivanu.
Tesko je rasvijetliti put od
prakrse. navjestaja do pisa-
nog E. Poticaji da se zapisu
apostolska svjedoeanstva 0
Isusu zacijelo su ovi: da se
osigura predaja ucenicima
druge generacije i prijevod
izv. hebr.-aram. obrazaca na
grc. (tada svjetski jezik). Pri-
je nasih ve1ikih E. bilo je
bez sumnje pokusaja da se
zapiSu dijelovi predaje 0 Isu-
su koji su medutim bili iz-
gubljeni. Kao navjestaji Isu-
soya djelovanja E. su prema
namjeri svojih sastavljaca
svjedocanstva vjere (usp. Iv
20,31). Ona se zasnivaju na
pov. cinjenicama, ali u svo-
jim pojedinostima nisu vjer-
no pov. prepricavanje Isuso-
va zivota. Stoga je promasen
svaki pokusaj da se na teme-
lju E. dade Isusov zivotopis.
U oblikovanju E., od dogada-
ja Isusova zivota do njihova
pismenog prikaza, mogu se
razlikovati tri stupnja:
1. Isusove rijeci i djela, po-
sebno muka i uskrsnuee.
2. Svjedocanstvo 0 Isusu u
crkvenom propovijedanju (mi-
sijsko djelovanje, pouka, bo-
gosluZje). Tada su pojedine
Isusove rijeci i postupci do-
neseni u odredenom usmenom
i pismenom obliku. Na ovaj
je utjecao Sitz im Leben
( = doticne prilike i nacin ili
zahtjevi slusateljstva).
3. Spajanje ranije sastavlje-
nih koje su izvrsili
evandelisti. Oni sa svoje stra-
ne oblikuju evan. cjelinu, ali
na razlicit nacin, vee prema
redoslijedu, izboru, preinaka-
rna, dopunama, razjasnjenji-
rna pojedinosti iz Predaje.
Metoda povijesnih oblika po-
kusava izdvojiti takve pojedi-
ne dijelove. Evandelisti pri
tom nisu bili ni slobodni pis-
ci ni puki sastavljaci podata-
ka koji su im bili poznati
redakcijsko-povijesna meto-
da). E. su s pov. razvojem do-
gadaja i prethodnom Preda-
.lorn najvise usklac:1ena u iz-
vjestajima 0 Isusovoj mud i
smrti. SvjedoCanstvo 0 smrti
i uskrsnucu srediSte je i vr-
hunae svih E.
Ako usporedimo sve 4 knji-
ge, zapaZamo da se 3 prva
E. daleko viSe podudaraju
medusobno nego s Ivanovim
E. Zbog toga su se E. Mateja,
Marka i Luke od god. 1776.
cesto otiskivala u usporednim
stupcima (sinopsis), te su
zbog toga nazvana sinoptic-
kim. Problem medusobne
ovisnosti i razlicitosti, tzv. si-
nopticko pitanje, dovelo .le do
gotovo opcenito prihvaeenog
miSljenja da Marko i jedna
zbirka govora Q (ni.le sacuva-
na) predstavljaju dva glavna
vrela sinoptickih E. Matej i
Luka vjer. su neovisno .ledan
od drugog upotrebljavali Mar-
ka i Q, a povrh toga obojica
donose razlicite. sebi svojstve-
ne i vI. podatke. Ivanovo E.
koje je nastalo po prilici oko
100. god. sadrZi vise razlika
nego podudamosti sa sinop-
tickim E. Dok sinoptici poka-
zuju osnovni Markov naert s
obzirom na Isusovo javno
djelovanje u Galileji, put u
Judeju i Jeruzalem (s mu-
kom) i spominju sarno .ledno
svetkovanje Pashe, Ivan me-
dutim pozna cetiri Isusova
putovanja izrnedu Galileje i
J eruzalema kao i njegovu pri-
sutnost u Jeruzalemu na tri
blagdana Pashe. Treba sma-
trati da sinoptici donose vi-
jest 0 Isusu u okviru .ledin-
86
EVANDEUA - EZEKIEL
stvenog nacrta, dok Ivan, na-
protiv, viSe sliiedi stvarni tok
dogadaja. Ivan s dubljom spo-
znajom govori 0 Kristu kao
onom koji se od poeetka ob
javljivao, bio ispunjen Du-
hom i djelovao u tijesnoj po-
vezanosti s Ocem. Njegovo E.
polazi od raskida sa zidov-
stvom kao neeim vee gotovim
i snainiie od sinoptika uoea-
va da je -+ Kraljevstvo Bozje
vee prisutno na ovom svijetu.
Kako su E. u prvom redu
svjedoeanstva vjere, nije lako
rijesiti pitanje njihove pov.
pouzdanosti u vezi s dana-
snjim shvaeanjem naeina pi-
sanja povijesti. Ona jedva
pruiaju pouzdane i toene po-
datke 0 vremenu i rnjestu do-
gadaja. Usporedni podaci
svjetovne povijesti nalaze se
kod Lk u rnalobrojnirn -
i to nesigurnirn - napome-
nama (npr. 3,1) (-+ popis pu-
eanstva). Podudarnost 4 E.
u glavnirn tockama Isusova
djelovanja, osobito s obzirom
na njegovu srnrt, pokazuje
njihovu povijesnu pouzdanost.
Gledorn na izvjestaje koji se
u pojedinostirna eesto razila-
ze ta podudarnost irna to ve-
eu vrijednost. Uz to treba
napomenuti da se usmeno pre-
nosenje nekog izvjestaja u
starini odvijalo dosta pouzda-
no. U usporedbi s antiekom
historiografijorn i krivim
(apokrifnirn) E. evandelisti
ostavljaju dojam da su se
trudili kako bi stvarno i tri-
jezno iznijeli dogadaje i vjer-
no saeuvali izrieaje Predaje.
EVIL MERODAK Hebr. irne
babil. kralja Amel-Marduka
(562-560. pro Kr.) koji je po-
rnilovao -+ Jojakina (2 Kr
25,27).
EVODIJA -+ Sintiha
EZAV (hrapav, rutav?) Pre-
rna bibl. predaji sin -+ Izaka
i -+ Rebeke, blizanac s -+ Ja-
kovom. Pralik lovca (Post
25,27-34); kasnije se smatra
praocern Edomaca a naziva
se i Edom (Post 36,1-19). U
Post 25,21ss; 27 on je oliee-
nje naroda Edomaca koji je
podvrgnut domu Jakovljevu
(= Izrael). Ti izvjestaji opisu-
ju odnose izmedu dvaju su-
sjednih naroda kao obiteljsku
povijest.
EZDRA -+ Ezra
EZEKIEL (Bog je j ~ k iii
Bog jaea) Prorok, sm sve-
eenika Buzija i sam sveeenik.
597. pro Kr. za Nabukodono-
zora II. s mnogim odlienim
Zidovirna odveden u Babilo-
niju. Pete godine -+ izgnanstva
Bog ga je u jednorn videnju
pozvao za proroka (kako opi-
suje Ezekielova knjiga) da bi
opomenama i utjehom bio od
pomoCi svojirn zatoeenim su-
narodnjacima. Posebno je na-
vijestao konaeni pad Jeruza-
lema kao Bozju kaznu te po-
vratak u domovinu iz izgnan-
stva i dolazak vrernena spa-
sa. Djelovao je viSe od 20 go-
dina.
Knjiga koja nosi njegovo
ime punija je videnja od os-
talih proroekih knjiga: u raz-
nim izvjestajirna otkriva ona
Ezekielov poziv (1-3), besjede
o kazni i sudu nad Judejom
(4-24), protiv drugih naroda
(25-32), poziv na obracenje i
obecanje buduceg spasenja za
narod (33-37; videnje polja sa
suhim kostima: Ez 37), pro-
past -+ Goga (38s) i Bozje Kra-
ljevstvo u posljednja vreme-
na (40-48). E. je kao i sastav-
ljae sveceniekog spisa ( -+
Mojsijevo petoknjiije, -+ Za-
kon svetosti) navjestitelj
Bozje svetosti. On se otkriva
EZEKIEL - EZRA
87
u svojoj nepokolebljivoj na-
klonosti prema izr. narodu
(usp. Ez 11,20), ciji se spas
unatoc svim grijesima ostva-
ruje povratkom u domovinu
(usp. Ez 16,55). Slika je toga
novi hram (Ez 40ss) i novo
bogostovlje po kojem se na
pravi nacin slavi J ahvina sve-
tost usred njegova naroda (Ez
37,27). I kad se E. nada ono-
me sto je nedohvatno, njegove
se slike ne mogu oznaciti na-
prosto kao mesijanske (usp.
Ez 17,22ss; 34,23s; 37,24s).
Prijeporno je da li je Ezeki-
eIova knjiga jedinstveno djelo
(s preradbama) iIi je zbirka
sastavljena od viSe Ezekielo-
vih izreka, odn. izreka dru-
gih proroka, iIi je E. uopce
nije napisao. Neki dde da je
barem neko vrijeme E. djelo-
vao u J eruzalemu. ali ne u iz-
gnanstvu. -+ Septuaginta do-
nosi bitno kraCi Ezekielov
tekst nego hebr. predaja.
EZEKIJA (Hiskija; Jahve je
moja snaga) Kralj -+ J. judo
kraljevstva (721-693. pro Kr.).
Najprije neutralan prema Asi-
riji, a kasnije se povlaci iz
jednog saveza protiv Asirije
(711. pro Kr). Nekoliko godina
kasnije ipak se konacno okre-
nuo protiv te sileo Jeruzalem
je bio opsjednut. E. se nije
predao, hrabrio ga je 1zaija
(usp. 1z 36s), a asir, se kralj
morao hitno povuCi (posast
u vojsci ?) (Ezekijin danak,
ogranicenje njegove vlasti na
sam Jeruzalem). Za vrijeme
E. valjda je sagraden ribnjak
-+ SHoe. E. je provodio i bo-
gostovnu obnovu: unistio je
mjedene -+ zmije i uklonio
-+ uzviSice ne sarno boreCi
se protiv idolopoklonstva ne-
go radi stvaranja srediSnjeg
bogostovlja u Jeruzalemu.
Predaja ga hvali (2 Kr 18,3).
EZRA Knjiga Ezrina tvorila
je zajedno s knjigom -+ Nehe-
mijinom prY. jedan spis kao
nastavak -+ Ljetopisa. Knjige
su najprije odvojene u grc.
rkp. a tek u 15. st. p. Kr. pre-
uzeto je to i u hebr. Bibliju.
Knjiga E. prikazuje povratak
Zidova iz -+ izgnanstva u Je-
ruzalem na temelju -+ Kirova
edikta (538. pro Kr.; Ezr 1-2),
ponovnu gradnju Hrama (3-6),
povratak jos jedne skupine
prognanika pod vodstvom E.
koji se zalagao za oddavanje
Mojsijeva zakona, nar. u bo-
gostovlju, i poduzimao mjere
protiv mjesovitih brakova
(7-10).
Svrha je spisa ponovna uspo-
stava zid. zajednice, njezina
Hrama i Grada kao ispunje-
nje starih Bozjih obecanja.
Sada pocinje novo razdoblje
za Bozji narod. Spis je sa-
stavlien oko 300. pro Kr. Us-
kladenje kronoloskih podata-
ka kod E. i Neh zadaje te-
skoee koje do sada nisu rije-
sene. Prijeporno je sto kod
E. treba misliti pod rijecju
zakon. 1sto se tako vrijeme
Ezrina povratka u J eruzalem
razlicito odreduje, ali je to bi-
10 barem oko 1 st. prije sa-
stavljanja Ezrine knjige.
FACEE -+ Pekah
FACEJA-+ Pekahja
FANUEL-+ Penuel
FARAN -+ Paran
FARAON (hebr. rijec za ego
velika kuca) Naslov ego kra-
ljeva. Zadatak im je bio da is-
punjaju naloge bozanstva a
i sami su bili smatrani bozan-
stvima. U SZ poimence se
spominju: SiSak (950-929. pro
Kr.; 1 Kr 14,25), Tirhaka (689-
-663. pro Kr.; 2 Kr 19,9), Ne-
ko II. (609-593. pro Kr.; 2 Kr
23,29) i Hofra (= Apris, 588-
-569. pro Kr.; Jr 44,30). Ne do-
nose se imena F. u doba Ab-
rahama (Post 12,15-20), Josipa
(Post 40s; 47), -+ izlaska iz Egi-
pta (Izl 1; 8; 5,15), zatim u do-
ba Davida (1 Kr 11,18-22), Sa-
Iomona (1 Kr 9,16.24) i Jero-
boama (1) (1 Kr 11,40; valjda
SiSak, v. g.). U NZ govori se
o F. u vezi s Mojsijem i Josi-
porn (Dj 7,10.1321; Heb 11,24)
te kao 0 orudu Bozjeg spasi-
teljskog nauma (Rim 9,17).
FARIZEJI Vjerska skupina-+
Zidova koja se nikad ne spo-
minje u SZ, ali zato cesto u
NZ. Naziv F. tumaci se naj-
veema kao odvojeni (od sve-
ga necistoga u smislu njiho-
ve stroge vjemosti Zakonu ili
od nekog polito usmjerenja?).
Nejasno je podrijetlo tog po-
kreta. VeCinom se drZi da su
nasljednici -+ Hasidejaca (Asi-
dejaca, 1 Mak 2,42). Prema-+
Josipu Flaviju postojali su vee
150. pro Kr. U doba kraljice
Aleksandre (76-67. pro Kr.) F.
su zadobili vodeei utjecaj u
zidovstvu i davali mu stolje-
Cima svoj pecat.
F. (za razliku od sveeenickog
sloja -+ saduceja) nisu bili sve-
F
cenici. Zbog svog poznavanja
Zakona ufivali su medu ne-
ukima velik ugled i zbog toga
su cesto bili smatrani voda-
rna bespravnih. Njihova na-
stojanja nisu bila polit., vee
relig. naravi. Naspram drlavi
zastupali su srednji pravac
nasuprot -+ zelotima. U njiho-
vu tumacenju sz. -+ Zakona
najveCi je ideal bio posvema
dosIovno ispunjavanja Zako-
na. Nebrojeni propisi koji su
nastali u usmenoj predaji
imali su istu vrijednost kao i
pisani zakon. Za razliku od
saduceja F. su branili uskrs-
nuce od mrtvih i opstojnost
andeoskog svijeta. U Ev-a iz-
raz F. i pismoznanci uglav-
nom oznacuje srodnu skupi-
nu (npr. Mt 5,20; 12,38; Mk
7,5; Lk 5,30).
Ev-a podvrgavaju kri-
tici farizejski nacin mmjenja
i njihov zivot: Isus nji;
hovu oholost (Lk 18,10-14),
gramzljivost (Mk 12,40), casto-
hleplje (Mt 23,5ss) i prijetvor-
nost (Mt 15,3-7). Zbog svoje
uskogrudne vjemosti Zakonu
i revnosti za odrlanje posto-
jeeega, F. i pismoznanci odba-
cili su Isusa jer je za sebe
tvrdio da je on iznad Zakona
i da donosi novu poruku 0
Bogu (usp. Govor na gori, Mt
5ss; Mk 2,724; 3,6; 8,11; 11,18;
12,13). Zajedno s -+ velikim
sveeenicima zakIjucili su ubi-
ti Isusa (Mt 26,3; "Mk 14,53-64).
testo se F. prikazuju kao zli
Isusovi protivnici, a da se ne
spominje njihova (pretjerana)
revnost za ustanove i njihova
relig. djela. -+ Usporedba 0 F.
i cariniku (Lk 18,9-14) gubi
svoju izraZajnu snagu ako se
ozbiljno ne uzmu djela F. i
relig. niStavnost -+ carinika.
FEBA - FILEMON
89
FEBA (Cista) Krscanka ob-
racena s poganstva, sluzbeni-
ca zajednice u Kenhreji (pred-
grade -+ Korinta). Pavao je
preporucuje zajednici u Ri-
mu (Rim 1,16ss). Njezino spo-
minjanje zapravo upucuje na
-+ sluienje :lena u prvim krsc.
zajednicama.
FELIKS (= Antonius Felix)
Skorojevic, slobodnjak cara
-+ Klaudija ciji je utjecajni
liubimac bio brat Feliksov.
52-60. p. Kr. F. je bio rim.
namjesnik (prokurator)u Ju-
deji. U drugom je braku zi-
vio s Druzilom I, najmladom
l\cerkom kralja Agripe (-+
Herod [7]). F. je dao ukloniti
-+ velikog svecenika. Unatoc
ostrih protumjera sirilo se ne-
zadovoljstvo za vr. njegove
korumpirane i cinicne uprave.
PavIa su doveIi pred F. Ovaj
je oklijevao s postupkom pro-
tiv njega. Nisu ga podmitili
da oslobodi PavIa (Dj 24).
FENICIJA Obalni pojas na
Sredozemnom moru, z. i jz.
od Libanona. Brojne rijeke i
potoci presijecaju to podruc-
je i oteiavaju promet medu
gradovima. Prirodna promet-
na veza jest more. Stoga je
povijest F. zapravo povijest
gradova-drlava ( -+ Biblos, -+
Sidon, -+ Tir, -+ Ugarit). F. je
domovina dvaju slovCanih pi-
sarna (-+ slovo): alfabet kli-
nova pisma u Ugaritu i kur-
zivno pismo Biblosa. Vrhovno
bozanstvo F. jest bog stvori-
telj El. Pojarn F. dolazi sarno
na nekoliko mjesta u SP (ka-
sniji spisi). Helen. naziv F. u
vezi je s gre. phoinix (= cr-
veni grimiz) (-+ Kanaan).
Prema Post 10.15 Fenieani su
Semiti. Isus je posjetio pre-
dio Tira i Sidona. Pavao je
prosao kroz F. (Dj 15,3) i la-
dom pristao u Tir (Dj 21,3).
FEST (= Porcius Festus) 60-
-62. p. Kr. rim. namjesnik
(prokurator) koji je nastojao
oko pravice i vjemosti dui-
nostima. za razliku od svog
predsasnika -+ FeIiksa. Dao je
izvesti -+ PavIa pred sebe; bu-
duCi da se ovaj pozvao na
cara, morao ga je poslati u
Rim i nije ga sam mogao
osloboditi u -+ Cezareji.
FILADELFIJA (nazvana pre-
rna Philadelphos = ljubitelj
brace).
Naziv mjesta:
1. -+ Raba.
2. Grad u -+ Lidiji (Mala Azi-
ja). Njemu je upravljeno jed-
no od pisarna sedmorim Crk-
varna u Otk (3.7-13) koje hva-
Ii njegovu vjemost.
FILEMON Bogat krscanin
u -+ Kolosima eijeg je odbjeg-
log roba Onezima Pavao ob-
ratio u Rimu i vratio ga s pi-
smenom preporukom (-+ Po-
slanica Filemonu) (usp. Kol
4,9).
.. c. Genezareesko
;:{ jezero
Polozaj Fenicije
90
FILIP - FIl.ISTEJCI
FILIP (ljubitelj konja) Ce-
sto vI. ime, npr:
1. F. II. Makedonski (-+ Ma-
kedonija), otae -+ Aleksandra
Vel., spominje se u 1 Mak 1,1.
2. F. V. Makedonski, spomi-
nje se u 1 Mak 8,5 zbog pora-
za u borbi s Rimljanima.
3. Sin -+ Heroda (1) i Kleopat-
re, cetverovlasnik pretezno
pogan. podrucja Itureje, Ga-
ulanitide, Trahonitide i Bata-
neje (4-43. p. Kr.) (Lk 3,1).
Kod Mt 16,13 spominje se-+
Cezareja Filipova koju je on
sagradio. -+ Saloma.
4. F. Herod, sin -+ Heroda (1)
i Marijamne II; ozenio je He-
rodijadu koja je kasnije zivje-
la s Antipom. Spominje ga
Mk 6,17s; zivio je i umro u
Rimu.
5. -+ Apostol (Mt 10,3) iz Bet-
saide (Iv 1,44); -+ Natanael;
-+ Ivanovo Evandelje govori 0
njemu prilikom umnazanja
kruha (Iv 6,5.7), zatim kao 0
posredniku izmedu -+ pogana i
Isusa (Iv 12,21s) te konacno
u opisu -+ Vecere Gospodnje
(Iv 14,8s). Navodno je dje
lovao u Palestini i Frigiji, bio
ondje razapet i kamenovan.
6. Jedan od Sedmorice u
prvoj zajednid (Dj 6,5; -+ da-
kon). Prema Dj 8,5.6.12.13 dje-
Iuje u Samariji, prema 8,26-40
obraca dvorjanika kandake
etiop. kraljice, te djeluje u":
Asdodu. Prema Dj 21,8 otac
cetiriju neudatih kceri, obda-
renih prorockim darom, zvan
Evandelist.
FILIPI Grad u i. Makedoniji.
Tu je Pavao prvi puta 51. p.
Kr. propovijedao na evrop.
kopnu i utemeljio zajednicu
IOj 16,12-40) s kojom se uvi-
ick osjecao usko povezan (Fil
1.75; 4,10-18); -+ Poslanica Fili-
pijanima.
F. su 31. pro Kr. zadobili od
Rima narocita prava (ius Ita-
licum) te su 50. p. Kr. bili
znacajan vojnicki i trgovacki
grad. StanovniStvo, koje je bi-
10 mjesavina ital. doseljenika
odn. legionara, Makedonaea i
dr., osjecalo se kasnije Rim-
ljanima (Dj 16,21). Zid. je za-
jednica bila mala i nije ima-
la vlastite sinagoge (Dj 16,13).
FILIR -+ kovani novae
FILISTEJCI Ahajska skupina
-+ naroda smora koju su dor-
ska plemena protjerala s Egej-
skog mora (SP spominje Kre-
tu kao domovinu F.: Am 9,7;
Sef 2,5) te su morem i kopnom
prodrli prema I. Faraon Ram-
zes III. odbija ih s granice
ego kopna, ali ih naseljava na
obalnim predjelima Kanaana
i upotrebljava kao placenike.
F. se osamostaljuju, sacinja-
vaju vladajuCi sloj gradova
-+ Gaze. -+ Askelona, -+ Asdo-
da, -+ Ekrona (= Akarona) i-+
-+ Gata. 0 prvom sukobu iz-
medu izr. plemena i F. izvje-
stavaju Sud 4-5. Sisera je za-
cijelo bio filist. gradski knez.
Na svrsetku razdoblja sudaca
F. imaju prevlast na kan. rav-
nicama. Nakon pobjede kod
-+ Afeka (1050. pro Kr.; usp.
1 Sam 4) postaju gospodari Z.
Jordanije, a prodorom prema
silu zaposjedaju i gorsko pod-
rucje sto su ga nastavala
plemena. U -+ Gibei je sjediste
filist. upravitelja. - U takvoj
nevolji plemena biraju -+ sau-
la za vojskovodu. Svojim voj-
nim uspjesima nije izvojevao
nijednu pobjedu. Poginuo je
u boju protiv F. kod brda-+
Gilboe. David. koji je dotad
bio filist. vazal, postaje kra-
Ijem -+ Judeje. On konacno
pobjeduje F. Njegove uspje-
he (2 Sam 5,17; 8,1) safima
izvjestaj 1 Sam 17 u slid po-
FILISTEJCI - GABRIEL
91
bjedonosnog dvoboja S Goli-
jatom. I u samoj Davidovoj
tjelesnoj strazi nalazili su se
F. Na to smiera spominjanje
Kerecana i Pelecana (2 Sam
8,18). U vriieme rasejepa kra-
ljevstva viSe je puta dolazilo
do borbi s F. (1 Kr 15,27; 16,
15; 2 Kr 18,8; 2 Ljet 21,16;
26,6s; 28,18). Asirci viSe puta
napadaju Filisteju. Podlozio
ju je -+ Sanherib. Pod -+ Esar
Hadonom Filisteja je asir. po-
kraiina.
Nakon upada -+ Nabukodono-
zorove vojske F. nemaju viSe
nikakvu polito ulogu. Doduse,
vojska iz Filiste.ie bori se pro-
tiv Makabejaea (1 Mak 3,41).
Sir 50,25s govori 0 neprijatelj-
stvu izmedu Zidova i stanov-
nika filist. priobalne ravniee.
Prema F. obecana zemija zo-
ve se -+ Palestina.
FILON ALEKSANDRIJSKI
-+ helenizam
FILOZOFI Jedva da u SP su-
srecemo visoku filozofiju.
Dj opisuju kako epikurejski
i stoieki F. nisu ozbiljno shva-
tili PavIa (17,18). Mudrost svi-
jeta ne vodi Kristu (1 Kor 1,18-
-31). Odnos izmedu krscanstva
i filozofije dugo je vremena
Ipak su se filozofski izrazajni
oblici odmah prihvacali, kao
npr. stoieki oblik rasprava
(puku razumljiv govor koji se
sastojao od izmisljenih pita-
nja, prigovora itd.). -+ mud-
rost.
FRIGIJA Podrue.ie u Maloj
Aziji s vaZnim putovima i gra-
dovima' (npr. mjesta u kojima
su osnovane prve krsc. za-
jednice -+ Laodiceja, -+ Kolo-
si, Hijerapol; usp. Kol 4,13).
Nekadasnje frigijsko kraljev-
stvo u 6. st. pr. Kr. dolazi pod
perz., a u 2. st. pro Kr. pod
rim. vlast. Od 200. pro Kr. u
F. se naseljava.iu Zidovi (ko-
vani novae sa slikom potopa).
Dosta su bili rasireni frigijski
kultovi (Kibela = velika maj-
ka). Pavao je propovijedao u
F. (Dj 16,6; 18,23).
bio dosta napet (-+ gnoza). Polozaj Frigije
GABAEL (uzviSen je Bog).
Rodak -+ Tobijin kod kojega
je ovaj prema Tob 1,14 po-
hranio svoju gotovinu. Tobi-
ja daje u zadacu svome sinu
da novae donese natrag. To
je povod njegovu putovanju.
GABATA (uzvisina) Gradski
predio u Jeruzalemu, koji Jo-
sip Flavije naziva Gornji grad,
s velikim poploeenim trgom
(odatle gre. litostrotos = ka-
G
meni plocnik, Iv 19,13) i neg-
dasnjom Herodovom palaeom
koja je slufila -+ Pilatu kao
slufbeno sjediSte u Jeruzale-
mu, kao -+ pretorij (sudniea,
Mk 15,16).
GABRIEL (Bog je jab iIi
eovjek Bozji) Andeo koji
prema Dn 8,16; 9,21-27 tuma-
Ci proroku videnje ovna i jar-
ea i znaeen.ie sedamdeset godi-
na. Prema Lk 1.11-20 navijesta
92
GABRIEL - GALILEJSKO JEZERO
-+ Zahariji rodenje Ivana -+
Krstitelja, a prema Lk 1,26-
-38 navijesta -+ Mariji rodenje
Isusovo.
GAD Ime:
1. Izr. pleme, prema Post 30,
9ss potjece od jednog Jakov-
Ijeva sina, moralo se odupi-
rati vojnom pritisku (usp.
Post 49,19; Pnz 33,20s; 1 Ljet
12,8). Zaposjelo je kraj i. od
Jordana. G. je bio oko 840. pro
Kr. ponnen od Hazaela iz Da-
maska (-+ Jehu) (2 Kr 10,33).
Kasnije je presao u Amonce
(Jr 49,1). Obeeano mu je da ee
u posljednja vremena opet za-
dobiti mjesto medu izr. pleme-
nima (Ez 48,27; usp.Otk 7,5).
2. Bog sreee. Da osiguraju nje-
govu naklonost, mnoga imena
mjesta imaju u svom sasta-
vu G., npr. Baal-Gad (JS
11,17).
3. Savjetnik i vidjelac Davi-
dov prema 2 Sam 24,11-15. Pre-
rna 1 Ljet 29,29 sastavljac jed-
ne povijesti kralja Davida,
prema 2 Ljet 29,25 organizator
bogosluzja.
GADARA (hirhet umkes iii
mukes) zvao se grad u kraju
i. od Jordana (ji. od Genezaret-
skog jezera) koji je pripa-
dao -+ Dekapolisu. Izvjestaj 0
iscjeljenju dvojice opsjednu-
tih, koje je izveo Isus (-+ cu-
do), smjesta Mt 8,28-34 u oko-
lieu toga grada. -+ Gerasa.
GALACANI su naslovnici -+
Poslanice Galaeanima. Oni
su krse. stanovnici pokrajine
Galacije, ponajviSe Kelti koji
su se od 278. pr. Kr. doselili
u Malu Aziju. Nasuprot toj
sj.-galaeanskoj teoriji jos
se pokatkad zastupa j.-gala-
eanska teorija prema kojoj
bi oni bili krse. stanovnici
rim. provincije G., kojoj npr.
pripadaju Likaonija i Pizidija
(v. s1.).
GALILEJA (od hebr. galil =
krug?). Kraj z. od -+ Geneza
retskog jezera i -+ Jordana.
Dobar pregled polozaja G. da-
je karta uz natuknicu-+ Pale-
stina (ipak ne oznacuje u sz.
i nz. tekstovima G. posve isto
podrucje). Vjer. se vee Salo-
mon morao odreei jednog di-
jela G. (1 Kr 9,11). Zid. stanov-
nistvo, koje je jos preostalo
u G. poslije -+ izgnanstva, to-
liko se stopilo s neZidovskim
pucanstvom da su u vrije-
me -+ Makabejaca preostale
Zidove preselili u Judeju (1
Mak 5,23) i da se moglo govo-
riti 0 G. poganskoj (Mt 4,15).
Konacno je G. postala dio kra-
ljevstva -+ Herodova (1) (40-
-4 pro Kr.), a zatim pripala
njegovu sinu Herodu Antipi
(4. pro Kr.-39. p. K.). U njego-
vo su yr. djelovali Ivan Krsti
telj (Lk 3,1) i Isus (usp. Mk
1,14//). Isus potjece iz -+ Naza-
reta u G. ramo se govorilo
posebnim narjecjem (Mt 26,
73). Zakonu vjerni krugovi u
Jeruzalemu malo su cijenili
stanovnike G. (usp. Iv 7,41).
G. ie bila srediSte pokreta
-+ zelota. Poslije konacnog ra-
zorenja -+ Jeruzalema G. po-
staje srediStem rabinske uce-
nosti (-+ Tiberijada).
GALILEJSKO JEZERO -+ Ge-
nezaretsko jezero
Polozaj Galaciie
GALION - GAZA
93
GALION Rim. politicar, brat
filozofa Seneke koji je odga-
jao Nerona. Neron je obojicu
prinudio na samoubojstvo (66.
p. Kr.). Prema Dj 18,12-17 htje-
Ii su Zidovi optuziti PavIa
pred rim. namjesnikom (pro-
konzulom) Ahaje, koji ih je
odbio i pristao da se izudara
nadstojnik sinagoge. Taj je
namjesnik bio G. Na jednom
natpisu u Delfima spominje
se G. kao prokonzul Ahaje.
Prema tom podatku, bilo da
ga smjestimo u 51/52. p. Kr.
iii 5.z;53. p. Kr., odreduje se i
godma spomenutog dogadaja
i drugih opisanih zbivanja u
zivotu apostola PavIa.
GAMALIEL (dobro mi je uci-
nio Bog) Ime nekih pismo-
znanaca, prije svega:
G. St., prema Dj 22,3 ucitelj
apostola -+ PavIa. Prema Dj
5,34-39 on smatra postupke
protiv krscana suviSnim, na
sto su Petar i I van pusteni na
slobodu. U zid. predaji sma-
tra se cuvenim pismoznancem.
Postoje i krsc. legende 0 G.
Njemu se pripisuje i jedno
apokrifno Ev.
GARIZIM (Gerizim; dzebel et-
-tOr) Brijeg (868 m) jz. od
-+ Sekema. Prema Pnz 11,29'
27,12 (usp. JS 8,33) brdo blaga:
slova. Na njem se nalazio
hram -+ Samariianaca koji je
razorio -+ Makabe.iac I van Hir-
kan 107. pro Kr. On je drfao
sarno bogoslufje u
.leruzalemskom hramu. Koliko
je nevazno to pitanje za krs-
cane pokazuje Iv 4,19-24. Jos
danas mala samarijanska za-
.iednica slavi svake godine
blagdan Pashe na G.
GAT (tiiesak) Naziv starog
grada koji spominju vee
pIsma iz -+ Amarne. Prijepo-
ra? ,.ie njegov geografski po-
lozaJ. Prema JS 11,22 nastavali
Ovaj je natpis pronai1en u Del-
fima i sadrzava ime Galion.
su ga Anakovci (usp. 1 Sam
17,4: G. je bio domovina-+
Golijata). Prema JS 13,3 bio
je srediSte saveza od pet
filist. gradova. Prema 1 Sam
21,11 kralj G. bio je gospo-
dar -+ Davidov dok je ovaj jos
bio zapovjednik jednog odre-
da placenika. G. je zacijelo
vee David prikljucio podruc-
ju svoje drfave (1 Ljet 18,1).
Kasnije je G. pripadao ASdo-
du (usp. 2 Ljet 26,6). 711. pr ..
Kr. osvojio ga je -+ Sargon II.
GAT ANJE kao oblik -+ prazno-
vjerja jest pokusaj da se osvi-
jetli tama covjekove buducno-
sti. Pri tom se ono sluZi npr.
promatranjem oblaka (pnz
18,10; Jr 27,9), astrologijom
(Dn 2,27), promatranjem zrta-
va i motrenjem jetre (Br
23,4; Ez 21,26), -+ dozivanjem
mrtvih (2 Sam 28,3-17) i spa-
vanjem na grobovima kako bi
se od mrtvaca doznala buduc-
nost (Iz 65,4). Unatoc izricite
zabrane (Pnz 18,9ss) u Izraelu
se gatalo (2 Kr 17,17). I NZ
ustaje protiv G. (Dj 16,16).
GAZA (Jaka?) Stari kan .
grad, vafno trgovacko sredi-
ste i utvrdeno pogranicno mje-
putu izmedu Egipta i
Sm.le. Faraonu Tutmozisu III.
(1504-1450. pro Kr.) G. je slu-
kao polaziSte za njegove
vOJne pohode na Palestinu/Si-
94
GAZA - GENIZA
riju. G. se spominje u pismi-
rna iz -+ Amarne. U 13. st. pro
Kr. G. je filist. grad. Salomon
i -+ Ezekija bore se za posje-
dovanje G. (1 Kr 5,4; 2 Kr 18,8).
Za -+ Tiglat-Pilesera III. (745-
-727. pro Kr.) G. dolazi pod
Asirce, a za faraona Neka II.
(609-593. pro Kr.) pod Egipca-
ne (Jr 47,1.5). 539. pro Kr. op-
sjeda je Kambiz, osvaja i pri-
kljucuje perz. carstvu. Oko
332. pro Kr. opsjeda je i zau-
zima Aleksandar Vel. (usp.
Zah 9,5) i G. postaje helen.
{-+ helenizam). Za Pompeja
G. postaje slobodni grad. Pre-
ma Di 8,26 ona lefi na putu
kojim je iSao etiop. dvoranin.
Jos i danas ima stratesku vaZ-
nost.
GEBA (humak, dzebii
c
) Mje-
sto oko 10 km sj. od Jeruza-
lema; prema 1 Sam 14 odatle
je-+Jonatan poduzeo svoj jz-
nenadni napad i tako nanio po-
raz -+ Filistejcima. Nakon -+
rascjepa kraljevstva G. utvr-
duje kralj -+ J. judo kraljev-
stva (grad na sj. granici; usp.
2 Kr 23,8).
GEBAL -+ Biblos
GEDALIJA (velikim se poka-
zao Jahve)
1. G. potjece iz jedne cinovni-
.eke obitelji. G. 586. pro Kr.,
nakon osvojenja Jeruzalema
(-+ izgnanstvo), Nabukodono-
.zor II. postavlja ga za upravi-
telja, ali je poslije dva mjese-
ca ubijen. Bio je blizak -+ Je-
remiji (Jr 40,5s).
2. Drugi G., sin Pashurov, bio
je odlucan protivnik Jeremi-
jin (Jr 38,1-6).
GEHENA (aram. ge-hinnam,
hebr. ge-hinnom) Izv. ime za
dolinu Hinom, jz. od Jeruzale-
rna, potom naziv za mjesto ad-
mazde i kazne. Prema 2 Kr
16,3; 21,6; 23,10 dolina Hinom
srediste je stovanja Moleka
(-+ Moloh). Zbog njega ce Bog
kazniti narod a dolina Hinom
prozvat ce se dolinom klanja
(Jr 7,31-34). Zaciielo na tu do-
linu misli i Iz 66,22-24: to ce
biti mjesto konacne propasti.
Pojam G. odvaja se konacno
od predodibe doline Hinom i
dijelom se poistovjecuje sa
seolom (-+ Podzemlje). Prema
iid. tekstovima 1. st. p. Kr.
gresnik nakon smrti odlazi u
G. U NZ G. (u hrv. prijevodu:
pakao) isto se tako pojavljuje
kao mjesto vjecne kazne (Mk
9,43.45.47 i c.). Posljednji se
sud kod Mt 23,33 opisuje kao
osuda paklena.
GEMARA -+ Talmud
GENEALOGIJA -+ rodoslovlja
GENEZA -+ Postanak
GENEZARETSKO JEZERO
1. G. j. (= Galilejsko jezero
kod Mk 1,16//, Tiberijadsko je-
zero ,[-+ Tiberijada] kod Iv
6,1; vidi kartu uz natukni-
cu -+ Palestina) ima oko 150
km
2
povrsine; najveca mu je
duzina 21 km, najveea sirina
12 km; dubina usred jezera
42-48 m. Nalazi se 208 m ispod
morske razine. Kroza nj pro-
tjece rijeka -+ Jordan. Ima ci-
stu, sIatku i ribom bogatu vo-
duo Klima je topla, oluje na
jezeru nisu rijetke (usp. Mk
4,37/1). Na G. j nalaze se sre-
dista Isusova djelovanja. -+
Kafarnaum.
2. G. j. okruZuje uski pojas
obradive zemlje. Sarno je kraj
zvan Genezaret (el-ghuwer),
jz. ad jezera, vrlo plodan (na-
plavina) te je bio gusto nase-
ljen.
Prijepomo je sto znaci upo-
treba naziva Kineretsko jeze-
ro (npr. IS 13,27).
GENIZA Prostorija uz sina-
gogu gdje su Zidovi pohranji-
GENIZA - GIBEA
95
vali svitke Pisma i druge po-
svecene predmete koji su po-
stali neupotrebljivi za bogo-
sluzje. Nakon nekog vremena
nakupljeni su se predmeti za-
kapali na nekom groblju.
Sacuvao se saddaj G. u sta-
rom Kairu, istrazen 1896. Pri
tom su otkriveni mnogi rkpi
bibl. i nebibl. knjiga a medu
ostalima ulomci hebr. teksta
knjige -+ Sirahove.
, .
GERAR Grad na J Palestme.
Njegov kralj Abimelek nav. je
suvremenik Abrahamov i Iza-
kov, no u Post 26.12-31 naziva
se Filistejeem. G. tek za -+ Eze-
kije ulazi u sastav Jud. kraljev-
stva (1 Ljet 4,39s). Prijeporan
je polozaj tog mjesta.
GERASA (dzeras) Naziv gra-
da u predjelu i. od Jordana,
koji je pripadao -+ Dekapolisu.
Nalazi se oko 40 km (zracne
linije) j. od -+ Gadare. Zaeije
10 ga je osnovao Aleksandar
Vel. Vecina znacainih rim. ru-
sevina (zidine, hram, kupke i
dr.) potjecu iz 1. i 2. st. p. Kr.
"Geraski u Mk 5,1 zacijelo
ima znaciti gadarski iIi ger-
geski.
GERIZIM -+ Garizim
GERsON (zvonac, prapo-
rae) Prema Izi 2,22; 18,3 sin
-+ Mojsijev. U puckoj predaji
njegovo bi ime znacilo: Bio
sam gost (ger) u tudoj zemlji.
GEsUR Malo aram. kraljev-
stvo, i. od Genezaretskog jeze-
ra. Odatle potjece Maaka, kCi
kralja Talmaja, zena Davida-
va i majka AbSalomova (2 Sam
3,3). Stoga Absalom nakon
ubojstva svog polubrata Am-
nona bjezi u G. (2 Sam 13,37).
GETSEMANI (tijesak za
ulje) Mjesto na -+ Maslinskoj
gori (prema Mk 14,32; Mt
26,36; Iv 18,1 vrt-imanje) gdje
se Isus u smrtnoj tjeskobi
molio i bio uhicen (Mk 14,32-
-50//) Prijepomo je gdje se
tocno nalazio.
GEZER (omedeni kraj) Grad
na J Palestine, na karavan-
skam putu iz Egipta prema
S. Zauzeo ga je i utvrdio Tut-
mozis III. (1504-1450. pro Kr.)_
U vr. -+ Amame nezavisan je.
Unatoc IS 10,33; 16,3; 21,21 Iz-
raelci ga nisu nikada zauzeli.
Jedan ego faraon dodijelio ga
je -+ Salomonu kao miraz, a
ovaj ga je utvrdio (1 Kr 9,15-
-17). Nakon rasejepa kraljev-
stva razoren. 734. pro Kr. pod
asir. vlascu. U vr. makabejskih
ratova oko njega su se vodile
zestoke borbe (1 Mak 9,52;
13,43). Pri raznim iskapanjima
od 1902. pronadeno je kan_
svetiste, kraljevsko groblje,
utvrde iz broncanog doba, Sa-
lomonova gradska vrata i zi-
dine, ratarski kalendar (10.
st. pro Kr.) i glineni crijep s
natpisom iz samih pocetaka
abecede (-+ slovo).
GIBEA (uzvisina) Naziv ne-
koliko pal. gradova i sela po-
dignutih na uzvisinama. Naj-
vaznije mjesto: G. u Benja-
minu (takoder: G. saulova),
naseljena najkasnije u doba
-+ osvajanja zemlje, a u vr.
sudaea razorena (Suci 20,29-
-48). Kasnije sjediSte filist. na-
mjesnika (1 Sam 10,5; 13,3),
rodno mjesto -+ saulovo koje
je osvojio -+ Jonatan (1 Sam
14). Mjesto je bilo saulova
prijestolnica, ovdje je podigao
utvrdu. Kad je prijestolnicom
postao Jeruzalem, G. je izgu-
bila svoje znacenje. U 8-6. st.
pro Kr. ona je vojno vanjsko
utvrdenje i straZarnica Jeru-
zalema protiv asir. pokrajine
Samerene (-+ Samarija). Premo
da ju je 597. pro Kr. -+ Na-
bukodonozor II. mozda razo-
'96
GIBEA - GILGAMES
rio, ipak G. u 6. st. pro Kr. do-
'Size svoj najveCi opseg. To
naselje nestaje oko 500. pro Kr.
-GIBEON (mjesto na brezulj-
ku, ed-dZib?) Stari kan. grad;
prv. ga nastavaju Rivijd (JS
9,1; 11,19) koji su se prema JS
9 za vrijeme osvajanja zemlje
lukavstvom domogli ugovora
s Izraelom, te su za kaznu od-
redeni za drvosjece i vodo-
nose. Sve do Salomonova vre-
mena G. je bio bogostovno
srediste i driavno svetiSte (1
Kr 3,4-15). Prilikom iskapanja
1956. g. nadeno je uz zidine
17 rucica od vrceva s utisnu-
tom oznakom G.
'GIBETON (tell el-meliit odn.
ciikir) Prema JS 19,44 (usp. H
21,23) filist. grad koji je za se
prisvajalo pleme Danovo. Ipak
je za Zimrija (886. pro Kr.) G.
!bio bezuspjesno opsjedan (usp.
1 Kr 16,15.17).
-GIDEON (ozlijeden u ruku?)
Kod Sud 6,11-8,35 pripovijeda
se 0 pozivu i djelima G. Po
tom izvjestaju on postaje ~
sudac i oslobada Izrae1ce od
midjanskog pritiska. Rodom
je iz Ofre Manaseove. Pojedi-
ne zgode 0 G. takot1er su bo-
:gostovne etiologije, a odnose
se na oltar u Ofri na koji je
'G. postavio svoj ~ efod (Sud
8,27). Prema Sud 6,25-32 uklo-
nio je G. iz Ofre stovanje
Baala, pa se zbog toga zove i
Jerubaal. Zapravo su tu pove-
zana dva kruga izvjestaja:
izvjeStaj 0 G. i izvjestaj 0 Je-
rubaalu. Prema Sud 8,32 on
je otklonio kraljevsku cast
( ~ kraljevstvo). Prema Sud
'9,1 njegov se sin zvao ~ Abi-
melek.
'GIRON
1. Jedna od cetiriju rijeka u
Edenu koja protjeee kroz d-
jelu zemlju Kus (Etiopiju;
Post 2,13). Ona se vee u sta-
rini poistovjeeuje s Nilom.
2. Nepresusivo vrelo u dolini
Kidron kraj J eruzalema, da-
nasnji Marijin zdenac ji. od
grada.
GILBOA (dzebel fukuca) Sji.
izdanak gorja Efrajim izme-
du ravnice ~ Jizreel i udoline
-+ Bet-Seanske. Tu je pobije-
dio -+ Gideon (Sud 7,1-22), a
-+ Saul i njegovi sinovi u ratu
s Filistejdma izgubili bitku i
zivot (1 Sam 31; 2 Sam 1,21).
GILEAD Brdovit kraj i. od Jor-
dana. Ime je na pucki nacin
protumaceno u Post 31,45-53
kao galced (kamenje svjedo-
canstva). Dolazi zapravo od
rijeci koja znaci biti opor i
mozda oznacuje brdsku pus-
tos. Prv. se G. nazivalo jedno
brdo juzno od -+ Jaboka, kas-
nije i njegova okolica (Sud
lOs), najzad podrucje nasta-
njeno Izrae1cima i. od ~ Jor-
dana. Pri osvajanju zemlje
prodor plemena u G. spominju
Br 32,39-42. To se odraiava
jos i kod Br 26,29; JS 17,1, gdje
se G. pojavljuje kao sin -+ Ma-
kirov i unuk ~ Manaseov Po-
vratak u G. kod Mih 7,14-20
znak je spasenja. G. je domo-
vina -+ Jiftaha (Sud 11,1) i
-+ Ilije. U jednom pogranic-
nom mjestu Gileada -+ Jehu
je bio izabran za kralia.
GILGAL (krug) Naziv mje-
sta, npr:
1. G. i. od Jerihona (H 4,19),
u vr. -+ osvajanja zemlje vai-
no bogostovno mjesto s go-
diSnjom (?) proslavom prije-
laska preko Jordana i opho-
dom (JS 3-4). Prorod ga nisu
priznavali (Mih 6,5).
2. G., prema 2 Kr 2,1; 4,38 sje-
diSte jedne prorocke skole,
nalazio se valjda u gorju Efra-
jim.
GILGAMES ~ izvjeStaji 0
stvaranju
GLAD - GNJEV BOtJI
97
GLAD--,>-zed
GLASNIK Prenosilac usmene
iIi pismene obavijesti, u prvom
redu za vojnicke iIi polito pre-
govore (IS 6,25; Suci 9,31; 1
Sam 19,11; 2 Sam 12,27; 18,19-
-32; 2 Kr 14,8; Iz 14,32). Imao
je punomoc zakljuCivati ugo-
vore, tj. u necije ime pravo-
valjano pregovarati (IS 2; 9,3-
-15). -+ apostol; -+ andeo.
GLEDATI -+ vidjeti, gledati
GLUH--'>-uho
GNOZA (spoznaja) Pokret
koji relig. spoznaju smatra
bitnom. Ona se stjece intuici-
jom, prorokovanjem, videnji-
rna i magijom. Pesimisticki
gleda na svijet i ostro ga di-
jeli od Boga (ucenjem 0 do-
brom bogu s jedne strane i 0
zlom tvorcu s druge). Covjek
je dospio u ovaj svijet, ali se
iz njega i iz tamnice svoga ti-
jela oslobada i biva besmrtan
pravom spoznajom. U tom po-
kretu nailazimo na perz., eg.,
grc. (platonizam), zid. i dr.
shvacanja, kasnije i krsc. Po-
jedina mjesta u nz. spisima
ne obaraiu se toliko na gno-
sticke, ponajcesce posve iz-
misljene sustave, nego na nji-
hov temelini stav koji se ne
moze pomiriti s prodorom
Boga u ovaj svijet, odn. s is-
tinskim --'>- utjelovljenjem (npr.
Dj 8,9ss; Simun vracar? Kol
2,8? Iv 1,14? --'>- Ivanovo evan-
delje, --'>- Judina poslanica, -+
iivot, -+ svjetlo). Pri tom su
preuzeti opravdani zahtjevi G.
Mnogi apokrifi NZ sastavIje-
ni su u duhu G.
GNJEV BOZJI. SP govori na
veoma ljudski naCin 0 Bozjem
smijehu (Ps 2,4), Ijubavi (Hos
11,1), radosti (pnz 28,63), md-
nji (Am 5,21) i 0 G. B. G. B.
proiziazi iz zahtjeva koji Bog
kao Sveti postavija pred co-
vjeka (pnz 6,13ss). Taj je gnjev
njegov odgovor na grijesno
ponasanje kakvo se oeituje u
raskidu Saveza (Izi 32; Pnz
11,13-17) i odvraeanju od Jah-
vine spasiteliske voIje (Br
11,1; 13,25-14,38). -+ Proroci na-
vijestaju G. B. kao posljedicu
prezrene Bozje Ijubavi (Iz 9,7-
-20; Jr 4,1-4). Iz 30,27-30 veoma
slikovito ocrtava G. B. cije se
posljedice ocituju u gladi, bo-
lestima i porazima (Br 12,9s;
2 Sam 24,13-27) i zahvaca sve
krivce. Prema propovijedanju
proroka--,>- Dan Gospodnji na-
roCit je dan gnjeva Bozjeg.
Kad se govori 0 G. B. zbog
obrednih prestupaka, time se
zeli podvuCi Bozja svetost (1
Sam 6,19s; 2 Sam 6,6ss). U
propovijedi --'>- Krstitelja navi-
jesta se buduCi sud gnjeva
(Mt 3,7s) 0 koiem govori Isus
u usporedbama (Mt 18,32ss;
Lk 14,21-24) a koji on izrice
protiv --'>- demona (Mk 1,25; Lk
4,41), kao i protiv onih koji
ne iele obracenie (Mt 11,20-24),
koji su okorjeIi (Lk 15,28) i
koji ne iskazuju postovanje
prema njegovu Ocu (Mt 21,12s.
23-45). U NZ, kao i u SZ, govo-
ri se 0 G. B. u sIikama, kao
sto su npr. oganj (Mt 5,22; 1
Kor 3,13), casa gnjeva (Otk
14,8.10; 16), tijesak gnjeva
(Otk 14,19s). Kod -+ PavIa je
G. B. objava Bozje -+ praved-
nosti i --'>- svetosti (Rim 3,5; 1
Sol 1,to) koja ee se na SUdnji
dan, na dan G. B. (Rim 2,5)
ocitovati pred cijelim svije-
tom. BuduCi da su Ijudi gres-
nici, podvrgnuti su G. B. (Rim
1,18-3,20). Ipak im se Bog ob-
raca svojim milosrdem (Rim
9,23). Od G. B. nije mogao spa-
siti sZ. --'>- zakon (Rim 4,15), vee
jedino Isus koji je na sebe
uzeo grijeh (Iv 1,29; 2 Kor
5,21). Tko se prikIjuci Isusu
--'>- obraeenjem i -+ vjerom, bit
98
GNJEV B02JI - GOMORA
ee spasen od G. B. (Iv 3,36; 1
Sol 1,10).
GODINA Za zivot Izraelaca
najveea prirodna jedinica mje-
renja vremena (ponajcesee
mjeseceva G. s povremenim
prestupnim mjesecom, premo
da je poznata i sunceva G.)
Glavna godiSnja doba bila su
Ijeto i zima (usp. Post 8,22;
Iz 18,6). U klimatskim prilika-
rna Palestine proljeee i jesen
nemaju velikog znacenja. -+ka-
lendar.
GODISNJA SEDMICA. U Dn
9,24-27 pod sedmicom ne
misli se 7 dana nego 7 godina.
Radi toga u nekim prijevodi-
rna nema sedmica vee G.
S. To bi vjer. znacilo da se
ispunjenje ne ocekuje u 70 go-
dina (usp. Dn 2,9; Jr 29,10),
nego u 7X70 godina = 70 G. S.
kao simbolicki broj za dugo
vremensko razdoblje.
GOG Predvodnik izr. neprija-
telja (Ez 38-39), knez Meseka
i Tubala (Ez 38,2). Ti krajevi,
koji se jos zajednicki naziva-
ju zemlja Magoga, nalazili su
se zacije10 u Maloj Aziji. G.
bi mogao odgovarati lidijs-
kom kralju Gigu (oko 650. pro
Kr.). No Ezekiel uopee ne mi-
sli na neki pOV. lik. G. je pra-
lik svib izr. i Bozjib neprija-
telja. Poslije mnogo dana j
poslije mnogo godina on ee
zahvatiti u svjetska zbivanja.
Zajedno s Magogom, koji se
ovdje personificira, G. pred-
vodi vojsku koju je skupio
Sotona (-+ davao) (Otk 20,8).
GOL, GOLOTINJA Prema Post
2,25 simbol covjekova prosto-
dusja koje se gubi grijehom
(Post 3,7.10). Pojam za Ijudski
zivot ukoliko je prolazan (Job
1,21; Prop 5,14). G. oznacuje
takoder siromastvo odn. bes-
pomoenost (pnz 28,48) i zbog
toga se osjeca kao sramota
(Iz 20,3s; Mih 1,8). Stoga se
smatra nar. djelom milosrda
G. zaodjenuti (Iz 58,7; Mt
25,36.43s). G. se osjeea covjek
koji mora zivjeti u oskudici
(Rim 8,35; 2 Kor 11,27); G. se
smatra covjek koji je pred
Bogom preuzetan (Otk 3,17s)
te koji budno ne ceka Gospo-
dina (Otk 16,15). Covjek je
pred Bogom G., tj. nista ne
moze pred njim skriti (Heb
4,13).
GOLAN Grad i. od Genezaret-
skog jezera. Njegov je polo-
zaj vise nemoguee odrediti. Od
imena G. izveden je naziv kra-
ja Gaulanitida (di.o[iin).
GOLGOTA (Luter ima naziv
Golgatha prema jednoj lat.
inacici) Mjesto Kristova ras-
peea izvan tadasnjih gradskih
zidina (usp. Iv 19,20). G. je po-
znata sarno iz NZ. Mjesto je
zacijelo dobilo svoj naziv
(lubanja) prema izgledu te
brezuljkaste uzvisine (a ne u
smislu gubiIiste = strati.
ste iIi zbog navodne Adamove
lubanje koja bi bila ondje za-
kopana - [Origen]). Prilikom
gradnje crkve Sv. groba naiSlo
se na mnoge grobove.
GOLIJAT Filistejski div i
megdandZija iz -+ Gata; pre-
rna 1 Sam 17 pobijedio ga je
i ubio -+ David a prema 2 Sam
21,19 Elhanan. 1 Ljet 26,S
nastoji uskladiti obje preda-
je: Elhanan je navodno ubio
Golijatova brata.
GOMORA -+ Sodoma. Spada
medu pet gradova u dolini
Sidim (Post 14,2); prema Post
19,24ss zbog bezboznosti svo-
jib stanovnika bio unisten og-
njem i sumporom. Izvjestaj
hoee razjasniti pustos kraja
oko -+ Mrtvog mora i ujedno
slikovito pokazati posljedice
GOMORA - GOVOR NA GOR!
99
grijeha. DrZi se da bi taj grad
mogao biti ili sj. (otpr. u te-
lWit ghastll) ili j. od Mrtvog
mora.
GORGIJA Vojskovoda kralja
-+ Antioha IV. Epifana (1 Mak
3,38).
GORNJI RIBNJAK u -+ Jeru-
zalernu. Prerna 2 Kr 18,17 po-
slanik asir. kralja -+ Sanheri-
ba pozvao je -+ Ezekiju da
preda Jeruzalem. Na istom je
ribnjaku -+ Izaija bodrio kra-
lja -+ Ahaza na otpor protiv-+
Sirije i -+ Sj. kraljevstva (Iz
7,3ss).
GOSPODAR (Gospodin) (grc.
kyrios) Tko je necim raspola-
gao bio je gospodar (npr. Post
24,9): G. zemlje, kralj (usp. 2
Kr 18,27; -+ kraljevstvo) i vr-
hovni G. zemlie: Bog (1 Tim
6,15). Bog je stvorio Izraela
(Iz 43,1) i on je G. cijele zem-
lje (IS 3,13; usp. Mt 11,25). G.
je dakle naslov, ali u nz. vri-
jeme cesto i puki izraz ugla-
denosti (ipak rjede nego u
drugim jezicima). Za krseane
zapravo postoji samo jedan
Gospodin, Isus Krist (1 Kor
8,6). Bez sumnje Isusa su vee
za zivota u nekim prilikama
nazivali G. (usp. Iv 13,13),
osobito njegovi ucenici. Nz. su
tekstovi pisani pod dojmom
uskrsnog dogadaja: G. ovdje
takoder oznacuje vee proslav-
Ij7nog Krista (usp. Dj 2,36;
Rim 14,9). G., -+ Mesija,
Sudac (-+ ponovni dolazak)
pO!1ajcesce
u lstom znacenJu.
GOSPOD(IN) -+ gospodar
GOSPODINOV DAN -+ Dan
Gospodnji
GOSPODNJA BRACA-+ braca
Gospodinova
GOSPODSTVA -+ andeo
GOSTOUUBIVOST nar. poka-
zuju -+ nomadi koji su upuce-
ni na iskazivanje medusobne
pomoci. Veliko postivanje G.
oddalo se i kasnije (Post 18,1-
-8; 19,1-8; Iz 58,7; Rim 12,13).
Tko je putovao, morao se i u
kasnije doba osloniti na G. jer
gotovo i nije bilo svratiSta.
Gost je uzivao pravo utociSta
(Post 19,8). Kao uzor G. sma-
trali su se Abraham i Job (Job
31,32). Sam se Bog pokazuje
gostoljubivim (Ps 15,1); u Obe-
canoj zemlji izr. je narod nje-
gov gost (Lev 25,23) i zbog
toga mora cak i straneima is-
kazivati G. (Lev 19,34). Covjek
je na zemlji sarno gost (Ps
119,19; usp. 1 Pt 1,1): on se ne
smije na njoj smjestiti kao da
bi ona bila njegovo vlasnistvo
- manje se misli na ograni-
cen zivot. Cak i Isus ufiva
gostoprimstvo (npr. Lk 10,38)
i preporucuje ga (npr Lk
14,13; usporedba 0 velikoj
gozbi Mt 22,1-14). G. je mjerilo
na Sudu (Mt 25,35.43). Ona je
imala veliko znacenje u prvoj
krse. zajedniei (usp. 3 Iv 8) j
bila je jedan od oblika dobro-
tvornosti.
Tudinci, ne gosti, bili su pri-
padniei stranih naroda i vjera
(Izi 20,10; 1 Ljet 22,2; 1 Kr
8,41s; Neh 9,2; Lk 17,18). Krs-
cani zapravo nisu viSe tudinci
(Ef 2,19).
GOSTOPRIMSTVO -+ gosto-
ljubivost
GOsEN Naziv mjesta:
1. Eg. kraj koji su prema Post
45,10; 47,11.27 nastavali Izra-
e1ei. Zacijelo uski plqgni pojas
zemlje u wadi tumiTiit, j. od
prijestolnice -+ Ramzesa II.
2. Kan. grad u Judeji (IS 10,41;
11,16; 15,51).
GOVOR NA GORI Veliki go-
vor koji Mt stavlja na poeetak
Isusova djelovanja (5-7). Kod
100
GOVOR NA GOR! - GRlJEH
Lk 6,20-49 Isus govori s pod-
nozja brijega (novi Mojsije,
usp. npr. Izi 34,29-32) svemu
narodu, pri cemu ispusta
jedan dio gradiva iIi ga do-
nosi na drugom mjestu. Kako
Mt tako i Lk sabiru -+ rijeci
Gospodinove, sistematiziraju
ih, izabiru, preinacuju (Mt ce-
sto prema pojedinim nazivi-
rna, Lk cesto na teol. temelji-
rna).
G. na g. ne navijesta neko eu-
dorede izabranih, nikakav nov
zakonik i nikakav eticki ideal
za kojim bi tek trebalo pone-
kad teziti. Vise se opisuje
kako izgleda ostvarenje -+ Bo-
zje vladavine (npr. na etickom
podrucju) i ujedno dokazuje
kako se niti medu krseanima
ne moze pretpostaviti da je ta
vladavina konacno prisutna.
Pojedini krseanin mora se na
temelju G. na g. uvjeriti kako
je jos daleko od svega toga,
kako je na njem da radi na
njegovu ostvarenju (-+ etika).
Znacajni su dijelovi G. na g.
prema Mt-+ blazenstva (5,3-12;
usp. Lk 6,20-23), antiteze (culi
ste ... ali ja yam kafem; 5,21-
-48),-+ Ocenas (6,7-15; usp. Lk
11,1-4), zlatno pravilo (Mt
7,12; usp. Lk 6,31).
GRAD Veee utvrdeno mjesto,
veeinom zariSte moei, utjecaja
iIi bogatstva. SrediSte G. na
St. 1. nije bio trg i sl., vee
hram bozanstva. Svrha utvrde
i palace gospodara G. (odn.
kralja) bila je zastita hrama.
U podrucju Palestine i i. Jor-
danije nema mnogo G. kasni-
jeg, helen. iIi rim. tipa.
Prijelaz od posve seoskog u
gradski naCin zivota (mnogo
prije -+ osvajanja zemlje i u
Kanaanu) znaCio je pravi pre-
okret naCina zivota i mislje
nja. I kasnije je G. bio nepri-
jatan -+ nomadima (usp. Post
11,1-9).
GRADNJA je uglavnom bila
ovisna 0 izvanizr. (npr. eg.,
asir., helen.) uzorima.
L Redovito se grade pravo-
kutne nastambe (rijetko s vi-
se od jedne zajednicke prosto-
rije za covjeka i zivotinju,
jedva koji prozor; vanjskim
se stubama penje na ravni
krov - sobe za boravak, spa-
vaonice, pokatkad koja sobi-
ca).
2. Raskosnije su bile palace
(nekoliko prostorija koje ok-
ruzuju unutrasnje dvoriSte).
3. -+ Hram (na St. 1. Cesto
spojen s vladarskom pala-
com).
4.-+ grad.
5.-+ grob.
GRAMZLJIVOST (ne postoji
odgovarajuea hebr. rijec) Po-
hlepa za tudim imanjem osu-
duje se u -+ Deset zapovijedi
(Izi 20,17; Pnz 5,21); proroci
se protiv nje bore (Jr 22,17),
ona razara zivot (Izr 1,19).
Imutak ne donosi nikakvu si-
gurnost (Lk 12,15) a stvara
brige. Teznja za njim je neza-
sitna. skrtost je kratkovidna
(Prop 5,9-16). Obozavanje vlas-
niStva nadomjestak je religije
i zbog toga idolopoklonstvo
(KoI3,5).
GRCI (He1eni) Vee nekoliko
st. pro Kr. taj izraz ne oznacu-
je sarno stanovnike Grcke, vee
liude odredene kulture i civi-
lizacije (usp. 1 Kor 1,22; -+ he-
lenizam; suprotno tome: bar-
bari Di 28,2 i zidovi Iv 7,35).
U krse. zajednici nema nika-
kve razlike izmedu G. i zidova
(Gal 3,28).
GRIJEH. SZ i NZ nisu razvili
nikakvu sustavnu nauku 0 G.,
ali 0 njem govore na najrazli-
citije naCine. Prema Post 2-3
G. se prikazuje kao prijestup
Bozje zapovijedi, on uzrokuje
podvojenost izmedu Boga i
GRIJEH - GROB
101
njegova stvorenja kao i ~
smrt te sprecava dovrsenje
stvaranja. G. postaje moc. ~
Zlo u svijetu nije djelo nekog
bozanstva, vee ga ljudi uzro-
kuju. Prapovijest ljudi pona-
vlja se u zivotu pojedinaca.
To je iskustvo u SZ izrazeno
kod Iz 59,2 (G. kao zid izme-
du Boga i cov.ieka); 2 Sam
12,7.9.10 (G. kao nezahvalnost
i prezir Boga).
~ Sinopticka Ev-a ostaju kod
sz. shvacanja. Ona sarno ondje
govore 0 G. gdje je ujedno ri-
jec 0 pokori i ~ obraeenju
covjeka Bogu (npr. Lk 5,8; Mk
10,18). Prema Mk 8,38 ljudi su
zao i preljubotvoran narastaj;
zbog G. svi su ljudi podlegli
smrti (Lk 13,3.5). sire gleda-
nje nalazimo kod Iv. G. ispu-
nja svijet ~ tamom (Iv 1,5).
Svijet postaje zao zbog odbi-
janja Bozje rijeci (Iv 1,11;
8,23; 9,39). Svijet zivi u G., ali
za to nema nikakve isprike
(Iv 15,22s). Prvotni je G. ne-
vjera (Iv 16,9). Pavao: poziva-
juCi se na Post 2-3 u Rim 5,12-
-21 ocrtava G. kao nadosobnu
i pretpovijesnu moc. ~ Ada-
movim prijestupom G. je pro-
dro u ~ stvorenie a po G.
smrt. Oboje se dozivljava kao
temeljno zlo (Rim 6,23). Ljud-
ski je rod upao u G., a ne tek
covjek pojedinac; covjecans-
tva je u G. suodgovomo s
Adamom. Ipak, unatoc tome
ne moze se iz Rim 5,12d izve-
sti misao 0 iskonskom grije-
hu, kako se to Cini nakon
Augustina (pad u G.). G. do-
duse ima svoj izvor u Ada-
mu; ipak, ljudi koji zive posli-
je njega postaju krivci svojom
vI. odlukom kojom pred Bo-
gom bivaju gresnici (Rim
3,23). Kad bi jedan Adamov G.
bio pre sudan za ljudski rod,
onda bi svaki pojedinac bio
podlozan nekom tudem, da
lekom cinu koU bi ga preda-
vaG neumoljivoj sudbini; kad
bi, naprotiv, ljudski cin ovi-
sio jedino 0 covjekovoj volji,
mogli bismo upasti u moraIi-
zam: covjek bi sarno trebao
htjeti, pa da cini dobro. U Rim
5,12-21 i u 1 Kor 15,21s Adam
i Krist promatraju se kao po-
cetak i temeli novih stvamo-
sti: u Kristu je gresno covje-
canstvo izmijenjeno i probu-
dena na nov zivot. Rim 6,6:
stari, gresni covjek (Adam)
treba obuCi novog covjeka
(Krista). Rim 5,19; 11,32: lju-
di su suodgovorni u G. i smr-
ti; ulaskom Krista u tu su-
odgovomost prevladava se G.;
covjek iivi u gresnoj egzisten-
ciji i nuino mu je potrebno
trajno ~ obracenje. To je po-
bjeda u borbi izmedu ~ duha
i ~ tijela (Gal 5,17), pobjeda
nad ~ pofudom (Rim 8,6s) i
porivom na G. (Rim 7,18.23).
GRMUAVINA Prema bib!.
shvaeanju, Bog nije sarno uz-
rok G., nego je ona, stoviSe,
njegov glas (Job 37,2ss; Am
1,2; Ps 29,3). Grmljavinom Bog
otkriva svoju moe i slavu (Izl
19,16; 20,18; Ps 29,3), svoj ~
gnjev (Job 36,33), svoju osvetu
i kaznu (1 Sam 2,10; 2 Sam
22,14s). U neocekivan trenutak
on grmljavinom potvrduje ri-
jeCi ~ Samuelove (1 Sam
12,17s).
I u NZ glas se Boiji povezuje
s G. (Iv 12,28s), G. je znak
Boijeg velicanstva (Otk 1,10;
4,5) i popratna pojava Boijeg
posljednjeg suda (Otk 10,3s.
11; 16,18s; usp. Iz 29,6).
GROB Najcesce se pogreb
obavIjao nekoliko sati poslije
!;mrti (kod Izraelaca je baIza-
l.niranje bilo vrlo rijetko, usp.
Post 50,2s). To je najcesce bio
IJOsao sinova (Mt 8,21; no usp.
1. Kr 13,29; 2 Kr 23,30). Kao G.
102
GROB - GUBA
sluiila je prirodna udubina
(Post 23,19); katkad umjetno
prosirena, iIi poseban iskop
u zemlji (usp. 2 Kr 21,18), iIi
u peCini usjecena prostorija
(Iz 22,16; Mt 27,60) iIi grobovi
prostog puka (Jr 26,23; usp.
2 Kr 23,6; zajednicki grobovi?).
Oblid su se grobova mijenja-
li. Za grobne komore u yr.
Isusovo usp. s1. Osim toga
poznato je u to yr. pokapanje
u okomitim nisama, odn. gro-
bnid s lukom, kao i u udu-
binama (kok) gdje se tijelo
uguralo u jedno od 9-18 vodo-
ravnih okana koja su se na-
lazila oko grobne komore.
Grobne udubine, grobne ko-
more itd. cesto su sluiile d-
jeloj obitelji tokom nekoliko
pokoljenja (usp. Post 49,29-31).
Ne biti sahranjen u G. otaca
smatralo se Bozjom kaznom
(1 Kr 13,22). Osobito u kasni-
je doba pokapalo se po mo-
gucnosti izvan gradskog pod-
rucja. Grobni predmeti u naj-
starijem su razdoblju cesci
nego kasnije (-+ prekogrobni
zivot). U Izraelu nije bio obi-
caj spaljivati mrtvace, za raz-
liku od drugih naroda (usp.
Am 2,1; 1 Sam 31,12 ne sma-
tra se viSe ispravnim). Pri tom
ie mozda utjecalo i to sto se
Ilije moglo zamisliti da i dalje
moze zivjeti u -+ Podzemlju
onaj koji je bio spaljen i sto
se spaljivanje smatralo ko-
nacnim unistenjem.
GROB, SVETI -+ Sveti grob
GROM -+ grmljavina
GUBA Zajednicko ime za raz
licite kozne bolesti (Lev 13s).
Lepra je samo jedna od njih.
Svima im je zajednicko da
koza dobije mrlje (dje1. se
oljusti). Slicni se znakovi jav-
ljaju kod gubavih kuca (Lev
14,33-53) iIi odjece (Lev 13,47-
Presjek jedne zid. grobnice u vr. Isusovo. U padinu brezuljka
usjecen je hodnik u koji se cesto silazi po nekoliko stuba_
Iza niskog otvora (la), koii se zatvarao tdkom kamenom
plocom, iskopana je izba (2) s klupama od kamena uza zidove
(2a), a zatim druga izba (3) sa slikom jedne ili nekoliko riba.
U toj drugoj prostoriji polagalo se mrtvo tijelo. Kad se htio u
grob staviti drugi mrtvac, skupljale su se kosti prethodnog i
spremale u malom otvoru u hodniku ili u posebnoj skrinjici
za kosti (ossuarium).
GUBA - HAGADA
103
-59). Gubavi se izbacuju (Lev
13,45s; Job 2,7s), udaljuju iz
naselja i bogostovne zajedni-
ce (svecenik utvrduje postoja
nje gube: usp. Lev 13,144; Mk
1,40-441/). G. se smatra bicem
Bozjim (Br 12,9s; 2 Sam 3,29;
2 Kr 5,27; IS,S). Vjerovalo se
da u vr. spasenja neee viSe
biti G. Isusovo iscjelivanje guo
bavaca stoga navijesta da je
nadoslo vrijeme spasenja (Mt
11,511; usp. Mt 8,2-4; Mk 1,40-
-44//).
H
HABAKUK Jedan od malih
-* proroka, zapravo bogosluZ'
ni prorok krajem 7. st. pro Kr.
U Knjizi Habakukovoj optu
zuje on sir. vlast koja se ocito
protivi Bozjoj pravednosti
(usp. 1,2ss.1217). Jahve odgo-
vara da on pravednika cijeni
i da su dani silnika odbrojeni
(1,511; 2,15). Zatim slijede
prokletstva protiv bezboznika
(2,620) i opis jednog videnja
o uniStenju neprijatelja (3; iz
vomost prijepoma). Mozda su
to bili dijelovi neke knjige za
bogosluZou upotrebu.
Pravednik se mora uzdati u
Bozju pomoe jer ga on unatoc
suprotnom prividu ipak ne za
pusta. Pravednik zivi od svo-
je vjemosti (2,4). Tu misao
Pavao dalje razvija (Rim 1,17;
-* vjera).
HABAKUKOV SVITAK -* Ku
mran
HABIRU (ispravnije, premda
rjede: 'apiru) Od pocetka 2.
tslj. pro Kr. drustveni sloj u
prednjoj Aziji i Egiptu: skupi
ne odn' horde kOje traze zas-
titu, prisilni radnici, niZi pla-
cenici i dr. H. zacijelo nisu bi-
Ii jedinstven narod. Svjedo-
canstva 0 njima nalazimo npr.
u tekstovima iz grada -* Ma
ri, u pismima iz -* Amame,
na glinenim plocicama iz -+
Nuzua. Prijepomo je kako se
H. moze povezati s izrazom
-* Hebreji.
HAD -+ Podzemlje
HADAD se naziva akad. bo-
zanstvo raslinja, Cije je stova-
nje bilo vrlo rasireno vee u 2.
tslj. pro Kr. H. se cesto prika
zuje s trokrakom munjom.
testo je i sastavni dio imena
(npr. Ben H.). U popisu Post
36,3139 dva se edomska kralja
nazivaiu H. (Hadar u Post
36,39 pogreska je prepisiva
ca). Tako se zvao i jedan edom
ski kraljevic koji je pred
Davidom pobjegao u Egipat,
ondje bio rado primljen i po-
slije Davidove smrti podrucju
Edoma opet vratio nezavis-
nost od Izraela (1 Kr 11,14-22.
25b).
HADADEZER (Hadad je po-
moenik) Prema 2 Sam 8,310
aram. kralj koga je pobijedio
David.
HADADRIMON (Zah 12,11)
Vee od 4. st. pro Kr. upotreb-
ljava se kao naziv mjesta. H.
je po svoj prilici izv. ime jed-
nog bozanstva raslinja (-+ Ha
dad). Hadadrimonski plac
mozda je bila godisnja kultna
naricaljka za bozanstvom ras-
linja koje na nekoliko mjeseci
umire.
HAGADA (razlaganje) tid.
bibl. tumacenje (ukoliko se ne
odnosi na propise: -* Halaka),
ukljucuje i propovijedi. H.
upotrebljava price, usporedbe!
gatke, itd. Vee u tekstu kOjl
104
HAGADA - HAMAN
se tumaci postoje jedne kraj
drugih razlicite knjiz. vrste (--+
metoda povijesnih oblika) i
predaje razlicita podrijetla.--+
Midras.
HAGAJ (Agej; roden na blag-
dan) zove se iedan od --+ pro-
roka. Prema Hag 1,1 djelovao
je 520. pro Kr. u
gdje je zajedno sa --+ Zah,;lrl-
jom zahtijevao od povratmka
iz --+ izgnanstva da obnove
Hram (usp. Ezr 5,1; 6,14; Hag
11-15). H. je nagovijestio da
novogradnja biti veoma !i-
jepa (Hag 1,15b-2,9), govono
je 0 zarazi necistoce (2,10-14),
o budueem blagoslovu (l,l5a;
2,15-19) te 0 uzviSenju namje-
snika Zerubabela u yr. ko-
nacnih nevolja (2,20-23). H. je
dalje porurivao gradnju Hra-
rna koja je vee zapinjala.
jeci su mu sabrane u knJlzl
Hagajevoj, koja je nastala
malo kasnije.
HAGARA se prema Post 16,1
zvala ego slufavka Abrahamo-
ve zene. Sin H. i Abrahama
bio je --+ JiSmael. Oba izvje-
staja 0 njezinu protjerivanju
prikazuju je dijelom u sla-
bom svjetlu (Post 16) a dije
10m je safaljevaju (Post
21,9-33). Bog izbavlja H. i JiS-
maela da ne umru od zedi
(Post 21,19). U Gal 4,24-31 Pa-
vao tumaci H. kao pralik Je-
ruzalema vjerna Zakonu, koji
se ponosio da potjece od Sa-
re, Hagarine gospodarice. No
Sara je zapravo majka od
Zakona slobodnih krseana.
HAGIOGRAFI (sveti spisi)
Tudica prema grC.ilat izrazu
kojim se oznacivala treea sku-
pina knjiga fid. --+ Kanona: Ps,
Izr, Job, Pj, Rut, Tuf, Prop,
Est, Dn, Ezr, Neh, 1 Ljet, 2
Ljet.
HAKELDAMA --+ Krvna njiva
HALAKA (pravilo) Oznaka
za zid. propise koji su izvede
ni iz SP iIi nastali na temelju
predaje (koja navodno potje-
ce od Mojsija). H. pridodaje
bib!. --+ Zakonu jos mnoga
(dijelom sitnicava)
nja i pravne inacice. Prv. Je
bilo zabranjeno zapisivati H.
Medutim, vee u --+ Damascan-
skom spisu iz Kumrana nala-
zimo tekstove H. Druge zbir-
ke H.-tekstova jesu --+ MiSna
(rab. slufben) i Tosefta. --+
Hagada.
HALEL (hvalospjev) zid. na-
ziv za Ps 113-118, koji su se na
najvaznije blagdane pjevali u
cast Bogu. Hvalospjev kod
Mk 14,26//, sto ga je pjevao
Isus s Dvanaestoricom na
kraju vazmene vecere, bio je
zacijelo taj H. (ne veliki H.
= Ps 120-136, iIi Ps 135s odn.
Ps 136).
HALELUJAH --+ Aleluja
HAM (hebr. znacenje nesigur-
no) Prema Post 5,32; 6,10 i c.
--+ Noin sin, prema Post
10,6-20 zajednicko ime za sj.-
-africka arap. i kan. plemena.
Kasnije'se redovito Egipat na-
ziva ;,Hamova zemlja (usp.
Ps 105,23; 106,22). Proklinja-
nje izr. protivnikc1 povezuje
se una trag s prokletstvom ko-
je je Noa izrekao nad H.
(Post 9,25ss)
HAMAN Protivnik --+ Mordoka-
jev u izvjestaju 0 --+ Esteri.
Hamanov plan 0 uniStenju zi-
dova bio je osujeeen a on je
sam bio pogubljen. Est 3,1 na-
ziva H. Agadaninom ( --+
Agag), mozda zbog toga da se
jos vise istakne njegovo su-
parniStvo s Mordokajem iz
plemena Benjaminova: H. bi
po tom bio Amalecanin (usp.
1 Sam 15).
HAMAT - HARMAGEDON
105
HAMAT (hama) zvao se grad-
-drfava u srednjoj Siriji. Tra-
zio je Davidovo prijateljstvo
(2 Sam 8,9s), moran se kao i
-+ Sj. izr. kraljevstvo boriti
protiv aram. drfave Damaska,
kasnije protiv Asirije (854. pro
Kr. pobjeda nad Asircima kod
Karkara, ponovni procvat
H. a od 738. pro Kr. teski na-
met i odstupanje pojedinih
podrucja I nar?d)e
H. bio nasel.1avan u osvoJemm
podrucjima Sj. kraljevstva
(-+ izgnanstvo) (2 Kr 17,24).
HAMURABI Krali ...... Babiloni-
je (1728-1686. pro Kr., cesto
se stavlja u starije razdoblje).
H. je uspio malu drfavu pro-
siriti u veliko kraljevstvo ko-
jim je odlicno upravljao
(npr. briga za izgradnju kana-
la). Poznat je prije svega po
tome sto je dao zapisati ta-
dasnje pravne propise (osim
ulomaka: 2 112 m visok komad
diorita; na njegovu je gor-
njem dijelu prizor kako H.
prima zakon od boga Sunca.
Zatim slijedi sam zakon pi-
san klinovim pismom. Istra-
zivaci ga diiele na 282 ).
Mnogi od tih pravnih obica-
ia bili su na snazi i izvan Ba-
hilonije, npr. u podrucjima u
kojima su prema knjizi Post
boravili patrijarsi.
H. zacije10 nije Amrafe1 iz
Post 14; ipak nije nemoguce
da je sastavljac 14. gI. Post
mislio na H., ali viSe nije znao
pravo ime.
HANANEL (milostiv je Bog)
Kula u gradskim zidinama u
Jeruzalemu (Neh 12,39).
HANANIJA (milostiv je Jah-
ve) VI. ime:
1. Prema Jr 28 jedan se pro-
rok imenom Hananija uspro-
tivio -+ proroku Jeremiji, ne-
istinito je navijestao skori svr-
setak novobabil. vladavine i
ubrzo zatim umro.
2. J edan od -+ Danielovih dru-
gova koga su Babilonci pro-
zvali Sadrak (Dn 1,7).
HANUKA -+ posvecenje Hra-
rna
HANUN (pomilovan?) VI.
ime npr. sina i nasljednika
kralja Nahasa.
Teska uvreda koiu je H. na-
nio Davidovim poslanicima
bila je uzrok ratu (2 Sam
10,1-14). -+ Raba.
HARAN ...
1. Grad u sjz. MezopotamlJl!
znacaino cvoriste prometa 1
karavanske trgovine (najveci
procvat, prema pismima iz gra-
da -+ Mari u 19. i 18. st. pro Kr.),
srediSte kulta Mjeseceva bo-
zanstva Sin, koje je kasnije
neko vriieme stovao i -+ Abra
ham (usp. IS 24,2).
nom dijelu sz. predaJe H. Je
bio poiaziSte Abrahamovih
putovanja. Kasnije je H. pot-
pao pod Asiriju. Kod H. =
Carrhae poginuo je 53. pro Kr.
konzul Kras (Crassus).
2. Prema Post 11,26 Abraha-
mov brat zvao se H. Prijepor-
no je da Ii je to ime u vezi
(1). NekoIiko gradova u tOJ
okoIici imaju isti naziv kao
Abrahamov . rodak. Abrahamo-
vo doba pada oko pola st.
nakon najveeeg procvata H.
HARMAGEDON Prema Otk
16 16 tri zloduha okupljaju
Zemlje na mjesto H.
za borbu protiv Boga.
Neki tumace ime lOH. kao
Megidsko brdo (= har). No,
u SP redovito se govori sarno
o Megidskoj ravnici. Drugi
misle na har mo'ed (= Zbor-
na gora, aluzija na Iz 14,!3).
Drugi opet misle na poveZlva-
nje razIicitih predodZbi (npr.
Megido kao bojno polje: Suci
106
HARMAGEDON - HEBREJI
5,19; Brda izraelskac kao
mjesto Gogova poraza: Ez
39,4). Drugi opet traie drugo
tumacenje.
HAROD Prema Suci 7,1 Gide-
on se s voiskom utaborio
kraj izvora H. (zacijelo I en
dtlilad) na podnozju gorja-+
Gilboe. Miesto H. (2 Sam
23 25) nalazilo se zacijelo oko
100 km (zracne linije) j. od
tog izvora.
HAROSET GOIM (= H. Po-
ganski, zapravo tell 'amr)
Prema izvjestaju Suci 4, pn-
jestolnica -+ Sisere koga
pobijedili Debora i Barak, SJZ.
od -+ Jizreelske ravnice.
HASAR V mnogim imenima
mjesta oznacuje
salas, npr. H. Sual = LIsle-
je dvoriste (Js 15,28).
HASARMAVET (hadramaut)
Kraj u j. Arabiji, osobito po-
znat kao podrucje gdje se uz-
gaja tamjanovac. Prema Post
10,26 (popis naroda) H. se su-
srece kao ime osobe (potomak
Semov).
HASESON TAMAR Mjesto j.
od Mrtvog mora koje su pre-
ma Post 14,7 nastavali Amo-
rejci. Nije ispravno poistovje-
Civanje s -+ En Gedijem (2
Ljet 20,2) jer se ovaj nalazi
sjevernije od H. T.
HASIDEJCI (Asidejci) Relig.
skupina u zidovstvu (najvatre-
niji pobornici obdrlavanja Za-
kona, protivnici -+ helenizma).
PoduprIi su -+ Judu
bejca. Vjer. su preteee -+ fan-
zeja i -+ esena (-+ Kumran).
HASMONEJCI Naziv kojim je
pisac J osip Flavije prozvao .
nastiju -+ MakabeJaca. PnJe-
porno je znaeenje naziva H.
HASOR Naziv mjesta, poseb-
no grad sj. od Genezaretskog
jezera (tell el-qedah). Spomi-
nje se u ego tekstovima, u pi-
smima iz -+ Maria i -+ Amar-
ne. Prema JS l1.1ss sjediSte
nekog kralja s brojnim sa-
veznickim vezama. Prema JS
11,11 H. je bio osvojen i spa-
ljen, a prema 1 Kr 9,15 Salo-
mon ga je utvrdio (stratesko
znacenje).
HAVRAN Kod Ez 47,16.18
oznaeuje se tim imenom asir.
pokrajina i. od Jordana.
HAZAEL (vidio je Bog)
Vbio je (izmedu 846. i 842. pro
Kr.) damaseanskog kralja
Ben-Hadada II. i naslijedio gao
Predaja s njime povezuje ka-
ko -+ Iliju tako i -+ Elizeja (1
Kr 19,15ss; 2 Kr 8,7-15). Haza-
elova je politika uperena pro-
tiv Izraela i Jude (2 Kr 8,28;
usp. 2 Kr 12,18). Asir. kralj
Salmanasar III. nav. postiZe
pobjedu nad H. 861. pro Kr.,
ali to nije okrnjilo njegovu
prevlast u Palestini/Siriji, jer
su velike unutarnje teskoCe
slabile Asiriju.
HEBREJI V Post 10,21 H. se
dovode u vezu s -+ Eber, odn.
-+ Sem. Prema Post 19,13 Ab-
ra(ha)m se oznacuje kao H.
Prijeporno je u kakvom je
odnosu s Habiru ('apiru)c,
izrazom koji vecinom ozna-
euje potcinjene drustvene
slojeve 19-12. st. pro Kr. (pla-
cenici, robovi, zarobljenici,
prisilni radnici i dr.). Oni su
poznati iz tekstova koji po-
tjecu iz Palestine/Sirije, Male
Azije i Egipta. Jesu li Habiru
bili beduini? Da Ii su H. bili
skupina Habirua? Ime H.c
na nekim mjestima izraiava
ovisnost (npr. 1 Sam 14,21),
no vecinom je naziv H.c ea-
stan naziv za narod (2 Kor
11,22) ili ime za Zidove iz Pa-
lestine koji su govorili aram.
(Dj 6,1). -+ Habiru.
HBBREJSKI - HBKSAPLA
107
HEBREJSKI se naziva z. sem.
jezik kojim je napisan najve-
Ci dio SZ. Izvanbib1. vrela tog
jezika jesu: tekstovi iz -+
Kumrana. ratarski kalendar
iz -+ Gezera. ostraka (= ispi-
sane glinene plocice) iz -+ Sa-
marije i -+ LakiSa. natpisi (-+
Siloe) i dr. Tek se potkraj 3.
st. pro Kr. kan. jezik naziva
H. (Iz 19,18). H. je nastao
kao mjesavina starosjedilac.
kog i pridoslog (aram.) jezic
nog blaga kad je prilikom-+
osvajanja zemlje dijelom pre-
uzet jezik nove domovine. Po-
stojala su razlicita narjecja
(usp. Sud 12,6). Jos se mogu
prepoznati tragovi jezicnog
razvitka u sacuvanim teksto-
virna. Oni nam ipak otkrivaju
samo mali isjecak. Osim toga
rab. su ucenjaci ujednacili
jezik bibl. tekstova (do oko 10.
st. p. Kr.) i pri tom uklonili
znakove jezicnog razvitka, i
to u korist iednog konacnog
jezicnog oblika (-+ Masora).
Poslije -+ izgnanstva H. posta-
je sve viSe jezik knjizevnosti,
bogostovlja i nauke. Govorni
je jezik bio aram. Taj vee
utjece na jezik Est, Prop, a
jos vise na srednjehebr. jezik
Talmuda itd. (novohebr. =
jezik ddave Izrael). Kod sIu-
sanja H. jezika dobiva se ovaj
dojam (te odlike nisu svojstve-
ne sarno H.): mnogo nepca
nih i grlenih glasova, emfa-
ticni glasovi (= snaZno izgo-
goreni k, s, t), razlika izme-
du jakih i slabih glasovnih
udara, razraden sustav glagol-
skih oblika (koji se manje
razlikuju u vremenu a viSe u
naCinu radnje), srodne rijeci
(u sacuvanom jezicnom obli-
ku) imaju ponajcesce tri za-
jednicka suglasnika, jedno-
stavno gradene (usporedne)
recenice.
H. je izv. bio pisan kasnijim
razvojnim oblicima fen. abe-
cede (kao primjer V. s1. uz
natuknicu Siloe), a od 3. st.
pro Kr. gotovo samo stilizira-
nim (aram.?) kvadratnim pi-
srnom (tako svi bib!. rkpi.
Prirnier: V. s1. uz natuknicu
Masora). Najprije su se pi-
sali samo suglasnici (sustavi
tocaka i dr. kao znakova za
samoglasnike, -+ Masora).
HEBRON (blizu el-halil), rani-
je Kirjat Arba (JS 15,54), sta-
ri grad-ddava na uzvisini, oko
36 km j. od Jeruzalerna, nase-
Iili su ga Kalebovd (Sud 1,20;
JS 11,21). H. je bio Davidova
prijestolnica prije zauzimanja
Jeruzalema (2 Sam 5,5). Tu se
-+ Absalom dao izabrati za
kraija. Zbog njegova istaknu-
tog poIozaja -+ Jeroboam je
H. utvrdio (932-917. pro Kr.).
-+ Juda Makabejac razorio je
H. (poslije 164. pro Kr.). Grob
patrijarM. u el-halil dijelom
je iz srednjeg vijeka, dijelom
iz Herodova vremena.
HEKSAMERON se naziva ono
sto Post 1,l-2.4a iznosi kao
stvaranje u sest dana.
HEKSAPLA (sestopIet) zove
se jedno -+ Origenovo izdanje
SZ. Ono u 6 usporednih stu-
paca donosi hebr. tekst, nje-
govu grc. transkripciju, Akvi-
lin grc. prijevod (dos1., 2. st.
p. Kr.), Simahov prijevod (vr-
10 siobodan, kra.i 2. st. p. Kr.),
-+ Septuagintu (LXX) i Teo-
dotionov grc. prijevod (teme-
Ijita preradba LXX u 2. st. p.
Kr.). Neke sz. knjige uz to
imaju jos neke grc. prijevo-
de. Djelo se vjer. nije prepi-
sivalo i ostalo je sacuvano sa-
mo u ulomcima ili prijevodi-
ma.
H. je imaia velik utjecaj na
predaju LXX: u Dn je Teodo-
108
HEKSAPLA - HENOK
tionov tekst gotovo posve is-
tisnuo tekst LXX. Origen je
stavljao opasku ako je LXX
saddavala viSe nego hebr.
tekst. Gdje je pak LXX sadr-
zavala manje od hebr. teksta,
uvrstio je u stupac LXX dije-
love iz drugih grc. prijevoda.
Na to su se kasniji preradiva-
ci i prepisivaCi doduse osvrta-
Ii. aIi su unatoc tome katkad
pobrkali i prijevode i Orige-
nove znakove, koji su dijelom
i krivo postavljeni iIi ispuste-
ni.
HEKSATEUH -+ sestoknjizje
HELENIZAM oznacuje civili-
zaciju BIiskog Istoka u 3.-1.
st. pro Kr.: osvajacki
i carstvo Aleksandra Vel. 1
njegovih (diado-
hi), osnivanje mnoglh gradova
s grc. vodecim slojem; grc.
pravno uredenje; grc. us!ano-
ve; bogata kultuma razmJena;
oblik grc. jezika kao jezika
trgovine, prometa, dipl<;,ma<;i-
je i izobrazbe; povezlvanJe
grc. i istoc. kultumog blaga,
ukljucujuCi i relig. predaje
(stapanje, izjednacenje i po-
vezivanje bozanstava); pucka
filozofija koja hoce biti svje!.
ska, kult vladara. procvat pn
rodnih znanosti i fiIologije.
SrediSte H. bila je -+ Aleksan
drija. SnaZno su helenizirani
bili i gradovi -+ Dekapolisa.
Uz pokusaje da se zid. relig.
svijet nanovo premisli (npr.
Aristobul. Filon Aleksandrij-
ski) u prilog su H. iSle i po-
vrsne upravne mjere (-+ An-
tioh [1]), protiv kojih se dize
snafan zid. ustanicki pokret
( -+ Makabejci). Premda je
njegova ostrina uskoro popu-
stila, ipak je i dalje bilo od-
bojna stava protiv svega no-
yoga (-+ farizeji). Nar. kod
Zidova koji govore grc. (-+
Septuaginta) kdcanstvo je
dobro primljeno, jer ono
napusta ddanje koje se ogra-
nicava na zidovstvo (usp. Dj
11,20; -+ Apostolski sabor. -+
Zakon). Kultumo i jezicno je-
dinstvo koje je ostvario H. ka-
snije se takoder pokazalo vri-
jednim pomagalom u najsta-
rijem krsc. misijskom djelo-
vanju. Svi su nz. spisi napisa-
ni na helen. grckom. Nz. su
pisci ponesto preuzeli i iz mi-
saonog svijeta i nacina prika-
zivanja helenizma (npr. Pa-
vao: oblik rasprave, po koji
izmisljeni razgovor pun sarno-
predbacivanja, retorska pita-
nja, opreke, primjeri itd; usp.
Rim 4.1ss; 1 Kor 7,18-22;-+
Ivanovo evandelie: sklonost
apstraktnim pojmovima i ost-
rom duaIizmu: Zivot itd.,
svjetlo-tama itd.).
HELIODOR (dar [boga] Sun-
ca) Utjecajni ministar Sele-
uka IV. Filopatora (-+ Seleu-
koviCi). 176. pro Kr. pokusao
je na njegovu zapovijed op-
ljackati riznicu jeruzalemskog
hrama. Prema 2 Mak 3,7-40 u
tome ga je sprijecio Bozji za-
hvat.
HELIOPOLIS -+ On
HENOK Ime osobe, prije sve-
ga: Prema Post 5.18-24 (popis
setovaca) potomak -+ Setov.
Njegov bi zivot nay. trajao
365 godina (broj dana u go-
dini). Ne spominje se smrt H.
nego da je iScezao. 0 tome
su nastale mnoge legende.
Henokova knjiga (ne spada u
-+ kanon), izv. napisana hebr.
(2. st. pro Kr.), sacuvala se
uglavnom sarno u etiopskom
prijevodu. To je -+ apokalip-
ticko djelo te opisuje anaele,
opCi potop, mesijanska vide-
nja, astronomska gledanja,
videnja 0 -+ spasu covjeean-
stva, opomene. Navodi je Jd
14s. Drugi oblik predaje 0 H.
HENOK - HEROD
109
pruza slavenska Henokova
knjiga, 2 staroslavenska pri-
jevoda grc. predlozaka.
HEPTATEUH -+ Sedmoknjizje
HERMENEUTIKA -+ biblij.
sko tumacenje
HERMENEUTSKO PITANJE
-+ biblijska znanost
HERMON (dzebel et-teldz =
Sniezno brdo, dzebel es-seh
= Starcevo brdo) NajjuZniji
planinski masiv -+ Antilibano-
na, oko 2760 m visok, stalno
pokriven snijegom. H. se sma-
tra sj. granicom (npr. Pnz
3,8) i upotrebljava u simbolic-
nom govoru (hermonska ro-
sa Ps 133,3).
HEROD (iunacan) Pod tom
se natuknicom obraduje cijela
dinastija Herodovaca, a k to-
me i Arhelai (v. 3), Antipa (v.
4), Filip (v.' 2 odn. 5), Agripa
1. i II. (v. 6 i 7). Gdje u SP
stoji samo H., kod Mt 2 i
Lk 1,5 misli se na H. 1. (v. 1),
u Dj 12 Agripu I. (v. 6), inace
uvijek na Antipu (v. 4). Usp.
prilozeno rodoslovlje.
1. H. I. St. (dio literature na-
ziva ga Herod Veliki, kralj
37-4. pro Kr.). Bio je poto-
mak jednog Idumejca, Ceza-
rova prijatelja, prema tome
nije bio Zidov. Zbog tog pod-
riJetla mnogi pravovjerni Zi-
dovi nisu nikad posve prihva-
tili tu dinastiju. Herodovi zi-
votni podaci: 47. pro Kr. voj-
ni namjesnik u -+ Galileji, us-
koro zatim i u -+ Celesiriji,
na svom bijegu pred Partima
imenovan (pot)kraljem, 37.
pro Kr. boreCi se protiv njih
izborio si je kraljevstvo. Di-
plomatskom vjestinom, najsu-
rovijom okrutnoscu i umor-
stvima stvorio .je konacno
kraljevstvo koje je bilo veli-
ko otpr. kao Veliko Davidovo
kraljevstvo (izuzev -+ Dekapo-
lisa). Poput mnogih samodr-
zaca H. I. bio .ie velik gradi-
telj (npr: -+ Hram, palaca, Ce-
zareja, tvrdava Antonija, ka-
zaliste, utvrda Masada). U
vanjskoj politici H. je bio ovi-
san 0 Rimu, a u nutarnjoj
uglavnom samostalan. -+ Ma-
gi, -+ povijest Isusova djetinj-
stva. ViSe je sinova dao smak-
nuti.
2. H. Filip (Boethos), kod Mk
6,17; Mt 14,3 samo Filip, n-
vio .1e u Rimu kao privatna
osoba bez polito ambicija. Nje-
gova ga je zena -+ Herodija-
da napustila i zivjela sa svo-
jim djeverom H. Antipom (v.
4).
3. Arhelaj, 4. pr. Kr. - 6. p.
Kr., etnarh (ne kralj kako je
to [1] zelio) Judeje, Samarije
i I dumeje. Sagradio je ras-
kosnu palacu u J erihonu. Bio
je vrlo ozloglasen (usp. Mt
2,22), konacno je bio svrgnut
i prognan u Viennu (Galija,
danas Vienne, .1. Francuska).
4. H. Antipa, 4. pro Kr. - 39.
p. Kr., cetverovlasnik -+ Gali-
leje i -+ Pereje (kralj kod
Mk 6,14 pucki je nacin izra-
zavanja, usp. naprotiv Mt 14,1;
Lk 9,7). Protjerao je svoju
zenu da bi zivio s -+ Herodi-
jadom. 39. p. Kr. prognan je u
Lugdunum (Galija, danas
Lyon).
Dao je uhititi Ivana -+ Krsti-
telja i na zahtjev Herodijade
smaknuti.
5. Filip, cetverovlasnik (4. pro
Kr. - 36. p. Kr.) podrucja ko-
je su uglavnom nastavali sa-
mo pogani (Itureja, Trahoni-
tida, Gaulanitida i dr.), spo-
minje se kod Lk 3,1. Uzeo je
za zenu mnogo mladu -+ Salo-
mu, sagradio Betsaidu i Ceza-
reju Filipovu.
110
HEROD
6. Agripa I. (u NZ: H.), 37.
p. Kr. u Rimu imenovan kra-
ljem i nasljednikom Filipovim
(v. 5) te daljnjim imenova-
njima iz Rima konacno 41-
-44. p. Kr. kralj nad cijelom
Palestinom. Nasuprot svome
prethodnom iivotu on se na-
izvan strogo pridrlavao iid.
zakona, traiio je naklonost
naroda (smaknuce Jakovljevo
i zatvaranje Petrovo: Dj 12,
Iss.19), nastojao je donekle
oslabiti vezanost uz Rim (iz-
gradnja utvrda koje nije smio
dovrsiti). Naglo je umro od
neke bolesti crijeva (Dj
12,20-23).
7. Agripa II, sin Agripe I. (v.
6). Razna rim. imenovanja
stvorila su od njega vladara
nad velikim podrucjem sj. i
sji. od prvotnog posjeda Ju-
deje. Osim toga stekao je pra-
vo popunjavati polozaj -* veli-
kog svecenika. Imao je ljubav-
ni odnosaj sa svojom sestrom
Berenikom. Za njegove vlada-
vine bila je dovrsena gradnja
hrama koji je njegov djed
H. I. (v. 1) bio zapoceo. No,
svega 7 g. kasnije bio je raz-
oren (iid. rat). Agripa II.
ostao je vjeran Rimu i ondje
je zavrsio svoj iivot. U Dj
HERODOVO RODOSLOVUE
(lmena u kunivu spominju se u NZ)
Herod 1. Stariji
* oko 73, t 4. pro Kr.
Zene su mu, pored drugih, bile
.J.
.J. .J. .J. .J.
Marijamna I. Marijamna Maltaka KIeopatra
iz plemena Makabejaca II. I leruzalemska
pogubljena 29. pro Kr. I .J. I
.J. .J..J. .J. .j.;---'------O.j. t
Aleksandar Aristobul Herod Arhelaj Herod Filip
(umoren) (umoren) Filip t oko Antipa * 4. pro Kr.
t 7. pro Kr.od 7 pro Kr. zena mu 18. p. Kr. t 39. p. Kr. t 34. p. Kr.
zena mu H erodijada zena mu zena mu
Berenika 1. .J. keerka Saloma
I
Saloma Arete IV.
a kasnije
.J. Herodijada
t .j. .j.
Herod, Herodijada Agripa 1.
kralj udata za . 10. pro Kr.
Halkide Heroda t 44. p. Kr.
t 48. p. Kr. Filipa, I
zena mu kasnije za
Berenika Heroda '-----------;.J.
II. Antipu .J..J.
Agripa II. Berenika
* 28. p. Kr. II.
t oko
100. p. Kr.
.j.
Druzila
udata za
namjesnika
Feliksa
HEROD - HILIJAZAM
111
25,13-26,32 (preslusavanje Pav-
Ia) misli se na Agripu II, a ne
na njegova oca.
HERODIJADA Supruga svog
strica -+ Heroda (2) Filipa
(Boethos) i majka -+ Salomi-
na. H. je napustila svog mu-
fa koji se odrekao politike i
zivjela s njegovim polubratom
Antipom kojemu je donijela
nesrecu: zbog H. je Antipa
svoju zenu, a to je
bilo povod ratu s njezinim
?cem (kraljem Nabateje). H
Je isposlovala da se odsijece
glava Ivanu-+ Krstitelju (Mk
6,19-2411). Ona je nagovorila
Antipu da u Rimu poradi oko
kraljevske krune, no on je
bio prognan u Lugdunum (Ga-
lija, danas Lyon). H. je posla
onamo s njime.
(hesban) Grad (oko
25 km i. od sj. obale Mrtvog
mora). Prema Br 21,26 i ruga-
lice koja potom slijedi grad
Sihona, amorejskog kralja.
Prema Iz 1,54; Jr 49,3 i c. H.
je moapsko srediste. Ruben i
Gad svojatali su za se H.
(usp. Br 32,23).
HETITI su se nazivali sta-
novmCl velikog kraljevstva
koje je uz Egipat, Asiriju i
Babiloniju odrec1ivalo politi-
ku St. I. (osobito krajem 16.
i izmec1u 14. i 12. st. pro Kr.).
Glavni je grad bio Hatuza
(danas: Boghazk6j, i. od An-
kare). J. su mu granice neko
vrijeme sezale do sj. granica
danasnje drZave Libanon.
Kraljevstvo je propalo pod
najezdom -+ naroda smora.
Kulturno i relig. H. su bili
pod jakim utjecajem -+ Huri-
ta i pokorenih naroda. Pos. su
preuzeli klinovo pismo (uz
svoje slikovno pismo). Njihov
jezik nije bio sem. vee indo-
-evropski. Posebne odlike H.
bile su smisao za politiku, po-
vijest i pravo (npr. sudske
rasprave, ugovori, Ijetopisi).
Poslije 1200. pro Kr. hetitske
su se knezevine oddale jos
got?VO pola tsl.1. Kad SP go-
von 0 H., onda misli na njih
(npr. Post 23,10).
HEZEKIEL -+ Ezekiel
HIEL (moj je brat Bog) iz
-+ Betela, oko 870. pro Kr. iz-
vodi znacajne grac1evinske
radove i utvrc1uje ponovno
osvojeni grad -+ Jerihon. Pri
tom je kao zrtvu prinio svo-
ja dva sina. Vi.iest iz 1 Kr
16,34 u najmanju je ruku utje-
cala na izricaj kletve kod IS
6,26.
HIJERAPOL (sveti grad)
Naziv mjesta, npr: H. u -+
Frigiji, nedaleko Laodiceje,
oko 170 km i. od -+ Smirne
(= danas: Izmir). Grad (pre-
dionice vune, vruCi izvori, sto-
vanje Kibele) imao je broj-
nu zid. a prema Kol 4,13 ubr-
zo i krsc. zajednicu.
HIKSI Mjesovita etnicka sku
pina, koja je ddala vlast u
Palestini vee prije nego je
otpr. od 1670. pro Kr. zavlada-
la i Egiptom (s vremenom
sarno njegov dio). H. su pre-
uzeli mnoga dostignuCa ego
kuIture a u Egipat uveli ko-
nje i bojna kola. Vrijeme kad
su H. vladali sarno jos nad
sj. dijelom Egipta oznacuje
se kao pocetak Novoga kra-
ljevstva u-+ Egiptu.
HILIJAZAM (grc. hilioi = ti
sucu; lat. izraz za hilijazam:
milenarizam) Vjerovanje u
tisucgodisnju vladavinu Kri-
stovu i njegovih sljedbenika
na zemlji jos prije posljed-
njeg suda (prema Otk 20,1-6),
prosireno vee u 1. st. (npr. kod
Justina, Tertulijana, Ireneja)
112
HILIJAZAM - HOSANA
i ostro napadano (npr. Origen,
Jeronim, Augustin). Danas ga
propovijedaju sarno neke
sljedbe. H. ne vodi racuna da
se u Otk mnogo upotrebljava
simbolika (upravo brojeva:
1000 = lOxlOxlO: savrsenstvo)
te da Otk nUe nikakav kalen-
dar buducnosti u kojem bi se
iznosio jedan dogadaj za dru-
gim. U Otk se pomocu slika
neprestano navijesta jedno te
isto: Bog pobjeduje, pa i kad
se prkos njegovih protivnika
ne da slomiti.
HILKIJA (moja je bastina
Jahve) VI. ime. npr. velikog
svecenika koji je prema 2 Kr
22.3-20 za vr. kralja -+ Josije
621. pro Kr. pri obnovi Hra-
rna nav. nasao Knjigu Zako-
na; na temelju nje Josija pro-
vodi bogostovnu obnovu; ta
je knjiga zapravo sri Knjige
Pnz (-+ Mojsijevo petoknjiz
je).
HINOM (Ben Hinom) Dolina
j. od J eruzalema, prozvana
prema nekom nepoznatom H.
Prijeporno je gdje se tocno
nalazila. Jr 7,31s; 32,35 ostro
osuduje tamosnji kult -+ Mo-
loha odnosno Moleka (zrtvo-
vanje djece).
HIOS Otok u Egejskom moru
Z. od Smirne. Spominje se u
Dj 20,15.
HIRAM (brat [= bozanstvo]
je uzviSen)
1. Tirski kralj, suvremenik
Salomonov (trgovacki ugo-
vor, 1 Kr 5,15-26; usp. 1 Kr
9.2655; Salomonov zajam zla
ta kod H., 1 Kr 9.14; Salomon
odstupa zemlju H., 1 Kr
9,115s). Prijeporno je pov. zna
cenje vijes1;i u 2 Sam 5,11 (Hi-
ramovi odnosi Ii Davidom).
2. Tirski majstor koji je pre-
rna 1 Kr 7.13-46 izradio neko-
liko predmeta za Salomonov
hram.
HIRBET QUMRAN -+ Kum-
ran
HIRKAN -+ Makabejci
HISKIJA -+ Ezekija
HISTORIJSKI -+ povijest
HOBAB -+ Jitro
HODOCASNICKE PJESME-+
psalmi, -+ hodocasce
HODOCASCE Po -+ Zakonu
muskarci su trebali hodocasti-
ti na -+ pashu, -+ Pedesetnicu
i -+ Blagdan sjenica (Izi 23,17;
Pnz 16). Mozda je bilo dovolj-
no i sarno jedno H. godiSnje
(1 Sam 1,3; Lk 2,41). zidovi u
-+ dijaspori bili su dufni ba-
rem jednom u svom zivotu
poCi na H. Prema prorockom
propovijedanju i pogani ce
hodocastiti u Jeruzalem (Iz
2,1-5). NZ govori 0 H. kod Lk
2,41; Iv 7,2s5 i 10,22. Jedna
skupina -+ psalama oznacena
je u naslovu kao hodocasnic-
ke pjesme.
HOFRA Eg. faraon (588-569.
pro Kr.), spominje se kod Jr
44,30.
HOLOFERNO -+ Judita
HOMER -+ mjere
HOMOLOGUMENA -+ kanon
HOREB -+ Sinaj
HORITI -+ Huriti
HOSANA (Hosiana: Pomo-
zi!) Poklik H. bio je svecan
poziv i bogoslufni obrazac,
050bito na Blagdan sjenica. 7.
dan toga blagdana nosile su
se grane maslina i palmi te
pjevale litanije s pripjevom
H. Na taj su dan prema Mk
11,9// tako pozdravili i Isusa.
I u krsc. bogoslufju ta je rijec
ostala ka<> svecani poklik i
bogoslufni obrazac.
HOSEA - HRAM
113
HOsEA (Ozej; spasio je Jah-
ve) VI. ime, npr:
1. Jednog proroka koji je u-+
Sj. izr. kraljevstvu djelovao
kratko prije njegove propasti
(oko 750-730. pr. Kr.): -+ Ho-
sea (knjiga).
2. Ime posljednjeg kralja tog
Sj. kraljevstva (733-725. pro
Kr.). On ,ie ubio svog prethod-
nika -+ Pekaha i naslijedio ga
(2 Kr 15,30) s odobrenjem
asir. kral,ia. Nakon smrti to-
ga kralja otpao je od Asirije,
a novi je asir. kralj opsjedao
-+ Samariju i 722. pr. Kr. za-
uzeo je (-+ izgnanstvo). To je
bio kraj Sj. kraljevstva. H.
je mozda vee nekoliko godina
prije toga bio zarobljen.
HOsEA (knjiga) Knjiga -+
Hoseina dobila je ime po pro-
roku koji je podrijetlom bio
iz -+ Sj. izr. kraljevstva. Prvi
dio knjige (1ss) opisuje po-
vijest Hoseina braka: njegova
je zena -+ bludnica (kultna
prostitucija iii osvrt na zeni-
nu nevjeru?). N,iegova djeca
dobivaju simbolicka imena.
Prema Hos 3 uzeo je Hosea
jednu preljubnicu, a da nije
s njom imao odnosaja (drugi
brak, prihvaeanje njegove
prve zene, opis istog braka s
drugog vidika?). Ta simbolic-
ka radnja zeli pokazati da Jah-
ve ljubi svoj narod kao za-
rucnicu, premda ovaj ide za
drugim bogovima. Ta je Jju-
bay neshvatJjiva.
Drugi dio knjige (4-14) zbirka
je izreka i prijekora narodu
i njegovu vodstvu (kritika bo-
gostovlja, Hos 6,6).
Knjiga, osobito njen 2. dio,
vrlo je lose sacuvana (nakna-
dno uvrstavanje starih Hose-
inih izreka u-+ J. jUdo kraljev-
stvu?)
HRAM U doba -+ patrijarha
preuzeta su svetiSta Kanaana-
ca (masebe, stabla, izvori na
ogradenim m,iestima) sa zrt-
venom hranom i pieem te s
ljudskim zrtvama (svetiSta u
-0>- Betelu i -+ Danu). Prema
Kn,iizi Izlaska Izraelci su za
yr. putovanja kroz pustinju
imali pokretno svetiSte (-+
sator), koje je zajedno s Kov-
cegom saveza i -+ oblakom
oznacavalo Boz,iu nazocnost.
Nakon -+ osva,ianja zemlje
Jahve se stuje u raznim sve-
tiStima kao sto su -+ Silo (1
Sam 1-3), -+ Mispa (1 Sam
7,6-12), -+ Gilgal (1 Sam 11,15).
-+ Betel, -+ Rama, -+ Gibea (1
Sam 10,10) i -+ Betlehem (1
Sam 16,1-5; 20,6.29). Nakon-+
Davidova osvojenja -+ Jeruza-
lem postaje glavnim gradom,
a kan. sveta uzvisica J ahvinim
svetistem (usp. izvjestaj 0
Davidovu kupovanju -+ Arau-
nina gumna: 2 Sam 24,16-25;
1 Ljet 21,25). David namjerava
podiCi H. pokraj svog dvora
(2 Sam 7,1-4). Bog, medutim.
otklanja taj naum (2 Sam
6-12). -+ Salomon je (uz bra-
move u -+ Aradu, Betelu, He-
bronu i dr.) podigao i H. u Je-
ruzalemu. Gradnja je zavrse-
na nakon 7 godina te je H. uz
veliko slavlje posveeen. Sve
je to traiilo porezne namete.
tlaku a bilo ie uzrokom i ka-
snijem rascjepu kraljevstva.
H. je bio pravokutna grade-
vina duga 35 m a siroka 10
m, razdijeljena u tri dijela:
trijem, dug 5 m a sirok 10 m,
sa stupovima -+ Jakin i Boaz
(1 Kr 6,3; 7,15-22.41s). I. od
H. staiali su zrtvenik za zrtve
paljenice i Mjedeno more. Tri-
jem je bio nepokriven a ulaz
mu je bio prema I (1 Kr 7,39;
Ez 47,1). Na njega se nadove-
zivalo SvetiSte, odvojeno dvo-
krilnim vratima od cempre-
soya drveta. Bilo je 20 m du-
go, 10 m siroko, 15 m visoko.
114
HRAM
a na gornjim polovinama zi
dova bili su prozori (1 Kr
6,235; 7,50). U Svetistu je sta
jao kadioni zrtvenik, stol na
kojemu su stajali -+ prineseni
kruhovi te 2 svijeenjaka s po
5 krakova (1 Kr 7,48s). Sveti
nja nad svetinjama bijase odi
jeljena od SvetiSta dvojim
vratima od eedrovine, bila je
uzdignuta, a imala je oblik ko-
eke s bridovima velicine 10
m, bez prozora (1 Kr 6,20-28;
8,612). Pod krilom dvaju-+
kerubina bio je smjesten
-+ Kovceg saveza (1 Kr 6,19
28; 8,6s). H. je iznutra bio ob
lozen drvetom, a takoder -
ukljucivsi i vrata - zlatnim
listieima (1 Kr 6,1535). Oko
SvetiSta i Svetinje nad sveti
njama podignuta je prigradnja
visoka 7,5 m koje je prostor
sluZio kao skladiSte (1 Kr 6,
510). H. je 586. razorio -+ Na
bukodonozor (2 Kr 25,9.1316).
Nakon -+ izgnanstva moglo se
na temelju ukaza -+ Kirova (2
Ljet 36,23) pod -+ Zerubabe
10m, upraviteljem -+ Darija I,
zapoceti s obnovom H., sto je
dovrsena 515. Taj drugi H.
imao je razmjere Salomonova
H . samo su nedostajali Kov
ceg saveza. Mjedeno more i
stupovi Jakin i Boaz. Dva svi
jeenjaka zamijenjena su jed
nim sedmerokrakim (Ezr 6,3
7; Zah 4,2). Izmedu SvetiSta i
Svetinje nad svetinjama sta
jao je kameni zid u koji je
ugraden okvir vratiju. a na
njem je visjela dragoejena za
vjesa (Mak 1,22; 4,51). Trosak
za izgradnju zidova podmirio
je perz. kralj, a za unutarnju
opremu morao se pobrinuti
Jeruzalem (Ezr 5,14s; 6,4-8).
169. pro Kr. -+ Antioh IV. oplja
ckao je H., u nj postavio kip
nekog bozanstva i tako ga
obesCastio (1 Mak 1,2124.44-49),
no -+ Juda Makabejae ponovo
ga osvoji i nanovo posveti
(1 Mak 4,3659; -+ Posveeenje
Hrama). 20. pro Kr. -+ Herod
Veliki (1) zapoCne nanovo
gradnjom H., sto je zavrsena
64. p. Kr. Trijem je poveean
i procelje mu je poviSeno; uz
to je SvetiSte i Svetinja nad
svetinjama uzdignuta za jedan
kat viSe. Prostor oko H. podi
jeljen je u po jedno predvorje
za sveeenike. za muskaree i za
zene. Taj uZi hramski prostor
bio je opkoljen predvorjem za
pogane, koje je bilo okruZeno
trijemom sa stupovima (Iv 10,
23); izvedeno je podzidenim i
zastitnim potpornjima (dio to-
ga je danasnji Zid placa). Po-
ganima je bio pod smrtnom
kaznom zabranjen pristup u
sam hramski prostor. 70. p.
Kr. -+ Tit Flavije razorio je i
taj H.
Jedinstvo Jahvina i Salomono-
va kraljevstva dobilo je svoj
izraz u povezanosti H. i kra
ljevskog dvora. Unatoc tome
sto su imali H .. bili su svjesni
da Bog nije vezan za kueu od
kamenja (1 Kr 8,2228) i da
samo iz dobrohotnosti ispu
nja H. svojom -+ slavom (1 Kr
8,lOs). Ipak, prijetila je opas
nost lazne sigurnosti, sto se
oCitovalo u praznovjernom po-
uzdanju (Jr 7,4). Mislilo se da
Bog mora zastititi svoje sveti
ste te tako i sam grad. H. je
mjesto prorockog -+ poziva (Iz
ljevskog dvora, Unatoc tome
6), ali i mjesto idolopoklon
stva (Ez 8,718) i bogostovnog
lieemjerja (Iz 1,1117). Stoga
su proroci upozoravali na mo-
guenost da Jahve moze svoj
H. i napustiti (Jr 7,1215; Ez
9,10). UnatoC vjerskim refor
mama u doba -+ Ezekije (2
Kr 18,4; 2 Ljet 2931) i -+ Josi
je (2 Kr 23,4-27) navjestaji pro-
roka su se ispunili: Bog je na
pustio svoj H. (Ez 10,4.18). U
HRAM - HVAT
115
-+ Ezekielovu videnju (Ez 40-
-44,3), u doba izgnanstva, jav-
lja se slika novog H. koji po-
staje znakom novog spasenja:
sam ce Bog postati gospoda-
rem svoga naroda (sto je na-
govijesteno razdvajanjem Dvo-
ra i H). H. je Jahvino neoka-
Ijano svetiSte (Ez 43,1-12).
Hramski izvor postaje zna-
kom duhovne plodnosti (Ez
47,1-12). Unatoc ponovnoj iz-
gradnji H., snafno se naglasa-
va jos veca potreba duhovnog
bogostovlja (Jr 31). Isus posti-
va H. (Lk 2,41-50; Iv 2,14), ali
osuduje svaki relig. formali-
zam (Mt 5,23s; 12,3-7; 23,16-22).
On navijesta razorenje H. (Mt
23,28s; 24,2). Uz to on govori
na nov nacin 0 svome tijelu
kao H. (Iv 2,19-22). Tim H.
Bog je ostvario nov znak svo-
je nazocnosti. Na temelju -+
jedinstva s Kristom oeito je
da se -+ Crkva shvaca kao du-
hovni H. (2 Kor 6,lss; Ef 2,
20ss), cak da su pojedini krs-
cani Bozji H., H. Duha Sve-
toga (Rim 8,11; 1 Kor 6,19).
HRAMSKI POREZ -+ porez
HRAMSKI SVITAK Rkp. pi-
san na pergameni iz -+ kum-
ranskog utjecajnog kruga.
Napisan je kao Bozja -+ To-
ra i donosi nove zapovijedi.
Dalje razraduje propise 0 sve-
tkovinama u -+ Hramu i 0 -+
cistoci kao i 0 gradnji Hra-
ma.
HRAMSKO BLAGO Stara su
svetiSta, zbog zavjetnih daro-
va koji su se tu ostavljali, po-
stala riznice odn. banke. Ta-
ko se i u -+ Hramu skupljalo
veliko bogatstvo. To su bili za-
vjetni darovi, htveni darovi,
hramski porez te pohrana nov-
ca udovica. sirocadi i bogatih
Ijudi (2 Mak 3,lOs). Nakon pro-
pasti -+ Kraljevstva H. b. po-
staje ddavnom riznicom. Ce-
sto su je plijenili, medu osta-
lima -+ sisak (1 Kr 14,26),
-+ Hazael (2 Kr 12.17s),-+Joas
(2 Kr 14,14). -+ Nabukodonozor
(2 Kr 24,13), -+ Antioh Epifan
(1 Mak 1,21ss).
HRAMSKO POSVETILO -+ Po-
svecenje Hrama
HULDA (krtica?) Prorocica
koju su po naredbi -+ Josije
621. pro Kr. pitali 0 pronade-
noj Knjizi Zakona (-+ Mojsije-
vo petoknjiZje) (2 Kr 22,14-20).
HUR (dijete?) Ime, npr. Iz-
raelca koji je prema Izl 17,10 ..
12 s Aronom sta,iao uz Moj-
sija protiv Amalecana.
HURITI (Kuriti, Horiti) Na-
rod koji je od pocetka 2. tslj.
pro Kr. prodirao u gradove
gomjeg toka Eufrata i Tig-
risa. Ondje je stvorio izmedu
16. i 14. st. pro Kr. kraljevstvo.
Mitani, a imao je utjecaja i
u Palestini. Prijepomo je da Ii
su Huriti bili znacajniji dio-+
Hiksa. Oni su uveli sustav-
ni uzgoj trkaCih konja.
HUSAJ (uracunao je Jahve)
VI. ime, npr. ime Davidova
uhode medu -+ AbSalomovim
sav,ietnicima za vr. njegove
pobune. H. je uspio -+ Ahito-
felov mudar savjet osujetiti i
poslati obavi,iesti Davidu (2
Sam 15,32-37; 16,16-19;
HV ALITI -+ slaviti, hvaliti
HVAT -+ m,iere
IBSAN Jedan od malih-+
sudaca (Suci 12,8ss).
IDOLOPOKLONSTVO Izr.
Bog Saveza jedini je Bog; sto-
ga svaki kult drugih bogova
znaCi I. (usp. Izi 20,3-5; Lev
19,4; Pnz 4,35; 5,7-9), bilo da
se shvacaju kao NiStavilo
(usp. Ps 31,7; Jr 2,5; 18,15; Jon
2,9) iIi kao zli duhovi (usp.
Pnz 32,17; Ps 95,3; 97,7; Bar
4,7).
IDUMEJeI = -+ Edomci. I.
je naziv za taj narod stvoren
poslije izgnanstva. Podrucje
Idumeje nije posve istovjet-
no s negdasnjim Edomom.
OdatIe potjece dinastija -+ He-
rodovaca.
lKABOD (hebr. znacenje ne-
poznato) Prema 1 Sam 4,17-22
:sin Pinhasov i unuk -+ Elijev.
Ime 1. pucki se tumaCi kao
gubitak slave (= kabod) jer
je bio roden kad je -+ Kovceg
saveza bio pao u neprijatelj-
ske ruke a Pinhas i Eli pogi
nuli.
IKONIJ (konya) Vazan trgo-
vacki grad u -+ Likaoniji. Zid.
zajednica u I. bila je neznat
na, ali je imala zidovstvu veo-
rna odane clanove. Mozda su
ti clanovi pokrenuli otpor pro-
tiv PavIa i Barnabe kad su
,ovi primiIi -+ krscane iz po-
ganstva (Dj 14,1-6). Unatoc to-
me krsc. je zajednica u I. na-
predovala (Dj 16,2). Iz nje je
potekao -+ Timotej.
ILIJA (Bog je Jahve) Prorok
iz TiSbe u -+ Gileadu i. od J or-
dana, dje1ovao za yr. -+ Ahaba
i -+ Izebele u -+ Sj. izr. kra-
ljevstvu. Izvjestaji 0 njemu (1
Kr 17-2 Kr 2) zele brojnim
. opisima cudesnih djela pokaza-
I
ti njegovu velicinu. Ilijino zna
cenje pociva na njegovim
polito zahvatima u prilog vje-
rovanja u Jahvu a protiv sto-
vanja Baala Melkarta (-+ Baal)
koje je promicala kraljica. On
stavlja narod pred izbor i po-
ziva Baalove svecenike na Bo-
fji sud na brdu -+ Karme1u
(1 Kr 18). Njegovo je putova-
nje na Horeb znakovito: po-
vijest naroda mora se opet
povezati s pocecima, s obja-
yom Boga na -+ Sinaju (1 Kr
19). Prema 2 Kr 2,11 bio je
uznesen na nebo, i odanle tre-
ba doCi prije Dana Gospod-
njega (Mal 3,1.23-24). Ta je na-
da bila u kasnozid. (usp. Sir
48,10-12) i u nz. vrijeme veoma
ziva. Ona se kod Mk 9,13 i c.
nastavlja u Ivanu-+ Krstitelju
(usp. takoder Iv 1,21). I. se
ukazuje kod -+ preobrafenja
Isusova. Priziva se kao pomoc-
nik u nevolji (usp. Mk 15,35s;
Mt 27,47.49) i postavlja kao
uzor postojane molitve (Jak
5,17s).
ILIRIK je raniji naziv za rim.
pokrajinu Dalmaciju (2 Tim
4,10) ili opei izraz za udaljene
balkanske zemlje (Rim 15,19).
IMANUEL -+ Emanuel
IME(NA) su prema sem. na-
Cinu shvacanja ne sarno nazivi
za ljude, nego se sarna osoba
izjednacuje sa svojim 1. (1
Sam 25,25). Tko pozna 1. neke
osobe, taj nad njom irna i
vlast (Post 32,29s; Suci 13,18).
Izgpvoriti neCije 1. znaci sta
viti ga pod svoju vlast (Post
2,19s; 2 Sam 12,28). Ratom iIi
izopcenjem unistava se 1. ne-
kog naroda, tj. sam narod (n
7,9; Iz 14,22); obratno, potom-
stvo nastavlja Zivjeti u I.
(Post 21,12; 2 Sam 18,18) .
IME(NA) - ISPRAZNOST
117
Suprotno od pogana, Izrael
moze prizivati 1. svoga Boga
jer mu je Bozje 1. objavljeno
(Izi 3,6.13-16). Bozje je 1.
tita i utociSte (lzr 18,10; Ps
91,14), u njegovo se 1. ljudi
mole, blagoslivlju, pobjeduju
i zaklinju (Post 4,26; 13,4; 2
Sam 6,18; 2 Kr 2.24); tko se u
Boga pouzdaje, njegovo 1. za-
pisuje na svoju ruku (Iz 44,5).
Kad se kaze: oskvrnuti Jahvi-
no 1. (Am 2,7), svetiti (Iz 29.23),
slaviti (Iz 25,1), ljubiti I. Jahvi-
no (Ps 5,12), sagraditi dom 1.
njegovu (2 Sam 7,13), misli se
na samog Jahvu. Ipak Izrael
- za razliku od pogana - ot-
klanja misao da moze samim
prizivanjem Bozjeg I. Bogom
ovladati; presudno je pouzda-
nje (Ps 33.21; 148,13), spoznaja
Bozje veliCine (Jr 10,6) i ovis-
nosti 0 njem (Post 18,27; 1
Kr 8,43).
NZ pretpostavlja sz. shvaca-
nje I. i produbljuje gao Isuso-
vo je 1. izraz njegova poslanja
(usp. Mt 1,21): On je -+ otkup-
ljenje (Dj 10,43; 1 Kor 6,11;
1 Iv 2,12), spasenje (Dj 4,12),
punina krsc. zivota (Kol 3,17).
U njem nam se ocituje ljubav
Oca koji u njegovo ime cuva
ucenike (Iv 17,11.21).
se molitva u Isusovo I., tj.
molitva u duhu Isusovu izve-
dena (Iv 14,13s; 15,16; 16,23.26).
Covjek se spasava zazivanjem
Isusova 1. (Dj 2,21; Rim 10,13).
Zajedno s onima koji u Isusa
vjeruju tvori -+ Crkvu (1 Kor
1,2), te stoga smije nositi Kri-
stovo I. (Dj 11,26). To se je-
dinstvo s Kristom obistinjuje
-+ krstom u Bozje I. (Mt 28,19;
Dj 2,38). BuduCi da je
nin u zajednistvo s Bo-
gom, mora moliti da se sveti
Bozje I. (Mt 6,9).
INKARNACIJA -+ utjelovlje-
nje
INOcA Premda se u nacelu
monogamijski brak smatrao
pravilom (Post 2,24), ipak SZ
dopusta mogucnost poligami-
je i to dijelom
radi potomstva a dijelom
kao znak ugleda i bogat-
stva, npr. Post 25,6 (Abra-
ham), Post 35,22 (Jakov), 2
Sam 3,7 (Saul), 2 Sam 5,13
(David), 1 Kr 11,3 (Salomon).
Bozanski zakon pretpostavlja
poligamiju zakonitom (Lev
18,18s). Nasljedno pravo ino-
cine djece uredeno je u Pnz
21,15ss. NZ ne govori 0 I., vee
monogamiju (jedno-
zenstvo) (Mt 19,4ss; Ef 5,29-
-32).
INSPIRACIJA -+ nadahnuee
IRAN -+ Medijci, -+ Perzijci
ISBOSET (cov.iek sramote,
namjerno nastalo od Esbaal
= ISbaal: Baalov covjek,
Baal = Jahve) Sin -+ Saulov.
-+ Abner ga je uzeo sa sobom
u Mahanajim (grad plemena
Efrajimova i. od Jordana; tom
plernenu pripadao je I.). Tu
je bio izabran za kralja. Ali
kralj David nije rnogao biti
posve potisnut. I. se odrfao
samo dok je bio iiv Abner.
Kad su ga njegova dva vojna
zapovjednika (oko 1005. pro
Kr.) ubili i nadali se da ee ih
David zato nagraditi, ovaj ih
je dao srnaknuti.
ISKARIOT -+ JUda (5)
ISKONSKI GRIJEH -+ grijeh
ISKOPINE -+ arheologija
ISKRENOST -+ prostodwnost
ISKUSENJE -+ napastovanje
ISPASTANJE -+ pornirenje
ISPRAZNOST Taj izraz SP
nerna nikakve veze sa sarno-
nego oznacuje
niStetnost. Isprazni = nistetni
118
ISPRAZNOST - ISUS
su npr. kumiri (1 Kr 16,13),
isprazan je covjek (usp. Ps
39,9s), ljudske namisli (Izr
21,6). Sastavljae knjige ~ Pro-
povjednika u svemu vidi tu
ispraznost (1,2). Poslanica Rim
govori 0 ispraznom miSlje-
nju pogana (1,21). Prema Rim
8,20s sve prolazno podvrgnuto
je niStetnosti. NiStetno je tao
koder puko izvanjsko bogo-
stovlje (Jak 1,26).
ISPUNJENJE ~ dovrsenje
ISTINA u SP niposto nije ft
lozofski po.1am. Ona se uglav
nom izvodi iz ~ Saveza. Bu
duCi da je Bog v.1eran svojim
~ obeeanjima, on je utociSte
pravednika (Ps 91,4). I. medu
Ijudima znaci pouzdanost, is
krenost u cinima (Izl 18,21)
i treba se kao istinitost rijeci
podudarati sa stvamoscu (1
Kr 22,16) I. izmedu covjeka i
Boga povezana je sa: sluZiti
Bogu (15 24,14), hoditi pred
Bogom vjemo i postena srca
(2 Kr 20,3). U kasnom zidov
stvu ucvrscuje se misao da je
sam Bog I. U svijetu se uza
jamno bore I. i laf. NZ govori
o I. u smislu pouzdanosti, is-
krenosti i vjemosti (Rim 3,7).
Pavao se u svome propovi.1e-
danju poziva na I. Evandelja
(Gal 2,5), poziva nadalje na po-
komost to.1 posvemasnjoj I.
(Gal 5,7) jer se .1edino tako mo-
ze postici spasenje (2 Sol 2,13).
Ljubav se pokazuje kao I. u
mislima i djelima (1 Iv 3,18).
Prema Iv I. je nerazdvojivo
povezana s Isusom (Iv 8,40.45),
on je I. (Iv 14,6). Covjek se
mora odluciti da ~ vjerom i
Ijubavlju slusa Isusa (Iv 18,37)
te da duhom I. daje svjedocan
stvo za Isusa (Iv 15,26s; 16,13).
~ Jedinstvo za.1ednice moguce
.1e jedino priznavanjem I. (Ef
4,15s).
ISTOCNA JORDANIJA Opca
oznaka za podrucje L od ~
Mrtvog mora kroz koje teku
rijeke ~ Jabok, Jarmuk i ~
Amon, te za podrucja ~ Ba
san, ~ Gilead, ~ Moab i ~ A
mon. U Isusovo doba od L-
jordanijskih podrucja spo-
minju se ~ Pereja i ~ Dekapo-
lis.
ISTOCNI GRIJEH ~ grijeh
ISUS (gre. oblik hebr. rijeci
je[ho]sua = Jahve je pomoe
nik). Cesto vI. ime (npr. Sir
50,27; Kol 4,11). Najznaeajnija
osoba stirn imenom jest I. iz
Nazareta.
Oskudni su nebibI. izvori koji
govore 0 I. iz Nazareta, ukoli
ko se ne uzmu u obzir naknad
ni umetci u tekstu kojeg sta
rog pisca. Takvih izvora ipak
ima (npr. u spisima Tacita,
Svetonija i Josipa Flavija). Da
I. nije nikad zivio i da je on
tek utjelovljenje jedne Ideje,
toga danas ne tvrde ni najko-
rjenitiji kritici, i to prije sve-
ga pod utiskom onih mnogih
priopeaja 0 pov. nevafnim,
sporednim pojedinostima sto
ih sadde nz. spisi a nemoguee
je da su izmiSljene. No ipak
nije namjera nz. spisa (pa ni
Eva) ispricati Isusov Zivote.
Oni u prvom redu govore 0
tome sto se u I. dogodilo te 0
posljedicama dogadaja I. Kri
sta. Zato su ispustene poje-
dinosti koje bi spadale u iz
vjestaj 0 Isusovu zivotue, ali
nisu vafne za sam dogadaje
na koji se ti spisi odnose (npr.
nema izvjestaja 0 Isusovu Zi
votu u Nazaretu prije njegova
javnog dj elovanj a). I.e ~
Krist najstariji je obrazac
vjerovanja u I., a znaci: I. (i
nitko drugi) jest Krist (= Me-
sija). I. Krist veoma se rano
upotrebljava kao dvostruko
ime, a da se pri tom vise nije
ISUS - ITAMAR
119
osvrtalo na izv. znacenje. Naj-
stariji krsc. spisi 0 I. jesu
Pavlove poslanice (od 51152. p.
Kr.). No Pavao nije poznavao
I. osobno. Medutim, on izra-
zito naglasava njegov zemalj-
ski zivot (Fil 2,7). -+ Ev-a su
koje desetljeee mlada, ali sa-
dde mnogo stariju gradu. Ona
nisu sarno svjedocanstvo vje-
re nego i zbirke pojedinih na-
vjestaja 0 I. kako su ih npr.
upotrebljavale prakrse. misije.
I. je vjer. roden oko 4. pro Kr.
(nase racunanje vremena kri-
vo je zapoceto) a umro u trav-
nju 30. iii 33. g. IstraZivanje
o vremenu Isusova zivota do-
sta je zamrSeno i nailazi na
mnoge pojedinacne probleme
(npr. -+ popis pucanstva;
Isusovo javno djelovanje u 3
se Ev-a svodi na jednu a kod
Iv na oko 3 godine; Iv navodi
14. nisan kao dan smrti, dok
ostaia Ev-a dan nakon toga;
rab. propisi i obicaji u Isu-
sovo vrijeme; itd.).
I. je odrastao u Nazaretu (-+
povijest Isusova djetinjstva)
kao sin -+ Josipa i -+ Marije.
Bio je tesar kao i Josip (Mk
6,3). NadaIje, opisuje se kako
je I., posto ga je I van -+ Krsti-
teIj krstio (odnosno poslije
Ivanova uhieenja), navijestao
da je (po njemu) dosio -+ Kra-
Ijevstvo Bozje (usp. Mk 1,15).
Tom navjestaju sImi gotovo
sve 0 cern izvjeStavaju Ev-a,
bilo da se radi 0 -+ cudesima,
izboru Dvanaestorice (-+ a-
postol) ili 0 -+ Govoru na gori.
Ne mozemo shvatiti nz. spise
ako ne pretpostavimo ovo: Isu-
sovi su sIjedbenici imali du-
boku svijest da je I. pravi-+
Mesija koga je Bog uzvisio
(-+ uskrsnuee).
Naslov Sin Bozji razvija se
polagano: prva ga tri Ev-a
jedva upotrebijavaju. Kod Iv
se I. ocituje kao moe koja oci-
to dolazi od Boga. Uskrsni do-
gatJaj oblikuje vjeru nz. pisa-
ca (usp. Rim 1,4). To znaci: I.
je -+ Gospodin (Rim 10,9) i
Sin Bozji odvijeka (Iv
1,14.18). Tek kasnije nastaju
metafizicka tumacenja 0 od-
nosu izmedu Boga (Oca) i I.
te izmedu bozanske i Ijudske
naravi u jednoj Isusovoj oso-
bi. Nz. piscima mnogo je vaZ-
nije izvesti ono sto slijedi iz
dogadaja I. Krista i to navi-
jestiti (-+ spas).
ISUSOV SILAZAK NAD PA-
KAO (Silazak Isusov; usp. A-
postolsko vjerovanje) Pakao
ovdje ne znaci mjesto osu-
de, vee carstvo mrtvih,
boraviste svih umrlih. 1. S.
n. p. stoga znaci da je Isus
stvamo umro i siSao u cars-
tva mrtvih. Buduci da je iz
njega opet iziSao (-+ uskrsnu-
ce Isusovo), on ima kIjuceve
smrti i podzemIja (Otk 1,18).
Kako se zamisljalo da u pod-
zemiju postoje odjelita mje-
sta za pravednike i gresnike
(-+ Podzemlje), drZalo se da je
Isus pravednima navijestio
svoju pobjedu.
ISUS SIRAHOV -+ Sirah
IsBAAL -+ Isboset
IsTAR Akad. bozica rata i Iju-
bavi. Istovjetna -+ Astarti koju
su stovali Z. Semiti.
ITAJ Davidov vojskovoda iz
Gata kojemu je za -+ AbSalo-
move pobune ostao vjeran (2
Sam 15,18-22).
ITALA-+ Vetus Latina
IT AMAR Rod sveeenika pod-
rijetlom od praoca 1., koji je
prema Izl 6,23 i C. bio sin-+
Aronov. Cianovi tog roda vrsili
su nadzor nad nekim redovi-
rna levita (Br 4,28.33), ali su
bili podredeni sveeenickom
rodu Pinhasovih sinova (Ezr
120
ITAMAR - IVANOVE POSLANICE
8,2). Prema 1 Ljet 24,3 njemu
je pripadao i -+ Abimelek (i
Ebjatar: 1 Sam 22,20).
ITUREJA Predio sji. od-+ Ga-
lileje. Njezini stanovnici za-
pravo su aramejizirana arap.
plemena. Za Aristobula L
(104-103. pr. Kr.; -+ Makabejei)
bili su prisilno judaizirani, a
zatim oko 2 st. kasnije opet
samostalni. Rim. je earstvo
razdijelilo L te jedan njezin
dio konacno dodijelilo -+ He
rodu Filipu (Lk 3,1). Kasnija
povijest L nije poznata.
IVA-+Ava
IVAN (grc. oblik hebr. imena:
Jahve je milostiv) Vrlo ce-
sto vI. ime, npr. L-+ Krstitelj,
-+ Ivan Apostol.
IVAN APOSTOL opisuje se
kao stup prve zajednice
(Gal 2,9) i viSe se puta spomi-
nje odmah poslije -+ Petra.
Prema prvim trima Ev-a Isus
je pozvao L kao jednog od
prvih ucenika (Mk 1,19sll). L
je bio, kao i -+ J akov Stariji,
sin Zebedejev i ribar kao i
njegov otae. U -+ Ivanovu Ev
andelju 1. se nikada ne spomi-
nje poimenee. Prijeporno je
da Ii se pod imenom 1. misli
na onog ucenika koga je Isus
ljubio i koji se u drugom di-
jelu ovog Ev. viSe puta spa-
minje: on je stajao pod kri-
zem i vee prije Petra bio na
praznom grobu. Prema staroj
krse. predaji I. je umro u Efe
zu u 1. cetvrtini 2. st. p. Kr.
Sastavljac -+ Otkrivenja Iva-
nova naziva se 1. (1,1), ali za
cijelo nije istov.ietan sLApa-
stolom.
Predaja nadalje govori 0 ne-
kom prezbiteru 1., utjeeaj-
nom clanu vodstva zajedniee
u Efezu. Mi 0 njemu osim ime
na jedva sto znademo. Cak
ako bismo ga zajedno s dije
10m predaje smjeli poistovje
titi s Gospodinovim ucenikom,
nije opravdano njemu pripisi
vati 2 Iv, 3 Iv i Otk, jer sastav
ljac 2 Iv i 3 Iv sam sebe ozna
cuje kao prezbiter (starje-
sina, bez imena). -+ Ivanove
poslaniee.
IV AN KRSTITELJ -+ Krstitelj
IVANOVE POSLANICE 1 Iv
nije pismo vee zapravo ras
prava: nedostaju posiljalae,
primalae i pozdravne rijeci.
Stil je propovjednicki i pou-
can. Njegove misli kruZe oko
temel.ine misli 0 spasenju bez
jasne rasClambe. U sredistu
se nalazi zajedniStvo s Bogom
po Isusu Kristu i krseana me-
dusobno (1,37); u zajednistvu
je -+ ljubav (2,5), -+ svjetlo
(2,10), oprostenje grijeha (2,12),
-+ zivot (2,25) i -+ istina (3,18).
To se zajedniStvo ostvaruje po
vjeri u Krista (5,1) i u medu
sobnoj ljubavi (3,23s). Izvor
i mjera ljubavi jest BogOtae
i Sin u Duhu (4.1316). Bez tog
zajedniStva covjek je u tami
(2,9), u smrti (3,14), u laZi
(2,21s). Povod za pisanje zaci
jelo je bio sukob sa zabludom
-+ gnoze koja se pozivala na
nar. spoznaju Boga bez Krista,
otklanjala vidljivi svijet kao
zlo i, dosljedno svom neprija
teljskom stavu prema tijelu,
zabacivala tielesnu stranu u-
tjelovljenja kao i Kristovo us-
krsnuee. 1 Iv, naprotiv, istice
da se prava spoznaja Boga
daruje samo po vjeri u Isusa
Krista (1,1-4; 5,4s), istice tjele
sni zivot Isusa Krista (4,2s) i
spominje kao spoznajni znak
pravog zajednistva s Bogom
priznanje grijeha (l,8ss) i lju
bay (4,7ss). Oboje nedostaje
kod krivih uCitelja koji pori-
cu vjeru u Isusa kao -+ Krista
(= Mesiju) (1,10; 2,9; 2,22).
IVANOVE POSLANICE - IVANOVO EVANDELJE 121
1 I v cesto preuzima nacin go-
vora gnoze, razotkriva njezi-
ne pojmove kao krive i nasto-
ji u krse. poruku ukljuCiti
njezine pozitivne postavke.
Pri tom se isticu srediSnje
tocke krse. zivota, naroCito
nutarnja povezanost ljubavi
prema Bogu i prema bliznje-
mu, ispunjenje svih zapovijedi
po vjeri i ljubavi, povezanost
najdubljih pogleda sa svako-
dnevnim ponasanjem.
1 Iv vrlo je slicna-+ Ivanovu
Evandelju i zacijelo je napi
sana kratko prije iIi poslije
njega (oko 100. p. Kr.) ali je,
izgleda, nije napisao Ivan, vee
neki od ucenika iz njegove
skole. Sastavljac Iv i 1 Iv zaci-
jelo je isti. On se ocito obraea
krse. Citatelju obraeenom iz
poganstva i piSe u Maloj Aziji
(Efez?).
Dok je 1 Iv rasprava, 2. i 3. I.
p. sastavio je neki prezbiter
(= starjesina; -+ Ivan Apostol)
Cije je ime nepoznato. 2 Iv
upravljena je nekoj maloazij-
skoj zajednici, a 3 Iv kdeani-
nu imenom Gaj. Obje su po-
slanice srodne s 1 Iv. Obje te
poslanice poticu na bratsku
ljubav i upozoravaju na krive
nauke. Veliko je pitanje da Ii
je sastavljac, koji govori auto-
ritativno, bio sam Ivan Apo-
stol iIi ih je mozda cak napi-
sao neki njegov ucenik. 2 i 3
Iv zacijelo su nastale u Efezu
ok? 100. p. Kr. One su ope.
pnznavane kao nz. spisi tek
od S. st.
IVANOVO EV ANDELJE, kao
i druga 3 (-+ sinopticka) Ev-a,
feli svojim svjedocanstvom
poslufiti vjeri u Isusa (usp.
Iv 20,31). Ono se ipak od njih
znatno razIikuje svojim vI. na-
Cinom prikazivanja, saddajem
i izrazom. I prema I. e. Isus
poCinje svoje javno djelova
nje poslije susreta s Ivanom
-+ Krstiteljem. Ono se odvija
u Galileji i Jeruzalemu a za-
vrsava njegovom smreu i us-
krsnueem. Cijela je knjiga iz-
radena prema jedinstvenom
nacrtu. rna kako se razliCito
prosudivao temelj tog nacrta.
Mozemo uoCiti ovakvu raspo-
djelu: uvod (1,1-18), Isusovo
oCitovanje cudesnim znakovi-
rna i rijeCima (1,19-12,50), Isu-
sovo oCitovanie u muci i uskr-
snueu (13,1-21,23) te zakljucna
rijec (21,24s). Vrlo je prijepor-
na potanja rasclamba.
Za razliku od ostalih Ev-a, I.
e. spominje 3 Isusova vazme-
na blagdana, 4 putovanja od
Galileje do Jeruzalema i na-
vodi Jeruzalem kao glavno
mjesto dogadaja (ostala Ev-a,
naprotiv, sarno 1 vazmeni blag-
dan, jedno putovanje, glavno
djelovanje u Galileji). Izvje-
staji 0 cudesima i govori u I.
e. ponekad se nasiroko iznose
i medusobno povezuju (npr.
umnazanie kruha 6,S-13; go-
vor 0 kruhu zivota 6,26-S9).
Umjesto -+ povijesti Isusova
djetinjstva (Lk odnosno Mt),
I. e. ima dubokoumni proslov.
Obiljezje I. e. jest i dramatic-
nost izmedu Objave i ljudskog
odgovora na nju: krseanstvo
i zid. religioznost nisu u to
vrijeme viSe samo zavadena
braea. vee nacelni protivnici.
U skladu s time I. e. vee od
pocetka navijesta Isusa kao
Mesiju i donosioca spasenja
(usp. Iv 1,29: Evo Jaganjca
Bozjeg ... ) i pokazuje kako
su ga-+ zidovi odbacili (1,11;
!?,16) .. O b j a v ~ se siri, a nepri-
Jatel.1stvo zldova raste: kriZ
je vrhunac i rjesenje tog su-
koba. U I. e. sve je usmjere-
no prema casu: U njemu se
otkriva konacna Isusova pro-
slava i uzviSenie smreu i us-
krsnueem (usp. 12,23; 17,1). Na
122
IVANOVO EVANDELJE - lZAlJA
pocetku, dok se jos otkriva
spasiteljska sila, cas jos
nije nadosao (usp. 2,4; 8,20).
raj je cas zapravo eilj Isu-
soya putovanja k Oeu (13,1).
U drugim se Ev-a Isus prika-
zuje prvenstveno kao vjesnik
i posrednik _ Kraljevstva Bo-
zjega, u I. e. on je objavitelj
sebe sarna. Pri tom se nagla-
sava Isusovo covjestvo (usp.
4,6; 11,5.35), ali nije ono u sre-
diStu I. e., vee naprotiv jedin-
stven Isusov odnos prema Oeu
sto se ocituje u _ eudesima
i govorima (usp. 5,17s; 8,42.54;
10,30.37s). Medu velike objavi-
teljske govore spadaju opros-
tajni govor (14ss) i velikosve-
eenicka molitva (17). I. e. odli-
kuje se izrazima Ja sam ...
(Ja sam: put, istina, zivot,
svjetio, Mesija, pastir, trs, pri-
jatelj, kruh zivota, 14,6; 9,5;
4,25s; 10,11; 15,1.15; 6,35). Osim
toga opaza se da Isusovi su-
govornici u I. e. (npr. Niko-
dem 3,1-21; Samarijanka 4,1-
-26) krivo shvaeaju Isusovu
misao u jednom sasvim odre-
denom smislu.
Vee se sada odvija sud (3,18),
svijet je konacno pobijeden
(16,33; usp. 13,31), a ne bilo
kad jednom u dalekoj budue-
nosti.
Dogadaj se Krista ne proma-
tra (kao kod drugih Ev-a) sa-
rno s glediSta njegova zavrse-
tka, vee se na nov nacin tu-
maci na temelju iskustva koje
je steceno propovij edanj em,
bogosluijem i razmiSljanjem
pod vodstvom proslavljenog
Gospodina, cija objava i posli-
je njegove smrti zivotvorno i
daije djeluje.
Cini se da I. e. razracunava s
pokusajima rasejepa, a nar.
s _ gnozom koja nije toliko
neka posebna skupina (rasi-
rena i u zidovstvu) koliko du-
hovni pokret. I. e. zabaeuje te-
meIjne gnosticke nazore (usp.
_ Ivanove poslanice) i otkla-
nja gnosticki dualizam (zli
stvoritel.i - dobri Bog, losa
tjelesnost - dobra bestjeles-
nost). Ono naglasava Isusovo
covjestvo i tjelesnost. Istovre-
menD se sluii uobicajenim
gnostickim pojmovima i opre-
kama kao sto su: smrt - ii-
vot, tama - svjetlo, laZ - is-
tina.
I. e. sastavljeno je priprostim
grc. jezikom. Odredene klju-
cne rijeci neprestanee se po-
navljaju. StH je I. e. sasvim
osebujan.
Od 2. st. predaja gotovo nepri-
jeporno ddi da je _ Ivan Apo-
stol sastavliac I. e. Pronadeni
papirusi nedvojbeno potvrdu-
ju da je ono nastalo ili u Iva-
novo yr. iii malo poslije 100.
p. Kr.
Danas vise ne postavljamo pi-
tanje da li je pisae apostol ill
nije? Sve vise, nairne, uoca-
vamo kod svih _ evandelja
cvrstu povezanost izmedu pry.
apostolskog propovijedanja i
zapisivanja, a da pri tom osta-
je mjesta za vI. osebujno obli-
kovanje naslijedene predaje.
Danas se dakle pitamo: da li
iza I. e. na bilo koji nacin sto-
ji ugled Ivana Apostola? Do-
duse, mnogi podaci u I. e. po-
tjecu od nekog oceviea, ali se
zbog toga jos uvijek ne mora
prihvatiti da ga je Ivan Apo-
stol izravno sastavio_
Vrlo je prijeporno da li je I.
e., kako nam je sacuvano, na-
stalo od vee zapisanih vrela i
kako su ona izgIedala.
IZAIJA (pomoc je Jahve)
VI. ime, npr. prvoga od sz._
proroka. I., sin Amosov, roden
je oko 770. pro Kr. U godini
smrti kralja Uzije (739. pro
Kr.) bio je u jednom videnju
pozvan (Iz 6,1-7). Potjecao je
IZAIJA - IZAK
123
zaciielo iz odlicnije jeruza-
lemske obitel ii, bio je ozenjen
i imao barem dva sina. Nado-
vezujuCi se na Amosa i
Hoseju on je te proroke kao i
svog suvremenika Miheja
nadvisio snagom knjiz. i teol.
izraza. Prema Iz 7,3; 8,3 dao
je dvojici sinova simbolicka
imena. 1. je djelovao u vr. sve
veee opasnosti za J. judo
kraljevstvo i Sj.
je izr. kraljevstvo propalo ra-
zorenjem Samarije 722. pro Kr.
Kad su 735. pro Kr. Resin iz
Damaska i Sanherib iz Asirije
opsjedali Jeruzalem, on je u-
pozoravao kralja i narod da
se ne pouzdaiu u ljudsko sa-
veznistvo, nego u Bozju po-
moe (Iz 7; Emanuel; Iz 30;
36s). Vee je prije javno usta-
jao protiv drustvenih neprav-
di (usp. Iz 1,21ss; 3,16s; 5,1-24;
10,1s). Prema babil. Talmudu
i leg. krsc. predaji 1. je za
kralja Manasea (693-639 pro
Kr.) podnio mucenicku smrt.
Prema tim vrelima bio je pre-
piljen (usp. Heb 11,37).
IZAIJA (knjiga) Prva od pro-
rockih knjiga naziva se Izaiji-
na. Dijeli se na tri dijela: gl.
1-39; 4'0-55; 56-66. Od kraja 18.
st. polako se ustalilo miSljenje
da sarno gl. 1-39 potjecu od sa-
mog Izaije, dok druga dva di-
jela, naprotiv, potjecu od raz-
liCitih sastavliaca iz kasnijeg
vr. (velike jezicne, sadrlajne
i pov. razlike). Ova dva dijela
nazvana su Deuteroizaija (gl.
40-55) i Tritoizaija (gl. 56-
-66). Pri konacnom sastavlja-
nju razliciti su dijelovi pove-
zani u jednu knjigu zacijelo
stoga sto je u svakom od njih
prisutna istovjetna osnovna
misao, npr. nazivanje Jahve
Svecem Izraelovim, njegova
nadmocnost nad svim ostalim
silama, vjerovanje u njegovu
spasiteljsku pomoc bez Ijud-
skih sila, spasenje Ostatka Iz-
raelova, buduCi -+ Mesija kao
donosilac spasa.
Iz 1-39 sadrli: rijeci 0 -+ J.
judo kraljevstvu (l-12), unutar
toga je pjesma 0 vinogradu
(5,1-7), izvjestaj 0 viaenju s
pozivom i obavijesti 0 samom
Izaiji (6,1-9,7), prijetnje tuaim
narodima (13-23), apokalipti-
cko viaenje konacnog opusto-
senja (24-27), opomene i obe-
canja J. judo kraljevstvu
(28-35) i pov. dodatak (36-39;
usp. 2 Kr 18ss). U cijelom se
izv. tekstu nalaze dodaci koji
su umetnuti kasnije. Zbirka
izreka nije bila jedinstvena,
tako da su sada mnogi srodni
dijelovi odijeljeni i stavljeni
na razlicita mjesta. Izaijina
knjiga postojala je u svom
danaSniem obliku (gl. 1-66) vee
u 2. st. pro Kr. G. 1947. u-+
Kumranu je pronaaen hebr.
Izaijin svitak (pisan od 2. st.
pro Kr. do 68. p. Kr.).
IZAK (neka se bozanstvo
smjeska) Prema izvjestaju
Knjige Post bio je sin -+ Abra-
hama i -+ Sare koja je dugo
bila neplodna (pucko tumaee-
nje imena Izak: Post 17,17;
21,6). Neke price 0 1. izv. moz
da pripadaju izvjestajima 0
drugim patrijarsima. Ponaj-
cesce 1. ne sto.ii u prvom pla-
nu, nego npr. njegov otac Ab-
raham (kao kod price 0 Iza-
kovu zrtvovanju u Post 22,1-
-14), njegovi sinovi-+ Ezav i
Jakov, iIi njegova zena -+
Rebeka (kao u prici 0 Izako-
voj prosidbi u Post 24). U NZ
1. se smatra djetetom obeea-
nja i nasim praocem (Rim
9,7-10).
Prica 0 Izakovu Zrtvovanju
(Post 22,1-14) izv. zeli oprav-
dati da se umjesto ljudskih
zrtava mogu prinositi zivotinj-
ske zrtve. Osim toga, mozda
124
IZAK - IZGNANSTVO
se zeljelo obrazloziti bogosto-
vlje na brdu Moriji.
IZBAVUENJE _ otkupljenje
IZBOR _ odabranje
IZDANJA BIBLIJE
1. Biblija u izvorniku.
SZ: jedino danas mjerodavno
izdanje: R. Kittel i P. Kahle.
U nj su unesene inacice Izai-
jina svitka iz_ Kumrana.-+
masoreti. Starija hebr. izdanja
imaju jos uglavnom sarno pov.
znacenje.
NZ: klasicna I. B. potjecu
od C. v. Tischendorfa (mjero-
davna .ie naklada iz g. 1869-
-1872); B. F. Westcotta - F. 1.
A. Horta (1881); B. Weissa
(1894-1900); usp. uz potreban
oprez i izdan.ie Herm. v. Sode-
na (1902-1913). Sva ta izdanja
imaju viSe svezaka. Za teolo-
ge su priredena prirucna izda-
nja. Najstarije takvo izdanje
priredio je E. Nestle (1898)
(Povlasteni wlirttenberski bibl.
zavod u Stuttgartu), u posljed-
nje yr. posve preradeno i te-
meljito popravljeno (ne viSe
s pukim usporedivanjem sta-
rijih bibl. izdanja, nego s po-
sve samostalnim tekstovno-
bi!jeskarna. Najav-
IJem su 1 novl popravci). Osim
navedenih, upotrebljavaju se
u Njemackoj jos i ova I. B.:
A. Merk (Papinski bibl. insti-
tut, Rim 71956, s veoma obU-
nim tekstovno-kritickim bUje-
skama); H.l. Vogels (Freiburg
i. Br. 41955; krace tekstovno-
-kriticke biljeske koje se mno-
go osvrcu na lat. i sir. _ pri-
jevode Biblije); K. Aland -
M. Black - B. M. Metzger -
A. Wikgren (United Bible So-
cieties, London 1966, prije sve-
ga s prakticnom svrhom; sa-
mostalne tekstovno-kriticke
biljeske, upozorenja 0 stupnju
vjerojatnosti s kojim se od
predlozenih inacica moze re-
konstruirati izv. tekst).
2. Izdanja Biblije u (npr. hr-
vatskim) -+ prijevodima Bibli-
.ie. .
IZEBELA Prema 1 Kr 16,31 L
je kCi sidonskog kralja Etba-
ala i zena _ Ababa, kralja _
Sj. izr. kraljevstva (875-854 pro
Kr.). Ovaj je trpio stovanje
Baala, koje je njegova zena
uporno promicala, vjerna na-
zorima svoje domovine. Pre-
rna 1 Kr 18 Ilija se suprotsta-
v!ja I. i na goru Karmel po-
Zlva proroke Baalove na Bozji
sud. I u stvarima koje nemaju
vjerski znacaj lose je utjecala
na Ababa (Nabotov vinograd
1 Kr 21,1-16). Sudbina joj je
zapecacena kad je -+ Jehu 842.
pro Kr. postao kraljem i usao
u gr.ad _ Jizreel. Strmoglavlje-
na .1e s prozora palace, konji
su je pogazili a psi izjeli (2
Kr 9,30-37). (Izebelina kci:-+
Atalija). U Otk 2,20 simbolicki
se spominje lafna prorocica L
IZGLED _lice, _ videnje
IZGNANSTVO Na St. I. uve-
like se primjenjivalo protje-
rivanje vodeCih gospodarskih,
polito i duhovnih slojeva da
bi se npr. unaprijed onemo-
gucili ustanci.
I zgnanstvo je za Izraela zna-
cilo duboku ranu. Prethodno
se mislilo da Jahvino putova-
nje s njegovim narodom,_
Savez, vodi prema stvaranju
ddavnosti. Jahve se zapravo
stovao kao Bog kojemu pri-
pada zemlja (_ vlasnistvo). U
kralju su gJedali Jahvina na-
mjesnika (_ kraljevstvo).
ostrim rijecima si-
bah pn]estupe naroda protiv
vJ7rnosti Jahvi (-+ proroci), no
;nJetko su u pitanje stavljali
lspravnost samog sustava. Sto-
ga se to teze podnosila ta ka-
tastrofa.
IZGNANSTVO - IZLAZAK IZ EGIPTA
125
Nakon osvajanja -+ Samarije
(722. pr. Kr.) slijedi prot jeri
vanje (2 Kr 17,6). Tudi su naro-
di naseljivani u nekadasnjem
-+ Sj. izr. kraljevstvu. 0 omma
koji su protjerani ne
niSta pouzdano. Na podrucju
oko Samarije pocinje se stva
rati mjesovit narod (-+ Sarna
rijanci).
Tzv. babil. suzanjstvo obu-
hvaca viSe I. Na jodlucniji ut-
jecaj ima dozivl.laj zauzeca i
razorenja Jeruzalema i Hrama
(586. pr. Kr.). Broj
u sufanjstvo navodi se razh-
cito (Jr' 52,28ss; 2 Kr 24,14ss;
-+ Sidkija). Pokusaj pobune
protiv . novobabil. prevlasti
(protiv -+ Nabukodonozora II)
ne uspijeva, a ostatak pucan-
stva bjezi u Egipat (Jr 40,7-
-43,7). Ddava je uniStena, kralj
oslijepljen, njegovi sinovi sma
knuti, nestao .ie -+ Kovceg sa-
veza.
Ta se propast pokusava raz-
jasniti (-+ deuteronomijska PO:"
vijest). Posto.ii nada u skon
povratak u domovinu i obno-
vu hramskog bogostovlja (-+
Ezekiel, -+ Kebar, -+ Deuteroi-
zaija); razvijaju se oblici bo-
gosluf.ia ko.ii nisu u .vezi.
hramskim kultom (lzrazltl
znakovi Saveza: propis oobre-
zanju, bogostovna cis toea, o
danost Zakonu. -+ sinagoga. -+
subota). U poboznosti i teolo-
gi.ii susrecemo tako korjenite
preoblike da se s pravom raz-
likuje doba prije i poslije I.
(usp. npr. -+ siromastvo, -+ na
da, -+ Mesija).
Povratak u domovil111 nakon
I. (536. pr. Kr., -+ Kir) opisuje
Knjiga -+ Ezrina. Hramsko je
bogostovlje obnovljeno. Pri
tom su uvedene brojne refor
me koje neupuceni nisu ra-
zumjeli (npr. stroga centrali
zacija bogostovl.ia, rasno cis
tunstvo; Neh 12.44-13,31).
IZGON IZ HRAMA Prema iz
vjestaju -+ sinoptickih Ev-a
Isus tjera trgovce iz predvorja
u kojem su trgovali i tako
skvrnili Hram (Mk 11,16). Tim
Cinom Isus je izazvao vodeCi
sloj ljudi i tako zapecatio svo-
.iu sudbinu (Mk 11,15-191/).
IZGRADNJA. NZ ne govori 0
I. pojedinca, nego uvijek 0 I.
zajednice koja se usporeduje
sa zgradom (1 Kor 3,10ss.16).
Sve mora slufiti tom izgradi-
vanju zajednice, npr. duhovni
darovi (1 Kor 14.3ss26) i uza-
jamno opominjanje (1 Sol
5,11). U Ef 4,12.16 govori se 0
1. -+ Tijela Kristova.
IZLAZAK 2. knjiga Mojsijeva,
(= IzI, Exodus). -+ Mojsijevo
petoknjizje
IZLAZAK IZ EGIPTA (grc.
exodos) kao djelo Jahve pred-
stavlja temeljno vjerovanje
Izraelaca (Izi 15,1-18), zametak
je cjelokupne predaje koja je
zabiljezena u Mojsijevu :peto-
knjiZju, clanak vjere kOji se
najcesce ponavlja u SZ (Br
23,22-24,8; Pnz 26,8). Tom oslo-
bodenju iz Egipta pripisuje
Izrael svoju opstojnost i svoj
nar. poloza.i medu ostalim
narodima. To temeljno vjero-
vanje pripovjedacki se obliku-
kuje u Izl 1-15, a svake godi
ne slavi obredima vazmene
svetkovine.
U temelju bibl. izvjestaja na
laze se ove pOV. zgode: Polu-
nomadi iz Kanaana, J akov-
ljeva obitel.i, u Yr. gladi do-
laze u Egipat, nastanjuju se
u pokrajini Gosenu te su naj-
zad kao narod s manjim pra-
virna, kao -+ Habiru, upotrijeb-
ljeni za tlaku pri izgradnji
utvrdenih gradova Pitoma i-+
Rarnzesa. Zacijelo su jos u yr.
faraona Ramzesa II. (1301-
1234. pr. Kr.) pobjegli iz tog
ropstva. N.iihovi ego progoni-
126 IZLAZAK IZ EGIPTA - IZVJESTAJ(I) 0 STVARANJU
telji potopiSe se u vodi uslijed
neocekivane katastrofe. Mje-
sto toga cuda u moru ne
moze se viSe utvrditi. U po-
trazi za novom domovinom
zdruzu.iu se sa svojim zemlje
zelinim srodnicima, rodovima
i plemenima na rubovima ob-
radive pal. zemlje iIi u samoj
Palestini. Ne zna se sigurno
kojim su putem ti odbjegli
ddavni robovi stigli u Pale-
stinu. Bib!. predaja spominje
dva razlicita puta: veliki voj-
ni i trgovacki put duZ obala
Sredozemnog mora na kojem
leze Baal-Sefon i Migdol (Izl
142; Br 33,7) i put kroz pu-
stinju, koji u predaji ocito
dobiva vecu vaznost. NajvaZ-
nija mjesta koja se spomi-
nju u izvjestaju 0 lutanju pu-
stinjom jesu -+ Kades Barnea
i -+ Sinaj. Kao vrijeme tog Iu-
tanja pustinjom navodi se 40
godina, vrio cesto upotreb-
l.iavan zaokruZen broj. Poda-
tak 0 broju 600.000 odbjeglih
muskaraca (Izi 12,37; Br 2,32;
26,51) poCiva na nekoj tesko
protumacivoj simbolici broje-
va. Mozda je ona izvedena iz
brojne vrijednosti siova u iz-
razu sinovi Izrae1ovi = 603.
IZOP je mala biljka koja ra-
ste po zidovima (1 Kr 5,13).
Njezine su se grane upotreb-
ljavale kod zrtava ociScenja
(Izi 1222; Br 19,6.18). Na to
se poziva moliteIj u Ps 51,9.
Kod Iv 19,29 spominje se izo-
pova stabijika.
IZOPCENJE -+ prokletstvo (4)
IZRAEL (prijeporno je hebr.
znacenje) Svi bibl. izvjestaji
polaze od puckog tumacenja
rijeci I.. Ono se teal. i ge-
nealoski produbljuje: prema
Post 3228 -+ Jakov dobiva ime
I. na kraju jedne nocne borbe
s nekim nepoznatim bicem, a
prema Post 35,10 dobiva ga
od Boga prigodom ukazanja
u -+ Betelu. Svi "Izraelovi si-
novi Jakova smatraju svojim
praocem. Mozda su tvoriIi je-
dan bogostovni savez.
Najstariji izvanbibl. spomen
o I. nalazi se napisan na
stupu gdje se prikazuje kako
faraon Merenptah (potkraj 12.
st. pro Kr.) odvodi pokorena
plemena. Ne znamo sto za-
pravo tu znaci rijec I., jer
SP ne spominje neki takav
poraz.
I -+ Sj. se kraljevstvo naziva-
10 I. (1 Kr 14,19).
I. je ime za Bozji -+ narod (Ps
53,7; Iz 40,27), koji je prim-
ljen u -+ Savez.
IZREKE (knjiga) Spada u
mudrosnu knjizevnost ( -+
mudrost). Viest sastavljac iz
reka bio je Salomon (usp. 1
Kr 4,32). Zbog toga mu preda
ja pripisuje dva veca odlom-
ka I. (10,1-22,16; 25,1-2927),
koja su sigurno najstarijeg
postanja. Drugi dijelovi (1-9;
30-31) upucuju na doba nakon
izgnanstva.
Knjiga I. obuhvaca ove sku-
pove: gl. 1-9: pohvala mud-
rosti i nienih plodova;
10,1-22,16: pravila za zivot;
22,17-24,34: odnosi medu Iju-
dima; 0 umjerenosti i lijeno-
sti; gl. 25-29: nacelna pravi-
la; 30,1-30,14: Bozja mudrost
i covjekova sicusnost; 30,15-33:
brojcane izreke; 31,1-31: savje-
ti kraljevima i pohvala vrsne
zene. I. su raznovrsne upute
o vjeri u Boga kao jezgri mu-
drosti, zatim 0 trijeznu i po-
stenu zivotu. Upozoravaju na
zamamnost zla. Od mnogih I.
nastale su poznate poslovice.
IZVJEsTAJ(I) 0 STVARANJU
Post 2,4b-24 saddi ostatak je-
dnog I. 0 S. Prema tom izvje-
staju, prije -+ stvaranja nije
bilo nikakva raslinja ni ob-
IZVJESTAJ(I) 0 STVARANJU
127
rade polja; postojala je sarno
zedna pustinja. Bog je nata-
pa i zasaduje vrt; stvara co-
vjeka (-+ Adam), a iz njego-
va rebra (zaeijelo -+ etiologi-
ja za trbuh koji nema rebra)
zenu. Od tog je 1. 0 s. sacu-
vano jos samo kazivanje 0 pa-
duo
J edan (roladi) potpun 1. 0 s.
donosi Post 1,l-2,4a. Stvaranje
se dogodilo u sestodnevnom
djelu (umjetnicka tvorevina,
trima prvim danima odgova-
raju 3 slijedeea itd.; poredak
stvaranja prikazan je u skla-
du s piScevom podjelom svi-
jeta; stvorenja primaju bitak
samom Bozjom rijecju). Iz-
vjestaj ne zeli prikazati 6 raz-
doblja niti iznositi prirodo-
znanstvene tvrdnje, vee je te-
01. izricaj: sve je Bozje djelo;
Bog ne postupa na Ijudski na-
Cin, vee nadilazi covjekove
postupke; tu nema nestvore-
nih bozanstava zvijezda ili zi-
votinja, sila -+ kaosa, kao ni
nekog pry. bozanskog para iii
borbe bogova; gospodar stvo-
renja jest covjek (musko i
zensko). Dovrsenje svega
stvaranja jest dan Bozjeg
pocinka, -+ subota; sedmicna
shema predstavlja nacin ka-
ko je pisae mogao izraziti
vrijeme.
Babil. ep Enuma EUS (Kad
je gore) izvjestava naprotiv
o borbi protiv kaosa (utje-
lovljenog u Tiamatu); iz po-
bijedenog kaosa oblikovan je
svijet. Prema jednom od ego
nazora na svijet, u pocetku
je bilo pramore (Nun) iz ko-
jeg je izronio bog Atum kao
bozanski par Atum/Nun; bog-
-ovan Hnum oblikovao je COy.
jeka na loncarskom kolu. U
babil. epu 0 GilgameSu (nama
poznatom u asir. verziji) ne
govori se 0 stvaranju, vee 0
nuznosti smrti. Glavnom lieu,
Gilgamesu, polubozanskom ali
smrtnom kralju -+ zmija na
kraju pokazuje biljku besmrt-
nosti na dnu mora, koja nije
na prirodan nacin dostupna
ljudima (UtnapiStim -+ potop).
J eruzalem: Salomonov hram, bakrorez iz 17. st.
JAAZANIJA (neka bi uslisao
Jahve) VI. ime, npr:
1. J., sin nekog Jeremije u
yr. proroka Jeremije (oko 600.
pro Kr.), glavar -+ Rekabovaca
(JI" 35,3).
2. J., Maakatijev sin, vojsko-
voda za -+ Gedalije (2 Kr
25,23; Jr 40,8).
JABAL Prema Post 4,20 sin-+
Lamekov, otac stocara odnos-
no nomada; -+ Jubal; -+ Tubal.
JABES (tell el-maqlub?) Grad
u -+ Gileadu. Prijepomo je da
Ii se iza Suci 21,12 (otmica
djevojaka iz J.) kriju rodbin-
ske veze s plemenom Benja-
minovim. Kad su Amonci op-
sjedali J., Saul (iz plemena
Benjaminova) probio se kroz
njihove redove (1 Sam 11,5-11).
Stanovnici J. bili su mu uvi-
jek privrZeni i sahranili njega
i njegova sina (1 Sam 31,12s;
2 Sam 2,4s).
JABNE (kasnije ime: Jamni-
ja) Filist. grad na Sredozem-
nom moru (niti 50 km zracne
linije z. od Jeruzalema); tek
od kralja Uzije = -+ Azarje
(779-738. pro Kr.) dio -+ J.
judo kraljevstva (2 Ljet 26,6).
Veeina stanovnika nisu bili
Zidovi (usp. 2 Mak 12,8). J. je
bilo uporiste protivnika -+
Makabejaca (1 Mak 5,58); po-
slije razorenja Jeruzalema (70.
p. Kr.) srediSte zid. ucenosti
i sudovanja (Jamnijska sino-
da -+ kanon).
JABOK (nahr ez-zerqii = playa
rijeka) 1. pritok -+ Jordana
u koji se ulijeva oko 40 km
sj. od Mrtvog mora. Prema
Post 32,22-28 -+ Jakov ga je
presao i ondje poslije noene
borbe dobio ime Izraek J.
presijeca podrucje -+ Gilea-
J
da, a gomji mu tok dijeli-+
Amonce oei -+ Amorejaca. ))Od
Amona do J. (Br 21,24) = j.
dio 1. Jordanije. Kasnija pre-
daja govori 0 -+ Ogu. J. gra-
nica njegova podrucja, pre-
rna podrucju amorejskog kne-
za Sihona, takoder je bila
na J. (usp. IS 12,2).
Prema Pnz 3.16.13 podrucje
oko J. svoiatala su za se ple-
mena Ruben, Gad i Manase.
JADRANSKO MORE Izmedu
Sicilije i Krete (Dj 27,27), a
ne sarno more izmedu Italije
i rim. pokrajine Dalmacije.
JAELA ())kozorog) naziva se
prema Suci 4s zena Hebera,
Kenijca, koja je ubila -+ Sise-
ru na bijegu pred Izraelom,
zabivsi mu satorski klin u ce-
10 (Suci 4,17-22). Zato je -+ De-
bora hvali (Suci 5,24-27).
JAFA (kasnije ime: Jopa; pred-
grade Tel Aviva) Vrlo star
grad na Sredozemnom moru.
Spominje se npr. u pismima
iz -+ Amame. J. ie prema IS
19,46 svojatalo pleme Dan, ali
je nije osvojilo. Tek od vr.-+
Makabejaca J. je bila zid. po-
sjed (1 Mak 14,5). Ipak se spo-
minie da su luku J., jedinu na
Sredozemnom moru, Izrae1ci
vee ranije upotrebljavali (usp.
2 Ljet 2,15; Ezr 3,7; Jona 1,3).
Prema Dj 9,43 Petar je duZe
vremena boravio u J. Prema
Dj 9,3641 tu je Petar vratio
zivot Tabiti. Di 10,9-23 izvje-
stavaju da je Petar imao vi-
denie 0 Cistim i necistim zi-
votinjama: Ev. se mora navi-
jestati ne sarno Cistimc Zi-
dovima nego i necistim
poganima (usp. Dj lOs).
JAFET se zove u Post 5,32 je-
dan -+ Noin sin. Noin blago-
JAFET - JAKOV
129
slov raz,JasnJava irne J. sa
stvarati prostor (piitiih;
Post 9,27). U popisu naroda
(Post 10) J. je praotac indo-
evropskih naroda. Prijeporno
je da Ii je irne J. u vezi s Ii
korn iz grc. prica Japetorn.
JAHIN --* Jakin (2)
JAHVE (skraeeni i sporedni
oblici, npr. kao dije10vi vIa
stitih irnena: Jahu, Jo, Jeho,
Ja[h], Jao) NajceSee od -+
BO:ljih irnena u hebr. Bibliji.
Izgovor J. zajarncen je broj
nirn izvanbib1. svjedocanstvi-
rna. Prernda se u sacuvanirn
:lid. bib1. rukopisirna ponaj
cesee upotrebljava Jehova,
ne znati da je to pravi tra
dicionalni izgovor. Takvo je
pisanje nastalo ovako: u svirn
su se rijetirna pry. pisali sa
rno suglasnici (konsonanti;
kod Jahve JHVH). Kad je ka
snije i izgovor sarnoglasnika
(vokala) oznacen pornoeu toc
kica itd. (--* Masora), nisu uz
JHVH stavljane tockice koje
bi oznacile sarnoglasnike te
rijeti, vee znakovi za izgovor
hebr. rijeci Gospodin, koja
se na tom miestu upotreblja
vala iz strahopostovanja urn
jesto rijeci JHVH. Te nado-
dane tockice nisu trebale oIa
ksati izgovor JHVH, nego sa
rno podsjetiti da se tu irna
urnetnuti zid. rijec Gospo-
din. Kad se ti samoglasnici
uvrste u --* tetragrarn Bozjeg
irnena, dobiva se J(e)H(o)
V(a)H, ali u zagrade stavljeni
sarnoglasnici pripadaju rijeci
Gospodin f(e)D(o)N(a)J]. Bo-
zje ime J. nije se nikad u
starini izgovaralo kao Jeho-
vah iIi s1.
U IzI 3,14s (prica 0 gorueern
grmu, --* trnje) irne J. turna
ci se kao ja jesarn (usp.
Otk 1,8: ja djelujern proiz-
Iazi iz krivih metafizickih tu
rnacenja koja naginju ovakvu
prevodenju: J a sam terne1j
bitka).
Vrlo je prijeporna starost,
podrijetlo i izv. znacenje irne
na J. Niie se zacijelo za nj
doznalo tek preko --* Mojsija
(Izl 6,3) i nisu ga poznavala
sarno izr. plernena. Mozda se
MOjsije s njirn upoznao kod
Keniiaca. Svakako mu je Mojo
sije kod izr. plernena za kas
nija razdoblja osigurao nar.
znacenie.
JAHVIST --* Mojsijevo pcto-
knjizje
JAIR
A) (neka bi bozanstvo zasja
10) Irne, npr.:
1. Jednog rnalog --* suca
(Suci 1O,3ss).
2. Jairova sela (?) u Br
32,41, naselie i. od Jordana,
nazvano tako prerna J. iz pIe
mena Manaseova. Povezivanje
s (1) kod Suci 10,4 nastalo je
kasnije.
B) Prema Mk 5,2211 nadstoj-
nik sinagoge u Kafarnaumu
Ciju je keer Isus uskrisio.
JAKIN (neka bi Jahve utvr'
dio) Irne, npr.:
1. Prema Post 46,10 ime jed
nog -+ Sirnunovog sina, prema
Br 26,12 praotac Jakinovaca.
2. J edan stup u -+ Hramu.
JAKOV (bozanstvo zastieu
je?) VI. irne:
1. Prema Post 25.26 tako se zvao
sin Izaka i --* Rebeke. Od J.
se izvode 12 plemena Izraelo-
vih. U Post price 0 J akovu ne
tvore nikakav suvisli zivoto-
pis, nego zbirku mnogovrsnih
izvjeStaja koji su dovedeni u
vezu s J. Njegovo se irne puc
ki tumaci hebr. rijecju pre-
variti (caqab) (Post 27,36; ali
usp. Post 25,26). Stirn je zna
cenjem povezana sIikovita po-
vijest Jakovljeve prijevare
brata --* Ezava (lukavstvom
130
JAKOV - JAKOVLJEVA POSLANICA
steceno pravo prvorodenca i
blagoslov, ,Post 25,29-34; 27).
Na taj se, lukavstvom steceni
blagoslov pozivaju Jakovlje-
vi potomci. Druga skupina iz-
vjestaja povezuje J. s nekim
bogostovnim mjestima i isti-
ce njihovo dostojanstvo (npr.
Post 28,10-22: Betel, san 0 ne-
beskim ljestvama). Druga
stara predaja izraiena je u iz-
vjestaju 0 Jakovljevu grobu
u Makpeli (Post 50,12ss). Dru-
ge se zgode s J. odvijaju u
Haranu kod _ Labana (Post
20ss). Daljni su izvjestaji po-
vezani s Mahanajimom (Post
32,2-22; 33,1-16), s Penuelom
(nocna borba; Post 32,23-31;
_ Izrael), sa sekemom (Post
33,18-34,11), s Josipovim dogo-
dovstinama (_ Josip 1[1]).
U kasnijoj se bibl. knjizevno-
sti J. rijetko spominje (nega-
tivno npr. Hos 12,3s.7; pozi-
tivno npr. Mudr 1O,lOss).
2. J. St., sin Zebedejev, brat
_ Ivanov, koji je zajedno s
njim pozvan za apostola
(Mk 1,191/; 3,17//; Dj 1,13).
Prema Mk 3,17 J. i Ivan imali
su nadimak Boanerges (sino-
vi groma). J. je zajedno s_
Petrom i Ivanom imao povla-
sten polozaj (Mk 5,3711; 9,2//;
13,3; 14,3311). G. 44. p. Kr. za
_ Heroda (6) odrubljena mu
je glava (Dj 12,2).
3. J. Mladi, sin Alfejev, jedan
od Dvanaestorice ( -+ apo-
stol). Spominje se sarno u po-
pisu apostola (Mk 3,181/; Dj
1,13). Nadimak Mladi uobi-
cajen je, ali se od Jeronima
poistovjecuje s (4).
4. J. je prema Mk 6,311 jedan
od Gospodinove brace, gla-
var -+ zajednice u -+ Jeruzale-
mu (Gal 1,19). Imao je vodecu
ulogu na _ Apostolskom sabo-
ru (Dj 15,13-29). Mozda od
njega potjece _ Jakovljeva
poslanica. 62. p. Kr. zacijelo
je kamenovan.
JAKOVLJEV BLAGOSLOV na-
zivaju se u Post 49,3-27 sabra-
ne izreke. One se stavljaju u
usta -+ Jakovu (patrijarhu).
Prije zapisivanja prosle su
dugu knjiZ. povijest i obliko-
vane su pod utjecajem stvar-
nih prilika pojedinih plemena
kakve su bile mnogo stoljeca
kasnije.
JAKOVLJEV ZDENAC (bir
aqub) U Isusovu razgovoru
sa Samarijankom (Iv 4) kao
mjesto dogadaja spominje se
J. z. SZ ga ne spominje. Od
4. st. p. Kr. navodi se njegov
polozaj. Danas je to mjesto
prekriveno rusevinama kruar-
ske crkve.
JAKOVLJEVA POSLANICA
Unatoc uvodu kakav nalazimo
u pismima, J. p. prije je zbir-
ka propovjednickih izreka ne-
goli poslanica. Njezine se
opomene odnose na svako-
dnevni krsc. zivot, iskusenje
(1,2-16), djelotvornu vjeru
(1,9-27; 2,14-26), odnos prema
bogatima i siromasima (2,1-9),
obuzdavanje jezika, svade i
prepirke (3,14,12), Bozju pro-
vidnost i sud (4,13-5,11) i mo-
litvu (5,13-18). -+ pomazanje.
Sastavljac -+ Jakov (1,1) zaci-
jelo je brat Gospodinov tog
imena, a ne jedan od aposto-
lao Njemu pristaje snaian
moralisticki naglasak J. p. i
isticanje dobrih djela (2,24;
usp. s tim Rim 3,28!). Moguce
je da J. p. potjece i od nekog
kasnijeg, naobraienog -+ ju-
deokrscanina koji je svoj spis
okitio ugledom Gospodinova
brata. To se tvrdi pogotovu
na temelju dotjeranog grc.
jezika J. p. Moguce je da je
sadasnja J. p. takoder plod
kasnije prerade pisma Gospo-
dinova brata. Preradivac bi u
JAKOVUEVA POSLANICA - JAVAN
131
tom slucaiu bio neki uceni
judeokrseanin.
UkoIiko J. p. pot.1ece od Gos-
podinova brata, bila je napi-
sana prije 62. p. Kr. (= prije
Jakovljeva muceniStva u Je-
ruzalemu). U protivnom je
mogla biti napisana do po-
cetka 2. st. p. Kr.
Poslanica .1e tek od 4. st. (pr-
venstveno na Zapadu) stekla
potpun ugled nz. spisa.
JAKOVUEVE UESTVE Na
ziv za nebeske ljestve 0 ko-
jima je prema Post 28,12 -+
Jakov (patrijarh) sanjao.
JAMNIJA-+ Jabne
JAMSTVO -+ zajam
JANJE i stepska ovca bili su
vaZan izvor za odijevanje (vu-
na, 2 Kr 3,4) i ishranu (salo,
Pnz 32,14; meso, Iz 22,13; mli-
jeko, Iz 7,21s). Velika stada
mnogo su znacila; ona su bi-
la vazan dio ratnog plijena
(Prop 2,7; Br 31,32). zrtvova-
njem J. moglo se Bogu iska-
zati veliko priznanje; stoga je
J. bilo .1edna od najvaZnijih
zrtvenih zivotinja (npr: jutar-
nja i vecemja zrtva, Iz129,38s;
-+ Pasha). Prema Iv 1,29.36
Ivan -+ Krstitelj Isusa naziva
J. Bozje. To znaci:
1. (tradicionalno) Isus je od
Boga poslano J. koje ee biti
zrtvovano za svijet, te tako
oduzeti grijehe. Raspravlja se
da Ii je slika J. preuzeta iz
zrtvenog kulta (ukljucujuei i
blagdan Pashe) iIi iz Iz 53,7
(patnik -+ Sluga Bozji).
2. J. = znamen nevinosti i bez-
gresnosti, te se zbog toga po-
vezu.1e s oduzimanjem gri-
jeha.
3. Krstitelj je na aram. govo-
rio 0 Bozjem Sluzi; u aram.
je ista rijec za sluga i J.
(J. Bozje = Sluga Bozjh;
pitanje je da Ii se tu radi 0
iIi 0 na-
mJemoJ prom.lem znacenja).
4. U Iv 1,29.36 ne govori Krsti-
tel.1 vee Evandelist (-+ Ivano-
vo evandel.1e): Isus kao novo
vazmeno J. (usp. npr: povijest
muke po Iv; Iv 19,36; 1 Kor
5,7; 1 Pt 1,18s). Osieea se utje-
caj prakrse. predaje u Otk
kad se govori 0 J. Tu se u
prvom redu misli na Pobjed-
nika, proslavl.1enoga Gospodi-
na.
JAO POKLICI Izraz zalosti
nad samim sobom (Suci 6,22;
1 Sam 4,7s) iIi prijetnja su-
dom nad -+ Jeruzalemom (Jr
13,27), svojim narodom i nje-
goyim vodama (Iz 5,8-22; Jr
23,1; Ez 34,2) ili nad drugim
narodima (Iz 10,5; Jr 48,46).
U Govoru na gori kod Lk
6,20-26 cetirma blazenstvima
stoje nasuprot 4 J. p. Isto
tako nalazimo prijetnje su-
dom, sto ih Isus upravlja gra-
dovima koii nisu spremni ci-
niti pokoru (Mt 11,20-24) ili
stroge J. p. protiv farizej-
stine (Mt 23,13-36). Bozji sud
u-+ Otkriveniu Ivanovu zapo-
Cinje s J. p. (Otk 8,13; 12,12;
18,10.16).
JARMUK I. pritok Jordana,
ulijeva se u nj malo juZnije
od Genezaretskog jezera. J.
se ne spominje u SP.
JASON Grc. ime, npr:
1. J., brat velikog sveeenika
Onije III. koji je kupio slm-
bu velikog sveeenika (175. pro
Kr.) i pokusao helenizirati :li-
dove (2 Mak 4; -+ helenizam).
2. J. iz Kirene opisao je usta-
nak -+ Makabejaca. Sacuvao
se sarno isjecak u 2 Mak (usp.
2 Mak 1,23).
J A VAN Popis naroda tako na-
ziva jednog od Jafetovih si-
nova (Post 10,2.4). Zacijelo se
132
JAVAN - JEHU
misli na jonske gradove-drla-
ve (usp. Ez 27,13).
JEBUSEJCI Pleme kome je
pripadao (kan. iii amorejski)
viSi drustveni sloi u -+ Jeruza-
lemu prije nego su ga zauzeli
Izrae1ci. J. se spominju u po-
pi sima naroda .. Pnz
i mozda su se poshJe osvoJe-
nja (prije 1000. pro
Jeruzalema (= Jebus: SUCl
1910s) stopili s izr. narodom
Zah 9,7). Ime Jebusejca
-+ Araune jest hetitsko.
JEDINSTVO je u NZ glavni
kaz 0 nacinu krscaninova Zi-
vota. J. se ne zasniva na ljud-
skim naporima, nego izrasta
iz Kristova bica i zadace. Pa-
vao u Kol 1.18 naziva Krista
Glavom koja ujedinjuje -+
stvorenje. Krist je novi :+
Adam, pocetak novog pokolJe-
nja koje viSe nije podlozno
-+ grijehu, -+ smrti, -+ ?ak<?-
nu stoviSe ono po -+ mIlostl,
-+ fivotu, i -+ opravdanju zado-
biva -+ spas (Rim 5,12-21; 1
Kor 15,45-49). Po -+ vjeri i -+
krstu kao udioniStvu u Kristo-
voj smrti i -+ uskrsnucl! (RiJ?l
6,3-11) valja se z!l0dJenutl
novim Adamom. Knstom (Gal
3,27).
Iv naglasava J. Krista s nje-
goyim Ocem, koje se odraza-
va u J. -)- ucenika s Kristom
i medusobno (Iv 10,30; 17,11).
Usporedba 0 trsu (Iv IS,S) tu-
maCi kako ie Krist nedjeljivo
povezan s -+ Crkvom
svoiim zivotom, rastom 1
plodnoscu predstavlja Krista.
On ie u svemu prvi, Glava
Crkve (Kol 1,18) koja se na-
ziva -+ narodom (1 Pt 2,9),
zgradom (Ef 2,21), -+ Tijelom
koje svoj zivot prima od Kri-
sta (Rim 12,5; 1 Kor 12,13).
Krist je jedan pastir jednog
stada (Iv 10,16) koje zivi po
jednom -)- Gospodinu, jednoj
vjeri, jednom krstu. (Ef 3,17;
4,5; Gal 2,20), po
Duhu (1 Kor 12,4), lednom-+
Evandeliu (Gal 1,6s), jednom
-+ kruhu (1 Kor 10,17). Ta je-
dna Crkva poznaje mnogovrs-
ne milosne darove, sluzbe,
djelotvome snage koje po-
staju plodonosne pod vod-
stvom Duha Svetoga (1 Kor
12,4-11). Ona ostvaruje svoje
J. u slavlieniu euharistije (1
Kor 11,23-i9;:"'" zahvaljivanje);
znade da je od Boga primila
posinjenje (Rim 8,15; Gal 4,6),
svjedoCi Krista kao brata svih
liudi (Rim 8,29; Heb 2,11.17);
ujedinjuje ju i posvecuje Duh
-+ istine (Iv 17.17.19). Plod J.:
novi -)- mir (Ef 2,14). J. Crkve
nalazi svoje ispunjenje u sa-
vrsenoj spoznaji Boga (1 Kor
13,12) i konacnom Kristovu
gospodstvu (1 Kor 15,28). Ka-
ko ie J. Crkvi neophodno po-
trebno, -+ Pavao se bori pro-
tiv svake vrste stranearenja
u zajednicama (Dj 6,1-6; 1 Kor
1,11-13), koje se moZe izbjeci
sarno cuvanjem J. Duha (Fil
1,27; Ef 4,3). Unatot ceste
uporabe rijeci J., Biblija
ne govori 0 J. sustavno, jer
razlike u govoru 0 J. nalazi-
mo jos neizgladene jedne po-
red drugih (nar. Pavao i Ivan).
Crkveni raskoli i razracuna-
vania unutar Crkve nisu u te-
melju gubitak J. nego -+ sab-
lazan. Krivnja se obicno na-
lazi na objema stranama.
JEHOV A -+ J ahve
JEHU (Jahveje tOll) VI. ime,
npr.: kralj -+ Sj. izr. kraljev-
stva (842-815. pro Kr.). Jos se
kao voiskovoda sam dao iza-
brati za kralja. Kad je njegov
krali -+ Joram bio ranjen,
ubio ga je, a tako i jufnojud.
kralja -+ Ahaz.iu; dao je pogu-
biti -+ Izebelu i citavu ,.kucu
Ahabovu (2 Kr 9,12s.2427.30-
JEHU - JEREMIJA
133
Jehu: Dio prizora na crnom obeliskwc Salmanasara III. Tu
je prikazan Jehu, sin Omrijev kako donosi danak. Izr. kralj
Jehu lezi niCice pred Salmanasarom.
-33; usp. Hos 1,4). Njegova je
vjerska politika, nasuprot nje-
govih predsasnika, ostro us-
mjerena protiv stovanja Baala
(usp. 2 Kr 10,18-28, mozda su
je poticali ""* Elizej i ""* Reka-
boyd, 2 Kr 10,15s). J. je mo-
rao plaeati danak""* Salmana-
saru III. Pobijedio ga je -+
Hazael iz Damaska (2 Kr
10,32).
JELO Osnovna prehrambena
sredstva bili su voda i kruh
(djel. i nesto voea); za sveca-
nih obroka uzimalo se tako-
der meso i vino. Namjesto
stoIa najcesce je sluZila (kat-
kad poviSena) ploca (leCi za
stol, muskarci s nogama ot-
raga, oslonjeni na lijevu ru-
ku; zene su cueale uspravno.
Kasnije su lijegali na sagove,
mekana sjedala, naslonjace i
na istrosene jastuke). J. je vi-
se negoli danas bilo izraz za-
jednistva, koje se nije smjelo
ometati (usp. Ps 41,10; Mk
14,20;""* gostoljubivost). J. je
ujedno slika zajedniStva s
Bogom i ""* Kraljevstva Boz-
jeg (Iz 25,6; Mt 8,11; 19,28;
22,2-12). Vazmena vecera i
krse. slavljenje Vecere Gos-
podnje jesu gozbena slav-
I,ja; to znaci da su viSe ne-
goIi obicni blagdanski ob-
jed: oni izrazavaju i pro dub-
ljuju zajednistvo s Bogom.
JEREMIJA (prijeporno je
znacenje imena, vjer.: nek
Jahve uspravi?). Jedan od
velikih proroka, sin sveceni-
ka Hilkije (roden oko 650. pro
Kr. u Anatotu, oko 5 kID sji.
od Jeruzalema). J. je vee u
rnladim danirna pozvan u pro-
rocku sluZbu (usp. Jr 1,4-7);
moran se odreci braka i obi-
telji (16,2). Djelovao je kao
prorok oko 40 godina (625-
-586. pro Kr.), borio se za oslo-
bodenje svog naroda koji je
tada prozivljavao najteze tre-
nutke u svojoj povijesti. Osim
u yr. vjerske obnove za kralja
-+ Josije (obnova bogostovlja
621. pro Kr., Josiiina srnrt 609.
pro Kr.), J. je rijecima, pisa-
njem (usp. 29,1) i slikovitim
postupcima upozoravao na
buducu Boziu kaznu (usp.
27,2). Stekao je rnnogo nepri-
jatelja u narodu i vodstvu
jer je neumorno upozoravao
na propast zemlje i pad pod
babil. vlast. a narodu predba-
134
JEREMIJA - JERIHON
civao njegove grijehe i bez-
bomost. Prema J. sve to daje
povoda za Bozju kaznu i ko-
nacno razorenie Jeruzalema.
Htjeli su ga ubiti (11,21), pro-
ganjali ga i zatvarali (26,7ss),
udarali i mucili (20,2) te za
opsade Jeruzalema baeili u
catrnju punu gliba da u njoj
zaglavi (37,11-38,13). cak i kad
su se njegove prijetnje ostva
rile u strahovitim zbivanjima
dvokratnog osvajanja Jeruza-
lema (597. i 586. pro Kr.) i pro-
tjerivanja vedne Izraelaea u
Babiloniju (-+ izgnanstvo),
ostatak naroda koji je s J.
ostao u domovini jos mu uvi
jek nije vjerovao. Protiv Je-
remijina savjeta, posljednji
su zidovi pobjegli u Egipat
poslije ubojstva babil. narnje-
snika i prisilili J. da ide s nji-
rna. Ondje su ga prema leg.
predaji kamenovali njegovi
vlastiti zeml.iaci. Ni 0 jednom
proroku ne znamo da bi pro-
zivio tolike unutarnje i vanj-
ske sukobe kao J. Na ljudsku
receno, njegovo je djelo dozi-
vjelo tragican neuspjeh (usp.
Jr 25,3), ako gledamo na nje-
gov neposredni ucinak. Prema
Mt 16,14 neki su Isusa sma-
trali uskrslim J.
JEREMIJA (knjiga) Gl. 1-25.
sadde govore protiv naroda,
kraljeva i proroka radi ne-
vjernosti Bogu Saveza kao i
navjesta.i suda sve do konac-
ne propasti 587. pro Kr. (2.
osvajanje Jeruzalema). U. gl.
26-45. nalaze se obecanja za
buducnost i opisi Jeremijina
osobnog zivota. U gl. 46-51.
rijeci su osude protiv Egipta,
Babilona i man.iih naroda. U
dodatku (gl. 52) opisuje se
propast Jeruzalema (usp. 2 Kr
24s).
Djel. govori sam Jeremija,
djel. njegov drug -+ Baruh
(usp. 19; 26-29; 36-45), a djel.
govore drugi. Zbirka izreka
potjece iz razlicitih vremena.
Dijelom je viSe puta preradi-
vana. Upadne razlike izmedu
sacuvanog hebr. i grc. teksta
ukazuju na dal.inje kasnije
preradbe. Jeremi.iino shvaca-
nje Boga Saveza is to je kao
kod -+ Hoseje: Jahve je za-
rucnik-suprug u braku-savezu
s izr. narodom (J r 2,2), koga
on kao nev.iernu zarucnicu
uvijek nanovo poziva da se
vrati i iskusi veliku Jahvinu
ljubav. Ispunjen.ie starih obe-
canja ocekuje se, unatoc po-
lit. propasti, na prorocki na-
cin u Novom -+ savezu (Ir
31,31ss). Bogostovni obicaji ne
mogu ukloniti grijeh, ukori-
jenjenu bolest (usp. Jr 6,20;
7,10s). Jeremi.ia se obara na
proroke koji vjestim rijeci-
rna govore 0 -+ miru (Jr
6,14) i slusaoee uljuljavaju u
sigurnost (14,13s; 23,17; 28).
JEREMIJINO PISMO Naziv
za spis sacuvan sarno na grc.
(mozda je izvornik sastavljen
hebr.) (besmislenost idolopo-
klonstva). -+ Septuaginta ga
smatra posebnim djelom a
Vulgata dijelom -+ Baruhove
knjige. Ono ne potjece niti
od Jeremije niti od Baruha,
nego je nastalo nekoliko st.
kasni.ie.
JERIHON (M.iesecev grad?)
Ime triju susjednih naselja
ko.ia vremenski slijede jedno
poslije drugoga:
1. Sz. J. (Pnz 34,3 i c.: grad
palmi, danas tell es-sultan),
smjesten na laporastoj ploei
na ulazu u Jordansku dolinu,
8 km z. od-+Jordana, 10 km
sj. od -+ Mrtvog mora. Oko
7800. pro Kr. lovci su podigli
svetiste na izvoru (Elizejev
izvor: en es-sultan) a poslije
prelaska na s.iedilacki nacin
zivota u sl.iedecem tslj. osno-
JERIHON - JERUZALEM
135
vali jednu od najstarijih da-
nas poznatih gradskih zajed-
nica, koja je prekrivc:ila povr-
sinu od 4 ha a opkoljena je
snaznim utvrdenjima. U 5.
tsl.i. kulturno nazadovanje,
od kraja 4. tsl.i. do razorenja
oko 1580. pro Kr. trajno nase-
Ijen. Utvrde su se neprestano
dogradivale. Iz yr. -+ osvaja-
nja zemlje (oko 1250. pro Kr.)
ima tragova zivota u tom na-
selju, ali nema tragova zidina.
Prema 18 6, J. je bio najprije
osvojen od kan. gradova. Taj
bib!. izvjestaj donosi zaeijelo
opis bogostovnog ophoda ko-
ji se svake godine obavljao
od svetiSta u -+ GiIgalu do J.,
a njime se slavio spomen na
osvajanje zemlje.
Prica 0 -+ Rahabi (18 2) zeli
razjasniti zbog cega je pleme
tog imena ostalo prisutno u
Izraelu do danasnjeg dana
(JS 6,25). U 9. st. pro Kr. J. se
ponovno utvrduje (1 Kr 16,34).
Ilija i -+ Elizej posjecuju grad
(2 Kr 2,4s.18). Elizej je nay.
vodu iz izvora ucinio pitkom
(2 Kr 2,19-22).
2. Nz. J. (tell abu el-allijik) na
izlazu iz wadi el-qelt u Jor
dansku dolinu: zimska palaca
Heroda St., pogranicno carin-
sko mjesto. U NZ spominje
se: iscjeljenje slijepog prosja-
ka Bartimeja (Mk 10,46-52);
gozba kod Zakeja (Lk 19,1-10).
3. Eriha nazivaju Arapi da-
nasnje naselje na mjestu neg-
dasnjeg krizarskog grada i.
od (1) i (2).
JEROBOAM (neka se narod
mnozi?) Kraljevi -+ Sj. izr.
kraljevstva:
1. J. 1. (938-911. pro Kr.) vee
je za -+ Salomona bio visoki
cinovnik (1 Kr 11,28); ovaj ga
je kasnije progonio (1 Kr
11,40). Prvi kralj -+ Sj. kraljev-
stva (-+ rascjep kraljevstva)
koji se stalno morae boriti
protiv pokusaja kraljeva -+ J.
kraljevstva da osvajanjem Sj.
kraljevstva ponovno obnove
Veliko Davidovo kraljevstvo i
drZavno jedinstvo ( -+ Robo-
am, -+ Abija). Da bi oba kra-
ljevstva razdijelio ne sarno
polito vee i vjerski, osnovao je
u -+ Danu i -+ Betelu drlavna
svetiSta (-+ bik), radeei tako
protiv bogostovne prevlasti
jeruzalemskog -+ Hrama. To
se u -+ deuteronomijskoj po-
vijesti ostro osuduje (usp.
npr. 1 Kr 12,26-30).
2. J. II. (784-744. pro Kr.): vr-
hUllac moei Sj. kraljevstva i
njegova gospodarskog procva-
ta (i.-jordansko podrucje po-
novno osvojeno, usp. Am
6,13), ali postoje ostre dru-
stvene suprotnosti protiv ko-
jih se osobito borio -+ Amos.
JERUBAAL -+ Gideon
JERUZALEM (grad sto ga je
osnovao bog Salem, arap. el
quds = Sveti) Grad na vapne-
nastoj zaravni u Jud. gorju,
oko 800 m nad Sredozemnim
morem. Pry. poloZaj mjesta
na uskoj strmoj litiei (-+ Of-
el) izmedu dolina -+ Kidron,
Tiropeon i Hinom; naseljen
jos od 4. tslj. pro Kr., jer se tu
nalazio izvor -+ Gihon. J. se
spominje u tekstu jedne eg ..
potjernice otpr. iz 1900. pro
Kr. a u 14. st. spominju ga pi-
sma njegova kneza Abdi-Hi-
pe Amenofisu IV. (-+ Amar-
na). -+ Davidovi su plaeenici
osvojili kan. J. i od tada on
postaje osobno vlasniStvo
kraljevo (Davidov grad).
Njegov smjestaj medu pleme-
nima. ali izvan plemenskih
podrucja, stvara uvjete da J.
postane prijestolnicom. Prije-
nosom -+ Kovcega saveza za-
dobiva relig. znacenje za izr.
plemena. Na S grada -+ Salo-
"'
200
Crkva SV.
Za04d gradske zidin. I
Dalint!
"
:: u Bttlehm.
II Hebron.
II Gat'"
"
"
"
"
"
"
II
I'
"
I'
1\
II
Maslinska gora
OmarOY4 d!amija
(.Kopola .a
I Oolina Kidrona

"
H.Ice/4mr!Gh "
n II
...... Grobovi i%
.. prvog stoUea
>.:
Brtlo
kulnje
leruzaIem: Gore: Presjek grada gledanog s juga (danaSnji
izgIed). Dolje: Tioert grada u vr. evanl!elista (prema mnogim
rekonstrukcijama. -- vjer. polozaj zidova i zgrada kojih
viSe nema; - - - - danaSnje zidine staroga grada; = = = vjer.
smjer vaznijih priIaznih eesta)
JERUZALEM - JIMJ
137
mon podize palacu i -+ Hrarn.
S vremenorn se grad siri pre ..
rna Z i S. Svoje relig. znace-
nje zadrfaya i po.slije .-+ ras
cjepa kral.1evstva 1 svoJeg
orenja (587/6. pro Kr.): za vJer:
nike je on od Boga odabram
grad (Iz 40-55; Ps 137; 122; 87).
Poruka i djelovanje proroka
-+ Izaije, -+ Jerernije, -+ Eze
kiela usko su povezani s J.
Prerna Iv -+ Isus je dolazio u
J. na godiSnje blagdane.
ima narocitu ulogu u -+ Luki-
nu djelu. U povijesti rnuke iz-
vjestava se 0 posljednjern
Isusovu djelovanju, njegovoj
muci i smrti u J. Poslije Us-
krsa u J. se stvara prva zajed-
niea. Sastavliacu Otk grad je
slika nebeskog J. koji ce Bog
na kraiu vrernena ostvariti.
70. p.Kr. Hrarn je razrusen,
135. grad je nanovo podignut
u rirn.-helen. stilu (Aelia Capi-
tolina), 637. osvaiaju ga Ara-
pi. Na svetoj hridi hramskog
prostora podignuta je Kupo-
la na stijeni (Ornarova dZa-
rnija), te J. postaje sveti grad
i hodocasnicko rnjesto isla-
rna. Od 1517. do 1. svjetskog
rata pripada Turcirna. U 16.
st. dobiva grad nove zidine
(danas se to naziva Stari
grad). One se djel. pokiapa-
ju sa sj. zidinarna koje je po-
digao Herod Agripa (4144.
p. Kr.); njirna su u utvrdeni
dio grada ukIjueeni i predje-
Ii -+ Golgote i Bazate. J. Isu-
soya vremena bio je nesto
jufnije i sarno se sj. dio po-
klapa s danasnjirn Starirn
gradorn. -+ Bethesda, -+ Gihon,
-+ Sveti grob, -+ Maslinska
gora.
JESEJ -+ JiSaj
JETRA Nije bila poznata bio-
Ioska funkcija tog organa;
srnatrao se sjediStern zivota
(usp. Izr 7,23) i osjecaja (Tuz
2,11).
JEZABELA -+ Izebela
JIBLEAM . (kod bir belcame)
Stari grad, oko 30 krn (zrac-
ne linije) sj. od sekerna. Pre-
rna JS 17,11 dodi.ieIjen
seu, ali nije odmah osvoJen
(Suci 1,27).
JIFTAH (neka bi Jahve otv?,
rio oslobodio) -+ Sudae lZ
-+ Gileada. Prica se 0 Jiftaho-
voj borbi protiv -+ i
Moabaea. Zbog zavJeta Je rno-
rao zrtvovati svoju kcer (Su-
ei 10,17-12,7). To zacijelo nije
povezano s v na
neku 1 iudsku zrtvu, vee rnozda
s bogostovnirn obicajern .(dje-
vojacka svecanost na
Iz izvjestaja 0
Gileada i Efra.l1ma prOlzlazl
ovo: u prvorn redu, nije bilo
jos nikakva
razliCitirn plernenskirn SkUPl-
nama. Drugo, postojaia je raz-
lika u narjeejirna. U Heb 11,32
ss J. se stavlja za uzor.
JISAKAR (Bog nagraduje)
Prerna Post 30.18 sin Jakovljev
(pucko turnaeenje imena Jisa-
kar). Pleme Jisakarovo pos.
je opisano u Post 49,14s
(koscat rnagarac, tegleei sIu-
ga). Podrucje koje mu je pre-
rna JS 19.17-23 dodijeIjeno ne
da se danas viSe tocno odre-
diti. Nalazilo se jz. od Gene-
zaretskog jezera i obuhvacalo
je ravnieu -+ Jizreel. 1
Kr 15,27 kralj -+ Basa pnpa-
dao je plernenu J.
JIsAJ (lat Jesse; covjek Bo-
zji) Otac Davidov iz BetIe-
herna. Tek je kasnije nastala
tvrdnja da je J. bio unuk Boa-
za i -+ Rute (Rut 4,22). Bee-
kivanje -+ Mesije izrafava Iz
11,1 (Mladica iz panja Jisaje-
va; usp. Rim 15,12).
138
JISMAEL - JOAS
JISMAEL (>meka bi Bog usli-
sao) Prema Post 16 sin Abra-
hama i ego robinje-+ Hagare.
Sara je bila odbacila J. i nje-
govu majku, ali ih je Bog spa-
sio. Prica 0 JiSmaelovu -+ ob-
rezanju (Post 17).3-27) nasta-
la je tek kasnije. Prema sta-
rodrevnom nauCavanju isla-
rna, J. je praotac Arapa i po-
kopan je sa svojom majkom
u Cabi u Meki.
JiSmaelcima su se nazivala ne-
ka nomadska plemena u sj.
Arabiji i Sinajskoj pustinji.
Zivjeli su od uzgoja sitne sto-
ke, trgovine devama i povre-
menih pljackaskih prepada.
JITRO (bozanstvo je dalo izo-
bilje?) zove se prema Izi 3,1;
4,18; 18,1s.5s.12 Mojsijev tast,
midjanski sveeenik. Prijepor-
no je zasto se u drugim pre-
dajama naziva Reuel (Regu-
el) (Izl 2,18, bozanstvo je pri-
jatelj) ili Hobab (Suci 1,16-
-4,11; usp. Br 10,29) i da Ii se
iza izvjestaja u Izl 18,1-12 (po-
sjet J. Mojsiju nakon izlaska
iz Egipta) krije uvodenje mid-
janskog stovanja -+ Jahve.
Prema Izl 18,13-27 Mojsije je
na Jitrov savjet postavio suce.
JIZREEL (Bog sije) Naziv
mjesta, npr:
1. Grad J. (zerin) bio je -+
Ahabova prijestolnica (usp.
1 Kr 18,45; zakonsko ubojstvo
Nabota, 1 Kr 21; Jehu unista-
va Ahaba, 2 Kr 9,14-37; 10,6-
-11), mozda zbog prikladna
prometnog polozaja.
2. Ravnica J. nazvana prema
(1) (merdz ibn camir) u obliku
troiruta, Z. od Jordana, na S
granici s Galilejskim gorjem,
a na J sa -+ Samarijom. Ta
plodna ravnica (zove se ta-
ko<ter ,.Megidsko polje, 2
Ljet 35).2) cesto je bilo bojno
popriste (npr. Suci 6,33; 1 Mak
12,49).
JOAB (Jahve je otac) Davi-
dov neeak i vo,iskovoda. Ubio
je svog suparnika -+ Abnera (2
Sam 3).7) i izvo,ievao mnoge
pobjede (usp. npr. 2 Sam 12,
27). J. je ubio -+ AbSaloma (2
Sam 18,14) i svog takmaca-+
Amasu (2 Sam 20,10). Budu-
Ci da se opredijelio za -+ Ado-
niju (protiv Salomona), dao
ga je Salomon ubiti, premda
je J. zatrafio utociSte kod zrt-
venika (1 Kr 2).8-35). Naslije-
dio ga je -+ Benaja.
JOAHAZ (Jahve zahvaea). VI.
ime, npr:
1. Kralj -+ Sj. izr. kraljevstva
(815-799. pro Kr.); jako ga je
pritisnuo Hazael iz Damaska
(2 Kr 13,22), koji je silno pro-
rijedio izr. vojsku (usp. 2 Kr
13,7). 2 Kr 13,6 s prijekorom
primjeeuje da su -+ asere i
dalje os tale u -+ Samariji.
2. Kralj -+ J. judo kraljevstva
(608. pro Kr')' Kad je stupio
na prijestolje, bile su mu tek
23 go dine, a vee nakon 3 mje-
seca svrgnuo ga je ego fara-
on Neko te odveo u Egipat
gdje je i umro (2 Kr 23,31-34).
Na njegovo je mjesto dosao
stariji mu brat -+ Jojakim.
3. Drugi naziv za -+ Ahazju (2
Ljet 21,17).
JOAKIM Tako se nay. pre-
rna apokrifnom Jakovljevu
evandelju zvao otac -+ Mari-
jin (6).
JOAS (Jahve je dao) VI. ime,
npr:
1. Kralj -+ J. judo kraljevstva
(836-797. pro Kr.). Kad je -+
Atalija uklanjala sve Davi-
dove potomke, on je bio skri-
yen i jedini je umakao. Sve-
eenik Jojada proglasio ga je
kraljem dok je .los bio dijete
(2 Kr 11,1-22). Prema 2 Ljet
24). posIije smrti Jojadine na-
pusta u svojoj vjerskoj poli-
tici prvotnu revnost za vjeru
JOAS - JOEL
139
u Jahvu. J. je dao uljepsati
Salomonov hram; morao je
plaeati teski danak -+ Hazaelu
iz Damaska; pao je kao htva
zavjere (2 Kr 12).
2. Kralj -+ Sj. izr. kraljevstva
(799-784. pro Kr.) koji je po-
novno ucvrstio kraljevstvo
(pobjedom nad kraljem Da-
maska -+ Benhadadom III, 2
Kr 13,25; usp. izvjestaj 2 Kr
13,14-19). Kad je kralj -+ J. judo
kraljevstva (-+ Amasja) zatra-
zio Joasevu keer za svog sina,
J. je osvojio i opljackao Jeru-
zalem (proboj zida, taoci).
JOB se zove glavna osoba
Knjige 0 Jobu. Ime nije izr.
J. se ubraja medu stare pra-
vednike (usp. Ez 14,1420). Ok-
virna prica Knjige 0 Jobu za-
cijelo je vrIo stara.
Knjiga polazi od dvije pret-
postavke.
1. Bol je kazna za grijehe.
2. I pravednike poput J. po-
gada teska patnja.
Knjiga iznosi razmiSljanje sa-
stavljaca pred tom cinjeni-
com. On dokazuje da je krivo
tvrditi: Bol je kazna za gri-
jehe. Nadalje pokazuje kako
se J. ne miri s takvim sta-
njem (on nije poboZni strp-
ljivae, nego borae s Bogom,
usp. Job 32,2), konacno se pod-
laze, Bog ga opravdava i po-
novno obasipa bogatim daro-
virna. Nije rijec 0 nekoj na-
gradi s onu stranu groba. J.
nije naveden na podloznost
sarno Bozjom moei i velici-
nom, vee i osv.iedocen osob-
nom spoznajom (usp. Job
42,5). Pitanie kako pomiriti
postojanje boli s Bozjom pra-
vednoscu ne nalazi svoje rje-
senje u knjizi, jer ona zeli go-
voriti kako pravednik podnosi
bol (usp. Jak 5,11), a da pri
tom ne postavlja temeljno teo-
losko pitanje 0 smislu i pod-
rijetlu trpljenja. Stoga to nije
knjiga utjehe za neke, nego
poruka upravljena svima.
Knjiga 0 J. tako je sastav-
ljena da je u stariju okvirnu
pricu (bol i sreca za J.: Is;
42,7-17) ugradeno mnostvo po-
jedinacnih knjiZ. jediniea: ja-
dikovka (3), pokusaj prijate1ja
Elifaza, Bildada i Sofara da
kod samog J. pronadu krivnju
za njegovo trpljenje, sto ovaj
otklanja (4-14; 15-21; 22-27), po-
novna Jobova jadikovka (29ss).
I peti sugovornik, Elihu, po-
kusava J. uvjeriti (32-37: bol
kao Bozja kazna; vjer. kas-
nije umetnuto). Konacno go-
vori sam Bog (38-42,6) i poka-
zuje svoju mudrost za razliku
od Jobove ogranicenosti. Ka-
ko se tu nalaze brojni pjesni-
cki oblici (npr. mudre izreke,
raspre, himan, tufaljke) u ve-
likom izobilju te se medusob-
no izmjenjuju, Knjiga 0 J. ni-
je laka za citanje. Osobito se
ne bi smjela prihvatiti izjava
Jobovih prijatelja prije nego
se procita Bozji govor. Osim
toga, knjiga je jezicno teska.
Ipak je to jedno od najznacaj-
nijih djela svjetske knjizevno-
sti koje je uvijek utjecalo na
kasnije pisee, premda katkad
sarno u rubnim pitanjima
(npr. Bozji razgovor sa Soto-
nom 1,7-12; 2,1-7: Razgovor
na nebu u Goetheovu Fau-
StUll).
Sastavljac je knjige nepoznat,
a svoje je dje10 dovrsio naj-
kasnije 200. pro Kr.
JOEL (Jahve je Bog) Jedan
od 12 malih -+ proroka. Sa-
rno se iz njegove knjige 0 nje-
mu moze nesto doznati. Pre-
daja stavlja vrijeme njegova
djelovanja u 8. st. pro Kr. Knji-
ga, naprotiv, upucuje na 4/3.
st. pro Kr. To je najstarija
apokalipsa (-+ apokalipticka
knjizevnost). U gl. Is J. govorl
o navali skakavaea (povod za
140
JOEL - JONATAN
poziv na pokoru), u gl. 3s 0
Jahvinu danu, danu suda. Sa-
stavljac ne opisuje sarno pri-
rodne nepogode, vee pravu
Bozju namjeru, naime blago-
slove koje ee Dan Jahvin
donijeti Bozjem narodu (plod-
na zemlja, izlijevanje Bozjeg
Duha) kao i unistenje neprija-
telja.
JOJAKIM (>meka bi Jahve us-
pravio) Kralj -+ J. judo kra-
ljevstva (608-597. pro Kr.), sin
-+ Josijin. Faraon Neko svrg-
nuo je Jojakimova brata Joa-
haza s prijestolja i imenovao
J. za njegova nasljednika. Pri
tome mu je izmijenio prv. ime
J. (Eljakim = neka bi Bog
uspravio) kako bi time jos
jasnije istakao da je J. ego va-
zai. Kasnije se J. moran pod-
loziti -+ Babiloniii (Nabuko-
donozor II), ali se uskoro okre-
nuo protiv novobabii. politike
(suprotno savjetu -+ Jeremije
koga je progonio). J. umire
prije nego je Nabukodonozor
II. osvo.iio Jeruzalem, pa je
ovaj pozvao na odgovornost
njegova sina-+Jojakina.
JOJAKIN (neka bi Jahve
uevrstio) bio je sin -+ Joja.
kimov i vee sa 18 godina
kralj -+ J. JUdo kraljevstva
(597. pro Kr.). No vee nakon tri
mjeseca svrgava ga Nabuko-
donozor II. i odvodi zajedno s
mnogim drugim uglednim lie-
nostima u Babiloniju. Medu
njima se nalazio i prorok -+
Ezekiel (usp. 2 Kr 24,8.15; -+
izgnanstvo). Pomilovao ga je
tek -+ Evil Merodak (Avilmar
duk 562-560. pro Kr.).
JONA (golub) VI. ime, npr:
Sin Amitajev iz Gat Hahefera
(kod Nazareta), -+ prorok u-+
Sj. izr. kraljevstvu; navijestio
je kralju Jeroboarnu II (874-
-744. pro Kr.) prosirenje nje-
gova kraljevstva (2 Kr 14,25).
Knjiga 0 Joni dovodi se u ve-
zu s tom osobom, ali je mno-
go st. mlada. Za razliku od
ostalih prorockih spisa SZ, ta
knjiga ne donosi Jonine rijeci,
nego prieu 0 njemu. Prema
toj prici Bog je pozvao J. da
propovijeda pokoru u gradu
-+ Ninivi. J. zeli izbjeCi toj za-
daCi i dospijeva u utrobu ve-
like ribe iz koje ga Bog oslo-
bada (1s). Tada J. poslusa Boz-
ji nalog, Ninivljani se obra-
eaju a Bog im se smiluje (3).
Joni je krivo sto se spasava
poganski grad, ali je naroci-
tim znakom poueen da Bog
ima samilosti i prema poga-
nima. Knjiga je zacijelo na-
stala izmedu 400. i 200. pro Kr.
Namjera joj je da u zid. na-
rodu potisne svijest 0 njibovu
iskliuCivom odabranju, a is-
takne misao 0 Bozjoj volji da
spasi sve ijude. Kako pripo-
vijest nUe nikakav pOV. iz-
vjestaj vee poucna prica, mo-
gao je sastavl.iac primijeniti
shvacanja svog vremena (J. u
utrobi ribe) , a da ne iznosi
nesto neistinito.
Isus na sebe primjenjuje
znak Jone (Mt 12,39ss; 16,4;
Lk 11,29s). Prijeporno je da Ii
znacenje kod Mt 12,40 odgo-
vara izv. znaeenju tib Isuso-
vih rijeci.
JONADAB (Jahve se pokazao
darezljivim) VI. ime, npr:
1. Davidov necak i savjetnik-+
Amnonov (2 Sam 13,3.5).
2. Osnivae -+ Rekabovaca (Jr
35,8ss), pristasa -+ Jehuov (2
Kr 10,1513).
JONATAN (Jahve je dao)
tesce upotrijebljeno vI. ime,
npr:
1. Sin GerSonov i unuk Moj-
sijev (Suci 18,30). Prijeporno
je da Ii je istovjetan s levitom
koji se spominje u Suci 17,
7ss.
JONATAN - JOSIP
141
2. saulov sin a Davidov prija-
teU (1 Sam 18ss) koji je za-
jedno sa Saulom poginuo na
brdu Gilboi (1 Sam 31).
3. Sin sveeenika -+ Ebjatara;
za -+ AbSalomove pobune dje-
luje kao Davidov tajni glasnik.
4. J., .iedan od -+ Makabejaca.
JOPA-+Jafa
JORAM (Jahve je uzviSen)
VI. ime. npr:
1. Kralj -+ Sj. izr. kraljevstva
(853-842. pro Kr.), sin -+ Aha-
boy. Prema 2 Kr 3,2 uklonio
je Baalove stupove koje je bio
podigao njegov otac. Zajedno
s kraljem -+ J. judo kraljev
stva i kraliem Edoma vodio je
rat protiv Moabaca (2 Kr 3)
koji nije mogao uspjesno za-
vrsiti (povijesnost nije zajam-
cena). Kasnije je u boju s -+
Hazaelom bio ranjen. Ubio ga
je -+ Jehu (2 Kr 8,28ss; 9,24).
2. Kralj -+ J. jud kraljevstva
(849-842. pro Kr.), surjak od
(1), ozenjen -+ Atalijom koja
je odredivala njegovu politiku
u vjerskim pitanjima. Zato ga
zigose 2 Kr 8,18. Rat protiv
Edomaca, koji su se bili od-
metnuli, ostao je bez uspjeha
(2 Kr 8,22); nije uspio ostva-
riti pristup na more a i Libna
je otpala (2 Kr 8,22). Prema 2
Ljet 21,4 dao je pogubiti svoju
braeu. Prema 2 Ljet 21,18s
umro je od bolesti crijeva.
JORDAN (eS-sericlit el-kebire
= velika rijeka) Ime rijeke
koja dijeli Z. i I. Jordaniju.
Protjece kroz geolosku usjek-
linu koja je mnogo duZa nego
tok same rijeke J.: pocinje
u sj. Siriji i zavrsava u sj.
Africi. Pripadaju joj Mrtvo
more i Akabski zaljev. Jordan
pratjece oko 220 km kroz tu
usjeklinu s vrlo velikim pa-
dom i mnogim duboko usje-
cenim vijugama. Nije plovan
a moze se pregaziti sarno na
nekim mjestima (i. granica-+
Obeeane zemlje, usp. Ez 47,18).
Protjece kroz -+ Genezaretsko
jezero. Dolina kojom nastav-
lja teCi plodna je tek uza same
obale. odn. u oazama. Ulijeva
se u Mrtvo more (392 m ispod
povrsine mora). Stalni su mu
pritoci npr. -+ Jabok, -+ Jar-
muk. -+ Istocna Jordanija.
JOSIP (nek Jahve pridoda
(jos viSe djece vee rodenoj))
VI. ime, prije svega:
1. Patrijarh J.: Povijest 0 J.
i njegovoj braci (Post 37; 39-
47; 50) sastavljena je razlicito
od ostalih povijesti 0 praoci-
rna. Izradena .ie, nairne, u ob-
liku poucne pripovijetke (mu-
drosna knjizevnost Salomono-
va vremena?). To ne znaci da
se ne oslania ni na kakvu pov.
predaju. Njezina slikovitost
nije sarno psiholoski shvatlji-
va. vee sadrii i mnoge ono-
vremene podatke (pa i egi-
patske) sto se mogu uklopiti
npr. u yr. -+ Hiksa. U sadas-
njem je tekstu J. sin -+ Jakov-
ljev, koji je prodan u Egipat,
ondie se dobra snasao i nije
zaboravio svoju obitelj, nego
joj u nevolji pritekao u po-
moe. Smatra se praocem jed-
nog plemena (usp. H 17,17)
koje se kasnije dijeli na Ef-
rajimovce i Manaseovce (usp.
Post 48,14-9). Kasnije je naziv
J. oznacavao -+ Sj. izr. kra-
Ijevstvo (usp. Am 5,15), ali i
say narod (usp. Ps 81,6).
2. J., Marijin mm: njegov se
otac naziva Jakov ili Eli (Mt .
1,16; Lk 3,23; -+ rodoslovna sta-
bla Isusova). Sam je J. siro-
masan gradevinski obrtnik
(Mt 13,55). CestC> se pojavljuje
u izvjestajima-+ povijesti dje-
tinistva Isusova. Kasnije se
jedva gdje spominje (umro?).
Nema nikakve bibi. podloge
sto se J. u umjetnosti prika-
zuje kao starac.
142
JOSIP - JOSUA
3. J. iz Arimateje bio je pre-
ma Mk 15,42-45// ugledni vi-
jeenik koji je pokopao Isusa
(_ grob).
JOSIP FLAVIJE zid. povjes-
nicar (roden 37. p. Kr.). zid.
casnik u 1. zid. ratu protiv
Rimijana (_ zidovi), 67. p. Kr.
prelazi k protivnicima, odn.
pada u zarobljeniStvo gdje se
s njime dobro postupalo. U
svojim djelima (pisanim grc.)
opisuje taj rat, zid. obicaje,
skupine, ustanove i dr. Kad
stvari prikazuje iz vI. uvida
iIi briZljivo prepisuje isprave,
njegovi su izvjestaji veoma
vrijedni. Kad pak upotreblja-
va druge izvore, to Cini naj-
tesee povrsno i pristrano (npr.
velicanje zid. naroda, svojih
rim. pokrovitelja iIi sama se-
be). NiSta ne izvjestava 0 tako
znacajnom pokretu kao sto
je kumranski (_ Kumran). Jo-
sipov izvjestaj 0 Isusu - uko-
Iiko nije kasniji dodatak -
svakako je krse. preradba.
JOSAFAT (Jahve je presu-
dio) Kralj _ J. judo kraljev-
stva (874-849. pro Kr.). Sklo-
pio je mir sa _ Sj. izr. kra-
Ijevstvom zenidbom svog si-
na -';- Jorama i _ Atalije, kne-
ginje Sj. kraijevstva.
Od J. potjecu mnoge refor-
me u unutrasnjoj i vjerskoj
politici. Osobito se 2 Ljet 17-20
vrio povoljno izraZava 0 J.
Prijeporno je u kolikoj mjeri
izvjestaji u 2 Ljet 0 ratnim
podvizima J. svjedoce 0 nje-
govu stvarnom sudjelovanju.
JOSAFATSKA DOLINA naziva
se kod JI 4,2.12 (druga dioba:
n 3,2.12) ravnica na kojoj ee
biti posljednji sud Bozjim ne-
prijateljima. Od 4. st. p. Kr.
pod tim imenom zidovi, mu-
slimani i krseani podrazumi-
jevaju dolinu Kidrona i rado
je odabiru za pokapanje mrt-
vaca. Naziv je moZda simbo-
lican (Josafat = Jahve je
presudio).
JOSIJA (nek Jahve iscijeli)
Kralj _ J. judo kraljevstva
(638-608. pro Kr.). Spocetka je
asir. vazal; polito raspadom
Asirije zadobiva okolna pod-
rucja na S i veeu polito sarno-
stalnost, jer _ Egiptu nije do-
pustao nikakav utjecaj na svo-
ju politiku. Obiljezje Josijinoj
vladavini daju relig.-polit. mje-
re: uklonio je kultove koji se
protive J ahvi i nastavio sob-
novom _ Hrama. Pri tom je
pronadena 621. pro Kr. Knjiga
Zakona koja mu je predocena
(- Hilkija). Prijeporno je da
Ii je ta pronadena knjiga pret-
hodno bila preradena. Ona sa-
ddi jezgru Pnz (_ Mojsijevo
petoknjiZje), potkrepljuje J. u
njegovoj obnovi i potice ga na
daljnje napore. Stovanje se Ja-
hve centralizira. Uklanjaju se
druga Jahvina svetiSta (npr.
- Betel; 1 Kr 23,15) a sarno Je-
ruzalem postaje zakonito sve-
tiSte. 608. pro Kr. J. pogiba u
boju kod Megida protiv fara-
ona_Neka. 2 Kr i 2 Ljet sma-
traju J. posljednjim velikim
kraljem vjerske obnove.
JOSUA (Jozua; Jahve je po-
moenik) naziva se prema Pnz
31,14.23 Mojsijev nasljednik i
voda naroda. Vee se u rani-
jim sZ. izvjestajima J. spomi-
nje kao Mojsijev pomoenik
(npr. Izi 17,9-14).
o slici kakvu imamo 0 _ osva-
janju zemije ovisi i nase pro-
sudivanje povijesnosti izvjes-
taja 0 J. Josua (knjiga) obu-
hvaea uvod (1), opis osvaja-
nja krajeva Z. od Jordana (2-
-12; mnogi od tih izvjeStaja
neka su vrsta _ etiologije,
npr. izvjestaji 0 osvajanju_
Jerihona i _ Aja), opis pIe-
menskih podrucja i sl., Josu-
ine opomene, obnova Saveza
JOSUA - JUDA
143
u sekemu, izviestaj 0 Josu-
inoj smrti (13-24). Knjiga je
nazvana prema glavnoj osobi,
a ne prema njezinu sastavlja-
eu (nastanak: -+ Mojsijevo pe-
toknjizje).
JOTAM (Jahve se pokazao
pravednim) VI. ime, npr:
1. Gideonov sin koji je uma-
kao -+ Abimelekovu krvopro-
licu. Ovome na porugu ispri-
eao je prieu 0 stablima koja
su izabrala glog za kralja (Su-
d 9,7-20).
2. Kralj -+ J. judo kraljevstva
(738-736. pro Kr., prije toga
dugo bio suvladar svoga gu-
bavog oca -+ Azarje: 2 Kr 15,5).
Kako nije stupio u savez s Re-
sinom iz Damaska, -+ Sj. izr.
kraljevstvom i drugim protiv
Asiriie, oni su se okrenuli pro-
tiv J. kralievstva. Medutim, J.
je umro. Njegov sin i nasljed-
nik -+ Ahaz morao se obrani-
ti od tog napada.
JOZUA -+ Josua
JUBAL Prema Post 4,21 sin-+
Lameka, praotac svih koji svi-
raiu na liru i sviralu. -+ Jabal;
-+ Tubal.
JUBILEJSKA GODINA (od
hebr. jobel = rog za uzbunu)
znati isto sto i milosna godi-
na. -+ vlasniStvo.
JUDA (pleme) (hebr. znaeenje
nepoznato) Ime -+ plemena ko-
je vuee podrijetlo od jednog iz-
medu Jakovljevih sinova. U
poeetku izr. povijesti u Kana-
anu ono nema nikakve uloge.
Mozda spoeetka nije ni pri-
padalo savezu dvanaest pIe-
mena. Ali kad je Judejac-+
David oko 1005. pro Kr. postao
kraljem nad djelim Izraelom
i napokon osvojio -+ Jeruza-
lem te ga ueinio prijestolni-
com, pleme J. i njegovo pod-
rueje postaje sredistem kra-
ljevstva. Ipak, vec posIije smr-
ti Davidova sina Salomona
(932. pro Kr.) ta se tvorevina
raspada (-+ rascjep kraljev-
stva): J. je ime za -+ J. kraljev-
stvo. Poslije izgnanstva: -+ Zi-
dovi.
JUDA (znaeenje nepoznato) VI.
ime, npr:
1. J. Galilejac iz Gamale; spo-
minje se u Dj 5,37; potakao je
ustanak protiv rim. gospod-
stva, osvojio 4. pro Kr. tvrda-
vu Seforis. Poslije njegove
smrti i dalje je zivio njegov
fanatizam: -+ zeloti.
2. J. Makabejac (eekic), tre-
ci sin Matatije; poslije smrti
svog oca vodi ustanak protiv
-+ Antioha IV. Sirijskog da
opet izvojuje vjersku slobodu
(166-160. pro Kr.): -+ Jeruzalem
je osloboden i bogosluZje se
u Hramu ponovno uspostavilo
(1 Mak 3,14,60). U uspjesnim
borbama J. uevrseuje svoju
moc, ali se nije mogao odrla-
ti; zbog toga sklapa s Rimom
ugovor 0 prijateljstvu, koji
nije nikad stupio na snagu jer
je J. pao u borbi (1 Mak
5-9); -+ Makabejci.
3. J., koji se spominje sarno
kod Lk 6,16; Iv 14,22; Dj 1,13,
jedan je od Dvanaestorice
(-+ apostol), brat Jakovljev.
Ozbiljno se postavlja pitanje
o njegovoj djelatnosti u Ara-
biji, Siriji i Perziji kao i 0
njegovoj smrti odrubljiva-
njem glave. Veoma je prije-
porno da Ii je on pisac -+ Ju-
dine poslanice. -+ Tadej
4. Prema Mk 6,3 J. se zvao
jedan od -+ Gospodinove bra-
ce.
5. J. Iskariotski, sin simunov,
jedan od Dvanaestorice (-+
apostol), u popisu apostola na-
vodi se na posljednjern mje-
stu (Mk 3,191/). Sinoptieka
Ev-a opisuju njegove pregovo-
re s -+ Velikim vijecem (Mk
14,lOsl/), njegovo drZanje na
144
JUDA - JUDITA
Posljednjoj vecen (Mt 26,25)
i poljubac kojim je izdao Isu-
sa (Mk 14,44sll).
Prema Mt 26.1-16 J. je izgubio
vjeru u Isusa kao Mesiju.-
Ivanovo Ev. pretpostavlja Ju-
dinu nevjeru (Iv 6,67-72). Osim
nevjere, kao razlog Judine iz-
daje istice se nar. njegova po-
hlepa za novcem (Iv 12,4-6). J.
ispunja zahtjev _ velikih sve-
cenika i pismoznanaca, otkri-
va Isusovo boraviSte (Iv 11,
56; Mt 26,15s) za 30 srebrnika.
Na Posljednjoj veceri Isus ga
prokazuje kao izdajnika (Mt
26,21-251/; Iv 13,21-26). Poslije
izdaje (Mk 14,43ssll; Iv 18,2-9)
toliko ga je progonila savjest
(Mt 27,3-5) da se objesio._
Krvna njiva.
JUDAIZANTI _ judeokrscani
JUDEJA Helen.-rim. naziv za
dijelove j. Palestine koju su
nastavali 2idovi. Pravo znace-
nje rijeci J. mijenja se: J.
se naziva podrucje dot. per-
zijske pokrajine (_ Nehemi-
ja), podrucje vlasti _ Hasmo-
nejaca, Heroda Velikog itd.
641. p. Kr. i 4446. p. Kr. J.
je bila dio rim. pokrajine ko-
jom je upravljao namjesnik
(prokurator), 70-135. p. Kr.
posebna je rim. pokrajina.
JUDEOKRSCANI se nazivaju
clanovi najstarijih krse. za-
jednica koji su prije bili 2i-
dovi iIi _ prozeliti. Medu nji-
rna postoje razliciti smjerovi.
1. J. slobodni od Zakona, he-
lenisti; oni su napustili zi-
vot prema zid. propisima pre-
rna kojima su se do tada rav-
nali (_ Stjepan, _ Pavao).
2. J. vierni Zakonu, pos. u Pa-
lestini, strogo su se drZali_
Zakona (npr. propisa 0 cisto-
Ci i jelu). Ipak to nisu smatrali
nuZnim za spasenje (Gal 2,16)
i nisu to zahtijevali od _ krs-
cana iz poganstva.
3. J. strogo vezani uz Zakon,
judaizanti; oni su htjeli i
krscane obracene iz poganstva
prisiliti da prihvate zid. pro-
pise i obicaje. Protiv njih je
ustao npr. _ Apostolski sabor
i apostol Pavao (_ Poslanica
Galaeanima). Da je pobijedi-
10 shvacanie takvih J., krs-
canstvo bi se svelo na jednu
zid. sljedbu i nekoliko deset-
ljeea poslije Isusove smrti is-
cezlo. Utjecaj J. bio je velik
sve dok je srediste krscanstva
bilo u Palestini. Vee u 1. st.
p. Kr. izgubili su svoje znace-
nje za krseanstvo, ali su se
ipak zadrzali dosta dugo, djel.
povezani s drugim pokretima,
na rubu krseanstva. _ ebioniti.
JUDINA POSLANICA Kratka
J. p. zeli upozoriti razne zajed-
nice (zacijelo krscana iz po-
ganstva) na opasnost od kri-
vih ucitelja i njihova ponasa-
nja (4.8.12). Ovima najavljuje
strog Bozji sud. Vjernike po-
tice na molitvu, liubav i milo-
srde (14s.20ss). Sigurno je da
se pod imenom _ Juda (1)
ne misli da je sastavljac isto-
imeni apostol, nego neki drugi
judeokrseanin iIi Gospodinov
brat stirn imenom. Pisac je
zacijelo kasnije nepoznata 0-
soba koja je pod tim imenom
sastavila letak protiv krivih
uCitelja. Vrijeme apostola vee
je davno proslo (17). Izgleda
da se tu pretpostavlja preda-
jom vee zaokruZen poklad
vjere. J. p. nastala je potkraj
1. st. p. Kr.
Velik je dio Judine poslanice
preuzela 2 Pt (_ Petrove po-
slanice).
JUDITA Knjiga 0 Juditi, sacu-
vana sarno u grc. prijevodu,
opisuje moe asir. kralja Nabu-
kodonozora koji je najprije po-
korio Medijce a potom preko
svog vojskovode Holoferna i
JUDITA - JUZNO KRAUEVSTVO
145
druge narode 0-3)- Sarno se
mali izr. narod povukao u
utvrdenu Betuliju, u nadi da
ee se uz Bozju pomoe odu-
prijeti neprijate1ju (4-7). Bo-
gobojazna udovica J. jaca po-
uzdanje svoga naroda u Boga
i zaziva Bozju pomoe (8-9).
Lukavstvom ubiia Holoferna i
oslobada svoi narod (to-IS).
Na kraiu se nalazi njezina
pjesma hvale za oslobodenje
(16).
Knjiga nije nikakav pov. iz-
vjestaj (proturjecni podaci)
nego pobudna prica. Ona po-
kazuje: moe protubozanskih
sila ovoga svijeta; pomoc Boz-
ju svima koji se u svojoj sla-
bosti potpuno njemu povjere;
snagu bozanske vladavine ko-
ja se Bozjom voliom ipak us-
postavlja. Kao vrijeme sastav-
ljanja knjige uzima se 1. st.
pro Kr- (dakako, prema stari-
jim predloscima).
JUzNO KRALJEVSTVO Na-
kon _ Salomonove smrti_
rascjepom kraljevstva stvore-
no je J. kraljevstvo _ Juda.
Ono se oddalo od 932-586. pro
Kr., dakle skoro 1 1/2 st. du-
ze od_ Sj. kraljevstva. Glav-
ni grad J. k. uvijek je bio
Jeruzalem. Gotovo uvijek su
bili vladari Davidovi potomci
(za razliku od Sj. kraljevstva
u kojem su se izmijenile broj-
ne dinastiie). Prvi su kraljevi
J. k. pokusali osvojiti Sj. kra-
ljevstvo, te tako nanovo uspo-
staviti Veliko Davidovo kra-
ljevstvo. Kasniji kraljevi (npr.
_ Josafat) trudili su se oko
dobrih polito odnosa. Prvi je
kralj J. k. _ Roboam; za njim
su slijedili _ Abija, _ Asa,
Josafat i Joram (poznat
je jedan drugi kralj istog ime-
na u Sj. kraljevstvu). Nije mu
uspjelo zaddati podrucje
Edomaca. Veoma kratko vIa-
dao je Ahazja. Nakon toga
slijedi trogodiSnja strahoviada
Atalije. Nakon nje dolazi
za dakle opet
pripadnik Davidove dinastije.
Morao je kral.ievstvu _ Dama-
ska plaeati danak. _ Amasja
pobjeduje Edomce, ali se ni-
je mogao sporazumjeti sa Sj.
kraljevstvom i pretrpio je te-
zak poraz od izr. kralja Joasa.
Za _ Azarje (= Uzija) J. k. do-
zivljava gospodarsko cudo
(poput Sj. kraljevstva koje je
taj razvitak dozivje1o nesto
prije). To se moze dovesti u
vezu s opadanjem moei obiju
velesila, Egipta i Asirije. Na-
novo je osvojen Elat u Akab-
skom zalievu. Kasnije je Aza-
rja obolio od gube, pa s njime
zajedno upravl.ia njegov sin i
nasljednik Jotam. _ Izaija
zapocinje svoje dje1ovanje. U
meduvremenu poCinje se na-
novo uzdizati moe Asirije._
Ahaza je navodno Sj. kraljev-
stvo i kraljevstvo Damaska
prisililo na savez protiv Asiri-
je. Jer odbija suradnju, ovi
napadose na njegovo kraljev-
stvo. Izaija ne racuna na neko
cisto ljudsko rjesenje i htio
bi Ahazu naviiestiti Bozju po-
moe. No Ahaz se oslanja na
asir. vojnu moe te salje asir.
kralju (_ Tiglat-Pileseru III)
darove. Ovaj doduse oslobada
Ahaza od njegovih protivnika.
ali J. k. stavlja pod sve veti
asir. utjecaj (pa i vjerski)._
Ezekija pokusava izvesti ob-
novu: kult je prociSeen od
stranih utjecaja, djeluju Iza-
ija i_ Mihej. Dao je izgraditi
prokop Siloe. Potajno pre-
govara s asir. protivnicima
kod Filistejaca (npr. Asdod)
i protiv Izaijine volje pridru-
zuje se protuasir. savezu. Asir.
kralj _ Sanherib dolazi 701.
pro Kr. pred Jeruzalem. Ne-
nadana bolest u vojsci prisili
ga da odustane od opsade. Na-
146
JUtNO KRAUEVSTVO - KAFARNAUM
kon njega dolazi asir. vazal
Manase. Njegovu viadavinu
obiljezuju asir. kultovi i nasi-
Ije nad pravovjernima. Napo-
sIjetku je morao Asircima pIa-
eati danak (mozda od bojazni
protuasir. mjera). Nakon
Amona U nje-
govo doba djeluju Jeremija,
Sefanija i Nahum. Ime mu je
povezano s centralizacijom
bogostovija u Jeruzalemu (do-
kinuta su dotada zakonita sve-
tiSta izvan Jeruzalema) i s
otkrieem knjige (621. pro Kr.)
koja tvori jezgru Pnz
sijevo petoknjiZje). Josija pa-
da u borbi protiv velesile
Egipta koja se ponovno uzdi-
gla. Sada se J. k. nalazi izme-
au 2 velesile: Egipta na J i
Asirije na S. Sj. je kraljevstvo
osvojila Asirija pred vise od
1 st. Joahaz .1e odveden u
Egipat, a faraon mjesto nje-
ga postavlja Jojakima (koji
je najprije bio ego vazal). Iza-

KABALA :tid. mistika od 13.
st. p. Kr. nadalje.
KADES (= Kadd-Barnea; 'en
ques? svetiSte na m.lestu bor-
be?) Oaza s izvorom oko 90
km .1. od Beer Sebe. Prema
Post 20,1 tu je boravio Abra-
ham, a prema Br 13,16 i izr.
plemena pri.le osva.lan.la ze-
mlje. Iz K. su prema Br 13,26s
u obeeanu zemlju bili poslani
uhode.
KADIONA
KADIONI :tRTVENIK :trtve-
nik za Zrtvu kada u Sv.
satoru (Izi 30,1) a kasnije u
Hramu (Lk I,ll). Opis K. z.
u Izi 30,1-5 pot.leee iz kasnijeg
zvao je nepovjerenje asir. kra-
lja Nabukodonozora II., ali
ovaj dopire do Jeruzalema tek
u yr. Jojakina kojega odvo-
di u suianistvo. Njegov na-
sljednik Sidkija konaeno
pregovara u smislu protuasir.
politike. Pri tom raeuna na
pomoe Egipeana, unatoe Je-
remijine opomene. Kad se Na-
bukodonozor II. priblizavao .Te-
ruzalemu, pokusao je faraon
priteei u pomoe protuasir.
judo predstraZama. No, u tome
ne uspijeva. 586. pro Kr. Nabu-
kodonozor II. osvaja i razara
Jeruzalem; velik dio puean-
stva odveden .le u izgnan-
stvo. Za namjesnika osvojenog
podrueja Nabukodonozor po-
stavlja GedaIiju. No, taj je
vee nakon tri mjeseca umo-
reno Ostatak pucanstva, una-
toe Jeremi.1inim opomenama,
b.lezi u Egipat pa i njega pri-
siljava da pode s njima.
K
vremena. Nepoznat nam .le
prY. oblik K. z. u Izraelu.
KAFARNAUM (tel hum; Na-
humovo seIo; prema mlac1im
gre. bib!. rukopisima: Kaper-
naum) Grad na sjz. obali Ge-
nezaretskog jezera u ko.lem se
nalazila carinarnica (Mt 9,9;
granica izmedu podrue.la ko-
.lima su upravljali Herod [4]
Antipa i Herod [5] Filip) i
rim. posada (stotnik iz K.: Mt
8,5-13; Lk 7,1-10). SrediSte u
ko.lem .le Isus proveo velik dio
svog .lavnog djelovanja, nje-
gov grad (Mt 4,13; 9,1), mje-
sto mnogih Isusovih Ctidesa.
Isus je prokleo K., kao sto .le
prokleo Korozain i Betsaidu,
jer ga ni.le htio prihvatiti (Mt
11,23).
KAFTOR - KALENDAR
147
KAFTOR -+ Kreta
KAJFA (nadimak Josipa Kaja-
fasa) Veliki svecenik (18-36. p.
i predstojnik -+ Velikog
VIJeca za yr. postupka protiv
Isusa (Mt 26.3.57 i dr.). Nje-
gOY predsasnik -+ Ana bio je
prema Iv 18.13 Kajfin tast.
Obojicu je rim. viast postavi-
Ia i smijenila.
KAJIN (kovac?) Prema Post
4 najstariji sin -+ Adama i -+
Eve. Kakoie zrtva njegova
-+ bila primljena,
a nJe.gova mJe, on ga je ubio
a zatlm morao Iutati naokolo
bez pokoja. Kajinov znak
bio je znak njegova nedjela i
zastitni znak protiv krvne os-
vete. Mozda je prica 0 Kaji-
nu -+ etioIogija kojom se tu-
macio nomadski naein zivota
opora cud i plemensko tet;
viranje Kenijaca (na krajnjem
J Palestine. odn. na poluoto-
ku Sinaju) (-+ Jitro).
KALCEDON -+ draguIj
!<ALPEJCI (hebr. kasdim) Mo-
zda I aram. plemena koja su
(konacno s uspjehom) prodrla
u-+ Babiloniju. Tek kod Jdt
5,6 nazivaju se i Izraelci
Vjer. je to miS-
u veZI s kasnijom pre-
daJom prema kojoj -+ Abra-
ham potjece iz -+ Ura Kal-
dejskog (usp. Post 11,28). Kod
Dn 2,2 i c. Kaldejac je ozna-
ka za vracara itd. U starijoj
kaldej-
SkI znaCI arame.lski (usp. Dn
2.4).
KALEB (pas) VI. ime, npr:
Prema Br 13.7 ime uhode ko-
jeg Mojsije poslao u kan.
zeml.lu. Prema Br 13 30s 32
12 nije se usprotivio clasku
tu zemlju i zato je to i doce-
kao. Od K. potjeeu Kalebovci
koji su kasnije postali dio pIe-
mena Judina (Br 34,19). Pri-
jeporna je njihova plemenska
pripadnost prije nego je Izra-
el postao ddavom (samostaI-
na skupina Kenazovaca usp.
Suci 1,1lss?). '
KALENDAR Vee od davnine
kretanje zvijezda kod istoc.
naroda predstavlja temelj za
racunanje vremena. Izraelci
su racunali vrijeme poglavito
prema Mjesecevoj godini (354
dana = 12 mjeseci, od kojih
svaki ima 29 odn. 30 dana).
Ipak, da su se drlali Mjese-
ceve godine bez obzira na Sun-
cevu godinu, blagdani bi se
pomaknuli u roku od oko 3{}
godina za cijelu godinu. Da bi
se to izbjegIo, u Izraelu se,
kao sto se to cinilo i u Mezo-
. prigodice
pnJestupm mJesec; u SZ 0 to-
me nema spomena. Neke su
zid. skupine (-+ Kumran) ima-
Ie drugaciju podjelu godine:
1 godina = 364 dana = 52
tjedna od po 7 dana. Ta je
podjela bila dosljedno prove-
dena prema tjednima. Svake
su godine blagdani padali u
isti dan tiedna. Ukoliko se
nije umetao ni jedan pose-
bal?- dan, S? se pomi-
cab kroz cIJelu godmu, slieno
kao i u Mieseeevoj godini, sa-
10 sporije. Nadalje.
lZgleda da Je postojao sustav
prema kojem se godina dije-
na 7 odsjeka po 50 dana
kOJlma se u odredeno vrijeme
dodavalo 16 dana (usp.: 50 da-
na od Vazma do Pedesetnice).
ProIjeee i jesen smatraju se
1!0cetkom godine. Prijeporno
.le da Ii tu dolazi do izraZaja
kasnija promjena iii prijelaz
od nomadske u sjedilacku ci-
vilizaciju.
Nepoznato je brojenje godina
prema nekom evrstom pov.
dogadaju; zbir godina za neko
duze vremensko razdoblje
148
KALENDAR - KAMEN
(npr. 300 godina u Suci 11,26)
proracun je kasnijih redak-
tora. U doba kraljeva godine
su se racunale prema vreme-
nu kraljevanja (1 Kr 15,1.20),
a kasnije prema nekom zna-
cajnom dogadaju (npr: suianj-
stvo, Ez 1,2; 2 Kr 25,27). Prvo
pravo brojenje godina pocelo
je s grc. kraljevstvom -+ Se-
leukovica koji su racunali go-
dine od osvojenja Babilona
(312/311. pro Kr.; 1 Mak 1,to).
Za Makabejaca zidovi su ne-
ko vrijeme brojili godine pre-
rna njihovoj vladavini, ali su
uz to zaddali i grc. nacin
brojenja godina (1 Mak 13,41;
14,1). Zbog podneblja postoja-
la su u Paiestini itd. sarno 2
godi.5nja doba: Ijeto (susno)
- kisno doba. Godina je bila
razdijeljena na 12 mjeseci (izu-
zme Ii se umetnuti rnjesec).
Pocetak mieseca odredivao se
prema Mjesecevim mijenarna.
Najstariji nazivi za mjesece
sto ih poznajemo iz SP jesu:
Abib (mjesec klasja, ozujak!
travanj; Izl13,4 i c.), Ziv (mje-
sec cvijeca, travanj/svibanj; 1
Kr 6,1 i c.), Etanim (jesenji
mjesec, rujan/listopad; 1 Kr
8,2), Bul (mjesec kiSa, listo-
pad/studeni; 1 Kr 6,38). Ti na-
zivi potjecu iz kan. sredine.
Nadalje, mjeseci su se napro-
sto oznacavali rednim brojem
(npr. Ez 1,1: cetvrtoga mje-
seca). Takav nacin brojenja
mjeseca spajao se sa starim
nazivima, npr. pomocu glose.
Tako se u 1 Kr 6,1 mjesec
Ziv naziva drugi mjesec.
Najkasnije nakon -+ izgnan-
stva upotrebljavaju se babill
/asir. nazivi mjeseci: Nisan
(orujak/travanj; Est 3,7), Ijar
(travanj/svibanj), Zivan (svi-
banj/lipanj; Est 8,9), Tamuc
(lipanj/srpanj), Ab (srpanj/ko-
lovoz), EIuI (kolovoz/rujan;
Neh 6,15), TiSri (rujan/listo-
pad), Mardesvan (listopadlstu-
deni) , Kislev (kasleu; studenil
'prosinac; Neh 1,1), Tebet (pro-
sinaclsijecanj; Est 2,16), Sebat
(sijecanj/veIjaca; Zah 1,7),
Adar (veIjaca/ozujak; Est 3,7).
Kao prijestupni mjesec ume-
tao se iIi drugi EIuI iIi drugi
Adar. Ti nazivi nisu nestali ni
onda kad su kasnije uvedeni
makedonski nazivi mjeseci
(usp 2 Mak 11,21.30).
Sedmodnevni ciklus tjedna
bio je nezavisan 0 toku godine
i mjeseci. Stoga pocetak j
svrsetak tjedna nije ovisio 0
pocetku iIi svrsetku godine
iIi mieseca Jos nemamo uvjer-
Ijiv odgovor na pitanje zasto
je uveden tjedan od upravo 7
dana.
Pojedini dani u tjednu nisu
imali nikakve nazive, nego su
se naprosto brojili (usp. Mt
28,1), izuzev -+ subote, a kas-
nije i dana priprave prije
subote. Dan se racunao od iz-
laska do iziaska sunca (usp.
Post 1,5); kasniie od zalaska
do zalaska sunca (sto je bilo
vafno za obdrfavanje subot-
njih propisa!)
KALENDARSKI SVITAK-+
Kurnran
KALEz -+ cas a
KALNO (Kalano) Grad na SI
Sirije. K. se spominje kod Iz
to,9; Am 6,2 kao primjer za
opomenu. Nisu nam poznati
dogadaji na koje se tu misli.
Pogresno se navodi K. u Post
to,10.
KALVARIJA Strana rijec za
stratiSte. -+ Golgota.
KAMATI -+ zajam
KAMEN Palestina je bogata
kamenjem: ono steti poljima
(usp. Iz 5,2); upotrebijava se
u razliCite svrhe (npr. mlinski
K., kamenovanje). U kasnije
KAMEN - KANON
149
se doba posveceno kamenje
(masebe) ostro osuc.1uje (2 Kr
23,14). K. (stijena) upotreblja-
va se kao slika smrti, tvrdo-
ee srca (npr: Mt 3,9; Ez 11,19).
Drago kamenje slika je rasko-
si (npr. Otk 21,19s).
Isus sebe naziva ugaonim
K. (Mk 12,10, neki prev.: za-
glavni K.) prvih zajednica (Ef
2,20) koje su sagrac.1ene od zi-
vog kamenja (1 Pt 2,5; -+ iz-
gradnja).
KANA (trska) Naziv mjesta,
npr:
1. K. Galile,iska, sto se spomi-
nje jedino kod Iv (2,1.11: svad-
ba u K.; 4,46; 21,2). Nije tocno
poznat njezin pravi smjestaj:
najvjer. ne dolazi u obzir kefr
kenna (hodocasnicko mjesto)
vee hirbet qiina, vise od 10 km
sjevernije.
2. K. u ASeru (qiina?). Spomi-
nje se kod JS 19,28 u popisu
bastine koja je zdrijebom do-
dijeljena plemenima.
KANAAN Kulturni krug iz-
medu -+ Ugarita i granice -+
Egipta, domovina slovcanog
pis rna, podrucje gdje su se na-
selila izr. plemena. Ime je za-
svjedoceno u ego tekstovima
iz 2. tsl,i. pro Kr. te u tekstovi-
rna ispisanim klinovim pis-
mom. To je ime u vezi s 'pur-
pur' (-+ Fenicija). Nejasno je
da Ii je proizvod nazvan pre-
rna zemlji ili je K. dobio ime
prema svojoj najvamijoj tr-
govackoj robi. Bib!. rodoslQ-
vl,ie izvodi K. od Hama (Post
9,18) i oznacuje ga bratom
Kusa, Misrajima (Egipta) i Pu-
ta (Post 10,6). Kanaanci su do-
ista bili Semiti. Cjelokupno
staro neizr. i predizr. stanov-
niStvo cesto se naziva Kana-
ancima. Ako je izv. znacenje
Kanaanac = trgovac, preku-
pac (Iz 23,8 i c.), onda je taj
naziv mogao prijeei i na trgo-
vacku robu te naposljetku i
na samu zemlju. -+ Palestina.
KANDAKA Naslov etiopskih
(-+ Etiopija) kraljica.
KANON (mjerilo) naziva se
popis sZ. i nz. knjiga koje se
smatraju slufbenima. Taj bi
popis, poput ostalih popisa
knjiga, bio neobvezatan ako
ne bismo vjerovali cia u povi-
jesti djeluje Bog a ne neki
sIijep slucaj. Bog ne djeluje
bez ljudi. Iz toga proizlazi da
K. ima svoju posve Ijudsku
povijest, ispunjenu sIijepim
ulicama i nesporazumima. Tek
se tijekom povijesti spoznala
nadahnutost (-+ nadahnuee)
nekog djela.
Uz to je K. jedan od oblika
svjedocanstva vjere -+ Crkve.
On je proizvod, ali i nadzor
samog vjerovanja i ne moze
se spokojno pohraniti, vee
se mora uvijek iznova (u Cr
kvi) pronalaziti. K. je takoc.1er
popis kojim se odreduje da Ii
se neki tekst smije citati u
bogoslufju.
Pocetak kanonskih popisa za-
pafamo vee u sz. nastojanju
da se istakne vamost zakon-
skih propisa (usp. Neh 8; Ps
119). Uskoro su tome dodane
prorocke knjige (izuzev Dn)
i spisi (npr. Ps, Izr). Mec.1u-
tim, dugo vremena nije bilo
jasno koje su knjige kanon-
ske, a koje nekanonske. J08
u Jud 14 navodi se neko pse-
udoepigrafsko dielo kao pra-
vo prorostvo. Za zidovstvo je
K. konacno utvrden tek nakon
razorenja Hrama (70. p. Kr)
(24 knjige; sinoda u Jamniji
90. p. Kr.). Prije 5. st. krsc.
teolozi nisu se sluZili SZ na-
pisanim na hebr. vee grc.
prijevodom (-+ Septuaginta).
Rkpi LXX nisu jedinstveni:
jednom se uzima ovaj a drugi
150
KANON
put onaj spis. Svi rkpi donose
viSe spisa negoli hebr. koji se
drle utvrdenog K. iz 90. p. Kr.
Nije nam poznato da li to zna-
Ci da su i iid. teolozi prije
tog vremena smatrali kanon-
skima neke spise koje su kas-
nije drlali nekanonskima. Je-
ronim je u Palestini upoznao
kraci, zid. K, te je druge spi-
se zabacivao kao nekanonske.
Protiv njega je ustao Augustin.
Takvo razmimoilaienje poja-
vilo se nanovo, npr. u 16. st:
neki su reformatori (nar. Kal-
vin i Karlstadt) smatrali pra-
vim iid. K.; veCina se na Tri-
dentskom saboru (1546) nakon
duie rasprave odlucila za du-
zi K, kakav se npr. nalazio u
-+ Vulgati (45 knjiga). TeoI. su-
stavi svih krsc. konfesija pro-
dubili su tu opreku, pa i u
nacinu izraiavanja. Svi prizna-
ju knjige zid. K. kanonskima
(kat. teolozi: protokanonske
knjige). Kat. teolozi osim tih
knjiga smatraju kanonskim i
jos neke druge koje nazivaju
deuterokanonske knjige; ne-
kat. teolozi odbacuju ih kao
apokrife. To su 1 i 2 Mak,
Jud, Tob, Mudr, Bar, Sir; dije-
lovi Est i Dn (price 0 Belu i Su-
zani). Uz to postoje i druge
knjige za koje se drZi da su ih
napisale bibI. licnosti a koje
su tijekom stoljeea usle u bib!.
rkpe (npr. Henokova apoka-
lipsa, Salomonovi psalmi).
Njih ne smatraju kanonskima
ni kat. ni nekat. teolozi: nekat.
ih teolozi nazivaju pseudoepi-
grafh< a kat. apokrifi. Stoga
je posljednji izraz dvoznacan:
ono sto evangelicki teolozi na-
zivaju apokrifima, kat. teo-
lozi oznacuju kao deuteroka-
nonske knjige; ono sto kat.
teolozi pak nazivaju apokri-
fima, evangelicki teolozi oz-
nacuju kao pseudoepigrafi.
DrugaCije se razvijao nz. K.
Uzor za stvaranje nz. K bilo
je prethodno postojanje zbir-
ki sz. spisa. Nz. spisi rasirili
su se povezivanjem i izmjenom
spisa medu zajednicama (usp.
Kol 4,16). Postojala je teznja
za jedinstvenoscu i usklade-
njem (-+ Evandelia, -+ sinopti-
cka evandelja). Uz to je Mar-
cion (polovina 2. st. p. Kr.)
proglasio svoj vI. K: Lk+ 10
Pavlovih poslanica. Nastajali
su, nadalje, mnogi nz. apokri-
fi (npr.: apokrifna Ev-a koja
su zomo ocrtavala Isusovo
djetinjstvo, mladost i uskrs-
nuce; apokrifi Djela apostol-
skih, odn. povijesti apostola,
u kojima se ocrtavala sudbina
svih apostola; apokrifi apostol-
skih poslanica koje su nastale
razradom nedorecenih mjesta
u pravim poslanicama, tako
npr. poslanica zajednici u -+
Laodiceji; apokrifne poslanice
kojima su se branili odredeni
teoI. pravci, kao sto je -+ Bar-
nabina poslanica; apokrifne
apokalipse koie su zivopisno
ocrtavale posljednje nevolje i
prekogrobna zbivanja). Napo-
sljetku se prihvatilo ono sto
se u vjerskoj svijesti smatra-
10 Svetim pismom NZ: Ev-a,
a od posljednje trecine 2. st.
Pavlove poslanice (ne Heb; uz
neke izuzetke probrane pre-
rna duiini), zatim Dj, 1 Pt, 1
Iv; sarno na Zapadu Otk, a
sarno na Istoku Heb. Bilo je
mjerodavno da li iza nekog
djela stoji apostolski autori-
tet. Od 5. st. postojala su tek
rijetka razmirnoilaienja medu
krsc. teolozirna 0 oz. kanon-
skim knjigama ciji je kanoni-
citet bio prijeporan. Te je
knjige Euzebije (umro 340)
jednim imenom nazvao anti-
legomena a da pri tom nije
dao svoj vI. sud 0 njima. Lu-
ter je u oz. K. izdvojio drugi
uii K. u koji ne ubraja one
KANON - KARIZMA
151
spIse sto ne govore 0 Kristu.
Uobicajeni hrvatski nazivi
bib!. knjiga plod su pov. slu-
cajnosti: neki preuzimaju na-
zive sto ih donosi Vulgata,
dok se u Bibliji Stvamosti
uglavnom pokusalo hebr. na
zive preoblikovati na hrv. je-
zik onako kako ih Cita -+ Ma-
sora. Nekoji su nazivi nove
kovanice. -+ Rijeci Gospodino-
ve koje nisu usle u K. nazi-
vaju se agrafa.
KAOS Iskonsko stanje u raz
nim izvanbibl. izvjestajima 0
-+ stvaranju (predocuje se kat
kad kao borba s kaosom
izmedu bozanstva i grdosije
Kaosa, v. donju sliku). Pisac
Post 1,1-2,4a polazi od posto-
jeceg svijeta i redom proma
tra razliCite stvari kao da
jos nisu stvorene. Tako do-
lazi do nekog K. kao iskon
skog stanja (tohu-va-bohu, teo
hom: Post 1,2). Kod takvog
postupka ne moze se oceki
vati nikakav odgovor na pi.
tanje kakvo je zapravo bilo
stanje stvorenja prije svje-
tla u Post 1,3,
KAPADOCIJA Predio i rim.
provincija u Maloj Aziji. Pre-
ma Dj 2,9 na blagdan Pedeset-
nice bili su u I eruzalemu Zi-
dovi iz K.; prema 1 Pt 1,1 u
K. je bilo i krscana.
Po[ozaj Kapadocije
KAPERNAUM -+ Kafamaum
KARIZMA (dar) Nacin na
koji Bozji -+ Duh preko poje-
dinih osoba djeluje na korist
zajednice. Za mesijansko su
vrijeme obecani obiIati daro-
vi Duha (npr. II 3,ls). Oni se
svakom krscaninu daju kod-+
krsta, ne moraju se dakle oei-
tovati u izvanrednim i neobic-
nim pojavama kao sto je to
ponekad, kako se cinilo, bilo
u prvoj Crkvi (npr. Dj 2,4;-+
dar jezika). K. se nadograduju
Borba babil. bozanstva Marduka s Tiamatom, nemani kaosa
152
KARIZMA - KCI
na naravne sposobnosti poje-
dinca, podredene su ljubavi (1
Kor 12,26-13,13). Nisu privatne
objave, nego se procjenjuju
prema tome ukoliko sluie ci-
jeloj -+ zajednici. Koliko se
viSe crkvena sluiba shvaea
kao siuzenje zajednici, toliko
se manje moze stvarati neka
suprotnost izmedu K. i sluibe.
KARKEMIS (dzerablus) Grad
na z. obali Eufrata, na danas-
njoj sir.-turskoj granici. Oko
1600. pro Kr. K. je bio srediste
-+ Hetita; 717. pro Kr. osvojio
ga je -+ Sargon II. te je postao
asir. pokrajinom; 605. pro Kr.
tu je Nabukodonozor II. pobi-
jedio Egipeane (Jr 46,2); time
je novobabil. kraijevstvo za-
dobilo previast na Bliskom
Istoku.
KARMEL (rasadnik) Naziv
mjesta:
1. (dzebel mar 'eljas = brdo
sv. Ilije) Gorsko bilo j. od da-
nasnje Haife; pruia se prema
SjZ. Tu se od davnine nalazilo
svetiSte. Prema 1 Kr 18,20-46
ovdje je doslo do obracuna iz-
medu -+ Ilije i BaaIovih sve-
eenika kojih zrtva nije bila
uspjesna, te su stoga bili ubi
jeni. Prema 2 Kr 2,25 ondje je
neko vrijeme boravio i -+ Eli-
zej, zacijelo u jednoj od ta-
mosnjih spilja. Cesto se veli-
ca K. zbog svoje ljepote (Iz
35,2); uvenuli K. slika je uni-
stenja (Nab 1,4).
2. (el-kirmil) Mjesto u Judeji,
nekoliko km j. od Hebrona (IS
15,55).
KASNA KISA -+ kisa
KATOLICKE POSLANICE
Skupni pojam za 7 llZ. posla-
nica koje se ne pripisuju apo-
stolu Pavlu: Jak, 1 i 2 Pt, 1,2
i 3 lv, Jud. Nejasno je podri-
jetlo samog izraza K. p.;
vjer. je na to utjecalo izv.
znacenje TI.1eCl katolicki
(sveopCi) ukoliko ta pisma
nisu bila upravijena pojedi-
nim zajednicama, vee ope.
krseanima iIi zbog toga sto
imaju opCi znacaj. Taj izraz
nema niSta zajednicko s kat.
vjeroispovijeSeu.
KAZNA Poznato je viSe K. u SZ
npr: smrtna K. kamenovanjem
iIi spaljivanjem, naknada za
kradu. Tek kasnije nailazimo
na privremeno lisavanje slo-
bode, npr. stavljanje u klade
iIi zatvor. Svrha je K. da na-
novo uspostavi prijasnju rav-
notezu (naknada) iIi da krivce
iskljuci iz zajednice: ne radi
se toliko 0 ispastanju koliko
o proCiscenju. Zbog toga je
shvatljivo da se npr. osim
krivaca kafnjavaju i njihova
djeca (lz134,7) iIi njihov narod
(IS 7). Vee u SZ pokusava se
prevladati to misljenje (Post
44,16s; nar. Ezekiel); to je ko-
nacno prevladano u NZ (Iv
9,2ss; -+ pomirenje).
Kad se govori 0 Bozjoj K.,
ponajveema se ona shvaea u
okvirima ovoga svijeta (npr.
unistenje nekoga grada). I u
SZ K. se smatra ciSeenjem iIi
pozivom na obraeenje. No u
NZ ona sve viSe ustupa mjesto
pomirenju. -+ nap lata.
KCI Na temelju veoma snamo
naglasenog plemenskog shva-
eanja, K. je posvema podvrg-
nuta vlasti svoga oca (Post
29,21ss; Br 30,4ss) i tek se u-
dajom toga oslobada (-+ brak).
K. je zapostavljena u nasljed-
nom pravu (Br 36,1-12) i mo-
gla se prodati kao ropkinja
(Izl 21,7-11). U sirem znacenju
K. znaci i snaha i s1. (Post
24,48; Rut 1,11), zena jednog
naroda (Post 27,46; Ps 9,15) a
u prenesenom smislu: grad
(Iz 1,8; 62,11), zemlja (Jr
46,11.19.24).
KEBAR - KIDRON
153
KEBAR Kanal u Mezopotami-
ji, prema Ez 1,1.3; 3,15.23 i dr.
podrucje naseljeno zid. izgna-
nicima u BabiIoniji (-+ izgnan-
stvo) i mjesto -+ Ezekielovih
videnja.
KEDRON -+ Kidron
KEF A -+ Petar
KEDAR Nomadsko pleme
(sir.-arap. pustinia) Ciji su pri
padnici srnatrani dobrim stri-
jelcima (Iz 21,26s). S Tirom
su trgovali janjcima, ovnovi-
rna i jarcima (Ez 27,21).
KEDES (svetiSte) Naziv
mjesta, prije svega: K. u Gali-
leji, grad-utociste i levitski
grad (IS 20,7; 21,32), -+ Bara-
kov zavicai. Osvojio ga je
733. pro Kr. -+ Tiglat-Pileser III.
KEDOR-LAOMER (sluga [bo-
iice] Lagamar?) naziva se u
Post 14,1-16 kralj Elama. Ugu-
sio je ustanak podignut protiv
njegova vrhovnistva te pri tom
zarobio -+ Lota kojeg je onda
oslobodio Abraham.
Prijeporno je da li se tu radi
o pov. izvjestaju (rijec K.
el.amskog je podrijetla, ali on-
d]e nema 0 njemu podataka)
~ l i se u !om liku sarno zeljelo
lstaknutI ono sto se kasnije
zbilo.
KEILA (tell qila) Naziv mje
sta: prema IS 15,44 K. je spa
dala medu mjesta plemena
Judina. David ie na svom
bijcgu pred -+ Saulom oslobo-
dio K. od filist. navale, ali se
nije mogao u K. oddati protiv
saula (1 Sam 23,1-13).
KEMOS (grozota) Glavno
moapsko bozanstvo (1 Kr 11,7;
Jr 48,7), zacijelo nije bog Amo-
naca kako se to navodi u Suci
11,24. Prema 2 Kr 23,13 -+ Sa-
lomon je i u Izrae1u uveo sto-
vanje K., a ponovno ga je u-
kinuo kralj -+ Josija.
KENIJel -+ Ka.iin
KERECANI I PELECANI Da-
vidova tje1esna straza koja mu
je bila slijepo odana (usp. 1
Kr 1,38). Vedna clanova nisu
bili Izraelci. Nejasno je podri-
jetlo naziva K. i P..
KERIGMA (poruka) Navje-
staj da je Isus -+ Krist (usp.
Rim 16,25) i da je Bog u Kristu
izveo -+ spas i jos ga uvijek
izvodi. Prije pisanih -+ Ev-a
postojala je sarno K. Svaki
redak Biblije nema istu vri-
jednost; svoju vrijednost u
Bibliji uvijek poprima s obzi-
rom na K.
KERUB Pry. rnitoloski lik,
asir. kiiribu, cesto prikazivan
zajedno sa Stablom zivota.
Preuzet u Bibliiu iz kan. mito-
[ogije. Straiari na ulazu u
Edenski vrt (Post 3,24; -+ Raj
zemaljski). Kipovi K. stajali
f;U u Svetinji nad svetinjama
a reljefi na zidovima i vratima
Salomonova hrama (1 Kr 6,23-
2923); kao nosaci Boga koji
se objavljuje (2 Sam 22,11; Ps
18,11), znaci nazocnosti Jahve
koji stoluje nad kerubima
(1 Sam 4,4; 2 Kr 19,15; -+ Kov-
ceg saveza). U Ezekielovu vi-
aenju K. tvore ziva prijestolna
kola za Bozje velicanstvo (Ez
1,5-28).
KETIB -+ Masora
KETURA Prema Post 25,1.4
ipoca Abraharnova i pramajka
6 arap. plemena.
KIDRON Dolinska usjeklina
izmedu J eruzalema i Maslin-
ske gore (potok sarno u kiSno
doba), starodrevno pokapali-
ste. Preko K. David je pobje-
gao pred AbSalomom (2 Sam
15,23); prema Iv 18,1 Isus je
preko K. presao na Maslinsku
goru.
154
KINERET - KIM
kINERET, KENERET (tell
el-coreme) Utvrda na sjz. obali
Genezaretskog jezera (granica
Nafialija, IS 19,35) po kojoj je
to jezero zacijelo i dobilo ime
(Kineretsko jezero, usp. Br
34,11). Spominje se vee u ego
izvorima.
KIPAR-+ Cipar
KIPOVI -+ slike i kipovi
KIR (pastir; u SZ kiires)
Osnivac perz. carstva. Kao va-
zal Medijaca dolazi na prije-
stolje u Ansanu (558. pro Kr.),
buni se protiv svoga suverena
Astijaga, zauzima glavni grad
Ekbatanu. 546. pro Kr. pobje
duje lidijskog kralja Kreza.
U listopadu 539. porafava
babil. vladara -+ Nabonida. -+
Babilon mu se predaje bez
borbe. Polito je mudar a vjer-
ski snosliiv prema podloznici-
ma; odobrava Zidovima po-
vratak iz -+ izgnanstva i pono-
Vnu izgradnju hrama (Ezr
1,1-4; 6,3-5; 2 Ljet 36,22s). Ne-
poznati prorok Iz 40-55 naziva
ga, dapace, Bozjim Pastirom
(44,28) i "Pomazanikom (45,1).
KIR (zemlja) Tiglat-Pileser III.
odveo je (poslije 732. pro Kr.)
stanovniStvo pokorenog Da-
rnaska u suZanjstvo u zemlju
K. (2 Kr 16,9); do danas se jos
nije uspjelo tocno utvrditi 0
kojem se predjelu zapravo
radi.
KIRENA (Cirena) Grc. naseo-
bina (u Isusovo doba: rim.) z.
od Egipta s velikom zid. za-
iednicom (usp. 1 Mak 15,23).
simun Cirenac podrijetlom je
iz K. Njega su prisilili da nosi
Isusov kriz (ili poprecnu gre-
du? -+ razapinjanje; Mk 15,21).
zidovi iz K. bili su na blagdan
Pedesetnice u Jeruzalemu (Dj
2,10) te su (zajedno s drugi-
rna) ustali na Stjepana (Dj
6,9ss). -+ Judeokrscani iz K.
djelovali su i u misijama me-
au poganima (Dj 11,20; -+ krs-
cani iz poganstva). -+ Cirena.
KIR-HAREsET, KIR-HEREs,
KIR-MOAB (el-kerak) Glavna
rnoapska utvrda, oko 20 km i.
od Mrtvog mora (j. dio). Bila
je od velikog strategijskog
znacenja (promet) i dobro ut-
vraena. Prema 2 Kr 3,26s Iz-
rael i Judeja nisu mogli osvo-
jiti K. jer je kralj K. -+ Mesa
prinio svoga sina kao zrtvu
paljenicu.
KIRJAT (grad) dolazi kao
prvi dio rijeci kojima se na-
zivaju mnoga mjesta, npr:
1. K.-Arba: prema IS 14,15 sta-
ri naziv za -+ Hebron.
2. K.-Baal (IS 15,60; 18,14) s
drugim nazivom K. Jearim
(sumski grad) bio je ugovo-
rom povezan s Izraelom (usp.
IS 9,17). Tu je bio smjesten-+
Kovceg saveza (2 Sam 6,21-7,2)
prije no sto je premjesten u
Jeruzalem. Prorok Urija bio
je rodom iz toga grada (Jr
26,20). Prijeporno je gdje se
nalazio K.-Baal.
3. K.-Sefer (grad knjiga);
prema IS 15,15 stari naziv za
-+ Debir.
KIRJATAJIM (dvostruki
grad) Naziv miesta, nar. K.
u Moabu. Grad K. naizmjence
su posjedovali Izrael (Br 32.
37) i Moab (Jr 48,1).
KIR-MOAB -+ Kir-Hareset
KISLEV -+ kalendar
KIsA je u -+ Palestini znacajka
zimskog godiSnjeg doba. Ljeti
K. pada veoma rijetko (usp.
1 Sam 12,17s). U zimskom, ki
snom razdobl iu razlikuje se:
rana K. (listopad/studeni), vc
oma potrebna za obradu zem
lje; zimska K. puni zdence i
pogoduje raslinju; kasna K.
(ozujak/travanj) neophodna je
KISA - KNJIGA
155
za dozrijevanje p10dova (usp.
Pnz 11,14; Jak 5,7). Pravovre-
mena K. znak je Bozje mi10sti
(Pnz 28,12; Di 14,17), a 01uja,
nevriieme i tuca znak su suda
(Iz 30,30; Otk 16,18).
KIsON Rijeka sj. od-+ Kar
mela, utjece u Sredozemno
more kod danasnje Haife.
Sarno donji tok rijeke ima
trajno vodu. K. protjece kroz
ravnieu JizreeI. BuduCi da
stvara mocvare, veoma je ote-
zavala ratne pothvate (usp.
Suci 5,21: Siserin poraz). Tu
je -+ Ilija pobio Baalove pro-
roke (1 Kr 18,40).
KITIJCI (hebr. kittim) Po-
morska etnicka skupina (usp.
Post 10,4; Iz 23,1.12; Ez 27,6;
Jr 2,10). Prijeporno je da Ii se
K. mogu dovesti u vezu s lu-
kom Kitionom na -+ Cipru. U
1 Mak 1,1; 8,5 K. su Makedon-
ci, a u Dn 11,30 Rimljani.
KLANJ ANJE -+ poklon
KLAUDIJE (puno ime: Tibe-
rius C. Drusus Nero Germani-
eus). Rim. car (41-54. p. Kr.).
Za njegova vladanja trebala
je, prema -+ Agabovu proros-
tvu, nastati velika glad (Dj
11,28). Prema Di 18,2 K. je
zbog neredft protjerao iz Ri-
ma sve :iidove (impulsore
Chresto). Zbog toga su -+ Ak-
vila i Priscila prebjegIi u Ko-
rint.
KLEOFA VI. ime:
1. Suprug (svakako ne otae)
Marije Kleofine (Iv 19,25);
prema staroj predaji Josipov
brat i Isusov strie; zacijelo
otae Gospodinove -+ brace si-
muna i Jude.
2. Jedan od ucenika s kojim
je prema Lk 24,18 UskrsIi pu-
tovao u Emaus.
KLEVETA se kao nepravedno
sumnjicenje osuduje (Lev
19,16; Jr 9,4-9) i ne bi je smje-
10 biti medu krscanima (Jak
4,11). K. je nepos1usnost pre-
rna Bogu (Rim 1,30; 2 Tim
3,3). Krscani moraju racunati
s time da ce zbog svoje vjere
biti oklevetani (Dj 19,9; 1 Pt
2,12), no to im slufi na spas
(Mt 5,l1s).
KLINOVO PISMO -+ slovo
Klaudiie
KNJIGA Na izvanizr. i izr.
podrucju: Knjiga sudbine ili
Ploce sudbine, saCinjene vee
kod stvaranja; u njih Nebo po
nareden iu babil. bozanstva .....
Marduka upisuje ljudsku sud
binu (-+ providnost). Nesto sli
cno poznato je i u Egiptu. Na
to znanje eiljaju Ps 139,16 i
Jd 4. Nepredvidivost Bozjib
odluka istiee se u Otk 5,lss u
slici Knjige sa sedam peea-
ta.
Knjiga suda: Nar. u SZ kod
Dn 7,10; Iz 65.6; Jr 22,30; Mal
3,16 zove se K. u kojoj su za
pisani grijesi, a tako i u Kol
2,14. Prema Otk 20,12 covjek
nece biti suden sarno prema
grijesima nego i prema dje-
lima.
156
KNJIGA - KORABLJA
Knjiga zivota: poznata sarno
u SP. Biti upisan u tu K.
znaci imati udiela u bozan
skom zivotu (Otk 21,27). To
je zalog spasenja (Dn 12,1), teo
melj radosti (Lk 10,20), nagra
da za navijestanje evandelja
(Fil 4,3). Prema Otk 13,8; 17,8
nisu upisani u K. zivota koji
se odaju -+ idolopoklonstvu.
KNJIGA SA VEZA Zbirka za
kona (Izi 20,22-23,33). Naziva
se tako zbog toga sto izvodi
zakone iz sklapanja Saveza
(20,22) i zakljucuje ih s obe
eanjima Saveza (23,20-33). U
propisima 0 bogostovnom pro
storu (20,23-26) i blagdanima
(23,12-19) uvrstene su zapovi
jedi za svagdanji zivot (21,1
-23,11). Pojedini njezini dijelo
vi nastali su u razlicito vrije
me i dijelom su znatno stariji
od same K. s" ali ipak ne po
tjecu neposredno od Mojsija.
Cijela K. s. bila je zacijelo
sastavljena u 10. st. pro Kr.
KNJIzEVNA VRSTA -+ meto-
da povijesnih oblika
KODEKS Naziv za starinsku
knjigu U opreci prema svitku.
-+ biblijski rukopisi
KOHELET -+ Propovjednik
(Salomon)
KOHORTA Rim. vojna jedini-
ca (oko 500 ljudi) (usp. Mk
15,16; Dj 21,31).
KOINE Oblik grc. jezika od
vremena -+ helenizma pa otpr.
do 400. p. Kr: iz mnogih narje-
cja tada nastaje govomi, tr-
govacki i knjiz. jezik Sredo-
zemlja i velikog dijela Istoka.
Ta svesvjetska rasprostra-
njenost jednog jezika, 5tO je
bila posljedica osvajanja Alek-
sandra Ve!',iako je pogoda-
vala brzom sirenju krseans-
tva: NZ je napisan K. jezikom
te ga nije trebalo cak ni uRi-
mu prevoditi. Ipak je grc. je-
zik NZ prozet semitizmima i
oslania se na LXX te pokazu-
je velike jezicne razlike: npr.
kod Mk nalazimo mnogo puc-
kih izricaia, dok je Heb na-
pisana knjiz. oblikom K. je-
zika.
KOLOSI bijahu razvijen grad
(ovcarstvo) u-+ Frigiji. U nz.
vrijeme Kolose je nadmasila
susjedna Laodiceia, a kasnije
su posvema pali u sjenu.
Krse. zajednici u K. Pavao je
upravio -+ Poslanicu Kolosa-
nima; zacijelo je to bila zajed-
nica -+ krseana iz poganstva.
KONKORDANCA se naziva
popis bib!. riieci. U K. rijeci
(verbalna K.) pojedine su ri-
jeCi donesene abecednim re-
dom, dok se u K. stvari (real-
na K.) uzimaju druga glediSta.
U svakom slucaju K. sadrlava
pregledan popis i lako se u
njoj nalaze mjesta gdje se u
SP spominje neka rijec iIi
neki bib!. redak. K. je jedno
od najvaznijih pomagala za
rad na Sp, a veoma se lako
niome sluziti. Postoje potpu-
ne K. koie sadd<;lvaju sve ri-
jeci kao i dje!. K. koje donose
sarno izbor odnosnih mjesta.
Postoje K. u izv. jeziku i u
prijevodima. VeCinom se ne
navodi sarno dot. rijec vee i
jos nekoliko rijeCi koje su u
vezi s dot. miestom.
KOPUE Pored dugog K. (ne-
ki prijevodi: sulica, Ez 39,9)
upotrebljavalo se koplje za
bacanje (1 Sam 17,6).
KOR-+mjere
KORABUA (lat. arca,ormar)
Plovilo koje je -+ Noa sagra-
dio po Bozjem naredenju ka-
ko bi svoju obitelj i odreden
broi neCistih i cistih zivotinja
spasio od propasti za vr. op-
eeg -+ potopa (Post 6-9). Pre-
KORABUA - KOVCEG SAVEZA
157
rna 1 Pt 3,20 K. je praslika
krse. krstenia. K. spominju i
Mt 24,38; Lk 17,27; Heb 11,7.
-->- Alegorijsko tumacenje Bib-
lije usporeduje K. s Crkvom.
KORAH (eelavae) VI. ime,
npr.:
1. Sinovi Korahovi (Kora-
hovci): pjesniei psalama (npr.
Ps 42; 44-49).
2. Prema Br 16 ustao je Levije-
vae K. protiv Mojsija odn.
Arona i bio je uniSten. Mozda
ie to kazivanje -+ etiologija ko-
jom se zeljelo razjasniti pod-
redeni polozaj Korahovaea (v.
g.).
KORBAN (posvetni dar) Zr-
tveni dar Hramu. U grc. tek-
stu kod Mt 27,6 K. znaci
hramska blagajna. Isus usta-
je protiv zaobilazenja propisa
lime sto bi netko zrtveni no-
vae uplatio u hramsku blagaj-
nu i onda smatrao da je udo-
voljio obvezi (Mk 7,11).
KORINT Grc. grad izmedu
Peloponeza i srednje Grcke.
To mjesto bilo je vee vrlo ra
no naseljeno; 146. pro Kr. Rim-
Ijani su razorili K. a ponovno
r ~ a sagradiIi nakon viSe od 1
st. Taj novi grad brzo je ra-
!;tao (velika zid. naseobina) i
postao je sredistem kulture,
civilizaeije, sporta (usp. 1 Kor
9,24s), trgovine, bogatstva, eu-
dorednosti i necudorednosti.
K. je bio glavni grad rim. po-
Icrajine Ahaje. Pavao je krse.
zajednici u K. upravio -+
Poslanice Korincanima.
KORNELIJE (Cornelius) Rim.
\;totnik u-+ Cezareji, jedan od
"bogobojaznih. Izvjestajem 0
Kornelijevu krstenju, koje je
podijelio Petar (Dj lOs), zeli
I;e pokazati da je Crkva otvo-
rena i poganima.
KOROZAIN (hirbet kerlize)
Grad 3 km si. od Genezaret-
I;kog jezera. 0 Isusovu djelo-
vanju u K. izvjescuje nas Mt
11,21ss gdje se taj grad prokli-
\lje zajedno s -+ Betsaidom i
.+ Kafarnaumom. Otkriveni su
ostaci sinagoge i stambenih
zgrada.
KOV ANI NOV AC PrY. se dje-
na za neku robu isplacivala u
komadima od plemenite ko-
vine itd., koji su se mjerili
na tezulji (-+ zlato, -+ utezi).
Od 6. st. pro Kr. nalazimo
i u Palestini K. n. za ciju
Ie Cistoeu kovine odn. vrijed-
nost jamcila drlava. Veoma
je tesko odrediti u nasim dina-
rima vrijednost tog novea (ne-
stalna vrijednost kovine, stvar-
na i nominalna kupovna moe,
visina nadniee i dr.) Prema Mt
20,2 visina nadnice radnika iz-
Ilosila je 1 denar (= 16 asa =
64 kvadranta = 128 leptona,
obola) iii 1 drahmu (= 1/6000
talenta = 11100 mine = 1/4
statera, sekela, srebrnika (?)
,,= 6 obola = 48 halka). Neki
prevodioci upotrebljavaju su-
vremeno novcano nazivlje u-
mjesto biblijskog. Pri uspo-
redbi sa suvremenom vrijed-
noseu novea valja uzeti u ob-
zir da su nadnice bile mnogo
manje a kupovna moe mnogo
veea od danasnie. K. n. cesto
je izraz polito i vojnih prilika
(pravo kovanja novea, otisnu-
ti likovi); pri iskapanjima
pronalasci K. n. predstavljaju
vazno sredstvo za datiranje
\;veukupnog nalaza ( ~ arheolo-
gija).
KOVcEG SAVEZA Prema
bibi. izvjestajima vee u pus-
tinji predmet bogostovlja.
Sigurno zajamcen kod bogo-
iitovnog slavljenja spomena
na ->- izlazak iz Egipta, odn.->-
osvajanje zemlje (usp. JS 3s;
6: K. s. uvrsten prilikom knjiz.
preradbe). U starijim izvjesta-
158
KOVCEG SAVEZA - KRALJEVI
jima K. s. ne povezuje se s
pretkan. vremenom. Prijepor-
no je kako je taj K. s. izgle-
dao, da Ii je u pocetku bilo
nekoIiko kovcega i s kakvim
lie napravama drugih religija
on moze usporeaivati. Tek za
,+ izgnanstva nastao je opis
u Izi 25,10-22; 37,1-9, i to pod
utjecajem uspomena na neka-
dasnje bogostovlje u Salomo-
novu hramu. Ne moze se bez
ograde taj opis prebaciti na-
trag u pustinjsko razdoblje
ni naprosto prema njemu re-
konstruirati izgled K. s. Opisu-
je se kao kovceg od bagremo-
va drva, oblozenog zlatom s
motkama za nosenje i ~ keru-
bima. U ~ deuteronomijskoj
predaji ne opisuje se njegov
izgled, nego se K. s. prikazu-
je kao spremiSte za ploce s
Deset zapovijedi (pnz 10,1-5) i
kao srediSte zakonodavstva ~
Saveza (usp. npr. Pnz 10,8;
31,26). S njegova je pokrovca
(pomirilista) Jahve priopea-
vao svoje odredbe (Izi 25,22).
K. s. bio je vidl.iiv znak Bozje
nazocnosti (usp. Br 10,35; 1
Sam 4,7; 1 Kr 8,11) a prije
livega moCi koja je pratila na-
rod u borbi (usp. npr. Br 10,33-
36). S njime su postupali s
relig. strahopocitanjem (usp.
2 Sam 6,7; kasnije je nastao
tekst Br 4,5s.15). Pitanje je da
Ii je K. s. vee od vremena su-
daca bio smatran podnozjem,
odn. (?) prijestoljem Jahve
nad kerubima (usp. npr. 2
Sam 6,2; 2 Kr 19,15; Ps 19,5;
~ Silo).
Ne sarno zbog poboznosti ne-
go i zbog polito mudrosti
(ideologija centralizma!) David
je prenio K. S. u novoosvojeni
-+ Jeruzalem (2 Sam 6) gdje
je 587. pro Kr. zajedno s hra-
mom bio uniSten. To je iza
zvalo razlicite odjeke: s jedne
se strane govori da nitko viSe
neee za niim zaliti (vee Jr
3,16); s druge strane, smatra
se da ee on biti sakriven do
vremena spasenja (2 Mak 2,4-
-8; zatim Otk 11,9). Tek se u
-+ izgnanstvu oblikuje predaja
u kojoj se opisuje pokrovac
(pomiriliste, okajaliSte)
(Izi 25,17-24; 37,6-9). Taj je po-
krovac (a ne K. s.) imao neku
ulogu u obredu pomirenja opi-
sanom u Lev 16.
KOZMOS ~ svijet
KRALJEVI, KNJIGE 0 K.
Obje su knjige prv. bile jed-
na knjiga koju je tek grc.
prijevod (LXX) samovoljno
razdijelio. U njem i u lat. ~
Vulgati navode se kao 3. i 4.
knjiga 0 kraljevima ( ~ S a
muel [knjige]).
K. opisuju povijest kraljeva
Judeje i Izraela od Davidove
smrti (972. pro Kr.) pa do raz-
orenja Jeruzalema (586. pro
Kr.). Pojedini su vladari pri-
kazani prema ustaljenoj she-
mi (stupanje na prijestolje,
trajanje vladavine, dob, ocje-
na, smrt i mjesto ukopa, na-
sljednik), u srediStu koje sto-
ji relig. znacenje te stav pre-
rna J ahvinu odn. Baalovu kul-
tu. Svi su kraljevi ~ Sj. izr.
kraljevstva nepovoljno ocje-
njuju; ocjena kraljeva ~ J.
iud. kralievstva razlicita je.
Osim izvjestaja 0 kraljevima,
K. meau ostalima opisuju: Da-
vidovu smrt (1 Kr 1), dogaaa-
je vezane uz ~ Iliju i ~ Elize-
ja, pronalazak Knjige Zakona
za kraljevanja 4- Josije u Ju-
deji.
Sam pisac kao izvore spomi-
nje: knjigu Povijesti Salo-
monove (1 Kr 11,41) te knji-
gu Ljetopisa kraljeva izrael-
skih i judejskih (1 Kr
14,19.29). Uz to se sluZio i dru-
gim izvorima; on je viSe re-
daktor i komentator negoli pi-
KRAUEVI - KRALJEVSTVO BOtiE
159
sac. Knjige su nastale zadjelo
u godinama nakon razorenja
Jeruzalema (586. pro Kr.), no
ne treba iskljuCiti kasnije na-
dopune i prerade.
U K. povijest se zamislja kao
Bozje djelovanje u svijetu; ti-
jek povijesti lezi u Bozjoj ru-
d. Pri tom Izrael na temelju
Saveza ima srediSnju ulogu.
KRALJEVSTVO Izrael je
prv. bio relig. savez plemena
(usp. IS 24); pojedina su -+
plemena bila samostalna; tek
od zgode do zgode nastupali
su -+ sud. Sa -+ Saulom (1020-
-1012. pro Kr.) zapocinje traj-
no K. koje se udomilo tek s
-+ Davidom (1012-927. pro
Kr.). Saul je jos uglavnom
sarno vrhovni vojni zapovjed-
nik; njegovo K. jos nije od
svih prihvaeeno (usp. 1 Sam
8,7). David postaje najprije
kraljem Judeje a kasnije, u
personalnoj uniji, takoder i
kraljem Izraela, a isto tako i
njegov sin -+ Salomon (1 Kr
1,35). Takva se tvorevina slo-
mila nakon njihove smrti
(932. pr. Kr; -+ rascjep kraljev-
stva): tad nastaju 2 monarhi-
je, -+ Sj. izr. K. i -+ J. judo K.
Sve sto je kasnije napisano
o kralju, napisano je s ideal-
nog glediSta Davidove vlada-
vine. Ponajprije, kralj se sma-
tra Jahvinim namjesnikom:
u tome je njegova velicina
(usp. kraljevske psalme, npr_
Ps 2; 18; 72), ali i njegova
ogranicenost (nema pobozan-
stvenjenja kraljeva). Istinski
kralj ostaje Bog sam. Svijest
o tome jos je jasnija nakon
. + izgnanstva. kad namjesto
polito K. postoje samo vjerski
vode (usp. Iz 41,21; 43,15;-+
Sluga Bozji, -+ Kraljevstvo
tlozje.
U Sj. K. nikad se nije namet-
nula neka kraljevska loza; u
J. K. uvijek se priznavala Da-
vidova kralievska kuCa (usp.
2 Kr 11,13-20). No, K. se ne
prenosi rodenjem, vee se
ostvaruje bozanskim odabra-
njem (usp. 1 Kr 2,15; 1 Ljet
28,4s). Obredom krunjenja a
nar. -+ pomazanja, kralj je na
poseban nacin povezan s Jah-
vom i od njega posvojen (2
Sam 7,14) a kao pomazanik
Jahvin bio je nepovrediv (usp.
1 Sam 24,7). Kralj se nar. bri-
ne za -+ Hram (usp. 1 Ljet
22-29) i -+ bogostovlje (2 Kr
23) a katkada obavlja i sveee-
nicku slufbu (1 Kr 9,25). On
je izbavitel.i (2 Kr 13,5), spa-
sitelj siromaha (Ps 72,4.12), pa-
stir naroda (2 Sam 5,2).
U NZ Isus se naziva kraljem
(usp. Mt 2,2; Iv 1,49; ulazak
u Jeruzalem Iv 12.15; to se ce-
sto spominje u izvjestajima
o mud, npr. Mk 15,26//; Mt
27,42; Iv 18,37). On, medutim,
otklanja izvanjsku moe (usp.
Mt 4,9sll; Iv 6,15). Proslavlje-
noga Krista njegovi sljedbe-
nid smatraju kraljem (Otk
1, 5;) oni su dionid toga K. (1
Pt 2.9; Otk 1.6).
KRALJEVSTVO BOzJE (Boz-
ja vladavina, Bozje gospod-
stvo, Bozja vlast, Kraljevstvo
nebesko) nije neko podrucje,
nego naziv za nov odnos pre-
rna Bogu i covjeku. Uei u
kraljevstvo stoga ne znaci
nekamo iei. Sz. Bozje -+ kra-
ljevstvo bilo je privremeno;
ono se konacno uspostavlja u
Kristu. Stoga je propovijeda-
nje 0 K. B. srediSnja tocka
Isusova navijestanja, kako se
to vidi iz prvih triju Ev-a. K .
B. takoder obuhvaca ispunje-
nje takvih ljudskih teznja ka-
kve nagovijestaju izvankrsc.
pokreti. Kraljevstvu Bozjem
protivi se npr. bolest, smrt,
krajnje siromastvo, nevolja,
polito i drustv. potlacivanje,
160
KRAUEVSTVO BOllE - KRETA
rat. Kako je pojam K. B.
svim opeenit, tesko je t1;1 n-
jec razjasniti popno-
virna. Ono tlplcno krscan:
sko u poimanju .K. B. l?i!o bl
sliiedeee: Idt;alm se cIl] ne
ocekuje kao IJudsko dostlgnu-
Ce, nego kao koji Je
konacno po Knstu obecao, all
za koji
riti preduvjete I pnpra':ltl mu
put zivotom i u
smislu K. B. Neka mJesta go-
yore 0 K. B. kao necem sto
ima doei (Mk 1,15) a druga
kao necem nazocnom (Lk
17,21; Mt 12,28). U toj se na-
petosti krseanst,:o jos i
nalazi. Pocetak .Ie tu, no cllJ
jos nije polucen. U -+
krseani mole: Docti kralJev-
stvo tvoje (Mt 6,10). Nisu us-
pjeli pokusaji da se nekako
ukloni napetost izmedu tog
pocetka i cilja (npr. rasprav-
ljanjem, tvrdnjom: K. B. =
Crkva). Zadaea je Crkve u
tome da u svi,ietu ostvari put
prema K. B. (usp. Kol 4,11).
Kralievstvo nebesko mjesto
K. 13. nastalo ie tako sto
se iz strahopostovanja izbje-
gavala rijec Bog. Kraljevstvo
nebesko, dakle, ne oznacuje
neko izvansvjetsko kraljev-
stvo, vee odnos ovoga svijeta
prema Bogu. Stoga se kod Mt
5,3.10 siromasnima u duhu i
progonjenima radi pravde ne
obeeava sarno viecno blazen-
stvo, nego se time hoee reei
da je njihov odnos prema Bo-
gu, sada i kasnije, oblikovan
na poseban naCin. Dolazak K.
B., njegove vlastitosti i zahtje-
vi ocrtani su u -+ usporedba-
rna.
KRALJEVSTVO NEBESKO
-+ Kraljevstvo Bozje
KREPOST u smislu eudored.
savrsenstva nije kao pojam
uobicajena u SZ, no ipak je
poznata u nekim opisima. K.
je ustrajnost i muzevno po-
nasanie (2 Mak 10,28; 15,12),
dika Bozja (Iz 43,21; 63,7), kra-
sota i -+ slava (Rab 3,3; Zah
6,13). NZ govori 0 K. kao Boz-
joj moei (1 Pt 2,9; Pt 1,3);
ne opisuje ju kao IJudsku-+
etiku (Fil 4,8; 2 Pt 1,5), vee
kao krse. zivot sto ga Bog
omogueuje. Prt;dnost. se
-+ vjeri, -+ nadl, -+ IJubavl (1
Kor 13,13) a zatim dolaze
ostale K. (Gal 5,22s).
KRETA Otok u i. dije1u Sre-
dozemnog mora. Drevna.
rnostalna kultura: rana mmo1-
ska (poslije 300 - ok? 2000. pro
Kr.; obojena keramlka,
stovne spilje, 1
okrugle gradevme, raZVIJena
plastika, pogotovu bo-
zanstva); srednja mmo1ska
(oko 2000-1550. pro Kr.; mno-
ge neutvrdene. palace,
Knosos s brojmm prostonJa-
rna stupovima, dvoristima;
linearno A jos nije
odgonetnuto; jezik mozda
sem.; zidne slikarije; prevlast
zena u religiji i drustvu); kas-
na minojska (oko 1550-1200.
pro Kr.; snazan utjecaj mi-
kenske kulture, s kojom pro-
pada i kretska kultura. U od-
gonetnutom B
pismu pisalo vse.
ran je dOI?asa.l. blbl.
o Kereeamma IZ yr. pnJe IZ-
gnanstva (usp. npr. 1 Sam
30,14). Neki ucenjaci u Kaf-
toru (npr. Ir 47,4) vide stari
naziv za K. U helen. i rim.
doba mnogi su zidovi zivjeli
na K. Neki su od njih na blag-
dan Pedesetnice bili u Ieruza-
lemu (Dj 2,11). Tit 1,12 navodi
i potvrduje kao istinitu ruga-
licu 0 laZljivim i lijenim sta-
novnicima' K. Prema Dj 27,
7-13 Pavao je posjetio K. na
svom putovanju u Rim.
KRIST - KROV
161
KRIST pry. nije ime nego na-
slov: K. = -+ Mesija (od aram.
mesihi1) = (ocekivani) Poma-
zanik. To razjasnjava zasto se
u NZ tako cesto govori 0 K.
- Mesiji (Pomazaniku) (npr.
Mt 2,4; Mk 8,2911; 1 Iv 2,22).
Isus K. ponajprije je obra-
zac ispovijesti vjere (Isus je
Mesija), ali vee u NZ posta-
je vI. imenom (usp. npr. Mt
16,21; -+ Isus).
U znanstvenim se djelima ce-
sto upotrebljava naziv K. sa-
rno za proslavljenog K., za
razliku od Isus u smislu
pov. Isus. Ne smije se pret-
postavljati da svatko tko to
dvoje razlikuje manje-viSe ot-
klanja povezanost izmedu
pov. Isusa i Krista vjere.
U obrascu po K. i s1. (kome
je mozda i liturgija dala svoj
pecat, usp. 2 Kor 5,18; 1 Sol
5,9; Rim 7,25) ispreplieu se
mnoge misli: ponajprije mi-
sao prikljucenja Kristu koji
je donio spas. Drugo, poveza-
nost s K. koji jos uvijek dje-
Iuje ( -+ uzviSenje Isusovo;
usp. Rim 5,1s). Treee, misao
da je Bog vee prije postanka
svijeta preko K. djelovao (usp.
1 Kor 8,6) i da ee se sVrSetak
svijeta zbiti u njegovu znakn
(nsp. Rim 2,16).
Izraze S K., u glavnim Pav-
Iovim poslanicama, treba za-
sebno promatrati: neki ozna-
cuin konacno dovrsenje (npr.
sjedinjenje 1.iudi s K. poslije
--+ smrti; usp. Rim 6,8; 1 Sol
4,14; 2 Kor 4,14; 13,4), drugdje
poistovjeCivanje sa sudbinom
Isusa K. (usp. npr. Rim 6,6).
~ e g d j e se opet misli na -+
krst. Ne moze se stvoriti je-
dinstvena shema koja bi od-
govarala svim tim izrazima.
KRIZOLIT -+ dragulji
KRIZOPRAZ --+ dragulji
KRIz je bio ukras, ali i sred-
stvo smaknuea. Kao ukras bio
je nadaleko rasprostranjen
(npr. u Meksiku; takoder kao
teme1.ini oblik slova i kao K.
u Suncevu krugu). K. se upo-'
trebljavao za smaknuee zaci-
jelo tek od 5. st. pro Kr. -+ ra-
zapinjanje.
U slikovitom nacinu govora
Isusov K. znak je -+ nasljedo-
vania i svakome postavlja
presudno pitanje (1 Kor 1,18):
zeli Ii netko biti s Isusom, ni-
su tada u pitanju pobozne i
lijepe rijeCi, vee se radi 0 to-
me prihvaea Ii i nosi sebe i
svoje, a osobito tude svagda-
snje teskoee i brige (usp. Lk
8,23). Takav stay cesto izgle-
da ludim; u svakom slucaju,
ne radi se 0 necem velican-
stvenom i sjajnom, vee to mo-
ze biti neugodno i sramotno
(usp. Reb 13,13). Krseanin je
ipak svjestan da se treba po-
nositi Isusovim K. (Gal 6,14).
Stari je covjek zajedno s Kri-
stom raspet (Rim 6,6),-+ kr-
stom je zajedno s njim umro
(Rim 6,3); novi ee covjek za-
jedno s njim zivjeti (Gal 2,19).
Nar. kod Iv, K. je i znak Isu-
sove pobjede.
KRONOLOGIJA -+ racunanje
vremena (biblijsko)
KROTKOST Poput -+ ponizno-
sti spremna podredenost (Bo-
gu iIi ljudima). K. jest znak
odabranja (usp. Sef 3,12) i
obiljezje -+ Mesije (usp. Zah
9,9). Isus se naziva krotkiin
(Mt 11,29) i krotke naziva
blazenim (Mt 5,5). U Pavlovim
poslanicama K. se vise puta
istice kao dliZnost (Gal 6,1) i
naziva plodom Duha (GaJ
5,23).
KROV Ope. je bio uobicajen
ravan K., izgraden od spleta
greda koje su poCivale na zi-
dovima iIi poprecnim greda
162
KROV - KRSTITEU
ma ugradenima u zid. Na njib
se stavliala drvena grada i
siblje a sve je potom ucvrsce
no ilovacom. Svaki je krov
morao biti zasticen ogradom
(pnz 22,8).
Kao najomiljenije mjesto u
kuCi K. je bio prostor na ko-
jem se odvijao zivot Ijudi: bio
je to prostor za boravak (Su
ci 16,27; 2 Sam 11,2), sluiio je
za prenociSte gostima (1 Sam
9,25). Na K. su se podizali 01-
tari za stovanje kumira (2 Kr
23,12), zazivale se zvijezde (Sef
1,5), gradile sjenice za -+ Blag.
dan sjenica (Neh 8,16), pjeva-
Ie tuZaIjke (Jr 48,38). Da bi na
sebe privukao pozomost, -+
Absalom je na K. svoje kuCe
usao k -+ Davidovim inocama
(2 Sam 16,22). K. je takoder
bio mjesto za razmiSljanje i
molitvu (Dj 10,9).
KRST Obredna pranja pozna
ta su u svim religijama. Bu
duci da je poznat -+ Savez i
-+ svetost Bozja, a Ijudska se
slabost pred Bogom osjeca
kao neCistoca, SZ donosi is
crpne propise 0 obrednim cis
cenjima (npr: Lev 12-16; Br
19). Asketski pokreti (-+ Kum
ran) u posIjednjim st. pro Kr.
vodili su k stvaranju pota-
njih propisa za pranje (usp.
Mk 7,1-5) i za K. -+ prozelita
(kao nadopuna -+ obrezanju).
Nar. mjesto zauzima Ivan-+
Krstitelj: njegov se K. na ot
pustenje grijeha i kao pri
prava za buduceg -+ Mesiju
prima sarno jedanput (Mk
l,2ss), ali nije dostatan za uIa
zak u -+ Kraljevstvo Bozje; to
se ostvaruie tek K. iz vode i
Duha Sv. (Iv 3,5; Dj 1,5). Isu
SOy K. predstavlja priznanje
Ivana K. (Mt 3,14) i sluii kao
svjedocanstvo da je Bog po-
vezan s Isusom kao svojim
Sinom (Mk 1.9ssll). U NZ K.
je posvemasnje predanje Kri
stu vjerom, te stoga i nuian
preduvjet krsc. zivota (Dj
2,38ss). To je Bozje djelo izve
dena posredstvom Ijudi sto
se izrazava obrascima: K. u
ime Isusa Krista (Dj 10,48).
u -+ ime Gospodina Isusa (Dj
8,16), u -+ Krista (Rim 6,3). K.
kao kupeIj -+ ponovnog rode
nja i obnove u Duhu Sv. (Tit
3,5) te kao dionistvo u Isu-
sovoj smrti i uskrsnueu (Rim
6,4) podjeljuje oslobodenje od
-+ grijeha (Rim 6,1-23) te stva
ra novog covjeka koji je Kri
sta obukao (Gal 3,27) i ispu-
nio se svetoscu i -+ pravednos-
eu (Rim 6,1-14; 1 Kor 6,11).
Krstom se liudi uclanjuju u
crkvenu zajednicu (Dj 10) i
tako se ostvaruje jedinstvo
Kristova tijela (Ef 4,1-7). Prak-
sa krstavanja u Crkvi ima svoj
najjasniji izraz u nalogu kr
stavanja (Mt 28,19). K. sarno
onda daje ljudima zivot u Kra-
ljevstvu Bozjem kad se Bozji
zivot razvija -+ vjerom. K. ni-
posto nije jamstvo -+ oprav-
danja. Stoga je razumljivo da
se dovodi u pitanje krStava-
nje djece. K. djece nije u NZ
izriCito zasvjedocen, ali se
pretpostavija svaki put kad
je rijec 0 obracenju kuce
(Dj 16,15.33; 18,8). On se mora
uvijek gledati u vezi s vje-
rom i moze biti razlozan sa-
rno kao sviedocanstvo sprem
nosti na vjeru.
KRSTITELJ Nadimak Ivana
koji je ocrtan kao posljednji
-+ prorok starog -+ Saveza.
Prema Lk on je sin sveceni-
ka -+ Zaharije iz svecenickog
razreda -+ Abijina (Lk 1,5; usp.
1 Ljet 24,10). -+ Gabriel je na-
vijestio rodenje i poslanje K.
(Lk !,13-17). ~ a -+ obrezanju
mu .Ie dana Ime Ivan, a nje-
gOY ga je otac velicao kao-+
Mesijina pretecu (Lk 1,67-69).
Dok njegov otac ostaje u svec.
KRSTITElJ - KRSC. RACUNANJE VREMENA 163
sluibi Hrama, Ivan ide
pustinju te tamo propovijeda
krstenje na otpustenje grijeha
(Lk 3,3). Moguee su veze
Kumranom, ali se ne mogu
zasigurno utvrditi. Kao mje-
sto krstavanja spominje se
Betanija (Iv 1,28) i Enon bli-
zu Salima (Iv 3,23). Spominje
se da je pozivao na obraeenje
(Mt 3,7-12; Lk 3,7-9), ddao na-
rodu staleske propovijedi (Lk
3,10-14), posvjedocio da je
Isus Mesija i krstio ga (Mk
1,9-111/). Svoje ucenike upu-
euje Isusu kojega trebaju sli-
jediti kao veeega (Iv 1,35ss).
Mk 6,17-29 izvjestava 0 odvaZ-
nosti kojom K. kori Heroda
Antipu (4) zbog njegova pre-
ljuba, sto uzrokuje Krstitelje-
vo smaknuee. (Prema J osi-
pu Flaviju u tvrdi Mahe-
rontu).
Krstiteljevi ucenici imali su
vI. molitveni obrazac (Lk 11,1)
i postili su sto Isus ne pri-
hvaea (Mk 2.18-2211). Njihov se
utjecaj nadaleko prosirio, ta-
ko da Pavao cak u Maloj
Aziji susreee ucenike koji su
primili samo Ivanovo krste-
nje a nisu jos poznavali Duha
Svetoga (Dj 18,25; 19,1-7).
KRsCANI Sljedbenici Isusa
kao Krista. Izraz krseanin
ne potjece ni od Zidova (koji
nisu Isusa smatrali pravim
Kristom) ni od samih K.
(koji su se nazivali npr. sve-
ti, braea, ucenici), vee od po-
gana (cinovnici?). Ovi su tim
imenom sljedbu Kristovih
pristasa prozvali najprije u
Antiohiji, prema Dj 11,26. U
NZ ime K. nalazi se jos sa-
mo u Dj 26,28 i 1 Pt 4,16. U
knjizevnosti pobibI. vremena
veoma je cesto.
KRsCANI IZ POGANSTV A
SP tako naziva one koji su
kao pogani prihvatili vjeru u
Krista. Prema Dj 11,20 bilo je
u Antiohiji mnogo K. iz p.
Pavao se u prvom redu sma
trao apostolom pogana (Rim
11,13; Poslanica Galaeani-
ma) i nastojao je (dije1om s
Barnabom) osvojiti naklo-
nost K. iz p. (usp. Dj 13,48).
Razni zid. nazori i obicaji bi-
Ii su tudi K. iz p.
ti). Nije jasno da Ii su bili ob-
vezani obddavati zid. propi-
se, npr. obrezanje. Apostolski
je sabor oslobodio od toga K.
iz p., premda je i nakon toga
biIo jos poteskoea (usp. Gal
2,11; Pavao se suprotstavio
Petru u lice). Ta neizvjes-
nost nije vise predstavljala
teskoce otkako su samo po-
gani bili pripadnici Crkve.
KRsCANSKO RACUNANJE
VREMENA racunanje vre-
mena (krseansko)
164
KRUH - KRV
KRUH GIavna zivezna namir-
nica. U najstarije doba mije-
sio se od jecmenog a kasni-
je od psenicnog brasna, po-
mijesanog s kvasom, obliko-
van u okrugle pogace. Tije-
sto se pekio iIi na vrucem pe-
pelu (= prevrta: Post 18,6; 1
Kr 19,6), na glinenoj odn. zelje-
znoj tavi (Lev 2,5) iIi u krus-
noj peCi (u obIiku korita, valj-
ka ili rova). Priie jela nije se
rezao, nego lomio na komade.
K. se smatrao Bozjim darom,
izvorom covjekove snage (Ps
104,14s; 1 Kr 19,6ss), slika i
prilika Ijudskog zivota: osku-
dica u K. oznacavala je nedo-
statak uvjeta za zivot (Am
4,6), osjecala se kao kazna (Jr
5,17; Ez 4,16s). Izobilje K.
smatralo se BozUm blagosIo-
yom (Ps 37,25; 132,13; Izr
12,11).
Ne sarno tielesni nego i du-
hovni zivot tumaCio se slikom
K.: trpljenje = K. suza i pe-
pela (Ps 80,6; 102,10; Iz 30,20),
grijeh = K. opaCina (Izr 4,17),
lijenost = K. besposlice (Izr
31,27), zivotne tegobe = jesti
K. u znoju lica (Post 3,19), ve-
dro raspolozenje = K. radosti
(Prop 9,7).
K. sImi za oddavanje zivota
pojedinaca, ali je i znak za-
jedniStva: jesti s nekim K.
znak je prijateljstva (Ps 41,10),
K. dijeliti znak je gostoljubi-
vosti (Post 18,5), izraz brat-
ske ljubavi (Iz 18,7; Ez 18,7.16;
Tob 4,16) i smatra se djelom
poboznosti. Redovito se jeo
kvasni K. Beskvasni se jeo u
zurbi (Post 19,3) iIi u yr. zet-
ve (Rut 2,14). Napose u bo-
gostovlju imao je beskvasni
K. nar. znacenie: u Hramu su
poznati -+ prineseni K. (1 Kr
7,48; 2 Ljet 13,11) i K. kao-+
prvine (Lev 23,17), zatim bes-
kvasni K. u zrtvenim obredi-
ma (Izi 23,18; 34,25). Prema
Izi 12,8.11.39 upotreba toga K.
imala je za yr. -+ Pashe pod-
sjecati na izlazak iz Egipta.
Time sto je Bog u pustinji
svoj narod hranio -+ manom,
pokazao mu je da ga vodi.
Kod proroka K. se cesto po-
istovjecuje s -+ rijecju Boz-
jom (Am 8,11), s mesijanskom
'gozbom (Iz 55,lss), s bozan-
skom mudroscu (lzr 9,5).
NZ govori 0 K. kao 0 svag-
dasnjoj hrani (Mk 6,32-4411;
8,1-10; 6,8; 7).7), kao 0 Bozjoj
rijeCi i niezinu znacenju za
ljude (Mt 4,4). Kod Iv se Krist
naziva K. s neba (Iv 6,32s.
48ss), K. zivota (Iv 6,35.
48), pravim K. (Iv 6,32s).
Blagovanje toga K. znak je
vjere i budi novi zivot u co-
vjeku (Iv 6,51). -+ jelo, -+ Ve-
cera Gospodnja.
KRV Za Izraelce je K. nosi-
lac -+ zivota (Lev 17,11). Isto
je sto i Zivot (Post 9,5; Pnz
12,23); K. proliti znacilo je
isto sto i oduzeti zivot (Lev
19,16; Pnz 27,25). U kasnije
vrijeme uz -+ meso uzima se
i K. kao oznaka za prolazno
(Sir 14,18) i opis naravnog co
vjeka (Mt 16,17; 1 Kor 15,50).
Kako je K. Bozje vlasniStvo,
ona je pod njegovom poseb
nom zastitom (Post 9,6). Tko
K. prolijeva, zadire u Bozje
pravo (Post 37,22; 2 Sam
12,5-12); zadovolistina je mo-
guca sarno prolijevanjem K.
ubojice (Post 9,5s; Izi 21,12.23;
-+ krvna osveta). K. ubijenog
vapije k Bogu (Post 4,10).
Ubojica se naziva krvnikom
(2 Sam 16,7s), on je krvlju
omascen (Jr 2,34; Iz 1,15),
njegova mu krivnja ne da po-
koja (Post 4,12-16). Nevino
prolivena K. traina je prijet-
nja ne samo za ubojicu (Suci
9,24; 1 Sam 25,26s), nego i za
njegovu obiteIj (Pnz 22,8). Bo-
zji -+ sud ceka nar. one koji
KRV - KRVNA OS VETA
165
su se ogrijesili 0 -+ proroke
(Mt 23,30-35; Lk 11,50s). Prema
Mt 27,25, Isusovi su neprija
telji izazvali Bozii sud jer su
trazili Isusovu K. K. je po-
stala simbolom Bozjeg suda
(Izi 4,9; 7,14-21; Iz 34,3; 63,1-6;
Ez 14,19). Kako se K. pro-
matra povezano sa zivotom,
uzivanje K. zivotinja bilo je
zabranjeno pod prijetnjom is-
kljucenja iz zajednice (Post
9,4; Pnz 12,16.23ss).
Veliko se znacenje pridavalo
K. u sz. poimanju -+ zrtve.
Prema Lev 17,11 K. je sluiila
za okajavanje krivnje. Prema
Izi 29,15-26 K. je prilikom po-
svete -+ sveeenika i -+ zrtveni-
ka imala posvetnu moe. K. je
bila znak Bozjeg prijateljstva
i odabranja (Izl 12,13-27), -+
Saveza (Izi 24,4-8) te ciSeenja
i pomirenja zajednice. Ona je
obnavljala zajedniStvo s Bo-
gom (Lev 4,5). U NZ postaje
jasno da je unatoc tome osta
la moe -+ grijeha te da je co-
vjek najzad ipak morao zivje
ti neotkupljen (Reb 1O,3s).
KRV KRISTOVA Nz. izraz za
spasonosno znacenje Kristove
smrti. Treba ga shvatiti u
skladu sa sz. pojmom -+ krvi.
zrtvovanje -+ zivota, koje je
Krist izveo (Mk 10,45), bilo je
okajanje covjecje krivnje
(Rim 3,24s), izbavljenje od
Bozje srdzbe (Rim 5,9), pomi-
renje i otpust -+ grijeha (Ef
1,7; Kol 1,20), ustanova novog,
kod Jr 31,31ss obeeanog sa-
vrsenog -+ Saveza (1 Kor
11,25). K. K. bila je cijena ko-
jom je -+ Krist otkupio ljude
od grijeha (1 Pt 1,18s; 1 Kor
7,23; Otk 5,9), ljudima je ste-
kao -+ zajednicu Bozju a -+
poganima omoguCio da budu
blizu Bogu (Dj 20,28; Ef 2,13).
Krvlju Kristovom !judi su
oCiseeni od -+ mrtvih djela
(Heb 9,14; usp. 1 Iv 1,7), oslo-
bodeni od prokletstva -+ Za-
kona (Gal 3,13), posveeeni
(Reb 13,12), obdareni novim
-+ mirom (Kol 1,20). Oni se
smiju pouzdano na"ctati (-+
nada) da ee uCi u novo -+ Sve-
WHe (-+ nebo) u koje je Krist
stupio kao novi -+ veliki sve-
eenik (Reb 9). K. K. povezuje
ljude s Kristom i medusobno
(1 Kor 1O,16s; Iv 6,54ss) kod
sudjelovanja u euharistijskoj
gozbi (-+ Vecera Gospodnja),
a time je omoguceno tijesno
zajedniStvo s Bogom.
KRVNA NJIV A (H akelda-
mah) Zemljiste blizu Jeruza-
lema, mjesto za pokapanje tu-
dinaca. Povezivanje s izdajni-
kom -+ Judom jest krsc. etio-
logija. Zapravo se tu ne go-
vori 0 kupovanju K. nj., nego
se time ocrtava odvratnost iz-
daje (Mt 27,6-10, gdje se na-
vodi Zah 11,13; Dj 1,19).
KRVNA OSVETA. SZ naglasa-
va odgovornost plemena (-+
nomadi), a ne sarno pojedin-
ca, prema kojoj se ravnalo i
pravosude (rodbinsko jam-
stvo). Preko osvetnika Jahve
trazi od uboiice obracun za
prolivenu -+ krv (Post 9,5s.)
Radi nepovredivosti iivota,
Bog je propisao prema Lev
24,17 smrtnu kaznu. K. o. ni-
je bila sarno pravo nego i duz-
nost. naredena u Izi 21,12-23;
Br 35,16-33; Pnz 19,11-13. Na
to su bili obvezani najbliii
srodnici ubijenog: sin, brat
(Suci 8,18-21; 9,13s; 2 Kr 14,5;
1 Mak 9,38-42). K. o. izvrsava-
la se isprva bez ikakva suda,
8tO je katkad dovodilo do is-
korjenjenja citavih obitelji (2
Sam 3,27; 14,7-11). K. o. ostav-
Ijena je u nadleznost vlasti (Izi
21,18-25), koja je nakon sud-
ske skupstine i presude na
temelju izjava nekoliko svje-
doka predavala ubojicu osve-
tniku (Br 35,12.30); ovaj je on-
166
KRVNA OSVETA - KUMRAN
da postupao kao izvrsilac
pravomoene presude. K. o.
pogadala je sarno krivce, a
ne pripadnike njegove obite
lji (pnz 24,16). Kralj ga je mo-
gao pomilovati (2 Sam 14,8ss).
Nadalie, razlikovalo se umor-
stvo od nehoticna ubojstva
(Izi 21,12s; Pnz 19,4ss). Tko je
ubio nehoticno, mogao se
skloniti u grad koji ima ....,..
pravo utociSta i tako naCi si-
gurnost. Osim umorstva, spo-
minju se u Lev 17,4; 20,9-27;
Ez 3,1820; 33,4-8 razni prije-
stupi koji isto tako podlijezu
K. o. Prema Pnz 32,43 i 2 Kr
9,7 sam Bog preuzima ulogu
osvetnika kad ne postoji ni-
jedan covjek osvetnik. K. o.
nije se mogla nadomjestiti
novcanom otkupninom (Br
35,31ss). Sve dok je postoja-
la samostalna izr. drlava, pri-
mjenjivala se K. o. S gubit-
kom samostalnog pravosuda,
za vr. rimske okupacije, ne-
staje K. o. (Iv 18,31).
Sz. zakon odmazde (ius talio-
nis) ne vriiedi vise za novi
Boz.ii narod (Mt 5,38ss; Rim
12,19ss).
KSERKSO (bibl.: Ahasver)
Sin -+ Darija I, vladao je kao
perz. kralj od 486465. pro Kr.
Pobijedio je -+ Egipat, poko-
rio -+ Babiloni.lu, ali je bio po-
raien od Grka u bitki kod
Salamine. Urotnici su ga umo-
rili. SP izvjestava 0 njem u
Knjizi 0 -+ Esteri i Ezri 4,6.
KUCA nije slliZila za stanova-
nje, nego kao zaklon od sun-
cane zege i kiSe, a i za spava-
nje, ukoliko se nije spavalo
na ravnom ....,.. krovu. Ponaj-
cesee jednokatne kuee sasto-
jale su se od jedne velike pro-
storije, a bile su izgradene od
kamena i nepecene glinene
opeke (drvo je bila skupa
uvozna roba). Zbuka i pod bi-
Ii su najcesee od gline. Mje-
sto prozora bilo je nekoliko
(neostakljenih) otvora. Rijet-
ke su K. s viSe prostorija. U
takvim K. prostorije se naj-
cesee nifu oko nutarnjeg
dvoriSta. a tako i staje i spre-
mista. Tu su se nalazile krus-
ne peCi i nakapnice za vodu.
U he1en.-rim. vr. postojao je
tip K. koja je na gornjem ka-
tu mogla imati dvoranu (usp.
Dj 20,8s).
U prenesenom smislu K. oz-
nacuje obitelj, pleme (usp.
Post 7,1). Nar. znacenje u pr-
vo krse. doba ima kuena za-
jednica (Dj 11,14; 16,15; 1 Kor
1,16; Kol 4,15), kojoj su u pr-
vom redu pripadali ukueani
(ukljucujuCi i robove). U po-
jedinim su se K. oddavali sa-
stanci zajednice (Dj 2,46). Ci-
jela je zajednica Bozja gra-
devina (1 Kor 3,9; usp. 1
Tim 3.15). Krseani su ukuea-
ni Bozji (Ef 2,19). Naputci
krseanima razliCitih staleza
(npr. Kol 3,18-25) nazivaju se
kuenim zakonikom.
KUCNO BOZANSTVO -+ Te-
raf
KULA BABILONSKA -+ Babi-
Ion
KULT....,.. bogostovlje
KUMRAN (hirbet qumrlin; sjz.
obala Mrtvog mora) U K. je
iskopana velika gradevina
slicna samostanu. s blagova-
onicom, radionicama, gospo-
darskim zgradama itd. U bli-
zini su otkrivena grobiSta i
spilje. U spil.iama su prona-
deni mnogi rkpi:
1. Hebr. rkpi gotovo svih sz.
knjiga (npr. Iz). Daju uvid u
oblik predmasoretskog tek-
sta (-+ Masora) te pokazuju
da je masoretski tekst star.
2. Apokrifi, odn. deuteroka-
nonski spisi (-+ kanon), npr.
KUMRAN - KUSAN RlSATAJIM
167
odlomci hebr. izvornika Sir i
Tob. Mnogi pseudoepigrafi.
3. Komentar Hab Is i ulomci
drugih komentara. Pojedina
se mjesta stalno dovode u ve-
zu s posljednjim vremenima
(i mjestom Kumranaca u nji-
ma).
4. Spisi kumranske sljedbe
koji omogueuju da shvatimo
mnoge nalaze uK., npr: Pra-
vilo sljedbe (skraeenica: 1 QS
= 1. kumranska spilja, Pravi-
10 sIjedbe; odredbe 0 prima-
nju cIanova i uredenje zajed-
nice); svitak 0 ratu (1 QM;
opis sv. rata sinova svjetIa
protiv sinova tame); Hodajot
(1 QH; odIomci zbirke pjesa.
ma zahvaInica); uredenje za
jednice za sav Izrael (1 QSa);
ulomd vee poznatog Dama
scanskog spisa (opomene
upravIjene onima koji zive iz
van samostana, a koji su
ozenjeni te imaju privatni po-
sjed). Pri prosudivanju rkpa
javIjaju se teskoee zbog toga
sto K. nisu istrazivali samo
strucni istraZivaCi vee su npr.
i beduini nudali na prodaju
(djeI. prokrijumcarene) rkpe.
Svi kumranski naIazi jos za-
dugo neee biti objavljeni.
Sad vee znamo da je u Isuso-
vo doba zidovstvo imaIo viSe
oblika negoli sto smo to pri-
je misIiIi. Kumranci su nasto-
jaIi do u tancine obdrzavati
Zakon (npr: kupanje uranja-
njem kao bogostovno Cisee-
nje; imali su v!. kalendar ko-
ji ~ e zasnivao na subotnjem
krugu i svaka je godina bro-
.lila 364 dana), tvorili su tijes-
no za.lednistvo i bili protivni-
ci sIuzbenom zidovstvu. Sa-
mi su sebe smatrali sinovima
svjetIa. (Postavlja se pitanje
da Ii .le na to utjecala iran-
sko/perz. religioznost). VeCina
istrazivaca Kumrance smatra-
ju skupinom -+ esena.
U prvom odusevI.ienju pretje-
ranD su se poistovjeCivaIi K.
i NZ. Dakako, postoje medu
njima mnoge dodirne tocke
(npr: nacin izIaganja Pisma;
naglasavanje zajednice stoIa'
prijezir prema bogatstvu;
mnoge misIi, npr. svjetIo-ta-
ma u Iv). Ipak, postoje i ve-
like razIike (npr: iScekivani
prorok; 2 Iika Mesije od ko-
jih je jedan iz Aronove kuee).
Kumranski je pokret vise sro-
dan s nekim pokretima u kr-
seanstvu negoli s NZ. Neki
dde da je -+ KrstiteIj odgojen
uK.
Ako se ne uzmu u obzir poje-
dini tragovi 0 starijem nase-
Ijenju nekih spiIja, K. je bio
~ a s e I j e n izmedu 136/5. pro Kr.
I 68. p. Kr. Nakon toga K. je
bio rim. vojna postaja; oko
132-135. p. Kr. nastavali su
ga zid. pobunjenici. 1947. ot-
kriveni su prvi naIazi.
KUPKA Novorodence kupaju
(Ez 16,4.9). K. ocituje zensku
teznju za uIjepsavanjem (Rut
3,3; Ez 23,40) i zavrsetak tu
govanja (2 Sam 12,20). Kupa-
Iista (Beirut za -+ Heroda Ag-
ripe I, -+ Bethesda), kupke
(Gezer u rim. doba), kupao-
nice (iskopane izvan izr. pod-
rucja) kasni su i pojedinacni
sIucajevi. KupaIo se u kuCi,
dvoriStu, vrtu, rUed, vodi te-
kuCid (2 Sam 11,2; Dn 13,
15.17; 2 Kr 5,10.12; IzI 2,5;
Lev 15,13) i upotrebIjavaIa
snjeznica, lug, Iuzina, sapun
(Job 9,30; Jr 2,22). -+ Pranje
nogu. Obredno i kuItno pra-
nje -+ Kumran, -+ krst, -+ pra-
nje.
KUPNJA -+ trgovina
KUS -+ Etiopija
KUSAN RISATAJIM (ime na-
mjerice nagrdeno: dvostru-
168
KUSAN RlSATAJIM - LAZAR
ko zao Arapin) K. R. opisuje
se kao kralj Sirije na Eufra-
tu koji je tlaCio Izrael, ali ga
je pobijedio -* sudac Otniel
(Suci 3,8ss). Do sada se nije
mogao opravdati ni jedan po-
kusaj da se K. R. poistovjeti
s nekom drugom licnoseu.
KUSNJA -* napastovanje
LABAN (bijel) U povijesti-
rna praotaca znacajno je za
lik Labanov slijedeee:
1. Brakovi Rebeke, Lee, Ra-
hele odn. -* Izaka i -* J akova
sklopljeni su unutar rodbin-
skih veza; tako se rod nije iz-
mijesao s tudincima (Post
28,1).
2. Povezivanje Jakovljeve i La-
banove skupine. Kod sklapa-
nja zenidbe (v. g.), L. je lu-
kayo postupio (usp. Post 29,
25). Ugovorom je odvojio svo-
ju pasu od pase Jakovljeve
skupine (Post 31,43-54).
LAICKI IZVOR -* Mojsijevo
petoknjizje
LAIS-*Dan
LAKAT -* mjere
LAKIS (tell ed-duver) Drevni
grad u jz. dijelu Palestine;
spominje se vee u jednom ego
tekstu iz 20. st. pro Kr. i u
pismima iz -* Amarne. Prema
JS 10,31-35 Izraelci su osvojili
L. i Eglon, a prema IS 10,26
ubili njihova kralja kao i je-
ruzalemskog kralja -* Adoni-
-Sedeka. Kralj -* Roboam dao
je utvrditi L. (2 Ljet 11,9), a
kralj -* Amasja bio je u L. ubi-
jen (2 Kr 14,19). 701. pro Kr.
asir. vojska osvaja grad i ada-
tle krene i na Jeruzalem (-*
Ezekija, judo kralj).
L
KVASAC Za blagovanje na
dan -* Pashe trazio se beskvas-
ni kruh (Izi 12,15). U NZ K. je
slilm prodorne snage Bozjega
kraljevstva (Mt 13,33), ali i sli
ka loseg utjecaja -* farizeja i
-* Heroda (4) (Mk 8,15).
KVIRIN -* popis pucanstva
KYRIOS -* Gospod(in)
Prigodom iskapanja pronaden
je 21 ostrakon (ispisani gli-
neni crepiCi), sto predstavlja
vrijedno svjedocanstvo za sta-
rohebr. pismo i jezik.
LAKORINA -* obrezanje
LAMEK Prema jednom dije-
Iu predaje Kajinov, a prema
drugom Setov potomak i Noin
otac (Post 4,18; 5,25). Lameko-
va pjesma (Post 4,23s) prozeta
je osvetljivoseu; time se ze-
ljela pokazati gresnost Kajino-
va roda.
LANAC (zemIje) -* mjere
LAODICEJA Grad u-* Frigiji,
osnovan u 3. st. pro Kr. Pa-
vao je napisao laodicejskoj
zajednici poslanicu (Kol 4,16)
koja nije sacuvana (-* Poslani-
ca Efezanima); apokrifna Po-
slanica Laodicejcima napisana
je mnogo kasnije. L. je bila
bogata i gorda, poznata po
Iijecnicima za bolesti oCiju
(mast za oCi). Otk 3,14-22 kudi
njezinu mlakost; ona si je
umisljala da je bogata a tre-
bala bi kupiti pomasti za oCi
kako bi uistinu progledala. To
su zajedljive aluzije.
LAZAR (Bog je pomogao;
grc.'lat. skraeeni oblik) VI.
ime:
1. Prosjak pred vratima u us-
poredbi 0 skrtom bogatasu i
LAZAR - LICE
169
siromasnom L. (Lk 16,19-31)
kome je Bog pomogao.
2. Prema Iv 11.1-46 Marijin i
Martin brat iz Betanije koga
je Isus uskrisio od mrtvih
'(ime je simbolickog znacenja).
LEA (divIja krava) Prema
izvjestaju it Post 29s to je
ime najstarije -+ Labanove
kceri koju je on podvalio Ja-
kovu za zenu. Od L. i njezi-
ne sluskinje Zilpe izvodi se po-
drijetIo 8 plemena (= L. pIe-
mena).
LEBEJ stoji u nekim rukopi-
sima umjesto -+ Tadej (Mt 10,
3; Mk 3,18).
LEGAT -+ upraviteIj
LEGIJA Rim. vojna jedinica
(u doba carstva oko 6000 pje-
saka, 120 konjanika, pomocni
i specijalizirani odredi). Kod
Mk 5,9'pod L. se mozda mi-
sli na vI. ime, pa stoga ne
treba tim imenom izrazavati
sarno mnostvo zlih duhova.
LEPTON -+ kovani novae
LEVI -+ Ieviti. -+ Matej
LEVIJATAN Morska neman
koju Bog svIadava (Ps 74,14;
usp. Ps 104,26; Iz 27,1).
LEVIRATSKI BRAK (brak s
djeverom) Na St. I. bio je
to rasiren obicaj a u Izraelu
propis. Djever je morao oze-
niti udovicu svog brata koji
bi umro ne ostavivsi sina,
kako bi se pokojniku rodio
potomak (Post 38,8; -+ Ruta),
te tako odrfala obiteIjska 10-
za. Prvorodenac roden u tak-
vu braku primao je bratov-
Ijevo ime (pnz 25,5ss). Zena je
mogla javno traiiti pravo na
L. b. (pnz 25,8ss).
LEVITI su prv. bili staleska
skupina. Bilo je i -+ svecenika
koji nisu bili L. (usp. 1 Kr 12,
31). Ipak se (barem u nekim
krajevima) prednost davala L.
(Suci 17s). Ta predaja obliko-
vana je u Yr. kad su sarno L.
mogIi biti svecenici. I drugi
svecenicki rodovi (-+ Aron)
svodili su svoje rodosIovIje na
praoca Levija, koji je prema
Post bio JakovIjev sin. Kad
je -+ bogostovIje usredotoceno
u J eruzalemu. veCina L. po-
staju u bogostovIju pomocni
sluibenici.
LEVITIK -+ Levitski zakonik
LEVIT SKI ZAKONIK 3. knji-
ga Mojsijeva (= Lev, Leviti-
cus). -+ Mojsijevo petoknjizje.
LIBANON (dzebel lib nan) na-
ziva se gorski Ianac (visok
otpr. do 3000 m) nasuprot-+
Antilibanonu u danasnjoj dr-
zavi L. L. je ranije bio bogato
posumIjen, drvo (npr. cedri
libanonski) bilo je vaina tr-
govacka roba (npr. 2 Ljet 2,7).
Na nekim mjestima SP L.
oznacuje L. i Antilibanon (npr.
IS 1,4).
LIBERTINAC -+ slobodnjak
LICE
1. Cavjecje je L. zrcalo du-
hovnog zivota (npr. Post 4,5;
40,7; 1 Sam 1,18) ili oznacuje
samu osobu (Ps 42,6; 43,5).
2. Bazie L. oznacava pokatkad
Bozju osobu (IzI 33,14s; Ps
31,13; 80.17), ali najcesce vid-
Ijivu Bozju nazocnost ili Boz-
ju objavu (IzI 33,20.23; Iz 6,
5; 1 Kor 13.12).
3. L. u ustaljenim izrazirna:
Traziti Bozje L. = zazivati
Bozje -+ miIosrde (1 Ljet 16,
11; Ps 24,6). Bog prekriva, za-
stire svoje L. = Bog stavIja
covjeka na kusnju iIi se srdi
na nj (Job 13,24; Iz 59,2). Ne-
kome u L. = otvoreno, neu-
strasivo (Job 13.15; Gal 2,11).
Okrenuti nekome svoje L. =
osvrnuti se na nekoga, ne biti
mu vise nesklon (Lev 20,5; Jr
170
LICE - LIZIJA
21,10; usp. 1 Pt 3,12). Pasti na
svoje L. = iz postovanja iIi
tjeskobe baciti se na zemlju
(Lev 9,24; Mt 17,6; Lk 5,12).
LICllA Gorovit predio u Ma-
Ioj Aziji. Stanovnici L. bili su
bastinici samostaine kulture;
u Isusovo doba i u doba apo-
stoIa L. je bila pod rim. vIas-
eu, ali je veeinu unutrasnjih
posiova uredivaia samostalno
sve do 43. p. Kr. Prema Dj
21,1; 27,5 Pavao je na kraju
3. misijskog putovanja i na
svome putu za Rim (oko 58.
i 60. p. Kr.) svratio u L.
LIDA (arap.: ludd, suvreme-
no-hebr.: lod) Grc. naziv sta-
roga grada Loda, ji. od Jope
(-+ J afa). Nakon -+ izgnanstva
nastavali su ga Benjaminovci
(1 Ljet 8,12; Ezr 2,33); posto
je L. postala posjedom -+ Se-
Ieukoviea, 143. pro Kr. ustup-
Ijena je Makabejeu Jonatanu,
te tako nanovo postaia zid.
(1 Mak 1l,34). U L. je Petar
ozdravio Eneju (Dj 9,32-35).
LIDIJA Krai na Z Male Azije.
U 1. polovini 6. st. pro Kr.
raste polito moe L. (Krez). 133.
pro Kr. L. postaje rimskom.
LIDIJA Prodavaciea grimizne
robe iz grada -+ Tijatire. Obra-
tio ju je Pavao. PavIa i -+ Silu
Polozaj Lidije (1), Likaonije
(2) i Licije (3)
primiia je u svoju kueu u-+
Filipima (Dj 16,14s.40).
LIHV A Bilo je dopusteno dati
u zajam novae iIi zivotne na-
mirniee. No, bilo je zabranje-
no za to uzimati kamate (pnz
15,7ss; 23,20) jer se to smatralo
L. i protivilo se zapovijedi 0
Ijubavi prema vI. narodu.
LIKAONIJA Krai na J Male
Azije. U Isusovo doba i u do-
ba apostola L. je pripadala
rim. pokrajini -+ GaIaciji (ne
kraju koji nosi taj naziv). Gra-
dovi Ikonij, Derba i Listra
ubrajaju se u L. Pavao je po-
sjetio L. na svom 1. i 2. mi-
sijskom putovanju (oba prije
52. p. Kr.).
LIKOVI -+ slike i kipovi
LISTRA Mjesto u -+ Likaoniji;
prema Dj 14,8-20 u L. je Pa-
vao ozdravio covjeka hroma
od rodenja; zbog toga su mu
htjeli iskazati bozansku po-
cast. Nahuskani od Zidova,
stanovnici su ga kamenovaIi.
Dj daije izvjestavaju da je Pa-
vao jos jednom kratko navra-
t i ~ u L. te je kod jednog kas-
nijeg posjeta tu upoznao -+ Ti-
moteja (14,21s; 16,1ss; sve pri-
je 52. p. Kr.).
LITERARNA KRITIKA -+ bi-
blijska znanost
LITHOSTROTOS -+ Gabata
LIZIJA VI. ime:
1. Klaudije L., zapovjednik
rim. posade u tvrdavi Antoniji
(JeruzaIem). Uhitio je PavIa
58. p. Kr. i dao ga odvesti u
Cezareju, te ga tako osiobo-
dio od bijesa naroda.
2. Vrsilae ddavnih posiova za
-+ Antioha IV. Posto su bile
potucene druge vojske, zapo-
djeo je boj protiv -+ Maka-
bejea Jude (165. pro Kr.), ali
je bio pobijeden. Kad malo
kasnije nije postao kraIjem
LIZIJA - LUBANJA
171
Lizijin kandidat, vee jedan
drugi Seleukovie, L. je bio
ubijen.
LIZIMAH Brat velikog sveee-
nika. S njegovim je dopuste-
njem prodao hramske pred-
mete a razjarena ga je svje-
tina ubila (171. pro Kr.).

LOGION (mnozina: logia)
rijeci Gospodinove
LOGOS Grc. rijec L. ima
viSestruko znacenje, npr. ri-
jec, govor. Neposredno se do-
vodi u vezu s Kristom kod
Iv 1,1.14; 1 Iv 1.1; Otk 19,13
(uglavnom se prevodi: Ri-
jec).
Prema Iv Rijec bijase vee u
pocetku i ta je Rijec istovjet-
na s Utjelovljenim. Vjer. se
i u 1 Iv (Rijee zivota) upo-
trebljava u istom smislu. Dru-
gi smisao ima L. u Otk (Krist
kao pobjednik na bijelcu).
Mnogo je cimbenika utjecalo
na to da je L. poprimio tak-
vo znacenje. - Poznato je da
je u grc. puckoj filozofiji L.
bio neka vrsta sv.ietskog uma,
ili prvo stvorenje stvoreno
prije svih drugih, ili jedna od
prvih emanacija boZanstva. U
zidovstvu se katkad iz straho-
poCitanja Rijec upotrebljava
Jahve. U NZ Bo-
zja se rijec veoma cijeni; oni-
ma koji je vjerno prime do-
nosi spas (rijec zivota: Fil
2,16). .
LOMUENJE KRUHA Vece-
ra Gospodnja
LOPOV Prema Izl 20,15 vla-
sniStvo se stavlja pod Bozju
zastitu; provali li L. noeu, na-
vlaci na sebe smrtnu kaznu i
zato se moze odmah nekaZ-
njeno ubiti; ako se zatece da-
nju, mora nadoknaditi poci-
njenu stetu (Izl 21,37s). U pro-
tivnom se slucaju on prodaje
(Izl 22,2). Ako pastir bez svo-
je krivnje izgubi neku zivoti-
nju, ne kaZnjava se, ali ipak
mora poloZiti zakletvu. Ako
netko zbog njegove nemarno-
sti zivotinju ukrade, mora to
on nadoknaditi od svog
vlasniStva (Izl 22,10s). Otmica
covjeka kaZnjava se smreu
(Izl 21,16). Mk 10,19; Lk 18,10;
Rim 13,9; Ef 4,28 naglasavaju
zabranu krade. Prema Mt 24,
43; Lk 12,39; Otk 3,3; 16,15 Kri-
stov ce dolazak biti tako ne-
nadan za ljude kao provala L.
(usp. 1 Sol 5,2.4; 2 Pt 3,10). Kod
Mt 6,19s i Lk 12,39 preporu-
cuje se covjeku da se brine
za bozanski zivot koji L. ne
moze ugroziti.
BuduCi da je Bozji narod Boz-
ja svojina, svatko se smatra L.
koji mu nanosi stetu (I v 10,
1.8.10). Stav Jude (4) prema
Isusu poistovjeeuje se s po-
nasanjem L. (Iv 12,6).
LOT Prema Post 14,12 Abraha-
mov bratic. Jedan ogranak
predaje opisuje da je L. sta-
novao u Sodomi i da ga je
Abraham oslobodio iz zaroh-
ljeniStva kraljevft sto se spo-
minju u Post 14, te da je zbog
svoga gostoprimstva spasen
od propasti koja je zadesila
Sodomu (Post 19,1-29). Kasni-
je se L. smatra pralikom pra-
vednih (2 Pt 2,7s).
L. se smatra praocem Moa-
baca i Amonaca (Post 19,3a-
-38; Lotovi sinovi: Pnz 2,9:
19). S oblikom jedne stozaste
tvorevine od soli jz. od Mrt-
vog mora povezuje se prica
o Lotovoj zeni koja se, navod-
no, prigodom unistenja Sodo-
me obazrela i pretvorila u
stup soli (Post 19,26).
LUBANJA (mjesto zvano L.) -+
Golgota
172
LUCIFER - LUKINO EVANDEUE
LUCIFER izv. znaci zvijez-
da Danica. Njezino se pada-
nje, slika pada babiI. kralja
(Iz 14,12), mnogo stoljeea tu-
macilo kao pad davolskog po-
glavice (u vezi s Lk 10,18 gdje
se govori 0 padu Sotone). Zato
mu je i dano ime L.
LUDOST -+ bezumnost
LUKA -+ Pavlov suradnik (usp.
2 Tim 4,11), po rodenju poga-
nin a po zvaniu lijecnik (Kol
4,11.14). Ako su tzv. Mi-izvje-
staji u Dj njegovo djelo i
ako su tu oertani njegovi vI.
dozivljaji, onda je on pratio
PavIa na njegovu 2. i 3. misij-
skom putovanju (usp. Dj 1'6,
10-17; 20,5-15; 21,1-18; 27,1-28,6).
Vee od 2. st. zasvjedoceno je
da je on napisao -+ Lukino
evandelje i -+ Djela apostol-
ska. Prema predaii L. potjece
iz Antiohije u Siriji; nije bio
ozenjen a umro je u Beoeiji
u starosti od 84 g.
LUKINO EVANDEUE Pisae
L. e. u predgovoru prvog od
svojih dvaju spisa (= Lk i
Dj) spominje svoju namjeru:
pomno ispitati sve sto je do-
tada bilo predano, po redu to
napisati i tako posvjedoCiti
pouzdanost poruke. Svoje pi-
sanje zapoCinje -+ povijeseu
Isusova djetinjstva (1,5-2,52) i
nastupom -+ Krstitelja (3,1-20),
zatim opisuje Isusovo djelo-
vanje u Galileji (4,14-9,50), iz-
vjestava 0 Isusovu putu u Je-
ruzalem (9,51-19,27) i kao vr-
hunae svega opisuje Isusovu
muku, uskrsnuee i uzasasee
(19,28-24,53).
Drii se Markova naerta, kojim
se koristi uz druge izvore (1,1)
(-+ sinopticka evandelja). Kat-
kada ispusta dijelove Mk. Me-
dutim, on donosi mnoge od-
lomke koje ne nalazimo kod
Mk, npr. povijest Isusova dje-
tinjstva, dijelove iz zbirke go-
vora Q i mnoge podatke koje
ne nalazimo drugdje. Skoro je
nemoguee odrediti podrijetlo
tih odlomaka. Povijest Isuso-
va djetinjstva najvjerojatnije
je preuzeo iz nekog pisanog
predloska jer se tu - za raz-
liku od ostalog dijela L. e.
- pokazuje tocno poznavanje
pojedinosti zid. poboznosti.
Pisae L. e. pomno se bavi od-
redivaniem datuma Isusova zi-
vota i gradanske svjetske po-
vijesti (usp. 2,1s; 3,1s; -+ popis
pucanstva). Ipak, on ne zeli
izniieti nikakav Isusov zi-
vot, kao ni ostala-+ evande-
lja, nego propovjednicko dje-
10.
Neke osnovne misli:
Razbijeni su zid. okviri. Isus
je doduse ispunjenje SZ (usp.
4,17-21), ali on takoder nad-
masuje SZ. Isusovo se rodo-
slovl.ie ne svodi sarno na Ab-
rahama (kao kod Mt), vee na
Adama, praoea svih Ijudi. Ve-
zu sa SZ predstavlja Krstitelj
koji je prikazan kao Isusov
preteea (usp. slicnosti i ne-
prestano naglasavanje Isusove
uzvisenosti nad Krstiteljem,
kako je to prikazano u povi-
jesti djetinjstva 1,5-2,24; 3,15
ss). Isus se osobito prikazuje
kao Pomoenik i Spasitelj
(2,11). On je trebao umri-
jeti i uskrsnuti (usp. 24,26). U
skladu s Bozjim naumom,
Isus svojom smreu dolazi do
proslave. Zastrasenost nad
ubijanjem -+ Mesije, koja od-
zvanja kod Mt i Mk, kod Lk
je ublaiena upravo poveziva-
njem muke i uskrsnuea (usp.
18,31; 24,44ss). Isus djeluje u
Duhu koji je neprestano na
djelu u njegovu zivotu (za-
cece, 1,35; Simunovo svjedo-
canstvo, 2,25ss; kusnja, 4,1.14;
cudesa 4,18). To je Bozji -+
Duh koii Ce kasnije ispuniti
i ucenike (Dj 1,8). Zbog toga
LUKINO EVANDEUE - UETOPISI
173
neki L. e. nazivaiu Ev. Duha
Sv..
Isus svoju pomoe pruia na-
rocito prezrenima i napuste-
nima (usp. 19,7-10), earinicima
i gresnicima (7,34), pa i blud-
nicama (7,48ss) kao i razboj-
niku koji je s njim bio raspet
(23,43); njegova ljubav pripa-
da siromasima (usp. 6,20-26;
.... siromastvo) koji lakse od
bogatasa idu Bozjim putem
(usp. 7,22). Tako L. e. poprima
drustvene erte koje ujedno
ukazuju na prilike u Praerkvi
(npr. zajedniStvo dobara, Dj
2,44s). I zene, inace malo eije-
niene, u L. e. nalaze se blize
Isusu negoli u drugim Ev-a
(zene koje su pomagale svo-
jim dobrima, 8,2s; Marija i
Marta 10,38-42; zene jeruza-
lemske 23,27ss; .... Marija).
Izgleda da L. e. viSe od dvaju
prvih Ev-a pokazuje vremen-
sku udaljenost s obzirom na
Isusa; L. e. ublazuje Marko-
ve izjave koje naglasavaju
Isusovu liudsku uvjetovanost
(npr: Isusova smrtna borba
na Maslinskoj gori, Mk 14,32-
-41 i Lk 22,40-45); on opisuje
Isusa kao .... Gospodara i Kra-
lja (prilikom ulaska u Jeru-
zalem, 19,38). ISCekivanje sko-
rog -+ ponovnog Kristova do-
Iaska nije toIiko naglaseno. U
Isusovoj osobi -+ Kraljevstvo
je Bozje vee prisutno na ovom
svijetu (usp. 11,20; 17,21) ma-
da se jos uvijek priblifava
(usp. 10,9). Ta prisutnost, koja
se priblizava a ujedno je vee
darovana, zasnovana je Isu-
sovim zivotom i nastavija se
u Crkvi. Isus je sredina vre-
mena izmedu SZ i NZ. Smi-
sao je Crkve da, prozeta Du-
hom, budi v.ieru tijekom po-
vijesti (usp. 18,8; 24,47ss), po-
tice na ljubav, zahvainu radost
(2,10) i molitvu (11,9), na is-
pravan stay prema posjedu
(16,9) i na podnosenje sva-
kodnevnog kriza (9,23).
Prema jednodusnoj predaji
ovo je Ev. napisao .... Luka.
Neki ipak osporavaju njegovo
autorstvo jer iedva da je mo-
guee uociti neko tjesnje pokla-
izmedu Lk i !llisaonog
sVI.Jeta PavIa komu Je on bio
pratilae. Sa sigurnoseu se mo-
ze ustvrditi da .ie pisae bio
nije po-
dn.Jetlom 1Z Palestme. Djelo
je napisano (u Antiohiji?) sva-
kako najranije nakon 70. p.
Kr. a vjer. oko 80. p. Kr.
LUZ .... Betel
LJ
LJETOPISI Naziv dviju sz.
knjiga koje predstavIjaju je-
dinstveno djelo i zele pruiiti
prikaz povijesti od .... Adama.
Vrijeme do Davida obradeno
je uglavnom u obliku rodo-
sIovnih popisa (1 Ljet 1-9; ali
vidi npr. 1 Ljet 4,38-43). Na to
se nadovezuju podrobni izvje-
staji 0 Davidu (1 Ljet 10-29),
Salomonu (2 Liet 1-9) i sli-
jedeCim kraijevima u -+ J. judo
kraljevstvu (2 Ljet 10-36; -+ Sj.
izr. kraljevstvo gotovo se i ne
spominje). Ti izvjeStaji fele
istaknuti da je Bog od neznat-
nih pocetaka vodio prema kra-
ljevstvu. Kralj toga kraijev-
stva ima sarno od Boga moe,
pravo i uspjehe. Ideal toga
kraljevstva jest Veliko Davi-
dovo kraljevstvo a reIig. mu
je srediSte u bogostovlju je-
ruzalemskog hrama. Posljed-
nji razlog katastrofe razore-
nja toga hrama bio je u tome
174
UETOPISI - UUBOMOR JAHVIN
sto kralj i narod nisu ob-
ddavali Bozie naredbe. U
skladu je s tom teznjom da
se ideaiiziraju stvari koje su
u vezi s bogostovljem (usp.
npr. kupovnu cijenu gumna
Araunina. odn. Ornanova u 2
Sam 24,24 i 1 Liet 21,25) i da
se kraljevi procienjuju na te-
melju svoga drzanja p r e ~ a
jeruzalemskom bogostovlJu.
Sastavljae eesto navodi druga
djela u kojima se potanje opi-
suje taj predmet (usP:. npr. 2
Ljet 26,22; 27,7), a nJIma se
zacijelo sImi i kao vrelima. Ti-
jesna veza postoji izmedu tih
izvjestaja te onih u 1 i 2 Sarn
i 1 i 2 Kr: tekst je djel. pre-
uzet dosl. Sarno malo vijesti
koje su zapisane sarno u knji-
gama Lj. odrazavaju pov. us-
pomene.
Po svoj prilici od sastavijaca
Lj. potjeeu i Kniiga -+ Ezrina
i -+ Nehemiiina (sliena usmje-
renost). On ie, dakle, u svojem
Ijetopisnom pov. djelu pri-
kazao put od Adama do jeru-
zalemske bogostovne zajedni-
ce te njezino propadanje sve
do obnove bogostovija i ob-
drZavanja zakona za vrijeme
Ezre i Nehemije. Vrlo je pri-
jeporno kad su knjige Lj. bile
dovrsene. Vier. su nastale po-
eetkom 3. st. pro Kr. Kasnije
je djelo bilo dotjerano i na
nekim mjestima preradeno.
UUBAV Jahvina Lj. prema
svome narodu Hos, Jr, Ez i Iz
smatraju temeIjem -+ Saveza
(-+ Hosea). Bog ljubi i poje-
dince (usp. Ps 42s). On je-+
Otac.
U NZ iasno se navijesta da
svaka Lj. proizlazi od Boga
koji je prvi Ijubio, stovise,
koji je sarna Lj. (1 Iv 4,16).
Lj. je -+ spas, dionistvo u Bo-
zjem bieu i Kristovoj objavi
(Rim 5,5; Iv 14,21). NaSa je
Lj. zahvalnost (usp. 1 Iv 4,
lOs) i nasljedovanje Boga (Ef
5,1s.25).
J edini put krseana u -+ zivot
jest Lj. prema Bogu i Isusu
Kristu a tako i obiljezje te
Lj. - Lj. prema bliznjemu (pa
i prema neprijateIju). Time je
jedan sz. propis postao sredi-
stem cjelokupnog zakona: ne-
rna nijednog zahtjeva koji bi
bio veCi od zahtjeva Lj. (Mk
12,29ssl/; Lj. prema neprijate-
Ijima: Mt 5,3ss; Lj. prema
uvrediteIjima: 2 Kor 2,8; -+
bliznji). Lj. je nova zapovi-
jed (Iv 13,34s; usp. Jak 2,8).
Ona se ne sastoii u osjeeaj-
nim rijeCima, vee u dobrim
djelima (usp. 1 Iv 3,17s). Lj.
nema granica (Mt 10,37). Ona
je temelj i mjerilo krse.-+
etike.
U savrsenoj Lj. nema straha
(1 Iv 4,17s), ona je temeIj na-
de (2 Tim 4,8). Ljubavlju se
naziva i uslman stav apostoia
i starjesina prema zajedni-
carna (2 Kor 6,6). Ohladnjelost
Ijubavi znak je propasti i
posIjednjih vremena (Mt 24,
12; Otk 2,4s). 0 Lj. najviSe go-
vori Pavao (hvaIospjev Ijuba-
vi = himnicki opis u 1 Kor
13), Iv i 1 Iv.
Agape je stav Lj. i njezin iz-
raz; bratska gozba u prvoj
Crkvi.
UUBAV PREMA BLIzNJIMA
-+ bliZilji
UUBOMOR JAHVIN Prema
shvaeanju SP Lj. ne umanjuje
Bozju vrijednost, nego je ne-
sto sto spada na bit Bozju:
zeli se naglasiti Jahvina isklju-
eivost (usp. 1 Kr 14,22) koja
ne podnosi stovanje drugih
bogova (Izi 20,3). Skiapanje
saveza izmedu Boga i Izraeia
promatra se kao brak kojim
Izrael postaje sarno Bozje vIa-
sniStvo. Zbog toga Bog postav-
Ija zahtjev da on bude prihva-
UUBOMOR JAHVIN - MAGI
17S
cen kao jedini Gospodin (Izi
19,5; 20,4s; 34,14). Lj. J. kod-+
proroka je izraz njegove-+
svetosti (Iz 48,11; Ez 36,22-28;
39,25), osobito svetosti njego-
va imena. Lj. J. smjera na
spasenje njegova naroda i kao
takav je znak njegove ljuba-
vi (Iz 9,6; 26,11; Ez 36,5s). Po-
krece J ahvu da se zauzme za
svoj narod (Iz 63,15; Jl 2,18;
Zah 8,2) i da se bori protiv
Izrae10vih neprijatelja (Iz 42,
13; 59,17s; Ez 5,13; 36,5s; 38,9;
Sef 3,8). Isto se tako Jahvinu
ljubomoru pripisuje ispunje-
nje Bozje spasiteljske volje
(Iz 9,1-6) i oslobodenje Jeru-
zalema (Iz 37,30ss). Lj. J. utje-
lovljuje se u liku svecenika
(Br 25,11), proroka (1 Kr 19,10)
i poboznih (2 Kr 10,16).
NZ ne govori viSe 0 Lj. J. Sa-
rno se kod Iv 2,13-17 Isus pri-
kazuje revniteljem za Bozja
prava. Neizravno se Lj. J. oci-
tuje kao Bozji zahtjev zbog
kojeg se spocetka nejasna rev-
nost -+ Pavlova (Dj 22,3; Gal
4,17) mijenja u predanu sluZ-
bu zajednici (Rim l1,13s; Gal
4,17ss) a pokazuje se u Pav-
lovoj ljubomornoj ljubavi pre-
rna njezinoj vjeri (2 Kor 11,12).
Smisao za Lj. J. iScezava kad
se taj pojam, na temelju nedo-
voljnog poznavanja SP, poceo
uzimati u osobno-cudorednom
znacenju, odn. kao stetno du-
sevno stanje (Jak 3,14ss).
M
MAAKA
1. (glup, bedast?) VI. ime,
npr. majke -+ AbSalomove (2
Sam 3,3), majke kralja -+ Abi-
je (1 Kr 15,2), majke kralja
-+ Ase (1 Kr 15,10).
2. Podrucje na j. obronku-+
Antilibanona u sj. Izraelu.
Aramejci koji su ondje stano-
vali borili su se skupa s Amon-
cima protiv Davida (2 Sam
10,6).
MAGADAN Prema Mt 15,39
mjesto na Genezaretskom je-
zeru koje se kod Mk 8,10 na-
ziva -+ Dalmanuta; neki rkpi
Citaju -+ Magdala.
MAGARAC je bila zivotinja za
karavanski promet (Post 42,
26), za radove (pnz 22,10), za
prijenos tereta (Post 22,3) i ja-
hanje (Suci 1,14). U Izraelu se
nije upotrebljavao za zrtvova-
nje (usp. Izi 34,20). Kod Mk
11,2-7//; Iv 12,14s Isusov ula-
zak na M. znak je njego-
va mesijanskog dostojanstva
(usp. Zah 9,9).
MAGDALA Zavicajno mjesto
Marije iz M. (-+ Magdalena,
Mt 27,61), mozda je istovjetno
s Magadanom (Mt 15,39) i Dal-
manutom (Mk 8,10); zacijelo
se nalazila na z. obali Ge-
nezaretskog jezera, oko 10 km
sjz. od Tiberijade.
MAGDALANKA -+ Magdalena
MAGDALENA ( = Marija iz-+
Magdale) Isus ju je izlijecio,
a ona ga je zatim pratila (Lk
8,ls). U izvjestaju 0 Muci go-
vori se da je stajala kod Isu-
sova kriZa (Mk 15,40//) i da je
bila kod njegova pogreba (Mk
15,47
/
/). Prema Iv 20,11-18 njoj
se Uskrsli prvoj ukazao. Na
Zapadu se pogresno M. pois-
tovjecuje s -+ Marijom iz Be-
tanije i gresnicom 0 kojoj go-
vori Lk 7,37-50.
MAGI Prv. se tako nazivalo
jedno medijsko pleme koje je
obavljalo svecenicku sluZbu, a
kasnije su se tako nazivali svi
istoc. gataoci (npr. Dn 2,12).
176
MAGI - MAJKA
U -+ povijesti Isusova djetinj-
stva, kako ga je prikazao Mt,
M. su se dosli pokloniti Isusu
je da su bila upravo
tn mudraca' iii kralja). Pre-
rna Mt 2.2 oni su vidjeli nje-
g?VU na Istoku (dru-
gl pnJevod: gdje izlazi). Mis-
lil? se na riietku konstelaciju
zVIJezda, kakva je mozda vi-
dena nedugo prije Isusova
rodenja. Premda se pisac mo-
gao toga sjetiti, ono sto on
kasnije pripovi
Jest nesto drugo: on go-
yon i!!dnoj zvijezdi koja
Je naJpnJe zasla, zatim nano-
vo izasla te je naposljetku iSla
pred njima prema Betlehemu
Najprije su se M. pro-
pltkIVali .. kod -+ (1)
(2,?), kOJI. uplasl te je
htIO obeeanog Mesiju
pokolJem dJece. U tom je iz-
vjeStaju povijesno:
1. Cinjenica da su Izrae1ci (a
ne P?gani). ?dbacili odn. pro-
MeslJu i njegove pri-
stase;
2. (1) grubost i nje-
gova bOJazan za prijestolje.
3. Mozda neka rijetka kon-
stelacija zvijezda.
Mr;t0ge pojedinosti govore u
pnlog pretpostavci da se
vee recenoga, ne radi
pn,opeayanj,! pov. podataka,
0 shk<?VItU prikazu ovoga:
PnhvaeanJe iii odbacivanje
Isus!l J.:?Osve .i.e slobodno; pri-
vodi u -+ zivot a od-
baclvanJe u smrt (i to ne sa-
mo. onih 0 ko.iima se tu go-
von)J .ako tko ima znacajan
polo:zaJ u ddavi, religiji zna-
nost! (knjiZevnici 2,4)' itd.,
to onda ne znaci da neee moz-
da i Isusa; put k Isu-
s1;1 YOdi preko Izraela, ali vo-
I. dalJe od njega; dijete u
kojemu zvijezda
VOdl,. nalZgled je nesto posve
svakldasnje; nasa je nada da
Bog preko njega konacno po-
cinje djelovati.
MAGNIFICAT (slavi duso
moja, Gospodina) rijec
lat. ,Prijevoda Marijina hva
10sPJeva (Lk 1,4655). BuduCi
da se mnogo upotrebljava u
lat. bogoslufju, taj se hvalo-
spjev cesto naziva M. Tekst
u mnogome podsjeea na SZ,
npr. na Anin hvalospjev (1
Sam 2,1-10; usp. 1 Sam 111)
no ne radi se 0 nekom
nickom navodeniu, vee 0 sa-
mostalnoj pjesmi. Pjesnikinja
klice od (1,47) jer
Bog sada salJe -+ spas te je
P?kazao milosrde (1,50.54) i
vJernost (1,55). On je uzvisio
neznatnu sluzbenicu (1 48)
-+ Marija (6). ' .
MAGOG-+Gog
MAHANAJIM (dvostruk tao
bor, tumacenie naziva u Post
32,3 jest naknadno; tell he-
dzadz?) Grad u predjelu Gile-
ad (1. Jordanija) , j. od rijeke
-+ Jabok, boraviste ISbaala
saulova sina (2 Sam 28ss)'
Davi.dovo pribjeziSte u borbi
protIv -+ Absaloma (2 Sam
17,24), namjesnicki grad u Sa-
lomonovu kraljevstvu (1 Kr
4,14).
MAHERONT (kod hirbet el-
:mukaver) Grad odn. zamak
I. od Mrtvog mora. Neki-+
Hasmonejac utvrdio ga je 90.
pro Kr. a Rimliani su ga raz-
orili oko 56. pro Kr. -+ Herod
(1) ga podize (protiv
Arapa) 1 raskosno izgraduje.
:frema -+ J osipu Flaviju, u M.
Je pogubljen Ivan-+ Krstitelj
{usp. Mk 6,26ss). Nakon osvo-
(70. p. Kr.)
lI4: Je bIla .1edna od posljed-
nJ.lh utvrda koje su se opirale
Rlmu; M. se ne spominje u
SP.
MAJKA -+ zena
MAKABEJCI
177
MAKABEJCI Izv. nadimak
Jude (jednog od Matatijinih
sinova, 1 Mak 2.4), koji se
veCinom dovodi u svezu s
hebr. rijeCi cekiC, kasnije ga
(zacijelo krse. pisci) protezu
na Citavu obite1j i pokret Ju-
din. Njihova dje1a i dr. opi-
sana su ponajpace u knjiga-
rna 0 Makabejcima (-+ Maka-
bejci I[knjige 0 M.J).
Nazori i obicaji -+ he1enizma
izazvali su otpor Zakonu vjer-
nih 1:idova. Juda M. (166-160.
pro Kr.) nakon smrti svog oca
vodio je pobunu protiv Sirija-
ca (-+ Se1eukoviCi) koji su bili
zaposjeli Palestinu te je oku-
pio zid. cete protiv Bakida,
vojskovode -+ Antioha IV. Epi-
fana. Konacno mu je uspje10
zaposjesti Jeruzalem (osim
Tvrde) (1 Mak 3,14,41). Podig-
nut je nov zrtvenik a Hram
nanovo posveeen (4,44-59); to
se posveeenje jos i danas sla-
vi na b1agdan Hanuka (-+ Po-
sveeenje Hrama). 1:idovi su
konacno postigli vjersku slo-
bodu, unatoc porazu u borbi
za Jeruzalem (6,48-61). Juda je
sad nastojao ucvrstiti polito
viast protiv helen. stranke u
zem1ji. Za to se borio, s pro-
mjen1jivom sreeom, najprije
on (1 Mak 7) a poslije njego-
ve smrti brat mu Jonatan
(160-142. pro Kr.). Priznat je
velikim sveeenikom (152. pro
Kr.; 1 Mak 10,20) a zatim je
zadobio punu viast nad Ju-
dejom pod sir. vrhovniStvom
(1 Mak 10,65). Polito je uspje-
he postigao pog1avlto zbog
toga sto su ga istovremeno
zelje1a pridobiti 2 suparnika
u borbi za sir. prijestolje:-+
Aleksandar Balas i -+ Demet-
rije I. Soter. Njegov brat i
nasljednik Simun (142-134.
pro Kr.), nakon Jonatanova
ubojstva, mudrom politikom
i vojnim uspjesima zadobiva
stvarnu nezavisnost (1 Mak
13,33-51) i bio je progiasen
velikim sveeenikom i vlada-
rom 1:idova doviieka (1 Mak
14,41). Njegovu su dinastiju
(Hasmonejci) priznali i Rim-
ljani (1 Mak 15-24). Naslijedio
ga je sin Ivan Hirkan I.
(134-103. pro Kr.; usp. 1 Mak
16,21-24). Time zavrsava bibl.
izvjestaj 0 M. Izvanbibl. izvo-
ri govore da su M. vladali u
Judeji do 37. pro Kr. U doba
Ivana Hirkana I. razoreno je
svetiSte na -+ Garizimu. Sa
svadom izmedu -+ farizeja i
-+saduceja u vezi je i obracun
unutar dinastije M. (Aristobul
II. protiv Hirkana II, vee 76.
pro Kr.). U to .ie bio upleten
i knez -+ Nabatejaca. Obje su
stranke pozvale Rimljane u
pomoe (63. pro Kr. Pompej
osvaja Jeruzalem). Posljed-
njeg makabejskog kralja po-
gubio je 37. pro Kr. -+ Herod
(1). Ovaj je potpomognut rim.
zastitom zadobio vlast i pot-
puna zatro kueu M.
MAKABEJCI (knjige 0 M.)
Ime su dobile prema glavnom
junaku koga opisuju, Judi -+
Makabejcu.
1 Mak opisuje otpr. razdob-
lje od 175-134. pro Kr.: pobu-
nu, borbu i uspjehe 1:idova
protiv pokreta -+ heleniz-
rna odn. Siraca koji su vla-
dali u Palestini (-+ Se1eukovi-
Ci), i to najprije pod vodstvom
sveeenika Matatije, zatim nje-
govih sinova Jude, Jonatana
i simuna. K. 0 M. su im sklo-
ne. Pod sir. vrhovniStvom po-
slo je za rukom postiCi nesto
vojne i polito slobode.
2 Mak jest, kako sam pisac
veli, sazetak veeeg djela (2
Mak 2,19-31). Opisuje dio is
tog vremenskog razdoblja, na-
ime 175-161. pro Kr. Ali nje-
zina osnovna tema nije Boz-
ja skrb koja bi se ocitovala
178
MAKABEJCI - MALKO
preko junackih licnosti, vee
sudbina 2:idova vjernih Zako-
nu i sudbina Hrama; -+ braea
Makabejci.
1 Mak zacijelo je nastala oko
100. pro Kr. a predlozak za
2 Mak nekoliko desetljeea ra-
nije. BuduCi da su sacuvane
sarno na grc., evangelicki ih
teolozi uglavnom smatraju
apokrifnima a katolicki de-
uterokanonskima (-+ kanon).
MAKEDONIJA Zemlja na
Egejskom m o ~ , od 146. pr:
Kr. rim. pokraJma. Prema DJ
16,9s Pavao je videnjem u snu
pozvan da prijede u M: O ~
dje je bilo viSe krse. zaJedni-
ca (npr.: Filipi, Solun, Bere-
ja). Pavao je viSe puta posje-
tio M.
SREDOZEMNO
MORE
Polozaj Makedonije
MAKIR (kupljen) VI. ime:
1. Prema Post 50,23 i c. -+ Ma-
naseov potomak; veCi dio
Makirovaca naselio se kasni-
ie u -+ Gileadu (Br 32,39s).
Zbog toga se M. naziva i
ocem Gileada (npr. Br 26,29).
2. Davidov pristasa u vrijeme
-+ AbSalomove pobune (2 Sam
17,27ss).
MAKPELA ZemljiSte sto ga je
Abraham kupio od Hetita Ef-
rona (Post 23,9-18). Tu se na-
lazila spilja u kojoj je bila
sahranjena Sara (23,19), Abra-
ham (25,9), Izak. Rebeka, Lea
i Jakov (49,31; 50,13).
MALAHIJA (Maleaki, moj
glasnik) Ime posljednjeg
malog -+ proroka. Izv. M.
nije zacijelo vI. ime, vee rijec
kojom Bog oslovljava nama
nepoznatu osobu: moj glas-
nik (3,1). Tako se M. shvaea
i u LXX. Tek je kasnije s
glasnikom poistovjeeen pisac
-+ Malahijine knjige te je na-
slov shvaeen kao vI. ime. Ne
znamo tko je bio M.; zacijelo
je zivio u 1. polovici 5. st.
pro Kr.
MALAHIJA (knjiga) U 6 go-
vora navijesta Jahvinu rijec:
1. Jahvina ljubav prema Iz-
raelu (1,2-5);
2. Prijekor sveeenicima zbog
prijezira prema zrtvama pri-
cesnicama (1,6-2,9);
3. Prijekor zbog rastava i bra-
kova s tudinkama (2,10-16);
4. Navijestanje Dana Gospod-
njeg (2,17-3,5);
5. Nerodica kao kazna za ne-
vjerno davanje desetine za
Hram (3,6-12);
6. Bozji je pravorijek prave-
dan (3,13-21), konacna opome-
na i navjestaj da ee prije Da-
na J ahvina doCi prorok -+
Ilija (3,22ss; usp. npr. Lk
1,17).
Spis je u 1. polovici 5. st.
pro Kr. napisao nepoznat pi-
sac (-+Malahija). Za neka se
mjesta to osporava (spominja-
nje zrtava pricesnica 1,11-14;
zena tudinki 2.11s; Mesijina
glasnika 3,22ss).
U samoj se knjizi istice zna-
cenje bogostovlja i zenidbe
te, nadalje, Dan suda kao
dovrsenje sudbine pravednika
u Izraelu.
MALEAKI -+ Malahija
MALKO se prema Iv 18,10
zvao sluga velikog sveeenika
kome je pri Isusovu uhice-
nju Petar odsjekao uho (usp.
Lk 22,50s).
MALOVJERNOST - MANA
179
MALOVJERNOST -+ tjeskoba
MALTA Pavlova se lada, pre-
rna Dj 28,1 na svom putu u
Rim nasukala kod otoka Me-
lite. Veeina pod tim podra-
zumijeva M., jz. od Sieilije,
gdje i danas ima Pavlov za-
ljev. Drugi nagadaju da se
mozda radi i 0 Mljetu u Jad-
r.n0rui tome se pro-
tiVI dalJlll OpiS puta u Dj
28.12s.
MALTER -+ mjere
MAMON (prijeporno je podri-
jetlo rijeci) Posjed i imutak
(ne sarno novae!). U zidovstvu
ta rijec dolazi sarno u kasni-
joj knjizevnosti te u 3 Gos-
podnje rijeci. Kod Mt 6,24
(= Lk 16,13) M. je gotovo
osoba, Bogu protivna sila:
nagodba izmedu Boga i bogat-
stva u krajnjem je nemoguea.
16.9 dodatak je -+ uspored-
bi 0 nevjernom upravitelju;
on je ne tumaci. Usporedba
znati: dalekovidna je mud-
rost potrebna u odnosu na-+
Boz.ie. Druge po-
Jedmostl usporedbe nisu od
nar. znacenja. Dodatak zeli
reCi: ako netko vee ima
M. - bogatstvo, njime se
treba ispravno sluiiti.
Kod Lk 16.11 radi se 0 vjer-
nosti u velikim i malim stva-
rima (usp. Lk 16,10); nepouz-
u pogled)l M. ponaj-
VIse Je znak nev.Jernosti u sve-
mu.
Lk je u 16,9.11.13 donio zvu-
kovno iste rijeci, kako on to
cesto cini, a pri tom ne smje-
ra na neku logicku vezu. Ov-
dje su takve rijeci M.
MAMRE (rlimet el halil) Sta-
ro svetiSte kod-+ Hebrona (J.
Palestina) s vise svetih hra-
(iIi jednim?); tu
Je neko VTIJeme boravio Ab-
raham (Post 13,18; 18,1).
MANA Pod rijecju M. u SP
podrazumijeva se prvenstve-
no ovo troje:
1. M. kao hrana u pustinji.
Kako je izgledala M. sto se
opisuje u Izl 16,14.31 i u Br
11,7 (usporedena s -+ bdeli-
jem), ne mozemo tocno znati
jer mnoge vazne hebr. rijeci
sarno se jedanput navode u
tom opisu, te je tesko jasno
odrediti njihov smisao. Bilo
je to nesto poput pahuljica,
zrnato. slatko. Jos danas u
pustinjskim predjelima po-
stoji mlin: slatke kugliee sto
ih beduini upotrebljavaju kao
dodatak jelu; izlucuju ih sti-
taste usi M.-tamariska. Malo je
vjer. da prvi izvjestaj govori
o slatkim gomoljima ploda
M. Izraelci nisu 40 godina zi-
vjeli sarno od M. (Izl 16,35)
jer su pri izlasku sa sobom
poveli i stoku (Izl 12,38); u
oazama je bilo i plodova (usp.
Izl 15,27) a kod duiih zadrZa-
vanja zasadiIi bi i zito (usp.
Lev 8,26); zivezne su namirni
ee kupovali (usp. Pnz 2,6) iIi
bi ih napljackali (usp. Br
31.30).
2. M. kao Bozji dar. ZiveCi u
pustinji, narod je u M. pre-
poznao Bozji dar (usp. Pnz
8,16). To zapravo hoee reCi iz-
vjestaj 0 padanju M. Iskrivili
bismo. smisao tog izvjestaja
ako bismo se zadovoljiIi sa-
rno s botanickim objasnje-
njem. Iskrivljuje im se isto
tako. smisao ako se
M. poku-
saJu svesti na Jednu predaju
te sve razjasniti cudom na-
mjesto da se u tom vidi pri-
rodna pojava u kojoj se pre-
poznaje Bozja briga. S time
se moze sloziti tvrdnja da se
prema kasnijem gledanju:
npr. subotnja zapovijed pove-
zivala s dogadajem padanja
M.: smjela se sarno za dotic-
180
MANA - MARANATHA
ni dan skupiti jer se inace
kvarila (Izl 16,20), osim sto se
mogla skupljati dan prije su-
bote za subotu kad nije bilo
M.; tada se M. nije pokvarila
(Izl 16,24). Nadalie, htjela se
izraziti veliCina Bozje brige
time sto se govori 0 velikoj
koliCini M. Godisnja koliCina
.za svakog pojedinog Izraelca
iznosila je vise tona.
3. M. kao Bozji dar u posljed
nia vremena. Kasnije se pos-
ljednje vrijeme zamiSljalo
kao novo doba mladosti Izra-
ela (usp. Jr 2,2). Pri tom se
mislilo i na putovanje pusti-
njom i na M. Shvaeala se kao
Botja rijec (pnz 8,3) i kruh
s neba (Mudr 16,20). NZ pro-
dubljuje takvo shvaeanje:
M., hrana spasiteIjskih vre-
mena (Otk 2,17), nastavija se
i biva nadmasena kruhom
koji je s neba siSao, a taj je
kruh sam Isus (Iv 6,49ss). To
siavi zajednica u Veceri Go-
spodnjoj (usp. 1 Kor 10,3.16s).
MANAEN (tiesiteIj) Prorok
i uCite1j krse. zajednice u -+
Antiohiji; M. je bio odgojen
zajedno s -+ Herodom (4) (Dj
13,1).
MANASE (onaj koji dade da
zaboravim, naime preminu-
log). VI. ime:
1. Prema Post 41,50 najstariji
sin Josipa i Asenate, keeri ego
svecenika; posvojio ga je Ja-
kov. Tako je M. postao jedan
od Jakovljevih sinova, ali je
pravo prvoroc1enca pripalo
njegoVll bratu -+ Efrajimu
(Post 48,1-19).
2. Od njega se izvodi podri-
jetlo plemena M., koje se na-
selilo s obie strane Jordana
(18 13,7s). Onaj dio plemena
koji je tivio u 1. Jordaniji
dobio je ime prema -+ Maki-
ru, sinu M., dok je znacajniji
dio na z. obali Jordana za-
drz.ao ime M. (IS 11,5-10). Moz-
da se na tom podrucju prv.
bilo naselilo Citavo pleme, a
18 17,1-6 i dr. bio bi pokusaj
da se razjasni kasnije cinje-
nicno stanje.
3. Jud. kralj koji je vladao
54 godine (693-639. pro Kr.) ,
sin kraija -+ Ezekije. M. je
bio asir. vazal (danak -+ Asar-
hadonu), te se zbog toga u
njegovo doba dosta rasirilo
pogansko bogostovije (vraca-
nje, gatanje, Ijudske zrtve).
cak je u Hram dao postaviti
lik Mere (2 Kr 21,2-9). IzraeI-
ci vjemi Zakonu (poput -+
Izaije?) umirali su kao muce-
nici (2 Kr 21,16). Njegovo se
ponasanje u 2 Kr ocjenjuje
vrlo nepovoljno jer tom dje-
Iu nije vazno niegovo polito
vee njegov utje-
caJ na vJerskom podrucju.
Njegovo asir. suzanjstvo (2
Ljet 33,11-20) i Manaseova
molitva jesu Iegendarni.
MAON (mjesto stanovanja,
tell macin) Okruzni grad na
gorskom bilu j. od -+ Hebro-
na i pustinjski predio i. od
njega; tu se zadrfao -+ David
bjezeei pred -+ Saulom (18
15,55; 1 Sam 23,34; 25,2); za-
vicaj -+ Abigajile i -+ Nabala.
MARA (gorak)
1. Ime pustinjskog izvora s
gorkom vodom sto ga je pre-
rna Izi 15,23ss Mojsije ucinio
pitkim. Tocno mjesto nije po-
znato.
2. Tako se nazvala Noemi
(}jupkost) koja je bila ispu-
n]ena gorcinom (Rut 1,20).
MARANATHA (aram., iIi: ma-
ran atha = nas je Gospodin
tu; iIi: marana tha: doc1i, Go-
spodine nas! Vier. se misli na
oba znacenja kad se kaze M.)
U NZ dolazi M. (neprevedeno)
u 1 Kor 16,22 i (prevedeno)
mozda u Otk 22.20.
MARCION - MARIJA
181
MARCION -+ biblijski tekst
MARDOHEJ -+ Mordokaj
MARDUK Pry. gradsko bozan-
stvo u Babilonu. a otpr. od
1830. ddavno bozanstvo u Ba-
biloniii, od velikog znacenja
(npr. u Jr 50,2; Dn 14,1-22 na-
ziva ga Bel). Njegov najvai-
ni.ii hram u -+ Babilonu imao
je toranj Etemenanki. M. je
pobjednik -+ kaosa, gospodar
bogova i stvoritelj svijeta
(prema epu Enuma elis, -+
stvaranje). -+ Merodok-Bala-
dan, -+ Mordokaj.
MARESA (miesto na vrsku,
tell sandahanne) Grad nepu-
nih 50 km z. od Mrtvog mora.
Bio je strategijski vazan (pri-
laz -+ Hebronu); titvrdio ga je
-+ Roboam, prvi kralj J. jUdo
kraljevstva ( -+ rascjep kra-
ljevstva) a -+ Asa, jedan od
njegovih nasljednika, uspje-
sno ga je obranio. Nakon -+
izgnanstva M. pada u ruke
Edomcima, tek 110. pro Kr.
osvojili su ga -+ Makabejci,
zatim postaje rim. (odn. sa-
mostalan) grad a 40. pro Kr.
razorili su ga Parti. M. je vjer.
bio zavicaj -+ Miheja (usp.
Mih 1,15).
MARl (tell hariri) Ne spomi-
nje se u SP. Vaian babil.
grad na Z. obali Eufrata. Nje-
gov prvi procvat pada u 1.
polovicu 3. tslj. pro Kr., dru-
gi pak u 19-18. st. pro Kr. M.
je bio znaeajan trgovacki
grad. Otpr. od 2000. pro Kr.
M. je pripadao -+ Amorejci-
rna. -+ Hamurabi je osvojio
M. pocetkom 18. st. pro Kr.;
otada je grad bez nar. znace-
nja.
Najznacajniji je nalaz prili-
kom iskapanja (-+ arheologija)
arhiv od preko 20.000 plo-
Clca s klinovim pismom iz
svih razdoblja povijesti toga
grada. Na njima su opisane
prilike toga doba, pa prema
tome i prilike u Siriji/Palesti-
ni u doba prije patrijarhfr.
Pojavljuju se imena koja zvu-
ee slieno, kao npr. Benja-
min, David: ona su oCito
bila mnogo prosirenija, nego
sto se prije mislilo. M. je
imao velikih teskoca s -+ Ha-
biruima.
MARIJA (gre.jlat. oblik ime-
na -+ Mirjam).
1. M. iz -+ Magdale (M. Mag-
dalena), -+ Magdalena.
2. M. iz Betanije. Prema Lk
10,39-42 i Iv 11,1-45-+Martina
sestra a prema I v i -+ Lazaro-
va sestra koja se eesto poisto-
vjecuje s (1), odn. sa zenom
o kojoj govori Mk 14,3-9/1 (-+
pomazanje Isusovo).
3. Majka Ivana zvanog Marko
u Jeruzalemu (Dj 12,12).
4. -+ Jakovljeva (3) majka
(Mk 15,40).
5. Krseanka u Rimu (Rim
16,6).
6. Isusova majka. Povijest
njezina zivota ne moze se po-
sve rekonstruirati iz bibl. po-
dataka. Ona je pralik onih
koji vjeruju (usp. npr. Lk 1,45
sa Post 15.6: Abraham). Sto
je dublje prva Crkva prodira-
la u otajstvo Isusa, to je viSe
raslo postovanje prema nje-
govoj majci; -+ djevica. Naj-
stariji spomen Isusove majke
u Gal 4.4 zeli sarno istaknuti
da je Sin Bozji bio istinski
eovjek, roden pod -+ Zako-
nom. Najvise 0 M. govori (s
brojnim aluzijama na SZ) po-
vijest Isusova d.ietinjstva sto
je donosi Lk (Is). Prema toj
povijesti M. je zivjela u -+ Na-
zaretu i bila zarucena s -+ J 0-
sipom (usp. Mt 1,18). Marijin
hvalospjev, -+ Magnificat, di-
jelom je sastavljen prema sz.
uzorcima (-+ Ana). Osim u-+
povijesti Isusova djetinjstva,
182
MARIJA - MARKOVO EV ANDEUE
-+ sinopticka evandelja izvje-
stavaju jos sarno da je Isus
odbio M. i svoju braeu (-+
braca Gospodinova; Mk 3,31-
-35//) te da vise velica one koji
vjeruju negoli svoju naravnu
majku (Lk 11,27s). U -+ Ivano-
vu evandeliu M. dolazi na po-
cetku Isusova djelovanja
(svadba u Kani, 2,1-5) i na
svrsetku (kriZ, 19,25ss).
MARKO Zapravo: Ivan zvani
M. (Dj 12,12). Jeruzalemski su
se krscani sakupljali u kuCi
njegove majke: toga se M. sje-
eao iz mladih dana. Pavao i
Markov bratucad Barnaba (1
Kol 4,10) uzeli su ga sa sobom
na misijsko djelovanje; no M.
je napustio misionare (Dj 12,
25; 13,5.13; 15,37ss). Prema pre-
daji M. je bio kod PavIa i
Petra u Rimu (Kol 4,10; Flm
24; 1 Pt 5,13; u razdoblju po-
slije 60. p. Kr.). On je sastav-
ljac -+ Markova Evandelja.
MARKOVO EVANDELJE Naj-
starije od 4 -+ Evandelja;
Njime su se slufili Mt i Lk
( -+ sinopticka evandelja). Stil
se odlikuje dijelom shemat-
skim oblikom a dijelom veli-
kom zornoscu: M. e. povezuje
izvjestaje ocevidaea i vee ob-
likovanu predaju zajednice.
Najznacajnija je zasluga pisea
sto je stvorio prvi ejelovit
izvjestaj 0 Isusu. Rijec Ev.
koja se nalazi u uvodu M. e.
oCito je pridonijela kasnijem
nazivu evandelja.
Isusove rijeci i djela u M. e.
nisu prikazani vremenskim
slijedom, vee prema odrede-
nom sustavu: uvodni sus ret
s -+ Krstiteljem (1,2-11), djelo-
vanje u Galileji (cudesa,
usporedbe, rasprave, izbor
Dvanaestorice, (-+ apostol,
1,14-6,6), put u Jeruzalem
(6,6-10,52) i Isusova smrt
(11,1-15,47). Slijedi jos kratka
vijest 0 praznom grobu. Ta-
kav sustav slijede takoder Mt
iLk.
Svrha M. e. jest navjestaj
vjere 0 Isusu -+ Mesiji. U pr-
vom se dijelu npr. nar. isticu
izvanredna djela (kao iscje-
ljenja bolesnika, istjerivanje
zlih duhova, moe nad priro-
dom i smreu, 1,23-34; 2,1-11;
4,35-5,43). Time se podcrtava
saddaj Isusovih rijeci, dola-
zak -+ Kraljevstva Bozjega
(usp. 4,1-34; 1,14s). Mk ne do-
nosi mnogo Isusovih rijeCi,
premda npr. poznaje mnoge
usporedbe (usp. 4,33). Nakon
pocetnog odusevljenja (usp.
1,45) dolazi kritika (od strane
knjiZevnika 2,6s; farizeja 3,6;
naroda 6,6). Ucenici pak ne
prihvaeaju tu kritiku, stovise,
Petar u njihovo ime priznaje
Isusa Mesijom (usp. 8,27ss).
Na putu u Jeruzalem Isus u
svom propovijedanju najveeu
pafnju posveeuje pouci uce-
niU (prorieanje muke, 8,31ss;
9,30ss; 1O,32ss; govor 0 raz-
orenju hrama i posljednjim
vremenima, 13,1-37; nasljedo-
vanje, 8,34-38; rastava braka,
10,1-12; bogatstvo, 10,17-27;
najveea zapovijed, 12,28-34; cu-
desa i preobrafenje, 9,2-8). Vr-
hunae je M. e. prikaz muke i
svjedocanstvo 0 praznom gro-
bu (14,1-16,8). Tu su skoro do-
slovee vjerno primijenjeni iz-
vjestaji sto su prethodno ob-
likovani u propovijedi prve
krse. zajednice (usp. npr. is-
prepletenost izvjestaja 0 mu-
ci s recima psalama, 15,24.34.
36). Tzv. dufi Markov zavr-
setak (16,9-20) kasnije je do-
dan te se lako moze vidjeti
da je to zapravo sazetak iz-
vjestaja ostalih Ev-a. Ne zna-
mo da Ii je 16,8 (prestrase-
nost zbog praznog groba, odn.
zbog mladica u bijeloj halji-
MARKOVO BV ANDELTE - MASLINA
183
ni) bio izv. zavrsetak M. e.
te zasto se donosi i koje mu je
znaeenje. No, ni kraCi Mar-
kov zavrsetak, koji je tako-
der saeuvan, ne moze biti
izvoran.
Poruka M. e. 0 Isusu jest
poglavito ova: On je -+ Krist.
Naslov Sin Bozji upotreb-
Ijava se dosta suzddIjivo (sa-
rno na nekim kIjuenim mjes-
tima, npr. 1,11; 9,2; 15,39: svje-
doeanstvo zajednice koja vje-
ruje?). Isus se veCinom na-
ziva -+ Sinom Covjeejim. Ce-
sto se raspravIjaIo 0 mesi-
janskoj tajni{( u M. e., tj. 0
Isusovoj zabrani da ga nazi-
vaju Mesijom (usp. 1,34; 3,12;
7,36; 9,9). To se nastojalo pro-
tumaeiti time sto on nije htio
poddavati pogrdno zid. iSee-
kivanje Mesije i izazivati rim.
vIast. Zacijelo je ispravnije
ovo: Isusova objava vI. osobe
ne zbiva se u jednom priopee-
nju, vee polako i postupno.
Ueenicima je sinula tek posli-
je Uskrsa. Osim toga bilo je za-
strasujuee jasno da je Isusa,
pravog Mesiju, njegov narod
odbacio kao sto ie odbacivao
i njegove pristase. Temelj je
mesijanske tajne u tome sto
je M. e. snaino obiljezeno po-
uskrsnim i misionarskim isku-
stvom prve crkv. zajednice:
ljudi nisu htjeli znati da je taj
Isus Mesija. - Preduskrsno
obiljezje oCituje se u tome sto
je Isus u M. e. ocrtan u pra-
voj ljudskosti; druga su Ev-a
takve odlomke djeI. izmijeni-
la iIi izostavila: Isus jede i
pije (2,16), umoran je i spava
(4,38), baca pogled naokolo da
vidi tko ga se dotakao (5,32),
saialjava se (1,41; 6,34), gnje-
vi se (3,5), grli djecu (10,16),
obuzima ga smrtni strah
(14,34), umire vieuCi (15,37).
Njegova se volja razlikuje od
Oeeve, kome je on podlozan
(14,36) itd. Dok Iv navijesta
Isusa kao Objavitelja i Gos-
podina a njegovu ljudskost
stavlja u drugi plan, Mk na-
protiv donosi svjedocanstvo 0
covjeku Isusu iz Nazareta i
o njegovim spasiteljskim dje-
lima. M. e. ne ocekuje od ci-
tateIja shvaeanje vjere, sto Iv
pretpostavlja od samog po-
eetka svoga Ev. Jezik M. e.
sastoji se od malog broja ri-
jeCi; gradnja je recenica jed-
nostavna i jednoliena; cesto
reeenice i odlomci slijede jed-
ni iza drugih povezani sarno
s i. Zapaia se primjena pla-
sticnih i puekih izraza. Nacin
prieanja je zoran, katkada i
nespretan (sem.-aram. pOdrije-
tIo).
S time se slaie i predaja da
se M. e. oslanja na Petrovu
propovijed. Da Ii je M. e. pry.
bilo Ev. rimske zajednice? Na-
pisao ga je zacijelo neposred-
no prije 70. p. Kr. -+ Marko.
MARTA (gospodarica) Pre-
rna Lk 10,3842 poduzetna se-
stra -+ Marije iz Betanije, pre-
rna Iv 11,144 i sestra -+ Laza-
ra.
MASA VI. ime:
1. (kusnja) Mjesto u pusti-
nji Sin (nemoguee je odrediti
toean poIozaj). Cesto se M.
povezuje sa sv. izvorom Me-
r ~ ? a (prepirka), gdje je Moj-
SIJe prema Br 20,1-13 ueinio
da iz stijene potece voda.
2. Arap. (JiSmaelovo) pleme
(npr. Post 15,14).
MASFA-+ Mispa
MASLINA Znacajna za sredo-
zemno podrucje (pnz 28,40).
BuduCi da iz njezina korijena
izbijaju uvijek nove mladice,
uzima se kao slika brojne dje-
ce (Ps 128,3). Pavo se simi sli-
kom M. da bi prikazao uklju-
184
MASLINA - MASORA
civanje pogana u Bozje Kra-
Ijevstvo (Rim 11,17-24).
MASLINSKA GORA J. dio
brdskog 1anc3l s v!se .. glav.ica,
sto se proteze naJprIJe sJ. a
zatim i. od -+ J eruzalema
pravcu S-J te se pritom sm-
zuje od nekih 820 m 740 J!l
nadm. vis. M. g. udalJena Je
oko 1 km od grada i od njega
odijeljena dolinom Kidrona.
Sve do M. g. pruia se podru-
cje Judejskog gorja, bogat?
oborinama; i. od M. g. prostl-
re se Judejska pustinja; j. joj
se obronak proia prema -+ Be-
taniii i -+ Jerihonu. S nje se
otvara krasan pogled na -+ Is-
tocnu Jordaniju, na dio jor-
danske potoline sve do -+ Mrt-
vog mora i na J eruzalem. U
SZ M. g. se spominje kad se
govori 0 Davidovu bijegu (2
Sam 15,30) i kod Zah 14,4
mjesto -+ suda. M. g. nar. Je
povezana s posljednjim doga-
dajima Isusova zivota: preko
M: g. ulazi Isus u Jeruzalem
(Mk 11,1-111/), tu je noCio i
cesto se zadrzavao (Lk 21,37;
22,39); prema Mk 13,1 t;la M:.g.
oddao je govor 0 poslJednJlm
vremenima (usp. Mt 24,3). Na-
kon -+ Posljednje vecere odla-
zi Isus s -+ ucenicima na M.
g. u vrt -+ Getsemani, gdje se
moli i gdje ga -+ Juda izdaje
(Mk 14,26-421/; Iv 18,ls). Dj
1,l1s spominju M. g. kao mje-
sto Isusova -+ uzviSenja i, alu-
dirajuCi moZda na Zah 14,4,
kao mjesto -+ ponovnog Isu-
sova dolaska. Na nar. znace-
nje M. g. podsjecaju: bazilika
Ocenasa (na mjestu na ko-
jem je u 4. st. podignuta ba-
zilika Eleona), kapela Gospod-
njega placa (usP. Lk 19,3444),
Getsemanska bazilika, kapela
(moseja) Uzasasea (na ostaci-
rna gradevine iz kriZarskih
vremena), i druga spomen-
-mjesta.
MAS ORA (predaja) jest na-
ziv za djelovanje -+ m<l;s?r,7ta
i za njihove rubne bIlJeske
(npr. statistike rijeCi) u
bibl. rukopisima. Kad su ml-
slili da moraju odstupiti od
teksta. nisu dirali u tekst su-
glasnika (ketib), vee bi stavili
pravu rijec na ru?. 0-
sim toga, stavl.Jah su tocklce
za samoglasnike pravilne rije-
Ci uz suglasnike stare rijeci.
Pri tom je dolazilo do nespo-
razuma U onim slucajevima
gdje se cesce ispravljalo, te se
na rubu nije stavljala nikakva
biljeska (-+ Jahve). sto se tice
hebr. jezika, polazili su od 10-
. ....
'-
.....

t
...
l
-.
1..
1M.

I
,.
....
Hebr. rukopis iz 9. st. p. Kr.
(Izl 20,1-5) sa znakovima za
izgovor, diobu recenica. i
u tekstu te masoretsklm bl-
Ijeskama na rubu
MASORA - MATEJEVO EVANDELJE
185
gickih pravila (npr. prema u-
zoru na arap.), tako da je iz-
brisana izv. zivahnost hebr.
jezika: u hebr. ima mnogo ma-
nje izuzetaka od govornih pra-
vila nego u drugim jezicima.
I u utvrdivaniu samoglasnika
polazili su cesto od logickih
pravila ili od upotrebe u
srodnim jezicima, a ne od po-
vijesti hebr. jezika. Skoro svi
rkpi hebr. SZ-a su masoretski
i potjecu najranije iz 10 st.
p. Kr. Kako pokazuje uspo-
redba s nalazima u -+ Kumra-
nu, taj je tekst ipak mnogo
stariji, premda to nije bio je-
dini starinski oblik teksta.
MASORETI se nazivaju uce-
njaci koji su se bavili -+ Ma-
sorom (predaja SZ od 7. st.
p. Kr.). Ponajveema su dje-
10vali u Tiberijadi. Rab. su
ucenjaci vee odavna bili utvr-
dili sasvim odreden, starinski
oblik hebr. teksta kao mjero-
davan. M. su priredivali briz-
ljiva izdanja tog teksta. Do-
davali su mu npr. recenicne
i naglasne znake a naroCito
tockice koiima se odreduje iz-
govor samoglasnika; raniji su-
stavi nisu bili jednoznacni.
Medu ostalima poznate su obi-
telji Ben Mer i Ben Naftali
(10. st.).
MASEBE Kameni spomenici
(veCinom kultni, npr. stupovi
podignuti u znak zahvalnosti
iIi pobjede, kao Post 35,14; 1
Sam 7,12; svjedocanstva 0
sklopljenim ugovorima, Post
31,44-52). Bile su suzbijane one
M. 0 kojima se mislilo da su
u vezi s kultom tudinskih bo-
gova (usp. Pnz 16,22).
MATANIJA (Jahvin dar) Pre-
rna 2 Kr 24,17 prv. ime-+ Sid-
kije.
MATATIJA (Jahvin dar) Sve-
cenik. otac -+ Makabejaca. Po-
digao je pobunu protiv -+ he-
lenizma kad je 167. pro Kr.
ubio jednog otpadnika i jed-
nog kraljevskog cinovnika te
razrusio zrtvenik u -+ Modinu
(1 Mak 2,23ss). M. je morao
pobjeCi i malo nakon toga je
umro; njegov sin Juda pre-
uzeo .je vodstvo ustanka.
MATEJ (Bozji dar?) Jedan
od Dvanaestorice (-+ apostol);
sin Alfejev, carinik u Kafar-
naumu; osim kod Mt 9,9 (po-
ziv) , M. se spominje sarno u
popisima apostola (Mt 10,3!1;
Dj 1,13).
Prema Mk 2,14; Lk 5,27ss -+
Levi. Nije posve jasno da Ii su
Levi i M. ista osoba. Ne zna se
pouzdano da Ii je djeIovao u
Arabiji i Etiopiji kao ni to da
Ii je podnio mucenistvo. Pre-
daja mu pripisuje -+ Mateje-
vo evandelje.
MATEJEVO EVANDELJE M.
e. sImi se -+ Markovim evan-
deljem i slijedi njegov raspo-
red. U usporedbi s Mk, M. e.
prosireno je prvenstveno u
ovome: -+ povijest djetinjstva,
5 velikih skupina govora, po-
vijest Uskrsnuea. Uz to je M.
e. sustavno rasporedeno te su
slicne stvari done sene zajedno
(npr: -+ Govor na gori sastav-
ljen je od pravih Gospodino-
vih rijeCi sakupljenih na jed-
nom mjestu). Saddaj mu je
ovaj: rodoslovlje, povijest dje-
tinjstva, -+ KrstiteIj, Isusova
kusnja (1,1-4,11), djelovanje u
Galileji (4,12-13,58) s Govorom
na gori (5ss) i govorom u us-
poredbama (13), Isusov put
u Jeruzalem (14,1-20,34) s Pe-
trovom ispovijeseu (16,13-16),
navijestanje muke i Isusovo
preobrazenje (17,1-13), Isusova
muka i uskrsnuee (21-28) s go-
vorima (protiv farizeja, 0 po-
sljednjim vremenima i 0 sudu,
23ss). Osim govora, u M. e. na
okupu su i cudesa, npr. 10 iz-
186
MATEJEVO EVANDEUE - MEGIDO
vjestaja 0 cudesima (8s). lzu-
zev Mk, M. e. koristi zbirku
govora Q i usmene predaje
(-+ sinopticka evande1ja).
Svrha je M. e. pokazati da je
Isus obecani -+ Mesija. testo
se navodi SZ (navodi za raz-
misljanje, npr. 1,23; 2,18;
4,4.6.8.15; 11,10; 12,7.18-21) kao
dokaz da se u Isusu ispunjuje
SZ i da je on obecani kralj
(usp. 1,1). Poruka je u prvom
redu upravljena izr. narodu
(usp. 10,5ss; 15,24). Ovaj je ne
prihvaca; spasenje prelazi k
poganima (21,43; -+ magi). Sa-
rno mali ostatak, ucenici, po-
staju nov Bozji narod (usp.
12,46-50), s kojim Bog nanovo
sklapa savez u Isusovoj krvi
(26,28).
M. e. napisano je za vjeme
judeokrscane i razracunava
sa zidovstvom. Ocevidno je
judeokrsc. obiljezje (npr. alu-
zije na zid. obicaje), brojni su
sem. izricaji i jezicne pojedi-
nosti. Ali ono takoder poka-
zuje da je zidovstvo nadmase-
no u svijesti kakvu je nova za-
jednica ucenika imala 0 sebi:
nema razlike izmedu zidova
i pogana (usp. 24,14); zajedni-
'ca se naziva dotadasnjim po-
casnim naslovom za sinagogu
ekklesia (16,18), njezin je
Gospodin sudac svih ljudi
(usp. 25,31-45) i Sin Bozji
(11,27). Toj svesvjetskoj Crkvi
Isus je obecao da ce nadzivje-
ti sva progonstva (16,18) i da
ce on uvijek biti s njome
(28,20). Prema predaji Matej
je sakupio Isusove govore u
hebr.jaram. jeziku. M. e. sa-
cuvano je na grckom. Pretpo-
stavlja se da ga je nepoznati
judeokrscanin uredio prema
hebr./aram. predloSku. Neki
smatraju da je s prvotnim
Matejem istovjetan izvor Q
kojim su se, kao i Markovim
Ev., slufili Matej i Luka.
M. e. napisano je nakon 70.
p. Kr. Njegov saddaj pretpo-
stavlja rascjep izmedu Crkve
i zidovstva; prema tome bi bi-
10 sastavljeno oko 80. p. Kr.
Kao mjesto nastanka jedni
navode Palestinu, drugi Siriju.
MATIJA (Jahvin dar) Prema
Dj 1,27 M. je izabran u zbor
Dvanaestorice (-+ apostol) na-
mjesto izdajice -+ Jude Iskari-
otskoga. Prijepoma je pozadi-
na tog izvjestaja; nepoznate
su pojedinosti 0 M.
MEDEBA (mlidabli) Grad u
-+ Moabu, oko 20 km i. od Mr-
tvog mora. Izrael ga je osvo-
jio (usp. Br 21,30), kasnije po-
staje nanovo moapski, a u do-
ba -+ Makabejaca opet zid.
Podni mozaik grc.-pravoslavne
crkve u M. (6 st. p. Kr.?) naj-
starija je karta Sv. zemlje.
MEDIJCI se nazivaju iranska
plemena koja su najprije bila
asir. podanici. Kasnije su M.
osnovali carstvo (glavni grad:
-+ Ekbatana, kod danasnjeg
Amadana u Iranu). Posljed-
njeg kralja Medijaca Astijaga
svrgnuo je njegov unuk-+ Kir
(552. pro Kr.), osnivac perz.
cars tva (-+ Perzijanci).
MEDVJED Danas se u Pales-
tini tek rijetko susrece. Hra-
ni se plodovima, ze1enjem, zi-
tom, medom, jajima i sitnim
zivotinjama. Gladan M. moze
biti opasan i za covjeka (2 Kr
2,24; Am 5,19), nar. medvjedi-
ca kad joj se ukrade mladun-
cad (2 Sam 17,8; Izr 17,12; Hos
13,8). Njegovo mumlanje slika
je zlovolje i negodovanja (Iz
59,1). Zvijer iz mora (Otk
13,2) ima medvjede sape kao
znak velike snage.
MEGIDO (tell el-mutesellim)
Stara tvrdava u sj. Palestini
(preko 35 km Z. od Jordana),
velike strateske vaznosti (rav-
MEGIDO - MERIBAAL
187
niea Jizreel, put Egipat-Mezo-
potamija). Mnogi ego izvori
spominju M. (pa i pisma iz-+
Amarne). Izraelci najprije ni-
su mogli osvojiti M. (15 17,12).
Kasnije se spominje meau Sa-
lomonovim posjedima (1 Kr
4,12; 9,15);-+ Josija je umrou
M. Rimliani se nisu utaborili
u M., vee nesto juznije: zaci-
jelo je M. bio vee napusten.
-+ Rarmagedon.
Najpoznatiji nalazi iskapanja
(-+ arheologija) u M. bile su
konjske staje (spremiSta boj-
nih kola), koje su se cesto
pripisivale Salomonu, ali ih
je jamacno podigao tek -+
Ahaz (mozda na mjestu neke
ranije Salomonove graaevine).
U njima je 'hilo mjesta za
otpr. 300 zivotinja.
MELKISEDEK ([bog] Melek
je pravedan ili kralj je [bog]
Sedek; u Reb 7,2 pucki:
kralj pravde) Javlja se u
Post 14. Taj se odlomak ne po-
vezuje ni s prethodnim ni sa
susljednim izvjestajem Post.
Prema njemu je M. bio kralj
salema, primio je kruh i vino,
u ime svoga boga (cel celjon
= SveviSnjega), blagoslovio
je Abrama; Abram mu dade
desetinu od svega. Veoma je
nejasno znacenje te zgode.
Mozda se njome htjelo oza-
koniti jeruzalemsko bogosto-
vlje i davanja Rramu. Rijeci-
ma Ps 110,4 zeli se naglasiti
svecenicko pravo kraljeva (ili
-+ Rasmonejaea?). U NZ (Reb)
zeli se pokazati kako Kristovo
sveeenistvo nadvisuje levitsko
(Sveeenik zauvijek, Reb 7,3);
niSta nije poznato 0 njegovu
podrijetlu (nije levit); ipak je
Abraham priznao takva sve-
cenika.
MEMFIS Grad u Donjem Egi-
ptu (lijeva obala Nila). Sacu-
van je grad mrtvih (s Gizeho-
vim piramidama). U Starom
kraljevstvu M. je bio glavni
grad -+ Egipta. U SP naziva se
Mof (Ros 9,6) ili Nofe (npr.
Jr 46,14).
MENAREM (tjesitelje) Kralj
-+ Sj. izr. kraljevstva (743-738.
pro Kr.; 2 Kr 15,14-22). Ubio je
svog prethodnika, te ga pisae
2 Kr smatra okrutnim i gres-
nim. M. je morao plaeati ve-
lik danak -+ Tiglat-Pileseru III.
MENETEKEL Prema Dn 5,25-
-28 za vrijeme jedne gozbe
kralja -+ BelSazara neka ljud-
ska ruka napisala je na zidu
prorocanske rijeci. -+ Daniel
ih je protumacio: mene': iz-
brojeni (su dani tvoje vlada-
vine), teqel: vagnut (je kralj
na tezulji i naaen je prela-
gan), peres: razdijelit (ce se
tvoje kraljevstvo). Mozda je
to bila neka zagonetka protu-
macena za tu priliku. Suglas-
nici (u mnogim se jezicima
piSu samo oni) mogu se cita-
ti takoaer: mine, sekel (obo-
je znati -+ kovani novae) i
perser (= pada vrijednost, ko-
nacno dolaze Perzijanei). U
svakom slucaju, M. je zagone-
tan nagovjestaj neke propasti.
MERABA Najstarija saulova
kCi, koja je prema 1 Sam
18,17ss bila obeeana Davidu za
zenu, ali mu je nisu daIi. Kas-
nije David predade njezinih 5
sinova Gibeoneima da ih
smaknu (2 Sam 21,8ss).
MERARI (Snazni) Od M. se
izvodi velik ogranak -+ levita;
prema Post 46,11 i c. M. je bio
sin Levijev.
MERIBA -+ Masa.
MERIBAAL (moj gospodar
je Baal = Jahve) VI. ime,
promijenjeno u Mifiboset
(raznosac sramote?):
r
188
MERIBAAL - MESIJA
1. Hromi -+ Jonatanov sin, sa-
ulov unuk (2 Sam 4,4). Ne sa-
rno iz velikodusnosti vee i zbog
nepouzdanja prema tom pos-
ljednjem potomku Saulove
kuce, primio ga je David na
svoj dvor (2 Sam 9). U -+ Ab-
salomovoj pobuni protiv Da-
vida M. nije stupio u sluibu
Davidu, ali je opovrgao njego-
ve prigovore i zadrlao je po-
lovicu svoga posjeda (2 Sam
16,14; 19,25-31).
2. Saulov sin. David ga je pre-
dao u ruke Gibeoncima da ga
smaknu (2 Sam 21,8).
MEROOOK-BALADAN (hebr.
za: Marduk-apla-iddin -+ Mar-
duk mi je bastinika udijelio)
Kao babil. krali odrlao se
protiv -+ Asiraca (721-710. pro
Kr.), ali ga je kasnije otjerao
..... Sargon II. 703 pro Kr. jos
je jennom, ali bez uspjeba,
pokusao zadobiti vlast.
U SZ stoji da je M. uputio
poslanstvo -+ Ezekiji u Judu a
ovaj mu je pokazao svoju riz-
nicu i oruZanu (2 Kr 20,12-19,
gdje umjesto M. pise: Bero-
dok-Baladan; Jr 39,1-8). Zaci-
jelo je to bio pokusaj da ste-
kne prijatelja za politiku pro-
tiv Asiraca. Ezekiia se morao
kasnije gorko pokajati zbog
tog pokusaja.
MESIJA (gre./lat.: Krist; Po-
mazanik) Oznaeuje Bozjeg
pomazanika u bogostovnom i
prenesenom smislu, npr. kra-
lja (usp. 1 Sam 26,23; 2 Sam
22,51), velikog sveeenika, bu-
duceg M.
Vee u doba kralieva nastaje,
nar. iz v,iere u Jahvina obeca-
nja i iz kritike postojeceg kra-
ljevstva, nada u M.-kralja.
Tijekom vremena kritika biva
ostrija a nada jaea. Vrhunac
predstavlja ..... Izaijino proros-
tva ( ..... Emanuel, ..... mir) ...... Mi-
hej izbjegava naslov kralja.
M. izrasta iz panja -+ JiSajeva
(= otac Davidov), dakle ne iz
vladajuee dinastiie. Neki misle
na novog Davida (usp. Ez
34,23s).
Razorenie Jeruzalema (586. pro
Kr.), propast kraljevstva i .....
izgnanstvo stvaraju nove pret-
postavke: nemoguea je viSe
nada u grad i kralja (usp. Ps
25,39ss). Time zapoeinju 3
pravca teologije 0 M.:
Neki se unatoe svemu nadaju
polito obnovi. Potvrdu za to
nalaze u vladaniu ..... Makabe-
jaca, gaje mrlnju protiv rim.
vlasti u Palestini i njezinih su-
radnika ( ..... zeloti) te progla-
suju vodu posljednjeg neus-
pjelog ustanka (do 135. p. Kr.)
Mesijom.
Drugi se nadaju Bozjem spa-
siteljskom odgovoru na strp-
liivu, nenametl\ivu " Q o s t o ~ a
nost onih koji su posvema
vjemi Zakonu. Tada ee Bog
poslati M. Takav su stav imali
medu ostalima ljudi iz ..... Ku-
mrana (mesi.ianski voda ne
potjeee iz Davidove, vee iz
Aronove kuce); sliena shvaea-
nja nalaze se npr. i kod hasi-
dizma (zid. pokret poboznosti)
u srednjem vijeku.
Slika 0 M. obiliezena je sli-
kom ..... Sluge Bozjega, iii se
oeekivao novi Mojsije. Lik .....
Sina covjecjeg nije uobieaje-
na predodzba 0 M.
Poruka je NZ: Isus je M. (=
Krist). Tko prihvati tu poruku,
mora ispraviti i svoje pre do-
dzbe 0 M.: otklonieni su polito
zahtjevi za vlascu (usp. Mt
4,8s). Doduse, u propovijeda-
nju se upotrebl.iava izraz Sin
Davidov (npr. Mt 1,1), ali se
otklanjaju nesporazumi. Vaz-
na je nova pravednost koju
Isus donosi te krStenje Du-
hom: svi su pristase pozvani
da budu proroci. Nar. u ..... Iva-
novu evandelju Isus je -+ Go-
MESIJA - METODA POVIJESNIH OBLIKA
189
spodar i Kralj, rna da pri tom
ne istice polito zahtjeve. Moz-
da je i tin --+ Jude Iskariotsko-
ga bio uzrokovan time sto je
on imao drugaciju sliku 0 M.
negoli Isus.
IScekivanje M. nije izrazeno u
tzv. --+ ProtoevandeIju (Post
3,15). Tek su se naknadno ra-
zna mjesta, koja na bilo koji
naCin govore 0 buducem spa-
senju, shvacala u svjetIu do-
gadaja Kristova. U tom su se
smislu kasnije ta mjesta cesto
nazivala mesijanskima.
MESO (put) oznacuje covje-
kovu vanjstinu (Post 2,21; IzI
4,7; Lk 24,39; 1 Kor 15,39). Sto-
ji mjesto --+ tijela, zivotnosti
(1 Kor 5,5; 7,28; 2 Kor 12,7; i
u vezi s otkupIjenjem: Kol 1,
22; Rim 2,28s; Gal 6,12s; Iv 6,
51-56), oznacuje ljudsku osobu
(Iv 1,14; 1 Tim 3,16; 1 Iv 4,2).
M. oznacuje zajednistvo (po-
jedinih osoba: Post 2,23s; Mk
10,8; 1 Kor 6,16; srodstva: Post
29,14; Suci 9,2; narodnosti: 2
Sam 5,1) i jedinstvo ljudi (Iz
40,S; Jr 25,31; Iv 17,2; Gal 2,16).
Cesto se izraz M. upotrebljava
kad se govori 0 Ijudskom zi-
votu i 0 covjekovu odnosu pre-
rna Bogu. M. je kratka vijeka
(lz 40,6), slabo (Iz 31,3), ne-
pouzdano (Jr 17,5), podlozno
smrti (Sir 14,17), iz njega se
ne mogu spoznati Bozje tajne
(Mt 16,17), podlijeze napasti-
rna (Mt 26,41), ono je podrucje
zemaIjskog - Cisto ljudskog,
a to se odnosi na misao (2
Kor 5,16; 1 Kor 2.1-16) i zivot
(Fil 1,22.24).
M. nar. oznacuje protivljenje
Bogu. M. je naziv za onoga
koji svoje spasenje zeli izvesti
sam, oslanjajuCi se na sebe,
bez Boga, pa i kad mnogo 0
njem govori. On se uzda u ze-
maI.i ske prednosti (2 Kor
11,18), u svoju vI. askezu (Kol
2,18.23), on neprimjetno upa-
da u --+ grijeh (Rim 7,14), U
neprijateljstvo s Bogom (Rim
8,7), u najrazlicitije oblike
promasaja (Gal 5,19ss). Krivo
je i pogibeIjno pod izrazom
M. zamiSljati sarno --+ blud-
nost. cesce se tim izrazom
oznacuje svaka ljudska tez-
nja po kojoj covjek drli da ce
sam sebe konacno spasiti bez
Boga.
M. i duh suprotstavljaju se
(Iv 3,6; 1 Pt 3,18) a nar. jasno
kod PavIa (--+ duh). On opisu-
je M. kao osobnu moe s vI.
pamecu i teznjarna (Rim 8,5ss;
Kol 2,18), koja vojuje protiv
Bozjeg Duha (Gal 5,1724), sa-
mostalno djeluje (Gal 5,19),
postavlja vI. zahtjeve (Rim
8,12). No, ni za PavIa M. sa-
rno po sebi ne znaCi grijeh,
jer je i sam Krist zivio u ,.M.
(Rim 8,3; 2 Kor 5,16).
MESA ([Bozja] pomoc)
Kralj --+ Moaba koji je podigao
-+ Mesin stup (poslije 850. pro
Kr.). Osamostalio se od Izra-
eIa; zrtva njegova sina na
gradskom zidu bila je povod
da su opsjedatelji (Juda i Iz-
raeI) uzmakli (tako prema 2
Kr 3,4-27).
MESIN STUP -+ MeSa je po-
digao stup na kojem velica
osvajanje gradova, pobjede (i
nad IzraeIom) i gradnje. Po-
dignut je poslije 850. pro Kr.
a otkriven u -+ Dibonu.
METODA POVIJESNIH OB-
LIKA NaCin rada kod svakog
-+ biblijskog tumacenja po ko-
jem se pojedini redak shvaca
u vezi s cjelokupnim knjiz.
djelom. Pri tom se pronalaze
odredene jedinice (npr.: Gos-
podnje rijeCi, prepirke, uspo-
redbe, himni), nastoji se utvr-
diti zivotni smjestaj pri nji-
hovu nastanku kao i razvojni
put koji su prosle prije njiho-
va zapisivanja. Tek kad se u-
I'
I
190
METODA POVIJESNIH OBLIKA - MIHEJ
tvrdi njihov knjiz. oblik, pO-
stavlja se pitanje sto se za-
pravo njima hoee reei. Pri
tom treba uociti da bibl. knji-
ievnost upotrebljava druge
oblike nego mi danas. Mnoga
dostignuea M. p. o. znacajna
su, osobito za tumacenje -+
psalama i -+ Evandeljel. Treba
zabaciti pretjerani stav prema
kojem se ustaljeni knjiz. obli-
d (rodovi) i povijesnost is-
kljucuju. Sve se viSe uvida ko-
liko svoga Ullose evandelisti
uza svu svoju vjernost naslije-
denim knjiz. oblicima, Vee je
sarno SP rado razvrstavalo po
skupinama dijelove (oblike)
koji su u knjiZ. pogledu slicno
gradeni.
METRET -+ mjere
METUSALAH (iz nepoznatih
razloga kroz mnoga se stolje-
ca nazivao Metuzalem; ne-
jasan je prijevod imena) Pre-
ma jednom ogranku predaje
Setov potomak (Post 5,21), a
prema drugom kao Metusael
Kajinov potomak (Post 4,17s).
Poslovicna je njegova visoka
iivotna dob (969 godina, pre-
rna samarijanskom petoknji-
zju samo 720 godina). zi-
votna dob praotaca nije broj-
cani podatak, nego teol. izri-
caj (npr. velika zivotna sna-
ga); stoga je izlisno nastojati
nekako razjasniti njihov dugi
vijek.
METUZALEM -+ Metusalah
MEZOPOTAMIJA (Medurje-
cje = podrucje izmedu Eu-
frata i Tigrisa) Oznaka koja
dolazi tek u 3. st. pro Kr. U SZ
M. je grc. prijevod naziva raz-
nih podrucja Arama. Drugo
znacenje ima M. u Dj 7,2 i da-
nas kad M. oznacuje podru-
cje -+ Asirije i -+ Babilonije.
-+ Plodni Polumjesec.
MIDIJCI -+ Medijci
MIDJANCI Savez beduina
(glavno podrucje ispase: s
obje strane Akapskog zalje-
va). Njihove su veze s Izrae-
lorn djel. bile dobre (Mojsije
bjezi k M. i prima od njih
sav.iete, IzI 2,15-21; 18,13-26) a
djel. neprijateljske (Br 25,16ss;
-+ Gideonova pobjeda nad M.,
Suci 6ss). Neke su skupine M.
castile Baal Peora (usp. Br
25,6-18). Mozda se Mojsije za
svog boravka kod njih prvi
put susreo sa stovanjem -+
Jahve. M. izvode svoje podri-
jetlo od jednog Abrahamova
sina (Post 25,1).
MIDRAS (izlaganje) Naziv
za poucno rab. izlaganje Bibli-
je. Ukoliko se radi 0 propisi-
rna, onda se govori 0 M.-Ha-
laka iIi halakskom M. (-+ Mis-
na), a inace je rijec 0 M.-Ha-
ggadi. Za razliku od propisa,
Haggada nije sakupljena u
jednu zbirku niti kanonizira-
na. Stoga postoje mnoge zbir-
ke, npr. Rabba za Post, Tu-
zaljke.
MIFIBOSET -+ Meribaal
MIGDAL (toranj) Javlja se
u mnogim imenima mjesta
kao dio naziva, npr. M.-EI (IS
19,38).
MIGDOL test ego naziv mjesta.
MIHAEL (tko je kao Bog?)
naziva se kod Dn 10,13.21; 12,1
knez andela koji priskace u
pomoe Izraelu. U kasnijem
zidovstvu on je jedan od an-
dela koji stoje kraj Bozjeg
prijestolja. U Otk 12,7ss opi-
sana je njegova pobjeda nad
Zmajem a kod Jud 9 nje-
gova borba s davlom za Moj-
sijevo tijelo (prema zid_ pre-
daji).
MIHEJ (tko je kao Jahve?)
VI. ime, npr:
MIHEJ - MlLOSRDE
191
1. Cov.iek iz Efrajima kome
su Danovci oteli bogostovni
lik (-+ efod) te na silu odveli
njegova svecenika kako bi os-
novali vI. svetiSte (Suci 17s).
2. Jimlin sin, prorok (-+ proro-
ci) u Samariji u vrijeme kra-
Ija -+ Ahaba. M. je bio protiv-
nik Ahabove vanjske politike
(rat protiv Damaska) i zbog
svog je propovijedanja bio
bacen u tamnicu (1 Kr 22,8-
-27).
3. Prorok, pisac -+ Mihejeve
knjige (2. polovica 8. st. pro
Kr.), mozda rodom iz -+ Mare-
se, Izaijin suvremenik.
MIHEJ (knjiga) sadrli optuZ-
be (Iss), obecanja (4,1-5,8), op-
tuZbe (5,9-7,7), obecanja i za
kljucak (7,8-20). Mih 4,1ss =
Iz 2,2ss (obecanje 0 brdu nade
i 0 vjecnom miru). Dvaput
se upotrebljava skica prijetnja
- poruka spasenja: zacijelo
djelo redaktora (5. st. pro Kr.?)
koji se koristio zbirkama sta-
rijih prorockih izreka; najsta
riji dio potjece od samoga M.
(2. polovica 8. st. pro Kr.).
U M. se nar. zeli pokazati
kako velikasi, mocnici i bo-
gatasi pripravljaju propast
Jeruzalema zbog teskih drus
tvenih prilika (npr. veliki po-
sjedi, podmitljivost), za koje
su oni odgovorni. M. govori
u snaznim slikama. Prema M.
i -+ proroci djeluju po volji
onima koii im daju kruh
(3,5).
MIREJ A -+ Mihej
MI-IZVJESTAJI -+ Djela apo-
stolska, -+ Luka
MIKA -+ Mihei
MIKALA (tko je kao Bog?")
Saulova kCi. Davidova zena
koja ga je spasila od svoga
oca (1 Sam 19,11-17). Udali su
je za drugoga; David ju je
kasnije trazio natrag (da oza-
koni svoj kraljevski polozaj
povezujuCi se sa saulovom
obiteIji?). Kad je David izvo-
dio bogostovni pIes pred -+
Kovcegom saveza, ona mu se
rugala (2 Sam 6,16.20ss).
MILENARIZAM -+ hilijazam
MILET Jonski grad na neg
dasnjem uscu Meandra u
Egejsko more, poznat po trgo
vini, filozofiji prirode, pisanju
povijesti, raskosi i necudore-
duo Prema Dj 20,15-38 u M. su
dosli starjesine krsc. zajedni-
ce iz Efeza (oko 100 km od
M.) da se oproste s Paviom
koji je putovao za Jeruzalem,
gdje je bio uhicen. Prema 2
Tim 4,20 Pavao je u M. kas-
nije ostavio boiesna Trofima.
MILO (dolijevanjec) Pojaca-
nje jeruzalemske utvrde koju
je sagradio Salomon (1 Kr
9,15 i c.). 0 tome nista pobliZe
nije poznato.
MILOSNA GODINA -+ vlasnis-
tva
MILOSRDE
1. Bog je milostiv (Izl 22,26;
34,6), prema pojedincu (-+ mi-
lost) i ciielom narodu (-+ Sa-
vez, -+ vjernost). Njegovo se
M. ipak ne smije shvatiti kao
popustljivost (usp. Jr 13,14;
Sir 5,6). Ono dosize svoj vrhu-
nac kad je Bog u Isusu Kristu
udijelio spas narodu (Lk 1,
54) a po svojoj odluci (Rim
9,18) i svim Iiudima (usp. Rim
9,23; 11,32). On se naziva 0-
cem M. (2 Kor 1,3), temelj
je M. medu Ijudima (Lk 6,36)
i zahtijeva ga (Mt 9,13; 12,7
prema Ros 6,6; -+ bogostov-
lje).
2. cesto se Isus prikazuje kao
milosrdan (npr. Mk 1,41; 6,
3411; 10,47-511/; ali Mt 15,22-
28//; usp. Fil 2,27; Isus kao
192
MlLOSRDE - MIR
milostiv veliki sveeenik, Reb
2,17).
3. Na sudu (usp. Jd 23; Reb
1O,28s) Bog ee prema milosrd-
nima biti milosrdan (Mt 5,7;
Jak 2,13; usp. Mt 23,23); -+ lju-
bav, -+ obraeenje.
MILOST Prevodioci prevode
rijecju M. razliCite hebr. iz-
raze (npr. ljupkost, naklo-
nost u Post 19.19; vjerna
spremnost na pomoe u Iz
55,3). Prema Ps 89,29 Bozja se
M. zasniva na -+ Savezu. U
Kristu je Bog konacno daro-
vao i obeeao svoju pomoe.
Taj novi odnos Boga prema
ljudima naziva se M. (Gal 2,21;
Rim 3,24 -+ pravednost, 6,14).
U nz. pozdravima (npr. 1 Kor
1,3) M. najcesee znaCi otpr.
naklonost. Na drugim nz.
mjestima M. otpr. znaCi
evan. blagovijest (npr. Dj
13,43). U NZ M. rijetko ozna.
cuje (kao npr. Rim 1,5) poje-
dinacan dar, nego ope. Bozju
dobrohotnost. U prv. zajedni-
cama veliko su znacenje imali
milosni darovi (-+ karizma).
MILOSTINJA se veoma cijeni-
la u SZ (-+ pravednost); mno-
ge sz. odredbe daju prednost
-+ udovicama, sirotama, ne-
znatnima (Lev 19,15) itd. Ja-
hve im takoder sa svoje stra-
ne udjeljuje spasenje (Lev 25,
42; Pnz 15.15). Kad je -+ bogo-
stovlje bilo potisnuto, i poslije
ostre kritike -+ proroka, M. je
u veeoj cijeni nego -+ post, -+
irtve i dr. (Iz 58,6s; usp. Lk
11,41; Izr 21,3; Tob 4,11). M.
donosi oprostenje grijeha (Dn
4,24; Tob 12,9); u vr. spasa ona
ce biti izobilna. Na nekoliko
mjesta obveza M. vrijedi sarno
prema siromasima vI. naroda
(Lev 25,44).
NZ preuzima visoko postova-
nje prema M., ali iznosi nove
razloge (-+ ljubav prema bliz-
njemu, M. kao mjerilo Suda:
Mt 25,31-46; iscekivanje vreme-
na spasenja: Lk 10,3311) i raz-
bija nacionalne okvire (ljubav
prema neprijateljima, usp. Lk
6,27.29; 10,30-37). Granice iz-
medu strukturalnih promjena
(-+ siromastvo) i M. nestaju
kad se imaju prinijeti teske
osobne zrtve (usp. Mk 10,2111).
Niie dosta da M. bude sarno
izvanjski dar: ona mora odgo-
varati nutarnjem stavu (Mt
6.1-4; usp. Sir 18,15ss). -+ Pav-
lovo skupljanje darova za -+
zajednicu u Jeruzalemu jest
M. (Dj 24,17; 1 Kor 16,lss; 2
Kor 8-9; Rim 15,25s). U Jeru-
zalemu je postojala uredena
briga za siromahe (-+ dakoni).
MINA -+ utezi, -+ kovani no-
vae
MIOMIRIS ie znak Bozjeg
blagoslova (Post 27,27) iIi sli-
kovit izraz za zrtve koje su
Bogu mile (lzl 29,18; Ef 5,2).
MIR Imati M. u SP znaci:
zivjeti savrseno, dobro i bez
stete. Stoga suprotnost miru
nije -+ rat (usp. izv. tekst 2
Sam 11,7), nego nedaee, nesa-
vrsenost. Jos danas ponajviSe
tako shvaeaju na Istoku rijec
M. Stoga se cesto zazivanje M.
primjenjuje kao pozdrav (usp.
2 Sam 18,28; neki prijevodi:
Zdravo!).
Oblici su M. odsutnost rata (1
Sam 7,14; Lk 14,32; Otk 6,4),
zatim san (Ps 4,9) i smrt (Post
15,15). M. nestaie uslijed ne-
sloge (Mt 10,34) i bolesti (usp.
Mk 5,34). On dolazi od Boga
(Br 6,26) s kojim se sklapa-+
Savez. Stoga je pouzdanje u
Boga takoder nada u M. (Lev
26,6; Iz 52,7). -+ Mesija se na-
ziva mironosni knez (Iz 9,6).
U Kristu je nadosao M. (Lk
2,14; Iv 14.27; 16,33); Dj 10,
36ss) jer su Bog i ljudi opet
uzajamno povezani (Ef 2,17;
MIR - MISNA
193
krvlju krifa: Koll,20). Kristo
va je poruka poruka M. (Ef
2,17; 6,15) i obveza da se sve
uCini za M. (Mt 5,9; Rim 12,18;
1 Pt 3,11), i to ne samo rije-
Cima (Jak 2,15s; usp. Iz 6,14).
Gotovo se nigdje u SP rijecju
M. ne oznacuje nutarnja du-
sevna smirenost.
MIRIAM (sporno je znacenje
rijeci) Prema Br 26,59 -+ Moj-
sijeva sestra (usp. i Mih 6,4).
Prema Izi 15,20s prorocica (-+
proroci) i sastavljacica jedne
pobjednicke pjesme. Prema
Br 12,1-15 oboljela je od-+ gu-
be za kaznu sto je rogoborila
protiv Mojsija a kasnije je
ozdravila na Mojsijev zagovor.
Prema Br 20,1 umrla je i bila
sahranjena u Kadesu.
Br 12 ne spominju nikakve
rodbinske veze. U Izi 2,4.7s
(izvjestaj 0 spasenju mladog
Mojsija) nije spomenuto ime
njegove sestre.
MISIJE (poslanje) Izrael ne
poduzima misijske pothvate
medu poganima, vee oni sami
trebaju doei Izraelu (usp. Iz
2,3). Kasnije je zidovstvo po-
stalo poduzetno u misijskom
radu (usp. Mt 23,15). Oni koji
su posvema presli na zidov-
stvo (pranje uranj anj em, ob-
rezanje) nazivaju se prozeli-
ti (pridoslice) pravednosti;
ti su obdrlavali sve propise.
Ljudi skloni zidovstvu nazivali
su se bogobojazni: obdrla-
vali su neke zid. odredbe (npr.
subotnja zapovijed, propise 0
jelima, hramski porez). Prije-
porno je sto su bili prozeliti
vratiju (mozda su se u raz
licitim krajevima tako nazi
vali bogobojazni, tudinci).
KrSc. je propovijedanje u pr-
yom redu namijenjeno :lido-
vima (usp. Mt 15,24.26). Ali
oni ga odbacuju. Prema NZ
M. medu poganima plod su
Bozjeg zahvata (misijska za
povijed, Mt 28,19; Kornelijevo
obraeenje, Dj 10; Pavlovo vi
denje u snu, Dj 15,9s; -+ Za-
kon). NajveCi misionar pogana
u prvoj Crkvi bio je -+ Pavao.
cesto su bogobojazni naj-
spremniji prihvatiti poruku.
Pavao ne preuzima vodstvo za-
jednice u pravom smislu ri-
jeci (usp. 1 Kor 1,17).
MISPA (promatracnica) Ime
visoko polozenih mjesta, npr.:
u Benjaminu (tell en-nasbe),
mjesto zbora plemenskog sa
veza (Suci 20,1; 1 Sam 7,5ss)
oko 12 km sj. od Jeruzalema;
-+ Saul je u M. proglasen za
kralja (1 Sam 10,17-25). Kralj
-+ Asa iz -+ J. JUdo kraljevstva
utvrdio je M. (granicna utvrda
prema-+ Sj. izr. kraljevstvu).
-+ Gedalija je stolovao u M.
Relig. srediste ustanka -+ Ma-
kabejaca (1 Mak 3,46).
MISTERIJ -+ otajstvo
MISNA (ueenje) Pokusaj da
se Bozji zakon razradi do u
tancine i strahopostovanje
prema predaji povod su na-
stanka zbirke propisa. Iz SP
nastaje halakski -+ Midras a
iz navodnih usmenih predaja
nastaje M. Prijasnje zbirke M.
potisnule su zbirku rabi Je-
hude (200. p. Kr). Zajedno s
komentarima i sl. iz slijedeeeg
st. (Gemara) tvore Talmud
(pal. oko 400. p. Kr; babil. oko
500. p. Kr., koji je jos i danas
obvezatan). Zamorno je Citati
M. (uglavnom: Rabi XY reo
kao je... Rabi QV rekao
je ... ; razlicita su miSljenja
naprosto donesena jedna po-
red drugih). Ono sto Jehuda
nije preuzeo, sakupljeno je u
Tosefti (koja nije obvezatna).
Usmena predaja i tumace-
nja uskoro su preslojili sve
topisamske propise (usp. Mt
15,5ss).
194
MIT - MJENJACI
MIT se naziva kazivanje u ko-
jem se ljudsko djelovanje i
nacini reagiranja prebacuju
na izvanzemaljsko podrucje
(primjeri: borbe bogova, pu
tovan.ie duse u nebo). Pritorn
se svo.istva u biti ne izrnje
njuju, vee se samo podizu na
viSu razinu. Tako npr. bozan
stvo raspolaze neogranicenirn
fizickim mogucnostima. M.
cesto treba proturnaCiti neki
obicaj, dogaaaj u povijesti iii
prirodi, neki kult. Tvrdnja da
bozanstvo obicno uzrokuje
vremenske prilike jest npr. M.
No nesto je drugo reei: budu
Ci da su vremenske prilike
ovakve iii onakve, dolazi oso-
bito do svijesti da djeluje ne-
ka izvanzemal.iska sila. Ali to
se ne moze dokazati niti kao
istinito niti kao lazno.
Mnogo je mitske graae demi-
tologizirano vee u SP. Tako
npr. u izvjestaju 0 -+ stvaranju
gotovo je sasvim nestao M. 0
borbi protiv kaosa, nasuprot
drugim prirnjerima na St. I.
Pokret demitologizacije NZ-a
istice da nije moguee neke
stvari izluciti (npr. neke izvje
staje 0 cudesima) a druge 0-
staviti kao pov. dogaaaje. Sve
skupa nije nav. govor 0 bozan-
skome, vee opis covjekove si-
tuaci.ie; NZ ne saddi izjave
0-+ spasu ko.ii dolazi izvana,
vee spasonosnom putu poje
dinaea. Ovd.ie rnoramo posta-
viti neka pitan.ia: Zasto je po-
ruka NZ prikladnija da to iz-
razi, a ne neka druga djela?
Koliko se poruka NZ 0 spasu
moze preskoCiti te prihvatiti
puka vjera, ko.ia bi bila ideo
logija bez spozna.ie? Do koje
mjere nije rijec sarno 0 sud-
bini nekih izabranih pojedi-
naea, vee 0 sudbini svih lju
di? 8to da kazemo 0 ogranice-
nosti takva pokusaja rjesenja
vremenom i sredinom? Potre-
bno je premisliti osnovna pi-
tanja, a ne tek neke izvanjske
pojedinosti: npr. da se prigo-
vor sto teologija demitologi-
zaeije ne promatra ovo ili ono
kao povi.iesno ne odnosi na
nju nego n.iezinu pretecu -
liberalnu teologiju. Pri oprav-
danom odbacivanju teologije
demitologizacije ne smije se
ujedno odbaciti njezino temelj-
no pitanje: sto uCiniti kad se
neki opisani dogaaaji ne mo-
gu danas prihvatiti kao pov.
Cin.ienice?
MITANI Ddava na gomjem
Eufratu (2. poloviea 16. - 1.
polovica 13. st. pro Kr.) shu-
ritskim stanovnistvom i jezi-
kom (-+ Huriti) te indo-arij-
skim vladajuCim slojem. M.
su osvojili -+ Hetiti.
Polozaj Miziie
MIZIJA Pokra.iina u sjz. dije-
lu Male Azi.ie; u M. se nala
ze -+ Troada i -+ Pergam. Pa-
vao je dvaput posjetio M. (Dj
15,7-11; 20,5-13).
MJEDENA ZMIJA-+ zmija
MJEDENO MORE -+ Hram
MJENJACI Propisani hramski
porez u Izi 30,11-16 i Neh 10,
32s morao se plaeati u sta-
rom kovanom noveu; zato su
M. uz naplatu mijenjali grc.
i rim. kovani novae. Uz to su
se oni bavili i uobicajenirn
MJENJACI - MJESINA
195
bankarskim poslovima. Bili su
smjesteni u vanjskom pred-
voriu Hrama (Mk 11,15ssll; Mt
25,27; Iv 2,14), -?- izgon iz hra-
ma.
MJERE Kao ni za -?- utege, ta-
ko ni za M. nemamo tocnih
podataka; nalazi prilikom
iskapanja medusobno se ne
podudaraju iIi se mogu uzeti
u obzir tek po cijenu svakak-
vih pretpostavki; neki su po-
daci zaokruieni brojevi (npr.
2000 lakata dug kanal Siloe);
sustavi M. viSestruko su se
mij enj ali; M. se dijelom jos i
danas utvrduju prema M. vI.
tijela (npr. prema ruci). Stoga
je nemoguee dati tocne tab
liee, vee samo red velicina u
koiem se kreeu neke M.
M i ere za duzinu:
lakat: otprilike 112 m (obicni
lakat ima nesto manje, a sta-
riji lakat iz Ez 40ss nesto vi-
se);
pedalj: 1/2 lakta;
dIan: blizu 8 em;
palae: blizu 2 em.
Veee su M. tek pribliZne: ko-
rak, dan puta (= 30-60 kIn),
duljina puta, dio puta, kame-
nomet itd; nejasna je duiina
gomed (Suci 3,16; neki prevo-
de: Iakat a veeina pedaIj).
U kasnije doba navode se
helen. i rim. M.:
milja: nesto preko 1 i 112 kIn;
stadij: blizu 200 m;
hvat: oko 2 m;
stopa: oko 30 em.
Mjere za povrsinu:
Sz. navodi oznacuju komad
zemlje kao jaram = lanae ze-
mije (oko 30 jutara), sto S6
moglo obraditi jednim jar-
mom volova u jedan dan (bli-
zu 114 ha?). Osim toga katka-
da se navode i M. za usjeve
kojima se odreduje velicina
polja.
Mjere za zapremninu suhih
tvari:
homer = kor: oko 3 112 hI,
kasnije (npr. u NZ): nesto vi
se od 2 hI;
efa: oko 1/3 hI;
seah, fitna miera: oko 11 I,
kasnije (npr. u NZ): oko 9 1;
kab: tocno 2 1;
hojniks, funta, mjera (Otk 6,
6): nesto preko 11141.
Mjere za zapremninu tekucih
tvari:
kor: oko 3 112 hI;
bat: oko 1/3 hI; nesto vise: me-
tret = miera;
hin: oko 6 1;
kab (i za tekuCine): ravno 2 1;
log: oko 112 1.
MJERE ZA TEzINU -?- utezi
MJESEC se smatrao izvorom
svjetla, mjerilom vremena (-?-
kalendar) te uzrokom plodno-
sti, rasta, kiSe, zdravlja i smr
ti. Na sveCan se nacin iskazi-
vala poCast -?- mladaku. U SZ
M. se izricito prikazuje kao
Bofje stvorenje (Post 1,16). Na
St. I. bilo ie veoma rasireno
stovanje M. kao bozanstva;
o sirenju tog stovanja u Izra-
elu usp. Jr 8,2. -?- Haran je bio
srediste Mjeseceva kulta. U
mnogim opisima posljednjih
vremena M. ima posebnu ulo-
gu: on neee viSe sjati (Mk
13,24), postat ee erven kao
krv (Otk 6,12), zasjat ee kao
sunee (Iz 30,26) iii ee posvema
iSceznuti (Otk 21,23).
MJESEC DANA -?- kalendar
MJEsINA Sasivena kozja ko-
fa sluiila je za ddanje vode
(Post 21,14), mliieka a nar_ vi-
na (1 Sam 1,24; 2 Sam 16,1).
testo se pilo iz M. (-?- casa).
Novo vino koje jos vrije mo-
ra se uliti u novu, cvrstu M.
(Mk 2,22), jer se stara M. lako
podere.
BIBl./OTFKA OBITELJI
l ~ : . ~ . P_ E K A
196
MLADAK - MOJSIJE
MLADAK Ima nar. znacenje
kao dan pocetka mjeseca, i to
ne samo s obzirom na odre-
divanje vremena, vee i s obzi-
rom na vjerski zivot Izraela.
U 2 Kr 4,23; Iz 1,13s; Am 8,5
lOM. se poistovjeeuje sa -+
subotom i kao takav je dan
pocinka i prigoda za bogo-
sIuzni sastanak (Iz 1,13s), za
godiSnju zrtvu (1 Sam 20,6.
29) i za obiteljsku gozbu (1
Sam 20,18.24). U Br 28,11-15 do-
neseni su propisi za zrtvu na
svetkovinu M.
Podrueje Moabaca
MOAB Zemlja u kojoj su bo-
ravila Izraelu srodna pleme-
na. Izvjestaj Post 19,30-33.37
(M. se rodio iz odnosaja izme-
du oca i keeri) potvrduje tu
rodbinsku vezu. izrazava pre-
zir Izrae1a prema M. te pucki
razjasnjava i samo ime M.
(= od oca). M. je imao vee
prije Izraela svoga zajednic-
kog kralja (mozda je -+ Ba-
Iak bio pokrajinski knez). Od
-+ osvajanja zemlje nadalje
bilo je zadievica izmedu M.
i Izraela (-+ Bileam). Za
vrijeme svoga kralja Eglo-
na Moapci su i z. od Jordana
bili supamici Izraelu. Kasnije
su postali niihovim vazalima.
Moapskom kralju -+ Mesi us-
pijeva 854. pro Kr. zadobiti ne-
zavisnost. Naposljetku su A-
sirci osvojili M. a kasnije je
ukljucen u kraljevstvo Naba-
tejaca.
Moe. SP velica neogranicenu
Bozju M. (usp. npr: Suci 5,4s;
Ps 19; 104; Iz 40,10; 44,26ss; Lk
1,49; Bog kao Svemoenk
Mk 14,621/). On udjeljuje i Iju-
dima M. i jakost (Ps 86,16;
Iz 11,2; Iv 19,10s: -+ drlava) a
nar. Mesiii Isusu (nad neci
stirn duhovima Lk 4,36; 11,
20; M. oprastanja grijeha Mk
2,10; iscjeljivanja bolesnih Mk
5,30; naucavanja Mk 1,22; suda
Iv 5,27). Tu M. (vlast) primaju
i ucenici (Mk 6,7; Dj 8,17ss;
2 Kor 13,10). Na nju se osIa-
nj.a propovijedanje (Dj 19,20;
Rim 15,17s; 1 Sol 1,5; 2 Kor
12,9s); pa i sarno je Ev. M.
(sila) (1 Kor 1,18; 2 Kor 4,7;
Fil 4,13). Ta sila djeluje u vjer-
nicima (Iv 1,12; 2 Pt 1,3s; Ef
6,10). Ovoj je protivna npr. M.
grijeha (Rim 6,14-22). testo se
u NZ cudesa nazivaju silna
djela (npr. Mk 6,5; 1 Kor 12,
10).
MODIN (el-arba cin) Mjesto,
ni 25 km sjz. od Jeruzaiema,
rodni grad i mjesto ukopa-+
Makabejaca; tu je zapoceo nji.-
hoy ustanak (1 Mak 2,11.15-27).
MOJSIJE (ime je zacijelo eg.)
o M. doznajemo sarno iz SP;
drugi su spisi ovisni 0 SP iIi
nejasni. Tekstovi ne idu za
tim da prufe zaokrufen Moj-
sijev zivotopis; uvijek treba
uzimati u obzir njihov gIavni
cilj: jedan sloj predaje (jahvi-
sticki; -+ Mojsijevo petoknjiz-
je) naglasava Botje djelovanje
pri -+ izlasku iz Egipta i na
putu kroz pustinju; M. to na-
javljuje. Drugi sloj (elohistic-
ki) prikazuje M. kao djelat-
nog-+ proroka. Treei sloj (de-
uteronomijski) gleda u njemu
i zagovomika i pomiritelja
(usp. npr. Pnz 9,18ss). tetvrti
sloj (sveeenicki spis) gleda u
M. onoga koji je odreden za
saobraeanje s Bogom; sve dru-
MOJSIJE - MOJSIJEVO PETOKNJIZJE
197
ge djelatnosti (npr. vodenje
ratova) prepusta drugima; od-
likuje se licem iz kojeg izbi
ja svjetlost (Izl 34,29). Te se
razlicite predaje 0 M. dopu-
njavaju. To sto ih ima neko-
liko ne znaCi da M. nije posto-
jao. Kasnije je predaja mnogo
toga povezala s njime sto se
tical0 npr. izlaska iIi pustinje,
ali pry. ne i M.
M. je uistinu bio znacajna
osoba jedne skupine plemena
(tocnije se ne moze 0 tom viSe
utvrditi). Prema izvjestaju Izl
roden je u Egiptu, gdje ga je
odgojila faraonova kCi a za-
tim je morao bjezati u Midjan
i ondje se ozenio. Tu je prema
bib!. izvjestaju u jednom vi-
denju saznao da se Bog zove
Jahve (-+ Sinai). Opisan je kao
voda naroda (izlazak, putova-
nje pustinjom) i velik zako-
nodavac.
NajviSe izvjestaja 0 M. nala-
zi se u knjigama IzI-15. Kas-
nije sz. knjige doduse cesto
spominju boravak u pustinji,
ali ne i M.: velicaju M. sarno
u kasnijem zidovstvu (npr. Sir
45,1-5). Isus je veCi od M. (Iv
1,17; 6,32; Reb 3,2-6; usp. Reb
11,23-26).
MOJSIJEVO PETOKNJIZJE
(Pentateuh = peterodjelni svi-
tak) zove se prvih pet knjiga
SZ (-+ Tora): 1. Mojsijeva =
Genesis (Post, Postanak); 2.
Mojsijeva = Exodus (Izl, Iz-
lazak), 3. Mojsijeva = Leviti-
cus (Lev, Levitski zakonik,
tj. levitsko-bogostovni propi-
si); 4. Mojsijeva = Numeri
(Br, Brojevi), 5. Mojsijeva =
Deuteronomium (pnz, Ponov-
ljeni zakon). Tih pet knjiga
tvore jednu cjelinu. Njihova
je podje1a nastala kasnije.
S knjiz. gledista M. p. ne po-
tjece od -+ Mojsija, nego su
skup zapisa iz razlicitih vre-
mena. Na viSe izvora upueuju
npr: dvostruki izvjestaji (dva
izvjestaja 0 stvaranju, Post
1,l-2,4a; 2,4b-7; zatim dva iz-
vjestaja 0 Mojsijevu pozivu,
Izl 3; 6) i zamjene Bozjeg
imena. Bib!. znanost SZ gle-
da danas u M. p. plod spaja-
nja slijedeCih izvora:
J (jahvisticki, nazvan tako, jer
do Izl 3 upotrebljava za Boga
ime Jahve); E (elohisticki, Bo-
zje ime: Elohim); D (deutero-
nomisticki = Ponovljenog za-
kona) i S (sveeenicki spis).
Redoslijed njihova nastanka
sporan je (JESD ima pred-
nost) a jos vise vrijeme po-
stanka svakog od njih. Oni su
se medusobno povezivali (npr.
J + E = Jehovist) i u njih
je preuzimana druga grada
(npr. popisi, Z. Sv. = -+ Zakon
svetosti) prije nego su u ko-
nacnoj redakciji ujedinjeni:
J } IE } JES}
E-+ S-+ D-+
-+ Mojsijevo petoknjiZje
Ta skica prub samo osnovni
pregled. Izvori su oznaceni
kao gotove cjeline, kao da ni-
su popunjeni nikakvom dru-
gom gradom; spajanje izvora
prikazano je kao da su pove-
zani s drugima bez ikakve
promjene. Stoga pri turnace-
nju nije glavno pitanje kojern
izvoru pripada dot. odlomak,
nego: Sto je u pozadini tih
izvora? Ima Ii dot. odlornak
vee svoju pretpovijest, npr_
kao popis iIi -+ etiologija? I
izvanbib!. spoznaje (npr. iska-
panja) mogu pomoCi da se do-
de do odgovora na to pitanje.
Treba nadalie imati na pame-
ti da pojedini dijelovi i naj-
rnladih izvora mogu biti veo-
rna stari. Neka Citatelj nado-
puni taj nacrt u tom srnislu
da ne gleda u pojedinim spi-
sima neku zaokruzenu cjeli-
198
MOJSIJEVO PETOKNJUJE - MOLITV A
nu, nego kao zivi organizam
koji se sastoji od mnogo dije-
lova a svaki od tih dijelova
u svakom dodiru s drugim
organizmom mijenja sebe i
uzrokuje promjenu kod dru
goga. Tako starost pojedinih
upotrijebljenih odlomaka mo-
ze sezati i do Mojsijeva vre
mena. Mlade su zakonske od-
redbe pridruZene starijima i
zato se nalaze pored njih.
J obuhvaea: Izvjestaj 0 stva
ranju (Post 2,4b-7), prapovi-
jest i povijest patrijarha, iz
vjestaj 0 -+ izlasku iz Egipta
i 0 putovanju pustinjom; Bo-
zje vodstvo unatoc grijehu.
Neki ucenjaci zele amo pri-
brojiti i dijelove IS 2-12; drugi
dijele J na razlicite slojeve
predaje (tako O. Eissfeldt na
ziva najstariji J-sloj laickim
izvorom = L). J ne donosi
nikakav zakonski tekst, a na-
stao je zacijelo u -+ J. judo
kraljevstvu (iIi djel. vee u Ve
likom Davidovu kraljevstvu?).
S J je zajedno bio preraden
E. Pri tom je ispusteno mno
go od onoga sto je bilo u J:
od E dakle nije mnogo toga
ostalo. Neki istrazivaci dovo-
de uopee u sumnju sarno po-
stojanje izvora E. Mozda je
on nastao poslije 900. pro Kr.
u-+ Sj. izr. kraljevstvu. J i E
mozda su spojeni poslije pro-
pasti Sj. kraljevstva 722. pro
Kr. S se odlikuje mnogim ob-
rascima. Tom izvoru pripada
prvi izvjestaj 0 stvaranju
(Post 1,1-2,4a). NajviSe se oba-
zire na bogostovlje i pravo.
Zakon svetosti (Z. sv.), rodo-
slovlja (toledot) i dr. ugrade-
ni su u S zajedno s drugim
izvorima. Podje1a S na viSe
samostalnih izvora nije se u-
stalila. Svakako je S nastao u
babil. -+ izgnanstvu i nije bio
uvrsten u JE. nego je u nj
preuzet JE (oko 500. pro Kr.).
Neki smatraju D prvim dije-
lorn -+ Deuteronomijske povi-
jesti. D je bio nekoliko st.
kasnije ugraden u JES, koji
je prema njemu bio dotjeran.
Sporno je kad je nastao D.
Nekako se cini da je u vezi
s nalazom Knjige Zakona za
vr. kralja Josije (621. pro Kr.:
2 Kr 23). Svoj konacni oblik
(ukljucujuCi nekoliko manjih
preinaka) dobilo je Mojsijevo
petoknjizje zacijelo u 4. st. pro
Kr.
Neki ucenjaci misle da takva
knjiz. rasClamba obuhvaea i
H, iIi cak i Suce (Heksateuh
= sesterodijelni svitak; Hep-
tateuh = sedmerodijelni svi-
tak); iIi pak dde da amo ne
spada Pnz (tetrateuh = ce-
tverodijelni svitak).
MOLITVA Kao u svim drugim
religijama i kod Izraelaca je
M. naCin na koji se covjek
obraea -+ Bogu. Ona obuhvaea
sva podrucja zivota: M. je
npr. prosnja (i za materijalne
stvari, usp. Ps 128), zazivi s
vapajima (Izl 32,11-14), pokor-
nicka M. (Ezr 9.6-37), zahva-
ljivanje, zahvalnica (Ps 7,18;
136). Prozbena i pokornicka
M. takoder saddavaju hval-
bene izraze 0 Bozjim djelima.
Moli se kod -+ bogostovlja (-+
psalmi; -+ prorocka kritika; Iz
1,15) i na bilo kojem drugom
mjestu (usp. 2 Kr 20,2s). Isus
se cesto molio (usp. npr. Lli
5,16; Velikosveeenicka M.-+
Ivanovo evandelie) i ucio je
svoje ucenike kako ee moliti
(-+ Ocenas). U Kristu je otvo-
ren nov pristup k Bogu (Heb
4,16); molitve ee biti uslisa-
ne. M. krseana mora ipak pro-
izlaziti iz ispravna stava: po-
stenja (Mt 6,5s), pouzdanja
(Mk 11,24), ustrajnosti (Lk
11,5-13), poniznosti (Lk 18.9-14),
pomirenja s drugima (Mt 6,
14s), -+ pravednosti (1 Pt 3,12).
MOLITVA - MRTVO MORE
199
Klanjanje je viSe od M.:
to je odgovor cijelog covje-
ka upucen nekome tko je
njim obvladao. Ono se tako-
der ne sastoji u prvom redu
od rijeci, nego postaje vidlji-
vim iz sveukupnog ponasanja
obvladana covjeka (usp. Otk
1,17).
MOLITVA GOSPODNJA-+
Ocenas
MOLITVENE VRPCE (u ne-
kim prijevodima: zapisi)
Neki su dosl. shvatili rijeCi
Izl 13,9.16; Pnz 6,8; 11,18 i na
vrpce pergamene zapisivali
po koji propis -+ Zakona, stav-
Ijali to u kutijice i privezivali
ih molitvenim vrpcama na Ii-
jevu ruku i na celo. Isus je
prigovarao farizejima sto iz-
raduju upadljivo siroke M. v.
(Mt 23,5). Mnogi poboznici
onog vremena nisu nosHi M.
v. sarno kod molitve nego ci-
jeli dan.
MOLOH Postoje 2 tumacenja
imena M.:
1. Rijec je nastala od mlk
(posvetni prinos); ponajvise
je to bilo zrtvovanje djeteta
Hi koja nadomjesna zrtva
mjesto djeteta. Takav je obi-
caj bio rasiren i u Izraelu
(usp. npr. 2 Kr 16,3; kraIj
-+ Ahaz). Mjesto gdje su se
prinosile zrtve nazivalo se To-
fet u dolini Ben Hinom (J r
7,31).
2. M. je ujedno bio naziv za
bozanstvo (kraIj) kome su
se prinosile zrtve. U tom je
znacenju M. postao posIo-
vican.
Oblik rijeci M. dolazi u -+ Sep-
tuaginti; u hebr. tekstu stoji
molek.
MORDOKAJ (Mardohej; ono
sto pripada [bogu] -+ Mardu-
ku) Glavno lice u Knjizi 0
-+ Esteri, skrbnik Esterin; ot-
kriva urotu, kasnije je izazvao
na sebe gnjev -+ Hamanov,
nagovorio je Esteru da se za-
uzme za !idove, predusrece
pokoIj i postaje vezirom na-
mjesto Hamana. M. nije pov.
osoba; izvjestaj je sastavljen
vise od sto g. nakon Mordo-
kajeve navodne deportacije
(Est 2,6; Us): Est nije doku-
ment, nego knjiga utjehe.
MORE Rijec M. u dosl. zna-
cenju upotrebijava se u SP za
Sredozemno more (= Filistej-
sko more, Izl 23,31; = Veliko
more, Br 34,6; = More, 18
19,29) kao i za -+ Mrtvo more,
-+ Crveno more, za rijeke (Eu-
frat, Jr 51,36) i za jezera (-+
Genezaret). Na St. 1. -+ stvara-
nje se opisuje kao cin kojim
bozanstvo obuzdava M. Sma-
tra se izvoristem zia (Zvijer
iz M., Otk 13,1).
MORE ROGOZA (iIi Trscano
.[trska] more; neki prevodi-
oci: Crveno more) Oznacu-
je, barem na nekim mjestima,
sji. ogranak -+ Crvenog mora,
zaijev Aqaba (usp. npr. Br
21,4). Prijeporno je gdje se
nalazilo more koje je prema
Izi 13,18 imalo neku ulogu pri
-+ iziasku iz Egipta.
MOREsET, MOREsET-GAD
Domovina -+ Miheja.
MORIJA se u Post 22,2 nazi-
va krajina gdje je Abraham
trebao zrtvovati svog sina-+
Izaka. U 2 Ljet 3,1 M. je na-
ziv za goru na kojoj je sa-
graden hram. Nije jasno ni
da li se u oba slucaja misli
na isto niti gdje je bila M.
MRAK-+tama
MRTVO MORE. U SP: Pu-
stinjsko more, Istocno mo-
re, SIano more (Post 14,3;
18 15,2.5; 18,19), dugo oko 85
km a siroko do 15 km; razina
200
MRTVO MORE - MUSKARAC
oko 400 m ispod mora; u M.
m. utjeeu -+ Jordan, -+ Arnon
i druge manje riieke a nema
nikakva istjecanja. Zbog ve
likog isparivanja voda je jako
slana, te stoga nema nikakva
zivota u njemu. Izvjestaj Post
19,23-29 (-+ Sodoma i-+ Gomo-
ra) ukazuje na pustos M. m.
U blizini sjz. obale leZi -+ Ku
mran, oko 10 km sj. od M.
m. -+ J erihon.
MUCENIK -+ svjedok
MUDROST u SP kao zivotno
umijeee cijene -+ Edomci (Jt
49,7) i-+ Egipeani (Post 41,8;
Jr 50,35). M. se kao ispravan
zivotni stav temelji na stra
hu Gospodnjem (Izr 1,7; Job
28,28). Prikazivanje takve M.
nalazimo u tzv. mudrosnoj
knjizevnosti SZ (npr: -+ Job,
-+ Izreke, -+ Propovjednik, -+
Mudrost l[knjiga], -+ Sirah).
Poput SZ i NZ veliea M. Boz-
ju (Rim 16,27), ali istiee da je
u Kristu Bozja M. dosla na
svijet (1 Kor 1,24). Ta se M.
objavljuje u poruci -+ kriza i
tako postaje izazov ljudima (1
Kor 1,21-25). Sakrivena M. Kri-
stova (Kol 2,3) oeituje se na
razne naeine (1 Kor 13,9s.12);
daruje se kao dar Duha Sv.
(1 Kor 2,13; Ef 1,8.17) i potreb-
no ju je izmoliti (Jak 1,5). Pra-
va promjena zivota krseanino-
va svjedoeanstvo je 0 Bozjoj
M. (Kol 3,16).
MUDROST (knjiga) (u grc. ru-
kopisima = Salomonova mud-
rost; -+ kanon). Danas se op-
eenito ddi da Knjigu mudro-
sti nije napisao Salomon, vee
neki zidov (po svoj prilici u
Aleksandriji) u L st. pro Kr.,
i to na gre. jeziku. Pisac je
u tri dijela prikazao:
L Vrijednost M. koja boravi
u covjeku ako joj se otvori,
i koja ga putem pravednosti
vodi k Bogu. U Bozjem se su-
du ocituje ta vrijednost (gl.
1-5).
2. M. kraljeva koji mudro vla-
daju i cijene M. viSe od bilo
kojeg blaga, kako se to s to-
liko blagoslova pokazalo u zi-
votu Salomonovu; ljepota i
bit M. kao Bozjeg dara (gl.
6-9).
3. Djelovanje M. u povijesti
ljudskog roda, nar. izr. naro-
da koji je spasen iz Egipta,
dok su bezboznici primili svo-
ju kaznu (gl. 10-19).
Pisac time zeli dokazati nad-
moe -+ mudrosti u izr. naro-
du nad grc. filozofskim mis-
lj enj em. Opisuje M. rijeeima
i slikama koje ee u NZ preu-
zeti i dalje razviti Ivan i Pa-
vao za Bozju Rijec (Logos) i
Bozjeg Duha koji je darovan.
MUKA -+ povijest muke,-+
trpljenje
MUSKARAC Kao i kod dru-
gih sem. naroda i u Izraelu je
javni i vjerski zivot posao
M. (usP. sveeenistvo, pravo
prvorodenca). Doduse -+ zena
se ne potcjenjuje kao kod su-
sjednih naroda, jer se ona pri-
kazuje ravnopravnom (Post
1,27; 2,23). Nije sarno M. stvo-
ren na sliku Bozju. Ali sarno
od sebe nameee se shvaeanje:
covjek = M. (-+Adam); Bog
se nikad ne objavljuje kao ze-
na. M. i u pravnom redu ima
prednost pred zenom (-+ ra-
stava braka); on se smatra
jaCim (Job 38,3; 1 Pt 3,7).
U NZ s iedne strane stoji tvrd-
nja da u Kristu nema razli-
ke izmedu M. i zene (Gal 3,
28); u Isusovoj okolini djelo-
vale su i zene; u zajednicama
su imale znacaine slufbe (npr.
prorocice). S druge strane
naglasena je ljestvica Bog -
M. - zena (1 Kor 11,3-9, na-
stavak sz. nazora i obzirnost
prema okolini); zena je radi
MUSKARAC - NABUKODONOZOR
201
M.; on joj je glava. Doduk
i u vezi s time, jasno se govori
da u Gospodinu niti je zena
nezavisna od M. niti M. od
zene (1 Kor 11,11), ali to nije
imalo odlucujuCi utjecaj u ka-
snije doba: u ze-
na postaie sve viSe pratilja M.
bez zakonita utjecaja. Sasvim
NAAMAN Aram. vojskovoda
damascanskog kralja. -+ Elizej
ga je iscijelio od -+ gube (2
Kr 5; usp. Lk 4,27).
NABAL (luda) Bogat posjed-
nik stoke u -+ Maonu. Uskra
tio je svoju pomoe -+ Davidu.
Njegovoj zeni -+ Abigajili us-
pjelo je umilostiviti Davida
kad je htio ubiti N. (1 Sam
25).
NABATEJCI Sem. pleme, prv.
su bili -+ nomadi a u 4/5. st.
pro Kr. stalno su se naselili
u podrucju -+ Edomaca. Iz
svoga glavnog grada -+ Petre
nadzirali su karavanske puto-
ve izmedu Perzijskog zaljeva,
Arabije i Crvenog mora te su
od 1. st. pro Kr. pa do 1. st.
p. Kr. bili najznacajniji trgo-
vacki narod u arap. podrucju.
Prema SP N. su bili u prija-
te1.iskim vezama s -+ Makabej-
cima (1 Mak 5,25; 9,35). Nar.
su poznati kraljevi: -+ Areta I.
(od njega je zatrafio utociSte
veliki sveeenik -+ Jason: 2
Mak 5,8), i Areta IV., pred ci-
jim je namjesnikom u -+ Da-
masku Pavao morao bjefuti
(2 Kor 11,32). Nabatejsko je
kraljevstvo 106. p. Kr. osvo-
jio Trajan te ga pripojio Rim.
carstvu kao pokrajinu Arabi-
ju. Petra je najznacajnije svje-
docanstvo umietnosti N. s
helen. obiljezjem. N. su govo-
se ispustalo iz vida da 1 Kor
predstavlja drustvena pravila
uvjetovana tadasnjim vreme-
nom i sredinom, a da se nipo-
ne radi 0 metafizickim
tvrdnjama te da one pred-
stavljaju reakciju
nina PavIa na prevelik utjecaj
zene.
N
rili aram. narjecJem koje je
bilo pod snafnim utjecajem
Arapa. Kako se moze vidjeti
iz njihovih natpisa i zapisa sa-
cuvanih na -+ papirusu, oni su
castili bozanstvo Sunca odn.
plodnosti Dusaresa i bozicu
Mjeseca Alut.
NABI -+ proroci
NABONID Posljednji novoba-
bil. kralj, od 556-539. pro Kr.
8 je godina boravio u -+ Ara-
biji (-+ Tema) s namjerom da
i na to podrucje protegne svo-
ju vlast, a njegov je sin -+
BelSazar u to vrijeme vladao
u -+ Babiloniji. 539. pro Kr. Kir
je pobijedio N.
NABOT je u -+ Jizreelu posje-
dovao vinograd, a kralj -+ A-
hab zatrazio je od njega da
mu ga ustupi. Buduci da nije
ispunio kraljevu zelju, splet-
kom Ahabove zene -+ Izebele
doveden je pred sud i na te-
melju krivog svjedocanstva
kamenovan. Zbog toga je pro-
rok -+ Ilija zaprijetio Ahabu
propascu njegove kuce (1 Kr
21).
NABUKODONOZOR (II) (akad.
nabu-kudurri-usur) Kod Jr 21,
2-27,5 i od 29,21 dalje kao i
kod Ez ispravnije se naziva
Nebukadrezar. Sin Nabopola-
sara, kralj novobabil. (604-
-562. pro Kr.). Vee 605. pobje-
202
NABUKODONOZOR-NADAHNUCE
duje faraona""* Neka u Karke-
miSu (2 Ljet 35,20; Jr 46,2) i
goni Egipeane sve do delte
Nila, ali se zbog smrti svoga
oca mora vratiti u""* Babilo-
niju da preuzme vlast. Kralj
""* Judeje""* Jojakim, koji je do
tada bio povezan s Egiptom,
dolazi u ovisnost 0 Babiloniji
te plaea danak (2 Kr 24,1), ali
se nanovo oslobada. Za vr.
vladanja njegova sina ""* Joja-
kina N. zauzima 597.""* Jeru-
zalem i njegove stanovnike
odvodi u""* izgnanstvo (2 Kr
24,8-16). ""* Matanija je postav-
ljen kraljem ostatka stanov-
niStva sto je preostalo u zem
liji. N. mu je promijenio ime
i od tada se Matanija naziva
Sidkija (2 Kr 24,17). Sidkija
je bio nevjeran i zato je 588.
Jeruzalem podsjednut te ga
586. N. osvaja i razara Hram
a stanovniStvo odvodi u iz-
gnanstvo (2 Ljet 36,11-20). Dn
2,36ss spominje N. kao moe-
nog vladara zlatnog kraljev-
stva a Dn 4,26s govori 0 nje-
govoj umiSljenosti. U babil.
ljetopisima N. se prikazuje
kao vladar mironosac, prave-
dan kralj, vjeran pastir""*
Mardukov. U prvom planu to-
ga ne stoje njegovi ratni us-
pjesi, vee se ocrtava njegova
ziva gradevna dielatnost u""*
Babilonu (Mardukov bram
palace, zidine i dr.). '
NADA je u SP ocekivanje bu-
dueeg""* spasa. Da N. nije pu-
ka utopija iii tlapnja, jamci ""*
Kraljevstvo Bozje koje je s
""* Kristom zapocelo. Ta N.
cvrsto je utemeljena na Boz-
joj vjernosti (Ps 71; 1 Kor
1,9) a ne na pukoj ""* strpljivo-
sti. Ispunit ee se Kristovim""*
ponovnim dolaskom, ali je vee
sada obeeana ovom""* svijetu
(usp. Rim 8,19; Tit 3,7). Zbog
nje su kdcani radosni i iskre-
ni !judi (Rim 12,12; 2 Kor
3,12), za razliku od onih koji
nemaju nikakve N. (Ef 2,12)
i drfe da je svijet besmislen.
NADAB (Bog se pokazao da-
rezljivim) VI. ime, npr:
1. Prema Lev 10,ls brat""* Abi-
hua i dionik iste sudbine.
2. Sin""* Jeroboama 1. (1 Kr
14,20), kralj""* Sj. izr. kraljev-
stva (911-910. pro Kr.), nasta-
via je njegovu vjersku poli-
tiku (1 Kr 15,26), ali ga je""*
Basa svrgnuo i pogubio.
NADAHNUCE (inspiracija, od
lat. rijeCi inspirare = nadah-
nuti; tu lat. rijec upotreblja-
va""* Vulgata u 2 Tim 3,16; 2
Pt 1,21) N. se ovdje ne shvaea
kao umjetnicko N., vee kao
oznaka za bozanski utjecaj na
pisce SZ i NZ (""* kanon).
Pisac nije mehanicko sredstvo
kojemu bi Bog odn. Duh Sve-
ti u pero kazivao, nego os'oba
koju je Bog uzeo u svoju sluf-
bu (s naCinom miSljenja koje
je povezano s njegovim vre-
menom, okolinom i prilikama,
kao i s njegovim psiholoskim
i dubinsko-psiholoskim ustroj-
stvom). Tako je djelo s jedne
strane posve djelo toga pisca,
koji doduse cesto nije bio
svjestan tog N. i koji je mo-
gao preradivati tekstove iz
starijih vrela sto ih je imao na
raspolaganju (npr. tekstove
popisa, izvjestaja, himana, pi-
sarna, puckih pripovijedaka,
prica); s druf!,e strane to je
djelo Bozja rijec (usp. 1 Sol
2,13); jer se dio Bozjeg djelo-
vanja ne sastoji sarno u tome
da Bog nesto poduzima (""*
Utjelovljenje) nego i u tome
da priopcuje svoju rijec. To
priopeenje ne zamiSlja se u
prvom redu kao neka obavi-
jest nego kao dar.
U pojedinim slucajevima pita-
mo se: kako je neki tekst obli-
kovan vremenom, okolinom
NADAHNUCE - NAMJESNIK
203
(ukljucujuCi i bogostovne pri-
like), psihom, koristenim vre-
lima, osebu.inoseu.
kojem se obraea ltd.; sto tal
tekst govori 0 Bozjem pribli-
zavanju ljudima onda i da-
nas' na koji se nacin Bog
moie smatrati nezabludivim
zacetnikom teksta? SP SZ i
NZ vjeruje u Bozje N. (usp.
Izi 24,12; "Jr 36,8; Zah 7,12; Iv
10,35; 2 Tim 3,16; 1 Pt 1,12; 2
Pt 1,19ss; 2 Pt 3,15; usp. 1 Tim
5,18).
NADGLEDNIK (od grc. epi-
skopos potjece nasa rijec bi-
skup) 1 Pt 2,25 naziva Krista
N. (cuvar). SP inace tako
naziva ljude na vodeCim polo-
zajima u prvim krse. zajedni-
cama, koji pripadaju zboru_
prezbitera (starjesina). Pri
tom se nadgledniku ne zadaje
neko zaokruZeno podrucje
sltiZbe. Moglo je u istoj zajed-
nici biti viSe N. (usp. Dj 20,28).
Izrazi N. i prezbiter (= sta-
rjesina) mozda su se upotreb-
ljavali bez razlike u znacenju
(Tit 1,5.7). Polozaj N. naroCit
je oblik _ sltiZenja. Potkraj 2.
st. p. Kr. gotovo se posve usta-
lio monarhicni episkopat; u
ime svake zaiednice gotovo je
neograniceno nastupao sarno
jedan biskup.
NADNICAR_ rad
NAFTALI Sin _ Jakova i_
Bilhe (Post 30,8; 35,25) a pre-
rna Post 49,21 i Pnz 33,23 je-
dan od Izraelovih praotaca.
Podrucje plemena N. bilo je
na i. rubu Galilejskog gorja,
z. od _ Genezaretskog jezera
i gornjeg toka Jordana a gra-
nicilo je s plemenima _ Jisa-
kara, _ Zebuluna i _ Asera. U
Suci 1,33 spominje se _ Bet-
-semes, grad u podrucju ple-
mena Naftalijeva. U Debori-
noj se pjesmi (_ Debora) kod
Suci 5 pobjeda N. nad
_Siserom.
NAGRADA -+ rad. _ naplata
NAHOR
1. U Post 11,22ss ime Abraha-
mova djeda.
2. Prema Post l1,25s; H 24,2
Abrahamov brat koji je bora-
vio u -+ Mezopotamiji (Post
24,10); od njega se izvodi pod-
rijetlo dvanaest aram. pleme-
na (Post 22,20-24).
3. Kao ime mjesta spominje
se u tekstovima klinova pis-
ma;_Haran.
NAHUM (Jahve tjesi) iz-+
Elkosa; jedan od dvanaest rna
Iih proroka; _ Nahum (knji-
ga).
NAHUM (knjiga) Nakon naslo-
va ta prorocka knjiga u 1,9-14;
2,4-19 donosi navjestaj 0 sko-
roj propasti asir. kraljevstva
i 0 razoren.iu Ninive (612. pro
Kr.). Kao proslov se donosi
psalamska p.iesma Jahvi, 0-
svetniku nad svojim neprija.
teljima (1,1-8). Izmedu toga se
nalazi obeeanje Judi (1,12; 2,1.
3). Osim glede proslova, ne 0-
sporava se autorstvo proroka
N. Spis je nastao izmedu 662.
i 612. pro Kr., vjer. koju godi-
nu prije 612. pro Kr. U njemu
dolazi do izraZaja vladalacka
Bozja moe nad kraljevstvima
ovoga svijeta.
NAIN Mjesto u _ Galileji, ji.
od -+ Nazareta, na podnozju
Malog Hermona, gdje je pre-
rna Lk 7.11-17 bio uskrisen
preminuli mladie.
NAJAMNIK Nadnicar, npr. ko-
ji vodi stado na ispasu (I v
10,12s).
NAKNADNICA _ zrtva
NAUEVNICA _ zrtva
NAMJESNIK _ upravitelj
204
NAPASTOVANJE-NAPLATA
NAPASTOVANJE Jasno je pri-
kazano u Post 3.1-6 i 22,1-14.
SZ govori da Bog iskusava
Ijude kako bi posvjedocili
svoju poslusnost (Izl 16,4),
prokusanost (Mudr 3,5), ple-
menitost (Sir 4,17), bogobojaz-
nost (Izl 20,20) a nar. vjernost
Savezu (Izl 16,4; Suci 2,22).
Sredstva su N. -+ davao (Job
1,6-12; 2,1-8), ponizenje (pnz 8,
2) ili lazni proroci (Suci 2,22).
SZ poznaje takoder kuSanje
Boga u nezadovoljstvu i mrm
ljanju ljudi (Izl 17,2ss; Br 14,
22ss) kao i u nevjeri i traze-
nju znaka (Iz 7,12). Prema NZ
N. dolazi kako od davla (1 Sol
3,5; usp. Lk 22,31) tako i od
samih Ijudi (1 Kor 10,22; Gal
6,1). I -+ pozuda koja nevjer-
nika neodoljivo vuee na -+ zlo
moze biti uzrok N. (Rim 7,14-
-25). Ona i za v.iernika pred
stavlja trajnu opasnost (Rim
6,12). Uz to i pretjerana spol-
na suzdrfl.iivost moze dovesti
u napast (1 Kor 7,5). NaroCit
izvor iskusenja je -+ trpljenje
(Jak l,2s.12; 1 Pt 1,6), koje je
u vrijeme -+ nevolje znak so-
tonskog nastojanja da Ijude
odvrati od Boga (Otk 2,10).
N. treba svladavati molitvom
(Mk 14,38//). N. Isusa (Mt 4,
1-11) pomafe nam shvatiti ka-
ko njegovo poslanje nije u
uspostavi ovozemne vlasti, vee
u navijestanju Bozjega kra
ljevstva. Isus je svojom po
stojanoseu skrsio moe Zloga.
NAPLATA Prema Ijudskom
pravu N. je naknada za stetu
(Izl 21,23ss; Lev 24,19) i usko
je povezana s -+ krvnom osve-
tom (Br 35,19ss) i s osvetom
uopce. Bog uzvraca naplatom
Izraelovim neprijateljima (Izl
23,27; IS 24,12), ali i svome
nevjemom narodu (Br 25,3s).
Nagrada i -+ kazna ne daje
se sarno pojedincima nego i
njihovoj okolini (2 Sam 6,12;
IS 7,5-12.24s). To shvaeanje
skupne N. (= odmazde) (Br
16,20ss) ispravljaju -+ proro-
ci time sto istieu odgovor-
nost pojedinaca za v!. zivot
(Jr 31,29s). Bog svakome vra-
ea prema njegovim -+ djelima
(Jr 31,16; Iz 59,18). Navjestaj
kaznene N. treba voditi k -+
obraeenju (Am 5,11-15) koje
smjera oprostenju krivnje (Jr
18,1-8). N. se kao nagrada i
kazna pokazuje u zivotu ljudi
(Suci 9,22-57; 1 Sam 15,10-33).
U smislu dvojake N. Bog kao
sudac gresnike kafnjava a pra-
vednike nagraduje (Sir 11,26s;
17,19.32). Ope. se smatra kaz-
nom za potajne grijehe to sto
i poboznoga covjeka zadesi ne-
sreea (usp. Iv 9,1ss). Zbog po-
dvojenosti koja je time uzro-
kovana izranja misao 0 ono-
stranoj N. (Mudr l-Q). NZ po-
znaje dvostruku N. (Lk 13,1-9),
ali zabacuje zid. poimanje (Iv
9,1s). Bolest, nevolja i nesre-
ca ope. se promatraju kao po-
sljedica prvog grijeha, a ne
kao kazna za pojedine grije-
he. Kazna (N.) jest prokusa
vanje vjere (Heb 12,3-11). Bog
svakome naplacuje prema nje-
goyim djelima (Mt 16,27; Gal
6,7s; 2 Tim 4,14) i prema nje
govoj vjeri (Iv 12,47-50). Bog
ne priznaje dobro koje net-
ko cini gledajuCi sarno na svoj
ugled (Mt 6,1-16; Lk 14,12ss) a
tako ni pozivanje na zasluge
otaca (Iv 8,33-40). Ucenicima
je obecana nagrada (Mk 10,
29s), nutarnji mir (Mt 11,28s),
vjecni zivot iIi smrt (Mt 25,
46). NZ doduse zna za Bozju
N. vee u ovom zivotu (1 Kor
11,30), ali istice pravu N. tek
na-+ Sudu (2 Kor 5,10). Sam
Bog je nagrada (Lk 17,7-10),
ali kao rnilosni dar (Rim 6,23)
i kao dionistvo u Kristovoj
slavi (Kol 3,4).
NAPRSNIK - NARODI SMORA
205
NAPRSNIK -+ efod
NARA V Osim sto dolazi u iz-
ricajima 0 -+ stvaranju, -+ me-
su, i -+ svijetu, rijec N. ozna-
cuje kako Bozju tako i covjec-
ju bit. Kumiri pO N. nisu
bogovi (Gal 4,8); ljudi su zbog
nedostatne spoznaje Boga ni-
stetni te su po N. djeca srdz-
be (Mudr 13,1; Ef 2,3). Lakse
mogu ukrotiti zivotinje negoli
vlastitu N. (Jak 3,7s). Doziv-
ljavaju prolaznost svoje N.
(Ps 103,14ss). SP pak govori i
to da ce covjek sa svojom N.
Zivjeti u zajednistvu s bozan-
skom N., s Bozjom biti (2 Pt
1,4). Prema izvjeStaju 0 stva-
ranju muskarac i zena po N.
su usmjereni jedno na drugo
(Post 2,21-25; usp. Mt 19,4ss),
pa i onda kada to zajedniStvo
njihovom krivnjom postaje
izopaceno (Rim 1,26s). U N. se
ubraja i tzv. prirodni osje-
caj koji se razvija sporazu-
mijevanjem medu ljudima (1
Kor 11,14). Pavao naglasava
razliku izmedu Zidova i poga-
na s obzirom na -+ Zakon. Pri
tom se na temelju objave Zi-
dovima pripisuje vece znace-
nje (Gal 2,15) a poganima se
priznaje bolje razumijevanje
Zakona (Rim 2,1427s). Covjek
ne moze samom svojom tje-
lesnom N. teziti za Bozjim
spasenjem (1 Kor 2,14; 15,44).
Naravni zakon u SP jest sa-
svim nesto drugo nego fizicki
prirodni zakoni. Njima se viSe
oznacuje spoznaja Bozje vo-
lje, koja je snagom Ijudske N.
i u Ijudskoj -+ savjesti omogu-
cena svim Ijudima koji jos ni-
su neposredno primili rijec
Bozje objave (Rim 2,14ss). U
tom smislu mozemo naravni
zakon shvatiti kao svijest 0
cudorednim propisima sto ih
covjek spoznaje kao Bozji za-
htjev.
NARICALJKA -+ tugovanje
NAROD oznacuje zajednicki
zivot Ijudi u zajednickom zi-
votnom prostoru s istim jezi-
kom i istim pravnim poret-
kom (Post 11,6; Izr 11,14); iz-
razom N. takoder se oznacuju
plemena (Suci 5,18), tudinci
("pogani) (Lev 26,33), mno-
stvo (Lk 1,21) a u kasnozidov-
sko doba i drustveno zapo-
stavljeno pucanstvo, puk (Iv
7,49). Izrael se smatra na te-
melju svog odabranja Bozjim
vlasniStvom (Izl 19,5; Pnz 7,
6s). Bog se u Ijubavi obraca
svome N. kao sto se otac ob-
raca svome sinu (lzl 4,22s) iIi
rnm svojoj zeni (Hos 1-3). U
prorockom se navijestanju
naglasava da Bog zeli sa svo-
jim nevjemim N. sklopiti no-
vi, vjecni-+ Savez (Jr 31,31ss;
Ez 11,20), te tako ocitovati svo-
je rnilosrde drugim N. Obe-
canja kod lz 9,1s; 11 i dr. na-
vijestaju novo ispunjenje u
Isusu. -+ Vjerom u njega naj-
prije ce Izrael (Mt 10,5s) a za-
tim i svi drugi N. postati nov
Bozji N., njegovom ce se krv-
lju (-+ krv Kristova) sklopiti
nov Savez (1 Kor 11,25s). -+
Crkva sebe shvaca kao ispu-
njenje sz. Bozjeg N. i znade
isto tako da je na putu pre-
rna konacnom dovrSenju (Heb
3,74,7; Otk 21,3; 22,3ss). -+ ti-
jelo
NARODI SMORA (Primorski
narodi) Zajednicki naziv za
razna indoevropska plemena
koja su u okviru iIirsko-dor-
skih seoba rnorern i kopnom
prodrla prerna Siriji, Palesti-
ni i Egiptu. S njihovim nadi-
ranjem povezano je razorenje
Troje (-+ Troada), kretskih
palaca (-+ Kreta) i slom kra-
ljevstva -+ Hetita. Jedna sku-
pina tih N. s m. vee je u do-
ba ego faraona Amenofisa III.
(1410-1372. pro Kr.) i Ramzesa
206
NARODI SMORA - NAVIJESTANJE
II. (1301-1234. pro Kr.) sluzila
kao placenici. Ramzes III.
(1197-1164. pro Kr.) onemogu-
cio je pokusaj jednog ratnog
prodora u Egipat. Dio napa-
daca, Peleseti (= -+ Filistejci)
naselio se u podrucju Kana-
ana. Njima srodni Tekeli 0-
svojili su -+ Dor.
NASUEDOVANJE u SZ ozna-
cuje vjemost Savezu i posve-
eenje zivota (Lev 11,44). U NZ
N. je temeljni pojam krsc. -+
etike. N. -+ ucenikfl zasniva se
na osobnom Isusovu pozivu
(Mk 1,16ss) koji traZi da na-
puste dotadasnje zivotne okol-
nosti i navike (Mk 10,28; Lk
9,59-62; 14,26-33) te na prizna-
vanje Isusa Gospodinom i Uei-
teljem (Mt 1O,24s). N. je oso-
bna povezanost s Isusom, ci-
me se ucenicima omogueuje
da vjerom i poslusnoseu od
njega ocekuju spasenje (Mt
19,16-30) te spremnost da ga
nasljeduju i u trpljenju (Mk
8,34s).
U sirem smislu N. znaei pri-
hvaeanje Krista kao uzora (Iv
13,15.34; 15,12; Rim 15,7; 1 Kor
11,1; Fil 2,2-8). To ipak ne zna-
Ci oponasati Krista, vee usvo-
jiti njegov staY poslusnosti
prema Oeu (Mt 5,48; 1 Pt 1,
14ss). N. je takoder dionistvo
u Kristovu zivotu poniZenja j
uzvisenja (Reb 12,2s).
Poziv na N. nije upravljen
samo pojedincima vee i zajed-
nici -+ Crkve koja ga treba
nar. ostvariti u spremnosti na
prastanje (Ef 4,32; 5,1) u uza
jamnom milosrdu (Mt 9,13; 23,
23; Lk 10,37; Kol 3,12; 1 Tim
5,10) i u ustrajnoj vjeri (Reb
6,12). Kad Pavao sarna sebe
smatra uzorom zajednicama,
tada pod tim misli sarno na
primjer djelovanja Bozje sna-
ge koja je preobrazila njegov
zivot (1 Kor 4,16; Fil 3,12.17;
4,9; 1 Sol 1,6s; 2 Sol 3,7ss).
NAS-PAPIRUS U -+ Kumranu
pronadeni svitak SP iz 1. ili
2. st. p. Kr. Sadrli 10 zapovi-
jedi.
NATAN (Jahve je dao)
1. -+ Davidov savietnik i -+ pro-
rok. Prema Boziem nalogu (2
Sam 7,4; 12,1) kori Davida na-
kon njegova zloCina protiv U
rije (2 Sam 12,1-12); u pocetku
se slaZe s gradnjom hrama a
zatim je prijeCi (2 Sam 7,1-12)
i uspijeva -+ Salomonu osigu-
rati Davidovo nasljedstvo (1
Kr 1,10-40). Sporninje se i kao
pisac jedne povijesti Davido
ve (1 Ljet 29,29) i povijesti 0
Salomonu (2 Ljet 9,29). U vezi
s naumljenorn gradnjom hra-
rna Natan proriee Davidu da
ee njegova vladarska loza 0-
stati zauvijek (2 Sam 7,8-16).
2. Davidov sin (2 Sam 5,14; 1
Ljet 3,5; usp. Lk 3,31).
NATANAEL (Jahvin dar) Iz
Kane Galilejske (Iv 21,2), pre-
rna Iv 1,45-51 zajedno s -+ Fili
porn dolazi k Isusu i, posto je
nadvladao poeetnu sumnju,
postaje Isusovim -+ ucenikom.
-+ Bartolomei.
NATANOVO PROROSTVO -+
Natan
NATPISI su tekstovi zapisani
na tvrdoj podlozi (npr. kame
nu, pecenoj glini). Oni su naj-
vaZnija vrela za poznavanje
opee povijesti i povijesti pis-
rna mnogih stoljeca. -+ slovo,
-+ Siloe.
NAVIJESTANJE u SZ ozna-
cuje obznanjivanje Bozjega
kraljevstva, mira i spasenja
(Izl 9,f6; Iz 40,2), Bozje pra-
vednosti i istinitosti (Ps 9,12;
19,2) kao i njegove rnoti, pra-
stanja i uslisanja (Dn 9,9s;
Tob 13,4; 2 Mak 3,2236). Pred-
met sz. N. takoder je uzvise-
nost Bozjeg imena (Sir 17,8ss;
Neh 9,5). N. je povezano s go-
NAVIJESTANJE - NEBAJOT
207
vorom 0 Boziim djelima (Izl
3,15-22; 13,1-16). U NZ N. po-
lazi od Ivana -+ Krstitelja (Mk
1,4.7), dovrsava se u Isusu (Mk
1,14s; Reb 2,3) a nastavIjaju
ga-.+ apostoli (Mk 16,15; 1 Iv
1,3.5) Bez propovijedanja ne
moze se ostvariti Bozji -+
spas (Mk 1,38; 1 Kor 1,17).
Samo onaj koji je dobio 0-
viast moze zakonito propovi
jedati (Mt 12,18; Rim 10,15).
Isusovo posianje predmet je
njegova propovijedanja (Iv 5,
36ss; 17,21). N. je Bozje spa
siteljsko djelo (Mt 11,5) i po-
ziv na -+ obraeenje (Mt 3,ls).
To je poruka 0 -+ Kraijevstvu
Bozjem (Mt 4,23) i 0 -+ RijeCi
Bozjoj (Mk 4,33). Apostoli u
prvom redu navijestaju Isuso-
vu smrt i -+ uskrsnuce (1 Kor
15,1-8; 1 Tim 3,16), otpustenje
grijeha (Rim 1,16; 2 Kor 5,
19s), uskrsnuce mrtvih (1 Kor
15,12-19) i -+ ponovni dolazak
(Dj 3,20s; 2 Pt 1,16). Pri tom
oni isticu da su vjerodostojni
Isusovi -+ svjedod (Dj 1,8.21s;
1 Iv 1,1ss). N. se ne izvodi sa
mo rijecima vee i slavljem u
zajednici (1 Kor 11,23-26). Ono
se obraea spremnima na -+
slusanje (Dj 16,14), temelj je
-+ vjere (Rim 10,14-18), razli
kuje vjernika od onoga koji
ne vjeruje (Mk 16,16), Ijude ti
ni djecom Bozjom (Jak 1,18)
i spasava ih od krivnje (1 Kor
15,1). N. je namijenjeno ponaj-
prije Izraelu (Mt 10,5s) a za-
tim svim narodima (Mt 28,19).
N. se potkrepljuje -+ cudom
(usp. Mt 4,23; Dj 5,12-16). N.
obnavlja u ljudima bozanski
fivot (Rim 15,18s; 1 Iv 5,11ss)
a ujedno je izvor -+ radosti (1
Sol 1,6).
NAVJEsTAJ -+ kerigma
NAZARET Mjesto na j. gra
nid -+ Galileje, oko 350 m
nadm. vis., j. od grada Sefo-
risa, u blizini vainih promet
nica prema Siriji i Egiptu. Ke
spominje ga ni SZ a ni _ Jo-
sip Flavije ni -+ Talmud. Tek
u NZ N. se naziva zavieajem
Isusovim (-+ povijest djetinj-
stva) i njegove rodbine (Mt
2,23; Mk 1,9; 6,3; Lk. 2,51). U
N. Isus zapoCinje svoje javno
djelovanje (Mt 4,13). Isusovo
podrijetlo iz neznatnog N. po-
vod je -+ NatanaeIovoj sumnji
(Iv 1,46). Nar. se istice nevje-
ra stanovnika N. zbog koje
oni odbacuju Isusa (Mk 6,
1-6//). Danas N. pripada Izra-
elu. StanovniStvo mu je pre
tezno krseansko.
NAZIREJCI (posveceni) Pro-
pisi za N. donose se u Br 6,
1-21. N. su se zav.ietovali da ce
na poseban nacin sluZiti Bo-
gu te su se odricali uZivanja
vina i -+ octa, nisu strigli ko-
su niti su se smjeli doticati
mrtvaca. Nakon isteka zavjeta
morali su prinijeti zrtvu. Po-
znati su kao dozivotni N. -+
Samson (Sud 13) i -+ Samuel
(1 Sam 1,11). N. Isusova vre-
mena obvezali bi se zavjetom
najmanje za 30 dana; osim to-
ga smatra se zasluZnim preu-
zeti na sebe zrtvene troskove
za siromasne N. Prema Dj 21,
23s -+ Pavao s .ios cetiri siro-
masna N. polaze zavjet i sno
si zrtvene troskove kao znak
da on ni jednom zidovu ne
prijeci izvrSavanje Zakona.
NEAPOL
1. Lucko naseIje grada Filipi u
i. Makedoniji, danas: Kavala;
Pavao je na svom drugom mi-
sijskom putovanju dosao u N.
(Dj 16,12).
2.-+sekem.
NEBAJOT Prvi -+ JiSmaeiov
sin (Post 25,13; 28,19). U Iz
60,7 N. se prikazuje kao sj.-
-aram. nomadsko pleme.
208
NEBESKE UESTVE - NEDUZNOST
NEBESKE UESTVE -+ Jakob
NEBESKI BLAGDANI -+ nebo
NEBO se u SP shvaea kao dio
svemira, oznacen kao nebe-
ski svod (Post 1,1; 14,19.22; Jl
3,3), prema starinskom shva-
eanju razdije1jen u nekoliko
slojeva (Pnz 10,14; 1 Kr 8,27).
N. se zamiSljalo kao raspro.
strto platno (Iz 40,22; 44,24; Jr
10,12), provideno je ustavama
(Post 7,11; 2 Kr 7,2.19), poCiva
na stupovima (Job 26,11) Hi
je podignuto na temeljima (2
Sam 22,8). Na N. su ucvrscena
zvijezda (Post 1,14). Ono je co-
vjeku nedohvatno (pnz 30,12;
Iv 3,13). N. je oznacivalo i
zracni prostor izmedu N. i ze-
mlje (Post 1,26) i zamiSljalo
se kao naseljeno zlim dusima
(Ef 2,2; 6,12). N. je Bozje pre-
bivaliste (1 Kr 8,30.32.34.36;
Mk 11,25; Mt 5,16.45; 6,1.9; Ef
6,9; Kol 4,1), Bozje prijestolje
(Iz 66,1). Prema Mudr 18,15;
Rebr 8.1 i Otk 4,2; 5,1; 21,5
Bozje je prijestolje na N. i
stoga se govori 0 Bogu ne-
beskom (Post 24,7; 2 Ljet 36,
23; Otk 11,13; 16,11), Sto je po-
tom dovelo do istoznacne upo-
trebe rijeci Bog i N. (Dn
4,23; 1 Mak 3,18; 2 Mak 7,11).
Nacin izrafuvanja u nebu
= kod Boga (Mt 16,19; 18,
18), s neba = od Boga
(Mk 1,11//; 8,11//), otvoreno
nebo = Bozja blizina (Iz
63,19; Mk 1,101/; Dj 7,55s; Otk
4,1; 19,11) iskljucuje svaku
prostornu predodZbu 0 N. i
ujedno je slikovito prikaziva-
nje -+ Bozje nazocnosti.
Prema bib!. nacinu predoCiva
nja N. je boraviSte -+ ande
la, tj.: oni gledaju Boga (Mt
18,10), sacinjavaju Bozje dvor
janstvo, kojemu ima pristup i
-+ davao (Job 1.6-12), prenose
Bozju poruku pojedinim lju-
dima (Lk 1,1926; Otk 10,1s; 18,
1). Krist zivi na N., tj. kod
svog Oca (Iv 1,1; 17,5). On
napusta zajedniStvo s Ocem
po svom -+ utjelovljenju (Iv
1.9.11; 3,13.31; 6,38; Ef 4,9) j
opet se vraea u to zajedniS
tva (-+ uzviSenje: Mk 16,19; Dj
1,9ss; Ef 4,9s), vlada zajedno
s Bogom (Dj 2,33s; 5,31; Rim
8,34; Ef 1,20). N. je mjesto-+
spas a (Kol 1,5; 1 Pt 1,4) koje
se opisuje kao: -+ raj (2 Kor
12,4), Bozii hram (Otk 3,12;
11,19; 14,15), kadioni zrtvenik
(Otk 8,3.5; 14,18), novi Jeruza-
lem (Gal 4,26; Reb 12,22; Otk
3,12). Tako rijec N. oznacuje
onostranost koja treba da bu-
de cilj covjekova zivota; pobo-
zan covjek u N. sabire svoje
blago (Mk 10,2111), ondje mu je
domovina (Fil 3,20; Heb 12,
22s). Ondje Krist pripravlja
ucenicima stanove (Iv 14,2s;
2 Kor 5,1), gdje ee oni oslobo-
deni zemaljskih muka (Otk
7,16; 21,4) stajati pred Bozjim
prijestoljem (Otk 7,9).
NEBO
1. Gora u -+ Moabu, oko 810
m nadm. vis. S njezina je vrha
Mojsije vidio Obeeanu zem-
lju (Pnz 32,49); u Pnz 34,1
poistovjeeuje se s brdom Pis-
ga nasuprot ..... Jerihonu.
2. Grad u Moabu koji je ne-
ko vrijeme pripadao ..... Rube-
nu (Br 32,3.38; 1 Liet 5,8); kas-
nije su ga osvojili Moapci (Jr
48,1.22).
3. Grad u -+ Judeji (Ezr 2,29).
NEBUKADNEZAR -+ Nabuko-
donozor
NEBUZARADAN Zapovjednik
tjelesne straZe ..... Nabukodono-
zorove; osvaja Jeruzalem (2
Kr 25,8-20; Jr 41,10; 43,6; 52,12-
-26.30); pustio je na slobodu-+
Jeremiju (Jr 39,11-14; 40,1-6).
NEDJEUA -+ Dan Gospodnji
NEDU1:NOST -+ cis toea, -+ sa
vdenost
NEGEB-NEOKAlJANOST
209
NEGEB (suha zemlja) Zbog
veoma slabih oborina oskud-
no obradiva stepa j. od nase-
Ijene i obradene zemlje; pro-
teze se od j. dije1a gorovite
Judeje pa do predjela Kades.
BuduCi da N. nije imao usta-
Ijene granice, u posjed su ga
preuzimala razna nomadska
plemena, kao npr. Jerahmeel-
ci, Kenijci, Kerecani, a i Ju-
dejci (JS 15,21ss; 1 Sam 27,10;
2 Sam 24,7). U rim. je doba
N. dijelom ucinjen plodnim,
nanovo postaje stepom za yr.
arap. vladavine. U SP N. se
upotrebljava kao oznaka za
jug (Post 13,14; Br 34,3; JS
15,8; Ez 21,3).
NEHEMIJA (Jahve tjesi)
Hakalijin sin; kao pravovje-
ran zidov peharnik na dvoru
perz. kralja Artakserksa r.
(465424. pro Kr.) u Suzi. Kad
je cuo za nevol.iu u Jeruzale-
mu, zamolio je i dobio dopu
stenje da kao perz. namjesnik
preuzme upravu grada (Neh
1,2-2,8; 5,14). Unatoc brojnim
protivljenjima (-+ Samarijan-
ci), za yr. svoje dvanaestgo-
diSnje djelatnosti u Jeruzale-
mu (445433. pro Kr.) pobrinuo
se da se nanovo podignu grad
ske zidine, da se grad viSe na
puei, stitio je nevoljne siro-
mahe od izrabljivanja i lihve
i pobrinuo se za opcu sigur
nost grada (Neh 2-7). Nakon
privremenog boravka u Suzi,
N. se oko 430. pro Kr. vraca u
Jeruzalem. Poduzima mjere
protiv zloupotreba u Hramu
u vezi s podavanjem desetine
i subotnjim pocinkom; nada
Ije, poduzima korake protiv
brakova sa zenama tudinka
rna (Neh 13,6-38). Nepoznat je
njegov daljnji zivot.
NEHEMIJA (knjiga) ne smije
se diieliti od -+ Ezrine knjige.
U njoj se prikazuje obnova
jeruzalemskih zidina pod vod
stvom N. nakon -+ izgnanstva,
8to je postignuto uz vrlo ve1ik
otpor (1-6). N. se brine za
naseljavan.ie Jeruzalema (7;
11). Ezra pred narodom cita
Zakon (8-10). Knjiga sadrZi
mnoge nazive imena i mjesta.
NEHUSTAN Naziv za-+zmiju
od mjedi u 2 Kr 18,4.
NEKO Krali u Egiptu (609-
-593. pro Kr.). 608. pobjeduje-+
Josiju kod Megida i prodire
sve do Eufrata (2 Kr 23,29).
Josijina nasljednika -+ Joaha
za N. svrgava i odvodi u Egi-
pat. Na njegovo mjesto po-
stavlja kraljem Elijakima, ko
me je dao ime -+ Jojakim i
nametnuo mu danak (2 Kr
23,33ss). 605. -+ Nabukodono-
zor pobjeduje N. kod Karke-
miSa (Jr 46,2), te je ovaj bio
prisiljen vratiti se u Egipat.
601. Neku je uspje10 sprijeCiti
daljnje nadiranje Babilonaca.
N. je potakao -+ Fenicane da
oplove Afriku i da se izgradi
kanal od Nila do Crvenog mo-
ra.
NEOKALJANOST. U SZ: kuIt-
na -+ eistoca. U NZ: slika po-
svemasnje vjernosti zajednice
Kristu (2 Kor 11,2; usp. Otk
14,4).
Nasuprot jednostrano naglase
noj cudorednoj vrednoti, N.
ne oznacuie neku zasebnieku
krepost pojedinca, vee je
bitno okrenuta zajednici. Ona
se sa strahopoeitanjem obra-
ca cijelom covjeku i postuje
dostojanstvo njegova tije1a.
Ona je plod vjerovanja da Bog
Isusovim utjelovljenjem i us-
krsnucem - dakle tijelom -
otkupljuje sve stvorenje (Rim
8,11.23; Heb 10.5.10). Ispravno
ponasanje na podrueju spol-
nog zivota proizlazi iz zahval-
nosti prema Bogu za dar tije-
la (1 Tim 4,4s).
210
NEPRIJATELJ - NIMRIM
NEPRIJATEU -+ ljubav
NERGAL U -+ Babilonu se
prY. smatra bogom Sunca, za
tim bogom bolesti i rata, a
zajedno sa svojom zenom Ere
skigalom gospodarem carstva
mrtvih. Spominje se u 2 Kr
17,30.
NERGAL SAR-ESER Vojsko-
voda -+ Nabukodonozorov. S
-+ Nebuzaradanom osvaja Je-
ruzalem (Jr 39,3).
NEVINOST -+ neokaljanost,
-+ Cistoca
NEVOUA se prikazuje u opi-
sima nesreca, bolesti, teskoca,
progona i s1. N. ima svoj ko-
rijen u moCi -+ grijeha, koji
je naskodio stvorenju kao cje-
lini (Otk 6; 8,6-11,19; Rim 8,19-
-23). 0 N. se ponajviSe govori
u vezi s Bozjim djelovanjem.
N. Bogu nije sakrivena. Zato
on iz nje izbavlja (Izl 3,7; Ps
4,2). Ona je dio njegova suda
nad-+ faraonom (Izi 7-10), laz
nim prorocima (Ez 14), Jeru
zalemom (Ez 21), poganima
(Ez 38), svijetom (Iz 24; Dn
12,1). Spasenje se postize kad
prestane N. (Iz 65,16). Covjek
se u N. ne smije obracati ni
kakvom drugom bogu (2 Kr
1,2-17; Iz 44,17). Krist je pobi
jedio N. (Rim 8,35ss) i ona se
pobjeduje u povezanosti s nji
me (Lk 21,8-19; 2 Kor 1 2 , 9 ) ~
N. je trajna opomena na bud-
nost (Mt 24,44), obiljezje vre-
mena koje ceka na ispunjenje
{Mt 24,29-33), prethodi dovrse
nju otkupljenja (Mt 24,6ss;
Rim 8,19-23). Nevoljnik doziv
Ijava Bozju utjehu da bi i sam
tjesio one koji su u N. (2 Kor
1,4).
NlKANOR (pobjednik ljudi)
1. Sir. vojskovoda u doba An
tioha Epifana (-+ Antioh [I]) i
kasnije u doba -+ Demetrija
(1); mrzitelj Zidova. Pobije-
dio ga je i ubio Juda Maka
bejac (-+ Juda [2]) (1 Mak 4,
l1ss; 7,31-50; 2 Mak 8,lOss; 15,
25-30).
2. Mjesni upravitelj na Cipru
(2 Mak 12,2).
3. Jedan od-+ dakona (Dj 6,5).
NIKODEM Poznat iz Iv kao
-+ farizej i jedan od glavara
naroda a ujedno i clan -+ Ve
likog vijeca. U jednom noc-
nom razgovoru s Isusom pou
cen je 0 potrebi -+ ponovnog
rodenja (Iv 3,1-21), brani Isu-
sa (Iv 7,50s) i donosi smirnu i
aloj za Isusov pogreb (Iv 19,
39). Pripisuje mu se i jedno
apokrifno Ev. koje se sastoji
od dva pry. nezavisna dijela
koja su nakon 400. p. Kr. po-
vezana u jednu cjelinu: Povi-
jest muke (Acta Pilati) i Kri-
stov silazak u PO,dzemlje.
NIKOLAITI Sljedbenici gno
sticke sekte (-+ gnoza) u krsc.
zajednicama u -+ Efezu i -+
Pergamu (Otk 2,6.14s). Zajed
nice su opomenute da se cu
vaju N. jer su oni nay. upali
u seksualni libertinizam.
NIKOPOL Ime grc. gradova
kao spomen na rim. pobjede
(npr. N. u -+ Makedoniji i -+
Ciliciji). Pavao poziva -+ Tita u
N.; vjer. je to N. u Epiru, a
osnovao ga je -+ August nakon
pobjede kod Akcija (31. pro
Kr.) (Tit 3,12).
NIL se u SZ zove Rijeka
(Am 8,8; Jr 46,7s) i more
(Ez 32,2); za -+ Egipat je od
zivotnog znacenja. Presahnuce
iIi kvarenje vode teska je kaz
na za zemlju (Izi 7,17ss; Iz 19,
5-10; Ez 30,12; Ps 78,44). Dug
je 6470 km i ubraja se medu
najdufe rijeke na svijetu.
NILSKI KONJ -+ Behemot
NIMRIM Oaza u -+ Moabu.
Spominje se kod Iz 15,6 i Jr
48,34.
NIMROD - NOA
211
NIMROD Prema staroizr. pre-
daji smatra se prvim velmo-
zorn na zemlji. Pripisuje mu
se osnivanje znacajnih babil.
i asir. gradova (-+ Erek) (Post
10,8-12; Mih 5,5s).
NINIVA (akad. ninua, humak
rusevina; sada kujundzik, ne
bi junus). Nasel.iena vee u
pretpov. doba (usp. Post 10,
11); grad u -+ Hamurabijevu
kraljevstvu, glavni grad -+ Asi-
ri.ie od vremena -+ Sanheriba
koji je najradi.ie tu boravio
i dao podiCi velebne gradevi-
ne. -+ Nahum (1-3) i -+ Sefanija
(2,13-15) navi.iestaju njezinu
propast. 612. pro Kr. razaraju
je Medijci i Babilonci. N. je
simbol Izraelu neprijateljske
moei. Da bi svo.iim suvreme-
nicima drasticno predoCio ka-
ko Bog nije sarno Bog Izra-
e1a nego i pogana, pisac knji-
zice 0 -+ Joni opisuje djelova-
nje glavnog lica upravo u N.
Iskapanjem su medu ostalima
pronadene Sanheribove i -+ A-
surbanipalove palace skupa s
bibliotekama klinovog pisma
(-+ izvjestaj 0 stvaranju, -+ po-
top) te reljefni prikazi, Hram
bozice IStar i Nabuov hram.
NIPUR Grad u -+ Babiloniji u
ko.ii su se naselili zid. progna-
nici. U blizini N. nalazi se
rijeka Kebar 0 kojoj govori
Ez 1,1.3; 3,15.
NISAN -+ kalendar
NIsTETNOST se odnosi na
ljudski zivot pred Bogom. Raz-
miSljanje i djelovanje pred
njim je bez znacenja (Iz 41,.
29; Ps 62,10; 94,11; Mudr 13,1;
Rim 8,20). Spoznavajuei svo.
ju N. covjek se uspijeva uteci
Bogu (Ps 4). Kumiri (tudi bo-
govi) smatraju se isto tako ni-
stetnima .ier ne mogu pomoei
ljudima (1 Sam 12,21; 2 Kr
17,15; Mudr 13; 14). stovanje
kumira naziva se N. a i bez-
boznoseu (Izr 10,20).
NOA -+ Lamekov sin; prema
bibl. rodoslovl.iu navodi se kao
deseti -+ praotac od Adama
(Post 5,1-29); buduCi da je
bio pravedan, sa svojom se
obitelji za vrijeme potopa u-+
korablji spasio od smrti (Post
6,9-22; 7,1-15). Posto je bio spa-
sen od smrti, prinio je Bogu
ugodnu zrtvu i primio je jam-
stvo da ce ljudski rod ostati
zauvijek (Post 8,20ss; usp. Iz
54,9); prima novi blagoslov
nad stvorenjem (Post 9,ls.7),
novu zapovijed 0 hrani (Post
9,3s). S njime Bog sklapa-+
savez, a znak je toga saveza
Dio jednog reljefa u palaci kralja Asurbanipala u Ninivi. Pri
kazuje kralja s dvojicom njegovih slugu u lovu na magarce.
212
NOA - NOMADI
duga (Post 9,9-17). Po svojim
sinovima -+ Semu. -+ Ramu i
-+ Jafetu on je novi praotac
ljudskog roda (Post 9,18s). Iz
vjestaj 0 N. i 0 potopu sliean
je izvjestajima babil. epa 0
Gilgamesu (-+ izvjestaj 0 stva-
ranju). - NZ upucuje u opi-
su Posljednjeg suda na potop
(Mt 24,37ss); N. je pralik-+
vjere i -+ nade (Reb 11,7) te
skupa sa svojom obitelji pred-
stavlja pralik krSeana koji ce
se spasiti (1 Pt 3,20s).
NO-AMON -+ Teba
NOB Gdje se nalazio, pravo
se ne zna (usp. Neh 11,31s; Iz
10.32). Prema 1 Sam 22,19 sve-
cenieki grad -+ Elijevih poto-
maka. Kad je -+ David, bjeze-
Ci pred -+ Saulom, stigao uN.,
-+ Ahimelek mu dade sveti
kruh (-+ prineseni kruhovi) (1
Sam 21,1-10). Zbog toga je Saul
ubio Ahimeleka i svecenike
koji nose -+ efod a N. je razo-
rio (1 Sam 22.13-19).
NOC Prema SP Bog ju je
stvorio (Post 1.5.16) da mu bu-
de na hvalu i da bude svje-
doeanstvo njegove slave (Ps
19,3; 92,3). Uz to je N. vrijeme
nar. Bozjih objava (Post 28,
lis; 32,22-26; 1 Kr 3,5ss; Lk
2,8s; Dj 16,9) i molitve (Ps
134; Iz 26,2; Lk 6,12), ali i
znak nesrece (Job 7,3), grije-
ha (Mih 3.6; Mt 26,34; Iv 13,
30), suda (Mk 13,35; 1 Sol 5,2)
i smrti (Iv 9,4). Takvu ce N.
Krist nadvladati (Rim 13,12; 1
Sol 5,5ss) a u novom stvorenju
noci viSe nece biti (Otk 21,25).
NOCNA STRAtA Poznata je
vee Babiloncima kao podjela
vremena (6 puta po dva sata).
Prema IzI 14,24; Suci 7,19; 1
Sam 11.11 u Izraelu su poz-
nate tri N. s. NZ pretpostavlja
rim. podjelu na eetiri N. s.
po tri sata (od 18 h - 6 h).
(usp. Mt 14,25; Mk 6,48; 13,35).
NOEMI Podrijetlom iz Bet-
lehema. Elimelekova zena,
svekrva Orpe i -+ Rute (Rut 1).
NOMAD! (Beduini) Stoearski
narodi koji zive u pustinja-
ma iIi stepama. U SP mjesto
njihova boravka naziva se-+
Arabiia u veoma sirokom smi
siu (2 Ljet 9,14; Jr 3,2; 25,24;
Ez 27,21). Uzgajaju deve, ne
poznaju ni poljodjelstvo ni vi-
nogradarstvo (usp. Jr 35), sta
nuju samo u -+ satorima, ne-
maju stalnih naselja. Za raz
liku od pravih N., patrijarsi
(-+ praoci) smatraju se polu-
nomadima. Uzgajaju sitnu sto-
ku (Post 30,37-43). te borave
u stepskim podruejima. U
stalne naselienike pre1aze tao
ko sto najprije dde goveda
(Post 13,5) a zatim postaju
ratari (-+ ratarstvo) (Post 26,
12) i zemljoposjednici (Post
33,19). Etika N .. koja je imala
velik utjecaj na Izrae1, odliku.
je se jakom povezanoscu pIe-
mena (-+ obiteli); to se oei-
tovalo u -+ gostoljubivosti, u
pravu utoeiSta, ali i u -+ krv
noj osveti. Za nUh nije neo-
biena stvar opeenje s -+ blud
nicom (Post 38.15-23; IS 2,1).
Pravo se -+ prvorodenca u
vrijeme N. moglo prenijeti i
na mladeg sina (Post 27,30-37).
U izvjestaju 0 -+ Kajinu i -+
Abelu razjasnjava se zasto se
nomadstvo smatra boljim, Bo-
gu ugodnijim zivotom: noma
da Abela iz -+ zavisti ubija Ka
jin koji je vee sjedilac (Post
4,11-16). Obratno: N. ugroza-
vaju sjedioce (tako npr. Izra-
el poslije -+ osvajanja zemlje;
usp. Suci 6-8; -+ Nabatejci).
Buduci da su N. bili prepuste-
ni prirodi te nisu bili vezani
ni za koje stalno mjesto, no
ipak im je pleme bilo domovi
nom, razvija se vjera u Boga,
vrlo osobna i bez o d r e d e n o ~
kulta; u njoj prevladava mI
NOMADI - NOVI ZAVJET
213
sao -+ saveza a prozivljava se
u raznim -+ svetistima. -+ Pro-
roci prikazuju relig. zivot Iz-
raela u njegovo nomadsko do-
ba veoma idealno, kao zlatno
doba vjere i vjernosti Bogu.
Oni neprestano sa ceznjom go-
vore 0 toj vjernosti (npr. Jr
2,2; Hos 2,16ss; 13,4-6). Proro-
cki nomadski ideal pokusavaju
ostvariti -+ rekabovei. Na no
madsko doba Bozjeg naroda
smjera i izjava Poslanice He
brejima prema kojoj su krs
cani poput N. na putu prema
dovrsenju (Heb 11,13-16; 13,
14).
NOS Organ disanja i mirisa-
nja (Am 4,10), ali jos viSe se
istice kao organ zivota (Post
7,22; Iz 2,22) u koji je Bog
covjeku udahnuo zivot (Post
2,7; Ps 104,29s).
NOV se, doduse, upotrebljava
u smislu neupotrijebljen
(Pnz 20,5; 1 Sam 6,7; 1 Mak
4,47; Mt 27,60); ipak je u pro
vom planu misao 0 postajanju
novim, koja se shvaea kao
Bozje zahvaeanje u covjeka:
obnova naroda (lz 43,19), no-
vi -+ savez (Jr 31,31), novi -+
duh (Ez 11,19). U NZ se istice
da je s Isusom nadoslo novo
doba (Mt 13,52; Mk 1,27; 2,22;
16,16ss; 1 Kor 5,7). Kao po-
srednik Novog saveza (Heb 9,
15) zrtvovao je svoj zivot (Lk
22,20; 1 Kor 11,25), te je tako
izvor novog stvorenja koje s
njime zapocinje (Rim 12,2) i
koje se u zivotu krseanina ute-
meljuje -+ krstom (Rim 6,
4). Posjedovanje zivota (Rim
6,4) i sluienje u novom duhu
(Rim 7,6) znakovi su novog
spasenja. Unutrasnji je cov-
jek u svom umu (Rim 12,2)
Duhom Bozjim nanovo stvo-
ren (Tit 3,5; 2 Kor 4,16; 5,17;
Ef 4,23s). Time krseani posta
ju sluibenici Novog saveza (2
Kor 3,6) te zive u nadi novog
stvorenja (2 Pt 3,13) sto ee ga
Bog u posljednja vremena vid
ljivo dovrSiti (Iz 65,17; Otk
3,12; 21,1.5).
NOVAC Namjesto robne raz-
mjene (usp. 1 Kr 5,25) ranD
se javlja novcana razmjena:
na tezulji se mjerila kupov-
na vrijednost (Post 23,16; Jr
32,9s). Jediniea za tezinu lOSe-
kel bila je jediniea vrijedno-
sti N. Pri tom su se upotreb
ljavale plemenite kovine (naj-
cesee srebro) koje su npr. bile
izlivene u sipke iIi kolutove.
N. se nosio u kesama (2 Kr
5,23), odn. pohranjivao u riz-
nicama (usp. 2 Kr 12,19). Tek
-+ kovani novae cini suviSnim
vaganje kovine. Sustave kova
nog N. veCih razmjera susre
cemo tek u vri ieme izgnan
stva. -+ siromastvo, -+ utezi.
NOVA GODINA Buduei da je
Izrael isprva preuzeo od -+ Ka-
naanaea agrarnu godinu, N. g.
slaviIa se u jesen nakon zetve
(IzI23,16; 34,22). Kako je-+Jo-
Jakim morao uvesti babil. ka
lendar, N. g. zapocinjala je u
proljece (1. Nisan) pred -+ Pas-
hu (Izi 12,2; Lev 23,5; Pnz
16,1), ali je u bogostovlju za-
drzana u jesen (1. TiSri) (Lev
23,24; Br 29,1). U vr. -+ Sele-
ukoviea N. g. nanovo je pre-
mjeStena u jesen te je u -+
Kumranu kao i u rab. zidov-
stvu bila u velikoj cijeni.
NOVCIC -+ kovani novae
NOVI ZAVJET Naziv koji je
vee od Tertulijana usao u upo-
trebu za zbirku ranokrsc. spi
sa sto se u -+ Crkvi smatraju
svjedocanstvom novog Saveza
koji je Krist uspostavio. Obu-
hvaea cetiri Evandelja, Dje-
la apostolska, 21 poslanicu i
214
NOVI ZAVJET - OBECANJE
prorocku knjigu Otkrivenja.
-+oporuka.
NUMERI -+ Brojevi
NUZU Grad u -+ Mezopotami-
ji, 13 km jz. od Kirkuka;
1925-31. iskapali su ga americ-
ki arheolozi. Poceci mu se mo-
gu datirati u 4. tslj. a u 15-14.
st. pro Kr. taj je grad znacajno
srediSte Rurita. Pri iskapanji-
rna pronadeno je vise od 4000
O-+A
OBADIJA (= Abdija, sluga
Jahvin) VI. ime koje se ce-
sto upotrebliava. Najznacaj-
nija je osoba tog imena pro-
rok 0.. kome se pripisuje i
istoimena knjiga (-+ Obadija
[knjiga]). 0 njegovoj se osobi
ne zna nista pouzdano. Nema
nista zajednicko s Obadijom,
dvorskim upraviteIjem kraija
-+ Ahaba (1 Kr 18,3-16), premda
su neki raniie tu dvojicu po-
istovieCivaii.
OBADIJA (knjiga) Knjiga Oba-
dijina najmanji je spis SZ,
nazvana po proroku -+ O. U
njoj se navijesta sud nad -+
Edomcima i spasenje zidovi
rna u Dan Jahvin. Neki sma
traju da je nastala u 9. st. pro
Kr. a drugi u 6., vee prema
tome da Ii se u tom tekstu
gleda neprijatelistvo Edoma-
ca prema judo kralju -+ J ora-
mu iIi nadiranje Edomaca na-
kon razorenja Jeruzalema.
Edom se uvijek promatra kao
tip Bogu neprijateljskog na-
roda, a to proroka navodi da
navijesti Sudnji dan.
OBAL Joktanov sin, arap. pIe-
me (Post 10,28; u 1 Ljet 1,22
Ebal).
o
glinenih plocica iz kraijevih i
privatnih arhiva s upravno-
-tehnickim i pravnim podaci.
rna. KoristeCi se tim plocica-
rna uspijevamo dobiti dosta
tocnu sliku vremena -+ prao-
taca i njihova shvaeanja 0
pitanjima kao sto su brakovi
bez djece, prodavanje prava
prvorodenca, rob kao nasIjed-
nik gospodara koji nema dje-
ceo
OBECANA ZEMLJA Obradena
zemlja -+ Paiestina koju je
Bog obeeao -+patrijarsima u
raznim objavama (tako Post
12,6s). V.iera Izraela gleda is-
punjenje tih obeeanja u -+
osvajanju zemije. Zemija je
Bozja bastina i Bozji dar. Ona
pripada sarno cistima (IS 7;
2 Kr 17,7-23), vjernima (Iz 7,9).
Siguran i miran boravak u ze-
mlji jest milost (usp. 2 Sam
7,1). Isus je nadisao sva obe-
eanja 0 posjedovanju zemlje
u SZ. On obeeava kraijevstvo
Ocevo (-+ Kral.ievstvo Bozje)
koje bas tine Bozja djeca (Rim
8,17; Ef 5,5), u koiem ona stu-
paju u mir Bozji (Reb 4,1-11).
OBECANJE i ispunjenje spa-
daju medu izraze SP kojima
se govori 0 -+ spasu. Preko O.
postupno se otkriva Bozja ob-
java. O. su dana pojedincima:
-+ Abraharnu (Post 15; 17), -+
Davidu (2 Sam 7) i narodu (Izl
19-34; Lev 26; Pnz 28). Ona su
ponajviSe u vezi sa -+ Savezom.
Obecanja -+ patrijarsima: ze
mija (Post 12,1-3.7), potomstvo
(Post 17,1-8), blagoslov (Post
22,17s) ispunjaju se osvaja-
njem zemlje (IzI3,8: Pnz 26,8s;
IS 5,6s); O. udijeljeno Davi-
OBECANJE - OBITEU
215
du (-+Natan) kasnije se pro-
dubljuje (Iz 9,1-7; Am 9,11s)
i ispunjuje (Lk 1,32s). O. udi-
jeljeno narodu zavisi 0 vjer-
nosti Savezu (Izl 24,3-8; 34,10-
17). Ono prestaje nevjernoscu
(Suci 2,20-23; Jr 18,9s) Hi se
ogranicava sarno na bogobo-
jazne (Mal 3,17s) odn, na mali
dio naroda (Iz 1,9; Jr 5,18; Ez
6,8ss). Nakon -+ izgnanstva O.
se sastoji u nagovijestanju
novog vremena spasenja (Iz
2,1-5; Jr 31), u promjeni srda-
ca (Jr 31,33s; Ez 11,19), priop-
cavanju Duha (Iz 44,1-5; Joel
3,1s) i u novom oprostenju
(Iz 53).
BuduCi da je Bog vjeran svo-
jim 0., vjernik se u svojoj
molitvi moze na njih pozi-
vati (Ps 42,9; 77,9) i moliti za
oprostenje (Izi 32,13; Neh 9).
Isus je ispunjenje sz. O. a
ujedno novo Bozje O. koje
svoie nar. znacenje oCituje
kod Mt 5 (-+ Govor na gori).
Kristova O. odnose se na po-
stojanost -+ Crkve (Mt 16,18s)
i na O. Bozjega Kraljevstva
(Mt 25,34), -+ zivota (Mt 19,29),
-+ radosti (Lk 6,21), nagrade
(Lk 6,23), gledanja Boga (Mt
5,8),-+ Duha Svetoga (Lk 24,
49; Iv 16,13ss; Dj 2,33). Ispu-
njenjem O. daruje se -+ Boz-
je posinastvo (Rim 9,8s},-+ 0-
pravdanje (Rim 4,23s) i -+ slo-
boda (Gal 4). O. se daju bez
ikakvih preduvjeta (Gal 3,
15ss), ali iziskuju -+ vjeru
(Rim 4,13-16) i strpljivo iSee-
kivanje ispunjenja (Reb 6,
12ss), revnost (Reb 4,1) i sve-
tost (2 Kor 7,1).
OBED (sluga) VI. ime koje
se cesto upotrebljava (usp. 1
Ljet 2,37s; 26,7s; 2 Ljet 23,1),
nar. ime sina -+ Rute i -+ Bo
aza; -+ JiSajev otac, -+ Davidov
djed (Rut 4,17; usp. Mt 1,5s).
OBED-EDOM iz Gata Cuvao
je -+ Kovceg saveza sve dok ga
-+ David nije prenio u -+ Jeru-
zalem (2 Sam 6,9ss).
OBIeAJI su nekad imali da-
leko vece znacenje nego da-
nas. Priielaz s O. na zakonsko
uredenje bio je postupan. -+
trgovina; -+ grob; -+ bogo-
stovlje.
OBIJEST -+ poniznost
OBITEU (= dom, oCinska ku-
ca) Najmanja bogostovna, pra-
vna i gospodarska zajednica.
Obitelji su pripadali i ozenjeni
sinovi kao i niihova djeca sve
dok je na zivotu otac. Glava o.
(najcesce otac) predvodi bo-
gosluzje (Suci 17,5), vrsi sud-
sku vlast (Post 42,37), jamci
za sudbinu O. u koju spadaju
i -+ robovi i obiteljska dobra
(usp. Izl 20,17). To cvrsto
uredenje O. u skladu je s obi-
caiima vremena u kojem jos
nije postojala zastita neke vi-
se vlasti (-+ nomadi). Kako je
zbog svakog n a r u ~ a v a n j a obi-
tel.iske solidarnosti prijetila
opasnost gubitka uvjeta za zi-
vot, silno je naglasavana po-
slusnost prema roditeljima
(usp. Izl 20,12; 21,15; Pnz '5,16;
Lev 19,3). -+ krvna osveta, -+ Ie-
viratski brak. Nakon -+ osva-
janja zemlje O. je uglavnom
izgubila neka svoja prava,
odn. ta je prava preuzela sre
disnja vlast (-+ kraljevstvo).
U O. se djeca uvode u bogo-
slufje i odgajaju za zivotni po-
ziv (Pnz 6,20s; Sir 7,23ss;
30,1-30). O. se morala brinuti
za svoje stare i bolesne cIano-
ve. Ugled majke u O. rastao je
s brojem njezine djece (-+
zena).
NajvaZnija sredista zivota
prve krsc. zajednice bile su
kuce kojih je glavar postao
krscaninom (Dj 11,24; 16,15.31-
216
OBITELJ - OBLAK
-34' Flm 2). Krscani su se na-
ziv'ali Bozjim ukucanima i pri-
padali njegovoj O. (Ef 2,19).
...... Kraljevstvo Bozje nadrede-
no je obitelji (Mk 6,4//; 10,29//;
Mt 10,37; Lk 14,26).
OBJAVA Bibliia sadrfi Bozju
O. ljudima kojom on izlazi iz
svoje skrovitosti (Iz 45,15;. 1
Tim 6,16) i liudima obznan]u-
je svoju volju. ne
odvija se p.a za !Jude
prejak, vee u obhku.
denu tadasn.iem nacmu ZlVo-
ta i shvacanja.
SZ svjedoci 0 Bozjoj O. kroz
njegovo ...... stvorenje (Neh 9,6;
Ps 19,2-5; 104); pri se ne-
ke pojave promatra]u kao
znakovi 0., npr: oblak (Izi
13,21), vatra (IzI 3,2), oluja
(Izi 19,16), lahor (1 Kr 19,12s).
Ljudi pokusavaju primiti Boz-
ju O. i preko"";" prorieanja. O.
se nadalje zbiva u ...... videnju
i ...... snu (Post 28,10-16; 37,5-11;
Br 12,6ss) i ukazanjima (-+
Bogojavljenje) koja se cesto
shvacaju kao govor (Post 15,1;
IzI 20,22; 1 Sam 3). O. se do-
zivljava i preko Bozjih zahva-
ta u njegovu narodu: on se
daje prepoznati (IzI 6,2s; Ez
20,1-5), govori (I.zI izvo-
di svoi narod lZ EgIpta (Izi
1217; 20,2), tvori ...... cudo (1
18,30-39) i tjesi (Iz 52,9;
66,13). Najbitniji bo-
zanske O. jest ...... n]ec, nar .......
proroka. Rijecju se sklapa ......
Savez (IzI 24.3-8), pozivaju
Bozji ljudi (1 Sam 3; Iz 6,8;
Jr 1,2), Izrael se izdvaja iz-
medu drugih naroda (pnz 4,8).
Sadrfaj Bozje 0.: Bog sam
(Post 35,7; 1 Sam 3,21), njego-
vo ...... ime (Izi 3,14; Iz 64,ls),
njegova ...... slava (Iz 40,S) i ......
pravednost (Iz 56,1), njegovi
naumi (Post 41,25; IzI 33,12s;
1 Sam 16,3), ali i bezakonje
Jeruzalema (Ez 21,29). Objavu
imaju dalje prenositi pojedin-
ci (Izi 18,16.20) i narod (IzI
12,25ss; Iz 12,4). 0., z,bog !oga
nije zakljucena, vee ]e
na u svako vrijeme. Najjasm-
je se Bozja O. ocitovala u ......
Isusu. Po njemu je Bozja ri
jec postala opipljivom (Iv
114.18). Isus je svjetlo sto
0 Bozjem zivotu j
zeli izmijeniti svijet (Iv 8,12;
3 11ss). Po njem nam je omo-
itcen nov ...... zivot.
su nam taine -+ KralJevstva
Bozjeg (Mk 4,1111; Mt 13,35).
Isus je svojim zivotom 0.-+
ljubavi Bozje (1 Iv 4,7ss) u
kojoj prepoznajemo ...... Oea (Iv
14,9; usp. Iv 5,36; 9,4; 12,49;
14,10).
U NZ Isus se javlja kao ocito-
vanje ...... spasa (Rim 16,25s;
39ss) koji nam se daruje n]e-
govom -* smrcu i ...... uskrsnu
cern. Najprije su -+ apostoli
pozvani da propovijedaju O.
(Gal 1,16; 3,3ss), ali na to su
pozvani i svi oni koji su po-
vezani s Kristom. Njihovo se
ne t<!."
liko u sVledocanstvu n]eel
koliko u sv.iedoeanstvu zivo-
ta (Rim 12,6-20; 13,8-10; 14). NZ
izriCito naglasava da Bozju O.
ne mozemo shvatiti ljudskom
mudroscu (1 Kor 1,18-25; 2
Kor 4,3s), vec se ona moze
prihvatiti sarno...... vjerom
(Rim 1,17). Premda nam Bog
najjasnije govori preko Kri-
sta O. ipak jos nije zakljuce-
na.' Punina O. obistinit ce se
tek pri ...... ponovnom Kristovu
dolasku (Lk 17,30; 1 Iv 3,2). 0
nacinu kako je O. priopcena
-+ nadahnuce.
OBLAK je popratna pojava
...... teofanija i oznacuje Bozju
spasiteljsku (1 Kr 8,10; Ez
10,3s) i sudacku (JI 2,2; Mt
26,64; Otk 1,7) nazoenost. Bog
vodi Izraelce u stupu oblaka
iIi ognja (IzI 13,21s; 14,19.24;
OBLAK-OBREZANJE
217
36). O. je znak njegove skri
vene slave (Izi 40,34.38). U NZ
O. se spominje sarno kod
preobraienja (Mk 9,7s/l) i kod
uzviSenja (Dj 1,9).

OBRACENJE (pokora) Vee je
Savezom Boz.ii narod po-
zvan na nar. vjernost. U suo
sretu s drugim narodima i nji
hovim bozanstvima Bozji je
narod zaveden u nevjeru i ot
pad od Boga. U SP stoga ne
prestano odzvanja poziv na
O. Ono se ostvarivalo odrede
nim zajednickim pokornickim
vjezbama kao sto su posto-
vi (1 Sam 7,6; Jl 1,14), pIa
cern i jadikovkama, nosenjem
pokornicke haljine (2 Sam
12,16) i posipanjem glave pe
pelom (Neh 9,1), sto je bilo
povezano s priznavanjem gri.
.jeha (Lev 5,5) i razlicitim mo-
litvenim obrascima (Dn 9,4-19)
kakvi su nam sacuvani i u po-
kornickim psalmima. O. ko-
je se prihvaca s -+ poniznoscu
omogucuje ljudima da postig'
nu Bozje -+ milosrde (2 Sam
12). Ipak se pokornicka prak
sa svodila sve viSe i vise na
izvan.iski formaIizam. Stoga-+
proroci navijestaju nov oblik
O. ko.ie se mora zbiti u ljud
skim srcima (Ez 11,19; 18,31).
Sarno ee takvo O. sacuvati na
rod od -+ Dana Gospodnjeg.
Jedino je ono preduvjet za-+
pomirenje s Bogom (Jr 31,33;
Ez 11,19). Prorocki zov na O.
u NZ ponajpri.ie nastavlja-+
Krstitelj. O. je nufna priprava
za dolazak -+ Mesije (Mt 3,7ss).
U O. se ujedinjuje Bozji zov
i covjekova Prema
Isusovoj poruci O. je pred
uvjet za ulazak u -+ Kraljev-
stvo Bozje. Ono je priprava
na ponovni Gospodinov do-
Iazak, kojega nam je cas ne-
poznat (Mk 13,28s; Lk 17,20s;
2 Kor 6,1ss).
OBRAZ(I) Slika snage i moei
(Ps 3,8). Udarac po O. nije sa
mo bol nego i sramotno poni
zenje (Mih 4,14), to je sudbi
na prorok. (1 Kr 22,24 = 2
Ljet 18,23), patnika (Tuf 3,30;
Job 16,10), -+ Sluge Jahvina
(Iz 50,6), Isusa u vrijeme mu
ke (Mk 14,65//; Iv 18,22; 19,3),
-+ ucenikii Isusovih koji to
moraju podnositi (1 Pt 2,20)
te prufiti i drugi obraz (Mt
5,3911).
OBREZANJE Uklanjanje ko-
zice s muskog uda. O. je kod
starih naroda Istoka bilo ve-
oma rasireno, npr. kod Egip-
cana, Edomaca, Moabaca
(usp. Jr 9,24), ali ne kod In
doevropljana (npr. Filisteja
ca). Nemamo sigurnih podata
ka za Asiriju i Babiloniju. Iz
raelci su O. vjer. preuzeli od
Egipeana. To sto se prv. kao
noz za O. upotrebljavao ostar
kamen (usp. Izi 4,25) upueuje
na veliku starost tog obicaja.
Dok se O. kod ostalih naroda
obavljalo uglavnom kao obred
muskosti u pubertetu, ono je
vee ranD kod Izraelaca bilo
znak -+ Saveza i pripadnosti
Bozjem narodu. Zbog toga se
njegovo podrijetlo povezuje s
-+ Abrahamom (Post 17,9-14).
Ono se obavljalo kao obredni
zahvat nad svim djecacima
kad im je bilo 8 dana (usp.
Lev 12,3), ali i nad strancima
koji su htjeli sudjelovati u sla-
vljenju Vazma (Izl 12,48) kao
i nad prozeIitima. U pravilu
je O. vrsio otac obitelji; u
Isusovo yr. s tim .ie bilo pove
zano nadijevanje imena (Lk
1,59). Na temelju stroge obve-
ze obrezanja nastala je u pra-
krse. zajednici prepirka 0 to-
me da Ii se na krscanstvo ob-
raeeni pogani moraju najpri-
je obrezati. -+ Apostolski sa-
bor (Dj 15) otklonio je taj zah-
tjev i time u odlucnom pita
218
OBREZANJE-ODABRANJE
n.iu nadvladao iskljucivo po-
imanje spasenja, koje je vIa-
dalo u judaistickim krugovi-
ma_
D prenesenom smislu 0. i
neobrezan.1e uzimalo se u
znacenju vjera, bogoboja-
znost odn. nevjera bez-
boznost (usp. Pnz 10'16' Jr
9,25; D.i 7,51; Fil 3,3). 'Pr'ema
Pavlu u NZ viera u Krista i
krstenje nadom.1eSta 0., te je
ono u bib!. smislu kao znak
spasenja bez vri.1ednosti (Kol
2,11-12). Odsada vrijedi, kao
znak da nas Bog prihvaea
sarno ono O. ko.1e je u srcri
po duhu, a ne po slovu (Rim
2,29; usp. sz. poziv da se ob-
rem sree i usi u Pnz 10 16'
Jr 4,4). ' ,
OBROK -+ .lelo
OBRTNIK Vee u nomadsko
vrijeme bile su razvijene obrt-
nicke v.lestine. Osobito od
vremena kral.1eva razvitak
obrtnickih zvanja poprima
velik zamah (usp.l Kr 5,20.32).
Citamo npr. 0 klesarima, zi-
darima, tesarima, ciglarima
kovaCima, loncarima,
rna, valjarima, pekarima. Ra-
dili u o!:>itel.1.skim pogoni-
rna III kralJevsklm radionica.
rna (usp. 1 L.1et 4,21ss), bili
su udruzeni u eehove i stano-
vali .1edan blizu drugoga (usp.
1 L.1et 4,14; Jr 37,21). Ne mo-
zemo ni proei.1eniti koliku su
vaZnost imali obrtnici u yr.
kad ni.1e bilo industrije. Josip
i Isus bili su tesari (odn. gra-
devinski obrtnici) (Mt 13,55;
Mk 6,3). Pavao je izradivao
satore ( = tkalae ili postavljac
satora; D.1 18,3).
oeAT Kiselo vino, redovito
pomi.1esano s vodom, pice pri
poljskom poslu (Rut 2,14). O.
k?d Mky,l5,3611
m.Je .za mueenJe, nego
za osvJezenJe (zbog toga sta-
ni<', neka kod Mt 27,49; ali
usp. Izr 25,20). -+ Nazirejcima
je bilo zabranjeno uZivanje
O. (Br 6,3).
OCENAs Tekst donosi Mt
6,9-13 i Lk 11,1-4. Mt ga do-
nosi kao dio -+ Govora na go-
ri govoreCi 0 razilazenju iz-
medu nove Isusove poruke i
dotadasnje legalisticke religi-
je. O. je molitva -+ ucenika
kojom se razliku.1u od :lido-
va ( -+ Osamnaest prosnja). To
.1e istaknuto time sto ucenici
smiju Boga nazivati povjerlji-
vim izrazom - Oce. O. je
izraz pliznan.1a i povjerenja
u Oea, izraZaj Bozjeg posina-
stva i znak zajedniStva medu
ucenieima. Raspodjelom pros-
nja koje se upravljaju Bogu
s Ti i "Mi .1asno se istice
smisao relig. zivota. Kod Ti-
prosnja naglasak je na slav-
Ijenju Boga, ocekivanom do-
lasku Kraljevstva Bozjeg i po-
uzdanju u Boga. D Mi-pro-
sn.1ama ne moli se za bilo
kakvu potrebu, vee za izvanj-
sku i nutarnju koja moze
snaci Ijude u n.1ihovu zajednic-
kom zivotu. Kao sto tijelo
treba hranu. tako i ugrozen
covjek treba Bozju i Ijudsku
prastanja. . Rijec duZ
mk kod Mt oznacuje covje-
ka koji je drugom covjeku
nesto duzan. BuduCi da covje-
ku prijeti zlo, on mora u -+
napastovan.1u traziti Bozju
pomoc. Iz tog jasno proizlazi
da O. ni.1e tek neki molitveni
On je Bozji poziv da
se Knstov staY provodi u dje-
10, t.1. premalo bi bilo kad bi-
s!ll0 O. tek usnama izgovara-
II. a ne bismo ono sto se nji-
me moli i ostvarivali.
ODABRANJE Izr. je narod
bio svjestan da ga je Bog oda-
braD za svo.1e vlasnistvo (Pm
14,2) i zbog toga stitio njegov
ODABRANJE-OFEL
219
relig. i polito opstanak (Mih
4,5). To se vidie10 po Bozjim
zahvatima u povijesti naroda:
O. patrijarha (Post 12,1-3; Jr
11,5; Ez 28,25). -+ Izlazak iz
Egipta (Ez 20,5s; Am 9,7).-+
Savez (Izi 19,5s; Pnz 5,2). O.
se ne odnosi sarno na narod
kao cjelinu nego i na pojedi
ne odabranike, kao -+ Mojsija
i Arona (Br 17,20-23; Sir 45,1-4),
kraljeve (1 Sam 10,20-24; -+
kraljevstvo). Ono je znak po-
svemasnje Bozje -+ slobode.
U NZ O. se prikazuje kao iz
raz Bozje volje (Mt 20,23; Rim
9,11.15). Znak je njegova mi
losrda (Rim 9,16), njegove mi-
losti (Rim 11,29). O. je nami
jenjeno pojedincima kao i
.cijeloj -+ Crkvi (-+ poziv) i
ima eshatoloski znacaj (Mt
22,14; Rim 8,33-37) te zahtije
va vjerodostojno ocitovanje u
zivotu krseana (2 Pt 1,10; Kol
3,12).
ODBACENJE je u pravu po-
znato kao otpustanje zene (Iz
54,6; Jr 4,30) kao i odbaciva
nje zla i biranje dobra (Iz
7,15s). O. stoji u uskoj vezi
S odabranjem (-+ poziv) i oei
tuje se na dva nacina: covjek
odbacuje Boga (Izi 32; 1 Sam
8,10.19), njegovu rijec (Iz
30,12), njegov zakon (Ez 5,6),
a Bog odbacuje covjeka, a
me se najprije prijeti (1 Sam
15,23; Jr 6,27ss), a onda i jz-
vrsava (2 Kr 15,8-29; 25,1-21).
Odabranje ne iskljucuje O.
(Am 5,18ss; 9,7), pa stoga ne
predstavlja nikakvo jamstvo
za spasenje. U -+ izgnanstvu
se ponovno naglasava odab
ranje kojim se Bog ponovno
priklanja svome narodu (Iz
41,9; Ez 20,13ss). NZ govori
da su sluzbeni vode odbacili
Isusa (Mk 8,31; Lk 17,25). Pa
vao nar. naglasava Bozju spa
siteljsku volju s obzirom na
sve ljude (1 Tim 2,4); njoj co-
vjek ipak moze izmaCi i tako
uzrokovati svoje O. (Mt
25,31-46; Otk 20.15). U Rim
9,1-11,36 govori se 0 O. Izra
ela, ali nasuprot tome ostaje
Bozje odabranje i vjernost
(Rim 11,25ss). .
ODGOJITEU -+ pedagog
ODMAZDA -+ naplata
ODRECI SE -+ zanijekati
ODRICANJE od hrane, piea i
spolnog opeenja znak je po-
kore i zalosti, ali takoder pri-
prave za susret s Bogom (Izl
19,15; 34,28; 1 Sam 31,13). U
yr. nakon izgnanstva O. se
promatra kao Cin kojim se
moze utiecati na Bozju volju
(Jdt 8,5s; Iz 58,3ss). U NZ tre
ba se odreCi zenidbe, obitelj
ske topline, posjeda kada se
to nekome Cini nmnim ra
di kraljevstva nebeskog (Mk
10,17-3111; 1 Kor 7,3235). Tak
vo O. treba biti svjedocanstvo
Isusovog spasiteljskog djela i
njegova budueeg dovrsenja (1
Kor 7,2629ss). Kad je rijec 0
nadvladavanju -+ svijeta od-
ricanjem (1 Kor 9,25ss; Ef
4,22), time se niposto ne misli
na neki stay neprijateljstva
prema tijelu iIi svijetu.
ODRIJESITI -+ vezati
ODSTETA-+ naplata
OFEL (ope. brefuljak) Dio
ji. padine u -+ Jeruzalemu iz
medu danasnjeg j. zida hram
skog prostora i starog Davi
dova . grada. Na podnozju mu
se nalazi izvor -+ Gihon (2).
Prema 2 Ljet 27,3 O. je ucvr
stio -+ Jotam a prema 2 Ljet
33,14 -+ Manase; sImi kao
mjesto stanovanja hramskim
robovima (Neh 3,26s). Poznat
je i O. u -+ Samariji (2 Kr
5,24).
220
OFRA
OFRA- ON
1. Grad u _ Benjaminu, nazi
va se i Efron, odn. Efrajim
(IS 18,25; 1 Sam 13,17; 2 Sam
13,23; 2 Liet 13,19).
2. _ Gideonov zavicaj i mje
sto gdje je on sahranjen (Su
d 6,11.24; 8,32).
OG Prema bibI. prikazu amo-
rejski kralj u _ Basanu; po-
bijedio ga je _ Mojsije; uglav.
nom se navodi skupa sa
Sihonom (IS 2,10). Ne moze se
tocno odrediti vrijeme njego-
va vladanja ( _ osvajanje zem
lje).
OHOLA I OHOLIBA su siro-
boIicka zenska imena kojima
Ez 23 oznacuje _ Samariju i
_ Jeruzalem; time zeli prika-
zati njihovu nevjernost pred
Bogom.
OKAJNICA _ zrtva
OKO odrazava dusevna raspo-
lozenja (npr. ceznju za domo
vinom Pnz 28,65), dobro je (Izr
22,9) iIi zlo = zavidno, zlobno
(Izr 23,6; Mk 7,22//), iIi budi
strah (zao pogled). O. jos
oznacuje duhovnu spoznaju
(Mk 12,11//; Rim 11,8). Drago-
cjena se stvar cuva kao zje
nica 0. (Ps 17,8).
OKORJELOST je stanje co-
vjeka koji se zatvara Bogu.
Medu ostaIim govori se 0 O.
faraona (Izl 4 , 2 1 ) ~ Sihona
(pnz 2,30), - Filistejaca (1
Sam 6,6) a nar. 0 O. Izraela
i njegovih pojedinih voda (1
Kr 12,15; 2 Liet 36,13). Ona se
pokazuje kao Bozje djelo ko-
jim on ocituje svoju moe (Izi
4,21). O. se sastoji u otvrdnueu
_ srca i oporoj tvrdokornosti
sve do Bozjeg _ Suda (Iz
6,9-13). Manjak spremnosti na
_ obracenje (Jr 3,7.10) uzro-
kuje gubitak osjecaja za gri-
jeh (Jr 2,23.35), te naposljetku
onemogueuje svako obraeenje
(Am 4,5-12). NZ razvija dalje
misao 0 O. i dovodi je u vezu
s nevjerom naroda koji ne ze-
Ii cuti Isusovu Radosnu vijest
i stoga ne postize _ spas (Mk
4,12; Iv 12,37-40). Kod_ PavIa
O. je privrlenost ljudi njiho-
vim grijesima (Rim 1,24).
Takva O. nije isto sto i odba-
cenje, vee je viSe prijetnja
sudom (Rim 11,8). SIikom
"Ostatka koji se spasava po-
kazuje se da je u vezi s O.
i motiv spasenja (Rim 9,27;
11,11ss; usp. Iz 4,3). Isto tako
u pozadini misterija okorjelo-
sti stoji spasiteljska Bozja
volja (Rim 11,25-32).
OLTAR_ zrtvenik
OMIUELOST Bogu znaci da
su mu mile zrtve (Lev 19,5),
moIitve (1 Kr 3.10; Ps 19,15),
zivot pravednika (Izr 11,20) i
njegov narod (Ps 44,4). Time
se Bog opredjeljuje za svoje
izabranike (lz 42.1) a nar. za
svoga Sina (Mt 3,17; 17,5). I
obratno, zivot se krScana sa-
stoji u nastojanju da se Bogu
svide (2 Kor 5,9).
OMRI (nepoznato je znacenje
imena) VI. ime, npr: kralj_
Sj. izr. kraljevstva (886-875.
pro Kr; mozda arap. podrijet-
la). Izabran kraliem namjesto
-+ Zimrija, morao je jos svla-
dati _ Tibnija (1 Kr 16,21s).
Utemeljivsi _ Samariju stvo-
rio je drfavi srediSte (1 Kr
16,24s). zenidbom svog sina_
Ahaba s -+ Izebelom (kCi kra-
lja u _ Tiro) pokusao je us-
postaviti uske veze s fen. pri-
obalnim gradovima.
ON Eg. grad na Delti Nila u
kojem se stovao bog Sunca
pod imenom "Re, "Atum-Re
iIi ),Atum-Re-Harahte. Kultni
su simboli bili': sv. stijena
Benben, koja se zapravo
smatrala prijestoljem boga
ON-OPSJEDNUTOST
221
Sunca. i obelisci. Sveeenici u
O. time su stvorili novog
boga, a kao njegova sina ca-
stili su vladajueeg -+ faraona.
Prema Post 41.45.50 i 46,20-+
Mojsijev tast bio je sveeenik
u O. O. se grc. zvao Heliopol.
ONAN sklapa -+ leviratski
brak s udovicom svog brata,
ali nije htio svome bratu osi-
gurati potomstvo. te ga je za-
to Bog kaznio smreu (Post
38.4-10). Nije opravdano Cin
samozadovoljavanja nazivati
onanijom pozivajuei se na O.
ONEZIM -+ Poslanica Filemo-
nu
ONIJA Ime cetiriju -+ velikih
sveeenika:
1. O. I. usp. 1 Mak 12,17.19-23.
2. O. II. usp. Sir 50,1.
3. O. III. brani pred -+ Heli-
odorom -+ hramsko blago; pre-
rna naredbi kralja Seleuka
IV. (-+ Se1eukoviCi) morao je
svoju sluibu ustupiti bratu-+
Jasonu; umoren je u Dafni
(2 Mak 3-4).
4. O. IV. ide u Egipat i. pozi-
vajuCi se na Iz 19,19, osniva
hram po uzoru na jeruzalem-
ski.
OPCI UVOD U SP zove se
grana -+ biblijske znanosti
koja se bavi temeljnim pita-
njima -+ biblijskog tumacenja
(npr. -+ biblijskog teksta, -+
nadahnuea, -+ kanona), svetih
knjiga, te njihovim filoloskim
i knjiz. ustrojstvom (npr. pi-
tanjem vremena postanka i
autorstva). O. u. nije neki
uvod u Bibliju, nego obu:
hvaea znanstvena istrazivanja.
OPLECAK -+ efod
OPORUKA Sarno u Gal 3,15ss;
Heb 9,16s posljednja volja.
To znacenje (uz druga znace-
nja) imala je kasnije i grc.
rijec (diatheke) za -+ savez.
0. (u SZ, NZ) znaci savez.
U hrvatskom je usIa u obi-
caj rijec lOzavjetc iIi kod sta-
rijih prijevoda uvitc (Skarie).
OPORUKA DVANAESTORICE
PATRIJARHA -+ kanon
OPRA VDANJE se naziva us-
postava pravih odnosa izme
du Boga i covjeka. O. nastaje
-+ savezom. -+ obraeenjem i
djelima -+ pravednosti, a ne
djelima -+ Zakona (Rim 3,24-
-27).
OPROSTAJNI GOVOR -+ Iva-
novo evandelje
OPROSTENJE -+ pomirenje
OPSJEDNUTOST Stanje kad
covjekom ovlada zao duh; u
SZ se sarno ponekad spomi
nje (npr. 0 Saulu: 1 Sam
16,14-16), u NZ ceSee. Ev-a iz-
vjestavaju kako necisti duh
muci opsjednute (Mk 1,26):
oni gube vlast nad svojim
udovima. nasilni su i bjeso-
mucni (usp. Lk 8,27-31), ni-
jemi i slijepi (Mt 12,22). Isus
ozdravlja mnoge opsjednute
Mt 4,24). On svladava moe
zloga duha svojom rijeci (usp.
Mk 9,17-27) i istjeruje mnoge
zle duhove (Mk 1,34). Suvre-
meno tumacenje naginje to-
me da O. protumaci kao du-
sevnu bolest, koju su u ono
doba iz neznanja pripisivali
davolskom utjecaju, a ozdrav-
Ijenja su bila zapravo plod su-
gestije. Ipak se danas ope.
priznaje da izvjestaji 0 istje-
rivanju davla pripadaju naj-
starijem sloju evan. predajc.
Sri je Isusove poruke: s po-
javom njegove osobe svlada
na je moe Sotone na ovom
svijetu a nastupilo je vrijeme
-+ Kraljevstva Bozjeg. To je
zaznaceno njegovom cude-
snom snagom kod ozdravlji-
vanja opsjednutih (usp. Mt
12,22-30).
222
ORIGEN - OSVAJANJE ZEMUE
ORIGEN Roden je 184. p. Kr.
u -+ Aleksandriji. Najprije po-
ucava u Aleksandriji, zatim u
-+ Cezareji. Umro je 254. u
-+ Tiru. Najvaznije mu je dje
10 -+ Reksapla. Ostali su mu
spisi: komentari i homilije 0
SP, prva sustavna povijest
Crkve, apologija protiv po-
.ganskog filozofa Celza te spi
si 0 molitvi i mucenistvu, ko-
ji svjedoce 0 njegovu asket
skom shvaeanju zivota; to je
shvaeanje dokazao i odvaZnim
priznavanjem u vr. progona
krseana za cara Decija.
ORNAN -+ Arauna
'ORPA -+ Noemijina snaha ko-
ja je ostala u -+ Moabu (Rut
l,4ss).
'OSAMNAEST PROsNJA :lid.
molitva sastavljena od 18 bla-
goslovnih obrazaca; potjece
veCim dijelom iz pretkrse.
'vremena, tvori stalni sastavni
dio zbornickog bogosluZja.
:lidovi je moraju moliti tri
puta dnevno. Zove se takoder
naprosto molitva. Isus uci
'svoje ucenike posebnu mol it-
vu, -+ Ocenas.
OSKVRNUCE -+ cistoCa
'OSLOBODENJE -+ sloboda
OSOBA -+ covjek
'OSTATAK Vee su proroci pri-
je -+ izgnanstva navijestali da
ee se O. vratiti (Iz 10,21). Nije
to sarno iskaz mirenja sa sud-
binom vee i iskaz pun nade:
na sv. O. iednom ee se ispu-
niti Bozje obeeanje (Zah
8,l1s).
OSTRAKA -+ svitak
{)SUDA u smislu sudske pre-
sude donosi se na podrucju
Ijudskog prava (pnz 25,1; Iv
8,10). O. koja covjeku prijeti
'S Bozje strane moze se otklo-
niti -+ obraeenjem (Mt 12,41s)
i -+ vjerom (Reb 11,7). Uceni
ci se stoga moraju nar. cuva
ti da ne osuduju druge ljude
(Lk 6,37; Rim 2,1). 0 konac-
noj O. NZ govori medu osta-
lim kod Mt 23,33; Mk 9,43s;
ta je osuda prema Rim 2,5ss
posljedica okorjelosti i ne-
skrusenosti a prema Mk 16,16
nevjere. -+ odbacenje.
OSV AJANJE ZEMLJE Izvje-
staji 0 O. z. govore 0 ulasku
Izraela u -+ Obecanu zemlju.
Ti se izvjestaji osianjaju na 4
Cinienice:
1. zaposjednuce zemlje;
2. podjela na 12 -+ plemena;
3. spomen-Cin na Bozje vod-
stvo pri -+ izlasku iz Egipta;
4. pov. i zemIjopisne pojedi-
nosti.
Pisci su pokusali shematski
opisati O. z. Trebalo ga je
npr. prikazati kao djelo svih
plemena (usp. IS 1-12 naspram
Suci 1). Razni pojedinacni
pothvati prigodom O. z. nisu
svaki put bili osvajalacki, vee
diel. mirno uviranje nomad-
skih plemena u siabo naseIje-
na podrucja (promjena pase,
prosirenje obradivog tIa, a s
tim u vezi i postupna promje-
na niihove civilizacije). Gusto
naseIjena podrucja u prvi
mah nisu bila zauzeta (usp.
Suci 1,27-35). Mora se imati u
vidu i Cinienica da je razdob-
lje O. z. za neka plemena bilo
razdoblje njihove podloznicke
ovisnosti (usp. Post 49,14s).
Mozda su vee prije neka pIe-
mena boravila u zemiji te su
naknadno primijena u zajed-
nicu od 12 plemena. Osim to-
ga, bilo je ratnih osvajalac
kih pohoda. Doduse, npr. iz
vjestaj 0 osvojenju -+ Aja jest
-+ etiologija bez neke pov. vaZ'
nosti.
U predaji 0 O. z. ne dolazi do
izrazaja opea slika svih pIe-
mena: skoro vise od jedne tre-
OSVAJANJE ZEMUE - OTAJSTVO
m
Cine Josuine knjige osianja se
na predaje Benjaminova pIe-
mena. No, promjene su se
zbile i u samoj zemIji: npr.
jedno pleme nanovo je pro-
mijenilo svoje boraviSte, dru-
go se pleme razdijelilo na vise
plemena, treee se spojilo s
nekim drugim plemenom ita-
ko iScezlo.
OSVETA pry. oznacuje ponov-
nu uspostavu nekog zajedni-
stva koje je bilo nepravdom
razoreno. Pri tom se ne misli
na osjeeaje mdnje. Tako se
prY. pozitivno shvaeala Bozja
0., njegov dan odmazde (Iz
61,2; usp. Rim 12,19) kao i
obveza -+ krvne osvete: u pri-
mitivnom obliku drustva to
je bila obveza pravednosti i
zastite zivota. Izrael je cesto
bio potlacen i zato se nada
da ce se Bog osvetiti njego-
vim neprijateljima (Iz 47,3ss;
Jr 50,15; psalmi proklinjanja).
-+ Proroci i svom narodu pri-
jete Bozjom O. na dan suda
zbog njegove nevjere i bez-
boznosti (Iz 1,24; Jr 5,9). Osim
misli 0 sudu. u pojedinim
tuzbalicama izbija poziv na-+
odmazdu nad zlocincima
(Ps 94,lss). Ipak, izvrsenje te
pravedne O. prema Pnz 32,35
treba prepustiti Bogu. Prema
NZ Isus produbljuje kasniji
propis iz Lev 19,18 (ljubav
prema bliznjemu namjesto
0.) i proteze ga na sve Ijude
(usp. Mt 5,38-42). I NZ Bozju
O. obznanjuje kao sud (Lk
18,7; Reb 10,30; Otk 19,2).-+
naplata.
OTAC Uz ope. znacenje tjeIe-
snog oca, SP govori 0 praocu
(Post 28,13), 0 O. plemena
(Post 10,21) i 0 pretku (hrv.
prijevodi: oci vasi: Post 48,21;
Lev 26,39). On .ie glava obite-
lji (Post 12,1) i nad njom ima
viast (Post 24,2ss; Izi 21,7).
O. je svecenik (Post 8,20), po-
srednik bozanskog blagoslo-
va (Post 27,34), ucitelj (Pnz
32,7; Iz 38,19) i odgojitelj (Izr
23,22). On je nar. uzor vjere
(Iz 51,2; Iv 8,39ss). Nadalje,
ucenici sa strahopocitanjem
nazivaju ocem svog ucitelja
(2 Kr 2,12), kako je to bilo
uobicajeno medu rabinima a
sto Isus zabacuje (Mt 23,9).
SZ naziva Boga O. naroda
(pnz 32,6; Iz 63,16), O. kralja
(2 Sam 7,14; Ps 89,27), poboz-
nika (Sir 23,1) i siromaha (Ps
68,6). U NZ Bog je u prvom
redu O. Isusa Krista (cesto
kod -+ sinoptickih Ev-a ina-
dasve kod Iv), te oznacuje
nar. prisnost izmedu O. i Si
na. Tko je povezan s Kristom,
smije Boga nazivati svojim
O. Pri tom se ne misli toliko
na pojedine !jude koliko na
zajednicu (Mt 6,9; Iv 15,16;
Rim 1,7). Ocev je dar -+ Dub
Sv. (Lk 11,13; Iv 15,26). -+ Boz-
je posinastvo.
OTAJSTVO (misterij) Grc. iz-
raz otajstvo (mysterion) ozna
cuje:
1. Ono sto mi podrazumijeva-
mo pod izrazom tajna (Tol>
12,7).
2. Bozje Cine i dje1a (Mudr
2,22), koja u Kristu dosiZu
svoi vrhunac. Ta se djela ne
zovu O. zato sto nitko ne hi
smio za niih doznati, nego
zato 5tO ih na sebi dozivijava-
ju sarno oni koji im se otva
raju (Mk 4,11; Kol 2,2; 1 Kor
2,7ss). (Zbog toga je u hrvat-
skom bolji izraz 0. nego
tajna).
3. Skrovite Bozje objave (Dn
2,18). Spisi -+ gnoze i -+ apo-
kalipticke kniizevnosti pred-
stavljaju se kao tajanstvena,
videnja i s1. (usp. Otk 1,20;
17,7).
4. 0. oznacava dublji smi-
sao -+ braka (Ef 5,32), ali i
224
OTAJSTVO - OTKUPUENJE
tajnu bezakonja (2 Sol 2,7).
5. Tajno bogosluZje (Mudr
14,23). Misterijske religije =
religije kod kojih Ijudi obred-
no upuceni ocekuju zdravlje,
zivot i svjetlo. Njihov je utje
caj na nz. pisce tek neznatan.
OTKRIVENJE IVANOVO Na-
stalo je vjer. oko 95. p. Kr.
i pripisuje se piscu 4. Ev. Pi-
sac O. sam sebe naziva Ivan
(Otk 1,1.4.9; 22,8), prorok
(1,11-20; 22,9) i upozorava da je
zbog vjere bio prognan na_
Patmos (1,9). Pisac se u vide-
njima, slikovitim govorima i
znamenjima (nar. preko sim-
bolike brojeva; usp. 1,12.16;
3,1; 8,2) obraca ugrozenim za-
jednicama u _ Maloj Aziji.
Zbog toga je O. knjiga utjehe
sto je Bog upravlja zajednica-
rna (_ apokalipticka knjizev-
nost). U srediStu stoji sigur-
Polozai sedam zaiednica u Ma-
loj Aziji kojima je u atk 2s
upravljeno sedam pisama.
nost da je Isusovom -+ smrcu
i -+ uskrsnucem zasnovano-+
spasenje, te je tako sIomljena
moe zia (12,10). Poput Krista
i vjernik se moze othrvati ziu
(12,9.12-18). Krscani su pozva-
ni na odluku koja ih suprot-
stavlja_ svijetu (2,13; 6,9-11).
Oni su sluge Bozje (7,3), ko'Ji
prividno nisu dorasii svijetu
(11,7-10), ali ih Bog budi na
nov zivot (11,11s). Pred Bogom
su oni svecenici (5,10; 20,6),
prvine Bogu i Janjetu (14,4)
te vjerom posvjedocuju Boz-
ju pobjedu nad svijetom
(3,10; 14,12). Slike 0 sudu i
gnjevu Bozjem (4; 612;
14,6-20; 16ss), sto se oslanjaju
na sz. predodzbe, zele Boga
prikazati gospodarem povije--
sti i Ijude privesti obracenju.
Zbog toga je -+ Crkva kadra
svoj odgovor molitve izraziti
pred Bogom hvaIospjevima
(1,6 s; 5,13; 15,3s; 19,1-7).
O. pokazuje da je put Crkve u
nevoIjama obiljezen vjernim
iscekivanjem prosiave koja je
prikazana u slid novog Jeru-
zalema (21s). Tada _ savez
Boga i covjeka postiZe svoje
konacno dovrSenje a moe je
-+ Antikrista zauvijek dokon-
cana.
OTKUPLTENJE. SZ zna za o.
kao: spa!lavanje od vremeni-
tih nevoIja (Sud 15,18s; 1
Sam 10,19), osiobodenje naro-
da iz ego ropstva (Izi 14,13s;
15,2) i -+ izgnanstva (Iz 45,17;
46,13), kao i osiobodenje od
grijeha (Iz 38,17; Jr 31,34; Ez
18,21s). o. se tumaci shvaea-
njem da Bog iskupIjuje svoj
narod iz ropstva (pnz 15,15) i
tako ga uzima u svoje vIas-
niStvo (Izi 19,5).
NZ slicno govori 0 0., ali na-
glasava da se ono dovrsava
u Kristovoj -+ smrti i _ uskr-
snucu (Rim 4,25; 5,10; 1 Kor
15,17; _krst). O. oznacuje ot-
OTKUPLJENJE - PALESTINA
225
kup od krivice Kristovom
krvlju (Rim 3,24s; Ef 1,14; 1
Pt 1,18ss); time izbayljenik
posta ie Kristovim vlasmstvom
(Tit 2,14; Hebr 9,12.15) i na
nov se naCin sklapa -+ Savez
(Heb 12,24; 13,20s) .. je
ostvario O. od -+ sVIJeta (Gal
1,4), prokletstva -+
(Gal 4,5), -+ gnjeva BozJeg (1
Sol 110), od svake nepravde
(Tit 2',14), od -+ sluzenja grije-
hu (Rim 6,16s). O. eovj.eka
ostvaruie se sarno u nJegovoJ
dusi nego se dovrsava i u nje-
govu tijelu (Rim 8,23).
OTNIEL Sin Kenaza, -+ Ka-
lebov brat. Kad je pokorio-+
Kirjat-Sefer, dao mu je Kaleb
za zenu svoju keer -+ Aksu
(15 15,15ss); oslobada Izrael-
PAD U GRIJEH -+ grijeh
PAF Lueki grad na jz. dijelu
Cipra u kojem je djelovao
-+ Pavao za vrijeme 1. misij-
skog putovanja (Dj 13,6-13).
PAKAO -+ Podzemlje
PALAtA Kuea nekog dosto-
janstvenika, u veCini slueaje-
va arhitektonski istaknuta; u
SP se spominje:
1. -+ Salomonov dvor (P.) u
sklopu jeruzalemskog hrama,
s viSe gradevina: kuea sagra-
dena od libanonske sume sa
cedrovim stupovima i prijes-
tolni trijem te njegovo prebi-
valiste i prebivaliste za fa-
raonovu keer (1 Kr 7,1-12).
2. P. -+ Ababa, izr. kralja u
-+ Samariji (1 Kr 21,1).
3. P. velikog sveeenika u Jeru-
zalemu u Isusovo doba (Mt
26,3).
PALESTINA Vee u prvo doba
Crkve ime za -+ Obeeanu zem-
p
ce od gospodstva -+ Kusana
Risatajima (Suci 3,5-11).
OTPAD-+ obraeenje
OTPOR -+ drzava
OTPUSNO PISMO Kad je u
Izraelu muz htio raskinuti-+
brak sa svojom zenom \-+
rastava braka), jer je na
njoj otkrio Mno,.
ju je otPUStItl tako da JOJ Je
napisao O. p. JPnz .. Sa-
rno muz, a ne zena, smlO Je na
taj naCin razvrCi brak. Prema
Mk 10,2-12 Isus zabacuje tu
povlasticu, koja je bila udije-
ljena Izraelcima sarno zbog
okorje1osti njihova srca.
OVCA -+ janje, -+ pastir
OZEJ -+ Hosea
lju. P. po-
zornicu blbl. povlJestl, te se
pod tim imenom uglavnom
podrazumijeva zemlja ,izmedu
Sredozemnog mora, slr.-arap:
pustinje, j. dijela Libanona 1
Mrtvog mora. Pojam P. su-
sreeemo prvi put kod
ta (5. st. pro Kr.). On oznaCuJe
stanovnike obale izmedu -+
Karmela i -+ Gaze kao Sirce,
koji se nazivaju
Palestinoi odgovara blbl. -+ FI-
listejcima, te tako P. ozna-
cuje Filisteju. 135. p. K!:.
"P. je naziv.za nm.
nu a u rim.-blzantsko vnJeme
oznaeuje zemlju Z. od Jorda-
na i po koji predio i. od -+ Jor-
dana.
U vr. britanske
uprave, Palestinom se nazl:ya
zemlia Z. od Jordana od ras-
en-naqura do zaljeva Aqaba.
Od S prema J Palestinu presi-
jeca sir.-afrieka usjeklina. U
njoj teee Jordan, lezi -+ Gene-
226
PALESTINA
zaretsko jezero, -+ Mrtvo mo-
re, wiidi el-'aqaba i Crveno
more.
Kroz visoravan I. Jordanije
(800-900 m) protjece -+ Jarmuk.
-+ Jabok i -+ Amon. Z. je Jor-
danija rasclanjenija i obuhva-
ca razIicite krajoIike. Z. od
Mrtvog mora proteie se u
pravcu S-J Judejsko gorje (do
1028 m). Njegova i. strmina
siromasna je kisom. Prema Z
se nadovezuje pohumlje Sefe-
la koje predstavlja geoloski
tampon izmedu Judeje i Fili-
steje. Zatim krajolik prelazi
u priobalnu ravnicu.
Judejsko gorje na S prelazi
u nisko Samarijsko gorje (do
1011 m). Njegov z. rub nije iz-
SIRIJA
Palestina i Transjordanija u vr. nastanka Evant1elja i Djela
apostolskih
PALESTINA - PAPIRUS
2Z7
razito oblikovan, dok je i. ob-
ronak strmiji. Ravnica Saron,
sto se proteze dui obale, siro-
ka je kod -+ Cezareje 10 kIn a
prema S se suiava. U s. dijelu
Z. Jordanije proteze se galilej-
sko gorje, cije izrazito razlici-
te dijelove odjeljuje dolina
Bet-Karema (i. od -+ Akona);
to su Sj. i J. Galileja. Gorje
Sj. Galile.ie dosiZe visinu do
1208 m, dok su brezuljci J.
Galileje znatno niZi. -+ Tabor
je visok sarno 588 m.
S obzirom na podneblje P., kao
i cijelo Sredozemlje, spada u
suptropski pojas. Nakon sus-
nog ljeta dolazi zima obilna
kiSama. Ritarn prirode odra-
zava se u kan. i sir. pricama
o bogovima (-+ Baal).
Prethistorijski nalazi pokazuju
da su Karmel i Galileja naj-
starija naseljena podrucja.
Najstarije je gradsko naselje
-+ Jerihon. Na povijest P. sna-
zno je utjecao n.iezin geograf-
ski polozaj izmeau Egipta i
-+ Mezopotamije. -+ Osvajanje
zemlje, -+ rascjep kraljevstva,
-+ izgnanstvo.
PALIMPSEST (= Codex res-
criptus) -+ Pergamena iii -+ pa-
pirus na kojem bi se pisalo
posto se ostrugao prv. tekst.
Pomocu fotografske tehnike
moze se danas prvo pismo
(stariji tekst) donekle proci-
tati, a da se pri tom ne unisti
drugotno pismo. Mnogi su sta-
ri -+ biblijski rukopisi P.
PALME Na Istoku rasprostra-
njena stabla, koja se poeesCe
spominju u SP. Palmine gra-
ne slufe kao ukras Hrama (1
Kr 6,35; Ez 40,26) i upotreb-
ljavaju se prigodom Blagdana
sjenica (Lev 23,40; Isusov ula-
zak u Jeruzalem, Iv 12,13, -+
Hosana). P. su slika -+ mu-
drosti (Sir 24,14), savrsenosti,
srece CPs 92,13} i ljepote (Pj
7,8) a cesto i predlozak za pri-
kazivanje stabla zivota. -+ Je>
rihon se katkada naziva gra-
dom P. (npr. Pnz 34,3).
PAMFILIJA Priobalno podru-
cje na J Male Azije (gradovi:
Perga, Atalija). -+ Pavao je on-
dje naucavao za vrijeme svog
1. misijskog putovanja (Dj
14,24s).
Polozaj Pamfilije
PAPIRUS Do 4 m visoka moe-
varna biljka (papirusova trs-
tika), rasirena u starom Egip-
tu (usp. Izl 2,3; Iz 35,7), danas
gotovo posve istrijebljena. Sr-
Cika papirusove trstike upo-
trebljavala se za izradu podlo-
ge za pisanje. Razrezaia bi se
na tanke trake koje bi se lijepi-
Ie unakrst i jedna povrh druge,
zatim se stavljale pod priti-
sak, glaeale i susile. Cesto se
lijepilo po priIici 20 tako na-
stalih listova zajedno u svi-
tak. Redovito se pisalo sarno
na unutamju stranu.
1877. kod Fajuma (Egipat)
sIueajno' su pronaaene tisuce
komada P. Nakon toga, iz tek-
stova na P. saznalo se mnogo
o starom razdobiju povijesti
(najstariji papirusi iz Egipta:
2500-2200. pro Kr.). Nalazi P.
povecali su od svrsetka 19. st.
broj sacuvanih -+ biblijskih
rukopisa. Tekstovi saeuvani
na P. dali su uvid u povijest,
jezike, naCin zivota i pomogli
>.:;. /\ , ~ . ,.
228
PAPIRUS - PASHA
su boljem razumijevanju bib!.
tekstova.
Amo spadaju P. iz -+ Elefan-
tine, iz Jud. pustinje (-+ Kum-
ran), 13 koptskih rukopisa, P.
Chester-Beatty (2-4. st. p. Kr.:
SZ, Ev-a, Pavlove poslanice,
Otk), P. Bodmer (3. st. p. Kr.:
Iv, Lk, -+ katolicke poslanice).
Mnogi nalazi jos nisu ni ob-
javljeni. Najstariji bib!. P. po-
tjece iz 2. st. p. Kr. a saddi
retke iz Iv 18.
PARABOLA -+ usporedba
PARAKLET (zagovornik, bra-
nitelj, neki prevode krivo
tjesitelj) Izraz P. dolazi
sarno u Isusovim oprostaj-
nim govorima prema Iv (14,
16.26; 15,26; 16,7) i prema 1
Iv (2,1). P. na neslueen naCin
nadmasuje mnogovrsne zago-
vornike sto se opisuju u zid.
apokaliptickoj knjizevnosti.
Jednom se pojavljuje kao ne-
osobni izvor snage (npr. Iv
14,17) a drugi put viSe kao
osoba (npr. Iv 16,13). Dokle
god sistematsko-teo!. pojam 0
Duhu Svetom, veCinom tek
usputno, saddava takvu raz-
nolikost, nije uputno P. tu-
maciti kao Duh Sveti. On
treba namjesto proslavljenog
Isusa svjedoCiti 0 Bozjoj dje-
lotvornoj nazocnosti u svijetu
i ucenicima pokazivati put. U
1 Iv 2,1 Isus Krist naziva se P.
PARALELIZAM -+ pjesma
PARAN (Faran) Podrucje na
SjI Sinajskog poluotoka, j. od
Kadesa, kuda su prosli Izra-
e1ci na svom putu u Kanaan
(tako Br 10,12; 13,4; stirn
podrucjem ne moze se poisto-
vjetiti gora P. sto se spo-
minje u Pnz 33,2). Prema Post
21,21 u P. se zaddavao vee
JiSmaeI.
PART! Iransko pleme. Vee u
3. st. pro Kr. postali su neza-
vism 1 nakon viSe desetIjeea
tvore veledrlavu (srediSnje
podrucje: ji. od Kaspijskog
mora). Kao rim. protivnici P.
natjeravaju 40. pro Kr. u bijeg
-+ Heroda (1) i pomaZu poslje-
dnjeg -+ Hasmonejca, Antigo-
na (40-37. pro Kr.). Neprestano
su bili potiskivani, no njihovo
je carstvo iscezlo tek u 3. st.
p. Kr.
PARUZIJA-+ ponovni Kristov
dolazak
PASHA (hebr. pesah) Glavni
zid. blagdan. Dosta je nejasno
podrijetlo i znacenje rijeci
P. Prema IzI14,1-21.4349 P.
je spomen-dan -+ izlaska iz
Egipta. Tu se nanovo tumace
vee postojeei obredi (usp. Izl
3,18; 5.3; 7,16; nagovjestaji
-+ etiologije: Izl 12,26s), kao
sto je proljetna svetkovina
nomada sa zrtvovanjem prvi-
na od stadii (mazanje dovrat-
nika i nadvratnika krvlju, zrt-
vena gozba s gorkim zeljem
i beskvasnim kruhom, propis
da se ne lome kosti irtvene
zivotinje). Smisao te svetko-
vine bio je mozda u tome da
se prigodom promjene pase
(= prije odlaska u drugi kraj)
osigura zastita bozanstva za
buduenost i obrana od Mete.
Nakon -+ osvajanja zemlje ta
je svetkovina bila povezana s
poljodjelskom svetkovinom
beskvasnih hljebova, sto se
slavila u proljeee. Znacajno
je novo tumacenje: svetkovina
zahvalnosti Bogu Saveza za
oslobodenje iz ego ropstva;
zrtva prvina od zivotinja pos-
tedjela je djecu naroda; vrata
krvlju poskropljena mimoiSla
je (psh = mimoiCi nekoga po-
stedujuCi ga?) Bozja kazna.
Beskvasni hljebovi oznacuju
zurbu pri odlasku. Za nomade
redovit pocetak godine (pro-
PASHA - PASTORALNE POSLANICE
229
ljece) postaje novim pocetkom
(usp. Izi 12,2).
P. je najprije bila obiteljska
svetkovina. Vec od obnove bo-
gostovlja za -+ Josije postala
je svetkovina Hrarna i hodo-
casca. U doba nakon izgnan-
stva povezalo se klanje iivo-
tinja u Hrarnu s pashalnom
gozbom u uzem krugu po je-
ruzalemskim kucama. U tak-
yom obliku Ev-a opisuju P .... u
Isusovo doba (usp. Mk 14,12-
-24//).
Prema tim izvjestajima Isus
je u okviru posljednje P. uoci
svoje smrti ustanovio spomen-
-dan svoje smrti (-+ Vecera
Gospodnja). Isus je nase
vazmeno janje (1 Kor 5,7;
usp. 1 Pt 1,19). Nar. Iv prika-
zuje Isusa kao novo pashalno
janje (npr. 19,36). Namjesto
zid. blagdana P. dolazi u krs-
canstvu sporn en-dan Kristova
uskrsnuca: Uskrs.
PASHALNO JANJE Pry. jedi-
ni dopusteni zrtveni dar pri-
godom -+ Pashe (Izi 12,3-6).
Prema Pnz 16,2 prinosila su
se i goveda.
PASTIR Stocar se (npr. patri-
jarsi) brinuo za svoja stada
(usp. Post 31,38-40) i po po-
trebi unajmljivao pastire (0-
sobito za stada koza i debelo-
repih ovaca).
P. je bio slika Boga (Ps 23;
usp. Iv 10: Isus kao dobri
P.); njoj se suprotstavlja sli-
ka loseg P. (Ez 34). I u krSc.
se zaiednici vode nazivaju
P., ali nad njirna stoji nat-
pastir Krist (1 Pt 5,1-5). Kod
Mt 25,32s Sud je prikazan u
slici kako P. diieli svoje stado.
Drugo shvacanje 0 znacenju
P. slutimo u pozadini bozic-
nog izvjestaja (Lk 2,8): pasti-
re su smatraIi necasnima jer
bi ponekad nestalo koje grlo
iz povjerenog im stada. Radi
svog poziva nisu mogli ispu-
njati farizejske propise. Na
sudu se nisu mogli pojaviti
kao svjedoci. Ti siromasi i
odbacenici prema Lk postaIi
su dionici boiicne blagovijesti.
PASTORALNE POSLANICE
Poslanice -+ Tirnoteju i -+ Ti-
tu veorna su srodne. Uglavnom
sadrie savjete 0 vodstvu za-
jednice (odatle im i naziv P.
p.). Glavne su im teme: slu-
iba, bogoslufje, zajednicki ii-
vot u krsc. zaiednicama i od-
vracanje od krivih nauka (-+
gnoza). Te su nauke svojom
spoznajom (1 Tim 6,20) za-
bacivale vidliivi svijet kao ne-
sto zlo, zahtijevale uzdriava-
nje od braka i blagovanja me-
sa te nijekale tjelesno uskrs-
nuce. P. p. naprotiv brane vri-
jednost stvorenja (1 Tim 4,4)
i braka (Tit 2,3ss) kao i uskrs-
nuce (2 Tim 2,18). Slufbe u
zajednici jos nisu svrstane u
hijerarhijsku ljestvicu: epis-
kopos (nadglednik) i pres-
byteros (starjesina) upotreb-
ljavaju se bez razIike za slufbu
predstojnika zajednice. Ipak
se jasno pokazuje hijerarhij-
ski poredak: tako je prorocka
sluiba manje istaknuta negoli
u starijim poslanicama. Ovla-
stenje za sluibu prenosi se
polaganjem ruku (1 Tim 4,14).
1 Tim poziva naslovnika da
postojano navijesta vjeru i da
je cuva od krivih nauka (1,3-
-20; 4,1-11), da se brine za ure-
dno bogosluije i za prikladne
nadstojnike zajednice i da-
kone (3,1-13; 5,17-25) te da svo-
jim prirnjerom svim Ijudirna
pokazuje put k vjeri (4,12-6,2.
11-16).
2 Tim opominje naslovnika da
ustrajno svjedoci za cjelovi-
tu nauku (1,6-2,13) i da se ne
da zavesti od krivih nauka i
necudorednog zivota (2,144,5).
Pisac uvida da mu se u tdkorn
230
PASTORALNE POSLANICE - PAVAO
suZanjstvu bliZi smrt i moli
Timoteja da ga posjeti (l,3ss;
4,6-21).
Tit daje upute 0 pastirskoj
sluibi (1,5-9), 0 borbi protiv
krivih ucitelja (1,10-16) i 0 krse.
zivotu (2,1-2,8).
Sve do pocetka 19. st. nije se
Pavlu osporavalo autorstvo P.
p. Danas ih veCina pripisuje
nekom nepoznatom piscu koji
je zivio nakon PavIa, jer ih je
na temelju pov. i knjiz. razlo-
ga tesko spojiti s ostalim Pa-
vlovim poslanicama. Npr. pi-
sac P. p. upotrebljava izraze
koje nikada ne nalazimo kod
PavIa. Vanisko ustrojstvo za-
jednica jace je istaknuto ne-
goIi u ranijim poslanicama.
Cvrsto prianjanje uz vjeru
ukljucuje da treba doslovce
prihvatiti tocno odrec!ena pra-
vila vjere. ViSe negoli u dru-
gim Pavlovim poslanicama is-
tice se vaZnost dobrih djela,
krse. samoodgoja i vjezbanja
u krepostima. Sve to pokazu-
je daljnji pov.-crkveni razvitak
koji ne spada u Pavlovo doba.
P. p., izgleda, viSe odgovaraju
desetljeCima nakon Apostolove
smrti. Ipak je u njima istak-
nuta povezanost s Pavlom.
se smatra da je
plsac P. p. neki Pavlov ucenik
k?ji se moZda posluZio i pone-
Pavlovim biljeskama.
V]er. su napisane u posljed-
njem desetljeeu 1. st. p. Kr.
u Rimu iIi Efezu.
PATMOS OtoCie (danas grc.)
u Egejskom moru, oko 70 km
z. od Mileta. Pisac Otk bio je
zatoeen na P. i tu je napisao
svoje djelo (tako Otk 1,9). Vee
od 4. st. postoji na P. sarno-
stan sv. Ivana a od 16. st. sa-
mostan Otkrivenja sa spiljom
Otkrivenja.
PATNJA -+ trpljenje
PATRIJARSI -+ praoci (pa-
trijarsi)
PATROS Kod -+ proroka cest
naziv za Gornji Egipat (npr.
Iz 11,11; Ez 30,14).
PAVAO Kao izvori za zivoto-
pis apostola P. sluze uglavnom
sarno njegove poslanice i Dj.
Prednost treba dati poslanica-
rna kojih se autenticnost ne
dovodi u sumnju: Rim, 1 i 2
Kor, Gal, Fil, 1 Sol, Flm. Kat-
kada postoji razlika izmec!u
tih poslanica i Dj. U tom su
slucaju veCinom mjerodavne
poslanice.
Sve sto znademo 0 P. napisa-
no je nakon njegova obrace-
nja. To je bio odlucan trenu-
tak njegova zivota u kojem
je od progonitelja krseana (Dj
8,3; 1 Kor 15,9) postao aposto-
lorn. Obraeenje se zbilo Kris-
tovom objavom kojom je pri-
mio vjeru i poziv (Dj 9,3-6;
Gal 1,12-16). Za P. je ta objava
iste naravi kao i Kristova po-
uskrsna ukazanja ucenicima
(1 Kor 15,5-8). Krist ga je svla-
dao na putu u Damask (Dj
22,6). RazliCiti izvjestaji 0 to-
me svjedoce 0 neocekivanim
Boz.iim zahvatima. Znacenje
im je nejasno. Ipak se tesko
moze jos zastupati miSljenje
da je obraeenje plod dugotraj-
ne nutarnje borbe. Od. P. sa-
znajemo dosta toga 0 vreme-
nu prije obraeenja. Roden je
u Tarzu u Ciliciji (Dj 21,39)
kao zidov u dijaspori, poto-
mak iz Benjaminova plemena
(Rim 11,1); zaciielo je bio ko-
ju godinu mlac!i od Isusa. Ci-
njenica da je imao rim. gra-
c!ansko pravo (usp. Dj 16,37)
moze se protumaciti time sto
je njegova obitelj pripadala
viSem drustvenom sloju u Tar-
zu. Od roc!enja je uz svoje tid.
ime Savao imao i rim. ime
Pavao (usp. Dj 13,9). Neispra-
PAVAO
231
vno je stoga govoriti da je
od Savla postao P. P. je bio
pravovjerno odgojen (Fil 3,5s),
kao mladie je pohadao kolu
rabina -+ Gamaliela i tamo po-
stao gorljivim -+ farizejem (Dj
22,3; Gal 1,14). Posvema se pro-
zeo Zakonom. rab. nacinom
miSljenja i zid. poboZnoeu.
Njegovo podrijetlo iz Tarza
(znamenit lucki grad) omogu-
eilo mu je da od mladih dana
nauCi posvuda rairen grc. je-
zik, poprimi grc. izobrazbu,
upozna pucku filozofiju i reli-
giju kao i uredbe Rim. cars-
tva. P. je bez tekoea mislio
i govorio grc. te je bio otvo-
ren za susret s tadanjim sre-
diStem svijeta, Rimom, gdje
se takoder govorilo grc. Na-
uCio je zanat izradivaca ato-
ra (= tkalac atora, iii krojac
satora iii oboje?) kojim se ba-
vio i kao apostol (Dj 18,3; 1
Sol 2,9). U zdravstvenom po-
gledu bio je opterecen nekom
slaboeu iii bolefu koja nije
pobliZe odredena (Gal 4,13ss;
2 Kor 12,7ss). Nakon obraee.
nja uputi se P. u Arabiju (Gal
1,17), ti. mozda na misijsko
propovijedanje u nabatejske
gradove to granite s Dama-
skom; vraea se u Damask,
morao je bjezati pred :lidovi-
rna (Dj 9,24) te 3 godine nakon
obraeenja otide u Jeruzalem
gdje prvi put susrece Petra.
Zatim je proveo vie godina
u Siriji i Ciliciji (Gal 1,18-21;
Dj 9,30). .
Dj znaju za niz Pavlovih mi-
sijskih putovanja prema koji-
rna su izradene i zemljopisne
karte. Jpak ona obuhvacaju
tek izbor iz mnogih Pavlovih
putovanja (usp. 2 Kor 11,23-26;
Rim 15,19) jer pisac -+ Djela
apostolskih nije namjeravao
donijeti povijest Pavlova zi-
vota, vee mu je bio cilj da iz-
radi zaokrufen sustav. Pov. je
zbilja bila mnogovrsnija. Pre-
Putovanja Apostola PavIa (pokusaj rekonstrukcije prema Dj)
232
PAVAO
Putovanja Apostola PavIa (pokusaj rekonstrukcije prema Dj)
rna Dj ta se misijska putova-
nja mogu ovako opisati: P. i
Barnaba poduzimaju 1. mi-
sijsko putovanje na Cipar i
u Malu Aziju (usp. 13,1-14,26;
prije 48. p. Kr). Po povratku,
u Antiohiji je doslo do raspra-
ve sa judaizantima, fanatic-
nim -+ judeokrscanima koji su
zahtiievali da i -+ krscani iz
poganstva obdriavaju sz. -+
Zakon (nar. obrezanje). Da se
to pitanje razjasni, poslani su
u Jeruzalem P., Barnaba i dr.;
ondje je na tzv. -+ Apostol-
skom saboru (49. p. Kr.) utvr-
dena nacelna sloboda krsca-
na iz poganstva s obzirom na
Zakon, kako je to P. zastupao
(Di 15,1-30) te branio i protiv
--+ Petra (Gal 2,11-14). Ujedno
je P. priznat apostolom poga-
na, kao sto je Petar bio priz-
nat apostolom Zidova (Gal
2,7). 2. misijsko putovanje
(moZda 50-53. p. Kr.) poduzeo
je P. sa -+ Silom (kasnije s
-+ Timotejem) u Malu Aziju i
na evropsko kopno (npr. Fili-
pi, Solun, Atena, Korint) te
se preko Efeza vratio u Anti-
ohiju (OJ 15,3618,22). Presudno
je bilo osnivanje krSc. zajed-
nica u Grckoj. NajveCi dio
3. misijskog putovanja (otpr.
53-58. p. Kr.) obuhvaca tro-
godiSnji boravak u Efezu. Tu
je P. djelovao veoma uspjesno
(OJ 19,1-20,1; 1 Kor 16,9) te je
uz pomoc suradnika utemeljio
krsc. zajednice u Kolosima,
Laodiceji i Hijerapolu (usp.
Kol 1,7; 2,1; 4,13).
Progonstva su ga prisilila da
otputuje. Preko Makedonije
stigao je u Korint (OJ 20,3).
Sa skupljenim milodarima (-+
milostinja) otputovao je u
Jeruzalem, gdje je zelio pri-
sustvovati svetkovini Pede set-
nice (Dj 20,16-21,14). Tu je bio
uhicen (nav. zbog oskvrnuca
Hrama; 21,27-34). 2 godine .za-
tvora proveD je u Cezareji,
sjediStu rim. upravitelja -+ Fe-
liksa i -+ Festa. BuduCi da se
pozvao na cara (60. p. Kr.),
odveden je u Rim (Dj 23,23-
28,14). Ondje je proveo u zat-
voru jos 2 godine (Dj 28,16-31),
ali se mogao razmjerno slobo-
dno kretati, npr. primati po-
sjete, pisati poslanice (-+ po-
slanice iz suZanjstva), navijes-
PAVAO - PENUEL
233
tati Ev. Time zavrsavaju nz.
izvjestaji 0 P. V.ier. je zatim
bio osloboden. Kasnije je nay.
jos misionirao u z. dijelu
cars tva (sve do Spanjolske) te
nakon ponovnog zatocenja po-
gubljen u Rimu 67. p. Kr. Po-
jedine -+ poslanice: Ef, Gal,
Kol, Kor, pastoralne poslani-
ce, Flm, Fil, Rim, Sol.
PECAT je na St. 1. sluZio na-
mjesto potpisa (1 Kr 21,8); P.
koji su bili mnogo u upotrebi
imaIi su osobno obiIjezje. Pri
iskapaniima su pronadeni
mnogi P.
U prenesenom smislu rijeCi
P. znaCi:
1. Ono sto je zapecaceno spa-
da u vlasniStvo (npr. primanje
Bozjeg Duha kao pecata =
pripadnost Bogu, Ef 4,30).
2. Ono sto je zapecaceno skri-
veno je (npr. Pnz 32,34).
PEDAGOG je redovito bio rob
koji je trebao paziti na malo-
dobnu djecu. Pavao u Ga13,24s
govori 0 zid. -+ Zakonu kao
o P. Bio je udijeljen ljudima
koji jos nisu bili punoljetni
u vjeri.
PEDALJ -+ mjere
PEDESETNICA (hrv. je rijec
prijevod grc. pentekoste = 50.
dan poslije blagdana Pashel
/Uskrsa - Duhovi) U SZ na-
ziva se i Blagdan sedmica
(7X7 dana nakon blagdana Pa-
she; Br 28,26; Pnz 16,9s). Iz-
raelci su za P. dolaziIi u Hram
(Pnz 16,16; godisnja hodocas-
ca). Smatrala se svetkovinom
zetve: prinosiIe su se prvine
u zahvalu za dobru zetvu (Izi
23,16; 34,22). Valjalo je obdr-
zavati pocinak i svetkovati
(Lev 23,21). Kasnija zid. preda-
ja pretvara P. u spomen-blag-
dan sklapanja saveza na Sina-
.iu.
KrsCani na P. svetkuju spo-
men-dan slania Duha. Dj 2,1-
-21 izvjestavaju: Kad nasta
bura kao kad puse siIan vje-
tar i kad se ukazase jezici od
plamena, Isusovi se ucenici
napuniSe -+ Duha te poCese
govoriti tudim jezicimac. Za-
jednica ucenika prikazana je
kao Duhom ispunjen, nov Bo-
zji narod, koji daje svjedo-
canstvo za Krista. a da se pri
tom ne ddi slijepo sakral-
nog jezika.
PEHARNIK -+ cinovnik
PEKAH (vidio je Jahve)
Kralj -+ Sj. izr. kraljevstva
(736-733. pro Kr.); ubio je svog
predsasnika -+ Pekahju ciji je
bio dvoranin (2 Kr 15,24). Po-
vezao se s Resinom iz Sirije
protiv -+ Ahaza, kralja u Ju-
deji, i opsjedao Jeruzalem. Na
Ahazovu molbu dosao je u po-
moe -+ Tiglat-PiIeser III, osvo-
.iio Damask i odveo u suZan}
stvo mnoge Izraelce (2 Kr 16,5-
-9; Iz 7,1-9). P. konacno pada
kao zrtva -+ Roseine (2) urote
(2 Kr 15,30).
PEKAHJA (vidio je Jahve)
Kralj -+ Sj. izr. kraljevstva
(737-736. pro Kr). Ubio ga je
-+ Pekah.
PENTAPOLIS (pet gradova)
Podrucje gradova -+ Sodome,
-+ Gomore, Adme, Sebojima i
Bele (Soara). Sklopili su sa-
vez za borbu protiv zajednic-
kog neprijatelja i pritom za-
robili -+ Lota (Post 14,2-12). Svi
su ti gradovi, izuzev Bele, ra-
zoreni nekom prirodnom ne-
sreeom (Post 19,24-30). Neki ih
smjestaju j. a neki sj. od Mrt-
yoga mora.
PENTATEUH -+ Mojsijevo pe-
toknjizje
PENUEL (Fanuel; lice Boz-
je) Prema Post 32,30 mjesto
234
PENUEL - PERIKOPA
kod jednog gaza rijeke _ Ja-
boka gdje se Jakov borio s Bo-
gom. U ratu _ Gideona protiv
Midjanaca P. se spominje kao
naselje (Suci 8,8.17) koje je
kasnije utvrdio _ Jeroboam
(1 Kr 12,25).
PEOR
1. Brdo u blizini _ Neba u
Moapskom gorju, i. od Jorda-
na, gdje je prema Br 23,28-24,9
_ Bileam prinio zrtvu i odakle
je vidio Izraelce utaborene
po plemenima i blagoslovio
ih.
2. Baal P., bozanstvo sto su ga
na brdu P. stovali Moapci;
sluZili su mu i Izraelci (Br
25,3ss; Pnz 4,3) i njihova sve-
tiSta.
PEREJA (zemlia s onu stranu
Jordana, Mk 3,8; Iv 1,28) P.
oznacuje podrucje od Pele do
Maheronta (i. od Mrtvoga mo-
ra). VeCina stanovnika P. nisu
bili tidovi. Pod _ Herodom
{I) (do 4. pro Kr.) pripadala je
zid. ddavnom podrucju, a na-
kon toga potpala je pod vlast
Heroda Antipe. Oko 85. p. Kr.
P. je pripojena rim. pokrajini
Siriji.
PERES Prema Post 38,18.29
sin _ Jude i _ Tamare, Davi-
dov predak (Rut 4,18-22).
PERGA Grad u _ Pamfiliji
(Mala Azija), udaIjen od obale
oko 20 km. Pavao ga je posje-
tio dvaput na svom 1. misij-
skom putovanju (Dj 13,13;
14,25).
PERGAM Do 133. pro Kr. glav-
ni grad _ Mizije (Mala Azija,
sj. od _ Efeza). U P. je bila
razvijena proizvodnja _ per-
gamene po kojoj je i dobio
ime. U stare je doba P. bio
mjesto brojnih hodocasea (Ze-
usov hram na Akropoli), te se
stoga u Otk naziva sotoninim
prijestoljemc (2,13).
PERGAMENA Koza od teladi,
ovaca, koza, (izlezene i neizle-
zene) janjadi; na poseban se
nacin preraduje (skidanje dla-
ka, glacanje, luZenje vapnom
i s1.). Tako se dobije vrlo ot-
porna podloga za pisanje. U
2. st. pro Kr. industrijski se
dobivala u Pergamu, ali je
ipak bila veoma skupa. Zbog
svoje izddljivosti potisnula je
_ papirus. BuduCi da se na
njoj moglo pisati s obje stra-
ne, vrlo se brzo poeela upo-
trebljavati za izradu knjiga
(namjesto dotadasnjih svita-
ka). Nar. dragocjena izdanja
pis ala su se na grimizom na-
topljenoj P. (Codex Purpureus)
i s1. Tek u kasnom srednjem
vijeku papir je zamijenio P.
Brojni znacajni _ biblijski ru-
kopisi napisani su na P. tvr-
stoea P. omogucavala je da se
izbrise prijasnje pismo te da
se na P. ispiSe nov tekst (_
palimpsest).
PERIKOPA Bib!. odlomak
predviden za bogosluZje. Bio
je obieaj da se bib!. knjige
Citaju neprekinuto (lectio con-
tinua). Takav je obicaj vladao
vee u zid. bogosluZju, gdje se
u Palestini _ Mojsijevo peto-
knjizje proeitalo u roku od 3
godine. Sarno su blagdani ima-
li vI. P. Sliean je obicaj uve
den i u krsc. bogosluZje. Ne-
prekinuto citanje ipak je tu
gotovo posve iScezlo kad su
se pocele izabirati P. prema
blagdanskim vremenima iii
postajnim crkvama. P. su se
dijelom uzimale prema pre-
vladanim tumaeenjima mno-
gih bibI. tekstova i eesto se
nije pazilo na smisaone cje-
line. Tako su slusaoci cesto
dobivali dojam da su P. posve
zaokruZeni odlomci, te se nije
mogla uoeiti teol. namjera
PERIKOPA - PETROVE POSLANICE
235
dot. bibl. knjige. Za kat. bo-
gosluzje izraden je nov izbor
P.
PERZIJANCI Najznacajniji
narod Irana koji je prv. zivio
izmeau Kaspijskog mora i
Perz. zaljeva. Kir Vel. (558-
-528. pro Kr.) pobjedom nad
Medijcima (552. pro Kr.) i osva-
janjem Babilona (539. pro
Kr.) utemeljuje perz. carstvo.
Dopustio je zidovima da se
vrate iz izgnanstva 538. pro
Kr. (usp. Ezr 1,1-11). Darije I,
konacni organizator carstva
(522-486. pro Kr.), olaksava ob-
novu Hrama koji je bio po-
svecen 515. pro Kr. (usp. Ezr
6,6-16). Perz. carstvo dozivjelo
je slom pobjedom Aleksandra
Vel. nad Darijem III. (kod Isa,
333. pro Kr).
biblijski prijevodi
PETAR (grc. naziv za keta' =
stijena) Isusov ucenik i apo-
stol, izv. Simun, sin Jonin (=
Bar Jona, Mt 16,17; ili: sin
Ivanov, I v 1,42), iz Betsaide
(Iv 1,44) u Galileji (usp. Mk
14,70); kasnije se ofenio u -+
Kafarnaumu na -+ Genezaret-
skom jezeru; bio je ribar (Mk
1,16.21.30). Prema prikazivanju
Ev-a ondje ga je Isus pozvao
za ucenika. Pri tom mu je pre-
rna Iv 1,42 dao nadimak keta
(stijena) a prema Mt 16,17
to je Isus uCinio tek u okolici
Cezareje Filipove, gdje je Pet-
ru zbog njegova priznanja da
je Isus -+ Mesija (Mt 16 16-19)
jos jedno
obecan.1e. Uz vlast da veze i
razrjesuje, sto ju je primio s
ostalim apostolima (Mt 18,18)
P. svojom propovijedi na Pe:
d.esetnicu postaje utemeljite-
ljem prvotne zajednice (DJ' 2
14-40). . ,
Zajedno s Ivanom i -+ Ja-
kovom (1) P. zauzima vodece
mjesto meau ucenicima (usp.
Mk 5,37; 9,2; 14,33) i cesto go-
voreci u ime ucenika (npr. Mt
16,16; 17 ,25ss; Lk 5,3-10; Iv 6,68;
13,6-10). Ipak je zanijekao Isu-
sa prigodom njegova suae-
nja pred Velikim vijeeem
(Mk 14,66-72). IzvjeStaji govo-
re da mu se Uskrsli ukazao
(Lk 24,34). Nakon Isusova -+
uzvisenja nastupa kao voc1a
jeruzalemske zajednice (Dj
3,1-26; 4,1-20; 5,1-10), poduzima
misijsko putovanje u Sarna-
riju (Dj 8,14-25), -+ Jafu (Jopu)
i Cezareju (Dj 10,5-48). Na-
k(;>D Jakovljeva (1) pogublje-
nja (44. p. Kr.), P. odlazi na
drugo mjesto (Dj 12,1-17). Na
-+ Apostolskom saboru, u vezi
s obvezom Zakona za -+ krs-
caI}e . poganstva, imao je
neodlucan stav; zatim
Je pnstao uz Pavlovo uvjere-
nje da krscane iz poganstva
Zakon ne obvezuje.
Prema krsc. predaji kasnije je
djelovao u Rimu
i ondje podnio mu-
cemstvo za Neronove vladavi-
ne (65. p. Kr.). Iskapanja is-
p.od sv .. Petra nisu pru-
fIla saSVlm slgurnih dokaza
odn. nije neprijeporno da
tu Petrov grab. Pe-
trovlm su Imenom naslovljene
Petrove poslanice i vise
apokrifnih spisa.
PETOKNJIzJE Mojsijevo
petoknjiZje
PETRA (stijena; u wadi ma-
sa, izmeau Mrtvoga i Crvenog
Glavni grad Nabate-
Jaca; mnogobrojne rusevine
(crveni pjescenjak), npr. hra-
mova uklesanih u stijenu i gro-
b?vp. .. Posve se krivo poisto-
vJecuJe P. s edomskim gradom
Sela (2 Kr 14,7).
PETROVE POSLANICE
1.Pt sp,:ja. cudoredne upute i
v.1erske lstme. Govori 0 novom
radanju krstenjem, 0 obecanju
236
PETROVE POSLANICE - PILAT, PONCIJE
neprolazne bas tine i 0 pozivu
na svetost (1,3-2,3). Podsjeea
na dostojanstvo pripadanja
novom Bozjem narodu sto ga
je Bog sebi stekao. Krseani su
kraljevsko sveeenstvo: svoju
sluzbu moraju obavljati pred
Bogom i svijetom, u ddavi i
u obitelii, kao slobodnjaci i
kao robovi, slijedeCi Kristov
uzor (2,4-3,11). Trebaju ostati
postojani u trpljenju i progon-
stvima kako bi se mogli odr-
zati na sudu koii dolazi (3,12-
-4,19). Na kraju 1 Pt opominje
predstojnike zajednica i cije-
Ii narod (5.1-14). Poslanica uc-
vrscuje krse. samosvijest bas
u vrijeme kad su zapocela
(mjesna iIi opea) progonstva:
Crkva ie novi rod, otkupljen
Kristovom krvliu (1,18ss) i od
Boga posveeen (2,9). Poput
Krista, i ona mora poCi putem
trpljenja i obznanjivati moena
Bozja djela (2,9.21). 1 Pt pro-
tkana je aluzijama na bogo-
slliZje i krstenje, a ujedno
u njoj nalazimo himne Kristu
(npr. 2,21-25).
Apostol -+ Petar navodi se kao
posiljalac poslanice (1,1). U
zakljucku poslanice stoji da
je u njegovo ime suradnik mu
Silvan napisao pismo vecem
broju zajednica (5,12). Silvan
(= -+ Sila) cesee se spominje
kao Pavlov pratilac (Dj 15,22;
2 Kor 1,19). BuduCi da je i on
zasigurno dao svoj pecat je-
ziku i sadrlaju 1 Pt, to sto je
sastavljena dobrim grc. jezi-
kom i sto ima toIiko sIicnosti
s Pavlovim misIima shvatlji-
vije je negoli da ju je napisao
sam Petar. Ostanemo Ii pri
tome da ju je sastavio Silvan,
mozda bismo mogIi ddati da
ju je napisao tek nakon Petro-
ve smrti. Velik dio Male Azije
oznacuje se kao krse. (usp.
1,1), a to viSe odgovara vreme-
nu nakon Apostolft. Poslanica,
dakle, zacijelo nije nastala oko
65. p. Kr., vee koje desetljeee
kasnije, i to mozda u Rimu
(= Babilon 5,13).
2 Pt je skup opomena i poukft
povezanih s obeeanjem i iSce-
kivanjem ponovnog Kristova
dolaska. Opominje one koji
su pozvani da kreposcu i spo-
znajom bdiju (1,3-11) sve do
Dana Kristova koji je una-
prijed zasjao u Kristovu pre-
obrazenju (1,12-21). Krivim uci-
teljima i njihovu djelovanju
prijeti strasnim sudom (2,1-
-22). Viernike ohrabruje da se
cvrsto dde obeeanja, premda
njegovo potpuno ispunjenje
kasni (3.1-18). Na pitanje zasto
kasni Kristov povratak, 2 Pt
odgovara pozivajuCi se na Bo-
zji misterij i na njegovu strp-
ljivost kojom svima zeIi dati
moguenost pokore (3,8s).
Poslanica potjece od nekog vo-
deceg krscanina iz druge ili
trece generacije. Mnogo toga
skoro je dos!. preuzeto iz -+
Judine poslanice, naroCito 2
Pt 2. Napisana je nakon te po-
slanice te je nastala najranije
svrsetkom 1. st. p. Kr.
PIJANSTVO Spominje se u
SP, meau ostaIim kod Iz
28,7ss i Izr 23,29-34. Prema
Pnz 21,20s pijanicu treba kaz-
niti kamenovan,iem. Krscani
se moraju cuvati P. (Rim 13,13;
1 Kor 5,11) jer ono zatvara
pristup Kraljevstvu Bozjem
(1 Kor 6,10). P. oznacuje i slu-
zenje kumirima (Otk 17,2),
opijanje krvlju Kristovih uce-
nika (Otk 17,6) i posrtanje pod
tezinom Bozjeg suda (Iz
19,14). Pavao suprotstavlja P.
punini radosti koja dolazi od
Duha (Ef 5,18ss).
PILAT, PONCIJE Rim. upra-
vitelj (prokurator) Judeje
(Lk 3,1; 26-36. p. Kr.). 0 njem
svjedoCi i jedan natpis. Izvan-
PILAT. PONCIJE - PISMOZNANCI
237
bibI. izvjestaji opisuju P. kao
opora, okrutna, samovoljna i
bezobzirna covjeka. Vise je
puta izazvao pobunu, npr. po-
stavljanjem zavjetnih ploca s
carevom slikom i potpisom,
sto su zidovi smatrali hulom
na Boga. Zbog svojih okrutnih
postupaka bio je svrgnut i po-
zvan u Rim na odgovornost.
Nav. je kasnije poCinio samo-
ubojstvo.
Ev-a prikazuju P. kao suca u
postupku protiv Isusa (Mt 27;
Mk 15; Lk 23; Iv 18,28-19,38;
--'>- povijest Isusove muke) ,
kao -+ Herodova (4) neprijate-
lja (Lk 23,12) te kao uzrocni-
ka krvavog nasilja u Galileji
(Lk 13,1). Njegovo kolebljivo
ddanje kod Isusova sudenja
na smrt tumaCi se iii osebuj-
noseu predaje (obzirnost pre-
ma rim. vlasti) iIi stvarnim
prilikama (P. nije htio biti
sredstvo u rukama zid. kru-
gova; oborena je stranka koja
je u Rimu podrlavala P.). U
apokrifima ima leg. predaja 0
P. i njegovoj zeni.
PINHAS (Maur) VI. ime:
1. Prema Izl 6,25 Eleazarov
sin i -+ Aronov unuk. Nije sa-
mo njegovim podrijetlom za-
iamcena zakonitost sveeenic-
kog roda P. vee i jamstvom
vjecnog sveeeniStva sto je
obeeano P. zbog njegove rev-
nosti (Br 25,13). U borbi pro-
tiv Midjanaca sto ju je poveo
Mojsije P. je imao vodeeu
ulogu (Br 31,6-13), predvodio
je i poslanstvo z.-jordanskih
plemena u I. Jordaniju (JS
22,1-34), a poslufivao je kao
sveeenik -+ Kovceg saveza u-+
Betelu (Sud 20,28).
2. -+ EIijev sin (1 Sam 1,3) ko-
ji kao -+ sveeenik prati Kov-
ceg saveza od -+ Sila u borbu
protiv Filistejaca i pri tom
pogiba (1 Sam 4,4-11). Prije-
stupi P. i njegova brata Hof-
nija prikazani su kao uzrok
propadanja Elijeva sveeenic-
kog roda (1 Sam 2,12-17.34) i
kao zamjena tog roda-+ Sa-
dokovim.
Mozda se i kod 1. i kod 2. radi
o istoj pov. jezgri koja se,
vee prema gledistu bibl. pisa-
ca, razliCito ocjenjuje.
PISGA (ras sijagha, i. od sj.
okrajka Mrtvog mora) Brdo
na z. obronku Moapskog gor-
ja (Br 21,20). Ondje je -+ Bi-
leam prinio zrtvu (Br 23,14).
S tog vrhunca Mojsije je ugle-
dao -+ Obeeanu zemlju (pnz
34,1).
PISMO Razmjerno malo pi-
sama nalazimo u SZ. U cje-
lini iii djeI. donesena su me-
du ostalima: Urijino P.<' (2
Sam 11,14-15), Ilijino P. kra-
lju Joramu (2 Ljet 21,12-15),
dva Jeremijina P. (Jr 29,1-15;
Bar 6, -+ kanon) i konacno niz
pisama zidova, Siraca, Rim-
ljana, Spartanaca u 1 i 2
Mak.
ViSe od 213 spisa NZ jesu P.
(-+ Pavao, -+ katolicke posla-
nice). Nadalje, u NZ nalazimo
P. -+ Apostolskog sabora (Dj
15,23-28) i 7 pismenih poruka
zajednicama u Aziji (Otk 2;
3). Prema tadasnjem obicaju
P. zapoCinju navodom posilja-
oca i naslovnika te s dobrim
zeljama. NajceSee zavrSavaju
pozdravom i blagoslovom.-+
Poslanice iz sufanjstva, -+ pa-
storalne poslanice, -+ Jakovlje-
va poslanica, -+ Petrove posla-
nice, -+ Ivanove poslanice, -+
Judina poslanica.
PISMO -+ slovo
PISMO, SVETO -+ Biblija
PISMOZNANCI Od vremena
-+ Ezre naziv za ucitelje vje-
ste sz. -+ Zakonu; imali su od-
govarajueu naobrazbu i po-
casni naslov -+ rabbi. P. su bi-
238
PISMOZNANCI - PJESMA NAD PJESMAMA
Ii teolozi i pravnici; njihova
su tumacenja uskoro narasla
u skup propisa pored Zakona.
SacinjavaIi su poseban, veo-
rna utjecajan stalez, i bili bli-
ski razliCitim usmjerenjima,
npr. -+ farizejima, -+ saduce-
jima, -+ esenima. NZ ih cesto
spominje skupa s farizejima
(Mk 7,1) jer su mnogi od njih
bili farizeji; -+ svecenici uglav-
nom nisu bili P. V zavjeri
protiv Isusa bili su uz farize-
je (usp. Mk 14,ls); ipak svi
P. nisu neprijatelji krscana
(Dj 5,34). Razorenjem Jeruza-
lema (70. p. Kr.) iScezava zid.
svecenstvo; u razdoblju nakon
toga zidovstvu su P. (uglav-
nom farizejskog smjera) da-
vali glavno obiljezje; 70. p.
Kr. srediStem zid. ucenosti
postala je -+ Jabne (Jamnija)
a kasnije -+ Tiberijada. -+ Ma-
sora.
PHWN Prema Post 2,11 prva
od cetiriju rijeka koje su iz-
virale u Edenu; u Sir 24,24ss
spominje se P. (= Fison) uz
Tigris, Eufrat i Jordan. Nije
joj moguce odrediti mjesto
(-+ Raj zemaljski).
PITOM Grad u Egiptu. Sku-
pa s -+ Rarnzesom naziva se
grad-skladiSte. Na njihovoj
su izgradnji radili Izraelci pri-
tisnuti tlakom (Izi 1,11). Vjer.
je to kasniji Heroopolis (tell
el maSuta) i. od wiidi tumilat
(-+ Gosen).
PIZIDIJA Predio u j. dijelu
Male Azije; ratoborno zitelj-
stvo toga kraja doslo je tek
25. pro Kr. pod rim. vlast. V
Antiohiji Pizidijskoj propovi-
jedao je Pavao (Dj 13,14-51;
14,24). (V. kartu na str. 243)
PJESMA Iz SP poznajemo sa-
rno krace odlomke hebr. pje-
snistva. Ono je ipak moralo
biti veoma razvijeno (-+ Pje-
sma nad pjesmama, -+ proro-
ci, -+ psalmi, -+ Mudrost {knji-
ga]; pjesma 0 bunaru Br
21,17s; bogoslmni poklici kao
Otk 19,1s).
Stilske su odlike bile npr:
"Parallelismus membrorum
= ponavljanje odn. uspon mi-
sli drukcijim rijecima (usp.
npr. Ps 2,3; 29; 27,1), akrofo-
nija = pocetak svakog stiha
s drugim slovom abecede (usp.
npr. Izr 31,10-31), upotreba
utvrdenih tradicionalnih izra-
za, slikovitost. Mnoge su P.
bile prilagodene za pjevanje
i strogo metricke. Nastojanje
da se ta metrika rekonstruira
nije za sada dovelo do sigur-
nih zakljucaka.
PJESMA NAD PJESMAMA
Knjiga SZ, zbirka ljubavnih i
svadbenih pjesama kojih je
postanak prijeporan. Neki tu-
maci vide u njoj podrijetlom
profanu pjesmu koja pjeva 0
zarucnickoj ljubavi a uVrSta-
vanjem u -+ kanon Biblije P.
n. p. dobiva novo, dublje zna-
cenje koje prikazuje ljubav
Boga prema covjecanstvu
(prema izr. narodu, Crkvi, po-
jedincu) u slici zarucnicke lju-
bavi i -+ braka. Ta je slika
jos od -+ Hoseje proroka blis-
ka izr. miSljenju. Prema dru-
gim tumaCima vee je izv. bio u
vidu preneseni smisao (alego-
rijsko tumacenje BibIije) ko-
ji pjeva 0 bracnoj vezi Jahve
s njegovim narodom.
Danasnjem je covjeku cesto
strana otvorenost govora i
slikft P. n. p.; ona se mora
shvatiti u skladu s nacinom
miSljenja Istocnjaka, druga-
cijim obicajima i zivotnim
navikama.
Pretpostavlja se da je vrije-
me postanka polovica 5. st.
pro Kr. Suprotno od izjave u
naslovu 1,1 Salomon sigurno
nije sastavljac P. n. p.
PJESME USTOLICENJA - PODZEMUE
239
PJESME USTOLICENJA

PJESNISTVO pjesma
PLACA nap lata
PLEMENA Velike skupine kod
nomadskih naroda i s1. koje
nastaju na temelju zajednic-
kog podrijetIa iIi po slobod-
nom prikljucenju (usp: Izl
12,38). Izr. su P. nastaIa lZ ro-
dovskih saveza za osva-
janja zemlje a zatim su se
udruiila (_ drzava) u bogo-
stovni savez (cesto netocno
zvan amfiktionija). Prijepor-
no je da li je spocetka bilo 12
izr. P., a takoder da li je
vez bio i polito (vojne) naravl,
i koje su mjesto u njem za-
uzimaIi_ sud. Na celu P. sta-
jalo je katkada nekoliko
starjesina (usp. 2 Sam 19,12).
Kad je povrh tog nestab;lOg
uredenia nadoslo kralJev-
stvo (ali ga nije iskorijenHo),
kao i kasni je u izgnanstvu,
rana se povljest Izraela pocela
promatrati kao povijest od
samog pocetka cvrstog ple-
menskog saveza, pocelo se
povezivati P. s
od Jakovljevlh smova. PoshJe
izgnanstva podjela na dvana-
est P. nije se mogla tocno
provesti, ali je ta podjela kao
ideja zadrlala znatnu ulogu.
Npr: Dvanaestorica
stol) koji ce suditi 12 P. (Mt
19,28). Kod mnogih osoba bi-
Ijezi se iz kojeg su P. (npr.
Heb 7,14).
Nabrajanja P. koja donosi SP
ne iznose uvijek ista P. niti in
iznose istim redom. Podjela
zemlje na P. (IS 13,21; iz ka-
snijeg nazora) ne odnosi se
toliko na mjesto gdje P. bo-
ravi vee prije na svojatanje
prava na dot. kraj.

PLODNI POLUMJESEC Izraz
koji oznacuje plodne krajeve
Egipta i _ Mezopotamije
povezane plodnim predjelima
na obali Sredozemnog mora.
POBJEDA Vo.ina se pobjeda
u SZ pripisuje sarno Bozjoj
pomoCi (npr. P. nad Egipta-
nima, Izl 15,21). Stoga se Iz-
rael u svojim pothvatima tre-
ba osloniti na Boga. On slavi
Bozju pomoe (usp. Izl 15,1-21,
Mojsijeva i Mirjamina pjes-
ma; pobjednicke pjesme veci-
nom opisuju Bozju pomoc,
tako Deborina pjesma, Suci
5). Kad NZ govori 0 P., tada
misli ovo: Krist je pobijedio
Bogu neprijateljske sHe (Kol
2,15), pobijedio je smrt i gri-
jeh (1 Kor 15,55s). Svi vjerni-
d imaju udjela u toj P.
POBUNA drlava
POC:LA Grc. se izrazom za
P. (elementi, stoiheia) ozna-
cuju razlicite stvari:
1. Osnove neeega (Heb 5,12).
2. P. tvari (Mudr 7,17; 19,18).
3. P. svijeta (prirodne sHe)
koja djeluju kao osobe iii de-
moni (Gal 4,3; Kol 2,8), odn.
vladaju nekrsc. religijarna
(usp. Gal 4,9).
4. Kad se zapali svijet (stoic-
ka nauka), P. Ce se u ognju
rastopiti (2 Pt 3,10.12).
PODZEMUE (takoder: Seol,
Abadon, Had, Carstvo mrtvih)
Smjesteno je duboko ispod
zemlje (Pnz 32,22; Iz 59,9) i
smatra se carstvom sjena (Iz
26,19). Kao mjesto kazne (Iz
5,14) P. je kraj iz kojeg nema
povratka (Ps 16,10). To je
mjesto Bozje odsutnosti (Ps
6,6; 30,10), zaborava (Ps 88,13).
BuduCi da .je Jahve gospodar
P. (Ps 139,8), poboznik moze
moliti za izbavljenje iz P. (Ps
49,16). To pokazuje da se P.
smatra mjestom pravednika
240
PODZEMUE - POKORNICKI PSALMI
koji iScekuju otkupljenje, dok
je pakao zapravo mjesto kazne
nakon -+ Suda. Istu predodzbu
. 0 P. ima i NZ (Mt 11,23; Otk
9,1), a k tome ga prikazuje i
kao Bezdan u koji je bacen
-+ Antikrist (Otk 20,ls). Misao
0-+ Isusovu silasku nad pa-
kao zasniva se na tvrdnjarna
Rim 10,7; 1 Pt 4,6; Otk 1,18.
POEZIJA-+ pjesrna
POGANI Tako su se nazivali
narodi koji ne pripadaju Jah
vinu narodu (usp. Jr 10,25; 1
Sol 4,5) i nisu pripojeni-+
Savezu. Osobito su se -+ pro-
roci boriIi protiv tudinskih
bogova i ope. svega tudinsko-
ga (Sef 1,8), jer je Jahve jedi-
ni Bog (2 Kr 19,15; 1 Kor 8,4).
Ipak ce se jednom ostatak P.
pripojiti Bozjern narodu (usp.
Iz 45,20). Gdje stoji sarno na-
rod, upotrebljavaju grc. pre-
vodioci SZ razliCite rijeci, vee
prema tome da Ii se misli na
P. iIi izabrani narod.
Po Kristovoj krvi kriza
(Kol 1,19) nastalo je novo sta-
nje: nema viSe nikakve razli-
ke izrnedu Zidova. Grka i bar-
bara (Kol 3,11) jer su u vjeri
povezani s Kristom (Kol
1,21ss).
POGLAVLJA BIBLIJE. SP vee
je rano razdijeljeno na od-
lomke koji su se citali u bo-
goslufju. VeCina hebr., grc. i
lat. bib!. rkpa razdijeljena je
na odsjeke. Danasnja razdio-
ba na poglavlja potjece od
Stjepana Langtona (1206; ta-
da magistra u Parizu a kasni-
je nadbiskupa u Canterbury-
ju). Podjelu NZ na retke iz-
veo je 1550. tiskar Robert Es-
tienne (Stjepan) na jednom
putovanju iz Pariza u Lyon.
Ta podjela nije uvijek sretno
izvedena. te nosi tragove svog
postanka u putnirn kolima; no,
brzo se rasirila te se iz prak-
ticnih razloga zaddala. Po-
djela redaka SZ -+ Masora .
POKLON Bogostovni cin cas-
cenja Boga (Post 22,5; Ps 5,8),
cesto ocitovan na vidljiv na-
cin (duboki nakion tijela), ta-
koder pred drugim bozanstvi-
rna (Izl 20,5; Iz 2,8). P. je ce-
sto povezan sa zrtvama (pnz
26,10), glazbom, pjevanjem
psalama (2 Ljet 29,28) iIi s po-
zivom na -+ obracenje (Ps
95,8-11). I pred Ijudima se iz-
vodio P. dok se polagaia za-
kletva. ukoliko su oni nosi-
oci iIi izvrsite1ji Bozje moti
(1 Sam 24,9; 28,14). Kasnije
je to zabranjeno (Est 3,2-4) jer
P. pripada sarno Bogu (Mt
4,10). Andeli itd. otklanjaju P.
(Otk 19,10; 22,9). Jeruzalem je
mjesto gdje se kIanja (Iv
12,20); to je pitanje sada bes-
predmetno (Iv 4,21-24). P. se
takoder iskazuje proslavlje-
nom Kristu (Fil 2,6-11). Nar.
Mt upotrebljava odgovarajueu
grc. rijec za Isusa i prije nje-
gova -+ uzviSenja, npr. kad
Ijudi od njega trate -+ cudo
(8,2; 15,25).
V nebeskom bogoslufju za-
uzima P. prerna Otk vazno
mjesto (4,10; 5,14; 7,11), on je
slika klanjanja koje iskazuju
krscani nazvani naprosto
klanjaocima (Otk 11,1). No,
na zemlji postoji i klanjanje
sotonskoj moti (Otk 13,4.8.12.
15).
POKOP -+ grob
POKORA -+ obraeenje
POKORNICKI PSALM I nazi-
vaju se od krSc. starine Ps 6;
32; 38; 51 (Miserere); 102; 130
(De profundis); 143. Naziv P.
p. ne znaci da osim tih se-
dam psalama nema drugih
pokornickih pjesama (-+ psal-
mi).
POLAGANJE RUKU - POMIRENJE
241
POLAGANJE RUKU Tom se
kretnjom podjeljivao: blago-
slov (Post 48,14; Mk 10,13-161/),
ovlastenje (Br 27,18) i ->- Duh
(Pnz 34,9; u NZ vazno Dj
8,17s). P. r. prije svega opu-
nomocuje za sluZbu u Crkvi
(obred redenja: Dj 6,6; 1 Tim
4,14; 5,22). Polaganjem ruku
izvodi se iscjeljivanje (Lk
4,40).
S druge strane, P. r. sluzilo je
kao priprava zrtvene zivoti-
nje (Lev 1,4; 3,2), kao preno-
senje krivnje na pomirbenog
jarea (Lev 16,21), kao znak
svjedoka protiv okrivljenika
(Lev 24,14).
POLOG ->- zajam
POLOZAJ ->- sluienje
POLUSEKEL ->- utezi, -+ ko-
vani novae
POLJE -+ ratarstvo
POUOPRIVREDA ->- ratar-
stvo
POMAZANIK ->- Krist
POMAZANJE uljem (ponekad
pomijesanim s mirodijama)
bilo je uobicajeno u bogostov-
nom i gradanskom zivotu.
Pomazanjem se priopcavala
Bozja ->- svetost (P. kralja, 1
Sam 9,16; velikog svecenika,
Izi 29,7; svecenika, Izi 29,21;
proroka ->- Elizeja, 1 Kr 19,16;
bogostovnih predmeta, Izi
30,23-29; Zrtvenika Br 7,10).
IScekivani donosilac spasenja
nazivao se ->- Mesija (Poma-
zanik). P. je bilo znak rado-
sti (Ps 45,8; usp. Mt 6,17) i
spoznaje (1 Iv 2,27), sluzilo je
za uljepsavanje (Est 2,12) i
njegu bolesnika (Iz 1,6; boles-
nicko pomazanje u krsc. za-
jednici Jak 5,14). P. je bilo
znak pocasti sto se iskazivala
gostu (Lk 7,46).
POMIRBENI JARAC Izvanbi-
bI. izraz za jarea na koga je
(na Veliki dan pomirenja)
prema Lev 16,20ss ->- veliki sve-
cenik polagao ruke, te tako
na njega prenio grijehe naro-
d ~ , i dao ga otjerati u pusti-
n.1u.
POMIRENJE Prema SZ P.
medu ljudima sastoji se u to-
me da se popravi nanesena
steta (Lev 22,1-15), da presta-
ne mrZnja prema pripadnici-
rna v!. naroda (Lev 19,17s) i da
se odustane od osvete nepri-
jatelju (Izi 23,4s). Na relig.
podrucju P. je pribavljanje
oprostenja (Izi 32,30), neubra-
janje krivice (Pnz 21,8) i pra-
stanje ->- grijeha (Jr 18,33), oei-
scenje (Jr 33,8) i posvecenje
(Iz 6,10; Jr 3,22). Unatoc P.
krivac jos treba snositi po-
sljedice svojih grijeha (Izl
34,7; Jr 30,11). P. uvijek dolazi
od Boga (Iz 44,22; Mih 7,18)_
Ono je dar njegova milosrda
(Izl 34,6; Jl 2,13) i njegove
vjernosti Savezu (Br 14,19).
Bog ne mora udijeliti P. (Jr
7,16). Sarno onaj moze postici
P. koji je spreman na->- obra-
cenje i tko priznaje svoju
krivnju (Izl 9;27; 2 Ljet 12,6).
P. se moze darovati posredo-
vanjem svecenika (Lev 14,19),
naroeitim molitvama (Izl
9,27ss; 32,32ss) iIi izravno, mi-
loscu (Izl 33,19; Iz 43,25). P.
je preko posrednika poveZanO
s obredom P., pri cemu se
krvlju zrtvovanih zivotinja
poskropi oltar sa svih strana.
BuduCi da je -+ krv pred Bo-
gom sveta, to se smatra pri-
kladnim sredstvom za P. U
relig. zivotu Izraela najznacaj-
niji je Veliki dan pomirenja,
kojega je obred iscrpno opi-
san u Lev 16. P. spada medu
dobra mesijanskog spasitelj-
skog vremena (Jr 31,34). Ono
nalazi u liku -+ Sluge Bozjega
(Iz 53; Zah 12,10-14) svoje naj-
bolje razjasnjenje. Prema NZ
Bog je smrcu svoga Sina iz-
yeo P. sa svijetom (Mt 26,28;
i
I
242
POMlRENJE - PONIZNOST
Ef 2,13-17) i ono je znak nje-
gove ljubavi (2 Kor 5,19; 1
Iv 4,7). P. je povezano s Isu-
som i ljudima se dariva u nje-
govo ime (Dj 10,43; Rim 5,11)
i na njegov zagovor (Iv
14,23ss). Obecano je sarno
onome koji je spreman po-
miriti se (2 Kor 5,20). Plodovi
su P. ljubav prema bliZnjemu
(1 Pt 4,8), zivot u Bozjem
svjetIu (1 Iv 1.7) i spremnost
za prastanje (Mt 18,23-35; Lk
11,4). P. se smatra nufuim
preduvjetom bogostovlja (Mt
5,24). Tek je pomirenjem mo-
guce ostvariti zajedniStvo s
Kristom po ~ krstu (Dj 22,16)
i ~ vjeri (Dj 10,43; Rim 4), te
se tako moze postici ~ oprav-
danje (Rim 5,2; Ef 3,12). Po-
mirba nije ljudsko djelo, vee
udioniStvo u Kristovu djelu
P., koje je on izveo jednom
zauvijek (Reb 7,27).
POMUTNJA JEZIKA U BABI-
LONU ~ Babilon
PONCIJE PILAT ~ Pilat, Pon-
dje
PONIZNOST Smisao za nju
u SZ razviia se iz spoznaje 0
oslobodenju naroda od poni-
zenja, potlacenosti i bijede
(pnz 26,7): bijeda (= poniZe-
nje = P.) naroda Bogu je uvi-
jek pred ocima; on pomaZe
kad god ga narod zazove (1
Sam 2,1-10; 9,16; 2 Sam 16,12;
2 Kr 14,26s). Siromasni, potla-
ceni, neznatni, slabi i odbace-
ni dozivljavaju Bozju pomoc
na poseban nacin (Jdt 9,11;
Suci 7,1ss; Pnz 8,17s). Nevolj-
nik se smi.ie nadati pomoCi
(Job 5,11; Iz 66,2), ali mora
biti pun bezuvjetnog pouzda-
nja u Boga. - Bog uzvisuje
ponizene a ponizuje obole (1
Sam 2,7; Izr 3,34; Iz 2,11; Ez
21,31) radi nutarnjeg ~ obra-
.cenja (1 Kr 8,35; 2 Ljet 6,26).
Bog pomaZe i one ciji je dub
smjeran a srce skruseno (Iz
57,15), koji su srcem slomlje-
ni i klonuli dusama (Ps 34,19).
Nevoljnik se ponizuje da bi
zadobio Bozju pomoc, te sto-
ga eini djela pokore (Lev
16,29; 23,27.29.32; Jdt 4,9ss); pri
tom nisu od presudne vazno-
sti vidljiva djela pokore, nego
odvracanje od zlib djela (Iz
58,3-7; Sir 19,25s). P. se rada
iz spoznaje vI. slabosti (Sir
10,9) i dovodi do istinoljubivo-
sti prema samom sebi (Sir
10,28). Nar. psalmi govore 0
poniznome kao idealu. On
se ne oslanja na zemaljska
dobra, vee se naprotiv potpu-
no pouzdaje u Boga (Ps 10,17;
22,27; 25,9; 34,3; 37,11; 69,33).
Pojam P. uosobljuje se u liku
~ Sluge Bozjeg, u kojem se
poniZenje i P. slijevaju u jed
no (Iz 53,7s; 42,1-4; 49,1-6;
50,4-9; 52,13-53,12).
U NZ preuzete su ponajprije
sz. predodZbe nar. u ~ povi-
jesti djetinjstva kod Luke (Lk
1,46-54; 2,25); jasno se ocituju
kod Isusa koji sebe prema Mt
11,29 naziva poniznim. Njego-
va P. dokazuje da je on Bo-
zji sluga (Dj 8,33). Ona se oei-
tuje u poniZenju ~ utjelovlje-
nja (Iv 1.14; Fil 2,7) i smrti
(Fil 2,8) te njegovu ~ sluZenju
(Mk 10,4511). Kristova je poru-
ka namijenjena siromasnima
i potIacenima (Lk 6,20s) , ma-
lenima ovoga svijeta (Mk
9,42), posljednjima (Mk 10,31),
neznatnima (Lk 10,21) i djeci
(Mk 10,14).
P. je preduvjet za ulazak u ~
Kraljevstvo Bozje (Mk 10,25;
Mt 18,3; Lk 18.17), iziskuje
spremnost za sluzenje (Mk
9,35; 10,42-44; Lk 9,48) koje se
pribvaca bez samouvjerenog
castohleplja.
Kako se prema ~ Pavlu u Kri-
stu ocitovala Bozja P. (Fi!
2,6-11), mora se ona ostvari-
vati i u zivotu krscanina: u
PONIZNOST - POPIS NARODA
243
svijesti 0 Bozjoj milosti (Rim
12,3), u nastojanju oko jedin-
stva u zajednici (Fil 2,1-4), u
odricanju od vI. nadutosti
(Rim 12,16).
P. se ne sastoji u namjernom
preziranju sarna sebe, vee u
potvrdi vI. zbiljskosti pred
Bogom i ljudima.
PONOVUENI ZAKON 5. knji-
ga Mojsijeva (= Pnz, Deute-
ronomium). -+ Mojsijevo pe-
toknjifje.
PONOVNI DOLAZAK (Paruzi-
ja) Kao -+- eshatoloski izraz
P. d. oznacuje Isusov dolazak
u -+- slavi (Mt 16,27; 26,64) da
-+- sudi i dovrsi -+- Kraljevstvo
Bozje. Ostvarit ee se iznenada
(Mt 24,27.43). Slavljenje -+- Ve-
cere Gospodnje jest navjestaj
sto pripravlja na P. d. (1 Kor
11,26). Prva je Crkva svoje
vrijeme promatrala kao pos-
ljednje (1 Kor 10,11), vjerova-
la je da je Gospodin blizu (Fil
4,5; Jak 5,9) iIi je govorila da
je -+- Dan Gospodnji vee do-
sao (2 Sol 2,2). U svjetlu P. d.
treba shvatiti neke Pavlove
savjete 0 zenidbi (1 Kor
7,1.825-29) i posjedovanju (1
Kor 7,30s). Tvrdnjom da za
Boga ne vrijedi zemaljsko vri-
jeme (2 Pt 3,8ss) pokusava se
odgovoriti na pitanje zasto
jos nije nastupio P. d. (1 Sol
5,2ss.9; 2 Sol 2,1ss).
PONOVNO RODENJE Spomi-
nje se kod Mt 19,28 u vezi s
preobrazajem svijeta, a kod
Tit 3,5 kao oznaka novog zi-
vota po -+- krstu. Sadrlajno se
o P. r. govori i na mjestima
gdje je rijec 0 novom stvore-
nju (2 Kor 5,17; Gal 6,15) ill 0
ponovnom radanju (Iv 3,5-9).
Pri tom se uvijek radi 0 dje-
lovanju Boga iIi njegova -+-
Duha, koje mijenja covjeka i
obdaruje gao Svrha je P. r.-+-
spas, suoblicenje Bogu, sto se
treba ocitovati u Ijubavi pre-
rna-+- bratu (1 Iv 4,7; 5,lss), a
sto covjeka cuva od zla (1 Iv
5,18).
PONT Obalno podrucje Male
Azije uz "Pontus Euxinus =
"Crno more. Od 65. pro Kr.
P. oznacuje tamosnju rim. po-
krajinu. -+- Akvila potjeee iz P.
(Dj 18,2). Spominju se Zidovi
i krseani iz P. (Dj 2,9; 1 Pt
1,1).
Polozaj Pizidije (A) i Ponta
(B)
POPIS odn. spisak naziva se
skupina isprava koje u SP na
gradanskom i relig. podrucju
imaju neko znacenje. Tako su
u SZ poznati popisi kraIjevih
cinovnika i pratilaca (2 Sam
20,23-26; 23,8-39; 1 Kr 4), mje-
sta i granica (IS 13-19), pobi-
jedenih kraljeva (IS 12), rodo-
va i plemena (-+- rodoslovlja)
i povratnika iz -+- izgnanstva
(Ezr 2,3-67; Neh 7,6-69). U NZ
navode se: -+- rodoslovno stab-
10 Isusovo, popisi -+- apostola
(Mk 3,16-19//), sedmorice -+-
dakona (Dj 6,5) i razni P. po-
zdravlienih (Rim 16,3-16; Kol
4,10-17). Medu P. ubrajaju se
i tzv. popisi poroka i kreposti
(Rim 1,29ss; Ef 5,3ss; Gal
5,19-23).
POPIS NARODA (takoder spi-
sak naroda) U Post 10 izvode
se svi narodi na zemlji od-+-
Noe. Time se zeli istaknuti da
Bog priznaje sve Ijude, ali se
244
POPIS NARODA - POSLANICA EFEZANIMA
Izrael ipak prikazuje kao iza-
brani narod.
POPIS PUCANSTVA (cenzus,
procjena) Kao porezna mjera
poznat u Rimu, a bio je u
upotrebi i u -+ Egiptu prije
rim. doba te se provodio u 14-
-godiSnjem krugu. Sastojao se
u utvrdivanju predmeta za
oporezivanje, zbog cega su se
porezni obveznici sa clanovi-
rna svoje obitel.ii morali javi-
ti u svom rodnom mjestu, te
u utvrdivanju razreza poreza.
Zbog navoda 0 -+ Josipu (P. p.
tek 6. p. Kr.) i cinjenice da u
vrijeme -+ Augusta nije bilo
nikakvog sveopeeg drlavnog
popisa, sumnja se u isprav-
nost pov. navoda Lukina Ev.
Osim toga, Kvirin nije bio
upravitelj Sirije, vee carey
opunomoeenik za Istok. Ipak
su poznati P. p. u pojedinim
rim. pokrajinama, koji su se
mogli otegnuti desetljeCima.
Tako se moze prihvatiti da je
i na -+ Herodovu (1) podrucju
proveden P. p., no za upravi-
telja Sencija Saturnina. Kao
prvo, utvrdivalo se tko je po-
rezni obveznik, pa se -+ Josip
(2) morao s -+ Marijom (6)
pojaviti u Betlehemu. Kad Lk
-+ Isusovo rodenje povezuje
sa spominjanjem P. p. (Lk
2,1-7), to ne Cini u prvom re-
du iz pov. razloga, vee da pri-
kaie kako se Bozje djelo is-
punja kroz Ijudsko djelovanje
i da je Isus u doba polito pot-
lacenosti roden da spasi narod
i svijet. Nadalje, i ovdje vidi-
mo Lukinu namjeru da Isu-
sovo poslanje uklopi u svjet-
sku povijest.
POREZI postoje u Izraelu vee
od vremena -+ kraljevstva. Na-
kon -+ izgnanstva postojao je
hramski porez (za uzdrlava-
nje slufbenog bogostovlja;
prije su ga plaeali kraljevi).
Isus plaea P. (Mt 17,24-27).
BuduCi da se u Isusovo doba
nije smjelo plaeati tadasnjim
rim., zid. i grc. -+ kovanim
novcem, mijenjali su -+ mje-
njaCi u hramu obaveznu dvo-
drahmu u starije plaeevno
sredstvo. Nadalje, postojala
je desetina (podavanje sveee-
nicima i levitima u svetiStu,
neodredena visina). Procje-
nom (-+ popis pucanstva) od-
redivala se visina poreza.-+
carinici.
PORIV -+ sablazan
POSINASTVO BOZJE -+ Bozje
posinastvo
POSJED -+ vlasniStvo, -+ ze-
mljiSni posjed
POSLANICA -+ pismo
POSLANICA EFEzANIMA Od
2. st. smatra se jednom od
Pavlovih -+ poslanica iz su-
zanjstva. U nekim rukopisima
nedostaje podatak 0 mjestu
u Efezu (Ef 1,1). Poslanica
ne nosi nikakvo osobno obi-
ljezje, premda je prema Dj
19,1-20,1 Pavao tri godine zi-
vio u Efezu. Cini se da sastav-
ljac P. E. poznaje Efezane sa-
rno po pricanju (usp. Ef 1,15).
Vee u starini se nagadalo da
se P. E. odnosi na (izgublje-
nu) Pavlovu poslanicu krsea-
nima u Laodiceji (usp. Kol
4,16). Ispustanje podataka 0
mjestu u nekim rukopisima
neki zele rastumaciti tako da
je P. E. bila upueena veeem
broju zajednica kao okruini-
ca, a da je ostao sacuvan sa-
rno primjerak koji je bio po-
sIan Efezanima.
Temeljna misao P. E. jest po-
vezanost svih otkupljenih u
Crkvi, Kristovu Tijelu. U pr-
Yom, doktrinalnom dijelu
(1,3-3,21) prikazan je Bozji
naum spasenja: Krist kao
srediste i svrha otkupljenog
stvorenja, kao glava Crkve
koja je njegovo Tijelo: po
POSLANICA EFEZANlMA - POSLANlCA GALACANIMA 245
n.lemu Crkva ima mir i jedin-
stvo, nar. izmedu Zidova i
pogana. Drugi, pobudni (pare-
netski) dio (4,1-6,20) iz toga iz-
vodi zakljueak 0 potrebi me-
dusobnog mira za zajednieko
djelovanje u Crkvi, za krse.
zivot u braku i obitelji, i za
borbu protiv svakog zla.
Prijeporno je da Ii je Pavao
sastavljae te poslaniee. Po
rjeeniku i stilu P. E. odudara
od stari,iih Pavlovih poslani-
ca. Gotovo polovica poslanice
podudara se s Kol. Moguee
je da je P. E. sastavio jedan
od Pavlovih ueenika kao do-
datak Kol. Sastavljena je vjer.
61-63. p. Kr. ukoliko se hoee
zastupati da ju je sam Pavao
sastavio za vr. svog suzanj-
stva u Rimu.
POSLANICA FILEMONU. V
toj kratkoj poslanici Pavao
moli -+ Filemona da s ljubav-
lju primi natrag odbjeglog ro-
ba Onezima (10; 12; 17) te da
ga dobrovoljno ustupi na ras-
polaganje Apostolu za pomoe-
nika (14ss).
P. F. jedina je osobna posla
nica NZ. Njezino je znaeenje
u stavu prema ropstvu. Ono
se (sa svim pravima i obveza-
rna) prihvaea kao neosporna
Cinjenica. No zahtjev da se u
pokrStenom robu gleda brata
i molba za njegovo oslobode-
nje pokazuje posve nov smjer:
dosljedno krSeanstvo ne smi-
je utvrdivati drustvenu po-
djelu, vee je mora prevlada-
vati.
Zajameeno je Pavlovo autor-
stvo P. F. Kao jedna od -+
poslanica iz suzan,istva zacije-
10 je nastala u Rimu izmedu
61. i 63. p. Kr.
POSLANICA FILIPUANlMA
Pavao .ie bio usko povezan sa
zajednicom u -+ Filipima. V
P. F. opominje je na jedno-
dusnost, ljubav i poniznost
(1,27; 2,14; 4,2s) i vjernost u
progonstvima (1,28ss; 2,12-16).
Pri tom se poziva na Krista
kao uzor (2,5-11: himan). Sli-
jede stroge opomene da se eu-
vaju krivih judaizantskih uCi-
telja (-+ judeokrsCani), zatim
svjedoeanstvo 0 vI. predanju
Kristu (3,2-11), osobna priop-
eenia, zahvala za poslani no-
vae i pozdrav. Pavao je tu po-
slanieu pisao u suZanjstvu
(1,13), spreman svoj zivot zrt-
vovati za Krista (1,20). Una-
toe tome uP. F. neprestano
susreeemo iziave i poziv na-+
radost (1,4.18.25; 2,2.17s.28s;
3,1; 4,1.4.10). P. F. spada medu
-+ poslaniee iz suzanjstva.
Bez sumnje ju je sastavio Pa-
vao. Katkada se ddalo da je
P. F. sastavljena od vise Pav-
lovih pisama (usp. odsjeeak
poslije Fil 2,19). Hvalospjev
Kristu (2,6-11) zaeijelo je pje-
sma koja je vee prije posto-
.lala.
Kao vrijeme nastanka te po-
slaniee navodi se vrijeme na-
kon 55. iIi 61-63. p. Kr., vee
prema tome da li se uzima da
je napisana dok .le Pavao bio
u tamnici u Efezu, iIi za su-
zan.lstva u Rimu. V prilog pr-
voj pretpostavci govori ziv
dodir s Filipima a za drugu
predaja. Neki dde da je P. F.
napisana u Cezareji.
POSLANICA GALACANlMA
Pismo apostola -+ PavIa Ga-
laeanima. On je u tom kraju
navijestao Ev. (Gal 4,13). Neki
su tada zahtijevali obddava-
nje Mojsijeva -+ Zakona, pri-
je svega propisa 0 -+ obreza-
nju za sve krseane (Gal 5,2;
6,12). Pavao pise da bi Krist
bio uzalud umro (2,21) kad
-+ pravednost ne bi proizlazi-
la iz -+ vjere, nego jos uvijek
iz obddavanja Zakona. Krist
nas je oslobodio od robova-
nja Zakonu (3,1-5,12). Nijedna
246 POSLANICA GALACANIMA - POSLANICA KOLOSANIMA
poslanica NZ nije tako pole-
micna kao P. G., pa zbog toga
ta tvrdnja nije tako odmjere-
no razradena kao kasnije u
_ Poslanici Rimljanima. P a ~
vao brani i svoje pravo da se
naziva _ apostolom (1,11-24)
i da navijesta pravo Ev. (2).
P. G. zacijelo je pis ana oko
56. p. Kr.
POSLANICA HEBREJIMA
jest opomena (13,22) koja
potice na ustrajnost u vjeri,
ocrtava prednost Novoga nad
Starim _ savezom i naglasava
Kristovo velikosveeeniStvo i
sveeeniStvo hodocasnickog BOo
zjeg naroda. Tipicno je za P.
H. da krse. tumaci sve sz.
tekstove i zid. bogostovne obi-
caje. Krist je Sin Bozji (1,2ss),
posve covjek (2,11-18), posred-
nik Novog saveza izmedu BOo
ga i covjeka (8,6). Kao _ ve-
liki sveeenik prolio je svoju
krv i tako usao u nebesko
svetiste te jednom zauvijek
ljude oslobodio od njihovih
grijeha (9,11-15). UzviSen je iz-
nad andela (1,4), iznad Mojsi-
ja (3,3-6) i iznad sz. sveeeniStva
(7,11-28). Stari je Savez bio
sarno sjena Novog saveza (8,
4s). Novi Bozji narod moze
po Kristovoj krvi uci u nebe-
sko svetiSte (10,19) i u Bozji
Grad (12,22). On tamo putuje
(13,14). Na tom putu vrebaju
opasnosti da otpadne i da se
izgubi (6,4ss; 1O,28ss). Stoga
treba u Novom savezu vjer-
no ostati povezan s Kristom
pafljivim slusanjem blagovije-
sti spasa (2,1-4; 3,7), zivom vje-
rom (4,3), podnosenjem muc-
nih iskusenja (12,5-11). Krist
je zacetnik i zavrsitelj vjere
(12,2) i zauzima se kod Boga
kao preteca (6,20) za svoju
braeu (9,24).
P. H. u tekstu ne pruZa nika-
kav podatak 0 primaocu iIi sa-
stavljacu. Ni predaja ne pru-
za nikakvih sigurnih obavje-
stenja: naslov P. H. zacijelo
je kasnije dodan (na I od 2 st.,
na Z od 3. st.). Zbog tijesne
veze sa SZ zakljucuje se da
je primalac bila neka judeOo
krse. zajednica (npr. u Maloj
Aziji iIi Rimu). Premda je i to
sumnjivo, ipak ostaje kao vje-
rojatnija pretpostavka. Sa-
stavljac nije Pavao, premda se
to ope. ddalo na I a na Z
od 4. st. (_ kanon). Unatoc
mnogim podudarnostima s
Pavlovim poslanicama, P. H.
po obliku i saddaju nesto je
zasebno. Tako se kod PavIa
ne nalazi sredisnja misao P.
H. 0 Kristu velikom sveee-
niku, a mnoge sredisnje Pav-
love misli, s druge strane, ne
dolaze do izrafaja u P. H. Sa-
stavljena je najljepsim grc.
jezikom od svih (nz.) knjiga, u
jezicnom pogledu dotjeranija
nego Pavlove poslanice. Moze
se, nadalje, pretpostaviti da
ju je sastavio neki uceni jude-
okrse. pismoznanac (zacijelo
iz kruga Pavlovih ucenika, mOo
zda _ Apolon iIi _ Barnaba).
o vremenu postanka moze se
reCi sarno to da je P. H. bila
poznata u Rimu oko 95. p. Kr.
POSLANICA KOLOSANIMA
Pavao nije osobno poznavao
zajednicu u _ Kolosima (usp.
Kol 2,1). Njegov suradnik Epa-
fra obavijestio je PavIa 0 lju-
bavi Kolosana (1,8) i 0 opas-
nosti od nekih krivih nauka.
Pavao prikazuje premoenu
spasiteljsku vaznost i uzviSe-
nost Krista: on je pocelo i
svrha svijeta, Glava svojega
Tijela (_ Crkve), srediste je
spasenja svakom stvorenju (1,
14-20). Sarno je u njemu mogu-
ee postiCi pravu spoznaju vje-
rom i nadom u Bozju slavu
(1,21-27). Po njemu se vjernik
oslobada lame mudrosti svi-
jeta, stovanja andela i bezvri-
POSLANICA KOLOSANIMA - POSLANICA RIMUANIMA 247
jednog obddavanja izvanjskih
propisa (2,3-23). Zivotno nace-
10 krscanina sastoji se u tom
da on s Kristom zivi novim
zivotom ljubavi, mira i zahva-
ljivanja (3,1-4,6). P. K. spada
Ii -+ poslanice iz suzanjstva.
Zapazaju teol. i raz-
like s obzlrom na stanJe Pav-
love poslanice, kao i bliska
srodnost s -+ Poslanicom Efe-
zanima. Ipak, danas sve vise
strucnjaka smatra PavIa pis
cem te poslanice.
POSLANICA RIMUANIMA
Zajednica u Rimu bila je ne-
poznata Pavlu. Ip'ak joj on
se jednu od
nijih poslanica 1
svoj posjet (15,23s) kako bi
i ondje propovijedao Ev .. (1,
13), u tom srediStu
svijeta (Europa,. SJ.
Bliski Istok). Prvl, poucm dio
poslanice (1,18-11,36) bavi se
osnovnom mislju Pavlova pro-
povijedanja, opravdanjem
po vjeri. Pavao postavlja tvrd-
nju da su svi podvrgnuti Boz-
jem gnjevu (1,18-3,20). se
spasiti samo u Isusu Knstu.
Otkupiteljska se milost lju-
dima daruje po vjeri. Vee
Abraham nije opravdan
svog cudorednog ponasan]a,
nego svojom vjerom (3,21-4,
25). Tko vjeruje, istrgnut je
iz veze grijeha i smrti i
daren je novim zivotom u Kn-
stu (5)-21). Dokaz za to jest
odvracanje od gresnih djela.
Vjernik je slobodan od -+ Za-
kona, zivi u -+ Duhu i pre-
pusta se njegovu vodstvu.
Kroz trpljenja ovoga vreme-
na nada se konacnoj proslavi
(6,1-8,39). Druga tema razra-
duje goruce pitanje 0 sudbini
izr. naroda, koji se unatoc
odabranju za spasenje zatvo-
rio u nevjeri. Odgovor na to
jest neistraiiva Bozja tajna.
Pavao je uvjeren da je Bozja
mHost dovoljno snama prive-
sti prvotni pOziv kraju: nakon
spasenja pogana, i njegov ee
narod na svrsetku vremena
postici spasenje (9,1-11,36).
U drugom, pobudnom dijelu
Pavao zahtijeva zivot kakav
Bog hoce, u slufenju zajednici,
milosrdu, ljubavi i poslusnosti
prema -+ drlavi (12,1-13,14). Od
onih koji su svjesni svoje slo-
bode od Zakona Apostol aCe-
kuje obzirnost prema slabi-
ma, koji se ne mogu oslobo-
diti izvanjske obveze Zakona
(14,1-15,13). Poslanica zavrSa-
va osobnim priopeenjem 0
njegovu pozivu i njegovu ta-
dasnjem polozaju te s pozdra-
vima i hvalospjevom Bogu
(15,14-16,27).
S obzirom na temu 0 oprav-
danju, P. R. srodna je -+ Po-
slanici Galacanima, ali za raz-
Iiku od nje nije polemicna.
To je pravo pismo, a ne neka
dogmatska rasprava. Uza svu
svoju teol. dubinu i pored svo-
je vainosti za sva vremena
ono ipak pokazuje i pov. zna-
cajke: razracunavanje sa zid.
legalizmom (srediSte Ev. jest
vjera a ne zapovijedi; ona ipak
nufno ukljucuje i cudoredni
napor), pitanje 0 spasenju Iz-
raela, zahtjev za obzirnoscu
prema judeokrscanima, priz-
navanje rim. (poganske) vlas-
ti, planovi 0 putovanju i 0 nov-
canoj pomoci - sve je to, da-
kako u veoma razliCitoj mjeri,
pov. uvjetovano, te se kod tu-
macenja mora imati u vidu.
P. R. naslovljena je -+ judeo-
krscanima i -+ krscanima iz
poganstva (usp. 1,13ss). Izgle-
da da je veCina rim. krSeana
dosla iz poganstva.
Poslanicu je napisao Pavao,
vier. u Korintu 57/58. p. Kr.
Vee 100. p. Kr. posvjedoceno
je da je ona Pavlova. Ponekad
se sumnja da li je Rim 16
izv. bio sastavni dio poslani-
248 POSLANICA RIMLJANIMA - POSLANICE KORINCANlMA
ceo Nedvojbeno je da je Pa-
vao, pa bilo to i nekom dru-
gom zgodom, napisao taj odlo-
mak. Sarno bi 16.25ss mogao
biti kasniii dodatak.
POSLANICA TITU -+ pasto-
ralne poslanice
POSLANICE IZ SUzANJSTVA
U 5 Pavlovih poslanica govori
sastavljac 0 svome suzanj-
stvu: u Ef, KoI. Fil, Flm i 2
Tim. Posljednja se ubraja J?e-
du -+ pastoralne poslamce.
Ostale 4 poslanice. imaju z!l-
jednicki naziv P. IZ s., kOJe
prema tradicionalnom
nju potjecu iz prvog nm.
zanjstva (61-63. p. Kr.). Pomls-
Ijalo se cak i na suZanjstvo
u Efezu oko 55. p. Kr. (slabo
zajamceno) iIi (rjede).u Ceza-
reji, prije svega s na
mjesto FI.l, kOJa
osobno obilJezJe. TI razlozl m-
su do sada uvjerili veCinu uce-
njaka.
Kako su P. iz s. veoma razli-
Cite ne moze se govoriti 0
njihovoj jedinstvenoj teolo-
giji, nego
nice moraJu promatratl odJe-
lito. Pri tom treba imati na
umu da mnogi osporavaju iz-
vomost -+ Poslanice Efezani-
rna.
POSLANICE KORINCANIMA
Pavao je vjer. uputio u Ko-
rint 4 Poslanice, a od toga su
sacuvane dvije, i to ne naj-
starije (usp. 1 Kor 5,9-11).
1 Kor: Povodom mnogih, veo-
rna losih vijesti iz Korinta
(usp. 1,11) i opCih pitanja (usp.
7,1), Pavao zbog z!o-
upotreba kao sto su:
renje (1,10-4,21), bludmstvo I
priziv na I?oganske (5,
1-6,20). Zatlm govon 0 POZlVU,
braku mesu zrtvovanom ku-
mirim'a (7,1-11,1), 0 krse. bo-
gosluZju, 0 darovima Duha
(-+ karizma), naglasava prven-
stvo -+ Ijubavi (11,2-14,40;
hvalospjev ljubavi 1 Kor 13),
navijesta uskrsnuee mrtvih
(15,1-58) i zakljucuje osobnim
napomenama (16,1-20). Pavao
nacelno razjasnjava odnos slo-
bode i eudorednog zakona: no-
vim zivotom u Kristu stari
-+ Zakon gubi svoju mjerodav-
nu snagu (usp. 6,l1s) a ujedno
nastupa obvezatna pripadnost
Gospodinu (6,15ss); odsad zi-
vot ne odreduju viSe ljudski
propisi, vee jedino -+ ljubav
(usp. 9,19-23; 13,1-13). Tako lju-
di postaju zaista slobodni da
slave Boga (usp. 3,22s; 8,6).
To se ne ostvaruje ljudskom
mudroseu, koja vodi samodo-
padnosti, nevjeri, zloCi i kleve-
tanju (usp. 1,20ss; 5,2-6,11), vee
vjerom u snagu i prisutnost
Kristova kriza (1,18-24). Gospo-
dinova se smrt ponajprije na-
vijesta u Veceri Gospod-
njoj, a postaje plodonosnom
u jedinstvu i bratskoj poveza-
nosti zajednice (11,18-29). U za-
jedniStvu Kristove ljubavi i
vjernici su uzajamno poveza-
ni kao jedno tijelo (usp. 10,
14-17) koje skladno djeluje u
mnogovrsnosti i razlicnosti
udova (12,12-27). To se jedin-
stvo s Kristom naposljetku
dokazuje temeljem krse. vjere,
Kristovim uskrsnueem. Ono
nije tek pitanje nade ili tlap-
nje (15,19). Svi krseani imaju
u njem udjela novim naCinom
postojanja (15,20-23.40-49). Pa-
vao je 1 Kor napisao zacijelo
u Efezu (usp. 16,18) i to vjer.
prije 57. p. Kr.
Izmedu 1 Kor i 2 Kor postoji
velika praznina: Pavao je u
meduvremenu posjetio Korint
(usp. 2 Kor 12,14; 13,1), ali nije
mogao postiCi svoj cilj. Na to
je Korineanima upravio jed-
no pismo koje nije sacuvano
(pismo pisano s mnogim su-
zama; usp. 2 Kor 2,4). Njime
je postigao ono sto je zelio;
POSLANICE KORINCANlMA - POSLANJE
249
posto je dobio povoljne vije-
sti, napisao je poslanicu koja
nam je sacuvana kao 2 Kor:
Ta je poslanica zapravo zestok
obracun s Pavlovim protivni-
cima u Korintu. Pavao se sma-
trao prisiljenim da opravda
svoju apostolsku slufbu (1-7),
pozivajuCi se na izvrsavanje
svoie sluzbe u duhu Novoga
saveza (3,6ss), punu sjaja i sla-
ve (3,9-18), unatoc osobnim sla-
bostima (4,7-12). Tu je slufbu
izvrsavao voden ljubavlju pre-
rna Bogu i Ijudima (5,11-18),
podnoseCi za to i mnoge tesko-
ce (6,3-10). U 2. diielu (8s) moli
milostinju u korist jeruzalem-
skih krseana koji su u nevolji.
3. dio (10-13) takoder sadda-
va osobnu obranu u kojoj Pa-
vao govori 0 izvanrednim mi-
Iosnim darovima sto su mu
udijeljeni (12,1-12). Poslanica
pokazuje kako se Pavao stras-
tveno bori za vjeru Korineana
i za priznanje svoje poruke i
svog osobnog i neumornog ra-
da (usp. 11,2-12). Neprijeporno
je da 2 Kor u biti potjece od
PavIa. Ipak je prijeporno nije
Ii 2 Kor slozena od viSe Pavlo-
vih poslanica. Npr., neki uce-
njaci nagadaju da je u 2 Kor
lOss uklopljeno pismo sa su-
zama napisano, iIi barem je-
dan njegov dio. No u znanstve-
nom svijetu jos nije uspio
nijedan pokusaj da se 2 Kor
knjiz. rasclani.
POSLANICE SOLUNJANIMA
Za yr. drugog misijskog pu-
tovanja osnovao je Pavao u
-+ Solunu malu krse. zajedni-
cu. Na svome daljnjem puto-
vanju salje joj iz Atene obje
P. S.
1 Sol sastoji se od dva dijela:
1. Osvree se na svoje propovi-
jedanje u Solunu, govori 0 Bo-
zjem odabranju i spremnosti
na vjeru tamosnjih krseana,
o svojim teiikoeama i radu, 0
protivljenju i progonstvu (1,3-
-3,13).
2. Opomene 0 krse. zivotu u
braku, 0 bratskoj Ijubavi, bud-
nosti za sud koji dolazi, 0
-+ v.ieri, -+ nadi i -+ Ijubavi te
razjasnjenje 0 uskrsnueu onih
koji su usnuli (4,1-5,22).
2 Sol pobija krivo shvaeanje
zanesenjaka da je na pomolu
-+ ponovni dolazak Kristov a s
njime i sVrSetak svijeta (2,1-
-11), te da su stoga uzaludni
ovozemni napori (3,6-15). Pa-
vao tu 06to vjeruje da ee jos
za njegova zivota uslijediti po-
novni Kristov dolazak, upozo-
rava na zapreke koje prijece
da se to obistini i na pret-
hodni znak kojega jos nema.
Zbog toga je covjeku nedo-
stupna spoznaja 0 vremenu
konacnog -+ spasa. Opis -+ An-
tikrista (2,3-10) jedno je od
onih tajnovitih svetopisam-
skih prorocanstava kojih se
pov. znacenje moze tek naslu-
Civati. To jasnija je Apostolo-
va opomena da trijezno i po-
uzdano rade u svim ovozem-
nim pothvatima za buduei
spas (3,11-13).
1 Sol sigurno je napisao Pa-
vao, zacijelo 51/52. p. Kr. u
Korintu. Sumnja se da Ii je
Pavao pisac i 2 Sol, premda
ima citav niz ponavljanja iz
1 Sol. No s druge strane nedo-
staje jasan osvrt na tu posla-
nicu. Ipak, stil i saddaj 2 Sol
govore u prilog pretpostavci
da ju je napisao Pavao. Vee
pocetkom 2. st. p. Kr. navodi
se kao Pavlova poslanica. Da-
nas se pretezno ddi da ju je
napisao Apostol. Prema tome
je 2 Sol, poput 1 Sol, svakako
nastala u Korintu oko 52. p.
Kr. 1 Sol najstariji je spis NZ.
POSLANICE TIMOTEJU -+
pastoralne poslanice
POSLANJE Tim se izrazom
oznacuje da se Bog obraea
250
POSLANJE - POSVEMASNJA 2RTVA
stvorenju i salje mu mnoge
glasnike, npr. -+ andele (Lk
1,26), -+ Abrahama (Post 12,
Iss), -+ Mojsija (Izl 3,13ss),
-+ proroke (2 Ljet 24,19; Iz 6,
8s), Ivana -+ Krstitelja (Mk
1,2ss), a lOna kraju, to jest u
ovo vrijeme (Heb 1,2) svoga
Sina (Rim 8,3). Isus kao Ocev
poslanik objavljuje Bozju is-
tinu (Iv 12,49), donosi spasenje
(Iv 3,17) i zivot (Iv 5,24). On
ovo P. za sve ljude nastavlja
preko -+ apostola (Iv 17,18; Mt
28,18ss). Kao Branitelja salje
Duha (Iv 15,26). U Zivotu prve
krsc. zajednice lOP. znaci: pu-
nomoc za misijsko djelovanjc
u ime Crkve (usp. Dj 8,14).
POSLUSNOST U hebr. ne po-
stoji izraz za poslusati.
Postoje sarno izrazi lOcuti
(lOslusati) (Jr 7,23), odgovo-
riti (usp. Iz 66,4), ciniti (Izl
7,6). P. se dakle ne shvaca kao
slijep materijalni odnos, vee
kao odnos medu osobama. Ko-
nacno se P. prema -+ Zakonu
promatrala (Ps 119) kao po-
jam P. uopce. P. proizlazi iz
-+ Saveza i Bozje naklonosti
(usp. Pnz 1O,12ss). P. prema
Bogu i za krscane je temeljni
staY (Mt 7,24). P. izrasta iz
vjere i cesto je spremna i u
drugim autoritetima gledati
volju Bozju (Lk 10,16; Kol 3,
20s; -+ robovi, -+ ddava). Krf-
stova P. nije sarno primjer
(Fil 2,5) nego i temelj njegove
proslave (Fil 2,8s).
POSUEDNJA VECERA -+ Ve-
Cera Gospodnja
POSUEDNJA VREMENA ~
eshatologija
POSUEDNJE STVARI -+ pre-
kogrobni zivot, -+ eshatologija,
-+ ponovni dolazak
POSUEDNJI SUD -+ Sud
POSREDNIK je veza izmedu
bozanstva i ljudi. Izraz lOP.
dolazi sarno jednom u SZ; no,
veoma se cesto govori 0 vezi
izmedu Boga i ljudi. P. su
npr.: -+ andeli, -+ Mojsije, -+
proroci, -+ Sluga Bozji (usp.
Iz 42,6). Prema nz. shvacanju
Krist uspostavlja neraskidivu
vezu izmedu Boga i ljudi, te se
zbog toga naziva lOP. Novog
-+ saveza (Heb 9,15).
POST Djel. iIi potpuno uzdrla-
vanje od brane, pica a pone-
kad i od spolnih odnosa (usp.
Izl 19,15), zbog tuge iIi nesre-
ce (npr. 2 Sam 1,11s; II 2,12).
od zalosti (npr. 1 Sam 13,31),
kao priprava za neku objavu
(usp. Izl 34,28), kao znak -+ 0-
bracenja Jahvi (Jl 2,12; usp.
Jon 3,7ss). Kasnije se uvode
odredena posna vremena (Zah
7,5). P. radi P. napadaju pro-
roci (lz 58,3-7) i Isus (Mt 6,
16ss), ali on ne zabacuje P.,
vee se i sam postom priprav-
lja na svoje djelovanje (Mt
4,2; Lk 4,2) i najavljuje ga svo-
joj zajednici (Mt 9,14s; usp.
Dj 13,2s).
POSTANAK 1. Knjiga Mojsi-
jeva (= Post, Genesis). -+ Moj-
sijevo petoknjiZje.
POSVECENJE HRAMA (Ha-
nuka = posveta). P. h. za-
pravo je spomen na ociScenje
Hrama i podizanje novog -+
zrtvenika za zrtve paljenice u
yr. -+ Jude Makabejca, 165. pro
Kr (1 Mak 4,54-59). S tom svet-
kovinom povezuje se spomen
na posljednji -+ Blagdan sje-
nica za yr. potlacenosti (2 Mak
10,6), te se stoga svetkovala
8 dana. Kao dan svetkovine
svjetla podsjeca na paljenje
svijecnjaka u -+ Hramu (1
Mak 1,18-2,18). U NZ spominje
se P. h. kod Iv 10,22-39, kad
je Isus postavio pitanje 0 Me-
siji.
POSVEMASNJA ZRTVA -+
zrtva
POSTIV ANJE - POTOP
251
POsTIVANJE Iskazivanje po-
tasti nekoj osobi (Dj 28,10). P.
Boga sastavni je dio njegove
-+ slave. Stovati Boga znati
priznavati njegovu moe i ve-
licanstvo (15 7,19; 1 Ljet 16,28;
Iv 9,24; Di 12,23). Sarno Bog
moze zahtijevati stovanje
(Rim 11,36), on trafi svoju sla-
vu (Mal 1,6). Ljudima P. pri-
pada kao Bozji dar ( 1 Kr 3,13;
Ps 8,6), zbog ugleda i dosto-
janstva (Post 45,13), zbog co-
viekove slicnosti s Bogom (-+
slike i kipovi). P. treba iska-
zivati: roditeljima (Izi 2,12),
starijima (Lev 19,32), kraljevi-
rna (1 Pt 2,17), udovicama (1
Tim 5,3), gospodarima (1 Tim
6,1). P. se trazi od u
niihovu medusobnom ophode-
nju (Rim 12,10). Stirn je u vezi
otklanjanje svake samodopad-
ne teznje za vI. (Iv 5,44;
il,43; Gal 5,26; Fil 2,3),
ipak ne iskljucuje brigu za vI.
ugled (Dj 13,46; 16,37).
POTIFAR (dar [boga Sunca]
Re ?) Visoki -+ faraonov Ci-
novnik, zapovjednik njegove
tjelesne strafe; kupio je (pre-
rna Post 37,36; 39,1) -+ Josipa
(1) u ropstvo. Ime P. zacijelo
je dodatak pry. anonimnu
kazivanju; tako se ni u prici
o Potifarovoi zeni (Post 39,
1-20) pry. nije navodilo ime
P.
POTI-FERA (dar [boga Sun-
cal Re?). Sveeenik u Onu
(Heliopol). Tast -+- Josipov
(Post 41,45), otac -+- Asenatin
(Post 41,50; 46,20).
POTLACENOST Temeljno re-
ligiozno iskustvo Izraela bio
je spomen na P. u Egiptu (Izi
1; 6,5) i oslobodenje koje je
Bog izveo (Izi 3,7-10; 13,1-16).
Stoga se Izrael odvraea od tla-
cenja stranaca (Izi 23,9). Mo-
rao se boriti protiv P. u vI.
narodu i brinuti se za praved-
nost (Iz 1,17). Tlacenje straDa-
ca, udovica i siroeadi izaziva
-+ gnjev Bozji, na sebe navlaci
kaznu (Izi 22,21-24) i cini bo-
gosltiZje bezvrijednim (Iz 1,10-
-17).
POTOK (arap.: wadi) redovi-
to ima vodu sarno u kiSno
doba, ali tada .ie bujica (Ps
18,5), Job ga opisuje kao sli-
ku nepouzdanog prijateljstva
(Job 6,15-18). Jr se tuzi da mu
je Bog postao potokom ne-
stalnim (15-18). Potocna voda
predocava Bozju naklonost
(Ps 126,4).
POTOP (u prijevo-
dima opCi potop). Velika po-
playa u kojoj su se u -+- korab-
lji spasili sarno -+- Noa, njego-
vi sinovi i neke zivotinje. Sa-
izvjestaj 0 P. (Post 6ss)
sastavljen je od 2
Oni u nekim pojedinostima je-
dan drugome praturjece (npr.
braj zivotinja, Post 7,2.16; tra-
janje poplave i podrijetlo vo-
de, Post 7,l1s.24: 8,8-14). Posto-
je brojni izvanbibl.
o P., npr. u jednoj saeuvanoj
asir. pjesmi u epu 0 Gilgarne-
SU, po kojoj se UtnapiSt spa-
sio od poplave time je na
zapovijed nekog bozanstva sa-
gradio ladu. Izmedu tog izvje-
staja 0 P. i Biblije postoje
mnoge dodirne tocke; ipak se
u bitnome razlikuju. Bibi. iz-
0 P. daje biljeg vjere
u jednoga Boga. P. nije Bog
sarnovoljno poslao, vee je on
posljedica covjekove krivnje.
Cesto se pokusavala rasvijet-
liti pov. pozadina bibi.
taja, no uvijek bez uspjeha.
Ne moze se dokazati da se
radi 0 nekoj velikoj nepogodi,
a niti da je u pitanju neki
prostorno ograniceni P. Ipak
je moguce da su sastavljaci
0 P. prostorno ogra-
nicen dogadaj shvatili i opisali
kao sveopci. Sarno je relig.
252 POTOP - POVIJEST ISUSOVA DJETINJSTVA
namjera m.ierodavna kod tu-
macenja izvjestaja 0 P. U po-
zadini (razliCitih predaja) na-
lazimo ove misli: rasirena po-
kvarenost liudi i Bozja kazna
(Post 6,l1ss), spasenje onih ko-
ji vjeruju (kasniie usp. Heb 11,
7), prestanak P. kao Bozje spa-
site1.isko i stvaralacko djelo
(usp. Post 8,17). Prema shva-
eanju jednog ogranka preda-
je, s Noinim spasenjem zapo-
Cin.ie -+ Savez; znak je Saveza
duga (Post 9,16). Krse. je tu-
macen.ie shvaealo P. kao sliku
krstenja (1 Pt 3,21; u pobibl.
razdoblju: korablja je slika
Crkve).
POUZDANJE -+ povjerenje
POVIJEST Bozja objava opi-
suje se u SP kao pov. zbiva-
nje, a ne kao neko umovanje.
Ni objava u prirodi (Ps 104)
nije mjerodavna.
SP ne prufa prikaz P. u danas-
njem smislu, vee zeli biti na-
vjestaj, oCitovanie Bozjih dje-
lao To ne znaci da njegovi iz-
vjestaji stoga nisu povijesni,
sarno sto zanimanje za P. stoji
na drugom m.iestu. Stoga je
nesporazum kad se bibl. price
shvate tek kao price (mozda s
odgojnim ciljem). Zapravo,
treba tu govoriti 0 Bozjem
djelovanju. Pri tom SP posize
za mnogim stvarima, npr. za
popisima (usp. 1 Kr 4), -+ ro-
doslovljima, izvjestajima, pri-
povijestima, basnama, gatka-
rna i sl. Svaka od tih knjiz.
vrsta irna vI. zakone (-+ meto-
da povijesnih oblika), a pone-
kad mnogo pOV. grade stoji
u pozadini namieravanih teol.
iskaza. Nar. u -+ bogostovlju
spominje se narod svoje P.
(pnz 26,5-9; -+ etiologija).
Od nz. pisaca najvise zanima-
nja za P. pokazuje Luka (usp.
Lk 1,5; 2,1; 3,1). No to ne znaci
da Lk ne zadaje nikakve pov.
probleme (-+ popis pucanstva)
iii da druga Ev-a nisu povijes-
na.
Cesto teol. pi sci razlikuju jz-
medu historiiskog i povi-
jesnog. BuduCi da uvijek ima
pojednostavnjivanja koja nisu
i iskrivljavanja, ne eemo ov-
die turnaCiti to razlikovanje.
POVIJEST ISUSOV A DJE-
TINJSTV A Bozieni izvjestaji
i sl. nisu zapisi dogadaja, vee
navijestaju proslavljenoga
Krista. To ne znaci da se iz-
nose sarno neke nepov. Cinje-
nice, vee da je pitanje 0 povi-
jesnosti od drugotne vafnos-
ti s obzirom na ono sto se
iskazuje 0 znacenju Krista.
P. I. d. donose Lk i Mt, i to
nezavisno jedan od drugoga.
Njih se dvojica nisu slufiIi is-
tim izvorima. Treba pri tom
izvjestaje shvatiti kao zasebnu
cjelinu kod Mt iIi kod Lk.
Krivo je stoga iz oba izvjes-
taja stvoriti neki zivotopis
djeteta Isusa, premda su i na
to smjerale svakojake preda-
je.
Lk 1s: Tekst zacije10 nije po-
stanjem jedinstven (potjece Ii
dijelom iz krugova -+ Krstite-
Ija?). Isus je jasno prikazan
kao onaj koji nadmasuje Krs-
titelja (usp. npr: obeeanje ro-
denja Ivana Krstitelja - obe-
eanje Isusova rodenja, Lk
1,5-38; posjet Marije Elizabeti,
majci Ivana Krstite1ja Lk 1,
3945.56; rodenie i obrezanje
Ivana Krstitelja i Isusa, Lk
1,57-2,40). Dogada.ii su prika-
zani u velikoj mjeri iz pers-
pektive zena. U tekst se ume-
eu hvalospjevi (Lk 1,46-55.67-
79; 2,29-32), istice se strpljiva
poniznost osoba kao sto su Si-
mun i Ana. Bozieni izvjestaj
uklopljen je u svjetsko-polit.
okvir (Lk 2,1-5; -+ popis pu-
canstva).
POVIJEST ISUSOVA DJETINJSTVA - POZIV
253
Mt 1s: Izvjestaji su postanjem
veCinom jedinstveni i nastali
su kad i Mt. Isus je pravi
Sin Davidov (-+ Mesija), ali
ne samo Mesija izr. naroda
vee i Mesija pogana (-+ Magi).
No Izrael ga odbacuje (Herod,
bijeg u Egipat, pokoIj djece).
Sve to Mt razraduje kao raz-
matranje 0 Pismima (zbog to-
ga i mnogi sz. navodi).
POVIJEST MUKE Evan. su iz-
vjestaji propovijedanje i raz-
miSljanje prve Crkve. Jedno
od osnovnih pitanja Ev-a bilo
je: Zar nije trebalo da to
-+ Krist pretrpi? (Lk 24,26).
Odgovor na to davao se u
svjetlu Isusova zivota i SZ
(npr. predskazivanje muke,
Mk 8,31ss; Boze moj, Boze
moj, zasto si me ostavio, Ps
22; Mk 15,34; patnik -+ Sluga
Bozji, Mk 15,28s; -+ Janje).
Ev-a pokazuju ne samo da je
Isusova smrt bila put trpIje-
nja vee da je i njegov zivot
bio put u susret trpIjenju.
Sve je to svojim sjajem pre-
krio dozivljaj Kristova -+ us-
krsnuea (-+ Evandelja). P. m.
sto ih donose Ev-a nisu zbir-
ke pojedinaenih izvjestaja, vee
su to 4 cielovito slozena iz-
vjestaja. Pojedinosti se razli-
Cito tumaee; ipak se istraziva-
Ci u osnovnome slaiu. Najsta-
riju P. m. donosi Mk. Lk Isu-
sa prikazuje viSe kao spasi-
te1ja sviju koji trpi i izaziva
sueut (usp. 23,27-31); Iv ga pri-
kazuje kao velikoga kraIja ko-
ji svojevoIjno kreee putem
muke (usp. 18,33-19,15).
POVJERENJE (pouzdanje) SP
zna za uzajamno P. medu Iju-
dima (2 Kor 7,4; Gal 5,10), po-
vjeravanje bogatstva (Lk 16,
11), sIuzbe (Gal 2,7; 1 Sol 2,4),
propovijedanja Ev. (1 Tim 1,
11; 6,20). Nasuprot Iainom P.
u bogatstvo (Izr 11,28), silu (Ps
62,11) i ljude (Ps 146,3) stoje
svjedoeanstva pravog P. (2 Kr
18,5; Jdt 8,11-17; Dn 13,35.42s;
2 Mak 15,7). P. u Boga jest iz-
vor sreee (Ps 2,12) i pribavlja
pomoc (Sir 2,6). Krist je svo-
jom poslusnosCu svjedoean-
stvo pouzdanja u Boga. P. u
Krista moguee je samo vje-
rom (Fil 3,4-9), izraiava se -+
moIitvom (Lk 11,9-13) i pribav-
lja opravdanje (Lk 7,50; 18.
13s). P. ljude ispunja nadom (1
Sol 2,2) i odvainoscu (Rim
5,1-5) te jaea ljubav prema Bo-
gu (1 Iv 4,16ss). P. u Boga jest
preduvjet povjerenja u ljude
(2 Kor 7,4). Ne moze se spojiti
Kristova poruka s laznim P.
u vI. pravednost i preuzetnost
(Lk 3,8; usp. Jr 7,4). Tko izgu-
bi njegovo P., upada u napast
i opasnost (Heb 10,35).
POVRATAK MRTVIH U ZI-
VOT DJELOVANJEM ILIJI-
NIM, ISUSOVIM lTD. -+ us-
krisivanje mrtvih
POZIV najjasnije ocituje Bo-
zje djelovanje u ljudima. Naj-
eesce je stvarno istovjetan s
odabranjem, samo sto se P.
upucuje onome koji je vee
odabran. To je P. na -+ obra-
cenje (Jr 3,12ss), na neku sIu-
fbu (Iz 6; Jr 1; Iz 42,6; 48,15;
1 Sam 3,4-10; 10,17; 2 Sam
16,18; 1 Kr 8,16) iIi na spase-
nje (-+ spas), koje ce se daro-
vati pojedincu i narodu (Post
12,1ss; Iz 41,8s; 43,1). Kao po-
jam, odabranje ima pred-
nost; odabranjem otaca (-
praoci {patrijarsi]) Bog se oei-
tuje kao onaj koji prvi zahva-
ca (Post 12,1-5; Iz 51,2), ona
se dogada bez obzira na eo-
vjekove sposobnosti iIi njego-
vo ponasanje prema Bogu.
Po znaku -+ obrezanja (Post
17,9ss) izr. narod (-+ Izrael) po-
vezan je sa svojim ocima; -+
Savezom (IzI 19,5) on postaje
254
POZIV - PRANJE
Bozje vlasngtvo (Pnz 7,6),
Bozji Narod (Pnz 4,20), Vino-
grad (Iz 5,1-7), Sin (IzI 4,22),
Zarucnica (Hos 2), Zajednica
(Br 20,4), Sluga (Iz 41,8). S
odabranjem su povezani
blagoslov, zastita i pomoe
Bozja (Iz 43,2s), ali i odgovor-
nost pred Bogom (Am 2,6-16).
Izraz Ostatak (npr. Iz 10,22)
(poslije izgnanstva: Pobozni)
hoee reCi da se te odgovor-
nosti ne drfi narod kao cjeli-
na. Pojarn Ostatka ima ve-
liko znacenje u Kumranu,
u toj svetoj zajednici oda-
branih.
U NZ susreeemo I vana Krs-
titelja (Mk 1,311) i apostole
kao osobno pozvane, ne sarno
na vI. spasenje nego na spas
svih ljudi. Svim je ljudima
upueen P. da prihvate dobra
spasenja (Rim 8,23; 1 Kor 1,9),
ali se od njih ocekuje odgovor
obraeenja, vjernosti (Mk
1,14s), suradnje (Mt 22,12). Kad
upueuje svoj P., Bog racuna
s ljudskom slobodom. Co-
vjek je tada pred odlukom:
hoee li vjerom prihvatiti
Bozji P. Jer odabranje sarno
po sebi jos ne donosi spasenje
(Mt 3,7ss; Lk 13.23ss). Unatoc
odabranju covjek ne moze za-
htijevati spas od Boga, on mo-
ze spas i izgubiti. U NZ oda-
branje je uvijek povezano s
nekom slufbom
dakon, prezbiter).
POZNAVATI spoznaja
POZUDA se u SZ i NZ smatra
zlim prohtjevom; prema IzI
20,17 zabranjena jer vodi u
grijeh (isto Mt 5.27s). Bez toc-
nijeg razlikovanja grijeha i
napasti, pozudom se u SZ
nazivaju zelje i narnjere koji-
rna covjek nanosi stetu sebi i
zajednici (Izr 11,6; 21,25s). Po-
sljedice P.: tvrdoCa srca i
okorjelost (Ez 36,26), nesretna
jurnjava za zlom (Jr 2,23), ne-
sposobnost za odricanje i od
dopustenog (Br 11,4.34). Pra-
vednik mora
moliti za samosvladavanje (Sir
22,27), njemu se upueuju naro-
cite opomene (Izr 23,1-5). Na
temelju tih misli sve se vge
utvrduje uvjerenje da je P.
uzrok grijeha. Odricanje po-
staje savrsenim idealom po-
boznih. NZ: iz P. proizlazi co-
vjekova neCistoea (Mt 15,18ss.;
Gal 5,16-21), napasti i grijesi
(Jak 1,13ss), prianjanje uz
svijet trostrukom P. mesa,
oCiju i oholosti zivota (1 Iv
2,15ss); prema Mk 4,19 P. pri-
jeci covjeku da prihvati Ri-
jec Bozju. Prema Pavlovu
shvaeanju P. vlada tijelom
(Rim 1,24s; 6,12s), tako da se
covjek okreee protiv Boga.
Zbog P. pobozan covjek dola-
zi u sukob sa Zakonom (Rim
7,22s) jer ga on izaziva na pri-
jestup (Rim 7,7). P. ocituje
grijeh kao zloeu koja covjeka
zarobljuje (Rim 7,14-23).
Krist nas oslobada P. (Rim
8,1-4). Krseanin se mora protiv
nje boriti (Gal 5,16-21; Ef 4,17-
-24). Ona je u temelju oslab-
ljena (Kol 3,5; Gal 5,24), no
moze se nadvladati sarno uz
covjekovu suradnju (Rim 8,13).
Iskazi SP naveli su krse.
etiku cesto na jednostrano ne-
gativno shvaeanje ljudskih ze-
lja, kao i na idealizaciju odri-
canja.
PRALIK tipologija
PRANJE se traZilo za ponovno
zadobivanje bogostovne cis-
toee (Lev 15). P. ruku prije jela
(Mk 7,2ss) imalo je sarno sim-
bolicko znacenje kao znak ne-
dufuosti (Mk 27.24). Buduei
da su ljudi u bibI. vr. gli bo-
sonogi, bilo je nar. nufno P.
nogu. Stoga je bilo izraz gosto-
ljubivosti i uljudnosti pruZiti
PRANJE - PRAVEDNOST
255
vodu za P. nogu (Suci 19,21;
usp. Lk 7,44) iii dati da rob
opere noge gostu. U znak svog
predanog slufenja pere Isus
noge svojim -+ ueenicima (Iv
13,1-16).
PRANJE NOGU Na Istoku je
po povratku kuei bilo potreb-
no P. n. jer su Ijudi hodali bo-
sonogi iii u sandalama. Gos-
toprimac se morao pobrinuti
da gostu opere noge (usp. Lk
7,44). To je bio najnizi posao
robova. Kad Iv 13,1-17 izvjes-
cuje kako Isus pere noge uce-
nicima, zeli se istaknuti nje-
govo ponizno sluzenje i pre-
danje. Prijeporno je iz kojih
je predaja potekao taj sadas-
nji izvjestaj i u kolikoj su
mjeri te predaje bile vee prije
zapisivanja etieki iIi bogosto-
vno oblikovane.
PRAOCI (patrijarsi) U Post (-+
Mojsijevo petoknjizje) "P. (=
patrijarsi) opisuju se kao klju-
ene osobe. Ti izvjestaji potje-
eu iz razlicitih vremenskih
razdoblja, krugova, plemens-
kih skupina, krajeva itd. Mno-
govrsne predaje bile su skup-
Ijene, viSe puta preradivane
(npr. prema teal. nacelima) i
jedne su na druge utjecale. Iz-
vjestaji 0 P. nisu dakle neka
zaokruzena cjelina, nego su
raznoliki. To ne znaei da ih
moramo prezirati kao bezvri-
jedne. -+ Abraham, -+ Ezav, -+
Izak, -+ Jakov, -+ Lot (-+ no-
madi).
cesto se odredena plemena
opisuju kao srodna, neprija-
teliska itd. To se onda prika-
zivalo tako da su se vI. P. s P.
nekog drugog plemena povezi-
vali iIi se njima suprotstavlja-
Ii (usp. npr. Post 19,30-38). -+
praoci (preci).
PRAOCI (preci) U bibl. prika-
zima imamo deset P. od -+ A-
dama do -+ Noe koji su oeevi
plemena Ijudskog roda, poje-
dinih rodova (Post 4,17-24; 5,3-
-32) iii slojeva pUCanstva (Post
4,20ss). -+prapovijest, -+ pra-
od (patrijarsi).
PRAPOVIJEST je zbirka raz-
nih prica 0 pocecima Ijudskog
roda sve do -+ Abrahamova
poziva a sadrli izvjestaj 0 -+
stvaranju (Post 1,1-2,4), 0 stva-
ranju eovjeka (Post 2,4-7; usp.
-+ Adam), 0 -+ Raju zemalj-
skom (Post 2,8-17), 0 padu u
grijeh (Post 3), 0 bratoubojs-
tvu (Post 4), -+ potopu (Post
6), gradnji -+ kule babilonske
i 0 pomutnji jezika (Post 11)
te spominje -+ rodoslovlja. P.
sadrzi prve poeetke povijesti
ljudskog roda od Adama pa
do potopa i zapoCinje s -+ No-
om drugu povijest koju Bog
zapeeacuje -+ Savezom (Post
9). P. pokusava protumaeiti
odredene zivotne pojave, kao
npr: uzajamnu Ijubav muskar-
ca i zene (Post 2,24), porodaj-
ne bolove (Post 3,16), tegob-
nost rada (3,17ss), podrijetlo
-+ grijeha i smrti (Post 3,22s5),
puzanje zmije po trbuhu (Post
3,14), postanak razlieitih je-
zika (Post 11,9). P. ne ide za
tim da nam historijski priop-
Ci proslost. Bog zapravo zeli
pokazati da ne napusta Ijude
unatoc njihovoj krivnji.
PRA VEDNOST Bog je prave-
dan (Post 18,25) znaci otpr.
ovo: Bog je pouzdan (usp.
Iz 26,4), pridriava se svoga -+
Saveza, daruje mHost (usp. Ps
103,17; Jr 9,24), bori se protiv
neprijate1ja spasenja koje zeli
ostvariti (Iz 10,22; 41,ls; usp.
Rim 10,3). Tko odgovara Boz-
iem naumu, i sam je prave-
dan (Job 17,9); to prije svega
vrijedi za -+ Mesiju (Iz l1,4s).
Narod se niie ravnao prema
tom naumu. i zato je napustio
P. (Am 5,7). P. u bibl. smislu
256
PRAVEDNOST - PRAZNOVJERJE
ne smiie se toliko shvacati
pravnicki (no usp. Iz 41,1); ona
,ie cesce izraz za ispravan
odnos izmedu Boga i ljudi.
U Isusovo yr. bilo je vrlo rasi-
reno ,iednostrano shvacanje:
P. bi bila vjerno ispunjavanje
zakonskih propisa. Bog bi sa-
rno naknadno imao izvrsiti ko-
nacni obracun izmedu ispu-
njenja i prijestupa. Da je bilo
i drugih shvacanja, pokazuje
npr. upotreba rijeci prave-
dan u povijesti djetinjstva
kod Luke (1,6; 2,25).
Bog ostvaruje P. po Isusu
Kristu (Fil 1,11). Krscani da-
kle ne postaju pravedni po -+
Zakonu, nego posvemasnjim
predanjem Kristu, po -+ vjeri
(opravdanje vjerom Rim 3,
28) i po milosti i milosrdu
Bozjem (Tit 3,7). Iz tog dara
proizlazi za onoga koji je po-
stao pravedan nov zivot
(Rim 6,4; 12s) u -+ ljubavi.
Isus je sam ispunio svU P.
(Mt 3,15), a i zahtijeva je (Mt
5,6; glad i zed za P.). I krscani
trebaju Ciniti sto je praved-
no (1 Iv 2,29). No, posvemas-
nja P. jos nije darovana svi-
jetu (2 Pt 3,13).
PRA VILO SLJEDBE -+ Kum-
ran
PRA VO ima svoj temelj u Boz-
joj volji (usp. Izi 20,2-17) i u
-+ Savezu. Ono je pravilo od-
nosa ljudi prema Bogu i pre-
rna drugim ljudima. Sz. prav-
ne odredbe cesto pokazuju ka-
ko se P. razradivalo, tj. kako
se prilagodivalo uvijek novim
odnosima (npr. u doba kra-
ljevstva, Pnz 17,14-20). Velik
dio propisa (iz razlicitog doba)
sakupljen je u -+ Mojsijevu
petoknjizju (-+ Zakon). Obra-
sci su tih odredbi apodikticki
(= ne smijeS ... , usp. Izi
22,17) iIi kazuisticki (ako ...
onda ... , usp. Izi 22,25). Prvi
oblik nalazimo u bogostovnom
P. i djel. je stariji od drugoga
koji je znacajan za gradansko
P. No i gradansko je P. re-
ligiozno utoliko ukoliko je pro-
pis od Boga. Nar. se teske
kazne donose za prekrsaje na
relig. podrucju (usp. Lev 20,2-
-5). Izr. kazneno pravo, gle-
dom na odnose St. I., moze se
smatrati blagim: npr. sibanje
je bilo ograniceno na 40 uda-
raea, kako bi se izbjegle pre-
veIike povrede (Pnz 25,3). Vla-
dalo je nacelo odmazde. Izu-
zme Ii se -+ krvna osveta, ipak
se ne traii ista miera odmazde
(usp. Izi 21,13-27). Kad je iz-
gubljena nacionalna samostal-
nost, zidovstvo se moralo pri-
lagoditi tudinskim pravnim
sustavima, tako u Isusovo vri-
jeme rimskom.
U NZ Isus dijelom potvrduje
(Mt 7,12), a di,ielom odbaeuje
(Mk 6,5-14) sz. P., au svakom
ga slucaju produbljuje Svi po-
jedinacni propisi svedeni su
na osnovnu zapovijed -+ lju-
bavi kao vrhovno mjerilo (Mk
12,28-34). Um,iesto izvanjskog
obddavania nekog propisa
Isus zahtijeva nutarnje pria-
njanje uz Bozju volju (usp.
Mt 5,4348).
PRAVO UTOCISTA Ustanova
gotovo svih istoc. plemena. U
Izraelu kasnije nar. vazna za
suzbijanje posljedica -+ krvne
osvete. Prema Izi 21,13; Br
35,15 vrijedi P. u. sarno za ne-
hoticne a ne za hotimicne ubo-
,iice. SvetiSte i -+ zrtvenik
(usp. 1 Kr 1,50) pruiali su uto-
ciSte. Kad se bogostovlje po-
sve usredotocilo u Ieruzalemu,
osnovani su izvan Ieruzalema
drugi gradovi-utociSta (slobod-
ni gradovi) (Br 35,13-15; IS 20,
1-9).
PRAZNOVJERJE Shvacanje
prema kojem bi u stvarima
PRAZNOVJERJE - PREKOGROBNI ZIVOT
257
iii radnjama bile prisutne ne-
ke nadnaravne sile iIi spozna-
ie mada ih u njima zapravo
nerna (npr. amajlija za zastitu
od davla iIi od uroka, -+ do-
zivanje mrtvih, -+ gatanje, -+
Hacanie). Izrazit oblik P. kod
Izraelaca bilo je vjerovanje da
ce ih jeruzalemski -+ hram sa-
mim svojim postojanjem cu-
yati od svih nevolja (Jr 7,4;
Mih 3,11).
PREBIVALISTE -+ stan
PREDAJA Medu ostalima, SP
poznaje predaje 0 plemenskoj
povijesti (-+ rodoslovlja), kao i
P. koje su povezane s imeni-
rna (npr. -+ Abraham, -+ Moj-
sije, -+ Ilija), s bogostovnim
mjestima (-+ Betel, -+ Sekem),
s bogostovnim prostorima (-+
satori, -+ Hram) iIi s odrede-
nirn dogadajima. Razne usme-
ne P. s vremenom se pismeno
ustaljuju, te se u nekim knji-
garna koriste kao izvori (-+
Mojsijevo petoknjizje). P. se
medu ostalim bave ranom po-
vijeseu Izraela, -+ izlaskom iz
Egipta (s naglaskom na usme-
noj P., Izl 12,26s), putovanjem
kroz pustinju i sklapanjem -+
Saveza, -+ osvaianjem zemlje.
Sviedocanstva za pisanu pro-
rocku P. nalazimo kod Iz 8,1ss
i Jr 36,lss. Prema miSljenju
zidovstva nakon izgnanstva P.
jarnCi za bozansku istinu te
obvezuje kao i -+ Zakon. P. se
tada nar. njegovala u raznim
rab. skolama. 0 cemu nam
svjedoce -+ Midras, -+ Targum
i -+ Talmud. Isus se prema Mt
5.20-48 okomio na precjenjiva-
nje P. u farizejskim krugovi-
rna. Sam .ie Isus polaziste P.
koja zapoCinje u -+ prvotnoj
zajednici i ponajprije naglasa-
va -+ smrt i -+ uskrsnuee Kri-
stovo te nuznost -+ krstenja.
Ta P. ocituie se u raznim ob-
rascima ispovijesti vjere (Dj
2,14-39) a poglavito u krsnoj
pouci (npr. Rim 1,3s). Na stva-
ranje P. utjecao je i bogoslu-
zni zivot (1 Kor 11,23-26). P.
nije niposto nesto uzgredno,
stovise, navjestitelj vjere mo-
ze se na nju pozivati (1 Kor
11,23s; 15,3s), i tako nastupati
s autoritetom. Znacenje P. u
crkvenom zivotu jasno se po-
kazuje u razvitku kanona nz.
spisa. Apostolska je P. npr.
P.-naucavanje (1 Tim 6,20) ko-
jom se Kristova poruka priop-
cava uz pomoe -+ Duha Sve-
toga (Iv 16,13ss). Ona je u
prvom redu upravljena onima
koji jos ne vjeruju. Crkvena
P. niposto nije neko sadrZajno
prosirenje Kristove objave,
kako su je apostoli oblikovali,
vee je tumacenje i razjasnje-
nje Kristove objave za odre-
dena vrijeme.
PREDAK -+ praoci (preci)
PREDODREDENJE -+ provid-
nost
PREDSTOJNIK -+ starjesina
PREDVORJE -+ Hram
PREKOGROBNI ZIVOT Zna-
cajno je za bib!. misao da pri-
je 1. st. pro Kr. uglavnom ne-
rna razlike izmedu -+ tijel.a i
duse: postavljalo se pitanje 0
zivotu covieka nakon smrti, a
ne boravku njegove duse. Npr.
govorilo se kako covjek silazi
u carstvo mrtvih, ondje zivo
tari nekim umanjenim zivo-
tom i nalazi se izvan dohvata
-+ spasa (Ps 88). Tim putem
idu bez razlike pravednici i
nepravednici (usp. Dj 2,31), i
nema povratka odatle (Job
16,22). Kasniie se prihvatilo
da Jahve ima vlast i u -+ Pod-
zemlju (Ps 139,8; Dj 2,31s).
Vjerovalo se da u carstvu
mrtvih postoje razliciti odjel-
ci, vee prema tome da Ii je
pokojnik bio pravedan iii nije
258
PREKOGROBNI 2IVOT - PRETORIJ
(usp. Lk 16,23). Vjerovalo se
nadalje u nagradu nakon smr-
ti (usp. Mudr 4,14) i u uskrs-
nuee mrtvih (Dn 12,2; -+ braea
Makabejci). Nz. pisci razlicito
tumace P. z. 0 konacnoj sud-
bini odlueuje -+ Sud (-+ po-
novni dolazak). Nijedan tekst
ne govori izrii5ito 0 sudu nad
pojedincem nakon smrti, vee
se govori 0 tome kako su po-
koinicima doznacena razlicita
mjesta u carstvu mrtvih.
PREUUB je u SZ spolni odno-
saj muskarca s nekom udatom
iii zarucenom zenom. Spolni
odnos s kakvom drugom ze-
nom nije se smatrao P. (usp.
Pnz 22,23-29). P. je bio zabra-
njen (Izi 20,14; Pnz 5,18). Pre-
ljubnici su bili kamenovani
(Lev 20,20; usp. Pnz 22,22). Za-
povijed Ne pozeli zene bliZ-
njega svoga (Izi 20,17; Pnz
5,21) tice se prijestupa protiv
vlasniStva. te se ne smije tu-
maciti u smislu Govora na go-
ri. Kako je -+ brak bio znak
Bozjeg zajednistva s njegovim
narodom, relig. se nevjera opi-
sivala i osudivala kao P. (Jr
3,8; Hos 2,2-13). U antitezama
-+ Govora na gori sz. se zapo-
vijed poostrava: vee je sama
poruda P. (Mt 5,28). Prema
Pavlu preljubnici neee bastini-
ti -+ Kralievstva Bozjega (1
Kor 6,9). Medutim, NZ ne odli-
kuje se samo najodlucnijim
zabacivanjem P. nego i opras-
tanjem P. (Iv 8,2-11).
PREMINULI -+ smrt
PREOBRAZENJE 0 Isusovu
P. izvjestava Mk 9,2-101/. Prate
ga objavni znakovi -+ Slave:
-+ svjetlo, -+ oblak i -+ rijec
Bozja (usp. Dn 7,9-13; Otk
1,13ss). Razgovor -+ Mojsija i
-+ Ilije s Isusom ima za cilj
da Isusa oCituje ucenicima
kao obeeanog Mesiju i Sina
Bozjeg (Mk 9,4.7), da Isusa
ojaca na putu trpljenja te da
ucenicima pomogne shvatiti
buduee dogadaje (Lk 9,31s). U
zivotu krseana P. se priprav-
lja obnovom uma (Rim 12,2)
a dovrsava se preobrazbom u
sliku Gospodinovu (2 Kor 3,18).
PREPOROD -+ ponovno rode-
nje
PRETORIJ (tudica uzeta iz
lat.) U vojnom rjecniku ozna-
cuje sjediste pretora (otpr.
generala), ratno vijeee koje se
na tom mjestu sastajalo iIi
pretorovu tjelesnu stram. U
grat1anskom rjecniku sjediste
upravitelja pokrajine, koji je
ponajvise imao i odgovaraju-
eu vojnu nadleznost, iii shu-
beni stan mjesnog dostojans-
tvenika. Pretor nije smio do-
nositi presude uP., vee samo
na javnom trgu.
U NZ naziva se P.:
1. Uredska Pilatova zgrada u
postupku protiv Isusa (Iv
18,28-33; 19,9; usp. Mk 15,16).
Trg pred P. (skup naroda, su-
dacka stolica) naziva se Li-
thostrotos (= Gabbatha). Tu
je Pilat donio osudu protiv
Isusa (Iv 19,13; usp. Mt 27,27;
Mk 15,16). Ne moze se tocno
odrediti mjesto gdje se nalazio
P. i Gabbatha. Najcesee se na-
vodi tvrdava -+ Antonija iIi
Herodov dvor u Jeruzalemu.
2. -+ Herodova (7) palaca u
Cezareji gdje su cuvali PavIa
(Dj 23,35); tu su boraviIi upra-
vitelji kad su se nalazili u
Cezareji.
3. Prema Fil 1,13 tje1esnoj stra-
zi (pretoriju) bila je poznata
Pavlova Radosna vijest. Uko-
liko je -+ Poslanica Filipljani-
ma napisana u Rimu, vjer. se
tu radi 0 carskoj tjelesnoj
strazi; ukoliko nije, rijec je 0
prokuratorovoj rezidenciji u
Efezu (iii Cezareji).
PRETPAKAO - PRIJESTUP 259
PERTPAKAO -+ Isusov silazak
nad pakao
PRETV ARANJE se ne spomi-
nje u SZ, a NZ od njega izri-
cito odvraea (1 Pt 2,1). U -+ si-
noptickim Evandeljima pret-
varanjem se naziva: trazenje
Ijudskog priznanja djelima,
molitvom i postom (Mt 6,2.5.
16), osudivanie drugih ljudi
(Mt 7,5), pretjerano naglasa-
vanje ljudskih propisa nasu-
prot Bozjoj zapovijedi (Mt
15,3), puko ispovijedanje vjere
ustima bez ponasanja koje to-
me odgovara (Mt 15,7s). P.
ostavlja covjeka slijepim za
ponudu spasenja koju Bog da-
je u Kristu (Lk 12,56), prijeci
put razumijevanju Isusovih
cudesa u njihovoj znakovitosti
i ogranicava se na legalisticko
tumacenje Bozjih zapovijedi
(Lk 13,15s). P. je poput kva-
sea koji prozima zivot (Lk
12,1) i navodi Ijude da se op-
ravdavaju pred samima sobom
(Lk 18,9-14). U Mt 23,1-35 pri-
znaje se doduse ispravno vla-
danje -+ farizeja, ali se ipak
raskrinkava niihovo prijetvor-
no ponasanje. P. je cuvanje
vanjskog privida, stoga se
ogrjesuje 0 dub Ev. (Gal 2,13),
navodi covjeka da radi protiv
svoje savjesti (1 Tim 4,ls).
PREZBITER (Starjesina)
Naziv za predstojnike krse.
zajednica (Dj 11,30). Pravi
predstojnik krsc. zajedniea
jest Krist. P. od njega prima-
ju svu vlast (Rim 12,8). Oni
nisu puki namjesnici, vee oba-
vljaju mjerodavnu slufbu (-+
slufenje) u izvanjskoj i unu-
tarnjoj -+ izgradnji zajedni-
ca. Kod kasnijeg razvitka krse.
sveeenistva veCinom nije bio
odlucan taj ideal, vee uzor sz.
-+ sveeenika. U SP jos nema
nikakve razlike izmedu P. i
biskupa (-+ nadglednik).
PRICESNICA -+ zrtva
PRIJEGOR -+ odrieanje
PRIJESTOUA -+ andeo
PRIJESTOLJE je znak viasti.
Davidovo P. oznaeuje od Boga
zajarncenu viadavinu -+ Davi-
dove kuee (2 Sam 7,16; usp. -+
Natan). Uvodenjem ovozem-
nog -+ kraljevstva ozivljava
misao 0 Boziem kraljevstvu.
Bozje je P. na -+ nebu (Ps 11,4;
103,19) iIi sarno nebo (Iz 66,1).
I -+ J eruzalem se naziva nje-
govim P. (Jr 3,17). Bog sjedi
na P. usred svog dvora (1 Kr
22,19). Prema shvaeanju SZ
zemlja (Iz 66,1), -+ Kovceg sa-
veza (1 Liet 28,2) i -+ Sion
(Tuz 2,1) podnozje su Bozjeg
P. U Dn 7,9 i u kasnozid. -+
apokaliptickoj knjiZevnosti -+
sud se ima odrlati pred Boz-
jim P. NZ preuzima predodZbu
o Bozjem P. i sadrlajno je
prosiruje. Vee kod navjestaja
rodenja (-+ povijest djetinjs-
tva) Isusu je obeeana mesi-
janska kraljevska viast (Lk
1,32). On Ce se pojaviti kao su-
dae svega svijeta (Mt 26,64),
sudit ee narodima pred svo-
jim P. (Otk 20,l1ss) i sa svo-
jim ucenicima vladat Ce nad
Izraelom (Mt 25,31). U Reb
1,5-13 spominje se jedinstveno
gospodstvo Krista s Oeem. U
4,5-10 pred P. se Bogu iskazu-
je siava, cast i moe. Nadalje,
P. je izvor novog zivota (Otk
22,1), srediSte novog JeruzaIe-
rna (Otk 22,3). P. -+ milosti i
velicanstva izrazi su kojima
~ e opisuje sam Bog (Heb 4,16
I 8,1).
PRIJESTUP. SP zna za prijes-
tupe protiv ljudskih zakona
(Est 1,19) i propisa (Mt 15,2;
Lk 15,29s) koji se iz ljubavi
mogu oprostiti (Izr 10,12).
Premda se P. imaju kazniti
kao neposlusnost (pnz 17,2-5;
260
PRIJESTUP - PRIJEVODI BIBLIJE
Jak 2,10-13), ipak se u prvom
redu naglasava vjera da je
Bog spreman oprostiti (Ez
18,30ss).
PRIJETNJA Pod izrazom P.
u SP se ponekad misli -+
kazna (Dj 4,21.29), -+ osveta
(Post 27,42), -+ progonstvo (Dj
9,1). Toga se pravednik ne tre-
ba bojati jer se nalazi pod
Bozjom zastitom (Ps 37,12s).
Ljudska je P. pred Bogom
sarno ruglo (Hos 7,16). Bog
pod P. nagovijesta svoj -+ sud
(Ps 38,4; Jr 10,10; 11,17), koji
je moguce otkloniti zagovo-
rom (Izl 32,13s).
Isus prijeti zlim duhovima da
ga ne prokazuju kao -+ Mesiju
(Mk 3,12; Lk 4,41). Znak je no-
vog -+ Kraljevstva Bozjeg u
tom sto Isus pod P. istjeruje
zle duhove. U bolima covjek
ne smije prijetiti - kao ni
Krist - (1 Pt 2,21ss). Inace, P.
u Bozje ime moze biti zadaca
Bozjih slugu (2 Tim 4,2).
PRIJEVODI BIBLIJE Biblija
ili dijelovi Biblije prevedeni
su do danas na viSe od 1300
suvremenih jezika, na neke od
njih i po vise puta. Njemacki
prijevod Biblije postojao je
kratko nakon pokrstenja (tra-
govi u rjecniku staronjemacke
knjizevnosti, popisi rijeci; u
8. st.: Ocenas, Vjerovanje, Mt).
Iz srednjeg vijeka sa':;lvana
su 43 rkpa potpunih tek.' tova
Biblije na njemackom jeziku
a 764 rkpa pojedinih dijelova
Biblije (npr. NZ). Prije Lutera
tiskano je 14 ejelovitih Biblija
na njemackom knjiz. jeziku
(predlozak -+ Vulgata); 1522.
pojavio se Luterov NZ u 1.
nakladi. 1527. kat. prijevod
NZ (Hieron. Emser), a 1534.
Luterova cjelovita Biblija. Na
engleski se Biblija pocela pre-
voditi od 8. st.. na franeuski
oko 1100. na ceski i poljski u
14. st. na ruski u 16. st. itd.
Prvi staroslavenski djel. ili
mozda ejelovit prijevod Bibli-
je izradili su vjer. Konstantin-
-Ciril (826/27-869) i Metodije
(820-885). Najstariji sacuvani
rkpi starosl. Biblije: Zograf-
sko Ev. (10. st.), Marijinsko
Ev. (10/11 st.), Assemanijev ili
vatikanski evandelistar (11.
st.), Savina knjiga ili evandeli-
star (11. st.), Sinajski psaltir
(11. st.), Ostromirovo Ev. (11.
st.), Mirosavlievo Ev. (12. st.),
Reimski evandelistar (14. st.),
Nikoljsko Ev. (14. st.), Hvalov
rukopis (15. st.). Prva ejelovita
starosl. (ruskoslavenska) Bib-
lija tiskana je u Ostrogu 1591.
(Ostroska Biblija).
Prijevodi bibl. odlomaka na
narodni jezik poznati su u
Hrvatskoj od 14. st. Sacuvani
su lekcionari (u rkpu: Korcu
lanski, manji ulomak iz 14. st;
Zadarski lekcionar iz 15. st;
lekcionar Nikse Ranjine iz
1508; lekcionar Dubrovcanina
Stjepana Rose iz 1751; tiska-
ni: lekcionar Bernardina Spli-
canina 1495; I. Bandulavica, 1.
izd. 1613; B. Kasica 1641; Kne-
zevica 1773. Na kajkavskom:
Postila A. Vramea iz 1586, sa-
ddi perikope, zatim lekcionar
N. Krajacevica, 1651); psaltiri
(Dubrovacki i dr).
Prvi pokusaji cjelovitog prije-
voda Biblije sezu u 15. st. Pro-
testanti Stjepan Konzul i Ante
Dalmatin izdaiu u Tiibingenu
Prvi i drugi del Novoga Tes-
tamenta 1563. (glagoljiea i 6-
riliea). Prvi poznati kat. pri-
jevod cijelog NZ i velikog di-
jela SZ nacinio je B. Kasic.
Poceo je prevoditi 1622, ali je
prijevod ostao u rkpu. U rkpu
je ostao i Novi Uvjet Stjepana
Rose, Poljicka Biblija iz 18/19.
st., kao i dio prijevoda sto ga
PRIJEVODI BIBLIJE - PRINESENI KRUHOVI 261
je 1794. priredio Mihovil Jur-
j etinovie-I vakie Kastelanin.
Prvi cielovit hrvatski P. B. iz-
dan tiskom: Sveto pismo Sta-
rog i Novog zakona rad je P.
KatanCiea a izdao ga je G. Ce-
vapovie u Budimu 1831. (6 sv.).
Cjelokupni SZ i NZ preveli su
i I. M. skarie (Bee 1858-1861,
12 sv.), I. E. sarie (1. izd. Sa-
rajevo 1941-1942; 2. izd. Ma-
drid 1959). SZ die1. je tiskan
i u prijevodu V. Cebusnika
(Zagreb 1911. i 1913). NZ su
preveli: J. Stadler (Sarajevo
1895-1904), dr. F. Zagoda (1.
izd. Zagreb 1925, 2. izd. 1938-
1939, 3. izd. 1946), Lj. Rupeie
(1. izd. Sarajevo 1961, 2. izd.
1967), B. Duda (Evandeoska
harmonija, Zagreb 1962). Je-
dinstveno dielo predstavlja
prijevod Bibli.ie sto su ga izra-
dili hrvatski biblieari u surad-
nji s jezikoslovcima i knjizev-
nicima a izdala ga Stvarnost
(1. izd. Zagreb 1968, 2. izd.
1969). Kao podloga za SZ po-
slufio je prijevod A. Soviea
(predlozak hebr. i gre.) koji
je bio ostao u rkpu. 1968. iz-
dana ie i Ilustrirana Biblija
mladih (NZ preveo B. Duda
a odlomci iz SZ uzeti su iz
Bibliie Stvarnosti). U bogo-
sluzju se upotrebljava novi
Red Citanja sto ga prireduju
B. Duda. J. Fueak i A. Rebie
u izdanju Krseanske sadas-
njosti (Zagreb 1969. i s1.).
Prvi prijevod Biblije na srpski
jezik priredio je Vuk Karadiie
(predlozak -+ Vulgata). 1924.
iziSao je u redakciji A. Stoj-
koviea a originalni Vukov pri-
jevod 1947. SZ preveo je D.
DaniCie. DaniCieev i Vukov
prijevod iziSao je zajedno u
Beogradu 1868. Kasnije je P.
Atanackovie preveo Apostole i
Evandelja (Paneevo 1894); I.
Cirie prevodi s hebr. neke di-
jelove SZ (1907-1911); D. Ste-
fanovic izdao je NZ (Beograd
1934) a Lujo Bakotic cjelokup-
no SP (Beograd 1933).
Prvi slovenski prijevod NZ
naeinio je P. Trubar (1557-
1582). On je preveo i psabne
(1566). Cjelovit je prijevod SP
rad J. Dalmatina (1584). Kato-
lici su preveli lekcionar tek
1613. U rkpu je ostao prijevod
SZ M. Kastelca i M. Pohlila.
J. Japelj i B. Kumerdej izdaju
NZ (1784-86) i dio SZ (1791.
i 1795). Cjelovito SP izdaje A.
Wolf (Ljubljana 1856-1859).
NZ preveli su J. Zidansek (Ma-
ribor 1918), Fr. Jere, Gr. Pecjak
i A. Snoj (1. izd. Ljubljana
1925-29. 2. izd. 1937-1939). Novi
cjelovit prijevod SZ naeinili
su M. Slavic i Fr. Jere (1960-
1966). a NZ Fr. Jere, Gr. Pee-
jak i A. Snoj (1961).
Za tekstovnu kritiku i povi-
jest jezika vaZni su stari P. B.
Oni sadrle neke grc. i hebr.
tekstove koiih viSe nema u
bibl. rukopisima. Primjeri: -+
Targum, -+ Septuaginta, drugi
gre. prijevodi SZ (-+ Heksap-
la), -+ Vetus Latina, -+ Vulgata,
sir., koptski, arap., etiop.,
armen., gruzijski, gotski prije-
vodi. Neki od tih prijevoda sa-
Cuvani su u glasovitim rukopi-
sima (npr. Codex Brixianus:
rkp. gotskog prijevoda u Bre-
sci, -+ Codex Argenteus).
PRIKAZANJE ISUSOVO U
HRAMU -+ prvorodenac
PRILEZNICA -+ inoea
PRINESENI KRUHOVI (hebr:
izlozeni kruhovi) 12 pogaea
koje su bile neprestano izlo-
zene na stolu u svetiStu (prv.
ne sarno u jeruzalemskom
Hramu). Zamjenjivale su se
svake subote, bile su posute
tamjanom, a smjeli su ih bla-
govati sarno svecenici (Lev
24,5-9). Protiv propisa, sveee-
nik -+ Ahimelek dao ih je jesti
262
PRINESENI KRUHOVI - PROKLETSTVO
ogladnjelom -+ Davidu dok je
bjezao pred -+ Saulom (1 Sam
21,1-7).
PRINOS -+ prinos prvina, -+
porez
PRINOS PRVINA Zrtva kod
koje su se prinosili prvi plo-
dovi -+ zetve (Izi 34,26), prvi
priplod stoke itd. U Pnz 26,5-10
sacuvala se molitva koja se
pri tom imala izgovarati. U
njoj se P. p. tumaci kao svje-
docanstvo 0 blagoslovu i plod-
nosti koje je Bog udijelio oni-
ma ito su nekoc bili potlace-
ni, a koje je on izveo iz Egipta
(-+ izlazak iz Egipta). Prema
Lev 23,10-20 P. p. neki je da-
nak Bogu i pripada svecenici-
ma (Lev 23,20). -+ Prvorodenac.
S Kristom pocinje novo raz-
doblje plodnosti. On je prvo-
rodenac umrlih (I Kor 15,20.
23).
PRIRODA -+ narav
PRISEGA -+ zakletva
PRISPODOBA -+ usporedba
PRISTOJBA Bogoitovno po-
davanje. Opseg mu je odreden
npr. u Izl 29;27s; Br 18,8-19.
PRIZNAVANJE je u SZ ponaj-
prije pohvala Boga zbog nje-
govih spasiteljskih djela koja
je po -+ Savezu obecao (usp.
hvalospjev Mojsijev zbog oslo-
bodenja iz Egipta Izl 15,1-18;
pohvalnica Davidova 1 Ljet
16,8-36). P. je posvjedoeenje
da spas i sigurnost od nepri-
jatel.ia dolaze samo od Boga
(Ps 3,9; Pnz 12,10). S tim je u
vezi P. vI. krivnje i nemoCi
(usp. Dn 9,4-16). U NZ Isus
priznaje Boga rijecima (usp.
-+- Oeenai; Mt 11.2511) i djeli-
ma (usp. Iv 14,11-13). K tome
on trafi vanjsko P. vI. osobe
(Mt 10,32//). To ispovijedanje
Bozjeg spasiteljskog djela u
Kristu ujedno je P. pred osta-
lim svijetom, svjedoCanstvo
vjere (usp. 1 Iv 2;23). Oslobo-
diteljska snaga te vjere posvje-
docuje se takoder uP. grijeha
(1 Iv 1,9; usp. -+ obracenje).
PROCJENA -+- popis pucan-
stva
PRODAJA -+ trgovina
PROGONSTVO Bog je progo-
nitelj Izraelovih neprijatelja
(Pnz 30,7), ali postaje i progo-
niteljem svog nev.iernog naro-
da (Suci 2,11-23). Nar. se istieu
P. pojedinaca zbog relig. raz-
loga, npr.: -+ Davida (1 Sam
19,9ss), poboznika (Ps 31,16),
pos. -+ proroka: -+- Ilije (1 Kr
19), -+ Amosa (7,10-17), -+- Jere-
mije (11,18-12,6) i mucenika u
doba -+ Makabejaca (1 Mak
1,57-64; 2 Mak 6s). P. je vjerni
ka prokuiavanje njihove vjer-
nosti, kao i priprava na -+ sud
i dolazak Kraljevstva Bozjega
(Dn 7 ;25ss). U NZ -+ Isus je
progonjen zbog svog poslanja,
ali on upravo time ispunjava
Bozju volju (Iv 5,16; 1 Sol
2,15). Kao niemu samome ta-
ko i njegovim -+ ucenicima, a
prema tome i -+ Crkvi, prijete
uvijek nova P. (Mt 10;23; Dj
8,1); zato P. spadaju u bit
kricanstva (Lk 21,12; 2 Tim
3,l1s). Ipak je velika novost
u tome ito se progonjeni na-
ziva blazenim (Mt 5,10s), ito
se, nasljedujuci Krista (2 Kor
4,9ss), raduje zbog P. (Mt 5,12;
1 Kor 4,12) i kadar je moliti
za svoje progonitelje (Mt 5,44).
PROKLETSTVO
1. Herem tj. zavjetovanje
Jahvi (Lev 27;28; Br 18,14; Ez
44;29), koje se ne moze opo-
zvati (npr. novcem ili prinoie-
njem zrtve).
2. Teokratska smrtna kazna
(nar. za idolopoklonstvo) nad
pojedinim osobama (Izl 22,19;
Lev 27;29; iz kasnijeg je yr.
PROKLETSTVO-PROPOVJEDNIK
263
Pnz 7,26) i gradovima (pnz
13,13-19), mozda da bi se de-
monska snag a ucinila bez
opasnom. Kasnije se prigodi
ce zamjenjuje oduzimanjem
vlasniStva (Ezr 10,8).
3. Vojni propis: nakon pobje
de potpuno istrebljenje, odn.
odricanje od plijena (Br 21,1-3;
JS 6s; Suci 1,17; 1 Sarn 15).
Koji put se od tog izuzimaju
odredene osobe Hi stvari (pnz
2,35; 20,14; JS 6,17-25; 8,2; 11,14;
tekstovi djeI. nisu stari). To
se P. smatralo slufbom Jahvi.
4. Privremeno iskljucenje iz
sinagoge (vec kod Ezr 10,8;
usp. zajednica u _ Kumranu,
krsc. zajednice Mt 18,17; 1
Kor 5,11; 16,22).
5. U sirem smislu (= anatema)
npr. Dj 23,14 (usp. 1 Kor 12,3;
Gal 1,8s).
6. _ blagoslov
PROKONZUL _ upravitelj
PROKURATOR _ upravitelj
PROLAZNOST Iskustvo da je
sve prolazno (Ps 102,26s; Iz
40,6ss) izvodi se iz prvog gri
jeha (Post 3,19; Ps 90,7ss). Pre-
rna Jr 10,15 nasuprot vjecnom
Bogu stoji P. kumira. Kao Sto
prolazi stvorenje (Mk 13,3111;
Rim 8,20s; 1 Iv 2,17) tako je i
ljudski zivot prepusten P. (2
Sam 14,14; Ps 39,6s; Jak 1,9ss),
ali iznad svake P. stoji _ obe
canje novog svijeta koji za
uvijek ostaje (Rim 8,1823; Otk
21,1-5.23). Sarno ziveCi u toj _
nadi moze covjek pronaCi is
pravan stav prema prolaznim
stvarima (Mt 6,19; 1 Kor 7,31).
PROPAST moze doCi od co-
vjeka (Izr 26,28) ili je moze
poslati Bog kao _ sud (Iz
10,22; 60,12), sto ga izvodi on
sam (Post 6,13), andeli (Iz
12,23) iIi ljudi (Izl 13,4s). Bibli
ja naziva P. takoder iskvareno
ponasanje (Post 6,11) kao
BlalJOTfKA O?iTEUI
If-'NDEKA
\J I 1\.1 " r'"\ " _
bijedu (Jr 8,21). U Dn 9,27 P.
je znak konacnog suda, te sto-
ga u vr. budueeg spasenja ne-
ce vise biti P. (Jr 65,25). U NZ
otpad ad Krista i nepostiza
vanje _ spasa smatra se P.
(Mt 10,28; 1 Kor 5,5; 1 Sol 5,3)
i poistovjeeuje s _ osudom (2
Pt 2,1.3; 3,7). _ zlo.
PROPISI 0 JELU Pravila 0
kultnoj _ cistoei jela. Govori
se 0 cistim i neeistimc
(npr. deva, jegulja) Zivotinja-
rna. Krv se nije smjela uZiva
ti; postojali su nar. propisi 0
klanju (npr. zaklati i pustiti
da krv istece). Jakovljev pri.
jedlog (_ Apostolski sabor)
sveo je na najmanju mjeru P.
oj. za _ krscane iz pogan-
stva. Pavao je posao jos dalje
(Kol 2,20s; _ Zakon). Njego-
vo je shvaeanje pobijedilo.
zid. P. 0 j. danas nisu mjero-
davni za krseane.
PROPOVIJED _ navijestanje
PROPOVIJEDANJE _ navije
stanje
PROPOVJEDNIK (knjiga, Sa-
lomonov Propovjednik, Eccle-
siastes) Ubraja se u mudrosnu
knjiZevnost. Knjiga se na hebr.
naziva Kohelet (= ucitelj Hi
onaj koji vodi glavnu rijec na
nekom skupu) jer se u naslovu
naziva misli Koheleta (=
propovjednika), Davidova si-
na, sto bi mogao biti Salomon.
Pisac u svom temeljnom pesi.
mistickom raspolozenju zeli
pokazati kako je sve ispraz.
no (1,2). PolazeCi od vI. is
kustva smatra da su ljudski
zivot i svi coviekovi napori
pusta tlapnja (1,17; 2,11). Nje-
guvu statickom nacinu mis-
lje,nja nedostaje bilo kakva
nada u napredak (>mema niSta
novo pod suncem, 1,9), Nje-
gov je zakljucak sazet u sa-
vjetu da treba u uzivanju is-
lIB" 'ft'K/' 081T(i.It
LANDEKA
264
PROPOVJEDNIK - PROROCI
koristiti zivot i niegova dobra
(2,24; 3,22). Taj naoko mate-
rijalisticki zivotni nazor ubla-
zen je opomenom da se treba
bojati Boga i kloniti se grijeha
(7,18; 7,26; 8,2). Njegovo raz-
miSljanje ne pozna nikakva
i7gleda za neki bolji zivot kod
Boga jer zivot nakon smrti
jest zivot sjena u tami Pod-
zemlja (9,10; 11,8). P. pokazuje
koliko je uznapredovala Obja-
va u NZ, u kojem misao na
viecni zivot ublaiava razoca-
ranja zemaljskog postojanja.
Knjiga je napisana svakako u
3. st. pro Kr.
PRORICANJE izvire iz zelje
da se od Boga sazna ishod ne-
kog pothvata iii vI. buducnost
(Suci 18,5; 1 Sam 10,22). Po
znato je npr. proroeiSte ta-
robnjackog hrasta u -+ Kana-
anu (Post 12,6; Suci 9,37) i pro-
rociSte Baal Zebuba (-+ Baal),
boga ekronskog (2 Kr 1,2). Za-
"km.\ <Sn:z.
Lev 19,26), ali )e ono dopuste-
no posredstvom svecenika,
proroka, vidjelaca, snova
(Pnz 18,15; 1 Sam 9,9; Br 12,6).
Izraelci su preuzeli i ddali u
svojim kucama babil. proros-
tvene likove, -+ terafe (Post
31,19). Dugo se zaddao obicaj
da se pri donosenju odluka
pitaju -+ urim i tumim (Br
27,21; 1 Sam 14,41s), kao i pri-
zivanja Boga zdrijebom (H
7,14-18; 1 Sam 10.20; Dj 1,24ss).
Poznato je i gatanje na osnovu
zrtava i prizivanja mrtvaca
(Post 4,4; 1 Sam 28,13ss).
Za razliku od poganskog svije-
ta, u Izraelu prizivanje Boga
oznacuje prihvacanje pravori-
jeka jer Bog jamCi pravo i pra-
vednost (Post 16,5); zbog toga
je osnovni zadatak svecenika
da odlucuju na temelju Boz-
jeg pravorijeka (Pnz 17,8-12;
Jr 18,18).
PROROCI (hebr. niibi, mn. ne-
brim, iIi: vidjelac; usp. 1
Sam 9,9; zacijelo se to dvoje
ispocetka razlikovalo) Tako se
ne nazivaju ljudi koji bi sarno
nesto pretkazivali, nego Ijudi
koji navijestaju istinu. Nisu
prezali pred tim da govore i
neugodne istine koje su se
protivile liniji polito i relig.
ustanova, a to je navjestitelja
moglo dovesti u zivotnu opas-
nost. SluiiIi su se raznim sred-
stvima, kao sto je tvrd, sliko-
vit govor i znakovite radnje
(npr. razbijanje vrca, Jr 19,1.
10; iei gol i bosonog, Iz 20,2).
Bilo je i P. cije knjige nisu
sacuvane. 0 nekima od njih
saznajemo iz drugih bibI. spi-
sa (npr. -+ Natan, -+ Ilija, -+
Elizej). 0 drugima pak nije
nam niSta pozna to. Proroke
cije su nam djela saeuvana
nazivamo P.-pisci; razliko-
vanje velikih od malih P.
oslan\a se samo na sa-
cuvanib d\ela, a ne na n)ibovo
znacenje. testo se zbirka 12
malih P. naziva Dodeka-
propheton (Knjiga dvanaest
proroka).
Prorostvo je pokret, a ne
zbroi nekolicine velikih Ijudi.
Na St. I. P., mudraci itd. na-
laze se na svakom dvoru i
bogostovnom mjestu. Namje-
sto ushitnih oblika prorostva
(usp. npr. 1 Sam 19,20-24) us-
koro se pojavljuje ureaeno
prorostvo u skupinama (usp.
Ilija, Elizej). Mozda je ono po-
stojalo i u kasnijem prorostvu
od zanata: ono je za nagradu
gromoglasno zastupalo ideolo-
ske zasade u korist kraljevs-
tva, ustanova itd. (dogaaale su
se zloupotrebe: Mih 3,5 pre-
korava P. koji nesto promi-
eu iii odbacuju sarno zbog na-
grade). Uz to su postojale po-
jedine licnosti koje nisu bile
u sluzbi neke ustanove iii sku-
PROROCI - PROTOEVANDEUE
265
pine. Za yr. svog zivota nisu
imali nikakva uspjeha, ali s
vremenom su se njihova dje-
la nametnula. Uopee se ne os-
porava da su gotovo svi P.-pis-
ci pripadaIi takvoj skupini P.
Navijestali su da treba zaista
obdrZavati -+ Savez nad kojim
Jahve ljubomomo (-+ ljubo-
mor Jahvin) bdiie. Ostro su
napadali sve ono sto su sma-
trali protivno Savezu, npr. ve
leposjedniStvo, neravnomjernu
podjelu -+ vlasniStva, uhodano
-+ bogostovlje (usp. Jr 7,5-11),
-+ kraljevstvo koje je bilo ne-
vjerno Savezu. Cesto su se os-
tre prijetnje sudom poveziva-
Ie s osvrtom na raniju izr. po-
vijest, npr. nomadsko doba.
Tako su oni utemeljili poseb-
nu -+ etiku. Bili su svjesni da
ih je Bog pozvao (npr. Iz 6) i
borili se protiv krivih P.
(npr. protiv Hananije, Jr 28).
Ipak nisu navijestali sarno
propast vee i spasenje (za po-
jedinacne slucajeve, -+ Ema-
nuel, ali i za say narod, -+
Sluga Bozji, i to ponekad krat-
kim proglasima a ponekad
opsimim opisima). Vrhunac
njihova navijestanja spasa bi
10 je obecanje -+ Mesije odn.
mesijanskog vremena. Prema
propovijedanju NZ, prorok
I sus jest taj Mesija (mnogo
prorockih erta). Na njemu su
se ispunili i drugi prorocki
tekstovi, kao i say SZ (usp.
npr. Mt 5,17), i oni su u tom
smislu protumaceni (npr. kao
sto su to uCinili sastavljaCi -+
Matejeva evandelja).
Klasieno doba prorockog po-
kreta bilo je 8. i 7. st. pr. Kr.
(Am, Hos, Iz, Mih, Jer, Sef,
Nah). To ne znaci da nije bilo
velikih proroka izvan tog vre
mena, npr. u -+ izgnanstvu
(Ez) iIi nakon toga (-+ Deute
roizaija).
U najstarijim krse. zajedniea-
ma postojala je i slufba "P".
Tu se viSe negoli u SZ stavlja
naglasak na primanje .... Duha
koji neee ispuniti tek neke
pojedinee nego sve ljude (Dj
4,31). Poziv na prorostvo jest
milosni dar (-+ karizma). I ze
ne su prorokovale (Dj 21,9).
PROROCIsTE -+ proricanje
PROROsTVO oznacuje dodu-
se prorocki nastup u ushitu (1
Sam lO,5s; 1 Kr 22,lOss), ali se
taj izraz u uopeenom govoru
upotrebljava za svako proro-
eko navijeStanje. Kod P. se ne
radi toliko 0 buduenosti koli-
ko 0 tumacenju sadasnjosti.
-+ proroci.
PROROV -+ Siloe
PROSLAV A -+ slava
PROSTITUCIJA -+ bludniea
PROSTODUsNOST ne oznacu-
je nekakvu dusevnu ogranice-
nost. SP shvaea P. kao vjer-
nost po kojoj su pojedinae i
zajednica povezani s Bogom
(Mudr Us). P. oznacuje ,.is-
krenost i cistoeu" prema Kri-
stu (2 Kor 11,3); ostvaruje se
u srdacnoj slozi pri zajednic-
kom lomljenju kruha (Dj
2,46), a sastoji se u bogatstvu
srea, kao i u zajedniStvu is-
krene ljubavi (2 Kor 8,2; 9,13).
P. je u darivanju slobodna od
sebicne proracunatosti (Rim
12,8); ocituje se u spremnosti
na slufenje (Ef 6,5; Kol 3,22).
PROSVJETLJENJE -+ svjetlo
PROsNJA -+ molitva
PROTOEVANDELJE (prvo
Ev.) P. se naziva Post 3,15
(Neprijateljstvo ja zameeem
izmedu tebe [= zmije] i zene,
i ~ m e d u roda tvojeg i roda nje-
zma: on ee ti glavu satirati, a
ti ees mu vrebati petu). Pre-
ma nekim tumacenjima to se
odnosi na Krista i njegovu
majku. Na temelju jedne ina,-
266
PROTOEVANDEUE - PRVORODENAC
eice u citanju svih vaZnijih
rkpa -+ Vulgate i dr. lat. prije-
voda (ona Ce ti glavu satira-
ti) drugi su tumaci pomiSljali
na Mariju. Oboje je ne-
lspravno. Misli se na neprija-
izmedu ljudskog roda
1 ZmI]e.
S tim P. nema niSta zajed-
nicko tzv. Jakovljevo proto-
evandelje, leg. apokrifni iz-
vjestaji.
PROVIDNOST se u SP ne
obraduje kao pojam, vee se
o njoj zakljucuje iz Bozjeg
djelovanja. Bog dariva -+ zivot
i plodnost (Post 1,22.28; Iz
42,5) i brine se za svoja stvore-
nja (Job 38; Ps 104). P. spada
na odabranje (-+ poziv) i me-
du ostalim se ocituje u: -+ iz-
lasku iz Egipta, -+ Savezu, -+
osvajanju zemlje i ope. u sud-
bini naroda (Ez 20,8-12). Njo-
me se pokazuje Bozja Ijubav
i prema tudincima (Am 9,7)
koji moraju sluiiti za ispunje-
nje njegovih nauma (Iz 10,5-
-14; Ez 26,7). U vezi sa Save-
zorn P. biva narodu na -+ spas
iIi propast, vee prema tome
da Ii je vjeran iii nevjeran Sa-
vezu (Suci 2,11-15; 1 Sam 4-7)
te prati i zivot svakog poje-
dinea (Ps 37,23). NZ preuzima
sz. predodZbu 0 P., ali je po-
vezuje nar. s Bogom kao -+
Oeem (Mt 5,45). Zbog toga co-
vjek treba svoje -+ pouzdanje
bezuvjetno staviti u Boga (Mt
7,7-11). Isusov je Zivot objava
dobrohotnog Boga i izvor na-
de da sve pridonosi dobru
onih koji Boga Ijube (Rim
8,28). S pojmom P. povezan
je pojam predodredenja. U
bibl. nacinu govora to je Bo-
fja odluka (Iz 19,17; Jr 49,20)
koja je odvijeka u Bozjem
naumu (Iz 25,1). Nad Isusovim
nvotom bdiie volja Oceva
(Mk 9,l1ss; Ef 1,5-9) i njegov
naum da stvorenju daruje
spasenje (Rim 8,28ss). Bozje
predodredenje ne moze se od-
vojiti od :+ poziva koji vodi
k proslavl 1 -+ opravdanju
(Rim 5,2.28), sarno ako mu se
ljudi odazovu. P. se ocituje i
kao dozivljaj suprotstavljanja
zlu. Za SP coviekova je kriv-
nja uzrok -+ zlu (Ps 1,4s; Rim
5,12) a one se smatra mogue-
noseu ciSeenja (Job 33,15-30).
Na dan -+ suda Bog ee dokon-
cati zlo.
PR<?ZELITI (pridosliee) jest
nazlv za Ijude koji su iz po-
ganstva presli na zidovstvo.
-+ Bogobojazni, -+ krseani iz
poganstva, -+ judeokrseani.
PRVINE -+ prinos prvina
PRVORODENAC Otae je u
svom najstarijem sinu vidio
svoju sliku, davao mu pred-
nost (usp. Post 27,34ss) i na-
rocita oviastenja (usp. Post
27,29), pa i nad mladom bra-
com (Post 49,8). Prema Post
25,31ss; 27,36; 49,4 moglo se
pravo P. i izgubiti (usp. Pnz
21,17). Najstariji je ponajces-
ee bastinio ulogu vode pleme-
na (-+ nomadi). Bog je mogao
o Izraelu reei: On je moj P.
(Izi 4,22). Krist sve nadvisuje.
Stoga se on naziva P. (Rim
8,29; Kol 1,15). P. se morae
otkupiti od bozanstva, ako vee
nije bio prinesen kao ljudska
zrtva (usp. Post 22; 2 Kr 16,3).
9.n se naime smatrao djelom
Zlvotvorne nadljudske snage.
U Izraelu se otkupnina prema
Br 18,15-19 davala -+ Ievitima.
se obicaj davanja ot-
kupnD?-e tumacio kao znak po-
stede lZr. prvorodenaea u Egi-
ptu (Izi 13,ls.14ss). P. se dakle
ziv.im. zn.akom Bozje
pomoel. I sm ]edmae nazivao
se P. (usp. Zah 12,10).
Majka se poslije svakog poro-
da smatrala necistom (Lev
12,2.5) i morala se od te Ijage
PRVORODENAC - PSALM!
267
oCistititi zrtvom ociScenja.
Razlozi takvu shvacanju bija
hu npr: tabu kojim je covje-
kov spolni zivot bio okruZen;
higijensko-medicinski nazori;
strah od zlih duhova koji bi
mogli opsjednuti zenu. U iz
vjestaju 0 Isusovu prikaza
nju u hramu (Lk 2,22-39) go-
vori se 0 otkupnini koja je
prinesena za Isusa, ali i 0 Zrtvi
za ociScenje njegove majke.
Sredisnja je misao ipak dola-
zak Mesije Isusa u Hram (usp.
Mal 3,1).
PRVOTNA ZAJEDNICA Nasta
je iz kruga Dvanaestorice (-+
apostol) koji se ucvrscuje i
prosiruje dozivljajem -+ uskrs
nuca Kristova, duhovskim do-
gadajem (Dj 2) i propovijeda-
njem apostolft. Posto je -+ Pe-
tar ostavio P. z. u Jeruzalemu
(Dj 12,17), na celo joj je stao
-+ Jakov (3) (Dj 15,13). Nakon
njegove smrti vodstvo su pre-
uzeli apostoli i starjesine (Dj
15,4). Znacajno je za zivot P.
Z.: povezanost sa zid. oblicima
poboznosti (Dj 2,46), djel. za-
jedniStvo dobara (Dj 2,44s),
isticanje bratstva (Dj 4,32.35),
svijest 0 -+ jedinstvu koje se
ostvaruje -+ krstom, lomljenje
kruha (-+ Vecera Gospodnja),
iscekivanje -+ ponovnog dola
ska Gospodinova. Premda je
u prvo vr. P. z. smatrana zid.
sl.iedbom, sluZbeno ju je zi
dovstvo progonilo (Dj 4,1-31;
5,1742). Uz P. z. razvija se za
jednica Zidova u dijaspori,
koji su prekinuli s bogosluZ
jem Hrama i sa Zakonom (nji
hov najznacajniji govornik:-+
Stjepan). Ona je morala na-
pustiti Jeruzalem, sto je do-
vela do osnivanja novih zajed
nica izvan Grada (npr. Sama-
rija: -+ Filip (6), usp. Dj 8,5ss;
-+ Antiohija (1), usp. Dj 11,19
ss). Pod -+ Pavlovim utjeca-
jem nastaju snazne zajednice
krseana iz poganstva, koje
su zbog neobdrlavanja Zid. -+
Zakona izazvale nepovjerenje
P. z. Sloboda im je zajamcena
-+ Apostolskim saborom koji
je otvorio put misijama medu
poganima (Dj 15). Pavao, pot
pomognut od P. z., pokuSava
sacuvati zajednistvo izme<1u
zid. zajednice i zajednica krS'
cana iz poganstva (2 Kor 8;
9; Gal 2,10). Zato sto su ju
daizantski krugovi omalovaZa-
vali zajednicu krscana iz po-
ganstva, Petar se odijelio od
krscana iz poganstva, zbog
cega mu je Pavao otvoreno
prigovorio (Gal 2,11-14). Po-
cetkom zid. rata (66-70. p. Kr.)
morala je P. z. iz Jeruzalema
pobjeCi u -+ Istocnu Jordaniju.
PSALMI Zbirka od 150 relig.
pjesama. Od toga za 50 P. nije
poznat pisac a od ostalih se
vecina (73) pripisuje Davidu.
Naslove je dodao sakupljac.
Skupljanje P. u zbirku naj
vjerojatnije je zapoeelo u do-
ba kraljeva (David je bio po-
znat kao pjesnik i pjevac; usp.
1 Sam 16,16-23) a zavrseno je
oko 200. pro Kr. Za pojedine
P. tesko je odrediti pisca i vri
jeme nastanka. Danasnja zbir
ka saddi nekoliko starih zbir-
ki. Neki P. dolaze dva puta
(npr: 14 = 53). P. su prije sve-
ga bili prilagodivani bogostov
nim potrebama pojedinih raz
doblja i naknadno su redigi
rani (franc.: relecture). P. su
mnogovrsni: pohvalni P. iIi
hvalospjevi u cast Bozjoj ve
licini u povijesti Izraela iIi u
prirodi (npr. 8; 9; 23; 77; 98;
100; 105); P.-zahvalnice (npr.
66; 116; 136); pokornicki P. i'
P.-tuZbalice (npr. 6; 7; 13; 22;
31; 38; 51; 63; 86; 130) te P.
proklinjanja (35,1-8; 69,23-29;
109,6-20). Uz to posebnu skupi-
nu tvore -+ Hale! (113-118), ho-
docasnicke pjesme (120-134) j
268
PSALMI - PUT
P. kraljevskog ustolicenja (47;
93; 96; 97; 98; 99;). Mnogi su
P. u NZ protumaceni mesijan
ski (npr. 2; 22; 49; 72) ili kao
konacno uzviSenje Jahve za
kralja svijeta (npr. P. kraljev
skog ustolicenja).
PSALMI PROKLINJANJA -')0
psalmi .
PSEUDOEPIGRAFI -+ kanon
PTOLEMAIDA -+ Akon
PTOLEMEJ PtolemejeviCima
nazivamo dinasti iu helen. ego
kraljeva nakon Aleksandra
Vel. npr:
1. P. I. Soter (323-285. pro Kr.,
najprije upravitelj a kasnije
kralj); general Aleksandra
Vel., osnivac dinastije, doslje
dno helenizira (-+ helenizam)
Egipat.
2. P. VI. Filometor (181-145.
pro Kr., sve do poslije 164. pro
Kr. suvladar svoga brata); sti
ti zidove i dopusta gradnju
Jahvina hrama u Leontopolu
u Egiptu (-+ Onija). Usp. i: 1
Mak 10,51-58.
3. P. VIII. Euerget (145-116.
pro Kr.), kojemu je upravljeno
pismo sto se navodi u 1 Mak
15,16-21.
PUL -+ TiglatPileser
Ptolemej VIII. Buerget. Lik na
zlatnoi oktodrahmi
PUNINA -+ dovrsenje
PURIM (svetkovina) -+ Estera
PUSTINJA ne znaCi sarno pje
scanu P. vee i stepska podru-
cja koja su se uglavnom ko-
ristila za uzgoj sitne stoke. U
SP poimence se spominju Sir.
-arap. P. s dijelovima -+ Moaba
i Edoma (-+ Edomci) (Pnz
2,8; 2 Kr 3,8), Sinajska P. (Izi
19,1; Lev 7,38) i Judejska P.
(Suci 1,16). P. je boraviSte pro-
gnanika i bjegunaca (Post 21,
14; 1 Mak 2,29), prebivaliste
zlih duhova (Mt 12,43), ali i
mjesto kusnje (Ros 2,14; usp.
-+ izlazak iz Egipta).
Poruka 0 Bozjem kraljevstvu
zapoCinje propovijedanjem -+
Krstitelja uP., kamo se povu
kao i Isus nakon svoga krste
nja da bi se pripravio na svo-
je poslanje (Mt 4,1).
PUT Osim dosl. znacenja te
rijeci (veza medu gradovima i
mjestima), SZ oznacuje i ljud
ski zivot kao P. (Ps 37,5) kojim
Bog vodi covjeka (Izi 13,21),
kojim idu pojedinci (Job 23,11)
iii s kojega mogu skrenuti
(Mal 2,9). Stoga -+ proroci opo-
minju da se treba vratiti s
krivog P. (Jr 25,5) i uputiti se
pravim P. (Jr 31,21). Zbog toga
poboznik moli da mu Bog po-
kaze P. (Ps 27,11; 119). Vrijeme
Novog saveza zapocelo je po-
zivom -+ Krstitelja da se Gos-
podinu pripravi P. (Mk 1,31/).
Isus je ispunjenje putova ko-
je Bog zacrtava za spasenje
(Rim 11,33ss). On za se kaze
da je P. (Iv 14,6). Svojim utje
lovljenjem Krist je otvorio
nov P. kojim covjek moze do
ei k Bogu (Reb 1O,19s). U SZ
kao i u NZ nalazi se slika dva
ju P. izmedu kojih covjek tre-
ba birati (Ps 1,6; Izr 15,19; Mt
7,13s). -+ Didahe.
PUT -+ meso, -+ tijelo
Q (izvor za logione, Isusove iz-
reke) Kratica za izvor sto su
ga upotrebljavali Mt iLk; -+
Evandelja.
Q
R
RABAT (Rabat Amon) Glavni
grad -+ Amonaca. u I. Jordani-
ji na gornjem toku -+ Jaboka.
Kad su Amonci uvrijedili Da-
vida, njegov je vojskovoda -+
Joab podsjeo R. (-+ Urija) i
zauzeo ga (2 Sam lOss). No
grad uskoro zadobiva nezavis-
nost. U 3. st. pro Kr. postaje
pod imenom Filadelfija helen.
grad a od 63. pro Kr. ubraja se
u -+ Dekapolis; danas je pod
nazivom Aman glavni grad
Jordana (veoma znamenit ar-
heoloski muzej).
RABBI (uCiteliu!) U Isusovo
doba naslov za ugledne uCite-
lje, od oko 70. p. Kr. nar. za
-+ pismoznance. Taj naziv iz-
razava pocast i priznanje za
-+ ucite1ia. Tako su oslovlja
vali i Isusa (Mt 26,25; Mk 9,5;
Iv 1.38). Od svojih ucenika tra
zi da se ne nazivaju R.: Isus
je jedini R. (Mt 23,8).
RAcUNANJE VREMENA, BI-
BLIJSKO. U -+ Asiriji godine
su se racunale prc:ma imeni-
rna kraljeva, namjesnika iIi
dvorskih Cinovnika. U rano
doba -+ Babilonije i -+ Egipta
godine se broje prema znacaj-
nim dogadajima, koji se zato
stavljaju u popise. Kasnije se
preslo na brojenje godine pre-
rna kraljevima, ito:
1. pocev od dana ustolicenja
(za razliku od tekuce godine);
2. od ustolicenja do nove g.
= prva g. vladanja ... (tzv.
antedatirano racunanje) i
QERE -+ Masora
QUMRAN -+ Kumran
3. od ustolicenja do nove g.
= pocetak vladanja ... (tzv.
postdatirano racunanje);
pritom 1. g. vladanja zapo-
cinje s novom g.
Nepoznato je kako se racuna-
10 vrijeme u Izraelu prije kra-
ljevstva. U doba kraljeva udo-
macilo se brojenje prema raz-
dobljima vladanja kraljeva u
Izraelu i Judi (t.1. od -+ rascje-
pa kraljevstva: -+ Sj. odn. -+
J. kraljevstvo). Prvi trag takva
brojenja nalazimo u 1 Kr 6,37s
(4. i 11. g. Salomonova vlada-
nja). U SP nalazimo anteda-
tirano (valja ga pretpostaviti
npr. u 1 Kr 15,1-9) i postdati-
rano brojenje (npr. kod Jr
26,1; 49,34). Vier. se od ante-
datiranog brojenja preslo na
postdatirano brojenje pod ut-
jecajem Tiglat-Pilesera III.
Unatoc sigurnom polaziStu za
R. v. (1. osvojenje Jeruzalema
za yr. -+ Nabukodonozora, 16.
III. 597. pro Kr.), ne moze se
posve tocno rekonstruirati
kronologija kraljeva. Nakon 2.
osvojenja Jeruzalema (586), u
doba -+ izgnanstva i u kasni-
jim g. racunalo se po godina-
rna -+ Jojakina, odn. po godi-
nama izgnanstva (2 Kr 25,27;
Ez 33,21). U doba kasnog zi-
dovstva racunalo se prema go-
dinama babil.. zatim perz. kra-
Ijeva (Hag 1,1; Zah 1,1.7).
U helen. doba zapoeelo se s
racunanjem po vladavini -+
Se1eukovica u jesen 312. pro
Kr. -+ Starost (1).
270 RACUNANJE VREMENA, KRSCANSKO - RAGUEL
RAcUNANJE VREMENA, KR-
SCANSKO Krscanstvo je pri-
hvatilo od zidovstva neke ele-
mente R. v. (npr. podje1u
na sedmodnevni tjedan), ali
je ubrzo postalo nezavisno 0
zidovstvu. Monah Dionysius
Exiguus (Dionizije Mali) po-
grijesio je u racunu za neko-
liko g. kad je odredivao godi
nu Kristova rodenja (532. p
Kr.). Taj je krivi racun prihva
cen: Kristovo rodenje dogodi
10 se nekoliko g. prije pocetka
krsc. R. v.
RAD Prema poganskom shva
canju R. spada u manje vrije-
dno zanimanje robova (s izu
zetkom najstarijih i osamlje-
nih slucajeva). I u SP tegoba
rada tumaci se kao proklets'
tva (Post 3,17-19), R. je mucan
i konacno bezuspjesan (Ps
90,10; Prop 2,11), ometa tra-
zenje mudrosti (Sir 38,24-39,11).
U vr. spasenja nijedan trud
nece biti uzaludan (Iz 65,23).
No R. je isto tako sudjelova-
nje u Bozjem R. (stvaranje:
Post 2,2; Bog kao vinogradar:
Iz 5,7; on jos uvijek radi: Iv
5,17), shvaca se kao bozanski
nalog (vee u zemaljskom raju
prema Post 2,5.15; Izr 18,9;
usp. Izr 6,6-11), kao slmba u
djelu stvaranja i kao nacin
covjekova samoodrZanja (Post
1,28s; 3,17-19). R. je slmenje
Gospodinu, a ne ljudima (Kol
3,23), ne smije se apsolutizirati
(-+ vlasniStvo, -+ subota). Pri-
hod R. mora se zahvalno mi-
vati kao Bozji dar (Ps 128,1s).
Nagrada za R. mora se ispla-
titi i ne smije biti nikakve
drustvene potlacenosti (pnz
24,14s; Jr 22,13). Pismoznanci
su morali izuCiti neki zanat
(usp. Dj 20,34; 2 Sol 3,8s). Isus
je i sam radio svojim rukama
(Mk 6,3). No -+ Bozje Kraljev-
stvo odreduje smisao i opseg
R. (Lk 12,31). Tjeskobne bri-
ge ne smije biti (Mt 6,25-3411),
kao ni gramzljive teznje za su-
viSkom (Lk 12,15-20; Heb 13,5;
usp. Mt 6,1111): gramzljivost
je idolopoklonstvo (Ef 5,5; Kol
3,5).
No ni pod kakvom izlikom ne
valia zazirati od R. (1 Sol
4,l1s; 2 Sol 3,6-8.10-12). R. se
pretpostavlja kao redovna po-
java u nekim -+ usporedbama,
on omogucuje brigu za potre-
bne (Ef 4,28). Pa i teske i pre-
zrene poslove valja obavljati
od srca, iz Ijubavi prema
Gospodinu (Ef 6,7; Kol 3,23).
Jednako treba cijeniti i R. do-
macice (usp. 1 Tim 5,10).
Misionarski R. -+ misije. Lute-
rov prijevod (prema tadas-
njem nacinu izrazavanja) stav
Ija rijec R. na mjesto gdje se
misli teskoca, nistetnost i dr.
-+ Ropstvo.
RADOST Prava R. dolazi ko-
nacno od Boga (usp: Ps 65,9;
Lk 1,47), bilo da je rijec 0 R.
zbog dobre zarade (Pnz 12,7),
zbog pronalazenja izgubljeno-
ga (Lk 15,5ss.9s), zbog bogo-
slmja (Ps 43,4), zbog drugih
stvari odn. osoba (1 Kr 4,20;
Izr 5,18), zbog Zakona (Ps
119,162). Takva je R. neprolaz-
na (Lk 16,19). Ona ne smije
nesto osjecajima prikrivati
(usp. 1 Kor 7,30), nego mora
proizlaziti iz -+ Ijubavi (1 Kor
13,6). Cesti su pozivi na R. (Fil
4,4). Ona je nezavisna od iz-
vanjskih prilika (2 Kor 7,4).
RAFAEL (Bog iscjeljuje) -+
Andeo R. prikazan je u knji-
zi 0 -+ Tobiji kao pratilac na
putu (5,4), zastitnik (6,4) i za
govomik (12,15) mladog Tobi-
je. Po Bozjoj zapovijedi
(12,14.18) svladava pakosnog
zloduha Asmodeja (8,1ss) i is-
cjeljuje Tobijina oca (11,7-13).
RAGUEL -+ Reuel
RAHAB - RAMA
271
RAHAB Morska neman, slika
Egipta (Iz 30,7) i Bogu nepri-
jateljskih sila (usp. Ps 89,11).
RAHABA -+ Bludnica u -+ Je-
rihonu koja je primila i sa-
krila izr. uhode (15 2,1-21). Pre-
rna JS 6,17-25 zbog toga je na-
kon osvojenja grada bila po-
stedena, dok je prerna Heb
11,31 bila postedena zbog svoje
uzorne vjere, a prerna Jak 2,25
zbog svojih djela. Mt 1,5 spo-
rninje R. medu Isusovim pre-
cima (-+ rodoslovno stablo
Isusovo).
RAHELA (= ovca) Prema Post
29,6-30 Labanova kCi u koju
se zaljubio Jakov. Najprije ni-
je mogla imati djece. Njezina
sluskinja -+ Bilha dade narnje-
sto nje na svijet Dana i Naf-
talija (Post 30,1-8) a konacno
ona sama rodi -+ Josipa (1).
Umrla je pri porodaju -+ Be-
njarnina i sahranjena je na
putu u Efratu kod -+ Betela.
U kasnijem tumacenju smje-
sta se njezin grob u Betlehem
(Post 35,16-19). R. se spominje
kao -+ zena miljenica i kao Iz-
raelova pretkinja (usp. Rut
4,11; Jr 31,15; Mt 2,18).
RAJ ZEMALJSKI (hebr. par-
des, grc. parddeisos; perz. po-
zajmica: ograden vrt) U Pj
(4,13) naziv naprosto za vrt. U
LXX time se oznacuje eden-
ski vrt (zapravo: pustinjska
oaza) 0 kojem govori Post 2s
(usp. Ez 28,13; 31,8). U izvje-
ertez otisaka pecatil, mozda
s motivom drveta zivota
stajima 0 R. z. susrecerno ne-
koliko misaonih tokova:
1. Misao 0 nekom sretnom
mjestu i 0 nekom pry. sret-
nom vrernenu. Ta se misao
rada tako da se iz najvisih
ceznji iskljuce sve negativno-
sti koje mogu zadesiti Covje-
ka (npr. bolest, smrt) i svijet
u kojem zivi, te se tvrdi da je
jednom postojalo takvo sret-
no doba.
2. Misao 0 stablu zivota: covje-
kova nada u besmrtnost izra-
zava se u rnitu 0 nekom sred-
stvu (plod stabla) protiv smr-
ti.
3. Misao 0 drvetu spoznaje
dobra i zla: ona nastaje iz is-
kustva da ta spoznaja doista
i postoji te da vodi u grijeh.
4. Iskustvo 0 losirn pojava-
ma u covjeku i svijetu, za ko-
je se drli da svakako moraju
proizlaziti iz -+ grijeha i -+
zla (-+ etiologija).
5 .. DoZivljaj stida pred goloti-
n]om.
6. Pucke misli i s1. (npr. geo-
grafski umetak Post 2,10-14).
U posljednja vremena oceku-
je se posvemasnje uniStenje
zla i uspostava rajske rado-
sti (usp. Iz 65,17-25; Otk 2,7;
22,2-5).
RAMA (uzvisina) Naziv mje-
sta, npr:
1. R. (er-rum, oko 9 km sj. od
Jeruzalema) u -+ Benjaminu
(15 18,25), u blizini -+ Raheli-
na groba (Jr 31,15). Nakon -+
rascjepa kraljevstva R. je bio
granicni grad izmedu Sj. i J.
kraljevstva (usp. 2 Ljet 16,1-6).
U R. je Jerernija pus ten na slo-
bodu (Jr 40,1).
2. R. u gorju Efrajirn, -+ Sa-
muelov zavicaj i mjesto njego-
va djelovanja i ukopa (1 Sam
7,17; 2,11), mozda istovjetno
s Ramatajimom (1 Sam 11
pratekst) i s kasnijim R a m ' a ~
272
RAMA - RASCJEP KRAUEVSTVA
taimom (1 Mak 11,34), odn. s
Arimatejom (Mk 15,43).
3. R. u ASeru (JS 19,29), sjz.
od -+ Genezaretskog jezera,
moida is to sto i R. u Naftaliju
(JS 19,36)'.
4. R. u Gileadu -+ Ramot.
RAMATAIM -+ Rama (2)
RAMATAJIM -+ Rama (2)
RAMOT Grad u -+ Gileadu, sj.
od -+ Jaboka; spominje se kao
namjesnicko mjesto u SaIo-
monovo doba (1 Kr 4,13), kas-
nije kao grad utociSta i levi-
ta (JS 21,38; -+ pravo utociS-
ta); u ratu protiv Damascan-
skog kraijevstva oko njega su
se vodile jake borbe (1 Kr
22,29ss; u 2 Kr 8,29, pratekst:
Rama). Prijeporno je gdje se
nalazio.
RAMZES (Ramzesova kuea)
U R. je bilo sjediSte ego kralje-
va u doba Ramzesa II. (1301-
-1234. pro Kr.). Skupa s -+ Pi-
tomom spominje se i R. kao
grad na Cijoj su izgradnji Izra-
e1ci moraIi kuluciti (Izi I,ll).
Prema Izi 12,37 -+ iziazak iz
Egipta zapoceo je u R. R. je
zacijelo kasniji Avaris = Ta-
nis = -+ Soan, moida skupa s
20 km udaijenim gradom
quantir (oba se nalaze u i. dije-
Iu deIte NiIa).
RANA KISA -+ kiSa
RASCJEP KRAUEVSTVA Na-
kon Salomonove smrti (932.
pro Kr.) Veliko se Davidovo
kraljevstvo raspalo u dvije dr-
faye: -+ Sjeverno izraelsko
kraijevstvo (gIavni grad: naj-
prije -+ Tirsa, kasnije -+ Sa-
marija) i -+ Juino judejsko
kraljevstvo (gIavni grad: Je-
ruzalem). Prvi kraIj Sj. kra-
ljevstva bio je -+ Jeroboam
I. a prvi kraIj J. kraljevstva
-+ Roboam. SpoCetka su se
oba kraljevstva medusobno
borila, kasnije su se pomirila
s postojeCim stanjem, pa su
cak jedno s drugim sklapaIa
i saveze. Da bi i u bogostov-
nom pogledu postao nezavisan,
Jeroboam je uveo sluibeno boo
gostovlje u -+ Danu i -+ Bete-
Iu. Pov. mu dieia (1 Kr 12,29;
14,7-14) to jako zamjeraju. U
Sj. kraijevstvu, za razliku od
J. kraijevstva, nije viadaia
jedna dinastija, vee su se iz-
mjenjivali uzurpatori.
Vise je razloga uzrokovaIo R.
k.: npr. prije toga su oba kra-
Ijevstva bila povezana tek per-
sonainom unijom, izmedu 10
plemena Sj. kraijevstva i pIe-
mena Jude i Benjamina posto-
jale su mnogostruke razlike i
protivnosti. Opis 1 Kr 12 (R.
k. zbog Roboamove okrut-
nosti) navodi dakle sarno po-
vod a ne i uzrok R. k.
Ramzes II. (1301-1234. pro Kr.),
prema jednom kipu od gra-
nita u natprirodnoj velicini
(Torino). Ope. se smatra da
je on taraon tlaCitelj Izrae-
laca u Egiptu.
RASPRSENOST-RATARSTVO
273
RASPRsENOST --* dijaspora
RAS sAMRA --* Ugarit
RASTAVA BRAKA Sarno je
muz u SZ imao pravo na R.
Ona je postala pravomocna
ispostavom otpusnog pis rna
(usp. Pnz 24,lss). Npr. kod Mal
2,16 R. b. se napada. Prema
Mk 10,1-12//; Lk 16,18 Isus us-
taje protiv R. b. Prijepomo
je prevodenje i tumacenje
klauzule 0 preljubu (Mt 5,23;
19,9; osim zbog bludniStva,
odn. niti zbog preljuba ili
sl.). Pavao osuduje R. b. (Rim
7,2; usp. 1 Kor 7,10).
RAT Pravi ratovi, a ne sarno
kresevo, vodili su se tek od
vremena --* osvajanja zemlje.
Prema sz. prikazivanju to su
bili osvajacki R. koji su ispu-
njali !jude ponosom (npr: pje-
sma rugalica 0 Sihonu, kralju
Hesbona Br 21.27-30). I u vri-
jeme Davidovo bilo je osva-
jackih R. (usp. npr. 2 Sam 8;
10). Ipak se osvojeno podrucje
nije moglo zaddati. Pokusaji
da se usprotive novobabil. kra-
Ijevstvu prouzrokovali su --* iz-
gnanstvo. Kasniji ratni obra-
cuni: --* Makabejci, --* Herod
(1), --* zeloti. Nije bilo najave
R.; osvojeni su gradovi bili 0-
pustoseni (usp. Suci 9,45; 20,
48; 2 Kr 3,25; 8,12); prije toga
bi ih opljackali (usp. 2 Sam
12,30; 2 Kr 14,14; 25,13-17). Pli-
jen je bio jedina placa; domo-
Ci se plijena bilo je pravo ve-
selje (Ps 119,162). Barbarski
postupci sa zatocenicima bili
su iznimke (ali --* prokletstvo).
R. se smatrao djelom bozan-
stva koje je izvojevalo pobje-
du nad pobijedenima; borci su
ispunjali Bozju volju. Brojne
slike 0 Bogu uzete su s pod-
rucja R., Bog je ratnik (Izl
14,3).
NZ ima drugaciji pogled na
R. Iz ratnih su dogadaja uze-
ti sarno slikoviti izrazi (npr:
oklop vjere i ljubavi, 1 Sol
5,8). Dakako, ratova ee biti
sve do svrsetka svijeta (Mk
13 ,7); na svcletku Ce prema
Otk doCi do velikog odlucnog
boja (Otk 20,7ss).
RATARSTVO nije sarno grana
privrede nego i oblik kulture
(s relig., polit., drustveno-gos-
podarskim domasajem). --* No-
madi i polunomadi gledaju za-
vidno i ceznutljivo na zemlju
kojom teee med i mlijeko
(Izi 3,8) i precjenjuju pred-
nosti sjedilastva, jer je za njih
opasnost od gladi i sl. bila
vrIo velika. U kratkim vremen-
skim odsjecima traze utociS-
te u obradivanom podrucju,
unajmljuju se kao ratari i dr.
(--* izlazak iz Egipta), no uvi-
jek nanovo pokusavaju stalno
se ucvrstiti u obradivanim
podrucjima (npr. --* Kanaan);
oni kojima to polazi za rukom
zaddavaju mnoge obieaje iz
polunomadskog vremena i tek
se polagano navikavaju na sje-
dilacki naCin zivota. Mnoge cr-
te sz. religije imaju svoj kori-
jen u nomadskoj odn. poluno-
madskoj kulturi (--* osvajanje
zemlje); obicaji preuzeti iz ra-
tarske kuIture preoblikovani
su (npr. prinos prvina) ili su
u SP zigosani kao idolopo-
klonstvo (npr. kult plodnosti,
--* Asera) i onda kad su bili
ope. rasireni. --* Rekabovci su
iz nacela sektaski otklanjali
sve sto je podsjeealo na ra-
tarsku kuIturu. U polit.-drus-
tvenom smislu sa sjedilas-
tvom je u vezi npr. --* kraljev-
stvo i veleposjedniStvo (usp.
Iz 5,8; Am 5,11; Mih 2,2).
Isus je zivio u izrazito ratar-
skoj kuIturi. Zbog toga je upo-
trebljavao mnoge --* uspored-
be s podrucja ratarstva (npr.
sijac, kukolj), koje u danas-
274
RATARSTVO-RlBLA
nJoJ industrijskoj civilizaciji
nisu vge tako zome.
Zetveni radovi, vrsidba, spre-
manje u zitnice -+ zetva.
RAZAPINJANJE se naziva na-
cin smaknuea sto su ga Rim-
Ijani preuzeli i cesto primje-
njivali, i to sarno za robove i
Nerimljane. Ta srarnotna kaz-
na R. nije za Isusa bila sarno
fizicki bolna vee se i cinila
posvemasnjim neuspjehom.
Prema rim. obicaju Isus je na
stratiSte nosio zacijelo sarno
popreenu gredu (patibulum)
(tako se moze shvatiti i Mk
15,21; Iv 19,17) te je na nju
prikovan u lezeeem stavu; za-
tim je greda zajedno s njim
podignuta na uzduinu gredu
(antenna), na koju je isto
tako bio cvrsto prikovan. U
prenesenom smislu govori se
da su krseani zajedno s Kri-
stom raspeti (Gal 2,19), te mo-
raju dosljedno tome zivjeti:
naroCit oblik -+ nasljedovanja
(Mk 8,3411; Mt 10,3811).
RAZBOJNICI Oznaka za dvo-
jieu koji su bili s Isusom ra-
zapeti (Mk 15,27). Lk 23,40-43
opisuje kako je Isus jednome
od njih oprostio (nastavak us-
poredbe Lk 15).
RAZRIJESITI -+ vezati
REBEKA Prema Post 22,23 kCi
Betuelova, a prema 24,67 -+
Izakova zena. Nakon duge ne-
plodnosti postaje majkom bli-
zanaca -+ Ezava i -+ J akova
(Post 24,24ss). Svome ljubimcu
-+ Jakovu pomaie varkom da
zadobije pravo -+ prvorodenca
(27,1-29) i zastieuje ga od Eza-
vove osvete (Post 27,41-28,5).
Sahranjena je u spilji -+ Mak-
pela (48,31) a kao zena patri-
jarha nositeljica je bozanskog
obeeanja (usp. Rim 9,10).
REDAK -+ poglavlja Biblije
REDAKCIJSKO-POVIJESNA
METODA Metoda -+ biblijske
znanosti koja nema u vidu sa-
rno pojedine knjiz. oblike (-+
metoda povijesnih oblika) vee
i naCin kako su oni slozeni u
cjelinu, te tako djel. izmijenje-
ni odn. prilagodeni doticnom
okolisu. Primjer: kod Mt na-
lazimo cesto iste -+ rijeCi Gos-
podinove kao i kod Lk, ali u
drugom okviru i s neznatnim
promjenama.
REGUEL -+ Reuel
REKABOVCI (prozvani prema
svom praocu Rekabu, Jr 35,6).
Savez Izraelaca vjemih Zako-
nu. Pozivaju se na svoje pret-
ke i otklanjaju mnoge tekovi-
ne civilizacije (npr. poljodjel-
stvo, vinogradarstvo i cvrste
nastambe), tj. svjesno zele
provoditi nomadski nacin zi-
vota, pa im je uzor vrijeme
prije -+ osvajanja zemlje. Jere-
mija ih prikazuje kao uzor
vjemosti (35,1-19). Rekabov sin
Jonadab stavio se na stranu
-+ Jehua te je suzbio njegov
prevrat i neviernost Zakonu
(2 Kr 10,15). .
RESIN (izvor) Posljednji
kralj Damaska. Borio se pro-
tiv -+ J. jUdo kraljevstva (u
vr. -+ Ahaza) zato sto se nije
prikljucilo protuasir. savezu.
se asir. kralj Tiglat-
-PIleser IlL, pobijedio R. i dao
ga 723. pro Kr. smaknuti.
(= Bozji pri-
JateIJ) VI. Ime, npr. Mojsi-
jeva tasta (Izi 2,18; -+ Jitro).
REZON Cetovoda, zasnovao je
kraljevstvo -+ Damaska (oko
950. pro Kr., 1 Kr 11,23ss).
RIBLA (rible) Mjesto na S
-+ Libanona, glavni stan fara-
ona Neka za njegovih vojnih
pohoda u Palestini (608. pro
Kr.) kao i Nabukodonozora II.
kod njegova nadiranja prema
Jeruzalemu (588-586. pro Kr.).
RIJBe - RIM
275
RUEe _ Logos
RUEe BOZJA bitni je sastav-
ni dio _ Objave, k01u u pr-
vom redu priopcavaju _ pro-
roci (1 Ljet 17,3; Jr 7,1). Svo::
jom R. Bog zahvaca u povijest
svog naroda (Jr 5,14; 23,29), ta-
ko sto mu daje svoje naputke
(_ Deset zapovijedi) (Pnz 5,5;
2 Sam 12,9) i svoi Zakon (pnz
30,19). R. B. temelj je _ stva-
ranja (Post 1), Ijudskog zivota
(Post 1,26) i odrianja zivota
(Pnz 8,3; Mudr 16,26). Ona do-
nosi spasenje i nov zivot (Ps
119,25.107.144). U NZ R. B.
upravljena je jos jednom Pro-
roku i on je navijesta (Lk
2,29; 3,2). R. Kristova i njego-
vih ucenika potkrijepljena je
_ cudesima, i to .ie dokaz nje-
zine djelotvomosti (Mk 2,10;
Dj 14,3). Ta je R. spasenje (Dj
13,26), zivot (Di 5,20), istina
(Ef 1,13), sila Bozja (1 Kor
1,18) i izbavljenje (Jak 1,21).
Ona je znak njegove moei (Mk
1,22) i onima ko.ii vjeruju daje
nov zivot (Iv 6,63). Spasenje
je u vezi s R. B. koju propovi-
jedaju -+ apostoli (Kol 1,25ss;
Dj 4,31) i zajednica (1 Sol 1,8).
eovjek treba nadvladati -+ po-
zudu koja mu prijeci da pri-
hvati R. B. (Mk 4,19). Jakov
opominje krscane da ne budu
samo slusaoci nego i izvrsioci
R. B. (Jak 1,22).
RIJEeI GOSPODINOVE (=
logia; jednina: logion) Tako se
nazivaju kratke Isusove izre-
ke koje su - mozda prerat1e-
ne - uvrstene u Ev-a, osobi-
to u Mt i Lk Oedan ad vrlo
mnogih prirnjera: Mt 5,44s/
Lk 6,27s). Ev-a slobodno ugra-
duju R. G. u svoju cjelinu, ta-
ko da npr. iste R. G. stoje
kod Mt i Lk u razlicitom kon-
tekstu. _ Govor na gori zbir-
ka je R. G.
Mt i Lk neovisno jedan od
drugoga koriste vrelo Q, koje
sadrfava gotovo sarno R. G.
(vrelo logilh). Osim toga obo-
jica neovisno jedan od drugo-
ga koriste prvotni oblik Mk.
Sigumo je Isus izgovorio i ri-
jeci koje nisu zabiljezene ni u
kojern Ev. (-+ kanon). Od tzv.
agrafa (nezapisane rijeci),
koje su se sacuvale izvan Bib-
lije, sarno se za neke rnoze na-
slutiti izvomost. Sigurne Isu-
sove rijeci nisu se saeuvale
izvan Biblije.
RIM Grad (prema Iegendi os-
novan 753. pro Kr., no postojao
je zapravo nekoliko stoljeca
ranije). U nz. vr. grad-drfava
prosirio se u svjetsko carstvo
Stilizirani crtezi likova triju rim. careva: u sredini August
(27. pro Kr. - 14. p. Kr; Isusovo rotlenje); desno Tiberije (14-37.
p. Kr; Isusova smrt); lijevo Neron (54-68. p. Kr; prema predaji
dao pogubiti Petra i Pavia)
278
RODOSLOVLJA-RUTA
pov. prikazivanje nekog obli-
ka zajedniStva u kojem se iz-
nosi vremenski slijed i poveza-
nost skupina na temelju krv-
nog srodstva, na temelju po-
drijetla od jednog oca i uza-
iamnih odnosa brace. Izr. je
narod nastao od nomadskih
plemena. Polozaj pojedinaca
stoga je bio odreden pripad-
noscu obite1ji i rodu. Pretpo-
vijest se sacuvala u rodoslov-
nim stablim. Plemenska i ro-
dovska svijest nadZivje1a je
drustvene promjene u yr. kra-
ljevstva. Prema 1 Tim 1,4 ne-
ki l.iudi ne bi se trebali ba-
viti beskrajnim R. Tit prima
savjet (Tit 3,9) da izbjegava
svade 0 R. Vier. se tu zaba-
cuju mastovite price i doum-
ljivanja 0 sz. R.
RODOSLOVNA STABLA ISU-
SOYA Postoje 2. R. S., jedno
kod Mt 1,2-17 (pocetak Ev.) a
drugo kod Lk 3,23-38 (nakon
izvjeSiaja 0 Isusovu krstenju).
Oba R. S. zele nabrojiti -+
Josipove pretke. Matejevo R.
S. vodi sve do Abrahama i ti-
me zeli pokazati: Isus je pravi
Abrahamov sin. Tome sImi
rasporedaj R. S. koje je ras-
clanjeno u 3 x 14 pokoljenja
(Mt 1,17; -+ simbolika broje-
va. Zbog pogreske posljednja
skupina nema 14 nego 13 po-
koljenja). Sastavljacu je vaZ-
niie ono sto hoee reei negoli
uskladivanje sa sz. podacima.
Lukino R. S. ide od Isusa pa
unatrag sve do Adama koga
je Bog stvorio: Isus je poslan
svemu svijetu, i nije sarno Ab-
rahamov vee Adamov i Bozji
sin (-+ Sin Bozji).
Veoma se razlikuju imena u
tim R. S. Bezuspjesni su svi
pokusaji da se protumaci taj
slozeni izvjestaj (posinj enj em,
-+ leviratskim brakom, itd.),
kao i teze da se Mt koristi
slmbenim -+ rodoslovljem Da-
vidove kuee, a da Lk naprotiv
donosi privatno Josipovo ro-
doslovlje; da Lk ne donosi Jo-
sipovo, vec Marijino rodoslo-
vlje.
Najbolje mozemo shvatiti raz-
like ako R. S. ne promatramo
kao pov. dokumente, vee ako
svratimo pozornost na ono sto
pojedina Ev-a hoee reei. Nar.
treba uociti kontekst u koji se
smjestaju R. S. Kod Mt na po-
cetku Ev.: Bozji zahvati s Ab-
rahamom i njegovim potom-
stvom imaju za cilj sarno da
priprave Isusov dolazak. Kod
Lk na pocetku Isusova javnog
djelovanja: Isusa je Bog po-
slao svim ljudima.
ROPSTVO oznacuje nacin zi-
vota nekog -+ roba itd. Zahtje-
vi SZ cesto su vezani s uspo-
menom na izr. R. u Egiptu
(npr: darezljivost, usp. Pnz
16,12). -+ Sluga Bozji. U NZ
nar. Pavao (usp. i Iv 8,34s) vi-
di u R. suprotnost -+ slobodi
koja je u Kristu darovana.
RUBEN Prema Post 29,32 naj-
stariji -+ Jakovljev i -+ Lein
sin. Post 35,22; 49,3s opisuje da
je imao odnosaj s Bilhom, pri-
leznicom svog oca, te je zbog
toga izgubio pravo prvoroden-
ca. Rubenovo pleme izvodi se
od njega. U povijesti Izraela
nije igralo neku znacajnu ulo-
guo Prema Pnz 33,6 brojilo je
sacicu ljudk
RUGLO -+ sramota, ruglo
RUKOPISI -+ biblijski ruko-
pisi, -+ Kumran
RUT A (knjiga) Narodna prica
iz vr. -+ sudaca: svi muski cIa-
novi jedne obitelji koja je ise-
lila u Moab umiru. Majka No-
emi vraea se sa svojom sna-
hom R., Moapkom, u Betle-
RIMON - RODOSLOVUA
277
RIMON Ime, npr:
1. Aram. bozanstvo. Ta rijee
dolazi kao sastavni dio mno-
gih imena, npr. Hadad-Rimon
(Zah 12,11).
2. Mjesto (mogranj), npr:
R. (sj. od -+ Nazareta), En-
-Rimon (izmedu -+ Hebrona i
-+ Beer Sebe).
ROBOAM (narod se rasirio?)
Prvi kralj (932-917. pro Kr.) -+
J. judo kraljevstva nakon -+
rascjepa kraljevstva; povoda
tom rascjepu dao je R., ali
mu uzroci sezu mnogo dublje.
R. je utvrdio mnoge gradove
svoga kraljevstva, npr. -+ He-
bron. Veoma ie nepovoljan iz-
vjestaj 0 njemu u 1 Kr. Fara-
on SiSak (= Sesonk I, 950-929.
pro Kr.) poduzeo je pljackaski
pohod na Juzno (1 Kr 14,25s)
i Sj. kraljevstvo, zacijelo kori-
steCi unutarnje suprotnosti u
Izraelu.
ROBOVI su postojali u Izra-
elu kao i svugdje u starom
svijetu. To su prije svega bili
ratni zaroblienici (npr. neuda-
te zene, Br 31,35); sR. se trgo-
valo (Ez 27,13), smjeli su se
kaznjavati, ali ne osakatiti
(usp. Izl 21,20s.26s). U Izraelu
su i sunarodnjaci mogli biti
R., ali su se nakon jubilarne
godine (milosna godina; -+
vlasniStvo) morali pustiti na
slobodu (Lev 25,40.54) ili vee
nakon 7 godina (Izl 21,2). Tako
se postupalo i s duznicima
(Pnz 15,2) i s osudenim lopo-
virna (Izl 22,2), kao i s onima
koji su se sami prodali (Izl
21,5s). R. su bili zasticeni od
nepravedne vlasti i samovolj-
nog postupka (usp. Izl 2,2-11).
Pripadali su -+ obitelji, bili su
obrezani (Post 17,12), imali su
udjela u -+ Pashi (Izl 12,44) i
subotnjem pocinku (Izl 20,10,
blagodat za R.), u kasnije su
doba cak mogli biti bastinici
(Izr 17,2). Gospodari su ih sa-
mi oslobadali: u nekim su slu-
cajevima to i morali (pnz 21,
10-14; 15,12-17).
U prenesenom smislu zvali su
se R. slobodni podloZnici ni-
ska polozaja, nar. kraljevi slu-
ge (usp. 1 Sam 8,11ss). R. odn.
sluga iIi sluskinja u tom su
slucaju pocasni naslovi (-+
Sluga Bozji; Lk 1,48; Rim 1,1).
U vr. Rim. earstva postojao
je posebni stalez -+ slobodnja-
ka.
Ni krscanstvo niie u prvi mah
ukinulo robovlasniStvo, ali je
prihvatilo R. kao vjernike te
su bili iziednaceni sa slobod-
njacima: R. su postali draga
braca (Flm 16).
RODOSKVRNUCE je u za-
konskim propisima (Lev 18,
6-18; 20,11-21) strogo zabranje-
no: spolni odnosaj s krvnim
srodnicima, ali i s npr. pastor-
kom, macehom (Lev 18,8; 20,
11) odn. s polubracom (Lev
18,9; 20,17). R. se ostro kudi
i u 1 Kor 5,1-5. U SP R. se
smatra relig.-etickim prijestu-
porn, i zbog toga je zabranje-
no. Ono je takoder strogo za-
branjeno i u drugim starim
kulturama i religijama, moz-
da na temelju predodZbe 0
spolnom tabuu.
RODOSLOVLJA tvore okosni-
eu bib!. -+ prapovijesti. Ona
vode kroz rodoslovni slijed od
-+ Adama do -+ Abrahama. R.
se susrecu u izvjeStajima 0
-+ praocima (patrijarsi) (Post
12-50), 0 kraljevima, svecenici-
rna, svecenickim rodovima, za
tim u -+ Ljetopisima i u -+
rodoslovnim Isusovim stabli
rna (Mt 1,116; Lk 3,23-38). R.
nastaju medu nomadskim pIe-
menima. Ona jos danas zajed-
nicku drustvenu pripadnost
stanovnika pustinje predocu
ju rodoslovnim stab lorn. R. su
278
RODOSLOVLJA-RUTA
pov. prikazivanje nekog obli-
ka zajedniStva u kojem se iz-
nosi vremenski sliied i poveza-
nost skupina na temelju krv-
nog srodstva, na temelju po-
drijetla od jednog oca i uza-
jamnih odnosa brace. Izr. je
narod nastao od nomadskih
plemena. Polozaj pojedinaca
stoga je bio odreden pripad-
noseu obitelji i rodu. Pretpo-
vijest se sacuvala u rodoslov-
nim stablim. Plemenska i ro-
dovska svijest nadZivjela je
drustvene promjene u yr. kra-
ljevstva. Prema 1 Tim 1,4 ne-
ki ljudi ne bi se trebali ba-
viti beskrajnim R. Tit prima
savjet (Tit 3,9) da izbjegava
svade 0 R. Vier. se tu zaba-
cuju mastovite price i d o u m ~
ljivanja 0 sz. R.
RODOSLOVNA STABLA ISU-
SOY A Postoie 2. R. S., jedno
kod Mt 1,2-17 (pocetak Ev.) a
drugo kod Lk 3,23-38 (nakon
izvjestaja 0 Isusovu krstenju).
Oba R. S. zele nabrojiti --
Josipove pretke. Matejevo R.
S. vodi sve do Abrahama i ti-
me zeli pokazati: Isus je pravi
Abrahamov sin. Tome sImi
rasporedaj R. S. koje je ras-
clanjeno u 3 x 14 pokoljenja
(Mt 1,17; __ simbolika broje-
va. Zbog pogreske posljednja
skupina nema 14 nego 13 po-
koljenja). Sastavljaeu je vaZ-
nije ono sto haee reCi negoli
usklac:tivanje sa sz. podacima.
Lukino R. S. ide od Isusa pa
unatrag sve do Adama koga
je Bog stvorio: Isus je poslan
svemu svijetu, i nije sarno Ab-
raharnov vee Adarnov i Bozji
sin ( __ Sin Bozji).
Veoma se razlikuju imena u
tim R. S. Bezuspjesni su svi
pokusaji da se protumaci taj
slozeni izvjestaj (posinjenjem,
__ leviratskim brakom, itd.),
kao i teze da se Mt koristi
slmbenim __ rodoslovljem Da-
vidove kuee, a da Lk naprotiv
donosi privatno Josipovo ro-
doslovlje; da Lk ne donosi Jo-
sipovo, vee Marijino rodoslo-
vlje.
Najbolje mozemo shvatiti raz-
like ako R. S. ne promatramo
kao pov. dokumente, vee ako
svratimo pozomost na ono sto
pojedina Ev-a hoee reei. Nar.
treba uociti kontekst u koji se
smjestaju R. S. Kod Mt na po-
cetku Ev.: Bozji zahvati s Ab-
rahamom i njegovim potom-
stvom imaju za cilj sarno da
priprave Isusov dolazak. Kod
Lk na pocetku Isusova javnog
djelovanja: Isusa je Bog po-
slao svim ljudima.
ROPSTVO oznacuje nacin zi-
vota nekog __ roba itd. Zahtje-
vi SZ cesto su vezani s uspo-
menom na izr. R. u Egiptu
(npr: darezljivost, usp. Pnz
16,12). -+ Sluga Bozji. U NZ
nar. Pavao (usp. i Iv 8,34s) vi-
di u R. suprotnost -+ slobodi
koja je u Kristu darovana.
RUBEN Prema Post 29,32 naj-
stariji -+ Jakovljev i -+ Lein
sin. Post 35,22; 49,3s opisuje da
je imao odnosaj s Bilhom, pri-
leznicom svog oca, te je zbog
toga izgubio pravo prvoroden-
ca. Rubenovo pleme izvodi se
od njega. U povijesti Izraela
nije igralo neku znacajnu ulo-
guo Prema Pnz 33,6 brojilo je
sacicu ljudi.
RUGLO -+ srarnota, ruglo
RUKOPISI -+ biblijski ruko-
pisi, -+ Kumran
RUT A (knjiga) Narodna prica
iz yr. -+ sudaca: svi muski CIa-
novi jedne obitelji koja je ise-
lila u Moab umiru. Majka No-
emi vraea se sa svojom sna-
hom R., Moapkom, u BetIe-
RUTA - SADUCEJI
279
hem. Njezina je v.iernost Noe-
mi i Bogu Izraela bila na-
gradena time sto ju je Boaz
(Boz) uzeo za zenu, i tako pre-
uzeo obavezu -+ leviratskog
braka. R. je nav. bila -+ JiSa-
SABA (seba) J.-arap. pleme
(kasnije: kraljevstvo). U SZ
spominje se: posjet kraljice
od S. -+ Salomonu (1 Kr 10,1-
-13), trgovacke veze (zlato,
tamjan, mirodije, dragulji; Ez
27,22). Pocev od 1. st. p. Kr.
slucajno iIi iskapanjem otkri-
veni su mnogi stari j.-arap.
natpisi.
Narod S. izvodi se u Post od
praoca Sebe, sina Kusova (10,
7) iii Joktanova (10,28).
SABAOT -+ Boz.ia imena
SABLAZAN Pod S. ne podra-
zumijeva se negodovanje, ne-
go spoticanje 0 nesto sto bi se
trebalo vjerovati, dakle na pu-
tu prema spasenju. U NZ ni-
je istaknuta u prvom redu
opasnost po cudorede preko
sabIazni. Povod je za nasu
S. kad Bog drugacije djeluje
nego sto mi poboZno zami-
sljamo iIi mozemo shvatiti
(Mk 6,3; Mt 11.6; Lk 2,34; usp.
Mk 8.31ssll). Neminovno je da
i ljudi prouzrokuju S. Lk 17,1
prijeti im teskim kaznama. SP
ipak ne poznaje sarno opas-
nost za vjeru nego i S. kao
povod za grijeh (usp. Mt 9,
434711). Napasnik ce biti -+
Antikrist.
SADOK Prema 2 Sam 8,17 -
1 Kr 4.2 pripada svecenicima
-+ Davida i -+ Salomona i nad-
gleda -+ Kovceg saveza (2 Sam
15.24-29).
U nemirima za Davidovo na-
sljedstvo opredijelio se za Sa-
s
jeva baka a prabaka kralja
Davida (usp. Mt 5,1).
Knjiga je svoj konacru oblik
dobila vjer. u 4. st. pro Kr. a
veza s Davidovim rodom po-
tjece iz jos kasnijeg vremena.
lomona (1 Kr 1,8), te je zato
dobio sluibu velikog sveceni-
ka (1 Kr 2.27-36). Ez 44,15 priz-
naje sarno Sadokove potomke
pravim svecenicima.
SADUeEJI zid. skupina u Isu-
sovo vr., polito usmjerena,
krajnje konzervativna odn.
oportunisticka; pripadalo joj
je nar. viSe -+ svecenstvo i
imucne obitelji. Ime S. moz-
da potjece od -+ S a d o ~ a po
kome se nazivalo vodece sve-
cenicko pleme. Poceci su sku-
pine nepoznati; oko 150. pro
Kr. sveeenicki su se krugovi
povezali radi obrane svog utje-
caja i pri tom se postaviIi na-
suprot -+ farizejima. Priznava-
li su sarno pisani -+ Zakon (-+
Mojsijevo petoknjiZje) a ne
njegovo suvremeno tumacenje
usmenom predajom. Nisu
smatrali mjerodavnima niti
spise -+ proroka. Poricali su
uskrsnuce tijela, zivot poslije
smrti i opstojnost -+ andela.
Njihov nacin miSljenja i zivot-
ni stav bili su otvoreni prema
svijetu i okrenuti k -+ heleniz-
mu.
Utjecaj S. na narod bio je do-
duse manji negoli utjecaj fa-
rizeja; ali oni su imali pre-
vlast u -+ Velikom vijecu i za-
jedno s farizejima izazvali
smrtnu presudu protiv Isusa
(-+ Kajfa je bio S.; usp. Iv
11,47-53). U Dj 23,6ss izvjestava
se da je -+ Pavao iskoristio
opreku izmedu S. i farizeja.
Nakon pada Jeruzalema (70.
280
SADUCEJI - SALOMONOV TRIJEM
p. Kr.) S. su nestali. Kasnijem
zidovstvu daju obiljezje fari-
zeji.
SAKRAMENTI Pojam i toeno
teol. odredenje S. pobibl. su
tvorevina. Nz. Bozji narod kao
cjelina ima sveeenicke odlike
(-+ prezbiter). U NZ osobito
se naglasuju pojedini cini sa
znacenjem spasenja (tako -+
Vecera Gospodnja i -+ krst,
-+ Crkva, -+ spomen-ein).
SAKRITI -+ zastrti
SALF AAD -+ Selofhad
SALMANASAR Ime nekoliko
asir. kraljeva. Za SZ su zna-
cajni:
1. S. III. (858-824. pro Kr.),
ucvrstio je i prosirio drlavu
svog oca Asurnasirpala. Pri
tom se s promjenljivim us-
pjehom borio protiv drlave
-+ Damaska. 854. pro Kr. bo-
rio se protiv njega kod Kar-
kara (na Orontu kod Hamata)
savez kraljeva, medu kojima
i kralj -+ Ahab izr. -+ Jehu izr.
morao mu .ie 841. pro Kr. pla-
eati danak.
2. S. V. (727-722. pro Kr.), sin
-+ Tiglat-Pilesera III, umro za
opsjedanja -+ Samarije. Za-
uzeo ju je njegov nasljednik
(-+ Sargon II). Kralja -+ Ho-
seju S. je vee prije zasuZnjio
(2 Kr 17,3-6).
SALOMA VI. ime, npr. kCi -+
Herodijadina, pastorka -+ He-
roda Antipe (4). Na njezinu
je molbu odrubljena glava
Ivanu -+ Krstitelju (Mk 6,17-
-28).
SALOMON Sin -+ Davida i -+
Bat-Sebe (2 Sam 12,24), bio je
jedan od na.islavnijih izr. kra-
ljeva (oko 972-932. pro Kr.).
U borbi za Davidovo nasljed-
stvo S. je uspio protiv svog
starijeg polubrata -+ Adonije
uz pomoc svoje majke, proro-
ka -+ Natana, vojskovode -+
Benaje i sveeenika -+ Sadoka.
Ovaj ga je jos za Davidova zi-
vota pomazao za kralja (1
Kr 1). S. je postupno dao po-
gubiti svoje protivnike (npr.
Adoniju, 1 Kr 2,24s).
Za S. je Izrael dozivio veoma
uspjesno razdobl.ie i gospo-
darski procvat (1 Kr 5,1-8).
Mnoge preduvjete za to nije
stvorio S., vee njegov otac
David. S. niie vodio ratove.
SZ spominje veze s inozem-
stvom: s -+ Egiptom (zenidba
s -+ faraonovom keeri i time
dobivanje -+ Gezera, 1 Kr 3,1;
9.16), s Arabijom (posjet kra-
ljice od -+ Sabe, 1 Kr 10,1-13),
s -+ Fenicijom (trgovina i ure-
denje granica, 1 Kr 9,10-14), s
-+ Edomom i -+ Damaskom
(otpor, 1 Kr 11.14-25). Nutar-
nja politika obiljezena je gra-
devnom djelatnoseu (-+ hram
u Jeruzalemu. 1 Kr 5,16-6,38;
dvor, 1 Kr 7,1-51; gradovi, npr.
-+ Hasor; brodovlje, 1 Kr 9,26),
rastrosnim zivotom na dvoru
u Jeruzalemu (1 Kr 5,2s.6ss;
10,4-12.23; l1,lss) i novom po-
djelom Izraela (12 podrucja
s namjesnicima, 1 Kr 4,7-19).
U bibl. predaji nar. se velica
njegovo bogatstvo i -+ mud-
rost (1 Kr 3,28; 5,9-14; 10,7);
kudi se njegov popustljiv stav
prema stovaniu tudinskih bo-
gova (1 Kr l1,4s, vanjskopolit.
uzroci?). -+ Posveeenje hrama
opisano je kao glavni doga-
daj njegova vladanja.
S. nije uspio Velikom kraljev-
stvu osigurati cvrstoeu i traj-
nost: nakon njegove smrti
doslo je do -+ rascjepa kra-
ljevstva na Sj. i J. Predaja mu
neispravno pripisuje mnoge
bibI. i apokrifne spise.
SALOMONOV TRIJEM -+
Hram
SAMARAJIM - SAMUEL
281
SAMARAJIM Naziv mjesta u
-+ Benjaminu (JS 18,22) i gore
na kojoj je -+ Abija pobijedio
-+ Jeroboama (2 Ljet 13,4).
SAMARIJA (sebastije) Glavni
grad -+ S.i. !zr.
utemeljio ga .1e kral] -+ Omn
(886-857. pro Kr.) (1 Kr 16,24)
a izgradio njegov sin -+ Ahab
(1 Kr 16,32: podize hram Ba-
alu iz raznih obzira). -+ Jehu
kao Jahvin stovalac razorio je
Baalov hram. U Jahvinu je
svetiStu ostavio tele (Hos
8,5s; -+ bik). S. lezi na Z. pod-
rucju Jordanije sto su ga 1967.
zaposjele izr. vo.ine snage. S.
je postala imenom titavog
podrucja. 722. pro Kr., uskoro
nakon djelovania proroka -+
Hoseje, Asirci su poslije tro-
godiSnje opsade osvojili grad
S., dio stanovnistva odveli (-+
izgnanstvo) a naselili stanov-
nike strane rase i religije
(mjesovito stanovniStvo,-+
Samarijanci). U makabejsko
doba S. je razorena a kasnije
nanovo sagradena. Imala je
veee znacen.ie za -+ Heroda (1)
koji ju je velikodusno poljep-
sao, prosirio i promijenio joj
ime u Sebastu (= Augus-
ta, u cast caru Augustu).
SAMARIJANCI Bibl. ime sta-
novnika na podrucju -+ Sa-
mariie. Nakon osvojenja Sa-
mariJe (722. pro Kr.) , od
doslica i preostalog stanoVlll-
stva nastaje m.iesovito stanov-
niStvo. Uz stovanje Jahve pos-
tojali su i drugi (poganski)
kuItovi (2 Kr 17,19-33). Ljaga
poganske prim.iese ostala je
na S. (2 Kr 17,34-41). Nakon -+
izgnanstva nije bio dopusten
pristup S. -+ .ieruzalemskom
hramu (-+ Ezra 4.1ss). Zato su
sagradili na brdu -+ Garizim
(kod -+ Sekema) vI. svetiSte
(2 Mak 6,2). -+ Hasmonejac
Ivan Hirkan I. razorio je to
svetiste 107. pro Kr., ali je to
brdo i dalie ostalo bogostov-
no mjesto (usp. Iv 4,20). Jaz
izmedu Zidova S. prerastao
je u neprijateljstvo i mrtnju
(usp. Sir 50,20), izbjegava se
svaki susret (usp. Iv 4,9). Isus
susreee S. prijateljski (usp.
Lk 17,16-19; -+ usporedba 0
milosrdnom S.. Lk 10,30-37).
Njegov nalog poslanja aposto-
lima ukljucuje i navijestanje
u Samari.ii; tamo je propovi-
jedao -+ Filip (6), jedan od
sedmorice (D.i 8,5-8).
Svetim pismom S. su prizna-
vali ono 8to je vrijedilo kao
kanonsko u yr. n.iihova odje-
ljenja od zidovstva, naime -+
Mojsijevo petoknjizje. Oni su
ga sacuvali u starohebr. pis-
lOU i u vI. tekstualnom obli-
ku (s mnogim znacajnim ina-
cicama u tekstu).
SAMOODRICANJE -+ zanije-
kati
SAMSON (dijete Sunca)
Glavno lice u pricanju Suci
13-16: tu su sabrane u jednu
cjelinu razne pucke price
(npr: zenidba s Filistejkom,
zagonetka, bro.ini junacki pot-
hvati protiv FiIistejaca; odno-
si s Filistejkom -+ Delilom;
srusio je kueu nad sobom u
kojoj su se bili sabrali mnogi
Filiste.ici te i sam pogine). S.
je bio -+ nazire.i i posljednji
sudac 0 kome prica Knjiga
sudaca. Ta pricanja zele po-
kazati kako Bog po S. opeto-
vano pomaze potlacenom na-
rodu.
SAMUEL (bozanstvo jest
EI? 1 Sam 1,20 pucki znati:
Bog je uslisao) Sin Elkane
i -+ Ane (1) (1 Sam 1,19s); vee
od malih nogu kao -+ nazirej
(1 Sam 1,11) odgojen za sluz-
bu u svetiStu u -+ Silu i poz-
van za proroka (1 Sam 3,4).
Prema 1 Sam 7.3s.6.8-13 nje-
282
SAMUEL - SANHERIB
gova je sudacka rijec i molit-
va bila u velikoj cijeni. Prema
opisu u 1 Sam 8,5-22 protiv
svoje volje polafe temelje -+
kraljevstvu. Kasnija predaja
prikazuje ga sklonijim tom
pothvatu (1 Sam 9,15-10,1). Na-
pokon prekida sa -+ Saulom,
prvim kraljem, i priklanja se
-+ Davidu (1 Sam ISs).
S. je prikazan kao jedan od
najvecih likova izr. povijesti:
u njemu se ujedinjuju svece-
nicke (pomazanje kralja), pro-
rocke i vladarske (-+ sudac)
crte. -+ Samuel (knjige).
SAMUEL (knjige) Obje knjige
o S. izv. su bile jedna cjelina;
u LXX i -+ Vulgati navode se
kao 1. i 2. knjiga 0 kraljevi-
rna. ali 2 Kr kao 3 i 4 Kr.
Knjige 0 S. opisuju povijest
Izraela u doba oko 1000. pro
Kr., od posljednjeg suca -+
Samuela do kra1.ia -+ Davida.
U 1. dijelu (1 Sam 1-10) opi-
suje se zivot i djelovanje S.
kao proroka i suca; u 2. dije-
lu (1 Sam 11-31) -+ Saulovo -+
kraljevstvo, njegova borba s
Davidom i smrt; u 3. dijelu
(2 Sam) Davidovo kraljevanje,
izgradnja njegove vlasti, ucvr-
scenje kraljevstva i kupnja
hramskog prostora. Knjige se
oslanjaju na viSe izvora (0
tom postoje razIicne hipote-
ze) iIi na viSe krugova poje-
dinacnih izvjestaja. Izvjestaji
su prepricani, a ne sarno sa-
brani. Knjige ne potjecu od S.
Nepoznato je vrijeme njihova
nastanka; ono pada negdje iz-
medu -+ rascjepa kraljevstva
(932. pro Kr.) i propasti J.
kraljevstva (586. pro Kr.).
SAN Nar. znak proricanja i
-+ objave, opominjanja i na-
redenja (Post 20,3-6; Suci
7,13s; Mt 1,20.24; 2,12s.19.22),
a i -+ utjehe (Dj 16,9). Znace-
nje S. cesto je trebao protu-
maCiti mudrac koji je bio po-
vezan s -+ Jahvom (Post
41,1-32; Dn 2,2446), te se sto-
ga S. smatrao Bozjim darom
iIi djelovanjem Bozjeg Duha.
SANHEDRIN -+ Veliko vijece
SANHERIB (Sin je bracu
zamijenio) Sin Sargona II,
kralja -+ Asirije (705-681. pro
Kr.). Poduzima vojni pohod
protiv -+ Sirije i -+ Fenicije i
namece danak -+ Ezekiji, kra-
lju J. judo kraljevstva, preki-
nuvsi vojnu protiv Jeruzale-
rna (701. pro Kr.; usp. 2 Kr
18,13-19,36). S. 0 tome izvjescu-
je na sesterostranoj glinenoj
prizmi (v. sl.). -+ Ninivu je
ucinio svojom prijestolnicom.
Prema 2 Kr 19.37 u hramu u
Sesterostrana prizma od pe-
cene gline na kojoj Sanheril1
izvjdtava 0 svojoj vojni (701.
pro Kr.) protiv judo kralja Eze-
kije
SANHERIB - SAVEZ
283
Ninivi ubBie ga macem njego-
vi sinovi Adramelek i Sareser.
SARA (kneginja) VI. ime,
npr. S. (Saraja) prema prika-
zu u Post: -+ Abrahamova ze-
na (Post 11,29ss) koju je on
dvaput predstavio kao sestru
(dvostruki izvjestaj, Post
12,13; 20,2: usp. Post 26,7); du-
go neplodna a potom majka
obecanog potomka -+ Izaka
(Post 21,2s), i tako pramajka
izabranog naroda (Iz 51,2); sa-
hranjena je u spilji na polja-
ni -+ Makpeli (Post 23,19). Svo-
.lorn je -+ vjerom (Reb 11,11)
majka novog Bozjeg naroda
(Rim 9,9).
SARD (Sart) Stari glavni
grad -+ Lidije, poznat po svom
bogatstvu (tkanine, sagovi) i
po hramu u cast Artemide.
Nakon potresa (17. p. Kr.) viSe
se nije podigao iz rusevina.
Jedno od pisama u Otk 3,1-6
poziva zajednicu u S. na -+
(lbracenje.
SAREPTA -+ Sarfata
SARFATA (Sarepta) (sara-
fand) Mjesto j. od -+ Sidona
gdje je -+ Ilija prema prikazu
1 Kr ucinio eudo kod neke
udovice (17,7-24; usp. Lk 4,26).
SARGON Ime asir. kraljeva,
nar.: S. II (722-705. pro Kr.),
dovrsio je osvajanje -+ Sama-
rije sto ga je zapoceo -+ Sal-
manasar V. (722. pro Kr.; 2
Kr 17,4ss; 18,19ss). Njegovom
vladavinom pocinje dinastija
Sargonaca a -+ Asirija je do-
sla do vrhunca svoje moei; uz
to je viSe godina vladao -+
Babilonijom. Njegovo se ime
ne spominje u SP.
SASTAJANJE -+ skup
SAT U starini nije poznata
podjela -+ dana na S. Napro-
tiv, govorilo se samo ope.
(npr. ujutro, 0 jutarnjoj
straii, 1 Sam 11,11). U Isu-
sovo se doba dan i noe dijele
na 12 S. (dan: otpr. 6-18 S.,
dakle: 6. S. = oko 12 S., Mk
15,33; noe: otpr. 1 ~ S., dak-
Ie 3. S. noeu = otpr. 21 S.,
Dj 23,23). Ti su S. bili razlici-
ta trajanja i ovisili su 0 du-
zini dana doticnog godiSnjeg
doba.
Bog odreduje sate, pa i onaj
posljednji (1 Iv 2,18). Taj je
i Sinu nepoznat (Mk 13,32).
No on je zapoeeo satom u ko-
ji je predan -+ Sin covjecji
(Mk 14,41; usp. Iv 2,4; 17,1) .
SA V AO -+ Pavao
SAVEZ Tudica testamenat
za S. dovodi do nesporazuma.
OdgovarajuCa hebr. rijec be-
rith opcenito oznacuje ugo-
vor. On se sklapao izmedu
pojedinaca i skupina (1 Sam
18,3; Post 26,28). Stari S. po-
stojao je izmedu Boga i izr.
naroda (Sinajski S., Izl 19s;
24; 32-34; -+ Deset zapovijedi,
usp. Pnz 26). Prijeporno je ko-
ji su prijelazni stupnjevi pret-
hodili sklapanju tog S. i sto
je on toeno znaeio. Naknadno
je to sklapanje prebaceno
unatrag u vrijeme patrijarha,
odn. u -+ prapovijest (Post
9,9-17) i povezano sa shvaca-
njem 0 -+ odabranju. Savez-
nieka odlika Jahve bila je nje-
gova -+ vjernost zadanom obe-
eanju. Taj se S. slavio -+ bo-
gostovljem (-+ proroci). Cini-
10 se da je taj S. raskinut -+
izgnanstvom (usp. Ez 16,1-45),
ali je trebalo ocekivati novi
S. (Ez 16,59-63), jer Bozje
obecanje ostaje (Iz 54,4-10).
-+ Kumranska sljedba imala
je obredne obrasce za obnovu
S. Drugi smjerovi predaje ni-
su shvacali S. kao ugovor Bo-
ga s narodom, nego kao Boz-
ji dar (usp. Post 17; znakovi
S. npr. -+ subota, -+ obreza-
nje).
284
SAVEZ - SEFANIJA
Stari S. okoncao je Krist (2
Kor 3,15; usp. Gal 4,24.26), a
zapoceo je Novi S. (izvje-
staji 0 Gospodnjoj veceri: Mk
14,241/; 1 Kor 11,25; usp. 2
Kor 3,6). Nar. se u Reb poka-
zuje kako novi -+ veliki svece-
nik, Krist, nadilazi Stari S.
(usp. npr. Reb 3,1-6; 7,11-28;-
8,6; 9,15-24; 12,24). Nastavak
odn. ispunjenje tog S. pisac
Ivanova -+ Otkrivenja vidi u
nebeskom Jeruzalemu (Otk
21,3.7). -+ Krv Kristova.
SAVJEST Ne postoji hebr. iz-
raz za savjest. Mnogi prevode
izraz srce, npr. u Job 27,6s,
sa S. To ipak ne znaci da ni-
je rijec 0 samoj stvari (npr.
Post 3,8-13).
U NZ izraz S. dolazi nar. kod
PavIa (pucka filozofska shva-
canja sarno su povod a ne ut-
jecu bitno). S. nadomjesta
kod pogana -+ Zakon (Rim
2,14s), svjedok je Pavlovih ri-
jeCi (Rim 9,1; usp. 2 Kor 1,12).
U 2 Kor 8,7-13 donosi Pavao
dva shvacania, od kojih jedno
naznacuie doduse krivim, no
traZi obzirnost prema njemu
(usp. i 1 Kor 10,25-31).
SAVRSENOST se upotreblja-
va u smislu bez mane (IzI
12,5), savrseno (1 Kor 13,10)
i odrastao [najveei] (1 Ljet
25,8). S. pripada Bozjoj biti
(Mt 5,48). U SZ -+ Abraham
(Post 17,1), -+ Noa (Post 6,9) i
-+ Job (Job 2,3; 8.20) prikazu-
ju se kao pravedni, savrse-
ni. Bozja se S. ocituje u Isu-
su koji je jednak Oeu (Fil 2,6;
Kol 2,9). Njegova se S. poka-
zuje u njegovoj ljubavi (Mt
5,43-48; Iv 13,1), milosrdu (Lk
6,36), poslusnosti (Fil 2,8) i
trpljenju (Reb 2,10). Covjek
koji je povezan s Kristom ima
zadatak da tezi za S. (Mt 5,48),
koju treba dokazati -+ vjerom
(Jak 2,22), poslusnoscu (1 Iv
2,5), uzajamnom ljubavlju i
milosrdem (Lk 6,36; Kol 3,14).
Krscanin ce uvijek osjecati
nemoc da postigne S. (Jak 3,2;.
1 Iv 1,8). Ipak se svojim na-
stojanjem moze otvoriti Boz-
joj milosti (1 Iv 2,5) te s Kri-
stom rasti u savrsenog covje-
ka (Ef 4,13).
SCITOPOLIS Grc. naziv za
-+ Bet-Sean (2 Mak 12,29).
SEBOJIM
1. Prema Post 10,19; Pnz 29,22
grad na Mrtvom moru.
2. -+ Benjaminov grad (Neh
11,34).
3. Dolina (hijeml) u Jud. pu-
stinji (1 Sam 13,18).
SEDMICA -+ tjedan
SEDMOKNJIZJE (sedmodjel-
ni svitak - Reptateuh) Skup-
ni naziv za -+ Mojsijevo Pe-
toknjizje + JS + Sud, koje su
prema nekima sastavljene na
isti nacin.
SEFANIJA = Sofonija (Jah-
ve zaklanja, stiti) Jedan od
malih proroka, -+ Nahumov
suvremenik u 2. polovid 7.
st. pr. Kr.
SEFANIJA = Sofonija (knji-
ga). Knjiga proroka S. sadda-
va u 3 diiela:
1. Prijetnju sudom Judi i Je-
ruzalemu (1,1-2,3);
2. prijetnju drugim narodima
(2,4-3,8);
3. obecanja Izraelu i svim na-
rodima (3,9-20).
Ne moze se sumnjati u auten-
ticnost knjige, barem u nje-
zinoj okosnici. S. je napisana
prije -+ Josijine reforme (621.
pr. Kr.). Danasnji je oblik po-
primila dodacima u vr. -+ iz-
gnanstva iIi nakon toga. Snaz-
nom pjesnickom izrazajnoscu
prikazuje S. buduCi sud kao
dan -+ gnjeva Bozjega, sto od-
jekuje u posljednid mise za
SEFANIJA - SELOFHAD
285
pokojnike Dies irae. Saddaj
S. okomljuje se na oholost,
samodostatnost i idolopoklon-
stvo. Poziva na poniznost i
podvrgavanje potpuno suve-
renoj volji Bozjo.i.
SEFARAD PribjeziSte jeruza-
lemskih izbjeglica (Ob 20, u
Maloj Aziji?). U kasnijoj zid.
predaji: S. = spanjolska. -+
ASkenaz.
SEIR (kosmat) Ime gorja
gdje su stanovali Horijci
(Post 14,6) a kasnije Edomci
(Sud 5,4). Obje skupine naro-
da zbog toga se nazivaju si-
novi S. a S. se navodi kao
vI. ime nekog praoca (Post
36,20).
SEKT A -+ sliedba
SELA Mjesto u -+ Benjaminu
(IS 18,28) gdje je pokopan -+
saul (2 Sam 21,14).
SELEUKOVICI Makedonska
dinastija koju je osnovao je-
dan vojskovoda Aleksandra
Vel; vladala je od 321. pro Kr.
velikim diielom Sirije (sjedi-
ste uglavnom u Antiohiji na
Orontu) a povremeno i nad
Babilonijom. S. su se veCinom
nalazili u ostrim borbama s
dinastijom -+ Ptolemejeviea
koji su vladali u Egiptu. Vee
u doba Aleksandra Vel. Perz.
je carstvo ( -+ Perzijand) bilo
uniSteno. S. su pokusali ugu-
siti zid. pobunjenicke pokrete
i suzbiti kral.ievstvo -+ Parta.
Vee oko 130. pro Kr. oslabila
je moe S. a 64/63 pro Kr. Sirija
postaje rim. provincijom. U
duhovnom pogledu S. su za-
stupali -+ helenizam. Neki S.:
1. Seleuk I. Nikator (321-281.
pro Kr.) , osnivac dinastije
(vjer. veea moc kod Dn
11,5).
2. Antioh III. Vel. (223-187.
pro Kr.) pobjedonosno je zavr-
sio svoj vojni pohod protiv
Egipta i pritom je nat rag za-
dobio izgubljenu -+ Celesiriju;
188. pro Kr. Rimljani mu pos-
tavljaju teske uvjete mira.
3. Seleuk IV. Filopator (187-
-175. pro Kr.). Spoeetka je
priznavao zid. prava (usp.
Mak 3,3), kasnije (176. pro Kr.)
bezuspjesno je pokusao (zbog
teskih novcanih prilika) porno-
eu -+ Heliodora opljackati
hramsko blago.
4. Antioh IV. Epifan (175-
-163. pro Kr.) bio je revan
pobornik helenizma i uveo u
Jeruzalem grc. ustanove (npr.
kult Jupitera Olimpijskog u
Hramu). Time je izazvao po-
bunu -+ Makabejaca. Uspjehe
protiv Egipta nije smio isko-
ristiti zbog prosvjeda Rima.
SELO Ne uzimajuCi u obzir
kasnije upravne podjele, ne-
rna jasnih razlika izmec!u gra-
da, mjesta i S. "S. je veCi-
nom bilo gradska podruZni-
ca (usp. IS 15,45) i podrucje
veleposjednika. Nije opasano
zidovima. Kuce su ponajviSe
drvene. Izmedu grada i nje-
govih "S. nisu postojale sa-
rno jake gospodarske nego i
kulturne razlike. Na rubovi-
rna kulturnog prostora posta-
jala su S. koja su bila ograde-
na (kamenim zidom, trnovim
plotovima i s1.), u prvom re-
du zbog obrane od divljih zi-
votinja. U takvim se S. po-
najviSe zivjelo pod satorima i
s1. Takva S. ne pripadaju sje-
dilackom, vee (polu)nomad-
skom kulturnom razdoblju
(-+ nomadi).
SELOFHAD iz plemena -+
Manaseova. BuduCi da je imao
sarno kceri, moralo se izr. na-
sljedno pravo (-+ bastina)
drugacije urediti (Br 26,33;
27,1-10; 36).
286
SEMARJANI - SIDKIJA
Dio prizora koji prikazuje skupinu sem. nomada. Eg. knez
Knumhotep dao je 1890. pr. Kr. izraditi tu sliku na zidu svoje
grobnice. Dna nam daje naslutiti kako su otpr. izgledali pretci
Izraelaca
SEMARJANI se spominju u
Post 10,18 i 1 Ljet 1,16 (_
rodoslovlja).
SEMEJ _ Simej
SEMITI ( _ Sem) Razni naro-
eli Bliskog Istoka srodnih je-
zika. S. oznacuju narode, a
ne rasu. Redovito se elijele na
i. S. (jezik: _ akadski), Z. S.
(kan. ogranak, npr. hebr;
aram. ogranak, npr. aram. i
sir.) i j. S. (npr. arap. jezici).
Na podrucju sem. jezika na-
stala su pisma (_ slovo) te
:lid., krse. i isIamska religija.
SEPTUAGINTA (sedamdese-
torica, ime je nastalo na te-
melju pisma Aristejeva, legen-
de iz 1. st. pro Kr., prema ko-
jem su taj prijevod uCinila
72 prevodioca. Kratica cesto:
LXX). Naziv najvaZnijeg gre.
prijevoda SZ. Nastao je u du-
fern vremenskom razdoblju
(od 3. do 2. st. pro Kr.). Vri-
jednost, nacela prevodenja i
povijest teksta S. razliCiti su
za pojedine bibl. knjige. S. je
nastala u :lid. _ dijaspori (ve-
dm elijelom u Egiptu, uglav-
nom u _ Aleksandriji) i u
njoj nema rab. utjecaja. Zbog
toga su prevodioci zabacili ne-
ke izricaje (npr. one koji oeli-
8U _ antropomorfizmom); he-
br. rijee calmah (mlada ze-
na), Iz 7,14, preveli su rijec-
ju koja iskljucivo znaci dje-
vica. Mnogim grc. rijecima
dali su drugo znacenje, koje
kasnije prelazi i u NZ. Hebr.
predlozak kojim su se slufili
nastao je vremenski prije _
Masorei hebr. bibl. rkpa iz_
Kumrana.
U zidovstvu je S. sve viSe i
vise potiskivana a veema se
cijenio ropski prijevod _
Akvile. Kasnijim utvrdivanjem
zid. _ kanona u Jamniji is-
kljuceno je nekoliko knjiga
S. kao nekanonskih. (Od 16.
st. isto Cini evangelicka Crk-
va). Brojni stari _ bibl. pri-
jevodi SZ ne oslanjaju se na
hebr. tekst, vee na S., npr. _
Vetus Latina. zatim koptski,
etiopski i gruzijski prijevodi.
_ Heksapla, _ biblijski tekst.
SERAF (mn.: serafim) Tako
se u Iz 6,2 nazivaju sestokril-
na biea (_ andeo) 8tO stoje
pred Bozjim prijestoljem i
slave Boga.
SEVAN (danas Asuan) Mjesto
na j. granici Egipta (Ez 29,10).
SIDKIJA (prije se zvao: Ma-
tanija) _ Nabukodonozor ga
je 597. pro Kr. postavio kra-
Ijem Judeje ( _ Jufno kraljev-
stvo) (2 Kr 24,17-25,7; Jr 21,1-
-52,11). Unatoc _ Jeremijinim
opomenama S. se pobuni pro-
tiv babil. kralia. Nabukodono
SIDKUA - SnoB. HOROV
lOr opsjeda Jeruzalem, raza-
ra ga i, posto je S. za njegovo
odmetnistvo okrutno kaznio,
odveo ga je 586. u -+ izgnan-
stvo (2 Kr 25,6s).
SIDON (saida) Stari grad -+
Fenieana (kCi Sidonska kod
Iz 23,12 i c.), spominje se u
pismima iz -+ Amarne, a da-
nas se nalazi u drzavi Liba-
non. SZ (JS 19,28) spominje S.
uz podrucje plemena -+ Ase-
rova; ipak, nikad nije usao u
izr. posjed. -+ Ahab je poku-
savao uspostaviti vezu sa S.
tako sto je ozenio kneginju iz
S. -+ Izebelu. Prorokove rije-
Ci protiv S. nalazimo npr. kod
Ez 28,21ss. Neprestani supar-
nik S. bio je -+ Tir. U NZ se
nazivom Tir i S. oznacuju
gradovi i podrucje (Mt 11,12;
15; 21). -+ Pavao je prije svog
puta u Rim u S. posjetio pri-
jatelje (Dj 27,3).
SIHEM -+ Sekem
SIKAR Mjesto u -+ Samariji
blizu Jakovlieva zdenca (Iv
4,5). Cesto se poistovjecuje sa
-+ Sekemom. sto je po svoj
prilici krivo.
SIKARI (od lat. sica bodez;
neki prev.: razbojnici) Naziv
za jednu fanaticnu zid. skupi-
nu koja je bila bliska -+ zeIo-
tima. Poput njih borili su se
u Isusovo vr. protiv rim. vIa-
davine i rim. prista!a. Za njib
je znaeajna fanatiena revnost
prema -+ Zakonu i njihova na-
da u Mesiiu. Prema Dj 21,38
4000 S. se pobunilo, ali su bi-
li smaknuti.
SIKLAG Grad u j. Kanaanu
sto ga je filist. kralj Akis us-
tupio kao prebivaliste Davidu
koji je pobjegao pred Saulom
(1 Sam 27,6). Odatle je David
poduzimao vojne pohode pro-
tiv plemena na J (1 Sam 27,
8-12; 1 Ljet 12,1-22). S. je pri
padao Simunu (JS 19,5) ill Ju-
di (15,31). Polozai mu je vjer.
bio na putu od Hebrona pre-
rna Gazi.
SILA (aram. oblik imena -+
Saul) Vodeci judeokrscanin
jeruzalemske praopcine, glas-
nik -+ Apostolskog sabora za
Antiohiju (Dj 15,27), -+ Pavlov
pratilac na 2. misijskom puto-
vanju (Dj 15,40).
SILA -+moc
SILOE. PROROV Siloe je bio
kanal kojim je voda iz izvo-
ra Gihon (izvan Jeruzalema)
tekia u jezerce unutar samog
Jeruzalema, te je grad i za
vrijeme opsade bio opskrbijen
vodom. 700. pro Kr. (za vr. -+
Ezekije) namjesto otvorenog
jarka prokopan je prorov
(dug 533 m, kroz stijenje, 2
Kr 20,20). Jedan od najsIavni-
t
288
SILOE, PROROV - SINAGOGA
jih -+ natpisa bio je postav-
ljen na izlazu prorova (staro-
hebr. pismo, otkriven 1880. p.
Kr.). U Isusovo yr. jezerce
unutar Jeruzalema zvalo se
Siloe (Lk 13,4). Prema Iv
9,7 tamo je Isus poslao sli-
jepca od rodenja.
SILVAN (l i 2 Sol 1,1) lat. ob-
lik imena -+ Sila.
SIMAH -+ bibliiski prijevodi,
-+ Heksapla
SIMBOLI EVANDELISTA
Simboli za sastavljace 4 Ev-a
(usp: Otk 4,6ss; Ez 1,10); od 4.
st. ustaljeno je: Ivan = orao,
Marko = lay, Luka = govedo,
(odn. bik), Matej = andeo
{odn. coviek). Od znacenja za
krsc. umietnost.
SIMBOLIKA BROJEVA Kao
kod svih naroda na Istoku ta-
ko i u Izraelu broj nije sa-
rno oznaka koliCine vee ima i
neko odredeno znacenje, npr:
dva = par, dvojica, dvoje
(Pnz 32,30), mnogo (Iz 40,22);
sedam = veCi broj necega
(Pnz 7,1; Mt 18,21); deset =
veoma velik broj (Post 31,7;
Lk 15,8; Otk 2,10); cetrdeset =
"dugo razdoblje iIi pokolje-
nje (Br 14,22.34; Suci 3,11).
Broj tri ima simbolicko zna-
cenje kod obrednih radnji (1
Kr 17,21), zakonskih propisa
(Izl 23,14; Pnz 17,6), ukazanja
(Post 18,2) i bozanskih stvari
(Br 6,24ss). Cetiri oznacuje za-
okruZenu cjelinu i puninu
(Post 2,10; Ez 14,21; Mk 13,27).
Sedam je simbolicki broj u
izr. obredniku (Lev 4,6-17) i
kod objava (Jr 15,9; Dn 4,13-29;
Otk 1.12.16). Dvanaest je broj
praotaca i plemena (Izl 24,4),
prinesenih kruhova (Lev 24,5),
-+ apostola (Mt 10,2; 26,14; Dj
6,2), izabranikft (Otk 7,4; 14ss)
i dovrsenja (Otk 21,12.14.16.
20s).
SIN je jamstvo nastavka zi-
vota, ponos je oca i majke
(Ps 127,3ss; usp. Post 16,5) i
predstavlja trainost posjeda
za daljnje pokoljenje. S. ima
prema roditeliima narocite
duznosti (Izl 20.10). Prvorode-
nac ima posebna prava (pnz
21,15ss) i smatra se vlasni-
stvom bozanstva (Izi 34,20).
S. izrazava takoder pripad-
nost nekom narodu (npr: si-
novi Izraelovi) ili sudbinu i
bit nekog covjeka (npr: S.
smrti, 1 Sam 20,31; S. mira,
Lk 10,6).
SIN
A) Naziv mjesta, npr:
1. Pustinjski kraj na sji. dije-
Iu Sinajskog poluotoka kojim
je prosao izr. narod (Izi 16,1);
mozda ga treba poistovjetiti
s pustinjom -+ Sinaj.
2. Eg. pogranicna tvrda (tell
tarama). Spominje se u jed-
nom prorocanstvu Ezekielovu
(30,15). Tu je 525. pro Kr. -+
Kir potukao Egipeane i uklo-
pio ih u Perz. carstvo. Lat.
ime: Pelusium.
B) Pustinja na J Kanaana (Br
34,4; IS 15,3).
SINAGOGA (sabor) Mjesto
skupljanja zid. zajednice (ri-
jetko: sarna ta zajednica). Ra-
zorenjem Hrama (586. pro Kr.)
i -+ izgnanstvom onemoguee-
no je zrtveno bogostovlje. Isto
tako ono je bilo nemoguee
u -+ dijaspori. Stoga se zid.
opCina ogranicila na sltiZbu
rijeci (molitva, bibl. citanje i
tumacenje, blagoslov). U Isu-
sovo doba postojale su S. na
cijelom sredozemnom podru-
cju, pa cak i u samom Jeru-
zalemu. U njima su se okup-
ljale odredene zid. skupine
(npr: S. Aleksandrijaca). S. su
bile duhovna domovina raspr-
senih 1:idova. Ponajvecma su
bile polazista apostolskog pro-
SINAGOGA - SIN COVJECJI
289
povijedanja (npr. Dj 13,14;
liSp. Mk 1,39; Lk 4,16-21). Bez
njih bi vjer. sirenje krscan-
stva u pocetku bilo oteiano.
Osim toga navijestanje nove
poruke u prvom je redu bilo
upravljeno Zidovima (usp. Mt
10,6), ali su je oni veCinom
odbijali. VeCina propisa 0 ure-
denju S. jest pobibl. Stare S.
imaju raskosne i bogate mo-
zaike i freske s likovima
Dura-Europos).
SINAI se u jednom dijelu pre-
daje naziva brdo na kojem se
Jahve oCitovao Mojsiju (Izi
19s; druge predaje govore 0
Horebu iIi naprosto 0 Brdu).
Prema krsc. predaji (tamo od
4. st.) S. lezi na Sinajskom
poluotoku (druga miSljenja,
npr: u gorju Seir kod
Kadesa u danasnjoj Saudij-
skoj Arabiji). Po toj se predaji
S. poistovjecuje s dzebel mu-
sa, dzebel qiiterin (sa samosta-
nom sv. Katarine) iIi s dzebel
serbiil (s hodocasnickim nat-
pisima iz 2. i 3. st. p. Kr.) koji
se nalaze jedni kraj drugih.
Zemljopisni podaci SP-a 0
izlasku iz Egipta i putovanju
kroz pustinju neodredeni su
i puni proturjecja. Bibl. pisci-
rna nije bilo do toga da done-
su izvjestaj 0 mjestu, vee 0
poruci: Bog se povezuje s na-
rodom on je jedini
Bog Deset zapovijedi) i 0-
mogueuje narodu da dozivi
duhovni vrhunae putovanja
kroz pustinju; tek time narod
zapravo postaje jedno.
Nedaleko od mjesta gdje je
krse. predaja smjestala S. na-
deni su brojni natpisi hijero-
glifima i nekim starim slov-
canim pismom.
SIN BOZJI Veoma se cesto u
SZ covjek oznacuje kao S.
B.; nar. su se kraljevi osjeea-
Ii kao sinovi (posinci) bozan-
stva, ponegdje su ih CastiIi
kao bogove (npr. ego faraoni
i rim. earevi). I u SZ cesto se
kralj naziva S. B. (npr. 2
Sam 7,14). Ipak je on sarno
Bozji namjesnik, a nikada bog
Kasno je Zi-
dovstvo primijenilo ,.kraljev-
ske psalme (Ps 2; 45; 72; 110)
koji govore 0 kralju na iSee-
kivanog Mesiju. No Mesiju
su rijetko nazivali S. B. Kod
Ros 11,1 eiieIi se narod ozna-
cuje kao S. B.
U NZ S. B. upotrebljava se
za izraz jedinstvenog odnosa
Isusa s Oeem i njegove poslus-
nosti volji Ocevoj (usp. npr.
Mt 4,3); najprije se tako nazi-
va sarno u iznimnim slucaje
virna (usp. npr. Mt 16,16s).
Prema Mk 14,16s (ispitivanje
pred VeIikim vijecem) Isus
se suglasio s takvim nazivom.
Sve se jasnije shvacalo da to
ne oznacuje sarno Isusovu
podloznost nego i njegovu uz-
viSenost (usp. npr. Kol 1,15ss;
Reb 4,14), nar. kod Ivana (npr.
3,18; on dolazi od Oea, Iv 5,17-
-23; Otae je s njime, Iv 16,32).
Isus je S. B. - to je vjero-
ispovjedni obrazae prve krsc.
zajedniee (usp. 1 Iv 4,15). Isu-
sovo bozanstvo nije uvijek po-
vezano s izricajem S. B., ali
se tako ima shvatiti barem
kod Iv i Reb. Metafizicka raz
miSljanja koja su stirn u vezi
(polozaj Oea, bozanske vlasti
tosti Sina, itd.) dolaze u pobibI.
vrijeme.
SIN COVIECJI u hebr. je cest
izraz ,za covjeka (usp. npr.
Iz 51,12; neki prevode: ljudska
djeea). U Dn 7,13s S. c. na-
ziva se lik koji od Boga prima
gospodstvo. U tadasnjem kon-
tekstu S. c. kod Dn zacijelo
oznacuje izr. narod. No veoma
je prijeporno kako je doslo
do tog izraza: da li je pisae
mislio na pracovjeka, na an-
290
SIN COVJECJI - SINOPTICKA EVANDEUA
dela iii na neko drugo nebesko
biee? Slikovit izraz S. c. jav-
lja se i u nekim pseudoepi-
grafima odn. apokrifima (-+
kanon); cini se da se nije sa-
svim uobicajio. I u NZ ima
mjesta na kojima S. c. zna-
ci sarno covjek (npr. Reb
2,6). Ali prema Ev-a prije sve-
ga je Isus sarna sebe nazivao
S. c. (Sin Covjecji, npr. Mt
8,20). Potrebno je razlikovati:
rijec 0 S. C. kojim se izrafa-
va Isusova vlast i moe (npr.
nad subotom, Mk 2,28); rijeci
o S. C. kojima se izrafavaju
Isusove stiske i patnje (npr.
Mk 9,31; Mt 8,20; usp. Lk 6,22);
rijeci 0 S. C. kojima se govori
o -+ ponovnom dolasku (npr.
Mk 13,26). Tumacenje mora
voditi racuna 0 svim tim ri-
jecima 0 S. C.; to npr. nije
moguce ako se S. c. uzima
kao izraz za ja.
PostojeCi tipovi tumacenja
mogu se otpr. ovako podijeliti:
1. Izraz S. c. ne potjece od
Isusa, nego od prvih zajedni-
ca. Pri tom ostaje pitanje sto
su one time zeljele reeL
2. VeCina rijeci 0 S. C. Isusove
su rijecL Rtio je izraziti svoju
ideju 0 Mesiji (pobjeda i trp-
ljenje), odn. reCi da je kao co-
vjek slab, ali je ipak mocan.
3. Rijeci koje govore 0 tada
prisutnom S. C. potjecu od Isu-
sa; one koje govore 0 S. C.
koji ima doCi nastale su na-
kon uskrsnuCa.
4. Isus ne govori 0 sebi, vee 0
nekom drugom. Zajednice po-
istovjecuju proslavljenoga Go-
spodina stirn drugim i umeeu
rijec S. c. i u druge Isusove
rijeCi koje od njega potjecu.
Najvjerojatnijim izgleda drugi
prijedlog. Naravno on ne obu-
hvaca bas sve rijeci 0 S. c.:
mozda su neke od njih bile
oblikovane u zaiednicama.
SINEDRIJ -+ Veliko vijece
SINOPSIS (pregled) Izdanje
-+ sinoptickih evandelja koja
su tiskana u stupcima jedno
pored drugoga tako da 2 iii 3
evan. odlomka (usporedni iz-
vjestaj) stoje jedan pokraj
drugoga, te se odmah mogu
uociti slicnosti i razlike. S. je
najv8znije pomagalo pri pro-
ucavanju prvih triju Ev-a. Po-
stoje sinopticka izdanja izvor-
nog teksta i mnogih prijevoda.
Pokusaju li se premostiti raz-
licnosti evandelja, tako da se
iz njihove grade stvori novo
evandelje, tada nastaje evan-
t1eoska harmonija (uskladeno
evandelje). U svakom takvom
Ev. nedostaju vlastitosti poje-
dinih Ev-a koje ne bi smjele
biti zamracene odlomcima iz
drugih Ev-a. Veoma je znaeaj-
no za povijest -+ biblijskog
teksta da su vec ranD stvoreni
dijelovi uskladenog Ev., koji
su svojom mjesavinom teksta
utjecali na tekstovnu predaju
pojedinih Ev-a.
SINOPTICKA EVANDEUA
zovu se 3 prva -+ Evandelja
jer se cesto izdaju kao -+ si-
nopsis. Isti im je raspored
(jedno putovanje u Jeruzalem),
imaju mnogo zajednicke gra-
de (npr. skoro 90
0
/
0
grade koju
donosi Mk nalazimo i kod Mt)
a cesto se i dos!. podudaraju.
S druge strane svrha je triju
S. E. razliCita (-+ Markovo
evandelje, -+ Matejevo evan-
delje, -+ Lukino evandelje).
Svako od njih ima takve na-
rocitosti koje nema ni jedno
drugo Ev. (npr. -+ povijest
djetinjstva). U usporedbi s
drugim S. E. Markovo donosi
gotovo sarno djela, a ne go-
yore Isusove (izuzev: Mk 4,3-
-34; 13,2-27). Gradu koju ne
nalazimo kod Mk imaju na-
protiv dijelom posve istu Mt
iLk.
SINOPTICKA EVANDEUA - SIRAH
291
Vee su se u 2. st. pokusale
objasniti slicnosti i razlike.
Nakon mnogih pokusaja stvo-
rena je teorija dvaju izvora,
koju vecina tumaca smatra
ispravnom: S. E. nastala su
koristenjem dvaju izvora: 1.
Izvor koji je bio izravni pred-
lozak Marku (prvotni Mar-
ko: Isusova djela). 2. Izvor
koji je u prvom redu sadrla-
vaG -+ rijeci Gospodinove. On
se vecinom oznacuje slovom
Q. Uz to su evandelisti ko-
ristili posebne izvore. Mt i Lk
nisu ovisni jedan 0 drugome.
Donja skica pokazuje odnos
izvora (izostavljeni su posebni
izvori): neki tumaCi Biblije
smatraju Q grc. prijevodom
nekog aram. praizvornika ko-
ji potjece ad Mt.
Mk
Q
1
Mt
Lk
SINOVI GROMA (Boanerges)
Nadimak koji je Isus prema
Mk 3.17 dao sinovima Zebe-
dejevim, Jakovu i Ivanu, kad
ih je pozvao. Prijeporno je da
li to oznacuie njihovu cud
(usp. Lk 9,54) ili nesto drugo.
SINTIHA Krscanka u -+ Fi-
lipima koju Pavao opominje
da bude u slozi s Evodijom
(Fil 4,2).
SION Predizr. naziv brezuljka
u .ii. dije1u Jeruzalema (odn.
breZu1jka na kojem je lezao
grad -+ Jebusejaca sto ga je
osvojio -+ David); nakon osva-
janja nazvan je Davidovim
gradom (2 Sam 5,7; 1 Ljet
11,5). U kasnija vremena S.
oznacuje hramski brezuljak,
cijeli grad i njegovo stanov-
nistvo (Ps 48,13; Am 6,1). S.
je znaeajan u proroekoj i bo-
gostovnoj knjiZevnosti i tu
znaci: Bozji grad (Ps 48,2s;
Jr 31,6), Jahvin grad (Iz 30,14),
Sv. brdo (Ps 2,6), Bozje pre-
bivaliste (Ps 9,12). U doba iz-
gnanstva i nakon izgnanstva
S. je simbol novog spasenja.
Odatle dolazi spas narodu (Ps
14,7; 2,3s). Sa S. (koji je znak
-+ Bozje nazocnosti) Bog se
objavljuje (Am 1,2), salje po-
moe i daje blagoslov (Ps 128,
5; 134,3). Osim u vezi sa sz.
navodima (npr. Mt 21,5; Iv 12,
15; Rim 11,26), S. se u NZ shva-
ca kao mjesto otkupljenih lju-
di (Heb 12,22) i slika konacnog
spasenja (Otk 14,1). Cionizam
(ispravno citanje Siona jest
Cion) je bio pokret u 19. st.
koji je nastao iz ceznje zidova
za ponovnom uspostavom nji-
hove domovine. Glavni zaeet-
nik bio je Theodor Herzl
(1860-1904). Etape osnivanja
driave Izrael (14. 5. 1948.) bile
su medu ostalim: osnivanje
zid. nacionalnog fonda (1901),
kupovina zemljista i osnivanje
naselja i gradova.
SIPORA -+ Mojsijeva zena (IzI
2,16-22; 4,24ss) a majka -+ Ger-
sonova (Izl 2,22) i -+ Eliezero-
va (Izi 18,4).
SIRAH (knjiga) Deuterokanon-
ska (-+ kanon) knjiga Siraho-
va (Isus S.; u -+ Vulgati: Ec-
clesiasticus, hrv. Crkvenica)
spada u mudrosne knjige (-+
mUdrost). Ona sadrii:
1. Zbirku mudrosnih izreka
(1,1-42,14) koje u mnogome
podsjecaju na Izr. Na veoma
poucan i moralizatorski nacin
potice na dobro vjersko pona-
sanje i besprijekoran zivot.
Medu tim izrekama ima uputa
na samu mudrost, zatim moli-
tava i pjesama zahvalnica
(4,11-19; 14,20-15,10) kao i pje-
BIBLlOTfKA OBITELJI
292
SIRAH - SJEVERNO KRALJEVSTVO
san 0 uosobljenoj mudrosti
(24,3-22).
2. dio (42,15-51,30) donosi po-
hvalu Mudrosti u Stvorenju i
pjesmu u slavu narodnih veli-
kana (44,1-50,26). Zatim slijedi
zavrsna molitva (50,27ss) i do-
datak (51,1-30).
Knjiga je napisana u razdob-
lju od 180-170. pro Kr. Pisac
Isus. Sirahov unuk, bio je izo-
brazen i Zakonu vjeran mud-
roslovac u Palestini. Dugo vre-
mena S. je bio poznat sarno
u grc. prijevodu. Od 1896. pa
do danas pronadene su oko
3/5 hebr. teksta.
SIRIJA (zaciielo skraeeni ob-
lik za Asiriju) Vee u 4. st.
pro Kr. naziv kraja izmedu
Eufrata i Sredozemnog mora,
izmedu Taurusa i Palestine
(danas: S., Libanon, ji. dio
Turske). Na tom su se pod-
rucju vee otpr. od 1000. pro
Kr. razvile ddavice -+ Arame-
jaca, npr. kraljevstvo -+ Da-
maska, koje se u mnogim pri-
jevodima zove naprosto S.
No S. uskoro postaje opet
polito zavisna, npr. 0 novo-
babil. kraijevstvu (605. pro
Kr.). U doba -+ helenizma S.
je upletena u borbu za pre-
vlast izmedu -+ Seleukoviea
(viadari u Babiloniji) i -+ Pto-
lemejeviea (vladari u Egiptu).
64/63. pro Kr. S. postaje rim.
pokrajinom (gIavni grad: -+
Antiohija). Na to smjera NZ
kad govori 0 S. (npr. Lk 2,2).
Neko se vriieme razlikuje -+
Celesirija od ostale S.
SIROMASTVO !'Ie prema SZ
smatra zlom. Uzroci: osobna
krivnja (Izr 6,9-11; 24,30-34 i
c.), udarci sudbine (1 Kr 17,1-
-16), ugnjetavanje bogatasa i
moguenika (nar. kod proroka:
Iz 5,8; Jr 5,27; Am 5,11; Mih
2,1s; 6,lOs). Jahve je zastitnik
siromaha (Ps 10,14.17; 14,6;
68,6 i c.). Nakon -+ izgnanstva
S. poprima relig. smisao (oz-
nacuje otpr.: poniznost, po-
boznost, Ps 18,28; 70,6; 86,1s;
Zah 9,9), a da pri tom ne gubi
drustveno znacenje. Siroma-
si se nisu pouzdavali u sebe,
nisu bili oportunisti, zbog to-
ga su ih moguenici, bogatasi,
a nar. vjerske vlasti smatrali
prezrenima. U smisiu te pro-
mjene poimanja treba shvatiti
i izraz siromasni u duhu (Mt
5,3). U naglasavanju i izboru
predajne grade pokazuje nar.
Lk nakionost prema siromas-
nima a nepovjerenje prema
bogatima (usp. Lk 6,24-26; 12,
15.33s; 14,33) i u tome se po-
vodi za ostalim Ev-a (usp. Mk
10,23-2611). Bogatasi se ne mo-
gu osloboditi tog nepovjere-
nja dajuCi oskudnu -+ milosti-
nju. Pavao upozorava na Isu-
sovo siromastvo (2 Kor 8,9).
Neka zajednica moze naizvan
biti siromasna a zapravo bo-
gata, ili obrnuto (Otk 2,9; 3,17).
I cianovi zajednice iz -+ Kum-
rana nazivaju se siromasi-
ma.
SIROTE -+ udovice
SISERA Vojskovoda nekog
kan. kralja (mozda i sam kraIj
u Haroset Goimu?); pobijedi-
Ii su ga -+ Debora i -+ Barak
a ubila ga je -+ Jaeia (Suci
4s).
SJEVER Strana svijeta, sa S.
se ocekuie dolazak -+ Suda (Iz
14,31; Jr 1,14; 4,6).
SJEVERNO KRALJEVSTVO
Nakon -+ Salomonove smrti
izr. je kraljevstvo razdijeljeno
na -+ Juino (-+ Juda) i S. k.
koie se od 932-721. pro Kr. na-
vodi pod imenom Izrael (-+
rascjep kraljevstva). Od 932-
-910. -+ Sekem je prijestolnica
-+ Jeroboama I. i -+ Nadaba.
U novim svetistima -+ Betelu i
-+ Danu uvedeno je stovanje
SJEVERNO KRAUEVSTVO
293
-7 bikova. U Jeroboamovo do-
ba zivi prorok -+ Ahija. 910-
-886. -+ Tirsa je prijestolnica
kraljeva -+ Base, -+ Ele i -+
Zimrija. S. k. moralo je ustu-
piti Damasku sj. dio -+ Istocne
J ordanije i granicne predjele
z. Palestine. Od 886-721. glavni
je grad -+ Samarija. Zimrijev
nasljednik -+ Omri trafi sa-
vez s fen. gradovima kako bi
se odupro -+ Aramejcima, te
u tu svrhu zeni svoga sina -+
Ahaba s -+ Izebelom iz -+ Si-
dona. Omri osvaja predjele -+
Moaba a ustupa dijelove I.
Jordanije Damasku. Njegov
nasljednik Ahab pod utjeca-
jem Izebele uvodi kuIt -+ Ba-
ala, protiv cega ustaje -+ Ilija.
Ahab uspijeva zarobiti -+ Ben-
-Hadada I.; vlast nad Moabom
ostaje i dalje. Uspostavlja do-
bre odnose s -+ Josafatom iz
Jude (njegova je kCi -+ Atalija,
-7 Joramova zena) te se skupa
s njime bori protiv -+ Asirije
(854. kod Karkara) i poduzima
vojnu protiv -+ Ramota u Gi-
leadu; ipak ga pobjeduje -+
Ben-Hadad II. jer nije slusao
proroka -7 Miheja koji je na-
vijestao nesrecu. Njegov sin
-+ Ahazja nije mogao sprije-
citi otpad Moaba u vrijeme -+
MeSe. Tada Moab postaje ne-
zavisan. Njegov nasljednik -+
Joram nije uspio nanovo osvo-
jiti Moab, premda ga je u to-
me potpomagao Josafat. U
doba njegova vladanja nakon
Ilije nastupa prorok -+ Elizej.
J oram brani Ramot od -7 Ha-
zaela, sir. kralja, ali bez uspje-
ha; ubija ga -+ Jehu; ubijena
je i Izebela te sva Omrijeva
kuca. Jehu uklania kult Baala,
ali ostavlja Jeroboamov kuIt
bikova. Hazael zauzima dio
njegove zemlje (Gilead i -+
Basan); Jehu mora plaeati da-
nak Salmanasaru III. Nakon
Jehuove smrti vlada njegov
sin -+ Joahaz; Damask ga je
pokorio. Joahazovu nasljedni-
ku -+ Joasu uspijeva pobijedi-
ti Damask i oduzeti mu izgub-
Ijene predjele; uspijeva mu po-
bijediti i -+ Amasju, judo kra-
lja, kod -+ Bet-Semea; ruJi
dio jeruzalemskih zidina i
pljacka -+ hrarnsko blago. U
doba Jeroboama II. S. k. po-
stize svoj polito i gospodarski
vrhunac: ponovno zadobiva I.
Jordaniju, a mozda se tu mofe
pribrojiti i -+ Hamat; u sa-
moj pak zemlji prevladavaju
drustvene nepravde i pretje-
rani raskos mogucnika. Pro-
roci -+ Amos i -7 Hosea na-
stupaju protiv tih poroka, a
i protiv relig.-cudorednog ra-
sula. Iz tog su doba ostraka
iz Samarije (-+ svitak). Jero-
boamov sin -+ Zaharija vlada
sarno sest mieseci i pada kao
zrtva urote. S njime svrsava
Jehuova dinastija. Nakon nje-
ga na prijestolje dolazi -+ Sa-
lurn, ali vlada sarno mjesec
dana. Njegov ubojica -+ Mena-
hem nasljeduje ga na prijes-
tolju. Razara Tapuah i mora
placati danak Tiglat-Pileseru
III. Njegov je sin -+ Pekahja
vladao dvije godine; ubija ga
njegov tjelohranitelj -+ Pekah
koji ga nasljeduje kao kralj.
Za Pekaha Tiglat-Pileser III.
osvaja vazne predjele (medu
ostalim Gilead, -+ Galileju, -+
Naftali) i odvodi u izgnanstvo
mnoge stanovnike. Nakon u-
morstva Pekaha postaje kra-
Iiem -7 Hosea. Podvrgava se
Salmanasaru V., placa danak,
ali potajno uspostavlja veze
s Egiptom. No zbog toga ga
zarobljuje asir. kralj i opsjeda
Samariju. Sargon II. zauzima
taj grad (721) i velik dio sta-
novniStva odvodi u Asiriju. U
osvojene krajeve naseljava na-
rode s Istoka koji zajedno s
neiseljenim izr. ostatkom po-
294
SJEVERNO KRAUEVSTVO - SLIKA
staju naroda, -+
Samarijanci.
SKORI OOLAZAK -+ ponovni
dolazak
SKUP je uski krug povjerlji-
vih (Job 19,19) i istomiSljenika
(Jr 15,17), zajednica naroda
(Post 49,69; Ez 13,9) i okup-
ljena vojska (Suci 21,5.8). U
prenesenom smislu S. je na-
rod sabran oko J ahve (Lev
23,2ss; 1 Kr 8; Neh 9). S. je
ponovno sakupljanje naroda
koji zivi u zatocenju kao znak
Bozjega gospodstva (Ez 36,24;
39,27). Znacajna je za zidovs-
tvo ustanova -+ Velikog vijeea
i -+ sinagoge. Kristova je pro-
povijed upravljena sakuplje-
nom narodu (Mk 3,20; Mt
13,2); na S. -+ farizeja Isus s
njima raspravlja (Mt 22,41).
Okupljanje oko Isusa stvara
sveopeu -+ Crkvu (Mt 16,18; OJ
9,31; 1 Kor 1,2) i Crkvu kao
pojedinacnu zajednicu (OJ
5,11; 1 Kor 4,17). S.
preduvjet je Kristove nazoc-
nosti (Mt 18,20). Na S. se pro-
povijeda, slavi -+ Vecera Gos-
podnja, moli, podjeljuje
Ouh (OJ 4,31; 12,12; 1 Kor
11,18). Sud i vjecna proslava
predstavljeni su u slici S. (Mt
25,32; Otk 19,12).
SKUPsTINA -+ skup
SLAV A oznacuje cast, bogat-
stvo, moe, utjecaj (Post 31,1-
-45,13; Ps 49,17), postovanje u
ocima drugih naroda (Iz 16,14;
17,4). S. se Bozja oCituje u
prirodnim pojavama (npr. ob-
lak, oluja, vatra, svjetlo: Izl
24,15-18; 33,18ss; Ez 1,4) i na
posebnim mjestima (-+ Bogo-
javljenje). S. je oznaka za Bo-
ga kad se daje spoznati u ne-
kom novom spasiteljskom ci-
nu. On ni skim ne dijeli svoju
S. (Iz 42,8; 48,11), jer je ona
tijesno povezana s njegovom
-+ U Ps 66,2; 79,9
S. i Bozje ime znace isto.
I u NZ S. oznacuje proslavu,
moe, cast (Lk 2,9; 9,31s; OJ
22,11; 2 Pt 1,17; Otk 15,8s),
nar. u -+ doksologijama. Oati
Bogu S. (cast) znaCi: priznati
Bozje velicanstvo (OJ 12,23;
Rim 4,20). Prema Iv skrivena
S. Bozja ocitovala se medu
ljudima u Kristu (Iv 1,14; 11,
4.40) i moze se spoznati samo
-+ vjerom (Iv 2,11). Vjernici
neee samo gledati S. Bozju
(1 Kor 13,12) nego ee u njoj
imati i udjela (Iv 17,22; Rim
8,17ss; Fil 3,21), jer su se su-
oblicili slici slave Bozje (2 Kor
3,18). Svaka -+ nevolja prido-
nosi S. Bozjoj (2 Kor 4,17), jer
je Krist nada slave (Kol 1,27)
i jer su ljudi pozvani i predo-
dredeni za S. (1 Kor 2,7; 1 Sol
2,12ss; 2 Sol 2,14; 1 Pt 5,1.10).
S Kristom ee se i vjernici po-
javiti u S. (Kol 3,4). U NZ kao
i u SZ S. oznacuje Boga kad
se daje spoznati u nekom no-
vom spasiteljskom cinu.
S. samoga Krista ocituje se
u -+ preobrazenju, muci, krizu
i uskrsnueu. Kristovo uza-
jest ulazak u njegovu
S. (OJ 1,19; Fil 2,9; 1 Tim
3,16). S moeu i S. on ee se po-
javiti kod svog -+ ponovnog
dolaska.
SLAVITI, HVALITI Za S.
SZ ima viSe hebr. rijeci; pre-
vodimo ih razlicito, vee pre-
rna kontekstu (npr. i zahva-
ljivati). Kad Boga slavimo,
tada ga priznajemo, potvrdu-
jemo njegov polozaj, npr. u
hvalbenim psalmima iIi hva-
lospjevima gdje se slave Bozja
djela izvedena nad narodom
(Ps 129), nad pojedincima (Ps
9), u prirodi (Ps 104), iii gdje
se ocrtava cjelokupno njegovo
djelovanje (Ps 8).
SLIKA -+ slike i kipovi
SLIKA I PRILIKA - SLOBODA
295
SLIKA I PRILIKA -+ slike i
kipovi
SLIKE I KIPOVI Gotovo sa-
rno u SZ nalazimo izjave 0 S.
i k., najcesee u
smislu. Nazivlju se kumln-
ma (Br 33,52; usp. Otk 13,14s;
14,9ss), klesani lik (pnz 4,16),
lik zivotinje (Izl 32,4; usp.
Dj 7,41), slika (Izl Za-
kon (-+ Savez) neumolJlvO
obara na svaki oblik prikazI-
vanja Jahve 34,1?).
U kasnije Yr. -+
protiv svakog stovanJa S. 1 k.
(Hos 2,10; Iz 2,8; 1O,10s; Jr
2,26ss usp. Dj 17,29). To se
moze'shvatiti iz cinjenice da
kasniji jeruzalemski
kult uopee ne pozna s!lka !ll
kipova; on se vee taJ
izdiZe iznad kultmh obhka
neizr. naroda. ali su ga ugro-
zavali kan. utjecaji (usp. 1
12 13 34; Hos 8.5s; 13,2; Rim
t,i3). S. i k. nisu Ii-
kovi nego su zamJenJlvah ono
8to je prikazano. s.em.
shvaeanju slikama I kipovllna
moglo se nadvladati ono sto
se njima prikazivalo. Zabra-
na S. i k. imala je prema tome
svrhu da l.iude oCuva od ma-
gijske zloupotrebe
koiom bi se nastoJalo nJega
prisvojiti i. To. je
shvaeanje bIlo pnsutno I u
ranokrse. yr. kad su se otkla:
njale sve kul!ne i k.!
svako prikazlVan.1e Kris.ta iIi
apostola. Do promjene Je do-
slo postupno, ?ajp.rije siml?o-
lickim prikazlvanJem (Knst
kao pastir, ucitelj). Zazor
likovnim prikazivanjem zaml-
jenilo je kasnije I?reobilje S.
i k. Uvijek je covJek u opas-
nosti da S. i k. poistovjeti sa
sadrlajem vjere i da ih pro-
matra kao da su zbiljski ono
8tO sarno predstavljaju.
Kad SZ zabranjuje izradu
mrtve Jahvine slike, mozda
hoee nesto izreCi 0 covjeku.
Prema Post 126 Covjek je lOzi-
va stika Boz.ia. Post 1,27; 5,1.
3; 9,6 pod slikomc ne misli
tek neko ostvarenje idealnog
nauma 0 covjeku nego da je
sam Bog uZorakc te slike:
covjek je slican Bogu, u nje-
mu ee se Bog prepoznati kao
u mnogolikoj slici.
Prema Ps 8.6-9 slicnost je udio
u Bozjoj vlasti upravljanja.
Covjek predstavlja Boga kao
gospodara -+ stvorenja. U bibl.
smislu covjek se promatra
kao cjelina. Slicnost s Bogom
obuhvaea -+ tijelo i -+ dusu.
U mnogolikost slike spada i
dvoistvo -+ muskarca i -+ ze-
ne. 'u njihovu upotpunjavanju
ocituje se Bozja zivotna i
stvarateljska moe. Razvitak
poimanja slicnosti: kod Sir
17,1-14 covjek je duian da se
uprilici Bozjoj slici, prema
Mudr 2,23 Covjeku je obeea-
na besmrtnost.
U Kristu se ta slienost bitno
prosiruje. U Kol 1,15 Krist se
naziva savrsenom slikom Bo-
ga nevidljivoga, otisak njego-
ve biti (usp. 2 Kor 4,4; Heb
13). Prema Kol 3,10 slicnost
za ljude dar i zadatak, i ona
treba da se razviia. To se raz-
vijanje postize tako da se 0-
buce novi covjek (Kol 3,10),
da se promijeni u sliku novog
Adama (1 Kor 15,49), da se
suoblici Kristovoj slici (Rim
8,29; usp. 2 Kor 3,18). Ta slic-
nost postaje zajednistvo s Kri-
stom u smrti i uskrsnueu, u
dionistvu njegove -+ slave.
SLOBODA se u Post 2-3 istice
kao temeljna covjekova mo-
guenost. Sam je Bog
darovao S. Ona se oCltuJe u
-+ povijesti izr. naroda: oslo-
bodenje iz -+ ropstva ego (Izl
3,7-22; 5,1s; 6,6; Pnz 7,8), l?o-
vratak iz -+ izgnanstva (2 LJet
36,17-21), -+ Makabejci koji se
296
SLOBODA - SLUGA B02JI
bore za S. (1 Mak 2,19-22; 14,
29). Slobodu ugrozava teznja
za izvanjskom (Izl
16,3) i -+ Saveza (2
Kr 21,12-15). U NZ ne nalazi-
mo nikakvu primisao na polito
S. Ona se cesce opisuje kao
odgovornost prema Kristovoj
poruci (tako Mt 25,34-46; 2 Kor
5,10). S. je povezana s prizna-
vanjem -+ istine (Iv 8,32). Ot-
klanjanje istine vodi u -+ rop-
stvo. S. oznacuje: zivot po Du-
hu Gospodinovu (2 Kor 3,17),
oslobodenie od sZ. -+ zakona
(Rim 6,14; 7,6; Gal 2,4), svla-
davanje prevlasti -+ mesa
(Rim 8,5-9), vladavinu -+ Duha
(Rim 8,13), oslobodenje od
svjetskih briga (Kol 2,20) i
svjetskih pocela (-+ grijeh)
(Gal 4,3.9), odvojenost od svi-
jeta (1 Kor 7,29-32). Kdcanin
je pozvan na S. (Gal 5,13) kao
na slufenje (Kol 3,12ss; 1 Kor
8,9; 9,19). No ona se ne smije
izroditi u pokrivalo zloce (1
Pt 2,16). Iako je S. ugrozena
-+ grijehom, ipak je
pozvan na S. slave djece Boz-
je (Rim 8,19-22). -+ drfava.
SLOBODNI GRAD -+ pravo
utociSta
SLOBODNJAK -+
rob koji je za ot-
kupninu ili kao Zrtva nekom
bozanstvu (stoga slikovito u
1 Kor 7,22: S. Gospodinov).
Prijeporno je da li su liber-
tinci (Di 6,9) bili oslobodeni
robovi ili ratni zarobljenici-
-povratnici.
SLOVO
1. Kod PavIa -+ Duh.
2. Slovcanom pismu prethodi-
10 je nekoliko slogovnih pisa-
rna (npr. pravi hijeroglifi), ali
tek je slovcano pismo trebalo
manje od 30 znakova. Na sir.-
-pal. podrucju ono je prona-
dena oko 3000. pro Kr. (-+ Ba-
bilonija). Postojalo je istovre-
menD nekoliko slovcanih pi-
sarna (npr. fen. abeceda, kIino-
vo pismo iz -+ Ugarita). Kako
neka od njih jos nisu potpuno
odgonetnuta, posljednja rijec
o njihovoj svezi i odnosu slov-
canog kroz slogovno pismo
se ne moze reCi. Osim toga
slovcana pisma ovise dije10m
o slici predmeta kojeg ime
pocinje doticnim S. Najstarija
svjedocanstva slovcanog pis-
rna jesu -+ natpisi.
3. Od razliCitih abeceda pro-
bilo se fen. pismo. Iz jednog
od njegovih oblika nastalo je
mozda grc. pismo (a odatle
lat. i sve kasnije evropske
abecede). Tek u tim pismima
nalazimo i znakove za sarno-
glasnike.
4. Slovima su pisani relig. i
kulturni spisi. Osim toga pi-
sanje se u odredeno vrijeme,
kad su veoma rijetki znali pi-
sati, smatralo pu-
nom bozanskog i neobicnog
znacenja. To je uzrokovalo da
se slovima cesto pripisivao
magicni sadrfaj (npr. abeceda
kao carolija - zapis).
S. su bila takoder znakovi za
broieve. Na tom se zasnivaju
mnoge aluzije u SP (cesto u
vezi s nazorima);
njihovu brojcanu simboIiku
(= gematriju) danas vecinom
ne mozemo odgonetnuti.
SLUGA BOzH (' ebed jahveh)
Tko prizna da je Bog iznad
njega, moze se smatrati S. B.
Od 1892. taj se izraz gotovo is-
kljuCivo primjenjuje na glav-
nu osobu nekih dije10va -+ De-
uteroizaije (Iz 42,1-4; 49,1-6;
50,4-9; 52,13-53,12; cesto se to-
me pridodaje 42,5ss; 49,7ss;
50,10ss). Te su pjesme u knjiz.
pogledu srodne. Barem tri
prve potjecu od samog Deute-
roizaije.
Tko je taj S. B.? Neki u njem
vide sliku izr. naroda (ili nje-
SLUGA BOtH - SLUtENJE
297
gova najplemenitijeg dijela),
drugi dde da se pod pojmom
S. B. misIi na pojedinacnu
osobu, npr. Deuteroizaiju, na
kojeg drugog proroka, na
kralja kraljevstvo). Ima
pokusaja tumacenja koji vode
racuna 0 svim predlozenim
misljenjima. Prijeporno je
osim toga da Ii sastavljac opi-
suje S. B. unatrag, da Ii ga
ocekuie u buduenosti iIi ga
prikazuje kao suvremenika.
Pjesme 0 S. B. izrazavaju pre-
dodzbu koju sastavljac ima 0
tome kako Bog daje svoju po-
moe u svrhu spasenja, koje
pretpostavlja poniznost sluge.
Apostolsko propovijedanje na-
glasava da je S. B. dosao u
Kristu (Mt 12,18; Dj 3,26; 8,30-
-36; Fil 2,7). S njim i po njemu
dolazi Bozje spasenje. Taj je
S. B. proslavljen
nie).
SLUGA GOSPODNJI, SLUGA
JAHVIN Sluga Bozji
SLUSATI u SP najcesce je vi-
se nego cuti: kad Bog slusa,
znaci da on i usIisa (18 10,14).
Kad cov;ek slusa, znaci da on
dosljedno tome i postupa (Jr
26,3s; Lk 6,47). Slusanje je
put kojim se dolazi do vjere
(Rim 10,14).
SLUzBA sluzenje
SLUzENJE Ponajprije ropsko
S. (IzI21,2; Lk 17,8; Mt 20,26s),
zatim potcinjenost drugim na-
rodima (Post 15,13; Izl 1,11;
2,23; 13,3; Suci 3,8) kao i ovis-
nost 0 podloznicima (1 Sam
18,5.30; 19,4; 2 Sam 14,19s).
U prenesenom smislu S. ozna-
cuje potpunu ovisnost ljudi 0
Bogu. To se upotrebljava jed-
nako za pravog Boga kao i za
S. kumirima (Izi 23,33; Pnz
28,64; 1 Sam 7.3s; 12,10). Naj-
vaznije je zakonsko S. Jahvi
(Suci 10,16); za ni se tran is-
kljucivost (Izi 20.5; 23,2433; 18
24,14s.18), odvraeanje od gri-
.leha (Ps 2,11; 100,2; 102,23) i
bespridrzajna opredioba za
Boga (1 Ljet 28,9). Prema Pnz
18.5 leviti su se za svoju
sltiZbu izabiraIi iz naroda. SZ
ne smatra, kao susjedni naro-
di u to vr., da S. covjeka po-
nizuje.
U NZ S. se smatra bezuvjet-
nim Boz.lim zahtjevom (Mt
4,10; 6,24; Lk 4,8; Rim 12,11;
Kol 3,24), koji svoj izvor ima
u S. Isusovu (Mt 20,28; Mk
10,45; Lk 22,27). S. je znak
pravih ucenika (Mt 20,26ss; Mk
1O,43ss), ostvaruje se u dava-
nju zivota za ljude (Mk 9,35;
10,44; Lk 22,26; Iv 12,15s), plod
je nesebicne ljubavi (1 Kor
16,15; Otk 2.19). Nekad su lju-
di zivjeIi sltiZeCi grijehu (Rim
6,6ss). Nakon Kristova ot-
kupljenja postali su slobodni
da sltiZe Bogu (Gal 3,13; 4,4s),
za S. u pravednosti, miru i ra-
dosti (Rim 14,17s), za S. u me-
dusobnoj ljubavi (Gal 5,13;
Heb 6,10; 1 Pt 4,10). Osobito se
Pavao oznacuje slugom Kri-
stovim (Rim 1,1; Fil 1,1), kao
sto se slugama nazivaju i nje-
govi suradnici (Kol 4,12; 1 Sol
3,2; 1 Tim 4,6). S. zapocinje
Bozjim pozivom (Rim 1,1;
1 Kor 1,1; Gal 1,15). Na prvom
je mjestu S. rijeci Bozjoj
(Dj 6,4; Rim 1,9; 15,16) i No-
yom savezu (2 Kor 3,6). Taj
pojam S. temelj je bib!. shva-
canja sluZbe. SZ poznaje, me-
du ostaIim, sltiZbu sveeeni-
ka (1 Ljet 24), sudaca (Sud
2,16-19), kraljeva (1 Sam 10,6;
26,16) i proroka (1 Kr 11,29-
-39; Iz 3,2). U NZ svaka se
sltiZba povezuje s Kristom kao
s praizvorom. SltiZba oznacuje
nastavak njegova poslanja i
proizlazi iz punine njegove
vlasti (Mk 3.14-18; 6,7; Mt
298
SLU1ENJE - SMRT
10,40). Po toj slmbi proslavlje-
ni .ie Krist nazocan u svojoj
-+ Crkvi (Ef 4,10s; Rim 12,6ss;
1 Kor 12,28s). Slmba se vise
puta upotrebljava u istom
smislu kao i -+ karizma (usp.
1 Kor 12ss).
BuduCi da se slmba proma-
trala iskl.iucivo kao S. -+ za-
jednici, nije izmedu razlicitih
slmbi bilo viSih i niZih. Svaka
se od n.iih smatrala kao na-
stavak Kristova S. ljudima
(Mk 1O,43ss; Lk 22,27; Iv 13,12-
-17; OJ 1,1725). Prenosi se mo-
litvom i polaganjem ruku (OJ
6,6; 13,3; 1 Tim 4,14). Nazivi
za pojedine slmbe bili su npr:
-+ apostol, -+ starjesina, -+ pro-
rok, -+ ucitelj, -+ nadglednik,
-+ dakon, -+ prezbiter.
SUEOBA .ie mala skupina od-
vojena od neke relig. zajedni-
ceo U S. se nar. istice zasebna
vjerska nauka iii pojedini za-
htjevi: zbog njih se odvaja od
ostalih pripadnika zajednice,
odn. oni je iskl.iucuju. Krsea-
ni su u Jeruzalemu prema OJ
24,5 slovili kao nazarejska S.
SUEPOCA Cesto spominjanje
upueuje da je u bib!. vr. to
bila veoma rasirena bolest u
Palestini (usp. Izi 4,11; Lev
19,14; Pnz 27,18; 2 Sam 5,6-8;
Mt 20,3011). S. se cesto prika-
zuje kao Bofja kazna za -+
grijehe (npr. Post 19,11; Pnz 28,
28-29; 0.i 13,11). Iscjeljenje od
S. izvanredan je dokaz Bozjeg
milosrda (usp. Tob 11,11-14) a
u NZ znak da .ie nadoslo vri-
jeme spasenja (usp. Mt 11,511;
Mk 10,52//; Iv 9,32). U relig.
smislu S. je slika za zaslijep-
ljenost koja Bofje znakove ne
mofe iii neee prepoznati i
zbog toga zaslmuje osudu
(usp. Iz 6; Mk 4,10-121/). Tako
se Pavao tuZi na nevjeru u Iz-
raelu kao na S. (Rim 11,25);
prema Mt 15,14 Isus naziva
farizeje slijepcima voda-
ma slijepaca.
SMIRNA
A) (izmir) Lucki grad na Z
Male Azije. Poslije 300. pro Kr.
S. je bila jedan od najbogati-
jih gradova Male Azije. Jedno
pismo iz -+ Otkrivenja Ivano-
va upravljeno je krse. zajed-
nici u S. (Otk 2,8-11).
B) Naziv za smolu sto se upo-
trebljavala kao mirodija pri
sahranjivanju (Iv 19,39) i kao
sredstvo omaml.iivanja (Mk
15,23). Okus joj je bio gorak.
Morala se uvoziti.
SMOKV A ima veliko lisee. Sa-
dila se i u vinogradu (sjediti
pod svojim trsom i S. = fi-
vjeti sretno, 1 Kr 5,5; usp. Zab
3,10). Bila je znak izobilja u
obeeanoj zemlji (usp. Br 13,
23) jer su se plodovi ubirali
dvaput godisnje. Cesto se u
usporedbama govori 0 S. (npr.
Hos 9,10; Lk 13,6-9; Otk 6,13).
UniStenje S. bio je znak Suda
(Jr 5,17; Hos 2,14). Proklinja-
nje S. (Mk 11,12ss1120-25) tu-
macilo se vee kao cin koji ima
pokazati neplodnost Izraelovu
(usp. simbolicne postupke -+
proroka).
SMOLA Naziv za razne proiz-
vode dobivene od stabala i gr-
mova. S. je slmila kao kad,
miris i lijek. Trgovina smolom
bila je znacajna (Post 37,25;
Ez 27,17). U SP nisu tako jasno
opisane sve vrste S. da bismo
ih danas mogli utvrditi.
SMRT se u SZ uopce ne shva-
ea kao dijeljenje duse od ti-
jela. S. prv. znaci prestanak
fivota (usp. Br 6,6: mrtvac =
mrtva dusa). S posljednjim
izdisajem iz tijela odlazi i fi-
votna snaga (dah) (usp. Post
35,18). Buduci da se tijelo (tj.
covjek) ne unistava, mrtvac
fivi dalje kao sjena u Podzem-
SMRT- SOLUN
299
lju (seol) (usp. Iz 14,9). Silaziti
u grob znaci: siCi u Podzemlje
(usp. Iz 1,12; Ez 32,18). Na
temelju predodZbe da covjek
jos moze osjeeati, s tijelom
preminulog briZljivo se postu-
pa.
UskraCivanje pogreba znaci
sramotu i kaznu za preminu-
loga (Jr 16,4). Mrtvo je ljud-
sko tijelo necisto, isto je tako
necista kuea u kojoj je bilo
mrtvo tijelo polozeno, svi
predmeti i svaki onaj koji se
dotaknuo mrtvog tijela, groba
iii kostura (usp. Br 19,11-16).
S. se promatra kao posljedica
-+ grijeha i kao kazna za po-
cinjeno -+ zlo (Ez 18,20; Lev
20,8-21; Rim 5,12-17). SP ne go-
vori samo 0 tjelesnoj nego i 0
duhovnoj S. koja nevjerom i
grijehom dokoncava zajednic-
ki zivot s Bogom (Iv 5,24; Rim
8,6; 1 Kor 15,21). Kristovom S.
omogueeno je novo zajedniS-
tva s Bogom i nadvladana je
duhovna S. (Iv 5,24; 1 Iv 3,14).
U iScekivanju uskrsnuea S. je
prestala biti strahota.
SMRTNA KAZNA -+ kazna
SNAGA Svaka S. dolazi od Bo-
ga (usp. Ps 18,40; 26,16; 29,11;
139,3; Otk 2,26). Bog je Sve-
moeni, on je sama S. (Iz
12,2; Ps 59,10; Mk 14,62), on
je narod iz Egipta izveo si-
10m velikom i rukom jakom
(IzI 32,11), stvorio je zemlju
snagom svojom (Jr 10,12; Ps
65,7; 74,13). I svaka svjetovna
vlast dolazi od Boga (Rim 13,
1; -+ ddava). Bozjom se sna-
gom nar. izvodi -+ spas (2 Kor
13,4S)i udjela u toj S. ima ta-
koder Isus Krist a (u njemu)
i zajednica (usp. npr: Lk 24,
19; 10,9; Ef 4,15s). Oni koji vje-
ruju primili su vlast (neki pri-
jevodi: pravo) da postanu
djeca Bozja (-+ Bozje posinas-
tvo) (Iv 1,12).
SNU:lDENOST -+ trpljenje
SOAN (gre. Tanis) Grad na sji.
dijelu delte Nila; spominje se
npr. u Br 13,22; Iz 19,11.13; Ez
30,14.
SOAR Grad u j. dijelu doline
Jordana (Post 13.10; u Post
14,2.8 naziva se i Bela). Bio je
skloniste -+ Lotu (Post 19,225.
30). S. se nadalje spominje
kod Iz 15.5; Jr 48.4 kao grad
u -+Moabu.
SOBA Aram. grad-drZava (1
Sam 14,47) sto ga je pobijedio
-+ David (2 Sam 8,3-12; 1 Kr
11,23).
SODOMA je poput -+ Gomore
u Post 19 primjer iskvarena
grada koji Bog uniStava. Jed-
va se i spominje u SP da je
kralj S. u borbi protiv -+ Am-
rafela stao na stranu -+ Lota
(odn. Abrahama) (Post 14).
Grijesi stanovnika S. opisani
su kao homoseksualnost (Post
19,5), umisljenost (Iz 3,9), giz-
davost i nesocijalno drZanje u
blagostanju (Ez 16,49). Zbog
toga se S. i Gomora poslovic-
no spominju kao narod bez
milosti (Jr 23,14). Ono sto mi
danas nazivamo sodomijom
(bludnost sa zivotinjama) SP
ne pripisuje stanovnicima S.
Izvjestaj 0 Lotovoj zeni koja
se pretvorila u stup soli jest
-+ etiologija. Time se pucki tu-
mace cudni oblici stupova od
soli kraj Mrtvog mora i iska-
zuje se bezuvjetnost Bozjih
traZenja.
SOFAR -+ Jobov prijatelj (Job
2,11; 11,1; 20,1; 42,9).
SOFONIJA -+ Sefanija
SOLUN Trgovacki grad u -+
Makedoniji, sji. od zaljeva
Terme na rim. vojnom putu
Via Egnatia. 315. pro Kr. osno-
vao ga je kralj Kasandar kao
grc. naseobinu Terme i pre-
300
SOLUN - SPOZNAJA
rna imenu svoje zene, jedne od
sestara Aleksandra Vel., na-
zvao Thessalonike (SoIun). U
doba rim. viadavine S. posta-
je 148. pro Kr. gIavnim gradom
Makedonije. U -+ Paviovo do-
ba tu je zivjela zid. zajednica.
U njihovoj je sinagogi propo-
vijedao Pavao na svojem 2.
misijskom putovanju, ali bez
veeeg uspjeha (Dj 17,1.11.13;
Fi! 4,16). Na svome 3. misij-
skom putovanju mozda je Pa-
vao ponovo dosao u S. (Dj
20,1-4). Iz S. su rodom njego-
vi suputnici -+ Aristarh i
Sekundo. Krseanima u S. up-
ravijene su obje -+ Posianice
Solunjanima.
SORA Miesto u bastini pIe-
mena -+ Danova (IS 19,41; Suci
18,2.8.11), kasnije je pripao -+
Judi (1 Ljet 2,53). U Suci 13,
2.25; 16,31 spominje se kao
mjesto ukopa -+ Samsonova.
SOSTEN Nadstojnik sinagoge
u -+ Korintu Cije je optuzbe
protiv PavIa rim. prokonzul
odbio (Dj 18,12-17).
SOTONA -+ davao
SPALJIVANJE -+ grob, -+ kaz-
na
SPAS je izraz kojim se hoee
reCi da unatoc dolasku Kra-
Ijevstva Bozjega i dalje posto-
je razliCite nedaee (npr. boIe-
sti, oskudica. smrt, blost, 0-
granicenost. nesavrsenost, ra-
tovi. nemir medu Ijudima, na-
rodima, religijama i drustve-
nim slojevima), ali da je obe-
Can kraj svih nevoIja.
Radi se. dakle. 0 tom da se
pripravi put spasu, jer ga co-
vjek ne moze postiCi vI. sna-
gama; ipak. oko njega treba
nastojati -+ nadom i pouzda-
njem u Boga. Povijest S. nije
nikakva pos. povijest izvan
ostale povijesti. vee se ona sa-
stoji u pojedinacnim dogada-
.iima redovite Ijudske povi-
jesti, ali po njoj doznajemo
da ti dogadaji vode k S. Zada-
ea je krseana da sami pokre-
eu takve dogadaje (-+ ljubav).
SPASENJE -+ otkupIjenje
SPASITELJ Oznaka za Krista
(Lk 2,11) jer je po njemu za-
jamcen spas. Grc. rijec soter
ne znaCi sarno spasitelj, ne-
ki je jezici prevode i rijecju
izbavite1j (usp. Iv 4,42; Dj
5,31; Fi! 3,20). S. ima i polito
znacenje (carski naslov).
SPISAK -+ popis
SPOMEN-CIN niie neko unu-
trasnje razmiSljanje iIi neob-
vezatno sanjarenje. To je cin
po kojem neki prosli dogadaj
postaje djelotvornim u sadas-
njosti.
Na taj nacin npr. -+ Vecera
Gospodnja posadasnjuje Isu-
sovu smrt (1 Kor 11,26).
SPOMEN-zRTVA -+ zrtva
SPOZNAJA
1. S. Boga ponajcesee ne
oznacuje teoretsko poznava-
nje, nego iskustvo na te-
melju -+ povijesti (usp. Iz 41,
20; Ps 9,11. ali Dn 12,4) iIi pri-
znavanje Boga (Rim 1,19), u
NZ u Kristu (usp. 1 Kor 4,6).
2. S. dobra i zla -+ Raj. ze-
maljski.
3. Postoji podrucje spoznaje
koje je pridrlano Bogu, a sada
se otvorilo onome koji vjeru-
je (1 Kor 2,10). Ni ta S. ne obu-
hvaea teoretsko znanje (usp.
1 Iv 1,5s) koje bi vodilo k spa-
senju, kako je to uciIa gnoza
(gnostici, -+ filozofi).
4. Rijec S. ima nar. zna
cenje u -+ Ivanovu evandeIju.
5. Kako S. oznacuje tijesnu po-
vezanost dviju osoba, a SP
ne pozna podje1u na dusu i
tijelo, to S. izrafava i prisno
sjedinjenje izmedu muskarca
SPOZNAJA - STAN
301
1 zene (Post 4.1.17; neki to
prevode skupa zivjeti i s1.).
SRAMOTA. RUGLO Ponize-
nje prouzrokovano npr. od lju-
di (Ps 55.13ss) ili opCih zi-
votnih prilika (npr. neplod-
nost. Lk 1.25). vI. krivnjom
(npr. zbog zlostavljanja rodi-
telja, Izr 19.26) iIi uslijed Bo-
zje presude (Iz 45,16; Jr 3,25).
Isus je na sebe primio S. -r
kriza, izdaje i sramotne smrti
(Heb 12,2). S. je udes praved-
nika (usp. Ps 22; 1 Kor 6,8),
ali je to ipak sarno privreme
ni udes krseanina (Fil 1,20;
usp. Rim 10,11).
Zbog te S. rada se stid. ce-
sto se dozivljava u vezi sa
spolnoseu. Kasnije se povezu
je s pojedinostima izvjestaja
o padu u grijeh (Post 3,7.10s).
Bozji sud postidu.ie (Ez 16,61),
ali ne krseane (Heb 2,11; 1 Iv
2,28).
SRCE ni ie u SP ni neki biolo-
ski organ ni srediste povrSne
cuvstvenosti. vee srediSte unu-
trasnjeg ja, osobe (1 Pt 3,4),
unutrasnjeg covjeka (1 Sam
16,7) s osjeeajima kao: srca-
nost (2 Ljet 17,6), -r radost
(pnz 28,47; Job 29,13), naklo-
nost (2 Sam 15.13; Ezr 6,22),
briga (1 Sam 9,20), bol (Iz 65,
14; Jr 4,19). S .. ie podstrek za
djelovanje (Izr 36,2), namjere i
htijenja (1 Ljet 22,19; Iz 10,7;
Jr23,20). Bozji je -r Savez upi-
san u S. (Jr 31,33). Sree budi
ceznju za kueom Bozjom (Ps
42,5). U S. se provjerava ljud-
ska nedwnost (Ps 24,4). Ono
je mjesto osobnih tajni (Suci
16,15.17s; 1 Sam 9,19). Odvra-
canje od Boga i -r okorjelost
(Izl 4,21; 9,7; Iz 29,13; Ez 6,9)
svladavaju se -r obraeenjem
i obnovom u duhu Bozjem (Ez
11,19; 18,31; 36,26s). Bog cov-
jeka sudi i iskusava u njegoVll
S. (1 Ljet 29,17; Jr 11,20). Radi
toga se obraea oa ljudsko S.
sa zahtjevom za prPim. De
sarno izvanjskim obrateojem
(Jl 2,12s).
NZ govori 0 5., radosti (Iv
16,22; Dj 2,26), -+ ljubavi (Fil
1,7), cefuji (Lk 24,32; Rim 10,1),
ali i tjeskobi (Iv 14,1), boll (Iv
16,6; Rim 9,2; 2 Kor 2,4) i Iaf-
noj pozudi (Mt 5,28; Rim 1,24;
Jak 3,14). Vee uS., a ne tet
po djelu, cini covjek dobro iii
zlo (Mt 15,18ss). Bog gleda u S.
(Lk 16,15; Rim 8.27; 1 Sol 2,4),
daje mu svoj zakon (Rim 2,15;
2 Kor 3,2), koji se moze u vjeri
prihvatiti (Mk 11.23; Dj 8,37)
iIi u sumnji odn. okorjelosti
odbaeiti (Mt 13,15; Rim 1,21).
:Bog moze otvoriti S. za svoju
blagovijest (Lk 24,45; Dj 16,14)
i dovesti do spoznaje svoje
-r slave (2 Kor 4,6). Bozji duh
ispunja S. (Rim 5,5; 2 Kor 1,22)
i daruje mu -+ mir (Fil 4,7).
-r Ljubav dolazi iz cista (Dj
15,9), od Boga ojacana S. (1
Sol 3,13).
SRDZBA BOZJA -r gnjev Boz-
ji
SREBRNIK -r kovani novae
SRECA -r spas
SREDOZEMNO MORE -r mo-
re
STABLO SPOZNAJE -r Raj
zemaljski
STABLO ZIVOTA -r Raj ze-
maljski
STAN Iztael pozna dva os-
novna oblika S.: sator i kueu.
Kad se slikovito govori 0 Bo-
zjem S., zeli se jasnije reCi
ovo: mada Bog zapravo sta-
nuje na -r nebu (Ps 2,4; 14,2),
on je bliz svom narodu, bilo
kod putovanja pustinjom (Izi
25,8s; Br 9,15-23) bilo nakon
-r osvajanja zemlje (Ez 9,3; 1
Kr 8). Ipak, bila je prisutna
svijest da nikakva ovozemna
302
STAN - STRAH
kuc31, kao npr. -+ Hram, ne
moze Boga obuhvatiti (1 Kr
8,16.29; 2 Sam 7,13). U NZ
hrarn je Bozje prebivaliste
(Mt 23,21). Govori se i 0 obe-
canju da ce covjek boraviti
kod Boga (Iv 14,2; Otk 21,3;
usp. Ez 37,27s). Jos je zna-
cajnije da se sam covjek sma-
tra stanom Duha Sv. (Rim
8,9ss), Oca i Krista (Iv 14,23).
Po tome je sliean Kristu u ko-
me boravi Otac (Iv 14,10) i
prebiva punina bozanstva
(Kol 1,19; 2,9).
STARI ZAVJET (= Stari sa-
vez, nazvan kod zidova tenah;
-+ oporuka) Zajednieki naziv
za veci dio SP. Knjige SZ na-
stale su tijekom nekoliko st.
i pripadaju razlicitim knji-
zevnim vrstama (npr. pjesme,
pisma, zbirke izreka), medu-
sobno se takoder znatno raz-
likuju. No temeljni stav im
je zajednicki: one navijesta-
ju Boga -+ Saveza koji se bri-
ne i za svakoga pojedinaeno.
STARJESINE
1. U krscanstvu -+ prezbiter.
2. U zidovstvu: izraz S. ozna-
cuje viSe dostojanstvo negoli
zivotnu dob. Izr. S. ili S. nekog
-+ plemena jesu plemstvo ko-
je predvodi u ratu i sudi (Izi
18,13-26). Nakon -+ osvajanja
zemlje na njihovo mjesto do-
lazi gradska aristokracija, ali
ih sasvim ne potiskuje. Pos-
lije -+ izgnanstva S. su bile
mjesna vlast; kasnije su pri-
mljeni u -+ Veliko vijeee. S.
su i u zajednicarna zid. -+
dijaspore imale odlucujucu
ulogu.
STAROST
1. S. patrijarM. Govori se 0
visokoj S. (razlicito u razliei-
tim tekstovnim predajama)
npr. -+ Adama, -+ Seta, -+ Me-
tusalaha, -+ Abrahama. Broje-
vi tu ne oznacuju godine
koje bi bile krace od nasih.
Ne treba ih uzeti dosl. (u pov.
smisiu dug zivot), nego she-
matski (spajanje nekoliko -+
rodosiovIja, teal. iskazi 0 ide-
ainoj dobi i relig.-eudorednom
nazadovanju).
2. Starci ostaju u krugu obi-
telji; oeevi prije smrti sre-
duju kucu (-+ obiteIji, -+
oporuka). Cijeni se dostojan-
stvo i mudrost staraca (Lev
19,32; Izr 16,31; 1 Tim 5,1s)
unatoc kionulosti njihovih
snaga (Sir 3,12ss). Dostojan-
stvo -+ starjesina izv. potjeee
od njihove S. S druge strane
SP istice i duinosti starijih
(Tit 2,2ss); sudbina je -+ udo-
vica nezavidna. Sarna po sebi
S. nije neka vrednota (-+
miadost).
STATER -+ kovani novac
STID -+ sramota, ruglo
STJEPAN (vijenac) Jedan
od sedmorice koja su se bri-
nula za siromahe (-+ dakon).
Dj izvjestavaju 0 njegovu iz-
boru 6,5), 0 optuibarna protiv
njega, 0 njegovu govoru pred
-+ Velikim vijecem i 0 njego-
vu karnenovanju s kojim se
suglasio Savao (= -+ Pavao)
(Dj 6,8-8,1). Uslijed tadasnjih
progona vjernici su se raspr
sili i tako se poruka prosirila.
-+ Apostoli su smjeli ostati u
Jeruzalemu. Nije posve sigur
no da li se iza te cinjenice
skriva sukob u jeruzalemskoj
zajednici (-+ judeokrscani).
STOICI Filozofski pravac (-+
fiIozofi) koji je zapoceo oko
300. pro Kr. Strogo su (do fa-
talizma) vjerovali u provid-
nost. Puckim metodama na-
vijestanja sto ih je razviia
ta filozofija sIuii se i NZ.
nar. Paviove posianice.
STRAH -+ tjeskoba
STRAH BOZl'I - SUBOTA
303
STRAH B02JI naziva se strah
po kojem cov.1ek ni.1e u ne-
kom bezglavom strahu pred
nekim nadmoenikom, vee rea-
listicki procjenju.1e Cinjenice.
S. B. jedan je oblik
koje se Bogu iskazuje. Ono
je povezano s klicanjem (Ps
47,3). K tome pridolazi svijest
da Boga dozivljavamo kao
Svetoga (Izi 15.11). Pri tom
treba biti na cistu da -+
svet nije u prvom redu ne-
ko eudoredno svojstvo. Sto
se vise izr. religioznost u svom
razvitku oslanja u prvom re-
du na -+ Zakon. to viSe S. B.
postaje strahom kako da lju-
di ostanu vjerni odredenim
propisima (usp. Job 28,28). Od
takva S. B. oslobada nas -+
Bozje posinastvo.
STRAHOPOSTOVANJE -+
strah Bozji
STRA VA -+ tjeskoba
STRA2A -+ noena straZa
STRPLJIVOST u SP nije sa-
mo pasivno prihvaeanje tesko-
ca vee aktivno nastojanje da
ih izdrzimo i tako ih svlada-
mo. Bog je strPljivc znaci:
On je dugotrPan i dobar (Ps
103,8; Rim 2,4). No on moze
svoju volju i nametnuti (-+
izgnanstvo).
I ljudi, kad su strPljivi, ne
prihvaeaju samo udarce sud-
bine itd. (usp. Izr 16,32; Tuz
3,26), nego znadu da Bog mo-
ze izvesti promjenu (usp. Mt
7,7). Krseanin pri tom zna da
su odnosi izmedu Boga i co-
vjeka nanovo uspostavljeni
(usp. Rim 5,3s; -+ Kraljevstvo
Bozje). Prema NZ uzori su S.
Abraham (Heb 6.12-15), -+ pro-
roci, Job (Jak 5,7s), Krist (1
Pt 2,20ss). -+ dugotrPnost.
STUP 00 OGNJA -+ oblak
STUPOVI -+ masebe
STY ARANJE Prema SP svi-
jet je stvorenje, t.1. svoje biv-
stvovanje, nacin postojanja i
svoj oblik duguje Bozjoj
moei. To je izreceno na razli-
cite nacine, npr: hebr. rijec-
ju biirli.' (Post 1.1) koju SP
upotrebljava samo za Batje
djelovanje; -+ 0
stvaranju; pojedinim izrazi-
ma razasutim po SP (npr. Iz
40,26; Ps 33,6; 104; Neh 9,6).
Sz. slika 0 Bogu nije obliko-
vana iz stvarateljskog cina,
vee iz cinjenice da se Bog
dozivljava kao saveznik (-+
Savez). S. ne oznacuje sa-
mo dogadaj nego i ucinak tog
dogadaja. Prema SP stvaranje
je u biti dobro (usp. Post 1,31).
Doduse, SP-u su poznati i
mnogi teski problemi (npr: -+
grijeh; -+ trPljenje, -+ smrt),
ali ono ne upada u dllalizam
(po kojem bi protiv Boga dje-
lovalo neko samostojno zlo
pocelo).
NZ preuzima shvaeanje da je
Bog sve stvorio (Heb 11,3), i
to konacno po Kristu (1 Kor
8,6). U Kristu je zapocelo no-
vo stvorenje (usp. 2 Kor 5,17);
smijemo ocekivati nova ne-
besa i novu zemliu (2 Pt 3,13).
STVORENJE -+ stvaranje
SUBOTA je sedmi dan u tjed-
nu, dan pocinka za ljude i
stoku. Mozda rijec S. dolazi
od hebr. rijeci seba
c
(= se-
dam). Dosad nije izvan izr.
podrucja poznata ustanova
sedmice.
S. se temelji na potrebi po-
Cinka za ljude i zivotinje (Izi
23,12), kasnije na zahvalnom
spomenu -+ izlaska iz Egipta
(pnz 5,12-15) i povezuje se s
J ahvinim pocinkom nakon -+
stvaranja. Njezino je obdrla-
vanje znak -+ Saveza (Izi 31,
16s). To je bio dan veselja
2,11) i bogostovlja (Br
28,9s).
304
SUBOTA - sueI
Strogo se pazilo da se S. ob-
drlava kao dan poCinka. Bili
su npr. zabranjeni: poslova-
nje (Iz 58,13), lozenje vatre
(Izi 35,3), skupljanje drva (Br
15,32-36), peeenje i kuhanje
(usp. Izi 16,23), izlazenje iz
stana (Izi 16,29), oranje i zet-
va (Izi 34,21). Nakon ->- izgnan-
stva neki su eak smatrali nc-
dopustenom obranu u boju
(1 Mak 2,32-38). U kasnijem
zidovstvu prelazi se u kazuis-
tiku (npr: smije Ii se u S.
spasiti unesrecena domaca zi-
votinja), koja postaje tesko
breme (usp. Lk 11,46), nar.
kad se nisu poznavali olaksa-
vajuci propisi.
Isus se rijeeju i djelom oko-
mio na robovanje slovu: i u
subotu se mora Ciniti dobro
(usp. Mk 3,2-6; Lk 13,10-17). S.
je radi eovjeka, a ne obratno
(Mk 2,17). Prva .ie krsc. zajed-
nica uz druge sz. propise ob-
drlavala i S. (usp. Mt 24,20).
Tek se s vremenom oslobodila
zid. propisa (usp. Kol 2,16s).
Pogresno je bilo sto su se sz.
propisi 0 S. kasnije dijelom
nekritieki primjenjivali na
nedjelju: krScanstvo je te
propise preraslo. Nedjelja ni-
je niposto S., vee ima drugi
sadrlaj (->- Dan Gospodnji).
SUBOTNJA GODINA -+ jubi-
lejska godina, -+ vlasnistvo
sue I Tako se u Knjizi 0 suci-
rna zovu vode (izbavitelji) iz
vr. prije ->- kraljevstva. Razli-
kovanje izmedu velikih i
malih sudaca zasniva se sa-
rno na dufini izvjeStaja 0 nji-
rna, a ne na njihovu znaeenju.
Kao S. navode se prije svega
Otniel, Ehud, Samgar, Debo-
ra (zena-sudac), Barak, Gide-
on (Abimelek), Tola, Jair, Jif-
tah, Ibsan, Elon, Abdon (za-
pravo Badan) , Samson (usp.
Eli, Joel, Abija, 1 Sam 8,1).
Knjiga 0 sucima nije jedin-
stveno djelo. Spomenuti S.
nisu bili jedini vodeci ljudi, i
imali su sarno mjesno znaee-
nje. To je zbirka imena, pri-
ea 0 izbavljenju Izraela, 0 Jif-
tahu i Samsonu, nace1ne ras-
prave 0 otpadu i spasu i dr.
Mjesta u koiima su djelovali
suci prema Knjizi 0 sucima:
1) boraviste Barakovo; 2) De-
bora i Barak pobjeduju Ja-
bina i Siseru na Kisonskom
potoku; 3) Jiftah prognan u
zemlju Tob (gore), kasnije po-
zvan natrag pobjeduje Amon-
ce (dolje) te na povratku kuci
zrtvuje svoiu kcer; 4) Kamon
u lwjem je pokopan Jair; 5)
Gideon protjerava Midjance i
ostale ulieze iz i. pustinje; 6)
i 7) Predio u koiem su se za-
drzavali Tola i Abdon; 8) Iz
tog je kraia Samson navalji-
vao na Filistejce; 9) Ehud je
ubio kralja Eglona i potisnuo
Moapce.
SUCI - SUNCE
305
Ta zbirka ne pruza zaokruZe-
nu sliku sudackog razdoblja,
nego je prikaz Bozjeg djelo-
vanja u prilog Izraela preko
pojedinih osoba, kao i znaca-
jan uvid u civilizaciju i relig.
iivot tog razdoblja.
SUD Bog je tvorac i zastit-
nik prava, i stoga vrhovni su-
dac u izr. kao i u drugim
religijama. U SP Bog se opi-
suje i kao zatorni sudac koji
nastupa kad je neko pravo
prekrseno (npr. Post 6,5ss;
Post 19; Dn 7,26). Njegov se
zahvat posebno ocekivao u
Dan Jahvin (Iz 13,6; 1 Sol
5,2), dan S. i pobjede za one
koji su mu privrZeni (Am
5,18s)_ Nije se doduse znalo
kako treba predociti taj dan,
ali to nije bilo vaZno za samu
tvrdnju. Bog ee vee nekako
zahvatiti. Nar. je apokaliptic-
ka knjizevnost povezivala pre-
dodibu 0 S. sa slikama muka
u plamenu i drugih nevolja
(usp. Dn 7,11; Otk 20;9s; 2 Sol
1,8). Postojala je svijest da ee
Bog izvojevati konacnu po-
bjedu, da ee ubrati svoju zet-
vu (usp_ Mt 3,711; Otk 14,15s).
Krseani su ocekivali Isusa,
nasega osloboditelja od srdz-
be koja ee doCi (1 Sol 1,10;
-+ ponovni I[Kristov] dolazak).
Kod Mt 25,37-46 opisuje se
sam Krist kao sudac. Mjerilo
tog S. nisu relig. djela, vee
djela Ijubavi prema bliinjemu
(pomoe gladnima, zednima,
potrebnima zaklona i odjeee,
posjet bolesnima i zatoceni-
cima).
Bog ne provodi samo ope. svo-
je pravo nego naplaeuje i po-
jedincima (Ps 33,13ss; Izr
24,12). Najprije se mislilo da
se ta naplata prima u ovom
Zivotu (usp. Job 42,7-17). Sto
se viSe siri vjera u -+ preko-
grobni zivot, to se viSe misli
i na sudenje pojedincima
poslije smrti (usp. Lt 16.19-31).
Prema I v S. se vee sada ad-
vija (usp. 3,18; U,31). Tahe
su izreke u tiiesnoj veri s ~
logijom ...... lvanova evanGelja.
Uz to postoje i nepovezani iz-
razi 0 iScekivanju S. na -sud-
nji (= posljednji) dan. (Iv
12,48). -+ naplata.
SUDBINA -+ providnost
SUF Ime jednog pretka Elka-
ne, oca -+ Samuelova (1 Sam
1,1) te naziv nekog kraja u 1
Sam 9,5.
SUKOT (kolibe) Naziv mje-
sta, npr. mjesto i. od Jorda-
na kod -+ Jaboka, spominje se
u izvjestaju 0 Jakovu (Post
33,17; s puckim tumacenjem
imena); -+ Gideona nisu pot-
pomogli stanovnici S. (Suci
8,5): predizr. kultura? Prema
1 Kr 7,46 Salomon je kod S.
podigao Ijevaonicu. Prijeporan
je polozaj mjesta.
SULAMKA se naziva zena op-
jevana u -+ Pjesmi nad pje-
smama 7,1.
SUMER Kraj u j. Mezopota-
miji. Sumerski jezik nije bio
semitski. Jos prije Abrahamo-
va vremena gradovi-drlave u
S. postali su polito ovisni 0
-+ Amorejcima. Ipak, veIik je
sumerski utjecaj na kulturu
-+ Akada i -+ Babilona.
SUMNJA -+ vjera
SUNCE je prema Post 1,16
veee svjetlilo. Smatra se
Boijim djelom, a ne nekim
bozanstvom, kako su to npr.
drZali u Egiptu i Babiloniji.
S. se promatra gledom na nje-
gOY uCinak (ukoliko je izvor
svjetla). zega je njegova stra-
sna (Sir 43,3s). Pomracenje S.
znak je propasti i svrsetka
(Otk 6,12). SP opisuje S. ona-
ko kako ga obican covjek
promatra svojim ocima: Zem-
306
SUNCE-SVET, SVETCST
lja je u sredini, a S. izlazi i za-
lazi.
SUPRUGA -+ zena
SUZA (danas neznatno mje-
sto u jz. Iranu) Stari glavni
grad -+ Elama, kasnije grad
novobabil. i perz. cars tva. U
S. je pronaden -+ Hamurabi-
jev zakonik.
SUZANA (ljiljan) S. i -+ Da-
niel glavne su osobe legende u
dodatku Danielovoj knjizi (Dn
13; deuterokanonski odn. apo-
krifni dodatak, -+ kanon). S.
odbija zavodenje dvaju star-
jesina koji su je promatrali
dok se kupala. Krivo su je op-
tliZili za preljub. Mladi Dani-
el dokazuje Suzaninu nedliZ-
nost. Sd je tog izvjestaja:
Bog spasava nedliZne; ne po-
kazuju samo stari sto je pra-
vo vee i mladi.
SU:lANJSTVO -+ ropstvo
SVECENICKI SPIS -+ Mojsi-
jevo petoknjiZje
SVECENIK (hrv. rijec prije-
vod je grc. rijeci hiereus, je-
rej) Nz. sveeeniStvo -+ prezbi-
ter.
U sz S. je onaj koji je izdvo-
jen za bogoslliZne cine. Sve-
,eenicka rodoslovlja kao mje-
rilo uzimaju odnose koji su
vaZili u yr. kad su ta rodo-
slovlja napisana te zeIe sveee-
nicku slliZbu u svecenickim
obiteljima opravdati podrijet-
10m od -+ Levija ili -+ Arona,
iIi nastoje opravdati postoje-
eu hijerarhiju.
Izl 28,40 povezuje pocetak izr.
sveeenistva s -+ Aronom i ne
daje nikakva odgovora na pi-
tanje da Ii je vee prije bilo
u Izraelu S. Pov. je nesigurno
da Ii su vee kod osvajanja
zemlje Izraelci preuzeIi posto-
jeea svetiSta s njihovim sve-
.cenistvom. Prema nekim mje-
stima SZ svaki Izraelac mo-
gao je polaganjem ruku biti
pozvan da bude S. (Suci 17,5,
12). I kraljevi su obavljali sve-
eenicku slliZbu (David, TliZ
2,6-23; Salomon, 1 Kr 8,14).
S. su ponajviSe bili iz pleme-
na -+ Levijeva. Sve do Davi-
dova vremena od njih je naj-
znacajniji bio rod -+ Elijev u
-+ silu (Suci 17,9 ss; 1 Sam
1,3), a zatim sveeenicka obi-
telj Sadoka (1 Kr 1,3240), ko-
ja se u kasnijim rodoslovnim
popisima izvodi takoder od -+
Arona (1 Ljet 5,29-34). Sve do
obnove bogostovlja sto ju je
proveo -+ Josija postojala su
osim J eruzalema i druga sve-
tiSta za cijelo kraljevstvo ili
za pojedino mjesto 0 kojima
su se sve viSe brinuli leviti
(= Levijevi potomci koji ne
potjecu od Arona). Nakon us-
redotocenja bogostovlja u Je-
ruzalemu leviti se odreduju za
drugorazrednu sluzbu u tamo-
snjem -+ hramu. U doba -+
izgnanstva svecenicka je hije-
rarhija bila posvema izgrade-
na. Pravi S. bili su Aronovi
potomci (1 Ljet 24,1). Medu
njima su imali vodeCi polozaj
S. iz Sadokova roda (Ez 40,46;
1 Ljet 24,3; -+ veliki sveeenik).
Preostali leviti bili su im pod-
redeni (usp. Ezr 1,5; 2,36.40).
U sveeenickim rodovima sve-
eeniStvo je bilo nasljedno.
Osnovni su zadaci S. bili u
prvom redu tumacenje bogo-
stovnih odredbi. davanje sa-
vjeta (-+ proricanje), bogo-
stovni blagoslovi. Tek kasnije
su iskljucivo njima povjere-
ne -+ zrtve {Pnz 33,8ss}.
SVET, SVETOST nije Ijudsko-
-cudoredni pojam, vee oznacu-
je da je Bog nesto sasvim je-
dinstveno i da mu je sve pod-
redeno:
1. Bog je S., to znaci da ga
ljudi hvale. slave i da ga se
SVET. SVETOST - SVIJET
307
boje (usp. Izi 15,11; Otk 4,8);
-+ Oeenas.
2. Onaj (iIi ono) sto je izdvo-
jeno za bogostovlje smatra se
S. (npr. svecenici, Lev 21,8;
zrtva, Izi 28,33), a tako i ono
sto je na pos. naein za Boga
odredeno (usp. Izi 3,5).
3. J ahve se naziva Bog -+ Sa-
veza, ali i Svetae Izraelov
(npr. Iz 1,4). Narod odn. kr-
scani su sveti narod (Izi
19,6; 1 Pt 2,9). Krscani se ee-
sto nazivaju S. (npr. 1 Kor
1,2).
4. Bozja S. oznaeuje i to da
se on ne moze izjednaeiti s
drugim bozanstvima.
5. Bozja je S. izvor i uzor
ljudske S. (Lev 11,44; 19,2).
6. U NZ i Krist se naziva sve-
tim (usp. Lk 1,35).
SVETI GROB -+ Grob u koji
je prema Mk 15,42471/ Josip
iz Arimateje polozio Isusa.
Taj grob bio je njegovo vlas-
niStvo. Pretpostavlja se da je
car Konstantin 325. p. Kr. iz-
medu mnogih grobova prona-
sao pravi Isusov grob.
SVETINJA NAD SVETINJA-
MA -+Hram
SVETISTA, SVETA MJESTA
U S. se eastilo mjesto na ko-
jem je boravilo iIi na pos. na-
ein djelovalo neko bozanstvo.
-+ Nomadi su ddali svetiStem
npr. sveta brda (-+ Sinaj) ,
svete izvore (-+ Kades), pre-
nosna svetiSta (-+ Koveeg sa-
veza) i sveti -+ Sator. Poslije
-+ osvajanja zemlje nastalo je
pitanje da Ii je dopusteno S.
tamosnjih religija stavljati u
sluibu stovania Jahve. Tek se
tijekom vremena doslo do
zakljueka da to nije dopuste-
no (-+ uzvisiee). Od 7. st. pro
Kr. zakonito je bogostovlje
ogranieeno na Jeruzalem (-+
Hrarn). I u NZ jeruzalemski
se hrarn smatra S. (usp. Mt
5,35; Dj 3,1). Ali vise nema
sluibenih krsc. S. (Dj 7,48s}
osim zajednice i njena skupa.
SVETKOVINA NOVE GOD!-
NE U doba prije izgnanstva
slavi se skupa sa -+ Blagda-
nom sjenica, a svetkuje se i u
doba nakon izgnanstva, i to u
jesen (1. tisri) (-+ Nova godi-
na). U prvom planu svetkova-
nja nalazi se spomen na po-
svetu Hrarna (2 Ljet 5,3.13;
Ezr 3,6) i obnovu Saveza (Neh
8,2). S. N. g. svetkuje se kao
dan poCinka koji se progla-
suje glasom trublje i posve-
cuje osobitim zrtvama (Lev
23,23ss; Br 29,1ss). -+ Posvece-
nje Hrarna u doba -+ Makabe-
jaca (1 Mak 4,52-59; 2 Mak
10,6ss) nije moglo istisnuti do-
tadasnju S. N. g. (-+ Blagdan
ustolieenja). U NZ spominje
se sarno makabejsko posvece-
nje Hrarna (Iv 10,22). Prema
Gal 4,10 spasenje ne zavisi 0
obdrZavaniu toenih propisa
kod S. N. g. (usp. Kol 2,16s).
SVETO PISMO -+ Biblija
SVIDJETI SE -+ omiljelost
SVIJECNJAK Stalak za svje-
tiljke; svjetiljku treba staviti
na S. (Mk 4,21) da bolje svi-
jetli. Sedmerokraki S. sim-
bol je zidovstva. Opisan je u
Izi 25,31-39. Taj je S. uklesan
na reljefu Titova slavoluka u
Rimu.
U Otk 1,21 i e. S. su slike
krsc. zajednicil (usp. Mt
5,14ss).
SVIJET je Bozje stvorenje
(Post 1; Ps 19,2ss) i svoj vr-
hunae dostize u stvaranju co-
vjeka (Post 1,26-2,24). S. je
svojom krasotom svjedoean-
stvo Bozje veliCine (Ps 145,10;
Iz 6,3) i dio njegove -+ obja-
ve. S. je po svojoj -+ naravi
prv. dobar i savrsen (Post
1,31), premda prema Post 2 i
308
SVIJET - SVJEDOK
3 -+ zlo ulazi u S. U njem vla-
da Bog na koga se svodi sve
dobro i zlo, pa i sarna smrt
(Job 5,8-20; Iz 45,7). S: nije
uvijek (Post 8,22). NJegov ce
svrsetak biti na sudu u -+ Dan
Jahvin (Iz 24,17-23). Prema NZ
S. je od Boga proiziSao, Krist
ga je stvorio. 1:3;10; . .1 Kor
g 6) i u sVOJOJ blil nIJe zao
(Ri{u 1. Tim Co-
vjekovom knvn.10m, nJegovom
nevjerom i utjecajem -+ davla
S. se nasao u stanju koje je
protivno !1aumu.
duCi da -+ UCenICI propOVIJe-
daju Ev. (Mt 28.19; Lk 24,27),
oni su sol i svjetIo S. (Mt
5,13s). Za -+ PavIa je polozaj
u S. u prvi mah beznadan
(Rim 1,18-3,29). ali je iI?ak Kri-
stovom smrcu omogucena no-
va proslava i novo spasenje
(Rim 8,3.13.18.20s). -+ Vjerom
je omoguceno krScaninu da
nadvlada -+ demone ovoga S.
koji ga budenjem -+.pozude
zele navesti na zlo (Rim 8,35-
-39). Kod Ivana je S. nacelno
protiv Boga premda ga je
stvorio (Iv 8,12; 15,22ss). Gn-
jeh S. jest nevjera (Iv 16,9),
ona mu postaje osudom (Iv
317ss 1231) koja se u sadas-
n'iosd isusovom rije-
cJu (Iv 9,39ss). Prema Iv pro-
past dolazi od davla (Iv 8,44)
kome je Isus doduse oteo gos-
podstvo (Iv 12,31), ali on ipak
ugrozava kr5cane. U ovom S.
Isus nastupa kao svjetIo (Iv
8,12; 12,35) koje prosvjetIjuje
svakog covjeka (Iv 15,18s; 1
Iv 1,5-10). uzdize gao nad S.
(1 Iv 4,4ss) i omoguCuJe mu da
nadvlada svaku -+ zalost.
BuduCi da se u SZ S. smatra
dobrim, jedva da se ondje i
govori 0 izbjegavanju S. Ipak
se u skhidu sa zakonom sve-
tosti (Lev 11,44s) trazi uzdda-
vanje od svega 5tO je poveza-
no s protujahvinim kultovima
(Lev 11; Pnz -+ .Odrlca-
nje. Isus prihvaca S. time
u njemu zivi (Iv 1.14).
kloniti se S. (1 Kor 7,31) 1 na-
sljedovati Isusa (Fil 2,4-13; 3,7-
-14) stavlja se u sluibu vjere,
a nipoSto to nije izgovor se
bjezi od S. 1 Tim .4,3ss ?on se
protiv izbjegava11]a S. Jer ono
niie krScansko.
SVITAK za zapisivanje obavi-
jesti, obicno od (v:sta
trske koja raste u deltl Nlla),
a i od koze (u Egiptu kori5te-
ne za tekstove ko.li se upotreb-
ljavaju kad bogosluija). Uz to
su postojale glinene plocice i
glineni crepovi za kratke oba-
vijesti (ostraka). kamene plo-
ce za dokumente. U Pergamu
su uspjeli zivotinjsku kozu
oplemeniti tako da od nje po-
stane gotovo bijela podloga za
pisanje (pergamena). Na S. se
pisalC! sarno s .ledne .. u
stupclma, on se savIJao 1 pe-
catio, u rab. yr. namotavao na
dva stapica (zavr5etak se na-
lazio na lijevoj strani S.). M<?-
gao je biti dug do 10 m a 51-
rok do 25 cm. U Izraelu su se
takoder upotrebl.iavale razlici-
te podloge: Izi 31,1; Pnz 27,2ss
(kamen); Ez 2,9ss; 3,1ss (koza);
Jr 36,23 (papirus). U kasnohe-
len. yr. nastao je kodeks, sVeS-
ciCi uvezani u knjigu. Pisalo
se na obje strane listova. Iz
svitaka je preuzeta razdioba
teksta u stupce. Vamiji tek-
stovi pisali su se velikim slo-
virna (majuskula), ostali ma-
njim kurzivnim pismom (mi-
nuskula). -+ slovo, -+ biblijski
rukopisi.
SVJEDOK Potreban je za do-
kazivanje u pravnom postupku
(Br 5,13; 35,30) i ne smije da-
vati lame izjave (Izi 23,lss).
posljedicama lamog svjedoce-
nja govori se u 1 Kr 21,9-13.
Prema Izi 20,26 zabranjeno je
SVJEDOK - SATOR, SVETI
309
lafno sv.iedocanstvo i po na-
celu -'>- odmazde kafnjava se
onako kako je on kanio uciniti
svome bratu (Pnz 19,16ss). Kao
dokaz optufbe potrebne su
skladne izjave dvaju iIi triju
S. (Pnz 19,15; usp. Mt 26,59ss:
Isusova osuda). Zene ne mogu
biti S. Kao zalog istinitosti
kod ugovora ili -'>- zakletve za-
ziva se Bog za S. (Post 31,50;
Rim 1,9; 2 Kor 1,23). Bog je
svojim -'>- sudom S. protiv zlih
(Mal 3,5) a u prilog pravedni-
rna (1 Sam 12,5s). Izr. narod
postaje pred Bogom S. vI. zlo-
ce (pnz 31,19; JS 24,22). Izrael
je pozvan da sviedoci kako je
Bog istinit i kako je on jedini
Bog (Iz 43,9ss; 44,7ss). NZ na-
glasava da su -'>- apostoli S.
nz. spasiteljske poroke (Lk
24,48; Dj 2,32). Njihovo svje-
docanstvo nije tek svjedocan-
stvo rijeci nego i zivota. Na
osobit su nacin istiniti Kristo-
vi S. oni koji svoje svjedocan-
SALEM se nazivao grad kralja
->- Melkisedeka (Post 14,18).
Mnogi uzimaju s. kao kraticu
za Jeruzalem (usp. Ps 76,3).
Droge pretpostavke, npr: s.
u blizini -'>- sekema; tekst u
Post iskvaren, tako da mu nije
moguee odrediti mjesto.
SALUM VI. ime, npr:
1. Kralj Sj. kraljevstva, -'>- Za-
harija (A 1).
2. Kralj J. kraljevstva: ime-,>-
Joahaza (Jr 22,11).
sARON Podrocje u obalnom
dijelu Palestine izmec1u Jope
(-'>- Jafa) i -'>- Cezareje s bujnim
pasnjacima (1 L.iet 27,29). sa-
ronska polja bila su slika di-
vote (Iz 35,2).
stvo zapeCate darivanjem svog
zivota (Dj 22,20; Ott 2,13;
17,6).
SVJETLO Nestajanje svakog
S. znak je nevolje i zlote (usp.
Iz 13,10). Mnogo ranije od sa-
me -'>- gnoze rijet ,.S.c upotreb-
Ijava se kao izraz za Zivot
(usp. Job 3,20), -'>- spas (usp.
Ps 4,7) a poglavito za nebeski
svijet (npr. Isusovo preobra-
zenje, Mt 17,2; andeo, Otk
15,6). S. dolazi iz Ev. (2 Kor
4,4). S. nije neka bozanska
moe, vee je ono Bozja odlika
i njegovo stvorenje (Post 1,3
ss). Suprotstavljanje S. - ta-
rna, poglavito kod Iv, oznacu-
je suprotnost izmedu Bozjeg i
protubozjeg svijeta (Iv 3,19;
12,46; 1 Iv 1,5ss; Rim 13,12; 1
Pt 2,9).
SVJETLONOsA -'>- Lucifer
SVOD -'>- nebo
SVOJINA -'>- vlasnistvo
sATOR, SVETI Buduei da je
s. dom -'>- nomada, i Bozja se
nazocnost predocuje satorom,
koji je u yr. putovanja pusH-
njom bio svetiste izr. naroda
i pratio ga na njegovu putova-
nju. Prikazu.ie se kao mjesto
za cuvanje -'>- Kovcega saveza
s kamenim plocama Zakona
(Izi 25,16), kao Bozje prebiva-
liSte (Izi 26,1) i kao mjesto na-
roCitih objava -'>- Mojsiju (Izi
25,22; 33,7-11; moZda se shvaea
takoc1er kao miesto za -'>- pro-
ricanje: Br 12,5). Izgleda da je
opis rasporeda s. u Izi 26; 36,8-
-37 na SvetiSte (s -+ kadio-
nim zrtvenikom, stolom za -'>-
prinesene krohove, svijecnja-
kom) i Svetiniu nad svetinja.
rna (s Kovcegom saveza) na-
310
SATOR, SVETI - SEM
dahnut kasniiim rasporedom
-+ Hrama. Nakon -+ osvajanja
zemlje gubi S. svoje znacenje
u korist raznih -+ svetiSta.
SATORARI su izradivali po-
krove i stupove satora. Pavao
se naziva S. da bi time istak-
nuo svoju novCanu nezavis-
nost od zajednice (Dj 18,3; 1
Kor 4,12; 2 Kor 12,13).
SAUL (izmoljen iii Jahvi po-
zajmljen) Prvi izr. kralj (oko
1020-1012. pro Kr.), iz -+ Be-
njaminova plemena; -+ Samuel
ga pomaza za kralja (1 Sam
10,1), ocito zbog njegovih rat-
nih uspjeha protiv Amonaca
(1 Sam 11,5-11). Prijestolnica
mu je bila u rodnom mjestu
-+ Gibei. Spajanje izr. p l e m e n ~
pod jednim vojnim vrhovnim
zapovjednikom (kraljem) po-
sljedica je opasnosti koja je
prijetila od -+ FiIistejaea (usp.
1 Sam 13,1-23). -+ Kraljevstvo
u pravom smislu rijeci nije
uspostavio S. vee -+ David.
Unatoc mnogim uspjesima ni-
je mu poslo za rukom otklo-
niti filist. opasnost; konacno,
njegovo vladanje pomracuju
napetosti sa Samuelom i bo-
jazan od Davida (usp. 1 Sam
13,13; 15,19s; 18,15). Opisano je
kako je upao u potiStenost i
strah od progona. 1 Sam 15,23
navodi kao uzrok njegova ne-
uspjeha i odbacenja neposlus-
nost Bogu. U borbi protiv Fi-
listejaea dao se macem ubiti
(1 Sam 31,4) a pali su i gotovo
svi njegovi sinovi (-+ Gilboa;
-+ Isboset). Postovanje prema
S. izraieno je time sto se Da-
vidu pripisala jedna tufaljka
zbog Saulove smrti (2 Sam
1,17-27).
SEBA -+Saba
SEFELA (nizina, kako mno-
gi prevode) Brezuljkast kraj
(300-400 m nadm. vis.) izme-
du Jud. gorja i obale Sredo-
zemnoga mora. Tu su se uzga-
.lale masline i divlje smokve
(1 Kr 10,27).
SEKEL -+ kovani novae
SEKEM (tell baliita; vrat
izmedu brda Ebala i -+ Gari-
zima) Stari grad u gorju Efra-
jim, otpr. u sredini izmedu Je-
ruzalema i Nazareta, s pozna-
tim svetiStem (usp. prorocki
hrast u Abrahamovo vr., Post
12,6; Jakovljev zrtvenik, Post
33,20). Nakon -+ osvajanja ze-
mlje S. je bio najvaznije sve-
tiste Izraela i srediste saveza
-+ p l e m e n ~ (usp. sabor u S.
s obnovom -+ Saveza, IS 24,1-
28; -+ rasejep kraljevstva i
prva prijestolniea kraljeva -+
Sj. kraljevstva, 1 Kr 12). Dok
se -+ Samarija kasnije uzdize,
S. ide u pozadinu; 72. p. Kr.
Vespazijan uteme1juje nekoli-
ko km Z. od S. mjesto Flavia
Neapolis (niiblus).
SELA
1. Hebr. rijec koja 71 put do-
lazi u Ps a 3 puta u Hab. Nje-
zino je znacenje nejasno. Neki
prevodioci ostavljaju je ne-
prevedenu. LXX tu rijec shva-
ea kao znak za stanku, drugi
prevode S. s uvijek, na vi-
se iii gore, a neki misle da
je to znak za blagoslov, upozo-
renje za pjevanje u koru iii
zajednici.
2. Ime mjesta (npr. Suci 1,36)
i vI. ime (npr. Post 38,5).
SEM (ime) U bibI. rodoslov-
ljima (Post 5,32; 10,1; 11,10) i
u kazivanju 0 -+ potopu ime
-+ Noina sina. Podrijetlo -+
Semita izvodi se od S. Pre-
vlast Semovaea nad ostalim
pucanstvima zasniva se na Se-
movu postovanju prema oeu
(Post 9,18-28). S. se kao praotac
izr. naroda i Mesije spominje
u Isusovu rodoslovlju (Lk
3,36).
SBMAIA - SUNEM
311
SEMAJA (Jahve je uslisao)
VI. ime, npr:
1. -+ Prorok u -+ J. judo kra-
ljevstvu koji je pozvao -+ Ro-
boama da prihvati -+ rasejep
kraljevstva kao bozanski udes
(1 Kr 12,22ss).
2. Jeremijin protivnik (Jr
29,24-32).
SEOL -+ Podzemlje
SESTOKNJIZJE (sestodijelni
svitak) Zajednicki naziv za
-+ Mojsijevo petoknjiZje i R
Mnogi S. promatraju kao
knjiZ. ejelinu.
SET Prema Post 4,25s i rodo-
slovlju Post 5,3s navodi se kao
sin -+ Adama i -+ Eve koji im
se rodio namjesto ubijenog
Abela te kao otae -+ Enosa.
Po S. nazvano rodoslovlje
(Setovo potomstvo) obuhva-
ca 10 rodova. -+ starost (1)
SILO (hirbet sellin) Grad u
Efrajimu izmedu -+ Betela i-+
Sekema, relig. srediSte izr. -+
plemena prije razdoblja _ kra-
ljevstva. Spominje se: u S. se
cuvao _ Kovceg saveza (1 Sam
3,3), i za nj se brinuo sveee-
nicki rod _ Elijev. Tu je _
Samuel proveo svoju mladost.
U S. se nalazio sveti _ Sator
(18 18,1; 19,21).
SIMEJ (Semej; Bog je usli-
sao) Odlicnik iz _ Saulove
kuee koji je prokleo Davida
na njegovu bijegu pred _ Ab-
salomom. Kasnije ga je David
pomilovao. Salomon ga je dao
pogubiti (2 Sam 16,5-13; 19,19-
-24; 1 Kr 2,8.3646).
SIMUN
A) (Bog je uslisao)
1. Jedno od Izraelovih _ ple-
mena, kasnije se vjer. preto-
pilo u pleme _ Judino. Pod-
rijetlo mu se izvodi od jednog
sina _ Jakovlieva i _ Leina
(Post 29,33). U Jakovljevu
blagoslovu govori se 0 nje-
govu rasprlenju po nail Jz-
raelu (post 49,7), a De spomi-
nje se ~ u -Mojsijewu ~
goslovu (Pnz 33).
2. Starac koji je JIftIU U
2,25-32 pozdravio dijete basa
kad je bio prikazan u Ibama..
On i proroeica - ~ (2) ...
likovi su poboZnih IzraeIac:a
koji ocekuju _ Mesiju.
B) (Bog je uslisaoc?)
1. Sin Matatiie _ Makabejca.
2. _ Petar.
3. Jedan od Dvanaestoricec
(_ apostol) koji se u popisi-
rna apostola kod Mk 3,18; Mt
10,4 zove Kanaaneem a kod
Lk 6,15; Dj 1,13 Revniteljem.
Pitanje je da Ii je S. pripadao
-+ zelotima. NiSta nam nije za-
svjedoceno 0 njegovoj djelat-
nosti i smrti.
4. S. Cirenae. otae Aleksandrov
i Rufov, koga prema Mk 15,21
natjerase da Isusu ponese
kriz.
5. Vracar iz Samarije (Dj 8,9).
Htio je za novae kupiti moe
da dijeIi Duha Sv. Postoje
mnoge izvanbibl. legende 0 S.;
od njegova je imena izvedena
rijec simonija (= kupova-
nje erkvenih sluZbi).
SINEAR oznacuje _ Babiloni-
ju iIi cijelu _ Mezopotamiju
(Post 11,2; Dn 1,2).
SISAK Hebr. izraz za ime ego
faraona Sesonka I. (950-929.
pro Kr). Umijesao se u izr.
borbu za prijestolje (_ ras-
ejep kraljevstva): _ Jeroboam
I. pobjeze pred Salomonom k
S. (1 Kr 11,40). Kasnije je S.
poduzeo vojni pohod protiv
- Roboama (1 Kr 14,25-28;
pljacka Hrama).
SKRTOST _ gramzljivost
SUNEM (sOlem) Staro mjesto
ji. od Karmela koje 18 19,18
ubraja u podrucje plemena Ji-
sakarova. domovina _ Abisa-
ge.
TABITA (grc. dorkas,
ta). Ime kdcanke u -+ Jafi
koju je prema Dj 9,36-43 Petar
vratio u zivot.
TABOR Usamljena planinska
glavica, 588 m nadm. vis., sj.
od ravnice Jizreel. Lezi na gra-
nid plemena -+ Jisakara, -+
Zebuluna i -+ Naftalija (JS 19,
12.22.34). Na njegovu vrhu -+
Barak je sabrao Zebuluna i
Naftalija za borbu protiv -+
Sisere (Sud 4,6.12.14) koga je
pobijedio (usp. Sud 5). Prema
Pnz 33,18s T. je takol1er sve-
tgte Jisakara i Zebuluna koje
napada 5,1.
Prema staroj predaji T. je
mjesto Isusova -+ preobrafe-
nj'a (Mt 17,1-9) i -+ uzviSenja
(Mt 28,16).
T
TACIJAN -+ bibliiski tekst
TADEJ (Odvafni?) Sarno
kod Mt 10,3; Mk 3,18 spominje
se kao -+ apostol. U z. rukopi-
sima (-+ bibliiski tekst) Leb-
baeus. Kod Lk 6,16; Dj 1,13
navedeni -+ Juda, -+ Jakovljev
(2) brat, poistovjecuje se sT.,
a vee -+ Origen spaja dva ime-
na Juda T. kako bi uskladio
razlicitih predaja. Ni-
nam nije zajamceno 0 nje-
govu djelovanju i smrti.
TADMOR U helen. doba Pal-
mira; grad-oaza u Sir. pustinji,
spominje se u 2 Ljet 8,4. Po-
datak koji se tu navodi, da je
-+ Salomon podigao utvrdu T.,
je tumacenje 1 Kr
9.18.
TAFNIS Mjesto u Egiptu gdje
su boravile zid. izbjeglice, u
i. dijelu delte Nila. Onamo su
pobjegli nakon umorstva -+
Gedalije, a prisilili su takoder
-+ Jeremiju (Jr 43,7-9; 44,1; Ez
30,18) i -+ Baruha da pol1u s
njima.
TAFSA Ime grada na -+ Eufra-
tu (kod grc. pisaca Thapsa-
kos) koji je ujedno sj. grani-
ca -+ Salomonova kraljevstva
(1 Kr 5,4).
TAJNA -+ otajstvo
TAJNA OBJAVA -+ Otkrivenje
Ivanovo
TALENTI -+ utezi
TALITHA KUMI (djevojko,
ustani!) Aram. ostatak Isu-
sovih rijeci u Mk 5,41.
TALMAJ
1. -+ Anakov potomak iz -+ He-
brona (Br 13,22; JS 15,14; Sud
1,10).
2. Ime kralja u -+
Davidov tast koji je pruiio
-+ (2 Sarn
3,3; 13,37; 1 Ljet 3,2).
TALMUD (ucenje, prouea-
vanje) U nastojanju da SP
postane temelj svagdasnjeg
zivota, stvara se iscrpna zbir-
ka zakona (-+ Mgna) koja je
200. p. Kr. Ona je u
slijedecem st. dopunjena tu-
macenjima i nadopunama te
je nazvana Gemara. Sve to na-
staje u prvom redu u -+ Pale-
stini i Babiloniji. Misna i
Gemara tvore T. Pal. je T. za-
kljucen oko 400. p. Kr. i
je zanimljiv za povjesnicare.
Iscrpniji, babil. T. dovden je
oko 500. p. Kr. te je skupa sa
SP vjerski temelj zidovstva
sve do danas. On ne sadrlava
sarno tumacenie SP i -+ Moj-
sijeva petoknjiZja nego i mu-
dre izreke, znanstvena pitanja
i price; stoga je on vazan iz-
vor za shvacanie SP.
TAMA - TARSIS
313
T AMA je bila nesto zastrasu-
juce (npr. Am 5,18; Ps 23,4;
usp. Mt 6,22s). Niie bilo jake i
trajne rasvjete. T. se smatra
boraviStem -+ demona (usp. Ef
6,12). Doduse, Bog ju je stvo-
rio (Ps 104,20; Iz 45,7). Ipak
izraz T. ponajceSce (osim Izi
20,21) oznacuje smrtonosnu
Bozju odsutnost (Iv 1,4s; Rim
13,12ss; Ef 4,18), koju je Krist,
svjetlo svijeta (Iv 8,12), nad-
vladao.
TAMAR Grad na J Judeje sto
ga je -+ Salomon ucvrstio (1
Kr 9,18)
TAMARA
1. -+ Judina snaha; nakon
muievlieve smrti udall su je
za -+ Onana (Post 38).
2. -+ Davidova kCi koju je -+
Amnon obescastio (2 Sam
13,1-29).
3. -+ Absalomova kci (2 Sam
14,27).
TAMJAN se u sz. bogostovlju
upotrebljava u kadionim zrtva-
rna (Izi 30,34-37), zrtvama pri-
nosnicama (Lev 2,1), i njime
se posipaju -+ prineseni kru-
hovi (Lev 24,7). Kao zemlja u
kojoj se proizvodi tamjan na-
vodi se -+ seba (Iz 60,6). U NZ
spominje se kao iskazivanje
pocasti Isusu (Mt 2,11) i kao
simbol molitve koja uzlazi k
Bogu (Otk 5,8).
TAMUZ Izv. sumersko pastir-
sko bozanstvo sto se castilo i
kao bog raslinja. Srodan Z.-
-sem. bogu Adonisu Cije je sve-
tiSte bilo u -+ Baalbeku. Ez
spominje oplakivanje T., sto
je bio bogostovni obred, ali
je od Gospodina osudeno kao
gnusoba (Ez 8,14).
TANAK Kan. kraljevski grad
(IS 12,21). Dugo je bio nezavi-
san od Izraelaca (Suci 1,27).
Jos se jednom spominje kao
grad -+ levita. ali gubi svoje
znacenje u doba kraljeva.
TANIS -+ Soan, -+ Ramzes
TAPUAH
1. Kan. grad z. od -+ Betlehe-
rna (IS 15,34).
2. Kraljevski grad na granici
izmedu -+ Manasea i -+ Efraji-
rna (IS 12,17; 17,8).
TARE -+ Terah
TARGUM Prijevod SZ na pu-
cki aram. jezik, dijelom protu-
macen i prosiren pobudnim
dodacima. Prema mjestu i vre-
menu razlikuiemo:
1. -+ Kumranski T. (odlomci
Lev i Job).
2. Onkelosov T. (-+ Mojsijevog
petoknjiija) koji je usmeno
nastao u -+ Palestini a oko
500. p. Kr. zapisan u -+ Babilo-
niji.
3. Jeruzalemski T. (Pal. T. Pe-
toknjiZja odn. Fragmentarni
T.) s nadopunama.
4. Jonatanov T. (0 -+ proroci-
rna).
5. Pseudojonatanov T. (sadrli
nesto iz Jeruzalemskog T. a
nesto iz Onkelosova T.).
6. T. 0 Jobu, Izr iPs.
T. su znacajni za proucavanje
Isusova jezika i za poznavanje
duhovno-relig. svijeta NZ.
T A R ~ H s Grc. grad (Post 10,4)
na krajnjem Z (Iz 66,19; Ps
72,10) kojega se tocno mjesto
ne moze viSe odrediti. Ponaj-
vecma se poistovjecuje sa
spanjolskim gradom Tartes-
som. T. je bio bogat grad (Ez
38,13)' odakle se u -+ Tir uvo-
zilo srebro, zeljezo, olovo i ko-
sitar (Jr 10,9; Ez 27,12). Kod
Jone 1,3 i 4,2 spominje se kao
pribjeziSte proroka -+ Jone.
Prema 1 Kr 10.22 i Iz 2,16; 60,9
veliki se trgovacki brodovi
oznacuju kao brodovi tarsiSki.
I
)
314
TARTAK - TEODOTION
TARTAK Ime inace nepoznata
boga (2 Kr 17,31).
TARTAN Vrhovni zapovjednik
asir. vojske koji je ospjedao
-+ Jeruzalem (2 Kr 18,17; Iz
20,1).
T ARZ U rim. yr. glavni grad
-+ Cilicije. FeniCani su ga os-
novali na Kidnu; u doba -+ Se-
leukovica je heleniziran (2
Mak 4,30) T. je bio poznat
zbog razvijenog duhovnog .li-
vota (Dj 21,39). -+ Pavlovo ro-
dno mjesto (Dj 22,3), gdje je
on i Zivio neko yr. nakon svog
obracenja (Dj 9,30; 11,25).
TAT -+lopov
TATNAJ Namjesnik kralja -+
Darija I. koji je nadzirao po-
novnu gradnju -+ Hrama (Ezr
5,3.6; 6,6.13).
TEBA Naziv za No-Amon
(Grad -+ Amona); oko 740 km
j. od Kaira. U doba Novog
kraljevstva (oko 1600-663. pro
Kr.) glavni grad -+ Egipta, po-
znat po hramu u Karnaku i
Luksoru (i. od Nila) i po Hra-
mu mrtvih u Dolini kraljeva
(z. od Nila). U zadnjem tslj.
pro Kr. T. je imala prvoraz-
redno znacenje u relig . .livotu.
Osvojio ju je 665. pro Kr. asir.
kralj Asurbanipal (Nah 3,8;
usp. Jr 46,25; Ez 30,14).
TEBES Grad koji leZi oko 15
km sji. od -+ sekema. Prema
Suci 9,50-53 i 2 Sam 11,21 na-
kon osvojenja T. neka je .lena
usmrtila -+ Abimeleka.
TEBET -+ kalendar
TEGLATFALASAR -+ Tiglat-
-Pileser
TEKOA Grad u Jud. gorju j.
od -+ Betlehema (1 Ljet 2,24;
4,5), koji je ucvrstio -+ Jero-
boam (2 Ljet 11,6; Jr 6,1); na-
kon -+ izgnanstva nanovo na-
seljen (Neh 3,527). Zavicaj -+
Amosa (Am 1,1), jednog Davi-
dova junaka (2 Sam 23,26) i
.lene koju je -+ David izmirio
s -+ AbSalomom (2 Sam 14,2-9).
TEKST -+ biblijski tekst
TEKSTOVNA KRITIKA Vai-
na grana -+ biblijske znanosti.
Iz svih postojecih rkpa (pre-
ko 5000) pokusava srediti raz-
liCite -+ biblijske tekstove pre-
rna povijesti njihova postanka,
utvrditi iskrivljenja teksta i
kriva citanja i tako rekonstru-
irati izv. bib!. tekst. Do toga
se ne dolazi sarno na temelju
bib!. rkpa vee i na temelju na-
voda kod crkvenih otaca i sta-
rih -+ prijevoda Biblije.
TEL ABIB (Brefuljak plime)
Naseobina Zid. izgnanika i
mjesto stanovanja -+ Ezekiela
na rijeci -+ Kebaru u blizini
-+ Nipura (Ez 3,15).
TELE, ZLATNO -+ bik
TEMA Oaza u sjz. Arabiji na
sjecistu dvaju karavanskih
putova (Iz 21,14; Jr 25,23; Job
6,19) u kojoj je posljednji no-
vobabil. kralj -+ Nabonid .livio
osam godina.
TEMAN Tako se u SZ naziva
-+ Ezavov unuk (Post 36,11.15.
42). U 1 Ljet 1,36.53 podrucje
-+ Edomaca (usp. Jr 49,20). Ni-
je moguee tocno odrediti gdje
se nalazi; prema Am 1,12 T.
le.li pokraj -+ Bosre, prema Ob
9 na Ezavljevoj gori, prema
Hab 3,3 na planini -+ Paran.
Jr 49,7 naziva stanovnike T.
nar. razumnim; -+ Jobov pri-
jatelj -+ Elifaz dolazi iz T.
(Job 2,11).
TEODOTION (Teodocijan)
:lid.-helen. prevodilac Biblije.
:livio je potkraj 2. st. p. Kr. a
rodom je vjer. iz -+ Efeza. Nje-
govo je djelo viSe prerada
LXX na temelju hebr. teksta
negoli posve nov prijevod. Pnz
I
TEODOTION - TIBERIJADA
315
iz LXX njegovom je preradom
skoro posve potisnut.
TEOFANIJA Pod T. mislimo
odredeni naCin i oblik kako
se obistinjuje -+ Bogojavlje-
nje. Prema SZ covjek nije mo-
gao Boga vidjeti a da pri tom
ne umre (Izl 33,20; Suci 6,22;
Iz 6,5). Ipak SP izvjestava da
se Bog ocitovao u ljudskom
liku (Post 18) i kao Andeo
Jahvin (-+ andeo) (Post 16,10ss;
Br 22,31-35). Znacajni su izvje-
staji 0 T. u Knjizi Izlaska. Bog
se objavljuje u vatri (Izi 3,1ss),
koja je znak njegove -+ sveto-
sti. Kod sklapanja Saveza Bog
se ocituje u ognju, dimu i po-
tresu (Izi 19,18), u zvuku tru-
be i grmljavini (Izi 19,19; 20,
18). Preko T. Bog pokazuje da
feli biti bliz svome narodu
(Izl 19,12-24; 20,18-21). Znacajno
je da se niti u izvjestajima
o sklapanju Saveza (IzI24,9ss;
Br 12,8) niti u izvjestajima 0
videnjima -+ proroka ne go-
vori 0 Jahvinu liku (Iz 6,1ss;
Ez 1,4-2,9). Kod T. bitnu ulogu
igra -+ oblak (usp. Izi 13,21s;
Br 14,14).
TEOFIL (Boz.ii prijatelj) U-
gledan covjek kome je posve-
ceno trece Ev i Dj (Lk 1,3s;
Dj 1,1) da se osvjedoci 0 si-
gurnosti nauke.
TERAF (mn.: terafim) U Suci
17,5; 18,17ss i Hos 3,4 spominje
se zajedno s -+ efodom kao
predmet u SvetiStu, a prema
Ez 21,26 i Zah 10,2 koristi se za
-+ prorieanje. Ta je rijec i pre-
ziran izraz za kumire (2 Kr 23,
24). Daljnje je znacenje T. kuc-
no boZanstvo. Tko ga posjedu-
je, ima pravo na bastinu (Post
31,19-35). Kod 1 Sam 19,13.16
mozda se pod T. misli na kult-
nu masku.
TERAH (Tare) Prema Post
11,24-32 -+ Nahorov sin, otae-+
Abrahamov, Nahorov i -+ Ha-
ranov. Iz -+ Ura je dosao u-+
Kanaan, naselio se kod Hara-
na i ondie umro. 15 24,2 iz-
vjestava da je T. slufio drugim
bogovima. Nejasno je znace-
nje imena T.
TERTUL -+ Pavlov tufitelj
pred -+ Feliksom (Dj 24,1ss).
TESAR -+ Isusovo i -+ Josipo-
vo (2) zanimanje. Buduci da
se to zanimanje malo cijenilo,
Isusa je odbacio njegov zavi-
cajni grad (Mt 13,55ss; Mk
6,3-6).
TESTAMENT -+ oporuka
TETRADRAHMA -+ kovani no-
vae
TETRAGRAM Oznaka za ce-
tiri slova jhvh Bozjeg imena
-+ Jahve.
TETRARH -+ cetverovlasnik
TEUDA tid. voda jedne sku-
pine pobunjenika. -+ Josip Fla-
vije smjesta ga u vr. namjes-
nika Kuspija Fada (44-46. p.
Kr.) i navodi da su ga Rimlja-
ni smaknuli. Ne moze se zasi-
guro utvrditi da li je taj T.
isti s onim koga spominje -+
Gamaliel u Dj 5,36-39.
TIAMAT -+ izviestaji 0 stva-
ranju
TIBERIJADA Grad na z. oba-
Ii tzv. Galilejskog mora, sto
ga je oko 20. p. Kr. kao novi
glavni grad -+ Galileje podigao
-+ Herod Antipa (4) i prozvao
po svome prijatelju -+ Tiberi-
ju. Za pobome zidove T. je
bio necist grad (-+ cistoca). U
NZ spomenut je sarno jedan-
put (Iv 6,23), a -+ Genezaret-
sko jezero sarno je dvaput
spomenuto kao Tiberijadsko
more (Iv 6,1; 21,1). T. je bila
znacajno srediSte -+ heleni-
zma. Preseljenjem rab. skole
iz Seforisa T. postaje krajem
,
316
TIBERUADA - TlMNA
2. st. srediste rab. ueenosti.
Tu nastaje oko 200. pal. -+ Mi-
sna a oko 400. pal. -+ Talmud.
TIBERIJADSKO JEZERO -+
Genezaretsko jezero
TIBERIJE Rim. car od 14-37.
p. Kr., -+ Augustov nasljednik.
Prema Lukinu raeunanju vre-
mena (Lk 3,1) -+ Krstitelj je
zapoeeo svoje djelovanje 15.
godine vladanja cara T.
TIBNI Ginatov sin. Htio je
postati -+ Zimrijev nasljednik,
ali ga je potisnuo -+ Omri (1
Kr 16,21s).
TIDAL Ime nekog poganskog
kralja u Post 14,1.
TIGLAT-PILESER Ime asir.
kraljeva. U SP govori se sarno
o T. P. III. koji je vladao od
745-727. pro Kr. Osvojio je
aram. drfavu -+ Hl:1mat i -+
Basan, primao danak od -+
Resina, kralja Damaska, i od
-+ Menahema, kralja -+ Sj. izr.
kraljevstva (2 Kr 15,19). 734.
krece prema Filisteji, osvaja
granieni grad -+ Gazu i dopire
do ego granice. Na poziv kralja
-+ Ahaza, koji mu je placao da-
nak (2 Kr 16,7.10; 2 Ljet 28,20),
T. P. po drugi put prodire u
Sj. kraljevstvo, osvaja razne
gradove a stanovnistvo odvodi
u -+ Asiriju (2 Kr 15,29; 1 Ljet
5,6.26) i postavlja kraljem-va-
zalom -+ Hoseju (2) (2 Kr
15,30). Nakon osvojenja Da-
maska (2 Kr 16,9) T. P. postaje
vladarom -+ Sirije i -+ Palesti-
ne. U 2 Kr 15,19; 1 Ljet 5,26;
Iz 66,19 pojavljuje se T. P. pod
imenom Pul.
TIGRIS U Post 2,14 Hidde-
kel, skupa s -+ Eufratom pri-
pada rijekama koje su tekle u
Raju zemaljskom (usp. Sir
24,25). Na obali T. lezali su
gradovi -+ Asur i -+ Niniva. U
staro su se doba obje rijeke
odvojeno ulijevale u Perzijski
zaljev, danas se one spajaju
pred samim useem.
TIHIK -+ Pavlov suradnik i
pratilac (Dj 20,4; Ef 6,21; Kol
4,7).
TIJATIRA Grad u Lidiji. ji. od
-+ Pergama (Mala Azija). Bio
je veoma poznat zbog svojih
radionica grimiza. U SP T. se
spominje u Dj 16,14 kad je -+
PavIa primila zena imenom Li-
dija. Uz to krse. zajednica u
T. prima pismo uzviSenoga
Gospodina (Otk 2,18-28).
TIJELO i dusa u SP dje-
luju zajedno; suprotstavljanje
tijelo (put) - dusa potjeee iz
gre. filozofije. Prema mnogim
mjestima SP covjek se ne sa-
stoji od T. i duse, vee on jest
T. i dusa (usp. Ps 63,2; 84,3).
Izraz spasenje duse nije
bibl.; u Bibliii se govori 0
spasenju cijelog covjeka.
Pod gre. utjecajem susrecemo
suprotstavljanje T. - dusa u
nekim kasnijim spisima SZ
(Prop 12,7; Mudr 8,19s; 9,15),
kao i na nekoliko nz. mjesta
(npr. Mt 10,28). Ipak u NZ T.
(put) uglavnom znaei: ziva
osoba (npr. 1 Kor 6,19; Rim
8,23). Uskrsnucem od mrtvih
-+ Duh posvema prozima nase
T., mi postajemo duhovni (=
Duhom prozeti) ljudi. Prezir
T. ne spada u bib!. poklad. T.
nije zlo; Bog ga je stvorio,
110 T. ipak ima udjela u -+ gri-
jehu.
U teologiji apostoia PavIa T.
.ie Kristovo slika -+ Crkve
koia od mnostva udova posta-
je jedno T. (1 Kor 12,12-27; Rim
12,4s). U Kol i Ef Krist se nazi-
va Glavom toga T. (Kol 1,18;
Ef 1,12s); on osigurava zajed-
nistvo i konaeno jedinstvo. -+
meso.
TIMNA Edomka, Elifazova -+
inoea, Amalekova majka (Post
36,12.22; 1 Ljet 1,39).
TIMNA(T) - TIT
317
TIMNA(T)
1. Mjesto na podrucju pleme-
na -+ Danova, na sj. granici
Judeie izmedu Bet-Semesa i
-+ Ekrona (15 15,10; 19,43; Su-
ci 14,1ss; 2 Liet 28,18).
2. Grad u j. Judeii. Tocan po-
lozaj nepoznat (Post 38,12ss;
15 15,57).
TIMNAT HERES Mjesto u
Efrajimovu gorju gdje je bio
sahranjen -+ Josua (Suci 2,9),
U 15 19,50 navodi se kao Ti-
mat-Serah.
TIMNAT-SERAH -+ Timnat
Heres
TIMOTEJ Sin oca poganina i
majke judeokrscanke, imenom
-+ Eunike iz Listre (Mala Azi-
ja). U -+ Ikoniju ga je Pavao
obratio te od drugog misij-
skog putovanja postaje njegov
stalni pratilac (Dj 16,1-3). Pa-
vao ga .ie veoma cijenio (Fil
2,19-23) zbog njegove pomoCi u
napornom misijskom radu (1
Sol 3,2-6; 1 Kor 4.17). Po pre-
daji on je prvi biskup u Efezu
(1 Tim 1,3; 2 Tim 1,6). Od Pav-
lovih poslanica dvije su uprav-
ljene T. (-+ pastoralne posla-
nice).
TIPOLOGIJA (bibl. T.) osobit
je oblik prikazivanja SP-a.
Osobe, predmeti iIi dogadaji
SZ u svjetlu -+ Objave tumace
se kao pralik nz. dogadaja.
Tako npr. stoje jedno nasup-
rot drugome: Stari i Novi -+
savez (1 Kor 10,6), staro i no-
vo svetiste (Heb 9,24), voda iz
stijene - Krist, izvor zivota
(1 Kor 10,4), Adam - Krist
(Rim 5,14), -+ Melkisedekovo
sveceniStvo - Kristovo svece-
niStvo (Heb 7), zemaljski i ne-
beski Jeruzalem (Gal 4,26).
TIR Stari fen. trgovacki grad
na i. obali Sredozemnog mora.
Oddavao je prijateljske veze
s Izraelom (trgovina sa -+ Sa-
lomonom: 1 Kr 5,15-32; udaja
-+ Izebele za -+ Ahaba: 1 Kr
16,31). Kad je T. htio uvuCi Iz-
rael u svoju politiku, odlucno
su se usprotivili -+ proroci (Iz
23: Am 1,9s) T. se uspio odrZa-
ti nasuprot -+ Babiloniji i -+
Asiriii. Tirski su iseljenici os-
novali Kartagu. Tek je -+ Alek-
sandar Vel. osvojio T. (izgrad-
nja nasipa izmedu T. i kopna;
naplavine s jedne i druge stra-
ne stvorile su od njega polu-
otok). U rim. je doba T. bio
samostalan. U NZ T. se spomi-
nje kod Mt 15,21; Mk 3,8 i Dj
21,3s.
TIRHAKA Od 689-663. pro Kr.
kralj -+ Egipta i Nubije (-+
Etiopija). Podupirao je pal.
knezove protiv -+ Asirije. Za
njegove vladavine Asirci su
osvojili Donji Egipat i pro-
tjerali T. iz -+ Memfisa. Do-
duse T. ga je za kratko yr.
opet osvojio, ali se za Asur-
banipala morao povuci iz
Memfisa u Napatu. U SP T.
se spominje kod 2 Kr 19,9 i
Iz 37,9.
TIRSA Kan. grad (15 12,24)
koji je spadao u -+ Manaseo-
vu bastinu (15 17,3). Prije -+
Samarije bio je glavni grad -+
Sj. kraljevstva, u doba kralje-
va Base, -+ Ele i -+ Omrija
(1 Kr 15,21.33; 16,23). Iz T. -+
Menahem poduzima ddavni
udar protiv -+ Saluma uSa'
mariji (2 Kr 15,14). Polozaj T.
ne moze se vise tocno odre-
diti.
TISUCGODISNJE KRAUEV-
STVO -+ hilijazam
TISBA Prema 1 Kr 17,1 rod-
no mjesto -+ Ilije. Nalazi se
u -+ Gileadu.
TISRI Naziv mjeseca, -+ ka-
lendar.
TIT Krscanin iz poganstva,
Pavlov pratilac na -+ Apostol
318
TIT - TOBIJA
ski sabor (Gal 2.1-3). Kasnije
ga Pavao salje u Korint da ta-
mo zbog cestih sukoba nano-
vo ucvrsti ugrozeno zajedni-
stvo s Pavlom (2 Kor 7,13;
8,6). Prema Tit 1,5 Pavao mu
je povjerio vodstvo krsc. za-
jednice na Kreti. Njemu je
naslovljena poslanica koja
spada medu spise NZ (-+ pa-
storalne poslanice).
TIT FLAVIJE Vespazijan,
:rim. car od 79-81. p. Kr. U
prvom zid. ratu vee prima
vazne zadatke te je od 69. su-
vladar svog oca Vespazijana.
G. 70. osvaja -+ Jeruzalem,
razara . grad i -+ Hram a
hramske predmete daje pre-
nijeti u Rim gdje su noseni
u pobjedonosnoj povorci (Ti.
tOY slavoluk). Poznat je nje-
gOY odnos s -+ Berenikom.
TJEDAN je vremenska jedini
'ca veea od -+ dana a manja
od mjeseca (usp. Post 2,2-3;
Lev 23,3). Cesto se u SZ spo-
minje razdoblje od sedam da
na (cesto za blagdane: Lev
23,4-44; Est 1,5; kod vjenca
nja; u zalosti: Post 50,10; kod
dugog putovanja: 2 Kr 3,9),
sto nas upueuje na odgovara
jucu kalendarsku jedinicu. T.
se ne moze izvoditi iz podjele
mjeseca na cetiri dijela. Prije
ee potjecati od posvecenog
broja sedam. Tjedni ritam ne
obazire se na mjesecne i go-
diSnje jedinice -+ kalendara.
lJELESA -+ tijelo
TJESKOBA Ne razlikuje se u
SP T. (opee temeljno raspolo-
zenje) od straha (stanje iza
zvano necim odredenim) i
strave (neposredna reakcija na
utiske).
1. Buduenost i spasenje nisu
u covjekovim rukama. On sto-
ga tjeskobno tezi da ih osi
gura (npr. pomocu nadomje
snih religija, pouzdanjem u
vanjske ustanove i djela). No,
kad sve krene drugacije ne
go se ocekivalo, covjek je bes
pomoean (malovjernost). Krs
canin nije podlozan toj nesi
gurnosti (1 Iv 4.18; Rim 8.15;
ali Fil 2,12), nego zivi od -+
nade (usp. Rim 4,18) u sretan
sVrSetak unatoc progonstvi
rna (usp. Dj 18,9s; 1 Pt 3,14).
Onima koji ne vjeruju to iz
gleda kao lakomislenost. Na
vijestanje takve vjere moze
narusiti poredak i unijeti ne-
mir (-+ Govor na gori; -+ fa-
rizeji; Dj 17,13).
2. Kad covjeka Bog posebno
zahvati, cesto ga obuzme strah
i T. Izvjestaji 0 ukazanjima
to redovito spominju (npr.
Post 28.17; Izi 20,18s; Lk 1,12s.
30; 2,9; Mt 9,811; Mk 8,6//; Otk
1,17; usp. Izi 3,5s: bozansko
kao tabu).
3. Jedan od motiva (ne pre
sudnih) krsc. etike jest strah
od Bozjeg suda (Mt 10,2811;
Heb 10,26s).
4. Bozje prokletstvo -+ pro-
kletstvo.
5. -+ strah Bozji.
TJEsITEU -+ Paraklet
TOB Kraj u sj. dijelu -+ Isto-
cne Jordanije. PribjeziSte -+
Jiftaha (Suci 11,3.5).
TOBIJA (Jahve je dobar) Sz.
vI. ime:
1. Tobija, Amonac koji kao -+
Nehemijin protivnik pokusa
va sa Sanbalatom sprijeciti
obnovu jeruzalemskih zidina
(Neh 2,10.19). Uslijed svojih
rodbinskih veza s otmjenim
Zidovima imao je velik utje
caj (6,17-19). U Nehemijinoj
odsutnosti ureduje on sebi u
Hramu stan, a odatle ga Ne
hemija nakon svog povratka
tjera (13,4-9).
2. Stari i mladi T., glavna Ii-
ca sz. Knjige 0 T.
TOBIJA. TOBIT - TREeI IZAIJA
319'
TOBIJA, TOBIT (knjiga) Izv.
je zacijelo napisana na hebr.
iIi aram., ali nam je sacuvana
samo u prijevodima (nar. -+-
Septuaginte; -+- kanon). Prica
o sudbini jednog izgnanog (-+-
izgnanstvo) Izrae1ca koji je
uiivao ugled u Ninivi. Poslu-
san Bozjem zakonu, unatoc
zabrane pokapa Zidove koji
su bili ubijeni po naredenju
Sanheriba (705-681. pro Kr.).
Pri tom je preko noei oslije-
pio (1,1-3,6). U isto je vrijeme
molila Sara u Ekbatani da je
Bog oslobodi od zloduha As-
modeja koji je ubio sedam
njezinih muieva jednog za
drugim, u svadbenoj noei.
Bog salje andela -+- Rafaela u
pomoe Sari (3,7-17). Rafael
prati mladog T. na njegovu
putovanju, pomaze mu kod
vjencanja sa Sarom time sto
pobjeduje zloduha (5-8) te da-
je mladom T. sredstvo da is-
cijeli svog oca od sljepoCe
(11). Nakon sto se to po Boz-
jem odredenju zbilo, stari T.
izgovara pjesmu zahvalnicu
Bogu (13) te nalaZe svome si-
nu da se nakon njegove smrti
vrati u Ekbatanu (14).
Ta prica, bogata umjetnickim
govorima, molitvama i mud-
rim izrekama. nastala je vjer.
oko 200. pro Kr. To nije neki
pOV. izvjestaj, vee novela
mudrosne knjizevnosti. Svrha
joj je da zasvjedoci cudesnu
Bozju pomoe onima koji se
u njega pouzdaju te da po
primjeru glavnih likova prive-
de ljude vjernosti i zakonu,
molitvi, ljubavi prema bliZnji-
ma (nar. sinovskoj ljubavi i
skrbi za roditelje) i strpljivo-
sti u kusnjama.
TOFET VatriSte u dolini -+-
Hinom gdje su se -+- Molohu
u cast zrtvovala djeca (2 Kr
23,10). Protiv toga kulta nar.
se bori --+- Jeremija (Jr 7,31s).
TOGARMA U bibl. rodoslov-
lju Gomerov sin, --+- Jafetov
unuk (Post 10,3; 1 Ljet 1,6).
Kod Ez 27,14 T. se spominje
kao pleme koje je trgovalo s
--+- Tirom (konji i mazge).
TOMA (Blizanac, Didymus)
Jedan od Dvanaestorice (-+-
apostol). U -+- sinoptickim
evandeljima spominje se sa-
mo u popisima apostola (Mt
10,31/; usp. Dj 1,13). 0 njemu
napose govori Ivanovo Ev.:
11,16 (naglasavanje njegove
vjernosti), 14,5 (nesigurnost u
vjeri), 20,24-29 (vjera u Us-
krsloga). Ddi se da je djelo-
vao u sj. Siriji, medu Partima
i u Indiji; zaglavio je izbo-
den sulicom.
TORA U hebr. jeziku naziv za
--+- Zakon (Post 26,5), za zakone
zapisane (pnz 4,44) u Peto-
knjiZju (-+- Mojsijevo petoknji-
zje), zatim za PetoknjiZje kao
cjelinu. U ranom zidovstvu i
u nz. vr. T. oznaeuje sav SZ
(usp. Iv 10,34; Rim 3,19s), a ne
samo Petoknji,Z.ie.
TOSEFTA Zbirka predaja
(otpr. u 3. st.) koje nisu usle
u --+- MiSnu; smatra se dodat-
kom i sluii za poducavanje u
rab. skolama. Velik dio T.
nalazi se u Gemari pal. i ba-
bil. --+- Talmuda.
TOU Ime -+- hamatskog kralja ..
Poslao je svog sina Hadorama
kralju -+- Davidu da mu cesti-
ta (1 Ljet 18,9s; 2 Sam 8,9s).
TRACIJA Podrucje izmedu --+-
Makedonije i Crnog mora.
Vojnici iz T. sluiili su u grc.
-helen. i rim. cetama (2 Mak
12,35).
TRAHONITIDA Podrucje i. od
--+- Genezaretskog jezera (Lk
3,1)
TREeI IZAIJA --+- Tritoizaija
BIBLIOTEKA OBIlElJ\
LAN . ~ , . . ~ L ~ \ A
320
TRGOVINA - TRNJE
TRGOVINA Kako je T. vee
bila u rukama drugih i kako
su imali tezak pristup k mo-
ru, Izraelci su se prije _ iz-
gnanstva malo bavili T. Trgo-
vanje na veliko s inozemstvom
spadalo je na kraljeve (Salo-
mon: 1 Kr 9,26; 10,11; Ahab:
1 Kr 20,34). Unutar same zem-
Ije postojala je sarno trgovac-
ka razmjena izmedu grada i
sela na sajmovima. Pravom
su se T. bavili stranci, osobi-
to Fenicani (Kanaanci) (usp.
Iz 23,2.8). Tek u izgnanstvu i
u _ dijaspori Zidovi postaju
pravi trgovci (no usp. Sir
26,29). Izraelci su izvozili npr.
zito, vino, ulje, vosak i med
(Ez 27,17); uvozili su npr. pIe
menite kovine. bjelokost (1
Kr 10,2), drvo, ribu (Neh
13,16), nakit. orude i tkanine
(Ez 27,7). NZ prihvaea pojavu
T., ali joj gotovo i ne posve-
cuje neku painju, ako se izuz-
mu ograde kod Jak 4,13s i iz-
laganje u Otk 18.11-32 gdje je
tek posredno rijec 0 T. Kod
Mt 13.45s Isus upotrebljava
sliku (dragocjeni biser) uzetu
iz podrucja T., i tako su ga
mogli svi razumjeti.
TRIFON Nadimak Diodota,
vojskovode _ Aleksandra Ba-
lasa i skrbnika Antioha VI. (1
Mak l1,39s.54ss); ovoga je dao
pogubiti (1 Mak 13,31) te je
sam postao kral.iem (oko 142-
-137. pro Kr.). Bori se protiv
_ Seleukoviea, -+ Demetrija
II. i -+ Antioha VII. t1 Mak
14,1; 15,10-14) i daje ubiti _
Jonatana (4) (1 Mak 12,39-54;
13,12-23). Trifona je pobijedio
Antioh VII. i nagnao ga na
samoubojstvo (1 Mak 15,10-39).
TRIJUMF _ pobjeda
TRI KRALJ A -+ Magi
TRITOIZAIJA (= treCi Izai-
ja) Oznaka za nepoznatog pis-
ca 56-66. poglavlja -+ Izaiji-
ne knjige, te ga po misljenju
mnogih strucnjaka treba raz-
likovati od -+ Deuteroizaije
(gl. 40-55). Proucavanjem Bi-
blije jos prije 200 g. na teme-
lju pOV. i knjiz. rasclambe
doslo se do spoznaje da od
proroka Izaije iz 8. st. potjece
sarno 1-39. gl., dok je pozadi-
na 40-66. glave vrijeme babil.
-+ izgnanstva i kasnije (6-5
st. pro Kr.). BuduCi da se gl.
56-66. kao zbirka prorokovih
rijeci donekle razlikuju od gl.
40-55. vee krajem 19. st. pri-
pisuju se tzv. T. Njihov se po-
stanak danas gotovo ope.
smjesta u yr. nakon izgnan-
stva. Prijeporno je da li se
radi 0 jednom jedinom piscu
neposredno nakon povratka
u domovinu (poslije 538. pro
Kr., moZda sam Deuteroizaija
odn. jedan od njegovih uceni-
ka) iIi 0 vise pisaca tijekom
5. st. pro Kr. U sadrlajnom
pogledu T. se bavi upozore-
njima 0 zivotu zajednice (bo-
gosluzje. prava i laina poboz-
nost, odvraeanje od stovanja
kumira i od grijehft) te cez-
njom i -+ nadom u novi Jeru-
zalem. sudom i budueom sla-
yom posljednjih vremena.
TRNJE Bodljikav korov (spo-
minje se sa Cickom). Smat-
ra se kaznom (usp. Post 3,18;
Iz 7,23ss; 34,13), ali se njime
i lozi vatra (usp. Prop 7,6s; Iz
33,12). Prica 0 gorueem grmu
(Izi 3,2ss; usp. Pnz 33,16)
temelji se na nekom bogo-
stovnom obicaju sa Sinaja.
Time nije receno da je bezna-
cajna pritom ocitovana Bozja
objava (_ Bozja imena).
Isusova trnova kruna mozda
nije bila sredstvo mucenja:
danas se vise ne moze utvrdi-
ti od kakve je biljke bila sple-
tena. Najstarija potvrda za
tradicionalno shvaeanje da je
TRNJE - TUBAL
321
trnova kruna bila sredstvo
mucenja potjece s kraja 2.
st. p. Kr. Mogla je to biti sa-
rno kruna na porugu, kao ka-
rikatura kruna kojima su se
kitili earevi i kraljevi (usp.
Iv 19,5 i znacenje ondje spo-
menutog grimiznog ogrtaca).
TROADA Grad na obali Egej-
skog mora koji je -+ Pavao
posjetio na svom 2. i 3. misij-
skom putovaniu (Dj 16,8-11,
20,5-12).
TROFIM iz -+ Efeza, -+ Pavlov
pratilae (Dj 20,4; 21,27ss; 2
Tim 4,20).
TROJSTVENI OBRASCI Na-
lazimo ih kod Mt 28,19; 1 Kor
12,4ss; 2 Kor 13,13. To su prvi
obrasci ispovijesti vjere Crkve
u trojednog Boga (-+ Troj-
stvo).
TROJSTVO Ni u SZ ni u NZ
nema izrazite nauke 0 Bozjem
T. Ipak u NZ ima iskaza koji
upueuju na troosobnog Boga
(i slufi kao temelj za kasnije
naucavanje). Ti se iskazi bit-
no razlikuju od poganskih bo-
zanskih trijada (= bozanske
obitelji: otae-majka-sin).
Trojstvo se ocituje u Bozjem
djelovanju koiim se otkriva
-+ zajednici. U 2 Kor 13,13 ......
Pavao govori 0 Kristovoj mi.,
losti, Bozjoj ljubavi, zajedni-
stvu Duha. Slicne misli: 1 Kor
12,4-6: milosni su darovi u za-
jednici djelo -+ Duha, slufenje
je djelo -+ Gospodina a moe
cudesa djelo -+ Boga. Prema
Ef 1,3-14 i 1 Pt 1,2 odabran)e,
otkupljenje i posveeenje ima-
ju svoj izvor u djelovanju
Oea, Sina i Duha. Trojstveni
obrazac u nalogu krStavanja
kod Mt 28,19 nastao je iz li-
turgijske prakse i izraz je svi-
jesti vjere -+ Crkve. Tekstovi
Dj 2,33 i Iv 15,26 nekako upu-
euju na to da se radi 0 trojs-
tvenom svjedocanstvu.
Iskazi -+ Ivanova evandelja
omogueuju da se T. promatra
kao jedinstvo triju bozanskih
osoba: Krist zivi u jedinstvu
s Oeem (Iv 1,1; 10,30,38; 14,11;
17,11.21), jest u Oeu (Iv 14,9-,
usp. Fil 2,6). Krist salje 0.04.
Parakleta (I v 14,16s.26; 16,7-
-11.13s). Pavao nadalje kale 0
Bozjem Duhu: on je od Oea
ljudima dan po Kristu (2 Kor
1,21s); on je dar Ocev i zivot-
ni duh uskrslog Sina (Rim
8,9s); u njem se zbiva otkup-
ljenje po Kristu (Ef 4,3-6; Tit
3,4ss). U NZ osim troClanih
ima i dvoclanih obrazaea (Rim
1,7; Fil 2,11).
TRON -+ prijestolje
TRPLJENJE Iskazi SP 0 T.
temel ie se na iskustvu da po-
stoji T., bol, nevolje, -+ boles-
ti, -+ smrt, -+ zlo. Izgleda kao
da se to sve protivi Bozjoj do-
broti i pravednosti. SP uka-
zuje na cov.iekovu krivnju ko-
ju Bog kalnjava (usp. Post
3,16s; Tuf 1,5). Problem ,.T.
ne da se rijesiti pukom teori-
jom. Prigovor da je Bog Cud-
ljiv i nepravedan proizlazi iz
naivnog tumacenja SP, a ne
odnosi se na samoga Boga. SP
donosi razliCita tumacenja T.,
npr: T. pojedinea koji ispa-
staju za sav narod (usp.: Iz
40,2; patnik -+ Sluga Bozji, Iz
53), postojanost u T. (-+ Job),
rijeci utjehe (-+ apokaliptic-
ka knjizevnost), mirenje sa
sudbinom (Prop 2,22ss), nad-
mocnost nad T. (Mudr 3,1).
U NZ: -+ povijest muke. Svi
krseani imaju udjela u Kri-
stovu T. (usp. Fil l,29s; 1 Pt
4,13s). To nije povod za obes-
hrabrenje, vee uzrok radosti
(Kol 1,24).
TRS -+vino
TUBAL U bib!. rodoslovlju -+
J afetov sin a Noin unuk (Post
10,2).
322
TUBAL-KAJIN - TVRDAVA
TUBAL-KAHN Prema Post
4 22 sin -+ Lameka i Sileo
Smatra se praocem onih koji
kuju bakar i zeljezo (-+ Ja-
bal; -+ Jubal).
TUDINAC -+ gostoljubivost
TUGA -+grob
TUGOV ANJE U znak zalosti
i tuge razdirale su se haljine,
oblaCilo se u kostrijet (usp.
Post 37,34; 2 Sam 3,31), pre-
krivala se glava (2 Sam 15,30),
stavljale su se ruke na glavu
(2 Sam 13,19), nije se kupalo
niti pomazivalo (2 Sam 12,20),
postilo se (1 Sam 31,13; Jdt
8,6), lijegalo se u kostrijet i
pepeo (Est 4,3; Ez 27,30), glava
se posipala pepelom (18 7,6;
Job 16,15). Nakon isteka ili za
vrijeme same zalosti, koja je
obicno trajala sedam dana
(usp. Post 50,10; Sir 22,12),
spremile bi se karmine (usp.
Tob 4,17). .
Najvainiji obred prigodom
zalosti bile su naricaljke s
glasnim zapomaganjem (Jr
22,18). Naricala je najbliza
rodbina (usp. Post 23,2), a svi
prisutni pridruzili bi se tuzalj-
ci (1 Sam 25,1). Veoma rano
Lapomaganje se zdruiilo stu-
zaljkama (npr. Davidova tu-
zaljka za Saulom i Jonata-
nom, 2 Sam 1,17-27), a za to
su se cesto uzimale narika-
ce (usp. 2 Ljet 35,25; Jr
9,16-19) koje su oplakivale
sudbinu pokojnika i pjevale
njemu u cast. Proroci su se
cesto sluzili naricaljkama da
oznace Bozju jadikovku nad
Izraelom i njegovim neprija-
teljima (usp. Ez 19,14; Jr 9,20-
-21; tuzbalice).
Znacenje zalobnih obreda nije
u pojedinostima pozna to.
Ipak, jedva se moze ustvrdi-
ti da se njima izraiavao kult
mrtvaca i zazivanja zlih du-
hova jer su takvi obredi bili
u SZ zigosani (usp. hrana u
cast mrtvacima: Bar 6,26; ne-
ki zalobni obredi: Pnz 14,1).
Treba ih poglavito shvatiti
kao znak ljudske potreseno-
sti, dtdnog strahopostovanja
i sueuti (usp. Tob 1,16-17).
Kao izricito relig. obicaje na-
lazimo tek u doba Makabeja-
ca molitvu i pomirbene zrtve
za mrtve (usp. 2 Mak 12,3846).
TUMIM -+ Urim
TUzALJKE JEREMIJINE na-
ziva se sz. zbirka od 5 pjesa-
rna kojima se oplakuje razo-
renje Jeruzalema (587. pro
Kr.), Bozji kazneni sud i pje-
snikova sudbina. Uz to one
pozivaju na pokoru i zazivaju
Bozju pomoe. Vee od davnine
T. J. pripisivale su se proro-
ku -+ Jeremiji, ali barem TuZ
1 i 5 potjecu od nekog dru-
gog pjesnika; prijeporno je
podrijetlo TuZ 2ss. Zbirka T.
J. dovrsena je oko 515. pro
Kr.
TVRDAVA -+ Antonija, -+ Ma-
heront, -+ grad
UBOJSTVO -+- umorstvo
UCENIK se naziva sljedbenik
nekog proroka, uCite1ja itd. uz
kojega pristaje i od koga pri-
ma pouku (usp: Iz 8,16; Mt
10,24; Mk 2,18). Tako se nazi-
vaju dvanaestorica U. (-+- apo-
sto1) (Mt 10,1) i veea skupina
Isusovih sljedbenika (Iv 6,66;
usp. Lk 10,1-12).
Na10g kod Mt 18,19 glasi da
sve narode uCine Isusovim
ucenicima. U Dj (do 21,16) svi
se Isusovi sljedbenici (i ze-
ne) nazivaju U. Mnoge evan.
smjernice za U. nisu namije-
njene sarno nekim vee svim
krseanima (npr. Iv 13,35).
UCITELJ je nas10v koji se
pridavao Isusu (npr. Iv 13,13)
jer je oko sebe skup1jao uce-
nike. Ta oznaka stvara zabu-
nu jer mi imenom U. cesto
oznacujemo osobu koja pre-
nosi prim1jeno znanje. No
Isus je bio prorok koji je na-
vijestao staro i novo (Mt 13,
52). U zivotu prakrse. zajedni-
ce postoja1a je slwba U. ko-
ju je Bog pok1anjao pojedin-
cima kao dar (Dj 13,9; 1 Kor
12,28). -+- Rabbi.
u
UDOVICA je nakon mwev1je-
ve smrti neko vrijeme nosila
za10bne ha1jine (usp. 2 Sam
14,2). -+- zena koja bi osta1a
bez djece ima1a je pravo na
-+-leviratski brak, ali se mog-
la vratiti i u rodite1jsku kueu
(usp. Rut 1,8; Post 38,11). Mog-
la se opet udati (osim za sve-
eenike; usp. Lev 21,14; Ez 44,
22), ali to nije cesto bivalo.
Zato se cesto spominje udo-
vicki stalez, njegova oskudi-
ca, zakonska zastita U. i dw-
nost dobrotvorne pomoei
(usp. Pnz 14,29; Jr 22,3). Sam
se Jahve zalaze za ucviljene
U. i sirocad (usp. Izi 22,21;
Pnz 10,18). NZ nar. istice brigu
prve krse. zajednice za U. (Dj
6,1s) i pomoe u njihovoj zalo-
sti (Jak 1,27). Postojao je i sta-
lez U. Cije se dwnosti opisa-
ne u 1 Tim 5.9-16.
UGARIT (danas: Ras Samra)
Fen. grad-ddava u sj. Siriji.
Povijest tog naselja seze do u
6/7. ts1j. pro Kr. U pismima iz
-+- Amarne spominje se kao
znacajan 1ucki grad. Otpr. od
2. tslj. naseljen je -+- Semiti-
rna; izmeciu 15. i 13. st. U. do-
1azi na vrhunac svoje gospo-
darske i polito moei. Politika
U. spocetka je veoma usmje-
rena na -+- Egipat a kasnije
pada pod utjecaj -+- Hurita;
nakon doba -+- Hiksa opet se
obraea Egiptu i istovremeno
uspostav1ja vezu s -+- Hetitima
s kojima granici na S. Potkraj
13. st. podlijeze nadiranju -+-
naroda smora.
Iskapanja vrsena 1929-39 i
od 1948. daju uvid u nacin
gradnje pa1aca, hramova, ki-
pova bogova, reljefa, keramic-
ke umjetnosti i dr. Od silnog
je znacenja pronaciena knji-
zevnost na sumerskom, akad.,
ego a poglavito na ugaritskom
jeziku. Ta je knjiZevnost pisa-
na ego i hetitskim hijeroglifi-
rna kao i jednim poznatim i
drugim dosad nepoznatim kli-
novim pismom. Jezik U. bio
je kan. narjecje, klinovo se
pismo zasnivalo na abecedi
(-+- slovo). Pronacieni teksto-
vi sadde: ugovore, isprave,
popise osoba i mjesta, opise
bozanstava i zrtava te relig. is-
prave. To je sve od velike vaz-
nosti za shvaeanje svijeta SZ
u doba kad su se Izrae1ci do-
seljavali (-+- osvajanje zem-
lje). U U. je postojao panteon
324
UGARIT - UMNAZANJE KRUHA
bogova s vrhovnim bozan-
stvom -+ El, s bogovima -+
Baalom, -+ Dagonom, Motom
(bog mrtvih), J amom (bog mo-
ra), kao i s bozicama -+ Ase-
rom i Anatom. U ugaritskim
tekstovima nalazi se i Daniel
koga spominje Ez 14,14.20 i
28,3, kao i -+ Levijatan (Iz
27,1). Religija Izraela bila je
prisiljena da se bori protiv
mnogobostva mitologije i bo-
gato razvijenog bogostovlja.
I izr. je pjesnistvo, izgleda,
pod utjecajem U., kao sto po-
kazuje upotreba parnih poj-
mova: zemlja-prah, ruka-
-desnica, sator-prebivaliSte,
i dr.
UHO kao organ tijela igra
znacajnu ulogu na podrucju
prava (lzI 21,6) i bogostovlja
(lzI 29,20; Lev 14,14ss). Jos je
znacajniji bibl. nacin mislje-
nja po kome se U. smatra
osobitim organom kojim cov-
jek prima Bozju -+ objavu (2
Sam 7,24; Job 42,5). Bog pri-
klanja svoje U. covjeku i
tako se s njime povezuje (Br
14,28; Ps 17,6); -7 Salomon
prima srce koje cuje (1 Kr
3,9); Bog sklapa -+ Savez s lju-
dima koji ga slusaju (Iz 55,3).
Neposlusnost se ocituje time
sto netko odvraea svoje U.
od Boga (Jr 7,24). Neobreza-
no ili tvrdo uho znak je nc-
pouCljivosti (Jr 6,10; Mt 13,
14s; Mk 4,12; Dj 28,27). Stoga
je bitna znacajka mesijanskog
spasiteljskog vremena otvo-
renost usiju (Iz 35,5; Mt 11,
5). Isus neprestano opominje
ljude da ne zatvaraju usi nje-
govoj poruci (Mt 11,15; Mk
4,9.23; Lk 8,8; Otk 2,7). -+ slu-
satL
UKOP -+grob
ULAJ Rijeka i. od Susana (=
Suza); mjesto jednog -+ Dani-
elova videnja (Dn 8,2.16).
UUCA (cesta) U gradovima
je najprije bilo malo mjesta
za U.; na Istoku su U. bile,
kao i danas, uske, krivudave,
prljave, pokatkad u obliku
stuba. Neki obrtnicki cehovi
- npr. pekari u Jeruzalemu
- bili su smjesteni u jednoj
U. U helen. su doba novi dl-
jelovi grada imali uglavnom
siroke i rayne U. Bio je sva-
kodnevni prizor da pojedinci
raspravljaju 0 religiji i filo-
zofiji na U. (usp. Lk 13,26).
U. (trg) novog Jeruzalema
opisuje se kao divot-ulica
(Otk 21,21).
Izvan gradova ceste su sImi-
le nar. za trgovinu s udalje-
nim podrucjima i za vojni
promet. Tek su u doba Rim.
carstva sagradene prave ce-
ste (uglavnom u pobibl. do-
ba), dok su prije ceste gotovo
uvijek bile utrti prolazi i ve-
oma uske.
U prenesenom smislu put
oznacuje covjekov odnos pre-
rna Bogu (usp. Ps 1,1.6). U NZ
se istice da taj odnos postaje
pravi tek u vezi s Kristom
(usp. Dj 18,25; Iv 14,4). Zbog
toga je sam Krist put (Iv
14,6). -+ put.
UUCARKA -+ bludnica
UUE -7 pomazanje
UMJERENOST -+ odricanje
UMNAzANJE KRUHA Sva 4
-+ Evandelja izvjestavaju 0
jednom U. k. (Mk 6,32-44; Mt
14,13-21; Lk 9,10-17; Iv 6,1-15),
a Mk i Mt jos i 0 drugom (Mk
8,1-10; Mt 15,32-39). Unatoc ne-
kim razilaZenjima (npr. po-
ganski kraj kod Mk 8), vjer.
se radi 0 ponavljanju vee do-
nesenog izvjestaja (dubleta),
koje se oblikovalo u samosta-
Ian izvjeStaj vee prije zapisi-
vanja Mk i Mt. Znacenje -+
cuda: trebalo je Isusa prika-
zati kao novog djelitelja -+
UMNAZANJE KRUHA - USKRISIVANJE MRTVIH 325
mane. Kod I v nakon U. k. do-
lazi govor 0 kruhu (Iv 6,
26-59) u kojem se Isus naziva
kruhom zivota. IzvjeStaji 0
U. k. u NZ oblikovali su se u
liturgijskoj praksi prve Crk-
ve ( .... Veeera Gospodnja). To
je kasnije prihvatila krsc. li-
turgija i umjetnost.
UMORSTVO se u SZ razlikuje
od nehotienog ubojstva; tko
nekoga nehotice ubije podlije-
ze -+ krvnoj osveti a moze se
zastititi -+ pravom utoCista;
tko hotimieno ubije drugoga,
mora svakako biti ubijen
(usp. Izi 21,14). U. je bilo sred-
stvo politike iIi put da se po-
stignu osobni ciljevi (usp. 2
Sam 3,27; l1s). Zabranjeno je
u -+ Deset zapovijedi; Isus
poostrava taj propis (Mt 5,22).
UNISTENJE -+ sud
UPRA VITELJ Nar. se u SP
istieu inozemni U., npr. U. ze-
mlje (procurator, rim. upra-
vitelj, npr. Lk 3,1). On stoji
pod U. Sirije (legatus, rim.
upravitelj, npr. Lk 2,2). Neke
rim. pokrajine imale su civil-
nog U. (proconsul, npr. Sergi-
je Pavao, Dj 13,7). -+ upravi-
telj dobara.
UPRAVITELJI (dobara) bili
su u SZ kraljevski namjesni-
ci, nadziratelji dvora iii upra-
vitelji kuce (1 Kr 4,6; Iz 36,3.
22; Est 1,8). U usporedbama
NZ govori se 0 U. d. kao uzo-
ru mudrosti, vjernosti i bud-
nosti (Lk 12,42; 16,1-8). -+ Pa-
vao smatra sebe i apostole
upraviteljima Bozjih otajsta-
va jer je njima povjerena
evan. is tina (1 Kor 4,1s; Tit
1,7). Slieno se i svaki krscanin
naziva U. milosnog dara koji
je primio (1 Pt 4,10).
UPUCENJE -+ utjelovljenje
UR Grad u j. -+ Babiloniji i
srediSte kulta boga Mjeseca
Sina kome je bio posveeen ve
lik hramski sklop s hramom
na brdu u obliku stubista. Na-
se1jen je vee u 5/4. tslj. pro Kr.
Najveee znaeenje dobiva U.
u 3. tslj. pro Kr. U. je bio bo-
gat zbog svog polozaja u Per-
zijskom zaljevu, preko kojeg
je bio povezan s -+ Eufratom.
Prema najmladem sloju bibl.
predaje U. je bio domovina-+
Abrahamove obitelji (U. Kal-
dejski .[-+ Kaldejci]; Post 11,
27-31; 15,7).
URARTU Asir. naziv za -+
Ararat.
URIEL .
1. VI. ime u 1 Ljet 6,9; 15,5.11;
2 Ljet 13,2.
2. U zid. -+ apokaliptiekoj knji-
zevnosti ime jcdnog andela.
URIJA
1. Ime Hetita u Davidovoj
vojsci eiju je zenu -+ Bat-Se-
bu -+ David zaveo a on je po
Davidovu nalogu imao pasti u
boju (2 Sam 11).
2. Sveeenik u doba -+ Ahaza
(2 Kr 16,10; Iz 8,2).
URIM I TUMIM su predmeti
koji nisu poblize opisani a
pomoeu kojih se imalo priop-
citi Bozje prorostvo (-+ pro-
ricanje) (Pnz 33,8). U Br 27,21
i 1 Sam 28,6 spominju se sa-
rno U. NalaziIi su se u savu
-+ efoda (Izi 28,30; Lev 8,8).
URUK -+Erek
US Rodno mjesto -+ Jobovo
(Job 1,1). Ne zna se gdje se
nalazi.
USKRISIVANJE MRTVIH Za
razliku od -+ uskrsnuca mrt-
vih oznaeuje vraeanje u ze-
maljski zivot. SP izvjestava da
su -+ Ilija i -+ Elizej uskrisi-
vali mrtve i to je bila potvrda
njihove proroeke sluzbe (1 Kr
17,17-24). Isusova U. m. (Mk
326
USKRISIVANJE MRTVIH - USPOREDBA
5,21-43; Lk 7,11-17; Iv 11,1-44}
navijestaju dolazak mesijan-
skog vremena {usp. Mt 11,3ss}
te pokazuju njega samog kao
gospodara zivota. U. m. sto su
ih izvodili -+ apostoli potvrda
su njihova navijestanja Ra-
dosne vijesti {Dj 9,36-42: -+
Tabita; 20,7-12: -+ Eutih}.
USKRS -+ Pasha
USKRSNUCE KRISTOVO Bo-
zje spasite1jsko djelo na ko-
me poCiva cjelokupno propo-
vijedanje prve Crkve {I Kor
15,14}. Na njemu poCivaju i
razni izvjestaji 0 U. K. No,
oni hoee s raznih glediSta pri-
kazati U. K. {npr. navjestaj,
mjesto dogadaja, treei dan po-
slije Isusove smrti kao vre-
mensko odredenje, obrana
protiv prigovora, ranokrse. bo-
gostovlje}. Zbog toga su i iz-
vjestaji razliciti, kao sto su
razlicita i ta glediSta. Nemo-
guee je iz tih izvjestaja sasta-
viti povijest Uskrsloga medu
svojima. 8to se zapravo kri-
je u pozadini pojedinih opisa-
nih videnja, uglavnom nije vi-
se m o g u ~ e sigurno ustanovi-
ti, i nije vazno za Citatelja ko-
ji vjeruje u to Bozje spasitelj-
sko djelo. On naime dolazi do
zakljucka da vijest 0 smrti i
U. K. proizlazi iz cjelokupnog
DZ. propovijedanja. Nz. izvje-
staji 0 U. nalaze se u 1 Kor
15,3-7; Mt 28; L ~ 24; Iv 20s
{Mk 16,9-20 tek .1e naknadno
preuzet iz drugih Ev-a}; usp
Rim 1,3s., govori u -+ Djelima
apostolskim. U. je pocetak
obnove neba i zemlje (-+ uz-
viSenje Isusovo), u cern ima-
ju udjela i oni koji priznaju
Krista svojim Gospodinom (I
Kor 15,22s; Rim 6,4s.8; 8,11).
USKRSNUCE MRTVIH -+ pre-
kogrobni zivot
USNULI -+ smrt
USPOREDBA Njome se neka
misao ne izrazava pojmovno,
nego se ocrtava slikom (npr.
milosrdno primanje u -+ Kra-
ljevstvo Bozje slikovito izra-
zeno ponasanjem oca u prici
o izgubljenom sinu). Osim
te ope. primjene rijeci U.
(Mt 15,15), tim se izrazom na-
zivaju napose Isusove U. 0
Kraljevstvu Bozjem (Mk 2; 4;
7' 9s' 12s' Mt 5ss' Ilss' 15'
18-21;' 24s; 'Lk 7s; Hl-20).' ,
U tim se U. ocrtava kako Kra-
ljevstvo Bozje dolazi: ono po-
cinje s neznatnim pocecima
(gorusica, kvasac Mt 13,31-
-3311), unatoc mnogim izdaja-
rna donosi obilat rod (cetiri
vrste tla = siiab Mk 4,1-811),
ono dolazi od Boga kao dar
(izgubljeni sin Lk 15,11-32;
radnici u vinogradu Mt
20,1-16), donosi radost kad se
nade (izgubljena ovca, iz-
gubljena drahma Lk 15,1-10;
usp. Lk 15,32; blago na nji-
vi, biser, ribarska mreza
Mt 13,44-50). Ono dolazi una-
toc svakom opiranju (zli vi-
nogradari Mk 12,1-121/); kra-
ljevska svadbena gozba Mt
22,1-14/f), zahtijeva odlucnost
i budnost (bogatas i siroma-
sni Lazar Lk 16,19-36; deset
djevica Mt 25,1-13). Neke U.
k tome pokazuju kakav stav
treba covjek imati prema Bo-
gu (farizej i carinik Lk
18,9-14) i bratu covjeku (mi-
losrdni Samarijanac Lk 10,29-
-37).
Najcesee se zeli osvijetliti sa-
rno jedna misao. Stoga je po-
sve krivo u svakoj pojedinosti
(npr. ugojeno tele u prici 0
izgubljenom sinu Lk 15,23)
traZiti neki dublji smisao.
Usporedbe odn. parabole bile
su upravljene svim slusatelji-
rna, a ne sarno ucenicima. Svr-
ha im je bila upravo u tome
da svakome olaksaju razumi-
USPOREDBA - UTJEHA
327
jevanje (Mk 4,33) i nije ih tre-
balo razlagati. Kad nam one
danas viSe nisu odmah jasne,
to je stoga sto potjeeu iz po-
ljodjelske kulturne i
iz prilika jedne davno
civilizacije. Tumaeenja kOJa
u njima nalazimo (npr. kod
Mk '4 lOss) ne potjeeu od Isu-
sa, predstavljaju navije-
stanje prvotne zajednice na
temelju iskustva prakrse. mi-
sijske djelatnosti (-'?- misije).
-+ Ivanovo evandelje gotovo i
ne spominje nikakvu U. (DC?-
bri pastir Iv 10,1-16). -'?- Lukl-
no evandelje. -'?- Markovo evan-
delje. -+ Matejevo evandelje.
USKOPLJENI(K) Zabranjeno
je u SZ skopiti
v

ljude. U. ne moze pnpadatl
Bozjem narodu (Lev 22,24; Pnz
23,1s). Una toe tome SP zna za
U. kao dvorjanike na naroci-
to povjerljivim polozajima
(Est 2,3.14; Iz 56,3s; Dj 8,27).
NZ govori 0 U. koji se odricu
zenidbe radi Kraljevstva ne-
beskog (Mt 19,12).
UTEZI Ljudi su se slmili pri-
bliznim U. Pri tom se moglo
govoriti 0 namjernom varanju,
krivotvorenim utezima (Mih
6,11). U. su ponajcesce bili od
kamena a kasnije dijelom i od
olova. Vagale su se kovine i
vrijedni predmeti. Nije bilo ni-
kad opeeobvezatnih U. Jos se
danas na Istoku moze vidjeti
vaganje ili
Yom. U. su se VIse puta mlJe-
njali prema vremenu i kraju:
Ni u iskopinama pronadem
kameni U. ne mogu se svrsta-
ti u jedan sustav U. Stoga se
ne moze za svaku tezinu koja
se spominje u SP dati tocna
protuvrijednost (kako to piSe
u mnogim leksikonima), vee
samo red velicina u kojem ih
treba zamisljati. Tako ogra-
nicenom cilju sImi slijedeei
pregled.
Temeljna jedinica: 1 sekel (lat.,
usp. hebr. saqal = vagati) =
11-17 g. Postoje sekeli razlieite
tezine, npr. oni po kraljev-
skoj mjeri (2 Sam 14,26),
prema hramskom sekelu (Izl
30,13; pisano nakon -+ izgnan-
stva).
Uobicajeni manji U.: pola se-
kela (Izl 30,13), treCina seke-
la (Neh 10,33), eetvrtina sekela
(1 Sam 9,8), oko 1120 sekela
(geriih, Izl 30,13).
VeCi U.: 1 talent (eenta; 1 Kr
10 10; 2 Sam 12,30) = 3600 se-
k;la (41-59 kg) iIi = 3000 seke-
la (34-50 kg); 1 mina (funta;
Ezr 2,69) = 60 sekela (660-1000
g) iIi (kasnije?) = 50 sekela
(550-840 g).
Prijeporno je znacenje Ez 45,
12. Za pojedine navode ne mo-
zemo iznijeti nikakve uspored-
ne vrijednosti (npr. u Post 33,
19 to nije jedinica za
nego jedinica U.); libra (ht-
ra) kod Iv 12,3; 19,39 oznaeu-
je rim. funtu odn. gre. litru
(nesto manje od 113 kg). -'?- ko-
vani novae;' -+ mjere. Spoeetka
se i -+ novae vagao.
UTJEHA Iz SP znamo za isku-
stvo bezutjesnosti (Post 37,35)
i moguenost da eovjek moze
pruziti utjehu (Post 24,67). U
prvom redu Bog znade za -'?-
trpljenje i ponizenje svoga
roda (Iz 3,7ss). Nar. u -'?- IZ-
gnanstvu -+ proroci tjese na-
rod i navijestaju mu nadu u
nov zivot (Iz 40; 52,7-10). Jahve
je Bog U. (Iz 51,12; 2 Kor
koji pridize eovjeka svoJom
rijeeju (Js 1!5-9; 15,16:20) a
utjehom obJavlJuJe sVOJU -'?-
Ijubav (Iz 40,11; 66,l1ss). Isu-
sovo je poslanje medu osta-
lim da navijesta U. spasa (Mt
5,4). Krist je U. (Mt 14,27; 2
Kor 1,5) i ocitovanje Bozje lju-
bavi (2 Kor 1,3-11; 2 Sol 2,16s).
SP kao U. (Rim 15,4) izvor je
328
UTJEHA - UZVISICE
___ vjere kao utjehe (Rim 1,12;
1 Sol 3,7; Reb 6,18).
VTJELOVUENJE (inkarnaci-
ja) nije nz. izraz, ali se ipak
pretpostavlja kao cinjenica:
Bog se u Kristu oCitovao kao
covjek (u tijelu). Bibl. zna-
nost sa sigurnoseu je utvrdila
da se Kristova pojava ne opi-
suje kao jedan od Bozjih spa-
siteljskih zahvata, vee kao nji-
hoy vrhunac. Prema Fil 2,6ss i
Iv 1,14 Isus je kod Boga zivio
i prije svog rodenja.
Kristologija NZ polazi od Isu-
sove smrti, Kristova uzvisenja
i propovijedanja prvih zajed-
nica 0 spasenju u Kristu.
Prema tom uzorku (V. =
bozansko i ljudsko djelo) ocje-
njuju se i kozmoloska (Krist
kao novo stvorenje, 2 Kor 5,
17), eticka (npr. poniznost)
i dr. pitanja ( ___ nadahnuce).
Tek kasnije se pojavljuje raz-
misljanje 0 tajni Isusove oso-
be i jace se istice opstojnost
Isusova kod Boga prije stva-
ranja svijeta. Nije stoga po-
sve vjeran nz. svjedoeanstvu
onaj tko svodi kristologiju sa-
mo na covjeka Isusa iz Naza-
reta i njegovo ovozemno dje-
lovanje.
VTVRDA -+ grad
VZA Pratio je -+ Kovceg sa-
veza i bio kaznjen smrcu jer
ga se dotaknuo (2 Sam 6,3-7; 1
Ljet 13,10).
VZASASCE KRISTOVO naziva
se u Dj 1 opisano Kristovo
-+ uzviSenje, koje prema Dj
predstavlja preduvjet putova-
nja Crkve sve do kraja zem-
lje (Dj 1,8).
VZIJA Drugo ime kralja -+
Azarje.
VZVISENJE se u SZ shva-
ca kao covjekov ugled (1 Sam
2,7), uzdizanje njegove moti
(1 Sam 1,10; Job 5,11). Bit ce
dionik V. onaj koji slijedi Boz-
je putove (Ps 37.34). V. se pri-
pisuje Bozjoj volji (Dn 5,19) i
posljedica je Bozje presude
(Ps 75,8). V. kako pojedinca
tako i cijelog naroda (Iz 1,2)
nagovijesta se u V. -+ Sluge
Bozjega (Iz 52,13). NZ govori 0
V. covjeka u sz. smislu kod Lk
1,52; 14,11; 18,14; Mt 23,12 a
opisuje V. i kao plod -+ poniz-
nosti (Jak 4,10; 1 Pt 5.6). Nar.
se istice Kristovo V., koje se
tumaCi kao sjedanje Sina Co-
vjecjega zdesna Bogu i kao
njegov dolazak na oblacima
nebeskim (Dj 2,33; 5.31; 1,9ss).
Zato je Kristovo V. ujedno i
njegovo ustolicenje (Mk 16,19:
Vzasasce; Rim 8.34; Ef UO) u
kojem je okrunjen -+ slavom
(Reb 2.9). Kristovo je V. ispu-
njenje sz. praslike i ujedno na-
govjestaj V. ostalih ljudi (Iv
3,14; 8,28; 12,32.34). Krist je uz-
visen nad svako stvorenje (kao
sto .ie -+ uskrsnuce Isusovo po-
cetak novog stvorenja). Njego-
vo je ime i ~ n a d svakog imena,
po niemu se zbivaju znakovi
i -+ cudesa (Fil 2.9s; Dj 4,30).
Kao VzviSeni on je u -+ Crkvi
trajno nazocan (Rim l,3s). V.
je uzrok slanja Duha (Dj 2,38),
otpustenja grijeha (Dj 10,43) i
spasa (Dj 4,12).
VZVISICE su mjesta za zrtvo-
vanje bozanstvu; ne treba ih
svaki put poistovjetiti s hum-
cima i bregovima (usp. Jr 7,
31), ali su ponajviSe na njima
podizane. Taj obicaj postoji u
Kanaanu vee prije -+ osvaja-
nja zemlje. Kasnije se smatra-
10 zakonitim i stovanje Jahve
na takvim V. (1 Kr 3,4), te su
poganske V. pretvorene u mje-
sta stovanja Jahve (usp. 1 Kr
18). Vz to se mogao sacuvati i
poganski kult na V. (dijelom
pomijesan sa stovanjem Jah-
ve). Osim toga (najkasnije od
UZVISICE - VELIKI SVECENIK
329'
7. st. pro Kr.) Jeruzalem se
sve viSe smatra jedinim mje-
stom zakonitog -+ bogostovlja.
Poslije -+ izgnanstva nije viSe
bilo U. Ima mnogo sz. mjesta
gdje se govori protiv U.
(npr. 2 Kr 3,8). Kultovi na U.
VALJAROV IZVOR (cen-rogel)
ji. od Jeruzalema u blizini do-
line -+ Hinom; prema IS 15,7
granicna tocka izmedu -+ Jude
i -+ Benjamina, a u 1 Kr 1,9
spominje se u vezi s -+ Adoni-
jinom pobunom. Nadalje se
navodi i kod 2 Kr 18,17ss (usp.
Iz 7,3).
VAPAJ -+ molitva
VAST! -+ Kserksova zena ko-
ju je otjerao zbog njezine ne-
poslusnosti (Est 1,9ss); namje-
sto nje postala je kraljicom
-+ Estera (Est 2,15-18).
V AZAM -+ Pasha
VAZMENA VECERA -+ Vece-
ra Gospodnja
VAZMENO JANJE -+ pashal-
no janje.
v
VECERA GOSPODNJA Svi iz-
vjestaji NZ 0 V.G. vee su obo-
jeni prvokrse. bogosluijem:
Mt 26,20-30; Mk 14,17-26 nesto
jace nego Lk 22,14-20; 1 Kor
11,23-25 (usp. takoder Iv 13,1-
-30). Sporno je da li je V. G.
bila izr. pashalna vecera (usp.
Mk 14,12161/: Iv 18,28; Lk 22,
15 misli mozda vee na novu
Pashu; usp. -+ Kumranski ka-
lendar. Ne moze se tocno utvr-
diti sto je Isus rekao (Mk 14,
22-25 iii 1 Kor 11,23-25 iii neki
treCi oblik, npr. s veCim osla-
njanjem na Lk?).
V. G. opisuje nam se kao no-
va pashalna gozba, kao gozba
odbacuju se zbog spoznaje da
bi mogli skoditi Cistom stova-
nju Jahve. Takvi su tekstovi
sastavljeni i preradivani da bi
se poduprlo stvaranje sredis-
njeg bogostovlja u Jeruzale-
mu.
novog -+ Saveza; sam se Isus;
naziva zrtvom za mnoge.
Ona se mora obnavljati u spo-
men na njega (ne sarno u po-
boznom sjeeanju nego kao sa-
dasnji dogadaj). U Pracrkvi to
se obnavljanje naziva npr. 10-
mljenje kruha, zahvaljiva-
nje (eucharistia). Ono stvara
zajedniStvo i dogada se u is-
cekivaniu -+ Ponovnog dolas-
ka. U rijecima nad kruhom
(Ovo je moje tijelo) i u ri-
jecima nad casom (Ovo je
moja krv) Isus misli na sarna
sebe; u tumacenju toga mjesta
tumaci Biblije znatno se razi-
laze. Tome Ce biti razlog, po-
red ostalog, i njihovo unapri-
jed stvoreno shvacanje, koje
jedva da se moze izvesti iz me-
toda Cisto bibl. znanosti. Ono
tumacenje u kojem se dot.
mjesta promatraju izdvojeno,
iz cjeline nije znanstveno-bi
blijski utemeljeno.
VECERNJA zRTVA -+ zrtva
VELIKI SVECENIK Kao i
kod drugih naroda postojao je
takoder u Judeji i u Izraelu
vrhovni sveeenik (2 Kr 25,18;
-+ kraljevstvo). Sz. izvjeStaji 0
V. s. sastavljeni su uglavnom
poslije -+ izgnanstva te su pro-
tkani ceznutljivim pogledom
unatrag, nacelnim razmiSlja-
njem i praksom poslije izgnan-
stva. Aronovci su se smatrali
mjerodavnom svecenickom
klasom; u stvari to oni nisu,
330
VELIKI SVECENIK - VEZATI
uvijek bili (usp. Suci 18,30).
Drustveni odnosi poslije iz-
gnanstva utjecali su na stvara-
nje predaje 0 V. s.: -+ Aron je
bio veoma istican, njegova no-
snja potanko opisivana (Izl
28s).
V. s. prinosi dnevne zrtve (Izl
29,42), smije uci u Svetinju
nad -+ Hrama (Lev
16,2: Dan pomirenja) , bio je
dakle posrednik izmedu Jahve
i naroda. Ujedno je imao velik
polito utjecaj kao predstojnik
-+ Velikog vijeea. Njegova slu-
tba, spocetka nasljedna (Br
20,26ss) i dozivotna, trajala je
u Isusovo yr. sarno nekoliko
godina, vee prema tome da li
je kandidat bio polito ispra-
van i da Ii je davao odgova
rajuee protuusluge.
U NZ spominju se V. s. -+ Ana,
-+ Kajfa i Ananija. Sporno je
od koga se sastojalo vijeee
zvano Veliki sveeenici (usp.
Mk 8,31), da li od sluibujuCih
sveeenika, njihovih prethodni-
ka ili od drugih. S Kristom je
SZ, a s njime i sz. sveeeniStvo
prestalo (-+ Poslanica Hebreji-
rna).
VELIKOSVECENICKA MOLI-
TVA -+ Ivanovo evandelje
VELIKO VIJECE (Sinedrij,
Sanhedrin = sabor, skupstina)
U Isusovo yr. najviSe zid. u-
pravno tijelo. Pocev od -+ He-
roda (1) (37-4. pro Kr.), Senat
(1 Mak 12,35) koji je poslije
izgnanstva nastao od vijeea
starjesina (Ezr 6,7) dobiva na-
ziv V. v. Ono obuhvaea 71 cla-
na pod predsjedavanjem -+
velikog sveeenika, naime -+
starjesine (zastupnici ugledni-
jih nesveeenickih obitelji), -+
sveeenike (= sveeenicke odlic-
nike) i -+ pismoznance. Utje-
caj V. v. ovisio je 0 vladajueoj
polito moei. Pod rim. namjes-
niStvom moglo je ono dono-
siti odluke 0 relig. pitanjima i
imalo je gradansku redarstve-
nu vlast (s nekim izuzecima).
Prijeporno je da Ii je imalo
ovlastenje da donosi smrtnu
presudu iii da je izvrsi bez
odobrenja rim. vlasti.
Nije sigurno da Ii je mjesto
odriavanja V. v. bila kamena
kuea u predvorju Hrama. Ne-
obicno je bilo zasjedanje u
kuCi velikog sveeenika radi su-
denja Isusu.
VETUS LATINA (starolat.
prijevod Biblije) Zajednicki
naziv za sve lat. -+ prijevode
Biblije u starini osim -+ Vul-
gate. Treba izbjegavati izraz
Itala jer on uglavnom ozna-
cuje jedan ogranak V. L. Povi-
jest V. L. mora se istraiiti za
svaku bib!. knjigu napose. Vg.
je potisnula V. L. To znaCi da
veCina lat. bib!. rkpa sadrii
sarno tekst Vg. Stoga najvaz-
niji izvori za nase poznavanje
V. L. nisu bib!. rkpi, vee bibl.
navodi starih crkvenih pisaca,
rkpi Iiturgijskih tekstova i
verzije V. L. koje su usle u
rkpe Vg. te se pogresno ozna-
cuju kao "Vulgata.
V. L. daje nam sliku povijesti
nelat. tekstova 0 kojima su
nam poznati sarno tragovi i
utjecaji. Nadalje, omogueuje
nam uvid u kulturu i civiliza-
ciju (npr. povijest jezika, pis-
rna, povijest misli i teologije).
Zbog teskoea s obzirom na iz-
yore, razumljivo je da danas
ne postoji neko zadovoljava-
juee izdanje V. L. cijelog SP.
U Beuronu nalazi se ekumen-
ski institut koji radi na rekon-
strukciji V. L.
VEZATI U prenesenom smi-
slu: bracna veza (Rim 7,2; 1
Kor 7,27.39), nadnaravno: -+
sotonski vez (Lk 13,16) i vezi-
vanje sotone (Otk 20,2). - Od-
rijesiti u prenesenom smislu:
VEZATI - VJERA
331
slika 0 rusenju zgrade (Iv 2,19;
Ef 2,14s), dokidanje nekog za-
kona (Mt 5,19//; Iv 5,18); u 1 Iv
3,8 uniStenje sotonine moei.
Vezati i razriesivati: kod ra-
bina = proglasiti nesto dopu-
stenim iIi zabranjenim na te-
melju nauke (jos: prokleti ne-
koga iIi skinuti -+ prokletstvo).
U obienom govoru kod -+ Se-
mita pomoeu opreenih pojmo-
va (kao npr. dobro i zlo) raz-
jasnjava cjelokupno pravo na
nesto. Prema Mt 16,19 -+ Petar
dobiva kljueeve kraljevstva
nebeskoga rijeeima V. i raz-
rjesivati.
VIDJETI, GLEDATI u SZ 0-
znaeuje svaku vrstu zapaza-
nja. Bog opaza sve sto se do-
gada (Job 28,24). Ljudi mogu,
a da pri tom ne umru (Izi
33,20), V." Boga tek u ograni-
eenom opsegu; oni vide u-
glavnom njegovu slavu (Izi
16,7), njegovo lice (Post 32,
31) itd.
U NZ Bozje se otajstvo oCitu-
je u Kristu (Iv 1,18; 14,9). V. i
vjerom prihvatiti znakove Kri-
sta (-+ eudo, u prvom redu -+
uskrsnuee Isusovo) vodi k spa-
senju (Mt 13,16; Iv 2,23). Skri-
veno gledanje u ovom vreme-
nu prerast ee u oCito gledanje
Boga (1 Kor 13,12; 1 Iv 3,2).
VH>ENJE (visio) Smatra se
da je V. od Boga (Am 7,1.4.7;
Jr 1,11) i da je dio proroekog
-+ poziva (Iz 6; Jr 1,5-10; Ez
1-3). Treba ga shvatiti kao du-
hovno gledanje. Ono predstav-
lja jedan od glavnih izvora
proroeke spoznaje buduenosti
(Jr 24; Am 7,1-9); osobito je
obiljezje zid. -+ apokaliptieke
knjizevnosti (Dn 2,19.28; 7,1;
g,18). U NZ Isusovo krstenje
(Mt 3,16s) i prizor koji ueeni-
ci vide kod -+ preobrazenja
(Mk 9,2-10//) takoder se sma-
traju V. Nadalje, NZ izvjesta-
va 0 -+ Stjepanovu (Dj 7,55)
i -+ Petrovu V. (Dj 10,11-16).
Pavao se poziva na videnja
kao na temelj svoga poziva
(Dj 26,12-18). Ivanovo -+ Otkri-
venje dijelom je napisano u
obliku V.
VIJECE -+ Veliko vijeee
VIJEK -+ vriieme
VINO je znak radosti (Ps 104,
15), uzima se kod svakog obro-
ka (1 Sam 25,36; Iv 2,1-11) i
sluzi za lijeeenje (Lk 10,34; 1
Tim 5,23). Iz relig. razloga net-
ko se moze uzdriavati od vina
(Br 6,1-4; Suci 13; Lk 1,5). SP
odvraea od zloupotrebe V. (Izr
23,31-35), jer pijanstvo isklju-
euje iz -+ Kraljevstva Bozjega
(Gal 5,21). U vezi s V. govori
se slikovito i 0 trsu. Izrael je
eokot koji je Bog zasadio (Ps
80,9-12), on je i vinograd (Iz
5,1-4). U NZ slikom trsa ozna-
euje se zajednistvo Isusa s nje-
goyim ueenicima (Iv 15,1-8) a
vinograd se pojavljuje u raz-
nim usporedbama (Mt 20,1-16;
21,33-46). Bezboznik je sliean
neplodnu trsu (Iv 15,6; usp. Iz
5,2). Takav mora piti V. gnje-
va suda Bozjega (Otk 14,10;
usp. Jr 25,15-29). Pravednik
smije imati udjela na dovrse-
nju saveza sto ga je Isus na
-+ Posljednjoj veeeri ustano-
via pod znakom V. (1 Kor 11,
25s; usp. Mk 14,23ss).
VJECNOST -+ vrijeme
VJERA je u SZ stay pod-
loznosti i pouzdanja u Boga,
a ne sarno stvar razuma.
Uzor V. jest Abraham, otac
po vjeri (Post 15,6). Ako se
na me (vjerom) ne oslonite,
odrzat se neeete (Iz 7,9).
U NZ Isus zahtijeva V. u svo-
je poslanje (Mk 9,23s; sumnja
onemogueava -+ eudo: Mt 17,
20; 10,32s). Ta V. stvara prve
krse. zajednice (Dj 2,44; 16,30s;
332
VJERA - VODA
Rim 10,17; 1 Kor 15,ls) i obu-
hvaca sva podrucja zivota, jer
ona znaci nov odnos prema
svemu. Stav razuma (2 Kor 5,
7) povezan je s pouzdanjem
(Rim 6,8), koje oCituje svoju
snagu ljubavlju (Gal 5,6). V.
je dakle mnogo vise od dodat-
nog obavjestenja. Djela -+ Za-
kona ne omogueuju -+ praved-
nost, vee taj temeljni stav V.
(Rim 3,28; usp. Gal 2,16; Rim
1,17 prema Hab 2,4). Prema Iv
3,21 treba ciniti istinu, a ne sa-
rno poznavati je, ako zelimo
doCi k -+ svjetlu. Upravo Iv i
1 Iv shvacaju V. kao spoznaju
(usp. npr. Iv 16,30; 8,28) koja
vjernika vodi u -+ zivot.
VJERNOST je odlika Bozje -+
milosti i njegova -+ milosrda
(Post 24,27; Izi 34,6) te dokaz
Bozje ljubavi (Pnz 32,4). Boz-
ja je V. temelj pouzdanja (1
Kor 10,13; 2 Kor 1,18) i sigur-
nosti -+ spasa (1 Kor 1,9; 1 Sol
5,24; Fil 1,6). Obraeenje i vjera
(-+ poziv) covjekov su odgovor
na Bozju V.
VLASNISTVO Privatno se V.
pretpostavlja u SP. SZ pozna-
je V. u obliku posjedovanja
stoke u nomadskom razdoblju
(Post 13,2; 26,14; Br 31,9; Pnz 3,
19), zemljiSta nakon -+ osvaja-
nja zemlje (Br 35,2; 1 Kr 21,2s) i
V. novca (Post 23.16; Jr 32,9).
-+ ZemljiSni je posjed po mo-
gucnosti imao ostati u V. 0-
bitelji, koja je imala pravo na
kupovinu i prodaju (Lev 25,25;
Jr 32,6ss). Odnos prema zem-
IjiStu odreden je shvacanjem
da je zemlja Jahvino V., koje
je on narodu obeeao i predao
mu da njime vjerno upravlja
(Post 12,7; Pnz 32,49; Lev 25,
29). Zbog toga -+ proroci usta-
ju protiv svakog iskoristava-
nja (Am 2,6-8; Iz 5,8; Ez 45,9;
46,18). Zakonski propisi u Pnz
15,1 zahtijevaju da se na kraju
svake sedme godine oproste
dugovi (godina oprostenja);
Lev 25,4 propisuje da 7. godi-
na ima biti subotnja godina
Gospodinova, u kojoj se ne
smije raditi nikakav poljski
posao; sarno ono sto uzraste
bez ljudskog truda neka sImi
za hranu. Prema Lev 25,8 godi-
na koja slijedi nakon sedam
subotnjih godina treba biti Ju-
bilejska godina: tad se osloba-
daju robovi, vraea posjed i
svatko se vraea svome rodu.
V. je zastieeno propisima 0
naknadi stete (lzi 21,33-22,3;
-+ lopov). Pnz 19,14 predvida
kaznu za premjestanje zem-
ljisne mede. Tijekom vremena
ne smatra se sarno zemlja ne-
go i narod posebnim J ahvinim
V. (Pnz 7,6; Jr 2,7).
U NZ odnos prema V. prozet
je iScekivanjem skorog dolas-
ka Bozjega kraljevstva, koje
pod odredenim okolnostima
zahtijeva odricanje od V. (Mk
10,23-27; 1 Kor 7,29ss). Nutar-
nja neovisnost 0 posjedu mo-
guca je zbog pouzdanja u Kri-
sta (Mt 10,9). Gdje bogatstvo
dijeli ljude od Boga, mora se
napustiti privezanost uz po-
sjed (Mt 6,19ss.24; Lk 16,13).
Svijet je Kristovo V. u koje on
ulazi (Iv 1,11). Po njemu je nz.
narod Saveza Bozje V. (Ef 1,
14; 1 Pt 2,9). Odatle je shvat-
ljivo zajednistvo dobara u p'r-
voj krSe. zajednici (Dj 2,44s;
4,34s).
VLAST -+ moe, -+ ddava
VLASTI -+ andeo
VODA je na Istoku najvazniji
preduvjet zivota. V. u SP ozna-
cuje sreeu i sigurnost (Ez 47,
1). Bog se oslovljava kao izvor
zive V. (Iz 17,13) u Cijoj blizini
smije zivjeti poboznik (Ps 1,3;
Jr 17,8). I Isus sebe prikazuje
kao zivu V. (Iv 4.10.13s). Tko
u njega vjeruje, sam postaje
VODA - VRIJEME
333
izvorom zivota (Iv 7,37s). V.
-+ krsta znak je novog zivota
(Iv 3,5; Dj 8,36). Prolivena iIi
tekuea V. oznacuje ispraznost
zivota i njegovu prolaznost
(Ps 22,15; 2 Sam 14,14). Gres-
nik je covjek koji upija u sebe
opaCinu kao V. (Job 15,16). Vo-
dama potopa iIi zatornim V.
dolazi -+ sud (Post 6; 7; Otk
8,11).
VODA PREPIRANJA -+ Masa
VODE (odn. bezdan) jesu sil-
na vodena masa ispod povrsi-
ne kopna (Post 49,25). Kod -+
stvaranja V. su podijeljene na
gornje i donie (Post 1,6s).
Skupna provala gornjih i do-
njih voda naziva se -+ poto-
porn (Post 7,11.17). Prema NZ
bezdan je mjesto gdje su za-
toceni -+ demoni (Otk 9,1.11;
17,8). U Yr. konacnog -+ spasa
nema viSe opasnosti od V.
(Otk 21,1).
VOJSKE (hebr. seba cot) Ce-
sto: Jahve (ili Gospod) nad
vojskama. Prijeporno je da Ii
se pri tom Jahve slavio kao
pobjedonosni ratnicki bog
(usp. Izi 15,3) iIi kao Gospodar
nad nebeskim vlastima (usp.
Ps 103,21) odn. nad pokorenim
kan. bozanstvima.
VOLJA BO:lJA ocituje se u
-+ stvaranju kao njegova od-
luka, uzrok spasenja i izvor
svega sto postoji (Job 38,2; Ps
33,11). Covjekova volja naginje
zlu, ali povezana s V. B. (Iv
6,38ss) moze se odluciti na do-
bro (2 Kor 8,10s). Isusov je za-
datak da ispuni V. B. (Mt 26,
42; Lk 22,42), te tako posveti
ljude (Ef 1,5.11). Prema Mk 3,
31-35// svatko tko ispunjava
V. B. jest Kristov -+ brat.
VRACANJE je poznato u Izra-
elu te se javlja unatoc zabra-
ni u Izi 22,17 (Post 30,14.37s).
Poistovjeeuje se s idolopoklon-
stvom (pnz 18,9-13; 1 Sam 15,
23) jer je upotreba amajlija i
slicnih praznovjernih predme-
ta protiv demona uvjetovana
nedostatkom vjere u Boga. NZ
izvjestava 0 zid. vraCima koji
su nastupili protiv apostola
(Dj 19,13-18). V. je zabranjeno
i u NZ (Gal 5,10; Otk 21,8).
VRATAR Cuvar vratiju u ne-
kom gradu (2 Kr 7), dvoru (2
Sam 11,9; Est 2,21) a nar. u
Hramu (Ezr 2,42; Neh 7,45). V.
su bili nizi hramski poslufnici
a mogli su vrsiti ipjevacku
sluzbu (usp. 1 Ljet 9,33; 15,16-
-24).
VRH HRAMA Oznaka ji. ugla
hramskog trga. Ne smije se
dosl. shvatiti da se Isus kod
-+ napastovanja trebao baciti
s V. H. (Mt 4,5; Lk 4,9).
VRIJEME. SZ misIi u povijes-
nim, a ne filozofskim katego-
rijama. V. se dovodi u vezu s
-+ stvaranjem (Post 8,22), uvi-
jek je u vezi s covjekom i nje-
govom -+ povijeseu te se sma-
tra Bozjim darom (Ps 90,3-12;
Job 1,21). Bog je gospodar V.,
on ga i rasporeduje (Iz 5,19;
22,11). V jecnost nije bezvre-
mensko stanje. Bog je vjecan
jer svojom moCi nadilazi V.
(Ps 90,4; Iz 43,10ss). Kao 8tO je
Bog vjecan, tako je vjecna i
njegova rijec (Iz 40,8) i njego-
va pomoe (Iz 51,6). Vjecnost
se izrafava rijecima: vazda i
dovijeka (Izi 15,18), od vije-
ka do vijeka, zauvijek (Jr
7,7). NZ govori 0 V. kao vre-
menskom trajanju (eon, chro-
nos), pravi trenutak, prili-
ka (kairos), dan (hemera)
i cas (hora). Eon: Bog je
gospodar V. (1 Tim 1,17), daje
mu sadrfajnost (2 Tim 1,9); V.
je dodijeljeno ljudima (Dj 17,
26); ljudi ne mogu biti gospo-
dari V. (Dj 1,7). Bozja se nad-
moe nad V. izrazava izral{ia:
BIBLIOTEKA O B I , ~ ~
334
VRIJEME - VULGATA
dovijeka (eoni: Lk 1,33), u
vijeke vjekova (eon eona: Gal
1,5). V. je pred Bogom rasko-
madano (2 Pt 3,8). Sto je re-
ceno 0 Bogu, vrijedi i za Kri-
sta (Reb 13,8; Otk 1,17s). S
Isusom zapoCinje presudno
V. (Mk 1,15) koie oznacuje
Bozju kraljevsku vladavinu
sto se ostvaruje -+ sudom i
-+ miloseu (Lk 11,20). To nije
poznato -+ svijetu (Iv 1,10; 7,
6). V. kao obiljezje ovog vije-
ka (eona: Lk 16,8) dovrsit ee
se u budueem vijeku (eonu:
Mk 10,30). Nar. -+ Pavao na-
glasava V. kao ostvarivanje
Bozjeg nauma: Krist je dosao
u punini V. (Gal 4.4), V. je od-
redeno za nasu slavu (1 Kor
2,7). Pavao govori 0 nedostat-
nosti i ludosti V. (1 Kor 1,20;
3,18), ali i 0 moguenosti ot-
kupljenja V. (Gal 1,4). Crkva
zivi u napetosti V. "Pravi tre-
nutak, prilika: ukazuje na
presudno znacenje V., npr. u
usporedbama koje poticu na
budnost (Mt 24,42-44) iIi u Pav-
lovim opomenama u 2 Kor 6,2
(V. milosti), Rim 13,11 (V. spa-
senja). Od krseana se traii da
dobro iskoriste sadasnji trenu-
tak (Lk 19,42; 2 Kor 6,2). Dan:
oznacuje puninu V. (-+ eshato-
logija) , sud i -+ spas (Mt 26,
29; Lk 21,28). Svijet zivi u -+
nadi ispunjenja dana koji je
zapoceo u Kristu (Mk 1,15; 1
Kor 10,11).
VRIJEME MOLITVE Rram-
sko bogosluije poznavalo je
dvije dnevne zrtve, jutamju i
vecemju. One su bile popra-
eene molitvom. Osobna se mo-
litva obavljala triput dnevno;
uvecer, ujutro i u podne (Dn
6,11; Ps 55,18). U NZ uzimaju
se sesta i deveta ura kao V.
m. (Dj 2,1; 10,3.9).
VRSIDBA -+ zetva
VRT su posjedovali sarno
imuenici (npr. kralj: 2 Kr 25,
4). Bio je ograden (usp. Pj 4,
12) i dobro natopljen vodom
(Iz 1,30). U njemu je raslo npr:
povree (Pnz 11,10), voce, orasi
(Pj 6,11). Osim toga postojali
su V. slicni perivojima (usp.
Dn 13). Posjednici su cesto po-
kapani u svojim V. (2 Kr 21,
26; usp. Iv 19,41). Buduee spa-
senje predocivalo se slikom
plodna V. (Ez 36,35; Otk 22,1),
a isto tako pocetno razdoblje
(-+ Raj zemaljski). -+ Getsema-
nL
VULGATA (u opeoj upotre-
bi) Tako se zove onaj lat.
-+ prijevod Biblije koji je pri-
hvaeen vee u 4. st. p. Kr. To
nije neko jedinstveno djelo,
vee plod sakupljackog rada.
Lat. SZ (osim Ps, Mudr, Sir,
Bar, 1 i 2 Mak) zapravo je
Jeronimov prijevod s hebr.
(oko 390. p. Kr.); kod Ev-a
je Jeronim sarno preradio vee
postojeCi lat. tekst. Lat. prije-
vod ostalog NZ ne potjece od
njega. Tridentski je sabor pro-
glasio V. autenticnom (tj. za-
konski i dogmatski pouzda-
nom; nista nije receno 0 nje-
zinoj knjiz.-pov. vrijednosti).
Izdanje Pape Siksta V. (1590)
nakon njegove smrti povuceno
je i zamijenjeno drugim (Six-
to-Clementina).
ZABRANA Ponajprije se u SZ
misli na Z. slika (Izl 20,41;
Pnz 5,8) i tabue (Izl 19,12s), ci-
me se sve sto je sveto isklju-
cuje iz svakodnevne upotrebe
(npr. -+ subota: Izl 20,8ss; usp.
Post 2,3; sv. -+ sator: Izl 29,44;
-+ Kovceg saveza: 2 Sam 6,6s;
Svetinja nad svetinjama u -+
Hramu: 1 Kr 8,6.10s; usp. Izi
26,33). Cilj je Z. zastita od obi-
caja okolnih naroda i isticanje
relig. iskljuCivosti Izraela (Lev
10,1). U NZ Z. prelaze u pozi-
tivne smjernice uzajamnog po-
nasania medu bliznjima (Mt
5,22-43). Kod PavIa Z. ima rela-
tivno znacenje (1 Kor 11,1-16)
jer su krscani podlozni sarno
Kristovu zakonu i zapovijedi
-+ Ijubavi (Gal 5,14) kao jedi-
nom mjerilu svog zivota (Iv
12,49; 15,12).
ZAGLAVNI KAMEN -+ kamen
ZAGOVORNIK -+ Paraklet
ZAHARIJA
A) (spomenu se Jahve) VI.
ime, npr:
1. Kralj (sarno sest mjesed,
743. pro Kr.) -+ Sj. izr. kraljev-
stva (2 Kr 15,8s). Naslijedio ga
je njegov ubojica salum, koji
se odrZao sarno mjesec dana
dok ga nije umorio Menahem
(2 Kr 15,13s).
2. Prorok iz svecenickog roda
Idonova. Z. i -+ Hagaj pospje-
sili su svojim nastupima ob-
novu -+ Hrama (520-515. pro
Kr.) nakon -+ izgnanstva za
\Tijeme Zerubabela i Jesue
(Ezr 5,ls; 6,14); -+ Zaharija
(knjiga).
B I Prema Lk 1,5 bio je sve-
cenik iz razreda -+ Abijina (1
L iet 24,10). Dok je prinosio
kad. -+- Gabriel mu je obecao
sina (-... Krstitelj). Benedic-
:uSc koji se pripisuje Z. sadr-
z
zi u prvom dijelu hvalospjev
Bogu (Lk 1,68-75) zbog ispu-
njenja njegovih obecanja a u
drugom dijelu upozorava na
poslanje Krstitelja koji ce pri-
praviti put Gospodinu (Lk 1,
76-79).
ZAHARIJA (knjiga). U 1. dije-
lu (1-8), nakon uvoda (1,1-6),
opisuje: osam nocnih videnja
(1,7-6,8) - 4 jahaca, 4 roga,
covjek s mjerackim uZetom u
rud, odijevanje velikog sve-
cenika u Ciste haljine, zlatni
svijecnjak, knjiga koja leti, ze-
na u vaganu, cetvera bojna
kola; poziv na krunidbu ve-
likog svecenika (6,9-15); pita-
nje 0 postu, Jahvine opome-
ne i obecanja (7s).
2. dio (9-14) danas obuhvaca 2
zbirke prorostava: 1) Obeea-
nje pomoei Judi, povratak u
zemlju, kralj Mesija, prijetnja
poganskim narodima (9ss,
Deuterozaharija, donosi ale-
goriju 0 pastirima, 11,4-17; usp.
13,7s). 2) Propast neprijatelj-
skih sila i uzdignuce Jeruzale-
rna (12ss, Tritozaharija, sa-
drZi rijec 0 onome koga su
proboli, Zah 12,10).
1. dio uglavnom potjece od
-+ Zaharije (2). Nastao je da-
kle oko 520-515. pro Kr. 2. dio
ne potjece od njega (npr. ne
spominje se obnova Hrama);
prijeporno je nutarnje jedin-
stvo i vrijeme postanka. Po
svoj je prilici preraden u 3/2.
st. pro Kr., pri tom je iskoris-
teno mnogo stare grade (djel.
cak iz vr. prije izgnanstva).
U srediStu poruke Zah 1-8 sto-
ji izgradnja Hrama, obnova
Bozjeg naroda i nada u Me-
siju Kralja. Osnovna je tema
Zah 9-14 buduce vrijeme -+
spasa u novom Izraelu pod no-
336
ZAHARIJA - ZAJEDNICA
vim Kraljem. Prvi krsc. na-
vjestaj uvida da su se mnogi
izricaji iz Z. ispunili u Isuso-
voj muci (npr. 9,9; 11,13; 12,
10; 13,7).
ZAHVAUIVANJE Kako SZ u
hebr. nema posebne rijeCi ko-
ja bi znacila zahvaljivati,
taj se pojam opisuje izrazima
slaviti i castiti.
Z. se oCituje zrtvom (usp. Am
4,5; Jr 17,26; 33,11) i zahval-
nim pjesmama (Ps 48; 66; 118;
124). U kasnijim knjigama -+
Septuaginte up'0tre.bljava se z ~
izraz zahvaIJIvanJe euchan-
stia i eucharistein (Jdt 8,25;
Est 8,12; 2 Mak 1,11; 2,27;
Mudr 18,2), a tako i u NZ kod
Luke, PavIa i Ivana. Isus za-
hvaljuje svom Oeu time 8to
ga slavi (Mt 11,25; Lk 10,12).
Boga slavi i -+ Marija (Lk 1,
46-55) i -+ Zaharija (Lk 1,68).
Zahvaljivanju kao temeljnom
relig. Cinu (Lk 17,18; ozdrav-
ljenje jednog Samarijanea)
stavlja se kao opreka na puki
obrazae svedena zahvalna mo-
litva (Lk 8,11; farizej u hra-
mu), koja vodi sarno do umi8-
ljanja 0 vI. pravednosti.
Od najvece je vaznosti pojam
Z. kod -+ PavIa. Uvodi u nje-
gove poslanice puni su Z. Bo-
gu za djelovanje u zivotu za-
jednice (npr. Rim 1,8s; 1 Kor
1,4-6). U 1 Sol 5,18 Z. se izri-
cito istice kao ono 8tO Bog
hoce i smatra se znakom po-
boznosti (usP. Rim 1,21). Ono
je odgovor ljudi na Bozju -+
milost (2 Kor 4,15; 1,11). Neza-
hvalnost ce biti znak posljed-
njih vremena (2 Tim 3,2).
Zahvalna molitva oznaka je
krsc. zivota. Kako je zivot
krscanina bogat miloscu (2
Kor 9,14; Fil 4,7; Ef 2,7; 3,19),
treba on obilovati i zahvalji-
vanjem (Kol 2,7). Z. postaje
razlogom cudorednog djelova-
nja u dobrotvornosti (2 Kor
9,11), posveCivanju svagdanjeg
zivota (Kol 3,17), posveCivanju
Bozjih darova molitvom kod
stoIa (1 Tim 4,3s); Z. tako vodi
velicanju Boga (1 Kor 1O,30s).
Z. se napose mora oeitovati
u -+ bogostovlju (1 Kor 14,
6s; Ef 5,20; Kol 1,12; 3,17; 1
Tim 2,1), razliCitim oblicima
hvalospjeva (Ef 5,19s; Kol 3,
16) i potvrdivanjem kad za-
jednica izgovara -+ Amen
(1 Kor 14,16s). Po Kristu kao
posredniku izrazavamo svoju
zahvalnost Oeu (Rim 1,8; Ef
5,20). U bogosluznom Z. obli-
kuju se i izvjestaji 0 ustano-
vi euharistije (Mk 14,23//; 1
Kor 11,24) te izvjestaji 0 u-
mnazanju kruha (Mk 6,41//;
8,6s; Mi 15,36; Iv 6,11.23). Slav-
ljenje -+ Veeere Gospodnje
jest onaj oblik Z. u kojem za-
jedniee vjeruju da se kod toga
sam Bog izravno odazivlje.
Zahvalne su molitve upravlje-
ne Bogu (1 Kor 1,4; 1 Sol 1,2;
2,13), za sarna sebe (1 Tim 1,
12), a jos viSe za zajedni.eu
(Fil 1,13; 1.16; 1 Kor 1,4; RIm
1,8). Zahvalna molitva postaje
molitva novog eona (Otk 4,9;
7,12; 11,17).
ZAJAM Dobro je djelo neko-
me dati u Z. novae iIi zivotne
namirnice (Ps 112,5; Mt 5,42).
U SZ bilo je zabranjeno uzi-
mati kamate od sunarodnjaka
(Pnz 23,20s). Vierovnik je smio
traziti zalog (Pnz 24,10s), ali
je stvari potrebne za zivot dru-
goga morao vratiti prije za-
laska sunea (Izl 22,25). Preda-
ja je dugo vremena branila
krScanima uzimati kamate (i
prema Lk 6,34s).
ZAJEDNICA Bozji narod koji
se okuplja. U SZ elanom toga
naroda postaje se po rodenju
(-+ plemena). Iz tog yr. potje-
eu bibl. tekstovi. Prijeporno je
8tO se pod imenom Z. pod-
razumijeva prije tog yr. (am-
ZAJEDNICA - ZAKLETVA
337
fiktionija oko svetiSta u se-
kemu?). Relig. znacenje ima
okupljanje na bogostovlje
(1 Kr 8,55; Ps 111,1). U prije-
vodima NZ jednako se upo-
trebljavaju izrazi Z. i Cr-
kva. Grc. izv. tekst ima za
oba izraza sarno jednu rijec
(ekklesia). To oznacuje kuenu
Z. (Rim 16,5), mjesnu Z. (1
Kor 1,2) odn. savez zajednica
(2 Kor 8,1), kao i cjelinu sa-
stavljenu od viSe Z. (Kol 1,18;
Ef 1,22). Te Z. nisu sarno bile
svjesne svoga jedinstva (Kri-
stovo tije1o) nego su i zivjele
u skladu stirn (npr. milo-
stinja drugih Z. za siromasnu
prazajednicu u Jeruzalemu).
Svaki je Clan neke Z. brat iii
sestra u Kristu i kada dode
u drugu Z. (usp. Rim 16,1).
Zajednici na poseban nacin
sluze nadglednici, prezbi-
teri. dakoni. karizmatici
karizma) i udovice. Kad se
upotrebljava rijec "Crkva,
treba uvijek imati na umu da
se ona sastoji od mnogo raz-
nolikih Z.
ZAKEJ Kod Lk 19,1-10 carini-
cki starjesina u
ciju je kueu svratio Isus.
ZAKLETV A Potkrepljenje ne-
ke istine (Post 47,31; 50.5s.25),
zaklinjanje i zazivanje Boga
radi potkrepe nekog obeeanja
(Post 50.5-7; JS 2,12-14) posta-
je bogostovnim cinom: "pola-
ganje Z. i obredno caseenje
Boga iIi bogova postalo je jed-
no (JS 23.7; Iz 48,1). Znacajna
je Z. kod sklapanja saveza
(Post 21.31s; 26.28-31; JS 9,15:
zaklinjati se = sklapati savez).
zatim u vezi sa zavjetom i u
sluibenom sudovanju Z. ociS-
cenja (Izi 22,7-10; Lev 5,21-24)
te kod sklapanja ugovora
(Post 21,23-31). Nadalje, Z. se
promatra kao obeeanje (Post
24.7; pnz 1,8.35). Z. su se poja-
22 Biblijski leksikon
cavale uvjetnim proklinja-
njem sarna sebe (1 Sam 14,44;
20.13; 2 Sam 3,35) i Jdetvom
(JS 6,26; 1 Sam 14,24). ZaJdi-
njalo se Jahvom (1 Kr 1,30;
2,42), Jahvinim imenom (1
Sam 2,42), Jahvom nad voj5-
kama (= Sabaot, usp. Iz 19,
18), istinskim Bogom (Iz 65,
16), zivotom Gospodinovim
(Suci 8,19; 1 Sam 14,39.45), :so-
gom kao svjedokom i sucem
(Post 31,50.53; 1 Sam 20,23; Jr
42,5), zivotom osobe kojoj se
obraea (1 Sam 1,26; 20,3; 2
Sam 15.21). SZ cak govori 0
tome da se Bog zakIinje: sa-
mim sobom (Post 22,16; Am 6,
8; Iz 45,23; Jr 51,14), svojom
svetoscu (Am 4,2; Ps 89.36),
slavom Jakovljevom (Am 8,7),
svojim velikim imenom (Jr
44,26). Z. se ocitovala: diza-
njem ruke prema nebu (pnz
14,22; 32,40). doticanjem steg-
na (ublaieni izraz za spo!ovi-
10) (Post 24,29; 47,29), preda-
jom nekog dara (Post 21,30),
komadanjem neke zivotinje
(Post 15,17; Jr 34,18), ispija-
njem vode prokletstva (Br
5,22). Smatralo se grijehom za-
klinjati se idoIima (JS 23,7;
Am 8,14; Sef 1.5; Jr 5,7; 12,16).
Kriva Z. bila ie strogo zabra-
njena (Izi 20,7; Lev 19,12; pnz
5,11). Jahve je jarnac Saveza
i Z. (Pnz 7,8). jer se njegova
presuda nad Ijudima potkrep-
Ijuje zakletvom (Br 32,10s; pnz
1.34s; 4.21; 1 Sam 3,14; Iz 14,
24s).
U nacelu su eseni i Kum-
ranci zabacivaIi Z., premda su
je novi clanovi prilikom pri-
manja morali poloziti. Prema
Mt 5.33-37 Isus je ostro ustao
protiv zaklinjanja, odn. protiv
farizejske kazuistike u pita-
nju valjanosti neke Z. On tra-
zi bezuvjetno povjerenje u
ljudsku rijec. Z. je sarna po
sebi uvijek znak nepovjerenja,
338
ZAKLETVA-ZARUCNICA
pa bi zbog toga morala biti
suviSna u krsc. zajednici (usp.
Jak 5,12).
ZAKON Smjernica koju zada"
ju npr. svecenici (Jr 18,18),
najzad mnogobrojni propisi
koji potjecu iz razlicitih raz-
doblja i krajeva, koji su na-
stali iz razliCitih pogleda na
svijet i razlicitih namjera; te
odredbe nalazimo u -+ Mojsi-
jevu petoknjiiju (-+ Deset
zapovijedi, -+ Knjiga saveza,
-+ ZakOl1 svetosti). BuduCi da
ti propisi zele biti znak vjer-
nosti ->- Savezu, njihovo se
podrijetlo izvodilo od --+ Moj-
sija kojemu se pripisivalo
sklapanje Saveza. Ljudima su
dobrodosle takve upute (Ps
119). lidovi povratnici iz -)-
izgnanstva isticali su vrijed-
nost Z. (Neh 8). Kad su lido-
vi htjeli sve pojedine odredbe
ne sarno ispunjavati nego ih
po mogucnosti dosl. shvatiti
i protumaciti, tada su zakone
mogli obdrzavati sarno struc-
njaci. Na svecenikovo mjesto
dolazi --+ pismoznanac kao
tumac. Smatralo se da je bit
religioznosti u sto tocnijem
ispunjavanju Z., premda ga je
sarno mali broj dobro pozna-
vao. -+ Tora.
Krist je okoncao Z. (Rim 10,4):
Z. je jednom zauvijek ispunjen
(Mt 5,17). On viSe ne obvezuje
krscane, jer je sam Bog nad-
masio Savez (-+ Apostolski sa-
bor) a Krist je u svojoj krvi
sklopio novi Savez (1 Kor
11,25). Vjernici su obvezani na
Kristo'! Z. (1 Kor 9,21). -->-
Poslanica Galacanima. Nije u
duhu Biblije sz. propise protc-
zati na krscane.
ZAKON SVETOSTI Od g. 1877.
cesto se Lev 17-26 naziva za-
kon svetosti (usp. Lev 19,2).
Prijepomo je sto sve obuhva-
ea (da Ii mu pripada Lev 17?)
i da Ii je Z. s. vee postojao kao
zbirka prije nego je dobio svoj
danasnji polozaj. Pojedini su
njegovi sastavni dijelovi za-
sigurno veoma stari. Buduci
da Z. s. ima iza sebe dug knjiz.
razvitak. saddava i mladi sloj,
odn. preradbe starih predaja.
Cesto se posta-lIlja kao pro-
blem kako treba protumaciti
odnos izmedu Z. s. i Ez.
ZANIJEKATI Napast zanije-
kati Krista proizlazi iz ljud-
skog obzira (-+ Petar: Mt
26,70ss). iz krivih nauka (1 Tim
5,8; 1 Iv 2,22ss) i iz isprazna
govora 0 Kristu komu ne od-
govaraju cini (Tit 1,16). Isus
zeli da ga vjernici priznaju
(Mt 10,33). On se odrice onih
koji se odricu njega (Lk 12,9).
Samoodricanje koje Isus tra-
zi zapravo je nesebicna ljubav
prema njemu i moze se ostva-
riti sarno -+ ljubavlju (Mk
8,34(1).
ZAPISI -+ molitvene vrpce
ZAPOVIJEDI, DESET -+ Deset
zapovijedi
ZARUCNICA Dob za zaruke
djevojaka bila je najcesce ne-
navrsena 13. godina. Z. je u
pravu bila izjednacena udatoj
zeni (-+ zena), ali jos nije sta-
novala kod zarucnika, nego u
kuCi svoga oca. Nevjernost Z.
smatrala se preljubom (Pnz
22,23-27). Svadba se slavila s
nar. sjajem (1 Mak 9,37). Z. je
u SZ cesto slika izr. naroda,
kojega je Bog sebi izabrao
(usp. Iz 62,5); to je u skladu
sa simbolickim znacenjem -+
braka, koji je od Hosejina vre
mena slika Bozjeg saveza s
Izraelom (usp. Hos 2,16), kao
i s alegorijskim tumacenjem
-+ Pjesme nad pjesmama. Gle-
dajuCi unatrag prvo se doba
-+ Saveza prikazuje kao vrije-
me ugodnog vjereniStva (Jr
ZARUCNICA - ZAVODENJE
339
2,2). Bog se radovao svome na-
rodu, ukrasio ga kao zarue-
nik Z. (usp. Ez 16,8-14). On ne-
vjernu Z. upueuje na pravi put
(usp. Jr 3,6-12).
Z. je slika savrsenog Bozjeg
naroda, novog Siona (usp. Iz
54,5; 62,4). Isus tu sliku dalje
razvija (usp. Mt 9,15; Iv 3,29;
2 Kor 11,2). Crkva se opisuje
u ljepoti nakiCene Z. kao novi
Jeruzalem (Otk 21,2; usp. Otk
21,9).
ZASLUGA je vrijednost ljud-
skih Cina u Bozjim oCima (Job
34,11; Lk 23,41). Progonjeni po-
boznici smiju moliti da im se
uracuna njihova Z. (Ps 28,4;
Jr 50,29), ali se moraju podvrCi
Bozjem -+ sudu (Jr 14,7; Dn
9,5ss). Protivno kasnom zidov-
stvu, koje od Boga trazi svoju
Z. i ocekuje odgovarajueu na-
gradu, u NZ Z. se ne promatra
kao ljudsko ostvarenje, vee
kao Bozja milost (Mt 20,1-16).
Otklan.ia se svaka etieko-relig.
pomisao 0 Z. (Lk 17,1-10). Nar.
-+ Pavao zabacuje opravdava-
nje zaslugama koje poCiva na
6sto IjudskOIfl raeunu. Sarno
Bozja -+ milost daruje spase-
nje onima koji vjeruju (Rim
3,24.28; 4,4; 9,12; 11,6).
"ilCe preu 'D1JgU1tl
znak je strahopoCitanja i zas-
trasenosti (Izi 3,6). Bog sakri-
va svoje lice zbog eovjekovih
grijeha (pnz 31,17s; Iz 8,17).
UnatoC -+ objavi po Kristu
Bozja poruka ostaje sakrivena
nevjernicima (Mt 11,25-30). Oni-
rna koji vjeruju obeeano je da
ee Boga gledati licem u lice
(1 Kor 13,12; 2 Kor 3,18).
ZAVIST -+ Davlovom je za-
viSeu dosla smrt na svijet
(Mudr 2,24). Z. proizlazi iz
covjekove naravi (Rim 1,29;
Gal 5,19), ona je zemaljska i
davolska (Jak 3,15s), izrazava
se u nezadovoljstvu zbog us-
pjeha drugih (1 Sarn 18,9), iz-
vor je mdnje (Post 37,4) i
umorsiva (Post 4,3ss). Isus je
ubijen iz Z. (Mt 27,18; Mk
15,10), a zbog Z. je odbaeena
i poruka apostola (Dj 13,45;
17,5). Z. razara zajednieki zi-
vot pojedinaca (Post 4; 30,1;
37,11; 1 Sam 18,8s; Sir 40,5) i
zajednice (2 Kor 12,20; Fil
1,15; 1 Tim 6,4), nespojiva je
sa zahtjevima bezuvjetne lju-
bavi (Mt 20,15; 1 Tim 6,3s) i
steti poboznicima (Ps 37; 73).
SZ govori 0 nadvladavanju Z.
hladnokrvnoseu, izbjegava-.
njem zavidljivaca, skromno-
seu i suzdrZljivoseu (Izr 14,30;
23,6; Sir 14,10; 31,14). Prema
NZ Z. treba nadvladati novim
zivotom u -+ Duhu (Gal 5,22.
42), mudroseu (Jak 3,17s) i lju-
bavlju (1 Kor 13,4ss).
ZAVJETNI ZAKLON -+
sveti
ZAVODENJE U Post 3,1-13 i
Izr 7,10-20 Z. se opisuje kao na-
vodenje na zlo. SP odvraea od
Z. na krivu nauku, na idolo-
poklonstvo, nevjeru i grijeh
(Jr 10,15; Am 2,4; Lk 21,8; Rim
16,18). U SZ smatra se najve-
com krivicom Z. na otpad od
Jahve (Izi 23,24.33; 1 Kr 21,25s;
Neh 13,26s); kao razlog propa-
sti -+ Sj. i -+ J. -kraljevstva, a
nar. -+ Jeruzalema navodi se
idolopoklonstvo (1 Kr 12,26-30;
2 Kr 21,11-16; 25). Z. moze do-
laziti i od lainih proroka (pnz
13), kao i od slufbenih voda
naroda (Iz 3,12; 9,15). :lidov-
stvo u Isusovo doba govori
da ne zavode sarno ljudi nego
i davolske sileo Isus upozora-
va na laine proroke (Mt
13,5s//). Cilj je tog Z. poricanje
da je Isus -+ Krist (1 Iv 2,22).
U Otk su veliki zavodnici -+
davao (Otk 12,9; 20,3.10), pro-
rok -+ Antikrista (Otk 13,12;
19,20), -+ Babilon (Otk 18,23).
Mdnja svijeta smatra samog
r
I
340
ZA VOOENJE - ZEMUISNI POSJED
Isusa (Mt 27,63; Iv 7,12) i nje-
gove -+ ucenike zavodnicima
(2 Kor 6,8).
ZAZIV -+ molitva
ZBOR -+skup
ZDRA VUE se hvali (Sir 30,14-
-17; usp. Sir 31,14.19ss.29; 30,
24s). To sto mnoga -+ cudesa
vracaju zdravlje, znak je da je
sada nastupilo spasenje. -+
bolesti.
ZEBEDEJ Ribar na -+ Geneza-
retskom jezeru (Mk 1,20), otae
apostola -+ J akova (2) i -+ I va-
na (Mt 4,21; 20,20). Prema Mt
27,56 kod Isusove smrti bila
je prisutna Zebedejeva zena
Saloma.
ZEBULUN (Zabulon, prebiva-
liste?) Prema Post 30,20 sin
-+ J akova i -+ Lee, smatra se
praoeem plemena Z. To je pJe-
me nakon -+ osvajanja zemlje
imalo svoje sjediSte u podru-
cju kasnijeg -+
du -+ Genezaretskog Jezera I
Sredozemnog mora. To male-
no plemensko podrucje bijase
plodno; glavnim putem koji
je iSao od Sredozemnog mora
prema I. Jordaniji (Iz 8,24)
pritjeealo je bogatstvo i stva-
rane su veze s drugim narodi-
rna (Pnz 33,18s). -+ Sudae -+
Elon bio je rodom iz Z. (Suci
12,11). U Suci 4,4-24 prica se da
su Izraelci iz Z. i -+ Naftalije-
va plemena na zapovijed
Debore pobijedili -+ Siseru:
Kasnije se sarno spominje
podrucje Z., ali ne viSe pripad-
nid plemena (Ez 48,26). U Otk
7,8 Z. se ubraja medu 12 Izra-
elovih plemena.
ZELOTI Skupina fid. zanese-
njakft koji su htjeli osloboditi
narod od rim. gospodstva te
su se dijelom - poput -+ Ma-
kabejaca - smatrali revnite-
ljima za Bozju stvar (1 Mak
2,54ss). U godinama 66-70. p.
Kr. dobiIi su Z. vodecu polit.
ulogu i uvukli su narod u bez-
izlaznu borbu protiv Rima; tu
borbu okoncao je -+ Tit Fla-
vije razorivsi Jeruzalem. U NZ
spominje se -+ Simun (B3) kao
negdasnji sljedbenik Z. Dj 5,37
spominju pokret Z.
ZEMUA Bog ju je stvorio
(Post 1,1). ZamiSljala se kao
okrugla ploca koja pociva na
stupovima u vodi (usp. 1 Sam
2,8; Izr 8,29). Nad njom se iz-
dUe nebeski svod poput kupo-
Ie koja pociva na bregovima
(usp. 2 Sam 22,8). Pokatkad se
ta ploca zamiSljala kao cetve-
rokut (usp. cetiri strane Z.
iIi s1. Iz 11,12; Otk 7,1).
Z. se smatra tajanstvenom
prvotnom snagom zivota i
plodnosti (usp. Post 2,7.19).
Doduse, tu snagu prema Post
3,17ss umanjuje -+ grijeh, ali
ce se ona na svrsetku vremena
pokazati novom (Iz 30,23). Ta-
da ce nastati posve nova Z.
(Otk 21,1). Prijasnja ce Z. biti
uniStena (2 Pt 3,10).
Z. je Bozje -+ nje-
govo podnozje (Mt 5,35),
podvrgnuta njegovu sudu (-+
potop). Dio Z. on je obecao i
darovao svome narodu (-+ os-
vajanje zemlje).
Krscani su sol Z. (Mt 5,13),
koja treba prozimati zivot
ljudi. No oni ostaju tudinci na
Z. (Heb 11,13).
Nebo i Z. (Iz 1,2) iIi nebo,
Z. i more (Ps 146,6) i s1. ozna-
cuje cijeli svijet.
ZEMUA (tlo) znaci iIi kopno
(Mt 23,15) iIi obradenu zemlju
(= njiva, a ne pasnjaci, stepa,
pustinja; Post 4,14) iIi napro-
sto neko podrucje (Mt 2,12).
No ponajcesce se upotrebljava
u smislu -+ Obecane zemlje.
ZEMLJISNI POSJED postojao
je u Izraelu od -+ osvajanja
ZEMUISNI POSJED - ZLOCA
341
zemlje i podjele zemljiSta
(usp. JS 13-21; Br 26,52-56).
Jahve je pravi gospodar zem-
lje i svega zemljiSta i tla (JS
22,19). On je zemlju koju je
obecao ocima predao narodu
(JS 23,4). -+ VlasniStvo. -+ Pro-
roci su se borili protiv vele-
posjednika (Iz 5,8; usp. Mih
2,2).
ZERUBABEL (izdanak Babi-
lona, jer je roden u babil. -+
izgnanstvu). Voda skupine po-
vratnika iz izgnanstva, jedan
od ljudi koji su obnovili ra-
zoreni jeruzalemski ->- Hram.
PodrZavali su ga ->- proroci -+
Hagaj i -)- Zaharija.
ZIMRI (Jahve je pomogao?)
Kralj ->- Sj. izr. kraljevstva
(886. pro Kr.); prevratom je
dosao na vlast; vojska je me-
dutim ->- Omrija postavila kra-
ljem; Z. je nakon 7 dana po-
cinio samoubojstvo.
ZLA se nazivaju kazne sto ih
Bog salje. Najpoznatija su ego
Z. sto ih je Bog srucio na Egip-
cane prije ->- izlaska iz Egipta
(najkasnije od 4. st. p. Kr. na-
braja se 10 zala: Izi 7,14-11,10;
12,29-33). Z. svjedoce 0 Bozjoj
moei (Izi 9,14ss), pokrecu lju-
de na obracenje (Izi 7,4s) i
kaznjavaju nepokome (Izl
9,17s; Br 11,33). Z. su opomena
(Jr 15,3) a pravednima sluze
kao iskusenje (Ps 73,14), nar.
u posljednja vremena (Otk 9;
15,1; 16).
ZLATNO PRA VILO naziva se
pravilo ponasanja kod Mt 7,12
(Sve sto zelite da ljudi cine
varna, cinite i vi njima!; usp.
Lk 6,31); one se moze tumaciti
egoisticno (Ni meni nitko ni-
sta ne poklanja) iIi sarno u
prilog jednog naroda, iii tako-
der u neobavezno-uopeenom
smislu (Svi su ljudi braea).
Za krScane je to pravilo u
slufbi -+ ljubavi 1 lIJla se tu-
maciti u tom smislu.
ZLATNO TELE ->- bik
ZLO
1. Temeljno je zivotno iskus-
tva da se susreeemo sa Z. SP
ne opisuje pov. prauzrok zIa,
nego nastoji teal. protuInaciti
pitanje Z. i nesreee. Veleboom
->- etiologijom 000 opisuje ka-
ko je Z. u vezi s -+ trpljeojem,
-+ grijehom, -+ boleseu, -+ smr-
cu itd. (Post 3; -+ Raj zemal}
ski; -+ oapastovanje).
2. Prema Post 1 stvaranje (-+
svijet) nije lose, nego dobro.
Mit 0 iskonskom kaosu tek se
mjestimice susreee u SP (usp.
Ps 104,6). Doduse, cesto oaila-
zimo na mjere opreza protiv
kozmickog optimizma, ali bez
lucenja zlog svijeta od dobre
bozanske stvamosti (ipak usp.
npr. Sir 33,15 i poimanje svi-
jeta kod Iv). Nesreea je
stavni dio svjetskog toka (Ps
90,10).
3. Doduse. nesreea se n.pr:,:1t
Post 39,9; Iz 55.7 povezuje s-
covjekovom 'au
ona je u korijenu djeio
(Iz 45,7; kao kazna npr. Ir
16.10-13; po Bozjem oaredenju
npr. Izi 7-11; Job Is). Mnogi
pobibl. pokusaji (npr. Augu-
stin) nastoje protumaciti da
postojanje Z. ne kmji niposto
Bozju dobrotu. U san;J:om ,SP
takve oprecne izjave 'stqje
povezano jedna, kraj
4. U NZ Z. ise 'ptomatra"kM
popratna PQjava svdetkii,,'vJ'eoo
mena (usp. !>apokaIip1lifU
zla; Ef $;16)"ainar. 'ka0: zook
raspozna:yttm,ta, za' obc) ko ji; 00
bacuju lsusa ilii
(usp. Gal'l,t Rim
da Krista
(Rim 1221}fJ ,,::; , .;
" : ,_. r _. , , t' I.
5. z,ir:"f " '.': '
ZLOCA '.:..., zlo,
342
ZMAJ -lED
ZMAJ Neman iz pradavne mi-
tologije (usp. Ps 74,13; Iz 51,9;
Job 7,12; -+ kaos). Ponekad se
nije pravila razlika izmedu Z.
i velike zmije (usp. Iz 27,1, -+
Levijatan). Rijec Z. susreee
se i u prorockim izrekama
(usp. Iz 14,29; 30,6; kod Ez 32,2
poneki umjesto Z. prevode
krokodil). Vee se kod Dn
7,7s.9ss.23-27 pojavljuje neka
neman, vjer. Z., kao Bogu ne-
prijateljska sila. Za neman u
Otk 12 izriCito se kaze da je
Z., ali se u Otk 12,14s naziva
-+ zmijom. Z. ee biti na neko
vrijeme (Otk 20,2) i konacno
(Otk 20,7-10) svladan. Na nekim
mjestima, gdje se misIi na
sakala, Luter je preveo sa
Z. (npr. Iz 13,22; Jr 51,37).
ZMIJA (neki prevodioci krivo
uvijek prevode s guja) Z.
oznacuje u SP opasnu zivoti-
nju od koje treba bjezati (Sir
21,2). Pravednicima i Kristo-
vim ucenicima Z.-nesreea neee
naskoditi (Ps 91,13; Lk 10,19).
Z. je sIika zloce (Post 3,14; Mt
3,7), lukavosti (Post 3,1), opas-
nosti (Izr 23,13), neprijatelja
(Jr 8,17), podmuklosti (Post
49,17) a katkada i mudrosti
zALOST, takoder nevolja iIi
tjeskoba, katkad se shvaca
kao kazna (Iz 8,22), odn. Bozje
iskusenje (Tob 3,1-6). Z. spada
na bit krseana u -+ svijetu (Mt
13,21; 1 Sol 3,3s). Kristove pat-
nje, koje se ponavljaju u zi-
votu -+ Crkve (Kol 1,24), ozna-
cuju posljednja vremena (Mt
24,21; 2 Sol 1,6s). Z. budi u na-
ma ceznju za Bogom (Iz 26,16),
strpljivost i ustrajnost (Rim
5,3s; 12,12). Zajednistvom u
trpljenju moze se nadvladati
Z. (Jak 1,2s).
(Mt 10,16). Cesto Z. dolazi kao
mitoloski motiv, npr. kao -+
zmaj (Levijatan Iz 27,1), kao
simbol nekog bozanstva (kult
plodnosti -+ Baala) iIi kao ut-
jelovijenje -+ davia (Mudr 2,24;
Otk 12,9).
Medu Izraelcima Z. se u yr.
Salomona prikazivala u liku
mjedene Z. (= Nehustan) i
stovala kao kumir, dok je ni-
je unistio kralj -+ Ezekija. Taj
Iik naCinio je prema Br 21,6-9
(kultna etiologija) Mojsije. Ne-
moguce je objasniti podrijetlo
toga kulta. Kazivanje 0 Z. u
Raju zemaljskom pretpostav-
lja: pucko vierovanje po ko-
jem Z. gmize po trbuhu i jede
prasinu (Mih 7 ,17). Prema tom
vjerovanju postoji veza izme-
du svlacenja koze, neprestanog
pomladivanja i neogranicene
zivotne snage. Z. se smatra sU-
kom zloee i lukavstva. Ona jc
ujedno nedokuCivo biee (usp.
Izr 30,19) i u veoma je visokoj
cijeni u nekim tudinskim mi-
tovima. Drugo je pitanje (jos
nerazjasnjeno) da Ii je izv. iz-
vjeStaj 0 Raju zemaljskom bio
povezan s predajom 0 drvetu
spoznaje.
zED Osnovno ljudsko zivotno
iskustvo (2 Sam 17,29) koje se
u SP upotrebljava da se pre-
doCi trazenje Boga. Bozja skrb
za ljude: on je cuvao -+ Haga-
ru (Post 21,15-19) i Samsona
(Suci 15,18s) da ne malaksu od
Z., dao je svom narodu vodu
u pustinji (Izl 17,5-7). Prema
Neh 9,15.20s trebalo je upozo-
riti narod da se cuva od gladi
i Z. U nevolji se muglo uzeti
iz tudeg polja klasje i grozde
(Pnz 23,25s; usp. Mt 12,1). Uta-
ziti glad i Z. djela su milosrda
ZED - ZENA
343
(lz 21,14.17s; 58,7.10; Ez 18,7.
16). SZ poznaje neutazivu glad
za Bozjom rijeCi (Am 8,11.13)
te glad i 1.. kao znakove Bozje
osude (Pnz 28,48; lz 5,3; 65,13).
Vrijeme spasenja obecano je
kao prestanak gladi i 1.. (lz
41,17s; 49,10) tako sto ce Bog
podijeliti svoga Duha (lz
44,3).
I prema NZ djelo je milosrda
utaZiti glad i 1.. (Mt 25,35.37.
42.44). To je mjerilo i za ko-
nacni sud. Casa vode nece
ostati nenaplacena (Mt 10,42).
Pavao zahtijeva da se i nepri-
jatelju utazi 1.. (Rim 12,20).
lspunit ce se ceznja za Boz-
jom pravdom
koja ljude moze moriti poput
1.. (Mt 5,6; Lk 6,21). Da je s Isu-
som doslo obecano vrijeme
spasenja, svjedoci Iv koji Isu-
sa prikazuje kao izvor zive
vode (Iv 4,10-15; 7,37ss). Go-
vori se i 0 ispunjenom vre-
menu spasenja u kojem ee bi-
ti utazena glad i 1.. (Otk 7,16;
21,6; 22,17).
1.ELJEZO Do 1200. pro Kr. u
Kanaanu su upotrebni pred-
meti jos bili od bronce (npr.
zeljezna kola, kao kod Suci
1,19), dok su samo ukrasni
predmeti i amajlije bili izra-
deni od 1.. Izraelci su tek u
Kanaanu od Filistejaca nauCi-
li kako se kuje 1.. (usp. 1 Sam
13,19-22). U bogostovlju je 1..
ipak jos dugo ostalo strogo za-
branjeno (usp. JS 8,31). Prema
1 Ljet 29,7 smatralo se Z. u
Hramu prinosom (devizne
rezerve?). 1.. se moralo uvoziti
(usp. Jr 15,12; Ez 27,12).
1.ENA Ne postoji neka bibl.
nauka 0 zeni. Zapravo posto-
ji viSe razlicitih shvacanja je-
dno pored drugoga.
1. Mnogi iskazi potjecu iz kul-
tumog kruga u kojem je 1..
posve podvrgnuta muzu (Post
3,16), a tako i izvjdtaj 0 stva-
ranju 1.. u Post 2,18-24: mus-
karac se smatra prvotnim
stvorenjem a Z. kao pomocni-
ca koju je muz uzeo (su-
protno tome Post 1,27). Bilo
koji zenin zavjet protiv volje
oca odn. supruga jest niStetan
(Br 30,4-17). Pravni je polozaj
1.. nizak usp. Pnz
21,14). Ni supruga ni keerka
ne mogu bastiniti posjed ako
je pokojnik imao sina (Br 27,8;
dU usp. Job 42,15).
1.. Neke se Z. opisuju kao zna-
cajne osooe, npr. pramajke (->-
Eva, Sara, ->- Rebeka, ->- Ra-
hela), zatim ->- Mirjam, ->- De-
bora, ->- Ruta, ->- Estera, -+ Ju-
dita, ali i -+Atalija i ->- Izebe-
lao To su bili izuzeci. Ope. je
Z. stjecala ugled kao majka
sinova (Bat-Seba: 1 Kr 1,15-21.
28-31; 2,13-21; blagoslov Post
14,60; usp. Post 16,5s; 1 Tim
2,15). Kod Iz 66,13 usporeduje
se Bozja ljubav s majCinskom
ljubavlju. Kod Sir 24,18 hvali
se ->- mudrost kao majka
kreposti.
3. U SP spominje se ljubav
muskarca prema ->- zarucnici,
odn. 5upruzi, ali to nije bitno
za ostvarenje braka (usp. Post
29; ali 1 Sam 1,8).
4. U mudrosnoj knjizevnosti
cesto se hvali dobra 1.. (abe-
ceda dobre domaeice: Izr
31,10-31).
5. Npr. prema Izi 15,20s zene
su aktivno sudjelovale u bogo-
sluzju. Njihovo se sudjelova
nje sve viSe ogranicavalo (usp.
Br 3,40s; 2 Ljet 8,11). 1.idovstvo
se odupiralo pokusajima
emancipacije nekih poganskih
religija. Bez utjecaja su bili i
neki filozof. nazori koji su ze-
ni pridavali veCi ugled.
6. Isus je imao ucenidl (Lk
8,2s), popravio je polozaj 1.. u
->- braku. 1.. su navijestile -+
uskrsnuce Kristovo (npr. Mk
344
lENA - lIDOVI
16,1-8). Isus je oprostio pre-
ljubnici (Iv 8,11), obeeao ca-
rinicima i bludnicama __ Kra-
Ijevstvo nebesko (Mt 21,31s).
Kod Iv 4,1-26 iznosi se razgo-
vor s jednom Samarijankom
na Jakovljevu zdencu. Sto se
ondje govori ne odnosi se sa-
rno na zene, ali sarno to da
Isus razgovara s jednom 1..,
pobuduje udivljenje (Iv 4,27).
7. t.ene su imale veliko znace-
nje u prvoj krse. zajednici. Pri
male su darove Duha (Dj 21,9)
i igrale ulogu u dobrotvornoj
djelatnosti (Dj 9,36, __ udovi
ce). Nikad ne cujemo 0 zena-
rna koje bi predvodile zajed.
nicu.
8. __ Crkva i zajednica cesto
se prikazuju kao 1.. (usp.
Gal 4,26; Iv 1,13; Otk 12,1).
9. Kdcansko je temeljno na-
celo, izrazeno npr. u Gal 3,28:
Nema vise ni muskog ni zen-
skog, jer ste svi sarno jedan
u Kristu Isusu.
to. Iskazi starijih Pavlovih po-
slanica (npr. 1 Kor 7; 11,3-15;
14,34s) vise su pravila stege
nego metafizicke tvrdnje. Ob-
razlozenje koje iznosi Pavao
pokazuje kako je on dobro
poznavao rab. metode tumace-
nja Biblije.
11. __ bezenstvo.
12. Kasnije nz. poslanice (usp.
1 Tim 2,11-15; 1 Pt 3,1-7) na
stavljaju tendenciju opisanu
pod br. to. U pobibl. yr. ta se
tendencija cesto poostrava sve
do zenomrstva. Izvankrse. kre-
tanja (npr. neoplatonizam) to-
me pogoduju.
t.ETVA t.ito se zelo u travnju,
svibnju, lipnju, vee prema kra-
.iu i vremenskim prilikama.
Klasje se rezalo srpom (Pnz
16,9) tako visoko iznad zemlje
da je velik dio vlati ostao na
polju. Snoplje se rasprostiralo
na cvrstom zemljistu a po
njem su gaziIi volovi (pnz
25,4), iIi magarci, iIi se vozile
mlatilice (usp. Iz 41,15), odn.
vrsidbena kola (no usp. i Iz
n,27). Tako se zrnje istiskivalo
iz klasova. Na povjetarcu se
vijalo: zito se bacalo vija
com u zrak i pri tom je vje-
tar odnosio pljevu (usp. Ps
1,4) a zrnje je padalo na tlo.
Sa 1.. se npr. usporeduje -+
Sud (Mt 3,12/1; Otk 14,15s). U
zahvalu za 1.. trebao je seljak
prikazati __ prinos prvina.
t.IDOVI Izv. ime za stanovni-
ke __ J. JUdo kraljevstva (2
Kr 25,25) iIi -+ Judeje (Neh
3,33). Izraz 1.. cesto se upotreb-
Ijava, nar. posliie -+ izgnanstva
(umjesto: IzraeIch). Time se
ne izrazava sarno pripadnost
jednom narodu vee i odrede-
na kuItura i civilizacija. t.i-
dovski povratnici iz izgnans-
tva ipak su radije davali pred-
nost rUeCi Izraelci i sl. jer
ih je taj izraz viSe negoli 1..
podsjecao na to da su izabra-
ni narod. Izgleda stoga da su
se izrazom 1.. isprva sluzili
stranci. StoljeCima se ta suz
ddljivost 1.. prema tom izra-
zu zaddala u Palestini (usp.
Mk 15,32 prema Mk 15,2).
Izraz 1.. kod Iv osim tog zna-
cenja (npr. Iv 2,6; 7,1) ima jos
i drugo, naime oznacuje ne-
vjerne Isusove protivnike iz
zidovstva (npr. Iv 5,16; 18,36)
koji nisu Isusa prihvatili kao
->- Mesiju. Bez sumnje je tom
negativnom prizvuku pridoni-
jelo i pry. krscanstvo. Taj se
izraz inace nalazi i u NZ (npr.
Dj 23,12). On nije u vezi s ne-
prijateljskim stavom prema
kao rasi, vee se sa-
rno istice kao opreka prema
odredenoj zid. relig. skupini.
Pravi 1.. su kdeani (Rim 2,28s).
Povratnici iz izgnanstva (od
536. pro Kr.) ureduju svoj ii-
vot u J eruzalemu u skladu s
zIDOVI - ZIVOT
345
idealom zidovstva vierna Za-
konu (-+ Nehemija). Vodstvo u
vaZnim pitanjima ima -+ vel i-
ki sveeenik. -+ Helenizam po-
staje opasan za zidovstvo tek
otpr. od 175. pro Kr. On je vee
prije toga imao veliko znace-
nje u dijaspori. Protiv preja-
kih pokusaja he1eniziranja u
Jeruzalemu se podize ustanak
- ~ Makabejaca. Poslije njihova
sloma (37. pro Kr.) na vlast
dolazi dinastija -+ Herodovaca
(ovisna 0 Rimu). Od 6-41. p.
Kr. nad Judejom, a od 44-66. i
nad Perejom, -+ Galilejom i
-+ Samarijom vlada rim. pro-
kurator (upravite1j). Od vr.
Makabejaca postoje pokreti
koji malo ili nikako ne sura-
duju s vodeCim zid. drustvom
(-+ eseni, -+ farizeji). Protiv
proturim. us tanka vodi se 1.
zid. rat (66-70. pro Kr.): Jeru-
zalem je osvojen a Hram spa-
ljen. Poslije 2. zid. rata
(115-117. p. Kr.) dolazi i do 3.
iid. rata (132-135. p. Kr.; zi-
dove je vodio simun ben Ko-
seba = simun bar Kohba).
Pobjedonosni su Rimljani da-
Ii izgraditi J eruzalem pod na-
zivom Aelia Capitolina i za-
branili zidovima pristup u
grad. SrediSte zid. ucenosti i
predaje u kasnijim vremeni-
rna postaje Tiberijada (-.. Ma-
sora). -+ dijaspora.
zIVOT je u SP rijetko apstra-
ktan pojam, cesee je to izraz
kojim se oznacuju zivotne po-
jave: dah, kretanje (ziva vo-
da = tekuea izvor-voda, I v
4,10s), disanje (Job 11,20; Ez
37,8ss), krv (usp. Lev 17,14).
Vjecno zivi Bog daje i oduzi-
rna zivot (pnz 32,39; Ps 104,29s;
Otk 15,7; 3,5: Knjiga z.). te-
sto se misli da Bog pri tom po-
stupa vee prema ponasanju
doticnog covjeka (usp. Pnz
6,24; Ez 18,32). Kratak i pri-
kraeen Z. (-.. bolesti, -+ smrt)
isto je sto i kazna, a smrtna
je kazna isto sto i nasilni pre-
kid svake moguenosti djelo-
yanja. Dragocjen je (Job 2,4;
Mt 6,25), ali nestalan dar Z.
(Ps 39,6; Prop 6,12; Iz 40,6ss).
z. nije besciljno kretanje,
vee se sastoji u dje1ovanju.
Zato se i kaze za Bozju rijec
da je ziva (Heb 4,12). Kumiri
nisu zivi jer ne mogu djelovati
(Ps 115,4ss). Nije se mogao ja-
sno predoCiti -+ prekogrobni
zivot, no usvojene slike pre-
nosile su se na buduee vrije-
me spasenja (-+ hilijazam).
Tek pod utjecajem grc. filo-
zofije razvijala se misao 0 to-
me (usp Mudr 3,1ss).
U nz. spisima cesto se razIiku-
ju (vee prema odgovarajuCim
grc. rijeCima): naCin iivljenja
(bios, 1 Tim 2,2) - tjelesni Z.
(psykhe, Dj 15,26) - z. u naj-
sirem smislu rijeCi (zoe). Bo-
Ija je slijedeea raspodjela:
1. 3 prva Ev-a uglavnom razvi-
jaju sz. shvaeanje; ipak se ja-
sno istice vjera u z. nakon
smrti; Z. se cesto povezuje s
-)- Kraljevstvom Bozjim.
UCi u zivot = uCi u Bozje
kraljevstvo (Mk 9,43). Teks-
tovi govore 0 vjecnom Z.,
koji postizu i oni sto radi Isu-
sa izgube svoj Z. (Mk 10,30;
Mt 10,39). Evandelisti uopce ne
pokusavaju razmisljati kako
ce to zapravo biti (npr. uspo-
redba kod Lk 16,19-31 naprosto
preuzima tadasnje predodZbe).
Dj 3,15 nazivaju Isusa zacet-
nikom Z. (unosi zabunu pri-
jevod: Pocetnik Z.).
2. Pavao nar. istice: Krist je
nas Z. (Kol 3,4). Krseani su
zacbbili Z. (usp. 2 Kor 4,lOss);
pravi ee se Z. pojaviti tek s - ~
ponovnim Kristovim dolaskom
(usp. Kol 3,4).
3. Neki izricaji kod Iv podsje-
eaju na upotrebu te rijeci u
-.. gnozi: oni koji vjeruju vee
346
UVOT - ZRTVENA GOZBA
sada posjeduju Z. (5,24). Z. se
u Kristu oCitovao (1 Iv 1,2) i
Krist nam daruie zivotna do-
bra (npr. kruh Z., Iv 6,35).
ZRTVA Poznate su u SZ mno-
govrsne zrtve kojima je obi-
ljezeri zivot Izraela. Razlikuju
se: Z. paljenice (ili naprosto Z.
jer bi se zrtvena Zivotinja ci-
jela spalila). Prinosila se ju-
trom iIi u suton (Lev 1,3ss; Br
28,4); Z. klanice; zrtvovala bi
se sarno utroba. a meso bi
blagovali oni koji prinose Z.
i njihovi prijatelji, te se zato
zove i Z. prieesnica (Lev 3,5;
7,16s.31ss), Z. zahvalnica (Lev
7,l1ss), Z. prieesnica (1 Sam
11,15; Lev 3), Z. okajnica i na-
knadnica (Lev 4; Lev 5,14-19;
Pnz 14,22ss), z. oeiScenja koja
oslobada od kultne neCistoce
(-+ eistoca) iii se njome zavr-
sava vrijeme nekog zavjeta
(Lev 12,6ss; Br 6,10ss), z. pri-
nosnica i naljevnica (Lev 2; 6,
7ss; 23,18), Z. miomirisnog ka-
da (Izl 30,34-37; Lev 16,12s). Z.
pomirnica (1 Sam 3,14). Budu-
Ci da Z. treba biti izraz zajed-
niStva s Bogom i medu Ijudi-
rna, -+ proroci zabacuju puku
izvanjskost Z. (2 Ljet 29,21-35).
Stoga se istiee nuznost prave
nakane, sto se oeituje u spre-
mnosti pomaganja drugih -+
milostinjom i djelima -+ mi-
losrda (Am 4,4s; Hos 4,8-
-14; Iz 1,11-17; Jr 6,20s). U
doba nakon -+ izgnanstva zi-
dovi sve vise promatraju Z.
kao Cin zaslufne, Zakonom
odredene poslusnosti, pa je
zbog toga obvezatna. Uz Z. se
navode dobrohotnost (Izr 16,6),
pravednost (Sir 3,30) i straho-
postovanje (Sir 3,3) kao zna-
kovi predanja Bogu.
Prema NZ Isus ne otklanja sz.
Z. (Mk 1,44; Mt 5.23s; Lk 2,42),
no, jos viSe poostrava proro-
eku kritiku zrtava (Mt 9,13;
Mk 12,33; usp. Hos 6,6); pa ni
-+ izgon iz Hrama nije usmje-
ren protiv Z. Na poseban je
naCin sam Isus Z. novoga -+
Saveza (Ef 5,2). Predanje nje-
gova zivota jest -+ Pasha u
punom smislu rijeCi (Iv 1,29;
19,14; 1 Kor 5,7); ono ostvaru-
je posvemasnje pomirenje s
Bogom (Rim 3,25; 1 Iv 2,2).
Kao Z. jednom je zauvijek
prolio svoiu -+ krv (Ef 1,7) i
prihvatio smrt iz poslusnosti
(Rim 5,6.8.10; Fil 2,8). Isuso-
yom je zrtvom stari Savez sa
svojim Z. nadmasen (Heb 8,6)
i ljudima je udiieljen nov -+
spas (Heb 9.9.12-15.18ss). Kad
krscani udu u novo zivotno za-
jedniStvo s Bogom (Rim 14,8),
tada umiru -+ grijehu (Rim
6,11.13) i smiju kao Bogu ugod-
ne Z. (Rim 12,1) prinositi du-
hovne Z. koje se sastoje u mi-
lostinji (Fil 4,18), -+ molitvi
(Heb 13,15) i mueeniStvu (Fil
2,17).
ZRTVA PALJENICA -+ zrtva
zRTVA ZAHVALNICA -+ zrt-
va
zRTVENA GOZBA poznata je
u SZ kao potvrda -+ Saveza
(Post 26,28ss; 31.46.54), zatim
prilikom ustolieenja kralja
(1 Sam 11,15) i kao znak sa-
kralnog zajedniStva izmedu
Boga i Ijudi (Izr 24,1s.9ss).
Slieno treba shvatiti i tzv. zrt-
ve prieesnice (-+ zrtva) kod
kojih se jedan dio zivotinja
prinosi Bogu a ostalo blaguju
prinosnici (Lev 19,5-8). Z. g.
uobieajena je prigodom obi-
teljskih blagdana iIi slavlja u
nekom mjestu (1 Sam 9,12s.
22ss). U NZ -+ Veeera Gospod-
nja prikazana je kao Z. g. (1
Kor 10,16-22; 11,20) koja pove-
zuje krscane s Kristom i me-
dusobno. Stoga oni ne mogu
sudjelovati kod poganskih Z.
g. (1 Kor 10,18.20); jos manje
ZRTVENA GOZBA - ZRTVENIK
347
se moze podnositi razdor i ne-
sloga (1 Kor 11.17-21).
zRTVENIK U Bibliji pretemo
oznacuje mjesto za zrtvu, ali
katkada i spomenik, spomen
na pos. Bozje .Pre:
rna bib!. predaJl -+ patnJarsl
su podizali Zrtvenike (Post
12,8; 26,25; 33,20). David je po-
digao Z. na gumnu -+ ArauruI!u
(2 Sam 24,25), Salomon u Je-
ruzalemskom hramu i ispred
njega (1 Kr 7,49; 8,64), -+ Je-
roboam u ->- Danu i -+ Betelu
(1 Kr 12,32). 2 liet 32,12 ocrta-
va ideal jedinstvenog Z. za say
Izrael. Znacenje se zrtvenika
smanjilo u NZ kad je Krist
jednom zrtvovan (Heb 9,28).
Krist je, zapravo, novi Z. 0 ko-
icm govori Heb 13,10. Tu je
srediSte zajednickog slavlja
stol Gospodnje vecere (1 Kor
11,20).
Najstariji zrtvenici koji se
spominju u SZ bili su izrade-
ni od zemlje i neobradena ka-
mena (Izl 20,24). Rijetko ih,
za razliku od susjednih naro
da, Izraelci zamjenjuju. zrtve-
nicima od stijene (Suel 6,20;
1 Sam 6,14). Ti se odlikuju s
cetiri roga, na svakom uglu
po jedan; znak je to Bozje
moCi i snage (IzI 21,14; 27,2).
Tko se za njih uhvati, ufiva
Bozju zastitu (1 Kr 1,50, -+
pravo utoeista). .. .
Po svojoj su se namJeru razh-
kovali: Z. za paljenice na ko-
jem se zrtvuju Zivotinje, kruh,
brasno i vino te kadioni Zrtve-
nik za paljenje kada.
lrtvenici: lijevo, kadioni zrtvenik iz "1.egida .. Desno, iz jednog
komada istesan Zrtvenik. Dva takva zrtvenzka pronaifena su
:1 Megidu i Sekemu.