STO GODINA SAMOE

Gabriel Garcia Marquez

Ermina Saletovi

Roen je u Kolumbiji 6.
marta 1927. godine.
Kolumbijski je pisac,
novinar, izdava i
politiki aktivist.
Nobelovu nagradu za
knjievnost dobio je
1982. godine. Neka od
njegovih djela su:
Pukovniku nema ko da
pie, Sahrana Velike
Mame, Sto godina
samoe, Patrijarhova
jesen, Hronika
najavljene smrti, Ljubav
u doba kolere, O ljubavi
i drugim neistim
silama,Dvanaest
hodoasnika, Vijest o
otmici, ivjeti da bi se
pripovijedalo...

MARQUEZ O DJELU STO GODINA

SAMOE
Ja nikada nita nisam izmiljao. U mom romanu Sto godina
samoe ne postoji niti jedna nestvarna ili fantastina epizoda.
Sve ima svoje korijene u stvarnosti. Sve je samo interpretacija
neega to sam doivio ili neega to je dugo ivjelo u mojim
sjeanjima.
Knjievni kritiari najee istiu da ovaj roman istovremeno ima
odlike tradicionalnog i modernog, amerikog i univerzalnog te da
se ovim romanom obnovila knjievna vrsta dosta zapostavljena.
U romanu se matematika, sadrajna i funkcionalna proza
pretvorila u stil vulkanskog daha, u monu rijeku sposobnu da
prui pokret, ivot najsmjelijim stvorenjima mate.

SPECIFINOSTI DJELA
roman je hronika izmiljenog mjesta Macondo u Kolumbiji,
hronika njegovih osnivaa u rasponu simbolikog vremena
od sto godina;
stvarno i nestvarno, zbiljsko i izmiljeno, historija i
mitologija stalno se mijeaju u ubrzanom ritmu
pripovijedanja;
u Macondu se ogleda historija Latinske Amerike kao to se
u Alefu zrcali cijeli svijet;
likovi putuju svijetom bez ogranienja;

 Macondo je i zaseok i grad i sredite revolucije;

uspon i pad Maconda zapravo je i sudbina porodice ali i drave, pa i
sudbina cijelog ovjeanstva;
ivot Maconda predstavljen je od roenja do smrti ne isputajui ni
jedan od vidova i nivoa stvarnosti u koje se ukljuuju: pojedinac,
zajednica, drutvo, legenda, historija, psihologija, svakodnevnica i mit;
prepoznaje se zapravo precizna slika otuenja koje je zahvatilo ivot
pojedinca, porodice i zajednice;
kao kljuan motiv izdvaja se: samoa;
svi likovi se za neto bore a rezultat je uvijek isti: razoarenje i nesrea;
od osnivaa dinastije pa sve do posljednjeg Buendije, svi se oni raaju i
umiru ne postiui ono najosnovnije u ljudskim tenjama: sreu;

 dogaaji se redaju retrospektivno;

predstavljeni su usponi i padovi te na kraju propadanje sela
Macondo;
stepenasta struktura je kada zbivanje slijedi ka jednom cilju ali
na putu do toga su brojne prepreke koje zbivanje retardiraju pa
svaka od tih stepenica ini jednu prepreku u razvijanju fabule;
od samog poetka porodicu Buendija prati incest i strah da e
dobiti potomke sa svinjskim repom;
upravo to su i lajt motivi (ehov je jednom za te motive rekao:
Opisuje li pisac na poetku svog djela klin zabijen u zid, na
kraju tog djela glavni junak se mora objesiti o taj klin.);
jedna od glavnih ideja romana je ciklinost historije;

PORODINO
STABLO
- konstantno se ponavljaju ista imena,
svakom novom djetetu daje se ime po
djedu ili baki te je teko pratiti likove bez
slike porodinog stabla porodice Buendija;
- na slici su prikazane sve generacije
porodice Buendija (njih sedam), te
posebnim znakovima predstavljenje veze
izmeu njih:

MOTIV SAMOE
svi likovi ovog romana ivjeli su u samoi pa ak i onda kada su stupali
u brane, ljubavne, prijateljske veze;
koristili su se razliitim sredstvima protiv nje ili su, neki od njih, ak
produavali svoju samou;
Hose Arkadio Buendija osjetio je tako samou i pokuao je suzbiti u
alhemijskom labaratoriju, da bi poslije odbio vraanje kui i nastavio
boraviti pod kestenom sve do smrti;
Aureliano Buenda poput svoga oca unitava revoluciju i ostaje do
starosti zatvoren u sobici izraujui zlatne ribice, preputen svojoj
oholoj samoi. To uzaludno ponavljanje dovelo ga je do zakljuka da je
tajna ugodne starosti sporazum sa samoom.

 na prvi pogled rekli bismo da Ursula, lik okarakterisan

kao neko ko ima rjeenje za sve probleme i vrsto
podnosi sve nevolje, ne osjea samou ali e se poslije
ispostaviti drugaije, jer njeno instistiranje na izradi
ivotinjica od eera (ak i kad su imali dosta novca)
zapravo je bijeg od samoe;
nita manje nije bila usamljena ni Rebeka iji se brak sa
Hose Arkadijem kobno zavrava, te Amaranta u svojoj
ljubavi prema Krespiju;
samoa je okarakterisana kao nasljedna bolest ali pri
tome prenosiva i na likove koji nisu dio loze (takav je
Mauricio Babilionio koji nastavlja ivjeti kao invalid sa
dubokom samoom u sebi);

SIMBOLIKA NASLOVA
u romanu jeste predstavljen Macondo i njegov razvitak i postojanje u periodu od
sto godina ali radnja nije strogo ograniena u tom vremenskom okviru;
stalno se isprepliu utisci da se vrijeme ponavlja, da mijenja brzinu ili ak u nekim
dijelovima kao da prestaje tei, dok u drugim se svi dogaaji zbivaju istovremeno;
tako se naslov moe tumaiti kao kao odrednica trajanja radnje u romanu ali i kao
simbol veliine i vanosti motiva SAMOE, jer sto godina postoji selo Macondo ali
sto godina traje i samoa, otuenost likova, stanovnika Maconda te na taj nain
samoa prevazilazi sve vremenske granice;
samoa je zapravo neizbjena svim lanovima porodice Buendija ali je i pokreta
svih deavanja jer e zbog samoe neki posegnuti za zabranjenim ljubavima( brat
e osjetiti udnju prema sestri i slino), neki e se odluiti za borbu,rat...

MAGIJSKI REALIZAM
za opisivanje stvarnosti Marquez se koristio elementima fantastike, zaudnosti,
sna i materijala izvedenih iz mita i bajke, sve se moe svesti pod zajedniki naziv
MAGIJSKI REALIZAM;
magijski realizam je knjievno-umjetniki smjer u kojem se elementi fantastike
isprepliu sa stvarnou, poistovjeujui se na taj nain s njom i stvarajui
skladnu cjelinu zasnovanu na objektivnom odnosu;
termin se izvorno koristio 1920-ih godina za kolu slikara, a danas se najvie
vee za prozu J.L. Borgesa;
pod magijskim realizmom kod Marqueza podrazumijeva se umjetnost
prevazilaenja prvog plana historijskih dogaaja u cilju otkrivanja naboja mate i
kolektivnih pria koje u njih ubacuje ovjek kroz generacije;
knjievni kritiari istiu da je njegov svijet magian zato to je stvaran;

 zvui paradoksalno ali da taj svijet nije donekle magian, bio bi tek
nestvaran a njegovi romani bili bi fantastini u smislu autora naune
fantastike;
djelo obiluje metaforama i ironijom, oblikovano na temeljima
magijskog realizma;
Radivoje Miki istie: Fantastina pria se javlja onda kad narativna
sintagmatika (kombinacija elemenata slike svijeta) naruava logiku i
konvencije svakodnevne percepcije odreenih elemenata vanjezikog
svijeta.
zapravo u fantastinim priama nije izgraena radikalno nova slike
svijeta nego je samo dekomponovana slika svijeta na koju nas je
automatizam percepcije navikao;
to shvatanje se moe primijeniti na tumaenje ovog romana, Marquez
ne uplie fantastine elemente kao zasebne i apsolutno nevjerovatne
ve ih kombinuje sa stvarnim problemima te oni kod itatelja ne
izazivaju toliko uenje;

 itajui Sto godina samoe poseete u sr

izmiljenog mjesta ali ve nakon dvadesetak stranica
itatelj ne razmilja o tome da je samo mjesto
imaginarno ve prati sudbine njegovih junaka
mijeajui motive prisutne u stvarnosti kod otuenog
ovjeka, njegovu samou sa fantastinim priama ;
oneobiena slika svijeta (karakteristina za
fantastiku) oblikovana je koritenjem jedne osobene
narativne sintagmatike, koja se uspostavlja izvan
kauzalno-logike ravni svakodnevne percepcije;

PREPOZNAVANJE MAGIJSKOG REALIZMA

(primjeri)
Kada je umro Hose Arkadio Buendija sa neba su poeli padati uti
cvjetovi. To nije zaudilo ostale stanovnike koji su sutra lopatama
morali istiti ulice prekrivene cvijeem, pa i sam njegov ivot pod
kestenom predstavljen je pomalo magijski.
Kada je u selo dola ciganska skupina donijeti su razni izumi a
meu njima i letei ilim. Pripovjeda nam u romanu opisuje kako
su djeca bila oduevljena tim izumom i tih dana dok su Cigani
boravili u mjestu stalno su se mogli primijetiti ilimi kako lete dok
djeca na njima sjede. Kako magijski realizam podrazumijeva i
kombinovanje motiva i iz bajki, prisjetimo se prie o Aladinu i
ilimu, onom istom leteem ilimu kakav je opisan i u ovom djelu.

 Magijski realizam oituje se i u opisivanju Melquiadesa, Ciganina koji se druio

sa Hose A. Buendijom. Nakon nekoliko godina on se vraa potpuno mlai.
Kada je doao dao mu je boicu sa napitkom koji vraa pamenje.
Rebeka, Ursulina daleka roaka u njihovu kuu donosi vreu sa kostima svojih
roditelja. U vie navrata opisano je kako te kosti proizvode zvukove, ak su ih
jednom sluajno zabetonirali pa su morali sve sruiti jer je zvuk bio
nepodnoljiv.
Kada se rodio Aurelijano Hose imao je nadnaravne moi, mogao je predvidjeti
ta e se desiti, a poslije neki od njegovih sinova (bilo ih je 17) imali su jo
vee moi. Jedan od njih je oima mogao pomjeriti posue na stolu.
Incestuozna nit koja se provlai kroz labirint obitelji Buendija zapoela je kad
se jedna Ursulina teta udala za strica Jos Arcadia Buendije i tada se rodilo
dijete s repom od hrskavice u obliku vadiepa i s dlakavom etkom na vrhu. Ta
daleka prolost svojevrsno je upozorenje na koje je Ursula pokuala paziti, ali
nakon njezine smrti neak Aureliano i njegova tetaAmaranta u incestuoznoj
ljubavi zaeli su dijete sa svinjskim repom.

 Citat: I tada spazi dijete. Bila je to naduta i sasuena koa koju su svi
mravi ovog svijeta zduno potezali prema svojim rupama kamenom
stazom u perivoju. Aureliano ni da se pomakne. Ne zbog toga to ga je
ukoio uas, nego zato to mu se u tom udesnom asu otkrie konani
Melquadesovi kljui, vidje natpis s pergamena savreno smjeten u
vremenu i prostoru ljudskom: Prvi od plemena privezan je za stablo, a
posljednjeg jedu mravi.
Magijski realizam prepoznaje se i preko slijedeih dogaaja:
kie koje bez prestanka padaju etiri godine,
nesanica koja donosi zaborav,
dvorite prepuno kunia,
smrt u obliku ene u plavom koja se prikazuje Amaranti,
uti leptiri koji prate Mauricija i
Melquiadesovo uskrsnue.

MOTIV ZABORAVA I CIKLINOSTI

(problem odnosa oznaitelja i oznaenog)
stanovnici Maconda bolovali su od gubitka pamenja a kroz cijeli roman
provlai se ideja ciklinosti
postavlja se pitanje: u kakvoj su vezi zaborav i ponavljanje identinih
obrazaca historije?
moemo li komunicirati sa prolou i kakva nam je budunost
zaboravimo li, kako Marquez kae: vrijednost ispisanih slova?
pojedinac je postavljen u svijet u kojem iz prolih dogaaja treba da
izvue iskustva koja omoguavaju bri proces identifikacije i orijentacije
na planu historijskog postojanja i sadanjeg ivljenja tako se pojavljuje
potreba za rijeju koja neto imenuje

 u svijesti savremenika ta rije dobija znaenje i prelazi u individualno,

kolektivno i povijesno pamenje;
ta ista rije je mogunost da se historija dodirne s budunou, da odgovara
ljudskoj enji koja znaenja eli ukljuiti u budue postojanje;
time se uspostavlja veza trajanja fizikih ogranienja koja uvjetuje ovjekov
bioloki sat;
upravo preko tog odnosa, oznaitelja i oznaenog (o emu je govorio De
Sosir) prepoznaje se svrha motiva zaboravljanja u ovom romanu;
oni e doi do ideje da na svim predmetima napiu naziv predmeta jer
konstanto zaboravljaju sve, tako e proitavi naziv prisjetiti se svrhe tog
predmeta;
zatim su poeli zaboravljati i svrhu pa su ispod imena predmeta pisali i
zato slui i tu se oituje problem oznaitelja i oznaenog;
tako se vrijednost ispisanih slova nee zaboraviti a ovjek e komunicirati
sa prolou;

 komuniciranje sa prolou u vezi je sa ciklinim

ponavljanjem historije u romanu;
u svim promjenama (npr. kad su obje stranke, i liberali
i konzervativci, zahtijevale da se kue boje u boju koja
simbolizira njihovu stranku; na kraju su stanovnici imali
kue nedefiniranih boja koje signaliziraju njihovu
propast i neuspjeh) ljudi ostaju samo nositelji prolosti,
odnosno historije;
u romanu se ideja ciklinosti historije najbolje
prepoznaje upravo preko sudbina likova koji nose ista
imena i svi zavravaju nesretno dok je kroz njihov ivot
provuena linija samoe;