Građevinski fakultet Faculty of Civil Engineering

Univerzitet u Sarajevu University of Sarajevo

MEHANIKA TLA I STIJENA

-dodiplomski studij-
Dio 1 (poglavlja 1 do 6)

Autor: Adis Skejić (preuzeto i modifikovano of prof. dr Nenad Grubić, dig)

ŠTA JE GEOTEHNIKA?

čvrste čestice, voda i zrak

 laboratorija
ISTRAŽNI RADOVI

Ulazni podaci za
cilj proračune

uzorci

SPT

prikupljanje
uzoraka raskop
CPTU – BAZA,
PLAŠT, PORNI
PRITISAK
PLITKO TEMELJENJE
Za prenos sila sa konstrukcije na tlo
Za dobro tlo i manja
opterećenja

traka
stopa

ploča
DUBOKO TEMELJENJE
Za prenos sila na nosivo (dobro) tlo
Za slaba tla i velika
opterećenja
UPOZORENJE
BUŠENJE U TOKU

slabo tlo

BAZA + PLAŠT = PRIJEM

OPTEREĆENJA Šipovi (eng. dobro tlo
piles)
POTPORNE KONSTRUKCIJE ARMIRANO TLO

GABIONI

POTPORNI
ZIDOVI

ŠTAPNA SIDRA
PRIVREMENE I STALNE ZAŠTITNE KONSTRUKCIJE
BRANE

hidrotehnika
geotehnika

strujna mreža
TUNELI

TBM
KLIZIŠTA OSNOVNI PROBLEM :
VODA

UKLONIMO VODU
DRENAŽAMA

CRNA STATISTIKA
Materijalna šteta + ljudski
životi
INTERAKCIJA TLA I OBJEKTA VISOKOGRADNJE
Tlo – slijeganja
Temelji – presječne sile

geotehnika konstrukterstvo

NADKONSTRUKCIJA

METODA
ITERACIJE TEMELJNA
KONSTRUKCIJA

TLO -
PODKONSTRUKCIJA
Ne samo zgrade, nego svi objekti u kontaktu sa tlom
Terzaghi :“...Nema slave u temeljenju, greške i uspjesi
su zakopani duboko pod zemljom...”

betoniranje
šipova

Naglavna greda
geotehnička
sidra
tuneli

šipovi
šipovi
Karl Terzaghi A.Casagrande
WJM Rankine
1883-1963 1902-1981
C.A.Coulomb 1820-1872
1736-1806
BiH
H. Dolarević
Krsmanović
Sarač
Popović
Grubić
Langof
S.Dolarević

Donald Taylor
 

Rješenje osmosmjerke je ime i prezime jednog od najvećih geomehaničkih

velikana sa prostora BiH, pa i šire.
_____ _________
Znaš da si inženjer Geotehnike kad ...
Djetetu želiš dati ime Clay, Sandy, Peat.

Znaš da SPT nije "Stupid Penetration Test“.

Znaš razliku između tla (zemlje) i prljavštine.

Želiš kućicu za svog psa temeljiti na šipovima.

Slike sa tvog godišnjeg odmora redovno sadrže potporne konstrukcije i nestabilne kosine.

Više želiš imati Holtz&Kovacs nego Dolce&Gabbana.

 PLAXIS 2D
PLAXIS 3D

GEOSTUDI
O
GEO
5

FEM
FIDES

FEM+Graničn
Granična a ravnoteža FLAC
ravnoteža

Jako puno software-a, a obično slični teoretski principi

FDM

“Bolje u potpunosti shvatiti jedan software, nego njih 10 površno”

 2. GODINA : MEHANIKA TLA I STIJENE

3. GODINA : GEOTEHNIČKO INŽENJERSTVO

4. GODINA : MEHANIKA TLA I STIJENE II

4. GODINA : PODZEMNE KONSTRUKCIJE

5. GODINA : OJAČANJE TLA I STIJENE

 LITERATURA :
ZBIRKA ZADATAKA : N.GRUBIĆ, Z. TALIĆ “Mehanika tla:Zbirka riješenih zadataka”
VJEŽBE : ZADACI I NAPOMENE
TESTOVI : SOILMECH
DODATNA LITERATURA : Dž. Sarač: Mehanika Tla; M. Selimović: Mehanika tla i
Temeljenje
A. Skejić : 100 Riješenih ispitnih zadataka, skripta

BODOVI :
TEST 1 (7. ili 8. SEDMICA) – ZADACI I TEORIJA................................. 25 BODOVA
TEST 2 (14 ili 15.. SEDMICA) – ZADACI I TEORIJA ............................ 25 BODOVA
PROGRAMI (SA ODBRANOM) (ZADACI I PRAKTIČNI DETALJI).......... 5 BODOVA
ZAVRŠNI PISMENI ISPIT (ZADACI) ..................................................... 22,5 BODA
ZAVRŠNI USMENI ISPIT …………………………………………………… 22,5 BODA

UKUPNO : 100 BODOVA

MEHANIKA TLA I STIJENA – SADRŽAJ PREDMETA

1. Osnovni pojmovi, klasifikacija tla i stijena i zbijanje tla

2. Princip efektivnih napona i tečenje vode u tlu

3. Naponi u tlu od površinskog opterećenja

4. Čvrstoća tla

5. Slijeganje tla i vremenski tok slijeganja

6. Horizontalni pritisci tla

7. Osnove stabilnosti kosina

8. Princip proračuna dopuštenih napona u tlu

1. RAZVOJ MEHANIKE TLA I STIJENA
U močvarnim područjima
ljudi su gradili objekte na
šipovima tzv. sojenice

Standardni pristup plitkog temeljenja je bio da se

iskopa rov nešto veće širine nego nosivi zid. Ukoliko
se pregledom dna iskopa ocijenilo da tlo možda nije
dovoljno nosivo zabijani su drveni šipovi kako bi
temeljenje bilo sigurnije
Početkom nove ere i u srednjem vijeku temelji nisu čak
shvaćeni kao zasebni dio konstrukcije.

Primjer temelja rimskog naselja na Ilidži (1. vijek)

18-to stoljeće:

Francuski fizičar Coulomb je postavio

prvi jasan koncept proračuna pritiska
tla

Coulomb
(1736-1806)
19-to stoljeće

Francuska: Poncelet, Poisson, Darcy

i Bousinesq

Engleska: Rankine

Njemačka: Rebhan, Müller-Breslau i

Darcy
Zimmerman (1803-1885)
Švedski znanstvenik Albert Atterberg
(1846 do 1916) ispitivao je
konzistenciju različitih tala te predložio
novi sistem klasifikacije materijala tla

XX stoljeće – početak moderne mehanike tla

Rodjenje mehanike tla kao

znanstvene discipline u današnjem
obliku vezana je uz pojavu Karla v.
Terzaghi-a (1883 do 1963)
Godine 1936 održana je prva International Conference
on Soil Mechanics and Foundation Engineering
(ICSMFE) u Cambridge, USA. Konferencije se i danas
održavaju redovno svake 4 godine.

Učesnici konferencije, 1936.

2.MEHANIKA TLA I STIJENA U INŽINJERSKOJ
PRAKSI
Mehanika tla je naučna disciplina koja istražuje
mehaničke karakteristike tla i kao takva dio je
opće mehanike kontinuuma.

Materijali se proučavaju kao linearno elastični /

plastični sistemi, odnosno traži se ovisnost
izmedju deformacija i napona u vremenu, što se
definiše određenim idealizacijama koje nazivamo
konstitutivnim modelom (zakonom) ili modelom
ponašanja materijala.
Najjednostavniji oblik takvog odnosa ili zakona
je Hook’ov izraz za prirast napona pri elastičnom
izduženju štapa.

prirast napona
  E
prirast deformacije
Modul elastičnosti

Kako je materijal tla znatno kompleksniji

materijal nego npr. beton ili čelik, mehanika tla
proučava i neke pojave specifične za tlo:

– konsolidacija tla (vremenski tok slijeganja)

– filtracija (tečenje) vode kroz tlo,
– trenje među česticama,
– specifični odnosi između naprezanja
(napona) i deformacija.
Pri proučavanju ponašanja tla služimo se:
– teoretskim istraživanjima (teoretska
mehanika tla),
– eksperimantalnim istraživanjima,
– proučavanjem ponašanja izvedenih
objekata.

Mehanika tle i mehanika stijena se u mnogim područjima

svoje prakse služe sličnim ili istim metodama.
3. TLO I STIJENA
 Tlo: U tehničkom smislu termin tlo se primjenjuje na
najgornji dio zemljine kore.

Uloga tla sa aspekta mehanike tla:

A. Tlo je temelj gradjevinama i medij u

kome se gradi
Sve gradjevinske konstrukcije su
poduprte tim slojem ili se nalaze u tom
sloju. Dakle tlo svojim ponašanjem
(deformacije, nosivost)

B. Tlo je građevinski materijal

Tlo se koristi kao građevinski
materijal u zemljanim radovima
(nasute brane, nasipi cesta itd.)
• Definicija tla
Tlo je medij koji se sastoji od odvojenih čvrstih čestica,
koje nisu vezane ili su vezane na takav način da je
čvrstoća veze izmedju čestica mnogo puta manja
nego čvrstoća materijala samih čestica.

Tlo je trokomponentni materijal

tj. čvrste čestice – voda –plinovi.
• Stijena
Stijena za razliku od tla, koje je po
naravi disperzno, predstavlja
masivnu sredinu.

Osobina stijenskog masiva je pojava

diskontinuiteta – rasjeda, pukotina i
slično.

Stijenski masiv se često tretira kao

diskotinuum. Inženjerska svojstva
stijenskog masiva su u najvećoj mjeri
određena upravo pojavom,
učestalošću i karakterom
diskontinuiteta.
Krug ”stijena-tlo-stijena” u
zemljinoj kori i postanak tla PREDMET: INŽENJERSKA
GEOLOGIJA
Sedimenti
Kompakcija
Cementacij
Kristalizacija Trošenje
Transport

Sedimentne stijene
Magmatske
stijene

Metamorfoza Skrutnjava-
nje

Metamorfne stijene Magma

Topljenje
• Magmatske stijene
• Magmatske stijene nastaju skrutnjavanjem
magme, koja je izbačena iz dubine na površinu
zemlje. Magma je obično izbačena na površinu
(ekstruzija) ili u zonu blizu površine (intruzija)
kroz pukotinu u tlu ili vulkansko grotlo.

Jablanički Granit
• Sedimentne stijene
• Sedimentne stijene nastale cementacijom
• Depoziti (naslage) šljunka, pijeska, praha i gline
mogu biti kompaktirani pod djelovanjem nadsloja
i cementirani tvarima poput željeznog oksida,
kalcita, dolomita i kvarca. Tipične stijene koje
nastaju ovim procesom su konglomerat, breccia,
pješčar itd.

krečnjak

pješčar
Lapor (engl. Marl)
Sedimentne stijene nastale hemijskim
procesom

Stijene poput krečnjaka, krede, dolomita, gipsa i anhidrita

pripadaju u grupu kemijskih sedimentnih stijena.

Krečnjak nastaje kombiniranim procesom iz kalcitnih

depozita stvorenih od živih organizama i anorganskim
procesom.
Metamorfne stijene
Metamorfizam je proces mijenjanja
sastava i teksture stijene, bez otapanja, a
pod djelovanjem topline i pritiska. Tijekom
metamorfizma stvaraju se novi minerali a
mineralna zrnca se transformiraju u
listićavu teksturu. Kao primjer možemo
navest mramor koji nastaje
rekristalizacijom iz krečnjaka i dolomita.
 4. VRSTE TLA, OSOBINE, KLASIFIKACIONI
SISTEMI I SIMBOLI

Tla dijelimo na:

- sitnozrna tla
(gline, prahovi)

- krupnozrna tla
(šljunak i
pijesak).
4.1. Zapreminski odnosi

Tlo je medij sastavljen od čestica raznog

oblika i veličine, koje ne ispunjavaju u
cijelosti volumen tla.
Postoje međuprostori, koje nazivamo pore.
Pore mogu biti ispunjene samo vodom,
samo plinom (gasom) ili kombinacijom
plina i vode.
U slučaju kada su pore:
• potpuno ispunjene vodom tlo je zasićeno
ili saturirano.
• ispunjene samo plinom (zrakom) tlo je
suho.
• ispunjene kombinacijom plin i voda tlo je
vlažno.
Idealizirani model jediničnog volumena tla

PLIN -Vg

VODA
Vw
ČVRSTE ČESTICE
Vs
 Vv = volumen pora (engl. voids)
Vg = volumen ispunjen plinom (engl. gas)
Vw= volumen ispunjen vodom (engl. water)
Vs= volumen čvrstih čestica tla (engl. solid)
Gw = težina vode u uzorku
Gs = težina čestica tla , čvrste faze, u uzorku
G = ukupna težina uzorka
γs = specifična težina čvrste faze (čestica tla), tj.
težina jediničnog volumena ispunjenig čvrstim
česticama bez pora
 Karakteristični parametri:

• Koeficijent pora
e= Vv/Vs = (V-Vs) / Vs
V  s
uvrstimo li Vs = Gs / γs, e 1
Gs

• Poroznost: n = Vv / V = ( V- Vs ) / V
n = 1 – Vs / V
• Odnos izmedju dva koeficijenta
poroznosti:
• e = n / ( 1- n )
• n = e / (1 + e)

• Stepen zasićenosti ili saturacije:

• S = Vw / Vv
Gw 1 Gw 1 Gw  s
S  
w Gs  w V s  Gs (V s  Gs ) w
V
s s
• vlažna zapreminska težina γ=G/V
• vlažnost w = G w / Gs
• suha zapreminska težina γ d= G s / V
• relacija izmedju suhe i vlažne zapreminske
težine
γ = G / V = (Gs + Gw) / V = (Gs (1 + w/Gs)) / V
γ = γ d (1 + w)
odnosno γ d= γ / (1 + w)
• Specifična težina
• Za materijale tla koji uobičajeno dolaze u
praksi ta težina kreće se u vrlo uskim
granicama i to od 26 do 28 kN/m3 . Stoga
se specifična težina tla kod rutinskih
ispitivanja ne provodi. U slučaju
značajnije količine organskih materijala u
tlu specifična težina može biti manja od 26
kN/m3
 Zapreminska težina

Danas se u praksi koriste:

• metoda sa cilindrom poznatog volumena
(primjenjivo za koherentne materijale napr.
glina),
• metoda pomoću kalibriranog pijeska,
• metoda pomoću vode u plastičnom omotu ili
balonu,
• metoda nuklearnog denzitometra, koji radi na
bazi korelacija prema prolasku nuklearnog
zračenja kroz tlo, te daje zapreminsku težinu i
vlažnost.

DETALJNIJE U PREDAVANJU VEZANOM ZA ZBIJANJE

Odredjivanje granulometrijskog sastava

Kompozicija tla tj.

sastav od čestica
razne veličine i
oblika ima značajan
utjecaj na ponašanje
tla
Važno razlikovati krupne i fine (sitne) čestice
tla .
• regulativa u zemljama nastalim iz bivše
Jugoslavije: Df = 0.06 mm
• US standardna sita (sito No.200)
Df = 0.075 mm.
Odredjivanje granulometrijskog sastava tla
vrši se na dva načina:
• Sijanjem za veličine zrna veće od Df,
• Hidrometarskom analizom
(areometriranje) za čestice manje od Df
Sita za suho sijanje uzorka tla
Izgled laboratorijskih sita za suho sijanje
Sijanje - Postupak:
• osušeni uzorak stavi na najkrupnije (najgornje) sito
te uključi vibrator,
• odredi (izvaži) masu (težinu) tla koje je ostalo na
pojedinom situ ( tj. M1, M2,.., Mi),
• Odredi totalnu masu tla Σ M = M1 + M2 + .....+Mi + ....
+ Mn,
• Odredi kumulativnu masu tla zadržanog iznad
svakog sita. Za i-to sito to je M1 + M2 + M3 + ....+Mi,
• Masa tla koje je prošlo krot i-to sito je Σ M –
(M1+M2+....+Mi),
• Izračunaj postotak tla koje je prošlo kroz i-to sito
• F = (Σ M – (M1+M2+........+Mi))* 100 / Σ M
Redoslijed konstrukcije granulometrijske krive
 Hidrometarska analiza ili areometriranje
• Test odredjivanja granulometrijskog
sastava čestica tla manjih od Df zasniva se
na pretpostavci da su čestice tla kugle
• za brzinu taloženja hipotetskih kuglica
suspendiranih u nekoj tekućini može
primijeniti Stokes-ov zakon :

v =( ( γs – γw ) D2 )/ (18 η ),
• γs = specifična težina čestice tla,
• γw = specifična težina vode,
• η = viskoznost vode [kg/m∙s],
• D = diametar ekvivalentne kugle kojom
“modeliramo” česticu tla [m].

Postupak testa:
• Standardno se koristi 50 g osušenog uzorka,
• Koristi se standardna menzura korisnog
volumena 1000 ml,
• Vodeno staklo (sodium hexametafosfat) se
koristi kao antikoagulans,
Oprema za eksperiment 50 gr suhog uzorka

Mjerenje temperature i
Menzura od 1000 ml
dubine uranjanja
areometra
• Destlovanom se vodom nadopuni menzura do
1000 ml,
• Poslije intenzivnog miješanja dolazi do taloženja
čestica (krupnije čestica padaju većom brzinom
nego sitne).
• Na osnovu mjerenja gustoće suspenzije
pomoću hidrometra / areometra, primjenom
Stokes-ovog zakona dobije se granulometrijski
sastav materijala koji se taloži
• Konstantno se mjeri temperatura suspenzije
(pazi viskoznost zavisi od temperature vode!),
• Očitava se dubina uranjanja areometra L u
određenim vremenskim razmacima,
• Procent i prečnik zrna manjih od 0.06 mm
određuje se posebno dijagramima izrađenim u
ovu svrhu
 Granulometrijska kriva

Rezultati dobiveni sijanjem i

areometriranjem unose se na graf koji kao:
• apscisu ima dijametar zrna tla u
logaritamskom mjerilu
• ordinatu postotak prolaska zrna za
pojedini dijametar
Granulometrijska kriva – sijanje i
hidrometarska analiza

Čestice gline pod

mikroskopom (nisu
sfernog oblika)
Karakteristični dijametri zrna tla
Izvedene veličine na osnovi karakterističnih
dijametara zrnaca:
2
D60 D30
Cu  Cc 
D10 D10  D60
Gdje je Cu = koeficijent uniformnosti (jednolikosti), a Cc = koeficijent
zakrivljenosti.

Tipične granice za neke materijale tla

• šljunak ............4.75 do 76.2 mm
• pijesak ............0.075 do 4.75 mm
• prah ................0.002 do 0.075 mm
• glina ...............ispod 0.002 mm
 Konzistencija tla
• Fino – zrna tla u kojima se nalaze minerali
gline pokazuju različita svojstava kod
različitog stupnja vlažnosti.
• Svako ko je šetao u prirodi sjetit će se da
je glinovito tlo nakon kiše često toliko
meko da noga propada u tlo, dok je isto tlo
za vrijeme suše vrlo čvrsto.

Realno temeljno tlo

Meka glina – teče na površini Suha glina - čvrsta (prirodna vlažnost)
KONZISTENCIJA TLA – Atterberg-ove granice
Granične linije - sadržaj vode, razdvajaju
različita stanja sitnozrnih tala.

Granica Granica Sadržaj

0 Granica
plastičnosti tečenja vode
skupljanja

Čvrsto polučvrsto plastično tečno

Empirijsko – terensko odredjivanje konzistencije,
prema Carter,1983
Početkom 1900 – tih godina Švedski
znanstvenik Atterberg razvio je metodu
odredjivanja konzistencije fino-zrnih tala
Ovisno o sadržaju vlage ponašanje tla može
se podijeliti u četiri osnovne grupe, i to:
• čvrsto (engl. solid),
• polučvrsto (engl. semisolid),
• plastično ( engl. plastic),
• žitko (engl. liquid) .
Laboratorijsko odredjivanje granice tečenja
Casagrandeov aparat
ODREĐIVANJE GRANICE TEČENJA (WL)

-Uzorak tla
poznate vlažnosti
-Bilježiti broj
udaraca da se
razrez spoji za 0,5
inch-a
-Crtanje dijagrama
vlaga vs. Broj
udaraca
Postupak određivanja granice tečenja
 Laboratorijsko odredjivanje granice tečenja
test s padajućim konusom
Princip metode: konus pada sa fiksne visine i mjeri
se dubina utiskivanja konusa za različite vlažnosti

Skica uređaja

Rezultat: Granica tečenja je vlažnost pri kojoj je

Fotografija uređaja dubina ustiskivanja za pri padu konusa 20.0 mm
Laboratorijsko odredjivanje granice
plastičnosti (wp)
• 1. Pribor za test
• 2. Priprema mase za test (u
osušeni materijal dodaje se
kontrolirana količina vode –
dakle priprema se smjesa sa
poznatim w0).
• 3. Na staklenoj podlozi rukom
se valja valjčić.
• 4. Po definiciji kada valjčić
promjera 3 mm puca –
smatra se da je vlaga sa
kojom je pripremljena smjesa
za pokus upravo wp.
Granica skupljanja
• Indeks plastičnosti
Ip = wL – wP
• Indeks tečenja
IL = ( w – wP) / IP
• Indeks konzistencije
Ic = (wL- w)/ Ip

• Aktivnost
A = Ip / ( % glinovite frakcije, težinski)

Indeks A se između ostalog koristi za identificiranje glinovitih tala

sa potencijalom bubrenja
Određivanje granice skupljanja na osnovi karte
plastičnosti

Napomena: Definicija karte

plastičnosti dana je sklopu
klasifikacija tla
 Klasifikacija tala
• neophodno uspostaviti sistem po kojem bi
se opisivala tla jednoznačno, tj. da tlo
opisano u tom sistemu bude jasno
definirano za sve korisnike
• Postoji više sistema klasifikacije, no ovdje
ćemo prikazati samo jedinstvenu
klasifikaciju koju je postavio A.
Casagrdande - UC klasifikacija
 W = dobro graduirano
P = slabo graduirano
L = niska plastičnost (wl < 50)
H = visoka plastičnost (wl > 50
Karta plastičnosti sa «područjima
materijala»
 Šljunkovita tla
Postotak zrna većih od Df označimo sa
R0,06 (postotak u odnosu na cijeli uzorak), a
postotak zrna većih od D = 4,75 mm u
relaciji prema dijelu uzorka koji sadrži čestice
veće od Df označimo kao R4,75. Odavde
definiramo što je šljunkovito tlo
 Mješovita tla
GC = glinoviti šljunak
GM =prahoviti šljunak
SC = glinoviti pijesak
SM = prahoviti pijesak
STIJENA, OSOBINE, KLASIFIKACIJA
(osnovni pojmovi)
Stijena, osobine stijena
Stijena je materijal kojeg karakteriziraju pukotine ili
diskontinuiteti – dakle radi se o diskontinuiranoj
sredini. Stoga treba razlikovati dva pojma:

• Element stijene ili stijenski materijal, dakle

intaktnu stijenu koja se nalazi između
diskontinuiteta.
• Stijenska masa je ukupna in-situ masa koja
sadrži diskontinuitete. Stoga je to
diskontinuirana sredina, koja često ima
heterogena i anizotropna inžinjerska svojstva
 Glavni tipovi strukturnih oblika

Ravni slojevitosti dijele

sedimentne stijene u
slojeve. One predstavljaju
prekide tokom taloženja
materijala koji u konačnici
čini stijenu. Ravni
slojevitosti mogu sadržavati
materijal koji je drugačijeg
granulometrijskog sastava
od sedimenata koji su tvorili
stijensku masu
 Ravan
slojevitosti
po kojoj je
kliznuo
stijenski
blok
Nabor ili bora je struktura u kojoj su ravnine slojevitosti
savijene uslijed djelovanja tektonskih sila.

http://www.hgi-cgs.hr

Rasjedi su pukotine nastale relativnim pomakom stijenskih

masa. Debljina rasjeda može varirati od nekoliko metara u
slučaju velikih rasjeda pa do nekoliko milimetara u slučaju
lokalnih rasjeda.
Rasjedi su zone oslabljenog – degradiranog materijala odnosno
materijala niske čvrstoće.
Više paralelnih rasjeda čine rasjednu zonu, koju karakteriziraju
izrazito loša tla ili stijene
• Zone smicanja su zone materijala tla
debljine i do nekoliko metara u kojima se u
prošlosti desio smičući slom stijene.
• Pukotine su najčešći i generalno uzevši
najznačajniji strukturni oblik. Pukotine su
prekidi – diskontinuiteti u stijenskoj masi
duž kojih nema vidljivih pomaka.
• U mehanici stijena uobičejeno je koristiti
termin diskontinuiteti kao kolektivni naziv
za prethodno navedene strukturne oblike
 Razmak diskontinuiteta je razmak između
diskontinuiteta mjeren po ortogonali između dva
diskontinuiteta
• Obično se izražava kao srednja vrijednost
za promatranu pukotinsku grupu.
• Razmak između diskontinuiteta određuje
veličinu stijenskih blokova koji tvore
stijensku masu.
• Taj parametar bitno utječe na čvrstoću kao
i deformabilnost stijenske mase
Klasifikacija razmaka diskontinuiteta prema
ISMR Commision -1978
RQD (Rock Quality Designation)
• Deer (1968): ideja da se kvantificira razmak
diskontinuiteta
100  xi
RQD 
L

gdje je xi pojedinog komada jezgre većih od

0,1 m, dok je L ukupna dužina zahvata bušenja
 Otvor (apertura) je mjera razmaka
otvorenog diskontinuiteta mjerena okomito na
zidove diskontinuiteta koji omeđuju otvor.

- veličina otvora utječe na smičuću čvrstoću i

vodopropusnost stijenske mase
 Klasifikacija stijenske mase
(Zadatak inženjera geologije)
• U praksi se koristi veći broj klasifikacionih
sistema no najčešće Q sistem razvijen od
Barton-a (1974) i RMR (Rock Mass
Rating) sistem razvijen od Bieniawskog
(1973,1976 i 1989).
• Bieniawski je svoj sistem razvio na osnovi
podataka prikupljenih tijekom građevinskih
radova (iskopa) u sedimentnim stijenama
u Južnoj Africi.
 Elementi na osnovi kojh se određuje RMR su
slijedeći:

• Čvrstoća intaktnog stijenskog materijala.

Jednoosna (aksialna) čvrstoća uzorka mjeri se po
postupku prikazanom u poglavlju 11 i 12. Alternativno
za sve osim vrlo slabih stijena može se koristiti PLI
(Point Load Index) ili tačkasta čvrstoća.
• RQD kako je prikazano ranije.
• Razmak diskontinuiteta (pukotina).
• Stanje u diskontinuitetu. Ovaj parametar uzima u
obzir separaciju ili otvor diskontinuiteta, kontinuitet ili
postojanost diskontinuiteta, grubost površine, stanje
stijenki (tvrda ili meka) kao i kao i prirodu materijala
ispune.

• Stanje podzemne vode. Ovaj parametar predstavlja

pokušaj da se ocijeni utjecaj tečenja podzemne vode
kroz pukotine.
• Orjentacija diskontinuiteta. Procjena kategorije (vrlo
povoljno, povoljno, dobro i nepovoljno) se provodi u
relaciji da li su pad i orjentacija pada slojeva povoljni u
odnosu na smjer napredovanja (npr. osi tunela).
 ISTRAŽNI RADOVI, SONDAŽNO
BUŠENJE I ISKOPI
• Svrha istražnih radova
• Određivanje prirode tla i stijene na mjestu gradnje i stratifikacija
(slojevi),
• Uzimanje neporemećenih i poremećenih uzoraka za vizualnu
klasifikaciju i provođenje odgovarajućih laboratorijskih testova,
• Određivanje dubine i kvalitete-vrste osnovne stijene ako na nju
istraživanjima naiđemo,
• Provodjenje terenskih “in situ” testova tj. testova na licu mjesta kao
što su vodopropusnost, krilna sonda, standardna penetracija, CPT,
dilatometar itd.,
• Posmatranje toka površinske vode
• Procjena konstrukcijskih problema kao što su to npr. bliske
gradjevine,
• Odredjivanje nivoa podzemne vode.
Planiranje istražnih radova
• Prikupljanje podataka o tipu gradjevine i njenom
konstruktivnom sistemu te upoznavanje s
odredbama lokalnih propisa,
• Prikupljanje postojećeg fonda podataka o tlu na
lokaciji ili u bliskom okolišu. Korisni podaci
mogu se prikupiti iz slijedećih izvora:
– geološke karte
– podaci prikupljeni u institucijama kao što je Zavod za
Izgradnju Grada ili slične institucije
– postojeći podaci o tlu za bliske građevine
• Pregled gradilišta od strane vodećeg inženjera.
Inžinjer mora pregledati buduće gradilište i okolinu. U
mnogim slučajevima prikupljeni podaci su od
neprocjenjive vrijednosti za planiranje budućih radova.
Ponekad tip i izgled vegetacije može ukazati na tip tla ili
pojave površinskih pomaka tla.
Pristup gradilištu i površinska odvodnja su od značaja za
planiranje radova.
Pukotine na zidovima obližnjih gradjevina mogu biti
indikacija mekih ili ekspanzivnih tala.
Postojanje dubokog zasjeka u tlu u blizini može dati
korisnu informaciju o stratifikaciji (slojevi tla).
 Detaljno istraživanje tla
• Ova faza obuhvaća uzimanje uzoraka iz sondažnih
jama, zasjeka, potkopa ili geotehničkih bušotina. Ne
postoje neka čvrsta pravila za odredjivanje broja i dubine
bušotina. Za većinu građevina najmanje jedna bušotina
na svakom uglu i u sredini gradjevine mogu biti dovoljni
za prvu fazu istraživanja.
• Bušotine moraju proći kroz nepodobne temeljne
materijale tla, napr. meka i nestabilna tla, te doseći
čvrste slojeve tla.
• Sowers i Sowers (1970) su dali aproksimativnu formulu
za definiranje dubine bušenja za objekte visokogradnje:
dB = 6 S0.7 (m), gdje je S – spratnost objekta
Razmak bušotina Prema B. Das (1998)
• Bušenje
• Istražne bušotine mogu se izvoditi raznim tehnikama:
• svrdla (engl. auger), koja se koriste za plitka istraživanja,
za tlo i meku stijenu.
• rotaciono bušenje (engl. rotary drilling) je procedura gdje
krune (engl. drilling bit) priključene na bušaće šipke
(engl. drilling rod) glođu tlo i omogućavaju napredak
bušotine u dubinu. Ova tehnika se koristi u pijescima,
glinama i stijenama koje nisu jako raspucale, za tlo i
stijenu.
• ispiranje vodom (engl. wash boring) za tlo.
• udarno bušenje (engl. percussion drilling) pretežno u
stijeni.
 Kolona za bušenje –
rotaciono se utiskuje u tlo

mašina za bušenje
Primjer starijih
mašina za
bušenje (BiH)
 Izvađena
poremećena
jezgra i folija za
spremanje
neporemećenih
uzoraka za
laboratorij
Primjer jezgre složene u drveni sanduk
Raskopi

Ponekad je ekonomično i praktično da se umjesto bušotina izvode istražni

raskopi (npr. iskop uz postojeće objekte da se utvrdi oblik postojećeg temelja i
dubina temeljenja, potrebna dubina istraživanja je relativno plitka (do 6.0 m)

Iz raskopa se mogu uzimati neporemećeni i poremećeni uzorci

Raskop izveden mašinski Raskop izveden ručno

Uzorkovanje stijene iz tunela
• Uzorkovanje
• Uzorkovanje je postupak kojim se uzimaju uzorci
tla. U principu razlikujemo tzv. neporemećene i
poremećene uzorke.
• Važno je naglasiti da zapravo ne postoji
neporemećen uzorak, jer svakom pa i najboljom
metodom rada donakle poremećujemo uzorak.
Kako se uzorci moraju prevesti u laboratorij, koji
može biti i na većim udaljenostima, zaštita i
način transportiranja uzoraka su značajni
elementi umijeća kompanije koja izvodi istražne
radove.
 Neporemećeni uzorci
Ovi uzorci uzimaju se tzv. tankostijenim uzorkivačima, kojih
ima više vrsta:
• Shelby uzorkivač, tankostijeni cilindar koji se
priključi na bušaću šipku te se nakon toga hidraulički
polako utiskuje u tlo. Većina tih uzorkivača imaju vanjski
dijametar 76,2 mm. Kako bi se smanjio poremećaj
uzorka odnos vanjskog i unutrašnjeg prečnika cilindra
uzorkivača mora biti što niži. Taj odnos izračunava se
formulom:
Ar = (Dv2 – Du2) / Du2

Na primjer Ar je za SPT uzorkivač standardnih dimenzija

1.10, dok je za standardni Shelby uzorkivač 0.14.
Uobičajeno se smatra da je uzorak neporemećen ako
je Ar oko 0.10
 Uzorkivači sa klipom, se primjenjuju kada se traži najbolja
kvaliteta uzoraka. Tipova ovih uzorkivača ima mnogo, napr.
Osterbergov, tankostijeni sa fiksnim klipom, švedski sa folijom itd.
Pribor tankostijenog uzorkivača 50 mm (preuzeto iz
)
kataloga Wykeham Farrance International 2005
„neporemećeni” uzorak upakovan u foliju i
spreman za laboratoriju
• Uzorkovanje u sondažnim jamama, raskopima i
potkopima
• Poremećeni uzorci su u stvari “grudve”
materijala tla iskopane ručno ili mehanički, koje
su spremljene u jake plastične vreće.
• Neporemećeni uzorci se pažljivo isijecaju –
trimaju posebnim nožem. Zatim se pažljivo
navlači kalup-sanduk. Uzorak se odmah na
terenu zalije tekućim parafinom te zaštiti sa
nekoliko sloja zaštitnih folija. Ovaj postupak
prepušta se samo dobro treniranim laborantima,
koji u principu rade u specijaliziranim institutima
 Padajuća masa

Šematski priakaz SPT testa

Rasklopni
Dubina na cilindar
kojoj se Otpor
izvodi test plašta
Poremećeni uzorci
Otpor baze

Ovi uzorci uzimaju se obično iz uzorkivača

kojim se izvodi Standardni Penetracioni Test
(SPT) - (engl. standard split-spoon sampler
• SPT test provodi se u bušotini.

• Dno bušotine mora biti pažljivo očišćeno kako bi se uklonio

poremećeni materijal tla.

• SPT uzorkivač, koji je pričvršćen na bušaću šipku, zabija se

450 mm u tlo. Zabijanje se izvodi čekićem koji se sastoji od
padajuće mase (63,5 kg), koja pada sa visine od 760 mm.
Broj udaraca za prvih 150 mm se ignoriše dok se broj
udaraca za idućih 300 mm bilježi kao N-vrijednost.

• U slučaju kada se tlo sastoji od šljunka ili meke stijene

uobičajeno je koristiti konični nastavak umjesto SPT
uzorkivača. Šiljak konusa je formiran tako da je ugao
između strana konusa 60º.
 SPT rasklopni cilindar
(udarcima malja se utiskuje
u tlo – ujedno i za uzimanje
poremećenih uzorakaka
Veći broj udaraca veća čvrstoća tla !
 Poremećeni uzorak
tla(iz rasklopnog SPT
cilindra) za ispitiavanje
fizičkih osobina -
vlažnost, Atterbergove
granice ..., te
Indeksnih pokazatelja
 Korelacija između čvrstoće koherentnog tla i
broja N (B.Das)

BROJ UDARACA (N) KONZISTENCIJA GLINE MONOAKSIJALNA

ČVRSTOĆA [kPa]
0 0
2 VRLO MEKANO 25
4 MEKANO 50
8 STREDNJE KRUTO 100
16 KRUTO 200
32 VRLO KRUTO 400
>32 ČVRSTO >400
CPT test- Kontinuirano
utiskivanje konusa do
potrebne dubine
istraživanja
Veći otpori veća
čvrstoća

Kontinuirani zapis otpora

baze konusa, plašta
konusa i pornog pritiska
Primjer stub profila bušotine
Primjer inženjersko geološkog
poprečnog profila tla