Professional Documents
Culture Documents
2
Moderna francuska politička istorija i razvoj
političkih institucija Francuske započinje 1789
godine sa velikom francuskom buržoaskom
revolucijom.
Francuska revolucija je redikalno promjenila
raniji poredak apsolutne kraljevske vlasti.
Revoluciju su na idejnom – teorijskom planu
priredili filozofi: Volter, Monteskije i Ruso.
Monteskije je zagovarao podjelu vlasti:
zakonodavna, izvršna i sudska, kako bi se
spriječila i ukinula apsolutistička kraljevska vlast
i uspostavila ravnoteža moći. (Njegove ideje
dosljedno su sprovedene u SAD)
3
Ruso je razvio teoriju društvenog ugovora. Po
ovoj teoriji izvor svake vlasti je pristanak
naroda koji je jedino suveren.
Pravo je izraz narodne volje.
Po Rusou predstavnička demokratija je vlast
koju vrše od naroda neposredno izabrani
predstavnici na osnovi jednakosti građana.
4
Francuska revolucija je dala doprinos
oblikovanju političkih institucija buržoaskog
tipa uopšte.
Zapravo ustanovljene su i učvršćene
INSTITUCIJE PREDSTAVNIČKE DEMOKRATIJE:
parlament; vlada, političke stranke i sl.
Ukinuti su staleži (plemstvo i sveštenstvo) i
njihovo staleško predstavljanje.
5
Ta načela su:
PRVO NAČELO
Temeljna ljudska prava definisana su u
Deklaraciji o pravima čovjeka i građanina
(Deklaraciju je Narodna skupština usvojila
1789 godine)
Deklaracija će imati uticaj na sve evropske
ustave donesene u XIX i XX vijeku.
6
Glavne odredbe Deklaracije su:
1. Svi ljudi su rođeni slobodni i ostaju slobodni i
jednaki u pravima;
2. Cilj ljudskog udruživanja mora da bude zaštita
prirodnih i neotuđivih prava čovjeka – slobodom
vlasništva, sigurnosti i otpora ugnjetavanju
3. Suverenost počiva na narodu i vlast proizilazi iz
narodne volje
4. Sloboda se sastoji u tome da se može činiti sve što
ne smeta drugome
5. Pravo je izraz narodne volje i svaka osoba ima
pravo da lično ili putem predstavnika uzme učešće
u donošenju zakona
6. Pravo mora biti jednako za sve kad štiti i kad
kažnjava.
7
Ljudska prava čine i:
1. Sloboda od hapšenja, sem u postupku
propisanom zakonom;
2. Sloboda vjerskog uvjerenja;
3. Sloboda štampe i
4. Sloboda od konfiskacije.
8
DRUGO NAČELO: NAČELO PISANOG USTAVA
Ustav jedne zemlje mora da bude usvojen u
pisanoj formi, a koji bi na izričit način
propisivao načela, postupke i ograničenja
putem kojih se vrši konkretna vlast.
Prvi ustav je donesen 1791 godine. Od tada
sem u periodu 1940-1944 godina Francuska
u kontinuitetu ima pisani ustav.
9
TREĆE NAČELO: NAČELO REPUBLIKANSKOG
OBLIKA VLASTI
Prvi ustav iz 1791 godine predviđao je
produženje monarhije, iako uz značajna
ograničenja kraljevske vlasti
Novoizabrani konvent 1792 godine
jednoglasno je odlučio o ukidanju monarhije i
ustanovljavanju demokratske i centralističke
republike.
Poslije toga francuske trupe svuda u Evropi su
ratovale pod republikanskom zastavom.
10
ČETVRTO NAČELO: NAČELO O NARODNOJ
SUVERENOSTI
Praktična primjena ovog načela dovela je do
ukidanja predstavništva staleža.
Treći stalež (srednji sloj) proglasio se
predstavnikom čitavog naroda.
Čitavo stanovništvo Francuske je od 1798
godine objedinjeno u jedno političko tijelo.
11
PETO NAČELO: NAČELO O PODJELI VLASTI NA
ZAKONODAVNU, SUDSKU I IZVRŠNU.
Prvi ustav iz 1791 godine označio je prvi
pokušaj u Evropi da se vlast ustanovi na
načelu podjele vlasti (Podjela vlasti u SAD je
već bila uvedena)
12
ŠESTO NAČELO: STROGI CENTRALIZAM I
UNITARIZAM
Sve provinicije i vlast staleža bili su ukinuti
Umjesto njih zemlja je bila podijeljena na više
od 500 arondismana gdje su vlast vršili
funkcioneri imenovani u Parizu
Centralizam i unitarizam ostali su bitno
obilježje Francuske.
13
Nakon krize Četvrte Republike, uslovljene i
unutrašnjim i kolonijalnim problemima
general De Gol iskazuje spremnost da
preuzme vlast u maju 1958 godine.
Predsjednik Republike Renee Coty je
imanovao De Gola za prvog ministra sa
ovlaštenjima da u toku šest mjeseci izradi
novi ustav. To je bio kraj Četvrte Republike.
14
U septembru 1958 godine na referendumu o
ustavu izjasnilo se 80% birača koji su izašli na
glasanje
Oblik državne vlasti uspostavljen ustavom iz
1958 godine najčešće se označava kao
mješavina dva sistema:
Parlamentarnog i
Predsjedničkog
15
Sa ciljem da se otklone slabosti francuskog
parlamentarizma u doba Treće i Četvrte
Republike u ustavu Pete Republike su uneseni
jaki elementi predsjedničkog sistema.
Neki teoretičari, imajući u vidu velike
prerogative predsjednika Pete Republike
politički sistem Francuske svrstavaju u
predsjedničke sisteme.
16
Predsjednik Republike je istovremeno:
1. Šef države i
2. Šef vlade.
Bira se na petgodina i nema ograničenja u
broju mandata.
Od 1962 godine građani Francuske
neposredno biraju Predsjednika
Njegove nadležnosti su sljedeće:
Vrši klasične funkcije šefa države u oblasti
spoljne politike i odbrane zemlje
17
Raspolaže i sa nizom ovlaštenja:
Pravo suspenzivnog veta
Pravo iznošenja na referendum svakog
zakona koji se tiče organizacije javne vlasti
Pravo raspuštanja skupštine
Poduzimanje mjera za slučaj nacionalne
opasnosti
18
Predsjednik ima ovlaštenja da:
Imenuje i razrješava prvog ministra
Na njegov prijedlog imenuju se i ostali
ministri
Predsjedava sjednicama vlade i potpisuje
njene akte
Daje pomilovanja i amnestiju
Imenuje ambasadore
Imenuje funkcionere u upravi, vojsci, sudstvu.
19
Odluke donosi samostalno. Garant je:
Nacionalne nezavisnosti
Teritorijalnog integriteta
Poštivanja međunarodnih ugovora.
Predsjednik može raspustiti Narodnu
skupštinu, ali samo jednom godišnje.
20
Dužnost Predsjednika Francuske nakon De
Gola vršili su:
Žorž Pompidu
Žiskak Desten
Fransoa Miteran
Žak Širak
Nikola Sarkozi
Od proljeća 2012 Predsjednik je Fransoa
Oland
21
Vlada ostaje odgovorna Parlamentu
Ministri ne mogu biti članovi Parlamanta
Članovi vlade se biraju iz reda Parlamenta
Vladom predsjedava Predsjednik Republike
Bez Predsjednika Republike vlada ne može
samostalno odlučivati
Odbijanjem potpisa na akte Predsjednik Republike
može Predsjednika vlade prinuditi na podnošenje
ostavke.
Položaj izvršne vlasti je znatno ojačan i ima posebnu
poziciju
Zbog potrebe za efikasnošću vremenom je u praksu
ušlo tzv. delegirano zakonodavstvo – donošenje
propisa u obliku autonomnih uredbi.
22
Osnovna nadležnost je donošenje zakona
Prema ustavu iz 1958 francuski parlament
ima dvodomnu strukturu:
NARODNA SKUPŠTINA
SENAT
Narodna skupština se bira na općim i
neposrednim izborima (Ima 482 člana. Biraju
se na pet godina u izbornim okruzima sa
približno 93000 stanovnika)
23
Senat se bira indirektno putem elektorata. Ima
274 člana. Bira ih elektorsko tijelo sastavljeno od
vijećnika lokalnih organa na period od devet
godina.
Svake treće godine se bira trećina sastava Senata.
Ni jedan od 95 departmana ne smije u Narodnoj
skupštini imati manje od dva predstavnika.
Žene su pravo glasa dobile tek nakon II Svjetskog
rata.
Dva doma imaju ista zakonska ovlaštenja.
24
Sistem lokalne samouprave sačinjavaju dvije
kategorije jedinica:
Opština (komuna)
Okrug (departman)
Po broju opština Francuska je na prvom
mjestu u Evropi: preko 30 000
Svako veće naselje obrazuje opštinu.
Lokalne organe predstavljaju izabrano
opštinsko vijeće i predsjednik opštine (mer)
25
Jedinice drugog stepena samouprave su
departmani (95)
Imaju izabrano vijeće i prefekta koga imanuje
predsjednik Republike
Prefekt je izvršni organ departmana i predstavnik
centralne vlasti
Pariz, kao glavni grad, uživa poseban status u
organizaciji sistema lokalne samouprave
Francuska ima 32 regiona (formirani na prostoru
historijskih provincija)
Od 60 tih godina XX stoljeća lokalnim vlastima je
data veća sloboda i nadležnost.
26
Na vrhu sudske hijerarhije stoji DRŽAVNI SAVJET koji
se sastoji od oko 150 članova
Podjeljen je u pet odjeljenja od kojih je jedno sudsko.
Ostala odjeljenja služe kao savjetodavni organi vlade.
Sudsko vijeće Državnog savjeta je sudski organ
nezavisan od uticaja izvršne vlasti
Francusko pravo je zasnovano na kodifikaciji rimskog
prava
U prve dvije instance sudovi su podjeljeni na krivične
i građanske
Na vrhu sudske hijerarhije je Kasacioni sud (83 člana)
Od 1963 godine Parlament je ustanovio i Specijalni
sud za sigurnost države (Osuđuje o svim elementima
subverzije i terorističkih aktivnosti)
27