Kemija atmosfere

29.7.2018. 1
Literatura:
• Lagzi, I., Mészáros, R., Gelybó, G., Leelőssy, A., Atmospheric Chemistry, Eötvös Loránd
University 2013.
• Jacob, D.J., Introduction to Atmospheric Chemistry, University Press Princeton, New
Jersey, 1999.
• J. H. Seinfeld, S. N. Pandis: Atmospheric Chemistry and Phisics, John Wiley and Sons,
Inc., New Jersey, 2006.

29.7.2018. 2
ATMOSFERA?
Atmosfera…”pogled” iz Svemira
• grč. άτμόσ = para + σφαιρα = kugla

• Plinoviti omotač oko Zemlje

• Smjesa plinova, sadrži i suspendirane čvrste i tekuće čestice (aerosoli)

Aerosoli su „vidljive” čestice u atmosferi

California, požari Zagađenje istočne obale SAD-a Magla na zapadu Afrike

Oblaci - sastavljeni od vodenih kapljica ili

ledenih kristala (1-100 mm), puno većih od
tipičnih aerosola (0,01-10 mm); tehnički su
aerosoli, ali imaju različita svojstva pa se
razmatraju odvojeno.
 Važnost atmosferske kemije

• Atmosfera je vrlo tanka i krhka

• Promjer Zemlje 12 760 km
• Masa zemlje ~ 6 ∙ 1024 kg
• Masa atmosfere ~ 5,1 ∙ 1018 kg
• 99% mase atmosfere ispod ~ 30 km

29.7.2018. 4
Masa ma atmosfere i molarna masa zraka

Radijus Zemlje: Prosječni tlak pri površini Zemlje:

6380 km 984 hPa

4 R 2 PSurface
ma   5.13 1018 kg
g

Ukupni broj molova zraka u atmosferi:

n  ma
N a  1.8  1020 moles
Ma

Mr zraka: 29 g mol-1 = 0.029 kg mol-1

29.7.2018. 5
 Važnost atmosferske kemije

• Glavni pokretači u proučavanju atmosferske

kemije su veliki praktični problemi
→ smrtnost uzrokovana atm.polutantima,
smog, kisele kiše, ozonska rupa,
klimatske promjene,...

29.7.2018. 6
 Evolucija Zemljine atmosfere
- Zemljin plinoviti omotač – atmosfera- nastala je prilikom stvaranja planeta prije oko 4,6 milijardi godina
isplinjavanjem i nakupljanjem plinovitih sastojaka oko kondenzirane jezgre
- Prva atmosfera je vjerojatno sadržavala vodik i helij ( jednostavni hidridi: voda, amonijak i metan)
(Jupiter i Saturn danas)
- Solarni vjetar „otpuhao” prvu atmosferu
- Vulkanske aktivnosti – plinovi dolaze na površinu planete (vodena para, ugljikov dioksid, dušik, tragovi
vodika) → druga atmosfera (Mars i Venera)
- Vodena para se kondenzirala u oceane, nakon otapanja u oceanu velika količina ugljikovog dioksida
prešla je u sedimentne karbonatne stijene, kemijski inertan dušik ostao je prevladavajući sastojak
atmosfere
- Današnja atmosfera izrazito je oksidativna sredina zahvaljujući porastu koncentracija kisika kao
posljedice fotosintetske aktivnosti
CO2 + H2O + sunčevo zračenje → organski spojevi+ O2

29.7.2018. 7
• Plinovi ulaze u atmosferu kemijskim procesima, biološkim aktivnostima, vulkanskim erupcijama,
radioaktivnim raspadom i ljudskim aktivnostima
• Plinovi izlaze iz atmosfere kemijskim reakcijama, biološkim aktivnostima i fizičkim procesima
(stvaranje čestica, napuštanje planeta, apsorpcija u oceane i tlo, ispiranje i radioaktivni raspad)

• Volumni udio kisika u atmosferi od 21% dosegnut je prije oko 400 milijuna godina i od tada se
zadržava u dinamičkoj ravnoteži zahvaljujući stalnoj fotosintetskoj aktivnosti. Bez tog izvora udio
kisika u atmosferi pao bi na manje od 1% u roku 20 godina

29.7.2018. 8
Atmosfera drugih tijela Sunčevog
sustava:

- Merkur „nema atmosferu”

- Venera „prava atmosfera”, p = 9,2 MPa,
CO2, N2, (SO2, H2O),…
- Mars, p = 6 hPa (≈ 6‰ Z. atm. tlaka),
CO2, N2, Ar, O2
- „plinoviti divovi”…velika masa, velika
gravitacija → vodik i helij; atmosfere se
razlikuju u tlakovima

29.7.2018. 9
 Povijest atmosferske kemije (1/2):

• Anaximenes, grč-filozof (585-528 pr.K.) – „zrak je primarna tvar i izvor svih drugih tvari”
• Empedoklo (490-430 pr.K.) opisao zrak kao jedan od četiri elementa → ovaj koncept je prihvaćen sve
do 18. stoljeća;
pitanje: je li zrak je spoj ili smjesa individualnih plinova?
• prva znanstveno istraživanja o sastavu atmosfere oko 1700.;
• kemijski spojevi u atmosferi su otkriveni su jedan za drugim → Zrak je mješavina plinova

29.7.2018. 10
 Povijest atmosferske kemije (2/2):

• nakon objašnjenja o temeljnom sastava

atmosfere (19. st.) pozornost je usmjerena na
atmosferske plinove u tragovima
• u novim istraživačkim smjerovima 20. stoljeća
→ (istraživanje mjehurića zraka zarobljenih
unutar Zemljinih ledenih kora) analiza
vremenske varijacije koncentracija manjinskih
plinova i istraživanja kemijskih reakcija u
atmosferi → glavni izazovi atmosferske
kemije za opisivanje odnosa i povratne
informacije između kemije i klime, kao i
procesa izmjene između tla i atmosfere

Manjinski plinovi / plinovi u tragovima (niske koncentracije u atmosferi) →

ravnoteža podložna raznim antropogenim utjecajima
• uloga: održanje toplinske ravnoteže Zemlje (učinak staklenika) i u
(foto)kemijskim reakcijama u atmosferi („ozonske rupe” i fotokemijski smog)

29.7.2018. 11
Cilj atmosferske kemije – pratiti (shvatiti)
koncentraciju kemijskih vrsta u atmosferi

Mjerenje sastava atmosfere:

• Osnovne mjere sastava

atmosfere: omjer mješanja
(molni / volumni),
brojevna gustoća / koncentracija,
parcijalni tlak

29.7.2018. 12
• Iznos atmosferskih plinova može se izraziti na više načina:

 Koncentracija (manjiski plinovi / trace gases): μg/m³

 Omjer mješanja (mixing ratio), Cx plina x : broj molova x Zrak sadrži i varijabilnu H2O paru
po molu zraka ili volumen plina po volumenu zraka (10-6 ─ 10-2 mol mol-1) i aerosoli

Omjer
# molova 𝑋 Konstantna vrijednost kod promjene gustoće zraka Kemijske vrste miješanja
𝐶𝑥 =
molovi 𝑧𝑟𝑎𝑘𝑎 – robusna mjera sastava atmosfere (suhi zrak)
[mol mol-1]
Nitrogen (N2) 0.78
 Volumni udio / molni udio:
Oxygen (O2) 0.21
1 ppm (ili ppmv) = 1x10-6 mol/mol Argon (Ar) 0.0093
1 ppb (ili ppbv) = 1x10-9 mol/mol Carbon dioxide 380x10-6
(CO2)
1 ppt (ili pptv) = 1x10-12 mol/mol,
Neon (Ne) 18x10-6
Manjinski Ozone (O3) (0.01-10)x10-6
plinovi
Helium (He) 5.2x10-6
• Kisik, dušik, argon i vodena para čine više od 99% atmosfere Methane (CH4) 1.7x10-6

• Ostali plinovi čiji pojedinačni volumni udio u atmosferi manji Krypton (Kr) 1.1x10-6

od 1 promila - manjinski plinovi

29.7.2018. 13
 današnja koncentracija CO2 iznosi oko 400 ppm

Faktori konverzije μg/m³ i ppb, opća jednadžba: SO2 1 ppb = 2.62 µg/m³
NO2 1 ppb = 1.88 µg/m³
μg/m³ = (ppb) ∙ (12,187) ∙ (M) / (273,15 + ° C) NO 1 ppb = 1.25 µg/m³

pri tlaku od 1 atmosfere i temperaturi 25°C, M je molekulska masa O3 1 ppb = 2.00 µg/m³
plinovitog polutanta CO 1 ppb = 1.145 µg/m³
Benzen 1 ppb = 3.19 µg/m³

29.7.2018. 14
 Molni udio → relativna molekulska masa zraka: 𝑀zrak = σ𝑖 𝐶𝑖 𝑀𝑖

 Brojevna koncentracija nX : nX ~ ρX [molekule/cm3]

# molecules of X
nX 
unit volume of air
na = brojevna gustoća zraka
Av = Avogadrov broj
P = tlak
R = plinska konstanta
T = termodinamička temperatura
nX i CX vezane su uz jednadžbu idealnog plina MX= molekularna masa od X

Av P
n X  naC X  CX
RT
Jednako se računa i za masene koncentracije(g cm-3):

mass of X M n
X   X X
unit volume of air Av

29.7.2018. 15
  Parcijalni je tlak pX : pX = CX × p

RAOULT-ov zakon
PHo 2O,SAT PH 2O,SAT  xH 2O PHo 2O,SAT

Tlak zasićene vodene pare iznad Tlak zasićene vodene pare iznad vodene
čiste površine vode otopine, množinski udio xH2O

Parcijalni tlak vodene pare ─ značajan faktor za stvaranje oblaka ili magle. Oblaci se stvaraju
kada parcijalni tlak vodene pare prijeđe parcijalni tlak zasićenja / ravnoteže vodene pare i tekuće vode ili
leda pri određenoj temperaturi (pri niskoj temperaturi - kondenzacijom vodene pare u kapljice vode ili
sublimacijom u kristaliće leda)

29.7.2018. 16
 Svakoj temperaturi zraka odgovara maksimalna
moguća količina vodene pare koju zrak pri toj
temperaturi može sadržavati. Pri toj maksimalnoj vlazi
kažemo da je zrak zasićen vodenom parom. Ako bi u
zrak ubacili dodatnu količinu vodene pare došlo bi do
kondenzacije.

29.7.2018. 17
• Relativna vlažnost zraka - omjer između tlaka vodene pare i
tlaka zasićene vodene pare pri određenoj temperaturi (oblaci
nastaju kada RH teži prijeći 100%)

Relativna vlažnost zraka (RH) uzima u obzir množinski

udio otopljenih čestica
PH 2O , SAT RH
xH 2O  o 
PH 2O , SAT 100

Apsolutna vlažnost zraka - maksimalna količina vodene pare koju može primiti 1m³ zraka
(u kg ili g). Apsolutna vlažnost zraka raste s porastom temperature (veće isparavanje).

29.7.2018. 18
Atmosferski tlak i temperatura
• pri standardnom tlaku stupac žive u ravnoteži visok oko 0,76 m, gustoća
žive = 13600 kg m–3 , ubrzanje sile teže = 9,81 m s–2 (1 Pa = 1 kg m–1 s–2);
p = ρ∙g∙h → standardni atmosferski tlak = 1013 hPa
p = 1013 hPa = 1013 mbar = 1 atm = 760 torr (ili mmHg)

Atmosferski tlak zraka jednak je zbroju parcijalnog tlaka suhog zraka i parcijalnog tlaka vodene pare

Atmosferski tlak masa atmosfere;

globalni srednji tlak (ps) = 984 hPa
procijenjeni polumjer Zemlje r : 6 380 km
procijenjena masa atmosfere:

4 ∙𝜋∙𝑟 2 ∙ps
𝑚= = 5,13 ∙ 1018 kg
𝑔

29.7.2018. 19
Podjela atmosfere:
Fizikalna svojstva atmosfere (1/2)

 atmosfera se dijeli na područja prema fizikalnoj

strukturi ili prema kemijskim i dinamičkim procesima.
 najčešća podjela atmosferskih slojeva je prema
vertikalnoj promjeni temperature.
Temperatura atmosfere bitan je čimbenik klime i
najveći utjecaj na nju imaju oblaci i manjinski plinovi u
atmosferi (manjinski plinovi pogoduju zagrijavanju
Zemljine donje troposfere, oblaci s jedne strane hlade
zemlju reflektirajući sunčevo zračenje natrag u Svemir,
a s duge strane griju Zemlju)
 granice između slojeva nisu strogo određene, već se
mijenjaju s geografskom širinom i godišnjim dobom

Porast temperature u stratosferi uzrokuje ozon, koji

ovdje gotovo potpuno apsorbira Sunčevo zračenje
U donjoj troposferi hladniji i gušći zrak kratkih valnih duljina. Ozon apsorpcijom
je iznad toplijeg što uzrokuje česte ultravioletnog zračenja fotolizira i raspadni produkti,
vertikalne izmjene zračnih masa. koji posjeduju veliku energiju zagrijavaju zrak.

29.7.2018. 20
Fizikalna svojstva atmosfere (2/2)

• Iznad stratopauze, do visine od oko 80 km je

mezosfera, gdje opet vlada negativni
temperaturni gradijent, pa je u mezopauzi
temperatura oko –80 °C. U mezosferi je zrak
dosta razrijeđen, pa je time smanjen nastanak
molekulskih vrsta zbog male vjerojatnosti sudara.
Koncentracija ozona u mezosferi i termosferi je
znatno manja u odnosu na stratosferu, jer je
ultraljubičasto zračenje u tim slojevima manje
intenzivno, te nema raspadanja molekulskih vrsta
koje doprinosi oslobađanju topline preko reakcija.
• Iznad mezosfere je termosfera gdje temperatura
počinje naglo rasti, ali zbog niske gustoće plinova
gubi svoj smisao.

29.7.2018. 21
Podjela atmosfere:

Vertikalna podjela atmosfere prema kemijskom sastavu:

• Homosfera - do oko 80 km visine;

zbog turbulentnog miješanja zraka
sastav atmosfere relativno konstantan
• Heterosfera nema konstantan sastav
već on ovisi o molekulskoj masi
prisutnih spojeva
• U nižoj heterosferi dominiraju
molekule kisika i dušika, dok to mjesto
u višoj heterosferi preuzimaju helij i
vodik.

29.7.2018. 22
• Atmosferski plinovi klasificiraju se i prema vremenu života / zadržavanja
Vrijeme zadržavanja – prosječno vrijeme koje čestica / plin provede
u određenom sustavu (atmosfera);
𝑢𝑑𝑖𝑜 𝑡𝑣𝑎𝑟𝑖 𝑢 𝑎𝑡𝑚𝑜𝑠𝑓𝑒𝑟𝑖
𝜏= …
𝑢𝑑𝑖𝑜 𝑡𝑣𝑎𝑟𝑖 𝑢𝑘𝑙𝑜𝑛𝑗𝑒𝑛 𝑖𝑧 𝑎𝑡𝑚𝑜𝑠𝑓𝑒𝑟𝑒

29.7.2018. 23
Jednostavno atmosfersko modeliranje (1/6)

- koncentraciju kemijskih vrsta u atmosferi kontroliraju:

emisije u atmosferu,
kemijski procesi u atmosferi,
prijenos tvari,
uklanjanje tvari

- Model kutija (eng. box model) i model elemenata (eng. puff model)

Modeli kutija:
model kutija - sastav atmosfere unutar fiksnog prostora (kutije, spremnika)
kroz koji protječe zrak

29.7.2018. 24
Jednostavno atmosfersko modeliranje (2/6)

Model jedne kutije: Atmosferska „kutija”;

Kemijska Gubitak u količina tvari X u atmosferi
proizvodnja kem.
Unos X-a, Fin reakciji Iznos X-a, Fout
P L
X
E D

Emisija Uklanjanje

• ukoliko bi model opisivao cjelokupnu atmosferu: Fin = Fout = 0

• proizvodnja i potrošnja X-a unutar kutije uključuje emisiju (E), stvaranje u kemijskoj reakciji (P),
gubitak u kemijskoj reakciji (L) i uklanjanje (D)
• procesi koji dovode do povećanja količine tvari X u sustavu → proizvođači, a procesi koji
dovode do smanjivanja količine tvari X u → potrošači
• ukupna masa X-a u kutiji → zaliha; sâma kutija → spremnik
• pretpostavka modela - tvar X u kutiji je ravnomjerno raspoređena

29.7.2018. 25
 Jednostavno atmosfersko modeliranje (3/6)

• jednostavni model jedne kutije omogućava uvođenje pojma atmosfersko vrijeme života; vrijeme
života τ(X) u kutiji definirano je prosječnim vremenom potrebnim molekuli tvari X da ostane u kutiji
𝑚 Vrijeme života je uobičajeni naziv u
𝜏= atmosferskoj kemiji (u radijacijskoj kemiji)
𝐹out + 𝐿 + 𝐷 → vrijeme poluraspada/poluživota

• za svakog potrošača možemo definirati njegov zasebni životni vijek: τout = m/Fout, τL = m/L i τD = m/D;
• među njima vrijedi i odnos:
1 1 1 1
= + +
𝜏 𝜏out 𝜏L 𝜏D

• potrošači Fout, L i D se često smatraju potrošačima prvoga reda jer su proporcionalni s m(X) unutar kutije
• vremenom se m(X) mijenja → promjena ovisi o razlici između proizvođača i potrošača:

𝑑𝑚
= Σ 𝑖𝑧𝑣𝑜𝑟𝑖 − Σ 𝑜𝑑𝑣𝑜𝑑𝑖 = 𝐹in + 𝐸 + 𝑃 − 𝐹out − 𝐿 − 𝐷
𝑑𝑡

29.7.2018. 26
Jednostavno atmosfersko modeliranje (4/6)

• proizvođači posve neovisni o m; stopa gubitka mase X-a je k ∙ m; zbroj proizvođača neovisnih o m
označimo sa S, dobivamo: k – konstanta „potrošnje”
1 𝑑𝑚 𝑑𝑚
𝑘=
𝜏
; 𝑆 = 𝐹in +𝐸 + 𝑃 = 𝑆 − 𝑘𝑚 = 𝑑𝑡
𝑑𝑡 𝑆−𝑘𝑚

1 𝑆−𝑘𝑚 𝑡 𝑆
− ln =𝑡 𝑚 𝑡 = 𝑚 0 𝑒 −𝑘𝑡 + 1 − 𝑒 −𝑘𝑡
𝑘 𝑆−𝑘𝑚 0 𝑘

Ravnoteža
(dm/dt = 0)

Ako su S, k konstante pri t >> 𝜏,

Početno s. → ustaljeno stanje; ravnoteža
(m = 0)

Vrijeme života t = 1/k za:

• postizanje ravnoteže
• promjena početnog stanja

29.7.2018. 27
 Jednostavno atmosfersko modeliranje (5/6)

Model s više kutija:

𝑚1
𝑑𝑚1 𝜏1 =
= 𝐸1 + 𝑃1 − 𝐿1 − 𝐷1 − 𝐹12 + 𝐹21 𝐿1 + 𝐷1 + 𝐹12 + 𝐹13
𝑑𝑡
• Fij prvoga reda, tako da vrijedi Fij = kij × mij, 𝑚1 + 𝑚2
gdje je kij konstanta prijenosa, onda vrijedi: 𝜏1+2 =
𝐿1 + 𝐿2 + 𝐷1 + 𝐷2 + 𝐹13 + 𝐹23

𝑑𝑚1
= 𝐸1 + 𝑃1 − 𝐿1 − 𝐷1 − 𝑘12 𝑚1 + 𝑘21 𝑚2
𝑑𝑡

29.7.2018. 28
 Jednostavno atmosfersko modeliranje (6/6)

Model elemenata: model elemenata opisuje sastav jednog ili više elemenata koji se kreću s
tokom (ne nalaze se u fiksnom prostoru)
Fluidni element - volumen zraka dovoljno
malih dimenzija da se svi dijelovi tog volumena
prenose tokom istom brzinom, a s druge strane
dovoljno velikih dimenzija da sadrže statistički
reprezentativan uzorak molekula (cijeli uzorak =
cjelina; uzorak = nema isti sastav kao atmosfera)
𝑑
- Jednadžba ravnoteže mase: X =𝐸+𝑃−𝐿−𝐷
𝑑𝑡
• Element se katkad u ovom modelu predstavlja u obliku valjka kako bi se pratio kemijski razvoj dobro promiješanog
stupca zraka koji se širi okomito od neke površine do visine h (izmjena mase iznad visine h je tad zanemariva), a
putuje po njoj. U ovom slučaju, dok element (valjak) putuje površinom, on prima emisiju E koja može varirati i u
prostoru. Ravnoteža mase je tad ponešto modificirana:
- Simuliranje zraka u gradovima i
𝑑 𝐸 područjima prema kojima pušu vjetrovi
X = +𝑃−𝐿−𝐷 (posljedično zagađenje)
𝑑𝑡 ℎ

29.7.2018. 29
 Prijenos u atmosferi

Kretanje zraka u atmosferi uzrokovano je silama:

• gravitacija g

• gradijent tlaka, uzgon γp   1/   P

• Coriolis-ov efekt 2𝜋𝑟 cos 𝜆

𝑣E =
𝑡
• trenje γ f  kv

29.7.2018. 30
 Uzroci skretanja vjetra

• Coriolisova sila
• trenje
• centrifugalna sila

Diferencijalno grijanje površine Zemlje uzrokuje vodoravni gradijent tlaka koji je jedan od
preduvjeta za vodoravno kretanje zraka kroz atmosferu. Kako se zrak pomiče iz područja
visokog u područje niskog tlaka na površini Zemlje tako ga skreće i Coriolisov efekt.

29.7.2018. 31
 Coriolisova sila / učinak (1/8)
Francuski matematičar Gaspard-Gustave Coriolis objavio je 1835. godine rad o pomicanju
objekata koji se gibaju kad se gledaju iz sustava koji rotira.

 Inercijska sila koja djeluje na sve čestice u rotirajućim sustavima kad se gibaju pod nekim kutom
u odnosu na rotacijsku os; okomita je na brzinu gibanja i na rotacijsku os

 Učinak se javlja u sustavima koji rotiraju: Zemlja (rotira jako polako, okrene se oko svoje osi za
jedan dan)

 Za pojavu Coriolisova učinka nije dovoljno da sustav samo rotira. U tom sustavu nešto se mora i
gibati!

• Coriolisova sila nije uzrok nego posljedica rotacije Zemlje

29.7.2018. 32
 Coriolisova sila / učinak (2/8)

 djeluje okomito na os rotacije Zemlje i na trenutačni smjer gibanja zračnih čestica i svakog tijela
koje se giba na Zemlji.
 posljedica djelovanja Coriolisove sile je promjena smjera gibanja (vjetrova, zračnih masa,
morskih struja) i to na sjevernoj polutki udesno, a na južnoj ulijevo.

O – položaj promatrača
T – meta koju promatrač „gađa loptom”
∆t – vrijeme (putovanje od O do T)
∆x – pomak (Zemljina rotacija)

• promatrač O sada se nalazi na nekoj širini λ1 koja

nije sjeverni pol, ali je na sjevernoj polutci, i gađa
li metu T smještenu na istoj polutci, ali na širini λ2
(Slika ). Dok lopta putuje od λ1 prema λ2 ona
čuva svoju kutnu količinu gibanja, w

29.7.2018. 33
 Coriolisova sila / učinak (3/8)
Dva sustava;
S’ rotirajući, vrti se stalnom kutnom brzinom ω
S inercijski, miruje
Materijalna točka m
- miruje u sustavu S’ na udaljenosti r od osi vrtnje
- rotira u sustavu S stalnom kutnom brzinom ω

S
w 
v r  konst . Radijalna brzina
S’

TLOCRT ROTIRAJUĆEG SUSTAVA S’

(NPR. VRTULJAK)
29.7.2018. 34
Coriolisova sila / učinak (4/8)

Ukupna inercijska sila u rotirajućem sustavu S’

 2  
Fi  mw r  2mvr  w
Centrifugalna Coriolisova
sila sila

Razmjerna je:
- masi tijela m,
- brzini (radijalna komponenta) tijela vr ,
- brzini kruženja sustava w

Smjer joj je okomit na smjer:

- radijalne kompon. brzine tijela vr
- brzine kruženja sustava w
29.7.2018. 35
Coriolisova sila / učinak (5/8)

 2  
Fi  mw r  2mvr  w
Centrifugalna Coriolisova
sila sila

- ako m miruje u S’ tj. vr=0 Nema Corilisove sile/ učinka

Inercijska sila je samo centrifugalna:
 2
Fi  mw r
Coriolisova sila / učinak (6/8)

- važan u meteorologij, fizičkoj oceanografiji, balistici...

- gibanje zračnih i vodenih masa u rotirajućem sustavu – Zemlja

- zračne i vodene mase na sjevernoj polutci skreću udesno, na južnoj

ulijevo (bez obzira iz kojeg smjera krenu)

- vjetrovi pasati
- morske struje
- ciklone i anticiklone
- uragani, tajfuni
Coriolisova sila / učinak (7/8)

...nekoliko primjera sa sjeverne polutke (zakreti udesno):

- sjeverni vjetar postaje sjeveroistočni

- rijeke koje teku prema sjeveru zakreću na istok i nejednako deru strane riječnog korita

...zbog djelovanja Coriolisove sile, Drava dere desnu obalu i pomiče se prema jugu, pa su
nekadašnje lijeve obale od današnjeg korita udaljene i do 10 km… (oko Koprivnice)

- tijelo koje slobodno pada otklanja se prema istoku

- projektil izbačen prema sjeveru zakreće prema istoku

Ciklonalni vrtlog
 Coriolisova sila / učinak (8/8)

• Coriolisov efekt ne postoji na ekvatoru, a pojačava se sa zemljopisnom širinom

• Coriolisov efekt je bitan samo za velika gibanja. Odbacivanje objekta ΔY koje se događa uslijed
kretanja istog brzinom v prema meti na udaljenosti Δx je:
2
𝜔 ∆𝑥 sin 𝜆 -Za primjer se može vidjeti da prilikom
∆𝑌 = bacanja lopte, Coriolisov efekt može biti
𝑣
svega koji milimetar, ali prilikom gađanja
mete vojnim projektilom, objekt može
promašiti i nekoliko desetaka kilometara (ako
je meta jako udaljena).

 Razvoj geostrofičnoga vjetra na sjevernoj polutci:

Zračna masa u gradijentu tlaka počinje ubrzavati
ubrzanjem γP. Zbog tog ubrzanja na masu počinje
djelovati Coriolisov učinak te ona ubrzava ubrzanjem
γC. Posljedično, zračna se masa giba trajektorijom
označenom isprekidanom crtom.

29.7.2018. 39
Opća cirkulacija zraka
- ITCZ - usko područje atmosfere široko svega
nekoliko stotina kilometara sa stalnom
konvergencijom (približavanjem) zračnih masa i
posljedičnim kišnim i oblačnim vremenom. Oblaci u
ovom području često odlaze sve do tropopauze.
Položaj ITCZ-a neznatno se mijenja tijekom godine
pomičući se na sjever od siječnja do srpnja.
– sjeverno i južno od ITCZ-a, za oko 20 do 30
stupnjeva zemljopisne širine, tropski je režim
istočnih vjetrova
– na oko 30° sjeverno i južno od ekvatora
nalaze se područja gdje prevladava visok tlak
zraka s centrima visokog tlaka zraka (suptropska
anticiklona) nad oceanima. Visok je tlak zraka
povezan sa sušnim uvjetima pa se glavne pustinje
svijeta i nalaze u ovom području.
ITCZ = zona konvergencije među tropima
(eng. intertropical convergence zone)

29.7.2018. 40
HADLEY (1735): gibanje zraka - razlika između vrućeg ekvatorskog i hladnog polarnog zraka

• zanemario tada nepoznat Coriolisov efekt, njegovo objašnjenje

odgovara tek za područja uz ekvator

COLD • Hadleyeve ćelije - danas koriste za simuliranje uvjeta u atmosferi, ali

samo za ispitivanja u tropskom području

HOT • Coriolisov efekt topao zrak obara na površinu već na 30° širine što
uzrokuje nastajanje područja visokoga tlaka.

COLD • Coriolisov efekt slabi zbog utjecaja trenja koje je veće na sjevernoj
polutci jer na njoj ima više kopna nego na južnoj; pomicanje zračne
mase prema polu lakše na sjevernoj polutci
• smanjena izmjena zraka srednjih širina s polarnima uzrokuje i znatno
niže temperature na Antarktici nego na Arktiku.
Najniža ikad izmjerena temperatura na površini Zemlje izmjerena je
na Antarktici na sovjetskoj stanici Восток u zimi 21. srpnja 1983. i iznosila
je –89,2 °C.

29.7.2018. 41
 Uobičajeno vrijeme potrebno za vodoravni transport
u troposferi :
 Transport je brži longitudinalno zbog geostrofičnih
vjetrova
 Brzina longitudinalnoga vjetra duž paralela
(usporednica) je reda veličine 10 m/s
 Transport duž meridijana (podnevnika) znatno je
sporiji, reda veličine 1 m/s
 Transport među polutkama je još sporiji zbog
nepostojanja toplinskoga gradijenta duž ekvatora.

29.7.2018. 42
• Vertikalni (okomiti) transport na lokalnoj skali može znatno ubrzati uzgon
• Uzgon – sila koja djeluje na neko tijelo zbog njegove gustoće s ciljem da
tijelo izbaci iz fluida (suprotno gravitaciji)
• Ukupna sila koja djeluje na tijelo u sustavu je razlika uzgona i gravitacije

Predmet (gustoće ρ) uronjen u fluid (gustoće ρ’):

γp
z+Dz
Fluid (ρ’) predmet (ρ) z
g

29.7.2018. 43
• Uzgon u atmosferi određen je okomitim temperaturnim gradijentom
• Atmosfera - u vodoravnom smjeru ima istu temperaturu okomitoga temperaturnog profila
TATM(z), A predstavlja zračnu masu na visini z u atmosferi

HLAĐENJE p(z) > p(z+Δz)

→ zračna masa se širi i obavlja rad (dW = –pdV)

→ širenje je adijabatsko (dQ = 0 ; prvi zakon termodinamike)
→ rad se obavlja na račun unutrašnje energije, E, zračne mase:
dE = dW + dQ = –pdV< 0
→ E idelanog plina je funkcija temperature; zračna masa se hladi
ρ↑ T↓

Adijabatski proces - u termodinamici proces u kojem nema prijenosa topline prema ili iz fuida
Adijabata - krivulja koja opisuje promjene stanja sustava bez izmjene topline s okolinom

29.7.2018. 44
• hoće li se zračna masa i dalje uspinjati - ovisi o brzini njezina adijabatskog hlađenja (TA(z))
• ako je gustoća od A manja od gustoće okolnoga zraka - uzgon tjera prema gore A
• nestabilnost atmosfere prema okomitom gibanju → svaki pomak zračne mase A se pojačava uzgonom
• u suprotnom, zračna masa A s vremenom pada natrag na početni položaj → okomito gibanje onemogućeno
→ atmosfera je stabilna
• (Ne)stabilnost je uvijek lokalnog karaktera i može biti različita čak i na jednom mjestu, ali na različitoj visini
• nestabilnost uzrokuje gibanje u oba smjera (gore i dolje) → doprinosi (ne toliko transportu) miješanju zraka
• objašnjenje dano na primjeru podizanja toplog zraka, posve analogno vrijedi i za spuštanje hladnoga zraka

29.7.2018. 45
 Kolika je brzina adijabatskoga hlađenja?
• u ciklusu zračna masa pod uvjetima T(z), p(z) podiže se adijabatski za dz (proces I) i dolazi pod uvjete T(z +
dz), p(z + dz), potom se komprimira izotermalno od z + dz natrag do z (proces II) i dolazi pod uvjete T(z +
dz), p(z), te se na kraju izobarno grije (proces III), da bi se vratila u početne uvjete
• ukupan proces nema nikakav ukupan efekt s obzirom na tlak i temperaturu.

→ rad se obavlja na račun unutrašnje energije,

E, zračne mase:
dE = dW + dQ

H = E + pV
Termodinamički ciklus

29.7.2018. 46
Definiramo li entalpiju kao H = E + pV (E unutrašnja energija sustava), za promjenu entalpije vrijedi:
𝑑𝐻 = 𝑑𝐸 + 𝑑 𝑝𝑉 = 𝑑𝑊 + 𝑑𝑄 + 𝑑 𝑝𝑉
𝑑𝐻 = −𝑝𝑑𝑉 + 𝑑𝑄 + 𝑝𝑑𝑉 + 𝑉𝑑𝑝 = 𝑑𝑄 + 𝑉𝑑𝑝
U adijabatskom je procesu → dQ = 0 ; dHI = Vdp.
U izotermalnom su procesu → dE = 0 i d(pV) = 0 ; dHII = 0.

U izobarnom procesu: 𝑑𝐻III = 𝑑𝑄 = 𝑚𝐶𝑝 𝑇 𝑧 − 𝑇 𝑧 + 𝑑𝑧 = −𝑚𝐶𝑝 𝑑𝑇

gdje je m masa zračne mase, a Cp = 1000 J kg–1 K–1 specifična toplina zraka pri stalnoj temperaturi
Uz početnu pretpostavku da se radi o cikličkom procesu:
𝑑𝐻I + 𝑑𝐻II + 𝑑𝐻III = 0
𝑉𝑑𝑝 = 𝑚𝐶𝑝 𝑑𝑇
→ m = ρV, dp = –ρgdz :

𝑑𝑇 𝑔 Γ - adijabatska promjena
𝛤=− = = 9,8 K km−1 temperature, inverzija ne ovisi
𝑑𝑧 𝐶𝑝
o atmosferskim uvjetima.

29.7.2018. 47
• usporedimo li Γ s promjenom temperature okolne atmosfere po visini, dobivamo mjeru
stabilnosti atmosfere
• jedan od posebnih mogućih uvjeta kod kojih postoji porast temperature okolne atmosfere po
visini → temperaturna inverzija – onemogućuje intenzivno vertikalno miješanje zraka

• -dTATM/dz > G e veći uzgon od inverzije: atmosfera je nestabilna

• -dTATM/dz = G e nema uzgona; nema inverzije: atmosfera je neutralna
• -dTATM/dz < G e manji uzgon od inverzije : atmosfera je stabilna

Stabilnost u atmosferi prema vertikalnom miješanju određuje njegova stopa inverzije

29.7.2018. 48
• Prilikom faznih prijelaza u stanja veće uređenosti oslobađa se latentna toplina -
kondenzacija vodene pare – u atmosferi to odgovara stvaranju oblaka – egzoterman
proces → stvaranje oblaka dijelom kompenzira gubitak topline prilikom adijabatskoga
hlađenja → povećava se uzgon.

brzina hlađenja u oblaku-mokra adijabatska promjena, GW = 2-7 K km-1

z
T
“latentna” toplina RH
GW  2-7 K km-1
- H2O kondenzacija
GW 100%

RH > 100%:
Nastanak oblaka
G  9.8 K km-1
G

29.7.2018. 49
 4

3
VISINA / km

oblaci

2
T zraka
Planetarni granični sloj, eng.
planetary boundary layer, PBL
1
T rosišta
0

-20 -10 0 10 20 30
Temperatura, oC

29.7.2018. 50
 Troposfera – podjela prema visini na slojeve koji nisu

visina / km
strogo određeni:

 Prizemni poremećeni sloj do 2 m visine – intenzivna

razmjena topline između tla i atmosfere, najveće promjene
tlaka i temperature

 Planetarni granični sloj nalazi doseže od 2 m do 2 km →

Slobodna
troposfera

Troposfera
vrtloženje zraka zbog utjecaja tla → nastaje vertikalno
miješanje zraka = “sloj miješanja” → danju se zrak Planetarni
zagrijava, a noću hladi, → najveće dnevne promjene
temperature i gustoće zraka, KUMULUSI granični sloj
 Slobodna troposfera → iznad planetarnog graničnog sloja Prizemni sloj
→ utjecaj trenja o tlo zanemariv i dolazi do povećanja
brzine vjetra, nagli pad temperature.

 U urbanim centrima inverzija zadržava plinove zadržane u inverzijskom sloju → onečišćenje zraka.
 Iznad inverzijskog sloja pušu jaki vjetrovi koji mogu onečišćenja prenijeti na velike udaljenosti.

29.7.2018. 51
 Dnevni ciklus površinskog grijanja / hlađenja: provjetravanje urbanog zagađenja

z
Spuštanje inverzije
Visina planetarnog
graničnog sloja,
Planetary Boundary Layer POSLIJEPODNE
(PBL)
1 km

Visina miješanja
NOĆ

0 JUTRO
T NOĆ JUTRO POSLIJEPODNE

29.7.2018. 52
Vrijeme vertikalnog miješanja (prijenosa)

tropopauza
(10 km)
10 godina
5 km 1 mjesec
1 tjedan
PBL 2 km
1 dan
0 km

29.7.2018. 53
 Laminarni
(miran i stalan)
Vrste
protoka
fluida Turbulentni
(nestalan i
fluktuirajući)

Turbulencija – nedosljednost u okomitom transportu

29.7.2018. 54