TEBI O NAMA

Stavi me kao znak na srce, kao pečat

na ruku svoju, jer ljubav je jaka kao
smrt, a ljubomora tvrda kao grob; žar
je njezin žar vatre i plamena božjega.
Mnoge vode ne mogu ugasiti ljubav niti je rijeke
potopiti.

Da neko daje za ljubav

sve što u kući ima,
taj bi navukao prezir na sebe.

PJESMA NAD PJESMAMA (Biblija)

 ZA TEBE MOJA LJUBAVI
JACQUES PREVERT

Otišao sam na trg ptica I kupio sam ptica za tebe moja ljubavi
Otišao sam na trg cvijeca I kupio sam cvijeca za tebe moja ljubavi
Otišao sam na trg gvoža I kupio sam okove teške okove za tebe
moja ljubavi
A zatim sam otišao na trg robija I tamo sam te tražio Ali te nisam
našao
Moja ljubavi.
 KAD BIH TI MOGAO REĆI
WYSTAN HUGH AUDEN

Vrijeme neće više reći nego što ti rekoh ja

Vrijeme jedino zna cijenu
što moramo je platit;
Kad bih ti mogao reći, rek’o bih ti da znaš.

Ako bismo plakali kad klovnovi počinju predstavu svoju,

Ako bismo se
poticali kad muzičari sviraju,
Vrijeme neće više reći nego što ti rekoh ja.
 Nema proricanja sreće, premda,
Jer te volim više nego što mogu kazat,
Kad bih ti mogao reći, rek’o bih ti da znaš.

Vjetrovi moraju doći odnekud gdje pušu,

Razlozi zašto lišce vene moraju biti;
Kad bih ti mogao reći, rek’o bih ti da znaš.
 Možda ruže zaista žele rasti,
Vizija ozbiljno namjerava ostati;
Kad bih ti mogao reći, rek’o bih ti da znaš.

Zamislimo da svi lavovi ustaju i odlaze,

I svi potoci i vojnici bježe;
Zar vrijeme neće više reći nego što rekoh ti ja? Kad bih ti
mogao reći, rekao bih ti da znaš.
 FOR LOVE
Robert Creeley

Yesterday I wanted to
speak of it, that sense above
the others to me
important because all

that I know derives

from what it teaches me.
Today, what is it that
is finally so helpless,
different, despairs of its own
statement, wants to
turn away, endlessly
to turn away.

If the moon did not ...

no, if you did not
I wouldn’t either, but
what would I not

do, what prevention, what

thing so quickly stopped.
That is love yesterday
or tomorrow, not
 now. Can I eat
what you give me. I
have not earned it. Must
I think of everything

as earned. Now love also

becomes a reward so
remote from me I have
only made it with my mind.

Here is tedium,
despair, a painful
sense of isolation and
whimsical if pompous
 self-regard. But that image
is only of the mind’s
vague structure, vague to me
because it is my own.

Love, what do I think

to say. I cannot say it.
What have you become to ask,
what have I made you into,

companion, good company,

crossed legs with skirt, or
soft body under
the bones of the bed.
 Nothing says anything
but that which it wishes
would come true, fears
what else might happen in

some other place, some

other time not this one.
A voice in my place, an
echo of that only in yours.

Let me stumble into

not the confession but
the obsession I begin with
now. For you

 also (also)
some time beyond place, or
place beyond time, no
mind left to

say anything at all,

that face gone, now.
Into the company of love
it all returns.
EPILOG
 Hiljadu puta od jutros kao nekad te volim.
Hiljadu puta od jutros ponovo ti se vraćam.
Hiljadu puta ponovo se plašim
za tebe izgubljenu u vrtlogu geografskih karata,
za tebe podeljenu kao plakat ko zna kakvim ljudima.

Da li sam još uvek ona mera po kojoj znaš ko te boli

i koliko su pred tobom svi drugi bili goli,
ona mera po kojoj znaš ko te otima i ko te plaća?
Da li sam još uvek među svim tvojim životima
onaj komadić najplavijeg oblaka u grudima
i najkrvavijeg saća?

Ovde kod mene dani imaju ukus piva i dosade.

Ponekad kaplju kiše, čudno, spokojno.
Nemam volje ni da živim ni da se ubijem.
Sasvim sam nalik na lađu koja luta bez posade
i ne želi da zbriše sa svoga oka nešto uzaludno,
nešto pokojno, nešto golubije.