Fakultet političkih nauka Banja Luka

Teorije i modeli psihosocijalnog rada

doc. dr Jagoda Petrović

EGZISTENCIJALISTIČKA
TEORIJA

09.12.2014.
 Viktor Frankl
(1905-1997)
• Rođen je u Beču u jevrejskoj porodici.
• Rana želja za učenjem psihologije (depresija i suicid).
• Diplomirao je 1930, a doktorirao 1949. godine.
• Frojdov student u početku posvećen psihoanalizi.
• Radio na Bečkom univerzitetu, a nakon rata u SAD.
• Zatočen u koncentracionim logorima Dahau i Aušvic,
gdje je 1944. godine izgubio sve članove svoje
porodice.
• U snazi uma i psihičkom životu je vidio način
preživljavanja i borbu da se izdrži život u logoru.
• Oslobođen je 1945. godine od strane Amerikanaca.
• Nekad imućni ljekar nakon rata je posjedovao samo
jedne naočale.
 Rollo May
(1909-1994)
SAD
• Prenio egzistencijalizam iz Evrope u SAD.
• Rastao sa sestrom i petoricom braće.
• Djetinstvo je smatrao nesretnim, a i kasniji život:
tokom doktorskog studija liječen od tuberkuloze;
dva bračna brodoloma;
• Uvažavao Adlerovo shvatanje važnosti
društvenog interesa za ljudski život: da terapeut
treba pomogne klijentu da se angažuje u drušvu.
• “Pod pretpostavkom da svaka osoba nađe smisao
u djelovanju ka opštedruštvenom dobru,
terapeuti bi ostali bez posla.”
 “Čovjeku može biti oduzeto sve, osim
posljednje ljudske slobode – da izabere
svoje stavove i uvjerenja u svim mogućim
uslovima, da izabere svoj put“.
V. Frankl

“Za ljude koji su našli svoje srce i svoje

duše, anksioznost je podsticaj prema
kreativnosti, prema hrabrosti. To je ono
što nas čini ljudskim bićima.“
R. May
 O TEORIJI UOPŠTE
• nastala 40-tih i 50-tih g. XX vijeka iz različitih
psiholoških pravaca i škola širom Evrope.
• Kao neka vrsta pokreta, egzistencijalizam je bio
odgovor na probleme tadašnjeg čovjeka koji se
suočavao sa izolacijom, otuđenjem i besmislom
savremenog života.
• Egzistencijalistička filosofija je korisna za
savjetodavni rad
• Egzistencijalistički pristupi manje usmjereni ka
terapijskim tehnikama i vještinama, a više ka
opštim promišljanjima o čovjeku i životu.
• Egzistencijalistička terapija nije liječenje, nego
podrška ljudima koji su „siti svog života“, ili im je
mučno od njega. Terapija pomaže da nađu
smisao i vrijednosti u životu.
 O TEORIJI UOPŠTE
• Ljudi nisu deterministički određena
bića.
• Samim tim ljudi nisu žrtve okolnosti,
nego kreatori svog života.
• Čovjek je slobodno biće koje ima
pravo i mogućnost vlastitih izbora.
• Sloboda i izbor povlače za sobom
tjeskobu i odgovornost.
 O TEORIJI UOPŠTE
• Najznačajniji doprinos egzistencijalizma:
psihoterapija nije skupa tehnika, nego
proces razumijevanja čovjeka, tj. šta
znači biti čovjek.
• Sva pitanja koja čovjek sebi postavlja tokom
života, svode se na tri osnovna: „Ko sam?“;
„Ko sam bio?“;„Kuda idem?“.
• Ilustrujući svoj pristup Frankl citira:
„Onaj koji ima zašto živjeti, znaće kako.“ F. Niče
„Ono što me ne ubije, to me ojača.“ F. Niče
 KLJUČNI POJMOVI
Sloboda (izbora), tjeskoba,odgovornost

Osnovne dimenzije ljudskog postojanja su:

1. Kapacitet za samosvijest
2. Sloboda (izbora), tjeskoba, odgovornost
3. Identitet i odnosi sa drugim ljudima
4. Traženje smisla, svrhe, vrijednosti i ciljeva
5. Tjeskoba kao životno stanje
6. Svijest o smrti i nepostojanju
 1. Kapacitet za samosvijest
• Egzistencijalisti smatraju da čovjek može
donositi izbore u životu zato što ima
kapacitet za samosvijest.
• Proširenjem svijesti, čovjek stvara veće
mogućnosti za donošenje novih izbora,
jer postaje svjestan:
- da ima ograničeno vrijeme za život,
- da sam odlučuje hoće li djelovati ili ostati pasivan;
- da smisao života čovjeku nije dat, nego ga on bira;
- da je egzistencijalna tjeskoba dio života;
- da je čovjek u suštini sam, ali može stvarati odnose s
drugim ljudima
2. Sloboda, odgovornost, tjeskoba
• Sloboda izbora – centralna tema egzistencijalizma
Čovjek mnogo toga ne bira (da li će biti rođen, gdje, u kojim
uslovima će živjeti), ali može da bira šta će od sebe načiniti.
• Odgovornost
Izbor nosi odgovornost. Frankl: Kipu slobode na Zapadnoj
obali, treba dodati Kip odgovornosti na Istočnoj obali.
• Egzistencijalna tjeskoba
Nastaje zbog svijesti o slobodi izbora. Da bi pobjegao od
odgovornosti, čovjek pristaje na sigurnost nedonošenja odluka.
Opravdanje nalazi u izgovorima poput: „drugi su su krivi za moj
položaj“, „rođen sam u siromašnoj porodici i ne mogu
napredovati u životu“, „odrastao sam bez oca i zato nisam
snažan i odvažan“...
Sartr ovo naziva „lošom vjerom“
 3. Težnja za identitetom
i odnosima sa drugim ljudima
• Identitet
- Svaki čovjek teži da izgradi i sačuva svoju
individualnost (ideja izolacije, samoće, ukorijenjenosti)
- Svaki čovjek teži da sam gradi svoj identitet, ali je on
često rezultat djelovanja drugih
• Odnosi sa drugim ljudima
Prirodno ljudi istovremeno žele i veze sa drugim
ljudima, žele da se „podijele „sa drugima“. Srodne
osobe nije lako naći i uvijek postoji rizik razočarenja i
bola. Za „povezivanje“ je potrebna hrabrost.
 Izgradnja identiteta
• Pretpostavke za stvaranje identiteta:
Hrabrost da čovjek bude svoj, da slijedi svoj unutrašnji glas i
da ga prepozna.
Doživljaj samoće: poniranje u svoju suštinu i prepoznavanje
samoga sebe. Izolacija i samoća su preduslovi za „susret sa
samim sobom“.
Osjećaj povezanosti potreba da živi sa drugima, da se u
društvu ljudi potvrđuje, da osjeća da je nekome potreban i da su
drugi potrebni njemu. Čovjek koji je ispunjen i zadovoljan
sopstvenim funkcionisanjem, može uspostavljati humane,
međusobno nadopunjavajuće, opuštajuće veze sa drugima.
Neispunjen i nezadovoljan čovjek ostavaruju ovisničke,
parazitske ili simbiotske veze.
• Problem identiteta se javlja kroz pitanje koliko je čovjek
autentična osoba, a koliko projekat drugih. Problem: kada
čovjek izbjegava suočavanje sa samim sobom i nastavlja da živi
po obrascima izgrađenim pod uticajem drugih.
 4. Traženje smisla, svrhe,
vrijednosti i ciljeva
• Osnovni problem: ako ljudi nemaju odgovor na pitanje
šta je smisao njihovog života, kojim vrijednostima
se rukovode.
• Konflikt: ukoliko shvate da se drže nametnutih
vrijednosti i svrhe života koja nije njihova.
• Drastičan problem: kada čovjek postavi pitanje smisla
života uopšte. Svijest o smrtnosti može proizvesti
osjećaj besmisla, koji se ispoljava kroz pitanja čemu
uopšte živjeti, kad će kraj svakako doći, šta radim na
ovom svijetu, ja sam samo stranica velike knjige koja će
brzo biti prelistana...
• Egzistencijalni vakum: kada je čovjek zahvaćen
osjećanjima besmisla i praznine (Frankl)
• Traženje smisla: ne racionalno, nego kroz aktivno
življenje u kome je čovjek posvećen radu,
stvaralaštvu, izgradnji i ljubavi
 5. Tjeskoba kao životno stanje
• Tjeskoba nastaje usljed suočavanja sa
vlastitom slobodom: kada se čovjek nađe u
procjepu između prihvatanja te slobode,
vlastitih izbora i odgovornosti i straha od
posljedica takvog izbora, s druge strane.
• Tjeskoba kao normalan dio života.
• Neurotska tjeskoba podstiče na stvaranje,
prevazilaženje i osvajanje slobode, ona je
poželjan pokretač u životu; neproduktivnu
tjeskobu treba transformisati u pozitivnu.
6. Svijest o smrti i nepostojanju
• Svijest o smrti može da pokrene osjećaj
(be)smisla života.
• Egzistencijalisti: svijest o smrti je
produktivan pokretač, jer ukoliko prihvati
smrtnost, čovjek treba da prihvati i spoznaju o
tome da ima ograničeno vrijeme da u životu
učini maksimum od svojih mogućnosti i da se
prepusti slobodi življenja svog života.
 TERAPIJSKI PROCES
• Ciljevi
• Terapeutova funkcija i uloga
• Klijentov doživljaj terapije
• Odnos terapeut-klijent
• Faze i tehnike tretmana
• Područja primjene
• Doprinosi i slabosti
 Ciljevi terapijskog procesa
Osnovni cilj: da klijent prihvati strašnu
slobodu i odgovornost da djeluje.
Prateći cilj: Pošto put ka novom i neispitanom
izaziva strah i tjeskobu cilj terapije jeste da se
klijent suoči s tjeskobom i krene u akciju.

“Egzistencijalistička terapija je poziv klijentu da

shvati kako ne živi punim, autentičnim životom i
da načini izbore koji će mu pomoći da postane
ono što može.” Corey, 2004:153“
 Terapeutova funkcija i uloga
• Terapeut ne daje upute, pomaže klijentu da
zaista čuje o sebi ono što već možda i zna.
Pomaže klijentu da spozna svoj subjektivni svijet
i tako otkrije nove mogućnosti.
• Terapeut je usmjeren na sadašnji život
klijenta, a ne na istoriju njegovih problema.
• Nastoji da navede klijenta da uvidi
sopstevnu odgovornost. Kad god optužuje
druge ljude i okolnosti za svoje probleme navodi
ga na odgovor o tome gdje je njegova uloga i
mjesto u datim okolnostima.
 Klijentov doživljaj terapije
• Samim obraćanjem savjetovatelju, klijent
je načinio izbor, koji izaziva strah jer ta odluka
donosi neizvjesnost promjene.
• Treba da uvidi da je dolazak na savjetovanje
znak hrabrosti i nagovještaj promjena.
• U nastavku tretmana donosi nove odluke o tome
kako će ubuduće živjeti, pa pristaje da otvori
najznačajnija pitanja koja se odnose na slobodu,
odgovornost, tjeskobu, izolaciju, otuđenje, smrt,
besmisao i traženje smisla
 Odnos terapeut-klijent

• Odnos je značajniji od tehnika i vještina.

• Terapija: zajedničko putovanje u subjektivni
svijet klijenta.
• Ukoliko se terapeut pokaže kao autentična
osoba, i klijent će pokazati autentično lice.
• Pokazivanje empatije, razumijevanja i
zainteresovanosti za klijentov subjektivni svijet.
• Poštovanje i saradnja
 Faze tretmana
1. Početna faza: klijent iznosi subjektivna gledišta o smislu i
vrijednostima na kojima se zasniva njegov život.
2. Srednja faza: preispitivanje izvora klijentovih uvjerenja:
iskreno preispitivanje aktuelnih vrijednosti, čime se otvara put ka
uvidu u lični sistem vrijednosti, odnosno u to kakav život klijent
smatra vrijednim življenja.
3. Završna faza: da klijent na osnovu vlastitih vrijednosti
počne donositi odluke, ono što je naučio o sebi pretače u djelo
 Tehnike
Jedna grupa terapeuta koristi se različitim
metodama i tehnikama iz drugih terapija.
Druga grupa odbacije bilo kakve tehnike – važan
je odnos terapeut – klijent
V. Frankl
• Paradoksalna namjera (npr. nesanica)
• Derefleksija (negledanje u sebe)
 Područja primjene
• Naročito pogodna za osobe koje se suočavaju
životnim krizama na životnim prekretnicama:
- adolescentske krize,
- krize u slučaju gubitka posla,
- krize zbog odlaska djece iz porodice,
- bračne krize,
- krize kao posljedica gubitka bližnjih,
- krize u periodu starenja
• U svim slučajevima kada se ljudi prilagođavaju
novim uslovima, kada osjećaju neizvjesnost,
kada osjećaju da su odvojeni od svijeta i kada
treba da nađu (novi) smisao života.
 Doprinosi
Najveći doprinos: egzistencijalistički pristup je ukazao na
mogućnost integrativnog pristupa u savjetovanju;
dajući jednu opštefilosofsku podlogu promišljanjima o
čovjeku i njegovom ponašanju, ovaj pristup je stvorio
zajedničku osnovu za većinu terapijskih modela. Među
zajedničkim principima su:
• klijentov subjektivni osjećaj kao polazište za
promjene,
• potpuna posvećenost terapeuta klijentu kao
uslov za uspješnu terapiju,
• klijentu treba sam da osvijesti svoje pogrešne
pretpostavke, a to vodi u uvid u mogućnost
mijenjanja života.
 Slabosti
• nema jedinstvenog teorijskog okvira,
• prevelika uopštenost i filosofska objašnjenja,
• nejasni, apstraktni, mistični pojmovi,
• teškoće praktične primjene