Prostorno vođenje trase

UVOD
• Prostorno vođenje trase je određivanje trase po horizontalnom i visinskom položaju ceste
• Najpovoljnija linija ceste daje najmanje troškove građenja, održavanja i eksploatacije
• Kod vođenja linije i odabira projektnih elemenata voditi računa o značaju ceste, prometnom
opterećenju, strukturi i konfiguraciji terena
• Uzdužni nagibi trebaju biti stalni bez protu nagiba
• Križanja magistralnih i regionalnih puteva sa željezničkom prugom izvesti izvan nivoa
• Izbor lokacije i način prelaza preko vodotoka
• Trasu voditi po sunčanim stranama padina i dolina
• Izbjegavati terene podvodne, sklone klizanju, slabe
• nosivosti, područja odrona idr.
• Izbjegavati nepotrebna uništenja šuma, obradivogzemljišta i njihovo parcelisanje na male površine
• Trasu voditi terenom koji je dobar materijal zagrađenje
• Izbjegavati tla koja imaju nagib sloja kao i padina.
Polaganje trase
Projekat ceste izrađuje se kao:
• Studija
• Idejni projekt
• Glavni projekt
Za izradu projekta potrebna je geodetska podloga (horitontalna i vertikalna) u različitim merilima
(1:1000,2500, itd.)
Ceste u ravnicama polažu se u niskom nasupu.
U brežuljkastom, brdovitom i planinskom terenu imamo:
• prevoje, usjeke
• prelaz preko doline, vijadukti
• tunele
• naselje, itd.
Trasiranje i oblikovanje ceste

Trasa ceste je prostorna konstrukcija s tri osnovne dimenzije i projekcije:

• horizontalnom projekcijom (tlocrt –situacija ceste)
• vertikalnom projekcijom kroz os ceste (uzdužni profil ceste)
• vertikalnom projekcijom okomito na os ceste ( poprečni presjek ceste)
Trasiranje je zahtjevan zadatak usklađivanja triju projekcija s dinamičkom komponentom (Vp i Vr ) pri čemu
dolazi do izražaja vještina , iskustvo i kreativnost projektanta trase. Uspješno položena trasa osim što
udovoljava prometno-ekonomskim zahtjevima ima još i sljedeće kvalitete:
• uporabno je funkcionalna (udovoljava prometnim zahtjevima)
• građevinski je stabilna
• estetski je oblikovana
• kvalitetno je uklopljena u okoliš
Odnos trase prema prirodnoj sredini i okolišu
• izbjegavati narušavanje postojećih ambijentalnih cjelina (povijesni lokaliteti, šumski kompleksi, vinogradi,
izvori vode…)
• izbjegavati neprimjereno visoke nasipe i usjeke te druge neprimjerene građevine
• u osjetljivim područjima (Gorski kotar, kraški tereni) što manje devastirati teren, preporuka trasu upustiti ili
izdići iznad terena
Prostorno vođenje linija
Pod vođenjem linije razumijeva se određivanje trase u tlocrtu i određivanje visinskog toka ceste. Pravila:
• situaciju i uzdužni presjek treba rješavati zajednički, vodeći računa o međusobnom usklađivanju
elemenata trase
• najpovoljnija je ona linija koja zahtijeva najmanje troškove građenja, održavanja i eksploatacije, a
udovoljava i zahtjevima zaštite okoliša
• pri vođenju linije i odabiru projektnih elemenata treba voditi računa o značenju ceste prometnom
opterećenju i strukturi prometa (motorni, mješoviti) te konfiguraciji terena
• trasu važnije ceste treba voditi izvan naselja, a veza s naseljem ostvaruje se priključnim cestama
• uzdužni nagib treba biti po mogućnosti stalan i bez protunagibaako nisu uvjetovani posebnim razlozima
• križanja državnih i županijskih cesta sa željezničkim prugama treba izvesti izvan razine (na ostalim
cestama takva izvedba ovisi o gustoći željezničkog ili cestovnog prometa)
• trasu treba nastojati voditi terenom na kojemu će se dobiti dobar materijal za građenje te izbjegavati
nepotrebno uništavanje šuma, obradivih zemljišta i njihovo parceliranje na male površine nepovoljne za
obradu
Pravila kod oblikovanja

• izbjegavati primjenu minimalnih horizontalnih elemenata (Rmin, uvjetno Lmin)

• izbjegavati primjenu graničnih vertikalnih elemenata ( smax, minimalnih konveksnih i konkavnih
zaobljenja…)
• smišljenom kombinacijom elemenata horizontalnog i vertikalnog vođenja linije postići optimalno
prostorno vođenje linije
• trasu prilagodititerenu, postojećoj vegetaciji i postojećoj izgradnji
• pažljivo oblikovati kosine usjeka i nasipa, kao i građevine na trasi i uz trasu
• temeljno načelo prostornog vođenja linije jest stalnost elemenata odnosno postupan prijelaz s
većih elemenata na manje ili obratno