MATERIJAL

TEHNIKE
 TEHNIKE IZRADE METALNIH PREDMETA IZRADA

1. Lijevanje - topljenja raznih vrsta metala (ili legura) na visokoj temperaturi i lijevanja u
unaprijed pripremljeni kalup. Na taj se način mogu izrađivati predmeti svakodnevne
upotrebe, oruđe, oružje te razni ukrasni predmeti. (Kovanje kao dorada lijevanih
komada ili fino oblikovanje; svima poznato.

2. Tiještenje bi se moglo kolokvijalno nazvati "suho lijevanje" jer se ovdje također radi o
izradi metalnih predmeta prema unaprijed pripremljenom kalupu, točnije, matrici u
koju se utiskuje metalni lim kako bi na njemu ostao negativ matrice i tako se predmet
ukrasio.

3. Razvlačenje, tordiranje i sl. su tehnike koje se koriste kako bi se dobile tanke metalne
žice od kojih se izrađuju razne karičice, ogrlice i dr. Jedan on načina dobivanja tanke
razvučene metalne niti je izvlačenje kroz prošupljenu dasku dok se tordirana žica
izrađuje od izrezane trake lima koja se zatim rotira uhvaćena za krajeve
UKRAŠAVANJE

 Urezivanje i rovašenje su tehnike izrade ukrasa kod kojih se obrtnik

koristi raznim oštrim alatima kako bi na površini već gotovog predmeta
(najčešće nakita) izradio ukras. Pri tome je ukras izveden tankim i plićim
urezivanjem nježniji i jednostavniji dok je ukras kod rovašenja mnogo
dublji pa samim time postiže bogatiji i puniji dojam.
 2. Granulacija (filigran) su zlatarske tehnike ukrašavanja koje se smatraju
iznimno delikatnima i tako ukrašeni predmeti u arheološkom smislu
smatraju se luksuznim izrađevinama. Granule su zapravo sitne kuglice
zlata. Izrađuju se od limenih pločica koje se zagrijane u vrućem pepelu
pretvaraju u kuglice. Nakon prosijavanja, kuglice se razdvajaju (sitima
razne veličine) po veličini te se lijepe na predmet posebnom smjesom
(najčešće na bazi bakra) koja se kasnije otopi kad se gotov predmet
zagrijava kako bi se granule pričvrstile. Za filigran vrijedi isti postupak kao
i za granulaciju samo što se tu radi o vrlo tankim tordiranim zlatnim
žicama, a ne kuglicama.
 3. Pozlata u vatri se koristi kako bi se predmeti izrađeni od
manje vrijednih materijala (bronca, željezo) presvukli u
tanak sloj zlata i tako se podigla njihova estetska i kupovna
vrijednost. To je zapravo kemijski postupak kod kojeg se na
visokoj temperaturi miješaju živa i zlato u prahu, a zatim se
preko toga prelije hladna voda kako bi se dobila smjesa
poput pudera. Na predmet koji se pozlaćuje nanosi se
mješavina vode, žive, soli i weinstein, zatim se predmet
zagrijava i premazuje ranije dobivenom smjesom žive i zlata
Dodatnim zagrijavanjem živa isparava i na predmetu ostaje
samo zlato. Završnu obradu predstavlja poliranje metalnom
četkom.
 4. Nieliranje također ulazi u tehnike ukrašavanja kemijski dobivenim
smjesama. Niello se dobivao miješanjem srebra, bakra i sumpora ili žive,
bakra, olova i sumpora. Nakon hlađenja ta se smjesa usitnjavala u prah koji
se nanosio u urezane udubine predmeta pomoću cjevčice od gušćjeg pera.
Nakon nanošenja niella cijeli se predmet zagrijavao kako bi se masa
zalijepila. Na kraju se sve polira kao i kod pozlate u vatri.

 5. Tauširanje je metalna verzija intarzije, tj. umetanje vrijednijeg (i često

obojenog) metala u manje vrijedan. Kod tauširanja osnovni metal je
najčešće željezo, a umeću se niti, plohe ili oblici od srebra, zlata, bakra ili
npr. mesinga.
 6. Damasciranje je tehnika ukrašavanja koja se bazira na
miješanju dvaju različitih metala putem kovanja i lemljenja
kako bi se dobio bogat i kvalitetan ukras. Od nekoliko
mogućih načina ukrašavanja damasciranjem najlakše je
objasniti tehniku sendviča; sloj po sloj metala kuje se
zajedno, a zatim se dobivena ploča reže ukoso i spaja kako
bi se dobio uzorak riblje kosti. Sve se zatim zajedno kuje
na željenu debljinu, a može se spajati i s različito rezanim i
drugačije kombiniranim metalima kako bi ukras bio što
bogatiji.
  7. Iskucavanje je tehnika kojom se mogu ukrasiti tanki limeni predmeti
(posuđe, nakit i sl.). Ukras se izvodi na poleđini predmeta ukucavanjem
pomoću metalnih štapića različite debljine. Ovisno o vještini umjetnika
ukrasi izvedeni iskucavanjem mogu biti iznimno efektni.
 8. Inkrustacija označava umetanje dragog kamenja (ili stakla, staklene
paste) u unaprijed pripremljene udubine metalnih, najčešće zlatnih,
predmeta. U razdoblju ranog srednjeg vijeka tu se najčešće radi u
ukrašavanju luksuznog oružja, fibula, pojasnih garnitura, naušnica i sl.
izrađenih od zlata dok inkrustaciju predstavljaju crveni almandini; od
jednostavnijih oblika kao što su "s"-fibule s nekropole Kranj-Lajh pa do
luksuza hunske Apahide ili Tournaia. Dvije "s"-fibule ukrašene
granulacijom i inkrustacijom (Landesmuseum Stuttgart) Tehnike su
pojašnjene pomoću legendi iz Landesmuseuma u Stuttgartu.