MUŠKE SPOLNE ŽLIJEZDE I HORMONI

Muški spolni sistem je sistem organa koji je smješten u zdjelici i

izvan nje, a služi za razmnožavanje.

Muški spolni sistem čine sljedeći organi:

 sjemenik - testis

 pasjemenik - epididymis

 sjemenovod - ductus deferens

 sjemeni mjehurići - vesiculae seminales

 mlaznični vod - ductus ejaculatorius

 predstojna žlijezda - prostata

 bulbouretralne žlijezde - glandulae bulbo-urethrales

 muški spolni ud - penis

 MUŠKE SPOLNE ŽLIJEZDE
 Sjemenici (testisi)
Sjemenik je parna muška spolna žlijezda. Oba su smještena
u kožnoj vrećici koja se naziva mošnja. Sjemenik se sastoji
od vezivnog tkiva i sistema kanalića, a sadrži i zametne
epitelne ćelije iz kojih se razvijaju spermiji i Leydigove
ćelije koje izlučuju muške spolne hormone.
 Sjemeni mjehurići (vesiculae seminales)

Sjemeni mjehurići su žlijezde koje izlučuju svoj sekret

kroz izvodne kanale, koji se sa sjemenovodima spajaju i
čine mlaznične vodove.
Obloženi su epitelom koji izlučuje sluzav sekret. Taj sekret
sadrži fruktozu i druge hranjive tvari, kao i veliku količinu
prostaglandina i fibrinogena.
Fruktoza a i druge tvari su veoma značajne za prehranu
ejakulatorih spermija sve dok jedan do njih ne oplodi jajnu
ćeliju.
Dok prostaglandini pomažu oplodnju na dva načina:
1) Reaguju sa cervikalnom sluzi i ona postaje primamljiva
za spermije
2) Uzrokuje obrnute peristaltičke kontrakcije materice i
jajnika, što spermije potiskuje prema jajnicima
 Bulbouretralne žlijezde – (glandulae bulbo-urethrales)

Bulbouretralne žlijezde; gomoljno-cijevne žlijezde

(Cowperove žlijezde) su žlijezde veličine graška, koje
izlučuju lužnatu izlučevinu koja poništava kiselost
mokraće neposredno prije izbacivanja sjemena.
 Predstojna žlijezda (prostata)

Žlijezda izgleda kestena, a sastoji se od 30-50 razgranatih

tubuloalveolarnih žlijezda, njihovih odvodnih kanala koji
se otvaraju u mokraćnu cijev, vezivnog tkiva i glatkih
mišićnih niti. Ona izlučuje rijetku, mliječnu, alkalnu
tekućinu koja sadrži limunsku kiselinu, kalcij i neke druge
tvari. Alkalnost prostatične tekućine vrlo je važna za
oplodnju jajne ćelije, jer je tekućina duktusa deferensa
zbog prisustva konačnih proizvoda metabolizma spermija
relativno kisela, pa se smanjuje pokretljivost i plodnost
spermija.
Spermiji postaju optimalno pokretni tek kad se pH okolne
tekućine poveća na približno 6-6,5. Prema tome, nakon
ejakulacije tekućina prostate neutrališe kiselost tih tekućina
i tako snažno poveća pokretljivost i plodnost spermija.
 MUŠKI SPOLNI HORMONI
Muški spolni hormoni nazivaju se androgeni, od grčke
riječi andros, što znači muškarac. Testisi luče nekoliko
muških spolnih hormona: testosteron, dihidrotestosteron i
androstendion.
 Testostero

Testosteron je androgeni hormon čija se sinteza kod

muškaraca odvija u Leydigovim stanicama testisa pod
kontrolom LH
Svi su androgeni, kao i sam testosteron steroidni spojevi
što se vidi i iz same hemijske formule testosterona.
Nakon što se izluči iz testisa najveći dio testosterona labavo se
veže sa bjelančevinama i cirkuliše krvlju 30 minuta do 1 sat
prije nego što se fiksira u tkivima ili se razgradi u inaktivne
proizvode, koji se zatim izluče.
Testosteron koji se nije vezao u tkivima brzo se pretvara,
uglavnom u jetri, u androsteron i dehidroepiandrosteron i
istovremeno se konjugira u glukuronide ili sulfate. Oni se
izlučuju ili preko žuči u crijeva, ili pak u mokraću.
Testosteron je općenito odgovoran za osobine kojima se
odlikuje muškarčevo tijelo.Već u doba fetalnog razvoja
horionski gonadotropin posteljice potiče testise na stvaranje
malih količina testosterona, no u dječijoj dobi, sve do
odprilike 11. i 13. godine ne stvara se gotovo nimalo
testosteron. Zatim se na početku puberteta stvaranje
testosterona naglo poveća i nastavlja gotovo cijelog život, no
brzo se smanjuje nakon 40. godine. Oko 80. godine života
stvaranje testosterona je 3 puta manje nego u doba kad se
stvarao u najvećim količinama.
Od prisustva testosterona u fetusu u fetalnom razvoju ovisi
spol jedinke. To znači da testosteron što ga izlučuju genitalni
nabori, a zatim testisi koji se nakon toga razvijaju, odgovoran
za razvoj muških spolnih obilježja, uključujući i rast penisa i
skrotuma, a ne za stvaranje klitorisa i vagine. Testosteron
uzrokuje i razvoj prostate, sjemenih mjehurića i muških
spolnih kanala, a istovremeno koči razvoj ženskih spolnih
organa.
Testosteron ima također važnu ulogu kod spuštanja testisa u
skrotum. U slučaju da se rodi muško dijete s testisima koji se
nisu spustili, davanjem testosterona testisi se često spuštaju na
uobičajan način ako su invaginalni kanali široki da ih mogu
propustiti.
Učinak testosterona na razvoj primarnih i sekundarnih obilježja kod
odraslog muškarca:
 Glas – testosteron je odgovoran za promjenu glasa i dubok glas u
muškarca.
 Koža i dlake – testosteron je odgovoran za tipičan raspored dlaka u
muškarca, raspoređenih po cijelom tijelu, kao i za njihovo održavanje i za
rast brade.
 Kosti – testosteron je vrlo važan za izgradnju i održavanje zdravlja
koštanih struktura.
 Krv – testosteron pomaže pri proizvodnji crvenih krvnih stanica, a
slijedom toga i pri prenosu kisika krvlju.
 Mišići – testosteron je važan za formiranje i održavanje snažnih mišića.

 Um – testosteron je važan za održavanje duševne ravnoteže i sprječavanje

negativnog raspoloženja. Testosteron je odgovoran i za sposobnost
pamćenja, orijentacije, koordinacije i koncentracije.
 Spolnost – testosteron regulira seksualni nagon i važan je za velik broj
spolnih funkcija.
 Tjelesna građa – testosteron je odgovoran za tjelesnu građu muškarca.
OSNOVNI MEHANIZAM DJELOVANJA TESTOSTERONA

Vjerovatno su svi, ili gotovo svi učinci testosterona, koje smo

upravo naveli, posljedica povećanja stvaranja bjelančevina u
ciljnim stanicama. To se potanko proučavalo u prostati,
testosteron ulazi u stanice već nekoliko minuta pošto se izlučio,
tu se pretvara u dihidrotestosteron, te se veže s receptorskom
bjelančevinom u citoplazmi. Taj kompleks zatim odlazi u
jezgru, gdje se veže s bjelančevinom jezgre i pokreće proces
transkripcije s DNA na RNA. U 30 minuta aktivira se
polimeraza RNA, a koncentracija RNA u stanicama počinje se
povećavati. Zbog toga se sve više povećava i količina staničnih
bjelančevina. Nakon nekoliko dana povećava se i količina DNA
u prostati, a istovremeno se povećava i broj njenih stanica.
Pretpostavlja se, prema tome, da testosteron općenito
izrazito potiče stvaranje bjelančevina, ali s više specifičnosti
povećava količinu bjelančevina u ciljnim organima ili u
tkivima, koji su odgovorni za razvoj muških spolnih
karakteristika.
Intersticijske Leydigove stanice stvaraju testosteron kad
testise potiče LH iz hipofize. Količina izlučenog testosterona
otprilike je razmjerna količini raspoloživog LH.
Androstendion je steroidni hormon koji se pretvara u
testosteron. Luče ga testisi i nešto manje nadbubrežna
žlijezda. Kod stvaranja previše androstendiona može doći
do neravnoteže u stvaranju estrogena i testosterona što tada
rezultira rastom dojki kod muškaraca,a povećane
dlakavosti kod žena.