Gaj, Institucije: ius quod ad actiones pertinet

 Tužba (zahtev)
 Postupak (agere)
 4.1. Superest, ut de actionibus loquamur. et si
quaeramus, quot genera actionum sint, uerius
uidetur duo esse, in rem et in personam.
 (Ostaje da govorimo o tužbama. I ako
istražujemo koliko ima vrsta tužbi, ispravnije
je gledište da ih ima dve vrste, stvarne (in
rem) i lične (in personam).
 4.2. In personam actio est, qua agimus,
quotiens litigamus cum aliquo, qui nobis uel
ex contractu uel ex delicto obligatus est, id
est, cum intendimus DARE FACERE
PRAESTARE OPORTERE.
 (Lična tužba je ona koju podižemo protiv
nekog koji nam je obavezan ili ugovorom ili
deliktom, tj. kada u zahtevu stoji: treba da
nam da (prenese svojinu) ili učini ili preda).
 Iz ugovora npr: actio empti, actio pro socio,
actio locati, actio conducti, actio depositi,
actio praescriptis verbis....
 Iz delikta: actio furti, actio iniuriarum, actio
legis Aquiliae.....
 G.4.3. In rem actio est, cum aut corporalem rem
intendimus nostram esse aut ius aliquod nobis
conpetere, uelut utendi aut utendi fruendi, eundi,
agendi aquamue ducendi uel altius tollendi.....
 (Stvarna tužba je ona kod koje u zahtevu stoji da je
neka telesna stvar naša ili da nam pripada neko
pravo, kao što je pravo upotrebe ili uživanja
plodova, pravo prelaza, progona stoke, vodovoda,
pravo na podizanje zgrade preko određene visine.....
 G.4.5: Appellantur autem in rem quidem
actiones uindicationes.
 (Stvarne tužbe se nazivaju vindikacije.)
 npr.
 Rei vindicatio
 Vindicatio servitutis
 Vindicatio ususfructus
 Vindicatio pignoris
 G.4.6. Agimus autem interdum, ut rem
tantum consequamur, interdum ut poenam
tantum, alias ut rem et poenam.
 (Katkad pokrećemo tužbu samo da bismo
dobili stvar, katkad samo da bi se neko
kaznio, a ponekad i radi stvari i radi
kažnjavanja).
 Reipersekutorne su u načelu tužbe iz
ugovora, a penalne su tužbe iz delikata.
Actiones stricti iuris – actiones bonae fidei
Actiones civiles – actiones honorariae
 Gaj, Institucije; 4.11-12:
 One tužbe koje su naši preci upotrebljavali
nazivaju se zakonskim tužbama, bilo zato što
su ustanovljene zakonom, bilo stoga što su
koristile reči koje zakon predviđa...
 Po zakonu se na pet načina vodio spor:
sacramentum , iudicis postulatio, condictio,
manus iniectio, pignoris capio.
• III. 1. – AERIS CONFESSI REBUSQUE IURE
IUDICATIS XXX DIES IUSTI SUNTO (Gell., 15,
13, 11 ; 20, 1, 42-45 ; Gaius, 3, 78 ; D., 12, 1, 4,
5. 7).
• 2. – POST DEINDE MANUS INIECTIO ESTO. IN
IUS DUCITO (Gell., 20, 1, 42-45 ; Gaius, 4, 21).
•  TERTIIS NUNDINIS PARTIS SECANTO. SI
PLUS MINUSVE SECUERUNT, SE FRAUDE
ESTO (Gell., 20, 1, 48-52 ; Quint., 3, 6, 84 ;
Tertul., Apol., 4 ; Dion Cass., 12).
 Gaj, Institucije 4.21:
 Postupak per manus iniectionem (stavljanje ruke na dužnika) primenjivan
je isto tako u onim slučajevima u kojima je neki zakon propisivao, kao što
je Zakon XII tablica određivao protiv onih protiv kojih postoji presuda. Taj
postupak je ovako izgledao. Tužilac bi izgovarao: “Budući da si osuđen da
mi platiš deset hiljada sestercija, a kako nisi platio, na osnovu toga
stavljam ruku na tebe zbog dosuđenih deset hiljada sestercija” i u isto
vreme bi ga uhvatio za neki deo tela. Nije dopušteno da optuženi sam
otkloni ruku niti da za sebe vodi spor, već je davao vindeksa, koji je
obično vodio spor u svoje ime; ko nije dao vindeksa, vođen je tužiočevoj
kući i stavljan u okove.
 Gaj, Institucije 4.14:
 Iznos sakramenta bio je petsto ili pedeset
asa. U sporovima čija je vrednost hiljadu ili
više asa, sakrament je bio pet stotina asa, a u
manjim obavezan je sakrament od pedeset
asa – tako je, naime, propisivao Zakon XII
tablica.
Gaj, Institucije, 4.16:
Ako je podizana stvarnopravna tužba povodom
pokretne stvari ili stvari koja se sama kreće, koja se
dakle može doneti ili dovesti, zahtevana je ta stvar
na sledeći način: onaj koji vindicira držao je štapić i
ruci, zatim bi uhvatio sam predmet spora, na primer
roba i ovako govorio: “tvrdim da je ovaj čovek moj
po kviritskom pravu, prema pravnom osnovu. Kako
sam rekao, tako sam ti, evo, položio na njega štap” i
u isto vreme bi stavio svoj prut na roba.
 Protivnik u sporu bi isto izgovorio i učinio. Kada
obojica izvrše vindikaciju, pretor bi rekao: “Pustite
obojica čoveka” i ovi bi puštali. Onaj koji je prvi
zahtevao pitao je ovako drugog: “Zahtevam da
kažeš po kom si osnovu vindicarao”, a ovaj bi
odgovarao: “Svoje pravo sam izvršio kada sam
položio štap.” Zatim je ona, koji bejaše prvi
zahtevao, izgovarao: “Budući da si neosnovano
vindicirao, pozivam te na opkladu od petsto asa”, a
protivnik bi rekao: “I ja tebe isto tako.”
 A ako je stvar vredela manje od hiljadu asa,
određivana je opklada od pedeset....Štap je
upotrebljavan umesto koplja....
 Dvodeoba (in iure, iurisdictio– apud iudicem,
iudicatio)
 Usmeni formalizam (u postupku in iure)
 Samopomoć
 Laičko suđenje (princip slobodnog uverenja
kod ocene dokaza)
 Jednostepeno suđenje
 In ius vocatio
 In iure
 Litis contestatio
 Apud iudicem
 Iudicium
 Manus iniectio
 I.1. – SI  IN IUS VOCAT, ITO. NI IT,
ANTESTAMINO : IGITUR EM CAPITO
(Porph., ad Hor. Sat., 1, 9, 76 ; Cic., de leg.,
2, 4, 9 ; Gell., 20, 1, 25 ; Auct., Her., 2, 13,
19 ; Fest., P. 76, 105).
 Lex Aebutia
 Formalizam formule, u pisanoj formi
 G.4.39. Partes autem formularum hae sunt:
demonstratio, intentio, adiudicatio,
condemnatio.
 (Delovi formule su sledeći: demonstratio,
intentio, adiudicatio, condemnatio).
 40. Demonstratio est ea pars formulae, quae
principio ideo inseritur, ut demonstretur res, de qua
agitur, uelut haec pars formulae: QVOD AVLVS
AGERIVS NVMERIO NEGIDIO HOMINEM
VENDIDIT, item haec: QVOD AVLVS AGERIVS
APVD NVMERIVM NEGIDIVM HOMINEM
DEPOSVIT.
 (Demonstratio je deo formule koji se stavlja na
početak da bi se pokazalo šta je predmet spora
kao npr. ovaj deo formule:
 G.4.41. Intentio est ea pars formulae, qua actor
desiderium suum concludit, uelut haec pars formulae: SI
PARET NVMERIVM NEGIDIVM AVLO AGERIO SESTERTIVM
X MILIA DARE OPORTERE; item haec: QVIDQVID PARET
NVMERIVM NEGIDIVM AVLO AGERIO DARE FACERE
OPORTERE; item haec: SI PARET HOMINEM EX IVRE
QVIRITIVM AVLI AGERII ESSE.
 (Intentio, zahtev, je deo formule u kojoj tužilac izlaže ono
što želi, kao ovaj deo formule:
 G.4.42.Adiudicatio est ea pars formulae, qua
permittitur iudici rem alicui ex litigatoribus
adiudicare, uelut si inter coheredes familiae
erciscundae agatur aut inter socios communi
diuidundo aut inter uicinos finium
regundorum. nam illic ita est: QVANTVM
ADIVDICARI OPORTET, IVDEX, Titio
ADIVDICATO.
 G.4.43. Condemnatio est ea pars formulae, qua iudici
condemnandi absoluendiue potestas permittitur, uelut haec
pars formulae: IVDEX, NVMERIVM NEGIDIVM AVLO AGERIO
SESTERTIVM X MILIA CONDEMNA. SI NON PARET,
ABSOLVE; item haec: IVDEX, NVMERIVM NEGIDIVM AVLO
AGERIO DUMTAXAT X MILIA CONDEMNA, SI NON PARET,
ABSOLVITO; item haec: IVDEX, NVMERIVM NEGIDIVM AVLO
AGERIO CONDEMNATO et reliqua, ut non adiciatur
DVMTAXAT X MILIA.
 Condemnatio, presuđivanje je deo formule kojim se daje
ovlašćenje sudiji da može osuditi ili osloboditi kao npr. ovo:
 Titius Rufus iudex esto. Si paret hominem Stichum ex iure
Quiritium Auli Agerii esse neque ea res arbitrio iudicis Aulo
Agerio restituetur, quanti ea res erit, tantam pecuniam iudex
Numerium Negidium Aulo Agerio condemnato, si non paret
absolvito.
 Ticije Ruf neka bude sudija. Ako se utvrdi da rob Stih
pripada Aulu Ageriju po kviritskom pravu, a rob ne
bude vraćen A.A. na osnovu sudijinog arbitrijuma,
sudija neka osudi Numerija Negidija da plati toliku
sumu novca koliko rob vredi, ako se to ne utvrdi,
neka ga oslobodi).
 Titius Rufus iudex esto. Quod Aulus Agerius Numerio Negidio
hominem Stichum vendidit, qua de re agitur, quidquid ob eam
rem Numerium Negidium Aulo Agerio dare facere oportet ex
fide bona, eius iudex Nm Nm Ao Ao condemnato, si non paret
absolvito.
 (Ticije Rufus neka bude sudija. Ako je Aulo Agerije
prodao roba Stiha Numeriju Negidiju, i o tome je
reč, štogod Numerije Negidije treba da da li učini
Aulu Ageriju na osnovu poštenja i poverenja (ex fide
bona), njega Numerija Negidija neka sudija osudi, a
ako se ne utvrdi neka ga oslobodi).
 Titius iudex esto. Si paret Nm Nm Ao Ao sestertium decem
milia dare oportere qua de re agitur, si inter AmAm et Nm Nm
non covenit ne ea pecunia peteretur, vel in ea re aliquid dolo
malo NiNi factum est vel fit, iudex Nm Nm Ao Ao sestertium
decem milia condemnato, si non paret absolvito.
 (Ticije neka bude sudija. Ako se utvrdi da je Numerije
Negidje dužan da da Aulu Ageriju 10.000 sestercija (po
civilnoj obavezi iz stipulacije) i to je predmet spora, osim ako
između tuženog i tužioca nije sklopljen pakt da se taj novac
neće tražiti (pactum de non petendo) ili ako je u tom poslu
tuženi prevarno postupio, sudija neka tuženog osudi, a u
protivnom neka ga oslobodi.
 Neka Ticije bude sudija. Pošto je Aulo Agerije kod Numerija
Negidija srebrni sto, o kome je spor, dao u ostavu, sve što na
osnovu bona fides povodom toga Numerije Negidije treba da
da ili učini, neka sudija N. N. osudi, ukoliko ne bi stvar vratio,
ako se ne utvrdi neka ga oslobodi.
 
 Neka Ticije bude sudija. Ako se utvrdi da je Aulo Agerije
ostavio srebrni sto kod Numerija Negidija i isto sto Numerije
Negidije nije vratio Aulu Ageriju, kolika je vrednost stvari
neka na toliki iznos novca sudija osudi N.N. da plati A. A., a
ako se to ne utvrdi neka ga oslobodi.