EVOLUCIJA

SVEMIRA
Nina Marn, Petra Svoboda, Ivana Šestak
Ekologija , 4. god
˝Znam da ništa ne znam˝
Sokrat
Nastanak Svemira
1. Veliki Prasak
2. Epoha kvantne
gravitacije
3. Epoha velikog
ujedinjenja
4. Epoha elektroslabe sile
(kvarkovska epoha)
5. Leptonska epoha
6. Fotonska epoha
7. Epoha u kojoj svemir
postaje proziran
8. Epoha formiranja
galaksija
9. Sadašnja faza razvoja
• 1. Veliki prasak

• Teoriju Velikog praska formulirali nezavisno 1922.

godine ruski meteorolog Alexander Friedmann i
1927. godine belgijski klerik i matematičar
Georges Lemaitre, a matematički ju objasnio
George Gamow u četrdesetima
• obuhvaća koncepte mijenjanja i evolucije Svemira

• sam trenutak Velikog praska i 10-44 sekundi koje su

uslijedile još uvijek izvan domašaja znanosti
(Einsteinova opća teorija relativnosti,ne
funkcionira za sustave manje od tzv. Planckove
udaljenosti (10-35 m)i za događaje koji traju kraće
od tzv. Planckovog vremena (10-44 s)

• Potreba za Kvantnom gravitacijskom teorijom

• Veliki prasak nije eksplozija negdje u "središtu
Svemira", već je to eksplozija samog Svemira u
kojoj su nastali prostor i vrijeme
Svemir nema središte
• prostor se počeo širiti, noseći sa sobom
svemirsku materiju i to širenje se nastavlja sve
do danas
• Svemir sve rjeđi i hladniji, mijenja svoj sastav:
- od homogene vruće plazme, nama danas
uglavnom nepoznatih čestica,
- do današnjeg nehomogenog hladnog Svemira
nastanjenog milijardama galaksija i živim bićima
 Rani Svemir
• 2. Epoha kvantne gravitacije
• Epoha unutar spomenute Planckove udaljenosti i
Planckovog vremena nama je još uvijek velika
nepoznanica
• Temperatura od 1032 K, za Svemir koji je manji
od 10-35 metara i mlađi od 10-44 sekundi
• Tu i sam prostor-vrijeme zamišljamo kao "pjenu"
s nama nepoznatim zakonima fizike
• jedinstvena sila među česticama
(supergravitacija) razdvojila se na dvije sile ­
gravitacijsku i veliku ujedinjenu silu
• 3. Epoha velikog ujedinjenja

• Širenje i hlađenje svemira do temperature od 1028 K

(starost svemira tada je bila 10-35 s), dovelo je do
razdvajanja velike ujedinjene sile na jaku nuklearnu i
elektroslabu silu. Obično se kaže da je tada došlo do
"zamrzavanja" jake nuklearne sile.

• Svemir narastao od 10-15 m (veličina protona)

do veličine deset milijuna promjera sunčevog
sustava
• nastaje mala asimetrija između materije i
antimaterije, mali višak materije stvoriti će
današnji svemir
• Ovaj se proces zove bariogeneza
Formiranje materije i energije u Svemiru

• 4. Epoha elektroslabe sile

(kvarkovska epoha)

• dominacija masivnih čestica i antičestica,

kao što su protoni i antiprotoni, kvarkovi i
antikvarkovi
• Kvarkovi i antikvarkovi se međusobni
poništavaju, a spomenuta asimetrija
odgovorna je za postojanje materije
u Svemiru
• 5. Leptonska epoha
• (leptoni = elektroni + neutrini)
• počinje pri starosti svemira od 10-10 sekundi i
pri temperaturi od 1015 K
• U ovoj se epohi razdvajaju elektromagnetska
i slaba sila
• Pri starosti svemira od oko 10-5 sekundi
stvaraju se protoni i neutroni
• Nakon uspostave ravnoteže između procesa
prelaska protona u neutrone i obrnuto, 38%
nukleona su neutroni, a 62% protoni
• Ovdje još nema riječi o atomima, jer je količina
energije još uvijek prevelika da bi protoni i
neutoni uhvatili elektrone
• 6. Fotonska epoha

• Oko 1 s nakon nastanka, temp od 1010 K

• veliki broj protona i elektrona se anihilira i prelazi
u fotone
• 3 minute nakon Velikog Praska, pri temperaturi
od 109 K, počinju se formirati prve jezgre budućih
atoma
• protoni i neutroni se spajaju i stvaraju se jezgre
atoma deuterija
• jezgre helija

• Ovaj proces se naziva prvotna nukleosinteza

• (Svi ostali kemijski elementi nastat će mnogo
kasnije, nuklearnim procesima unutar zvijezda)
• 7. Epoha u kojoj svemir postaje proziran
• Slijedećih 300 000 godina Svemir je još uvijek prepun fotona
pozadinskog zračenja da bi se formirali stabilni atomi
• tek kada temperatura pada na oko 6000 K (približno
temperatura Sunčeve površine), fotoni nisu imali više snage za
konstantno izbacivanje elektrona iz atomske ovojnice, pa su
jezgre počele hvatati elektrone i formirati stabilne atome
• Ovaj događaj naziva se rekombinacija

• Pri temperaturi od 3000 K Svemir postaje “proziran”, tj

propustan za zračenje - gustoća zračenja izjednačila se s
gustoćom materije
• Ovo je zračenje, uslijed širenja svemira, do danas ohlađeno na 2.7 K i
predstavlja kozmičko mikrovalno pozadinsko zračenje – naš
doseg motrenja u svemir

Snimka satelita COBE

• 8. Epoha formiranja galaksija

• započinje razdoblje materije, u kojem nastaju protogalaktike,

kvazari, galaktička jata, zvijezde...
• glavna sila - gravitacija
• milijardu godina nakon Velikog Praska, temp 18 K

• Početne nepravilnosti u rasporedu materije omogućile su

da veće nakupine materije gravitacijom privuku one
manje i započnu stvaranje onoga što danas vidimo kao
galaksije
• Vanjski dijelovi stvarali su pritisak na unutarnje dijelove
i oni su se pritom zagrijavali
• Od najgušćih područja, kada tlak i temperatura postanu
kritični, nuklearne reakcije se počinju odvijati i nastaju
prve zvijezde
• Osnovna nuklearna reakcija je ona fuzije vodika u helij
(tzv. proton - proton ciklus)

• Koliko će neka zvijezda dugo živjeti ovisi o tome koliko

goriva ima (više vodika  kraći i uzbudljiviji život)
• 9. Sadašnja faza razvoja

• Svemir se nastavlja širiti i hladiti sve do današnje

temperature od 2.7 K, oko 13.7 milijardi godina
nakon Velikog Praska
• U unutrašnjosti zvijezda sačinjenih od prvotno
stvorenih jezgara vodika i helija, stvaraju se
tijekom nuklearnih gorivih ciklusa teže atomske
jezgre
• Ugljik, kisik, dušik i željezo stvoreni
nukleosintezom u zvijezdama, raspršuju se
Svemirom zvjezdanim vjetrovima i eksplozijama
supranovih, tvoreći počelo novih zvijezda i
njihovih planetarnih sustava
• Kemijski procesi povezuju atome u čudesne
tvorbe molekula i tvari, na čijem je kraju i sam
život planeta
 Dokazi
o nastanku Svemira putem Velikog praska

• 1. Kozmičko Mikrovalno Pozadinsko Zračenje

• (eng: Cosmic Microwave Background Radiation,
CMBR)
• Spektar zračenja se nalazi u mikrovalnom dijelu
spektra pa ga je moguće detektirati samo radio-
teleskopima
• otkrili ga 1964. godine Penzias i Wilson
• difuzno izotropno zračenje čiji spektar odgovara
spektru zračenja crnog tijela pri temperaturi od
2.73 K
• Smatra se da ovo zračenje predstavlja ohlađeno
zračenje zaostalo iz vremena ranog svemira
• Uklapa se u teoriju Georgea Gamova
• 2. Hubbleov zakon

• Edwin Hubble otkrio je 1929. godine proporcionalnost

između udaljenosti pojedine galaksije i brzine
kojom se ona udaljava od nas. Ta se proporcionalnost
naziva Hubbleov zakon

• 3. Omjeri lakih elemenata

• Nukleosinteza Velikog praska (eng: Big Bang

Nucleosyntesis, BBN) je dio teorije Velikog praska koji
objašnjava omjere količine različitih lakih elemenata u
svemiru
• BBN uspješno predviđa da su vodik i helij dominantni
elementi u svemiru i predviđa njihov međusobni omjer
• Deuterij je moguće pronaći samo u međuzvjezdanoj
materiji koja još nije prošla kroz ciklus života neke zvijezde
(u jezgrama zvijzda se ne stvara, nego samo razara)
• 4. Radio-galaksije
• galaksije koje su iznimno svjetle u radio dijelu spektra
• Otkriveno je da se jači izvori nalaze na većim udaljenostima
od slabijih
• Gledajući sve dublje u svemir ujedno gledamo sve dalje u
prošlost, pa to ukazuje na evoluciju radio-galaksija od jačih
prema slabijim izvorima

• 5. kvazari
• (eng: quasar, quazi-stellar object, QSO) - izvangalaktički
objekti koji su iznimno svijetli s obzirom na njihovu veličinu i
udaljenost –
• Otkrio ih 1963. godine astronom Martin Schmidt
• U teleskopima izgledaju kao točke, pa odatle i naziv
• Do danas ih je otkriveno nekoliko tisuća, neki od njih i u
skupovima galaksija
• najdalji i intrinsično najsvijetliji objekti koje možemo vidjeti
 Problemi

• 1. Zašto je tako malo antimaterije u svemiru?

• 2. Kako su se galaksije uspjele formirati u
tako kratkom vremenu?
• 3. Hoće li se svemir zauvijek širiti?
• 4. Što se događalo neposredno prije Velikog
Praska?
 Teorije
o budućnosti Svemira
• Sličnost s vertikalnim
hicem; svako tijelo je
galaksija
• brzina svakog tijela
razmjerna udaljenosti
koju je tada doseglo
• Tijela čine centralno
simetričan oblak koji se
je dotad širio, a širit će
se i kasnije
 Otvoreni Svemir i Zatvoreni Svemir

• Postoje 2 moguća modela

širenja Svemira, ovisno o
srednjoj gustoći svemira
Otvoreni Svemir (Ω( ≤ 1)
Einstein ­de Sitterov Svemir
Zatvoreni Svemir (Ω( > 1)

• Svemir bi se, ovisno o količini materije u

Razmak galaktika u
svemiru, mogao nastaviti širiti ovisnosti
u beskonačnost
o vremenu u
slučaju: otvorenog svemira
(otvoreni Svemir) ili se zaustaviti te početi
(Einstein­de Sitterov svemir
skupljati (zatvoreni Svemir) Ω = 1) i zatvorenog
svemira
• Budućnost otvorenog Svemira
• Udaljavanje galaksija zbog kozmološke konstante
(uveo Einstein) – samo oko 1000 vidljivih galaksija
• Zvijezde će s vremenom istrošiti svoje nuklearno
gorivo i ugasiti se
• Neke će zvijezde napustiti svoje galaksije, a druge će
se survati u masivne crne rupe u galaktičkim
središtima
• Teorija pokazuje da (imajući dovoljno vremena na
raspolaganju) bijeli i crni patuljci kolapsiraju u
neutronske zvijezde, a ove u crne rupe
• U nezamislivo dalekoj budućnosti Svemir će se
sastojati od crnih rupa
• Ali, crne rupe "isparavaju" vrlo dugotrajnim procesom
zvanom Hawkingov proces
• Iza crnih rupa će beskrajan svemirski prostor ostati
ispunjen fotonima te raznim česticama i antičesticama
isparenih iz crnih rupa
• Budućnost zatvorenog Svemira

• U slučaju zatvorenog modela Svemira, širenje će trajati

ograničeno vrijeme, za koje će promatrana galaktika
dostići najveću udaljenost
• Nakon toga započelo bi sažimanje Svemira i njegova
konačna kontrakcija dogodila bi se nakon što protekne
vrijeme 2x od početka širenja
• Zamislimo da se opet dogodi Veliki prasak i da Svemir
nastavi oscilirati s jednakim periodom (pretpostavljamo
da pri sažimanju i ponovnoj "eksploziji" ne dolazi do
promjene entropije Svemira)
• U ovom modelu gibanje galaktika možemo prikazati
sinusnom funkcijom
Planetarni sustavi
• Planetarni sustav – područje u svemiru koje
čini barem jedna zvijezda i objekti koji se kreću
u određenoj orbiti oko te zvijezde. Ti objekti
mogu biti: asteroidi, kometi, prirodni sateliti,
planeti i slično.
• (naš sustav u kojem je Zemlja - Sunčev
sustav)
• Uobičajeno mišljenje je da planetarni sustavi
nastaju prilikom tvorbe zvijezda kao i prilikom
slučajnih sudara zvjezdanih sustava
• Postoji još jedna rasprostranjena teorija: da
planetarni sustavi nastaju od zvjezdanih oblaka
ili nebula
Eagle Nebula
• Krajem 1990-tih godina znanstvenici su pronašli
dokaze o postojanju planeta izvan Sunčeva
sustava
• Otkriće drugih planetarnih sustava postalo je
moguće nakon izgradnje moćnih optičkih
teleskopa na Zemlji i razvoja digitalnih kamera,
računarskih tehnika obrade podataka i razvoja
dostupnih i jeftinih računalnih mreža
• Dosad je pronađeno više od 70 planetarnih
sustava, ali većina planeta ima vrlo eliptične
putanje koje nisu pogodne za nastanak života
• U našoj galaktici, Mliječnom putu, postoji 100
bilijuna zvijezda
• 1995. godine otkriven je 51 Pegasi b kao prvi
planet oko druge zvijezde
• Planet 51 Pegasi b : Simulacija pogleda na planet koji
kruži oko zvijezde na udaljenosti od 1/6 na
kojoj kruži Merkur oko Sunca
• radi se o divovskom planetu, za koje smo
smatrali da se nalaze samo u vanjskim dijelovima
sustava (kao u našem Sunčevom sustavu)
• Planeti koji kruže oko drugih zvijezda, a ne
Sunca, zovemo ekstrasolarnim planetima ili
egzoplanetima
• Od 1995. godine znanstvenici su ih otkrili
približno 200
• Većina metoda koje se danas koriste u potrazi za
egzoplanetima uglavnom su osjetljive na planete
koji se znatno razlikuju od planeta
Sunčeva sustava.
• Glavna poteškoća u detektiranju planeta sličnih
Zemlji oko drugih zvijezda jest to što su njihove
dimenzije male pa je svjetlost koju reflektiraju
neprimjetna u odnosu na svjetlost zvijezde, a
njihove periode revolucije duge pa se sustav
mora dugo opažati da bi se primijetilo periodično
gibanje planeta oko zvijezde
• Planet nazvan OGLE-2005-BLG-390Lb ili kraće
OB05390
• Masa mu je 5 puta veća od Zemljine (sličniji je Zemlji
nego Mars, čija je masa oko desetina Zemljine)
• udaljen je 22 000 svjetlosnih godina i kruži oko
zvijezde po putanji 3 puta većega opsega od onoga
Zemljine putanje
• To ga čini jedinim poznatim egzoplanetom koji je,
prema teorijama, poput Zemlje, građen od čvrstih
stijena i kruži oko svoje zvijezde na udaljenosti na
kojoj se i formirao
• To je možda prvi ikad viđeni ekstrasolarni  sustav u
kojem planeti imaju stabilne putanje i u kojem su zato
i uvjeti za život stabilni u biološki relevantnim
vremenskim ljestvicama.

Ekstrasolarni planet OB05390

Sunčev sustav
• Planterarni sustav u kojem se nalazi Zemlja
naziva se Sunčev sustav, a čine ga:

• Sunce (zvijezda spektralne klase G2, gdje 99.86% mase

sustava otpada na masu zvijezde)
• Osam planeta koji kruže oko Sunca (Merkur, Venera,
Zemlja, Mars, Jupiter, Saturn, Uran, Neptun)
• Prirodni sateliti ili mjeseci koji kruže oko planeta
• Prašina i druga sitna tijela kruže oko planeta, tvoreći
planetarne prstenove.
• Svemirski otpad - komadi ili tijela ljudskog porijekla i
većinom se nalaze u orbiti oko planeta Zemlje.
• Planetisimali.
• Asteroidi
• Kometi
• Kentauri (ledena nebeska tijela nalik na komete koja
imaju nešto manje ekscentričnu orbitu, koja im
omogućava da se zadrže u području između Jupitera i
Neptuna)
• Trans-Neptunska tijela
• Kuiperov pojas je pojas u obliku diska koji se prostire iza
planeta Neptuna u širini od 30 do 50 AJ od Sunca.
• Oortov oblak je hipotetični pojas koji se prostire od
50,000 do 100,000 AJ od Sunca. Vjeruje se da je ova
oblast izvor kometa s dugim periodima.
• Zodijačka svjetlost
• Svemirska prašina
• Čitav Sunčev sustav zajedno sa svim ostalim
zvjezdama koje vidimo na bistrom noćnom
nebu kruži oko centra naše galaksije Mlječne
staze, spiralnog diska koji se sastoji od 200
milijardi zvijezda
• Mlječna staza ima dvije male susjedne
galaksije,koje kruže u njezinoj blizini – Veliki
mageljanski oblak i Mali mageljanski oblak
• Najbliža velika galaksija je Andromeda,
udaljena 2 milijuna svjetlosnih godina i 4 puta
veća od naše galaksije
• Naša galaksija, zajedno sa milijardu ostalih
poznatih galaksija, stalno putuje svemirskim
prostorom
Mlječna staza snimljena pomoću NASA's Cosmic
Background Explorer's (COBE)
• Planeti se gibaju u eliptičnim putanjama, ravnine u
kojima se gibaju gotovo su podudarne
• Između Marsa i Jupitera formirao se pojas asteroida,
neki od tih asteroida imaju putanje koje prilaze
Suncu čak i bliže od Zemlje te postoje i grupe
asteroida koje borave među vanjskim planetima
• Manji asteroidi se zovu meteoridi, a najmanje
čestice svrstavamo u prašinu
• Na većim udaljenostima od Sunca, gdje su, za
vrijeme stvaranja Sunčevog Sustava, plin i prašina bili
prerijetki da bi formirali veća tijela, stvorili su se
kometi koji nam po svom sastavu danas otkrivaju
sastav prvobitnog oblaka
Nastanak Sunčevog sustava
Prije više od 5 milijardi godina, jedan dio
međuzvjezdanog oblaka plina i prašine počeo se, pod
utjecajem eksplozije obližnje supernove ili zbog
prolaska neke zvijezde, a možda i jednostavno zbog
gravitacije, skupljati i polako rotirati oko svoje osi. Kao
sve zvijezde, Sunce je nastalo iz oblaka plina
(uglavnom vodika) s malim primjesama težih
elemenata koje je u međuzvjezdani prostor izbacila
starija generacija zvijezda. Od tih primjesa nastali su
unutarnji planeti - Merkur, Venera, Zemlja i Mars
( zahvaljujući međusobnim gravitacijskim privlačenjima
čestica prašine i plina, tj sudaranjem manjih i većih
stijena), asteroidi i mjeseci plinovitih divova.
• Paljenjem termonuklearnih reakcija u središtu Sunca,
stvarala se energija koja je potiskivala ostatke plina,
uglavnom vodika, zaostalog iz stvaranja sustava sve
dalje od sebe. Četiri terestrička planeta Merkur,
Venera, Zemlja i Mars bili suviše blizu da bi svojom
gravitacijom uhvatili taj plin, dok su na malo većoj
udaljenosti, gdje je snaga Sunca polako slabila, četiri
druga planeta, Jupiter, Saturn, Uran i Neptun, polako
prikupljali zalihe i pretvorili se u plinovite divove
stotinu puta masivnije od Zemlje. Pluton je priča za
sebe i vjerojatno je nekada bio satelit jednog od
planeta, najvjerojatnije Neptuna, ali je u nekoj
svemirskoj katastrofi bio odbačen i ustalio se na
sadašnjoj orbiti.
U početku, u Sunčevom sustavu vladao je kaos; planeti su se
sudarali i raspadali, a od ostataka nastajali novi, sve dok se nisu
ustalili na mjestima na kojima i danas kruže oko Sunca. Bilo je
to mjesto nemoguće za život kakav mi poznajemo. Tada je i
Zemlja bila usijana stijena neprekidno bombardirana krhotinama
zaostalim iz formiranja sustava.

Zbog nuklearnih reakcija u središtu Sunca, Sunce grije i osvjetljava

čitav Sunčev sustav.
Unutrašnji ili terestrički planeti;
• Vanjski planeti ili plinoviti divovi su Jupiter, Saturn, Uran i
Neptun
 Udaljenost Promjer Masa Rotacija Br. Gustoća
(AU) (u usporedbi (u (u usporedi mjeseci (g/cm)
sa Zemljom) usporedbi sa Zemljom)
sa Zemljom)

Sunce 0 109 332,800 25-36* 9 1.410

Merkur 0.39 0.38 0.05 58.8 0 5.43

Venera 0.72 0.95 0.89 244 0 5.25

Zemlja 1.0 1.00 1.00 1.00 1 5.52

Mars 1.5 0.53 0.11 1.029 2 3.95

Jupiter 5.2 11 318 0.411 16 1.33

Saturn 9.5 9 95 0.428 18 0.69

Uran 19.2 4 17 0.748 15 1.29

Neptun 30.1 4 17 0.802 8 1.64

Zvijezde ...
• Život i smrt zvjezda vrlo
varijabilni

• Sunce mala zvijezda

(najmanja zvijezda ima
1/10 mase našeg
Sunca, a najveća je 20X
veća od Sunca)

• Zvjezde su ogromne
tvornice nuklearnih
reakcija, stvaraju teže
kemijske elemente iz
vodika
1. stadij; međuzvjezdani prostor
• Svemirski prostor između zvjezda ispunjen vakumom
(1 cm³ zraka na Zemlji sadrži 10 na 24 čestica, a u 1 cm³ svemirskog
vakuma ima 0,00001 do manje od 1 čestice)
• Međuzvjezdani prostor sadrži većinom vodik i helij
• Ako postoji bar 1 čestica u 1 cm³ u vakumu
međuzvjezdani oblak, čija veličina može biti
ogromna; nekoliko stotina kubika svjetlosnih godina
• Sve čestice u međuzvjezdanom oblaku privlače se
gravitacijskom silom
• Temperatura oblaka vrlo niska, daleko ispod -150° C
2. stadij; sažimanje oblaka
• Kontrakcija međuzvjezdanih oblaka počinje kada su
oblaci dovoljno veliki i teški
• Gravitacijska sila potiče čestice da se gibaju prema
središtu oblaka brzinom od nekoliko km/s (sam
proces je vrlo spor) čime se automatski podiže temp.
• na 50 000 K dolazi do snažnih sudara atoma zbog
čega jezgre ostaju bez elektronskog omotača;
u središtu oblak plina od vodikovih jezgri
(protona) i plin elektrona ; PLASMA
• Sažimanje može trajati milijunima ili milijardama
godinama, ovisno o masi oblaka; što veća masa, brže
sažimanje
3. stadij; Protozvijezda

Trapez rođenja novih zvijezda

snimljen u maglici
Orion
• Stvaranjem topline, nastaje i svijetlo (samo zbog
topline koja se oslobađa sažimanjem); iz
međuzvjezdanog oblaka formira se protozvijezda
• Djelovanjem gravitacijske sile sažimanje se nastavlja,
temperatura u središtu penje se na 150 000 K, a na
površini iznosi ~3500 K
• Još uvijek nema čvrste površine, a zbog ogromnog
volumena protozvijezde oslobađa se velika količina
zračenja
• Daljnji razvoj protozvijezde može ići u dva smjera:
 Ako je protozvijezda dovoljno masivna,
nastavit će se sažimati, zapalit će se nuklearne
reakcije i formirat će se prava zvijezda

Ako nije dovoljno masivna, protozvijezda se

transformira u masivni plinoviti planet s nešto malo
svjetlosti i topline, koja će se s vremenom ugasiti i
prijeći u tzv. smeđi patuljak

Protozvijezde nastavljaju kontrakcije dok temp. u

središtu ne dosegne 15 000 000 K kada krene vrlo
važna reakcija...
4. stadij; mlada zvijezda
• Temperatura u centru prototvijezde prisiljava jezgre na
sve agresivnije sudare, a pri temp. od 15 000 000 K
odbijajuća sila između jezgara postaje preslaba i jezgre
se spajaju pri čemu se oslobađa toplina koja još više
podiže temp.

Nuklearne reakcije!
Mlade zvjezde u zvježđu Strijelca
5. stadij; zrela zvijezda
• Dugotrajno izgaranje vodika u helij
• Sažimaje se usporava i konačno prestaje kada
oslobođena toplina kompenzira gravitacijske sile
zvijezde
• Zvijezda emitira žućkastu ili bijelu svijetlost ovisno o
površinskoj temp. (toplija zvijezda emitira bijelu
svijetlost, manje topla žućkastu, a ako je jako
užarena može stvarati plavi odsjaj)
• Velike zvijezde brzo troše svoje gorivo (Sunce ima
životni vijek od oko 10 milijardi god., a zvijezda koja
je 100X masivnija živjet će oko 100 milijuna god.)
• Većinu života zvijezde provede u ovom stadiju
6. stadij; Crveni divovi
• Zvijezda izgori 10% početne količine vodika i pojača
svijetlost za 50%
• Jezgre helija su 4x teže od vodikovih, što znači da
putuju prema središtu zvijezde. Naposljetku br.
helijevih jezgara postane tako brojan da se
maksimalno smanji mogućnost sudara vodikovih
jezgara
• Nuklearne reakcije se postepeno smanjuju, što
dovodi do pada temp. u jezgri zvijezde, istovremeno
se i kora hladi na 3000 K zbog čega zvijezda dobiva
crvenkast odsjaj
• Kada nuklearne rekcije prestanu (ali zvijezda još
svijetli) nestane ravnoteža između gravitacije topline
koja joj se suprotstavljala

Ponovno započinje sažimanje jezgre, što povisuje

temp. tako da vanjski slojevi jezgre isijavaju na 15 000
000 K – ponovno se pokreću nuklearne reakcije, ALI
ovaj put ne u jezgri, već u sloju koji je okružuje.
Toplina oslobođena ovim reakcijama širi vanjske
slojeve, čime dolazi do njihovog hlađenja;
Ovo je stadij Crvenog diva; stvara ogromnu količinu
svjetlosti zbog velikog volumena, a crven je zbog
relativno “hladne” površine
7. stadij; bljesak helija
• Helijska jezgra nastavlja kontrakciju, gravitacija je
sve jača te se plazma počinje ponašati poput krutine
• Temp. sporo raste i kada dosegne 100 000 000 K
započinje izgaranje helijskih jezgara. U nuklearnim
reakcijama jezgre helija se fuzioniranjem pretvaraju u
teže elemente, npr. ugljik
OPET raste temp., ali krutina se ne
može previše rastezati, pritisak sve više raste i
raste...
8. stadij; helijska zvijezda
• Eksplozija proširi užarenu jezgru, koja se sada hladi,
a plasma se počinje ponašati poput plina
• Izgaranje vodika i helijske kore je uvelike usporeno, a
svijetlost zvijezde se znatno smanjuje
• Hlađenje zvijezde dovodi do kontrakcije vanjskih
slojeva
• Nakon 10 000 god.:
• U kori jezgre vodika prelaze u jezgre helija na temp. od 15 000
000 K
ILI
• U središtu jezgre helija prelaze u ugljik na temp. Od 200 000
000 K (čitav proces se ponavlja)
9. stadij; Umiruća zvijezda; Bijeli patuljak i
Supernova
• Iscrpljenjem nuklearnog goriva, daljnji procesi ovise
opet o masi zvijezde

Manje zvjezde: (do 4 mase Sunca)

- vanjski slojevi se hlade i napuštaju plazmu, njihove
jezgre ponovno ulove svoje elektrone; svijetli prsten oko sitne
jezgre
Srednje zvijezde (4 do 8 mase Sunca):
- čvrsta jezgra od ugljika koja ne gori, ali zbog velikog
pritiska i razvijene temp. od 600 000 000 K započinju
nuklearne reakcije u kojima nastaju neon, helij,
magnezij...proces se stalno vrti u krug dok se ne dogodi
eksplozija SUPERNOVA koja rasprši sve dijelove zvijezde u
vanjski Svemir

Velike zvijezde:
- jezgra nikad ne postane gusta kao kod srednjih zvjezda,
nakon izgaranja ugljika i kisika, jezgra se sažima i novim
nuklearnim reakcijama stvaraju se još teži elementi- do
željeza, a nakon toga opet dolazi do eksplozije
SUPERNOVA koja je puno jača i raznosi teške elemente na
nove planete i nove zvijezde
• Plava zvijezda (lijevo) tokom vremena istroši svoje gorivo - vodik i zatim postane
crveni superdiv (sredina) koji će još kraće živjeti, te na kraju
završiti kao supernova (desno).
Supernova svojim sjajem nadmaši ukupan sjaj svih zvijezda u
galaktici
10. stadij; Crni patuljak, Pulsari,
Neutronske zvjezde i Crne rupe
CRNI (SMEĐI) PATULJAK
-Posljednji stadij hlađenja bijelog patuljka (nakon
bijelog, žutog, narančastog i crvenog)

PULSARI
-objekt promjera 10-20 km, ali mase našeg Sunca
-poput svjetionika šalje pravilne signalne intervale
svoje rotacije (znanstvenici mislili da u pitanju
izvanzemaljska civilizacija), ali pulsari su zapravo ...
NEUTRONSKE ZViJEZDE
- Tijekom eksplozije supernove, protoni i elektroni u jezgri
zvijeze bivaju spojeni tvoreći neutrone
-promjer 10-20 km, ali sadrži čitavu mase zvijezde (1 cm³ sadrži
milijarde tona

CRNE RUPE
-masivna jezgra zvijezde, nakon supernove zadržava tako jaku
gravitacijsku silu da joj ni svijetlost ne može pobjeći
-materija se unutar crne rupe konstantno sve više i više
smanjuje do točke “singulariteta”
-iako se sve unutar crne rupe razlaže na najmanje građevne
jedinice, kakve čovjek ne može ni pojmiti, crna rupa ne mijenja
svoj oblik
Budućnost Sunca i Zemlje;
– Za nekoliko milijardi
godina
More isparava, većina živih stvorenja je uginula, Sunce se
povećava, a njegova svjetlost postaje sve jača
Oceani su isparili, atmosfera je pobjegla u Svemir
•Jednom kada Sunce postane Crveni div, proširit će se do
Venere, sve na Zemlji biti će spaljeno, a tijekom dana zauzet će
čitav nebeski obzor

• Sunce, sada Crveni div, prekriva nebo iznad mrtvog planeta

Sunce
Sunce udaljeno od središta naše galaksije (Mliječnog puta)
oko 30 000 svjetlosnih godina (što je jednako oko 2
milijarde AU ili 100 bilijardi km)

• Smješteno u centru Sunčevog sustava, snažnim

magnetskim poljem uzrokuje rotaciju planeta, asteroida,
kometa, meteorita i ostalih krhotina oko sebe.
• Smatra se da je Sunce staro više od 4.6 milijardi godina i
sastoji se većinom od vodika (74%) i helija (25%), a
preostalih 1% otpada na teže elemente.
• Život na Zemlji ne bi bio moguć bez Sunca. Sunčeva
energija podržala je i održala postojanje života na Zemlji
od samog početka vremena. Biljke koriste energiju od
Sunca za fotosintezu, a ljudi i ostali sisavci trebaju sunčevu
energiju za vidljivu svijetlost, toplinu i opskrbu modernih
solarnih uređaja.
• Sunce je odgovorno i za varijacije klimatskih i vremenskih
uvjeta na Zemlji.
Planet Zemlja
Udaljenost od Sunca iznosi
149,6 milijuna kilometara (1
astronomska jedinica AU),
udaljena 30 000 svjetlosnih
godina od središta Mliječne
staze

Čitav Svemir građen od istih

elemenata koji pronađeni na
Zemlji.

Tlak i temperatura Zemlji rastu

s dubinom sloja, do 364 GPa
i oko 6000 K.
GRAĐA I SASTAV ZEMLJE
Čvrsti dio Zemlje sastoji
se od dva osnovna
dijela: jezgre i
plašta.
Jezgra građena od
slitine bogate
željezom
plašt od oksidnih
stijena (keramičkih
materijala, silikata).
• Gornji, čvrsti sloj plašta (LITOSFERA) se raspucao i
“plovi" na žitkoj magmi u donjem sloju plašta (Wegener
1915.)
• Danas ima 20ak litosfernih ploča
• Približan sastav površinskog dijela Zemljine kore (do
100 km dubine):
• Sastav bioloških organizama:
• Ako sastav ne izrazimo masenim udjelima elemenata
nego udjelnim brojem atoma, vodik je
najrasprostranjeniji element u ljudskom tijelu.
• Sastav Svemira također pokazuje da je brojem atoma
najzastupljeniji vodik; 91% H, 8.75% He i 0.25%
atomi svih ostalih elemenata.
Zemljina atmosfera
- homogena smjesa plinova
- pod djelovanjem gravitacije atmosfera svojom masom
pritišće sve objekte na površini Zemlje silom od ~105 N po
m² površine
• Sastav atmosfere znatno se razlikuje od sastava
zemljinog plašta;

*GAIA hipoteza
Život na Zemlji je pod velikim utjecajem Sunca i Mjeseca.
- klima i vrijeme (vjetrovi, oluje, padaline, temperature)
- količina Sunčeve radijacije koja dolazi do Zemlje i
dužina dana
- plima i oseka
- sezonske promjene
- dugotrajne promjene u Sunčevom osvjetljavanju planeta

Ponašanja životinja, strategije razvoja života, adaptacije i

evolucija su ponajviše pod utjecajem izvanzemaljskih
čimbenika.
 Milankovićeva teorija
• Klimatske promjene na Zemlji
uzrokovane su
- promjenama u Zemljinoj putanji oko
Sunca (ekcentričnost)
- mijenjanjem nagiba Zemljine osi
prema ravnini ekliptike
- promjenama u položaju osi prema
ekliptici, (precesija)
što sve dovodi do periodičnih globalnih
modifikacija klime.
 Milankovićevi ciklusi
1. promjene u
Zemljinoj putanji oko
Sunca (ekscentričnost
zemljine orbite;
2. mijenjanje svakih
nagiba
100 000 godina)
Zemljine osi prema
ravnini ekliptike
3. promjene
(svakih u položaju
41 000 godina),
osi prema ekliptici, pri
kojima kut nagiba
Zemlje ostaje isti
(precesija; svakih 19 000
do 23 000 god.)
•Nesumnjivo je da će ovi faktori djelovati na promjene
klime i u budućnosti, ali je važno naglasiti da to nisu
jedini faktori koji imaju utjecaj na promjene klime.

Prosječne temperature
od posljednjeg Ledenog
doba
 Vanjski utjecaji na evoluciju života na
Zemlji

• 19. st. - istraživanja geologa i paleontologa

• Sve veći broj dokaza potvrđuje da su kometi i
asteroidi glavni uzrok pustošenja na Zemlji donoseći
svakih 100 milijuna godina strahoviti udarac životu na
Zemlji.
• Zemljina površina nastala stupnjevitim promjenama
tijekom velikog vremenskog perioda (teorija
uniformitarianizma)

Neki od tih udara uzrokovali globalne klimatske

promjene i izumiranje velikog broja biljnih i
životinjskih vrsta.
Nastanak Mjeseca posljedica jakog udara planetoida
veličine Marsa u ranoj Zemljinoj povijesti!

Nisu udari samo destruktivni – teorija o pojavi oceana

na Zemlji preko sudarajućih kometa, panspermija...
Povezanost masovnih izumiranja i sudara
• U posljednjih 600 milijuna godina poznato je 5
masovnih izumiranja (u prosjeku izumrlo 50% vrsta)
• Najveće masovno izumiranje dogodilo se prije 250
milijuna godina krajem Perma kada je izumrlo 90%
tada živućih vrsta, a posljednje takvo masovno
izumiranje (63 – 70% vrsta izumrlo) dovelo je do
nestanka dinosaura što je vjerojatno uzrokovano
udarom ogromnog kometa prije 65 milijuna godina,
krajem Krede.
• Ne postoji čvrsti dokaz (iako pronađeni krateri koji
vremenski odgovaraju periodima izumiranja)
• Alvarezova teorija; iridijski sloj u Zemljinoj kori star
65 milijuna godina (Ir u meteorima), krater na
Yucatanu promjera 180 km
• Osim jačih udara koji se zbivaju svakih desetak
milijuna godina,puno su češći slabiji udari koji ne
ostavljaju tako ozbiljne posljedice (Barringer krater,
Rio Cuarto krateri, Henbury krater, Kaali krater...)

• Danas postoje brojni programi koji služe otkrivanju

kometa koji jure prema Zemlji (Lincoln Near-Earth
Asteroid Research (LINEAR), Near-Earth Asteroid
Tracking (NEAT), Lowell Observatory Near-Earth
Object Search (LONEOS) i mnogi drugi), međutim
nedvojbeno mnogo kometa ipak ostane
nedetektirano
Drakeova jednadžba

Da li smo sami u svemiru?

• Frank Drake, 60ih god. projekt Ozma

N=R*fp*ne*fl*fi*fc*L

N broj inteligentnih civilizacija sa mogućnošću za

komunikaciju u našoj galaksiji

R zvijezde; procijenjeno 400 000 milijuna

zvijezda + rata rođenja i smrti zvijezda=prvi faktor
Drakeove jednadžbe, predstavlja broj novih zvijezda koje se
formiraju u godini dana. Ovaj broj poznat i procjenjuje se na
nekoliko zvijezda godišnje.
fp planeti, postotak zvijezda koje imaju planete
oko sebe, vrijedost varira od 20% - 50%

ne Zemlja; broj zvijezda s planetima među kojima

bi se mogao formirati planet sličan našoj Zemlji. Vjeruje se da
svaka zvijezda koja ima planete ima i 1 do 2 koja su pogodna
za život. Pretpostavka je da je ključ uspjeha u temperaturi
planeta, a temperatura ovisi o udaljenosti planete od Sunca.
Životna pogodna zona između točke gdje voda počinje
isparivati do točke gdje bi se voda zaledila.Smatra se da život
potrebuje vodu.
fl život, procjena ove vrijednosti
kreće se od “nigdje osim na našem planetu” do “na
svakom”. Teorija panspermije ; život ispunjava
svemir, putujući između zvijezda u bakterijskoj
formi. Sredstvo putovanja najvjerojatnije meteori i
kometi. Bakterije mogu preživjeti bez kisika u
vakuumu (pokus Apollo posade) i na nama
nezamislivim krajnostima postojanja- hidrotermalni
izvori, u ledu bez topline i svijetlosti
fi inteligencija; da bi život bio inteligentan mora imati dugu i
uspješnu evoluciju (''ako imamo dovoljno vremena i dovoljno biološke raznolikosti,
velika je vjerojatnost pojave inteligencije'‘). Definicija inteligencije - inteligencija se
pokazuje u upotrebi oruđa i alata u svrhu oblikovanja okoliša u kojem živi ta jedinka
(definicjja nije savršena). Problem delfina; profesorica psihologije dr. Lori Marino;
određuje inteligenciju delfina po njihovoj samosvijesti. Pri ocjenjivanju
izvanzemaljskih civilizacija potrebna nam je svojevrsna doza geocentričnosti kada je
inteligencija u pitanju. Jednostavno prisiljeni smo računati da komunicirati možemo
samo sa vrstama koje su nam intelektualno ravne ili nešto više. Ipak, ne smijemo
pretjerati u našoj geocentričnosti i misliti da smo najpametniji u svemiru. Mi ne
znamo koliki je naš IQ na galaktičkoj skali. Inteligencija nije binarna, nego linearna
veličina. Upravo zbog toga je uveden faktor ''fi'‘. Ne možemo komunicirati s
delflnima iako oni međusobno komuniciraju. Moramo biti svjesni da možda postoje
bića koja promatraju nas na isti način na koji mi promatramo delfine. Stoga se faktor
fi definira kao inteligencija koja nam je kvocijentom više-manje bliska. (50% planeta
prethodnih planeta)
fc komunikacija; faktor ''fc'' uzima
u obzir količinu inteligentnih vrsta koje su u stanju
komunicirati van njihovih planeta i koje to čine svjesno
ili nesvjesno (pretpostavka 10% – 20%).Mi to
nesvjesno činimo - TV odašiljačima, radijem, vojnim
radarima i sl. tvorimo balon elektromagnetskog zračenja
koji okružuje naš planet i kojemu radijus iznosi 50
svjetlosnih godina i širi se svake sekunde. Ukoliko
postoji negdje neka inteligencija koja isto tako stvara
elektromagnetski oblak tada bismo ju mi morali
detektirati. To je ono što SETI radi.
L dugovječnost; uvijek postoji mogućnost
nuklearne destrukcije i kataklizme. Ukoliko se smatra da
civilizacija posjeduje dovoljnu tehnologiju da se obrani od
kataklizme i dovoljno pameti da se obrani od
samodestrukcije, tada se tumačenje ovog faktora može
preinačiti u sljedeću definiciju; koliko dugo su te vrste bile u
komunikativnoj fazi radio valovima. Ljudi danas drastično
smanjuju korištenje radiovalova prelaskom na tehnologiju
optike i spread spectrum radiovalne modulacije koja troši
neusporedivo manje snage.Možda se to dogodilo i s
izvanzemaljskim civilizacijama, jer ih zasad još nismo
detektirali.
• Uvrštavanjem manjih vrijednost i duljinu ljudskog
preživljavanja od 1000 god. dolazimo do broja
inteligentnih komunicirajućih civilizacija - 200!
(pretpostavka sa vrlo nesigurnim parametrima)

Ovom metodom moći ćemo sve točnije i točnije

predviđati broj inteligentnih civilizacija kako
vrijeme prolazi i kako se sve dublje upoznajemo
sa našom Svemirom, ali i sa nama samima.
 Literatura
• http://astro.fdst.hr/index.php?p=http://astro.fdst.hr/Kozmologija/veliki
Prasak.php
• http://www.scienceinschool.org/2006/issue2/exoplanet/croat
• http://www.phobos.pcm.hr/svemir/istrazivanja/postanak_svemira.htm
• http://eskola.hfd.hr/fizika_svemira/povijest.html
• http://www.solarviews.com/eng/planetformation.htm
• http://www.astro.hr/ucionica/14-potrage/index.htm
• http://hr.wikipedia.org/wiki/Sun%C4%8Dev_sustav
• http://vijesti.hrt.hr/arhiv/2001/08/16/ZAN.html
• http://diana.zesoi.fer.hr/pvprm/msovic/
Kraj
Hvala na pažnji