SVOJSTVA PODZEMNIH

VODA
Nikola Bari,
Ivan Gorek
Fizikalna svojstva podzemnih voda:
temperatura, mutnoa (prozirnost),
obojenje, elektrina vodljivost i
radioaktivnost
Organoleptika svojstva:
okus i miris

Spomenuta svojstva ovise o:
mineralnom sastavu geoloke sredine,
postanku podzemne vode, dubini
zalijeganja, kemijskom sastavu,
povezanou s povrinom



TEMPERATURA PODZEMNIH
VODA
Osnovni parametar koji utjee na
hidrogeokemijske procese
Uglavnom se kree u granicama od 0C do
100C
pothlaene podzemne vode u tekuem stanju
(ispod 0C) - u predjelima vjenog leda
pregrijane vode (iznad 100C) u dubokim
kanalima gejzira
Smatra se da vode s viom temperaturom
predstavljaju pregrijanu paru
Najvea izmjerena temperatura podzemne vode
je 161 C
Temperatura podzemnih voda ovisi o:
geografska irina
nadmorska visina
dubina ispod povrine zemlje
brzina protjecanja
geoloka i fizikalna svojstva stijena
Na temperaturu vode koja se nalazi plitko
ispod povrine utjeu oscilacije
temperature zraka, insolacija, temperatura
i koliina oborina, antropogeni initelji, itd
Primjer krivulje smanjenja dnevnih kolebanja
temperature u tlu
q = koeficijent geometrijske progresije, r =
razlika aritmetike progresije, h = dubina
mjerenja u tlu, t = temperatura
Amplitude oscilacije se priguuju priblino po
geometrijskoj progresiji s aritmetikim poveanjem
dubine




Najprije se, po dubini, gube dnevne oscilacije pa sezonske, zatim
godinje.
U vezi s tim postoje etiri zone s obzirom na oscilacije temperature:
zona dnevnih oscilacija (do 0,8-1,0 m)
zona sezonskih oscilacija (5-8 m)
zona godinjih oscilacija (15-40 m)
zona postojane temperature (vie od 15-40 m) termiki neutralna
zona

Dubina zona ovisi o : toplinskoj vodljivosti stijena, njihovoj teksturi i
strukturi, vlanosti i upljikavosti, nagnutosti i izloenosti terena,
Temperature podzemnih voda se mijenjaju u skladu s
temperaturama zraka, no sa zakanjenjem od 1-2 mjeseca to se
tumai topinskom tromou stijena
Termiki neutralna zona je ona u kojoj ne dolazi do oscilacije
temperature.



Termike zone
Prema teoriji, postoje dvije termike zone. Po jednoj
podjeli to su:
heliotermika zona u kojoj na termiku stijena i voda
utjecaj ima sunevo zraenje
geotermika zona koja je ispod termiki neutralne
zone i na nju utjee unutarnja toplina zemlje

A po drugoj:
heterotermika zona koja see do termii neutralne
zone
homotermika zona u kojoj porast temperature ovisi
o toplini iz dubine


ispod zone postojane temperature se
temperatura podzemne vode poveava u
skladu s vrijednostima geotermijskog
stupnja


t = temperatura podzemne vode na dubini H |C|,
t
pr
= prosjena godinja temperatura zraka na danoj lokaciji |C|,
A
k
= korekcijski lan za nadmorsku visinu [C],
H = dubina na kojoj se nalazi podzemna voda |m|,
H
const
= dubina na kojoj poinje zona postojane temperature |m|,
g
s
= geotermijski stupanj |m/C]
s
const
k pr
g
H H
A t t

+ + =

g z
s
G
1
t t
H
g =

= [m/C]
t
z
= prosjena temperatura zraka |C|,
G
g
= geotermijski gradijent |C/m|.
U Hrvatskoj:

Dinaridi : g
s
= 67m/C (G
g
= 1,5C/100m)

Dravska potolina : g
s
= 18m/C (G
g
= 5,5C/100m)

Geotermijski stupanj
Hidrogeoloka podjela (ovisi o
prosjenoj godinjoj
temperaturi zraka t
pr
):
hladne podzemne vode t < tpr
obine podzemne vode t ~ tpr
tople podzemne vode t > tpr
Fizioloka podjela (odnos
temperature podzemne vode i
temperature tijela ovjeka)
1. hladne podzemne vode t<20C
2. termalne podzemne vode t>20C
hipotermalne 20C - 35C
homeotermalne 35C - 40C
Hipertermalne > 40C
Slina klasifikacija (veina istonoeuropskih zemalja):
1. vrlo hladne: t = 0C - 4C 4. vrue: t = 37C - 42C
2. hladne: t = 4C - 20C 5. vrlo vrue: t = 42C - 100C
3. tople: t = 20C - 37C 6. kipue: t = iznad 100C
PODJELA PODZEMNIH VODA PO TEMPERATURI
BISTROA I MUTNOA
PODZEMNE VODE
bistroa vode ukazuje na sposobnost
vode da proputa svjetlo
mutnoa vode ukazuje na sposobnost
vode da apsorbira svjetlosne zrake

Podzemne vode su veinom vrlo bistre zbog filtracijskih
sposobnosti sitnozrnatih propusnih stijena
Postoje i mutne podzemne vode. To su plitke vode koje
komuniciraju s povrinom, vode koje zbog brzine protoka
za sobom u buotinu povlae i mineralne estice, vode
koje sadre eljezni karboksid koji oksidira na zraku



Bistroe - odreivanje visine stupca vode
kroz koji se moe itati etalonski tiskani
uzorak (cm)
Mutnoa - usporedba ispitivanog uzorka
vode s odgovarajuim etalonskim
uzorcima mutnoe (mg/L)

OKUS PODZEMNE VODE
Ovisi o :
otopljenim solima i
plinovima
koliini i sastavu koloidnih
estica
temperaturi vode
Osjet okusa se moe
ocijeniti na temelju
stupnja okusa i vrste
okusa
Najintenzivniji okus -
mineralne vode (M 1,0
g/L)

Vrsta okusa

Uzrok okusa
slan natrijev klorid
gorak Na i Mg
sulfati
sladak organske
tvari
kiseo alauni
MIRIS PODZEMNE VODE
u veini sluajeva nemaju nikakav miris
Jedino vode u kontaktu s movarama i tresetastim
terenima, oneiene vode ili neke mineralne imaju miris
Razlikuju se 3 vrste mirisa:
biljni mirisi - uzrokovani prisustvom prirodnih organskih
supstanci koje dospijevaju u vodu iz tla, tresetita,
pokoene trave i sl.
truleni mirisi - uzrokovani prisutnou prirodnih
organskih tvari koje se raspadaju (mirisi po plijesni,
gnjilei, sumporovodiku i sl.)
specifini mirisi - uzrokovani uglavnom umjetnim
kemijskim spojevima koji dospijevaju s povrine (mirisi
po eljezu, nafti, benzinu, fekalijama, fenolu, kloru i sl.).
BOJA ( I OBOJENOST)
PODZEMNE VODE
veina podzemnih voda je bezbojna
ako postoji boja, to je od otopljenih tvari
stvarna boja vode - uzrokovana iskljuivo u njoj
otopljenim tvarima predstavlja trajnu boju vode
obojenost vode (prividna ili privremena boja) -
posljedica prisustva suspendiranih vrstih
estica
Oznaava se u jedinicama Pt-Co skale koje se
zovu Hazenovi stupnjevi (1H = 1 mg platine u
litri vode i 2,02 mg kobaltovog klorida u litri
vode)
ELEKTRINA VODLJIVOST
PODZEMNE VODE
kemijski ista voda je vrlo lo elektrini vodi
(specifini otpor:
sp
= 10
6
m, specifina vodljivost:

sp
=10
-6
S/m, pri 18C) (vode u prirodi nikad nisu
kemijski iste)
ako je u vodi otopljen neki elektrolit, voda postaje
bolji vodi
Slatke vode (<0,5 g/L otopljenih mineralnih spojeva)
=>
sp
=1,3 10
-1
do 2,5 10
-2
S/m
6 postotna otopina NaCl =>
sp
=8 S/m




tk
A
C k G
S

=
[mg/L]
S = ukupna mineraliziranost vode, (suhi ostatak) |mg/L|
G = elektrina vodljivost mjerena ureajem |S|
k = konstanta ureaja kojim se mjeri el. vodljivost vode
(ovisi o konstrukciji ureaja i za svaki se ureaj mora izmjeriti)
C = numeriki parametar (varira od 720 000 do 1 000 000)
A
tk
= temperaturni korekcijski koeficijent
RADIOAKTIVNOST PODZEMNE
VODE
podzemne vode mogu sadravati
radioaktivne elemente koji im daju svojstvo
radioaktivnosti, tj. sposobnost odailjanja
-zraka,-zraka i - zraka
Izvor prirodne radioaktivnosti podzemnih
voda su radioaktivni elementi koji spadaju u:
uransko-radijski niz
torijski niz
aktinijski niz
U
238
92
Pb
206
82
16
Th
232
90
12
Pb
208
82
U
235
92
14
Pb
207
82
Stalna radioaktivnost:
postoji relativno rijetko
slabog je intenziteta
potjee od izotopa torija, radija, urana ili
40
K koji
su otopljeni ili suspendirani u vodi
vrijeme poluraspada je veliko
produkti njihovog raspada su takoer
radioaktivni.

Privremena radioaktivnost:
uzrokovana je prisustvom radona, torona ili
aktinija
voda ih kod svog kretanja ispire iz stijena
vremena poluraspada su kratka
radioaktivnost podzemne vode brzo nestaje
apsolutna jedinica za intenzitet radioaktivnosti je 1 Ci
(Curie)
mjerna jedinica aktivnosti radioaktivnog tijela je 1 Bq
(Bequerel)
1 Ci = 3,710
10
Bq
kod voda se koristi jedinica prividne (relativne)
radioaktivnosti: Bq/L i ona predstavlja specifinu
radioaktivnost

Primjenjuje se sljedea klasifikacija (1 nCi = 10
-9
Ci/L):
slaba radioaktivnost <2 nCi/L
srednja radioaktivnost 2-10 nCi/L
velika radioaktivnost 10-100 nCi/L
vrlo velika radioaktivnost > 100 nCi/L

Najee su podzemne vode sa slabom radioaktivnou.
glavni imbenik koji utjee na stupanj radioaktivnosti
podzemnih voda je vrsta stijena











treba ozbiljno raunati na radioaktivnost iz umjetnih
izvora (nuklearne elektrane, nuklearno naoruanje...)
Sadraj radioaktivnih elemenata |g/Mg|
Element Kisele magmat.
stijene
Sedimentne
stijene
Bazine magmat.
stijene
Uran 3,9 1,2 0,9
Torij 13,2 3,3 4,5
Kalij
40
K 4,1 3,1 1,2
Rubidij
87
Rb 141,4 81,6 4,9
Ukupno |g/Mg| 170 90 12
Ukupno |%| 0,017 0,009 0,0012
OSNOVNA TERMIKA
SVOJSTVA STIJENA
Neravnomjerni raspored temperature u
stijeni uzrokuje protok topline kroz stijenu
Protjecanje topline u stijenama odvija se na
sljedee naine:
kondukcija -karakteristina za vrstu tvar
stijene
konvekcija - u kapljevitoj i plinovitoj materiji
radijacija - u sva tri agregatna stanja


Termika svojstva stijena:
koeficijent temperaturne provodnosti (a) - brzina
promjene temperature stijena koja se odvija u jedininom
volumenu stijene zbog apsorbiranja topline
[ms
-1
]
koeficijent toplinske provodnosti () - intenzitet prijenosa
topline na putu provoenja u razmatranoj stijenskoj masi


specifini toplinski kapacitet stijene (C) - predstavlja
toplinski kapacitet jedinine mase


gustoa povrinskog toplinskog toka (q) - koliina topline
koja prolazi kroz jedininu izotermiku povrinu u jedinici
vremena
q = - grad T [Wm-2]


1 1
a

= C
st

t T T s
Q
o


=
) (
1

[Wm
-1
K
-1
]
T m
Q
C
st
A
=
'
1
[JK
-1
kg
-1
]
TOPLINSKA PROVODNOST
LEINIH FLUIDA
Vrsta
leinog
fluida
Toplinska
vodljivost
[Wm
-1
K
-1
]
Specifini
toplinski
kapacitet C
[Jkg
-1
K
-1
]
Gustoa
fluida
[kgm
-3
]
ZRAK 0,026 1.007 1,177
VODA 0,613 4.180 1001
LED 2,23 2.120 920
NAFTA 0,14 2.093 790 960
METAN 0,031 2.160 0,71