Welcome to Scribd, the world's digital library. Read, publish, and share books and documents. See more
Download
Standard view
Full view
of .
Look up keyword
Like this
22Activity
0 of .
Results for:
No results containing your search query
P. 1
gotica[1].b

gotica[1].b

Ratings:

5.0

(1)
|Views: 1,994|Likes:
Published by Everynameistaken

More info:

Published by: Everynameistaken on Jan 10, 2009
Copyright:Attribution Non-commercial

Availability:

Read on Scribd mobile: iPhone, iPad and Android.
download as DOC, PDF, TXT or read online from Scribd
See more
See less

05/10/2014

pdf

text

original

 
GOTIČKA LIKOVNA UMJETNOSTNaziv/ime
Obnovu rimske umjetnosti u 15. i 16 st. nazivamo
renesansa
. Renesansa se «rodila» u talinanskoj pokrajini
Toscana
u gradu
Firenze
. Tada su se Firentinci smatrali kulturnim nasljednicima i obnoviteljima, čuvarima i širiteljima rimskeumjetnosti. Prije renesanse, međutim, u europskoj umjetnosti, pogotovo na sjevernom dijelu nekadašnjega RimskogaCarstva, osobito preko Alpa, pojavila se umjetnost koja nije bila «nalik» na klasičnu rimsku umjetnost, osobito ne narimsku arhitekturu. Sa stajališta renesansnoga čovjeka to je bila ne-rimska umjetnost, dakle «barbarska». Nekada suna svjevernim dijelovima Rimskoga Carstva živjela gotska plemena i njihova se umjetnost proširila sve do Toskane iFirenze. Znači, prema renesanskom mišljenju, umjetnost 13. i 14. st bila je izvorno "gotska", a ne rimska. ako nijerimska, onda je barbarska. Tako je razmišljao i firentinski renesansni slikar, arhitekt i povijesničar umjetnosti
Giorgio Vasari
(*Arezzo 1511. +1574.) kada je
1574
. napisao knjigu: Le vite de' più eccellenti architetti, pittori, etscultori italiani, da Cimabue insino a' tempi nostri (Životi najpoznatijih talijanskih graditelja, slikara i kipara odGimabue-ja pa sve do našega doba) i umjetnost prije renesanse nazvao «
stile gotico
».Međutim, talijanski povijesničar Giorgio Vasari pogriješio je kada je europsku umjetnost 13. i 14. st. nazvao "stilegotico". Jer «gotika» nije bila umjetnost Gota, koji su se u Rimu pojavili 410. (Vizigoti) ili 493. pod vlašću Teodorika(Ostrogoti). Bila je to umjetnost kršćanskih naroda u Francuskoj i Njemačkoj, A ni oni ovu umjetnost nisu, kako ćemovidjeti, nasljedili od gotskih umjetnika, nego od romanike, to jest od rimske umjetnosti.
Umjetnost prije gotikeRomanika
je europska umjetnost 11. i 12. st. Nastala je, nakon seobe naroda, na ruševinama staroga vijeka - antičkekulture - iznikla je srednjovjekovna europsku umjetnost. Romanika je tako nastavak kulturnih vrijednosti klasičnegrčko-rimske kulture. Europa je nakon završetka prvoga i početkom drugoga tisućljeća više bila "rimskija"(romanička) u kulturnom pogledu nego za vrijeme kada su europskim narodima vladali Rimljani.Kao nasljednica rimske umjetnosti, romanika je dobila pokretačku snagu u novom sadrržaju. Naime, froma ili načinumjetničkoga izražaja ostao je rimski, a motiv, tema ili sadržaj, bio je kršćanski. Zato možemo reći da je romanikakršćanska europska umjetnost 11. i 12. st.Dakle, likovna forma ostala je ista, to jest način umjetničkoga izražaja ostao je grčko-rimski, ali se promijenio likovnimotiv, koji je postao kršćanski sadržaj. To znači da kršćanski umjetnici nisu prekinuli onu povijesnu umjetničku nitkoju su stvarali grčko-rimski umjetnici u starome vijeku, nego su kršćanski umjetnici klasičnoj kulturi dali samokršćanski motiv (temu ili sadržaj) i tako ne samo da su spasili antičku umjetnost od propasti i zaborava nego su jeobogatili novom pokretačkom snagom.Romanika se tako razvijala na pozitivnim vrijednostima antičke kulture s kršćanskim sadržajem. U arhitekturi glavnikontstuktivni i ukrasni elemet bio je zid, kvadrat, stup i luk. Kršćanski romanički graditelji preuzeli su vrijednostirimske arhitekture u gradnji kršćanske crkve.
Sličnost i razlika između romanike i gotike
Romanička arhitektura došla je do izražaja
u vodoranoj postavi
gradjne, a gotička arhitektura
u okomitoj postavi
gradnje. To znači da se romanički «smjer gradnje» izrazio
na vodoravan način
, a gotički se «smjer gradnje» izrazio
na okomit način
, jer je osnovna kompozicija romantičke arhitekture - vodoravna, a gotičke arhitekture je - okomita. Nosilac romaničke arhitekture je
zid
od pravilno klesanih kamenih blokova, a u gotičkoj arhitekuri nestaje zida,odnoso zid je «
proziran
» jer nije nosivi element nego «od stakla» i služi tek kao zatvor prostora. Romanika je«otvorila» zid, to jest raščlanila/probila vanjsku zidnu površinu, samo najnužnijim i što manjim otvorima (prozorima ivratima), a gotika je je toliko otvorila vanjsku površinu da je zid skoro nestao (u vitrajnim prozorima).Romaničko kiparstvo je reljefno, osobito je do izražaja došao plošni ili plitki reljef. Gotičko kiparstvo je arhitektonsko jer je vezano za zid ili stup, gdje je umjetnički obrađen samo vidljivi dio.Romaničko slikarstvo je plošno slikarstvo, to jest izraženo je plohom i linijom, a gotičko slikarstvo je tonsko slikarstvogdje se već osjeća volumen oblikovan igrom svjetla i sjene. Romaničko slikarstvo je skromne palete, to jest skromno jeu nijansama boja, a gotičko slikarsvo je «šareno» jer je izraženo s više boja, a osobito uz pomoć komplementarnim bojama (suprotnim bojama, kao što su crvena i zelena).U sve tri likovne umjetnosti (a posebno u kiparstvu i u slikarstvu) u vrijeme romanike došla je do izražaja
metodaredukcije
(oduzimanja/smanjenja). Npr: u metodi redukcije prizor opisan u Svetom pismu «preveden» je u «kratkisadržaj» slikovnoga govora (umjesto cijeloga sadržaja), tako da se opis «reducira» i «oslika» sažeto s najnužnimlikovima koji tumače događaj (a oni «pretpostavljaju» ostale subjekte događaja) s naznakama prostora/ambijenta (kaomjesto radnje) i atributa (kao znaka raspoznavanja subjekta).U vrijeme gotike, suprotno od romanike, nastala je
narativna metoda
(opširno pričanje pomoću slike). Npr: unarativnoj metodi prizor opisan u Svetom pismu «prepričan» je u «opširi sadržaj» slikovnoga govora (dodajući i onošto se može pretpostaviti), tako da se tekstualni opis «povećava» i «oslikava» opširno s mnoštvom likova koji tumačedogađaj (tako da raste broj subjekata događaja) s nizom sličnih prizorima (kao u crtanim romanima/stripu), pa su, ponekad, imali dva ili tri (i više) prizora na jednoj slici.Opći dojam romaničkoga umjetničkoga djela, bilo da se radi o arhitekuri (zgradi), kiparstvu (kipu) ili slikarstvu(slici), svedeno je na jednostavnost, a gotičko umjetničko djelo postalo je prenatrpano pojedinim ukrasnim detaljima.
Povijest likovne umjetnosti Treći razred
1
 
GOTIČKA LIKOVNA UMJETNOSTGotička umjetnost
Gotika je srednjovjekovna europska umjetnost koja obuhvaća razdoblje
13. i 14. st
(a u nekim krajevima traje i u 15.stoljeću). Ime joj je dao talijanski povijesničar umjetnosti
Giorgio Vasari
godine
1574.
, u vrijeme renesanse, kako binaglasio, s renesansnoga stajališta, da to nije nasljednica "rimske" umjetnosti, nego "barbarske", odnosno "stilegotico" - gotička umjetnost.Gotička umjetnost smo je nastavak romaničke umjetnosti. Jer, veliki stilovi ne umiru nego se pretapaju u novemogućnosti. Tako je bilo i s romanikom. Romanika se utopila u nove gotičke mogućnosti. Bolje rečeno, neki«nedostaci» romanike (u arhitekturi) samo su «ispravljeni» tijekom vremena. osobito u prva dva stoljeća drugogatisućljeća kršćanstva u Europi, kršćanski su umjetnici «usavršili» romaničku umjetnost, osobito arhitekturu. Aarhitektura će za sobom «povući» usavršavanje kiparstva i slikarstva. Tako možemo reći da se romanika ponovnorodila u gotici da bi likovna umjetnost još bolje došla do izražaja u službi kršćanstva.Povoljne društveno-ekonomske i političke okolnosti utjecale su na razvoj srednjovjekovne arhitekture. Grad je utakvim uvjetima postao glavni pokretač općeg materijalnoga rasta. Gradovi su usporedno s privrednim i političkimusponom postali sve utjecajniji i djelotvorniji i u kulturnim djelatnostima.U novom tisućljeću iznad građanskih kuća, feudalnih dvorova i palača i iznad svih horizonata, katedrala simbolizira jedinstvo kulture i hijerarhijski red društvenih struktura srednjega vijeka. To jedinstvo koje je, uza sve njegoveunutarnje različitosti, Europa ni prije ni poslije visokoga srednjega vijeka nije nikada dosegla, odrazilo se jedinstvom(latinskoga) jezika, (skolastičke) filozofije, (romaničke i gotičke) arhitekture, (dvorske) poezije i glazbe, (crkvenih)korala i kanona. Stoga s pravom meditira Le Corbusier da su "koordinacija i suglasje bili potpuni, kada su katedrale bile bijele, a gradovi su cvjetali kulturom i umjetnošću".Za gotiku, kao za novi stil srednjovjekovne europske umjetnosti, znamo mjesto i vrijeme nastanka. Gotika se rodila izarhitekture oko
1150.
godine
u Francuskoj
, u pokrajini
Ile-de-France
(to je Paris i okolica). Vodeće zemlje gotičkogastila su Francuska, Njemačka i Engleska (u Italiji se gotika pojavila više na sjeveru).
Urbanizam
Fizička struktura srednovjekovnoga grada -
forma urbis
- može se promatrati kao jednan plan u pet osnovnihelemenata koji određuju oblik grada:
lokalitet
- topografija i položaj u užem i širem zemljopisnom prostoru,
perimetar
- obrambeni okvir grada,
prometna mreža
- unutar i izvan grada,
gradsko tkivo
- izgradnja i oblikovanječetvrti grada, i
dominantni prostori
- nužni objekti koji čije grad.Forma urbis može biti
kružni plan
- fizička struktura grada oblikuje se kružno oko dominantnog prostora,
radijalniplan
- fizička struktura grada oblikuje se zrakasto oko dominantnoga prostora,
radijanlo-kružni plan
- fizičkastruktura grada oblikuje se dvosmjerno oko dominantnoga prostora,
vretenasti plan
- fizička struktura grada oblikujese vretenasto oko dominantnoga prostora,
linerni plan
- fizička struktura grada oblikuje se uzdužno okodominantnoga prostora,
geometrizirani plan
- fizička struktura grada oblikuje se u geometrijskim oblicima, npr ukvadratima, oko dominantnoga prostora,
kombinirani plan
- fizička struktura grada oblikuje se u mješovitimoblicima oko dominantnoga prostora,
kompleksni plan
- fizička struktura grada oblikuje se na više različitih načinaoko dominantnoga prostora.Srednjovjekovni je grad jedinstvene arhitekture i u svim svojim oblicima toliko je jedinstven da je gotovo nemogućeizdvojiti pojedine zasebne sadržajne dijelove (pogotovo ne u smislu zoniranja grada u suvremenoj urbanistici). Ustrukturi srednjovjekovnoga grada
glavno mjesto
zauzima
crkva
(redovito katedrala).Crkva kao građevina ima je često presudnu ulogu u nastajanju, razvoji i u oblikovanju grada. Crkva je žarištegradskoga života i kruna srednjovjekovnoga grada. Kao protuteža crkvenom središtu usvim razvijenijimsrednjovjekovnim gradovima oblikuje se posebno i odvojeno, no s njim čvrsto povezano, svjetovno središte koje očituje političku ulogu grada. Tako, možemo reći, da su crkveno i svjetovno središte dva žarišta i dva funkcionalna polakojima je određen i obilježen srednjovjekovni urbanizam. U njihovu se ozračju odvija svekoliki javni gradski život.Euritmija srednjovjekovnoga grada, napose u razvijenim sredinama i razdobljima visokoga napretka, oblilježena jemnogim jedinstvenim i unikatnim obljektima koji svojim sadržajem, simboličkom porukom i arhitektonskomobradom, dominiraju pojedinim dijelovima ili cjelinom grada. To su sakralna zdanja - katedrale i komunalne palače -gradske vijećnice.Sakralna zdanja - katedrale u prvom redu plod su kršćanske vjere čovjeka koji je u svojoj sredini htio imati dostojanhram Božji i za to je odvajao materijalne izdatake. Već od 11. st. nastala je "drama" gradnje veličanstvenih katedrala.Kasnije u 13. i 14. st, u gotici, sagrađene su naveće katedrale svih vremena. A mnoge romaničke katedrale, koje suzapočete u romanici, dovršene su u gotičkom stilu. U gotici je čitav grad porastao u visinu jer je nova katedrala gradudala novu sliku. Budući da se katedrale gradile u samom središtu grada, radilo se užurbano i sa puno stvaralačkogažara. Neke su katedrale završene za nekoliko desetaka godina (Sainte Chapelle u Parizu završena je za 33 mjeseca). No, vrlo često katedrale su se gradile stoljećima (kao u Kölnu). Na mnogim srednjovjekovnim bakropisima koji prikazuju panoramu grada vidi se masa drvenih greda i stupova za vrijeme trajanja gradnje. Ali, zato kad su skele jednoga dana skinute, kada je djelo nakon stoljeća ili dva bilo dovršeno, katedrala je sinula u visine kao veličanstvenakamena sinfonija, blistava u jedinstvu svoje konstrukcije, sadržaja i oblika. Zidari, kamenoklesari, kipari i slikari, brojni obrtnici i mnoštvo radnika redali su se na katedrali, svatko u svom zanatu, u svojoj radionici, na svojem zidu,kipu, rozeti, vitraju... Mnogi su i umrli, čak su čitave generacije graditelja preživjele na katedrali sav svoj ljudskivijek, a da nisu vidjeli svoje nasljednike koji su dovršili njihovo umjetničko djelo.
Povijest likovne umjetnosti Treći razred
2
 
GOTIČKA LIKOVNA UMJETNOST
Iz srca Francuske, iz Ile-deFrance krenula je gotička katedrala ispunjena prozračnom svjetlošću i jasnoćom svojesmione konstrukcije u pobjedonosni pohod preko cijele kšćanske Europe. Taj stil gradnje koji se nazivao francuskim -opus francigenus - postaje vlastitost čitava kršćanskoga svijeta. Tek je renesansa (odnosno talijanski povijesničar umjetnosti, Giorgio Vasari, 1574. godine) tom stilu, prvom i jedinom izvornom stilu na tlu kršćanske Europe dala pogrdni nadimak «stile gotico», to jest ne-rimski stil ili barbarski stil, odnosno gotski stil.Gotička katedrala bila je golemo gradilište, poprište najvih materijalnih ulaganja i najkrupnijih umjetničkih pothvata kojima nije bilo ravna u tijeku cijeloga srednjega vijeka, ni prije ni poslije. Katedrala je bila veliki kršćanskiatelier svih vrsta umjetnosti, najviša škola graditeljskoga umijeća. Iako se rado i s mnogo opravdanja ističe da jekatedrala kolektivno djelo, njezina je gradnja bila isključivo u rukama provjerenih profesionalnih graditelja, jednakosposobnih da primijene teorijske formule i da kreativno dovrše cjelinu zdanja. No, prije svega, bili su to majstorigraditeljskoga zanata - les mêtres, koji su praktično svladali najsloženije zakone fizike, tehnologije i oblikovanja. Nisusigurno bili anonimni ni u svoje vrijeme. Naprotiv, vrlo cijenjeni, bili su na ravnoj nozi s učenim teolozima isveučilišnim profesorima. To što su danas poznata samo neka od njihovih imena, slabost je i propust historiografije.Čak i kulturna povijest Francuske poznaje samo najeveće među njima, kao npr: Guillaumo iz Sensa (katedrala uSensu), Jean iz Orleansa (katedrala u Reimsu), Robert iz Luzarchesa (katedrala u Amienesu), Pierr iz Montercana(Saint Chapelle).Kada danas promatramo gotičke katedrale, onda uistinu moramo reći da je čudesan svijet gotičkih konstrukcija.Vjerski zanos i neviđeno majstorstvo graditelja prevladali su zakne fizike i statike. To golemo kamenje, ti smionilukovi i razapeti svodovi nisu povezani samo materijalnim vezivom žbuke. Čitava gotička katedrala povezna ječvrstim moralnim vezivom koje je kršćanstvo utkalo u svijet srednjovjekovnoga čovjeka. Temelji gotičke estetike krijuse u prozračnosti i svjetlosti. Zidovi u cijelosti iščezavaju, a svjetlost sa svih strana prodire u unutrašnje prostore. Avitraji kao "plameni dragulji" daju cijelom zdanju kristalni sjaj i tajnovitost duginih boja. Svuda cvjetaju gotičke ruže -rozete, koje krase crkveni ulaz - portale, pročelja, šiljaste vrhove i cijeli Božji hram.
Arhitektura
Kao novo dijete srednjoeuropske umjetnosti - gotika se rodila iz arhitekture. Dogodilo se to između 1137. i 1144.godine kada je
opat Suger
obnavaljao kraljevsku benediktinsku crkvu
St-Dénis
(sv. Dionizija) u pokrajini
Ile-de-France
nedaleko od Pariza. Da bismo shvatili kojim je načinom gotika došla na svijet, moramo se prethodno upoznatis posebnim vezama koje su postojale između opatije St-Dénis i kraljevske palače, odnosno francuskog kralja Luja VI. iopata Sugera.Sveti Dionizije - apostol Francuske pokrstio je galsko i romansko stanovništvo u okolici naselja Lutetia Parisiorum (odkojega se kasnije razvio Pariz). Za vrijeme progonstva cara Valerijana poginuo je 258. mučeničkom smrću tako da sumu odrubili glavu. Pokopan je oko šest kilometara od pariškoga naselja. Na njegovu je grobu 624. podignuta benediktinska opatija St. Denis. Kako je Paris dobivao sve više na značenju, tako se sve više širilo i štovanje sv.Dionizija koji je postao zaštitnikom Franačkoga carstva. U kršćanskoj ikonografiji prikazuje se kako drži u rukamavlastitu odrubljenu glavu, bježeći iz mjesta gdje je ubijen, današnji Montmartre, prema mjestu gdje je sahranjen,današnji St-Denis.Opat Suger je u kralju Luju VI. vidio prvoga čovjeka francuske nacije. U njegovoj benediktinskoj crkvi počivajurelikvije sv. Dionizija zaštitnika i apostola Francuske. Želio je da njegova opatija postane duhovno središtefrancuskoga naroda kao nacionalno svetište.Opat Suger je u kralju vidio prvoga čovjeka francuske nacije. U njegovoj opatijskoj crkvi počivaju relikvije sv. Denisazaštitnika Francuske. U njoj je papa Stjepan II. godine 754. ponovio kraljevsko pomazanje Pipina i njegovih sinoveKarla (Karla Velikoga) i Karlamana. U opatiji St-Dénis nalaze se grobovi kralja Karla Martela, Pipina i KarlaĆelavoga. Stoga je opat Suger želio da njegova opatija postane duhovno središte francuskoga naroda. Vođenrodoljubnim osjećajima i vjerničkim zanosom, odlučio je proširiti opatijsku crkvu St-Dénis.
Crkva St-Dénis (svetoga Dionizija) u Parizu
Opat Suger, u proširenju crkve, najprije je odlučio proširiti hodočasnički kor s kapelama u apsidi iza glavnog oltara.Završni kružni dio apside podijelio je pomoću novoga geometrijskoga reda u sedam polukružnih dijelova koji se usvodu spajaju u središte apside
pomoću "prelomljenoga" romaničkoga luka
. Novi Sugerov kor skoro je bez težine(nasuprot prijašnjoj romaničkoj čvrstini zidova, stupova, polukružnih lukova i križastoga svoda), arhitektonskielementi su vitki, a prozori su uvećani do te mjere da nisu samo obični otvori u zidu (kao u romaničkom vremenu),nego oni pokrivaju cijelu površinu polukružne apside iza glavnoga oltara tako da stvaraju
"prozironost" zida
.
Simbolika svjetla i broja
Opat Suger, kao učeni benediktinac, smatrao je da je geometrisjki nacrt i osvjetljenje unutrašnjega prostora najvećavrijednost koju treba ostvariti u gradnji. Stoga je simbolika broja i simbolika svjetla u njegovoj arhitekturi morala doćido punog izražaja.
Simbolika broja
došla je do izražaja u pravilnim matematičkim izmjenama građevinskih elemenata, (kao što sušiljasti lukovi, okomiti stupovi i vodoravne nosive grede), kako bi se simetrija (koja razdvaja jednu cjenilnu na dva jednaka dijela) i proporicja (koja pazi na suodnos pojedinih dijelova sa cjelinom) uskladile s ritmom cijele zgrade.
Povijest likovne umjetnosti Treći razred
3

Activity (22)

You've already reviewed this. Edit your review.
1 hundred reads
1 thousand reads
Vanja Mitrovic liked this
Ilija Perutina liked this
Jovana Vanic liked this
anna_balen liked this
vedad22 liked this
Mrtav Hladan liked this
zanafila liked this
smokvas2 liked this

You're Reading a Free Preview

Download
scribd
/*********** DO NOT ALTER ANYTHING BELOW THIS LINE ! ************/ var s_code=s.t();if(s_code)document.write(s_code)//-->