PORTAL ZA PRAVNIKE I STUDENTE PRAVA U BiH

MEUNARODNO JAVNO PRAVO

SKRIPTA

WWW.BH-PRAVNICI.COM INFO@BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COM
I DIO: UVOD
1. POJAM I NARAV MEUNARODNOG PRAVA
Meunarodno pravo je sistem pravila koja na pravni nain ureuju odnose izmeu subjekata tog prava. Glavni subjekti meunarodnog prava su drave i meuvladine organizacije. Izvori meunarodnog prava su ugovori, obiaj, opa naela prava i neke vrste jednostranih akata drava. Za razliku od unutranjeg prava, koje je pravo subordinacije, meunarodno pravo je pravo koordinacije, jer se ono stvara, mijenja, dokida i primjenjuje u odnosima jednakih drava i drugih subjekata koji su mu u naelu potinjeni slobodnom voljom. Suverene drave u meunarodnom pravnom poretku su u dvostrukoj ulozi: u ulozi nosilaca prava i obaveza i u ulozi stvaralaca meunarodnog prava. Za razliku od unutranjeg prava, meunarodno pravo ne poznaje centralizirane organe za osiguranje i izvrenje njegovih pravila, kao ni sudske organe sa obaveznom nadlenou za sve njegove subjekte. Nadlenost za rjeavanje sporova putem stalnih i arbitranih meunarodnih sudova uvijek se zasniva na obostranom pristanku stranaka u sporu. Sankcije u meunarodnom pravnom poretku postoje, ali su specifine i decentralizirane. U sluajevima krenja prava dolazi do povremenih individualnih ili kolektivnih osuda, pa i ekonomskih sankcija. Te mjere mogu se sastojati u: - kolektivnom nepriznavanju protivpravnog stanja; - osudi ponaanja putem rezolucija Generalne skuptine UN i politikih tijela drugih meunarodnih organizacija; - oduzimanju prava glasa predstavniku drave kriteljice u nekoj organizaciji; - iskljuenju drave iz jedne ili vie organizacija; - u najteim sluajevima Vijee sigurnosti na osnovu poglavlja VII Povelje UN nalae ekonomske i druge sankcije protiv drave-kriteljice, a koje obavezuju sve drave lanice UN.

2. PODJELA PRAVILA MEUNARODNOG PRAVA

Najznaajnije podjele meunarodnog prava su: 1. S obzirom na prostornu vanost, meunarodno pravo se dijeli na ope i partikularno. Pravila opeg meunarodnog prava primjenjuju se u cijeloj meunarodnoj zajednici. Pravila partikularnog meunarodnog prava su ona iji je domen primjene ogranien na poseban krug drava i drugih subjekata, krug koji je uvijek ui od cijele meunarodne zajednice. Ta pravila se prvenstveno ustanovljavaju ugovorima, ali mogu proizai i iz partikularnog obiajnog prava ili iz nekih jednostranih akata drava. 2. S obzirom na domet njihovog znaaja, pojedina pravila meunarodnog prava dijele se na imperativna (apsolutno obavezujua ius cogens) i dispozitivna (ius dispositivum). Ius cogens su pravila od kojih nije dozvoljeno nikakvo odstupanje u posebnim ugovornim ili drugim uim odnosima. To su pravila opeg meunarodnog prava. Od dispozitivnih pravila drave mogu odstupati sklapanjem suprotnog ugovora ili nastankom novih partikularnih obiajnih pravila u njihovim meusobnim odnosima, a u odreenim sluajevima i jednostranim aktima koji imaju pravni uinak. 3. Obzirom na formu u kojoj se oituju, pravila meunarodnog prava dijele se na pisana i pravila koja nisu u pisanoj formi (najee u usmenoj). Pravila koja nisu pisana mogu biti obiajna pravila, mada se i ona najee potvruju nekim pisanim aktom. Mogui su i ugovori sklopljeni u usmenom obliku, ali se i o njima najee sastavlja pisani dokument. Jednostrane akte je takoe mogue oitovati u

WWW.BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COM
usmenom obliku, npr.putem izjave odgovornog dunosnika date putem medija i sl. Uz to, jednostrani akti se mogu oitovati i praksom, tj. odreenim injenjem ili uzdravanjem. Subjektivna prava neke drave proizilaze iz pravila objektivnog meunarodnog prava pravila opeg prava, ugovora ili jednostranih akata. Svaka drava se moe odrei svojih subjektivnih prava. Istovremeno, drava se u naelu ne moe jednostrano razrijeiti svojih dunosti. Te dunosti se mogu mijenjati ili dokidati daljim razvojem opeg meunarodnog prava, izmjenama ili istekom ugovora kojima je stranka, a pod posebnim okolnostima one mogu prestati zastarom (dosjelou).

3. ODNOS MEUNARODNOG I UNUTRANJEG PRAVA

Dualistiko i monistiko shvatanje Postoje 2 osnovna shvatanja kad je u pitanju odnos meunarodnog i unutranjeg prava dualistiko i monistiko shvatanje. Prema dualistikom shvatanju, meunarodno i unutranje pravo su 2 odvojena, ravnopravna i meusobno neovisna pravna poretka. Ako se u nekoj dravi usvoji zakon koji je suprotan njenoj meunarodnoj obavezi, njeni sudovi i drugi organi primjenjivae samo taj zakon, ali to ne iskljuuje meunarodnu odgovornost te drave zbog krenja njene meunarodne obaveze. Zbog toga se meunarodna pravila moraju prethodno transformirati u zakone i druge akte, koji potom obavezuju dravne organe samo po toj osnovi. S druge strane, ako ta drava prihvati nadlenost nekog meunarodnog sudskog ili arbitranog tijela da rijei spor u kome je ona stranka, prema dualistikom shvatanju meunarodni organ e voditi rauna samo o njenim meunarodnim obavezama, a ne i o njenim unutranjim propisima. Prema monistikom shvatanju, meunarodno i unutranje pravo su dijelovi jedinstvenog pravnog poretka, ali se pristalice tog gledita sukobljavaju o pitanju da li se meunarodno pravo zasniva na unutranjem (primat unutranjeg prava) ili je obrnuto (primat meunarodnog prava). Pristalice primata unutranjeg prava svode meunarodno pravo na vanjsko dravno pravo. Njihovi argumenti su slijedei: a) nepostojanje naddravne vlasti svaka drava slobodno odluuje o svojim meunarodnim obavezama i o nainu njihovog izvrenja; b) nadlenost za zakljuenje ugovora u ime drave i za njeno obavezivanje zasnovano je na ustavu drave, dakle na unutranjem pravu. Pristalice primata meunarodnog prava smatraju da obaveze drave po meunarodnom pravu imaju prednost nd njenim unutranjim propisima, pa i u odnosu na njen ustav. Iz takvog shvatanja proizilazi da bi sudije u nekoj dravi kada primjenjuju unutranje propise, morali neprekidno voditi rauna da njihove odluke ne budu u suprotnosti sa meunarodnim obavezama njihove zemlje. Meunarodna stvarnost se ne moe u cjelini uklopiti ni u jedno od navedenih shvatanja. Imajui u vidu da je interes svake drave da bude prihvaena u opim i regionalnim meunarodnim organizacijama, stav o primatu unutranjeg prava nad meunarodnim je u savremenim uslovima neprihvatljiv, tako da dravama preostaje izbor izmeu dualizma i primata meunarodnog prava. Osim toga, dualistikomonistika rasprava sve vie gubi na znaaju jer su granice i razlike izmeu unutranjeg i meunarodnog prava sve manje jasne, a njihovi odnosi postaju sve sloeniji. Obiajno meunarodno pravo u sudskoj i ustavnoj praksi drava Poetkom 18.vijeka engleski pravnik lord Mansfield izloio je stav po kome meunarodno pravo ini dio prava Engleske. To je bio poetak tzv.doktrine inkorporacije. Engleski sudovi direktno su primjenjivali pravila meunarodnog (obiajnog) prava, osim ako bi ta pravila bila u suprotnosti sa nekim zakonom koji je usvojio Parlament ili nekom ranijom konanom sudskom presudom.

WWW.BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COM
Od druge polovine 19.vijeka preovladava tzv.doktrina transformacije. Po toj doktrini meunarodno pravo je dio prava Engleske tek ako su njegova pravila na jasan nain usvojena i uinjena dijelom prava Engleske kroz zakone, sudske odluke ili praksu. Slina je i praksa zemalja iji su pravni sistemi proizali iz engleskog. U dravama kontinentalne pravne tradicije, posebno u Evropi i Latinskoj Americi, odnos prema meunarodnom pravu esto je regulisan u ustavnom aktu. Primjena meunarodnih ugovora od strane organa drava njihovih stranaka U V.Britaniji vlast sklapanja i ratifikacije meunarodnih ugovora pripada kraljici, ali tek na savjet premijera, ministra Krune, amabasadora ili drugih dunosnika. Ako neki tako sklopljen ugovor zadire u privatna prava britanskih graana, povlai izmjene engleskog prava, zakona parlamenta ili proiruje prava Krune ili namee posebne finansijske obaveze drave, nuno je da Parlament usvoji zakon (ili rezoluciju) da bi ugovor postao dijelom prava Engleske. Ako se zakon ne bi usvojio, ugovor bi obavezivao Britaniju po meunarodnom pravu i zemlja bi po tom pravu bila odgovorna zbog njegovog izvrenja. Zbog toga akti Parlamenta obino prethode samoj ratifikaciji ugovora. Ustav SAD predvia da predsjednik sklapa ugovore, uz uslov da ugovor potvrdi 2/3 senatora. Ugovori ratificirani na taj nain automatski postaju dio prava SAD. Sporovi koji proizilaze iz meunarodnih ugovora su u nadlenosti saveznih sudova. Slino kao u SAD, u dravama kontinentalne Evrope nadlenost za sklapanje i ratifikaciju meunarodnih ugovora i njihov odnos prema zakonima su esto ureeni ustavom zemlje. Unutranje pravo drava pred meunarodnim tijelima Neke meunarodne organizacije postavljaju posebne uvjete za prijem novih drava u njihovo lanstvo, te potom stalno provjeravaju da li su pravni poredak i unutranja praksa njihovih lanica u skladu sa ugovornim obavezama koje proizilaze iz lanstva. Drave lanice koje odstupe od tih uvjeta se izlau mjerama politikog, pa i ekonomskog pritiska. To je sluaj sa Vijeem Evrope, Evropskom unijom, OSCE-om i NATO-om. Meunarodni arbitrani i stalni sudski organi nemaju vlast odluivanja izvan pristanka na njihovu nadlenost od svih stranaka u sporu, ali je nadlenost takvih tijela danas u ekspanziji. Sud Evropskih zajednica u Luksemburgu i Evropski sud za ljudska prava u Strazburu nadleni su za odreene vrste sporova svih drava lanica EU, odnosno Vijea Evrope. Kad imaju nadlenost, meunarodna sudska i politika tijela bez izuzetka daju prvenstvo obavezama drava po meunarodnom pravu, u odnosu na ustave i zakone tih drava. Stalni sud meunarodne pravde koji je egzistirao prije II sv.rata, je u jednoj presudi iz 1926.godine poao i korak dalje, izjednaavajui zakone stranaka u sporu sa obinim injenicama. Slian pristup imala je i Badinterova komisija Konferencije o bivoj Jugoslaviji.

II DIO: IZVORI MEUNARODNOG PRAVA - Obiaj u meunarodnom pravu 4. DVA ELEMENTA OBIAJNOG PRAVILA: PRAKSA I OPINIO IURIS
Za nastanak obiajnog pravnog pravila bitna su 2 elementa: a) objektivni i materijalni element, tj. opa praksa (ponavljano vrenje);

WWW.BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COM
b) subjektivni i psiholoki element, da je ta praksa prihvaena kao pravo, tj.opinio iuris sive necessitatis. Praksa ili ponavljano vrenje obino prethodi uvjerenju o pravnoj obaveznosti. Takva praksa najee se odvija u odnosima izmeu drava. Pritom je vana ne samo praksa dravnih organa nadlenih za vanjsko zastupanje (ef drave, vlade, ministar vanjskih poslova, diplomatski predstavnici), ve i praksa zakonodavnih organa, kao i sudska praksa u dravi. Ako se oruane snage po bilo kojoj osnovi nalaze na podruju druge drave, tada od vanosti moe biti i praksa vojnih organa. Praksa mora biti stalna, istovjetna (jednoobrazna) i kontinuirana, tj. da nema znaajnih prekida u njenom vrenju tokom kojih bi prevladavala neka suprotna praksa. S druge strane, protesti i druge vrste suprotstavljanja nekoj praksi od strane drava, mogu sprijeiti da se takva praksa transformira u obiajno pravilo. Meunarodno pravo ne propisuje nikakvo vremensko razdoblje da bi se takva praksa transformirala u obiajno pravno pravilo. Sve zavisi od uestalosti prakse, njenog kvaliteta i njenih uesnika. Opinio iuris. Kriterij da bi se neki puki obiaj razlikovao od obiajnog pravnog pravila je uvjerenje ili svijest da je praksa o kojoj se radi obavezna zbog postojanja odgovarajueg pravnog pravila koje istu nalae. To je opinio iuris sive necessitatis, kao bitan element postojanja obiajnog pravnog pravila. Danas je vrlo malo priznatih obiajnih pravnih pravila, posebno onih imperativne prirode (ius cogens), a koja su u praksi nastala sasvim spontano i zakoja se doslovno moe rei da su ostala u nepisanom obliku. U veini sluajeva obiaj je artikuliran nekim meunarodnim aktima u pisanoj formi.

5. MATERIJALNA I DOKUMENTARNA SREDSTVA OBIAJNOG PROCESA

Materijalna i dokumentarna sredstva obiajnog procesa su materijalni i dokumentarni izvori koji dokazuju postojanje i sadraj odreenog obiajnog pravila. To mogu biti ugovori, zakljuci meunarodnih konferencija, deklaracije politikih organa meunarodnih organizacija, zakljuci sastanaka efova drava i vlada, jednostrani akti drava, meunarodna sudska i arbitrana praksa, te nauka meunarodnog prava. Ugovori. Meunarodni ugovor je najznaajniji izvor partikularnog meunarodnog prava. Uz to, ugovori su i vrlo vana materijalna i dokumentarna sredstva obiajnog procesa i to u procesu nastanka, izmjene i prestanka obiajnih pravila. Npr, Povelja UN je u l.2 propisala tzv.naela Ujedinjenih nacija. Nema sumnje da su se ta naela transformirala u ope obiajno pravo i da obavezuju sve drave svijeta, neovisno od te ugovorne osnove. Osim mnogostranih konvencija, i niz dvostranih ugovora mogu biti dokazom odreene prakse njihovih stranaka. Njihov sadraj ak moe biti i dokaz uvjerenja njihovih stranaka o postojanju nekog obiajnog pravila koje ih obavezuje. Zakljuci meunarodnih konferencija. Zavrni akt neke diplomatske konferencije moe predstavljati ugovor za sebe. Meutim, ti akti mogu sadravati i zakljuke koji nisu usvojeni jednoglasno. Takvi zavrni akti ine neku sredinu izmeu ugovora i prostih preporuka. Oni mogu dati podsticaj za stvaranje novih obiajnih pravnih pravila ili mogu znaiti potvrdu ve postojeih pravila. Zavrni akt Konferencije o sigurnosti i saradnji u Evropi iz Helsinkija 1975.godine je u tom smisu vrlo znaajan. Bez obzira to taj Zavrni akt nije ugovor, svako krenje naela sadranih u tom aktu inilo bi grubu povredu imperativnih normi opeg obiajnog prava. Deklaracije politikih organa meunarodnih organizacija. Neke od deklaracija koje je usvojila Generalna skuptina UN bile su vrlo znaajne u obiajnom procesu. ak je mogue formulisati i nekoliko opih uvjeta da bi neka deklaracija postigla tu svrhu: - tekst deklaracije mora biti sroen na imperativan nain i mora sadravati precizna pravila koja se mogu pretvoriti u pravo. Formulacija u obliku preporuka ili elja ne moe postii taj uinak; - jednoglasno ili konsenzusom usvojene deklaracije imaju vei autoritet od onih usvojenih veinom glasova; - konaan dokaz o uvjerenju o pravnoj obavezi proizilazi tek iz ponaanja drava nakon usvajanja konkretne deklaracije. Ako se velika veina drava pridrava njenih naela u praksi, ili ako se one

WWW.BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COM
kasnije pozivaju na tu deklaraciju kao na izvor pravnih pravila, moe se zakljuiti da je deklaracija postigla svoj cilj. Zakljuci sastanaka efova drava i vlada mogu imati slinu ili znaajniju ulogu od deklaracija usvojenih u Generalnoj skuptini UN. Oni mogu sami predstavljati praksu drava, mogu biti dokaz ve postojee prakse, a mogu biti i osnova za buduu praksu. Prema propisima opeg meunarodnog prava, izjave efova drava i vlada obavezuju njihove drave kad su date sa namjerom da stvore pravnu obavezu. Dakle, takve izjave mogu ak stvarati jednostrane ili ugovorne obaveze, ali mogu biti i faktori u obiajnom procesu. Jednostrani akti drava mogu se sastojati od neke prakse, tj.od ponaanja ili uzdravanja od ponaanja, mogu se oitovati u usmenom obliku (npr. izjave za medije), a mogu biti i instrumenti u pisanoj formi poput zakona, dekreta, deklaracija, sudskih presuda itd. Obiajna pravila mnogih grana meunarodnog prava (npr.pravo mora) razvijala su se najprije putem jednostranih akata drava, prije nego to je dolazilo do sklapanja dvostranih i viestranih ugovora. Sa stanovita postojeeg obiajnog prava, neki akti drava mogu prvobitno biti protivpravni i povlaiti meunarodnu odgovornost njihovih uinilaca. Meutim, kumulacija takvih akata od strane veeg broja drava, pod uslovom da ne nailazi na proteste i protivljenje ostalih, moe dovesti do izmjene postojeeg obiajnog prava ili do njegovog ukidanja i zamjene novim. Meunarodna sudska i arbitrana praksa. Statut Meunarodnog suda navodi sudska rjeenja kao pomono sredstvo za utvrivanje pravnih pravila. Neke presude i savjetodavna miljenja Meunarodnog suda u Hagu imaju veliki autoritet kao dokazno sredstvo o postojanju ili nepostojanju odreenih pravnih pravila. Ako je Meunarodni sud u nekoj svojoj odluci utvrdio postojanje obiajnog pravnog pravila, na taj iskaz kao vjerodostojan e se pozivati sve drave ijim interesima to pravilo odgovara. U takvim sluajevima na ostale drave pada teret da dokau suprotno. Naravno, u obiajnom procesu nisu jednako vane sve sudske i arbitrane odluke. Neke od njih usvojene su neznatnom veinom glasova ili odluujuim glasom predsjednika kad su glasovi sudija bili podijeljeni. Razlozi za neke odluke nisu bili dovoljno uvjerljivi, ili su ak protivrjeili prijanjim stavovima Suda bez dovoljno argumenata koji bi opravdavali odstupanje od prijanje prakse. Takve presude nisu ostavljale traga u obiajnom procesu, a nailazile su i na kritike u nauci. Nauka meunarodnog prava je Statutom Meunarodnog suda takoer priznata kao pomono sredstvo za utvrivanje pravnih pravila. Vrijednost nekog naunog djela zavisi od meunarodnog ugleda pisca i njegovih sposobnosti da uvjerljivim pravnim razlozima obrazloi svoje zakljuke i stavove. U moderno doba, od pojedinanih djela pisaca znatno su uticajniji rezultati i zakljuci nekih meunarodnih tijela: Komisija za meunarodno pravo je organ Generalne skuptine UN, koja bira i njene lanove. Glavna djelatnost Komisije sastoji se u pripremanju nacrta konvencija o kodifikaciji i progresivnom razvoju odreenih podruja meunarodnog prava; Institut za meunarodno pravo je nevladino tijelo sastavljeno od ogranienog broja najuglednijih strunjaka koji djeluju u linom svojstvu (tj.ne kao predstavnici zemalja iz kojih dolaze). U okviru djelatnosti Instituta pripremaju se nacrti rezolucija o vanim pitanjima meunarodnog prava. Usvojeni tekstovi rezolucija, kao i obimni pripremni radovi koji se objavljuju u Godinjaku, u nauci se uzimaju kao vjerodostojan dokumentarni izvor meunarodnog prava, osim ako su ih prevazili kasnija praksa drava ili ugovori o kodifikaciji. International Law Association (Drutvo za meunarodno pravo) je nevladino tijelo koje okuplja nacionalna drutva za meunarodno pravo, ali i lanove pojedince. I ono priprema i usvaja rezolucije o vanim pitanjima meunarodnog prava. U tim djelatnostima mogu uestvovati svi meunarodni pravnici koji imaju elju i materijalne mogunosti za to.

6. UVJETI NASTANKA I DOMAAJ OPIH OBIAJNIH PRAVILA

WWW.BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COM
Opi obiajnih proces je jedini proces nastanka, izmjene i prestanka specifinih pravila opeg meunarodnog prava koje se primjenjuje u meunarodnom pravnom poretku. Prema pozitivistikom, tj. voluntaristikom uenju, ni jedna drava ne moe bez svog pristanka biti vezana bilo kojim pravilom meunarodnog prava. Izriiti pristanak daje se putem ugovora, a preutni nastankom obiajnog pravnog pravila. Prema tom uenju, obiajno meunarodno pravo zasniva se na preutnom pristanku (tacitus consensus). Kad bi ovo uenje bilo u cjelini ispravno, pravila opeg meunarodnog prava ne bi ni postojala, ili bi bila toliko malobrojna da ne bi mogla initi cjelovit sistem prava. Pasivnost i nezainteresiranost, ak i veine drava svijeta, ne smeta stvaranju opeg obiajnog prava ako postoje svi drugi uvjeti njegovog nastanka. Pasivnost drava se uzima kao njihov podrazumijevani pristanak. Ako je nekoj dravi u interesu da se odupre meunarodnoj praksi koja bi mogla dovesti do nastanka novog opeg obiajnog pravila, ona treba uloiti protest aktivnim uesnicima te prakse. Protest se moe izraziti i nekim konkludentnim inom, kao npr: - iznoenjem spora pred Vijee sigurnosti ili Generalnu skuptinu UN; - glasanjem za neku rezoluciju kojom se takva praksa osuuje; - otpoinjanjem arbitranog ili sudskog postupka protiv uesnika takve prakse; - opozivanjem diplomatskog predstavnika ili prekidom diplomatskih odnosa ako se takav korak navede kao in suprotstavljanja odreenoj praksi; - dozvoljenim represalijama itd. Da bi protest mogao postii eljeni cilj, mora biti efikasan i proporcionalan prirodi akta protiv kojeg je usmjeren. Zbog toga se protest mora i ponavljati ako druga drava nastavi sa svojom praksom. Protest znatnijeg broja drava protiv neke obiajne prakse moe sprijeiti obiajni proces i tada nee doi do nastanka novog obiajnog pravnog pravila. Efikasni protesti neke izolovane drave u poetnoj fazi obiajnog procesa tu dravu mogu izuzeti iz domaaja primjene opeg obiajnog pravila, ak i u sluaju ako je to obiajno pravilo nastalo. Primjer je presuda Meunarodnog suda o Anglo-norvekom ribolovu iz 1951.godine, kojom je presueno da se pravilo o najveoj dozvoljenoj irini ulaza u zaliv od 10 milja ne moe primijeniti na Norveku, budui da se ona uvijek odupirala svakom pokuaju da se ono primijeni na Norveku obalu. Vano praktino pitanje je ono o teretu dokazivanja o postojanju pravila opeg obiajnog meunarodnog prava. U praksi Meunarodnog suda je u vezi s tim uoen jedan paradoks u vezi pravila ius cogens. to je neko imperativno pravilo vanije, opada osjeaj dunosti suda da dokazuje njegovu opu obiajnu prirodu. Kad treba primijeniti neko pravilo te vrste, Sud e kao vjerodostojan prihvatiti svaki dokaz da su obje parnine stranke njime pravno obavezane, kao npr. njihovo glasanje za neku deklaraciju Generalne skuptine UN kojom je potvreno to pravilo. Ako se radi o nekom opem obiajnom pravilu od manje politike vanosti, teret dokazivanja pada na dravu koja se na njega poziva. Pritom ta drava nije duna direktno dokazati da je suprotna stranka aktivno uestvovala u obiajnoj praksi ili da je dala svoj izriit ili preutan pristanak na odreeno pravilo. Po pravilu e najprije pokuati dokazati da se to vei broj drava ponaa u skladu sa tim pravilom. Kad o sporu odluuje neko meunarodno sudsko tijelo, od njega se oekuje da na osnovu dokazane prakse ustanovi opinio iuris. Najvanije je dokazati da se suprotna strana nije oduprla ili izuzela od te prakse putem protesta ili konkludentnih radnji koje imaju znaaj protesta. Stranci u postupku koja osporava postojanje odreenog obiajnog pravila, dovoljno je da dokae kako praksa nije bila openita, stalna, jednoobrazna i kontinuirana. Za nju je najvanije ukazati na njene vlastite akte suprotstavljanja toj praksi. Takvi akti je izuzimaju iz primjene obiajnog pravnog pravila, ak i ako je ono nastalo.

7. KODIFIKACIJA, PROGRESIVNI RAZVOJ I LEGISLACIJA U OPEM OBIAJNOM PRAVU

WWW.BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COM
Svaka drava razliitim aktima nastoji da obiajni proces, kao jedini proces nastanka opeg meunarodnog prava, usmjeri u skladu sa svojim interesima. Najvaniji nain uticanja na obiajni proces je pripremanje i usvajanje konvencija o kodifikaciji i progresivnom razvoju neke grane meunarodnog prava. Povelja UN u l.13 kao jednu od funkcija Generalne skuptine navodi podsticanje progresivnog razvoja meunarodnog prava i njegove kodifikacije. Ove 2 funkcije (razvoj i kodifikacija) meusobno se proimaju. U veini konvencija te vrste izmijeani su propisi koji oituju ve postojea pravila opeg obiajnog prava i propisi de lege ferenda, koji bar u poetku obavezuju samo stranke usvojene konvencije i to kad ona stupi na snagu, ali ne i sve druge drave. U tekstovima takvih konvencija mogue je razlikovati 4 vrste pravila: 1. Ugovorni propisi o istoj kodifikaciji to su propisi koji oituju ve postojee pravo, tj. koji su ranije prerasli u ope obiajno pravo. Oni dakle samo odraavaju postojea pravila na snazi i njima se vri konverzija obiajnih pravila u sistem pisanih, koordiniranih i sistematiziranih pravila. 2. Propisi koji ine progresivni razvoj meunarodnog prava to su pravila koja kristaliziraju postojeu praksu u novo obiajno pravilo (law crystallizing rules). Za tree drave, koje ne postaju strankama takve konvencije, ta pravila su jo uvijek lex ferenda, koja u poetku obavezuju samo stranke uesnice konvencije i to na ugovornoj osnovi. Ali, razumno se moe oekivati brza transformacija i tih pravila u ope obiajno pravo, pogotovo ako takva pravila predviaju neka nova prava za drave. 3. Legislacija meunarodnog prava putem konvencija propisi koji predviaju potpuno nova rjeenja za nove odnose i novonastale objektivne situacije (law generating rules). Tu obiajni proces jo nije ni otpoeo. Po svom sadraju, takvi propisi moraju biti na jednak nain primjenjivi za sve drave i konvencija sa takvim pravilima mora biti otvorena za pristup svim dravama svijeta. 4. Kontraktualni propisi iz njih proizilazi namjera stvaranja prava i dunosti iskljuivo za strane u konvenciji. U tu skupinu spadaju uobiajene zavrne odredbe o potpisivanju, ratifikaciji, pristupu i stupanju na snagu konvencije, o dozvoljenosti ili zabrani rezervi na konvenciju.

8. PARTIKULARNA OBIAJNA PRAVILA

Kao i opi, i partikularni obiaj se sastoji iz 2 konstitutivna elementa: prakse i opinio iuris. Po svojoj prirodi, partikularno obiajno pravo je ipak slinije ugovorima nego opim obiajnim pravilima. Partikularno obiajno pravilo je u sutini preutan sporazum (pactum tacitum), vrlo slino ugovorima u nepisanom obliku. Zbog toga postoji velika razlika u teretu dokazivanja partikularnog u odnosu na opi obiaj. Stranka koja se poziva na partikularni obiaj mora dokazati i praksu i opinio iuris stranke za koju tvrdi da je to pravilo obavezuje. Partikularno obiajno pravilo u svakom sluaju ne smije biti u suprotnosti sa postojeim imperativnim pravilom. Partikularna obiajna pravila mogu nastajati u podruju djelovanja dispozitivnih normi opeg meunarodnog obiajnog prava. U takvom sluaju, primjenom opeg pravnog naela lex specialis derogat legi generali, partikularna pravila imaju prednost u primjeni. Vrste partikularnog obiajnog prava: a) Lokalni obiaj lokalna obiajna pravila mogu biti kontraktualne prirode, koja predviaju prava samo za jednu stranku, a dunosti za drugu; b) Regionalni obiaj regionalna obiajna pravila ureuju odnose izmeu drava iz odreenog dijela svijeta koji se po neemu razlikuje od ostalih dijelova. Sama injenica da drava geografski pripada tom regionu nije dovoljan dokaz da je ona povrgnuta odreenom partikularnom obiajnom pravu. I za nju se treba dokazati da je to pravo prihvatila, jer je ono u protivnom ne obavezuje. c) Specijalni obiaj u ugovornom odnosu drave stranke nekog ugovora mogu tokom njegove primjene odstupiti od njegovih propisa, posebno ako se taj ugovor primjenjuje tokom dueg perioda, a iz odreenih razloga se ne vri formalna revizija njegovog teksta. Ako je praksa takvog odstupanja stalna, kontinuirana i jednoobrazna izmeu svih stranaka ugovora, ona moe dovesti do uvjerenja o

WWW.BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COM
obaveznosti te prakse (opinio iuris), a time i do stvaranja partikularnog obiajnog pravila. Takvo pravilo de facto ima uinak revizije teksta tog ugovora. Mada partikularni obiaj nije veoma pogodan nain za pravno ureenje meudravnih i drugih pravnih odnosa u regionalnim okvirima, takva pravila su mogua, a kad nastanu imaju jednak uinak kao i sva druga pravila partikularnog meunarodnog prava.

- Pravo meunarodnih ugovora

9. KARAKTERISTIKE UGOVORA KAO IZVORA MEUNARODNOG PRAVA
Meunarodni ugovori su najvaniji nain ustanovljavanja prava i obaveza subjekata meunarodnog prava u njihovim partikularnim (posebnim) odnosima. Ugovor ima odreene prednosti u odnosu na ostale izvore meunarodnog prava: 1. Budui da se najvei broj ugovora sklapa u pisanom obliku, strane u njima mogu na precizan nain izraziti svoje meusobne odnose i uspostaviti ravnoteu uzajamnih prava i dunosti; 2. U odluivanju i ratifikaciji, kao i o ulaganju rezervi na ugovor, drave mogu paljivo odmjeriti svoje interese i ouvati svoju jednakost u odnosu na ostale ugovornice. Taj proces pospjeuje pravnu sigurnost u meunarodnim odnosima; 3. Neki oblici meunarodne saradnje se mogu urediti samo pisanim ugovorima: osnivanje nove meunarodne organizacije, ugovori o trgovini, meudravnim komunikacijama, ogranienju oruja 4. Za razliku od obiajnih pravila, pravne obaveze iz ugovora nije potrebno posebno dokazivati, jer o njima postoji pisani akt. Meutim, to ne otklanja sporove o tumaenju, a ponekad i sporove o primjeni ugovornih propisa. Pravo meunarodnih ugovora je grana opeg meunarodnog prava koja propisuje pravila o sklapanju ugovora, njihovom stupanju na snagu, rezervama na ugovore, primjeni, tumaenju, izmjenama, nitavosti, te o prestanku i obustavljanju izmjene ugovora. Najznaajniji izvor tog prava je Beka konvencija o pravu ugovora, potpisana 23.05.1969, a stupila na snagu 27.01.1980.godine. Pisana pravila iz te Konvencije primjenjuju se (ili se smatraju primjenjivima) na stranke svih ugovora koji se sklapaju. Neto manje znaajna je Beka konvencija o sukcesiji drava u pogledu meunarodnih ugovora od 23.08.1978, koja je stupila na snagu 06.11.1996.godine.

10. POJAM I VRSTE UGOVORA

Meunarodni ugovor sastoji se od saglasnosti volja dvaju ili vie subjekata meunarodnog prava, s ciljem da postigne odreeni uinak po meunarodnom pravu, stvarajui odnos prava i dunosti izmeu njegovih stranaka. Da bi ugovor mogao ostvariti namjeravani pravni uinak, potrebno je ispuniti vie uvjeta: 1. Sve ugovorne strane moraju biti subjekti meunarodnog prava, tj.drave, meuvladine organizacije ili priznati ustanici; 2. Da bi ugovor mogao biti valjan, njegov predmet ne smije biti pravno nedopustiv. Pravno nedopustiv je ugovor koji je materijalno nemogue izvriti, ili ugovor koji je u sukobu sa nekom imperativnom normom opeg meunarodnog prava. 3. Izraena volja ugovornih strana mora odgovarati njihovoj stvarnoj volji. Zbog toga su, prema opim naelima, nitavi ugovori koji sadre mane u oitovanju volje neke od strana. Neke od tih mana su uzrok apsolutne nitavosti sukob sa ius cogens, prisila izvrena nad predstavnikom neke drave ili prisila izvrena na samu dravu. Ostale mane su uzroci relativne nitavosti (zabluda, prevara, korupcija predstavnika drave, te druge mane koje predvia Konvencija).

WWW.BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COM
4. Ope meunarodno pravo ne propisuje nikakvu odreenu formu ugovora. Ugovori koji nisu sklopljeni u pisanoj formi ne gube zbog toga na svom pravnom znaaju. U naelu ne postoji hijerarhija izmeu ugovora koja bi bila slina hijerarhiji pravnih normi i akata u unutranjem pravu. Djelomian izuzetak od ovog naela je Povelja UN, zbog derogatorne klauzule date u l.103, prema kojoj se u sluaju sukoba izmeu obaveza lanica UN po Povelji i obaveza po bilo kom drugom meunarodnom aktu, ima primjenjivati Povelja. Ugovori se mogu podijeliti po razliitim kriterijima: Ugovori sklopljeni u pisanom ili nekom drugom obliku. Kriterij za podjelu je forma ugovora. Mada su danas izuzetno rijetki, ugovori sklopljeni npr. u usmenom obliku, pravno jednako obavezuju sve njihove stranke kao i pisani sporazumi. Beka konvencija iz 1969. ne primjenjuje se na meunarodne sporazume koji nisu sklopljeni u pisanoj formi. Meutim, konvencija izriito propisuje da ta injenica nije na tetu pravne snage takvih sporazuma, kao i primjene svih pravila Konvencije koja su na njih primjenjiva. Dvostrani i mnogostrani ugovori. Kriterij je broj ugovornih strana. Postoje znaajne razlike kad je u pitanju primjena i prestanak dvostranih u odnosu na viestrane ugovore. Dvostrani ugovor okonava se otkazom jedne strane, dok se kod viestranih ugovora radi samo o jednostranom povlaenju jer govor po pravilu ostaje na snazi izmeu preostalih stranaka. Bitna povreda dvostranog ugovora jedne strane ovlauje drugu stranu da se na tu povredu pozove kao na razlog prestanka ugovora ili suspenzije njegove primjene. Kod viestranih ugovora propisi o prestanku i suspenziji ugovora zbog bitne povrede od strane neke stranke su mnogo sloeniji. Posebnu podvrstu viestranih ugovora ine viestrani ugovori ograniene prirode. Ako sam ugovor ne predvia drugaije, na njega su rezerve mogue samo uz pristanak ostalih njegovih stranaka. Ako neka od stranaka takvog ugovora prestane postojati, sve nove drave nasljednice moraju posebno pristupiti tom ugovoru, poput svake tree drave. Dakle, nema sukcesije drava povodom tih ugovora. Ugovor-zakon i ugovor-pogodba. Ugovor-zakon se sastoji u stapanju volja njegovih stranaka usmjerenih ka istom cilju. Radi se o jedinstvenoj volji svih stranaka. Takvim ugovorima sve njihove stranke preuzimaju iste pravne obaveze. Prema uenju Hajnriha Tripela krajem 19.vijeka, samo takvi ugovori su izvor objektivnog prava i izvor meunarodnog prava uope. Oni su slini (ali ne isti) zakonima u unutranjim pravnim porecima drava. Osnova ugovora pogodbe su volje njegovih stranaka razliitog sadraja, ali koje su usmjerene ka istom cilju i uzajamno se dopunjavaju, poput kupovine i prodaje. Ugovori-ustavi meunarodnih organizacija. Ovi ugovori imaju 2 razliite funkcije: Za drave-stranke nisu bitno razliiti od bilo kog drugog ugovora. Svaki od njih je izvor prava i dunosti za sve njegove stranke, a veina takvih ugovora sklapa se bez ogranienja njihovog trajanja. Istovremeno, ugovorom te vrste stvara se novi subjekat meunarodnog prava. Za taj novi subjekat, ugovor je od temeljnog, tj. ustavnog znaaja. Veina tih ugovora propisuje postupak njihove naknadne izmjene i dopune. Da bi te izmjene stupile na snagu, ne trai se jednoglasnost ve kvalificirana veina. Nezadovoljna lanica, ako ne eli pristati na te izmjene, moe samo napustiti organizaciju. Politiki sporazumi (gentlemens agreements). Raireno je miljenje o postojanju sporazuma posebne vrste koje drave sklapaju u pismenom ili drugom obliku, s namjerom da ih obaveu samo moralno ili politiki, ali da one tim putem ne preuzmu nikakve pravne obaveze. Takvo otro razlikovanje sporazuma drava na istinske ugovore i pravno neobavezujue sporazume u praksi najee nije opravdano.

11. SPOSOBNOST SKLAPANJA UGOVORA

10

WWW.BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COM
Sve suverene drave su subjekti meunarodnog prava i to njihovo svojstvo ne zavisi od priznanja drugih drava. S tim u vezi one imaju sposobnost sklapanja svih vrsta ugovora koja niim nije ograniena. Kad je u pitanju ugovorna sposobnost federalnih jedinica, one mogu imati sposobnost sklapanja meunarodnih ugovora ukoliko se na tu sposobnost pristaje u saveznom ustavu, i u granicama koje su tim ustavom propisane. Npr. u Njemakoj i vicarskoj federalne jedinice uivaju ogranienu ugovornu sposobnost, s tim da savezni organi moraju dati neku vrstu prethodne saglasnosti na sklapanje svakog takvog ugovora pojedinano. Vatikan je danas openito priznat kao poseban subjekat meunarodnog prava. Svi konkordati i drugi ugovori koje Vatikan sklapa sa treim dravama su meunarodni ugovori na koje se neposredno primjenjuju propisi Beke konvencije iz 1969. Nevladine organizacije nemaju ugovornu sposobnost, ali je nesumnjivo da veina meuvladinih organizacija objektivno imaju meunarodni subjektivitet ne samo u odnosu na njihove drave lanice, ve i prema treim dravama. Meunarodne organizacije se ravnaju naelom specijalnosti, tj. drave koje su ih osnovale daju im odreena ovlatenja ije su granice odreene funkcijom zajednikih interesa. Zbog toga je ugovorna sposobnost ak i same OUN ogranienija od sposobnosti sklapanja ugovora bilo koje njene drave lanice. Ukoliko ustavni akt neke organizacije ne propie drugaije, ugovor koji neka organizacija sklopi u svojstvu posebnog subjekta meunarodnog prava i u granicama svojih funkcija ne stvara neposredna prava i dunosti za njene lanice. Ustanici u nekom oruanom sukobu ne uivaju meunarodnopravni subjektivitet erga omnes. Ogranieni subjektivitet i ogranienu sposobnost sklapanja ugovora ustanici stiu tek aktom priznanja, i to samo u odnosu na dravu koja ih je priznala. Priznanje im moe dati bilo ustanovljena, tj. legitimna vlast protiv koje se bore u vlastitoj zemlji, ili vlada neke tree drave.

12. POSTUPCI SKLAPANJA UGOVORA

U meunarodnoj praksi izrasla su 2 postupka sklapanja ugovora: pojednostavljeni i sloeni postupak, a mogue su i kombinacije ovih dvaju postupaka. Pojednostavljeni postupak se sastoji u razmjeni isprava (pisama, nota) i tada se ugovor sastoji od 2 ili vie meusobno povezanih isprava. Iz razmijenjenih pisama nesumnjivo mora proizilaziti saglasnost volja obiju (ili svih) strana sa ciljem da postignu uinak po meunarodnom pravu, kao i konstatacija te saglasnosti u odredbama u kojima se propisuju prava i dunosti za strane tog ugovora. Sloeni postupak sklapanja ugovora moe se sastojati od vie odvojenih radnji: 1. Pregovori, usvajanje i ovjeravanje teksta ugovora. Pregovore, usvajanje i ovjeravanje teksta ugovora obavljaju ovlateni predstavnici drava. To su ef drave, premijer, ministar vanjskih poslova, ef diplomatske misije u zemlji sa kojom se pregovara. Eventualni ostali predstavnici moraju imati odgovarajuu punomo. Bez pravnog uinka je akt koji u postupku sklapanja ugovora izvri neovlatena osoba, osim ako ga drava naknadno potvrdi. Da bi se nacrt nekog ugovora usvojio, po pravilu je potreban pristanak svih drava koje uestvuju na pregovorima. To vai kad se radi o dvostranom ugovoru ili ugovoru ogranienog znaaja. Ako se pregovori vode na meunarodnoj konferenciji uz uee velikog broja drava i kada se ne oekuje da e ugovor odmah po svom stupanju na snagu obavezivati sve uesnice pregovora, Beka konvencija predvia da se tekst ugovora usvaja dvotreinskom veinom prisutnih drava, osim ako drave istom veinom ne odlue da se primjenjuje neko drugo pravilo. Ovjeravanje (autentifikacija) teksta vri se na nain predvien u samom ugovoru. Ako ugovor ne predvia nain ovjeravanja, ovjeravanje se moe izvriti: potpisivanjem, potpisivanjem ad referendum ili parafom predstavnika drava. Ovjeriti se moe sam tekst ugovora ili zavrni akt konferencije u kojoj je tekst ugovora sadran.

11

WWW.BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COM
Usvajanjem i ovjeravanjem drave jo nisu dale svoj pristanak da budu vezane konkretnim ugovorom. Zbog toga potpisivanje ugovora kao nain ovjeravanja teksta nije isto to i potpisivanje kao nain davanja pristanka da drava njime bude vezana. Potpisivanje ad referendum izriito znai da opunomoeni predstavnik izraava svoju saglasnost sa utvrenim tekstom, ali smatra da nema dovoljno ovlatenja da obavee svoju vladu, pa ak ako je potom nuna i ratifikacija. Nako to se neki tekst usvoji i ovjeri, prestaje biti nacrtom ugovora. On postaje ugovor koji jo nije stupio na snagu. 2. Pristanak drave da bude vezana ugovorom moe se dati: ratifikacijom. Ratifikacija ima za svrhu da se ugovor prije njegovog mogueg stupanja na snagu, razmotri u nadlenim tijelima drave prema njenom unutranjem pravu. potpisivanjem ugovora. Beka konvencija predvia da se pristanak drave da bude vezana ugovorom izraava potpisom predstavnika drave u slijedeim sluajevima: a) ako ugovor predvia da e potpisivanje imati taj uinak; b) ako se na drugi nain ustanovi da su se drave sporazumjele da potpisivanje ima takav uinak ili c) ako namjera drave da potpisivanju da takav uinak proizilazi iz punomoi njenog predstavnika, ili je izraena tokom pregovora. razmjenom isprava koje ine ugovor pristupom ugovoru. Pristupanje ugovoru je nain izraavanja pristanka na ugovor u ijem sklapanju neka drava nije uestvovala, ili je uestvovala ali ga je propustila ovjeriti u predvienom roku. Mogunost pristupa nije jednaka za sve ugovore. U tom smislu postoje zatvoreni, poluotvoreni i otvoreni ugovori. Zatvoreni ugovori ne predviaju pristupanje treih drava, ili ga ak izriito zabranjuju. Tu spadaju svi dvostrani ugovori, te viestrani ugovori ograniene prirode. Pristup je mogu samo ako sve stranke tog ugovora na to pristanu. Poluotvoreni ugovori sklapaju se u okviru regionalnih organizacija ili imaju regionalno obiljeje. Takvi ugovori predviaju pristup samo dravama regiona (npr.Vijee Evrope, Organizacija afrikog jedinstva i sl). Otvoreni ugovori kao jedan od ciljeva imaju da okupe to vei broj zemalja. To se posebno odnosi na konvencije o ljudskim pravima.

3. Razmjena i polaganje isprava o ratifikaciji. Ako ugovor ne odredi drugaije, drave uesnice dvostranog ugovora razmjenjuju isprave o ratifikaciji ugovora. Viestrani ugovori u tu svrhu predviaju depozitara. Depozitar je drava domain diplomatske konferencije, generalni sekretar ili direktor meunarodne organizacije pod ijim je okriljem odrana konferencija na kojoj je ugovor usvojen. Kod depozitara svaka drava pohranjuje isprave o svom prihvatanju ugovora. Dunost depozitara je da uva originalni tekst ugovora, te da ovjereni tekst ugovora, kao i ovjerene prepise svih isprava o potpisivanju, ratifikaciji ili pristupu ugovoru dostavi svim strankama ugovora, kao i dravama koje imaju pravo da postanu stranke. 4. Registracija ugovora kod Generalnog sekretara UN i njegovo obavljivanje. Depozitar registruje ugovor kod Generalnog sekretara UN (ukoliko se ne radi o istoj osobi). On takoer obavjetava sve te drave o stupanju na snagu ugovora kad se za to ispune predvieni uvjeti. Prema l.102 Povelje, sve drave lanice UN obavezne su da svoje ugovore (nastale nakon donoenja Povelje) registruju u Sekretarijatu OUN, koji ih potom objavljuje. Neregistrovani ugovori pravno obavezuju ugovorne strane i one se na njih mogu pozvati pred meunarodnim tijelima izvan UN (npr. pred nekim arbitranim tribunalom), ali ne i pred Meunarodnim sudom u Hagu i ostalim organima UN. Povelja nije propisala rok za registraciju ugovora. Stupanje na snagu ugovora. Ugovor stupa na snagu na nain i na dan koji su utvreni odredbama ugovora ili sporazumno izmeu ugovornih strana. Da bi stupile na snagu, viestrane otvorene konvencije u svojim zavrnim odredbama predviaju polaganje kod depozitara odreenog broja isprava o ratifikaciji i pristupu, a mogu propisati jo i vremenski rok za njihovo stupanje na snagu nakon to se taj uvjet ispuni.

12

WWW.BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COM
Ugovorne strane preuzimaju izvjesne obaveze i prije samog stupanja na snagu ugovora. One nisu dune izvravati ugovor, ali su obavezne da se uzdre od radnji koje bi mogle osujetiti predmet i svrhu ugovora. To pravilo se zasniva na naelu dobre vjere. Ugovor se moe i privremeno primjenjivati dok ne stupi na snagu. To se moe predvidjeti samim ugovorom, ili se ugovorne strane o tome mogu sporazumjeti na drugi nain. Privremena primjena se moe odnositi na cio ugovor ili neke njegove dijelove. Sporazum o privremenoj primjeni obavezuje sve ugovornice. Neka ugovornica moe naknadno odluiti da ne postane strankom ugovora, ako ta mogunost nije iskljuena samim ugovorom ili sporazumom svih strana. Takva ugovornica moe jednostrano prekinuti privremenu primjenu ugovora, a svoju odluku mora notificirati ostalim ugovornim stranama.

13. REZERVE NA UGOVORE

Rezerva (ograda, priuzdraj) je jednostrana izjava kojom drava eli u odnosu na sebe iskljuiti ili izmijeniti pravni uinak nekih ugovornih odredbi. Moe se oitovati pri potpisivanju ugovora, ratifikaciji ili pri pristupanju ugovoru. Od rezerve se razlikuje interpretativna izjava (declaration of understanding) kojom drava bez namjere da iskljui ili preinai pravni uinak ugovornih odredbi, nekim od tih odredbi pridaje posebno tumaenje. Ponekad se pod tim izjavama kriju istinske rezerve, posebno kad ih ugovor izriito zabranjuje. Rezervu naelno moraju dopustiti sve stranke ugovora. Rezerva se ne moe uloiti na ugovor koji takvu rezervu izriito zabranjuje. Ako sam ugovor ne sadri odredbe o rezervama, prema Bekoj konvenciji iz 1969, u svakom sluaju je nedoputena rezerva koja je inkompatibilna sa predmetom i svrhom ugovora, a tu injenicu ocjenjuju ostale stranke ugovora. Ako ugovor ne sadri odredbe o rezervama, Beka konvencija u pogledu uvjeta davanja pristanka na rezerve razlikuje 3 vrste ugovora: a) Kod dvostranih ugovora i ugovora-pogodbi, takvu rezervu moraju prihvatiti sve ostale stranke; b) Kad se radi o ugovoru-ustavu meunarodne organizacije, takvu rezervu mora prihvatiti nadleni organ te organizacije; c) Kod svih ostalih ugovora drava koja uloi rezervu ulazi u ugovorni odnos samo sa onim strankama koje takvu rezervu izriito prihvate ili joj ne stave prigovor u roku od 12 mjeseci od prijema notifikacije o rezervi. Prihvaena rezerva uvijek mijenja ugovorni odnos na bazi reciprociteta. Dakle, ako neka drava putem rezerve uspije u odnosu na sebe iskljuiti primjenu nekih odredaba, ona od drugih stranaka nema pravo traiti izvrenje tih odredaba u svoju korist. Rezerva se moe u svakom sluaju povui i za to u naelu nije potreban pristanak ostalih ugovornih strana. Rezerva, izriit prihvat rezerve i prigovor na rezervu se moraju sainiti u pisanoj formi i dostaviti dravama ugovornicama i ostalim dravama koje imaju pravo da postanu stranke ugovora. Ako je rezerva stavljena pri potpisivanju ugovora, prilikom ratificiranja je treba izriito potvrditi.

14. TUMAENJE UGOVORA

Postoje 3 osnovne metode tumaenja ugovora: subjektivna, tekstualna i funkcionalna. Subjektivna metoda polazi od prvobitne namjere drava pregovarateljica, smatrajui da je namjera stranaka najbitniji element ugovora, a rijei u tekstu nemaju znaenje ako ne izraavaju tu namjeru. Tekstualna metoda uzima sam tekst ugovora kao najpouzdaniji dokaz prvobitne namjere ugovornica, kojeg pri tumaenju treba maksimalno iskoristiti. Tek ako je tekst dvosmislen ili nejasan, ili dovodi do besmislenog ili nerazumnog ishoda, dozvoljeno je istraivati namjeru stranaka putem drugih dokaza.

13

WWW.BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COM
Funkcionalna (teleoloka) metoda se ne obazire na prvobitnu namjeru, a ponekad ni na tekst ugovora. Primjenom te metode ugovor se tumai s obzirom na njegov predmet i svrhu u vremenu kad se vri tumaenje. Predmet i svrha viestranih ugovora mogu se izmijeniti protekom vremena. Oito je da od izbora metode tumaenja zavisi i rezultat. Izbor metode zavisi od vrste ugovora, a jo vie od organa koji tumai ugovor. Najveu slobodu u tumaenju uivaju same ugovorne strane, kad zajedniki tumae njihov vlastiti ugovor. Uvjet za autentino tumaenje ugovora je jednoglasnost svih njegovih stranaka. Beka konvencija iz 1969. postavila je ope pravilo tumaenja, u kome polazi od tekstualne metode kao osnovne za tumaenje svih ugovora: Ugovor se mora tumaiti u dobroj vjeri, prema uobiajenom smislu izraza iz ugovora, u njihovom kontekstu i u svjetlu predmeta i svrhe ugovora. Poseban smisao pridaje se nekom izrazu ako je ustanovljeno da je to bila namjera stranaka. Spomenuti kontekst obuhvata: a) svaki sporazum koji se odnosi na ugovor, a koji su sve stranke sklopile u vezi sa ugovorom; b) svaku ispravu koju jedna ili vie stranaka sastave u vezi sa ugovorom, a koju ostale stranke prihvate kao ispravu koja se odnosi na ugovor. Konvencija u l.32 predvia i dopunska sredstva tumaenja, koja ukljuuju (ali se na njih ne svode) pripremne radove i okolnosti pod kojima je ugovor sklopljen. Ako sam ugovor predvia, ili se stranke o tome sporazumiju, da je samo jedna jezina verzija vjerodostojna, ili da joj se mora davati prednost, to se pri tumaenju ugovora mora potivati. Ako je vjerodostojnost teksta ugovora utvrena na 2 ili vie jezika, smatra se da izrazi u ugovoru imaju isto znaenje u svakom vjerodostojnom tekstu. Ako uporedba vjerodostojnih tekstova pokae razlike u smislu, koje primjenom navedenih pravila tumaenja nije mogue otkloniti, usvaja se smisao koji najbolje usklauje te tekstove uzimajui u obzir predmet i svrhu ugovora.

15. POTIVANJE I PRIMJENA UGOVORA

Obavezujua snaga svih ugovora zasniva se na naelu pacta sunt servanda (ugovori se moraju izvravati). Ovo naelo potvreno je u svim konvencijama o kodifikaciji prava ugovora. U tom pogledu najautoritativniji je l.26 Beke konvencije iz 1969, koji navodi: Svaki ugovor koji je na snazi vee stranke i one ga moraju izvravati u dobroj vjeri. Sa stanovita meunarodnog prava, svaki meunarodni ugovor je instrument koji stvara prava i dunosti za njegove stranke. S tim u vezi naelo pacta sunt servanda odnosi se na sve organe svih ugovornih stranaka. Stranka se ne moe pozvati na odredbe svog unutranjeg prava da bi opravdala neizvrenje ugovora. Njena obaveza je da otkloni smetnje u svom unutranjem pravu kako bi svi njeni organi mogli u dobroj vjeri izvravati svaki ugovor koji je za tu dravu na snazi. Ukoliko postoje odreena ustavna ogranienja, o istima treba voditi rauna tokom pregovora, tj. prije nego to drava da svoj pristanak da bude vezana ugovorom, a ne nakon toga. Beka konvencija iz 1969. predvia razliite naine izraavanja pristanka na ugovor upravo da bi vlada svake drave paljivo razmotrila sadraj ugovora i uzela u obzir svoje ustavne ograde prije nego to da svoj pristanak na taj ugovor. Ako bi neka ugovorna obaveza koja je vrlo dugo na snazi postala suprotna naknadnim ustavnim promjenama, jedino preostaje otkazivanje tog ugovora. Ako je to nemogue, drava treba pokrenuti postupak izmjene konkretnog ugovora. Dakle, ak i u takvim izuzetnim okolnostima, sve dok je odreena ugovorna obaveza na snazi, drava je ne smije kriti niti odbaciti pod izgovorom da je protivustavna. Raniji dualistiki pristup odnosa izmeu meunarodnog i unutranjeg prava naputen je u mnogim zemljama. Mnoge drave su u ugovorima o ljudskim pravima prihvatile postupke po kojima njihovi graani i domicilirani stranci imaju pravo direktnog obraanja meunarodnim tijelima za zatitu ljudskih

14

WWW.BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COM
prava. Neke drave su u svojim ustavima proglasile prvenstvo meunarodnog nad domaim pravom i prvenstvo meunarodnih ugovora nad vlastitim zakonima. Kad su u pitanju uinci ugovora u odnosima izmeu stranaka, Konvencija iz 1969. predvia neka opa pravila: a) Ugovor nema retroaktivnog uinka. Njegove stranke obavezuje od dana stupanja na snagu, ali stranke mogu ugovoriti retroaktivni uinak, bilo u samom ugovoru ili na drugi nain. b) Ugovor vee svaku stranku za itavo njeno podruje (teritoriju), ukoliko drugaija namjera ne proizilazi iz ugovora ili ako takva namjera nije izraena na drugi nain. Od ovog pravila postoje izuzeci jer se neki ugovori obzirom na njihov predmet i svrhu ne mogu primjenjivati na itavom podruju drava-stranaka (npr.ugovori o meunarodnim vodama, iskoritavanju svemira i sl) c) Krenje obaveza iz bilo kojeg ugovora koji je na snazi povlai meunarodnu odgovornost drave koja te obaveze kri. Stranka koja je pretrpjela tetu se moe pozvati na to krenje kao na uzrok prestanka ili suspenzije ugovora, ili primijeniti dozvoljene mjere represalija kako bi kriteljicu natjerala da nastavi izvravati ugovor i da naknadi priinjenu tetu. U svojim ugovorima drave su slobodne utvrditi i dopunske naine za osiguranje izvrenja. Najrasprostranjeniji nain osiguranja izvrenja ugovora danas je ugraivanje odredbe kojom se predvia obavezna nadlenost nekog stalnog suda ili arbitranog tijela da odluuje o svim sporovima.

16. UGOVORI I TREE DRAVE

Ugovor je iskljuivo izvor partikularnog meunarodnog prava i kao takav obavezuje samo njegove stranke. Izuzeci od tog naela su: a) Pristanak tree drave na ugovor. Konvencija predvia da za treu dravu nastaje obaveza na osnovu odredbe ugovora ako stranke tog ugovora namjeravaju tom odredbom stvoriti obavezu i ako trea drava izriito, u pisanoj formi, prihvati tu obavezu. Strogo posmatrano, trea drava tada i prestaje biti trea. Ugovorni odnosi koje predvia navedeni propis nisu poznati u praksi. Meutim, pravi smisao ovog propisa jeste u spreavanju nametanja obaveza treoj dravi bez njenog izriitog pismenog pristanka. Kada ovog propisa ne bi bilo, pasivno dranje tree drave bi izvornim strankama ugovora dalo povoda za tvrdnju da je trea drava preutno prihvatila neke obaveze iz ugovora. Za treu dravu nastaje pravo na osnovu odredbe ugovora ako stranke tog ugovora namjeravaju tom odredbom dati pravo treoj dravi, skupini drava kojoj ona pripada ili svim dravama, i ako trea drava na to pristane. Njen pristanak se pretpostavlja sve dok nema suprotnih naznaka, osim ako ugovor odreuje drugaije. Drava koja ostvaruje pravo na osnovu navedene odredbe duna je potivati uvjete za ostvarivanje ovog prava predviene u ugovoru ili ustanovljene u skladu sa njegovim odredbama. To znai da e drava izvravati i sve odgovarajue obaveze koje proizilaze iz takvog ugovora, jer ogromna veina meunarodnih ugovora predvia izvjesnu ravnoteu izmeu prava i obaveza. Na taj nain navedeni propis u stvarnosti pokriva gotovo sve odnose ugovora i treih drava. b) Djelovanje pravila iz ugovora na tree drave po obiajnoj osnovi. Radi se o pravilima koja ine progresivni razvoj meunarodnog prava (vidi 7, str.9 ta.2).

17. IZMJENE I REVIZIJA (PREINAKA) UGOVORA

Stabilnost i promjene pravnog poretka. Stabilnost meunarodnog pravnog poretka mogue je odrati samo njegovom otvorenou za promjene i progresivni razvoj na miroljubiv nain. Zbog toga bi trebalo da svaki ugovor koji se sklapa na neodreeno vrijeme, a koji ureuje vane odnose u meunarodnoj

15

WWW.BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COM
zajednici, sadri odredbe o izmjenama i usklaivanju sa promjenama aktuelnih uvjeta pod kojima se primjenjuje. Temeljna pravna pravila o izmjenama meunarodnih ugovora: 1. Sve stranke ugovora mogu zajednikim sporazumom izmijeniti ili preinaiti svoj ugovor, bilo kada i iz bilo kog razloga. 2. Ako neki viestrani ugovor ima veliki broj stranaka, jednoglasnost stranaka u cilju njegove izmjene teko je ili nemogue postii. U nedostatku jednoglasnosti, primjenjuju se odredbe samog ugovora o njegovim izmjenama ukoliko su u njemu stipulirane. Ako nema drugaijih odredaba, izmijenjeni ugovor se primjenjuje samo izmeu stranaka koje su usvojile te izmjene. Meu ostalim strankama ostaje raniji ugovor. Ugovori-ustavi meunarodnih organizacija sa velikim brojem lanica takoer odstupaju od jednoglasnosti i propisuju neku kvalificiranu veinu za svoju izmjenu. Meutim, izmjena u ovom sluaju vai za sve lanice te organizacije, pa one koje se ne slau s njima mogu prihvatiti izmjene ili napustiti organizaciju. Pravila o sukobu ugovora o istom predmetu. Konvencija predvia vie propisa o primjeni uzastopnih ugovora o istom predmetu. Glavna naela, po hijerarhijskom redoslijedu su: a) Imperativne norme opeg meunarodnog prava, kad su sadrane u nekom ugovoru, ine nitavim svaki drugi ugovor koji je sa njima u sukobu u trenutku njegovog sklapanja. Nova imperativna norma ini nitavim i okonava svaki postojei ugovor koji je sa njom u sukobu. b) Obaveze drava lanica iz Povelje UN, prema l.103 Povelje, prevladavaju nad njihovim obavezama iz bilo kojeg drugog sporazuma. c) Ako neki ugovor odreuje da je podreen nekom prethodnom ili kasnijem ugovoru, ili da ga ne treba smatrati inkompatibilnim sa tim drugim ugovorom, odredbe tog drugog ugovora imaju prednost. Osim navedenih, mogue su razliite druge situacije sukoba vie ugovora o istom predmetu, gdje nema hijerarhijski postavljenih pravila. Za takve situacije primjenjuju se razliita pravila: Kasniji ugovor moe imati vei, ali ne i manji broj stranaka od prethodnog. Dakle, ne smije se desiti da bilo koja stranka prethodnog ugovora ne bude stranka i kasnijeg ugovora. Za takve situacije vai ope pravno naelo lex posterior derogat legi priori, s tim to se prethodni ugovor u potpunosti zamjenjuje novim, ili se njegova primjena nastavlja u mjeri u kojoj on nije u suprotnosti sa novim ugovorom. Dvije ili vie stranaka prijanjeg viestranog ugovora mogu ugovor preinaiti samo u njihovim uzajamnim odnosima, ali Beka konvencija predvia vrlo stroge uvjete da bi takav novi sporazum bio pravovaljan. Novi sporazum je mogu: ako ugovorom takav sporazum nije zabranjen, ako nije na tetu prava i obaveza ostalih stranaka i ako se ne odnosi na odredbu ija bi izmjena dovela do inkopatibilnosti sa efikasnim ostvarenjem predmeta i svrhe prijanjeg ugovora. Ako kasniji ugovor o istom predmetu ne obuhvata sve stranke prijanjeg ugovora, taj problem sukoba ugovora ne moe se rijeiti jednostavnim i jasnim pravnim naelima, ve Konvencija tu predvia vie pravila obzirom na situacije koje mogu nastati. Ako jedna od stranaka dvostranog ugovora koji je jo na snazi sklopi sa treom dravom novi dvostrani ugovor, a taj kasniji ugovor je inkompatibilan sa prijanjim, ta stranka nije u stanju izvriti svoje obaveze prema strankama oba ugovora. Tada nastupa meunarodna odgovornost za stranku obaju ugovora.

18. NITAVOST UGOVORA

Pravila o postupku iz Beke konvencije. Svaka stranka koja se pozove na to da postoji mana u njenom pristanku da bude vezana ugovorom ili koja se pozove na uzrok osporavanja ugovora, povlaenja ili suspenzije njegove primjene, duna je svoj zahtjev notificirati ostalim ugovornim stranama. U notifikaciji

16

WWW.BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COM
se navodi mjera koja se predlae u vezi sa daljom primjenom ugovora i razlozi za to. Ako u roku od najmanje 3 mjeseca od prijema notifikacije ni jedna strana ne stavi prigovor, stranka koja je notificirala izjavu moe poduzeti mjeru koju je predloila. U suprotnom se ne moe tvrditi da je postignut preutni sporazum o najavljenoj mjeri izmeu svih stranaka ugovora, ve time nastaje spor o prvobitno postavljenom zahtjevu. Uinci nitavog ugovora. Odredbe nitavog ugovora u naelu su bez pravne snage od samog njegovog sklapanja. Ako na osnovu takvog ugovora neka njegova stranka kojoj se ne moe pripisati prevara, korupcija ili prisila, izvri neke radnje, ona moe od svake druge stranke tog ugovora zatraiti povrat u prijanje stanje (restitutio in integrum). Izuzetak su radnje koje su izvrene u dobroj vjeri prije pozivanja na nitavost. One ne postaju protivpravne samim tim to je ugovor nitav. Vano je napomenuti da ne moe biti drugih uzroka nitavosti osim onih koji su izriito predvieno Konvencijom. Ti uzroci se mogu podijeliti na 2 skupine: apsolutni i relativni uzroci nitavosti. Apsolutni uzroci nitavosti su oni koji se ne mogu naknadno otkloniti i ugovor ne moe konvalidirati ak i ako bi drava koja je pretrpjela tetu pristala da takav ugovor ostane na snazi. Ti uzroci su: a) sukob ugovora sa imperativnom normom (ius cogens). Imperativna norma opeg meunarodnog prava je norma koju je prihvatila i priznala itava meunarodna zajednica kao norma od kojie nije dozvoljeno nikakvo odstupanje i koja se moe izmijeniti samo novom normom iste prirode. U svrhe Beke konvencije ius cogens obuhvata mali krug pravnih pravila koja sva nalau potivanje ljudskih prava u vrijeme mira i oruanih sukoba. b) prisila izvrena na predstavnika drave. Ugovor koji je posljedica prisile ili prijetnje izvrene na predstavnika drave je bez ikakvog pravnog uinka. Po ovom propisu Beke konvencije, u tim sluajevima se ne radi ni o apsolutno nitavom, ve o nepostojeem ugovoru. c) prisila na dravu izvrena prijetnjom ili upotrebom sile. Relativni uzroci nitavosti su: - korupcija predstavnika drave. Drava koja se poziva na ovaj uzrok nitavosti ne moe sama i neposredno proglasiti ugovor nitavim, ve se to ini po propisima Beke konvencije o postupku. - prevara; - zabluda. Zabluda je nepoznavanje ili pogrena predstava o nekoj injenici ili stanju. Oprostiva zabluda je relativni uzrok nitavosti. Ona nastupa kad dravni organ koji je dao oitovanje ne poznaje pravo stanje stvari, a ne moe mu se pripisati nemar. Ako je sama drava koja se poziva na zabludu toj zabludi doprinijela svojim postupkom ili ako je na osnovu svih okolnosti morala znati za pravo stanje stvari, ne moe se pozivati na zabludu kao uzrok nitavosti. - odredbe unutranjeg prava o nadlenosti za sklapanje ugovora. Da bi ovo bio razlog nitavosti, moraju biti ispunjeni slijedei uslovi: krenje takve odredbe mora biti oigledno i mora se odnositi na neko bitno pravilo. - posebna ogranienja ovlatenja za izraavanje pristanka drave. Da bi bilo uzrok nitavosti, ovo ogranienje je blagovremeno moralo biti notificirano ostalim ugovornim stranama. Ako se drava koja na to ima pravo ne pozove na neki od relativnih uzroka nitavosti u nekom primjerenom roku, smatrae se da je ona pristala na valjanost ugovora.

19. SUSPENZIJA PRIMJENE, PRESTANAK I POVLAENJE IZ UGOVORA

Suspenzija primjene nekog ugovora je privremeno stanje u njegovom izvrenju. Ako se stranke drugaije ne dogovore, suspenzija oslobaa stranke obaveza izvrenja ugovora za period suspenzije, ali ne utie na pravne odnose izmeu stranaka koji su ustanovljeni ugovorom. Bitno je naelo da se za vrijeme trajanja suspenzije stranke moraju suzdrati od svih radnji koje bi mogle sprijeiti ponovnu primjenu ugovora. Do suspenzije nekog ugovora u praksi dolazi vrlo rijetko. Prestanak ugovora. Ugovor moe prestati (ili biti suspendiran) po 4 osnove:

17

WWW.BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COM
1. Sporazumom svih njegovih stranaka (mutuus dissensus) sporazumom svih stranaka svaki ugovor se moe okonati u svakom trenutku, neovisno od njegovih vlastitih odredaba o trajanju, prestanku, otkazu ili izmjenama. 2. Primjenom njegovih vlastitih propisa u praksi najvei broj ugovora prestaje u skladu sa odredbama koje su predviene u samom tekstu ugovora. Ope meunarodno pravo ne namee nikakva ogranienja u pogledu uslova koje stranke mogu propisati. 3. Kao posljedica naknadne nemogunosti izvrenja ugovora; 4. Pod posebnim uvjetima koje propisuje Beka konvencija, kao posljedica krenja ugovora.

20. NAKNADNA NEMOGUNOST IZVRENJA UGOVORA

Nastupa usljed naknadnih dogaaja koje stranke pri sklapanju ugovora nisu predvidjele, a usljed kojih dalje izvrenje ugovora postaje nemogue. Uslovi mogueg prestanka (ili suspenzije) ugovora po ovom osnovu su slijedei: 1. Stalni ili privremeni nestanak predmeta potrebnog za izvrenje ugovora npr.nestanak nekog otoka, unitenje hidrocentrale, isuenje rijeke itd. Stranka ne moe jednostrano okonati ugovor, ve mora potivati pravila postupka data u Bekoj konvenciji. Ako je nemogunost privremena, onda se na nju moe pozvati samo kao na uzrok suspenzije primjene. Stranka se na nemogunost izvrenja ne moe pozvati ako je takva nemogunost posljedica njenog krenja obaveze iz ugovora ili bilo koje druge meunarodne obaveze preuzete prema svakoj drugoj stranci ugovora. 2. Bitna promjena okolnosti Radi se o promjeni okolnosti koje su postojale u trenutku sklapanja ugovora, a stranke tu promjenu nisu predvidjele. Prema Bekoj konvenciji, na takvu promjenu okolnosti se ne moe pozivati kao na uzrok prestanka ugovora, osim u 2 sluaja: a) ako je postojanje tih okolnosti bilo bitna osnova za sklapanje ugovora; b) ako uinak te promjene predstavlja korjenitu promjenu dometa obaveza koje prema ugovoru jo treba izvriti. Uz navedeno, Beka konvencija iskljuuje primjenu tog propisa u 2 sluaja i to: a) ako se ugovorom ustanovljava granica; b) ako je bitna promjena okolnosti nastupila kao posljedica krenja neke obaveze od strane stranke koja se poziva na tu promjenu. 3. Prekid diplomatskih ili konzularnih odnosa Prekid diplomatskih ili konzularnih odnosa izmeu stranaka ugovora utie na ugovorni odnos izmeu tih stranaka samo u sluaju da je postojanje diplomatskih ili konzularnih odnosa prijeko potrebno za primjenu ugovora. U ostalim sluajevima prekid ne utie na ugovorni odnos. 4. Oruani sukob izmeu stranaka ugovora Ovo pitanje niije rijeeno Bekom konvencijom iz 1969. Danas nema pravnog pravila koje bi u sluaju izbijanja oruanog sukoba okonalo bilo koju vrstu ugovora. U sluaju izbijanja sukoba zasigurno postaju primjenjivi ugovori koji se obzirom na njihov predmet i svrhu moraju smatrati primjenjivima u vrijeme tih sukoba (enevske i hake konvencije o zatiti rtava rata i kulturnih dobara). Izbijanje oruanog sukoba samo po sebi ne okonava niti suspenduje primjenu ugovora izmeu uesnice sukoba i treih drava. Isto se odnosi i na ugovore-ustave meunarodnih organizacija u sluaju sukoba izmeu bilo kojih njegovih stranaka. U pogledu ostalih ugovornih odnosa vano je pitanje da li je Vijee sigurnosti UN donijelo neku obavezujuu rezoluciju koja se odnosi na taj sukob i da li je rezolucijom oznaila agresora ili ne. Ako nema nikakve rezolucije, pretpostavlja se da svaka od stranaka moe (ali ne mora) suspendirati primjenu svakog ugovora u odnosu na drugu stranku tog sukoba. Ako je Vijee sigurnosti donijelo neku obavezujuu rezoluciju, u izvrenju te rezolucije svaka drava moe otkazati ili suspendirati

18

WWW.BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COM
primjenu ugovora koji je inkompatibilan sa sadrajem rezolucije. Iz ovog prava iskljuena je dravaagresor, koja je kao takva oznaena rezolucijom. 5. Novi ius cogens Ako nastane nova imperativna norma opeg meunarodnog prava, svaki ugovor koji je suprotan toj normi postaje nitav i prestaje njegova dalja primjena. Prestanak ugovora po ovoj osnovi ne ide na tetu steenih prava nastalih izvrenjem ugovora prije njegovog prestanka, osim ako zadravanje tih prava nije samo po sebi suprotno novoj imperativnoj normi.

21. KRENJE UGOVORA KAO UZROK NJEGOVOG PRESTANKA

Krenje ugovora povlai meunarodnu odgovornost kao i svaki drugi meunarodno protivpravni in. Po opem meunarodnom pravu, postoji tzv.rezidualno pravo svake drave koja pretrpi tetu da protiv kriteljice preduzme nenasilne mjere represalija i da je na taj nain natjera da naknadi priinjenu tetu i nastavi izvravati svoje ugovorne obaveze. Ne postoje pravila postupka za izvrenje prava na represalije. Pravo na represalije je Bekom konvencijom ogranieno i ne primjenjuje se na odredbe ugovora o zatiti ljudskih prava. Dakle, njegovim ostvarenjem se ne mogu pogaati prava pojedinaca, koji najee nisu krivi za krenje ugovornih obaveza njihove drave. Ovo pravilo je ius cogens. Bitna povreda dvostranog ugovora od jedne stranke ovlauje drugu stranku da se pozove na tu povredu kao na uzrok prestanka ugovora ili suspenzije njegove primjene. Bitna povreda viestranog ugovora ovlauje ostale stranke da jednoglasnim sporazumom suspendiraju primjenu ugovora u cjelini ili djelomino, ili da ga dokinu, i to: - u odnosima prema dravi koja je povrijedila ugovor ili - izmeu svih stranaka. Osim toga, stranka koja je posebno oteena povredom mnogostranog ugovora moe se na tu povredu pozvati kao na uzrok suspenzije primjene ugovora u odnosima izmeu nje i drave koja je povrijedila ugovor. Ova suspenzija se moe odnositi na cio ugovor ili njegov dio. Dakle, radi se o jednostranoj akciji, ali drava koja je preduzima mora potivati pravila postupka. Beka konvencija u l.60 st.3 definie bitnu povredu nekog ugovora: Bitnu povredu ugovora ini: (a) odbacivanje ugovora koje nije predvieno Konvencijom; ili (b) povreda odredbe bitne za ostvarenje predmeta ili svrhe ugovora.

22. SUKCESIJA DRAVA U POGLEDU MEUNARODNIH UGOVORA

Sukcesija je stanje nastalo teritorijalnim promjenama na koje se primjenjuju postojea pravila meunarodnog prava. Dravu prethodnicu zamjenjuje jedna ili vie drava sljednica. Pravilo pozitivnog meunarodnog prava je da sukcesija drava kao takva ne utie na granicu ustanovljenu ugovorom, na ugovorne obaveze i prava koja se odnose na reim granica, kao i na druge teritorijalne reime. Ako identitet drave prethodnice sukcesijom nije doveden u pitanje, ili je openito priznat kontinuitet neke nove drave (npr.SSSR-Rusija), takva drava ostaje strankom svih ugovora i lanicom svih meunarodnih organizacija. Svi postojei ugovori primjenjuju se u njenim novim granicama. Tek ako je neki prijanji ugovor bio vezan iskljuivo za podruje na kome je nastala nova drava sljednica ili je to podruje ta drava izgubila cesijom, drava prethodnica prestaje biti strankom takvog ugovora. Osim navedenih sluajeva, sve ostale drave sljednice nastale iz teritorijalnih promjena drave prethodnice smatraju se novim dravama. Beka konvencija o sukcesiji drava u pogledu meunarodnih ugovora iz 1978.godine za te drave propisuje slijedea pravila: a) Kad su u pitanju mnogostrane otvorene konvencije, po Bekoj konvenciji iz 1978, dravlje sljednice mogu depozitaru notificirati sukcesiju konvencija po vlastitom izboru (ovo se primarno odnosi na konvencije iji je lan bila drava prethodnica).

19

WWW.BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COM
b) Kod viestranih zatvorenih konvencija, ako tekst konvencije predvia postupak pristupanja, drave sljednice se moraju podvri tom postupku. U nedostatku tih propisa, one moraju o svom pristupu pregovarati sa svim postojeim strankama tih konvencija. c) Kod dvostranih ugovora je nastala obiajna praksa da se ti ugovori privremeno primjenjuju izmeu novih drava sljednica i treih drava, sve dok one ne postignu sporazum o daljoj sudbini tih ugovora.

- Jednostrani akt kao izvor meunarodnog prava

23. ZNAAJKE I VRSTE JEDNOSTRANIH AKATA
Jednostrani akti se mogu podijeliti na one koji se ne mogu smatrati izvorom meunarodnog prava ve samo vrstom pravnih poslova, te na one koji se mogu smatrati izvorom meunarodnog prava. U prvu skupinu spadaju notifikacija, priznanje i protest. Notifikacija nije posebna vrsta pravnog akta, ve samo oblik izraavanja volje neke drave. Radi se o formalnom pismenom saoptenju drugoj dravi neke injenice, tvrdnje ili zahtjeva. Druga drava moe osporiti sadraj notifikacije i ako zahtjev koji je u njoj izraen nema pravne osnove, notifikacija e ostati bez uinka. Budui da nema jedinstven cilj ili sadraj, ve moe sadravati razliita oitovanja, notifikacijja se ne moe smatrati izvorom meunarodnog prava. Priznanje i protest su reakcije na akte ili ponaanje neke druge drave, te se zbog toga ne mogu smatrati samostalnim jednostranim aktima, a jo manje jednostranim aktima kao izvorom meunarodnog prava. U drugu grupu jednostranih akata, tj.onih koji se mogu smatrati izvorom meunarodnog prava, spadaju: a) Obeanje, tj.akt kojim neka drava (ili drugi subjekat meunarodnog prava) preuzima nove meunarodne obaveze. Da bi obeanje po meunarodnom pravu imalo uinka, ono mora biti dato od nadlenog organa, tj.onoga koji svojim oitovanjem moe obavezati svoju dravu (ef drave ili vlade, nadleni ministar, zakonodavno tijelo i sl). Ono takoer mora biti izraeno na jasan i odreen nain sa namjerom da se drava obavee u skladu sa datim iskazom. Moe se oitovati u pisanom, ali i u usmenom obliku. Dato obeanje se moe naknadno i opozvati, ali injenica da je opozvano ne moe ii na tetu bilo kojeg prava, obaveze ili pravnog poloaja ostalih subjekata, nastalih izvrenjem obeanja prije njegovog prestanka. b) Odreknue, tj.akt kojim drava naputa neko svoje postojee subjektivno pravo proizilazi iz prava svake suverene drave da slobodno raspolae svojim subjektivnim pravima i pravno zatienim interesima. Za odreknue nije propisana posebna forma, te se ono moe oitovati pismeno, usmeno ili konkludentnim radnjama. U praksi se afirmiralo pravilo da se odreknue neke drave od njenih prava ne pretpostavlja. Ako je odreknue oitovano na izriit nain i bez uvjeta, te ako je stiglo do adresata, ono se ne moe naknadno opozvati. Ako postoji sumnja o namjeri odreknua, treba ga tumaiti u prilog drave koja ga je navodno oitovala. c) Jednostrani akti kojima drava stie nova prava i to: okupacijom niijeg podruja, sticanjem podruja putem zastare i historijskim naslovom, te neki jednostrani akti predvieni pravom mora. Najvaniji uvjeti da bi odreena drava jednostrano stekla neko pravo je da je takav nain sticanja novih prava predvien opim meunarodnim pravom koje je na snazi u trenutku oitovanja te namjere, te da se steeno pravo neprekidno uiva u granicama tog prava. Ako su ti uvjeti ispunjeni, za takav akt po pravilu nije potrebno ovlatenje ili pristanak bilo kojeg drugog subjekta. Glavni primjeri jednostranih akata su: Okupacija niijeg podruja. Efektivno i vidljivo zaposjedanje nekog podruja koje u trenutku zaposjedanja ne pripada ni jednoj drugoj dravi je uvjet za legitimno sticanje. Danas gotovo da i nema takvih podruja na Zemlji. Zastara i historijska prava. Neka drava moe ak i bez valjanog pravnog osnova stei izvjesna prava. Uvjet za to je da na miroljubiv nain u duem periodu izvrava vlast na nekom podruju ili dijelu otvorenog mora, a da pritom ne naie na otpore i proteste bilo koje druge drave.

20

WWW.BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COM
Jednostrano sticanje prava priobalne drave prema pravu mora. Ope meunarodno pravo mora ovlauje priobalne drave da, u skladu sa meunarodnim pravom, jednostranim aktima stiu suverenost, suverena prava ili jurisdikciju nad nekim dijelovima mora u produetku svoje obale.

III DIO: MEUNARODNA ZAJEDNICA

24. DRAVA KAO SUBJEKAT MEUNARODNOG PRAVA
Nastanak drave. Starija nauka razlikovala je 2 naina nastanka nove drave: originarni i derivativni. Originarno drava nastaje na podruju koje u trenutku nastanka nije podvrgnuto nikakvoj drugoj dravnoj vlasti, tj. na niijem podruju (terra nullius). Svi ostali naini nastanka nove drave su derivativni. U svim takvim sluajevima postoji jedna ili vie drava prethodnica i jedna ili vie drava sljednica, a nastanak nove drave povlai pitanja sukcesije drava. Nova drava moe nastati na osnovu pravnog akta unutranje ili meunarodne prirode. To moe biti: a) Unutranji akt drave prethodnice, kao npr.Indian Independence Act, usvojen u Britanskom parlamentu, kojim su nezavisnost stekli Indija i Pakistan. b) Ugovor izmeu bive kolonijalne sile i narodnooslobodilakog pokreta; c) Meunarodni ugovor (npr. ustanovljavanje Kraljevine Albanije odlukom Londonske konferencije nakon 1.Balkanskog rata 1912). d) Odlukama politikih organa UN (rezolucijom od 29.11.1947.g odlueno je da se u Palestini stvore jedna idovska i jedna arapska drava) Meunarodno pravo postavlja izvjesne kriterije koji se moraju zadovoljiti da bi se neka zajednica zaista transformirala u novu dravu. Na osnovu Povelje UN, ti uvjeti su: mora postojati drava, mora biti miroljubiva, prihvatiti obaveze iz Povelje, biti sposobna da te obaveze izvrava, te mora biti voljna da to ini. U odgovoru na pitanje da li se u sluaju SFRJ radilo o secesiji ili raspadu federacije, Badinterova komisija u svom Miljenju br.1 od 29.11.1991.godine navodi da se drava openito definira kao zajednica koja se sastoji od teritorije i stanovnitva podvrgnutih organiziranoj politikoj vlasti koja takvu dravu ini suverenom. Dakle, bitni elementi ove definicije su: a) dravna teritorija (podruje). Svaka drava mora imati podruje na kojem njeni organi vre svoje nadlenosti Podrujem drave odreene su granice njene vlasti. b) Stanovnitvo. Drava je istovremeno i zajednica ljudi na njenom podruju. Ne moe biti drave bez stalno naseljenih stanovnika. c) Organizirana politika vlast (suverenost). Suverenost se u meunarodnom pravu definira kao vrhovna vlast drave na njenom podruju, koja iskljuuje vlast drugih drava i nije podvrgnuta nikavoj vioj vlasti. U odnosu na inostranstvo, suverenost se ispoljava kao nezavisnost. Nestanak drave. Drava prestaje postojati nestankom nekog od 3 elementa koji je ine dravom. Posljedica nestanka neke drave je da se cjelokupno njeno podruje sa stanovnitvom inkorporira u jednu ili vie drava sljednica. Politika vlast drave prethodnice time prestaje postojati.

25. TEMELJNA PRAVA I DUNOSTI DRAVA

Uenje o temeljnim pravima i dunostima drava poelo se iriti nakon I svjetskog rata. Da bi postigla svoju svrhu, naela o temeljnim pravima i dunostima moraju prerasti u pravila opeg meunarodnog prava. Najznaajniji ugovorni tekst kojim su ta prava i dunosti drava postala pravilima pozitivnog meunarodnog prava jeste Povelja UN iz 1945.godine. Generalna skuptina OUN je 24.10.1970.godine konsenzusom (bez glasanja) usvojila Deklaraciju o naelima meunarodnog prava u prijateljskim

21

WWW.BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COM
odnosima i saradnji izmeu drava u skladu sa Poveljom UN. Ta Deklaracija je autentino tumaenje Povelje OUN. U njoj se izlae i razrauje 7 naela: 1. naelo zabrane sile; 2. naelo mirnog rjeavanja meunarodnih sporova; 3. naelo neintervencije; 4. dunost drava da meusobno sarauju u skladu sa Poveljom; 5. naelo ravnopravnosti i samoopredjeljenja naroda; 6. naelo suverene jednakosti drava; 7. naelo ispunjavanja prihvaenih meunarodnih obaveza u dobroj vjeri. Naelo zabrane sile. Povelja UN propisuje: lanovi se u svojim meunarodnim odnosima uzdravaju od prijetnje silom ili upotrebe sile, koje su usmjerene protiv teritorijalne cjelovitosti ili politike nezavisnosti bilo koje drave, ili su na bilo koji nain nespojive sa ciljevima UN. Deklaracija iz 1970.godine na ovu definiciju dodaje:Takva prijetnja silom ili upotreba sile predstavljaju krenje meunarodnog prava i Povelje UN i ne smiju se nikad upotrebljavati kao sredstvo za rjeavanje meunarodnih problema. Deklaracija iz 1970.godine navodi i slijedea pravila: Drave su dune da se uzdravaju od svake propagande u korist agresivnog rata. Takoer su dune da se uzdravaju od represalija koje ukljuuju upotrebu sile. Nikakvo sticanje teritorija koje je posljedica upotrebe sile ili prijetnje silom nee biti priznato kao zakonito. Svaka drava je duna da se suzdri od organiziranja ili poticanja na organiziranje dobrovoljakih snaga ili oruanih skupina, ukljuujui plaenike, radi njihovog ubacivanja na podruje neke druge drave. Svaka drava je duna da se suzdri od organiziranja, poticanja, pomaganja ili uea u graanskom ratu ili teroristikim aktima u nekoj drugoj dravi i ne dozvoliti na svom podruju organizirano djelovanje u svhu izvrenja tih radnji.

Dakle, svaka prijetnja oruanom silom ili upotreba oruane sile je zabranjena prema opem meunarodnom pravu, uz izuzetak samoodbrane. Pri pribjegavanju legitimnoj samoodbrani iskljueni su preventivni rat protiv mogueg napada neke drave ili oruani napad u odgovoru na tzv.produenu agresiju, kad mjere samoodbrane nisu preduzete odmah i neposredno nakon oruanog napada suprotne strane, ili kao odgovor samo na prijetnju silom prije nego to je oruani napad preduzet. Na ostale vrste prijetnje silom ili upotrebe sile kao to su npr. ekonomski i politiki pritisak, drava rtva ima pravo da uzvrati istom mjerom. To su tzv.nenasilne represalije koje se ne smiju sastojati u upotrebi oruane sile. Iz naprijed navedenog je vidljivo da ope meunarodno pravo imperativnom normom zabranjuje svaku prijetnju ili upotrebu sile protiv teritorijalne cjelovitosti i politike nezavisnosti bilo koje drave ime ope meunarodno pravo ne garantira direktno svim dravama svijeta teritorijalnu cjelovitost, a pogotovo ne njegove postojee granice. Zabranjuju se nasilne promjene tih granica, ali ne i zahtjevi za tim promjenama. Nasuprot opem meunarodnom pravu, Deklaracija o naelima kojima se drave vode u svojim uzajamnim odnosima iz Helsinkog zavrnog akta iz 1975.godine navodi da drave uesnice smatraju nepovredivim sve svoje granice, kao i granice svih drava u Evropi Shodno tome, one e se suzdrati od svakog zahtjeva ili ina prisvajanja ili uzurpiranja dijela ili itavog podruja bilo koje drave uesnice. Ta obaveza znai da su se sve evropske drave lanice OSCE odrekle zahtjeva za promjenama postojeih granica u Evropi. Granice se mogu mijenjati, u skladu sa meunarodnim pravom, mirnim sredstvima i putem sporazuma. Na toj osnovi dolo je do pripajanja DDR SR Njemakoj.

22

WWW.BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COM
Naelo mirnog rjeavanja meunarodnih sporova. Ovo naelo dato je u Povelji, a Deklaracija iz 1970.godine ne izlazi iz okvira Povelje, osim to obavezu mirnog rjeavanja sporova navodi kao univerzalnu za sve drave. Naelo neintervencije. Nedoputena intervencija moe se definisati kao diktatorsko (nasilno) mijeanje neke drave, skupine drava ili meunarodne organizacije u poslove koji spadaju u unutranju ili vanjsku nadlenost neke drave, bez njenog pristanka. Unutranja nadlenost drave moe se definisati kao pravo njenog stanovnitva da slobodno izabere i razvija svoj politiki, drutveni, ekonomski i kulturni sistem, bez mijeanja spolja. Vanjska nadlenost drave se oituje u njenom pravu da bude ili ne bude lan meunarodnih organizacija, bude ili ne bude stranka u ugovoru, kao i njeno pravo na neutralnost. Drava se ne moe pozvati na svoju iskljuivu nadlenost ako je slobodnom voljom prihvatila neku ugovornu obavezu i njome pristala na neke oblike nadzora nad njenim izvrenjem. Npr.ulanjenjem u EU, drave prenose znaajne nadlenosti na zajednike organe. Razvoj opeg meunarodnog prava je takoer suzio iskljuivu nadlenost drava u nekim oblastima, to se posebno odnosi na osnovna ljudska prava i slobode. Ne smatraju se nedoputenima mjere kolektivne intervencije koje Vijee sigurnosti UN naloi u skladu sa Poglavljem VII Povelje. Kolektivne mjere koje neka druga organizacija preduzme bez prethodnog odobrenja Vijea sigurnosti su pravno nedoputene. Pod naelom neintervencije u uem smislu podrazumijevaju se druge pravno nedoputene mjere jedne ili vie drava (npr.mjere ekonomskog, propagandnog ili slinog pritiska), posebno kad se preduzimaju sa namjerom da se iznudi neki postupak drave protiv koje su mjere poduzete. Na takve mjere njihova rtva se moe suprotstaviti nenasilnim mjerama represalija. Za razliku od ostalih prava i dunosti koja su ovdje opisana, naelo neintervencije kao takvo nije predvieno u l.2 Povelje UN. Dunost drava da meusobno sarauju u skladu sa Poveljom UN. Ove dunosti se ustvari odnose na saradnju izmeu svih drava svijeta radi podsticanja meusobnog povjerenja i jaanja meunarodnog mira i sigurnosti. Njihov znaaj je primarno politiki. Tim dunostima se suprotstavlja pravo svake drave da sama odluuje hoe li priznati ili ne neku drugu dravu ili vladu, da li e uspostaviti diplomatske odnose i stupiti u odreene ugovorne odnose. Naelo ravnopravnosti i samoodreenja naroda. Svi meunarodni instrumenti koji se odnose na naelo ravnopravnosti i samoodreenja pod pojmom narod podrazumijevaju narod u teritorijalnom, a ne u etnikom smislu. Dakle, uivaoci tog naela su svi stanovnici jednog podruja, bez obzira na to da li to podruje ve ini dravu, da li je dio neke drave ili je u nesamoupravnom poloaju u odnosu na drugu dravu. Najvjerodostojniji instrument kojim se ureuje i razrauje ovo naelo je Deklaracija iz 1970. U deklaraciji se moe uoiti razlika izmeu unutranjeg i vanjskog samoodreenja naroda. Na unutranje samoodreenje odnosi se navod Deklaracije prema kome svi narodi imaju pravo da slobodno, bez mijeanja izvana odrede svoj politiki status, te da slijede svoj privredni, socijalni i kulturni razvoj, i svaka drava je duna potovati to pravo u skladu sa odredbama Povelje. Ovo pravo odnosi se na sve graane neke teritorijalne cjeline, koja moda jo i nije stekla nezavisnost. Prema Deklaraciji, nain primjene prava naroda na samoodreenje je stvaranje suverene i nezavisne drave, slobodno udruivanje ili ujedinjenje sa nekom nezavisnom dravom ili prihvatanje slobodnom odlukom naroda bilo kojeg drugog politikog statusa. Deklaracija u 2 zadnja stava nastoji uskladiti naelo ravnopravnosti i samoodreenja naroda sa naelom teritorijalne cjelovitosti i politike nezavisnosti postojeih drava. Tako se u predzadnjem stavu navodi da

23

WWW.BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COM
nita u prethodnim stavovima ne treba tumaiti kao da ovlauje ili podstie bilo kakvu akciju koja za cilj ima razbijanje ili ugroavanje, potpuno ili djelomino, teritorijalne cjelovitosti ili politikog jedinstva suverenih i nezavisnih drava koje se ponaaju u skladu sa naprijed proglaenim naelom jednakih prava i samoodreenja naroda i koje imaju vladu koja predstavlja cjelokupni narod tog podruja, bez razlike u pogledu rase, vjere ili boje. Posljednji stav Deklaracije izriito nalae svim dravama potivanje cjelovitosti svih drugih postojeih drava, pa i ostalih teritorijalnih cjelina, i to ak i na utrb uivanja prava na samoodreenje njihovih stanovnika: Svaka drava se mora uzdravati od bilo kakve akcije koja za cilj ima djelomino ili potpuno razbijanje nacionalnog jedinstva i teritorijalne cjelovitosti neke druge drave ili zemlje. Naelo suverene jednakosti drava. Pravna jednakost drava proizilazi iz svojstva drave da je suverena i da je subjekat meunarodnog prava. Povelja UN navodi da se OUN temelji na naelu suverene jednakosti svih svojih lanova. Istovremeno, sama Povelja daleko odstupa od tog naela u pogledu prava 5 stalnih lanica Vijea sigurnosti. Deklaracija iz 1970. navodi da su sve drave ravnopravni lanovi meunarodne zajednice, bez obzira na razlike ekonomske, socijalne, politike i druge prirode. Naelo ispunjavanja prihvaenih meunarodnih obaveza u dobroj vjeri. itavo meunarodno pravo zasnovano je na naelu pacta sunt servanda, te na dunosti svih drava da se pridravaju pravila opeg meunarodnog prava.

26. SUKCESIJA DRAVA

Sukcesija drava je stanje (ili novo stanje) nastalo teritorijalnim promjenama, na koje se primjenjuju sva pravila meunarodnog prava. Postoji 6 glavnih tipova teritorijalnih promjena: 1. Ustup (cesija) postojea drava prethodnica ustupa dio svog podruja postojeoj dravi slijednici. Taj tip teritorijalnih promjena ne dovodi ni do nestanka postojee, niti do nastanka neke nove drave. 2. Prisajedinjenje (pripajanje, asimilacija) Drava prethodnica u cjelosti postaje dijelom druge, ve postojee drave slijednice. Dakle, drava prethodnica prestaje postojati, a drava slijednica proiruje svoje podruje (npr.ukljuenje DDR u SR Njemaku 1990). 3. Ujedinjenje 2 ili vie drava prethodnica se ujedinjuju u novu dravu slijednicu i time gube svoju dravnost. Dakle, nastaje jedna nova drava slijednica (npr.ujedinjenje AR Jemen i DNR Jemen u Republiku Jemen 1990). 4. Odvajanje (secesija) Na dijelu ili dijelovima podruja drave prethodnice nastaju jedna ili vie novih drava slijednica. Dakle, drava prethodnica i dalje postoji ali na umanjenom podruju, a istovremeno nastaju 1 ili vie novih drava. 5. Raspad (disolucija) Drava prethodnica prestaje postojati, a na njenom podruju nastaju 2 ili vie novih drava slijednica (SFRJ). Dakle, za razliku od secesije, drava prethodnica pri raspadu prestaje postojati, a sve drave slijednice su nove drave. 6. Podjela (partition) Vie susjednih drava slijednica meusobno podijele podruje drave prethodnice koja prestaje postojati. Takav tip promjena danas je teko zamisliv. Godine 1983. usvojena je Beka konvencija o sukcesiji drava u pogledu dravne imovine, arhiva i dugova, koja je pravniki daleko kvalitetnija od ranije spomenute Konvencije iz 1978. Meutim, da bi Konvencija stupila na snagu potrebno je da najmanje 15 drava postane njenim strankama. Temeljna pravila meunarodnog prava koja se tiu sukcesije drava su: Dravljanstvo. Svaki pojedinac na podruju koje je promijenilo suverenitet ima pravo na dravljanstvo. Novonastale drave slobodne su vlastitim zakonima ureivati pitanja svog dravljanstva, ali se ukupnom primjenom tih zakona ne smiju stvarati apatridi. Da bi izbjegle apatridiju, drave mogu pojedinana pitanja dravljanstva ureivati ugovorima.

24

WWW.BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COM
Penzije. Svaka osoba zadrava pravo na penziju koje je stekla u dravi prethodnici. Drave sljednice trebaju sklopiti sporazume o isplati penzija,a do sklapanja takvih sporazuma svaka drava bi privremeno trebala isplaivati penzije svim osobama koje su stalno nastanjene na njenom podruju, ak i ako ne steknu njeno dravljanstvo. Vlasnika prava. Naprijed navedeno vai i kad je u pitanju uivanje privatne imovine fizikih i pravnih osoba. Ta imovina nije predmet sukcesije i ne podlijee podjeli izmeu drava slijednica. Dravni arhivi. Iz definicije u l.20 Beke konvencije iz 1983.godine proizilazi da dravne arhive drave prethodnice ine dokumenti (ukljuujui filmske, elektronske i druge zapise) koje su dravni organi prethodnice izdavali ili primali u obavljanju svojih funkcija, a koji su na dan sukcesije pripadali dravi prethodnici. To znai da arhivi uih teritorijalnih cjelina, crkveni, privatni i drugi slini arhivi nisu predmet sukcesije. Dravni arhivi koji jesu predmet sukcesije dijele se na 3 skupine: 1. Dijelovi koji radi redovnog upravljanja podrujem na koje se odnosi sukcesija moraju biti u dravama slijednicama. Ovi dijelovi se moraju u kopijama predati svim tim dravama. 2. Dijelovi koji se direktno odnose na podruje jedne ili vie drava slijednica, osim onih iz prethodne take. Te dijelove treba u originalima predati tim dravama slijednicama. Ako ih ima vie, one trebaju odluiti koja od njih e dobiti originale, a koja kopije tih dijelova arhiva. 3. Kad se radi o raspadu i nestanku drave prethodnice, svi ostali dravni arhivi prelaze na drave sljednice na pravian nain, vodei pritom rauna o svim relevantnim okolnostima. Pravilo meunarodnog prava je da svi dravni arhivi drave prethodnice, ma gdje se nalazili i bez obzira na koga budu preneseni, moraju ostati otvoreni za slobodan pristup, koritenje i kopiranje ostalim dravama slijednicama. To pravilo se posebno odnosi na tekue arhive (current archives) drave prethodnice, koje su neophodne da bi se utvrdio obim dravne imovine i dugova, kao i obim samih dravnih arhiva koje su predmet sukcesije. Dravna imovina. Prema Bekoj konvenciji iz 1983, izraz dravna imovina drave prethodnice oznaava imovinu, prava i interese koji su na datum sukcesije prema unutranjem pravu drave prethodnice pripadali dravi prethodnici. Shodno tome, imovina bivih drava lanica federacije, imovina gradova, opina i drugih teritorijalnih cjelina, kao i privatna imovina, nisu predmetom sukcesije. Nepokretna dravna imovina ostaje dravama slijednicama na podruju kojih se nalazi. Ako je veoma neravnomjerno rasporeena (npr.kasarne ili druga vojna postrojenja), postoji mogunost njene procjene i uzajamnih pravinih kompenzacija. Sva ostala nepokretna i pokretna imovina drave prethodnice, ukljuivi i onu koja se nalazi u inostranstvu, dijeli se izmeu drava slijednica u pravinim razmjerima. Dravni dugovi. Dugovi drave prethodnice dijele se na tzv.alocirani i nealocirani (opi) dug. Dug koji je napravila neka biva federalna jedinica ili pravna osoba sa njenog podruja, ili ga je podigla (ili garantirala) drava prethodnica ali je u cjelini potroen na podruju koje je postalo podrujem drave slijednice, prelazi na tu dravu slijednicu. Opi nealocirani dug drave prethodnice (npr.kredit radi odranja monetarne stabilnosti ili radi zajednikih trokova) se dijeli izmeu drava slijednica po kljuu koji vai za podjelu imovine. Sukcesija u lanstvu meunarodnih organizacija. Prema Bekoj konvenciji o sukcesiji drava u pogledu ugovora iz 1978.godine, moe se zakljuiti da ne postoji nikakvo pravilo opeg meunarodnog prava u pogledu sukcesija drava u lanstvu u meunarodnim organizacijama. Osim ako je drava prethodnica ili drava slijednica ouvala svoj meunarodni identitet (sluajevi cesije ili dekolonizacije), u svim ostalim sluajevima teritorijalnih promjena odluujua je politika volja veine drava lanica odreene organizacije.

27. SLOENE DRAVE

25

WWW.BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COM
Sve dravne cjeline mogu se podijeliti na 2 velike skupine: centralistike ili unitarne i sloene drave. U unitarnim dravama postoji jedinstvena vlast za cijelo dravno podruje i jedinstveni organi meunarodnih odnosa. Mnoge takve drave imaju razvijenu samoupravu na pokrajinskom i opinskom nivou, sa predstavnikim organima koje biraju graani. U sloenim dravnim zajednicama po pravilu postoje neka zajednika tijela, ali uz to svaka od njihovih jedinica ima svoje vlastite organe sa iskljuivom nadlenou, u koju se vlast zajednice ne smije mijeati. Historijski posmatrano, postojale su slijedee vrste sloenih drava: personalna unija, realna unija, konfederacija i federacija. Danas je federacija jedini oblik sloene drave koji je zastupljen u svijetu. Personalna unija bila je prolazna, pa i sluajna zajednica dvaju drava u osobi jednog vladara. Vladar jedne je dolazio i na elo druge drave nasljeivanjem ili izborom za vladara u drugoj dravi. Te drave su ostajale samostalne i neovisne, i bez drugih zajednikih organa, te personalna unija nije bila subjektom meunarodnog prava. Realna unija osnivana je sa namjerom da bude trajna. Osim zajednikog vladara imala je i druge zajednike organe (efa vlade, odbrana, finansije, vanjski poslovi i sl). Prema inostranstvu realna unija je nastupala kao jedinstven subjekat meunarodnog prava. lanice su povremeno nastupale i samostalno u meunarodnim odnosima, i to u poslovima koji nisu preneseni na uniju (npr.PTT sluba, carinski ugovori itd). Najpoznatiji primjer ove unije je Austrougarska monarhija 1867.-1918.godine. Konfederacija je savez drava u kome su drave lanice dobrovoljno prenosile izvjesne nadlenosti i ovlatenja na konfederalne organe, stvarajui pritom novu pravnu osobu, koja nije bila nova drava i nije bila nadreena svojim lanicama. Sama konfederacija nije imala ni jednu karakteristiku drave: dravljane, dravno podruje niti suverenu vlast. Mada nisu bile drave, sve konfederacije su bile priznate od stranih drava kao posebni pravni subjekti. Primarni cilj udruivanja u konfederacije bio je predstavljanje drava lanica prema inostranstvu i njihova zajednika zatita od vanjskog napada. Odnosi izmeu drava lanica konfederacije regulisani su ugovorom o njenom osnivanju koji je bio meunarodni ugovor, kao i drugim pravilima meunarodnog prava. Osim u nadlenostima koje su ugovorom prenijele na zajednike organe, u svemu ostalom su drave lanice bile u potpunosti izjednaene sa drugim suverenim dravama svog vremena. Glavni i u veini konfederacija jedini zajedniki organ bio je konfederalni sabor, iji lanovi su bili imenovani od svojih drava i zastupali njihove interese. Dakle, ove lanove nisu birali graani, nti su oni izraavali volju biraa. Federacija. Za razliku od konfederacije koja je savez drava, federacija je savezna drava, koja ima svoje stanovnitvo, podruje i suverenu vlast. Temeljni akt federacije nije meunarodni ugovor, nego federalni ustav. lanove federalnih organa vlasti u potpunosti ili djelomino biraju graani federacije. Njime drave lanice na savezne organe prenose vrlo znaajne i iroke nadlenosti. Karakteristika istinske federacije je podjela vlasti, odnosno nadlenosti izmeu saveznih i organa federalnih jedinica. U tom smislu postoje funkcije koje su u iskljuivoj nadlenosti federacije, u zajednikoj nadlenosti federacije i federalnih jedinica, te u iskljuivoj nadlenosti federalnih jedinica. Federacija je kao drava istinski i potpuni subjekat meunarodnog prava. Drave lanice federacije po pravilu nemaju pravo na direktne diplomatske i konzularne odnose sa drugim dravama. Samo u sluajevima kad im savezni ustav to dozvoljava, federalne jedinice su subjekti meunarodnog prava, ali sa vrlo ogranienom poslovnom sposobnou (predvieno u SR Njemakoj i vicarskoj).

28. TRAJNO NEUTRALNE DRAVE

Trajna neutralnost je pravno i politiko stanje neke drave kojoj njen meunarodni poloaj zabranjuje da uestvuje u bilo kom oruanom sukobu ili da njeno dravno podruje postane podrujem ratnih operacija treih drava. Trajnu neutralnost treba razlikovati od neutralnosti u nekom oruanom sukobu, koja je faktiko stanje i traje dok traje sukob. Takoer je treba razlikovati od politike neutralnosti koja nije

26

WWW.BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COM
meunarodno priznata. vedska je npr. ostala neutralna u svim sukobima jo od 1815, ali joj taj poloaj nije meunarodno priznat niti garantiran. Sticanjem poloaja trajne neutralnosti, drava pristaje na neka ogranienja suvereniteta. Ona prihvata obavezu suzdravanja od uea u napadakim ratovima, ali zadrava pravo na odbranu i u tom cilju ima pravo da dri oruane snage, osim ako je njeno podruje demilitarizirano. Osim toga, neutralna drava nema pravo sklapati napadake, ali ni odbrambene saveze koji bi mogli kompromitirati njen poloaj neutralnosti. Tree drave koje prihvataju poloaj trajne neutralnosti neke drave se obavezuju da toj njenoj neutralnosti nee nakoditi. Tzv.drave jamci (garanti) ugovorom o trajnoj neutralnosti preuzimaju obavezu da e oruanom silom intervenirati u sluaju agresije na trajno neutralnu dravu, da bi se taj poloaj ponovo uspostavio. Danas su trajno neutralni vicarska, Vatikan i Austrija. vicarska je politiku nemijeanja o oruane sukobe vodila od 1481.godine. Formalno i stvarno priznanje trajne neutralnosti vicarska je dobila na Bekom kongresu 20.03.1815.godine. Taj njen poloaj potvren je i Versajskim mirovnim ugovorom iz 1919.godine. Drava Vatikanskog Grada ustanovljena je Lateranskim ugovorom Svete stolice sa Italijom iz 1929. To podruje je i demilitarizirano. Austrija je svoju trajnu neutralnost proglasila Ustavnim zakonom od 25.10.1955.godine. Tekst tog Ustavnog zakona Austrija je notificirala svim dravama sa kojima je odravala diplomatske odnose, sa molbom za priznanje tog poloaja. Neke drave su izriito dale to priznanje, druge su ga primile k znanju, ali se ni jedna drava nije suprotstavila tom Ustavnom zakonu. Iz toga je proizalo openito priznanje trajne neutralnosti Austrije u svijetu.

29. PRIZNANJE DRAVA I VLADA

Priznanje nove drave. O uincima priznanja nove drave u nauci postoje 2 suprotna gledita. Po jednom, meunarodno priznanje ima konstitutivne uinke i ono je ustvari etvrti uslov samog postojanja drave. Po drugom, prihvaenijem stanovitu, priznanje ima samo deklaratorni uinak, jer postojanje nove drave, sa svim pravnim posljedicama, nee biti dovedeno u pitanje ako je jedna ili vie drava odbiju priznati. Ipak se moe rei da je pitanje priznanja suvie sloeno da bi se moglo rijeiti prihvatanjem jednog ili drugog stanovita. Nova drava ne moe uspostaviti dvostrane odnose sa drugim dravama prije nego to je oni priznaju, a dok god nije u lanstvu meunarodnih organizacija, drava je manje-vie izolirana u mnogostranim odnosima. Tek priznanje normalizira odnose izmeu nove drave i one koja ju je priznala. Meutim, postojanje nepriznate drave ne moe se ignorisati. Teritorija nepriznate drave koja ispunjava sve uslove dravnosti, a pogotovo efektivnu vlast, ne moe se smatrati niijim podrujem slobodnim za sticanje putem okupacije. Njeno podruje se ne smije prelijetati bez njenog odobrenja,a brodovi koji plove pod zastavom nepriznate drave ne mogu se smatrati brodovima bez nacionalne pripadnosti, a jo manje piratskim brodovima. Ope meunarodno pravo ne propisuje nain priznanja nove drave, te se ono moe dati izriito, preutno i konkludentnim radnjama. Prema opem meunarodnom pravu ne postoji dunost priznanja, niti odgovarajue pravo drave da bude priznata, ve se radi o aktu slobodne volje koji spada u diskreciono pravo svake drave. Priznanje nove vlade. U sluaju promjena u nekoj dravi koje su nastale u skladu sa ustavom propisanim postupcima, ostale drave nemaju pravo da se mijeaju u takve promjene. Meutim, ako u nekoj dravi doe do promjene vlasti neustavnim putem (dravnim udarom ili revolucijom), dolazi u pitanje priznanje nove vlade od drugih zemalja. Ovo je posebno izraeno ako 2 vlade pretendiraju da obnaaju vlast ili ako zbaena vlada nastavi djelovati u inostranstvu.

27

WWW.BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COM
Prema opem meunarodnom pravu, kao i priznanje nove drave, priznanje nove vlade je in slobodne volje svakde drave. Priznanje novoj vladi redovno se daje kad se ustalila i kad efektivno vri vlast na itavom dravnom podruju. Nova vlada moe biti priznata de jure i de facto. Priznanje de jure je potpuno, konano i djeluje retroaktivno, tj. od preuzimanja vlasti a ne od dana priznanja. Priznanje de facto moe se uzeti kao privremeno, kad se nova vlast u drugoj dravi jo nije sasvim ustalila i nije uspostavila potpunu kontrolu nad itavim dravnim podrujem, ili se jo sumnja da je u stanju ispunjavati sve uvjete koji se veu za njeno priznanje.

30. USTANICI I OSLOBODILAKI POKRETI

Meunarodni subjektivitet. Ustanici i oslobodilaki pokreti ne uivaju meunarodni subjektivitet koji bio djelovao erga omnes. Oni se bore za dravnost na dijelu teritorije neke drave ili za vlast u dravi. Tokom te borbe njih moe priznati vlada protiv koje se bore, kako bi otklonila vlastitu odgovornost za djela ustanika prema strancima i njihovoj imovini na teritoriji te drave. Takoer ih mogu priznati neke tree drave. Priznavanje ustanike vlasti i oslobodilakih pokreta uvijek ima konstitutivne uinke. Za dravu koja ih ne priznaje oni nisu nikakav subjekat meunarodnog prava. Priznanje zaraenosti u graanskom sukobu. U prvoj polovini 19.vijeka razvila se praksa priznanja zaraenosti. Preduvjet priznanja zaraenosti bila je pretpostavka da obe strane potuju pravila ratnog prava i da su pod organizovanom komandom. Podrazumijevalo se takoe da su pobunjenici uspostavili faktiku vlast nad irokim podrujem. Drava koja je priznala zaraenost je sa svoje strane preuzimala sve obaveze neutralnosti u tom sukobu u odnosu na obe zaraene strane. Priznanje ustanika. U drugoj polovini 19.vijeka u Americi je nastala praksa priznavanja ustanika. Tree drave su se tim priznanjem uzdravale od toga da pobunjenike tretiraju kao krioce prava, a da bi zatitile svoje dravljane i brodove s njima su uspostavljale neku vrstu odnosa kao sa de facto vlastima. Priznanje naroda. Tokom I sv.rata u 1917. i 1918.godini Francuska i Britanija priznale su poljski i ehoslovaki narod. Do tada se narodi nisu smatrali subjektima meunarodnog prava. To priznanje imalo je politiki znaaj, jer su se predstavnici priznatih naroda mogli na Versajskoj mirovnoj konferenciji zalagati za svoju dravnost. Narodnooslobodilaki pokreti. Nakon II sv.rata poeo je proces dekolonizacije, te je priznanje narodnooslobodilakih pokreta postalo politikim sredstvom mnogih drava. Nakon to je blok novoosloboenih i antikolonijalnih drava postao veinski u Generalnoj skuptini UN, neki od organa OUN priznali su te pokrete i oni su stekli poloaj posmatraa u razliitim organima i ustanovama UN. Palestinska oslobodilaka organizacija dobila je poloaj punopravnog lana u Arapskoj ligi i njenim ustanovama. Drave koje priznaju oslobodilake pokrete dozvoljavaju im osnivanje informativnih ureda na svom podruju. Neke od njih priznaju pune diplomatske povlastice i imunitete tim uredima.

31. ZAVISNE TERITORIJE I POSEBNI SLUAJEVI SUBJEKATA MEUNARODNOG PRAVA

U pravu nikada nisu postojali isti oblici odreenih odnosa ovisnosti. Uvijek je bilo nuno izuavati svaki od tih sluajeva za sebe, jer su uprkos istim nazivima imali vrlo razliite sadraje. Neki od odnosa ovisnosti koji su se u meunarodnom pravu oblikovali u stalnijim oblicima su: Vazalitet. Smatralo se da meunarodnopravno priznati vazalitet nastaje jedino ako drava sizeren preuzme neke ugovorne obaveze i ogranienja u korist vazalne drave prema treim dravama. Dok su trajale, vazalne drave su se mogle smatrati subjektima meunarodnog prava, sa ogranienom poslovnom

28

WWW.BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COM
sposobnou. Jedno od obiljeja vazaliteta je bilo plaanje godinjeg danka sizerenu. Visina danka odreivala se ugovorom. Protektorat. Po definiciji protektorat bi obuhvatao dunost jae drave da titi slabiju u odnosima prema treim dravama. Osim odbrane, drave protektori su izvravali i pravo meunarodnog zastupanja tiene drave, kao i znaajno mijeanje u njene unutranje stvari. Drave protektori su ugovorom sebi osiguravale gotovo potpuni nadzor nad unutranjim organima vlasti, tako da je dravnost protektorata ostajala forma bez sadraja. Drave pod protektoratom zadravale su svojstvo posebnog subjekta meunarodnog prava, a ugovori sklopljeni sa treim dravama prije nametanja protektorata ostajali su na snazi. Sistem mandata Lige naroda. Pakt lige naroda usvojen je kao sastavni dio Versajskog mirovnog ugovora 1919.godine. Paktom je bio ustanovljen sistem mandata sa izvjesnim meunarodnim nadzorom nad izvrenjem obaveza. Prema stepenu dostignutog razvoja sva mandatna podruja bila su podijeljena na 3 kategorije: A, B i C. Mandati A bili su zajednice koje su dostigle toliki stepen razvoja da njihovo postojanje kao neovisnih naroda moe biti priznato pod uslovom da primaju savjete i pomo mandatara dok ne postanu sposobne da same sobom upravljaju. Tu su spadale ranije osmanske pokrajine na Bliskom istoku. Mandati B odnosili su se na narode centralne Afrike, u bivim njemakim kolonijama, koji nisu imali posebnu politiku organizaciju. Njima je mandatar upravljao uz odreena ogranienja i obaveze. Mandati C su bila najmanje razvijena podruja. Njima je mandatar upravljao po svojim zakonima, kao dijelovima svog podruja, pod uvjetima predvienim za mandate B. Starateljski sistem UN. Povelja UN je u poglavlju XII donijela propise o novom sistemu starateljstva, koji je zamijenio predratni sistem mandata. Poglavljem XIII ustanovljeno je i Starateljsko vijee, kao jedan od 6 glavnih organa UN. Za svako podruje sklapao se poseban sporazum izmeu zainteresirane drave i UN, u kome su obaveze upravne vlasti bile precizno definirane. Cilj starateljstva bio je postepeni razvitak tih podruja prema samoupravi ili neovisnosti. Mada su pomenuti propisi Povelje i danas formalno na snazi, a Starateljsko vijee jo nije rasputeno, sva ta podruja su odavno stekla nezavisnost. Nesamoupravna podruja prema Povelji UN. Poglavlje XI Povelje UN nosi naziv Deklaracija o nesamoupravnim podrujima. Njome su drave lanice UN koje su imale kolonije, protektorate i druga nesamoupravna podruja preuzele odreene pravne obaveze prema tim podrujima. Priznale su naelo da su interesi stanovnika tih podruja primarni i prihvatile kao svetu dunost da unapreuju njihovo blagostanje. Vrhunac tog razvoja bilo je usvajanje Deklaracije o davanju nezavisnosti kolonijalnim zemljama i narodima, koju je Generalna skuptina usvojila 1960. Podruja pod posebnim meunarodnim poloajem (internacionalizirana podruja). Ta podruja imala su vrlo raznolik meunarodni poloaj. a) Neovisna drava Krakov ustanovljena je 1815.g na Bekom kongresu od strane Austrije, Pruske i Rusije. Prvobitno je bilo predvieno da pod zajednikim protektoratom Krakov uiva znatnu autonomiju, ali nakon to je pomenuta autonomija postepeno suavana, 1846.godine to podruje je pripojeno Austriji. Neovisna drava Krakov nije se mogla smatrati subjektom meunarodnog prava. b) Meunarodna zona Tangera takoer nije bila subjekat meunarodnog prava. Ta luka je ostala pod nominalnom suverenou marokanskog sultana i nakon to je on 1912.godine potpao pod francuski protektorat. c) Slobodni grad Danzig je stvoren Versajskim ugovorom iz 1919.godine. Taj grad je eljela anektirati Poljska, ali su se saveznike sile protivile tome obzirom na njegovo preteno njemako stanovnitvo. Na Versajskoj konferenciji je pronaen kompromis tako to je Danzig odvojen od Njemake kako bi Poljska preko njega dobila izlaz na more. Njemake karakteristike tog grada trebale su se ouvati ustanovljavanjem Slobodnog grada sa irokom samoupravom. Danzig se mogao smatrati subjektom meunarodnog prava. d) Saarsko podruje. Prema Versajskom mirovnom ugovoru, podruje Saara bogato ugljenom je na 15 godina ustupljeno na koritenje Francuskoj, kao naknada za njemako unitenje rudnika uglja u sjevernoj Francuskoj. Njemaka se nije morala odrei suverenosti nad Saarom, ve ga je privremeno

29

WWW.BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COM
prepustila Ligi naroda kao fideikomisaru. Vlast nad Saarom nije bila data Francuskoj, ve Meunarodnom upravljakom povjerenstvu koje je zastupalo Ligu naroda. Nakon II svjetskog rata, odlukom Postdamske konferencije, Francuska je od 1945-1957.godine neposredno upravljala Saarom kao samoupravnim podrujem politiki odvojenim od Njemake,a ekonomski ujedinjenim sa Francuskom. U ovom periodu nije bilo nikakvog meunarodnog nadzora. U nastojanju da to due zadri Saar odvojenim od SR Njemake, Francuska mu 1950.godine osigurava poloaj pridruenog lana Vijea Evrope. Meutim, na referendumu 1955.godine dvotreinskom veinom je bio odbaen evropski status Saara i Saar je od 01.01.1957.godine vraen Njemakoj.

32. SVETA STOLICA I DRAVA VATIKANSKOG GRADA

Papa je jo od VIII i IX vijeka bio i svjetovni vladar, zahvaljujui franakim vladarima Pipinu Malom i Karlu Velikom, koji su mu dali znaajne zemljine posjede. Papinska drava je mijenjala granice, ali je uvijek obuhvatala Rim sa dijelom srednje Italije. Sa izvjesnim prekidima na kraju 18. i poetku 19.vijeka trajala je do 1870.godine, kad ju je Italija nakon ujedinjenja Italije anektirala. Italija je nakon toga jednostrano uredila poloaj pape Garancijskim zakonom iz 1871.godine. Ovim zakonom je jednostrano preuzela iroke meunarodne obaveze. Priznata je nepovredivost papine osobe, odreena mu godinja renta, priznata potpuna sloboda u duhovnoj oblasti, pravo da alje i prima diplomatske predstavnike itd, ali mu je negiran suverenitet nad bilo kojom teritorijom. Pape su odbijale takvu poziciju. Odbijale su godinju rentu i slubene kontakte sa Italijom. Lateranski ugovor iz 1929. Pomenuti spor je uspjeno rijeen sa 3 ugovora koja je Sveta stolica sklopila sa faistikom Italijom. To su Lateranski ugovor, zatim konkordat kojim se uredio poloaj Katolike crkve u Italiji, te finansijska konvencija kojom je iznos rente iz Garancijskog zakona bio prepolovljen. Lateranskim ugovorom je ustanovljena Drava Vatikanskog Grada sa papom kao efom drave, rijeeno je tzv.Rimsko pitanje, a papi su u sutini priznata ista prava kao i ona iz Garancijskog zakona. Sveta stolica je priznala da je Lateranskim ugovorom konano i neopozivo rijeeno Rimsko pitanje i priznala je Rim kao prijestonicu Italije. Italija je priznala Dravu Vatikanskog Grada pod papinim suverenitetom. Drava Vatikanskog grada je ustanovljena na prostoru od oko pola kvadratnog kilometra i sa manje od 1.000 stanovnika. Ustanovljeno je i posebno vatikansko dravljanstvo, koje je po svojoj prirodi preteno funkcionalno. Stiu ga dunosnici Katolike crkve dok tamo ive, ali oni redovno zadravaju i svoje prijanje dravljanstvo. Lateranske ugovore priznao je i Ustav Italijanske republike iz 1947.godine. Meunarodni odnosi. Vatikan odrava diplomatske odnose sa preko 140 zemalja, od kojih nisu sve veinski katolike. Oko 40 drava ima stalne diplomatske misije pri Vatikanu. Vatikan ima stalnu posmatraku misiju pri UN od 1964.godine, a od 1978.godine i pri organizaciji amerikih drava. Punopravni je lan vie specijaliziranih ustanova UN, lan OSCE i stranka nekih meunarodnih konvencija, kaon npr.bekih konvencija o diplomatskim i konzularnim odnosima iz 1961. i 1963.godine. Uz ugovore koje sklapa poput svake druge drave, Sveta stolica sklapa i tzv.konkordati. Po svojoj prirodi to su meunarodni ugovori koji se ravnaju prema propisima Beke konvencije o pravu ugovora iz 1969. Konkordatima se ureuje poloaj katolike crkve u odreenoj dravi. Odnosi Svete stolice i Drave Vatikanskog Grada. Sveta stolica je centralni upravni organ Katolike crkve. Sastoji se od pape, Zbora kardinala, dravnog sekretara i centralnih tijela (kongregacija) koja upravljaju itavom Crkvom. Drava Vatikanskog Grada ustanovljena 1929, stekla je openito meunarodno priznanje. Odnos tih dvaju entiteta u praksi nije sasvim jasan, a moe se posmatrati kao odnos vlade i drave, s tim da je svaka od njih vrlo specifina.

33. ORGANI DRAVE U MEUNARODNIM ODNOSIMA

30

WWW.BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COM
ef drave se u meunarodnom pravu smatra najviim organom vanjskog zastupanja drave. To je vjerovatno naslijee apsolutistikog perioda u Evropi, kad su stvarani temelji meunarodnog prava. Kad se nalazi u drugoj dravi, efu drave se ukazuju najvie poasti, ali se smatra da one nisu namijenjene njegovoj linosti, ve dravi koju predstavlja. U stranoj zemlji ef drave uiva potpuni sudski imunitet u krivinim stvarima. On uiva i imunitet u graanskim stvarima, ali ga se moe odrei. Po Konvenciji iz 1969, za voenje pregovora i sklapanje ugovora efu drave ne treba posebna punomo. Zbog toga se promjene efa drave notificiraju ostalim zemljama. Izjave efa drave i ugovori koje on sklapa obavezuju njegovu dravu, ukoliko on to ini u okviru svojih opepoznatih ustavnih ovlatenja. Vlada i njen predsjednik. Za razliku od predsjednikog i polupredsjednikog sistema, u parlamentarnom sistemu uloga efa drave u odluivanju je simbolina. Teite vlasti je u parlamentu, a svu izvrnu vlast ima vlada koja proizilazi iz parlamenta i zavisi od njegove podrke. U okviru te izvrne vlasti sve vanije vanjskopolitike odluke donosi vlada i njen predsjednik (premijer, kancelar, predsjednik ministarskog vijea). Meutim, za razliku od efa drave, premijer ne simbolizira svoju dravu i njen suverenitet kad se nalazi u inostranstvu i lino ne uiva poasti koje se ukazuju efu drave. Tokom slubenih boravaka u inostranstvu premijer je po svom poloaju ef specijalne misije. Konvencija o specijalnim misijama iz 1969.godine za njega uglavnom predvia jednake povlastice i imunitete koje uivaju lanovi stalne diplomatske misije prema Bekoj konvenciji o diplomatskim odnosima. Premijeru ne treba punomo za pregovore, usvajanje i ovjeravanje teksta ugovora ili u pogledu pristanka sovje drave da bude vezana ugovorom. Uz to, prema poslovniku Vijea sigurnosti UN, premijer i ministar vanjskih poslova ne trebaju posebnu punomo kad zastupaju svoju zemlju na sastancima Vijea, te se i promjene osoba na ovim funkcijama notificiraju ostalim zemljama. Ministar vanjskih poslova. Ministarstvo vanjskih poslova je sluba koja koordinira politike i druge odnose svoje drave sa inostranstvom i meunarodnim organizacijama. Njegovi dijelovi su i DKP te zemlje u inostranstvu. Istovremeno, strana diplomatska predstavnitva su u stalnom odnosu sa MVP drave u kojoj se nalaze. Ministar vanjskih poslova redovno je lan vlade i u njoj ima istaknut poloaj. On je neposredno nadreen cjelokupnom diplomatskom osoblju u inostranstvu. S njim stalno kontaktiraju efovi diplomatskih misija akreditirani u njegovoj zemlji. On uestvuje u najvanijim pregovorima i na meunarodnim konferencijama. Obrazlae i brani vanjsku politiku svoje vlade pred parlamentom. Ni njemu ne treba punomo za pregovore i usvajanje teksta ugovora. Zbog toga se promjene osobe na funkciji ministra vanjskih poslova redovno notificiraju drugim dravama putem diplomatskih kanala. Parlament. U mnogim dravama parlamenti se do danas nisu uspjeli izboriti za ire pravo u odluivanju, nadzoru i uvodi u vanjske poslove svoje zemlje. Parlamenti po pravilu utvruju i odobravaju dugorone vanjskopolitike ciljeve svoje zemlje. Daju saglasnost na sve vanije akte u toj oblasti, ukljuujui ratifikaciju meunarodnih ugovora. U meunarodnu saradnju parlamenti mnogih drava direktno su ukljueni putem povremenih posjeta njihovih delegacija parlamentima drugih zemalja, te Interparlamentarne unije, koja okuplja predstavnike parlamenata mnogih drava.

34. DIPLOMATSKI ZASTUPNICI

Dosad su usvojene slijedee konvencije iz diplomatskih i konzularnih odnosa: - Beka konvencija o diplomatskim odnosima iz 1961; - Beka konvencija o konzularnim odnosima iz 1963; - Konvencija o specijalnim misijama, usvojena rezolucijom Generalne skuptine OUN 1969; - Konvencija o spreavanju i kanjavanju krivinih djela poinjenih protiv osoba pod meunarodnom zatitom ukljuivi diplomatske agente, usvojena rezolucijom Generalne skuptine OUN 1973;

31

WWW.BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COM
Beka konvencija o predstavljanju drava u odnosima sa univerzalnim meunarodnim organizacijama iz 1975, koja jo nije stupila na snagu. Konvencija o sigurnosti osoblja UN i pridruenog osoblja iz 1994.

Pravo poslanstva. Svaka suverena drava ima aktivno i pasivno pravo poslanstva. Aktivno pravo je pravo upuivanja diplomatskih predstavnika u druge drave,a pasivno je pravo primanja stranih diplomatskih predstavnika. Uspostavljanje diplomatskih misija vri se na temelju uzajamnog pristanka. Po opem meunarodnom pravu ne postoji nikakva dunost drava da stupaju i odravaju diplomatske odnose. Jedna zemlja moe akreditirati istog efa misije u vie drugih drava, ako se ni jedna od njih ne protivi tome. Danas se mnoge drave koriste tom praksom radi utede u trokovima. Po istom principu, vie drava moe istu osobu akreditirati u svojstvu efa misije u nekoj dravi. Funkcije diplomatskih misija se prema Bekoj konvenciji iz 1961.godine izmeu ostalog sastoje u: a) Predstavljanju svoje drave u zemlji u kojoj je uspostavljena; b) Zatiti interesa graana svoje drave u toj zemlji, u granicama dozvoljenim meunarodnim pravom; c) Pregovaranju sa vladom drave u kojoj je misija uspostavljena; d) Prikupljanju obavjetenja svim dozvoljenim sredstvima o stanju u dravi u kojoj je misija uspostavljena i izvjetavanju o tome svoje vlade; e) Unapreivanju prijateljskih odnosa i razvijanju ekonomskih, kulturnnih i naunih odnosa izmeu dvaju zemalja. Ovim se nabrajanje funkcija diplomatskih misija ne iscrpljuje, a djelovanju misije u naprijed opisanim okvirima ne moe se prigovoriti. Diplomatski predstavnik (ef misije). Beka konvencija iz 1961. efove diplomatskih misija dijeli u 3 klase i to: a) Ambasadori (veleposlanici, poklisari) ili nunciji akreditirani kod efova drava i drugi efovi misija jednakog ranga. U tom rangu su visoki komesari koje meusobno razmjenjuju lanice Komonvelta. b) Poslanici, ministri ili internunciji, akreditirani kod efova drava; c) Otpravnici poslova akreditirani kod ministara vanjskih poslova. Beka konvencija izriito navodi da osim u pogledu prvenstva i etikecije meu efovima misija ne postoje nikakve razlike u pogledu njihove pripadnosti odreenom razredu. Svi efovi misija akreditirani u jednoj dravi ine diplomatski kor (zbor), na ijem elu se nalazi duajen (doyen). Prema Bekoj konvenciji iz 1961.godine ta poast pripada efu misije najvieg razreda u konkretnoj dravi, koji je na tom poloaju neprekidno proveo najdue vremena. Ostali efovi misija dobivaju rang u svakom razredu prema danu i asu kad su predali akreditivna pisma efu drave u kojoj su akreditirani. Konvencija priznaje izuzetak koji je nastao u praksi, a prema kome je u dravama sa preteno katolikim stanovnitvom duajen po obiaju nuncij Svete stolice. Diplomatski kor kao posebno tijelo nije spomenut u Bekoj konvenciji iz 1961. On ima preteno protokolarnu funkciju. efa misije imenuje drava koja ga upuuje, u skladu sa vlastitim propisima i na vrijeme koje ona odredi. Prije zvaninog imenovanja konkretne osobe, mora se obezbijediti pristanak od drave u koju e ta osoba biti upuena u svojstvu efa misije. Drava primateljica moe odbiti taj pristanak bez navoenja razloga za to. Da bi se izbjeglo izriito odbijanje, ponekad se odugovlai sa davanjem pristanka, iz ega se moe zakljuiti o negativnom stavu prema odreenoj osobi. Nakon to ef misije dobije pristanak, njegova funkcija poinje tei od trenutka predaje akreditiva efu drave. U sluaju sprijeenosti efa misije, njegovu dunost privremeno obavlja otpravnik poslova. Po

32

WWW.BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COM
pravilu je to najstariji lan diplomatskog osoblja misije. Ako takvog nema izuzetno se moe imenovati neki lan administrativnog i tehnikog osoblja. Dunost efa misije prestaje opozivom od strane njegove vlade (zbog penzionisanja, ostavke, bolesti itd) smru, ili proglaavanjem za persona non grata od strane drave u kojoj je akreditiran. Notifikacija o proglaenju za persona non grata ne mora navoditi razloge. S druge strane, drava o ijoj misiji se radi moe privremeno ili stalno opozvati svog efa misije u sluaju pogoranja politikih odnosa. Blai oblik je njegovo pozivanje na konsultacije ili na odmor. Ostalo osoblje diplomatske misije. Iz Beke konvencije iz 1961.g. proizilazi podjela cjelokupnog osoblja diplomatske misije na slijedee 4 skupine: 1. ef misije; 2. diplomatsko osoblje, tj. lanovi misije koji imaju diplomatski status; 3. administrativno i tehniko osoblje (pisari, arhivari, prevodioci, ifranti itd); 4. posluno osoblje (vratari, uvari, vozai, istai i sl), te u nekim sluajevima i privatna posluga lanova misije. lanovi diplomatskog osoblja (1 i 2) naelno moraju biti dravljani drave o ijoj misiji se radi. Oni ne mogu biti dravljani drave domaina, osim uz njenu saglasnost koju moe povui u svako doba. Diplomatski dunosnici mogu biti zadueni za posebne poslove u odnosima sa dravom u kojoj su akreditirani. To su ataei: vojni, za kulturu, za ekonomiju itd. Broj osoblja diplomatske misije moe se utvrditi sporazumno sa dravom u kojoj je misija uspostavljena. Najvee drave u nekim zemljama imaju diplomatske misije sa nekoliko stotina, pa i preko 1.000 lanova u razliitim svojstvima. Ako o tome nema sporazuma, drava-domain moe zahtijevati da se taj broj kree u granicama koje ona smatra normalnim i razumnim. Specijalne misije. Pod specijalnim misijama se podrazumijeva tzv. diplomatija ad hoc, koja se naroito rairila nakon II sv.rata. Radi se o posjetama efova drava, ili delegacija na elu sa premijerom, ministrom vanjskih poslova ili drugim odgovornim ministrom. To mogu biti i delegacije strunjaka radi pregovora o nekoj posebnoj vrsti saradnje (ekonomskoj, vojnoj itd). Pojam specijalnih misija obuhvata i dravne delegacije koje uestvuju na diplomatskim konferencijama. Misije drava pri meunarodnim organizacijama. Veina drava lanica OUN je do 1950.godine otvorila svoje stalne misije pri sjeditu UN u Njujorku. Beka konvencija iz 1975.godine sadri posebna pravila o stalnim misijama pri meunarodnim organizacijama, te posebne odredbe o delegacijama drava koje imaju obiljeja specijalnih misija. Stalne misije pri meunarodnim organizacijama. Drave lanice i nelanice mogu otvarati stalne misije ako do dozvoljavaju pravila organizacije. Za to nije potreban poseban pristanak organizacije niti drave domaina, ali je organizacija duna notificirati dravi domainu osnivanje takve misije prije njenog otvaranja. Ove misije nemaju nikakve redovne odnose sa vladom drave domaina. To je dunost diplomatske misije akreditirane u dravi domainu, ukoliko je takva misija uspostavljena. Prvenstvo izmeu stalnih predstavnika u organizaciji odreuje se prema abecednom redoslijedu imena drava lanica organizacije. Dakle, ne vae pravila o rangu efova diplomatskih misija akreditiranih u dravama. Delegacije drava u tijelima i na konferencijama organizacije. Sastav delegacije, vrijeme njegovog dolaska i odlaska, lokacije boravka itd. notificiraju se organizaciji, ali ni organizacija niti drava domain nemaju pravo stavljati primjedbe u tom pogledu, niti mogu nekog lana delegacije proglasiti za persona non grata. Misije i njihovi lanovi, te lanovi delegacija, uivaju gotovo iste povlastice i imunitete kao i diplomatsko osoblje. Drava domain je duna izvravati svoje obaveze u vezi s tim, a organizacija je obavezna u tom smislu pruiti pomo misiji odnosno delegaciji da ostvari povlastice i imunitete koji joj pripadaju.

33

WWW.BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COM
35. DIPLOMATSKE PRIVILEGIJE I IMUNITETI
Pravila o diplomatskim privilegijama kodificirana su Bekom konvencijom o diplomatskim odnosima iz 1961.godine. Sva ta pravila predstavljaju propise opeg obiajnog meunarodnog prava. Diplomatske povlastice priznaju se diplomatskim misijama i stanovima diplomatskog osoblja, arhivima, dokumentima i imovini misija, osobama diplomatskih agenata i lanovima njihovih porodica. Ogranienija prava na zatitu ima administrativno, tehniko i posluno osoblje misije, a neka osloboenja od davanja uiva i privatna posluga lanova misije. Prostorije misije su nepovredive. Organi drave u kojoj se misija nalazi ne smiju ui u te prostorije, osim uz pristanak efa misije. To vai ak i u sluaju poara. U sluaju opasnosti od napada, drava primalac misije duna je da policijskim i drugim snagama zatiti njihovu nepovredivost. Ako ne uspije sprijeiti pokuaj napada, duna je o tome provesti istragu, dati objanjenje i zvanino izvinjenje dravi o ijoj misiji se radi. Prostorije misije i imovina koja se u njima nalazi ne smiju biti podvrgnuti pretresu, oduzimanju, pljenidbi ili mjeri izvrenja. Nepovredivost se potuje i u sluaju prekida diplomatskih odnosa, pa ak i oruanog sukoba. S druge strane, prostorije misije se ne mogu koristiti na bilo koji nain nespojiv sa funkcijama misije. U sluaju zloupotrebe, ef misije ili neki drugi lan diplomatskog osoblja moe biti proglaen za persona non grata, a u najteim sluajevima moe doi do prekida diplomatskih odnosa. Posebno je pitanje azila (utoita) u prostorijama diplomatske misije. Diplomatski azil nije ustanova opeg meunarodnog prava i nije predvien Bekom konvencijom iz 1961, ali je u praksi drava June i Srednje Amerike dozvoljavano utoite u stranim diplomatskim misijama za osobe progonjene iz politikih razloga. Diplomatski zastupnik je duan izvijestiti dravu primatelja o pruanju azila, a bjegunca sprijeiti u svakoj djelatnosti protiv ope sigurnosti zemlje. Potom 2 drave (drava u ijoj misiji je pruen azil i drava domain) ugovaraju nain da bjegunac sigurno napusti zemlju. Misija i njen ef imaju pravo isticati grb i zastavu svoje drave na prostorijama misije, rezidenciji efa misije i njegovim prevoznim sredstvima. Stanovi diplomatskih agenata uivaju jednaku nepovredivost kao i prostorije misije. Arhivi i dokumenti misije su nepovredivi u svako vrijeme i bez obzira na mjesto gdje se nalaze. Takoe su nepovredivi spisi i prepiska diplomatskih agenata. Sloboda openja (komuniciranja). Drava u kojoj je misija akreditirana duna je dozvoliti i tititi komuniciranje misije za slubene svrhe. Misija moe u tu svrhu koristiti sva pogodna sredstva, ukljuivi diplomatske kurire i kodirane poruke. Radio odailja misija moe koristiti samo uz pristanak drave primateljice. Slubena prepiska misije je nepovrediva. Poloaj diplomatskog agenta. Linost diplomatskog agenta (efa misije i lanova diplomatskog osoblja) je nepovrediva. On se ne smije podvrgnuti nikakvoj vrsti hapenja ili pritvaranja. Drava primateljica je obavezna preduzeti sve mjere radi spreavanja svakog napada na njegovu linost, slobodu i dostojanstvo. Izuzetak je ako se diplomatski agent zatekne u fizikom napadu na drugu osobu ili izvrenju nekog drugog krivinog djela. Tada se on nakratko smije pritvoriti da bi bio sprijeen u izvrenju tog djela, ali odmah nakon toga mora biti osloboen. Naravno, ta osoba se moe proglasiti personom non grata. Diplomatski agent uiva potpuni imunitet od krivinog gonjenja u dravi u kojoj je akreditiran. Od te odgovornosti on nije izuzet u svojoj vlastitoj dravi. Diplomatski agent uiva i imunitet od graanske i upravne nadlenosti drave u kojoj je akreditiran, osim ako se radi: a) O stvarnopravnoj tubi koja se odnosi na njegove privatne nekretnine na podruju drave u kojoj je akreditiran; b) O tubi koja se odnosi na nasljeivanje, a u kojoj se on u svojstvu fizike (privatne) osobe pojavljuje kao nasljednik, legatar, izvrilac oporuke ili upravnik ostavtine;

34

WWW.BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COM
c) O tubi koja se odnosi na bilo koju profesionalnu ili trgovaku djelatnost koju obavlja u dravi u kojoj je akreditiran, a izvan svojih slubenih funkcija. Beka konvencija inae zabranjuje diplomatskim agentima da se bave profesionalnom ili trgovakom djelatnou u dravi u kojoj su akreditirani. Diplomatski agent nije duan da svjedoi. Ako pokrene sudski postupak, ne moee se pozvati na imunitet u pogledu nekog protivzahtjeva vezanog za glavni zahtjev. Izuzet je od propisa o socijalnom osiguranju u dravi u kojoj je akreditiran, kao i od svih direktnih poreza i taksi, javnih slubi i vojnih tereta (rekvizicija, kontribucija, pruanje konaita vojsci i sl). Drava o ijem diplomatskom agentu se radi moe se odrei imuniteta od krivine, graanske ili upravne odgovornosti svog agenta, ali to sam agent ne moe uiniti. Odricanje uvijek mora biti izriito. lanovi porodice diplomatskog agenta koji ive u njegovom domainstvu uivaju iste privilegije kao i sam agent, ukoliko nisu dravljani zemlje domaina (primateljice). Administrativno i tehniko osoblje i lanovi porodica tog osoblja uglavnom uivaju iste povlastice. Imunitet od graanske i upravne nadlenosti primjenjuje se jedino na djela uinjena u obavljanju njihovih funkcija. Osoblje i lanovi njihovih porodica koji su dravljani drave primateljice ne uivaju povlastice i imunitete. Posluno osoblje misije, ako se ne radi o dravljanima primateljice ili u njoj nemaju stalno boravite, uivaju imunitet samo za djela izvrena u obavljanju svojih funkcija. Ovo osoblje takoe ne plaa poreze i takse na plate koje prima za vrenje svoje slube. Poreze i takse ne plaa ni privatna posluga lanova misije. Dunosti. Bez tete po njihove povlastice i imunitete, sve osobe koje ih uivaju dune su potivati zakone i propise drave domaina, i uzdravati se od mijeanja u unutranje poslove drave domaina. U sluaju prekraja tih dunosti, drava domain moe zatraiti da bio koji lan misije napusti njenu teritoriju i u tom pogledu mu odrediti razuman rok. Ako on to ne uini, drava domain moe odbiti da tu osobu prizna kao lana misije, a u najteim sluajevima moe doi do prekida diplomatskih odnosa.

36. KONZULARNO PRAVO

Materija iz oblasti konzularnog prava kodificirana je Bekom konvencijom o konzularnim odnosima iz 1963.godine. Kao i kod diplomatskih odnosa, sve suverene drave imaju pravo i nemaju dunost na odravanje konzularnih odnosa. Uspostavljanje tih odnosa zasnovano je na uzajamnom pristanku. Ako drugaije nije odreeno, pristanak na uspostavu diplomatskih odnosa ukljuuje i ustanovljavanje konzularnih odnosa. Prekid diplomatskih odnosa sam po sebi ne povlai i prekid konzularnih odnosa. Kumulacija diplomatskih i konzularnih funkcija. Konzularni dunosnik moe, uz saglasnost drave domaina, biti od svoje zemlje ovlaten da obavlja diplomatske radnje, ukoliko u toj zemlji nema diplomatske misije. Meutim, obavljanje diplomatskih radnji ne daje mu pravo na diplomatske privilegije i imunitete. S druge strane, diplomatska misija moe obavljati konzularne funkcije a u takvom sluaju osoblje diplomatske misije zadrava diplomatske povlastice i imunitete. Konzularne funkcije. Konzul obavlja mnotvo nepolitikih i tehnikih funkcija koje su vrlo znaajne za odravanje meudravnih odnosa. Njegove funkcije se prvenstveno sastoje u: - zatiti interesa njegove drave u zemlji u kojoj je angairan, a posebno interesa svojih dravljana, kao i interesa pravnih lica iz svoje drave; - unapreenju trgovakih, ekonomskih, kulturnih i naunih odnosa dvaju zemalja i unapreenju uzajamnih prijateljskih odnosa; - izdavanju viza i odgovarajuih isprava osobama koje ele putovati u njegovu dravu; konzul obavlja i sve druge funkcije koje mu njegova drava povjeri, a koje nisu zabranjene propisima drave domaina i kojima se ona ne protivi.

35

WWW.BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COM
Konzularno podruje je teritorija na kojoj konzularni ured obavlja svoje funkcije. Ako postoji samo 1 konzularni ured, onda njegovo podruje obuhvata cijelu dravu u kojoj je ured ustanovljen. Ako ureda ima vie, uz saglasnost drave domaina odreuje se konzularno podruje za svaki ured. ef konzularnog ureda i drugi konzularni funkcioneri. Prema obiajnom pravu potvrenom Konvencijom iz 1963, efovi konzularnih ureda dijele se na 4 razreda (klase) i to: generalni konzuli; konzuli; vicekonzuli i konzularni agenti. Prema razredu efa, i konzularni uredi nose nazive generalni konzulat, konzulat, vicekonzulat i konzularna agencija. efa konzularnog ureda imenuje njegova drava, uz odobrenje drave primateljice, slino kao i kod efova diplomatskih misija. Naime, matina drava izdaje efu konzularnog ureda patentno (ili proviziono) pismo u kome potvruje njegovo svojstvo efa konzularnog ureda i navodi osnovne podatke o njemu i njegovom buduem uredu. To pismo se dostavlja dravi primateljici. Po prijemu patentnog pisma drava domain izdaje egzekvaturu, tj. odobrenje imenovanom efu konzularnog ureda da obavlja svoje funkcije. Ona moe, bez obrazloenja, odbiti da izda egzekvaturu, a moe je i naknadno povui i u takvom sluaju se dotina osoba prestaje smatrati lanom konzularnog osoblja. Svi efovi konzularnih ureda u jednom gradu ine konzularni kor (zbor) kojeg predvodi duajen (doyen) prilikom ceremonijalnih funkcija. Doyen je ef konzularnog ureda u najviem razredu u tom mjestu, koji tu funkciju obavlja najdue bez prekida. Ostali dobivaju rang prema razredu i datumu izdavanja egzekvature. Drava moe imenovati vie konzularnih dunosnika, a drava primateljica moe zadrati pravo da izdaje egzekvature svakom pojedinano. Ukoliko ne postoji izriit sporazum o broju administrativnog i tehnikog osoblja, drava primateljica moe zahtijevati da se taj broj kree u granicama koje ona smatra normalnim, uzimajui u obzir sve okolnosti i potrebe konzularnog ureda. Funkcije lanova konzularnog ureda prestaju: (a) opozivom od strane matine drave (tj.notifikacijom dravi domainu da su funkcije te osobe prestale), (b) povlaenjem egzekvature, (c) notifikacijom od strane drave domaina da je dotinu osobu prestala smatrati lanom konzularnog osoblja. Konzuli po zvanju i poasni konzuli. Konzuli po zvanju su osobe kojima je to iskljuivo zanimanje. Oni naelno trebaju biti dravljani zemlje koja ih upuuje. Izuzetno, mogu biti i dravljani druge zemlje (ukljuujui i zemlju domaina), ali uz saglasnost drave primateljice koju ona moe povui u svakom trenutku. Poasni konzuli imenuju se meu osobama stalno nastanjenim u konkretnoj dravi. Obavljanje konzularnih funkcija njima nije glavno zanimanje, niti iskljuivi izvor prihoda. Poasni konzularni dunosnici su preteno osobe slobodnih zanimanja, a za konzularnu slub ne moraju dobivati naknadu od drave koja ih je imenovala. Te se osobe prihvataju dunosti radi dutvenog ugleda ili u njoj nalaze svoj profesionalni interes. Konzularne prostorije, arhive i dokumenti. Konzularne prostorije koje se koriste iskljuivo za potrebe rada su nepovredive. U sluaju poara ili druge nesree, moe se pretpostaviti pristanak efa konzularnog ureda za ulazak u te prostorije. Drava domain duna je preduzeti sve mjere zatite prostorija konzularnog ureda od nasilnog ulaska i uznemiravanja. Isto se odnosi i na konzularni ured kojim upravlja poasni konzularni dunosnik. Konzularni arhiv i dokumenti su nepovredivi u svako vrijeme i bez obzira na mjesto na kome se nalaze. Pritom je poasni konzularni dunosnik duan konzularni arhiv i dokumente odvojiti od ostalih svojih dokumenata. Konzularne prostorije i imovina u njima, kao i prevozna sredstva konzularnog ureda, ne mogu biti predmetom bilo kakve rekvizicije. Izuzeti su od svih poreza i drugih davanja, osim davanja za posebne

36

WWW.BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COM
usluge. Konzularne prostorije, imovina i arhiv tite se i u sluaju prekida konzlarnih odnosa, pa ak i u sluaju oruanih sukoba. Na konzularnom uredu, ulaznim vratima prostorija, rezidenciji efa konzularnog ureda, te na njegovom vozilo kad se ono koristi u slubene svrhe, moe se isticati grb i zastava matine drave. Isto vai i za poasnog efa konzularnog ureda. Sloboda komuniciranja. Propisi o slobodi komuniciranja jednaki su kao i u sluaju diplomatskih misija. Znaajna razlika je u tome to ako nadleni organi drave domaina imaju ozbiljnog razloga da vjeruju kako konzularna valiza sadri druge predmete osim dopisivanja, dokumenata i predmeta namijenjenih slubenoj upotrebi, oni mogu zahtijevati da valizu u njihovom prisustvu otvori ovlateni predstavnik drave o ijem konzularnom uredu se radi. Ako on to odbije, valiza se mora vratiti u mjesto odakle je upuena. Konzularni dunosnici imaju pravo na svom konzularnom podruju komunicirati i kontaktirati sa dravljanima svoje zemlje. Ako je strani dravljanin uhapen ili zadran na bilo koji nain, na njegov zahtjev se bez odlaganja o tome mora obavijestiti nadleni konzularni ured njegove zemlje. Konzularni dunosnici imaju pravo takvu osobu posjeivati i sa njom odravati kontakte, te preduzimati sve mjere za pravno zastupanje svojih graana. Povlastice i imuniteti konzularnih dunosnika. Beka konvencija iz 1963.godine donijela je odreene minimalne norme iz ove oblasti, a drave mogu na bilateralnoj osnovi ugovoriti i vei obim njihove zatite. Prema Konvenciji, drava domain ima openitu obavezu zatite konzularnih funkcionera i postupanja prema toj osobi sa potovanjem. Konzularni funkcioneri i radnici ne podlijeu krivinoj nadlenosti sudskih i upravnih organa drave domaina za djela izvrena u obavljanju konzularnih funkcija. To se odnosi i na poasne konzule. Ali za sva ostala djela, uz odreena ogranienja konzularni dunosnik je krivino odgovoran. Moe biti uhapen i pritvoren samo u sluaju poinjenog tekog krivinog djela i to samo u provoenju odluke nadlenog suda. Dakle, ne moe biti uhapen na osnovu odluke policije ili upravne vlasti. Sudski postupak protiv konzularnog funkcionera moe se provoditi i za ostala krivina djela, ali se pritom on brani sa slobode i to sve do izricanja konane presude. U sluaju hapenja ili pritvaranja lana konzularnog osoblja, to se odmah notificira efu konzularnog ureda, odnosno matinoj dravi pritvorenog. Sva navedena ogranienja ne odnose se na poasnog konzula, koji je u veini sluajeva dravljanin drave u kojoj se nalazi konzularni ured. Konzularni funkcioneri i radnici, ukljuujui i poasne, izuzeti su i od nadlenosti graanskih, sudskih i upravnih organa za djela izvrena u obavljanju konzularnih funkcija. To izuzee se ne odnosi na graanske tube pokrenute na osnovu ugovora koje je konzularni funkcioner ili radnik sklopio u svojstvu fizike osobe, te u sluaju kad trea osoba podnese graansku tubu za naknadu tete nastalu saobraajnim udesom koji je izazvalo neko prevozno sredstvo konzularnog ureda. lanovi konzularnog ureda mogu biti pozvani da svjedoe u sudskom i upravnom postupku, ali nisu duni da svjedoe o injenicama koje se odnose na obavljanje njihovih funkcija i nisu duni pokazati dokumente i slubenu prepisku koja se na to odnosi. To se odnosi i na poasne konzule. Meutim, konzularni funkcioneri po zvanju mogu odbiti da svjedoe i o drugim injenicama, a ostali konzularni radnici ukljuujui i poasne konzularne funkcionere, ne smiju odbiti svjedoenje o injenicama koje se ne odnose na obavljanje njihovih funkcija. Kao i kod diplomata, matina drava se moe odrei povlastica i imuniteta za bilo kog konzularnog funkcionera. To odricanje mora biti izriito i u pisanoj formi. Ako sam konzularni funkcioner ili radnik pokrene postupak o nekom pitanju u kome bi inae uivao imunitet, on se na taj imunitet ne moe vie pozivati u pogledu bilo kojeg protivzahtjeva vezanog za

37

WWW.BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COM
glavni zahtjev. Odricanej od imuniteta u postupku ne obuhvata i odricanje imuniteta u pogledu izvrenja presude, za to je potrebno posebno odricanje. Konzularni dunosnici po zvanju ne smiju u dravi primateljici obavljati bilo kakvu profesionalnu djelatnost u svrhu sticanja line zarade. To se ne odnosi na konzularne radnike, posluno osoblje i lanove njihovih porodica, ali im se u pogledu takve djelatnosti ne priznaju nikakve povlastice i imuniteti. Fiskalna izuzea, izuzea od carina i carinskog pregleda, nasljeivanja i linih davanja ureena su kao i za lanove diplomatske misije prema Bekoj konvenciji iz 1961. Meutim, lanovi porodice poasnih konzularnih dunosnika prema Konvenciji iz 1963.godine, ne uivaju nikakve olakice, povlastice i imunitete.

- Neka posebna pitanja meunarodnog prava 37. IMUNITET DRAVE OD NADLENOSTI SUDSTVA I SREDSTAVA IZVRENJA
Apsolutni i ogranieni imunitet. Sve do kraja XIX vijeka prevladavale su doktrina i praksa o apsolutnom imunitetu stranih drava. Prema tom gleditu, strana drava je mogla u svakom trenutku sprijeiti domai sud da raspravlja o njenim pravima. Sud je bio sprijeen da ulazi u predmet spora, a posebno da se uvjeri u to da li strana drava ima valjan titulus nad odreenom imovinom. Bio je dovoljno da ona spornu imovinu dri u posjedu ili pod svojom kontrolom. Od poetka 20.vijeka u sudskoj praksi razvija se doktrina o ogranienom imunitetu, koja se zasniva na razlikovanju izmeu akata javne dravne vlasti iure imperii, koji su i dalje pokriveni imunitetom, i akata iure gestionis, gdje strana drava djeluje poput svake druge fizike ili pravne osobe. Naime, ekonomske djelatnosti svih drava svijeta su vrlo razvijene i sve je manje opravdanja da se takvi poslovi iskljue iz sudske nadlenosti drave foruma. Meutim, do danas nema pouzdanih pravila i kriterija za razlikovanje tih djelatnosti imajui u vidu razliita shvatanja u pojedinim dravama. Imunitet rationae personae. Svaka drava djeluje putem svojih organa, a ponekad i teritorijalnih jedinica na niem nivou. U nekim sluajevima se i akti pojedinaca mogu priznati za akte u ime njihove drave. Stoga sud ima iroku diskreciju u priznavanju ili nepriznavanju imuniteta. Sud nije duan priznati imunitet stranoj dravi ili stranoj vladi i njihovim organima koju drava foruma nije priznala. Da bi se u to uvjerio, sud e zatraiti stanovite ministarstva vanjskih poslova svoje zemlje. Napokon, mogue je da se u nekoj parnici strana drava ili njen organ ne pojave kao tuena strana neposredno, ali da se ipak nametne pitanje imuniteta. Spor se npr. moe odnositi na brod u vlasnitvu strane drave koji se koristi na osnovu ugovora o zakupu. Nije dovoljno da se u takvoj parnici strana drava pokae svoj interes u predmetu spora, ve ona mora podnijeti dokaze o svom vlasnitvu da bi se na osnovu toga sud oglasio nenadlenim. Imunitet rationae materia. U osnovi je podjela izmeu akata javne dravne vlasti i akata javnog upravljanja, kad drava obavlja komercijalne transakcije poput svake fizike ili pravne osobe. Za te druge akte sudski imunitet naelno ne bi postojao. Meutim, malo je pokuaja definiranja akata iure imperii, u pogledu kojih se priznaje imunitet. Postupak i naini odricanja imuniteta. Komisija za meunarodno pravo 1991.godine predloila je Nacrt pravila koji sadri najpreciznija pravila u toj oblasti. Meutim, dok ne stupi na snagu, Nacrt moe sluiti samo kao uputstvo sudovima kako da postupe kad se uvjere da strana drava ima pravo na imunitet. U tom Nacrtu se navodi obaveza drave da tom imunitetu da uinak, suzdravajui se od vrenja sudske nadlenosti u postupku pred svojim sudovima protiv strane drave. Strana drava ima mogunost odricanja od svog imuniteta, dakle moe prihvatiti nadlenost stranog suda. Ako doe do odricanja, sud drave foruma po pravilu vie nema razloga da sumnja u svoju nadlenost.

38

WWW.BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COM
Nacrt pravila propisuje da se strana drava ne moe pozvati na svoj imunitet ako je izriito priznala sudsku nadlenost drave foruma: a) u nekom meunarodnom ugovoru; b) u dvostranom pismenom ugovoru; c) u izjavi datoj pred sudom ili u pismenom podnesku u nekoj parnici. Sam pristanak na primjenu prava druge drave se ne tumai kao pristanak na sudsku nadlenost te iste drave. Pristanak na sudsku nadlenost se moe implicirati i iz uea u nekoj parnici. Strana drava se ne moe pozvati na imunitet ako je sama pokrenula parnicu, ako intervenira u parnici ili poduzme bilo koji drugi korak pri odluivanju o meritumu spora. Ipak, ako pritom strana drava uvjeri sud da ne bi preduzela tu mjeru da je znala za injenice koje bi joj davale pravo na imunitet, ona se moe naknadno pozvati na svoj imunitet ako to uini to je mogue prije. Osim toga, nee se smatrati da je strana drava pristala na sudsku nadlenost ako u parnici intervenira sa jedinim ciljem da se pozove na imunitet ili ako istakne svje pravo ili interes na imovinu koja je predmet spora. Pojavljivanje predstavnika strane drave u svojstvu svjedoka u parnici nee se tumaiti kao odricanje te drave od imuniteta. Imunitet od sredstava izvrenja. Da bi imovina strane drave uivala imunitet od sudskog izvrenja ne smije biti namijenjena za komercijalne, odnosno ekonomske svrhe. Osim toga, kumulativno se mora raditi o nekoj od slijedeih vrsta imovine: a) Imovina, ukljuujui i bankovne raune, koja se koristi ili je namijenjena za potrebe diplomatske, konzularne ili specijalne misije, odnosno u sline svrhe; b) Imovina vojne prirode, upotrijebljena ili namijenjena za upotrebu u vojne svrhe; c) Imovina centralne banke ili monetarnih vlasti koritena ili namijenjena upravo za te, a ne za komercijalne svrhe; d) Imovina koja ini dio kulturne batine ili arhiva stane drave, a nije namijenjena prodaji; e) Imovina koja ini dio izlobe predmeta od naunog, kulturnog ili historijskog znaaja, a nije namijenjena prodaji. Navedene vrste imovine ne mogu biti predmetom izvrenja, osim ako je strana drava dala poseban pristanak da vlast suda drave foruma izrie i takve mjere. Takav poseban pristanak moe se dati u meunarodnom ugovoru, arbitranom kompromisu ili pismenom kontraktu, izjavom datom sudu ili u pisanom podnesku nakon to je nastao spor meu strankama.

38. ODGOVORNOST U MEUNARODNOM PRAVU

Svako protivpravno djelo neke drave po meunarodnom pravu povlai meunarodnu odgovornost. Meunarodno protivpravno djelo kumulativno ine slijedei elementi: a) Ponaanje koje se po meunarodnom pravu pripisuje dravi, a koje se sastoji u injenju ili proputanju; b) injenica da takvo ponaanje ini povredu neke meunarodne obaveze te drave. Na kvalifikaciju meunarodno protivpravnog djela ne utie eventualna dozvoljenost tog djela po unutranjem pravu. Ranije pomenuti Nacrt pravila razlikuje meunarodne delikte i meunarodne zloine. Meunarodni delikt je akt koji ini povredu neke meunarodne obaveze odreene drave. Meunarodni zloin je takva povreda meunarodne obaveze koja je bitna za zatitu interesa meunarodne zajednice u cjelini i koju itava meunarodna zajednica smatra meunarodnim zloinom (genocid, aparthejd, agresija itd)

39

WWW.BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COM
Odgovornost u meunarodnom pravu ima graanske i krivine elemente, pri emu odgovornost za meunarodni delikt ima mnogo vie graanskopravnih nego krivinopravnih elemenata. Odgovornost za meunarodna protivpravna djela i odgovornost za rizik. Odnova odgovornosti u meunarodnom pravu lei u samom injenju meunarodnog protivpravnog djela kao objektivnoj injenici. Dakle, naputa se krivnja poinitelja kao osnova odgovornosti. U pogledu nekih posebno opasnih djelatnosti, ugovara se i odgovornost za rizik. Kada se takva odgovornost izriito ugovori, drava (ili fizika ili pravna osoba) odgovara za posljedice ak i takvog ponaanja koje samo po sebi nije meunarodno protivpravno djelo. Ta odgovornost se posebno ugovara u oblastima lansiranja objekata u svemir, miroljubive upotrebe atomske energije, zagaenja mora i sl. Okolnosti koje iskljuuju protivpravnost djela. To su: a) Pristanak. Valjano dat pristanak jedne drave na izvrenje odreenog akta od strane druge drave iskljuuje protivpravnost tog akta, ali samo u mjeri u kojoj taj akt ostaje u granicama pristanka. Pristanak se ne moe dati kad je u pitanju obaveza koja proizilazi iz imperativne norme opeg meunarodnog prava. Dati pristanak moe biti nitav, i to iz istih razloga koji ine nitavim i neki meunarodni ugovor. b) Protumjere u odnosu na neko meunarodno protivpravno djelo. Protivpravnost je iskljuena ako taj akt po meunarodnom pravu predstavlja zakonitu mjeru protiv druge drave, kao odgovor na meunarodno protivpravno djelo te drave. Dakle, protivmjera je zakonita ako se na krenje prava od neke druge drave odgovara krenjem njenih prava. c) Via sila i nepredvieni dogaaj. Protivpravnost je iskljuena ako je akt poduzet usljed neodoljive sile ili vanjskog nepredvienog dogaaja izvan kontrole te drave, to je uinilo materijalno nemoguim djelovanje te drave u skladu sa obavezom. Protivpravnost se ne iskljuuje ako je drava sama doprinijela nastanku stanja materijalne nemogunosti. d) Nesrea. Ako uinilac ponaanja koje se sastoji u djelu te drave nije imao drugog naina u stanju teke nesree, da sauva svoj ili ivote osoba koji su mu povjereni. Dakle, radi se o prirodnim i drugim nepogodama koje dovode u opasnost ivote ljudi. Protivpravnost se ne iskljuuje ako je drava sama doprinijela stanju teke nesree. e) Stanje nude. Drava se moe pozvati na stanje nude kao osnov iskljuenja protivpravnosti svog akta samo ako su ispunjeni slijedei kumulativno postavljeni uslovi: - ako je taj akt predstavljao jedini nain ouvanja njenog sutinskog interesa, nasuprot tekoj i neposrednoj opasnosti i - ako taj akt nije teko nakodio sutinskom interesu drave u odnosu na koju je obaveza postojala. Drava se u slijedeim sluajevima ne moe pozvati na stanje nude kao osnov iskljuenja protivpravnosti: - ako meunarodna obaveza drave koja je aktom prekrena proizilazi iz neke imperativne norme opeg meunarodnog prava; - ako je meunarodna obaveza predviena ugovorom koji izriito ili implicitno iskljuuje mogunost pozivanja na stanje nude; - ako je drava sama doprinijela nastanku stanja nude. f) Samoodbrana. Protivpravnost akta je iskljuena ako taj akt predstavlja zakonitu mjeru samoodbrane preduzetu u skladu sa Poveljom UN. Iskljuenje protivpravnosti nema uticaja na pitanja koja se tiu naknade tete poinjene tim aktom. Izuzetak je teta nastala zbog protivmjere ili samoodbrane. Posljedice meunarodnog protivpravnog djela. Pravne posljedice odgovornosti prema povrijeenom subjektu nameu dunost povreditelja da prekine protivpravno ponaanje da ispravi (reparira) poinjenu tetu, te da eventualno prui osiguranje ili jamstvo da djelo nee ponoviti. U isto vrijeme, pravne posljedice koje proizilaze iz same odgovornosti za injenje meunarodnog protivpravnog djela ne diraju u odravanje dunosti uinitelja da izvri (ili nastavi izvravati) obavezu koju je prekrio.

40

WWW.BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COM
Pripisivost meunarodnog protivpravnog djela. Djelovanje organa drave se po meunarodnom pravu smatra aktom drave . Tako drava odgovara za ponaanje obinih radnika policije ili najniih pripadnika oruanih snaga, jednako kao i za ponaanje i akte najviih organa. Osim toga, drava odgovara i za djelovanje organa njenih teritorijalnih cjelina. Aktom drave se po meunarodnom pravu smatra i sluaj kad takav organ prekorai svoja ovlatenja po unutranjem pravu, ili ako prekri uputstva o svojoj djelatnosti. U tim situacijama drava je odgovorna zbog proputanja, tj. zbog toga to nije preduzela odgovarajue mjere da sprijei zloupotrebu vlasti. Posebno pitanje predstavlja odgovornost meunarodnih organizacija za protivpravna djela. Ope pravilo je da drave nisu odgovorne za meunarodna protivpravna djela njihove organizacije. Prema opem meunarodnom pravu, svaka organizacija koja je meunarodna pravna osoba, odgovorna je za meunarodna protivpravna djela svojih organa i svojih agenata koji djeluju u njeno ime.

39. TETA I NAINI NJENOG ISPRAVLJANJA

teta se dijeli na neposrednu (direktnu) i posrednu (indirektnu) tetu. Neposredna teta je ona koja nuno proizilazi iz meunarodnog protivpravnog djela kao njegova neposredna posljedica. Pri procjeni neposredne tete po pravilu se uzima u obzir stvarno nastala tete (damnum emergens) i izgubljena dobit (lucrum cessans). Posredna teta sama za sebe ne moe povui meunarodnu odgovornost drave poinioca. Ona je akcesorna i moe imati pravni uinak tek ako nastupi neposredna teta. Uz materijalnu tetu, dananje meunarodno pravo priznaje i pravo na ispravljanje nematerijalne, tj. moralne tete. Za nju se prua satisfakcija. Oteena osoba u meunarodnom pravu. Oteena osoba u naelu mora biti subjekat meunarodnog prava, tj. drava ili meunarodna organizacija. Pravilo meunarodnog prava je i da se teta nanesena fizikim i pravnim osobama iz neke drave smatra tetom nanesenom toj dravi ukoliko ona odlui da toj osobi prui diplomatsku zatitu ili da zbog njenog zahtjeva pokrene meunarodni arbitrani ili sudski postupak protiv drave poinioca. Da bi je njena drava mogla zastupati, oteena osoba mora biti dravljanin te drave barem u trenutku poinjenog protivpravnog djela i u trenutku pokretanja meunarodnog zahtjeva. U sluaju dvojnog dravljanstva oteene osobe, pravilo je da mu drava ne moe pruiti zatitu protiv druge drave iji je on takoer dravljanin. Utvrivanje dravljanstva pravne osobe je ponekad ozbiljan problem. U praksi su mogua 3 kriterija za utvrivanje dravljanstva neke pravne osobe: kriterij sjedita, kriterij mjesta upisa u registar i kriterij kontrole, zasnovan na dravljanstvu veinskih dioniara ili osoba koje stvarno upravljaju drutvom. Iscrpljenje domaih lijekova. Uvjet pruanja diplomatske zatite nekoj fizikoj ili pravnoj osobi je da je ta povrijeena osoba prethodno duna iscrpiti sva pravna sredstva koja su joj na raspolaganju u dravi poiniocu meunarodnog protivpravnog djela. Taj uvjet nalae pravilo opeg obiajnog meunarodnog prava. Povrijeena drava ga se ima pravo odrei svojim ponaanjem ili na osnovu ugovora, ili npr.sklapanjem sporazuma o arbitrai u pogledu rjeavanja nekog ve postojeeg spora. U izuzetnim sluajevima, neobraanje domaim organima moe biti opravdano, ako je oito bez koristi ili neefikasno. Ako nadleni organ u primjerenom roku ne donese svoju odluku, to se smatra uskraivanjem pravosua i time se smatra da je osoba zadovoljila uvjet iscrpljenja lokalnih pravnih lijekova. Neki privatni kontrakti izmeu fizikih i pravnih osoba, ili sklopljeni sa stranom dravom, sadre tzv.Calvo klauzulu. Njome se stranac unaprijed izriito odrie prava da u sluaju mogueg spora trai diplomatsku zatitu svoje drave. Prava povrijeene drave i dunosti drave poinioca meunarodnog protivpravnog djela. Povrijeena drava ima pravo na potpuno ispravljanje (integralnu reparaciju) posljedica meunarodnog protivpravnog

41

WWW.BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COM
djela. Ta reparacija ne smije za uinak imati liavanje sredstava za opstanak stanovnitva drave poinitelja, a moe imati slijedee oblike: Povrat u prijanje stanje (restitutio in integrum) je primarni nain reparacije. Ona podrazumijeva ponovno uspostavljanje stanja kakvo je bilo prije injenja protivpravnog akta. Nacrt pravila Komisije za meunarodno pravo predvia da se materijalna restitucija mora izvriti, osim u slijedeim sluajevima: a) ako je materijalno nemogua; b) ako bi ukljuivala povredu neke imperativne norme opeg meunarodnog prava; c) ako bi nametnula nesrazmjeran teret u odnosu na korist koju bi povrijeena drava ostvarila restitucijom umjesto obeteenja; d) ako bi ozbiljno ugrozila politiku nezavisnost ili ekonomsku stabilnost drave uinioca meunarodnog protivpravnog djela, a povrijeena drava ne bi na slian nain bila pogoena neostvarenjem materijalne restitucije. Obeteenje (indemnizacija). Mada kao naelo ima prvenstvo, povrat u prijanje stanje nije est u meunarodnoj praksi, ve se reparacija vri putem obeteenja, najee novanog. Pri odreivanju iznosa obeteenja po pravilu se u obzir uzima samo stvarno poinjena teta (damnum emergens). Obeteenje moe ukljuiti i kamatu., a samo izuzetno i izmaklu dobit (lucrum cessans). Satisfakcija (zadovoljtina) se daje za nanesenu nematerijalnu tetu i moralnu uvredu. Ona moe imati jedan ili vie slijedeih oblika: a) izvinjenje; b) simbolinu nadoknadu (npr.1 zlatni franak); c) u sluaju teke povrede prava povrijeene drave, materijalnu naknadu koja odraava ozbiljnost povrede; d) ako meunarodno protivpravno djelo proizilazi iz postupaka agenata drave ili privatnih osoba, preduzimanje mjera protiv odgovornih; Osiguranja (jamstva) da se protivpravno djelo nee ponoviti. Postupak po zahtjevima u pogledu odgovornosti. Povrijeena drava e najprije pokuati da svoj zahtjev ostvari od drave poinioca diplomatskim putem. Ako drava poinilac ne prihvati opravdanost tog zahtjeva, nastaje meudravni spor. Stranke e svoj spor prvo pokuati rijeiti neposrednim pregovorima. Nisu rijetki sporovi koji su rijeeni upravo na taj nain. Ako pregovori ne dovedu do rezultata, svaka strana moe jednostrano pokrenuti postupak mirenja, arbitrae ili sudskog rjeavanja ukoliko je takav postupak unaprijed predvien nekim ugovorom o rjeavanju buduih sporova te vrste. Pravo povrijeene drave na protivmjere. Ako se meudravni spor ne rijei, svaka strana ima pravo pribjei dozvoljenim represalijama (protivmjerama). Pod protivmjerama se podrazumijevaju neke radnje koje povrijeena drava preduzima protiv drave poinioca nekog protivpravnog djela, a sa ciljem da se ta drava navede da se podvrgne svojim obavezama prema povrijeenoj dravi. Prije preduzimanja protivmjera, povrijeena drava je duna ponuditi pregovore dravi poiniocu meunarodnog protivpravnog djela. Ta obaveza ne dira u mogunost povrijeene drave da preduzme privremene mjere radi osiguranja svojih prava (npr.da zamrzne spornu imovinu u svojim bankama). Protivmjere koje povrijeena drava preduzima ne smiju biti van svake srazmjere sa stepenom teine protivpravnog djela i njegovog uinka na povrijeenu dravu. Osim ovog ogranienja, izriito je zabranjeno preduzimanje slijedeih protivmjera: 1. prijetnja ili upotreba sile zabranjene Poveljom UN; 2. ekstremna ekonomska ili politika prisila usmjerena na ugroavanje teritorijalne cjelovitosti ili politike nezavisnosti; 3. svako ponaanje koje kri nepovredivost diplomatsko-konzularnih agenata, prostorija, arhiva ili dokumenata; 4. svako ponaanje kojim se derogiraju osnovna ljudska prava; 5. svako drugo ponaanje u krenju neke imperativne norme opeg meunarodnog prava.

42

WWW.BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COM
40. ODGOVORNOST DRAVA ZA MEUNARODNE ZLOINE
Meunarodni zloin je meunarodno protivpravno djelo koje proizilazi iz krenja obaveze erga omnes, a koje je toliko bitno za zatitu temeljnih interesa meunarodne zajednice da je ta zajednica tu povredu priznala meunarodnim zloinom (npr.agresija, kolonijalna dominacija silom, ropstvo, genocid, aparthejd, masovno zagaenje okoline itd). Odreenja i kvalifikacije meunarodnih zloina i statutima tribunala nadlenih za kanjavanje pojedinaca (npr.ICTY), odnose se i na drave. Odreena drava odgovorna je, bilo direktno ili zbog toga to zloine nije sprijeila. Po toj osnovi se listi meunarodnih zloina koje drava moe poiniti mogu dodati zloini protiv ovjenosti, ratni zloini, teka krenja humanitarnog prava, zloini protiv osoblja UN i sl. Kad je u pitanju meunarodni zloin, povrijeena drava ima pravo da povrat u prijanje stanje ne bude podvrgnut ogranienjima u pogledu tereta drave poinitelja koji bi bio izvan svake srazmjere u odnosu na korist koju bi povrijeena drava ostvarila, kao i ogranienjima u pogledu restitucije koja bi ugrozila politiku nezavisnost ili ekonomsku stabilnost drave poinioca. Svaka druga drava u svijetu, u sluaju injenja meunarodnog zloina ima slijedee obaveze: a) da ne prizna kao zakonito stanje koje je stvoreno zloinom; b) da ne prui pomo ili podrku dravi koja je poinila zloin u odravanju stanja koje je time stvorila; c) da sarauje sa drugim dravama u provoenju navedenih obaveza; d) da sarauje sa drugim dravama u pogledu mjera sa ciljem otklanjanja posljedica zloina. Dakle, kad je u pitanju direktna odgovornost drava za meunarodne zloine, jo uvijek nije sasvim precizirano znaenje kaznene odgovornosti drave za takva djela. Mjere koje predvia Nacrt pravila Komisije za meunarodno pravo nemaju znaaj i domet stvarnog kanjavanja drave poinoca.

41. PRAVNA PITANJA MEUNARODNE ZATITE OKOLINE

Probleme zatite okoline vie nijjedna drava ne moe rjeavati sama za sebe. Ta zatita zahtijeva meunarodni pristup i meunarodne sporazume. Danas postoji veliki broj meunarodnih instrumenata, ukljuujui i konvencije, koji na nesistematski nain pokuavaju regulisati spreavanje, kontrolu, umanjivanje ili otklanjanje posljedica zagaenja nekog prostora iz razliitih izvora. Uz brojne diplomatske konferencije o pojedinim pitanjima, 1972. i 1992.godine odrane su 2 konferencije UN o okolini, prva u tokholmu, a druga u Rio de aneiru. Konferencija u tokholmu osnovala je Program UN o okolini (UNEP United Nations Environment Programme) koje koordinira sve planove UN, prua savjete meunarodnim organizacijama, osigurava saradnju svjetskih naunika i predlae srednjorone i dugorone planove akcije UN. Pitanja odgovornosti u pogledu zatite okoline. Pitanje odgovronosti za zagaenje okoline postavlja se u meunarodnim ugovorima i drugim instrumentima na dva nivoa: meunarodna odgovornost drava i tzv.graanska (graanskopravna) odgovornost. Graanska odgovornost nastupa zbog tetnih djelatnosti poduzetnika ("operatora), tj. fizike ili pravne osobe. Ali ako je drava neposredno angairana u svojstvu operatora, onda i ona potpada pod graansku odgovornost. Trei nivo odgovornosti koji se apstraktno moe razmatrati je krivina odgovornost. Ona se moe predvidjeti u nacionalnim zakonima drava, ali meunarodni instrumenti dosad su izbjegavali da je nametnu kao obavezu dravama. Meunarodna odgovornost drava u pogledu zatite okoline. Temeljna dunost drava je da svaka na svom podruju ne djeluje na nain koji nanosi tetu drugim dravama. Ovo naelo pomenuto je i u Deklaracijama sa konferencija iz tokholma i Ria.

43

WWW.BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COM
Odgovornost za rizik u oblasti zatite okoline jo uvijek nije opeprihvaeno naelo pozitivnog meunarodnog prava. Odgovornost drava za rizik, koja obuhvata i dunost naknade za svu stvarno nastalu tetu za sada se ugovara samo u pogledu nekih naroito opasnih djelatnosti. Jedan od rijetkih ugovora koji predviaju odgovornost drava za rizik je Konvencija o tetama poinjenim od svemirskih objekata, potpisana u Londonu, Moskvi i Vaingtonu 1972. Ope pozitivno pravo o odgovornosti drava za zagaenje okoline jo uvijek kao uvjet meunarodne odgovornosti zahtijeva nastanak stvarne tete ili kodljivih posljedica. Uz to je nuno da je prekoraen izvjestan prag nastale tete. Meunarodna odgovornost drave moe nastupiti i za tetu koju okolini nanesu fizike ili pravne osobe. Osim odgovornosti za tetu nastalu djelatnou njenih organa, odgovornost drave moe osobito proizai iz djelatnosti poduzetnika na njenoj teritoriji. Ako npr. neki ugovor zahtijeva ogranienja emisije tetnih plinova ili drugih materija, drava e biti direktno odgovorna za prekoraenje tih ogranienja od strane fizikih i pravnih osoba na njenoj teritoriji. Openita dunost svih drava je da uzajamno sarauju u ovoj oblasti. Saradnja obuhvata dunost uzajamnog obavjetavanja o nastaloj nezgodi, a moe obuhvatati i izmjene izmeu drava planova za sluajeve opasnosti, obavezu drava na monitoring rizika ili posljedica zagaenja okoline iz nekog izvora, procjenu tetnih posljedica neke djelatnosti po okolinu, te obavezu na uzajamnu razmjenu takvih podataka. Graanska odgovornost (civil liability) poduzetnika se od meunarodne odgovornosti drava razlikuje po tome to moe nastupiti ak i kada se ne radi o nekom meunarodnom protivpravnom djelu. Rezolucija Instituta za meunarodno pravo iz 1997.godine izmeu ostalog navodi da graanska odgovornost operatora moe biti angairana po domaem pravu ili prema odgovarajuim pravilima meunarodnog prava, neovisno o zakonitosti djela, ako ono rezultira u teti nad okolinom. U pravnim reimima o okolini objektivna odgovornost operatora za rizik esto je normalan standard. Dunost drava trebala bi biti da osiguraju adekvatnu finansijsku sposobnost operatora da plaaju mogue obeteenje koje proizilazi iz te odgovornosti. U te svrhe drave mogu osnivati nacionalne fondove za osiguranje od mogue tete. Graanska odgovornost drave. Komisija za meunarodno pravo od 1978.godine razmatra pitanje Meunarodne odgovornosti drava za tetne posljedice djela koja nisu zabranjena meunarodnim pravom. Pritom su u centru panje tete nanesene okolini. lanovi Komisije podijeljeni su u tome da li naglasak treba dati na rizik ili nastalu tetu.

- meunarodne organizacije 42. POJAM, PRAVO I PODJELA MEUNARODNIH ORGANIZACIJA POJAM, PRAVO I PODJELA MEUNARODNIH ORGANIZACIJA
Pojam. Meunarodne organizacije predstavljaju institucionaliziran i trajniji oblik saradnje njihovih drava lanica u izvrenju nekih zajedniki postavljenih ciljeva. Svaka meunarodna vladina organizacija osnovana je meunarodnim ugovorom izmeu drava. Taj ugovor je temeljni pravni akt za rad organizacije. On izmeu ostalog propisuje: ciljeve i nadlenosti organizacije; organe, njihove odnose i nadlenosti; nain donoenja odluka; nain finansiranja; prava i dunosti drava lanica itd. Pravo. S obzirom na centralni znaaj ugovora-ustava za rad organizacije, to pravo je u osnovi pisano i ugovorno, za razliku od opeg meunarodnog prava koje je u osnovi obiajno tj.nepisano. Meutim, pravo neke meunarodne organizacije osim ugovora o osnivanju obuhvata i ugovore koje sama

44

WWW.BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COM
organizacija sklapa sa drugim subjektima, poslovnike njenih organa, odluke o prijemu novih lanova, odluke o ueu drava lanica u finansiranju, o nainu utroka tih sredstava itd. Pored pisanih propisa, pravo svake meunarodne organizacije se dograuje i putem obiajnih pravnih pravila koja nastaju u praksi njenih organa i drava lanica. Ova pravila imaju supsidijarni znaaj. Pravo svake meunarodne organizacije je partikularne prirode. Ono obavezuje drave lanice, samu organizaciju i njene organe. Meutim, uticaj tog prava na razvoj i promjene opeg meunarodnog prava moe biti znatan, posebno ako je organizacija politiki znaajna i po prostoru djelovanja univerzalna, kakav je sluaj sa OUN. Historijski razvoj meunarodnih organizacija. Prve stalne meunarodne organizacije nastale su u 19.vijeku. To su bile tzv.rijene komisije. U drugoj polovini 19.vijeka osnivaju se i tzv.administrativne unije (upravni savezi). Prva od tih organizacija bila je ustanovljena 1865.godine, sklapanjem Meunarodne telegrafske konvencije. Dananji naziv joj je Meunarodna unija za telekomunikacije i specijalizirana je ustanova UN. Nakon I sv.rata na Versajskoj mirovnoj konferenciji 1919.godine paralelno su stvorene Liga naroda i Meunarodna organizacija rada. Krajem II sv.rata dolazi do osnivanja OUN. Danas djeluje vie razliitih meuvladinih organizacija nego to ima suverenih drava u svijetu. Podjele. Sa stanovita meunarodnog prava, najvanija je podjela na vladine (meudravne) i nevladine organizacije. Vladine organizacije osnivaju drave i one su im jedini pravi lanovi. U nekima od njih nisu neposredno ulanjene drave, ve odreena dravna tijela ili organizacije (npr.centralne banke, eljeznike uprave i sl). Nevladine organizacije osnivaju pojedinci iz vie drava ili srodna, tzv.nacionalna drutva ili udruenja pojedinaca iz vie drava. Samo vladine organizacije mogu biti subjekti meunarodnog prava. Od toga su moda izuzetak MKCK i Liga drutava crvenog kria kojima su enevske konvencije i dodatni protokoli povjerili odreene zadatke i ovlatenja u oruanim sukobima. Po obimu nadlenosti, meunarodne organizacije se mogu podijeliti na ope i specijalizirane. Ope su one ija nadlenost nije usko specijalizirana na odreenu oblast. Najbolji primjer takve organizacije danas je OUN, ali to su i neke regionalne organizacije kao Vijee Evrope, Organizacija afrikog jedinstva, Organizacija amerikih drava. Specijalizirane organizacije su one koje djeluju u nekoj uoj specijaliziranoj oblasti. To su npr. sve specijalizirane agencije UN kao Meunarodna organizacija rada, MMF, Svjetska banka, itd. Po prostornom vrenju djelatnosti i po lanstvu postoje univerzalne i regionalne organizacije. Univerzalne su one organizacije koje za cilj imaju da okupe sve drave svijeta. U njih spada UN i sve njene specijalizirane ustanove. Regionalne organizacije su pod odreenim uvjetima otvorene za pristup zemljama iz odreenog regiona ili subregiona. Tipine regionalne organizacije su Organizacija afrikog jedinstva i Organizacija amerikih drava. Neki pisci od univerzalnih i regionalnih organizacija razlikuju i treu skupinu organizacije posebno zainteresiranih drava. One su sve zatvorenog tipa, ali u svom lanstvu obuhvataju drave iz razliitih dijelova svijeta. To su npr. OPEC, NATO, te razne organizacije koje okupljaju najvee proizvoae i najvee potroae odreenih proizvoda. Po stepenu ovlatenja i dometu odluka razlikuju se deliberativne i supranacionalne organizacije. Deliberativne organizacije koordiniraju uzajamnu saradnju njihovih drava lanica. U njihovim organima se donose zakljuci, najee u obliku pravno neobavezujui preporuka (rezolucija).

45

WWW.BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COM
Supranacionalne organizacije su izuzetno rijetke. Danas je to praktino jedino Evropska unija. U odreenim oblastima drave lanice EU su na zajednike organe prenijele pravo da donose odluke koje se direktno primjenjuju na teritorijama svih drava lanica, kao da ih je donio neki odgovarajui dravni organ. EU nije naddravna organizacija, jer bi tada predstavljala federaciju drava.

43. MEUNARODNE ORGANIZACIJE KAO SUBJEKTI MEUNARODNOG PRAVA

Usvajanje Beke konvencije o predstavljanju drava u odnosima sa univerzalnim meunarodnim organizacijama iz 1977.godine, afirmira objektivni meunarodni subjektivitet i to po pravilu svih meudravnih organizacija. Meutim, mada su subjekti meunarodnog prava, meuvladine organizacije, za razliku od drava, ne raspolau openitom nadlenou. U tom smislu ni sama OUN nije isto to i njena najmanja drava lanica. Meunarodne organizacije rukovode se naelom specijalnosti, tj. drave koje su ih stvorile im daju ovlatenja koje su ograniene funkcijom zajednikih interesa ije su im ostvarenje povjerile. Danas je openito prihvaeno da meunarodne organizacije sklapaju punopravne meunarodne ugovore s dravama i izmeu sebe. UN i neke druge meunarodne organizacije alju svoje predstavnike u drave (aktivno pravo poslanstva), iji poloaj je slian diplomatskom.

44. PRIVILEGIJE I IMUNITETI MEUNARODNIH ORGANIZACIJA I NJIHOVIH RADNIKA

Propisi o privilegijama i imunitetima meunarodnih organizacija i njihovih radnika obuhvaeni su: - ugovorima-ustavima tih organizacija; - posebnim konvencijama koje organizacije sklapaju sa svojim lanicama; - ugovorima izmeu organizacije i drave-domaina, na ijoj teritoriji se nalaze zgrade i uredi organizacije. Privilegiji i imuniteti meunarodnih organizacija i njihovih radnika u osnovi se razlikuju od diplomatskih i konzularnih privilegija i imuniteta. S obzirom da se te povlastice openito zasnivaju na tzv.funkcionalnoj teoriji, jer se izriito priznaju radi postizanja ciljeva organizacije, posebni privilegiji i imuniteti su ogranieniji od onih koje uivaju diplomatski predstavnici drava. Razvoj meunarodne prakse u tom pogledu jo nije stvorio neka opeobavezna pravna pravila, tako da se privilegiji i imuniteti svake od organizacija i njenih radnika jo uvijek zasnivaju na ugovornim propisima za svaku dravu koja im je stranka. Meutim, veina ugovornih propisa kojima se ta oblast ureuje predvia slina rjeenja. Imuniteti i privilegije koje uivaju meunarodne organizacije mogu se podijeliti na: a) Imunitet od sudske nadlenosti ugovornim propisima se predvia imunitet organizacija, njihove imovine i sredstava od svih vrsta mjera izvrne, sudske ili zakonodavne vlasti drava, osim ako se u nekom posebnom sluaju organizacija izriito odrekla tog imuniteta. b) Nepovredivost prostorija i arhiva svi ugovori predviaju nepovredivost prostorija i arhiva organizacije, ma gdje se nalazili. Pravo pruanja azila odbjeglim osobama se openito moe smatrati zabranjenim, jer ga neki ugovori zabranjuju izriito, neki o tome ute, ali ni jedan od ugovora ne dozvoljava izriito davanje utoita. c) Fiskalne i valutne privilegije fondovi, zlato i devize organizacije izuzeti su od finansijske kontrole drave. Imovina, prihodi i potraivanja organizacija osloboeni su od poreza i carina. d) Sloboda komuniciranja sloboda komuniciranja regulisana je u istoj ili slinoj mjeri kao za diplomatske misije. e) Pravo izdavanja putnih isprava Veini organizacija izriito se priznaje pravo da izdaju putne isprave svojim radnicima koje alju u druge zemlje.

46

WWW.BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COM
Privilegije i imunieti meunarodnih slubenika openito su ogranieniji u odnosu na one koje uivaju diplomatski agenti drava. Konvencija o privilegijama i imunitetima UN osigurava pune diplomatske imunitete jedino generalnom sekretaru i njegovim pomonicima. Ostalim slubenicima se imunitet od sudskog gonjenja priznaje jedino u vezi poslova koje su obavili u slubenoj svojstvu. Generalni sekretar ima pravo i dunost da nekog slubenika lii i tog imuniteta u svim sluajevima kad bi po miljenju generalnog sekretara taj imunitet ometao izricanje pravde i kada to ne utie na interese UN. Generalnog sekretara Vijee sigurnosti moe liiti imuniteta. Meunarodni slubenici oslobaaju se taksi i poreza na plae koje primaju za svoj rad u meunarodnoj organizaciji, ali u nekim sluajevima drava domain ne priznaje ta izuzea kad su u pitanju njeni vlastiti dravljani uposleni u meunarodnoj organizaciji. Meunarodni slubenici se izuzimaju i od obaveza graanskih (civilnih) dunosti, propisa o useljavanju i formalnosti prijavljivanja stranaca itd. U sluaju meunarodnih kriza, oni i lanovi njihovih porodica uivaju iste olakice naputanja drave kao i diplomatski predstavnici.

45. PRETEE I OSNIVANJE UJEDINJENIH NACIJA

Sveta alijansa je savez najveih evropskih sila osnovan na Bekom kongresu 1815.godine. Obuhvatao je Rusiju, Austriju, Prusku i Britaniju, da bi 1818.godine primio i Francusku. To je bio etatistiki savez evropskih vladara koji je za cilj imao ouvanje njihovih dinastikih interesa. Liga naroda osnovana je na Versajskoj mirovnoj konferenciji 1919. SAD nije nikada postala njenim lanom jer je Senat odbio ratificirati mirovne ugovore. Glavna svrha Lige naroda bilo je ouvanje svjetskog mira. Imala je 3 stalna organa: Skuptinu, Vijee Lige i stalni Sekretarijat. Skuptina i Vijee su imali nerazgraniene nadlenosti u svim pitanjima svjetskog mira. U oba ta organa odluke su se morale donositi jednoglasno. Generalnog sekretara je imenovalo Vijee na prijedlog veine u Skuptini. Sjedite Lige bilo je u enevi. Liga je formalno bila dokinuta na svojoj posljednjoj Skuptini odranoj u enevi u aprilu 1946, nakon to je Povelja UN ve stupila na snagu. Sva imovina Lige prenesena je u vlasnitvo OUN. Osnivanje UN. Predstavnici V.Britanije, SAD, SSSR i Kine su u Moskovskoj deklaraciji od 01.11.1943. priznali neophodnost ustanovljenja ope meunarodne organizacije za odranje meunarodnog mira i sigurnosti. Konferencija UN o meunarodnoj organizaciji odrana je u San Francisku u periodu od 25.04.-26.06.1945. Prisustvovali su predstavnici 50 drava osnivaa, a to su bile drave koje su ratovale protiv sila Osovine. Na konferenciji je usvojen tekst Povelje UN i sveano potpisan 26.06.1945. lan 110 Povelje predvidio je njeno stupanje na snagu tek nakon ratifikacije od strane svih 5 stalnih lanica budueg Vijea sigurnosti i veine ostalih drava potpisnica. Taj uvjet ispunjen je 24.10.1945. i taj se datum slavi kao Dan UN.

46. LANOVI UN I POLOAJ DRAVA NELANICA

Iskonske i naknadno primljene drave lanice. Iskonske (prvobitne) lanice UN su sve one drave koje su uestvovale na osnivakoj konferenciji u San Francisku i potom ratificirale Povelju. Njih je sa Poljskom bilo 51. Iskonske lanice su odluivale o prijemu svih novih drava u lanstvo. Sve drave lanice prema Povelji imaju jednaka prava i obaveze, s tim da 5 stalnih lanica Vijea sigurnosti imaju i neka posebna prava u odluivanju. Povelja predvia da se svaka drava prima u lanstvo UN odlukom Generalne skuptine na preporuku Vijea sigurnosti. U stvarnosti, Vijee sigurnosti odluuje o prijemu u lanstvo, a Generalna skuptina potom donosi konanu odluku koja je gotovo redovno potvrdna. Prava i dunosti drava lanica UN. Sve drave lanice imaju pravo uestvovati i glasati na zasijedanjima Generalne skuptine. One u njoj mogu birati i biti birane za lanice drugih organa koje ona

47

WWW.BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COM
imenuje (nestalne lanice Vijea sigurnosti i sve lanice Ekonomskog i socijalnog vijea). U Generalnoj skuptini one biraju lanove Meunarodnog suda u Hagu, generalnog sekretara UN, te lanove pomonih organa, npr.Komisije za meunarodno pravo. Putem notifikacije pristupa ili po jednostavnoj proceduri primanja, drave lanice UN mogu postati lanicama veine specijaliziranih ustanova UN. Jedino je primanje u lanstvo finansijskih organizacija (MMF, Svjetska banka) uvjetovano ispunjenjem i nekih drugih uvjeta. Istovremeno, drave lanice UN su Poveljom preuzele i niz posebnih ugovornih obaveza, i to posebno na osnovu Poglavlja VII, koje predvia djelovanje u sluaju prijetnje miru, naruavanja mira ili ina agresije. Ugovorna obaveza lanica UN je i da snose svoj dio trokova UN kako ih rasporedi Generalna skuptina. Posebni poloaj stalnih lanica Vijea sigurnosti. lanom 23 izriito je propisano da su stalni lanovi Vijea sigurnosti SAD, V.Britanija, Francuska, SSSR (sada Ruska federacija) i Kina. Odluke Vijea sigurnosti o svim pitanjima donose se potvrdnim glasovima devetorice, ukljuujui 5 stalnih lanova. Dakle, tekst Povelje predvia jednoglasnost svih 5 stalnih lanova pri donoenju odluka i preporuka u Vijeu sigurnosti. Meutim, od poetka rada Vijea sigurnosti, taj propis se tumaio na nain da uzdravanje od glasanja ili odsustvo nekog od stalnih lanova ne spreava usvajanje odluke. Odluka se ne moe donijeti ako je neka stalna lanica glasala protiv nje, tj.ako je uloila veto. Posebna prava stalnih lanova Vijea sigurnosti se ne mogu mijenjati ili dokidati bez njihovog pristanka. Stalna lanica praktino ne moe biti ni iskljuena iz UN, jer za to prema Povelji treba prijedlog Vijea sigurnosti, a taj prijedlog stalna lanica moe sprijeiti vetom. Stalne lanice mogu spreavati ili ometati donoenje i odluka za koje je potrebna preporuka Vijea sigurnosti, npr. o prijemu neke drave u lanstvo UN. Njihovi dravljani se redovno biraju za lanove Meunarodnog suda u Hagu. Uz to velike sile imaju osiguran poseban poloaj u izvrnim organima veine specijaliziranih ustanova UN. Suspenzija, iskjuenje iz lanstva i povlaenje iz UN. Prema Povelji, lanica UN koja ne plaa svoje finansijske doprinose Organizaciji tokom pune 2 godine gubi pravo glasa u Generalnoj skuptini. To je tzv.mala suspenzija koja dravu liava samo prava glasa u Generalnoj skuptini, ali ne i prava na uee u raspravama Generalne skuptine. Skuptina toj lanici moe dozvoliti glasanje ako je neplaanje uzrokovano okolnostima koje ne ovise o njegovoj volji. Generalna skuptina moe na preporuku Vijea sigurnosti suspendirati vrenje lanskih prava i povlastica lanici UN protiv koje je Vijee preduzelo preventivnu ili prisilnu akciju. Radi se o tzv.velikoj suspenziji, koja se odnosi na sva lanska prava u svim organima UN. Vrenje tih prava moe ponovno uspostaviti samo Vijee sigurnosti, nakon to obustavi takvu akciju. Generalna skuptina moe na preporuku Vijea sigurnosti iskljuiti iz Organizacije lanicu UN koja uporno kri naela sadrana u Povelji. Ta krajnja mjera dosad nije bila preduzimana. Povelja ne sadri propise o povlaenju iz lanstva, ali je to suvereno pravo svake drave. Iz UN se dosad povlaila jedino Indonezija 1965.godine, da bi se slijedee godine vratila u lanstvo. Poloaj drava nelanica prema Povelji UN. Obzirom da su UN dostigle cilj univerzalnosti, poloaj drava nelanica danas je preteno akademsko pitanje. Obaveze iz Povelje danas su dio opeg meunarodnog prava. Radi se o zabrani prijetnje silom ili njene upotrebe u rjeavanju sporova. Poveljom je predvieno da Organizacija osigurava da drave koje nisu lanice UN postupaju u skladu sa njenim naelima koliko je to potrebno za odravanje meunarodnog mira i sigurnosti. Dakle, organizacija i njene drave lanice mogu nelanicu prisiliti na potivanje rezolucija Vijea sigurnosti.

47. ORGANI UJEDINJENIH NACIJA

48

WWW.BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COM
Povelja predvia 6 glavnih organa UN: Generalnu skuptinu, Vijee sigurnosti, Ekonomsko i socijalno vijee, Starateljsko vijee, Meunarodni sud u Hagu i Sekretarijat. Generalna skuptina je plenarni organ u kome su sve drave zastupljene sa najvie po 5 predstavnika, a svaka lanica ima po 1 glas. Generalna skuptina ima opu nadlenost. Moe raspravljati o svim pitanjima ili predmetima koji ulaze u okviruPovelje ili se onose na ovlatenja ili funkcije bilo kojeg drugog organa predvienog Poveljom. O svim tim pitanjima ona moe davati preporuke dravama lanicama i drugim organima UN. Ona prima i razmatra izvjetaje ostalih organa UN. Ako neko pitanje koje prema Povelji spada u nadlenost UN nije izriito dato u nadlenost nekog drugog organa, za njegovo razmatranje je nadlena Generalna skuptina. Od ope nadlenosti Generalne skuptine postoji 1 izuzetak, a to je u sluaju kad Vijee sigurnosti povodom nekog spora ili situacije vri funkcije predviene Poveljom. Tada Generalna skuptina svoju preporuku moe dati samo na traenje Vijea sigurnosti. Generalna skuptina donosi rezolucije, koje naelno imaju znaaj neobavezujuih preporuka. Od toga su izuzetak odluke o raspodjeli trokova UN koje su obavezujue, ili o izboru drava ili pojedinaca u druge organe OUN. Odluke o vanim pitanjima donose se dvotreinskom veinom glasova prisutnih lanova, a ostale oduke obinom veinom prisutnih. Meu vana pitanja spadaju preporuke koje se odnose na odravanje meunarodnog mira i sigurnosti, izbor lanova drugih organa UN, primanje novih lanova u UN, suspenzija i iskljuenje lanova, te pitanja prorauna. Generalna skuptina ima 3 vrste zasijedanja: redovna, vanredna i hitna vanredna. Redovna se sazivaju svake godine, po pravilu u septembru, i po potrebi se produavaju u narednu kalendarsku godinu. Vanredna saziva generalni sekretar na zahtjev Vijea sigurnosti ili veine lanica UN. Sazivanje hitnih vanrednih zasijedanja ne predvia Povelja, ve rezolucija Generalne skuptine Ujedinjeni za mir iz 1950.godine. Ukoliko usljed nedostatka jednoglasnosti stalnih lanova Vijee sigurnosti nije u stanju izvravati svoje obaveze na odravanju meunarodnog mira i sigurnosti, Generalna skuptina odmah mora razmotriti taj problem. U sluaju naruenja mira ili ina agresije, ona moe dravama lanicama preporuiti i upotrebu oruanih snaga. Ukoliko u to vrijeme Generalna skuptina ne zasijeda, moe se u roku od 24 sata sazvati hitno vanredno zasijedanje. Taj zahtjev moe postaviti Vijee sigurnosti veinom od bilo kojih 9 lanova, ili veina lanova UN. Generalna skuptina ima vie stalnih i ad hoc organa za razliite djelatnosti. Ima 6 glavnih komiteta (odbora) i to: za razoruanje i meunarodnu sigurnost, za ekonomska i finansijska pitanja, za socijalna, humanitarna i kulturna pitanja, za posebna politika pitanja i dekolonizaciju, administrativni i budetski komitet, te pravni komitet. Vijee sigurnosti je neka vrsta izvrnog organa UN. Uz 5 stalnih lanova, Generalna skuptina bira jo 10 nestalnih lanova na mandat od 2 godine. Svake godine bira se polovina od toga broja. Na funkciji predsjedavajueg Vijea sigurnosti smjenjuju se predstavnici drava lanica svakog mjeseca, a po abecednom redu. Glavna nadlenost i odgovornost Vijea je odravanje meunarodnog mira i sigurnosti. U obavljanju svoje nadlenosti ono moe, osim preporuka, donositi i obavezujue odluke za sve drave lanice. Osim toga, Vijee preporuuje Generalnoj skuptini prijem, suspenziju i iskljuenje drava iz lanstva UN, te imenovanje generalnog sekretara, a sa Generalnom skuptinom uestvuje u paralelnom postupku izbora sudija Meunarodnog suda u Hagu. Odluke i preporuke o svim pitanjima, osim pitanja postupka donose se veinom od najmanje 9 glasova, pod uslovom da ni jedan stalni lan ne glasa protiv, tj.da ne uloi veto.

49

WWW.BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COM
Ekonomsko i socijalno vijee obavlja znatan dio poslova UN u irokom krugu ekonomskih i socijalnih pitanja. Najcjenjenija njegova djelatnost je unapreenje potivanja i odravanja ljudskih prava i temeljnih sloboda za sve. Ono koordinira djelatnosti svih specijaliziranih ustanova UN, ali ne donosi odluke, ve ih samo preporuuje na usvajanje Generalnoj skuptini. Dakle, ovo vijee djeluje kao neka vrsta pomonog organa Generalne skuptine. Eknomsko i socijalno vijee sastoji se od 54 lana koje bira Generalna skuptina na mandat od 3 godine. Pri izboru se osigurava zastupljenost svih dijelova svijeta. Odluke se donose prostom veinom glasova prisutnih lanova. Zasijedanja se odravaju 2 puta godinje, u proljee i jesen, u enevi. U vrenju svojih nadlenosti, Ekonomsko i socijalno vijee osniva stalne odbore, tzv.funkcionalne komisije i regionalne komisije. Starateljsko vijee bilo je osnovano radi provoenja meunarodnog sistema starateljstva iz poglavlja XII. Nakon to je posljednje starateljsko podruje Palau na Pacifiku steklo nezavisnost 01.10.1994.godine, Starateljsko vijee je suspendiralo svoje djelatnosti. Meunarodni sud u Hagu je glavni sudski organ UN. Nasljednik je Stalnog suda meunarodne pravde, koji je osnovala Liga naroda 1920.godine. Meunarodni sud u Hagu osnovan je Poveljom UN, a Statut suda je sastavni dio Povelje. Praksa oba ova suda uzima se kao jedinstvena. Sekretarijat se sastoji od generalnog sekretara i pomonog osoblja. Generalnog sekretara imenuje Generalna skuptina na prijedlog Vijea sigurnosti. On je najvii administrativni dunosnik UN, ali obavlja i znaajne politike funkcije. Sutina njegovog autoriteta lei u l.99 Povelje, prema kome on moe upozoriti Vijee sigurnosti na svaki predmet koji bi po njegovom miljenju mogao dovesti u opasnost odravanje meunarodnog mira i sigurnosti. Uloga generalnog sekretara je u praksi nadmaila propise Povelje. U mnogim situacijama mu drugi organi povjeravaju neke vane funkcije. Generalni sekretar djeluje u linom svojstvu na sastancima svih glavnih organa UN, osim Meunarodnog suda, te Generalnoj skuptini podnosi godinje izvjetaje o radu UN. 48. OVJEK KAO SUBJEKAT MEUNARODNOG PRAVA Oni koji nastoje dokazati da ovjek pojedinac jeste subjekat meunarodnog prava polaze od miljenja da se taj subjektivitet moe stepenovati po intenzitetu, te pojedinca uporeuju sa drugim izvedenim subjektima, kao to su meudravne organizacije. Na taj nain dolaze do zakljuka da je njegov subjektivitet ogranien i izveden iz subjektiviteta drave. Argumenti te vrste idu u nekoliko pravaca: - ope meunarodno pravo razvija se u pravcu priznavanja pojedincu mnogih ljudskih prava, a istovremeno namee pojedincu i mnoge pravne obaveze (npr.svaki pripadnik oruanih snaga podvrgnut je pravilima koja vae u oruanim sukobima. Za njihovo krenje direktno je odgovoran). Meutim, ovaj argument ustvari dokazuje injenicu da je ovjek objekat, a ne subjekat meunarodnog prava u smislu u kome su to meunarodne organizacije; - u nekim meunarodnim ugovorima drave su priznale prava pojedinaca, koja pojedinci uivaju u linom svojstvu, a ne posredstvom drave. Meutim, ti ugovori se mogu otkazati, ime bi prestao subjektivitet pojedinca; ovjek bi mogao postati subjektom meunarodnog prava, ukoliko bi itava meunarodna zajednica stekla neke odlike naddravne organizacije. Meutim, ako bi se to dogodilo, meunarodno pravo bi postalo federalno pravo te svjetske superdrave.

49. DRAVLJANI I STRANCI

Pojam dravljanstva. Dravljanstvo je pravna veza koja pojedinca vezuje za neku dravu. Svaka drava naelno ima pravo svojim ustavom i zakonima odrediti ko ima pravo na njeno dravljanstvo.

50

WWW.BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COM
Dravljanstvo steeno roenjem. Veina ljudi stie dravljanstvo roenjem i ne mijenja ga do smrti. Dravljanstvo se roenjem stie na osnovu porijekla roditelja (ius sanguinis) ili injenicom roenja na teritoriji neke drave (ius soli). Dravljanstvo udate ene. Konvencija o ukidanju svih oblika diskriminacije ena iz 1979.godine predvia da e drave stranke te Konvencije enama priznati jednaka prava kao i mukarcima u pogledu sticanja, promjene ili ouvanja dravljanstva supruga. Ni brak sa strancem, niti promjena dravljanstva od strane supruga dok brak traje, ne mijenja automatski i dravljanstvo supruge, niti je ostavlja bez dravljanstva. Naturalizacija i ekspatrijacija (otpust iz dravljanstva). Naturalizacija je postupak u kome drava po svojoj diskreciji dodjeljuje dravljanstvo nekoj osobi na njenu molbu. Drava moe svojim zakonima predviati razliite uvjete za prijem u dravljanstvo. Istovremeno, u meunarodnom pravu nije prihvaena doktrina o neraskidivoj privrenosti koja bi dravu spreavala da neku osobu otpusti iz svog dravljanstva suprotno njenoj volji. Osobe bez dravljanstva i osobe sa vie dravljanstava (apatridi i polipatridi). Bez dravljanstva mogu ostati mnoge osobe koje naputaju svoju domovinu iz politikih razloga. Osim toga, mogue je da pripadnici neke etnike skupine ne ele primiti dravljanstvo na koje jedino imaju pravo, a drava u kojoj borave odbija im dati svoje dravljanstvo (npr.Albanci roeni na Kosovu, a nastanjeni u BiH i sl). to se tie polipatrida, Konvencija o sukobu zakona o dravljanstvima iz 1930.godine predvia neka pravila u pogledu poloaja osoba sa vie dravljanstava, a koja se dana mogu smatrati pravilima opeg obiajnog meunarodnog prava: svaka od drava iji je dravljanin ta osoba, moe je smatrati samo svojim dravljaninom; drava ne moe toj osobi pruati diplomatsku zatitu u dravi iji je takoer dravljanin; u treoj dravi ta osoba e se tretirati kao da ima samo jedno dravljanstvo, i to po pravilu dravljanstvo one drave u kojoj obino ili uglavnom boravi, ili sa kojom je najdue vezana, uzimajui u obzir okolnosti sluaja; ako drave putem sporazuma ne urede drugaije, osoba sa 2 dravljanstva duna je sluiti vojsku i plaati poreze u obe drave.

Pravni poloaj stranaca. Pristup stranaca u neku dravu. Drava moe strancima zabraniti pristup na svoju teritoriju, ili ga ograniiti uvjetima koje sama propie (npr. u zakonima o useljavanju). Mnoge drave dozvoljavaju dolazak turista ili studenata na krai rok (najee do 3 mjeseca), bez formalnosti i bez ulazne vize. Ponekad se diskriminiraju potencijalni useljenici iz samo nekih drava, ili se u pogledu useljenja nekima predviaju povlastice. Protjerivanje stranaca. Poput prava da dozvoli ili ne dozvoli pristup, svaka drava ima pravo da uskrati dalji boravak stranca kojeg smatra nepoeljnim na svojoj teritoriji. Drava moe svojim propisima predviati kriterije, tj. razloge protjerivanja stranca, ali se to pravo u njegovoj primjeni ne smije zloupotrebljavati. Drava protjeranog stranca ima pravo traiti razloge zbog kojih je ta mjera preduzeta. U sluaju objavljenog rata, svaka zaraena strana ima pravo sa svog podruja protjerati sve graane druge zaraene strane. Protjerivanje se ne bi smjelo vriti uz povredu dostojanstva protjerane osobe i sa nepotrebnom brutalnou. Osobi treba dati razuman rok za naputanje drave i da sama izabere dravu u koju e otii. Prava stranaca. Kad je stranac primljen na teritoriju neke drave sa pravom neogranienog ili privremenog boravka, on u toj dravi uiva neka minimalna prava potrebna za privatni ivot. Meunarodno pravo ne dozvoljava ni jednoj dravi da strancima uskrati prava sklapanja graanskih ugovora, sticanja linog vlasnitva, sklapanja braka i uivanja porodinih prava. Izvan tih osnovnih prava, drava moe (ali i ne mora) stranca podvrgnuti nekim ogranienjima radi zatite nacionalne sigurnosti, javnog poretka ili prava svojih dravljana (npr. u pogledu zapoljavanja). Strancima se obino uskrauju politika prava, ukljuujui aktivno i pasivno birako pravo i obavljanje javnih funkcija.

51

WWW.BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COM
Uprkos moguim ogranienjima, lina sigurnost, sloboda i prava stranaca kome je dozvoljen neogranien ili privremeni boravak, jednako su sveta kao i prava domaih dravljana. Drava je duna pruati efikasnu zatitu tih njihovih prava. Stranac ima pravo traiti i diplomatsku zatitu svoje drave, ali tek nakon to je iscrpio sva raspoloiva pravna sredstva u dravi u kojoj boravi. Stranac ima pravo napustiti dravu svog boravka, ali se to pravo moe uvjetovati prethodnim ispunjenjem odreenih obaveza kao npr.plaanja poreza, vraanja privatnih dugova i sl. Eksproprijacija imovine stranca. Jedno od naela meunarodnog prava je potivanje privatnog vlasnitva i steenih prava stranaca. Meutim, eksproprijacija strane imovine se ne smatra suprotnom meunarodnom pravu, ali se moe izvriti samo uz ispunjenje slijedeih uvjeta: - iskljuivo u javnom interesu; - predmet eksproprijacije mora biti odreena vrsta imovine, bez obzira da li je njen vlasnik domai graanin ili stranac; - za ekspropriranu imovinu mora se platiti naknada. Dunosti stranaca. Stranac koji boravi u odreenoj dravi podvrgnut je pravu te drave, kao i njeni graani. Osim ako drugaije nije propisano ugovorom ili zakonom, stranci se ne smiju uplitati u politiku drave u kojoj borave. Stranac sa stalnim boravkom duguje lojalnost dravi u kojoj ivi i moe biti optuen za zloin izdaje. Openito je prihvaeno da se stranci ne smiju prisiliti da slue u oruanim snagama domae drave. Azil (utoite). Svaka drava moe dati azil strancu koji je prognan ili je pobjegao iz svoje domovine, kao i osobi bez dravljanstva. Pruanje azila je pravo koje proizilazi iz teritorijalnog suvereniteta drave. Ni jedna drava nema obavezu po meunarodnom pravu da odbije primiti nekog stranca na svoju teritoriju, da ga izrui drugoj dravi ili da ga protjera sa svoje teritorije, osim u sluaju nekih ogranienja i izvrenja obaveza koje je sama preuzela. Obinim zloincima se u naelu ne prua azil, a pravo pruanja azila se u praksi sve vie ograniava brojnim ugovorima o izruenju (ekstradiciji), te nekim pravilima utivosti. Samo meunarodno pravo ne garantira pojedincima pravo na azil, tj. pravo da ga pod odreenim uvjetima uvijek dobiju na vlastito traenje. Meutim, neke drave svojim ustavima izriito priznaju pravo na azil odreenim osobama. Npr. Osnovni zakon SR Njemake iz 1949. godine izmeu ostalog predvia: Osoba progonjena na politikoj osnovi uivat e pravo azila. Poloaj izbjeglica i osoba bez dravljanstva. Izmeu velikog broja drava na snazi je Konvencija o poloaju izbjeglica iz 1951. i Protokol koji se odnosi na poloaj izbjeglica iz 1967. Konvencija o poloaju osoba bez dravljanstva usvojena je 1954.godine. Izbjeglica je svaka osoba koja se zbog osnovanog straha od progona zbog svoje rase, vjerske ili nacionalne pripadnosti ili pripadnosti nekoj drutvenoj skupini ili zbog politikog miljenja, nae izvan zemlje ije dravljanstvo ima i koja ne eli ili zbog tog straha nee traiti zatitu te drave. Osoba bez dravljanstva (apatrid) je osoba koju primjenom svojih zakona ni jedna drava ne smatra svojim dravljaninom. U dravi koja im je pruila utoite, izbjeglice i apatridi imaju odgovarajua prava i dunosti. Njihova dunost je da potuju zakone i propise, kao i mjere za zatitu javnog poretka drave u kojoj se nalaze. Drava boravka im je duna osigurati tretman koji je barem jednak tretmanu svojih graana u pogledu slobode kretanja i izbora mjesta boravka, slobode vjeroispovijesti i vjerskog obrazovanja njihove djece, prava vlasnitva, obrazovanja, javne pomoi, radnog i socijalnog zakonodavstva, poreskih optereenja, itd.

52

WWW.BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COM
Izbjeglice i apatridi se ne smiju izloiti progonu zbog svoje rase, vjeroispovijesti ili politikog miljenja. Izbjeglice i apatridi koji se zakonito nalaze na podruju drava stranaka pomenutih konvencija mogu se protjerati samo iz razloga sigurnosti drave i javne sigurnosti, ali se takve odluke moraju donijeti u odgovarajuem postupku pred nadlenim dravnim organima. Pojam ekstradicije. Pod institutom ekstradicije podrazumijeva se formalno izruenje neke osobe od jedne drave drugoj koja ga je zatraila, a radi suenja i kanjavanja. Ekstradicija bjegunca nikada nije postala obavezom drava po opem meunarodnom pravu. Ona se i danas moe izvriti na osnovu utivosti ili primjenom nekog ugovora koji unaprijed predvia ekstradiciju. Smatra se opeprihvaenim da drava kojoj je odobren zahtjev za ekstradiciju ne smije, osim uz odobrenje drave koja je osobu izruila, suditi joj za druge zloine osim onih zbog kojih je izruena. To naelo specijalnosti predvia se ugovorima o ekstradiciji, ali se potuje ak i ako nije izriito propisano. Osobe i zloini koji podlijeu ekstradiciji. Ujednaena je praksa da drava kojoj je zahtjev za ekstradiciju upuen izruuje dravi koja ekstradiciju trai graane te drave ili graane treih drava. Drave evropskog kontinenta nesklone su izruivati vlastite graane i sklonije su im same suditi za zloine koje su poinili u inostranstvu. Nasuprot njima, V.Britanija i SAD se nisu opirale da izruuju svoje graane radi suenja u dravi u kojoj su poinili zloin. Kao uvjet ekstradicije mnogi ugovori predviaju da djelo za koje je bjegunac optuen mora biti krivino djelo prema zakonima obe drave, tj. one koja trai izruenje i one u kojoj se bjegunac nalazi. Ekstradicija se ne odobrava nakon to je bjeguncu u dravi u kojoj se nalazi ve izreena konana presuda za to djelo (non bis in idem).

50. MEUNARODNA ZATITA OVJEKA

Danas je svaka drava u postupanju sa svim osobama koje borave na njenoj teritoriji vezana mnogim pravilima opeg obiajnog prava, od kojih veina ima karakter ius cogens. Generalna skuptina UN usvojila je 10.12.1948.godine Opu deklaraciju o ljudskim pravima u kojoj su definirana graanska, politika, kao i neka ekonomska, socijalna i kulturna prava. Nakon Ope deklaracije, 1966.godine usvojeni su Meunarodni pakt o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima i Meunarodni pakt o graanskim i politikim pravima. Obzirom da su sva prava i obaveze iz tih konvencija propisana na openit i normativan nain, to moe njihovim strankama dati uporite za tvrdnju da ta pravila po obiajnoj osnovi obavezuju i tree drave. Zbog toga se danas smatra da je obaveza potivanja ljudskih prava obaveza erga omnes. Meu ljudska prava koja se tite pravilima ius cogens prvenstveno spadaju neka temeljna prava svakog ovjeka na ivot, tjelesni integritet, slobodu i dostojanstvo, ije je krenje itava meunarodna zajednica priznala meunarodnim zloinom. Na drugom mjestu je sloboda od diskriminacije ljudi po bilo kojoj osnovi. Po svojoj prirodi diskriminacija uvijek proizvodi masovna i sistematska krenja ljudskih prava. U treu skupinu meu pravilima ius cogens spadaju ona graanska i politika prava koja se, prema konvencijama na snazi, ni pod kojim okolnostima ne smiju derogirati. Krug tih prava nije ureen u jednakom obimu u razliitim ugovorima koji predviaju takve propise. lan 4 Meunarodnog pakta o graanskim i politikim pravima iz 1966.godine predvia da se u doba vanredne javne opasnosti koja ugroava opstanak naroda, a ije je postojanje slubeno proglaeno, mogu privremeno derogirati neke obaveze iz toga Pakta, uz uvjet da te mjere nisu nespojive sa ostalim obavezama po meunarodnom pravu i ne povlae diskriminaciju jedino na osnovu rase, boje koe, spola, jezika, vjere ili socijalnog porijekla. Meutim, ni pod takvim okolnostima ne mogu se privremeno derogirati slijedea prava:

53

WWW.BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COM
1. 2. 3. 4. 5. pravo na ivot, uz izuzetak izricanja smrtne kazne za najtee zloine u sudskom postupku; zabrana muenja ili neovjenog postupanja; zabrana ropstva i ropstvu slinih oblika; zabrana hapenja samo zbog neizvrenja ugovorne obaveze; zabrana kanjavanja za djela koja u vrijeme injenja nisu bila krivina djela po unutranjem niti meunarodnom pravu; 6. pravo na pravni subjektivitet; 7. sloboda misli, savjesti i vjere.

U sljedeoj skupini su neka imperativna pravila o slobodama i pravima pojedinaca koja ne odgovaraju sasvim ius cogens prema Bekoj konvenciji iz 1969. Te slobode i prava podloni su izvjesnim ogranienjima koja moe propisati dravna vlast i to: zbog potivanja prava i ugleda drugih, za zatitu dravne sigurnosti, javnog poretka, javnog zdravlja ili morala. Tu spadaju sloboda kretanja, sloboda izraavanja miljenja, sloboda sindikalnog udruivanja, sloboda od mijeanja u privatni ivot, sloboda stupanja u brak, posebna prava djece, pravo uea u voenju javnih poslova, pravo na pristup javnim slubama pod jednakim opim uvjetima, te aktivno i pasivno birako pravo. U slijedeu grupu spadaju veina ekonomskih, socijalnih i kulturnih prava, koja su u meunarodnim konvencijama veinom formulirana kao neki daleki ciljevi kojima treba teiti. Mjera njihovog potivanja i sudske zatite prvenstveno zavisi od sposobnosti, a ne o volji dravne vlasti. Napokon, neki pisci raspravljaju i o tzv.pravima tree generacije, meu koja spadaju pravo na mir, na ekonomski razvoj, na zdravu okolinu itd. Ova prava ustvari bi trebalo smatrati nekim univerzalnim i dugoronim ciljevima itave meunarodne zajednice. Obaveze drava iz meunarodnih konvencija o ljudskim pravima. lanice Vijea Evrope usvojile su 1950.godine Evropsku konvenciju za zatitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Konvencijom su ustanovljeni Evropska komisija i Evropski sud za ljudska prava. Dopunskim protokolom koji je stupio na snagu 1999.godine prethodni Komisija i Sud su dokinuti i ustanovljen je novi Sud za ljudska prava kao stalno tijelo kome se pojedinci mogu obraati sa svojim tubama protiv drava u kojima su prekrena njihova prava iz Konvencije ili protokola. Obaveze drava na izvrenju konvencija prvenstveno naravno zavise od toga koje konvencije je odreena drava prihvatila. Uopeno posmatrano, kad su u pitanju mjere osiguranja izvrenja obaveza iz meunarodnih konvencija, postoji vie takvih mjera: tuba jedne drave koja je stranka konvencije protiv druge drave-stranke zbog krenja obaveza iz konvencije. Neke od konvencija sklopljenih pod okriljem UN predviaju nadlenost Suda u Hagu u sluaju sporova u njihovom tumaenju i primjeni. Meutim, drave se u praksi uzdravaju od takvih tubi. podnoenje periodinih izvjetaja o mjerama preduzetim na implementaciji konvencije; obraanje pojedinaca unutranjim sudskim organima ili meunarodnim tijelima u sluaju krenja nekog prava garantovanog konvencijom.

Postupak pred Evropskim sudom za ljudska prava. Tubu moe podnijeti pojedinac koji smatra da je rtva povrede prava predvienih Evropskom konvencijom ili protokolima od neke drave stranke. Tuilac moe biti dravljanin, stranac ili osoba bez dravljanstva, a u svojstvu tuioca moe se pojaviti i nevladina organizacija ili grupa graana. Tuba se podnosi Generalnom sekretaru Vijea Evrope u Strazburu, obinim pismom u slobodnoj formi i bez naknade. Tuba i svi drugi podnesci moraju biti sainjeni na jednom od slubenih jezika Suda engleskom ili francuskom. Postupak pred sudom je besplatan. Da bi sud usvojio tubu, moraju biti ispunjeni slijedei uvjeti:

54

WWW.BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COM
povredu prava mora poiniti javna vlast tuene drave (npr.ne moe se tuiti privatni poslodavac zbog otputanja sa posla); dogaaji koji ine povredu prava tuitelja moraju se desiti nakon to je Konvencija stupila na snagu za tuenu dravu; tuba se mora odnositi na povredu nekog prava navedenog i Konvenciji ili Protokolima, te u granicama tih propisa; tuitelj mora lino biti rtva povrede tih prava, tj. pojedinac ne moe upuivati tubu zbog krenja prava drugih osoba ili grupa; prije nego uputi tubu Sudu, tuilac mora iscrpiti sva raspoloiva pravna sredstva predviena pravom tuene drave; tuba se Evropskom sudu mora podnijeti najkasnije 6 mjeseci od donoenja konane presude ili odluke protiv koje nije dozvoljena alba; tuba ne smije biti anonimna; ako je tuba odbijena, ne moe se podnositi nova tuba po istom predmetu, osim ako sadri nove podatke; tuba ne smije prethodno biti ve podnesena nekom drugom menarodnom postupku istrage ili rjeavanja (zabrana litispendencije); pojedinosti iznesene u tubi moraju biti pouzdane i tane.

Izvrenje konanih presuda Suda nadzire Vijee ministara Vijea Evrope. Tube Komitetu za ljudska prava. Tuba se upuuje Sekretarijatu UN (Odjel za ljudska prava) u enevi. Moe biti sastavljena na bilo kom jeziku. Uvjeti za tubu slini su uvjetima po Evropskoj konvenciji, s tim to se Komitetu moe obratiti samo pojedinac kome je lino nanesena teta i rok za tubu nije ogranien na 6 mjeseci, niti je pravo na tubu ogranieno za povrede nakon stupanja na snagu Fakultativnog protokola.

51. MEUNARODNA ZATITA MANJINA

Nakon 1945.godine poloaj manjina u nekim zemljama sreen je putem dvostranih ugovora, ali je zanimanje za manjinsku zatitu u Evropi poraslo tek nakon raspada socijalistikog reima, kad su porasle tenje za emancipacijom bivih federalnih jedinica u SFRJ, SSSR i ehoslovakoj. Najopirniji dokument kojim se definira sadraj manjinskih prava kao dio univerzalno priznatih ljudskih prava dosad je Dokument sa sastanka u Kopenhagenu o ljudskoj dimenziji KESS-a iz juna 1990.godine. U Evropi je 1994.godine ustanovljena i dunost Visokog komesara za nacionalne manjine. Za opi obiajni proces jo znaajniji od Dokumenta iz Kopenhagena je Deklaracija o pravima osoba koje pripadaju nacionalnim ili etnikim, vjerskim i jezikim manjinama, koju je Generalna skuptina UN usvojila u februaru 1993.godine. Pravila opeg i regionalnog meunarodnog prava o zatiti manjina. Najee citirana definicija manjine je definicija italijanskog profesora Capotortija, specijalnog izvjestioca UN o pravima manjina. On smatra da je manjina skupina brojano manja od ostatka stanovnitva neke drave, u nedominantnom poloaju, iji pripadnici koji su graani te drave, imaju etnike, vjerske ili jezike karakteristike razliite od karakteristika ostatka stanovnitva, i makar implicitno iskazuju osjeaj solidarnosti usmjeren ka ouvanju svoje kulture, tradicije, vjere ili jezika. Cilj svake manjinske zatite prvenstveno bi trebao biti potpuna ravnopravnost pripadnika manjina u odnosu na ostatak stanovnitva, dakle njihova nediskriminacija, a zatim posebna prava, institucije i druge pogodnosti potrebne za ouvanje njihovih posebnosti. Po l.27 Meunarodnog pakta o graanskim i politikim pravima, manjinama se ne smije uskratiti pravo da imaju svoj vlastiti kulturni i vjerski ivot i da se slue svojim vlastitim jezikom.

55

WWW.BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COM
Deklaracija o pravima osoba koje pripadaju nacionalnim ili etnikim, vjerskim i jezikim manjinama ide i korak dalje, predviajui obaveze drava da zatite postojanje i subjektivitet tih manjina i da ohrabruju stvaranje uvjeta za promoviranje njihovog subjektiviteta. Ta Deklaracija formulira i odgovarajua prava osoba koje pripadaju tim manjinama. Meutim, predstoji dugaak put da se naela Deklaracije putem obiajnog procesa pretvore u pozitivna pravila opeg meunarodnog prava. Razvoj pravila o zatiti manjina u Evropi je mnogo bri od onoga na svjetskom nivou. U okrilju Vijea Evrope usvojena su 2 vrlo vana ugovora o manjinskoj zatiti: Evropska povelja o regionalnim ili manjinskim jezicima iz 1992, te Okvirna konvencija za zatitu nacionalnih manjina iz 1995. Meutim, mjere izvrenja ovih ugovora su daleko slabije od onih koje se odnose na zatitu graanskih i politikih prava pojedinaca. Evropska povelja predvia dunost izvjetavanja od strane drava stranaka svake 3 godine, koje razmatra komisija nezavisnih strunjaka. Zbirne izvjetaje Komisije razmatraju Odbor ministara i Parlamentarna skuptina Vijea Evrope. Okvirna konvencija predvia samo da e Odbor ministara pratiti njeno izvrenje. Postoji 5 temeljnih prava koja trebaju uivati sve skupine i svi njihovi pripadnici na teritoriji svake drave svijeta. Neka od tih pravila ve su se afirmirala kao propisi opeg meunarodnog prava: 1. Pravo na opstanak; 2. Pravo svih skupina i njihovih pripadnika na jednakost (sloboda od diskriminacije); 3. Pravo na odgovarajuu zastupljenost u politikom odluivanju. U etniki izmijeanim podrujima naelo jedan ovjek jedan glas je pravilo koje nije dovoljno za sve svrhe. 4. Pravo na slobodnu upotrebu jezika u privatne i javne svrhe; 5. Pravo na vlastite institucije, da bi se odrale posebnosti pojedinih skupina (obrazovne i kulturne ustanove, uee u javnim RTV programima i sl).

52. KRIVINA ODGOVORNOST POJEDINCA

Odgovarajue meunarodne konvencije redovno propisuju jurisdikciju i dunost nacionalnih sudova drava stranaka da kanjavaju zloine i druge meunarodne delikte koje one zabranjuju. Neke od tih konvencija predviaju alternativnu jurisdikciju domaih i meunarodnih sudova, mada to dosad nije imalo znaajnijih praktinih posljedica. Statuti meunarodnih krivinih tribunala za bivu SFRJ i za Ruandu predviaju primarnu nadlenost tih sudova u odnosu na domae sudstvo. Za razliku od tih sluajeva, Rimski statut o Meunarodnom krivinom sudu predvia komplementarnu nadlenost tog suda i sudova drava stranaka, o emu se predviaju detaljni propisi. Dilema o zastarivosti meunarodnih zloina okonana je 1968.godine usvajanjem Konvencije o nezastarivosti ratnih zloina i zloina protiv ovjenosti. Tom konvencijom je utvrena nezastarivost dvaju iroko definisanih grupa zloina, ali ne izriito i zloina protiv mira. Pod meunarodnim ratnim zloinima podrazumijevaju se oni definirani Statutom Nirberkog suda, te teke povrede enevskih konvencija o zatiti rtava rata. Meu zloinima protiv ovjenosti navedeni su i zloini genocida i aparthejda. Jurisdikcija domaih sudova u pogledu kanjavanja meunarodnih zloina i drugih delikata. Da bi se neki domai sud proglasio nadlenim za suenje osobama okrivljenim za meunarodne zloine, oni moraju izriito biti predvieni u krivinom zakonu te drave, to je u skladu sa naelom legaliteta krivinog djela i kazne. Drava moe u svom krivinom zakonu predviati i djela zabranjena konvencijama kojih ona nije stranka, a posebno djela zabranjena opim meunarodnim pravom. Meunarodni sudski organi. Meunarodni vojni tribunal u Nirbergu osnovan je Londonskim sporazumom od 08.08.1945, kome je bio pridodat i Statut Meunarodnog vojnog tribunala. Tribunal je po statutu bio nadlean za 3 vrste zloina: zloine protiv mira, ratne zloine i zloine protiv ovjenosti.

56

WWW.BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COM
Meunarodni vojni tribunal za daleki istok u Tokiju ustanovljen je posebnim proglasom vrhovnog komandanta saveznikih snaga gen.Daglasa MekArtura 19.01.1946. Imao je istu nadlenost kao i Tribunal u Nirbergu. Meunarodni krivini tribunal za bivu Jugoslaviju ustanovljen je Rezolucijom Vijea sigurnosti br.827 od 25.05.1993.godine. To je prvi tribunal koji je osnovan rezolucijom na osnovu Poglavlja VII Povelje UN. Time Statut Tribunala pravno obavezuje sve lanice UN. Tribunal je poeo sa radom 18.11.1993. u Hagu. Sud se sastoji od 11 sudija, koje bira Generalna skuptina UN sa liste od 22-33 kandidata koje predlae Vijee sigurnosti. Mandat sudija je 4 godine, uz mogunost ponovnog izbora. Sud ine 2 prvostepena vijea od po 3 lana, te Apelaciono (albeno) vijee od 5 sudija. Po Statutu, Tribunal je nadlean za kanjavanje 4 vrste meunarodnih zloina: (1) teke povrede enevskih konvencija, (2) krenja zakona i obiaja rata, (3) genocid i (4) zloini protiv ovjenosti. Moe izrei samo vremenske kazne. Meunarodni krivini tribunal za Ruandu uspostavljen je rezolucijom Vijea sigurnosti 955 od 08.11.1994.godine. Nadlean je za kanjavanje meunarodnih zloina poinjenih na podruju Ruande, kao i od njenih graana na podruju drugih drava tokom 1994.godine. Nadlean je za kanjavanje 3 skupine meunarodnih zloina: genocid, zloine protiv ovjenosti, te krenje l.3 zajednikog enevskim konvencijama i Drugom dopunskom protokolu (nemeunarodni oruani sukobi). Stalni meunarodni krivini sud. Na diplomatskoj konferenciji u Rimu 17.07.1998.godine potpisan je Rimski statut Meunarodnog krivinog suda sa sjeditem u Hagu. Za Statut je glasala 121 drava, uz 21 uzdranu i 6 drava protiv (SAD, Izrael, Irak, Kina, Sudan, Libija). Sud e biti nadlean za kanjavanje pojedinaca zbog zloina protiv ovjenosti, ratnih zloina, genocida i agresije. Postupak e moi pokretati drave, samostalni tuilac i Vijee sigurnosti UN. Najvea kazna koju e sud moi da izrekne je doivotni zatvor. Na poetku svoje djelatnosti sud e se sastojati od 18 sudija izabranih na rok od 9 godina. Radni jezici suda bie engleski i francuski, finansirae se iz doprinosa drava stranaka Statuta, doprinosa iz budeta UN, te dobrovoljnih priloga. Da bi Statut stupio na snagu potrebna je ratifikacija 60 drava.

IV DIO: OBJEKTI U MEUNARODNOM PRAVU

53. PROSTOR DRAVNOG PODRUJA. TERITORIJALNA SUVERENOST DRAVE
Dravno podruje je prostor na kome drava vri svoju vrhovnu vlast i do ijih granica ta vlast dopire. Ono je objekat meunarodnog prava jer svaka drava prema tom pravu uiva tzv. teritorijalnu suverenost. Pod teritorijalnom suverenou moe se smatrati skup nadlenosti koje drava vri na svojoj teritoriji. Na toj teritoriji se primjenjuje ustavnopravni poredak te drave. Ona smije slobodno donositi svoje zakone, ali time ne smije ugroavati prava drugih drava. Pod svojom jurisdikcijom drava ima sve fizike i pravne osobe koje se nalaze na njenoj teritoriji (uz izuzetak stranaca sa diplomatskim imunitetom). Nad svojim dravljanima koji se nalaze u drugoj dravi, drava vri i tzv.personalnu suverenost. Ta suverenost se meutim ne smije vriti na tetu teritorijalne suverenosti druge drave. Naelo iskljuivosti. Drava na svojoj teritoriji vri vlast uz iskljuenje vlasti svake druge drave. Od ovog naela postoje izuzeci na osnovu ugovora o vojnom savezu, neka drava moe iz svoje jurisdikcije iskljuiti pripadnike stranih oruanih snaga stacioniranih na svom podruju. Oruane snage UN se upuuju na osnovu dvostranog ugovora drave domaina i OUN. Krivinu nadlenost nad svojim pripadnicima naelno ima drava o ijem kontingentu se radi. Osim toga, od naela iskljuivosti

57

WWW.BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COM
teritorijalne suverenosti moe se odstupiti i nekom rezolucijom Vijea sigurnosti UN donesenom na osnovu Poglavlja VII Povelje. Poseban sluaj ogranienja teritorijalne suverenosti neke drave su meudravne slunosti. One se uspostavljaju ugovorim, uvijek su vezane samo za dio teritorije neke drave, a mogu biti u korist druge drave, skupine drava ili u korist svih drava. Tu se konkretno moe raditi npr. o dunosti trpljenja prolaska trupa susjedne ili druge drave, davanju susjednoj dravi prava na izgradnju eljeznike pruge ili ceste preko njenog podruja, koritenje luke i sl.

54. DRAVNE GRANICE

Granica neke drave ini liniju koja je na kopnu dijeli od teritorije njoj susjednih drava. Na moru je to vanjska granica teritorijalnog mora te drave. Granice se esto dijele na prirodne i vjetake. Prirodna granica oslanja se na neki prirodni oblik tla, poput rijeke ili planinskog masiva. Ako neka neplovna rijeka dijeli podruja dvaju drava, njihova granica po pravilu slijedi liniju sredine izmeu obala te rijeke. Ako rijeka ima vie rukavaca, usvaja se linija sredine glavnog rukavca. Kod plovnih rijeka za graninu liniju moe se usvojiti thalweg. To je linija koja neprekinuto spaja najdublje take u koritu rijeke i objema dravama omoguava plovidbu na rijeci. Kod niskog vodostaja, kad se na rijeci pojave ade (rijena ostrva), uvijek se pouzdano zna koje od tih privremenih ostrva pripadaju kojoj od susjednih drava. Ako granina rijeka postepeno mijenja svoj tok, a ako se ugovorom drugaije ne odredi, dravna granica se pomjera sa linijom sredine ili thalwegom njenog glavnog rukavca. Ako rijeka naglo napusti ranije korito i stvori novi, granica ostaje tamo gdje je bila, ukoliko se ugovorom ne odredi drugaije. Ako susjedne drave izgrade most preko granine rijeke, svoju granicu najee odreuju na sredini mosta, i to neovisno od granice na samoj rijeci. Kad su 2 susjedne drave povezane planinskim masivom ili lancem, granina linija moe povezivati vrhove planina ili slijediti njihove grebene, a moe slijediti i vododjelnicu. U posljednjem sluaju granica se povlai na nain da dijeli slivove svih vodenih tokova koji se ulijevaju u 2 vee rijeke ili 2 mora. Takva granica ponekad bolje slui potrebama lokalnog stanovnitva. Vjetake granice povlaile su se u kolonijalnom periodu (a i kasnije) na neistraenim i slabo naseljenim podrujima. Vjetaka granica je imaginarna geometrijska prava linija koja slijedi neki geografski meridijan ili paralelu, ili je povuena na drugi nain. Granice se po pravilu utvruju ugovorom ili meunarodnom sudskom odnosno arbitranom presudom. Neke su nastale obiajnim putem, na osnovu dugotrajne prakse i ne osporava ih ni jedna od susjednih drava, ali se i veina takvih granica potvruje i precizira ugovorom. Naelo uti possidetis znai da ako izmeu novih drava slijednica nema drugaijeg sporazuma, izmeu tih teritorijalnih cjelina koje su stekle nezavisnosti linija razgranienja unutar drave prethodnice koja je bila na snazi na dan sukcesije, postaje njihova dravna granica po meunarodnom pravu. Isto naelo primjenjuje se i na vanjsku dravnu granicu nove drave slijednice sa podrujima susjednih, ve postojeih drava. Rjeavajui spor o granicama izmeu Burkine Faso i Malija, Vijee meunarodnog suda u Hagu je 1986.godine svojom presudom proglasilo naelo uti possidetis naelom opeg meunarodnog prava. Ovo naelo nema domet ius cogens, ve nove susjedne drave mogu i drugaije odreivati granice, ali pod uslovom da o tome postignu obostran i slobodan sporazum. Ukoliko se sporazum ne postigne, ovo naelo

58

WWW.BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COM
se uvijek namee kao obavezno. Pomenuta presuda je naelu uti possidetis dalo prednost ak i u odnosu na naelo samoodreenja naroda. U primjeni naela uti possidetis postoji izvjesna hijerarhija akata i injenica drave prethodnice, a koje su vane pri razgranienju: 1. Najvaniji su akti prijanje centralne vlasti o razgranienju teritorijalnih cjelina, a koji su bili na snazi na dan sukcesije, tj. u trenutku kad su te cjeline postale nezavisne drave. 2. U nedostatku centralnih akata, vodi se rauna o eventualnim sporazumima organa dvaju nekadanjih teritorijalnih cjelina (npr.federalnih jedinica) o uzajamnom razgranienju. 3. U nedostatku i takvih sporazuma, mora se utvrivati granica na osnovu jednostranih oitovanja volje neke od strana, ali pod uslovom da ima dokaza da ih je suprotna strana prihvatila izriito ili preutno (tacitus consensus). Suprotna strana takve dokaze moe pobijati. U procesu dokazivanja, karte ne mogu same po sebi biti dokazom granica, jer bi u takvom sluaju one inile neoborivu prezumpciju, ustvari isto to i pravni naslov. One imaju jedino vrijednost pomonog dokaza, to iskljuuje mogunost da im se prida znaaj vei od praesumptio iuris tantum, tj. oborive pretpostavke. Ako se dokazi sukobljavaju ili ako ima dokaza da su na istom prostoru vlast vrile obje strane (to je izuzetno rijetko u praksi), to sporno podruje treba izdvojiti iz onih o kojima je ve postignut sporazum o razgranienju. Potom se stranke mogu sporazumjeti da to sporno podruje pravino podijele ili da spor povjere na konanu odluku nekom meunarodnom sudskom ili arbitranom organu. Postupak utvrivanja granica sastoji se od vie faza: Prva faza se sastoji u postizanju ugovora o granicama ili u rjeavanju spora od strane nekog arbitranog ili sudskog organa. Druga faza se sastoji od demarkacije (zacrtavanja) granice na terenu. To se moe povjeriti paritetnoj strunoj komisiji kojoj se daje ovlatenje na mala odstupanja od ugovorene linije, kako bi se granica na terenu bolje postavila (npr.da se izbjegne prolazak granice kroz neiju kuu). Zavrna faza je podizanje trajnih graninih stubova, nakon to se granica privremeno markira na terenu. Ako ne slijedi neki vodeni tok, granica na kopnu je ustvari linija izmeu graninih stubova. Pravni uinci ugovora o granicama. Bekom konvencijom o sukcesiji drava povodom ugovora iz 1978. potvreno je pravilo pozitivnog meunarodnog prava da sukcesija drava kao takva ne utie na granicu ustanovljenu ugovorom, na obaveze i prava ustanovljena ugovorom koja se odnose na reim granica, kaoi na druge teritorijalne reime. Naelo nepovredivosti postojeih granica drava je jedan od osnova meunarodnog mira i sigurnosti u svijetu. Ovo naelo potvreno je i u Bekoj konvenciji o pravu ugovora iz 1969, koja predvia da je, ako se ugovorom ustanovljava granica, iskljuena mogunost pozivanja neke stranke na bitnu promjenu okolnosti kao uzrok prestanka ili suspenzije tog ugovora. Na kraju, imperativna norma opeg meunarodnog prava, koja je rezultirala iz Povelje UN, zabranjuje svaku prijetnju silom ili upotrebu sile protiv teritorijalne cjelovitosti ili politike nezavisnosti bilo koje drave.

55. STICANJE PODRUJA

Svi nain sticanja podruja mogu se razmatrati u okviru osnovnih 5: ustup (cesija), okupacija niijeg podruja, poveanje dravne teritorije prirodnim zbivanjima ili na vjetaki nain, sila kao nain sticanja podruja, te zastara i historijski naslov. Naini sticanja mogu se podijeliti na originarne i derivativne, pri emu je glavni nain originarnog sticanja okupacija.

59

WWW.BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COM
Ustup (cesija) postoji kada postojea drava prethodnica ustupa dio svog podruja nekoj ve postojeoj dravi slijednici. Po pravilu se obavlja putem ugovora. Moe biti sa i bez protuinidbe, ali je i drava koja podruje stie bez protuinidbe po pravilu duna preuzeti dio duga drave prethodnice, pri emu se uzimaju u obzir veliina i znaaj ustupljenog podruja. Ona naroito preuzima sve tzv.alocirane dugove, koji su bili utroeni ili investirani na tom podruju. Tree drave se po pravilu nemaju pravo izjanjavati o ustupu podruja, ali ga nisu dune priznati ako je do njega dolo bez valjanog pravnog osnova, a posebno protivpravnom primjenom sile. Ugovor o cesiji moe stanovnitvu ustupljenog podruja dati pravo na opciju, tj. da se u odreenom roku izjasne o tome da li prihvataju dravljanstvo sticateljice ili zadravaju ranije dravljanstvo. U ovom drugom sluaju, drava sticateljica moe od osoba koje su zadrale dravljanstvo zahtijevati da se isele. Okupacija niijeg podruja. Sticanje podruja putem okupacije mora zadovoljiti 2 uvjeta: 1. 2. U periodu neposredno prije preduzimanja tog akta, to podruje ne smije pripadati nijednoj drugoj dravi; Podruje se mora zaposjesti na vidljiv i efektivan nain, preuzimanjem posjeda i uvoenjem administracije nad njim, u ime i u korist drave sticateljice.

Kad su poetkom 20.vijeka preduzimana prva putovanja na Sjeverni i Juni pol, postavilo se pitanje okupacije polarnih predjela. Za Arktik je utvreno da se sastoji od zaleene morske povrine, gdje morske struje pokreu led, te se suverenost nad njim ne moe stei okupacijom. Za Antarktik, koji predstavlja stalno zaleenu kopnenu povrinu, 01.12.1959. je u Vaingtonu sklopljen ugovor na 30 godina, koji je stupio na snagu 1961, a ostao je na snazi i nakon isteka roka 1991. Ugovorom i kasnijim posebnim konvencijama koje su sklopljene na osnovu tog ugovora, Antarktik je dobio karakteristike prostora sa posebnim meunarodnim poloajem, na kome su doputene samo djelatnosti u miroljubive svrhe. Poveanje dravnog podruja prirodnim zbivanjima ili na vjetaki nain. Do prirodnog uveanja podruja neke drave moe doi na graninoj rijeci ili na morskoj obali neke drave i to vodenim nanosima ili nastankom novih ostrva u unutranjim vodama ili teritorijalnom moru. Sva ovakva poveanja teritorije se prema obiajnom pravnom pravilu deavaju sama po sebi, tj. ne moraju se preduzimati nikakvi posebni akti u svrhu proirenja suverenosti na poveanom podruju. Do poveanja vjetakim putem moe doi podizanjem brana i lukih graevina. Na taj nain drava moe poveati svoj kopneni prostor ili prostor unutranjih morskih voda. Ukoliko do poveanja dolazi na raun podruja otvorenog mora, za takvo poveanje ne treba niije odobrenje. U suprotnom ono nije dozvoljeno bez sporazuma sa susjednom dravom. Sticanje podruja silom zabranjeno je imperativnom normom meunarodnog prava. Zastara i historijski naslovi. U meunarodnom pravu se razlikuju 2 aspekta zastare: pozitivni tj. dosjelost (usucapio, acquisitive prescription) i negativni (extinctive prescription), kao osnovi sticanja i gubitka prava. Svaki pravni poredak prihvata mogunost sticanja prava putem dugotrajnog i miroljubivog posjeda, ukoliko se tome niko drugi (a posebno zakoniti vlasnik) ne suprotstavlja. Ali svaki protest onoga ko ima pravo da se odupre tom stanju prekida tok zastare. Najvei problem je u tome to meunarodno pravo ne propisuje nikakve rokove za zastaru. Ona ustvari nastupa tek onda kad se stvori ope uvjerenje da je stvarno stanje u skladu sa meunarodnim pravom, a u svrhu odravanja reda i stabilnosti. Zbog toga se moe rei da su bitni uvjeti nastanka historijskog naslova nad nekim podrujem: 7. miroljubivo vrenje vlasti od posjednika, bez valjanog pravnog osnova u vremenskom periodu koji zavisi od okolnosti svakog konkretnog sluaja;

60

WWW.BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COM
8. podrazumijevani pristanak svih zainteresiranih drava.

56. MEUNARODNE RIJEKE I JEZERA

Meunarodne rijeke su rijeke koje razdvajaju teritorije dvaju drava ili sukcesivno prolaze kroz vie drava. Sve upotrebe meunarodnih rijeka mogu se podijeliti na 2 velike skupine: plovidbu i koritenje vodenih tokova u druge svrhe, posebno za proizvodnju energije i navodnjavanje. Pravo plovidbe meunarodnim rijekama. Naelo slobodne plovidbe meunarodnim rijekama u Evropi za sve, a ne samo za drave kroz koje rijeka prolazi, proglaeno je tek na Bekom kongresu 1815.godine. Meutim, to naelo je do danas ostalo neostvareni cilj i nije se transformiralo u pravilo opeg meunarodnog prava. Naredna faza u tim nastojanjima bilo je usvajanje Barselonske konvencije o reimu plovnih puteva od meunarodnog znaaja iz 1921.godine. Konvencija je za njene stranke i danas na snazi. Njena naela su: 1. Sloboda plovidbe i jednakost tretmana za brodove pod zastavama svih drava stranaka; 2. Dabine se mogu naplaivati samo za stvarno pruene usluge i za odravanje i poboljavanje plovnosti rijeke, a ne u svrhe bogaenja; 3. Predviaju se znatne obaveze za svaku obalsku dravu u pogledu njenog sektora meunarodne rijeke. Ta drava je duna odravati plovnost rijeke; 4. Konvencija podrazumijeva razliite mogunosti upravljanja meunarodnim rijekama: pojedinano (svaka drava u svom sektoru), regionalno (sve obalske drave zajedno) ili meunarodno (obalske i tree drave). Od 40 prvobitnih, danas ima 28 drava koje su jo uvijek stranke konvencije. Mnogo vanijima su se pokazali reimi za plovni dio meunarodne rijeke koji su predvieni posebnim ugovorima. Dunav. Konvencija o reimu plovidbe na Dunavu usvojena je 1948.godine u Beogradu, od strane zemalja podunavlja: ehoslovaka, Maarska, SFRJ, Bugarska, Rumunija, SSSR i Ukrajina. Austrija je pristupila 1960, a poloaj Njemake do danas nije ureen. Danas Dunavska komisija ima sjedite u Budimpeti i sastoji se od po jednog predstavnika podunavskih drava. Njene nadlenosti su preteno savjetodavne. Rajna. Za Rajnu se jo uvijek primjenjuje Konvenacija iz Manhajma iz 1868, koja je dopunjena Versajskim ugovorom iz 1919, te konvencijom iz Strazbura iz 1963. Koritenje meunarodnih vodenih tokova u neplovidbene svrhe. Ova materija u praksi se regulie putem ugovora zainteresiranih drava. Komisija za meunarodno pravo je 1994.godine usvojila nacrt lanaka o upotrebi vodenih tokova za neplovidbene svrhe. Generalna skuptina OUN je iste godine odluila da se na osnovu tog nacrta i miljenja drava izradi okvirna konvencija iz te oblasti. Naelo meunarodnog prava je da ni jedna drava ne smije izmijeniti prirodne uvjete podruja susjedne drave. Zbog toga drava ne smije koristiti vodu rijeke na nain koji bi ugrozio susjednu dravu, ili je onemoguio da se na prikladan nain koristi tim vodenim tokom na svom podruju. To podrazumijeva npr. zabranu skretanja toka rijeke od strane uzvodne drave, ali i zabranu izgradnje brana od strane nizvodne drave ako bi takve brane izazvale poplave ili na drugi nain ugrozile uzvodnu dravu. Meunarodna jezera nalaze se na granicama 2 ili 3 drave. Do danas su sve drave koje imaju granina jezera putem ugovora razgraniile njihovu povrinu. Tim ugovorima se ureuju i druga pitanja, kao npr. napajanje i odvoenje vode iz jezera, odravanje ribljih vrsta i zatita okoline. Ouvanje okoline na vodenim tokovima. Pravila opeg meunarodnog prava u ovoj oblasti su tek u zaetku. Helsinka konvencija za zatitu i upotrebu prekograninih vodenih tokova i meunarodnih jezera iz 1992.godine izmeu ostalog propisuje da e stranke preduzimati sve prikladne mjere da osiguraju zatitu i razumno upravljanje vodama, te da osiguraju ouvanje i obnovu ekosistema.

61

WWW.BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COM
57. ZRANI PROSTOR
Suverenost drava u zranom prostoru. Prvi svjetski rat je razrijeio sve dileme u vezi pravnog poloaja zranog prostora. Sve drave su prihvatile stanovite o suverenitetu svake od njih u svom zranom prostoru. To je naelo i potvreno Parikom konvencijom o ureenju zrane plovidbe iz 1919. Ta naela su potvrena u ikakoj konvenciji o civilnom zrakoplovstvu iz 1944.godine. Na osnovu tih propisa se razvilo se nekoliko naela opeg obiajnog prava iz te oblasti. Zrani prostor iznad otvorenog mora i kopnenog prostora koje ne spada pod suverenitet ni jedne drave, slobodan je za prelijetanje svih vrsta zrakoplova iz svih dijelova svijeta. Ista sloboda se podrazumijeva iznad iskljuive ekonomske zone onih drava koje su te zone proglasile. Svaka drava iznad svog kopnenog podruja, unutranjih morskih voda i teritorijalnog mora, svaka drava uiva iskljuivu suverenost. Cjelokupan meunarodni zrani promet odvija se na osnovu dvostranih i viestranih ugovora, meu kojima je osnovna ikaka konvencija iz 1944.godine. Drave stranke Konvencije zadrale su pravo da odreuju koridore za prelijetanje i zrane luke koje se koriste u civilnom prometu. Vrste i nacionalna pripadnost zrakoplova. Zrakoplov je u pravnom smislu iri pojam od aviona. Obuhvata avione, helikoptere i jedrilice. ikaka konvencija je izvrila osnovnu podjelu zrakoplova na civilne i dravne. Pod dravnim se podrazumijevaju zrakoplovi u vojnoj, policijskoj i carinskoj slubi, ali se na njih ne odnose propisi Konvencije. Osnovna naela meunarodnog zranog prometa. Na ikakoj konferenciji raspravljano je o slijedeih 5 sloboda, tj. prava: 1. Pravo prelijetanja preko teritorije druge drave bez slijetanja; 2. Pravo slijetanja na podruje druge drave, ali samo iz tehnikih razloga; 3. Pravo da se iskrcaju putnici, pota i teret iz drave kojoj pripada zrakoplov; 4. Pravo da se ukrcaju putnici, pota i teret u dravi kojoj pripada zrakoplov; 5. Pravo iskrcavanja i ukrcavanja putnika, pote i tereta izmeu zranih luka bilo koje stranke Konvencije. Na konferenciji su usvojena 2 sporazuma: Sporazum o meunarodnom zranom tranzitu, koji je garantirao samo prve 2 slobode i kome je pristupio veliki broj drava. SAD su zagovarale Sporazum o meunarodnom zranom transportu koji je podrazumijevao svih 5 sloboda, ali on je prihvaen od vrlo malog broja zemalja, te su ga kasnije otkazale i SAD. ikakom konferencijom sonovana je Meunarodna organizacija za civilno zrakoplovstvo (ICAO) sa sjeditem u Montrealu, koja je poela sa radom 1947.godine, postavi specijaliziranom agencijom UN. Ona formulira i usvaja meunarodne standarde i preporuenu praksu (SARPS). Svaka drava lanica konvencije moe izjaviti da te standarde i praksu ne moe provesti, ali se time izlae riziku da bude iskljuena iz meunarodnog zranog prometa (radi se o tehnikim standardima). ICAO je 1984.godine usvojila dopunu l.3 ikake konvencije. Dopuna propisuje da se svaka drava mora uzdrati od upotrebe oruja protiv civilnih zrakoplova u letu, a ima pravo od civilnog zrakoplova koji je bez odobrenja uao u njen zrani prostor traiti sputanje u zranu luku koju ona odredi. Istovremeno, svaka drava je duna preduzeti mjere kako bi sprijeila da se njeni civilni zrakoplovi ne zloupotrebljavaju u pomenutom smislu. Pitanje jurisdikcije u pogledu djela poinjenih na zrakoplovu moe biti vrlo sloeno, imajui u vidu poinioce, kao i mjesto i vrijeme injenja odreenog protivpravnog djela (iznad koje drave, iz koje drave je avion poletio, koje oznake nosi, iji dravljanin je uinilac itd). Nakon 1970.godine posebno su bile uestale otmice zrakoplova. Jo ranije, 1963.godine u Tokiju je usvojena Konvencija o krivinim

62

WWW.BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COM
djelima i nekim drugim radnjama izvrenim u zrakoplovu. Ona se odnosi na radnje koje mogu ugroziti sigurnost zrakoplova, osoblja ili dobara u njemu, ili remete red i disciplinu, bez obzira da li takva radnja predstavlja krivino djelo ili ne. Meutim, konvencija nije propisala nikakve mjere protiv otmiara zrakoplova. Zbog navedenog je 1970.godine u Hagu sklopljena Konvencija o suzbijanju otmica zrakoplova. Ona krivinu jurisdikciju daje dravi kojoj zrakoplov pripada, onoj u koju je zrakoplov sletio ili onoj u koju su se otmiari sklonili. Ta konvencija nema odredaba o ekstradiciji. Zato je u Montrealu 1971.godine usvojena Konvencija o suzbijanju protipravnih radnji protiv sigurnosti civilnog zrakoplova. Izmeu ostalog je predvieno da se ta Konvencija moe smatrati pravnom osnovom za izruenje. Konvencija je dopunjena Montrealskim protokolom za suzbijanje protivpravnih djela nasilja u zranim lukama koje slue meunarodnom civilnom zrakoplovstvu iz 1988.godine. Na kraju, 1991.godine usvojena je Konvencija o obiljeavanju plastinih eksploziva u svrhu otkrivanja. Zagaenje atmosfere. Zagaenja se mogu grubo podijeliti na ona iz nuklearnih izvora i ostala zagaenja. Zagaivanje atmosfere iz nuklearnih izvora je relativno dobro pokriveno propisima meunarodnog prava. U Moskvi je 1963.godine potpisan Ugovor o zabrani eksperimenata nuklearnim orujem u zraku, izvanzranom prostoru i pod vodom. Od nuklearnih sila, ugovor nisu prihvatile Kina i Francuska. Francuska je zadnji atomski eksperiment u atmosferi izvela 1974.godine. Danase se moe smatrati da ope meunarodno pravo apsolutno zabranjuje atomske eksperimente u atmosferi. Zagaivanje atmosfere ostalog porijekla. Trenutno ne postoji sveobuhvatan pravni reim u svrhu spreavanja ovog zagaenja. Najvaniji ugovori iz te oblasti su: enevska konvencija o prekograninom zagaenju zraka na velikim udaljenostima iz 1979.godine, koja je dopunjavana protokolima iz 1985, 1988, 1991 i 1994.godine. Stranke ove konvencije su gotovo sve evropske zemlje, Kanada i SAD. Konvencija o zatiti ozonskog omotaa sklopljena je 1985. u Beu, a ne predvia vrste pravne obaveze za njene stranke. U Montrealu je 1987. usvojen Protokol o smanjenju potronje CFC-a i drugih slinih proizvoda, koji je dopunjavan 1990. i 1992..

58. SVEMIR
Svemirsko pravo se od poetka stvaralo i razvijalo u obiajnom procesu. Obiajna pravila su kodificirana 1967.godine Ugovorom o naelima koja ureuju djelatnosti drava na istraivanju i iskoritavanju svemira, ukljuujui Mjesec i druga nebeska tijela. Nakon toga su usvojeni i neki drugi ugovori koji su potvrdili i razradili naela navedenog Ugovora iz 1967. Svemir, ukljuujui Mjesec i druga nebeska tijela, ne moe biti predmetom nacionalnog prisvajanja proglaenjem suverenosti, niti osnovom iskoritavanja ili okupacije, a ni na bio koji drugi nain. Drava u ijem je registru upisan objekat lansiran u svemir, zadrava nadlenost nad tim objektom i njegovom posadom, sve dok se nalazi u svemiru ili na nekom nebeskom tijelu. Pravo vlasnitva nad lansiranim objektima ostaje i po povratku na zemlju. Takvi objekti koji se nau izvan granica drave koja im je vlasnik, moraju se vratiti toj dravi. Generalna skuptina UN je 1974.godine usvojila Konvenciju o registraciji objekata lansiranih u svemir, na osnovu koje je uspostavljen Centralni registar u UN. Svaka drava koja lansira ili omogui lansiranje nekog objekta u svemir je meunarodno odgovorna za tetu koju takav objekat ili njegovi dijelovi izrazovu drugoj dravi stranci, njenim fizikim ili pravnim osobama i to na zemlji, u zranom prostoru ili u svemiru. lanom 4 Ugovora, drave su se obavezale da ne stavljaju nuklearno oruje ili bilo koju drugu vrstu oruja za masovno unitenje u orbitu oko zemlje ili na nebeska tijela, te da ih ne stacioniraju u svemiru na drugi nain. Uspostavljanje svih vrsta vojnih postrojenja na nebeskim tijelima je zabranjeno, kao i obavljanje eksperimenata svim vrstama oruja, te izvoenje vojnih manevara.

59. MEUNARODNO PRAVO MORA U RAZVOJU

63

WWW.BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COM
Razvoj prava do modernog doba. U rimskom pravu more se izjednaavalo sa zrakom i tekuom vodom, pa i morskom obalom. Nije moglo biti predmet privatnog vlasnitva (res extra commercium). U doba feudalizma, od poetka IX vijeka, poinje preovladavati miljenje da su dijelovi mora pod vlau pojedinih feudalnih vladara. Neke drave su isticale zahtjeve za vlau nad itavim morima. Venecija (Mleci) je do 13.vijeka svojatala Jadransko more, mada nikad nije posjedovala sve njegove obale. Ona nije dozvoljavala plovidbu Jadranom bez njenog odobrenja i naplaivanja. Nakon otkria Amerike, panija i Portugal smatrale su sebe vlasnicima itavih okeana, zajedno sa otkrivenim zemljama. Portugal je svojatao Indijski ocean i dio atlantika, a panija Karipsko more i Pacifik. Kada je V.Britanija u XVIII vijeku izrasla u najveu svjetsku pomorsku silu, poinje preovladavati uenje Huga Grotiusa o slobodi mora. Tek od druge polovine XVIII vijeka drave su meusobno priznavale vlast nad morem do dometa topa. Ubrzo se javila potreba da se taj domet topa pretvori u neku stalnu daljinu. Britanija i SAD od kraja XVIII vijeka usvajaju tu granicu od 3 morske milje, a skandinavske drave 4 milje. panija i Portugal nikad nisu priznali osnovnu granicu svoje vlasti nad morem uu od 6 morskih milja. Pravo mora do kraja II sv.rata. Na prelazu iz XIX u XX vijek na moru su postojala samo 3 openito priznata pravna reima. Unutranje morske vode obuhvatale su more do najnie linije oseke, zatim luke, ua rijeka i zalive (ako su sve obale zaliva bile pod vlau iste drave). Vlast nad ovim vodama izjednaavala se sa onom na kopnenom podruju. Teritorijalno more inilo je morski prostor (ili pojas) du obale svake drave, ija se polazna linija mjerila od najnie linije oseke ili od vanjskih granica unutranjih voda. Nije postojala jedinstveno prihvaena irina teritorijalnog mora, a zahtjevi drava kretali su se od 3-6 morskih milja. Openito se smatralo da u teritorijalnom moru svi strani civilni brodovi imaju pravo nekodljivog prolaska, ali je bilo dilema o tome da li to pravo uivaju i strani ratni brodovi. Otvoreno more obuhvatalo je sva ostala morska prostranstva. Svima je otvoreno za plovidbu, ribolov i polaganje podmorskih kablova, a od poetka 20.vijeka i za prelijetanje. Prva i druga konferencija UN o pravu mora. Prva konferencija je odrana u enevi 1958.godine. Materija o pravu mora je na toj Konferenciji razdijeljena na 4 posebne konvencije: Konvencija o teritorijalnom moru i vanjskom pojasu je potvrdila suverenitet drave u njenom teritorijalnom moru. Propisi o nekodljivom prolasku teritorijalnim morem i jurisdikciji primorske drave nad stranim brodovima u njemu predstavljaju kodifikaciju postojeeg prava, ije se osnove nisu mijenjale do danas. Prema Konvenciji, vanjski morski pojas je dio otvorenog mora u kome drava moe vriti nadzor da bi sprijeila povredu svojih propisa. Najvea dozvoljena irina tog pojasa je 12 morskih milja, mjereno od polazne linije od koje se odreuje irina teritorijalnog mora. Konvencija o epikontinentskom pojasu propisuje da drava nad svojim epikontinentskim pojasom (morsko dno i podzemlje) uiva suverena prava radi njegovog istraivanja i iskoritavanja njegovih prirodnih bogatstava. More iznad tog pojasa ini dio otvorenog mora. Konvencija nije uspjela propisati jedinstvenu vanjsku granicu epikontinentskog pojasa. Propisan je dvostruki kriterij: dubine i eksploatabilnosti, te je u skladu s tim irina do dubine mora od 200m ili do granice gdje dubina dozvoljava iskoritavanje prirodnih bogatstava. Time je ostavljena mogunost da se tehnolokim napretkom ove granice pomjeraju sve dalje. Konvencija o otvorenom moru kodificirala je postojee obiajno pravo. Otvoreno more slobodno je za sve narode. Konvencija je donijela i propise o osiguranju slobodnog pristupa otvorenom moru i dravama koje nisu primorske.

64

WWW.BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COM
Konvencija o ribolovu i ouvanju biolokih bogatstava otvorenog mora imala je za cilj ouvati pravo svih zemalja na ribolov u otvorenom moru, ali istovremeno i zatititi interese primorskih drava u dijelovima otvorenog mora u blizini njihove obale. Konvencija nije postigla eljeni cilj. Pomenute 4 konvencije nikad nisu bile openito prihvaene. Druga konferencija UN o pravu mora odrana je u enevi 1960.godine. Na njoj je ponovo razmatrana irina teritorijalnog mora i granice iskljuivog ribolova primorskih drava. Sporazum u vezi s tim nije postignut, te iz postojeih propisa proizilazi da je pravo svake primorske drave da jednostrano odreuje irinu svog teritorijalnog mora. Najjae pomorske sile (osim SSSR) drugim zemljama nisu priznavale irinu teritorijalnog mora veu od 3 milje. 1 Trea konferencija UN o pravu mora otpoela je u Njujorku 1973, a zavrena u Montego Bayu na Jamajci 1982.godine, potpisivanjem nove Konvencije UN o pravu mora. Konvencija iz 1982. i ope obiajno pravo mora. Konvencija je obiman dokument sa 320 lanova u 17 dijelova, uz 9 aneksa. Konvencija sadri dijelove koji predstavljaju istu kodifikaciju opeg obiajnog prava (teritorijalno more, vanjski morski pojas, otvoreno more). Istovremeno, mnogi propisi predstavljaju progresivni razvoj opeg obiajnog prava jer kristaliziraju ve postojeu praksu drava (teritorijalni pojas do 12 milja, vanjski morski pojas do 24 milje, epikontinentski pojas do 200 milja od polazne linije). Na kraju, odredbe o legislaciji prava mora u Konvenciji su relativno malobrojne. Karakteristike i pregled pravnih reima na moru prema dananjem pravu. Konvencija predvia 8 razliitih pravnih reima u razliitim dijelovima mora, morskog dna i njegovog podzemlja, te zranog prostora iznad mora. Obzirom na odnos iskljuivih prava drave i prava ostalih drava, svi dijelovi mora, morskog dna i podzemlja, te zranog prostora iznad mora, mogu se podijeliti na 3 velike skupine: a) Dijelovi mora, morskog dna i podzemlja koji ine dravno podruje. U njih spadaju: 1. unutranje morske vode; 2. arhipelake vode arhipelakih drava 3. teritorijalno more. Ti dijelovi mora, morskog dna i podzemlja te zranog prostora iznad, obuhvaeni su suverenitetom primorske drave. Taj suverenitet je sa kopnenim izjednaen samo u nekim dijelovima unutranjih morskih voda. U drugim dijelovima suverenitet je ogranien posebnim ugovorima ili propisima opeg obiajnog prava koji su kodificirani opim konvencijama. Ipak, drava sve ove dijelove mora ima pravo smatrati dijelom svoje dravne teritorije. b) Dijelovi mora, morskog dna i podzemlja u kojima drava uiva suverena ili neka druga prava. U ove dijelove spadaju: 4. Vanjski morski pojas; 5. Iskljuiva ekonomska zona 6. Epikontinentski pojas. Ovi pojasevi nisu dio dravnog podruja primorske drave. U vanjskom morskom pojasu drava ima ograniena prava vrenja nadzora, spreavanja i kanjavanja. U ostala 2 pojasa Konvencija priznaje primorskoj dravi odreena suverena prava, a u iskljuivoj ekonomskoj zoni i jurisdikciju. c) Dijelovi mora, morskog dna i podzemlja izvan granica nacionalne jurisdikcije drava. Ovdje spadaju: 7. Otvoreno more; 8. Meunarodna zona dna mora i okeana. U ovim dijelovima ni jedna drava ne moe vriti nikakvu iskljuivu vlast.

60. UNUTRANJE MORSKE VODE

65

WWW.BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COM
Unutranje morske vode su dijelovi mora koji su u najuoj vezi sa kopnom. U njih spada more do linije oseke, zatim luke, ua rijeka, zaljevi, te more unutar ravnih polaznih linija. Ti dijelovi unutranjih voda su pod potpunim suverenitetom primorske drave. Jedino u tim dijelovima je vlast potpuno izjednaena sa onom koju drava uiva na svojoj kopnenoj teritoriji. Prema opem obiajnom pravu, drava je duna dozvoliti pristup u bilo koju luku ili sidrite svakom brodu koji se nalazi u nevolji. Reim luka otvorenih za meunarodni promet. U pogledu pristupa i poloaja stranih trgovakih brodova, i danas je na snazi Opa konvencija o morskim lukama, sklopljena u enevi 1923.godine. Pristup lukama otvorenim za meunarodni promet se danas na osnovu utivosti dozvoljava trgovakim brodovima svih zastava svijeta, ak i ako primorska drava nema diplomatskih i drugih odnosa sa dravom zastave broda. Pravo pristupa stranim lukama otvorenim za meunarodni promet ogranieno je samo na trgovake brodove, i to samo na one koji nisu na nuklearni pogon. Za sve ostale brodove drava ima pravo zabraniti pristup svojim lukama, usloviti ga prethodnom dozvolom ili barem najavom. Poloaj stranih brodova u lukama. Strani trgovaki, ribarski ili drugi brod koji se ne moe pozvati na imunitet, je u naelu podloan vlasti primorske drave dok se nalazi u luci. Drava se uzdrava od vrenja jurisdikcije sve dok red i mir u luci nisu ugroeni ili dok lokalne vlasti ne budu pozvane upomo od strane kapetana broda ili konzula drave zastave. Graansku jurisdikciju primorska drava vri samo u sporovima izmeu posade broda i putnika, odnosno drugih osoba koje nisu lanovi posade. Primorska drava moe vriti svoju jurisdikciju nad stranim brodom i za djela poinjena prije ulaska u njenu luku, u njenom teritorijalnom moru, iskljuivoj ekonomskoj zoni, pa i dijelu otvorenog mora u blizini njene obale ako se radi o zagaenjima velikih razmjera. Strani ratni brod i dravni netrgovaki brod kojima se dozvoli pristup u luku, uivaju imunitet koji podrazumijeva nevrenje nadlenosti za sva djela poinjena na brodu, ali i za djela na kopnu koja su izvrena u slubenoj dunosti u vezi sa brodom. Jurisdikcija (krivina i graanska) se vri za djela koja lanovi posade izvre na kopnu izvan slubene dunosti. S druge strane, ratni i dravni brodovi koji uivaju imunitet su duni potivati lokalne propise.

61. ARHIPELAKE VODE ARHIPELAKIH DRAVA

Arhipelake vode su institut meunarodnog prava o kome su propisi po prvi put predvieni Konvencijom iz 1982. Pravo na arhipelake vode priznaje se samo tzv.oceanskim arhipelakim dravama, tj. onima koje su u cjelosti sastavljene od jednog ili vie arhipelaga i ostrva. Arhipelake vode se moraju izriito proglasiti, jer u suprotnom u vodama izmeu otoka ostaje reim teritorijalnog mora i dijelova otvorenog mora. U odreivanju svojih arhipelakih voda, drava ima pravo povlaenja tzv.ravnih arhipelakih linija, spajajui krajnje take najudaljenijih vanjskih ostrva i nadmorskih grebena u arhipelagu, s tim da su tim linijama obuhvaena glavna ostrva. Arhipelaka drava uiva suverenitet u njenim arhipelakim vodama i to bez obzira na njihovu udaljenost od obale ili dubinu.

62. TERITORIJALNO MORE

Teritorijalno more je pojas mora du obale u kome drava uiva suverenitet. Drava je duna dozvoliti nekodljivi prolazak stranih brodova kroz svoje teritorijalno more, ali ne i prelijetanje zrakoplova iznad njega. Konvencija iz 1982. propisuje da svaka drava ima pravo odrediti irinu svog teritorijalnog mora maksimalno 12 milja. Ako se obale dvaju drava nalaze jedna nasuprot druge, ili se dodiruju, ni jedna od njih nije ovlatena da proiri svoje teritorijalno more preko linije sredine. Ovaj propis se ne primjenjuje ukoliko meu dravama postoji drugaiji sporazum ili ako druge posebne okolnosti opravdavaju razgranienje na drugi nain.

66

WWW.BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COM
Nekodljivi prolazak stranih brodova. Prolazak je nekodljiv sve dok ne dira u mir, red ili sigurnost primorske drave. Konvencija iz 1982. primjerice nabraja neka djela koja prolazak ine kodljivim i protivpravnim. To su: - nasilne ili prikrivene vojne i obavjetajne djelatnosti; - carinski, fiskalni i zdravstveni prekraji o useljavanju; - svaki in namjernog ili ozbiljnog zagaenja u teritorijalnom moru; - svaka ribolovna djelatnost; - obavljanje istraivanja ili mjerenja; - mijeanje u sistem komunikacija ili nekih drugih sredstava i ureaja primorske drave; - svaka druga djelatnost koja nije u direktnom odnosu sa prolaskom broda. Primorska drava po Konvenciji iz 1982. ima pravo da u svojim teritorijalnim vodama propisuje plovne puteve i sisteme odijeljenog prometa. Oni su obavezni za strane brodove koji obavljaju nekodljiv prolazak. Konvencija naelno priznaje pravo na nekodljiv prolazak i ratnim brodovima. Podmornice su u tim sluajevima dune ploviti povrinom i istai zastavu. Drava ne smije naplaivati nikakve takse od stranih brodova samo zbog njihovog prolaska teritorijalnim morem, a u svom teritorijalnom moru ima pravo preduzimati mjere potrebne za spreavanje prolaska koji nije nekodljiv. Drava takoer moe privremeno obustaviti nekodljivi prolazak u tano naznaenim dijelovima svog teritorijalnog mora, ako je takvo obustavljanje bitno za zatitu njene sigurnosti. Takvo obustavljanje stupa na snagu nakon to se propisno objavi. Nauna istraivanja i zatita od zagaivanja. U svom teritorijalnom moru drava ima iskljuivo pravo da ureuje, odobrava i obavlja nauna istraivanja. Nadlenost primorske drave u teritorijalnom moru. Kada trgovaki brod prolazi teritorijalnim morem, plovei iz unutranjih morskih voda primorske drave, ona nad tim brodom moe preduzimati sve mjere radi kanjavanja krenja njenih propisa poinjenih u luci i drugim dijelovima unutranjih morskih voda. Ako se trgovaki brod nalazi samo u prolasku kroz teritorijalno more bez zadravanja, u interesu meunarodne plovidbe je nadlenost primorske drave znatno manja. Strani ratni brod u teritorijalnom moru uiva isti imunitet kao i u luci, ali drava zastave snosi meunarodnu odgovornost za svaki gubitak ili tetu nanesenu primorskoj dravi u njenom teritorijalnom moru. Ako ratni brod ne potuje propise primorske drave, ona ga moe pozvati da im se pokori, a ako se tom pozivu ne odazove, drava jedino moe zahtijevati da taj brod odmah isplovi iz njenog teritorijalnog mora.

63. VANJSKI MORSKI POJAS

Po Konvenciji iz 1982, vanjski morski pojas moe biti irok maksimalno 24 morske milje, raunajui od polaznih linija za mjerenje irine teritorijalnog mora. Dakle, ako je irina teritorijalnog mora 12 milja, za vanjski morski pojas ostaje jo maksimalno 12 milja. Po Konvenciji iz 1982.godine vanjski morski pojas ostaje dijelom otvorenog mora, sve dok drava ne proglasi svoju iskljuivu ekonomsku zonu, ija najvea irina moe biti do 200 milja od polazne linije. Kad se proglasi iskljuiva ekonomska zona, onda ona obuhvata i vanjski morski pojas. Primorska drava nema sama po sebi pravo na vanjski morski pojas, ve ga mora izriito proglasiti. Ako ga ne proglasi, kao i ako ne proglasi iskljuivu ekonomsku zonu, taj prostor ostaje dijelom otvorenog mora.

64. ISKLJUIVA EKONOMSKA ZONA

67

WWW.BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COM
Prostor i reim ekonomske zone. Zona moe biti iroka 200 milja. Dakle, ako je irina teritorijalnog mora 12 milja, ekonomska zona e biti iroka 188 milja, jer se ona nastavlja na vanjsku granicu teritorijalnog mora. Da bi stekla pravo na ekonomsku zonu, drava je mora izriito proglasiti. Dok ga ne proglasi, drava ima pravo na epikontinentski pojas koji obuhvata morsko dno i podzemlje, a voda i povrina mora iznad tog dna ostaju u reimu otvorenog mora. Proglaenjem ekonomske zone, ta zona asimilira i epikontinentski pojas. Ekonomska zona je pod posebnim pravnim reimom. Ona nije ni dio teritorije primorske drave, niti dio otvorenog mora. Primorska drava u njoj ima znatno ogranieniju vlast nego u svom teritorijalnom moru, ali u toj zoni ipak ima vrlo vana suverena prava i jurisdikciju i to prvenstveno up ogledu tzv.resursnih prava. Prava treih drava u ekonomskoj zoni. Tree drave uivaju slobodu plovidbe, prelijetanja, te polaganja podvodnih kablova i cjevovoda. U ostvarivanju svojih prava i izvravanju obaveza u ekonomskoj zoni, tree zemlje potuju prava i dunosti primorske drave i dre se njenih zakona i drugih propisa koji su u skladu sa meunarodnim pravom. Suverena resursna i druga prava, te dunosti primorske drave. Drava u svojoj ekonomskoj zoni ima suverena prava radi istraivanja, koritenja, ouvanja i upravljanja ivim i neivim prirodnim bogatstvima nad morskim dnom, morskog dna i podzemlja mora. Primorska drava ima najvea prava u pogledu iskoritavanja ivih bogatstava svoje ekonomske zone u odnosu na sve druge drave. Ona odreuje njihov dozvoljeni ulov i svoje vlastite mogunosti njenog lovljenja. Tek ako ona sama nema mogunosti da ostvari cjelokupan dozvoljeni ulov, ona e sporazumima dati drugim dravama pristup tom viku. Jurisdikcija u pogledu vjetakih ostrva i naprava. U svojoj ekonomskoj zoni drava ima iskljuivo pravo da sama gradi ili doputa i regulie izgradnju, rad i upotrebu tih ureaja. U svim sluajevima ona ima iskljuivu jurisdikciju nad njima, ali se oni ne smiju postavljati tamo gdje mogu ometati upotrebu poznatih plovnih puteva bitnih za meunarodnu plovidbu. Vjetaka ostrva, ureaji i naprave nemaju status ostrva nemaju vlastito teritorijalno more niti njihovo postojanje utie na odreivanje granice teritorijalnog mora. Jurisdikcija u pogledu naunih istraivanja mora. Za razliku od njenih unutranjih voda i teritorijalnog mora, drava nema iskljuivo pravo da se bavi istraivanjima u ekonomskoj zoni. Ona treba dati odobrenje za istraivanje drugim dravama i naunim organizacijama, pod uslovom da se istraivanje vri u miroljubive svrhe. Jurisdikcija u spreavanju zagaivanja. Drava je duna da titi i uva morsku sredinu i u tom cilju ostvaruje meunarodnu saradnju. Za svoju ekonomsku zonu moe donositi vlastite zakone i druge propise radi spreavanja, smanjivanja i kontrole zagaenja, samo ako su ti propisi usklaeni sa opeprihvaenim meunarodnim standardima.

65. EPIKONTINENTSKI POJAS

Epikontinentski pojas obuhvata morsko dno i njegovo podzemlje. I danas je na snazi Konvencija o epikontinentskom pojasu iz 1958.godine, koja obavezuje 53 drave. Konvencija propisuje da svaka drava ima pravo na svoj epikontinentski pojas, neovisno o bilo kakvom proglasu ili okupaciji. Vanjska granica epikontinentskog pojasa protee se na udaljenosti od 200 milja od polazne linije ili do vanjskog ruba kontinentalne orubine (dubina vode oko 4.000m). Po konvenciji iz 1982.godine, krajnja granica tog pojasa ne moe pralaziti 350 morskih milja.

68

WWW.BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COM
Posebne dunosti primorske drave u epikontinentskom pojasu izvan 200 milja. Drava je duna dati obavjetenje posebnoj Komisiji za granice epikontinentskog pojasa ako njen epikontinentski pojas prelazi irinu od 200 milja. Za iskoritavanje neivih (mineralnih) bogatstava u dijelu pojasa izvan 200 morskih milja, drave su dune da Meunarodnoj vlasti uplauju godinje doprinose. Drava ne moe na osnovu svoje slobodne ocjene uskratiti svoj pristanak na projekte naunog istraivanja u njenom epikontinentskom pojasu izvan 200 milja. To vai samo za ona podruja u kojima sama drava ne vri istraivanje i iskoritavanje. Ona moe odbiti projekte koji ukljuuju buenje dna, korienje eksploziva, unoenje kodljivih tvari u morsku sredinu ili izgradnju vjetakih ostrva, ureaja i naprava. Reim epikontinentskog pojasa. Suverena prava primorske drave u njenom epikontinentskom pojasu se odnose na istraivanje i iskoritavanje njegovih neivih (mineralnih) prirodnih izvora, te na samo ona iva bia koja pripadaju vrstama od dna. Prava primorske drave na epikontinentskom pojasu ne diraju u pravni status voda i zraka iznad tog pojasa. Sve druge drave imaju pravo polagati podmorske kablove i cjevovode na epikontinentskom pojasu neke drave, ali za odeivanje njihovih pravaca oni moraju dobiti i saglasnost primorske drave. Razgranienje epikontinentskog i ekonomskog pojasa se prema Konvenciji iz 1982.godine ostvaruje sporazumom izmeu zainteresiranih drava.

66. OTVORENO MORE

Konvencija iz 1982.godine reimom otvorenog mora obuhvata sve dijelove mora koji nisu ukljueni u ekonomsku zonu, teritorijalno more ili unutranje morske vode neke drave, ili u arhipelake vode neke arhipelake drave. Konvencija izriito proklamira da je otvoreno more rezervirano za miroljubive svrhe. Otvoreno more jednako je slobodno za primorske i kontinentalne drave. Pristup moru od strane kontinentalnih drava osigurava se preko tranzitnih drava. Tranzitna drava je drava sa morskom obalom ili bez nje, koja se nalazi izmeu kontinentalne drave i mora, a preko ijeg podruja se obavlja promet u tranzitu. Tranzit se obavlja svim prevoznim sredstvima. Brodovi pod zastavom kontinentalnih drava u lukama imaju isti tretman kao i ostali brodovi. Poloaj brodova na moru. Svaka drava odreuje uslove pod kojima brodovima daje svoju dravnu pripadnost, odnosno uslove za upis u registar. Brod plovi pod zastavom samo jedne drave. Ta zastava se moe promijeniti samo ako je izvren prenos vlasnitva, odnosno izmjena upisa u registar brodova. Ako brod plovi pod zastavama dvaju ili vie drava i njima se slui po svom nahoenju, moe se izjednaiti sa brodom bez dravne pripadnosti i zbog toga ga na otvorenom moru moe pregledati ratni brod bilo koje drave. Brodovi mogu nositi i zastave UN, neke specijalizirane ustanove UN ili agencije za atomsku energiju, naravno ako su u slubi tih organizacija. Pravo i dunost svake drave je da efikasno vri jurisdikciju i nadzor nad brodovima pod njenom zastavom i nad posadama tih brodova. Pravo progona nastaje ako je strani brod povrijedio propise odreene drave u nekim dijelovima mora koji su pod njenom jurisdikcijom. Pravo progona poinje nakon to je osumnjienom brodu dat znak za zaustavljanje, a on mu se ne odazove i nastoji pobjei. Progon mora biti kontinuiran, a moe se naizmjenino vriti sa vie zrakoplova ili brodova. Pravo progona prestaje kad progonjeni brod uplovi u teritorijalno more svoje ili neke tree drave. Pravo pregleda ili pravo progona moe vriti samo ratni brod, vojni zrakoplov ili propisno oznaeni i ovlateni brod ili zrakoplov u dravnoj slubi.

67. SLOBODE OTVORENOG MORA

69

WWW.BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COM
Konvencija iz 1982.godine nabraja slijedee slobode: 1. Sloboda plovidbe Svaka drava, primorska ili kontinentalna, ima pravo na to da otvorenim morem plove brodovi pod njenom zastavom. Konvencija predvia 5 moguih sluajeva ogranienja ove slobode, kad ratni brod neke drave moe pregledati strani brod ako ima ozbiljnih razloga za sumnju: da se brod bavi piratstvom, trgovinom robljem, neovlatenim emitiranjem, da je bez dravne pripadnosti ili da je brod iste dravne pripadnosti kao i ratni brod bez obzira to odbija istai zastavu ili istie stranu zastavu. Zaustavljanje moe izvriti samo ratni brod ili vojni zrakoplov, ili propisno oznaen i ovlaten brod ili zrakoplov u dravnoj slubi, i to po posebnom postupku. Ako se nakon pregleda pokae da su sumnje bile neosnovane, zadranom brodu se nadoknauje gubitak ili teta koju je pretrpio. Prema opem obiajnom pravu, koje je potvreno konvencijama iz 1958. i 1982, zbog sudara ili druge plovidbene nezgode broda na otvorenom moru, lan posade moe disciplinski ili krivino odgovarati samo pred organom drave zastave broda ili drave iji je on dravljanin. 2. Sloboda prelijetanja Prelijetanje otvorenog mora i ekonomske zone ureuje Vijee Meunarodne organizacije za civilno zrakoplovstvo svojim meunarodnim standardima i preporuenom praksom. Prilikom prelijetanja otvorenog mora svi zrakoplovi podloni su propisima prava mora o zabrani piratstva i pravu progona. 3. Sloboda polaganja podmorskih kablova i cjevovoda na dnu otvorenog mora, izvan epikontinentskog pojasa neke drave, ova sloboda nema ogranienja. Na epikontinentskom pojasu odreivanje pravaca polaganja podlijee saglasnosti primorske drave o ijem pojasu se radi. 4. Sloboda podizanja vjetakih ostrva i drugih ureaja i ova sloboda vai na dijelu otvorenog mora koji se ne nalazi iznad epikontinentskog pojasa neke drave. Na dijelu otvorenog mora iznad epikontinentskog pojasa neke drave, strane drave mogu postavljati samo ureaje koji nisu privreni za dno. 5. Sloboda ribolova ovu slobodu uivaju sve drave kontinentalne i primorske, ali je ona podlona veim organienjima nego bilo koja druga sloboda otvorenog mora. Ta ogranienja su posljedica velikog porasta ulova morske ribe. 6. Sloboda naunog istraivanja Po prvi put je izriito afirmirana konvencijom iz 1982.godine, mada se podrazumijevala i ranije. Sve drave i nadlene meunarodne organizacije imaju pravo obavljati nauna istraivanja u svim dijelovima otvorenog mora. Zloupotrebe sloboda otvorenog mora mogu se svrstati u 3 najvanije skupine: 1. Nuklearni eksperimenti u moru i atmosferi; 2. Eksperimenti sa raketama dugog dometa; 3. Pomorski manevri irokih razmjera.

68. MEUNARODNA ZONA

Prema propisima Konvencije iz 1982, Zona obuhvata dno i podzemlje otvorenog mora, umanjeno za epikontinentski pojas svih primorskih drava do najvee dozvoljene irine. Zona je pristupana svim dravama radi upotrebe u miroljubive svrhe. Nauna istraivanja se u Zoni takoer mogu obavljati samo u miroljubive svrhe i radi dobrobiti ovjeanstva kao cjeline. Svi arheoloki i historijski predmeti koji se nau u Zoni se uvaju i njima se raspolae u korist cijelog ovjeanstva, imajui posebno u vidu prednosti u pravima zemlje porijekla. Nakon to je Konvencija iz 1982.godine stupila na snagu 16.11.1994, ustanovljeni su organi predvieni za Meunarodnu zonu. Sve drave stranke Konvencije su lanice Vlasti. Sjedite Vlasti i svih njenih organa je na Jamajci. Glavni organi Vlasti su Skuptina, Vijee i Sekretarijat. Skuptinu ine sve drave lanice vlasti sa po jednim glasom. Sstanci se odravaju samo kad je to neophodno za obavljanje poslova. Vijee ini 36 lanova koje po posebnim kriterijima bira Skuptina na 4 godine. Organi Vijea su Ekonomsko-planska, Pravna i tehnika komisija, te Finansijska komisija.

70

WWW.BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COM
Sekretarijat ini glavni sekretar i pomono osoblje. Bira ga Skuptina meu kandidatima koje predloi Vijee na rok od 4 godine, uz mogunost reizbora. Sporazum o primjeni dijela XI Konvencije UN o pravu mora sa aneksom usvojen je rezolucijom Generalne skuptine UN od 23.06.1994. Odredbe Sporazuma iz 1994. i dijela XI Konvencije iz 1982. se tumae i primjenjuju kao jedinstven instrument, a u sluaju nesaglasnosti prednost imaju odredbe Sporazuma. Ovim sporazumom su industrijski razvijene drave, a posebno SAD, dobile satisfakciju za sve svoje zahtjeve.

V DIO: MIRNO RJEAVANJE SPOROVA I OSIGURANJE MIRA

69. NAINI MIRNOG RJEAVANJA SPOROVA
Obaveze drava po opem meunarodnom pravu koje se dravama nameu u rjeavanju sporova vrlo su oskudne. Povelja UN propisuje opu dunost rjeavanja svih meunarodnih sporova mirnim sredstvima, na nain da se ne ugroze meunarodni mir i sigurnost, te pravda. Ope meunarodno pravo namee naelo slobodnog i obostranog izbora prikladnih naina rjeavanja sporova. Ali pri njihovom rjeavanju ni jedna od njih ne smije pribjei upotrebi sile ili prijetnji silom protiv politike neovisnosti ili teritorijalne cjelovitosti bilo koje drave, ili su na bilo koji nain nespojive sa ciljevima UN. Drave svoj spor mogu rijeiti i na vanpravnoj osnovi sklapanjem transakcije, i to na nain da se svaka od njih odrekne u korist druge nekih od svojih subjektivnih prava da bi se sklopila nagodba. Ali se pritom moraju potivati imperativne norme opeg meunarodnog prava (ius cogens). Tzv.pravni i politiki sporovi. Odredbe Statuta Hakog suda, koje su preuzimali i mnogi drugi ugovori, nabrajaju 4 vrste takvih sporova, koji se odnose na: a) Tumaenje nekog ugovora; b) Svako pitanje meunarodnog prava; c) Postojanje svake injenice koja bi, ako se ustanovi, inila povredu meunarodne obaveze, d) Prirodu ili obim satisfakcije koju treba dati za povredu meunarodne obaveze. Politiki ili nepravni sporovi su se preteno negativno definirali kao svi sporovi koji nisu pravne prirode. Po subjektivnom kriteriju, spor pravne prirode je svaki onaj spor u kome se njegove strane spore o primjeni ili tumaenju postojeeg meunarodnog prava. Spor politike prirode je svaki spor u kome jedna ili obje strane zahtijevaju izmjenu postojeeg prava u svoju korist. Pregled naina mirnog rjeavanja sporova 1. Diplomatska sredstva su: direktni pregovori izmeu strana spora, zatim "dobre usluge" i na kraju posredovanje nekog treeg. Njihova prednost je u fleksibilnosti postupka i mogunosti da se postupak obavi u punoj diskreciji, izvan panje javnosti. Nedostatak ovih sredstava prvenstveno je u tome to nema garancija ravnopravnosti drava - jaa strana namee interes slabijoj. 2. Institucionalizirana (formalizirana) sredstva su: istraga (anketa) i mirenje (koncilijacija). Njihova prednost je u nepristrasnosti tijela koje rjeava spor. Redovno se tu radi o komisijama strunjaka, koje imenuju same strane meu osobama od vlastitog povjerenja. Praktini nedostaci su u formalizmu. Osim toga, pokazalo se da svaka od strana koja nastoji postojee pravno stanje izmijeniti u svoju korist, izbjegava te postupke upravo zbog njihove nepristrasnosti.

71

WWW.BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COM
3. Sredstva koja dovode do obavezujue presude su arbitraa i rjeavanje spora pred nekim stalnim meunarodnim sudskim organom. Njihove prednosti su u nepristrasnom postupku i jednakosti obiju strana. Spor se tim putem konano rjeava obavezujuom presudom .

71. DIREKTNI PREGOVORI, DOBRE USLUGE I POSREDOVANJE

Neposredni pregovori strana u sporu prethode svakom daljem rjeavanju spora, ukoliko ono uslijedi. Po opem meunarodnom pravu, pregovori nisu obavezan nain rjeavanja sporova, tj. jedna strana ih ne moe nametnuti drugoj. Ipak, u praksi se daleko najvei broj sporova rjeava upravo ovim putem. Dobre usluge (good offices) su nain rjeavanja spora u kome trea drava, vie njih ili neko meunarodno tijelo, nastoji navesti strane da preduzmu ili da nastave neposredne pregovore, ili da se saglase na neki drugi nain rjeavanja. Bitna razlika izmeu dobrih usluga i posredovanja je u tome to se subjekat koji prua dobre usluge ne bi smio mijeati u predmet spora, dok posrednik stranama daje savjete kako da pronau obostrano prihvatljivo rjeenje. Uz izriit ili preutan pristanak obiju strana, dobre usluge mogu tokom njihovog pruanja da prerastu u posredovanje. Prednost dobrih usluga je u odsustvu bilo kakvih pravila postupka i odreenja predmeta spora. Mogu se obavljati diskretno i ostati u tajnosti. Pri posredovanju (medijaciji), trea drava, vie njih ili neki meunarodni organ se aktivno uplie u predmet spora i pomae stranama da pristanu na rjeenje koje bi bilo obostrano prihvatljivo. Do dobrih usluga ili posredovanja dolazi ponudom treeg, a rjee zahtjevom jedne ili obiju strana u sporu.

72. ISTRAGA I MIRENJE

Istraga (anketa, istrano povjerenstvo) je nain rjeavanja sporova u kome organ sastavljen od strunjaka na nepristrasan nain utvruje injenino stanje koje je predmet spora. Izvjetaj istrane komisije ne obavezuje strane, ali je namijenjen da im pomogne u pronalaenju rjeenja u daljim pregovorima. lanove komisije imenuju strane ili trei subjekt ali uz pristanak strana. Ovaj postupak se rijetko primjenjuje, upravo zbog njegove objektivnosti. Mada je neobavezan, izvjetaj komisije ograniava dalju mogunost cjenkanja i nagodbe. Mirenje (koncilijacija) se od istrage razlikuje u tome to se u toku postupka pred komisijom nastoje izmiriti njihovi suprotni stavovi i postii prihvatljivo rjeenje spora. Ukoliko se u tome ne uspije do kraja postupka, komisija sastavlja izvjetaj u kome stranama predlae cjelovito rjeenje spora i ostavlja im rok za prihvatanje ili odbacivanje.

73. ARBITRAA
Meunarodna arbitraa je rjeavanje sporova izmeu drava i drugih meunarodnih subjekata odlukom arbitra kojeg su strane izabrale i koji izrie obavezujuu i po pravilu konanu presudu. Od poetka 19.vijeka, ulogu arbitra vre slijedea tijela i pojedinci: a) Jedinstveni arbitri su bili vladari, odnosno predsjednici treih drava ili kolegijalni efovi drava, a koje su za arbitra imenovale strane. esto je ulogu arbitra pojedinca vrio ugledan strunjak iz reda diplomatskih agenata, sudija, profesora prava i sl. b) Mjeovita vijea najprije su se pojavila u obliku paritetnih diplomatskih vijea, u kojima je svaka strana imenovala po jednog predstavnika. Oni su vie teili nagodbi nego odluci zasnovanoj na pravu.

72

WWW.BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COM
Ako se nisu mogli nagoditi, spor su upuivali arbitru pojedincu. Zatim je dolazilo do mjeovitih arbitranih vijea sastavljenih od neparnog broja lanova. Svaka strana imenovala je po 1 ili 2 predstavnika, a oni su imenovali predsjednika. Ako su same drave imenovale predsjednika, njegov naziv bio je "nadarbitar". c) Arbitrani tribunali, sastavljeni od nezavisnih strunjaka, redovno se sastoje od neparnog broja lanova (3 ili 5, a rjee vie), a koje imenuju strane uz meusobnu saglasnost. Potom se o linosti nadarbitra strane direktno sporazumijevaju, ili njegov izbor preputaju ve imenovanim lanovima. d) Pokuaji organizirane arbitrae. Stalni arbitrani sud osnovan je Hakom konvencijom o mirnom rjeavanju sporova iz 1899. Danas djeluje po propisima istoimene Hake konvencije iz 1907. Sjedite mu je u Hagu. Suprotno njegovom nazivu, to ustvari nije stalni sudski organ, a posljednju presudu izrekao je 1931. Osnova arbitrae. Meunarodna arbitraa se zasniva iskljuivo na dobrovoljnom pristanku strana. Taj pristanak podrazumijeva i preuzimanje obaveze na izvrenje presude. Pristanak na arbitrau moe biti dat za neki ve postojei spor (prigodna ili izolirana arbitraa), ili za potencijalne budue sporove izmeu stranaka nekog ugovora (institucionalna arbitraa). Pristanak na arbitrau za ve postojei spor izraava se arbitranim kompromisom. I sam kompromis je meunarodni ugovor, koji podlijee naelima Beke konvencije iz 1969. Njime strane odreuju predmet spora i nain imenovanja arbitra ili arbitranog tribunala. Osim toga, kompromis moe sadravati i pravila postupka, kao i osnovu po kojoj e arbitar presuditi. Valjanost arbitrae zavisi od valjanosti kompromisa. Nitavost ili prestanak vanosti kompromisa moe uzrokovati nitavost arbitrae. Mjerodavna pravila za odluivanje u sporu. Kompromis moe: a) propisati materijalna pravila ad hoc, ijom primjenom e arbitar presuditi spor. Do toga dolazi izuzetno rijetko, jer strane koje se mogu dogovoriti o takvim pravilima, obino mogu postii i sporazum o predmetu spora. b) uputiti arbitra na primjenu meunarodnog prava, rjee izriito navodei l.38 Statuta Hakog suda, koji propisuje njegove izvore. c) uputiti na naela pravinosti i prava, na "apsolutnu pravinost" ili na odluivanje ex aequo et bono. d) zatraiti od tribunala da propie budue pravno ureenje za odnose izmeu strana. Tada e njegova vlast u sutini biti ista kao da odluuje ex aequo et bono, tj. kao pod c). Ako kompromis ne predvia nikakve odredbe o osnovi odluivanja, to podrazumijeva da su strane ovlastile arbitra da njihov spor rijei na osnovu opeg meunarodnog prava, tj. kao pod b). Predmet spora se odreuje kompromisom i arbitar ga ne smije prekoraiti. Arbitar u presudi mora donijeti odluku o svim spornim pitanjima. Pritom, ukoliko prije ili tokom postupka uoi postojanje saglasnosti strana u nekim takama spora, tu saglasnost e utvrditi u svojoj presudi. Postupak se moe sastojati od pismenog i usmenog dijela. Pismeni dio je obavezan, a usmeni samo po sporazumu strana ili ako arbitar odlui o njegovoj neophodnosti. Svaka strana je pred tribunalom zastupljena putem agenta. Agent je zvanini predstavnik svoje vlade. Osim agenta, svaka strana moe biti zastupljena potrebnim brojem savjetnika i advokata. U sluaju institucionalne arbitrae, postupak se moe pokrenuti tubom koja se upuuje tribunalu nakon to ga strane konstituiu, te suprotnoj strani. U sluaju prigodne arbitrae, same strane ili tribunal mogu odluiti koja e od njih podnijeti prvo parnino pismo. U pismenom dijelu postupka strane su dune formirati svoje zahtjeve i protivzahtjeve. Naelno su dune predoiti sve dokumente koji podupiru njihov zahtjev.

73

WWW.BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COM
Usmeni postupak, ukoliko do njega doe, vodi predsjednik ili nadarbitar. U naelu se ovaj dio postupka vodi uz iskljuenje javnosti, osim ako tribunal uz pristanak strana ne odlui drugaije. O toku usmenog postupka vodi se zapisnik koji potpisuju predsjednik i sekretar tribnala. Presuda se donosi veinom glasova lanova tribunala, u tajnom zasijedanju. Presudu potpisuju predsjednik i svi lanovi tribunala. Ako lanovi koji su glasali protiv odbiju potpisati presudu, to se konstatuje u tekstu, ali ne utie na valjanost presude. Presuda mora sadravati obrazloenje. Izrie se na javnoj sjednici u prisutnosti strana. Ako se to ne uini, onda se zvanino notificira stranama. Pravo obavezuje strane od trenutka izricanja ili notifikacije. Arbitrana presuda spor rjeava konano, osim ako su se strane drugaije dogovorile unaprijed, to se izuzetno rijetko deava. Na osnovu pristanka datog na arbitrano rjeavanje, strane su dune u potpunosti izvriti presudu. Sporedni (incidentni) postupci. U toku ili po okonanju arbitranog postupka, tribunal moe uz pristanak strana dozvoljavati neke sporedne postupke. Strane mogu unaprijed predvidjeti mogunost revizije presude na osnovu naknadno utvrenoh injenica koje strana koja se na njih poziva nije znala do izricanja presude, a neznanje se ne moe pripisati njenom nemaru. Nove injenice moraju biti takve naravi da se pretpostavlja da bi uticale na odluku tribunala. Statut Meunarodnog suda u Hagu, kao i tokholmska konvencija KESS-a, propisuju apsolutni rok zastare za podnoenje zahtjeva za reviziju od 10 godina od izricanja presude. Taj rok je mogue tumaiti i kao obiajno pravilo arbitranog postupka, ukoliko sporazum stranaka o tome uti.

74. MEUNARODNI SUD U HAGU I OSTALI STALNI SUDSKI ORGANI

Pregled stalnih meunarodnih sudskih organa. Svi meunarodni sudovi se mogu svrstati u 2 iroke skupine: 1. Sudovi za rjeavanje svih vrsta meunarodnih sporova. Prvi takav sud bio je Centralnoameriki sud, koji je osnovan Konvencijom iz 1907. Stranke konvencije i lanice suda bile su sve drave Srednje Amerike osim Paname. Stalni sud meunarodne pravde osnovan je 1920, na osnovu l.14 Pakta Lige naroda. Djelovao je izmeu 1922. i njemakog okupiranja Holandije 1940. Formalno je dokinut 1946, kad je rasputena i Liga naroda. Meunarodni sud u Hagu osnovan je Poveljom UN iz 1945. Statut tog Suda je sastavni dio Povelje. 2. Sudovi sa specijaliziranom nadlenou osnivaju se meunarodnim ugovorima nakon II sv.rata. Njihov glavni (mada ne i jedini) izvor prava su ugovori kojima su osnovani. To su: a) Evropski sud za ljudska prava sa sjeditem u Strazburu, osnovan Evropskom konvencijom za zatitu ljudskih prava i temeljnih sloboda iz 1950.godine; b) Meuameriki sud za ljudska prava sa sjeditem u San Hozeu (Kostarika), osnovan je Amerikom konvencijom za ljudska prava iz 1969. c) Sud evropskih zajednica osnovan 1951, danas je glavni sudski organ EU. Izmeu ostalog je nadlean za rjeavanje sporova izmeu lanica EU. d) Meunarodni tribunal za pravo mora sa sjeditem u Hamburgu predvien je Konvencijom o pravu mora iz 1982, a osnovan 1996.godine. Meunarodni sud u Hagu Sastav i funkcije suda. Sud se sastoji od 15 sudija sa mandatom od 9 godina uz mogunost reizbora. Svake tree godine obnavlja se jedna treina sudija. Sudije se biraju u paralelnom postupku u Generalnoj skuptini i Vijeu sigurnosti. Kandidate predlau nacionalne skuptine lanova Stalnog arbitranog suda. Oni moraju imati reference potrebne za izbor na najvie sudijske funkcije u svojoj zemlji ili uivati ugled pravnika na polju meunarodnog prava. U sluaju smrti, ostavke ili smjene pojedinog sudije, novi

74

WWW.BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COM
kandidat se bira na isti nain, s tim to novoizabrani sudija tu dunost obavlja do isteka mandata svog prethodnika. Sud meu svojim lanovima bira predsjednika i podpredsjednika na rok od 3 godine, uz mogunost reizbora. Sud naelno radi u punom sastavu, a za sastav suda dovoljan je kvoru od 9 sudija. Sud moe ustanovljavati vijea od najmanje trojice sudija za rjeavanje odreenih vrsta predmeta. Presuda koju je izreklo vijee vai kao da ju je izrekao Sud. Sudije dravljani svake od strana u sporu o kome odluuje Sud, zadravaju pravo uea u odluivanju. Ako u svom sastavu Sud nema dravljane jedne ili obiju strana u sporu, svaka takva drava moe imenovati sudiju ad hoc, koji djeluje samo u toj parnici. Sjedite suda je u Hagu, ali moe zasijedati i na drugim mjestima kad to smatra potrebnim. Slubeni jezici suda su francuski i engleski. Sud ima 2 funkcije: suenje u parnicama i davanje savjetodavnih miljenja o nekim pravnim pitanjima. Parnini postupak. Strane u postupku mogu biti samo drave. Meutim, znatan broj parnica odnosio se na potraivanja pojedinaca kad je njihova drava preuzimala njihovu diplomatsku zatitu i nastupala pred Sudom kao tuitelj. Obzirom da je Statut suda sastavni dio Povelje UN, sve drave lanice UN su istovremeno i stranke Statuta. Sud moe odluivati i u parnicama u kojima uestvuje drava koja nije stranka Statuta, pod uslovom da ta drava kod sekretara suda deponuje pismenu izjavu kojom prihvata nadlenost suda i prihvata sve obaveze lana UN prema l.94 Povelje. Nadlenost Suda mogua je samo uz pristanak svih strana. Pristanak se moe dati za neki ve postojei spor ili u pogledu buduih sporova koji mogu nastati. Statut predvia i jednostrano prihvatanje nadlenosti Suda za budue sporove sa svakom drugom dravom koja je prihvatila istu obavezu. Radi se o tzv.fakultativnoj klauzuli. Statut Suda predvia osnovne propise o parninom postupku, koji su detaljno razraeni u Poslovniku koji donosi sam Sud. Postupak se pokree notifikacijom Sudu kompromisa obiju strana (ako se radi o postojeem sporu) ili tubom. Sastoji se od pismenog i usmenog dijela. Incidentni postupci prije ili tokom pismenog postupka. Na samom poetku postupka strane mogu postavljati neke zahtjeve Sudu u tzv.incidentnim postupcima. Radi se o zahtjevima za izricanje privremenih mjera i izlaganju prethodnih prigovora. Zahtjevi za izricanje privremenih mjera mogu se podnositi tokom cijelog postupka. Kopija zahtjeva dostavlja se suprotnoj strani. Sud takav zahtjev hitno razmatra, a o njemu se po pravilu saziva usmena rasprava. Privremene mjere moe izrei i Sud po slubenoj dunosti. Svaka odluka o privremenim mjerama se odmah dostavlja Generalnom sekretaru UN koj ije prosljeuje Vijeu sigurnosti. Ukoliko doe do promjene okolnosti, svaka strana moe zahtijevati ukidanje ili izmjenu privremenih mjera. Prethodnim prigovorima svaka strana moe osporavati nadlenost suda ili opravdanost tube. Tuena strna je duna da Sudu uloi prethodni prigovor u pisanoj formi do isteka roka za njen odgovor na tubu. Svaka druga strana ih je duna uloiti do isteka roka za njeno prvo parnino pismo. Podnoenjem prethodnog prigovora suspenduje se postupak o predmetu (meritumu) spora. Nakon to ih primi, Sud odreuje suprotnoj strani rok za podnoenje svojih pismenih opservacija. Potom se po pravilu zakazuje usmena rasprava samo o prigovorima. Na kraju sud izrie presudu kojom moe usvojiti prethodne prigovore i oglasiti se nenadlenim. U takvom sluaju se okonava postupak i o predmetu spora. Ako sud u presudi odbaci sve ili neke prethodne prigovore, ili ako zakljui da oni u sutini nisu prethodnog karaktera, postupak se nastavlja u granicama nadlenosti koje je Sud utvrdio tom presudom.

75

WWW.BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COM
Intervencija u postupku. Po Statutu Suda, intervencija treih drava u nekoj parnici mogua je po 2 osnove: 1. Ako neka drava smatra da u parnici ima interes pravne prirode. Ovdje se ne radi o pravu na intervenciju, ve o mogunosti da se intervencija zatrai. Sud je dosad odbijao sve zahtjeve za intervencijom kojima su se obje parnine stranke suprotstavljale, a nije bilo druge osnove zajednike nadlenosti Suda. 2. Ako se radi o tumaenju ugovora u kome su stranke i tree drave, osim parninih stranaka. Ako se trea drava poslui tim pravom, tumaenje ugovora sadrano u presudi je jednako obavezujue i za nju, kao i za stranke u sporu. Dakle, u ovom sluaju se radi o pravu na intervenciju u parnici. Pismeni postupak obuhvata saoptavanje spomenice, odgovora i po potrebi protivodgovora (replike i duplike), kao i svih dokaznih spisa i isprava Sudu i stranama. Svojim zakljucima sud odreuje rokove za podnoenje svakog parninog pisma. U svakom trenutku Sud moe odluiti da spoji 2 ili vie parnica u jednu, kad 2 drave tue treu (ista tuena strana), a predmet spora je u sutini isti. Parnica se u tom sluaju okonava jedinstvenom presudom. Spomenica obuhvata: izlaganje relevantnih injenica, izlaganje o primjenjivom pravu, te zakljuke. Odgovor na spomenicu obuhvata priznanje ili osporavanje injenica izloenih u spomenici, po potrebi izlaganje dopunskih injenica, opservacije na prikaz primjenjivog prava i zakljuke. U usmenom postupku sud sasluava svjedoke, vjetake, agente, savjetnike i advokate strana. Rasprave su javne, osim ako sud odlui drugaije ili ako obje strane zahtijevaju iskljuenje javnosti. O svakoj raspravi vodi se zapisnik koji potpisuju predsjednik i sekretar Suda. Tokom usmenog postupka stranke izlau svoje teze. Na kraju zadnjeg izlaganja agent svake od strana izlae zakljuke svih izlaganja, bez ponavljanja argumenata. Poto je primio dokaze i svjedoenja u rokovima koje je odredio, Sud moe onemoguiti svako novo svjedoenje koje bi mu jedna od strana htjela predloiti bez pristanka druge strane. Ukoliko se naknadna svjedoenja dozvole, druga strana se uvijek ima pravo izjasniti o njima. Presuda se donosi veinom glasova sudija koji su uestvovali u parnici. U sluaju podjele glasova, odluuje glas predsjednika ili onoga ko ga zamjenjuje. Presuda mora biti obrazloena. Konana je i obavezujua, ali samo za stranke spora i samo za sluaj koji je rijeila. Ako bilo koja strana ne izvri obaveze koje joj namee Sud, druga strana se moe obratiti Vijeu sigurnosti UN. Incidentni postupci nakon izricanja presude mogu biti tumaenje presude i revizija presude. Tumaenje presude. U sluaju spora o znaenju i dometu presude, pravo na tumaenje pripada Sudu, a na zahtjev svake od stranaka spora. O zahtjevu se moe provesti postupak, nakon kojeg Sud po pravilu izrie presudu o tumaenju svoje ranije presude. Revizija presude se moe zahtijevati samo na osnovu naknadnog otkria neke relevantne injenice koja bi dovela do drugaije odluke Suda, a koja je prije izricanja presude bila nepoznata bez krivice stranke koja trai reviziju. Subjektivni rok za podnoenje zahtjeva za reviziju je 6 mjeseci od dana saznanja za nove injenice, a objektivni 10 godina od izricanja presude. Izricanje savjetodavnih miljenja je druga funkcija Meunarodnog suda koja je odreena Poveljom UN. Ta miljenja od Suda mogu zatraiti samo Generalna skuptina i Vijee sigurnosti UN, te drugi organi i specijalizirane ustanove UN koje za to ovlasti Generalna skuptina. Savjetodavna miljenja se usvajaju u tajnom vijeanju, kao i presude. Uz njih sudije mogu prilagati svoja posebna ili odvojena miljenja, ili deklaracije.

76

WWW.BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COM
Ne postoji mogunost da sud izrie savjetodavna miljenja na pitanja koja nisu pravne prirode, ili da na njih daje vanpravne odgovore. Sud ak moe odbiti dati miljenje na pitanja koja on ocijeni da nisu pravne prirode, ili da nisu u okviru djelatnosti organa ili ustanove koja ga je zatraila, ali takvu odluku mora obrazloiti pravnim argumentima.

75. RJEAVANJE SPOROVA POD OKRILJEM MEUNARODNIH ORGANIZACIJA

Mirnom rjeavanju sporova posveeno je Poglavlje VI Povelje UN. Uloga Vijea sigurnosti prema tom Poglavlju se svodi na funkciju pruanja dobrih usluga, a izuzetno i mirenja izmeu drava stranaka nekog meunarodnog spora. S druge strane, ukoliko samo Vijee sigurnosti utvrdi da je negdje u svijetu dolo do prijetnje miru, naruavanja mira ili ina agresije, ono prema Poglavlju VII dobiva ovlatenje da osim preporuka donosi i obavezujue odluke za sve lanice UN, u svrhu odravanja ili uspostavljanja meunarodnog mira i sigurnosti. Ako to ocijeni potrebnim, Vijee u tu svrhu moe organizirati i vojnu akciju. Nadlenost u rjeavanju sporova prema Povelji UN prvenstveno ima Vijee sigurnosti, a potom i Generalna skuptina, ali ponekad neke funkcije moe vriti i generalni sekretar UN, po nalogu ovih organa ili zahtjevu stranaka u sporu. Vijee sigurnosti. Prema propisima Povelje, UN nisu zainteresirane za sve meudravne sporove, ve samo za one koji bi mogli dovesti u pitanje meunarodni mir i sigurnost. Drave su prema Povelji dune prvenstveno same pokuati rijeiti spor putem pregovora. Ako se rjeenje ne postigne, spor koji je opasan za meunarodni mir i sigurnost mogu pred Vijee sigurnosti iznijeti: a) Svaka drava lanica UN, bez obzira da li je strana u sporu ili ne; b) Drava nelanica UN, ali samo onaj spor u kome je stranka i ako za taj spor prethodno prihvati obaveze iz Povelje o mirnom rjeavanju sporova; c) Generalna skuptina ili Generalni sekretar mogu upozoriti Vijee sigurnosti na situacije koje mogu ugroziti meunarodni mir i sigurnost; Stranke u sporu su obavezne taj spor iznijeti pred Vijee sigurnosti, ukoliko ga prehodno nisu uspjele rijeiti na neki drugi nain. Meutim, samo od politike procjene Vijea sigurnosti zavisi da li e ono razmatrati spor i da li e u vezi tog spora preuzeti svoje funkcije. U razmatranju spora, normalno je da Vijee sigurnosti najprije provede istragu (anketu) i utvrdi sve okolnosti spora. Na osnovu tog nalaza Vijee moe utvrditi da se ve radi o prijetnji miru, naruenju mira ili agresiji, te na osnovu toga preduzeti mjere iz Poglavlja VII Povelje. Dakle, pritom su se izbrisale razlike u pogledu ovlatenja Vijea sigurnosti po poglavljima VI i VII, jer je postupak rjeavanja sporova u funkciji odravanja ili ponovnog uspostavljanja meunarodnog mira i sigurnosti. Ako uspije iznuditi pristanak strana na djelomino ili potpuno rjeenje njiihovog spora, Vijee sigurnosti moe nakon toga uputiti posmatrake misije sa zadatkom nadgledanja izvrenja postignutog rjeenja. Mada nisu izriito predviene u Poglavlju VI, posmatrake misije se mogu podvesti pod propise ovog Poglavlja. Ali upuivanje oruanih snaga UN za razdvajanje zaraenih strana i odranje mira u nekom regionu nema uporite ni u Poglavlju VI niti u Poglavlju VII Povelje. Ove snage se u svaku misiju upuuju na osnovu posebnog ugovora. Danas je za neka zajednika pravila iz tih ugovora prisutan naziv Poglavlje est i po (6) Povelje. Generalna skuptina ima supsidijarnu nadlenost u rjeavanju sporova. Sporove pred nju mogu iznijeti na razmatranje: drava lanica UN; drava nelanica koja je stranka u nekom sporu; Vijee sigurnosti.

77

WWW.BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COM
Da bi se izbjegao sukob nadlenosti Vijea i Skuptine, Povelja Generalnoj skuptini namee 2 opa ogranienja: 1. Dok Vijee sigurnosti u pogledu nekog spora ili situacije vri funkcije koje su mu dodijeljene Poveljom, Generalna skuptina mu ne moe davati nikakve preporuke, osim ako Vijee to zatrai. 2. Svako pitanje koje zahtijeva prisilnu akciju prema Poglavlju VII Povelje, Generalna skuptina upuuje Vijeu sigurnosti prije ili poslije rasprave. Generalni sekretar UN moe na vlastitu inicijativu pokrenuti akciju Vijea sigurnosti, ako to ne uini ni jedna drava. On u praksi rijetko koristi tu nadlenost. U rjeavanju sporova generalni sekretar mnogo ee vri funkcije koje mu povjere Vijee sigurnosti ili Generalna skuptina. On moe po njihovom nalogu ili vlastitom izboru preduzeti pregovore sa stranama nekog spora, ovlastiti neku osobu ili skupinu nezavisnih strunjaka ili predstavnika drava. Takoe moe provoditi istragu, a izvjetaj o utvrenim injenicama podnosi Vijeu sigurnosti ili Generalnoj skuptini. Mirno rjeavanje sporova u okrilju regionalnih i drugih meunarodnih organizacija. Povelja predvia da lanovi UN koji sklapaju regionalne sporazume ili osnivaju takve ustanove, moraju uloiti sve svoje napore da postignu mirno rjeenje lokalnih sporova putem tih regionalnih sporazuma ili ustanova prije nego to ih iznesu pred Vijee sigurnosti. U okrilju nekih regionalnih organiacija stvarani su sloeni ugovorni mehanizmi za rjeavanje buduih lokalnih sporova. Jo 1940.godine ustanovljena je Meuamerika mirovna komisija. Paralelno sa osnivanjem Organizacije amerikih drava, 1948.godine sklopljen je Ameriki ugovor o mirnom rjeavanju sporova (tzv.Bogotski pakt). Sud Evropskih zajednica sa sjeditem u Luksemburgu ima nadlenost i u presuivanju sporova izmeu drava lanica zbog neizvravanja obaveza preuzetih ugovorima o njihovom ustanovljavanju. U okrilju Vijea Evrope, 1957.godine je sklopljena Evropska konvencija o mirnom rjeavanju sporova, koja je ostala bez primjene u praksi.

76. KOLEKTIVNE MJERE PREMA POVELJI I MIROVNE OPERACIJE

Vijee sigurnosti. Vijee sigurnosti ima prvenstvenu odgovornost za mir, tj. za odravanje meunarodnog mira i sigurnosti. Odluke koje ono donosi su pravno obavezujue za sve lanice. Ali prije nego to usvoji mjere koje smatra potrebnim, Vijee mora samo utvrditi postojanje prijetnje miru, naruenja mira ili ina agresije. U tu svrhu ono moe, ali i ne mora, poduzeti prethodnu istragu. Kvalifikacija stanja opasnog za meunarodni mir zavisi od okolnosti sluaja, ali i od politike procjene i odnosa izmeu stalnih lanica Vijea. Najira kategorija je prijetnja miru, obzirom da ju je najtee objektivno definirati. S druge strane, primjenom objektivnih kriterija najlake bi bilo utvrditi in agresije u nekom oruanom sukobu. Generalna skuptina je 1974.godine usvojila definiciju agresije. Meutim, simptomatino je da Vijee sigurnosti nikad nije u svojim rezolucijama neko stanje okarakterisalo kao agresiju, niti je neku dravu proglaavalo agresorom. U svakom sluaju, bez obzira na kvalifikaciju nekog spora ili situacije, Vijee ima pravo propisati mjere koje su pravno obavezujue za sve lanice UN. Privremene mjere. I prije utvrivanja i kvalifikacije injenica Vijee moe pozvati strane da se pridravaju privremenih mjera koje ono smatra potrebnim. Svrha tih mjera je spreavanje pogoranja situacije. Tu se uvijek radi o neobavezujuim preporukama, koje jo ne sadre nikakvu osudu. Preporuke i odluke Vijea sigurnosti. U situacijama opasnim po mir, Vijee sigurnosti moe svojim rezolucijama

78

WWW.BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COM
VI DIO: PRAVO ORUANIH SUKOBA
IZVORI RATNOG I HUMANITARNOG PRAVA
U enevi su 12.08.1949.godine usvojene i potpisane 4 konvencije iz oblasti meunarodnog humanitarnog prava: 1. Konvencija za poboljanje poloaja ranjenika i bolesnika u oruanim snagama u ratu; 2. Konvencija za poboljenje poloaja ranjenika, bolesnika i brodolomaca oruanih snaga na moru; 3. Konvencija o postupanju sa ratnim zarobljenicima; 4. Konvencija o zatiti graanskih lica u vrijeme rata. Dva dopunska protokola usvojena su 1977.godine: - Protokol I, o zatiti rtava meunarodnih oruanih sukoba; - Protokol II, o zatiti rtava nemeunarodnih oruanih sukoba. Tzv.Martensova klauzula iz uvoda u IV Haku konvenciju o zakonima i obiajima rata na kopnu iz 1907.godine predvia izvjesnu hijerarhiju u primjeni pravnih pravila o ratovanju: Najprije se primjenjuju pisane odredbe iz konvencija. U nedostatku pisanih propisa, moraju se primijeniti naela meunarodnog prava koja proizilaze iz obiaja ustanovljenih meu civiliziranim narodima. Ako ni takvih pravila nema, strane u sukobu moraju primjenjivati naela koja proizilaze iz zakona ovjenosti i zahtjeva javne svijesti. Humanizacija ratovanja znai uklanjanje nepotrebnih okrutnosti i spreavanje najstranijih oblika ratovanja. Mjera humanizacije ograniena je postizanjem ratnih ciljeva. Zato ratno pravo po pravilu namee samo ogranienja koja ne smetaju postizanju ratnih ciljeva. Ope obiajno pravo primjenjivo na oruane sukobe. Danas je openito uvjerenje da materijalna pravila iz mnogih konvencija po obiajnoj osnovi obavezuju sve drave svijeta. Osim toga, velika veina drava postaje strankama konvencija o humanitarnom pravu sklopljenih nakon II sv.rata. Broj stranaka enevskih konvencija je danas preko 130. Stoga bi na nekolicinu drava koje nisu postale strankama neke od tih konvencija pao teak teret dokazivanja da ih pravila iz konvencija ne obavezuju po obiajnoj osnovi. Pored toga, openito je miljenje da veina ogranienja ratovanja propisanih u konvencijama predstavlja ius cogens. Teke povrede enevskih konvencija i Protokola I predstavljaju meunarodne zloine koji povlae meunarodnu odgovornost, kako drave koja je za njih odgovorna, tako i pojedinanu krivinu odgovornost uinilaca tih djela. Ostali izvori prava oruanih sukoba. Vaan pomoni izvor ratnog prava ine tzv.vojni pravilnici pojedinih drava, a po potrebi i propisi iz njihovog krivinog zakonodavstva koji se primjenjuju na zloine poinjene u oruanim sukobima.

RAT I DRUGE VRSTE ORUANIH SUKOBA

Meunarodno pravo koje je bilo na snazi do iza II sv.rata dijelilo je sve oruane sukobe na 3 skupine: rat, upotreba oruane sile koja ne dovodi do rata, te graanski rat. Za rat se smatralo da makar jedna od sukobljenih strana mora imati namjeru ratovanja (tzv.animus beligerendi). Otpoinjanje rata nastojalo se urediti obavezom formalne, bezuslovne ili uslovne objave (ultimatum), adresirane protivnikoj dravi i svim treim dravama. Tree zemlje koje se nisu svrstale uz neku od zaraenih strana imale su prava i dunosti neutralaca. Upotreba oruane sile koja ne dovodi do rata i ratnog stanja, nije dovodila ni do neutralnosti treih drava. Tu su spadali ratovi koji nisu priznati ni od jedne strane u sukobu, oruane represalije, akti

79

WWW.BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COM
samoodbrane koji nisu dovodili do ratnog stanja, te druge vrste oruane intervencije kao npr.mirna blokada dijela obale druge drave i sl. Graanski rat se odlikovao u tome to se vodio na podruju jedne drave. Po pravilu se nije smio ticati stranih drava. enevske konvencije iz 1949. i Protokoli iz 1977.godine razlikuju 4 mogue skupine sukoba: meunarodni oruani sukobi, nemeunarodni (graanski) oruani sukobi, unutanji nemiri i zategnutosti, te uplitanje Vijea sigurnosti UN u oruani sukob. U meunarodne oruane sukobe spadaju: svi sluajevi objavljenog rata; svaki drugi sukob iz meu 2 ili vie drava stranaka enevskih konvencija; te svi sluajevi okupacije dijela ili cijele teritorije neke drave, ak i ako ta okupacija ne naie ni na kakav otpor. Protokol I iz 1977.g u meunarodne oruane sukobe ukljuuje i one sukobe u kojima se narodi bore protiv kolonijalne domiinacije i strane okupacije i protiv rasistikih reima, koristei se pravom naroda na samoodreenje. Nemeunarodni (unutranji, graanski) oruani sukobi su oni koji se vode na podruju jedne drave (sa izuzetkom onih u koritenju prava naroda na samoodreenje). U unutranjim sukobima se primjenjuju pravila iz zajednikog lana 3 enevskih konvencija, te pravila iz protokola II iz 1977. Unutranji nemiri i zategnutost. Protokol II iz 1977 izmeu ostalog navodi da se taj Protokol nee primjenjivati na situacije unutranjih nemira i zategnutosti, kao to su pobune, izolirani sporadini akti nasilja i ostali akti sline prirode, jer to nisu oruani sukobi. Osim dravne vlasti, tu nema druge strane u sukobu jer se ona (jo) nije organizirala. Uplitanje vijea sigurnosti UN u meunarodni ili nemeunarodni oruani sukob. Ako Vijee sigurnosti, ili neki vojni savez po njegovom odobrenju, preduzme oruanu akciju u nekom oruanom sukobu, oruane snage UN ili meunarodne organizacije su dune da u svim situacijama potuju sva pravila prava oruanih sukoba. ak i u operacijama protiv drave agresora, uvijek obje strane u sukobu moraju potivati ista pravna pravila i ogranienja. Kvalifikacija nekog oruanog sukoba i primjena odgovarajuih pravnih pravila na njega zavise od toga da li je Vijee sigurnosti poduzelo mjere u cilju izvravanja svoje prvenstvene odgovornosti za odravanje mira i sigurnosti ili ne. U sukobima u kojima je uestvovala neka od stalnih lanica Vijea sigurnosti (npr.Vijetnam), Vijee nije donosilo nikakve, ili je donosilo neodgovarajue mjere. Ta kvalifikacija u drugom redu zavisi od izraene namjere strana u sukobu i treih drava. Svaka od strana koja se nae u sukobu moe proglasiti ratno stanje, ali se ee deava da ni jedna od njih ne prizna izriito da je u ratu. Sasvim izuzetno, intenzitet neprijateljstava ili intenzitet oruane intervencije tree drave u nekom unutranjem sukobu, mogu ukazati da se radi o meunarodnom oruanom sukobu, neovisno od prethodno navedenih faktora. Ali i tada, ukoliko ni jedna drava nije proglasila ratno stanje ili neutralnost, mogu i dalje ostati dileme o kvalifikaciji tog sukoba.

OGRANIENJA RATOVANJA OBAVEZNA U SVIM ORUANIM SUKOBIMA

Ogranienja s obzirom na metode i sredstva ratovanja i upotrebe oruja. Ratna lukavstva su se uvijek smatrala dozvoljenim, s tim da ne smiju prei u perfidiju. Protokol I iz 1977.godine navodi neke od primjera perfidije: (a) pretvaranje da se ima namjera pregovarati pod parlamentarnom zastavom iil pretvaranje da se ima namjera predati; (b) pretvaranje nekoga da je nesposoban za borbu usljed rana ili bolesti; (c) pretvaranje nekoga u civila da bi imao poloaj neborca; (d) pretvaranje nekoga da ima zatieni poloaj koristei oznake ili uniforme UN ili neutralnih drava, zloupotreba oznaka crvenog kria, crvenog polumjeseca itd.

80

WWW.BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COM
Izdajniko ubijanje ili ranjavanje neprijatelja predstavlja meunarodni zloin. Ranjavanje ili ubijanje protivnika koji je poloio oruje nakon poziva da se preda je barbarski in i nije dozvoljeno ak ni kao protivmjera na takve radnje protivnike strane. Izjava da se nee davati milost, tj.naredba da nee biti preivjelih (ako se ne predaju), te u tom smislu prijetiti protivniku i ratovati na toj osnovi je takoe samo po sebi meunarodni zloin. Unitenje, pljaka ili pljenidba imovine protivnika je takoe meunarodni zloin, osim kad to imperativno nalae vojna potreba. Precizne odredbe o postupanju sa padobrancima usvojene su tek 1977. Ni jedna osoba koja u nevolji iskae padobranom ne smije biti predmetom napada za vrijeme sputanja. Ako se spusti na protivniku teritoriju, osobi u nevolji se treba pruiti mogunost predaje prije nego to postane metom napada. Izuzetak su zrano-desantne jedinice, na koje se ova ogranienja ne odnose. pijunaa ne predstavlja meunarodni zloin, ali pijun uhvaen na djelu nema poloaj ratnog zarobljenika i podlijee strogom kanjavanju, ali nakon prethodnog pravinog i nepristrasnog suenja. Plaenici prema Protokolu I iz 1977. ne uivaju status borca niti ratnog zarobljenika. Ogranienja ratovanja s obzirom na objekte Nebranjena mjesta i vojni cilj. Zabranjeno je bilo kojim sredstvima napadati nebranjena naselja ili zgrade. Bombardovanje iz zraka zakonito je samo ako je usmjereno na vojni cilj: vojne snage, utvrenja, vojne ustanove ili skladita, fabrike oruja i vojne opreme i sl. Nenamjerno oteivanje drugih objekata smjetenih u blizini vojnih ciljeva, pa i stradanje civila u njima, ne povlai nikakvu odgovornost jer se radi o tzv.kolateralnoj teti. Zatita kulturnih dobara i hramova. Noviji propisi izriito zabranjuju vrenje bilo kakvih neprijateljskih akata prema historijskim spomenicima, umjetnikim djelima ili hramovima koji predstavljaju kulturno i duhovno naslijee naroda. S druge strane, ova dobra je zabranjeno koristiti za podrku vojnim akcijama. Zatita objekata nunih za preivljavanje civilnog stanovnitva. Zabranjeno je napasti, unititi, ukloniti ili uiniti nekorisnim objekte koji su neophodni da bi civilno stanovnitvo preivjelo, kao to su namirnice, poljoprivredne oblasti za proizvonju hrane, etva, iva stoka, postrojenja za pitku vodu i rezerve i postrojenja za navodnjavanje. Zatita graevina i instalacija koje sadre opasne sile. Ove graevine, kao to su brane, nasipi, nuklearna postrojenja i sl, ne smiju biti objektom napada ak ni ako su vojni ciljevi, ako takav napad moe uzrokovati oslobaanje opasnih sila pa prema tome i velike gubitke meu civilnim stanovnitvom. Zatita prirodne sredine. Protokol I iz 1977.godine predvia openitu pravnu obavezu da se prirodna sredina zatiti od obimnog, dugotrajnog i ozbiljnog oteenja. Zabranjene vrste oruja Municija (meci) teine ispod 400 grama koja se rasprskava ili je napunjena goruom ili zapaljivom materijom. Ova zabrana ne vai za rat u zraku; Meci koji se u ljudskom tijelu lahko raire ili spljote (dum-dum meci); Otrov i otrovno oruje; Svako oruje namijenjeno da svojim fagmentima nanosi povrede koje se ne mogu otkriti X-zrakama; Odreene vrste mina, mina iznenaenja i nekih drugih sredstava; Napalm i druge vrste zapaljivog oruja i municije;

81

WWW.BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COM
Zasljepljujue lasersko oruje (zabranjeno 1996); Protivpjeadijske mine (zabranjene Konvencijom UN iz 1997, koju nisu prihvatile SAD, Kina i jo neke zemlje); Bakterioloko (bioloko), toksino i hemijsko oruje zabranjeno je jo na osnovu enevskog protokola iz 1925. U pomorskom ratu openito su dozvoljene samo usidrene mine. Sve ostale se smatraju zabranjenima. Upotreba nuklearnog oruja je prema nepodijeljenom miljenju pravne nauke zabranjena ve postojeim pravnim pravilima.

PRAVILA HUMANITARNOG PRAVA PRIMJENJIVA U NEMEUNARODNIM ORUANIM SUKOBIMA

Za sve sluajeve unutranjih oruanih sukoba zajedniki lan 3 sve 4 enevske konvencije iz 1949.godine predvia neka minimalna pravna pravila za zatitu osoba koje ne uestvuju neposredno u neprijateljstvima, ukljuujui pripadnike oruanih snaga koji su poloili oruje i osobe onesposobljene za borbu zbog bolesti, rana, liavanja slobode ili bilo kojeg drugog razloga. Prema tim osobama su u svako doba i na svakom mjestu zabranjeni slijedei akti: a) nasilje protiv ivota i tijela; b) uzimanje talaca; c) povrede linog dostojanstva, posebno uvredljivi i poniavajui postupci; d) izricanje i izvrenje kazni bez prethodnog suenja pred redovno ustanovljenim sudom. Navedeni l.3 dopunjen je i razraen Protokolom II iz 1977.godine, kojim su u unutranjem sukobu zatieni: - ranjenici, bolesnici i brodolomci; - sanitetske jedinice i transporti; - civilno stanovnitvo i pojedinci civili koji ne uestvuju (i dok ne uestvuju) neposredno u neprijateljstvima. Ratni zloini u kontekstu nemeunarodnih oruanih sukoba. Rimski statut Meunarodnog krivinog suda iz 1998.godine u neku ruku predstavlja kodifikaciju opih obiajnih pravila humanitarnog prava koja su danas na snazi i koja obavezuju sve strane u nemeunarodnim oruanim sukobima, bez obzira da li su lanice Protokola II. U tom smislu zloine predstavljaju teka krenja l.3 enevskih konvencija, te Protokola II iz 1977. Tu spadaju: - namjerni napadi usmjereni protiv civila, zatienih objekata, osoblja mirovnih misija; - seksualno nasilje silovanja, nasilna trudnoa, nasilna sterilizacija i sl; - mobilizacija djece mlae od 15 godina; - nareivanje premjetaja civilnog stanovnitva, osim iz razloga njihove sigurnosti ili imperativnih vojnih razlog itd.

POETAK I ZAVRETAK MEUNARODNOG ORUANOG SUKOBA. PRAVNE POSLJEDICE RATNOG STANJA

Do 1919.godine smatralo se da je pravo na otpoinjanje rata izraz suvereniteta svake drave. Prema Treoj Hakoj konvenciji o otpoinjanju neprijateljstava iz 1907.godine, neprijateljstva izmeu stranaka Konvencije ne smiju poeti bez prethodnog nedvosmislenog upozorenja koje e imati oblik obrazloene objave rata ili ultimatuma uz uvjetnu objavu rata. Meutim, nakon pravne zabrane rata Brajan-Kelogovim paktom iz 1928.godine i Nirberkog suenja za zloine protiv mira u II sv.ratu, vie nema primjera objavljivanja rata. Danas bi se i ultimatum drugoj dravi smatrao prijetnjom upotrebom sile, to je suprotno Povelji UN. Pravne posljedice ratnog stanja sastoje se u slijedeem:

82

WWW.BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COM
po pravilu dolazi do prekida diplomatskih odnosa izmeu zaraenih strana; ponitavaju se dvostrani ugovori zaraenih strana o vojnom ili politikom savezu ili saradnji. Ako se ti ugovori i dalje izvravaju, moe se izvesti zakljuak o namjeri stranaka da ne priznaju postojanje ratnog stanja izmeu njih; svaka zaraena strana slobodna je suspendirati izvrenje dvostranih ugovora o trgovini, prometu, ekstradiciji i drugim oblicima saradnje; s druge strane, u ratnom stanju se tek poinju primjenjivati odreeni ugovori (enevske konvencije i Protokol I); oruani sukob nema uinka na vaenje ugovora o granicama i onih ugovora koji ustanovljavaju objektivne reime; izbijanje neprijateljstava ima znaajne posljedice na trgovinske i druge sline odnose izmeu zaraenih strana i njihovih pravnih i fizikih osoba prekida se trgovina i svako ugovaranje, a sklapanje kontrakata samo po sebi postaje kanjivo. Osim toga, sve zaraene strane vrile su pljenidbu neprijateljske javne imovine i na svojoj i na privremeno zauzetoj teritoriji.

Prestanak meunarodnog oruanog sukoba mogu je na neki od sljedeih naina: a) Prostim prestankom neprijateljstava, bez posebnog ugovora ovaj nain nije pogodan za savremene uvjete u kojima treba ugovoriti repatrijaciju izbjeglica i ratnih zarobljenika, pitanja sukcesije drava itd; b) Kapitulacijom (debelacija, subjugacija) radi se o osvajanju cjelokupne teritorije druge zaraene strane. Slijedi aneksija, pod uslovom da prestane svaki otpor u zemlji i inostranstvu, te da svaka vlast osvojene drave nestane, ak i u izbjeglitvu. Anektirana drava prestaje postojati kao subjekat meunarodnog prava. Ovakav nain prestanka rata nije mogu, imajui u vidu sadanje propise meunarodnog prava; c) Mirovnim ugovorom ovaj nain se smatra normalnim nainom okonanja ratnog stanja. Tim se ugovorom ureuju sva pitanja koja proizilaze iz rata i promjena koje su se u ratu desile. U nedostatku drugaijih propisa u mirovnom ugovoru, primjenjuje se naelo postliminium. To znai da se za osobe koje su se zatekle bilo u neprijateljskoj dravi ili na okupiranoj teritoriji, ponovo uspostavljaju sva prava kakva su postojala i prije rata. Ovo naelo se moe odnositi samo na posljedice akata koje je okupator preduzeo u prekoraenju ili krenju svojih ovlatenja. d) Sporazumom o primirju sklapa se sa namjerom okonanja neprijateljstava u oekivanju konanog mirovnog ugovora. Ako ugovor izostane, a izostane i obbnova neprijateljstava, sporazum o primirju se stvarno primjenjuje kao ugovor o prestanku ratnog stanja; e) Jednostranom izjavom na ovaj nain pobjednika drava okonava ratno stanje sa pobijeenom dravom ako primirje nije na vidiku. Ova praksa nastala je nakon II sv.rata u odnosu na Njemaku, Austriju i Japan. Okonanje neprijateljstava mogue je i prije okonanja ratnog stanja. Postoje 4 naina okonanja neprijateljstava: primirje obustavlja ratne operacije uzajamnim sporazumom. Moe biti ope i lokalno. opa bezuvjetna kapitulacija je jednostran in poraene drave praen sporazumom o predaji svih vojnih jedinica i dokidanjem svih civilnih vlasti u toj dravi. prekid neprijateljstava ili primirje po nalogu ili preporuci Vijea sigurnosti UN. Cilj takve odluke je apsolutni prestanak neprijateljstava na vremenski rok predvien rezolucijom. U tom roku bi trebalo postii trajniji politiki sporazum, redovno uz posredovanje organa UN. ostale vrste ugovora o prekidu ili suspenziji neprijateljstava do takvih ugovora dolazilo je na diplomatskim konferencijama, uz posredovanje treih drava ili organa UN.

OSNOVNA PRAVNA PRAVILA O RATOVANJU I NEPRIJATELJSTVIMA

83

WWW.BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COM
Pod zakonima rata podrazumijevaju se ogranienja propisana meunarodnim pravom, u okviru kojih se smije primijeniti sila potrebna da se savlada neprijatelj. Ogranienja ratovanja se mogu podijeliti na ogranienja ratione loci, ratione instrumenti i ratione personae. Ogranienja ratione loci. U ratovima se razlikuje ratite od podruja ratnih operacija. Pod ratitem se podrazumijeva sav prostor u kome zaraene strane mogu pripremati i voditi neprijateljstva (teritorija drava kopno, voda, zrak; te podruje otvorenog mora). Ratite ne obuhvata teritoriju neutralnih drava i podruja koja su neutralizirana meunarodnim ugovorima (npr.Suecki i Panamski kanal, Antarktik itd). Podruje ratnih operacija je prostor na kome se neprijateljstva, tj.oruana borba stvarno vodi. Ogranienja ratione instrumenti. Radi se o ogranienjima s obzirom na metode i sredstva ratovanja, s obzirom na objekte, te s obzirom na pojedine vrste oruja. Ogranienja ratione personae. U svim oruanim sukobima trebalo bi potivati temeljno razlikovanje izmeu ratnika (boraca) i civilnog stanovnitva. Osnovno naelo je da civilno stanovnitvo ne bi smjelo uestvovati u neprijateljstvima, a zauzvrat bi moralo biti poteeno od posljedica ratnih operacija koliko god je to mogue. Zatita civila u meunarodnim oruanim sukobima kodificirana je u Protokolu I iz 1977.godine. Borci su osobe koje uestvuju u neprijateljstvima, a ako padnu pod vlast neprijatelja imaju status ratnih zarobljenika. Ovaj status imaju i neki neborci, a to su osobe koje neposredno prate oruane snage, a nisu njihovi pripadnici, kao to su npr.civilni lanovi posade vojnog zrakoplova, ratni dopisnici, pripadnici radnih jedinica i sl. Borci se mogu podijeliti na regularne i neregularne. Regularni borci su pripadnici oruanih snaga strane u sukobu, kao i pripadnici milicija i dobrovoljakih odreda koji ulaze u sastav tih oruanih snaga. Prema Treoj enevskoj konvenciji iz 1949, neregularni borci mogu imati status ratnih zarobljenika ako kumulativno ispunjavaju 4 uslova: 1. da im je na elu osoba odgovorna za svoje potinjene; 2. da imaju odreen znak raspoznavanja uoljiv na daljinu; 3. da otvoreno nose oruje; 4. da se pridravaju zakona i obiaja rata. Narodni ustanak. Stanovnici neokupiranog podruja koje se prilikom pribliavanja neprijatelja spontano late oruja da bi se oduprli napadu, nemajui vremena da se organiziraju kao regularne oruane snage, imae status boraca ako otvoreno nose oruje i ako se pridravaju zakona i obiaja rata. Pripadnici sanitetskog i vjerskog osoblja (vojnog i civilnog) strana u sukobu se ne smatraju ratnim zarobljenicima ako padnu pod vlast neprijatelja. Oni uivaju poseban i povlaten poloaj. To osoblje moe biti zadrano pod vlau neprijatelja samo ako to zahtijeva zdravstveno stanje, duhovne potrebe i broj ratnih zarobljenika. Ostalo osoblje se prvom prilikom vraa strani kojoj pripada. Navedeno osoblje ne uiva posebnu zatitu ako se upotrijebi za vrenje akata tetnih za neprijatelja, a izvan svojih humanitarnih zadataka. Ta zatita prestaje tek nakon prethodnog upozorenja koje je u razumnom roku ostalo bez odgovora.

ZATITA RATNIH ZAROBLJENIKA, RANJENIKA, BOLESNIKA I BRODOLOMACA

Poloaj ratnih zarobljenika propisan je Treom enevskom konvencijom o postupanju sa ratnim zarobljenicima iz 1949, te nekim propisima Protokola I iz 1977. Svi ratni zarobljenici su pod vlau neprijateljske drave, a ne pojedinaca ili vojnih jedinica koje su ih zarobile, to znai da je drava pod ijom su vlau meunarodno odgovorna za njihovu sudbinu. Pri ispitivanju ratni zarobljenici su duni navesti samo prezime i ime, in, datum roenja i matini (registarski) broj. Ne smiju se prisiljavati da daju druge podatke. Smiju zadrati sve line stvari osim

84

WWW.BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COM
oruja, konja, vojne opreme i vojnih dokumenata. Od vojne opreme koja im se oduzima izuzeti su odjea i namirnice. Ratni zarobljenici mogu biti internirani, ali se ne smiju drati u zatvoru osim kad prekre disciplinske ili krivine propise. Prije svake osude imaju pravo na odbranu. Drava u ijoj su vlasti je duna zarobljenicima osigurati besplatnu ishranu, odjeu i uvjete smjetaja koji ne smiju biti loiji od onih za vlastite jedinice, kao i zdravstvenu zatitu. Mogu biti prisiljeni na rad (osim oficira), ali im se ne smiju nametnuti radovi vojnog karaktera niti radovi koji su opasni i tetni po zdravlje. Mora im se omoguiti kontakt sa porodicom, kao i sa MKCK. U svakom zarobljenikom logoru mora biti istaknut tekst III enevske konvencije na jeziku zarobljenika, kako bi se oni u svako doba mogli upoznati sa svojim pravima i dunostima. Zbrinjavanje ranjenika, bolesnika i brodolomaca ureeni su Prvom i Drugom enevskom konvencijom. Protokol I iz 1977.godine je pojam zatienih osoba proirio i na civilne ranjenike, bolesnike i brodolomce. Sve te osobe moraju biti potovane i zatiene, bez obzira na stranu kojoj pripadaju. Jednaka pomo i medicinska zatita se moraju ukazivati vlastitim i neprijateljskim vojnicima i civilima, a jedini kriterij za odreivanje priroriteta je njihovo zdravstveno stanje.

INVAZIJA I RATNA OKUPACIJA. ZATITA CIVILNOG STANOVNITVA

Ratna okupacija je stanje u kome okupator dri okupiranu teritoriju pod svojom kontrolom u mjeri da je prestao svaki organizirani oruani otpor i da je okupator u mogunosti uspostaviti svoju upravu. Radi se o privremenom stanju, u kome se suverenost zaposjednute teritorije nije (ili jo nije) promijenila. Svo vrijeme trajanja okupacije, okupator ima brojne dunosti po meunarodnom pravu. Mora potivati prava pojedinaca, privatno vlasnitvo, vjerska uvjerenja itd. Ima pravo namiriti trokove svoje uprave i potreba vojske koju dri na okupiranoj teritoriji, ali ne smije ubirati vea sredstva koja bi mu posluila za ratovanje na drugim podrujima. Novane kontribucije moraju biti koliko god je to mogue u skladu sa ranijim propisima o razrezivanju poreza. Naelo nedodirljivosti privatnog vlasnitva na okupiranoj teritoriji ima vaan izuzetak. Naime, sva sredstva namijenjena za prenos vijesti (komunikaciju), prevozna sredstva, skladita oruja ili municije i sl, mogu se zaplijeniti ak i ako pripadaju privatnicima. Ali kad nastupi mir, ona se privatnicima moraju vratiti i mora se urediti odteta. Sudbina dravne imovine koju okupator zatekne na okupiranoj teritoriji zavisi od toga da li se radi o pokretnoj ili nepokretnoj imovini. Pokretna imovina se po ratnom pravu smatra ratnim plijenom. Nekretnine se ne smiju plijeniti niti prodavati treim osobama, a okupacijska drava se smatra plodouivaocem javnih nekretnina to podrazumijeva postupanje u skladu sa pravilima plodouivanja. Izuzetak od navedenog su dobra namijenjena za vjerske svrhe, dobrovorne svrhe, prosvjetu, nauku i umjetnost. Ta imovina je nedodirljiva, bez obzira da li je pokretna ili nepokretna. etvrta enevska konvencija iz 1949. se primjenjuje na sve civile koji ne uestvuju u neprijateljstvima, a ne uivaju zatitu prvih triju konvencija. Na okupiranom podruju civilno stanovnitvo mora nastaviti da ivi normalno, koliko god je to mogue. Okupator ima dunost odravanja javnog poretka. Openito su zabranjeni deportacija ili premjetanje stanovnitva, ukljuujui i naseljavanje vlastitog stanovnitva na okupirana podruja. Svako uzimanje civila za prisilan rad je takoe podlono strogim ogranienjima. Krivino zakonodavstvo na okupiranoj teritoriji ostaje na snazi, ali okupator moe dokinuti ili suspendirati odreene dijelove koji predstavljaju prijetnju njegovoj sigurnosti ili ga spreavaju u primjeni IV Konvencije. Ako okupator donese svoje krivine zakone, oni stupaju na snagu tek nakon to se propisno objave i nemaju retroaktivno dejstvo.

85

WWW.BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COM
Ako razlozi sigurnosti ne zahtijevaju suprotno, civilima bi trebalo omoguiti naputanje neprijateljske drave. Iz imperativnih razloga vlastite sigurnosti okupator moe internirati neke osobe ili im odrediti prinudni boravak. Sve osobe zatiene IV Konvencijom imaju pravo da se slobodno obraaju Sili zatitnici, MKCK, te nacionalnom drutvu Crvenog kria drave u kojoj se nalaze. Predstavnici tih institucija imaju pravo da ih posjeuju. Mjesta i zone pod posebnom zatitom. IV konvencija predvia mogunost ustanovljavanja sanitetskih i sigurnosnih zona i mjesta, kao i neutraliziranih zona. Protokol I predvia mogunost proglaenja nebranjenih mjesta i demilitariziranih zona. Sanitetske i sigurnosne zone i mjesta morale bi se nalaziti na znaajnoj udaljenosti od bojita, a protivnik bi ih morao priznati, i to ako je mogue na osnovu izriitog sporazuma. Ustanovljavanje ovih zona dosad nije primijenjeno u praksi. Neutralizirane zone se mogu ustanoviti kao privremene na podruju ratnih operacija sa namjerom da se u njih smjeste ranjeni i bolesni sa obje strane. Za njihovo uspostavljanje potreban je pisani sporazum zaraenih strana. Nebranjenim mjestom se moe proglasiti svako naseljeno mjesto koje postaje protivniku otvoreno da ga bez otpora okupira. Uslovi za proglaenje nebranjenog mjesta su slijedei: a) Svi borci, pokretno oruje i vojna oprema se moraju evakuirati iz tog mjesta; b) Nepokretne vojne instalacije se ne smiju koristiti u neprijateljstvima; c) Vlasti ili stanovnitvo ne smiju preduzimati nikakve neprijateljske radnje niti akcije za podrku vojnim operacijama. Demilitarizirane zone se takoe proglaavaju sporazumom strana. Protokol I potvruje pravilo po kome je stranama u sukobu zabranjeno proirivanje vojnih operacija na takve zone.

PRAVNA PRAVILA O NEPRIJATELJSTVIMA NA MORU

U ratovanju na moru osnovna je razlika izmeu ratnih i trgovakih brodova. Prema opeusvojenoj definiciji, ratni broj mora ispunjavati vie uvjeta: a) pripada oruanim snagama neke drave; b) ima vanjske oznake prema kojima se raspoznaje brod te dravne pripadnosti (boja, zastava itd); c) broj je pod komandom oficira koji je u slubi vlade te drave; d) ima posadu podvrgnutu disciplini regularnih oruanih snaga. Brodovi koji uivaju imunitet u oruanom sukobu su: - bolniki brodovi i mala plovila za priobalne operacije spasavanja (propisno su oznaeni obojeni u bijelo sa znakom crvenog krsta); - brodovi namijenjeni iskljuivo za obalsko ribarstvo ili malu lokalnu plovidbu; - brodovi kojima su povjereni vjerski, nauni ili humanitarni zadaci; - brod parlamentar (prevozi pregovaraa) i kartelni brod (prevozi ratne zarobljenike radi razmjene ili vri evakuaciju civila); Poloaj neprijateljskog trgovakog broda. esta haka konvencija iz 1907.godine preporuila je svojim strankama da neprijateljskim trgovakim brodovima koji se nalaze u njihovim lukama ne znajui za poetak rata, omogui da napuste te luke odmah ili u roku koji one odrede. Neprijateljski trgovaki brod nije zatien od zarobljavanja i pljenidbe ako bude zateen na otvorenom moru ili u teritorijalnim vodama zaraenih strana. Od II sv.rata se openito smatra da se trgovaki brodovi u ratu smiju naoruavati. Naoruavanje samo po sebi ne bi bilo opravdanje za napad, ali su zaraene

86

WWW.BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COM
strane u Prvom i Drugom svjetskom ratu nalagale svojim trgovakim brodovima da napadaju neprijateljske podmornice im ih uoe. Time je njihovo naoruavanje prevazilazilo potrebe samoodbrane i predstavljalo je prijetnju neprijateljskim ratnim brodovima.

NEKA OGRANIENJA RATOVANJA NA MORU

Brodolomci, lanovi posade i putnici zarobljenog trgovakog broda. Kapetan broda je prema obiajnom pravilu duan i u doba mira pruiti pomo svakoj osobi koja se nae u moru, ako to moe uiniti bez opasnosti za svoj brod, posadu ili putnike. Slino naelo se primjenjuje i u ratu, pod uslovom da se brodolomci uzdravaju od bilo kakvog neprijateljskog akta. lanovi posade zarobljenog trgovakog broda imaju status ratnih zarobljenika, ako na osnovu drugih propisa meunarodnog prava ne uivaju povoljniji poloaj. Ogranienja s obzirom na metode i sredstva ratovanja i upotrebe oruja. Dok se neke metode ratovanja na kopnu smatraju perfidijom, u ratovanju na moru su to ratna lukavstva. Ne smatra se zabranjenom upotreba lane zastave ili preruavanje ratnog broda u neprijateljski ili neutralni trgovaki brod, ali se vlastita ratna zastava mora istai neposredno pred poetak napada. Izuzetak je boja i oznake bolnikog broda, koji se ne smiju zlupotrijebiti ni u kojim okolnostima. Ogranienja ratovanja s obzirom na objekte. Ovdje prvenstveno spadaju neka ogranienja u bombardovanju obale sa ratnih brodova. Prema 9.hakoj konvenciji iz 1907.godine o bombardovanju od strane pomorskih snaga u vrijeme rata, zabranjeno je bombardovati nebranjene luke ili naselja. Mjesto se smatra nebranjenim ak i ako se ispred luke nalaze usidrene automatske kontaktne mine. Meutim, i u nebranjenim mjestima dozvoljeno je bombradovati vojne ciljeve. Osim ako vojna potreba zahtijeva neodlonu akciju, kapetan ratnog broda duan je prije bombardovanja obavijestiti o tome mjesne vlasti i ostaviti im dovoljan rok za evakuaciju civila. Zabranjene vrste oruja. Sve vrste oruja koje su openito zabranjene, zabranjene su i u pomorskom ratovanju. Osim toga, zabranjeno je: - postavljati neusidrene mine, osim ako su izraene tako da postaju nekodljive najvie 1 sat nakon to se nad njima izgubi kontrola; - usidrene mine koje ne postaju nekodljive nakon to se otkae od sidra; - upotreba torpeda koji ne postanu nekodljivi (tj.ne potonu) nakon to promae cilj. Posebno je zabranjeno postavljati automatske kontaktne mine ispred protivnikih obala i luka sa jedinim ciljem spreavanja trgovake plovidbe.

POJAM NEUTRALNOSTI, NEZARAENOSTI I NEUTRALIZMA

Institut neutralnosti nakon zabrane rata Brajan-Kelogovim paktom iz 1928.godine vie nema znaaj kakav je imao od 17.vijeka do tada. Nakon Drugog svjetskog rata veina teoretiara smatra da je klasina neutralnost nespojiva sa pravnim sistemom UN. Izuzetak su trajno neutralne zemlje, kakva je vicarska. Ope dunosti neutralaca u odnosu na sve zaraene strane su slijedee: a) Uzdravanje neutralna drava ne smije pomagati ni jednoj zaraenoj strani; b) Prevencija neutralna drava je duna sprijeiti djelatnosti zaraenih strana na svom podruju, kao to su regrutovanje vojnika, pripreme za rat ili borbena dejstva; c) Trpljenje neutralna drava duna je priznati zakonitost akata zaraenih strana protiv djelatnosti njenih fizikih i pravnih osoba, ukoliko su takvi akti u skladu sa meunarodnim pravom. Dunosti zaraenih strana u odnosu na neutralne drave su:

87

WWW.BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COM
a) Uzdravanje - protivnike strane su se dune uzdravati od vojnih djelatnosti na podruju neutralne drave. Ni jedna od njih ne smije ometati ili spreavati trgovinu i druge oblike saradnje neutralne drave sa neprijateljem, koji su dozvoljeni prema ratnom pravu. b) Prevencija svaka zaraena strana duna je npr. sprijeiti krenje prava diplomatskih predstavnika i zlostavljanje graana neutralne drave na vlastitoj teritoriji i na teritoriji koju je okupirala; c) Trpljenje zaraena strana je duna trpiti interniranje na neutralnom podruju neprijateljskih trupa koje su tamo dobile utoite do kraja rata, ako su prethodno razoruane. Takoer je duna trpiti boravak neprijateljskih ratnih brodova u neutralnoj luci, uz stroga ogranienja koja nameu pravila o neutralnosti u pomorskom ratu. Nezaraenost i nesvrstanost. Nakon Brajan-Kelogovog pakta poelo je preovladavati politiko uvjerenje da je neutralnost u odnosu na rtvu agresije nemoralna. Ali na poetku II sv.rata neke faistike sile poele su proglaavati nezaraenost u tom ratu. Osim to neko vrijeme nisu uestovale u neprijateljstvima, nisu se uzdravale od pruanja pomoi ostalim faistikim zemljama na sve druge naine. Izraz nezaraenost za stanje izmeu zaraenosti i neutralnosti prva je upotrijebila diplomatija faistike Italije. I u oruanim sukobima nakon 1945.godine u kojima Vijee sigurnosti UN nije preduzimalo nikakve akcije, nezaraenost je kao stvarna praksa prevladala nad klasinom neutralnou, mada ne pod tim imenom. Sadraj nezaraenosti do danas nije kodificiran pravnim pravilima. Pojam nesvrstanosti odnosi se na zemlje koje su odbijale stupiti u neki od blokova u vrijeme hladnog rata. Veina tih zemalja je odbijala da na svom podruju dozvoli uspostavljanje stranih vojnih baza. Neutralnost i sistem UN. Ukoliko Vijee sigurnosti preduzme akciju na osnovu Poglavlja VII, neutralnost svih lanica UN postaje neodriva. Ali uee drava u prinudnoj akciji UN protiv drave agresora, samo po sebi ne stvara ratno stanje izmeu lanica UN i drave napadaa. Zbog toga uesnici tih sukoba nisu zaraene strane i izmeu njih ne nastaje ratno stanje. U sukobima u kojima izostane kolektivna akcija UN poloaj drava koje ne uestvuju u ratu je mnogo blii nezaraenosti nego klasinoj neutralnosti. One vie nisu dune na uzdravanje koje bi ukljuivalo apsolutnu nepristrasnost. Npr.ukazivanje protivneutralne pomoi, pa ak i snabdijevanje orujem suprotne zaraene strane danas ne bi mogli biti povod za napad na neku takvu dravu.

DUNOSTI NEUTRALACA I ZARAENIH STRANA POSEBNO NA PODRUJU NEUTRALNE DRAVE

Dunosti neutralaca i zaraenih strana u kopnenom ratovanju kodificirane su Petom enevskom konvencijom o pravima i dunostima neutralnih sila i osoba u sluaju rata na kopnu iz 1907. Dunosti zaraenih strana. Njihova prva dunost je potivanje nepovredivosti teritorije neutralne drave. Neutralna drava moe (dakle ne mora) na svoju teritoriju primiti trupe zaraene strane koje nastoje izbjei zarobljavanje. Pri prelasku granice e ih iz razloga vlastite sigurnosti razoruati i internirati ih to dalje od bojita. Odbjegle ratne zarobljenike neutralna drava moe primiti i ostaviti na slobodi, ali im moe odrediti boravite. Neutralna drava moe dozvoliti prelazak ranjenika i bolesnika zaraenih strana preko svoje teritorije, pod uslovom da u tim transportima nema boraca niti ratnog materijala. Dunosti neutralnih drava. Minimalna dunost im je da na svojoj teritoriji ne dozvole organizovanje borakih odreda zaraenih strana, niti otvaranje ureda za njihovo regrutiranje.

88

WWW.BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COM
Mada to nije izriito predvieno Petom konvencijom, ranije se krenjem neutralnosti smatrao izvoz oruja i municije i davanje ili garantiranje zajmova same neutralne drave nekoj od zaraenih strana. Danas se te zabrane uglavnom ne potuju. Neutralni dravljani koji borave na podruju zaraenih ne uivaju zatitu iz IV enevske konvencije iz 1949. Ako su na okupiranoj teritoriji, strani dravljani su izjednaeni sa svim ostalim osobama koje se nalaze na toj teritoriji i njih titi IV konvencija. Dunosti neutralaca i zaraenih strana u pomorskom ratu. Ove dunosti obuhvaene su Trinaestom hakom konvencijom o pravima i dunostima neutralnih sila u sluaju pomorskog rata iz 1907.godine. Zaraene strane dune su potivati suverenitet neutralne drave i uzdravati se na njenoj teritoriji od svakog akta koji bi predstavljao povredu tog suvereniteta. U pomorskom ratu posebno vano je pitanje nekodljivog prolaska teritorijalnim morem. Prolaz kroz te vode je slobodan, uz ogranienja koja pravo mora propisuje i za vrijeme mira. Uivaoci prava nekodljivog prolaska su sve vrste brodova zaraenih strana, ukljuujui i ratne brodove. Prolazak se mora obaviti bez prekida ili odgode i ne smije dirati u mir, red ili sigurnost primorske drave. Neutralna drava moe, bez pravne i stvarne diskriminacije meu stranim brodovima, privremeno obustaviti tj. suspendirati nekodljivi prolazak stranih brodova ako je takvo obustavljanje bitno za zatitu njene sigurnosti. Dunosti neutralne drave. Neutralna drava mora prema objema zaraenim stranama jednako primjenjivati uvjete, ogranienja i zabrane koji su doneseni u toj oblasti. Neutralnoj dravi je zabranjeno snabdijevati zaraenu stranu ratnim brodovima, orujem ili bilo kojim ratnim materijalom. Meutim, ono to se zabranjuje neutralnoj dravi, ne zabranjuje se njenim ili stranim fizikim i pravnim osobama, osim kad je u pitanju prodaja ratnih brodova. Ratni brodovi zaraenih strana u neutralnoj luci. Tu se naelno primjenjuje pravilo od 24 sata. Naime, ratni brod zaraene strane koji se zatekao u luci neutralne drave ili u njenim vodama u trenutku izbijanja rata, duan je isploviti u roku od 24 sata ili u roku propisanom pravom neutralne drave. Ako se u neutralnoj luci istovremeno nau brodovi protivnikih strana, mora proi najmanje 24 sata izmeu njihovih isplovljavanja. U neutralnim lukama se mogu obavljati samo prijeko potrebne popravke stranog broda nuni za sigurnost njegove plovidbe, ali ne i za poveanje njegove borbene moi. Te potrebe procjenjuje neutralna vlast. Gorivom se mogu snabdijeti koliko im je potrebno da stignu do najblie luke u svojoj dravi. Ako se ratni brod zaraene strane zadri u luci due nego to smije ostati, neutralna drava ga smije onesposobiti za plovidbu do kraja rata. Posadu moe ostaviti na brodu ili je smjestiti na kopno uz ogranienje kretanja.

NEUTRALNI I NEPRIJATELJSKI TRGOVAKI BROD I ROBA U POMORSKOM RATOVANJU

89

WWW.BH-PRAVNICI.COM