by Rope

I dio:

UVOD

POJAM I NARAV MEUNARODNOG PRAVA

Meunarodno pravo je sistem pravila koja na pravni nain ureuju odnose izmeu subjekata
toga prava. Dakle, osnovni elementi su:
a) meunarodno pravo je sistem pravnih pravila u smislu da se pretpostavlja da ono u svojoj
cjelini nema praznina.
Ako stranke meunarodnog spora povjere svoj spor nekom meunarodnom sudskom ili
arbitranom tijelu, vrlo je mala mogunost da se sudija/arbitar suoi sa problemom pravne
praznine, mada se i to u rijetkim sluajevima deava. ( ili je pravilo previe uoptene, te time ne nudi
rjeenje, ili ne postoji pravilo opeg meunarodnog prava, koje neku materiju regulie, jer ne postoji konsenzus
drava o nekom pitanju ili pravilo u praksi nije mogue primjeniti)

b) meunarodno pravo na pravni nain ureuje odnose izmeu svojih subjekata

c) pojam subjekta meunarodnog prava se kroz historiju mijenjao:
vladari drava
nosioci prava i obveza
suverene drave
danas i meuvladine meunarodne organizacije
priznati ustanici i oslobodilaki pokreti koji se bore za dravnost ( oni su
privremeni subjekti s ogranienom pravnom i poslovnom sposobnou)
Iako meunarodno pravo nije zatieno djelotvornom dravnom sankcijom, ipak se radi o
pravu! (iako se ta pravila esto kre) U mnogo emu se razlikuje od unutarnjeg prava:
UNUTRANJE
-

subordinacija (subjekti podinjeni

pravu koje propisuje dravna vlast)

centralizirani organi za osiguranje i

izvrenje pravila unutranjeg prava
sudski organi koji su nadleni za
rjeavanje sporova izmeu svih
subjekata unutr. prava

sistematizirane

Izvori

Sistematizacija

Provoenje

Sankcije

MEUNARODNO

pojedinci
pravna lica
ustav
zakon
podzakonski akti

Subjekti

suverene drave
meuvladine organizacije
ugovori
obiaj
opa naela prava
neke vrste jednostranih akata
drava
koordinacija (stvara se, mijenja,
dokida i primjenjuje u odnosima
jednakih drava i dr. subjekata
podinjavanje poiva na slobodnoj
volji)

nema centraliziranih organa za

sprovoenje
nema stalnih sudskih organa, ve
se sporovi rjeavaju putem
arbitranih meunarodnih sudova
koji se temelje na obostranom
pristanku stranaka u sporu.
specifine i decentralizirane
najtee su svakako ekonomske
sankcije

by Rope
PODJELA PRAVILA MEUNARODNOG PRAVA
S obzirom na prostornu vanost, razlikujemo pravila opeg i pravila partikularnog
(posebnog) prava.
Pravila opeg meunarodnog prava primjenjuju se u itavoj meunarodnoj zajednici, a pravila
partikularnog meunarodnog prava su ona iji je domaaj primjene ogranien na poseban
krug drava i drugih subjekata.
S obzirom na domaaj vanosti, razlikujemo imperativna ili apsolutno obavezujua (ius
cogens) pravila i dispozitivna pravila (ius dispositivum).
Ius cogens su takva pravila od kojih nije doputeno odstupanje. Bilo koje pravilo u
suprotnosti sa imperativnim pravilom, nitavo je. U ius cogens spadaju i pravila koja
zabranjuju zloin genocida i nepotivanje drugih ljudskih prava. Tu spada i zabrana
diskriminacije po bilo kojoj osnovi.
Ius dispositivum su mnoga pravila opeg i sva pravila partikularnog meunarodnog prava.
Partikularna pravila njihove stranke mogu novim zajednikim sporazumom u svakom
trenutku dokidati ili mijenjati.
S obzirom na oblik (formu), razlikujemo pravila u pisanom obliku i pravila u nekom drugom
obliku, najee usmena pravila.
Pravila u pisanom obliku mogu se stipulirati u ugovoru ili izraziti u drugom meunarodnom
instrumentu kao to je rezolucija Ope skuptine UN-a i presude meunarodnog sudskog
tijela.
Pravila koja nisu u pisanom obliku mogu biti obiajna pravila, mada se i ona najee
potvruju nekim pisanim aktom. Takoer, mogui su i ugovori sklopljeni u usmenom obliku,
ali se i o njima sastavlja pisani dokument.
ODNOS MEUNARODNOG I UNUTARNJEG PRAVA
I dualistiko i monistiko shvatanje
Dualistiko meunarodno i unutranje pravo su dva odvojena, ali uzajamno povezana prava
(meunarodno pravo se mora transformirati u domae zakonodavstvo).
Monistiko meunarodno i unutranje pravo su jedan pravni poredak (propisi
meunarodnog prava utiu na domae, i obratno).
II obiajno meunarodno pravo u sudskoj ustavnoj praksi drava
Engleska je prva zemlja u kojoj je uoen taj problem, i to prije nastanka dualistikog i
monistikog shvatanja. Poetkom 18. st. Lord Mansfield je smatrao da meunarodno pravo
ini dio prava Engleske, to je ustvari bio poetak tzv. doktrine inkorporacije. Engleski
sudovi su izravno primjenjivali pravila meunarodnog (obiajnog) prava, osim ako bi bila u
suprotnosti sa domaim zakonodavstvom.
Od polovice 19. st. prevladava doktrina transformacije, prema jojoj je meunarodno pravo
dio prava Engleske samo ako su njegova pravila na jasan nain usvojena i uinjena dijelom
prava Engleske, i to bilo temeljem zakona, sudskih odluka ili ustanovljene prakse.
SAD uglavnom slijede praksu UK-a, to je sluaj i sa zemljama Commonwealtha.

by Rope
III primjena meunarodnih ugovora po organima drava njihovih stranaka
U Ujedinjenom Kraljevstvu vlast sklapanja i ratifikacije meunarodnih ugovora pripada
Kraljici, ali tek na savjet prvog ministra, ministra Krune, veleposlanika i drugih dunosnika.
U SAD-u Ustav zemlje predvia da e predsjednik imati vlast, da na savjet i uz saglasnost
Senata, sklapa ugovore, uz uzvjet da 2/3 prisutnih senatora sudjeluje u usvajanju.
Kad su u pitanju drave kontinentalne Evrope, ova procedura je takoer ureena ustavom.
IV unutranje pravo drava pred meunarodnim tijelima
Neke meunarodne organizacije postavljaju posebne uvjete za primanje novih drava u
njihovo lanstvo. To je sluaj sa Vijeem Evrope, EU, OESS-om, i sl. Sud Evropskih
zajednica u Luksemburgu i Evropski sud za ljudska prava u Strazburu, nadleni su za
odreene vrste sporova drava lanica EU, odnosno Vijea Europe.
RAZVOJ ZNANOSTI MEUNARODNOG PRAVA
U pravnoj znanosti kroz povijest dolo je do sukoba dviju tenji. To je sukob izmeu
solidaristike i voluntaristike koncepcije o uvjetima nastanka i djelovanja pravnih pravila.
Solidaristika koncepcija polazi od postojanja meunarodne zajednice (ili ovjeanstva u
cjelini) kao neke datosti u pravo. Prestae te koncepcije naglaavaju postojanje pravila nekog
opeg i objektivnog prava koje drave i druge teritorijalne cjeline ne mogu lako osporiti.
Voluntaristika koncepcija zastupa stajate da je pravo oduvijek bilo proizvod volja suverenih
vladara ili drava. Unutarnje pravo u nekoj dravi proizvod je volje te drave, tj. njezinih
zakonodavnih i drugih organa, a meunarodno pravo je proizvod suverenih volja vie ili svih
drava. Pristae ove koncepcije ne priznaju pravila opeg prava koja bi ograniavala volju
pojedinanih drava, osim onih na koja su sve drave dale neku vrstu pristanka. ovjeanstvo
kao takvo je za njih izvapravna kategorija.
Povijesni razvoj tih tenji (koncepcija)
IUS GENTIUM U RIMSKOM PRAVU
Naziv jus gentium koji se uportrebljava za meunarodno pravo, prvobitno je nastao u
rimskom pravu, a bio je dio unutarnjeg prava rimske drave ali sa zajednikim crtama s opim
naelima prava koja su danas jedan od izvora opeg meunarodnog prava. Pravila jus gentium
stvarala su se poglavito u praksi rimskog suca praetora peregrinusa koji je presuivao u
trgovakim sporovima izmeu rimskih graana i peregrina tj. pripadnika pokorenih naroda
pod rimskom vlau, ili u sporovima izmeu samih peregrina.
Rimski graani bili su podvrgnuti njihovom vlastitom pravu: jus civile ili jus Quiritum, koje
je bilo formalistiko i djelomino sakralne naravi. Jus gentium se naprotiv, sastojao od
pravnih pravila za koja se vjerovalo da imaju univerzalnu (openitu) primjenu i da ih priznaju
svi narodi i svi ljudi bez obzira na dravnu pripadnost ili oblik civilizacije.
Rimski pravnih Gaj u svojim Institucijama izvrio je podjelu cjelokupnog prava na jus civile,
koje svaki narod stvara za svoje potrebe, te na jus gentium koje je zasnovano na prirodnom
razumu (naturalis ratio) i koje je zajedniko svim narodima. Rimski narod, prema Gaju,
djelomino primjenjuje svoje vlastito pravo (jus civile), a djelomino pravo zajedniko svih
narodima (jus gentioum).

by Rope
Mnogi rimski pravnici nisu inili razliku izmeu jus gentium i jus naturale tj. prirodnog prava
ija su pravila zasnovana na naravi ovjeka kao razumnog, drutvenog i prirodnog stvorenja i
da ta pravila nuno ureuju ljudsko ponaanje. Prema klasinom pravilu Ulpianu prirodno
pravo je ak ono koje priroda ui sve ivotinje, koje nije ogranieno samo na ljudsku vrstu.
Naela jus gentium kao dijela pozitivnog rimskog prava imala su snaan utjecaj na
kodifikaciju sveukupnog rimskog prava u doba cara Justinijana. Na taj nain pravila iz jus
gentium nadivjela su rimsku dravu i Bizant. Ona su se stoljeima neposredno primjenjivala
u mnogim drutvima, sve do kodifikacije graanskog prava u 19. st.
b) BOANSKO, PRIRODNO I POZITIVNO PRAVO U DJELU SV. TOME AKVINSKOG
U Europi u srednjem vijeku, prije Reformacije poetkom 16. stoljea, karakteristina za
meunarodne odnose bila je odsutnost suverenih drava u modernom znaenju. Umjesto
nacionalnih i teritorijalnih drava postojala je feudalna organizacija drutva zasnovana na
uzajamnim pravima i dunostima sizerena i vazala s obzirom na dranje i uivanje zemlje.
Crkva je u tom razdoblju bila gotovo jedini ujedinjujui faktor drutva te je ak imala jau
kohezivnu snagu od slabe vlasti cara i Svetog Rimskog Carstva.
U 13. stoljeu zbog gospodarskog razvoja i proirenja trgovine posebno u sjevernoj Italiji,
oivljava se rimsko pravo. Nastaje i kola glosatora. Iz rimskog prava obnovljena je ideja
ovjeka kao graanina a ne kao podanika vie vlasti. Aristotelova filozofija sadravala je ideju
o dravi kao tijelu graana dovoljnome za svrhe ivota, dakle kao proizvodu prirodu.
Crkva se potrudila kanalizirati ogromno zanimanje za Aristotelom prilagoavajui njegovu
filozofiju kranskoj kozmologiji. Tu veliku sintezu na uspjean nain i s trajnim uincima
obavio je dominikanski redovnik Toma Akvinski. Time je unutar Crkve napravio
nepopravljivu napuklinu u hijerokratskoj doktrini papinske vlasti.
U njegovim djelima Summa Theologiae i komentaru Aristotelove Politike, moe se nazrijeti
podjela prava na Vjeno, Boansko pozitivno, prirodno te na ljudsko pozitivno pravo.
Prema Tomi Akvinskom, postoji Vjeno pravo ili vjeiti koncept Boanskog prava, koje je
Boja zapovijed za upravljanjem stvarima koje on predvia. Cilj Boanskog vladanja je Bog
sam, a njegovo pravo nije nita drugo nego on sam. Stoga Vjeno pravo nije podlono
nikakvom vanjskom cilju. Tako, Vjeno pravo nije nita durgo nego primjer boanske
mudrosti u upravljanju kretanjima i inima svega.
Meutim, za Tomu ne znai da Vjeno pravo ovisi o Bojoj samovolji. Boja mudrost je
mjera stvari, i ona je sama po sebi istinita. Upravo zato to je Bog, on ne moe djelovati
nerazumno i biti sa sobom u kontradikciji. Ljudski razum ne moe u potpunosti shvatiti
smisao Boje vlasti, nego je poima djelomice i na svoj nain.
Dio Vjenog prava otkriven je ljudima u obliku Boanskog (pozitivnog) prava, u Svetom
pismu. Pravila tog Boanskog prava su 10 Bojih zapovijedi datih Mojsiju na Sinaju.
Osim otkrivenja, postoji i drugi nain kojim ljudi spoznaju dijelove Vjenog prava. To je
putem prirodnog prava koje je participacija razumnim stvorenja u Vjenom pravu. Ali samo
ovjek, s obzirom da je razumna ivotinja moe uhvatiti neka ozraja Vjenog prava,
makar glede nekih openitih naela prirodnog prava.
Po Tomi svjetovna vlast postoji da bi ouvala unutarnji mir graana koliko se to moe postii
putem zakonodavstva potkrijepljenog sankcijama.
Time smo doli do ljudskog (pozitivnog) prava. Neke njegove zapovijesti izvedene su poput
zakljuaka neposredno iz prirodnog prava. Npr. zapovijed ne ubij moe se izveti iz one ne
uini nikomu zlo. Druge se zasnivaju na tumaenju prirodnog prava. Npr. prirodno pravo
propisuje da se zloin mora kazniti, a da nita ne navodi hoe li ovo ili ono biti kazna. Glavna
svrha ljudskog prava je da jasno definira prirodno pravo i da ga podvrgne vremeskim
sankcijama.

by Rope
Boansko pravo ne ponitava ljudsko pozitivno pravo ako je ono zasnovano na prirodnom
razumu i na prirodnom pravu.
c) HUGO GROTIUS O PRIRODNOM PRAVU I O VOLJNOM PRAVU
Renesansa je oslobodila silne intelektualne mogunosti ljudi. Potaknula je znanstvena
istraivanja iji su se rezultati odrazili u naoruanju, u brodogradnji i u navigacijskim
instrumentima.
S Reformacijom u 16. st. u Europi nestaje srednjovjekovne ideje svjetske drave i crkvenog
jedinstva s papom na elu kao vrhovnim moralnim autoritetom. Umjesto feudalne
organizacije drutva nastaju svjetovne, po pravilu naionalne i teritorijalne drave.
Hugo Grotius, otac meunarodnog prava u svom je ivotnom djelu De jure belli ac pacis
libri tres, povukao razliku izmeu vieg prirodnog prava (jus nauturae) i voljnog prava (jus
voluntarium).
On je svoju ideju prirodnog prava udaljio od Boga. Prirodno pravo je po Grotiusu prije svega
zasnovano na razumu i na prirodi ovjeka kao drutvenog i razumnog bia. Prirodno pravo je
po njemu diktat razuma koji naglaava da je neki in, s obzirom na njegovu suprotnost ili
sklad s ovjekovom racionalnom prirodom li moralno pogrean ili moralno podoban, te ga je
prema tome Bog kao stvoritelj prirode zabranio ili naredio. Prirodno pravo je prema Grotiusu
nepromjenljivo i ak ga niti Bog ne moe mijenjati.
Razlike izmeu Tomina i Grotiusova poimanja prirodnog prava su ogromne. Toma je tvrdio
da nitko osim samog Boga ne moe znati Vjeno pravo u njegovoj cijelosti, a prirodno pravo
je tek neka nesavrena ljudska percepcija i sudjelovanje razumnih stvorenja u Vjenom pravu.
Nasuprot njemu, Grotious je Vjeno pravo apsorbirao u prirodno pravo. Nepromjenljiva
pravila prirodnog prava on je postavio ak iznad Boga. A poto su diktat razuma, ona su
razumljiva svakom razumnom stvorenju.
Uz prirodno pravo (jus naturae), Grotius poznaje i voljno pravo (jus volontarium) koje potom
dijeli na Boansko voljno pravu (jus voluntarium divinum) koje Bog propisuje bilo nekim
narodima posebno, poput idova, ili itavom ovjeanstvu, te na ljudsko voljno pravo (jus
voluntarium humanum).
U okviru ljudskog voljnog prava postoji civilno pravo (jus civile) koje proizlazi iz svjetovne
(graanske) vlasti, i koje propisuje drava. To je vrsta javnog prava koje proizlazi iz dravne
vlasti. Uz to civilno pravo postoje jos 2 ljudska voljna prava. Jedno je ue, a drugo ire od
civilnog prava. Prvo je podlono pravu drave, tj. civilnom pravu, i obuhvaa zapovijedi koje
otac izdaje sinu ili gospodar robi ili sluzi.
Pravo ire od civilnog prava je ljudsko voljno meunarodno pravo (jus gentium). Ono je
steklo obvezatnu snagu putem volje svih naroda, ili makar njihove veine. Tako je jus gentium
po Grotiusu neto sasvim razliito od jus gentium u rimskom pravu ili u spisima Tome
Akvinskog. U Grotiusovu znaenju i sve do dananjih dana, jus gentium je javno pravo na
koje su pristale drave i koje ureuje njihove uzajamne odnose. Prema njemu, ako je ljudsko
vojno meunarodno pravo (jus gentium) u skladu s diktatom razuma, ono je ustvari
asimilirano prirodno pravo, jer je njegov izraz.

by Rope
d) PRIRODNO PRAVO U DJELU VATTELA
Vattel se zalago za jednakost svih drava. Za Vattela meunarodno pravo (droit des gens) po
porijeklu nije nita drugo nego prirodno pravo primijenjeno na narode. Ono je nepromjenljivo
i narodi ga ne mogu mijenjati svojim ugovorima, ne mogu ga se osloboditi svojim
ponaanjem niti se uzajamno mogu oslobotiti od njegova potivanja.
Pozitivno meunarodno pravo koje proizlazi iz volje naroda, Vattel je podijelio u 3 vrste:
voljno pravo (droit volontaire) koje proizlazi iz pretpostavljenog pristanka, ugovorno pravo
koje proizlazi iz izriitog pristanka te obiajno pravo koje proizlazi iz preutnog pristanka. Ta
podjelana veoma openit nain odgovara trima glavnim izvorima meunarodnog prava
propisanima u l. 38. Statuta meunarodnog suda: opim naelima prava, ugovoru i obiaju.
e) GLAVNE ZNAAJKE POZITIVIZMA OD 19. ST. DO DANAS
Prijelaz iz 18. u 19. st. je razdoblje plodne sublimacije prirodnog prava i njegove genijalne
transformacije u pisane pravne tekstove, temeljene na ljudskom razumu i na prirodnom stanju
ovjeka.
Tu moemo ubrojiti ameriku Deklaraciju o neovisnosti iz 1776. i Ustav SAD-a iz1789., te
francuska Deklaracija o pravima ovjeka i graanina iz 1789.
Pozitivistika ili voluntaristika doktrina 19. stoljea je bila posljedica afirmacije niim
ograniene suverenosti drava. Budui da se drava smatrala jedinim subjektom
meunarodnog prava i budui da je suverena, smatralo se da je neovisna u odnosu na sve
druge drave. Poto se smatrala neovisnom, nije bila podlona nikakvim viim pravnim
pravilima, dakle bilo kojoj vrsti prirodnog prava koje bi joj nalagalo kako se treba ponaati u
odnosima sa sebi jednakim dravama.
Iz toga je proizaao koncept prava kao iskljuivog proizvoda volje drava, po kojem niti jedna
drava ne moe biti obvezana nikakvim pravom na koje nije dala svoj pristanak. Mogua su
samo 2 izvora prava: ugobor koji drave prihvaaju izriito, te obiaj na koji one daju svoju
preutnu suglasnost (tacitus consensus).
Takav pozitivizam, koji se svodio na voluntarizam, bio je ustvari odraz potreba graanskog
drutva od poetka 19. st. narasli trgovaki i politiki odnosi drava nisu se vie mogli upirati
na izrazito subjektivne iskaze pravila prirodnog prava. Novi meunarodni odnosi bili su
mogui jedino na temelju preciznih pravila pozitivnog prava. Iz toga je proizaao pokret
kodifikacije graanskog prava.
Negativni aspekt tog razvoja ugledao se u prenaglaenom pridavanju vanosti suverene volje
drava koja nije ograniena nikakvim viim pravom. Pravo je moglo biti sasvim nehumano, i
to kako u njegovu sadraju tako i u primjeni.
Tek je ishod II. svjetskog rata u punoj mjeri ukazao na neadekvatnost voluntaristike doktrine
u praksi. Suci u Nrnbergu i u Tokiju nisu bili u stanju u cijelosti obrazloiti svoje presude
pravilima meunarodnog prava na koje su prije toga izriito pristale bilo Njemaka ili Japan,
pa ni bilo koja druga drava u svijetu.
Vie od tih dviju presuda, na neadekvatnost voluntarizma ukazalo nam je savjetodavno
miljenje Meunarodnog suda izreeno 1951. glede Rezervi na Konvenciju o genocidu iz
1948. Tako su nacistiki i japanski zloini iz II. svjetskog rata, koje Konvencija iz 1948. treba
sprijeiti i kazniti, dokazali politiarima i teoretiarima da iznad pozitivnog prava na koje su
drave pristale postoje i neka via naela moralnog prava.

by Rope
PRAVINOST U MEUNARODNOM PRAVU
U meunarodnom pravu, treba razlikovati pravinost (aequitas) za razliku od pravde
(iustitia). Po svojoj naravi, pravinost ne moe biti izvor meunarodnog prava, ali se ona
nikako ne smije ni zanemariti u postupku primjene, pa i nastanka njegovih pravila. Pravinost
treba shvatiti kao siguran i spontan osjeaj pravednog i nepravednog, naroito kada se oituje
u presuivanju nekog konkretnog i posebnog sluaja. Pravinost treba posebno razmatrati u
sklopu sudakog i arbitranog odluivanja u konkretnim sporovima.
Pravinost infra legem meunarodni sudac duan je voditi rauna o mjeri koja je u skladu s
potivanjem prava. Sudac e se voditi pravinou u primjeni svakog pravnog pravila, ak i
kada ga stranke nisu na to izriito ovlastile. Sudac e se voditi pravinou posebno u sluaju
kada mu pozitivno pravo ostavlja slobodu diskrecionog odluivanja (npr. kada je u pitanju
procjena nastale tete). Dakle, kad je u poloaju da bira izmeu vie moguih rjeenja, sudac
bi trebao odabrati ono koje se njemu ini najpravinijim, uzimajui u obzir sve okolnosti
konkretnog sluaja.
Pravinost praeter legem primjenjuje se u sluaju pravnih praznina, a naroito u rjeavanju
sporova izmeu drava kada je u pitanju razgranienje njihovih kopnenih ili morskih prostora.
Meunarodni sudac i arbitar imaju iroke ovlasti u odluivanju po pravinosti praeter legem,
ali i veliku odgovornost u izricanju pravde.
Pravinost contra legem odnosi se na posebno ovlatenje dato od stranaka sudu da njihov
spor odlui po naelu pravinosti, ex aequo et bono. Pri tome, sud ne smije zanemariti
primjenu pravila pozitivnog prava ako ono postoji, da bi izbjegao nepravednu odluku, osim
ako ga stranke nisu na to ovlastile.
II dio:

IZVORI MEUNARODNOG PRAVA

OPA NAELA PRAVA

To su slijedea naela:
Pacta sunt servanda ugovori se moraju potovati, tj. slobodno preuzete ugovorne obaveze
moraju se izvravati u dobroj vjeri.
Bona fides naelo dobre vjere; ne odnosi se samo na izvravanje ugovornih obaveza, nego i
na izvravanje pravomonih sudskih presuda, tumaenje pravnih propisa i dr.
Svako protupravno djelo povlai odgovornost po pravu i dunost poinitelja da nadoknadi
tetu, s tim da neke okolnosti iskljuuju protupravnost:
- pristanak subjekta protiv kojeg je djelo upravljeno
- via sila
- krajnja nuda i opasnost
- samoodbrana, itd.
Ugovor treima niti kodi niti koristi (pacta tertiis nec nocent nec prosunt) tj. ugovor ne
stvara prava ni obaveze za tree drave bez njihova pristanka.
7

by Rope

Ukoliko jedna od stranaka prestane izvravati ugovor, druga i ostale stranke imaju pravo
suspendirati njegovo djelovanje, pa ak i okonati ga u odnosu na dravu kriteljicu.
Naela koja ponitavaju pristanak dat na ugovornu ili drugu pravnu obavezu (mane kod
oitovanja volje) bludnja, prijevara, korupcija pregovaraa, prisila, itd.
Nikome se ne moe osporavati vlastito ponaanje.
Niko ne moe prenijeti vie prava na drugoga nego to ih sam ima.
Postoje i naela svojstvena svakom sudskom i arbitranom postupku:
Naelo neovisnosti i nepristrasnosti sudakog tijela, naelo ravnopravnosti i obostranog
sasluanja stranaka, litispendencija (o istoj stvari se ne moe istovremeno voditi postupak
pred dva sudska tijela), res iudicata (konana presuda se mora izvriti u dobroj vjeri i o
presuenoj stvari se ne moe dva puta voditi parnica), naelo da presuda mora biti
obrazloena...

OBIAJ U MEUNARODNOM PRAVU

DVA ELEMENTA OBIAJNOG PRAVA praksa i opinio iuris
Opa naela prava su zajednika svim pravnim porecima. Za razliku od toga, meunarodna
obiajna pravila su specifina samo za meunarodno pravo. Ona nastaju u praksi drava i
drugih subjekata meun. prava, a svrha im je ureenje konkretnih meunarodnih odnosa.
Dva elementa su bitna za nastanak obiajnog pravnog pravila:
(a) materijalni i objektivni element OPA PRAKSA (ponavljano vrenje)
(b) subjektivni i psiholoki element, tj. da je ta praksa prihvaena kao pravo OPINIO
IURIS SIVE NECESSITATIS
Dakle, subjekti meunarodnog prava ponavljaju odreenu praksu u uvjerenju da ta praksa
predstavlja pravnu obavezu, i da bi praksa suprotna njoj bila odstupanje od meunarodnog
prava (krenje).
a) PRAKSA (longa consuetudo); ponavljano vrenje ili dugotrajnost ponaanja.
Takva praksa se najee odvija u odnosima izmeu drava. Najvei broj obiajnih
pravnih pravila se odnosi na drave i njihove meusobne odnose. Za meunarodno
pravo je bitna praksa sljedeih dravnih organa:
Dravni organi nadleni za vanjsko zastupanje, predsjednik, vlada, MVP,
diplomatski predstavnici
Praksa zakonodavnih organa (u pogledu sadraja pr. propisa koje donose)
Praksa sudova drave
Praksa vojnih organa (ako se oruane snage po bilo kom osnovu nalaze na
podruju druge drave)

by Rope
Meunarodni sud je u jednoj od svojih presuda dao svoje miljenje da ta praksa mora biti
jednoobrazna (istovjetna) i kontinuirana (bez znaajnih prekida).
Nije propisano nikakvo vremensko razdoblje da bi se takva praksa transformirala u obiajno
pravilo.
b) OPINIO IURIS pravna svijest ili svijest o nunosti. Radi se o tome da postoji neko
pravilo koje se redovno potuje i koje ima snagu pravnog pravila.
Postoje mnogi meunarodni akti u podruju ceremonijala i protokola, koji se vre gotovo bez
odstupanja, ali su motivirani razlozima utivosti, oportunosti i tradicije, a ne osjeajem pravne obaveze

To je prosti ili puki obiaj (custom) ili socijalni obiaj! Njihovo krenje moe dovesti do
politikih posljedica, ali samo po sebi ne povlai odgovornost po meunarodnom pravu.
Ono po emu se puki obiaj razlikuje od obiajnog pravnog pravila jeste uvjerenje ili svijest
drava da se vladaju prema naelu koje predstavlja pravnu obavezu.
Obiaj je sloen i kontinuiran proces u kojem redovno uestvuje vei broj drava i drugih
subjekata meunarodnog prava. Teko je utvrditi tren kada je tano nastalo uvjerenje da
praksa u pitanju predstavlja pravnu obvezu.
MATERIJALNA I DOKUMENTARNA SREDSTVA OBIAJNOG PROCESA
To su pomona sredstva za utvrivanje pravnih pravila. Preteno se odnose na obiajni
proces. U obiajnom procesu krug tih sredstava nije ogranien samo na sudsku praksu i na
znanost nego obuhvaa i mnoge druge akte koji su od jo veeg znaaja.
Svaki meunarodni ugovor je izvor prava i dunosti njegovih stranaka, i to je
najznaajniji izvor partikularnog meunarodnog prava. Uz to, ugovori su i veoma vana
materijalna i dokumentarna sredstva obiajnog procesa (u procesu nastanka, izmjene i
prestanka obiajnih pravila kako opeg tako i partikularnog meunarodnog prava).
Konvencije o kodifikaciji neke grane meunarodnog prava preteito propisuju pravila u
obliku imersonalnih (bezlinih) normi koja se ne odnose samo na njihove stranke nego i na
sve drave. I otvorene ope konvencije koje propisuju jednaka prava i dunosti, ali jedino za
njihove stranke, mogu se takoer transformirati u pravila opeg meunarodnog prava ako im
pristupi najvei broj drava u svijetu. Primjer za to je Briand-Kelloggov pakt iz 1928. Njime su
UGOVORI

se njegove stranke odrekle rata kao instrumenta njihove nacionalne politike i obvezale su se da e sve svoje uzajamne
sprorove ubudue rjeavati jediono miroljubivim sredstvima. Strankama tog Pakta postale su sve neovisne drave svijeta
osim Argentine, Bolivije, ilea i El Salvadora. Njegov sadraj ve tada je prerastao u ope obiajno pravo i po toj osnovi
obvezivao je sve drave svijeta ukljuivi i te 4 neugovornice.

Ti akti mogu initi i slubene saetke rada

konferencije i sadravati zakljuke drava sudionica koji nisu usvojeni jednoglasno. Takvi
zavrni akti ine neku sredinu izmeu ugovora i prostih preporuka koje usvajaju politiki
organi meunarodnih organizacija u obliku rezolucija i deklaracija. Oni mogu dati poticaj za
stvaranje novih obiajnih pravnih pravila ili mogu znaiti potvrdu ve postojeih pravila, to
ovisi o svakom posebnom sluaju. Openito uzevi vanost i kvaliteta tih dokumenata varira
ovisno o njihovu sadraju, broju drava sudionica konferencije i preciznosti oitovanja volje u
njima.
ZAKLJUCI MEUNARODNIH KONFERENCIJA

by Rope
Zavrni akt Konferencije o sigurnosti i suradnji u Europi, koji su jednoglasno usvojili i
potpisali najodgovorniji dunosnici drava sudionica u Helsinkiju 1975., ima u tom pogledu
veliku vanost.
Meu tim
deklaracijama najznaajnije su one usvojene u Opoj skuptini UN-a, ali od vanosti mogu
biti rezolucije i preporuke odgovarajuih organa Meunarodne organizacije rada, UNESCO-a
i nekih drugih meuvladinih organizacija. Te deklaracije Ope sukptine odraavaju volju
veine drava lanica UN-a i ponekad se izjanjavaju o veoma vanim meunarodnim
pitanjima. Po ustavnim aktima organizacija u pitanju te deklaracije nemaju veu vanost od
prostih preporuka, i one po toj osnovi ne obvezuju ni drave lanice koje su za njih glasovale.
Tekst deklaracije u pitanju mora biti sroen na imperativan nain i mora sadravati precizna
pravila koja se mogu pretvoriti u pravo. Vaan je rezultat glasovanja za deklaraciju u pitanju.
Jednoglasno ili konsenzusom usvojene deklaracije imaju vei autoritet od onih usvojenih
veinom glasova. Konaan dokaz o pravnoj obvezi proizlazi tek iz ponaanja drava nakon
usvajanja deklaracije u pitanju. Ako se golema veina drava pridrava njezinih naela u
praksi, ili ako se one na takvu deklaraciju kasnije pozivaju kao na izvor pravnih pravila na toj
snazi, moe se zakljuiti da je ona postigla cilj (uinak).
DEKLARACIJE POLITIKIH ORGANA MEUNARODNIH ORGANIZACIJA

Ti zakljuci mogu imati

ulogu slinu ili veu od deklaracija usvojenih u Opoj skuptini UN-a. Oni mogu sami
predstavljati praksu drava u pitanju, mogu biti dokazom njihove ve postojee prakse, a
ponekad mogu biti i osnova za buduu praksu. Posebna vrijednost tih zakljuaka lei u tome
to izjave dravnih poglavara i efova vlada obvezuju njihove drave.
ZAKLJUCI SASTANAKA GLAVARA DRAVA I EFOVA VLADA

Jednostrani akti drava mogu se sastojati od neke prakse, tj.

od ponaanja ili od uzdravanja od ponaanja. Oni se mogu oitovati i u usmenom obliku, npr.
kao izjave za novinare, na televiziji, i sl. Oni mogu biti instrumenti u pisanom obliku poput
zakona, dekreta, deklaracija, sudskih presuda i dr. Dakle, ti akti mogu potjecati od
zakonodavne, izvrne, sudske, vojne ili druge nadlene vlasti drave u pitanju.
Obiajna pravila mnogih grana meunarodnog prava, poput prava mora, razvijala su se
najprije putem jednostranih akata drava, prije nego to je dolazilo do sklapanja dvostranih i
mnogostranih ugovora.
JEDNOSTRANI AKTI DRAVA

Statut Meunarodnog suda navodi

sudske rjeidbe, uz znanost, kao pomono sredstvo za utvrivanje pravnih pravila. Izraz
sudske rjeidbe obuhvaa presude i savjetodavna miljenja predratnog Stalnog suda
meunarodne pravde i sadanjeg Meunarodnog suda, potom presude drugih stalnih
meunarodnih sudova, zatim meunarodne arbitrane presude, ali i presude sudova drava.
Spomenute sudske rjeidbe mogu posluiti i kao dokaz da neko naelo ili odreeno ponaanje
nekih drava nije steklo svojstvo pravnog pravila na snazi. Neke presude i savjetodavna
miljenja Meunarodnog suda u Haagu, i to naroito one koje su usvojene znatnom veinom
glasova u sudakom zboru, i koje su obrazloene uvjerljivim pravnim razlozima, imaju velik
autoritet kao dokazno sredstvo o postojanju ili nepostojanju odreenih pravnih pravila.
MEUNARODNA SUDSKA I ARBITRANA PRAKSA

Vrijednost nekog znanstvenog djela ovisi o

meunarodnom ugledu pisca i o njegovoj sposobnosti da uvjerljivim pravnim razlozima
obrazloi stavove koje zastupa i zakljuke do kojih je doao. Mnogi pisci ne opisuju pravo
kakvo je u danom trenutku zaista na snazi (lex lata), nego pravo kakvo bi po njihovim eljama
ili u interesu njihovih drava trebalo biti (lex ferenda). I to su vie iskazi jedne i druge vrste
ZNANOST MEUNARODNOG PRAVA

10

by Rope
izmijeani i nerazgranieni, opada dokazna vrijednost znanstvenih djela o obiajnom pravu na
snazi.
U moderno doba, od pojedinanih djela pisaca znatno su utjecajniji rezultati i zakljuci
vijeanja nekih meunarodnih tijela:
a) Komisija za meunarodno pravo je organ Ope skuptine UN-a koji bira lanove te
Komisije u njihovu osobnom svojstvu, a na kao predstavnike drava. Ipak veliki broj
lanova Komisije su pravni savjetnici svojih vlada. Glavna djelatnost Komisije sastoji se
u pripremanju nacrta konvencija o kodifikaciji i progresivnom razvoju odreenih
podruja meunarodnog prava.
b) Institut za meunarodno pravo je nevladino tijelo, sastavljeno od ogranienog broja
najuglednijih strunjaka koji djeluju u osobnom svojstvu, i koji na upranjena mjesta
biraju svoje nove lanove u postupku tajnog glasovanja. U okviru djelatnosti Instituta
pripremaju se nacrti rezolucija o vanim pitanjima meunarodnog prava na temelju
opirnih prethodnih izvjea pojedinih lanova koji se temeljito razmatraju, naprije u
uem odboru, a potom na plenarnim sjednicama instituta.
c) International Law Association (Drutvo za meunarodno pravo) je takoer nevladino
tijelo koje okuplja nacionalna drutva za meunarodno pravo, ali i lanove pojedince.
Ono putem djelatnosti svojih izvjetaa i odbora te vijeanjima na konferencijama koje se
odravaju svake 2. godine, priprema i usvaja rezolucije o vanim pitanjima
meunarodnog prava.
UVJETI NASTANKA I DOMAAJ OPIH OBIAJNIH PRAVILA
Prema pozitivistikom, tj. voluntaristikom uenju, nijedna drava ne moe biti obavezana
nikakvim pravilom meunarodnog prava, na koji nije dala svoj pristanak. Pristanak moe dati:
1. izriito putem ugovora
2. preutno nastankom obiajnog pravnog pravila
Dakle, prema ovom uenju, obiajno meunarodno pravo zasniva se na preutnom pristanku
(tacitus consensus).1
Meutim, samo meunarodna stvarnost ukazuje na djelovanje pravila opeg meunarodnog
prava na svakom koraku, bez kojih meunarodni mir i saradnja drava ne bi bili mogui.
Uvjeti nastanka pravila opeg obiajnog prava
Sva ova pravila se ne mogu primjenjivati doslovno na sve subjekte meunarodnog prava i na
njihove uzajamne odnose. Npr., u svemirskim istraivanjima moe sudjelovati vrlo mali broj
drava; drave bez morske obale ne mogu imati udjela u praksi odreivanja irine
teritorijalnog mora i sl.
Ali, kod pravnog ureenja svih tih dijelova prava, pravo sudjelovanja imaju sve drave.
Mnoge drave u takvim pitanjima ostaju pasivne prema obiajnom procesu u toku zbog
vlastite nezainteresiranosti za dato pitanje.
Stoga, u praksi koja vodi nastanku opeg obiajnog pravila moe sudjelovati manji broj
drava koje su posebno zainteresirane za neku oblast. Jednom nastalo ope uvjerenje o
pravnoj obaveznosti te prakse (opinio iuris) pretvara tu praksu u novo pravilo koje obavezuje i
one drave koje nisu sudjelovale u njegovom stvaranju, a nisu se djelotvorno suprostavile.
1

Kad bi ovo uenje bilo primjenjivo u cjelini, teko da bi pravila opeg meunarodnog prava uope bila mogua
ili bi bila izuzetno malobrojna i neznatna

11

by Rope
Ukoliko neka drava eli da se odupre meunarodnoj praksi koja bi mogla dovesti do
nastanka novog opeg obiajnog pravila, ona mora uloiti protest aktivnim sudionicima te
prakse. Protest znatnijeg broja drava protiv neke obiajne prakse moe sprijeiti obiajni
proces i tada do nastanka novog obiajnog pravila nee nikada doi.
DOMAAJ njihove vanosti:
a) IMPERATIVNE NORME opeg meunarodnog prava:
1. ius cogens nakon to nastanu imaju retroaktivan uinak! To su npr:
pravila o zabrani genocida i drugih zloina prema meunarodnom
pravu,
pravila o zabrani diskriminacije ljudi;
2. norme koje suprotno ponaanje zabranjuju za ubudue (npr. o pravu mora)
b) DISPOZITIVNE NORME opeg meunarodnog prava:
Nakon to odreena pravila postanu dijelom pozitivnog meunarodnog prava, drave
mogu u svakom trenu od njih odstupiti sklapanjem posebnog ugovora za njihove
uzajamne odnose ili nastankom novih partikularnih obiajnih pravila.
Ako nema takvog posebnog ugovornog odnosa, vrijedi naelo lex specialis derogat lex
generali.
TERET DOKAZIVANJA
meunarodnog prava:

(onus

probandi)

postojanja

pravila

opeg

obiajnog

U tom smislu postoji paradoks u pogledu pravila ius cogens: to je neko imperativno pravilo
vanije za odranje meunarodnog mira, sigurnosti i miroljubive saradnje drava, opada
osjeaj dunosti Meunarodnog suda da dokazuje njegovu opu narav.
Kad je u pitanju ope obiajno pravilo manje politike vanosti, teret dokazivanja pada na
dravu koja se na njega poziva. Pri tomu je najvanije dokazati da se suprotna stranka nije
oduprla ili izuzela od te prakse putem protesta ili konkludentnih radnji koje imaju znaaj
protesta.
Od sudbenog tijela koje po tom pitanju odluuje se oekuje da na temelju dokazane prakse
ustanovi opinio iuris!
KODIFIKACIJA, PROGRESIVNI RAZVOJ I LEGISLACIJA
Obiajni proces drave nastoje razliitim aktima svjesno pospjeivati ili usmjeravati u
eljenom pravcu razvoja.
Najvaniji nain utjecanja na obiajni proces jeste pripremanje i usvajanje konvencija o
kodifikaciji i progresivnom razvoju neke grane meunarodnog prava. Ta praksa se masovno
primjenjivala nakon zavretka II svjetskog rata.
Progresivni razvoj je u Povelji UN-a spomenut ispred kodifikacije! Ove 2 funkcije nisu jasno
razdvoljene. Tako su u veini konvencija te vrste izmijeani propisi koji oituju ve postojea
pravila opeg obiajnog prava s prijedlozima de lege ferenda. U tekstovima konvencija te
vrste mogue je razlikovati 4 vrste pravila:

12

by Rope
a) Ugovorni propisi o istoj kodifikaciji to su pravila koja oituju ve postojee pravo.
To su propisi koji su jo ranije prerasli u ope obiajno pravilo samo odraavaju
postojea pravila na snazi (tzv. konverzija obiajnih pravila u pisana pravila)
b) Propisi koji ine progresivni razvoj meunarodnog prava ova pravila kristaliziraju
postojeu praksu u novo obiajno pravilo. Prije usvajanja konvencije praksa drava jo
nije postala jednoobrazna, a dotina pravila nisu bila prihvaena kao pravo od
potrebne veine drava u svijetu. Donoenje konvencije moe utjecati na okonanje
tog procesa.
c) Legislacija meunarodnog prava putem konvencije ovdje spadaju propisi koji
predviaju potpuno nova rjeenja za nove odnose i novonastale objektivne situacije.
Taj obiajni proces nije jo ni otpoeo, a ova pravila se ne mogu potkrijepiti
postojeom praksom ona su neophodna kada se za konferencijskim stolom ele
uskladiti opreni i posebni interesi velikog broja drava.Ta pravila ne smiju biti
podlona bilo kakvim rezervama stranaka konvencije.
d) Konvencije o kodifikaciji ne mogu biti bez kontraktualnih propisa iz samog
njihovog teksta proizilazi namjera stvaranja prava i dunosti iskljuivo za njihove
stranke.2
Gore navedena podjela je samo uslovna i podlona je razvoju u vremenu!
PARTIKULARNA OBIAJNA PRAVILA
Iako je ugovor najznaajniji nain stvaranja i izmjene pravila partikularnog meunarodnog
prava, u uim odnosima izmeu odreenih subjekata meunarodnog prava mogu nastajati i
partikularna obiajna pravna pravila. Poput opeg obiaja i partikularni obiaj sastoji se iz
dvaju konstitutivnih elemenata: prakse i opinio iuris.
Po svojoj biti partkikularno obiajno pravo ipak je slinije ugovorima nego opim obiajnim
pravilima. Pravila te vrste uvijek se odnose na odreeni krug subjekata meunarodnog prava.
Partkularno obiajno pravilo je preutan sporazum (pactum tacitum), veoma slian ugovorima
u nepisanom obliku. U svakom sluaju, neko novo partikularno obiajno pravilo ne smije biti
u suprotnosti s postojeim imperativnim pravilom dok god se ono ne izmijeni.
Vrste partikularnog obiajnog prava:
a) Lokalni obiaj - Postojale su sumnje u mogunost nastanka obiajnog pravila te vrste. Te
sumnje Meunarodni sud je u presudi iz 1960. o Pravu prolaska (Portugal/Indija), izriito
otklonio navodei da je teko vidjeti zato bi broj drava meu kojima se neki lokalni
obiaj moe ustanoviti na temelju dugotrajne prakse, nuno morao biti vei od dviju.
b) Regionalni obiaj Nije iskljuena mogunost nastanka ni regionalnih obiajnih pravila
koja bi ureivala odnose izmeu drava iz odreenog dijela svijeta koji se po neemu
odlikuju od drugih. Ali ni ta posebna obiajna pravila, poput svih drugih, ne smiju biti u
suprotnosti s imperativnim normama opeg meunarodnog prava (jus cogens) na snazi,
niti ih mogu nadomjestiti.
c) Specijalni obiaj u ugovornom odnosu Radi se o obiaju koji nastaje u okviru
ugovornog odnosa. Drave stranke nekog ugovora mogu u tijeku njegove primjene
odstupiti od njegovih propisa, posebno ako se taj ugovor primjenjuje kroz dugo
2

ovdje spadaju uobiajene zavrne odredbe o potpisivanju, ratifikaciji, pristupu i stupanju na snagu konvencije,
o dozvoljenosti ili zabrani rezervi na konvenciju.

13

by Rope
vremensko razdoblje, a iz nekih razloga ne vri se formalna revizija njegova teksta. Tada
se putem obiajnih pravila usaglauje tekst takvog ugovora s izmijenjenim socijalnim i
politikim uvjetima u kojima se on primjenjuje. Ako je takva praksa stalna, kontinuirana i
jednoobrazna izmeu svih stranaka ugovora, ona moe dovesti do njihova uvjerenja o
obvezatnosti te prakse (opinio juris). Time dolazi do stvaranja partikularnog obiajnog
pravila koje ima uinak revizije de facto ugovornog teksta u pitanju.

PRAVO MEUNARODNIH UGOVORA

KARAKTERISTIKE UGOVORA KAO IZVORA MEUNARODNOG PRAVA
Meunarodni ugovori su najvaniji nain spostavljanja uzajamnih prava i dunosti drava i
drugih subjekata meunarodnog prava u njihovim partikularnim (posebnim) odnosima.
Odnosi izmeu suverenih i jednakih subjekata u biti se zasnivaju na ravnotei i uzajamnosti
(reciprocitetu), mada je u prolosti oduvijek bilo neravnopravnih i nametnutih ugovora.
Neki oblici meunarodne saradnje mogu se urediti samo u obliku pisanog ugovora. ( Npr.:
osnivanje nove meunarodne organizacije i predvianje broja, sastava i nadlenosti njehizin organa; ugovori o
trgovini; ogranienje oruanja itd.)

Najvei broj ugovora sklapa se u pismenom obliku za razliku od obiajnih pravila, pravne
obaveze iz ugovora nije potrebno posebno dokazivati jer o njima postoji pismeni akt. Ipak, to
ne otklanja sporove o tumaenju.
Pravo meunarodnih ugovora se zasniva na nekim opim naelima prava (zajednikim svim
vrstama ugovora), definisanim u sljedeim dokumentima:
(potpisana 1969.; stupila
na snagu 1980.) Konvencija iz 1969.
Pravila ove Konvencije se danas primjenjuju na stranke svih ugovora koji se sklapaju.

1.

BEKA KONVENCIJA O PRAVU MEUNARODNIH UGOVORA

2.

BEKA KONVENCIJA O SUKCESIJI DRAVA GLEDE MEUNARODNIH UGOVORA

(potpisana 1978; stupila na snagu 1996.)

3.

BEKA KONVENCIJA O PRAVU MEUNARODNIH UGOVORA IZMEU DRAVA I

MEUNARODNIH ORGANIZACIJA ILI IZMEU MEUN. ORGANIZACIJA (potpisana

1986; nije jo stupila na snagu)

POJAM I VRSTE UGOVORA

14

by Rope
Meunarodni ugovor se sastoji u saglasnosti volja 2 ili vie subjekata meunarodnog prava!
Cilj je postizanje odreenog uinka po meunarodnom pravu.
Ugovori mogu biti:
a) dvostrani / mnogostrani
b) sastavljeni u jednoj ispravi / vie imeusobno povezanih isprava (note)
c) pisani / u drugom obliku
Da bi ugovor ostvarivao namjeravani uinak, mora ispunjavati sljedee uvjete:
(1) ugovorne stranke moraju biti subjekti meunarodnog prava
(2) predmet ne smije biti nedopustiv pravno nedopustiv je onaj ugovor:
- kojeg je materijalno nemogue izvriti
- koji je u sukobu s nekom imperativnom normom (ius cogens)
(3) izraena volja odgovara stvarnoj volji (u suprotnom mane volje nevaljanost)
(4) posebna forma nije propisana
Svi ugovori na snazi u naelu jednako obvezuju sve njihove stranke. U pravilu ne postoji
hijerarhija izmeu ugovora nalik na hijerarhiju pravnih normi i pravnih akata u unutarnjem
pravu. Djelomini izuzetak od tog pravila je Povelja UN-a.
Nemogue je dosljedno izvriti podjelu svih meunarodnih ugovora prema njihovom
sadraju. Meutim, neke podjele ugovora/ugovornih propisa nisu bez osnove. Npr.:
1) ugovori sklopljeni u pisanom ili nekom drugom obliku to je prva podjela! Usmeni
ugovori su danas vrlo rijetki, ali ukoliko postoje, onda njihove stranke obvezuju kao i pismeni
ugovori. Danas su nezamislivi usmeni ugovori koji ostaju nepisani! Veinom se o njima
sastavlja zapisnik ime dobija pismenu formu.
2) Dvostrani i mnogostrani ugovori u 19. st. su mnogovstrani ugovori bili toliko rijetki da
su inili izuzetke. Gotovo su svi bili dvostrani. U 20.st. je ta praksa potpuno promijenjena.
Ovi ugovori se razlikuju u sljedeem:
Mnogostrani
- mnogi predviaju vlastita pravila o naknadnoj
izmjeni/reviziji njihova teksta
- ako je sklopljen na poetno razdoblje od 5 ili vie
godina, ugovor ostaje na snazi i po isteku tog roka
izmeu preostalih lanica, ako se neka drava
jednostrano povue nakon isteka tog roka
- propisi o prestanku i suspenziji ovih ugovora zbog
bitne povrede neke od stranaka su mnogo sloeniji

Dvostrani
-

tekst ugovora se ne moe promijeniti bez

saglasnosti druge stranke
ako je sklopljen na poetno razdoblje od 5 ili
vie godina, a mogue ga je po isteku roka
jednostrano otkazati, takvim otkazom se on
okonava
bitna povreda ovog ugovora od 1 stranke
ovlauje drugu da se pozove na tu povredu
kao na uzrok prestanka ugovora ili suspenzije
njegove primjene

3) Ugovor-zakon i ugovor-pogodba Ova podjela smatrala se bitnom, da bi se potom poela

zanemarivati. Heinrich Triepel je utemeljio ovu podjelu smatrajui sljedee:

15

by Rope
a) Ugovor-zakon (Vertrag) se sastoji u stapanju volja njegovih stranaka usmjerenih
ka istom cilju. U stvari se radi o jedinstvenoj volji svih stranaka. Takvim
ugovorom sve njihove stranke preuzimaju iste pravne obveze. Oni su slini
zakonima u domaim pravnim porecima drava.
b) Ugovor-pogodba nastaje na osnovu volja njegovih stranaka razliitog sadraja, ali
koje smjeraju istom cilju i uzajamno se dopunjuju (npr. kupovina i prodaja). Ovi
ugovori nisu izvor meunarodnog prava, ve samo pravni poslovi. Oni su slini
kontraktima u domaim pravima.
4) Ugovori ustavi meunarodnih organizacija Ovi ugovori imaju razliite funkcije. Svaki
od njih je izvor prava i dunosti za sve njegove stranke koje tim ugovorom ustanovljavaju
dugoroni okvir meusobne suradnje. Nemaju ogranienja u trajanju. Istovremeno se raa
novi subjekt meunarodnog prava.
Veina tih ugovora iskljuuje mogunost ulaganja rezervi na njih. Veina njih propisuje
postupak za njihove naknadne izmjene i dopune. Da bi te izmjene stupile na snagu za sve
drave lanice organizacije, ne trai se jednoglasnost, nego neka kvalificirana veina.
Nezadovoljna lanica, ako ne eli pristati na takve izmjene, moe samo napustiti
organizaciju.
5) Politiki sporazumi Neki smatraju da postoji posebna vrsta ugovora koje drave sklapaju
s namjerom da ih obaveu samo moralno ili politiki, a da time ne preuzmu nikakvu obavezu.
Ovakva podjela u praksi nije opravdana!
SPOSOBNOST SKLAPANJA UGOVORA
Sve suverene (neovisne) drave su subjekti meunarodnog prava i to njihovo svojstvo ne
ovisi o njihovom priznanju od drugih drava. Njihova sposobnost sklapanja svih vrsta
ugovora nije niim ograniena.
Sposobnost federalnih jedinica Federalne jedinice mogu imati sposobnost sklapanja
ugovora ako se na tu sposobnost pristaje u saveznom ustavu i u njemu propisanim granicama.
Vatikan Drava Vatikanskog Grada/Sveta Stolica je danas openito priznata kao poseban
subjekt meunarodnog prava
Meuvladine organizacije Nema sumnje da gotovo sve meuvladine organizacije imaju
objektivni meunarodni subjektivitet. One su subjekti meun. prava, ali za razliku od drava
ne uivaju opu, ve specijalnu nadlenost. Izvan povjerenih ovlasti, i izvan njeezinih
funkcija, nijedna organizacija nema pravo sklapati ugovore s bilo kojim drugim subjektom
meun. prava.
Ustanici u nekom oruanom sukobu nemaju svojstvo subjekta meunardonog prava erga
omnes. Imaju ogranieno meunarodno svojstvo subjekta, te time i ogranienu sposobnost
sklapanja ugovora tu ogranienu sposobnost stiu tek aktom priznanja, i to samo u odnosu
na dravu koja ih je priznala.
POSTUPCI SKLAPANJA UGOVORA

16

by Rope
1) Pojednostavljeni postupak razmjenjuju se isprave (note, pisma), a onda se ugovor
sastoji od dvije ili vie povezanih isprava. Ali, te isprave moraju predvidjeti da e
njihova razmjena imati za rezultat izraavanje pristanka na ugovor.
2) Sloeni postupak moe se satojati od vie odvojenih radnji:
1. pregovori (ukljuujui usvajanje i ovjeravanje/autentifikaciju)
2. davanje pristanka stranaka da budu vezane ugovorom
i.
ii.
iii.
iv.

ratifikacijom
pristupanjem
potpisom
razmjenom pisama koja ine ugovor

3. razmjena ili polaganje isprava o ratifikaciji

4. registracija ugovora kod Glavnog tajnika UN-a
_________________________________________________ _
1) Pregovori i usvajanje teksta ugovora:
Pregovore, usvajanje i ovjeravanje teksta ugovora obavljaju ovlateni predstavnici drava.
Predstavnik drave odreuje se punomojem od strane nadlenog organa. Punomo nije
potrebna:
dravni poglavar, ef vlade, ministar vanjskih poslova
ef diplomatske misije (za pregovore i usvajanje teksta ugovora s dravom u kojoj je
akreditiran)

akreditirani predstanik drave:

- na meunarodnoj konferenciji
- u meunarodnoj organizaciji ili njenom organu

PREGOVORI Pregovori mogu biti kratki, ali i veoma dugotrajni. Oni se mogu voditi na
razliite naine:
pismenim putem
putem redovnih diplomatskih kanala
na sastanku posebno opunomoenih predstavnika
Kada pregovarai postignu sporazum o odreenim pitanjima, oni stiliziraju dijelove teksta
budueg ugovora ili ugovor u cjelini.
USVAJANJE: Razliito se usvajaju bilateralni i multilateralni ugovori:
1. dvostrani ugovori ili ugovori ogranienog znaaja: Da bi se usvojio nacrt ovakvog
ugovora, u pravilu je potreban pristanak svih drava sudionica pregovora.
2. Veliki broj drava usvaja nacrt ugovora na meunarodnoj konferenciji: Za taj sluaj
Beka konvencija iz 1969. predvia sljedee: Tekst ugovora na meunarodnoj
konferenciji usvaja se 2/3-veinom nazonih3 drava koje glasaju (ne broje se odsutne i
uzdrane drave)
OVJERAVANJE (autentifikacija) teksta ugovora se vri nakon to je on usvojen. Time
ugovarai ustanovljavaju i svjedoe da je tekst vjerodostojan i konaan. Ovjeravanje se vri
na nain i prema postupku predvienom u samom ugovoru.
3

Osim ako dvotreinskom veinom te drave odrede drugi nain glasanja

17

by Rope
U nedostatku takvih odredaba, ovjeravanje se moe izvriti:
potpisivanjem
potpisivanjem ad referendum
parafom predstavnika drava
Nakon to se neki tekst usvoji i ovjeri, prestaje biti nacrtom ugovora. On postaje ugovor koji
jo nije stupio na snagu.
__________________________________________________
2) Pristanak drava da budu vezane ugovorom:
Kod dvostranog ugovora pristanak jedne drave nije dovoljan za stupanje ugovora na snagu!
Neophodno je da i druga strana da svoj pristanak. Mogue je da pri tomu razmijene
instrumente o ratifikaciji, ako je tako predvieno.
Kod mnogostranih ugovora postoje 2 mogunosti da ugovor stupi na snagu:
da sve drave potpisnice daju svoj pristanak,
da pristanak da bar minimalan broj drava propisan u samom ugovoru kao uvjet.
Pristanak se moe dati u sljedeim oblicima (ili na neki dr. nain), ali obavezno pismeno:
a. ratifikacija / prihvat / odobrenje (naknadno preispitivanje) - za svrhu ima da se
ugovorrazmotri u nadlenim tijelima drave prema njenom domaem pravu. Pristanak
se potom daje u sveanom obliku!
b. potpisivanje ugovora postoje ugovori kod kojih ratifikacija nadlenog organa nije
potrebna, ve se on prihvata momentom potpisivanja! Pristanak se izraava potpisom u
sljedeim sluajevima:
- ako se na drugi nain ustanovi da su se drave sporazumjele da potpisivanje ima
takav uinak
- ako namjera drava da potpisivanje ima takav uinak proistjee iz punomoi
njezina predstavnika
c. razmjenom isprava koje ine ugovor
d. pristupanjem ugovoru (adhezija, akcesija) nain izraavanja pristanka na ugovor u
ijem sklapanju neka drava nije sudjelovala, ili je sudjelovala, ali je propustila
predvieni rok da ga ovjeri.
- Postoje tzv. zatvoreni ugovori koji ne predviaju pristupanje treih drava ili ga ak
izriito zabranjuju. Ovdje spadaju svi dvostrani i viestrani ugovori ograniene
naravi.
- Druga skupina su poluotboreni / regionalni ugovori njima mogu pristupiti samo
drave datog regiona.
- Otvoreni ugovori - cilj je da im pristupi to vei broj drava iz svih dijelova svijeta
3) Razmjena ili polaganje isprava o ratifikaciji:
Kod dvostranog ugovora drave razmjenjuju isprave o ratifikaciji ugovora

18

by Rope
Kod mnogostranih ugovora u tu svrhu postoji depozitar. To je drava domain diplomatske
konferencije ili glavni tajnik ili direktor meunarodne organizacije pod ijim je okriljem
odrana konferencija na kojoj je ugovor usvojen.
__________________________________________________
Ugovor stupa na snagu na nain i na dan koji su utvreni njegovim odredbama, ili
sporazumno izmeu drava pregovaraa.
U nedostatku odredaba ili sporazuma o stupanju na snagu, stupa na snagu im sve drave
pregovarateljice izraze pristanak da budu vezane ugovorom.
Prije nego to ugovor stupi na snagu, drave potpisnice nisu dune izvravati ugovor, ali
imaju dunost da se u meuvremenu uzdre od radnji koje bi nakodile predmetu i svrsi
ugovora.
Mogue je i da se itav ugovor ili neki njegov dio privremeno primjenjuje dok ne stupi na
snagu (ako se drave tako dogovre ili ugovorom predvide).
__________________________________________________
4) Registracija ugovora kod glavnog tajnika UN-a:
Sve drave lanice UN imaju prema l. 102. Povelje dunost da sve svoje ugovore zakljuene
nakon njezina stupanja na snagu registruju u Sekretarijatu te Organizacije. Sekretarijat ih
potom mora objaviti.
Takoer propisuje da se nijedna stranka sporazuma koji nije registriran ne moe pozvati na taj
ugovor / sporazum pred nijednim organom Ujedinjenih nacija.
Povelja, meutim, nije predvidjela nikakav rok za registraciju ugovora.
REZERVE NA UGOVORE
Rezerva (ograda, priuzdraj) je jednostrana izjava kojom drava eli u odnosu na sebe
iskljuiti ili izmijeniti pravni uinak nekih odredaba ugovora. Rezerva se moe oitovati pri
potpisivanju ugovora, pri njegovoj ratifikaciji ili pri pristupanju ugovoru. Od rezerve se
razlikuje interpretativna izjava (declaration of understanding), kojom drava bez namjere da
iskljui ili preinai pravni uinak odredaba ugovora, pridaje nekima od tih odredaba svoje
posebno tumaenje.
U naelu rezervu moraju dopustiti sve ostale stranke ugovora. To doputenje moe biti
predvieno u samom tekstu ugovora, ili se glede nekih ugovora moe izraziti naknadno. Ne
moe se uloiti rezerva na ugovor koji je izriito zabranjuje. Ako ugovor predvia stavljanje
rezervi samo na neke njegove odredbe ili dijelove, to podrazumijeva da su one zabranjene
glede svih drugih odredbi. esti su ugovori koji ne predviaju nikakve odredbe o rezervama.
Do toga moe doi ako su drave pregovarateljice to pitanje zanemarile, i jo ee ako se o
tome nisu uspjele sporazumjeti. Glede tih ugovora neko je vrijedilo pravila da se rezerve
mogu dopustiti samo naknadnim pristankom svih ostalih stranaka ugovora.

U pogledu uvjeta davanja pristanka na rezerve, kada ugovor o njima nema propisa, Beka konvencija razlikuje 3
vrste ugovora:
a) Takvu rezervu moraju prihvatiti sve ostale stranke ako iz ogranienog broja drava pregovarateljica kao i
predmeta i svrhe ugovora proistjee da je primjena ugovora u cijelosti izmeu svih stranaka bitan uvjet

19

by Rope
pristanka svake od njih da bude vezana ugovorom. U tu skupinu spadaju svi dvostrani ugovori, te tzv.
ugovor-pogodbe. Tu je na snazi ostalo naelo apsolutnog inegriteta ugovora.
b) Takvu rezervu potrebno je da prihvati nadleni organ meunarodne organizacije kad se radi o ugovoru-ustavu
te organizacije, osim ako se u tom ugovoru ne odreuje drugaije.
c) U pogledu svih ostalih ugovora drava koja uloi rezervu ulazi u ugovorni odnos samo s onim drugim
strankama ugovora koje njezinu rezervu izriito prihvate, ili joj ne stave prigovor u roku od 12 mjeseci od
primitka notifikacije o rezervi. Drava stranka ugovora koja ne prihvati rezervu ne mora, ali moe, smatrati
dravu koja ju je stavila strankom ugovora u odnosu na sebe.

Ako neka drava putem rezerve zaista uspije iskljuiti neke odredbe ugovora u odnosu na
sebe, ona od drugih stranaka nema pravo traiti izvrenje tih odredaba u svoju korist.
Rezerva se moe u svakom trenutku povui i za to u naelu nije potreban pristanak ostalih
stranaka ugovora koje su prethodno na nju pristale. Rezerva, izriit prihvat rezerve i prigovor
na rezervu, moraju se sastaviti u pisanom obliku i priopiti (notificirati) dravama
ugovornicama i ostalim dravama koje imaju pravo postati strankama ugovora.
TUMAENJE UGOVORA
Postoje 3 temeljne metode tumaenja ugovora:
a) Najstarija je subjektivna metoda, koja polazi od prvobitne namjere drava
pregovarateljica. Ta se metoda s nepovjerenjem odnosti prema tekstu ugovora, jer polazi
od toga da rijei nemaju znaenje osim ako izraavaju namjeru stranaka kao najbitniji
element ugovora.
b) Tekstualna metoda, naprotiv, uzima tekst ugovora kao najpouzdaniji dokaz prvobitne
namjere ugovornica, kojeg pri tumaenju treba iskoristiti koliko je to mogue. Tek ako je
tekst ugovora dvosmislen ili nejasan, ili dovodi do besmislenog ili nerazumnog ishoda,
doputeno je istraivati namjeru stranaka temeljem drugih dokaza.
c) Modernija funkcionalna (ili teleoloka) metoda tumaenja ne osvre se niti na prvobitnu
namjeru, pa ponekad ni na tekst ugovora. Primjenom metode ugovor se tumai s obzirom
na njegov predmet i svrhu u vremenu kad se vri tumaenje. Predmet i svrha mnogih
mnogostranih ugovora mogu se protekom vremena izmijeniti.
Mada se tekstualna metoda dri temeljnom pri tumaenju svih vrsta ugovora, ukoliko ona ne
dovede do rezultata, valja pribjei drugih metodama. Pritom je subjektivna metoda svojstvena
ugovorima-pogodbama, a izuzetno i uz velik oprez ugovorima-zakonima. Ona nema skoro
nikakve vrijednosti pri tumaenju ugovora-ustava meunarodnih organizacija kojima je u
nekim sluajevima svojstvena funkcionalna metoda tumaenja.
Najveu slobodu tumaenja uivaju same stranke, kada zajedniki tumae njihov vlastiti
ugovor. One vre tzv. autentino tumaenje, koje obvezuje sva druga tijela. Ali uvjet za
autentino tumaenje ugovora je jednoglasnost svih njegovih stranaka.
Beka konvencija iz 1969. postavila je ope pravilo tumaenja ugovora, u kojem polazi od
tekstualne metode kao osnovne glede svih ugovora.
POTIVANJE I PRIMJENA UGOVORA
20

by Rope

Jedno od osnovnih naela meunarodnog prava jeste pacta sunt servanda4: Svaki ugovor
koji je na snazi vee stranke i one ga moraju izvravati u dobroj vjeri!
To ope naelo su sve drave i drugi subjekti meunarodnog prava prihvatili kao pravo na
snazi. Navod da svaki ugovor vee njegove stranke znai da se ovo naelo ne odnosi na tree
drave i ostale meunarodne subjekte, koji nisu stranke ugovora.
Ovo naelo ne vrijedi u sljedeim sluajevima:
a) za ugovore koji su okonani
b) za ugovore ije je izvrenje preivremeno suspendirano
c) za ugovore koji su po propisima same Beke konvencije iz 1969. nitavi5
Naelo pacta sunt servanda se osnosi na sve organe svake od drava stranaka!
Stranka se ne moe pozvati na odredbe svog unutarnjeg prava da bi opravdala neizvrenje
ugovora! Pravna obveza svake stranke jeste da otkloni smetnje u njenom unutarnjem pravu
kako bi svi njeni organi mogli u dobroj vjeri izvravati svaki ugovor koji je za tu zemlju na
snazi.
PRIMJENA: U pogled prethodno navedenog se mogu javiti problemi u primjeni obveza. Npr.:
(A) U pogledu toga u mnogim dravama nastaju problemi. Sudovi i organi izvrne vlasti
nekih drava se ponekad uputaju u ocjenu ustavnosti nekog ugovora koji obvezuje datu
dravu! Meutim, o ustavnim ogranienjima treba voditi rauna u toku pregovora i
svakako prije nego to ta drave dadne svoj pristanak da njime bude vezana!
(B) Moe se desiti da je neka ugovorna obveza jako dugo na snazi, ali naknadnim
promjenama ustava postane neustavna. Tada ta drava moe ili otkazati taj ugovor ili
pokrenuti postupak za njegovu izmjenu. ALI, ni tada ne smije kriti ili odbaciti svoju
ugovornu obvezu pod izgovorom da je neustavna, sve dok je ona na snazi.
(C) I kada se ugovori pretoe u domae zakone, sudska i izvrna tijela nekih drava ih
nekada ne tretiraju kao sastavni dio domaeg prava.
(D) Ranije je u mnogim dravama bio jako istaknut dualistiki princip odnosa
meunarodnog i unutranjeg prava! Po tom principu prava i pbveze iz ugovora se
primjenjuju samo na subjekt meunarodnog prava koji je potpisao ugovor! Ako se radi o
dravi, da bi se ugovor primjenjivao i na unutranje organe i graane, on se mora
transformisati u domai zakon ili podzakonski akt.
UINCI UGOVORA: rije je o uincima u vremenu i prostoru, te nainima osiguranja
izvrenja ugovora. U tom smislu postoje odreena opa pravna pravila:
(1) Temporalni uinak - Ugovor u naelu obvezuje njegove stranke tek od dana njegova
stupanja na snagu, ali stranke ugovora mogu predvidjeti retroaktivni uinak!
(2) Teritorijalni uinak ugovor vee svaku stranku za itavo njeno podruje. itavo
podruje obuhvata njene kopnene i morske prostore, te zrani prostor iznad njih.
Ali, s obzirom na predmet i svrhu, neki se ugovori ne mogu primjenjivati na itavom podruju
njegovih drava stranaka. (Npr. o meunarodnim rijekama i morskim kanalima) Tu svakako
spadaju i ugovori eksteritorijalnog karaktera!
(3) to se tie naina osiguranja izvrenja ugovora u naelu, krenje obveza iz bilo kog
ugovora koji je na snazi povlai meunarodnu odgovornost drave stranke u pitanju. Drava
4
5

slobodno preuzete ugovorne obveze se moraju izvravati u dobroj vjeri

bez obzira da li se radi o apsolutnoj ili relativnoj nitavosti

21

by Rope
stranka koja je pretrpjela tetu se moe pozvati na to krenje kao na uzrok prestanka ili
suspenzije prekrenog ugovora. Ta drava moe poduzeti i dozvoljene mjere represalija kako
bi dravu kriteljicu natjerala da nastavi izvravati ugovor i naknadi tetu.
Kao nain osiguranja se moe javiti i jamstvo / garancija neke od stranaka ugovora.
Neki ugovori predviaju poseban postupak osiguranja izvrenja ugovora, a taj postupak se
sastoji u podnoenju godinjeg izvjetaja o mjerama koje su poduzele da bi ustvarile svrhu
ugovora. Potom ovlatena tijela razmatraju izvjetaj i daju preporuke.
Meutim, najei nain osiguranja jeste stipuliranje odredbe kojim se predvia obavezna
nadlenost nekog stalnog sudskog ili arbitranog tijela da odluuje o svim sporovima o
tumaenju i primjeni ugovor.
UGOVORI I TREE DRAVE
Ugovor stvara prava i obveze samo za njegove stranke. Zato ne moe nikada biti izvorom
pravila opeg meunarodnog prava. Ugovor je iskljuivo izvor partikularnog
meunarodnog prava i kao takav obvezuje samo njegove stranke, i to prema naelu: ugovor
treem niti kodi niti koristi (pacta tertiis nec nocent nec prosunt).6 Od tog pravila postoji
vie izuzetaka:
1. PRISTANAK TREE DRAVE NA UGOVOR: Ugovor moe stvarati i prava i obveze za tree
drave koje nisu njegove stranke!
- OBVEZE: Samo uz njihov pristanak. Prihvat mora biti u pismenoj formi! Strogo
gledajui, ona tada prestaje biti trea. Ovakvi ugovorni odnosi nisu poznati u
meunarodnoj stvarnosti.
- PRAVA: Kada je rije samo o pravima za treu zemlju, pravilo je drugaije: Za
treu dravu nastaje pravo na osnovu odredbe ugovora ako stranke tog ugovora
namjeravaju tom odredbom dati pravo bilo treoj dravi ili skupini drava kojoj
ona pripada, bilo svim dravama, i ako trea drava na to pristane. Njezin
pristanak se pretpostavlja sve dok nema suprotnih naznaka, osim ako ugovor
odreuje drugaije.
2. DJELOVANJE PRAVILA IZ UGOVORA NA TREE DRAVE PO OBIAJNOJ OSNOVI: Pravila iz
nekog ugovora mogu postati obaveze za tree drave u vidu obiajnih pravila, koja su priznata
kao meunarodni izvor prava.
3. UGOVORI KOJI STVARAJU OBJEKTIVNE REIME ERGA OMNES: Beka konvencija izriito
ne predvia, ali i ne otklapnja tzv. ugovore kojima se ustanovljavaju objektivni reimi erga
omnes (prema svima). Takvi ugovori ine najvaniji izuzetak od pravila da ugovor stvara
prava i obveze samo za njegove stranke. Takav jedan ugovor je npr. Konvencija o
miroljubivoj saradnji u znanstvenom istraivanju Antarktika (1959). Potpisalo ju je samo 12
zemalja, ali je propisala obveze za sve drave svijeta.
4. KLAUZULA NAJVEEG POVLATENJA: Ta klauzula predvia za svaku od stranaka uogovra
prava koja je druga stranka priznala treim dravama i njihovim graanima. Odnosi se na
prava iz ve postojeih ugovora s treim dravama.
IZMJENE I PREINAKA (REVIZIJA) UGOVORA
6

ugovor treem niti kodi niti koristi

22

by Rope
Svaki zahtjev za izmjenom (revizijom) ugovora ne mora biti opravdan. Takvi zahtjevi mogu
se temeljiti na sili i promijenjenom odnosu snaga u odnosu na slabiju dravu.
TEMELJNA PRAVNA PRAVILA O IZMJENAMA MEUNARODNIH UGOVORA

Beka konvencija iz 1969. ini razliku izmeu izmjene ugovora (amendment) i preinake
(modification) nekog mnogostranog ugovora, i to sklapanjem novog sporazuma samo izmeu
njegovih stranaka. Meutim, nema bitnih razlika izmeu izraza revizija, izmjena i preinaka
nekog ugovora. Svi oni u pravu znae isto.
Postoji nekoliko pravila koja se prema hijerarhijskom redoslijedu primjenjuju na izmjene, tj.
na reviziju ugovora.
a)
Prvo je pravilo da sve stranke bilo dvostranog ili mnogostranog ugovora mogu
zajednikim sporazumom svoj ugovor izmijeniti ili preinaiti, i to iz bilo kojeg razloga
i u bilo koje doba. Ako djeluju jednoglasno, one su domini negotii svakog sporazuma.
One mogu tim putem, ako to ele, okonati svoj postojei ugovor i zamijeniti ga novim.
b)

Ukoliko neki mnogostrani ugovor ima velik broj stranaka, jednoglasnost stranaka u cilju
njegove izmjene teko je ili nemogue postii. U nedostatku jednoglasnosti, primjenjuju
se odredbe samog ugovora o njegovim izmjenama ukoliko su u njemu stipulirane. Kada
je tim odredbama ugovorena neka veina (npr. 2/3), kao uvjet da bi izmjene stupile na
snagu, ugovor se tada pod tim uvjetima moe izmijeniti.
Npr. Povelja UN-a propisuje da njezine izmjene stupaju na snagu za sve lanove UN-a
kada ih prihvati 2/3 veina lanova UN-a ukljuujui sve stalne lanice Vijea
sigurnosti, ratificiraju u skladu sa svojim ustavnim propisima. To znai da bez
ratifikacije bilo koje stalne lanice Vijea sigurnosti (SAD, Britanije, Rusije, Francuske
ili Kine), niti jedna izmjena Povelje ne moe stupiti na snagu.

c)

l. 40. i 41. Beke konvencije primjenjuju se na izmjene i preinake mnogostranih

ugovora u sluaju kada jednoglasnost stranaka nije postignuta, a ugovor u pitanju ne
sadri vlastite odredbe u tu svrhu. To ujedno znai da je za svaku izmjenu svakog
dvostranog ugovora nuan pristanak obiju njegovih stranaka.

Svaka drava koja ima pravo da postane stranka ugovora ima takoer pravo postati strankom
izmijenjenog ugovora. Izmijenjeni se ugovor primjenjuje samo izmeu stranaka koje su te
izmjene usvojile. Izmeu tih stranaka i onih koje na izmjene nisu pristale, ugovor se
primjenjuje u neizmjenjenom obliku.
PRAVILA O SUKOBU UGOVORA O ISTOM PREDMETU

Pod izmjenom ugovora u irem smislu spadale bi, ne samo izmjena odredaba ugovora na
snazi, nego i sklapanje novog ili novih ugovora o istom predmetu, bilo da se njima dokida
postojei ugovor, ili on i dalje ostaje na snazi.
Beka konvencija iz 1969. predvia vie propisa o primjeni uzastopnih ugovora o istom
predmetu.
Glavna naela o tom pitanju po njihovu hijerarhijskom redoslijedu:
a)

Imperativne norme opeg

meunarodnog prava, kada su sadrane u nekog ugovoru, ine nitavim svaki drugi

23

by Rope
ugovor koji je snjima u sukobu u trenutku njegova sklapanja. Nova imperativna norma
ini nitavim i okonava svaki postojei ugovor koji je s njom u sukobu.
b)
Obveza drava lanica iz
Povelje UN-a prevladavaju nad njihovim obvezama iz bilo kojeg drugog sporazuma. To
je jedina derogatorna klauzula u nekom ugovoru koja derogira obveze iz drugih (ostalih)
ugovora, a koju Beka konvencija priznaje.
c)
Ako neki ugovor odreuje
da je podreen prijanjem ili kasnijem ugovoru ili da ga treba smatrati inkopaktibilnim s
tim drugim ugovorom, odredbe tog drugog ugovora imaju prednost.
POSTUPAK ZA IZMJENU POVELJE UN-A

Predviena su 3 naina postupka izmjene:

1. POSTUPAK NA OPOJ SKUPTINI UN-a: za vrijeme redovnog zasjedanja, naprije se daje
prijedlog koji se usvaja 2/3 veinom glasova svih lanica. Takav zakljuak se ratificira
2/3 veinom svih drava lanica, a meju njima svih stalnih lanica UN-a
2. POSTUPAK NA KONFERENCIJI ZA REVIZIJU : najprije se donosi zakljuak o osnivanju
takve konferencije opa skuptina 2/3 veinom, VS veinom glasova
3. OBAVEZNO STAVLJANJE PITANJA O REVIZIJI NA DNEVNI RED : u ovom postupku konana
faza stupanja na snagu izmjene uvjetovana je ratifikacija od strane 2/3 veine + sve stalne
lanice VS.
Niti jedan od tih postupaka nije dosad primijenjen.
NITAVOST UGOVORA
PRAVILA O POSTUPKU IZ BEKE KONVENCIJE

Te odredbe obvezuju po ugovornoj osnovi samo stranke Beke konvencije (1969.). Ali osim
onih koje propisuju nadlenost Meunarodnog suda, arbitrau, te obvezatan postupak mirenja,
ostale se unato njihovoj proceduralnoj naravi, mogu transformirati u pravila opeg obiajnog
meunarodnog prava.
Prema l. 65. Konvencije svaka stranka koja se pozove bilo na to da postoji mana u njezinu
pristanku da bude vezana ugovorom, bilo na uzrok osporavanja valjanosti ugovora, njegova
prestanka, povlaenja iz njega ili suspenzije njegove primjene, mora svoj zahtjev notificirati
ostalim strankama ugovora.
Ako u roku koji, osim u sluajevima osobite hitnosti ne smije biti krai od 3 mjeseca od
primitka notifikacije, nijedna druga stranka ne stavi prigovor, stranka koja je notificirala
izjavu moe poduzeti mjeru koju je predloila.
Ona moe temeljem tako nastalog podrazumijevanog pristanka svih ostalih stranaka, tu mjeru
ponovo notificirati ostalim strankama u pisanom obliku i proglasiti da je ugovor u pitanju
nitav, ili da je okonan, ili proglasiti svoje povlaenje iz njega ili svoju suspenziju njegove
primjene.
Ako je meutim, bilo koja druga drava stranka ugovora uloila prigovor, nastaje spor.
Odredbe nitavog ugovora u naelu su bez pravne snage od
njegova sklapanja. Postoji mogunost povrata u prijanje stanje (restitutio in integrum).
UINCI NITAVOG UGOVORA

24

by Rope
Apsolutni uzroci nitavosti su oni uzroci koji se ne mogu
naknadno otkloniti, te nije mogue ugovore kasnije osnaiti, ukoliko bi drava koja je
pretrpjela tetu ak i pristala na to da on ostane na snazi.
Prema Bekoj konvenciji, radi se o slijedeem:
APSOLUTNI UZROCI NITAVOSTI

ugovori koji su suprotni imperativnim normama opeg meunarodnog prava

prisila izvrena na predstavnika drave
prisila na dravu izvrena prijetnjom ili upotrebom sile

to su svi ostali uzroci: korupcija predstavnika drave,

prijevara, bludnja, odredbe unutranjeg prava o nadlenosti za sklapanje ugovora, itd.
RELATIVNI UZROCI NITAVOSTI

KORUPCIJA PREDSTAVNIKA DRAVE Prema l. 50. Konvencije, ako je izraeni pristanak drave da bude vezana ugovorom posljedica
korupcije njezina predstavnika izravnim ili neizravnim djelovanjem druge drave pregovarateljica, prva se drava moe pozvati na tu
korupciju kao uzrok koji niti njezin pristanak da bude vezana tim ugovorom.
PRIJEVARA (DOLUS) je iri pojam od korupcije. U meunarodnim odnosima valda svake drave duna je paljivo ispitati sve injenice
prije davanja svog pristanka da bude vezana ugovorom. Beka konvencija u l. 49. predvia da ako je drava prijevarnim ponaanjem druge
drave pregovarateljice navedena da sklopi ugoovr, moe se pozvati na prijevaru kao na uzrok koji niti njezin pristanak da bude vezana tim
ugovorm.
BLUDNJA (ERROR, ZABLUDA) je mana pri oitovanju volje i u unutranjim pravnim sustavima ali su se takvi sluajevi dogaali i u
meunarodnoj praksi. Bludnja je nepoznavanje ili pogrena predstava o nekoj injenici ili njenom stanju. Ako je u trenutku kada je ugovor
bio sklopljen drava bila u ispriivoj bludnji, ona se na nju moe pozvati kao na uzrok koji niti njezin pristanak da bude vezana ugovorm.
Ispriiva bludnja nastupa kada dravni organ koji je dao oitovanje ne poznaje pravo stanje stvari, a ne moe mu se pripisati nemar. Ako je
toj pogrenoj predstavi o injenicama pridonijela druga drava pregovarateljica, radi se o prijevari. Ali ako je sama drava koja se poziva na
bludnju pridonijela bludnji svojim postupkom, ili ako su okolnosti bile takve da je morala znati za pravo stanje stvari, ona se na bludnju ne
moe pozvati kao na uzrok koji niti njezin pristanak na ugovor.
Beka konvencija u l. 48. odreuje da se drava moe pozvati na bludnju u ugovoru kao na uzrok koji niti njezin pristanak da bude vezana
ugovorom ako se bludnja odnosi na injenicu ili situaciju za koju je ta drava pretpostavljala da postoji u trenutku kad je ugovor sklopljen i
koja je bitna osnova njezina pristanka.
ODREDBE UNUTARNJEG PRAVA O NADLENOSTI ZA SKLAPANJE UGOVORA - Uvjet koji bi nitio pristanak drave da bude vezana
ugovorom, je da krenje takve odredbe mora biti oito, mora se ticati nekog bitnog pravila unutarnjeg prava na nain da je to krenje
objektivno jasno svakoj dravi koja se glede tog odnosa ponaa u skladu s uobiajenom praksom i u dobroj vjeri (l. 46. Konvencije).
POSEBNO OGRANIENJE OVLASTI ZA IZRAAVANJE PRISTANKA DRAVE ako je ovlast predstavnika da izrazi pristanak svoje drave da
bude vezana odreenim ugovorom bila predmetom posebnog ogranienja, a to je ogranienje prije davanja tog pristanka bilo notificirano
ostalim dravama pregovarateljicama, tada se drava u pitanju moe pozvati na tu manu kao na uzrok nitavosti ugovora (l. 47.).

SUSPENZIJA PRIMJENE, PRESTANAK I POVLAENJE IZ UGOVORA

Suspenzija primjene Kada ugovor to predvia, ili se sve stranke na to suglase, dvije ili vie
stranaka mnogostranog ugovora mogu privremeno suspendirati njegovu primjenu samo u
njihovim uzajamnim odnosima. Beka konvencija u nekim svojim odredbama predvia
mogunost da se stranka ugovora pozove na neku injenicu (na naknadnu nemogunost
izvrenja, ili na krenje ugovora od druge stranke), kao na razlog za njezin zahtjev za
suspenziju primjene tog ugovora.
Prestanak ugovora, za razliku od nitavog ugovora koji u naelu nema pravnog uinka i ne
obvezuje njegove stranke od njegova sklapanja, samo oslobaa njegove stranke obveze da
nastave s njegovim izvrenjem.
U sluaju da neka drava otkae mnogostrani ugovor, ili se iz njega povue taj ugovor moe
ostati na snazi izmeu njegovih preostalih stranaka. Ali ako neka pravila iz ugovora
predstavljaju iskaz opih obiajnih pravila na snazi, ili su se takve odredbe naknadno
transformirale u nova pravila te vrste i po toj osnovi obvezuju sve drave, prestankom
ugovora (ili njegovom naknadnom izmjenom) stranke se ne mogu razrijeiti tih obveza.
Ugovor moe prestati (ili biti suspendiran) po 4 razliite osnove:
- sporazumom svih njegovih stranaka (mutuus dissensus)
25

by Rope
-

primjenom njegovih vlastitih odredaba,

kao posljedica naknadne nemogunosti njegova izvrenja koju stranke nisu predvidjele,
ali je priznata pravilima opeg meunarodnog prava, i
pod posebnim uvjetima koje propisuje Beka konvencija, kao posljedica njegova krenja.

Mutuus dissensus Sporazumom svih njegovih stranaka svaki se ugovor moe u svakom
trenutku okonati, i to neovisno od njegovih vlastitih odredaba o njegovu trajanju, prestanku,
otkazu ili izmjenama. Ako sve stranke kroz dugako razdoblje ne izvravaju svoje obveze iz
ugovora, ili ga otvoreno kre, ili to ini neka od njegovih stranaka a ostale na to ne
protestiraju, ugovor moe na taj nain prestati u cjelini, ili stranka kriteljica moe prestati biti
njime vezana.
Prestanak ugovora primjenom njegovih vlastitih propisa Beka konvencija propisuje da do
prestanka ugovora ili povlaenja neke stranke moe doi u skladu s odredbama ugovora.
Malobrojni ugovori se sklapaju na odreeno vrijeme, koji se po njegovu isteku automatski
gase. Veina se ugovora sklapa na neko poetno razdoblje od 5 ili vie godina, po isteku kojeg
oni ostaju na snazi sve dok ih neka stranka jednostrano ne otkae ili se iz njega ne povue.
Mnogostrani ugovor moe predvidjeti da e prestati ukoliko broj njegovih stranaka zbog
otkaza ili povlaenja padne ispod nekog predvienog broja.
NAKNADNA NEMOGUNOST IZVRENJA UGOVORA
Rije je o nekim naknadnim dogaajima koje drave pri sklapanju ugovora nisu predvidjele, a
zbog kojih izvrenje ugovora postaje nemogue! To su sljedee situacije:
a)
nestanak predmeta potrebnog za izvrenje ugovora
b)
bitna promjena okolnosti
c)
prekid diplomatskih ili konzularnih odnosa
d)
oruani sukob izmeu stranaka ugovora
e)
novi ius cogens
a) Stalan ili privremen nestanak predmeta potrebnog za izvrenje ugovora Npr.:
potonue nekog ostrva; isuenje rijeke; unitenje hidroelektrike centrale itd.
b) Bitna promjena okolnosti Ona ne daje nekoj stranci pravo da sama okona dati
ugovor, ili da se povue iz njega, nego jedino pravo da od drugih trai njegovu izmjenu ili
prestanak. To pravilo ne vrijedi:
Ako je postojanje tih okolnosti bilo bitna osnova pristanka stranaka da budu
vezane ugovorom
Ako je uinak te promjene korjenita promjena domaaja obveza koje prema
ugovoru jo treba izvriti
c) prekid diplomatskih ili konzularnih odnosa Prekid ovih odnosa ne utie na pravne
odnose ustanovljene ugovorom izmeu tih stranaka, osim ako je postojanje diplomatskih
ili konzularnih odnosa prijeko potrebno za primjenu ugovora.
d) oruani sukob izmeu stranaka ugovora Prije je vladalo shvatanje da rat openito
okonava politike i sline ugovore izmeu njegovih stranaka. ak i kada se radi o
meunarodnim oruanim sukobima, ponekad obje stranke iz razliitih razloga taje
26

by Rope
postojanje sukoba izmeu njih. One ponekad i dalje odravaju diplomatske odnose (npr.
Iran i Irak izmeu 1980. i 1988.)!
Danas nema pravnog pravila koje bi u sluaju izbijanja oruanog sukoba automatski
okonalo bilo koju vrstu ugovora!
Izbijanjem oruanih sukoba postaju primjenjivi ugovori koji izriito predviaju njihovu
primjenu za vrijeme takvih sukoba (npr. etiri enevske konvencije iz 1949. o zatiti rtava rata).
e) novi ius cogens Ako nastane nova imperativna norma opeg meunarodnog prava,
svaki ugovor koji je suprotan toj normi postaje nitav i prestaje! Prestanak ugovora:
oslobaa stranke obveze da nastave s izvrenjem ugovora
nije na tetu nikakvog prava, obveze ili prvnog poloaja stranaka nastalih
izvrenjem ugovora prije njegova prestanka
KRENJE UGOVORA KAO UZROK NJEGOVOG PRESTANKA
Postoji jedno ope pravilo ili naelo ako jedna stranka prestane izvravati neki ugovor,
druga ili ostale stranke imaju pravo suspendirati njegovo djelovanje, pa ak ga i okonati u
odnosu na stranku kriteljicu!
Ovo naelo ne rjeava sva pitanja krenja ugovora.
Prema opem meunarodnom pravu postoji tzv. rezidualno pravo svake drave koja pretrpi
tetu da protiv drave kriteljice poduzme nenasilne mjere represalija da je na taj nain natjera
da naknadi priinjenu tetu i da nastavi izvravati svoje ugovorne obveze. Pravo na represalije
je ogranieno Bekom konvencijom: ne primjenjuju se na odredbe ugovora o zatiti ljudskih
prava to ih sadre ugovori humanitarnog karaktera.
Oteena drava ima pravo na nenasilne mjere represalija, ali ne na one koje pogaaju prava
pojedinaca!
Bitnu povredu ugovora ini:
a) odbacivanje ugovora koje nije predvieno Bekom konvencijom ili
b) povreda odredbe bitne za ostvarenje predmeta ili svrhe ugovora.
Situacija je jednostavna ako je u pitanju dvostrani ugovor bitna povreda ovlauje drugu
stranku da se pozove na povredu kao na uzrok prestanka ugovora ili njegove suspenzije!

Kad je u pitanju mnogostrani ugovor ako jedna stranka bitno povrijedi ugovor, onda:
a) ostale stranke imaju pravo da jednoglasnim sporazumom suspendiraju primjenu
ugovora ili da ga dokinu:
u odnosima izmeu njih i drave kriteljice ili
izmeu svih stranaka.

27

by Rope
b) Sama oteena stranka moe okonati ugovor ili suspendovati ugovor, ali potujui za
to propisani postupak, a ne samoinicijativno!
SUKCESIJA DRAVA GLEDE MEUNARODNIH UGOVORA
je stanje (ili novo stanje), nastalo teritorijalnim promjenama na koje
se primjenjuju sva postojea pravila meunarodnog prava.
Pri svakoj teritorijalnoj promjeni mogue je ustanoviti dravu prethodnicu (ili vie njih)
koju su prilikom sukcesije zamijenile jedna ili vie drava nasljednica.
Sukcesija drava kao takva ne utjee na ( teritorijalnu) granicu ustanovljenu ugovorom. Sve
ostale meunarodne ugovore drave prethodnice mogue je podijeliti u 3 skupine:
(1) mnogostrani ugovori otvoreni na pristup dravama iz svih dijelova svijeta
(2) viestrani zatvoreni ugovori kojima je pristup treih drava ogranien ili uvjetovan
pristankom svih postojeih stranaka
(3) dvostrani ugovori
Ako identitet drave prethodnice nije doveden u pitanje, ili je kontinuitet neke nove drave
openito priznat, takva drava ostaje strankom svih ugovora i lanicom svih organizacija.
SUKCESIJA DRAVA

Sve ostale drave nasljednice nastale iz teritorijalnih promjena drave prethodnice, nove su
drave! Beka konvencija iz 1978. dijeli te nove drave nasljednice na:
a) novonastale neovisne drave za njihovo podruje je prije datuma sukcesije bila
odgovorna drava prethodnica: bive kolonije, protektorati i druga nesamoupravna
podruja.
b) ostale nove drave nastale bilo odvajanjem od drave prethodnice ili njenim
raspadom.
Na nove drave nasljednice se primjenjuju sljedea pravila:
1. Mnogostrane otvorene konvencije trebaju se automatski primjenjivati na sve nove
drave nasljednice bez ikakve notifikacije depozitaru, neovisno o datumu njihova
meunarodnog priznanja i primanja u UN i druge meunarodne organizacije! U praksi
ovo ne funkcionie kao to je zamiljeno.
2. Viestrane zatvorene konvencije Ako tekst neke konvencije predvia postupak
pristupanja, one se moraju podvrgnuti tom postupku. U nedostatku takvih propisa
moraju o svom pristupu pregovarati sa svim njihovim postojeim strankama.
3. Dvostrani ugovori Ukoliko nema protivljenja bilo koje zainteresirane strane, takvi se
ugovori privremeno primjenjuju izmeu novih drava nasljednica i treih drava
njihovih stranaka, sve dok one ne postignu sporazum o njihovoj sudbini.

JEDNOSTRANI AKT KAO IZVOR MEUNARODNOG PRAVA

ZNAAJKE I VRSTE JEDNOSTRANIH AKATA

28

by Rope
l. 38. Statuta Meunarodnog suda ne predvia jednostrane akte drava i drugih subjekata
meunarodnog prava kao izvor meunarodnog prava. Postoji vie vrsta jednostranih akata:
notifikacija (priopenje), priznanje, protest (prosvjed), odreknue i tek u novije doba i
obeanje.
Neki jednostrani akti koje ne moemo svrstati kao izvor meunarodnog prava:
Notifikacija je oblik izraavanja volje neke drave. Radi se o formalnom priopenju drugoj
dravi u pisanom obliku, neke injenice, tvrdnje ili zahtjeva. Druga drava moe osporiti
sadraj notifikacije, i ako zahtjev izraen u njoj nema pravne osnove, ona e ostati bez uinka.
Ali ako se drava kojoj je priopenje upueno uzdri od protesta na zahtjev ili tvrnju izraene
u njemu, iz te njezine pasivnosti ponekad se moe podrazumijevati njezin pristanak. Osim
notifikacije, neka drava moe oitovati svoju volju konkludentnim radnjama iz kojih
nesumnjivo proizlazi neka njezina odreena namjera, npr. iz ina ustanovljenja diplomatskih
odnosa s novom dravom proizlazi namjera njezina priznanja.
Budui da notifikacija nema jedinstven cilj ili sadraj nego moe sadravati razliita
oitovanja, ona se ne moe smatrati izvorom meunarodnog prava.
Priznanje i protest imaju u meunarodnom pravu znaajan uinak glede nastanka i
sprjeavanja nastanka tzv. suprostavljivih stanja. Ali budui da se tu radi o reakcijama na akte
ili ponaanje neke druge drave, oni se teko mogu smatrati samostalnim jednostranim
aktima, a jo manje jednostanim aktima kao izvorom meunarodnog prava.
U jednostranke akte kao izvor partikularnog meunarodnog prava valja svrstati:
-

akte kojima neka drava (ili drugi subjekt meunarodnog prava) preuzima nove
meunarodne obveze, tj. obeanje;
akte kojima neka drava naputa neko svoje postojee subjektivno pravo, tj. odreknue; i
akte kojima drava stjee nova prava i to: okupacijom niijeg podruja, stjecanjem
podruja putem zastare i historijskim naslovom;
te neke jednostrane akte predviene dananjim pravom mora.

Opi uvjeti da bi bilo koji jednostrani akt bio pravno valjan su:
1. autor akta mora biti drava ili drugi subjekt meunarodnog prava,
2. predmet jednostranog akta ne smije biti pravno nedopustiv,
3. volja izraena u jednostranom aktu mora odgovarati stvarnoj volji njegova autora,
4. ope meunarodno pravo ne propisuje jedinstven oblik (formu) svih vrsta jednostranih
akata, ali za neke od vrsta tih akata meunarodno pravo mee predvidjeti posebne
zahtjeve, npr. pisani oblik.
Obeanje je vrsta jednostranog akta kojim neka drava ili drugi subjekt meunarodnog prava
preuzima pravne obveze u korist druge drave, skupine drava ili prema svima (erga omnes).
Da bi obeanje po meunarodnom pravu imalo uinka, ono mora potjecati od organa koji
svojim oitovanjem i u okviru svojih nadlenosti moe obvezivati svoju dravu (glavar
drave, predsjednik vlade, nadleni ministar, zakonodavno tijelo i dr.).
Odreknue pravo na odreknue od vlastitih prava proizlazi iz prava svake suverene drave
da slobodno raspolae svojim subjektivnim pravima. Drava se moe odrei vlastitih
subjektivnih prava, ali ne i onih koja su joj dana za izvrenje neke dunosti.

29

by Rope
Jednostrani akti kojima se stiu nova prava Glavni primjeri jednostranih akata kojima se
stjeu nova prava su:
1. Okupacija niijeg podruja,
2. Zastara i historijska prava,
3. Jednostrano stjecanje prava obalne drave prema pravu mora.
SUPROSTAVLJIVA STANJA (OPOZABILNOST)
Suprostavljivost i nesuprostavljivost tekovine su najnovijeg razvoja meunarodnog prava
a odnose se na akte treih. Budui da je ugovor izvor neposrednih prava i obveza za njegove
stranke, nije uobiajeno govoriti da je on suprostavljiv u odnosu na neku od njih jer ugovor
pravno obvezuje sve njegove stranke.
Suprostavljivost je pojam koji podrazumijeva dunost pasivnog potivanja svih pravnih
posljedica koje proizlaze iz nekog akta za treu dravu u okolnostima kada ona ne osprava
njegovu pravovaljanost, ali je pravno ovlatena otkloniti sve njegove pravne posljedice u
odnosu na samu sebe.
Oba pojma suprostavljivost i nesuprostavljivost od posebne su vanosti glede jednostranih
akata drava.
Suprostavljiva stanja najee nastaju nekom vrstom priznanja akta u pitanju od strane tree
drave. I obrnuto, trea drava moe sprijeiti suprostavljivo stanje ako na akt u pitanju uloi
protest.
moe biti jednostrano, ali i kolektivni akt vie drava, kojim prizanto stanje,
zahtjev ili akt drugog postaju suprostavljivi u odnosu na dravu koja ga je dala.
Priznanje ima uinak odreknua ukoliko neka drava priznajui zahtjev druge, napusti vlastito
subjektivno pravo. Jedino u tom sluaju priznanje je jednostrani akt koji neposredno raa
prava i dunosti u meunarodnom pravu. U drugim sluajevima ono proizvodi suprostavljiva
stanja.
Ako neka drava prizna akt ili zahtjev druge drave koji je bez pravne osnove, takav akt time
ne postaje pravno utemeljen. Osim u sluaju odreknua od vlastitog prava, druga se drava
svojim priznanjem tog akta jedino odrie od svog rpava da mu se suprostavlja i da protiv
njega protestira. Priznati akt time postaje suprostavljiv u odnosu na dravu koja je dala
priznanje, i ona je otada duna trpjeti i potivati sve posljedice koje iz tog akta mog za nju
proizai.
Svojim priznanjem, drava u isto vrijeme odustaje od svih prijanjih protesta i suprostavljanja
druge vrste (ako ih je bilo), aktu ili stanju koje je postalo priznato.
Priznanje sa svim posljedicama prozilazi iz istovrsne protupravne prakse ili akta u pitanju..
Suprostavljiva stanja stvaraju dvostrane odnose u kojima se sprjeava osporavanje
protupravnosti, i koja namee dunost trpljenja posljedica tih akata u meusobnim odnosima.
PRIZNANJE

ima suprotan uinak od priznanja. On sprjeava nastanak suprostavljivog stanja u

odnosu na neki akt ili zahtjev protiv kojega je oitovan, ali jedino ako jednostrani akt ili
ugovor nije osnovan na opem meunarodnom pravu. Uinak pravno doputenih akata ne
moe se sprjeavati neosnovanim protestima.
Protest veeg broja drava moe sprijeiti stvaranje novog obiajnog pravnog pravila. Isto
tako, protest sprjeava stvaranje historjskih naslova. Svaki protest prekida rok zastare, mada
zastarni rokovi u meunarodnom pravu nisu unaprijed odreeni.
PROTEST

30

by Rope
Protest ima za cilj ouvanje vlastitih prava drave koja ga je oitovala. On se moe izraziti u
pisanom obliku ili usmeno ili konkludentnim radnjama, ali u svakom sluaju mora biti
efektivan i u srazmjeru s naravi protupravnog djela.
je jedan od najdelikatnijih problema u
meunarodnoj praksi. Naelo iz rimskog i kanonskog prava da utnja znai odobravanje, u
pravu nema univerzalnu primjenu. utnja se moe tumaiti kao pristanak, ali ponekad i kao
odbijanje, ili pak kao indiferentnost koja ne postie pravne posljedice.
Neki meunarodni ugovori u svojim odredbama izriito predviaju da utnja, tj. pasivnost u
odnosu na neki akt ima znaaj pristanka na njega.
Pasivnost na akte, zahjeve ili na praksu drugog, ponekad moe imati nepovoljne posljedice za
onoga koji se uzdri od preotesta. Tim putem moe doi do stvaranja novog obiajnog prava,
ili do nastanka historijskog naslova, ili makar do suprostavljivog stanja u odnosu na takav
akt.
Ipak, doktrina podrazumijevanog pristanka, podrazumijeva i znaajna ogranienja. Nekoj
dravi se ne moe imputirati pristanak ako ona nije znala za injenice protiv kojih nije
protestirala. To se naravno, ne moe odnositi na injenice koje su slubeno notificirane.
PODRAZUMIJEVANI PRISTANAK (ACQUIESCENCE)

III dio: MEUNARODNA ZAJEDNICA

RAZLIITA POIMANJA MEUNARODNE ZAJEDNICE I POJAM SUBJEKTA
MEUNARODNOG PRAVA
Svako ko u meunarodnom pravnom poretku ima pravnu i poslovnu sposobnost jeste subjekt
meunarodnog prava:
Pravna sposobnost subjekt tog prava moe biti nosilac prava i obaveza;
Poslovna sposobnost sposobnost subjekta meunarodnog prava da samostalno istie svoje
zahtjeve prema drugim subjektima, sklapa meunarodne ugovore i druge pravne poslove itd.
Ova sposobnost podrazumijeva i neposrednu i samostalnu odgovornost za poinjena
protupravna djela, tj. za krenje obaveza po meunarodnom pravu.
-

Do 19.st. se smatralo da su subjekti meunarodnog prava vladari drava.

Od 19.st. su to bile drave i konfederacije drava.
Danas se smatra da su subjekti meunarodnog prava:
Suverene drave
Meuvladine organizacije
Priznati ustanici (imaju ogranienu poslovnu sposobnost)

Meunarodna zajednica se ne moe smatrati subjektom meunarodnog prava!!! Jo je

preuranjeno za takvu klasifikaciju. Ona kao takva jo uvijek ne moe biti nosiocem prava i
dunosti po meunarodnom pravu, niti moe isticati djelotvorne zahtjeve u vlastito ime.
Meunarodna zajednica se sastoji od suverenih drava. Meunarodno pravo je jo uvijek
sistem pravnih pravila koja se uglavnom primjenjuju u odnosima izmeu drava.
Uz izuzetak Meunarodnog odbora Crvenog krsta i Lige drutava Crvenog krsta, sve druge
meunarodne organizacije, koje su subjekti meunarodnog prava, meudravne su naravi.

31

by Rope
DRAVE I DRUGE TERITORIJALNE CJELINE
DRAVA KAO SUBJEKT MEUNARODNOG PRAVA
NASTANAK DRAVE
1. Originarni: kada neka drava nastane na podruju koje u trenutku nastanka nije
podvrgnuto nikakvoj drugoj dravnoj vlasti, tj. na niijem podruju (terra nullius). S obzirom
da nema drave prethodnice, nema ni sukcesije drava. Posljednji primjeri ovako nastalih
drava datiraju iz 19.st. u Africi!
2. Derivativni: ovo su svi ostali naini nastanka drava. Ovdje uvijek postoji jedna ili vie
drava prethodnica, te jedna ili vie drava sljednica, a nastanak nove drave povlai pitanje
sukcesije drava. Nova drava moe nastati temeljem nekog pravnog akta, bili unutarnje, bilo
meunarodne naravi.
Meunarodno pravo ipak postavlja odreene kriterije koji se moraju zadovoljiti da bi se neka
zajednica zaista transformisala u novu dravu, a to su slijedei uvjeti:
a) odreeni teritorij
b) stanovnitvo
c) vlada organizovana politika vlast
d) sposobnost da se ulazi u odnose sa drugim dravama (ovo moe potpadati i pod c)
a) Dravni teritorij (podruje) - Svaka drava mora imati podruje na kojem njeni
organi vre svoje nadlenosti. Gubitak cijelog dravnog podruja u nekom ratu ima za
posljedicu nestanak drave. Meutim, tokom dva posljednja svjetska rata, ratna
okupacija cijelog dravnog teritorija nekih drava od strane neprijatelja, nije imala te
uinke.
b) Stanovnitvo Ne moe postojati drava bez stalno naseljenog stanovnitva. Stoga
Antarktik nikad ne moe postati drava. Svi dravljani ne moraju govoriti ni isti jezik,
niti moraju biti istog etnikog porijekla.
c) Organizovana politika vlast (suverenost) Suverenost jeste vrhovna vlast drave
na njenom teritoriju, koja iskljuuje vlast drugih drava, i nije podvrgnuta nikakvoj
vioj vlasti. U odnosu na inozemstvo, suverenost se oituje kao neovisnost.
U savremenoj meunarodnoj zajednici, dravna suverenost je pravni pojam, te je
regilsan meunarodnim pravom. Tako Deklaracija iz 1970.g. pod naelom suverene
jednakosti podrazumijeva da su drave pravno jednake.
NESTANAK DRAVE
Ovo je faktiko pitanje! Drava prestaje postojati nestankom nekog od prethodno navedena tri
elementa, koji je ine dravom. Meutim, u praksi drava nestaje samo nestankom treeg
elementa suverenosti.
Mogue je da i vrenjem prava na samoodreenje doe do nestanka i dokidanja neke drave
prethodnice. Na taj nain je od 1991-1993. dolo do raspada mnogih zemalja, npr. SSSR,
SFRJ, ehoslovaka itd.

32

by Rope
Arbitrana komisija Meunarodne konferencije o bivoj Jugoslaviji (Badinterova komisija),
dala je slijedei zakljuak u svom Miljenju br.8. iz 1992.g.: Komisija smatra da je
postojanje federalne drave, sastavljene od vie razliitih federalnih cjelina, ozbiljno
dovedeno u pitanje kada seveina tih cjelina koje obuhvataju veinu podruja i stanovnitva
federacije, konstituiraju kao suverene drave, na nain da se savezna vlast tamo vie ne moe
oitovati. to znai da u izvrenju svoje volje za nezavisnou veina federalnih jedinica
moe raspustiti itavu federaciju.
TEMELJNA PRAVA I DUNOSTI DRAVA
Ideja o temeljnim pravima i dunostima drava jeste prizvod prirodnopravne kole. Po
njenom uenju drave lanice meunarodne zajednice samim svojim nastankom i postojanjem
stiu i uivaju neka neotuiva, nedjeljiva i neprenosiva prava. 7
Prva zadaa Lige naroda, osnovane nakon I svj. rata, bila je sprjeavanje svih buduih
ratova, i u tu svrhu organizacija kolektivnih sankcija rotiv svake njene drave lanice koja
prekri svoje obaveze iz njenog Pakta. Taj novi cilj odravanje meunarodnog mira i
siguronsti je zahtijevao nove dalekosene pravne obaveze drava.
Da bi postigla svoju svrhu, naela o temeljnim pravima i dunostima moraju nuno prerasti u
pravila opeg meunarodnog prava i biti izvorom prava i dunosti za sve drave svijeta.
Najznaajniji ugovorni tekst kojim su ta prava i te dunosti drava postala pravilima
pozitivnog meunarodnog prava jeste Povelja UN-a iz 1945.g. (l. 2.)
Opa skuptina je 1970.g. konsensusom usvojila Deklaraciju o naelima meunarodnog
prava o prijateljskim odnosima i saradnji izmeu drava u skladu sa Poveljom UN-a
(Deklaracija iz 1970.). Ona sadri sedam naela opeg meunarodnog prava, koja
obavezuju sve drave svijeta:
1.
2.
3.
4.
5.
6.
7.

naelo zabrane sile

naelo mirnog rjeavanja meunarodnih sorova
naelo neintervencije
dunost drava da meusobno sarauju u skladu s Poveljom UN-a
naelo ravnopravnosti i samoodreenja naroda
naelo suverene jednakosti drava
naelo ispunjavanja prihvaenih meunarodnih obaveza u dobroj vjeri.

1. naelo zabrane sile U meunarodnom pravu je rat postao protupravan tek tzv. BriandKelloggovim paktom iz 1928.g. Do izbijanja II svj. rata (1939.) sve tada neovisne drave
svijeta postale su strankama tog Pakta, izuzev Argenitne, ilea, Bolivije i El Salvadora.
Povelja UN tu zabranu znatno proiruje: lanovi se u svojim meunarodnim odnosima
uzdravaju od prijetnje silom ili upotrebe sile, koje su uporene protiv teritorijalne
cjelovitosti ili politike neovisnosti bilo koje drave, ili su na bilo koji nain nespojive s
ciljevima Ujedinjenih nacija.

Tokom 19. st. to uenje nije imalo nikakvog utjecaja na pravne odnose izmeu drava.

33

by Rope
Deklaracija iz 1970.: Takva prijetnja silom ili upotreba sile predstavlja krenje
meunarodnog prava i Povelje UN-a i ne smiju se nikada upotrebljavati kao sredstvo za
rjeavanje meunarodnih problema.
2. naelo mirnog rjeavanja meunarodnih sporova ovo je korelacija naelu zabrane
sile. Deklaracija iz 1970. u ovom smislu predvia slijedee: Drave moraju traiti
pravovremeno i pravino rjeenje svojih meunarodnih sporova pomou pregovora,
istrage, posredovanja, mirenja, arbitrae, sudskog rjeavanja, obraanja regionalnim
ustanovama ili sporazumima, ili pomou drugih mirnih sredstava prema vlastitom
izboru.
dakle, meunarodne sporove treba rjeavati na temelju suverene jednakosti drava i u
skladu sa naelom slobodnog izbora sredstava.
3. naelo neintervencije nedoputena intervecija jeste diktatorsko (nasilno) mijeanje
neke drave, skupine drava ili meunarodne organizacije u poslove koji spadaju u
unutranju ili vanjsku nadlenost neke drave (ili vie njih) bez njenog (ili njihova)
pristanka.
- Vanjska nadlenost
pravo drave da pripada ili ne pripada meunarodnim organizacijama,
da bude ili ne bude stranka dvostranih ili mnogostranih ugovora (vojnih
saveza i sl.),
pravo drave na neutralnost.
- Unutranja nadlenost
pravo stanovnitva neke drave da slobodno izabere i razvija svoj
politiki, drutveni, privredni i kulturni sistem bez mijeanja izvana
pravo drave da slobodno raspolae svojim prirodnim bogatstvima
Drava se ne moe pozvati na svoju iskljuivu nadlenost ukoliko je slobodnom voljom
prihvatila neku ugovornu obavezu i time pristala na neke oblike nadzora nad njenim
izvrenjem.
Ulanjenjem u organizacije supranacionalnog karaktera (npr. EU), drave prenose i svoje
znatne iskljuive nadlenosti na zajednike organe.
Ne smatraju se nedoputenim mjere kolektivne intervencije koje Vijee sigurnosti EU
naloi u vrenju svojih nadlenosti iz glave VII Povelje, a u sluajevima prijetnje miru i
naruenja mira ili ina agresije. Te mjere mogu biti ak i oruane naravi.
4. dunost drava da meusobno sarauju u skladu s Poveljom UN-a Deklaracija iz
1970. navodi spisak podruja poeljne saradnje izmeu svih drava svijeta radi zajednike
koristi. Meutim, svaka drava odluuje hoe li ili nee priznati neku drugu dravu ili
vladu u njoj, hoe li ili nee s drugom dravom uspostaviti diplomatske i konzularne
odnose, te sklopiti ugovore o datim podrujima saradnje.
5. naelo ravnopravnosti i samoodreenja naroda Ovo naelo je u trajnoj suprotnosti sa
naelom teritorijalne cjelovitosti i politike neovisnosti postojeih drava u svijetu.
Naime, kada bi svi narodi pribjegli tom pravu, teritorijalna cjelovitost i granice mnogih
drava dole bi u pitanje.

34

by Rope
Deklaracija iz 1970. navodi: Svi narodi imaju pravo da slobodno, bez mijeanja izvana,
odrede svoj politiki status, te da slijede svoj privredni, socijalni i kulturni razvoj, i svaka
drava je duna potovati to pravo.
Stvaranje suverene i nezavisne drave, slobodno udruivanje ili ujedinjenje s nekom
nezavisnom dravom ili prihvaanje slobodnom odlukom naroda bilo kojeg drugog
politikog statusa, predstavlja za taj narod nain primjene njegova prava na
samoodreenje.
Bilo kakav dravni oblik koji se silom namee narodu nekog podruja, i koji ga time
dovodi u neravnopravan i podinjen poloaj, predstavlja krenje naela samoodreenja i
jednakih prava tog naroda.
6. naelo suverene jednakosti drava ovo su u biti dva naela:
- o suverenosti8 i
- o (pravnoj) jednakosti svih drava.
Sve su suverene drave pravno jednake. Kod pitanja koja se moraju sporazumno urediti,
svaka drava ima pravo na jedan glas. Na diplomatskim konferencijama se drave
razvrstavaju prema abecednom redu, itd.
Uprkos tome, sama Povelja UN-a znatno odstupa od tog naela, i to u pogledu posebnih
prava pet stalnih lanica Vijea sigurnosti (negativni glas - veto, itd.).
7. naelo pacta sunt servanda ispunjavanja prihvaenih me. obaveza u dobroj vjeri
Kompletno meunarodno pravo zasnovano je na naelu pacta sunt servanda, te na
dunosti svih drava da se pridravaju pravila meunarodnog prava koja su dio pozitivnog
prava.

SUKCESIJA DRAVA
Sukcesija drava je stanje (ili novo stanje), nastalo teritorijalnim promjenama na koje se
primjenjuju sva postojea pravila meunarodnog prava. Pri svakoj teritorijalnoj promjeni je
mogue ustanoviti dravu prethodnicu (ili vie njih) te jednu ili vie drava sljednica.
8

Opisano na str.2.

35

by Rope
Sukcesija drava ne nastupa kada se u nekoj dravi u njenim postojeim granicama dese i
duboke politike promjene.9
1) Ustup (cesija) postojea drava prethodnica ustupa dio svog podruja nekoj ve
postojeoj dravi sljednici i to najee mirovnim ugovorom kao rezultat poraza u ratu.
Niti stara drava nestaje, niti nastaje nova drava.
2) Prisajedinjenje (pripajanje, asimilacija) - Drava prethodnica u potpunosti postaje
dijelom druge, ve postojee drave sljednice (DDR i SR Njemaka). Drava
prethodnica prestaje postojati.
3) Ujedinjenje Dvije ili vie drava prethodnica ujedinjuju se u novu dravu sljednicu, i
time gube svoju dravnost. (npr. Arapska Republika Jemen + Demokratska Narodna
Republika Jemen Republika Jemen). Nastaje sasvim nova drava sljednica.
4) Odvajanje (secesija) Na dijelu ili na dijelovima podruja drave prethodnice koja i
dalje postoji, nastaju jedna ili vie novih drava sljednica. (primjer ovoga je proces
dekolonizacije nakon II svj. rata). Drava prethodnica i dalje postoji na umanjenom
podruju, ali nastaju jedna ili vie novih drava sljednica.
5) Raspad (disolucija) Drava prethodnica se raspada i prestaje postojati na njenom
podruju nastaju dvije ili vie novih drava sljednica. (SSSR, SFRJ, Osmansko carstvo,
Austro-Ugarska itd.)
6) Podjela (partition) vie susjednih drava sljednica u cjelosti podijeli itavo podruje
drave prethodnice koja time prestaje postojati. Takav tip teritorijalnih promjena danas
je teko zamisliv. (npr. 1939. nacistika Njemaka i SSSR su podijelili Poljsku, ali to
nisu priznale druge drave).
Ove razliite situacije zahtijevaju razliita pravna pravila za rjeavanje nastalih problema.
Svaki od ovih oblika dovodi do sukcesije drava. Godine 1983. je potpisana Beka konvencija
o sukcesiji drava glede dravne imovine, arhiva i dugova (Beka konvencija iz 1983.) ini
se da ona nikad nee stupiti na snagu jer je potrebno da bar 15 drava postane njenim
lanicama. Temeljna pravila sadrana u toj konvenciji odnose se na:
(a) DRAVLJANSTVO: Nove drave sljednice slobodne su da ureuju pitanja u vezi sa svojim
dravljanstvom i to putem vlastitih zakona. Pri tomu moraju voditi rauna o tomu da se
primjenom svih tih zakona ne smiju stvarati osobe bez dravljanstva (apatridi).
(b) PENZIJE: Svaka osoba koja je stekla pravo na penziju u dravi prethodnici zadrava to
svoje pravo. Drave sljedcie moraju sklopiti ugovore o isplati penzija iz penzionih
fondova bive drave, te o isplati penzija koje su graani neke nove drave sljednice stekli
na podruju koje je postalo drugom dravom. U ovom pogledu je zabranjena
diskriminacija!
(c) VLASNIKA PRAVA: Privatna imovina fizikih i pravnih lica nije predmet sukcesije drava!

to bi se dosta neprecizno moglo nazvati promjena vlade

36

by Rope
(d) DRAVNI ARHIVI: Dravne arhive drave prethodnice ine dokumenti (uklju. filmske,
elektronske i druge zapise) koje su organi drave prethodnice izdali ili primali u obavljanju
svojih funkcija, a koji su na datum sukcesije pripadali dravi prethodnici.
Predmet sukcesije nisu:
- dravni arhivi federalnih jedinica koje su postale dravama sljednicama
- arhivi opina, gradova i dr. teritorijalnih cjelina na podruju svake od drava sljednica
- crkveni, privatni i slini arhivi
Dravni arhivi koji jesu predmet sukcesije, dijele se u tri skupine:
(1) dijelovi dravnih arhiva drave prethodnice koji radi redovitog upravljanja
podrujem na koje se odnosi sukcesija drava moraju biti u dravama sljednicama,
moraju se svim tim dravama predati u kopijama.
(2) Dijelovi dravnih arhiva drave prethodnice koji se direktno odnose na podruje
jedne ili vie drava sljednica treba u originalima predati tim dravama (npr.
ureenje granica itd.)
(3) Kada se radi o raspadu i o nestanku drave prethodnice, svi ostali dravni arhivi
drave prethodnice prelaze na drave sljednice na pravian nain, vodei pri tomu
rauna o svim relevantnim okolnostima.
Ipak, sve drave sljednice se mogu sporazumjeti da ti najbrojniji dijelovi dravnih
arhiva ostanu tamo gdje su se otprije nalazili, ali pod zajednikom skrbi.
(e) DRAVNA IMOVINA: Dravna imovina drave prethodnice oznaava imovinu, prava i
interese, koji su na datum sukcesije drava, prema unutranjem pravu drave
prethodnice pripadali dravi prethodnici.
Predmet sukcesije nije:
- imovina bivih drava lanica federacije
- imovina opina, gradova i dr. teritorijalnih cjelina
- cjelokupna pirvatna imovina
Predmet sukcesije jeste:
- Nepokretna dravna imovina ostaje dravama sljednicama na podruju kojih se
nalazi. Ako je veoma neravnomjerno rasporeena, postoji mogunost njene procjene i
uzajamnih pravinih kompenzacija.
- Pokretna dravna imovina ukoliko se nalazi na podruju drave sljednice, trebalo bi
da pree u njeno vlasnitvo, uz mogunost pravinih kompenzacija ako je
neravnomjerno rasporeena. Ovaj zahrtjev je nemogue potovati u uslovima
agresivnog rata.
Imovina koja se nalazi u inostranstvu, dijeli se u pravinim razmjerima. To je uvijek
faktiko pitanje.
(f) DRAVNI DUGOVI:
-

Alocirani dug dug koji je podigla neka biva federalna jedinica, ili neka opina ili
poduzee s njenog podruja, ili ga je podigla (garantirala) drava prethodnica, ali je u

37

by Rope

cijelosti utroen na podruju koje je postalo podrujem drave sljednice u

potpunosti prelazi na tu dravu sljednicu.
Nealocirani (opi) dug dijeli se izmeu svih drava sljednica po kljuu koji vrijedi
za podjelu dravne imovine drave prethodnice.

(g) SUKCESIJA U LANSTVU MEUNARODNIH ORGANIZACIJA:

Ne postoji nikakvo ope pravilo meunarodnog prava glede sukcesija drava u lanstvu u
meunarodnim organizacijama.
Osim ako je drava prethodnica ili drava nasljednica ouvala identitet u svojoj
meunarodnoj osobnosti (cesija i dekolonizacija), u svim ostalim sluajevima odluujua
je politika volja veine drava lanica zastupljenih u tijelu odnosne organizacije da prime
novu dravu u lanstvo.
SLOENE DRAVE
UNITARNE DRAVE (ili jednostavne drave)
Ovdje postoji jedinstvena dravna vlast za itavo dravno podruje. Veina ovih drava ima
razvijenu lokalnu samoupravu. Dakle, postoji jedna vlast koja je nosilac dravnog
suvereniteta (npr. Hrvatska).
SLOENE DRAVNE ZAJEDNICE
Postoje u pravilu neka zajednika tijela, ali uz to i svaka od njihovih jedinica ima svoje
vlastite organe s iskljuivom nadlenou. Oblici sloene drave su:
1. Personalna unija: to je prolazna, pa ak i sluajna zajednica dvije drave u osobi
jednog vladara! Vladar jedne drave je dolazio na elo druge ili nasljeivanjem ili
izborom za vladara u drugoj dravi. Te drave su i dalje ostajale samostalne i neovisne.
Razvrgavale su se kao to su i nastajale. Nije bila jedinstven meunarodnopravni
subjekt. Ovo je historijski oblik sloene drave. (Personalna unija Danske i Norveke,
Commonwealth, itd.).
2. Realna unija: to je bila zajednica vladara dvije drave, zasnovana s namjerom da bude
trajna. Zajedniki je bio vladar, ali i neki drugi organi (npr. ef vlade, ministarstvo
odbrane, finansija i vanjskih poslova, zajednika zasjedanja parlamenta). Unija je prema
inostranstvu nastupala kao jedinstven subjekt.
Mogua je samo u ustavnim monarhijama. Nastajala je meunarodnim ugovorom ili
usvajanjem zakona u istom tekstu u dravama lanicama. I ovo je historijski oblik
drave! (Austro-Ugarska).
3. Konfederacija: ovo su savezi slobodnih, neovisnih, i u naelu ravnopravnih drava.
Iako nisu bile samostalne drave, sve konfederacije su kroz historiju bile priznat kao
posebni pravni subjekti.
Cilj formiranja konfederacije je predstavljanje drava lanica prema insotranstvu i
njihova zajednika zatita od vanjskog napada. U te svrhe su sve drave lanice
pristajale na neki vid ogranienja njihovih nadlenosti / suverenosti.
Nastajala je sklapanjem meunarodnog ugovora. (vicarska, pa ak i EU).
38

by Rope

4. Federacija: ovo je drava koja ima svoje stanovnitvo, teritorij i suverenu vlast.
Temeljni akt federacije je savezni ustav.
Savezni organi imaju iskljuivu nadlenost kada su u pitanju oblasti kao to je:
vanjsko zastupanje
odbrana
finansije
monetarna politika i sl.
Postoje i oblasti gdje je zastupljena konkurentna / paralelna nadlenost federalnih
jedinica i organa federacije; ali i oblasti koje spadaju u iskljuivu nadlenost
federativnih jedinica.
U odnosima s inostranstvom, federacija kao drava istinski je i potpuni subjekt
meunarodnog prava. Drave lanice federacije u pravilu nemaju pravo na direktne
diplomatske i konzularne odnose sa stranim dravama. (savezni ustav im moe
dopustiti da sklapaj meunarodne ugovore). Primjer federacije je SAD (Sjedinjene
drave su po ureenju republika zemlja, a to je vrsta vladavine gdje voa drave nije
monarh. Naziv potie od rijei res publica, to znai javna stvar; to sugerira da je voa
naroda sam narod).
Commonwealth sainjavaju brojne bive britanske zavisne kolonije koje su u dugotrajnom
procesu najprije sticale poloaj samoupravnih kolonija s odgovornom vladom, zatim
dominiona, te na kraju punu neovisnost. Sve lanice Commonwealtha danas su suverene i
potpuno neovisne drave, bez ikakvih ogranienja u vanjskoj politici i odbrani.
Treba napomenuti da Commonwealth nikada nije bio naddrava, federacija ili konfederacija.
Radi se o mnogonacionalnoj udruzi slobodnih i jednakih drava koje podupiru UN i sprovode
zajednika naela nediskriminacije glede boje koe, vjere, itd. Premda su veinom republike,
zemlje Commonwealtha priznaju britansku kraljicu kao poglavara Commonwealtha.
Ne postoji nikakav pisani ustav Commonwealtha, niti ugovor o njegovom osnivanju, ali se
odluke na zajednikim sastancima usvajaju konsenzusom. Tajnitvo Commonwealtha je u
Londonu, a ustanovljeno je 1965. godine.
Dominion politika jedinica unutar Britanskog Commonwealtha.

TRAJNO NEUTRALNE DRAVE

Trajnu neutralnost treba razlikovati od neutralnosti u nekom oruanom sukobu. 10 Trajna
neutralnost je pravno i politiko stanje neke drave kojoj njen meunarodni poloaj
zabranjuje sudjelovanje u bilo kojem oruanom sukobu ili da njeno dravno podruje
10

neutralnost u oruanom sukobu pravno i faktiko stanje koje traje sve dok traje taj sukob

39

by Rope
postane podrujem ratnih operacija treih drava. Druge drave su obavezne da potivaju
tu neutralnost!
Sticanjem tog poloaja, trajno neutralna drava pristaje na neka ogranienja svoje suverenosti.
Osim ako njeno podruje nije i demilitarizirano, ona ima pravo da dri oruane snage, ali
samo za potrebe vlastite odbrane. Ne smije sklapati vojne saveze ni odbrambene!
Trajno neutralne drave su danas: vicarska, Vatikanski Grad, Austrija i Malta.
1. VICARSKA: od 1451.g. je voldila politiku neuplitanja u strane sukobe. Na Bekom
kongresu 1815. joj je dodijeljen status trajno neutralne zemlje, te joj je zagarantovana
cjelovitost i nepovredivost teritorija. vicarska je taj poloaj ouvala do danas.
To je jedan od razloga zato nikad nije postala lanicom UN-a, iako su skoro sve
relevatne institucije UN-a u enevi.
2. VATIKANSKI GRAD: ustanovljena je Laternaskim ugovorm Svete Stolice s Italijom
1929.g. ...grad Vatikan e se uvijek i u svim sluajevima smatrati neutralnim i
nepovredivim podrujem. To podruje je i demilitarizirano.
3. AUSTRIJA: Nakon II svj. rata nije smatrana nepirjateljskom zemljom, ve prvom
rtvom nacizma. Nakon II svj. rata je bila podijeljena na 4 okupacione zone (kao i
Njemaka i Berlin) ameriku, britansku, francusku i sovjetsku.
U Moski su 1955.g. austrijski i sovjetski predstavnici potpisali Memorandum kojim
Austrija stie trajnu neutralnost. Ovo je usvojeno i Ustavnim zakonom iz 1955. Ovo su
druge drave naknadno prihvatile.
Danas se u Austriji vode rasprave o odustajanju od poloaja trajne neutralnosti kao
zastarjelog.
4. MALTA: u sporazumu sa Italijom 1980. postaje neutralna zemlja. Kasnije su i druge
drave prihvatile tu neutralnost, premda se ona esto osporava zbog politike
nesvrstanosti.

PRIZNANJE DRAVA I VLADA

PRIZNANJE NOVE DRAVE
Nova drava nastaje kad se steknu tri uslova: stanovnitvo, teritorij, suverenost. O uinicima
priznanja nove drave, u teoriji postoje dva miljenja:

40

by Rope
-

po gleditu koje je u manjini, meunarodno priznanje ima konstitutivan karakter i ono je

ustvari 4. uslov samog postojanja nove drave. Nova drava tek nakon njenog
priznavanja postaje subjektom meunarodnog prava.
Veina drugih pisama smatra da priznanje drave ima deklaratoran karakter postojanje
neke drave nee biti dovedeno u pitanje ako je jedna ili vie drava odbiju priznati.
Uskraivanje priznanja ne sprjeava novu dravu da postoji, a njegovo davanje nije
dovoljno za stvaranje nove drave ako joj nedostaje neki od 3 neophodna elementa.

Uz to treba naglasiti da nije jednak meunarodni poloaj svih nepriznatih drava. Uskrata
priznanja moe biti odraz openitog odbacivanja neke nove politike i teritorijalne cjeline.
Veina drava u svijetu moe odricati njeno postojanje, a protiv nje Vijee siguronsti moe
naloiti kolektivne sankcije (Sjeverni Kipar i sl.) U uslovima opeg politikog bojkota, te
cjeline veoma teko mogu ouvati svoju osobnost.
Ali, ako se neka takva nepriznata nova drava sasvim atributima dravnosti uspije odrati u
duem razdoblju, efektivnost moe nadvladati nad politikim i ideolokim razlozima.
Iz nepriznavanja proizilaze razne smetnje odonsa date dvije drave. Teritorij nepriznate
drave se ni pod kojim uslovima ne smije smatrati niijom zemljom (terra nullius). Njeno
podruje se ne smije prelijetati bez njenog odobrenja, a brodovi date drave se na moru ne
smiju smatrati brodovima bez nacionalne pripadnosti.
Priznanje nove drave se moe dati u razliitim oblicima:
izriito u vie ili manje sveanom pravnom aktu
na preutan ili implicitan nain
konkludentnim radnjama
Priznanje se moe dati pojedinano, ili kolektivno. Ne postoji obaveza priznanja, niti postoji
odgovarajue pravo nove drave na njeno priznanje. Priznanje ili odbijanje priznanja je akt
slobodne volje koji spada u diskreciono pravo svake drave.
PRIZNANJE NOVE VLADE
Ovo pitanje se postavlja samo u sluaju ako je do smjene vlasti u nekoj dravi dolo
neustavnim putem bilo dravnim udarom ili revolucijom. Strane drave nisu dune produiti
odnose s novom vladom. Neizvjesnost se posebno javlja ako u nekoj dravi dvije vlade
pretendiraju da obnaaju vlast, ili ako zbaena vlada nastavi djelovati u inostranstvu.
Danas u meunarodnim odnosima preovladava tzv. doktrina efektivnosti, po kojoj je
postojanje vlade u drugoj dravi prosto faktiko pitanje, gdje nove injenice stvaraju pravo. I
priznanje nove vlade je in slobodne volje svake drave i u tom pogledu ne postoji nikakva
obaveza.
Redovno se priznanje daje novoj vladi kada se ustalila i kada efektivno obnaa svoju vlast na
cijelom teritoriju.
Priznanje nove vlade se moe izvriti u slijedeim oblicima:
na formalan nain pismenom ili usmenom izjavom o priznanju
preutno
konkludentnim radnjama

41

by Rope

USTANICI I OSLOBODILAKI POKRETI

MEUNARODNA OSOBNOST
Po svojoj naravi oni su u meunarodnom pravu cjeline prijelaznog znaaja. Bore se, ili za
dravnost na dijelu podruja neke postojee drave ili za vlast nad itavim njezinim
podrujem. Ako u svojim nastojanjima uspiju, oni stvaraju bilo novu dravu (izdvajajui se iz
postojee) ili novu vladu u postojeoj dravi. Ako u svojoj borbi ne uspiju, oni nestaju. Dok
postoje, imaju ogranien meunarodni subjektivitet, tj. ogranienu poslovnu sposobnost.
Za dravu koja ih ne prizna oni nisu nikakav subjekt meunarodnog prava. U povijesnom
razvoju od poetka 19. st. u meunarodnoj praksi nastalo je nekoliko pojmova ustanike vlasti
o kojima treba voditi rauna:
1.
Priznanje zaraenosti u graanskom sukobu Kada je graanski rat u nekoj zemlji
potrajao a pobunjenici su ustanovili efektivnu vlast na dijelu podruja koje su zauzeli, neke
tree drave nisu vie mogle ignorirati nastalo stanje. U pitanju su dolazila prava njhovih
graana i njihove imovine na osvojenom podruju. Iz tih razloga neke su strane drave
poetkom 19. st. priznale kolonije pobunjene protiv panjolske vlasti u Junoj Americi kao
zaraene strane prije nego to su ih priznale kao nove drave. Preduvjet priznanja
zaraenosti bila je pretpostavka da obje stranke, ukljuivi i pobunjenike, potuju pravila
ratnog prava i da su pod organiziranim zapovjednitvom. Podrazumijevalo se takoer da su
pobunjenici uspostavili kontrolu nad irokim podrujem i da tamo djeluju kao de facto
vlast. Drava koja je priznala zaraenost preuzimala je sa svoje strane sve obveze
neutralnosti u tom sukobu u odnosu na obje zaraene strane.
2.

Priznanje ustanika U drugoj polovici 19. st. u Americi je nastala praksa priznavanja
ustanika. To priznanje nije podrazumijevalo prava ustanika kao zaraene stranke u sukobu,
jer oni najee nisu vrili efektivnu vlast nad veim dijelom kopnenog podruja. Tree
drave su se tim priznanjem uzdravale tretirati pobunjenika kao kritelje prava. Ali da bi
zatitile svoje dravljane i brodove, s njima su uspostavljale neku vrst odnosa kao s de
facto vlastima. Ustvari, priznanje ustanika podrazumijevalo je uskratu priznanja njihove
meunarodnopravne osobnosti.

3.

Priznanje naroda - U tijeku I. svjetskog rata, Francuska i Britanija priznale su

ehoslovaki i poljski narod. To priznanje zaudilo je mnoge strunjake, jer se prije toga
narodi nisu smatrali subjektima meunarodnog prava. Priznanje naroda bilo je temelj
stvaranju nacionalnih vojski u inozemstvu s posebnom zastavom. Ali ono je bilo dato uz
oito nepotivanje naela efektivnosti. Naime, ti pokreti i vojske pod svojom vlau nisu
drali nikakva podruja u granicama jo tada postojeih Austrougarske, Njemake i Rusije.
A niti jedna od tih triju drava nije priznala poljski i ehoslovaki narod kao takve.

4. Narodnooslobodilaki pokreti Nakon II. svjetskog rata otpoeo je proces dekolonizacije.

Priznavanje narodnooslobodilakog pokreta koji su se borili za neovisnost njihovih
nesamoupravnih podruja postalo je politikim sredstvom mnogih drava.
ZAVISNI TERITORIJI I POSEBNI SLUAJEVI SUBJEKATA MEUNARODNOG
PRAVA

42

by Rope
Vazalitet Vazalstvo (lat. vassus sluga) je u feudalizmu bio odnos potinjenosti ili
suzerenosti vazala prema natinjenoj sili (vladaru ili dravi). Ovaj odnos podrazumijeva
ogranienu slobodu i suverenitet po pitanjima linih ili unutranjih poslova; za sve ostalo,
odgovaran je iskljuivo sizeren.
Sizeren (franc. suserain, "sizeren," "vladar" u smislu "suverena") je u feudalnom sistemu bio najvii feudalni vladar ili gospodar kojem su
podanici davali zakletvu odanosti. U drugom smislu, sizeren je takoer i natinjena drava koja kontrolie spoljne poslove potinjene,
odnosno vazalske, zemlje, dajui joj suverenost i slobodu po pitanjima unutranjih poslova.

Smatralo se da meunarodno priznat vazalitet nastaje jedino ako drava sizeren preuzme neke
ugovorne obaveze i ogranienja u korist vazalne drave prema treim dravama. Dok su
trajale vazalne drave su se mogle smatrati posebnim subjektima meunarodnog prava s
ogranienom djelatnom sposobnou.
Odlika vazaliteta je plaanje godinjeg danka sizerenu, ija se visina odreivala ugovorom.
Meutim, nije postojala dunost davanja vojske sizerenu.
Vazalne zemlje su bile ogranieno pravo i poslovno sposbne, nisu mogle slati ni primati
poslanike, a u njihovim su prijestolnicama sjedili iskusniji diplomati s naslovom generalnog
konzula. Institut vazaliteta nestaje u toku 20. stoljea. Posljednja balkansa drava u tom
odnosu bila je Bugarska (1908.)
Protektorat Protektorat u meunarodnom pravu predstavlja odnos zavisnosti koji postoji
izmeu jedne drave (kao "zatitnice") i druge (kao "zatiene"), kao i naziv za zemlju uzetu
pod ovakvu "zatitu", a zapravo okupiranu od jae drave.
Protektorat redovito nastaje na osnovu meunarodnog ugovora. Nekada ugovor o protektoratu
koji je sklopljen pod prisilom nije bio nitav.
Postoje 2 oblika protektorata potpuni i ogranieni. U potpunom protektoratu, drava
tienica pristaje da u njeno ime i za njen raun poslove obavlja drava zatitnica. Kod
ogranienog protektorata, drava tienica zadrava djelatnu sposobnost, ali je ograniena
naknadnim odobrenjem protektora.
Postojali su i tzv. kolonijalni protektorati. Ti odnosi nastajali su ugovorima nekih europskih
metropola s lokalnim vladarima u Africi i na Pacifiku, gdje se moglo sumnjati u postojanje
dravne organizacije.
Sastav mandata Lige naroda Kolonijalni odnosi su pred I svjetski rat bili na vrhuncu i
inilo se da e trajati vjeno. Ali tijekom tog rata neki su dogaaji zadali prve ozbiljne udarce
kolonijalizmu. Bila je to proklamacija naela samoodreenja do odcjepljenja u aktima
sovjetske vlasti u Rusiji nakon Oktobarske revolucije 1917.
Pakt Lige naroda, usvojen kao sastavni dio Versajskog mirovnog ugovora iz 1919. propisivao
je openitu dunost lanova Lige da osiguraju i vre pravino postupanje s domorodakim
stanovnitvom u podrujima pod njihovm upravom.
Podruja oduzeta od poraenih sila Otomanskog carstva i Njemake nisu mogla jednostavno
podijeliti izmeu pobjednika. U interesu stanovnitva samo tih podruja (a ne i drugih),
Paktom Lige bio je ustanovljen sustav mandata s izvjesnim meunarodnim nadzorom nad
izvrenjem obveza. Prema Paktu Lige trebalo se raditi o privremenoj ustanovi glede podruja
nastanjenih narodima jo nesposobnima da sami sobom upravljaju. Blagostanje i razvitak tih
naroda proglaeni su svetom misijom civilizacije.
Prema stupnju dostignutog razvoja sva mandatna podruja bila su podijeljena u 3 kategorije:

43

by Rope
- Mandati A bili su prema odredbama Pakta Lige zajednice koje su dostigle toliko stupanj
razvitka da njihovo postojanje kao neovisnih naroda moe biti privremeno priznato pod
uvjetom da primaju savjete i pomo mandatara dok ne postanu sposobne da same sobom
upravljaju.
- Mandati B odnosili su se na narode sredinje Afrike u prijanjim njemakim kolonijama,
koji nisu imali posebnu politiku organizaciju. Mandatar je njima upravljao uz odreena
ogranienja i obveze.
- Mandati C su bili podruja (teritoriji) namanje razvijena. Njima je upravljao mandatar po
svojim zakonima kao s dijelovima svog podruja pod uvjetima predvienima za mandate B.
Nesamoupravna podruja prema Povelji UN-a Naziv nesamoupravna podruja uvodi
povelja UN-a.
Drave lanice UN-a koje su posjedovale kolonije, protektorate i druga nesamoupravna
podruja Poveljom preuzele u odnosu na ta podruja neke odreene pravne obveze. One su
priznale naelo da su interesi stanovnika tih podruja prvenstveni i prihvatile su kao svetu
dunost da unapreuju njihovo blagostanje.
Te su se drave obvezale da Glavnom tajniku UN-a redovito dostavljaju radi informacija,
statistike i druge obavijesti tehnike naravi koje su se odnosile na ekonomske, socijalne i
odgojne prilike u nesamoupravnim podrujima.
Vrhunac tog razvoja bilo je usvajanje Deklaracije o davanju neovisnosti kolonijalnim
zemljama i narodima 1960. u Opoj skuptini. Kolonijalizam je stvarno bio proglaen
suprotan meunarodnom pravu. Proglaeno je da svi narodi imaju pravo na samoodreenje i
da se moraju obustaviti sve oruane akcije i represivne mjere protiv zavisnih naroda, kako bi
im se omoguilo da ostvare svoje pravo na neovisnost.
Rezulatat te Deklaracije bio je da su se izmeu 1960. i 1962. Britanija, Francuska i Belgija
uglavnom oslobodile svojih prekomorskih posjeda. Uz rijetke iznimke, veina tih podruja
stekla je neovisnost u tom razdoblju, a nove drave bile su potom primljene u lanstvo UN-a.
Zavisni teritoriji i subjektivitet meunarodnog prava Zavisni teritoriji su teritoriji bez
pune politike samostalnosti. U pravilu, one nemaju meunarodni subjektivitet.
Deklaracija iz 1970. navodi da podruje kolonije ili nekog drugog nesamoupravnog podruja
ima prema Povelji UN-a, odvojen i razliit poloaj od podruja drave koja njime upravlja.
Takav odvojen i razliit poloaj u skladu s Poveljom postojat e tako dugo dok narod te
kolonije ili nesamoupravnog podruja ne ostvari svoje pravo na samoodreenje, u sladu s
Poveljom a naroito s njenim ciljevima i naelima.
Podruja pod posebnim meunarodnim poloajem Takvih podruja danas nema. To su
bila sljedea podruja:
Neovisna Drava Krakov (1815. 1846.) ustanovile su zajednikim sporazumom na Bekom
kongresu 1815. Austrija, Pruska i Rusija i potom su joj podijelile ustav. Prema tom ustavu ta
cjelina je imala Predstavniku skuptinu i Senat kao izvrno tijelo. Tri velesile su nizom
promjena ograniavale nadlenosti Predstavnike skuptine i Senata, sve dok 1846. nisu
odluile da to podruje pripoje Austriji. Stoga se Neovisna Drava Krakov nije mogla
smatrati subjektom meunarodnog prava.

44

by Rope
Meunarodna zona Tangera (1923. 1956.) ta neutralizirana luka ostala je pod
nominalnom suverenou marokanskog sulatana i nakon to je on 1912. potpao pod francuski
protektorat.. Ni ona nije subjekt meunarodnog prava.
Slobodni grad Danzig (1919. 1939.) stvoren je Versajskim mirovnim ugovorom iz 1919.
Program za mir u 14 toaka, to ga je predsjednik SAD-a Woodrow Wilson objavio 8. januara
1918., izmeu ostalog predviao je stvranje neovisne poljske drave na podruju nesporno
naseljenim Poljacima, kojoj je trebao osigurati slobodan i siguran pristup moru. Poljska je
eljela jednostavno anektirati Danzig, ali su se Glavne saveznike i udruene sile ustezale da
ga prepuste Poljskoj. Kompromis je naen u Versajskoj konferenciji u odvajanju Danziga od
Njemake, kako bi Poljska preko njega dobila pristup moru koritenjem luke tog grada.
Njemake znaajke grada trebale su se ouvati ustanovljenjem Slobodnog grada sa irokom
samoupravom.
Saarsko podruje (191-1935, 1945-1957) Prema lancima 45-50 Versajskog mirovnog
ugovora iz 1919., podruje Saara bogato ugljenom, bilo je privremeno na 15 godina
ustupljeno Francuskoj kao naknada za njemako unitenje rudnika ugljena u sjevernoj
Francuskoj. Njemaka nije bila prisiljena odrei se suverenosti nad tim svojim podrujem,
nego ga je privremeno prepustila Ligi naroda kao fideikomisaru.
Vlast nad Saarom nije bila povjerena Francuskoj, niti nekom lokalnom tijelu, nego
Meunarodnom upravljakom povjerenstvu, koje je zastupalo Ligu naroda.
Nakon II. svjetskog rata, odlukom Postdamske konferencije, Francuska je izmeu 1945. i
1957. neposredno upravljala Saarom kao samoupravnim podrujem, politiki odvojenim od
Njemake, a ekonomski ujedinjenim s Francuskom. U tom razdoblju nije bilo nikakvog
meunarodnog nadzora.
Francuska je nastojala to je mogue dulje zadrati Saar odvojen od Savezne Republike
Njemake. Stoga mu je 1950. osigurala poloaj pridruenog lana Vijea Europe.
Francuska je nastojala osigurati Saaru europski autonomni poloaj, ali je lokalno stanovnitvo
sprijeilo takav razvoj. Na referendumu 1955. 2/3 veinom bio je odbaen europski status
Saara. I kad je koncem te godine pronjemaka stranka dobila veinu u Skuptini, Francuska se
vie nije mogla ogluivati o tu demokratsku volju naroda. Saar je ponovo prikljuen Njemaoj
1957.
Nema niti jednog pravila meunarodnog prava koje bi sprjeavalo ustanovljenje slinih
internacionaliziranih zona u budunosti kao mogue kompromisno rjeenje tekih
meunarodnih pitanja. Ali loa iskustva iz prolosti daju za to malo ohrabrenja.
SVETA STOLICA I DRAVA VATIKANSKOG GRADA
U meunarodnoj praksi oduvijek je bilo nesporno da je papa, tj. Sveta Stolica, ili Papinska
drava subjekt meunarodnog prava.
Uz to to je duhovni poglavar svih katolikih vjernika i Katolike crkve kao i transnacionalne
vjerske organizacije, jo od 8. i 9. st. papa je bio i svjetovni dravni vladar.

45

by Rope
Nakon poraza Francuske od Pruske, kao posljednji korak u ujedinjenju Italije, talijanske
postrojbe su 1870. ule u Rim te nakon odranog plebiscita Italija je anektirala itavu
Papinsku dravu. Time pape gube svjetovnu vlast.
Talijanska drava je jednostrano i protiv njegove volje uredila poloaj pape Garancijskim
zakonom iz 1871. temeljem kojeg je jednostrano preuzela iroke meunarodne obveze.
Priznata je nepovredivost papine osobe i u tom pogledu on je izjednaen s talijanskim
kraljem. Odreena mu je godinja renta. Priznata mu je potpuna sloboda u duhovnoj oblasti,
potom pravo da alje i prima diplomatske predstavnike kojima su priznata sva diplomatska
prava i privilegiji. Zajameno mu je nesmetano openje sa svim dravama u svijetu.
Ustvari, Sveta Stolica je nakon 1870. ostala subjektom meunarodnog prava, iako njen
poloaj nije bio pravno ureen.
Taj spor uspjeno je i trajno rijeen trima ugovorima koje je Sveta Stolica sklopila s Italijom
koja je tada ima faistiku vlast. 1929. sklopljen je Lateranski ugovor, potom konkordat kojim
je uredio poloaj Katolike crkve u Italije, te financijska konvencija kojom je iznos rente iz
Garancijskog zakona bio prepolovljen.
Lateranskim ugovorom ustanovljena je Drava Vatikanskog grada s papom kao njezinim
glavarom, rijeenje je tzv. Rimsko pitanje, a papi su priznata u biti ista prava kao i ona iz
Garancijskog zakona.
U l. 24. Lateranskog ugovora odreeno je da e se Grad Vatikan uvijek i u svim sluajevima
smatrati neutralnim i nepovredivim podrujem. Ugovorom je ustanovljeno i posebno
vatikansko dravljanstvo koje je po svojoj naravi preteito funkcionalno. Stjeu ga dunosnici
Katolike crkve dok tamo ive, ali oni redovito zadravaju i svoje prijanje dravljanstvo.
Meunarodni odnosi
Sveta stolica odrava diplomatske odnose s vie od 140 drava svijeta, od kojih sve nemaju
veinsko katoliko vjersko puanstvo. 40-ak drava ima stalne diplomatske odnose sa Svetom
Stolicom.
Sveta Stolica ima stalnu promatraku misiju pri UN-u od 1964. Punopravna je lanica
specijaliziranih ustanova UN-a i to: Meunarodne agencije za atomsku energiju, Svjetskog
potanskog saveza, Meunarodne unije za telekomunikacije, te Svjetske organizacije za
intelektualno vlasnitvo. Sudionica je Organizacije za europsku sigurnost i suradnju (OESS).
Sudjelovala je na brojnim meunarodnim konferencijama. Stranka je i nekim meunarodnih
konvencija poput Konvencije o poloaju izbjeglica iz 1951.
Uz ugovore koje sklapa poput svake druge drave, Sveta Stolica sklapa posebne dvostrane
ugovore s drugim dravama pod nazivom konkordata. Njima se ureuje poloaj katolike
crkve u odnosnoj dravi.
Odnosi Svete Stolice i Drave Vatikanskog Grada
Mnogi smatraju da su Sveta Stolica i Drava Vatikanskog Grada dvije pravne osobe. Sveta
Stolica je sredinji upravni organ Katolike crkve. Sastoji se od pape, Zbora kardinala,
dravnog tajnika i sredinjih tijela (kongregacija) koja upravljaju itavom Crkvom.

46

by Rope
Drava Vatikanskog grada, ustanovljena je 1929., stekla je openito meunarodno priznanje.
Ali u znanosti ima i danas onih koji joj osporavaju znaaj drave. Pri tom moda nije
odluujui njen mali teritorij i mali broj stanovnika, jer su to obiljeja i drugih malih drava
poput Monaca i San Marina. Za raliku od tih drugih drava, Drava Vatikanskog Grada ne
postoji zbog dobrobiti njezinih graana nego radi upravljanja Katolikom crkvom.
Moemo rei da se ovdje radi o odnosu vlade i drave, s tim da je svaka od njih veoma
specifina. Sveta Stolica je sama za sebe izvanteritorijalni subjekt meunarodnog prava, i taj
je njen poloaj znatno vaniji do njezina dopunskog poloaja vlade teritorijalno skuene
Drave Vatikanskog Grada. Ali bilo da u meunarodnim odnosima nastupa Sveta Stolica ili
Vatikan, u biti se radi o aktima razliith organa istog subjekta meunarodnog prava i sve to ne
stvara vee tekoe u meunarodnoj praksi. To je zbog toga to su njezini ogranci, tj. dijelovi
u razliitim dravama, ukljuujui i u samoj Italiji, podloni unutarnjem pravu odnosne
zemlje.
Malteki viteki red (Suvereni vojni hospitalni red Svetog Ivana Jeruzalemskog od Rodosa i
Malte) neko je imao teritorijalnu suverenost, a nakon to ju je izgubio, nastavio je s nekim
dravama odravati diplomatske odnose.
Taj red osnovan je u 11. st. prije kriarskog osvajanja Jeruzalema. Njegovi lanovi vodili su
brigu o bolesnicima i putnicima prvenstveno u Jeruzalemu, ali su kao vitezovi sudjelovali i u
borbama. Nakon brojnih izgona tijekom svog postojanja, 1834. smijetaju se u Rimu kao
humanitarna organizacija.
Malteki red podvrgnut je papi i ima uske odnose sa Svetom Stolicom. Red odrava
diplomatske odnose s 50 drava. Republika Hrvatska uspostavila je s njime diplomatske
odnose 22. 12. 1992. Njezin veleposlanik pri Svetoj Stolici akreditiran je i pri Maltekom
redu.
Taj Red nije subjekt meunarodnog prava ak niti u onoj mejri poput veine vladinih
meunarodnih organizacija. Ali on je subjekt meuanrodnog prava u odnosu na one drave
koje mu to svojstvo priznaju, meu kojima je i Hrvatska.
ORGANI DRAVE U MEUNARODNIM ODNOSIMA
Drave u meunarodnim odnosima mogu djelovati samo putem ovlatenih organa, a najvii
organi u tom pogledu jesu:
1. poglavar (ef) drave
2. predsjednik vlade
3. ministar vanjskih poslova
4. vojni zapovjednici samo iznimno

ovo su tzv. unutranji organi

koji djeluju u dravi11

Poglavar (ef) drave: u meunarodnom pravu, on je najvii organ vanjskog zastupanja

drave. Kada se nalazi u stranoj dravi, ukazuju mu se najvie poasti, ali se smatra da one
nisu namijenjene njegovoj osobi, ve dravi koju predstavlja. Kada se nalazi u drugoj zemlji,
ukazuje mu se i posebna zatita.
U stranoj dravi uiva potpuni sudski imunitet u krivinim stvarima. Ne smije biti uhapen,
sasluavan, pozvan pred sud da svjedoi, niti suen. On uiva imunitet i u graanskim
stvarima, ali ga se moe odrei.
11

vanjski organi su diplomatska i konzularna i druga predstavnitva u inostranstvu

47

by Rope

Za voenje pregovora i za sklapanje ugovora, poglavar drave ne treba posebnu punomo.

Izjave poglavara drave i ugovori koje on potpie obvezuju njegovu dravu u okviru njegovih
optepoznatih ustavnih ovlatenja.
Vlada i njen predsjednik: U nekim zemljama funkcija predsjednika vlade ne postoji, jer je
poglavar drave sam na elu svog kabineta (npr. SAD). Suprotno tomu, u parlamentarnim
monarhijama i drugim demokratskim dravama, uloga poglavara drave u odluivanju je
simbolina. U tim zemljama je teite vlasti u parlamentu, a svu izvrnu vlast ima vlada koja
ovisi od podrke parlamenta. Tada sve najvanije vanjskopolitike odluke donosi vlada i njen
predsjednik.
U inostranstvu, on ne simbolizira svoju dravu i njenu suverenost, te osobno ne uiva poasti
koje se ukazuju poglavaru drava. On se za vrijeme slubenih boravaka u inostranstvu smatra
efom specijalne misije uiva iste povlastice i iumnitete kao i lanovi stalne diplomatske
misije.
Ministar vanjskih poslova: MIP koordinira i upravlja radom diplomatskih, konzularnih i
drugih stalnih i povremenih predstavnitava u svojoj zemlji. Podinjen je i za svoj rad
odgovara vladi ili direktno parlamentu ili poglavaru drave.
Ministar vanjskih poslova je redovno i lan vlade. Neposredno je nadreen cjelokupnom
diplomatskom osoblju u inostranstvu, koje djeluje po njegovim uputama. S njim stalno
kontaktiraju i efovi stranih diplomatskih misija akreditirani u njegovoj zemlji.
Parlament: Ni do danas nema ire pravo u odluivanju, nadzoru i uvidu u vanjske poslove
svoje zemlje, mada je esto najvii organ vlasti. Razlog tomu je veliki broj zastupnika, a
postoji potreba ouvanja tajnosti pregovora, dravnih i vojnih tajni itd.
DIPLOMATSKI ZASTUPNICI
Ova oblast meunarodnog prava je po prvi put uspjeno kodificirana na Bekom kongresu
1815.g. Tada je usvojen Pravilnik o rangu diplomatskih predstavnika koji je diplomatske
predstavnike dijelio u tri grupe:
1. ambasadori, legati i nunciji
2. poslanici, ministri ili drugi opunomoeni organi (opunomoenici pri suverenima)
3. otpravnici poslova opunomoeni pri ministrima vanjskih poslova

DIPLOMATSKI PRIVILEGIJI I IMUNITETI

Da bi diplomatski predstavnici mogli obavljati svoje funkcije, meunarodno pravo je u
obiajnom procesu izgradilo niz minimalnih pravila imperativne naravi (jus cogens) koja se
odnose na povlastice i izuzea, tj. na privilegije i imunitete lanova misije, kao i na posebnu
zatitu prostorija, arhiva i imovine misije. Beka konvencija o diplomatskim odnosima iz
1961. kodificirala je ta pravila koja sva imaju domaaj pravila opeg obiajnog
meunarodnog prava.
48

by Rope

Prostorije misije su nepovredive. Organi drave primateljice ne smiju ui, osim uz pristanak
efa misije. To vrijedi i u sluaju poara. Drava primateljica posebno je duna poduzeti sve
mjere kako bi sprijeila da prostorije misije budu nasilno zaposjednute ili oteene, te naruen
mir ili povrijeeno dostojanstvo misije. Ako ne uspije sprijeiti pokuaj napada ili privremeni
upad u misiju, duna je o tome povesti naknadnu istragu, dati objanjenje i slubenu ispriku
dravi iljateljici.
U sluaju prekida diplomatskih odnosa, pa ak i u sluaju oruanog sukoba izmeu drave
primateljice i drave iljateljice, drava primateljica je duna i dalje potivati i tititi prostorije
misije, njezinu imovinu i arhive. Meutim, prostorije misije ne smiju se koristiti na bilo koju
nain nespojiv s funkcijama misije.
Posebno je pitanje azila (utoita) u prostorijama diplomatske misije. Diplomatski azil nije
ustanova opeg meunarodnog prava i nije predvien Bekom konvencijom iz 1961. ali se u
praksi drava June i Srednje Amerike doputa utoite u zgradama diplomatskih misija
stranih drava osobama progonjenima iz politikih razloga, ali ne i obinim zloincima.
Diplomatski zastupnik duan je izvijestiti dravu primateljicu o pruanju azila, a bjegunca
sprijeiti u svakoj djelatnosti protiv ope sigurnosti zemlje.
Misija i njezin ef imaju pravo isticati zastavu i grb drave iljateljice na prostorijama misije,
te na rezidenciji efa misije, kao i na njegovim prijevoznim sredstvima. Stanovi diplomatskih
agenata uivaju jednaku nepovredivost i zatitu kao i prostorije misije.
Arhivi i dokumenti misije nepovredivi su u svako vrijeme i ma gdje se nalazili. U sluaju
prekida diplomatskih odnosa, i ak i u sluaju oruanog sukoba, drava primateljica duna je
potivati i tititi arhive. Nepovredivi su takoer spisi i dopisivanje diplomatskih agenata.
Sloboda openja Drava primateljica duna je dopustiti i tititi openje misije za sve
slubene svrhe.
Diplomatski kurir uiva osobnu nepovredivost i ne smije se podvrgnuti nikakvoj vrsti
uhienja ili pritvaranja. On mora biti opskrbljen slubenim dokumentom kojim se potvruje
njegovo svojstvo i oznauje broj brea koje ine diplomatsku valizu.
Drava iljateljica ili misija mogu odrediti diplomatskog kurira ad hoc, ali njegova osobna
nepovredivost u tom svojstvu, ukljuujui zabranu uhienja ili pritvaranja, prestaje im
primaocu preda diplomatsku valizu koja mu je povjerena.
Diplomatska valiza moe se povjeriti zapovjedniku trgovakog zrakoplova koji treba sletjeti u
doputenu luku ulaska. Taj zapovjednik mora biti snabdjeven slubenim dokumentom u
kojem je oznaen broj vrea koje ine valizu, ali se on ne smatra diplomatskim kurirom.
Diplomatska valiza ne smije biti ni otvarana, ni zadrana. Vree koje ine diplomatsku valizu
moraju nositi vidljive vanjske oznake tog svojstva i smiju sadravati samo diplomatske
dokumente ili predmete namijenjenje slubenoj upotrebi.
Poloaj diplomatskog agenta Osoba diplomatskog agenta (ef misije i lanova
diplomatskog osoblja), nepovrediva je. On se ne smije podvrgnuti nikakvoj vrsti uhienja ili
pritvaranja. Drava primateljica obvezna je s njime postupati s dunim potovanjem i
poduzeti sve odgovarajue mjere radi sprjeavanja svakog napada na njegovu osobu, slobodu
i dostojanstvo. Od toga je izuzetak ukoliko se diplomatski agent zatekne u fizikom napadu na
neku drugu osobu ili u izvrenju drugog zloina.
Diplomatski agent uiva potpuni imunitet od kaznene sudbenosti drave primateljice za sva
djela bez obzira je li ih izvrio u obaljvanju slubenih dunosti ili ne. Ali za obina kaznena
djela poinjena na podruju drave primateljice, on nije izuzet od sudbenosti u svojoj vlastitoj
dravi.

49

by Rope

Beka konvencija inae zabranjuje diplomatskim agentima obaljvanje profesionalne ili

trgovake djelatnosti u svrhe zarade u dravi primateljici. Diplomatski agent nije duan
svjedoiti.
Drava iljateljica moe se odrei od imunitete od kaznene, graanske ili upravne sudbenosti
za svog agenta, ali on to sam ne moe uiniti. To odricanje mora uvijek biti izriito.
Diplomatski agent izuzet je od propisa o socijalnom osiguranju u dravi primateljici. Izuzet je
od svih poreza i taksa, osim od posrednih poreza uraunatih u cijenu robe ili usluga.
Sve navedene povlastice i imunitete diplomatski agent uiva od trenutka kada ue na podruje
drave primateljice radi stupanja na dunost, do trenutka kada naputa njezino podruje po
prestanku dunosti, odnosno od isteka razumnog roka koju mu je u te svrhe odobren.
lanovi obitelji diplomatskog agenta koji ive u njegovu domainstvu uivaju iste povlastice i
imunitete kao i diplomatski agent, ukoliko nisu dravljani drave primateljice.
Administrativno i tehniko osoblje i lanovi obitelji tog osoblja uglavnom uivaju iste
povlastice. Ali imunitet od graanske i upravne sudbenosti primjenjuje se jedino na djela u
obavljanju njihovih funkcija.
Posluno osoblje misije ako se ne radi o dravljanima drave primateljice ili u njoj nemaju
stalno boravite, uiva imunitet jedino za djela izvrena u obavljanju svojih funkcija.
Dunosti Sve osobe koje uivaju povlastice i imunitete, dune su potivati zakone i propise
drave primateljice te su se dune uzdravati od mijeanja u unutarnje poslove drave
primateljice. U sluaju prekraja tih dunosti drava primateljica moe zatraiti da bilo koji
lan misije napusti njezino podruje i u tom pogledu moe mu odrediti razuman rok..
KONZULARNO PRAVO
Porijeklo - Ustanova konzula nastala je u ranom srednjem vijeku u trgovakim gradovima
Italije, panije i Francuske. Tamo su trgovci izmeu sebe birali jednog ili vie konzula
sudaca ili konzula trgovaca koji su u svojstvu arbitara presuivali njihove trgovake
sporove.
Pravo na konzularne odnose - Kao i kod diplomatskih odnosa, sve suverene drave imaju
pravo na uzajamno odravanje konzularnih odnosa. Uspostavljanje tih odnosa zasnovano je
na uzajamnom pristanku. Ako drugaije nije odreeno, pristanak na uspostavu diplomatskih
odnosa ukljuuje i pristanak na ustanovljavanje konzularnih odnosa. Prekid diplomatskih
odnosa ipso facto ne povlai i prekid konzularnih odnosa. Konzularni ured se moe otvoriti
na podruju drave primateljice samo uz njen pristanak. Konzularni ured drave iljateljice
moe obavljati konzularne funkcije u dravi primateljici u ime neke tree drave, ako se tome
ne protivi drava primateljica.
Kumulacija diplomatskih i konzularnih funkcija U dravi u kojoj drava iljateljica
nema diplomatske misije i u kojoj je ne zastupa diplomatska misija neke tree drave,
konzularni dunosnik moe, uz saglasnost drave primateljice, biti ovlaten da obavlja
diplomatske radnje. Ali obavljanje tih radnji ne daje mu pravo na diplomatske privilegije i
imunitete. S druge strane, u prijestolnicama drava diplomatska misija drave iljateljice

50

by Rope
moe obavljati konzularne funkcije, a u takvom sluaju osoblje diplomatske misije zadrava
diplomatske povlastice i imunitete.
Konzularne funkcije Konzul obavlja mnotvo nepolitikih i tehnikih funkcija koje su vrlo
znaajne za odravanje meudravnih odnosa. Njegove funkcije se prvenstveno sastoje u:
- zatiti interesa drave iljateljice u dravi primateljici, a posebno interesa njenih dravljana
(fizikih i pravnih osoba) u granicama koje doputa meunarodno pravo;
- unapreenju trgovakih, ekonomskih, kulturnih i naunih odnosa drave iljateljice i drave
primateljice i u unapreenju uzajamnih prijateljskih odnosa;
- izdavanju viza i odgovarajuih isprava osobama koje ele putovati u dravu iljateljicu;
- zatiti raznovrsnih interesa vlastitih dravljana u dravi primateljici (iseljenika, radnika na
privremenom radu, turista i dr.)
- pravu nadzora i inspekcije nad morskim i rijenim brodovima, te nad zrakoplovima koji
imaju pripadnost drave iljateljice.
Konzularno podruje je podruje u dravi primateljici odreeno konzularnom uredu za
obavljanje konzularnih funkcija. Ako postoji samo jedan konzularni ured na cijelom podruju
drave primateljice, onda njegovo podruje obuhvata cjelokupni teritorij drave primateljice.
Ako konzularnih ureda ima vie, tada se uz odobrenje drave primateljice za svaki ured
odreuje konzularno podruje.
ef konzularnog ureda i drugi konzularni funkcioneri Prema obiajnom meunarodnom
pravu, efovi konzularnih ureda dijele se na 4 razreda (klase) i to:
1. generalni konzuli;
2. konzuli;
3. vicekonzuli
4. konzularni agenti
efa konzularnog ureda imenuje drava iljateljica, uz odobrenje drave primateljice. Drava
iljateljica izdaje efu konzularnog ureda patentno (ili proviziono) pismo u kome potvruje
njegovo svojstvo efa konzularnog ureda. To pismo se dostavlja dravi primateljici. Po
prijemu patentnog pisma drava primateljica izdaje egzekvaturu, tj. odobrenje imenovanom
efu konzularnog ureda da obavlja svoje funkcije.
Svi efovi konzularnih ureda u jednom gradu ine konzularni zbor kojeg predvodi duajen
(doyen) prilikom ceremonijalnih funkcija. Duajen je ef konzularnog ureda u najviem
razredu u tom mjestu, koji tu funkciju obavlja najdue bez prekida. Funkcije lanova
konzularnog ureda prestaju:
notifikacijom drave iljateljice dravi primateljici da su funkcije osobe u pitanju
prestale;
povlaenjem egzekvature od strane drave primateljice;
notifikacijom drave primateljice dravi iljateljici da je dotinu osobu prestala
smatrati lanom konzularnog osoblja.

51

by Rope
Konzuli po zvanju i poasni konzuli Konzuli po zvanju su osobe kojima je to iskljuivo
zanimanje. Oni pruaju zatitu interesa graana drave iljateljice i obavljaju druge
konzularne funkcije kao svoje sporedno zanimanje. Beka konvencija iz 1963. priznaje
kategoriju poasnih konzula. Poasni konzularni dunosnik moe se imenovati za efa
konzularnog ureda u bilo kojem od etiri razreda. Obavljanje konzularnih funkcija njima nije
glavno zanimanje, niti iskljuivi izvor prihoda. Poasni konzularni dunosnici su preteno
osobe slobodnih zanimanja, a za konzularnu slubu ne moraju dobivati naknadu od drave
koja ih je imenovala.
Konzularne prostorije, arhive i dokumenti Drava primateljica duna je preduzeti sve
mjere zatite prostorija konzularnog ureda od nasilnog ulaska i uznemiravanja. Konzularni
arhivi i dokumenti su nepovredivi u svako vrijeme i bez obzira na kojem se mjestu nalaze.
Konzularne prostorije i imovina u njima, kao i prevozna sredstva konzularnog ureda, ne mogu
biti predmetom bilo kakve rekvizicije.
Sloboda komuniciranja Drava primateljica osigurava svim lanovima konzularnog ureda
slobodu putovanja i kretanja na svom podruju. U openju s vladom, s diplomatskom misijom
i drugim konzularnim uredima drave iljateljice, konzularni ured moe koristiti sva pogodna
sredstva, ukljuujui diplomatske ili konzularne kurire, valizu i kodirane ili ifrirane poruke.
Konzularni dunosnici imaju pravo na svom konzularnom podruju u dravi primateljici
kontaktirati sa dravljanima svoje zemlje i do njih dolaziti.
Povlastice i imuniteti konzularnih dunosnika Konzularni dunosnici i radnici ne
podlijeu krivinoj nadlenosti sudskih i upravnih organa drave primateljice za djela
izvrena u obavljanju konzularnih funkcija. To se odnosi i na poasne konzule. Ali za sva
ostala djela, uz odreena ogranienja, konzularni dunosnik je krivino odgovoran. Moe biti
uhapen i pritvoren samo u sluaju poinjenog tekog krivinog djela i to samo u provoenju
odluke nadlenog suda. Konzularni funkcioneri i radnici, ukljuujui i poasne konzularne
dunosnike, izuzeti su i od nadlenosti graanskih, sudskih i upravnih organa za djela
izvrena u obavljanju konzularnih funkcija.

NEKA POSEBNA PITANJA MEUNARODNOG PRAVA

IMUNITET DRAVA OD SUDBENOSTI I OD SREDSTAVA OVRHE
IMUNITET OD SUDBENOSTI

52

by Rope
a) apsolutni i ogranieni imunitet Sve do konca 19. st. prevladavale su doktrina i praksa o
apsolutnom imunitetu stranih drava. Prema tom gleditu strana drava je mogla u svakom
trenutku sprijeiti domai sud da raspravlja o njezinim pravima. Sud je bio sprijeen da ulazi
u predmet spora, a naroiti da se uvjeri u to ima li strana drava valjan naslov nad imovinom u
pitanju. Bilo je dovoljno da ona spornu imovinu dri u posjedu ili pod svojom kontrolom.
Od poetka 20. st. usvaja se doktrina o ogranienom imunitetu, koja se zasniva na
razlikovanju izmeu akata javne dravne vlasti jure imperii koji su i dalje pokreiveni
imunitetom, te akata jure gestionis gdje strana drava djeluje poput svake fizike ili pravne
osobe.
b) imunitet ratione personae Da bi bio priznat, imunitet mora pripadati stranoj dravi. Ali
svaka drava djeluje kroz mnotvo organa i posebnih tijela, a ponekad i teritorijalnih jedinica
na nioj razini. U nekim se sluajevima i akti pojedinca mogu, ali i ne moraju, priznati za akte
u ime njihove drave. Stoga sud ima iroku diskreciju u priznavanju ili nepriznavanju
imuniteta.
Nacrt pravila Komisije za meuanrodno pravo navodi u l. 2. da drava znai: (i) dravu i
razliite organe vlade, (ii) konstitutivne cjeline neke federalne drave, (iii) politike jedinice
drave koje su ovlatene donositi akte u vrenju suverene vlasti drave te (iv) drave organe i
druga tijela u mjeri u kojoj su ovlateni donositi akte u vrenju suverene vlasti drave.
Rezolucija Instituta za meunarodno pravo iz 1991. pri tom dodaje da nije odluujui slubeni
naziv tih tijela i njihov ustavni poloaj, niti da li imaju zasebnu pravnu osobnost prema
zakonu te drave.
Sud nije duan priznati imunitet stranoj dravi ili stranoj vladi (i njihovim organima) koje
drava foruma nije priznala. Da bi se u to uvjerio, sud e zatraiti stajalite ministarstva
vanjskih poslova svoje zemlje. Sudovi SAD-a i veine drugih zemalja uzet e u obzir takav
stav kao konaan. Ali u nekim se dravama moe dogoditi da sam sud ustanovi da se radi o de
facto vlasti, neovisno o njezinu meunarodnom priznanju, te da odlui priznati imunitet
imovini, pravima ili interesima te cjeline. Meutim, za to treba imati valjane i jake pravne
razloge.
c) imunitet ratione materiea Pitanje opsega sudbenog imuniteta ratione materiea veoma je
osjetljivo. U osnovi je podjela izmeu akata javne dravne vlasti te akata javnog upravljanja,
kada drava obavlja komericijalne transakcije poput fizike ili pravne osobe, Za te druge akte
sudbeni imunitet u naelu ne bi postojao.
Neki od izuzetaka od subenog imuniteta (kada se sud drave foruma proglaavao nadlenim),
bili su priznati u praksi sudova Britanije i SAD-a jo dok je prevladavo njegov apsolutni
koncept. To se odnosilo na upravljanje trustom ili slinim fondom u kojem je strana drava
imala interese ili glede nekretnina na podruju drave foruma u vlasnitvu strane drave (osim
kad se radilo o diplomatskim i konzularnim prostorijama. Ve se tada smatralo da imunitetom
nije pokriven ni zajam koji je strana drava podigla u dravi foruma, osim ako je u ugovoru
bilo drukije predvieno. Izuzetak se odnosio i na iskoritavanje trgovakog broda u
dravnom vlasnitvu. Ti su se izuzeci potom definirali u zakonima drava o sudbenom
imuntitetu, koji pokrivaju akte jure gestionis.
d) postupak i naini odricanja od imuniteta Moemo navesti neke propise kojih bi se
drava foruma i njezini sudovi morali pridravati kada strana drava ima pravo na imunitet.

53

by Rope
Najpreciznija pravila sadri Nacrt pravila to ga je predloila Komisija za meunarodno pravo
iz 1991., ali sve dok taj Nacrt pravila ne postane konvencija na snazi, makar za ui krug
njezinih buduih stranaka, ti propisi mogu sudovima sluiti kao uputa kako postupati kada se
uvjere da strana drava ima pravo na imunitet.
U Nacrtu pravila navodi se obveza drave da dade uinak tom imunitetu uzdravajue se od
vrenja sudbenosti u postupku pred svojim sudovima protiv strane drave. U tu svrhu drava
e po svojoj vlastitioj inicijativi osigurati da njezini sudovi potuju taj imuntet. Sudski
postupak protiv strane drave smatrat e se otpoetim ako je ta druga drava navedena kao
stranka u parnici ili ako nije navedena u tom svojstvu, ali je parnica stvarno usmjerena glede
imovine, prava, interesa ili djelatnosti te drave.
Meutim, dunosti potivanja imuniteta stranih drava nije neka obveza imperativne naravi
(jus cogens), koju bi trebalo potivati bez izuzetaka. Naime, strana je drava oduvijek imala
mogunost odricanja od svog imuniteta i pristati na sudbenost stranog suda. Pristanak na
sudbenost uvijek znai odricanje od imuniteta kojeg bi strana drava inae uivala.
Nacrt pravila propisuje da se strana drava ne moe pozvati na svoj imunitet ako je izriito
priznala sudbenost drave foruma u nekom meunarodnom ugovoru (kojeg je ona stranka) ili
u pismenom kontraktu ili u izjavi datoj pred sudom ili u pismenom podnesku u nekoj parnici.
Osim na izriit nain, pristanak na sudbenost moe se implicirati iz sudjelovanja u nekoj
parnici. Strana drava ne moe se pozvati na imunitet od sudbenosti ako je sama otpoela
postupak pred sudom drave foruma (tj. ako se u parnici pojavila kao tuitelj), ako intervenira
u parnici ili poduzme bilo koji drugi korak pri odluivanju o meritumu spora.
Pri tom, ako strana drava uvjeri sud da ne bi poduzela tu mjeru da je znala za inejnice koje
bi joj davale pravo na imunitet, ona se temeljem tih injenica moe naknadno pozvati na svoj
imunitet, ukoliko to uini to joj je mogue prije.
Nadalje, nee se smatrati da je pristala na sudbenost ako strana drava intervenira u parnici s
jednim ciljem: da se pozove na imunitet, ili ako istakne svoje pravo ili interes na imovinu koja
je predmet spora. Takoer i pojavljivanje predstavnika strane drave u svojstvu svjedoka u
parnici pred sudom drave foruma nee se tumaiti kao pristanak te drave na odricanje od
imunteta.
Nepojavljivanje strane drave u parnici pred sudovm drave foruma nee se tumaiti kao
njezin pristanak na sudbenost. Ovdje dakle ne vrijedi pretpostavka qui tacet consentire
videtur, tj. da utnja pretpostavlja pristanak..
U nekim sluajevima, odricanje od imuniteta, moe proizai i podizanjem protutube u
parnici.

IMUNITET OD SREDSTAVA OVRHE

Opseg imuniteta od sredstava ovrhe iri je od onog glede sudbenosti, i to upravo s obzirom na
ozbiljnost mogue povrede suverenosti strane drave koja se eli izbjei. U takvim
sluajevima, da bi se ovrha na temelju izreene presude provela, potrebno je odricanje od
imuniteta.

54

by Rope
Ta posebno zatiena dravna imovina koja se nalazi u dravi foruma mora imati openitu
znaajku da ne smije biti namijenjena za komercijalne tj. gospodarske svrhe. Potom se
kumulativno mora raditi o nekoj od sljedeih vrsta imovine:
imovina, ukljuujui bankovne raune koja se koristi ili je namijenjena za
koritenje za potrebe diplomatske, konzularne ili specijalne misije drave
iljateljice, odnosno u sline svrhe,
imovina vojne naravi li upotrebljena ili namjeravana za upotrebu u vojne svrhe
imovina centralne banke ili monetarnih vlasti strane drave koritena ili
namjeravana za koritenje u te, a ne u komercijalne svhre
imovina koja ini dio kulturne batine stranih drava ili je dio njezinih arhiva, a
nije namijenjena prodaju (koja je dakle extea commercium) i
imovina koja ini dio izlobe predmeta od znanstvenog, kulturnog ili povijesnog
znaaja, a nije namijenjena prodaji.
Navedene vrste imovine, dakle, ne mogu biti predmetom privremenog sekvestra, tj.
zamrzavanja ili pljenidbe radi prisitlne prodaje (attachment, arrest, execution), osim ako je
strana drava dala poseban pristanak na vlast suda drave foruma da izrie i takve mjere.
Takav poseban pristank se moe dati u meunarodnom ugovoru, u arbitranom kompromisu
ili u pismenom kontraktu li izjavom datom sudu ili u pismenom podnesku nakon to je nastao
spor meu strankama.
ODGOVORNOST PO MEUNARODNOM PRAVU
Odgovornost drava i drugih subjekata, sredinje je pitanje meunarodnog prava ali i drugih
grana prava. Ope je naelo prava da svako protupravno djelo povlai odgovornost po pravu i
dunost poinitelja da ispravi (reparira) nastalu tetu.
OSNOVA ODGOVORNOSTI U MEUNARODNOM PRAVU
Svako protupravno djelo neke drave po meunarodnom pravu povlai meunarodnu
odgovornost (l. 1. Nacrta pravila Komisije za mounarodno pravo). Svaka drava moe biti
odgovorna za poinjenje takvog djela. Meunarodno protupravno djelo kumulativno ini:
a) ponaanje, koje se sastoji u djelovanju (akciji) ili proputanju, a koje se po
meunarodnom pravu pripisuje dravi, i
b) to ponaanje ini povredu neke meunarodne obveze te drave.
Djelo se smatra protupravnim samo po meunardnom pravu. Na tu kvalifikaciju ne utjee
mogua dopustivost istog djela po unutarnjem pravu. Povreda meunarodne obveze nastupa
kada jelo neke drave nije u skladu s onim to ta obveza zahtijeva. Povreda obveze ini neko
djelo meuanrodno protupravnim bez obzira na porijeklo te obveze, bilo da je to porijeklo
obiajno, ugovorno ili drugo. Meunarodna obveza u pitanju mora biti na snazi u trenutku
njene povrede. U suprotnom se ne radi o povredi meunrodne obveze.
Bitan doprinos Nacrta pravila Komisije za meunarodno pravo 12 razvoju pozitivnog
meunarodnog prava je razlikovanje izmeu obinih meunarodnih delikata i
meunarodnih zloina. Meunarodni delikt je akt neke drave koji ini povredu neke
meunarodne obveze je meunarodno protupravno djelo bez obzira na predmet prekrene
12

nacrt pravila o Meuanrodnoj odovornosti drava za tetne posljedice djela koja nisu zabranjena
meunarodnim pravom

55

by Rope
obveze. Meunarodni zloin je povreda meunarodne obveze od neke drave, koja je s jedne
strane , bitna za zatitu temeljnih interesa meunarodne zajednice u njezinoj cjelini, te da je s
druge strane itava ta zajednica takvu povredu priznala meunarodnim zloinom. To su npr.
pravne obveze koje zabranjuju agresiju, kolonijalnu dominaciju, genocid, ropstvo, apartheid i
sl.
Nesumnjivo je da izmeu obinih meunarodnih delikata i meunarodnih zloina ne
postoji samo razlika u stupnjevanju, negu i u naravi njihovih tetnih posljedica. Prva djela
diraju u interese samo povrijeenih drava u pitanju, dok druga naruavaju interese jelokupne
meunarodne zajednice drava, a veoma esto i pojedinaca.
Nacrt pravila potom definira razliite vrste meunarodnih obveza: a) one koje zahtijevaju
posebno ponaanje, b) one koje trae postizanje nekog cilja, i c) one koje trae sprjeavanje
nastupa (prevenciju) nekog dogaaja.
a) Glede prvih, povreda obveze sastoji se u tome kada ponaanje drave u pitanju nije u
skladu s onim to ta obveza iziskuje.
b) Kada obveza u pitanju postavlja neki cilj kojeg treba ostvariti, drava u pitanju moe
odabrati naine da bi ga postigla. Povreda obveze u tom sluaju nastupa kada drava
ne ostvari taj cilj.
c) Kada se radi o obvezi na prevenciju odreenog dogaaja, pri emu drava u pitanju
takoer ima mogunost izbora naina da to postigne , povreda obveze nastupa jedino
kada drava ponaanjem koje je odabrala ne osigura taj rezultat. U tom sluaju
povreda meunarodne obveze nastupa u trenutku kada dogaaj koga je trebalo
sprijeiti nastupi, i traje sve dok traje i taj dogaaj.
ODGOVORNOST ZA MEUNARODNA PROTUPRAVNA DJELA I ODGOVORNOST
ZA RIZIK
Nacrt pravila Komisije za meunarodno pravo, pod utjecajem njezina izvjestioca Roberta
Agoa, svjesno naputa kao osnovu odgovornosti krivnju poinitelja, koja bi podrazumijevala i
njegovu zlu namjeru. Tu zlu namjeru inae ne bi uvijek bilo lako ni dokazati. Osnova
odgovornosti u meunarodnom pravu lei u samom poinjenju meunarodnog protupravnog
djela kao objektivnoj injenici.
U nekim meunarodnim instrumentima jo se poziva na dunu panju. Dalji korak u tom
razvoju je da se glede njih, po posljedicama napose opasnih djelatnosti ugovara odgovornost
za rizik. Kada se ta odgovornost izriito ugovori, drava (ili fizika ili pravna osoba)
odgovora za posljedice ak i takvog ponaanja koje po sebi nije meunarodno protupravno
djelo. Ta se odgovrnost posebno ugovara u oblastima lansiranja objekata u svemir,
miroljubive upotrebe nuklearne energije te oneienje mora uljima i drugim tetnim tvarima.
Neki pisci navode kako ve postoji ope naelo prava koje ukljuuje odgovornost za rizik.
Unato tome, danas ona ne postoji ako nije izriito ugovorena. Ukoliko jest ugovorena,
drava koja je preuzela tu obvezu (ili fizika ili pravna osoba iz te drave), duna je oteenim
osobama nadoknaditi svu tetu koja je stvarno nastala, neovisno od njezine zle namjere ili
nepanje, i neovisno od toga to njeno ponaanje inae nije bilo zabranjeno meunardnim ili
unutarnjim pravom.
OKOLNOSTI KOJE ISKLJUUJU PROTUPRAVNOST DJELA
a) Pristanak - Valjano dat pristanak jedne drave na izvrenje odreenog akta od druge
drave koji nije u skladu s nekom meunarodnom obvezom te druge drave prema

56

by Rope
prvoj, iskljuuje protupravnost tog akta, ali samo u mjeri u kojoj taj akt ostaje u
granicama pristanka.
Izriito je predvieno da se pristanak ne moe dati kaka je u pitanju obveza koja
proizlazi iz imperativne norme opeg meunarodnog prava.
Pristanak moe biti nitav, zbog istih razloga koji nite i neki meunarodni ugovor, a
koji su takoer opa naela prava. Radi se o pristanku datom u bludnji, usljed
prijevare, kao posljedica korupcije predstavnika drave koji ga je dao, ako je iznuen
prisilom nad tim predstavnikom drave ili ako je iznuen prijetnjom ili upotrebom sile
protiv te drave.
b) Protumjere Protupravnost nekog akta drave koji nije u skladu s njezinom
meunarodnom obvezom prema drugoj dravi iskljuena je ako taj akt po
meunarodnom pravu predstavlja zakonitu mjeru protiv te druge drave a posljedica je
meunarodnog protupravnog djela te druge drave. Protumjera je zakonita ukoliko se
na krenje prava od neke drave odgovara krenjem nekih njezinih prava.
Izrazi protumjere i mjere pokrivaju u Nacrtu pravila dvije vrste reakcija na
meunarodno protupravno djelo neke drave. Prve su doputene represalije koje
drava rtva tog djela poduzima temeljem opem meunarodnog prava. Takve se
represalije ne smiju sastojati u upotrebi oruane sile, niti u drugim mjerama koje
zabranjuje humanitarno pravo. Druga vrsta mjera su sankcije koje neka drava
poduzima u izvrenju odluke meunarodne organizacije koja je po svom statusu
ovlatena izricati takve mjere, i to takoer kao rekciju na meunarodno protupravno
djelo neke drave.Takve odluke, obvezujue za sve drave lanice UN-a, donosi
Vijee sigurnosti UN-a.
Nacrt pravila predvia mogunost poduzimanja protumjera od povrijeene drave
(dakle represalije) i odreuje njihove uvjete, kada god drava poinitelj nekog
meunarodnog protupravnog djela ne izvri svoje obveze prema povrijeenoj dravi.
Te obveze su: dunost prestanka protupravnog ponaanja, restitutio in integrum,
nadoknada ili zadovoljtvina.
c) Via sila ili nepredvieni dogaaj Protupravnost nekog akta drave koji nije u skladu
s njezinom meunarodnom obvezom iskljuena je ako je taj akt nije poduzet uslijed
neodoljive sile ili vanjskog nepredvienog dogaaja, izvan njezine kontrole, to nije
uinilo materijalno moguim djelovanje te drave u skladu s tom obvezom, ili da bude
svjesna toga da njezino ponaanje nije bilo u skladu s tom obvezom. Izuzetak
predstavlja ako je drava u pitanju sama pridonijela nastanku stanja materijalne
nemogunosti.
d) Nesrea Protupravnost nekog akta drave koji nije u skladu s njezinom
meunarodnom obvezom iskljuena je ako poinitelj ponaanja koje se sastoji u djelu
te drave nije imao drugog naina, u stanju teke nesree, da suava svoj ivot ili
ivote osoba koji su povjereni njegovoj skrbi. Radi se dakle, o prirodnim ili drugim
nepogodama koje dovode u opasnost ivote ljudi.
e) Stanje nude Drava se ne moe pozvati na stanje nude kao na uzrok koji iskljuuje
protupravnost nekog svog akta koji nije u skladu s nekom od njezinih meunarodnih
obveza, osim:
kada je taj akt predstavljao jedini nain ouvanja njezina sutinskog interesa
nasuprot tekoj i neposrednoj opasnosti i
taj akt nije teko nakodio sutinskom interesu drave u odnosu na koju je obveza
postojala.

57

by Rope
Ovi uvjeti moraju biti kumulativno ispunjeni. Dakle, mora postojati razmjer izmeu
djela poinjenog u krajnjoj nudi i njegovih posljedica po bitne interese drave prema
kojoj obveza postojati. Ta obveza moe postojati bilo po opem meunarodnom pravu
ili temeljem nekog ugovora.
Drava se ne moe pozvati na takvo stanje krajnje nude koje bi iskljuivalo
protupravnost djela, u bilo kojoj od sljedee 3 situacije:
ako meunarodna obveza drave s kojoj akt drave nije u skladu proizlazi iz neke
imperativne norme opeg meunarodnog prava
ako je meunarodna obveza u pitanju predviena ugovorom koji izrijekom ili
implicitno iskljuuje mogunost prizivanja stanja nude ili
ako je drava u pitanju sama pridonijela nastanku stanja nude.
f) Samoobrana je ope naelo prava koju veina pravnih sustava drava predvia kao
okolnost koja moe iskljuiti protupravnost nekog djela. Protupravnost nekog akta
drave koji nije u skladu s njenom meunarodnom obvezom iskljuena je ako taj akt
prestavlja zakonitu mjeru samoobrane poduzetu u skladu s Poveljom UN-a.
POSLJEDICE MEUNARODNOG PROTUPRAVNOG DJELA
Pravne posljedice meunarodne odovornosti prema povrijeenoj dravi (ili drugom
povrijeenom subjektu), nameu dunost povreditelja da prekine proutpravno ponaanje
(ukoliko se radi o produenom meunarodnom protupravnom djelu), da ispravi (reparira)
poinjenu tetu, te ako je prikladno, da prui osiguranje ili jamstvo da to je djelo nee
ponoviti.
PRIPISIVOST MEUNARODNOG PROTUPRAVNOG DJELA
Drava je odgovorna za meunarodna protupravna djela koja proizlaze iz djelatnosti svih
njenih organa koji taj poloaj imaju prema njezom unutarnjem pravu, i kada u tom svojstvu
djeluju. Drava odgovara i za djelovanje organa njezinih teritorijalnih cjelina (kada one
obavljaju autonomne nadlenosti i kada se sredinja vlast u te nadlenosti nema prava
mijeati). Nadalje, drava odgovara i za djelatnosti pravnih osoba ukoliko su po unutarnjem
pravu one ovlatene vriti elemente dravne vlasti. To se odnosi i na sve osobe ili skupine
osoba koje stvarno djeluju za raun drave i vre elemente dravne vlasti kada to prilike
opravdavaju.
Smatra se po meunarodnom pravu djelovanje njenih organa u svim navedenim situacijama,
ak i kada takav organ prekorai svoje ovlasti po unutarnjem pravu, ili kada prekri upute o
svojoj djelatnosti. Drava je u tim situacijama odgovorna zbog toga to takve zloupotrebe
vlasti nije sprijeila, tj. zbog proputanja.
Organi izvrne vlasti najee se susreu sa strancima i stoga su najee u mogunosti da
angairaju odgovornsot svoje drave za meunarodna protupravna djela. U meunarodnoj
arbitranoj praksi postoji niz odluka kojima su drave bile proglaene odgovornima zbog
djelovanja njihovih izvrnih organa.
Zakonodavna vlast moe prouzroiti odgovornst svoje drave ako ne donese potrebne zakone
ili druge propise nune za izvrenje neke meunarodne obveze, ali jo ee ako iz primjene
zakona koje je donijela a koji nisu u skladu s njezinim meunarodnim obvezama, prizau
meunarodna protupravna djela.
Sudbena vlast najee uzrokuje odgovornst svoje drave uskratom pravosua strancima, ali i
svim drugim osobama. Danas posvuda u svijetu sve fizike i pravne osobe uivaju pravo da
od sudova i drugih nadlenih tijela trae zatitu svojih prava. Njihovo sprjeavanje da se
58

by Rope
pojave pred sudom u svojstvu tuitelja ili u drugom svojstvu, znai uskratu pravosua i
povlai odogornost drave. Uskratom pravosua smatra se i kada nadleno tijelo u
primjerenom roku ne donese nikakvu odluku.
U naelu, drava odgovara za ponaanje svojih organa samo u obavljnju njihovih funkcija.
Kada neka ovlatena osoba (ili skupina osoba) ne djeluje za raun svoje drave nego u
osobnom ili drugom svojstvu, tada po meunarodnom pravu njezino ponaanje nije akt drave
i drava za njega ne odogovara.
U posebnom svjetlu javlja se pitanje odogovrnosti za meunarodna protupravna djela
meunarodnih organizacija koje su priznati subjekti meunarodnog prava. Postoji stalna
tenja da se djela neke organizacije pripie njezinim dravama lanicama ili makar nekima od
njih. Ali osim rijetkih izuzetaka, i to u sluaju da je to predvieno u pravilima same
organizacije ili da je unaprijed ugovoreno ope je pravilo da drave lanice nisu solidarno, a
ni supsidijarno odgovorne za meunarodna protupravna djela njihove organizacije. Prema
opem meunarodnom pravu, svaka organizacija koja je meunarodna pravna osoba
odgovorna je za meunarodna protupravna djela svojih organa i svojih agenta koji djeluju u
njeno ime.
TETA I NAINI NJEZINA ISPRAVLJANJA
teta se dijeli na neposrednu (direktnu) i posrednu (indirektnu) tetu.
Neposredna teta je ona koja nuno proizlazi iz meunarodnog protupravnog djela kao
njegova neposredna posledica. Mora, dakle, postojati kauzalna (uzrona) veza izmeu
protupravnog djela koje je poinjenjo i nastale tete. Ako se u lancu dogaaja koji slijede ta
veza prekine, bilo zbog faktiknih dogaaja ili pravnih injenica (npr. zbog sklapanja ugovora
o osiguranju tete), prestaje dunost poinitelja da tu tetu nadoknadi. Pri procjeni neposredne
tete po pravilu se uzima u obzir stvarno nastala teta (domnum emergens) i izmakla dobit
(lucrum cessans).
Posredna teta ne moe sama za sebe povui meunarodnu odgovornost drave poinitelja.
Ona je akcesorna i moe imati pravnog uinka tek ukoliko nastupi neposredna teta.
Uz tetu materijalne naravi, dananje meunarodno pravo priznaje i pravo na ispravljanje
nematerijalne, tj. moralne tete. Za nju se prua zadovoljtina (satisfakcija).
OTEENA OSOBA U MEUNARODNOM PRAVU
Meunarodno prutupravno djelo moe poiniti samo neki subjekt meunarodnog prava i to u
praksi najee drava i meunarodna organizacija. Meunarodno odgovornost moe se
iznimno pripisati dravi za incidente i tetu koju su poinili pojedinci na njezinu podruju koji
djeluju u osobnom svojstvu, ukoliko ta drava nije uinila dovoljno da ih sprijei.
Slino je i glede oteene osobe u meunarodnom pravu. U naelu oteena osoba mora biti
subjekt meunarodnog prava, tj. drava ili meunarodna organizacija. Poinitelji
meunarodnih zloina, kao i povrijeene stranke, mogu jo biti i ustanici i oslobodilaki
pokreti, ali samo u odnosu na dravu koja ih je priznala.
Drava poinitelj meunarodnog protupravnog djela ne moe se pozivati na propise svog
unutarnjeg prava kao na izgovr da ne izvri njegovo potpuno ispravljanje.

59

by Rope
1. Povrat u prijanje stanje (restitutio in integrum) Povrijeena drava ima od drave
poinitelja me. prot. djela pravo ishoditi materijalnu restituciju, tj. ponovno
uspostavljanje stanja kakvo je postojalo prije poetka protupravnog akta kad god je to
mogue. Ali povrat u prijanje stanje postaje nezamisliv kada je pravni akt ve proizveo
nepopravljive uinke, ili je protupravno ponaanje proizvelo nepopravljivu tetu.
2. Obeteenje (indemnizacija) S obzirom na njegovu estu nemogunost, povrat u
prijanje stanje nije est u meunarodnoj praksi, premda kao naelo ima prvenstvo.
Ponekad i povrijeena drava daje prednost novanoj nadoknadi iz vlastitih interesa.
Umjesto restitucije ispravljanje se vri putem obeteenja, najee novanog. Pored
samostalne, moe se dosuditi i akcesorna nadoknada, da bi se u potpunosti otklonila
nastala teta.
3. Zadovoljtina (satisfakcija) Za nanesenu nematerijalnu tetu i moralnu uvredu strane
drave u prijanje je doba traenje zadovoljtine esto imalo za namjeru da se drava
poinitelj me. prot. djela ponizi. Zadovoljtina moe imati jedan ili vie sljedeih oblika:
a. ispriku,
b. simbolinu nadoknadu,
c. u sluaju teke povrede prava povrijeene drave (materijalnu) nadoknadu koja
odraava ozbiljnost povrede
d. u sluaju da me. prot. djelo proizlazi iz tekih prijestupa agenata drave ili iz
kriminalnih djela agenata drave ili privatnih osoba, disciplinske (stegovne) mjerre
protiv odgovornih ili njihovo kanjavanje.
4. Osiguranja ili jamstva da se protupravno djelo nee ponoviti Ona bi trebala
predstavljati progresivni razvoj meunarodnog prava. U Nacrtu se predvia da
povrijeena drava ima pravo, kada tome ima mjesta, da od drave poinitelja me. prot.
djela dobije osiguranja ili jamstva da se taj akt nee ponoviti.
PRAVO POVRIJEENE DRAVE NA PROTUMJERE
Pod protumjerama se podrazumijevaju neki ini koje povrijeena drava poduzima protiv
drave poinitelja nekog protupravnog djela, s ciljem da se ta drava navede da se podvrgne
svojim obvezama prema povrijeenoj dravi, na nain da okona svoje protupravno
ponaanje, da osigura povrat u prijanje stanje ili da joj da obeteenje ili zadovoljtinu, te da
prui osiguranje ili jamstvo neponavljanja. Protumjere su opravdane sve dok se drava
poinitelj ne podvrgne svojm obvezama.
Prije nego to poduzme protumjere, povrijeena drava duna je dravi poinitelju ponuditi
pregovore. Ali ta obveza ne dira u mogunost povrijeene drave da poduzme privremene
mjere da bi ouvala svoja prava (npr. da zamrzne spornu imovinu u svojim bankama).
Ope ogranienje je da protumjere koje povrijeena drava poduzme ne smiju biti izvan svake
srazmjere sa stupnjem teine protupravnog djela i njegova uinka na povrijeenu dravu.
Izriito se propisuju zabranjene protumjere kojima povrijeena drava ne smije pribjegavati.
To su:
b) prijetnja ili upotreba sile zabranjene Poveljom UN-a,
c) ekstremna gospodarska ili politika prisila usmjerena na ugroavanje teritorijalne
cjelovitosti ili politike neovisnosti drave poinitelja me. prot. djela,

60

by Rope
d) svako ponaanje koje kri nepovredivost diplomatskih i konzularnih agenata,
prostorija, arhiva ili dokumenata,
e) svako ponaanje kojim se derogiraju temeljna prava ovjeka ili
f) svako drugo ponaanje u krenju neke imperativne norme opeg me. prava.

ODGOVORNOST DRAVA ZA MEUNARODNE ZLOINE

Meunarodni zloin ini me. prot. djelo koje proizlazi iz povrede meunarodne obveze od
strane neke drave , koja je toliko bitna za zatitu temeljnih interesa meunarodne zajednice
da je njezina povreda priznata zloinom od te zajednice u njezinoj cjelini. Neki meunarodni
zloin moe proizai:
iz teke povrede neke meunarodne obveze od bitne vanosti za odranje meunarodnog
mira i sigurnosti, poput onih koje zabranjuju agresiju,
iz teke povrede neke meunarodne obveze od bitne vanosti za zatitu prava naroda na
samoodreenje, poput onih koje zabranjuju ustanovljenje ili odravanje putem sile
kolinijalne dominacije,
iz teke povrede u irokim razmjerima neke meuanrodne obveze od bitne vanosti za
zatitu ljudske osobe, poput onih koje zabranjuju ropstvo, genocid i apartheid,
iz teke povrede neke meunarodne obveze od bitne vanosti za odranje i zatitu
ljudskog okolia, poput onih koje zabranjuju masovno oneienje atmosfere i mora.
Meunarodni zloin je stoga samo ono meunarodno protupravno djelo koje proizlazi iz
krenja obveze erga omnes, a koje je toliko bitno za zatitu temeljnih interesa meunarodne
zajednice da je ta zajednica tu povredu priznala meunarodnim zloinom. Meunarodni
zloini razlikuju se od obinih delikata s obzirom na ozbiljnost posljedica krenja, te na
brutalnost i prezir njihovih poinitelja prema ivotima i dostojanstvu ljudi. Meunarodni
zloini naruavaju interese cjelokupne meunarodne zajednice drava, a gotovo redovito i
prava pojedinaca.
Poinjenje meunarodnih zloina povlai po meunarodnom pravu kaznenu odgovornost
pojedinaca, koji u izvrenju nekih od njih veoma esto djeluju i kao agenti svoje drave.
Drava u pitanju takoer je odgovrna, bilo izravno za poinjenje tih djela, ili zbog toga to ih
nije sprijeila. A i te kvalifikacije zloina su erga omnes, odnose se na sve drave svijeta.
Svaka drava u svijetu u sluaju poinjenja meunarodnog zloina ima sljedee obveze:
a) da ne prizna kao zakonito stanje koje je zloinom stvoreno,
b) da ne prui pomo ili podrku dravi koja je zloin poinila u odranju stanja koje je time
stvorila,
c) da surauje s drugim dravama u sprovoenju gornjih obveza, te
d) da surauje s drugim dravama u primjeni mjera u svrhu otklanjanja posljedica zloina.

MEUNARODNE ORGANIZACIJE
POJAM MEUNARODNE ORGANIZACIJE

61

by Rope
Meunarodna organizacija je institucionalizirani i trajniji oblik saradnje drava lanica u
izvrenju nekih zajedniki postavljenih ciljeva.
STALNI ORGANI

svaka organizacija ima jedan ili vie stalnih organa. Oni mogu biti:
Administrativni organ djeluje kontinuirano
Politiki i drugi izvrni organi sastaju se povremeno

ima ga svaka organizacija! To je skuptina ili konferencija organizacije,

tj. organ u kojem su zastupljene sve drave lanice, koji se sastaje na redovnim i vanrednim
zasjedanjima.
PLENARNI ORGAN

Pravni osnov nastanka meunarodne organizacije jeste meunarodni ugovor izmeu drava.
Ti ugovori su ustavni akti za date organizacije. Oni sadre slijedee podatke:
-

ciljevi i nadlenosti organizacije

nadlenosti, meusobne odnose i ovlasti glavnih organa
nain donoenja odluka i njihov pravni domaaj
nain finansiranja
prava i dunosti drava lanica, itd.

PRAVO MEUNARODNIH ORGANIZACIJA

Svaka meunarodna vladina organizacija djeluje u okviru odreenih pravnih pravila, a skup
tih pravila ini pravo odnosne organizacije. To pravo je uglavnom pisano i ugovorno. 13 Pisani
propisi obuhvataju:
-

njen ugovor-ustav,
ugovore koje sklapa s drugim subjektima meunarodnog prava
neugovorni pisani propisi poslovnici, odluke nadlenih organa, zakljuci itd.

Pored navedenih pisanih propisa, pravo svake meunarodne organizacije obuhvata i obiajn
pravna pravila nastala u praksi njenih organa i drava lanica. Ova pravila su dopunskog
karaktera.

PODJELA MEUNARODNIH ORGANIZACIJA

Postoje 4 uporedna kriterija:
1. sa stanovita meunarodnog prava:
2. po opsegu nadlenosti:
3. po prostornom vrenju djelatnosti i po
lanstvu:
4. Po stupnju ovlasti i domaaja odluka
13

vladine (meudravne / NGO) organizacije

nevladine organizacije
ope
specijalizirane
univerzalne
regionalne
deliberativne

Dok je ope meunarodno pravo uglavnom obiajno, dakle, nepisano

62

by Rope
koje donose njihovi organi:

supranacionalne

VLADINE organizacije osnivaju ih drave, i one su im jedini pravi lanovi. U nekim od

njih nisu lanovi drave, ve odreena dravna tijela (npr. eljeznice, centralne banke itd.).
Samo vladine organizacije mogu biti subjekti meunarodnog prava izuzetci su:
- Meunarodni komitet Crvenog krsta
- Liga drutava Crvenog krsta.
NEVLADINE organizacije osnivaju ih i lanovi su im ili ljudi pojedinci iz vie drava, ili
srodna tzv. nacionalna drutva pojedinaca iz vie drava (Institut za meunarodno pravo; te
Svjetsko udruenje za meunarodno pravo). ove org. nisu subjekti meunarodnog prava!
OPE organizacije one ija djelatnost nije usko specijalizirana; npr. OUN i Vijee Evrope.

One se bave:
- politikim, ekonomskim i socijalnim pitanjima
- problemima mirnog rjeavanja sporova
- drugim problemima.
SPECIJALIZIRANE organizacije one koje su prema svom ugovoru-ustavu ovlatene da

djeluju u nekoj uoj specijaliziranoj oblasti. lanstvo u njima je ogranieno na krug drava ili
na region.
UNIVERZALNE organizacije cilj im je da okupe sve drave svijeta i otvorene su svim

dravama.
REGIONALNE organizacije obuhvaaju ui krug drava; npr. Organizacija amerikih

drava.
DELIBERATIVNE organizacije koordiniraju uzajamnu saradnju svojih drava lanica. U

njihovim se organima veinom glasova donose zakljuci najee u obliku pravno

neobavezujuih preporuka (rezolucija).
SUPRANACIONALNE (NADNACIONALNE) organizacije vrlo rijetke! Danas je to samo

EU! U tano odreenim oblastima drave nadlenost prenose na organizaciju.

MEUNARODNE ORGANIZACIJE KAO SUBJEKTI PRAVA
Subjekt meunarodnog prava je svako ko u meunarodnom pravu ima pravnu i poslovnu
sposobnost.
Analiza ugovora-ustava meunarodnih organizacija ne daje jasan i precizan odgovor na
pitanje jesu li meunarodne organizacije zasebni subjekti prava?!
Godine 1949. je Meunarodni sud dao savjetodavno miljenje u vezi s ovim, gdje kae da je
za ostvarenje ciljeva UN-a potrebno da ta organizacija ima meunarodni subjektivitet. To

63

by Rope
nije jednako tvrdnji da je ona drava, to nikako nije, ili da su njena pravna sposobnost, te
prava i dunosti jednake onima koje ima drava. UN jeste subjekt meunarodnog prava!
Miljenje Suda se odnosilo samo na UN! Ali, danas je openito prihvaeno da meunarodne
organizacije sklapaju punopravne meunarodne ugovore s dravama i izmeu sebe, a takvi se
ugovori ni u emu ne razlikuju od ugovora kojih su stranke samo drave.
UN i neke druge meunarodne organizacije alju svoje predstavnike u drave, koji imaju
posloaj slian diplomatskom.
PRIVILEGIJI I IMUNITETI MEUNARODNIH ORGANIZACIJA
I NJIHOVIH DJELATNIKA
Privilegiji i imuniteti svake od organizacija i njezinih djelatnika jo se uvijek temelje na
ugovornim propisima za svaku dravu koja im je stranka.
Privilegiji i imuniteti meunarodnih organizacija i njihovih djelatnika u osnovi se razlikuju od
diplomatskih i konzularnih privilegija i imuniteta. Meunarodne organizacije nisu suverene
drave, niti vre teritorijalnu nadlenost. Ti se privilegiji i imuniteti ne mogu zatiti putem
reciprociteta (prema kojem svaka povreda dovodi do recipronog ponaanja povrijeene
drave). Stoga je nuno da su oni zatieni izriitim i preciznim ugovornim propisima s
pojedinim dravama, kako bi svaka mogua povreda bila jasna.
IMUNITETI I PRIVILEGIJI KOJE UIVAJU MEUNARODNE ORGANIZACIJE
Te povlastice moemo podijeliti na
imunitete od sudbenosti,
nepovredivost prostorija i arhiva,
fiskalne i valutne privilegije,
slobodu openja, te
pravo izdavanja putnih isprava.
Ugovornim propisima predvia se imunitet organizacija, njihove imovine i sredstava, gdje
god i kad god se nalazili, od svih vrsta sudskog postupka. Svi ugovori predviaju
nepovredivost prostorija, te arhiva organizacije, ma gdje se nalazili.
Pravo pruanja utoita (azila) odbjeglim osobama u prostorijama organizacijama u nekim se
ugovorima izriito zabranjuje, a drugi ugovori o tome ute. Ali s obzirom da niti jedan od
ugovora izriito ne doputa davanje utoita, ono se oenito moe smatrati zabranjenim
(pravilo).
Fondovi, zlato i devize organizacije izuzeti su od financijske kontrole drave. Imovina,
prihodi i potraivanja organizacija osloboeni su od poreza i carina.
Sloboda openja organizacija najee predvia zabranu cenzure slubenih poruka, pravo
upotrebe kodova, ifre, kurira i i valize u istoj ili slinoj mjeri kao za diplomatske misije.
Veini se organizacija izriito priznaje pravo da svojim djelatnicima i strunjacima koje alje
u druge zemlje izdaju putne isprave.
PRIVILEGIJI I IMUNITETI MEUNARODNIH DJELATNIKA

64

by Rope
Povelja UN-a propisuje da u obavljanju svojih dunosti glavni tajnik i osoblje te svjetske
organizacije nee traiti ni primati upute od bilo koje vlade ili bilo koje druge vlasti izvan
Organizacije.
U osiguranju neovisnog poloaja meunarodnih djelatnika veoma je vano na njih sprijeiti
utjecaj vlada njihovih vlastitih drava.
Privilegiji i imuniteti meunarodnih slubenika openito su ogranieniji u odnosu na one koje
uivaju diplomatski agenti drava. I tu su dole do izraaja posljedice funkcionalne teorije, tj.
da se povlastice priznaju jedino koliko je potrebno za postizanje ciljeva organizacije i za
neovisno obnaanje funkcija u njoj.
Konvencija o privilegijama i imunitetima UN-a osigurava diplomatske imunitete jedino
glavnom tajniku i njegovim pomonicima. Ostalim djelatnicima priznaje se imunitet od
sudbenosti samo glede obavljanja poslova koje su izvrili u slubenom svojstvu.
Meunarodni djelatnici, nadalje, oslobaaju se pristojbi i poreza na plae koje primaju za svoj
rad u meunarodnoj organizaciji. Ali u nekim sluajevima drava domain ne priznaje ta
izuzea glede me. slubenika koji su njezini vlastiti dravljani.
Meunarodni djelatnici se izuzimaju i od obveza graanskih (civilnih) dunosti, od propisa o
useljavanju i formalnosti prijavljivanja stranaca i dr. U sluaju meunarodnih kriza oni i
lanovi njihovih obitelji uivaju iste olakice radi naputanja zemlje u pitanju, kao i
diplomatski predstavnici.
PRETEE I OSNIVANJE UN-A
Cilj meunarodnog organiziranja jeste osiguranje trajnog mira meu dravama sudionicama.
1) Nakon Francuske revolucije 1789. i Napoleonovih osvajanja je na Bekom kongresu
1815. ustanovljen savez evropskih sila Sveta alijansa (Rusija, Austrija, Pruska i
Britanija, a od 1818. i Francuska). Cilj je bio ouvanje interesa dinastija tj. socijalnog
statusa quo. Ovlastile su sebe da interveniraju u dravama u kojima bi te vrijednosti bile
ugroene.
2) Liga naroda (1920-1946) - osnovana Paktom donesenim 1919. na Versajskoj
konferenciji. SAD nije nikada postao lanicom, mada je inicala osnivanje. Glavni cilj je
bio ouvanje mira u svijetu.
Formalno je ukinuta 1946 na posljednjoj skuptini. Sva njena imovina prela je u
vlasnitvo UN-a, ija je Povelja ve stupila na snagu. Imala je tri stalna organa:
a. Skuptina
b. Vijee lige
c. Sekretarijat
3) Osnivanje UN-a: Povelja UN-a potpisana je 26. juna 1945, a predvieno je da stupi na
snagu tek kada svih 5 stalnih lanica polai ratifikacije kod drave domaina. To je
ispunjeno 24.10.1945. Dan UN-a! Danas UN broji 193 lanice, a sjedite je u New
Yorku.
Neke meunarodne organizacije koje su tada ve postojale (npr. Svjetski potanski savez),
izmijenile su svoje ustave da bi se pridruile UN-u.
Brojne organizacije su tek osnovane: UNESCO (za prosvjetu, znanosti kulturu); FAO
(poljoprivredu i prehranu); Svjetska zdravstvena asocijacija itd.

65

by Rope

BiH je postala lanicom UN-a 22. maja 1992. godine, pravnom sukcesijom nakon raspada
SFRJ.
LANOVI UN-A I POLOAJ DRAVA NELANICA
Izvorne lanice UN-a sudjelovale na osnivakoj konferenciji u San Franciscu i potom
ratificirale Povelju. S Poljskom ih je bilo 51. (sudjelovala je i Jugoslavija). One su potom
imale pravo odluivati o prijemu novih drava u lanstvo.
Naknadno primljene drave lanice
Prema Povelji UN-a: lanovima UN-a mogu postati sve ostale miroljubive drave koje
prihvate obveze sadrane u ovoj Povelji i koje su prema ocjeni Organizacije sposobne i voljne
izvravati te obveze.
Svaka se takva drava prima u lanstvo UN-a odlukom Ope skuptine na preporuku Vijea
sigurnosti.
Sve drave lanice imaju prema Povelji jednaka prava i obaveze, s tim da pet stalnih lanica
Vijea sigurnosti imaju i neka posebna prava u odluivanju.
U stvarnosti je to Vijee organ koji odluuje o prijemu u lanstvo, a Skuptina samo donosi
konano odluku koja je u pravilu potvrdna.
Prava i dunosti drava lanica UN-a
Sve drave lanice imaju pravo:

Sudjelovati i glasati na redovnim i vanrednim zasjedanjima Generalne skuptine

Mogu birati i biti birane za lanice drugih organa
Biraju lanove Menarodnog suda U hagu, generalnog sekretara, i dr.
Mogu postati lanicama specijaliziranih ustanova UN14

Najvanije obaveze su sadrane u l. 1. i 2. Povelje. Po obiajnoj osnovi ta naela pravno

obvezuju i drave nelanice, jer se radi o temeljnim naelima meunarodnog prava.
Nita u ovoj Povelji ne ovlauje UN da se mijeaju u poslove koji po svojoj biti pripadaju
pod unutranju nadlenost drave. Ali to naelo ne dira u primjenu prisilnih mjera prema glavi
VII u sluaju prijetnje miru, naruenja mira ili ina agresije.
Posebni poloaj stalnih lanica Vijea sigurnosti
Kina, SAD, Francuska, Velika Britanija i Rusija su stalne lanice. Bez pristanka bilo kojeg
stalnog lana ne moe se usvojiti nijedna odluka u tom organu koji je prvenstveno odgovoran
za odravanje meunarodnog mira i sigurnosti. 15 Nijedna se odluka ne moe donijeti ako je
jedna od 5 stalnih lanica uloila veto!
Posebna prava stalnih lanica se ne mogu mijenjati ili dokidati bez njihova pristanka! Stalna
lanica praktino ne moe biti iskljuena iz UN-a.
14

samo je prijem u finansijske ustanove uvjetovan

Uzdravanje od glasanja (ili odsutnost) nekog stalnog lana ne sprjeava usvajanje odluke ako je za nju glasalo
najmanje 9 lanova.
15

66

by Rope
Njihovi dravljani se redovno biraju za lanove Meunarodnog suda U Haagu, a osiguran im
je i poseban poloaj u izvrnim organima veine specijaliziranih ustanova.
Suspenzija, iskljuenje iz lanstva i povlaenje iz UN-a
lan UN-a koji je zaostao u plaanju svojih finansijskih prinosa
Organizaciji za protekle pune dvije godine, gubi pravo glasa u Opoj skuptini (ali ne i u
drugim organima iji je lan). Ipak mu Skuptina moe dopustiti da glasa ako je neplaanje
uzrokovano okolnostima koje ne ovise o njegovoj volji
MALA SUSPENZIJA

Na preporuku Vijea sigurnosti, Skuptina moe suspendirati vrenje

lanskih prava i povlastica lanu UN protiv kojeg je Vijee sigurnosti poduzelo preventivnu
ili prisilnu akciju. Ova suspenzija se odnosi na sva lanska prava u svim organima.
VELIKA SUSPENZIJA

Opa skuptina moe na preporuku Vijea sigurnosti iskljuiti iz Organizacije lana UN koji
uporno kri naela sadrana u Povelji. Ova mjera nije nikad realizirana.
Povelja namjerno ne sadri odredbe o povlaenju iz lanstva UN, ali je to suvereno pravo
svake drave! Do sada se samo Indonezija povukla iz lanstva UN-a 1965.g. nakon vojnog
udara pod vodstvom generala Suharta, ali se ve slijedee godine vratila u Organizaciju.
Poloaj drava nelanica prema Povelji UN
Povelja predvia pravo drave koja nije lanica UN da upozori Vijee siguronsti ili Opu
skuptinu na svaki spor kojemu je stranka ako za taj spor prihvati obaveze o mirnom
rjeavanju propisane u Povelji.
Poput drava lanica, takva drava se poziva da sudjeluje bez prava glasa u raspravljanju tog
spora pred Vijeem sigurnosti i Opom skuptinom.
Odluke Vijea sigurnosti usvojene temeljem glave VII Povelje pravno ne obavezuju drave
nelanice UN. Ali, Povelja predvia: Organizacija osigurava da drave koje nisu lanice
UN-a postupaju u skladu s ovim naelima koliko je to potrebno za odravanje meunarodnog
mira i sigurnosti.
Ako bi neka drava nelanica odbila potivati neku takvu rezoluciju Vijea siguronsti (to
inae nije njena pravna obveza) Organizacija i njene drave lanice mogu je na to prisiliti kao
savez drava koji je sebi prisvojio pravo da odrava meunarodni mir i sigurnost.

ORGANI UN-a
Povelja predvia 6 glavnih organa UN-a:
1.
2.
3.
4.
5.
6.

Opa skuptina
Vijee sigurnosti
Ekonomsko i socijalno vijee
Starateljsko vijee
Meunarodni sud u Haagu
Sekretarijat
67

by Rope

Opa skuptina
Jedini plenarni i demokratski organ UN-a! Sve drave lanice su zastupljene s najvie po pet
predstavnika, ali jednim glasom.
Ima opu nadlenost. moe raspravljati o svim pitanjima ili predmetima koji ulaze u okvir
Povelje ili se odnose na ovlasti ili funkcije bilo kojeg drugog organa previenog Poveljom. O
svim tim pitanjima ona moe davati preporuke dravama lanicama i/ili drugim organima
UN-a. Ne moe davati preporuke samo ako se radi o sporu ili situaciji u kojem Vijee
sigurnosti vri funkcije predviene Poveljom.
Skuptina prima i razmatra izvjetaje drugih organa UN-a!
Opa skuptina donosi rezolucije iji je domaaj jednak pravno neobavezujuim
preporukama. Izuzetak od toga su odluke o raspodjeli trokova UN.
Neke rezolucije mogu imati direktno obvezujui karakter za sve drave svijeta ako potvruju
naela opeg obiajnog prava ve na snazi.
U pravilu rezolucije nose naziv deklaracija.
Odluke Ope skuptne o vanim pitanjima donose se -veinom lanovi koji su prisutni i
glasaju. Ostale odluke donose se prostom veinom lanova koji su prisutni i glasaju.
Opa se skuptina sastaje na slijedeim zasjedanjima:
a) redovna svake godine u septembru;
b) vanredna saziva glavni sekretar na zahtjev Vijea sigurnosti ili veine lanova UN-a;
c) hitna vanredna ovo ne predvia Povelja, ve rezolucija Ope skuptine Ujedinjeni
za mir (1950.) ukoliko usljed nedostatka jednoglasnosti stalnih lanova Vijee
sigurnosti nije u stanju izvravati svoju odgovornost za odravanje meunarodnog mira i
sigurnosti, Opa skuptina mora odmah razmotriti taj problem. Ukoliko u to vrijeme
Opa skuptina ne zasjeda, moe se sazvati u roku od 24h u hitno vanredno zasjedanje.
Opa skuptina je zamjena za svjetski parlament, ali s tim da ne moe donositi zakone. Na
svakom zasjedanju se usvaja mnotvo rezolucija od kojih mnoge ostaju nezapaene i bez
uinka.

Vijee sigurnosti
Ima specijaliziranu i ogranienu nadlenost. Ali o nekim od tih pitanja moe donositi odluke
koje pravno obavezuju sve drave lanice UN. Ovo je neka vrsta izvrnog organa UN-a, koji
ima ogranien broj lanova:
Uz 5 stalnih lanova, Opa skuptina bira
na rok od dvije godine jo 10 njegovih nestalnih lanova.

68

by Rope
Svake se godine bira polovica od tog broja. Vijee sigurnosti je ureeno tako da moe
neprestano djelovati i po potrebi se satajati u svako doba. U tu svrhu svaki njegov lan mora
uvijek imati svog predstavnika u sjeditu UN.
Glavna nadlenost i odgovornost je odravanje meunarodnog mira i sigurnosti. Kada ono
utvri da je u nekom dijelu svijeta dolo do prijetnje miru, naruenja mira ili ina agresije, ono
moe, osim preporuka, donositi i obavezujue odluke za sve drave lanice.
Vijee siguronsti takoer preporuuje Opoj skuptini primanje, suspenziju i iskljuenje
drava iz lanstva UN, te imenovanje glavnog sekretara. S Opom skuptinom ono sudjeluje u
paralelnom postupku izbora sudaca Meunarodnog suda u Haagu.
Odluke i preporuke o svim pitanjima osim pitanja postupka donose se veinom od najmanje
9 potvrdnih glasova, pod uvjetom da nijedan stalni lan ne uloi veto, tj. da ne glasaju protiv.
PREGLED SPECIJALIZIRANIH USTANOVA
Veina specijaliziranih ustanova ima jedan plenarni organ u kojem su zastupljene sve drave
lanice. Taj organ bira svoje izvrno vijee s manjim brojem lanova. Pregled ustanova:
1. Meunarodna organizacija rada osnovana je na Versajskoj mirovnoj konferenciji
1919. usporedo s Ligom naroda, sa svrhom da meunarodnim sporazumima osigura bolje
uvjete rada i poloaj radnika svuda u svijetu. Sjedite je u enevi;
2. Meunarodna organizacija za poljoprivredu i ishranu (FAO);
3. Organizacija UN-a za prosvjetu, znanost i kulturu (UNESCO) osnovana je 1946. u
Londonu. Zadae UNESCO-a su pomaganje dravama lanica u razvitku politike
obrazovanja na svim razinama, promicanje meunarodne suradnje u znanstvenim
istraivanjima, poticanje slobodnog protoka ideja i unaprjeenje irenja kulture i znanja.
Pri tom se zalae da narodi i drave ouvaju kulturne posebnosti i raznovrsnost. Sjedite
je u Parizu;
4. Svjetska zdravstvena organizacija (WHO, OMS) takoer je osnovana 1946. Zadae su
joj unaprjeenje zdravlja u svijetu putem meunarodne suradnje zdravstvenih uprava
drava lanica i strunih organizacija, poticanje mjera za iskorjenjivanje epidemija i dr.
Sjedite je u enevi;
5. Meunarodne financijske ustanove Svjetska banka za obnovu i razvoj i
Meunarodni monetarni fond proizili su iz Konferencije odrane u Bretton Woodsu
(SAD) 1944., s ciljem ohrabrivanja financijskih ulaganja, monetarne suradnje i stabilnosti
drava lanica i trgovine. Obje su ustanove u funkcionalnoj vezi. Neka drava ne moe
postati lanicom Banke ako nije lanica Fonda. Tu su jo i Meunarodno udruenje za
razvoj i Meuanrodna financijska korporacija, a sjedite svih tih ustanova je u
Washingtonu, D.C.

69

by Rope
6. Svjetska trgovinska organizacija (WTO) proizala je iz Opeg sporazuma o tarifama i
trgovini (GATT);
7. Meunarodna organizacija za civilno zrakoplovstvo (ICAO);
8. Meunarodna pomorska organizacija (IMO);
9. Svjetski potanski savez (UPU);
10. Meunarodni savez za telekomunikacije (ITU);
11. Svjetska meteoroloka organizacija (WMO);
12. Svjetska organizacija za intelektualno vlasnitvo (WIPO);
13. Meunarodna agencija za atomsku energiju (IAEA).

REGIONALNE ORGANIZACIJE I SPORAZUMI I OSTALE MEUVLADINE

ORGANIZACIJE
Sjevernoatlantski savez (NATO North Atlantic Treaty Organization) utemeljen je 1949. sa
svrhom suzbijanja moguih prijetnji s Istoka. U njegu su se udruili SAD i Kanada s 14
zemalja Zapadne Europe, ukljuivi i Grku i Tursku. Ugovorom su se stranke obvezale na
konsultacije kada god teritorijalna cjelovitost, politika neovisnost ili sigurnost neke od njih
budu ugroene. Savez se sastoji od Vijea NATO-a kao vrhovnog organa u kome su
zastupljene sve drave lanice, te od mnotva civilnih i vojnih odbora koji pokrivaju sve
aspekte sigurnosti.
Zapadnoeuropska unija (WEU Western European Union, UEO) osnovana je Briselskim
ugovorom iz 1948. o suradnji u ekonomskoj, socijalnoj i kulturnoj oblasti, te kolektivnoj
samoobrani. Iskonske lanice bile su UK, Francuska, Nizozemska, Belgija i Luksemburg.
Unija je prvobitno bila usmjerena protiv poraene Njemake, ali su nakon osnivanja NATO-a
sljedee godine propisi o obrani uklopljeni u one NATO-a. 1954. Zapadna Njemaka i Italija
pozvane su da pristupe Briselskom ugovoru i tada je stvorena WEU ija je svrha tada bila
neka vrst kontrole naouranja Njemake.
WEU je potom irila svoje lanstvo, ali u sjeni NATO-a do danas nije uspjela zadobiti neku
znaajniju ulogu. U Maastrichtskom ugovoru iz 1992. priznata je kao sastavni dio Europske
unije, a Deklaracija s Maastrichtskog sastanka navela je da e se ona razvijati kao
komponenta obrane EU i kao nain uvrivanja stupa NATO-a.
Vijee Europe (Council of Europe) osnovano je 1949. sa irokom lepezom zadataka. Danas
obuhvaa 40 drava lanica, meu kojima je i Hrvatska. Najvaniji su organi Odbor ministara
svih drava lanica, te Parlamentarna skuptina koja se sastoji od predstavnika nacionalnih
parlamenata drava lanica. Najznaajnija zadaa Vijea Europe je pripremanje i usvajanje
konvencija i protokola koji se podnose dravama lanicama na ratifikaciju ili pristup. Do
danas je usvojen veliki broj njih, ali su najvanije Europska konvencija za zatitu ljudskih
prava i temeljnih sloboda iz 1950. s protokolima te Europska socijalna povelja iz 1961.
Sjedite VE je u Strasbourgu u Francuskoj.
Organizacija za ekonomsku suradnju i razvoj (OECD Organization for Economic Cooperation and Development) ustanovljena je 1960. Danas obuhvaa SAD, Kanadu, Japan i
zemlje Zapadne Europe. Biva Jugoslavija u njoj je imala snaan poloaj pridruenog lana
koji je njezinim raspadom okonan. OECD odrava i potie ekonomski razvoj svuda u svijetu,
ali djeluje kao zatvoreni klub najrazvijenijih zemalja. Ugovor ustav izrijekom predvia da su
70

by Rope
ciljevi Organizacije unaprjeenje politika usmjerenih k dostizanju najveeg odrivog
ekonomskog razvoja i zaposlenosti i k podizanju ivotnog standarda u dravama lanicama,
ali i odranju financijske stabilnosti.
Europska unija (Europian Union) je nesumnjivo najznaajnija europska organizacija. Ona
je najrazvijenija i najizgraenija regionalna organizacija stvorena do danas u svijetu. Sastoji
se ustvari od triju povezanih zajednica: Europske zajednice za ugljen i elik (ustanovljene
1951.), Europske ekonomske zajednice i Europske zajednice za atomsku energiju (obje
ustanovljene 1957.). Ona u znatnoj mjeri djeluje kao supranacionalna organizacija.
Cilj Unije je stvaranje jedinstvenog trita sa zajednikim vanjskim carinskim tarifama, te
dokidanje unutarnjih tarifa i izvoznih kvota. Ona potie slobodan protok kapitala i radne
snage.
Ugovor o EU potpisan u Maastrichtu 7.2.1992. uveo je znaajne promjene. Ustanovljena je
EU, koja se do tada nazivala Europska zajednica. Institucije EU su prije svega Europski
parlament, Vijee ministara, Komisija i Sud.
Europski parlament ustanovljen je 1957. a danas ima 626 zastupnika. Parlament ima brojne
stalne odbore, a razmatra razliita politika, pravna, ekonomska, socijalna, poljoprivredna i
regionalna pitanja. U mjesenim zasjedanjima sastaje se u Strasbourgu, a u izvanrednim
zasjedanjima i u Bruxellsu.
Vijee ministara sastoji se od 1 predstavnika svake drave lanice, i ono je uvar njihovih
nacionalnih interesa. Ono je najvia politika vlast Unije i donosi konane odluke u veini
zakonodavne djelatnosti, kao i u nekim drugim pitanjima.
Komisija je organ podinjen Vijeu ministara, a pod nadzorom je Parlamenta. Danas broji 20
lanova koji se biraju na temelju strunosti, a djeluju neovisno od svojih drava. Ima sjedite
u Bruxellesu, a odluuje veinom glasova. Komisija sastavlja godinji proraun, a djeluje i
kao trgovaki pregovara u ime itave Unije. Ima izvjesne ovlasti u odluivanju, moe davati
savjetodavna miljenja za drave lanice a ta su miljenja obvezujua za njihove graane i
institucije.
Sud Europskih zajednica sastoji se od 15 sudaca koji se imunuju na obnovljiv od 6 godina.
Sudu u radu pomae 9 prisjednika ija je uloga da na nepristran nain formuliraju motivirane
zakljuke o sporovima time da ne sudjeluju u odluivanju.Pravo koje primjenjuje Sud sastoji
se od ugovora, pravilnika Komisije, prijanjih odluka tog Suda i opih naela prava
zajednikih domaem pravu drava lanica.

Organizacija za europsku sigurnost i suradnju (OESS, the Organization for Security and
Co-operation in Europe) nastala je provobitno kao Konferencija o europskoj sigurnosti i
suradnji (KESS), na kojoj e 1975. u Helsinkiju potpisan Zavrni akt. Sudionice su joj sve
drave iz Europe, ukljuivi sve drave sljednice biveg Sovjetskog Saveza, te SAD i Kanadu.
Helsinki zavrni akt formulirao je seriju naela o uzajmnim odnosima izmeu drava
sudionica. Uz naela UN-a, kao posebna naela istaknuta su jo: nepovredivost granica,
teritorijalna cjelovitost drava te potivanje ljudskih prava i temeljnih sloboda ukljuujui
slobodu misli, savjesti, vjere i uvjerenja.
Zajednica neovisnih drava

71

by Rope
Organizacija amerikih drava (Organization of American States)
Arapska liga (Liga arapskih drava, League of the Arab States)
Organizacija afrikog jedinstva (Organization of African Unity)
Udruenje drava jugoistone Azije (ASEAN, the Association of the South East Asian
Nations)
Rasputene regionalne organizacije
Commonwealth nacija (Commonwealth of Nations) rezultat je osamostaljivanja teritorija
nekadanjeg Britanskog kolonijalnog carstva. Ve su Westministreskim statutom iz 1931.
samoupravni dominioni Kanada, Australija, Novi Zeland i Junoafrika Unija stekli punu
neovisnost od UK-a ali su s njim ostali u mnogim vezama.
OVJEK U MEUNARODNOM PRAVU
OVJEK KAO SUBJEKT MEUNARODNOG PRAVA
Suverena drava je jo uvijek glavni subjekt meunarodnog prava , i u tome se u dogledno vrijeme u budunosti
nee nita bitno promijeniti.

Nakon Drugog svjetskog rata je dolo do bitnih promjena prava, koje idu na utrb suverenosti
drava, a u korist potivanja ljudskih prava i sloboda.
Imperativne norme (jus cogens) Beke konvencije o pravu ugovora iz 1969. se najveim dijelom odnose na
potivanje i zatitu ljudske osobe, kako u miru tako i u oruanom sukobu.

Teka krenja nekih temeljnih prava ovjeka i ljudskih skupina kako u miru, tako i u
oruanom sukobu meunarodna zajednica je u cjelini proglasila meunarodnim
zloinima. Ali, prema meunarodnom pravu, direktnu odgovornost za te zloine snose i
pojedinci.
Uz to je usvojeno obilje opih i regionalnih meunarodnih ugovora kojima se ljudska prava
tite. Neki od njih predviaju i pravo pojedinca da se sa svojim pritubama obraaju
meunarodnim tijelima. Samim tim se postavlja pitanje da li je ovjek pojedinac subjekt
meunarodnog prava??? Teorije koje na to ele potvrdno odgovoriti zlau 4 vrste argumenata:
1. Prvi argument nalae da ovjek pojedinac jeste subjekt meunarodnog prava! Teoretiari
polaze od toga da ope meunarodno pravo pojedincima priznaje sve vie prava i
sloboda, i namee im sve vie obaveza (najprije u pogledu piratstva na otvorenom moru).
Svaki pripadnik oruanih snaga je podvrgnut pravilima koja vrijede u oruanim
sukobima. Za njihovo krenje je direktno odgovoran.
Meutim, sve ovo ukazuje na to da je ovjek prije OBJEKT prava.
2. Druga vrsta argumenata izvodi se iz prava pojedinaca koja su im priznale drave u
meunarodnim ugovorima, ali ih pojedinci uivaju u linom svojstvu, a ne posredstvom
drave.
Na osnovu nekih ugovora pojedinci mogu uestvovati kao stranke pred nekim
meunarodnim tijelima protiv drava, pa i protiv onih iji su dravljani.

72

by Rope
3. Trei argument se odnosi na sljedee: fizike i pravne osobe mogu s drugim
meunarodnopravnim suvjektima sklapati sporazume, ali takvi ugovori nisu
meunarodni ugovori.
4. Neki autori porede meunarodni subjektivitet pojedinca sa subjektivitetom maloljetnika
u untranjem pravu drava. Maloljetnici imaju svojstvo subjekta, ali ne i punu poslovnu
sposobnost.
Mogue je samo zamisliti da e ovjek u daljoj budunosti postati subjektom meunarodnog
prava ukoliko bi itava meunarodna zajednica stekla neke odlike naddravne organizacije (tj.
superdrave) ili federacije drava u kojoj bi pojedinac imao neka politika prava.
DRAVLJANI I STRANCI
POJAM DRAVLJANSTVA
Dravljanstvo je pravna veza koja neku osobu vee za neku dravu. Svako ima pravo na
dravljanstvo.
Pojedinac je pod vlau drave u kojoj boravi i ima dunost potivanja njenih propisa dok god
se u njoj nalazi. Ali kada se nalazi van svoje drave, on je istovremeno i pod vlau te svoje
drave i duan joj je na vjernost. Zauzvrat ima pravo od svoje drave traiti zatitu kada je u
inostranstvu.
Pojedinac uvijek mora imati mogunost da se vrati u svoju dravu! Pitanja dravljanstva
spadaju u unutranju nadlenost drave. Drava moe dodijeliti svoje dravljanstvo kome
hoe, ali je upitno da li svim takvim osobama ima pravo pruiti diplomatsku zatitu u treim
dravama.
DRAVLJANSTVO STEENO ROENJEM
Dravljanstvo se roenjem stie na dva naina:
1. roenjem na teritoriju neke drave (ius soli)
2. temeljem porijekla nekog od roditelja (ius sanguinis)
DRAVLJANSTVO UDATE ENE
Nekad su mnoge drave zakonom predviale da strana dravljanka trenom udaje automatski
stie dravljanstvo svoga supruga i gubi svoje prijanje. (npr. Francuska)
Druge su pak predviale da samom udajom ne stie dravljanstvosupruga (SAD). Time je
postojalo mnotvo razliitih rjeenja.
Konvencija o ukidanju svih oblika diskriminacije ena iz 1979. drave stranke garantiraju
da ni brak sa strancem, ni promjena dravljanstva od strane supruga dok brak traje, nee
automatski mijenjati dravljanstvo supruge, niti e je ostaviti bez dravljanstva.
Zakoni danas previaju olakan postupak primanja u dravljanstvo po vlastitoj molbi, a ne
automatski.
NATURALIZACIJA I EKSPATRIJACIJA

73

by Rope
Naturalizacija (priroenje) je postupak u kojem neka drava po svojoj diskreciji dodjeljuje
svoje dravljanstvo nekoj osobi na njenu molbu. Drava takvu molbu moe odbiti.
Dravljanstvo se putem naturalizacije ne moe nametnuti nekoj osobi protiv njene volje.
Ekspatrijacija (otpust) iz vlastitog dravljanstva se moe podvrgnuti nekim uvjetima, kao
to je prethodno odsluenje vojnog roka ili izmirenje dunikih obveza i sl.
OSOBE BEZ DRAVLJANSTVA (APATRIDI) I OSOBE S VIE DRAVLJANSTAVA
(POLIPATRIDI)
Neke drave s brojnom dijasporom ili etnikim pripadnicima u susjednim dravama, svojim
zakonima namjerno doputaju sticanje vlastitog dravljanstva bez obveze otpusta iz
prethodnog. To je jako esto nakon raspada drave prethodnice. Time nastaju polipatridi.
Mnogo vei problem predstavljaju apatridi, koji mogu nastati slijedeim putem:
kada neko lice napusti svoju domovinu iz politikih razloga
nakon teritorijalnih promjena pripadnik neke etnike skupine ne eli primiti
dravljanstvo na koje jedino ima pravo, a drava u kojoj boravi mu ne da svoje
dravljanstvo
Polipatridi su osobe s vie dravljanstava:
Svaka od drava koje je ta osoba dravljanin moe jesmatrati samo svojim
dravljaninom;
Drava ne moe toj osobi pruati diplomatsku zatitu u dravi iji je takoer
dravljanin;
U treoj dravi e se takva osoba tretirati kao da ima samo jedno dravljanstvo one u
kojoj uobiajeno boravi ili s kojom je u najuoj vezi;
Polipatrid je duan sluiti vojsku i plaati poreze u obje drave, ako nije drugaije
regulisano.
PRAVNI POLOAJ STRANACA; PRISTUP STRANACA U NEKU DRAVU
Ta pitanja drave ureuju dvostranim i viestranim ugovorima o trgovini i konzularnim
odnosima.
Nijedna drava nije duna primati strance na svoj teritorij. Pristup moe ograniiti ili
zabraniti. Gotovo da i ne postoji zakon koji doputa bezuvjetno useljenje bilo kojeg stranca.
Mnoge drave doputaje ulazak turista ili studenata na krai rok (3 mj.) bez formalnosti, pa
ak i bez vize. Ali su propisi o useljenju i dolasku na privremeni rad podloni brojnim
ogranienjima.
Stranac koji namjerava putovati u drugu dravu mora imati paso i po potrebi ulaznu vizu.
IZGON STRANACA
Svaka drava ima pravo uskratiti dalji boravak strancu kojeg smatra nepoeljnim. Svojim
propisima moe predvidjeti razloge za izgon stranaca:
U doba mira, stranci mogu biti izgnani iz razloga javnog poretka.
U sluaju objavljenog rata svaka zaraena strana ima pravo prognati sa svog podruja
sve graane druge zaraene strane
Treba izbjegavati pritvaranje osobe kojoj je naloeno naputanje teritorija u razumnom roku,
osim u sluaju kada ona to odbija uiniti. Stranac kojem se uskrati ulazak u neku dravu,
74

by Rope
vraa se u zemlju svog posljednjeg boravita, a ako ga ta drava ne eli primiti, vraa se u
svoju domovinu.
PRAVA STRANACA
Strancu se ne smiju uskratiti slijedea prava:
Pravo sklapanja graanskih ugovora
Sticanje linog vlasnitva
Sklapanje braka
Uivanje porodinih prava
Drava moe ograniiti ili uskratiti neka druga prava, kao to su:
Pravo na sticanje nekretnina
Politika prava
Svaka fizika ili pravna osoba, bilo dravljanin ili stranac, ima pravo da se kao ravnopravna
stranka javi pred sudskim i drugim nadlenim organima date drave.
EKSPROPRIJACIJA IMOVINE STRANACA
Privatna se imovina stranih fizikih i pravnih lica moe ekspropirati samo ako se ispune uvjeti
propisani meunarodnim pravom:
1. eksproprijacija je doputena samo ako je u javnom interesu,
2. ne smije biti diskriminacije glede imovine koja je predmet eksproprijacije, kao ni
njenih vlasnika,
3. mora se platiti nadoknada.
DUNOSTI STRANACA

Stranac je podvrgnut pravu date drave. Ne moe zahtijevati svoje izuzimanje od

sudbenosti teritorijalne drave,
Od stranaca se moe zahtijevati da vre graanske dunosti radi zatite zajednice u
kojoj ive (npr. sudjelovanje u mjerama protiv epidemija, poara i sl.),
Stranci se ne smiju ukljuivati u politiku drave u kojoj borave,
Ne mogu traiti izuzee od plaanja poreza i carina,
Ne smiju se prisiliti da slue u oruanim snagama domae drave.

UTOITE / AZIL
Svaka drava naelno ima pravo da primi na svoje podruje kojeg hoe stranca. S druge
strane, drava iji je on dravljanin, nema pravo fizike kontrole nad njim sve dok se on
nalazi na podruju druge drave. Ta drava moe izvriti izreenu presudu tek kada se krivac
vrati u domovinu, ili joj bude izruen teritorijalna suverenost je jaa od personalne!
Dakle, svaka drava moe bar privremeno dati azil nekom strancu koji je izgnan ili je
pobjegao iz svoje domovine. Ne radi se o meunarodno protupravnom djelu. U pravilu se
obinim zloincima ne prua azil!

75

by Rope

IZBJEGLICE
U sklopu UN-a od poetka 1951. djeluje Ured visokog komesara za izbjeglice (UNHCR).
Postoje 3 konvencije u vezi s tim:
Konvencija o poloaju izbjeglica iz 1951.
Protokol o poloaju izbjeglica iz 1967.
Konvencija o poloaju osoba bez dravljanstva iz 1954.
Izbjeglica je svaka osoba koja se zbog utemeljenog straha od progona zbog svoje rase,
vjeroispovijesti, nacionalne pripadnosti ili pripadnosti nekoj drutvenoj skupini ili zbog
politikog miljenja nae izvan zemlje ije ima dravljanstvo i koja ne eli, ili zbog tog
straha, nee traiti zatitu te drave.
Apatrid je osoba koju primjenom svojih zakona nijedna drava ne smatra svojim
pripadnikom. Na ove dvije skupine se ne primjenjuju iste odredbe, mada im je status u
stranim dravama dosta slian.
Pravo na zatitu u stranoj dravi nemaju osobe koje su poinile zloine protiv mira, ratne
zloine ili zloine protiv ovjenosti.
Drava boravka je izbjeglicama i aptridima duna osigurati makar jednak tretman kao i
svojim graanima glede slobode vjeroispovijesti i vjerskog obrazovanja djece.
U svrhu iseljenja u drugu dravu obje skupine imaju pravo iznijeti iz zemlje boravka svu
imovinu koju su unijeli kada su u nju bili prihvaeni.
POJAM EKSTRADICIJE
Ekstradicija je formalno izruenje neke osobe od jedne drave drugoj koja ga je traila radi
suenja i kanjavanja.
To spada u domen domaeg prava drave na ijem podruju se bjegunac sklonio hoe li mu
se suditi, i hoe li biti kanjen za zloin koji je poinio prije svog dolaska u tu zemlju.
Ekstradicija nije obaveza drave! Smata se da drava kojoj je odobren zahtjev za ekstradiciju
ne smije, osim uz odobrenje drave koja je osobu izruila, suditi joj za druge zloine osim za
one za koje je izruena. To naelo specijalnosti predvia se u ugovorima o ekstradiciji, ali
se potuje ak i kada nije izriito propisano.

OSOBE PODLONE EKSTRADICIJI I ZLOINI KOJI PODLIJEU IZRUENJU

Ujednaena je praksa da drava kojoj je upuen zahtjev za ekstradiciju izruuje traeno lice
dravi koja ga trai. Jedna drava nee drugoj izruiti vlastite graane. Svaka drava ima
obavezu ako ga ne izrui, da mu sama sudi za zloin za koji je optuen, ako su ispunjeni
sljedei uslovi:
Djelo za koje je optuen mora biti krivino djelo prema zakonu obje drave,

76

by Rope

Drava e zahtjev odbiti ako je djelo uinjeno u cjelosti ili djelimino na njenoj
teritoriji,
Ako je u zemlji boravka ve izreena konana presuda, ekstradicija se ne odobrava.

MEUNARODNA ZATITA OVJEKA

Danas su sve drave svijeta u postupanju s vlastitim graanima, kao i sa strancima i
apatridima kojima su odobrile boravak na svom teritoriju, vezane mnogim pravilima opeg
obiajnog meunarodnog prava na koja vie ne mogu uticati.
Krajem 1994. ustanovljen Ured Visokog komesara za ljudska prava.
Opa skuptina UN je 1948. usvojila Opu deklaraciju o ljudskim pravima koja sadri
politika, ekonomska, socijalna i kulturna prava. Radi se o katalogu neotuivih prava svakog
pojedinca, i to:
1)
2)
3)
4)
5)
6)
7)
8)
9)

Pravo na ivot, slobodu i sigurnost

priznanje svakog kao osobe pred zakonom
jednakost svih pred zakonom
posebne garancije u krivinom postupku (presumpcija nevinosti itd.)
sloboda kretanja u dravi, njeno naputanje i vraanje u nju
pravo utoitva (azil)
pravo dravljanstva
pravo vlasnitva (problem privatizacije i reprivatizacije)
sloboda miljenja
a. sloboda tampe
b. sloboda govora i javnog nastupa
c. sloboda osnovanja svih ustanova javnog informisanja
10) socijalno osiguranje
11) rad uz pravine i povoljne uvjete i udruivanje u sindikate
12) prikladan ivotni standard i obrazovanje
13) sloboda vjerospovijesti
Nakon toga su 1966. usvojena dva dokumenta:
a. Meunarodni pakt o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima
b. Meunarodni pakt o graanskim i politikim pravima
Te deklaracije su poticale razvoj opeg obiajnog prava, a njihove odredbe obavezuju i drave
koje nisu njihove lanice. To su obaveze erga omnes!
Kada je u pitanju postojanje nekih pravila ius cogens, meunarodni se sudac zadovoljava da
ustanovi njihovo postojanje kao pravila na snazi. Ta pravila ius cogens se mogu razvrstati u 7
skupina:
1. neka temeljna prava svakog ovjeka (na ivot, tjelesni integritet, slobodu itd.) njihovo
krenje je itava meunarodna zajednica priznala meunarodnim zloinom.

77

by Rope

2.

sloboda od diskriminacije ljudi po bilo kom zabranjenom osnovu.

3. graanska i politika prava svakog pojedinca koja se prema konvenciji na snazi ni

pod kojim okolnostima ne smiju derogirati prema Paktu o graanskim i politikim
pravila se u doba vanredne javne opasnosti, koja ugroava opstanak naroda ije je
postojanje slubeno proglaeno, upuuje da se ni u tim uvjetima ne mogu privremeno
derogirati slijedea prava:
1) pravo na ivot
2) zabrana muenja ili okrutnog ili nehumanog postupanja
3) zabrana ropstva, trgovine robljem i sl.
4) hapenje radi neispunjenja ugovorne obveze
5) zabrana kanjavanja za djela koja u doba poinjenja nisu smatana krivinim
6) pravo svakog na pravnu osobnost
7) sloboda misli, savjesti i vjeroispovijesti
4. U ius cogens spadaju i pravila koja se smiju derogirati u sluajevima izvanredne
opasnosti poput rata, ali samo za kratko vrijeme dok ta opasnost traje i u mjeri koju
ona nalae (prema istom Paktu). Dakle, sljedea pravva se mogu derogirati:
1) Pravo na slobodu i linu sigurnost i slobodu od samovoljnog hapenja ili
dranja u pritvoru
2) Pravo osoba lienih slobode i osoba na izdravanju kazne na humano
postupanje
3) Jednakost svih pred sudovima, presumpcija nevinosti
5. ius cogens o slobodama i pravima pojedinaca koja su podlona izvjesnim
ogranienjima koja moe propisati dravna vlast, i to npr. zbog potivanja prava i
ugleda drugih, ili javnog zdravlja ili morala i sl. Ta prava pojedinca nisu apsolutna, i to
su:
1) sloboda kretanja u dravi, njeno naputanje i vraanje u nju
2) sloboda miljenja
3) sloboda sindiklanog udruivanja
4) sloboda od mijeanja u privatni ivot
5) pravo stupanja u brak
6) posebna prava djece
7) aktivno i pasivno birako pravo i sl.
6. veina ekonomskih, socijalnih i kulturnih prava

7. ljudska prava tree generacije su:

1) pravo na mir;
2) pravo na ekonomski razvoj;
3) pravo na zdrav okoli i sl.16

16

Prava iz prvog pakta iz 1966. su prava I generacije, a iz drugog pakta II generacije

78

by Rope
OBVEZE DRAVA IZ MEUNARODNIH KONVENCIJA O LJUDSKIM PRAVIMA
Kada se govori o ugovornim obvezama glede potivanja i zatite prava i sloboda ovjeka,
vano je za svaku dravu pojedinano utvrditi sve konvencije kojih je ona stranka, s moguim
rezervama koje je ona uloila. Tim konvencijama je svaka drava stranka preuzela
mnogobrojne ugovorne obveze.
Mjere osiguranja izvrenja: neke od univerzalnih konvencija sklopljenih u UN predviaju
obaveznu nadlenost Meunarodnog suda u Haagu u sluaju sporova o njihovu tumaenju i
primjeni.
Drava stranka koja bi tuila drugu dravu stranku za krenje neke od tih konvencija ne
mora dokazivati da je ona sama, ili da su njeni graani, pretrpjeli tetu od tog krenja. Ali,
drave se uzdravaju od takvih tubi ako nemaju vlastitog interesa.
Druge konvencije predviaju da drava periodino podnosi izvjetaj o mjerama koje je
poduzela u potivanju prava zatienih u datim konvencijama (npr. MOR).
Pojedinci mogu pritube podnositi Evropskom sudu za ljudska prava u Strasbourgu, te
Odboru za ljudska prava (osnovan drugim paktom iz 1966.) u enevi.
MEUNARODNA ZATITA MANJINA
Mirovni ugovori iz 1947. s Italijom, Finskom, Maarskom, Rumunijom i Bugarskom
garantira jedino slobodu od diskriminacije. Svaka od pobijeenih drava se obvezala da svim
osobama pod svojom jurisdikcijom bez razlikovanja rase, spola, jezika ili vjere, osigura
uivanje ljudskih prava i temeljnih sloboda, ukljuujui slobodu izraavanja miljenja,
slobodu tampe i objavljivanja, slobodu vjerskih obreda, slobodu politikog uvjerenja i javnih
skupova.
Dravni ugovor s Austrijom iz 1955. predvia posebnu manjinsku zatitu slovenske i
hrvatske manjine u Korukoj, Gradiu i u tajerskoj (pravo na osnovno obrazovanje na
maternjem jeziku israzmjeran broj srednjih kola). Sva se ta prava nisu nikada u cjelosti
ostvarila.
Zanimanje za manjinsku zatitu u Evropi je poraslo tek u vrijeme raspada socijalistikog
sistema, kojim je dolo do nastanka niza drava u kojima su stovrene manjine.
Najopirniji instrument koji definie sadraj manjinskih prava kao dio univerzalno priznatih
ljudskih prava jeste Dokument sa sastanka u Kopenhagenu o ljudskoj dimenziji KESS-a17
iz 1990.
KESS se nastavio baviti pitanjem zatite etnikih skupina, i u 1994. je u Evropi ustanovljena
dunost Visokog komesara na nacionalne manjine.
Praktino gledano je od navedenog Dokumenta bitnija Deklaracija o pravima osoba koje
pripadaju nacionalnim ili etnikim, vjerskim i jezinim manjinama iz 1993. (usvojila
Opa skuptina UN)

17

KESS - Konferencija o evropskoj sigurnosti i saradnji od 1995. se zove OESS Organizacija za evropsku
sigurnost i saradnju

79

by Rope
PRAVILA OPEG I REGIONALNOG MEUNARODNOG PRAVA O MANJINSKOJ
ZATITI
Manjina je skupina brojno manja od ostatka graanstva neke drave, u nedominantnom
poloaju; takve skupine imaju etnike, vjerske ili jezike karakteristike razliite od ostatka
graanstva i barem implicitno iskazuju osjeaj (uzajamne) solidarnosti usmjeren ka ouvanju
svoje kulture, tradicije, vjere ili jezika.
Jedino pravilo opeg karaktera cilju zatite manjina jeste l. 27. Pakta o graanskim i
politikim pravima iz 1966. U dravama gdje postoje etnike, vjerske ili jezike manjine
ne smije se osobama koje pripadaju takvim manjinama uskratiti pravo da, zajedno s ostalim
lanovima svoje skupine, imaju svoj vlastiti kulturni ivot, da ispovijedaju i obnaaju vlastitu
vjeru ili da se slue vlastitim jezikom.
to se tie regionalnih dokumenata, Vijee Evrope je usvojilo 2 dokumenta o manjinama:
1) Evropska povelja o regionalnim ili manjinskim jezicima (1992.)
2) Okvirna konvencija za zatitu nacionalnih manjina (1995.)
KRIVINA ODGOVORNOST POJEDINCA
Ve je po klasniom meunarodnom pravu pojedinac bio direktno podvrgnut meunarodnom
pravnom poretku i snosio je odogovornost za zloin piratstva na otvorenom moru.
U nauci i praksi prihvaena je podjela odgovornosti na obine meunarodne delikte i
meunarodne zloine, mada to nije sasvim jasno.
to se tie meunarodnih zloina, oni se mogu poiniti u razliitim svojstvima:
1. pojedinac ini zloin u vlastitom interesu ili iz vlastitih pobuda (npr. nezakonit
promet narkotika) rijedak sluaj;
2. pojedinac (ili skupina pojedinaca) moe poiniti zloin u vlastitom svojstvu ili kao
agent svoje drave ili priznatih ustanika kao subjekta meunarodnog prava ovi su
najtei po posljedicama (genocid, apartheid, protiv ovjenosti);
3. zloini koje pojedinac moe izriti samo u svojstvu agenta svoje drave tada uz
njegovu odgovornost, postoji i krivina odgovornost drave u ije ime djeluje (agresija
i sl.)
Pored ove podjele treba uzeti u obzir da neke zloine pojedinac moe poiniti u vrijeme
oruanog sukoba ili u vrijeme mira.
Kada je u pitanju suenje ovih zloina, drava e suditi one koje je pojedinac poinio u
vlastitom svojstvu. Veina drava e izbjegavati suenje zloina pojedinaca iz kojeg bi mogla
proizai vlastita makar i nedirektna meunarodna odgovornost zbog toga to ta djela nisu
sprijeile, a bile su dune to uiniti.
Odreene konvencije propisuju sudbenost i dunost nacionalnih sudova drava stranaka da
kanjavaju zloine i druge meunarodne delikte koje one zabranjuju. Neke ak predviaju
alternativnu sudbenost domaih i meunarodnih sudova ili ak primarnu nadlenost
meunarodnih sudova.

80

by Rope

Tako je statutima meunarodnih kaznenih tribunala za ex-Yu i za Ruandu predviena

njihova primarna nadlenost u odnosu na domae sudove.
Rimski statut o Meunarodnom krivinom sudu predvia komplementarnu nadlenost
tog suda i sudova drava stranaka.
Meunarodni vojni tribunal u Nrnbergu je imao iskljuivu nadlenost za kanjavanje
glavnih optuenika za djela koja se nisu mogla teritorijalno ograniiti.

Jedna od najbitinijih konvencija iz ove oblasti je Konvencija o nezastarivosti ratnih zloina

i zloina protiv ovjenosti iz 1968.
SUDBENOST DOMAIH SUDOVA GLEDE KANJAVANJA MEUNARODNIH
ZLOINA I DRUGIH DELIKATA
Da bi se neki domai sud proglasio nadlenim da sudi osobama okrivljenim za meunarodne
zloine, nije dovoljno da je odnosna drava postala strankom konvencije koja taj zloin
zabranjuje.
ak se moe desiti i da drava koja priznaje primat meunarodnog prava nad domaim
proglasi neovisni sud nenadlenim ako djelo u pitanju nije izriito predvieno i u krivinom
zakonu te drave (nullum crimen sine lege).
Da bi se takve potekoe otklonile, date konvencije propisuju obavezu drava da usklade
svoje zakone, ili da donesu nove, potrebne za kanjavanje (ili ekstradiciju) poinitelja
zabranjenih djela u pitanju.
STALNI MEUNARODNI KAZNENI SUD
Njegovo osnivanje je dugo bilo neostvarena elja mnogih strunjaka meunarodnog i
krivinog prava. Poeo je s djelovanjem 2002 sa sjeditem u Haagu, ali SAD nisu pristupile,
iako su i sami bili inicijatori njegovog osnivanja.
Ovaj sud je nadlean za kanjavanje pojedinaca zbog:
zloina protiv ovjenosti
ratnih zloina
genocida i
agresije
Postupak pred Sudom mogu pokretati:
drave
samostalni tuitelj
Vijee sigurnosti UN

IV dio: OBJEKTI U MEUNARODNOM PRAVU

Objekti meunarodnog prava su:
1. DRAVNO PODRUJE

81

by Rope
2. DIJELOVI MORA KOJI INE DIO PODRUJA OBALNE DRAVE
3. MORSKI PROSTORI U KOJIMA OBALNA DRAVA UIVA SUVERENA ILI DRUGA
PRAVA
4. MORSKI PROSTORI IZVAN NACIONALNE JURISDIKCIJE DRAVA
5. TJESNACI I MORSKI KANALI

DRAVNO PODRUJE
DRAVNO PODRUJE I TERITORIJALNA SUVERENOST DRAVE
Dravno podruje obuhvata:
kopnene prostore koji se nalaze u dravnim granicama, ukljuujui i
rijeke i
jezera, te
otoke.
Podruje obalne drave obuhvata jo i njene:
1) unutranje morske vode,
2) arhipelake vode tzv. oceanskih arhipelakih drava, te
3) njeno teritorijalno more.
Dravno podruje predstavlja trei bitan element za nastanak i postojanje drave (pored
stanovnitva i organizirane politike vlasti (suverenost).
Sve drave se grubo mogu podijeliti na:
a) OBALNE - neke obalne drave sastoje se iskljuivo od otoja i arhipelaga, a druge
iskljuivo od arhipelaga (tzv. arhipelake oceanske drave).
b) NEOBALNE nemaju morsku obalu.
Dravno podruje je prostor na kojem drava vri svoju vrhovnu vlast. Ono je objekt
meunarodnog prava, jer svaka drava prema tom pravu uiva tzv. teritorijalnu suverenost.
Teritorijalna suverenost je skup nadlenosti koje drava uz pomo svojih organa vri na
svom dravnom podruju. Postoje dva spekta dravne suverenosti:
1. PUNOA dravne vlasti znai da drava na svom podruju vri sve funkcije
dravne vlasti;
2. ISKLJUIVOST dravne vlasti znai da drava vri vlast na svom dravnom
podruju uz iskljuenje vlasti svake druge drave. Ovo naelo daje pravo svakoj
dravi da se suprostavi djelatnostima drugih drava na njezinu podruju.
Personalna suverenost je vid suverenosti koju drava vri nad svojim dravljanima kad se
nalaze u drugoj dravi, s tim to ona ne smije biti na tetu teritorijalne suverenosti bilo koje
drave.
DRAVNE GRANICE

82

by Rope

Dravna granica je zamiljena (imaginarna) crta koja omeuje dravno podruje jedne
drave. Gotovo sve granice utvrene su meudravnim dogovorima (samo rijetke odlukom
suda).
Na kopnu: dravna granica je crta koja odreenu dravu dijeli od podruja njoj susjednih
drava.
Na moru: to je vanjska granica teritorijalnog mora, odnosno drave.
Kao to ni dravno podruje ne obuhvata samo povrinu kopna i mora, nego zahvata i
podzemlje, kao i zrani prostor, tako ni dravna granica nije jednodimenzionalna crta.
PODJELA DRAVNIH GRANICA
Osnovna podjela dravnih granica jeste ona na:
1. PRIRODNE prirodne granice oslanjaju se na neki prirodni oblik tla, poput rijeke ili
planinskog masiva. Naroito je vano da se prirodne granice posebno utvrde i opiu u
ugovoru o razgranienju. Kao prirodne granice se mogu javiti:
a) Rijeke (plovne i neplovne)
b) Jezera
c) Planinski masivi
2. VJETAKE vjetake granice mogu biti:
a) imaginarne geometrijske ravne crte, koje slijede neki geografski merdijan ili
paralelu
b) dugake ravne crte povuene na drugi nain
Mogue je da dravna granica nastane i OBIAJNIM PUTEM, na temelju dugotrajne prakse,
koju ne osporava nijedna susjedna drava.
Na sluajeve teritorijalnih promjena koje stvaraju stanja sukcesije drava primjenjuje se
naelo uti possidetis to znai da ako izmeu novih drava sljednica nema drugaijeg
sporazuma, izmeu tih teritorjalnih cjelina koje su stekle neovisnost, crta razgranienja unutar
drave prethodnice, koja je bila na snazi na datum sukcesije drava, postoji njihova dravna
granica prema meunarodnom pravu. Ovo naelo nema domaaj imperativne norme opeg
meunarodnog prava, ali se ono uvijek namee kao obavezno, ukoliko se ne postigne suprotan
sporazum. Ovo naelo primjenila je Badinterova komisija u sluaju raspada SFRJ
(Badinterova komisija je istaknula da se granice izmeu bivih federalnih jedinica smatraju
dravnim granicama sljednica i da se ne mogu mijenjati silom, ve samo sporazumno).

POSTUPAK UTVRIVANJA GRANICA

Postupak utvrivanja dravnih granica sastoji se iz 3 faze:
1) nastojanje postizanja ugovora o granicama
2) demarkacija (zacrtavanje) granice na terenu

83

by Rope
3) podizanje trajnih graninih stupova
Ugovori o granicama imaju posebno mjesto u odnosu na sve druge ugovore. Beka
konvencija o sukcesiji drava je u pogledu ovih ugovora potvrdila pravila pozitivnog
meunarodnog prava da sukcesija drava ne utie na granicu ustanovljenu ugovorom, na
prava i obaveze ustanovljene ugovorom koje se odnose na reim granica i druge teritorijalne
reime.
STICANJE PODRUJA
Kao i naini nastanka nove drave, naini stjecanja podruja po postojeim dravama mogu
se podijeliti na originarne i derivativne. Originarni naini su oni kada u trenutku stjecanja
podruje u pitanju nije pod vlau bilo koje druge drave (terra nullius). Glavni nain
originarnog stjecanja podruja je okupacija. Da bi bili pravno valjani ostali naini stjecanja
podruja moraju u pravilu biti derivativni. Glavni nain derivativnog stjecanja je ustup
(cesija). Pet temeljnih naina stjecanja podruja su: ustup (cesija), okupacija niijeg podruja,
uveanje dravnog podruja prirodnim zbivanjima ili na vjetaki nain, sila kao nain
stjecanja podruja, te zastara i historijski naslov.
Ustup (cesija) je u praksi najvaniji nain stjecanja podruja. Do cesije dolazi kada neka
postojea drava prethodnica ustupa dio svog podruja nekoj ve postojeoj dravi sljednici.
Tim putem se na ustupljenom podruju prenosi suverenost jedne drave na drugu. Nemogue
je dijelove mora ili zranog prostora ustupiti drugoj dravi bez ustupanja odgovarajuih
dijelova kopnenog podruja.
Ustup se u pravilu obavlja putem ugovora izmeu drave koja ustupa podruje u pitanju
(drave predhodnice) i one koja ga stjee (drave sljednice). Ustup moe biti temeljen na
nekoj protuinidbi ali do njega moe doi i bez naknade. Meutim, i drava koja stjee
podruje bez protuinidbe u pravilu je duna preuzeti odgovarajui dio duga drave
prethodnice, pri emu se uzimaju u obzir veliina i znaaj ustupljenog podruja. Ona naroito
preuzima sve tzv. alocirane dugove koji su bili utroeni ili investirani na tom podruju.
Neki mirovni ugovori uvjetovali su cesiju nekih podruja prethodnim plebiscitom. Do cesije
je dolazilo tek ako bi veina lokalnog stanovnitva takvu promjenu suverenosti prihvatila.
Ope meunarodno pravo ne namee plebiscit kao uvjet svake cesije. Plebiscit bi bio
apsolutno neopravdan ako bi agresor prethodno izvrio etniko ienje privremeno
zaposjednutog podruja.
Od plebiscita treba razlikovati pravo pojedinaca (ili glavara obitelji) s ve ustupljenog
podruja na opciju. Da bi se posljedice promjene suverenosti ublaile, ugovor o cesiji moe
predvidjeti izvjestan rok u kojem stanovnici ustupljenog podruja imaju pravo izjasniti se da
zadravaju svoje dotadanje dravljanstvo (dr. drave prethodnice). Ali u tom sluaju takva
odluka moe imati za posljedicu da drava sljednica ima pravo traiti od tih osoba da se isele.
Pravo opcije moe se priznati svim stanovnicima ustupljenog podruja i ne mora biti vezano
za etniko porijeklo ili jezinu pripadnost pojedinaca. Lokalni stanovnici ustupljenog
podruja koji su prihvatili dravljanstvo drave stjecateljice moraju biti izjednaeni u pravima
sa svim njezinim ostalim graanima, te im priznati i odgovarajua manjinska prava ako se
razlikuju od veinskog stanovnitva.
Okupacija niijeg podruja Stjecanje suverenosti nad podrujem putem okupacije mora
zadovoljiti 2 uvjeta:

84

by Rope
a) u razdoblju neposredno prije poduzimanja tog akta, podruje u pitanju ne smije
pripadati niti jednog drugoj dravi (terra nullius, niije podruje),
b) podruje u pitanju mora se zaposjesti na vidljiv i efektivan nain, preuzimanjem
posjeda i uvoenjem administracije nad njime, u ime i u korist drave stjecateljice. Taj
drugi uvjet ustvari ine 2 elementa: animus i corpus, tj. namjera i volja da se djeluje
kao suveren i neko stvarno vrenje ili oitovanje te vlasti.
Meutim, mogui su brojni sporovi glede ispunjenja ova 2 uvjeta za okupaciju. Kada su
poetkom 20.st. poduzimana prva putovanja na Sjeverni i Juni pol, postavilo se pitanje
okupacije polarnih predjela. Glede podruja Sjevernog pola (Arktika), ubrzo se otkrilo da se
ono ne sastoji od kopna, nego od zaleene morske povrine gdje morske struje pokreu led,
stoga se suverenost nad tim zaleenim dijelovima mora na kojima se led kree, ne moe stei
okupacijom. Meutim otoke u prostoru Arktika, podijelile su, temeljem teorije kontinuiteta,
susjedne obalne drave. Neke od tih zemalja razvile su teoriju sektora. Obiljeavale su
meridijanima sve do Sjevernog pola prostore u kojima su si rezervirale pravo suverenosti nad
svim ve otkrivenim otocima i onima koji e se tek otkriti. Ta teorija sektora potom je
primijenjena na prostor Antarktika.
Po me. pravu okupacija se prostire samo na efektivno zaposjednuto podruje. Stoga niti
jedan od navedenih zahtjeva nije doveo do stvarnog stjecanja suverenosti, sve dok podruje u
pitanju nije bilo efektivno zaposjednuto.
Meunarodni poloaj Antarktika 1959. sklopljen je Ugovor o Antarktiku na 30 godina, a
stupio je na snagu 1961. Tim ugovorom zabranjene su izmeu ostalih, sve mjere vojne naravi.
Na Antarktiku su doputene samo djelatnosti u miroljubive svrhe. Proglaena je slobodna
miroljubivih znanstvenih istraivanja. Ugovor o Antarktiku ostao je na snazi i nakon isteka
roka od 30 godina 1991. Time i svi zahtjevi za suverenou nad njegovim dijelovima
temeljem teorije sektora ostaju i dalje zaleeni.
Uveanje dravnog podruja prirodnim zbivanjima ili na vjetaki nain Prirodno
uveanje podruja neke drave moe se zbiti na graninoj rijeci ili na morskoj obali neke
drave.
Tok vode i bujice mogu na graninoj rijeci otplaviti zemlju s jedne obale i naplaviti je na
suprotnom. Ukoliko je taj proces postupan, time se pomie granina crta na rijeci u korist
drave ija je obala tako uveana.
Rijeni nanosi mogu uveati i morsku obalu drave na uu neke rijeke gdje ona stvara deltu.
I morski valovi i morske struje mogu uveati ili umanjiti obalu neke drave.
Novi otoci koji se pojave bilo na rijeci razgranienoj thalwegom, ili u unutranjim morskim
vodama ili teritorijalnom moru neke drave, pripadaju drugoj dravi.
Prema obiajnom pravnom pravilu, sva ova opisana uveanja podruja drave zbivaju se ipso
facto. Drava u pitanju ne mora poduzimati nikakve akte u svrhu proirenja svoje suverenosti
na uveanom podruju. Stoga i taj nain stjecanja podruja spada u originarne.
Ukoliko bi se zbog prirodnih zbivanja (vulkanske erupcije, narastanja koraljnog grebena i sl),
pojavio novi otok na otvorenom moru, on bi bio niije podruje (terra nullius). Svaka bi ga
drava mogla prisvojiti putem okupacije.
Obale neke drave moe se uveati i na vjetaki nain, tj. svjesno i ljudskim radom. Za
podizanje brane na meunarodnoj rijeci nuan je pristanak druge drave. U tom sluaju
sporazumom se ureuje nova dravna granica, ukoliko bi dolo do uveanja obale jedne ili
duge drave. Svaka obalna drava ima slobodu podizanja brana i lukih graevina na svojoj
morskoj obali.

85

by Rope
Sila kao nain stjecanja podruja Subjugacija (debelacija, upokorenje), kojoj je slijedila
aneksija, bila je doputen nain stjecanja podruja druge drave sve dok je rat bio priznat kao
suvereno pravo svake drave.
Do subjugacije je meutim, dolazilo kada je pobjednika drava potpuno upokorila
pobijeenu u kojoj je prestao svaki oruani otpor i potom je anektirala itavo njeno
podruje.
Kao nain stjecanja podruja, subjugacija je postala protupravnom usporedo s nastankom
ugovornih i obiajnih pravnih pravila o zabrani agresivnog rata, te svake prijetnje silom ili
upotrebe sile protiv teritorijalne cjelovitosti ili politike neovisnosti drava.
Deklaracija o naelima me. prava i prijateljskim odnosima i suradnji izmeu drava u skladu
s Poveljom UN-a iz 1970., odreuje da podruje neke drave ne moe biti predmetom
stjecanja od strane neke druge drave, koje je posljedica prijetnje silom ili upotrebe sile. To je
imperativna norma.
Zastara i historijski naslovi U me. pravu razlikuju se dva aspekta zastare: njezin pozitivni
aspekt tj. dosjelost (usucapio, acquisitive presciption) glede stjecanja naslova na nekom
podruju i njezin negativni aspekt (extinctive prescription), koji se odnosi na gubitak nekog
prava ili na odreknue zasnovano na podrazumijevanom prestanku (acquiscence).
Neka drava moe ak i bez valjanog pravnog naslova, dakle krenjem opeg me. prava ili
subjektivnih prava drugih stei izvjesna prava. Uvjet za to je da u duljem razdoblju i na
miroljubiv nain vri vlast na nekom podruju ili na dijelu otvorenog mora, a da u tome ne
naie na otpore i proteste bilo koje druge drave. U tim okolnostima protekom vremena
pravilo ex facits jus oritur nadvladava njemu suprotno pravilo ex injuria je non oritur.
U znanosti se naelo zastare uzima kao ope naelo prava svojstveno svim pravnim
poretcima. Svaki protest onoga koji se ima pravo oduprijeti tom stanju (zakoniti vlasnik)
prekida rok zastare. Efektivni protesti koji se ponavljaju, sprjeavaju stjecanje naslova putem
zastare.
Najvei je problem to ope me. pravo ne propisuje nikakve rokove za zastaru. Zastara
ustvari nastupa tek onda kada se stvori ope uvjerenje o tome da je stvarno stanje u skladu s
me. pravom, a u svrhu odranja stabilnosti i reda.
Bitni uvjeti nastanka historijskog naslova nad nekim podrujem su:
miroljubivo vrenje akata vlasti od posjednika bez valjanog pravnog naslova u
vremenskom razdoblju koje ovisi o okolnostima svakog posebnog sluaja i
podrazumijevani pristanak (acquiescence) svih zainteresiranih drava.
Od posebnog je znaaja presuda Me. suda iz 1951. o Norvekom ribolovu (UK/Norveka).
Britanija je pred sudom tvrdila da je norveko povlaenje ravnih polaznih crta uz sjevernu
obalu te zemlje putem zakona i drugih akata suprotno pravilima opeg me. prava o zaljevima
i o najveoj doputenoj tirini ter. mora. Sud je u presudi zakljuio da norveke ravne polazne
crte nisu u suprotnosti s me. pravom. Svoje je zakljuak potkrijepio i injenicom da norveki
dekreti o tim crtama iz 1869. i 18889. nisu naili na otpor ostalih drava. Dakle, norveke
ravne polazne crte postale su suprostavljive u odnosu na Britaniju temeljem njezina
podrazumijevanog pristanka.

MEUNARODNE RIJEKE
Sve rijeke mogu se grubo podijeliti u 2 velike skupine:

86

by Rope
1) NACIONALNE RIJEKE su one koje od njihovog izvora do ua u more ili drugu
veu rijeku protiu u granicama jedne drave.
2) MEUNARODNE RIJEKE su sve one koje razdvajaju podruja 2 drave ili
sukcesivno prolaze kroz vie drava.18
Glavne upotrebe nacionalnih i meunarodnih rijeka jesu:
Plovidba plovnim dijelom rijeke do take do koje je to mogue
Koritenje vodenih tokova u neplovidbene svrhe (posebno proizvodnja energije i irigacija,
odnosno navodnjavanje)
PRAVO PLOVIDBE MEUNARODNIM RIJEKAMA
Do Francuske revolucije je svaka pribrena 19 drava mogla na svom dijelu meunarodne
rijeke sprijeiti plovidbu druge pribrene drave ili to samovoljno naplaivati. Tek je na
Bekom kongresu 1815. proglaeno naelo slobodne plovidbe na meunarodnim rijekama u
Evropi za trgovake brodove svih, a ne samo pribrenih drava (po uzoru na slobodnu
plovidbu otvorenim morem). To naelo je do danas ostalo neostvaren cilj.
Nakon Bekog kongresa, najznaajniji pokuaj ustanovljavanja naela slobode plovidbe meu
rijekama po ugledu na slobodu plovidbe morem izvren je usvajanjem Barcelonske
konvencije o reimu plovnih puteva od meunarodnog znaaja iz 1921.g. Ta naela za
potpisnice i danas vae, a mogu se svesti na:
a)
b)
c)
d)

sloboda plovidbe i jednakost tretmana za brodove pod zastavom svih drava stranaka
pristojbe se mogu naplaivati samo za stvarno pruene usluge i za odravanje ili
poboljavanje plovnih rijeka
znatne obveze za svaku pribrenu dravu glede njena sektora meunarodne rijeke
Konvencija predvia razliite mogunosti upravljanja meunarodnim rijekama
(pojedinano/svaka drava u svom regionu; regionalno/sve pribrene skupa;
meunarodno).

Meutim, kako nekoliko vanih drava nije pristupilo toj Konvenciji (SAD, Rusija, Turska,
Argentina), njezini se propisi nisu nikada transformirali u pravila opeg meunarodnog prava.
U tom smislu znaajnijim su se pokazali ugovorni reimi za plovni dio pojedinih rijeke
(posebno Dunav i Rajna).

Savremeni meunarodni reim plovidbe na Dunavu ustanovljen je Beogradskom

konvencijom iz 1967.g., prema kojoj je plovidba na Dunavu slobodna i otvorena
dravljanima, brodovima i robi svih drava na temelju ravnopravnosti u pogledu lukih i

18

Neki pisci smatraju meunarodnim (konvencionalnim) rijekama u strogo pravnom smislu samo one rijeke iji
je reim ureen meunarodnim ugovorom. U tom smislu, najvanije konvencionalne rijeke u Evropi jesu
Dunav i Rajna.
19

Pojam priobalna se koristi za zemlje s izlazom na morsku obalu

87

by Rope
plovidbenihtaksi, kao i u pogledu uvjeta trgovake plovidbe. Nadlenost za upravljanje ima
Dunavska komisija sastavljena od po jednog predstavnika podunavskih drava.
Za Rajnu se primjenjuje Konvencija iz Mannheima iz 1868.g., dopunjena Versajskim
mirovnim ugovorom iz 1919. i Konvencijom iz Strasbura iz 1963. Specifinost je da za
brodove pod zastavom nepribrenih drava ne postoji sloboda plovidbe, jer je za njihovu
plovidbu potrebno odobrenje koje izdaje Sredinja komisija za plovidbu Rajnom.
Plovidba kanalom Rajna-Dunav ostala je u potpunoj nadlenosti Njemake,20 s tim da se
primjenjuju i propisi EU-a.
KORITENJE MEUNARODNIH VODENIH TOKOVA U NEPLOVIDBENE SVRHE
U pravnom smislu se govori o o tzv. hidraulikom bazenu kao o irem podruju s kojeg neka
rijeka odvodi sve povrinske i podzemne vode. Takav bazen ne obuhvata samo vodene
tokove, ve ire podruje kopna i rijeku u pitanju sa svim njenim pritokama (mogue sa jezerima
i kanalima), a prostire se na 2 ili vie drava.
Pitanja koritenja tih voda ne mogu se rijeiti nekim apstraktnim pravilima opeg
meunarodnog prava, nego se ta pitanja uglavnom rjeavaju na temelju opsenih ugovornih
propisa izmeu drava koje su u pitanju.
Tokovi voda meunarodnih graninih i drugih rijeka nisu u samovoljnoj vlasti neke od
pribrenih drava nijedna drava ne smije izmijeniti prirodne uvjete podruja susjedne
drave (ne smije skretati i mijenjati njen tok, niti je smije iskoritavati tako da ugrozi koritenje vode susjedne
drave).
Talveg - predstavlja nepravilnu i imaginarnu liniju koja oznaava najveu dubinu rijenog
toka!
MEUNARODNA JEZERA
Jezera, kao i rijeke, mogu se podijeliti na 2 skupine:
1) NACIONALNA JEZERA potpuno okruena podrujem samo jedne drave, a dio su
njenog dravnog teritorija (Michigan).
2) MEUNARODNA/GRANINA JEZERA nalaze se na granicama 2 ili 3 drave;
Pripadaju meunarodnom hidrografskom bazenu i kao takva su podlona
meunarodnom ureenju (Kaspijsko jezero, Crno more, Titicaca Bolivija i Peru, itd.)
Do danas su sve pribrene drave na graninim jezerima razgraniili povrinu!
Prilikom ureivanja reima koritenja vodenih tokova treba naroito voditi rauna o ouvanju
okolia.

ZRANI PROSTOR
Panja meunarodnog prava u pogledu pitanja suverenosti drava u zranom prostoru javila
se tek pronalaskom aviona. Prije Prvog svjjetskog rata bilo je nekoliko oprenih gledita. Ali
20

1986. otvoren plovidbeni kanal izmeu Bamberga i Kelheima koji povezuje ove 2 najvanije evropske rijeke

88

by Rope
je taj rat razrijeio sve dvojbe, poto su se tada iskazale opasnosti od napada iz zraka. Sve
drave su se priklonile gleditu o suverenosti svake od njih u svom zranom prostoru, i to do
neogranienih visina.
Naelo suverenosti u zranom prostoru iznad dravnog podruja potvreno je u ikakoj
konvenciji o civilnom zrakoplovstvu iz 1944. Utvreno je sljedee: Drave ugovornice
priznaju da svaka drava ima potpunu i iskljuivu suverenost u zranom prostoru iznad svog
teritorija. Na temelju propisa iz te Konvencije razvilo se nekoliko pravila opeg obiajnog
meunarodnog prava iz te oblasti:
1) Zrani prostor iznad otvorenog mora i kopnenog podruja koje ne potpada pod
suverenost niti jedne drave slobodan je za prelijetanje svih vrsta zrakoplova iz svih drava
svijeta.
2) U zranom prostoru iznad svog kopnenog podruja, unutranjih morskih voda i
teritorijalnog mora svaka drava uiva potpunu i iskljuivu suverenost. sva drava ima
pravo zatvoriti svoj zrani prostor za pristup i prelijetanje zrakoplovima svih vrsta. Ali,
nijedna drava na svijetu to iz vlastitih interesa ne ini u pogledu civilnih zrakoplova.
3) Cjelokupni meunarodni civilni zrani promet se obavlja na temelju mnogostranih i
dvostranih ugovora, meu kojima je ikaka konvencija iz 1944. osnovna.
VRSTE I NACIONALNA PRIPADNOST ZRAKOPLOVA
Zrakoplov je svaki stroj koji se moe odravati u zraku zahvaljujui zranom potisku
razliitom od zemljinog potiska na zemljinoj povrini avioni, helikopteri, jedrilice
ikaka konvencija se odnosi samo na civilno zrakoplovstvo! Ona je izvrila podjelu
zrakoplova na civilne i dravne.
Dravni (na njih se propisi te Konvencije ne odnose)
se dijele na one koji se koriste u:
Vojnoj
carinskoj i
redarstvenoj slubi

Civilni zrakoplovi se dijele na one:

koji su angairani u redovnom prometu
ostale

Svaki zrakoplov mora biti registrovan u nekoj dravi po njenim propisima i po njenim
uvjetima, i on nosi njenu pripadnost. Niti jedan zrakoplov ne smije istovremeno biti
registriran u vie drava. U meunarodnom zranom saobraaju svaki zrakoplov mora imati
sljedee dokumente:
1. uvjerenje o registraciji
89

by Rope
2.
3.
4.
5.
6.

uvjerenje o plovidbenoj sposobnosti

dozvole za rad svakog lana posade
putna knjiga
dozvola za rad radio stanice zrakoplova
poimenini popis putnika s oznakama njihovih mjesta ukrcaja i iskrcaja (ako prevozi
putnike)
7. manifest i detaljan popis tereta (ako ga prevozi)
TEMELJNA NAELA MEUNARODNOG CIVILNOG ZRANOG SAOBRAAJA
Svi ti propisi su ugovornog karaktera. Osnovna naela na kojima se ova oblast temelji jesu:
1. pravo prelijetanja preko podruja druge drave bez slijetanja;
2. pravo slijetanja na podruje druge drave, ali samo iz tehnikih, a ne iz komercijalnih
razloga;
3. pravo da se iskrcaju putnici, pota i teret iz drave kojoj zrakoplov pripada;
4. pravo da se ukrcaju putnici, pota i teret u dravu u kojoj zrakoplov pripada;
5. pravo iskrcavanja i ukrcavanja putnika, pote i tereta izmeu zranih luka bilo koje
drave lanice Konvencije.
Na konferenciji su usvojena i dva sporazuma:
1) Sporazum o meunarodnom zranom tranzitu - Sporazum o dvjema slobodama21
2) Sporazum o meunarodnom zranom transportu (prevozu) - Sporazum o pet
sloboda
ikakom konvencijom je ustanovljena Meunarodna organizacija za civilno
zrakoplovstvo sa sjeditem u Montrealu, koja je poela djelovati 1947., kada je postala i
specijaliziranom ustanovom UN-a. Ova Konvencija predvia i sloen mehanizam rjeavanja
sporova izmeu drava povodom zrakoplova.
U svojim naporima da nadzire let zrakoplova-uljeza, teritorijalni suveren ne smije izloiti
zrakoplov i osobe u njemu nepotrebnoj i nesrazmjerno velikoj opasnosti. To znai da se taj
zrakoplov uvijek treba pozvati da promijeni smjer ili da se prisilno spusti, osim kada se
ocijeni da zrakoplov predstavlja neposrednu i veliku opasnost za sigurnost teritorijalne
drave. ikaka konvencija propisuje i da se svaka drava mora uzdrati od upotrebe oruja
protiv civilnih zrakoplova u letu.
Pitanje sudbenosti u pogledu djela poinjenih na zrakoplovu moe biti veoma sloeno. S
obzirom na tu sloenost, vie drava moe istaknuti zahtjeve za sudbenou glede krivinih
djela poinjenih u zrakoplovu, ali se isto tako moe desiti da je nema niti jedna od njih.
Otmice zrakoplova su bile posebno este nakon 1970. te su dale povoda da neunarodna
zajednica usvoji vie ugovornih tekstova u svrhu sprjeavanja i suzbijanja tih teroristikih
ina, usmjerenih protiv sluajnih rtava koje su otmiarima unaprijed nepoznate.
ONEIENJE ATMOSFERE
Zagaenje zraka je najtei problem za budunost ovjeanstva. Vrste i uzroci oneienja se
mogu ugrubo podijeliti na one:
21

odnosi se na dvije prve prethodno navedene slobode

90

by Rope
a) iz nuklearnih izvora ovo podruje je relativno dobro pokriveno pravilima pozitivnog
meunarodnog prava. U Moskvi je 1963. potpisan Ugovor o zabrani pokusa
nuklearnim orujem u zraku stranke us se obavezale da e zabraniti, sprijeiti i da
nee vriti pokusne eksplozije nad bilo kom mjestu pod svojom vlau, i to u zraku, pod
vodom i zemljom. (Od nuklearnih sila, Francuska i Kina nisu nikad postale lanice )
b) ostalog porijekla isputanje tetnih plinova ima tetne posljedice po itav na planet.
Ne postoji sveobuhvatan reim u svrhu prevencije, smanjenja ili ak eliminacije tetnih
posljedica po okoli u biosferi.
SVEMIR
Do 1957. je vladalo ope uvjerenje da zrani prostor drava dopire do neogranienih visina.
To se izmijenilo 4.10.1957., kada je bivi Sovjetski Savez lansirao u Zemljinu orbitu svoj prvi
vjetaki satelit Sputnjik. Time je nastalo novo stanje u me. pravu. Zrani prostor iznad
podruja drava postao je ogranien. Obiajna pravila svemirskog prava kodificirana su u
Ugovoru o naelima koja ureuju djelatnosti drava na istraivanju i iskoritavanju svemira,
ukljuujui Mjesec i druga nebeska tijela, usvojenom 1967.
Istraivanje i iskoritavanje svemira mora se obavljati za dobrobit i u interesu svih zemalja i
moraju biti dobro itavog ovjeanstva. Rije je o konceptu zajednike batine tj. opeg dobra
ovjeanstva. Svemir (ukljuujui Mjesec i druga nebeska tijela) slobodan je za istraivanje i
iskoritavanje (ukljuivi znanstveno istraivanje) od svih drava bez diskriminacije, u
uvjetima jednakosti i u skladu s me. pravom.
Drave se joj nisu usuglasile o tome na kojim visinama zrani prostor zavrava, i otkuda
poinje svemir. U raspravama prijedlozi su da to bude izmeu 10 i 100 milja iznad Zemljine
povrine.
Takoer, propisuje se da svaka drava stranka Ugovora koja lansira ili omogui lansiranje
nekog objekta u svemir ali i drava s ijeg je podruja ili ureaja objekt lansiran
meunarodno je odgovorna za tetu koju takav objekt ili njegovi djelovi prouzroe drugoj
dravi stranci ili njenim fizikim ili pravnim osobama i to kako na zemlji, tako i u zranom
prostoru ili svemiru.
Ustanovljen je i reim demilitarizacije svemira. Drave stranke su se obvezale da ne stavljaju
nuklearno oruje ili bilo koju vrst oruja za masovno unitenje, u orbitu oko Zemlje ili na
nebeska tijela, te da ih ne stacioniraju u svemiru na drugi nain. Zabranjuje se uspostavljanje
vojnih baza, ureaja i utvrenja, obavljanje pokusa svim vrstama oruja, te izvoenje vojnih
manevara na nebeskim tijelima.

MEUNARODNO PRAVO MORA U RAZVOJU

91

by Rope
More na naem planetu ini cjelinu iji su svi dijelovi meusobno povezani. Dio pod morem
ini 71%. Za razliku od mora, kopno ne ini cjelinu. ovjeanstvo e u budunosti sve vie
ovisiti o morskim resursima.
PRAVO MORA DO KRAJA DRUGOG SVJETSKOG RATA
Na prelazu iz 19. u 20. st. pravo mora se dosta ujednailo. Na moru su postojala samo tri ope
priznata pravna reima: unutranje morske vode, teritorijalno more i otvoreno more.
1.

UNUTRANJE MORSKE VODE unutranje morske vode obuhvatale su:

Mora do najnie crte oseke

Luke
Ua rijeka i zaljeva

Pitanje oko kojeg su se drave sporile je bila irina ulaza u zaljev. Odreeno je da ne smije
biti vea od dvostruke irine teritorijalnog mora, ali je to ostalo sporno.
Vlast obalne drave nad uuntranjim morskim vodama se izjednaavala s vlau na
njenom kopnenom podruju.
2.

TERITORIJALNO MORE teritorijalno more obuhvatalo je:

Morski prostor (ili pojas) uzdu obale svake drave, ija se polazna crta mjerila od najnie
crte oseke ili od vanjskih granica drugih dijelova unutranjih voda. Nije postojala
jedinstveno prihvaena irina! Predlagane su irine od 3,4 i 6 morskih milja.
Openito se smatralo da u teritorijalnom moru brodovi svih stranih zastava imaju pravo
nekodljivog prolaska, ali je bilo dvojbe o tome da li to pravo uivaju i strani ratni
brodovi.

3.

OTVORENO MORE obuhvatalo je sva ostala prostranstva izvan granica

teritorijalnog mora obalnih drava. Ono je bilo otvoreno svima.

Pod okriljem Lige naroda je izmeu dva rata dolo do prvog pokuaja kodificiranja prava
mora. Meutim, konferencija u enevi 1930. godine nije bila uspjena jer se nije postigla
saglasnost o irini teritorijalnog mora.
I konferencija UN o pravima mora (1958.)
Sve do Prvog svjetskog rata su se propisi o pravu mora odnosili na morsku povrinu. Vee
dubine mora, posebno morsko dno i njegovo podzemlje, bili su van dometa ovjeka.
Komisija za meunarodno pravo Ope skuptine UN-a, izradila je nacrt propisa o pravu
mora, koji je usvojen 1958. god. u enevi na Prvoj konferenciji UN o pravima mora.
Cjelokupni materijal koja je tada razmatrana o pravu mora, bio je podijeljen na etiri zasebne
konvencije:
1. Konvencija o teritorijalnom moru i vanjskom pojasu:

92

by Rope
Potvrdila je suverenost obalne drave u njenom teritorijalnom moru. Dopustila je povlaenje
ravnih polaznih crta za mjerenje irine teritorijalnog mora u krajevima u kojima je obalna crta
duboko razvedena ili usjeena ili ako se uzdu obale u njenoj neposrednoj blizini nalazi niz
ostrva.
Vanjski pojas mora je prema ovoj Konvenciji dio otvorenog mora u kojem drava moe vriti
nadzor da bi sprijeila povredu svojih carinskih, fiskalnih, useljenikih i zdravstvenih propisa
na svom dravnom podruju i u teritorijalnom moru. Taj pojas je smio biti irok max. 12
morskih milja. U propisima o zaljevima, odreena je najvea doputena irina ulaza u zaljev
od 24 morske milje.
Konvencija je doivjela neuspjeh jer se drave nisu mogle usaglasiti o irini teritorijalnog
pojasa (predlagane su irine od 3/4/6/12, pa ak i vie mm)?!
2. Konvencija o epikontinentalnom pojasu:
Epikontinentalni pojas je tada bio potpuno nov institut meunarodnog prava mora. U
Konvenciji pie da obalna drava vri suverena prava22 nad svojim epikontinentalnim
pojasom, radi njegovog istraivanja i iskoritavanja njegovih prirodnih bogatstava. Po
Konvenciji, more iznad tog pojasa je dio otvorenog mora.
Konvencija ne samo to je priznala epikontinentalni pojas kao novi institut meunarodnog
prava, ve je takoer propisala da ga svaka obalna drava ima, te da njegovo postojanje ne
ovisi o bilo kakvom izriitom proglasu uvjerenje da je morsko dno i podzemlje u
produetku teritorijalnog mora prirodni produetak obalne drave pod morem.
Neuspjeh ove konvencije je bio u tome to se nije uspjela odrediti vanjska granica
epikontinentalnog pojasa. Propisano je da taj pojas ini morsko dno i podzemnlje podmorskih
prostora uz obalu, ali izvan granica teritorijalnog mora do dubine 200 m, ili preko te
granice do take gdje dubina vode nad njim doputa iskoritavanje prirodnih bogatstava
spomenutih prostora. Dakle, s tehnolokim napretkom se taj pojas mogao pomjerati u
nedogled.
3. Konvencija o otvorenom moru:
Kodificirala je postojee pravo koje se stoljeima razvijalo putem obiaja. Navedeno je da se
pod otvorenim morem podrazumijevaju dijelovi mora koji ne pripadaju teritorijalnom moru
ili unutranjim morskim vodama. Otvoreno more je slobodno za sve narode. Ali, jedan od
najteih problema je bio pitanje ribolova na otvorenom moru.
4. Konvencija o ribolovu i ouvanju biolokih bogatstava otvorenog mora:
Trebala je sauvati pravo dravljana svih zemalja na ribolov u otvorenom moru, a
istovremeno i zatiti legitimne interese obalnih drava u dijelovima otvorenog mora u blizini
njihove obale. Ova Konvencija nije postigla svoje ciljeve!

II konferencija UN o pravima mora (1960.)

22

Dakle, ne potpunu suverenost, kao i kod teritorijalnog mora

93

by Rope
Naredna konferencija odrana je takoer u enevi! Na njoj se trebala iznova razmotriti irina
teritorijalnog mora i granice iskljuivog ribolova obalnih drava. Kao i 1930. god. ostala je
bez rezultata.
inilo se da e pravo kodificirano u prethodno navedene 4 enevske konvencije ostati na
snazi ali to se nije ostvarilo! One nisu nikad bile ope priznate i mali je broj drava postao
njihovim lanicama.
III konferencija UN o pravima mora:
Trea konferencija UN-a o pravima mora otpoela je u New Yorku 1973. a zavrila 1982.
potpisivanjem Konvencije UN o pravu mora u Montego Bayu na Jamajci!
KONVENCIJA IZ 1982 Ova konvencija je stupila na snagu 1994. godine.
Jedan dio te konvencije je ista kodifikacija obiajnog prava na snazi.
S druge strane, mnogi propisi su donijeli znaajan napredak u razvoju prava mora! Ti propisi
potvruju proirenje suverenosti, suverenih prava i jurisdikcije obalnih drava na prostorima
koji su nekada bili pod reimom otvorenog mora. Ova konvencije predvia da obalne drave
mogu proiriti:
svoje teritorijalno more do 12 milja,
vanjski morski pojas do 24 milje od polazne crte
vanjska granica epikontinentskog pojasa moe dosezati do 200 milja od polazne crte
za sve obalne drave bez proglaenja.
doneseni su i propisi o arhipelakim vodama
o ekonomskom pojasu,
o zatiti i ouvanju okoline i naunom istraivanju mora.

PREGLED PRAVNIH REIMA NA MORU PREMA DANANJEM PRAVU

Konvencija iz 1982. podrazumijeva 8 razliitih pravnih reima u razliitim dijelovima mora,
morskog dna i njegova podzemlja, te zranog prostora iznad.
Pravni reim ovisi o pravima na izvjesnu upotrebu mora u granicama datog prostora. Te
upotrebe mora mogu biti:
1. plovidba
2. ribolov
3. polaganje morskih kablova i cijevovoda
4. prelijetanje
5. nauna istraivanja mora
6. podizanje vjetakih ostrva i naprava
7. istraivanje i iskoritavanje mineralnih i drugih bogatstava morskog dna i podzemlja
Sve ove upotrebe, osim posljednje, na otvorenom moru ine slobode u korist svih. Naprotiv, u
unutranjim morskim vodama, arhipelakim vodama, te u teritorijalnom moru, veina tih
upotreba, uz neka ogranienja u korist ostalih, ine iskljuiva prava obalne drave.

94

by Rope
S obzirom na odnos iskljuivih prava obalne drave, te prava i sloboda svih drava, sve
dijelove mora, morskog dna i podzemlja, te zranog prostora iznad mora, moemo podijeliti
na tri velike skupine:
1. dijelovi mora, morskog dna i
podzemlja koji ine dravno
podruje

(1)
(2)
(3)

unutranje morske vode

arhipelake vode arhipelakih drava
teritorijalno more

Ali, samo u nekim dijelovima unutranjim morskih voda je ta

suverenost izjednaena s onom na kopnenom podruju. Ta
suverenost je ipak djelomino ograniena bilo ugovornim23
propisima ili propisima kodificiranog obiajnog prava24. Ipak drava
ima pravo te dijelove mora smatrati dijelovima svog dravnog
podruja.

2. dijelovi mora, morskog dna i

podzemlja u kojima drava
uiva suverena ili neka
druga prava

(4)
(5)
(6)

vanjski morski pojas

privredni pojas
epikontinentski pojas

U njima je vlast obalne drave znatno umanjen, naroito u korist

slobode plovidbe i prelijetanja.
U vanjskom pojasu po konvencijama iz 1958. i 1960. nisu bila
priznata nikakva suverena prava.

3. dijelovi mora, morskog dna i

podzemlja izvan granica
nacionalne jurisdikcije drava

(7)
(8)

otovreno more
meunarodna zona dna mora i okeana

U tim dijelovima nijedna obalna drava ne moe vriti nikakvu

iskljuivu vlast, osim nad brodovima koji plove pod njenom
zastavom, te jo u nekim posebnim sluajevima.

Otvoreno more (7)

Gospodarski pojas (5) = 200 milja

200 milja

Epikontinentski pojas = 200 milja

Dno i podmorje
otvorenog mora (8)

(1) luke, zaljevi, more izmeu ostrva, razuena obala zavisi od konfiguracije kopna
(3) arhipelake vode arhipelakih drava (nije uneseno u skicu)
23
24

pristup lukama otvorenim za meunarodni promet

pravo nekodljivog i arhipelakog prolaska svih brodova

95

by Rope
DIJELOVI MORA KOJI INE DIO PODRUJA OBALNE DRAVE
UNUTRANJE MORSKE VODE
VANJSKE GRANICE UNUTRANJIH VODA
Unutranje morske vode su oni dijelovi mora koji su s kopnom u najuoj vezi. Dugo se
vremena openito smatralo da je vlast obalne drava u svim tim vodama izjednaena s onom
koju uiva na kopnu. Stoga su postale predmetom tek 1982. na Treoj konferenciji UN-a.
Naime, do tada nisu smatrane predmetom meunarodnog prava. U unutranje morske vode
spada:
more do crte niske vode
luke
ue rijeka
zaljevi
more unutar ravnih polaznih crta
Vanjske granice unutranjih voda jesu:
(a) dijelovi mora izmeu crte visoke i crte niske vode (plime i oseke) spadaju u
unutranje vode, ali su od malog znaaja jer su nepogodni za plovidnu i promjenjivi
(b) u lukama su to crte koje spajaju najisturenije stalne luke graevine koje su sastavni
dio lukog sastava i ine dio obale.
(c) Kod ua rijeka (ukoliko se rijeka direktno ulijeva u more) to je pravac preko ua
rijeke izmeu taaka na crti niske vode na obalama. Ako ue rijeke ini deltu, onda
se primjenjuju pravila koja vae za zaljev
(d) Da bi neki zaljev spadao u unutranje morske vode, potrebno je da ispuni neke
uslove:
Sve obale, ukljuujui ulaz u zaljev, trebaju pripadati samo 1 dravi
Zaljev se smatra istaknutom uvalom koja zadire u kopno
Ulaz u zaljev ne smije biti iri od 24 morske milje, tj. od dvostruko
najvee doputene irine teritorijalnog mora, raunajui od crte niske vode.
(e) More unutar ravnih polaznih crta je tekovina novijeg razvoja. U krajevima gdje je
obalna crta duboko razuena i usjeena ili se uzdu obale u neposrednoj blizini
nalazi niz ostrva, obalna drava moe povui ravne polazne crte koje spajaju
prikladne vanjske take. Vanjska granica unutranjih morskih voda ne mora
slijediti sve zavojitosti obale (ali se ne smiju od njih znatno udaljiti)
Najvei nedostatak propisa o ravnim polaznim crtama jest to, za razliku od ravnih
arhipelakih crta, nije ograniena njihova najvea duljina. Ta praznina nesavjesnim dravama
otvara mogunost zloupotrebe. Svi dijelovi unutranjih morskih voda odavno nisu podvrgnuti
jedinstvenom pravnom reimu. Ustvari ovdje postoje tri reima, i to:
1. reim mora do crte niske vode, luka iskljuenih iz meunarodnog prometa, ua rijeka i
zaljeva
2. reim luka otvorenih za meunarodni promet
3. reim mora naknadno zahvaenog ravnim polaznim crtama

96

by Rope

REIM MORA DO CRTE NISKE VODE, LUKA ISKLJUENIH IZ MEUNARODNOG

PROMETA, UA RIJEKA I ZALJEVA
Ti dijelovi unutranjih voda potpadaju pod potpunu suverenost obalne drave. Jedino u tim
dijelovima unutranjih voda vlast obalne drave potpuno je izjadnaena s onom koju uiva u
svom kopnenom podruju. Ona moe u neke od tih prostora priputati brodove samo
odreenih drava, a zabranjivati pristup drugima.
Prema obiajnom pravu, obalna drava je duna dopustiti pristup u bilo koju svoju luku ili
sidrite brod koji se nalazi u nevolji zbog elementarnih nepogoda ili neke druge vie sile.
REIM LUKA OTVORENIH ZA MEUNARODNI PROMET
U interesu meunarodne plovidbe i prometa, svaka drava odreuje svojim propisima vie
svojih luka otvorenim za meunarodni promet. Te luke moraju imati odgovarajue obale,
lukobrane, ureaje i postrojenja za pristajanje, sidrenje i zatitu brodova, itd. U tim lukama se
nalaze policijski, carinski, sanitarni i drugi nadzorni organi obalne drave.
Neke od najveih svjetskih luka (Hamburg, Bremen, London itd.) nisu smjetene na samoj
morskoj obali, ve se nalaze u unutranjosti kopna, a s morem su povezane rijekom, kanalom
ili jezerom. Neke druge luke otvorene za meunarodni promet, smjetene su u zaljevima i u
unutranjim morima. Pravo pristupa tim lukama podrazumijeva i pravo prolaska kroz dio
rijeke, kanala, jezera, zaljeve i unutranja mora, koliko je to potrebno radi ulaska ili izlaska iz
luke.
Pravo pristupa stranim lukama otvorenim za meunarodni promet ogranieno je, meutim,
samo na trgovake brodove, bilo da su u privatnom ili dravnom vlasnitvu. Za sve druge
brodove drava moe zabraniti pristup svojim lukama, usloviti ga prethodnom dozvolom ili
bar prethodnom najavom.
REIM MORA NAKNADNO ZAHVAENOG RAVNIM POLAZNIM CRTAMA
Kada se odreivanjem ravne polazne crte u skladu s njenim odgovarajuim propisima kao
unutranje morske vode obuhvate prostori koji su se prije toga smatrali za dio teritorijalnog ili
otvorenog mora, u tim vodama e postojati pravo nekodljivog prolaska. Stoga je u tim
dijelovima unutranjih voda, koje su nekad ranije bile dio teritorijalnog ili otvorenog mora ili
gospodarskog pojasa, u biti jednak pravni reim kao i u teritorijalnom moru.
POLOAJ STRANIH BRODOVA U LUKAMA
Strani trgovaki, ribarski ili drugi brod koji se ne moe pozvati na imunitet, dok se nalazi u
luci u naelu je podloan vlasti obalne drave, ali se ona u nekim sluajevima uzdrava od
vrenja svoje sudbenosti.Obalna drava se uzdrava od vrenja krivine sudbenosti u stvarima
unutranje discipline i drugih djela sve dok red i mir u luci nisu narueni, ili dok
zapovjednik broad ili konzul drave zastave ne pozove lokalne vlasti upomo.
Obalna drava se uzdrava i od vrenja graanske sudbenosti osim ako su u pitanju prava
putnika i drugih osoba koje nisu lanovi posade.
97

by Rope
Ako obalna drava dopusti pristup u svoju luku stranom ratnom brodu ili dravnom
netrgovakom brodu, podrazumijeva se da je pristala da e potivati njegov imunitet. Ipak,
krivina sudbenost se vri za djela koja su lanovi posade poinila na kopnu van slubene
dunosti.
ARHIPELAKE VODE ARHIPELAKIH DRAVA
Arhipelake vode su relativno nov institut. Prvi pravni propisi koji ga reguliu jeste
Konvencija iz 1982. Pravo na arhipelake vode imaju samo tzv. okeanske arhipelake
drave, tj. one koje su u cijelosti sastavljene od jednog ili vie arhipelaga, te mogue i drugih
ostrva.
Prema propisima Konvencije iz 1982. mali broj drava ima pravo na arhipelake vode 25.
Arhipelake vode se pod navedenim uslovima moraju izriito proglasiti. Ako ih neka
arhipelaka drava ne proglasi, tada u njenim vodama izmeu otoka ostaje prijanji reim, tj.
teritorijalno more i dijelovi otvorenog mora.
Arhipelaka drava ima pravo da povlai tzv. ravne arhipelake crte spajajui krajnje take
najudaljenijih vanjskih ostrva i nadmorskih grebena u arhipelagu, s tim da su tim crtama
obuhvaena glavna ostrva. S vanjske strane ravnih arhipelakih crta, arhipelaka drava ima
pravo odrediti irinu svog teritorijalnog mora, proglasiti gospodarski pojas, te mogue i
epikontinentski pojas preko granice od 200 milja.
More unutar ravnih arhipelakih crta potpada pod reim arhipelakih voda. U tomu se
izuzimaju samo luke, ua rijeka i zaljevi, koji ostaju pod reimom unutranjih morskih voda
arhipelake drave.
PRAVA I DUNOSTI ARHIPELAKIH DRAVA
One uivaju suverenost u svojim arhipelakim vodama, i to bez obzira na njihovu dubinu ili
udaljenost od obale. Suverenost se protee i na zrani prostor, kao i na dno i podzemlje. Ipak,
ta suverenost je znatno ogranienija nego u pojedinim dijelovima unutranjih morskih voda.
Openito, brodovi svih stranih drava uivaju pravo nekodljivog prolaska kroz arhipelake
vode (kao i kroz teritorijalno more). Arhipelaka drava moe iz sigurnosnih razloga
privremeno obustaviti taj prolazak stranih brodova u tano naznaenim dijelovima voda.
Pored toga, ona moe odrediti i plovne puteve i iznad njih zrane ceste, podesne za neprekinut
i brz prolazak, odnosno prelet kroz arhipelake vode i teritorijalno more uz njih.
Arhipelaka drava NIKAD ne smije potpuno obustaviti prolazak i prelijetanje svojih
arhipelakih voda.

TERITORIJALNO MORE
25

Indonezija, filipini, Bahami, Fidi, Mauricijus, itd.

98

by Rope

Teritorijalno more je pojas mora uzdu itave obale, u kojem obalna drava uiva
suverenost.
Ta suverenost se protee i na zrani prostor iznad teritorijalnog mora, kao i na njegovo dno i
podzemlje. Prema Konvenciji iz 1982. svaka drava ima pravo odrediti irinu svog
teritorijalnog mora do granice koja ne prelazi 12 mm. Obalna drava je duna trpjeti
nekodljivi prolazak stranih brodova kroz svoje teritorijalno more, ali ne i prelijetanje
zrakoplova iznad njega.
irina teritorijalnog mora se mjeri od polaznih crta koje mogu biti crte niske vode, ili ravne
polazne crte, ili ravne arhipelake crte.
Vanjska granica teritorijalnog mora je crta kojoj je udaljenost svake take od najblie take
polazne crte jednaka irini teritorijalnog mora.
Kada se obale dviju drava nalaze suelice ili se dodiruju, nijedna od tih drava nije ovlatena
proiriti svoje teritorijalno more preko crte sredine.
NEKODLJIVI PROLAZAK STRANIH BRODOVA
Dunost trpljenja nekodljivog prolaska se odnosi na brodove svih drava, obalnih i
neobalnih, kao i na sve vrste brodova trgovake, ratne, ribarske, itd. Prolazak se mora
obaviti neprekinuto i bez odgode. Prolazak je nekodljiv sve dok ne dira u mir, red ili
sigurnost obalne drave.
Znaajnu novost u Konvenciji iz 1982. ini i pravo obalne drave da u svom teritorijalnom
moru (kao i arhipelakim vodama) propisuje plovne puteve. Ova Konvencija naelno daje
pravo i ratnim brodovima na nekodljiv prolazak teritorijalnim morem. Podmornice i druga
podvodna prevozna sredstva su duna u teritorijalnom moru ploviti povrinom uz razvijenu
zastavu.
Obalna drava ne smije za prolazak kroz teritorijalno more od stranih brodova naplaivati
nikakve takse i sl. Moe privremeno radi sigurnosnih razloga potpuno obustaviti nekodljiv
prolazak stranih brodova u tano naznaenim dijelovima teritorijalnog mora.26 Kada su u
pitanju nauna istraivanja i zatita od zagaivanja, obalna drava ima iskljuivo pravo da
ureuje, odobrava i obavlja nauna istraivanja u svom teritorijalnom moru.

SUDBENOST OBALNE DRAVE U TERITORIJALNOM MORU

26

Arhipelake drave to u pogledu arhipelakih voda nikada ne smiju uiniti

99

by Rope
Kada TRGOVAKI BROD plovi teritorijalnim morem neke drave, ta drava ima pravo nad
tim brodom poduzimati sve mjere radi krenja propisa obalne drave u unutranjim morskim
vodama. Ako je trgovaki brod samo u prolazu, ovlasti obalne drave su znatno suene.
Krivinu sudbenost vri samo:
ako se posljedice kanjivog djela proteu na obalnu dravu
ako djelo remeti red i mir u teritorijalnom moru
ako su te mjere nune radi suzbijanja nedoputene trgovine narkoticima
ako zapovjednik broda ili diplomatski agent ili konzularni dunosnik drave broda to
zatrai
Strani RATNI BROD uiva jednak imunitet u teritorijalnom moru obalne drave kao i u njenoj
luci. Nad tim brodovima i osobama na njima se ne moe vriti ni graanska, ni krivina
sudbenost. Meutim, ukoliko strani ratni brod ne potuje zakone i propise obalne drave, ona
ga moe pozvati da im se pokori. Ako se ratni brod ne odazove tom pozivu, obalna drava
moe jedino zahtijevati da napusti njeno podruje.
MORSKI PROSTORI U KOJIMA OBALNA DRAVA UIVA SUVERENA ILI
NEKA DRUGA PRAVA
VANJSKI MORSKI POJAS
Vanjski morski pojas stekao je meunarodno priznanje tek Konvencijom o teritorijalnom
moru i vanjskom pojasu iz 1958. Po ovoj konvenciji, irina tog pojasa zajedno sa irinom
teritorijalnog mora, nije smjela prelaziti 12 mm od polaznih crta.
Prema Konvenciji iz 1982., obalna drava moe svoj vanjski pojas protegnuti najvie do crte
od 24 mm, raunajui od polaznih crta od kojih se mjeri irina teritorijalnog mora.
Dakle, ako neka drava odredi punu mjeru irine teritorijalnog mora od 12 mm, ostaje joj jo
najvie 12 mm za vanjski morski pojas, naravno ako ukupna irina mora u pitanju to doputa.
Prema ovoj Konvenciji, vanjski morski pojas e ostati dijelom otvorenog mora samo ako i
dok obalna drava ne proglasi svoj gospodarski pojas, a ija najvea irina moe biti do 200
mm od polazne crte.
Obalna drava ima pravo vrenja nadzora koji je potreban da se sprijee povrede njenih
carinskih, fiskalnih, zdravstvenih propisa, kao i propisa o useljenju, poinjene na njenom
kopnenom podruju i u teritorijalnom moru.
Obalna drava nema ipso facto pravo na vanjski pojas, ve ga (poput arhipelakih voda i
gospodarskog pojasa) mora izriito proglasiti. Ukoliko to ne uini, taj morski prostor se
smatra i daljedijelom otvorenog mora izvan nacionalne jurisdikcije bilo koje drave.

GOSPODARSKI POJAS (iskljuivo ekonomska zona)

100

by Rope
Vanjska granica gospodarskog pojasa mjeri se od polaznih crta ili ravnih arhipelakih crta,
od kojih se mjeri irina teritorijalnog mora, do ukupne irine od 200 morskih milja.
O tome detaljnije propise donosi Konvencija iz 1982. godine.
Obalna drava mora izriito proglasiti svoj gospodarski pojas. Kada sve drave (ili bar
veina) iskoriste to svoje pravo, mnogi prostori mora i okeana u kojima je vladala sloboda
mora, doi e pod nacionalnu jurisdikciju obalnih drava.27 Ova radikalna promjena jeste
posljedica naraslih potreba ovjeanstva za hranom, energijom i drugim sirovinama.
Gospodarski pojas je pod posebnim pravnim reimom (sui generis). On nije dio teritorija
obalne drave, ali ni dio otvorenog mora. Sve drave, obalne i neobalne, i dalje uivaju u
gospodarskom pojasu sljedee osnovne slobode:
1. sloboda plovidbe
2. sloboda prelijetanja
3. sloboda polaganja podmorskih kablova i cjevovoda
SUVERENA, RESURSNA I DRUGA PRAVA, TE DUNOSTI OBALNE DRAVE
Obalna drava ima suverena prava radi istraivanja, iskoritavanja, ouvanja i
gospodarenja ivim i neivim prirodnim bogatstvima nad morskim dnom, morskog dna i
podzemlja mora.
Obalna drava nije duna s bilo kim dijeliti neiva, tj. mineralna bogatstva u svom
gospodarskom pojasu. Slino je i u pogledu ivih bia koja pripadaju tzv. vrstama od dna.
Situacija je znatno drugaija u pogledu ostalih ivih bia (prvenstveno morskih sisara i riba).
Drava ija privreda preteito ovisi o iskoritavanju ivih bogatstava njenog gospodarskog
pojasa (npr. Island), nije duna u njega pustiti ribarske brodove bilo koje druge drave.
Obalna drava ipak ima najvea prava glede iskoritavanja ivih bogatstava gospodarskog
pojasa. Ona odreuje dopustivu lovinu za sve ostale drave, kao i vlastite mogunosti
njihovog lovljenja. Tek ako ona sama nema mogunosti za ulov cjelokupne dopustive lovine,
ona e dati drugim dravama pristup viku dopustive lovine (prvo neobalnim dravama iz iste
regije ili subregije, pa tek onda drugim obalnim dravama). Ona odreuje sezonu lova,
eventulanu naknadu za ribolov, alate za lov itd.
Obalna drava ima iskljuivu nadlenost u svom gospodarskom pojasu samo u tano
odreenim oblastima. Zato se i ne moe smatrati dijelom dravnog teritorija obalne drave.
Obalna drava uiva i neka druga suverena prava - u pogledu drugih djelatnosti radi
gospodarskog istraivanja i iskoritavanja te zone, npr.:
proizvodnja energije
koritenje vode, struja i vjetrova.
Jurisdikcija obalne drave glede umjetnih ostrva i naprava Obalna drava ima
iskljuivo pravo sama graditi, ili doputati i regulirati izgradnju, rad i upotrebu tih ureaja.
27

Sredozemlje nee imati otvoreno more

101

by Rope
Oko tih otoka, ureaja i naprava obalna drava moe, kada je potrebno, ustanoviti zone
sigurnosti plovidbe i sigurnosti samih tih ureaja.
Svi brodovi moraju potivati takve zone sigurnosti, ali se takvi umjetni otoci, ureaji i
naprave ne smiju postavljati tamo gdje mogu ometati upotrebu poznatih plovnih putova bitnih
za meunarodnu plovidbu.
Umjetni otoci, ureaji i naprave nemaju status otoka. Oni nemaju vlastitog teritorijalnog mora
i njihovo postojanje ne utjee na odreivanje granice teritorijalnog mora, gospodarskog ili
epikontinentalnog pojasa.
Jurisdikcija glede naunih istraivanja mora Obalna drava nema iskljuivo pravo da se
bavi tim istraivanjima. Ona tek moe ne dopustiti nauna istraivanja u svom gospodarskom
(ili epikontinentalnom pojasu) u svakom sluaju kad to istraivanje nije u miroljubive svrhe.
Jurisdikcija u sprjeavanju zagaivanja Obalna drava je duna titi morski okoli. U
tom smislu ima i znatne ovlasti u pogledu vrenja nadzora u gospodarskom pojasu.
EPIKONTINENTALNI POJAS
Epikontinentalni pojas obuhvata samo morsko dno i njegovo podzemlje.
Dno mora i okeana ima specifinu konfiguraciju, rasporeenu na slijedei nain:
a) kontinentalna ravnina (shelf, plateau, platforma) morsko
dno koje se od ruba morske obale blago sputa u dubinu do
200 m dubine
b) kontinentalna strmina nakon kontinentalne ravnine, dno se
sputa prosjeno pod mnogo jaim nagibom do dubine od 1500
do 3000 m.
c) kontinentalna kosina dubina od oko 4000 m

Kontinentalne orubine

Epikontinentalni pojas je dio onog dijela morskog dna i njegova podzemlja koji poinje od
vanjske granice teritorijalnog mora (od 12 mm od polaznih crta) u kojem obalna drava uiva
izvjesna suverena prava, razliita od njene suverenosti u teritorijalnom moru, arhipelakim
vodama i unutranjim morskim vodama.
PRAVO OBALNE DRAVE NA EPIKONTINENTSKI POJAS
Iskoritavanje nafte sa morskog dna je otpoelo u godinama II svjetskog rata i ubrzo potom su
se pojavili prvi zahtjevi obalnih drava za tim prostorima kao potopljenom prirodnom
produetku njihove kopnene mase. Ovu materiju ureuje Konvencija o epikontinentalnom
pojasu iz 1958. godine.
Konvencija iz 1982. samo potvruje ono to pie u Konvenciji iz 1958., a to je da svaka
obalna drava ima pravo na svoj epikontinentalni pojas neovisno od bilo kakvog proglasa.

102

by Rope
Svaka obalna drava ima pravo na epikontinentski pojas, ak ni ukoliko ne proglasi
gospodarski pojas. Ukoliko ga proglasi, njen epikontinentski pojas do irine od 200 milja e
se asimilirati u gospodarski pojas.
VANJSKA GRANICA EPIKONTINENTALNOG POJASA
Vanjsku granicu ovog pojasa propisuje Konvencija iz 1982. do vanjskog ruba kontinentalne
orubine, ili do udaljenosti od 200 morskih milja od polaznih crta tako gdje vanjski rub
kontinentalne orubine ne see do te udaljenosti. Ne moe prelaziti 350 morskih milja od
polaznih crta.
POSEBNE DUNOSTI OBALNE DRAVE U EPIKONTINENTSKOM POJASU VAN 200
MILJA
Drava nije duna proglasiti svoj epikontinentalni pojas, ali je duna dati obavijest o
granicama svog epikontinentalnog pojasa kada on prelazi 200 mm, i to posebnoj Komisiji za
granice epikontinentskog pojasa.
REIM EPIKONTINENTSKOG POJASA
Suverena prava obalne drave u njenom epikontinentalnom pojasu odnose se na
istraivanje i iskoritavanje njegovih neivih (mineralnih) prirodnih izvora, a glede ivih bia,
samo onih koja pripadaju vrstama od dna. Prava obalne drave u ovom pojasu ne diraju u
pravni status voda iznad tog pojasa, koje su pod reimom otvorenog mora, te pravni status
zranog prostora iznad tih voda.
Sve druge drave imaju pravo polagati podmorske kablove i cjevovode, ali za odreivanje
njihovih prava moraju imati i saglasnost obalne drave.
RAZGRANIENJE EPIKONTINENTSKOG I GOSPODARSKOG POJASA IZMEU
SUSJEDNIH DRAVA
Veina obalnih drava u svijetu ne moe odrediti punu irinu tih dijelova mora (npr. izmeu
Hrvatske i Italije). Pravilo je da se u oba ova pitanja ureuju sporazumom. Ako sporazuma
nema, te ako posebne okolnosti ne opravdaju drugu granicu, granica je crta sredine
(ekvidistanca).

MORSKI PROSTORI IZVAN NACIONALNE JURISDIKCIJE DRAVA

103

by Rope
OTVORENO MORE
Prema Konvenciji iz 1982., pod otvorenim morem se podrazumijevaju svi dijelovi mora koji
nisu ukljueni u gospodarski pojas, teritorijalno more, ili unutranje morske vode neke drave,
ili u arhipelake vode neke arhipelake drave.
Po dananjem pravu mora, otvoreno more obuhvata samo vodeni stup iznad norskog dna,
povrinu mora i zdrani prostor iznad njega. Dno i podzemlje ispod otvorenog mora, pak,
najveim dijelom ini ili epikontinentski pojas neke obalne drave ili tzv. Meunarodnu zonu.
SLOBODE OTVORENOG MORA
Konvencija iz 1958. propisuje samo 4 slobode (plovidba, ribolov, polaganje podmorskih
kablova i cjevovoda, te prelijetanje). Konvencija iz 1982. njih preuzima u pounjenom obliku,
te dodaje neke nove slobode, tako da konani spisak sadri slijedee slobode:
1.
2.
3.
4.
5.
6.

sloboda plovidbe
sloboda prelijetanja
sloboda polaganja morskih kablova i cjevovoda
sloboda podizanja vjetakih ostrva i drugih ureaja
sloboda ribolova (uz neka bitna ogranienja)
sloboda naunog istraivanja (takoer uz odreena ogranienja)

Sloboda plovidbe svaka drava, obalna i neobalna, ima pravo na to da otvorenim morem
plove brodovi pod njenom zastavom. Na otvorenom moru nijedna drava ne moe vriti
iskljuivu nadlenost. Ovdje u pravilu svaka drava vri jurisdikciju samo nad brodovima koji
plove pod njenom zastavom. U praksi se to skoro nikada ne vri! Od tog pravila postoji niz
izuzetaka.
Konvencija iz 1982. propisuje 5 sluajeva kada se jurisdikcija na otvorenom moru moe
vriti i nad brodovima pod stranom zastavom, i to onda kada postoji opravdana sumnja:
da se brod bavi piratstvom,
da se brod bavi trgovinom roblja,
da se brod bavi neovlatenim emitiranjem,
da je brod bez dravne pripadnosti,
da je brod, iako vije stranu zastavu ili odbija istaknuti zastavu, ustvari brod
iste dravne pripadnosti kao i ratni brod.
Zaustavljanje i pregled ratnog broda moe izvriti samo ratni brod ili vojni zrakoplov i sl.
Sloboda prelijetanja prilikom prelijetanja otvorenog mora, svi su zrakoplovi podloni
propisima prava mora o zabrani piratstva i o pravu progona.
Sloboda polaganja morskih kablova i cjevovoda podlijee saglasnosti obalne drave.
Sloboda podizanja vjetakih ostrva i drugih ureaja ovo se odnosi samo na dijelove
otvorenog mora koji se ne nalaze iznad epikontinentalnog pojasa neke oblane drave. Na

104

by Rope
dijelu iznad epikontinentalnog pojasa, strane drave smiju postavljati samo one ureaje koji
nisu privreni za morsko dno.
Sloboda ribolova (uz neka bitna ogranienja) nju uivaju sve drave, obalne i neobalne. Ta
sloboda je podlona veim ogranienjima negoli bilo koja druga sloboda otvorenog mora. Sve
drave koje ostvaruju i uivaju slobodu ribolova na otvorenom moru podvrgnute su nekim
ogranienjima:

moraju potovati interese drugih drava prilikom ostvarivanja ove slobode;

moraju se pridravati svojih posebnih ugovornih obaveza koje se odnose na ribolov
na otvorenom moru;
moraju saraivati meusobno ili sa obalnim dravama u sluajevima propisanim u
Konvenciji iz 1982.;
pravo ribolova je podlono odredbama relevantnih konvencija.

Sloboda naunog istraivanja (takoer uz odreena ogranienja) mora se obavljati

iskljuivo u miroljubive svrhe.
Mogue su i zloupotrebe sloboda otvorenog mora, koje se odnose uglavnom na ratne pokuse i
istraivanja, kao npr:

nuklearni pokusi u moru i u atmosferi,

pokusi sa raketama dugog dometa,
pomorski manevri irokih razmjera.

MEUNARODNA ZONA
Konvencija iz 1982. propisuje da meunarodna zona obuhvata dno i podzemlje otvorenog
mora, ali umanjeno za epikontinentalni pojas svih obalnih drava do najvee doputene irine.
Zona je pristupana radi upotrebe u miroljubive svrhe svim dravama obalnim i neobalnim.
I nauna istraivanja u Zoni se, prema Konvenciji iz 1982., obavljaju iskljuivo u miroljubive
svrhe i radi dobrobiti ovjeanstva kao cjeline. Ta e istraivanja vriti Vlast i drave stranke
Konvencije.
Vlast i njeni organi Nakon to je Konvencija iz 1982. stupila na snagu 1994., ustanovljeni
su organi za Meunarodnu zonu. Sve drave lanice su ipso facto lanice Vlasti. Njeno
sjedite i sjedite svih njenih organa je na Jamajci. Glavni organi Vlasti su:
Skuptina (sve drave lanice po 1 glas)
Vijee (36 lanova koje Skuptina bira na rok od 4 godine)
Sekretarijat (glavni sekretar + toliko osoblja koliko je potrebno)

TJESNACI I MORSKI KANALI

105

by Rope

POJAM I VRSTE TJESNACA

U geografskom smislu, tjesnaci su sueni dijelovi mora izmeu dvaju dijelova kopna,
podrazumijevajui tu i otoke, kroz koje je mogu prolaz brodova, i to bez obzira na njihovo
posebno ime. Tjesnaci su tvorevine prirode.
Sukobi drava zbog vanih tjesnaca ponekad su veoma opasni po mir u svijetu. Jedno od
najvanijih pitanja 19. st. bilo je pitanje Bospora i Dardanela.
Svi tjesnaci nisu podvrgnuti jednakom pravnom reimu. Njihov reim ovisi o njihovoj irini i
geografskom poloaju.
Pisani pravni propisi najprije su se donosili za neke tjesnace pojedinano u prvom redu za
Bospor i Dardanel. U 19. st. afirmiralo se obiajno pravno pravilo da je prolazak kroz tjesnake
koji spajaju 2 otvorena mora slobodan. Presuda Me. suda o Krfskom tjesnacu iz 1949.
potvrdila je pravilo da nekodljiv prolazak kroz takve tjesnace u doba mira slobodan za sve
brodove, ukljuivi i ratne. To obiajno pravilo kodificirala je i Konvencija o teritorijalnom
moru i vanjskom pojasu iz 1958.
Konvencija iz 1982. sadri detaljna i prilino sloena pravila o tjesnacima. Postoji samo 1
ope pravilo me. prava koje se odnosi na sve tjesnace, bez obzira na njihovu irinu i
geografski poloaj. Za razliku od prolaska kroz meunarodne kanale, za prolazak kroz bilo
koji tjesnac obalna drava ne smije naplaivati nikakve pristojbe, osim onih za posebno
pruene usluge.
U geografskom smislu sve tjesnace moemo podijeliti u 5 skupina:
1. Tjesnaci na ulazu u unutranje morske vode takvi tjesnaci ne slue meunarodnoj
plovidbi, za razliku od ostalih. Radi se o ulazima u zaljeve ili unutranja mora, koji su po
propisima meunarodnog prava u cjelini unutranje morske vode samo jedne drave. To su
prije raspada SSSR-a bila Kerka vrata na ulazu iz Crnog u Azovsko more. To je i drugi ulaz u
Boku Kotorsku (s obzirom da je rt Otra dio hrvatskog podruja). Ti tjesnaci slijede reim
unutranjih morskih voda. Obalna drava moe sprijeiti prolazak kroz takve tjesnace svih
brodova, ili ga doputati samo nekima po vlastitom izboru.
2. Tjesnaci iri od 24 mm to su meu ostalim i Otrantska vrata na ulazu u Jadransko more
koja su na svom najuem dijelu iroka samo 40 mm.
3. Tjesnaci pod reimom nekodljivog prolaska tu spadaju 2 vrste tjesnaca. Jedni su oni
izmeu otoka obalne drave i njenog kontinentalnog podruja, ako pored njih postoji
alternativni put otvorenim morem ili gospodarskim pojasom (npr. Krfski tjesnac). Drgui su
tjesnaci izmeu diejla otvorenog mora ili gospodarskog pojasa teritorijalnog mora strane
drave (npr. Tiranski prolaz).

4. Tjesnaci pod reimom tranzitnog prolaska to su najvaniji tjesnaci za meunarodnu

plovidbu. Oni slue meunarodnoj plovidbi izmeu jednog dijela otvorenog mora ili
gospodarskog pojasa i drugog dijela otvorenog mora ili gospodarskog pojasa. U njima se zbog
106

by Rope
irine manje od 24 milje preklapa ili se moe preklapati, teritorijalno more obalnih drava.
Najvaniji tjesnaci s tim obiljejima su Gibraltar, Bab el Mandeb, Hormouz, Malacca,
Singapur, Sunda, Lombok i prolazi Northeast, Northwest, te Windward.
5. Tjesnaci pod posebnim ugovornim reimom to su Bospor i Dardaneli, Gibraltarska
vrata i Magellanov prolaz.
a) Bospor i Dardaneli ta 2 tjesnaca izmeu kojih se nalazi Mramorno more, povezuju Crno
more sa Sredozemljem. Cjelokupno more u tim tjesnacima i u Mramornom moru ini
unutranje more Turske. U doba mira ili u doba rata ako Turska nije zaraena strana, trgovaki
brodovi svih zastava uivaju potpunu slobodu prolaska i plovidbe, i to danju i nou.
U sluaju ako bi Turska smatrala da joj prijeti neposredna opasnost, moe ograniiti prolazak
stranih trgovakih brodova samo danju i to pravcima koje ona odredi.
b) Gibraltarska vrata taj tjesnac koji spaja Sredozemlje s Atlantskim oceanom irok je 14,6
km. Njegove obale su pod vlau Maroka, panjolske i Britanije. Prema Francusko-britanskoj
deklaraciji iz 1904. prolazak Gibraltarom je slobodan, te zabranjuje utvrivanje njegovih
obala. Isti propis potven je i Francusko-panjoskom konvencijom iz 1912.
c) Magellanov prolaz: taj tjesnac na krajnjem jugu June Amerike spaja Atlantski s Tihim
oceanom. Obale tog tjesnaca bile su predmetom dugogodinjem spora izmeu ilea i
Argentine.
POSEBNI REIMI INTERNACIONALIZIRANIH MORSKIH KANALA
Morski kanali su vjetaki (umjetni) prokopi, to znai da su nastali djelom ljudi. Za
prolazak morskim kanalima redovito se naplauje pristojba. U nedostatku ugovora o
internacionalizaciji nekog morskog kanala, on ostaje podvrgnut teritorijalnoj suverenosti
obalne drave kroz ije je kopno prokopan. Tri morska kanala, iznimno znaajna za
meunarodni pomorski promet, internacionalizirana su posenim ugovornim propisima. To su:
Sueski kanal, Panamski kanal i Kielski kanal.
1. Sueski kanal spaja Sredozemlje s Crvenim morem, i preko njege s Indijskim oceanom.
Skrauje brodovima obilazak afrikom kontinenta preko rta Dobre nade. Otvoren je 1869. i
danas je irok 190 m, a dubok oko 20 m. Njime danas mogu ploviti i brodovi preko 150 000
tona.
Carigradska konvencija iz 1888. o slobodnoj upotrebi Sueskog kanala, ustanovila je stalni
reim namijenjen za sva vremena. Njome se taj kanal internacionalizira. Konvencija propisuje
da je kanal uvijek slobodan i otvoren, u doba mira i u doba rata, i to svim trgovakim i ratnim
brodovima bez razlika zastave
2. Panamski kanal povezuje Atlantski ocean s Tihim oceanom, i time skrauje put
broodvima koji bi se inae morao vriti oko June Amerike. Kanal je dugaak 83 km. Njegova
irina je oko 150 m, a dubina oko 13 m. Kanal se nalazi na 28 m iznad morske razine. Stoga
se brodovi u prolasku kanalom na nekoliko mjesta izdiu i sputaju posebnim komorama, kao
bi dostigli visinu jezera kroz koja djelomino plove. Gradnja Panamskog kanala otpoela je
1882. a za plovidbu je otvoren 1914.
Panama i SAD sklopile su 7.9.1977. 2 ugovora koji su danas na snazi. Prvi je Ugovor o
Panamskom kanalu, a drugi Ugovor o trajnoj neutralnosti i odravanju Panamskog kanala.
107

by Rope
Prema ovom novom poloaju dvije stranke zajedniki tite i brane kanal, i u doba mira i u
doba rata on je proglaen trajno neutralnim. Panama se obvezala da e u doba mira i doba rata
kanal drati slobodnim i otvorenim za mirloljubiv prolazak brodova svih drava bez
diskriminacije, ukljuivi i brodove na nuklearni pogon. U kanalu su zabranjena
neprijateljstva.
3. Kielski kanal povezuje Sjeverno s Baltikim morem. Njemaka ga je prokopala kroz
svoje podruje i to najprije iz stratekih razloga. Kanal je dugaak oko 100 km, a irok je oko
40 m. Versajskim mirovnim ugovorom iz 1919. Njemakoj je nametnuta internacionalizacija
Kielskog kanala, prema kojem e Kanal biti pod uvjetom jednakosti otvoren trgovakim i
ratnim brodovima svih nacija koje su miru s Njemakom. Pristojbe za prolazak i za usluge
moraju biti pravine i jednake za sve.
V dio: MIRNO RJEAVANJE SPOROVA I OSIGURANJE MIRA
NAINI MIRNOG RJEAVANJA SPOROVA
Cjelokupni odnosi izmeu dvije, pa i vie drava mogu se podijeliti na:
1) normalne odnose liene sukoba
2) meunarodne sporove
3) oruane sukobe
Prema jednoj presudi predratnog (2.svj.rat) Stalnog suda meunarodne pravde spor je
neslaganje o nekoj taki prava ili injenici, proturjeje, suprostavljanje dvaju pravnih ili
interesnih stavova izmeu dviju osoba. Da bi nastao spor, dovoljno je da jedna drava postavi
neki zahtjev, a druga da ga odbije.
Opeprihvaena podjela meunarodnih sporova je slijedea:
1. PRAVNI sporovi to su u prvom redu sporovi o tumaenju ili primjeni nekog
ugovora. Statut Hakog suda definira pravne sporove kao sporove to se odnose na:
tumaenje nekog ugovora,
svako pitanje meunarodnog prava,
postojanje svake injenice koja bi znaila povredu meunarodne obveze,
prirodu ili obim odtete koju treba dati za povredu meunarodne obveze.
2. POLITIKI sporovi uglavnom se odreuju po negativnom kriteriju to su svi oni
sporovi koji nisu pravne prirode.
Izmeu dva Svjetska rata bila je prihvaena i paralelna podjela sporova na tzv.:
1. PRESUDIVE mogu se rijeiti primjenom pravila meunarodnog prava na snazi
2. NEPRESUDIVE za njihovo rjeavanje navodno nema primjenjivih pravila zbog
praznina u meunarodnom pravu.
Tri su iroke skupine naina mirnog rjeavanja meunarodnih sporova:

108

by Rope

1. diplomatska sredstva
a. izravni pregovori izmeu strana u sporu
b. dobre usluge
c. posredovanje (medijacija) nekog treeg
2. institucionalizirana (formalizirana) sredstva, koja ne moraju dovesti do konane
odluke.
a. istraga (anketa)
b. mirenje (koncilijacija)
3. sredstva koja dovode do obvezujue presude
a. arbitraa
b. rjeavanje spora pred nekim stalnim meunarodnim sudskim tijelima
I mnoge meunarodne organizacije bave se rjeavanjem sporova izmeu njihovih drava
lanica, ili drava lanica s treim dravama.
IZRAVNI (neposredni) PREGOVORI, DOBRE USLUGE I POSREDOVANJE
(diplomatska sredstva)
Neposredni pregovori
Neposredni pregovori strana u sporu bez sudjelovanja treeg prethode svakom daljem
rjeavanju spora ukoliko to bude potrebno. Neposredne pregovore predviaju mnogi ugovori
o mirnom rjeavanju sporova, kao obavezan postupak prije nego to se pribjegne ostalim
nainima rjeavanja. Meutim, po opem meunarodnom pravu neposredni pregovori nisu
obavezan nain rjeavanja sporova. Naime, jedna strana ih ne moe nametnuti drugoj.
Dobre usluge
Dobre usluge predstavljaju takav nain mirnog rjeavanja meunarodnih sporova gdje trea
drava, ili vie njih, ili neko meunarodno tijelo nastoji navesti strane da poduzmu ili da
produe direktne pregovore ili da se suglase na neki drugi nain rjeavanja.
Dobre usluge se ponekad mijeaju s posredovanjem. Bitna razlika ogleda se u tome to se
tijelo koje prua dobre usluge ne bi smjelo mijeati u predmet spora, dok posrednik
neposredno pomae strane svojim savjetima kako da iznau uzajamno prihvatljivo rjeenje.
Meutim, uz izriit ili preutan pristanak obiju strana dobre usluge mogu u toku njihovog
pruanja prerasti u posredovanje.
Posredovanje (medijacija)
Posredovanje je nain rjeavanja sporova gdje trea drava ili vie njih, ili neko
meunarodno tijelo, aktivno se uplie u predmet spora i pomae stranama da pristanu na
rjeenje koje bi im trebalo biti obostrano prihvatljivo.
Do dobrih usluga ili posredovanja moe doi ponudom treeg, a rjee zahtjevom jedne ili
obiju strana u sporu upuenom treem da obavi tu zadau. Nemogue ih je obaviti ako ih

109

by Rope
makar jedna strana otkloni. im izgubi povjerenje makar jedne od strana, zadaa mu postaje
nemogua.
ISTRAGA I MIRENJE (institucionalizirana sredstva)
Istraga
Istraga je nain rjeavanja sporova gdje tijelo sastavljeno od strunjaka, imenovano od strana
u sporu ili po njihovom pristanku, na nepristran nain utvruje injenino stanje koje ini
predmet spora. Izvjetaj komisije o injenicama ne obavezuje strane, ali je namijenjeno da im
pomogne u pronalaenju rjeenja u daljim pregovorima. Meutim, ovaj postupak se rijetko
primjenjuje.
Mirenje (koncilijacija)
Mirenje se razlikuje od istrage u tome to komisija strunjaka imenovanih od strana u sporu
nastoji u toku postupka izmiriti njihova suprotna stajalita i postii uzajamno prihvatljivo
rjeenje spora. Ukoliko se u tome ne uspije do kraja postupka, komisija potom sastavlja
izvjetaj u kojem stranama predlae cjelovito rjeenje povjerenog spora i ostavlja im rok da ga
obje prihvate ili odbace.
Istraga i mirenje imaju nekih zajednikih karakteristika, ali i bitnih razlika u odnosu na
meunarodnu arbitrau. Slinosti se sastoje u tome to u sva tri sluaja strane u sporu
sastavljaju tijelo strunjaka od njihovog povjerenja. Strane odreuju predmet spora koji
obvezuje komisiju. Postupak je u sva tri sluaja kontradiktoran i u biti je slian. Strane su u
postupku zastupljene svaka s po jednim agentom, te s advokatima. Meutim, razlike u odnosu
na arbitrau mnogo su znaajnije. Prije svega, cilj istrage nije postizanje cjelovitog rjeenja,
nego nepristranog utvrivanja injenica. Najbitnija razlika ogleda se u tome da se arbitrani
postupak okonava obvezujuom presudom, dok mirenje ima za cilj izmiriti gledita strana i
navesiti ih na obostrano prihvatljivo rjeenje spora. Ako se u tome ne uspije, po okonanju
postupka im se predlae cjelovito rjeenje.

ARBITRAA (dovodi do obavezujue presude)

110

by Rope
Arbitraa je nain mirnog rjeavanja meunarodnih sporova odlukom arbitara koje strane u
sporu izaberu i kojiizriu obaveznu i u pravilu konanu presudu.
Meunarodna arbitraa zasniva se iskljuivo na dobrovoljnom pristanku strana na taj nain
rjeavanja njihovog spora. Pristanak uvijek podrazumijeva preuzimanje obaveze na izvrenje
izreene presude u dobroj vjeri i u cjelosti. Pristanak na arbitrau moe se dati:

za ve postojei spor (tzv. prigodna ili izolirana arbitraa) Pristanak se daje u

obliku ARBITRANOG KOMPROMISA

u pogledu sporova koji meu strankama nekog ugovora mogu nastati u mogunosti
(tzv. institucionalna arbitraa) pristanak se daje u vidu tzv. ARBITRANE
KLAUZULE, koja se stipulira u samom ugovoru.

Za pravovaljanost arbitrae odluujua je valjanost kompromisa ili ugovora o arbitrai.

Mjerodavna pravila za odluivanje u sporu:

kompromis moe propisati materijalna pravna pravila ad hoc ijom primjenom e

arbitar presuditi spor
kompromis moe uputiti arbitra na primjenu meunarodnog prava
kompromis moe uputiti na naela pravinosti
kompromis moe zatraiti od tribunala da propie budue pravno ureenje za
odnose meu stranama
ako kompromis ne predvia nikakve odredbe o osnovi odluivanja, to
podrazumijeva da su ga strane ovlastile da njihov spor rijei na temelju opeg
meunarodnog prava.

Predmet spora odreuje se kompromisom i arbitar ga ne smije prekoraiti. Ukoliko strane nisu
propisale pravila postupka u kompromisu, one mogu arbitra uputiti na takva ve pripremljena
pravila.
Svaka je strana pred tribunalom zastupljena s agentom. Agent je slubeni predstavnik svoje
vlade i on prenosi poruke izmeu tribunala i vlade. Izjave agenta obvezuju njegovu dravu.
Osim agenta svaka strana moe u postupku biti zastupljena s potrebnim brojem savjetnika i
advokata.
Postupak se moe sastojati iz pismenog i usmenog dijela:
Pismeni dio postupka je obavezan, a usmeni samo po sporazumu strana ili ako arbitar odlui
o njegovoj neophodnosti. U pismenom dijelu postupka strane su dune formulirati svoje
zahtjeve i protuzahtjeve.
Usmeni postupak vodi predsjednik ili nadarbitar, u pravilu uz iskljuenje javnosti, osim ako
tribunal uz pristanak strana ne odlui drugaije.

Strane su dune predoiti sve dokumente i pruiti sva objanjenja koja tribunal od njih zatrai.
Presuda se donosi veinom glasova lanova tribunala. Potpisuju je predsjednik i svi lanovi

111

by Rope
tribunala. Ako lanovi koji su glasali protiv odbiju potpisait presudu, to se konstatira u
njenom tekstu, ali ne utie na njenu valjanost. Presuda se izrie na javnoj sjednici u prisustvu
strana. Arbitrana presuda rjeava spor konano, osim ukoliko se strane nisu unaprijed
dogovorile o mogunosti priziva nekom drugom tijelu.
Strane su dune u dobroj vjeri i u cijelosti izvriti presudu. U toku arbitranog postupka, ili po
njegovom okonanju, tribunal moe uz pristanak strana doputati neke sporedne (incidentne)
postupke.
MEUNARODNI SUD U HAAGU
Meunarodni sud u Haagu sastoji se od 15 sudaca izabranih na rok od 9 godina u
sloenom postupku izbora paralelno u Opoj skuptini i u Vijeu sigurnosti, s popisa
kandidata. Za izbor se zahtijeva apsolutna veina glasova u Opoj skuptini i u Vijeu
sigurnosti.
Kandidati za suce moraju ispunjavati preduslove koji se trae za imenovanje na najvie
sudake slube u zemlji koja ih predlae ili uivati ugled pravnika na polju meunarodnog
prava.
Svake tree godine se obnavlja treina sudakog zbora od po pet sudaca. Po isteku mandata
od 9 godina, ista osoba moe ponovo biti birana za suca. Suci su do isteka njihovog
mandata NESMJENJIVI, osim ako su po jednoglasnom miljenju ostalih sudaca prestali
ispunjavati traene uvjete. Sud bira predsjednika i potpredsjednika izmeu svojih lanova na
tri godine, s tim da mogu biti ponovo izabrani. Kvorum od devetorice je dovoljan za sastav
Suda.
Sjedite Suda je u Haagu (NL), ali moe zasjedati i vriti svoju djelatnost i drugdje, kada to
smatra poeljnim. Slubeni jezici Suda su engleski i francuski. Dvije su osnovne funkcije
suda su:
izricanje presuda koje su obvezujue za strane,
izricanje savjetodavnih miljenja o pravnim pitanjima koja mu moe postaviti
neki organ ili ustanova meunarodne organizacije, koji su Poveljom ovlateni da ih
trae.
PARNINE STRANE mogu biti samo drave. Meutim, da bi Sud bio nadlean za rjeavanje

sporova izmeu drava stranaka njegovog Statuta, neophodan je pristanak svih strana. S
obzirom da je Statut Suda sastavni dio Povelje, sve drave lanice UN-a u isto su vrijeme i
stranke Statuta. Drava koja nije lanica UN-a moe postati strankom Statuta uz uslove koje
za svaki pojedini sluaj odreuje Opa skuptina UN-a na preporuku Vijea sigurnosti.
Postupak pred Sudom se moe otpoeti notifikacijom Sudu kompromisa obiju strana ili
tubom. U tubi se mora naznaiti tuitelj, tuena strana, predmet spora, a tajnik Suda e
tubu odmah proslijediti tuenoj dravi. Takoer, svaka stranka mora imenovati svog agenta
kojem Sud upuuje sve spise o sporu i koji pred Sudom zastupa odnosnu dravu u toj parnici.
Agentu mogu pomagati savjetnici ili advokati koje imenuje odnosna drava. Postupak se
sastoji iz pismenog i usmenog dijela.
SPOREDNI ili INCIDENTNI POSTUPCI mogu se pokretati na samom poetku postupka, a

odnose se na dvije situacije:

112

by Rope
1) zahtijevanje izricanja privremenih mjera
2) izlaganje prethodnih prigovora kojima svaka od strana moe osporavati nadlenost
Suda i pravednost tube
INTERVENCIJA treih drava mogua je po dva osnova:

1) ako drava smatra da je u toj parnici za nju u pitanju interes pravne prirode,
2) kad se radi o tumaenju ugovora kojeg su stranke i druge drave, osim parninih
strana, svaka od njih u parnici ima pravo intervenirati.
PISMENI DIO POSTUPKA taj dio postupka obuhvata priopenje svih dokaznih spisa i

isprava Sudu. Sva priopenja dostavljaju se putem sudskog tajnika i suprotnoj strani.
USMENI DIO POSTUPKA Sud sasluava svjedoke, vjetake, te agente, savjetnike i

advokate strana. U toku usmenog postupka strane izlau svoje teze. Raspravu vodi
predsjednik suda, a ukoliko je on sprijeen, onda potpredsjednik ili najstariji sudac. Rasprava
je javna (za razliku od arbitrae) ukoliko sud ili stranke ne odlue drugaije.
PRESUDA Po okonanju usmene rasprave Sud se povlai na tajno vijeanje da bi usvojio

presudu. Presuda se donosi veinom glasova sudaca koji su sudjelovali u parnici. U sluaju
podjele glasova odluuje glas predsjednika ili onog koji ga zamjenjuje. Presuda mora biti
obrazloena. Ako bilo koja od strana ne izvri obveze koje joj namee presuda, druga strana
moe se obratiti Vijeu sigurnosti UN-a.
INCIDENTNI POSTUPCI NAKON IZRICANJA PRESUDE incidentni postupci nakon

izricanja presude odnose se na dvije situacije:

1) tumaenje presude; tumaenje vri Sud na zahtjev svake od strana
2) reviziju presude; revizija se moe zahtijevati samo na osnovu naknadnog otkria
neke injenice takve prirode koja bi odluno uticala na odluku Suda, a koja je prije
izricanja presude bila nepoznata Sudu i stranci koja trai reviziju.
druga funkcija Meunarodnog suda je izricanje
savjetodavnih miljenja koje od strane Suda ne mogu traiti drave, nego samo Opa
skuptina i Vijee sigurnosti o svakom pravnom pitanju, te drugi organ ili specijalizirane
ustanove UN-a koje Opa skuptina na to ovlasti, ali samo o pravnim pitanjima koja se pojave
u okviru njihovih djelatnosti. U pogledu pravnog domaaja istie se da su savjetodavna
miljenja o pitanjima koja su mu predoena zapravo autoritativna oitavanja Suda o
meunarodnom pravu na snazi.
SAVJETODAVNI

POSTUPAK

OSTALI SUDSKI ORGANI

113

by Rope
Sve meunarodne sudove (bive i sadanje) moemo razvrstati u dvije iroke skupine:
1.

sudovi osnovani za rjeavanje svih vrsta meunarodnih sporova:

sporova

Centralno-ameriki sud

Stalni sud meunarodne pravde

Meunarodni sud u Haagu (osnovan Poveljom UN-a '45.; Statut tog suda sastavni je
dio Povelje. Danas je to najvanije meunarodno sudsko tijelo.)

2.

stalni meunarodni sudovi sa specijalizranom nadlenou:

nadlenou:

Ti sudovi su u pravilu otovreni samo dravama strankama meunarodnih ugovora kojima su

osnovani, ili fizikim i pravnim osobama iz tih drava stranaka. Glavni izvor prava koje ti
sudovi primjenjuju jesu ugovori-ustavi. Najznaajniji su:

Evropski sud za ljudska prava (sjedite u Stasbourgu; osnovan je Evropskom

konvencijom za zatitu ljudskih prava i temeljnih sloboda iz 1950., sklopljenom u
okviru Vijea Evrope)

Meuameriki sud za ljudska prava (sjedite u San Jose-u / Kostarika / osnovan

Amerikom konvencijom za ljudska prava 1969.g.)

Sud evropskih zajednica (sjedite u Luxemburgu glavni sudski organ dananje

Evropske Unije koja ima obiljeja supranacionalne organizacije).

Meunarodni tribunal za pravo mora (sjedite u Hamburgu, osnovan Konvencijom

o pravu mora iz 1982.)

3.

U okviru meunarodnih organizacija djeluju administrativni tribunali,

tribunali koji odluuju o
radnopravnim sporovima izmeu organizacija i njihovih djelatnika ili osoba s kojima
su sklopile ugovore o radu. Najvaniji su:

Administrativni tribunal UN-a,

Administrativni tribunal MOR-a,
Administrativni tribunal Svjetske banke za obnovu i razvoj.

4.

posebnu kategoriju meunarodnih sudskih tijela ine dva meunarodna kaznena

tribunala osnovana rezolucijom Vijea sigurnosti UN na osnovu glave VII Povelje. To
su:

114

by Rope

Meunarodni kazneni tribunal za ex-Yu

Meunarodni kazneni tribunal za Ruandu

Ovi tribunali su nadleni za suenje osobama optuenim za meunarodne zloine

definirane njihovim statutima.
RJEAVANJE SPOROVA U KRILU MEUNARODNIH ORGANIZACIJA
U okviru UN-a kao univerzalne meunarodne organizacije mirno rjeavanje sporova je
predvieno na osnovu glave VI Povelje. Prema toj glavi uloga Vijea sigurnosti praktino se
svodi na funkciju pruanja dobrih usluga. Nije predviena mogunost Vijea sigurnosti da
stranama diktira uslove rjeenja njihovog spora.
S druge strane, ukoliko samo Vijee sigurnosti ustanovi da je negdje na svijetu dolo do
prijetnje miru, naruenja mira ili ina agresije, tada prema glavi VII Povelje ono ima ovlasti
da osim preporuka donosi i obavezujue odluke za sve drave lanice UN-a, u svrhu
odravanja ili uspostavljanja meunarodnog mira i sigurnosti.
Meutim, to kruto razlikovanje ovlasti Vijea sigurnosti prema glavi VI i glavi VII Povelje,
nije se moglo odrati u praksi UN-a. Poseban problem predstavljaju unutarnji sukobi, koji
stvaraju takva stanja u kojima gotovo nita ne preostaje od potivanja naela nemijeanja UNa u unutarnje poslove tih drava.
Nadlenost u rjeavanju sporova prema Povelji ima u prvom redu Vijee sigurnosti, a potom i
Opa skuptina. Ponekad i glavni sekretar moe ponuditi stranama svoje dobre usluge.
Vijee sigurnosti je glavni izvrni organ UN-a iji je osnovni cilj odravanje meunarodnog
mira i sigurnosti. Meutim, prije nego to Vijee sigurnosti intervenira u nekom sporu, strane
u sporu moraju prije svega traiti mirno rjeenje pomou pregovora, istrage, posredovanja,
mirenja, arbitrae, sudskog rjeavanja, itd.
Tek ako se na neki od navedenih naina ne postigne rjeenje, spor opasan za meunarodni mir
i sigurnost mogu pred Vijee sigurnosti iznijeti:
a) svaka drava lanica UN-a, bilo da jeste ili nije strana u sporu;
b) drava nelanica UN-a, ali samo za sluaj spora ija je strana, ali samo ako za taj spor
prethodno prihvati obveze o mirnom rjeavanju propisane Poveljom;
c) Opa skuptina moe upozoriti Vijee sigurnosti na situacije koje bi mogle ugroziti
meunarodni mir i sigurnost;
d) Glavni sekretar UN-a moe upozoriti Vijee sigurnosti na predmet koji ima ista
obiljeja;

Ne postoji dunost lanica UN-a, koje nisu strane u sporu, niti Ope skuptine ili glavnog
sekretara UN-a da neki spor iznesu pred Vijee sigurnosti. To je njihovo pravo, ije koritenje
ovisi o politikoj procjeni. Nakon to bilo koja drava ili organ UN-a iznesu neki spor pred

115

by Rope
Vijee sigurnosti, samo od politike procjene Vijea ovisi hoe li ga razmatrati i hoe li u
pogledu njega preuzeti svoje funkcije.
Ako Vijee preuzme razmatranje nekog spora, niko drugi ga ne moe vie skinuti s njegovog
dnevnog reda, pa ak ni sve njegove strane zajednikim sporazumom. Treba istai da je
politiki uslov za obavljanje funkcija Vijea prema glavi VI i VII Povelje saradnja svih
njegovih 5 stalnih lanica.
Opa skuptina ima prema Povelji UN-a paralelnu, ali i supsidijarnu nadlenost za rjeavanje
sporova u tom smislu odravanja meunarodnog mira i sigurnosti. Opa skuptina moe
raspravljati i davati preporuke o svim predmetima koja ulaze u okvir Povelje. Sporove mogu
pred njih iznijeti na razmatranje:
a) svaka drava lanica UN-a;
b) drava nelanica ako je strana nekog spora i ako je prihvatila odgovarajue obveze;
c) Vijee sigurnosti.
Da bi se izbjegao sukob nadlenosti, Povelja namee Opoj skuptini u toj oblasti dva
ogranienja:
1) Sve dok u pogledu nekog spora ili situacije Vijee sigurnosti vri svoju nadlenost,
Opa skuptina ne moe davati nikakve preporuke, osim ako Vijee to ne zatrai;
2) Svako pitanje gdje je potrebna prisilna akcija prema glavi VII, Opa skuptina upuuje
Vijeu prije ili poslije rasprave.
Glavni sekretar UN-a moe upozoriti Vijee na svaki predmet koji bi prema njegovom
miljenju mogao dovesti u opasnost odravanje meunarodnog mira i sigurnosti. Meutim,
glavni sekretar mnogo ee vri funkcije koje mu povjere Vijee ili Skuptina u pogledu
rjeavanja odreenih sporova.
U Povelji UN-a je predvieno da lanovi UN-a koji sklapaju regionalne sporazume, ili
osnivaju takve organizacije moraju nastojati da postignu mirno rjeenje lokalnih sporova
putem tih regionalnih sporazuma ili organizacija prije nego to ih iznesu pred Vijee
sigurnosti. U tom smislu su u krilu nekih regionalnih organizacija stvoreni sloeni ugovorni
mehanizmi za rjeavanje buduih lokalnih sporova.

KOLEKTIVNE MJERE PREMA POVELJI I MIROVNE OPERACIJE

I - Vijee sigurnosti

116

by Rope

a) Prvenstvena odgovornost za mir glavna nadlenost Vijea je odgovornost za mir,

odnosno odravanje meunarodonog mira i sigurnosti. Osim preporuka, Vijee moe
donositi i odluke koje su u tom pogledu pravno obvezujue za sve drave lanice.
b) Kvalifikacija nastalog stanja prije nego to usvoji mjere koje smatra potrebnim, Vijee
mora utvrditi postojanje svake prijetnje miru, naruenje mira ili in agresije.
c) Privremene mjere Prije utvrivanja injenica i njihove kvalifikacije, Vijee sigurnosti
moe odnosne strane pozvati da se pridravaju mjera koje Vijee smatra potrebnim i
poeljnim. Svrha tih mjera je sprjeavanje stanja nastale situacije.
d) Preporuke i odluke Vijee sigurnosti moe u situacijama opasnim za mir svojim
rezolucijama davati preporuke dravama u pitanju ili svim lanicama UN-a.
e) Mjere koje ne ukljuuju upotrebu oruane sile Vijee sigurnosti ima iroku slobodu
izbora takvih mjera, da bi provelo svoje odluke. Takve mjere mogu biti ekonomske ili
politike prirode.
f) Oruana akcija Ako Vijee sigurnosti smatra da mjere koje ne ukljuuju upotrebu
oruane sile ne bi odgovarale, ili ako se ve pokazalo da ne odgovaraju, Vijee moe
poduzeti adekvatnu oruanu akciju u cilju odravanja ili uspostave meunarodnog mira i
sigurnosti.
II - Opa skuptina
Opa skuptina ima supsidijarnu nadlenost u odnosu na Vijee, kako u pogledu rjeavanja
sporova, tako i u pogledu svih drugih mjera za odravanje meunarodnog mira i sigurnosti.
Meutim, Opa skuptina moe raspravljati o svim pitanjima koja ulaze u okvir Povelje, i u
tom smislu davati preporuke dravama lanicama ili Vijeu sigurnosti za mirno ureenje
svake situacije.
Godine 1950. je Opa skuptina usvojila rezoluciju Ujedinjeni za mir kojom je predvieno
da ako zbog nedostatka jednoglasnosti stalnih lanova Vijea sigurnosti ono nije u stanju
vriti svoju odgovornost za odravanje meunarodnog mira i sigurnosti, Opa skuptina mora
odmah razmatrati taj problem. U sluaju naruenja mira ili ina agresije ona moe dravama
lanicama preporuiti upotrebu oruanih snaga. Ukoliko u to vrijeme Opa skuptina ne
zasjeda, moe se sazvati u roku od 24h u hitno vanredno zasjedanje.
III - Promatrake i mirovne misije UN-a
Promatrake i mirovne misije su relativno malobrojne i imaju za zadau promatranje i
obavjetavanje. Sastoje se od oruanih snaga koje se postavljaju izmeu sukobljenih snaga na
nain da bi ponovno izbijanje neprijateljstava bilo mogue jedino ako se te snage napadnu i
time agresor sam sebe otkrije.
Osim razdvajanja sukobljenih snaga, mirovne misije imaju za cilj smiravanje napetosti na
terenu. One meutim, mogu dobiti u mandat i raznovrsne druge zadae kao npr. nadgledanje
izvravanja sporazuma o potivanju ljudskih prava i povratku izbjeglica, nadzor nad
provoenjem izbora, obuka lokalnih policijskih postrojbi, itd.
Te snage moraju pored Vijea sigurnosti uivati kontinuiranu podrku i drave domaina.
Treba istai da mirovne snage silu mogu upotrijebiti samo u samoodbrani.

117

by Rope

IV - Regionalne i multinacionalne snage

U Povelji UN-a je istaknuto da e Vijee sigurnosti upotrijebiti, gdje je prikladno, regionalne
sporazume ili ustanove za provoenje prisilne akcije koju je ono odredilo. Ali, nikakva se
prisilna akcija ne moe poduzeti bez ovlatenja Vijea sigurnosti. Meutim, takvo ovlatenje
nije potrebno, kada se radi o promatrakim ili mirvonim misijama stacioniranim uz pristanak
drave ili drava u koje su upuene.
KONTROLA NAORUANJA I RAZORUANJE
Pojam razoruanje podrazumijeva vie razliitih stvari:
a) ogranienje naoruanja (to moe znaiti i njegovo poveanje ako odreena zemlja
nije dosegla traeni limit);
b) smanjenje naoruanja (od strane svih stranaka sporazuma);
c) ukidanje naoruanja (trenutno utopijsko razmiljanje koje je neostvarivo).
Mjere kontrole naouranja - Ti sporazumi nisu mogui bez nekih mjera kontrole postojeeg
naouranja. Prvi ugovori su bili sklopljeni tek nakon to je postalo mogue promatrati
podruja drugih drava s vjetakih Zemljinih satelita (tj. uzajamna satelitska pijunaa).
Ugovori univerzalne naravi
1. Moskovskim ugovorom od 5.8.1963., njegove stranke su se obvezale na zabranu pokusa
nuklearnim orujem na njihovu podruju ili na podruju pod njihovom kontrolom, i to u
atmosferi ukljuujui izandzrani prostor, pod vodom (ukljuivi teritorijalno more i
otvoreno more), te u svakoj drugoj okolini ako bi eksplozija prouzrokovala otpatke koji
bi se irili izvan njihova podruja. Dakle, tim ugovorom su ustvari zabranjeni svi
nuklearni pokusi, osim onih pod zemljom. Francuska, Kina i neke druge zemlje jo uvijek
odbijaju postati njegovim strankama.
2. Ugovor o neirenju nuklearnog oruja, potpisan istovremeno u Moskvi, Londonu i
Washingtonu 1.7.1968. Drave stranke koje dre nuklearno oruje obvezale su se da
drugim dravama nee prenositi to oruje niti druke eksplozivne nuklearne naprave.
Stranke koje ne posjeduju to oruje obvezale su se da ga nee primati ni proizvoditi.
3. Konvencija UN-a iz 1997. o zabrani uporabe, stvaranja zaliha, proizvodnje i prijenosa
protupjeakih mina i njihovu unitenju, predstavlja velik korak u humanizaciji ratovanja,
s obzirom da su rtve tih mina u prvom redu civili.
4. enevskom konvencijom iz 1977. zabranjena je upotreba tehnika za promjenu okolia u
neprijateljske svrhe.
SAMOPOMO: RETORZIJA I DOPUTENE REPRESALIJE
Pod mjerama samopomoi mogu se uzeti:

118

by Rope

neke jednostrane mjere odgovora na krenje vlastitih prava koje proizlaze iz opih naela
prava,
doputena (legitimna) samoobrana,
retorzija i

represalije.

Retorzija je uzvraanje na pravno doputeno, ali tetno i neprijazno ponaanje neke drave
protumjerama iste ili sline naravi da bi se iznudila promjena njenog stava. Retorzija se moe
definirati i kao pretjerano kruto koritenje vlastitim pravima kao protumjera na jednako ili
slino ponaanje druge drave.
Represalije su djela koja su po sebi povreda meunarodnog prava, ali se izuzetno smatraju
doputenima ako su protumjera na meunarodna protupravna djela drave koja je prva
prekrila neko pravo drave koja ih poduzima. Uz legitimnu samoobranu, one su najvanije
sredstvo samopomoi, tj. jednostrana mjera drave koja njome nastoji iznuditi od druge
drave okonanje protupravnog ponaanja i ispravljanje tete koju je poinila.

VI dio: PRAVO ORUANIH SUKOBA

OPE KARAKTERISTIKE
IZVORI RATNOG I HUMANITARNOG PRAVA
Dugo vremena su se pravna pravila o ratovanju razvijala kao pravila nepisanog obiajnog
prava. Tek polovinom 19. st. otpoeo je pod uticajem javnog mijenja pokret za kodifikacijom
meunarodnog ratnog prava putem pisanih ugovora. Najznaajniji dokumenti u tom smislu su
etvrta haka konvencija iz 1907. i njen Haki pravilnik o ratovanju na kopnu.
Godine 1949. su denese etiri enevske konvencije:
1) Konvencija za poboljanje poloaja ranjenika i bolesnika u oruanim snagama na
kopnu
2) Konvencija za poboljanje poloaja ranjenika, bolesnika i brodolomaca oruanih snaga
na moru
3) Konvencija o postupanja sa ratnim zarobljenicima
4) Konvencija o zatiti graanskih osoba (civila) za vrijeme rata

Godine 1977. su donesena i dva dopunska protokola na navedene konvencije, na osnovu

iskustava iz vijetnamskog rata i oslobodilakih ratova protiv kolonijalne dominacije, i to:
1) Protokol I, o zatiti rtava meunarodnih oruanih sukoba
2) Protokol II, o zatiti rtava nemeunarodnih oruanih sukoba
119

by Rope

Prvobitni cilj pokreta kodifikacije ratnog prava bio je da na po mogunosti sve drave svijeta
postanu strankama tih konvencija u pravnom obliku i da po ugovornoj osnovi obvezuju sve
zaraene strane u svim buduim ratovima, kao i da se preciziraju prava i dunosti strana u
oruanom sukobu, da bi se sprijeilo da svaka za sebe i za suprotnu stranu proizvoljno tumai
pravila ratnog prava ovisno o svojim trenutnim interesima.
U svim konvencijama je izraena elja za donoenjem pravila ija je svrha humanizacija
ratovanja.28 U tzv. Martensovoj klauzuli iz uvoda u etvrtu haku konvenciju o zakonima i
obiajima rata na kopnu iz 1907. predviena je izvjesna hijerarhija u prvenstvu primjene
pravnih pravila o ratovanju, s ciljem da nikad ne doe do pravnih praznina:

najprije se primjenjuju pisane odredbe iz konvencija,

u nedostatku takvih izriitih propisa, primjenjuju se naela meunarodnog prava

kakva proizilaze iz obiaja ustanovljenih meu civiliziranim narodima,

ako ni njih nema, strane se ni tada ne smiju ponaati samovoljno, ve moraju

primjenjivati naela meunarodnog prava kakva proizilaze iz zakona ovjenosti i
zahtjeva javne svijesti.

Danas vlada openito uvjerenje da veina pisanih propisa iz navedenih konvencija po

obiajnoj osnovi obavezuje sve drave svijeta. Takoer se smatra da veina ogranienja
ratovanja propisanih u njima predstavljaju imperativne norme opeg meunarodnog prava
(ius cogens).
Teke povrede enevskih konvencija iz 1949. i Protokola iz 1977. predstavljaju meunarodne
zloine, a meunarodni zloini povlae meunarodnu odgovornost, i to kako drave koja je za
njih odgovorna, tako i pojedinca poinitelja tih djela.

RAT I DRUGE VRSTE ORUANIH SUKOBA

Meunarodno pravo na snazi do iza II svjetskog rata, dijelilo je sve oruane sukobe u tri
skupine:
1. RAT da bi nastalo ratno stanje, smatralo se da makar jedna od sukobljenih strana
mora imati namjeru ratovanja (tzv. animus belligerendi)
2. UPOTREBA ORUANE SILE KOJA NE DOVODI DO RATA

3. GRAANSKI RAT bitna odlika je ta to se vodi na podruju jedne drave i u pravilu

se ne smije ticati stranih drava
enevske konvencije iz 1949. i dva protokola iz 1977. razlikuju tri mogue skupine sukoba:
1) MEUNARODNI ORUANI SUKOBI kategorija ira od rata, jer neki od tih sukoba
ne dovode uvijek do priznatog ratnog stanja od svih drava njihovih sudionica. U te
sukobe spadaju:
svi sluajevi objavljenog rata
28

Uklanjanje nepotrebni okrutnosti i sprjeavanje najstranijih oblika ratovanja

120

by Rope

svaki drugi oruani sukob koji izbije izmeu dvaju ili vie drava stranaka
enevskih konvencija
svi sluajevi okupacije itavog ili dijela podruja jedne drave
sukobi u kojima se narodi bore protiv kolonijalne dominacije i strane okupacije, te
protiv rasistikih reima, koristei se pravom naroda na samoodreenje

2) NEMEUNARODNI ORUANI SUKOBI oni sukobi u kojima neprijateljstva izbiju i

vode se na podruju jedne drave.
3) UNUTARNJI NEMIRI I ZATEGNUTOSTI u ovim situacijama, osim dravne vlasti, tu
nema druge strane u sukobu, jer se ona nije ili jo nije organizirala. Tu nema ni stvarnih
neprijateljstava, ni ratnog strana, a ni neutralnosti treih drava.
UPLITANJE VIJEA SIGURNOSTI UN-a U MEUNARODNI ILI NEMEUNARODNI
ORUANI SUKOB
Do uplitanja Vijea dolazi kada ono ocijeni da je u nekom dijelu svijeta dolo do prijetnje
miru, naruenja mira ili ina agresije, pa na temelju glave VII Povelje naredi oruanu akciju.
Pri tome su oruane snage UN-a, ili neke druge meunarodne organizacije, dune potivati
sva pravila prava oruanih sukoba. Kvalifikacija nekog oruanog sukoba i primjena
odgovarajuih pravnih pravila na njega ovise o tome:

je li Vijee sigurnosti naredilo mjere u izvrenju svoje odgovornosti za odravanje

meunarodnog mira i sigurnosti, ili nije.
u drugom redu ta kvalifikacija ovisi od izraene namjere strana u sukobu i treih drava.
izuzetno intenzitet neprijateljstava moe ukazati da se radi o meunarodnom
oruanom sukobu neovisno od navedenih faktora.

OGRANIENJA RATOVANJA OBAVEZNA U SVIM ORUANIM SUKOBIMA

Osnovu prava oruanih sukoba ini razlikovanje izmeu civilnih i vojnih osoba. U svim
vrstama oruanih sukoba neophodno je poduzeti sve mjere da se civilno stanovnitvo zatiti u
to veoj mjeri.
OGRANIENJA S OBZIROM NA METODE I SREDSTVA RATOVANJA
1) ratna lukavstva i perfidne metode i sredstva ratovanja ratna lukavstva su se
oduvijek u ratovima smatrala doputenima, s tim da ona nikada ne smiju prijei u
perfidiju. Perfidija je strogo zabranjena, a podrazumijeva akte kojima se ulijeva
povjerenje protivniku, navodei ga da povjeruje u to da ima neko pravo ili obvezu u
pogledu zatite po meunarodnom pravu, s namjerom da se to povjerenje izda.
2) Izdajniko ubijanje ili ranjavanje neprijatelja to je meunarodni zloin
3) Izjava da se nee davati milost, tj. naredba da nee biti preivjelih, te voenje
neprijateljstava na toj osnovi to je meunarodni zloin

121

by Rope
4) Unitenje, pljaka ili pljenidba imovine protivnika meunarodni zloini, osim kada
vojna potreba imperativno nalae njezino unitenje ili pljenidbu
5) Postupanje s padobrancima ne smiju biti predmetom napada osobe koje u nevolji
iskau iz zrakoplova. Tu zatitu ne uivaju zrano-desantne jedinice.
6) pijunaa po meunarodnom pravu nije zabranjena i ne predstavlja meunarodni
zloin. Ali, pijun uhvaen na djelu nema poloaj ratnog zarobljenika, i podlijee
strogom kanjavanju.
OGRANIENJA RATOVANJA S OBZIROM NA OBJEKTE
1) Nebranjena mjesta i vojni cilj zabranjeno je napadati ili bombardirati nebranjene
gradove, sela, naselja ili zgrade
2) Zatita kulturnih objekata i hramova jo od starine postoji obiajno pravilo koje
zabranjuje bombardiranje zgrada namjenjenih bogosluju, umjetnosti, nauci i
dobrotvornim svrhama, kao i historijskih spomenika, bolnica i sl.
3) Zatita objekata nunih za preivljavanje civilnog stanovnitva
4) Zatita graevina i instalacija koje sadre opasne sile u ove objekte spadaju brane,
nasipi i nuklearne elektrine centrale, koji ne smiju biti objektom napada ak ni ako su
vojni ciljevi, ako takav napad moe uzrokovati oslobaanje opasnih sila i u tom smislu
velike gubitke meu civilnim stanovnitvom
5) Zatita prirodnog okolia
6) Zatita bolnikih i kartelnih brodova koji prevoze ratne zarobljenike
ZABRANJENE VRSTE ORUJA

naboji koji se u ljudskom tijelu lahko raire ili spljosnu (dum-dum naboji)
otrovi i otrovno oruje
napalm i druge vrste zapaljivog oruja i streljiva
zasljepljujue lasersko oruje
protupjeadijske mine
bakterioloko (bioloko), toksino i hemijsko oruje
nuklearno oruje

PRAVILA HUMANITARNOG PRAVA PRIMJENJIVA U NEMEUNARODNIM

ORUANIM SUKOBIMA
Za sve sluajeve nemeunarodnih oruanih sukoba zajedniki su tzv. elementarni obziri
ovjenosti ije teko krenje predstavlja meunarodni zloin. To su neka minimalna pravila
122

by Rope
kojih se sve strane u sukobu moraju pridravati. Radi se prije svega o dunosti ovjenog
postupanja kako prema civilima, tako i prema pripadnicima oruanih snaga koji vie ne
sudjeluju u neprijateljstvima. U tu svrhu su prema tim osobama u svako doba i na svakom
mjestu zabranjeni slijedee radnje:

nasilje protiv ivota i tijela

uzimanje talaca
povrede linog dostojanstva
izricanje i izvravanje kazni bez prethodnog suenja pred redovno ustanovljenim sudom

Rije je, dakle, o minimalnim pravilima humanitarnog prava koja nikome ne osiguravaju
poloaj i zatitu ratnog zarobljenika ili neke druge pogodnosti.
Rimski statut Meunarodnog krivinog suda iz 1998. pored navedenih djela predvia i
druge ratne zloine u kontekstu nemeunarodnih oruanih sukoba:

namjerno usmjereni napadi protiv civilnog stanovnitva koje neposredno ne sudjeluje u

neprijateljstvima
namjerno usmjereni napadi protiv zgrada, materijala, medicinskih jedinica i transporta,
te osoba koje koriste u skladu s meunarodnim pravim ambleme enevskih konvencija
namjerno usmjreni napadi protiv osoblja, instalacija, materijala, jedinica ili vozila
ukljuenih u humanitarnu pomo ili u mirovnu misiju u skladu s Poveljom UN-a
seksualno nasilje
MEUNARODNI ORUANI SUKOBI

POETAK I KRAJ MEUNARODNOG ORUANOG SUKOBA;

PRAVNE POSLJEDICE RATNOG STANJA
Ratno stanje nije uvijek identino sa stvarnim neprijateljstvima izmeu drava. Naime,
neprijateljstva mogu prestati kapitulacijom pobijeene drave ili na drugi nain, ali se ratno
stanje produuje do sklapanja i stupanja na snagu mirovnog ugovora, ili dok pobjednika
drava jednostano ne okona ratno stanje.
Prije II svjetskog rata postojala je pravna obveza prethodne objave rata, ime se nastojalo za
ubudue utvrditi trenutak izbijanja svakog rata, tj. vrijeme nastanka ratnog stanja, te poloaj
svih treih drava prema njemu. Meutim, nakon to je Briand-Kelloggovim paktom iz
1928. rat postao meunarodnim pravom zabranjen kao instrument nacionalne politike drava,
nakon II svjetskog rata vie nije bilo poznatih primjera objave rata jedne drave drugoj.

Meunarodni oruani sukob moe poeti na jedan odslijedeih naina:

1) objavom rata

123

by Rope
2) izbijanjem oruanog sukoba izmeu drava, ako je makar jedna od njih priznala ratno
stanje
3) okupacijom dijela ili itavog podruja druge drave
4) u sluaju borbe naroda protiv kolonijalne dominacije i strane okupacije i rasistikih
reima koriste se pravom naroda na samoodreenje
Meunarodni oruani sukob moe se okonati na jedan od slijedeih naina:
1) prosti prestanak neprijateljstava bez posebnog ugovora
2) pokorenje (debelacija, subjugacija) osvojenje cjelokupnog teritorija druge zaraene
strane kojem slijedi aneksija, pod uslovom da prestane svaki otpor uzemlji i
inozemstvu i da svaka vlast pokorene drave nestane, ak i u izbjeglitvu
3) mirovni ugovor smatra se normalnim nainom okonanja ratnog stanja, a kojim
ugovorom se ureuju sva pitanja proizala iz rata i promjena u ratu
4) neki se rat moe okonati i ugovorom druge vrste
5) sporazum o primirju sklapa se s namjerom okonanja neprijateljstava u oekivanju
konanog mirovnog ugovora
6) jednostrana izjava kojom pobjednika drava moe okonati ratno stanje s
pobijeenom dravom, ako sklapanje mirovnog ugovora iz politkih razloga nije na
vidiku (npr. s Njemakom, Austrijom i Japanom nakon II svjetskog rata).
Neprijateljstva se mogu okonati na jedan od slijedeih naina:
1) primirje obustavlja ratne operacije uzajamnim sporazumom zaraenih strana. Moe biti:
i. lokalno
ii. ope na svim frontovima
2) opa bezuvjetna kapitulacija jednostran in poraene drave koji prati in predaje svih
vojnih postrojbi i dokidanje svih civilnih vlasti u njoj
3) prekid neprijateljstava ili primirje po nalogu ili po preporuci Vijea sigurnosti UN-a
4) ostale vrste ugovora o prekidu ili suspenziji neprijateljstava na diplomatskim
konferencijama, posredovanjem organa UN-a ili treih drava

Pravne posljedice ratnog stanja odnose se na:

1) prekid diplomatskih odnosa izmeu zaraenih strana

124

by Rope
2) dvostrane ugovore:
izbijanje rata ponitava dvostrane ugovore izmeu zaraenih drava o vojnom ili
politikom savezu ili saradnji
za vrijeme trajanja rata svaka od zaraenih strana je slobodna suspebdirati izvrenje
dvostranih ugovora o trgovini, prometu, ekstradiciji i drugim oblicima saradnje
mnogostrani dvostrani ugovori, ije odredbe predviaju da e se izvravati u
oruanim sukobima, tek se tada poinju stvarno primjenjivati
ratno stanje ne utie na vanost ugovora o granicama i onih koji ustanovljavaju
objektivne reine
3) poloaj neprijateljskih dravljana koji ive ili se zateknu na podruju druge zaraene
strane
4) trgovinske i druge sline odnose izmeu zaraenih strana i njihovih pravnih i fizikih
osoba. Ako izmeu strana u sukobu nema nikakve prakse u pogledu zabrane trgovine i
mjera pljenidbe javne imovine, to moe biti jak dokaz odsutnosti objektivnog stanja
meunarodnog oruanog sukoba izmeu njih.
TEMELJNA PRAVNA PRAVILA O RATOVANJU
Pod zakonima rata (iako u praksi ne postoje) podrazumijevaju se ogranienja propisana
meunarodnim pravom u okviru kojih se smije primijeniti sila da bi se porazio neprijatelj. Ta
ogranienja mogu se podijeliti na: ogranienja ratione loci, ratione instrumenti, te ratione
personae.
Ogranienja ratovanja ratione loci u ratovima izmeu drava razlikujemo ratite od
podruja ratnih operacija. Ratite je sav prostor u kojem zaraene strane mogu pripremati i
vriti neprijateljstva. To su najprije kopneno podruje, unutranje vode, teritorijalno more, i
naravno zrani prostor. Ratite obuhvaa i otvoreno more, jer se i tu mogu vriti
neprijateljstva.
Od tih ogromnih prostora, treba razlikovati podruje ratnih operacija, tj. prostore u kojima se
neprijateljstva stvarno vode. Podruje ratnih operacija u unutarnjem sukobu ostaje podruje
drave zahvaene graanskim ratom, ak i protupravnim uplitanjem tree drave.
Ogranienja ratovanja ratione instrumenti odnosi se na metode i sredstva ratovanja,
upotrebu oruja i sl.
Ogranienja ratovanja ratione personae odnosi se na razlikovanje civilnog stanovnitva od
ratnika, tj. vojske. Naalost, civili su najvee rtve svakog oruanog sukoba.

ZATITA RATNIH ZAROBLJENIKA, RANJENIKA, BOLESNIKA I

BRODOLOMACA
Poloaj ratnih zarobljenika

125

by Rope
Poloaj ratnih zarobljenika veoma je opirno i detaljno ureen Treom enevskom
konvencijom Konvencija o postupanju sa ratnim zarobljenicima.
Osnovna pravila o statusu ratnih zarobljenika sve osobe koje imaju pravo na poloaj ratnih
zarobljenika, ili pravo da ga zahtijevaju, pod vlasti su neprijateljske sile, a ne pojedinaca ili
vojnih jedinica koje su ih zarobile. U tom smislu za njihovu sudbinu meunarodno je
odgovorna neprijateljska drava.
Ratni zarobljenici imaju pravo na human postupak i na potivanje svoje osobe i asti. Svi oni
imaju pravo na jednak postupak bez diskriminacije.
Pri ispitivanju su duni navesti samo svoje ime i prezime, in, datum roenja i matini broj.
Oni smiju zadrati sve stvari i premete za linu upotrebu, osim oruja, konja, vojne opreme i
vojnih dokumenata.
Uvjeti ratnih zarobljenika
Drava u ijoj se vlasti nalaze duna im je besplatno obezbijediti hranu, odjeu i uvjete
smjetaja koji ne smiju biti loiji za vlastite postrojbe. Osim asnika, ratni zarobljenici se
mogu prisiliti na rad uz skormnu naknadu, uz uvjete u najmanju ruku jednake onima vlastitih
graana.
Odmah po zarobljavanju, mora im se omoguiti da poalju obavijest svojoj porodici, te
centralnoj agenciji za ratne zarobljenike meunarodnog odbora Crvenog krsta. Takoer, imaju
pravo izmeu sebe izabrati povjerenike koji e ih zastupati.
U svakom zarobljenikom logoru mora biti izvjeen tekst Tree enevske konvencije na
jeziku zarobljenika, kako bi se oni mogli u svako doba obavijestiti o svojim pravima i
dunostima.
Repatrijacija
Jo u vrijeme neprijateljstava treba u domovinu vratiti teko bolesne i teko ranjene ratne
zarobljenike. Po okonanju neprijateljstava ratne zarobljenike treba osloboditi i repatrirati bez
odlaganja.
Zatita ranjenika, bolesnika i brodolomaca ureena je I i II enevskom konvencijom.
Zarobljeni ranjici, bolesnici i brodolomci do njihovog izljeenja, odnosno spaavanja iz mora
korisnici su svih triju enevskih konvencija. Dunost je svake zaraene strane pronai mrtva
tijela neprijatelja i sprijeiti njihvou pljaku. Niti jedan mrtvac ne smije se pokopati prije nego
se utvrdi njegov identitet i prije nego se utvrdi smrt, po mogunosti liijenikim pregledom.

RATOVANJE NA MORU
PRAVNA PRAVILA O NEPRIJATELJSTVIMA NA MORU

126

by Rope
Pravna pravila o pomorskom ratovanju najprije su bila obiajne naravi i razvijala su se u
prvom redu u pomorskom ratovanju europskih pomorskih sila u 17. i 18. st. Polovicom 19. st.
poela je njihova kodifikacija putem opih konvencija. Na Drugoj hakoj konferenciji iz
1907. usvojen je najvei broj tih konvencija za sluaj novog svjetskog sukoba. Jedan od
primjera konvencija koja sadravaju obiajna pravila je Pariska pomorska deklaracija iz
1856.
Temeljna razlika u ratovanju na moru je razlikovanje izmeu ratnih i trgovakih brodova. U
pravu mora koje se primjenjuje u doba mira nema gotovo nikakvnih znaajnih razlika glede
imuniteta ratnih i drugih javnih brodova kada se nalaze u luci ili u teritorijalnom moru strane
drave. U doba me. oruanog sukoba postaje vana odlika ratnog broda, iako se i ostali
brodovi, pa i trgovaki, mogu s njim izjednaiti s obzirom na tetu koju mogu poiniti.
Pariskom pomorskom deklaracijom iz 1856. postalo je zabranjeno korsarstvo gusarstvo kao
oblik ratovanja koji se stoljeima smatrao zakonitim.
Niti jedan brod u isto vrijeme ne moe imati poloaj ratnog i trgovakog broda, ali svaka
zaraena strana moe neki svoj trgovaki brod pretvoriti u ratni.
Postoje brodovi koji uivaju imunitet za vrijeme oruanog sukoba. To su prije svega bolniki
brodovi, brodovi namijenjeni lokalnom ribarstvu ili plovidbi, mali brodovi namijenjeni
spaavanju, brod parlamentar (prevozi pregovaraa), kartelni brod (prevozi zarobljenike koji
se razmjenjuju prethodnim dogovorom, ili prevozi civile), itd.
NEKA OGRANIENJA RATOVANJA NA MORU
Prema starom obiajnom pravnom pravilu zapovjednik broda je i u doba mira duan pruiti
pomo svakoj osobi koja se nae u moru u opasnosti da bude izgubljena, ako to moe uiniti
bez opasnosti za svoj brod, posadu ili putnike.
Brodolomci su vojne ili civilne osobe, koje se nalaze u opasnosti na moru ili u drugim
vodama kao posljedica nesree koja je zadesila njih ili brod ili zrakoplov na kojem se nalaze,
ali koje se uzdravaju od svakog neprijateljskog ina. Pod uvjetom da se i dalje uzdravaju od
svakog neprijateljskog ina, te e se osobe smatrati brodolomcima i za vrijeme spaavanja,
sve dok ne steknu neki drugi poloaj.
lanovi posade uzapenog neprijateljskog trgovakog broda, ukljuujui njegovog
zapovjednika, te pilote i vjebenike trgovake mornarice, su kao i posada civilnog
zrakoplovstva neprijateljske drave, ratni zarobljenici ako ne uivaju povoljniji postupak
temeljem drugih propisa meunarodnog prava.
Meu perfidnim i stoga zabranjenim metodama pomorskog ratovanja spadaju sluajevi ako bi
brod u svrhu navodne predaje obustavio vatru i spustio ratnu zastavu ili istaknuo bijelu
zastavu, a zatim ponovo otvorio vatru, ili ako bi trgovaki brod odbio poziv da se zaustavi i
odgovorio vatrom, potom dao znak da se predaje i onda ponovno otvorio vatru na ratni brod.
U ratovanju na moru, perfidije kao ratna lukavstva su doputene. Ne smatra se zabranjenom
upotreba od ratnog broda lane zastave ili preruavanje ratnog broda u neprijateljski ili
neutralni trgovaki brod. Meutim, vlastita ratna zastava mora se uvijek istaknuti prije
poetka napada.
U svim je uvjetima zabranjeno zloupotrijebiti boju i oznake bolnikog broda i zatieni znak.

127

by Rope
Zabranjeno je bombardirati po pomorskim snagama nebranjene luke, gradove, sela, naselja ili
zgrada. Mjesto se smatra nebranjenim ak ako se ispred luke nalaze usidrene automatske
kontaknte mine.
Meutim, i u nebranjenim mjestima doputeno je bombardirati vojne utvrde, vojne ili
mornarike ustanove, spremita oruja ili ratnog materijala, radionice ili ureaje koji mogu
koristiti potrebama neprijateljske ratne mornarice ili vojske, te ratni brodovi koji se nalaze u
luci.
Osim ako vojna potreba zahtijeva neodgodivu akciju, zapovjednik ratnog broda duan je prije
bombardiranja obavijestiti o tome mjesne vlasti i ostaviti im dovoljan rok za evakuaciju
civilnog stanovnitva.
I sve vrste oruja koje su zabranjene u ratovanju openito, zabranjene su i u pomorskom
ratovanju poput otrova i otrovnog oruja, oruja koje je namijenjeno da svojim fragmentima
nanosi povrede neprijatelju, napalma, zasljepljujueg laserskog oruja i dr.
NEUTRALNOST U RATU
POJAM NEUTRALNOSTI, NEZARAENOSTI I NEUTRALIZMA
Najzamrenije pitanje meunarodnog prava jeste NEUTRALNOST u ratu! Neutralnost postaje
mogua kada nastane ratno stanje izmeu dvije ili vie zaraenih drava.
Opa dunosti neutralaca u odnosu na sve zaraene strane:

uzdravanje neutralna drava ne smije ukazivati pomo niti jednoj zaraenoj strani
prevencija neutralna drava je duna sprijeiti na svom podruju i u morskim
prostorima pod svojom suverenou djelatnosti zaraenih strana
trpljenje neutralna drava duna je priznati zakonitost akata zaraenih strana protiv
trgovakih djelatnosti njenih fizikih i pravnih osoba, ukoliko su ti njihovi akti u
skladu s ratnim pravom

Dunosti zaraenih strana u odnosu na neutralne drave:

uzdravanje zaraene strane su se dune uzdravati od bilo kakvih vojnih djelatnosti

na teritoriji, u vodama i u zranom prostoru neutralne drave
prevencija svaka zaraena strana duna je npr. sprijeiti krenje prava diplomatskih
predstavnika itd.
trpljenje mora trpiti interniranje29 na neutralnom podruju neprijateljskih trupa koje su
tamo doblile utoite do kraja rata ukoliko su prethodno razoruane

Ukoliko neka zaraena strana grubo prekri svoje dunosti prema neutalnoj dravi, i iz tog
krenja proizae teta, neutralna drava ima u naelu pravo na novanu naknadu.
NEZARAENOST Kao institut meunarodnog prava do danas nije kodificirana

meunarodnim pravnim pravilima, to je dovelo do velikih dvojbi u pogledu obaveza drava

koje u nekom sukobu ne sudjeluju. Na poetku II svj. rata neke faistike sile proglaavale su

29

zatoiti, ograniiti slobodu kretanja, prognati na odreeno mjesto

128

by Rope
nezaraenost u tom ratu, ali se nisu uzdravale od pomaganja svojim ideolokim
istomiljenicima na svaki drugi nain (panija).
50-tih godina 20. st. su nastali politiki pojmovi NEUTRALIZAM I NESVRSTANOST. Te su
drave odbijale da pristupe nekom od blokova i time odbijale sudjelovati u hladnom ratu. Ipak
su o svakom pitanju zadravale slobodu donoenja neovisnih odluka.
Neutralnost i sistem UN-a: Ukoliko Vijee sigurnosti u povodu nekog sukoba naredi akciju
na osnovu glave VII Povelje, neutralnost svih drava lanica UN postaje neodriva. Kada se
radi o dravama lanicama koje nisu strane u sukobu, na njih se primjenjuju sva ona pravila
klasinog prava neutalnosti koja su istovjetna s temeljnim pravima i dunostima svih drava.
Teritorij tih drava nepovrediv je za sve zaraene strane.
DUNOSTI NEUTRALACA I ZARAENIH STRANA, POSEBNO NA PODRUJU
NEUTRALNE DRAVE
U ratovanju na kopnu zaraene strane imaju prije svega dunost potivanja nepovredivosti
teritorija neutralne drave.
Neutralna drava moe, ali nije duna, na svoje podruje primiti trupe zaraene strane, koje
nastoje izbjei zarobljavanje od strane neprijatelja. Neutralna drava takoer moe, ali i ne
mora dopustiti prolazak preko svog podruja ranjenika i bolesnika, zaraenih strana ni pod
uvjetom da u tim transportima nema boraca ni ratnog materijala.
Osnovna dunost neutralne drave je da na svom podruju ne dopusti ustrojavanje borakih
odreda zaraenih strana, niti otvaranje ureda za njihovo regrutiranje.
Neutralni dravljani koji borave na podruju zaraenih strana ne uivaju zatitu iz etvrte
konvencije iz 1949. sve dok se izmeu odnosnih drava odravaju diplomatski odnosi.
S druge strane, neutralni dravljani s boravitem na okupiranom podruju izjednaeni su u
pravima i dunostima sa svim ostalim osobama koje se tamo nalaze i njih titi etvrta
enevska konvencija.
U odnosu na pomorsko ratovanje, dunosti neutralaca i zaraenih strana mnogo su
raznovrsnije i kompleksnije u odnosu na one u kopnenom ratovanju. Njih regulie Trinaesta
haka konvencija o pravima i dunostima neutralnih sila u sluaju pomorskog rata iz 1907.
Prije svega, zaraene strane su dune potivati suverenost neutralne drave i uzdravati se na
njenom podruju i u njenim vodama od svakog ina koji bi predstavljao povredu njene
suverenosti. Svaki in neprijateljstava poinjen od strane ratnih brodova zaraenih strana u
neutralnim vodama predstavlja povredu neutralnosti i strogo je zabranjen.
U pomorskom ratu su naroito vana slijedea pitanja u vezi s ratnim brodovima zaraenih
strana:
nekodljiv prolazak kroz teritorijalno more,
tranzitni prolazak tjesnacima koji slue meunarodnoj plovidbi
prolazak kroz arhipelake plovne puteve
Ukoliko se radi o teritorijalnom moru ili arhipelakim vodama neutralne drave, taj je prolaz
slobodan uz sva ogranienja koja pravo mora propisuje i za doba mira. Posebno je predvieno

129

by Rope
da neutralnost neke drave nije dovedena u pitanje usljed nekodljivog prolaska bez
zadravanja ratnih brodova kroz njeno teritorijalno more.
Neutralna drava je duna prema objema zaraenim stranama jednako primjenjivati uvjete,
ogranienja i zabrane to ih je donijela u ovoj oblasti.
Na ratne brodove zaraenih strana u neutralnoj luci se primjenjuje naelo pravilo od 24h,
kako bi se sprijeilo da neutralne luke i neutralne vode poslue ratnim brodovima neke od
zaraenih strana kao zaklon od neprijateljstava. Naime, ratni brod zaraene strane koji se
zatekao u luci neutralne drave ili u njenim vodama u trenu izbijanja rata, duan je isploviti u
roku od 24h, ili u roku propisanom pravom neutralne drave.
Nenaoruani trgovaki brodovi zaraenih strana imaju slobodan pristup lukama neutralnih
drava otvorenim za meunarodni promet pod istim uvjetima kao i u doba mira. Isto vrijedi i
za vojne i civilne bolnike brodove zaraenih strana, te za one koji imaju naune, vjerske ili
humanitarke zadatke.
NEUTRALNI I NEPRIJATELJSKI TRGOVAKI BROD I ROBA
U POMORSKOM RATOVANJU
NEUTRALNI BRODOVI U PROSTORU RATITA
Ratite u pomorskom ratovanju obuhvaa, uz tzv. obalno more svih zaraenih strana
(njihove unutranje vode, teritorijalno more te arhipelake vode arhipelakih drava), takoer
i sve prostore otvorenog mora.
Kada plove otvorenim morem, ratni i drugi javni brodovi koji plove pod zastavom neutralne
drave uivaju imunitet od neprijateljstava sve dok se sami ne bi u njih upleli.
Sama se neutralna drava mora uzdravati od pomaganja bilo kojoj od zaraenih strana, ali
nema dunost sprjeavati fizike i pravne osobe da trguju, prodaju usluge pa i da ukazuju
pomo zaraenim stranama.
RATNI PLIJEN I POMORSKI PLIJEN (PRIZA)
U kopnenom ratovanju ratni plijen (booty) po pravilu je pokretna dravna imovina koja
padne u ruke neprijatelja, poput novca drugih dragocjenosti, oruja, streljiva, sredstava
transporta i dr. U pomorskom ratovanju ratni plijen su pored toga neprijateljski ratni i javni
brodovi koji ne slue u trgovake svrhe, uz vane iznimke poput bolnikih, ribarskih i drugih
brodova. Ti objekti postaju dravnom imovinom samim inom osvajanja i bez daljeg
postupka.
Pomorski plijen (prize) su neprijateljski trgovaki brodovi, te neprijateljska roba bilo da se
prevozi na neprijateljskom ili neutralnom brodu ili na brodu pod vlastitom ili saveznikom
zastavom. Pomorski plijen je i neutralna roba ako je kontrabanda.
Za razliku od ratnog plijena ti brodovi i roba samim inom uzapenja jo ne postaju vlasnitvo
neprijateljske drave. O pomorskom plijenu mora se provesti postupak pred domaim
pljenovnim sudom.
NEPRIJATELJSKI KARAKTER BRODA I ROBE

130

by Rope
Nacionalnost trgovakog broda odreuje se zastavom pod kojom on zakonito plovi. Neutralni
brod je onaj koji plovi pod zastavom neutralne drave. Ako neprijateljski trgovaki brod
nezakonito istie neutralnu ili savezniku zastavu, tada se na njega primjenjuju pravila koji se
utvruje njegova stvarna pripadnost.
PROTUNEUTRALNA POMO
Protuneutralna pomo je svaka upotreba neutralnog trgovakog broda i pruanje usluga za
neprijateljsku dravu, koji su u suprotnosti s pravilima o neutralnosti u ratu, a koji se tehniki
ne sastoje ni u probijanju blokade, ni u prijevozu kontrabande.
KONTRABANDA
Kontrabanda je roba na neutralnom trgovakom brodu koja moe sluiti u ratne svrhe,
zateena je na putu za neprijatelja a zaraena strana u pitanju je njen prijevoz zabranila.
Starinska je praksa izdavanje navicerta. Konzularne vlasti zaraene strane mogu u
neutralnoj luci ukrcaja pregledati teret i neutralnom brodu izdati dokumet da ne prevozi
kontrabandu. Navicert nije obvezujui dokument ak ni za ratne brodove drave iji su ga
organi izdali.
Zapljeni podlijee i neutralni brod koji prevozi kontrabandu ako ona po vrijednosti, teini,
zapremnini ili iznosu vozarine ini vie od polovice ukupnog tereta na brodu.
Kontrabada se moe zaplijeniti na otvorenom moru ili u vodama neke zaraene strane, ali ne i
u neturalnim vodama.
KONVOJI
Neutralni trgovaki brod moe ploviti u konvoju pod zatitom ratnih brodova neke od
zaraenih strana. U tom sluaju izjednauje se s brodom koji je pruio nasilan otpor pregledu i
uzapenju od protivnike strane. On se izlae opasnosti da ga bez upozorenja napadnu i
potope neprijateljske podmornice, zrakoplovi i drugi ratni brodovi, kao da je i sam ratni brod.
BLOKADA
Ratna blokada je zabrana pomorskog prometa koja se postie zatvaranjem luke ili dijela
obale s pomou ratnih brodova i zrakoplova. Blokiati se moe neprijateljska luka ili obala,
vlastita ako je u vlasti neprijatelja, pa i neutralno podruje ako su na njega proirene ratne
operacije.
Da bi blokada bila valjana, nuno je ispuniti 3 uvjeta:
1. Efektivnost je propisana ve Pariskom pomorskom deklaracijom iz 1856. Blokada se
stoga mora vriti s dovoljno ratnih brodova i zrakoplova da se pristup blokiranoj obali
uini opasnim.
2. Deklaracijom se naznauje dan poetka blokade, granica blokiranog podruja, te rok koji
se ostavlja neutralnim brodovima i zrakoplovima da to podruje napuste.
3. Notifikacija s prije navedenim sadrajem je jednostrani akt drave u pitanju koji se
dostavlja svim neutralnim dravama, vlastima blokoranog podruja i brodovima koji se
tom podruju pribliavaju a pretpostavlja se da ne znaju za blokadu.

131

by Rope

PLJENOVNO REDARSTVO
Pljenovno redarstvo oznaava skup mjera koje neka zaraena strana moe u prostoru ratita
poduzeti u skladu s meunarodnim pravom glede zaustavljanja, pregleda, sprovoenja i
pljenidbe bilo neprijateljskog ili neutralnog trgovakog broda.
Zaustavljanje i pregled vri se kako bi se ustanovilo prevozi li neutralni brod kontrabandu, ili
kada se god sumnja da se radi o trgovakom brodu neprijateljse pripadnosti.
Uzapenje (pljenidba) se vri kada se ustanovi da se radi o neprijateljskom trgoakom brodu,
kada se brod na bilo koji nain odupre zaustavljanju ili pregledu, kada se pregledom ustanovi
da neutralni brod prevozi kontrabandu, te bez obzira na dravnu pripadnost kada se brod
zatekne u obavljanju protuneutralne pomoi ili u pokuaju probijanja blokade.
PLJENOVNO SUDOVANJE
Samom pljenidbom (uzapenjem) broda ili tereta jo se ne prenosi vlasnitvo na dravu
uzaptitelja. Konfiskacija je valjana tek nakon provedenog postupka pred pljenovnim sudom
drave uzaptiteljice, i ukoliko se utvrdi konanom presudom da je pljenidba zakonita (lawful
prize).
Pljenovni sudovi su unutarnji sudbeni ili upravni organi drave uzaptiteljice koji u
odluivanju preteito primjenjuju meunarodno pravo. Na presudu prvostepenog suda
najee se predvia pravo albe vioj instanci. U kontradiktornom postupku u kojem je
zastupljen vlasnik uzapenog broda ili druge osobe koje imaju interesa, odluuje se na temelju
prava i injenica:
o valjanosti uzapenja broda i pljenidbe robe,
o moguim zahtjevima za naknadom tete usljed uzapenja te
o primjenljivosti domaih sudskih odluka ili propisa donijetih kao mjera represalija.
Konanom presudom moe se ustanoviti da je uzapenje nevaljalo i time se brod i/ili roba
oslobaaju, ili se izvrava konfiskacija broda i robe u korist drave uzaptiteljice.
DODATNA PITANJA
PAKET HABANA
Tijekom ameriko-panskog rata (1898.), amerika ratna mornarica je zaplijenila dva privatna
ribarska broda koji su plovili pod zastavom panije, kao ratni plijen. Dva broda su bila
zarobljena od strane amerikih ratnih brodova, kao dio blokade Admirala Sampsona, koji je
naredio da se izvri blokada u skladu sa zakonima SAD-A. Admiral Sampson je opravdavao
napadaje, navodei da veina ribarskih brodova koji plove pod zastavom panije su
snadbjeveni izvrsnim pomorcima, to moe posluiti kao sredstvo protiv amerikih interesa u
pansko-amerikom ratu.
Jedan od tih brodova zvao se Paket Habana, a drugi Lola. Vlasnici brodova ponijeli su tubu
amerikim sudovima, da im povrate njihovu imovinu. Njihovi argumenti bili su da su prema
obiajnom meunarodnom pravu ribarski brodovi osloboeni toga da budu zaplijenjeni u ratu.
Oni su bili samo komercijalni ribari (trgovci), a ne vojnici i nista slicno.
132

by Rope
U vrijeme pljenidbe oba broda, nije bilo dokaza pomaganja neprijatelju, i nisu bili svjesni
amerike pomorske bolkade. Nisu pronaeni vojnici na brodu i nije bilo pokuaja bjekstva.
Vrhovni sud SADa je utvrdio da ribarski brodovi ne mogu biti zaplijenjeni u ratu. Sud je
utvrdio da ribarski brodovi, prema obiajnom meunarodnom pravu, ne mogu biti zaplijenjeni
u ratu.
Postoji niz injenica koji pokazuju da li je nesto dio obiajnog medjunaerodog prava. U ovom
sluaju, sud je utvrdio:
- U praksi razliitih zemalja trgovaki ribarski brodovi su bili izuzeti od pljenidbe,
- Ta praksa se ponavljala odreeno vrijeme,
- Postojao je opinio iuris za izuzimanje trgovackih ribarskih brodova
Vrhovni sud SAD-a je preinaio odluke Okrunog suda i naredio da se dobit od aukcije
brodova i svaki profit ostvaren prodajom tereta koji je bio na brodu, vrate podnositelju
zahtjeva i da se naknade nastali trokovi.
DENTLMENSKI SPORAZUM
Dentlmenski sporazum je neformalni ugovor izmeu dvije ili vie stranaka. Obino je
usmeni, a moe biti i pisani. Temelji se na asti stranaka da e se ispuniti. To ga razlikuje od
pravnog sporazuma ili ugovora koji moe biti prisilno izvren.
U najirem smislu oznaava neformalni sporazum posuzetnika ije se sklapanje i izvrenje
temelje na osobnim kontaktima i vezama, uzajamnim obzirima i drutvenim konvencijama.
Ovi ugovori veu sudionike sporazuma zbog mogunosti gubitka asti i drutvenog ugleda,
to im ne doputa da odstupe od sporazuma.
Gentlemans agreement (dentlmenski sporazum) nije ugovor nego sporazum bilo kojih
organa drava (ministara, poslanika ili delegata) koji ga ne smatraju obveznim po
meunarodnom pravu ali ga imaju namjeru izvravati pa ga i izvruju. On poiva na moralu i
konvencionalnom osjeaju zajednitva u diplomaciji.
Ovaj pojam datira iz 1800-ih, kada je prvi put upotrijebljen u eljeznikoj industriji SAD-a,
iako je sam koncept mnogo stariji.
Jedan od problema ovog sporazuma je to se ne moe prisilno izvriti, pa njegovim krenjem
stranka nema pravo na pravnu pomo. Zbog toga, ak i ako je ugovor skopljen medju
prijateljima, preporuuje se sklapanje pravno obavezujueg ugovora.

+ to zna pitati: l. 38 Beke konvencije (izvori me.prava), UN podpitanja (ko je

predsjedavajui, nestalne lanice, historiju nastanka, itd.), sjedita bitnih organizacija EU...

133

by Rope

134