MEĐUNARODNO JAVNO

PRAVO I
RAZVOJ NAUKE MP, RAZVOJ POLITIČKIH
ZBIVANJA I PRAVILA MP
DOC. DR. SC. ENIS OMEROVIĆ
Rekapitulacija gradiva :
Kako definiramo MP?
Koje su to osnovne odlike MP? Razlika u odnosu na UP?
Koji su to osnovni izvori MP? Gdje su pobrojani?
Postoji li hijerarhija izvora u MP?
Postoji li hijerarhija pravila MP?
Što je kogentna, a što dispozitivna norma MP?
Pravni domašaj i značaj Povelje UN?
Što je opće, a što partikularno MP? Ostale podjele MP?
Koji su to subjekti MP?
Koji je najstariji i najvažniji subjekt MP?
Kako se rješavaju međunarodni sporovi?
Nabrojite međunarodne sudove i tribunale?
Koje su to sankcije u MP?
Odnos UP i MP – dva shvatanja? Mješovita teorija?
Rekapitulacija gradiva :
Na koliko je entiteta podijeljena planeta Zemlja i koji su
to?
Prostorna dimenzija MP:
Na kojem prostoru važe pravila MP? Usporediti s UP?
Koja područja na planeti i izvan nje uređuje MP?
Prema načinu na koji je uređen njihov
međunarodnopravni režim, čovjeku poznati prostori
mogu se svrstati u koliko i koje osnovne grupe?
Res nullius, nacionalne državne teritorije, res communis
omnium, internacionalizirani prostori (MZDMP)
RES (TERRA) NULLIUS
Novonastali otoci na
moru usljed zemljotresa
i vulkanskih erupcija

Kome pripadaju? Mogu

li se steći mirnom
okupacijom?

Što ako nastanu u UMV

ili teritorijalnome moru
obalne države?
Unutrašnje pravo država pred
međunarodnim tijelima
Neki primjeri kada je i UP relevantno:
Primjer I:
 Neke MO postavljaju posebne uvjete za primanje novih država u
njihovo članstvo te potom stalno provjeravaju jesu li pravni poredak
njihovih članica i njihova unutrašnja praksa u skladu s njihovim
ugovornim obavezama. Ukoliko nisu, država neće moći biti primljena u
punopravno članstvo neke MO ili se kao države izlažu mjerama
svojevrsnoga političkoga ili ekonomskoga pritiska da ispune tražene
uvjete, što se najčešće ogleda u tome da će država biti u obavezi usvojiti
neke opće pravne akte (zakone) ili postojeće izmijeniti ili dopuniti.
Država koja kontinuirano krši svoje ugovorom preuzete obaveze u
smislu njezina članstva u nekoj MO, može joj biti oduzeto pravo glasa u
toj MO ili može biti isključena iz članstva. Primjeri MO: EU, UN,
NATO, Vijeće Europe, OSCE
Unutrašnje pravo država pred
međunarodnim tijelima
Povelja UN:
Čl. 4 (1): Članstvo u UN otvoreno je svim ostalim miroljubivim
državama koje prihvate obaveze sadržane u ovoj Povelji, a po ocjeni
Organizacije su sposobne i voljne da te obaveze izvršavaju.
Čl. 5: Članu UN protiv kojeg je Vijeće sigurnosti preduzelo
preventivnu ili prinudnu akciju, Generalna skupština može na
preporuku Vijeća sigurnosti privremeno obustaviti ispunjavanje prava
i povlastica koje ima svaka država na osnovu članstva u Organizaciji...
Čl. 6: Člana UN koji neprestano narušava načela sadržana u ovoj
Povelji, Generalna skupština, po preporuci Vijeća sigurnosti, može
isključiti iz Organizacije.
Unutrašnje pravo država pred
međunarodnim tijelima
Primjer II:
 Ako se država MU obavezala na neki čin, ona ima potpunu
slobodu u izboru načina izvršenja svojih međunarodnih obaveza.
 Međutim, uvjet je da to njezino ispunjenje međunarodnih
obaveza bude u skladu s MP! *Šta to znači?
Ne smije se kršiti jus cogens općeg MP koja djeluje erga
omnes!
Uz puno poštivanje prava i obaveza drugih subjekata MP!
 Međunarodni sudski organ nema nadležnost svojom odlukom,
koja je inače pravno obavezujuća za stranke u sporu, ukidati
pravne propise neke države koji su u suprotnosti s njezinim
međunarodnim obavezama.
Unutrašnje pravo država pred
međunarodnim tijelima

Primjer III:

Vrlo je često neki međunarodni spor nemoguće riješiti ako se UP ne istraži. I neka
pravila općega MP ili dvostrani ugovori upućuju na propise UP:
Ako se neki MU odnosi na državljane njegovih stranaka, državljanstvo osoba u
pitanju utvrđuje se na osnovu UP
Ako je nadležnost nekog međunarodnog sudskog foruma ugovorena tek za
slučaj da tužitelj prethodno iscrpi sva pravna sredstva pred organima države u
pitanju – ispunjenje toga uvjeta može se procijeniti samo uzimajući u obzir UP

Primjer: EKLJP: čl. 13: Pravo na djelotvorni pravni lijek:
“Svako čija su prava i slobode, priznata ovom konvencijom, narušena ima pravo na
pravni lijek pred nacionalnim vlastima, čak i onda kada su povredu ovih prava i
sloboda učinile osobe u vršenju svoje službene dužnosti.”

Primjer: EKLJP: čl. 35 (1): Uvjeti prihvatljivosti:
“Sud može uzeti predmet u postupak tek kada se iscrpe svi unutrašnji pravni
lijekovi ...”
Unutrašnje pravo država pred
međunarodnim tijelima
 Pri utvrđivanju postojanja primjenjivoga običajnoga pravnoga
pravila na dani spor međunarodni će organ uzeti u obzir praksu
stranaka u sporu kao i njihovu svijest o postojanju pravne obaveze
(opinio juris), i to, prvenstveno na temelju njihovih zakona i drugih
propisa te podataka o njihovom izvršenju
 Zakon, kao opći pravni akt neke države, smatra se jednostranim
aktom te države kojim ona preuzima svoje međunarodne obaveze
prema drugoj državi/ama ili se ona odriče nekih svojih prava ili
stječe neka nova prava. Npr. zakon o proglašenju njezine EEZ ili
VMP na moru.
Sve su ovo primjeri ili potvrda TEORIJE KOORDINACIJE u
smislu odnosa MP i UP!
 Razvoj nauke
međunarodnog prava
Uz razvoj političkih zbivanja i pravila MP
Razvoj nauke MP
Sukob između solidarističke i voluntarističke koncepcije o uvjetima
nastanka i djelovanja pravnih pravila
Solidaristička: polazi od postojanja MZ kao neke danosti u pravu.
Njezine su pristaše skloni zanemariti neke dijelove te zajednice, kao što
su od 16. st. države. Naglašavaju postojanje pravila nekoga općega ili
objektivnoga prava koje države ne mogu olako osporiti.
Voluntaristička: pravo je oduvijek bilo proizvod volja suverenih
vladara ili država. UP u nekoj državi proizvod je volje te države, a MP je
proizvod suverenih volja više ili svih država. Pristaše ne priznaju pravila
općega prava koja bi ograničavala volju pojedinačnih država, osim onih
na koja su sve države dale neku vrstu pristanka. Gotovo da ne priznaju
postojanje MZ kao faktora stvaranja i održanja međunarodnog pravnog
poretka, a čovječanstvo za njih je izvanpravna kategorija.
Jus gentium u rimskome pravu
 Izraz nastao u rimskome pravu – pravo naroda
 Rimska država, osim u svojoj ranoj historiji, i to u vrlo rijetkim slučajevima,
nije održavala odnose s drugim državama na temelju jednakosti. Rimljani
su izgrađivali svjetsko carstvo (imperij) i oni su bili ti koji su pokorenim
narodima nametali svoje pravo i svoju civilizaciju!
 Jus gentium u rimsko doba nije bio skup pravila koja bi uređivala odnose
između jednakih i neovisnih država poput suvremenoga MP. Jus gentium je
bio dio UP rimske države, ali sa zajedničkim crtama s općim načelima
prava!
 Jus gentium obuhvatao je pravila koja su imala univerzalnu primjenu i,
vjerovalo se, da ih priznaju svi narodi i svi ljudi bez obzira na državnu
pripadnost.
 Jus civile i jus gentium
 Jus gentium i jus naturale
 Pravila iz jus gentium nadživjela su rimsku državu i Bizant!
Božansko, prirodno i pozitivno pravo u djelu
sv. Tome Akvinskoga
U srednjem vijeku u Europi, prije reformacije početkom
16. st – odsustvo suverenih država! Umjesto nacionalnih
i teritorijalnih država – feudalna organizacija društva!
U 13. st. – dolazi do oživljavanja rimskoga prava –
obnovljena je ideja čovjeka kao građanina, a ne kao
podanika više vlasti.
Toma Akvinski: podjela prava: Vječno, Božansko
pozitivno, prirodno, ljudsko pozitivno pravo
Ljudsko pozitivno pravo ima biti u skladu s prirodnim
pravom
Toma Akvinski

Izvor: www.prudencija.hr
Hugo Grotius o prirodnom i o voljnom pravu
Doba renesanse: 16. i 17. st.
Europa postaje nadmoćna ostatku svijeta i bilo je samo pitanje vremena kada će ona
protegnuti svoju moć i vlast nad najudaljenijim dijelovima našega planeta (Degan, 36)
Umjesto feudalnih, nastaju svjetovne, nacionalne i teritorijalne države
Apsolutistički vladari – crkva ih više nije mogla ugroziti
Nastaje istinsko MP između suverenih i jednakih država, na temelju uzajamnoga
priznanja njihova prava na opstanak.
Hugo Grotius – otac MP! Povlači razliku između: jus naturae i jus voluntarium
Prirodno pravo: zasnovano na razumu i na prirodi čovjeka kao društvenoga i
razumnoga bića.
Voljno pravo dijeli na Božansko voljno pravo i ljudsko voljno pravo
Ljudsko voljno pravo:
civilno (jus civile) koje proizlazi iz svjetovne (građanske) vlasti i koje propisuje država;
međunarodno (jus gentium) – stječe obaveznu snagu putem volje svih naroda ili makar
njihove većine
Hugo Grotius
Jus gentium je sasvim nešto
drukčije – javno pravo na koje
su pristale države i koje
uređuje njihove uzajamne
odnose!
*Što izučava MPP?
Jus gentium – prirodno pravo

U 17. st. praksa država, njihovi

sklopljeni ugovori i prihvaćena
običajna pravila nisu mogli imati
značajnu ulogu u stvaranju
prava, jer su bili malobrojni, a
ponašanje vladara u njihovim
uzajamnim odnosima bilo je
često neodgovorno (Degan, 39).

Slika: www.constitution.org
Prirodno pravo u djelu Vattela
Švicarac Emerich de Vattel – 18 st.
Jednakost svih država – mala republika nije manje suverena od
najmoćnijega kraljevstva
Prirodno međunarodno pravo (fr. droits des gens) je prirodno pravo
primijenjeno na narode (nacije). Ono je nepromjenjivo i narodi ga
ne mogu mijenjati svojim ugovorima
Jus cogens u modernome značenju
Pozitivno međunarodno pravo – proizilazi iz volje naroda:
Voljno pravo – općepristanak subjekata
Ugovorno pravo – izričit pristanak
Običajno pravo – prešutan pristanak
Trihotomija odgovara trima glavnim izvorima MP!
Emerich de Vattel
Od Grotiusa je mnogo više
djelovao na praksu država

Knjiga: Le Droit des Gens

(Pravo nacija)

Slika: www.classicsofstrategy.com
Glavne značajke pozitivizma od 19. st. do
danas
Prijelaz iz 18. u 19. st. ostavlja čovječanstvu u naslijeđe neke
pisane tekstove trajnijega značenja
Period transformacije prirodnoga prava u pisane pravne tekstove,
temeljene na ljudskome razumu i na prirodnome stanju čovjeka:
Američka Deklaracija o neovisnosti iz 1776
Ustav SAD iz 1789 (trodioba vlasti)
Francuska Deklaracija o pravima čovjeka i građanina iz 1789
Najznačajniji građanski zakonici:
Pruski s kraja 18. st.
Code Napoléon iz 1803
Austrijski iz 1812
Pozitivizam od 19. st. do danas
Radikalno odbacivanje naučavanja prirodnoga prava
Pozitivizam je – voluntarizam
Afirmacija ničim ograničene suverenosti država – apsolutni suverenitet
Država – jedini subjekt MP
Neovisnost država – nije bila podložna nikakvim višim pravnim pravilima,
odnosno nekom prirodnom pravu koje bi joj nalagalo kako se treba
ponašati u odnosima sa sebi jednakim državama (Degan, 41,42)
Koncept prava: isključivi proizvod volje država!
Nijedna država ne može biti obavezana nikakvim pravom na koje nije dala svoj
pristanak!
Samo su dva izvora MP:
ugovor - za koji se traži izričit pristanak država;
običaj – na koji one daju svoju prešutnu suglasnost.
Inzistiranje na prihvaćenim pravilima i odbacivanje prirodnoga prava!
Pozitivizam od 19. st. do danas
Prenaglašeno pridavanje važnosti suverenoj volji država
Volja država nije ograničena nikakvim višim pravom
Pravo je moglo biti sasvim nehumano, volja zakonodavca je bila apsolutna u smislu
donošenja nerazumnih propisa
Sve su države imale pravo vođenja čak i napadačkih ratova kao načina rješavanja
uzajamnih sporova budući da je i pravo na rat proizlazilo iz suverenosti svake
države
Da li postoje i neka viša načela moralnoga prava? Da li je genocid zločin sam po
sebi ili samo zato što ga zabranjuje neko pravilo pozitivnoga prava na koje su
države dale svoj pristanak?
Da li su neka pravila izvan voluntarizma (izričitoga pristanka država) “nužna za
održanje čovječanstva i za postojanje MZ u kojoj svaka država ima pravo na
opstanak i poštovanje u odnosu na sve druge države svijeta”?(Degan, 43)
Ta su načela uvjet održanja međunarodnoga mira i sigurnosti ali i postojanja
minimalnoga pravnoga poretka u međunarodnim odnosima
Pozitivno međunarodno pravo
Ono pravo koje je trenutno na snazi!
Gdje pronalazimo dokaze postojanja MP?
U PRAKSI DRŽAVA I DRUGIH SUBJEKATA MP
U MEĐUNARODNIM UGOVORIMA
 DVOSTRANIMA
 VIŠESTRANIMA (MNOGOSTRANIMA)

U MEĐUNARODNIM OBIČAJNIM PRAVNIM PRAVILIMA

U MEĐUNARODNOJ SUDSKOJ PRAKSI
Ovo su testovi “pozitivnosti” pravila MP – ne smijemo ih
“miješati s voluntarističkim pozitivizmom kao objašnjenjem za
njihov nastanak i za njihovu obavezujuću pravnu snagu za
svaku državu pojedinačno.” (Degan, 44)
Razvoj političkih zbivanja i
pravila MP
IZMEĐU 17. STOLJEĆA I DRUGOGA SVJETSKOGA RATA
17. stoljeće
Tridesetogodišnji vjerski rat (1618 – 1648)

Rat okončan Westfalskim mirom (dva međunarodna

mirovna ugovora) iz 1648. (nakon prvoga u historiji
općega sastanka predstavnika svih europskih sila)

Ravnoteža snaga između država kršćanske Europe

Apsolutna jednakost svih država u pravima!

18. stoljeće
 Utrechtski mir (međunarodni mirovni ugovor) iz 1713. – trijumf
politike ravnoteže snaga u Europi
 Španija postaje drugorazrednom silom. Velika Britanija (Engleska
ujedinjena sa Škotskom od 1707) stječe Gibraltar, koji i danas drži
 Pariški ugovor (međunarodni mirovni ugovor) iz 1763. okončao je
Sedmogodišnji rat u Europi. Francuska tim Ugovorom gubi u korist
Engleske Quebec u Kanadi te sve posjede u Indiji. Pruska je iz toga rata
izišla kao europska velesila na račun Austrije.
 Nakon Deklaracije o neovisnosti (1776) trinaest britanskih kolonija
stvara SAD, koja svoje međunarodno priznanje dobiva 1783. Britansko-
američkim ugovorom (Jay Treaty) (dvostrani međunarodni ugovor) iz
1794. o rješavanju sporova proizišlih iz minuloga rata otpočinje
moderno arbitražno rješavanje međunarodnih sporova.
Kraj 18. i 19. stoljeće
Napoleonova osvajanja – nisu doveli do napretka MP
Bečki kongres 1814-1815 – zastupljene sve europske zemlje, osim Turske i pape.
Stvorena je Kraljevina Nizozemska, proglašena je trajna neutralnost Švicarske,
ustanovljena Njemačka konfederacija.
MP: usvojen Pravilnik o rangu diplomatskih predstavnika; osuda trgovine
crnačkim robljem na moru; priznanje načela slobode plovidbe svim
međunarodnim rijekama (Rajna)
Države Južne Amerike stječu neovisnost o Španiji 1810. a one u Srednjoj Americi
1821.
1823 – objava Monroeve doktrine – američki kontinent više nije otvoren za
kolonizaciju europskih sila, te da će SAD s neodobravanjem gledati na svaku
europsku intervenciju u poslove američkih država.
Krimski rat (1853 – 1856) – zahtjev Rusije za protektoratom nad svim
pravoslavcima u Osmanskome carstvu – dokončan Pariškim mirom
(međunarodni mirovni ugovor) iz 1856 – znatan utjecaj na MP!
19. stoljeće
 Ujedinjenje Italije
 Patnje i stradanja ranjenika u bici između francuske i austrijske vojske
kod Magnete i Solferina u 1859. u sjevernoj Italiji potaknuli su
organiziranje prvih nacionalnih društava Crvenoga križa, kao i
usvajanje prve Konvencije o poboljšanju sudbine ranjenika u vojskama
na kopnu (Ženeva, 1864) *Gdje je europsko sjedište OUN? Čime se
uređuje sjedište neke MO u nekoj državi?
 Osnivaju se i prve administrativne unije između država – preteče
stalnih MO! Geodetska unija, Telegrafska unija te 1874. Opća poštanska
unija
 Hercegovački ustanak 1877. dovodi do Rusko-turskoga rata koji se
dokončava porazom Turske u 1878.
 Berlinski kongres (1878) pod predsjedanjem njemačkoga kancelara
Bismarcka.
19. stoljeće
Rumunija, Bugarska i Srbija na Berlinskome kongresu (međunarodna
diplomatska konferencija) dobijaju međunarodno priznanje kao
neovisne države
Turska pokrajina BiH stavljena je pod upravu Austro-Ugarske.
Berlinski ugovor (međunarodni ugovor) sadržava propise o uređenju
plovidbe rijekom Dunav kao međunarodnom rijekom.
Pobjeda SAD protiv Španije u kratkome ratu u 1898. Pariškim
ugovorom iz iste godine SAD prisvajaju Filipine, Puerto Rico i otok
Guam na Pacifiku, koje drže do danas. Španija gubi sve prekomorske
posjede. SAD postaju pacifička velesila.
Krajem 19. st. Japan od Kine prisvaja otok Formozu (današnji Tajvan) i
postaje priznatom velesilom. Istjeruje Rusiju iz kineske pokrajine
Mandžurije i Koreje koju će formalno anektirati 1910.
Haške mirovne konferencije 1899. i 1907.
Prva Haška mirovna konferencija 1899: Konvencija o mirnom
rješavanju sporova : osnivanje Stalnoga arbitražnoga suda –
sjedište u Palati mira u Hagu
Nakon Prvoga svjetskoga rata Palata mira postat će sjedište
Stalnoga suda međunarodne pravde (sudski organ Lige naroda),
a 1946. tu će biti smješten njegov nasljednik – Međunarodni sud
(jedan od 6 glavnih organa UN). *Koji su to glavni organi UN?
Druga Haška mirovna konferencija 1907: usvojeno 14 konvencija
(značajne za područje MHP)
Treća Haška, koja je bila predviđena za 1915, nije održana zbog
WWI
20. stoljeće
1908 – Austro-Ugarska je jednostrano anektirala BiH
1909 – Protokol (dvostrani MU) između Austro-Ugarske
i Turske o BiH i bivšem Novopazarskome Sandžaku –
potvrda izvršenja aneksije
Prvi balkanski rat u 1912.
Drugi balkanski rat u 1913.
Prvi svjetski rat (WWI) (1914-1918) : REZULTAT: srušena
četiri carstva : rusko, njemačko, austro-ugarsko i
osmansko : nastanak novih država u Europi : Finska,
Estonija, Latvija, Litvanija, Čehoslovačka, Kraljevina SHS
20. stoljeće
Versajska mirovna konferencija (međunarodna
diplomatska konferencija) održana je 1919. i završena
je 28. juna potpisivanjem Versajskog mirovnog
ugovora između sila Antante i Njemačke.
Potom se potpisuju mirovni ugovori s Austrijom,
Bugarskom, Mađarskom i Turskom.
Svi ti mirovni ugovori bili su nametnuti pobijeđenim
državama – nije jedinstven primjer da poražena država
u mirovnome sporazumu bude u nepovoljnijoj poziciji
u odnosu na državu/e pobjednice.
Versajski mirovni ugovor 1919.
Versajski mirovni ugovor 1919 - potpisivanje
Liga (društvo)
naroda (1920-1946)

Zgrada Skupštine Lige

naroda

Sjedište: Ženeva,
Švicarska
Liga naroda (1920 – 1946)
Djelovala je poslije WWI
Nije mogla spriječiti sukobe, kao ni početak WWII
Odbijanje Senata SAD da potvrdi Versajski i druge mirovne ugovore.
Time SAD nikada nije bila članicom ove međunarodne organizacije
Bilo je više sukoba u koje je bila umiješana neka stalna članica Vijeća
Lige, u kojima je Liga bila zakazala.
Japan je u 1931. i 1932. okupirao kinesku pokrajinu Mandžuriju (Japan
napušta Ligu 1933)
Italija napada Abesiniju (danas Etiopiju) 1935. (Italija napušta Ligu 1937)
Njemačka je napala Austriju, Čehoslovačku, Poljsku i druge države
(Izišla je iz Lige naroda 1933. nakon dolaska nacista na vlast)
Liga naroda i međunarodno pravo
Statut Stalnoga suda međunarodne pravde iz 1920.
Ženevski protokol iz 1925. o zabrani upotrebe zagušljivih,
otrovnih ili sličnih plinova i bakterioloških sredstava u ratu
Ženevska konvencija iz 1929. o postupanju s ratnim
zarobljenicima
Briand-Kelloggov (Pariški) pakt iz 1928. – prvi puta u
historiji zabrana napadačkoga rata.
Od sistema Lige naroda jedino je ostala Međunarodna
organizacija rada (MOR) koja u kontinuitetu djeluje sve do
danas.
Drugi svjetski rat (1939 – 1945)
Atlantska povelja (potpisali: britanski prvi ministar Churchill
i američki predsjednik Roosevelt 1941):
“Prvo, njihove zemlje ne traže nikakvo teritorijalno ili bilo kakvo
drugo uvećanje. Drugo, njihova je želja da se ne provode nikakve
teritorijalne promjene koje ne bi odgovarale slobodno izraženoj
volji zainteresiranih naroda. Treće, one poštuju pravo svih
naroda da izaberu oblik vladavine pod kojim hoće živjeti, i žele
da suverena prava, kao i pravo upravljanja samim sobom, budu
vraćena onima koji su ih silom lišeni...”
Pristupanje antifašističkoj koaliciji bio je uvjet za sudjelovanje
na osnivačkoj konferenciji UN u San Franciscu, SAD, 1945.
Drugi svjetski rat – završetak
Pariz – 1946 – Mirovna konferencija – 1947 – okončana
sklapanjem mirovnih ugovora s Italijom, Finskom, Mađarskom,
Rumunijom i Bugarskom. S Japanom je mirovni ugovor sklopljen
u San Franciscu 1951. S Austrijom je 1955. sklopljen “Državni
ugovor o uspostavljanju neovisne i demokratske Austrije”
Zbog izbijanja hladnoga rata i uspostave u 1949. dviju njemačkih
država, ni s tom zemljom nikada nije bio sklopljen mirovni
ugovor (Degan, 58)
U sklopu njihova ujedinjenja, te dvije države i četiri savezničke
sile (Republika Francuska, SSSR, V. Britanija i SAD) sklopile su
12. septembra 1990. u Moskvi Ugovor o konačnome uređenju u
pogledu Njemačke.
Povijest međunarodnoga
prava
KRATKI PREGLED

*Ko je otac izraza: MEĐUNARODNO PRAVO?

Jeremy Bentham
Britanski pravnik, politički
reformator i filozof iz Londona
koji je prvi upotrijebio izraz
MEĐUNARODNO PRAVO u
svome djelu: Uvod u pravna i
zakonodavna načela (An
Introduction to the Principles of
Morals and Legislation)
objavljenome 1789, a kasnije i u
njegovom čuvenom radu: Načela
međunarodnoga prava (The
Principles of International Law)
objavljenome 1843.

Ovim izrazom zamijenio je

dotadašnji naziv: Pravo nacija
(Law of Nations) odnosno Pravo
između naroda (jus inter
gentes) – ko je bio Francisco de
Vitoria?
Povijest MP – kratki pregled
 MP je nastalo na tlu Europe na prijelazu iz srednjega u novi vijek
 Kao prijelomna tačka obično se uzima Westphalski kongres – 1648
 Ovo gledište je možda ispravno ukoliko se pod MP ima u vidu relativno
izgrađen (zaokružen) pravni sistem kakav danas poznajemo
 Međutim, nema sumnje da se o međunarodnopravnim normama može
govoriti već od nastanka prvih država, a time i međunarodnih odnosa –
svaki ozbiljni kontakt između društava po logici stvari izazivao je
potrebu za pravnim reguliranjem (B. Krivokapić, 2010, 563)
 Još u vrijeme prvih država pojavile su se i razvile norme iz domena
diplomatskoga prava, ugovornoga prava, mirnoga rješavanja sporova,
ratnoga prava
 Najstariji sačuvani MU – star je najmanje 4.300 godina (ugovor između
Eble (jedne od najranijih kraljevina u Siriji) i Abarsala (grada-države u
Mezopotamiji)
 U početku je MP činio relativno mali broj normi kojima su bili
regulirani određeni odnosi među državama
Povijest MP – kratki pregled
Vremenom se širilo polje međudržavnih odnosa
uređenih međunarodnopravnim normama
Krajem 19. st. i početkom 20. st. pojavljuju se novi
subjekti MP – međunarodne međuvladine organizacije
U najnovije vrijeme MP uređuje pitanja koja se tiču
međunarodnopravnoga položaja čovjeka (kako
pojedinca, tako i određenih grupa ljudi)
Razvoj međunarodnih odnosa među državama i
drugim subjektima MP doveo je do stvaranja posebnih
oblasti ili grana MP
Posebne grane MP
PRAVO MEĐUNARODNIH UGOVORA
DIPLOMATSKO I KONZULARNO PRAVO
MEĐUNARODNO HUMANITARNO PRAVO (POS)
MEĐUNARODNO KRIVIČNO PRAVO
MEĐUNARODNO EKOLOŠKO PRAVO
MEĐUNARODNO PRAVO MORA
MEĐUNARODNO ZRAČNO PRAVO
SVEMIRSKO PRAVO
PRAVO MEĐUNARODNIH ORGANIZACIJA
MEĐUNARODNO PRAVO LJUDSKIH PRAVA
HVALA NA PAŽNJI!