UPRAVNO PRAVO – 1 WWW.STUDOMAT.

BA

Upravno pravo
(skripta sa kombinovanim pitanjima za 1.parcijalu i za završni ispit)

Sarajevo, januar 2008.godina

Pitanja koja su mi bila na 1.parcijali iz Upravnog prava

Grupa B
1.) Nastanak upravnog prava vezan je za nastanak koje države...?
Nastanak upravnog prava vezan je za nastanak moderne države.

2.) Definicija upravno-pravnog akta!

Upravno (pravni) akt se definiše kao „pravni akt uprave kojim se na autoritativan način rješava jedan konkretan
slučaj“.

4.) Elementi upravno-pravnog akta!

a.) Konkretizacija predmeta i subjekata ( poimenično )
b.)Dispozitiv
c.)Obrazloženje ( činjenično stanje i viza pravnih akata)
d.)Uputa o pravnom lijeku
e.)Subjekti akta.

3.) Pravosnažnost upravnog akta!

Pravosnažnost upravnih akata podrazumijeva kompromis između načela zakonitosti i pravne sigurnosti građana.
Pravosnažnost upravnih akata može biti :
a. Materijalna ( se odnosi samo na pravo ali ne i na obavezu)
b. Formalna ( nepobojnost akta od strane stranke).
Prvo djeluje formalna pravosnažnost a onda materijalna pravosnažnost.
Pravosnažnost je potrebno razlikovati od konačnosti i izvršnosti upravnog akta.

4.) Izvršnost upravnog akta!

Izvršnost znači da se neki akt može provesti prinudnim putem. U našem sistemu akt postaje izvršan ako protiv
njega nije dozvoljena žalba, ili ako dozvoljena žalba nema suspenzivno dejstvo.

5.) Objasni suštinu načela zakonitosti!

Načelo zakonitosti je politički i pravni princip koji znači vezanost državnih organa za pravne propise, odnosno
pravno-tehnički posmatrano predstavlja saglasnost nižih pravnih normi sa višim.Ovaj princip je rezultat borbe za
ograničavanje kraljevog apsolutizma od strane mlade buržoazije, koja je na taj način osigurala vlast parlamenta.

Prvo podvođenje uprave pod pravo pojavljuje se u Engleskoj nakon revolucije 1688.godine, kada Lok razvija
teoriju vlade saglasne zakonu i teorijski podvodi upravu pod pravo.Do ovih ideja u Francuskoj dolazi nakon
revolucije 1789.godine.

6.) Pojam javnog ovlašćenja!

Organi uprave osnivaju se za neposredno izvršavanje zakona i drugih propisa,osiguranje izvršenja zakona i drugih
propisa, kao i za sprovođenje utvrđene politike.Što znači da se radi o klasičnim funkcijama uprave, tj. funkcijama
vlasti.
Zakonom se vršenje određenih upravnih i stručnih poslova iz djelokruga organa uprave može povjeriti preduzećima
i drugim pravnim licima, kojima vršenje vlasti nije primarna funkcija.To su institucije koje imaju javna
ovlaštenja.Ovlaštenjima se daje da u okviru svoje djelatnosti odlučuju u pojedinačnim stvarima o određenim
pravima i obavezama fizičkih i pravnih lica, s tim što se nad njihovim radom vrši upravni nadzor od strane organa
uprave.

7.) Nadležnost upravnog organa je!

Nadležnost upravnog organa je stvarna i mjesna. Stvarna nadležnost za rješavanje u upravnom potupku određuje
se po propisima kojima se uređuje određena upravna oblast ili po propisima kojima se određuje nadležnost
pojedinih organa.

Mjesna nadležnost određuje se prema sjedištu organa, odnosno prema sjedištu organizacione jedinice u sastavu
organa.

8.) Diskreciona ocjena je?

Suština diskrecione ocjene sastoji se u tome da zakonski propisi nesadrže kategoričku normu nego organu uprave
ostavljaju da sam u konkretnom slučaju odabere između dvije ili više mogućnosti rukovodeći se pritom općem,

WWW.STUDOMAT.BA 1
UPRAVNO PRAVO – 1 WWW.STUDOMAT.BA

odnosno javnim interesom.Dakle, kod diskrecione ocjene organ bira između dva ili više alternativa sa obavezom da
izabere onu koja je cijelishodna u konkretnom slučaju.Za vršenje diskrecione ocjene organ mora imati ovlaštenje
koje se daje u materijalnopravnom propisu.Bitno je istaći činjenicu da je upravni organ koji vrši diskrecionu ocjenu
ograničen općim interesom odnosno diskreciona ocjena ne predstavlja samovolju (arbitrarnost) organa uprave.

9.) Udruženje građana (pojam i djelatnost)?

Udruženje građana predstavlja udruživanje određenog broja ljudi.
Postoje 2 osnovna sistema za osnivanje udruženja građana i to:
a.) sistem prijave
b.) sistem odobrenja (dozvole).

Po sistemu prijave, u propisima su utvrđeni uslovi kada se može osnovati udruženje i čime su ti uslovi ispunjeni.
Udruženje se može osnovati, a osnivači to samo moraju prijaviti nadležnom državnom organu. Ovo udruženje ima
deklarativan karakter.

Po sistemu dozvole je za osnivanje udruženja potrebna dozvola (odobrenje) državnog organa. Dozvola ima
konstitutivni karakter.

Građani osnivaju udruženja radi ostvarivanja svojih zajedničkih interesa i razvijanja aktivnosti u skladu sa ustavom
i zakonom. Udruženje osniva grupa građana i to najmanje tri punoljetna građanina.

10.) Pitanje kontinuiteta državljanstva!

Pošto se kod državljanstva radi o pravnom odnosu relativno trajnog karaktera pravilo je da izmjena zakonskih
propisa o državljanstvu ne utiče na kontinuitet već stečenog državljanstva, odnosno da se ne može oduzimati ili
preispitivati već stečeno javno subjektivno pravo.

Zakon o državljanstvu Bosne i Hercegovine je predvidio kontinuitet državljanstva za „sva lica koja su bila državljani
Republike Bosne i Hercegovine neposredno prije stupanja na snagu Ustava, uključujući i sva lica koja su bila
državljani RBIH do 6.aprila 1992.godine“, a zatim predvidio preispitivanje državljanstva „lica naturalizovanih u
periodu između 6.aprila 1992.godine i stupanja na snagu Ustava“.

11.) Apatridi!
(Definicija iz knjige Nikole Viskovića „Država i pravo“; str.31.):
Ljudi koji uopće nemaju državljanstvo, nazivaju se apatridi (izgubili su državljanstvo jedne države, a nisu ga dobili
od neke druge države), i koji u državi na čijem teritoriju borave imaju političko-pravni položaj (status) blizak
onome od stranaca.

12.) Državljanstvo (pojam)!

Državljanstvo predstavlja upravnopravni odnos trajnog karaktera između fizičkog lica i države, iz kojeg proističu
određena prava i dužnosti za to lice, bez obzira da li se nalazi na domaćoj ili stranoj teritoriji.
Prema tome, državljanin je fizičko lice koje je pravno vezano za određenu državu, iz čega proizilaze posebna prava
i dužnosti (politička, građanska i ekonomsko-socijalna prava, vojna obaveza i sl.).

Dodatna pitanja iz upravnog prava koja su bila na 1.parcijali

1.) Gdje se prvi put pojavilo upravno pravo?

Upravno pravo se prvo pojavilo u Francuskoj, koja prva razvija svoj „droit administratif“, kao zasebnu i vrlo snažnu
granu prava. Francuska se zbog toga smatra zemljom upravnog prava. Za razvoj upravnog prava u Francuskoj
posebnu zaslugu ima strgoa zabrana da se redovni sudovi miješaju u rad uprave. Pod uticajem stvaranja upravnog
prava u Francuskoj, upravno pravo se kao posebna grana prava počinje razvijati u Njemačkoj, Austriji, Italiji, a
zatim i u drugim evropskim zemljama.

2.) Lično ime (pojam i sticanje)!

Lično ime predstavlja oznaku za fizičko lice. Lično ime je značajno za pojedinca i društvenu zajednicu jer se po
njemu utvrđuje identitet pojedinca i na taj način se znaju njegova prava i obaveze. Lično ime se sastoji od imena i
prezimena. Lice čije se ime ime ili prezime ili ime i prezime sastoji od više riječi, dužno je da se u pravnom
saobraćaju služi istim imenom. Zakon reguliše dobijanje i promjenu ličnog imena. Lično ime djeteta određuju
roditelji sporazumom. Dijete dobija przime prema prezime jednog ili oba roditelja, ako roditelji ne odrede da dijete
nosi neko drugo prezime.

Ako se roditelji ne sporazumiju o ličnom imenu djeteta, lično ime djeteta određuje opštinsko vijeće. Ako jedan
roditelj nije u životu, ili je u nemogućnosti da vrši roditeljska prava ili je nepoznat, lično ime djeteta određuje drugi
roditelj. Ako oba roditelja djeteta nisu u životu, ili su u nemogućnosti da vrše roditeljska prava, lično ime djetetu

WWW.STUDOMAT.BA 2
UPRAVNO PRAVO – 1 WWW.STUDOMAT.BA

određuje lice kome je povjereno staranje o djetetu u saglasnosti sa opštinskim vijećem. Lično ime djetetu čiji su
roditelji nepoznati određuje opštinsko vijeće. Ako je dijete čiji su roditelji nepoznati usvojeno prije određivanja
ličnog imena, lično ime djetetu određuje usvojitelj.

3.) Prava i dužnosti ovlaštenih lica!

Ovlaštena službena lica su prije svega radnici policije. Njihov status određuje rukovodilac dotičnog organa uprave.

U te dužnosti ne spada donošenje upravnih akata, niti radnje upravnog postupka, nego materijalne radnje kojima
se obezbjeđuje javni interes.
To su poslovi:
Poslovi javne bezbjednosti
Poslovi državne bezbjednosti
Poslovi u vezi sa izvršavanjem zakona i drugih propisa.

Bez obzira da li su u službi ili ne oni treba da štite život i ličnu sigurnost građana, spriječe izvršavanje krivičnih
dijela i uhvate počinioca, da održavaju javni red i mir. Službenici javne bezbjednosti imaju pravo da legetimišu
građane ( uniforma je legitimacija a bez uniforme moraju da imaju legitimaciju). U slučaju privođenja ( osim u
slučaju krivičnog djela ili prekršaja) oni mogu osobu zadržati do 24 sata ili najduže 3 dana.

Ovlaštena službena lica ostvaruju svoju dužnost primjenom fizičke snage i službenih pasa, ako je potrebno
savladati otpor lica koja remete javni red i mir, ili ako lice treba privesti, zadržati ili lišiti slobode, i u slučaju
odbijanja napada na sebe, lice ili objekat koji štite.

Vatreno oružje smiju koriistiti u sljedećim slučajevima:

a. Zaštite života ljudi
b. Ako je njihov život u opasnosti
c. Ako su lice ili objekat koji oni štite u opasnosti
d. U sprečavanju lica koja vrše teška krivična djela ( ubistva, silovanje, teška krađa itd., u bilo kojem drugom
slučaju radi se o prekoračenju ovlaštenja).

4.) Razlike između (ne)stvarnih i rušljivih upravnih akata!

Pri donošenju upravnog akta mogu se učiniti određene greške koje se po svojoj prirodi mogu svrstati u 3 grupe i
to:

1. faktičke greške;
2. greške koje se sastoje u necjelishodnosti akta;
3. i pravne greške.

Obzirom na vrstu greške upravni akti se dijele na:

1. Neuredne
2. nepravilne
3. nezakonite.

1. Neuredni upravni akti sadrže faktičke greške, tj.greške u imenima, brojevima, pisanju, računanju i sl. Dakle, akti
su pravilno doneseni ali pogrešno napisani. Ispravke nisu vremenski ograničene, a provode se po službenoj
dužnosti ili zahtjevu stranke.

2. Nepravilni upravni akti je akt koji je necjelishodan. Drugostepeni organ može proširiti rješenje prvostepenog
organa ako smatra da je necjelishodno i stvar riješiti po svom shvatanju. Sud u upravnom sporu ne može mijenjati
diskrecionu ocjenu upravnog organa, pa će kao neosnovanu odbiti tužbu kojom se pobija cjelishodnost rješenja.

3. Nezakoniti upravni akti su akti koji sadrže pravne greške. U pravnoj teroiji je posebno značajna podjela
nezakonitih upravnih akata na oborive (rušljive) i ništave.

4. Oborivi upravni akti predstavljaju akte čija je nezakonitost lakše prirode, te mogu ostati na snazi ako se protiv
njih blagovremeno ne upotrijebi pravno sredstvo (redovno ili vanredno), ili se pravno sredstvo neuspjelo
upotrijebi.
Ništavi pravni akti sadrže pravnu grešku vrlo teške prirode, pa zbog toga ne mogu nikad biti sanirani i mogu se
ukloniti iz upravnog poretka u svako doba kad se ustanovi odgovarajuća pravna greška. Oborivi upravni akti mogu
se poništiti ili ukinuti, a ništavi pravni akti se uvijek poništavaju.

Po Zakonu o upravnom postupku u FbiH (čl.264.), ništavo je rješenje:

WWW.STUDOMAT.BA 3
UPRAVNO PRAVO – 1 WWW.STUDOMAT.BA

kad je u upravnom postupku doneseno u stvari iz sudske nadležnosti ili u stvari o kojoj se uopće ne može rješavati
u upravnom postupku;

koje bi svojim izvršenjem moglo prouzrokovati neko djelo kažnjivo po krivičnom zakonu;

čije izvršenje uopće nije moguće;

koje je donio organ bez prethodnog zahtjeva stranke, a na rješenje stranka naknadno nije izričito ili prećutno
pristala;

koje sadrži nepravilnost koja je po nekoj izričitoj zakonskoj odredbi predviđena kao razlog ništavosti.

Osim pravnih grešaka koje čine upravni akt nezakonitim, postoje i pravne greške koje ne proizvode pravne
posljedice. To su tzv.nebitne greške.
Nebitne greške ne utiču na valjanost upravnog akta. ZUP izričito predviđa da će drugostepeni ogan odbiti žalbu
ako naiđe da je u prvostepenom postupku bilo nedostataka, ali da su oni takvi da nisu mogli uticati na rješenje
stvari.

Upravni akt može biti i samo djelimično pogrešan. U takvom slučaju stavljanje van snage će se odnositi samo na
taj dio akta, a preostali dijelovi će ostati nedirnuti. To je u pravilu slučaj kad dispozitiv ima više tačaka bez
unutrašnje uske povezanosti.

5.) Javni skupovi!

Zakon o javnim skupovima razlikuje 2 vrste skupova:političke skupove i priredbe.Političke skupove predstavljaju
zborovi,mitinzi,ulične povorke i drugi skupovi sazvani radi stvaranja i ispoljavanja javnog mišljenja ,a na koje je
omogućen pristup pojedinačno neodređenim licima.Priredbe su skupovi koji se priređuju radi izvođenja kulturno-
zabavnog programa,sportskog takmičenja i sl. na kojima je omogućen pristup pojedinačno neodređenim licima.

Za obje vrste skupova zakon predviđa sistem prijava.Organizator skupa dužan je održavanje prijaviti MUP-u u
općini na čijem području namjerava održati skup,najkasnije 48 sati prije vremena za koje je skup zakazan.U prijavi
se navodi vrijeme,mjesto i svrha održavanja skupa,kao i mjere koje će organizator preduzeti radi održavanja reda i
mira.MUP je dužan da omogući nesmetano održavanje javnog skupa i da se stara o održavanju javnog reda i mira
na skupu.

Nadležni organ može zabraniti održavanje javnog skupa ako je on sazvan ili ako se na njemu ispoljava aktivnost
usmjerena na :
nasilnu promjenu ustavnog poretka
podsticanje nacionalne,rasne ili vjerske mržnje i netrepljivosti
protiv teritorijalne cjelovitosti BiH ili FbiH ili se tom aktivnošću ugrožava mir ili ravnopravna međunarodna saradnja
vršenje krivičnih djela ili se tom aktivnošću podstiče na vršenje krivičnih djela.

Održavanje javnog skupa će se zabraniti i ako se na javnom skupu remeti javni red ili vrijeđa javni moral,kao i
onda kada je to potrebno radi zaštite zdravlja ljudi.Održavanje se može zabraniti i ako se osnovno može očekivati
da će na javnom skupu biti poremećen javni red i mir ili ugrožen život ili sigurnost ljudi i imovine.O zabrani je
nadležni organ dužan obavijestiti organizatora najkasnije 24 sata prije vremena za koje je skup zakazan.

6.) Evidencija i dokazivanje ličnog statusa!

Dokumenti za evidenciju dokazivanja ličnog statusa su:
1. Lična karta
2. Matični broj
3. Pasoš
4. Viza.

7.) Prebivalište i boravište!

Prebivalište je mjesto u kome se građanin nastani sa namjerom da u njemu stalno živi.
Boravište je mjesto u kome građanin privremeno boravi. Evidenciju prebivališta i boravišta vodi općinski organ
unutrašnjih poslova (Policijska uprava).
Prebivalište se evidentira u evidenciji o izdatim ličnim kartama koja ujedno služi i kao evidencija prebivališta
građana.

Punoljetni građani dužni su prijaviti i odjaviti adresu, odnosno promjenu adrese stana u roku od 10 dana od dana
promjene stana. Odjava prebivališta mora se izvršiti prije napuštanja prebivališta. Prijava boravišta obavezna je
kad boravak u jednom mjestu traje duže od 24 sata, i kada se koriste usluge smještaja u ugosititeljskim

WWW.STUDOMAT.BA 4
UPRAVNO PRAVO – 1 WWW.STUDOMAT.BA

objektima.

Prijavljivanje i odjavljivanje vrši stanodavac, odnosno ugostitelj. Prijava se podnosi najkasnije u roku od 24 sata po
prijemu na smještaj lica koje se prijavljuje, a odjava u roku od 12 sati po odlasku lica.

8.) Nezakoniti upravni akti!

Nezakoniti upravni akti su akti koji sadrže pravne greške. U pravnoj teroiji je posebno značajna podjela nezakonitih
upravnih akata na oborive (rušljive) i ništave.

9.) Izvori upravnog prava!

Pojam izvora prava javlja se u dva oblika i to:

1. Materijalni izvori prava

2. Formalni izvori prava

Izvor prava u materijalnom smislu predstavljaju oni društveni odnosi koji dovode do stvaranja prava.

Formalni izvor prava je onaj oblik u kome se ta volja manifestuje tj. oblik u kome se pojavljuju opšte pravne
norme. Formalni izvori prava predstavljaju opći pravni akt.
Upravno pravo nema svoje specifične izvore. Može se reći samo da neki izvori imaju manji ili veći značaj za
upravno pravo. Prema tome, što su izvori prava uopšte, to su izvori upravnog prava. Organi uprave u svom radu
primjenjuje podzakonske akte.

Klasifikaciju izvora upravnog prava moguće je izvršiti prema različitim kriterijima.

Klasifikacija izvora upravnog prava moguće je izvršiti prema subjektima koji ih donose i to:

a) Predstavnička tijela (skupštine)

b) Predsjedništvo BiH, odnosno predsjednik i dopredsjednik FBiH
c) Vijeće Ministara BiH, Vlada FBiH, Vlada kantona
d) Organi uprave
e) Institucije koje vrše javna ovlaštenja

U izvore upravnog prava spadaju i :

a) Običajno pravo i
b) Tzv. posredni izvori upravnog prava

Izvori upravnog prava su:

a) Ustav
b) Zakoni
c) Uredbe sa zakonskom snagom
d) Uredbe, naredbe, odluke, rezolucije itd.

10.) Pojam upravnog akta!

Upravni akt je pojam francuskog porijekla.
Upravni akt je pravni akt kojim se na autoritativan način riješava jedan konkretan slučaj.Pojam upravnog akta
sadrži dispoziciju tj, pravila ponašanja.

Osnovne karakteristike upravnopravnog akta su:

a. Konkretnost
b. Autoritativnost
c. Pravno djelovanje.

11.) Šta je karakteristično za upravnopravne akte?

Dakle upravno - pravni akti su:
a. Pravni akt
b. Pojedinačni ( konkretan )
c. Sadrži dispoziciju
d. Autoritativan.

12.) Upravno-pravni odnos nastaje!

WWW.STUDOMAT.BA 5
UPRAVNO PRAVO – 1 WWW.STUDOMAT.BA

Upravno pravni odnos predstavlja takav pravni odnos u koji na autoritativan način stupaju javni oragni sa
pojedincima, pravnim licima i drugim strankama.

između organa uprave, ustanove ili institucije koja vrši javna ovlaštenja i pojedinaca – građana;
između upravnih organa i preduzeća, tj. drustva;
između upravnih organa i drugih pravnih lica;
izemeđu samih pravnih organa (npr. riješenje sanitarne inspekcije kojom se naređuje organu uprave da poboljša
higjenske uslove u prostorijama za rad);
između određenih upravnih organa i njihovih službenika (npr. riješenje u unaprijeđivanju PVL).

Upravnopravni odnosi mogu nastati na 3 načina:

1. na osnovu upravnog akta, tj. akta koji sadrži konkretnu autoritativnu odluku javnog organa – osnovni i najčešći
način;
2. na osnovu neke pravne činjenice – npr. djete rođeno od roditelja državljana BiH stiče državljanstvo BiH samim
rođenjem (po sili zakona);
3. Šutnjom uprave, tj. kad je izričito propisano da se zahtjev stranke smatra uvjetnim ako organ u određenom
roku ne donese upravni akt. To je izuzetan slučaj jer je pravilo da se šutnjom ne zasniva upravnopravni odnos,
nego stranka ima pravo žalbe drugo stepenom organu.

13.) Zloupotreba tuđeg ličnog imena!

Neće se odobriti promjena ličnog imena ili samo imena i prezimena licu protiv koga se vodi krivični postupak za
krivično djelo za koje se goni po službenoj dužnosti ili licu koje je osuđeno za takvo krivično djelo dok kazna nije
izvršena, kao ni licu za koje se utvrdi da je zahtjev podnijelo radi izbjegavanja zakonom utvrđenih obaveza.

Zakon štiti lično ime novčanom kaznom ili kaznom zatvora do 15 dana za prekršaj lice koje u pravnom saobraćaju
upotrijebi tuđe lično ime kao svoje.

14.) Vrste upravne organizacije!

Po karakteru poslova koji se u njima vrše upravne organizacije se mogu podjeliti na dvije vrste i to:

Upravne organizacije čiji se poslovi sastoje u vršenju vlasti u društvu. One su istovremeno i državni organi,
preciznije rečeno organi uprave predstavničkih tijela općine, grada, kantona, Federacije. One nemaju svojstva
pravnog lica, već to svojstbo imaju teritorijalne zajednice čiji su organi. Zbog toga se u pravnom žargonu i
upotrebljava izraz „organ“, a ne „organizacija“, za koju je u pravu vezano svojstvo pravnog lica.

Institucije koje imaju javna ovlaštenja. To su organizacije čija osnovna djelatnost nije u vršenju vlasti. Radi se o
preduzećima, ustanovama i drugim pravnim licima kojima se zakonom može povjeriti vršenje određenih upravnih i
stručnih poslova iz djelokruga organa uprave, tako da u okviru svoje djelatnosti odlučuju u pojedinačnim stvarima
o određenim pravima i obavezama građana, preduzeća i drugih pravnih lica.

15.) Opći pravni akti!

Norme koje donose državni organi mogu se podijeliti na:
• Opće – one se donose općim ili normativnim aktima
• Konkretne – donose se pojedinačnim (konkretnim) aktima

Podzakonski normativni akt može se odrediti kao opći akt čija je pravna snaga slabija od zakona. Podzakonske
akte mogu donositi izvršni organi i organi uprave, jer akte koje donese zakonodavni organ imaju karakter
zakonodavnog akta bez obzira na njihov naziv

16.) Konkretni upravni akti!

Konkretni akti dijele se na dvije osnovne grupe:
Akti koji sadrže dispoziciju – konkretan akt koji sadrži dispoziciju i koji se donosi na autoritativan način jeste
upravni akt
Akti koji sadrže sankciju – konkretan akt koji sadrži sankciju jeste sudski akt.

17.) Šta je pozitivni status (status civitatis)?

Pozitivan status: status civitatis koji podrazumijeva aktivno postupanje građana, tj. mogu zahtijevati određeno
postupanje od uprave (npr. zdravstvo ili školstvo).

18.) Šta je negativni status?

Negativan status: status libertatis koji podrazumijeva da organi javne uprave ne mogu dirati u određena prava
građana (tajnost pisma, nepovredivost građana kao ličnosti).

WWW.STUDOMAT.BA 6
UPRAVNO PRAVO – 1 WWW.STUDOMAT.BA

19.) Šta je aktivni status?

Aktivni status: podrazumijeva da sami građani istupaju u javnim poslovima (izborno pravo, sloboda udruživanja,
sloboda štampe, itd)

20.) Subjektivni pravni akti vezani su za........!

21.) Konačni pravni akti!

Integralni ispit upravno pravo:

Pitanja za integralni test što nam je dala profesorica i što sam ja izdvojila

Grupa B
1.) Vrste matičnih knjiga!
Postoje tri vrste matičnih knjiga: rođenih, vjenčanih i umrlih.

2.) Utvrđivanje indentiteta građana!

Vrši se putem dokazivanja javnom ispravom.U BiH ličnom kartom,a u inostranstvu putnom ispravom.Putnom
ispravom istovremeno se dokazuje i državljanstvo BiH.

3.) Dokazivanje državljanstva BiH

Državljanstvo BiH i entiteta dokazuje se uvjerenjem o državljanstvu BiH, uvjerenjem o državljanstvu entiteta ili
pasošem BiH.
Uvjerenje izdaje organ koji vodi matičnu knjigu rođenih.

Ako taj organ odbije izdati uvjerenje o državljanstvu, resorno ministarstvo entiteta i Ministarstvo za civilne poslove
i komunikacije izdaju uvjerenje na osnovu podataka koje posjeduju u okviru svoje nadležnosti. Eventualni spor
između nadležnih organa entiteta i BiH konačno rješava Ustavni sud.

4.) Matični broj!

Matični broj je jedno od sredstava za dokazivanje identiteta osobe.On sadrži ukupno 13 oznaka:
Dan – 2x
Mjesec – 2x
Godina rođenja – 3x
Broj registra – 2x
Pol i redni broj za livca rođena istog dana - 2x
Kontrolni broj – 2x
Svaki građanin ima samo jedan matični broj.Matični broj se nalazi u ličnoj karti, radnoj knjižici, pasošu, vozačkoj
dozvoli i u ostalim aktima u kojima se vodi evidencija.O poništenju matičnog broja donosi se rješenje.

5.) Vrste kriterija za podjelu javnog dobra!

Javna dobra u našem pravnom sistemu dijele se na 2 grupe :
1.Dobra koja služe općoj upotrebi svih građana u skladu sa propisima o korištenju.Niko ne smije to dobro koristiti
na način da drugog isključi od jednakog korištenja.
2.Stvari namijenjene državnim organima i organizacijama.

U upravnoj nauci podjela javnih dobara vrši se i po drugim kriterijima:

-S obzirom na činjenicu da li stvari mogu biti u privatnoj svojini ili ne ( npr. putevi,rijeke,trgovi,morska obala i sl, u
odnosu na inventar javnih organa,predmete u muzejima,knjige u javnoj biblioteci itd.)
-S obzirom na vrstu stvari koje čine javno dobro ( zemljišno,vodno,morsko,zračno javno dobro,zgrade i pokretne
stvari );
-S obzirom na način nastanka javnog dobra ( prirodna i vještačka javna dobra )
6.) Sticanje i gubitak državljanstva!
Sticanje državljanstva

U pravnoj teoriji i pravu pojedinih država razlikuju se osnovni i dopunski načini sticanja državljanstva. U pravu BiH
porijeklo je osnovni način sticanja državljanstva, a mjesto rođenja dopunski način. Prema Zakonu o državljanstvu
BiH, državljanstvo se stiče porijeklom, rođenjem na teritoriji BiH, usvajanjem, putem naturalizacije i putem
međunarodnog sporazuma.

Sticanje državljanstva porijeklom (ius sanguinis= pravo krvi). Po ovom sistemu dijete stiče državljanstvo svojih
roditelja, bez obzira na mjesto rođenja i prebivališta.

WWW.STUDOMAT.BA 7
UPRAVNO PRAVO – 1 WWW.STUDOMAT.BA

Ono se javlja u 2 vida: ako su oba roditelja državljani BiH i ako je jedan od roditelja državljanin BiH. U prvom
slučaju, dijete bezuslovno dobiva državljanstvo BiH.

U drugom slučaju dijete dobiva državljanstvo pod sljedećim uslovima:

da je rođeno u BiH;
da je rođeno u insotranstvu, a drugi roditelj je bez državljanstva. U ovom slučaju moraju biti ispunjeni i dodatni
zakonsku uslovi: da do navršene 23-će godine života bude prijavljeno kao državljanin BiH kod nadležnog organa u
zemlji ili inostranstvu i da se stalno nastani u BiH.Dijete koje na ovaj način stiče državljanstvo smatra se
državljaninom BiH od rođenja.

Sticanje državljanstva po mjestu rođenja (ius soli=pravo tla). Ovaj sistem uglavnom je prihvaćen kao dopunski
način sticanja koji se primjenjuje samo ako se državljanstvo djeteta ne može odrediti po porijeklu. Na ovaj način
državljanstvo BiH stiče dijete rođeno ili nađeno na teritoriji BiH ako su mu oba roditelja nepoznata, ako su
nepoznatog državljanstva ili ako su bez državljanstva.
Djetetu će prestati državljanstvo BiH ako se do navršene 14 godine utvrdi da su mu roditelji strani državljani.

Usvajanje. Na ovaj način državljanstvo BiH stiče dijete mlađe od 18 godina koje je u potpunosti usvojio državljanin
BiH nakon stupanja na snagu Ustava BiH.

Sticanje državljanstva po mjestu prebivališta (ius domicilii= naturalizacija). Naturalizacija je dopunski način sticanja
državljanstva na osnovu kojeg stranac po molbi stiče državljanstvo određene države pravnim aktom.
Dakle, elementi sticanja državljanstva na ovaj način su sljedeći: izjava volje u vidu molbe stranog državljanina ili
lica bez državljanstva, ispunjenje određenih uslova i donošenje rješenja od strane nadležnog organa kojim se
usvaja zahtjev za sticanje državljanstva.

Gubitak državljanstva
Državljanstvo može prestati smrću fizičkog lica ili odlukom nadležnog organa za vrijeme života lica.

U našem pravu državljanstvo prestaje:

1. po sili zakona;
2. odricanjem;
3. otpustom;
4. oduzimanjem;
5. međunarodnim sporazumom.
7.) Položaj organa uprave u organizaciji državne vlasti!

8.) Pokretanje upravnog postupka!

Upravni postupak se pokreće na zahtjev stranke po službenoj dužnosti, s tim što se najčešće pominje i onaj 3
način, a to je ćutanje administracije, ali se taj način više veže za upravnopravne odnose.

9.) Svjedočenje ( i svjedok)!

Svjedoci su fizička lica koja pred organom koji vodi postupak saopštavaju svoja opažanja o činjenicama iz prošlosti.
Svjedok može biti svako lice koje je bilo sposobno da opazi činjenicu o kojoj treba da svjedoči i koje je u stanju da
to svoje, opažanje saopšti.
Svjedok svjedoči o činjenicama iz prošlosti, jer o činjenicama sadašnjosti vrši se uviđaj ili vještačenja. Zakon o
upravnom postupku ne ograničava dokazivanje svjedocima ni u kom pravcu.

Zakon izričito propisuje dužnost svjedočenja. Prema tome, svjedočenje je prema Zakonu o upravnom postupku
opšta dužnost svih lica građana BiH i FBiH, bez obzira da li žive u zemlji ili inostranstvu, kao i stranih državljana
koji žive na teritoriji naše države, a ne uživaju privilegij eksteritorijalnosti.

Dužnost svjedočenja obuhvata:

1. Dužnost da svjedok na poziv organa koji vodi postupak dođe radi svjedočenja. Svjedok može da se ne odazove
pozivu za svjedočenje samo iz opravdanih razloga, ali izostanak mora blagovremeno opravdati, pod prijetnjom
sankcije.

2. Da svjedoči, tj.da odgovara na postavljena pitanja.

10.) Načelo jedinstva vlasti i načelo podjele vlasti!

Politički vladajuća grupa i njen upravni aparat razdvaja se tokom 19. stoljeća u relativno samostalne institucionalne
dijelove i to na zakonodavnu i upravnu vlast.
Postoje dva osnovna načela odnosa između zakonodavne i upravne vlasti i to:
1. Načelo podjele vlasti

WWW.STUDOMAT.BA 8
UPRAVNO PRAVO – 1 WWW.STUDOMAT.BA

2. Načelo jedinstva vlasti

* Načelo podjele vlasti pojavilo se u Evropi kao izraz kompromisa između strae fezdalne države oličene u monarhu
i nove kapitalističke, građanske države koja se počela rađati. U svom kasnijemrazvoju načelo podjele vlasti postalo
je sredstvom zaštite građanskih prava. U sistemu podjele vlasti pravna teorija u osnovnom pitanju odnosa
parlamenta i vlade razlikuje dva glavna sistema i to:

1. Predsjednički sistem
2. Parlamentarni sistem

Predsjednički sistem načelo podjele vlasti između zakonodavne i upravne vlasti vrši više izoliranjem, a
parlamentarni sistem više saradnjom i uzajamnim uticajem.
Na čelu upravne vlasti u predsjedničkom sistemu je predsjednik koji je neovisan od parlamenta. Ministri su njegovi
službenici, koje on postavlja i razrješava, i koji su njemu odgovorni.
U parlamentarnom sistemu upravna vlast se udvostručuje kroz institucije šefa države i vlade. Šef države je stalan i
neodgovoran parlamentu, a vlada je odgovorna parlamentu. Suštinska karakteristika parlamentarizma je
odgovornost vlade parlamentu, ali vlada istovremeno ima pravo da pod određenim uslovima raspusti parlament.

* Načelo jedinstva vlasti (skupštinski sitem) znači koncentraciju političkog uticaja u odnosu na upravu u
predstavničkom tijelu, odnosno pojedinim njegovim odborima. U skupštinskom sistemu se upravni organi izvode iz
predstavničkih tijela, i oni su instrument pomoću kojeg predstavničko tijelo vrši svoju vlast.

Grupa A

1.) Pojam prekršaja!

Prekršaj je zakonom ili drugim propisom utvrđena povreda poretka za koju je propisana prekršajna i zaštitna mjera
(povreda javnog poretka činjenjem ili nečinjenjem).
Dva su obilježja zajednička za sve prekršaje:
1.) postojanje protivpravne radnje, odnosno povrede javnog poretka utvrđene zakonom ili drugim federalnim
propisom,
2.) predviđenost prekršajne kazne i zaštitne mjere zakonom ili drugim federalnim propisom.

2.) Prostorno i vremensko važenje propisa o prekršajima!

Činjenica je da kada je riječ o prostornom i vremenskom važenju; za prostorno važenje imamo da se na području
bosanskog kantona primjenjuju one odredbe koje je donio taj kantonalni organ.

Vremensko važenje, u načelu, odgovornost za prekršaj određuje se po propisu koji je važio u vrijeme izvršenja
prekršaja. Od tog pravila Zakon o prekršajima Kantona Sarajevo čini izuzetak u interesu učinioca, propisujući da će
novi propis o prekršaju primjeniti i na prekršaj koji je učinjen prije njegovog stupanja na snagu, ako je blaži za
učinioca. Pod blažim propisom podrazumijeva se propis koji predviđa blažu vrstu kazne ili koji predviđa manju
kaznu ili koji pored kazne ne predviđa zaštitnu mjeru.

3.) Sankcije za prekršaje!

Postoje dvije vrste sankcija koje se mogu izricati za učinioce prekršaja:
- prekršajne kazne
- zaštitne mjere.

Prekršajne kazne mogu biti: 1.) kazna zatvora, 2.) novčana kazna i 3.) kazna ukora. Za jedan prekršaj se može
propisati i novčana kazna i kazna zatvora, ali tako da se može izreći samo jedna od njih. Kazna ukora se može
izreći umjesto propisane novčane kazne i kazne zatvora. Rok plaćanja novčane kazne ne može biti kraći od 15
dana niti duži od 3 mjeseca računajući od pravosnažnosti rješenja. Kazna zatvora može se propisati samo
zakonom, a ne može se propisati u trajanju kraćem od jednog dana ni dužem od 30 dana. Kazna zatvora izriče se
na pune dane.

Zaštitne mjere nemaju značaj kazni nego im je svrha da spriječe mogućnost daljeg vršenja prekršaja. Za primjenu
te mjere isto vrijedi načelo zakonitosti. Ona se može izreći samo ako je propisana zakonom. Zakonom se mogu
propisati sljedeće zaštitne mjere: oduzimanje predmeta (predmeti koji su upotrijebljeni za izvršenje prekršaja ili
koji su nastali izvršenjem prekršaja, mogu se oduzeti ako su svojina učinioca, ali i ako nisu), privremeno
oduzimanje dozvole za bavljenje određenim zanimanjem ili određenom djeltanosti (učinocu prekršaja kad je
zloupotrijebio svoje zanimanje ili djelatnost radi izvršenja prekršaja), zabrana upravljanja motornim vozilom,
obavezno liječenje alkoholičara i narkomana, i udaljenje stranca sa teritorije Federacije ( 6 mjeseci do 3 godine).

4.) Organi nadležni za vođenje prekršajnog postupka!

WWW.STUDOMAT.BA 9
UPRAVNO PRAVO – 1 WWW.STUDOMAT.BA

To su: Općinski, prvostepeni sudovi, kantonalni, drugostepeni i viši sud za prekršaje.

Prekršajni postupak vode osnovni i posebni organi. Osnovni organi za vođenje prekršajnog postupka su opštinski
sud za prekršaje, a u drugom stepenu viši sud za prekršaje. Posebni organi za prekršaj su državni organi kada su
na to zakonom izričito ovlašćeni za određene prekršaje.U prvostepenom postupku rješavanja sudija za prekršaj
kao pojedinac, a u drugostepnom postupku vijeće od trojice sudija za prekršaj. Sudovi za prekršaj su samostalni
organi političko-teritorijalne jedinice i u vršenju svoje funkcije su nezavisni i samostalno donose odluke na osnovu
ustava, zakona i drugih propisa i za svoj rad odgovaraju skupštini odgovarajućih političko-teritorijalnih jedinica.

5.) Pojam upravnopravnog odnosa!

Pod upravnopravnim odnosom se podrazumijeva takav pravni odnos u kome organi javne uprave stupaju na
autoritativan način, što znači snagom jače volje.

6.) Državni organi uprave u Federaciji!

U federaciji se pod državnim organima uprave prije svega podrazumijevaju federalna ministarstva i federalni
organi uprave. S druge strane imaju federalne ustanove i to su federalne direkcije i federalni zavodi.

7.) Pojam, tj.bitni elementi upravnog akta!

Pod upravnim aktom podrazumijeva se akt koji se na autoritativan način odlučuje o jednom konkretnom
upravnopravnom slučaju. Pod elementima upravnog akta podrazumijevaju se sljedeći elementi: 1.) konkretan
(pojedinačan), odnosi se na konkretan slučaj; 2.) autoritativan- to znači njegova primjena ne zavisi od dobijanja
saglasnosti s druge strane.

8.) Izvori upravnog prava!

To su ustav (Federacije i RS), zakoni, podzakonski akti (uredbe sa zakonskom snagom; saziva se vlada i
predstavnici i oni koji donose te uredbe), odluke, rezolucije, smjernice, itd. Materija upravnog prava, po pravilu se
regulira podzakonskim aktima.

9.) Odnos organa uprave!

Može biti negativan, pozitivan i može biti aktivan. Negativni odnos je odnos kad se organi uprave pojavljuju bez
mogućnosti da utiču na zaštitu njihovih prava (prema pojedincima). Drugi odnos organa uprave prema
pojedincima je onaj odnos u kome pojedinci, odnosno građani mogu kod organa uprave da nastupaju sa
određenim zahtjevom. Organi uprave im omogućuju obezbjeđivanje školskog, obrazovnog sistema i drugih stvari
koje su bitne za normalno funkcioniranje društva. Aktivni odnos je odnos gdje se pojedinci pojavljuju sa nekim
pravima koje oni samostalno ostvaruju bez obzira na ovlašćenja koja imaju organi uprave. To je recimo sloboda
kretanja, sloboda vjeroispovijesti, itd.

10.) Vrste organa uprave!

Vrste organa uprave: državni i nedržavni organi. Državni su oni koji vrše javna ovlašćenja (to su uglavnom
preduzeća i druga pravna lica koja imaju zakonom dano pravo kojim vrše upravnu situaciju).

11.) Stranke u prekršajnom postupku!

To su okrivljeni i ovlašćeni. Okrivljeni ima pravo da se brani sam ili uz stručnu pomoć branioca.

Ovlašćeni ima pravo da predlaže dokaze, da stavlja druge prijedloge, da ističe zahtjev za naknadu štete i da
ostvaruje druga prava predviđena ovim zakonom.

12.) Povrat u pređašnje stanje!

Povrat u pređašnje stanje je vanredno pravno sredstvo kojim se uklanjaju nepovoljne posljedice koje su nastale za
stranku usljed propuštanja radnje postupka do kojeg je došlo bez njene krivice.
Prema tome, ustnova povrata u pređašnje stanje ima za cilj da pomogne stranci koja je zbog propuštanja radnje
pretrpjela štetu što više ne može preduzeti tu pravnu radnju. Na primjer, kad stranka nije u zakonskom roku
uložila žalbu protiv prvostepenog rješenja, pa zbog toga njena stvar ne može biti iznesena na rješavanje
drugostepenom organu.

13.) Djelatnost organa uprave!

Djelokrug predstavlja generalno odreženo područije djelatnosti koje u ukupnosti funkcija upravnih organa
određenog nivoa vlasti pripada određenom upravnom organu. Po pravilu se djelokrug određuje prilikom osnivanja
određenih upravnih organizacija, tj. zakonom odnosno odlukom gradskog ili općinskog vijeća.

Nadležnost je određuje tek nakon što je određen djelokrug određenog organa uprave i to po pravilu materijalno
pravnim propisima. Nadležnost se može definisati kao pravo i dužnost organa uprave za vršenje određenog
upravnog posla ili grupe poslova. Svaki organ dužan je da se podržava svoje nadležnosti u pozitivnom ili

WWW.STUDOMAT.BA 10
UPRAVNO PRAVO – 1 WWW.STUDOMAT.BA

negativnom smislu, tj. ne smije raditi posao na koji nije nadležan, a ne smije se ni uzdržavati od poslova za koje je
nadležan.

14.) Razlika između rješenja i zaključka!

Rješenje donosi stvarno i mjesno nadležan organ, a na osnovu činjenica utvrđenih u postupku. Rješenje se donosi
većinom glasova prisutnih članova. Rješenje potpisuje službena osoba koja ga donosi. Svako rješenje doneseno u
upravnom postupku se po pravilu mora kao takvo i označiti. Po pravilu se donosi pismeno. Pismeno rješenje
obavezno sadrži: naziv organa, broj i datum, uvod, dispozitiv, obrazloženje, uputstvo o pravnom lijeku, potpis
ovlaštene osobe i pečat organa.
Zaključkom se odlučuje o svom pitanjima što se tiču postupka. Njime se odlučuje i o onim pitanjima koja se ne tiču
samog postupka, ali koja se pojave kao sporedna u vezi sa provođenjem postupka, a koja se ne rješavaju
rješenjem. Zaključak donosi službeno lice koje vrši onu radnju postupka pri kojoj se pojavilo pitanje koje je
predmet zaključka ako nije drugačije propisano. U zaključku se mora odrediti rok u kojem se jedna radnja ima
izvršiti ako se zaključkom nalaže izvršenje neke radnje. Zaključak se po pravilu saopštava zainteresovanim licima
usmeno. Protiv zaključka može se izjaviti posebna žalba samo ako je to zakonom izričito predviđeno.

15.) Izuzeće!
Izuzeće se odnosi na učesnike u postupku i druga lica koja učestvuju u postupku kada se smatra opravdanom
osnova da će biti pristrasan u svom odlučivanju.
Zakon o prekršajima taksativno navodi slučajeve kada se ima izuzeti sudija za prekršaje i drugo službeno lice koje
učestvuje u prekršajnom postupku. To su sljedeći slučajevi:
- ako je oštećen prekršajem,
- ako mu je okrivljeni, podnosilac zahtjeva, oštećeni ili njegov zastupnik, odnosno njegov punomoćnik, bračni drug
ili srodnik po krvi liniji do bilo kog stepena u pobočnoj liniji do četvrtgo stepena, a po tazbini do drugog stepena.,
- ako je sa okrviljenim, tužiocem ili oštećenim staraoca, usvojioca, usvojenika, hranioca ili hranjenika,
- ako je u toj prekršajnoj stvari učestvovao kao predstavnik pravnog lica, zastupnik ili punomoćnik oštećenog, ili je
saslušan kao svjedok, ili kao vještak,
- ako postoje sumnje u njegovu nepristrasnost.

Tu je neophodna objektivnost i nepristrasnost. Izuzeće može tražiti stranka, a i sam sudija za prekršaje je
obavezan tražiti izuzeće kada sazna da postoji koji od razloga za izuzeće.

*16.) Pojam i elementi rješenja!

Pod pojmom se podrazumijeva odluka koja je izražena u dispozitivu i predstavlja odluku o glavnoj stvari.

Rješenje o prekršaju sadrži uvod, izreku (dispozitiv), obrazloženje, upustvo o pravnom lijeku, kao i broj, datum,
potpis ovlašćenog lica i pečat federalnog organa.

17.) Zaključak!
Zaključkom se odlučuje o svim pitanjima koja se tiču postupka. Njime se odlučuje i o onim pitanjima koja se ne
tiču samog postupka, ali koja se pojave kao sporedna u vezi sa provođenjem postupka, a koja se ne rješavaju
rješenjem (na primjer, zaključak o troškovima postupka).
Zaključak donosi službeno lice koje vrši onu radnju postupka pri kojoj se pojavilo pitanje koje je predmet zaključka
ako nije drukčije propisano.
U zaključku se mora odrediti i rok u kom se jedna radnja ima izvršiti ako se zaključkom nalaže izvršenje neke
radnje.
Zaključak se po pravilu saopštava zainteresovanim licima usmeno.

18.) Redovni pravni lijek!

Redovni pravni lijekovi u prekršajnom postupku su: žalba i prigovor jer se njima može pobijati prvostepeno
rješenje koje nije postalo formalno pravosnažno.
Protiv rješenja o prekršaju može se izjaviti žalba drugostepenom organu. Žalbu može izjaviti u slučaju kada je
postupak obustavio podnosilac zahtjeva, a kada je okrivljeni proglašen krivim, žalbu mogu izjaviti okrivljeni i
podnosilac zahtjeva. Žalba se izjavljuje u roku od 8 dana od dana usmenog saopštavanja rješenja, odnosno od
dana dostavljanja o prekršaju. Žalba ima suspenzivno dejstvo. Prvostepeni organ će odbaciti žalbu ako je ona
neblagovremena i nedopuštena. Protiv rješenja o odbacivanju žalbe žalilac može izjaviti žalbu u roku od 3 dana.
Drugostepeni organ rješavajući po žalbi može rješenje o prekršaju potvrditi, preinačiti ili ukinuti.

19.) Vanredni pravni lijek!

Vanredna pravna sredstva imaju dva: a.) ponavljanje postupka i b.) zahtjev za zaštitu zakonitosti i zahtjev za
ljudsku zaštitu. Ponavljanje postupka u korist kažnjenog može se dozvoliti kada je prekršajni postupak završen
pravosnažnim rješenjem:

WWW.STUDOMAT.BA 11
UPRAVNO PRAVO – 1 WWW.STUDOMAT.BA

- ako se dokaže da je rješenje zasnovano na lažnoj ispravi ili na lažnom iskazu svjedoka ili vještaka,
- ako se dokaže da je do rješenja došlo usljed krivičnog djela sudije za prekršaje ili drugog službenog lica koje je
učestvovalo u postupku,
- kada se utvrdi da je kažnjeni za istu radnju već kažnjen u prekršajnom postupku, ili za istu radnju prije
donošenja rješenje o prekršaju proglašen krivim u krivičnom postupku, ili po postupku po privrednim prestupima,
- kada se iznose nove činjenice ili podnesu novi dokazi koji bi doveli do drugačijeg rješenja da su bili poznati u
ranijem postupku.

Zahtjev za ponavljanje mogu podnijeti kažnjeni i nadležni tužilac, a poslije smrti kažnjenog zahtjev mogu podnijeti
njegov bračni drug, srodnik po krvi u prvoj liniji, zakonski zastupnik, usvojilac i usvojenik. O zahtjevu za
ponavljanje postupka rješava opštinski sud za prekršaje koji je donio prvostepeno rješenje. Sud će odbaciti zahtjev
ako na osnovu zahtjeva i dokaza iz spisa predmeta ranijeg postupka utvrdi: da je zahtjev podnijelo neovlašćeno
lice ili da je neblagovremeno podnesen ili da nema uslova za ponavljanje postupka ili da činjenice i dokazi na
kojima se zahtjev zasniva očigledno nisu podobni da se na osnovu njih dozvoli ponavljanje. Zahtjev za ponavljanje
postupka ne odlaže izvršenje rješenja.
Zahtjev za zaštitu zakonitosti mogu podnijeti nadležni tužilac i kažnjeni protiv pravosnažnog rješenja ako je
povrijeđen zakon, ali samo ako je rješenjem izrečena kazna zatvora ili zaštitna mjera privremene zabrane
bavljenjem određenim zanimanjem ili djelatnošću. Zahtjev o zaštiti zakonitosti rješava viši sud za prekršaj.

20.) Izvršenje rješenja i zaključka!

21.) Administrativna i novčana izvršenja!

WWW.STUDOMAT.BA 12