USTROJSTVO I DJELOVANJE JAVNOG SEKTORA – 2.

KOLOKVIJ

USTANOVE
 najčešći pravni oblik i ustrojbeni oblik u javnom sektoru
 ustrojbeni oblik nije isto što i pravni oblik! – npr. agencije, zavodi, centri
 posebno zastupljene u društvenim djelatnostima (školstvo, znanost i visoko obrazovanje,
zaštita kulturnih dobara, zdravstvena zaštita, soc.skrb)

DEFINIRANJE USTANOVE – 2 PRISTUPA

 1. U FORMALNOM (organizacijskom) SMISLU
o ustanova se promatra kroz pojedine organizacijske oblike koji postoje u pojedinim
djelatnostima
o npr. dječji vrtić, fakultet, bolnica, agencija, zavod, itd.
 2. U SADRŽAJNOM (materijalnom) SMISLU
o ustanova se promatra kao ukupnost djelatnosti koji pojedini organizacijski oblik
ostvaruje
o npr. obrazovanje, znanost, kultura

POJAM USTANOVE
 zakon o ustanovama (NN 76/93, 29/97, 47/99, 35/08, 127/19):
 „Ustanova je prava osoba koja se osniva za trajno obavljanje djelatnosti od javno
interesa sukladno posebnom zakonu.“
 elementi pojma: 1. pravna osoba, 2. trajno obavljanje djelatnosti, 3. obavljanje djelatnosti
od javnog interesa

VRSTE USTANOVA
 kriteriji razlikovanja ustanova s obzirom na uslugu:
1. s obzirom na obveznost korištenja usluga ustanove
a) ustanove koje obavljaju obveznu službu
b) ustanove koje obavljaju fakultativnu službu
2. s obzirom na naplativost usluga ustanove
a) ustanove s naplatnim uslugama
b) ustanove s besplatnim uslugama

PRAVNO UREĐENJE USTANOVA

 lex generalis – Zakon o ustanovama
 lex specialis – npr. Zakon o zdravstvenoj zaštiti, Zakon o djelatnosti u visokom
obrazovanju itd.
 Zakon o ustanovama razlikuje ustanove i javne ustanove (podvrsta)
  odredbe koje se odnose na ustanove primjenjuju se i na javne ustanove osim ako neko
pitanje nije posebno regulirano za javne ustanove

POSEBNOSTI PRAVNOG UREĐENJA JAVNIH USTANOVA

 zakonom o ustanovama je određeno da se djelatnost ili dio nje obavlja kao javna služba –
nužno povjerenje određenih javnih ovlasti da bi se djelatnost mogla obavljati
 osnivač je javnopravno tijelo
 pravna osnova za povjerenje javnih oblasti je zakon ili odluka javnopravnih tijela na
temelju zakona

JAVNE SLUŽBE
 javne službe – različite djelatnosti s više ili manje ekonomsko-komercijalnih elemenata
koje se obavljaju a) u javnom interesu, b) pod posebnim pravnim režimom, i c) za
koje javna vlast (državna ili lokalna) snosi dio financijskih, organizacijskih i drugih
tereta te konačnu odgovornost prema građanima (radi kojih se te usluge i obavljaju)
 a) javni interes – izražava ga politička vlast zakonima
 b) posebni pravni režim – zakon ili opći akt jedinice lokalne samouprave (ako je riječ o
djelatnosti iz njezinog samoupravnog djelokruga) – u pravilu propis kojim se određuje i
pravila obavljanje te djelatnost
 c) odgovornost – pravna i politička (svi građani)

JAVNE OVLASTI
 javne ovlasti – ovlasti javnopravnog subjekta da, u sklopu djelatnosti koje je osnovan,
obavlja određene poslove inače karakteristične za tijela državne uprave:
1. svojim općim aktima regulira određene odnose, i/ili
2. rješava u pojedinačnim upravnim stvarima o pravima, obvezama i pravnim
interesima fizičkih i pravnih osoba, i /ili
3. obavlja druge javne ovlasti (npr. vođenje očevidnika, provođenje nadzora)
 pravni temelj – zakon ili odluka na temelju zakona

NAČELA ZA OBAVLJANJE DJELATNOSTI USTANOVA

1) načelo samostalnosti – djelatnost obavljaju samostalno (iznimke – zakon)
2) načelo zakonitosti – odnosi se na osnivanje, akte i rad ustanove
3) načelo kontinuiteta (trajnosti) – odnosi se na karakter pružanja usluge
4) načelo dužnosti pružanja usluge – po ispunjenju zakonskih pretpostavki
5) načelo jednakosti korisnika – jednakopravnost u pružanju usluga
6) načelo javnosti – javnost rada, osim osobnih podataka koji se čuvaju
7) načelo nemerkantilnosti – ako ostvaruje dobit – ulagati u djelatnost
MREŽE USTANOVA
 djeluju u djelatnostima 1. predškolskog odgoja, 2. osnovnog i srednjeg školstva, 3.
socijalne skrbi i 4. zdravstva
 stvaraju se na lokalnoj i državnoj razini – donosi nadležno tijelo polazeći od različitih
kriterija:
a) ravnomjernog razvoja sustava ustanova,
b) zadovoljavanja određenih potreba građana za uslugom koju pružaju određene
ustanove,
c) dostupnosti ustanove korisnicima,
d) stalnosti pružanja usluga,
e) racionalnosti ustrojstva u pružanju usluga (npr. odnos broja korisnika i ustanova)
f) racionalnosti u trošenju sredstva
 može biti horizontalna ( jedinstveni planovi i programi te jednake usluge – npr. osnovno
školstvo) i vertikalna (različite razine usluga u različitim vrstama ustanova u sklopu iste
djelatnosti – npr. zdravstvena zaštita)

PRIMJERI MREŽA USTANOVA I NJHOVO OSNIVANJE

a) mreža dječjih vrtića – donosi predstavničko tijelo jedinice lokalne samouprave i grada
Zagreba
b) mreža školskih ustanova – predlažu osnivači škola za svoje područje, ministarstvo
izrađuje konačni prijedlog mreže za područje RH, a mrežu za područje RH donosi Vlada

OSNIVAČI USTANOVA
 osnivači ustanova (općenito) mogu biti domaće i strane fizičke i pravne osobe
 kada govorimo o JAVNIM ustanovama, osnivači mogu biti:
a) RH – Hrvatski sabor, Vlada, ministarstvo,
b) jedinice lokalne i područne samouprave – u okviru svojeg samoupravnog djelokruga i
sukladno zakonu,
c) (druge) fizičke i pravne osobe – ako je to zakonom izrijekom dopušteno,
d) jedinice lokalne i područne samouprave + fizička i pravna osoba – ako je to zakonom
izrijekom dopušteno,
e) dvije ili više jedinica lokalne i područna samouprave – pod jednakim uvjetima kao i
kada je osnivač jedna jedinica

OSNIVANJE USTANOVE – OBLIK AKTA O OSNIVANJU

 akt o osnivanju ustanova može poprimiti jedan od sljedećih oblika, ovisno o tome tko je
osnivač:
a) zakon – Hrvatski sabor,
b) uredba - Vlada
c) rješenje – nadležno ministarstvo,
d) odluka predstavničkog tijela – jedinica lokalne ili područne samouprave,
e) sporazumom – dvije ili više jedinica lokalne i područne samouprave,
f) odlukom – (druge) fizičke i pravne osobe (npr. senat sveučilišta), te
 g) ugovorom o osnivanju – više različitih osnivača (npr. grad i pravna osoba)
 kad osnivač nije RH (Sabor, Vlada, ministarstvo), akt o osnivanju treba dobiti prethodnu
suglasnost nadležnog tijela državne uprave, s obzirom na djelatnost za koju se osniva, o
ispunjavanju zakonskih pretpostavki

SADRŽAJ AKTA O OSNIVANJU USTANOVE

 akt o osnivanju ustanove sadrži podatke o :
1) tvrtki/nazivu/imenu te sjedištu/prebivalištu osnivača,
2) nazivu i sjedištu ustanove,
3) djelatnosti ustanove,
4) organima, upravljanju i vođenju poslova ustanove,
5) sredstvima za osnivanje i početak rada te njihovim izvorima,
6) načinu raspolaganja dobiti,
7) načinu pokrivanja gubitka,
8) eventualnim ograničenjima glede stjecanja, opterećivanja i otuđivanja imovine, i
9) međusobnim pravima i obvezama osnivača i ustanove

NAZIV USTANOVE
 mora upućivati na djelatnost ustanove i biti istaknut na zgradi ustanove
 mora se razlikovati od naziva već registrirane ustanove
 riječi „država“, „republika“ i „Hrvatska“ ili izvedenice istih mogu biti dio naziva
samo ako se ustanova osniva zakonom (Hrvatski sabor) ili uz odobrenje Vlade
 nazivi ili izvedenice naziva jedinica lokalne ili područne samouprave samo uz
odobrenje predstavničkog tijela jedinice
 može sadržavati ime ili dio osobnog imena samo uz pristanak te osobe
 može upotrebljavati i skraćeni naziv ako je upisan u registar (npr. HZZO)
 mora biti na hrvatskom jeziku i latiničnom pismu (iznimka – 1. ako su riječi u nazivu
uobičajene u hrvatskom jeziku, 2. ako nema odgovarajuće riječi u hrvatskom jeziku ili 3.
ako je riječ o mrtvom jeziku – npr. latinski)
 može se promijeniti samo odlukom osnivača – upisuje se u Registar

SJEDIŠTE USTANOVE
 mjesto u kojem ustanova obavlja svoju djelatnost
 ako djelatnost obavlja u više mjesto – mjesto u kojem je sjedište poslovodnog tijela
(upravnog vijeća)
 sjedište mora biti na teritoriju RH
 može se promijeniti samo odlukom osnivača i upisuje se u Registar
DJELATNOST USTANOVE
 određuje se aktom o osnivanju
 može se promijeniti odlukom upravnog vijeća, uz prethodnu suglasnost osnivača
(ako zakonom ili aktom o osnivanju nije drugačije određeno)
 upisuje se u sudski registar
 može se početi obavljati kada je:
a) ustanova upisana u sudski registar, i
b) zaprimljeno konačno rješenje nadležnog tijela kojim se potvrđuje da su ispunjeni
svi uvjeti za obavljanje djelatnosti
 mogu se obavljati i druge djelatnosti koje služe obavljanju upisanih, ali samo ako se
obavljaju u manjem opsegu ili se uobičajeno obavljaju uz upisanu djelatnost
(pomoćne djelatnosti)

POSTUPAK OSNIVANJA JAVNE USTANOVE

 počinje donošenjem akta o osnivanju, a završava upisom u „registar ustanova“(vode ih za
svoja područja nadležni trgovački sudovi, e- registar za cijelu RH) – SUDSKI
REGISTAR
 tijek postupka osnivanja ustanove:
1) donošenje akta o osnivanju i dostava na provjeru usklađenosti sa zakonom
nadležnom tijelu državne uprave (ako osnivač nije državno tijelo – Sabor, Vlada
ili ministarstvo) – predmnijeva o šutnji uprave,
2) provjera ispunjenosti zakonskih pretpostavki glede prostora, opreme i
sredstava,
3) provjera ispunjavanju pretpostavki u odnosu na postojeću mrežu ustanova,
4) osnivač imenuje privremenog ravnatelja po kojem se odnosi statut (još nema
upravnog vijeća),
5) donose se ostali opći akti potrebni za rad ustanove (pravilnici i odluke),
6) raspisuje se natječaj za izbor djelatnika i potom provodi postupak njihovog
izbora,
7) formira se upravo vijeće,
8) podnosi se prijava za upis ustanove u registar ustanova nadležnom trgovačkom
sudu

USTROJSTVO USTANOVE – PODRUŽNICE

 uređuje se statutom, a sukladno zakonu i aktu o osnivanju
 ustanova može osnivati podružnice (upisuju se u registar ustanova)
 podružnica – ustrojbena jedinica za koju se aktom o osnivanju ili statutom određuje
da obavlja dio djelatnosti ustanove i sudjeluje u pravnom prometu, ali bez posebnog
pravnog subjektiviteta (prava i obveze preuzima ustanova)
 mogu im se dati različiti nazivi – npr. odjeli, centri, područni uredi, područne službe,
područne jedinice, poslovne jedinice, itd.

UPRAVLJANJE USTANOVOM – UVOD

  tijela upravljaju ustanovom:
1) upravno vijeće,
2) ravnatelj,
3) stručni voditelj,
4) stručno vijeće,
5) ostala tijela

UPRAVNO VIJEĆE – IMENOVANJE, RAZRJEŠENJE, MANDAT

 ustanovom upravlja upravno vijeće (mogu nositi i druge nazive – posebni zakoni –
npr. školski odbori)
 ako se ne osnuje, ravnatelj ima sva prava koja ima upravno vijeće, osim ako zakonom
nije drugačije određeno
 sastav, imenovanje, mandat i donošenje odluka utvrđuju se zakonom, aktom o
osnivanju i statutom
 ako posebnim zakonom nije određeno drugačije, predstavnike osnivača u upravno
vijeće imenuje:
1) Vlada – osnivač državno tijelo,
2) izvršno tijelo jedinice – osnivač jedinica lokalne ili područne samouprave,
3) tijelo pravne osobe određeno aktom o osnivanju – osnivač druga pravna
osoba,
4) osoba određena aktom o osnivanju – osnivač fizička osoba

UPRAVNO VIJEĆE – OVLASTI

 ovlasti upravnog vijeća prema Zakonu o ustanovama:
1) imenovanje i razrješavanje ravnatelja,
2) donosi statut uz suglasnost osnivača,
3) donosi druge opće akte ustanove,
4) predlaže osnivaču promjenu djelatnosti,
5) donosi i nadzire izvršenje programa rada i razvoja ustanove,
6) odlučuje o financijskom planu i godišnjem obračunu,
7) obavlja druge poslove utvrđene zakonom, aktom o osnivanju i statutom

RAVNATELJ – OVLASTI
 ravnatelj – voditelj ustanove (posebnim zakonom može biti ustrojen pod drugim
nazivom – npr. rektor, dekan, intendant)
 vodi i odgovoran je i za stručni rad ako zakonom ili aktom o osnivanju, s obzirom na
djelatnost i opseg rada, nisu odvojene poslovodna funkcija i funkcija vođenja stručnog
rada
 ovlasti ravnatelja prema Zakonu o ustanovama:
1) organizira i vodi rad i poslovanje ustanove,
2) predstavlja i zastupa ustanovu te poduzima pravne radnje u ime i za račun
ustanove,
3) odgovora za zakonitost rada ustanove,
 4) donosi opće akte (osim statuta), ali samo ako je to propisano zakonom ili
statutom,
5) dostavlja statut i opće akte na upravni nadzor (zakonitost akta) nadležnom
tijelu,
6) obavlja druge poslove određene zakonom, aktom o osnivanju i statutom

RAVNATELJ – IMENOVANJE
 imenuje i razrješava ga upravno vijeće, ako posebnim zakonom nije drugačije određeno
 zakonom ili aktom o osnivanju može se odrediti da ravnatelja javne ustanove imenuje
Vlada, ministarstvo ili predstavničko tijelo lokalne samouprave
 mandat 4 godine – moguće ponovno imenovanje
 uvjeti za imenovanje određuju se posebnim zakonom, aktom o osnivanju i statutom
 postupak imenovanja: 1) javni natječaj (ako je osnivač RH, jedinica lprs ili pravna
osoba kojoj je osnivač RH ili jedinica) ili 2) sukladno aktu o osnivanju (drugi osnivači)
– osim ako posebnim zakonom nije određeno drugačije (npr. dekan fakulteta)
 javni natječaj – objava na mrežama stranica ustanova (osnivač javne ustanove RH ili
jedinica samouprave – i u Narodnim novinama) – sadrži, uvjete, mandatno razdoblje,
rokove
 ako se nitko ne prijavi ili ne bude izabran, javni natječaj se ponavlja i imenuje se vršitelj
dužnosti (najduže do godine dana)

RAVNATELJ – RAZJRŠENJE
 razrješenje (prestanak dužnosti prije isteka mandata) – vrši tijelo koje ga i imenuje:
razlozi:
a) ako sam zatraži,
b) ako nastanu razlozi koji dovode do prestanka ugovora o radu,
c) ako ne postupa po propisima ili općim aktima ustanove, ne izvršava ili postupa
protivno odlukama tijela ustanove,
d) ako nesavjesnim ili nepravilnim radom prouzroči veću štetu ustanovi ili nesavjesno
obavlja dužnost tako da nastanu ili mogu nastati veće smetnje u obavljanju djelatnosti
ustanove
 u slučaju razrješenja se imenuje vršitelj dužnosti i raspisuje javni natječaj za izbor
novog ravnatelja u roku od 30 dana od dana imenovanja vršitelja dužnosti

STRUČNI VODITELJ
 vodi i odgovara za stručan rad ustanove
 ako nije predviđen – dužnosti obavlja ravnatelj
 uvjeti, prava i dužnosti i odgovornosti utvrđuju se zakonom, aktom o osnivanju i statutom
 imenuje ga i razrješava upravno vijeće po prethodno pribavljenom mišljenju stručnog
vijeća (ako ga ustanova ima)
 na postupak imenovanja i razrješenja se primjenjuju odredbe o ravnatelju (ako nije
drugačije propisano statutom)
  npr. voditelj studija na visokoobrazovnoj ustanovi

STRUČNO VIJEĆE I OSTALA TIJELA USTANOVE

 ustanova ga može imati, osim ako je posebnim zakonom propisana obveza
 raspravlja i odlučuje o stručnim pitanjima rada ustanove
 daje upravnom vijeću, ravnatelju i stručnom voditelju mišljenja i prijedloge glede
organizacije rada i uvjeta za razvitak djelatnosti te drugih poslova
 vijeća, povjerenstva, odbori ustanove
 ustanova može osnivati i druga tijela svojom odluko (statutom ili drugim općim aktom
upravnog vijeća ili odlukom ravnatelja)

OPĆI AKTI USTANOVE – STATUT

 statut i drugi opći akti (najčešće pravilnici – npr. o ustrojstvu radnih mjesta i ustrojbenim
jedinicama)
 statutom se uređuju:
1) uvjeti i način obavljanja djelatnosti ustanove,
2) osnivanje podružnice, njezin naziv, sjedište, djelatnost,
3) sastav, način imenovanja, odnosno izbor članova, trajanje mandata upravnog
vijeća, djelokrug i način donošenja odluka,
4) uvjeti za izbor ravnatelja i mandat,
5) funkcija stručnog voditelja, njegov djelokrug rad i ovlasti, postupak imenovanja
odnosno razrješenja, uvjeti za imenovanje i trajanje mandata,
6) stručno vijeće ustanove, sastav, djelokrug i ovlasti nadležnosti,
7) drugi nadzorni, stručni i savjetodavni organi ustanove,
8) stručno vijeće i drugi organi podružnice ustanove,
9) način objavljivanja statuta i općih akata,
10) kako se upotrebljava dobit ustanove,
11) visina vrijednosti imovine do koje ustanova može raspolagati bez suglasnosti
osnivača,
12) način obavještavanja javnosti o obavljanju dužnosti,
13) koji se podaci smatraju trajnim

DONOŠENJE I OBJAVLJIVANJE STATUTA I DRUGIH OPĆIH AKATA

 statut donosi upravno vijeće uz suglasnost osnivača, a može biti i drugačije određeno
zakonom i aktom osnivanju
 javna ustanova dužna je odredbe akta o osnivanju, statuta i drugih općih akata kojima se
uređuje rad ustanove učiniti dostupnim javnosti na pogodan način – objava na mrežnim
stranicama ustanove (može biti propisana ili određena i drugačija objava – npr. u
Narodnim novinama, u službenom glasilu grada)
 statut može stupiti na snagu najranije na dan nakon objave
 odredbe statuta ne mogu imati povratno djelovanje
 ostale opće akte donosi upravno vijeće, osim ako posebni zakonom ili statutom nije
propisano da ih donosi ravnatelj
JAVNOST RADA USTANOVE
 rad ustanove je javan - to podrazumijeva i sljedeće obveze:
 ustanova je dužna pravodobno i istinito obavještavati javnost o obavljanju djelatnosti
ili dijela djelatnosti za koju je osnovana, kao i o načinu i uvjetima davanja svojih
usluga, na način određen statutom ustanove, a sukladno zakonu i aktu o osnivanju
 ustanova je dužna na svojim mrežnim stranicama objaviti podatke o uvjetima i
načinu pružanja usluga
 ustanova je dužna u razumnom roku dati sredstvima javnog priopćavanja informacije
o obavljanju djelatnosti i omogućiti uvid u dokumentaciju koja nije zaštićena
propisima o tajnosti i zaštiti osobnih podataka

IMOVINA USTANOVE
 imovinu ustanove čine:
1) sredstva za rad koja su pribavljena od osnivača prilikom osnivanja ustanove,
2) sredstva stečena pružanjem usluga i prodajom proizvoda i
3) sredstva pribavljena iz drugih izvora (državni proračun, proračuni jedinica,
zaklade, donacije, sponzorstvo, darovi, ulaganja)
 ustanova ne može bez suglasnosti osnivača ustanove, odnosno organa kojeg je on
odredio, steći, opteretiti ili otuđiti nekretninu i drugu imovinu čija je vrijednost veća od
vrijednosti utvrđene aktom o osnivanju ili statutom
 ustanova odgovara za obveze cijelom svojom imovinom, a osnivač ustanove
solidarno i neograničeno odgovara za njezine obveze
 dobit se mora upotrijebiti za obavljanje i razvoj djelatnosti ustanove, a osnivač može
odlučivati da se upotrijebi i za obavljanje i razvoj djelatnosti druge ustanove kojoj je on
osnivač

NADZOR NAD RADOM USTANOVE

a) UPRAVNI NADZOR
o nadzor zakonitosti akte te zakonitosti rada i postupanja
o provodi nadležno tijelo državne uprave u čijem je djelokrugu djelatnost
(ministarstvo), a posebnim zakonom se može odrediti drugo tijelo javnog sektora za
njegovo provođenje
b) STRUČNI NADZOR
o nadzor obavljanja djelatnosti u skladu s propisima koji sadrže pravila struke
o provode stručna tijela, a u okviru njih stručnjaci, određeni zakonom ili odlukom
temeljem zakona
c) FINANCIJSKO POSLOVANJE
o nadzor zakonitosti, svrhovitosti i pravodobnosti korištenja proračunskih
sredstava
o nadležno tijelo državne uprave (ministarstvo financija), Državni ured za reviziju i
tijela unutarnje kontrole same ustanove
UKIDANJE USTANOVE KAO REZULTAT NADZORA USTANOVE
 ako se, tijekom provođenja nadzora, utvrdi da ustanova učestalo:
1) donosi opće akte suprotne Ustavu, zakonu ili drugom propisu,
2) čini teže povrede zakona ili drugog propisa u obavljaju djelatnosti radi koje je
osnovana, ili
3) ostvaruje dobit, a ne postupa s dobiti u cilju obavljanja i razvoja djelatnosti
ustanove, odnosno za razvoj i obavljanje djelatnosti druge ustanove
 nadzorno tijelo obavijestiti će o tome osnivača ustanove i istodobno predložiti
trgovačkom sudu kod kojeg je ustanova upisana u registar ustanova da donese presudu
o ukidanju ustanove
 sud o tom slučaju postupa sukladno propisima o okidanju trgovačkog društva

STATUSNE PROMJENE USTANOVA

 odluke o statusnim promjenama donosi osnivač
 statusne promjene ustanova dijelimo na:
a) pripajanje drugoj postojećoj ustanovi
b) spajanje u novu ustanovu,
c) podjelu na više ustanova,
d) pretvorbu ustanove u trgovačko društvo,
e) spajanje s trgovačkim društvom

PRESTANAK USTANOVE
 načini prestanka ustanove:
1) pravomoćnošću sudske odluke kojom je utvrđena ništavost upisa ustanove u
sudski registar,
2) pravomoćnošću odluke o zabrani obavljanja djelatnosti za koju je osnovana,
3) pravomoćnošću sudske presude o ukidanju ustanove,
4) prestankom važenja dozvole odnosno ugovora o koncesiji za obavljanje
djelatnosti za koju je ustanova osnovana,
5) odlukom osnivača o prestanku ustanove,
6) određenim statusnim promjenama,
7) u drugim slučajevima određenim zakonom ili aktom o osnivanju

NAČINI PRESTANKA RADA USTANOVE

 ustanova može prestati s radom:
a) trenutačnim prekidom rada – uz utvrđivanje načina zadovoljavanja onih potreba i
interesa koji nisu realizirani u toj ustanovi
b) sukcesivno – mora biti vidljivo iz akta o prestanku ustanove
AGENCIJE – POJAM I OBILJEŽJA
 agencije – teško precizno definirati (pravna osoba s javnim ovlastima, samostalna i
neovisna, neprofitna pravna osoba s javnim ovlastima,…) – ne postoji „Zakon o
agencijama“
 osnovna obilježja agencija:
1. utemeljena su brojnim zakonima (npr. AOO, AZVO) i uredbama Vlade (npr.
APPN) i formalno su izdvojene iz sustava državne uprave (nisu obuhvaćene općim
propisima o državnoj upravi) – javni službenici,
2. često objedinjuju regulatorne i izvršne funkcije te druge funkcije,
3. odgovorne su Hrvatskom saboru i Vladi koje izvješćuju o svojem radu,
4. pretežito osnivane u procesu pridruživanja članstvu EU (2005.-2012) u nastojanju
reformiranja državne uprave – proces europeizacije prihvaćen bez ozbiljnijeg
promišljanja o položaju agencija u pravnom sustavu,
5. osnivaju se na nacionalnom nivou, najčešće za regulaciju (i/ili nadzor) pojedinih
sektora (npr. energetike, informiranja) ili tržišnog natjecanja u cjelini (npr. AZTN –
Agencija za zaštitu tržišnog natjecanja),
6. u pravilu imaju statut i tijela kao i ustanove ili slično ustanovama (mnoge
formalnopravno i jesu ustanove,
7. financiraju se iz državnog proračuna (proračunski korisnici),
8. razlikuju se regulatorne od izvršnih agencija (teorijska podjela – u praksi učestale
mješovite ovlasti)

NADLEŽNOSTI OSNIVANJA AGENCIJA (OPĆENITO)

 nadležnosti agencija mogu biti:
1. donošenje propisa i utvrđivanje standarda,
2. izdavanje i ukidanje dozvola za obavljanje djelatnosti (pristup tržištu)
3. provođenje nadzora nad poštivanjem propisa u pojedinim područjima,
4. izricanje sankcija,
5. drugi poslovi (npr. informiranja potrošača, dodjela sredstava, vođenje registra,
prikupljanje i obrada podataka, praćenje provedbe propisa, itd.)

SVRHA OSNIVANJA AGENCIJA

 TEMELJNE IDEJE OSNIVANJA AGENCIJA (praksa upućuje na drukčiji stvarni
položaj):
1. ministarstva kao klasične upravne organizacije velikog opsega i broja poslova
karakteriziraju: a) nefleksibilnost, b) pretjerana politizacija u djelovanju, c)
sklonost formalizmu i d) neosjetljivost na potrebe korisnika,
2. stvaranje manjih upravnih organizacija kojima je lakše upravljati,
3. fleksibilnije postupanje,
 4. viša razina specijalizacije i samostalnosti u radu (imaju pravnu osobnost),
5. otvorenost korisnicima, i
6. snažnija podložnost nepolitičkoj kontroli (pravna- pravni okvir, žalbeni postupak,
upravni i sudski nadzor, financijska – financiranje, revizija, izvještavanje,
politička – transparentnost, izvještavanje)

NEDOSTACI AGENCIJA ZAPAŽENI U PRAKSI

a. zamućuju načelo diobe vlasti,
b. pridonose normativnoj inflaciji i slabije poznavanju propisa,
c. politiziranje u imenovanju rukovodećih službenika,
d. neracionalnost (rastrošnost) u poslovanju,
e. često pogodovanje pojedinim subjektima na tržištu (interesnim skupinama ili samima
sebi) – korištenje ekspertnog znanja na neetičan način,
f. slaba javna prepoznatljivost rada i rezultata rada (vidljiva i kroz izvješća – nejasna,
predetaljna, uljepšavaju stvarno stanje, zaobilaze relevantne pokazatelje)

UDRUGE
 udruga – slobodno i dobrovoljno udruživanje više fizičkih, odnosno pravnih osoba radi
zaštite njihovih probitaka ili zauzimanja za zaštitu ljudskih prava i sloboda, zaštitu
okoliša i prirode i održivi razvoj te za humanitarna, socijalna, kulturna, odgojno-
obrazovna, znanstvena, sportska, zdravstvena, tehnička, informacijska, strukovna ili
druga uvjerenja i ciljeve koji nisu u suprotnosti s Ustavom i zakonom, bez namjere
stjecanja dobiti ili drugih gospodarski procjenjivih koristi
 Zakon o udrugama (NN 74/14, 70/17, 98/19) – odredbe se ne primjenjuju na: a) političke
stranke, vjerske zajednice, c)sindikate i d) udruge poslodavaca

OSNOVNE IDEJE PRAVNOG REGULIRANJA UDRUGA

a) građani se udružuju na osnovi Ustavom zajamčenog prava na slobodno udruživanje te
na osnovi zajedničkih interesa,
b) cilj djelovanja udruga nije stjecanje profita već zadovoljavanje interesa stoga su
udruge neprofitne organizacije (iako mogu obavljati i gospodarsku djelatnost – višak
prihoda isključivo za ciljeve udruge – npr. izdavačka djelatnost),
c) udruge nastaju upisom u Registar udruga RH – pojedinačne upise obavljaju upravni
odjeli županija, ali se vodi jedinstveni e-registar dostupan na stranici Ministarstva
pravosuđa i uprave,
d) neke udruge djeluju i kao tijela javne vlasti (osnivanje određeno zakonom – obvezno
članstvo i javne ovlasti – npr. HAK, HOO, HNS)

OSNIVANJE UDRUGE
 udrugu mogu osnivati najmanje tri osnivača („više“)
 postupak osnivanja udruge ima sljedeće faze:
 1. faza inicijative, u kojoj osnivači iniciraju osnivanje udruge s nekim ciljem i
programom koji je u skladu sa zakonom,
2. sazivanje osnivačke skupštine i predlaganje dnevnog reda te skupštine, održavanje
osnivačke skupštine na kojoj se donosi statut, utvrđuje demokratski ustroj
udruge, biraju tijela udruge na osnovi statuta, usvajaju program rada i način
financiranja te donosi odluka o zastupanju udruge,
3. faza upisa u Registar udruga RH – prema sjedištu udruge
 zahtjev za upis, u ime osnivača, podnosi osoba ovlaštena za zastupanje udruge

UPRAVLJANJE UDRUGOM
 udrugom upravljaju članovi neposredno ili putem izabranih predstavnika u tijelima na
način propisan statutom
 skupština – najviše tijelo udruge – svi članovi ili izabrani predstavnici članova, sukladno
statutu
 statutom se može utvrditi drugačiji naziv skupštine i predvidjeti i druga tijela (npr. tajnik,
sud časti)
 mandat članova skupštine se utvrđuje statutom udruge
 udruga imenuje jednu ili više osoba za zastupanje udruge

UDRUŽIVANJE UDRUGA I USTROJBENI OBLICI

 dvije ili više udruga mogu se udružiti i slobodno odabrati naziv
 udruženje udruga može imati svojstvo zasebne pravne osobe
 udruge se mogu učlanjivati u međunarodna udruženja udruga
 udruge mogu osnivati pojedine ustrojbene oblike – npr. podružnice, ogranke, klubove,
itd.

IMOVINA UDRUGE I ODGOVORNOST ZA OBVEZE

 imovinu udruge čine:
a) novčana sredstva od uplate članarina – uplata obvezna za sve članove udruge,
b) prihodi od obavljanja djelatnosti,
c) dobrovoljni prilozi i darovi,
d) financiranje iz državnog proračuna i proračunska jedinica,
e) sredstva iz fondova,
f) sredstva iz drugih imovinskih prava,
 udruga može raspolagati svojom imovinom samo za ostvarivanje ciljeva i obavljanje
djelatnosti određenih statutom udruge, u skladu sa zakonom,
 za svoje obveze udruga odgovara cjelokupnom imovinom
 članovi udruge i članovi njezinih tijela ne odgovaraju za obveze udruge

FINANCIRANJE UDRUGA U RH IZ JAVNIH IZVORA

 državni proračun, proračun jedinice lokalne/područne samouprave, fondovi EU i drugi
  može ako je riječ o „programu ili projektu od interesa za opće dobro u RH“
 obuhvaća aktivnosti u skladu s vrednotama Ustava RH čije provođenje daje „vidljivu
dodanu društvenu vrijednost kojim se podiže kvaliteta života pojedinaca i
unaprjeđuje razvoj šire društvene zajednice“ – praksa: ekstenzivno tumačenje,
politiziranje dodjeljivanja sredstava
 primjeri aktivnosti: 1) promicanje ljudskih prava, 2) ostvarivanje prava nacionalnih
manjina, 3) promicanje i zaštita prava djece. starijih i nemoćnih, invalida, 4) zaštita
potrošača, 5) humanitarna djelatnost, 6) zaštita vrijednosti Domovinskog rata
 sklapanje ugovora na temelju javnog poziva/natječaja ili posebnog propisa – kriterije i
mjerila određuje Vlada uredbom
 obveza udruge najmanje jednom godišnje podnijeti izvješće (onome tko financira i na
stranici)

NADZOR NAD RADOM UDRUGE

a) upravni nadzor – Ministarstvo pravosuđa i uprave
b) nadzor nad prijavom podataka u Registar – nadležna upravna tijela županija
c) inspekcijski nadzor nad obavljanjem djelatnosti udruge – nadležne inspekcije
(inspektori) ovisno o djelatnosti udruge
d) unutarnji nadzor – članovi (upozorenje nadležnom tijelu udruge ili tužba – sud)
e) financijski nadzor – Ministarstvo financija

PRESTANAK UDRUGE
 slučajevi prestanka djelovanja udruge su:
1. odluka skupštine,
2. statusne primjene,
3. protek dvostruko više vremena od vremena predviđenog za održavanje redovne
sjednice skupštine,
4. pravomoćna odluka o ukidanju udruge,
5. stečajem,
6. na zahtjev člana, ako je broj članova udruge pao ispod minimuma, a nadležno
tijelo udruge u roku od godinu dana od nastupanja te činjenice nije donijelo
odluku o primanju novih članova
 zabrana rada udruge više nije predviđena Zakonom o udrugama – zabrana obavljanja
djelatnosti uređena jedinstveno (za sve pravne osobe) posebnim zakonom (Zakonom o
odgovornosti pravnih osoba za kaznena djela, NN 151/03, 110/07, 45/11, 143/12)

KOMORE
 ne postoje kao zaseban pravni oblik (osnovane kao ustanove ili „druge osobe“)
 samostalne, neprofitne organizacije fizičkih i/ili pravnih osoba koje se povezuju
temeljem profesionalnog (stručnog) članstva radi zaštite i promicanja prava i
interesa svojih članova i djelatnosti koje obavljaju
 danas ih u RH karakterizira pretežito obvezno članstvo
  osnivanje određeno zakonom – dobivaju određene javne ovlasti (licenciranje, vođenje
evidencije, stručni nadzor, etički nadzor), a sudjeluju i u kreiranju politike
 komore u RH: gospodarsko – interesna udruženja (HGK, HPK) i profesionalne komore
(npr. HLJK, HKDM, HKMS, HKIG, HKIE, itd. – 17 upisanih u Registru)

FONDOVI
 nisu regulirani posebnim zakonom kao zaseban pravni oblik
 u Sudskom registru se upisuju kao „druge osobe za koje je zakonom propisan upis“
 osniva ih na temelju zakona Republika Hrvatska
 osnivačka prava vrši Vlada
 osnovani su u djelatnostima mirovinskog osiguranja, zaštite okoliša i energetske
učinkovitosti – npr. mirovinski fondovi, Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost
 različita svrha, ustroj i upravljanje u različitim fondovima
 FOND – posebni instrument financiranja javnih potreba – sredstva prikupljena za
unaprijed utvrđenu namjenu (specijalizirani proračun) – odstupanje od načela
proračunskog jedinstva
 načelo proračunskog jedinstva – svi prihodi u jednom proračunu; cjelovit uvid
predstavničkog tijela i jačanje utjecaja (politički, ekonomski, socijalni)

FONDOVI

IZVANPRORAČUNS
PRORAČUNSKI
KI

- sredstva se osiguravaju većim - financiraju se većim dijelom iz

dijelom iz proračuna RH vlastitih namjenskih prihoda

 razlozi osnivanja fondova: a) točno određena namjena, b) prioritet određenoj javnoj

potrebi, c) prenošenje nepotrošenih sredstava u iduće financijsko razdoblje ( kod
proračuna „propadaju“ – preraspodjela)

ZAKLADE (i fundacije*) – POJAM

 Zakon o zakladama (NN 106/18, 98/19) – primjena od 1.1.2020.
 zaklada – imovina namijenjena da sama, odnosno prihodima što ih stječe, trajno služi
ostvarivanju neke općekorisne ili dobrotvorne svrhe
 neprofitna pravna osoba bez članova
 fundacija* - obuhvaća isti pojam, ali određenog trajanja
  općekorisna svrha – čijim se ispunjavanjem unapređuje kulturna, prosvjetna, znanstvena,
duhovna ćudoredne, športska, zdravstvena ili druga društvena djelatnost ili općenito
materijalno stanje društva
 dobrotvorna svrha – čijim se ispunjavanjem pruža potpora osobama kojima je potrebna
pomoć (jednoj osobi ili češće, skupinama osoba)
 zakladu može osnovati domaća ili strana fizička ili pravna osoba (zakladnik)
donošenjem akta o osnivanju zaklade (jedan – izjava (odluka, oporuka); više – ugovor,
RH – zakon)

OBILJEŽJA ZAKLADA (OSNIVANJE, UPRAVLJANJE, IMOVINA, OPĆI AKTI)

 zaklade se upisuju u Registar zaklada RH (upis „pri županijama“, e-Registar
jedinstveno za cijelu RH vodi Ministarstvo pravosuđa i uprave)
 imovinu čine: 1) imovina namijenjena od osnivača pri osnivanju, 2) Imovina stečena
organiziranjem različitih negospodarskih aktivnosti (koncerti, tombole, večere, itd.), i 3.
imovina stečena gospodarskim iskorištavanjem svoje imovine (npr. zakup, najam,
kamate, dividende, licence, itd.)
 korištenje imovine samo za ostvarivanje svrhe za koju je osnovana zaklada
 za svoje obveze odgovara cijelom imovinom
 tijela zaklade su upravni odbor i upravitelj
 statut – temeljni akt – mogu se predvidjeti i druga tijela

ZAVODI
 ne postoje kao zasebni pravni oblik reguliran zakonom (većina osnovana kao ustanove)
 s obzirom na to gdje se pojavljuju razlikujemo sljedeće podvrste zavoda:
a) zavodi u sustavu državne uprave:
1. unutarnje ustrojbene (organizacijske) jedinice ministarstva,
2. samostalna središnja tijela državne uprave – državne uprave organizacije
b) zavodi izvan sustava državne uprave:
1. HZZO, HZMO, HZZ – osnivač RH
2. ostali zavodi izvan sustava državne uprave (osnivači mogu biti i jedinice lokalne
ili područne samouprave)

UVOD – SUSTAV DRŽAVNE UPRAVE

 Zakon o sustavu državne uprave (NN 66/19) – tijela državne uprave su:
1. ministarstva, (središnja) tijela državne uprave
2. državne upravne organizacije (DUO),
3. uredi državne uprave u županijama – novi ZSDU i ZUDTDU – poslove preuzimaju
županije
 za obavljanje pojedinih poslova – područne jedinice u županijama, općinama i
gradovima
 Zakon o ustrojstvu i djelokrugu državne uprave (NN 85/20, 21/23) – ustrojstvo i
djelokrug
  sredstva za rad – državni proračun
 provedbu Zakona nadzire Vlada – može davati obvezne upute o postupanju tijelima DU

1.MINISTARSTVA – profesor je rekao da ih ne trebamo znati (inače nabrojat samo, ništa

detaljno o svakom)

1.1. UPRAVNE ORGANIZACIJE U OKVIRU MINISTARSTVA

 najmanje 2 upravne organizacije u okviru jednog ministarstva (uprave, sektori,
službe, odjeli)
 na čelu ravnatelj ili glavni inspektor kojeg imenuje Vlada – odgovoran za radi Vladi i
resornom ministru
 Zakon o sustavu državne uprave razlikuje:
a) uprave – za područje iz djelokruga ministarstva u kojem se obavljaju pretežito
upravni poslovi (provedba državne politike, neposredna provedba zakona, upravni
nadzor), s određenom (ali ne potpuno!) samostalnošću u radu
b) zavodi – za područje iz djelokruga ministarstva u kojem se obavljaju pretežito
stručno-analitički poslovi koji zahtijevaju viši stupanj samostalnosti, posebne načine
ili uvjete rada; zavodima se iznimno mogu provjeriti i određeni upravni poslovi, ako
to zahtijeva povezanost tih poslova,
c) inspektorati – za inspekcijski nadzor u jednom ili više upravnih područja s višim
stupnjem samostalnosti u radu
 posebnim zakonom moguće u sustavu ministarstva ustrojiti i ravnateljstva (npr.
Ravnateljstvo civilne zaštite – MUP) i urede za npr. poslove zaštita života i opće
sigurnosti, zaštite pravnog poretka (potrebno razlikovati od ureda Vlade RH osnovanih
uredbama na temelju Zakona o Vladi RH!)

2. DRŽAVNE UPRAVNE ORGANIZACIJE (ČL. 58-59. ZSDU)

2.1. DRŽAVNE UPRAVE I DRŽAVNI ZAVODI
 za poslove čije obavljanje a) zahtijeva osobitu samostalnost ili b) primjenu posebnih
uvjeta ili načina rada, ili je c) nužno za provedbu obvezujućih akata
 mogu se osnovati kao: a) središnji državni uredi, b) državne uprave ili državni zavodi, c)
državni inspektorat (u praksi nema), d) državnih ravnateljstava, iako je zakonom
predviđena i ta mogućnost – posebnim zakonom) – upravlja državni tajnik (a), glavni
ravnatelj (b, c) ili glavni državni inspektor (d) – imenuje ih Vlada
 ZUDTDU predviđa sljedeće državne uprave i državne zavode:
1) Državna geodetska uprava
2) Državni hidrometeorološki zavod
3) Državni zavod za intelektualno vlasništvo
4) Državni zavod za mjeriteljstvo
5) Državni zavod za statistiku
6) Državni zavod za radiološku i nuklearnu sigurnost ukinuti 2019. -
7) Državna uprava za zaštitu i spašavanje Ravnateljstvo civilne
zaštite (MUP)
  državne uprave – pretežito poslovi neposredne provedbe zakona („upravni poslovi“)
 državni zavodi – pretežito stručno-analitički poslovi

2.2. SREDIŠNJI DRŽAVNI UREDI (NIJE ISTO ŠTO I UREDI VLADE RH!)
 prema novom ZSDU podvrsta državnih upravnih organizacija (ranije bili zasebna
vrsta središnjih tijela DU)
 ustrojavaju se za obavljanje poslova državne uprave i drugih poslova u jednom ili
više upravnih područja koja su od posebnog značaja za učinkovitiji rad Vlade
 ZSDUTDU predviđa sljedeće državne urede:
1) Središnji državni ured za razvoj digitalnog društva
2) Središnji državni ured za središnju javnu nabavu
3) Središnji državni ured za demografiju i mlade
4) Središnji državni ured za obnovu i stambeno zbrinjavanje
5) Središnji državni ured za Hrvate izvan RH

a)ZAVODI U SUSTAVU DRŽAVNE UPRAVE

1) ZAVODI U OKVIRU MINISTARSTVA (USTROJBENE JEDINICE)
 ustrojavaju se oko užeg područja stručnih pitanja i problema koji pripadaju nadležnosti
pojedinog resora – obavljaju stručno-analitičke poslove, ali ne zahtijevaju potpunu
samostalnost u radu
 nisu zasebna tijela državne uprave, već su organizacijski oblici!
 na čelu su im ravnatelji koje imenuje Vlada na prijedlog resornog ministra

2) ZAVODI KAO DRŽAVNE UPRAVNE ORGANIZACIJE

 ustrojavaju se za obavljanje pretežito stručno-analitičkih poslova koje je nužno
samostalno obavljati u sustavu državne uprave, koji zahtijevaju posebne uvjete rada
ili čije je osnivanje nužno radi provedbe akata EU
 prema Zakonu se nazivaju državni zavodi (nije isto što zavodi!)
 osnivaju se posebnim zakonima (npr. Zakon o službenoj statistici, Zakon o računanju
vremena, a djelokrug utvrđen ZUDTDU-om
 državnim zavodom upravlja glavni ravnatelj kojeg imenuje i razrješava Vlada

b.2) DRUGI ZAVODI (U OSTALIM DJELATNOSTIMA)

 u djelatnostima odgoja i obrazovanja, zdravstva, zaštite kulturnih dobara itd.
 npr. Zavod za školstvo RH, Hrvatski zavod za javno zdravstvo, Hrvatski restauratorski
zavod, Hrvatski zavod za transfuzijsku medicinu
 osnivaju se kao javne ustanove i upisuju u registar ustanova (Sudski registar)
 mogu ih osnivati i drugi osnivači (najčešće jedinice lokalne i područna samouprave) –
npr. Zavod za javno zdravstvo Osječko-baranjske županije
UPRAVE, RAVNATELJSTVA, INSPEKTORATI
 s obzirom na to u kojem svojstvu se osnivaju, razlikujemo:
a) kao unutarnje ustrojbene jedinice ministarstva (bez atributa „državni“),
 predviđeni Zakonom o sustavu države uprave – upravlja ravnatelj ili glavni inspektor
kojeg imenuje Vlada na prijedlog resornog ministra
 uprave – pretežito upravni poslovi (provedba državne politike, neposredna provedba
zakona, upravni nadzor), s određenom (ali ne potpunom) samostalnošću u radu
 ravnateljstva – poslovi upravljanja i koordinacije, poslovi zaštite života i opće
sigurnosti, zaštite pravnog poretka – osnivaju se posebnim zakonom
 inspektorati – poslovi inspekcijskog nadzora u jednom ili više upravnih jedinica

b) kao državne upravne organizacije ( u nazivu sadrži atribut „državni“)

 Državna geodetska uprava, Državni inspektorat RH
 državnih ravnateljstava nema
 obavljaju poslove koje je nužno samostalno obavljati
 osnivanje: 1. državne uprave – Zakonom o ustrojstvu i djelokrugu tijela državne
uprave/posebnim zakonima; 2. državna ravnateljstva i inspektorati – samo posebnim
zakonima ( Zakon o državnoj izmjeri i katastru nekretnina, Zakon o državnom
inspektoratu)
 upravlja glavni ravnatelj/glavni državni inspektor – imenuje ga, razrješava i odgovoran
Vladi

JAVNE OVLASTI – POJAM I ZNAČENJE

 javne ovlasti – pravo i dužnost javnog subjekta da, u izvršavanju poslova koji su mu
povjereni posebnim zakonom ili odlukom na temelju zakona (predstavničko tijelo
jedinice), može autoritativno istupati u ime društvene zajednice, utvrđujući obveze,
zabrane i druga ponašanja neovisno o volji subjekata na koje se odnose
 subjekti kojima su povjerene nazivaju se tijela (pravne osobe) s javnim ovlastima
 vrše se u svoje ime, ali autoritetom i na račun društvene zajednice, na način definiran
u zakonu ili proizlazi iz zakona
 daju se izrijekom navedena prava i obveze
 akti doneseni temeljem javnih ovlasti obvezni su za sve građane kao i akti tijela državne
uprave
 radi zaštite svojih prava protiv akata i postupanja tih tijela građani imaju pravo sudske
zaštite (upravni spor), kao i pravo intervencije pučkog pravobranitelja

TEMELJNA OBILJEŽJA JAVNIH OVLASTI

1. AUTORITATIVNOST – istupanje autoritetom države ili jedinice lokalne samouprave u
odnosima prema drugim subjektima,
2. NEJEDNAKOST PRAVNOG POLOŽAJA SUBJEKTA – nositelj javnih ovlasti je u
jačem pravnom položaju u odnosu na subjekte s kojima stupa u pravni odnos,
 3. KONTINUITET PRAVNIH REŽIMA – nema razlike u načinu obavljanja poslova u
pravnoj prirodi upravnog akta koji, temeljem javne ovlasti, donesu tijelo državne uprave
i pravna osoba s javnom ovlašću, i
4. NADZOR DRŽAVE – poslovi od javnog interes su pod posebnim patronatom države pa
se njihov rad kontinuirano nadzire u dijelu gdje postoje javne ovlasti

GRANICA IZMEĐU POSLOVA DRŽAVNE UPRAVE I JAVNIH OVLASTI

 prijenos javnih ovlasti subjektima u javnom sektoru ovisi o političkoj volji nositelja
vlasti
 javne ovlasti bez posebnih zakonskih naznaka pripadaju i smatraju se klasičnim
poslovima državnih tijela (poslovi državne uprave prema ZSDU)
 javne ovlasti kao prava i obveze izvan sektora državne uprave nastaju u trenutku kad se
vrši prijenos (delegiranje) tog istog posla s države (ili jedinice) na subjekte izvan
sustava državne uprave

RAZLOZI POVJERAVANJA JAVNIH OVLASTI

1. racionalnost, efikasnost, smanjeni troškovi,
2. subjekti u javnom sektoru raspolažu odgovarajućom opremom, prostorom i
sredstvima za pružanje usluga građanima,
3. imaju kadrove koji ispunjavaju zakonom predviđene uvjete i potrebna stručna znanja
4. kad je to opravdano s obzirom na prirodu poslova i u osobitom interesu građana (u
pravilu kad je riječ o prijenosu na jedinice samouprave),
5. kad je to nužno radi provedbe obvezujućeg akta EU (npr. osnivanje zavoda, agencije)

NAČIN POVJERAVANJA JAVNIH OVLASTI

 posebnim zakonom ili odlukom predstavničkog tijela lokalne ili područne samouprave
na temelju zakona (koji izričito ovlašćuje na prijenos ovlasti):
a) izravno – npr. „imaju sljedeće javne ovlasti“, ili
b) upućivanjem na primjenu zakona koji opisuje javnu ovlast – npr. propisivanje
obveze primjene odredaba ZUP-a
 mogućnost povjeravanja predviđa Zakon o sustavu državne uprave (čl.7.)
 primjeri povjeravanja: čl. 10. Zakona o ustanovama + posebni zakoni/odluke, čl. 16.
Zakona o električnim komunikacijama (nadležnosti HAKOM-a)

ODNOS TIJELA DRŽAVNE UPRAVE I PRAVNIH OSOBA S JAVNIM OVLASTIMA

 upravni nadzor – nadležna tijela državne uprave (ministarstva)
 s obzirom da je ovlast nadzora i sama javna ovlast, i ona se u nekim segmentima može
posebnim zakonom prenijeti na druga tijela s javnim ovlastima (u javnom sektoru) (npr.
na ustanove i agencije) – čl. 33. ZSDU
 obveza suradnje te stručne i pravne pomoći pravnim osobama s javnim ovlastima u
obavljanju povjerenih poslova državne uprave – pravilnici, pojedinačne upute i
tumačenja
KATEGORIJE POSLOVA DRŽAVNE UPRAVE (ČL. 3., 33-35. ZSDU)
1. provedba državne politike:
a) nacrti i prijedlozi zakona, nacrti i prijedlozi uredbi i drugih akta Vlade,
b) nacrti strateških i planskih dokumenata,
c) praćenje učinkovitosti provedbe akata,
d) zastupanje RH pred EU i međunarodnim organizacijama,
e) europski poslovi i ostvarivanje međunarodne suradnje
2. neposredna provedba zakona:
a) vođenje upravnih postupaka i donošenje upravnih akata,
b) vođenje očevidnika i drugih evidencija,
c) izdavanje javnih isprava na temelju podataka iz službenih evidencija
3. upravni nadzor,
4. inspekcijski nadzor, te
5. drugi upravni i stručni poslovi
a) prikupljanje podataka i izrada stručnih izvješća i analiza,
b) provedba mjera za unaprjeđenje stanja,
c) pravna i stručna pomoć,
d) davanje mišljenja o primjeni zakona,
e) ostvarivanje stručne suradnje

VRSTE JAVNIH OVLASTI

1) pravno-normativna djelatnost
2) upravni nadzor
3) stručni nadzor
4) rješenje u upravnim stvarima
5) vođenje očevidnika
6) izdavanje javnih isprava
7) obavljanje posebnih radnji

1) NORMATIVNA DJELATNOST
 ovlast donošenja općih pravnih akata kojima se uređuju: 1. vlastiti ustroj i 2. pravo
ponašanja korisnika
 obveza/pravo donošenja statuta samo po sebi ne smatra se javnom ovlašću, osim ako ne
sadrži odredbe kojima se utvrđuju prava i obveze korisnika
 mogućnost donošenja provedbenog propisa mora se izrijekom predvidjeti po zakonu i
npr. provedbenim popisom: opći uvjeti poslovanja, tarifni sustav itd.
 akti doneseni temeljem javnih ovlasti obvezno se objavljuju putem vlastitih glasila i
narodnih novina

2) a) UPRAVNI NADZOR
 postupci mjere i radnje kojima se osigurava zakonitost i pravilnost u obavljanju
poslova državne uprave, a osobito:
1. zakonitost općih akata
2. zakonitost i pravilnost rada i postupanja prema građanima i dr. strankama
 3. osposobljenost službenih osoba za neposredno obavljanje poslova državne
uprave
 provodi se po službenoj dužnosti, a na temelju podneska
 u provođenju se može izdavati opće i posebne upute o postupanju – ne smiju upućivati na
rješavanje pojedinačnih predmeta niti se ticati pitanja iz djelokruga jedinica samouprave
 u slučaju utvrđivanja nezakonitosti ili nepravilnosti može se najprije uputom odrediti
mjere i rok za njihovo provođenje
 ako se mjere ne izvrše, tijelo koje obavlja upravni nadzor može:
1) obustaviti od izvršenja opći akt koji je predmet nadzorom i uputiti ga na
ocjenu Visokom upravnom sudu
2) pokrenuti postupak utvrđivanja odgovornosti službene osobe
3) neposredno obaviti nadzorne poslove (krajnja mjera)
 ovlasti ukidanja: poništavanje pojedinačnim aktom u žalbenom postupku dio su javne
ovlasti vođenja upravnog postupka i nisu dio javne ovlasti upravnog nadzora!

b)INSPEKCIJSKI NADZOR
 obuhvaća nadzorne postupke neposrednog uvida u opće i pojedinačne akte, uvjete i
načina rada utvrđivanja činjenica te poduzimanje propisanih mjera i radnji kako bi stanje
uskladilo sa zakonom
 provode inspektori (svojstvo se dokazuje službenom iskaznicom/značkom)
 inspektori mogu:
1. pregledati prostore, građevine, predmete robu i spise
2. saslušati osobe (djelatnike/korisnike)
3. zatražiti i pregledati isprave radi utvrđivanja identiteta
4. poduzeti druge radnje predviđene posebnim zakonom, ovisno o djelatnosti
 moguće mjere:
1. narediti otklanjanje nedostataka u radu
2. podnijeti kaznenu prijavu i izreći prekršajnu kaznu
3. druge mjere (posebni zakon)
 o poduzetom nadzoru radi se zapisnik
 ako postoji fizička prijetnja moguća je pomoć policije

3) STRUČNI NADZOR
 nadzor nad stručnim radom subjekata i pojedinačnim djelatnika
 obavljaju središnja tijela državne uprave ili posebnim zakonom ovlaštene pravne osobe s
javnim ovlastima
 segmenti pojedine djelatnosti za čiji nadzor su potrebna stručna znanja iz djelatnosti u
okviru kojih se provode
 može biti organiziran kao interni i eksterni
 podrazumijeva:
a) kontrolu stručnih djelatnika
b) kontrolu kvalitete rada djelatnika
c) povrede načela etike
d) davanje stručnih savjeta i mišljenja
e) davanje obveznih upita i razloga
 f) davanje ocjene u radu

4) RJEŠAVANJE U UPRAVNIM STVARIMA

 regulirano ZUP-om
 tijela u javnom sektoru dužna su postupati po ZUP-u kad obavljaju javne ovlasti
rješavaju u pravnim obvezama ili pravnim propisima građana ili pravna osoba
 po odredbama ZUP-a se postupa:
1. u svim pitanjima koja nisu drukčije uređena posebnim zakonom
2. ako je takvo (posebno) postupanje protivno načelima ZUP-a, a nije nužno
za postupanje u tom upravnom području

5) VOĐENJE PROPISANIH OČEVIDNIKA (EVIDENCIJA)

 očevidnik – popis koji se temeljem zakona i drugih propisa na temelju zakona
upisuju određene činjenice uz koje pravni pored vezuje nastanak određenih prava i
obveza – predstavlja obnovu za izdavanje javne isprave
 regulira se posebnim zakonom ili drugim propisom na temelju zakona
 npr. evidencija o zdravstvenom stanju, upisanim studentima, uspjehu na ispitnom
roku itd.

6) IZDAVANJA JAVNIH ISPRAVA

 javna isprava – isprava što je u propisanom obliku i propisanom postupku izdalo
tijelo ovlasti ili pravna osoba s javnom ovlasti u granicama svoje nadležnosti i koja
dokazuje što se u njoj naznačuje
 npr. diploma, uvjerenje, licenca

7) OBAVLJANJE POSEBNIH RADNJI

 ovlast obavljanja radnji čije je izvršavanje bez obzira što predstavljaju ograničenje
pojedinačnih prava građana, nužno za obavljanje poslova u pojedinim djelatnostima –
upravo to je razlog zašto se takva ovlast povjerava zakonu – prava se prema Ustavu
mogu ograničiti jedino zakonom
 npr. utvrđivanje identiteta studenta iksicom, pravo zatvaranja dijela državne ili
županijske ceste radi izvođenja radova