SOCIOLOGIJA

TEORIJE KLASE I STRATIFIKACIJE

Teorija Karla Marxa

- glavno djelo Kapital

- za njega je klasa skupina ljudi koji su u zajedničkom odnosu prema sredstvima za proizvodnju ( sredstva s
pomoću kojih zarađuju za život; prije razvoja moderne industrije sredstva za proizvodnju su bila ponajprije
zemlja i alat za obradu uroda i uzgoj životinja)
- u predindustrijskim društvima dvije su glavne klase bili oni koji su posjedovali zemlju (aristokrati, plemstvo
ili robovlasnici) i oni koji su aktivno na njoj proizvodili (kmetovi, robovi i slobodni seljaci)
- u modernim industrijskim društvima važniji su postali uredi, tvornice, strojevi i bogatstvo ili kapital potrebni
za njihovu kupnju)
- postoje 2 glavne klase:
a) industrijalci ili kapitalisti – posjeduju sredstva za proizvodnju
b) radnička klasa ili proletarijat – posjeduje svoj rad odnosno zarađuju za život prodajući svoju radnu
snagu kapitalistima
- prema Marxu, odnos između klasa je izrabljivački/ u feudalnim društvima eksploatacija ( dobiva oblik
izravnog transfera proizvoda od seljaka do aristokracije; kmetovi su bili prisiljeni davati dio svoje proizvodnje
aristokratskim gospodarima ili su morali raditi određen broj dana svakog mjeseca na gospodarovim poljima
kako bi proizveli dovoljno za njega i njegovu pratnju) – u modernim kapitalističkim društvima izvor
ekspolatacije je manje očit, Marx je pokušao razjasniti njegovu narav
- radnici proizvode više nego je poslodavcima uistinu potrebno kako bi platili cijenu najamne radne snage –
višak vrijednosti – stvara profit, ide kapitalistu ( NPR. skupina radnika u tekstilnoj tvornici može proizvesti
stotinu odijela na dan. Prodanih 75 odijela dosta je proizvođaču da plati radničke nadnice, cijenu tvornice i
strojeva. Dohodak od prodaje ostatka odjeće jest dobit.)
- Marx je bio zaprepašten nejednakostima koje stvara kapitalistički sustav – siromašni ostaju siromašni
(poljoprivredna društva) , a bogatstvo koje kumulira vlasnička klasa (aristokrati) raste
- Marx se koristio pojmom pauperizacija da opiše proces kojim radnička klasa sve više osiromašuje u odnosu
prema kapitalističkoj klasi ( nejednakosti između kapitalista i radničke klase nisu bile strogo ekonomske; Mary
je uočio kako razvoj modernih tvornica i mehanizacija proizvodnje znači da rad često postaje dosadan i krajnje
prisilan; rad koji je izvor našeg bogatstva često fizički iscrpljuje i mentalno otupljuje – npr. slučaj
tvorničkog radnika čiji se posao sastoji od rutinskih poslova koje on mora obavljati dan za danom, u
nepromijenjenu okruženju.)

Teorija Maxa Webera

- Weber je smatrao da društvo karakteriziraju sukobi zbog moći i resursa

- razvio je složeniji, multidimenzionalan pogled na društvo – dr. stratifikacija nije stvar klase, nego je oblikuju
još dva čimbenika: status i stranka
1. čimbenik stratifikacije
 KLASA – skupina koja dijeli sličan položaj na tržištu i temeljem toga prima slične ek. nagrade
 klasni ili ekonomski položaj ne ovisi isključivo o vlasništvu (iako je najvažniji čimbenik) već i o
vještinama i uslugama
 „tržišni položaj“ pojedinca – vještine, preporuke, kvalifikacije…- snažnu utječe na njegove
„životne prilike“
o npr. Direktorska ili stručna mjesta plaćena su bolje i imaju bolje uvjete rada primjerice
nego poslovi koje obavljaju plavi ovratnici. Kvalifikacije koje oni imaju poput diploma,
akademskih stupnjeva i vještina, daju im bolji položaj na tržištu nego onima koji nemaju
 takve kvalifikacije. Na nižoj razini radnici dobivaju više plaće od polukvalificiranih
radnika ili nekvalificiranih radnika.
2. čimbenik stratifikacije
 STATUS – količina društvene časti ili ugleda pripisan pojedincu
 status se izražava životnim stilom – markeri i statusni simboli – poput mjesta stanovanja, odjeće
načina govora i zanimanja – oblikuju pojedinčev društveni status, određuju njihovu pripadnost
statusnoj grupi i dijele osjećaj identiteta
 Weber je tvrdio da status varira neovisno o klasnim podjelama – bogatstvo često omogućuje viši
status, ali postoje mnoge iznimke – pojam „osiromašeno plemstvo“ je primjer ( u Velikoj
Britaniji pojedinci iz aristokratskih obitelji i dalje su uživali društveni ugled čak i kad je njihovo
bogatstvo nestalo. Obratno, establirani bogatađi često s prijezirom gledaju „ nove bogataše“.)
 u modernim društvima Weber upozorava da je oblikovanje stranaka važan dio moći i može
utjecati na stratifikaciju neovisno o klasi i statusu
3. čimbenik stratifikacije
 STRANKA – skupina pojedinaca koje imaju slično podrijetlo, ciljeve ili interese
 zaokupljene su utjecajem na politiku i stvaranje odluka koje su u interesima njihovih pripadnika
 mogu se pozvati na preokupacije koje presijecaju klasne različitosti; npr. mogu se temeljiti na
vjerskoj sklonosti ili nacionalističkim idealima (Marksist bi pokušao objasniti sukobe između
katolika i protestanata u Sjevernoj Irskoj s pomoću klasnih pojmova, jer je više katolika nego
protestanta iz radničke klase. Weberov sljedbenik bi tvrdio da takvo objašnjenje nije točno jer
mnogi protestanti također potječu iz radničke klase. )

Razlike u teorijama Marxa i Webera

- Weber je pristup stratifikaciji gradio na Marxovoj analizi, koju je još modificirao i razradio
- Weber prihvaća Marxovo shvaćanje da se klasa temelji na objektivno danim ekonomskih uvjetima, on je
smatrao da je veći broj ekonomskih čimbenika važan u oblikovanju klase nego što je to priznao Marx
- Dok je Marx vjerovao da su statusne razlike posljedica klasnih podjela u društvu, Weber je tvrdio da status
često varira neovisno o klasnim podjelama
- Većina sociologa smatra da Weberova shema nudi prilagodljiviji i sofisticiraniji temelj za analizu stratifikacije
od Marxa

Teorija klasa Erika Olina Wrighta

- razvio je utjecajnu teoriju klasa koja kombinira Marxov i Weberov pristup

- 3 su vrste kontrole ekonomskih resursa, u skladu s time i 3 su glavne klase:
 kontrola nad ulaganjem novčanog kapitala – kapitalisti
 kontrola nad fizičkim sredstvima za proizvodnju ( zemlja ili tvornice i uredi) – menadžeri i
bijeli ovratnici (oni su eksploatirani, ali i eksploatiraju)
 kontrola nad radnom snagom – radnička klasa
- pripadnici kapitalističke klase kontroliraju svaku od tih dimenzija proizvodnog sustava
- pripadnici radničke klase nemaju kontrolu ni nad jednom
- između te dvije klase postoje skupine čiji je položaj dvosmisleniji – to su menadžeri i bijeli ovratnici; ovi ljudi
su na proturječnim klasnim položajima, jer su u stanju utjecati na neke razine proizvodnje, ali nemaju kontrolu
nad drugima ( npr. Bijeli ovratnici i tzv. stručnjaci moraju sklopiti ugovor o prodaji svoje radne snage
poslodavcima kako bi zaradili za život, na isti način kako to čine fizički radnici. Unatoč tome oni imaju veći
stupanj kontrole radnih uvjeta od mnogih plavih ovratnika) – Wright naziva klasni položaj takvih radnika
proturječnim jer nisu ni kapitalisti ni radnici, ali ipak imaju neke zajedničke osobine sa svakima od njih
- Prema Wrightu, od 85 do 90 posto stanovništva spada u kategoriju onih koji su prisiljeni prodati svoj rad jer
ne nadziru sredstva za proizvodnju – postoji velika raznolikost, od tradicionalne radničke klase do bijelih
ovratnika. Wright klase unutar te velike populacije razlikuje na temelju 2 čimbenika:
  radnici iz srednje klase imaju odnos prema vlasti koji je privilegiraniji od onoga radničke klase
o kapitalisti pozivaju pojedince da im pomažu kontrolirati radnike – npr. tako da prate
njihov rad ili da nadziru kadrove i njihov razvoj – za svoju lojalnost nagrađeni su višim
plaćama i redovitim promaknućem (isto tako ostaju pod nadzorom kapitalista –
eskploatiraju, ali su i eksploatirani)
 drugi čimbenik koji pomaže razlikovati populaciju unutar srednje klase jesu vještine i stručno
znanje

MJERENJE KLASE

- kada se neka apstraktna koncepcija poput klase transformira u mjerljivu varijablu i istraživanju, kažemo da je
koncepcija operacionalizirana – to znači da je bila definirana dovoljno jasno i konkretno da bi mogla biti
testirana u empirijskom istraživanju
- opća osobina većine klasnih shema jest da su stvorene na osnovi profesionalne strukture (klasne podjele
odgovaraju općenito materijalnim i društvenim nejednakostima koje su povezane s zaposlenjem)
- zanimanje je još uvijek jedan od najkritičnijih čimbenika u pojedinčevu društvenom položaju, životnim
mogućnostima i razini materijalnog bogatstva (proučavatelji rabili su zanimanje kao pokazatelj društvene klase)
- klasne sheme utemeljene na strukturi zanimanja pojavljuju se u različitim oblicima:
 deskriptivne klasne sheme – održavaju oblik profesionalne i klasne strukture društva, a pritom
ne govore o odnosima između društvenih klasa
o takvim modelima su davali prednost istraživači koji smatraju da stratifikacija nije
problematična i dio je prirodnog dr. poretka, npr. oni koji rade u funkcionalističkoj teoriji
o primjer deskriptivne klasne sheme je britanski RGSC – obuhvaća hijerarhiju od 6
profesionalnih kategorija: stručna, posrednička, kvalificirana, nemanualna, kvalificirana
manuala, polukvalificirana i nekvalificirana radna snaga
 druge su sheme više teorijske – često se pozivaju na ideje Marxa ili Webera – i zaokupljene su
objašnjavanjem odnosa između klasa u društvu. Relacijske klasne sheme favoriziraju sociolozi
koji rabed paradigme konflikta kako bi objasnili podjele i napetosti unutar društva.
o Klasna karta Erika Olina Wrighta primjer je relacijske klasne sheme, jer pokušava
ocrtati procese klasne eksploatacije iz marksističke perspektive
- klase i zanimanje prema Gohnu Goldthorpeu – prikaz relacijske naravi, sociolozi često upozoravaju na
Weberov utjecaj. Izvorna shema identificirala klasni položaj na temelju dvaju glavnih čimbenika:
 tržišna situacija – odnosi se na primanja, sigurnost posla, i mogućnost napredovanja, ističe
materijalna primanja i općenite životne mogućnosti
 radna situacija usredotočuje se na kontrolu, moć i autoritet unutar zanimanja
o izradio svoju shemu razvrstavajući zanimanja; obuhvaćala je 11 klasnih razina, u običnoj
uporabi klasne razine su sažete u 6 glavnih klasnih slojeva; „uslužnu klasu“ (klase I. i
II.), „posredničku klasu“ (klase III i IV) i „radničku klasu“ (klase V,VI, i VII)
 u novijim istraživanjima je isticao „zaposlenički status“ – skreće pozornost na različite vrste
ugovora o radu; radničku klasu karakteriziraju ugovori o radu, a uslužnu klasu ugovori o
pružanju usluga
- profesionalne klasne sheme teško je primijeniti na ekonomski neaktivne ljude, npr. na nezaposlene, studente,
umirovljenike i djecu.
- klasne sheme utemeljene na profesionalnim razlikama ne mogu odraziti važnost vlasništva i bogatstva za
društvenu klasu
- viša klasa se sastoji od veoma rijetkih pojedinaca koji imaju i bogatstvo i moći u stanju su prenijeti privilegije
na svoju djecu
- uslužna klasa sastavljena je od stručnjaka, direktora, menadžera i vrhunskih upravitelja, oni čine oko 5 posto
populacije
- srednja klasa sada obuhvaća većinu stanovništva u Britaniji i većini drugih industrijaliziranih zemalja –
poslovi bijelih ovratnika znatno prošireni u odnosu na poslove plavih ovratnika tijekom proteklog stoljeća
 stručna, menadžerska i administrativna zanimanja najčešća su među srednjom klasom

KLASA I ŽIVOTNI STIL

- povezivanje strukturnih čimbenika i individualnog djelovanja

- vrste dobara ili resursa predstavljaju različite kapitale: fizički kapital (oruđa, strojevi, oprema za proizvodnju),
ekonomski kapital, kulturni kapital, ljudski kapital (vještine i sposobnosti)
- socijalni kapital – odnosi između osoba koja potiču djelovanje
- elementi: 1. obveze, očekivanja i povjerenje, 2. informacijski kanali i 3. prisutnost učinkovitih normi
- kroz socijalni kapital ljudi dobivaju pristup dijelovima društvene strukture koje mogu koristiti kao resurs u
svom djelovanju
- 4 vrste kapitala:
 ekonomski – materijalna dobra: vlasništvo, bogatstvo, prihod
 kulturni – obrazovanje, opća naobrazba, potrošnja, aktivnosti iz razonode
 socijalni – mreže prijatelja i drugih kontakta
 simbolički – dobra reputacija (status)
- oblici socijalnog kapitala
 premošujući socijalni kapital – spaja društvene odnose pojedinaca koji nisu vezani osobnim ili
rodbinskim vezama (povezujući kapital)
o stvara šire identitete, potiče suradnju među skupinama
 povezujući socijalni kapital – spaja pojedince koji su bliski na određeni način kroz naglašavanje
solidarnosti i uzajamnosti unutar grupe (isključujući kapital) – npr. klika iz srednje škole,
bratstvo u SAD-u
o usmjerava se na postojeću pripadajuću skupinu i identitet može antagonizirati među
grupne odnose
- oba oblika socijalnog kapitala mogu istovremeno biti prisutna
- grupa može istovremeno povezivati i isključivati

DRUŠTVENA POKRETLJIVOST (MOBILNSOT)

- odnosi se na kretanje pojedinaca i skupina među različitim socioekonomskim ljestvicama

- vertikalna pokretljivost znači pomicanje prema gore ili prema dolje na socioekonomskoj ljestvici; za one
koji stječu vlasništvo, dohodak ili položaj kaže se da su uzlazno pokretljivi, dok se za oni koji se kreću u
suprotnom smjeru kaže da su silazno pokretljivi ( npr. prodavač u Čepinu postaje voditelj poslovnice u Osijeku
– veća plaća, bolji dr. statua)
- u modernim društvima postoji i lateralna pokretljivost, koja se odnosi na zemljopisno kretanje među
dijelovima grada, gradovima ili regijama (npr. selidba iz sela u grad)
- vertikalna i lateralna pokretljivost često su povezane, npr. netko tko radi u tvrtki u jednom gradu može biti
promaknut na bolji položaj u ogranku iste tvrtke, ali u istom gradu ili čak drugoj zemlji
- postoje 2 načina proučavanja društvene pokretljivosti:
 unutargeneracijskom (intrageneracijskom) – proučavanje karijera pojedinaca, koliko su se
popeli ili spustili na dr. ljestvici tijekom radnog života
o npr. radnik postaje inženjer, kapitalist postaje namještenik
 međugeneracijskom (integracijskom) – analiziranje koliko se djeca bave zanimanjem svojih
roditelja ili djedova, pokretljivost tijekom generacija
o npr. električarev sin postaje liječnik, sin odvjetnika postane raličar