Sveučilište u Rijeci

FILOZOFSKI FAKULTET RIJEKA

Preddiplomski studij – kulturalni studiji – 1. semestar

Uvod u sociologiju

Klase, staleži i stranke

Seminarski rad

Mentor: dr. sc. Nenad Fanuko

Ime i prezime: Monika Jurić
Sofia Renić

06. listopada 2018., Rijeka

SADRŽAJ
1. Uvod ………………. 3
2. Ekonomska moć i društveni poredak…………….. 4
3. Klase ………………. 5
3.1. Ustaljenost klasnih položaja položajem na tržištu…. 6
3.2. Klasni interesi ………. 7
3.3. Klasne borbe ………….7
4.Staleži ……….. 8
4.1. Staleška slojevitost……. 9
4.2. Kaste ………. 9
4.3. Staleške povlastice ……. 10
5. Političke stranke ………10
6. Zaključak ………….11
7. Popis literature ……… 12

2
1. UVOD
Jedan od najvećih srpskih filozofa i sociologa, Mihailo Đurić rođen je u Šapcu
22. kolovoza 1925. godine. Bio je profesor Pravnog fakulteta Univerziteta u Beogradu
s kojeg je udaljen 1973. godine. Osuđen je na dvije godine strogog zatvora zbog
govora kojeg je održao 18. ožujka 1971. te članka “Kamen razdora” u kojem se
referirao na ustavne amandmane. U spomenutom članku Đurić upozorava da je
Jugoslavija već razbijena amandmanima od 1971. godine te da je nacionalizam
uveliko zahvatio zemlju. Nakon što je izašao iz zatvora nastavio je držati govore i
predavanja na mnogim fakultetima te pisati radove na srpskom i njemačkom jeziku.
Jedan od takvih radova je knjiga “Sociologija Maxa Webera” koju je preveo na srpski
jezik 1964. godine.

S obzirom na to da se Karl Emil Maximilian Weber smatra jednim od

osnivača sociologije kao samostalne društvene discipline kroz svoje djelo iznosi svoja
sociološka razmišljanja i nastoji objasniti od kuda ona proizlaze. Poglavlje “Klase,
staleži i stranke” na koje će se ovaj rad temeljiti Đurić je preveo s njemačkog jezika iz
Weberovog rada kojeg je napisao 1922. godine “Klasse, Stand, Parteien”. U
spomenutom tekstu Weber se bavi društvenim poretkom te iznošenjem stava kako isti
utječe na raspodjelu moći u zajednici. Isto tako bavi se poveznicom između
zajedničkog djelovanja i interesa, ugledom te samom hijerarhijom u društvu koja je
zasnovana na temelju klasa i staleža. Također će pojasniti kako vidi političke stranke i
kako one utječu na raspodjelu moći. “Klase, staleži i stranke jesu pojave raspodele
moći u okviru jedne zajednice.” (Đurić, str. 342.)

Ovaj seminarski rad temeljit će se na iznošenju Weberovih teza te kritičkoj

analizi istih.

3
2. EKONOMSKA MOĆ I DRUŠTVENI POREDAK

Na početku samog poglavlja Weber iznosi svoje čvrste stavove. Smatrao je da

“svaki pravni poredak neposredno utiče na raspodelu moći u okviru jedne zajednice, i
to kako ekonomske tako i svih drugih oblika moći.” (Đurić, str. 341.). Bez obzira na
to smatra da spomenuta ekonomska moć ili sama zarada ne utječu na društveni ugled.
Naravno, može biti dobar početak dobivanja moći, no nije osnova i ne jamči
doživotnu zaradu. Weber smatra da društveni i ekonomski poredak utječu jedno na
drugo te da im je to jedina poveznica.

4
3. KLASE
Weber naglašava da klase na tržištu nisu zajednice, no jako utječu na
zajedničko djelovanje i one su mu često osnova. O klasnom položaju govorimo kada
uzmemo u obzir ekonomske interese i pogodnosti stjecanja prihoda. Smatra da je
jedna od najosnovnijih ekonomskih činjenica to što “način raspodele materijalnih
dobara između ljudi koji dolaze na tržište u cilju razmene stvara specifične životne
izglede” (Đurić, str. 342.). Jasno je da postoje klase u društvu jer nemaju svi jednake
mogućnosti. Klasa koja ima materijalna dobra, zapošljava one koji im svojim
uslugama rada samo mogu stvoriti još više novca te od toga dobiti samo mali dio.
Osnovna podjela na klase se zasniva na tome što i koliko nečega netko može ponuditi.
Uzimajući to u obzir razlikujemo “vrstu svojine koja se može upotrebiti za sticanje
zarade, … i vrstu usluga koje se na tržištu mogu pružiti…” (Đurić, str. 343. ). U toj
osnovnoj podjeli ovi prvi se međusobno bore oko toga tko ima više i tko će više
napraviti, dok se drugi bore oko toga tko može više ponuditi svojim radom. Naravno,
s time počinje i nezadovoljstvo pri čemu nastaje međusobna klasna borba u društvu.

5
3.1. Uslovljenost klasnog položaja položajem na tržištu

Kako je prethodno utvrdio da su klase, staleži i stranke pojave raspodijele

moći u okviru zajednice (Đurić,str. 342), Max Weber zaključuje: „O klasi se može
govoriti onda kad postoji jedan specifičan uzročni činilac koji određuje životne
izglede izvjesnog broja ljudi, ali samo ukoliko ovaj činilac predstavlja ekonomske
interese u svojini nad dobrima i pogodnostima za sticanje prihoda pod uslovima
robnog tržišta.“ On se svojim poimanjem pojma klase suprotstavio Karlu Marxu.
Naime, Marx, osnivač klasne teorije društva, smatrao je da se radnici mogu ponašati
kao klasa za sebe (klasa svjesna svog položaja i mogućnosti) i klasa po sebi (skupina
po zanimanju koja obavlja određeni rad za određenu nadnicu). Uz daljnju analizu
svojega društva on je razlikovao tri osnovne klase i tri izvora prihoda. Kao opreka
Marxovu poimanju, Max Weber klasu smatra isključivo ekonomskom kategorijom
koja je sklona unutarnjem raslojavanju. Također smatra da klasna pripadnost ne mora
nužno upućivati na nečiji ugled i moć. Na primjer, bogati lopov ne mora nužno biti
ugledan i moćan iako će on htjeti svojim bogatstvom postići ugled i moć. Nadalje,
klasni položaji ipak imaju neku svoju podjelu i s gledišta Webera, a to je prema vrsti
vlasništva ili imetka koji se može koristiti za stjecanje zarade i prema uslugama koje
se mogu pružiti na tržištu.(Đurić, str. 343). No, ne pripadaju svi ljudi nekoj klasi.
Robovi, na primjer, pripadaju staleškoj grupi jer kako Đurić kaže, na njihovu sudbinu
ne utječe šansa da za sebe upotrijebe dobra ili usluge na tržištu (str.344.).

6
 3.2. Klasni interesi

Weber u svom radu na 344. str. ističe da svi društvu imaju različite interese i
da je svaka težnja pri zadovoljenju istih različita. Ovisi o tome koliko i kako su
pojedinci kvalificirani za neki posao te koliko neki pojedinac može očekivati od
nekog društvenog djelovanja u kojem sudjeluje “(npr. sindikat)” (Đurić, str. 345.).

3.3. Vrste klasnih borbi

Kada govorimo o klasnim borbama, prvo treba naglasiti da iako bi voljeli da je

klasa isto što i zajednica moramo razlikovati ta dva pojma. Klasna borba kao pojam se
objašnjava kao trajan sukob između kapitalističke i radničke klase za ekonomsku moć
i prevlast. Kroz povijest ona je postojala od samog postanka društva. I sam Karl Marx
u svojoj knjizi „Komunistički manifest“, koju je objavio 1848. godine, navodi:
„Slobodni čovjek i rob, patricij i plebejac, baron i kmet, esnafski majstor i kalfa,
ukratko – ugnjetač i ugnjeteni- stajali su jedan prema drugome u stalnoj suprotnosti,
vodili čas skrivenu čas otvorenu borbu koja se uvijek završavala revolucijskim
preobražajem cijeloga društva ili zajedničkom propašću klasa koje su se borile.“ Iako
smatramo da ljudi koji se nalaze u istom klasnom položaju zajedno masovno djeluju,
zapravo djelovanje nastaje između pripadnika različitih klasa. “Na primer, zajedničko
delanje koje neposredno određuje klasni položaj radnika i kapitalista jeste: tržište
radne snage, robno tržište i kapitalističko preduzeće” (Đurić, str. 346.). Weber ovime
želi reći da pripadnici različitih klasa pomažu jedni drugima i jedni bez drugih ne
mogu djelovati. Čak i oni na “visokim” pozicijama ne mogu ništa postići bez onih na
“niskim”. Uzmimo kao primjer direktora neke veoma važne tvrtke i njegove radnike;
da oni ne nude svoj rad i dobru volju direktor bi morao sve sam, što ne bi bilo
moguće. Klasne borbe nastaju upravo tada kada radnici shvate koliko direktor
zarađuje, dok su oni ti koji svojim radom sve naprave.

7
4. STALEŽI

Stalež je društveni sloj koji se zasniva na ugledu i časti. Zatvoren je prema

nižim društvenim slojevima , odlikuje se posebnim stilom života, a položaj se
nasljeđuje rođenjem i učvršćuje ženidbenim vezama. No, pojam staleža se kroz
povijest mijenjao s obzirom na razdoblje i drugačija pravila su bila primjenjivana od
zemlje do zemlje. Na primjer, staleži u Francuskoj prije revolucije i oni u Hrvatskoj su
bili različiti iako se zasnivaju na istim temeljima.

“Nasuprot klasama, staleži su redovno zajednice, mada često amorfne vrste.”

(Đurić, str. 348.). Ova tvrdnja bi značila da staleži nisu uređeni ili povezani. Istoj
staleškoj grupi mogu pripadati i pripadnici različitih klasnih položaja, pa tako Weber
u svome radu daje primjer šefa koji tretira svoga radnika kao sebi ravnoga dok nisu na
radnome mjestu već u klubu u večernjim satima dok igraju bilijar ili kartaju (Đurić,
str. 349.).

“… staleški ugled se obično izražava u tome što se od svakog koji hoće da

pripada krugu pre svega očekuje određen stil u vođenju života.” (Đurić, str. 349.).
Razlike se najviše stvaraju u Sjednjenim Američkim Državama gdje Weber kao
primjer uzima stanovnike određenih ulica (“The Street”) koji se jedini mogu
međusobno družiti, odnosno posjećivati (Đurić, str. 350.). Isto tako, veoma je bitan
način odjevanja da bi se netko prema tebi ophodio kao prema “gentlemanu”, isto kao
što je bitno i za posao ili brak s nekom uglednom osobom. U današnje vrijeme postoje
iste takve predrasude, važno je u kojim krugovima se krećeš ili što si odjenuo na
razgovor za posao. Staleški ugled zasniva se na mnogim stvarima koje su nekada bile
potpuno nevažne.

8
 4.1. Staleška slojevitost

Kako bi objasnili pojam staleške slojevitosti vrlo je bitno prvo poznavati

pojam stratifikacije. Stratifikacija označava svako organiziranje skupina ili pojedinaca
u hijerarhiju položaja koja odražava nejednakost s obzirom na vlasništvo, moć ili
ugled.

U stvaranju staleške slojevitosti veliku ulogu ima politička pripadnost kao i

selekcija. Weber uzima kao primjer stalež ratnika koji bira one koji su u fizičkom i
psihičkom smislu pogodni za ratovanje (Đurić, str. 353.).

Staleški poredak se ne može povezati s ekonomskom zaradom i moći jer se na

različite načine stječe staleški ugled te da se zasniva na ekonomiji govorili bi o
mnogim borbama radi nepravedne podjele staleške slojevitosti. Za ugled nije bitno
koliko zarađuješ, već kako se ponašaš ili u kojem sloju si rođen.

4.2. Kaste

“Onde gde se u razvijanju staleške slojevitosti otišlo do kraja, staleška grupa

se pretvara u zatvorenu kastu.” (Đurić, str. 350.). Sada više ne govorimo o
zajedničkim osobinama pojedinaca, već i o onome što nas određuje samim rođenjem.
Pri podjeli na “više” i “niže” svaki fizički dodir koji se dogodi između pripadnika
različite klase smatra se grijehom te postoji religiozna kazna za svaki takav čin.

Vjerojatno najpoznatiji primjer raslojavanja u kaste je onaj u Indiji koji je

nastao oko 1500. godine prije Krista. Taj kastinski poredak ima čak i svoj zakonik,
Manuov zakonik, koji propisuje za svakog pripadnika kaste što će jesti, s kim će
stupiti u brak, kad će se boriti i kako će održavati svoju higijenu.

9
 4.3. Staleške povlastice

Svaki stalež i svako raslojavanje društva ima svoje povlastice. Kada govorimo
o stjecanju istih, vrlo često na temelju toga nastaju i staleški monopoli koji su
određeni posjedovanjem dobara ili svojine nad robovima ili slugama. Weber to
objašnjava: „Pored specifičnog staleškog ugleda , koji se uvek osniva na odstojanju i
isključivosti, i izvesnih počasnih prava, kao što su pravo na određenu nošnju, pravo na
određenu hranu koja je zabranjena drugima, pravo na na nošenje oružja, što je s
obzirom na posledice osetna prednost, pravo na neprofesionalno, dakle diletantsko
bavljenje određenim umetnostima (na primer sviranje na određenim instrumentima),
ovde nailazimo i na niz najraznovrsnijih materijalnih monopola.“

5. POLITIČKE STRANKE

Kako je objasnio da se prava postojbina klasa nalazi u oblasti ekonomskog

poretka, a prava postojbina staleža u oblasti društvenog poretka, Weber izjavljuje da
stranke obitavaju u sferi moći. (Đurić, str. 357.)

Stranke su povezane s pojmom staleža s obzirom da su nastale u Engleskoj s

pojavom građanskog staleža. Za razliku od klasa i staleža, stranke uvijek imaju neki
zajednički cilj ili interes koji ih povezuje, dok klase i staleže često povezuje puka
slučajnost.

10
6. ZAKLJUČAK
Klase, staleži i stranke su pojmovi koje je bitno razlikovati, što ne znači da su
one potpuno nepovezani pojmovi nego upravo suprotno. No, neke su u današnje doba
prihvatljivije nego druge. Najveći problem ovakve podjele društva što vrlo lako može
doći do ekstrema kao što je prije spomenuti sustav kasti koji smatra neke ljude manje
vrijednima od drugih.

Kao moderni i obrazovani ljudi vrijeme je da shvatimo da ljudi ne smiju biti

obilježavani i odbacivani zbog njihove boje kože, socijalnog statusa ili posla koji
obavljaju. Svatko bi trebao imati pravo živjeti svoj život i raditi ono što ga čini
sretnim dok god to ne ugrožava druge a da ga se ne smatra „nedodirljivim“,
„nečistim“ ili „nižom klasom“.

Također ljudi bi trebali imati pravo na vlastiti napredak u svakom aspektu

svoga života pa čak i u prelasku iz jedne kaste u drugu.

11
7. POPIS LITERATURE
1. Đurić, Mihailo. 1987. Sociologija Maksa Vebera. Zagreb:
Naprijed
2. http://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?id=57720
3. https://hr.wikipedia.org/wiki/Kasta
4. http://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?ID=58340

12
13
14