Filozofski fakultet Univerziteta u Tuzli

Odsjek: Psihologija
Predmet: Psihologija emocija i motivacije
Mentor: MA Andrej, Simić, ass.

IZVJEŠTAJ

Emocionalna kompetentnost

Benković Ivana
Hajrić Ensa
Hasanović Muhammed
Jorgić Erna

Tuzla, mart 2019.godin

 UVOD

Emocije se mogu opisati kao doživljaji koji se sastoje od niza povezanih reakcija na određeni
događaj ili situaciju. (Scherer, 2000 prema Dobrota i Ercegovac, 2012).

„Emocije su nagon za djelovanje, trenutačni planovi za očuvanje života koje nam je

namijenila evolucija. Etimološki, sam korijen riječi emocija jeste motere, latinski glagol koji
znači „kretati se“, uz dodatni prefiks „e“ koji označava „kretati se unaprijed“, što
nagoviještava da se tendecija za djelovanjem veže uz emocije i da je prirođena svakoj
emociji“ (Goleman, 1995).

Goleman (1995) navodi da postoji na stotine emocija, koje on podrazumijeva osjećanjima i

raznolikim mišljenjima, psihološkim i biološkim stanjima i rasponom raznovrsnih
mogućnosti ponašanja, zajedno sa njihovim hibridima, varijacijama, mutacijama i nijansama.
Sve te emocije mogu da se svrstaju u posebne grupe, u zavisnosti od njihove manifestacije
(npr. tuga i melanholija pripadaju istoj kategoriji). Neke od najprepoznatljivijih emocija,
ispod kojih se svrstavaju razne vrste emotivnih varijacija, jesu bijes, tuga, strah, uživanje,
ljubav, iznenađenje, odvratnost i stid (Goleman, 1995)

U svome istraživanju, Bogdanović-Čurić, Brkić-Šmigoc i Ivanišević (2014) navode radost,

ljutnju, strah i žalost kao primarne emocije.

Radost prati ostvarivanje želja i ciljeva, pa se najčešće susreće kod ljudi koji su uspješni.

Ljutnja se javlja kada se osoba nađe pred nekom preprekom koju ne može da riješi na
jednostavan način, i ta prepreka joj stvara frustraciju.

Strah je emocija u kojoj se ljudi osjećaju bespomoćnim. Naprimjer, ispitivanja strahova

adolescenata pokazuju da su najučestaliji: strah od školskog neuspjeha, fizičke agresivnosti
odraslih, smrti, bolesti, nesretnih slučajeva i moralnog propadanja.

Žalost prati gubitak nečega što smo cijenili. Uzroci žalosti kod ljudi su različiti: smrt bliske
osobe, razvod roditelja, odsutnost osobe za koju su posebno vezani i prekid prijateljstva koje
im je puno značilo, gubitak imovine, i tako dalje (Bogdanović-Čurić, Brkić-Šmigoc i
Ivanišević, 2014).

„Emocionalna kompetentnost je sposobnost pojedinca da osvijesti vlastite i tuđe emocije te

da je u stanju s njima se nositi“ (Arnold, 2008 prema Ercegovac, Koludrović i Jukić, 2009).
Pri tom je emocionalna kompetentnost zapravo konceptualno izjednačena sa sposobnošću da
se identifikuju osjećaji i emocionalne reakcije, kako svoje, tako i one od drugih ljudi, te da se
na njih reaguje na primjeren način. Emocionalna kompetentnost uključuje mnoštvo
sposobnosti i vještina, od kojih su sposobnost prepoznavanja osjećaja kod sebe i drugih,
empatiju, sposobnost upravljanja emocionalnim reakcijama ili strategije upravljanja sobom,
ublažavanja vlastitih neugodnih doživljaja i tolerancije na frustraciju (Samarin i Takšić,
2009).

„Emocionalni talenat je metasposobnost kojom se određuje sa koliko uspjeha koristimo

vještine koje posjedujemo, uključujući tu i „hladni“ intelekt“ (Goleman, 1995).

Lična emocionalna kompetencija temelji se na samosvijesti. Temelji se na prepoznavanju

individualnih emocija i na tome kako one utječu na druge ljude. Ona se također temelji na
sposobnosti održavanja emocionalne kontrole i kako se nositi s prilagodbom, gdje da bi se
ove sposobnosti mogle ispoljavati, osobe moraju biti sposobne da razumiju svoje lične
emocije prije nego što počnu procjenjivati tuđe emocije.

Kroz emocionalnu kompetenciju, ljudska bića imaju sposobnost reagovati na svoje lične
emocije i one koje doživljavaju drugi ljudi. Pojedinac može ispravno odgovoriti kada netko
osjeća negativne emocije kao što su ljutnja, strah i bol.

Emocionalna kompetentnost se sastoji od nekoliko različitih sposobnosti, i dosta pojava, kako

društvenih tako i emocionalnih, u ljudskoj okolini se mogu dovesti u korelaciju sa
emocionalnom kompetenošću. Na primjer, vršnjačka agresija se može dovesti u vezu sa
sposobnošću regulacije emocija te sposobnošću prepoznavanja i razumijevanja osjećaja
(Valić i Brajša-Žganec, 2017).

Emocionalna kompetencija opisana je kao sposobnost osobe da izrazi vlastite emocije uz

potpunu slobodu. Ona je izvedena iz emocionalne inteligencije, koja je sposobnost
identifikacije i regulisanja emocija.

„Emocionalna inteligencija najčešće se definira kao sposobnost preciznog uočavanja,

procjene i izražavanja emocija, sposobnost razumijevanja emocija i emocionalnih spoznaja te
sposobnost regulacije emocija“ (Krulić i Velki, 2014 prema Valić i Brajša-Žganec, 2018).

Među stručnjacima iz područja koje se bavi proučavanjem emocijama, vlada uvjerenje da se

emocionalna inteligencija može uvježbati i unaprijediti u različitim društvenim kontekstima.
Zbog te specifične pretpostavke da se emocionalna inteligencija, za razliku od kvocijenta
inteligencije, može razviti, mnogi autori umjesto termina inteligencija pribjegavaju drugim
terminima kad govore o zapravo istom sklopu vještina i sposobnosti pa se tako u literaturi
susreću pojmovi poput emocionalnog kvocijenta, emocionalne pismenosti, emocionalne
kompetentnosti (Munjas-Samarin i Takšić, 2009 prema Valić i Brajša-Žganec, 2017).

...Upravo se emocionalna inteligencija kao sposobnost samorazumijevanja i samokontrole

vlastitih emocija, sposobnost empatije i sposobnost uspostavljanja i održavanja skladnih
međuljudskih odnosa pokazala presudnom u izgradnji kvalitetnog međuljudskog okruženja
(Goleman, 1995).

Goleman (1998, prema Reić Ercegovac, Koludrović i Jukić, 2009) smatra da emocionalna
inteligencija predstavlja potencijal za učenje praktičnih vještina koje se temelje na
samosvjesti, motiviranosti, samoregulaciji, empatiji i kvalitetnom stvaranju međuljudskih
odnosa.

Navedene vještine su elementi emocionalne kompetencije koja se temelji na emocionalnoj

inteligenciji, a rezultira uspješnošću u obavljanju posla.

Personalna emocionalna inteligencija se može definisati sa pet osnovnih sposobnosti:

spoznavanje čovjekovih emocija, upravljanje emocijama, samomotivacija, prepoznavanje
emocija kod drugih i umijeće održavanja međuljudskih odnosa (Goleman 1995)

Bez koncepta emocionalne inteligencije, poučavanje o emocijama moralo bi se prilagoditi

institucionalno određenom zahtjevu „pristojnog“ i „dobrog“ ponašanja (Slatina, 2006 prema
Salovey i Sluyter, 1999).

Koristeći istraživanje sprovedeno od strane Bogdanović-Čurić, Brkić-Šmigoc i Ivanišević,

(2014) kao polaznu tačku, u kojem se ispitivao uticaj emocionalne vještine i kompetentnosti
na naklonost socijalnom kontaktu kao i uticaja određenih sociodemografskih faktora na
naklonost socijalnom kontaktu kod adolescenata, za ovaj rad, provedeno je istraživanje koje
procjenjuje nivo emocionalne kompetentnosti kod studenata prve godine psihologije.

Rezultati ovog istraživanja su ustvrdili da posmatrana populacija adolescenata u velikoj mjeri

ispoljava umjeren nivo emocionalne kompetencije i emocionalne vještine, da postoji
statistički značajna povezanost između nivoa emocionalne vjeđtine i kompetencije i
naklonosti socijalnom kontaktu kod adolescenata, i posljednje, da ne postoji statistički
značajna povezanost između spola i naklonosti socijalnom kontaktu (Bogdanović-Čurić,
Brkić-Šmigoc i Ivanišević, 2014).

Istraživanje je sprovedeno na studentima prve godine psihologije Filozofskog fakulteta

Univerziteta u Tuzli. Ciljevi ovog istraživanja su:

1) Procijeniti nivo emocionalne kompetencije kod studenata prve godine psihologije

2) Istražiti postoji li uticaj spola na upravljanje i razumijevanje emocija
3) Utvrditi povezanost između upravljanja i izražavanja emocija

METOD

Za istraživanje je korišten upitnik emocionalne kompetentnosti, koji se sastojao od 45

ponuđenih tvrdnji za koje je ispitanik trebao na Likertovoj skali zaokružiti stupanj koji se
odnosi na njih. Likertova skala sastojala se od stupnjeva (1 - uopće NE, 2- uglavnom NE, 3 –
kako kada, 4 – uglavnom da, 5- u potpunosti da), oblikovanih za potrebe ispitivanja
emocionalne kompetentnosti. Upitnikom su također prikupljeni sociodemografski podatci
ispitanika (spol, odsjek, dob, udaljenost od fakulteta, pitanje je li upisani fakultet bio prvi
izbor ispitanika, mjesto prebivališta i koje je, po redu, rođeno dijete u porodici).

U istraživanju je sudjelovao 21 ispitanik. Ispitanici su bili studenti prve godine Filozofskog

fakulteta Univerziteta u Tuzli, Odsjeka psihologije. Od 21 ispitanika, 19 je bilo ispitanika
ženskog spola i 2 ispitanika muškog spola.

Istraživanje se izvršilo u jednom od kabineta Filozoskog fakulteta u Tuzli. Korišteni

materijali bili su: upitnici, olovke dobijeni od ispitivača. Također, istraživanje je bilo
vremenski ograničeno. Ispitanici su upućeni na to da je učešće dobrovoljno, da mogu odustati
u svakom trenutku, te im je objašnjen cilj istraživanja. Istraživanje je bilo grupno.
 REZULTATI
Tablica 1.
Deskriptivni statistici ispitanika

Broj Minimum Maximum M SD

ispitanika
1 2 5 3,80 ,919
2 3 4 3,60 ,516
3 3 5 4,40 ,966
4 2 5 3,80 ,919
5 1 5 4,10 1,449
6 1 5 3, 60 1,430
7 2 3 2,90 ,316
8 2 5 3,10 1,101
9 1 5 2, 90 1,370
10 3 5 4,00 ,667
11 2 5 3, 40 1,174
12 1 5 3,90 1, 595
13 1 5 3,60 1,430
14 1 5 3,70 1,337
15 1 5 3,50 1,650
16 2 4 2,80 1,632
17 1 5 3,80 1,398
18 1 5 3,20 1,619
19 1 5 4,10 1,449
20 2 5 3,30 ,949
21 2 5 3,20 ,789

N= 21 M= 3,55
Zajednička aritmetička sredina za sve ispitanike iznosi M= 3,55 što ukazuje na relativno
visok stupanj emocionalne kompetentnosti kod studenata prve godine psihologije.

Tablica 2.
Statistic Std. Error
uočavanje_razumjevanje Mean 62,3684 2,07634
95% Confidence Interval Lower Bound 58,0062
for Mean Upper Bound 66,7306
5% Trimmed Mean 62,8538
Median 64,0000
Variance 81,912
Std. Deviation 9,05054
Minimum 41,00
Maximum 75,00
Range 34,00
Interquartile Range 12,00
Skewness -,764 ,524
Kurtosis ,356 1,014
izražavanje_imenovanje Mean 52,4211 2,44748
95% Confidence Interval Lower Bound 47,2791
for Mean Upper Bound 57,5630
5% Trimmed Mean 52,4678
Median 53,0000
Variance 113,813
Std. Deviation 10,66831
Minimum 34,00
Maximum 70,00
Range 36,00
Interquartile Range 17,00
Skewness -,249 ,524
Kurtosis -,905 1,014
upravljanje_emocijama Mean 65,0526 1,72100
 95% Confidence Interval Lower Bound 61,4369
for Mean Upper Bound 68,6683
5% Trimmed Mean 65,1140
Median 65,0000
Variance 56,275
Std. Deviation 7,50166
Minimum 50,00
Maximum 79,00
Range 29,00
Interquartile Range 9,00
Skewness -,174 ,524
Kurtosis -,174 1,014
U tablici 2. Koristio se Mann Whitney test zato što pretpostavka o normalnosti nije
zadovoljena.

Tablica 3. Test Statisticsa

uočavanje_raz izražavanje_i upravljanje_e
umjevanje menovanje mocijama
Mann-Whitney U 4,000 15,500 12,000
Wilcoxon W 7,000 168,500 165,000
Z -1,730 -,200 -,665
Asymp. Sig. (2-tailed) ,084 ,842 ,506
b b
Exact Sig. [2*(1-tailed ,105 ,842 ,573b
Sig.)]
a. Grouping Variable: Spol
b. Not corrected for ties.

U tablici 3. Ne postoji statistička značajnost što znači da u razumjevanju/izrazavanju i

upravljanju emocijama nema razlike u odnosu na spol

Tablica 4. Correlations
uočavanje_raz izražavanje_i upravljanje_e
umjevanje menovanje mocijama
uočavanje_razumjevanje Pearson Correlation 1 ,445 ,256
Sig. (2-tailed) ,056 ,290
N 19 19 19
izražavanje_imenovanje Pearson Correlation ,445 1 ,789**
Sig. (2-tailed) ,056 ,000
N 19 19 19
**
upravljanje_emocijama Pearson Correlation ,256 ,789 1
 Sig. (2-tailed) ,290 ,000
N 19 19 19
**. Correlation is significant at the 0.01 level (2-tailed).

U tablici 4. Korišćena je Spearmanova koerlacija zato što pretpostavka o linearnosti nije

zadovoljena. Jedina statistički značajna korelacija je između upravljanja i izražavanja
emocija. S obzirom da je korelacija pozitivna, to dokazuje da oni studenti koji bolje razumiju
emocije, bolje i upravljaju njima.

Diskusija
 LITERATURA

Bogdanović- Čurić, Jasna & Brkić Šmigoc, Jelena & Ivanišević, Dijana. (2014). RELACIJE
IZMEĐU NIVOA EMOCIONALNE VJEŠTINE I KOMPETENTNOSTI I INTENZITETA
NAKLONOSTI SOCIJALNOM KONTAKTU KOD ADOLESCENATA. PUTOKAZI.
Časopis Fakulteta društvenih znanosti dr. Milenka Brkića, Sveučilište Hercegovina 107-118

Dobrota, S. i Reić Ercegovac, I. (2012). ODNOS EMOCIONALNE KOMPETENTNOSTI I

PREPOZNAVANJA EMOCIJA U GLAZBI. Društvena istraživanja, 21 (4 (118)), 969-988.

Goleman, D. (1995). Emocionalna inteligencija. Beograd, Geopoetika, 2001

Munjas Samarin, R. i Takšić, V. (2009). PROGRAMI ZA POTICANJE EMOCIONALNE I

SOCIJALNE KOMPETENTNOSTI KOD DJECE I ADOLESCENATA. Suvremena
psihologija, 12 (2), 355-370.

Reić Ercegovac, I., Koludrović, M. i Jukić, T. (2009). EMOCIONALNA

KOMPETENTNOST I STRES U NASTAVNIČKIM ZANIMANJIMA. Zbornik radova
Filozofskog fakulteta u Splitu, (2-3), 85-96.

Slatina, M. (2006). Od individue do ličnosti: uvođenje u teoriju konfluentnog obrazovanja.

Valić, J. i Brajša-Žganec, A. (2018). KVALITETA OBITELJSKE INTERAKCIJE I

EMOCIONALNA KOMPETENTNOST KAO ODREDNICE AGRESIVNOG
PONAŠANJA DJECE ŠKOLSKE DOBI. Napredak, 159 (1 - 2), 115-138.