SVEUILITE U MOSTARU FAKULTET PRIRODOSLOVNO-MATEMATIKIH I ODGOJNIH ZNANOSTI STUDIJ PREDKOLSKOG ODGOJA

Seminarski rad

EMOCIONALNI RAZVOJ DJETETA

Mentor: prof.dr.sc.Mira Klarin Student: Jelena Ragu

Mostar, travanj 2012

SADRAJ

1. UVOD..................................................................................................................................... 3 2. EMOCIJE .............................................................................................................................. 4 2.1. Osnovne emocije ................................................................................................................. 4 2.2. Vanost emocija ................................................................................................................... 5 3. EMOCIONALNI RAZVOJ DJETETA ................................................................................ 6 3.1. Faze emocionalnog razvoja ................................................................................................ 7 3.1.1. Usvajanje emocija. ........................................................................................................... 7 3.1.2. Faza diferenciranja emocija. ........................................................................................... 8 3.1.3. Transformacija ili reorganiziranje emocija ..................................................................... 8 3.2. Regulacija emocija u djetinjstvu. ........................................................................................ 9 3.3. Socijalizacija emocija u djetinjstvu ................................................................................... 10 4. ZAKLJUAK ....................................................................................................................... 11 5. LITERATURA ..................................................................................................................... 12

1. UVOD U ovom seminarskom radu govorit u emocijama (osjeajima) i emocionalnom razvoju djeteta. Djetetovi su osjeaji njegova sr. Nemogue je dijete prepoznati i prihvatiti ako ne prihvaamo njegovu sr. Djeje emocije su vrlo snane, preplavljuju dijete. Dakle, djeca imaju snane autentine emocije i vrlo ogranienu sposobnost da ih priope okolini. Dijete ih pokazuje spontano i izravno. One su kratkotrajne i brzo se izmjenjuju. To je dobra osobina, ali sa jedne strane i negativna jer zbog te svoje spontanosti djeca teko kontroliraju svoje emocije, odnosno esto ih ne izraavaju na nain koji je drutveno prihvatljiv. Jedna od stvari koja spada pod odgoj je nauiti djecu kako da iskazuju svoje emocije na prihvatljivi nain.

2. EMOCIJE to su emocije? U naem jeziku najblii pojmovi su osjeaji, uvstva. Najjednostavnija definicija osjeaja bila bi 'stanje uzbuenosti nastalo kao reakcija na neki vanjski podraaj'. Ta unutarnja uzbuenost uzrokuje tjelesne promjene i pokree odreena ponaanja. Osjeaj je neodvojiv od tjelesne senzacije, a prema vani se izraava kroz miinu aktivnost. Slikovito moemo rei da su osjeaji pogonsko gorivo za djelovanje. Tako dolazimo do drugog pojma, koji se naziva emocionalna reakcija ili izraavanje. Spontane emocionalne reakcije beba i male djece su naslijeeni mehanizmi reagiranja pohranjeni u filogenetski najstarijim dijelovima mozga. One su u funkciji preivljavanja, pomau nejakom djetetu da okolina prepozna njegove potrebe i u funkciji su djetetovog prilagoavanja u sve sloenijim odnosima u njegovoj okolini. Osim izraavanja emocija, dijete vrlo rano pokazuje meuovisnost svojeg izraavanja i emocionalnih odgovora svoje okoline. To je osnova za razvoj razumijevanja i odabira emocionalnog izraavanja i ponaanja.

2.1 Osnovne emocije Postoji nekoliko osnovnih emocija (nazivaju se jo i primarne). Teoretiari se razlikuju u definiciji koje emocije spadaju u tu skupinu, ali najee se u nju ubrajaju sljedee 4 emocije: Radost bitan uvjet da se osjea ova emocija je da ovjek tei izvjesnom cilju i da se taj cilj ostvari. Pod ovu emociju spadaju i sljedei osjeaji.: srea, uitak, olakanje, zadovoljstvo, blaenstvo, ponos, senzualni uitak, zanos, veselje alost ova emocija je vezana uz nekakav gubitak. Intenzitet ove emocije ovisi o vrijednosti objekta koji smo izgubili najjaa tuga je kada izgubimo voljenu osobu, a slaba alost se deava kod gubitka npr. olovka ili neke stvari bez koje moemo. Ukoliko se ovjek prepusti kompletno tunim mislima, koje se najee vrte u krug (jedna tuna misao povlai drugu), i iz tog zaaranog kruga ne moe izai, govorimo o depresiji. Pod ovu emociju spadaju sljedei osjeaji: bol, neveselost, potitenost, melankolija, samosaaljenje, oaj, osamljenost Srdba osnovni uvjet za ovu emociju je prepreka za dolazak do nekog cilja, naroito kada je ta prepreka trajna, i ne moe se ukloniti. Pod ovu emociju pripadaju i sljedei osjeaji: jarost, ogorenost, uzrujanost, gnjev, uznemirenost, razdraljivost, mrnja

Strah da bi se pojavio strah potrebno je da se pojavi i neka opasnost za ovjeka zamiljena ili stvarna. Pod ovu emociju pripadaju i sljedei osjeaji: tjeskoba, bojazan, panika, strepnja, napetost, uas, strava, jeza, fobija Ove emocije se nazivaju primarnima iz nekoliko razloga. One se javljaju rano u razvoju pojedinca, situacije koje ih izazivaju su u biti jednostavne, facijalna ekspresija (izraz lica) ovih emocije je jednaka kod svih ljudi na svijetu. Izraz lica za svaku od gore navedenih emocija izgleda otprilike ovako: Radost - podignute obrve i oi, kutovi usana podignuti alost - sputeni kutovi oiju i usana, sputene obrve Srdba - stisnute oi, stisnuta usta Strah rairene oi i usta 2.2 Vanost emocija Svaka emocija dakle ima svoju svrhu moda ne onu primarnu koju je imala prije nekoliko tisua godina, ali ju ima i danas, i pojavljuje se sa odreenim razlogom. Nijedna emocija nije nepotrebna, samo treba iz nje izvui ono najbolje. Svaka emocija ima i specifinu kemijsku pozadinu pri svakoj emociji izluuju se odreeni kemijski spojevi, koji djeluju na ovjekovo raspoloenje. Vrlo je vano poznavati svoje emocije, nain i razlog njihova nastajanja, kako bismo ih mogli kontrolirati. Ako emocije postanu previe intenzivne, one mogu koiti ljude, onemoguavati ih u obavljanju nekih aktivnosti (npr. prevelika trema pred ispitivanje moe zakoiti uenika pri odgovaranju, iako je objektivno moda sve nauio.) No isto tako nedostatak emocija moe rezultirati neaktivnou prevelika ravnodunost onemoguava takoer ljude pri obavljanju njihovih aktivnosti. Emocije su vrlo korisne i potrebne u ovjekovom ivotu. Iako je nae drutvo orijentirano na skrivanje emocija nije pristojno ili dobro pokazati uvijek niti da smo sretni niti da smo ljuti niti da smo tuni.

3. EMOCIONALNI RAZVOJ DJETETA Prve emocije koje dijete izraava su reakcija ugode ili neugode. Pozitivno emocionalno stanje izraava se smijekom, gugutanjem, pozornim gledanjem. Neugodno emocionalno stanje izraava se plaem, mrtenjem, izrazom gaenja. Do kraja 6. mj. ivota dijete izraava sve etiri primarne emocije (ljutnja, strah, radost, tuga) i prepoznaje osnovna emocionalna stanja majke ili skrbnika. Ve u dobi od 3 mj. dijete reagira na ton kojim mu se obraa odrasla osoba, a sa 7 mjeseci povezuje ton glasa i izraz lica za razumijevanje osnovnog emocionalnog stanja odrasle osobe. Izmeu 8. i 9. mjeseca svjesno trai podatke o emocionalnom stanju majke, kao uporite za vlastito ponaanje i vlastite emocionalne reakcije. to je u emocionalnom razvoju djeteta naslijeeno, a to se ui? Nasljeuje se neuroloka podraljivost nain i intenzitet reagiranja na osjetilne podraaje, vrijeme neurolokog sazrijevanja, hormonalna konstitucija, temperament. Emocionalni razvoj djeteta ne ovisi samo o uroenim dispozicijama. Prije bi se reklo da one odreuju 'tei' ili 'laki' nain na koji dijete postaje svjesno sebe i svog bivanja unutar svoje okoline. Od najranijih odnosa s majkom i bliskim osobama dijete biva prepoznato ili ne, prihvaeno ili ne. Odnos s bebom je najee njean, rastui, iv dogaaj meusobnog usklaivanja. Blia okolina reagira na djetetov nain izraavanja, majino lice daje djetetu prve informacije za usklaivanje. Djeca 'teeg' temperamenta izazivaju nesigurnost, napetost, strah ili krivnju roditelja, te se naruava oputeno i spontano usklaivanje.

3.1 Faze emocionalnog razvoja

Faze emocionalnog razvoja mogu se prema nekim autorima podijeliti u tri skupine. To su usvajanje emocija, diferenciranje i transformacija emocija. Zbog specifinosti svake faze djejeg emocionalnog razvoja, one se u istraivanjima odvajaju. Tijekom sazrijevanja djeteta, okolina sve vie oblikuje i modificira njegov nain izraavanja emocija i ui ga drutveno prihvatljivim oblicima izraavanja emocija.

3.1.1 Usvajanje emocija

Usvajanje emocija odnosi se na izraavanje i percepciju emocija. Faza usvajanja emocija ukljuuje refleksne reakcije, karakteristike temperamenta te usvajanje odreenih emocionalnih obiljeja. Uz sposobnost emocionalnog reagiranja djeca ue prepoznavati emocije, zavisno od genetskih predispozicija i karakteristika temperamenta. Ova faza uglavnom se odvija u ranom djetinjstvu. Djeca od roenja u interakciji s okolinom pokazuju svoje osjeaje te ue prepoznavati i kontrolirati emocije. Pozitivne emocije kao to su srea, iznenaenje te negativne emocije poput ljutnje, tuge, straha, smatraju se osnovnim emocijama i mogu se prepoznati vrlo rano u djetinjstvu. Primarne emocije imaju specifine karakteristike vezane uz korijene primarnog evolucijskog naslijea, javljaju se rano u djetinjstvu i to automatski u interakciji s okolinom, imaju univerzalnu facijalnu ekspresiju koja je konstantna i mogu se prepoznati u razliitim kulturama.

3.1.2 Faza diferenciranja emocija

Faza diferenciranja emocija odnosi se na povezivanje kao i odvajanje izraza i osjeaja prema ili od odreenog konteksta ili ponaanja. U fazi diferenciranja dolazi do modifikacije signala iz okoline, pri emu se taj proces odvija pod utjecajem uenja te prvenstveno obiteljskih obrazaca ponaanja, a emocionalne reakcije povezuju se s novim kontekstom. Dakle, ova faza ukljuuje strategije koje su usklaene s drutvenim oekivanjima, a omoguuje minimaliziranje ili pretjerano naglaavanje izraavanja emocija kao i prikrivanje nekih emocija. U ranom djetinjstvu djeca u interakciji sa svojim roditeljima diferenciraju i modificiraju svoje izraavanje emocija, oponaaju roditelje i tako stvaraju obiteljske obrasce ponaanja. Pokazatelji dobrog emocionalnog stanja djeteta su djeja sposobnost kontroliranja irokog dijapazona emocionalnih doivljaja i prikladnih reakcija u tim emocionalnim situacijama. Djeca koja su ovladala svojim emocionalnim doivljajima smatraju se emocionalno kompetentnim. Emocionalna kompetencija ukljuuje djeju sposobnost prikrivanja emocija kao i vidljiva ponaanja koja otkrivaju doivljena emocionalna iskustva.

3.1.3. Transformacija ili reorganiziranje emocija Transformacija ili reorganiziranje emocija ukljuuje dva razliita procesa. Prvi se odnosi na nain na koji odreeno emocionalno stanje transformira procese razmiljanja, uenja ili pripreme za reakciju u tom stanju, a drugi se odnosi na to kako se sam emocionalni proces mijenja iskustvom i znanjem tako da se kontekst i znaenje emocija javljaju kao konstrukcija svakog pojedinca. Pritom emocija moe ostati jednostavna, ali se moe i transformirati u cjelokupni sustav miljenja i ponaanja. Na primjer, tuga se moe pomijeati s krivnjom i strahom, to dovodi do negativne slike djeteta o samom sebi, potitenosti, a moe voditi i u depresiju. U fazi transformacije emocija, koja je najsloenija i najmanje istraena, dolazi do povezanosti emocionalnog iskustva i verbalizacije emocija, do mijeanja emocija i njihovih transformacija. Istraivanja su pokazala da emocionalna komunikacija majki i njihove predkolske djece utjee na djeji emocionalni razvoj.

3.2. Regulacija emocija u djetinjstvu Sposobnost regulacije emocija razvija se u ranom djetinjstvu iz interakcije s lanovima obitelji, odnosno primarnim skrbnicima, i iz djejeg priroenog temperamenta. Ve u prvom mjesecu nakon roenja dijete postie stabilnost u funkcioniranju, a kad se ona narui, upuuje okolini signale, traei odgovore iz okoline. Roditelji tjee dijete i time reguliraju njegove emocije. U dobi od godine dana organizacija djejeg afektivnog, kognitivnog i bihevioralnog sustava omoguuje da dijete i majka ili drugi primarni skrbnik reguliraju njegove emocije. Neto kasnije, dijete razvija proces samoregulacije, poinje misliti o dogaajima te pronalazi razliite naine njihove interpretacije, ime se umiruje. Proces samoregulacije odvija se kroz proces procjene dogaaja, vrednovanja konteksta te odabira i kontrole emocionalnog izraavanja i ponaanja. Dijete u interakciji s okolinom naui modificirati svoje emocije, nositi se s frustracijom, uivati u drugima, prepoznati opasnost, prevladati strah i tjeskobu kako bi postiglo uspjeno interpersonalno funkcioniranje. Regulacija emocija ukljuuje prikrivene, kao i jasno izraene, strategije promjena u intenzitetu i trajanju emocionalnog iskustva i izraavanja emocija. Kontroli djejeg ponaanja doprinose djeje sposobnosti upotrebe govora, samostalno kretanje i razvojne promjene u djejoj neurofiziologiji. Procesi koji upravljaju djejim reakcijama zasnivaju se na steenim znanjima, iskustvu, prijanjim ponaanjima i biolokim iniocima.

3.3 Socijalizacija emocija u djetinjstvu

Tijekom procesa socijalizacije u kojem drutvo oblikuje djetetova uvjerenja, oekivanja i ponaanja, djeji emocionalni razvoj i s njim povezana djeja psihosocijalna prilagodba pod utjecajem su razliitih initelja kao to su priroda djeje privrenosti majci, odnosno primarnom skrbniku unutar obitelji, razgovaranje o emocijama, toplina, potpora i nadzor roditelja, interakcije s vrnjacima i djetetovi odnosi s odraslima izvan obitelji. Djeje usvajanje emocionalnog izraavanja, prepoznavanja i razumijevanja emocija pod utjecajem je pravila i norma emocionalnog ponaanja kulture u kojoj se dijete razvija, a ui se vrlo rano u djetinjstvu. Upravo su stoga naini na koje djeca i odrasli razmjenjuju afektivne signale u emocionalno obojenim socijalnim interakcijama od izuzetne vanosti za djeju socijalizaciju emocija. Ako dijete ne naui u dovoljnoj mjeri prepoznavati i razumijevati emocije iz svoje okoline, oteano je daljnje uenje socijalnih normi, obiaja i pravila ponaanja grupe kojoj dijete pripada te stjecanje socijalnih vjetina. Vanu ulogu u procesu socijalizacije ima djeja regulacija emocija stoga to nesposobnost reguliranja emocija utjee na interakcije s okolinom i usvajanje socijalnih normi i pravila ponaanja. Djeje sposobnosti kreiranja odnosa sa svojom okolinom snaan su prediktor mentalnog zdravlja u odrasloj dobi. Uz obitelj, jedan od najvanijih utjecaja na djetetov emocionalni razvoj imaju vrnjaci. Djeja interakcija s vrnjacima u igri u jaslicama i vrtiu doprinosi socijalnoj kompetenciji, prosocijalnim vjetinama ponaanja i manjoj agresivnosti. Vrnjaci ipak ne mogu imati zamjenski utjecaj za roditelje tijekom socioemocionalnog razvoja, stoga to roditelji u interakciji s djecom razvijaju specifine emocionalne odnose koji vjerojatno najvie doprinose djejoj socijalizaciji emocija.

10

4. ZAKLJUAK Vrlo esto odrasli (roditelji, odgajatelji, uitelji) i sami imaju potekoa s priznavanjem osjeaja samima sebi i njihovim izraavanjem rijeima. ivimo u vremenu u kojem se previe toga dogaa brzo te brojni dojmovi, doivljaji i oekivanja ni ne stignu do svijesti odraslih niti se stignu izraziti rijeima. Zbog toga mnoga djeca nemaju 'mentora' uz kojeg bi istraivala svoje osjeaje i naine primjerenog izraavanja osjeaja. Nedostatak kontakta s vlastitim osjeajima odrasli najee zamjenjuju misaonim idejama i racionalnim analiziranjem vanjskih okolnosti i pritom zaboravljaju da djeca jo nemaju razvijen analitiko-racionalni um i da su djeji dojmovi i zakljuci na emocionalnoj razini i da se njihov doivljaj stvarnosti uvelike razlikuje od interpretacije odraslih. Nemogue je dijete 'pouiti' kako da doivljava i to da osjea, ali mu treba pomo odraslih da prepozna, i odgovarajue izrazi, svoje osjeaje. Ako razumijemo to stoji iza ljutnje, straha, tuge ili ljubomore, moemo pomoi djetetu da se odgovarajue izrazi, a da pritom ne potiskuje osjeaje i stvara ograniavajua uvjerenja o sebi ili svojoj okolini.

11

5. LITERATURA Braja-ganec, A. , Dijete i obitelj, 2003. Vasta R., Haith M. M., Miller A. S. , Djeja psihologija, 2004.

12