Metoda igre ili igrovna metoda

Osnovni princip uloge odgajatelja polazi od toga da je za dijete do polaska u kolu

igra nain za shvatanje ivota.
Igrajui se, dijete ui, a uei, ono se igra.
Zbog toga, igra je pored ostalih, osnovni princip, metoda rada i osnovno sredstvo
rada sa djecom do polaska u kolu.
Metoda igre je nain kako da se rad sa djecom izvodi putem igre, ne samo u
razvoju govora nego i u svim aktivnostima kojima se dijete bavi u toku svog
boravka u predkolskoj ustanovi.
To je niz postupaka kojima se igrom vjebaju sluanje i diskriminacija, artikulacija
glasova, rjenik i reenica djeteta.
U aktivnostima na razvoju govora u predkolskoj ustanovi metoda igre
najefikasnije se manifestuje kao govorne igre.
Raznovrsni tipovi govorne igre, kada su u pitanju djeije knjievne vrste su:
brojalice, poslovice, pitalice, bajalice, rugalice, zagonetke, pjesme, basne, prie.
Kada su u pitanju jezike forme, to su: fonoloke igre (glasovima), leksike igre
(rijeima), sintaksike igre ( reenicama), semantike igre (znaenjima rijei).

Sadraj igre ini kostur igre, jer on treba da obezbijedi realizaciju

odgojno-obrazovnih zadataka, bez obzira da li smo tako planirali ili je takva
situacija nastala spontano.

Sve to sa djecom radimo, oivljavamo igrom, jednostavno animiramo.

Igrovni nain rada udahnjuje duu sadrajima koje elimo pribliiti djeci.
Pored sadraja koji realizujemo s djecom predviamo odgovarajuu igru (kao
metodu) i tok igre (uvodni, glavni i zavrni dio) ili tzv. strukturu igre; vrijeme
izvoenja i trajanja igre; mjesto izvoenja igre, radno-igrovna sredstva, bez kojih
se igra ne moe uvijek valjano izvesti.

Metoda prianja
Najrazvijeniji oblik prianja sa djecom je tzv. situaciono prianje.
Prianje kao metoda djecu podstie da sama priaju o emu ele kad god su za to
raspoloena.
Oblik metoda prianja je i tzv. samogovor, a to je prianje djeteta sa samim sobom
(izmiljeni dijalog).
Osim situacionog prianja i samogovora, postoji i stvaralako prianje, koje
moe biti faktiko prianje i prianje po mati.
Stvaralako faktiko prianje je prianje o realnoj temi: prianje na osnovi
promatranja i zapaanja (sa mlaim uzrastom), prianje po sjeanju (sa starijim
uzrastom), prianje po nizu slika, improvizirano prianje podsticano razgovorom
(vidjeli smo jea, nali smo ranjenog vrapca), informativno prianje (gdje sam bio,
ta sam vidio i uo), prianje po linom iskustvu, tumaenje neeg .
Stvaralako prianje po mati prema svome sadraju moe biti osmiljeno
(logiko) i nonsensno (nelogiko).

Vrste stvaralakog pricanja po formi:

- grupno prianje (polilog) je grupni sastav: djeca priaju na zadane rijei, tako to
svako dijete doda neto na posljednju rije, kau neto pogrijeno da ispadne
smijeno i sl.,

- izmiljaju nastavak ili kraj zapoete prie (koju zapoinje odgajatelj),

- izmiljaju priu po planu odgajatelja,

- izmiljaju priu po datoj ili slobodnoj temi,
- sastavljaju novu od poznate prie (drugu varijantu Crvenkapice, Pepeljuge) i
slino.
Vrste stvaralakog prianja po predmetu i sadraju:
- stvaralako prianje po jednoj ili vie slika,
- izmiljamo priu o igrakama,
- pria nekog predmeta, biljke, prirodne pojave (vjetar, oblak, kia),
- prianje o zamiljenom putovanju, ljetovanju, zimovanju, posjeti, susretu.
Obuavamo djecu stvarnom prianju ve poslije tree godine, i to vlastitim
prianjem poticanjem na samogovor i govor. Dijete voli da pria ta mu se
desilo, ta je vidjelo i ulo.
Najomiljenije djeije teme su o ivotinjama, kunim ljubimcima,
miljenicima.
Obuavanje djece stvaralakom prianju zahtijeva i sljedee:
- radno-igrovna sredstva,
- identifikaciju sa igrakom ili predmetom,
- zapoinjanje prie od strane odgajatelja.

Metoda teksta
Djeiji tekstovi po formi su: prozni, stihovani, dramski, zagonetke, pitalice,
poslovice, brojalice.
Pri izboru tekstova vodimo rauna o sljedeim elementima: sadraj, duina i

tema teksta.
Metodiki postupci u koritenju tekstova su:
- kazivanje sadraja napamet (recitovanje),
- prianje i prepriavanje,
- itanje dramskih tekstova koji se uvijek prikazuju,
- scensko prikazivanje (dramatizacija),
- koritenje filma,
- sluanje radija ili audiokaseta,
- gledanje i sluanje djeijih emisija i crtanih filmova,
- koritenje ilustrovanih sadraja tekstova (slikovnice i stripovi).
Za rad na djeijem tekstu odgajatelj mora pripremiti i djecu i sebe.
Odgajateljeva pripremljenost se odnosi na izbor teksta i uvjebavanje
itanja, pripremu radno-igrovnih sredstava koja e koristiti u prezentovanju
sadraja teksta u cilju razvoja govora djece.
Sadraj teksta kazujemo glasno, jasno, izraajno, teno, tano, uz pravilnu
artikulaciju, akcenat, dikciju i intonaciju, uz odgovarajue i umjerene
pokrete i gestikulaciju.

Metoda demonstracije i ilustracije

Ova metoda se zaniva na pokazivanju onog to se izvodi, o emu se govori
ili na ilustrovanju radnje igre.
Pokazuju se radno igrovna sredstva i procesi, ili scene i pojave u prirodi i
ivotu.
Sa djecom se razgledaju slike ivotinja i pritom se vodi razgovor.
Metoda ilustracije i demonstracije je praktina primjena principa
oiglednosti na kome se i ona temelji.

Odgajatelj djeci mora pokazivati kako hoda medo, kako skakue zeko, kako
se prikrada lija, kako lete ptice.
Demonstrirajui to, odgajatelj istovremeno podstie djecu da zajedno sa
njim to rade, povezujui tako pokret i govor.
Bez takvih demonstracija ne moe se zamisliti uspjean rad igra sa
djecom.

Metoda praktinih radova

Metoda praktinih radova polazi od metode demonstracije, oslanja se na
metodu igre, proima se metodom razgovora, a kombinuje metodama
prianja i opisivanja.
U osnovi metode praktinih radova lei tzv. radni odgoj djece i njihovo
pripremanje za ivot iji je smisao za rad i stvaralatvo.
U praktine djeije radove ubrajamo pripremanje i raspremanje radnih
prostorija za rad igru, pa djeci kaemo ta treba da donesu, gdje to da
postave, gdje da odnesu poslije igre .
Praktini rad je i svlaenje i oblaenje djece pri dolasku i polasku iz radnih
prostorija vrtia.

Odgajatelj im pokazuje kako se to radi, imenuju dijelove odjee i obue,

predmete gdje se oni odlau.
Praktini radovi su i usvajanje kulturno-higijenskih navika kod djece,
pravljenje lutaka, rukovanje telefonom i slino.
Metoda praktinih radova posebno se preporuuje u radu sa mucavom
djecom, jer dok rade, ova djeca manje mucaju ( zato to manje misle na
govor, a vie na rad ).

Radno igrovna sredstva

U govornoj komunikaciji sa djecom koristimo razliita sredstva koja,
djelujui na pojedina ili na sva ula, podstiu i obogauju tu komunikaciju.
Rad bez njih, posebnoo u razvoju govora, bio bi verbalan, a time monoton i
dosadan.
Za odgajatelje to su radna, a za djecu igrovna, pa ih zovemo
radno igrovna sredstva.
Klasifikacija radno igrovnih sredstava: vizuelna, auditivna,
audiovizuelna, taktilna i kinestetika.

Vizuelna sredstva su razni modeli, igrake, predmeti iz blie okoline, slike i

slikovnice, djeiji film i djeije TV-emisije, razne aplikacije uz flanelograf.
U razvoju govora vizuelna sredstva imaju poseban, jer podstiu opaanja,
utjeu na prijem i razumijevanje knjievnog teksta. Vizuelna sredstva mogu
se upotrijebiti u razliitim funkcijama: u funkciji motivacije, govornih igara,
dramatizacije, boljeg razumijevanja sadraja.

Auditivna sredstva su : audiokasete, magnetofon, radio, a prednost im je

njegovati kod djeteta koncentraciju panje i naviku sluanja drugoga.
Koritenje auditivnih sredstava u razvoju govora ima svoju specifinost zato
to se prate putem ula sluha, pa to zahtijeva posebnu koncentraciju i
odreeno iskustvo.
Kinetikomotorika sredstva su sloenije igrake koje se kreu, glasaju
se, pjevaju, plau i slino : kompozicije voza, automobili, avioni, vrteke,
lutke, modeli ivotinja ( pijetao koji kukuice, pas koji laje )
Sva radno-igrovna sredstva ima svoju vrijednost , ali slika je ta koju moe
itati dijete bilo kojeg maternjeg jezika; moe je razumjeti i o njoj
govoriti.
Pored toga, iste slike moemo koristiti vie puta u radu sa istom djecom, ali
na razliite naine i iz raznih oblasti unutar maternjeg jezika ( za spontani
razgovor, prianje, opisivanje, kreativno kazivanje).