FAKULTET ZA ODGOJNE I OBRAZOVNE ZNANOSTI OSIJEK

AKADEMSKA 2021./22. GODINA

PPDMI KOPRIVNICA

PSIHOLOGIJA OBRAZOVANJA

EMOCIONALNO BLAGOSTANJE UTJEČE NA OBRAZOVNU

IZVEDBU, UČENJE, I RAZVOJ

Seminarski rad

Izradila (studentica): Nikolina Ivanušec

Datum:17.2.2022
SADRŽAJ SEMINARSKOGA RADA

1. PRIJEVOD PRINCIPA

2. OSOBNI OSVRT NA OBRAZOVNA I/ILI RADNA ISKUSTVA KOJA ILUSTRIRAJU PRINCIP

3. PSIHOLOGIJSKE TEORIJE I ISTRAŽIVANJA SUKLADNA PRINCIPU

4. LITERATURA
1. PRIJEVOD PRINCIPA

Emocionalna dobrobit odnosno blagostanje sastavni je dio uspjeha, svakodnevnog

funkcioniranja u učionici i utječe na akademski uspjeh i učenje.
Važni su i međuljudski odnosi. društveni i mentalni razvoj općenito, zdravlje.
Komponente emocionalne dobrobiti uključuju osjećaj sebe (samopoimanje,
samopoštovanje), osjećaj kontrole nad sobom i okolinom (samoučinkovitost, lokus
kontrole), opći osjećaj dobrobiti (sreća, zadovoljstvo, smirenost) i zdravo reagiranje na
svakodnevni stres (sposobnosti suočavanja).
Biti emocionalno zdrav ovisi o razumijevanju, izražavanju i regulaciji ili kontroli
vlastitih emocija, kao i percipiranju i razumijevanju emocija drugih (empatija).
Razumijevanje na emocije drugih utječe način na koji učenici percipiraju vanjska
očekivanja i prihvaćanje od strane važnih drugih u vašoj učionici, obitelji, grupi
vršnjaka, zajednici i društvenom okruženju.
Važnost za nastavnike;
Emocionalna dobrobit učenika može utjecati na kvalitetu njihovog sudjelovanja u
procesu nastave i učenja, njihove međuljudske odnose, učinkovitost vaše
komunikacije i osjetljivost na klimu u učionici.
Istodobno, klima u učionici može utjecati na osjećaj sigurnosti i prihvaćanja učenika,
percepciju društvene podrške, osjećaj kontrole i opće emocionalno blagostanje.
Učitelj ima ključnu ulogu u uspostavljanju klime u kojoj su svi učenici prihvaćeni,
cijenjeni i poštovani; imaju prilike za akademski uspjeh i relevantnu podršku; i imaju
prilike za pozitivne društvene odnose s odraslima i vršnjacima.
Učitelji mogu pomoći u olakšavanju emocionalnog razvoja:
• Koristite emocionalni vokabular, na primjer, olakšavajući učeniku označavanje
emocija (npr. sretan, tužan, uplašen, ljut).
• Modelirajte primjereno emocionalno izražavanje i reakcije
• Podučite strategije emocionalne regulacije, kao što su “stani i razmisli prije nego što
djeluješ” i duboko disanje.
• Promicati emocionalno razumijevanje drugih, kao što su empatija i suosjećanje.
• Pratite svoja očekivanja kako biste bili sigurni da su podjednako ohrabrujuća za sve
učenike, bez obzira na prethodne nastupe.
2. OSOBNI OSVRT NA OBRAZOVNA I/ILI RADNA ISKUSTVA KOJA
ILUSTRIRAJU PRINCIP

Osobno osnovno školsko obrazovanje kao negativno emocionalno iskustvo. Prilikom

navedenog obrazovanja različitosti među učenicima nisu se cijenile, svako iznošenje
vlastitog mišljenja bilo je kažnjavano što je prouzročilo negativan utjecaj na učenike
koji su svoje nezadovoljstvo iskazivali neposluhom i buntovništvom.
Osobno tokom obrazovanja susrela sam se s mnoštvo događaja odnosno reakcija
učitelja koje su negativno utjecale na moje emocionalno stanje što je rezultiralo
negativnim ocjenama, ne slaganjem s učiteljima a ni sa učenicima u razredu.
Kao praktičan primjer mogu navesti situaciju kada su učitelji cijelom razredu navodili
kako od nas „nikad ništa neće biti“ i opisivali nas epitetima kao „najgori razred“, i tim
nam dodatno narušili ionako već krhko emocionalno stanje.
Takvim ponašanjem klima u učionici je bila narušena i učenik se osjećao izgubljeno,
napušteno i bez potpore za vlastite interese što je utjecalo na njegovo daljnje
školovanje.
Nadalje tokom srednjoškolskog obrazovanja vlastito emocionalno stanje se poboljšalo.
Nastavnici su otvoreniji, spremni za dijalog te pružaju potporu u razvoju vlastitih
interesa, primjerice tokom srednjoškolskog obrazovanja uočila sam zanimanje prema
matematici i matematičkim predmetima dok u osnovnoj školi taj predmet mi je bio
mrzak i smatrala sam da nisam dovoljno dobra za isti.
Rezultat takve komunikacije su pozitivne ocijene, povećana koncentracija prilikom
izvođenja nastave, dobri odnosi sa učenicima iz istog razrednog odjeljenja.
U navedenoj srednjoj školi danas radim kao nastavnica te smatram da je emocionalno
stanje veoma važno za izvedbu nastave. Ukoliko primijetim da je učenik nervozan
zastanem dajem uputu da duboko udahne i da onda nastavimo te kao odgovor dobijem
osmijeh od učenika. Ako se učenik čini ljut upitam kako mogu pomoći te tako
rješavamo probleme u razredu.
3. PSIHOLOGIJSKE TEORIJE I ISTRAŽIVANJA SUKLADNA
PRINCIPU

Emocije su jedan od najvažnijih čimbenika koji utječu na cjelokupno funkcioniranje osobe

i igraju važnu ulogu u međuljudskoj komunikaciji.

Sastoje se od niza povezanih odgovora na određeni događaj ili situaciju. Oni uključuju
odnos pojedinca prema objektu ili događaju, prepoznatljiva mentalna stanja i emocionalne
izraze. Emocije su također intenzivne, kratkotrajne i popraćene raznim fiziološkim
promjenama koje dovode do prekida u trenutnom ponašanju. Moduliraju unutarnje i
međuljudsko ponašanje i utječu na prilagodbu pojedinca.

Pokazatelj dobrog emocionalnog stanja pojedinca je njegova sposobnost kontroliranja

različitih emocionalnih iskustava i odgovarajućeg reagiranja u tim emocionalnim
situacijama. Ljudi koji su ovladali vlastitim emocionalnim iskustvom smatraju se
emocionalno sposobnim osobama.

Brojni pokazatelji (i znanstveni i intuitivni) sugeriraju da emocionalna kompetencija može

značajno objasniti ne samo poteškoće u učenju nego i akademski uspjeh.

Chabot, D. i Chabot M. (2009.) predlažu novi pristup razumijevanju učenja i poučavanja –

pedagogiju emocija – pristup usmjeren na emocije koji pretpostavlja da osjećaji prethode
procesu učenja.

Autor započinje pretpostavkom da postoji izravna veza između učinkovite sposobnosti

učenja i njegovog emocionalnog stanja.

Emocionalno je mnogo brži od racionalnog i na trenutak počinje funkcionirati bez

prestanka razmišljanja o tome što radi. Ova brzina onemogućuje svjesno, analitičko
mišljenje koje je obilježje misaonog mišljenja.

U evoluciji je ta brzina vjerojatno povezana s najosnovnijim odlukama. Posebno je snažan

osjećaj sigurnosti povezan s ponašanjem koje proizlazi iz emocija, nusproizvoda
profinjenog, pojednostavljenog pogleda na stvari koji može potpuno zbuniti racionalno
razmišljanje.
U normalnim okolnostima postoji ravnoteža između emocija i racionalnog razmišljanja, s
emocijama koje ulaze i daju podatke koje racionalno razmišljanje treba da funkcionira,
dok racionalno razmišljanje proširuje i ponekad nadvladava određene emocije.
Akademska inteligencija zapravo ne priprema osobu za krize ili prilike koje mu pruža
raznolikost životnog bogatstva.

Međutim, dok visoki kvocijent inteligencije ne jamči uspjeh, prosperitet ili sreću u životu,
naše škole i kulture opsjednute su akademskim sposobnostima i zanemaruju emocionalnu
inteligenciju. Emocionalni život je onaj koji, poput matematike ili čitanja, može biti više
ili manje uspješan i zahtijeva jedinstven skup sposobnosti.

Nečija stručnost u ovom području ključna je za razumijevanje zašto je jedna osoba tako
uspješna u životu, dok druga s jednakim intelektualnim sposobnostima završava u slijepoj
ulici: Emocionalne vještine su meta-sposobnost koja određuje kako ćemo uspjeti.

Koliko imamo na raspolaganju , bez obzira što je, čak i sama inteligencija. Koliko je
osoba sposobna kontrolirati druge, za misli i događaje koji nisu povezani s osnovnom
djelatnošću, utječe na uspješnost obavljanja osnovne djelatnosti (Takšić, 1998.). Goleman
(2007) također opisuje važnost emocionalnog upravljanja za školski uspjeh.

Ističe da emocionalni stres nastavnika utječe na njihov psihički život, a učenici koji su
nervozni, ljuti ili frustrirani ne uče. Oni koji su pogođeni ovim uvjetima ne mogu
učinkovito primati ili obraditi informacije.

Što više cijenimo postignuća, to se bolje osjećamo, ali nije uvijek lako osjećati se
zadovoljnim tijekom učenja. Zapravo, učenje zahtijeva trud i trud. Svatko se mora osjećati
ugodno u procesu učenja i osjećati se uspješnim tijekom učenja.

Nemogućnost da doživi tu radost neizbježno će ga prisiliti na odustajanje, neuspjeh i

odustajanje.

Chabot, D. i Chabot M. (2009.) naglašavaju da se ova tortura može pretvoriti u užitak ako
znamo koristiti koncept emocionalnog "metakapaciteta", način na koji upravljamo svojim
emocijama i osnovnim emocionalnim kapacitetima. Kako da nam zadaci budu ugodni I da
nam ne stvaraju neugodne.

Svaki uspješan učenik uspije prevladati prepreke na putu do svojih ciljeva. Svaki uspjeh
će prevladati poteškoće u učenju.
 Da bi se to dogodilo potrebna su dva elementa: ustrajnost i odlučnost, unatoč
poteškoćama u učenju i uspjehu, ublažit će nelagodu uzrokovanu pokušajem
prevladavanja poteškoća. Stoga „svaki učitelj mora biti u stanju potaknuti učenika: 1.
učenikovu odlučnost, ohrabrujući ga da prevlada nelagodu u naporima učenja, i 2.
učenikov osjećaj kompetencije, naglašavajući svaki uspjeh koji u konačnici vodi do
konačnog rezultata” ( Chabot i Chabot, 2009: 146)

Emocija je jedan od najvažnijih čimbenika koji utječe na cjelokupno funkcioniranje

pojedinca i igra važnu ulogu u međuljudskoj komunikaciji. Stoga je važno voditi brigu o
svom emocionalnom stanju, odnosno poticati pozitivne emocije i kontrolirati negativne
emocije. Upravljanje emocijama i emocionalnim kompetencijama stvara mogućnost
uživanja u procesu učenja, čime se također isključuje mogućnost napuštanja, neuspjeha i
napuštanja škole.

Brojne studije su pokazale da, kada se njima pravilno upravlja, emocije mogu poboljšati
racionalno razmišljanje, olakšati ispravno donošenje odluka i usmjeriti pojedince na
odgovarajuće ponašanje.

Istraživanja također pokazuju da su djeca s jačim emocionalnim sposobnostima općenito

odgovornija, sigurnija, dobrodošla, otvorenija i spremna pomoći i surađivati.

Sve to govori o važnosti širenja programa emocionalnog opismenjavanja, gdje djeca uče
kako se osjećaju i kako upravljati svojim emocijama.

Emocionalnu inteligenciju ne diktira nikakvo ponašanje, nitko nije kažnjen za

emocionalnu nekompetentnost, ali to je možda nijansa koja razlikuje velikog stručnjaka
od velikog.

Emocionalno usavršavanje je samo mogući put prema budućem obrazovanju. Pokazuje

izvanredne prednosti i vrlo malo nedostataka, što je znanstveno potvrđeno brojnim
istraživanjima. Emocionalna kompetencija vrlo je važna za individualno funkcioniranje,
ali i za učenje te postizanje uspijeh u svakodnevnom životu.
4. LITERATURA

Chabot, D., Chabot, M. (2009). Emocionalna pedagogija. Zagreb: Educa. Str 146
Ekvilibrij; J.Pavlović, Emocionalna pedagogija i obrazovanje emocija
Vizek-Vidović, V. i sur. (2014). Psihologija obrazovanja. Zagreb: IEP-VERN. Str 81-91.
Hrcak: L.Bognar, S. Dubovicki, Emocije u nastavi