SEMINARSKI RAD:

STRES U ODGOJNO-OBRAZOVNOM PROCESU KOD

UČENIKA I NASTAVNIKA

Izradila:
Nikolina Ivanušec bacc. ing. el
1 Uvod
2 Stres
2.1 Stres kod učenika
2.2 Stres kod nastavnika
3 Kako smanjiti stres
3.1 Kod učenika
3.2 Kod nastavnika
4 Zaključak
5 Literatura

2
1. Uvod

Stres u današnje vrijeme je svakodnevna pojava. Okolina nas potiče i omogućava

nam da razvijemo strategije prilagođavanja, kada neka osoba je izložena nagloj
promjeni organizam uključi sve reakcije u vezi sa stresom. Posljednjih godina
suočeni smo s mnoštvo novih izazova te je potrebna velika prilagodba na
promjene.
Količina i vremensko trajanje stresne situacije je od velike važnosti, ukoliko je
osoba izložena velikoj količini stresa duži period može dovesti do psiholoških pa
čak i fizičkih oštećenja ljudskog organizma.
Posao nastavnika je veoma stresan te zahtjeva prilagodbu nastavnika u
svakodnevnom radu jer svaka osoba ima svoju vrstu stresa.
Učenici i nastavnici moraju djelovati kao cjelina te svaka negativna reakcije od
strane učenika ili nastavnika izaziva negativnu reakciju kod druge strane.
Navedena cjelina može biti u skladu ako se uzmu u obzir sve različitosti i odredi se
kompromis.
U ovom seminarskom radu bavit ćemo se pojavom stresa kako kod nastavnika
tako i kod samih učenika.

3
2. Stres
Stres ili „sindrom prilagođavanja“ je nespecifična reakcija koja sadrži tri faze:
reakciju uzbune, zatim razdoblje otpora i konačno razdoblje iscrpljenosti.
Prema nedavnim istraživanjima učiteljska profesija jedna je od profesija s
izraženijom razinom dnevnog stresa (Hepburn i Brown, 2001.; Gallupa, Inc, 2014)
te je ona usporediva sa stresom koji se javlja kod liječnika i medicinskih sestara
(Gallup, Inc, 2014).
Okolina nas često potiče i omogućava nam da razvijemo strategije prilagođavanja,
kada neka osoba je izložena nagloj promjeni organizam uključi sve reakcije u vezi
sa stresom.
Stres kao mehanizam prilagodbe potreban je, koristan i nije nužno negativan.
Obično razlikujemo tri vrste stresa:
- Pod-stres – pogađa osobe koje odbijaju suočiti se s problemima, koje nemaju
ambicije, radije se sklanjaju ili ih okolina preslabo simulira
- Dobar stres dovodi osobu u najbolje stanje za dobro korištenje svojih
sposobnosti i mogućnosti prilagodbe
- Nad-stres prisiljava osobu da zaroni u bogatstvo svoje energije da bi se
suprotstavila prejakim podražajima, pa crpi iz svojih zaliha.

Treba razlikovati činitelje koji dovode do stresa, a to su:

- fizički podražaji kao što je hladnoća, vrućina, velike promjene temperature,
teški sportovi, ratne ozljede,…
- Biokemijski podražaji kao što su trgovanja, droge, pušenje, infekcija, lijekovi,
…
- Psihološki podražaji: društvene obaveze, osjećajni konflikti, napetost,
odgovornost za neku skupinu,…
Svaka stresna situacija ima svoju psihološku i biološku cijenu koja snižava
individualne rezultate.
Biološka reakcija na stresnu situaciju naziva se spazmofilija koja počinje sa
tjeskobom ili razdraženošću čije se psihološke posljedice mogu odraziti na
funkciju disanja.
Psihološka reakcija na stresnu situaciju može dovesti do gubitka kontrole nad
sobom odnosno djelovanja suprotno od djelovanja koje bi imali da smo mirno,
promišljeno nadgledali situaciju.
Dugoročni učinci stresa održavaju se i na stanje živčanog sustava te snižava razinu
pažnje, otežano je pronalaženje usvojenih informacija, ne može se pronaći
odgovarajuća misao ili riječ.
Nastavnik na svome radnom mjestu a učenik na svome podnose razne vrste
stresova. Brojne situacije svojstvene svijetu škole dovode i jedne i druge u stanje
napetosti.

4
 2.1. Stres kod učenika

Kada je riječ o učenici važno je napomenuti da postoje razni činitelji koji dovode do stresa
kao što su:
- javni nastup pred drugim učenicima ( govor pred drugima, izlazak pred ploču,
ispitivanje, rad u skupinama,…)
- promjena okoline i starih navika ( promjena mjesta, razreda, škole; novi suučenici,
novi profesori, nove radne navike,…)
- pritisak zbog školskih obaveza ( količina gradiva, pitanja na koje ne zna odgovor, novi
tip vježbi,…)
- konflikt s prijateljima i vršnjacima ( vršnjačko zlostavljanje, ismijavanje…)
- konflikt s nastavnicima ( ponovni susret s nastavnikom kod kojeg je postigao loš
uspjeh)
- strah od neuspjeha i ocjenjivanja (strah da sljedeće godine neće biti primljen u željenu
školu, čekanje završnih sjednica,…)

2.2. Stres kod nastavnika

Uzroci stresa razlikuju se od nastavnika do nastavnika . Kyriacou (2001) navodi sedam

najvažnijih izvora stresa, a to su učenici koji imaju loš odnos prema školi i nedostaje im
motivacije, neposlušni učenici i razredna nedisciplina, brze promjene u kurikulumu, loši radni
uvjeti, pritisci rokova, sukobi s kolegama i osjećaj podcijenjenosti u društvu.
Nastavnik ako smatra da je ugroženo njegovo dostojanstvo ili zdravlje nastat će stres jer je
ugroženost jedan od najvažnijih elemenata stresa. Nastavnik također može postati nervozan
ako mu učenik kaže nešto neprimjereno i ako smatra da ne raspolaže s dovoljnim umijećem
rada u razredu te će takva situacija dovesti do sumnje u njegov autoritet kao nastavnika.
Uzrok stresa kod nastavnika može biti i komunikacija sa nadređenima, dolazak savjetnika,
nedostupnost materijala za uspješno odrađivanje nastave te međuljudski odnosi sa kolegama.
U današnje vrijeme čest slučaj je da su nastavnici odgovorni za rezultate ispita razreda te
ukoliko je on negativan smatra se da nastavnik nije stručan u obavljanju svog posla te to
također stvara veliki stres i odgovornost.

5
 3. Kako smanjiti stres u radnoj okolini

3.1. Kod učenika

Ublažavanje i sprječavanje stresa kod učenika najdjelotvornije je postići podrškom od strane

učitelja i roditelja. Naučiti dijete kako da kvalitetno organizira vrijeme i ispunjava svoje
obaveze te potaknuti da pronađe aktivnost koju će odrađivati radi osobnog zadovoljstva.
Ublažavanje tjelesnih reakcija koje nastaju uslijed izlaganja stresnim situacijama može se
postići tjelesnom aktivnošću (npr. Bavljenje sportom, tjelovježbom, plesom, jogom, …),
boravkom u prirodi, meditacijom.
Ublažavanje emotivnih reakcija moguće je postići kroz razgovor sa djetetom te pojašnjavanje
da su problemi sastavni dio života iz kojih se može nešto naučiti. Djetetu je potrebno dati do
znanja da nije usamljen odnosno da u školi ima prijatelje koji prolaze kroz istu stresnu
situaciju kao i on te da je potrebno uočavati pozitivne stvari u životu. Učenika je potrebno
uputiti da sagleda i procesuira svoju reakciju na stresni događaj, dali je ista bila primjerena,
dali je bila pretjerana ili se moglo od reagirati na drugačiji način i koji je to način. Nastavnici
mogu pridonijeti smanjenju stresa u školskoj ustanovi na mnoge načine. Pozitivni razredni
ugođaj ovisi o vrsti odnosa koju nastavnik uspostavi sa svojim učenicima, poštovanje i
razumijevanje proizlazi iz stručnosti i predanosti nastavnika i učenikovog povjerenja prema
nastavniku.
Nastavnik mora pokazati poštovanje i razumijevanje prema učeniku, razumjeti njihove
potreba i cijeniti njihove stavove. Učenici se često poistovjećuju i ugledavaju na nastavnike,
zato je potrebno postaviti dobar primjer, ako nastavnik smireno i promišljeno reagira na
stresne situacije tada učenici mogu to prepoznati te se ugledati na njega.
Emocije imaju utjecaj na učenje, postoje okidači koji za posljedicu imaju određenu emociju, a
uzrokuju i određena ponašanja. Nelagoda u školskom sustavu jedan je od takvih okidača i
predstavlja prijetnju. Emociju koju učenik osjeća pritom je strah a reakcija je bijeg. Bijeg se
manifestira kao izbjegavanje školskih obaveza ili čak neopravdano izostajanje s nastave.
Drugi okidač su poteškoće pri usvajanju nastavnih sadržaja iz nekog od nastavnih predmeta,
što stvara frustraciju u učeniku. Treći okidač je neuspjeh koji je vrlo neugodan i učenicima
izaziva osjećaj tuge i snižen je stupanj motivacije. Emocionalna reakcija na prigovore od
strane nastavnika je četvrti okidač te kao posljedicu može imati udaljavanje ili odbacivanje od
nastavnika. Zbog ove emocionalne reakcije vrlo je bitna nastavnikova procjena učenika, jer
ako nastavnik poznaje učenika i zna da je sklon suprotstavljanju, može ublažiti reakciju na
način da učeniku zorno predoči gdje je pogriješio i kako može svoje postupke ispraviti.
Neočekivani rezultat može uzrokovati začuđenost ili iznenađenje a ponašanje koje se javlja u
učeniku je razdraženost. Posljednji, pozitivni okidač je uspjeh i poticanje odnosno željena
situacija, učenika motivira i potiče njihov interes za nastavnim gradivom i za posljedicu ima
približavanje nastavniku i bolji međuljudski odnos. Emocionalna stanja učenika veoma su
bitna u obrazovnom sustavu jer su neophodna za opstanak pojedinca te ih je potrebno uzeti u
obzir u instituciji koja brine za odgoj, obrazovanje i napredak pojedinca odnosno učenika.

6
Za nastavnika je vrlo važno poboljšati svoju emocionalnu inteligenciju kako bi se povećao
učinak emocija povezanih sa srećom i entuzijazmom jer to privlači učenike i motivira ih za
rad, dok ostale emocije mogu narušavati učinkovitost nastavnog procesa.
Jasno je da ljutit, tužan ili prkosan učenik nije pretjerano zainteresiran za nastavne sadržaje.
Zadržavanje pozitivnog radnog okruženja nije jednostavan zadatak no uz primjenu
emocionalne inteligencije i djelovanje u skladu s emocionalnim potrebama učenika u planu
nastava može biti učinkovitija i manje stresna za učenike.

3.2. Kod nastavnika

Postoje mnogi načini kako se nastavnici mogu nositi sa svakodnevnim stresom u školi.
Nastavnik bi trebao bolje upoznati sebe i svoje mogućnosti. Prije svake reakcije potrebno je
dobro promisliti i tek onda reagirati. Potrebno je popisati stresne situacije te ih poredati od
najstresnijih do najmanje stresnijih te proučiti koje se situacije najčešće događaju u radi
analizirati ih i naći rješenja za svaku navedenu situaciju. Razvijanje emocionalne inteligencije
i kompetentnosti kod nastavnika je od velike važnosti te utječe na rad na nastavni. Nastavnici
koji imaju visok stupanj emocionalne inteligencije doživljavaju manje stresa na poslu.
Greenberg, Brown i Abenavoli (2017) navode da su programi koji su se bazirali na socijalno-
emocionalnom učenju imali pozitivan utjecaj na studente i na nastavnike. Nastavnici kojima
se radilo na uvođenju socijalno-emocionalnog učenja u nastavu, su kasnije pokazali da su
imali manju razinu anksioznosti i depresije koja je povezana s poslom, veću kvalitetu
interakcije u razredu i veću kontrolu nad situacijom u razredu (Greenberg, Brown i Abena
voli 2017). Dobar odnos i komunikacija između roditelja, nastavnika i učenika također ima
veliku ulogu u smanjenju stresa kod nastavnika. Roditelji trebaju vjerovati nastavnikovoj
stručnosti a učenici trebaju preuzeti odgovornost za svoje školske zadaće.
Kyriacou (2001) smatra da se nastavnik može nositi sa stresom na dva načina: tehnikama
neposredne akcije gdje se mora odrediti što izaziva stres i zašto, a nakon toga treba odlučiti
kako se boriti protiv tog izvora stresa, a palijativne tehnike koriste kada se izvori stresa mogu
samo ublažiti, a ne ih u potpunosti ukloniti. Korisne su mentalne tehnike u kojima se događaj
stavi u perspektivu, pokuša pronaći nešto pozitivno u tom događaju te se preporuča popričati s
nekim o tom događaju. Mogu se također koristiti i tehnike tjelesnog opuštanja kao što su
meditacija, kontrola disanja,.... Nakon odrađenog poslovnog zadatka bio on nastava ili
priprema za nastavu potrebno je odmoriti se jer neučinkovite strategije suočavanja sa stresom
mogu na kraju rezultirati u sagorijevanju na poslu koje može dovoditi i do trajnih fizičkih i
psihičkih oštećenja.
Tummers (2015) je proveo intervju s nastavnicima o tome kako se oni nose s stresom.
Izdvojio je neke od šest savjeta koje su nastavnici dali drugim nastavnicima o tome kako
smanjiti stres. Prvi je bio da se treba smanjiti pretjerani prekovremeni rad koji opterećuje
nastavnika. Nekada jednostavno treba reći ne nekim zadacima. Drugi savjet bio je taj da
nastavnici trebaju naći još neku zanimaciju u životu osim predavanja. Nadalje, nastavnici
trebaju biti svjesni da ne mogu spasiti svijet. U nekim situacijama jednostavno ne mogu
učiniti ništa. Također, trebaju naći potporu na radnom mjestu. Na dalje, ne trebaju nakon
škole stalno pričati o školi. Nekad trebaju odvratiti misli od toga.

7
Također, na kraju dodaje da moraju biti svjesni kako provode vrijeme i u što ga ulažu i tako
će se lakše nositi sa zadatcima. Još jedna vrsta pomoći nastavnicima u borbi protiv stresa su
edukacije u malim skupinama.
Edukacija i pomoć nastavnicima kroz rad u malim skupinama postali su sastavni dio
savjetodavnog rada psihologa u većini obrazovnih sustava u svijetu. One mogu pomoći
nastavniku u radu s djecom i pomoći mu da se osjeća ugodnije i sposobnije u školi (Vulić i
Prtorić, 1996).

4. Zaključak

Nastavnička profesija je veoma zahtjevan i stresan posao. Odraz nastavničkog ponašanja u

stresnoj situaciji reflektira se na učenicima. Veoma je bitno uzeti u obzir učenikovu emotivnu
reakciju kako bi se izbjegle stresne situacije.
Svaki učenik nije isti isto kao što ni svaki nastavnik nije isti stoga je potrebno uzeti u obzir
emotivnu inteligenciju obojih strana kako bi se osigurala kvalitetna komunikacija. Potrebno je
obratiti pažnju na količinu i vrstu stresa s kojim se susrećemo, analizirati svaku stresnu
situaciju i reakciju na istu ali nije dobro previše analizirati jer može doći do „burn out“ efekta.
Nastavnik u dobrom stresu postaje aktivan, djelotvoran na poslu te stvara obogaćene odnose
sa učenicima i kolegama. Isto tako učenik u pozitivnom stresu je spreman za usvajanje
školskog gradiva. Nastavnici su primjer svojim učenicima te je potrebno imati pozitivnu sliku
o sebi kako bi se isto postiglo i sa učenicima.
Nakon odrađenog posla bio on predavanje ili učenje za ispit potrebno je odvratiti misli od
zadataka te naći hobi koji potiče osobno zadovoljstvo. Smanjenje stresa moguće je postići
razgovorom s kolegama, tjelesnom aktivnošću kao što je meditacija, joga, sport.

8
5. Literatura
Tranken, B. (2009): Stres u školi, Zagreb: Profil
Kyriacou, C. (1991): Temeljna nastavna umijeća. Zagreb: Educa.
Kyriacou, C. (2001): Temeljna nastavna umijeća. Zagreb: Educa.
Chabot, D., Chabot, M. (2009). Emocionalna pedagogija, Osjećati kako bi se učilo –
Kako uključiti emocionalnu inteligenciju u vaše poučavanje. Zagreb: Educa
Mađarac, D: Pojavnost nastavničkog stresa u suvremenom odgojno-Obrazovnom
sustavu